Ebu Hamid Muhammed el-Gazali

OTKRIVANJE I RASPOZNAVANJE ILUZIJA KOD LJUDI

Naslov originala: "El-kefu ve-t-tebjin fi gururi-l-halki edme'in" Mektebetu-l-dundi, Kairo 1972.

Prijevod sa arapskog: Abdullah elebi rahmetullahi alejhi

2

SADRAJ

S A D R A J .................................................................................... 3 UVOD ................................................................................................. 4 KATEGORIJE UOBRAENIH I NJIHOVE GRUPE............... 10 I kategorija ZAVEDENA ULEMA .................................................................. 10 II kategorija UOBRAENI POBONJACI I DOBROINITELJI ................... 20 III kategorija UOBRAENI BOGATAI........................................................... 26 IV kategorija UOBRAENI DERVII ............................................................... 30

UVOD Neka je Allahov blagoslov i mir na naeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., njegovu porodicu i njegove drugove. Uzdam se u pomo Svevinjeg. Neka je hvala Jedinome Allahu, i neka je Njegov salavat na najodabranije stvorenje, naeg poslanika Muhammeda s.a.v.s., njegov Ehli-bejt i njegove ashabe. Ovo je rad koji govori o razotkrivanju i raspoznavanju iluzija kod ljudi. Znaj da se stvorenja dijele na iva i neiva bia. iva bia se dijele na one kojima je neto stavljeno u dunost i ona koja su bez ikakvih zaduenja. Zaduenim se smatra onaj kome je Allah obznanio i naredio da ini ibadet, obeavi mu za to nagradu, i zabranio mu grijeenje upozoravajui ga na kaznu. Bez zaduenja su ona bia kojima to nije nareeno. Zaduena bia se dalje dijele na dvoje: mu'mine i kafire. Mu'mini se opet dijele na one koji su pokorni Allahu, d.., i one koji su neposluni. Obje ove grupe, i odani i grijeni, dijele se na one koji znaju i one koji ne znaju. Primijetio sam da postoji odreena uobraenost kod svih onih koji pripadaju grupi zaduenih stvorenja, bilo da je rije o mu'minima ili kafirima, izuzimajui one koje je Allah, Gospodar svjetova, sauvao. Ja u, ina-Allah, pokuati razotkriti njihove iluzije nastojei da to i argumentujem trudei se da budem krajnje jasan, razloan, utemeljen i u svakom sluaju od upute. Ovo govorim uzdajui se jedino u Allahovu pomo. Znaj da osim kafira postoje jo etiri kategorije uobraenih ljudi. Jedni se susreu meu ulemom, drugi meu pobonjacima, trei meu imunim i etvrti meu sufijama. Najprije emo kazati neto o kafirskim zabludama. U tom pogledu oni se dijele na dvije grupe: skupina onih koje je zaveo ovaj svijet i skupina onih koji gaje odreene iluzije prema Allahu, d.. Oni koje je
4

zavarao ovaj svijet tvrde da je novac bolji od naknade sa priekom, odnosno, kako su ovosvjetska uivanja stvarna dok su ahiretska nesigurna, te kako oni nee ostaviti ono to je realno poradi onoga to je neizvjesno. Ovakvo zakljuivanje je pogreno. To je rezonovanje koje je zastupao Iblis, Allah ga prokleo, kada je ustvrdio za sebe kako je bolji od Adema. Smatrao je da se prednost ima dodijeliti prema izvorima postanka. Lijek za ovu iluziju ine dvije stvari: ili da se ovjek potpuno preda vjeri ili da nae valjan dokaz. Iskrena predanost se sastoji u potvrivanju Allahovih rijei: A ono to je u Allaha bolje je i trajno je. (El-Kasas, 60), A ivot na ovome svijetu je samo varljivo naslaivanje. (Ali Imran, 185), zatim u priznavanju istinitosti svega onoga to je Resulullah s. a.v, s. dostavio. Ispravan dokaz se sastoji u tome da ovjek spozna pogrenost svoga rezonovanja. Tako, njegova tvrdnja da je ovaj svijet novac, a Ahiret odgoena nagrada predstavlja ispravnu premisu; ali, tvrditi stoga kako je ovaj svijet vredniji od buduega predstavlja prostor ejtanske intrige. Meutim, nije tako. Kada bi novac iznosio onoliku vrijednost koja mu se obeaje i po obimu i po krajnjem rezultatu, onda bi vrijednost novca bila bolja. Ali, ako je vrijednost novca manja od obeane nagrade, onda je ono to je odgoeno vrednije. injenica je, meutim, da je Ahiret vjean, a ovaj svijet prolazan. to se tie njegove tvrdnje da je kuanje uitaka ovoga svijeta realno, dok je ahiretski uitak nesiguran, ta tvrdnja takoer predstavlja zabludu. tavie, kod mu'mina je ahiretski uitak realniji i mogue ga je postii na dva naina: s jedne strane, vjerovanjem i potvrivanjem istinitosti onoga emu nauavaju vjerovjesnici i ueni, slijedei ih onako kako bi se prihvatio recept iskusnog ljekara, ili da se to dokui, u sluaju poslanika, objavom, a u sluaju Allahovih miljenika nadahnuem, s druge strane. Nemoj misliti da je Vjerovjesnikovo s.a.v.s. poznavanje ahiretskih i ovosvjetskih stvari dolo kao posljedica njegovoga povoenja za Dibrilom, a.s. Oponaanje ne daje valjanu spoznaju, i Allah je sauvao svoga Vjerovjesnika s.a.v.s od takvog nedostatka. Naprotiv, stvari su
5

mu bile otkrivene i on ih je promatrao nurom (svjetlou) sranoga prozrenja, kao to je osjetilne stvari promatrao vanjskim okom. Bude li mu'min u svojim istupima i u svome ubijeenju napustio izvravanje Allahovih, d.., zapovijedi, tj. injenje dobrih djela, i bude li se predao strastima, onda se on pridruuje kafirima u ovoj zabludi. Ovaj svijet je i za mu'mine i za kafire varljivo naslaivanje. to se tie kafirskih iluzija prema Allahu, one odgovaraju njihovome razmiljanju kada su u situaciji da se pravdaju: Kada bi Bog kanjavao za nevjerovanje, onda bismo mi bili najprei da to nama uini. U tom smislu, u suri El-Kehf, Allah, d.. kae: I ue u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govorei: Ne mislim da e ovaj ikada propasti, i ne mislim da e Smak svijeta ikada doi; a ako budem vraen Gospodaru svome, sigurno u neto bolje od ovoga nai. Razlog za ovu zabludu treba traiti u ibliskoj logici po kojoj oni, jedanput, gledaju u Allahove blagodati prema njima na ovome svijetu i po tom osnovu zakljuuju da ih isto eka i na Ahiretu. Drugi put obraaju panju na Allahovo, d.. odlaganje da ih kazni na ovome svijetu te na taj nain shvataju i odmjeravanje ahiretske kazne. O tome Uzvieni kae: Oni meu sobom govore: "Trebalo bi da nas Allah ve jednom kazni za ono to govorimo. (El-Mudadele, 8). Trei put, pak, posmatraju i siromane mumine i preziru ih i govore: Zar su to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao? (El-En'am, 53), ili: Da je takvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli (El-Ahkaf, 11 ). Logiki slijed koji su ustanovili u svojim srcima poiva na konstataciji da im je Allah podario ovosvjetske uitke, a da je svako darivanje izraz naklonosti te da se dobroinstvo ini prema onome ko se voli. Meutim, ne mora biti tako. Nekada se moe nekome initi dobro a da to ne bude izraz ljubavi, tavie, moe se desiti da to dobroinstvo koje mu je uinjeno bude povod njegove postepene propasti. Rezonovanje ovih predstavlja pravu zabludu. Zato e Resulullah s.a.v.s. rei: Allah, uistinu, titi mu'mine od ovoga svijeta
6

kao to vi pazite svoje bolesnike da ne jedu i ne piju ono to vole a to bi im pogoralo njihovo stanje. Zato e se oni najsavjesniji mu'mini rastuiti ako njima zavlada ovaj svijet, a ako ih zadesi neimatina, osjetit e rastereenje radujui se osjeanjima koja su pratila sve odabrane ljude. Uzvieni Allah kae: ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! (El-Fedr, 5); Misle li oni, kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da urimo da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne opaaju. (ElMu'minun, 55-56); A one koji Nae rijei poriu, Mi emo malo po malo, a da oni nee ni znati, u propast voditi, i davat u im vremena, obmana Moja doista je trajna. (El-A'raf, 182-183); I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome to im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili (ElEn'am, 44). Onaj ko je sklon da prihvati ovakvu iluziju nije vjernik. Uzrok ove zablude lei u nepoznavanju Allaha i Njegovih atributa, jer onaj ko spozna Allaha pribojavat e se Njegove zamke i nee sebi dopustiti da slijedi stope faraona, Hamana i Nemruda, znajui, ta ih je snalo iako im je Allah darovao bogatstvo. Allah d.. upozorava na svoju zamku pa kae: Allahove kunje se ne boji samo narod kome propast predstoji. (El-A'raf, 99); I oni poee smiljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje (Ali Imran, 54). Onaj koga Allah obaspe ovosvjetskim blagodatima neka se pripazi da mu u tome ne bude propast negova. to se tie zablude grijenih muslimana; ona se - zasniva na njihovom uvjerenju da Allah mnogo prata, da je milostiv i da se oni nadaju Njegovome oprostu. Zadravaju i se iskljuivo na tome, zanemaruju injenje dobrih djela uzdajui se u to to je gajiti nadu u
7

oprost pohvalno u vjeri. Da, Allahova d.., milost jeste neizmjerna, blagodati Njegove su savrene, plemenitost Njegova je nenadmana, i mi potvrujemo tevhid nadajui se oprostu posredstvom imana, plemenitosti i dobroinstva. Nekada je pogreka njihovoga ubjeenja nastala kao plod njihove veze sa dobrim roditeljima, to je krajnje nepromiljeno. Njihovi roditelji, iako su bili plemeniti i poboni, ipak su se bojali Allaha, d.. ejtan im, da bi pogreno zakljuivali, dobacuje: Ako neko voli odreenu osobu, taj sigurno voli i njegovu djecu, pa tako i Allah, ako zavoli vae roditelje, onda On voli i vas, te vama nije potrebna pokornost. Oslanjajui se na to, ostaju zaslijepljeni, a zaboravljaju da je Nuh, a.s., htio da ukrca u lau i svoga sina, to mu je bilo uskraeno. Allah mu je potopio sina kao to je to uinio i sa ostalim Nuhovim neposlunim sunarodnicima. Osim toga, poznato je da je Vjerovjesnik s.a.v.s. molio Allaha da mu dozvoli posjeivanje majinoga mezara i traenje oprosta za nju, pa mu je posjeivanje kabura odobreno, a traenje oprosta za nju nije. Zaboravljaju na rijei Uzvienoga Allaha: I nijedan grijenik nee grijehe drugoga nositi. (El-Fatir, 18); ovjekovo je samo ono to sam uradi. (En-Nedm, 39). Onaj ko smatra da e se spasiti zato to mu je otac bio bogobojazan slian je onome koji smatra da mu oevo uzimanje hrane moe utoliti glad, ili njegovo pijenje vode da mu ugasi e. Bogobojaznost je obligatna dunost (fardi-ajn) za koju nee odgovarati otac umjesto svoga djeteta. Kada se za nju bude odgovaralo, ovjek e bjeati od svoga brata, majke, oca, supruge i od eljadi svoje, osim ako ne budu imali zagovornitvo Vjerovjesnika s.a.v.s. Zaboravljaju i rijei Resulullaha s.a.v.s.: Razborit je onaj ovjek koji sputava svoje prohtjeve i radi za ono to dolazi poslije smrti, a propao je onaj ko slijedi strasti svoga nefsa a nada se spasu kod Allaha. Zaboravljaju i rijei Uzvienoga: Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prata i samilostan je. (ElBekare, 28), Kao nagrada za ono to su inili (El-Vakia, 24).
8

Da li je ispravno nadati se oprostu ako toj nadi ne prethodi injenje dobrih djela? Ne prethodi li toj nadi djelo, onda se oito radi o iluziji. Pozornost nam se skree na nadu jer ona rashlauje uzavreli strah i tugu. U tom smislu i Kur'an govori o njenoj koristi i njeno poveanje je poeljno. Naprijed spomenutima su bliski po zabludi i oni koji imaju i dobrih i loih djela, ali im prevladavaju grijesi. Oni se takoe nadaju oprostu i smatraju da e na Mizanu pretegnuti tas sa njihovim dobrim djelima, nesvjesni da su im loa djela brojnija. To je krajnja neobazrivost. Gleda, tako, jednoga od tih kako dijeli dosta novaca steenih i sa halalom i sa haramom, ali je ono to poteno zaradi nekoliko puta manje od onoga to je haram. On je poput ovjeka koji je na jedan tas vage stavio deset, a na drugi hiljadu dirhema i oekuje da pretegne tas sa deset dirhema. Kakvog ili zavaravanja! Neki, pak, smatraju da su im dobra djela brojnija od grijeha jer ne vre iskrenu analizu svojih djela. Tako, kada uini kakvo dobroinstvo, registruje ga i ubraja u svoja djela. On je slian ovjeku koji dan i no jezikom ini istigfar po stotinu i hiljadu puta, da bi ve narednoga dana ogovarao muslimane i govorio ono sa ime Allah nije zadovoljan, a uz to obraa panju na predaje u kojima se govori o vrijednostima tesbiha, zanemarujui one predaje koje govore o kanjavanju onih koji iznose neistine, koji prenose tue rijei i koji se dvolino ponaaju. Nesumnjivo, radi se o oitoj zabludi. uvanje jezika od grijeha potvrda je neijeg tesbiha. Neka je slavljen Onaj koji nas je sauvao rasijanosti!

KATEGORIJE UOBRAENIH I NJIHOVE GRUPE

I kategorija ZAVEDENA ULEMA

Njih ima nekoliko grupa: 1. Postoji grupa koja se specijalizirala u pravnim i drugim razumu dostupnim znanostima. Oni ih temeljito izuavaju i iskljuivo su njima preokupirani, ali, s druge strane, zapostavljaju upoilavanje ostalih organa, njihovo uvanje od grijeha i potrebu apsolutne pokornosti. Zaneseni svojim znanjem uobraavaju da su kod Allaha na visokom poloaju i da su postigli toliki kvantum znanja da takve kao to su oni, Allah nee kazniti, tavie, misle da e On primiti njihovo zagovornitvo za obian svijet ne pitajui ih za njihove grijehe i propuste. Oni su uistinu u velikoj zabludi! Da pogledaju okom prozrenja, spoznali bi da postoje dvije vrste znanja: steeno znanje i otkriveno znanje, a to je znanje, o uzvienom Allahu i Njegovim atributima. Zato je nuno steeno znanje dopuniti obuhvatnom mudrou, odnosno, praktinim raspoznavanjem dozvoljenog i zabranjenog, te spoznajom naravi ljudske due, i ona koja vodi ka dobru. Ovi slie lijeniku koji lijei druge, a sam je bolestan. U stanju je da se izlijei, ali to ne ini. Da li e djelovati lijek ako se samo objasni nain njegovoga djelovanja? Nikako! Lijek koristi samo onome ko ga uzima kada ga snae kakva bolest. Oni zanemaruju rijei Uzvienog Allaha: Uspjee samo onaj ko je (duu) oistio, a bie izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi (E-ems, 9-10).
10

Nije reeno da e se spasiti onaj ko, zna kako se dua isti i o tome pouava druge. Zaboravljaju i rijei Resulullaha s.a.v.s.: Ko proiri svoje znanje, a time ne uvea i upenost, ono mu pospjeuje samo udaljenost od Allaha! Zatim hadis: Na Kijametskom danu e najtee biti kanjen uenjak koga Allah nije okoristio tim znanjem. Postoje i druge predaje koje govore u tom smislu, to nam pokazuje da su ovi, neka nas Allah uuva njihovoga hala, (stanja) krajnje uobraeni. Kod njih, u stvari, dominira ljubav prema ovom svijetu, narcisoidnost i tenja ka postizanju ovosvjetskog blagostanja. Pouzdali su se u to da e ih na Ahiretu, bez djela, njihovo znanje spasiti. 2. Drugu skupinu ine oni koji formalno sprovode svoje znanje u praksu i koji su po vanjskim manifestacijama napustili grijeenje, ali u svopm srcima su nemarni. Nisu iz tih svojih srca odstranili pokuene osobine kao to su oholost, samoljublje, zavist, tenja za poloajem i visokim funkcijama, pakost prema saradnicima i tenja za postizanjem popularnosti u raznim krajevima i kod pobonih ljudi. Povod za ovakvo pogreno rezonovanje lei u zanemarivanju rijei Resulullaha s.a.v.s.: Samoljublje je mali irk; zatim: Zavist guta dobroinstva kao to vatra guta drva, ili: Ljubav prema imetku i ugledu pospjeuje rast licemjerstva u srcu kao to voda pospjeuje rast biljaka. Zanemaruju i druge hadise koji govore u tom smislu, kao i rijei Uzvienoga Allaha: Samo e onaj koji Allahu srca ista dode spaen biti. (E-u'ara, 89). Zanemarili su svoja srca i pozabavili se svojom vanjtinom. Onaj ko ne obrati panju na svoje srce pokornost mu nije valjana. On slii bolesniku kod koga se pojavio svrbe, pa kad mu je lijenik preporuio da to premazuje i da uzima lijekove, on se ogranii na mazanje zapostavljajui uzimanje lijeka. Tako postie da tragovi spolja nestanu, ali nije iezlo ono to je unutar tijela. Korijen vanjske manifestacije je u njegovoj nutrini i svrbe e trajati toliko dugo koliko njegovi uzroci budu u ovjeku. Tek kada se odstrani taj unutarnji nedostatak, onda e i spolja nastupiti potpuno
11

ozdravljenje. Isti je sluaj i sa grijesima; dokle god su u srcu skriveni, njihov trag e se javljati na vanjskim organima. 3. U ovu skupinu se ubrajaju oni koji poznaju ove unutarnje karakteristike i svjesni su njihove pokuenosti sa stanovita Zakona, meutim, zbog njihove uobraenosti smatraju da su se rijeili toga, te da su kod Allaha na viem stupnju od toga da ih On time iskuava. Smatraju da su to iskuenja namijenjena obinome svijetu, a ne onima koji su dostigli njihov stupanj obrazovanja. Za sebe dre da su nadrasli takvu vrstu iskuenja. U takvoj situaciji kod njih se javljaju osobine oholosti, tenje da vode glavnu rije , da budu uvaavani i da im se odaje posebno potovanje. Njihova uobrazilja ide dotle da im se prinjava kako kod njih nije rije o oholosti nego o vjerskoj gordosti, manifestaciji odavanja poasti znanju te da je to nain ispomaganja Allahove vjere. lzgubili su iz vida da takvo rezonovanje veseli Iblisa. Zaboravljaju kakva je bila Resulullahova s.a.v.s. portvovanost za vjeru i u emu se ona sastojala da je njome ponizio kafire. Zanemaruju skruenost i poniznost ashaba, njihovo siromatvo i skromnost, da je, na primier, hz. Omer (r.a.) doavi u Siriju nakon pobjede, prekoravajue upozoravao: Mi smo narod kojega je Allah poastio lslamom i mi ne traimo nikakve druge poasti. Ovi zanesenjaci trae vjersku gordost kroz sveano odijevanje ubjeeni da im je cilj ukazivanje potovanja znanju i postizanje vjerskoga ponosa. S druge strane, koliko god njihov govor bio proet zaviu prema subesjednicima, ili prema onima koji im se usprotive, nee sebi priznati da se kod njih radi o zavisti. Pristalica takvoga rezonovanja e ustvrditi da je njegova reakcija izraz tenje za istinom i suprotstavljanja onome ko je zastranio u svojim neprijateljstvima i grubostima. Ovakav zanesenjak e nekada nastojati podcijeniti drugoga alima s kojima se nae u drutvu, ali se nee ljutiti nego zajedljivo podsmijehivati. Ako, pak, izrazi srdbu, tim gestom nastoji izazvati simpatije slualaca, odnosno, pokazati svoju uenost tvrdei kako je njegova reakacija nastala iz elje da koristi ljudima. Time pokazuje svoju dvolinost, jer da mu je cilj popravljanje ljudi, trebalo bi mu biti drae da to ini neko drugi
12

umjesto njega, ili neko ko je ueniji, odnosno manje obrazovan od njega. Katkada e ovaj tip uobraene uleme obilaziti ljude na poloajima izraavajui im svoju naklonost i podrku. Budu li upitani za to, rei e da im je cilj da koriste muslimanima i otklone od njih eventualnu nepravdu. Kada bi im to uistinu bio cilj, onda bi ga radovalo da to neko drugi umjesto njega ini. Ako primijeti nekoga ko se takoer drui sa rukovodiocima, potrudie se da jednoga od njih okrene protiv svoga suparnika. Nekada se nee libiti da posegne za zajednikom imovinom. Kada mu naumpadne da je u pitanju haram, ejtan e mu doapnuti: Ovo je imovina bez vlasnika i namijenjena je za dobrobit muslimana, a ti si njihov imam, ti si im uitelj i ti si stub vjere. Ovako rezonovanje ima tri ibliske karakteristike: prvo, neistina da se radi o imetku bez vlasnika, drugo, da je namijenjena preko njega za dobrobit muslimana, i tree da je on imam. Zar moe biti imam neko ko se ne kloni dunjaluka kao to su ga se klonili vjerovjesnici, ashabi i izabrana ulema ovog ummeta? I Za takvoga ovjeka Isa (a.s.) kae: Lo alim je kao stijena koja je pala nasred livade: ne upija vlagu a niti dozvoljava vodi da dopre do rastinja. Kategorije uobraene uleme su brojne, a od ove vrste je vea teta nego korist. 4. Ovu grupu ine oni koji su upueni u vjerske znanosti, koji su o istili svoje tijelo dre i ga pokornim, koji se klone grijeha, brinu za odgoj due i koji su odstranili iz srca licemjerne, zavist, oholost, zlobu i traenje poloaja, ali su se iskljuivo posvetili otklanjanju i iskorjenjivanju tih osobina iz srca, stavljajui pozornost na vanjske manifestacije. Meutim, i oni su zaslijepljeni budui da u kutovima srca ostaju skrivene mogunosti za ejtanske intrige i prostor u kojem nefs ostvaruje svoje prohtjeve, prostor koji je po sebi neznatan i na prvi pogled zanemariv. Nisu zainteresirani za paljivo ispitivanje toga prostora. Oni su poput ovjeka koji namjerava oplijeviti vrh i obraujui ga odstrani sav vidljiv korov, ali zanemari ono rastinje koje jo nije niklo. Ubjeen da se korov pojavio i nikao, neko vrijeme ga zapostavi to omoguuje korovu da iznikne i upropasti usjev. Ova kategorija uleme uspjet e prevladati nedostatke ako se paljivo preispita. Ova grupa se nekada povlai od svijeta smatrajui
13

sebe veim od ostalih ljudi. Nekada e ljudi gledati sa prezirom dok e neki od njih posvetiti panju svakome vanjskom izgledu kako bi se drugi odnosili prema njemu blagonaklono. 5. Sljedeu grupu ine svi oni koji su zapostavili znaajne znanosti, a ograniili se na rjeavanju sudske problematike i rasprava istraujui svakodnevne meuljudske razmirice u namjeri da doprinesu poboljanju meuljudskih odnosa. Poznati su pod nazivom pravnici, a njihova je znanost fikh, odnosno mezhebsko uenje. Desi se da zaokupljeni tom problematikom izgube potrebu za upoznavanjem kako vanjskih tako i unutarnjih aspekata poslova koje obavljaju te ne uvaju jezik od ogovaranja, stomak od harama, ne sputavaju noge od tranja velikodostojnicima ne vodei rauna i o ostalim organima. Svoja srca nisu sauvali od oholosti, samoljublja, zavisti i ostalih pogubnih osobina. Dva su razloga njihove zaslijepljenosti: prvi je sa aspekta njihove prakse. U djelu "lhja' ulum" objasnili smo nain otklanjanja tog nedostatka. Oni slie bolesniku koji je od upuenih upoznao karakter bolesti, ali je ne prepoznaje kod sebe ili je ne pokuava otkloniti. Osueni su na propast budui da su zapostavili oienje vlastite due i njeno ozdravljenje. Godine ih prolaze u razrjeavanju pitanja vezanih za hajz, razvod braka, zihar i tome slino. Uobrazilo ih je to to ih drugi uvaavaju, to im se obraaju te elje da postanu kadije iii muftije. Svaki od ovih nastoji omalovaiti druge alime iste struke, a kada se nau skupa, taj cinizam prividno nestaje. Drugi razlog njihove zaslijepljenosti vezan je za znanje, a nastaje kao rezultat njihove uobrazilje da je ono to znaju vrhunac znanja, da su njime ovladali i da su spaeni. Znaj da je spasonosno sredstvo ljubav prema Allahu, d. ., a ona je nezamisliva bez spoznaje Njegove naravi. Spoznaja se dijeli na troje: spoznaju Allahovog Zata, spoznaju Njegovih atributa i spoznaju Njegovoga djelovanja. Spomenuti pravnici slie osobi koja se ograniila na prodaju hrane na putu kojim prolaze hadije. Nisu svjesni da je fikh, u stvari, znanje o Allahu, Njegovim zastraujuim i upozoravajuim svojstvima koja u srcu bude osjeaj strahopotovanja i potiu ovjeka na iskreni takvaluk. Uzvieni Allah kae: Neka se po nekoliko vjernika iz svake zajednice njihove
14

potrudi da se upute u vjerske nauke (li jetefakkahu fi-d-dini) i neka opominju narod svoj kada im se vrate, da bi se Allaha pobojali. (EtTevbe, 122). Meu ovim ima pojedinaca koji su se ograniili na izuavanje mezhebskih razilaenja, i jedino ih zanima kako da ovladaju putevima rasprave, primoravanja da njihova bude posljednja, spremni radi prestia i uspjeha u diskusiji pobijati stvari za koje znaju da su istinite. Noi i dane provode tragaju i za mezhebskim nesuglasicama samo da dokau nesuvislost ljudi sa kojima se spori. Nije im cilj znanje nego postizanje renomea kod ljudi. Bolje bi im bilo da se pozabave oienjem svoga srca od takvog znanja koje koristi jedino na ovome svijetu i koje samo pospjeuje oholost. Takvi e na Ahiretu biti baeni u razbuktalu vatru. to se tie argumenata na koja se naslanjaju mezhebi, znaj da su uzeti iz Kur'ana i Hadisa. Kako li je runa uobrazilja ovih ljudi! 6. Ovu grupu ine uenjaci koji su se posvetili izuavanju iimul-kelama, apologetike sistematskog osporavanja protivnika. Slijede i njihove optube, u situaciji su da zalaze u brojna i raznovrsna podruja znanosti kako bi u pobijanju ideolokog protivnika to bolje upoznali njegovu teoriju. Oni se dijele na dvije grupe: jedna je u zabludi i druge odvodi u zabludu, a druga je na pravom putu. to se tie uobrazilje zabludjelih, ona se javlja kao posljedica njihove nesavjesnosti da su u zabludi i umiljenosti da su jedino oni spaeni. Njih je mnogo grupa i uzajamno se optuuju za nevjerstvo. Zalutali su stoga to nisu kritiki sagledali svoje argumente i prouili metode njihovog provjeravanja, te dolaze u situaciju da svoje uenje zasnivaju na pretpostavkama, odnosno, da stvarne injenice smatraju nepouzdanim. to se tie uobraenosti onih koji su u pravu, ona se sastoji u tome to ovi smatraju da je teologija najvanija znanost i najispravniji nain da se ostvari Allahov din. Oni smatraju da nee niko upotpuniti svoje vjerovanje dok ne proui ono to oni znaju i tvrde kako onaj ije priznavanje Allaha, d. ., nije rezultat istraivanja i provjerenog ubjeenja nije pravi mu'min a niti je blizak Allahu. Oni se ne obaziru na prvo stoljee islama kada je Resulullah s.a.v.s. posvjedoio svojim
15

ashabima da su oni njegovi najodabraniji sljedbenici ne traei od njih da dokazuju svoje uvjerenje. Ebu Umame el-Bahili (r.a.) prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: Ljudi nee zalutali sve dok se ne ponu uputati u rasprave. 7. U ovu grupu se ubrajaju vaizi koji govore o velikom stepenu onih koji dre dersove o drutvenom odgoju i osobinama srca kao to su: strah, nada, strpljivost, zahvalnost, pouzdanje u Allaha, isposnitvo, ubjeenje, oienje, iskrenost i sl. Oni su u zabludi jer smatraju da se oni ako govore o ovim osobinama i pozivaju ljude tome, odlikuju njima, odnosno da su ih kadri postii na jednostavan nain koji nije dostupan obinom svijetu. Uobraenost ove grupe je najgora jer ovi o sebi imaju visoko miljenje, umiljeni da se ne mogu udubiti u oblast ljubavi prema Bogu, a da nisu spaeni kod Allaha. Osim toga, uobrazili su sebi da e im biti oproteno samo stoga to su nauili nekoliko izreka pobonih ljudi; mada sebi mnogo toga doputaju. Ovi su od svih naprijed nabrojanih najuobraeniji jer umiljaju sebi da vole u ime Allaha i Resullullaha s.a.v.s. i, budui da im je poznat put oienja, da su postigli iskrenu predanost. Ukazivanjem na skrivene mahane nefsa, umiljaju sebi kako su ih se rijeili, odnosei se tako i prema svim drugim osobinama. Oni su ponajvie zagrijani za ovaj svijet a pokazuju se kao isposnici, zbog svoje pohlepe i ljubavi za njim. Podstiu druge na iskrenu odanost Allahu, a sami nisu takvi. Javno pozivaju Allahu, a sami od Njega bjee. Zastrauju svijet Njegovom kaznom, a sami osjeaju sigurnost. Upozoravaju na potrebu spominjanja Allaha, a sami su Ga zaboravili. Govore o potrebi pribliavanja Allahu, a sami se udaljuju od Njega. Diu glas protiv poroka, a sami gaje neodoljivu elju da se nau u masi. Da im se zabrane sijela na kojima pozivaju ljude Allahu, zemlja bi im bila tijesna koliko god je iroka. Uobrazili su sebi da im je iskljuivo cilj da pozitivno utiu na ljude. Ako se, meutim, pojavi neki uenjak kome se ljudi ponu okretati i prihvatati njegove pozive vjerskom ozdravljenju, oni umiru od ljubomore i zavisti. Ako im neko pohvali uenu osobu koja ne misli kao oni, taj koji je izrekao hvalu postaje
16

im najomraenija osoba. Ova skupina je najuobraenija i najtee ju je urazumiti da se okrene pravome putu. 8. Postoji i grupa onih koji su zapostavili bitne segmente vaza, kakvi su vaizi ovoga vremena, osim onih koje je Allah sauvao. Zaokupljeni su vjerskim pitanjima koja objanjavaju nerazumljivim izrazima te, skloni kojekakvim teorijama, izlaze iz okvira eri'ata i istine tee i ka uoptavanjima. Neki od njih su skloni duhovitim primjedbama, citiranju poezije i laima iskienom govoru. U interesu im je da stihovima i sloenim konstrukcijama osvoje to vie slualaca odvajajui ih od drugih. Osnovni im je cilj, makar on bio i pogrean, da svojim izlaganjem zapanje sluaoce i izazovu njihovo divljenje. Ovo su ejtani u ljudskom liku, zalutali i druge odvode u zabludu. Istaknutiji meu njima; budui da nisu sebe popravili, kritikuju druge i ispravljaju im rijei i predavanja. ta im je?! Oni, u stvari, odvraaju od Allahovog puta okreui druge linim ciljevima. Razvijaju kod ljudi iluzije prema Allahu, d.., koristei se raznim legendama koje ponajprije vode u grijeh i razvijaju ljubav prema ovom svijetu. Jo ako takav vaiz bude sveano odjeven, umiljen i dvolian te govori ljudima da ovi izgube nadu u Allahovu milost, oni e se sigurno razoarati u nju. 9. Ima i onih koji su pokupili izreke i kazivanja pobonih ljudi o pokuenosti ovoga svijeta i doslovno ih ponavljaju a da pri tom ne nastoje dokuiti njihova znaenja. Oni ih prenose, neki sa minbera, neki po arijskim sijelima, i umiljaju sebi da su spaeni i da im je oproteno stoga to su upamtili odabrane poruke praktino ih ne primjenjujui. Uobraenost ovih priuenih ljudi je vea nego svih naprijed spomenutih! 10. Postoji i grupa onih koji su iscrpili svoje snage studiraju i Hadis, sluali su hadise, sabirali njihove predaje i tragali za nepoznatim lancima prenosilaca. Tako, neki od njih obilaze gradove i prenose hadise od uitelja, samo da kau kako su oni uli dotini hadis od toga i toga, ili da naglase kako su se susreli s njim te da se pohvale kako posjeduju i takve lance prenosilaca kakve drugi
17

nemaju. Njihova zaslijepljenost je viestruka. Oni su slini nosaima vrijednosnica jer ne usmjeravaju svaju panju na to da razumiju hadis, odnosno, da razmiljaju o njegovim porukama. Ogranieni iskljuivo na prenoenje hadisa, ubijeeni su da e im to biti dovoljno da se spase. Nikako! Kod teksta hadisa je bitno da se on razumije i da se razmilja o njegovim znaenjima. Kod njegovog prenoenja, hadis se najprije uje, zatim se naui napamet, zatim se shvati njegova poruka, zatim se po njemu postupi pa se tek onda prenosi drugima. Ova grupa se, meutim, zadovoljava sluanjem hadisa ne obraajui panju na njegov sadraj makar to takav pristup hadisu nema neke koristi. U ovom vaktu hadise citiraju i djeca koja su razuzdana i nemarna. Uitelji hadisa vjerovatno ne obraaju panju kako ih oni biljee, to je nedopustivo. Nekada se desi da uitelj drijema dok djeca pogreno citiraju hadise, i kasnije se pozivaju na uitelja a da to ovaj i ne zna. Sve je to krajnja nesmotrenost. Osnovno je kod sluanja hadisa da je on prenesen izravno od Resulullaha s.a.v.s., da ga ravija upamti onako kako ga je uo i da ga prenosi onako kako ga je upamtio, pa e ga, dakle, prenositi onako kako ga je nauio, a pamtiti onako kako ga je uo. Ako nije u prilici da uje hadis neposredno od Resulullaha s.a.v.s., onda e ga prenositi od ashaba i tabi'ina postupaju i prema njihovim predajama onako kao to bi postupio da slua Resulullaha s.a.v.s., tj. da ga upamti u istoj formi i da ga prenosi onako kako ga je upamtio ne sumnjajui niti u jedan harf hadisa. Ako bi posumnjao, makar u jedno slovo: nije mu dozvoljeno dalje ga prenositi a niti se na njega pozivati jer, ako ga pogreno citira, zapada u grijeh. Hadis se pamti na dva naina: srcem uz svakodnevno ponavljanje i presluavanje, ili da zapie ono to je uo, da kasnije zapisano provjeri, te da ga uva kako ne bi dospio u ruke onoga koji bi ga promijenio. Ta knjiga u koju biljei hadise treba da je sklonjena na sigurno mjesto koje nee svakome biti pristupano. Nije mu doputeno da u nju biljei ono to prenosi dijete, nemarna osoba ili osoba sklona zaboravu. Ako bi se to dopustilo, onda bi bilo dozvoljeno zapisivati i ono to dijete uje dok je u kolijevci. Sluanje hadisa ima takoer svoje brojne uvjete. Cilj hadisa je da se po njemu postupi i da se spozna, budui da ima viestruka znaenja, kao to je sluaj i sa Kuranom. Prenosi se od
18

Ebu Sufjana b. Ebu-l-Hajra, da je prisustvovao predavanju Zahira b. Ahmeda i da je prvo to im je kazao bio hadis Resulullaha s.a.v.s.: Od lijepoga islama jednog ovjeka je i to da ostavi ono to ga se ne tie. Ebu Sufjan ustade i ree: Meni je za sada ovo dovoljno; tek kada ga sprovedem u praksu doi u da ujem drugi hadis. Ovako treba ljudi da se postave kada je u pitanju sluanje hadisa. 11 . Postoji i grupa u enih ljudi koji su se posvetili izuavanju gramatike, jezika, poezije i jezikih finesa. Zaslijepljeni time tvrde da su im grijesi oproteni jer sebe smatraju uenjacima Ummeta budui da temelji Islama, Kitab i Sunnet, imaju svoju potku u gramatici i jeziku. ivot ih prolazi u potrazi za gramatikim finesama, to je velika zabluda. Da malo razmisle, vidjeli bi da je arapski jezik kao i turski jezik i gubiti godine studirajui arapski jezik isto je kao i gubiti ih studirajui turski, urdu ili koji drugi jezik. Razlika je samo u tome koliko su vezani za hadiske predaje. Dovoljno je, kada je rije o jeziku, poznavati neobine izraze u Kur'anu i Hadisu, ali, uputati se u sve jezike finese suvino je i nepotrebno, i ako bi bilo takvih, oni sigurno gaje odreene iluzije.

19

II kategorija UOBRAENI POBONJACI I DOBROINITELJI Ovih, takoer, ima vie grupa. Jedni pokazuju svoju uobraenost u namazu drugi pri uenju Kur'ana, trei gaje iluzije prema haddu, etvrti prema dihadu, peti prema zuhdu i sl. 1 . Meu njima ima onih koji zapostavljaju farzove, a predali su se izvravanju nafila. Nekada se toliko predaju dobrovoljnim ibadetima da time idu u krajnosti. Tako kod jednoga od njih dominira brinost pri uzimanju abdesta, gdje osobito pretjeruje, pa, ne slaui se sa eri'atskim zahtjevima u pogledu odredivanja istoe vode, ono to je daleko od prljavtine smatra vrlo bliskim neistoi, a kada se radi o jedenju onoga to je zabranjeno onda presuuje za ono to je blizu haramu da je daleko, a desi se i da ivi od harama. Kada bi ovu brigu vezanu za vodu prenio na brinost oko halal ishrane, to bi mu bilo vei dokaz da slijedi ashaba (r.a.). H. Omer je uzimao abdest iz zdjele nekog kranina mada je postojala pretpostavka da nije sasvim ista, meutim naputao je brojne izvore halal hrane bojei se da ne zapadne u haram. 2. Druge, pak obuzme sumnja u pogledu nijjeta za namaz, te im ejtan ne dozvoljava da donesu vrstu i ispravnu odluku za obavljanje namaza, te ih on proe u dema'atu, a nekada se desi da im i izae izvakta. Ako i donesu za namaz potreban nijjet, onda im se u srcu javi sumnja u pogledu njegove ispravnosti. Toliko biva zaokupljen nijjetom svoga namaza da nesvjesno mijenja karakter prvog tekbira zbog prevelike opreznosti, te propusti paljivo sluanje Fatihe. Ako tako uini na poetku namaza, zanemarit e ga cijeloga
20

bez uspostavljanja srane prisebnosti. To e ga obmanuti jer ne zna da je srana prisebnost obavezna u namazu. Iblis ga je zaveo i uinio mu dopadljivim njegov postupak rijeima: Svojom zabrinutou ti se razlikuje od obinog svijeta i ti si na veem poloaju kod svoga Gospodara. 3. Neki su zavedeni svojom brigom da pri uenju Fatihe i drugih uenja naroito vode rauna o pravilnom izgovaranju harfova (meharidi-huruf). Svu svoju panju su usredsredili na to da pravilno izgovore tedid ili da naglase razliku izmeu harfova "d" i "z" i izvan toga ih nita ne interesuje. Ne razmiljaju o tajnama Fatihe Kur'ana, a niti o njenim znaenjima. Ne znaju da su ljudi obavezni pri uenju Kur'ana voditi rauna o izgovoru harfova onoliko koliko ih u normalnom izgovoru (arapskog) jezika praktikuju. Ovo je velika zabluda. Oni su poput glasnika kome je nareeno da nekome odnese vladarevu poiljku i da mu je izdiktira. On se, meutim, usredsredio na nain izgovaranja harfova, te iz vie pokuaja nastoji izdiktirati tekst zanemarivi pri tome stvarni cilj poruke kao i dostojanstvenost poloaja na kome se nalazi. Nema sumnje da e ovoga zgrabiti straa i strpati ga u ludnicu, te da e mu biti presueno da je izgubio pamet. 4. Postoje i oni koji sa uobraeni uenjem Kur'ana jer ga beskorisno ponavljaju da nekada i cijelu hatmu proue za dan i no. Jezici njihovi prelaze preko ajeta, a srca im se kolebaju u dolinama elja. Umjesto da razmiljaju o znaenjima Kur'ana i da osjete prijekor uei prekoravajue ajete, da prime savjet iz njihovih poruka, da zastanu kod kod Allahovih naredbi i zabrana, da uzmu poruku na onim mjestima na kojima ih se upuuje na nju, da osjeaju ugoaj pratei njihova znaenja, a ne pratei njihovu skladnost, oni razmiljaju o dunjaluku. Kada bi neko za dan i no hiljadu puta prouio Kur'an, a nakon toga zapostavio sprovoenje Allahovih, d., naredbi i zabrana taj zasluuje kaznu. Nekada ua ima lijep glas i u melodinom izvoenju nalazi uitak i u tom oduevljenju postaje uobraen, uvjeren da je slast koja se osjea pri neposrednom razgovoru sa Allahom d.. kada je u prilici da slua Njegove Rijei. Taj je daleko sa pravoga puta skrenuo, jer slast nalazi u svome glasu.
21

Da osjeti slast Allahovoga govora, ne bi se obazirao na svoj glas i njegovu melodinost, a niti bi svoju panju usmjeravao u tom pravcu. Uitak u Allahovom, d.. govoru se osjea kroz znaenje ajeta. Ova grupa je u velikoj zabludi. 5. Neki su postali uobraeni zbog svoga posta. Desi se da itav ivot ili izabrane dane poste, a da pri tome ne uvaju svoje jezike od ogovaranja niti svoja razmiljanja od astoljublja, niti svoje stomake od harama dok iftare, a niti se uvaju ispravnog govora bilo koje vrste. Ovi su napustili vadibe a prihvatili se pohvalnih /mendub/ stvari, i misle da su spaeni. Nikako! Ovakvi postai su skupine jako uobraenih. 6. Postoji grupa onih koji su se uobrazili stoga to su hadd obavili, a u isto vrijeme nisu se proli grijeenja, ne ispunjavaju obeanja; ne trae roditeljsko zadovoljstvo, niti vode rauna o tome da stiu halal zalogaj. Nekada zapostavljaju propisane namaze kad su na putu, a nekada opet, ne vode rauna o istoi odijela i tijela. Nekada su skloni da se prepuste nepravednom cjenkanju i da druge zakidaju, a dok putuje na hadd ne usteu se grijeha i svae s ljudima. Neki od njih stiu haram imetak i dijele ga svojim prijateljima na putu s ciljem da mu ovi odaju priznanje i da stekne odreenu popularnost. Takav je uinio grijeh prema Allahu d.. prije svega zato to je s haramom sticao imetak, zatim to ga je licemjerno dijelio da bi stigao do Kabe, i napokon to joj je priao grijenog srca, poronog ponaanja i runih osobina. I pored svega toga ima iluziju da dobro stoji kod Gospodara. 7. Ovu grupu ine oni koji su prihvatili put skruenosti i nareivanja dobra, odnosno zabranjivanje zla. Neki od njih ine nepravdu prema ljudima, a nareuju im injenje dobra zaboravljajui na sebe. Kada im nareuju dobro ine to vrlo grubo traei da oni glavnu rije vode i da ih se uvaava. Kada takav uini grijeh i neko na to upozori on se rasrdi i prokomentarie: "Ja sam taj kome se polau rauni, pa kako mi moe zamijerati". Takvi okupljaju ljude u damijama, a na one koji izostaju sa tih sijela otvoreno izraavaju
22

negodovanje. Cilj mu je da postigne to da ga drugi smatraju velikim, da stekne popularnost i vodstvo to e se i pokazati javi li se neki drugi u damiji da govori tako to e se drsko ponijeti prema njemu. Neki od njih muezine i smatraju da to ine u ime Allaha, a da neko drugi doe i pone mueziniti bez njihovog znanja ustali bi i usprotivili se rijeima: "Ja nisam uzeo sebi naknadu koja mi pripada za uloeni trud". Neki od njih su i imami u damijama i smatraju da su sposobni za vrenje te funkcije, a cilj im je da se kae kako su oni imami te i te damije to e se i pokazati proe li neko drugi ko je i poboniji i ueniji od njega pred dema'at, kada e ovi osjetiti tegobu u srcu. 8. Ovu grupu ine oni koji stanuju u blizini Mekke i Medine i time se ponose, a ne kontroliu svoja srca i ne iste svoju vanjtinu i nutrinu. Nekada su im srca vezana za mjesta i za njihovo stanovanje u njima. Tako ih vidi da razgovaraju i izmeu sebe svaki naglaava koliko je godina proveo u Mekki, meuutim oni su uobraeni jer im je drae da ive u svojim mjestima, a da su samo srcem vezani za Mekku. Ako stanuju u susjedstvu neka uvaju pravo susjedstva. Tako, ako su u blizini Mekke neka paze na Allahov, d. . hakk, a ako stanuju blizu Medine neka uvaju hakk Resulullaha, s.a.v.s. ako je kadar to uiniti. Ovi su s formalne strane zaslijepljeni jer smatraju da e ih i susjedstvo sa gradovima spasiti, a to je daleko od istine. Nekada takav sebi ne doputa da udijeli siromahu koji zalogaj hrane. Kako li je teko ispunjavati prava susjedstva prema stvorenjima, a tek kako je sa susjedstvom Stvoritelja. Kako li je divno biti u Njegovoj blizini sauvanog tijela i due od grijeha. 9. Ovu grupu ine oni koji se isposniki odnose prema imetku, koji uzimaju malo hrane, skromno se odijevaju i obilaze damije, smatraju da su postigli stepen isposnika (zahida), ali prieljkuju da upravljaju drugima i da im se ukazuje potovanje. Upravljanje se postie na jedan od ovih naina: putem znanja, putem vaza, ili da ono doe kao posljedica isposnikog naina ivota. Ovi su se klonili prvih lakih mogunosti, a prihvatili se onoga to e ih najvie upropastiti jer ugled upropatava vie od bogatstva. Da se
23

klonu ljubavi prema ugledu, a prihvate se dunjaluka imali bi vie izgleda da budu spaeni. Ovi su jako uobraeni. Misle da su isposnici na ovome svijetu, ali ne poznaju pravo znaenje dunjaluka, jer e vrlo esto bogatai prestii siromahe u pobonosti. Meu njima ima i onih koji su zaneseni svojim znanjem, zatim onih koji praktikuju povlaenje i osamu, ali ne ispunjavaju uslove za to. Ima i onih koji odbijaju da prime materijalnu pomo iz bojazni da im to ne pokvari njihov asketizam, ali u dui eznu za imetkom i za onim drutvom ijeg se kuenja pribojavaju. Ima meu njima i onih koji su sebi stavili u zadatak teke obaveze tako da neki dnevno klanjanju i po hiljadu rekata, ili proue cijeli Kur'an, meutim pri tim radnjama srce im je potpuno odsutno. Zabavljeni eljom da budu zapaeni kao takvi ogrezli su u oholosti,samoljublju i drugim upropatavajuim porocima. Nekada misle da e sa formalno obavljenim ibadetima postii da im pretegne tas mizana sa dobrim djelima. Naprotiv! Jedan neznatan dio bogobojaznosti, jedna pozitivna razborito steena osobina bolji su od koliko planina formalna obavljenog ibadeta. Takav e se posebno uobraziti ako mu neko kae da je jedan od velikana na zemlji ili da je jedan od Allahovih odabranih prijatelja (evlija) i Njegovih miljenika. To e ga obradovati i sam e kod sebe vidjeti samo istou due. Da ga samo u jednom danu neko uvrijedi jedanput, dva ili tri puta, otiao bi ak u nevjerstvo iskazujui spremnost da se suprotstavi toj osobi. Nekada e sebi doputati da svojim graditeljima kae:"Allah ti nikada nee oprostiti." 10. Ovu grupu ine oni koji su se posvetili izvravanju nafila, ali ne vode rauna o njihovom mjestu u odnosu na farzove. Tako e susresti osobu koja se raduje nafili prije podnevskog namaza ili nonoj nafili ili njima slinim nafilama, a da u isto vrijeme ne osjea slast u obavljanju farzova. On ne nalazi dobro kod Allaha, d.. zbog prevelike privrenosti samo dobrovoljnom namazu kada prispije njihovo vrijeme. Ovi zaboravljaju rijei Resulullaha, s.a.v.s. koje govore o tome da najbolje ime se robovi mogu pribliiti Gospodaru jeste obavljanje navedenih ibadeta (farzova). Naputanje prioriteta u pogledu izvravanja dobrih djela je po sebi runo djelo. Nekada se kod ovjeka istovremeno jave dva farza: jedan koji bi ga maio i
24

drugi koji ne bi, ili dvije nafile od kojih je jedna na izmaku vremena, a za drugu ima i kasnije mogunost da je obavi, pa ne bude li vodio rauna o prioritetu uobraen je. Ovakvih primjera ima bezbroj, a propusti su oiti. ovjek treba da zna davati prednost jednim ibadetima nad drugima, tj. da daje prioritet svim farzovima nad nafilama. Osim toga treba da zna prednost fardi-ajna nad fardikifajetom, tj. onih farzova koji se moraju obaviti i onih ija obaveznost prestaje kada ih drugi obave. Zatim u pogledu fardi-ajna treba da zna davati prednost vanijima nad onim nieg ranga. Isto tako treba davati prioritet onim farzovima koji bi prije proli kao npr. ispunjavati hakkove majke prije oevih hakkova ili poznavati prednost izdravanja roditelja nadobavljanjem hadda, ili prednost dume namaza, kad joj doe vrijeme nad bajramima ili prednost uvanja vjere nad drugim farzovima i sl. Kako je velianstveno kada to ovjek sprovodi i o tome striktno vodi rauna. Obmane u pogledu davanja prioriteta su suptilne naravi i nisu svakom dostupne, pa samo oni koji su osvjedoenog znanja mogu ih pravilno postaviti..

25

III kategorija UOBRAENI BOGATAI

Njih ima nekoliko grupa: 1 . Jednu od tih ine oni bogatai koji izraavaju spremnost da ulau imetak u izgradnju damija, medresa, tekije, mostova, esmi, i drugih graevina, i uklesuju na njima svoja imena kako bi spomen na njih ostao trajan ili kako bi nakon njihove smrti iza njih ostao neki trag. Oni misle da su time zasluili oprost, ali su u zabludi iz dva razloga: prvo, stoga to imetak stiu nepravedno, sumnjivo, podmitljivo i na drugi nedozvoljen nain. Ovi ve u sticanju imetka izazivaju srdbu Allaha, d.. i budui da ine grijeh nuno je da se u toj prilici pokaju, da vrate imetak onima kojima stvarno pripada, ukoliko su ivi, odnosno njihovim nasljednicima ukoliko su ovi pomrli. Ukoliko im nije ostao niko od nasljednika takav je duan da taj imetak podijeli u najvanija dobrotvorstva. Najee e to biti da ih razdijeli siromasima. Kakva je korist od gradnje kua koje mu nisu potrebne i koje e ostaviti iza sebe?! Meu ovom skupinom raireno je licemjerstvo, elja za dokazivanjem i uitak u tome da ih se spominje kao dobrotvora. Drugi razlog njihove zablude jeste u tome to kod sebe izgrauju iluziju da im je cilj initi dobro kada dijele imetak u dobrotvorne svrhe. Da takve neko zadui da udijele siromahu makar jedan dinar ne bi to sebi dopustili jer je ljubav za hvalom i astoljubljem pohranjena u njihovoj dui. 2. Nekada se desi da jedni s halalom stiu zaradu, da se klone harama i da troe imetak na izgradnju damija, a opet su u zabludi iz
26

dva razloga: prvi je licemjerstvo i tenja za popularnou i slavom. Desi se, naime, da u njihovom susjedstvu ili mjestu ima dosta siromaha, pa je najpree imetak dijeliti njima. Damije su brojne i svrha im je da okupljaju ljude dok ih gradnja nove damije razjedinjuje i rasparava. Nema svrhe graditi damije na svakom sastajalitu i u svakoj mahali, a da u tom mjestu ive bijednici i siromasi kojima je potrebna pomo. Ovime je lake da daju imetak za izgradnju damija kako bi to bilo primijeeno od strane drugih. lako, kada jedan od njih uje kako ga ljudi hvale ubijeen je da to ini u ime Allaha, a u stvari, to je uinio radi drugoga, a ne radi Njega, to je i te kako prepoznatljivo u njegovoj nakani. Njegova namjera izaziva Allahovu d.. srdbu, a on tvrdi kako mu je cilj da postigne Njegovo zadovoljstvo. Drugi razlog njihove zaslijepljenosti je u tome to troe imetak na ukraavanje i dekorativno uljepavanje koje ne smije da zaokuplja srca klanjaa, jer promatraju i ih one mu odvode misao od sabrane skruenosti i duhovne prisebnosti, to je krajnji cilj namaza. Kakvu god misao te are pobudile u njemu bilo u vlastitom ili tuem namazu, to e se staviti na teret onoga ko je pravio takve ukrase, budui da nije dozvoljeno svakako ukraavati damije. Hazreti Husejn r.a., kae: "Kada je Resulullah, s.a.v.s. htio da napravi damiju u Medini doao mu je Dibril i rekao: "Izgradi je sa stropom visokim sedam arina i nemoj je ukraavati, niti to uklesavati". Ova skupina u grijehu vidi dobroinstvo i nesvjesno se nadaju u uspjeh svojih postupaka. 3. Ovu grupu ine oni koji dijele imetak siromanima i bijednicima ele i time da stanu na posebna mjesta u damiji. Siromasi imaju obiaj izraziti zahvalnost i razglasiti dobroinstvo koje im je uinjeno. Ovima nije drago da udjeljuju tajno jer u skrivenim siromasima vide svoje obmanjivae koji, hvalei ih, pokrivaju njihova dobroinstva. esto se desi da ovi zaborave na svoje gladne susjede. Zbog toga je Ibn Abbas, r.a. rekao: "U ahirizemanu bie dosta haddija koji nee imati unutarnju potrebu da obave hadd, iako e to biti u mogunosti. Vraat e se s puta grijeni i nepristupani. Neke od njih e njihova deva nositi od
27

Kafara do Remela, dok e im njihovi stari susjedi u nevolju pasti, a oni im nee panju ukazati niti ih obilaziti". 4. Ima i bogataa koji uvaju kapital i krtare s njime, a zaokupljeni su formalnim ibadetima u kojima nije predvieno dijeljenje, kao to su: post danju, bdijenje nou, uenje Kur'ana i sl. Oni su u zabludi jer je krtost razorna snaga koja je zavladala njihovom duom i takvima treba pomoi da je se oslobode dijelei im imetak. Oni su zaokupljeni traenjem vrijednota, ali su, u stvari, odvraeni od njih. Oni su poput ovjeka u ije se odijelo zavukla zmija koja skoro da ga dokraji, a on zabavljen u potrazi za ukusnim piem, koje e mu srediti probavu. Kako moe onaj koga je ujela otrovnica da ima potrebu za takvim ime?! Biru El-Hafiji r.a. je reeno za nekog bogataa da mnogo posti i klanja nato je on primijetio: "Bijednik! Ostavio je svoje obaveze, a prihvatio se drugih. Njegovo je da hrani izgladnjele i da udjeljuje siromanima, jer mu je to bolje nego da se pati glau i da klanja, a u isto vrijeme skuplja imetak i uskrauje ga siromasima". 5. Nekima je ovladala krtost toliko da sebi doputaju jedino davanje zekata. Za zekat izdvajaju onaj dio imovine koji je pokvaren, neupotrebljiv i koji im vie ne treba, a od siromanih biraju onoga koji e ih sluiti i uzvratiti im uinjeno, ili onoga koji e im valjati u budunosti da radi kao najamnik, ili pak onome preko koga e ostvariti odreene ciljeve daju i zekat onoj osobi koju odredi jedan od velikodostojnika kojeg se pribojava, a ovaj mu treba kako bi na taj nain kod dotinog stekao odreenu poziciju i tim putem ostvario svoju nakanu. Sve to u osnovi predstavlja pokvaren nijjet, uzaludan postupak i onaj ko tako ini estoko se vara. On je ubijeen u svoju poslunost Allahu, d.. a u stvari je veliki grijenik jer preko ibadeta nastoji ostvariti ciljeve kod ljudi.. Ovakvi i njima slini su zaslijepljeni svojom imovinom. 6. U ovu grupu se mogu svrstati i ljudi srednjeg imunog stanja, te, bogatai, a i siromasi. Ovi su uobraeni zato to prisustvuju sijelima na kojima se obavlja zikr ubijeeni da e zato biti nagraeni
28

i da im je to, sasvim dovoljno da budu spaeni. Prihvatili su to kao obiaj ubijeeni da zasluuju nagradu samo zato to sluaju predavanje koje ne sprovode u praksu niti iz njega uzimaju pouku. Oni su uobraeni jer nagrada za prisustvovanje predavanjima je u tome to ona podstiu na dobro, a ako takva sijela nemaju tu svrhu onda od njih nema nikakve koristi. elja da im se prisustvuje je pohvalna ukoliko je stvarni izraz tenje za praktinim potvrivanjem. Ali, ako nema poticaj u djelu onda ni od te elje nema nikakvog dobra. Nekada se ovi uobraze s onim to su uli na vazu. Nekada se raznjee poput ena pa se ak i rasplau. Nekada sluaju govor koji ih zaplai te netremice i blijedog lica na te rijei uzvikuju "Ja selam, selam; ne'uzubillah hasbijallah; la havle ve la kuwete illa billah!", ubijeeni da su pokupili sva dobra a u stvari su uobraeni. Oni slie bolesniku koji prisustvuje sastanku lijenika i slua to oni govore za odreene lijekove, ali on ih nee uzeti niti se interesuje za njih umiljen da svojim prisustvom nalazi sebi lijek. Ili su poput gladne osobe koja prisustvuje kad se spremaju ukusna jela. Svaki vaz koji ti ne promijeni neku osobinu da se praktino popravi u smislu odazivanja Allahu, odricanja od dunjaluka,vrsto ga se drei; odnosno, ne bude li radio tako, vaz e ti biti dodatni svjedok protiv tebe ! Ako smatra da e ti on biti nekakva garancija vara se!

29

IV kategorija UOBRAENI DERVII (ili kakve ih iluzije uglavnom prate) 1. Izuzimajui one koje je Allah sauvao, dervii ovoga vremena su uobraeni sa svojom nonjom, svojim govorom i ponaenjem. Oni oponaaju istinske i prave sufije u njihovom oblaenju, njihovom nainu govora, njihovom nainu ophoenja, njihovim adetima, njihovim izrazima i vanjskim stanjima kada ine zikr, kada su u halki, kada uzimaju abdest, kada sjede na sedadi pognute glave itd. Glumei ovjeka koji razmilja uvlae glavu u ogrta i duboko uzdiu i oponaaju prave sufije sputanjem glasa u govoru pri uenju Kur'ana i sl. Kada to naue umisle sebi da e ih to spasiti, ali se nikao ne zamaraju samosavlaivanjem, vjebom, samokontrolom nad srcem, ienjem svoje nutrine i vanjtine od javnih i tajnih grijeha, a to je sve sastavni dio mekam u tesavvufu. Osim toga, dozvoljavaju sebi da posegnu za haramom, za onim to je sumnjivo, za dravnom imovinom i natjeu se ko e imati vie hljeba, novaca, ita. Zavide jedan drugome i u najmanjim sitnicama, razbijajui ih u njihovim namjerama ma koliko one bile u suprotnosti sa linim ciljevima. Uobraenost ovih je oita. Oni slie iznemogloj starici koja je nauila da su imena hrabrih Ijudi, junaka i velikih boraca jako pribrana na dvoru. Ona se obukla u njihov oklop i dola vladaru koji e iskuavajui njene sposobnosti ustanoviti da se radi o iznemogloj starici. Neko e joj prigovoriti zar se ne stidi na taj nain izigravati sa vladarom. Staviti e joj u zadatak da hrani slonove, ali dok im bude sluila jedan e je pregaziti i usmrtiti.
30

2. Ova grupa dervia je pretekla naprijed spomenutu u uobraenosti budui da im teko pada oponaanje pravih sufija u skromnom oblaenju, zatim u zadovoljstvu sa strpljivim podnoenjem ponienja koja im se ine u kuhinjama, na ulici i u njihovim nastambama. Ovi hoe da se pokazuju kao sufije, ali u sufijskom nainu odijevanja ne nalaze pravo rjeenje. Usteu se od svilenih tkanina, ali oblae pohabana odijela, duge ogrtae koristie izvezene sedade koje su esto vrjednije od prave svile. U isto vrijeme ne ustruavaju se da ine javne prijestupe, a o skrivenima da i ne govorimo. Cilj im je da bezbrino ive, da se hrane na tui raun, ali, i pored toga smatraju da su u pravu. teta koju ovi priinjavaju muslimanima vea je od tete provalnika, jer oni svojim nainom oblaenja kradu njihova srca, te se drugi povode za njima, tako da su ovi uzrok i tue propasti. Ako se otkrije njihova intriga, onda ljudi pomisle da su sve sufije takve, te ih javno ponu osuivati bez izuzetka. 3. Postoji grupa dervia koja zagovara znanje putem otkrovenja, svjedoanstvo Istine, postizanje duhovnih mekama, proivljavanje tevhida, ustrajnost u samoj biti svjedoanstva i postizanje bliskosti. Meutim, ostvarenje tevhida im je poznato samo teoretski i terminoloki. Oni u svome govoru esto koriste neobine i strune izraze i umiljaju sebi da je to to oni znaju vrhunac znanosti i prijanjih i sadanjih generacija. Oni s nipodatavanjem gledaju na fakihe, uae Kur'ana, muhaddise i druge alime, a da i ne govorimo o obinom svijetu. Tako e npr. jedan zemljoradnik napustiti obraivanje zemlje, a, tkalac ostaviti svoje predivo i provest e, jedan odreen period pouavanja te e na brzinu upamtiti fascinantne izraze. Kada takvog promatra ima dojam kao da govori po objavi (vahju) dok objanjava tajne podcjenjujui time sve pobonjake i uenjake. Za pobone e kazati da su zamorene lutalice, a za alime da su usmjereni na pojavno, zaklonjeni od sutine. Tvrdit e za sebe da su doli do Istine i da su kod Boga jako pribrani robovi. Takav je, u stvari od grijenih munafika (dvolinjaka). Meu pobornicima sranog znanja ima i glupih i neznalica (dahila). Ovi uopte ne sude po znanju, niti izgraduju svoje ponaanje, niti se u vjeri izobraavaju,
31

a niti srca svoja kontroliu, nego samo slijede svoje strasti i ue napamet kojekakve izraze. Bolje bi im bilo da se pozabave s onim to je korisno. 4. Ovi su prevazili stanje prethodne grupe i svoja djela su prilino dotjerali. Trae halal zaradu, i zaokupljeni su duhovnim vjebama. Neki od njih tvrde da su postigli stupnjeve (mekame) zuhda, tevekkula, ridaa (zadovoljstva), ljubavi i druge postaje, te da su prozreli u sutinu ovih mekama, uvjeta njihove realizacije, njihove manifestacije i iskuenja koja sa sobom nose. Neki od njih tvrde da zapadaju u stanje ekstaze, da vole Allaha, d.. i uobraavaju sebe da su jako zaljubljeni u Njega. Oni gotovo sigurno imaju izgraenu iskrivljenu predstavu o Njemu koja je u stvari novotarija i kufur. Zagovaraju ljubav Allaha d.. prije nego Ga spoznaju, a to je apsolutno nezamislivo. Osim toga takav se uopte ne ustee od injenja djela koja ga udaljavaju od Allaha, d.. i koja je On oznaio kao omraena. Strast njegove due (nefsa) odraava se na izvravanje Boijih naredbi tako da naputa neke od njih stidei se ljudi, a da se osami ne bi ih napustio stidei se Allaha d.. On nije svjestan da je sve to to ini suprotno ljubavi. Neki su skloni da prihvate oskudno ivljenje i tevekkul, te putuju raznim krajevima bez hrane kako bi potvrdili ispravnost svoga oslanjanja na Allaha d.. Oni ne znaju da je to novotarija o kojoj se nita ne prenosi od ashaba r.a. niti od prvih generacija ovog Ummeta, oni su sigurno bolje poznavali tewekkul od ovih. Ashabi r.a. nisu razumijevali tewekkul kao duhovnu odvanost i naputanje hrane (zarade). Naprotiv oni su uzimali hranu i oslanjali se na Allaha d.. a ne na nju. Suprotno njima ova grupa ostavlja hranu a oslanja se na uzroke koji bi je navodno garantovali. Ne postoji ni jedan od spasonosnih mekama, a da u njemu nam zamke uobraenosti u koju su neki zapali. U djelu "El-Ihja" smo spomenuli simptome ovih bolesti u poglavlju o sredstvima izbavljanja. 5. Postoji grupa onih koji su sebi uskratili uzimanje ivene hrane teei da iskljuivo jedu halal. Zaokupljeni ovim jednim svojstvom zapostavljaju brigu o drugim osobinama koje se vezuju za srca i tijelo. Neki od njih tee da osiguraju halal u ishrani, odijevanju
32

i sticanju imetka i tome posebno poklanjaju svu panju, a ne znaju da je Allah zadovoljan samo sa onim robovima koji su u potpunoj pokornosti. Ko prihvati dio vjere, a sve ostalo zapostavlja taj je uistinu uobraen. 6. Ova grupa dervia zagovara lijepo vladanje, poniznost i velikodunost s ciljem da budu drugim sufijama na usluzi. Okupljaju oko sebe druge ljude i brinu se oko njihovog izdravanja, uzimaju i to kao mreu za postizanje prolaznih dobara ovog svijeta i za poveanje imetka. Dakle, cilj im je bogaenje i elja za dominacijom a javno pokazuju uslunost i poniznost traei da se shvati kako im je cilj druenje, a ne elja da druge povedu za sobom. Javno se izjanjavaju da im je namjera da druge pomau, a u stvari sabiru hranu i sumnjiv imetak za ishranu u cilju poveanja broja pristaa kao bi na taj nain proirili glas o sebi. Neki uzimaju sredstva od vladara i time hrane svoje pristalice. Drugi opet primaju imetak od vladara i onaj koji je sa haramom steen da time sufijama obezbijede put na hadd. Ubijeeni su da im je cilj dobroinstvo i ishrana drugih dok je glavni podsticaj svih njihovih preduzimanja dvolinjatvo i elja za linom afirmacijom. Zbog njihovog prihvatanja da uzimaju haram i da taj imetak dijele pokvarili su i sva svoja ostala djela pokornosti. Onaj koji udjeljuje haram imetak za put na hadd slian je osobi koja gradi damiju pravei njen materijal od izmeta i drugih neistoa, ubijeen u opravdanost takve gradnje. 7. Ovu grupu ine oni koji su se predali samosavlaivanju, moralnom usavravanju i oienju due od njenih mahana. Oni su se u to toliko udubili da pomno istrauju nedostatke nefsa upoznaju i njegove zamke samo teoretski i jeziki. U svim svojim stanjima su preokupirani samozatitom od nefsanskih mahana, usput iznalaze i precizne odrednice njegovim bolestima, govorei: ovo je u dui mahana, a nesvjesnost da se radi o mahani, takoer je mahana. Trae istou due i to sistematski obrazlau gubei dragocjeno vrijeme. Zaokupljeni su svojim nefsom, a svoju panju ne vezuju za Stvoritelja. Oni slie ovjeku koji istrauje kada e nastupiti vrijeme
33

hadda i istrauje njegove zapreke, a nije obezbijedio sredstva za put to mu nee obezbijediti obavljanje hadda te je uobraen. 8. Ova grupa je prevazila stupanj prethodne: pridravaju se tarikatskih metoda, pa su im se i otvorila vrata spoznaje (ma'rife). Meutim, kada osjete dah istinske spoznaje i njene miomirise, postaju opinjeni i ponosni na to. Zapanjuju ih fenomeni spoznaje te svoja srca i razmiljanja iskljuivo vezuju za njih. Zadravaju i se na njima otvore im se samo u tom domenu brojna vrsta, a zatvaraju sva druga izvan tog domaaja. I to je samo obmana budu i da divnim otkrovenjima na Boijem putu nema kraja i ko god se zaustavi kod svakog zanimljivog momenta vezuju i se za njega izgubit e korak i nee stii do svog cilja. To je kao kad neko krene vladaru i na ulaznim vratima njegovog posjeda spazi rue i krasote koje ranije nikada nije vidio, te se zadri razgledajui ih dok ga ne mai vrijeme predvideno za sastanak sa vladarom i vrati se razoaran. 9. Ovi su uporniji od prethodnih i ne obaziru se na izljeve nura koje susreu na svome putu, a niti se obaziru na ono to bi im olakalo da prime odreene poasti. Oni se na njih ne osvru niti se preko njih uzdiu ve ostaju odluni u svome hodu. Meutim, kada se sasvim priblie svome cilju pomisle da su ve stigli i tu zastanu ne prelazei i posljednju prepreku te pogrijee. Allah, d.. ima 70 zastora od nura i tmine i ni do jednog od njih salik (putnik) ne stigne, a da mu se prije toga ne priini da je ve stigao. Na to upuuju i rijei Uzvienoga vezane za Ibrahima, a.s. koji se nije zadrao na ovom mekamu: "i kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: "Ovo je Gospodar moj!" A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze!" (ElEn'am,76). Prvi zastor izmeu ovjeka (roba) i njegovog Gospodara (Rabba) jeste njegova dua. Ona je izraz velianstvene Boanske naredbe i jedan je od Allahovih, d.. nurova, odnosno to je svjetlo skrivene riznice ovjekovog srca na kome se odraava istinitost Istine, onakvom kakva jest. lako je srce nosilac cijeloga svijeta i u njemu su sadrane sve forme Apsoluta. U njemu se izljeva Njegova svjetlost na velianstven nain jer se u srcu odraava cijelo opstojanje onakvim kakvo je po sebi. Tako je ovjek ve na poetku
34

zaklonjen svjetlou, odnosno Allahovim d. . zastorom kada se otkrije Njegov nur i ukae se ljepota srca nakon to ga obasja Boanski nur, desi se i to da ovjek pogleda u njega u svoj njegovoj ljepoti i spazi zapanjujue krasote. Kada to pokuava iskazati mogue mu je da kae samo: "Ja sam istina". Bude li mu nejasno ta se iza krije i zastane li, propast e. Na taj nain su krani posmatrali Isa'a a.s. Vidjevi izljeve Allahovog nura na njemu, pa su pogrijeili. To je kao kad neko gleda zvijezdu u ogledalu ili na vodi i prui joj ruku da je dohvati, taj uistinu ivi sa iluzijama. Vrste iluzija na putu koji vodi Allahu nemogue je na jednom mjestu sve iznijeti niti im doi do kraja prije nego li se objasne sve suptilne, skrivene znanosti. Mi smo spomenuli samo one iluzije koje je mogue zaobii i ija je manifestacija oita, s ciljem da sluajno ne zapadnemo u njih. Uzdam se u voenje Allaha d.. On mi je dovoljan i divan je zatitnik. Nema ni promjene ni snage osim sa Uzvienim i Velianstvenim Allahom d.. Neka je salavat Njegov na naeg poslanika Muhammeda, s. a. v. s. njegovu porodicu i sve njegove ashabe. Amin....

35

36