ejh Muzaffer Ozak

ljubav je vino
Predavanja sufijskog ejha
u Americi
^

sakupio i uredio
Sejh Ragib Frager
JA,
prijevod sa engleskog jezika
Ahmed Ananda
. .I
:f`UM.7POQOKM..7J.J'J'J.Pa.e"..l:f'wJ':rY../'J'J'J'JJ'+.r'J ''..."Q^
Izdava^ :
Ahmed Ananda
Dizajni DTP:
HAWSON
Stru^ ni saradnik:
Mehmed Karahodi ^ ^
Lektura:
Armin Havi ^ ^
tampa:
Bemust Sarajevo
Tira: 1000 primjeraka
Sarajevo, 2007. godine
2007. Ahmed Ananda
r% ' -
- JiiL
.).4- -
)i 1 i
r, ., ,
Uime Allaha, Samilosnog, Milostivog!
Sadraj
Predgovor 9
Uvod 13
Sufizam 21
Ljubav 29
Duhovni odgoj dervia 35
Vjera 49
Samospoznaja 55
^asni Kur'an 61
Snovi 67
Predanost Allahu 79
Strpljenje 85
Iskuenja 91
Plemenitost 113
Rje^nik manje poznatih rije^i 131
Predgovor
Godine 1996. na^ oh se po prvi put u Istanbulu. U
predve^ erje stigosmo u stari dio grada i ubrzo po^ ee prvi
pozivi za molitvu. Grad bijae okupan svjetlo^ u smiraja, dok
mi, zavaljeni na divanima ispred ^ajdinice, ispijasmo turski
^aj. Ne pro^ e dugo, a pri^ e nam neki ^ ovjek. Vie se i ne
sje^ am kako smo zapo^ eli razgovor - bar je to lahko na istoku
- ispostavilo se da je bio dervi halvetijske tekije na
Karagumruku; i ve^ ^te prve ve^ eri, nakon prijatnog
razgovora, dobili smo poziv da sljede^ eg dana prisustvujemo
sijelu dervia.
Otili smo u tekiju i prisustvovali ---semau--- ritualnom
plesu i ---zikyu prizivanju i prisje^ anju Allaha. Potom je
svima posluena ve^ era, a nakon no^ ne molitve bijasmo u
prisustvu ejh Safera. Nakon smrti ejh Muzaffera, on je
postao ejh halvetijsko-derrahijskog sufijskog reda. Mirno je
odgovarao na pitanja gostiju, uglavnom nekih umjetnika iz
Francuske i Njema^ ke. Imao sam osje^ aj da smo mi,
posjetioci tekije, poput djece koja se bijahu okupila oko
mudrog ^ ovjeka i mnogovrsnog i obilnog vo^ a koje nam je
dijelio. U tekiji se osje^ ala neka leprava oputenost, radost i
ljepota. Vrijeme je stajalo. Tek kada se ejh podigao, u jedan
sat iza pono^ i, shvatili smo da smo tu ve^ ^punih sedam sati.
Kada se potom na^ osmo u crnoj no^ i Istanbula, sve nam je
09#
igralo pred o^ ima. Bijasmo opijeni najgu^ im i najopojnijim
vinom, vinom boanske ljubavi...
Naravno, tada nisam ni sanjao da ^ u jednoga dana prevo-
diti knjigu Ljubav je Vino, ejh Muzaffera Ozaka, u ^ ijoj sam
tekiji proveo tako nadahnjuju^ e i nezaboravne trenutke.
Neka veza je postojala me^ u nama i jo uvijek postoji, mada
on ve^ ^odavno nije, svojim tijelom, na ovome svijetu. to se
njegovoga duha ti^ e, on je itekako prisutan, i jo dugo ^ e
lelujati u mom srcu i svijesti. ejh Ragib se, u svom uvodu,
na najbolji na^ in, dotakao njegove li^nosti, pa se ja ne^ u vie
zadravati na tome.
Knjiga Ljubav je Vino govori o brojnim postavkama
sufijskog znanja i mudrosti. Kroz pri ^ e, pou^ne primjere, i
najtajanstvenije stvari postaju jasnije i blie. Pri ^a ima
neposrednost, mo^ ^da uvede i ponese sluaoca u neki drugi
svijet, te da mu zorno predo^ i tajne koje su raciju nedo-
ku^ive, maglovite i nejasne. Uistinu, razum se lahko spetlja
kada su u pitanju neka dublja podru^ja ^ ovjekove svijesti i
njegovoga bi^ a; tu se trai poezija, pri ^ a i izravno iskustvo.
Bez toga, teko je razumjeti, a kamoli u^ i u duhovni svijet
koji je, nedvojbeno, u svakom trenutku prisutan unutar ovoga
prolaznog svijeta varki i iluzija...
ejh Muzaffer se, u svojim predavanjima ameri^ kim
derviima, pa i sluaocima drugih vjerskih denominacija,
dotakao mnogih suptilnih stvari sufijskog puta. On na kratak
ali veoma slikovit na^in govori o ljubavi, snovima, strpljenju,
plemenitosti, predanosti i izazovima na duhovnom putu. Ovo
su samo neke od tema kojima se bavi ova knjiga. Mnogo je
jo toga re^ eno iza zastora rije^ i; no, u zavisnosti od
kapaciteta i duhovnog stanja, svaki ^ italac moe za sebe
prona^ i po neki biser iz njenih riznica.
Zaista, u ovoj kratkoj knjizi sakupljena su hiljadu-
vjekovna znanja duhovnog pregalatva. Mnogo je vremena i
truda potrebno da bi nam se jasno obzanila neka od duhovnih
tajni; ovdje se ne radi o suhom znanju, ve^ ^o otvaranju srca i
duhovnom iskustvu na koje se ponekad ^ eka i cijeli jedan
ivotni vijek. Takve duhovne istine zvu^ e veoma jednostavno
sa usana duhovnih velikana; me^ utim, biti jednostavan i
govoriti jednostavno sve je tee u svijetu koji iz dana u dan
postaje sve komplikovaniji. Svi mi, u ovoj buri deavanja i
promjena, vapimo za dakom olakanja i osvjeenja koji moe
donijeti samo vjetar ljubavi, tolerancije i irine. I nije slu ^ ajno
to jedan isto^njak, poimenice ejh Muzaffer, govori grupi
zapadnjaka. I nije slu^ ajno to su oni uspjeli uspostaviti jedan
ljudski topao i duhovan odnos - odnos dva razli ^ ita svijeta
koji, u svojoj biti, ne mogu biti dvoje; ipak ovo je jedini svijet
koji mi kao ljudi imamo dijeliti i stoga moramo u njemu na ^ i
mjesta za ljubav i razumijevanje.
Ova knjiga nam zacijelo nudi mnoge odgovore i rjeenja
naih duhovnih nedoumica i strijemljenja. Na arapskom
jeziku poglavlje se obi ^ no naziva `bab' to zna^ i vrata; ovdje
su nam data mnoga vrata u onostrano; nadati se da ^ e oni
edni istine prona^ i neka od ovih dveri u svijet duhovnih tajni
i spoznaja. Ta vrata ljubavi stoje otvorena jo od iskona;
moda samo oni opijeni vinom ljubavi znaju put. Nadajmo se
da ^ e se, voljom Allaha Veli^ anstvenog, i pehari naih srca
otvoriti tom boanskom vinu i da ^ emo i mi prona^ i tu kapiju
spasa, unato^^uraganima, nestalnostima, pometnjama ovoga
svijeta.
Ahmed Ananda
o10+a
Uvod
Sejh Muzaffera sam upoznao u Aprilu 1980. godine.
Institut za psihologiju, u kojem radim, pozvao je u goste
njega i njegove dervie za vrijeme njihovog boravka u
sjevernoj Kaliforniji. Sve pripreme za njihov dolazak obavila
su dvojica mojih kolega tako da ja nisam vidio ni ejha ni
njegove dervie sve dok se nisu jednoga dana pojavili na
vratima instituta.
Bio sam u svojoj kancelariji, zaokupljen telefonskim
razgovorom, kada pored mene protutnji impozantan ^ ovjek
krupnije gra^ e. Prostrijelio me je kraji^kom oka i proao ne
mijenjaju^ i ni brzinu ni ritam svojih koraka. Kao da je vrijeme
stalo u trenutku kada je bacio svoj pogled na mene. U^ inilo
mi se da je on u tom jednom jedinom pogledu saznao sve o
meni; i da su sve informacije mog ivota, u maniru najbreg
kompjutera, pro^ itane i analizirane u jednom djeli ^ u sekunde.
Imao sam osje^ aj da je svjestan svega onoga to je
prouzrokovalo na susret, zbog ^ ega sam se nalazio u svojoj
kancelariji, mog telefonskog poziva, pa ^ak i njegovog ishoda.
^im je proao pomislih: "Nadam se da je to bio ejh, jer
ako je to samo jedan od njegovih dervia, sumnjam da bih bio
u stanju podnijeti susret sa njime!"
Nakon izvjesnog vremena krenuo sam da se upitam sa
ejhom i njegovim derviima, te da im poelim dobrodolicu
ispred instituta. Kao to sam i o^ ekivao, ^ ovjek koga sam
* 13 *
vidio bio je ejh Muzaffer efendi. U njegovom prisustvu
osjetio sam mjeavinu velike snage i mudrosti, s jedne
strane, te duboko razumijevanje i ljubav sa druge. Bilo bi
gotovo nemogu^ e podnijeti snagu koja je izbijala iz njega da u
njemu nije bilo te, podjednako snane, ljubavi koja je isijavala
iz svake pore njegovog bi^ a.
Imao je jaku gra^ u, poput kakvog turskog hrva^a. Ruke
su mu bile ogromne, najkrupnije koje sam ikada vidio. Imao
je dubok glas, te^ ni bas - najbogatiji i najdublji glas koji sam
^ uo van opere. Lice mu je bilo krajnje mobilno. Na ^ as bi
izgledao strog i ozbiljan, na^ as sama prilika aljivog
pripovjeda^ a. O^ i mu bijahu ^ iste i prodorne; ponekad
estoke kao u sokola, ponekad pune ljubavi i svjetlucave
lahko^ e.
Te ve^ eri, za sofrom, Efendi me je pozvao da sjednem
kraj njega. Nakon ve^ ere ispri^ao nam je dvije sufijske pri ^ e.
Sluaju^ i ga kako govori, shvatio sam da sve knjige koje sam
do tada ^ itao o sufizmu nisu, ni izbliza, imale snagu njegovog
izravnog podu^avanja. ^itati izbor nevezanih pri ^ a izvu^enih
izvan konteksta, uistinu je daleko od onoga to ^ ovjek osje^ a
kada uivo slua ejha - sufiju. Prva pri^a mi je srce otvorila,
a druga dotukla i na koljena oborila.
Tek kada je Efendi zavrio primijetio sam da je soba bila
ispunjena posjetiocima, derviima i mojim studentima. Dok
je govorio, izgledalo mi je da su te pri ^ e samo meni namije-
njene, imao sam osje^ aj da sem nas dvojice u sobi nema vie
nikoga.
Prva pri^ a ide ovako:
Jednom, nekakav ^ ovjek posudio novac svom starom
prijatelju. Nekoliko mjeseci nakon toga novac mu je zatrebao,
te se uputi prema susjednom gradu u kome je ovaj ivio, u
namjeri da povrati posu^ eni novac. Stigavi u taj grad odmah
ode do ku^ e svoga jarana, ali ga ne na^ e tamo. ena njegovog
0140
prijatelja bila je kod ku^ e, te on od nje saznade kako da ga
prona^ e. Nalazio se u drugom kraju grada, u posjeti svojoj
rodbini. Kako bi upu^ en, tako se ^ ovjek i zaputi.
Na putu nai^ e na grupu ljudi koji bijahu krenuli na
denazu. Poto nije bio u urbi, odlu^ i da im se pridrui.
Mezarje je bilo veoma staro. Zbog nedostatka prostora u
njemu i kopanja novih raka, neki stari grobovi bijahu
isprevrtani. Dok je junak ove pri^ e stajao kraj svjee
iskopanog mezara, primijetio je lobanju kraj sebe. Izme ^ u
dva prednja zuba na lobanji bijae jedno zrno le^ e. Bez
razmiljanja on uze to zrno i brzo ga proguta.
Upravo tada kraj njega na^ e se ^ ovjek bijele brade i
svijetloga lica, godine mu se po izgledu nisu mogle odrediti.
"Zna li ti zbog ^ ega si ovdje danas ?" ^ ovjek ga upita.
O^ ito zbunjen ovako direktnim pitanjem, on odgovori:
"Tu sam u posjeti svome prijatelju."
"Ne," re^ e bjelobradi, "ovdje si doao samo zato da bi
progutao ono zrno le^ e. Vidi, ono je tebi bilo su^ eno, a ne
^ ovjeku koji je ve^ ^due vremena bio ispod zemlje. On ga nije
mogao progutati, jer ono je tebi odre ^ eno i moralo ti je do^ i."
Nakon to je zavrio pri ^ u Efendi re^ e: "Ova istina
vrijedi za sve stvari. Allah se brine za vau nafaku. Sve to
vam je odre^ eno to ^ e vam i do^ i."
Potom ispi^a i drugu pri^ u.
Bijae nekakav bogata u Istanbulu koji odlu^i jedne
godine da prisvoji monopol u prodaji rie. Po zavretku etve
on posla svoje sluge na svaku kapiju grada. Ve^ ^tu, pred
kapijama grada, oni pokupovae svu riu od seljana i
smjestie je u hambare koje gazda bijae unaprijed iznajmio.
Na taj na^ in, nita od te etve nije stiglo na trite. Bogati
^ovjek je vjerovao da ^ e ovim lukavstvom zaraditi velike
*150
pare, jer time je samo on mogao diktirati cijenu u prodaji
rie. Kada su njegove sluge uskladitile svu riu, nadglednik
ga provede kroz hambare. Ria je bila sortirana po vrsti i
kvalitetu. U krajnjem hambaru nalazila se ria najboljeg
kvaliteta. Bijae to ria sijana u najboljoj zemlji, rasla uz
optimalnu koli^ inu sunca i vode. Kada bogati gazda ugleda tu
riu, zrna dva puta ve^ ih od obi^nih, u njemu se odmah javi
elja da je proba, te uze neto od te prvoklasne rie i ponese
ku^ i.
Te ve^ eri njegova hanuma iznese pred njega tu izvrsnu
riu, kuhanu sa puterom i raznim za^ inima. Gazda pohlepno
navali na riu, ali ve^ ^pri prvoj kaici jedno zrno mu zastade u
grlu. Nije ga mogao ni progutati, ni ispljuvati.
Nema ta nije pokuavao nakon toga da bi se oslobodio
tog nesretnog zrna rie. Nita mu nije polazilo za rukom.
Nita nije pomagalo, nita nije moglo pomjeriti ih izbaciti to
zrno iz njegovoga grla. Na kraju bijae primoran da ode
ljekaru. I ovaj je na sve mogu^ e na^ ine pokuavao da ga
oslobodi tog zrna, ali ni on ne bijae u stanju da to u
^ini.
Naposljetku mu re^ e:
"ao mi je, ali mora^ emo izvriti operaciju. U biti, to je
jednostavna operacija, malo ^ emo vam zarezati grkljan i
direktnim putem odstraniti zrno iz njega."
Bogata je bio uasnut pri pomisli da mu neko ree
grkljan, te ode specijalisti za o^ i, ui, nos i grlo. Na nesre^ u,
ovaj mu predloi isto.
Onda se on sjeti ejha koji je ve^ ^godinama bio savjetnik
njegove porodice i za kog se pri ^alo da ima sposobnost
lije^ enja. Ode do ejha i ovaj mu re^e: "Da, ja znam lijek za
tvoje stanje, ali mora postupiti ta^ no onako kako ti kaem.
Uzmi kartu za sutranji let u San Francisko. Kada stigne
tamo uzmi taksi do Seint Francis hotela. Oti ^ i do sobe
br. 301. U^ i u nju, okreni se na lijevu stranu i bi ^ e izlije^ en.
d 16 *
Zbog ejhovog ugleda i zbog toga to mu se nikako nije
svi^ ala ideja da mu reu vrat, ^ovjek sjede u avion i ode do
San Franciska. Osje^ ao se uasno neugodno sa zrnom rie u
svome grlu, disanje mu je bilo oteano i jedva da je, s
vremena na vrijeme, uspio progutati par gutljaja vode.
^im je stigao u San Francisko, ^ ovjek ode pravo do Seint
Francis hotela i prona^ e sobu br. 301. Osjetio je uzbu^ enje i
zadovoljstvo to je naao hotel i sobu o kojoj je ejh govorio.
Pokuca na vrata, zatim uhvati za ru^ku i polako ih otvori.
Proviri unutra i ugleda, nalijevo od sebe, ^ ovjeka koji je
spavao zavaljen na krevetu i lagano strugao. U tom trenutku,
iznenada, na bogata kihnu, ria mu ispade iz grla i pade
pravo u usta ^ ovjeka koji je hrkao. Taj ^ ovjek se probudi i bez
svoje volje proguta zrno rie.
Na te^ nom turskom jeziku probu^ eni ^ ovjek povika:
"ta se to deava? Ko si ti?" Zapanjen svime to se desilo i
to je naletio na zemljaka u San Francisku, bogati ^ ovjek mu
sve ispri^a. ^ovjek u hotelu bijae iz Istanbula, iz ^ etvrti u
kojoj je bogati ^ ovjek ivio.
Kada se vratio u Istanbul, bogata ode pravo ejhu. ejh
mu objasni da ria koju je pokuao pojesti njemu nije bila
odre^ ena. Bila je su^ ena ^ ovjeku koji ju je progutao i stoga je
on nije mogao progutati. Jedino rjeenje bilo je da to zrno
do^ e do ^ovjeka kome je bilo i namijenjeno. Potom mu ejh
re^ e, naglaavaju^ i svaku rije^ : "Zapamti, sve to ti je nami-
jenjeno, ne moe te mimoi ^ i, a sve to je odre^ eno drugima,
sti^ i ^ e ih zasigurno."
Bogati ^ ovjek je otiao ku^ i i dugo i intenzivno razmiljao
o onome to mu je ejh rekao. Sljede^ eg jutra on otvori svoje
hambare i podijeli svu riu fukari u Istanbulu...
Efendi tada re^ e: "Ovo je istina, sve to vam je
odre^ eno, uklju^ uju^ i materijalnu i duhovnu dobrobit, ne
moe vas mimoi^ i. Makar morala pre^ i put od Istanbula do
*17 *
San Franciska obratno, kad tad vaa odredba ^ e sti^ i
do vas."
Otiao sam ku^ i te ve^eri, razmiljaju^ i o ejh Muzafferu
i pri^ ama koje nam je ispri ^ao. Razmiljao sam o tome koliko
^ esto sam optere^ en brigama da ne^ u uspjeti. Shvatio sam da
mogu bolje djelovati, pa ^ak biti zadovoljniji i uspjeniji, ako
vjerujem da sve to treba da dobijem sigurno ^ u i dobiti.
Sljede^ eg dana kada ugledah efendiju, rekoh mu kako su
snano djelovale njegove pri^ e na mene i to da bi moj ivot
bio veoma druga^iji ako bih bio u stanju da ih se uvijek
prisje^ am i slijedim njihove poruke.
On, gledaju^ i me svojim dubokim i prodornim pogledom,
na to re^ e: "Ti ih nikada ne^ e zaboraviti!"
To to mi je rekao bila je prava istina. Mada sam
zapamtio mnoge pri^ e koja sam ^ uo od njega, ove dvije su
ostale najjasnije u mojem sje^ anju. Kao da se svaki njihov
detalj urezao u moju pamet. I to to sam ja rekao bila je
istina. Od tada sam imao neki poseban osje^ aj povjerenja i
smirenosti, kao nikada do tada. Kona^ no sam razumio i
intimno osje^ ao istinu da Allah Uzvieni sve opskrbljuje,
mnogo bolje i obilnije nego to to mi obi^ no mislimo.
Gotovo polovina ove zbirke predavanja i pri ^a izva^ ena je
iz ejh Muzafferovih posjeta Kaliforniji. Ve^ ina njegovih
slualaca bijahu studenti psihologije zainteresirani duhov-
no^ u. U nekim oblastima, kao to je poglavlje o snovima,
Efendi ulazi u detaljna objanjenja koja su mnogo suptilnija
od bilo ^ ega to sam do tada ^ uo ^itao na nekim drugim
mjestima.
Druga polovina ove knjige poti^ e iz predavanja koje smo
ja i drugi snimili za vrijeme njegovih ^ estih posjeta Nju
Jorku. Imao sam tu dobru sre^ u da sluam Efendiju dva puta
godinje, u prolje^ e i jesen, od 1981. do 1985. g. kada je on
*18 *
preselio na drugi svijet. Njegovi sluaoci su uglavnom bili
ameri^ ki dervii koji su izu^avali Islam i sufizam.
U^ enja i pri^ e sakupljene u ovoj knjizi su jedinstveni. Oni
predstavljaju sufijsku misao i uputu velikog sufijskog u^ itelja
ameri^ kim sluaocima. Ovo u biti nije u^ ena rasprava o
sufizmu, niti zbirka pri ^a i rukopisa zarobljena unutar drevne
blisko-isto^ ne vjerske i kulturne tradicije koju je mali broj
zapadnjaka tek po^ eo da razumijeva. Ova u^ enja pripadaju
ivoj sufijskoj tradiciji, prilago^ enoj i okrenutoj zapadnjacima
ovog vremena.
ejh Muzaffer Ozak bio je glava halvetijsko-derra-
hijskog tarikata - tristo godina starog ogranka jednog velikog
sufijskog reda. Bio je priznat u Turskoj kao jedan od
nekolicine velikih ivih ejhova i u^ itelja sufizma. Efendi je,
na jedinstven na^in, bio pogodna li^nost da zapadu donese
potpunost i bogatstvo sufijske tradicije. On je razumio
zapadnog ^ ovjeka kao nijedan sufijski u^ itelj prije njega.
Njegova knjiara vjerske literature privukla je na stotine
traga^ a sa zapada u posjeti Turskoj. Efendi je posjetio
Evropu i Ameriku vie od dvadeset puta, ^ esto se zadrava-
ju^ i mjesec dva u komadu. Na svojim putovanjima uveo je
na stotine amerikanaca i evropljana u halvetijsko-derrahijski
tarikat, tuma^ e^ i njihove snove, odgovaraju^ i na njihova
pitanja - od najsuptilnijih duhovnih pitanja vjere, pa do pitanja
braka i zara^ ivanja opskrbe.
Ova u^ enja su imala snaan i presudan zna^ aj na moj
ivot. Od vremena kada sam prvi put sreo Efendiju, ure ^ ivao
sam i sakupljao njegove dersove - on je sam elio da u ^ enja
sufizma proiri to ve^ em broju slualaca. Nadam se da ^ e
ova u^ enja dodirnuti i vaa srca kao to su dirnula i probudila
moje.
Duboko sam zahvalan ejhu Tosun Bajraku koga je
Efendi imenovao da bude moj vodi ^^na putu istine. On me je
* 19 *
~191/
ohrabrio i nadahnuo da uredim i sakupim ovu zbirku. Ona je
velikim dijelom proizvod njegovih suptilnih i osje^ ajnih pre-
voda predavanja koja je Efendi drao na turskom jeziku. Bez
njega ova knjiga ne bi bila mogu^ a.
ejh Tosun i ja smo bili po^ a^ eni tom blagodeti i
milo^ u da rad na ovoj knizi privedemo kraju u Medini -
mjestu krajnjeg zemaljskog odmoritu naeg voljenog
poslanika Muhammeda s.a.v.s. Njegov ivot nam je darovao
bezbrojne primjere neprocjenjivih uputa i model najuzvi-
enijih ljudskih postignu^ a za sve muslimane-dervie od
samog po^ etka tesavvufa pa sve do dananjih dana. Medina je
sva proeta njegovim prisustvom. Molitve moje idu ka tome
da svjetlost njegova zablista u ovim dersovima i dotakne srca
svih onih koji budu ^itali ovu knjigu.
Sve greke i neta^nosti u ovoj knjizi pripadaju neznanju i
nemarnosti urednika.
ejh Ragib Halveti-Derrahi,
Medina, Redeb 18. 1407. g. H
*20 *
Sufizam
Sufizam je srce Islama, sama bit islamske duhovnosti.
Duhovnost poti^ e od Adema a.s. Ona je kroz vijekove
poprimala razli^ite boje i oblike. Preko Isa a.s. i raznih
duhovnih ljudi pa sve do Muhammeda a.s., u raznim oblicima
duhovnost neprestano te^ e. Jedna rijeka moe te^ i kroz
mnoge zemlje i svaka zemlja je moe prisvajati, smatrati
isklju^ ivo svojom, ali ipak ta rijeka je jedna. Od samog
praiskona te^ e jedna voda.
Istina se ne mijenja. Mijenjaju se ljudi. Ljudi nastoje
prisvojiti istinu ljubomorno je ^ uvaju^ i samo za sebe,
skrivaju^ i je od drugih. Ali istinu je nemogu^ e prisvojiti.
Sufijski put vodi ka ukidanju posrednika izme^ u Allaha
d.. i pojedinca. Cilj je djelovati u skladu sa Njegovom
voljom i ne protiviti Mu se.
Biti dervi ne zna^ i samo moliti se, prizivati i spominjati
Allaha, ve^ ^sluiti i pomagati drugima. Biti iskreni dervi
zna^ i podi^ i one koji su pali, obrisati suze sa lica onih koji
pate, biti milostiv prema siro^adima i onima koji su ostavljeni
i sami na ovome svijetu.
Razli^ iti ljudi imaju razli^ ite mogu^ nosti. Neki mogu
pomo^ i svojim rukama, neki svojim jezicima, neki svojim
dovama, a neki svojim imetkom.
*21 *
^ovjek moe i sam putovati, ali to je teak put. Svi nai
li^ ni ciljevi nalaze isti kraj. Istina je samo jedna. Zato da
odbacimo hiljadugodinja iskustva koja se nalaze u vjeri?
Ovdje i sada postoji istinska mudrost, koja nam je dostupna
kao proizvod mnogogodinjeg traenja kroz iskuenja i
greke.
Velika greka je uzeti samo dio vjere. To ^ e vas
zasigurno udaljiti od istine. To je strana greka! Jako je
opasno i^ i na lije^ enje nekom ko je samo djelimi^no ljekar.
Tiranin je onaj sa djelimi^nom sposobno^ u upravljanja.
Mnogi su zalutali u labirintu vjera i vjerskih razli ^itosti.
Nalik su psima koji se bore oko jedne kosti, trae^ i samo
svoje uskogrudne, samoive interese. Izlaz ^ e prona^ i onaj
koji se prisjeti jednostavne istine koja kae da postoji samo
jedan Stvoritelj koji sve nas odrava. to se vie budemo
prisje^ ali naeg zajedni^kog Stvoritelja, bi^ e manje nesugla-
sica me^ u nama.
ejh je poput doktora, a muridu^ enik je onaj koji je
bolestan. U^ enik pristupa ejhu da bi se izlije^io. Pravi ejh
propisuje izvjesnu metodu rada, lijekove, da izlije^ i bolest
murida.Ako oni budu slijedili ejhove upute, bi^ e izlije^ eni, a
ako se uzohole, bolova^ e sve dok ih bolest ne satare.
Bolesnici koji zanemare ili zloupotrijebe lijekove i upute
ljekara, sami sebe bacaju u nesre^ u.
Na viem nivou, veza ejha i murida je poput one izme^ u
grozda i vinove loze. ejh vee grozd za lozu, ivotni sok
unutar loze, te sami izvor tog ivotnog soka, koji se nalazi u
korijenu vinove loze.
Od velike je vanosti razumjeti ovu vezu. Ona je poput
veze izme^ u sijalice i elektri^ne energije. Ista struja se nalazi
u sijalici kao i u transformatoru. Neki ejhovi imaju snagu
od 20, a neki od 100 W, no kroz njih te^ e ista Boanska
energija.
*22#
O^i su prozori due. Ponekada ^ak i pogledom ejh vee
muride za sebe. ejhov pogled nazarmoe biti izvor
ogromne snage.
Po^ etni stadij je zaimati vjeru. Prvi korak na tom nivou je
vjerovati svom ejhu, a to zna^i biti mu pokoran. Kroz tu
pokornost i predanost vaa arogancija i grubost ^ e se pre-
obraziti u poniznost, a vaa srdba i razne negativnosti
poudne due nefsapreobrazit ^ e se u blagost i dobro-
^ udnost. Ovaj prvi korak je uistinu golem i zna^ajan.
Nije ejh svaki onaj koji nosi turban, hrku i sli^ nu
tradicionalnu odje^ u dervia. Pravoga ejha nije lahko na ^ i i
prepoznati, ali jednom kada ga na^ ete, Allahovom pomo^ u,
prvi va korak pred njime je teslimijetpokornost.
Kriti^ko miljenje i propitivanje, koje se danas na zapadu
tako mnogo potencira, imaju svoje vrijednosti, a oni iskreni i
sa njima, s vremenom, mogu sti ^ i do istine. ^injenica je da
postoji neto tajanstveno i zastrauju^ e u slijepoj pokornosti.
Moda je isprva najbolje istraiti, posmatrati, dobro razmisliti
i rijeiti se svih sumnji i pitanja prije nego izaberemo nekog
^ ovjeka za svoga ejha.
U naoj tradiciji obi^no se smatra velikim nepotivanjem
dervikog kodeksa ponaanja adabapropitivati ili
sumnjati u svoga ejha. Ali, moe biti veoma korisno pitati
ejha o onome to nam nije jasno, jer dobijaju^ i odgovore na
ta pitanja naa vjera se u^vr^ uje i postaje nam jasnija.
^ak je i poslanik Ibrahim a.s. pitao svoga Uzvienog
Gospodara: "Gospodaru moj, na koji na^ in ti oivljava
mrtve?"
Uzvieni Gospodar mu odgovori: "Ibrahime, ta se doga-
^ a sa tvojom vjerom, zar ti sumnja u mene?"
Ibrahim a.s. odgovori: "Ti zna ta je u mome srcu i da ja
ne sumnjam u Tebe, ali sam poelio to vidjeti sopstvenim
o^ ima."
023 #
U vjeri postoje ^ etiri nivoa. Na prvom je znanje - neko
vas prvo obavijesti o ne^ emu to ranije nikada niste vidjeli.
Na primjer, mnogi ljudi su mi govorili o ovoj zemlji - Americi,
ali ja je ranije nisam vidio. I tako, jednog dana odlu^ io sam da
sjednem u avion i nakon izvjesnog vremena ugledao sam
vau zemlju kroz njegov prozor. Kada je o ^ ima svojim
ugledah, prirodno je moja vjera o njenom postojanju postala
ja^a. Sada kada sam tu, ja sam se uvjerio u njeno postojanje.
Na krajnjem nivou ^ ovjek bi trebao postati dio ove zemlje, tj.
postati ono u ta se li^no uvjerio.
^etiri nivoa vjere su: Znanje o ne^ emu, Vi^ enje ne^ ega,
Biti u ne^ emu i Postati neto.
U po^ etku je dobro sumnjati, ali ne smijete ostati u
sumnji. Sumnja bi vas trebala dovesti do istine. Nemojte
ostati na pitanjima. Pamet vas isto tako moe prevariti.
Znanje i nauka vas mogu zavarati. Postoji izvjesno stanje koje
su neki ljudi doivjeli, a to je da o^i, koje vide, prestanu
vidjeti; ui, koje ^uju, prestanu sluati; a pamet, koja nastoji
stvari objasniti, prestane stvari objanjavati.
Narod Ibrahima a.s. bijae idolopokloni ^ki. On je li^no
^ eznuo da spozna istinu. Jedne no^ i ugleda najsjajniju
zvijezdu i re^ e: "Ti si moj Gospodar!" Potom se pojavi pun
mjesec. Bio je daleko ve^ i i sjajniji od bilo koje zvijezde.
Ibrahim a.s. ga ugleda i re^ e: "Ti si moj Gospodar!" S jutrom
se pojavi sunce, a mjesec i zvijezde i ^ eznue. Ibrahim a.s.
ugleda sunce, haludnje za Gospodarom ga je jo drao te
re^ e: "Od tebe nema nita ve^ e. Ti si moj Gospodar!" Ali,
no^ ^se opet spusti i sunce nestade. Ibrahim a.s. tada izjavi:
"Moj Gospodar je Onaj koji ^ini da se stvari pojavljuju i
nestaju, Onaj koji stoji iza svih promjena."
Dakle, putem mnotva, uistinu, mogu^ e je sti^ i do
jedinstva.
U nama postoji bitka izme^ u strastvene due nefsai
razuma. Ova bitka traje cijeli ivot. Pitanje se nuno

postavlja: Ko ^ e koga prevaspitati, ko ^ e kime zagospodariti?
Ako pobijedi va razum onda ^ ete po prirodi stvari postati oni
koji vjeruju, oni koji prihvataju istinu. Ali, u slu^ aju da vaa
strastvena dua zagospodari vaim razumom, vi biste tada
neizostavno bili me^ u onima koji pori^u istinu.
Kae se da ejh ne bi trebao nikada i ^ i sultanu; no, ako i
ode do njega, i u tom slu^ aju sultan je njegov gost. To zna^ i
da ejh ide sultanu da bi ga podu^io i za njegovu dobrobit, a
ne da bi bilo ta od njega dobio. Pa ipak, i ejhovi se moraju
^uvati iskuenja novca, slave i mo^ i.
Desilo se da je sultan Otomanskog carstva po^ eo dolaziti
na sijela naega dervikog reda. Ubrzo je bio zadivljen
mudro^ u derrahijskog ejha i zavolio zikr dervia. Nakon
izvjesnog vremena, on re^ e ejhu: "Ja sam zaista dirnut i
nadahnut posjetama tekiji, tobom i tvojim derviima. elio
bih da vas potpomognem najbolje to mogu. Molim te, ne
ustru^avaj se da zatrai od mene ta god da poeli." Ovo je
bila zaista velikoduna ponuda, irom otvorena vrata riznica
vladara jedne od najve^ ih i najbogatijih imperija na zemlji
toga vremena.
"Da, moj sultanu, ti moe u^initi jednu stvar za mene,"
ejh mu odgovori. " Molim te da vie ne dolazi u tekiju."
Ovo je jako uzdrmalo sultana, te on u zaprepatenju
upita: "Da nisam u ^ emu pogrijeio? Ja ne poznajem sva
dervika pravila i adabe, izvinjavam se ako sam vas ^ ime
povrijedio."
"Ne, ne," re^ e ejh, "ti me nisi ni^im povrijedio, problem
nije u tebi ve^ ^u mojim derviima. Prije tvoga dolaska oni su
klanjali i zikrili samo zarad Allaha, no sada, pri spominjanu
Allaha i molitvi, oni misle na tebe. Oni sada razmiljaju kako
*24#

0250




da steknu tvoju naklonost, o bogatstvu i mo^ i koja bi ih mogla
zapasti ako zadobiju tvoje simpatije. Ne, moj sultanu,
problem nije u tebi nego u nama; bojim se da mi nismo
dovoljno duhovno sazreli da podnesemo tvoje prisustvo u
tekiji, zbog toga sam prisiljen da te zamolim da ovamo vie
ne dolazi."

Uzvieni Allah je rekao: "Mene cijeli svemir ne moe
obuhvatiti, ali moe srce iskrenoga vjernika." U biti, Allah
d.. ne moe stati u ljudska srca, On ne moe biti ograni ^ en
prostorom, ali On se moe obznaniti u srcima ljudi. Mi nismo
Njegov djeli^ , On je nedjeljiv. On je sve stvorio i On se
manifestuje u naim Srcima ^ ine^ i nas, na taj na^in, njegovim
namjesnicima halifama, Njegovim predstavnicima na
zemlji. Mi smo Njegova manifestacija, o^ evidni dokaz
Njegovog postojanja. Allahovi atributi szfati obznanjuju se
putem naih misli i djela; u nekome je prisutno Njegovo
milosr^ e, u nekome samilost, a u nekome Njegova veliko-
dunost.
Dakle, postoji bit Allahova, a postoje i Njegovi osobine.
Bit Njegovu je nemogu^ e razumjeti, ali donekle moemo
razumjeti Njegove osobine. U stvari, dio dervikog odgoja
zna^ i razotkrivati Njegove osobine u sebi.
Uzvieni Allah je rekao: "Moji robovi ^ e Me vidjeti
Onakvog kakvim Me budu zamiljali." To ne zna^i da je Allah
d.. drvo planina ako Ga zamiljate takvim. To se ne
odnosi na pojavne stvari ve^ ^na Njegove osobine; prema
tome, ako u nama zaive Njegove osobine milosti i ljubavi,
takvog ^ emo Ga i na^ i: Milostivog i punog ljubavi. Me^ utim,
ako u nama prevladaju atributi srdbe i osvetoljubivosti, On
^ e nam se tada takav i prikazati.
Nemogu^ e je i zabranjeno govoriti o Allahovoj biti
zatu, ali u sufizmu je dozvoljeno govoriti o Njegovim
svojstvima szfatima . Na kraju puta, dervi stie do
postaje mekama potpune predanosti, tu sva pitanja
prestaju.
Elektri^na energija svugdje je prisutna, ali ako imate tri
sijalice, na primjer, manifestaciju te energije jasno ^ ete
vidjeti samo u tim sijalicama. Vi morate zaviriti u sebe,
postati svjesni svojih mogu^ nosti, njihovih po^ etaka i krajnjih
granica. Prema tome, vi morate spoznati sebe, jer samo tim

001

Jednom prilikom sultan je jahao ulicama Istanbula,
okruen svojom vojskom i dvorjanima. Da vidi lice sultana
bijae se mnogo svijeta okupilo. Dok je sultan prolazio, narod
mu je naklonom izraavao potovanje. Svi se redom sultanu
klanjae osim jednog siromanog dervia. Kada to sultan
primijeti, zaustavi povorku i naredi svojim slugama da mu
dovedu tog neotesanca.
"Zato mi se nisi poklonio kao i svi ostali," sultan ga
upita. "E moj sultanu," dervi re^ e, "zar ne vidi da ti se
svijet klanja samo zato to ima ono to oni arko ele:
novac, mo^ , poloaj. Hvala dragom Allahu meni te stvari nita
ne zna^ e. Pored toga, zato bih se ja klanjao tebi kada ja
imam dva roba koji tobom gospodare."
Kao grom iz vedra neba, odjeknue ove rije ^i. Svjetina
razjapi usta od zaprepatenja, a sultan od bijesa preblijedi.
"ta misli time da kae!" sultan zaurla povrije^ eno.
"Srdba i pohlepa su dvije stvari koje robuju meni, a
tobom gospodare," re^ e mirno dervi gledaju^ i sultana pravo
u o^ i.
Pogo^ en strijelom istine, pravo u srce, sultan u trenu
shvati poruku dervia. Neko vrijeme bijae nepokretan,
skamenjen, potom mirno sjaha sa svoga konja i nakloni se
siromanom derviu.


SOCal


*26 *

*27 *



putem ^ ete razotkriti izvjesne Allahove osobine u sebi i
razumjeti vau vezu sa njima. Vi morate zaroniti u dubine
vaega bi^ a, van sebe ne^ ete nita prona^ i.
Sve stvoreno Boija je manifestacija. No, ba kao to u
nekim djelovima ove planete ima vie sun^anih dana i sunce
ih ja^e i due osvjetljava, tako i u nekim ljudima Boanska
svjetlost due i ja^ e sija. Ba kao to su ti dijelovi planete
dobili na dar vie sun^ eve svjetlosti, tako su neki ljudi dobili
na dar vie Boanske svjetlosti. Od svih ljudi, Poslanici su
oni koji su dobili najvie svjetlosti Boanske. Pored
kvantiteta, tu se radi i o kvalitetu. Pitanje se postavlja: Koji
su se to atributi manifestovali? U nekim ljudima se moe
manifestovati vie Boanskih atributa. U Poslanicima se
obznanjuju sve Boanske osobine. Mjesec odraava svjetlost
sunca. Sunce je Istina, a mjesec je svaki Poslanik.
*28#
Ljubav
Ljubav je Allahova tajna, a Put sufija tayikatje Put
ljubavi. Ljubav je teko opisati rije^ ima. To je sli^no pokuaju
da se opie med, nekome ko ga nikada nije okusio i koji ne
zna ta je med u stvari.
Onaj zaljubljeni ---aikprepozna^ e sve to je lijepo i
dobro u svakoj stvari. Aik u^ i od svih stvari i u svemu vidi
Allahovu blagodat, plemenitost i milost. Aik je duboko
zahvalan Allahu na svim Njegovim blagodatima.
Zahvalnost je samo prvi korak na Putu do ljubavi
Boanske, u zahvalnosti je skriveno sjeme ljubavi. Vreme-
nom ^ e sjeme porasti i donijeti plodove. Potom, ko god okusi
te plodove osvjedo^it ^ e se i osjetiti ta je to istinska ljubav.
Bi^ e veoma teko onima koji su te plodove okusili opisati
svoje stanje onima koji te plodove okusili nisu.
Ljubav je poseban, bolni uitak. Tajnu ^ e spoznati onaj
kojem se ta bol u srcu pojavi. On ^ e se osvjedo^ iti da je
Istiniti Hakk u svim stvarima i da sve stvari vode ka
Allahu Uzvienom. U biti, nema ni ^ega osim Uzvienog
Hakka.Utoj spoznaji aik ^ e sebe izgubiti, nestati u moru
Istine.
ta god da ste od ljubavi akaokusili, na bilo koji
na^ in i na bilo kojem stepenu, to je samo mali djeli ^ ^
Boanske ljubavi. Ljubav izme^ u mukarca i ene je tako^ er
*29 *
dio te Boanske ljubavi. Ipak voljena osoba moe postati
zastor izme^ u te prolazne ljubavi i upotpunjenja ljubavi
vje^ ne. Jednoga dana inallah taj zastor ^ e pasti i istinski
Voljeni ^ e se pojaviti, na istinski cilj ^ e se ostvariti u svojoj
Boanskoj veli^anstvenosti.
Allahove blagodati nam ^ esto dolaze preko drugih ljudi,
iskrenih Allahovih robova. Na taj na^ in se Boanska ljubav
manifestuje me^ u ljudima.
ejh je onaj koji vino sipa sakija---, a dervi je ^ aa.
Ljubav je vino. Rukama onoga koji vino to^ i ^ aa-dervi se
puni. Znajte da je ovo pre^ ica. Na taj na^ in, ljubav ^ ovjeku
moe biti ponu^ ena iz ruku drugog ^ ovjeka. Ovom stazom
ljubavi najbre se putuje.
Jednom me je jedan od mojih dervia upitao da li je ljubav
dervia prema ejhu primjer svjetovne ljubavi. Da biste
zaista razumjeli odnos izme^ u ejha i dervia, morate imati
na umu i ovaj i onaj svijet.
Na Sudnjem Danu svaka dua ^ e biti pitana o djelima koja
je sa sobom donijela i da li su ona dovoljna za dennet. Na
Boanskoj vagi mizanu sva naa djela bi^ e na jednoj
strani, a svi nai grijesi na drugoj.
Kada vaa djela budu izvagana i kada shvatite, kao to
^ e
shvatiti mnogi od nas, da nemate dovoljno dobrih djela za
denneta, obrati^ ete se svome bra^nom drugu, u nadi da ^ ete
od nje/njega dobiti broj potrebnih djela i tako se izbaviti iz tog
velikog belaja. Me^ utim, zaokupljeni sopstvenom nevoljom,
on/ona ^ e re^ i: "A ta je sa mnom? Ni ja nemam dovoljno
dobrih djela da u^ em u dennet. Ko ^ e meni pomo^ i?"
Obrati^ ete se tada svojim roditeljima, me ^ utim, i oni ^ e biti u
potrebi za dobrim djelima i ne^ e biti u stanju da vam
pomognu. Ophrvani i zapanjeni estinom Sudnjeg Dana i oni
^ e govoriti: "I mi smo izgubljeni, ho^ e li nama iko pomo^ i?"
0300
Tada ^ e se pojaviti va ejh ili neko od bra^ e dervia i
re^ i: "Uzmi sva moja dobra djela. Za mene je dovoljno ako ti
u^ e u dennet." Boanska milost i pravda ^ e tada stupiti na
scenu. Zbog svoje plemenitosti i ljubavi, i ejh i dervi ^ e biti
uvedeni u dennet.
I tako ^ emo mi putovati ruku pod ruku, naslanjaju^ i se
jedan na drugog.
Niko od nas, u biti, nije od velike vrijednosti, ali zbog
onih velikih ljudi prije nas i zbog nae me ^ usobne ljubavi mi
^ emo jedni druge, ako Bog da, ponijeti u dennet!
Dakle, ljubav izme^ u ejha i dervia ni u kom slu^aju nije
primjer svjetovne ljubavi!
Jedan od izuzetnih primjera ljubavi je odnos izme^ u
poslanika Jusufa a.s. i Zulejhe, Potifarove ene. Za Jusufa a.s.
se govori da je bio najljepi od svih Boijih poslanika. Zulejha
se zaljubila u njega ^ im ga je ugledala.
Ona je rtvovala sve za svoju ljubav prema njemu -
novac, ugled i status. Toliko je bila poludjela za Jusufom da je
dijelila svoje najvrijednije bisere svakom ko bi joj donio vijest
o njemu. Tako je obrukala sebe i izazvala skandal me ^ u
aristokracijom i uglednicima Egipta - udata ena bestidno
zaljubljena u roba svoga mua!
U ovome se krije duboka istina. To nije bila obi ^ na
ljubav. Kada je ljubav tako snana, uprkos tome to moe
sadravati u sebi neto zabranjeno ili ^ak nezakonito, ona
nam moe pomo^ i da potpuno zaboravimo na sebe, tj. da se
pro^ emo sebe. Ta ljubav nas moe odvesti iznad ustaljenih
pravila i ograni^ enosti drutva. Ta ljubav nas moe dovesti
do istine.
*31 *

Kada je Zulejha ^ ula da je postala predmet ogovaranja
me^ u enama visokog drutva, odlu^ i da im odri lekciju, te
pozva svoje poznanice na ru^ ak. Za desert ih je posluila
svjeim vo^ em. Kraj tanjira sa vo^ em servirala im je otre
noeve da sa njima mogu guliti i sje ^ i jabuke. Upravo kada su
one bile zabavljene svojim desertima, Zulejha u sobu uvede
Jusufa. Kada su ga ugledale, zate ^ ene njegovom ljepotom
zaboravile su na otrinu noeva i na vo^ e koje su upravo
rezale njima, te se sve redom izporezivae. Zulejha tada
pobjedni^ki povika: "Vidite ta vam se desilo, moete me
sada kriviti!?"
Godinama nakon toga njihovi poloaji u drutvu su se
izmijenili. Jusuf postade faraonov prijatelj i najblii savjetnik,
drugi po mo^ i u zemlji. Zbog njene skandalozne ljubavi
Zulejhu je mu odbacio. Ona je tada bila preputena tekom
ivotu; za puko preivljavanje morala je naporno raditi, pa ^ ak
i prosja^ iti.
Jusuf a.s. ugleda Zulejhu na ulici jednoga dana. Bio
je obu^ en u svilu, jahao na prelijepom vrancu okruen
savjetnicima i li^nom gardom. Zulejha je bila obu^ ena u
poderine, njena ljepota izblijedila sred tegobnog ivota i
prohujalih godina. Jusuf a.s. si^ e sa konja, pri^ e Zulejhi i
re^ e: "O Zulejha, ja znam koliko si me prije eljela i kolika je
bila tvoja ljubav prema meni, ipak, morao sam te odbiti, jer ti
bijae udata ena, a ja rob mua tvoga. Sada si slobodna, a ja
nisam vie rob; ako me jo eli spreman sam da te uzmem
za enu.
Zulejha ga pogleda, a o^ i joj blistae. "Ne Jusufe," re^ e
mu, "moja velika ljubav prema tebi bila je samo zastor
izme^ u mene i vje^nog Voljenog. Milo^ u Njegovom, taj
zastor sam pokidala. Sada, kada sam pronala svog Mauka,
meni tvoja ljubav vie ne treba."
Putem svoje velike ljubavi prema Jusufu a.s., Zulejha je
pronala Ono to svi mi traimo - Izvor Ljubavi Boanske.

6)&1


U Istanbulu ima jedna prelijepa damija, to je Bajazitova
damija. Od vremena kada je sagra^ ena, od njenih samih
po^ etaka, sufije i dervii su bili prisutni u njoj.
ejha Demali Halvetija r.a., jednog od ejhova naega
reda, sultan je pozvao da odri propovjed hudbuna dan
otvaranja ove veli^ anstvene damije. Mudri ljudi Istanbula,
uglednici, aristokracija i sultan li^no bijahu tamo. Krem
Otomanskog carstva skupio se toga dana.
Kada ejh iza^ e da odri govor ovoj skupini u^ enih i
uglednih ljudi, nekakav prost ^ ovjek iz pozadine sko^ i na
noge i re^ e: "O ejhu, izgubio sam svoga magarca. Cijeli
Istanbul je ovdje, molim te pitaj ih da je iko vidio moga
magarca?!"
"Sjedi dole," re^ e mu ejh, "na^ i ^ u ti magarca." Potom
se on obrati okupljenom svijetu: "Ima me^ u vama neko, a
da ne zna ta je to ljubav i da nije okusio nimalo ljubavi ni na
koji na^in?" Nakon to je ejh to rekao zavladao je tajac, neko
vrijeme narod bijae kao uko^ en. Bijahu potpuno zate^ eni
onim to se dogodilo kao i samim ejhovim pitanjem. Ali
ubrzo potom, jedan po jedan, ustadoe tri ^ ovjeka. ^ovjek
koji se prvi ustao re^ e: "Istina je, ja ne znam ta je to ljubav,
nisam je nikada okusio, osje^ anje ljubavi mi je potpuno
nepoznato." Ostala dvojica, klimanjem glava, potvrdie isto.
Potom se ejh obrati ^ ovjeku koji je izgubio magarca: "Ti
si izgubio jednog magarca, a ja sam ti evo pronaao tri!"
Ali, ^ ak i magarac voli svjeu travu. I on je bolji od ove
trojice. Kada ljudi nau^ e da vole stvarnom, istinskom ljubav-
lju, njihova postaja mekamnadilazi mekam meleka. Ali
ako mi bar na neki na^ in ne iskusimo ljubav, onda padamo
nie i od magarca.
*32 * *33 *


Duhovni odgoj dervia
Veliki sufija, Ibrahim bin Edhem k.s., jednom bijae
sultan od Belha. Napustio je vladavinu na ovom svijetu da bi
postao kralj na budu^ em.
Posmatraju^ i njegov slu^aj, mogli bismo pomisliti da smo
mi oni koji trae i pronalaze, ali zaista nije tako. Allah
Uzvieni je onaj koji nas poziva, a mi se potom odazivamo.
Budu^ i da smo u neznanju, mi ^ esto oklijevamo ne
prihvataju^ i smjesta poziv Allaha d.. Mi tako ^ ekamo,
razmatramo i razmiljamo.
Ibrahim bin Edhem k.s. tako^ er je razmiljao o svom
stanju. On je elio da bude dervi i posveti svoj ivot potrazi
za Allahom, ali je bio vezan mnogim stvarima kojih se trebao
odre^ i. Morao je odbaciti svoje kraljevstvo i zvanje sultana.
Primio je poziv od Uzvienog Allaha, ali jo uvijek nije bio
spreman da kae: "Odazivam ti se Godpodaru i pokoravam
Tvojim naredbama!"
Prisje^ anje i spominjanje Allaha zikrullahjedan je od
temelja sufijske prakse. Biti u zikru zna^ i biti stalno svjestan
prisutnosti Allaha. Ibrahim bin Edhem, u tom trenutku svog
ivota, jo nije bio spreman i sposoban za ovaj ^ in prisje^ anja.
Ipak Allah je traio od njega da mu se priblii.
*35*
To me je podsjetilo na jo jednu pri^ u o magarcu. Jednom
je jedan od apostola havarijunaIsaa a.s. drao propovijed
u malom gradu. Ljudi su od njega traili da im pokae ^udo
oivljavanja mrtvih, kao to je to Isa a.s. radio.
Tada oni skupa krenue do gradskog groblja i zaustavie
se kraj jednog groba. Apostol zamoli Allaha da oivi tog
mrtvaca. Mrtvac ustade iz groba, pogleda unaokolo i povika:
"Moj magarac, gdje je moj magarac?" Za ivota on bijae
siromah, magarac je bio najvrijednija stvar koju je posje-
dovao, najvanija stvar u njegovom ivotu.
Isto vai i za vas. Ono za ta ste najvie sr^ ano vezani
odredi^ e to to ^ e se s vama dogoditi na dan proivljenja. I na
onome svijetu bi^ ete zajedno sa onima koje volite.
*34*
Jedne no^ i, dok je sultan Ibrahim spavao, zavaljen u svoj
pernati duek, svilene plahte i najfinije jorgane, u srcu mu se
javi snano osje^ anje: "Ja moram i ^ i, ja moram sve ovo
napustiti!" Ubrzo potom za^uo je ^ udnovate zvuke na krovu
svoje palate, neto nalik na organje. On ustade uznemiren,
otvori prozor i povika: "Ko je to?! ta se to gore deava?!"
Odozgo mu se javi glas: "Oremo zemlju!" Ibrahim tada, ve ^ ^
prili^no ljut i iznerviran povika: "Kakve su to budalatine?
Zar se moe orati na krovu palate?" Isti glas mu ustro
odgovori: "Zato da ne, ako ti misli da moe prona ^ i Allaha
zavaljen u svoje svilene plahte i jorgane, moemo vala i mi
orati po krovu tvoje palate!"
Na putu ka Uzvienoj Istini mora^ ete uloiti izvjesne
napore i podnijeti izvjesne terete i bol. Allah vam je blie
nego vi sami sebi. On je rekao: "Izme^ u vas i Mene postoji
70000 zastora tame i svjetlosti, ali izme^ u Mene i vas nema
zastora." On vam je blii nego vi sami sebi!
Ako ne budete na ovakav na^ in razmiljali o Njemu,
moete pretraiti i cijeli svemir, ali Ga tako ne ^ ete na^ i; kao i
ruski astronaut koji se nadao da ^ e na mjesecu Boga ugledati,
pa je na povratku morao izjaviti: "Oh, ja ne vidjeh Boga
gore!"
On Ga mora potraiti u sebi...
Teko je vidjeti neto kad vam je tako blizu. Vi Ga ne
vidite upravo zbog Njegove prevelike blizine. S druge strane,
ne moete vidjeti ni ono to je predaleko. Jednom neka mala
riba pri^ e velikoj i re^ e: "^ula sam da ima nekakav okean, da
li ti zna gdje je i moe li mi ga pokazati?" Velika riba joj
odgovori: "Ako eli sagledati okean, mora prvo iz njega
iza^ i!"
U biti, nema ni^ ega osim Uzviene Istine, ba kao to
riba ne moe iza^ i iz okeana da bi ga vidjela, i nama je
nemogu^ e iza^ i iz istine da bismo je sagledali.
a36o
Uzvieni Allah kae: `Blii Smo vam od vratne ile
kucavice." Allah vam je tako blizu, unutar vas samih i oko
vas, okruuje vas sa svih strana. Kud god da se okrenete
tamo je Allah, On je svuda oko vas. Vi ste poput riba u moru.
No, vi Ga ne moete vidjeti dok On to ne odlu^ i. On ^ e vam
se obznaniti na na^in koji je primjeren vama i razli^it od
iskustva drugih. Prema tome, vi nikada ne^ ete biti u stanju
potpuno prenijeti svoje iskustvo nekom drugom. Allaha ne
mogu obuhvatiti Zemlja ni nebesa, ali moe srce iskrenog
vjernika. Boansko iskustvo dolazi iz tvoga srca. Allah
Uzvieni ^ e vam se pojaviti u skladu sa vaim mogu^ nostima,
to je razli^ ito za svakog od nas.
Drugom prilikom Ibrahim bin Edhem bijae krenuo na
izlet sa svojim podanicima. Kada su stigli, raznovrsnu hranu
prostrijee ispred njega. Me^ utim, jedna vrana se obrui
pravo na sofru i odnese im hljeb. Sultan Ibrahim naredi
slugama da slijede tu vranu. Oni odmah uzjahae konje i
po^ ee je slijediti sve dok nisu stigli do ^ ovjeka koji bijae
vezan za drvo. Oni vidjee kako vrana spusti hljeb u njegova
usta.
Garda izvjesti Ibrahima o tome i on se odmah uputi do
vezanog ^ ovjeka. Kada stie, upita ga: "Ko si ti i otkuda u
ovakvom stanju?" "Ja sam trgovac," ^ ovjek mu odgovori,
"hajduci su me presreli i oplja^ kali; ve^ ^danima sam ovdje
vezan. Svakog dana me hrani ova ptica, a kada oednim pojavi
se mali oblak, osvjei me kiom i ugasi mi e ^ ."
Kao to je govorio Isa a.s., ugledajte se na ptice. One
izlaze rano ujutro i Uzvieni Gospodar im obezbje ^ uje
opskrbu nafaku. Potom se one, site, vra^ aju u svoja
gnijezda no^ u. Ptice ne moraju da rade za svoju opskrbu.
Primjerom vezanog ^ ovjeka, Allah je vidno predo^ io
Ibrahimu da on ne mora biti vezan za svoj sultanat i ovaj
*37#
dunjaluk, jer onima koji sve zarad Njega napuste, On
direktno daje opskrbu.
Isa a.s. je napustio dunjaluk, on se potpuno proao ovoga
svijeta. Na kraju, sve to je Isa a.s. posjedovao bile su dvije
stvari: ^ ealj koji je koristio za ^ eljanje brade i ^aa iz koje je
pio vodu. Jednoga dana on vidje starog ^ ovjeka koji je ^ eljao
bradu svojim prstima i tada on baci svoj ^ ealj. Drugom
prilikom vidje ^ ovjeka koji je pio vodu iz svojih ruku i tada on
baci i svoju ^ au.
Sve dok se ne rastane sa ovim svijetom i svime u
njemu, ne^ e se sresti sa svojim Gospodarom. Ovdje morate
biti veoma paljivi. Isa a.s. je primjer potpunog naputanja
materijalnog svijeta. Na drugoj strani vi imate velikog
poslanika i vladara Sulejmana a.s.. Bio je bogatiji od
najbogatijih i mo^ niji od najmo^ nijih na ovome svijetu.
Poslanik Sulejman je bio vladar ljudi, dinna, ivotinja i
prirodnih elemenata. Sve dok u tvom srcu ima ljubavi za
ovim svijetom, on ^ e biti zastor izme^ u tebe i tvoga
Uzvienog Gospodara. Ako ima sve to poeli u materi-
jalnom smislu, a moe lahko bez toga, to je u redu. U drugu
ruku, ako nema nita sem riblje glave, a ne moe bez nje,
onda se jo nisi proao ovoga svijeta. Srcem treba ostaviti
ovaj svijet, materijalno siromatvo nije neophodno.
Ibn Arebi k.s., koji se smatra jednim od najve^ ih ejhova
u tesavvufu, na svom putovanju u Tunis sreo je predanog
asketu-ribara. Ribar je ivio u kolibi od blata. Lovio je svakog
dana i sav ulov bi podijelio siromasima u selu, osim jedne
riblje glave koju bi kuhao sebi za ve^ eru.
Ribar postade dervi Ibn Arebije, a vremenom i ejh.
Kada se jedan od ribarevih dervia odlu ^ io da krene na put u
paniju, ejh-ribar zatrai od njega da posjeti Ibn Arebiju i
zamoli ga da mu poalje neku duhovnu uputu, jer je ve^ ^due
vremena osje^ ao zastoj na duhovnom putu.
#380
^im je stigao u mjesto gdje je Ibn Arebija boravio, dervi
se po^ eo raspitivati o njemu. Mjetani toga grada pokazae
mu veliku palatu na vrhu brda govore ^ i: "Ono je ku^ a ejh
ul-Ekbera." Dervi nije mogao povjerovati svojim o ^ ima da
veliki ejh, ejh ul-Ekber, ivi u pravoj sultanskoj palati,
imaju^ i u vidu u kakvoj skromnosti ivi njegov ejh.
Oklijevaju^ i, on se pribliavao palati. Usput je zapazio
obra^ ena polja, bogate vo^ njake, stada ovaca, koza i druge
stoke. Svaki put kada bi upitao za vlasnika tih polja, vo^ njaka
i ivotinja, rekoe mu da sve to pripada Ibn Arebiji. Dervi se
u ^ udu pitao kako moe toliki dunjalu^ ar biti sufija i ejh.
Kada stie do palate, njegovi strahovi bijahu potvr ^ eni.
Tu je bilo bogatstva i obilja iznad svih njegovih o^ ekivanja.
Zidovi bijahu od najljepeg mermera, podovi zastrti skupo-
cjenim ^ ilimima, sluge raskono odjevene. Njihova odje^ a
bijae skupocjenija od odje^ e najbogatijih ljudi iz rodnog sela
dervia i njegovog ejha-fukare. On upita za Ibn Arebiju i
rekoe mu da je ejh otiao u posjetu kralju i da ^ e se uskoro
vratiti. I zaista, ubrzo potom on ugleda povorku koja se
kretala prema palati. Na ^ elu te povorke bila je kraljeva
po^asna garda, svijetlih oklopa i oruja jahali su na prelijepim
arapskim konjima. Za njima je jahao ejh uI-Ekber, obu^ en u
raskonu odje^ u, na glavi mu bijae turban od kojega se ne bi
ni sultan postidio.
Kada dervia dovedoe pred Ibn Arebiju, sluge im
prinesoe kola^ e i kahvu. Dervi mu kratko prenese poruku i
molbu svoga ejha. On je bio okiran i revoltiran kada mu je
Ibn Arebija odgovorio sljede^ e: "Prenesi svome ejhu da je
njegov osnovni problem u tome to mu je srce jo uvijek
previe vezano za ovaj svijet."
Kada se dervi vratio ku^ i, ejh-ribar ga sa velikim
arom upita da li se susreo sa Ibn Arebijem. S oklijevanjem
dervi priznade da ga je posjetio. "Pa dobro, da li ti je dao
neki savjet za mene," upita ga ejh nestrpljivo.
0390
Dervi je na sve na^ ine pokuavao izbje^ i da svome
ejhu prenese Ibn Arebijine rije^ i. Za njega su one bile u
velikom neskladu sa istinom, uzimaju^ i u obzir Ibn Arebijino
bogatstvo i luksuz u pore^ enju sa siromatvom i asketizmom
njegovoga ejha. Osim toga, Ibn Arebijine rije^ i bi mogle
uveliko povrijediti siromanog ejha ribara.
No, ejh ribar je bio neumoljiv u svome nastojanju da iz
njega izyu^ e cijelu istinu, te naposljetku on nemade kud ve ^ ^
da mu vjerno prenese poruku ejh Ekbera. ^uvi poruku
svoga ejha, ejh ribar briznu u pla^ . Na to se njegov dervi
jako za^ udi shvativi da su ejh Ekberove rije^ i dodirnule
najtananije strune njegovoga srca. "On je potpuno u pravu,"
re^ e ejh-ribar, "on uistinu ne mari za svo bogatstvo koje
posjeduje, njegovo srce je ^isto od vezanosti za ovaj svijet, ali
ja svake no^ i, nakon to pojedem svoju ubogu supu od riblje
glave, pustim uzdah iz srca svoga: "Ih da je bila cijela!"
COa
Svaki od Poslanika je dobio specifi ^ no zaduenje. Uloga
Isaa je bila da na li^ nom primjeru pokae naputanje dunja-
luka i nehajnost spram njega.
Rije^ i i djela Boijih Poslanika i Allahovih miljenika ne
pripadaju njima. Oni vie nemaju sopstvene volje. Oni samo
izraavaju volju Allaha. Taj stepen mogu zadobiti i Allahovi
prijatelji niega ranga. Oni gledaju, sluaju, govore,
hodaju i djeluju sa Njime.
U tom smislu ni Isa a.s. nije imao vlastitu volju. On je bio
izraz Allahove volje u smislu posebne uloge i cilja koji mu je
bio odre^ en. Ovo je mogu^ e za ljude koji vole Allaha i koje
Allah voli.
Kod Sulejmana a.s. Boanska snaga se manifestovala
preko bogatstva i mo^ i. Isa a.s. je bio sultan srca i duha
*40 *
ruha, dok je Sulejman a.s. u svom namjesnitvu objedi-
njavao ovosvjetsku i duhovnu vlast.
Ako ste vi kojim slu^ajem sultan u ovome svijetu, teko
da ^ e ljudi biti zadovoljni u suglasnosti sa vaom vlada-
vinom. To je veoma teko ostvariti. Musa a.s. se alio Allahu:
"Ja se trudim da Tebi robujem i radim za Tebe, me ^ utim svi
govore i rade protiv mene." Allah mu odgovori: "Musa, ti si
samo pusto tijelo od krvi i mesa, a Ja sam Tvorac svega. Ja
sam Onaj koji sve hrani i odrava, a ipak se ljudi stalno ale
na Mene, pa ^ ak i otvoreno govore protiv Mene!"
Zbog toga Allah ostaje skriven, bar od ve ^ ine ljudi, dok
su oni rijetki i dan danas kadri Ga vidjeti o ^ima srca! Moete
zamisliti ta bi se desilo kada bi bilo mogu^ e vidjeti Allaha
kao to je bilo mogu^ e vidjeti Njegove Poslanike. Svi biste
pojurili ka Njemu sa svojim molbama i albama: "Gospodaru,
ja nemam djece; ja nemam dovoljno novca; ja sam izgubio
posao." Drugi bi se bunili govore^ i: "Mi nismo zadovoljni
Tvojom pravdom!" Zbog toga se Allah sakrio, sakrio se od
onih koji se neprestano ale...
No, da se sada vratimo naoj pri ^i. Ljudska volja je
ograni^ ena. Ne zavaravajte se milju da ste vi oni koji trae i
da ^ ete svojim snagama neto prona^ i. Ibrahim bin Edhem je
bio pozvan od strane Uzvienog Hakka, ali poduka mu je
stigla preko ^ ovjeka koji se pretvarao da ore na krovu
njegove palate i preko vrane koja je hranila zavezanog
^ ovjeka. Ali jedno nemojte zaboraviti - i vi morate prepoznati
te znakove. Gledati nije dovoljno, jer od vas se trai i da
vidite, nije dovoljno samo sluati, jer vi morati i ^uti i
razumjeti.
Kona^ no, jednoga dana Ibrahim Edhem napusti svoju
palatu i zaputi se u pustinju. Usput je sreo nekakvog
siromaha, obu^ enog u dronjke. Bez obzira to mu je sva
*41 *
odje^ a bila iskrpana i pohabana, taj siromah je pronaao svoga
Gospodara u samo^ i pustinje. Njegova nutrina je bila preli-
jepa i bogata. S druge strane, Ibrahim je bio obu^ en u samu
svilu, ali njegova je nutrina bila bolesna i ruevna, jer nije
poznavao istinu. Ibrahim ponudi tom siromahu da razmijene
odje^ u; tako i u^inie.
Prijanji sultan, Ibrahim bin Edhem, okrenuo je svoja
le^ a dunjaluku. Njegovo kraljevstvo, bogatstvo i mo^ ,
njegova odje^ a i poloaj, bijahu samo puki zastori izme^ u
njega i Njegovog Stvoritelja. On ih izdera i odbaci. Naravno,
on je morao te stvari prvo posjedovati da bi poslije bio u
stanju da ih odbaci. Prihvatio je poziv Uzvienog Hakka,
odazvao se i krenuo putem koji mu je bio odre ^ en.
Ibrahim bijae upu^ en ka sultanu istine, ejhu i svom
budu^ em u^ itelju muridu. Pod njegovim budnim okom
on zapo^ e najve^ u bitku ovoga svijeta - bitku protiv svoga
nefsa.
U svrhu njegovog dervikog odgoja, ejh ga posla na
duhovno putovanje sejahatda bi ga isprobao i da bi
Ibrahimu postalo jasno stanje njegovoga srca.
Ova vrsta duhovnog odgoja teybijetanalikuje ^ itanju
izvjesne knjige. Kada je prvi put pro^ itate, razumje^ ete
odre^ ene stvari; kada je jo jednom pro^ itate, otkri^ e vam se
neto vie, ali kada je po tre ^ i put budete ^ itali, sti^ i ^ ete na
jo ve^ i stepen razumijevanja. ejh posla Ibrahima da ^ ita
knjigu svog dotadanjeg ivota, ne bi li bio u stanju da je
razumije sa vieg nivoa poimanja.
Najobimnija knjiga koja postoji je ovaj svijet i va ivot u
njemu koji ste dobili na dar. ^itajte je stalno iznova. Veliki
dio ove knjige pripada vaoj prolosti. Ako je budete ^ itali,
uvijek iznova, na^ i ^ ete u njoj mnoge promjene, jasno ^ e vam
biti pokazano ono to vi jeste i ono to ste bili. Na taj na ^ in
^ ete biti u stanju da se promijenite. To je veoma prostrana
knjiga, ona se prostire od ove zemlje, koja vas dri, pa do
najudaljenijih nebeskih prostranstava.
Ibrahim bin Edhem se jedne hladne zimske ve ^ eri vratio
u svoj rodni grad Belh. Klanjao je no^ nu molitvu u velikoj
damiji koju je sagradio dok je jo bio sultan. No^ ^nosi
izuzetnu vanost za duhovnog tragaoca. Vrijeme no^ ne
molitve po^ inje otprilike sat i po poslije zalaska sunca i traje
dva i po sata poslije toga. Nakon obavljene molitve
namaza, neki ljudi odlaze ku^ i da bi bili sa voljenim
osobama. Gledaju ih o^ ima iskrenosti, smiruje ih ^ak i miris
njihovih uvojaka. Ljubav prema porodici isto tako spada u
vrstu predane ljubavi, ali ne smijemo zaboraviti da ta ljubav
ne moe biti na viem mjestu od ljubavi prema Allahu
Uzvienom. Poslanici i evlije ^ esto su provodili no^ i u djelima
pobonosti ibadetu .
Nakon obavljenog no^ nog namaza, Ibrahim nije imao
kuda da ide. Tada pomisli: "Na kraju krajeva, ovo je Allahova
ku^ a i ja sam je sagradio da bude otvorena za svakoga.
Prona^ i ^ u neko ^ oe i provesti no^ ^ovdje u ibadetu."
No, ubrzo u damiju u^ e njen upravitelj mutevelija.
Igrom slu^ aja, samo no^ ^prije te neko je ukrao ^ ilim iz te
damije. Kada je mutevelija ugledao dervi-Ibrahima, biveg
sultana, krenu ka njemu govore^ i; "Aha, nije ti bilo dovoljno
to si ukrao ^ ilim prole no^ i, ve^ ^si se sakrio tu da bi mogao
i drugi ukrasti!" On uhvati Ibrahima za noge i po ^ e ga vu^ i iz
damije, vani, niz njenih sto stepenika. Glava Ibrahima bin
Edhema nije promaila nijednu mermernu stepenicu. Kako
ga je ^ ovjek vukao, tako je on i udarao glavom o svaki
stepenik. U svakom bolnom udarcu od stepenicu, Ibrahim je
^ inio hamd Allahu zahvaljivao je svome Uzvienom
Gospodaru i sa svakim tupim bolom koji mu je zadavao
udar o stepenice, a koje su ile nanie, on se sve vie i vie
penjao duhovnim stepenicima pro^ i^ enja. Kada je stigao do
0420 *43 0

samog dna, on potpuno nesvjestan bola i raskrvavljene glave
re^ e: "Ah, kud ne sagradih jo sto stepenica!"
Njegov stepen se pove^ avao sa svakom stepenicom,
upravo zbog njegove predanosti Allahu. Napustivi ovaj
svijet, Ibrahim je napustio sve njegove brige i boli. Ipak, ni
ljudi poput njega nisu pote^ eni od boli u ovome svijetu u
svrhu kunje i pove^ anja njihovog duhovnog stepena, a
samim tim i pove^ anja osje^ aja blizine i osje^ aja prisutnosti
Uzvienog Gospodara. Ove kunje su neminovnost, o njima
govore sve svete knjige. Sputeni smo na ovaj svijet da bi bili
iskuani. Ovo ^ ete na^ i u tradiciji Musa a.s., Isa a.s.,
Muhammeda a.s..
No, ta zna^ i ta kunja? U^ itelj muridtestira
u^ enike murideda bi saznao njihove mogu^ nosti i nivo
njihovog znanja. Murid ne moe u svakom trenutku znati
koliko su muridi napredovali i zato ih provjerava. Me^ utim,
na Uzvieni Gospodar to zna i kunje koje nam od Njega
dolaze ^ isto su zbog toga da bi i mi saznali stanje naega
nefsa due koja putuje ka pro^i^ enju.
Najteim iskuenjima su upravo podvrgnuti Allahovi
Poslanici, Njegovi miljenici i oni koji, u Njegovo ime, vode
druge putem spoznaje. Njihova dunost je da nam zorno
prikau smisao ^ ovje^nosti insanijeta--- i smisao naeg
boravka na zemlji.
Vremenom, Ibrahim bin Edhem je proao sva iskuenja
duhovnog putovanja ---sejahata--, te se zaputio nazad ka
eheru u kojem je njegov ejh boravio. Njegov ejh je to
odmah osjetio - pravi ejhovi mogu znati takve stvari. On
naredi svojim derviima da odu do kapija grada i tamo
do^ ekaju Ibrahima. Naime, on im je rekao sljede ^ e: "Ne
dozvolite Ibrahimu da u^ e u grad. Udarajte ga nogama i
rukama, pljujte po njemu, tucite ga dok ne padne!"
0440
Kada Ibrahim stie pred kapije grada, srce mu zaigra od
sre^ e kada ugleda bra^ u-dervie. Me^ utim, oni po^ ee da ga
zlostavljaju onako kako im je ejh naredio. Jadni Ibrahim
bijae sav u ^ udu, bjeao je od njih, od kapije do kapije,
nastoje^ i da u^ e u eher i sastane se sa svojim ejhom. Ali,
na svakoj kapiji ga je ^ ekao isti prijem - batine. Naposljetku
Ibrahim povika: "Bez obzira ta vi ^ inili, po cijenu ivota i
smrti ne^ ete me sprije^ iti u mojoj namjeri da vidim svoga
ejha!"
Kada mu je kona^ no polo za rukom da u^ e u grad,
dervii ga ni tada nisu ostavljali na miru. Pratili su ga,
udaraju^ i ga po glenjevima sve dok nije stigao do ku^ e svoga
ejha. U tom trenutku jedan mladi, entuzijasti ^ ni dervi zaleti
se i udari Ibrahima u petu tako estoko da mu je kou zgulio
s nje. Sve do tada Ibrahim je utke podnosio njihovo nasilje,
ali onda ne mogae izdrati a da ne kae: "Zbog ^ ega mi to
radite, zar vam nije jasno da sam va brat, dervi kao i vi. Zar
me jo uvijek drite sultanom Belha!"
Kada dervii prenesoe njegove rije^i ejhu, on im re^ e:
"Vidite, on jo nije dosegao najvii mekam. On jo uvijek nije
zaboravio ono to je bio. Okus kraljevstva i sultanske mo^ i
jo uvijek je ostao u njegovim mislima i sje^ anju."
Mnoge godine nakon toga Ibrahim bin Edhem je proveo
u putovanju - prose^ i hranu, uzimaju^ i poduku od ovoga
svijeta i podu^avaju^ i druge li^ nim primjerom.
Jedne prilike mu nekakav ^ ovjek ponudi vre^ u dukata.
Ibrahim mu re^ e: "Prihvati^ u tvoj dar samo ako si imu^ an
^ ovjek." ^ovjek izjavi da je bogata, te ga Ibrahim po^ e
ispitivati:
"Koliko je tvoje blago?"
*45*
"Posjedujem vie od pet hiljada zlatnika," odgovori
^ ovjek.
"Da li bi volio da ima deset hiljada zlatnika?" upita
Ibrahim.
"Naravno!" odgovori pohlepno bogata.
"A da li bi volio da ima dvadeset hiljada?" nastavi
Ibrahim.
"To bi zaista bilo sjajno!" raspali se jo ve^ a pohlepa u
^ ovjeku.
"ao mi je, ali ja ne mogu primiti tvoj poklon," re^ e
Ibrahim, pa nastavi: "Ti nisi imu^ an ^ ovjek, ti si siromah, jer
nisi zadovoljan sa onim to ima unato^^tome to posjeduje
toliko dukata. Sa druge strane, ja nemam nita, ali sam
imu^ an ^ ovjek, jer sam potpuno zadovoljan sa onim to mi je
Uzvieni Gospodar odredio i darovao.
Jednoga dana Ibrahim je elio u^ i u javno kupatilo
harnam. ^uvar hamama ga zaustavi i zatrai od njega da
plati ulaznicu. Ibrahim obori svoju glavu i prizna da nema ni
prebijene pare, na to mu ^ uvar re^ e: "Ako nema da plati
nema ti ni ulaska u hamam."Na te rije^ i, Ibrahim ispusti
bolni uzdah, pade na zemlju i po^ e gorko plakati. Neki od
prolaznika se zaustavie da ga utjee, imaju^ i simpatija i
samilosti za njegovo stanje. Jedan od njih mu ^ak i ponudi da
plati za njegov boravak u hamamu.
Vidjevi da ne razumiju uzrok njegovih muka, Ibrahim im
re^ e: "Ja ne pla^ em zbog toga to mi ne daju u^ i u hamam.
Kada mi je ^ uvar zatraio da platim kartu, prisjetio sam se
ne^ ega to me je nagnalo na pla^ . Ba kao to nema ulaska u
hamam bez pla^ anja, nema ulaska u dennet bez dovoljno
dobrih djela. ta ^ e se sa mnom desiti kada od mene zatrae
0 46 0
da svojim dobrim djelima sevabimaplatim ulazak u
dennet. ta ^ e sa mnom biti kada mi kau: `Pokai sa ^ ime si
zavrijedio da u^ e u dennet!' Ba kao to su me ostavili da
^ amim pred vratima hamama, jer nisam imao da platim,
odbi^ e me i sa dennetskih vrata, ako ne budem imao
dovoljno dobrih djela. Zbog toga ja zapomaem i pla^ em."
Kada malo promislie o sopstvenim ivotima i djelima, i
ljudi kojima se Ibrahim obratio po^ ee da pla^ u zajedno sa
njim.
Kada je Ibrahim bin Edhem bio u posjeti gradu Basri,
itelji Basre ga upitae: "Mada je Allah Uzvieni rekao:
`Zovite me i Ja ^ u vam se odazvati,' mi zovemo i zovemo, ali
nam se molitve ne primaju." Ibrahim im dade sljede^ i
odgovor: "Vaa srca su mrtva zbog deset loih osobina koje
posjedujete. Allah ne prima dove onih ^ ija su srca mrtva."
Potom im on nabroja tih deset nedostataka:
1. Vi se pretvarate da uvaavate Uzvienog Hakka, jer Mu
ne dajete ono pravo koje Mu pripada. Morate izgarati u
nastojanju da vratite Uzvienom Hakku ono to Mu
dugujete, pomau^ i siromane i one sa potrebama.
2. Vi stalno u^ ite Uzvieni Kur'an, ali ne postupate po
njegovim uputama. Morate to znanje sprovesti u
praksu, morate djelovati u skladu sa onim to vjerujete.
3. Vi tvrdite da vam je ejtan otvoreni neprijatelj, a ipak
mu se pokoravate. Nemojte ga slijediti.
4. Vi sebe smatrate sljedbenicima Muhammeda a.s., a ipak
ne nastojite da slijedite njegov primjer.
5. Vi govorite da elite u^ i u dennet, a ipak ne ^ inite ona
djela za koja znate da otvaraju vrata denneta.
047*
6. Vi elite biti spaeni od vatre, a ipak ^vrsto kora^ ate
prema njoj, svojim grijesima i loim djelima sami sebe u
nju bacate.
7. Vi svi znate da smrt neumitno dolazi i da ^ e svaka dua,
bez ikakve sumnje, iskusiti smrt, a ipak se ne pripre-
mate za nju.
8. Vi zapaate i najmanje greke kod drugih, a slijepi ste
za vlastite.
9. Koristite sve blagodati kojima vas Allah. neprestano
obasipa, a ipak niste na tome zahvalni, niti Mu izraa-
vate zahvalnost hrane^ i one koji su u potrebi.
10.
Stalno sahranjujete mrtve, kljanjate denaze, a ipak ne
uvi^ ate da ^ e jednoga dana i vama denazu klanjati.
Allahovi Poslanici i evlije su poput ogledala. Ba kao to
ogledalo pokazuje prljavtinu na naim licima, oni ukazuju na
prljavtinu u naim srcima, nae obmane i grijeenja.
Stara mudrost kae: "O^ istite svoje lice umjesto da
krivite ogledalo." Na alost, ve^ ina od nas ^ e radije razbiti
ogledalo nego promijeniti svoje loe navike.
Ibrahim bin Edhemove rije^i otvarale su o^ i i srca onih
koji bi ih ^ uli. I dan danas one su inspiracija, duhovno
nadahnu^ e i ohrabrenje za iskrene duhovne putnike
salike. Sve do Sudnjega Dana njegov primjer ^ e svijetliti
onima na duhovnom putu...
*48 *
Vjera
U ranom periodu Islama mnogi umni ljudi, ^ iji su o^ evi
oboavali idole bili vatropoklonici, po^ eli su da sumnjaju u
vjeru svojih predaka. Bijahu tako, jednom, dva brata vatro-
poklonika u kojima se rodie sumnje u ispravnost njihove
vjere. Jedan od bra^ e predloi da stave svoje ruke u vatru, pa
ako ih ona opri presta^ e da je oboavaju i prigrli^ e novu
vjeru - Islam. I tako se oni po^ ee moliti vatri trae^ i od Boga
svojih predaka da im potvrdi ispravnost njihove vjere, tj. da
ih vatra ne ope^ e. Me^ utim, kada pribliie ruke vatri dobro
se opekoe.
Prvi brat odmah izjavi da ^ e sada istinu potraiti u
Islamu. Drugi brat ustuknu i re^e da jo nije spreman
napustiti vjeru, kulturu i tradiciju svojih predaka.
Prvi brat ode do oblinje damije. Bio je zapanjen i
oduevljen kada je vidio da svi muslimani klanjaju zajedno
bez obzira na drutveni poloaj rasu. U istom safu bijahu
robovi i ljudi od mo^ i i ugleda, bogati i siromani; sultan i
fukara, stajae rame uz rame. Potom, kada je dolo vrijeme
propovijedi, vatropoklonikovo srce je dotakla, pokrenula i
probudila istina Kur'anskih ajeta i na^in na koji ih je tuma^ io
imam. Pun boanskog nadahnu^ a, on ustade na kraju
zajedni^ke molitve u petak dume namazai pred svima
glasno izjavi da eli prihvatiti Islam i postati musliman.
*49 *
Prisutni ^ lanovi te vjerske skupine dematlijebijahu du-
boko dirnuti njegovom iskreno ^ u. Uvidjevi da je siromah,
odmah mu nekolicina imu^ nijih ljudi ponudi pozajmicu novca
i posao. ^ovjek odbi njihove ponude govore^ i da mu je Bog
pomagao ^ak kada je bio nevjernik, zasigurno sada kada je
stigao do istinske vjere moe slobodno nastaviti da se oslanja
na Njega.
^ovjek se potom vrati ku^ i i ispri^ a svojoj eni o svemu
to mu se dogodilo. Ona je bila sretna to joj je mu prihvatio
novu vjeru, te i ona rada srca pristade da prigrli Islam.
Sljede^ eg dana isti ^ ovjek krenu u potragu za svojom
opskrbom. Bio je nosa^^po profesiji i krvavo je zara^ ivao svoj
hljeb. ^ekao je cijelog prijepodneva, ali posla nije bilo. Utom
do^ e i podne i on ode do damije da klanja. Nakon namaza,
opet je bio obasut ponudama za posao, ali ih on sve odbi. Bio
je uvjeren da ^ e mu Allah pomo^ i. Ipak, ni tog poslijepodneva
za njega nije bilo posla. Naposljetku, kada omrknu, praznih
ruku vrati se ku^ i. Ne ele^ i da razo^ ara enu i djecu, on im
re^ e da je naao posao kod divnog gazde, ali da je on tog dana
otiao ranije ku^ i i zaboravio da mu plati. Oni pojedoe
skromnu ve^ eru, od ono malo hrane to je preostalo u ku^ i.
Drugog dana desi se ista stvar. ^ovjek ne mogae na^ i
posao unato^^svojim naporima. Klanjao je predano svaki
vakat namaza mole^ i se Uzvienom Gospodaru da opskrbi
njega i njegovu porodicu. Te ve^ eri, na putu ku^ i, pokupio je
ostatke hrane ispred neke a ^ inice i pohitio ku^ i da nahrani
djecu. Porodici je rekao da je gazda opet zaboravio da mu
plati.
Tre^ ega dana on je jo uvijek bio bez posla. U svaki vakat
namaza predano se molio za svoju porodicu. Vidio je svoju
situaciju kao iskuenje i nije gubio mir niti se pokolebao; u
isto vrijeme trudio se, svim svojim snagama, da obezbijedi
hranu svojoj porodici.

Predve^ e toga dana mladi ^ovjek izuzetne ljepote pokuca
na vrata njegove ku^ e i predade vre^ u zlata njegovoj eni s
rije^ ima: "Reci svome muu da je njegov novi Gospodar
veoma zadovoljan s njime." Otvorivi vre^ u ena bi dirnuta
do suza. "0, kakav predivan, velikoduan gospodar!" ona
povika. Ona nikada do tada nije vidjela zlatnik u svome
ivotu. Bilo je tu dovoljno novaca da opskrbi porodicu do
kraja ivota.
ena odnese jedan zlatnik u mjenja^nicu. Procijenivi
njegovu vrijednost zlatar je upita odakle joj takav dukat. "Do
sada nisam nikada vidio takav!" re^ e on zapanjeno.
U isto vrijeme na novi musliman opet nije mogao na ^ i
posao cijeli taj dan. Naposljetku, on se zaputi ku^ i, umoran,
gladan i o^ajan. Razdirale su ga brige o eni i djeci, te kako ^ e
oni prihvatiti takvu situaciju. Na putu prema ku^ i zaustavi se
i napuni dvije velike maramice - jednu sa pijeskom, a drugu
sa kamenjem. `Bar me moje komije ne ^ e ogovarati to se
ve^ ^tre^ i dan vra^ am ku^ i praznih ruku, tim prije to su ve^ ^
svi saznali za moj prelazak na Islam," pomisli on.
Kada stie ku^ i ugleda svjetlost zapaljenih svije^ a na
svim prozorima, a kada zakora^ i u ku^ u osjeti miris mesa i
kuhanog povr^ a. On bahnu na vrata kuhinje i tamo ugleda
svoju enu i djecu u najljepoj odje^ i - nekoliko lonaca sa
hranom se kr^kalo na vatri. U prvi mah pomisli da je ena
posudila novac i ljutito joj se obrati za objanjenje: "Odakle ti
sve ovo eno, govori od koga si novac posudila?"
Njegova ena, koja je blistala od sre ^ e, veselo izjavi da je
njegov novi gospodar poslao izaslanika koji im je, u njegovo
ime, predao vre^ u zlatnika. U prvom trenutku ^ ovjek je bio u
zapanjen i zgranut, a onda, kao da se budi iz sna, tre se, baci
za vrata dva zaveljaja sa pijeskom i kamenjem i baci se u
zagrljaj eni i dje^ ici svojoj. Nakon to se svi sretni izgrlie,
ena ga narui to baca hranu na pod. On se okrenu i vidje da
#500

* 51 *





se pijesak pretvorio u najfinije brano, a kamenje u svjee
pe^ eni hljeb!
Isto tako i sve nas Uzvieni Stvoritelj opskrbljuje i
odrava. On nas neprestano obasipa svojim darovima i
blagodetima. Na veliku alost tako smo rijetko svjesni toga i
tako rijetko smo zahvalni.
Povrno gledano, izgleda nam da su nauka i materija-
lizam postali prepreka vjeri u modernom svijetu. Me^ utim,
moramo biti ovdje paljivi i prepoznati dvije vrste vjerovanja.
Postoji slijepo vjerovanje, u kojem ^ ovjek jednostavno
izjavljuje da ima vjeru, tj. da vjeruje u Boga. Postoji, isto tako,
i istinska vjera koja nije samo puko vjerovanje. To je vjera
koja je pra^ ena djelima. U tom slu^aju, ^ak i ako za sebe ne
tvrdite da ste vjernik, vaa djela ^ e pokazati vae vjerovanje.
Postoje ^ ak i ljudi koji pori^u vjeru svojim ustima, ali ne i
svojim djelima. Oni vjeruju putem svoje nauke ili umjetnosti,
mada neki od njih tvrde da nisu vjernici. Takvi ljudi potvr^ uju
svoju vjeru svojim djelima, na^ inom ivota i kreativnim
otkri^ ima.
Gledaju^ i s vana, oni izgledaju kao oni koji sumnjaju i ne
vjeruju u mogu^ nost spoznaje, ali u biti oni su ljudi vjere. Da
li je ta vrsta vjere prihvatljiva Bogu ili nije, nije na nama da
kaemo. Samo Allah to zna!
Neki ljudi tvrde da su dananja vremena teka za
^ ovje^anstvo, ali ja ne mislim tako. Vremena nisu loa.
Vjerovatno su neki ljudi loi. Mjesec, sunce i zvijezde nisu
zakazali u njihovim dunostima. Godinja doba dolaze i
odlaze, kao to su oduvijek dolazila i odlazila. Pravi ljudi i
ene se ne mijenjaju. Oni naposljetku pronalaze sebe i
okre^ u se ka Allahu. Pod istinskim ljudima i enama ja
*52 *
podrazumijevam istinska ljudska bi ^ a. Ja ne govorim o
ivotinjama koje se pojavljuju u ljudskom obli ^ju. Ja govorim
o ljudskim bi^ ima u punom smislu te rije^ i. 0 onima koji su
ljudska bi^ a u smislu onoga to bi ljudsko bi^ e trebalo biti.
Vidio sam mnoge koji su izgledali kao pravi grenici - zli i loi
ljudi - a potom su postali divni primjeri istinskih ljudskih
bi^ a.
Vidjeli ste u cirkusima krotitelje divljih ivotinja kojima
uspije da dresiraju slonove, tigrove i lavove. Svako od nas
ima riznicu skrivenu unutar sebe. Kad god da vi ugledate tu
skrivenu riznicu unutar sebe - a na kraju krajeva, vi niste ni
tigar, ni lav, ni slon - i prona^ ete to unutarnje blago, onda
^ ete postati istinska ljudska bi ^ a.
Mi se moemo moliti da se broj u^ itelja i ejhova pove^ a
i da ljudi postanu sami sebi u^itelji i prona^ u to blago u sebi.
Kada ljudi razmiljaju o nekom loem djelu i namjeravaju da
ga u^ine, odusta^ e od te loe namjere ako, kojom sre ^ om, u
tom trenutku shvate da ih neko posmatra.
Allah alje Poslanike i u^ itelje od praiskona. Ako to
blago, taj potencijal, nije ve^ ^u nama, zato bi nam Allah slao
Poslanike? Zar nam On njih ne alje samo da bi prepoznali to
skriveno blago u sebi. Sve dok je Boija rije^^na naim
usnama, Sudnji Dan ne^ e do^ i. ta to zna^i? Sve dok ima i
jedna osoba da vjeruje u Allaha i spominje Njega, Sudnji Dan
ne^ e do^ i. Ali to, ni u kom slu^aju, ne zna^ i samo re^ i `Allah'
kao da kaete dobar dan. To nije isto to i re^ i `zdravo'.
Oni koji kau `Allah' moraju znati da je cijelo
^ ovje^ anstvo Allahovo. Svi mi smo Allahovi. Mi pripadamo
Njemu. Nismo ni prvi ni posljednji. Mi smo dio istine. Kada
ovo zaboravimo, kada ova istina potpuno izlapi iz naeg
sje^ anja, na^ i ^ emo se u velikoj opasnosti. Ali to se jo nije
dogodilo.
*53 *
Da danas, na ovoj zemaljskoj kugli ima vie ljudi i ena
koji vjeruju u Boga, ima vie onih koji ne vjeruju? Bog eli
da Ga prona^ emo, da Ga spoznamo, ali ^ avo ejtaneli da
Ga zaboravimo i udaljimo se od Njega. Ko je u ve ^ ini, Boiji
ejtanovi sljedbenici?
Ako kaemo da ima vie ejtanovih sljedbenika, onda
zna^ i da on ima vie mo^ i od Boga. Ovim mjerilom vi moete
vidjeti da vjernici moraju biti u ve^ ini. Postoje mnogi koji
misle da oni pori^ u Boga, Njegovo postojanje, ali njihova
djela su u biti poput djela onih koji vjeruju.
Ukomunisti^kim zemljama mnogi moraju skrivati svoju
vjeru, dok u demokratskim zemljama mi vjerujemo da smo
slobodni upranjavati svoju vjeru. U zemljama pod ^ izmom
tiranije zbog pritiska i ugnjetavanja mnogi moraju skrivati
svoju vjeru, a ipak ostaju vjernici.
Pogledajte, na primjer, Turkestan u Rusiji. Njima je
zabranjeno da kolju kurban za bajram. Uprkos tome,
portvovani muslimani kriom dolaze do janjadi iz zajed-
ni^kih farmi da bi bili u stanju obaviti ovaj vjerski obred
rizikuju^ i svoje ivote pri tome.
U Vijetnamu, na primjer, prisjetite se samo koliko se
budisti^kih svetenika demonstrativno spalilo. Ovo je, bez
daljnjeg, neto izuzetno neprijatno za ^ uti i vidjeti, a kamoli i
osjetiti. Pogledajte samo dokle ide njihova vjera. Ovi
svetenici su smogli snage da umru za svoje ideale, da
rtvuju sebe na ovaj uasno bolan na^in. Izvriti samoubistvo
je veoma runa stvar, ali ovi budisti su u^ inili to zarad svoje
vjere.
U na'a vremena, ve^ ina ljudi su vjernici. U svakom
slu^aju budu^ nost pripada vjernicima. Vjernici su oni koji
^ ine dobra djela, tj. oni kojima je dato da ^ ine dobra djela.
Postoji Bog, Stvoritelj na. Vjernici su oni kojima je data
mogu^ nost da djeluju, da ^ine dobra djela, da svojim
primjerom, koliko-toliko, naprave neku razliku.
*54*
Samospoznaja
Allah Uzvieni kae: "Spasi^ e se oni koji o^iste svoju
duu nefs."Nefs nije stvar. Ovaj arapski termin ima
sljede^ a zna^ enja: dah, dua, sutina, ego i priroda. Sve se to
odnosi na proces koji nastaje pri spajanju tijela i duha
ruha. Tijelo je sa^injeno od zemlje kombinacijom prirod-
nih elemenata. Ruh je udahnut u nas od Allaha. Nefs dua
ima sedam stanja nivoa: mineralna dua, biljna dua,
ivotinjska dua, ljudska dua, an^ eoska melekskadua,
dua tajne i dua tajne tajni.
Izvjesni elementi due mogu se poboljati. Lijek za ovo
se moe na^ i u svetim knjigama kitabimai u u^ enjima
Poslanika i Boijih prijatelja Kako moe dua imati
bilo kakve nepoeljne negativne kvalitete? Na kraju, ona
nije zemaljska ve^ ^dolazi sa nivoa Boanskog prijestolja.
Dua postaje prognana kada u^ e u tijelo. Ona postaje zatvo-
renik unutar tijela. Nae tijelo sadri mnogo razli ^ itih organa
i instrumenata djelovanja, npr. motorni organi, senzorni
organi itd. Ali, tijelo ne sadri psiholoku snagu da ispuni
nae prirodne nagone. Dua posjeduje snagu, ali ne i sredstva
za djelovanje.
Kada dua ove instrumente djelovanja zloupotrijebi ne
iskoristi na adekvatan na^ in, tada moemo govoriti o nepo-
eljnim kvalitetima due. Allah Uzvieni nije stvorio nita
*55*
loe. Naom zloupotrebom stvari postaju loe. Na primjer,
seksualna elja je prirodna i neophodna da bi se produila
vrsta. Tako^ er, ona je jedan od puteva kojim se manifestuje
ljubav izme^ u ^ ovjeka i ene. Me^ utim, kada se ova prirodna
elja pretvori u poudu, to moe dovesti do raznih bolnih i
tetnih posljedica.
Pitanje se postavlja ko je odgovoran za naa loa djela:
tijelo ili dua? Kae se da ^ e na Sudnjem Danu tijelo
okrivljivati duu, govore^ i: "Ja nisam imalo snage da
djelujem!" Dua ^ e tada pokuati da okrivi tijelo govore^ i: "Ja
nisam imala sredstava da djelujem!" Bi ^ e im odgovoreno
usporedbom o slijepom i snanom ^ ovjeku koji nosi bogalja
na svojim le^ ima. Bogalj posjeduje vid i rasu^ ivanje, te
usmjerava kretanje slijepca koji ga nosi. Ko je odgovoran?
Oboje su krivi...
Nefs nije lo sam po sebi i stoga ga nemojte okrivljivati.
Vaan dio sufijskih nastojanja ide ka promjeni stanja u kojem
se nefs nalazi. Najnie stanje nefsa je ono u kojem vae strasti
i elje potpuno dominiraju njime. Sljede^ a stanica je borba sa
samim sobom - nastojanje da se djeluje u skladu sa razumom
i viim idealima, a to zna^i biti kriti^an prema sebi i svojm
grekama. Mnogo vii stadij je biti zadovoljan sa svime to
nam Allah podari. Bilo da nas stigne neto ugodno ili
neugodno, bilo da to zna^i ispunjenje naih fizi^ kih potreba
ili ne.
Svi ovi nivoi na putovanju due pripadaju dijelu stvo-
renog svijeta. Na svakom od ovih nivoa dua je zatvorena u
tijelu, prognana od svoga Izvora.
Najve^ i nivo due, ^ ista dua nefsi safijane pripada
stvorenom svijetu. Ona je jedno od ispoljavanja boanskog
atributa Hajj Vje^no ivi. Ne moete mu odrediti mjesto ni
unutar ni van tijela. Drugi nivoi su locirani unutar tijela, ali
nefsi safija je dio beskraja. Kao takvu, ne moe je sve
* 56 *
stvoreno obuhvatiti. Ona je direktna manifestacija Vje ^ no
ivog.
Nefs nastaje u trenutku kada se ruh sputa u tijelo. Od
tada on boravi u tijelu, sve dok mu ne stigne naredba: "Vrati
se svome Gospodaru." Najnii nivoi due ostaju unutar tijela.
Oni ne ele da napuste tijelo u trenutku smrti. Oni se bune
zato to su previe postali vezani za tijelo.
A ta je sa duama Poslanika i evlija? Oni su, u stvari,
razli^iti od svih nas. Oni su ^ i^ i. ^ak i zemljani elementi
ovih velikih ljudi su uzeti iz najsvetijih mjesta na zemlji.
Njihova tijela su ^ ista i kada dua u^ e u takvo tijelo nije
uprljana ni na koji na^ in.
Postoji ^uvena izreka: "Onaj koji spozna sebe onaj koji
spozna svoj nefs--- spozna^ e svoga Gospodara." Postoje dva
zna^ enja ovoga. Prvo je to da mi moemo spoznati nae
potrebe, nae elje i slabosti, ali isto tako i osvjedo^iti se u
postojanje Veli^ anstvene Mo^ i. Nakon toga nam postaje
jasno da nam je potreban zatitnik, neko ko ^ e nas hraniti,
odijevati i pruiti uto^ite u ovome svijetu. Drugo objanjenje
zalazi u dublje sfere. Allah je rekao: `Blii Smo vam od
vratne ile kucavice." Spoznavaju^ i sebe moemo otkriti
duboku vezu sa naim Gospodarom. Slijede^ i tu nit, mi
stiemo do Allaha.
Ovaj put povratka Allahu mogu slijediti samo oni koji
ive u skladu sa boanskim naredbama. Oni koji, umjesto
toga, izaberu da slijede ejtana, bivaju odvojeni i udaljeni.
Ima neto to nas povezuje sa Allahom Uzvienim. Mada
je On iznad svih sli^nosti i pore^ enja, uslovno govore^ i, naa
veza sa Njime je poput postojanja pojedina^ nih sijalica kojima
se ne zna broj, ali samo je jedna struja. Svaka sijalica je
razli^ita. Neke su od 10, a neke su od 100 W. Iza svih je ista
snaga koja ih pokre^ e. Pomislite samo na jedan grozd. On ^ e
brzo istruhnuti ako se ubere, ali ^ e ivjeti ako ostane na lozi.
0570
Kroz tu lozu, svakom grozdu do^ e poneto to ga napaja i
odrava u ivotu.
Nemojte biti vezani za ovaj svijet, jer smr^ u bi^ ete
odvojeni od njega i svih stvari na njemu. Prije nego to
umrete ^ u^ ete naredbu: "Vrati se svome Gospodaru!" Sve
veze sa ovim svijetom bi^ e pokidane i vi ^ ete prona^ i
jedinstvo sa Allahom.
Sulejman a.s. bio je najbogatiji i najmo^ niji vladar, isto
tako i najve^ i Poslanik svoga doba. Mada je imao ogromnu
mo^ ^i nepojmljivo bogatstvo, nije mario za njega. Smatrao ga
je samo teretom i izvorom svih problema.
Svakoga dana on je posje^ ivao svoga papagaja. Jednoga
dana papagaj je bio veoma tuan. Razbolio se od udnje za
rodnim krajem.
Kad smo ve^ ^kod papagaja, bijae neki papagaj koji je
imao za^ u^ uju^ e veliki rije^ nik. Prodavao se u Istanbulu za
2000 $. Kada je Nasrudin to vidio, bio je veoma za^ u^ en.
Sljede^ eg dana, donio je svoju veliku, runu ^ urku na pijacu.
Najbolja ponuda koju je primio bijae 6 $. On tada po^ e da
vi^ e na ljude da su nepravedni, jer je njegova ^ urka bila
mnogo ve^ a od papagaja koji se prodao za 2000 $.
"Ali to je bio izuzetan papagaj i mogao je govoriti ba kao
i ^ ovjek," dobaci mu jedan od prisutnih ljudi.
"Ali i ovo je izuzetna ^ urka i moe razmiljati ba kao i
^ ovjek," odvrati Nasrudin.
Upozorio ga je da se vrati na vrijeme, u protivnom ^ e poslati i
vjetrove i dinne za njime.
Papagaj je stigao u svoj rodni kraj i bio presretan to je
opet sa svojom porodicom i prijateljima. Vrijeme sa poro-
dicom mu je veoma brzo proteklo. Kao to znate, cijela no ^ ^
moe izgledati kao jedan trenutak za dvoje ljubavnika, ali i
kao ^ itava vje^nost za nekoga sa zuboboljom.
Kad se papagaj spremio da krene, porodica mu donese
bocu vode vje^nog ivota da ponese kao prigodan poklon za
vladara Sulejmana. On zaveza flau za svoje desno krilo i
poleti nazad. ^im je stigao, darovao je flau Sulejmanu.
Sulejman a.s. je pozvao svoje savjetnike i upitao ih da li
bi trebao ispiti vodu vje^ nog ivota. Sav dvor: ljudi, ivotinje i
dinni rekoe: "Da, mi elimo da nam bude vladar zauvijek!"
Svi osim sove koja re^ e: "Prije nego to to u^ ini bilo bi bolje
da posjeti izvjesnu pe^ inu i pogleda ta je unutra."
Sulejman a.s. ode do te pe^ ine i tamo prona^ e starca koji
je molio za smrt. Sova re^ e Poslaniku da je taj ^ ovjek probao
vodu vje^ nog ivota, te ne moe umrijeti.
Budite spremni na polazak kada vrijeme do^ e za vas. Zar
iko eli podnositi beskrajno bolest i nemo^ . A nema ve^ e boli
nego gledati sopstvenu djecu kako umiru ili ostaju sama i
naputena.
Dok je Sulejman a.s. stajao sa flaom besmrtnosti,
ne znaju^ i ta sa njom da uradi, do^ e melek Dibrail i
prevrnu je...
Sulejman a.s. je dozvolio svome papagaju da se vrati
ku^ i. Put je trajao mjesec dana u odlasku i isto toliko u
povratku, pa mu je Sulajman dao dvomjese^no odsustvo.
* 58 0 #590
Kur'ani Kerim
Kur'an ^asni je objavljen na arapskom jeziku, ali u biti
on je napisan Boanskim jezikom. Samo oni koji vole Allaha i
oni koji su duhovno osvijeteni mogu razumjeti istinsko
zna^ enje Kur'ana. Samo oni Allahu bliski razumiju Njegov
jezik.
Vjerovati da je Uzvieni Kur'an knjiga koju moemo
obujmiti naim rukama je isto to i vjerovati da je sunce malo
okruglo ogledalo. Jezik nije u stanju da iskae njegovu
sutinu. Mi smo prolazni, a Allah je vje^an.
Kur'an je neiscrpno vrelo tajni. Kada bi sva mora bila
tinta, sva drve^ a pera, papir Zemlja i nebesa, i sva stvorenja,
sve do kijametskog dana, pisala tu knjigu, onda bi se tinta
potroila, olovke presuile, papira bi nestalo, an^ eli i sva
druga stvorenja od napora bi se iscrpili, a zna ^ enje Kur'ana
ne bi bilo potpuno objanjeno.
Sve je u Kur'anu. Sve to je bilo i to ^ e biti - prapo^ etak
evvel, kraj ahir---, vanjsko zahiri unutarnje
batin---. Sve to postoji je u Kur'anu. Ipak, vi morate imati
o^i koje vide, ui koje ^ uju, razum koji razumijeva i srce koje
ovo osje^ a.
Nivo vaeg razumijevanja Kur'ana jednak je nivou vae
blizine Allahu. Veliki sufija Ibn Arebija jednom prilikom pao
je sa konja. Kada su njegovi zabrinuti muridi stigli do njega,
0 61 0
nali su ga kako sjedi na zemlji nepokretan, u dubokom
razmiljanju. Ibn Arebi ih pogleda i re^ e: "Upravo sam
razmiljao o tome gdje je u Kur'anu zapisano da ^ u ja danas
pasti s konja. Prona^ oh to mjesto u uvodnoj suri."
Uzvieni Kur'an je svjedo^anstvo. On potvr^ uje sve
druge objave i Poslanike koji su ih prenijeli. Na jednom nivou
on pokazuje istoriju ^ ovje^ anstva, vjernika i nevjernika.
Nagrade vjernika i kazne nevjernika. On nas poziva na pre-
danost i ljubav.
Uzvieni Kur'an nas podu^ ava kako da postanemo
istinski ljudi. On nas podu^ava o tome ta je dozvoljeno, a ta
zabranjeno. On nas podu^ava o tome ta je to ljubav. Ljubav
je svjetlost koju nam On dariva. Ko god posjeduje ovu
svjetlost vidje^ e ta je ispravno, a ta pogreno - vidje ^ e ono
jasno i ono skriveno.
Kur'an je objavljen Poslaniku Muhammedu s.a.v.s, dio po
dio, u periodu od 23 godine. Kad god bi mu neki dio bio
objavljen, on bi zapao u posebno duhovno stanje - znojio bi se
i u izuzetno hladnim no^ ima.
Allah Uzvieni je objavio da ako bi se objava kakvom
brdu spustila, ono bi se raspalo. Ali ljudska bi ^ a su izgleda
ja^a i od planina. Ashabi Poslanika a.s. su se osvjedo^ ili da su
kamile u trenutku primanja objave pod teretom objave
posrtale i padale na koljena pod njime.
^i^ enje prljavtine ovoga svijeta dovodi se u vezu sa
ro^ enjem Poslanika Isaa a.s. Njegovo duhovno za^ e^ e je
nebeski dar. Kur'an nam govori da je on bio Poslanik i da je
oivljavao mrtve, lije^io gubu i vra^ ao vid slijepima.
Uzvieni Kur'an je knjiga uputa, knjiga istine i knjiga
ljubavi. On nas podu^ ava o kvalitetima Poslanika. On ukazuje
na to da smo mi Allahovi namjesnici ovdje na zemlji. Vi ga
ne moete ispustiti iz vaih ruku, pameti i srca. ^itati
*62 *
neprestano neku drugu knjigu bilo bi dosadno, ali ne i ^asni
Kur'an. to ga vie ^ itate sve vam se vie ^ita.
Jedno od kura'nskih ^ uda je to da ga dijete od pet godina
moe memorisati. On sadri 114sura i 6666 ajeta. Nijedna
druga sveta knjiga ne moe se tako lahko memorisati. U
svakom vijeku je bilo na hiljade, na stotine hiljada onih koji
su ga znali napamet.
Ljudska bi^ a su prolazna, Kur'an je vje^ an. To je
Allahova knjiga. Mogli bi se zapitati: kako je onda iko moe
memorisati? Kako se prolazni ljudi ^ ak i usu^ uju ^itati ga?
No, Allah je taj koji titi i ^ uva Kur'an, rije^^po rije^ , slovo po
slovo, ta^ ku po ta^ku. Ljudsko srce ga samo memorie, ali
Allah je Onaj koji ^ uva ovu boansku knjigu u ljudskim
srcima. Allah je Taj koji izgovara Uzvieni Kur'an putem
ljudskih usana.
Kur'an nije samo knjiga napisana na arapskom jeziku.
Cijeli svemir je Kur'an. On nastaje prije svega i opstaje
poslije svega. On je objanjenje za sve.
Allahovi aici u^ e Kur'an. Oni iskreni i oni koji se ^vrsto
dre Allahovog ueta razumijevaju njegovo zna^ enje. Kur'an
je poput ueta. Jedan kraj je u Allahovoj ruci, a drugi je
sputen u ovaj svijet. Ko god se uhvati za to ue siguran je,
zadobi^ e milost Istinitog i u^ i ^ e u dennet. ^itajte Uzvieni
Kur'an, u njemu ^ ete na^ i lijek za sve probleme.
Nakon to je Poslanik a.s. preselio, zatraili su od
Aie r.a. da ga opie. Ona je odgovorila da ako neko eli da
upozna Poslanika a.s. sve to treba da radi je da ^ ita i u^ i
Kur'an, jer on je bio, po njenim rije ^ ima, ivi Kur'an.
Muhammed a.s. je rekao sljede^ e o prvoj objavi Kur'ana:
"Kada sam napunio 30. godina dato mi je da zavolim
samo^ u. Dato mi je da zavolim osamljivanje na brdu Hira,
iznad Mekke. Jednoga dana melek Debrail do^ e pred mene.
Bio je u ljudskom obli^ju, ^ ovjeka izuzetne ljepote. Svjetlost
*63 *
je isijavala iz njega. Ustao sam i krenuo prema njemu. On mi
re^ e: ` ^itaj!' `Ne znam ^itati,' odgovorih. Onda me on zgrabi i
privi uz sebe tako jako da sam mislio da ^ e mi se prsa
raspasti. ` ^itaj!' re^ e mi opet. Opet mu rekoh da ne znam
^ itati. Jo jednom me on snano privi uz sebe i re ^ e: ` ^itaj!' i
tre^ i put sam ponovio da ne znam ^ itati. Ponovo me stegnu
tako jako da sam mislio da ^ e mi se prsa raspu^ i. Tada mi je
dola prva objava: ` ^itaj u ime Gospodara svoga, Onoga koji
stvara, stvara ^ ovjeka od ugruka. ^itaj, a Gospodar tvoj je
Svemilostan, On podu^ava perom, podu^ ava ^ ovjeka onome
to ne zna.'
Sav sam se tresao. Potom sam pourio niz brdo. Onda
sam ^ uo glas sa nebesa: `O Muhammede!' Kada sam podigao
glavu i pogledao prema nebu, vidio sam Debraila ^ ije je
tijelo toliko naraslo da je prekrivalo nebesa od istoka do
zapada.
Tr^ e^ i, vratio sam se ku^ i svojoj eni Hatidi. Jo uvijek
sam se tresao pa joj rekoh: `Pokrij me, pokrij me!' U glavi mi
bijae mnogo toga... Govorio sam Hatidi: `Vidio sam ta sam
vidio, ali ta sam to u stvari vidio? Da li je to bio dinn ili
halucinacija ili otkrovenje istine.'
Hatida mi tada re^ e: `Halucinacija ti nije mogla do^ i, a
tako^ er ni dinn. Ti si milostiv prema drugima, ti ispunjava
svoja obe^ anja, ti brie suze onima koji pla^ u, ti si zatitnik
siro^adi. Kako se dinn moe pojaviti tako dobrom i milo-
stivom ^ ovjeku? Ono to si ^uo i vidio je sa nebesa, od
Allaha. Ja sam sanjala da ^ u se udati za Poslanika, posljednjeg
Poslanika koji ^ e do^ i poslije Isa a.s. Danas se to obistinilo.'
Kasnije, sjedio sam sam, umotan tekim prekriva^ em,
kada mi melek ponovo do^ e. On mi re^ e: `O ti pokriveni!
Ustani i donesi strah i ljubav prema Allahu svome narodu sa
Njegovom veli^ inom i snagom. Pozovi ih Allahu. Onima koji
pori^ u Allaha donesi vijesti o pravednosti. Prisje^ aj se Allaha,
0 640
prizivaj Ga i moli Mu se. Nare^ uj vanjsku i unutranju
^ isto^ u. Ti si ^ ist. Podu^ avaj ^ isto^ i tako da se svo
^ ovje^ anstvo o^ isti iznutra i izvana. Tako da se svo
^ ovje^ anstvo ukrasi vjerom. Ljudsko srce je prijestolje
Allahovo."'
Uzviena knjiga koja je proizila iz ovih objava unosi
strah u srca poricatelja i nevjernika. Ali iza toga se uvijek
krije milost i samilost. Ako otac kae svojoj djeci da neto
u^ ine i da ^ e ih kazniti ako ga ne posluaju, to ne zna^ i da ^ e
on biti sretan ako kaznu bude morao izvriti. I ocu ta kazna
teko pada zbog njegove ljubavi prema djeci. Ipak o ^ eva
ljubav je ograni^ ena, a Allahova ljubav je beskona^ na.
Strah koji Allah ulijeva u srca nevjernika daleko je manji
od Njegove samilosti. Boija samilost nadvaladava Boiju
srdbu.
Iskrenim vjernicima je obe^ ana velika nagrada. Obe^ anja
nagrada i kazni su sadrana u tom veli ^anstvenom moru
milosti, samilosti i ljubavi. To more bez obala je Kur'an
Uzvieni.
*65*
Snovi
Snovi mogu biti veoma vani na dervikom putu, jer oni
^ esto nose vane poruke. Postoje dvije vrste zna^ ajnih
snova: istinski snovi, koji doslovno prenose poruku i
simboli^ki snovi, kojima treba tuma^anje.
Snovi su tako^ er sredstva komunikacije izme^ u Stvori-
telja i ^ ovje^ anstva. Ovo je istina koja vai za svakoga bez
obzira da li neko vjeruje u snove ili ne, bez obzira da li neko
vjeruje u Boga ili ne.
Tuma^ enje snova je veoma vano sredstvo odgajanja i
podu^avanja u mnogim duhovnim sistemima. Za dervie,
snovi su veoma zna^ ajan pokazatelj njihovog duhovnog
stanja. Vano je da ejh i dervi znaju za promjenu koja
eventualno nastupi u stanju halui postaji ---mekamu---
dervia. Sa promjenom mekama mjenjaju se i obaveze,
mijenja se i razumijevanje.
ivotinje tako^ er sanjaju. Turska izreka kae: Gladno
pile sanja sebe u hambaru punom kukuruza.
Snovima se pridaje veliki zna^ aj u ivotima Poslanika. U
stvari, jedan od na^ ina razumijevanja objava koje su dolazile
Poslanicima je taj da su objave jednim svojim dijelom ^ isti i
pro^ i^ eni snovi. Nemojte mijeati ove snove sa snovima
obi^nih ljudi, a pogotovo ne sa snovima gladnog pileta.
<+67#
Snovi
Snovi mogu biti veoma vani na dervikom putu, jer oni
^ esto nose vane poruke. Postoje dvije vrste zna^ ajnih
snova: istinski snovi, koji doslovno prenose poruku i
simboli^ki snovi, kojima treba tuma^anje.
Snovi su tako^ er sredstva komunikacije izme^ u Stvori-
telja i ^ ovje^anstva. Ovo je istina koja vai za svakoga bez
obzira da li neko vjeruje u snove ili ne, bez obzira da li neko
vjeruje u Boga ili ne.
Tuma^ enje snova je veoma vano sredstvo odgajanja i
podu^ avanja u mnogim duhovnim sistemima. Za dervie,
snovi su veoma zna^ajan pokazatelj njihovog duhovnog
stanja. Vano je da ejh i dervi znaju za promjenu koja
eventualno nastupi u stanju halui postaji mekamu
dervia. Sa promjenom mekama mjenjaju se i obaveze,
mijenja se i razumijevanje.
ivotinje tako^ er sanjaju. Turska izreka kae: Gladno
pile sanja sebe u hambaru punom kukuruza.
Snovima se pridaje veliki zna^ aj u ivotima Poslanika. U
stvari, jedan od na^ ina razumijevanja objava koje su dolazile
Poslanicima je taj da su objave jednim svojim dijelom ^ isti i
pro^i^ eni snovi. Nemojte mijeati ove snove sa snovima
obi^ nih ljudi, a pogotovo ne sa snovima gladnog pileta.
*670
Kako to da vidimo slike u snovima kada nema oka koje
gleda? O^ i su zatvorene kada spavate. Zjenica ne funkcionira
i beonja^ a ne radi! Ne postoji oko koje vidi san, niti ita
ispred oka to bi se dalo vidjeti. Pa ta je to to gleda i ta je
ono vi^ eno?
U biti, to to vidite spada u podru^je Boanskoga znanja.
Ono to je skriveno od vas spoznaje se u domenu Allahovog
znanja. Kako vi moete vidjeti i razumjeti ono to je van
dosega vae spoznaje i u nekom posve drugom podru^ju
realnosti?
Svo znanje se nalazi u domenu Boanskog znanja. Sve
to jeste, sve to je bilo i sve to ^ e biti, moe se prona^ i na
tom nivou. Kad se stvari sputaju u postojanje sa toga
podru^ja, ta god da se dogodi projicira se sa Boanskog
ekrana. Sve to se deava zapisano je na njemu.
Pri spavanju dua naputa tijelo, ali ostaje sa njime u vezi
poput snopa svjetlosti koji isijava iz baterijske lampe. Ova
svjetlost putuje do Boanskog ekrana i na njemu upija
informacije koje se odnose na nju. Pri bu^ enju, svjetlost due
se vra^ a u tijelo i sli^ i gaenju baterijske lampe. Kroz ovo
putovanje due, onaj koji spava moe do^ i do saznanja koje je
van njegovog uobi^ ajenog spoznajnog kruga. Ovo znanje je
unutar Boanskoga podru^ja.
Slike i simbole koje vi^ amo u snovima mogu ^ itati oni
koji imaju znanje o tome. Ali, ti simboli se mijenjaju od
situacije do situacije, od osobe do osobe, od due do due. U
svakoj osobi postoji sedam razli^itih dua: mineralna, biljna,
ivotinjska, ljudska, an^ eoska, dua tajne i dua tajne tajni.
Simboli snova su razli^ iti u zavisnosti od due na koju se
odnose i osobe koja ih sanja. Sultan moe sanjati isti san kao i
rob, ali to ne mora zna^iti istu stvar.
Razne due koje postoje u ljudskom bi ^ u nisu odvojene
jedna od druge. One su jedna unutar druge i svaka se razvija i
* 68 *
kre^ e ka vioj dui. Kona^ no, sve ove due se sjedinjuju u
ljudskoj dui ili nekoj od viih dua.
Veoma je bitan nivo due sa kojega ona sanja. Snovi
biljne i ivotinjske due ispunjavaju elje i porive. Na primjer,
ako ste gladni sanja^ ete da jedete. Ljudska dua vi ^ a simbole.
Zmija moe predstavljati imetak ili, u sluaju dervia, nivo
nieg bi^ a.
Ako dua na najviem nivou napusti tijelo ima^ e u
snovima jasnu i direktnu viziju. Na ovom nivou dua moe
sti^ i i do samog prijestolja Boanskog, ^ itati iz Kitaba i vidjeti
jasno ta ^ e se dogoditi. Ta osoba moe jasno vidjeti ta ^ e se
dogoditi u Americi, Istanbulu ili Japanu. Tih snova se ^ ovjek
jasno sje^ a nakon to se probudi.
ejh tuma^ i snove putem nadahnu^ a. ejh mora znati
mekam ili duhovni nivo onoga koji sanja da bi mogao ispravno
protuma^ iti snove. U tom slu^ aju Allah sputa odgovore na
ejhovo srce. Neki ejhovi mogu dati pozitivno tuma^ enje
loem snu i koji potom moe iza^ i na dobro. Allah se pobrine
da to tuma^ enje postane istina.
San bi se trebao govoriti samo onima koji znaju tuma^ iti
snove. Ovo ^ uvanje snova u tajnosti od izuzetne je vanosti.
Zna^ enje sna se otkriva tuma^ u dok se san govori. Zaista, ne
biste trebali govoriti svoje snove onima koji imaju naviku da
govore loe o drugima. Recite svoje snove samo onima koji
imaju ^ ista usta.
Neki dervi koji je ivio na selu, daleko od grada u kojem
je ivio njegov ejh, usnio je san. Odmah je osjetio da je to
veoma zna^ajan san koji je trebalo ejhu odmah ispri ^ ati.
Sanjao je da mu se stomak naduo, kao da je trudan. Onda je
ogromna zmija izala iz njegovog stomaka i poslije toga tijelo
mu se vratilo u normalno stanje.
0690
Kako je bio previe zauzet da posjeti svoga ejha, pozva
svoga najpovjerljivijeg slugu. On mu ispri^ a san i uputi ga
svom ejhu. "Prenesi ovaj san vjerno ejhu, ne govori ga
nikome usput i ne razmiljaj o njemu," re ^ e mu on. Dervi je
znao od kolike je vanosti da san bude preneen, isklju^ ivo,
iskusnom tuma^u snova kakav je bio njegov ejh.
Sluga smjesta po^ e u grad. Na putu je sreo poznanika
koji je bio poznat kao ^ ovjek koji je volio zabadati nos u tu^ a
posla. Taj dosadnjakovi^ ^odmah po^ e ispitivati slugu o tome
gdje se uputio i koja je svrha njegovog putovanja. Sluga je, na
sve na^ine, pokuavao da ge se otarasi i odgovarao je kratko i
turo na njegova pitanja. Me^ utim, ^ ovjek je navaljivao na
njega, uvijek iznova trae^ i vie i vie detalja o njegovom
tajanstvenom putovanju. Naposljetku, sluga ne izdra ve ^ ^mu
otkri svrhu svoga putovanja.
Tek tada, ovaj ga po^ e estoko opsjedati da mu otkrije
ta je to toliko vano njegov gazda usnio. Sluga se o^ ajni^ ki
opirao od ovoga nasrtljivca, ali njegova snaga i volja po^ ee
poputati pred naletima vru^ e znatielje njegovog sa-
besjednika. Nakon dugog i estokog uvjeravanja ipak na kraju
odlu^i da mu oda tajnu dervievog sna. "Moj gazda je sanjao
da se napuhao," zapo^ e on. Me^ utim nametljivac ne izdra a
da odmah, uz podrugljivi smijeh ne doda: "A onda se
raspukao, ba kao balon proboden iglom!" Time je njegova
znatielja bila zadovoljena i tada dosadnjakovi ^ ^ostavi slugu
na miru.
^im stie u grad sluga pouri ejhu. Kada ga je ejh
primio sluga zapo^ e: "Moj gazda je usnio san prole no^ i i
poslao me k tebi da te zamolim da ga protuma^ i."
Klimanjem glave ejh mu dade odobrenje da po^ne kazivati
san i on po^ e: "On je usnio da mu se tijelo nadulo..." U tom
trenutku ejh ga prekide: "Stani! Taj san je ve ^ ^protuma^ en.
Ja tu vie nita ne mogu u^ initi. Odmah kreni nazad i vidi ta
je sa tvojim gazdom!"
*70 *
Sluga odmah krenu nazad, ali kad stie ku^ i zate^ e gazdu
mrtvoga. Nekoliko sati nakon to je sluga otiao, tijelo mu se
po^ elo napuhavati, te iznenada preminu.
Ova je pri^ a, priznajemo, ekstreman slu^aj. Ona se ^ esto
koristi da upozori nove dervie o vanosti prenoenja snova
isklju^ivo njihovom ejhu. Tek kada ejh protuma^ i san, on
moe i drugima biti ispri^an.
Namjera ---nijetod izuzetne je vanosti po pitanju
snova, tj. ta se trai od nekoga sna i kakva pitanja se u
njemu postavljaju? Neka vrsta meditacije i pripreme je
neophodna da bi ti shvatio ili zatraio odgovor na neko pitanje
u snu.
Prenosi se od Poslanikovih drugova ashabada im je
Poslanik a.s. preporu^ ivao da pamte svoje snove, a potom bi
ih on tuma^io. Na taj na^in, on ih je u^ io na^ inu tuma^ enja
snova i putem snova ih podu^ avao u isto vrijeme.
Istinit doga^ aj iz vremena Otomanske imperije govori
nam o vjetini tuma^ enja snova. U isto vrijeme, on govori o
naem dervikom redu Halvetija. U to vrijeme ejh ul-Islam
zauzimao je vanu ulogu u drutvu. Sultan je imao ogromne
ovlasti, mada je njegova mo^ ^bila ograni^ ena islamskim
zakonom ---eyijatom-- koji je pokrivao sva podru^ja ivota.
Jedan od glavnih zadataka ejh ul-Islama bio je da tuma ^i
vjerski zakon. Njegove presude fetve imale su punu
zakonsku pravosnanost.
Tako je jednom, u to vrijeme, ejh ul-Islam izgubio klju-
^ eve svoga sefa u kojem je ^ uvao svoja najvanija dokumenta
i ostale dragocjenosti. Traio je klju^^na sve strane, ali nije ga
mogao prona^ i. Pokuavao je na sve mogu^ e na^ine da ga
prona^ e, ali nije imao uspjeha. Naposljetku, zatraio je od
*71 *
Allaha Uzvienog da mu putem sna pokae gdje su klju ^ evi.
I tako ih je i naao.
Sanjao je da je otiao u vo^ njak narandi i ubrao jednu.
Razrezao je i u njoj naao klju^ . Ali kako mu je to pomoglo da
na^ e klju^ eve? Kako protuma^ iti taj san? Raspitivao se irom
Istanbula, koji je tada bio glavni grad Otomanskog Carstva, o
tuma^ ima snova. Traio je pomo^ ^ba kao to je faraon traio
Jusufa a.s. da mu protuma^ i njegov san.
Njegovi savjetnici mu preporu^ ie halvetijskog ejha,
efendiju Abdur Rahmana. Tako ga i pozvae pred ejh
ul-Islama koji mu ispri^ a svoj san. Nakon toga, ejh ul-Islam
mu re^ e: "Traio sam san koji ^ e mi otkriti mjesto moga
izgubljenog klju^ a. Potom sam usnio ovaj san, ali ne znam mu
zna^ enja."
Abdur Rahman se nasmijei i re ^ e mu da poalje slugu u
svoju privatnu biblioteku i donese mu najdeblju i najve ^ u
knjigu iz nje. Sluge ode do biblioteke i donese ogromnu
knjigu - Tefsir Kur'ana. Abdur Rahman prou^ i bismilu pa uze
noi^ ^za otvaranje pisama i njime zalomi knjigu. Na mjestu
gdje se knjiga zalomila ukazao se klju^ .
ejh ul-Islam je bio zapanjen, te re^ e Abdur Rahmanu da
je i sam prou^ avao tuma^ enje snova i ^ itao mnoge knjige o
tome, me^ utim nikako nije mogao dovesti u vezu taj san sa
njegovim tuma^ enjem. Abdur Rahman mu odgovori: "Allah
Uzvieni je dao dar tuma^ enja snova Jakubu a.s. i njegovom
sinu Jusufu a.s. Na mnogo niem nivou, moje tuma^ enje
tvoga sna je jedna vrsta manjeg otkrovenja kefa ^ ak
^ uda kerameta."
Ja ^vrsto vjerujem u to. I sam sam pro^ itao mnogo knjiga
o tuma^ enju snova, ima ih veoma dosta na tu temu. Ovakve
knjige tvrde da konj ima jedno, jabuka drugo, a riba opet neko
tre^ e zna^ enje. Ovo nisu prava tuma^ enja. Taj pristup nije
*72 *
djelotvoran. To je samo pokuaj, ali i promaaj. Ipak, mogu^ e
je ispravno tuma^ iti snove. Istinsko tuma^ enje je dar od
Allaha koji je darovan Jakubu a.s., Jusufu a.s. i tako^ er naem
halvetijsko-derrahijskom redu dervia.
Kao primjer tuma^ enja simbola, u skladu sa stanjem
sniva^a, nave^ emo jo jedno tuma^ enje efendije Abdur
Rahmana. Jednoga dana, jedan za drugim, dva ^ ovjeka mu
do^ oe u posjetu. Prvi ^ ovjek mu re^ e kako je sanjao da se
penje na minaret i u^ i ezan. ejh mu odmah odgovori: "Bilo bi
ti najbolje da se po^ ne spremati za put u Mekku; ove godine
i^ i ^ e na hadd." ^im je ovaj otiao, do^ e drugi ^ ovjek i
ispri^ a potpuno isti san - da se penje na mineret i u^i ezan.
Me^ utim ejh mu re^ e sljede^ e: "Bolje bi ti bilo da vrati ono
to si ukrao, ina^ e ^ e biti uhva^ en i pro^ i ^ e veoma loe."
Zaprepateni ^ ovjek priznade da je tuma^ enje bilo ta^no i
obe^ a da vie ne^ e krasti.
Novi dervii mogu imati ^ udne snove ^ak no^ ne more.
Oni mogu sanjati zmije, korpije i sli^ ne stvari. Takvi snovi
se ne tuma^ e. ejh po^ etnicima daje lijek u skladu sa
njihovim stanjem. On im zadaje izvjesne dunosti - u^'enje
izvjesnih Allahovih lijepih imena, dova itd. ^udni snovi
jednostavno pokazuju kako nefs po^ etnika vrluda, ^ as desno,
^ as lijevo, ^ ine^ i sve to moe da bi izbjegao svoju promjenu
na sufijskom putu. Po^ etnici dobijaju pomo^ ^i zatitu, bivaju
vo^ eni ka ispravnom unutarnjem putu, ali isto tako dobijaju i
razne duhovne zadatke i dunosti.
Kada novi dervi sanja zmije to je najvjerovatnije znak
najnieg stanje nefsa - znak elja i sebi^ nosti koje dominiraju
cijelim njegovim bi^ em. U drugim slu^ajevima zmija bi mogla
predstavljeti nasilnost neto posve drugo.
*73 *
Prije par godina do^ e mi u posjetu uplaen i uznemiren
^ ovjek koga nikada ranije nisam vidio. U to vrijeme imao sam
obi^aj drati predavanja u velikoj damiji `Sulejmaniji' u
Istanbulu. Ovaj ^ ovjek je sluao moja predavanja i prepoznao
me. Prvo sam poru^ io kafu i ^ aj za nas. Znao sam da
namjerava da me upita neto zna ^ ajno.
^ovjek re^ e da je sanjao uasan san u kojem se pojavila
velika rupa na njegovom stomaku i ogromna zmija izala iz
nje. Nasmijeio sam se i rekao: "Ti ima vaan posao sa
vlastima. Nadati se da ^ e neto naslijediti, jer si ve^ ^podnio
zahtjev vlastima u vezi sa nasljedstvom. To ^ e ispasti dobro
po tebe. U stvari, posta^ e toliko uspjean da ^ e ti svi
prijatelji zavidjeti."
^ovjek je bio okiran. On spusti ruku u svoju torbu i
izvadi neke papire iz nje. Re^ e mi da je naslijedio ogromnu
zemlju u jednom gradu daleko od Istanbula, ali da je posto-
jala opozicija njegovom nasljedstvu. On je podnio zahtjev
vlastima i nije bio siguran kakav ^ e odgovor dobiti.
Tuma^ enje snova je direktna poruka koju ^ ovjek prima
dok mu se san govori. Ja ne nastojim da vas ubijedim da
^ inim ^uda. Ispri^ ao sam vam ovu pri^ u samo kao primjer
onoga o ^ emu sam vam govorio.
Veoma je teko razmiljati na simboli^ki na^ in i
razumjeti pojmove koje nalazimo u snovima. Na primjer,
zato se Musaov tap pretvorio u zmiju? Zato nije postao
neka druga vrsta ivotinje: pas, vuk, lav ili tigar? Zato se
tap pretvorio u zmiju onda kada ga je Musa a.s. bacio
na zemlju?
Unutarnji kvalitet Musaa a.s. je poput ogledala. Ova
istina vai i za njegov tap i za svaku stvar koju on dohvati.
*74*
Kada je faraon ugledao tap, on je vidio u njemu simbol svog
vlastitog nieg bi^ a, svog nadmenog, uasnog nefsa.
Da li je tap zaista postao zmija? Da, jeste bez sumnje.
Ali onda, ta je to stvarnost?
Tvoje iskustvo stvarnosti zavisi od tvog unutarnjeg
stanja. Na onom svijetu to je isto. Uistinu, nema vatre u
dehennemu niti bogatstva u dennetu. Sve to ti donosi sa
sobom. Ono to ^ini na ovome svijetu ide sa tobom i na onaj
svijet. Tvoja djela ^ e postati cigle tvoje palate u dennetu ili
gorivo vatre dehennemske. Nemojte ni za trenutak pomisliti
da se sve zavrava kada umrete. Vi zaista spavate na ovome
svijetu. Sve to vidite ovdje je san. Kada umrete, tada ^ ete se
probuditi i vidjeti istinu.
Dozvolite mi da vam ispri^am pri^u koja je povezana sa
pitanjem snova i stvarnosti. To je pri^ a o Said pai koji je bio
vezir Otomanskog Carstva prije devedeset godina. Kada je
Said paa bio dijete, njegov otac ga je slao u posjetu
zijayet starom, mudrom ^ovjeku, slijede^ i stari obi^ aj.
U to vrijeme, to je bio neizostavan dio dje^ijeg odgoja.
Da bi bio siguran da ^ e njegov sin zijayetiti dedu, Said
paa bi ostavljao sinovljev sedmi ^ni deparac kod njega.
Svake sedmice on bi govorio Saidu: "Dolo je vrijeme da
ode po svoj deparac. Idi svome u^ itelju."
Taj obi^ aj je poput studiranja historije. Dedo nije morao
imati nekakvu posebnu mudrost. Bitan je bio princip. Ovo
tradicionalno obrazovanje, egrtovanje, bilo je usmjereno da
podu^ i lijepom ponaanju adabui uopteno o ivotu.
^esto, samo sticanje profesije bilo je od manje vanosti ako
su takvi interesi uopte i postojali. Oni koji propuste da uzmu
poduku iz istorije ili iz ivota drugih ljudi i sami postaju
primjer grijeenja.
0750
Dedo koga je Said posje^ ivao bio je ejh i sufija, a ne
obi^an stari ^ ovjek. Said je primao svoj deparac kao i obi ^no
i jednoga dana, dok je jo bio kod dede, mladi cigo pokuca na
vrata. Taj cigan je dolazio ejhu svakih nekoliko dana. Obi ^no
je govorio o svojim dogodovtinama, a onda bi prodao neto
krpica i tri^arija starom, milostivom ejhu koji je radije
kupovao tri^ arije od njega nego mu udjeljivao milostinju.
No, ovoga puta, ejh re^ e mladom ciganu:
"Dosta! Moja ku^ a je puna tvojih stvari. Ja ne elim nita
za danas."
Cigo re^ e: "0 ejhu, ja i ne elim da trgujem s tobom
danas. Ja samo elim da ti ispri ^am svoj san."
"U tom slu^aju, molim te u^ i," re^ e mu ejh.
Nakon to je sasluao san ejh re^ e:
"To je izvanredan san. Danas zaista nemam namjeru da
kupim od tebe ni komad krpe, ni pero, niti kakvu drugu
tri^ariju, ali da li bi mi ti htio prodati svoj san? Da li bi ti
prodao svoj san ovom mladom ^ ovjeku za njegov sedmi^ ni
deparac?"
Said paa je primao jedan srebrenjak sedmi ^ no to je bilo
mnogo novca u to vrijeme.
"Naravno," re^ e cigo. On bi obi^no dobivao od ejha po
nekoliko nov^ i^ a za svaku stvar koju bi mu prodao. ejh tada
re^ e Saidu da kupi taj san i on, sa oklijevanjem, poslua.
Mnogo godina nakon toga, on je priznao da je bio strano
bijesan na ejha to je njegov cijeli deparac zavrio u
rukama cigana.
ejh uze srebrenjak od Saida, dade ga mladom ciganu i
upita:
"Dakle, da li si ti prodao svoj san?"
"Jesam," odgovori cigo.
"Ja sam svjedok ovom kao i drugi ljudi ovdje. Mi smo
svjedoci da si ti malom Saidu prodao svoj san."
0760
Potom mladi cigan ode.
Said je bio skoro u suzama zato to je izgubio sedmi ^ni
deparac. "Dijete, ne pla^ i," re^ e mu ejh, "ti ne zna ta
smo kupili."
"A ta smo to kupili - nita!" Said odgovori.
"0 dijete, san ovog ciganina-prosjaka bi ga u^ inio
vezirom, ali ja sam ga kupio za tebe, jer ti ima dobru narav i
bi^ e bolji vezir od njega. Ti ^ e biti budu^ i vezir. ^estitam
ti!
Said paa zaista postade veliki vezir Otomanskog
Carstva. ^esto je pri^ ao svojim prijateljima i poznanicima da
je kupio svoj poloaj za jedan srebrenjak.
Ipak, vezir poslije njega bio je ciganskog porijekla. Te
stvari se, na kraju krajeva, ne mogu u potpunosti prodavati i
kupovati. Mada je mladi cigan prodao svoj san i tako
propustio da postane vezir, poloaj vezira je svejednako
doao u ruke ciganskog naroda.
Nadam se da sam vam pojasnio neto o smislu snova i
njihovog tuma^ enja. U biti, snovi su informacije koje dolaze
iz Boanskog znanja koje je pohranjeno u Majki Knjiga, a
koje se odraava na ekranu sa kojega dua ^ ita u snu. Snove
mogu tuma^iti oni koji imaju mudrost i nadahnu^ e i oni koji
su dobili na dar sposobnost razumijevanja snova...
0770
Predanost
Nakon to je Allah d.. spasio Poslanika Ibrahima a.s.
od Nimrudove vatre, iz zahvalnosti on rtvova hiljadu ovno-
va, tri stotine volova i sto kamila. Niko prije toga nije ^ uo za
tako veliku rtvu.
Kada je upitan zato je rtvovao tako ogromno bogatstvo,
Ibrahim odgovori: `Bio sam spreman da rtvujem ivot zarad
Allaha! Zato onda ne bih rtvovao svoja dobra? Osim toga,
^ ija su ta dobra u biti? Vlasnik moga ivota i svega to
posjedujem je Allah Uzvieni. Sve ono ^ ega sam se odrekao
je nita. rtvovao bih i ono najdragocjenije za Njega!"
A ta je sa nama? Moe li ijedan od nas ustvrditi tako
neto? Pa ^ak i ako niste na stepenu Poslanika Ibrahima,
koliko ste vi voljni da rtvujete i malo od svojih dobara
kojima vas je Allah obdario? Koliko ste voljni podijeliti
milosr^ e sadaku--- onima koji su u potrebi? U biti, ma ko
odbija da pomogne drugima ili omalovaava milosr ^ e drugih,
nije pravi ^ ovjek insan, a daleko od toga da bude Allahov
prijatelj.
Nekoliko godina kasnije Allah podari Ibrahimu Ismaila
a.s.. Ismail je pokazivao znakove poslanstva od ranog
djetinjstva. Putovao je svuda sa svojim ocem. ^ak kao dijete
u^ estvovao je u najsloenijim vjerskim raspravama.
0790

Onda Allah do^ e Ibrahimu na san i re^ e: "Ispuni svoje
obe^ anje! Rekao si ako bude dobio sina da ^ e ga rtvovati
radi Mene. Sada mora ispuniti svoje obe^ anje."
Sljede^ eg dana Ibrahim je razmiljao o svome snu. Mada
mu se Allah i prije javljao putem sna i znao je prepoznati
istinsku Allahovu objavu, isto tako znao je i to da je Allah
protiv rtvovanja ljudi i da se od prijanjih Poslanika nije
trailo da ih rtvuju. I zato, umjesto da rtvuje svoga
prvoro^ enog sina Ismaila, on rtvova stotinu kamila.
Te no^ i Allah je ponovo doao Ibrahimu na san i opet mu
naredio da ispuni svoje obe^ anje. Ni sljede^ eg dana Ibrahim
nije mogao povjerovati da Allah zaista od njega trai da
rtvuje svoga sina, te opet rtvova stotinu kamila.
I tre^ e no^ i Allah do^ e Ibrahimu na san i re^ e mu da
rtvuje svog jedinog sina. Sljede^ eg jutra vie nije bilo
nikakve sumnje, Ibrahim je shvatio da mora izvriti Allahovu
naredbu.
On pozva svoga sina Ismaila i re^ e mu da po^ e sa njim na
mjesto rtvovanja. Na putu se pojavi ejtan i po ^ e ispitivati
Ibrahima o Allahovom naredbi: "Zar ti zaista namjerava
zaklati svog jedinog sina? ^ak ni ivotinja to ne bi mogla
uraditi." Ibrahim a.s. mu odgovori: "Mada to to kae moe
izgledati razumno i logi^no, ja sam primio naredbu od Allaha i
bez daljnjeg je namjeravam izvriti."
ejtan pobjee od Ibrahima, ali ne odustade od svojih
podlih namjera. On ode do Hadere, Ismailove majke. Re ^ e
joj da Ibrahim samo to nije rtvovao njihovog sina Ismaila.
Hadera odgovori da je Ibrahim istinski Poslanik koji zna
Allahovu volju i izvrava Allahove naredbe. Ona dalje re^ e da
je i ona drage volje spremna rtvovati svoj ivot, ako bi Allah
tako naredio. Onda ona re^ e ejtanu da ide i da je ostavi na
miru.
Na kraju ejtan pokua da posije smutnju u Ismailovo
srce. Pojavio se pred njim govore^ i mu da ga je otac naumio

vezati za rtvenik i prerezati mu vrat. Potom re ^ e da je
Ibrahim umislio da mu je Allah naredio da to uradi. Ismail
odgovori da je njegov otac istinski Poslanik koji zna Allahove
naredbe i da on ne umilja takve stvari. Potom re^ e da je
potpuno spreman da ponudi svoj ivot ako je Allah tako
naredio.
ejtan jo jednom upita Ismaila da ^ e zaista dopustiti
svome ocu da mu preree vrat? I tada mu Ismail otro re ^ e:
"Ako je Allah Uzvieni zaista naredio mom ocu da to uradi,
onda sam ja siguran da ^ e on imati snage da izvri Allahovu
naredbu, a i ja tako^ e!" Potom uze kamen, baci ga na ejtana
i oslijepi ga na jedno oko.
ejtan i nas pokuava isku'ati na potpuno istovjetan
na^in. On pokuava uticati na na razum, nastoje^ i da nam
ulije smutnje, govore^ i da Allah ne eli da se mi mu^ imo i
izvravamo teke i nelagodne dunosti. On pokuava da uti ^ e
na nau meku stranu, samilost, potkrepljuju^ i to logikom da
su izvjesne dunosti isuvie bolne preteke i da ih nije
neophodno izvriti. On pokuava da nas zbuni bacaju^ i
sumnje, ^ ine^ i nas slabim, neodlu^nim i uplaenim da
slijedimo Allahovu volju.
Za vrijeme hadda sve hadije idu na Minu i tamo bacaju
kamen^ i^ e na tri stuba. Na Mini je Ibrahim iao da rtvuje
Ismaila. Tri suba predstavljaju tri nijekanja ejtana, od strane
Ibrahima, Hadere i Ismaila. Kod svakog stuba baca se sedam
kamen^i^ a. To simbolizuje hadijinu borbu protiv sedam
negativnih osobina, a to su: samoivost, oholost, dvoli ^nost,
zavist, srdba, ljubav prema poloaju i pohlepa.
Kada su stigli do mjesta za rtvovanje Ibrahim ispri ^ a
Ismailu svoj san. Radije nego da vodi svog sina na rtvenik u
neznanju, Ibrahim upita Ismaila da je on voljan da ispuni
Allahovu volju i ponudi sebe kao rtvu.


*80 *

*81 *






Pokoravaju^ i se svome ocu, Ismail nas podu^ava idealu
spremnosti da se rtvuje i vlastiti ivot za ljubav Boju i iz
poslunosti prema svojim roditeljima. Mada bi mi trebali biti
spremni u^ initi bilo ta iz poslunosti prema roditeljima,
ipak, ako nam roditelji narede da u^ inimo neto to nije u
Allahovom raziluku, dakle neto sa ^ ime Allah nije zado-
voljan, onda ih mi nismo duni posluati. Zadravaju^ i
ljubaznost i potovanje, trebamo odbiti da se pokorimo bilo
kome ako od nas trai nepokornost Allahu Uzvienom.
Ismail se sloio da bude kurban Allahov. On re ^ e
Ibrahimu da ga ^vrsto vee konopom, tako da ga on u
smrtnom hropcu ne bi slu^ ajno povrijedio. On je tako^ er
traio da ga Ibrahim poloi licem prema rtvenom kamenu da
mu Ibrahim nebi vidio lice, to bi moglo prouzrokovati to da
mu zadrhti ruka i bude nesposoban izvriti zapovijed
Allahovu. Ismail je jo traio od Ibrahima da podvije svoju
odje^ u tako da se ne vrati ku^ i okrvavljen njegovom krvlju, a
to bi moglo teko pasti njegovoj majci Haderi.
Ibrahim sve to prihvati, duboko dirnut vjerom i sami-
lo^ u svoga sina. On poloi Ismaila na rtvenik i zamoli
Allaha da se smiluje njemu i njegovom sinu. Dok je dizao
kurbanski no, Allah re^ e melekima:"Pogledajte vjeru i
ljubav moga prijatelja Ibrahima. On je ^ak spreman rtvovati
svoga jedinog sina pokoravaju^ i se Mojoj naredbi!"
Ibrahim pokua prerezati vrat sinu Ismailu otrim
kurbanskim noem. Me^ utim nita se ne desi. No ga nije
^ ak ni zagrebao. Ibrahim je pokuao ponovo, ali je ishod bio
istovjetan. On pokua i tre^ i put, ali no prosto nije htio
rezati. Onda on udari noem u oblinju stijenu. Ona se
rascijepi od otrine noa.
Tada no, voljom Allaha, progovori: "Vidi Ibrahime,
samo Allahova volja omogu^ ava noevima da reu, vatri da
pri i vodi da potapa. Sve dok Allah to ne dozvoli, ja nita ne
0820
mogu prerezati. A ako to eli Allah, ja mogu ^ak i najtvr^ u
stijenu rascijepiti."
Onda se Ibrahimu pojavi melek Debrail i objavi mu da
Allah eli da on rtvuje ovna umjesto Ismaila i da je On
zadovoljan oboma.
Allah zahtijeva rtvu od svih onih koji ele spoznati
svoga Gospodara. Od nas se trai da zarad Allaha rtvujemo
^ esto ono to volimo najvie - nau vezanost za ovaj svijet,
nae navike i nau oholost. Veliki Allahovi aici imali su
priliku da se osvjedo^ e da onima koji su spremni da se
odreknu svega sem Njega, Allah Uzvieni podari sva ovoze-
maljska i duhovna obilja.
*83 *
Strplj enj e
U malom selu u Turskoj, ^ ovjek po imenu Husejn
oenio je k^ er svoga komije. Na vjen^ anju Husejn je bio
op^ injen razgovorom dva u^ ena ^ ovjeka koji bijahu pozvani
da obave ceremoniju vjen^ anja. Oni navodie iz svoga
pam^ enja sure iz Kur'ana, razmjenjivali su sloena tuma ^ enja
vjerskog zakona i raspravljali o dubljim zna^ enjima Poslani-
kovog govora hadisa. Husejn ih je upitao kako su zadobili
i razvili tako bogato znanje i prefinjenost. Rekoe mu da su
proveli mnoge godine u prou^ avanju i obrazovanju na velikoj
vjerskoj koli u Istanbulu.
Sljede^ eg jutra, nakon prve bra^ne no^ i, Husej re^ e
svojoj mladoj eni: "Ja imam dvadeset godina i osje^ am da ne
znam nita od istinske vanosti. Ja elim da idem u Istanbul i
postanem u^ en. Molim te pobrini se za nae imanje i moje
roditelje dok se ne vratim. Vrati^ u se ^ im zavrim kole i
postanem u^ enjak."
Husejn tako ode u Istanbul koji je bio nekoliko sedmica
putovanja udaljen od njegovog sela. Proveo je sljede^ ih
trideset godina u studiranju, iao je od u^ itelja do u^itelja
sakupljaju^ i znanje. U pedesetoj Husejn kona^ no odlu^ i da se
vrati u svoje rodno selo i tako krenu na put ku^ i obu^ en u
po^asnu odje^ u vjerskog u^ enjaka ulemenajviega ranga.
*85 o
Na povratku zaustavio se u malom selu koje je bilo
udaljeno dan hoda od njegovog. Bilo je vrijeme jaciji, te ode
do damije da klanja. Seljani su bili oduevljeni to je ulema
takvoga ranga me^ u njima. Nakon namaza zamolie ga da
odri kratak ders. Svi bijahu oduevljeni sluaju^ i njegove
rije^i koje su klizile poput svile. Mada nisu mogli u potpu-
nosti razumjeti njegove u^ ene komentare, bili su presretni
to imaju tu privilegiju da ^ uju tako prefinjene rije^ i. Nakon
dersa nekoliko seljana mu ponudi svoje gostoprimstvo. Prvi
^ ovjek koji mu ponudi da bude njegov gost musafir
insistirao je da Husejn prihvati njegovu ponudu i Husejn
pristade.
Nakon ve^ ere dedo ga je upitao kako to da je postao
ulema. Husejn mu ispri^ a sve pojedinosti i kako je napustio
svoje selo, nakon prve bra^ ne no^ i, da bi otiao u Istanbul i
poha^ ao vjerske studije. Prisjetio se da je krenuo u dvade-
setoj godini ivota i da se sada vra^ a u svojoj pedesetoj godini
ivota. Suze mu navrijee na o^ i kada se prisjeti svoje
porodice i prijatelja koje tako dugo nije vidio.
Tada mu dedo re^ e: "Da li bih ti mogao postaviti jedno
pitanje?"
"Naravno," odgovori Husejn, "pitaj ta god poeli."
"ta je po^ etak mudrosti," upita on Husejna.
"Po^ etak mudrosti," re^ e Husejn, "je traiti pomo^ ^
Allahovu u svim prilikama."
"Ne, to nije po^ etak mudrosti," re^ e dedo.
"Prou^iti Bismilu prije svake aktivnosti," pokua jo
jednom Husejn.
"Ne, nije ni to," re^ e mu dedo.
Husejn je pro^ eljao sve u^ ene rasprave koje je usvojio
tokom trideset godina u^ enja, ali dedo je odbio da prihvati
bilo koju od njih kao ispravan i adekvatan odgovor na svoje
pitanje. Na kraju Husejn odustade od svojih nastojanja i upita
#860
dedu da li on zna odgovor. Dedo re^ e da zna. Husejn ga
zamoli da ga podu^ i ta je to po^ etak mudrosti.
Dedo re^ e: "Ja te ne mogu podu^ iti za jedno ve^ e onome
to nisi bio u stanju da nau^i za trideset godina kolovanja.
Ti si iskren i pametan ^ ovjek. Siguran sam da te mogu
podu^ iti ovome u godini dana. Mnogi ovo ne mogu nau^ iti ma
kako dugo pokuavali." Husejn pristade da ostane sa dedom
godinu dana i bude njegov u^ enik.
Sljede^ eg dana dedo povede Husejna sa sobom na njivu.
Radili su tako naporno da se toga dana Husejn vratio ku^ i
potpuno iscrpljen od posla. Ovo se nastavilo tokom cijele
godine. Husejn nikada nije radio tako naporno u svome
cijelom ivotu. Sav taj trud uloio je sa ciljem da nau^i ta je
to po^ etak mudrosti, ali svaki put kada bi pitao dedu da mu
otkrije tu tajnu, ovaj bi mu rekao da saburi i da ^ eka.
Kona^no, prola je godina dana. Tog dana, kada su se
vratili ku^ i iz njive, Husejn opet zamoli dedu da ga podu^ i
po^ etku mudrosti. Dedo mu re^ e da ^ e ga podu^ iti sljede^ eg
jutra.
"Zar je to tako kratko objanjenje," Husejn se izdera,
izgubivi strpljenje.
"Ja," re^ e dedo, "kratko je kao objanjenje, ali treba dugo
vremena da se razumije."
Narednog jutra, nakon doru^ka, dedo zamoli svoju enu
da pripremu vre^ u ita za njihovog uvaenog gosta, uklju^ u-
ju^ i i opskrbu za njegovo putovanje.
"Ma pro^ i se ti hrane," izdera se iznervirano Husejn,
"reci mi ta je to po^ etak mudrosti!"
"Sabuy,"re^ e dedo, ne prekidaju^ i da vri pripreme za
Husejnov polazak.
"Ne pokuavaj da me prevari," pitio je ljuto Husejn,
"radio sam godinu dana kao magarac, samo da bih nau^ io ta
je po^ etak mudrosti. Na srijedu s tim!"
a87o
"Sabur,"ponovi opet dedo.
"Ne, ne, ne^ e me se tako lahko otarasiti," Husejn je
bivao sve lju^ i. "Mora mi sada re^ i istinu! !!"
Dedo sada odloi posao koji je radio, okrenu se Husejnu
i, gledaju^ i ga pravo u o^ i sa najve^ om ozbiljno^ u re^ e:
"Strpljenje saburje po^ etak mudrosti!"
Husejn nije znao za sebe od bijesa.
"Ti si me namagar^io, iskoristio i napravio budalu od
mene. Ja ti mogu navesti bukadar citata u vezi sabura.Znam i
svaku suru u ^asnom Kur'anu u kojoj se strpljenje pominje!"
Dedo ga mirno pogleda i dade mu sljede ^ i odgovor:
"Jest, tako je, ali kada sam te upitao prije godinu dana ta
je po^ etak mudrosti nisi bio u stanju da mi odgovori. I kada
sam te upitao da li eli provesti godinu dana sa mnom da bi
to nau^ io, pristao si. Ti nisi bio u stanju da razumije taj
odgovor prije godinu dana. Cijelu godinu sam te prakti^ no
podu^ avao strpljenju i kako mora imati sabura da bi nau^ io
bilo ta od prave vrijednosti. Ti si iskustveno razumio ta
zna^ i imati sabura, a iskustveno znanje je jedino istinsko
znanje.
U^ enjak koji je pun nesvarene mudrosti i koji nije nau^ io
kako da primjeni teorijsko znanje koje posjeduje je ba poput
magarca natovarenog knjigama. Te knjige ne mogu pomo^ i
tom magarcu i, sude^ i po tvojoj gnjevnoj reakciji, izgleda da
ni tebi svo tvoje znanje ne moe pomo^ i.
Stranu nepravdu ^ e u^ initi drugima ako ih bude
podu^avao onome to sam nisi primijenio u praksi. Ako te
ljudi ^ uju da navodi izreke Poslanika i u^ enih ljudi o vjeri,
milosr^ u itd., a onda zapaze da tebi samom nedostaju ti
kvaliteti, uvidje^ e da si obi^ an laov. Pa ^ ak i gore, mogu
prestati da vjeruju u te Boanske istine o kojima si im vazio.
ta misli kakva bi tebe ^ ekala kazna ako oni koje si
pokuavao podu^ iti izgube svoju vjeru zbog toga to se tvoja
djela nisu poklapala sa tvojim rije^ ima?
0 88 *
Zbog svega toga zadobivanje sabura je od ogromne
vanosti. Istinski u^ enjak je onaj koji primjenjuje ono to zna.
Bez toga je obi^an laov. Vrati se ku^ i i podijeli svoje znanje
sa svojim komijama, ali nemoj nikada zaboraviti da mora
svoje znanje primijeniti u svakodnevnom ivotu."
Ovaj dedo, kao to vidite, nije bio obi^ an seljanin. On je
bio istinski u^ itelj i prijatelj Boiji evlijakoji podu^ ava
najdublje istine onima koji su sposobni u^iti od njega. On je
otvorio o^ i Husejnu za unutarnju nauku, te je ovaj mogao da
zapo^ne razumijevati i usvajati znanje koje je sakupljao punih
trideset godina.
Husejn je polahko iao nazad ka svome rodnom selu
razmiljaju^ i o dedinim rije^ima. Ve^ ^je bila no^ ^kada je stigao
ku^ i. Pogledao je kroz prozor svoje porodi ^ ne ku^ e i ugledao
svoju enu kako miluje kosu mladom ^ ovjeku. Isprva bijae
zapanjen i potpuno zate^ en, a zatim ga spopade estoka
srdba. Prvo to je pomislio je to da ga ena vara sa tim
mladim ^ ovjekom. On potee kuburu koju je kupio u
Istanbulu da se zatiti od razbojnika na svom dugom
putovanju ku^ i. I kada su upravo spremao da ustrijeli par,
prisjeti se svog jednogodinjeg naukovanja i vanosti sabura.
Oduzeti nekome ivot, u svakom slu^aju, nije mala stvar.
Odlu^io je da se upozna sa ^ injenicama prije nego li bilo
ta u^ ini. Ode do seoske damije gdje su se ljudi po^ eli
sakupljati da klanjaju jaciju. Seljani su bili impresionirani
Husejnovom odje^ om uleme i ukazae mu veliko potovanje.
Niko ga nije prepoznao, te ih Husejn po ^ e ispitivati o svojim
starim prijateljima i komijama. Mnogi od starijih ljudi bijahu
poumirali, ve^ ina njegovih prijatelja su sada bili dede sa
djecom i unu^ i^ ima.
Onda ih on upita: "A ta je bilo sa ^ ovjekom po imenu
Husejn koji je otiao u Istanbul prije mnogo godina?" Jedan
od ljudi mu odgovori: "Nita nismo ^ uli o njemu ima ve^ ^
trideset godina. Njegova ena je imala veoma teak period
*89 *
kada je on otiao, dan nakon njihovog vjen^ anja. Prve bra^ ne
no^ i zanijela je i s tekom mukom deverala je sve ove godine
podiu^ i sama njihovog sina. Ne znaju^ i ta se dogodilo sa
njenim muem, i da ^ e se vratiti ne, podigla je sama
svoga sina obrazuju^ i ga da postane u^ enjak, ba kakav je
Husejn elio biti. On je sada na u^itelj i imam i trebao bi se
uskoro pojaviti da predvodi molitvu."
Husejn je bio duboko potreen onim to je ^ uo. Po^ eo je
tiho plakati razmiljaju^ i o naporima i iskuenjima kroz koja
su proli njegova ena i sin, za ^ ije postojanje nije ni znao do
toga trenutka. Upravo tada se pojavi nao^ it, svijetao, mladi^ ,
obu^ en u odje^ u imama. To je bio mladi ^ ovjek koga je
Husejn vidio kroz prozor svoga doma.
Nakon jacije Husejn izade iz damije, okrenu se prema
selu svoga u^ itelja, dede-evlijaullaha, duboko se nakloni i
kroz suze povika: "Neka je hiljadu hvala i hiljade blagoslova
na tebe, moj neuporedivi muride!"Kada su ga seljani upitali
o njegovom ^ udnom ponaanju, on im ispri^ a cijelu pri^ u: da
je on Husejn koji je napustio njihovo selo prije trideset
godina u potrazi za znanjem i kako je proveo godinu dana
u^ e^ i se strpljenju to mu je pomoglo da izbjegne stranu
tragediju. Tada on zagrli svoga sina i njih dva krenue ku ^ i
zajedno.
*90 *
Iskuenja
Za vrijeme Ramazana veliki ejh Abdul Kadir Gejlani
r.a. putovao je kroz pustinju sa svojim derviima. Bili su
iscrpljeni vru^ inom, gladovanjem i e^ u. ejh je malo zaostao
iza svojih dervia. Iznenada pred njima se ukaza bljetava
svjetlost i sljede^ e rije^ i se javie iz te svjetlosti: "Ja sam
Allah, va Gospodar. Vi ste omiljeni i iskreni sljedbenici
Moga voljenoga ejha. Danas sam vam hranu i pi^ e u^ inio
zakonitim. Moete bez bojazni jesti i piti."
Dervii po^ ee da otvaraju svoje torbe sa hranom i pi ^ em
kada ih ejh Abdul Kadir sustie.
"Stanite! Ne prekidajte post," on povika. Onda se okrenu
prema onoj svjetlosti i re^ e: "Euzubillahi mine-ejtanir
-radim utje^ em se Allahu od prokletog ejtana!" Odmah
potom se ona svjetlost pretvori u mra ^nu rupu i iz nje izi^ e
prokleti ejtan i re^ e:
"Kako si me prepoznao, ja ve^ ^hiljadama godina uspjeno
varam ljude na ovaj na^in."
ejh mu odgovori: "Prepoznao sam te pomo^ u tri vrste
znanja. Oni koji ovo znanje posjeduju i upranjavaju ne ^ e
imati problema da te u svako doba prepoznaju. Oni su kadri
raspoznati zakonito od nezakonitog, istinu od lai.
*91 *
"Utje^ em se Allahu od prokletog ejtana!" re ^ e, jo
jednom trae^ i uto^ ite kod Allaha od tog vje^nog varalice i
lupea, na to ovaj nesta.
Vidite kako ejtan nikada ne prestaje pokuavati. On nas
^ esto hvata u mreu naeg ponosa i sujete kada iscrpi ostale
mogu^ nosti i kada mu ne uspiju sve druge varke. ejtan je
otvoreni neprijatelj ljudskome rodu i nema ta on ne ^ e
poduzeti samo da bi nas zavarao i zaveo od pravoga puta. On
ponekada vara ljude prave^ i se da je duhovni u^ itelj, pa ^ak
se ne libi, kao to smo vidjeli, predstaviti se i kao sami Allah
Uzvieni. Sigurnost lei u zadobijanju vjerskoga znanja,
znanja o nezaobilaznim zakonima vjere, te njihovo bes-
prijekorno upranjavanje; no, valja nam zadobiti i znanja o
unutarnjim duhovnim istinama.
Poznavanje vjerskih pravila i propisa slui kao zatita, to
znanje je poput ograde u vrtu. U tom vrtu moda ne ^ ete na^ i
samo cvije^ e i vo^ ke. U njemu moe biti pokoji korov i trn.
Ta ograda ^ e tititi vrt od opasnih ivotinja, me^ utim, ako
pokoja ivotinja uspije da u^ e u taj vrt, ista ograda je moe
zadrati unutra.
Duhovno znanje moe posluiti kao barijera protiv zla, ali
ono ne moe potpuno zatititi vae srce od pohlepe, srdbe i
nedoli^ nog ponaanja. Loi uticaji tu ne mogu lahko pro-
drijeti, ali oni se mogu zadrati jednom kada prodru u nas.
Duhovna praksa bez znanja je poput iroko otvorenog i
nezati^ enog vrta. U njoj moe rasti cvije ^ e i ra^ ati vo^ e, ali
tu nema ni^ ega da zatiti to cvije^ e i vo^ e od opasnih
ivotinja. Trenuta^na predanost i nadahnu^ e mogu lahko
i^ eznuti ili se ^ ak pretvoriti u licemjerstvo, nadmenost i
duhovnu sujetu, ako nisu okrueni visokim zidovima znanja.
Vjerski zakon ---eyijati sufijski put tarikatsu kao
dva krila. Sa jednim krilom se ne moe letjeti. Oba su
neophodna. Vi se morate pro^ istiti od vanjskih, materijalnih,
*93 *
"Prva vrsta znanja je znanje o eyijatu --- zakonu koji nam
je Allah Uzvieni spustio putem Svoga Poslanika. Prema tom
zakonu, mi ne moemo prekinuti ramazanski post osim ako
je to pitanje ivota i smrti. Niko u ovoj grupi nije umirao od
e^ i. Prema tome, tvoje nare^ enje je bilo protivno tome
zakonu. Allah ne daje zakone da bi ih potom mijenjao.
"Druga vrsta znanja je znanje akaida ispravnog
vjerovanja. Po tome mi znamo da Allah Uzvieni nema
odre^ eno mjesto boravka. On je mjesto svih drugih mjesta.
Poslanici su nam prenijeli da kada im se Allah obra ^ a Njegov
boanski glas dolazi sa svih strana u isto vrijeme. Ti si nam
se obratio samo iz jednog pravca, iz pravca svoje lane
svjetlosti, pa sam te i po tome prepoznao.
"Tre^ a vrsta znanja je znanje sufija. Sve velike sufije nas
podu^ avaju ovome: ako bi se Allah Uzvieni manifestovao u
naoj blizini, tj. ako bi zastori koji nas odvajaju od Njega pali i
mi se nali u Njegovoj blizini, nae unutarnje stanje bi se
drasti^no promijenilo, a naa nia priroda bi sasvim i ^ ezla.
Ali niko od nas trenutno nije doivio nikakvu promjenu
unutarnjeg stanja. Da nam se Uzvieni Allah zaista obratio
govorom, naa snaga, pa ^ak i naa svijest, potpuno bi
i^ ezla."
ejtan tada povika: "O ti si zaista kutbi zemanu^ itelj
ovoga doba. Dozvoli mi da se poklonim pred tobom - evlijom
punim mudrosti i svetosti. Ti bi zaista trebao imati mnogo
vie dervia. Mora da si potpuno zadovoljan sa sobom i to si
me tako vjeto raskrinkao."
No, ejh nije dozvolio da ga ejtan prevari igraju ^ i na
kartu njegove sujete.
*920
ne^ isto^ a, ali isto tako morate pro^ istiti svoju nutrinu od
ne^ isto^ a i bolesti kao to su ponos, licemjerstvo, nepo-
tenje, srdba, pohlepa i ljubav prema ^ asti i poloaju u
drutvu.
Tarikat bez erzjata je poput svije^ e koja nema zatite,
koja nema staklenke. U ovom svijetu puu razni vjetrovi koji
je mogu ugasiti. Ali ako imate lampu, koja ima zatitnu
staklenku preko svjie^ e koja tinja u sredini, va plamen se
ne^ e ugasiti, nastavi^ e tinjati u sigurnosti.
Ovo se ne smije zaboraviti: i enjat i tarikat su neizo-
stavni. erijat je temelj i on moe stajati bez tarikata i oni
koji ne u^ u u tarikat ni po koju cijenu ne bi smjeli prestati
slijediti put erijata.Voljom Allaha, oni koji ude za Boijom
blizinom i ele da pro^ iste unutranjost srca svoga, bi^ e
upu^ eni na tarikatski put pro^ i^ enja.
Allah Uzvieni ne gleda vanjtinu Svojih stvorenja, On
gleda na njihovu unutarnju ljepotu. On motri njihova srca, On
posmatra ^ isto^ u i ljepotu unutar njihovih srca.
Na viem nivou, morate razumjeti da je o ^istiti vanjtinu
kudikamo lake od ^ i^ enja vae nutrine. Nemojte se nipoto
prevariti da pomislite da je mogu^ e o^ istiti srce bez
prethodnog pro^ i^ enja onog vanjskoga. Na primjer, ako
smatramo novac - koji je simbol dunjaluka - prljavim, mi
moemo uvijek oprati ruke nakon to smo ga imali u rukama,
ali ako vam je srce zarobljeno hlepnjom za novcem, bi^ e
veoma teko o^istiti ga od te unutarnje prljavtine. Na tom
nivou, nastojati o^ istititi prvo vau nutrinu bi^ e veoma,
veoma teko. Treba po^ i od reda.
Ideal je dovesti u sklad ono unutarnje i ono vanjsko.
Jedno mora postati ogledalo drugoga. Vaa vanjtina mora
postati kao i vaa nutrina. Samo tako ^ ete do^ i do potpunosti.
O^istiti samo svoju vanjtinu nije dovoljno. Ovaj primjer
je pomalo prost, ali neko ko je ^ist izvana, a prljav iznutra je
kao toalet hala. Mi je ^istimo s vana, ali ona je iznutra
*94*
jako ne^ ista. U Turskoj u stara vremena birvaktilebilo je
vode u svakoj hali i bio je ^ ugum s kojim se obavljalo pranje
tahret. Unutar ^ uguma bila je ^ista voda, ali oko njega
o^ito nije bilo naj ^ istije. Ono to se trai je potpuna ^ isto^ a i
unutra i s vana. Mi moramo postati kao kristalna flaa, ^ista i
providna izvana i iznutra.
Primjer ovome je jedan od evlija iz naega reda. Nijazi
Misri r.a. bio je poseban Allahov prijatelj, jer mnoge tajne,
koje obi^ an ^ ovjek ne moe razumjeti, milo^ u Allahovom,
postaju razumljive putem njegove poezije. Ipak, svaki evhja
na ovome putu mora gaziti po trnju. Nijazi je bio protjeran na
gr^ ko ostrvo Lemnos. Mada ga je protjerao, u pismu sultan
mu se obra^ a sa potovanjem: "Allah Uzvieni i ti znate zato
ja moram pro^ i kroz ovo iskuenje i zato te moram pro-
tjerati." To je bio veoma uljudan i pristojan trn.
Nijazija su poslali na Lemnos u okovima. On nije mogao
odravati ^isto^ u svoga tijela dok je bio okovan u tamnici.
Tako je i umro. U stvari, on nije umro, on je `postao', on se
preporodio. Samo ivotinje umiru, istinski ljudi sa smr ^ u
postaju jo ivlji.
Hoda koji ga je gusulio zamjerao mu je na njegovoj
ne^isto^ i.
"Eh, pogledaj samo kakav si! Smatraju te evhjom, a vidi
samo kako si prljav!" govorio je.
Na to se Nijazi uspravi i re^ e:
"Toliko sam se ^ istio iznutra da nisam naao vremena da
o^ istim svoju vanjtinu."
Kad ga ovo sna^ e, hoda se istom onesvijesti.
Vidite, evhje ne umiru. Oni uvijek iznova `postaju'.
Vano je razumjeti da erzjat ^ ini da vae grubo bi^ e, vaa
vanjtina, postane cijenjena kod Allaha i u o^ima ovoga
svijeta. Ali Allah vidi vau nutrinu i to ne smijete zaboraviti.
*95*
S druge strane, vjernik je vjerniku ogledalo. Zahvaljuju^ i
vaoj vanjskoj ^ isto^ i, prihvati^ e vas u drutvo dobrih.
Me^ utim, ako je vaa nutrina ne^ista, to ^ e se kad tad
pokazati i onda ^ ete iz tog dobrog drutva biti izba^ eni. ^ista
vanjtina je samo ulaznica - va paso za ulazak u drutvo
dobrih.
Kao to dobro znate, postoje razli ^iti nivoi kod ljudi.
Svaki nivo ima izvjesnu boju, osim najvieg nivoa koji je
transparentan. To je nivo evlijaAllahovih prijatelja. Na
tom nivou, vaa vanjtina vie nije bitna, jer budu^ i da ste
postali providni, svako moe vidjeti ko ste i ta ste. Vaa
vanjtina i nutrina su postali jedno, ba poput kristalne flae
ispunjene ^ istom izvorskom vodom.
S druge strane, postoje neke sufije koje namjerno
putaju da im propada vanjtina. To naravno ne ide po
njhovoj volji ve^ ^voljom Uzvienog Allaha. To im je iskuenje
od Allaha da izazivaju srdbu i prezir svijeta. To zahtijeva
ogromnu unutarnju snagu i naravno pomo^ ^i zatitu Allaha.
Istinski evlija moe sebi priutiti i da izgleda poput bez-
bonog pijanca.
Sve ove stvari moramo uzeti u obzir ako elimo da
odgovorimo na pitanje ravnotee i sklada izme^ u unutarnjeg i
vanjskog razvoja. Nema jednostavnih da ili ne odgovora.
Jednom su se Bajezidu Bistamiji na ejtana alili njegovi
u^ enici govore^ i: "ejtan odnosi nau vjeru."
ejh onda pozva ejtana i po^ e ga ispitivati. ejtan mu
re^ e:
"Ja ne mogu nikoga prisiliti da bilo ta uradi. Previe se
plaim Allaha da bih to u^ inio. Ve^ ina ljudi odbaci svoju vjeru
iz raznoraznih, neopravdanih razloga. Tek tada ja stupam na
scenu, pokupim njihovu vjeru i bacam je na smetljite!"
o96a
Kod ejtana su sve ljudske osobine, izuzev jedne. ejtan
ne poznaje ljubav. Ljubav mu nije data. Ljubav je naslje ^ e
Adema.
Jednom neki poboni drvosje^a ivljae u umi sa svojom
porodicom. U blizini je ivjelo pagansko pleme koje je obo-
avalo bijeli bor kao svoje boanstvo. Bijeli bor je bio njihov
idol kome su se klanjali.
Jednoga dana drvosje^a re^ e: "Vala ^ u posje^ i njihovog
idola. Siguran sam da ^ e me Allah nagraditi, a i njima ^ u
pomo^ i da se kutariu idolopoklonstva. U isto vrijeme okori-
sti^ u se tim drvetom i dobiti lijepu paru za njega na bazaru.
Tako ^ u ubiti dvije ptice istim kamenom."
I tako on krenu, sa sjekirom u ruci, prema tom drvetu,
kada mu neki ^ ovjek preprije^i put i upita ga:
"Kuda si krenuo?"
"Ima jedno pleme koje se klanja drvetu kao boanstvu,
idem da im posije^ em to drvo," odgovori drvosje^a.
"Ne, ne, to ne smije nipoto uraditi," ^ ovjek mu re^ e.
"Ko si ti da mi kae da to ne uradim," odbrusi drvosje ^a.
"Ja sam ejtan," odgovori ovaj, "ne^ u ti dozvoliti da to
uradi."
"Ti, ti me ne moe zaustaviti!" povika drvosje^a pa se
baci na ejtana. Uhvati ga, obori ga na zemlju, a onda sjede na
njegova prsa i prisloni otru sjekiru na njegov vrat spreman
da ga ubije.
"Ti me ne moe ubiti," re^ e mu ejtan. "Allah mi je dao
da ivim sve do Sudnjega Dana. Sve do tada moja dunost je
da zavodim ljude." Ove rije^i na trenutak zbunie drvosje^ u i
ejtan to vjeto iskoristi pa mu re^ e:
"Ja znam da si ti poboan i odan ^ ovjek, da ima veliku
porodicu i da voli pomagati ljudima. Koliko novaca
zara^ uje?"
* 97 *
"Dva bakrena nov^ i^ a na dan," odgovori drvosje^a.
"Ti si ba nerazuman," re^ e ejtan, pa nastavi da plete
oko njega mreu smutnje. "Ti eli da posije^ e ljudima
njihovo boanstvo, zar misli da ^ e ti oni to dozvoliti. Bori ^ e
se protiv tebe do zadnjeg. Mogu te lahko i ubiti, tako bi tvoja
porodica ostala bez ikakve zatite i opskrbe. Budi razuman.
Pro^ i se toga. Ja ^ u s tobom na^initi pogodbu. Kae da
zara^ uje dva bakrenjaka na dan. Svakoga jutra od sada
stavi^ u ti pod jastuk dva zlatnika. Slae li se? Ti si brian
^ ovjek. Umjesto da nastrada i izgubi ivot, sada ti se prua
prilika da dobije dva zlatnika na dan i tako, na lahak na ^ in,
obezbijedi porodici opskrbu. ta god da ti od tog novca
ostane moe razdijeliti siromasima."
"Ne vjerujem ti nita," re^ e drvosje^a, "sigurno ^ e me
prevariti. Svak zna da si ti varalica i laov. Ti samo eli
spasiti svoju glavu."
"Ne, ne^ u te prevariti," re^ e ejtan, "isprobaj me ako ne
vjeruje. Ako ne na^ e dva zlatnika svakoga jutra pod svojim
jastukom, moe se uvijek vratiti sa sjekirom i posje^ i to
drvo, ako si se ba zainatio."
Naposljetku, drvosje^ a pristade. Slede^ eg jutra zaista
prona^ e dva zlatnika ispod svoga jastuka. On odmah ode
svojoj eni i pokaza ih.
"eno pogledaj, sklopio sam dogovor sa ejtanom.
Obe^ ao mi je svakoga jutra dva zlatnika. Od sada ^ emo ivjeti
lahko i ugodno."
ena nije bila potpuno uvjerena. "Zar ti ne zna da je
ejtan laov i varalica," re ^ e mu ona.
"Jeste eno, ali pogledaj," re^ e joj drvosje^ a, pokazuju^ i
jo jednom zlatnike koji su se sjajili.
Tog dana su jeli odli^no. Ono to im je ostalo podijelili su
fukari. Sljede^ eg sjajnog i sun^anog jutra drvosje^a zavu^ e
ruku po jastuk, ali zlatnika nije bilo. On podie i hasuru,
0980
zaviri pod krevet, pa ^ ak izvali i pod svoje skromne ku^ e, ali
ni tamo nita nije pronaao.
"Jah, prokletnik me je prevario," povika, sav u vatri.
Odmah se lati svoje sjekire i ljutito se zaputi prema
onom drvetu. Me^ utim, na putu ga je opet ^ekao niko drugi
do li ejtan, ovaj put s osmijehom na svome licu. "Kuda si to
krenuo?" upita ga bezobrazno.
"Ti varalico, laove! Idem da posije^ em tvoje lano
drvo!" odbrusi mu drvosje^a.
ejtan mu pri^ e i dodirnu ga svojim malim prstom i
^ovjek se prevrnu naglava^ke.
"Ho^ e li da te sada ubijem," ejtan mu re^ e, "kao to si
ti neki dan htio ubiti mene!"
"O ne, nemoj me ubiti, ja vie ne elim nita od tebe.
elim ti samo postaviti jedno pitanje. Samo dan prije bez
muke sam te savladao kada si me htio sprije ^ iti da posije^ em
drvo, odkuda ti sada tolika snaga pa ti mene sada savlada tako
lahko?" re^ e prestraeni i zbunjeni ^ ovjek.
"Zato to si ti onda bio krenuo da posije^ e drvo zarad
Allaha," ejtan mu re^ e, "a sada to ^ ini zarad dva bijedna
zlatnika."
Jednom nekakav okrutni razbojnik usmrti 99 ljudi.
Potom se pokaja i ode do hode, priznade mu svoj zlo ^in i
upita ga ima li nade za njega. Hoda mu re^ e da za tako
gnusan zlo^ in nema nade ni oprosta. Razbojnik se raesti na
te rije^ i i re^ e: "Ako je tako, ta me sprje^ava da i tebi
otkinem glavu!" Zatim izvadi sablju i skrati nesretnog hodu
za glavu.
Ubrzo potom ovaj razbojnik nai^ e na nekakvog mudrog i
u^ enog ^ ovjeka koji je bio osvjedo^ eni znalac istine.
Razbojnik ga upita da li ima oprosta za ^ ovjeka koji je ubio
* 99 *
stotinu nedunih ljudi i on mu odgovori da Allah oprata
svakome ko se iskreno pokaje. On dodade da razbojnik sada
mora napustiti svoj rodni grad, koji je bio pun razbojnika,
lopova i nemoralnih ljudi, i krenuti ka susjednom gradu u
kojem su ivjeli mnogi dobri i ^ estiti ljudi. Drutvo dobrih
nas vodi ka dobru, a drutvo opakih ka opa^ini.
Razbojnik se odmah vrati ku^ i, spakova se i krenu ka
gradu dobrih ljudi. Me^ utim, samo nekoliko koraka od
njegovog rodnog mjesta, stie ga smrtni ^as edeli on tu
preseli. Odmah se tu pojavie meleki pakla zebanije---
spremni da mu i^upaju duu i ponesu je u dehennem.
Me^ utim, u isto vrijeme tu stigoe i meleki raja, smatraju^ i
da on pripada njima. Tu otpo^ e estoka rasprava. Zebanije
rekoe da ^ovjek koji je ubio stotinu ljudi ne moe nita
drugo zaraditi osim dehennemske vatre, dok su meleki
denneta govorili da se on iskreno pokajao i da je ^ ak po^ eo
da djeluje u skladu sa time; naime, ve^ ^je bio krenuo ka
mjestu u kojem bi se o^istio od svojih grijeha.
Budu^ i da se nikako nisu mogli dogovoriti, poslae
Debraila da tu presudi. Dibril zatrai Allahovu pomo^ , jer
su postojali snani agrumenti na obje strane. Allah d.. mu
dade nebeski tap sa kojim je trebao izmjeriti razdaljinu od
razbojnikovog tijela pa do oba grada pojedina ^ no. Ako mu
tijelo bude bilo blie gradu opakih, onda je on za de-
hennema, a ako je blie gradu dobrih, neka ga povedu u
dennet.
Meleki se povinovae Allahovoj volji. Debrail postavi
nebeski tap izme^ u razbojnikovog tijela i kapije njegovog
rodnog grada i izmjeri samo dva metra razdaljine. Onda on
okrenu tap prema gradu dobrih i tada se, Allahovom
milo^ u, kapija toga grada prima^ e na samo metar rastojanja
od pokajnikovog tijela. Njegova dua pripade melekima raja i
oni ga ponijee u dennet.
0 100 *
Isto je i sa nama. Ako vi uistinu elite promijeniti svoje
loe navike, morate promijeniti drutvo u kojem se kre^ ete.
A najvanije je da molite Allaha da vam pomogne da se
oslobodite loih navika. Ne smatrajte to vaom zaslugom ako
vam to i uspije. Vae pokajanje je posljedica Allahove milosti,
a isto je i sa vaom sposobno ^ u da djelujete u skladu sa
vaim pokajanjem. Ako elite da budete od dobrih, onda
traite dobre ljude. Ako elite da budete od onih koji vole
Allaha, onda boravite sa aicima, onima koji vole Allaha.
Jedan od najve^ ih izvora zla u svijetu je ogovaranje
gibeti kleveta. Ali, znajte da i ejtan moe biti veliki
u^itelj. Sve to treba da u^inite je da saznate ta on eli i
potom uradite suprotno. Na primjer, ako vidite da je neko
uradio neto loe i pokrijete njegov grijeh, tj. ne prenosite to
drugima, Allah ^ e pokriti i oprostiti sedamdeset vaih grijeha.
Allah Uzvieni jednom upita Debraila: "0 Debraile, da
sam te stvorio kao ^ ovjeka kako bi mi ti robovao?"
"Gospodaru moj, Ti zna sve to je bilo, to ^ e biti i to
^ e se dogoditi. Nita na nebesima i Zemlji nije skriveno od
Tebe. Ti isto tako zna kako bih Ti ja robovao," odgovori
Debrail.
"Tako je," Allah re^ e, "Ja zaista to znam, ali Moji robovi
ne znaju. Govori, tako da te oni mogu ^uti i neto nau^ iti."
Onda Debrail re^ e: "Gospodaru moj, da sam ja ljudsko
bi^ e robovao bih ti na tri na^ ina. Prvo, napajao bih edne.
Drugo, pokrivao bih grijehe drugih umjesto da pri^am o
njima. Tre^ e, pomagao bih fukaru."
Allah onda re^ e: "Zbog toga to znam da bi ti to ^inio,
tebe sam poslao da prenese objavu Mojim Poslanicima na
zemlji."
* 101 *
Pokrijte tu^ e grijehe pa ^ e i vai grijesi biti pokriveni;
opratajte drugima pa ^ e i vama biti oproteno! Ne bacajte
ljudima u lice njihove greke, jer se isto moe i vama
dogoditi.
Vi moda znate neki od tu^ ih grijeha, ali Allah zasigurno
poznaje na stotine vaih. ta ako On po^ne otkrivati vae
grijehe? Ko ^ e biti u stanju to da pokrije jednom kada ih On
objelodani?
Pomozite onima koji to od vas trae. Ako odbijete da
pomognete drugima, moe se desiti da izgubite to to niste
htjeli dati svojevoljno. Zapamtite da je postaja Debraila
napajanje ednih, pokrivanje tu^ ih grijeha i pomaganje fukari.
Pomozite onima u nevolji sada. Ako propustite tu priliku
danas, moe se desiti da vam se ona nikada vie ne ukae.
Ogovaranje je uasna navika. Allah mrzi one koji to ^ ine.
On kae: "O vjernici, zar ^ ete jesti meso vaega mrtvog
brata?" Ogovarati brata vjernika, kada nije prisutan i kada
nije u mogu^ nosti da se brani, zna^i upravo to. Poslanik
s.a.v.s. je rekao da je ogovaranje gore od preljube. Napustiti
klevetanje i ogovaranje zaista je veliko postignu^ e i moe
vam osigurati uspjeh i spas.
Bajezid Bistami r.a. jednom prilikom je ispri ^ ao: "Dok
sam prisustvovao jednoj denazi, vidio sam duhovnog i
lijepog ^ ovjeka koji je drao prosja^ku ^ asu kakulBio
sam veoma iznena^ en. Smatrao sam da tako lijep ^ovjek ne bi
smio prositi. Te no^ i usnio sam san. Le toga ^ ovjeka
doneen je pred mene i bi mi re^ eno da ga po^ nem jesti.
ne jedem ljudsko meso,' rekoh.
ti si ga jeo danas,' rekoe mi.
Eto to me je snalo, mada ja nisam u stvari nita rekao
tom ^ ovjeku niti sam ga kritikovao pred kime to prosi. Ja
sam samo pomislio da tako lijep i duhovan ^ ovjek ne bi smio
prositi."
*102 *
Za Boije prijatelje i pomisao koja u sebi ima elemente
ogovaranja smatra se grijehom. A to se ti ^ e nas, sitne
buranije, grijeh nam je ako ogovaramo jezikom djelujemo u
skladu sa naim ne^istim mislima. Vrline pobonih ljudi
grijesi su za one bliske Allahu.
001
Velika mudrost je djelovati samo zarad Allaha i odbijati
djelovati iz bilo kakvih drugih razloga. Jednom se Hazreti
Alija borio sa jednim od najboljih boraca u neprijateljskim
redovima. Nakon izvjesnog vremena polo mu je za rukom da
neprijatelja obori na zemlju. On zamahnu svojom sabljom da
pogubi svoga protivnika, ali ga ovaj, u tom trenutku, pljunu
posred lica. Musliman - ratnik, Hazreti Ali, svoj ma^^zaustavi
i vrati ga u korice. Njegov protivnik je bio za ^ u^ en.
"Ne razumijem te," re^ e, "bio si spreman da me ubije,
ali kada sam te pljunuo ti povla^ i svoju sablju. Zato?"
"Borio sam se protiv tebe zarad Allaha," re ^ e mu Alija,
"ali kada me ti pljunu, osjetio sam bijes u sebi. Da sam te u
tom trenutku ubio bilo bi to nezakonito ubojstvo, jer bih te
ubio u srdbi, iz li^nih motiva. Ja se rado borim zarad Allaha
Uzvienog, ali ne elim da ubijam zarad svoga nefsa."
Alijin protivnik bio je toliko impresioniran Alijinim
postupkom da donese ehadet i postade musliman.
Jezidi poklonik ejtana jedne prilike do^ e u moju
knjiaru u Istanbulu. Nisam bio u knjiari i on zatrai od
moga pomo^ nika knjigu o oboavanju ejtana. Moj pomo^ nik
mu re^ e:
"ta si rekao!? To je najgori oblik nevjere kjufra!"
*103 *
Ubrzo se njih dva po^ ee sva^ ati i me^ u njima izbi prava
tu^a. U tom trenutku vratih se u radnju. Smirio sam jezidistu
ispitivaju^ i ga o istoriji njegovog vjerovanja. Nisam
posustajao u svojim pitanjima i on me upita: "Da li si ti
jezidi?"
"Ne,"rekoh mu, "ali zainteresovan sam, jer ja poneto o
tome znam."
^ovjek je bio sretan i ponosan da sam znao o njima i da
sam mogao sa njime razgovarati bez predrasuda.
Ovo vas moe za^ uditi, ali takvi ljudi zaista postoje. Jo
^ udnije je da su mnogi od nas poklonici ejtana, potpuno pod
njegovim uticajem, a da toga nisu ni svjesni. Bez sumnje je
da mnogi od nas, svjesno ili nesvjesno, oboavaju ejtana.
No, ejtan moe biti veoma koristan. U naem kuanju
ivota na dunjaluku, ejtan je poput soli i za^ ina. Hrana bez
soli i za^ina nema ukusa. Bez ejtana ivot bi bio bez ukusa.
Da nije njega vi ne biste imali nikakvih svjetovnih ambicija i
ne biste se borili za raznovrsne nagrade. Ne bi bilo ni policije
ni zatvora ni sudija. Sve te profesije postoje zato to ima
ejtana. Sve te nepravilnosti nas u stvari podu^ avaju redu. Mi
se u^ imo proivljavaju^ i suprotnosti.
Jedno od Allahovih svojstava je Onaj koji unizuje
ElMuzill, a samim tim i odvodi od pravog puta. Allah
upu^ uje na pravi put koga ho^ e i odvodi u zabludu koga ho^ e.
Allahovi Poslanici su manifestacija Njegovog svojstva Onaj
koji upu^ uje ElHadi. ejtan je manifestacija svojstva El
Muzillkoje je suprotno tome.
Jednoga dana ejtan re^ e: "ta je ovo? Prava nepravda'!
Kakvo god zlo da ljudi u^ ine i kada god im se desi neto loe,
uvijek okrivljuju mene. A ko mene u biti moe za ta
*1040
okrivljavati? Ja sam nevin. Pogledajte, pokaza^ u vam kako
me nepravedno za sve optuuju."
Snaan ovan bijae zavezan za kolac. ejtan malo olabavi
kolac i re^ e: "To je sve to ^ u ja uraditi."
Ovan potegnu konop i izvali kolac iz zemlje. Vrata ku^ e
njegovog vlasnika bijahu otvorena i u njenom hodniku bijae
veliko, prelijepo, starinsko ogledalo. Ovan ugleda svoj lik u
ogledalu i, misle^ i da je tamo nekakav ovan suparnik, jurnu
pravo na njega. Ogledalo se razbilo u hiljadu komada.
Doma^ ica ku^ e dotr^ a niz stepenice i ugleda svoje
prelijepo ogledalo u komadi^ ima. Ogledalo je ve^ ^godinama
pripadalo njenoj porodici. Ona zavrita na poslugu: "Odmah
zakoljite toga ovana, otkinite mu glavu!" Tako i u^ inie.
Taj ovan bijae ljubimac njenoga mua, hranio ga i pitao
od njegovog ro^ enja. Kada se vratio ku^ i i ugledao svoju
omiljenu ivotinju preklanu, kako lei u travi, on povika: "Ko
je preklao moga ovna? Ko se usudio da u^ ini tako gnusnu
stvar?"
"Ja sam ga ubila," re^ e njegova ena, "U^inila sam to
zato to je on razbio moje dragocjeno ogledalo koje je jedino
preostalo naslje^ e od mojih roditelja."
"U tom slu^aju, otputam te," re^ e joj razbjenjeli mu.
Uskoro, komije po^ ee da ogovaraju i njena bra^ a
saznae da ju je mu otjerao zbog jednoga ovna. To ih je
estoko razbjesnilo. Oni sakupie svoju rodbinu, naoruae
se i krenua da ga uhvate. On je ^ uo da oni dolaze pa sakupi
svoju rodbinu da mu pomognu da se od njih odbrani. Tako te
dvije porodice zapo^ ee sukob u kojem mnoge ku^ e izgorjee
i mnogi ljudi izgubie ivot.
ejtan na kraju re^ e: "Vidite. ta sam to ja u^ inio? Samo
malo protresao kolac. Zar sam ja odgovoran za strane stvari
koje oni jedni drugima po^inie. Ja sam samo malo olabavio
kolac."
Pripazite na vae kol^ eve.
*105*
Istina je da svaki ^ ovjek u svako doba moe pobijediti
ejtana. Bijae neki veoma poboan mladi ^ ovjek koji namaz
nikada nije proputao. Naravno, ejtan ne voli takve ljude.
Pokuavao je na sve na^ ine da tog mladi^ a zavede sa pravog
puta, ali zalud.
Neka stara ena bila je poznata po tome to je imala svog
li^ nog ejtana u sebi. Ona je o^ ito poznavala i`velikoga
poglavicu'. Jednoga dana ona mu re^ e: "Ja znam da ti
pokuava da zavede tog mladi ^ a sa pravoga puta i vidim da
ti to ne uspjeva. Ako eli, za malu nagradu ja to mogu
obaviti za tebe."
"ta trai za to?" ejtan re^ e, a bio je spreman da da
bilo ta.
"Samo par crvenih cipela; ako mi ih nabavi, upropasti ^ u
tog mladi^ a," re^ e ona.
"U redu, dogovorili smo se," pristade ejtan.
Sljede^ e ve^ eri, na svom putu u damiju, mladi^ ^ je
prolazio pored ku^ e u kojoj je stanovala stara ena. Baba
istr^ a zapomau^ i: "Jaoj meni, nema mi kokoaka! Razbjeale
su se svuda po selu. Ti izgleda kao fin mladi^ ^koji bi mogao
zaraditi koji sevab na ovoj staroj eni. Molim te ho^ e li mi
pomo^ i da sakupim kokoke?"
Mladi^ ^pristade da joj pomogne i zajedno sa njom potjera
kokoke nazad u avliju. Kada je obavio posao ona mu re^ e:
"Oh, ti si zaista divan mladi ^ ovjek! Svjetlost sija sa tvoga
lica. Ti mora da si veoma poboan i veliki miljenik Allahov,
dozvoli mi da te zamolim za jo jednu uslugu. Moja k^ i je na
spratu i jako je bolesna. Sigurna sam, kada bi ti otiao do nje i
uputio samo jednu dovu Allahu d.., da bi ona ozdravila.
Molim te, ho^ e li to u^ inii za nju?"
Mladi^ ^pristade i pope se na sprat. ^im je uao u sobu
njene k^ erke, babetina zatvori vrata za njim i zaklju^ a ga
0 106 *
unutra. U sobi, prelijepa djevojka je spavala na krevetu. Baba
mu se obrati kroz zatvorena vrata:
"Sluaj mladi ^ ovje^ e. Ti mora uraditi jednu od tri
stvari. U sobi ^ e na^ i bocu vina, a i dojen^ e te ene spava u
toj sobi. Izbor je na tebi: ili ^ e ispiti tu bocu vina, ili ubiti
njeno dojen^ e, ili po^ initi blud sa njome."
Mladi^ ^je bio uasnut, ali znao je da je uhva ^ en u zamku.
"Ne mogu nita od toga u^ initi," re^ e, "ja sam poboan
^ ovjek i nisam zgrijeio nikada u svom ivotu."
"U tom slu^ aju," re^ e baba, "ja ^ u vrisnuti i komije ^ e
odmah pojuriti ovamo, re^ i ^ u im da si nasilno uao u moju
ku^ u i da si pokuao da siluje moju k^ i."
"Ne, ne, nemoj to ^ initi," on se uspani^ i. Pogledao je
grozni^avo oko sebe. Ubistvo, blud i pijanstvo. Najmanji od
tih grijeha je opijanje. I tako on pristade da popije flau vina.
Kada je ispi, ena mu se u^ inila jo privla^nijom. Vino ga je
skroz uzelo i nije vie vladao svojom pameti, te se baci na
nju. ^im ju je napao, dijete po^ e da vriti. On ga udari i na
mjestu ga usmrti.
Na kraju su ga uhvatili i objesili kao ^ ovjeka koji je bio
pijanica, ubica i bludni^ar.
ejtan tu do^ e i donese par crvenih cipela, zavezanih na
dugom tapu. Iz daljine on prui tap prema toj babi i re^ e:
"Evo ti tvoje cipele."
Ni ejtan joj nije htio pri^ i blie nego to je morao.
Jednoga dana faraon se kupao. Neko mu je pokucao na
vrata. ejtan mu je bio doao u posjetu. Faraon upita: "Ko je
to?"
"Ti tvrdi da si bog, a ne zna ni ko ti je pred vratima,"
re^ e mu ejtan.
Kada je vidio ejtana pred vratima, faraon re ^ e: "Ja nisam
Bog, to dobro znamo i ja i ti. A ni ti nema mo^ ^koju tvrdi da
posjeduje. Allah nam je dao ove loe osobine da vrimo
* 107 0
nasilje nad ljudima i budemo sebi^ni. Sad poto znamo ko
smo i ta smo, pitam se ima li neko u svijetu da je gori od nas
dvojice?"
ejtan mu tada ispri^ a pri^ u o babi i pobonom mladi^ u.
Pri^a je imala i nastavak. Nakon to je uzela cipele od
ejtana, baba mu zatrai jo jednu uslugu, jer je obavila jedno
takvo `dobro' djelo za ejtana, za tri ^ avi par cipela. Ona mu
re^ e: "Ja imam kominicu koja je veoma pobona. Ona ima
dvije krave i svake ve^eri one se vra^ aju s pae s vimenima
nabreklim od mlijeka. Ona pomuze krave, napije se mlijeka, i
to je jo gore, podijeli ostatak sirotinji. elim da ti povede
te krave do litice i gurne ih u provaliju."
ejtan re^ e toj babi: "Zato, zar ta kominica ne daje i
tebi mlijeka?"
"Daje," re^ e baba, "ali to mi je od svega najgore. Najvie
zbog toga i elim da te krave nestanu."
ejtan joj predloi sljede^ e: "Umjesto da eli njihov
nestanak, dozvoli mi da ti poklonim dvije krave. Ukra^ u ih
odnekle i tebi pokloniti. Onda i ti moe ^ initi to i ona, ako
to eli."
"Ne, nikako," re^ e baba, "ja ne elim dvije krave, ja samo
elim da njene krave postradaju."
"Eto vidi," ejtan re^ e faraonu, "ova baba je gora od
mene i tebe zajedno."
Allah d.. je rekao: "Stvorio sam ^ovje^anstvo kao Moju
uzvienu kreaciju. Stvorio sam ga bolje od bilo ^ ega drugoga,
uklju^ uju^ i i meleke." No, ovo se odnosi na one koji su
ukrasili sebe Allahovim ukrasima i svojstvima koji su im
darovani. To su oni koji slijede Kur'anske upute i koji su
slijedili upute izvornih svetih knjiga i primjere svojih
* 108 *
Poslanika. Ali kada ljudi ne ulau napore da slijede Boansku
uputu, koja nam je sputena putem Poslanika, onda su oni,
kao to Allah Uzvieni tako^ er kae: "Najnii od najniih."
Ponekada takve osobe izgledaju kao ljudska bi ^ a, ali oni
su, u biti, ivotinje, i gore od toga. Razmislimo na trenutak o
najnasilnijim ivotinjama mesoderima: kobri, tigru, lavu.
Nakon svega, koliko oni zaista u^ ine tete? Mogu ubiti, ako
im se prui prilika, samo nekolicinu ljudi i ena. Ali ljudsko
bi^ e koje postane poput ivotinje moe poubijati na milione
drugih ljudi.
Ne postoji samo jedan ejtan. ejtan je stvoren prije
Adema, ali on tada nije bio ejtan. Kada je Adem stvoren on
je postao to to sada jeste i njih dva su zajedno sputeni u
ovaj svijet. Kad je Adem stvoren, Allah d.. je naredio svim
melekima da mu se poklone, svi tako u^inie osim Iblisa koji
re^ e:
"Ja sam bolji od njega..."
Zbog toga je on istjeran iz denneta. Ubrzo potom je i
Adem bio sputen u ovaj svijet.
Kao to smo svi mi potomci Adema a.s., tako i Iblis ima
svoje potomke. Jedna ejtanova noga je mukog roda, a jedna
enskog; on sam je hermafrodita. I on se pora^ a, tako da
svako od nas ima svoga li^nog ejtana.
ejtan se prikazuje u ljudskom obli^ju. Zabavlja ga to to
ga svi zamiljaju runog, sa rogovima i repom. ejtan nije
ruan. ejtan je izuzetne ljepote. On se pojavljuje ^ ovjeku u
obli^ju prelijepe ene. I naravno, pojavljuje se enama u
obli^ju prelijepog mukarca. Svi mi imamo svoje ejtane, za
svakog od nas su u druga^ijem obli^ju.
Kasno jedne no^ i Poslanik Muhammed s.a.v.s. iza^ e iz
ku^ e svoje mlade ene Aie. Ona je bila ljubomorna i slijedila
ga je. On se okrenu, nasmijei i re^ e: "Aia, vidim da si
povela svog ejtana sa sobom."
*109 *
"Ja ne vidim nikoga," re^ e Aia.
"Svako ima svoga li^ nog ejtana," re^ e Poslanik a.s..
"Pa ^ak i ti Allahov Poslani^ e, zar i ti ima svoga li^nog
ejtana?" upita ga Aia.
"Imam," odgovori Poslanik a.s., "ali ja sam svoga pre-
obratio. U^ inio sam ga muslimanom."
2001
Kada se ljudska bi ^ a prisje^ aju Allaha, ra^ aju se
an^ el^ i^ i, a kada ogovaraju, kleve^ u i ^ ine druga loa djela,
ra^ aju se ejtan^ i^ i. Ovi an^ el^i^ i i ejtan^i^ i, koji su proizvod
naega djelovanja, su poput odraza stvarnih meleka i ejtana.
Da^ u vam jedan primjer: kada ljudi proklinju jedni druge,
bore se, ubijaju jedni druge. To su djela ejtanska. Me ^ utim,
vaa predanost Allahu, ^ estitost, milosr^ e i djelovanje putem
tih dobrih svojstava, ima za proizvod samo dobro koje ^ ak
moe posluiti kao uzor i poduka drugima. Tako su vai
an^ el^ i^ i stvoreni. To nisu tjelesni an^ el^i^ i ejtan^ i^ i, oni
su poput odraza meleka i ejtana u ogledalu.
ejtan nikada nije bio u vrtu Edena. Zmija koja je bila u
Edenu, bila je izuzetne ljepote. Imala je ^ etiri noge koje su joj
oduzete nakon poznatog doga^ aja sa Ademom a.s. Allah d..
joj je tada naredio da se kre^ e na svom trbuhu. Pa ^ ak i sada
je zmija lijepa. ene prave torbe i cipele od njene koe. Zmija
nije bila ejtan. To se sve moralo dogoditi. Adem a.s. je
morao probati vo^ ku sa zabranjenog drveta, Allah d.. je u
jednom trenutku postavio ejtana na vrh zmijskog jezika.
Postoji veoma suptilno tuma^ enje u tome. ejtan je bio
otrov, ali ne i zmija. ^ak ni njen jezik nije bio ejtanski, samo
otrov na vrhu njenog jezika. To vam je dobar znak
Ono to vas odvodi u propast je to to se nalazi na vrhu vaeg
jezika - otrov ejtanski.
Kada je Adem a.s. protjeran iz Edena, Allah d.. je
rekao: "Silazite! Vi ste neprijatelji jedni drugima."
Vidjeli ste da se to i dogodilo ve^ ^u prvoj generaciji. Kabil
i Habil postadoe neprijatelji zbog otrovnog govora. Izvor
sveg zla je to to ljudi govore jedni protiv drugih i to jedni
druge proklinju.
^esto su me pitali kada ^ e vje^ni mir biti uspostavljen na
ovoj zemlji? Od Adema a.s vidimo da su svaki ^ ovjek i ena
morali pro^ i sijaset nevolja, a to nas isto ^ eka i u budu^ nosti.
ejtan je bio protiv Adema, Faraon protiv Musaa, Juda protiv
Isaa. To je naa sudbina.
ejtan je prvo bio melek; u stvari, vo^ a meleka. Zvao se
Haris, to zna^ i ambiciozan. Bio je ambiciozan u namazu.
Molio se Allahu d.. svuda po svemiru. Nema mjesta na
kome on nije padao na seddu. Ali kada je Allah stvorio
Adema, ejtan je smatrao da mu njegov predani ibadet daje
povlateno mjesto. Stoga se uzoholio. Kada mu je Allah
naredio da u^ini seddu Ademu, odbio je. Ta oholost, koju je
zadobio svojim ibadetom, protjerala je ejtana od milosti
Allahove.
Kada ga je Allah istjerao iz denneta i naredio mu da ide
u dehennem, Iblis je zamolio da mu da odgodu. "Padao sam
ti na seddu hiljadama godina, diljem ovoga prostranog
svemira," on re^a Allahu.
Tako mu Allah d.. dade odgodu do Dana Sudnjega.
Onda se ejtan zakleo da ^ e iskoristiti to vrijeme da vara
potomke Ademove i da ih odvodi sa puta istine.
"Bi^ u ispred i iza njih, s njihove lijeve i desne strane,"
ejtan re^ e.
Allah d.. mu to dozvoli i re^ e: "Svi oni koji te budu
slijedili bi^ e poslani u dehennem. Ali Ja ^ u Se manifestovati
iznad i ispod svih."
*110 *
Vidite, ejtan je zaposjeo samo ^ etiri pravca, ostavljaju^ i
iznad i ispod Allahu d.. Zbog toga mi, u namazu, diemo
svoje ruke `gore' prema nebu i sputamo nae glave `dolje'
prema zemlji.
Jednoga dana ejtan se etkao potpuno go ulicama
Bagdada. Dunejd Bagdadi r.a. nai ^ e kraj njega te mu re^ e:
"Pogledaj se samo, zar te nije stid?"
"Stid? Od ^ ega?" re^ e ejtan.
"Pogledaj koliko je ljudi oko tebe, cijeli Bagdad te gleda,"
re^ e mu Dunejd.
"Ti ih zove ljudima," ejtan re^ e, "ali oni za mene ne
predstavljaju nita. Igram se sa njima kao ongler sa svojim
lopticama. Ono to me uznemirava su ona dva ^ ovjeka u
damiji. Ne mogu im se ^ak ni pribliiti. Ako se samo malo
pribliim toj damiji, njihov dah me po^ ne priti poput vatre."
Dunejd Bagdadi postade znatieljan da sazna ko su ta
dva ^ovjeka pa ode do damije. U njoj zaista bijahu samo dva
^ ovjeka koja su u^ila zikr La ilahe illallah -- nema boga do
Allaha. Njihova lica bijahu pokrivena. Jedan od njih spusti
svoj nikab i nasmijei se. Bio je to prelijep mladi^ , toliko
mlad da su mu brkovi tek po^ eli rasti. On se okrenu,
nasmijei velikom sufiji i re^ e:
"0 Dunejde, zar i ti vjeruje svemu to ti ejtan kae?"
*112 *
Plemenitost
Bijae to prije mnogo ljeta kada neki umorni putnik
stie u malo mjesto. Obi^ aj u ta vremena bio je da se vrata
otvaraju svakome ko nai^ e kao Allahov musafir ili putnik
namjernik. Kada bi neko pokucao na vaa vrata i rekao: `Ja
sam Allahov musafir,' vi biste ga trebali pozvati unutra,
nahraniti ga i dati mu smjetaj za tri dana.
Dakle, na musafir je naiao na grupu ljudi iz toga mjesta
i upitao ih:
"Znate li ovdje neku ljubaznu osobu koja bi me mogla
primiti no^ as na konak? Sutra ujutru ja nastavljam svoj put."
"Znamo," oni odgovorie, "ima jedan ^ ovjek ovdje koji
rado prihvata musafire. On ^ e te primiti, nahraniti i biti
veoma nagodan prema tebi. Me^ utim, moramo te upozoriti
da on ima jednu ^ udnu naviku. Ujutro, kada se bude spre-
mao da krene dalje, on ^ e te dobro premlatiti."
Bila je zima i bilo je veoma hladno. Putnik namjernik
re^ e: "ta bude da bude, ne elim provesti ovu no^ ^na ulici
izloen estokoj hladno^ i i gladi. Glavno je da ovu no^ ^
provedem sit, u toploj sobi, a ako sutra budem morao dobiti
batine, pa neka tako i bude."
Ti ljudi ga onda uputie prema ku^ i toga ^ ovjeka i on
uskoro pokuca na njegova vrata. Vrata se otvorie i on pred
sobom ugleda veoma prijatnog ^ovjeka.
*113 *
"Ejvallah,"za sva pitanja postojao je samo jedan odgovor.
Doma^ in mu prinese bogat doru^ak. Nakon doru^ka
musafir je shvatio da je dolo vrijeme njegovom polasku.
Prisjetio se onoga to su mu ljudi rekli i pripremao se na
najgore, mada poslije tako ljubaznog prijema nita mu se tu
nije poklapalo.
`Ho^ e li me zaista sada ovaj ljubazni ^ ovjek izdege-
ne^ iti?' mislio je.
"Ja bih krenuo sada," on re^ e doma^ inu bojaljivo.
"Ejvallah,"sada doma^ in ponovi ove magi^ ne rije^ i, pa
dodade:
"Izgleda mi kao ^ ovjek koji nema ba mnogo novaca.
Ho^ e li mi dozvoliti da ti dam neto dukata da ti se na ^ e
za puta?"
"Ejvallah,"re^ e musafir, sav u ^ udu.
Doma^ in mu darova deset zlatnika, na ta musafir
pomisli:
`Nakon svega ovoga ima da me krvni^ki izdegene^i!'
Me^ utim, doma^ in ga isprati do vrata i re^ e mu:
"Allah emanet, dobri ^ ovje^ e."
Musafiru nita vie nije bilo jasno. Zakora^i preko praga,
zastade, jo jednom s nevjericom pogleda doma^ ina koji mu
se ljubazno smjekao. Krenu par koraka, pa se opet okrenu i
nita, doma^ in ga je pratio s smijekom. Onda se on vrati i
re^e svom dobro^initelju:
"Sluaj, moram ti neto kazati."
"Bujrum," re^ e mu ovaj.
"Ljudi u ovom gradu te ogovaraju, a ja u ivotu jo nisam
sreo plemenitijeg ^ ovjeka. Oni govore da ti postupa ljubazno
sa svojim gostima, ali da ih ujutro izmlati. Poto sam se
uvjerio da nije tako, mogu li i drugima ispri ^ati o tvojoj
ljubaznosti, ne bih li zatakao te glasine?" re ^ e mu iskreno
musafir.
* 115 *
"Ja sam musafir,"putnik mu re^ e.
"Bujrum, efendija, dobrodoao mi," ^ ovjek ga srda^ no
pozva u svoj dom.
Ponudi mu najbolje mjesto u svojoj ku^ i i ponudi mu
najbolje jastuke.
"Ejvallah ti,"musafir mu re^ e.
Ejvallah zna^ i kako ti eli, a doslovce, kako ho^ e Allah.
Taj izraz ozna^ava spremnost da se prihvati sve to nam je
dato, bilo ono dobro ili loe, ukusno ili neukusno, sje^ aju^ i se
da sve u biti dolazi od Allaha Uzvienog.
Ovako je tekao dalje razgovor izme ^ u ljubaznog ^ ovjeka
koji ga je primio i naeg musafira.
"Mogu li staviti jastuk iza tebe, da ti bude udobnije."
"Ejvallah."
"Jesi li gladan?"
"Ejvallah."
Doma^ in mu iznese ukusnu ve^ eru i onda ga upita da li bi
jo malo mogao jesti.
"Ejvallah,"re^ e musafir.
"Moe li kahva," upita ga poslije ve^ ere.
"Ejvallah."
"Pui li?"
"Ejvallah."
"Mogu li ti sada pripremiti postelju?"
"Ejvallah."
Doma^ in mu pripremi udobnu i mehkanu postelju sa
toplim perjanim jorganom.
"Ho^ e li malo vode prije nego to krene na spavanje?"
upita ga.
"Ejvallah."
Ujutro doma^ in se ustao veoma rano. On upita musafira:
"Jesi li za doru^ak?"
"O ne, ne, to to su ti oni rekli istina je," re^ e doma^ in.
"Ali prema meni nisi tako postupio," re^ e za^u^ eni gost.
"Ti si druga^ iji," ^ ovjek mu re^ e, "drugi gosti su samo
velika nevolja.
Kada im ponudim najbolje mjesto u svojoj ku^ i kau mi:
`0 ne, ne, hvala ti, ti tu sjedi.'
Kada im ponudim kahvu kau mi:
`Ne znam, ne elim da ti dosa^ ujem.'
Kada im ponudim ve^ eru kau:
`Ma nemoj se zahmetiti, nema potrebe.'
Takve ljude ja zasigurno izdegene ^im ujutro, prije nego
to odu."
Prije mnogo ljeta nekakav sufija otiao na hodo^a^ e
had Na kraju svoga hodo^a^ a, putem otkrovenja u snu,
saznao je da je te godine had svima bio primljen zbog
savreno obavljenog hada jednog trgovca iz Bagdada, po
imenu Abdullah ibn Ibrahim. To je bilo veliko postignu^ e.
Pravila hada su mnoga i sloena. Skoro je nemogu^ e za
svakog ^ ovjeka da ga obavi savreno i bez ijednog propusta.
Stoga svaki hadija upu^ uje dovu Allahu Samilosnom i
Milostivom da mu primi had, pa makar on i ne bio potpun.
Na sufija odlu^ i da se uputi u Bagdad i upozna Abdullaha
ibn Ibrahima, ^iji je had bio tako potpun da su sve ostale
hadzje hajrovale od njega.
Ranije, te iste godine u Bagdadu, sin se poalio svome
ocu. Naime, dok je bio u ku^ i svoga najboljeg prijatelja sluila
se ve^ era, ali njemu nita ne ponudie. Njegov otac je bio
zate^ en. Takvo neto je nezamislivo sa stanovita islamskih
pravila lijepog ponaanja. Takva vrsta negostoprimstva lahko
bi se mogla poistovjetiti sa grijehom.
* 116 *
Njegov otac ode do svoga komije sljede ^ eg dana i upita
ga o tome.
"Molim te halali mi," on zapo^ e , "to ^ u ti ovo re^ i. Ja
znam da si ti poboan ^ ovjek dobre naravi i ne mogu te
nikako povezati sa onim to se desilo prole no^ i. Siguran
sam da postoji dobar razlog zbog koga niste posluili ve^ eru
mome sinu."
Ovaj ^ ovjek je bio u pravu. Ako primijetimo da neko od
naih poznanika prijatelja u^ ini neku greku, dunost nam
je da mu ukaemo na to i ponudimo svoju pomo^ ^da je
prevazi^ e ako smo, na bilo koji na^ in, u stanju da to u^inimo.
Ako vidite slijepca da ide prema jarku, zar nije vaa ljudska
dunost da ga upozorite na to. A ako vae upozorenje ne
pomogne, dunost vam je da ga zgrabite i sprije ^ ite od
nesre^ e.
"Poto me pita o tome," komija re^ e, "objasni^ u ti o
^ emu je rije^ . 0 ovome nisam nikome govorio, ali moji
poslovi su ili veoma loe ove godine. Ve^ ^mjesecima moja
porodica kuburi jedva sastavljaju^ i kraj s krajem. Ve^ ^mjese-
cima smo na rubu gladi.
Ju^ e sam naiao na mrtvu kamilu na putu. Otkinuo sam
komad njene noge i donio je ku^ i. Ja znam da je takvo meso
nedozvoljeno haramu Islamu, osim ako se radi o
opasnosti po ivot zbog nedostatka hrane. Mi smo zaista bili
u o^ ajnoj situaciji i to nam je bio jedini izbor, to meso nama je
bilo dozvoljeno halal, ali ne i za tvoga sina i zato mu ga
nismo ponudili."
"Zaista mi je ao to me nisi prije upoznao sa svojom
situacijom," re^ e mladi^ ev otac, "ja imam novca i na pretek,
molim te dozvoli mi da ti sada pomognem."
"Ne mogu," re^ e komija, "Allah d.. zna moje stanje.
Ja se, za svoju opskrbu, uzdam u Njega. Ni ovo ti ne bih
rekao da nisam bio primoran na to."
* 117
"Molim te, zarad Allaha, prihvati moju ponudu," re ^ e
ovaj drugi, "zar me nije sam Allah uputio tebi? Zar ti moe
sa sigurno^ u tvrditi da On ne eli da ja postanem onaj preko
koga ^ e se Njegova milost spustiti na tebe? Osim toga,
utedio sam veliku svotu novca s namjerom da idem ove
godine na had. Ja sam, kao to zna, ve^ ^jednom bio na
hadu i prema tome ve^ ^sam ispunio svoju islamsku dunost
da posjetim Mekku i obavim hodo^ a^ e. Nije prijeka potreba
da idem opet, te insistiram da primi taj novac od mene, jer
ste ti i tvoja porodica u prijekoj potrebi za njime!"
Ve^ ^poga^ ate da se ovaj plemeniti ^ ovjek zvao Abdullah
ibn Ibrahim, zbog njegove plemenitosti had je bio primljen
mnogim hadijama. Kada ga onaj sufija na^ e i ispri^ a mu
svoju ruju san, Abdullah re^ e sav u suzama: "Hvaljen neka
je Allah, Gospodar svih svjetova, On uzdie koga ho^ e i
sputa Svoju blagodat na koga ho^ e. Samo On zna vrijednost
naih djela, samo On zna srca naa. Imao sam namjeru da
obavim had ove godine, ali novac je otiao u ruke potreb-
noga ^ ovjeka. ^udnovati su Allahovi putevi. Ja koji nogom
nisam iao na had, obavio sam had savreni!"
Poslanik Ibrahim a.s. je simbol plemenitosti i
gostoprimstva. On nikada nije jeo, a da nije posluio gosta za
svojim stolom. Jednom pro^ e mjesec dana a da niko ne svrati
do njega. Nije bilo nikoga da podijeli hranu sa njime pa on
jedva da je taj mjesec ita okusio. Kona^no, on uputi dovu
Allahu: "Gospodaru! Darovao si me ovom prelijepom navi-
kom da ne jedem ako nema nikoga s kim bih podijelio svoju
hranu. Ima ve^ ^mjesec dana kako nisam jeo. Pitam se ima li
ljudi sli^ nih meni, po ovome pitanju?"
"Idi i putuj svijetom," odgovori mu Allah d.., "pa ^ e
vidjeti ima li u njemu ljudi sli^ nih tebi."
Allah Uzvieni nam je preporu^ io da putujemo. Samo
putovanjima, mi Boija stvorenja, moemo jedni druge
upoznati. U tim susretanjima naih razumijevanja i naih i
srca, svi nesporazumi nestaju i prijateljstva zapo^ inju.
Tako je Ibrahim a.s. krenuo na svoje putovanje. Nakon
dueg lutanja, sreo je ^ ovjeka koji ga je molio da prihvati
njegovo gostoprimstvo govore^ i: "Ve^ ^tri mjeseca nisam jeo,
jer me Allah za to vrijeme nije po^astio musafiyom."Ibrahim
je gladovao mjesec dana, a Allah mu je sada pokazao ^ ovjeka
koji zbog iste stvari nije jeo puna tri mjeseca.
On radosno prihvati poziv toga divnog ^ ovjeka. Nakon
ve^ ere Ibrahim je uobi^ avao ibadetiti. On re^ e svom doma-
^ inu da ^ e ga se sjetiti u svojim dovama, a i da se on njega
prisjeti. Me^ utim, ^ ovjek mu re^ e da je on prestao da
upu^ uje dove Allahu d.. Naime, on je ve^ ^godinama traio
od Allaha jednu stvar, ali Allah mu tu elju nije ispunio. Stoga
je sebe smatrao nedostojnim da trai bilo ta od Njega.
"Moe li mi re^ i ta si traio od Allaha?" upita ga
Ibrahim.
"^uo sam," re^ e ^ ovjek, "da je trenutno na zemlji veliki
Allahov Poslanik, Njegov odabranik i miljenik po imenu
Ibrahim. Ve^ ^godinama molim Allaha da se susretnem sa
njime. Ali moja je elja ostala neispunjena. Zato smatram da
moja usta nisu vrijedna da ^ ine dovu Allahu. Molim te, ti u^ i
dovu umjesto mene."
Nakon nekoliko godina putovanja, Ibrahim a.s. se vratio
ku^ i. Ubrzo potom ^ uo je da neko kuca na njegova vrata.
Kada ih je otvorio, ugledao je zaputenog putnika koji bijae
prekriven prljavtinom i prainom. Ibrahim a.s. odmah uvidje
da ovaj ^ ovjek ne moe biti od vjernika, pa ga upita koje
je vjere.
^
"Ja sam vatropoklonik," ^ ovjek re^ e.
Kada je to ^uo, Ibrahim odmah pomisli da bi trebao ovoga
^ ovjeka uputiti na pravi put i osloboditi ga oboavanja idola. I
tako on odbi toga ^ ovjeka od svoga praga govore^ i mu:
"Ja ne pomaem nevjernicima i vatropoklonicima. Pri ^ i
pravoj vjeri - predanosti Allahu Uzvienom. Onda ^ u te ja
rado ugostiti."
Te no^ i, u snu, Allah se obrati Ibrahimu:
"0 Ibrahime, Ja nisam uskratio opskrbu tom ^ ovjeku,
mada Me on nije^ e i odbija da slijedi Moje naredbe. Pa kako
onda ti, Moj rob, moe odbiti da ga nahrani? Idi odmah i
dovedi ga za svoju sofyu!"
^im se probudio, Ibrahim se zaputi da prona^ e vatro-
poklonika. Putovao je mjesecima dok kona^no nije pronaao
tog ^ ovjeka u Medini. On re^ e ^ ovjeku ono to mu je
Allah d.. naredio i zamoli ga da po^ e s njime. ^ovjek
pristade i Ibrahim mu priredi kraljevski do^ ek. Dodirnut i
pokrenut ^istim dokazom Boanske milosti, vatropoklonik
prihvati Ibrahimovu vjeru.
Jednoga dana Hazreti Ebu Bekr, bliski prijatelj Poslanika
a.s. i prvi halifa, ugledao je svjee hurme na bazaru. On
odmah kupi nekoliko grana i ponese ih Poslaniku. Poslanik
Muhammed s.a.v.s. je volio svjee hurme. Ebu Bekr ih stavi
pred njega. Poslanik a.s. krenu da se poslui hurmama, kada
nekakav prost beduin, koji je sjedio straga, re^ e:
"O Allahov Poslani^ e, ja strano volim svjee hurme.
Mogi li ih ja imati?"
Poslanik a.s. tom beduinu dade sve hurme. Omer r.a.,
drugi halifa, kupi te iste hurme od tog beduina i ponovo ih
donese Poslaniku a.s. Me^ utim, beduin ih opet zatrai od
* 120 *
Poslanika i on mu ih opet dade, a da nije probao ni jedne.
Tada hazreti Alija otkupi hurme od tog napasnog beduina i
ponovo, po tre^ i put, one se na^ oe pred Poslanikom a.s.
Beskrupulozni beduin ih i po tre^ i put zatrai od Poslanika
a.s. te mu on na kraju re^ e:
"0 beduine, da li ti zaista voli svjee hurme ili si ovdje
radi trgovine?"
Nakon to je Omer r.a. postao halifa, jednom prilikom je
sjedio sa svojim prijateljima, kada im pri ^ oe tri mlada
^ ovjeka. Dvojica su, u stvari, drala tre ^ eg. Halifa ih upita
zbog ^ ega su doli. Dvojica mladi^ a odgovorie da im je tre^ i
ubio oca, te su ga doveli kod halife da mu presudi.
Omer r.a upita tog mladi^ a da li je to istina i on mu
odgovori:
"Jeste, istina je. Niko to nije vidio sem Allaha Uzvienog
i, ako mi dozvolite, ja ^ u vam re^ i kako se sve to odigralo i
prihvati^ u potom vau presudu, ma kakva ona bila. Stigao
sam ovoga jutra u Medinu da posjetim mezar Poslanika a.s..
Vezao sam svoga konja u vo^ njaku hurmi i sprao sa sebe
prainu puta. Prije nego sam zavrio s time, moj konj je
po^ eo da jede hurme. Kada sam to vidio, ja ga povukoh i on
se naglo trgnu i slomi hurminu granu. Upravo tada ugledah
starog ^ ovjeka kako tr^ i prema meni. U bijesu, taj ^ ovjek uze
ve^ i kamen i baci ga na moga konja. Taj kamen je smrskao
lobanju konju i moj voljeni vranac pade na zemlju mrtav.
Tada i ja, u srdbi, izgubih prisebnost. Podigao sam kamen
kojim je moj vranac ubijen i bacio ga nazad na starca.
Naalost, kamen ga je pogodio pravo u glavu, te se i on sru ^ i
na zemlju mrtav. Mogao sam tada pobje^ i, jer nikoga nije bilo
u blizini i niko nije vidio ta se dogodilo, ali radije ^ u primiti
kaznu na ovom nego na onome svijetu. Nisam imao namjeru
* 121 *
da ga ubijem. Izgubio sam glavu od bijesa kada mi je konj
bio ubijen."
Hazreti Omer mu re^ e sljede^ e:
"Ti si priznao veliki grijeh. U skladu sa erijatskim
zakonom kazna za to je smrt."
Mada je bio osu^ en na smrt, mladi^ ^je ostao miran.
"Kao vjernik ja se moram povinovati erijatu." re ^ e on,
pa nastavi: "Ipak, ja sam zaduen skrbnitvom jednog
siro^ eta. Novac sam sakrio u svome selu, na mjesto koje
samo ja poznajem. Ako bi vi odmah izvrili presudu nada
mnom taj novac bi bio izgubljen. Molim vas dajte mi tri dana
odgode da bih mogao vratiti taj novac njegovom vlasniku i da
to siro^ e ne bi ostalo uskra^ eno."
"Ne mogu," re^ e Omer. "Mogu te pustiti da ide, samo
ako ^ e neko garantovati za tebe svojim ivotom."
"0 halifo,"mladi^ ^re^ e, "ja nisam pobjegao kada sam
ubio starca. Nisam mogao onda, a ne^ u to uraditi ni sada, jer
strah od Allaha je ispunio moje srce."
"Sine moj," re^ e Omer, "vjerujem ti da ne^ e pobje^ i, ali
zakon mi zabranjuje da te oslobodim bez jamca."
Mladi^ ^pogleda oko sebe na ashabe koji su bili prisutni.
Tada on pokaza na Ebu Zerra r.a. i re^ e:
"On ^ e garantovati za mene."
Hazreti Omer se okrenu prema Ebu Zerru i upita ga da li
se slae sa time.
"Slaem se," re^ e Ebu Zerr, "garantujem da ^ e se ovaj
mladi ^ ovjek vratiti i predati sebe pravdi u roku od tri dana."
Ovome niko nije mogao protivrje^ iti, jer je Ebu Zerr r.a.
bio jedan od najvoljenijih i najpotovanijih Poslanikovih
ashaba.
Mladi^ ^se odmah zaputi u svoje selo. Potom pro ^ oe tri
dana i sinovi ubijenog ^ ovjeka do^ oe pred halifu. Mladi^ ^jo
nije bio stigao.
0 122 *
"Ebu Zerre!" povikae oni, "gdje je osoba za koju si ti
garantovao? Jam^ io si za nekoga koga nisi poznavao, ^ovjeka
koga si prvi put vidio. Ako se on ne vrati zahtijeva^ emo da se
pravda do kraja ispotuje."
Ebu Zerr im odgovori:
"Jo nisu istekla tri dana, ako se mladi ^ ^ne vrati na
vrijeme ja ^ u ga zamijeniti..."
Prisutni ashabi su svi bili u suzama kada Hazreti Omer
re^ e:
"0, Ebu Zerr, mladi^ ^moe zakasniti, a ti si garantovao
samo za tri dana; poto mi je Allah d.. svjedok mora^ u
izvriti kaznu nad tobom."
Ashabi su plakali jer je Ebu Zerr bio jedan od najoda-
branijih i najpredanijih ^lanova Muhammedove zajednice. Svi
su bili ophrvani dubokim osje^ anjima, mjeavinom bola i
tuge. Mnogi ponudie da plate krvarinu, ali sinovi ubijenog
^ ovjeka insistirae na smrtnoj kazni.
Iznenada, onaj mladi^ ^se tu pojavi, pranjav i umoran,
malo prije nego to su istekla tri dana. Sunce samo to nije
bilo zalo. U islamskom kalendaru dan se mjeri od akama do
akama. Iscrpljen do kraja, mladi ^ ^re^ e:
"Nadam se da se niste zbog mene brinuli. Vratio sam se
to sam bre mogao. Povjerio sam siro^ e mom dobrom
prijatelju. Napisao sam svoj testament i pourio nazad. Nisam
uspio da se vratim prije zbog pustinje i velike vru ^ ine. Sada
sam spreman da platim za svoj grijeh."
Svi bijahu zadivljeni mladi^ em koji je bio tako odan i
poten. Uvidjevi to, mladi^ ^re^ e:
"^ovjek mora odrati svoju rije^ . Vjernik ispunjava svoja
obe^ anja. ^ovjek koji ne ispunjava svoja obe^ anja nije drugo
do licemjer. Zar sam ja mogao dozvoliti da se kae: Nije
ostalo vjernosti u islamu."
*123 *
Kada su pitali Ebu Zerra da je poznavao ovog mladi ^ a,
on re^ e:
"Ne, nisam ga nikada ranije sreo. Ali da sam odbio
njegovu molbu pred Omerom r.a. i drugim ashabima, bilo bi
zaista uskogrudno. Zar sam mogao dozvoliti da se kae: Nije
ostalo plemenitosti u Islamu."
Na ove rije^ i pokrenue se i srca sinova ubijenog
^ ovjeka. Oni se pred svima odrekoe svojih zahtjeva za
mladi^ evim ivotom. Nisu ^ ak htjeli prihvatiti ni krvarinu.
"Mi ne elimo," rekoe, "da budemo uzrokom da se
kae: Nije ostalo samilosnih ljudi u Islamu. Odustajemo od
naeg zahtjeva sa namjerom da zaradimo zadovoljstvo
Uzvienog Allaha!"
Budite dosljedni svojoj rije^ i! Ispunjavajte svoja obe-
^ anja! Iskreni vjernik ^ e obe^ anje svoje ispuniti po cijenu
svog ivota!
Ec)C4
Zun-nun r.a. bio je na putu u Mekku kada ugleda psa koji
je bi toliko edan da je lizao stijene u pustinji. Poto nije imao
vode pri sebi re^ e svojim saputnicima: "Sedamdeset puta
sam obavio had Da^ u sevabe od sedamdeset hadeva onome
ko napoji ovoga jadnog psa."
Kada je ovaj Allahov prijatelj bio spreman toliko rtvovati
da spasi e^ i jedno Boije stvorenje, ta^nije jednoga psa,
zamislite koliko vrijedi ugasiti e^ ^jednome ^ ovjeku.
001
Nekakav tvrdica sjedio u ba ^ i kafane i pio svoju jutarnju
kahvu kada mu neki bezumnik pri ^ e i zatrai novac da kupi
jogurt. Tvrdica se pravio da ga ne primje^ uje, ali ovaj nastavi
da mu dosa^ uje i napravi tu pravu gungulu. Neki ljudi
*124*
ponudie novac ovome ludaku, ali on je zahtijevao novac
isklju^ivo od tvrdice. Napokon, tvrdica mu dade neto novca
za jogurt. Onda mu ovaj ^ ovjek po^ e traiti novac za hljeb koji
bi jeo uz jogurt. To je bilo isuvie za tvrdicu i on, apsolutno,
odbi da mu da novac.
Te no^ i tvrdica usni da je u dennetu. Bilo je to prelijepo
mjesto, puno cvije^ a i drve^ a, ispod kojih su vode tekle.
Nakon izvjesnog vremena, tvrdica je ogladnio, ali me^ u tom
rajskom ljepotom nije bilo hrane.
Upravo tada, tu se pojavi ^ ovjek izuzetne ljepote. Tvrdica
ga upita da je zaista u dennetu i ovaj mu odgovori da jeste.
Onda je tvrdica htio znati gdje se moe na^ i ta divna hrana i
dennetska ambrozija, o kojoj je toliko sluao. ^ovjek mu se
izvini i ostavi ga. Ubrzo se vrati sa neto jogurta. Tvrdica
zatrai malo hljeba uz jogurt, ali prelijepi ^ ovjek mu re^ e:
"Sve to si poslao ovamo je jogurt. Da si poslao i hljeb,
dao bih ti ga. Ono to si posijao na dunjaluku ovdje ^ e
ponjeti."
Sljede^ eg jutra tvrdica se probudio sav u znoju. Od toga
dana postao je jedan od najdareljivijih ljudi, neumorno je
hranio je sve prosjake i sirotinju u gradu.
EOCal
Jedan od drevnih Poslanika a.s. prisustvovao je vjen-
^ anju. Nakon ceremonije on re ^ e svojim sljedbenicima da je
sudbina mladoenje da preseli iste no^ i. Me^ utim, mlado-
enja se pojavi sljede^ eg jutra i poselami se sa Poslanikom,
na veliko iznena^ enje njegovih sljedbenika. Poslanik ih tada
sve povede do mladoenjine ku^ e. Zatrai da ga odvedu do
njegove sobe i tamo, svojim tapom, prevrnu njegov duek.
Ispod dueka, sklup^ ana, bijae zmija otrovnica. Poslanik
upita zmiju ta radi tu ispod dueka i zmija mu odgovori:
"Poslana sam da ugrizem gazdu ove ku^ e, ali nisam to mogla
*125*
u^ initi. Jednostavno sam se uko^ ila i nisam se mogla pokre-
nuti, kao da sam bila okovana."
Poslanik onda upita mladoenju da li je u^ inio neto
posebno na no^ ^svoga vjen^ anja. ^ovjek re^ e da mu je
prosjak zakucao na vrata upravo kada se spremao da se
povu^ e sa svojom mladom u derdek. Dao mu je ^au mlijeka
za sadaku. Poslanik se tada okrenu svojim sljedbenicima i
re^ e:
"Vidite li sada vrijednost sadake. Samo jedna ^ aa
mlijeka ovom je ^ ovjeku spasila ivot."
Jedna od vrijednosti putovanja je upoznavanje raznih ljudi
i u^ enje od njih. Prije nego to sam napustio svoju zemlju,
mislio sam da je gostoprimstvo specifi^ nost muslimana, a
posebno turaka. Ali kada sam doao u Evropu i Ameriku
uvidio sam da vi prevazilazite ono to sam ja smatrao izri ^ ito
naim.
Staro otomansko gostoprimstvo bilo je ^ uveno. Moj dedo
je bio halvetijski ejh u Jenbolu, dananjoj Bugarskoj. Jedno-
ga dana njegov brat je zatekao stranca pred svojim vratima.
Odmah ga je primio u ku^ u kao musafira. Naredio je svojim
slugama da zakolju jagnje i ispeku ga za ve ^ eru. Musafira je
on li^ no sluio. To je bio jedan od otomanskih obi^ aja da
gazda ku^ e li^no slui musafira, pa makar on bio i lutalica bez
prebijene pare. Brat moga dede nije znao da li je taj ^ ovjek
musliman, jevrej ili hri^ anin, to nije bilo vano.
Ugledavi cijelo pe^ eno jagnje ispred sebe, musafir re^ e:
"Ovo je zaista divno, ali ovo jagnje se ne moe jesti samo
tako."
"Samo reci ta bi ti jo bilo po volji, efendija," re^ e mu
doma^ in.
*126 *
"Ih, kada bi neko donio jednu litru vina uz ovo," odgovori
musafir.
Moete li samo zamisliti, to je bila ku^ a ejhovog brata.
U islamu nije samo zabranjeno piti alkohol, ve ^ ^i nuditi ga
drugima. Me^ utim, moj amida ovoga ^ ovjeka nije mogao
odbiti. On iza^ e iz ku^ e da ode po vino. Bila je no^ ^i morao je
oti^ i do oblinjeg bugarskog sela. U gradu u kojem su ivjeli
uglavnom muslimani nije bilo vina na prodaju. On se popeo
na konja i bio spreman da po^ e. Zamislite samo, on je bio
tur^ in, musliman i ejhov brat, ali ipak je pristao da ide u
bugarsko selo usred no^ i da bi kupio vino. Tolika je bila
vrijednost gosta.
On je kretao polahko kada njegov gost iza ^ e na vrata i
povika:
"Samo neka bude dobro staro vino!"
Tako on ode posti^ en i donese vino iz bugarskog sela.
Me^ utim, kada se vratio, musafira tu vie nije bilo. Ali
pe^ eno jagnje je oivjelo i sada je hodalo po stolu, a posu^ e sa
sir^ etom se pretvorilo u gust med koji je previrao preko
krajeva posu^ a, ali se nije prelivao.
Usput re^ eno, to je simbol obilja. Zato sam ja nakon
ve^ ere prole no^ i molio: "Neka se pojede, ali neka se ne
smanji i neka previre, ali neka se ne prelijeva."
Jo jedan primjer gostoprimstva u stara otomanska
vremena bilo je to da je svako, bio on bogat ili siromaan,
imao malu musafirhanu posebnu ku^ u za goste. Gosti bi
mogli do^ i i boraviti neko vrijeme u toj ku^ i kao da je njihova.
Dobivali bi hranu i ostale potrebtine. Na kraju, kada su
trebali po^ i, obi^ aj je bio da im se da i neto novca za puta.
*127 *
Gosti ili musafiri su se tako osje^ ali komotnim, jer u
glavnoj ku^ i doma^ ina morali bi slijediti obi^aje ku^ e i to bi
im moglo pri^initi nelagodu. Musafirhana, ku^ a za goste,
ni u ^ em nije oskudijevala. Iz glavne ku^ e je u nju slana hrana
i sve ostalo to je bilo neophodno...
U kasnom devetnaestom vijeku sultanova ena bila je
francuskinja koja je primila Islam. Ona je bila veoma
dareljiva ena. Sagradila je vie damija i ogromnu bolnicu
koja je ostala u upotrebi do dananjega dana. Nakon to je ta
bonica sagra^ ena, ona je uspostavila nadleno tijelo koje je
imalo za zadatak da se brine o svim potrebama bolnice i o
tome da svrha te ustanove ostane nepromijenjena.
U dvadesetim godinama ovoga vijeka, dakle ranim
godinama turske republike, direktor bolnice je odlu^ io da
izmijeni neke stvari. U bolnici je postojala tradicija da svaki
pacijent, koji je bio otputen iz bolnice, dobije trodnevnu
opskrbu.
"To je besmisleno," novi direktor je mislio, "mi ve ^ ^
ovdje lije^imo ljude besplatno, ovaj zastarjeli obi^aj nema
nikakvoga smisla. Nakon svega, mi smo sada u dvadesetom
vijeku..."
Tako je on ukinuo ovaj obi^aj. Me^ utim, on je i dalje
dobijao sav potreban novac za bolnicu od nadlenog tijela koje
je uspostavila sultanija, uklju^uju^ i i novac za trodnevnu
opskrbu pacijentima koji su zavrili svoje lije^ enje u njoj. No^ ^
nakon to je to u^ inio, sanjao je sultaniju. Dola je sa
kiobranom u ruci i po^ ela je da ga udara njime po glavi
govore^ i:
"Sram te bilo bijedni^ e! ta misli ko si ti. Odakle ti
pravo da ukine jedan lijep i plemenit obi ^ aj. Bolje ti je da
odmah vrati stvari u prijanje stanje!"
*128 *
Ustao je sljede^ eg jutra sa ^vorugama na glavi i nije mu
bilo druge nego da taj lijepi i plemeniti obi ^ aj opet u bolnicu
uvede.
Ponekad nam Allah d.. omogu^ i da postignemo u naim
dovama to to nismo postigli u stvarnom ivotu. Na primjer,
ve^ ina nas nema sredstava da sagradi bolnicu, ali Allah d..
nam moe dati da sagradimo bolnicu u naim snovima i
zaradimo istu nagradu kao da smo je sagradili u stvarnom
ivotu.
Isto tako, ako vas je Allah d.. zavolio, onda patnja koja
vam je su^ ena moe vas zadesiti u snovima umjesto na javi.
Namjera je isto vana kao i samo djelo. Na primjer, vi
moete pro^ i ispred bolnice i re^ i:
"Ah, i ja bih elio sagraditi bolnicu poput ove."
Za ovu iskrenu namjeru nijjetAllah d.. vas moe
nagraditi kao da ste je i sagradili. Poslanik s.a.v.s je rekao:
"Nijjet vjernika mu'minaje bolji od djela nevjernika
kjafira."
Kada sam bio mladi^ , neke od bogatih porodica koje su
ivjele u vilama, imale su poslugu koja bi stajala na kapiji i
pozivala ljude na ve^ eru. Ovo bi se ponavljalo svakog
ponedjeljka i petka uve^ e i svake ve^ eri za iftar u mjesecu
Ramazana. Posluga je skoro prisiljavala prolaznike da u^ u i
ve^ eraju. Ovih dana, zbog ekonomske situacije, stanje se
promijenilo, mada jo uvijek naa vjera smatra da je sluenje
gostu u biti sluenje Allahu. Gostoprimstvo je vaan princip u
Islamu.
Poslanik s.a.v.s. je jednom rekao:
"Oni koji vjeruju u Allaha d.. i vjeruju u Sudnji Dan,
neka budu velikoduni prema svojim gostima."
*129 *
Rje^nik manje poznatih rije^ i
A
adab
ah
ahbab
ahmak
Ahir
alim
arif
ak
aik
azab
B
Batin
bereket
D
ders
dervi
din
nepisana pravila lijepog ponaanja u tekiji,
damiji ili vani, po uzoru na ponaanje
poslanika Muhammeda a.s.
uzdah ^ enje, uspio je onaj koji ima ah na
Istinu i Uzvienog Allaha.
prijatelj, blizak drug.
neznalica, glupan, tikvan.
Allahovo lijepo ime, Onaj posljednji,
Onaj koji ostaje nakon svega.
u^ enjak, upu^ eni u (vjerske) znanosti.
gnostik, prosvjetljeni, onaj koji je zadobio
spoznaju.
ljubav, ljubavni zanos,
privrenost Uzvienom Allahu d..
zaljubljenik, Boanskom ljubavlju opijeni.
kazna, patnja, muka.
bit, unutranjost, tajna,
jedno od Allahovih imena.
blagodet, blagostanje
lekcija, predavanje, propovijed
onaj koji je svoje poslove prepustio Allahu d.,
onaj koji bdije pred vratima Uzvienog Allaha,
skroman i poboan ^ ovjek koji udi za spoznajom
istine, pripadnik jednog od dervikih redova,
sufija, mistik.
vjera, religija.
Vae gostoprimstvo prema nama, ovdje u Americi, je
znak predivne vjere i povjerenja. Allah d.. otkriva ogledala
vaih srca. Moja molitva ide ka tome da se On pojavi u
^ istim ogledalima vaih srca i da vaa plemenitost bude
nagra^ ena. . .
0 130 0
kuvvet mo^ , snaga
M
Mauk Voljeni, Ljubljeni.
mekam stanite, postaja, nivo na duhovnom putovanju.
mizan boanska vaga, na kojoj ^ e se vagati dobra i
loa djela.
mu'min vjernik, pravovjerni.
munafik licemjer.
musafir putnik.
musafirhana
ku^ a za putnike, mjesto gdje su se putnici
primali na trodnevni, besplatan konak.
murid u^itelj, duhovni predvodnik, uputitelj.
murid u^ enik, onaj koji udi za znanjem,
sljedbenik sufijskog reda
N
nafaka opskrba.
Nazar pogled, moe biti blagoslovljeni pogled
Allaha Uzvienog ili pogled nekog od
Njegovih prijatelja.
naj frula, sviralo od spaljene trstike.
nefs niski ljudski prohtjevi, porivi, jat, nefs prolazi
kroz sedam mekama ili stanica pro^i^ enja.
To su: Emara komanduju^ a, poudna, dua
sklona zlu, Levama pokajni^ka dua, dua
koja sebe kori, Mulhima nadahnuta dua,
Mutmeina smirena dua, Radija dua
zadovoljna Allahom d.., Merdija dua
sa kojom je Allah d.. zadovoljan,
Safija pro^ i^ ena, ^ ista dua.
nijjet namjera srca, djela ^ e se suditi prema nijjetima.
*1330
dirhem dinar.
dova molitva, zaziv Uzvienom.
D
dan dua.
dahil neznalica, agnostik, analfabet.
E
efendija gospodin, uglednik.
emir predvodnik, vo^ a.
em(e)r naredba, nalog, dekret.
evlija Allahov prijatelj, bogougodnik.
ezel praiskon.
F
fajda korist, dobit.
fakir(luk) siromah, ubog.
H
had hodo^ a^ e Kabe u gradu Mekki.
Hakk Istiniti, ime Uzvienog Allaha d..
haram (vjerski) zabranjeno, nedopustivo djelo
hrka gruba ruta dervia.
I
ibadet bogosluje.
Iblis ejtan, ^ avo.
iman vjerovanje, uvjerenje.
inalah ako Bog da.
K
kadija sudac.
Kevser ime jedne od rajskih rijeka.
kibur nadmenost, uobraenost, bahatost.
kutarisati osloboditi, spasiti.
4132 *
nur

svjetlost, bljetavilo.
P
padiah

car, kralj, monarh.

pejgamber poslanik, izaslanik, glasnik.
R
Rabb

Gospodar, Uzvieni Bog.

Rahman Milostivi, ime Uzvienog.
rahmet

milost, milosr^ e, Boija milost.

ruh

duh.
S
sabur(iti) strpljivost, strpiti se.
saf

red, linija.
sakija

onaj koji to^i vino ljubavi, moe se odnositi na

ejha, a moe i na Allaha Uzvienog.
salik

putnik duhovnog puta.

sejahat

duhovno putovanje, putovanje samo zarad

blizine Allahove.
sifati

atributi, svojstva, osobine.

sohbet

razgovor, prisnost, prijateljstvo.

sufija

dervi.

eher

grad, naselje.
ejh

duhovni u^ itelj, vodi^^sufijskog reda,

pro^ elnik tekije.
irk

idolopoklonstvo, teki grijeh, smatrati nekoga

Bogu sli^nim.
T
tarikat idejni sistem na^ina ivota zasnovan na erijatu,
kako ga je shvatio i primjenjivao neki vjerski
velikan pir, takvi vjerski velikani bili su
osniva^ i tarikata, islamsko duhovno bratstvo,
red, put.
*134*
terbijet
tekija
teslimijet
tespih
Z
zat
zijaretiti
zikr,
zikrullah
duhovni odgoj dervia, ejh terbijeti,
odgaja dervie.
tarikatska ustanova, duhovno odgajalite.
pokornost, predanost Allahu, ali i ^ ovjeku
koji nam moe pribliiti tajne Njegove,
sa zadovoljstvom primiti svaki udar sudbine.
brojanica sa trideset i tri ili devedeset i devet
bobaka koja se koristi u muslimanskoj Molitvi.
li^ nost, bi^ e, o Allahovom Bi^ u se ne moe
govoriti.
posjetiti, obilaziti.
sje^ anje i spominjanje Uzvienog Allaha.
*135*
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovina, Sarajevo
141.336
OZAK, Muzaffer
Ljubav je vino : predavanja sufijskog ejha u
Americi /Muzaffer Ozak ; sakupio i uredio Ragib
Frager ; prijevod sa engleskog jezika Ahmed
Ananda. - Sarajevo : A. Ananda, 2007. - 135str. ;
21 cm
Izv. stv. nasl.: Love is wine. - Predgovor /Ahmed
Ananda: str. 9-11. - Rje^nik manje poznatih
rije^ i: str. 131-135
1. Frager, Ragib
COBISS.BH-ID 15503622