PPetr Demjanovi Ous pens ky

Petr Demjanovi Ouspensky

Razgovori s Vragom

Prevela

Milena Benini



Sadraj
Uvod
7
Izumitelj 29
Dobroudni vrag 109
UVOD
J
carskoj Rusiji, vragovi i demoni bili su vrlo stvarni sudionici ljudskog ivota. Popularna je mata vidjela
djelovanje neljudskih bia u svakoj situaciji koja bi se dogodila, u rijekama, poljima i umama, u
domovima i na nebu. Slaveni su potomci azijskih hordi koje su tisuljeima ivjele pod utjecajem
arobnjaka i ama-na; nakon to su preli na kranstvo, zadrali su mnoga svoja atavistika
vjerovanja. Mit koji je u Rusiji bio vrlo rairen tumaio je demone kao potomke Adama i Eve, koji su
imali dvanaest parova djece. Jednom kad ih je Bog posjetio, Adam je sakrio polovicu svoje djece, jer
je preao granicu od est parova koju mu je Bog bio propisao. Onih dvanaestoro koji nisu dobili Boji
blagoslov bili su preci rase demona koji sve otad mue ovjeanstvo. Takoer je bilo raireno i
vjerovanje da Satan, Zloinac, nije Boje stvorenje, ve neovisna sila koja je doprinijela stvaranju
svijeta podinjujui ga vremenu i smrtnosti. Vrag (Diavol) ima svoj vlastiti veliki dvor podreenih
vragova ija je zadaa izvrtati planove Boga, Duha Dobrog. Vragovi nisu neprijatelji ljudi osim

ukoliko su ljudi prijatelji Boga. Oni su ti koji su odgovorni za sav tehniki napredak: od njih je
ovjeanstvo nauilo vjetinu obrade metala, kuhanja i vrenja pia; Vrag je osobno otkrio vatru,
izgradio prvi mlin, i konstruirao prva kola. Umijee itanja i pisanja jedan je od njegovih velikih darova
ovjeanstvu. Svi su ti darovi bili namijenjeni tome da ovjeka uine neovisnim o Bogu, i time prekinu
vezu kroz koju je ovjek mogao pomagati Bogu u upravljanju svijetom. U tome svojstvu, Vrag je
"lukavac" (Lukhavi) koji se pojavljuje u staroslavenskim verzijama Oenaa, u rijeima "Izbavi nas od
lukavca".
Postoji i posve drugaija vrsta vraga, nazvana ort, koji je vie mora nego iskuenje. On je saveznik
vjetica i arobnjaka koji zazivaju neiste duhove. I opet, postoje bezbrojne vrste demona, duhova,
vila i drugih neljudskih bia ije su aktivnosti jo prisutnije u ljudskom ivotu nego stoje to sluaj u
keltskoj mitologiji. Najstranija od njih je Baba Jaga, krupna i mona enska figura koja igra vanu
ulogu u slavenskim legendama. More ili Mare koje mue ovjeanstvo prepoznatljive su kao Mara u
hinduistikim i budistikim legendama o iskuenjima Krine i Gautama Budhe. Deriva-tivna Kikamora
istonih Slavena postaje vodei duh uma i stepa. (Cijela bi se knjiga mogla napisati o vrstama
prirodnih duhova i njihovoj ulozi u ivotu Slavena.) Postojali su i kuni demoni koji su, ako ih se dri
zadovoljnima, mogli biti prijatelji svakoj obitelji, ali kad bi se razljutili, donosili su nesreu. Sve bolesti i
nesree pripisivane su demonima, od kojih je svaki vladao pojedinom zarazom.
10
Ova kratka skica dovoljna je da pokae zato je Ouspenskv, odrastao u umama, relativno skromnog,
ali drevnog podrijetla, smatrao prirodnim da uzme vraga kao junaka svoje prie, kao to e to i
Gurdjieff kasnije uiniti u Belzebubovim priama unuku. Postoji, meutim, kljuna razlika u tome to je
Belzebub opisan kao izvanzemaljsko bie, dok su vragovi Ouspenskoga doista slavenski u svojoj
opsjednutosti materijalnim svijetom. Utjecaj manihejstva, koji je prodro u Rusiju u drugom stoljeu
nae ere, vidi se u fanatinoj mrnji koju Ouspenskv osjea prema materijalizmu, ije otje-lovljenje vidi
u marksizmu i ruskoj revoluciji.
Ouspenskv je imao obiaj priati kako su u njegovoj obitelji imena Petar i Damjan' jedno za drugim
prelazila s oca na sina kroz mnogo generacija. Tradicionalno, Damjani su bili asketski mrzitelji svijeta,
a Petri veseli ljubitelji ivota. Tvrdio je da su u njega ule obje te osobine. I doista, bio je to ovjek s
dvije suprotstavljene prirode, a taj je dualizam obojio i njegov ivot i njegovo pisanje. Upoznao sam ga
1920., ubrzo nakon to je s Kavkaza stigao u Konstantinopolj sa svojom enom, Sofijom Grigorovnom,
njenom keri, i njenim godinu dana starim sinom Leonidom, koga smo svi zvali Lonja. Grad je bio
prepun turskih vojnika na povratku, saveznike vojske u okupaciji, i desetaka tisua ruskih izbjeglica.
Ouspenskv je pronaao sobu za svoju obitelj na Bijuk Adi - to jest, Prinkipou za Levantince, ili L'Ile des
Princes za strance. Sa sobom su iz Rusije donijeli vrlo malo toga, a Ouspenskv je morao pronai
nain da izdrava sebe i svoju obitelj poduavajui engleski, koji je i sam slabo govorio, za Ruse koji
su se nadali otii u
Imena samog Ouspcnskog, nap prcv
11
Englesku u oekivanju sloma revolucije koji su pouzdano oekivali. Skoro svi Rusi koje sam upoznao
u to vrijeme pravili su planove za povratak u Rusiju. Ouspenskv nije imao takvih iluzija i bojao se,
upravo suprotno, da e se boljevizam proiriti kroz Njemaku i, preko Njemake, po cijeloj Europi.
Vjerovao je kako bi Engleska mogla izbjei revoluciju koja se sprema tako to e se vrsto povezati sa
Sjedinjenim Dravama.
Jo jedan Rus koji je znao da je carska Rusija, a moda ak i "Sveta Rusija" zauvijek nestala, bio je
Aleksandar Lvov, bivi pukovnik Carske konjike garde i lan najvie ruske aristokracije, koji se
odrekao zemlje i titule da bi slijedio Tolstoja. On se izdravao izraujui cipele, zanatom koji je izuio
kako bi postao dijelom proletarijata. Godine 1920., Lvov je odsjeo s gom Bea-umont, koja e kasnije
postati mojom suprugom, u njenom stanu, u velikoj drvenoj kui u blizini njemake ambasade. Jednog
dana, Lvov je upitao gu Beaumont bi li jedan njegov prijatelj mogao iskoristiti njenu dnevnu sobu za
sastanke okultne skupine. Voa te skupine bio je Ouspenskv, koji je poeo dolaziti iz Prinkipoa
redovito svake srijede i odravati sastanke s kakvih dva-deset-trideset Rusa. On i ja ubrzo smo se
sprijateljili i poeo mi je priati o zapanjujuem "Sustavu" koji ga zanima. Otprilike u isto to vrijeme, ali
u posve drugaijim okolnostima, upoznao sam Gurdjieffa, autora toga "Sustava", i nekolicinu njegovih
uenika koji su zajedno s njim doli iz Tbilisija.
Godine 1921. Ouspenskv mije pokazao engleski prijevod svoje knjige Tertium Organum, koji je upravo
dobio od Nikija Besarabova. Stigao mu je telegram od
12
I
lady Rothermere, koja je u to vrijeme bila u New Yorku, i zvala ga da se susretnu u Engleskoj. U to je
vrijeme postojala opa uputa za britanske konzule da smanje vize za ruske emigrante, ali ja sam uspio
uvjeriti britanski konzulat kako je Ouspenskv vrlo poeljan posjetitelj, te sam pribavio vize za njega i
njegovu obitelj. Kad sam se 1922. vratio u London, pridruio sam se skupini koju su vodili Orage i
Maurice Nicoll, kojoj je Ouspenskv razotkrivao zapanjujui korpus psiholokih, kozmolokih i
povijesnih zamisli koje su predstavljale Gurdjieffov "Sustav", te ih je upoznavao s njegovim tehnikama
samorazvoja.
im sam se 1922. smjestio u Londonu, postao sam aktivnim lanom kruga oko Ouspenskoga. Skoro
svakog tjedna sastajao sam se s njime privatno u njegovu stanu u Ulici Gwendwr u zapadnome
Kensingtonu. Zajedno bismo radili na prevoenju njegovih knjiga s ruskog. Bio je vrlo spreman
razgovarati o svome ranom ivotu i iskustvima koja su ga navela da povjeruje kako su nai uobiajeni
pogledi na vrijeme, tvar i samo postojanje tek iluzije. Ti su se razgovori esto nastavljali do pola noi u
jednom kineskom restoranu u Ox-ford Streetu koji je Ouspenskv smatrao posebno ugodnim. Bio je
poznavatelj egzotine hrane iz mnogih zemalja, i imao tako profinjen ukus za kineski aj daje postao
lanom odabrane grupe koju bi Twinings iz Stranda svake godine pozivao da daju svoje miljenje o
novoj berbi.
U razgovoru, Ouspenskv je iskazivao duboki sukob izmeu svojih vjerovanja u zakon i red, svoje
mrnje prema boljevicima i svog prezira za nepismene mase
13
koji su dolazili sjedne strane njegove prirode, te svoje spoznaje da svi ljudi, vladali oni ili bivali
vladanima, imaju jednako malo moi da promijene bilo to ili uine ono to naume. Njegovo osobno
odbacivanje materijalizma, koje se iskazuje u Razgovor ima s Vragom, proi-|, zlazi iz pogleda na ivot
vrlo razliitih od Gurdjieffova
odbacivanja ljudskih pretenzija u njegovoj doktrini ovjeka kao stroja bez moi da bilo to uini. U to je
vrijeme Ouspenskv radio na biljekama koje je napravio u razdoblju od 1915. do 1918., dok je bio
Gurdjie-ffov uenik, prvo u Rusiji a zatim na Kavkazu. On u to vrijeme nije imao ni najmanje namjere
objaviti taj materijal, ve je predloio da ga se naglas ita na sastancima naih grupa. U to vrijeme,
sve vie ljudi u Londonu zanimalo se za sastanke Ouspenskoga, te on zbog toga nije imao vremena
sam se sastajati sa svim grupama. Zato je meni i nekim drugima stavio u zadau da itamo iz njegovih
knjiga te donekle objanjavamo njihov sadraj.
Godine 1922. Ouspenskv se naradio ne bi li pomogao Gurdjieffu u pokretanju njegova Instituta za
harmonian razvoj ovjeka u Prieureu, u Fontainebleauu. Isprva smo se nadali da bi se Institut mogao
smjestiti u Londonu, ali britansko Ministarstvo vanjskih poslova odluno je savjetovalo Ministarstvu
unutarnjih poslova da odbije dozvole boravka za Gurdjieffa i njegovu skupinu. Bio sam svjestan daje
vlada u Indiji smatrala Gurdjieffa ruskim agentom vrlo neprijateljski nastrojenim prema Britaniji, i
zakljuio sam da gaje dosje koji sam vidio u Turskoj slijedio u Englesku i predstavljao glavnu prepreku
stalnoj dozvoli da se nastani u ovoj
14
zemlji. ini mi se daje neprijateljstvo prema Gurdjie-ffu iz tih ranih dana ostalo jednako ivo sve do
kraja njegova ivota, te tako objanjava injenicu to se nikad vie nije vratio u Englesku.
Narav Ouspenskoga bila je iznimno osjetljiva, i to to se uporno trudio dobiti potrebne dozvole govori
mnogo o njegovoj vjernosti Gurdjieffu. Tek dvije godine kasnije, u proljee 1924., Ouspenskvje posve
promijenio svoj stav i svojim vlastitim uenicima savjetovao da vie nemaju nikakva posla s
Gurdjieffom. Prema Borisu Mouravieffu, koji je poznavao Ouspenskog u Rusiji i prvi put upoznao
Gurdjieffa u Turskoj 1921., Ouspen-sky se okrenuo od Gurdjieffa zbog pitanja morala. U jednoj
neobjavljenoj studiji o Ouspenskom i Gurdjieffu, Mouravieff opisuje posjet Parizu odmah nakon Gur-
djieffove skoro fatalne nesree 1921. i prisjea se kako je Ouspenskv eksplodirao: "Kad bi netko blizak
tebi, bliski roak, ispao kriminalac, to bi uinio?" Takvi stavovi iskazuju asketsku, puritansku stranu
prirode Ouspenskog, nesavladivu prepreku njegovu razumijevanju Gurdjieffa, koji se nije optereivao
razlikama meu ljudima - materijalist ili spiritualist, grub ili kultiviran, zao ili dobar - ve objektivnim
znaenjem ljudskog ivota, ili, kako je sam govorio "smislom i znaenjem ljudskog postojanja na
zemlji".
Razlika se jo jae istie ako usporedimo knjige koje je Ouspenskv napisao prije i nakon svoga
susreta s Gurdjieffom 1915. Reputacija Ouspenskoga, osobito u Rusiji prije 1914. i SAD-u poslije
1945., poiva uglavnom na njegovom neobinom Tertium Organumu, ija
15
je sredinja tema potreba da se prevazie logino razmiljanje ako elimo shvatiti prirodu stvarnoga
svijeta. Zapadni itatelji Ouspenskoga poznaju uglavnom kroz tu knjigu, i kroz U potrazi za udesnim.
Ona prva knjiga je skoro posve on, a ona druga skoro posve Gurdjieff. Izmeu njih dolazi Novi model
univerzuma, koji je u velikoj mjeri pod utjecajem njegovih putovanja izmeu 1908. i 1915. Malo se zna
o tome razdoblju njegova ivota, a ja mogu govoriti samo o anegdotama koje sam uo od njega kroz
nae razgovore. Bio je uspjean novinar, povremeno radei za vodee ruske novine, ali ee kao
slobodnjak. U razdoblju izmeu 1908. i 1912. putovao je Europom i Sjedinjenim Dravama, piui
lanke za novine u St. Petersburgu. Prva pria u ovoj knjizi, "Izumitelj", pokazuje njegovo poznavanje
New Yorka u vrijeme kad je predsjednik SAD-a bio Theodore Roosevelt. Nikad nije bio na zapadnoj
obali, i rekao mi je da ali zbog toga, premda ne toliko koliko zbog nemogunosti da posjeti Japan.
Godine 1912. ostvario je ambiciju da ode u Indiju s otvorenom narudbom da pie lanke za troje
ruske novine. Upoznao je neke od najpoznatijih vogina toga vremena, ukljuujui tu i Auro-binda, koji
je ve imao ustanovu u Pondicherrvju. Nitko ga se od njih nije dojmio. Kasnije je objasnio daje traio
"pravo znanje", a pronaao samo svete ljude koji su moda dostigli osloboenje za sebe same, ali
nisu svoje metode mogli prenijeti drugima. Takoer je proveo neko vrijeme u Adhvaru na Madrasu, u
glavnom stoeru Teozofskog drutva. Kasnije je volio priati priu o "ka-stinskom sustavu" u Adhvaru.
U prizemlju su bili svi
['< 16
prirepci i neistaknuti posjetitelji. Prvi je kat bio rezerviran za podravatelje koji su drutvu davali novac i
podrku. Posljednji kat, s velikom terasom na krovu, bio je dom ezoterine skupine, pravih
poznavatelja teozo-fije. Ouspenskv se s uitkom sjeao kako je jednom uao u ezoterinu skupinu
premda nije bio lan Teozofskog drutva i otvoreno je kritizirao njihovu osnivaicu, Helenu Blavatskv.
Tvrdio je da u Adhvaru nije naao nita zbog ega bi poelio ostati.
Produio je na Cejlon, koji mu se inio privla-nijim, i upoznao nekoliko najslavnijih bhikkua, te se
uvjerio kako se na Cejlonu jo provode stare tehnike budizma. Ali i opet nije osjetio potrebu da se
odrekne Zapada i postane monahom. Kasnije je napisao da ga nije zanimao put koji bi ga izolirao od
zapadnog svijeta, koji dri klju za budunost ovjeanstva. To nije znailo da sumnja u postojanje
"kola", kako ih je on nazivao, u Indiji i Cejlonu, ali te kole vie nisu imale znaenje kao nekad.
Takoer je dodao daje otkrio kako se veina tih kola oslanja na vjerske i religijske tehnike, koje je
smatrao nedovoljnima da se prodre u sutinsku stvarnost koju je traio.
Kad se Ouspenskv vratio u Rusiju, cijeli tijek njegova ivota promijenio se zbog susreta s Gurdjieffom.
Gurdjieffov sustav za harmonian razvoj ovjeka nudio je toliko mogunosti koje se nije moglo pronai
ni u budistikim spisima, Nikajama, ni u metodama thera-vadinaca toga vremena, daje Ouspenskv
pronaao novu nadu. Ova je knjiga napisana prije tog susreta i, za razliku od kasnijih njegovih spisa,
nije preraena u svjetlu onoga stoje nauio od Gurdjieffa. Moe ju se smjestiti
17
zajedno s Tertium Organumom i Ivanom Osokinom, meu "pravog Ouspenskog". Ivan Osokin je,
doista, u velikoj mjeri autobiografski, i iz njega moemo stvoriti predodbu o ivotu Ouspenskog u
koli. Prvi je put objavljena u Rusiji kao Cinemadrama, kao izraz Ouspen-skvjeva uvida u vjeito
ponavljanje, ali ja sam uvjeren da je promijenio kraj nakon to je susreo Gurdjieffa, koji je i sam
pridodan u liku arobnjaka (da predstavlja "Posao", kako ga je Ouspenskv vidio), koji Osokinu
pokazuje nain da pobjegne iz ciklusa neprestanog neuspjeha koji zavrava samoubojstvom i u kojem
je bio zarobljen.
Ouspenskv i njegov koncept ljudske sudbine vidljivo je povezan s idejom "bijega". U kasnijim
godinama, ta potreba da se pobjegne od ponavljanja postala je skoro opsesivnom, stoje prenio na
svoje najblie sljedbenike, kao to su Rodney Collin Smith i dr. Francis Roles. Izbjegavanje
umijeanosti u proces svijeta povezivalo se s idejom bijega od ponavljanja. Poput mnogih drugih
Rusa, on je sanjao o kultiviranoj duhovnosti koja bi stvorila okruenje u kojem bi se prosvijeena
nekolicina mogla povui iz svijeta i privatno dostii osloboenje. Taj ga san nikad nije do kraja
napustio.
Ouspenskv je, meutim, bio posve nesposoban slijediti Gurdjieffa u posljednjim stadijima njegova
rada. Razlozi za to nisu relevantni za ovu knjigu, ali posljedica je bila to daje, nakon stoje u potpunosti
podravao Gurdjieffa sve do trenutka njegova odlaska u Ameriku 1923., Ouspenskv posve promijenio
miljenje 1924., dok je Gurdjieff jo bio u Americi. Od tog trenutka pa do kraja ivota, nije imao
izravnih kontakata s
18
Gurdjieffom, premda je ostao strastveno zainteresiran za sve stoje Gurdjieff radio.
Nakon prekida s Gurdjieffom, Ouspenskv se vratio svojim najranijim spisima i priredio kompilaciju koju
je objavio 1929. pod naslovom Novi model univerzuma. U to vrijeme, moji vlastiti odnosi s njim bili su
vrlo bliski. Obojicu nas je zanimala priroda vremena i vjenosti, i vjerovali smo da bi vana otkria na
tome polju privukla pozornost na "Sustav" koji je Ouspenskv pripisivao koli mudrosti od koje smo se
jo uvijek mogli nadati pomoi koja nam je trebala, bez potrebe da se prolazi kroz Gurdjieffa, kojeg je
smatrao "okaljanim kanalom". Novi model univerzuma je serija labavo povezanih eseja sa
zajednikom temom da su trenutne koncepcije ovjeka i univerzuma duboko pogrene i da e ih
trebati odbaciti. U jednom je trenutku razmiljao o tome da jedan od Razgovora s Vragom - mislim da
se radilo o "Dobroudnom Vragu" - ukljui u Novi model univerzuma. Konano je odluio izostaviti
priu jer se nije slagala s filozofskim karakterom knjige. (Veina tog materijala napisana je prije 1914. i
objavljena u ruskim novinama za koje je Ouspenskv radio kao novinar.) U to vrijeme, Ouspenskv je jo
uvijek pisao na ruskom, i poslao je jedan primjerak ruskog teksta u Pariz da ga na francuski prevede
barunica Rausch, dok je drugu kopiju na engleski prevodila ga Kent, i sama iz plemenite ruske
obitelji, i drugi Rusi iz njegova kruga. Ja sam pomogao s prijevodom, osobito pazei da se misli
Ouspenskog ispravno prenesu.
U to mi je vrijeme Ouspenskv prvi put spomenuo svoje Razgovore s Vragom. Rekao mi je kako je te
19
dvije prie napisao da bi izrazio svoje uvjerenje kako je glavna pogreka ovjeka u vjerovanju u
materijalni svijet kao jedinu stvarnost. To uvjerenje, rekao je, izvor je veine ljudskih muka, jer se ljudi
besmisleno bore oko nestvarnih problema, zanemarujui pravi problem, to jest oslobaanje od nae
vezanosti za materiju. Razgovori s Vragom napisani su dok je Ouspenskv bio u Indiji i na Cejlonu
1914., i objavljeni su s novim svretkom u jednim petersburkim novinama u prvim danima rata.
Izdanje iz kojeg dolazi ovaj prijevod objavljeno je u Petrogradu 1916. Sve kopije koje je Ouspenskv
imao izgubljene su s ostatkom njegove knjinice nakon Oktobarske revolucije u Moskvi. Poslao je
nekoliko primjeraka prijateljima u inozemstvu i predloio da ih pokuam pronai kroz Teozofsko
drutvo. Gica Maud Hoffman, vodei teozof i prijateljica Leadbeatera i ge Besant otkrila je kako je
jedan primjerak doao u Knjinicu Bri-tish Museuma. Pronaao sam je pod imenom "Uspen-ski, P. D.",
i uspio sam dobiti dvije fotokopije, od kojih mi je jednu Ouspenskv ostavio, mislei na mogui prijevod.
Razgovori s Vragom oito pripadaju JVanderjahr-eri1 u ivotu Ouspenskoga, dok je traio tajnu koju je
smatrao skrivenom u kolama Indije i Cejlona. Njegova teozofska nagnua vide se u nevoljkosti da se
okrene Levantu ili ak sredinjoj Aziji u potrazi za izvorom uenja. Premda razoaran Teozofskim
drutvom kakvo je pronaao u Adhvaru, prihvaao je mnogo njihove filozofije. Osobito ga je fascinirao
teozofski ciklus povijesnog ponavljanja. esto se na to pozivao u kasnijim
2 Godine lutanja, njem 20
godinama, i govorio o svjetskim ratovima kao dokazu da ulazimo u posljednje stadije Tamnog ciklusa.
Ta tema oito utjee i na njegov tretman "Dobroudnog vraga".
Zanimljivo se prisjetiti kako je Ouspenskv bio veliki ljubitelj Roberta Louisa Stevensona i govorio kako
je na njega utjecala bajka pod imenom "Ki dun-trineskoga kralja", koja iskazuje istu temu vjeitog
ponavljanja s naznakama o tajni slobode. Povezivao je Stevensona s Nietzscheom, kao dvojicu ljudi
od kojih je najvie nauio o ponavljanju u svojim ranim godinama.
Razgovori s Vragom ne izraavaju dovoljno agoniju neodlunosti koju je Ouspenskv proivljavao u
posljednjim godinama svog ivota. To je moda i jedini razlog zato ih nije objavio. Mislim da ih je,
osim toga, na neki nain povezivao sa svojom mladenakom iluzijom kako bi duhovnost i humanizam
mogli ii istim putem kad bi se samo iz jednoga mogla ukloniti religija, a iz drugoga materijalizam.
Jednom mije doista rekao kako ima i biljeke za trei razgovor, koji bi od svega nainio cjelinu. Mislim
da je imao na umu pokazati ulogu "Posla" kao tree snage koja moe pomiriti duh i materiju, ali nije
mogao pronai nain da tu temu uini dovoljno dramatinom. Uoi izbijanja Drugog svjetskog rata,
rekao je nekim svojim uenicima kako nema puno nade da e pronai izvor za uenje koje dijeli. Neto
je nedostajalo i, bez novih spoznaja, morat emo se pomiriti s tim da traimo vlastiti put do
osloboenja. U posljednjim tjednima svoga ivota, 1947., javno se odrekao "Sustava" kako gaje
prihvatio
21
od Gurdjieffa i pozvao svoje sljedbenike da krenu iznova, svatko na svoj nain.
Dvije prie objavljene u ovoj knjizi ispituju dva problema koji su za Ouspenskoga bila vrlo ozbiljna i
vana. Prvi je problem "svjesnog zla". On je dobro poznavao istonjaku doktrinu koja u cjelini nijee
mogunost zle volje i tretira zlo kao odsutnost dobra ili, u najgorem sluaju, posljedicu privrenosti
izvanjskom svijetu. Takoer je od djetinjstva bio izloen doktrini prvoga grijeha, koju nije mogao ni
prihvatiti ni odbaciti. Jednom je svojim grupama u Londonu zadao zadatak da poine in svjesnog zla.
Svi smo se zaudili svojoj nesposobnosti da poinimo samo jedan zao in svjesno, dok smo
istovremeno bili svjesni kako stalno radimo i kudikamo gore stvari, pa ak i znamo da ih radimo.
Ouspenskv je tvrdio kako je zlo san, mehaninost, i odsustvo namjere, za to smo izravno odgovorni
jer je u naoj moi da ne budemo usnuli i mehanini, ali to ne moemo izravno kontrolirati. Ova se
tema provlai kroz priu o izumitelju, koji ini zlo naroito kad namjerava initi dobro, i ne moe se
natjerati da prihvati katastrofalne posljedice svoga vlastitoga genijalnog rada. Shvaa da se nikad nije
zapitao to bi se dogodilo kad bi edo njegova uma postiglo sveopi uspjeh. U tom smislu, pria o
izumitelju oito je alegorija o modernom ovjeku suoenom s posljedicama udesa znanosti i
tehnologije.
On priu nastavlja vrlo znakovito, pokazujui kako izumitelj, uvijek u vlasti nad materijalnim silama,
poinje tim istim silama davati novu osobinu, osobinu koja ga odvaja od Vraga i konano dovodi do
njegova
22
nestajanja, jer ga Vrag vie ne razumije i ne moe slijediti u uzvienoj potrazi za korisnom upotrebom
materijalnih sila koje je oslobodio. Sve to preostane od Vraga je miris sumpora.
Ve na prvoj stranici, Ouspenskv daje naslutiti dublje znaenje prie. Vrag "precizno govorei" ne
postoji: on i njegova svita su samo ono to ovjek od njih uini. Vrag moe samo sugerirati, a ak i
njegove sugestije na kraju se pokau kao autosugestija ovjeka samog. ovjek materijalnom svijetu
daje dijabolian karakter koji mu nije priroen, ali je takoer sposoban osvijestiti realnost drugih
vrijednosti. Zato Vrag u prii stalno rogobori protiv umjetnika i mistika koji su svjesni i nekog drugog
svijeta, osim materijalnog; a taj drugi svijet je mjesto u kojem za dijaboline sugestije mjesta nema.
Ouspenskv je bio i ostaje dualist, jer vidi dijaboline vrijednosti kao neto to ovjek imputira
materijalnom, kvantitetom opsjednutom svijetu, ali razlikuje te lane, dijaboline vrijednosti od onih
umjetnikog uitka, vjerskog iskustva i duhovne kvalitete. Ouspenskv se i sam sjea kako je, kad je
upoznao Gurdjieffa, pokuao ustrajati na toj razlici, ali Gurdjieff ju je odbacio, govorei: "To je sve
mehaniko. Nema veze jesu li vrijednosti duhovne ili materijalistike. Ono stoje vano jest jesu li
mehanike ili svjesne."
To je Ouspenskome oito bila nova ideja, s kojom se nije slagao u vrijeme kad je napisao "Izumitelja"
ili "Dobroudnog Vraga" koji mu slijedi. Bez obzira na to, Ouspenskv proizvodi koncept materije kao
naina postojanja. On koristi izraz VELIKA MATERIJA
23
(velika slova u ruskom izvorniku) da naznai kako ne govori o materiji u smislu njenih ogromnih
razmjera u svemiru, kvantitativne ogromnosti, ve o njezinu statusu kao naina postojanja. U tom
smislu, Ouspenskv je nedvojbeno dualist, jer percipira Veliku Materiju kao otpor kreativnoj snazi Boga.
Najnadahnutije djelo Ous-penskoga, Tertium Organum, posveeno je tezi - gotovo otkriu - da logiko
razmiljanje zarobljuje ovjeka u materijalnom svijetu. "Trei instrument" koji je po svojoj tvrdnji otkrio
jest kreativni uvid koji nadilazi logiku. Ova ideja prisutna je u svim spisima Ouspenskoga, i vidi se u
Vragovoj mrnji prema umjetnicima i misticima koji ne misle logino ni normalno. Materija i logika su
supstanca dijaboline sugestije.
Gurdjieff, s druge strane, promatra tvar i energiju kao meusobno zamjenjive (i to davno prije nego to
su Einsteinove jednadbe iroko shvaene), a poduavao je takoer i daje razina materijalnosti u
odnosu s razinom Svijesti ili razinom Bia. Te su ideje zapanjile Ouspenskoga kad ih je 1915. prvi put
uo, i nije ih pokuao ukljuiti u svoju revidiranu verziju "Izumitelja".
"Izumitelj" je napisan za objavljivanje u jednom ruskom asopisu, i Ouspenskv je oito na umu imao
itateljstvo koje zahtijeva i sentimentalan i senzacionalan materijal. Epizode povezane s izumom i
eksplozijom interesa koja slijedi zbog upotrebe izuma u posebno dramatinim okolnostima pomalo su
repetitivne i povremeno dosadne. Ja sam, stoga, na sebe preuzeo da malo skratim te epizode i
izbacim neke od isto narativnih dijelova prie. Ostavio sam sve relevantno za temu koju Ouspenskv
eli predstaviti i koja je, nedvojbeno,
24
za njega bila pravi smisao ovih dviju pria. Uinio sam to jer je i sam Ouspenskv bio posve bezoan
kratei svoj materijal kad je svoje stare ruske spise koristio da bi sastavio knjigu Novi model
univerzuma.
Kad se okrenemo "Dobroudnom Vragu", pria postaje znatno ivotnija, jer se velikim dijelom zasniva
na putovanjima Ouspenskoga po Indiji i Cejlonu, te je bio u stanju ponuditi izvoran opis spilja Alhore,
koje je posjetio 1913., kao i budistikih hramova koje je vidio na Cejlonu.
Vrag (u ovoj prii Ouspenskv nije koristio veliko slovo, oznaavajui mnoinu demonskoga roda) je
predstavljen kako se trudi da nas sprijei u buenju i shvaanju prave situacije, odnosno injenice da
smo zarobljeni u materijalnom svijetu samo zato to se ne elimo suoiti i prihvatiti istinu kako
stvarnost nije dio ovoga svijeta. Sugestija koja se pojavljuje u obje ove prie, da se vragovi zanimaju
za ovjeka samo kad se pone doista truditi da pobjegne, predstavlja gledite kojemu se Ouspenskv
esto vraao. Postoji zakon da svaki pozitivan trud mora neizbjeno proizvesti negativnu reakciju
jednake snage. Premda se to stalno pojavljuje u povijesti ovjeanstva - bez obzira gleda li se na
malenoj ili velikoj skali i razini - mi se s time ne elimo suoiti. Tek mali broj ljudi moe priznati daje
cijena injenja dobroga neizbjeno to da se izloe oporbi ili ak prijetnji unitenjem; ti su ljudi drugaiji
od obinih ljudi i prepoznali bi jedni druge da se vrag ne trudi da ih u tome sprijei.
Dobroudni Vrag eli da ljudski rod bude sretan i ne optereuje se potragom za neuhvatljivim "drugim
25
svijetom". Tu prepoznajemo temu Gurdjieffova "organ kundabuffera " za kojeg Ouspenskv sasvim
sigurno jo nije ni uo u vrijeme dok je pisao ovu priu. "Dobroudni Vrag" naglaava vanost
samoobmanjivanja ovjeka. ovjek ostaje vezan za zemlju jer spava u odnosu na stvarnost i ne eli
se probuditi. Zamilja "dobro" u smislu iluzornog svijeta, u kojem se ionako nita ne moe postii.
Vragov je zadatak da ohrabri ovu obmanu, a s dobronamjernim ljudima to ini igrajui na iluziju da su
dobre namjere i dobri ini jedno te isto. "Plemenitost" je adut kojim dobiva posljednju bitku.
U "Dobroudnom Vragu" Ouspenskv oito posuuje iz slavenskih legendi o podjeli ovjeanstva na
Adamovu prihvaenu i odbaenu djecu. Mijenja legendu inei Adamove potomke sposobnima da
uvide Stvarnost, dok su oni koji su potomci ivotinja od toga odsjeeni. Samo Adamovi potomci imaju
sposobnost buenja i stjecanja "due".
Ouspenskv se nije mogao odluiti oko nepote-nja ivota koji otvara tako velike mogunosti tako
malom broju ljudi, i naizgled nijee nadu za veinu. U ovoj je prii eksperimentirao s opisom vraga koji
see u zo-roastriko podrijetlo. U Avesti, rase ljudi i ivotinja potomci su ovjeka Gavomarta i bika
Gosh Urvana. Ave-sta im ne daje odrednicu dobrog i loeg, ve im pripisuje razliite uloge u borbama
izmeu dobrih i zlih duhova. Te su tradicije dole do Slavena prije njihovih selidbi prema zapadu i,
razdvojene od svojih vjerskih i mitolokih poela, pretvorile su se u bajke i folklor. Ouspenskv je
prepoznao neto od njihova izvornog znaenja i uspio ih iskoristiti da prenese vlastitu poruku.
26
I
ovjek je ranjiv s obje strane svoje prirode - one koja stremi k svjetlu jednako kao i one koja tei tami.
Dijabolina sugestija koja igra na ovjeju plemenitost moe dovesti do vee propasti nego iskuenja
koja opsjedaju njegovu ivotinjsku prirodu. Ouspenskv je svjestan toga da "zle" sile rade na unitenju
ljudske slobode, i vidi da se te snage ne moe svladati izravnim sukobom jer su "dobre" snage
meusobno podijeljene sloganima kao to su "patriotizam", "portvovnost" i "odanost cilju" - to sve
vrag moe iskoristiti.
U tim priama, vrag ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve, jednako tako bespomoan kao i njegove
nesuene rtve. Svijet je u svojoj biti iracionalan, i ne smijemo oekivati da emo pronai odgovore na
svoja pitanja ni pouke u svojim priama. ini se da je to poruka koju Ouspenskv eli prenijeti. Njegov
je pesimizam privremeno nestao kroz kontakt s Gurdjieffom, ali se opet spustio na njega kad je uvidio
kako Gurdjieff nije ovjek kakvog je zamiljao i kakvom se nadao.
ivo se sjeam jedne zimske veeri 1924., kad sam s Ouspenskvm sjedio u Ulici Gwendwr. Stajao je
pred plinskom grijalicom u otrcanoj dnevnoj sobi i rekao, kao da govori samome sebi: "Ne znamo je li
ovaj posao mogu, ali znamo da bez njega nema nade. Ne smijemo odustati, ak i ako ne vidimo
nikakav dokaz da e nas izvesti iz tame. Nema nieg drugog, i moramo se drati te jedne sigurne
toke." Otada je prolo etrdeset i osam godina, a ja sam se uvjerio ne samo da nema nieg drugog,
nego i da ovjek nije u bezizlaznoj situaciji. Mi smo u ozbiljnoj krizi - ozbiljnijoj ak i od
27
one koju je Ouspenskv predviao - i hipnotiziraju nas materijalne snage. Sama ozbiljnost krize dovodi
do buenja. ovjek poinje uviati prijetnju samome svojem postojanju, i ima mnogo onih koji su
spremni prihvatiti izazov koji Leslie White nije shvatio.
Ouspenskvjeva intuitivna spoznaja da neki ljudi vide stvarnost tamo gdje veina vidi samo privid danas
je jo relevantnija nego kad je on, prije ezdeset godina, napisao ovu priu. Ako dovoljno ljudi uspije
vidjeti izazov i prihvatiti ga, ovjeanstvo e napraviti velik korak naprijed. Ali takoer se ini da su na
djelu i lukave snage iji je cilj sprijeiti buenje onih koji imaju sposobnost da vide. Ouspenskvjeva
alegorija vraga preblizu je istini da bi bila ugodna.
Izvor je istinskoga zadovoljstva to sam bio u prilici doprinijeti ouvanju jednog dijela knjievne
produkcije Ouspenskoga. Gica Ekaterina Petroff radila je sa mnom na ovom prijevodu nekoliko
godina s prekidima. Gica Anna Durkova pomogla je pri ureivanju, i svojim poznavanjem slavenskog
folklora. Nadam se da e se rezultat svidjeti i starim ljubiteljima Ouspenskoga, kao i novim itateljima.
John G. Bennett Sherborne, Gloucestershire
lipanj 1972.
28
IZUMITELJ
"I
ispriat u ti bajku", ree Vrag, "pod jednim uvjetom: ne smije me pitati koja je pouka. Moe izvui
kakav god hoe zakljuak, ali, molim te, ne pro-pituj me. Ve i ovako se na naa lea navaljuje puno
previe ludosti, a mi, precizno govorei, ak ni ne postojimo. Vi ste ti koji nas stvarate."
Moja pria odvija se u New Yorku prije kakvih dvadeset i pet godina. ivio tako mladi po imenu Hugh
B.; neu vam rei njegovo puno ime, ali uskoro ete ga i sami pogoditi. Njegovo je ime poznato
ljudima na svih pet kontinenata. Ali u to je vrijeme jo bio posve nepoznat.
Poet u u jednom traginom trenutku u ivotu toga mladia, dok je putovao iz jednog od predgraa
New Yorka prema Manhattanu, s namjerom da kupi pitolj i zatim se ubije na usamljenoj obali Long
Islanda; na mjestu koje mu se urezaio u pamenje jo za djeakih izleta, kad bi on i njegovi sudruzi u
igri, pretvarajui se da su istraivai, otkrivali nepoznate krajeve u okolici New Yorka.
31
Namjera mu je bila vrlo odreena, a odluka konana. Sve u svemu, bila je to vrlo uobiajena pojava u
ivotu jednog velikog grada, neto to se stalno susree; zapravo, da budemo iskreni, morao sam
sline situacije organizirati tisuama i desecima tisua puta. Meutim, ovog je puta tako uobiajen
poetak imao prilino neuobiajen nastavak i posve neuobiajen ishod.
Bez obzira na to, prije nego to se posvetimo ishodu toga dana, moram vam podrobno ispriati kako je
do svega toga dolo.
Hugh je bio roeni izumitelj. Od najranijeg djetinjstva, kad bi sa svojom majkom etao po parku ili se
igrao s drugom djecom, ili naprosto tiho sjedio u kutu gradei kockama ili crtajui udovita,
neprestano je neto izumljivao, slaui u svojoj glavi raznorazne neobine izume, poboljanja za sve
na svijetu.
Posebno mu je zadovoljstvo prualo izumljiva-nje poboljanja i adaptacija za njegovu tetu. Nacrtao bi
je s dimnjakom, ili na kotaima. Zbog jednog je crtea, na kojem je ta ne ba mlada djeva prikazana
sa est nogu i drugim varijacijama, mali Hugh otro kanjen. Bila je to jedna od njegovih najranijih
uspomena.
Nedugo nakon toga, Hugh je nauio prvo dizajnirati, a zatim i izraivati modele svojih izuma. Dotad je
ve nauio da se ive ljude ne moe poboljavati. Bez obzira na to, njegovi su izumi, naravno, bili ista
fantazija; kad mu je bilo etrnaest godina, zamalo se utopio isprobavajui kod kue izraene skije za
vodu vlastita dizajna.
32
* * *
U vrijeme kad poinje moja pria bilo mu je kakvih dvadeset i est godina. Ve je nekoliko godina bio
oenjen, a radio je kao tehniki crta u nekoj velikoj tvornici; ivio je u stanu s tri siune sobe, veliine
brodskih kabina, u ogromnoj i runoj ciglenoj zgradi u jednom predgrau New Yorka. Bio je vrlo
nezadovoljan svojim ivotom.
Robovi koji se mue u naim uredima i tvornicama obino jedva da su svjesni svoga robovanja. Ako
uope imaju ikakve snove, oni se odnose na naine da svoje ropstvo uine ugodnijim: dobra zabava
nedjeljom; veernji odlazak na ples; gospodsko odijevanje; i zaraivanje vie novca. ak i ako su
nezadovoljni svojim ivotom, razmiljaju samo o kraem radnom vremenu, ili o poveanju plae i
duim praznicima - ukratko, o elementima Socijalistike Utopije. Nikad, ak ni u duhu, ne bi se mogli
natjerati da se pobune protiv rada samog po sebi. To im je Bog, i ne usuuju mu se suprotstaviti ak ni
u mislima. Ali Hugh je bio od drugoga tofa. Mrzio je ropstvo. Uvijek je govorio da robovanje radu
izaziva gnjev Boji. Sama sr njegova bia drhtala je od svijesti o toj hobotnici koja prodire u njega dok
ga sve jae stee i davi. Posve neovisno od ovoga, pomisao o uljepavanju ropstva nikad mu se ne bi
pojavila, niti je bio od onih ljudi koji bi se samozavaravali jeftinom zabavom.
Majka mu je umrla kad mu je bilo esnaest godina, i bio je primoran napustiti kolu i postati egrtom u
33
uredu tehnikog crtanja u jednoj tvornici, uz plau od pet dolara tjedno.
To je bio poetak njegove karijere. Izvana, malo se razlikovao od ostalih egrta u svome uredu.
Kopirao je crtee strojeva, pripremao papir i boje, otno olovke i prenosio poruke i pakete razliitim
odjelima tvornice. Ali, u srcu, ni asa nije prihvaao taj ivot.
Hughovo je podrijetlo bilo drukije od veine onih u njegovoj okolini, i odigralo je vanu ulogu u
stvaranju njegovih stavova. Njegovi su kolege bili djeca muke i siromatva, sinovi tvornikih trudbenika
kao to su bili i oni sami, i nedavni imigranti koji su doli u Ameriku ne bi li pobjegli od gladi i hladnoe
i pohlepe zemljoposjednika, i od nezaposlenosti. Njihov je svijet bio malen, ogranien, uzak, a njime je
vladala stalna borba protiv gladi i siromatva. U Hughu su govorili posve drugaiji glasovi. On je
pripadao jednoj staroj amerikoj obitelji, potomcima pionira koji su vidjeli netaknute ume i velika
jezera i rijeke i koji su se borili s Indijancima. Meu njegovim precima bilo je lanova Kongresa,
generala u ratu za nezavisnost, i bogatih vlasnika plantaa iz junih drava.
Njegov je otac izgubio posljednje ostatke obiteljskoga bogatstva za vrijeme graanskoga rata, u kojem
se borio kao asnik u junjakoj vojsci. Bio je ranjen i zarobljen, ali je pobjegao u Kanadu, gdje se
oenio mladom francuskom Kanaankom i umro nekoliko godina kasnije. U djetinjstvu, Hughova je
majka djeaku pripovijedala o vlastitim precima - pomorskim kapetanima - i o precima njegova oca - o
sjajnom ivotu na plantaama koje sama nikad nije vidjela; o Hughovu
34
pradjedu, koji je bio guverner June Karoline; o Mek-sikome ratu; o ekspedicijama na krajnji Zapad.
Hugh je odrastao na tim priama, i one su inile dio njegova bia. Stoga nije bilo nimalo zauujue
stoje nain ivota koji su vodili njegovi kolege za njega bio preuzak. Uistinu, iz sveg je srca prezirao
radnike u tvornici i tvorniki ivot sa svime to mu je mogao pruiti.
Tvornica kao takva, meutim, i strojevi u njoj, duboko su ga zanimali. Proveo bi sate pred nekim
strojem, pokuavajui ga proniknuti, shvatiti. Skupljao je razne kataloge i cjenike koji su davali opise
strojeva; prouavao je dijagrame, crtee, fotografije: provodio po cijele noi s knjigama o mehanici i
inenjerstvu, svemu ega se mogao doepati. I itavo su vrijeme nove kombinacije ventila, kotaa,
poluga - novi izumi, svaki sve nevjerojatniji - letjele kroz njegovu glavu.
Ni trena, meutim, nije prestajao mrziti svoje ropstvo. esto bi, nou, kad bi ga potreba da ustane u
est ujutro natjerala da napusti svoje dragocjene knjige i ode spavati, donio smrknutu odluku,
zaklinjui se da e radije umrijeti nego se predati usudu takva ivota. Nije se zavaravao i bio je posve
svjestan svih prepreka koje su mu stajale na putu. Da bi pobjegao iz svojih uza, morao bi ukrasti
vremena, ali uvijek sa eljeznom akom prisilnoga rada koja mu pritie ramena. Tu i tamo ta bi
potreba popustila na nekoliko sati (u rijetkim prilikama i po nekoliko dana), samo da ga kasnije jo
snanije stisne. Hugha je to smetalo, i borio se za svaki sat.
Bez obzira na sve, naizgled je to bio veseo, ivahan i duhovit mladi Amerikanac. Razlika je bila u tome
35
to nije bio u stanju ne misliti. Po tome se razlikovao od ostalih.
Tijekom prve dvije godine u tvornici, Hugh je shvatio ozbiljnost svoga poloaj a; isprva se nije
pretjerano brinuo, jer je imao veliko povjerenje u sebe i svoje sposobnosti, i u svoje budue izume, ali
kasnije je poeo primjeivati kako i protiv svoje volje poputa pred tvornikim nainom ivota; taj su
ivot i njegovi ljudi ve na njega utisnuli svoj peat. Od tog trenutka nadalje, njegova zgaenost i
mrnja prema tome ropstvu jo su porasli zbog prestravljenosti mogunou da ga prihvati.
Nakon etiri godine sluenja u tvornici, dogodilo se neto stoje dovelo do trenutne promjene njegova
poloaja. Dobio je neke umrljane dijagrame novog stroja koje je trebalo ponovno nacrtati. Dok je
izraivao kopiju, Hugh je pronaao pogreku u izraunima. Istovremeno mu je isto tako pao na pamet
iznimno jednostavan i praktian nain da se stroj pobolja, koji je gotovo udvostruio brzinu stroja.
Odnio je svoj izvjetaj inenjeru koji je dizajnirao stroj. Ne elei priznati pogreku, inenjer je poeo
vikati i izbacio je Hugha. Hugh je zatim otiao do direktora, koji ga je isprva primio namrteno; ali na
kraju, kad je shvatio to Hugh predlae, direktor je uvidio da je u pravu.
Odjednom se sve promijenilo. Hugh je dobio bonus za poboljanje koje je zamislio, i dobio je poloaj
glavnog crtaa. Umjesto da kopira, sad mu je povjereno da izrauje dijagrame iz skica koje su radili
inenjeri.
36
Ljudi su ga poeli pitati za savjet, a direktor koji gaje otkrio proricao mu je da e daleko dospjeti.
Od svih radnika u tvornici, Hughov nenadani uspjeh najmanje je utjecao na Hugha. Prihvatio je sve
kao da mu samo po sebi pripada. Govorio je samome sebi kako mu sudbina mora dati sve o emu je
sanjao, i postignue u tvornici bilo je tako trivijalno u usporedbi s njegovim snovima da nije vrijedilo ni
ozbiljnije rasprave. Ali, naravno, ivot mu se poboljao. Unajmio je mali stan, napravio radionicu u
kojoj je na veer i nedjeljom radio na svojim izumima. Poeo je s idejom depnog motora za
instrumente koji se dre u ruci, ali to se nije pokazalo pretjerano praktinim. Zatim je izumio voeni
torpedo, a zatim automatsku konicu za dizalice, a zatim jo puno raznih drugih stvari. Ali koio ga je
nedostatak teoretske podloge, i veliki vremenski zahtjevi tvornice. Bez obzira na to, inilo se
nemoguim da napusti tvornicu - a posebno sad, jer ubrzo nakon napredovanja Hugh se oenio s
Madge O'Neill. Bile su mu tada dvadeset i dvije godine.
Dogodilo se posve spontano - kao to se dogaaju stvari koje se moraju dogoditi. Jedne je nedjelje
Hugh otiao u zooloki vrt u Central Parku. Odavno je elio pogledati velike ptice, osobito kondore. (U
to je vrijeme radio najednom zrakoplovu.) I tamo, kraj ograde pred kondorima, stajala je visoka, vedra,
crnokosa i crnooka djevojka s velikim crvenim eirom. avrljala je s jednom djevojkom s irskim
naglaskom, i nekoliko je puta, smijui se, bacila pogled na Hugha. Ne znajui
37
kako, Hugh je s njom zapodjenuo razgovor. Zajedno su otili od kondora i prije nego to su se snali,
obili su cijeli zooloki vrt. Hugh nije prije namjeravao gledati bizone i majmune, ali iz nekog se razloga
izvrsno zabavljao. Hugh je doznao da Madge radi kao prevoditeljica i stenografu uredu jedne
njemake tvrtke, da su joj roditelji mrtvi, da ima mlaeg brata, i da e idue nedjelje ii na obalu sa
svojom prijateljicom. Sastali su se i idue nedjelje. Zatim su se poeli sastajati svake veeri. Konano
je Hugh poeo osjeati da mu Madge treba isto toliko koliko i njegovi izumi.
Odluili su se oeniti, i Hugh je bio uvjeren kako nijedna ena na svijetu nije ljepa ni pametnija od
Madge. Osjeao se iznimno sretnim i nimalo nije sumnjao kako e sad uspjeti.
Za jedne od njihovih etnji, dok su raspravljali o svome buduem branom ivotu, Hugh je rekao kako
ne smiju imati djece sve dok im se ivotna situacija ne promijeni; drugim rijeima, sve dok njegovi
izumi ne postanu stvaran izvor prihoda, oslobaajui ga rada i omoguujui mu da ivi udobnim i
lagodnim ivotom.
Madge je bila zadovoljna kad je poeo tako govoriti-to jest, zadovoljna govorom kao takvim. Bilo je to
smiono - tako si je govorila. Bila bi ugodno uzbuena kad bi razgovarali o djeci koju e imati ili nee
imati. Slagala se s Hughom, pretvarajui se da razumije. Jedina joj je mala briga bila to to Hugh nije
rekao nita vie, ve je promijenio temu i nije joj objasnio kako e uspjeti da nemaju djece. U tom se
asu Madge ta zamisao inila uzbudljivo nepoudnom. Nije tada mogla znati da e joj njihova odluka
donijeti patnju i biti razlog za
38
razdor meu njima, ni da e imati mnogih drugih posljedica.
Hugh je tad bio uitak za Madge. Voljela ga je sluati kako govori o svojim buduim izumima, koji e
im donijeti milijune; o svojim precima u Junoj Karo-hni i o blistavom ivotu koji su vodili. Ali ponekad
se eljela i nasmijati dok bi to priao, jer bi se Hugh zanio i govorio kao daje i sam prisustvovao
njihovim sveanostima, i kao da je ve postao bogat i slavan izumitelj. Madge je svejedno vjerovala u
njega. Ali kasnije, snovi Hugha i Madge krenuli su u razliitim smjerovima. Hughove sanjarije nisu
znale granica: vila u Sorrentu, zamak u Veneciji, vlastita jahta, putovanja u Indiju i Japan, poznanstvo
sa slavnim ljudima iz cijelog svijeta, s piscima i umjetnicima; prijestolnice svijeta pod njihovim nogama.
Stizalo bi jo izuma, svaki sve nevje-rojatniji, potpuna revolucija svekolikog ivota na Zemlji koja e im
donijeti bezbrojne milijune.
Sluajui Hugha dok je tako snatrio, Madge se inilo da uje glas svoga mlaeg brata, ija je ambicija
bila da se kad odraste bori s crvenokocima. Madge je poela misliti kako su mukarci naprosto
prerasla djeca, te da ih tako treba i tretirati. Vila u Sorrentu i lov na skalpove za Madge su zvuali
prilino slino.
Madgeini snovi bili su realistiniji i obiniji. Kao i svaka ena, sanjala je o finoj odjei, o eirima i
haljinama, ali, karakteristino, nije mogla misliti u apstraktnim odnosima. eznula je samo za haljinom
koju bi ugledala u izlogu. Nedostatak mate, moda? U svakom sluaju, imala je ona nekih lijepih
snova- mislila je, na primjer, kako bi bilo predivno otii u grad i u jednom
39
danu potroiti stotinu ili ak dvije stotine dolara na sve to joj se svidi. Zatim je eznula za nekim
lijepim stanom, ili kuom s novim namjetajem, ravno iz duana; ili za putovanjem u neko izletite na
obali, ili, jo bolje, negdje "u planine", jer je to zvualo otmjenije. Sanjala je, osim toga, i o odlascima u
kazalite, u operu i na koncerte kad god bi poeljela; o sjedenju u loi ili prvom redu i sluanju slavnih
pjevaa, dok svuda oko nje sjede poznati ljudi i ene ija imena zna iz novina. Traerski opisi ivota u
visokom drutvu, a posebno jedva prikrivene aluzije na skandale, bile su omiljeno tivo za djevojke u
uredu u kojem je radila.
Ali Madge nije bila posve vulgarna; zapravo, bila je bolja od veine svojih prijateljica: itala je knjige
kao to je Bellamvjev Pogled unatrag i Za stotinu godina, koji je davao opis idealne socijalne drave; i
bila je puna oduevljenja za "jednostavan ivot", "povratak prirodi" i tako dalje. Vie od svega na
svijetu voljela je cvijee i djecu, i doista, njeni su snovi leali u tome smjeru, premda njoj samoj to
uope nije bilo jasno. Silno je eljela vjerovati da voli Hugha; da ga razumije i ima povjerenja u
njegove izume.
I tako su se oenili, i ivjeli u malome stanu u ogromnoj kui skoro pet godina.
Tih pet godina donijelo je Hughu vrlo malo nagrade. Njegovi izumi nisu imali praktinih rezultata, a
posao u tvornici bio mu je sve depresivniji. Isprva, nakon hitrog napredovanja i popravljanja financijske
situacije, doimao se zadovoljnim. Ali susret s Madge i brak opet su ga naveli da s novom strau
ezne za slobodom.
40
i
Hugh je veoma volio Madge, i eznuo je za tim da stalno bude s njom. Ali, zapravo, jedva da ju je
viao. Cijele je dane provodio u uredu, a veeri u svojoj radionici. Svako toliko otrgao bi se od
radionice i, teka srca, na veer nekamo izveo Madge. Ali osjeao je da joj na taj nain ini krivo, jer je
time naprosto odgaao trenutak njihova osloboenja. To mu je kvarilo zadovoljstvo, a onda bi, ujutro, i
opet morao trpjeti da ga ured otrgne od nje.
Sve je ovo Hughu bilo neobino bolno, jer je sanjario o danima koje bi provodio s Madge, itajui s
njom i putujui po udaljenim zakutcima Europe i Dalekog istoka, da vide sva udesa o kojima je
neprestano sanjao. I njegovo osloboenje i ostvarenje njegovih snova trebalo je stii kroz njegove
izume, ali put do tamo bio je stalno preprijeen poslom koji ga je iscrpljivao, oduzimao mu vrijeme, i
spreavao ga u pravom radu.
Hugh je postao uvjeren kako tvornica iskoritava njegov dar za izume. Poboljanje koje je on izumio, i
za koje je dobio bonus od pet stotina dolara i poveanje plae koje mu se bilo inilo ogromnim, ali je
zapravo bilo jadno i jo uvijek bitno manje od plae njegova prethodnika, vjerojatno je za tvornicu
zaradilo stotine tisua dolara. Strojni sklop koji je nosio znak firme sad se koristio na svim mainskim
strojevima koje je ta tvornica proizvodila i postao je njihova prepoznatljiva osobina. Za tim su izumom
slijedili jo i mnogi drugi, ali Hugh vie nikada nije dobio bonus. Izumi su se sad oekivali od njega.
Objasnili bi mu pojedini problem i zatraili od njega da ga rijei. Tvornica gaje oito iskoritavala. Hugh
je vidio i osjeao ovaj prisilni rad kako
41
mu iscrpljuje matu i sprjeava njegove vlastite projekte i zamisli.
I tako je odluio manje se posveivati tvornici. Povrijedilo gaje to se njegova nadarenost ne cijeni. U
sebi, kiptio je od indignacije. "Mogao bih ja puno toga uiniti za njih," govorio bi samome sebi, "da su
samo u stanju cijeniti moj rad i platiti za njega."
Hugh je dobro znao da bi starinski tip upravitelja tvornice, koji do u detalje poznaje svoj posao, koji ga
zna i voli i poznaje svoje radnike, s Hughom postupao briljivo. Uvidio bi kako Hughov dar za izume
predstavlja kapital i uinio bi ga dioniarem, s udjelom u dobiti od njegovih izuma.
Hughova je tvornica slijedila onaj tip industrijskog managementa koji je imao mnogo toga zajednikog
s najgorim birokratskim institucijama. Ljudi nisu bili na cijeni, a poveanje profita bilo je sve. U ovoj
tvornici Hugh nije imao budunosti. Sve modifikacije i poboljanja koja bi napravio jednostavno su
postajala vlasnitvo tvornice, i on na njih nije imao nikakva prava. Ali Hugh je poznavao vrijednost
svojih izuma, i bio je prepun indignacije.
Konano se odluio usprotiviti, i kad bi od njega zatraili da razvije nove planove koji bi ukljuili neko
poboljanje ili adaptaciju, naprosto bi prekopirao stare principe i modele, bez ikakvih izmjena, premda
je jako dobro znao kako bi ih se moglo poboljati. Ovo nije prolo neprimijeeno, i Hugh je ubrzo dobio
poruku od glavnog inenjera, koji je usputno primijetio kako je on, ini se, iscrpio svoj talent.
42
"Ja sam samo crta," ree Hugh, "a plaen sam jo i manje nego moj prethodnik, koji nije nita
izumio."
"Izumio?" upita inenjer. "Kakvim se ti izumiteljem smatra? Tvoja je dunost da detaljno razradi
projekte koji ti dou. Ako si u stanju samo kopirati, brzo emo nai nekoga tko e te zamijeniti."
"Pa, onda ga i naite!" pomislio je Hugh. I odluio je kako od toga dana nadalje ni jedan njegov izum
nee pasti u ruke tvornice.
Njegov je novi stav vrlo brzo dobio posljedice. Na kraju te godine, nije dobio poviicu. Sljedee godine,
plaa mu je smanjena. To je znailo da bi ga mogli otpustiti kao nekoga tko je "izgubio radnu
sposobnost".
Hugh je to shvatio, ali nije bio pripravan popustiti.
U meuvremenu, valja primijetiti kako odnos izmeu Hugha i Madge nije napredovao, a postalo je
oito kako im stvarnost ne ispunjava sjajne snove, da im je ivot jadan. Isprva, Madge je uivala
razmiljajui o Hughu kao o "izumitelju", jer joj je to drakalo samo-potovanje; ali kasnije je poela
eljeti da bude sliniji drugim ljudima, da mu bude vie stalo do nje, a manje do njegovih sanja.
Nedugo nakon to su se oenili, Madge je poela smatrati kako je Hugh jedva i primjeuje, kako je
previe ostavlja samu, kako rijetko razgovara s njom, i kako je se ne trudi zabaviti ili zadovoljiti. Drugi
su supruzi bili briljiviji - i praktiniji.
43
Zapravo, Hugh je, naravno, bio i te kako svjestan toga kako stvari stoje, ah nije elio priznati poraz i
tvrdoglavo je slijedio svoju ambiciju. Ovdje se iskazala razlika u njihovu podrijetlu. Madge je bila poput
kunoga psa obdarenog dobrim ulom njuha, ali kome fali izdrljivost i upornost pravoga lovakog
psa. Hugh je, s druge strane, bio drugaije rase. Jedva daje primjeivao kako se bilo gdje rtvuje, i
zacijelo to i nije smatrao rtvovanjem. Sve stoje inio inio je zbog toga, pa zato se onda zbog toga
zabrinjavati?
Madge je bilo teko podnositi tiraniju Hughove opsesije. Kako se sam u potpunosti rtvovao, Hugh je
automatski i od nje zahtijevao iste rtve. Previe se navikao na odreen nain razmiljanja, i bilo mu je
teko priznati Madgeino gledanje na stvari. Smatrao je, na primjer, udnim to to Madge eli ii u
kazalite. "Kako moemo opravdati odlazak u kazalite u ovom asu?" upitao bi se Hugh. "Kasnije
emo sve moi vidjeti." Ali Madge nije tako osjeala.
U posljednje dvije godine njen je odnos s Hu-ghom doista poeo propadati - osobito otkako je ona
ostala bez posla. Nije uspjela pronai drugi posao, i sad je imala manje novca i vie vremena. Ostajala
je kod kue i dosaivala se. Iznad svega, patila je jer nije imala djece. Prije vjenanja, Madge je
nekako vjerovala da nee proi dugo prije nego to i djeca dou na red. Nakon toga, sve joj se
pokazalo u drugaijem svjetlu, i to vrlo neugodnom.
Postoje posebni demoni koji se brinu za organizaciju obiteljskog ivota, koji takoreku manipuliraju
intenzitetom utjecaja sluaja na dogaaje u obitelji. Ti bi
44
vam demoni mogli bolje od mene ispriati kako se i zato ovo dogodilo. Ja mogu rei samo jednu
stvar: ljudi su razliiti. Neki su do te mjere primitivni, a drugi tako pokvareni, da na njih u pitanjima
ljubavi ne utjee pretvaranje. Hugh i Madge nisu bili dovoljno primitivni da se zadovolje onim to im je
sudbina dodijelila, a istovremeno su bili i previe razumni da pokore prirodu svojim muicama. Priroda
im se poela svetiti usred njihovih uzaludnih pokuaja da ostvare nekakav odnos. Ono to je poelo
kao jedva primjetna hladnoa, brzo se s vremenom pogoravalo, i do kraja zadnje godine postali su
pravi stranci. Madge je esto padalo na pamet kako bi se netko drugi na njezinu mjestu ve odavno
razveo od Hugha i udao za kakva obina ovjeka. Najtee je bilo podnositi svae, koje su sad ve
postale stara navika. Isprva da bi izazvala Hugha, ali kasnije je u to poela i sama vjerovati, Madge bi
tvrdila kako je on ne voli, i da mu nije ni od kakve koristi. Svi Hugho-vi pokuaji da s njom podijeli svoje
snove i entuzijazam i da joj pria o svojim ansama u budunosti neizbjeno bi zavrili s Madge u
suzama, kako vie da vie ne eli uti ni jednu jedinu rije.
U meuvremenu, Hughovi izumi nisu ba napredovali. Ili nisu bili dovoljno praktini, ili bi Hugh
zakasnio s traenjem patenata i otkrio kako su ga drugi izumitelji pretekli za po est mjeseci.
Posljednji njegov izum bila je lukava naprava za mjerenje i biljeenje brzine lokomotiva. Bio je to
potreban i praktian izum: dobrih instrumenata te vrste nije
45
bilo, a eljeznika je kompanija imala otvoren natjeaj za najbolji dizajn. Hugh je osmislio i izradio
neobino praktian stroj koji je spajao visoku preciznost s vrlo jednostavnim dizajnom. Ali i tu je
doivio poraz. Princip, za koji je tvrdio da je jedinstven, sluajno je upotrijebio jo jedan izumitelj, koji
gaje pretekao za samo tri tjedna i osvojio nagradu.
Kad je Hugh to uo, po prvi put u svome ivotu osjetio je neto nalik oajanju.
"Da nisam bio optereen poslom, moj bi model bio spreman prije tri mjeseca", rekao je samome sebi.
"S tim mlinskim kamenom oko vrata, uvijek u zamalo proputati brodove, i uvijek e drugi dobiti ono
to bi trebalo biti moje."
elio je Madge ispriati o tome porazu, ali bio je siguran da ona ne bi imala razumijevanja. Previe se
silno protivila njegovim izumima. Rekla bi daje oduvijek znala kako od toga nee nita biti, daje
odbacio skoro cijelu godinu, daje bila u pravu kad je rekla da su novac koji je protratio na radionicu i
modele mogli puno pametnije potroiti na neto drugo - ljetovanje ili da si neto kupe. Treba im toliko
stvari!
Sto bi on mogao na to rei? Jo jednom ponoviti to je uvijek govorio, da moraju ekati, da e uskoro
imati sve to poele. Hugh je osjeao kako bi takve rijei Madge, umjesto daje smire i utjee, samo
dodatno uznemirile i uvrijedile.
Prolazei kroz sve, Hugh je uvjerio sama sebe kako se Madge ve pomirila sa svojim trenutnim
ivotom i eljela ga samo malice poboljati. U srcu, naravno, Hugh je znao to Madge doista eli, ali
je isto
46
tako znao da bi to za njega znailo naputanje svih pokuaja da se bavi inovacijama, i potpuno
posveivanje vremena i truda poslu. Na to nije mogao pristati. Cijelo se njegovo bie bunilo i
protestiralo protiv toga.
I tako se dogodilo, uveer onog dana kad je doznao kako je izum u koji se uzdao propao, daje Hugh
sjedio u svojoj sobi i razmiljao to sljedee da uini. Na suprotnome zidu visjela je gravira koju je
kupio kakvih dvije godine ranije: prikazivala je Prometeja prikovanog za stijenu, s orlom koji mu kljuje
jetru. Prometej - to je on sam. Orao je njegov posao, koji mu svakodnevno crpi snagu.
"Koliko je slobodan rad predivan, toliko je prisilan rad uasan", pomislio je Hugh. "To divlje stvorenje je
predak nae kulture, koja ne prodere rtvu ve je uini svojim robom. Mi smo rtve i polako nas
prodiru nai osvajai."
Primijetit ete da se Hugh povremeno izraavao u aforizmima.
Toga asa, Madge se vratila kui. Bila je u posjeti kod supruge jednog od radnika u tvornici, i u
razgovoru je doznala daje Hughova plaa smanjena. To se dogodilo prije dva mjeseca, a on joj to nije
ni spomenuo. Madge je bilo svega dosta. Prvo, bila je tu njegova neiskrenost, a zatim i briga gdje e to
sve zavriti. Hugha e otpustiti! Madge je bila povrijeena i indignirana radi Hugha, ali jo je vie, kao i
obino, bila uznemirena i puna zavisti pri pogledu na troje ivahne djece svoje prijateljice.
Madge je stigla kui u vrtlogu misli i odluka. Odluila je ozbiljno popriati s Hughom. To joj je dunost.
47
Mora Hugha spasiti od njega samoga. "On je kao pijanica ili kockar", mislila je. "Rei u mu da u ga
ostaviti ako to ne ostavi jednom zauvijek. Ako me voli, odustat e."
No, moete zamisliti kakav je razgovor uslijedio.
"Moram razgovarati s tobom, Hugh", rekla je Ma-dge ulazei u njegovu sobu i sjedajui.
Hugh se namrtio.
"Moram izai", rekao je.
"ekaj malo. Ne vidim te tjedne i tjedne, ne mogu to vie podnositi. Bila sam kod Evelvn Johnson. Za
Boga miloga! Zna li to o tebi priaju na poslu? Direktor kae da si ili pijanica ili narkoman. Zato si
se oenio sa mnom ako me ne treba?"
Izalo je potpuno drugaije od onoga kako je Madge bila namjeravala. Hughova nevoljnost da s njom
razgovara, kad je za sve bio kriv on, tjerala ju je na nekontroliranu eksploziju.
Hugh je nekoliko minuta utio dok je sluao Madge; lice mu se smrklo. A onda je poeo govoriti,
prekidajui Madge. Madge je nastavila govoriti, i nijedno od njih nije slualo ono drugo, svatko se
trudei da kae to ima. Hugh je rekao da ga Madge ne razumije i ne eli razumjeti; tvornica mu smeta
u poslu; mora otii iz ureda; i to to je dosad izdrao bilo je samo radi nje; a sad ona koristi nekakvo
glupavo ensko ogovaranje da ga uvjeri kako si unitava budunost. Kao da u toj tvornici ima
budunost! Sjajno mjesto za njega, stvarno.
"Evelvn uope nije glupava ena", odgovorila je Madge uzrujano. "Ona je jedna vrlo pametna ena, i
48
pametnijaje od tebe, koliko god si ti uvjeren da si udo. Tebi je svatko budala i idiot. Samo ti ima
mozga. Ja to naprosto vie ne mogu trpjeti, ne mogu, ne mogu, ne mogu!"
Madge je poela jecati.
I tako su, da skratimo, stvari pole svojim uobiajenim tokom.
Hugh je zavrio tako to je razbio dva stolca i otiao iz kue, zalupivi vratima tako snano da su pukla
po polovici. Zatim je ostatak veeri proveo pijui u baru. Upoznao se s grupom glumaca bez posla i
astio ih piima po cijelom gradu, itave noi. Ali stoje Hugh vie pio, to je bivao trezniji i sve je jasnije
shvaao svoj poloaj.
U bijedno, kino jutro, Hugh se vratio sa svoga pijanog puta, odluivi da ne ode na posao. Svijet mu
se inio posve ogoljenim, i Hugh je vrlo jasno vidio sve njegove izloene ivce i tetive ivota. Tog se
jutra nije mogao zavaravati. Sirova, nepolirana i nepreruena istina o ivotu vritala je na njega sa svih
strana. "Predaj se, ili u te zgromiti!" urlao je ivot. "Moda je ve prekasno; moda si ve propustio
trenutak da popusti i moda si sad ve mrtav."
Odvratne kue od cigle, mokre asfaltne ulice; jadne, svakodnevne gomile, prljave i groteskne; listovi
kupusa u koevima za smee; stari pijanac na takama; odrpani, umazani djeaci prodornih glasova -
sve je to Hugh vidio, kao, prvi put. Nikad mu prije nije palo na pamet da ivot moe biti tako ruan.
Siguran sam da ste svjesni kako jutro poslije debele pijanke esto ima vrlo ozdravljuju uinak, osobito
49
na osobu snana eluca i iste glave. Bolesnik ne moe uvidjeti pouku basne, ali Hugh je bio zdrav i
vidio je ivot ogoljen do kosti.
Najgore od svega, njegovi su se snovi inili nekako staklastima, beivotnima, i umjetnima.
I ne shvaajui, Hugh se vratio kui s ve gotovom odlukom.
Madge nije bila kod kue. Na stoluje lealo njeno pismo od kakvih desetak stranica. inilo se kao da je
pisala cijele noi. "Nisam ti ni od kakve koristi", to je bila glavna tema pisma. "Zaboravio si da sam
ensko. elim ivjeti, i ne zanima me budunost ve sadanjost." Madge je zakljuila govorei kako je
pisala svojoj teti u Kaliforniji, i da namjerava otii i odsjesti kod nje.
Hugh je poeo odgovarati na pismo, ali je zastao na drugoj stranici. Zatim je poderao sve stoje
napisao i otiao u krevet.
Slijedili su tmurni dani, jedan za drugim. Hugh je nekoliko puta pokuao razgovarati s Madge, ali svaki
put bi se susreo s porazom. Klju koji ljudima omoguuje da razgovaraju i dou do mirnog
razumijevanja se izgleda izgubio. U dva su se navrata silno posvaali. Nakon toga, Hugh jedva da se i
vraao kui. Nije mogao ni raditi, i provodio je svaku veer u baru.
Prola su dva ili tri tjedna, a onda, jednog lijepog jutra, Hugh se probudio rano, s jednom zamisli u
glavi. Vie nije imao o emu razmiljati: dolo je vrijeme za akciju.
50
Dugo sam bio svjestan smjera u kojem mu je krenuo um; zapravo, ja sam ga primijetio prije nego i on
sam. Ljudi esto nisu svjesni prisutnosti te misli; tek vrlo rijetko je do kraja shvate. Znate, naravno, o
emu govorim: mnogi tati ljudi vole pomisao na to kako e sve sami dokrajiti ako stvari ne ispadnu
kako su planirali. Svatko ima svoju omiljenu verziju te pomisli; netko pred sobom vidi pitolj, netko
drugi au otrova. U tim sanjarenjima ima sigurnosti, jer ivot postaje podnoljiv im ponete
razmiljati o tome da ga napustite. Takve mi misli priinjavaju veliko zadovoljstvo, jer oznaavaju moju
vlast nad ovjekom. Moda vam to nije jasno, ali osoba koja pronalazi utjehu u pomisli na pitolj ili
au otrova vjeruje u moju mo, i smatra je snanijom od sebe sama.
Postoji jedan neugodan tip ljudi kojima su misli ovog tipa potpuno strane. Ti ljudi ne vjeruju u stvarnost
ivota; oni ga smatraju snom. Za njih, stvarnost lei negdje iza granica ivota. Ubiti se zbog poraza u
ivotu je tom tipu ljudi jednako apsurdno kao da se ubiju nakon sluajnog posjeta gostujuoj predstavi
u kazalitu. Ne volim takve ljude; na sreu, Hugh nije bio toga tipa. Nije imao nikakvih sumnji u
stvarnost ivota. Stvarnost ga naprosto nije privlaila. Hugh je imao dobar dar zapaanja, i shvatio je
da ve neko vrijeme razmilja o samoubojstvu. Bez obzira na to, i on je odluujuim faktorima smatrao
propast svoga posljednjeg izuma, svau s Madge, i sve veu odvratnost prema poslu. Uzrok je,
naravno, leao negdje drugdje. Bez njegova znanja ili svjesna napora, "pomisao" se potpuno razvila u
njegovu umu i zatvorila ga bilo kakvom drugom
51
rjeenju. Volim te trenutke u neijem ivotu. Oni predstavljaju krajnji trijumf tvarnoga, pred kojim je
ovjek bespomoan; a ta bespomonost nikad nije tako potpuna i oita kao u takvim trenucima.
Tako su, dakle, stajale stvari. Hugh je bio odluna osoba bistre glave. Sve to je trebalo uiniti ve je
razmotrio, odmjerio, i preraunao, i nije to vie elio odlagati. Znate kako se ovjek osjea tik prije
puta, kad si zamilja daje ve krenuo, ne podnosei ak ni pomisao o odgaanju. Hugh se probudio
upravo u takvom stanju, onoga jutra kad sam zapoeo svoju priu.
Sve je bilo dobro promiljeno. Pet godina ranije, Hugh je izvadio ivotno osiguranje, i Madge je trebala
dobiti premiju ak i ako izvri samoubojstvo. Hugh joj je napisao kratko pismo, ostavio ga u
nezakljuanoj ladici svoga stola, obukao se, i otiao iz kue u vrijeme kad je obino kretao u ured. Ali
ovog puta otiao je u centar grada.
Bilo je rano. Hugh je otiao u kafi i dobro doru-kovao. Nisam se bojao za njega. Bio je hladnokrvan,
odluan, i smiren. Otiavi iz kafia, uzeo je nadzemnu eljeznicu koja je vodila dolje do Broadwaya.
Ruku gurnutih u depove kaputa, sjedio je i promatrao lica drugih putnika s blagim izrazom gaenja.
Bila je to uobiajena jutarnja gomila - ljudi koji ure na posao, u ured, u banke i trgovine. Hugh ih je
promatrao i u glavi slagao neto stoje sliilo na farizejsku molitvu: "Hvala ti, Gospode, to nisam poput
njih; hvala ti to si mi dao snage da se oduprem svome ropstvu; daj mi snage da
52
odem." Bezizraajna lica govorila su Hughu na to bi se sveo da nije imao neumorni duh protesta,
volju za borbu, i nevoljkost da prihvati poraz. Svako toliko Hugho-vo bi se lice smrzlo u preziru i
podsjetio bi me na amerikog Indijanca iz davnih vremena koji, prkosei predaji, pjeva posljednju
pjesmu prije nego to se s litice baci u ponor.
"Robovi," mislio je Hugh, "robovi koji nisu ak ni svjesni svoga ropstva. Ve su se navikli na njega.
Nikad nisu sanjali o boljim stvarima; nikad nisu ak ni osjetili elju za slobodom. Nikad nisu ak ni
pomislili na slobodu. Veliki Boe, kad samo pomislim da sam i I a mogao postati takav! Tako dugo dok
sam bio uvjeren da u uspjeti pobijediti, bio sam spreman trpjeti, ali sad je sve gotovo. Nema bijega od
ropstva, a ja odbijam biti rob. Ve sam i ovako predugo patio."
Prezrivo je promatrao putnike kako dolaze i odlaze. Bio je svjestan svoje superiornosti i osjeao se
snanim. Ljudi e nastaviti sa svojim tupim i dosadnim ivotima, vlakovi e i dalje voziti, robovi e uriti
na posao; kia e padati i bit e jadno, mokro i hladno. A za njega, ve od sutra, nieg od toga vie
nee biti. Pucanj na obali mora, priguen vjetrom i kiom, udarac u prsa- i to je sve. Takav bi trebao
biti kraj svih poraenih junaka.
Primijetio sam da se Hugh osjeao lako, znatno oputenije nego dan prije, i radovao sam se, jer ga je
sve to nosilo blie trenutku moga trijumfa, to jest, trijumfu Velike Tvari, ili Velike Prijevare, nad duhom,
voljom i svijeu ovjeka. Psiholoki, ovaj je trenutak iznimno zanimljiv. Da bi doao do njega, ovjek
mora
53
bezuvjetno vjerovati u stvarnost neega to zapravo ne postoji, u stvarnost mene i moga kraljevstva.
Shvaate? Samoubojstvo je rezultat beskrajne vjere u tvar. Ako netko ima makar i najmanju sumnju,
gaji makar i najtanju dvojbu da se radi o nekoj prijevari, nee se ubiti. Da ispuni svoju namjeru, mora
vjerovati da sve to se ini postojeim doista i jest.
Zamislite moje oduevljenje, stoga, kad je ve poinio svoju posljednju gestu - povukao obara, skoio
s prozora, ili progutao otrov; kad shvati daje sve gotovo i da nema povratka, odjednom, udar munje:
pogrijeio je; nije sve kao to se inilo, sve je izvrnuto, nema stvarnosti do jedinog blagoslova koji je
upravo odbacio - to jest, ivota samog. Preplavi ga shvaanje daje poinio akt ludosti koji se ne moe
obrnuti, i grevito posee za neim za to bi se uhvatio, da se izvue iz jame, da se u zadnji as vrati.
Menije to prelijepo. Nita mi ne prua toliko zadovoljstva. Kad biste samo mogli cijeniti to se dogaa
u dui ovjeka u tome asu; kako ezne, tada, da napravi jedan, samo jedan jedincati korak unatrag ...
No da se vratimo Hughu.
Izaao je iz vlaka na Broadwayu, spustio se na ulicu, i krenuo do jedne od najveih trgovina orujem.
itao sam mu misli. Hugh je htio kupiti najbolji revolver.
Prijatelju, krivite nas za mnogo toga to vam se dogaa. Ali kad biste samo znali kako malo doista
ovisi
54
o nama. Uzmite ovaj sluaj. Da sam znao kako e zavriti njegova kupovina pitolja, savjetovao bih
Hughu iz sveg srca da svrati u apoteku i kupi otrov za bolesnog psa. Da, da sam znao to e se
dogoditi, moda bih ga sam odveo do ljekarne. Bit u poten s vama i priznat u da, openito, ni jedan
vrag nimalo ne razumije vas ljude. Ponekad me ispunite indignacijom do dubine due, a ponekad mi
donesete silnu radost ba u trenutku kad se tome najmanje nadam.
Ono to se dogodilo u trgovini bio je jedan od najneugodnijih incidenata u cijelome mom ivotu: nikad
se prije nisam osjeao tako glupim i bespomonim.
Evo kako se to dogodilo.
Hugh je uao u trgovinu i zatraio da vidi neki pitolj koji bi stao u dep, a ima dobar hod obaraa, da
nije prevelik, da nije premalen, i najnoviji model. Prodava je donio desetak razliitih revolvera, i Hugh
ih je krenuo prouavati, kao da mu je vano odabrati pravi pitolj kojim e se ubiti.
Isprva tomu nisam obraao neku veliku pozornost, pripisujui to uobiajenoj ekscentrinosti. Shvaate
da svako toliko moram prisustvovati takvim odabirima, dio mojih profesionalnih obaveza, pa sam stao
po strani i kratio vrijeme drugim mislima. Konano, primijetio sam da Hughu predugo treba da odabere
revolver, i dosadilo mije ekati. Pribliio sam mu se, i vidio sam neto posve neoekivano.
Hugh se promijenio; bila je to posve druga osoba od one koja je par minuta ranije ula u duan.
Neete to shvatiti, ali mi znamo da svatko od vas ima nekoliko
55
lica; ak ta lica nazivamo i razliitim imenima. Zamislite, dakle, da uete u duan s jednom osobom, a
pet minuta kasnije pronaete neku sasvim drugu. Na je ivot prepun takvih promjena. Bio sam
bijesan, posebno zato to sam vidio kako je ona pomisao koja ga je dovela dovde (i na ijem sam se
razvoju, moram priznati, dobrano naradio) odjednom problijedjela i stisla se tako da sam je jedva
pronaao, stisnutu u guvi novih misli koje su mu se sve gurale u svijest. Vidio sam, osim toga, da sve
te nove misli guraju moju "pomisao" u kut; i shvatio sam da su se sve one pojavile za vrijeme dok je
Hugh bio u duanu. A najgore od svega, sve su te misli bile posve neshvatljive tehnike prirode i
nisam imao pojma to bih s njima.
Na tezgi je stajala gomila revolvera i puaka repe-tirki, i, goruih oiju i sretna, ivahna izraza, Hugh je
glasno o neem razgovarao s dvojicom prodavaa. inilo se da ih zanima taj ljubopitljivi kupac, i
izvlaili su sve mogue puke i revolvere, novih tipova i novih sistema, da mu ih pokau. Nisam imao
pojma o emu priaju, jer se sastojalo od tehnikih izraza kao to su "trzaj" i "proboj plinova". Izgleda
da ih je sve to silno zanimalo.
Konano je Hugh uutio i, sa silnom usredoto-enou, poeo otvarati i zatvarati kratko leite metka,
tek tu i tamo izmjenjujui primjedbe s prodavaem. Vidio sam kako ga potpuno obuzima neka nova
pomisao, koja je pomela sve drugo. Novi izum! Moete li vjerovati? Neto mu se pojavilo u mozgu u tih
nekoliko minuta, i to neto pobijedilo je sve njegove plemenite namjere. Kad sam pokuao otkriti to
mu je na umu,
56
i/gubio sam se. "Isputanje plinova" i "koritenje trza-l.i" bile su dvije glavne misli, kao kotaii koji mu
se okreu u mozgu, prenosei ga do raznih drugih tehnikih lutanja, formula i prorauna. Sve je to bilo
posve izvan inog podruja, shvaate. Ja sam znao samo da se radi o nekom novom tipu revolvera ili
pitolja. Naravno, ne mogu biti posve neosjetljiv na razvoj u tom podruju -ta je tema meni iznimno
zanimljiva. Meutim, nisam imao povjerenja u Hughov entuzijazam; on bi se uvijek zanio, a onda bi se
pokazalo da cijeli poduhvat ne vrijedi nita. A i jako me uznemirila Hughova promjena raspoloenja.
Kao to sam vam ve rekao, ja sam odobravao njegovu odluku. Bio je blizu jako lijepom skoku dolje, u
nepoznato; i isplanirao sam kako u mu, dok se bude prevrtao u praznini, natjerati duu da iskoi iz
koe od tjeskobe i oaja. To je uvijek tako smijeno! S druge strane, nisam mogao zanemariti ovu
novu pomisao bez odgovarajueg promiljanja. Ovo je bilo vanije od spra-vice za mjerenje brzine
vlaka! Bilo je to, doista, vrijedno praenja. Ali i ovdje sam se naao pred preprekom. Vidite, ljudi su
prepametni za mene. Koliko god se trudio prodrijeti u Hughove misli, nisam ih mogao razumjeti, osim
neeg o klipu sa spiralnom oprugom, koja je iz nekog razloga bila silno vana.
Pokuajte shvatiti moj poloaj.
Daje Hugh pomislio na neto doista zanimljivo, per se, na primjer krivotvorenje oporuke, ili zavoenje
nevine djevojke, ili podmetanje bombe u kazalitu, mogao bih mu pomoi, i to poprilino. Ali ovdje, s
tim klipom i spiralnom oprugom, nije bilo ama ba niega, kako bih rekao ... emotivne prirode. To je
bio detalj
57
novog izuma, i nita drugo. U tome nije bilo zloina; a ja se mogu umijeati u neki poduhvat tek ako on
u sebi ima bar daak nekakva zloina. Postalo mi je jasno da sam osuen na posvemanju pasivnost,
premda sam istovremeno vidio da bi mi Hughova nova ideja mogla biti vrlo korisna s gledita zloina
uope. Ovaj sluaj ilustrira vrst nevolje u kojoj se u zadnje vrijeme esto naem. Puno toga se dogaa
iza mojih lea i bez moje pomoi. Postali ste prelukavi za mene. U dobra stara vremena, znao sam
sve i mogao sam predvidjeti stvari. U dananje vrijeme, naem se izbezumljen tehnikim napretkom.
Da se vratim svojoj prii: Na kraju je Hugh kupio jedan revolver i metke, stavio ih u dep, i izaao iz
duana.
Primijetio sam da je izaao posve drugaije od naina na koji je uao. Vi to neete razumjeti - ak ako
to intelektualno i shvatite, neete to vidjeti - ali mi vidimo da ovjek hoda na mnogo razliitih naina.
ovjek koji se odluio ubiti hoda posve drugaije od onoga kojemu se upravo javila ideja za novi izum.
Predugo bi trajalo da vam objasnim, ali nama je udno i tehniki to to se ista rije, hodanje,
primjenjuje na obje pojave.
Da nastavim: Meni je bilo vrlo tuno vidjeti Hugha u toj novoj osobi. Hoe li se neto zanimljivo izroditi
iz tog novog izuma ili ne? Tada nisam mogao znati odgovor, ali bio sam i te kako svjestan da mi jedan
vrlo zanimljiv sluaj upravo bjei iz nadzora. A znate, uvijek mislim da je vrabac u ruci bolji nego golub
na grani. To mi je omiljena izreka.
58
Hugh je izaao na ulicu. Cijeli mu je um bio ispunjen tim novoizleglim mislima, koje su zujale poput
pela. Bez obzira na to, djelujui po snanom impulsu tipinom za ljude snane volje, Hugh se
svejedno uputio prema mjestu koje je izvorno odredio.
Odjednom sam se uhvatio kako mislim: "Tko zna? Moram ovo vidjeti do kraja." Koji put se dogodi da
se osoba koja je uzgojila pomisao o samoubojstvu upuca ili objesi dugo nakon to izvorni razlog za
pomisao nestane. To je naprosto posljedica pomisli kao takve, koja je postala neovisnom i pokorila
svoga tvorca.
Sjeam se jedne ene koja se odluila otrovati ako joj se ljubavnik ne vrati iz rata. Imala je malu
boicu otrova koju je ljubila svake veeri prije nego to bi zaspala. Ljubavnik joj se vratio itav i
nepovrijeen, i prve veeri kad se vratio, ispila je otrov i umrla mu pred oima.
Hugh je i opet otiao u nadzemnu eljeznicu, zatim je preao na elektrini tramvaj, presjeo nekoliko
puta, dugo je etao, i konano zavrio na jednoj naputenoj plai, ostavivi grad, luku i skladita
daleko iza sebe. Mjesto na koje je dospio bila je tmurna i pusta pruga pijeska i mora. Nije se moglo
zamisliti bolje mjesto za samoubojstvo. S desne strane stajali su pougljenjeni ostaci skladita koje je
izgorjelo prole godine. Nita se drugo nije vidjelo.
Dotad je ve prestalo kiiti. Hugh je sjeo na kamen nedaleko od vode, izvadio biljenicu, i poeo
rkati zabiljeke i skice. Nekoliko sam mu puta pogledao
59
preko ramena, i nisam vidio nita osim brojki i simbola. Njih nisam razumio, pa mije postalo dosadno.
Konano je Hugh stavio biljenicu u dep i ustao, djelujui ponosno i odluno, kao da je neto odluio.
"Ne, vrag ga odnio, jo nisam pobijeen", rekao je. "Znam da u na kraju pobijediti, i oduvijek sam to
znao. Kukaviluk i neodlunost su me dovde doveli! Ova nova ideja e mi donijeti slobodu, pa to
kota da kota."
Uzeo je revolver, napunio ga, popeo se na stijenu iznad mora, podigao ruku, i, kao da nekoga izaziva
na borbu, ispalio est hitaca jedan za drugim prema ma-gliastom obzoru. Onda je otvorio bubnji,
izvadio pocrnjele, zadimljene kouljice metaka, pregledao ih s osmijehom, spustio revolver u svoj
dep, i vratio se u grad.
Zamislite takav prizor, i pomislite kako sam se bedasto osjeao.
Hugh se nije vratio kui sve do veeri. ekalo ga je iznenaenje: Madge je otila. Na stoluje bilo pismo
od nje, i kljuevi.
"Dragi Hugh," napisala je, "nemoj se ljutiti to sam otila bez pozdrava. Bilo bi jako teko, jer ja te
stvarno jako volim, bez obzira na sve. Ali osjeam da ti nisam ni od kakve koristi, i da sam ti ak i na
putu. Ve neko vrijeme me ne primjeuje, a kad me i primijeti, tjera me da se osjeam kao neka
dosadna muha koja zuji uokolo i ne da ti da radi. Moda sam za sve ja kriva jer ne razumijem tvoje
misli, ali ne mogu pristati da rtvujem sadanjost za neto to se moda nikad nee ostvariti. ao mije
zbog svega to smo izgubili, i stalno plaem nad djeicom koju smo mogli imati, a nismo
60
im dopustili da se rode. Znam to e rei, ali vie ti naprosto ne mogu vjerovati. Znam da si me
prestao voljeti. ivjet u sa svojom tetom u Los Angelesu i uvijek u misliti na tebe. Zbogom, Hugh."
Kao to vidite, vrlo dirljivo i sentimentalno pismo.
Njeno pismo snano je djelovalo na Hugha.
"A ja sam se htio ubiti", rekao je. "Trebalo bi me objesiti to sam to makar i pomislio. Jadna Madge.
Sva srea da nije pronala moje bedasto pismo. Pa, neka neko vrijeme ostane u Kaliforniji. Moda je
tako i bolje. Upalit e. I neka me vrag odnese ako ne uspijem."
Vrlo je kasno otiao u krevet. Prvo je napisao pismo Madge, vrlo osjeajno i njeno. Zamolio je da ga
prieka godinu dana, i obeao je doi kad ta godina proe, ili uspjean ili odluan da zauvijek napusti
izume i zapone novi ivot s Madge negdje na Zapadu. "Sve e biti u redu, draga moja Madge,"
napisao je, "samo nemoj misliti da te ne volim ili ne trebam."
Zatim je proveo neko vrijeme izraunavajui svoje financijsko stanje - lagan posao. Imao je dvije tisue
dolara utede. Odluio je tisuu poslati Madge, a od druge tisue e sam ivjeti. Napustit e posao.
Zatim je zaronio u proraune povezane s njegovom novom idejom, i proveo je ostatak noi skicirajui,
crtajui, i raunajui; konano, iscrpljen, odbacio je olovku i dugo sjedio zatvorenih oiju, gledajui
neto to ja nisam vidio.
"Da," ree konano. "Sedam metaka u dvije sekunde, dvije sekunde za punjenje, stotinu i pet metaka
u minuti ako meci imaju niklanu kouljicu; s utedom
61
plinova, imat e snagu posve nezamislivu za obian revolver."
Bile su to prve pametne rijei koje sam od njega uo cijeloga dana.
"Stotinu i pet metaka u minuti", pomislio sam, "i to u niklanoj kouljici. Nije loe."
Hugh je otiao u krevet. On nije imao mate, i nije razmiljao o predivnim prednostima koje bi njegov
izum mogao donijeti cijelomu ljudskom rodu. I nesvjesno, ja sam se zanio. Stotinu i pet metaka u
minuti! Ideja vrijedna hvale. Ja sam cijenio njenu stvarnu vrijednost.
Idueg jutra Hugh je Madge poslao pismo i novac, i prionuo na posao. Dani su slijedili jedan za drugim
bez incidenata. Od jutra nadalje Hugh je sjedio za crtaim stolom ili za svojom radnom klupom, reui
razliite dijelove, testirajui i mijenjajui; veeri je provodio u baru, sjedei, pijui pivo i puei lulu.
Napustio je svoj posao, i nita ga nije zanimalo osim rada i pisama od Madge. Isprva je Madge pisala
rijetko, ali kasnije joj je Hugh poeo nedostajati i uinio joj se mnogo privlanijim. Poela je pisati skoro
svakog dana, opisujui Kaliforniju, more, vruinu, sunce, i molei Hugha da doe prije, tako da mogu
raditi zajedno i izgraditi budunost za sebe i djecu koju e zacijelo jednom imati.
"Otii iz New Yorka prije, dragi Hugh," pisala je, "i doi ovamo. Razdvojile su nas sive magle, praina i
smog grada, ali sunce e nas opet pribliiti jedno drugome."
62
1
Madge je prilino voljela itati poeziju i izraavati se otmjeno. Smatrala je sebe znatno obrazovanijom
od Hugha. A zapravo je puno knjiga progutala cijele.
Hugh je itao pisma, pisao kratke odgovore, i nastavljao raditi. Ali duboko u srcu bio bi volio sve
ostaviti i otii k Madge u Kaliforniju, da pokua s posve novim ivotom usred prirode i borbe s
prirodnim silama.
Zamiljao je planinu prekrivenu jelovim umama. Na istaci planine stajala je jednostavna koliba od
balvana i Madge koja mu je mahala s trijema. Sjeao se romana Breta Hartea, premda je znao daje
suvremena Kalifornija postala posve drugaijom zemljom. Ali najvie od svega sanjao je o Madge. Bio
je udan tip, pet godina oenjen i jo uvijek zaljubljen u svoju enu. Kad su bili zajedno, svae,
neslaganja i meusobno nerazumijevanje guili bi njegovu ljubav. Ali na daljinu, Madge mu se opet
uinila sjajnom poput svih boja duge, i Hugh je opet poeo vjerovati da nema ljepe, armantnije,
privlanije i pametnije ene od Madge. Istina da se u mnogoemu nisu slagali, ali to je bilo samo zato
to Madgeina dua stremi istini, slobodi i ljepoti. On je stremio istomu cilju, ali duljim i teim putem.
Ona e, s unutarnjom mudrou enskosti, pronai ono to trai u suncu, prirodi, i enji za djecom.
Kao stoje ispravno i dobro. Ali Hugh nije uzalud bio Amerikanac, i dalje je mislio da bi milijun dolara
kao dodatak svemu tome stvari uinilo jo boljima. A ako mu se snovi ostvare, onda e se Madge
sloiti s njim i priznati da je bilo vrijedno truda i rtava svih tih godina.
63
r
* * *
Prolo je mjesec dana, pa jo mjesec, i trei, pola godine, i konano je doao dan kad je Hugh dovrio
grubi nacrt.
Ishod sveg tog rada, razmiljanja, raunanja, entuzijazma, upornosti, napora volje, besanih noi i vizija
bilo je roenje prilino nezgrapnog stvorenjca. Bio je to automatski pitolj. Izvana je vie sliio na eki
ili francuski klju nego na revolver. Ali nedvojbeno je imao mnogo osobina koje su obeavale veliku
budunost. Ja sam to odmah spoznao. No, ono to me zanimalo bilo je hoe li ita od toga stii do
Hugha. Vrlo esto nisu izumitelji ti koji profitiraju od svojih izuma.
Pitolj je bio plosnat i teak. Sedam metaka nije se nalazilo u bubnju ve u ruki. Udar od pucnja
gurao je unatrag gornji dio pitolja; istovremeno, kouljica ispaljenog metka izbacivala se sa strane, a
novi metak ubacivao u cijev preko opruge smjetene s donje strane. Sve vrlo pametno i praktino.
Brzina pucanja daleko je premaivala bilo to poznato u to vrijeme, a budui da nije bilo isputanja
plinova izmeu bubnja i cijevi, bio je skoro tri puta snaniji od revolvera istog kalibra.
Zamisao je imala i loih strana. Hugh se dugo muio s izbacivaem za ispranjene kouljice. Zatim se
jako zabrinuo za sigurnosni prekida, koji je i ostao slaba toka djeteta roena u Hughovoj radionici.
Sve u svemu, vrijeme tjeskoba i dvojbi.
Kad sam tono shvatio kakva e se vrst djeteta roditi, moj se stav prema Hughu znatno popravio. Ali
kao to sam vam ve rekao, nisam imao naina da mu
64
pomognem, jer u njegovim mislima i osjeajima nije bilo ama ba niega od interesa za mene; to jest,
nije bilo nieg imalo kriminalnog. Shvaate, podruje mojih aktivnosti ogranieno je osjeajima koji su
u pitanju. Ne mogu se udaljiti od svoga polja, kao to ni riba ne moe letjeti ni ptica plivati pod vodom.
Neki moji kolege pokuali su se pretvarati da su letee ribe ili ronee ptice, ali od toga nikad nita. Mi
smo stvorenja odreene iskonske sile. Hugh je bio posve imun na tu silu. Ve sam vam rekao da nije
imao nimalo mate u onom smislu u kojem je ja shvaam. Zapravo, da budem iskren, esto mije bilo
jako neugodno zbog njegovih snova o Madge, o ljubavi, o slobodi, o svoj njihovoj buduoj srei i
prosperitetu. Sve je to bilo tako obino i jadno.
Madgeje poela pisati jo ee. SretnajeuKali-forniji; odluila je nauiti cvjearstvo i radila je na
plantai cvijea koja pripada muu njene tete.
"Dat u ti godinu dana vremena, Hugh", pisala je. "A za godinu dana, s izumima ili bez njih, mora doi
ovamo; unajmit emo zemlju i uzgajati cvijee."
Hugh je uzdisao nad tim pismima, spremao ih u pisai stol, i vraao se svojoj klupi. Ne moete
zamisliti kako su ljudi ponekad smijeni.
I, konano, Hughovo se dijete rodilo - nezgrapno, ali s ogromnim skrivenim potencijalom i velikom
budunou. U to sam bio uvjeren.
Prolo je, vjerujem, tono est mjeseci od onog maglenog jutra kad je Hugh sjeo na autobus za obalu.
Sad je opet iao tamo, istim putem, ali u posve drukijem
65
raspoloenju. Neprestano je dodirivao teak predmet u svome depu i osjeao drhtaj trijumfa. Takoer
je sa sobom imao dvije debele etvrtaste hrastove daske, metu, i mjera dometa koji je konstruirao u
slobodno vrijeme. Taj gaje teret veselio. Nije nimalo sumnjao u ishod. Sad je alio gomilu jutarnjih
putnika koji su urili na posao, i pomalo ih prezirao; vie se nije bojao da e postati jedan od njih.
"Pitam se", pomisli Hugh, "kako to da jo nismo poeli kastrirati vau vrstu. Kad bi samo neki milijarder
doao do zakljuka da su kastrirani radnici korisniji nego cijeli, siguran sam da bi mnogi rado proli tu
sitnu operaciju; roditelji bi slali svoju djecu u bolnicu da im osiguraju budui posao. Moda bi jedna
dua u deset tisua shvatila to se dogaa; ostali bi mislili da su ivi i posve bi se ozbiljno smatrali
ljudima. I ja bih bio takav, da nisam bio spreman deset puta umrijeti radije nego da ivim ivotom bez
slobode i vlastitog neovisnog posla."
Hugh doista toga asa nije iskazivao nikakve posebne skromnosti, a to me silno veselilo. Vidite, nisam
se brinuo za dijete, no u Hugha nisam bio toliko siguran. inilo mi se da ima mnogo nedostataka i da
e se suoiti s mnogo tekih iskuenja. Budunost je pokazala da sam bio u pravu.
Sudbina izumitelja, slikara, pjesnika i drugih ljudi te vrste obino je vrlo zanimljiva. Da budem iskren,
nita me dugo godina nije veselilo toliko koliko sluaj
66
francuskoga slikara koji se ubio u siromatvu i neuspjehu; samo nekoliko godina kasnije njegove su se
slike prodavale za stotine tisua. To je bilo prekrasno. Ljudi jo nisu izgubili smisao za humor. A ja
sam inio sve to mogu da probudim svijest toga slikara "na drugoj strani" i prenesem mu dobre
vijesti. Bilo je predivno vidjeti kako ih prima. Kad me shvatio, skoro se zaguio od bijesa - i zaguio bi
se, samo da je disao. Ali nita nije mogao uiniti, jer, striktno govorei, nije ni postojao. Bez obzira na
to, vidio je i smijenu stranu. Doista, ne bih vam poelio njegov astralni ogrta. Otrovao se za milijune
godina svojim bijesom protiv ljudi. Pomislite, pet godina nakon smrti ovjeka koji se ubio zbog
gladovanja, platiti milijun franaka za njegove slike! Zar to nije udesno?
Ali skreem s teme. Nadao sam se da e se neto takvo dogoditi i Hughu, i uskoro su se moja
proroanstva poela i ostvarivati.
Ali toga jutra sve je ilo kako je Hugh i oekivao. Ne mogu vam sad tono rei koliko je pucnjeva u
minuti bilo pri onom prvom pokuaju, i koliko su duboko prodrli u dasku. Ali Hugh je bio prezadovoljan.
Snaga toga pitolja bila je jednaka puki, a brzina pucnjeva nad-maivala je i strojnicu, koju je u to
vrijeme jo trebalo dugo i puniti.
Svi Hughovi prorauni pokazali su se sjajno tonima. Dijete se ponaalo savreno. Sad ga se moglo
izloiti presuivanju ljudi, kao i presuivanju ljudima. Hugh se vratio kui sjajei unutarnjim
oduevljenjem. Sutradan e poeti trijumfalna procesija.
67
Ali stvarnost je traila drukije. Prva stvar koju je Hugh shvatio bila je da nema novca. Doista, ne samo
da nije imao novca, ve je i nakupio vise manjih dugova. Pitanje novca iskrslo je kad je Hugh poeo
misliti o patentu. Iz iskustva je znao daje patentiranje skupo: potrebni su modeli ... crtei ... Ured za
patente zahtijeva znatnu svotu unaprijed. Strani su patenti osobito skupi.
"Prokletstvo," ree Hugh, "to je iva strava."
Imao je samo jednu stvar koju je mogao prodati: policu osiguranja.
"Sad bije bilo apsurdno zadrati", rekao je Hugh. "ak i ako umrem, Madge e sigurno vie dobiti od
djeteta nego od cijene moga ivota."
Do veeri, polica je prodana. Hugh je naruio razliite dijelove modela u razliitim radionicama, i
razliite dijelove planova dao nacrtati u razliitim crtaim studijima. Oh, bio je oprezan! Sam je
sastavio modele i vlastitom rukom upisao objanjenja na sve nacrte. Taj je posao odnio oko mjesec
dana i potroio skoro sav novac zaraen prodajom police. "A sad," ree si Hugh napokon, "vrijeme je
da osiguramo sudbinu djeteta."
Upravo se u ovom trenutku pojavila najvea prepreka, koju je Hugh propustio predvidjeti i za koju
uope nije bio pripremljen, ali koju sam ja dobro poznavao iz iskustva. Bila je to borba protiv sutinske
apatije ivota. Svijet nerado prihvaa novosti. Kad novost stigne, rijetko, vrlo rijetko naie na put bez
prepreka. Razoaranja i potekoe uobiajena su nagrada za one koji
68
donose novosti. Ali Hugh nije bio pripremljen za to, i naivno je oekivao da se njegovi milijuni ve
slau.
Hugh je poeo piui pisma svim velikim tvornicama oruja. Nije dobio odgovora. Pisao je opet,
raspitujui se za sudbinu svojih pisama. Nitko mu nije odgovorio. Hugh je osobno otiao u jednu
tvornicu. Direktor je bio zauzet. Tajnica koja je izala razgovarati s njim rekla mu je da ponude novih
izuma tvornici razmatra posebna komisija koja se sastaje triput godinje, daje sljedei sastanak za dva
mjeseca, i da se zahtijeva prezentacija nacrta i modela. Sve je to tajnica izreciti-rala kao lekciju
nauenu napamet. Bilo je jasno da esto ima posla s izumiteljima.
"Zar nemate ovdje nekoga tko se razumije u tehniku tko bi naprosto mogao isprobati moj pitolj?" upita
Hugh.
Tajnica se blago nasmijeila na ovu drskost i rekla kako svi izumitelji zahtijevaju probu smjesta i da je,
kako ne bi gubila vrijeme, tvornica odredila rutinski postupak, a testiranje se provodi samo na izumima
koje je odobrila komisija. I s time je Hughu poeljela ugodan dan, gospodine!
"Naravno, nisam smio ni oekivati da bude drukije", rekao je Hugh sebi. "Zato bi ti mrtvaci odjednom
oivjeli? Kakva sam budala to nisam prije na to pomislio. Ne treba pisati pisma, ve otii i osobno
potraiti. Negdje mora biti ivih ljudi. iv ovjek e smjesta shvatiti."
Hugh je poeo posjeivati tvornice.
Rezultati su bili vie-manje isti kao kod prvog razgovora. Zahtijevali su se modeli i nacrti, i trailo se
69
od njega da ponovno doe za mjesec dana. Ali Hugh nije htio odati svoj model. Uope nije bio siguran
da njegov patent titi sve detalje izuma. Znao je kako je lako napraviti nekoliko izmjena i izvaditi nov
patent, i kako je nepoznatom izumitelju bez novca nemogue pobijediti u tubi protiv velike
korporacije. Imitacije nee biti opasne kad jednom osvoji trite; u meuvremenu, nitko nee dobiti
model. Ali dok ne vide model, nitko nije htio razgovarati.
Madge je rijetko pisala. Hughu se inilo da gaje, zaokupljena novim interesima u ivotu, poela
zaboravljati.
Prola su jo dva mjeseca. Hugh je doao do kraja svoga novca. Napustio je stan i otiao ivjeti u
maloj sobi.
Jednog vrlo vrelog dana, usred jednog newyor-kog val vruine, nakon to je Hugh bezuspjeno
posjetio dvije tvornice i ured za nove izumitelje, lutao je besciljno ulicama i dolutao do Central Parka.
Loe odjeven sjedokos ovjek podrugljiva, pametna lica sjeo je na istu klupu kao i Hugh, i poeli su
razgovarati. Iz nekog razloga, Hugha je privlaio taj stranac. Po danu, parkovi New Yorka razotkrivaju
cijelu galeriju ljudskih razvalina, a ovaj je ovjek oito bio jedna od njih. Hugh mu je ponudio cigaru.
Osjeao se depresivno i elio je uti ljudski glas. Sjedokosi je ovjek rekao neto zabavno o
prolaznicima; bio je, izgleda, duhovit i dobra dara zapaanja. Hugh gaje smatrao propalim piscem ili
umjetnikom i pozvao ga je na au piva.
70
U baru je bilo ugodno hladno i nijedan od njih nije elio otii. Nakon nekoliko hladnih piva, stariji je
ovjek poeo priati o sebi. Hughovo se srce smrzlo kad je uo daje izumitelj. Stoje vie sluao, to mu
se vie inilo da slua svoju vlastitu priu, s uasnim, beznadnim krajem. Starac je nastavio priati, a
Hugh gaje sluao, u sebi se smrzavajui od uasa, a istovremeno, iz neke morbidne znatielje,
raspitujui se o pojedinostima. Sve je bilo tako poznato: mladost, ponosni snovi, ljubav, posao, uspjeh,
a zatim naglo besmislen i neshvatljiv kraj svega. Sjajan izum - od kojeg se netko drugi obogatio -
posvemanja nesposobnost da se osvoji priznanje za svoja prava, siromatvo, pie, povremen posao,
a zatim spoznaja da je to sve ve povijest, od prije deset, ne petnaest godina.
Hugh je znao da se takve prie moe uti od mnogo ljudi koje se upozna u parku. Svi ti ljudi, s
iskustvom nesree za sobom, imaju sline prie, to stvarne, to izmiljene. Sasvim je mogue bilo i
da ovjek to sve izmilja, da je opsjednut nekim izumom kojeg nikad nije bilo. Ali to Hugha nije
smetalo. Ono to je bilo vano, bilo je to se ovjek nazivao izumiteljem. I ak i ako je bilo samo pria,
bilo je morbidno stvarno.
"Ako mi poslovi krenu, moram mu pomoi", ree Hugh sebi. I ono ako gaje plailo.
"Prokletstvo, za deset godina moda u i ja nekome u baru priati o svome izumu." Zadrhtao je.
Hugh je zapisao starevu adresu - ime trgovine duhanom u jednom siromanom kvartu. Na putu kui,
Hugh se odjednom ponovno prestraio ivota.
71
* * *
Oh, ja sam znao da e do toga doi.
ivot nije htio priznati ni njega ni njegov izum, i Hugh je poeo potpunije i jasnije shvaati injenicu
kako je sve stoje dosad postigao - izum, rad, patenti -beznaajno u usporedbi s potekoama
uvoenja novog izuma u ivot.
Sjeao se knjige koju je jednom proitao o izumima i otkriima koji su davno postignuti i zatim
zaboravljeni; ak je i zastao na ploniku, razgovarajui sam sa sobom: "Parni su strojevi otkriveni u
rimsko doba, srednjovjekovni je redovnik otkrio elektricitet; koliko e ih jo biti?"
Toga se dana Hugh vratio kui s repom meu nogama. ekalo gaje pismo od Madge. Madge ga je
eljela zamoliti samo jedno: mora joj napisati istinu - da je vie ne voli - a onda e ona prestati misliti
na njega i prestat e mu dosaivati svojim budalastim pismima.
Ovo je pismo probolo Hugha kroz srce. Bilo bi uzaludno pisati i tvrditi Madge daje u krivu. Hugh je to
dobro znao; osim toga, naprosto mu je ponestalo rijei. Rijei su se inile isluenima i beskorisnima.
Mora otii do Madge; u suprotnom, Madge e otii od njega i zaljubiti se u nekog drugog. To ga je ve
neko vrijeme brinulo.
"to da uinim, ako se sve dogodi kao to predviam, a ne bude Madge?" upitao je sebe. Od te mu je
pomisli postalo doista hladno. "To se dogaa u ivotu," rekao je sebi, "da se sve to ovjek eli obistini
samo dan prekasno."
72
Da, ivot je poeo ozbiljno plaiti Hugha.
Sad je prodavao i posljednje vrijednosti, stvari poput runih satova i instrumenata. Nastavljao je s obi-
lascima, uasnut sad kad je vidio koliko drugih izumitelja osim njega posjeuje urede i tvornice.
Radnicima u tim tvornicama svi su oni stajali na najnioj preki. Nisu im nudili da sjednu, ponekad ih
nisu putali ni da uu, nitko se nije trudio razgovarati s njima. Na vratima jedne tvornice stajao je
natpis: Oglaivaima, svima onima koji trae posao i izumiteljima ulaz zabranjen.
Hugh prije nije naiao na to.
Sve to vrijeme, Hugh je dobio samo dvije-tri ponude za otkup patenta, ali za tako sitne svote da bi bilo
apsurdno prihvatiti. Poeo je shvaati da lupa glavom o zid, i da e se na kraju vratiti svojoj izvornoj
odluci i, tako da mu izum ne propadne, ubit e se svojim novim pitoljem. Doista, sve je ukazivalo na
takav smjer dogaaja. Jo mjesec ili dva i Hugh bi to i uinio. Ponestalo mu je strpljenja. Ali onda je
jedan sluajan susret naizgled privremeno okrenuo stvari.
U malom restoranu u koji je zalazio, Hugh je sreo starog prijatelja s kojim je bio polazio veernju kolu
dok je uio mehaniku. Ispostavilo se da taj ovjek -ime mu je bilo Jones - ima malu tvornicu dijelova za
bicikle. Rekao je Hughu kako mu posao loe ide i kako je nemogue oduprijeti se korporacijama koje
gutaju male poduzetnike; borio se koliko je mogao, a sad je doao u New York prodati svoju tvornicu
velikom koncernu. Oni znaju kako je loe stanje njegovih poslova, i
73
morat e se sloiti sa svim uvjetima koje mu ponude; namjerno su odlagali sklapanje posla tako da
bude prisiljen maltene pokloniti tvrtku kako bi otplatio dugove.
Zabrinut, Hugh gaje samo napola sluao, ali zatim, premda je rijetko raspravljao svoje poslove s
drugima, ispriao je Jonesu sve o svom izumu i preprekama na koje je nailazio.
Jones se zainteresirao, i Hugh gaje pozvao k sebi - vie zato to nije htio biti sam nego iz nekog
drugog razloga. Dijete je silno impresioniralo njegova prijatelja. Jednim je pogledom shvatio sve to se
skrivalo iza njegove neobine vanjtine. Zatim se dao na smiljanje naina da se problem zaobie.
Rano idueg jutra, Jones je doao Hughu.
"Razmiljao sam cijele noi", rekao je. "Zar ne bi bilo mogue prilagoditi moju tvornicu za proizvodnju
tvoga izuma? To nam je moda obojici posljednja ansa. Siguran sam da su me morski psi, koji me
nemaju namjeru pustiti u miru, oznaili za gutanje u cjelini. Ako se sve nastavi kao to je sad, za
godinu dana u vjerojatno biti jedva predradnik u svojoj vlastitoj tvornici. Nee me ak ni uzeti kao
upravitelja."
Zajedno su poeli rastavljati dijete, razmiljajui o tome koje bi se dijelove moglo proizvoditi u Joneso-
voj tvornici, a koji e morati ii nekamo drugamo. Kasnije, razgovarajui o odreivanju dometa i
ciljanju, izali su testirati pitolj, i opet krenuvi putem prema obali.
Kad su stigli, Hugh je Jonesu demonstrirao sve to je njegovo dijete bilo u stanju uiniti, i s
prikrivenom je radou vidio entuzijastini izraz prijateljeva lica. Jones je i sam poeo pucati, ponekad
s odreivaem
74
dometa, a ponekad bez njega, toliko zagrijavi dijete da ga se nije moglo dodirnuti. Konano je
pljesnuo Hugha po ramenu i rekao:
"Pa, stari, tvoj sam. Riskirat u i posljednji peni na ovo. Mogu se odrati jo est mjeseci. U to vrijeme
osvojit emo Ameriku, Europu, Aziju, Afriku i Australiju. Nikad nije bilo izuma poput ovog. Tvoj sam,
zapovijedaj!"
Poeli su zajedno raditi. Hugh se osokolio. Prilagodba tvornice je dobro ila. Nakon dva mjeseca, prva
poiljka automatskih pitolja bila je na tritu. Ali cijena je morala biti prilino visoka, a potranja je bila
slaba.
Tvornica je radila punom parom, ali nakon dva mjeseca postalo je jasno daje trite ve zasieno i
ponovne e narudbe dolaziti sporo. Jones je posudio novca; oglasi i posteri bili su vrlo skupi, ali bilo
je jasno da e bez velike reklamne kampanje posao propasti. Sve velike trgovine orujem imale su
automatske pitolje u ponudi, ali javnost je jo uvijek vie voljela kupovati revolvere.
est je mjeseci prolo od poetka proizvodnje, a Hugh i Jones nalazili su se pred bankrotom i
neslavnim krajem svoje suradnje. Dvije tvornice oruja bile su pripremne kupiti patent. Jedna je nudila
deset tisua dolara, druga jo manje, ali to nije ak ni pokrivalo Jones-ove gubitke.
Neobini pitolj nalik na eki, ak i kad bi bio izloen u izlozima, nije privlaio publiku - samo bi neki
neobian reklamni potez mogao spasiti stvari, a kompanija za to nije imala sredstava.
75
#
To su bili najcrnji dani Hughova ivota. Odustao je, osjeajui tek, bolna srca, da sad ne bi imao snage
ak ni da se ubije.
Ali dijete je ekala velika budunost.
I konano je stigla! Sjemenje, rasuto po cijelom svijetu, konano je palo na plodno tlo!
Sve se velike reputacije stvaraju u Parizu. I ovom se prilikom to pokazalo tonim.
Vrijeme o kojem govorim vidjelo je zvijezdu prvoga reda kako se uzdie nad obzorjem Europe.
Zvala se Marion Gray.
Predviali su joj karijeru jednaku Pattinoj. Njen je uspjeh u svim prijestolnicama Europe nadmaivao
sve to se pamtilo u posljednjem desetljeu. Doista je imala izniman glas, ali ak i bez glasa, bila bi
poznata po cijeloj Europi po skandalima povezanim s njenim imenom. Kamo god je ila, njen je put bio
oznaen i zapamen po tragu fantastinih pria o njenim ljubavnicima i oboavateljima, o dvobojima,
samoubojstvima, bankrotima i luacima.
Na prvi pogled, Marion je bila vrlo mrava i krhka blondina tuna lica i velikih djetinjih oiju. Bila je
razlog to se jedan njemaki princ iz vladajue dinastije ubio, a kao posljedica toga Marion je istjerana
iz Njemake; natjerala je dvije maarske grofice u Budimpeti - majku i ker - da poine
samoubojstvo. Njoj su se na odgovornost mogli staviti brojni tmurni dvoboji i ubojstva u Italiji, koji su
podsjeali na renesansu. Govorkalo se da je sa sobom odvela omiljenu sultanovu odalisku, koja je
kasnije skoila u more sjedne jahte u
76
Sredozemlju i utopila se. Bila je izvor neke uasne drame u St. Petersburgu, o kojoj su se u stranim
novinama prenosile neodreene glasine.
Ukratko, Marion je bila uzrok svega o emu je vrijedilo govoriti to se dogodilo u Europi u posljednje
dvije-tri godine. Koliko je u tim priama bilo istine, a koliko je izmiljeno, to vam ak ni ja ne mogu rei.
Sve to vam mogu rei jest da je Marionina slava rasla ogromnim skokovima.
Te je sezone pjevala u Parizu. Prve veeri, mladi asnik draguna, lan Jockev kluba i izdanak jedne
od najpoznatijih francuskih obitelji ubio se u foajeu velike Opere. Marion je nastavila pjevati, i svi
poznavatelji tvrdili su da je pjevala bolje nego ikad. Idueg dana novine su bile prepune prie o
traginoj ljubavi mladoga asnika, i na nekoliko je dana Marionin privatni ivot monopolizirao sav tisak.
Cijeli je Pariz znao daje Marionina glavna ljubav te sezone bila jedna Amerikanka, gica Stockton,
spisateljica iji je roman koji je opisivao kineski polusvijet u San Franciscu nedugo prije toga napravio
senzaciju.
Gica Stockton pila je viski pomijean u jednakom omjeru s eterom, jahala poput kauboja, i
sudjelovala u javnim boks-meevima kao vrhunska poluteka-ica. Bila je osim toga i otjelovljenje
ljubomore. Kad bi se napila (skoro svakog dana), premlatila bi Marion i slijedila je radei scene i
skandale.
Druga violina Marion Gray bio je lord Tilburv, nevjerojatno bogat Englez, dotad tih sredovjean ovjek
77
umjerena temperamenta, putnik i sporta koji je u Indiji pucao na tigrove iz blizine ne trepnuvi okom.
Govorkalo se da je u jednoj sezoni pola svoga bogatstva potroio na Marion, i da e vjerojatno
potroiti sve. Jo od vremena Drugog carstva Pariz nije vidio takvo zasi-panje zlatom.
Gica Stockton u lordu je Tilburvju budila izbezumljenu mrnju; esto bi prosjedio noi sa svojom
pukom za tigrove u krilu, odsutnih oiju, mislei na gdicu Stockton. Gica Stockton znala je za
njegovu mrnju i uzvraala istom mjerom, zaklinjui se da e ga prebiti u javnosti.
Osim njih dvoje, Marion je imala mnogo ljubavnika i oboavatelja. Njen je posljednji flert bio mladi
vedski diplomat, spiritualist i prorok, posve neuravnoteen. On je komunicirao s "duhovima", rukama
hvatao zvijezde padalice, poklonio je Marion "astralnog lava" kojeg je samo on vidio, i tako dalje.
Marion je bila fascinirana. (S njenim se entuzijazmom mogla mjeriti samo njena nepredvidljivost.) Or-
ganiziralaje seanse sa veaninom. Duhovi su joj naredili da mu postane ljubavnicom - smjetaje
posluala. Zatim su joj duhovi naredili da otjera gicu Stockton -i to je uinila. Zatim su duhovi zatraili
da na seansama bude prisutan i lord Tilburv, odjeven kao asirski arobnjak, a pozvan je ijedan
francuski pjesnik. Osim toga, seanse su se trebale odigravati u tmurnoj tamnici s dvadeset i sedam
mrtvakih kovega u kojima su bili pravi kosturi. (Lordu Tilburvju povjerena je zadaa nabave lijesova i
kostura.) Ali onda se dogodilo neto to duhovi oito nisu predvidjeli.
78
* * *
Prola je pono kad je gica Stockton provalila u Marioninu kuu. Dvojica slugu su joj, prema
naredbama, preprijeila put. Gica Stockton jednog je od njih oborila takvim udarcem da je uletio
glavom u kamin; drugi je dobio udarac u eludac i sruio se. Gica Stockton jurnula je uza stube. Bila
je pijana k'o majka.
Dogodilo se da vrata sobe u kojoj se odravala seansa nisu bila zakljuana. vedski diplomat,
francuski pjesnik, lord Tilburv i Marion sjedili su oko zadimljene mjeavine opijuma, aloje, i pelina.
Mukarci su, prema uputama duhova, bili odjeveni u crvene ogrtae, dok je Marion bila odjevena
samo u vijence crvenih rua; soba je bila sva crvena. Lijesovi su jo uvijek nedostajali.
Gica Stockton je odgurnula vrata i, ugledavi Marion nagu usred crvenih rua, provalila bujicom
stranih psovki, briljivo nauenih od njenih kaubojskih prijatelja. Lord Tilburv je skoio da se suoi s
njom. Uvjeravam vas daje djelovao iznimno privlano u svom asir-skom eiru i s lanom bradom.
Iz kone futrole pod jaknom, gica Stockton pote-gla je novi automatski pitolj i pucala lordu Tilburvju
ravno u prsa; zatim je vedskom diplomatu pucala u glavu; ispustila je tri metka u Marionina lea dok
je ova pokuavala pobjei; ranila je pjesnika u nogu (on je u tome asu bio dovoljno priseban da se
pretvara kako je mrtav); a sedmim i posljednjim metkom ubila je samu sebe.
79
ETIRI MRTVACA! SEDAM METAKA! urlale su parike naslovnice idueg dana.
SMRT USRED RUA. KRVOPROLIE NA CHAMPS-ELYSEES!
CRNA MISA NA CHAMPS-ELYSEES! TRAGINA SMRT SLAVNE PJEVAICE!
Moete zamisliti to su parike novine uinile od toga. Javnost je drhtala od uasa zbog specifinosti
zloina, instrumenta smrti - novog amerikog pitolja. Vie novina objavilo je fotografije i opise pitolja,
dok je Echo de Pari zajedno s jo jednim novinama ak objavio i priu o izumitelju, Hughu B. Osim
toga, svake su novine donijele drukiju fotografiju: sredovjeni Jenki ukoene gornje usne bijesno je
zvjerao iz jednih novina, dok su druge - s istim naslovom - donijele portret poznatog amerikog
filantropa.
Cijeli su tjedan novine bile zadubljene u Marion Gray, gicu Stockton, vedskog diplomata, i lorda Til-
burvja. Nijedan lanak ni u jednim novinama nije propustio priliku da spomene novi ameriki izum -
"dijabolinu spravu, novu u naem stoljeu p^are i elektriciteta", kako su ga nazvale jedne novine.
Stoje kao prvo bilo gramatiki loe, a kao drugo i posve komino. Sve to sam mogao bilo je da
slegnem ramenima. Kakve sam ja s tim imao veze?
A onda su poeli intervjui s mladim pjesnikom, za kojeg se u prvom tjednu vjerovalo daje na rubu smrti
ili ludosti, ne sjeam se vie. Cijeli odred sergents de ville * poslanje u bolnicu u kojoj je leao. Pjesnik
je ispriao neku nesuvislu priu o vlastitoj ulozi u svemu tome i svome odnosu s Marion. Ali kasnije -
moete
* gradski policajci 80
zamisliti zato - odustao je od suzdranosti. Knjiga koju je objavio dva mjeseca nakon toga dogaaja
jasno je davala do znanja kako je glavna zvijezda drame zapravo sam autor i njegova romantina
veza s Marion, s priguenim tonovima tajnovitosti i sotonizma. Ta se knjiga prodala u desecima tisua
primjeraka i posluila je kao prva preka na ljestvama koje su s vremenom njezina autora dovele do
Francuske akademije.
Ali to je sve bilo kasnije. U meuvremenu, prije nego stoje onaj dan zavrio, telegrafske su ice
razaslale vijest o krvavoj drami po cijelom svijetu. Amerike su novine prenijele cijele stranice koje su
im telegrafski stigle iz Europe, i premda nisu rado poklanjale Hughu reklamu, ipak je to bio ameriki
izum, i nekako se dogodilo da se Hughovo ime spominjalo u svakom lanku. Na nekoliko dana, Hugh
je postao ponos cijele Amerike.
Prvi izravni rezultat toga dogaaja bio je to da su sve trgovine orujem u nekoliko dana rasprodale sve
automatske pitolje. Narudbe su se udvostruile, i Tvornica automatskog oruja zatrpana je
zahtjevima. Jones je rekao Hughu da moraju proiriti posao.
Idueg dana u njihov je ured doao gospodin iz jedne od najveih tvornica oruja, nudei da otkupi
patent. Hugh se sjeao da mu je ta ista kompanija prije ponudila tisuu dolara za patent.
"Koliko nudite?" upitao je Hugh.
"Petsto tisua", ree predstavnik.
"Ne prodajemo", ree Hugh.
81
"Kupit emo tvornicu, opremu, patente i sve. Mogu ii do milijuna."
Hugh je otro rekao: "Ne prodajemo ni po koju cijenu."
A kad je gospodin otiao, Jones je pljesnuo Hugha po ramenu: "Pa, stari, nae vrijeme je stiglo.
Izdrali smo sedam gladnih godina, sad poinje sedam godina obilja. Moe si naruiti onu jahtu."
Znao je za Hugho-ve snove, ali Hugh nije snatrio o jahtama ve o Madge.
Narudbe su stizale iz cijelog svijeta. Bilo je jasno da tvornica ni u est mjeseci ne moe proizvesti
narudbe za samo jedan. Hugh i Jones su pronali financijskog genija koji im je osigurao izdanje
dionica u vrijednosti od dva milijuna dolara. Na temelju toga, banke su im posudile potreban kapital, i
zastoj u proizvodnji je izbjegnut.
Jedva da je prolo mjesec dana od incidenta u Parizu kad se svijetom proirila vijest o novom
dostignuu djeteta.
Dogodilo se to u vrijeme nereda u Barceloni, kad su karabinjeri na konjima napali malu grupu radnika.
Gomila, meutim, suprotno obiaju, nije bila nenaoruana. Jedan za drugim stizali su rafali, i prije
nego stoje bilo tko uspio shvatiti to se dogaa, etrdesetak karabinjera lealo je mrtvo na tlu, a njihovi
konji bez jahaa galopirali su po trgu. Deset ljudi u gomili bilo je naoruano novim amerikim
pitoljima. Uspjeh opija, i gomila je brzo porasla. Uurbano su podignute barikade; vlasti su pozvale
pjeadiju i artiljeriju, i do noi su uspjele raistiti ulice. Oko tisuu ljudi je ubijeno ili ranjeno.
82
panjolska je vlada zabranila uvoz i prodaju automatskih pitolja. itavog tjedna novine su
raspravljale o "revoluciji u Barceloni", a narudbe su stizale u takvim koliinama da je ak i Jones
postao nervozan. Dionice tvrtke otro su porasle, a financijski je genij govorio o novom izdanju i
daljnjem irenju posla.
Ali Hugh je odjednom osjetio da vie nita od toga nije vano. Jednog se jutra probudio s jednom
jedinom misli u glavi: Madge!
Do veeri, bio je na putu za Los Angeles.
Ono to se dogodilo iznenadilo je Hugha. Nekako je bio zamiljao da e susret s Madge biti drugaiji.
Kad je vlak napokon stigao, otiao ju je pronai ravno sa stanice. Teta je ivjela u tihoj ulici podosta
udaljenoj od centra grada. Madge, odjevena u crno, bila je mravija i djelovala kao djevojica; sjedilaje
u dnevnoj sobi s jo dvije djevojke, naglas itajui na francuskom.
"To sam ja, Madge", ree Hugh.
Savreno je dobro znao da nije moglo biti drugaije, ali Madgeino je lice bilo neoekivano poznato;
inilo se nevjerojatnim daje ova Madge toliko slina onoj koju je poznavao.
U prvom satu jedva da su uspjeli izmijeniti dvije rijei. Hughov je dolazak bio ugodno iznenaenje za
Madge, i njegove su je vijesti zanimale, ali nije mu ba do kraja vjerovala i bilaje na oprezu. Hugh je
bio sklon fantaziranju i mogao je izmisliti bilo to, ali ono stoje bilo najvanije, je daje doao. Madge je
poela osjeati veliku toplinu spram Hugha i ve je odluila da ga nee
83
B
B; -i
pustiti. Ali prema van, tiho gaje procjenjivala, pitajui se kako da se ponaa - ene se uvijek brinu za
dojam koji ostavljaju, osim kad izgube ivce. Hugh se Madge inio jednako budalastim kao i prije, ali
vrlo dragim. Nisu se vidjeli dvije godine.
Konano, Hugh je otkrio pravi pristup: odveo je Madge u kupovinu, i poeli su kupovati sve to su
vidjeli - cvijee, eire, svilene arape, dijamante, biserje, okoladne bombone. Madge se neko
vrijeme opirala, ali konano je njeno srce prevladalo i poela je birati darove za svoju tetu, tetinu djecu,
i sluinad. To je konano otopilo led. Ruali su, provezli se uz obalu, i onda se vratili u trgovine. Tek
se uveer Hugh dosjetio da nema gdje odsjesti, i telefonirao da rezervira najvei i najskuplji apartman
u najluksuznijem hotelu - osam soba s pogledom na more, spavaonicom u stilu Louisa XV.,
blagovaonicom poput gotske crkve, i odvojenim zimskim vrtom, mramornom kupaonicom u rimskom
stilu, i s balkonima prema moru.
Ta je no bila drugi medeni mjesec. Hugh nije htio ni uti da se Madge vrati svojoj teti. Tetu je pomalo
zapanjila takva otmica, ali Madge je ostala.
Dugo su vremena sjedili na balkonu, gledajui ocean i promatrajui zvijezde koje su se poele
pojavljivati.
"Prije dva dana sam te sanjala", ree Madge. "Gdje si onda bio?"
"U vlaku," ree Hugh, "negdje blizu Chicaga."
"Jesi li mislio na mene?"
"Na to bih drugo mislio?"
84
"Zloesti Hugh, zato si tako rijetko pisao? Ne, ja sam kriva! Nisam smjela pobjei i ostaviti te. Ali
nisam mogla, Hugh, dragi, oprosti mi, nisam mogla tamo ostati. Kad bih se sjetila naeg stana, i tebe,
uvijek zaposlenog, tmurnog, nezadovoljnog, i odurnog mirisa onog pia kojim si se trovao, nisam znala
to bih uinila. Ali znam da bih, da sad moram sve ispoetka, i opet pobjegla. I znam da sam u pravu.
Da se nita od svega nije ostvarilo, ti bi doao ovamo i mogli bismo poeti raditi zajedno. Ah, Hugh, ne
moe ni zamisliti kako je lijepo na plantai cvijea. Jo uvijek kao da ne mogu povjerovati u tvoje
milijune; moda bi bilo bolje da si doao bez njih. Nekako si drugaiji."
Kasnije su uli unutra i ogledali se po svom apartmanu. Malo im je bilo neugodno od njega; bilo je
toliko svile, bronce, mramora, previe sagova i cvijea.
Dosad su ve oboje poeli osjeati da ne bi vie ni trenutka mogli provesti odvojeno. Madge se
osjeala krivom prema Hughu, a Hugh se osjeao krivim prema Madge. I sve se dogaalo kao u snu.
Odjednom su poeli razgovarati o svemu i svaemu, a, kao to moete i pretpostaviti, razgovor im je
bio isprekidan obiljem poljubaca.
Hugh je svukao Madge, poljubio joj ramena, ruke, noge, kosu. Osjeao se kao daje protekle dvije
godine bio mrtav i tek sad poinje ivjeti.
"Hugh, mora mi oprostiti", ree Madge. "Ne mogu ivjeti bez sunca, bez cvijea, i bez djece. One
zadnje godine u New Yorku bile su kao zatvor. Kad bi govorio o Veneciji ili nekom sjajnom mjestu
kamo emo otii kad budemo bogati, nisi shvaao kako sam se ja
85
od toga grozno osjeala. Bila bih skoila kroz prozor -bilo to samo da ne sluam! Ali sad vidim kako si
ti morao patiti, jadno moje drago. Ti si u sve to vjerovao ..."
"Hugh, mora mi neto obeati", rekla je Madge pola sata kasnije.
"Sve, najdraa."
"Vidi, ja ti zaista vjerujem, ali kad bi sve bilo drugaije - bez novca, bez izuma, bez bogatstva - daj mi
rije da bi odustao od izuma i radio sa mnom na farmi cvijea dok ne bismo utedjeli dovoljno novca
da kupimo vlastitu farmu. Ve sam sve smislila. Prvo bismo unajmili zemlju, onda izgradili kuu ... U
redu? A kad bi se izgradila, uselili bismo. Ja sam sad dobra u uzgajanju rua. Ne moe zamisliti
koliko vrsta rua postoji, i kako su pune ivota, skoro kao djeca. Sve to, Hugh, kad ne bi imao novca.
Hugh, hoe li mi obeati?"
"Naravno da hou, draga."
I tako dalje i tako blie. Preskaem opis brane noi, premda bi mogao biti vrlo dirljiv kad bi se
prenijelo sve to je taj slatki par rekao jedno drugome o djeci koju e imati. Madge je eljela estero
djece, prvo djeaka i djevojicu, zatim dva djeaka i zatim jo dvije djevojice.
"Jo jedno", ree Hugh.
"Dobro, jo jedno malo", ree Madge.
Sve u svemu, uivali su, i to me razbjesnilo. Znate da ne volim takva raspoloenja. Sva ta
oduevljenja, uici, sanjarenja, nade, u meni proizvode dojam slian morskoj bolesti. Ali nita nisam
mogao uiniti. Svejedno, duboko u srcu vjerovao sam da na kraju nee sve biti tako savreno.
86
Idueg dana, kad je Hugh izaao na pokrajnji balkon, zauo je povike prodavaa novina.
"Posebno izdanje! Ekskluzivno! Uasna pljaka u San Diegu! Dvadesetero mrtvih i ranjenih!"
Kad je crnaki sluga u crvenom fraku i bijelim gamaama donio novine na srebrnom pladnju, Hugh je
pogledom preletio po naslovima; zauzimali su cijelu irinu stranice: PLJAKA U SAN DIEGU.
ZASJEDA ZA VLAK. UASAN INCIDENT, POVRATAK DIVLJEG ZAPADA. DVADESETERO
MRTVIH I RANJENIH. TRI TEK VJENANA PARA MEU POGINULIMA. UHIENA DVA
PLJAKAA.
Ono to se dogodilo doista je nalikovalo na stare dane Divljeg zapada. Dvojica mukaraca s crnim
maskama dinamitom su raznijela tunel i zaustavila vlak pun ranoproljetnih turista na putu za planine. S
nekoliko hitaca dokrajili su vozaa i vatrogasca, a zatim s povicima "Ruke gore!" poeli tjerati putnike
iz vagona. Netko je opalio. Mukarci su poeli pucati na gomilu. Dvadesetero ljudi je palo. Osim ona tri
para, osam mukaraca i est enaje ubijeno i ranjeno. Banditi su nestali, dograbivi oko etrdeset
tisua dolara u novcu i dragocjenostima. Ali, kao to su novine izvjetavale, ve su i uhvaeni.
Uasan broj rtava objanjen je silnim orujem ubojica, tumaile su novine: svaki je od njih imao dva
pitolja automatskog tipa koji su, kazivao je izvjetaj, predstavljali zadnju rije tehnike meu pitoljima.
87
"Pa, proklet bio", ree Hugh. Ali iz nekog se razloga osjeao nelagodno. I bacio je novine tako da ih
Madge sluajno ne pronae.
ZAKON LINA U PLANINAMA! GRAANI POBILI KRIMINALCE! pisale su veernje novine krupnim
slovima.
Izgleda daje potjera zakrinkanih konjanika otela dvojicu pljakaa vlaka od erifa i njegovih
pomonika, polila ih kerozinom i ive spalila.
Hughuje bilo jako drago to Madge novine nisu zanimale.
Proveli su dan, kako su sami sebi opisivali, u zemlji bajki. Bio je to dan bijelih rua.
Madge se poela osjeati milijunaicom i objavila da ne eli nikakvo drugo cvijee osim bijelih rua.
Dan bijelih rua postao je tjedan. Hugh nije imao elje da napusti suncem okupan Los Angeles s
blistavim oceanom i plavim planinama u daljini.
Godinama kasnije sjeat e se toga poetka svoga drugog medenog mjeseca. Ali petog je dana Jones
pozvao Hugha natrag u New York s pravom salvom hitnih telegrama. Dobili su ogroman broj novih
narudbi, ali moraju odluiti o novoj financijskoj politici. Neophodan je put u Europu.
Hugh je unajmio vagon transamerikog ekspre-sa. Madge je jo bila uznemirena ekstravagancijom, ali
je poela osjeati uitak u troenju bez razmiljanja, i, kad je vlak krenuo, sklupala se uz Hugha i
rekla: "Hugh, dragi, reci da me nikad vie nee napustiti."
88
"Naravno da neu. Nikad, draga", odvratio je Hugh.
Osjeao se pobjedniki i vjerovao da mu je Ma-dge sama po sebi najvea nagrada. Vi ste ljudi
nevjerojatno glupi!
Hugh je vrlo brzo i profitabilno sredio stvari s belgijskim proizvoaima. Zatim su otili u Pariz, i tu su
se Hughovi stari snovi obistinili. Provodili su veeri u parikoj Operi, ruali u Cafe Anglais, odlazili na
izlobe gdje je Hugh kupovao slike, na utrke gdje je kupovao konje. Ali sve to, preneseno u stvarnost,
djelovalo je vie kao obian ivot, a manje kao zemlja bajki kakvom se inilo izdaleka.
Hugh i Madge smatrali su Pariz prilino prljavim i vrlo malenim. Oboje je utjelo, trudei se da sakrije
svoj dojam od onog drugog, ali Madge je nesvjesno to priznala na putu natrag i oboje su prasnuli u
smijeh. Tek je puno kasnije Hugh poeo doista cijeniti pravu vrijednost Pariza.
Kad se Hugh vratio iz Europe, postalo je jasno da posao treba i opet iriti. Narudbe su nastavile
pritjecati. Zahtjevi za dvije i tri godine unaprijed stizali su iz Japana, Grke, June Afrike.
Moralo se podijeliti posao. Jones je preuzeo tvornicu, a Hugh i financijski genij upravljanje. Postalo je
neophodno urediti stvari tako da tvrtka moe rasti bez prepreka i ispunjavati sve veu potranju. Hugh
je pronaao ljude. Preciznije, oni su pronali njega, i zajedno su uspjeli proiriti dioniko drutvo,
privlaei u njega
89
ogroman kapital i kupujui nekoliko tvornica, ime su osigurali proizvodnju pitolja u, nadali su se,
dovoljnim koliinama da zadovolje potranju. U tom asu, tvrtku su preimenovali u Generalnu
kompaniju automatskog oruja. Rad na proizvodnji za Europu ve je poeo u belgijskim tvornicama.
Ali incident s Mimi Lacertier poremetio je sve proraune i stvorio takav porast potranje za pitoljima
da su se Hugh i Jones i opet nali u poloaju da jedva upravljaju situacijom.
Epizoda s Mimi Lacertier dogodila se otprilike godinu dana nakon tragine smrti Marion Gray, i opet u
Parizu.
Mimi Lacertier bila je u drugoj sezoni svoje parike slave. Nije se, naravno, mogla usporeivati s
Marion Gray. Bez obzira na to, u Parizu nije bilo nikoga tko ne bi znao njeno ime.
Mirnije bila vodviljska pjevaica s Montmartrea, a postala je slavnom po svome kostimu, koji joj je
jedan poznati romanopisac dizajnirao za neki knjievni kabaret. Kostim je bio jednostavan i originalan:
crna maska, crni korzet, crne arape, i to je bilo sve. Mirnije bila visoka blondina blijedog tijela i zlatne
kose. Kad se prvi put na sceni pojavila u tom kostimu, izazvala je pravu buru. Publika se divlje
oduevila, vikala i lupala nogama, izvikujui njeno ime; odbijali su otii kui i konano je morala
intervenirati policija. Taje no zavrila s Mi-minim hapenjem. Odrano je suenje. Mimi je glob-ljena i
osuena na tjedan dana zatvora zbog uvrede javnog morala. U protestu protiv takve nepravde, grupa
90
studenata i umjetnika marirala je glavnom ulicom nosei portrete Mimi Lacertier.
im je putena, Mimi se vratila na scenu u istom kostimu, samo bez maske. A i korzet je prilino
skraen. U to vrijeme, u Parizu nije bilo ni jednog djearca koji nije znao Miminu pjesmu "Moj korzet".
A naravno, Mimi sama postala je najmondenija i najskuplja dama u cijelom veselom Parizu.
Sve je ilo savreno; Mirnije mogla imati veliku budunost u financijskim i politikim krugovima. Nju je,
meutim, privlaio bohemski svijet. U srcu je bila grisette starinskoga tipa, neprestano se zaljubljivala i
odljubljivala, ludo ljubomorna i posesivna. Njen je posljednji ljubavnik bio mladi slikar u usponu po
imenu Max, vlasnik iznimno svilenkastog brka i vrlo prevrtljiva srca. Zbog njega je Mimi odbacila sve
druge mukarce. Sa svoje strane, u roku od dva tjedna, umjetnik je odbacio Mimi u korist Susanne
Ivry.
Mimi je plakala i zaklela se da e otii u samostan; umjesto toga, te se veeri, osobito tuna, pojavila
na sceni odjevena samo u plianu vrpcu oko vrata. A onda je otila kui. Ve je bilo jutro.
Loe je spavala i probudila se masnoga lica i s migrenom. inilo joj se daje svjesna svakoga ivca u
svome tijelu, gotovo kao da ih uje. Prva stvar koja joj je pala na pamet bio je njen nevjerni ljubavnik.
Htjela je vritati i plakati. Boe, to bi dala da Susanne Ivry pregazi koija ili udare male boginje! Ali to
bi to njemu znailo? Za dva bi tjedna opet naao neku drugu. Zar doista nije bilo niega to bi mogla
uiniti da ga natjera da joj se vrati? Da ga natjera da pati, da moli za
91
njenu ljubav tako da ga moe ponosno odbiti? Ali Mimi se inilo da mu se ne bi mogla dugo opirati. To
je bilo ono najgore: mukarci cijene samo ene koje ih navode na patnju, a Mimi to nikad nije mogla
kad bi se zaljubila. Ali stoje mogla? Mimi se inilo da ne moe naprosto ostaviti slikara i Susanne Ivry
na miru, kao daje sve comme Uf aut*. Ne, to se naprosto ne moe!
Dugo se oblaila, zadubljena u misli. Maglovito je zamiljala scenu; zatim se veo pomakao i ugledala
je put kojim mora krenuti. Kad je otila od kue, stavila je ameriki pitolj u svoj grija za ruke. Bio je
silno teak. U posljednji as, Mirnije oklijevala: da ga uzme ili ne? Uope nije bila sigurna da e biti u
stanju uiniti ono stoje namjeravala. Ali na kraju gaje uzela ... samo za sluaj da joj se prohtije
prestraiti Susanne i Maxa.
Bilo se teko kretati po dobrotvornoj aukciji. Bila je tu arah Bernhardt i druge slavne osobe, ali bez
obzira na to, kad se pribliila Mimi, gomila se razdvojila i sve su je oi slijedile. Prepoznala je gradskog
poslanika koji ju je ocrnjivao u svojim govorima, i primijetila hitar pogled neke vrste prikrivene
znatielje. Mimi se zabavljala. Ljudi oko nje su aputali. ula je samo svoje ime. Sve njeno
neprijateljstvo kao da se rastopilo.
Ali odjednom, posve drugaije od onoga kako je to zamiljala, ugledala je Maxa i Susanne. Nisu je ak
* kako treba 92
ni pozdravili. Susanne joj je dobacila ovlani pogled, dotakla Maxovu ruku, i pokazala mu neto na
tandu s njihove desne strane, kao da joj je neto privuklo pozornost. Oputen i nezabrinut, Max je
pogledao prema Mimi, a onda se okrenuo k Susanne s njenim osmijehom.
Gomila koja ih je razdvajala je prola, i Mimi se, kiptei od bijesa, nala licem u lice s parom. Jo
uvijek su je ignorirali. Susanne ju je prilino nehajno promotrila, a Max je odsutno zurio preko njene
glave. Mimi to nije mogla podnijeti. ivci su joj zadrhtali, u glavi joj se zavrtjelo. Ustuknula je i izviknula
montmartre-ovski pridjev. Vidjela je kako je Susanne porumenila od bijesa, a Max problijedio. Bili su
arite svih pogleda. Ali sad vie nije bilo suzdravanja, uinit e sve prema planu. Pobjedniki je
izvukla ameriki pitolj iz svoga grijaa za ruke i uperila ga prvo u Maxa, a zatim u Susanne. Ba kao
stoje i zamiljala, sve je utihlo.
Ali onda se dogodilo neto strano, neto to Mimi nije ni oekivala ni eljela.
Dijete je imalo jednu nezgodnu osobinu: voljelo je progovoriti prije nego to mu se to kae.
Pitolj se odjednom trznuo u Miminoj ruci, bljes-nula je uta munja i zauo se uasan prasak.
Zgrabilaju je smrtna strava. to se dogodilo? Nije namjeravala pucati. Nije ak ni znala je li ta grozna
stvar napunjena. Srce joj je divlje lupalo u grudima; u glavi joj se vrtje-lo. Mirnije eljela vrisnuti da je to
sve krivo, da nije to htjela, ali nije mogla progovoriti.
93
Jedan visoki gospodin crne brade podigao je svoj tap i pojurio prema njoj. Instinktivno, Mirnije podigla
pitolj. Pitolj se trznuo, uta je munja opet bljesnula i uasan prasak eksplodirao. Mirni je eznula da
pobjegne od svega toga, ali noge je nisu sluale. Visoki gospodin s bradom puzao je na rukama i
koljenima. Negdje u daljini gomila je vritala. Scena se zavrtjelapred Mimi-nim oima dok su urlici
gomile postajali sve blii i otriji, bojala se da e se masa zaas baciti na nju i rastrgati je zbog onoga
stoje uinila. Mirnije vrisnula, zatvorila oi, podigla pitolj. I opet uasan prasak, vrisak, jo jedan
prasak, pa jo jedan i jo jedan! I onda nita. Mirnije ispustila dijete i skljokala se kraj njega.
Moete zamisliti to se dogodi na mondenoj dobrotvornoj aukciji kad netko pone ispucavati niklom
obuene metke u gomilu. Kad je odjeknuo prvi pucanj, zauo se povik "Anarhisti!" i svi su pojurili
prema vratima. Desetak minuta vladao je pandemonij.
To je vrijedilo vidjeti, kaem vam. etrdesetak ljudi je izgaeno do smrti, uglavnom ena, i jo dvaput
toliko povrijeeno. (I to kakve povrede!) Lica tih otmjenih ena su unitena, zubi su im izbijeni, vilice i-
aene, kosa iupana. Kakav prizor! A to je bio skup visokog drutva!
Kad su straari konano doli do Mimi, pronali su je na podu, otvorenih usta i staklastih oiju. Umrla
je nedugo nakon toga, od sranog udara. Susanne je umrla na licu mjesta, jo troje je ubijeno, i
nekolicina ranjena.
94
SCENE IZ DANTEOVA PAKLA NA DOBROTVORNOJ AUKCIJI! pisale su novine. VIE OD
STOTINU RTAVA! DIVLJE ZVIJERI SE BUDE U KULTIVIRANIM LJUDIMA!
Nakon toga, u Parizu nije preostao ni jedan pristojan apa*, nijedan lopov s imalo samopotovanja,
nijedan anarhist s kakvom-takvom reputacijom koji se nije pourio nabaviti plosnati crni pitolj,
neprimjetan u depu i nepogreiv u tekim trenucima. Prednosti djeteta bile su oite, a jedina mu je
mana bila to bi ponekad progovorilo nekoliko sekundi prije nego to se to od njega zatrai. S moje
toke gledita, to mu je bila prednost, jer je razgovor inilo ivahnijim.
Pariz je predvodio druge europske prijestolnice. Provincije nisu htjele zaostajati za prijestolnicama.
Male su se zemlje urile uhvatiti korak s velikima. Na istoku, jugu, zapadu i sjeveru, dijete se
podjednako trailo.
Ljudi koji su se zamorili od vlastita ivota; ljudi koji su se osjeali zagueno zbog svojih najbliih i
najdraih; ljudi ijim su ivotima prijetili oni koji su im bili najblii - svi su nabavili dijete. Postalo je
nekakav univerzalni adut u igri ivota. S njim je, inilo se, bilo sasvim lako pobijediti ili (ako je netko
tako elio) izgubiti.
Depresija, oaj, bol, mrnja, zavist, ljubomora, pohlepa, kukaviluk, ljutnja, okrutnost, nevjera,
izdajstvo i deseci drugih s time povezanih emocija uz djetetovu su pomo dosezali svoje najbolje i
najpunije izriaje. Dijete je bilo gdje god bi ivot poeo curiti preko
nekadanji naziv za pripadnike parikog polusvijeta, divljak, razbija
95
I
svojih uobiajenih i vulgarnih kanala. Svaki izvjetaj o vie ili manje uoljivu zloinu -ubojstvu, krai s
umorstvom, senzacionalnom samoubojstvu - neizbjeno je sadravao i spomen djetetova imena.
Smatralo se gotovo nepristojnim poduzeti neto ozbiljno sa starim revolverom - kao da se sluite
lukom i strijelom.
Svijet je iskazivao silan interes za Hughov izum. Ne bi bilo pretjerano rei daje distribucija pitolja koje
je proizvodila Generalna kompanija automatskog oruja debelo premaivala distribuciju Biblije. A to je
bio tek poetak.
Otprilike u vrijeme traginog sluaja Mimi Lacer-tier, Madge je dobila svoje prvo dijete.
U Hughovu i Madgeinu ivotu, kao to sam vam ve rekao, odluka da nemaju djece odigrala je vrlo
posebnu ulogu. Ali kad im je uspjeh Hughova izuma omoguio da se ponovno sastanu i obnove svoju
ljubav, brzo su promijenili miljenje. Spoznaja da sad mogu imati djece preobrazila je njihovu
meusobnu ljubav i otkrili su oparanost kakvu prije nisu poznavali.
Kad je postalo sigurno da e Madge biti majka, Hugh se osjeao kao da se uzdigao do neke
nedohvatljive kraljevske visine. inilo mu se daje vidi po prvi put, tako tajnovitu, tajanstvenu, i smireno
odsutnu kakva je postala.
Osjeao je nagon da stvori odgovarajui okoli za dolazak njihova prvoroenca.
Ali tu je Hugh susreo jednu ranu prepreku. Nikako nije uspijevao uhvatiti korak s rastom svoga
prihoda. to god bi poeo stvarati za sebe, ubrzo bi se inilo malenim i skromnim u usporedbi s
vizijama koje je
96
omoguavao njegov sve vei prihod. Kua koju si je Hugh izgradio kraj tvornice inila se bijednom i
vulgarnom nakon samo nekoliko mjeseci. Sljedeu kuu koju je poeo graditi u New Yorku ostavio je
nedovrenom, da bi izgradio novu usred ogromna komada zemljita to ga je otkupio po enormnoj
cijeni od jednog propalog milijunaa.
Ta kua jo nije bila spremna kad je Madge rodila svoje prvo dijete. I tako, u ast roenja, Hugh je
otkazao sve prethodne planove i projekte i najavio natjeaj za rezidenciju, s ogromnom nagradom za
pobjedniki nacrt.
Madge se sviala velianstvenost njihova novog ivota. Samo je eljela da Hugh ima vie vremena za
nju. Bio je prezaposlen, stalno zadubljen u nove financijske projekte, ili na putu u Parizu ili u Rio de
Janeiru, ili ve negdje. Madge gaje u to vrijeme rijetko viala.
Hugh je i sam primijetio kako njegov novi poloaj ima malo slinosti s njegovim prolim snovima.
Snovima o posjetima Italiji kako bi u miru uivao u udesima prirode i umjetnosti; mirnima,
neuurbanim putovanjima po Orijentu, do Jeruzalema i Kaira - to je sad bilo jo nemoguije nego u
vrijeme kad je Hugh radio kao crta. Ali Hugh nije gubio nadu. Najvanija je stvar sad bila to je njegov
obiteljski ivot i odnos s Madge bio iznimno pun, tako da mu se cijelo bie inilo ispunjenim njenim
sjajem. Od trenutka roenja njezina prvog djeteta, Madge se doista inila obdarenom nekim
unutarnjim svjetlom koje su osjeali svi oko nje.
Tako je prolo jo godinu-dvije. Rezidencija koju je dizajnirao jedan talijanski arhitekt bila je skoro
97
dovrena. Madge je oekivala svoje drugo dijete, a Generalna kompanija automatskog oruja bila je
tako uspjena da se Hughovo ime sad pojavljivalo u novinama zajedno s imenima Vanderbilta, Astora
i Rockefelle-ra.
Hugh je otkrio kako je stekao odreen broj roaka. Jedan od njih ak je napisao i knjigu o njihovoj
genealogiji. U prikazu knjige, novine su napisale kako Hugh predstavlja pravu aristokraciju Sjedinjenih
Drava, kao potomak pionira koji su nosili barjak bjelake kulture, i tako dalje i tako blie. Jedan veliki
ilustrirani mjesenik donio je detaljnu biografiju jednog od Hugho-vih predaka, onoga koji je bio
guverner June Karo-line; tekst je bio ispresijecan brojnim crteima i fotografijama starih gravira.
Jedan je poznati engleski povjesniar pisao Hughu, govorei kako je pronaao neoborive dokaze o
njegovu podrijetlu od kralja Artura, i zatraio je samo sto tisua funti za daljnja istraivanja i tiskanje
svojih otkria.
Poela je velika epoha ratova.
Ratovi, koji su se prije dogaali na razmaku od nekoliko desetljea, sad su slijedili jedan za drugim
bez prestanka. A svim tim ratovima, pokoljima, revolucijama i masakrima prethodile su i pratile ih
ogromne narudbe za proizvod koji je radila tvrtka.
Sve me to vrlo veselilo. Ja volim ljude, kao to znate, i elim im sve najbolje, a takvo oivljavanje
politike scene ukazivalo je na neobino ubrzan rast kulture. Odavno se zna daje rat najvii izraz
civilizacije i
98
napretka. to bi se dogodilo ljudima da nije bilo ratova? Divljatvo, barbarizam, i posvemanja
odsutnost evolucije. Oduvijek mi se, meutim, inilo da se vanost ratova u politikom i moralnom
razvoju ovjeka ne cijeni dovoljno. Ljudi su ba u zadnje vrijeme poeli puno previe govoriti o
vjenome miru.
Snovi o miru ak i najciviliziraniju naciju ine aneminom i openito znae da je zemlja dospjela na
niske grane. Openito, samo umorni, iscrpljeni i duhovno zaostali se zanose snovima o vjenome
miru. Rat je kreativni princip svijeta. Bez rata, poinje se pojavljivati nezdravi razvoj - misticizam,
erotika, dekadencija u umjetnosti, i opi pad zdravog i snanog. Duga razdoblja mira uvijek vode do
degeneracije.
"udite se to tako govorim? To je moje vrsto uvjerenje", ree Vrag mahnuvi repom. "Rat je moralna
nunost. Idealizam zahtijeva rat. Samo se materijalizam toga grozi, jer rat pouava, ne propovijedima
ve praksom, kako su prolazni svi blagoslovi ovoga svijeta, kako je krajnje nestabilno sve zemaljsko i
svjetovno."
I tako, u skladu s time, mogao sam samo pozdraviti poetak stalnoga rata.
Budui napredak tvrtke inio se osiguranim.
Uz pitolje, tvornice su ve neko vrijeme proizvodile i automatske puke. Ali zahtjevi za njih dosad su
dolazili samo iz June Amerike.
"Pazi to ti kaem," rekao bi Jones, "za deset ili petnaest godina cijela e se Europa ponovno
naoruavati automatskim pukama. Zasad je stvar samo u tome to se nitko ne usuuje biti prvi."
99
"Da, moda si u pravu", rekao bi Hugh. "Ali bila to istina ili ne, moramo razmiljati u omjerima velikog
irenja poslova."
"To je sigurno", odgovorio bi Jones. "Moramo graditi bez predaha. Ono to bih ja volio bio bi mali odjel
za artiljeriju. Zna da u pripremi imamo projekt za sjajan brzometni trocola."
"Istina", ree Hugh. "Ali moramo priekati na rezultate eksperimenata s novim vrstama baruta i
eksploziva. Deset ljudi mi radi na tom projektu. Smatram da su eksperimenti s eksplozivima koji utjeu
na oi posebno zanimljivi. Zeevi i psi su divno oslijepili, a sad smo poeli pokuse i na konjima."
"U redu", ree Jones. "Priekat emo; ali svejedno to ne smijemo dugo odlagati."
Sad su tvornice ve zauzimale i prehranjivale cijeli jedan gradi. Hugh i Jones posveivali su puno
pozornosti planiranju i organizaciji toga gradia, i bili su iznimno ponosni to njihovi radnici imaju
najniu stopu mortaliteta u Sjedinjenim Dravama.
Radnike su kue stajale usred vrtova; polja i umarci okruivali su kole, crkve i kue. Svi radnici koji
bi odradili neko vrijeme dobivali su penzije, a uveden je i estosatni radni dan, kao eksperiment.
I Hugh i Madge posveivali su puno vremena potrebama tvornikog naselja. Madge je uvijek govorila
kako je najvei uitak njenog ivota da sve te ljude ini to zadovoljnijima i sretnijima.
Ali Hugh nikad nije mogao do kraja svladati svoj blagi osjeaj prezira prema radnicima. inio je za njih
sve stoje mogao, ali nikad ih nije mogao priznati kao
100
sebi ravne. Potovao je samo one koji nisu mogli i nisu htjeli biti porobljeni.
Hughovo najdrae ostvarenje bio je njegov Institut za promociju mladih izumitelja. To je poelo ovako:
Nekih pet godina nakon promjene u svome ivotu, Hugh je sluajno pronaao adresu koju je zapisao u
jednoj staroj biljenici. Ponosio se svojim pamenjem, ali sad, koliko god se upinjao, nije se mogao
sjetiti tko je Anthonv Sevmour. Onda se odjednom sjetio susreta s jadnim starim izumiteljem u Central
Parku. Bio je to jedan od najgorih dana u njegovu ivotu. Hugh se prisjetio kako je obeao da e
potraiti toga ovjeka onoga dana kad mu se srea okrene, i posramio se to je to zaboravio. Osim
toga, u zadnje se vrijeme bavio milju kako bi trebalo neto poduzeti za ljude u njegovu nekadanjem
poloaju.
Hugh je uputio svoga odvjetnika da pronae An-thonvja Sevmoura, izumitelja, koji je pet godina ranije
kao adresu ostavio poste restante u nekoj trgovini duhanom. Ni jedna potraga nije urodila plodom.
Hugh je bio vrlo razoaran kad se na kraju nije uspjelo pronai ni traga Anthonvju Sevmouru.
To je za Hugha bio dovoljan poticaj da osnuje svoj institut, koji je otvoren godinu dana kasnije. Hugh je
pronaao nekoliko mladih pomonika koji su se oduevili idejom, dao im je obilne fondove, i novije
institut poeo raditi.
Hughova je zamisao bila da pomogne ljudima s natprosjenim sposobnostima da se u ivotu dokopaju
poloaja kakav zasluuju.
101
"Zastraujui nedostatak naega drutva," rekao je Hugh svojim pomonicima, "jest to je sve
odmjereno po najmanjem zajednikom nazivniku. kole, institucije, politike stranke, svi na umu imaju
najnii tip ljudi. Teoretski, prilagoeni su nekakvoj sredini, ali u praksi slue najniima. Socijalizam isto
tako cilja na tu razinu. Mi moramo ciljati najvie. Nikad ne mislite o rijei 'izumitelj' u njenom uem
smislu: svaka osoba koja ima neku vlastitu zamisao je izumitelj."
Hughova ideja nije odmah urodila plodom. Prva skupina genija koje je otkrio institut pokazala se
uglavnom kao arlatani i psihopati. Ali nakon nekog vremena poeli su se pojavljivati ljudi od prave
vrijednosti, a s vremena na vrijeme bi se meu njima pojavio i pravi original, i za deset godina Hughov
je institut postao poznat irom svijeta. Bez ikakve dvojbe, ovjeanstvo Hu-ghu duguje ouvanje
mnogih dragocjenih otkria koja bi se inae moda zauvijek izgubila.
Jedan od izumitelja iz instituta trebao bi biti zasluan za princip brzometne puke o kojem je govorio
Jo-nes. A skupini mladih kemiara iz te iste ustanove bilo je povjereno rjeavanje nekih problema
vezanih uz nove vrste baruta i nove eksplozive koji koriste otrovne plinove.
Sve iri poslovi Generalne kompanije automatskog oruja znaili su i osnivanje nekoliko poduzea-
keri. Uskoro je bilo jasno kako je tvrtki profitabilni]e da ima vlastite rudnike eljeza i bakra i ugljena, i
izvore nafte. Zatim je tvrtka morala izgraditi nekih tisuu i petsto kilometara eljeznikih pruga,
progutavi pritom nekoliko susjednih linija koje nisu bile u stanju
102
nositi se s konkurencijom. A onda je Jonesu (koji je obino iskazivao vrlo slabo zanimanje za
financijsku stranu posla) uspjelo vrlo unosno preuzimanje jedne prijevoznike tvrtke, a Generalna
kompanija nala se u vlasnitvu flote od etrdeset prekooceanskih parobroda.
Ali sve to nije vie imalo apsolutno pravo na Hu-ghovo i Jonesovo vrijeme. Mnogo onoga to su prije
morali sami raditi sad se radilo za njih; osim toga, posao se razvijao sam po sebi - kapital, profiti, i
razliite grane posla cvjetale su neovisno.
Konano je Hugh mogao putovati. S Madge ili sam proputovao je Europu, Aziju, Afriku, Junu
Ameriku. I esto bi, sjedei u svojoj newyorkoj palai, zatvorivi oi i ponovno u duhu proivljavajui
svoja putovanja, mislio kako mu je sve to oplemenilo duu.
Zanimanje za umjetnost koje je Hugh razvio nakon nekoliko putovanja po Italiji ispunilo mu je ivot
novim smislom. Poeo je kupovati veliki broj slika i, premda se to ini neobinim za nekoga bez
umjetnikog obrazovanja, od samog je poetka kupovao dobro. Kroz nekoliko je godina uspio prikupiti
fascinantnu zbirku slika suvremenih umjetnika novih smjerova.
Ali, kao stoje sam govorio, najdublji njegovi osjeaji ostali su posveeni umjetnikim djelima koja su
ostala na mjestima na kojima su i nastala. Zbog toga su mu se zbirke prikupljene i dovezene u
Ameriku inile udno beivotnima. Za vrijeme putovanja po Italiji i panjolskoj uao bi u neku prastaru
crkvicu u nekom zabaenom selu i odjednom osjetio dojam udne i neobjanjive radosti; iz neke
udaljene dubine njegove due,
103
zauli bi se glasovi probueni licem Madone koja stoji naspram tamne pozadine ili u polumraku i tiini
visoke volte kraj zrake veernjeg sunca koja prodire kroz obojano staklo, ili tupim odjekom koraka na
kamenim ploama.
A onda je Hugh postao svjestan tajnih biti koje ive i kreu se u svemu to ga okruuje, otjelovljene u
slikama starih majstora, u prastarim crkvama, zidovima i tornjevima, ali uvijek ujedinjene s krajolikom
iz kojega su se izdizale - vinogradima na brijegu, suncem na zalazu, utim kamenim puteljkom,
lancem breuljaka na obzoru.
To su bila Hughova najdragocjenija iskustva, poslije kojih je svakodnevni ivot djelovao blijedo, udno
i nestvarno.
Hughova sljedea strast bila je astronomija.
Plovio je svojom ogromnom jahtom po uu Amazone. Bila je veer. Madge i djeca su sili u
potpalublje, a Hugh je otiao na most. Bila je topla i mrana tropska no, vlana i puna svjetlucavih
zvijezda. Hugh je dugo buljio u nebo. I odjednom se sjetio kako je u ranoj mladosti volio astronomiju.
"Sve sam to morao u to vrijeme napustiti", rekao je samome sebi. "Ali sad ... zato se sad ne bih time
bavio? Tko je ono govorio o ozvjezdanom nebu i ljudskoj dui?"
Hugh je promislio o tome kako ga zvijezde privlae, kako sama kontemplacija nevjerojatnih udaljenosti
meu zvijezdama i zemljom moe sve zemaljsko uiniti siunim i dalekim. Cijelo mu se bie uzbudilo.
104
Nije se maknuo s mosta sve do kasno u no, i ve je sljedeeg dana rekvirirao sve knjige o astronomiji
koje je kapetan sluajno imao sa sobom, kao i globus i razliite zvjezdane karte.
Ostatak putovanja Hugh je razmiljao samo o zvijezdama. A kad se vratio u New York, inilo mu se
kako je postao neka druga osoba. Zvijezde su ga odvele iz pustinje poslova u kojoj je ivotario ovih
posljednjih nekoliko godina. Postao je onaj stari Hugh, sanja o nemoguem, koji svojoj uzletjeloj
mati puta na volju.
U New Yorku je poeo skupljati knjinicu o astronomiji, i napravio si je mali opservatorij koji je kotao
oko milijun dolara. Pozvao je jednog mladog znanstvenika da upravlja opservatorijem, a sam se toliko
zanio daje tamo provodio cijele dane i noi. Tu se Hugh doista pronaao. Iznenaeno je primijetio da
ga je u posljednje vrijeme njegov dar za izume, ini se, napustio. Ah sad se vratio udvostruene i
utrostruene snage. Sad je radio samo radi znanja, kreativno radio, osvajajui i izvlaei iz prirode
njene najdublje tajne. San mu je bio komunicirati s drugim planetima; planovi su mu napredovali.
Ve u prvoj godini svoga novog ivota, Hugh je poeo graditi staklenike za Madge. S vremenom su to
postali ostakljeni botaniki vrtovi u kojima su se uzgajale samo rue, ali rue svih vrsta. Rue su bile
Madgein ponos i srea. Na roendan svoga prvog djeteta, Hugha Juniora, uvijek bi odrala ajanku u
rainoj galeriji, o kojoj je newyorki tisak redovito izvjetavao.
105
I
Madge je imala i filantropskih pobuda, i gradila je grad vrtova za slijepe.
Hugh i njegova obitelj redovito su mjesec kolovoz provodili u njegovu planinskom domu nedaleko od
New Yorka. U vrijeme o kojem govorim, najstariji mu se sin upravo vratio iz Pariza, gdje je studirao
matematiku i astronomiju; njegove dvije keri, koje su se obje silno zanimale za slikarstvo, vratile su
se iz Japana; a najmlai sin, koji je bio iznimno glazbeno nadaren, oporavljao se od teke gripe.
Hugh je bio neobino ponosan na svoju djecu. Ali uvijek ih je nazivao "Madgeinom djecom", priznajui
njeno pravo prvenstva, jer oni su bili u njenim mislima i snovima davno prije nego to su se doista
pojavili.
Kad se okupila cijela obitelj, Madge je otila na nekoliko dana da vidi kako napreduje gradnja njezina
grada vrtova. Uoi njezina povratka, stigao je njen telegram, u kojem je stajalo: "Konano sam ja
uspjela dosei, ako ne ve izum, a ono otkrie. Ispriat u po povratku."
Na putu kui sa eljeznike postaje, Madge je odbila razgovarati o svome "izumu", i rekla je da to
mora priekati do veeri.
Nakon veere, popili su kavu na irokoj verandi s pogledom na duboku dolinu, iza koje su se nalazili
bregovi pokriveni jelama, i dva vodopada jedva vidljiva u plavoj daljini. Ve nekoliko godina Madge je
ovo mjesto voljela ak i vie od svojih plantaa rua u Kali-forniji.
106
"Kako strano mora biti ivjeti u tami i ne moi vidjeti sunce, planine, zelenilo ... pomislite na to, djeco",
rekla je Madge. "Ja ne mogu zamisliti nita gore. I zato sam tako sretna ovih zadnjih nekoliko dana.
Mogu za slijepe uiniti vie nego to sam mislila. Htjela sam im samo ublaiti sudbinu, a sad se ini da
moemo izlijeiti mnoge koji su smatrani beznadnim sluajevima. Pronala sam iznimnog lijenika koji
slijepce lijei sugestijom pod hipnozom. Ono to sam vidjela je poput uda. Pravo iscjeljenje za slijepe.
Sama sam vidjela kako je osoba koja je deset godina bila slijepa progledala. ak i oni koji se rode
slijepi ponekad reagiraju na ovu terapiju. Taj moj lijenik kae da skoro deset posto onih koji se
smatraju posve slijepima uope nisu neizljeivi. Po njegovom miljenju, obini lijenici poine puno
tete govorei pacijentima da za njih nema nade. Kao posljedica toga, ljudi doista oslijepe, uglavnom
zbog autosugestije. Oko je tako osjetljiv organ daje podlono svakoj sugestiji. I, vidite, pod hipnozom
se sugerira obrnuto, zapovijedajui oima da vide, i one posluaju, i progledaju, osim u sluajevima
kad je ivac atrofirao. Ali ovaj lijenik ne moe dobiti priliku. Oftalmolozi u New Yorku zabranili su mu
eksperimente u onim bolnicama, i to nakon stoje izlijeio djevojku koja se slijepa rodila. Samo
pomislite, zar to nije strano? Ti su lijenici i sami slijepi! Pa sam odluila izgraditi kliniku za toga
lijenika u blizini svoga grada vrtova, i osnovati institut u kojem e mladi lijenici moi nauiti ovu novu
metodu. Pomislite koliko se dobra moe uiniti, i kakvo e zadovoljstvo biti prilika da inim dobro!"
107
"Pa, znate," ree Vrag, "to je sve bilo tako divno da vie naprosto nisam mogao mirno sjediti. Ve sam
vam rekao da sentimentalnost na mene ima isti uinak kao i nemirno more na ljudska bia podlona
morskoj bolesti. Otiao sam, i o emu su dalje razgovarali, nemam pojma."
"Ali na kraju krajeva," rekoh ja, "to to sve znai -je li to bilo dobro ili loe? Je li Hughu bilo neophodno
da postane izumitelj, ili bi bilo bolje daje pognuo glavu kao i svi ostali? Ne shvaam."
Vrag je bljesnuo ljutitim zelenim plamenom i tresnuo akom o stol silovitim udarcem.
"Rekao sam ti da ne trai pouku!" zagrmi. "Misli to hoe! Samo me pusti na miru! Kao da bih ikad
mogao shvatiti bilo to o vama ljudima!"
I nestao je pod zemljom, ostavljajui za sobom miris sumpora.
Vrag je u zadnje vrijeme prilino razdraljiv.
108
DOBROUDNI VRAG
"ogodilo se to dok sam putovao po Indiji.
Jednog sam se jutra naao u Ellori, gdje se nalaze slavni hramovi u spiljama.
Sigurno ste itali ili uli o tome mjestu.
Planinski se lanac prua od Daulatabada, a presijecaju ga otri kanjoni i duboke doline koje uvaju
ruevine mrtvih gradova; zavrava golom kamenom istakom u obliku potkovice dugakom nekoliko
kilometara. Od klisure se prema gore prua konkavni zid ispunjen rupama slinim ogromnim
lastavicjim gnijezdima - to su otvori spiljskih hramova. Cijela je stijena izbuena hramovima koji prodiru
duboko u zemlju. Tu ima pedeset i osam hramova, a svi pripadaju razliitim drevnim religijama i
razliitim bogovima, jedan iznad drugoga.
Unutar ogromnih mranih dvorana, na visini do koje ne dopire svjetlo baklji, uje se uketanje stotina
slijepih mieva. Tu ima dugih hodnika, uskih prolaza, zatvorenih dvorita; neoekivanih balkona i
galerija s pogledom na ravnicu duboko dolje; skliskih stubita
111
uglaanih bosim nogama prije vie tisua godina; mranih bunara iza kojih ovjek nasluti skrivene
spilje; sumrak i tiina koju ne naruava ni najmanji zvuk. Plitki reljefi i kipovi bogova s mnogo ruku i
mnogo glava; iznad svega, bog iva - koji plee, ubija i u grevitom se zagrljaju spaja s drugim
figurama.
iva je bog Ljubavi i Smrti, iji je neobian, okrutan i izrazito erotian kult povezan s najidealistinijim i
najapstraktnijim sustavom indijske filozofije. iva, za-plesani bog oko koga itav univerzum plee kao
njegov sjajni odraz. Sve se kontradikcije na tajnovite naine spajaju u ovome bogu s tisuu imena.
iva, dobroudan i milostiv, spasitelj od nesrea, boanski iscjelitelj, s tisuu oiju i tisuu tobolaca sa
strijelama kojima pobjeuje demone. iva, zatitnik "ljudskog krda", grla plavog od otrova koji je trebao
unititi ljudsku rasu i koji je sam popio kako bi spasio ljude. iva, "veliko vrijeme", neumorni obnavlja
svega to je unitio. U tome smislu predstavlja se kao lingam, crni falus koji obitava u eteru, a oboava
ga se kao izvor ivota i boga putenosti, isto je tako iva i bog asketizma i asketa, i sam veliki asket,
"odjeven u zrak"; bog mudrosti, bog spoznaje i svjetla. On je takoer i gospodar zla, koji ivi na
grobljima i krematorijima i nosi krunu od zmija i ogrlicu od lubanja. iva je istovremeno bog, sveenik i
rtva, to jest itav univerzum. ivina je suputnica jednako tajnovita i kontradiktorna kao i on sam. Ima
mnogo razliitih lica i poznaju je pod mnogo imena: Parvati, boica ljepote, ljubavi i sree; Durga,
zatitnica majki i obitelji; i Kali, ona crna, gospodarica groblja, plesaica meu
112
duhovima, boica zla, bolesti, ubojstva, i istovremeno boica mudrosti i otkrovenja.
Dalje uz kamenu stijenu nalaze se hramovi Bu-dhe, gdje su se ljudi odricali svijeta i molili za
izbavljenje od njega; to su mjesta gdje ogromni kipovi dvije tisue godina stoje tihi i izgubljeni u
kontemplaciji.
U sreditu dugog lanca hramova nalazi se ogromni hram Kailasa, ili Hram Neba. Kailas je mitska
planina u Himalajama na kojoj ive bogovi - indijski Olimp. Za ovaj je hram u stijeni iskopana ogromna
upljina. Usred upljine stoje tri velike pagode ukraene izrezbarenim kamenim ukrasima; ni jedan
kamen nije poloen na drugi - sve je isklesano iz ive stijene. Dva ogromna kipa slonova, nekoliko
puta vea od prirodne veliine, stoje sa strana pagoda, takoer isklesani od stijene. U irinu i dubinu
stijene iza njih pruaju se galerije, podzemni prolazi, i mrane, tajnovite dvorane iji grubi zidovi jo
nose tragove alata koji je odvalji-vao granit; kipovi i reljefi zastraujuih bogova stoje u niama.
Jednom davno, sve je ovo bilo prepuno ivota. Bilo je uzbibanih masa hodoasnika koji su se okupljali
na proslavama u noima punog mjeseca, da promatraju svete plesove i prinose rtve; stotine gipkih
plesaa je skakutalo, miris jasmina irio se svuda. U unutarnjem svetitu izvodili se magini rituali
tajnovitih kultova. Neki kau da tragovi tih rituala jo i danas ive u Indiji, premda su briljivo skriveni
od Europljana. Sve spilje, do najdubljih dubina, jednom su ivjele vlastitim ivotom, ivotom kojeg ni
izbliza ne moemo shvatiti.
113
Danas se od svega toga nita ne vidi. Grad hramova je divljina. Nema brahmanskih sveenika, nema
plesaa, nema lutajuih fakira, nema hodoasnika; nestale su beskrajne procesije slonova, nitko ne
donosi cvijee, nitko ne pali vatre. Dokle se god pogled prua, u ravnicama ispod njih nema ni jednog
sela m znaka ivota. Samo u dva ili tri zaseoka skrivena u drveu ivi nekolicina uvara koji su
istovremeno i vodii.
Spilje i hramovi pojavljuju se kao u snu. Nigdje se na svijetu stvarnost ne stapa sa svijetom snova tako
potpuno kao u ovim spiljama. Svatko tko ue u njih podijeli neodreeno sjeanje na hod u snu kroz
tamne hodnike i uske prolaze poput ovih; na penjanje, uz strah od pada, uz strma i skliska stubita; na
sputanje da se rukom dotakne neravnih zidova i poda; na prolaske kroz uske nakrivljene galerije da
se izbije na kamenu istaku, a duboko pod njom prostire se maglovita ravnica. Moda se nita od toga
nije dogodilo; moda jest. Ali sjeanje na tamne hodnike i galerije ostaje.
Bilo je ljeto - sezona kia. Ravnice u dolini bile su pokrivene gustim zelenim sagom, a potoci su
posvuda klokotali preko stijenja da se pomijeaju s drugima, nie, i oteaju put do udaljenih spilja.
Krenuvi rano ujutro, proveo sam cijeli dan lutajui po hramovima s fotoaparatom, sputajui se u
spilje, penjui se po stijenama, verui se do vrha uspona, i uvijek se ponovno vraajui hramovima.
Sve sam to inio s nekom vrstom iskrene, edne znatielje, kao da
114
sam odnekud znao ili osjeao da u ovdje, ba na tome mjestu, pronai neto to sam traio. Nekoliko
sam se puta spustio dolje do ravnica, zaraslih u vegetaciju i prepunih vode, i iskuao razliite prilaze
najudaljenijim i najnepristupanijim dijelovima grada hramova. Rekli su mi da se tu, u treem ili
etvrtom hramu od kraja, nalazi jedan reljef ili simbolini zidni crte, i bio sam odluan da ga
pronaem i, ako je mogue, fotografiram. Moji su vodii marljivo traili prolaz, gacajui do pasa po
klokotavim, blatnjavim potocima, neustraivo pljakajui kroz vlanu travu prepunu zmija i irei put
kroz gusto grmlje. Ali svaki bismo put naili na neku prepreku - strmu stijenu ili duboku vodu. Pokazalo
se nemoguim da se do desnog kraja potkovaste istake doe kraim putem, iz doline. Kiilo je cijelog
dana, jedva tu i tamo usporavajui; a svako toliko nastao bi pljusak. U takvim bih se trenucima sklonio
u najblii hram, zapalio cigaretu, i ekao pod kipom Budhe sputenih oiju sve dok se silni pljusak ne
bi smanjio do stalnog romi-njanja. Cijelog dana nisam vidio ni ive due osim svoje dvojice vodia (s
kojima sam se sporazumijevao znakovima, jer nisu znali ni rijei engleskog), imia u spiljama, i tu i
tamo kakvog sivog zeca koji bi iskoio iz grma kad bismo mu se pribliili.
Na kraju sam izgubio nadu da u se udaljenim hramovima pribliiti odozdo, i odluio da u sljedeeg
dana otii ravno na vrh uspona i pokuati ih dosegnuti odozgo.
Predveer, umoran, gladan i mokar, vratio sam se u hotel.
115
Ovo "odmaralite" ili "bungalovi", one vrste koja se moe nai po cijeloj Indiji, nalazilo se nekih tri
kilometra od spilja, na padini planine u blizini oteenih grobova muslimanskih osvajaa koji su u
sedamnaestom stoljeu razorili pola Indije.
Ve se smrailo. Bio sam tako umoran da nisam mogao jesti, i otiao sam ravno u krevet. Veernje
zabave nisu obiaj u Indiji, i sa sumrakom ne preostane nita doli otii u krevet.
Vrijeme je postalo jo gore. Poeo je monsun. Nagli naleti vjetra potresli bi cijelu kuu, a kad bi se
vjetar stiao, uo bih valove kie kako udaraju po krovu. Oajniki mi je trebalo da brzo zaspim i dobro
se odmorim tako da mogu rano krenuti. Sutra naprosto moram pronai onaj hram sa simbolikim
reljefom na zidu. Ali dugo sam leao budan, u nekoj vrsti teke omame, oparan sjeanjem na
hramove koji su budili divljenje, osjeajui kao da jo uvijek onuda lutam, zurei u bogove i vrludajui
podzemnim prolazima koji povezuju hramove.
Istovremeno me sve jae hvatao neki udan nemir. Bilo je neeg uasavajueg u neprestanoj buci
kie i vjetra, koja je sa sobom donosila i druge neoekivane zvukove - klopot vlaka, premda je
eljeznica bila udaljena vie od trideset kilometara, ili ljudske glasove i toptanje kopita po kamenu; a
onda stupanje, odmjereni koraci vojnika koji mariraju i potmulo pjevanje, koje povremeno kao da se
pribliavalo, a povremeno udaljavalo, ali ni na as nije prestajalo.
116
Iscrpljenost mije pritisla ivce. Poeo sam osjeati da me u mome bungalovu okruuje neto udno i
neprijateljski nastrojeno. Netko me promatrao, netko se prikradao kuici. Znao sam da sam u njoj
posve sam, da su vrata jedva zakljuana, i da straari spavaju u svojoj vlastitoj kolibi na drugom kraju
prostrane istine.
Taj se osjeaj nelagode uporno pojaavao, ne doputajui mi da zaspim. Poeo sam samome sebi ii
na ivce, kao i monsun, i Indija, i sve oko mene. Istovremeno, sve me jae i jae hvatao strah, kao da
sam doao do nekog mjesta s koga nema povratka, gdje opasnosti vrebaju sa svih strana, a neto
prijeti iz svakog kutka. Uhvatio sam se kako odluujem da idueg dana neu ii nikamo dalje, ve u
se odmah ujutro vratiti u Daulatabad. U tom asu, uinilo mi se da mi svijest blijedi, a nizovi slika,
prikaza i lica zaredali su mi pred oima.
Odjednom je neto divljaki udarilo na verandi u susjednoj sobi. Sav je san smjesta nestao. Sad ve
poznati uas i strepnja od neke neprijateljski nastrojene i neugodne prisutnosti zgrabili su me novom
snagom. Iskoio sam iz kreveta, uzeo revolver iz svoga kovega, napunio ga, i stavio ga na stol pokraj
kreveta. Neko se vrijeme inilo da se sve smiruje, i ja sam zadrijemao.
Probudio sam se s trzajem, i sjeo u krevetu. Netko je kucao na moja vrata, ne onim uobiajenim
laganim udarcima ve grabei kvaku obim rukama, bijesno povlaei i mlatei po vratima. Polako, kao
da se bojim otkriti da sam budan, ispruio sam ruku i zapipao po
117
revolver. Tek kad sam ga pronaao i uperio u vrata neki mije izrazito miran i smiren glas rekao kako je
to samo vjetar. Pomalo postien zbog svojih postupaka, spustio sam revolver na mjesto i vratio se u
krevet.
Kucanje je prestalo, ali dvije sobe od mene vrata su se s treskom zalupila, kao da je netko, odustavi
od napora da ga ujem, izaao na verandu i zalupio vratima.
"Kua za posjetitelje" sastojala se od etiri sobe, od kojih su dvije gledale na veliku verandu. Sve su
sobe bile povezane vratima. U mojoj je sobi bilo etvero vrata, dvoja koja su se otvarala na susjedne
sobe i dvoja koja su vodila van.
Na neko je vrijeme utihlo sve osim kie koja je pljutala. A onda se opet zaulo glasno lupanje po
vratima, a u susjednoj sobi okvir prozora se zatresao kao da ga je udarila aka. Nakon nekoliko
trenutaka tiine, netko ili neto moralo se pritajeno prikrasti i opet zgrabiti kvaku mojih vrata, jer se
odjednom bijesno za-tresla.
Vie to nisam mogao trpjeti. Iskoio sam iz kreveta, jurnuo do vrata i irom ih otvorio. Iza njih bila je
tama, a s lijeve strane, sobu dalje, zalupila su se vrata. Vratio sam se u svoju sobu, upalio svijeu i
prouio vrata i prozore. Sve je bilo popucalo od vreline suhog razdoblja, krauni potrgani i beskorisni.
Tako dugo dok bih sa svijeom prolazio kroz kuu, sve je bilo tiho, a vrata su se inila vrsto
zatvorenima. Ali im sam se vratio, legao i ugasio svjetlo, vrata u najdaljoj sobi su se zalupila, a
prozori zatresli. Prisjetio sam se kako nisam
118
naiao ni na jedna vrata koja bi lupetala, i poeo se uditi. Moja tjeskoba i uznemirenost jo su porasle
kad sam shvatio da mi je san do kraja pobjegao, i da u vjerojatno ostatak noi morati trpjeti te muke.
Bilo je tako apsurdno ne moi zaspati nakon takvog dana. Nisam spavao ni prethodne noi, jer sam
morao presjedati usred noi. Rano ujutro stigao sam u Daulatabad i dva sata odrijemao u odmaralitu
slinom ovome u kome sam sad bio. A onda, kad su stigli konji, tri sam se sata drmusao po vjetru i kii
u "tongi" na dva kotaa, dok su me povlaili od brda do brda, kraj fantastinih ruevina utvrda i
gradova, a nakon toga sam lutao spiljama od podneva do sumraka.
A sad su mi ta prokleta vrata i taj neobjanjivi, bezimeni strah otjerali san. Nespavanje je u Indiji
dvostruko napornije, jer je tamo tee rijeiti se iscrpljenosti koju donose nego bilo gdje drugdje. Trag
nesanice ostat e u apatiji, bezvoljnosti, razdraljivosti, i posve -manjem odsustvu bilo kakva
zanimanja za bilo to. Sve sam to znao iz iskustva. Sad sam se poeo brinuti da sutra neu eljeti
nikamo ii i da me nita nee zanimati; a ta me spoznaja jo vie razdraivala.
Od svih problema povezanih s putovanjima, manjak sna je najtei. Sve ostalo se da podnijeti, ali kad
se ne moe spavati, ovjeka prevlada osjeaj raspadanja, i uobiajeni se karakter pretvori u umorno,
kapriciozno, razdraljivo i bezvoljno stvorenje. Toga sam se bojao vie od iega.
Ja to nazivam "utapanje u stvarnome". Sve postane plono, obino, prozaino; glas tajnovitog i
udesnog,
119
koji se u Indiji tako dobro uje, utihne i ini se samo budalastom izmiljotinom. Primjeujete samo
neudobnosti - kominu i neprijatnu stranu svega i svakoga. Zrcalo gubi sjaj, a svijet se ini potpuno
sivim i plo-nim.
To je bilo ono to mi je sutranji dan obeavao umjesto zadivljujuih i neoekivanih vizija koje su me
dan prije u peinama udarile takvom snagom.
inilo se nemoguim ponovno zaspati. Povremeno bi itav bungalov oivio, kao da eli poletjeti, a sva
bi vrata, prozori i kapci istovremeno lupetali.
Postupno je osjeaj uasa i straha poeo blijedi-ti, vjerojatno od obine iscrpljenosti. Naravno,
prikriven klepetanjem i bukom, bilo tko je mogao provaliti unutra. Na kraju, meutim, nije me vie bilo
briga: tko eli, neka ue; ja sam samo htio spavati.
Onda je poela bolna borba. Isprobao sam svaki trik koji sam znao ne bih li zaspao. Pokuao sam
opustiti sve miie i pustiti um da mi se isprazni; sluao sam otkucaje svoga srca i pokuavao se
izgubiti u ritminom ljuljanju valova koji mi prolaze kroz tijelo. Zatvorenih oiju, pokuavao sam
prodrijeti kroz tamu i oznaiti sredinju toku u koju sam pokuao utonuti ne razmiljajui ni o emu.
To mi je uspjelo lake nego obino. Nisam imao nikakvih misli koje bi me prekidale, i zaspao sam bez
potekoa. Ali im mi je svijest poela blijediti i pojavljivati se snovi, netko je opet poeo derati po
mojim vratima i lupati po verandi. Buka je prodrla kroz moj san i odvukla me natrag.
120
Neko vrijeme, u kratkim trenucima tiine izmeu napadaja klepetanja, sigurno sam zaspao, samo da
se opet probudim, opet usredotoim, i opet utonem u san.
Onda sam se sjetio kako sam htio jo jednom ustati i pokuati privrstiti kapke na verandi; strah je sad
izgleda posve iezao. Pomislio sam kako bi bilo dobro odjednom se nou nai u spiljama. I opet su
se vrata zatresla a netko je koraao po verandi. Ali vie mi nita nije bilo vano ... Slike su mi doplutale
u um, netko je govorio tik kraj moga uha ...
Sad sam vidio da hodam po rubu provalije iznad hrama Kailasa. Tri reda kamenih pagoda stajalo je
ispod mene. Pogledao sam dolje, a zatim, blago se odgurnuv-i stopalima, napustio sam rub stijene i
mirno i glatko poletio iznad pagoda. "Ovo je puno udobnije", rekao sam samomu sebi, "nego onaj
zaobilazni put." Proletio sam kraj pagoda i sletio na tlo, nedaleko od ulaza.
Sjeo sam na stube prve pagode, u blizini kamenog slona odlomljene surle, i ekao nekoga.
Kako udno, kako sam mogao zaboraviti! Naravno, ekao sam Vraga. Kad sam ga zadnji put vidio,
dogovorili smo se da emo se nai upravo ovdje, u hramu Kailasa. Zato sam i doao, premda sam to
zaboravio na putu dovde.
Vrag je izaao iza slona, omotan u svoj crni ogrta, djelujui kao daje njegova prisutnost neto posve
121
obino. Sjeo je na postolje slona i oslonio mu se na prednju nogu.
"Pa, onda, eto mene", rekao je. "Sad moemo nastaviti razgovor."
im je to rekao, sjetio sam se da mi je obeao podrobno pripovijedati o vrazima, o njihovoj ulozi u
ljudskim poslovima. Kako sam to mogao zaboraviti? eljno sam se pripremio da sluam. Susreti s
Vragom i razgovori s njim uvijek bi mi prikazali stvari u novom i neoekivanom svjetlu, ak i stvari o
kojima sam mislio da sve znam.
"Ponovit u ono to sam prije rekao", ree Vrag. "Tebe zanima priroda sotonskoga svijeta i nai odnosi
s vama ljudima. Ve sam ti prije rekao da nas ne razumijete i stvarate posve lanu sliku naeg
odnosa. Ljudi teko grijee kad misle da im mi uzrokujemo zlo i nesreu. To je posve netono. Mi smo
vrlo tuni to ljudi ne shvaaju to mi radimo za njih. Oni ne znaju, pa ak ne mogu ni zamisliti, da se
cijeli na ivot sastoji od stalnih rtvi za ljudsku rasu, koju volimo, kojoj sluimo, i bez koje ne moemo
ivjeti." *
"Ne moete ivjeti?"
"Da, openito govorei, vama je teko da nas shvatite, a teko je, prije svega, zato to nas, ak i kad
* Nakon to je ovo napisano, istakli su mi Vragov plagijat kojeg ja sam prije nisam primijetio. Rekao mi
je tono ono to je vrag rekao Ivanu Ka-ramazovu. ("Ja iskreno volim ljude, ali su me mnogo puta
oklevetali.") U vezi s ovime, mogu rei daje podudarnost samo u ovoj reenici. Ono to Vrag govori u
svemu ostalome nema ama ba nikakvih slinosti s onim to govori vrag kod Dostojcvskoga. S druge
strane, sklonost plagijatu je jedna od osnovnih osobina svakoga vraga. Osim toga, ja si ga uope ni ne
mogu predoiti posve osloboena plagijata. Autor
122
i
nas priznajete, smatrate stvorenjima iz nekog drugog svijeta. Ha, ha, ha!" Vrag je podrhtavao od
smijeha. "Ba tako! Stvorenja s nekog drugog svijeta! Kad biste samo znali kako to bedasto zvui. Mi
smo prava bit ovoga svijeta, zemaljskoga, tvarnog. Shvaa li? Mi predstavljamo vezu, takoreku,
izmeu vas i zemlje. I mi se brinemo da se ta veza ne prekine."
"Nazivaju vas dusima zla!"
"Kakva glupost! Mi smo duhovi tvari. Ono to vi zovete zlom je, iz nae toke gledita, istina. esto je
korisna kao prva mjera koja vas vee za zemlju i spreava da je napustite. Svejedno, nazivati nas
dusima zla nije tono. Istina, ima meu nama i duhova zla, kao to sam na primjer ja. Ali to su
iznimke. Konano, ak ni ja nisam ni priblino toliko moan u ovoj sferi koliko se pria. Ja ne stvaram
zlo, samo ga takoreku skupljam. Nisam profesionalac, tek amater, sakuplja. Eto ti; moje su sklonosti
vrlo vjerojatno pomalo perverzne. Silno volim promatrati nain na koji ljudi izvode svoja gadna djela, a
naroito ako pri tome koriste fine rijei. Na alost, tek im vrlo rijetko mogu pomoi. Vidi i po onome
to sam ti proli put ispriao da sam u nekim vrlo zanimljivim sluajevima potpuno nemoan. Vi ljudi
ste vrlo esto silno udni. I zato, ponavljam, ja sam iznimka. Velika veina naega bratstva duboko je
privrena ljudima. Ali vi ne shvaate to mi inimo za vas. Da nema nas, ve biste odavno nestali bez
traga."
"to bi nam se to dogodilo bez vas?"
"Nestali biste, bili biste uniteni, i rasuli biste se kozmikim eterom", ree Vrag, "kao to nestanete
123
kad ... kad vam na pamet padnu razne budalaste sanje." Zastao je. "Kao stoje ona koju nazivate
'prenoenjem svijesti u drugi svijet'.
Sigurno se iz naeg prijanjeg razgovora sjea da nimalo ne vjerujem u druge svjetove; smatram ih
samo izdancima mate. Prema tome, ne mogu ti o njima dati nikakvih podataka. Poznajem samo one
krajeve s kojima imam izravnog dodira, a onima s kojima nemam dodira, ne priznajem ni postojanje.
Shvaa li? To znai da ljudi koji napuste zemlju ili izgube kontakt s njom budu uniteni; prestanu
postojati bilo gdje, bilo kad. I zato vas alimo. Kakva teta to ste toliko glupi, toliko podloni
matarijama koje vas unitavaju. Mi se trudimo koliko moemo da vas zadrimo na zemlji. Da se
nismo mi brinuli za vas, ve biste odavno prestali ovdje postojati. A gdje biste bili - otkud bih znao? Po
mome miljenju, nigdje, jer meni ne postoji nita osim ovog svijeta. Mi sami i jedini drimo vas na ovoj
prediv-noj zemlji, pruamo vam priliku da se divite zalasku sunca ili izlasku mjeseca, sluate slavuje,
ljubite, iskusite radost. Bez nas, od vas ne bi ostalo nita."
"Ali ekaj," rekoh, "upravo si sam rekao da ne zna gdje bismo bili bez vas. Moda ne bismo potpuno
nestali, moda se ne bismo unitili, moda ne bismo prestali postojati bilo gdje i bilo kad, kao to si
rekao. Moda bismo, nasuprot, zapoeli nov i puno ugodniji ivot negdje gdje vi ne postojite. Ti
naravno zna da postoji i takva teorija."
"To je sve hrpa gluposti. Kao prvo, gdje je to negdje? Gdje je, desno, lijevo, istono, zapadno? To je
124
mit! A kao drugo, kako ete uivati u neemu izvan tvari? Svi vai uici su materijalni, vaa su tijela
materijalna, i bez materijalnog tijela ne moete nita iskusiti! Onaj tko nema iskustva nema ni
postojanja. Konano, ak i kad biste uivali tamo bez nas, kakva bi to nama bila satisfakcija? to bi
nama onda znaila vaa zadovoljstva? Kaem ti, volimo vas. Pa, razmisli sam: zamisli enu koja voli
mukarca, a ti je pokuava uvjeriti da bi mu bilo puno bolje negdje gdje ga ona vie nikad ne bi
vidjela. to misli, kako e ti odgovoriti? Misli da e ga pristati pustiti? Nita na svijetu ne bi je na to
nagovorilo, ne ako je prava, iva ena. Rei e: 'ak i ako za njega ovdje nije sve savreno, ovdje ima
mene, i ja ga neu pustiti.' Zar nije tako? I bit e u pravu! Vi ljudi ste smijena gomilica, savreno
shvaate, ali svejedno od nas traite neto nemogue.
Sluaj, zar je zaista mogue vjerovati u sva ta buncanja o nekom drugom svijetu? Svi mi jako dobro
znamo to se dogaa s ljudima kad umru. I znamo da ovjek u sebi nema nieg to onamo nije dolo
vanjskim dojmovima. Ja sam pozitivist, ili, da budem precizniji, monist. Ja priznajem samo jedan
poetak univerzuma, kojim je stvoren vidljiv, ujan i opipljiv svijet. Izvan toga svijeta nema niega.
Naravno, moe biti jo neotkrivenih zraka i vibracija, ali to je sasvim druga stvar. Prije ili kasnije e i
oni biti otkriveni, i samo e ojaati ljudsko uvjerenje da je sve materijalno. Ah, kako vi volite bajke! I
kako se mi moramo boriti protiv njih! Zapravo je sasvim jednostavno shvatiti kako se takve prie
pojave. Ljudi ne ele umrijeti, pomisao na smrt ih
125
plai; boje se da vie nikad nee vidjeti sunce zapravo, boje se rijei nikad. Pa si onda izmiljaju
razliite utjehe. U njihovim je umovima najjaa elja da neto preostane nakon smrti. Ali mi se ne
zavaravamo. Nemamo potrebe za tim. Mi ne ovisimo o vremenu, i ivimo tako dugo dok postoji tvar. A
kraljevstvo tvari je vjeno!"
Vrag je skoio na noge, poskoio u zrak, napravio salto, i sletio na slonovu glavu usred ljubiastih
plamenova, viui: "Kraljevstvo tvari je vjeno!"
Vjeno, vjeno ... odzvanjali su hodnici unutarnjih dvorana, a imii koji su se podigli u jatima ocrtali
su udan crni obris iznad njegove glave.
"Prestani s akrobacijama!" rekoh ja. "To neke ljude moda impresionira, ali mene puno vie zanima
ono to govori. Izgleda da smo stvarno imali jako pogreno miljenje o vama."
Vrag je skoio dolje i zauzeo isti poloaj kao i prije, kraj slonovih nogu.
"Pogreno od poetka do kraja", rekao je, "ko-Siko o nama, toliko i o sebi samima! Vaa je prva
pogreka, ve sam to rekao, u tome to nas smatrate stvorenjima s nekog drugog svijeta. Ne postoji
nikakav drugi svijet, ama ba nikakav! U svakom sluaju, mi u njega ne vjerujemo. Naa nam priroda
diktira da ne znamo i ne moemo znati nita osim zemlje. udim se da to jo niste shvatih. Ali kad
sam ve poeo otvoreno razgovarati s tobom, priznat u ti da smo legendu o drugom svijetu u velikoj
mjeri stvorili mi."
"Ne shvaam", rekoh.
126
"Vidi, ljudi se esto zanose udnim matarijama. Meu ostalim, to esto spreava ljude u bavljenju
ivotom i vlastitim poslom. I tako, da ih oslobodimo tih matarija, ili bar da ih uinimo bezopasnima,
poduzeli smo jednu taktiku, ili, da budem precizniji, pedagoku akciju. Naime, zajedno sa tetnim i
pogubnim matarijama, mi stvaramo druge, koje su im sline, ali bezopasne.
Uzmi one matarije o nestvarnosti ovog svijeta, o drugom svijetu, vjenom ivotu, vjenosti - u svemu
tome ima neega to oslabljuje, to ljude liava upornosti koja je neophodna za ivot. Vidi kako netko
tko povjeruje u vjeni ivot pone ovaj trenutni ivot promatrati s odreenim prezirom. Vie ne cijeni
dobre stvari u ivotu, ne eli se boriti za njih, esto ak ne eli ni povratiti ono to mu se oduzme.
Samo pomisli to se moe razviti iz takve situacije. U principu, takav se ovjek pone ponaati udno,
provodi previe vremena u sanjarenju, doivljavajui mistina iskustva, i konano se posve odrekne
ivota.
Misticizam - to ti je glavno zlo. Pa se nama ljudi saale i, koristei neki povodljiv um, mi sloimo svoju
vlastitu teoriju o drugom svijetu, ivotu poslije smrti, vjenom ivotu - zovi to kako hoe - jednostavnu,
dosljednu, loginu teoriju, koliko god bila lana. Svejedno, shvaa, ne elim nagovijestiti kako postoji i
prava teorija o svijetu izvan ovoga - sve su one podjednako lane. Sigurno su to sve teorije odreenog
neugodnog mistinog ili vjerskog okusa; ako ne odvedu ljude ravno u vjersko ludilo, ali sigurno ih
iskvare.
127
U usporedbi s tim tetnim matarijama, nae teorije su, meu nama reeno, samo sitne izmiljotine. U
njima nema nieg mranog, nieg mistinog. Mi sve baziramo na najrealistinijim zemaljskim
injenicama; samo to one nikad nisu i nee biti istinite.
Kao rezultat, na drugi svijet nimalo se ne razlikuje od zemlje. To je samo, takorekuc, zemlja
naopake. Shvaa da mjesta koja imaju mnogo toga zajednikoga, ak ni kad ih se obrne naopake,
nisu opasna.
U toj situaciji puno pomae i ona vaa osnovna pogreka u vezi s nama, a konano i vaa pogreka u
vezi s vama samima."
"A u emu smo to, po tvome, pogrijeili u vezi sa samima sobom?"
"To mije ak teko i objasniti", ree Vrag, "jer su ti zamisli tako zbunjene. Moram poeti jako davno.
U onoj vaoj staroj knjizi zapisana je pria o Adamu i Evi. No, dakle, ta pria nije tona, i ta lana
teorija o podrijetlu ovjeka zamuuje i sve ostale zamisli koje imate o sebi. A to se tie one nove
teorije o porijeklu ovjeka iz protoplazme, ona je vrlo duhovita. To priznajem. Ali je jo dalje od istine.
Sad u ti pokuati ispriati to se zbilja dogodilo.
Adam i Eva su imena potomaka Onog Velikog. Tako kau; ne znam koliko je to istina, ali ne znam
moemo li ikad biti posve sigurni u bilo to, vjerojatno ne. Ali kau da je nekad postojao Onaj Veliki,
zvan Luonoa, koji se borio i suprotstavio, ne nebesima ve
128
zemlji, tvari, ili lai, i pobijedio je. Tek mnogo kasnije, mi smo rekli da se borio s nebesima.
Uzdigao se vrlo visoko, ali kau da je na kraju posumnjao u istinu, i daje naas povjerovao upravo u
onu la protiv koje se bio borio. Zbog toga je pao i razbio se u tisuu komadia. A Adam i Eva proizali
su iz njegovih potomaka. Uz najbolju volju, ne mogu ti tu priu ispriati nita bolje; vidi, ona granii sa
stvarima koje ja ne razumijem. A ono to ja ne razumijem ne postoji. Vrlo je neugodno govoriti o
neemu to se nalazi na rubu neke praznine iza koje nita ne postoji. Mi se bojimo te praznine. I to ti
je to: ispriao sam ti nau najveu tajnu. Zbog tog straha, tog uasa, mi se veemo za vas; vi nam
pomaete da se ne obaziremo na grozno nita vilo i da ga zaboravimo.
Ali vratit u se onomu to sam ranije govorio. Adam i Eva su, prema vaoj staroj knjizi, ivjeli u raju. To
je prva pogreka: ivjeli su na zemlji. Ali, kako da to kaem? Oni su se samo igrali da ive na zemlji -
kao djeca! A s devet desetina svoga bia ivjeli su u onoj praznini koju mi toliko mrzimo i koja je
neprijatelj ivotu. Oni su taj svijet nazivali svijetom uda. Po mome miljenju, nisu bili normalni, i
sigurno je da su patili od halucinacija. Uzmi samo injenicu da su navodno vidjeli Boga i razgovarali s
Njim. Ne znam to to znai, ali sigurno je neto uasno."
Vidio sam kako je Vrag zadrhtao i umotao se u svoj ogrta.
"Naravno, ja ne vjerujem u Boga. To bi bilo smijeno", rekao je. "Ali prenosim ti legendu kakva jest.
129
Kae se da smo se mi pobunili protiv Boga: to je posve apsurdno. Nikad se nismo pobunili protiv Boga
jer nismo i ne vjerujemo i nikad neemo vjerovati u Njega. Taj dio legende koji govori o naoj pobuni
protiv Boga smo sami izmislili. Kasnije u ti rei i razlog.
Ono to u vaoj knjizi dalje pie o Adamu i Evi opet je netono: pie da su htjeli biti poput bogova, i da
su htjeli znati stoje dobro, a to zlo. To je pogreno, jer oni su ve bili poput bogova, i znali su to je
dobro, a to je zlo. Nama je to bilo silno neugodno i zastraujue."
Vrag je utihnuo kao da mu je teko govoriti.
"Bili su kao da su jai od nas", nastavio je. "Naravno, to je sve bila izmiljotina. Ali njima smo mi bili na
razini ivotinja. Oni su nas vidjeli samo kao ivotinje. I dali su nam imena, prema naim osobinama."
Vrag je ove posljednje rijei izrekao vrlo nevoljko.
"A moram ti rei", nastavio je, "i da nisu bili sami na zemlji. Zemlju je nastanjivala jedna druga rasa
ljudi, koja se razvila od ivotinja. Ali u vaoj knjizi nita ne pie o toj drugoj rasi. Oni su bili posve u
naoj moi i nikad nas se ne bi mogli osloboditi. Ali mi smo iznad svega htjeli porobiti Adama i Evu.
Njihovo nam je prisustvo bilo neugodno. Dok su oni bili tu, ni u to nismo mogli biti sigurni. Zna, oni
su odavali dojam da u bilo kojem asu mogu uiniti da svijet nestane. Rekli su da nita ne postoji, i da
je sve samo san, i da je mogue probuditi se i otkriti kako je sve nestalo."
Vrag je izgubio svoj nehajni ton i inilo se da se boji govoriti.
130
Promatrajui ga u tom trenutku, shvatio sam da je osnova njegove prirode strah.
"Ove je rijei teko izgovoriti", rekao je, promatrajui me kao pretuen pas. "Svejedno, sad kad sam
ve poeo, bolje da nastavim.
Tako je poela borba. Problem je bio kako to dvoje rijeiti njihovih matarija, uvjeriti ih da svijet doista
postoji; da ivot nije igra ve ozbiljna, ak i teka i problematina stvar, a da su ideje dobra i zla na
kraju krajeva samo relativne i nevane. Uvjeriti ih u to, znailo bi prognati ih iz raja.
Taj nam se raj doista gadio. Stalni razgovori o Bogu, vjenoj ljubavi, i poljupcima. To uope nismo
mogli podnijeti!"
"Zato vas je to toliko smetalo?"
"Naravno, ne moe shvatiti. Oni su govorili kako je ljubav njihova najvea snaga i silna arolija; da e
kroz ljubav uskrsnuti Onog Velikog i tako povratiti izgubljeni svijet. Ja to uope ne razumijem. Ali samo
pomisli, kako smo mogli trpjeti tako iskvarenu filozofiju? Ve nam je bilo sasvim dovoljno to to smo
prihvatili injenicu da mogu nestati pred naim oima. Vidi, na zemlju bi se esto spustio ruiasti
oblak i oni bi nestali. Nismo to mogli sprijeiti, premda nas je silno uznemiravalo. Osim toga, smatrali
smo njihovo oblaenje posve uasnim - zna, ono s Adamom i Evom prije Pada. Mi smo to smatrali
silno neprikladnim. Tvar zahtijeva odreenu pristojnost. A ovo dvoje je nijekalo tvar, a divilo se ljepoti."
Vrag je tu posljednju rije prezrivo razvukao.
131
"Pokuavali smo ih uvjeriti daje tijelo u biti vrlo runo i nepristojno i da gaje najbolje pokriti kad god se
moe. Ali oni nisu htjeli sluati.
Dolo je do toke kad je njihov primjer ve poeo imati loe posljedice kod druge rase, potomaka
ivotinja.
Preostao je samo jedan nain da nadmudrimo Adama i Evu: da u njihove ivote unesemo patnju, i
natjeramo ih da povjeruju u stvarnost tvari.
Ali kako? Dugo smo razmiljali. Konano, jedan od nas privukao nam je pozornost na potomke
ivotinja. Njihovi su se cijeli ivoti sastojali od zamjerki i nastojanja da se izvuku iz nevolja tako to e
ih natovariti drugima. Oni nisu nimalo dvojili o stvarnosti ovoga svijeta ni materijalnih stvari. Upravo
suprotno, bili su spremni jedno drugome razbiti glavu za najmanju sitnicu - na primjer za neki lijep
kameni. Njihove su se zamisli o dobru i zlu mijenjale tako brzo da nismo mogli drati korak s njima.
Uveer, ena je dobra; ujutro, zla; uveer opet dobra, i tako dalje.
I poeli smo se pitati zato s njima sve ide tako dobro; moda to ima veze s njihovim navikama. Palo
nam je na pamet, kad bismo samo uspjeli Adama i Evu natjerati da preuzmu neku od njihovih navika,
kako bismo ih moda uspjeli i uvjeriti u stvarnost svega, i relativnost dobra i zla.
Meu obiajima ivotinjskih potomaka postojao je jedan koji nas je posebno zabavljao - od svih
njihovih navika, ova se inila najglupljom. Bila je to njihova navika da svakoga dana u velikim
koliinama jedu voe
132
s jednog drveta. Imali su legendu da ih je u davnoj prolosti neki bog koji se spustio na zemlju nauio
da jedu to voe. Tom su bogu podizali kipove i oboavali ga. To je ve samo po sebi bilo zabavno, ali
je jo smje-nija bila injenica da su, kad ne bi jeli to voe, doista patili, a mnogi bi ak i umrli. I tako su
oni lanovi plemena koji su prikupili i spremili puno tog voa ili imali mnogo voki dobivali potovanje,
smatrali su ih mudrim i dobrim, a oni koji nisu imali ni voa ni voki smatrani su bezvrijednima i
ponekad bi ih ak i ubili. Doli smo do zakljuka da bismo, kad bismo Adama i Evu natjerali da jedu to
voe, mogli uspjeti u tome da im rastumaimo razumno gledite.
I tako je jedan od nas otiao do Eve i ponudio joj to voe da ga kua. Kao to sam rekao, mi smo im
se mogli prikazivati samo u obliju ivotinja, pa je moj kolega morao uzeti oblik zmije.
U vaoj knjizi pie da im je bilo zabranjeno jesti voe s jednog drveta. To nije tono - njima nita nije
bilo zabranjeno. Ali postojalo je mnogo toga to nisu razumjeli. Priinjalo im je veliko zadovoljstvo
samo promatrati to voe koje su potomci ivotinja tako pohlepno jeli.
Kad je zmija Evi donijela voe i objasnila joj da je jestivo, Eva gaje kuala, a dio je dala i Adamu. I on
gaje pojeo, i oboje su poeli uivati u toj novoj atrakciji. Od toga dana, zmija je redovno donosila voe.
Jeli su ga ujutro, u podne i uveer. Onda im je zmija objasnila gdje mogu nai obilje toga voa kako
raste, i nauila ih
133
kako da ga sami skupljaju. Uivali su i u toj novoj zabavi.
Ne mogu tvrditi da prije toga nikad nisu jeli. Ali sasvim je sigurno da su stvari prije toga bile drukije:
svemu su pripisivali posebno znaenje, i osjeali su aroliju u svemu. A sad, konano, vie ni u emu
nije bilo arolije. Jeli su kao to su to inili i potomci ivotinja, iz zadovoljstva, ili da si ispune vrijeme. A
mi smo ih promatrali i ekali da vidimo kamo e to odvesti.
Rezultati su ubrzo stigli.
Jednog je dana Eva primijetila da se udebljala, i to ju je silno uzrujalo. A onda je poela primjeivati
udne stvari u Adamovu ponaanju. Nedvojbeno, njegova je ljubav prema njoj ubrzano slabila.
Jednom je zijev-nuo usred strastvenog poljupca, a tako se neto nikad prije nije dogodilo. A onda je
zaspao kad se Evi nije spavalo i htjela je da joj pria o zvijezdama. Nakon toga, Eva je bila sigurna da
se Adamova narav mijenja na gore; osobito je to primjeivala kad bi udio za voem; u takvim bi
trenucima postao razdraljiv, sklon prigovaranju, i openito nepodnoljiv. Ujutro, umjesto uobiajenih
poljubaca i milovanja, osjeao je strastvenu elju za voem, i sve dok se ne bi najeo ne bi ni pogledao
Evu. Evu je ovo silno uvrijedilo, ali premda je nevoljko prihvaala novu naviku, trudila se pripremiti jo
voa za Adama, tako da bude sit i ne ljuti se na nju.
Promatrajui to, iskoili smo iz koe od oduevljenja. Adam i Eva poeli su sliiti na obine ljude, to
jest, na potomke ivotinja.
134
Bez da su to primijetili, Adam i Eva stekli su naviku jesti puno vie voa nego to im je trebalo. I,
doista, ubrzo su poeli patiti kad ne bi imali voa ili kad bi pomislili da se voe razrijedilo. A kad god bi
se to dogodilo, bilo bi im teko razgovarati o nestvarnosti stvari, jer je stvarnost voa govorila sama za
sebe. U suprotnom, zato ne bi svoje potrebe zadovoljili izmiljenim voem? Ali izmiljeno voe im
sasvim sigurno nije prualo zadovoljstvo. Trebali su im pravi, izvorni plodovi zemlje, na potpuno isti
nain kao to je to bilo s potomcima ivotinja.
To je bio poetak nae pobjede.
Mali uzrok ponekad ima ogromne posljedice, a Adamu i Evi bilo je dovoljno da priznaju stvarnost u
pitanju voa, pa da stvarnost pone polako prodirati sa svih strana.
Adam i Eva ubrzo su shvatili da im nedostaje mnogo tota to im treba. eznuli bi za stvarima kojih
nije bilo i bjesnili kad se ne bi stvorile. Postupno ih je obuzelo nezadovoljstvo svijetom. Patnja je
poela sve vie ulaziti u njihove ivote. U to je vrijeme komina, bezumna radost koju bi osjetili zbog
sitnica - cvijeta ili leptira, sunca, kie, vjetra, oblaka, oluja i tko zna sve ega - koja nam se najvie
gadila, poela kopniti, i konano je skoro potpuno nestala. Sunce ih je sad arilo, kia bi ih promoila,
oluje su ih plaile, vjetar hladio, i tako dalje. Istovremeno, halucinacije od kojih su patili pojavljivale su
se sve rjee; ono to su oni nazivali svijetom udesa postupno je izblijedjelo i nestalo im s vidika. Bilo
nam je jako drago, jer premda je sigurno da
135
takvi udesni svjetovi ne postoje, te su nas halucinacije plaile. Openito, sve to su nazivali arolijom
je prestalo, a oni su izgubili sposobnost da nam nestanu pred oima. Meutim, sve to bio je tek
poetak. Stvari su postale ozbiljnijima od trenutka kad su se poeli svaati.
Vidi, kad je ta budalatina s arolijama prestala, ivot im je postao dosadan, premda im je dugo
trebalo dok to nisu shvatili. Nezadovoljstvo ivotom i njihovim poloajem poelo se s vremena na
vrijeme prelijevati i u nezadovoljstvo jedno drugim. Pojavili su se nesporazumi, i konano su jednog
lijepog dana doivjeli i svoju prvu svau.
To se dogodilo tono onako kako se obino dogodi. Eva je zadirkivala Adama oko koliine voa koje je
pojeo toga jutra. Vie je nego vjerojatno daje njena ala doista otkrivala i odreene prikrivene
zamjerke Adamu. Moda i nije bio prvi put to gaje tako zadirkivala. U svakom sluaju, to je smetalo
Adama, jer je u elucu osjeao bol gladi za voem i bio je vrlo nezadovoljan sam sobom. Otro je
odgovorio Evi. Eva se uvrijedila i glasno odgovorila da nee trpjeti takav ton ni takvo ponaanje. Poeli
su se raspravljati, i za dvije minute svaa je bila u punom jeku.
'Nikad me ne slua kako treba, uvijek odgovara samo na prvu polovicu reenice', rekao je Adam,
zamalo viui. 'Daj mi da govorim ...'
'Ti ne govori, ti vie. Uope te ne elim sluati kad si tako raspoloen', rekla je Eva, silno uzrujana.
'Sluaj me, opet me prekida, kaem ti ...'
136
'Da, prekidam te, i prekidat u te i dalje, jer ne elim sluati ...'
I tako dalje i tome slino.
Stajali su licem u lice i zurili jedno u drugo s otvorenom mrnjom. Tad su po prvi put primijetili da su
goli. To se inilo uasno pokvarenim i sramotnim, osobito Evi. Odjurila je u umu i napravila si odjeu
od lia. A Adam, da joj pokae kako je i on uvrijeen, takoer si je napravio odjeu. Nisu razgovarali
cijeli dan poslije toga incidenta.
Nakon toga, sve je ilo kao po loju. Poeli su se svaati skoro svakog dana, a uskoro su se raspravljali
i po nekoliko puta dnevno. to god bi Adam poelio, Eva je beziznimno eljela suprotno.
Suprotstavljala se svemu to bi rekao, esto dodajui tome jo i nekoliko suhih primjedbi. Poeli bi s
neslaganjem i zavrili viui i svaajui se. Eva je u Adamu otkrila mnogo nedostataka. Kad bi joj se
obratio, posve zaboravivi jueranju svau, Eva bi mu, po njegovom posve iracionalno, rekla tono
to misli o njemu. Isprva, u takvim prilikama, Adam bi strpljivo sluao i ne bi odgovarao. Samo bi
sjedio i jeo voe koje je Eva, usprkos svemu, jo uvijek pripremala za njega. Kasnije, meutim, neka
doista suvina primjedba bi ga izazvala, i poeo bi se protiviti. Eva bi se uvrijedila na njegov odgovor;
Adam bi podigao glas. Poeli bi govoriti istovremeno, prekidajui jedno drugo, i tako bi se svaa
nastavila. Svakog dana bilo je novih razvoja, tako daje bilo nemogue predvidjeti oko ega e se
idueg posvaati.
137
U njihovim ivotima vie nije bilo sklada. Ako je Eva eljela otii nekamo u posjetu, Adam je morao
skupljati voe. Ako je Eva eljela da Adam ostane kod kue, on bi uvijek pronaao neko mjesto kamo
mora otii. Onda bi Evu povrijedilo to to ju je ostavio samu, i, naravno, smjesta bi uvjerila samu sebe
da je Adam otiao k Lilith, svojoj prvoj eni, od koje se rastao kad je Bog stvorio Evu.
Dakle, sve se to tako zavrilo: nakon jedne od gorih svaa, Eva je napustila spilju u kojoj je ivjela s
Adamom, zarekavi se da se nikad nee vratiti. Idueg je dana poslala svoju sobaricu po stvari."
"Sobaricu?" upitao sam.
"Pa, da, sobaricu", ree Vrag. "Adam je bio silno ljut, a zatim uplaen. Traio je oprotaj i zakleo se da
vie nikad nee povrijediti Evu. Ali Eva se nije vratila. A Adamu se inilo da mu se svi majmuni koji
ive u palmama pred spiljom smiju i viu: 'Vidi Adama, Eva ga napustila!'
Dugo vremena kasnije, pomirili su se. Ali mora shvatiti da stvari sad vie nisu bile iste. U njihovim
ivotima vie nije bilo arolije. Eva je za to krivila Adama. Adam je smatrao da je krivica Evina. Zato su
se opet poeli svaati, Eva je opet otila, i tako dalje. Na kraju sije Adam jednim udarcem pribavio tri
mlade ene od jednog tamnoputog plemena koje je ivjelo u blizini, a Eva se spetljala s mladim
faunom koji je jutrima svirao flautu. Faun se pokazao vrlo glupim i ubrzo joj dosadio, pa se sprijateljila
s jednom nimfom iz planinskog
138
potoka i objavila kako su svi mukarci posve nezanimljivi.
Nakon toga, bili su nai. Adam je poeo zaraivati za svoj kruh u znoju lica svoga, ali, kad god je to
bilo mogue, nastojao bi slijediti primjer potomaka ivotinja, koji su vie voljeli kruh svoj svagdanji
ukrasti od drugih ili natjerati druge da rade za njih.
Ali legenda o raju je dugo opstala meu potomcima Adama i Eve, i prialo se kako su njihovi preci
izgnani iz raja zbog nekog zloina. To je zapravo naa verzija prie, a istovremeno smo u nju unijeli
jo nekoliko preinaka. Na primjer, pobrinuli smo se da ljudi misle kako smo mi ti koji smo potomci
Onog Velikog, i da se Onaj Veliki pobunio protiv Boga. Iskrenuli smo injenice do te mjere daje svega
nekoliko ljudi u stanju dokuiti istinu. I zato mije, kao to sam ti rekao na poetku razgovora, tako
teko objasniti pravo stanje stvari. Vidi, u zabludi ste isto toliko o sebi samima koliko i o nama.
Adamovi potomci pomijeali su se s potomcima ivotinja do te mjere da ih je postalo vrlo teko
razlikovati. Kao posljedica toga, dolo je do mnogih udnih situacija i nesporazuma. Ponekad ih ak ni
mi ne bismo mogli razlikovati. Na primjer, mnogi od nas znali su kupiti due Adamovih potomaka,
samo da otkriju kako oni uope nemaju dua. To bi se dogodilo jer bi se potomci ivotinja pretvarali da
su Adamovi potomci, i ak bismo i mi progutali priu."
"Znai da potomci ivotinja nemaju duu?"
"Naravno da ne. Due kao takve ne postoje. to je dua? To je samo kolektivni izraz za razliite
pojave
139
psiho-fizikog ivota. S druge strane, Adamovi potomci priznaju postojanje neke vrste due. Oni to
smatraju jednom vrstom obiteljskog naslijea koje se predaje na generacije u generaciju. Ponekad mi
otkupljujemo te due, kad budu na prodaju. Zna, mi smo skupljai, i skupljamo stvari koje nemaju ni
vrijednosti ni smisla nikome osim nas."
Vrag je oito bio prilino zbunjen.
"Stvar je u tome stoje mijeanje s potomcima ivotinja", nastavio je, "samo vanjsko. Naa tradicija tvrdi
da nam Adamovi potomci mogu pobjei tako dugo dok zadre svoju duu."
"Plai li vas to?"
"O, da. Ali mi ih volimo! Pa poduzimamo sve to moemo da ih sprijeimo u bijegu."
"I kako to radite?"
"Pa, eto, sluimo se raznim metodama. Kao prvo, naravno, trudimo se sprijeiti njihovo razdvajanje od
potomaka ivotinja. To nam je glavni problem.
Premda toga nisu svjesni, Adamovi se potomci cijelo vrijeme pokuavaju odvojiti od potomaka
ivotinja. Mi se borimo protiv tog razdvajanja, bilo tako to uvjeravamo Adamove potomke da su im
potomci ivotinja braa i imaju due poput njihovih, ili, naprotiv, tako to ih uvjerimo da su svi oni
potomci ivotinja i nitko od njih nema due. Shvaa ideju, zamisao o jednakosti i bratstvu. Vie od
bilo ega drugoga, to obeshrabruje razdvajanje ove dvije skupine. Ali Adamovi potomci nisu u stanju
dugo nositi takav teret, i stalno tonu pod njegovom teinom i predaju se istim tim potomcima ivotinja.
Kao posljedica toga, potomci ivotinja zauzeli su zemlju i Adamovi im potomci slue."
140
"Ali zato im slue? Jo uvijek ne shvaam", rekoh.
"Jer potomci ivotinja ne mogu bez Adamovih potomaka", ree Vrag. "Vidi, oni nita ne mogu uiniti
sami; poput majmuna, jedino to mogu jest kopirati ono to su uinili Adamovi potomci, ili tek unititi
sve na to naiu. Ali Adamovi potomci mogu beskrajno stvarati i unitavati. Kamo oni krenu, sav ih
ivot slijedi. Bez njih, potomci ivotinja ne bi daleko dospjeh. Ali Adamovi potomci nisu slobodni, oni su
podinjeni ivotinjama. I zato tako esto unitavaju ono to su sami izgradili."
"Zar, znai, potomci ivotinja nisu ak sposobni ni za unitavanje?"
"Oh, unitavaju oni, ne boj se", ree Vrag. "Sasvim su dobri kod unitavanja. Zapravo, mogu oni ak i
graditi, samo ... kako da kaem ... po uzorku koji ve postoji. Bit je u tome daje sve to rade sami, pa
ak i unitavanje, nenadareno i oznaeno posvemanjom is-praznou, jednom kombinacijom
dosade, apatije i apsurda. Vjerujem da si vidio takva djela. I iz tog se razloga Adamove potomke
uglavnom cijeni, premda je vano zadrati ih pod kontrolom. Ali potomci ivotinja nisu toliko
bespomoni koliko su bili u tim ranim danima.
Primjetno su se razvili kroz to vrijeme, to jest od Adamove smrti. Pogledaj cijelu suvremenu kulturu,
tehnike inenjerstva, industrije i trgovine.
U isto to vrijeme, Adamovi su potomci ostali na posve istoj razini kao i prije. Shvaa, za Adamove
potomke evolucija ne postoji. Oni ve imaju sve, samo to
141
ne znaju, i smatraju se neim posve drugaijim od onoga to doista jesu. No kad naiu na neto to su
zapravo zaboravili, to onda promatraju u svjetlu evolucije. Ali ova varka, koja se odnosi na sve s ime
se susreu, lei u potpunosti u njihovim vlastitim umovima.
Da nastavim, Adamovi potomci imaju silno mnogo predrasuda, ijednu vrst atavizma koji ih spreava
da ive u sadanjosti. Potomci ivotinja nemaju ni traga ovoga atavizma. Na primjer, u principu,
Adamovi potomci ne vrednuju stvari, i polau vrlo malo vanosti na materijalno bogatstvo. Nemaju
dovoljnu fleksibilnost uma i mate - sposobnosti koje su, s druge strane, vrlo izrazito razvijene kod
potomaka ivotinja."
"Fleksibilnost?"
"Pa, da. Adamovi potomci, na primjer, tek maglovito shvaaju kako je mogue misliti jedno, rei neto
drugo, a uiniti neto tree. Njihov razum nije u stanju prihvatiti takve zamisli, ili uvidjeti da netko moe
imati posve razliita mjerila za sebe i za druge, pa tako moe, na primjer, dopustiti i podrati bilo to
to sam uini, dok tu istu stvar kod nekog drugog brani i osuuje. U biti, oni bi htjeli da sve bude
stalno, da se istina koja se dokae u jednom sluaju iskae jednako istinitom i u svim drugim
sluajevima. Ali potomci ivotinja ispravno smatraju da bi to ivot uinilo vrlo dosadnim. Ne bi bilo
raznolikosti.
Sve to, naravno, pokazuje odreenu uskou gledanja kod Adamovih potomaka. Valja osim toga rei,
kad ve govorimo o tome, i da se nikad ne zadovolje formom i izgledom, ve se uvijek trse da
dosegnu bit,
142
ime si stvaraju brojne nepotrebne probleme. Uzmi, na primjer, pitanja religije. Potomci ivotinja
sluajno su takoer i vrlo religiozni, ali njihova religija ne mijea se s njihovim ivotinjama. U stanju su
je prilagoditi tako da odgovara njihovu nainu ivota. Ako uine neto osobito neugodno, obino tvrde
da to rade iz vjerskih pobuda, i daje to volja Boja.
Kad se potomci ivotinja mole, uvijek od Boga trae da im neto da, a najee stvari koje pripadaju
njihovim susjedima i za kojima ude. Ako susretnu osobu koja se ne moli poput njih ve na neki drugi
nain, smatraju hvalevrijednim takvu osobu udariti u zube. Ta tendencija ima mnogo zanimljivih
posljedica i silno je pridonijela ivahnosti kroz povijest. Adamovi potomci nita od toga ne razumiju.
Oni ne znaju kako odvojiti vjeru od ivota i povui, recimo tako, dvije paralelne crte.
Potomci ivotinja savreno razumiju daje ivot opaka stvar i da u njemu nema mjesta za
sentimentalnost. Shvaaju da u ivotu sila caruje, i prema tome se ravnaju. Potomci ivotinja uvijek si
zamiljaju kako im netko eli oduzeti ono to smatraju svojim vlasnitvom. Devet desetina svoga
vremena, a ponekad i svih deset desetina, provode u mislima o tome kako da ono to im pripada
ouvaju netaknutim, i kako da se dokopaju vlasnitva drugih ljudi.
Adamovi im se potomci u tome uvijek umiu, kao i u mnogo drugih stvari. I, uostalom, mnogi od njih
jo se dre starih matarija, jer, vidi, oni jo uvijek imaju maglovito sjeanje na ivot prije Pada."
143
"A vi jo uvijek te matarije smatrate opasnima?"
"Nisu opasne," ree Vrag, "ali svejedno smatramo da je pametnije biti na oprezu i poduzimati
odgovarajue mjere."
"Ali kakve mjere moete poduzimati? Ne razumijem."
"Ima raznih naina", ree Vrag. "Ispriat u ti dva osobito zabavna sluaja."
"ivio jednom pustinjak koji je prouavao razliite naine tumaenja svijeta, vjerska uenja, doktrine
kako tajne tako i poznate, i sve spise koji su u to vrijeme bili dostupni. Meu njima je pronaao mnogo
pogrenih tumaenja, to namjernih to sluajnih. Iznio je svoja istraivanja u djelu koje je namjeravao
tiskati.
Doao sam k njemu preruen u pustinjaka, i upitao ga:
- Pie knjigu?
- Da-odgovorio je.
- eli ljudima rei istinu i cijelu istinu, bez ikakvih prikrivanja, onako kako je ti shvaa?
- Da, - rekao je - vjerujem da je tako najbolje. Istina je ve puno predugo skrivena od ljudi.
- Shvaam to misli - rekao sam. - Podravam tvoje miljenje, razumijem tvoju toku gledita, i
smatram je silno plemenitom i vrijednom. Zbog svega toga, ja ne bih tiskao tu tvoju knjigu.
- Zato? - upitao me zbunjeno.
144
- Jer, dragi moj i dobri prijatelju, ti jo uvijek ne razumije osjeaj koji te je cijelo vrijeme vodio.
- Koji bi to osjeaj bio? - upita on.
- Koji? Rei u ti. Egoizam! Egoizam i potreba za samopotvrivanjem, sebinost!
Zabezeknuo se.
- Egoizam - rekao je. - Ali nisam uope mislio na sebe.
- Nisi mislio na sebe, - rekoh sarkastino - a to misli, na koga si mislio? Zar si to mislio na druge?
Jesi li pomislio na to da e tvoja knjiga unititi njihova vjerovanja, oteti im nadu i utjehu? Ne, uope nisi
mislio o tome! Ali, po tvome, to nije egoizam. Ne, cijenjeni moj prijatelju, to iz tebe govori obina
priroena inteligencija. elio si ljudima pokazati svoju istinu. Gdje je u tome tvoja ljubav prema
drugima? Gdje je moral? Gdje je osjeaj dunosti? Gdje je elja da pomogne ljudima, da olaka
terete njihovih ivota? Pronaao si svoju istinu za sebe; onda je za sebe i zadri. Nemoj ljudima
oduzimati njihovu istinu. Zapali vlastitu vatru, nemoj gasiti tue. -1 tako dalje i tako blie.
I, vjerovao ili ne, te su ga se gluposti duboko dojmile.
- Sto da uinim? - upitao je.
- Nemoj misliti samo na sebe - rekoh.
I dao sam mu puno korisnih savjeta. Kao posljedica toga, rad toga pustinjaka postao je zbirka lai;
njegovu se knjigu kasnije citiralo kao dokaz upravo onih teorija koje je elio oboriti."
145
* * *
"Drugi je sluaj bio jo zabavniji.
Velika skupina ljudi okupila se jednom i odluila boriti se protiv zla. Bila je to vrlo naivna zamisao, jer
su se ljudi borili sa zlom od poetaka vremena. Kao posljedica te borbe, zlo raste i cvjeta. Zato im
isprva nismo obraali nimalo pozornosti. Ali kasnije, stvari su se pokazale gorim nego to smo mislili.
Ti su ljudi na-doli na jednu opasnu zamisao. 'Nema potrebe za aktivnom opozicijom', rekli su. 'Aktivni
otpor osnauje zlo. Mi emo se samo truditi koliko god moemo da ljude nauimo razlikovati dobro i
zlo. Objasnimo im u svakom pojedinom sluaju u emu lei zlo, od ega se sastoji, i otkud izvire!'
Moe zamisliti kako je to tumaenje zla uskoro poelo davati rezultate koje smo svi mi osjetili. Nae
se bratstvo ispunilo nelagodom. Menije povjereno da rijeim taj problem.
Pokrenuo sam dva plana.
Kao prvo, okupio sam potomke ivotinja. Pokuao sam im rastumaiti potencijalnu opasnost za
drutvo koju predstavljaju aktivnosti tih ljudi koji se trse boriti se protiv zla. Izrekao sam mnoge lijepe
rijei o kulturi, civilizaciji, zajednikom dobru, neophodnosti rtve, i tako dalje. Kao posljedica, borba
protiv zla proglaena je zloinom koji oslabljuje i kvari ljudski rod.
Nakon toga, otiao sam k ljudima koji su se borili protiv zla i potrudio se pridobiti njihovo povjerenje.
Konano, odabravi pogodan trenutak, upitao sam ih: 'Kome sluite?' Bilo im je neugodno. 'Vidite, ni
sami
146
to ne znate', rekoh im. 'Kaete da se borite protiv zla. Ali kako uope moete vjerovati da bi zlo na
zemlji postojalo da to Bog nije dopustio? Budui da zlo na zemlji doista postoji, oito mora biti dio
plana Vieg Bia. Moete li doista vjerovati da Vie Bie ne bi moglo izai na kraj sa zlom kad bi
moralo? ini se da ne shvaate kako je zlo nain da se pobolja ljudska rasa. Patnja je esto jedini
nain na koji ovjek moe shvatiti vie duhovne istine. A vi se protiv toga elite boriti! Zar ne shvaate
da se borite protiv plana Vieg Bia, protiv evolucije ovjeanstva? Osim toga, sve zlo je relativno.
Neto to je zlo na jednoj razini evolucije moe na nekom ranijem stupnju biti dobro jer prua osnovni
stimulus za razvoj. Ali vi sve elite suditi po vlastitim standardima. Dostigli ste relativno visoku razinu i
zato ono protiv ega se borite vidite kao zlo. A pomislite samo na druge, one koji su na ranijem stupnju
razvoja. Nemojte im zatvarati put prema napretku i evoluciji!'
Da si samo vidio kakav je to uinak imalo na njih! Duboko zamiljeni, razili su se. I ubrzo je svatko od
njih napisao po knjigu u kojoj je, svatko na svoj nain, dokazivao neizbjenost i neophodnost zla.
Te su knjige doivjele velik uspjeh. Postupno se borba protiv zla pretvorila u opravdavanje zla. ak ni
sami autori nisu primijetili to se dogaa. To je bilo izrazito lako napraviti, jer opravdavanje zla je dotad
ve bilo daleko od zloina; dapae, smatralo se asnim i vrijednim ohrabrenja. S vremenom, dolo je
do stupnja kad doslovce vie nije bilo zla koje oni koji su se bili borili protiv zla nisu bili spremni
opravdati.
147
Ta su dva sluaja bila od teih. S drugima sam mnogo lake izaao na kraj. Ponekad, kad bih
primijetio pojavu nezdravih matarija, rekao bih ljudima daje to tajna koju moraju uvati od
neprosvijeenih. To divno djeluje na ljude. Isprva se ponu ponositi time to su prosvijeeni, a zatim
ponu otkrivati nove 'tajne', ba one koje meni trebaju.
Ljubav prema blinjima i prema tajnama, to su mi najmilija oruja. Sijanje sjemena lai u tim
podrujima daje posebno bogate etve. To je posebno korisno u borbi protiv misticizma. Misticizam je
najopasnija stvar koje se Adamovi potomci mogu doepati. Na osnovi zajednikog misticizma mogu i
prepoznati jedno drugo. Postoji drevno proroanstvo da e se Adamovi potomci ujediniti u 'mistinoj
potrazi', pobijediti potomke ivotinja, i zavladati svijetom."
"Moe li se to ikad dogoditi?"
"Mislim da ne", ree Vrag prezrivo. "U svakom sluaju, mi uvijek pazimo da sprijeimo takve stvari.
A onda, ruje i injenica da svi Adamovi potomci gaje vrlo duboko uvjerenje, koliko god budalasto, daje
sav njihov svakodnevni ivot samo san, i eznu za tim da se probude i ugledaju neto posve
drugaije."
"A vi se bojite da e se probuditi?" rekoh.
"Naravno da takva mogunost postoji", ree vrag. "Odatle sam i poeo. Ve sam ti rekao koliko je
naeg rada i portvovnosti potrebno samo da vas zadrimo na zemlji."
"Ne vidim tu nikakvu portvovnost", rekoh.
148
"Ne, ne vidi je. Naravno daje ne vidi, jer ti jo nita nisam pokazao. Primjeri koje sam naveo odnose
se na ljude koji podlijeu laima. Ali ponekad imamo i stvarno teke sluajeve. Zapravo, da ti kaem
istinu, najpouzdanije je ono rjeenje koje smo upotrijebili za Adama. Samo to ta metoda sad zahtijeva
puno vie rada i portvovnosti. Lako je bilo zmiji da Evi donese voe. Sad nam trebaju posve drugaije
krinke. Mnogi od nas su morali dati vlastite ivote samo da neku tvrdoglavu osobu zadre na zemlji.
A to nije sve. Glavna opasnost za nas lei u tome to, s vremena na vrijeme, Adamovi potomci shvate
koliko su brojni i poinju pronalaziti naine da se jedni drugima priblie. To je opasnost.
Tako dugo dok ive odvojeno, moemo ih svladati na isti nain kao to smo uinili s Adamom. Ali kad
se udrue, kad arita infekcije ponu izbijati na sve strane, i kad se ta rasadita ponu iriti i
povezivati, tad osjetimo pogibelj, i moramo se okrenuti drugim, monijim sredstvima.
Rado bih ti pokazao primjer iznimne portvovnosti s nae strane. Vi ljudi niste kadri uiniti bilo to
takvo."
Vrag je ispruio ruku. Kameni se zid s moje desne strane razdvojio, i postao okupan veernjim
suncem. Vidio sam ulicu u Colombu, blizu parka Victoria. Sa svih je strana bilo vrtova s niskim
ogradama ili kamenim zidovima. Tek tu i tamo vidjeli bi se udaljeni
149
krovovi i verande kua. Drvee u cvatu; "vatreno drvo", sa svojim jarko crvenim, plosnatim cvjetovima;
raznobojno drvee - svijetloplavo, uto ili ljubiasto; ruiasta zemlja specifina za Cejlon; krianja
oznaena ogromnim stablima banjana, mamutima u usporedbi s ostalim drveem; i gusti, uti bambusi
tamnog lia. Ovaj dio Colomba doista je grad vrtova.
Usred ulice, crna rika je klopotala po putu. U njoj je sjedio ovjek u bijelom odijelu i s tropskim
ljemom iroka oboda, od one vrste kakva se na Cejlonu obino nosi. Prepoznao sam ga kao svoga
poznanika, mladog Engleza po imenu Leslie White.
Bio sam ga upoznao nekoliko mjeseci ranije, na jugu Cejlona, na gozbi u jednom budistikom
samostanu. Nakon toga, dugo smo zajedno sjedili u eliji uenog bhikkua, raspravljajui o budizmu.
Leslie White je po mnogoemu bio drugaiji od uobiajenih kolonijalnih Engleza srednje klase. Posve
mu je nedostajao apsurdni snobizam civilne slube; svojim se mnogim interesima bavio s
oduevljenjem i iskrenou; nikad nije pokuavao postii onaj ton podrugljive ravnodunosti prema
svemu na ovom svijetu osim sporta - sport je jedina stvar koju treba ozbiljno shvaati; i nije skrivao
svoju naklonost uroenicima. To je zahtijevalo veliku samosvojnost u zemlji u kojoj se i nii bankovni
inovnik stidi kad ga javnost vidi kako razgovara s nekim brahmanom.
ivio je na Cejlonu dvije godine, i imao mjesto kod guvernera. Prouavao je lokalne jezike i, riskirajui
svoju osobnu reputaciju i svoj poloaj u slubi, imao je
150
mnogo prijatelja meu Singaleanima i Tamilima. Lokalno englesko drutvo tretirao je s velikom
hladnoom i rijetko ga se moglo vidjeti meu njima. Mnogo je itao, prouavajui indijske vjere i
indijsku umjetnost; shvaao je mnogo toga o Istoku od kojeg mi jo moramo mnogo nauiti, i
razmiljao o znaaju koji bi istone ideje mogle imati na Zapadu. esto smo se sastajali i raspravljali o
takvim stvarima. Uivao sam u njegovu drutvu, jer, premda prepun znanja, nije bio nimalo naporan.
Volio je konje i more i posjedovao katamaran, uski brod slian pauku, kojim bi isplovio na more
zajedno s lokalnim ribarima, nestajui ponekad i na nekoliko dana.
Za njega, rad je bio samo nuno zlo. Ve ga se znalo kao osobu koja nee daleko dogurati u slubi, i
kojoj bi bilo bolje na kakvom akademskom mjestu. Sve u svemu, bio je suprotan Kiplingovim junacima
i inilo mi se da predstavlja novi tip Engleza u Indiji, roenog nakon Kiplinga i jo uvijek vrlo rijetkog.
Rika je stala kraj vrtne ograde iza koje se jedva vidio bungalov na kat. Sad sam znao koga Leslie
posjeuje. Tu je ivio jedan indijski Tamil; bio je bogat i na Cejlonu poznat, a ja sam ga upoznao
nekoliko mjeseci ranije, kratko vrijeme prije nego to sam otiao. Sjeam se da sam Leslieju pisao o
njemu.
Taj je Indijac ve bio star, i kultiviran u europskom smislu te rijei. Ispriao mije mnogo zanimljivih
stvari o voginima i yogi. Razgovarajui s njim, uvijek sam imao dojam kako zna puno vie nego to
govori. Upoznao sam ga pod prilino udnim okolnostima, i
151
pri naem prvom susretu uope ga nisam razumio. Ali uskoro sam se uvjerio da je on jedina osoba
koja mi moe pomoi da otkrijem pravu, udesnu Indiju.
Silno sam elio da ga Leslie upozna i razgovara s njim. Bili su se ve upoznali, ali samo u slubenim
prilikama. Sad sam shvatio daje Leslie slijedio moj savjet i otiao ga posjetiti kod kue.
Mali od rike je odjurio dalje, a Leslie je proao kroz gredice s cvijeem i priao kui velikih verandi.
Doekala su ga prvo dvojica slugu s bijelim turbanima, a zatim ga je pozdravio i njegov domain,
odjeven u europski kuni ogrta.
Nakon nekoliko minuta, sjeli su i poeli razgovarati.
"Ve me dugo zanima yoga i sve s njom u vezi. Proitao sam sve na tu temu do ega sam mogao
doi", govorio je Leslie. "ini mi se da je yoga odgovor na mnoga naa pitanja. Vrlo bih rado vidio
praktine rezultate yoge, tako da se uvjerim kako to nisu samo teorije.
Razumijem osnovnu zamisao. Da bi se bavio yo-gom, svaki pojedinac mora ivjeti cijeli svoj ivot u
skladu s onim to je odluio uiniti s njim; glazbenik, trgovac, vojnik, svaki od njih mora ivjeti, jesti i
disati drugaije. Zahvaljujui tome, njihov e rad biti vrhunske razine, i kao takav postat e nain
duhovna proie-nja. Europljaninu se ini apsurdnim da, ako elim prouavati filozofiju, moram i jesti
na poseban nain. Ali ja to razumijem. Kako ja to vidim, vrhunski je cilj yoge izbrisati nesklad i
premostiti ponor izmeu ideoloke i praktine strane, tako to se sve materijalno podredi idejama. U
teoriji ja to sve shvaam. Meutim,
152
elim doznati daje li yoga i stvarno te udesne rezultate o kojima se pria."
"Osnovnu bit yoge razumijete u potpunosti", odvrati Indijac. "Yoga je upravo uprezanje ivota u jaram
ideja. Znate da rije 'yoga' ima isti korijen kao i vaa rije 'jaram'."
"Da", odvrati Leslie, "znam to. I smatram zanimljivim i silno vanim to to Istok shvaa potrebu da se
sve trivijalnosti ivota ujedine s najviim ideolokim aspiracijama, tako da nita ne ostane izolirano, ni
suvino. Shvaam daje yoginu svaki korak i svaki dah molitva koja ga vodi sve blie idealu. I tu
pronalazimo glavnu razliku izmeu Istoka i Zapada. Mi svoj ideal gradimo odvojeno od ivota, a ivot
odvojeno od ideala. Prihvaamo sitniavu, beznaajnu, vulgarnu i esto odurnu i brutalnu stvarnost, ali
se tjeimo ljepotom svojih ideala.
Vi elite da svaka minuta vaeg ivota bude ispunjena idealom i slui mu. Ja to sve shvaam, ali recite
mi, ima li ikad ikakvih stvarnih rezultata od yoge, ili se sve svodi na putnike prie o Indiji? Shvaate li,
elim doznati jesu li se sva ta udesa o kojima sam itao u knjigama o yogi ikad doista dogodila -
vidovitost, itanje misli, prijenos misli, poznavanje budunosti, takve stvari. esto se nou probudim
'Odjednom sam osjetio da Leslie govori iz dubine svoje due' i pomislim, moe li doista biti istina da
negdje postoje ljudi koji su postigli neto udesno? Znam da bih sve napustio kako bih slijedio takvu
osobu. Ali moram biti siguran daje uspio. Morate me shvatiti. Vie ne mogu
153
vjerovati u rijei. Rijei su me preesto zavarale, a sam sebe vie ne mogu niti ne elim zavaravati.
Recite mi, dakle, ima li ljudi koji su dosegli neto, i to su to dosegli, i bih li i ja mogao dosei to isto, i
kako?"
Leslie je utihnuo, i vidio sam da ga stari Indijac promatra s tihim, toplim osmijehom, kao daje dijete.
"Da, ima takvih ljudi", ree polako. "I moete ih vidjeti. Ako doete k meni i kaete mi daje to ono to
elite, vidjet ete ih. Samo morate shvatiti da se to ne moe dogoditi sve odjednom, u jednom danu.
Ako doista eli nauiti, rei u ti: Prijatelju, doi i ivi sa mnom, pokuaj shvatiti nae misli, pokuaj
nauiti razmiljati na novi nain. Da naui neto od uitelja, mora ga razumjeti. To zahtijeva duge
pripreme. U meuvremenu, ja u se raspitati o boravitu jednog uitelja kojeg poznajem. Mi ne
koristimo potu ni telegraf. Za dva tjedna, jedan e ovjek putovati u Indiju, u Puri. Tamo u hramu,
pitat e gdje se moe nai uitelja, i moda e pronai nekoga tko zna i kroz koga e moi obavijestiti
uitelja da bismo ga rado vidjeli. A onda, na isti nain, kroz nekog drugog, uitelj e nas obavijestiti
kad dolazi ovamo ili kamo da odemo da ga susretnemo. Ponekad ivi na selu, blizu malog sela u
dungli, ili u planinama; ponekad ga se moe nai u jednom od velikih hramova u Madrasu ili Tanduru,
ili negdje drugdje. Ali neophodno je strpljivo ekati. Uenik mora stajati na vratima i ekati da ga uitelj
pozove. To bi se moglo dogoditi sutra, ili za mjesec dana, ili za godinu."
Vidio sam da Leslie pozorno slua, ali i da nije nimalo zadovoljan onim to govori Indijac.
154
"A uitelj o kome govorite, je li on dosegao one stvari o kojima sam itao u knjigama?"
Indijac se opet nasmijei.
"to bi to, po tebi, trebao dosei? I sam priznaje kako je cilj yoge podjarmljivanje ivota idealu. Nije li
to samo po sebi dostignue, ako je svaka minuta neijeg ivota posveena potrazi za viim
znaenjem? Zar nije dostignue kad se ovjek oslobodi onih unutarnjih kontradikcija od kojih se sastoji
sav tvoj ivot? Nije li dostignue imati unutarnji mir, tiinu i smirenost, koji vladaju u dui uitelja? A
budui da govori o nadnaravnim psihikim silama, uitelj ih doista posjeduje, premda im ne pripisuje
nikakvu vanost. Moda e smatrati primjerenim da ti pokae svoje moi. Ali ne moe od njega
zahtijevati da to uini, ne moe to postaviti kao uvjet. Uitelj sam odluuje to ti treba. A ti mu mora
vjerovati."
Vidio sam veliki konflikt u Lesliejevoj dui. Privlaio ga je njegov sugovornik, i sviao mu se. elio mu
je vjerovati, ali istovremeno, njegov se europski um nije mogao sloiti s onim stoje Indijac govorio i
kako je to govorio.
"Kae da si spreman sve napustiti", nastavi starac. "Ali to uope nije potrebno. Naprotiv, esto je
vanije nastaviti svoj prijanji ivot i podrediti taj ivot svojem viem cilju. Pogledaj mene. Pozna me.
Bavim se politikom i poslovima, i ivim s obitelji. Nita nisam napustio. Povui se u divljinu, to je esto
najlaki nain, ali ne smije uvijek raditi ono stoje najlake. Ponekad je neophodno krenuti teim
putem. Kasnije, uitelj e
155
ti rei to treba uiniti. Ja ti mogu rei samo jednu stvar - naui misliti na novi nain. Jer tako dugo
dok ne pozna pravi nain razmiljanja, uvijek e ti se initi da ono to govorim izostavlja neto
vano."
"Samo bih volio vidjeti stvarnost", ree Leslie. "Kad to vidim, sve e mi drugo lako sjesti, i uinit u sve
to mi se naredi. Shvaate moj pogled, moja mi intelektualna savjest ne doputa da prihvatim
postojanje objektivnih injenica na povjerenje. Da bih ih priznao kao injenice, moram ih vidjeti."
Stari se Indijac opet nasmijeio.
"Ako eli slijediti put Yoge", ree, "u tvojoj e se dui poeti dogaati cijeli niz promjena. Kao prvo,
poet e otkrivati niz novih i drukijih vrijednosti. A zajedno s pojavom tih novih vrijednosti, stare e
poeti blijediti i nestajati. A onda e, moda, ono to ti se sad ini najvanijim djelovati posve nevano.
To se ne moe objasniti rijeima, moe se samo osjetiti. Samo netko tko proivi takve unutarnje
potrese moe me razumjeti. Zapravo, svatko je proao poneko takvo iskustvo na prijelazu iz djetinjstva
u odraslost. Djeci se igrake, igre, kolske aktivnosti, miljenje uitelja ine nevjerojatno vanima. A
pomisli kako se to sve ini beznaajnim mladiu koji se zaljubi u enu. U takvim trenucima on
izbjegava svoje drutvo, jer njihovi im razgovori djeluju smijeno. Na isti nain, u dui vogina procvate
nova ljubav, i on sve vrijednosti obinog ivota vidi kao djeje igrake. Tako e biti i s injenicama koje
trai, jer ti se na kraju moda nee initi tako vanima."
156
"To je mogue", ree Leslie. "Ali zato onda stalno govore o tim injenicama, zato se pozivaju na njih
i sve grade na njima? Ne moe se pozivati na injenice koje nisu dokazane."
"Ako tako govori, ne razumije", ree Indijac. "Onaj tko razumije govori o drugim stvarima, o
unutarnjem, a ne vanjskom ivotu. Na poetku si bio na dobrom putu. Neophodno je izbrisati sukob
izmeu ivota ideja i svakodnevnog ivota. Da bi to postigao, neophodno je daupozna samoga sebe.
Svakog asa, znaj to radi i zato. Tek e tada postati gospodarem stvari umjesto njihovim robom.
Obino svoje elje ispunjava prije nego to si razmislio o tome jesu li one neophodne tvojim viim
ciljevima ili nisu. Pokuaj ivjeti tako da pazi na svoje ine, i ne poduzima nita to ne slui viem
cilju. Ili, da se izrazim drugaije, naui sve initi na takav nain da sve to radi slui viem cilju. To je
mogue uiniti. Ako je neto osobito teko, promatraj to kao vjebu. Zapamti, sve teko to radi, radi
da bi sebe podredio duhu. Tad e sve postati lake i sve e imati smisla. Ali to god da radi,
najvanije je da se zapita, prije svake misli, svake rijei, svakog ina: Zato ja to radim? Je li to
neophodno? A onda, neprimjetno, neki tvoji ini i djela prestat e biti nepotrebni i poet e sluiti viim
ciljevima. Unutarnji konflikt u tvome ivotu poet e nestajati, a zamijenit e ga sklad. Onda se naui
odmarati; ovo je moda i najvanije. Naui ne razmiljati, naui kontrolirati svoje misli. esto se pitaj je
li neophodno razmiljati o onome o emu razmilja, ili bi bilo bolje razmiljati o neem drugom, ili jo
157
bolje uope ne razmiljati? To je najtee od svega, ali je od sutinske vanosti. Naui razmiljati i ne
razmiljati po elji. Naui zaustaviti svoje misli. Budi sposoban u sebi stvarati unutarnju tiinu. Doi e
trenutak kad e zauti glas tiine. To je prva i najvanija yoga. Kad se to dogodi, kad pone uti glas
tiine i mira, onda se i te nove snage i sposobnosti o kojima govori mogu poeti pojavljivati. Isprva e
biti neodreene i neprecizne, ali kasnije e poeti sluati tvoju volju kao i vid, sluh i dodir. Ali sve bi
trebalo prihvaati mirno, bez urbe; bez prisilne pozornosti na unutarnji napredak - pozornost moe
sprijeiti rast novih sposobnosti. Onda je neophodno nauiti svaki objekt vidjeti kao cjelinu. Shvaa li
to to znai? Obino vidi samo dijelove stvari, ili samo poetak bez nastavka i kraj, ili sredinu, ili kraj.
Uvijek si zadaj da sve vidi kao cjelinu. Da bi dosegao tu toku gledita, poni o svemu razmiljati
naopake; ne prihvaaj poetak bez kraja. A onda e poeti u stvarima vidjeti mnogo vie nego to
sad vidi. to je vidovitost? Mi sad sjedimo na verandi i vidimo dio vrta. Ako eli vidjeti cijeli vrt,
mora se popeti na kat. Ako se uspne jo vie, vidjet e cijeli grad. Vidovnjak je osoba koja vidi vie
od ostalih. Da bi vidio vie, mora se popeti vie. To je cijela tajna."
"Ali to to znai, popeti se vie?" rekao je Le-slie. "Shvaam da to u nekim trenucima moe biti
mogue, u drugima nemogue; ali u kom se smislu koristi 'penjanje'? U smislu apstraktne meditacije o
objektima ili drugim stvarima? I to e biti rezultat? Hoe li me to dovesti do bilo kakvih novih moi? I
opet isto
158
pitanje: postoji li netko tko posjeduje te moi? Ne mogu povjerovati da bih ja bio prvi!"
"Nee biti prvi", ree Indijac. "Meutim, da bi to konano postigao, mora prvo shvatiti koliko si ovog
asa daleko od toga. Ti si kao dijete koje plae jer mu otac ne doputa da se popne na njegovog
ivahnog ratnog konja, ne stavlja mu u ruku pitolj, ni teku, otru sablju. Dijete mora prvo odrasti, i
onda e dobiti sve. I u svakom sluaju, ovog asa mu nita od toga ne bi bilo ni od koristi. Ne bi moglo
podii ni pitolj ni ma, a konj bi ga odmah zbacio. Prvo zagospodari onime to ima, a kasnije stremi
veim stvarima. Analiziraj svoj dan. Posveuje li puno vremena potrazi za viim stvarima? Pokuaj se
svakog sata zapitati to si uinio kroz taj sat. Yogini se to pitaju svake minute. Stalna je vjeba
neophodna da se stekne samokontrola. Trenutno se sav tvoj ivot sastoji od razliitih kompromisa.
Kako oekuje razviti sposobnosti izdrljivosti?
Vjerojatno se bavi sportom?"
Leslie kimne glavom.
"Koji ti je omiljen sport - nogomet, kriket?"
"Polo", ree Leslie.
"Dobro, onda polo. Sigurno shvaa potrebu treniranja za polo. Jednako je neophodno trenirati sebe i
svoga konja. Obojica trebate svakodnevne vjebe. Zamisli da se tri mjeseca nisi ni popeo na konja i
da si provodio noi kartajui u klubu. Konj ti tri mjeseca stoji u tali, a lijeni se konjuar ak ni ne
potrudi proetati ga svakog dana. A sad zamisli sudjelovanje u velikoj utakmici. Kako e se zavriti?
Ima li ikakve anse za
159
pobjedu? Jako dobro zna da ne bi imao nikakve nade. Nee imati ni snagu, ni spretnost ni
izdrljivost. Tvoj te konj nee sluati. Umorit e se na samom poetku igre, a ti e se umoriti jo i
prije. Kako iz iskustva zna da je to istina u polu, zato ne prizna da isto vrijedi i za tvoju duu? Ona
se mora postupno navii na novi poredak ideja, na novi plan ivota. A kad pone neto postizati,
onda e, zajedno s pupanjem novih moi u dui, poeti primjeivati da vie nisi sam na putu. Premda
e posvuda uokolo no biti tamna, svugdje po putu poet e ugledavati svjetla, i shvatit e da su to
putnici koji idu u istom smjeru kao i ti, u isti hram, na istu gozbu."
Leslie je sjedio i sluao, a ja sam vidio daje, usprkos obilju istonih metafora obino neprihvatljivih za
Europljane, sutina onoga to je Indijac govorio u velikoj mjeri odgovarala onome to je Leslie i sam
mislio. Skoro sve ono stoje uo, Leslie je ve prije proitao ili uo. Bez obzira na to, njegov ga se
sugovornik dojmio kao osoba koja zna. S hladnim razumom Engleza, Leslie je shvatio bit onoga to je
govorio stari Indijac. A ja sam vidio kako se u Lesliejevu srcu, zajedno sa simpatijama i spontanom
zahvalnou prema starcu, razvija vrsta i definitivna odluka.
"to da uinim da bih slijedio put?" upitao je. "Dosad nisam naao nita to bi me otjeralo."
"Poni promatrati sebe", ree Indijac. "Pokuaj se ograniiti, pa makar i time to e se liiti onog to
uope ni ne treba, ali to ti oduzima veinu vremena i energije. Pokuaj shvatiti da si daleko od
poetka puta. I uskoro, u daljini, ugledat e put."
160
Slike su se mijenjale pred mojim oima. Leslie je opet putovao u riki, i vidio sam kako si ponavlja
Indijeve rijei i pokuava ih svladati. Bio se bunio za svoga razgovora sa starcem, ali zapravo ga se
sve stoje uo znatno vie dojmilo nego stoje to pokazao.
To me vrlo zanimalo. Leslie je bio uporan. Osjeao sam da on, kad bi se neeg prihvatio, nije pristajao
na kompromise. Palo mi je na pamet da, ako se bilo to moe postii kroz yogu, on to mora i postii.
Imao je velik smisao za pustolovinu i hrabrost pionira koji uvijek probija nove puteve. Imao je u sebi
iskru koja mu nije doputala da se zadovolji mirnim ivotom na nekom civiliziranom mjestu. Bio je od
onih ljudi kakvi otkrivaju nove zemlje.
Rika se kotrljala kroz mrane vrtove. Leslie je sjedio u kolima, s topijem na koljenu. udno, ali nije bio
sam. Uz lijevu stranu rike tralo je neko malo stvorenje. Pozorno gledajui shvatio sam daje to neki
mali vrag. Bio je malen, s trbuiem na nesrazmjerno tankim nogama, a prilino dobroudne crte lica
imale su kineski obris. Jedina udna stvar na njegovu licu bile su uske, nesimpatine usnice, koje je
neprestano oblizivao dugim, tankim jezikom. Na elu je imao roice, a ute su mu oi, malene i
pronicljive, svjetlucale lukav-tinom i nekim tajnim mislima. Trao je vrlo brzo, sitnim kratkim koracima,
ali bez napora, kao da mu to uope nije vano. S nadmenim osmijehom povremeno bi posegao prema
tankoj osovini kola, naizgled pokuavajui onemoguiti vozaa rike. Bar mu se dvaput zapleo u noge,
tako daje djeak posrnuo i skoro pao. A
161
kadje Leslie stigao na stanicu, primijetio sam daje trka promoen znojem i zadihan kao daje trao po
vruini.
"Vidi", ree mi Vrag, "ovaj je zaduen da pazi na njega i sprijei ga da poini previe gluposti."
"Odakle je doao?" upitao sam. "to i kako moe sprijeiti?"
"Kako e sprijeiti, to je njegova stvar", ree Vrag. "Ono to treba sprijeiti, to moe i sam pogoditi. Mi
yogu smatramo igranjem s vatrom. Onaj koga yoga zanese gubi svoju vezu sa zemljom. Opasnost je
znatno vea nego to misli. Te se budalaste ideje ire, i ponekad moramo posegnuti za krajnjim
mjerama. Pogledaj toga Leslieja Whitea. U pravu si. Ako se neega poduhvati, nee to pustiti. U tome
i lei opasnost. Ba mu je zato i dodijeljen ovaj vraiak. To je vrlo pametan i dobar vraiak. On
doista iskreno voli ljude. ak ga ni ja ne razumijem do kraja. Ali se istovremeno slaem da u ovom
konkretnom sluaju on moe postii vie nego to bih recimo ja postigao. Ponekad je utjecaj mogu
jedino kroz ljubaznost. Ali pogledaj to se sad dogaa."
Stigao je vlak. Leslie je uao u odjeljak prvog razreda, i vlak se otkotrljao dalje niz obalu. Dobro sam
poznavao ovo mjesto. Leslie je putovao izvan grada, do hotela u kojem je stanovao. Taj hotel nalazi
se na obali, najednoj stjenovitoj izboini, s tri strane okruen vodom. Uz obje strane hotela, prema
sjeveru i Colom-bu i prema jugu, prostiru se pjeane plae posipane kokosovim palmama i malim
ribarskim selima.
162
Leslie je stigao u hotel i otiao ravno u svoju sobu s pogledom na more, da se odjene za veeru. Crni
je sluga ve izvadio njegovu meku koulju, ovratnik, i veernje odijelo. Ali kad je Leslie pogledao svoju
odjeu, predosjetio je dosadu istih ljudi i istih razgovora.
"Zato moram veerati?" upitao se. "Jesam li gladan, ili imam tako malo snage?"
To gaje nasmijalo.
"Starac je u pravu", nastavio je razmiljati. "Koliko nevjerojatno mnogo vremena tratimo na posve
nepotrebne stvari. Kad bi se ovjek makar i kratko vrijeme mogao uvati, koliko bi vremena i snage
mogao utedjeti, umjesto da ih sve protrai na tolike nepotrebne stvari."
Na stolu su leale knjige koje je primio toga jutra. Leslie je iz iskustva znao da e mu se nakon veere
prispavati. Ali sad je elio itati, razmiljati.
Pozvonio je.
"Neu veerati", rekao je sluzi koji se pojavio bez glasa. "Donesi mi mali viski i veliku sodu, dva
limuna, i jo leda."
A onda, sa silnim osjeajem olakanja, Leslie se oprao i navukao pidamu.
Sobar mu je donio bocu sode, led u ai, dva sitna zelena cejlonska limuna veliine oraha, i malo
viskija na dnu visoke ae. Sve je to prostro po stolu i u tiini pred Leslieja stavio komad papira i
olovku. To je bio uobiajeni ritual. Leslie je morao napisati potvrdu za buffet.
163
Leslie je istisnuo dva limuna u au, dodao led i malo viskija, dotoio vode, otpio, upalio svoju kratku,
crnu lulu, i sjeo za stol u udoban naslonja od trske, oboruan jednom od svojih novih knjiga i noem
za papir. Razrezao je knjigu. Ali u njegovu umu, koliko sam ja vidio, razgovor s Indijcem tekao je dalje.
Odjednom sam opet primijetio vraika. Imao je vrlo nelagodan i zbunjen izraz lica. Hodao je po sobi,
komino se gegajui na svojim kratkim, mravim nogama, oblizujui uske istaknute usnice, oito
traei Leslieja. Bio je to vrlo udan prizor. Vraiak je izgubio Leslieja i nije ga mogao nai. Stalno je
dolazio do stola za kojim je sjedio Leslie. Bio je kao netko pod hipnozom kome je reeno da nee
vidjeti svoga najboljeg prijatelja. I tako je bauljao, ak i dodirivao Le-sliejevo koljeno, ali zbunjeno, i
hodao dalje. Oito je osjeao da s njim nije sve u redu, ali nije shvaao stoje problem.
Da, ono to sam vidio je doista bila neobina pojava. To mi je, vie od ieg drugog, razotkrilo pravi
odnos vraga i ovjeka, pravu prirodu vraga, i njegov strah od gubljenja ovjeka. Oito, premda mi moj
vrag to nije priznao, to se dogaalo znatno ee nego to bi oni to eljeli.
Isprva sam mislio da Lesliejev nestanak ovisi o knjizi koju ita, i pogledao sam mu preko ramena.
Poznavao sam tu knjigu, ak sam znao i autora, ije sam poglede oduvijek smatrao prilino
preuskima. Meutim, kad sam pogledao Leslieja, shvatio sam da klju
164
ne lei u knjizi, ve u nainu na koji je ita. itavim se biem utopio u svijetu ideja; materijalna
stvarnost za njega nije postojala.
Znai to je tajna, pomislih. Udaljiti se od stvarnosti znai udaljiti se od vraga, postati mu nevidljivim. To
je izvrsno, jer to znai da, isto tako, ljudi utopljeni u realnost, praktini svakodnevni ljudi, openito svi
obini trijezni ljudi, apsolutno i potpuno pripadaju vragu. Da budem iskren, to me otkrie oduevilo.
Jadni vraiak, oito odustavi od potrage za Le-sliejem, otiao je i sjeo u kut kraj vrata, podvukavi
noge pod sebe. Pozorno ga promatrajui, vidio sam da plae, briui suze svojim malim akama i
openito djelujui vrlo jadno. Prouavajui ga, shvatio sam da doista pati, i da ta patnja nije posve
egoistina. Doista se bojao za Leslieja, koji je odjednom nestao na neko mjesto koje on nije mogao
zamisliti. Bilo je to kao da se neka budalasta ena zaljubila u Leslieja, a nije u stanju razumjeti njegove
misli i interese; i ona bi ovako patila, i bilo bi trenutaka kad ga ni ona ne bi mogla nai, kad bi sjela u
kut i cvilila.
Iz nekog nepoznatog razloga, u um su mi navrle vrlo ive slike takva odnosa. Leslie kojeg sam
poznavao bio je mlad, pun ivota, nade i perspektive. A ena je bila neprivlana, neinteligentna, i
dosadna. 1 drutveno i intelektualno bila je beskrajno nie od Leslieja. Leslie si nikad ne bi mogao
dopustiti da ga netko vidi s njom, niti je ikome predstaviti, pa ak ni priznati ikome da postoji.
Vjerojatno je bila euroazijskog podrijetla, i nedvojbeno je imala sumnjivu prolost; mogue je da
165
pripada onome to Kipling naziva "najstarijim zanimanjem". Gdje juje Leslie pronaao, kako se
spetljao s njom, i zato je ne moe ostaviti, to je njegova tajna. Zacijelo u tome ima neeg vrlo
neprijatnog. Mora je skrivati. Kad bi se doznalo za njeno postojanje, bio bi to kraj karijere i perspektiva
za Leslieja Whitea. Nigdje ga ne bi primali, morao bi napustiti Slubu i otii; jednim udarcem postao bi
uniten ovjek. ena to zna, no bez obzira na to dri ga se svom snagom. I uspijeva, osim u onim
trenucima kad joj Leslie pobjegne. Zato? Zato je Leslie zadrava? ime ga dri? Zato ovjek
Lesliejeve snage i pameti ne izbaci to smee iz svog ivota? To je posve neshvatljivo. Moda ima
neeg u njoj to mu je potrebno. Vjerojatno ona privlai neku mranu snagu u njemu. Takve ene
mogu zadrati mukarce samo izazivajui njihove najnie instinkte.
Moje su me vlastite misli zapanjile. Kako sam pogodio daje onaj vraiak ensko?
Ogledajui se oko sebe, shvatio sam da sam nekako na dva mjesta odjednom - u Lesliejevoj sobi i u
hramu Kailasa.
"Je li mogue da ima istine u onom o emu sam razmiljao?" upitah Vraga.
"Mnogo vie nego to misli", odgovorio je. "Nije to samo metafora da ga vrag voli kao ena. Pogodio
si neto to je moda najvaniji element naeg odnosa s vama. Ve sam rekao da mi je jako teko
objasniti punu bit i osobine vrajeg odnosa s ljudima. Postoje stvari koje mora sam otkriti.
166
U sutini mi nemamo spola, ali budui da predstavljamo suprotni aspekt vas samih, va se spol uvijek
odraava u nama, samo obrnuto. Shvaa li? Onaj vra-iak nije ena. Ali u odnosu s Lesliejem, u
njemu se pojavljuju enske osobine, jer je Leslie mukarac. Da je Leslie ensko, u vraiku bi se
pojavile muke osobine."
"Znai li to da svaki od nas ima takvu 'ensku' pratnju, i svaka ena 'muku'?"
"Ne nuno, ali posve je mogue", odgovori Vrag. "Sad shvaa zato nas je pria o Adamu i Evi i
njihovoj 'ljubavi' toliko uznemirila." Vrag se prezrivo iske-zi. "Bili smo ljubomorni na njih. Neki od nas
bili su ljubomorni na Adama zbog Eve, neki na Evu zbog Adama, a neki - kao ja - koji se osjeaju
podjednako muko i ensko, bili su ljubomorni u oba smjera odjednom. Sad to razumije, ali da sam ti
sve odmah ispriao, ne bi nita shvatio. U naem odnosu s ljudima, spol igra veliku ulogu; osim toga,
na veinu se ljudi puno lake utjee kad se koristi spol."
"Nekako te nimalo ne razumijem", rekoh. "Ranije si rekao da ne podnosi ljude koji osjeaju ljubav. A
sad kae daje najlaki nain da utjeete na njih ba u tome. Sto je istina?"
"Oboje", ree Vrag, nimalo uzrujan. "Emocije i
i seks su nam odvratni i odbojni kad u ljudima izazivaju
takozvano romantino raspoloenje. U tome lei glavno
> zlo. Ne tedimo snagu u borbi s romantikom, ali nita
ne moemo. Ta romantina raspoloenja okrue osobu
kao zid i posve je izgubimo dok se romansa ne zavri.
167
Jo gora je veza seksa i mistike: taj opjevani dojam udesnog, i osjeaj besmrtnosti. Takva iskustva
nam posve oduzimaju ljude i ine ih otpornima na na utjecaj. S druge strane, ista ta emocija seksa
moe s nae toke gledita biti i korisna: kad se povee s makar i najmanjim osjeajem odbojnosti, s
osjeajem krivice i posramljeno-sti, s prikrivenou i dojmom zloinstva, to je ba ono to nam treba.
Zna, isti se osjeaj u svakom ovjeku moe manifestirati drugaije. Moe raditi za ili protiv nas. Samo
oni koji imaju sposobnost romantike ili romantinih raspoloenja, koji doivljavaju 'udo' u osjetu seksa
[Vrag je te rijei izgovorio s jedva prikrivenom razdraenou], oni su nam posve nedostupni. Ali, na
sreu, to se dogaa vrlo rijetko. Veina ljudi, mukaraca i ena, gleda na te stvari vrlo realistino, bez
ikakvih romantinih ideja. I nama je vrlo lako izlaziti na kraj s takvim ljudima. Ovaj Leslie White je jedan
od onih teih. No on je Englez, pa tako njegov stav prema seksu okruuje toliko predrasuda i
hipokrizije daje sigurno mogue pronai neki nain za napad. Ima mnogo toga u njemu ega se on
boji, i u to ne vjeruje. Istovremeno se osjea krivim, i da bi se opravdao u vlastitim oima, pokuava
sve ovo svesti na najniu materijalnu razinu. I tamo ga hvatamo. A osim svega toga, sjea se to
sam ti rekao o 'igri"? Tako dugo dok ljudi vjeruju da u iskustvu seksa podruje injenica nije stvarno,
da je stvarno neto drugo, nisu nam dostupni. Ali im to sve ponu shvaati ozbiljno, i kao posljedica
postanu uplaeni i ljubomorni, ponu mrziti i patiti, nai su. Vidi, ima emocija materijalnog reda kroz
koje nam ljudi
168
postanu dostupni. Te emocije se najlake manipuliraju kroz seks."
Opet sam se okrenuo Lesliejevoj sobi. Sobar je donio jo viskija i sode, a Leslie je ve rezao i okretao
stranice tree knjige. Vraiak je izgleda odustao od potrage, i sjedio je u kutu, posve odbaen, vidljivo
oajan u potrazi za rjeenjem. Onda je legao na pod, rairio se poput abe sve dok nije postao plosnat
poput lista papira i, pipajui nogama i rukama, podvukao se pod vrata.
Zanimalo me kamo e sad. Ustavi s poda, vraiak se stresao, napuhao poput balona, i pojurio niz
stubite. Promatrao sam ga, privremeno napustivi Leslieja. Vraiak je izaao kroz zakljuana vrata
prema obali i, gegajui se, krenuo uz pijesak. Pribliavao se tamni val, ostavljajui za sobom crtu bijele
pjene. No je bila topla i mrana, poput baruna. Zvijezde su sjale, a krijesnice su letuckale meu
palmama poput zvijezda padali-ca. Ali vraiak nije obraao pozornost ni na to od toga, jer je
odjednom dobio izraz pokuarca, nekog sitnog trgovca koji razmatra jeftinu pogodbu na obali pod
palmama. Kakve je on veze imao s palmama? Nije ih se moglo odrezati i prodati, a krijesnice nisu
imale trine vrijednosti. Kad bi takvom prepredenom prevarantu rekao kako je no arobna i
prelijepa, njemu bi se to inilo kao glupost. Jo vjerojatnije, poeo bi razmiljati kako bi mogao iz te
budale izvui par rupija prodajui mu umjetno biserje ili tako neto. Mah je vrag izgledao tono kao
takav pokuarac. Predstavljao je nesposobnost za svijest o bilo emu to prua oaranost i ljepotu.
Toga
169
asa, shvatio sam kako nam je najvea pogreka kad vragu pripisujemo pozitivne snage zla, kao da
ima demonske osobine. U vragu nema nieg pozitivnog, niti ne moe biti. To sam posve jasno vidio.
Vrag je nedostatak svega to je najvie i najprofinjenije u ljudskim biima: odsutnost vjerskih osjeaja,
odsutnost vizije, odsutnost osjeaja za ljepotu, odsutnost svijesti o udesnome.
Ljuljajui se sjedne strane na drugu, vraiakje prilino brzo proao po pijesku pod palmama, cijelo
vrijeme zurei u tamu, kao da neto trai. Konano je skrenuo, i ugledao sam jo jednog vraga kako
sjedi kraj debelog stabla palme. Po izgledu, bio je prilino vaan. Imao je debeo trbuh, sivu jarju
bradicu, i okruglu kapicu. Vraiak je sjeo na pijesak nasuprot njega i poeo mu izgleda priati o
svome neuspjehu s Lesliejem, povremeno pokazujui prema hotelu. Nisam uspio razumjeti to govori.
Zapanjilo me, meutim, koliko je sliio eni, kao da je u sebi spojio svaku neprihvatljivu i neprivlanu
crtu koja se moe pronai u niskim i vulgarnim enama. Stari je vrag pozorno sluao, a onda poe
govoriti, oitim tonom poduke. A vraiak je sjedio pred njim, glave nagnute na stranu, brade na dlanu,
sluajui paljivo kao da se boji propustiti makar i rije.
Vratio sam se Leslieju. On je dugo itao, zapisujui misli koje bi mu pale na pamet. Kasnije je otiao u
krevet.
170
* * *
No je hitro bljesnula kraj mene, i stigla je kratka tropska zora. U Indiji i Cejlonu ovjek se die rano.
Sluge su meli hodnike i raznosili kavu i aj po sobama. Singaleki djeak u uskom bijelom sarongu i
sakou, bosih nogu i s eljem od kornjaevine na glavi, tiho je uao u Lesliejevu sobu s velikim
pladnjem u rukama. Leslie je jo uvijek spavao pod mreom za komarce. Laka koraka, deko je priao
i spustio pladanj na niski stol pored kreveta.
Bacio sam pogled na pladanj i na svoje veliko udo vidio sam daje sve na pladnju vrag, onaj isti mali
vrag kojeg sam ostavio pod palmom. Sad je vraiak poprimio razliite oblike, i, to mu se mora
priznati, djelovao je vrlo privlano i ukusno. Kao prvo, bio je tu aj, dva srednje velika tamna ajnika,
jedan s vrelom vodom, drugi s jakim i mirisnim cejlonskim ajem; australski maslac boje jantara s
komadiem leda na tanjuriu, gusta marmelada; vrue mekokuhano jaje u porculanskoj alici; dva
komada sira; mala hrpica tosta; etiri tamnoute, zakrivljene banane; dva crnoljubia-sta manga, voe
tako osjetljivo da se ne moe dopremiti do Europe. I sve to bio je onaj mali vrag!
Leslie je otvorio jedno oko i pogledao na pladanj. Onda se protegnuo i zijevnuo, otvorio i drugo oko, i
sjeo u krevetu. Vidio sam kako mu se jueranje misli smjesta vraaju, i koliko je veseo. Koliko mu je
ugodno bilo sjeati se svega toga: razgovora s Indijcem, namjere
171
da ui yogu, i svih misli koje su mu pale napamet tijekom veeri.
"Cijela stvar je u vjebanju. Starac ima pravo", ree Leslie samome sebi. "Iznad svega, ovjek mora
uvijek promatrati samog sebe, ne dopustiti si da bilo to uini bez da se zapita, je li to neophodno za
moj cilj? i promatra svoje misli i rijei i djela, tako daje sve svjesno."
Vidio sam daje Leslieju ugodno ovako razgovarati sa samim sobom, i koliko ga draka to zna sve o
takvim stvarima.
Uskoro je podigao mreu za komarce i iskoprcao se iz nje. Spremao se ustati, ali pladanj s vragom
privukao mu je panju, i pogledao je prema bananama i protiv svoje volje.
Pogodio sam kakva mu je klopka pripremljena.
Djeli sekunde inilo se kao da oklijeva; ali onda si odluno natoi veliku alicu jakog aja i debelo
marmeladom namaza komad tosta.
Leslie se osjeao iznimno dobro. Sve u njemu eznulo je da krene, da radi, a njegova mu je savjest
govorila da si ne mora zanijekati malo zadovoljstvo.
aj, tost, maslac, marmelada, jaje, banane, sir -sve je vrlo brzo nestalo. Blago zasjekavi noem,
Leslie je probio debelu crnu ljusku manga i izvadio meko bijelo voe; izgleda poput mandarine, blago
je kiselo i aromatino, i topi se u ustima. Drugi je slijedio za prvim. I to je bilo to. Pogledajui pladanj s
neto aljenja, Leslie se poeo ustajati. Dok se prao i brijao, vraiak
172
se opet pojavio kraj njega. Djelovao je pomalo provakano, ali nedvojbeno je opet vidio Leslieja.
Leslie je i dalje razmiljao o svemu, samo su mu misli bile, takoreku, tuplje. Nisam vie vidio onu auru
kreativnosti koja se vidjela u njegovim mislima prethodne veeri. Misli kao da su mu se vrtjele u istom
krugu. No Leslie ih se vrsto drao, i inilo se da su mu dobrodole. Obukao se, siao, proao kroz
blagovaonicu, i izaao na verandu s pogledom na more. Pred verandom nalazila se mala tratina, a iza
nje, iza palmi, more, plavo i svjetlucavo. S desne strane, zelena se obala pruala prema Colombu, i
vidjeli su se vrhovi jedara ribarskih katamarana koji su se suili, izvueni na pijesak. Leslie je i protiv
volje bacio pogled u tom smjeru. Istina, doao je ovamo samo zato stoje sobar istio sobu, i
namjeravao je raditi do ruka. Ali ovog asa, more gaje privlailo. Bilo je tu toliko sunca, a lagani gaje
povjetarac s mirisom vode milovao. Leslie je osjeao kako bi bilo dobro ljuljati se u katamaranu na
istim valovima, i opet poeo razmiljati o jueranjem razgovoru.
"Ne, bolje je raditi", ree sam sebi. "Ne smije se poeti s predajom. Otii u samo vidjeti je li sve u
redu s katamaranom."
Fiukajui, strao je niz kamene stube ugraene do mora, a ja sam vidio kako je vraiak, poput psa,
jurnuo pred njim punom brzinom.
Mladi singaleki ribar kojeg je Leslie uvijek vodio na more sa sobom stajao je pokraj amaca. Vrlo je
pozorno sluao jednog postarijeg ribara, trudei se da
173
I
ne propusti ni rijei. Starac, ija je sijeda kosa bila upletena na potiljku, priao je o svome sudskom
sluaju protiv bogataa po imenu de Silva, iji je auto ubio tele.
Singaleanima i Tamilima na Cejlonu, pa i u cijeloj Indiji sve do Himalaja, nema nieg zanimljivijeg od
sudskog procesa. Sudovi su najpopularniji oblik zabave za Indijce, i omiljena tema za razgovor. U
vrijeme rada nije bilo takve pravde, jer je pravo pripadalo onome tko bi vie platio. To nije bilo
zanimljivo jer se unaprijed znalo tko e platiti vie, pa tako i tko e biti u pravu. Ali Englezi su uveli
prave sudove, u kojima se nikad unaprijed ne zna tko e pobijediti. Takva su suenja doda vala
element hazarda, i postala popularan hobi. Ljudi u Indiji s oduevljenjem su se bacili na ovu novu
zabavu. Sud je kazalite, klub i cirkus; kroenje zmija, boks, borba pijetlova, sve odjednom i na istom
mjestu. Pravni strunjaci uivaju iznimno potovanje i autoritet. I svi su stalno na sudu i tue nekoga.
Samo najsiromaniji i najjadniji nemaju sudskih procesa. Ali onda njih netko tui.
Mladi ribar posve se zanio u komplicirane dokaze koje je iznosio vlasnik ubijenog teleta. No, u tom
trenutku, vraiak je dotrao do njega, udario ga akom u rame, i gurnuo u smjeru hotela.
Ugledavi Leslieja kako se sputa do mora, mladi je pretpostavio da eli uzeti katamaran i, sa
aljenjem se otrgavi od fascinantne prie, smjesta pourio s osmijehom doekati Leslieja.
"Gazda hoe na more. Prekrasno vrijeme, gazda. Nema puno vjetra, ali odmah emo dignuti jedra.
Sve e odmah biti spremno, gazda."
174
Ne ekajui odgovor, djeak je sputene glave i uz bljesak golih peta odjurio do Lesliejeva
katamarana, izvuenog na obalu malo dalje od ostalih.
Bez prave namjere, Leslie se zarazio njegovim entuzijazmom, i slijedio ga sa smijekom. Kako stvari
stoje, odluio je, nee mu koditi da provede pola sata na moru.
Vani na moru, vjetar je bio jai nego stoje djelovalo s obale. Katamaran se uzdizao i padao, klizei
preko valova kao ledolomac po ledu, odgovarajui na svaki pokret kormila. Leslie se dugo nije imao
srca vratiti. No, na povratku su se morali boriti protiv vjetra, i zbog toga se Leslie nije vratio u hotel sve
do pola deset.
Doruak je bio skoro gotov kad je proao kroz blagovaonicu. Premda je bio prilino gladan nakon dva
sata na vodi, elio je otii ravno u svoju sobu, tako da ne izgubi jo vie vremena. Ali glavni sobar,
bosih nogu u uskom bijelom sarongu i bijelom sakou, s eljem od kornjaevine na glavi, poklonio mu
se s tako dubokim potovanjem kakvo samo indijski sluge znaju iskazati, i Leslie je ne razmiljajui
otiao do svoga stola i sjeo.
Prestigavi ih, vraiak je ve skoio na stol i pretvorio se u jelovnik, koketno se naslonivi na vazu s
cvijeem.
Mladi konobar donio je aj i marmeladu kako je i obiaj uz zajutrak, i stajao ekajui daljnje narudbe.
Leslie sije natoio veliku alicu jakog aja i, otpiv-i gutljaj, bacio pogled na jelovnik i naruio
tradicionalnu englesku dimljenu haringu sa ara. Nakon haringe, zatraio je jo jedno nacionalno jelo,
prena jaja sa
175
slaninom, zatim srednji odrezak s prenim lukom, zatim indijsko jelo curry koje se nigdje ne slui tako
kao na Cejlonu. Sluenje currvja samo je po sebi ritual. Kao prvo, glavni konobar donio je veliku zdjelu
vrue, na-puhnute, mirisne rie. Leslie sije na tanjur stavio veliku porciju. Nakon toga, drugi konobar
donio je dvije posude sa zdjelicama punim razliitih umaka - umaci od rakova, ribe, jaja i rajice, s
komadima mesa, odbojni uti umak od korijena currvja, i umak od neke vrste lee. Leslie se posluio
iz sve tri posude. Onda je trei konobar donio veliku posudu podijeljenu u kakvih dvanaest dijelova; u
njoj je bilo naribanog kokosa i malih, osuenih smrdljivih riba, papra svih vrsta i oblika, nasjeckanog
luka, neke vrlo ljute ute mase, i razliitih drugih udnih zaina. A konano je glavni konobar pred
Leslieja stavio zdjelu ljutog zaina od manga.
Dok se Leslie sluio razliitim sastojcima currvja i mijeao ih na svome tanjuru kao stoje obiaj, s
uasom sam vidio daje sve to vraiak. Noge su mu virile iz jedne zdjele, glava mu je plutala u drugoj.
Nakon currvja, od kojeg su ga usta strahovito pekla, Leslie je popio jo dvije alice aja i pojeo
nekoliko komada tosta s marmeladom. Zatim je pojeo neto sira i, odbivi slatkie, poeo jesti voe -
jednu naranu, nekoliko banana, i onda mango. Mango je prilino veliko, tamnozeleno, teko i hladno
voe. Drei ga na tanjuru lijevom rukom, ovjek si noem ree komade oko kotice i zatim licom
jede hladnu, aromatinu i sonu pulpu. Okus mu je mjeavina ananasa i sladoleda od breskve,
ponekad s natruhom jagoda. Dva manga,
176
boca tonika i cigareta dovrili su doruak Leslieja Whitea.
Puei, Leslie se sjetio da mora otii u grad. To je bilo nezgodno, jer je znailo da e opet morati
odgoditi svoj rad.
Vlak je vozio pod palmama uz obalu. Jedan se zeleni val uzdigao, podigao se kao stakleni bedem, i
pao, ratrkavajui bijelu pjenu po pijesku i kotrljajui se sve do vlaka. More je bilo tako sjajno i blistavo
da su oi boljele od pogleda na njega. Ali Leslie i nije osobito elio gledati bilo to od toga. Ovog asa,
osjeao je da sve to vidi svakog dana, i inilo mu se da vlak ide neobino sporo. Morao se pojaviti na
poslu i kod krojaa, a zatim se vratiti na ruak. Nije imao elje za razmiljanjem, ali bilo je ugodno
sjeati se da ga eka neto vrlo dobro, emu e se vratiti kad doe vrijeme.
I vraiak je bio tu, premda je djelovao prilino umorno (shvatio sam da dva doruka Leslieja Whitea
nije postigao ba lako). Istovremeno, inilo se daje vrlo zadovoljan sam sobom. Popeo se na sjedalo
preko puta Leslieja i sjedio, tu i tamo gledajui kroz prozor.
Leslie se vratio u svoj hotel ujedan i dvadeset. Bilo je vrue, s uobiajenom cejlonskom vrelinom
staklenika. Leslie je otiao u svoju sobu da se opere i pre-i svue i, u svjeem bijelom odijelu s
besprijekornim mekim ovratnikom, siao je u blagovaonicu. Ruak je ve poeo. Za malim stolom kraj
Lesliejeva sjedio je njegov uobiajeni susjed, indijski pukovnik u mirovini. Prije
177
obroka je dovrio bocu piva s ledom, koje je pio zbog zdravlja, i sad je promatrao svijet raspoloenim i
dobroudnim pogledom. Leslie je veselo pozdravio pukovnika i razmotao svoj ubrus.
Konobar je pred njega stavio tanjur juhe od rajice; ja sam, meutim, vidio, da je to zapravo onaj isti
mali vrag. Nakon juhe, vraiakje postao mek, kuhani iverak. Zatim preno pile sa unkom i zelenom
salatom. Zatim hladna janjetina s demom i eleom, zatim pate od divljai, pa onda opet curry,
posluen s istom onom pompom na dvadeset i pet malih tanjura. Sve je to Leslie savjesno pojeo.
Nakon currvja, vraiak se pretvorio u sladoled i zatim voe - narane, mango i ananas.
Dovrivi ruak, Leslie je ustao, osjeajui se pomalo teko.
"No, sad u u miru itati," rekao je samome sebi, "a onda moram do lady Gerald na aj."
Leslie je otiao u svoju sobu, naruio sodu i limun, skinuo skoro sve sa sebe, i sjeo kraj prozora s
knjigom i lulom.
Jednu je stranu proitao vrlo pozorno, ali usred druge stranice, odjednom se uhvatio kako ponavlja
jednu reenicu ne shvaajui to znai. Istovremeno je u sljepoonicama osjetio neku udnu teinu, i
kad se osvrnuo prema krevetu, primijetio je, kao da ga prvi put vidi, kako privlano izgleda. Mehaniki
je spustio knjigu, otiao do kreveta, i zijevnuo. Vraiak je ve prtljao i izravnavao jastunicu. Leslie je
bacio pogled na sat i legao. Skoro smjesta pao je u dubok i zdrav san. U meuvremenu, vraiak se
popeo na naslonja pokraj
178
stola, dohvatio Lesliejevu nedovrenu lulu i knjigu koju je itao, i, pravei se vaan, poeo isputati
oblake dima i okretati stranice knjige koju je namjerno drao naopako.
Leslie je dva sata spavao tako vrsto da kad se probudio isprva nije znao je li jutro ili veer. Konano
je pogledao na sat i, vidjevi daje ve pola pet, iskoio je iz kreveta i poeo se prati i oblaiti. Sobar
mu je opet donio sodu i limun i, za petnaest minuta, svje i uredan, Leslie je trao prema postaji kraj
hotela. Pred njim je trao vraiak.
aj u pet koji je drala lady Gerald sluio se u vrtu. Zapanjio sam se kad sam ugledao Leslieja Whitea
za stolom s dvije dame; jedna od njih bila je visoka, vitka blondina, Margaret Ingelbv. Sad sam shvatio
zato se Leslie toliko urio.
Upoznao sam Margaret kakvih dvije godine prije ovoga u Veneciji, i nisam znao da je stigla na Cejlon.
Bila je tu sa svojom tetom, prilino brbljavom sjedokosom damom, i, koliko sam shvatio iz razgovora,
Leslie ju je sad vidio tek drugi put. Sad je oduevljeno priao Margaret o Cejlonu, a razgovor im nimalo
nije nalikovao brbljanju kakvo se odvijalo za drugim stolovima. Lady Gerald odvela je tetu da joj
pokae neke indijske raritete, a Margaret je ostala sama s Lesliejem. Nisam mogao ne primijetiti kako
su vrlo obuzeti jedno drugim, i da se Margaret ne stidi to pokazati.
Oduvijek mi se jako sviala. Imala je zanimljiv stil ene s kakve slike ili gravire iz osamnaestog
stoljea.
179
"ena od glave do pete", rekao je za nju jedan francuski umjetnik. Ni traga tvrdoi ili naglosti pokreta
uobiajenoj u Engleskinja koje igraju golf. Imala je pre-divno isklesan vrat, mala usta - takoer velika
rijetkost kod Engleskinja - osobit oblik usnica, ogromne sive oi, melodiozan glas, i spor, pomalo lijen
nain govora.
Vidjela je da se dojmila Leslieja, i to joj se svialo posve zasebno od bilo kakvih drugih pitanja. Znala
je da Leslie za nju ne dolazi u obzir. Teta je, sa svojom uobiajenom govorljivou, ve razgovarala o
njemu s lady Gerald, i Margaret je ula da Leslie nema vlastitog novca, ivi od plae, ima dvadeset i
osam godina, i da se ak i pod najpovoljnijim okolnostima nee moi oeniti jo deset godina.
Margaret je sama ve imala dvadeset i devet godina, i odluila je da e se udati najkasnije u roku od
godinu dana. Ako sve drugo propadne, uzet e jednog od svojih uvijek vjernih oboavatelja, kojih je
bilo trojica. To meutim nije smanjilo njeno zanimanje, a Leslie ju je privlaio. Bio je drukiji od ostalih,
fascinantno je govorio o stvarima koje su je zanimale i o kojima nitko drugi nita nije znao. Svialo joj
se sjediti ovdje u pletenom stolcu sluajui Leslieja i gledajui kako mu pogled s vremena na vrijeme
sluajno padne na njene noge i kako ga odjednom, naporom volje opet podie.
Promatrajui ih, odjednom sam primijetio neto poznato i, gledajui bolje, shvatio sam da su Leslie i
Margaret - Adam i Eva.
Ali, oh Boe, koliko je prepreka nagomilano izmeu njih! Shvatio sam to se misli kad se govori o
180
anelu s vatrenim maem. Nisu se mogli ak ni pogledati bez nelagode. Istovremeno, oboje su
osjeali da se dobro poznaju, da se ve dugo poznaju, i, da su si dopustili tu slobodu, mogli su
smjesta ui u znatno dublju intimnost. Ali jako su dobro znali da si nee dopustiti takvu slobodu,
premda je bilo udno i skoro smijeno koliko su si bliski.
Dovravali su aj, i Leslie, pred iji je lijevi lakat vraiak straga gurnuo tanjur sendvia, pojede prilinu
hrpu.
"Idemo pogledati to vae more", rekla je Marga-
ret svojim sporim i melodioznim glasom. Leslie je ustao,
osjeajui laganu paniku da im se netko ne pridrui.
Mnogi su odlazili. U kutu vrta nalazila se kamena kui-
- ca s nadstrenicom i stubitem do plae. Tu su sjeli, a
| Leslie se smjestio tako da gleda Margaretin obris na
;< pozadini mora i neba. S njihove desne strane, velika
! crvena kugla sunca sputala se nisko na tamnoplavi
,; obzor mora. Valovi su blago udarali, i osjeao se daak
j vjetra dok se predsumrana tiina sputala na prirodu.
t! Leslie je govorio o svom jueranjem razgovoru
s Indijcem.
"Najvie su me iznenadili moji vlastiti osjeaji", govorio je Leslie. "Ja nisam nimalo sentimentalan, a
opet, dok smo razgovarali, osjeao sam pravu njenost prema tom starcu, kao da mije to otac kojeg
godinama nisam vidio, kojeg sam izgubio i odjednom ponovno pronaao. Bilo je tako nekako.
Shvaate li? Zapravo, s mnogo toga to mi je govorio nisam se slagao. Taj osjeaj iao je nekako
usuprot mojoj svijesti."
181
"Pa to znai da Indija doista postoji", govorila je Margaret. "Ne, naprosto morate sve do kraja upoznati.
Pomislite samo kako je to sve fascinantno. Odjednom ete pronai pravo udo. Proitala sam sve
stoje o tome napisano, ali najvanije stvari obino budu izostavljene. I osjeate da ljudi koji piu te
knjige sami nita ne znaju, i prihvaaju bilo iju rije."
Leslie je s divljenjem sluao Margaret. Doslovce je izgovarala njegove misli, njegovim vlastitim
rijeima.
"Ne, taj je starac ostavio posve drugaiji dojam", rekao je. "Osjeao sam bez imalo dvojbe da on zna, i
da je preko njega mogue pronai ljude koji znaju jo i vie..."
Odjednom, Leslie je osjetio da sve to govori o Indijcu dobiva neko posebno novo znaenje jer to
govori Margaret. Leslie je odjednom shvatio da, kad bi samo mogao proi ona dva koraka koji ga dijele
od Margaret, obuhvatiti je oko struka i povesti je ravno dolje do mora, hodati s njom po rubu vode,
osjetiti je kako im se kotrlja pod stopalima, sve dalje i dalje, sve dok zvijezde ne zasjaju, negdje gdje
nema ljudi osim njih dvoje, onda bi smjesta sve ono o emu je stari In-dijac govorio postalo posve
stvarno. I ne bi mu trebala nikakva yoga, ni ikakvo uenje, samo bi trebalo sii s Margaret do obale,
pogledati u zvijezde, ekati izlazak sunca, odmoriti se u umi kroz dnevnu vrelinu, i uveer opet sii do
mora i hodati, hodati uvijek, sve dalje i dalje ...
182
Istog asa Leslie je odjednom osjetio kako dobro i intimno poznaje Margaret. Poznavao je dodir njenih
ruku i cijelog njezina tijela, miris njene kose, izraz njenih oiju posve blizu njegovima, blagi pokret
njenih trepavica, dodir njezina obraza, usana, osjeaj njezina tijela dok se kree ... i sve je to prolo
odjednom, kao san. Za kratak djeli sekunde, prisjetio se Margaret i prisjetio se veeri posve iste
poput ove, na istoj ovoj obali. Na isti nain, crvena kugla sunca potonula je u zatamnjeno more, na isti
nain ulo se valove kako jure uz obalu, na isti nain utale su kronje palmi...
Iskustvo je bilo tako snano da mu je oduzelo dah, i odjednom je zautio.
Margaret gaje sluala, blago se naginjui prema njemu. Sve stoje govorio bilo je novo i zanimljivo. Nju
je to zabavljalo, jer je eljela neto posve drugaije. U sebi se smijala pomisli na to kako bi se Leslie
White zapanjio daje uinila ono o emu je razmiljala. Voljela bi dohvatiti Leslieja za ramena, kao
djevojica, i protresti ga. Instinktivno, osjeala je koliko je jak i teak, i mogla je osjetiti njegovo vrsto,
ali istovremeno gipko i pokretno tijelo. Osjeala je, kad bi i zgrabila Leslieja za ramena, da ga ne bi
mogla pomaknuti. Njena svijest o njegovoj snazi i toj ivoj teini bila je nekako osobito ugodna.
Spajala se s njenom svijeu o njegovu pogledu, koji je osjeala kako se stalno vraa njenim
lancima, rukama i usnama, kad god bi ga s naporom skrenuo.
"Glupane," govorila je u sebi, "da samo zna o emu razmiljam." Oi su joj vatreno zasjale.
183
"Gdje je vraiak?" pomislio sam. "Bilo bi zanimljivo znati to sad radi. Je li mogue da ga je Leslie
cijeloga pojeo?"
Ali toga asa, ugledao sam vraikovu glavu kako viri ispod klupe na kojoj je sjedio Leslie, pogleda
vrsto uperenog u Margaret.
ak sam se i ja zapanjio. Bilo je to zelenooko udovite ljubomore glavom. Sotonska se priroda vraga
tu posve razotkrila. U njegovom je pogledu bilo beskrajne mrnje i zlobe, i neke vrste grubog,
odbojnog cinizma i ludosti. Naizgled, ono stoje vragu razdiralo utrobu bio je strah.
"ega se boji?" upitah Vraga.
"Zar zaista ne razumije?" odgovorio je. "Leslie bi mu mogao nestati svakog asa. Pomisli kako se
osjea. Da mu se to dogodi nakon sveg tog rtvovanja! Vidio si koliko voli Leslieja. A sad, zbog te
grozne djevojke, moda e mu sav trud propasti. Vidi da se Leslie opet zanio u svoja snatrenja. A
sad su osobito opasna. Primjeuje da se ve sjea; naravno, ne razumije ta sjeanja, ali svejedno je
vrlo blizu opasnih otkria."
"Kae da bi mogao nestati. Kako?" upitah.
"Ako napravi jedan korak", ree Vrag.
"Koji korak?"
"Koji ih dijeli. Samo, nee to napraviti. Pomisli, u vrtu lady Gerald! Naravno da ne! Sto moe uiniti?
Ve i ovako predugo sjede sami. To se moe oprostiti samo zbog Margaretina nedavnog dolaska, uz
tvrdnju da je fasciniraju stvari kao to je zalazak sunca s obale."
184
Zapravo nisu ba tako dugo sjedili zajedno, ak ni toliko koliko mi treba da to sve ispriam. Shvatio
sam to po suncu, koje je dodirivalo obzor zlatnim rubom kad su izali na obalu, a sad je slalo
posljednje zrake i jo nije do kraja zalo. A sunce zalazi vrlo brzo.
No Margaret je ve primijetila neobinost situacije i s malim se naporom otrgla iz carstva mate koje ju
je poelo odnositi.
Primijetila je kako se Lesliejev glas promijenio, kako je naglo zautio. Osjeala je da mora spasiti
situaciju ili e se dogoditi neto priglupo. Nije se imala ega bojati. ega bi se bojala u vrtu lady
Gerald? Vrag je bio posve u pravu. Margaret je bila skoro sigurna da Leslie nee nita rei. Ali ak je i
tiina postala previe znakovitom.
Margaret je poela govoriti, ba zbog toga, dajui svome glasu blago podrugljiv metalni ton za koji je iz
iskustva znala da dobro djeluje na mukarce i koji joj je ve pomogao da se izvue iz mnogih
neugodnih situacija u ivotu.
Jo u kolskim danima, dobila je nadimak "ledena Margaret".
"Pitam se to se dogodilo s gostima lady Gerald", rekla je. "ini se kao da smo sami na pustom
otoku."
Tri pune sekunde su prole prije nego to je Leslie pronaao svoj glas i odgovorio. Ali kad je
progovorio, Margaret je znala daje kriza prola.
"Vjerojatno su otili do mora", rekao je Leslie ustajui.
185
Margaret je hitro sila niz kamene stube i nedaleko su ugledali skupinu mukaraca i ena oko
kokosovih stabala. Singaleki su djeaci demonstrirali svoju vjetinu, desetorica njih na jednoj palmi,
penjui se zajedno poput majmuna.
Leslie i Margaret krenuli su u tome smjeru. Ali sad je Margaret poela u prilinoj mjeri aliti stoje
otjerala njihovo prethodno raspoloenje. I ona se nejasno prisjeala neega, ali njena su sjeanja bila
drugaija. Osjeala se kao daje djevojica, a Leslie djeai. eljela ga je potegnuti za rukav, baciti na
njega pregrt pijeska i otrati, dovikujui mu neka je uhvati.
"Kako je dosadno biti odrastao, kako bi bilo lijepo moi se igrati s njim", stigla si je rei.
Ve su se pribliili skupini gostiju lady Gerald. Svi su se smijali i razgovarali. Jedan visoki Nijemac u
kriavo utom lanenom odijelu (kakva su se u Port Sai-du prodavala posebno za njemake putnike)
kliktao je svojim Kodakom, snimajui djeake kako se penju.
"Je li premrano", ree Margaret tiho, "ili se jo uvijek moe fotografirati?" upitala je okreui se Le-
slieju. Osjeala se kao da mu neto duguje, i eljela je ispraviti svoju pogreku.
"Ovisi od aparata", ree Leslie. "Bavite li se fotografijom?"
"Da, i imam prilino dobar, skup aparat," ree Margaret, i usput se prisjeti jednog od svojih vjernih
oboavatelja koji joj gaje poklonio, "samo ga ne znam koristiti."
186
"Mogue je, s dobrim aparatom", rekao je Leslie, jo uvijek nesretno. "Ako stanete leima prema
moru, s objektivom na/4,5, sad moete praviti fotografije u stotinki sekunde na najosjetljivijim ploama,
a u pedesetinki sekunde na film. Ali onome tipu s idiot-kamerom nee nita ispasti", dodao je,
omekavajui i s dojmom da se na Margaret ne moe dugo ljutiti.
"Ali pogledajte samo to uto odijelo i tu nebeski plavu kravatu. To je njemaka turistika predodba o
tropskom odijevanju. Pitam se gdje lady Gerald pronalazi takve tipove."
Bacajui pogled na Margaret dok je govorio, odjednom je osjetio tugu tako silnu da se zapanjio. Bilo
mu je kao da se prisjetio neeg iz daleke prolosti, kad je izgubio Margaret na isti nain kao to e je
sad izgubiti. Odjednom je sve postalo dosadno i odvratno, cijeli se svijet pretvorio u Nijemca u
blesavom odijelu i s blesavim naglaskom.
Dvije dame obratile su se Margaret. Leslie se odmakao i zapalio. Da je mogao vidjeti vraika,
primijetio bi kako je prvo pogledom slijedio Margaret, oiju punih prkosa i trijumfa, a onda se triput
prekobic-nuo na pijesku, pritrao Leslieju i stao preko puta njega, oponaajui njegove pokrete i
pretvarajui se da pui granicu.
Kasnije su svi otili u kuu i oprostili se. Kad je Leslie uzeo Margaretinu toplu, meku ruku, meu njima
je prola struja. Bio je to posljednji put.
187
* * *
Kasnije, Leslie se vratio kui istom eljeznicom. Sjedio je sam u odjeljku, puei lulu, a u dui mu je
vladao kovitlac suprotstavljenih pomisli i raspoloenja.
S jedne strane, sve njegove misli o potrazi za udesnim dobivale su nov, posve drugaiji aspekt kad bi
se s njima pomijeala pomisao na Margaret. S druge strane, znao je da ne moe ak ni sanjati o
Margaret.
Ve je odavno doao do zakljuka kako je zbog njegovih navika i pogleda za njega neophodno da
ostane samac. A sad mu se inilo da se mora drati te misli, i ne dopustiti si ni oklijevanje ni skretanje.
Nije imao nikakva spomena vrijednog novca. Slubu je mogao podnositi samo tako dugo dok je znao
daje u bilo kom trenutku moe napustiti. Sanjati o ljubavi bila bi slabost, nita drugo. Margaret se mora
udati, moda je ve i zaruena. Lady Gerald e znati. Uostalom - moe li on pomiljati na enidbu?
Oenjen, bio bi vezan, privezan za jedno mjesto, za slubu. Morao bi stalno pristajati na tisue
ustupaka i kompromisa na koje sad ne bi pristao. A osim toga, u svakom sluaju, nemogue je.
Njegova je plaa bila taman dovoljna za njega samoga. ovjek sa enom ne moe ivjeti u hotelu. Da
bi se oenio, trebalo bi mu pet puta vie nego to sad zarauje.
Leslie je sve te razumne primjedbe iznio samome sebi. Istovremeno, osjeao je da u Margaret postoji
188
neto to pred sobom mete svu opreznost i logiku, neto zbog ega bi ovjek mogao krenuti
ispoetka, sloiti se sa svim i ne razmiljati o tome.
"Da, Margaret ..." rekao je samome sebi, kao da je to ime arobna rije koja e sve nemogue
pretvoriti u mogue.
Vraiak koji je leao na sjedalu skvrio se u loptu, zareao poput psa i, otvorivi jedno oko, zabuljio
se u Leslieja s neskrivenom mrnjom.
"Ne, ne smijem o tome razmiljati", ree Leslie sam sebi.
Odluno je zatvorio oi, zavalio se na sjedalu, i pokuao si predoiti lice starog Indijca, trudei se
prisjetiti njegovih rijei. Umjesto toga, vidio je Margaret kako polako govori: "Idemo pogledati to vae
more."
"Draga", ree Leslie bezglasno, a vraiak stisne zube i skutri se u hrpicu. Izgleda da mu nije bilo
dobro, jer bi povremeno zadrhtao kao pas lutalica na kii.
Leslie se izgubio u sanjarenju, neodreenom, ali neobino ugodnom, matarijama u kojima se
Margaret mijeala s neobinim udima, i o voginima koje e Leslie pronai, uz pomo starog Indijca, u
nekim tajnim spiljama.
"Mora biti neeg u svemu tome", rekao je samome sebi. "Onaj Rus [to e rei ja] je posve u pravu kad
kae da moramo pronai nove snage. S onim to sad imamo ne moemo si organizirati ivot, moemo
samo izgubiti. Moramo pronai neki'novi klju za ivot, i onda e sve postati mogue."
189
Cijelo vrijeme, neodreene, ali izazovno prediv-ne slike bljeskale su u Lesliejevom umu, a sredinji je
lik u njima uvijek bila Margaret.
Kao to se obino dogaa u takvim sluajevima, svijest mu se razdijelila na dvoje. Jedan je Leslie
posve dobro znao da mu je unutar ogranienja obinih zemaljskih mogunosti Margaret jednako
nedostupna kao da stanuje na Mjesecu. Ali drugi Leslie uope nije elio uzeti u obzir ni jednu
zemaljsku mogunost, jer je ve gradio neto fantastino i preslagivao cigle ivota u skladu sa svojim
zamislima.
Bilo je posebno divno razmiljati o Margaret. Dopustivi si te snove, te sanjarije o Margaret bez
njezina znanja, Leslie se osjeao kao vitez koji slui princezi bez daje ona toga svjesna. Kad neto
dosegne, kad neto pronae, pisat e joj i rei kakav je dojam njihov susret ostavio na njega, koliko je
Margaret uinila za njega, a da to nije ni znala, koliko je tragao za njom, a pronaao "udesno".
im je Leslie zastao u svojim sanjarijama, jedan drugi glas u njemu smjetaje preuzeo rije i dodao
kako "bi Margaret mogla odgovoriti na njegovo pismo, napisati da se esto sjea Cejlona, sjea se
njihova susreta i razgovora, i kako bi rado opet dola, ako ne ove godine, onda idue."
Leslie je sanjario poput kolarca, ali u tim je snovima bilo vie istine nego stoje on sam mogao i
naslutiti. Mnogima bi se inilo naprosto apsurdnim gubiti vrijeme na takve kule u zraku, ali ja sam se
ve odavno
190
navikao na pomisao da su najfantastinije stvari u ivotu i najstvarnije. Dobro sam poznavao Margaret,
jer poznam taj tip, i Lesliejevi mi se snovi nisu inili nimalo nemoguima. Zapravo, upravo se takvi
snovi imaju ansu ostvariti. Margaret je sebe smatrala vrlo pozitivnom i praktinom osobom. No bila je
u krivu. Zapravo, bila je od onih ena roenih pod posebnom kombinacijom planeta, zahvaljujui emu
postanu podlone utjecaju fantastinog i udesnog. Ako Leslie ikad bude u stanju dotai te strune
njene due, slijedit e ga ne traei nita drugo.
Mali je vrag izgleda dijelio moje miljenje, jer je bio silno nezadovoljan Lesliejevim snovima. Probudio
se i sjedio pravei grimase, kao da ga boli zub. A onda, naizgled nesposoban to dalje podnositi, skoio
je kroz prozor.
S tri okreta u zraku, vraiak je proletio kroz prozor uskog odjeljka tree klase u kojem je bilo posve
mrano (trea klasa se u Cejlonu ne osvjetljava), velika guva, i vrlo buno. Tu se ubacio u svau koja
je tek poela, i uskoro je doveo do vrlo ivahna stadija. To mu je malo popravilo raspoloenje, i kad je
sustigao Leslieja na putu s postaje do hotela, nije vie djelovao onako nesretno; vidjelo se da je
spreman za daljnju borbu. Primijetio sam, meutim, daje obino predveer postajao samo sjena
samog sebe, tako je teko bilo uvati Leslieja Whitea.
191
Leslie je otiao u svoju sobu i, ne palei svjetla, sjeo za stol. U toj je sobi stvarnost odjednom navalila
na njega i postao je vrlo jasno svjestan da vie nee vidjeti Margaret. Sutra ujutro odlazio je za Kandy,
i odatle za Indiju. Njegov e odmor uskoro zavriti, i najvjerojatnije e ga poslati na misiju u dunglu na
jugozapadnom dijelu otoka.
Ustao je i upalio svjetlo. Stisnuvi oi pred naglim bljeskom, zatvorio je kapke i iz ladice stola izvadio
debelu biljenicu u kojoj je juer radio biljeke.
Kako mu se danas sve ono to je juer pisao inilo neobino stranim. Kao daje od jueranje veeri
prolo godinu dana. Sve je bilo tako naivno, skoro djetinjasto. Leslie se prisjetio jutra i plovidbe
katamaranom. I to je bilo davno. Sad je odjednom poeo shvaati mnogo toga novoga, kao da su mu
se oi otvorile. Sve se to dogodilo u posljednja dva sata - od razgovora s Margaret, od osjeaja koji su
ga preplavili, od nejasnih sjeanja na neto drugo. Sve jueranje misli nekako su se pre-strojile na
nov nain, otkako je Margaret ula u njih, i sad su bile mnogo blie, mnogo stvarnije, i istovremeno jo
nepristupanije, tee.
"Moram to raistiti", rekao je Leslie samome sebi i ogledao se oko sebe i protiv svoje volje. Iz nekog
razloga, toga asa, hotelska mu se soba inila posebno praznom i dosadnom.
Netko je pokucao na vrata.
192
"Doite na veeru, White", ree glas ispred vrata. "Stigao je jedan ovjek, mineralog iz Patnapurija;
morate ga upoznati."
Leslie nije elio ii na veeru, ali etiri zida djelovala su vrlo negostoljubivo. inilo se previe tmurnim
sjediti tu u samoi. Bilo mu je drago to ima izliku da ode i potrai drutvo.
"U redu", rekao je.
Jo se pola sekunde Leslie premiljao. Bilo je dosadno oblaiti se. Ali istovremeno je osjeao da ne bi
mogao cijelu veer prosjediti sam. Ve je prije uo za tog mineraloga iz Patnapurija kao osobu
zaljubljenu u Cejlon koja lokalni ivot poznaje bolje od otoana samih. Bila je to vrst ovjeka kakvu je
Leslie volio upoznavati, jer se od njih uvijek moglo nauiti neto novo.
Leslie je s oklijevanjem ustao i poeo se svlaiti. Vraiak je hitao oko njega. Uskoro, odjeven u
veernje odijelo, s visokim ovratnikom i lakiranim cipelama, Leslie je bio na putu za blagovaonicu.
"Hej, White, doite ovamo", pozvalo gaje drutvo s bara. Upoznali su ga s mineralogom, a
istovremeno je vraiak uskoio u veliku au viskija koja je zavrila Leslieju u ruci. Vrlo zbunjen,
Leslie se zagledao u vinsku au, ali ju je ispio. "Ne, hvala", rekao je kad su mu ponudili sljedeu - nije
elio piti. No mineralog ga je zanimao. Bio je to sitan ovjek, crn poput dimnjaara, koji gaje smjesta
pridobio singalekim priicama.
193
Cijelo je drutvo otilo u blagovaonicu. Vraiak je pojurio naprijed i pretvorio se u zdjelu juhe od
kornjae koja je stavljena pred Leslieja. Pukovnik je veerao u gradu, a mineralog je sjedio na njegovu
mjestu. Za razgovora, Leslie je dokrajio juhu, i naruio bocu vina u ast gostu. Vraiak je to iskoristio
i pretvorio se u majonezu s rakovima. Djelovao je vrlo privlano, i Leslie je uzeo vie nego to bi
diktirao razum. Ledeno bijelo vino rastjeralo je dojam daje bilo previe majoneze. Vraiak se dosad
ve pretvorio u prenu ribu s profinjenim umakom. Dok je Leslie dovravao svoju porciju, primijetio
sam da se vraiak udaljio od stola teturajui i drei se za glavu.
Posluen je odrezak od kornjae, zatim prena patka sa salatom. Sve je to, naravno, bio vraiak.
Premda mu to nije bilo lako, svejedno je odluio zadati Le-slieju zadnji udarac, dok je Leslie, koji nikad
nije imao problema sa elucem, jeo sve stoje dospjelo pred njega - ak i vie nego obino, jer bi se
osjeao razoaranim ivotom kad god bi se sjetio Margaret.
Vraiak se pretvorio u peeno janje s ljutim umakom. Zatim u puretinu prenu sa unkom, zatim u
puding, zatim u slatko vrhnje; zatim, tko zna zato, nakon deserta u vreli tost i kavijar. Na stolu se
prostro uobiajen cejlonski jelovnik - petnaestak prilino loe pripremljenih jela, sva nekako slinog
okusa, ali s velikim izborom otrih zaina, primjerenijih Sjevernom polu nego ekvatoru.
194
Nakon svega toga, posljednjim snagama, vraiak se pretvorio u bademe, suhe groice, i vrlo ljut i
vru indijski desert od zaeerenog voa sa umbirom, a na kraju je stao pred Leslieja kao mala alica
kave. Premda je Leslie vrlo zdrava osoba, ak je i on postao svjestan teine u svome tijelu.
Mineralog je iao u grad. Lesliejeva druga dva susjeda smjerala su u blizini igrati brid. Ostao je sam.
"No, to je sjajno", pomislio je lijeno. "Idem raditi."
Ustao je, ali, nakon aska oklijevanja, nije otiao u svoju sobu ve na verandu. "Moram popiti sode",
ree samom sebi. "Veliki viski sa sodom", narui od konobara.
Na staklom pokrivenoj verandi, u niskim naslonjaima, etvero ljudi drijemalo je nad veernjim
novinama. Leslie je napunio svoju lulu i uzeo novine. Donijeli su mu viski. Uzeo je gutljaj iz ae, lijeno
neko vrijeme puio, i zijevnuo.
Postojalo je neto stoje morao promisliti, ali misli su mu samo lijeno puzale kroz um.
"Sutra u sve to promisliti", ree Leslie samome sebi.
Nakon pola minute odloio je svoju ugaenu lulu na stol. Onda je okrenuo glavu u stranu i duboko
uzdahnuo; pola minute kasnije, disanje mu je postalo pravilno.
Leslie je zaspao.
Ali na rukohvatu naslonjaa, jo uvijek ga ne elei napustiti, visio je vraiak, posve providan i mekan
poput ispuhana balona.
195
"Vidi", ree Vrag, "takav je na ivot. Zar to nije portvovnost? Pomisli, taj jadni mali vrag mora paziti
na svaki njegov korak, ne smije ga ni na trenutak ostaviti. Daje da ga se prodire, dovede se u takvo
stanje, i jo uvijek podnosi rizik da ga izgubi zbog raznih blesavih matarija. Reci mi, ima li meu vama
bilo tko tko bi bio sposoban uiniti tako neto? to bi bilo s vama da nema nas?"
"Nemam prigovora", rekoh. "Vidim da ulaete puno muke i truda u to da nas zadrite u svojim rukama.
Ali ne vjerujem da e takve jednostavne metode dugo raditi."
"Rade jo od Adamova doba", ree Vrag skromno. "Glavna im je prednost to su jednostavne i ne
izazivaju sumnju.
Ljudi u tom pogledu spadaju u dvije kategorije. Neki ne sumnjaju na vanjsku opasnost - ak i kad im
se ukae na nju, odbijaju je prihvatiti. Vidi, njima je smijeno pomisliti da doruci, rukovi, i veere
mogu imati utjecaja na njihov 'duhovni razvoj' i mogu ga zaprijeiti ili sprijeiti. Sama zamisao takve
ovisnosti duha o tijelu njima se ini uvredljivom. Ne mogu to podnijeti, iz lanog ponosa, i ne ele to
uzeti u obzir. Po njihovu miljenju, jedna se strana ivota odvija posve neovisno od druge. Naravno,
kao posljedica toga, tko god se tako zavarava, ve je na.
S druge strane, ljudi s malo mozga shvatit e gdje lei opasnost, ali opet odlaze u drugu krajnjost.
Poinju propovijedati suzdravanje i asketizam, i tvrditi da je
196
to samo po sebi dobro, bogougodno, i moralno. Zajedno s tim, obino ne promatraju sebe toliko koliko
svoje susjede. To su nam omiljeli pomagai."
"Svejedno, uvjeren sam da e Leslie White dosegnuti bit stvar sad kad se zainteresirao za yogu."
Oito bijesan, Vrag je lupio kopitom, i pregrt iskrica poletio je iz kamena.
"Ovog puta si u pravu", ree. "Leslie je dosegao sutinu stvari i, to je jo gore, pronaao je naine
komunikacije s drugim takvim luacima. To za njega stvara vrlo opasnu situaciju.
Poelo je ovako: dok je putovao po jugu Cejlona, ponovno je posjetio onaj budistiki samostan u
kojem si ga upoznao. No, zna kako voli svuda gurati nos. Raspitujui se o ivotu monaha, vrlo se
zainteresirao doznati to jedu, kako jedu, i kad jedu. I kad je uo da poslije podneva ne jedu nita,
prema pravilima budistikih monaha, silno je poelio doznati zastoje tako.
Konano je odluio i sam pokuati s takvom dijetom, i sad ivi od rie i voa i jede jednom dnevno.
Igra opasnu igru. Ali ima neto jo gore. Doao je na pomisao da nije sam. Zna kako je: kad nekome
na pamet padne neka pomisao, vrlo e brzo pronai potvrdu za nju. Konano, doznao je da postoji
lanac. Ili, drugim rijeima, dogodilo se ba onako kako je stari Indijac obeao. Iz mrane noi, ugledao
je svjetla ljudi koji idu u isti hram, na istu gozbu. No, to je ve i samo dovoljno loe. Ja ne vjerujem u te
gluposti. Ali to je vrlo opasno za ljude, osobito za tipove kao stoje Leslie White, koji
197
nisu zadovoljni lijepim rijeima i dobrim namjerama. Ne znam kakva je to gozba. Svi ti ljudi idu prema
vlastitom unitenju; lete kao leptiri prema vatri. Sve sam ti to ve rekao.
Zna, povremeno se njihova samodestruktivnost mora prihvatiti, premda ih se moe aliti. No problem
je u tome to oni i druge povuku za sobom. To je strano. Ja ne vjerujem u mistini lanac, ni u hram,
ali moram ti rei da me buenje tendencija u tom smjeru plai. Na kraju u morati pribjei posebnim
metodama, takoer prilino starim, i morat u ih primijeniti u velikoj mjeri."
"Kakve su to metode?" upitah.
"To ti sad ne mogu rei. Ve sam i ovako previe izdao. Rei u samo daje 'na kunji plemenitost', a u
toj igri ja jo nikad nisam izgubio."
"Iskreno, udi me da si mi povjerio toliko toga", rekoh. "Zna, mogao bih to sve rei ljudima."
Vrag se nasmijao uasnim, klepetavim smijehom.
"Moe priati koliko hoe", rekao je. "Nitko ti nee vjerovati. Potomci ivotinja ti nee vjerovati jer za
njih u tome nema profita, a Adamovi potomci nee ti vjerovati iz velikodunosti - oni su pod svaku
cijenu odluili potomke ivotinja smatrati ravnima sebi, ili ak sebe smatrati potomcima ivotinja. A
osim toga, imam poseban nain kako da na dugo vrijeme sprijeim bilo kakve prie o ovome. A sad,
zbogom!"
Oito me Vrag elio iznenaditi pri odlasku. Odjednom se poeo dizati i rasti. Uskoro je bio vii od
198
slona, a onda poraste vii od pagoda. I, konano, postao je ogromna crna sjenka pred kojom sam
imao dojam da sam se sveo na uicu igle, kao to mi se ponekad dogaalo u planinama.
Crna se Sjenka poela micati, a ja sam je slijedio. Na ravnici, Sjenka je postala jo vea, uzdiui se u
nebesa. A onda su se iz njenih lea pruila krila i poela se odvajati od zemlje, postupno se irei po
cijelom nebu poput crnog oblaka.
S tom slikom u glavi, probudio sam se.
Kia se sputala u potocima. Nebo je bilo prekriveno sivim oblacima, a niz padine planina ratrkale su
se krpice magle, zgunjavajui se u svakoj udolini. Osjeao sam se umorno, izmodeno i bolesno.
Nakon to sam neko vrijeme stajao na verandi, odluio sam da ne idem nikamo, da ne elim nita
vidjeti i da u se vratiti. Do hramova se po ovoj kii ionako nije moglo doi, a sad, po danu, ni spilje me
vie nisu zanimale. inilo mi se da e biti prazne.
Dok je moj voza uprezao konje u tongu, uurbano sam pokupio svoje stvari, jer sam iz nekog razloga
elio krenuti to je prije mogue. Nisam puno razmiljao o svome snu. Nisam ak niti znao je li to
doista bio san, ili sam ga samo zamislio u dosadi nesanice ...
Kasnije smo opet putovali od jedne do druge planine, kraj ponora u kojima su se duboko dolje uzdizale
cme ruevine, ostaci vodovoda i izljeva; prolazili smo
199
kraj vratnica mrtvih ograenih gradova u ijim je kuama raslo drvee; kraj Daulatabada, s tvravom
na okrugloj stijeni za koju je Pierre Loti, koji je tu povremeno dolazio, rekao da nalikuje nedovrenoj
kuli babilonskoj, s minaretom sad nastanjenim divljim pelama.
Na stanici sam uo lou vijest daje prugu odnijela poplava i da u morati ekati tko zna koliko dugo
dok ne bude popravljena. Zbog toga sam tu zapeo na tri dana. Ali to je samo jedan od uitaka
putovanja po Indiji u sezoni kia.
Nedugo zatim napustio sam Indiju, a na putu za Europu sustigle su me vijesti o ratu.
U listopadu, u Londonu, opet sam vidio Leslieja Whitea.
Vozio sam se na gornjem katu autobusa od Stran-da do Piccadillvja, a na uglu s Havmarketom
zaustavili su nas vojnici u prolazu.
Gajde su veselo svirale ivahnu koranicu uz glasnu pratnju bubnjeva, i pred nama je prolo neto to
se inilo novostvorenom kotskom regimentom. Naprijed, na visokom engleskom istokrvnom konju,
jahao je pukovnik, uspravan i irokih ramena, s krupnim, objeenim brkovima i malom kapom s
vrpcom. Iza njega bili su redovi vojnika pomijeani s dobrovoljcima, od kojih je veina bila bez
uniformi; neki su jo uvijek imali svoje kapute, ali sa kotskim kapicama, drugi ak i sa svojim eirima,
ali svi su imali puke, svi snani, visoki, i hodajui onim dugim korakom karakteristinim za
200
kotske regimente. Bili su zapanjujue dojmljivi, naprosto nisam mogao skrenuti pogleda s njih,
pukovnik na konju i visok, vitak dobrovoljaki asnik golih koljena koji je proao kraj mene - u svima
njima bilo je neega po emu se koti razlikuju od bilo kojih drugih vojnika.
Po mome miljenju, tu su osobitost naslijedili od Rima. kotski su vojnici rimski vojnici: zadrali su
njihov korak, njihov tip, i njihovu odjeu. Gola koljena kotske uniforme koju mi smatramo vrlo
zabavnom, govorei da su odjeveni u "suknjice" zapravo je rimska odjea koja je preivjela dvije tisue
godina. Sad ih je tura jednostavnost kakija koja je zamijenila tradicionalni kotski tartan dovela jo
blie Rimu.
Te misli, i mnogo drugih, munih i oprenih misli o ratu s kojima sam ivio ve dva mjeseca prole su
mi kroz glavu dok sam promatrao vojnike. Opet sam postao svjestan itave te none more iz koje se
povremeno jo uvijek nadam probuditi.
Jedna se trupa rairila i izgubila korak. Visok porunik koji je marirao kraj njih okrenuo se i otro
izdao zapovijed. Mladi vojnici su nasmijano ubrzali, izravnali se i brzo opet uhvatili ritam koranica.
Porunik je zastao, ozbiljna izraza na licu dok su ljudi promicali kraj njega. Bio je to Leslie White.
Gajde su veselo svirale i bubnjevi udarali, vojnici i dobrovoljci vedro su prolazili s kratkim pukama na
ramenima. A ja sam odjednom osjetio tjelesnu hladnou.
201
Vie nisam mogao vojnike promatrati s estetskog stanovita, divei se njihovu stilu.
Sjetio sam se svega: spilja Ellore, hrama Kaila-sa, crne sjene Vraga, i njegove prijetnje koju tad nisam
razumio.
Sad sam znao koja je to posebna metoda koju je namjeravao pokrenuti da Leslieja Whitea i druge
poput njega skrene od tetnih misli i ambicija. I shvatio sam nevjerojatno beznae situacije.
Sjedne strane, rtva Leslieja Whitea i drugih koji su prolazili ispod mene bila je herojska. Da oni i
mnogo drugih nisu odluili dati svoje ivote, mladost i slobodu, potomci ivotinja dosad bi ve posve
otvoreno vladali svijetom. Barbari bi ve odavno bili u Parizu, i moda bi dosad ve razorili i Notre
Dame, kao to su ve unitili katedralu u Rheimsu. Mudre stare vodorige koje su mi toliko toga
razotkrile bi nestale, a ova udna, sloena dua bi pobjegla sa zemlje ... Koliko bi jo toga mogli
razoriti ...!
Istovremeno, bilo je neeg jo groznijeg u svemu to se dogaalo. Shvatio sam da se Adamovi
potomci mogu nai u suprotstavljenim taborima. Kakve sad anse imaju da se prepoznaju? Postoji li
lanac ili ne, poeo se stvarati ili ne, to nisam znao. No osjeao sam da je mogunost bilo kakva
uzajamnog razumijevanja sad unitena za dugo vremena. A iz udaljenih podzemnih krajeva,
banalnosti i vulgarnosti se putaju na svijet, zajedno s oblacima koji se sastoje od lai i hipokrizije i
202
koje ljudi moraju udisati; koliko e se to nastaviti, ne znam.
Vojnici su proli, a teki je autobus, malo se ljuljajui, opet krenuo, prestiui one naprijed.
"to je Leslie zadrao od yoge i budizma?" upitao sam sama sebe. Sad mora misliti, osjeati i ivjeti
poput rimskog legionara ija je dunost da obrani Vjeni Grad od barbara. Posve drugaiji svijet,
posve drugaija psihologija. Sve te profinjene misli sad su se inile nepotrebnim luksuzom. Vjerojatno
je ve zaboravio na njih, ili e uskoro zaboraviti. Tko na kraju zna ima li vie barbara izvan zidova ili
unutar njih? Kako ih prepoznati? Klju je, jo jednom, baen duboko u more.
"Na kunji je plemenitost", sjetio sam se Vrago-vih rijei. I morao sam priznati da je ovaj put pobijedio.
Do sada izalo:
J. L. Borges: Aleph J. L. Borges: Povijest vjenosti J. L. Borges: Druga istraivanja J. L. Borges:
Knjiga od pijeska
J. L. Borges: Izmiljaji
J. L. Borges: Knjiga od snova
J. L. Borges: Opa povijest gadosti
J. L. Borges: Pjesnika antologija
J. L. Borges: Osobna biblioteka
J. L. Borges: Shakespeareovo pamenje
H. Hesse: Umijee dokolice
H. Hesse: Stepski vuk
H. Hesse: Moja vjera
ZAGREBAKA NAKLADA M / /^^k ZAGREBAKA NAKLADA
Izdanja moete naruiti na telefone: 6632-659,6603-674, 098/350-372
ili na adresu:
Zagrebaka naklada
Balokovieva 17; Zagreb
Do sada izalo:
H. Hesse: Siddhartha
H. Hesse: Demian
H. Hesse: Narcis i zlatousti
H. Hesse: Rosshalde
H. Hesse: Misli
H. P. Lovecraft: Planine ludila
H. P. Lovecraft: Reanimator
A. Huxley: Vrata percepcije / Raj i pakao
J. Conrad: Srce tame
A. Burgess: Paklena narana
S. J. Lundvvall: King Kong blues
M. Yourcenar: Vatre A. de Saint-Exupery: Zemlja ljudi
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREBAKA NAKLADA
Izdanja moete naruiti na telefone: 6632-659, 6603-674, 098/350-372
ili na adresu:
Zagrebaka naklada
Balokovieva 17; Zagreb
IP
Do sada izalo:
K. Gibran: Prorok
K. Gibran: Slomljena krila
K. Gibran: Glas uitelja
K. Gibran: Glas pjesnika
C. Bukovvski: und
R. Bach: Prividi R. Bach: Most preko vjenosti
R. Bach: Jedno
R. Bach: Bijeg od sigurnosti
R. Bach: Izvan sebe
J. Bach: Iznad oblaka
ZAGREBAKA NAKLADA
ZAGREBAKA NAKLADA
Izdanja moete naaiiti na telefone: 6632-659, 6603-674, 098/350-372
ili na adresu:
Zagrebaka naklada
Balokovieva 17; Zagreb
r
P. D. Ouspensky Razgovori s Vragom
IZDAVA
Zagrebaka naklada
ZA IZDAVAA
Zdenko Vlaini
UREDNIK
Kreimir Maligec
LEKTURA I KOREKTURA
Sandra Filipi
LIKOVNA OPREMA
Zdenko Vlaini
KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE
Dario Bajurin
GRAFIKA PRIPREMA
Lobel Machala
TISAK VORAK - Zagreb
www.zg-naklada.com www.zg-naklada.hr