Jusuf Rami

BONJACI U EGIPTU
U VRIJEME TURSKO-OSMANSKE UPRAVE
Sarajevo, 2012.
5 Jusuf Rami
Uvod
Visoke poloaje u Osmanskoj carevini poslije sultana i ejhu-l-
islama imali su veliki veziri, sadri-azami. Tu ast iz reda naeg
naroda u vie navrata obnaali su: Ibrahim-paa Bonjak, Ahmed-
paa Hercegovi i Damad Ibrahim-paa. Prvi je bio veliki vezir
trinaest godina, drugi deset a Damad Ibrahim-paa je na toj du-
nosti bio pet godina.
Nakon toga na ovom visokom poloaju nali su se Sinan-pa-
a Borovini, Ali-paa Semiz, Ali-paa Hadim, Malko Ali-paa,
Ahmed-paa Sari, Mele Mehmed-paa i mnogi drugi o kojima e
biti rijei u ovom radu.
Svaki od njih je obnaao prije ili poslije funkcije velikog ve-
zira i funkciju valije u Egiptu. Mnogi od njih su i svoj ovozemni
ivot okonali u Egiptu, to bi valjalo istraiti i negdje zabiljeiti jer
samo ono to je zabiljeeno ostaje, a sve drugo vremenom nestaje.
Njihovi zemni ostaci danas nalaze se na gradskom groblju
Qarafa u Kairu, bilo da sa radi o Maloj ili Velikoj Qara (Ali-paa
Hadim, Ahmed-paa Sarho, Bedrudin Mahmud i dr.), ili se na-
laze u mezaristanu Babu-l-vezir u Kairu (Ibrahim Kazaz Bonjak),
ili pak u mezaristanu na sjeveroistonom graninom prijelazu u
Han Junusu, gdje je ukopan Junus-paa, predvodnik bonjakih
jedinica u osvajanju Egipta.
6 Bonjaci u Egiptu
Svojim radom i zalaganjem oni su doprinijeli irenju Osman-
skog carstva i njegovom kulturnom uzdizanju. U Egiptu su refor-
mirali sistem kolstva, uredili sudstvo i upravu, popravili mnoge
ruinirane historijske objekte i iza sebe ostavili mnoge hajrate.
S druge strane, u Egiptu je u tom vremenu bilo dosta i ka-
dija, vrhovnih sudija, knjievnika i prepisivaa arapskih rukopisa
iz reda naeg naroda o emu e, takoer, biti rijei u ovom radu.
Mnoga nauna djela Bonjaka nastala su u Egiptu, bilo da se radi
o proirenim verzijama za potrebe tamonje italake publike ili
o djelima napisanim ili prepisanim u Egiptu, i tako su stigla do
naih biblioteka i italaca.
I DIO
9 Jusuf Rami
Bonjaci namjesnici
u Egiptu
Turci (Osmanlije) su prvo zauzeli Siriju 1516. god. Odluujua
bitka voena je kod Merdidabika, nedaleko od Halepa. Tu su
Mameluci doivjeli poraz, a Turci (Osmanlije) su se domogli ve-
likog ratnog plijena i nastavili svoj pohod prema Damasku. Kada
su zauzeli i ovaj grad, okrenuli su se prema Egiptu. Tada je sultan
Selim I zatraio od muftije Ali Demalija erijatsko opravdanje za
napad na Egipat i postavio muftiji tri pitanja:
Prvo pitanje: Ako jedan padiah islama u svetoj borbi (di-
had) za iskorjenjivanje bezbonika bude ometen zbog pomoi
koju tome bezboniku prua drugi padiah, da li je po erijatu
doputena borba protiv njega i zaplijena njegove imovine? Potvr-
dan odgovor obrazloen je hadisom (predajom) u kome se kae:
Ko bezbonicima pomae i sam je bezbonik.



: :
.
10 Bonjaci u Egiptu
Drugo pitanje: Ako neki narod koji je prihvatio islam (Egip-
ani) utjee na udaju i enidbu svoje djece s nevjernicima (er-
kezi) umjesto s muslimanima, da li je doputena borba protiv tog
naroda? Odgovor je glasio: Bez daljnjega.
) (
) (
:
.
Tree pitanje: Ako neki narod toboe pod izlikom islama,
kojeg ispovijeda, na svoj novac utiskuje rijei svoje vjere a zna da
e taj isti novac doi u ruke krivovjernika koji e tim novcem ii
stranputicom i nositi ga sa sobom u svom neistom stanju, ta
treba uraditi s takvim narodom? Odgovor je glasio: Ako to ne
spreavaju, dozvoljava se borba protiv njih.




:
.
Nakon ovih pitanja i odgovora sultan Selim I je krenuo u
osvajanje Egipta. Odluujua bitka voena je nedaleko od Kaira.
U toj bici poginuo je veliki vezir Sinan-paa Borovini, koji je
obrazovanje i odgoj stekao na dvoru sultana Bajazida II. Bio je
namjesnik u Hercegovini, Smederevu i Bosni. Imenovan je ve-
likim vezirom neposredno pred pohod na Siriju i Egipat 1516.
god. umjesto Ahmed-pae Hercegovia koji je bio u poodmakloj
dobi.
11 Jusuf Rami
Njega je 1517. god. kod Ridanije u podnoju Muqattama ju-
riom ustrijelio Tuman-beg koji se neozlijeen povukao i sklonio
kod arapskog ejha Hasana Merija, a ovaj ga je kasnije isporuio
sultanu Selimu I. Kada ga je ugledao sulatan Selim uzviknuo je:
Sada sam osvojio Egipat! Imao je namjeru voditi ga u Carigrad.
Meutim, izdajnici Gazali i Hajir-beg nagovarali su sultana da
ga pogubi pa su jednog dana, kada je sultan izjaio iz jedne uli-
ce, pripremili rulju koja je uzvikivala: Neka Bog podari pobjedu
sultanu Tuman-begu! Tada je Selimova sumnja dosegla vrhunac
i on ga je objesio na vratima Zuvejla, na istim vratima na kojima
su erkeki Mameluci vjeanjem ubijali svoje neprijatelje. Nakog
toga sultan Selim je naredio da se njegovo tijelo pokopa sa svim
poastima a i on je prisustvovao pokopu i denazi. Na kraju sultan
mu je podigao i nadgrobni spomenik.
Potom je na mjesto poginulog velikog vezira imenovao Junus-
pau koji je predvodio jedinice Bosanskog vilajeta pri zauzimanju
Egipta. Prilikom povratka iz Egipta sultan Selim I je Junus-pai
koji je jahao pored njega rekao: Osvojismo Egipat, a izgubismo
Sinana. Egipat nije ravan Sinanu... I tako, eto, ostavismo Egipat
iza nas, a sutra emo biti u Gazi.
Junus-paa nije mogao sakriti svoje nezadovoljstvo nad ita-
vom tom vojnom pa je rekao: to je plod tolikih muka i tekoa
nita nego da je pola vojske propalo u pustinji i na bojitu i da
je vlast nad Egiptom data u ruke izdajniku Hajir-begu. To je
bilo dovoljno da napuni mjeru Selimova bijesa, pa je dao znak
jednom momku iz tjelesne strae koji je na licu mjesta pogubio
Junus-pau. Veliki vezir je ukopan u mjestu koje se i danas naziva
po njegovom imenu Han Junus. (Hafada, Qissatu l-edebi Misr,
2/209; Hammer, Historija, 1/331).
Od vremena kada je Egipat uao u sastav Osmanskog carstva
primijetan je priliv velikog broja Bonjaka, odnosno Bosanaca
kao namjesnika, vrhovnih sudija, knjievnika i vaiza u Egiptu.
Neki od njih su izabrali Egipat kao mjesto svoga stalnog boravka.
O tome nalazimo podatke u djelima knjievnog i historijskog sa-
12 Bonjaci u Egiptu
draja. Jedno od tih djela jeste i Debertijeva historija Adaibu-l-
asar u kojoj se spominje prilino velik broj Bonjaka koji su radili
i djelovali u Egiptu.
Abdurrahman Deberti, autor djela, roen je u Egiptu
1167/1754. god. Njegov otac je bio profesor na univerzitetu El-
Azhar i jedan je od vrlo uglednih ljudi u tom vremenu. Porodica
el-Deberti potjee iz Abisinije, iz Deberta, po emu je i dobila
ovo ime.
Abdurrahman Deberti je umro u Kairu 1240/1825. god.
Nema osnove tvrdnjama da je on ubijen na putu prema svojoj
kui po nareenju Muhammeda (Mehmeda) Alija na koga se hi-
storiar kritiki osvrnuo. Ubijen je njegov sin za kojim je tugujui
Abdurrahman Deberti potkraj svoga ivota izgubio vid.
Njegovo djelo Adaibu-l-asar je dijelom hronika, a dijelom
nekrolog. Abdurrahman Deberti je ivio u vremenu Mameluka i
Muhammeda (Mehmeda) Alija, a bio je i sudionik francuske oku-
pacije Egipta. Historija Debertija predstavlja dopunu Historije
Egipta Ibn Ijasa na isti nain kako to Muvekkitova Povijest Bosne
predstavlja dopunu Historije Ibrahima Peevije.
Meu istaknutim Bonjacima namjesnicima u Egiptu bili
su: Ahmed-paa Hercegovi, Ibrahim-paa Bonjak, Damad Ibra-
him-paa, Husrev-paa i njegov brat Mustafa-paa Sokolovi, Ali-
paa Malko, Husein-paa Boljani, Mele Mehmed-paa i mnogi
drugi.
1. AHMED-PAA HERCEGOVI
Prvi dodir izmeu Bonjaka i Egipana desili su se i prije osman-
skog osvajanja Egipta. Historijska djela biljee da je Ahmed-paa
Hercegovi u Osmansko-mamelukom ratu 1486. god. bio zaro-
bljen i odveden u Kairo. U Kairu je proveo pet mjeseci, po ne-
kima godinu dana, nakon ega je vraen u Carigrad i 1488. god.
13 Jusuf Rami
imenovan kapudan-paom, glavnim zapovjednikom svih pomor-
skih snaga Osmanskog carstva. Kasnije je postao vezir, a 1497.
god. veliki vezir. Pet puta je obnaao funkciju velikog vezira, a
ne etiri puta (dr. Mustafa Ceri, Bonjakih 500 ...). Tri puta za
vrijeme vladavine Bajazida II, a dva puta u vremenu sultana Se-
lima I. Bio je muhaz u Bursi i lan carskog vijea jer se oenio
kerkom sultana Bajazida II koja mu je darovala dva sina: stariji
Ali-beg iri, istaknuti lirski pjesnik koji je umro u Kairu, i mlai
Mustafa-bega o kome nemamo nikakvih drugih podataka. Kada
im je otac umro, sultan Selim I ih je uzeo u svoje okrilje i tu su
kolovani i odgajani.
Inae, njihov otac Ahmed-paa Hercegovi je rodom iz Her-
cegovine, sin Stjepana Vukia Kosae. Kao djeaka otac ga je s
darovima poslao u Carigrad kao taoca, gdje je nakon izvjesnog
vremena preao na islam. Vie od deset godina obnaao je funkciju
velikog vezira. U njegovoj sviti bilo je dosta muslimana ali i bosan-
skih bogumila. Umro je prirodnom smru 1518. god., a ukopan je
nedaleko od Izmita pored damije koju je dao sagraditi.
) (

909 1503

.

) (



14 Bonjaci u Egiptu
)(

.) ( ) (

( ) (
) ( .)
)(
1486



( . 1518 )(
)15-14/1
2. IBRAHIM-PAA BONJAK
Neki smatraju da je Ibrahim-paa sin grkog mornara (Hammer,
1/352), drugi da je porijeklom Talijan ili Hrvat (Danimend,
5/16), dok ga Muhammed Harb, direktor Balkanolokog institu-
ta u Kairu, smatra Bonjakom, odnosno Bosancem.
Imenovan je velikim vezirom 1523. god. i na tom poloaju
je ostao punih trinaest godina. Umro je 1536. godine i ukopan u
dervikoj tekiji u Galati, bez nedgrobnog spomenika.
Kada je okonana pobuna Ahmed-pae Haina (Izdajnika) u
Egiptu, tada je sultan Sulejman Zakonodavac imenovao novog
namjesnika Egipta, velikog vezira Ibrahim-pau Bonjaka, i oda-
slao ga u Egipat da popravi stanje nastalo ovom pobunom. Bilo je
15 Jusuf Rami
to u augustu 1524. god. Iz Carigrada Ibrahim-paa je krenuo sa
pet stotina janjiara, s otom od deset brodova i s velikim brojem
vojnika razliitog sastava.
U Egipat je stigao u zvanju velikog vezira i namjesnika ove
pokrajine. Tamo je ostao dva mjeseca i trinaest dana, odnosno
sedamdeset i tri dana. Kolovoe pobune je pogubio a onda izdao
proglas u kome se kae:
Svima koji su zakinuti u pravima bie vraeno njihovo pravo.
Siromani i ubogi koji nisu mogli izmiriti svoje obaveze prema lo-
kalnoj upravi zbog ega su se nali u zatvorima, bit e osloboeni a
njihova dugovanja podmirena iz dravne blagajne. Siroad koja su
ostala bez roditelja moraju biti zbrinuta. Sve to je porueno u Kairu
za vrijeme pobune mora se popraviti. Porezi se moraju smanjiti, kol-
stvo reorganizirati i donijeti novi zakoni koji odgovaraju vremenu
u kome se Egipat naao. I sam je to na primjeru pokazao kada je
poluporuenu Omerovu damiju popravio iz svoje blagajne. U
dvoru koji je stajao naspram namjesnikove rezidencije postavio
je dvije vrste kule za uvanje javnog novca. Osnovao je i egipat-
sku pomorsku otu sa sjeditem u Suecu na ije elo je postavio
Selmana Reisa, koji je dugo godina boravio u Egiptu u vremenu
kada su Egiptom vladali Mameluci. Nakon toga se na zahtjev Su-
lejmana Zakonodavca vratio u Carigrad.
( . 930 . 1524
)
.
) (
) (

)(
:
16 Bonjaci u Egiptu
73









) (
) ( .

)64 ... ( .) (
3. DAMAD IBRAHIM-PAA
Bosanac. Roen u Novom eheru kod epa. Tu je sagradio da-
miju, drugu je sagradio u Kanii te bezistan u Osijeku. Kao ade-
mi-oglan doao je u Istanbul. Obrazovanje je stekao u Atmejedan-
skoj koli i kao silahdar je primljen na dvor. Godine 1579. postaje
aga janiara, a dvije godine kasnije beglerbeg Rumelije.
Imenovan je namjesnikom Egipta 1585. god. Njegovo na-
mjesnikovanje u Egiptu trajalo je jednu godinu, est mjeseci i
osamnaest dana. Nakon toga je na vlastiti zahtjev bio opozvan a
umjesto njega je kao namjesnik Egipta imenovan Sinan efendi,
bivi defterdar Egipta. Sultan Murat III udovoljio je njegovom za-
17 Jusuf Rami
htjevu. Vratio se u Carigrad preko Sirije u kojoj je usput pokorio
buntovnog bega Druza Manoglua. Ibrahim-paa bio je oenjen
Muratovom kerkom, sultanijom Aiom, pa je otuda u literaturi
poznat i kao Damad Ibrahim-paa.
U Carigradu je nakon povratka imenovan treim vezirom, a
zatim u tri navrata velikim vezirom (april 1596 - oktobar 1596,
septembar 1597 - april 1598, januar 1599 - juli 1601).
Umro je prirodnom smru 1601. god. a ukopan je u Carigra-
du ispod nagrobnog spomenika to ga je sam podigao u predvorju
Prinevske damije. Historiari kau, navodi Baagi, da je bio
veliki dravnik i vojskovoa, velikoduan, plemenit i milosrdan
prema svakom ovjeku ak i prema svojim neprijateljima. U Egip-
tu, dok je bio namjesnik, nije mnogo poboljao upravu i stanje u
zemlji jer se ubrzo preko Sirije morao vratiti u Carigrad.
1585 ) (
. 993 .
) (
( .
)66 ...
4. HUSEIN-PAA BOLJANI
Huseina-pau Boljania susreemo pod raznim imenima u litera-
turi. U nekim djelima susreemo ga pod nazivom Usein-paa, u
drugima kao Husein-pau Bajramovia, a u treim djelima pod
imenom Husein-paa, sin Bajram-agin.
Rodom je iz Boljania, mjesta koje se nalazi na pola puta
izmeu Taslide (Pljevlja) i ajnia. Njega je kao i njegovog sta-
rijeg brata, istie Baagi pozivajui se na Muvekkita, sebi uzeo
Mehmed-paa Sokolovi i poduio ga dravnoj slubi.
18 Bonjaci u Egiptu
Husein-paa Boljani je postao vezir i namjesnik Egipta
1573. god. Na tom poloaju i u tom svojstvu proveo je dvije godi-
ne. Nakon toga je opozvan i vraen u Carigrad. Bio je nemjesnik
i u drugim pokrajinama pa i u Bosni 1594. god., gdje je po svoj
prilici i umro druge godine po imenovanju.
Sagradio je lijepu damiju u Pljevljima, poznatu pod ime-
nom Husejnija, za koju je aleme nabavio u Egiptu jo dok je tamo
bio namjesnik. Aleme je pozlatio sa deset hiljada dukata i poslao
ih mletakim laama iz Aleksandrije. O tome Evlija elebi kae:
Alemi se i danas sjaje tako kao da su istom izali iz majstorove
ruke; od njihova sjaja ljudsko oko zabljeti. Od Sulejman-hanova
vremena ovi alemi nisu uope hrali. Ova damija ima i minber,
koji je takoer umjetniki izraen. Majstor je mramor isklesao da mu
se moe estitati na vjetini. Iznad mihraba nalazi se slika Kabe na
crnoj kadi, izvezena i ukraena zlatom...
U ovoj damiji ima jo jedna rijetkost koja zasluuje da se vidi.
To su hasure kojima je damija zastrta; njih je Husein-paa poslao
iz Egipta u Sulejman-hanovo doba. To je takva vrsta hasure da ona i
danas stoji onako umjetniki izraena i lijepa kao da je istom izala
iz majstorove ruke, pa e sigurno jo mnogo stotina godina tako ostati.
(Putopis, Odlomci..., 2/161, Sarajevo, 1957. god.)
Taslida je prije Husein-pae bila malo mjesto u kome je on
podigao damiju i pratee objekte kao i druge hajrate i tako je ovo
malo mjesto postalo velika kasaba.
Njegov brat Sinan-beg, zet Mehmed-pae Sokolovia, obna-
ao je funkciju namjesnika u vie sandaka a najvie u Hercegovini.
Legator je ajnia. U njemu je podigao damiju, a uz damiju je
dao sagraditi mekteb, tekiju, musarhanu i vie duana. Umro je u
ajniu i ukopan u turbetu pored damije koja nosi njegovo ime.
Tu je ukopana i njegova ena, sestra Mehmed-pae Sokolovia.
19 Jusuf Rami
5. MUSTAFA-PAA BONJAK
Nakon smrti Hajir-bega, namjesnika Egipta, Mustafa-paa Bo-
njak je postavljen za novog namjesnika u Egiptu. Iz Carigrada je
krenuo s pet stotina janjiara smjetenih u petnaest plovila. Nje-
govo namjesnikovanje u Egiptu poelo je krajem oktobra 1522.
god., a zavreno u maju 1523. god. U Egiptu je kao namjesnik
proveo pet mjeseci i sedam dana. Godine 1523. napustio je Egipat
i vratio se u Carigrad. Njegovo naputanje Egipta nije bilo zbog
nekih nedostataka u upravljanju pokrajinom, nego zbog toga to
je bio potreban Istanbulu, glavnom gradu carevine.
Mustafa-paa Bonjak je roen u Bosni. Bio je zet sultana Seli-
ma I i mu sestre sultana Sulejmana. Obnaao je dunost seraskera
i drugog vezira, a onda je imenovan namjesnikom Egipta. Ma-
meluci su bili protiv njegovog imenovanja jer im je bio nepoznat.
Otuda je dolo do pobune mamelukih sultana (Danim, Danijel
i Budak) u elji da se rijee novog namjesnika i umjesto njega na
taj poloaj izaberu jednog od njih (Kansu) koji je bio u sviti Hajir-
bega. Meutim, pobuna je uguena, a vinovnici kanjeni.
Mustafa-paa Bonjak je umro 1528. god. Ukopan je u Gez-
bi pored damije koju je dao sagraditi. Uz damiju je sagradio i
medresu, tekiju i imaret. Za potrebe medrese uvakuo je 5000
knjiga. U literaturi se spominje pod imenom Mustafa-paa o-
ban (Baagi), Vezir Mustafa-paa (Peevi), Mustafa-paa Bonjak
(Muhammed Harb).
( ) (
( ) ( )
)

24
. 929 3 . 1522
20 Bonjaci u Egiptu
) (
) ( ) (
.)(

) (
)( )( )(
) (
( )(
.)
) (
.
) (
1523 27 . 929 12
.
. )(
)63 ... (
6. HUSREV-PAA SOKOLOVI
Spominje se u literaturi i kao Husrev-paa Deli. Brat je Mustafe-
pae Sokolovia i prvi meu njima koji je bio namjesnik Egipta.
Imenovan je na ovu dunost 1534. god., a zatim je pozvan u Ca-
rigrad za vezira u Visoku portu, gdje je dogurao do drugog vezira,
a onda je, nakon svae s velikim vezirom Sulejman-paom, lien
vezirske asti i udaljen. To Husrev-paa nije mogao izdrati pa
21 Jusuf Rami
je odluio umrijeti usteui se od jela i pia. Umro je u krevetu
1544. god. Ovakav nain samoubistva nije poznat u islamskoj
povijesti.
7. MUSTAFA-PAA SOKOLOVI
Drugi meu Sokoloviima koji je obnaao funkciju namjesnika
u Egiptu bio je Mustafa-paa Sokolovi, roak Mehmed-pae
Sokolovia. U literaturi se spominje pod imenom ahin (Sokol),
odnosno Kara ahin (Crni Sokol). Ovaj nadimak dobio je za vri-
jeme Osmansko-iranskog rata u vremenu Sulejmana Zakonodav-
ca kada se usmjerio na iranskog aha Tahmasiba. Pria se da je
sultan kada je vidio hrabrost i odlunost ovog Bonjaka uzviknuo:
(Bravo moj sokole!) i naredio da to bude njegov
nadimak.
Imenovan je za namjesnika Egipta 1560. god. i u tom svoj-
stvu ostao u Egiptu tri godine, pet mjeseci i dvadeset dana. Nje-
govo namjesnikovanje u Egiptu trajalo je sve do kraja 1563. god.,
a onda je povuen u Carigrad.
. 1560 ) (
)( . 968

971 . 1560 . 968
. 1563 .
( .
)( )
)(
! : ) (
22 Bonjaci u Egiptu
( .)(
)64 ...
8. BEHRAM-PAA SOKOLOVI
Trei meu Sokoloviima koji je namjesnikovao u Egiptu bio je
Behram-paa Sokolovi, sin Mustafe-pae Sokolovia (Kara-a-
hin). Bio je prvo jemenski a potom egipatski namjesnik sultana.
U Jemenu je sagradio nekoliko damija i medresa. Uredio je sud-
stvo i upravu pa je meu Arapima ostao u ugodnoj uspomeni.
Umro je oko 1578. god. (Bali, Kultura Bonjaka, 167).
9. MUSTAFA-PAA PLJAKO
Bonjak odrastao na carskim dvorima bio je i Mustafa-paa Plja-
ko. Godine 1520. imenovan je kapudan-paom (komandantom
marnarice), a kada se oenio uglednom dvorjankom ahi-Huban,
postao je vezir. Bio je namjesnik u Siriji, kasnije u Egiptu, pa po-
slije toga je otiao u mirovinu. Umro je u Carigradu 1533. god.
Ukopan je u posebnom turbetu na Ejjubu.
10. AHMED-PAA HAFIZ
Doao je na dvor kao ademi-oglan. Godine 1588. imenovan
je namjesnikom Kipra, a dvije godine kasnije bio je namjesnik
Egipta. etiri godine je kao namjesnik proveo u Egiptu da bi se
kasnije vratio u Bosnu, svoj rodni kraj, kao njen namjesnik. Bio
je zamjenik velikog vezira Ibrahim-pae, zatim Ali-pae Malkoa
(Javuza). Kasnije se povukao u mirovinu. Umro je 1613. god. na
putu za Mekku. Ukopan je pored damije koju je sagradio pokraj
Kuuk-Karama. (Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 335).
23 Jusuf Rami
11. ALI-PAA SEMIZ
Rodom iz Prae, mjesta koje se nalazi na pola puta izmeu Sara-
jeva i Gorada, bio je Ali-paa Semiz. Nekada je Praa bila vana
stanica na karavanskom putu izmeu Sarajeva i Carigrada. Mjesto
je dobilo ime po rijeci Prai, koja pored njega protie.
Ali-paa je bio veoma krupan pa je otuda i dobio ovaj pri-
djevak Semiz (Debeli). Doao je na dvor kao ademi-oglan. Tu je
stekao osnovno obrazovanje. Iz dvora je izaao kao janjiarski aga
i nastavio kretanje u slubi sve dok nije postao namjesnik Egipta
1543. god. Po povratku iz Egipta imenovan je 1561. god. velikim
vezirom da bi nakon etiri godine mudre vladavine umro. Bilo je
to 1565. god. Ukopan je u mauzeleju Ejjuba Ensarije. Narod ga
je volio jer je bio krajnje poten i pravedan.
U Prai je 1546. god. sagradio damiju i turbe. Damija je
ovih dana obnovljena i ponovo stavljena u slubu Islamske zajed-
nice. Nakon obnove damije uslijedila je i obnova turbeta i harema
pa je ta graditeljska cjelina proglaena nacionalnim spomenikom
BiH. Narod vjeruje da je Ali-paa Semiz ukopan u ovom turbetu.
Otud je ova graditeljska cjelina dobila jo vie na vanosti.
12. HADIM ALI-PAA
Meu Bonjacima namjesnicima u Egiptu bilo je vrlo iskrenih, po-
tenih i pravednih ljudi. Jedan od njih je, prema ocjeni mnogih,
bio i Ali-paa Hadim. Imenovan je namjesnikom Egipta 1560.
god. U Kairu je godinu dana nakon imenovanja umro. Ukopan je
na gradskom groblju Qarafa. Iza sebe nije ostavio veliko bogatstvo.
Baagi navodi 62 dukata, a Muvekkit oko dvije hiljade dukata.
Bio je, prema Muvekkitu, vrlo osjeajan ovjek, saaljiv, odmjeren i
nadasve plemenit. Svojom pravednou i velikodunou potisnuo
je uspomenu svih naih bivih namjesnika u Egiptu. Egipani su ga
zvali Ali-paa od Qarafe i na nogama spominjali njegovo ime.
24 Bonjaci u Egiptu
Inae, Ali-paa Hadim je, prema T. Okiu, Bonjak iz Droz-
gametve kod Sarajeva. Jedno vrijeme je obnaao funkciju velikog
vezira. Bio je valija Bosne, zatim Temivara, Budima itd. Sagradio
je damiju koja se po njegovom imenu naziva Ali-paina damija
u Kladnju. (Vedad Bievi)
Meutim, mnogi ga poistovjeuju sa Gazi Ali-paom, a to su
dvije razliite linosti. Prvi je umro u Kairu 1561. god., a drugi u
Sarajevu 1557. god. Damija koja je sagraena u Sarajevu pored
Koevskog potoka je damija Gazi Ali-pae, a ne damija Hadim
Ali-pae kako to tvrdi Sejfudin ef. Kemura i drugi (Sarajevske da-
mije, 271).
Baagi se nije mogao opredijeliti ni za jedno od ova dva mi-
ljenja: Koji je Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili So sagradio
damiju u Sarajevu, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Egiptu
godinu dana prije nego to je sagraena damija u Sarajevu, a nje-
mu je Muvekkit pripisuje (Povijest Bosne,1/138). O Temerotovu
begovanju u Bosni moe se samo nagaati, jer neki stari popisi
bosanskih namjesnika iza So Mehmed-bega piu Ali-beg bez pri-
djevka. A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan kada je
damija sagraena:
Njegova ekselencija gazi Ali-paa podie
U ime Boga dom dobrih ljudi
Na svijetu nema slinog hrama,
To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.
Bog nam nadahnu njen hronostih:
Stjecite asketa, dom onih koji Boga ljube
(968/1560)


25 Jusuf Rami




Osim spomenute trojice, ne biljei nam povijest vie nijednog
Ali-pau u ono vrijeme. (Baagi, Znameniti Bonjaci..., 344).
Hamdija Kreevljakovi je bio decidan, on kae: Od nekog
vremena nazivaju kod nas Ali-pau, Hadim Ali-paom, a po tome
i njegovu damiju Hadim Ali-painom damijom kao i oblinju
mahalu, a to je posve krivo. U ovu pogreku zapao je i rahmetli
ejh Sejfudin Kemura u djelu Sarajevske damije kao i neki drugi
nai pisci. Ovom Ali-pai pripada dodatak Gazi, a nikako Hadim.
Nad vratima njegove damije urezan je dodatak Gazi uz Ali-pa-
ino ime. Taj se dodatak nalazi i u najstarijem poznatom beratu
to se odnosi na njegovu damiju, napisanom 1566. god. kao i u
drugim ispravama iz kasnijeg vremena.
Hadim Ali-paa je posve druga osoba, i on je nae gore list, a
bio je i bosanski sandak-beg i namjesnik u Budimu, a uz to i sa-
vremenik Gazi Ali-pain, koga je nadivio, a umro je kao egipatski
namjesnik u Kairu 29. listopada 1560. god. Da je Gazi Ali-paa
identian s Hadim Ali-paom, onda bi ova damija stajala u Ka-
iru. Ovu pogreku treba ispraviti. (H. Kreevljakovi, Gazi Ali-
paa, a ne Hadim Ali-paa, Novi Behar, br. 11-14, str. 170-171).
13. MAHMUD-PAA BONJAK
Bio je haznadar u sviti Davud-pae, namjesnika Egipta. Nakon
opoziva Davud-pae ostao je u Egiptu kao muteferrika i s vreme-
nom se progurao u ast meu ugledne misirske begove. Godine
1560. imenovan je namjesnikom Jemena, a 1565. god. premje-
26 Bonjaci u Egiptu
ten je u istom svojstvu u Egipat. Pao je kao rtva atentata prili-
kom jedne sveanosti u Misiru.
O njemu nalazimo podatke kod Pevija (1/363), Baagia,
(383), koji je, izmeu ostalog, zabiljeio i hronogram njegove
smrti iz, kako kae, jedne stare zbirke iji slovni zbir daje godinu
njegove smrti (975/1567). Taj sarkastini hronogram spjevao je
neki njegov zemljak, zavidnik i politiki protivnik.
14. SOFI ALI-PAA
So Ali-paa je porijeklom iz Bosne. Doao je na dvor meu ade-
mi-oglanima. S dvora je izaao kao aga. Godine 1547. postavljen
je za sandak-bega u Bosni, a deset godina kasnije za beglerbega
Maraa. Godine 1563. je namjesnikovao u Egiptu. Bio je pouzdan
i neceremonijalan ovjek, Egipani su ga zvali Kilon. Uhvaenim
razbojnicima i kradljivcima koji bi se zakleli da nee vie initi
razbojnitva i krau, pratao je i oslobaao ih. Ako bi ponovili
razbojnitvo ili krau, ako bi dopali ruku, bili bi kanjeni prema
zakonu. Peevi navodi jo jedan primjer njegove nemarnosti. e-
sto je govorio, milujui svoga sina: Dobro doli, odakle dolazite.
To je bio odraz njegove nemarnosti u raspoznavanju ljudi. Umro
je 1571. god. (Peevi, 1/363; Baagi, 344; Hammer, 1/504).
15. ALI-PAA MALKO
Ali-paa Malko sa nadimkom Javuz rodom je iz Bosne. Kao car-
ski silehdar-aga imenovan je 1601. god. namjesnikom u Egiptu.
Godine 1604. razrijeen je te dunosti i vraen u Carigrad gdje
je imenovan velikim vezirom. U Egiptu je kao namjesnik proveo
dvije godine i tri mjeseca. Umro je u Beogradu za vrijeme pohoda
na Ugarsku. Tu je i ukopan 1604. god. Bio je uen, hrabar i veo-
ma strog. Otuda i njegov nadimak Javuz.
27 Jusuf Rami
U Kairu je sagradio i jedan sebilj koji se i danas zove sebilj
Ali-pae, a nalazi se nedaleko od damije Imami aje. Obnovio
je i tvravu Han Junus i odredio etrdeset konjanika i dvadeset
vojnika kao stalnu osmansku posadu na ovom graninom prolazu
preko koga se skoro sve odvijalo.
)(
: )( .
.

10 . 1010 10
. 1601
... . 1604
:

( .
)66 ...
16. MEHMED-PAA STARI
Mehmed-paa Stari je porijeklom iz Bosne. U vremenu sultana
Osmana II postao je bostandi-paa. Godine 1620. imenovan je
brglerbegom u Sivasu. Kada je sultan Osman II krenuo u rat s
Poljskom, postao je vezir i kajmekam u Carigradu. Nakon rata
imenovan je namjesnikom Egipta, a onda je poslije Osmanove
pogibije razrijeen te dunosti. Kratko vrijeme iza toga preselio je
na ahiret. Bio je, prema turskim historiarima koje navodi Baa-
gi, vrijedan i uman dravnik.
28 Bonjaci u Egiptu
17. KODA MUSA-PAA VEHABOVI
Koda Musa-paa je roen u Vikou kod Foe. Bio je tri puta
namjesnik u Budimu a jedanput u Egiptu 1630. god. Poginuo je
1647. god. u pomorskoj bici kod Negroponta (Egribuz), a uko-
pan u carigradskoj etvrti Uskudar. Reisu-l-ulema Mustafa Ceri
ubraja ga meu pet stotina istaknutih Bonjaka povodom pet sto-
tina godina Ajvatovice.
Podigao je Novu Kasabu kod Vlasenice. Tu je sagradio da-
miju, mekteb, tekiju, dva hana i jednu banju te vie duana. O
tome Evlija elebi kae:
Tu kasabu je podigao Koda Musa-paa, jedan od vezira sulta-
na Murata IV i oslobodio je svih uobiajenih nameta... To je carsko
krunsko dobro (hass) u Bosanskom ejaletu i mali kadiluk u rangu
kadiluka od sto aki. Ima spahijskog ehaju i janiarskog serdara,
a nema drugih organa vlasti. To je divna i krasna kasaba u jednom
dolovitom i prostranom terenu s baama i vinogradima. Ima oko
sedamdeset kua koje su u dobrom stanju. Ima divnu Musa-painu
damiju koja zasluuje da se vidi. To je damija ija su vrata i zi-
dovi, mihrab, minber i svodovi kapija savreno lijepo i umjetniki
izgraeni, a sva je sagraena od mramora zelenog kao smaragd. I kad
je sunce obasja, iz vrata i zidova zasijaju zelene zrake. U ovoj zemlji
nema nigdje takve damije od zelenog mramora. Tu postoje tri ma-
halska mesdida, jedna tekija, osnovna kola, dva trgovaka svratita,
javno kupatilo i osamnaest zanatlijskih duana. Sve su to zadubine
umrlog Koda-Musa-pae. (E. elebi, Putopis, Odlomci..., 2/253,
Sarajevo, 1957)
Musa-paa je bio vrlo uljudan i pametan ovjek. Imao je ist
jezik i svakome su se svidjele njegove rijei, svako je sluao to on
govori, a govorio je prirodno i uope nije bio sklon preuveliavanju.
Kod njega se nije moglo desiti da izgovori neku rije koja je vjerom
zabranjena. Bio je ovjek zdravog osjeaja i osoba koja ide Pravim
putem. (Peevi, Historija, 2/376).
29 Jusuf Rami
18. MUSTAFA-PAA NIANDIJA
Roen je u Mostaru. Bio je dravni sekretar, namjesnik u Siriji
1630. god., vezir na divanu, niandija i na kraju namjesnik Egip-
ta. Umro je 1661. god.
19. AHMED-PAA SARI
Rodom je iz Bosne, a poznat po nadimku Sari (uti). Iz dvora
je izaao kao spahija. Obnaao je dunost ehaje kod Musa-pae.
Godine 1648. imenovan je vezirom i namjesnikom Dijaribekira,
a naredne godine u istom svojstvu premjeten je u Egipat. Godine
1651. bio je veliki vezir i kao takav pokuao uvesti reda u dravi.
Meutim, u tome je imao malo uspjeha. Pogubljen je 1653. god.
Bio je dobar dravnik, poboan i nepodmitljiv. (Baagi, Zname-
niti Bonjaci ..., 336)
20. IBRAHIM-PAA POITELJAC
Ibrahim-paa Poiteljac rodom je iz Bosne. Ne zna se tano kad
je roen, ali se zna da je zauzimao visoke poloaje u Osmanskoj
carevini. U Poitelju na Neretvi podigao je damiju, a uz damiju
sagradio medresu, biblioteku i druge hajrate.
Prema podacima koje iznose Surejja, Palmoti i elebija, a
koje biljei H. abanovi uz prijevod poglavlja o Poitelju u Puto-
pisu Evlije elebije, Ibrahim-aga je bio prvo ehaja velikog vezira
Ahmed-pae uprilia, a je onda 1668. godine imenovan begler-
begom Halepa i tom prilikom promaknut u rang vezira. Odatle je
u istom zvanju 1669. godine imenovan namjesnikom Egipta, da
bi nakon etiri godine bio opozvan i premjeten u Siriju. Iz Sirije
se na kraju naao kao serdar u Bagdadu. Umro je 1676. godine u
Kartalu i ukopan iste godine u Isakiju.
30 Bonjaci u Egiptu
Bio je, prema mnogima, pravedan, sposoban i plemenit
ovjek. Zasluio je, istiu gore navedeni autori, da bude pret-
postavljen mnogima koji su bili na viim poloajima od njega ne
samo zbog naklonjenosti koju je uivao kod uprilia nego i zbog
sopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo utjeca-
jan na dvoru i potovan.
Posjedovao je veliko bogatstvo. Njegov otac hadi Omer,
umro 1665. godine, podigao je u Poitelju imaret, a sam Ibrahim-
paa damiju, medresu, banju, han i sahat-kulu. Oko banje i hana,
navodi H. Kreevljakovi, bilo je vie terzijskih, kujundijskih i
sedlarskih duana koji su pripadali Ibrahim-painu vakufu.
Uz Ibrahim-painu medresu postojala je vrijedna orijentalna
biblioteka. Neki rukopisi iz te biblioteke porijeklom su iz Egipta i
danas se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Jedan divan
prijepis Kurana nalazi se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akade-
mije u Zagrebu. Ovi rukopisi, kao i ilimi kojima je bila zastrta
njegova damija, svjedoe da ih je vakif Ibrahim-paa Poiteljac
slao iz Egipta i drugih istonih provincija carstva u kojima je
slubovao, za svoju biblioteku i damiju u Poitelju.
Ibrahim-paina medresa u Poitelju
Damije su u prvim danima islama imale i edukativnu ulogu.
Tu ulogu imala je i Poslanikova damija u Medini. Kasnije se iz
damija izdvajaju mektebi i medrese kao posebni edukativni
centri u kojima se stjecalo osnovno i srednje obrazovanje. Takav
sistem obrazovanja bio je na snazi i u Osmanskom carstvu. Tamo
gdje je podignuta damija neophodno je bilo sagraditi i objekte
za edukaciju, mekteb i medresu. Teko je odrediti kada je podi-
gnuta prva medresa na naim prostorima. Nedostaju vjerodos-
tojni podaci. Nemamo tanih podataka ni o podizanju Ibrahim-
paine medrese u Poitelju. Hajrudin uri navodi da je medresu
u Poitelju sagradio Ibrahim-paa Poiteljac neto prije 1664.
godine i da je ona u narodnom predanju poznata pod imenom
31 Jusuf Rami
iman Ibrahim-paina medresa. Hifzija Hasandedi smatra
da je ova medresa sagraena 1665. godine. Nju je u Poitelju uz
damiju podigao Ibrahim-paa Poiteljac, sin hadi Omer-age,
ehaja velikog vezira Ahmed-pae uprilia. Bilo kako bilo, ova
medresa opravdala je svoje postojanje.
Ona je u tom vremenu bila ne samo centar edukacije ve i
prepisivake djelatnosti. Meu profesorima medrese koji su se bavi-
li ovom djelatnou izdvajamo muderrisa Mustafu, koji je 1695.
godine prepisao, kako kae, iz autorovog primjerka djelo Iaratu-l-
merami min ibarati-l-imami. Autor izbora je na Ahmed b. Hasan
el-Bajadi, umro 1098/1686. godine. On je u ovome djelu sabrao i
sredio jednu cjelinu djela s podruja akaida, islamske dogmatike,
koja se, kako kae Kasim ef. Dobraa, pripisuje Ebu Hani. To su
sljedea djela imama Ebu Hanife: El-Fikh el-ekber, El-Fikh el-avsat,
Er-Risala, Kitabu-l-alimi i El-Vasija. Ta djela on je, nakon to ih je
sabrao, i komentirao. Za ovaj komentar Ahmed b. Hasan el-Bajadi
dobio je veliko priznanje od svojih uenih savremenika.
Meu prepisivaima susreemo se i s jednim imamom i ha-
tibom Ibrahim-paine damije u Poitelju. On je rodom iz Lju-
binja. U medresi je prepisao dva djela iz oblasti sintakse arapskog
jezika: Izharu-l-esrari i El-Kaja. Prvo djelo napisao je Birkavi,
a drugo Ibn Hadib. Prvo je prepisano 1742. godine, a drugo
1756. godine. Oba djela prepisao je Mustafa b. Ahmed Ljubinli,
kara softa imam i hatib Ibrahim-paine damije u Poitelju. (M.
dralovi, Prepisivai..., 2/146)
Bilo je i drugih prepisivaa pa i kapetana vojne postaje u Po-
itelju, kao to je Omer-aga b. Ahmed-aga b. Ibrahim-aga. On je
vrlo uena linost koja se nala na elu ove vojne kapetanije. Bio
je dobar poznavalac perzijskog jezika. I sam je bio pjesnik. Ue-
stvovao je krae vrijeme i u tursko-ruskom ratu (1768-1774). U
Poitelju je prepisao ejh Jujinu ahidiju odnosno Jujin komentar
na ahidiju perzijski rjenik u pjesmama. Pria se da je ovog
kapetana zatekla smrt u Dubravama. Umro je oko 1771. godine
32 Bonjaci u Egiptu
jer je ove godine, prema H. Kreevljakoviu, njegov sin postao
poiteljskim kapetanom. (Kreevljakovi, Kapetanije..., str. 221)
Ibrahim-paina biblioteka u Poitelju
Osmanski Turci su s dolaskom na ove prostore krajem 14.
stoljea sa sobom donijeli islam, a s njim i arapsko pismo. Tako se
na ovim prostorima pod utjecajem islama odvijao i kulturni ivot
stanovnitva koje je prihvatilo novu vjeru a samim tim i novi na-
in obrazovanja. U takvim uvjetima poele su se iriti institucije
kao to su mektebi (osnovne kole), medrese (srednje kole), tekije
i damije. Damije su, pored religijskog, imale i prosvjetni karak-
ter. Uz njih su esto formirane i biblioteke. Jedna takva bibliote-
ka, formirana uz damiju i medresu, bila je biblioteka Ibrahim-
pae Poiteljca. Ibrahim-paa Poiteljac je uz damiju sagradio i
medresu, a za potrebe medrese i damije uvakuo je odreen broj
knjiga i time udario temelje prvoj poiteljskoj biblioteci. Neke
knjige iz ove biblioteke danas se nalaze u Gazi Husrev-begovoj
biblioteci u Sarajevu, Arhivu Hercegovine, Provincijalatu herce-
govakih franjevaca u Mostaru i drugim slinim institucijama. To
su vrijedni rukopisi iz tefsira, hadisa, kha, gramatike arapskog
jezika, arapske stilistike i leksikograje. Povrh svega, toga tu se
nalaze i dijelovi Kurana u rukopisu.
1. Rukopisi Mushafa
Njih ine etiri duza (5, 8, 14 i 27) u rukopisu, ispisana do-
sta krupnim nashom i nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
Ajeti su oznaeni, prema navodima Kasima Dobrae, krupnim
zlatnim takama s tankom crnom krunicom te plavim i crvenim
takicama. Stranice su obrubljene s tri tanke crne i jednom de-
bljom zlatnom linijom. Povez je izgubljen. Dvadeset sedmi duz
ima koni povez s lijepim ornamentima, ali je oteen i rastavljen
od listova. Od trideset duzova, ponaosob uvezanih, ostala su u
ivotu samo ova etiri.
33 Jusuf Rami
U vrhu prve dvije stranice nalazi se zapis na perzijskom je-
ziku u kojem stoji da je ove duzove uvakuo Ibrahim-paa Po-
iteljac za potrebe svoje damije, odnosno biblioteke u Poitelju
na Neretvi.
2. Haijetu Sejjid ale-l-Keaf
Djelo iz oblasti tefsira. Autor djela je Sejjid erif Ali b. Muha-
mmed el-Durdani, umro 816/1413. godine. Djelo je napisano
na arapskom jeziku. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
nalazi se samo jedan svezak koji sadri tumaenje Keafa do sre-
dine sure El-Bekara. Primjerak je ispisan nashom i talikom. Na
marginama listova ispisani su tekstovi Kurana i Keafa crvenim
mastilom. Primjerak je uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac za potre-
be svoje damije i biblioteke u Poitelju.
3. Haija ala tefsiri-l-Bejdavi
Glosa na komentar Bejdavijinog tefsira. Osnovno djelo na-
pisao je El-Bejdavi, poznati mufessir, umro 685/1292. godine.
Komentar na ovo djelo napisao je ejh Fadil Sibgatullah, a ovu
glosu na komentar Sibgatullaha napisao je El-Medini. Uvakuo
ju je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije, odnosno
biblioteke u Poitelju.
Inae, Bejdavin Tefsir je kod nas bio dugo u upotrebi. I mi smo
u Gazi Husrev-begovoj medresi svojevremeno iitavali ovaj tefsir
zahvaljujui, prije svega, profesoru rahmetli Ibrahimu Imiroviu.
4. Muhtesar Damiu-l-usuli
ehadisi-r-Resuli
Djelo predstavlja skraenu redakciju zbirke hadisa Damiu-
l-usuli. Napisao ga je Dijauddin ibn el-Esir el-Dezeri, umro
637/1240. godine. Osnovno djelo Damiu-l-usuli napisao je Ebu
es-Saadat ibn el-Esir, umro 606/1209. godine. Pisac ove skraene
34 Bonjaci u Egiptu
redakcije je njegov brat. Jedan svezak sadri itavo djelo. Na rubu
nekih listova nalazi se zapis u kojem se kae da je primjerak uva-
kuo Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblioteke
u kasabi Poitelj na Neretvi.
5. erhun ala muhtesari
Sahihi-Muslim
Komentar skraenoj preradi Muslimove zbirke hadisa od ne-
poznatog autora. Na poetku komentara nalazi se sadraj, a zatim
zapis na turskom jeziku u kojem se kae da su ovi dijelovi doli
kao poklon iz Poitelja i da pripadaju vakufu Ibrahim-pae Po-
iteljca. Da se radi o Ibrahim-painoj biblioteci, vidljivo je to na
kraju zapisa u kojem stoji: Vakuf Ibrahim-pae Poitelli.
6. Kitabu-l-inajeti li ehri-l-Hidajeti
Djelo je prepisano, stoji na dnu posljednje stranice, za bibli-
oteku nekog uglednog, plemenitog i dareljivog ovjeka. Iz nie
navedene biljeke moe se razumjeti, istie Kasim Dobraa, da se
ovdje radi o Ibrahim-pai Poiteljcu i njegovoj biblioteci u Poi-
telju na Neretvi.
7. Hiljetu-l-ebrari ve iratu-l-ahjari
talhisi-d-davati-l-azkari
Zbirka neobaveznih molitvi (dova, zikr). Sabrao ju je En-
Nevevi, umro 676/1278. godine. Djelo je napisano 667/1268.
godine. Rukopis je uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje biblioteke u kasabi Poitelj.
8. El-Kaifu an hakaiki-s-sunen
erh el-Mikat el-Mesabih
Autor komentara je Husein b. Abdullah b. Muhammed et-
Tajjibi, umro 743/1342. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblio-
35 Jusuf Rami
teci nalazi se samo drugi svezak, a sadri tumaenje Mikata od
poglavlja o braku (Kitabu-n-nikahi) do kraja djela. Djelo je bilo
u vlasnitvu ejha Muhammeda Mevlevije iz Kaira, koji je djelo
uvakuo za sebe i sljedbenike mevlevijskog reda 1075/1664. go-
dine, a onda je prelo u vlasnitvo Ibrahim-pae Poiteljca, koji ga
je ufakuo za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju.
9. El-Mebsut
Ovo je djelo iz oblasti hanejskog kha u vie svezaka. Autor
djela je Serahsi, umro 483/1090. godine. Autor je ovo djelo izdik-
tirao svojim uenicima kroz prozor elije u kojoj je kao osuenik
boravio. Na poetku djela nalazi se sadraj, zatim biljeka na per-
zijskom jeziku u kojoj stoji da je rukopis uvakuo Ibrahim-paa
Poiteljac za svoju damiju, odnosno biblioteku u kasabi Poitelj
na Neretvi. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se samo trei
svezak ovog djela.
10. Menakibu-l-imami-l-Azam
Ebu Hanifa ve meajihuhu ve ashabuhu
Biograja Ebu Hanife, njegovih uitelja i drugova. Biogra-
ju je napisao El-Kurdi, autor djela El-Fetava el-Bezazijja, umro
827/1424. godine. Djelo se sastoji iz uvoda, jedanaest poglavlja
i zakljuka. Djelo je uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe
svoje damije i biblioteke u Poitelju na Neretvi. Sada se nalazi
u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U katalozima ove
biblioteke na dva mjesta stoji El-Kerderi, a treba El-Kurdi, jer je
tako napisano i na arapskom jeziku. (Kat., 5/407)
... :


...
36 Bonjaci u Egiptu
11. Davu-l-misbahi-muhtesaru-l-miftahi
Djelo je nepotpuno. Zub vremena unitio je prvo i drugo te
dio treeg poglavlja. Autor djela je Isfaraini, umro 684/1258. godi-
ne. Prepisiva djela nije poznat kao to nije poznato ni vrijeme prije-
pisa. Iz poiteljske biblioteke Ibrahim-pae Poiteljca stiglo je prvo
u Mostar a odatle u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
12. Sihah el-luga (Es-Sihahu -l-luga)
Ovo je djelo iz oblasti leksikograje. Autor djela je El-
Devheri, umro 393/1002. godine. Prepisiva nije poznat kao
ni datum prijepisa. Djelo je uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac za
potrebe damije i svoje biblioteke u kasabi Poitelj na Neretvi.
Devheri je predstavnik i osniva druge leksikografske kole,
a to je kola koja je udarila temelje rasporedu rijei prema posljed-
njem radikalu, za razliku od prve kole, iji je osniva bio Ahmed
b. Halil, iji rjenik Kitabu-l-ajn ne slijedi redoslijed arapske abe-
cede, nego fonetski raspored glasova, koji zapoinje laringalom
ajn a zavrava labijalima. Devheri je bio pod utjecajem Ebu Ibra-
hima Farabija, autora uvenog lolokog djela Divanu-l-edeb.
Veza izmeu ovog rjenika i Farabijevog leksikografskog dje-
la Divanu-l-edeb vrlo je bliska i oita. Na nju je, prije svih, ukazao
poznati orijentalista Krenko, koji se dugo godina bavio arapskom
leksikograjom.
Devherijev rjenik preveden je na perzijski i turski jezik. On
je bio dosta u upotrebi i posluio je kao osnova drugim sastavlja-
ima rjenika. Krau verziju Sihaha dao je Muhamed b. Ebu Bekr
er-Razi i tu krau verziju, prema Muhamedu draloviu, kod nas
je prepisao 1625. godine Ali b. Husein Hlivnavi za vrijeme svog
kolovanja u Sarajevu.
37 Jusuf Rami
13. El-Menahid el-Kaja
erhi e-aja
Ovo je djelo iz oblasti morfologije arapskog jezika. Autor
ovog komentara je Ebu Jahja Zekerijja el-Ansari, umro 926/1520.
godine. Osnovno djelo napisao je Ibn Hadib i ono je dugo bilo
u upotrebi u naim srednjim kolama, sve do pojave gramatike
arapskog jezika Kadia i Bulia, koju su kasnije kompilacijom Si-
kiri, Handi i Pai ponudili kao udbenik na Katedri za Ori-
jentalistiku u Sarajevu. Rukopis je uvakuo Ibrahim-paa Poi-
teljac za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju. Biljeka o
uvakujenju navedena je na vie mjesta u rukopisu.
14. Marah el-arvah
Autor djela je Ahmed b. Ali b. Mesud, umro 800/1397. go-
dine. Prepisiva i mjesto prijepisa nisu poznati. Djelo je iz oblasti
arapske gramatike. Djelo je uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac za
potrebe svoje biblioteke i damije u Poitelju na Neretvi.
15. Durretu-l-gavvasi evhami-l-havassi
I ovo djelo je iz oblasti arapske gramatike. Raspravlja o je-
zikim nesama i gramatikim grekama. Autor djela je El-Hari-
ri, poznati pisac meqama (kratkih pria) u arapskoj knjievnosti,
umro 516/1122. godine. Njegove meqame bile su u upotrebi sve
do pojave savremene arapske kratke prie. Kod nas su itane i ana-
lizirane na posebnim sijelima pod rukovodstvom Mujage Merhe-
mia i Fejzulaha Hadibajria. Jedan primjerak ovih meqama koje
su bile predmetom analiza poklonio mi je Fejzulah Hadibajri.
Raspravu o jezikim nesama i gramatikim grekama uva-
kuo je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblio-
teke u kasabi Poitelj na Neretvi.
38 Bonjaci u Egiptu
16. erhu-l-Miftahi
U ovoj biblioteci nala su se i mnoga djela iz oblasti arapske
stilistike, kao to su djela Sekkakija, Kazvinija i Taftazanija.
Taftazani, umro 791/1383. godine, napisao je komentar na
Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi i nazvao ga erhu-l-miftahi.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se dva primjerka treeg
dijela ovog komentara koje je za potrebe svoje biblioteke u Po-
itelju uvakuo Ibrahim-paa Poiteljac, a ne Eli Ibrahim-paa,
kako to stoji u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Saraje-
vu.

17. El-Idahu -l-meani ve-l-bejan
Komentar na djelo Telhisu-l-miftahi. Osnovno djelo i ovaj
komentar napisao je Kazvini, umro 739/1338. godine, kome se
inilo da je Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi preopirno i pre-
teko za obinog itaoca, pa je iz tih razloga napisao njegovu skra-
enu verziju, koju je nazvao Telhisu-l-Miftahi, a zatim je na tu
skraenu verziju napisao komentar pod naslovom El-Idahu -l-
meani ve-l-bejan. Djelo je uvakuo Ibrahim-paa za potrebe svoje
biblioteke u Poitelju, a ne Eli Ibrahim-paa, kako to opet pie
u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Otuda ovi
katalozi nisu sigurni kada je rije o identikaciji autora i vakifa
jer Ibrahim-paa Poiteljac nije Eli Ibrahim-paa, niti je njegova
biblioteka u Poitelju biblioteka Fejzija u Travniku.
Tako su ovi rukopisi iz oblasti stilistike pripisani Eli Ibrahim-
pai kao vakifu, a ne Ibrahim-pai Poiteljcu, koji je na neko-
liko mjesta naznaio da ih je uvakuo za potrebe svoje damije
i biblioteke u Poitelju. Sva ova djela iz oblasti stilistike koja je
Ibrahim-paa Poiteljac uvakuo za potrebe svoje damije i bib-
lioteke govore o stilistici u sva tri njena dijela.
39 Jusuf Rami
Sekkaki je jedan od stupova arapske stilistike, a njegovo djelo
Miftahu-l-ulumi bilo je predmetom skraivanja i komentiranja
nakon njegove smrti. Kazvini je to djelo skratio, a onda je tu
skraenu verziju i komentirao. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu pohranjeni su mnogi komentari i skraene verzije ovih
djela. Meu njima nalazi se i preraena verzija Kazvinijeva djela
Telhisu-l-miftahi, koju je uradio Hasan Ka Pruak pod naslovom
Tahmisu-t-telhisi. Koncept ovoga djela Ka je, prema abanoviu,
napisao prije 1599. godine, a zavrio ga 1602. godine.
18. El-Devheru-l-behijje
erhi Erbein en-Nevevijje
Nevevijeva zbirka od etrdeset hadisa bila je predmetom
mnogih komentara. Jedan takav komentar napisao je Ebu-l-Fadl
Muhammed Velijjuddin el-Misri e-abir i nazvao ga kako je
gore navedeno, a Ibrahim-paa Poiteljac uvakuo ga je za potre-
be svoje damije i biblioteke u Poitelju. Primjerak se kasnije na-
ao u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru a odatle je, na kraju,
stigao u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.
19. Meariku-l-envari-n-nebevijje
min sihahi-l-ahbari-l-Mustafevijje
Djelo je s podruja hadisa (tradicije). Sabrao ga je Hasan b.
Muhammed b. Hasan es-Sagani, umro 650/1252. godine. Prije-
pis primjerka uvakuo je Ibrahim-paa Poiteljac za svoju biblio-
teku u Poitelju, kako je to vidljivo iz zapisa u kome stoji:

Ovi rukopisi nedvojbeno kazuju da se ovdje radi o Ibrahim-
pai Poiteljcu, a ne o iman Ibrahim-pai. To su dvije razliite
linosti. Ibrahim-beg Baagi je u jednoj bosanskoj Salnami za-
biljeio predanje u kojem stoji da je damiju u Poitelju osnovao
40 Bonjaci u Egiptu
iman Ibrahim-paa, da je on bio namjesnik u Egiptu i da je iz
Egipta poslao krasne ilime za svoju damiju u Poitelju.
Hamdija Kreevljakovi u radu Poitelj na Neretvi takoer
Ibrahim-pau Poiteljca identicira sa iman Ibrahim-paom po-
zivajui se na Mehmeda Surejju, koji ehaju Ibrahima grekom
zove Ibrahim-paa Poinli, a ne Poitelli, kako to navodi abano-
vi i kako je to navedeno u nekim rukopisima koje je Ibrahim-pa-
a uvakuo za svoju damiju i biblioteku u Poitelju na Neretvi.
21. AHMED-PAA SARHO
Rodom je iz Bosne. Bio je beglerbeg od Ozija, kasnije od Konje,
Anadola i Egra sve dok nije postao vezir 1683. god.
Godine 1689. imenovan je namjesnikom Egipta. Umro je u
Kairu 1691. god., a ukopan u gradskom groblju Qarafa. Bio je
dobar vojskovoa i dravnik. U Egiptu je na dunosti namjesnika
proveo godinu dana i est mjeseci. Obnovio je i renovirao mnoge
objekte u Kairu izmeu ostalog i damiju al-Muejjed kojoj je pri-
jetila opasnost od uruavanja. (El-Deberti, Tarih, 1/34).
22. HUSEIN-PAA DIZVEREN
Rodom je iz Bosne, gdje je kao beg doao na glas a za zasluge
je imenovan beglerbegom. Godine 1690. bio je valija Bosne a
sljedee godine imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezira
u Carigradu. Namjesnikom Egipta postao je 1697. god. i na toj
dunosti je ostao dvije godine. Umro je 1705. godine.
Poslije njega valija Egipta bio je Kara Mehmed-paa koji je na
tom poloaju ostao pet godina. Bio je sljedbenik halvetijskog reda
pa je otuda na Karamejdanu u Kairu podigao damiju, hanikah,
imaret i musarhanu za pripadnike ovog reda iz Rumelije. (El-
Deberti, Tarih, 1/40-42)
41 Jusuf Rami
23. OSMAN-PAA HERCEGOVI
U literaturi ga susreemo pod imenom Ercegovac Osman-paa,
Osman paa (Erdenli), Hercegovac Osman-paa, Osman-paa Ka-
zanac. Rodom je iz Kazanaca, mjesta koje lei na krajnjoj jugoisto-
noj periferiji gatake opine, nedaleko od granice s Crnom Gorom.
Osman-paa Hercegovi potjee iz bogumilske porodice. Kao
ademi-oglan, odveden je u Istanbul. U Istanbulu je kolovan na
carskom dvoru. Tu je primio islam i dobio ime Osman. Brzo je
napredovao u slubi. Bio je prvo bostandibaa, pa je onda imeno-
van vezirom i postavljen za namjesnika u amu 1675. god., a kada
je savladao nepokorna arapska plemena, imenovan je 1678. god.
beglerbegom od Anadola, zatim, je bio namjesnik Egipta, a odatle
je premjeten 1683. god. za namjesnika u Bosni. Naredne godine
bio je namjesnik Egra u Maarskoj gdje je 1685. god., etajui
gradom, poginuo. Bio je dobar i velikoduan vezir. U rodnom
mjestu Kazancima sagradio je damiju, mekteb i medresu.
Damija je situirana, prema H. Hasandediu, u najljepem i
najplodnijem dijelu Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode... Za
osnovicu je imala kvadrat sa stranicom deset metara i bila je grae-
na od tesanog kamena i pokrivena krovom pod ploom. Uz desni
zid joj je prigraena munara od kamena s osnovom oktogena koja
do erefa ima 28 basamaka i koja je bila visoka oko 15 metara.
Imao je tri sina. Jedan od njih je otiao u Egipat gdje je dobio
veliki posjed i obogatio se. Kasnije se vratio u Kazance, tu dvore
i zadubine sagradio, a Bajo Pivljanin ih kasnije poruio. (Hifzija
Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, 202)
24. REDEP-PAA
Redep-paa je porijeklom iz Bosne. Neki izvori kazuju da je on
bio Arnaut. Meutim, Baagi dri da je to pogreno, s obzirom
da je on roak Redep-pae Hercegovia, zamjenika velikog ve-
42 Bonjaci u Egiptu
zira. Zahvaljujui njemu on je primljen na dvor. Iz dvora je iza-
ao kao vezir i namjesnik Dijaribekira. Kasnije je bio namjesnik
u Vanu, Sivasu, Trapezuntu te konano u Egiptu 1719. godine.
Za vrijeme njegova namjesnikovanja u Egiptu u Kairu je boravio
Mustafa Pruak, jedan od najplodnijih naih pisaca i prepisivaa
arapskih rukopisa. Redep-paa je umro kao muhaz u Revanu
1726. godine. Kada je umro, zamijenio ga je na zahtjev naroda i
vojske, sin mu Ahmed-beg. Meutim, elji naroda i vojske Cari-
grad nije udovoljio.
25. MEHMED-PAA BONJAK
Poslije Abdulah-pae uprilia, koji je 1731. god. opozvan iz
Egipta, na njegovo mjesto imenovan je Mehmed-paa Bonjak,
silahdar i vezir Basre koji je na tu dunost stupio 1732. god. da
bi nakon godinu dana bio vraen u Carigrad gdje je iste godine i
umro. (El-Deberti, Tarih, 1/191; Baagi, Znameniti Bonjaci...,
390)
26. AHMED AMIL-PAA
SOPASALAN
Sam pridjevak Sopa (motka) i Salan (mlati) ukazuje da je on bio
jako strog u primjeni zakona pa je otuda imao velikih problema i
u Bosni i u drugim pokrajinama u kojima je bio namjesnik.
U Bosni je postao namjesnik 1755. god. i zbog primjene za-
kona izazvao je protiv sebe i malo i veliko te prouzrokovao usta-
nak. U tom ustanku su njegove trupe doivjele poraz. Na tubu
Bonjaka bio je premjeten za namjesnika u Egipat.
I u Egiptu je 1759. god., kada je imenovan, doivio istu sud-
binu pa je ubrzo svrgnut sa poloaja a umjesto njega Egipani
su na ovaj poloaj imenovali ranijeg namjesnika Mustafu-pau i
43 Jusuf Rami
o tome obavijestili Portu. Veliki vezir Mehmed Ragib-paa, koji
je ranije i sam bio namjesnik Egipta, imenovao je Beir-pau za
novog namjesnika, ali je on nakon dva mjeseca umro. Ukopan je
na gradskom groblju Qarafa u Kairu 1761. god.
Ahmed amil-paa je razrijeen vezirske asti i prognan u
Resmo. Kasnije je pomilovan i imenovan za namjesnika na Kreti.
Idui da primi novo imenovanje, umro je u Lemu 1763. god.
Njegov sin Haki Mehmed-paa proao je sve inovnike slube
dok nije postao vezir 1795. god. Tri puta je padao u nemilost i
tri puta mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 1811.
god. (El-Deberti, Tarih, 1/323; Baagi, Znameniti Bonjaci..,
333, 358)
1174



...



. 1175
) 323/1 (
27. AHMED-PAA DEZZAR
Ahmed-paa Dezzar je bio u sviti Ali-pae Heimovia kada je
ovaj imenovan za namjesnika Egipta. Ali-paa Heimovi je u dva
navrata bio namjesnik Egipta. Prvi put 1740-1741. god. kada je
okupljenim predstavnicima egipatskog drutva izmeu ostalog re-
44 Bonjaci u Egiptu
kao da on nije doao u Egipat da podstie smutnju meu ljudima i
da jedne huka protiv drugih, nego da svakome od njih da njegovo
pravo koje mu i pripada. Prema Debertiju, njegovo namjesniko-
vanje u Egiptu bilo je vrijeme sigurnosti i velikog povjerenja.
Njemu je Fevzi Mostarac u Bulbulistanu (Sarajevo, 2003. str.
55) posvetio sljedee stihove:
Samo je Ali junak! ime svoje nosi
onog kojim se doba mu ponosi!
Ime i slava od gospodara lava
za ije se vlasti pravda izvrava!
I Deberti u Adaibu-l-asaru (1/247)




Briljiv, kao na nebu oblak bijeli,
Kao povjetarac koji u bai radost dijeli.
Dareljiv, kao oblak kini, nikad ne prestaje,
Dok dareljivost oblaka u jednom trenu nestane.
Dobroudan, kao vrijeme, koje snove nudi,
A koga vrijeme pregazi, iz sna se ne budi.
Kao sablja, koja milosti ima,
Ali je neumitna onim okrutnima.
Takav je bio Ali-paa Heimovi u Bosni u sva tri svoja man-
data (1736-1740; 1741-1745; 1745-1747), a takav je bio i u
45 Jusuf Rami
Egiptu kada je imenovan za namjesnika ove pokrajine u prvom
i drugom mandatu.
U drugom mandatu u Egiptu 1755-1757. god. u njegovoj
sviti bio je i Ahmed-paa Dezzar, Bonjak, roen u Fatnici kod
Stoca, koji je pri kraju mandata Ali-pae Heimovia otiao na
had, a kada se vratio, Ali-paa je ve bio napustio Egipat i vratio
se u Carigrad. Tada je Ahmed-paa Dezzar ostao u Egiptu. Na-
kon toga preselio se u Siriju, upokorio Tahira Omera i postao na-
mjesnik u Sajdi, zatim namjesnik i serasker cijele Sirije i Egipta.
Pokuaj Napoleona Bonaparte da zauzme Siriju i krene da-
lje prema istoku bio je osujeen. Njemu se u Siriji suprotstavio
Ahmed-paa Dezzar i natjerao ga da se vrati u Egipat. Nakon po-
vratka je izjavio: Da ne bi ovog ovjeka, osvojio bih cijeli svijet.
Ahmed-paa Dezzar je tada po etvrti put imenovan namjesni-
kom Sirije kojom je kao vazal vladao punih trideset godina. U nje-
govoj sviti, prema Baagiu, bilo je mnogo Bosanaca i Hercegovaca.
Meu njima je bio i uvani Hadibeg Rizvanbegovi, zvani Hadun.
Ahmed-paa Dezzar je umro u dubokoj starosti 1804. god.
Njegovu smrt zabiljeio je i El-Deberti. U djelu Adaibu-l-
asar -t-teradumi we-l-ahbar (3/467) kae:



1171




.
46 Bonjaci u Egiptu
28. MELE MEHMED-PAA
Mele Mehmed-paa je sin Bonjaka Sulejman-pae. Roen je
1719. god. Krenuo je stopama svoga oca pa je prvo bio asnik u
mornarici, zatim ehaja brodogradilita u Carigradu a kasnije je,
u dva navrata, bio imenovan kapudan-paom 1752. i 1767. god.
Bio je vezir pa vie puta zamjenik velikog vezira i konano, 1792.
god., veliki vezir, i to posljednji bosanski veliki vezir u Osman-
skom carstvu.
Njegovo kretanje u slubi bilo je vrlo sloeno. esto je bio
u nemilosti da bi nakon godinu ili dvije opet bio pomilovan i
vraen u slubu. Nakon pomilovanja namjesnikovao je u Solunu,
Janji, Beogradu i drugim mjestima i konano u Egiptu 1780. god.
Njegov namjesniki mandat u Egiptu trajao je godinu dana i dva
mjeseca nakon ega je vraen u Carigrad. O njemu Abdurrahman
el-Deberti kae:
Bio je ugledna linost, upuen u mnoge znanosti, ponosan
i komunikativan, pravedan i skroman, dobar dravnik. U zreloj
dobi napustio je Egipat i otiao u Carigrad radi preuzimanja po-
loaja velikog vezira.
) (






( .
)104/2
47 Jusuf Rami
Godine 1794. povukao se u mirovinu i nastanio u ljetnjikov-
cu koji je kupio od sultanije Aie. Umro je 1802. god. i ukopan
u turbetu njegove sultanije Zejnebe na Souk esmi. (El-Deberti,
Tarih, 2/86; Baagi, Znameniti Bonjaci ..., 397)
29. ABDULAH-BEG BONJAK
Abdulah-beg Bonjak bio je ef nansija (defterdar) u Egiptu.
Imenovan je na ovu dunost 1691. godine. Nakon pet mjeseci i
dvadest dana razrijeen je te dunosti i postavljen za emira vojske
u Rumeliji. Nakon odreenog vremena ponovo je bio u Egiptu
kao kajmekam, kada je Hasan-paa bio opozvan. Abdulah-beg
umro je prirodnom smru u Egiptu 1703. godine. Tu je i ukopan.
O njemu nema nikakvih podataka kod Baagia, Handia i a-
banovia. Ovo to smo naveli su podaci koje je zabiljeio Deberti
u djelu Historija Debertija, 1/124.
Bonjaci - uvari osvojenog teritorija u Egiptu
Turci (Osmanlije) su nakon zauzimanja Egipta u njemu osta-
vili na stotine bosanskih vojnika da uvaju osvojenu teritoriju.
Jedna takva vojna posada, o kojoj je bilo rijei u radu prije ovoga,
bila je locirana u sjevernom dijelu Egipta u Han Junusu, preko
koga je Egipat kopnenim putem bio vezan s ostalim dijelovima
svijeta. Ta tvrava u Han Junusu bila je vie puta obnavljana za
vrijeme bosanskih namjesnika u Egiptu.
Druga posada bila je smjetena u junom dijelu Egipta, u
tvravi Ibrim u najjunijem dijelu Nubije. Potomci ovih vojnika
u Nubiji jo uvijek ive u ovoj pokrajini integrirani s lokalnim
nubijskim stanovnitvom. Ovi Bosanci (Kaladi, kako sami sebe
nazivaju) nastanili su se tamo i orodili s Arapima i Nubijcima, a
njihovi potomci danas posjeduju zemlju izmeu Asuana i Derra.
Zbog toga Nubijci s ovog podruja imaju svjetliju boju koe od
svih drugih koji nastanjuju ovo podruje. Oni za sebe kau da
48 Bonjaci u Egiptu
su potomci Arapa i Bosanaca. Bosanci koji su se nali u tvravi
Ibrim, strateki vanoj tvravi od vremena sultana Selima I, su
njihovi preci. Putanjem Asuanske brane u funkciju, cijelo po-
druje je potopljeno, osim ove tvrave koja u vodi stri kao neki
otok. Putujui Nubijom Don Luis Burkhart u odjeljku Bosanci
u Nubiji kae:
Narod Ibrima uvijek je na ratnoj nozi s vlastima Nubije,
mada je malobrojan u poroenju s drugima koji nastanjuju ovo
podruje. Oni jo uvijek imaju karakteristike svojih predaka, bo-
sanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao da osvoje Ibrim i osta-
vio ih da ga uvaju. Oni nose ogrtae od grubog lanenog platna,
a na glavi imaju neku vrstu turbana. Kad su pripadnici plemena
Javbareh skoro sasvim potinili pripadnike plemena El-Garbijja,
ovi su o tome izvijestili Portu i traili pomo od sultana, koji im
je poslao nekoliko stotina bosanskih vojnika pod komandom Ha-
sana ose (Hassan Coosy). Pod njegovom komandom pripadnici
plemena Javbareh potisnuti su u region Dongole. Potomci ovih
bosanskih vojnika, poto su se enidbama i udadbama pomijeali
s pripadnicima domicilnih plemena, jo uvijek nastanjuju teri-
torije koje su pripadale njihovim precima na podruju Asuana,
Ibrima i Saja. Oni sebe nazivaju Kaladi, ljudi iz tvrave, dok ih
Nubijci nazivaju Osmanlijama.
Oni su odavno zaboravili svoj maternji jezik, meutim nji-
hove crte lica i boja koe odaju njihovo bosansko porijeklo. Bo-
sanski vojnici su na tom prostoru podigli tri velike tvrave, neke
koje su ve postojale u Asuanu, Ibrimu i Saju, popravili su. Oni
su imali i odreene privilegije. Bili su osloboeni plaanja poreza
na zemlju. Meutim, poto nije bilo mogunosti da se osigura
dovoljna koliinu hrane za bosanske vojnike i njihovu obitelj, bila
im je odreena godinja apanaa iz sultanove blagajne u Kairu. I
u Ibrimu i na drugim podrujima koja su nastanjivali ima mnogo
plavih porodica koje tvrde da su potomci bosanskih vojnika na-
stanjenih u Nubiji za vrijeme sultana Selima 1517. godine.
49 Jusuf Rami
U osmanskim i egipatskim hronikama (Deberti) spominju
se Bosanci, odnosno bosanski vojnici koje su Turci (Osmanlije)
ubacili u kasimijsku frakciju kako bi se suprotstavili velikoj moi
i snazi Ridvan-beja, koji je bio komandant fakarijske grupacije u
Egiptu. Rivalitet izmeu ovih grupacija postojao je i prije osvaja-
nja Egipta. Ubaeni Bosanci koji se spominju u ovim hronikama
jesu: Ahmed-bej Bonjak, njegov brat aban Bonjak i brati Ibra-
him Ebu eneb (Deberti, I/33, 67, 139 i dalje). Godine 1656,
kad je Ridvan-bej umro, Ahmed-bej je konsolidirao svoje snage
i preuzeo vlast. Tri godine nakon toga postao je guverner Saida,
umjesto Muhamed-beja Fakarija. Osmanlije su ga pogubile onda
kada je postao suvie moan. (Vilkinson, Modern Egypt and Te-
bes, 1843., Burkhart, Putovanje kroz Nubiju; Amelia Ann Blan-
dford Edwards, Back Trough Nubia, 1891.).
Meu ovim vojnim zapovjednicima u Egiptu bilo je i onih
koji su se obogatili i koji su slali novac u domovinu i u njoj podi-
zali hajrate. Takav je bio Alija, sin Hasanov, iz Stoca koji je u vre-
menu podizanja damije i mekteba u Stocu ivio u Kairu. On je,
istie Hifzija Hasandedi, u Egiptu obavljao neke vojne funkcije i
bio vojni zapovjednik. Tamo je i umro 1734. godine. Ukopan je,
navjerovatnije u mezaristanu Qarafa u Kairu.
Ovo nije jedinstven sluaj da se jedan na ovjek u Kairu sjeti
svoje domovine i da, aljui novac iz te zemlje, podigne zadubinu
u svom rodnom mjestu. Osnivai Atmejdan medrese u Sarajevu
i jedne medrese u Livnu, ivjeli su u Egiptu kada su podizane
njihove zadubine u rodnim mjestima.
II DIO
53 Jusuf Rami
Bonjaci -
kadije u Egiptu
U osmanskoj dravi kadije su u svojim rukama drale klju za
interpretaciju i primjenu erijata. Kadije su postavljane carskim
beratom a njihov mandat je trajao tri, dvije ili jednu godinu.
Nakon isteka mandata, kadije su u iekivanju novog kadijskog
mjesta ostajale bez posla. Ponekad je dodjelu kadijskog mjesta
vrio i vrhovni sudija (kazasker). U iznimnim sluajevima kadiju
je mogao postavljati i vezir koji se nalazio na dunosti namjesni-
ka u jednoj od pokrajina velike Osmanske imperije. Postojale su
tri vrste kadija: kadija s najviim rangom, koji se nalazio na elu
nekog kadiluka, kadija s neto niim rangom i zamjenik kadije.
Prvi je sluio u veim gradovima, u centrima pokrajina, a imao je
pravo postavljati svoje zamjenike, naibe, u nekim drugim manjim
jedinicama od kadiluka.
Meu Bonjacima koji su preuzimali kadiluk u Egiptu hi-
storiari spominju Bedrudina Mahmuda, abana Nevesinjca,
Mehmeda (Muhammeda) Muhteima abanovia, Zekeriju b.
Huseina Qatira, Mustafu Kebiri-zadea, Hamida Bejazia i druge,
o kojima e biti rijei u ovom odjeljku.
54 Bonjaci u Egiptu
1. BEDRUDIN MAHMUD
Roen je u Sarajevu. Nauke je zavrio u Sarajevu i Carigradu. U
Carigradu je stupio u kontakt sa Salihom ef. Delaloviem (De-
lal-zade) i zamjenjivao ga u halepskim i drugim sirijskim sudni-
cama. Bio je lini uitelj Mehmed-pae Sokolovia, koji ga je ne-
obino cijenio. Nakon toga, predavao je u mnogim carigradskim
kolama pa i onim visokog ranga.
Godine 1658. imenovan je kadijom u Egiptu. Na toj du-
nosti ostao je samo dva mjeseca nakon ega je preselio na ahiret.
Ukopan je na mezarju Qarafa u Kairu. (M. Handi, Al-Gewher...,
str. 189, br. 182)
2. ABAN NEVESINJAC
aban, sin Velijjuddina, roen je u Nevesinju, kasabi koja se na-
lazi u istonoj Hercegovini na granici prema Crnoj Gori. Evli-
ja elebi (Putopis, 2/179) navodi da je Nevesinje u osmanskom
periodu bilo pain domen (hass). Tada je imalo sudnicu (mehke-
ma), spahijskog ehaju, janiarskog serdara, predstavnika erafa
(neqibu-l-eraf), trnog nadzornika (muhtesib), badara, harakog
povjerenika, pandure i naelnika grada (eher-ehaju).
Nevesinje je u tom vremenu imalo etiri damije, javnu
kuhinju (imaret), musarhanu, karavan-saraj te objekte u kojima
se vrila razmjena dobara i odvijali razni zanati: kujundijski, ber-
berski, krojaki, svilarski, koarski itd.
Jedna od najstarijih damija u Nevesinju jeste damija Hadi
Velijjuddina Nevesinjca. On je uz damiju podigao vie duana,
zatim mekteb i medresu. Meutim, u Nevesinju su, pored toga,
postojale i druge odgojno-obrazovne institucije: Daru-l-hadis,
kola za izuavanje islamske tradicije i Daru-l-qurra, kola za
pravilno itanje, odnosno uenje Kurana, koja je u tom vremenu
bila poznata i kao Buqa.
55 Jusuf Rami
Damija Hadi Velijjuddina nalazila se u centru Nevesinja,
nedaleko od sahat-kule. Graena je od tesanog kamena, a pokrive-
na je olovom. O osnivau ove damije, istie Hifzija Hasandedi,
zna se samo da je bio ugledan i bogat ovjek. Imao je sina abana,
koji je kao mladi otiao u Carigrad, gdje se nakon zavrenog
kolovanja posvetio profesorskom pozivu. Tamo je predavao u
vie medresa, a onda je postao kadija.
Godine 1635. imenovan je mullom u Siriji, a tri godine ka-
snije u istom zvanju premjeten je u Kairo. Bio je vrhovni erijat-
ski sudija u azijskom dijelu Turske (sadri- Anadoli) i vrhovni eri-
jatski sudija u njenom evropskom dijelu (sadri-Rumejli). Umro je
1659. godine potovan od prijatelja i protivnika.
O njemu poznati pjesnik Ahmed b. ahin u prijevodu
Mehmeda Kice kae:
Tebi, kojem niko nije slian,
zbog ije sam dobrote i ja dian,
tebi kojeg, to bi se reklo,
nije uznijelo plemiko porijeklo.
Tvoj ukor razumijem, premda dobro znam,
da nemam za ta da se ispriavam.
Emir Mendek je abanu Nevesinjcu posvetio nekoliko ka-
sida, oda, a mi iz tog mnotva donosimo samo nekoliko stihova
koje je, kao i ve navedene, Mehmed Handi pretoio u prozu, a
Mehmed Kico prepjevao:
Ne velim da su takve sve kadije,
utjeti o nekima mnogi bi radije.
Jer imaju mogunosti da tajne otkrivaju,
da niije slabosti ne prikrivaju.
Samo tvoje znanje je poput planine
koja Damask natkrivljuje iz svoje visine.
Mulla abane, ti stari plemiu,
56 Bonjaci u Egiptu
utoite si svakom ivom biu.
Kolko god mi slavili zatitnika svoga,
ti si dostojan i vie od toga.
Za vrijeme svoga boravka u Kairu aban Nevesinjac je 1640.
godine prepisao djelo Munjetu-l-musalli, to ga je napisao Kagari
(umro 1305.). Djelo govori o namazu i sluilo je kao prirunik u
kolama hanejskog smjera.
Kasim Dobraa u Katalogu rukopisa Gazi Husrev-begove
biblioteke (2/306) navodi da se na naslovnoj strani nalazi podua
biljeka na arapskom jeziku u kojoj se kae da je rukopis uvakuo
aban b. Velijjuddin kadija u gradu Misiru (to treba da glasi:
Mostaru, pa je pogreno napisano) za uenike i ulemu u kasabi
Nevesinju s tim da se rukopis pohrani i uva u tekiji (buqa) Ali
ef., sina hadi Muhammedova.
...

...
...
...
...
Meutim, Mostar se u arapskom jeziku pie sa sinom, a
Misir sa sadom, kako je to napisano u biljeci na naslovnoj strani
rukopisa (bi medineti Misre-l-mahrusa). aban Velijjuddin je u to
vrijeme kao kadija boravio u Egiptu, a ne u Mostaru, kako je
to vidljivo na kraju ovog zapisa. On je 1638. godine imenovan
kadijom u Egiptu, a rukopis je nastao potkraj 1640. godine. Kas-
nije je pohranjen u tekiji u Nevesinju, odakle je potom stigao u
Karaoz-begovu medresu u Mostaru, a odatle u Gazi Husrev-be-
govu biblioteku u Sarajevu, gdje se i danas nalazi. (Baagi, Zna-
meniti Bonjaci..., 429; Handi, Al-Gewher..., str. 141, br. 95)
57 Jusuf Rami
3. MEHMED MUHTEIM ABANOVI
Mehmed Muhteim abanovi roen je u Nevesinju. On je kao
djeak odveden stricu abanu efendiji u Carigrad a on se starao za
njegov odgoj i kolovanje. Poznat je u literaturi kao abanovi po
imenu svoga strica koji je o njemu preuzeo brigu u Carigradu.
Nakon zavrenog kolovanja predavao je na vie kola u Ista-
nbulu, pa i na onim najvieg ranga na Sahnu i Sulejmaniji. Ne-
dugo nakon toga poeo je raditi u sudstvu. Bio je kadija u Bursi,
Mekki i Carigradu. Godine 1687. imenovan je u Damasku za
vrhovnog erijatskog sudiju za podruje azijskih pokrajina velikog
Osmanskog carstva, a onda je 1690. godine prognan na Kipar.
Nakon pomilovanja vraen je na dunost koju je ranije obnaao.
Na tom poloaju umro je 1694. godine.
Autor je mnogih djela, izmeu kojih istiemo: Adabu-l-hu-
kkam (Postupak sudaca) golemo djelo u osam poglavlja; Muzhiru-
l-akali bejani-l-lugati-l-Masnevi, loloki komentar Mesneviji
Delaluddina Rumija; Risala -l-munazara bejne-s-sej we-l-qale-
mi (Traktat o diskusiji izmeu maa i pera), omiljena tema arap-
skih spisatelja, i mnoga druga djela. (abanovi, Knjievnost mu-
slimana BiH..., 672; Handi, Knjievni rad..., 16, 76; Handi,
Al-Gewher..., str. 182/160)
4. ZEKERIJA B. HUSEIN QATIR
Zekerijja, sin Huseina Qatira, porijeklom je iz Bosne. Roen je
u Damasku, gdje mu je otac Husein obnaao dunost kadije. On
je, nakon zavrenog kolovanja, krenuo stopama svoga oca. U
Damasku je radio kao nadstojnik sudstva, a u Egiptu je obavljao
dunost sudskog djelitelja nasljedstva (qassam), a onda je pre-
mjeten na dunost najmesnikovog opunomoenika u Salihijji.
Nakon toga se 1645. godine vratio u Damask. Iz Damaska je
otiao na had, a onda je imenovan vrhovnim sudijom u Ana-
58 Bonjaci u Egiptu
dolu, a usto je obavljao i dunost sudskog djelitelja nasljedstva
u Damasku.
Bio je poliglota. Poznavao je i dobro govorio arapski, turski,
perzijski i bosanski jezik. Veoma je lijepo pisao, ali, naalost, ni-
jednog rukopisa iza sebe nije ostavio. U Siriji je predavao na vioj
koli Zahirijji a bio je angairan i na predavanjima u damiji Benu
Umejje u Damasku. Umro je 1662. godine i ukopan u Faradisu.
(Handi, Al-Gewher..., str. 133/83)
Njegov otac Husein Qatir takoer je bio poliglota, pravnik i
dobro upuen u meuljudske probleme. Bio je kadija u Damasku,
oenjen kerkom sirijskog muftije, koja mu je rodila dva sina, napri-
jed spomenutog Zekerijju i Dervia Mehmeda. Stanovao je u dvo-
rani sudnice u kojoj je stanovao i njegov punac. Mnogi su na raun
toga zbijali ale. Tako je poznati pjesnik Hasan Burini u tu svrhu
kazao nekoliko stihova koji u prijevodu Mehmeda Kice glase:
Sline prostorije nema na svijetu,
tu punac pridiku dri svome zetu.
Prazna je od onih kojima se sudi
da bi u njoj ivjela ta dvojica ljudi.
Husein Qatir proveo je cijeli svoj ivot u Damasku kao su-
dija. Tu je umro 1623. godine. Iza sebe je ostavio veliko bogatstvo
koje je dobro dolo njegovim sinovima. (Handi, Al-Gewher...,
str. 122/64).
5. MUSTAFA B. MEHMED
KEBIRI-ZADE
U literaturi je vie poznat po nadimku Kebiri-zade. On je, kada
je kolovanje priveo kraju, bio profesor na mnogim kolama, pa i
na Aja Soji koli. Dvije godine nakon toga imenovan je kadijom
u Solunu, zatim u Mekki da bi 1673. godine bio premjeten u
istom zvanju u Egipat.
59 Jusuf Rami
Godine 1677. imenovan je kadijom u Carigradu, a 1681. go-
dine i vrhovnim sudijom Anadola. Umro je 1685. godine na Dan
Arefata. Ukopan je na Ejjubu pored turbeta Sivasije. (Handi,
Al-Gewher..., str. 194/197; Baagi, Znameniti Bonjaci..., 403)
6. HAMID BEJAZI
Hamid Bejazi, sin je Ahmeda Bejazia, bio je profesor na sred-
njim kolama u Carigradu, pa i na onim najvieg ranga kao to je
Aja Soja u Istanbulu. Pri kraju svoje profesorske karijere preuzeo
je kadiluk u Egiptu. Umro je u Carigradu 1720. godine, gdje je i
ukopan. (Handi, Al-Gewher..., str. 104/46; Baagi, Znameniti
Bonjaci..., 359)
Njegov otac, Ahmed Bejazi, takoer je bio kadija u Halepu,
Bursi, Mekki, Istanbulu, da bi na kraju bio imenovan i vrhovnim
sudijom u evropskom dijelu Turske. Kada je imenovan na ovu
dunost, evropski dio Turske je osvanuo pod bijelim pokrivaem.
Neki njegovi prijatelji su to u stih pretoili:

I Zemlja mu se zbilja obradovala,
Pa se zato ovom bjelinom i zaogrnula.
Ahmed Bejazi je napisao i nekoliko djela iz oblasti erijatskog
prava, izmeu kojih istiemo: Sevanihu-l-ulumi, Kitabu-l-alem,
Iaratu-l-melami, Al-Fikh al-absat itd. Njegovi biogra navode da
je, pored toga, glosirao i komentirao mnoga druga djela. Umro je
1686. godine u jednom selu nedaleko od Carigrada. Ukopan je uz
sve poasti u Uudaru kod Diviti-zavije.
Inae, ova porodica je u svoje vrijeme bila uvena po ueno-
sti. Sva tri njegova sina: Muhamed, Hamid i Hasan bili su vrsni
erijatski pravnici. (Handi, Al-Gewher, str. 83/22; Baagi,
Znameniti Bonjaci, 333)
III DIO
63 Jusuf Rami
Bonjaci -
knjievnici u Egiptu
Meu Bonjacima pjesnicima i proznim piscima koji su boravili
u Egiptu historiari navode Ibrahima Kazaza, Abdulaha efendiju
Bonjaka, Dervia Sulejmana Mezakija, Hasana Nazmi-dedea, Ali
iri Hercegovia, Abdulah-bega Bonjaka, Rudija Mostarca itd.
Oni su, bilo da se radi o pjesnicima ili proznim stvaraocima,
bili derviki orijentirani. Ibrahim Kazaz i Abdulah efendija Bo-
njak pripadali su bajramijsko-melamijskom dervikom redu, dok
su Dervi Sulejman Mezaki, Hasan Nazmi-dede i Rudi Mostarac
bili mevlevijske dervike orijentacije.
Mevlevijski red, ini se, nikada nije prerastao u politiko brat-
stvo za razliku od bajramijsko-melamijskog reda u ijem bratstvu
su se, kao ogranak, pojavile hamzevije. Pokret Bosanca Hamze
Balija bio je irokih razmjera i on se, prema mnogima, mora po-
smatrati u kontekstu drutvenih nemira i posebnih okolnosti kroz
koje je prolazila Rumelijska oblast Osmansko-turskog carstva.
64 Bonjaci u Egiptu
1. IBRAHIM KAZAZ BONJAK
Ibrahim Kazaz Bonjak pripadao je bajramijsko-melamijskom
dervikom redu, odnosno hamzevijama koje su se pojavile unutar
ovog reda. O Kazazu i njegovim knjievnim ostvarenjima nalazi-
mo padatke u Muhibbijevom djelu Hulasatu-l-eser. Te podatke je
preuzeo Mehmed Handi u djelu Al-Gevheru-l-esna teragumi
ulemai ve uarai-l-Bosna koje je na na jezik preveo Mehmed Kico
pod naslovom Blistavi dragulji ivotopisi uenjaka i pjesnika iz
Bosne. Prijevod je objavljen u Izabranim djelima Mehmeda Han-
dia u Sarajevu 1999. godine.
Njegovim ivotom i djelom, osim Muhibbija, bavili su se
jo i El-Bagdadi (Hedijjetu-l-arine, 1/29), Omer Rida Kehha-
la (Muademu-l-muellin, 1/17), te autor djela (Et-Tadu-l-mu-
kellel, 393).
O Kazazu nalazimo podatke i kod Baagia (Znameniti...,
375), Handia (Knjievni rad..., 27), abanovia (Knjievnost...,
202) i Demala ehajia u studiji o dervikim redovima u jugo-
slavenskim zemljama.
Predstavljajui Kazaza i njegov derviki red, ehaji kae da
je ovaj tarikat pored elementarne heterodoksije, posebno njegove
doktrine o jedinstvu egzistencije (vahdetu-l-vududi), zastupao
nazore i ideje grkih cinika, koje su se ve ranije smjestile u te-
savuf. Ovaj derviki red je ve u 16. stoljeu prerastao u religi-
ozno-socijalni pokret i mono ideoloko oruje, kojem je samo
ime bratstva posluilo kao forma i mogunost djelovanja u tim
uvjetima.
Glavni predstavnik ovog bratstva ejh Hamza, nae gore list,
pogubljen je u Carigradu, a njegov unuk Kazaz je pobjegao u
arapske dijelove velikog Osmanskog carstva. Due vremena je
ivio u Mekki pod imenom Hasan, a u Medini pod imenom Hu-
sein. Na kraju je odabrao Kairo kao mjesto svoga stalnog boravka
i tu se pojavio pod pravim imenom Ibrahim. U Kairu se poeo
65 Jusuf Rami
baviti svilarskim zanatom po emu je i dobio nadimak Kazaz
(Svilar).
Ibrahim Kazaz je roen u Bosni i po svretku nauka u domo-
vini otisnuo se u svijet da bi upoznao glasovite suje. U derviki
red kojem je pripadao uveo ga je ejh Muhamed Rumi. Umro je
u Kairu 1617. godine i ukopan u turbetu u kairskoj etvrti Babu-
l-vezir, koja se i danas tako naziva.
Katib elebi a potom i Safvet-beg Baagi navode da je Ibra-
him Kazaz umro u Halepu 1494. godine, a to, naravno, nije tano
jer je on, kada mu je djed Hamza pogubljen 1573. godine, na-
pustio Bosnu i sklonio se u arapskim zemljama gdje je ivio pod
raznim imenima.
Mnogo vremena je proveo u obilascima mezaristana, poseb-
no u Kairu. esto je obilazio mezarje Babu-l-vezir, Veliku i Malu
Qarafu razmiljajui o ovom prolaznom i drugom vjenom ivo-
tu. Plod tih razmiljanja su i njegovi traktati iz tesavvufa od kojih
nam je samo po naslovu poznat Muhrikatu-l-kulubi --evki li
allami-l-gujubi. Sve ostalo je unitio zub vremena.
Neto slino ali mnogo kasnije susreemo i kod Muhamme-
da Muvailihija u djelu Hadis Isa ibn Hiam. I on je kao i Ibrahim
Kazaz u Maloj Qara, u kojoj je ukopan imam ai, meditirao
i etao od mezara do mezara dok se iznenada nije otvorio jedan
mezar iz kojeg je u enima izaao turski vojni dostojanstvenik
Ahmed-paa Manikeli, uesnik svojevremeno u Krimskom ratu
(1853-1856). Nakon upoznavanja njih dvojica krenuli su zajed-
no u obilazak pojedinih sektora egipatskog drutva kritizirajui
ono to je Muvailihi smatrao da treba kritizirati, ak je i drevni
El-Azhar i sistem obrazovanja u njemu bio predmetom njegove
kritike.
66 Bonjaci u Egiptu
2. ABDULAH-EFENDIJA
BONJAK
Fususu-l-hikem (Dragulji mudrosti) spada meu najpoznatija djela
Ibn el-Arebija. Djelo se sastoji iz dvadeset i sedam poglavlja koja
Ibn el-Arebi posveuje dvadeset i sedmerici Boijih poslanika od
Adema do Muhammeda, alejhi-s-selam. Meu Boije poslanike
Ibn el-Arebi je ubrojao i Lukmana i Halida ibn Sinana za koga je
navodno Muhammed, alejhi-s-selam, rekao da je poslanik koga je
izgubio narod kojem je bio poslan.
Ibn el-Arebi je ovo djelo napisao u Damasku u Siriji u ezdeset
i petoj godini ivota. U predgovoru kae da je u snu vidio Boijeg
poslanika Muhammeda, alejhi-s-selam, koji mu je predao ovu knji-
gu i rekao: Uzmi ovu knjigu i dostavi je ljudima kako bi se njome
koristili. Rekao sam: Sluam i pokoravam se Bogu, Boijem Po-
slaniku i pretpostavljenim. Ispunio sam elju Poslanika i objavio
Fususu-l-hikem bez ikakvog dodavanja ili bilo kakvog oduzimanja.
Ovo djelo bilo je predmet mnogih komentara, analiza i tu-
maenja. Meu komentarima najvaniji su komentari Ibn el-Za-
malkanija, Ahmeda el-Damija i Kaanija. Bilo je i nesporazuma.
Nesporazumi su nastali zbog zbrke u pojmovima vudud i mev-
dud, Jedno i mnotvo i odnosa meu njima.
Analizirajui Ibn el-Arebijevo lozofsko-teologijsko uenje
i uporeujui ga s uenjem Tilimsanija, Kermanija i drugih, Ibn
Tejmijja pie u jednoj od svojih Risala (1/176) da je Ibn el-Arebije-
vo uenje, iako ga ne odobrava, od svih spomenutih autora najbli-
e ortodoksnom islamu, jer on razlikuje Jedno koje objavljuje Sebe
(ez-Zahir) od manifestacije toga Jednog (el-Mezahir). Time Ibn el-
Arebi uspostavlja istinu religioznog Zakona i insistira na etikim i
teolokim principima na kojima su prvi ejhovi islama insistirali.

.
67 Jusuf Rami




.
Meu komentarima Fususa nalazi se i na Abdulah efendija
Bonjak. Najpotpuniju biograju o Abdulahu Bonjaku dao je
Demal ehaji, svojevremeno profesor tesavvufa na Islamskom
teolokom fakultetu u Sarajevu. U Zborniku radova Islamskog teo-
lokog fakulteta (1/1982) on je uz ovaj uvod preveo i jedan traktat
Abdulaha efendije Bonjaka pod naslovom Tehakkuku-l-duzi bi
sureti-l-kulli ve zuhuri-l-feri ala sureti-l-asli (Realizacija dijela u
formi cjeline i pojava ogranka u formi osnove).
Drugo veoma znaajno djelo Abdulaha efendije Bonjaka
koje je kod nas prevedeno jeste arhu fususi-l-hikem (Komentar
dragulja mudrosti) koje je na na jezik preveo Reid Hazovi,
takoer profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pod
naslovom Tumaenje dragulja poslanike mudrosti. Ovaj Bonja-
kov komentar dragulja mudrosti preveden je s arapskog jezika,
rukopis do kojeg je Hazovi doao zahvaljujui japanskom pro-
fesoru Jasuiju Tonagi na Kjoto univerzitetu u Japanu. Rukopis
predstavlja proirenu verziju koju je Bonjak napisao na arapskom
jeziku za vrijeme svoga boravka u Kairu za potrebe tamonje i-
talake publike.
Abdulah efendija Bonjak bio je pripadnik bajramijsko-me-
lamijskog dervikog reda. Bio je dobar poznavalac Ibn el-Arebije-
vih djela i pobornik njegove sujske kole. Ustao je u odbranu Ibn
el-Arebijevog uenja. Rezultat te odbrane je i ovaj komentar.
Abdulah efendija roen je u Bosni 1584. godine. Osnovno i
srednje obrazovanje stekao je u Bosni a onda je otiao u Carigrad i
tu nastavio kolovanje. Nakon zavrenog kolovanja otiao je u Bur-
68 Bonjaci u Egiptu
su gdje je nastavio s izuavanjem sujske teorije i prakse pred ej-
hom Kabaduzom. Od njega je dobio i diplomu, idazet na irad.
Bio je u Egiptu i tu je proveo nekoliko godina piui arapsku
verziju svoga komentara. Nosilac je titule arihu-l-fusus (Komentator
dragulja). Iz Kaira je otiao u Mekku i obavio had, petu islamsku
dunost, zatim se naao u Damasku u neposrednoj blizini mauzole-
ja Ibn el-Arebija. Iz Damaska je otiao u Konju i tu je umro 1644.
godine. Ukopan je u Konji pored mezara Sadruddina Konjevija.
3. DERVI SULEJMAN MEZAKI
Dervi Sulejman Mezaki rodom je iz ajnia, a ajnie je u tom
vremenu pripadalo Hercegovakom sandaku. Evlija elebija
bio je u ajniu. On je opisao poloaj i izgled ove varoi koja
je tada imala pet muslimanskih i tri hrianske mahale. Najpo-
znatija meu muslimanskim mahalama bila je mahala Sinan-bega
Boljania. Ona je dobila ime po Sinan-begu, najveem dobro-
tvoru ajnia. On je brat vezira Husein-pae i zet velikog vezira
Mehmed-pae Sokolovia.
ajnie je u tom vremenu iznjedrilo i jednog velikog pje-
snika, sujske provenijencije. To je Dervi Sulejman Mezaki, pri-
padnik dervikog reda mevlevija. Osnovno obrazovanje stekao je
u domovini. Nakon toga otiao je u Carigrad. Na dvoru je stekao
vie obrazovanje u raznim znanostima i u knjievnosti. Kad je
izaao iz dvora bio je spahija.
Mnogo je putovao. Bio je u Egiptu i tu je neko vrijeme sluio
kod svoga roaka egipatskog namjesnika Ejjub-pae kao njegov
sekretar i savjetnik. Kada su do sultana stigle vijesti da su egipatski
zastupnici smijenili Maksud-pau, sultan je pozvao starog vezira
Ejjub-pau i rekao mu: Dajem ti namjesnitvo u Egiptu. Ejjub-
paa poljubi zemlju i ispria se da nije sposoban za tu slubu, a
sultan ree: ta je dato, dato je, poi i radi. Ejjub-paa je to
na kraju prihvatio. Meutim, umjesto njega taj posao su obav-
69 Jusuf Rami
ljali njegov sekretar i savjetnik Dervi Sulejman Mezaki i ehaja
Mehmed efendija (Handi, Al-Gevher..., 129; Hammer, 2/331).
Nakon toga Mezaki je bio u sviti Mehmed-pae uprilia, a
poslije njegove smrti u sviti njegovog sina Ahmed-pae uprilia,
prvo kao sekretar a potom i kao savjetnik. Ahmed-paa uprili
je od svih velikih vezira najvie vremena proveo na ovom visokom
poloaju vie i od Bosanca Mehmed-pae Sokolovia. Bio je jako
naklonjen Bosancima. U njegovoj sviti bio je i ehaja Ibrahim
Poiteljac, roen u Bosni u kasabi Poitelj. U vremenu Ahmed-
pae uprilia zauzeta je i Kandija (Kreta), a njeno zauzimanje
opjevao je Dervi Sulejman Mezaki, dvorski pjesnik Ahmeda u-
prilia. Poslije njegove smrti Mezaki je poeo raditi u odjeljenju
za konjicu. Bio je ef toga odjeljenja. U tom vremenu zavrio je
i svoju zbirku poezije ija se dva primjerka u rukopisu nalaze u
gradskoj biblioteci, Daru-l-kutub, u Kairu. Dervi Sulejman Me-
zaki umro je 1676. godine. Ukopan je u nekropoli mevlevijske
tekije na Galati.
U stihovima koje ovdje donosimo u prijevodu i prepjevu Ba-
agia oituje se Mezakijeva pripadnost dervikom redu mevlevija:
Srce kad si ve odluilo
vodi biti na ljubavnoj stazi,
ako hoe pravi put da znade,
ti po dadi mevlevijskoj gazi.
Ree l kogod: ljubav Mevlanata
da sustavom nebeskijem kree.
Tvrdnji su mu i mjesec i sunce
Dokaz, koji niko pobit nee.
Mezaki je bio pjesnik ija je poezija izuzetno cijenjena. Nje-
govi savremenici su, navodi abanovi, uvaavali njegov pjesni-
ki talenat i njegovu uenost. Niko Mezakiju ne porie vjetinu i
pjesniki dar, ali je teko odrediti, istie Baagi, Mezakija kao
pjesnika bez posebne studije. On ima mnogo zajednikih crta s
70 Bonjaci u Egiptu
Arifom Hikmetom. Baagi ne moe shvatiti zato je turska knji-
evna kritika zanemarila Mezakija. U tu svrhu Baagi navodi ne-
koliko Mezakijevih stihova i pita se ta je uzrok da ovi stihovi nisu
na sebe skrenuli panju turskih kritiara:
Zar na putu nema traga,
kud je prola moja draga?
Zar u tebe nema more,
novih vjesti, o lahore?
Ljubav, to u meni gori,
o mom jadu zar ne zbori?
Pa jo prsa sa sto rana
zar mi nisu isparana?
Na svijetu kae, saki,
ima l mudrac ko Mezaki?
Moe l nai jedna dika
od njega boljeg umjetnika?
Mezaki i Hikmet, nastavlja dalje Baagi, pjevaju o ljubavi i
vinu, o prirodi i njenim ljepotama, o slasti i asti ivota, o svemu
to nam boravak na ovom svijetu olakava i uljepava pa uz sve
to ovi kritiari istiu da je Hikmetu bio uzor Naili, a ne Mezaki.
Ponosni Hercegovac ni u pjesmi nee uzeti posudu u ruke pa tra-
iti kraj gdje se dijeli zekat na vino, da isprosi koju au, kako to
pjeva Naili.
4. HASAN NAZMI-DEDE BONJAK
Hasan Nazmi-dede Bonjak roen je u Sarajevu. Tu se kolovao
i tu je pristupio mevlevijskom dervikom redu. Pred Tevekkuli-
dedeom sluao je predavanja iz oblasti tesavufa i tumaenja Mesn-
evije Delaluddina Rumija koja je bila predmet analize pojedinih
krugova u tom vremenu.
71 Jusuf Rami
Kasnije je otiao u Carigrad i proirio svoje znanje iz oblasti
tesavvufa. Tu je dobio idazet na irad, diplomu da moe revno-
sno raditi za ovaj derviki red. Iz Carigrada je otiao u Konju da
posjeti mezar Delaluddina Rumija, a odatle je nakon odree-
nog vremena krenuo u Egipat. U Kairu je bio profesor na jednoj
mevlevijskoj koli. Tu je dobio i titulu ejha mevlevijskog reda.
Bavio se i poezijom i kao pjesnik bio je dobar stilista.
Bagdadi ga u djelu Hidajetu-l-arin (1/297) spominje na dva
mjesta. Na jednom mjestu ga predstavlja kao ejha mevlevijske
tekije u Kairu poznatog pod imenom Nazmi-Mevlevi, ejh Hasan
b. Ali el-Mevlevi er-Rumi, umro 1125/1713. godine u Carigradu,
a na drugom pod mahlasom Talibi-Mevlevi, Hasan-dede b. el-Ka-
di, ejh mevlevijske zavije u Kairu, umro u Carigradu 1125/1713.
godine. Sejjid Kisrevi Hasan, egipatski prireiva Blistavih dragu-
lja (Bejrut, 1993.) smatra da se ovdje radi o istoj osobi.
Bagdadi navodi da je Nazmi-dede iza sebe ostavio nedovreni
komentar problematinih dijelova Mesnevije poznat pod imenom
Hidajetu-l-ahvali i zbirku poezije na turskom jeziku.
Baagi biljei dva njegova distiha preuzeta od ejhija u koji-
ma Nazmi-dede kae:
Ne jauu ljubavni muenici od sablje,
nego od maa ukora,
koji je zamazan krvlju nepravednom.
Nazmi, podigni teke noge iz mejhane
iznemogao si,
pa posmatraj vrata mejhane,
s blagou i pomirenjem.
Handi i abanovi ne navode nijedan njegov stih. Nazmi-
dede nije bio samo dobar pjesnik, nego i vaiz pa je otuda uivao
veliki ugled kod egipatske uleme. Kada je jednom prilikom iz Ka-
ira poslovno stigao u Carigrad, razbolio se i tu u mjesecu abanu
umro 1125/1713. godine.
72 Bonjaci u Egiptu
5. ALI IRI HERCEGOVI
Ali iri Hercegovi je sin Ahmed-pae Hercegovia, velikog vezira
Turske, Osmanske carevine. Njegova majka je sultanija Fatima,
kerka Bajazida II. Poslije oeve smrti Selim I uzeo ga je pod svoje
okrilje. Na dvoru je odrastao i tu je stekao obrazovanje pod kon-
trolom Selima I.
Za vrijeme Sulejmanove vladavine Ali iri Hercegovi bio
je namjesnik u pojedinim provincijama dok ga reumatizam nije
prisilio da se povue u junije krajeve Carevine. Na vlastiti zahtjev
dat mu je jedan sandak u Egiptu kao mirovina, gdje je i umro u
mlaim godinama svoga ivota. Opaka bolest ga je savladala pa
nije mogao ni hodati niti svojim rukama jesti.
Handi biljei neke njegove stihove na turskom jeziku u pri-
jevodu i prepjevu Baagia u kojima Ali iri kae:
Od mog tijela slabunjavog
ta uradi jada breme
pogledajte u ta me je
pretvorilo pusto vrijeme.
Obeavao je mnogo, svi se slau, a razilaze se oko datuma
njegove smrti. Baagi i Handi navode da je umro 935/1528.
godine u Egiptu, a Fehim Nametak da je umro dosta mlad u
Egiptu 1550. godine, dok abanovi, pozivajui se na dokumenta
Dubrovakog arhiva, smatra da je bio iv sve do 1545. godine; da
je ivio u selu Ru kod Kaana u galipoljskoj oblasti.
Baagi biljei jo neke njegove stihove koje navode biogra
ovog pjesnika, a u kojima iri kae:
Nek nam ljubav ne prodaje
saopite to Mednunu;
ko prodati pamet moe
mudrom Eatunu?
73 Jusuf Rami
Da ja vidim onom suncu
da l nebeski mjesec slii
na luku u svoga aha
na nebeski svod se dii.
uje, srce, ne varaj se
na priju niska svijeta!
ta Karunu hazne hasne,
kada mu je spomen kleta?
Ovi stihovi, zakljuuje Baagi, uz svu svoju jednostavnost
dovoljno su svjedoanstvo da irija smjestimo meu odline
osmansko-turske pjesnike prve polovine 16. stoljea.
6. RUDI MOSTARAC
Njegovo puno ime je Ahmed Rudi Mostarac - Sahhaf. Roen
je u Mostaru 1637. god., a umro u Istanbulu 1699. god. gdje
je i ukopan pored mevlevijske tekije na Jeni Kapiji. Pripadao je
mevlevijskom dervikom redu, pa je otuda bio ivo zainteresiran
da posjeti Egipat, kolijevku ljudske kulture, i obie mezare velikih
muslimana, suja.
Tu priliku iskoristio je 1675. god. kada je Ahmed-paa ime-
novan za namjesnika Egipta. Bio je u njegovoj sviti. Nakon isteka
mandata Ahmed-pae vratio se zajedno s njim u Carigrad. U Ca-
rigradu je u drutvu viih slojeva ivio bezbrino, sve dok mu nije
u poznim godinama umro sin jedinac. Tada se povukao i posvetio
razmiljanju o ovom prolaznom i buduem vjenom svijetu.
Bio je dobar pjesnik. Poeziju je pisao na turskom i perzij-
skom jeziku. Iza sebe je ostavio kompletan Divan pjesama. Turski
historiari knjievnosti zabiljeili su u svojim djelima oko sedam-
deset njegovih distiha od kojih je Hammer u prijevodu zabiljeio
osamnaest, a Baagi u originalu i prijevodu esnaest distiha. Je-
74 Bonjaci u Egiptu
dan njegov gazel nalazi se u Fevzijevom Bulbulistanu u originalu
na perzijskom jeziku i prijevodu Demala ehajia.
Evo toga gazela u stilizaciji Demaludina Latia:
Od ae vina nema prijatnijeg akrana
nit boljeg dosta od lozja nagizdana!
Prijateljstvo nije ljek za ranu plavog neba!
Nebo, za ranu mog srca drugi mehlem treba!
Malje izbie! Nek ti je, srce, mubarek ludost!
Ponovo ti se javi tuga u stanju alosnom, hudom!
Ne skidam krvave oi sa tvoga lica i nosa,
tvom licu rue ne prilii drugaija rosa!
Rudi, u ai neba su bezbrojni svjetovi;
uzmi au vin, - vidjet e svjet novi!
7. MUSTAFA EJUBOVI
(EJH JUJO)
Mustafa Ejubovi, poznatiji kao ejh Jujo, roen je u Mostaru
1651. godine. Potjee iz bogate porodice koja je, pored njega,
dala jo dosta uenih ljudi. Ocu mu je bilo ime Jusuf, a djedu
Murat. Osnovno obrazovanje je zavrio u Mostaru, a onda je svoje
kolovanje nastavio u Istanbulu. Nakon 15 godina provedenih u
Carigradu vratio se 1692. godine u Mostar i bio postavljen za mo-
starskog muftiju. Tu dunost je obavljao sve do svoje smrti 1707.
godine. Ukopan je u haremu aria-damije u Mostaru. Godine
1831. Ali-paa Rizvanbegovi podigao je turbe nad njegovim me-
zarom koje i danas postoji, navodi Hifzija Hasandedi u djelu
Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba.
O mostarskom muftiji ejh Juji napisana su mnoga djela.
Meu njima je svakako najpoznatiji odjeljak koji govori o ejh
75 Jusuf Rami
Juji u djelu Hazima abanovia Knjievnost muslimana BiH na
orijentalnim jezicima u izdanju Svjetlosti iz Sarajeva.
Mnogobrojna su djela koja je ejh Jujo napisao iz oblasti
islamistike, islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika,
logike, leksikograje, dogmatike, disputacije itd. Hazim abano-
vi, a poslije njega i Hifzija Hasandedi, navodi da je on napisao
oko 27 djela, a sauvano je i nekoliko djela koja je ejh Jujo
prepisao.
Meu ovim djelima skoro svi autori istiu da je ejh Jujino
djelo Miftahu l-husuli iz oblasti erijatskog prava jedno od naj-
vanijih djela. Djelo je nastalo u Kairu za vrijeme njegovog e-
stomjesenog boravka u ovoj velikoj pokrajini Tursko-osmanskog
carstva. To je ustvari glosa (haija) na djelo Mirat al-usul erhi
mirqat al-vusul, autora Mulla Husrefa (umro 1480. god.).
Skoro cijeli ivot ejh Jujo je proveo u izuavanju erijatskog
prava. Napisao je jo nekoliko djela iz ove oblasti, kao to je ko-
mentar na El-Mugnijev Usulu-l-qh i komentar na Hisamuddi-
nov Al-Muntehab usuli-l-mezheb i mnoga druga djela.
8. JUSUF LIVNJAK
Jusuf Livnjak je roen u Livnu. Nije nam poznata godina njego-
vog roenja a ni godina njegove smrti. Znamo samo ono to je on
o sebi napisao na kraju svoga putopisa u kome stoji :
Ja, grjeni siromah, Jusuf, sin Muhammedov, roen sam u
kasabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-paine dami-
je. Meutim, kada je merhum Duda Dafer-aga sagradio svoju
damiju u duvanjskoj nahiji u kasabi upanj Potoku, postavio
je moga potovanog brata, merhuma Omera efendiju, za imama
i hatiba svoje damije uz plau od dvadeset i pet aki, a mene,
siromaha, odredio za mujezina spomenute damije uz plau od
dvanaest aki, na emu neka je hvala Allahu. Zatim, ja sam se po-
76 Bonjaci u Egiptu
malo bavio i dozvoljenom trgovinom i tako pritedivi osamnaest
hiljada aki krenuo na had.
Jusuf Livnjak je sa braom Omerom i Hasanom krenuo na
ovaj put 20. 6. 1615. godine, a vratio se s puta 30. 6. 1616. go-
dine i o tome napisao ovaj putopis na turskom jeziku. Originalni
rukopis nije sauvan, ali jeste njegov doslovan prijepis u Zborniku
Muhammeda Enverija Kadia, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci
u Sarajevu, prema kome je Mehmed Mujezinovi sainio ovaj pri-
jevod. Prijevod je prvo objavljen u asopisu ivot 1974. godine
pod naslovom Hadi-Jusuf Livnjak i njegov putopis.
Sedam godina kasnije rukopis je ponovo tampan. Ovoga
puta u izdanju Starjeinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i
Slovenije pod naslovom Odazivam Ti se, Boe ...Putopis sa hada
1615. godine. Sada se rukopis pojavio u obliku knjige depnog
formata obogaen ilustracijama.
Djelo Jusufa Livnjaka je iz oblasti putopisne knjievnosti.
Ono predstavlja prvo djelo te vrste u naoj knjievnosti na orijen-
talnim jezicima. Napisano je na turskom jeziku, ali ne potpuno
istom, jer se u njemu nalaze, pored hidretskih, i narodni nazivi
mjeseci, kao rujan, lipanj itd., zatim narodni nazivi za odreene
dane, dogaaje i tome slino.
Jusuf Livnjak je bio obrazovan ovjek. Poznavao je dobro
historiju, geograju i astronomiju. Uz njegov putopis se nalazio
i jedan vjeiti kalendar (roznama) koji je on sastavio za mjesne
potrebe, oznaivi mjesece po njihovim narodnim nazivima. Taj
kalendar je pisan 1621. godine, dakle, poslije njegovog povratka
s hada.
Njegovo uporeivanje pojedinih mjesta kroz koja je prolazio
na svome putu za Hidaz sa mjestima u Bosni i evropskom dijelu
Turske, upuuje da je autor putopisa boravio i u drugim mjestima
kroz koja ga nije vodio put u Mekku. Tako, npr., lijepa ada Sekiz,
koja ima krasnu tvravu ije su se zidine i graevine svezale u
nebo, slina je Peuju, a u Rodosdiku, kojem nadaleko nema
77 Jusuf Rami
slinog grada, ima jedna velika kula poput Lonarice u Travniku
itd.
Kairo je jo od vremena kada su Turci Osmanlije zauzeli ovaj
grad bio glavna destinacija naih hadija na putu za Mekku i Me-
dinu. Nedaleko od Kaira, u malom mjestu Birke, bio je sabirni
centar naih hadija koji su se zajedno s egipatskom hodoasni-
kom karavanom i njenim obezbjeenjem kretali prema Suecu i
dalje prema Hidazu.
Nae hadije su koristile dva putna pravca do Kaira, vodeni
i kopneni putni pravac. Prvi putni pravac prema ovoj destinaciji
koristio je Jusuf Livnjak sa svojom braom. Oni su iz Istanbula
krenuli prema Kairu. Kada su stigli u Aleksandriju, ukrcali su se
na brod i Nilom stigli do Bulaka i Kaira. U Kairu su se zadra-
li nekoliko dana a onda krenuli prema mjestu Birke, sabirnom
centru hadija, odakle su zajedno s egipatskom hodoasnikom
karavanom uz pratnju obezbjeenja od dvije do tri stotine vojnika
krenuli prema Suecu i dalje prema Hidazu.
O tome hadi Jusuf Livnjak kae: Nakon dva i po mjeseca
naeg putovanja, krenuli smo iz Kaira i stigli na konaenje u obli-
nje mjesto zvano Birke, veoma lijepo mjesto u vrtovima. Spojivi
se sa karavanom (kale) tu smo odsjeli tri-etiri dana. Odatle smo
sa karavanom koju je pratilo dvije-tri stotine vojnika, krenuli i
trei dan stigli u Suec (Suvey iskele). I tu smo odsjeli tri dana
doekavi i blagoslovljenu No berata u asnom mjesecu abanu,
a onda smo krenuli prema Hidazu.
9. HADI MUSTAFA MUHLISI
Drugi na putopisac je hadi Mustafa Muhlisi, kako kae, ubo-
gi siromah, rob Monog Allaha, privremeni kadija u Abrigozu
(Eubeja Grka), Bosanac po roenju i stanovanju, hane po
vjerskom ubjeenju.
78 Bonjaci u Egiptu
Hadi Mustafa Muhlisi je roen u Gornjem Vakufu poetkom
osamnaestog stoljea. Obnaao je dunost kadije u Sarajevu, Foi,
Mostaru, Duvnu, Uicu, Banjoj Luci i Abrigozu u Grkoj odakle
je 1748. godine krenuo na had. Sudjelovao je u Bici pod Banjom
Lukom 1737. godine i za zasluge bio odlikovan. Bio je lan komisi-
je za razmjenu zarobljenika i lan komisije za razgranienje izmeu
Turske i Austrije poslije mira 1739. godine. Na had je krenuo
sa svojim bratiem. Taj put je opisao u pjesmi od 888 stihova na
turskom jeziku. Nakon obavljenog hada vratio se u svoje rodno
mjesto gdje je nedugo poslije toga preselio na bolji svijet, ahiret.
I on je, kao i Jusuf Livnjak, krenuo morem do Aleksandrije,
zatim Nilom do Bulaka i Kaira gdje se zadrao jedno vrijeme, a
onda nastavio put do Birke, sabirnog centra hadija, gdje se pri-
kljuio egipatskoj hodoasnikoj karavani koja je u svojoj pratnji
imala dvije do tri stotine naoruanih vojnika koji su se brinuli o
hadijama i njihovom bezbjednom putovanju do Mekke i Medi-
ne. Nakon obavljenog hada hadi Mustafa Muhlisi se vratio u
rodni kraj kopnenim putem preko Damaska i Carigrada.
O ovom putopiscu, pjesniku, kadiji, diplomati i uesniku
Bitke pod Banjom Lukom mnogi su pisali. Najpotpuniji prikaz
njegovog putovanja na had dao je Omer Mui u radu pod na-
slovom Hadi Mustafa Bonjak - Muhlisi koji je objavljen u Prilo-
zima za orijentalnu lologiju 1973. godine u Sarajevu.
Hadi Mustafa Muhlisi je u svome putopisu poeo brojati
konake i vrijeme potroeno izmeu dva konaka tek kada je kre-
nuo iz Kaira prema Mekki. Od Kaira do Mekke ima trideset ko-
naka (menzila), a od Mekke u povratku do Damaska trideset i
osam, dok je od Damaska do Istanbula naveo i opisao trideset i
est konaka. Opisi konaka su vrlo turi. Tako je, npr., opisujui
konaite Muvejlih zapisao da je to visoravan u blizini mora, bo-
gata datulama, da predstavlja pjeskovit prolaz iji je pijesak bijel,
a stanovnici beduini. Jedan drugi putopisac (Mustafa Skopljak),
koji je na putu za had boravio u ovom konaitu, kae da se u
njemu nalazi Sultan Sulejmanova damija i mnogo kua, da mje-
79 Jusuf Rami
sto ima pitku vodu i da put do mjesta ide pored morske obale.
Put je djelomino kamenit a negdje i neravan. To podruje kao i
sam zaljev pripadaju Hidazu, geografski se nalaze na Arabijskom
poluotoku. Ono je vana stanica na kopnenom putu koji vee
Egipat s Hidazom.
Drugi putni pravac naih hadija je kopneni put od Istanbula
do Konje, Damaska, i dalje do Gaze i Han Junusa, zatim do Kaira
i sabirnog centra u mjestu Birke, nedaleko od Kaira. Odatle su
zajedno s egipatskom hodoasnikom karavanom i pod njihovom
zatitom krenuli prema Suecu i dalje prema Mekki i Medini. Tim
putem je na had iao i Hadi Mustafa iz Skoplja 1673. godine.
On se, istina, mogao u Damasku prikljuiti sirijskoj hodoa-
snikoj karavani. Meutim, Kairo je za njega i mnoge druge nae
hadije bio atraktivniji a moda i sigurniji put na had pa se iz tih
razloga opredijelio da se u Kairu prikljui egipatskoj hodoasni-
koj karavani, to je na kraju i uradio.
Birke - glavna destinacija hadija
Nedaleko od Kaira, malo mjesto Birke bilo je centralno mje-
sto okupljanja hadija na putu za Mekku. Poznato je i pod ime-
nom Birketu-l-had. Iz ovog mjesta okupljene hadije s arapskog
zapada, Turske i zemalja koje su bile u njenom sastavu kretale su
se prema Mekki u tri razliita pravca. Jedan putni pravac je vodio
priobalnim dijelom Egipta do Izaba, luke na Crvenom moru, a
odatle brodom do Mekke. Drugi putni pravac je iz Birke vodio
do Sueca, a odatle brodom do Mekke. Taj put je izgleda koristio
i Jusuf Livnjak. I trei putni pravac kojim su se hadije kretale
prema Mekki bio je kopneni put. Ovoga puta priobalnim dijelom
Arabijskog poluotoka do Mekke. Tim putem je na had iao hadi
Mustafa Muhlisi. Njegovo putovanje na had poklapa se s putova-
njem kojim je do Mekke i Medine iao Kalkaendi 821/1418. go-
dine. Kalkaendi navodi sve konake i vrijeme potroeno izmeu
jednog i drugog konaka, kao i hadi Mustafa Bonjak Muhlisi.
80 Bonjaci u Egiptu
Muhlisi na svom putu od Kaira do Mekke navodi sljedee
konake: Birketu-l-had, Daru Hamra, Adrud, Navatir, Vadi Tih,
Nahl, Alajin, Akaba, Kantaretu-l-bahr, Zahru-l-himar, arefe,
Vadi uajb, Ujunu-l-kasbi, Muvajlih, Selma, Eznem u narodu
Azlam, Vadi Antar, Gu, Agra, Hank, Havra, Nebit, Hudejra, Je-
nbu. Bedr je dvadeset i peti konak o kome Muhlisi, opisujui ga,
kae:
To je najasnije konaite, brdo ije ime znai pobjedu,
mjesto gdje je vjerovjesnik Muhammed, a.s., s ashabima dolazio
i pobijedio idolopoklonike. Tu je etrnaest ehida heroja popi-
lo smrtno erbe iz rajskih vrtova. Vode Bedra ne hvale, ali ih za
nevolju piju. Za Bedrom je selo Sekif, tu se nalazi emiru-l-had i
sedam odaka vojske za uvanje i provoenje hadija. Vojnici er-
kezi dan i no na sve strane uvaju hadije koji se posve slobodno
kreu. Ko je gladan dobiva i vojniki hljeb. Divna je to sluba na
Boijem putu!
Dvadeset i esti konak je Ka, zatim Rabig, Kudejd, Bir As-
fan, i trideseti konak Mekkei-Mukerrema koju Muhlisi nije opisi-
vao kao druge konake, nego je ushien od radosti i susreta s ovim
gradom izlio bujicu pohvala ovome gradu zaboravljajui na sve
potekoe kroz koje je prolazio:
O ljepotice, kojoj hrli svijet,
O pogledu ljudskog roda.
Grjenik sam, siromah sam, bijednik sam,
Kapiji tvoje dobrote doao sam po dobroinstvo.
Da mi bude oproteno, da budem obradovan
Njegovim pogledom.
Moje hodoae da bude blagoslovljeno hodoae.
Danas nae hadije putuju na had avionima i autobusima.
Sabirno mjesto je Sarajevo, bilo da se putuje avionima prema Didi
ili, pak, autobusima od Sarajeva preko Turske i Sirije do Hidaza.
IV DIO
83 Jusuf Rami
Bonjaci - prepisivai
arapskih rukopisa u Egiptu
Arapi prije islama nisu poznavali knjigu. S pojavom islama knjiga
je zauzela centralno mjesto u njihovom ivotu. Kuran je ukazao
na znaaj nauke i naunika, na vanost knjige i knjinice te pera i
papira u mnogim svojim ajetima.
Arapsko pismo
Ljubav Arapa prema pisanoj rijei, koju su uskoro poeli do-
kazivati u osvojenim zemljama, moe se poistovjetiti s njihovom
ljubavlju prema svom nacionalnom arapskom pismu. Pismo je za
njih, istie A. Stipievi (Povijest knjige, 188), bilo neto mnogo
vie i od samog utilitarnog sustava grakih znakova za ispisivanje
misli. Ono je kod njih bilo i slika i dekoracija, i sredstvo za ispi-
sivanje misli... Samo pismo kojim je bio zapisan Kuran, imalo je
duboko religijsko i simboliko znaenje. Prepisivati Kuran vjerski
je in, pa su, otuda, svi koji su prepisivali Kuran od Allaha traili i
oekivali nagradu. Arapi i muslimani, zahvaljujui tome, razvili su
silnu prepisivaku djelatnost kojoj je teko nai premca u historiji
rukopisne knjige.
84 Bonjaci u Egiptu
Pisai materijal
Arapi su sve do kraja osmog stoljea koristili kao pisai mate-
rijal kou, odnosno pergament, zatim papirus, sve dok nisu poeli
krajem osmog stoljea s proizvodnjom papira. Prva tvornica papi-
ra podignuta je u Bagdadu 794. god., zatim u Egiptu 800. god., te
u Andaluziji 950. god. u gradu atibi (Jativa), u kojoj se proizvo-
dio i papir u boji. Evropljani su upoznali proizvodnju papira tek
nakon krstakih ratova i dodira s muslimanima u Andaluziji.
Pisai pribor
U prvobitni pisai pribor spadaju pero (el-kalem), tinta (el-
midad) i tintarnica (el-mihbera), odnosno divit kao najvaniji dio
pisaeg pribora - po Muftiu - i predstavlja neku vrstu pernice i
s njom spojene tintarnice koja je, istina, mogla biti odvojena od
divita, ali to nije bilo preporuljivo.
Pero se spominje u rijeima Uzvienog Allaha: Nun. Tako Mi
kalema i onoga to oni piu (El-Kalem, 1). Prepisivai su pero na-
zivali i drugim imenima. Pero je najprije izraivano od stabljike
trske. Stabljika bi se na jednom kraju koso odrezala i tako bi se
dobio trokutast dio. Radi kontrasta s bijelim papirom, tinta je bila
crne boje. U prvo vrijeme Arapi su tintu uvozili, ali onda su je
poeli i sami spravljati, dok su tintarnicu pravili od drveta, od crne
i ute ebanovine, kasnije od metala, bakra i drugih materijala.
Najpoznatiji prepisivai rukopisa
Meu najpoznatijim prepisivaima rukopisa u arapskoj knji-
evnosti, koji su prepisivali, umnoavali i koriili rukopise pa ih
zatim prodavali, historiari navode Ibn Nedima, autora djela El-
Fihrest, Jakuta el-Hamevija, autora enciklopedije o biograjama
knjievnika, Ibn Hejsema (El-Hazin), poznatog arapskog ziara,
koji je cio ivot proveo u prepisivanju dragocijenih arapskih ru-
kopisa. Kau da je imao jako lijep rukopis. U Egiptu je u vremen-
85 Jusuf Rami
skom periodu od jedne godine, koliko je boravio, tamo prepisao
veliki broj rukopisa.
Meutim, samo prepisivanje nije bilo dovoljno da se odri
goli ivot. Mnogi od prepisivaa bavili su se i raznim drugim po-
slovima i tako osiguravali egzistenciju za sebe i svoju porodicu.
Tako je npr. Ibn Hejsem, jo dok je bio u Egiptu, pored prepisi-
vanja radio i na sreivanju vodostaja Nila kako bi sistematizirao
navodnjavanje i tako sprijeio velike i katastrofalne poplave. Ma-
hmud b. Hasan el-Verrak bio je pjesnik; Muhammed b. Abdullah
el-Kermani el-Varrak bio je leksikograf, autor djela El-Damiu
-l-luga, u kome je naveo sve ono to je Halil izostavio u svome
uvenom leksikografskom djelu Kitabu-l-ajn.
U to vrijeme postojale su tri kategorije prepisivaa: prepisi-
vai koji su prepisivanje obavljali za novac (Malik ibn Dinar);
prepisivai koji su radili u dravnim uredima i koji su za to pri-
mali mjesenu ili godinju plau - kao to je bio Halid b. Ebu-
l-Hejjad, jedan od pionira u ovoj oblasti. O njemu Ibn Nedim
kae da je u Poslanikovoj damiji u Medini u mihrabu ispisao
jedan dio Kurana. Kada je to vidio Omer ibn Abdulaziz, zatraio
je od njega da mu prepie cijeli Mushaf pismom kojim je jedan
njegov dio ispisao u damiji Allahova Poslanika; treu kategoriju
inili su prepisivai koji su bili u posjedu drugih i koji za taj posao
nisu primali nikakvu nadoknadu.
Postojala su i dva naina prepisivanja knjiga. Prvi je individu-
alni nain, u kojem je prepisiva bio i korektor, te drugi kolektiv-
ni, u kojem je bilo vie prepisivaa jednog djela, a samo jedan koji
je diktirao i koji je kasnije prijepis sravnjivao s originalom. Neto
slino postojalo je i kod nas u prepisivanju i umnoavanju knjiga.
Kasim Dobraa navodi da je jo u esnaestom stoljeu postojao
tzv. Foanski skriptorij.
Prepisivanje jednog rukopisa obavljao je vei broj orga-
niziranih prepisivaa, za razliku od uobiajene prakse da jedan
prepisiva prepie cio jedan primjerak nekog djela. Postojali su
86 Bonjaci u Egiptu
i odreeni korektori, koji su cjelokupan rad prepisivaa kontro-
lirali i ispravljali, sravnjivanjem s tekstom originala, iz kojeg je
vren prijepis. Jedan od korektora bio je i muderris, kasnije kadija
aban ef. Nevesinjac, o kome je bilo rijei ranije, kad je obnaao
dunost kadije u Egipatskom kadiluku.
Iz gore navednog vidljivo je da su prepisivai ponekad bili
i korektori. Ez-Zerkani prenosi od Jahje ibn Eksema da je je-
dan Jevrej doao kod Memuna, i, nakon razgovora, halifa mu
je predloio da pree na islam, ali je on to odbio. Nakon godinu
dana opet mu je doao isti Jevrejin i pred njim primio islam.
Zauen ovim postupkom Memun ga je upitao ta ga je navelo
da primi islam a on je odgovorio:
Prvi put kad sam se vratio od vas prepisao sam Tevrat i
namjerno ga krivotvorio, a zatim prodao. Onda sam prepisao
Evanelje i krivotvorio ga. Nakon toga sam i to prodao. Na kraju
sam prepisao i Kuran pa sam i njega krivotvorio. Kad sam doao
prepisivaima i pokuao da ga prodam, oni su tada obavili korek-
turu i ustanovili da je primjerak krivotvoren, pa su mi ga vratili.
Ova pria ukazuje da je u tom poslu bilo i krivotvorenja, namjer-
nog i nenamjernog, ali da je bilo i onih koji su poteno odraivali
ovaj posao.
Klasikacija islamskih nauka
Naunici, knjievnici i drugi kulturni radnici bili su jako
vezani za prepisivae. Svaki od njih imao je svoga prepisivaa.
Hunejn ibn Ishak, Dahiz, Muberred, Vakidi i drugi imali su
svoje prepisivae koji su im, tavie, i pomagali u prikupljanju
materijala i realizaciji odreenih projekata. Tako je nastalo i djelo
Ibn Nedima (Fihrest), koje predstavlja vaan izvor za klasikaciju
islamskih nauka. To je najvea bibliograja svih do tada poznatih
autora i njihovih djela u arapskoj kulturi i civilizaciji. Njegovim
putem u klasikaciji nauka krenuo je i Hadi Halifa.
87 Jusuf Rami
kola na ijem elu su bili Ibn Nedim i Hadi Halifa mnogo
je tea od kole i sistema klasikacije nauka koju su u islamu pred-
stavljali Farabi i Ihvanu-s-safa. Farabi je pri konstruiranju svoga
sistema posebno vodio rauna da kompariranjem gramatike i lo-
gike istakne vanost logike. Gramatika vodi rauna o znaku (lafz),
dok se logika bavi znaenjem (maana), a u vezi je sa znakom samo
u onoj mjeri u kojoj se znak otjelovljuje u znaenju. Gramatika
se, po njemu, bavi zakonitostima u jeziku, a jezici se razlikuju,
kao to se razlikuju ljudi i rase, dok se logika bavi ljudskim mi-
ljenjem, koje je uvijek i na svakom mjestu istovjetno. Pored na-
uke o jeziku i logike njegov klasikacioni sistem u silazeem nizu
obuhvata jo: matematiku (ije su grupe: aritmetika, geometrija,
optika, astronomija i mehanika), zatim zika, metazika, nauka o
drutvu i skolastika teologija.
Njegova metoda je, prema erifu (Historija islamske lozo-
je, u prijevodu H. Suia, Zagreb, 1988, str. 1/459), uglavnom
identina njegovom stilu. On sabire i uopava, sreuje i uskla-
uje, analizira, cijepa i dijeli kako bi koncentrirao i klasicirao.
U nekim od njegovih rasparava pod naslovom ta treba nauiti
prije bavljenja lozojom odlika je indeksa grkih lozofskih ko-
la, znaenja njihovih naslova i imena njihovih tvoraca. Njegova
Klasikacija nauka prvi je pokuaj te vrste u historiji islamskog
miljenja.
Pola stoljea nakon smrti Farabija javljaju se ista braa
(Ihvanu-s-safa) sa svojim traktatima (Resail), u kojima su spome-
nuli nekoliko klasikacija a prihvatili onu koja sve grane spoznaje
dijeli na tri glavne skupine: matematika, zika i metazika. U
Raspravama matematika ukljuuje teoriju brojeva, geometriju,
astronomiju, geograju, etiku i logiku. Fizika ukljuuje materiju,
formu, kretanje, vrijeme, prostor, minerale, sutinu prirode itd.,
dok je metazika podijeljena na psihoracionalizam i teologiju. Te-
ologija ukljuuje vjerovanje, Sveti zakon, poslanstvo, prizivanje
Boga, netjelesna bia i magiju (Ibid, 1/306).
88 Bonjaci u Egiptu
U sklopu praktine strane vjerovanja ista braa govore o
religiji i zakonima. Arapska rije za religiju jeste din a za zakon e-
rijat. Sve metazike teme u svetim knjigama - kao to su ejtani,
dini, uskrsnue, Sudnji dan, Dennet i Dehennem - treba shva-
titi kao simbole i alegoriju. ista braa u svojim Traktatima nisu
bili naklonjeni doslovnom tumaenju Kurana. Kuranski ajet Ve
huve-l-lezi enzele mine-s-semai maen (On je Taj Koji s neba vodu
sputa), prema njima, treba shvatiti simboliki. Voda je, u ovom
sluaju, Kuran. Samo onaj ko ne moe valjano misliti o sebi razu-
mije ovaj ajet u njegovom doslovnom i zikom smislu.
Dalji napori u pravcu klasikacije nauka jesu djelo Balavija
Unmuzedu-l-ulumi, koje obuhvata dvadeset i etiri nauke. Djelo
se u rukopisu nalazi u GH biblioteci. Djelo je vjerovatno prepisao
Bosanac a bilo je u posjedu Mustafe Bakarevia.
Bonjaci - prepisivai rukopisa u Egiptu
Meu naim prepisivaima arapskih rukopisa u Kairu bilo je
kadija, vaiza, uenika, istraivaa, prolaznika na putu za Mekku i
Medinu. Meu njima bilo je i onih koji su sluali predavanja na
El-Azharu i na nekim drugim nauno-obrazovnim institucijama
u Kairu, pisali i prepisivali ta predavanja i sve to sredili i objavili
kao prirunike u naim kolama u Sarajevu i drugim gradovima.
Meu prepisivaima istaknuto mjesto zauzima Mustafa Pruak,
Mustafa Bonjak Poitelji, Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi,
Ahmed Bosnevi, ejh Jujo, Mehmed Handi i mnogi drugi, o
kojima e u ovom odjeljku biti rijei.
89 Jusuf Rami
1. ALI B. JUSUF BOSNEVI
Miftahi-kunuzi-erbabi-l-kalem ve misbahi-rumuzi-ashabi-rekam,
djelo na turskom jeziku iz oblasti matematike. Autor djela je Halil
b. Ibrahim. Djelo je u Kairu 1034/1624. god. prepisao Bosanac
Ali, sin Jusufov.
2. IBRAHIM B. MUSLIHUDDIN BOSNEVI
On je Uianin koji je ivio i djelovao u ajniu. Bavio se pre-
pisivanjem arapskih rukopisa. Neke je prepisao u Kairu, druge u
Istanbulu, a znatan broj tih rukopisa prepisao je i u ajniu. Iz
oblasti arapske stilistike prepisao je etiri djela, iz oblasti dogma-
tike tri, a samo jedno djelo iz oblasti gramatike arapskog jezika.
Ovo posljednje djelo prepisao je u Kairu 1050/1640. godine na
Univerzitetu El-Azhar. Autor djela je nepoznat, a djelo nosi naslov
Ed-Durer el-Mustafavijja erh el-avamil en-nahvijja.
Iz oblasti arapske stilistike prepisao je sljedea djela:
Haija ala erh er-risala es-Samarkandijja. Autor djela je
Hasan b. Muhammed ez-Zibari. To je ustvari glosa na
komentar rasprave o metafori na arapskom jeziku.
Haija ala erh Miftah el-ulum. Autor djela je Amir Hasan
Ali er-Rumi. Glosa na komentar tree knjige Miftah el-
ulum na arapskom jeziku.
Haija ala dibaga el-muhtesar fann el-maani ve-l-bejan.
Autor djela nije poznat. Djelo je napisano na arapskom
jeziku. To je ustvari uvodni dio kometara djela Telhisu-l-
Miftah.
Haija ala erh muhtasar fann el-maani. Glosa na ko-
mentar djela Tahlis el-Miftah. Autor djela je Ahmed b.
Jahja b. Muhammed b. Sad et-Taftazani. Djelo je napi-
sano na arapskom jeziku, a prepisano nastalik pismom
u medresi Sulejmaniji u Istanbulu 1070/1659. god.
90 Bonjaci u Egiptu
Iz oblasti dogmatike on je prepisao sljedea djela:
Risala -s-savm Rasprava o postu, autor je nepoznat, a
Rasprava je prepisana 1067/1659. god.
Muaddil es-salat Djelo o namazu. Autor djela je Mu-
hamed b. Pir Ali el-Birkavi. Djelo je napisano na arap-
skom jeziku a prepisano u ajniu 1070/1659. god.
Interesantno je napomenuti da je Ibrahim b. Muslihuddin
Bosnevi uglavnom prepisivao djela s arapskog jezika, to nam daje
za pravo da kaemo da je bio dobar poznavalac ovog jezika. (M.
dralovi, Prepisivai djela..., 2/59).
3. MUSTAFA B. MUHAMED AKHISARI
Malo mjesto Prusac (Akhisar) dalo je u prolosti, istie Hazim a-
banovi, nekoliko vrlo znaajnih linosti u historiji muslimanske
knjievnosti u Bosni i Hercegovini. Po irini obrazovanja, nau-
no-knjievnom opusu i irini pogleda na ivot i njegove proble-
me u to doba istie se Mustafa Pruak, autor nekoliko znaajnih
rasprava o socijalnim pitanjima, teoriji ratovanja i ratnom pravu.
O njemu su pisali Baagi, Handi, abanovi, Nakievi a od-
branjen je i jedan magistarski rad na Fakultetu islamskih nauka
u Sarajevu. Autor rada je Zuhdija Hasanovi, profesor na ovom
fakultetu.
Niko o njemu kao prepisivau arapskih rukopisa nije govo-
rio, a poznato je da je Mustafa Pruak, jo dok je bio u Kairu, na
Univerzitetu El-Azhar i u Skender-painoj medresi, prepisao vie
djela, jedno iz astronomije, drugo iz matematike i tree iz podru-
ja gramatike arapskog jezika. Sva djela napisana su na arapskom
jeziku, a prepisana talik pismom.
Djelo iz astronomije koje je Mustafa Pruak prepisao 1719.
godine na El-Azharu nosi naslov Risala -l-ameli bi-l-usturlab
Traktat o rukovanju astrolabom. Autor risale nije poznat. Prepi-
91 Jusuf Rami
siva jeste. U potpisu stoji: Mustafa b. Muhammed b. Ahmed b.
Ali en-Navabadi el-Akhisari el-Bosnevi.
Djelo se sastoji iz uvoda (mukaddima), petnaest poglavlja
(bab) i zakljuka (hatima). Astrolab je astronomska sprava za
mjerenje visine Sunca i zvijezda, a koriten je kod muslimana
za odreivanje namaskih vremena. O astrolabu je napisano vie
traktata a Mustafa Pruak opredijelio se za nepoznatog autora,
pa, otuda, ovo djelo neki istraivai pogreno pripisuju Musta
Pruaku.
Drugo djelo koje je Mustafa Pruak prepisao u Kairu jeste
djelo iz oblasti matematike: El-Lumatu-l-Maridinijja erhi-l-
Jaseminijja. Djelo je prepisano 1719. godine u Skender-painoj
medresi u Kairu. Autor djela je El-Jasemini (umro 1203). Djelo je
napisano u stihovima. Tu versikaciju kasnije je pretoio u prozu
El-Maridini (umro 1496), a Mustafa Pruak je, kako je vidljivo
na kraju rukopisa, to prozno djelo prepisao.
Mehmed Handi u djelu Al-Gewher (str. 130/78.) navo-
di da je pisac djela Bonjak, pripadnik mevlevijskog reda, Der-
vi Husam, koji je ivio u Izmiru i bavio se matematikom, i koji
je na kraju napisao djelo Lumat al-favaid. Smail Bali (Kultura
Bonjaka, str. 93.) ne dijeli ovo miljenje. On smatra da se ovdje
radi o prijevodu ili preradi djela Al-Luma od Jaseminija iz oblasti
matematikih znanosti. Djelo se sastoji od uvoda i tri poglavlja u
kojima se obrauju preteno matematike operacije potrebne kod
raspodjele zaostavtine po erijatskom pravu.
Ova djela su bila predmetom rasprave izmeu osmanskog
namjesnika u Egiptu Ahmed-pae, poznatog kao Koer vezir, i ta-
danjeg rektora El-Azhara Abdullaha ubravije. Naime, Ahmed-
paa je uoio na sastanku s egipatskom ulemom na Citadeli da
u kolskim programima nedostaju matematike znanosti ili ako
su prisutne, prisutne su u manjoj mjeri, a mi u evropskom dijelu
Turske ivimo u uvjerenju da je Egipat izvor mnogih naunih i
moralnih vrijednosti. Meutim, kada sam doao u pokrajinu, a
92 Bonjaci u Egiptu
arko sam to elio, naao sam je kao to je reeno: Bolje ti je o
Muajdijju sluati negoli ga vidjeti.
Na ovu izjavu reagirao je ubravi rekavi da to i nije ba tako.
Tom prilikom je namjesniku ponudio djela egipatskog nauni-
ka El-Maridinija: Al-Lumatu l-Mardinijja erhi-l-Jaseminijja
(Maridinijev blistavi komentar Jaseminije iz algebre) i Risaletun
-l-ameli bi-l-usturlab, djelo o upotrebi astrolaba. Oba djela je
prepisao Mustafa Pruak dok je boravio u Kairu na El-Azharu
i u Skender-painoj medresi 1719. godine. Ahmed-paa je bio
oduevljen ovim djelima koja je, nakon to ih je proitao, odlo-
io u svoju privatnu biblioteku. Bio je jedini osmanski namjesnik
u Egiptu koji je zagovarao reformu El-Azhara. U Kairu je kao
namjesnik boravio dvije godine (1748-1750), a onda se, nakon
toga, vratio u Carigrad.







...
( ...
.)243/1
Tree djelo je iz oblasti gramatike arapskog jezika. Mustafa
Pruak je i ovo djelo prepisao u Skender-painoj medresi u Kairu
1720. godine za vrijeme bosanskog valije Redeb-pae, koji je
imenovan namjesnikom Egipta 1719. godine. Djelo nosi naslov:
En-Nukat ala kutub ilmi-l-arebijja i govori o gramatikim i
93 Jusuf Rami
sintaksikim nesama arapskog jezika. Autor djela je Abdurrah-
man b. Ebu Bekr es-Sujuti (umro 1505. god.).
...


...
.
etvrto djelo je iz oblasti Hadisa koje je Mustafa Pruak
prepisao u Mekki, gradu Allahova Poslanika, 1723. godine za
vrijeme hada. Djelo nosi naslov El-Mubejjinu-l-muin fehmi-
l-erbein. Autor djela je Ali el-Kari, a djelo predstavlja komentar
Nevevijeve zbirke od etrdeset hadisa.
Mustafa Pruak je nakon odsluanih predavanja iz Hadisa u
Skender-painoj medresi u Kairu dobio idazetnamu, diplomu od
profesora Mustafe Arzunija, koja se u to vrijeme dobijala od poje-
dinaca, a ne od institucija, kao to je praksa u naem vremenu. U
diplomi, izmeu ostalog, stoji:
Hadis je kod mene uio izuzetan naunik, kompletna li-
nost, plemeniti samopregalac koji je u sebi sintetizirao tradicio-
nalne i racionalne znanosti, glavne i sporedne, u cjelini i dijelovi-
ma Mustafa b. Muhammed el-Bosnevi el-Akhisari en-Navabadi.
Nakon zavretka studiranja zatraio je da mu dodijelim diplomu
da moe predavati Hadis prema est kanonskih zbornika hadi-
sa.
On usto moe predavati i kh, islamsko pravo, i to prema
djelima Abdullaha b. Neseja (Kenzu-l-deqaiqi furui-l-hanejje),
zatim prema djelu Ahmeda b. Muhammeda Kudurija (El-Qudu-
ri) te prema djelu El-Vakija od Muhammeda b. Sadru--eria el-
Evvela, kao i sve drugo to je meni bilo dozvoljeno da predajem, a
to sam izuavao metodom sluanja ili metodom itanja i izlaga-
94 Bonjaci u Egiptu
nja, zatim racionalne i tradicionalne naune discipline, sporedne i
glavne, metodom uruivanja ili metodom korespondencije.
Mustafa Pruak bio je vrlo plodan pisac. Napisao je neko-
liko vrlo znaajnih djela, izmeu kojih istiemo Tebiru-l-guzat
(Blagovijest borcima) u prijevodu abanovia, dok taj isti naslov
Baagi prevodi pod naslovom Radosna vijest, a Handi kao Ve-
selje borcima. Djelo je nedavno u cijelosti prevedeno na na jezik
pod naslovom Radost gazija. Prevodilac je mr. hfz. Kenan Mu-
si, profesor na FIN-u u Sarajevu. Djelo se sastoji iz uvoda, 23
poglavlja i zakljuka, a posveeno je velikom veziru Heimoviu
Ali-pai i njegovoj pobjedi nad austrijskom vojskom pod Banjom
Lukom. Mustafa Pruak je poznat i po kratkim traktatima, kao
to su: Traktat o milosti i samilosti, Traktat o stavu islama prema
kahvi, duhanu i opojnim piima, Traktat pobonog o posjeiva-
nju grobova, Traktat o znaenju skupnog obavljanja namaza, o
emu je, poevi od Baagia pa do onih koji su poslije njega doli,
vrlo iscrpno pisano. Otuda nema potrebe da se na ovim trakta-
tima zadravamo, osim da uputimo itaoca na navedene autore i
njihova djela.
4. HUSEIN B. IBRAHIM BOSNEVI
Husein b. Ibrahim Bosnevi pohaao je Mehmed-painu medresu
u Kairu. Tu je prepisao 1769. god. perzijsko-turski rjenik Tuhfei-
ahidi Ibrahima ahidija iz Mugle (umro 1550. god.). Rjenik je
popularno nazvan ahidija. Veliki rjenici, istie Muhamed dra-
lovi, (Prepisivai djela, 1/180, 252), u prijepisima prepisivaa
BiH znatno su rjei u odnosu na manje rjenike kao to je ahidi-
ja. Karakteristika manjih rjenika jeste da su rijei poredane abe-
cednim redom, bilo da su nizane po nalnom ili po inicijalnom
slovu rijei. Rjenik koji je prepisao Husein b. Ibrahim Bosnevi
bio je najvie prepisivani rjenik koji je utjecao na pojavu veeg
broja rjenika u stihu i koji je vie puta komentiran.
95 Jusuf Rami
ahidija je prepisivan ne samo u Kairu nego i u mnogim
mjestima BiH, kao npr. u Sarajevu 1726. god. Prepisiva je bio
Ibrahim b. Salih Kadizade, zatim opet u Sarajevu u njegovim vjer-
sko-prosvjetnim zavodima, Gazi Husrev-begovoj medresi 1726.
god., u medresi Bistrik 1802. god., zatim u Sjenici 1729. god.,
potom kaligrafski prijepis u Kulen-Vakufu 1811. god. itd.
5. MUSTAFA BONJAK POITELJI
Rodom je iz Poitelja kod Mostara. Godine 1746. bio je na El-
Azharu. Tu je prepisao dva djela o disputaciji. Autor prvog djela
je Kadi Abdurahman b. Ahmed el-Igi, umro 1355. god. Djelo
je napisano pod naslovom Er-Risala El-Adudijja -l-adab (Risala
El-Adudijja o disputaciji). Danas je ovo djelo pohranjeno u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Drugo djelo jeste ustvari glosa, odnosno krai komentar na-
vedene risale. Autor ovog komentara ili glose je Ali b. Muhamed
es-Sejjid e-erif el-Durdani, umro 1413. god. I ovo djelo po-
hranjeno je u GH biblioteci u Sarajevu (Z. Faji, Katalog, 5/239,
br. 3485/1, 2)
6. ABDULVEHAB EL-BOSNEVI
Abdulvehab el-Bosnevi roen je u Sarajevu. Otac mu se zvao
Hasan. Kada se rodio i gdje se kolovao nije poznato. Zna se samo
da je 1755. god. stigao u Kairo, gdje je u tamonjim damijama
drao vazove. Bio je vrlo potovan i cijenjen od Bonjaka, kojih
je u Kairu u to vrijeme bilo mnogo. Iz Kaira je otiao na had.
Nakon obavljenog hada nastanio se u Mekki, u kojoj je vazio i
drao predavanja. Zbog nesporazuma koji se desio izmeu Porte i
erifa Mekke morao se vratiti u Kairo. Tada mu je i kua u Mekki
poharana i opljakana. Iz Kaira je ponovo otiao u Hidaz. Stalno
se kretao na relaciji Kairo Mekka, slao je izvjetaje Porti protiv
96 Bonjaci u Egiptu
erifa Mekke, dok konano nije umro od kuge u Kairu 1791. god.
Ukopan je u mezarju Qarafa u Kairu.
Za vrijeme svoga boravka u Mekki na zahtjev nekih naih
hadija napisao je 1761. god. djelo o obredima hada i nazvao ga
Menasiku-l-hadd. Jedan primjerak uvakuo je i poslao u Sara-
jevo a on se danas nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Djelo
predstavlja izbor iz raznih djela hanejskog mezheba. Pisano je
krupnijim nashom koji je vokaliziran. O njemu imamo podataka
kod Debertija (2/313), Handia, abanovia i Dobrae. (Kata-
log, 2/603)
7. AHMED BOSNEVI
O njemu znamo samo da je bio u Egiptu i da je u Kairu 1745. go-
dine prepisao djelo iz oblasti stilistike erhun ala telhisi-l-Miftahi
li-l-Kazvini. Autor ovog erha, odnosno komentara je Mesud b.
Omer et-Taftazani, a prepisiva je Ahmed Bosnevi, kako to stoji
na kraju prijepisa. (M. dralovi, 2/136)
U Kairu je ejh Jujo poeo pisati neka svoja djela koja je
kasnije dovrio u Istanbulu, dok je Mehmed Handi jo kao
student na El-Azharu prepisao nekoliko znaajnih djela iz oblasti
dogmatike i erijatskog prava. Ta djela u rukopisu danas su pohra-
njena u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
97 Jusuf Rami
Glossarium
A
Ademi-oglan Sloenica od arapske i turske rijei, zapravo su to
djeaci koji su uzimani u Bosni i odgajani na osmanskom dvoru
za vojne i druge potrebe. Baagi navodi, pozivajui se na dr. Vla-
dimira Vranicana i dokumenat koji je bio u njegovom posjedu,
da su glasoviti nai djedovi potomci bogumilskih velikaa, a ne
kranska djeca, kako se to mislilo. Nije li u sviti Ahmed-pae
Hercegovia i drugih velikih osmanskih namjesnika bio veliki
broj bogumila.
Alem polumjesec sa tri ili etiri kugle ispod njega koji se po-
stavlja na vrhu munare kao ukras. Napravljen je od bakra, a po-
tom pozlaen. Takav alem je u Kairu nabavio Husein-paa Bolja-
ni za svoju damiju u Pljevljima.
B
Beglerbeg vrhovni vojni i civilni zapovjednik jedne vee oblasti
ili pokrajine koja se sastojala iz vie sandaka. Beglerbeg je bio
paa vieg ranga, s dva tuga koji su pravljeni od konjskog repa
- asocijacija na osmanske Turke koji su iz srednje Azije doli na
prostore Anadolije. Vezir je imao tri, a veliki vezir etiri tuga. in
Bonjaci u Egiptu 98
dostojanstva jedne linosti mjeren je prema tugovima koji su se
obino stavljali na posebnu zastavu prilikom vojnog pohoda.
Berat rije arapskog porijekla koja na osmanskom turskom
oznaava carski dekret o postavljenju na neku dunost; ukaz o
dodjeli feudalnih lena ili nekih drugih dobara.
Bezistan pokrivena arija u kojoj se nalaze radnje s manufak-
turnom i galanterijskom robom. U Sarajevu su za vrijeme osman-
ske vlasti postojala dva bezistana: Brusa bezistan i Gazi Hu-
srev-begov bezistan. Danas samo jedan od ova dva bezistana slui
svojoj svrsi.
Bogumili Albiani koji su, bjeei od rekonkviste, stigli i do
Balkana. Mnogi historiari navode da ih je tada neto oko 40.000
stiglo u Hercegovinu. Dolaskom Turaka na ove prostore prihvatili
su islam. Njihovo uenje razlikuje se od kranskog uenja po
tome to oni nisu priznavali crkveni brak i to su smatrali da Isus
nije ubijen i razapet i zato su bili anatemisani i od zvanine Crkve
proglaeni hereticima. Protiv njih je pokrenut kriarski rat koji ih
je skoro potpuno istrijebio u Okcitaniji.
Da li je islam utjecao na pojavu Albiana, odnosno Katara, teko
je rei. Svi dokumenti koji o tome govore uniteni su za vrijeme
kriarskog rata koji je protiv njih u XII stoljeu pokrenuo papa
Inoentije III.
Bosanska salnama bosanski kalendar, takvim. Salnama je rije
perzijskog porijekla, a znai godinjak, kalendar, almanah. Salna-
me su postojale i u tursko-osmanskom carstvu, pa je otuda ovaj
termin bio prisutan i u Bosni za vrijeme turskog carstva i ti godi-
njaci su se zvali bosanske salname. Danas je kod nas u upotrebi
takvim, arapska rije za kalendar.
Bostandi-paa paa regrutiran iz reda adami-oglana. Njihov
zadatak je bio da se brinu o carskim baama u Carigradu i njego-
voj okolini. Otuda i ovaj naziv. Kasnije je iz ovog reda regrutirana
i carska garda.
Jusuf Rami 99

ehaja pomonik, zastupnik vezira, pae, defterdara ili nekog
drugog velikodostojnika u Osmanskoj dravi. Od Bonjaka u
Osmanskoj dravi ovu slubu su obnaali Ibrahim-paa Poiteljac,
Ahmed-paa Sari, knjievnik Mezaki i drugi.
D
Damad zet na turskom jeziku. Mnogi veliki veziri i oni koji nisu
dosegli taj poloaj iz Bosne bili su zetovi turskih sultana. Ahmed-
paa Hercegovi je bio zet sultana Bajazida II. Ibrahim-paa iz
Novog ehera kod epa bio je oenjen kerkom sultana Murata.
Mustafa-paa Bonjak je bio zet sultana Selima I i mu sestre sul-
tana Sulejmana. Mele Mehmed-paa je oenio sultaniju Zejnebu
i bio lan carskog vijea u Istanbulu.
Defterdar uvar deftera. To je osmanski naziv koji oznaava
glavnog nansijskog funkcionera, koji je bio pod kontrolom veli-
kog vezira, odgovoran za sultanove nansije. Imao je pravo linog
pristupa sultanu koji je ustajao da bi ga primio. On je podnosio
godinji izvjetaj, bilans prihoda i rashoda. Glavni defterdar je bio
na elu cijele jedne hijerarhije nansijskih slubenika, poevi od
slubenika redovitih nansija i njihovih pomonika, do slubeni-
ka u registru timara. Kasnije se nansijska sluba dijelila na dva
dijela. Jedna je bila usmjerena na Rumeliju (rumelijski defterdar)
a druga na Anadoliju (anadolijski defterdar). Od 1838. godine
javlja se ministarstvo nansija kao novi oblik nansijskog orga-
niziranja.
Dede dodatak imenu na turskom jeziku u znaenju: djed (Ku-
lender, Rjenik, str. 82), dok u tesavvufu ovaj dodatak ima poasni
naziv. Upotrebljava se za iskusnog uitelja (murida) koji posjedu-
je diplomu (idazet na irad) i moe voditi tekiju i uvoditi nove
kandidate (muride) u derviki red. Ovaj poasni naziv najvie je u
Bonjaci u Egiptu 100
upotrebi u mevlevijskom dervikom redu kome je pripadao i na
Hasan Nazmi-dede.
Divan vijee, skuptina, savjet. Carski ili vezirski divan najvii je
upravni organ u Carstvu i provincijama. Pojmovi koji se veu za
divan su: Divanu-l-inai, dravni ured za korespondenciju koji se
ponekad naziva i Divanu-l-muhatebat. Njegova uloga u prolosti
bila je slina dananjoj ulozi ministarstva vanjskih poslova; Di-
vanu-t-tefti, dravni inspektorat; Divanu-l-hazneti, ministarstvo
nansija; divan, zbirka poezije, divanska poezija itd.
Divit pernica s mastionicom. Pernica se sastoji od duguljaste
kutije u kojoj se dre kalemi od trske a na njenom jednom kraju
privrena je mastionica tzv. kulkuma.
D
Duz dio Kurana. Kuran ima trideset duzova. Svaki duz se sa-
stoji od dvadeset stranica. Ta podjela Kurana na duzove uinjena
je radi lakeg pamenja, odnosno hifza. Postoje i posebno uvezani
duzovi. Svaka sveska sadri jedan duz iz Kurana. Najpoznatiji
ovako uvezani duzovi Kurana kod nas su duzovi Mehmed-pae
Sokolovia, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sa-
rajevu. Svaki od ovih duzova je uvezan u kone korice i ukraen
bogatim reljefnim ornamentima izvana i iznutra. Slino ovome su
i duzovi Ibrahim-pae Poiteljca od kojih se samo etiri nalaze u
spomenutoj biblioteci, a koje je zub vremena prilino otetio.
E
Emiru-l-had zapovjednik hodoasnike karavane koja je godi-
nje ila od Damaska i Kaira u Mekku. Zapovjednici ove karavane
iz Kaira obino su bili Bonjaci. Ovoga puta Salih-beg al-Qasimi,
pripadnik qasimijske frakcije u Egiptu s kojim je, pri kraju man-
data Ali-pae Heimovia, na had otiao Ahmed-paa Dezzar.
101 Jusuf Rami
Pojmovi koji se veu uz emira su: emiru-l-muminin (vladara pra-
vovjernih, titula halife); emiru-l-umerai (titula irakih vojskovo-
a u desetom stoljeu nove ere); emir alaj (pukovnik, miralaj);
emiru-l-deji (vrhovni zapovjednik vojske); emiru-l-bahri (zapo-
vjednik pomorskih snaga). Od titule emiru-l-bahri izveden je i
evropski naziv admiral.
H
Had peta islamska dunost. Svaki punoljetan, pametan, imu-
an i zdrav musliman duan je jedanput obaviti had. Had se
sastoji od tavafa (obilaska oko Kabe), saja (tranja izmeu Safe
i Merve), vukufa (stajanja na Arefatu) i drugih vjerskih obreda
koji se u mjesecu hada vre u centrima islamske duhovnosti u
Hidazu.
Halvetije derviki red koji zikr obavljaju u osami. Pri tome der-
vi malo jede, malo spava, a najvie vremena provodi u zikru. Kara
Mehmed-paa, koji je u Egiptu namjesnikovao poslije Husein-pa-
e Dizverena, sagradio je na Karamejdanu u Kairu veliku damiju,
hanikah i druge objekte za potrebe pripadnika halvetijskog reda
iz Rumelije.
Han svratite i prenoite putnika. Lociran je u gradskim sredi-
nama i na putnim pravcima. Hanovi su udaljeni jedan od drugog
oko trideset kilometara. Nastali su iz potrebe da se osigura odma-
or i zatita robe. Vei hanovi graeni su tako da se u sredini zgrade
nalazi prostrano nenatkriveno dvorite gdje se vrio istovar trgo-
vake robe koja se kasnije odlagala u magaze s gvozdenim vratima
kako bi se roba sauvala u sluaju poara. Magaze su pravljene od
zidanog kamena. U Sarajevu su postojala tri takva hana: Talihan,
Kolobara i Moria han. Moria han i danas postoji, ali ne slui
svojoj prvobitnoj namjeni. Danas se tu nalazi restoran u prize-
mlju, a na spratu kancelarije drutvenih organizacija.
102 Bonjaci u Egiptu
Hass jeziki: poseban, specijalan. Terminoloki: lenski posjed
turskih sultana, visokih dostojanstvenika dvora i upravnika pro-
vincija. Takav lenski posjed imao je Koda Musa-paa Vehabovi,
na kome je nikla Nova Kasaba u dolini rijeke Jadra u Bosni. Len-
ski posjedi su bili osloboeni od svih uobiajenih nameta.
Haznadar uvar riznice, blagajnik. Mahmud-paa Bonjak je
bio haznadar u sviti Davud-pae za vrijeme njegovog namjesni-
kovanja u Egiptu.
I
Idazetnama arapsko-perzijska sloenica (idaza - dozvola i
nama - pismo, pismena isprava), diploma, svjedodba o zavre-
nim teolokim naukama. Za zvanje muderrisa bila je potrebna id-
azetnama. Takvu idazetnamu dobio je Mustafa Pruak u Kairu
nakon odsluanih predavanja iz hadisa u Skender-painoj medre-
si. Za zvanje ejha radi promicanja odreenog dervikog uenja
bila je takoer potrebna diploma tzv. idazet na irad, odnosno
idazetu-l-irad. Takvu diplomu u Carigradu dobio je Hasan Na-
zmi-dede, ejh mevlevijskog dervikog reda, i Abdulah-efendija
Bonjak, dervi bajramijsko-melamijske orijentacije.
Imaret javna kuhinja u kojoj su siromasi, putnici i drugi imali
besplatnu hranu. Najpoznatiji imareti u naim krajevima bili su
Gazi Ishak-begov imaret u Skoplju (osnovan 1438. godine) i Gazi
Husrev-begov imaret u Sarajevu (osnovan 1531. godine). Musta-
fa-paa Bonjak je u Kairu osnovao jedan takav imaret za potrebe
uenika medrese koju je tamo dao sagraditi.
K
Kajmekam arapska sloenica koja se nala u turskom jeziku a zna-
i zastupnik vezira ili nekog namjesnika u jednom upravnom po-
druju ili u nekoj dunosti za vrijeme odsustva pretpostavljenog.
103 Jusuf Rami
Kapudan-paa komandant, ministar pomorskih snaga sa sjedi-
tem u Carigradu. Titulu prvi put susreemo 1488. godine kada
je za kapudan-pau imenovan Ahmed-paa Hercegovi nakon
povratka iz egipatskog zarobljenitva. Nadlenost kapudan-pae
svodila se na kontrolu i upravljanje pomorskim snagama. Bio je
nadlean da titi i trgovake brodove u Sredozemnom i Crnom
moru od gusara.
Koda krupan, star, sposoban, pametan itd. Takav je bio Koda
Musa-paa Vehabovi.
M
Meqama jeziki oznaava skup ljudi, sastanak, mada nije preci-
zirano da li ljudi stoje ili sjede na sastanku. Ovo znaenje prisut-
no je u arapskoj predislamskoj poeziji. U knjievnosti ovaj izraz
oznaava kratku priu. Meqama kao kratka pria bila je u upo-
trebi kod Arapa sve dok se oni nisu upoznali s kratkom priom
ehova i Edgara Alena Poa. Tada je potisnuta iz upotrebe, jer se
u odreenim elementima razlikuje od evropskog poimanja i shva-
tanja kratke prie.
Mejhana krma, perzijska sloenica od dvije rijei: mej, vino i
hane, kua. Meu naim knjievnicima, koji su bili jedno izvjesno
vrijeme u Egiptu, bila su i naa tri pjesnika: Dervi Sulejman Me-
zaki, Hasan Nazmi-dede i Ahmed Rudi Mostarac u ijoj poeziji
nailazimo na terminologiju bekrijskog porijekla koja, ini se, nije
u saglasju s njihovom dervikom, mevlevijskom orijentacijom pa
je, otuda, moramo uzeti u prenesenom znaenju. Prijatelj ae ne
moe biti u isto vrijeme i prijatelj dervia, kako to neki kazuju.
Mevlevije derviki red, dervii koji pleu. Ime mu dolazi od me-
vlana, titule koja je data Delaluddinu Rumiju. Mnogi nai pje-
snici pripadaju ovom dervikom redu: Hasan Nazmi-dede, Rudi
Mostarac, Dervi Sulejman Mezaki, koji je tu svoju pripadnost i
u stihu obznanio:
104 Bonjaci u Egiptu
Srce, kad si ve odluilo
Vodi biti na ljubavnoj stazi.
Ako hoe pravi put da znade,
Ti po dadi mevlevijskoj gazi.
(prijevod i prepjev: S. Baagi)
Mulla munla, arapski uen ovjek, teolog, kadija u veim gra-
dovima tursko-osmanskog carstva. Munla u amu i Kairu bio
je aban Nevesinjac o kome veliki pjesnik iz ovog perioda Emir
Mendek kae:
Mulla abane, ti stari plemiu,
Utoite si svakom ivom biu.
Koliko god mi slavili zatitnika svoga,
Ti si dostojan i vie od toga.
(prijevod: M. Kico)
Ovu titulu sultan je dodjeljivao i drugim uenim ljudima: Mu-
lla od Mekke i Medine, Mulla od Stambola itd. Titulu su nosili
ispred svoga imena i oni koji su uili i vjerske nauke, pa makar bili
i s manjom naobrazbom.
Mulaluk (arapsko-turska sloenica: mulla - luk) nadleno po-
druje jednog mulle, kadije u turskoj carevini.
Muqattam brdo ponad Kaira. U podnoju Muqattama nalazi
se uveni univerzitet El-Azhar i damija h. Huseina. Nedaleko
od Muqattama poginuo je i Sinan-paa Borovini. To je stari dio
Kaira koji je bio opasan zidinama. Unutar tih zidina nalazi se i
uveni suk Moski. Tu je i Revaqu-l-etrak, konvikt u kome su bili
smjeteni studenti turskog govornog podruja. Bilo je i drugih
zaklada od strane Turaka koje su brzo zanemarene, istie Deberti
u svom historijskom djelu.
105 Jusuf Rami
Musarhana dobrotvorna ugostiteljska kua namijenjena put-
nicima, musarima, u kojoj su imali besplatno konaite i hranu.
Takvih musarhana bilo je u Bosni i Egiptu kada su tamo bili nai
ljudi kao osmanski namjesnici.
Muteferrika slubenik iz reda odreda straara koji su po starim
osmanskim dvorskim odredbama stajali osobno sultanu na raspola-
ganju. Premda se daju razna objanjenja titule muteferrika, po svoj
prilici ti slubenici nisu imali neku posebnu dunost nego su pred-
stavljali kategoriju slubenika koja se koristila za razliite poslove.
N
Nashi okruglo arapsko pismo kojim je ispisivan Kuran. Prije
pojave ovog pisma Kuran je puna etiri stoljea prepisivan kuf-
skim, uglastim, pismom. Sljedeim duktusom nastalo je ukrasno
pismo, sulus, koje predstavlja srednji put izmeu navedenih pi-
sama. Kuran je najvie prepisivan sulus pismom. Onome ko ovo
pismo nije usvojio mnogi osporavaju i atribut kaligrafa.
Nastalik podvrsta nasha i talik pisma nastala na tlu Perzije.
Ovu podvrstu je prema predanju sastavio veliki perzijski kaligraf
Mir Ali Sultan et-Tibrizi iz elemenata nasha i talika stapanjem
od ijih imena je i nastao ovaj naziv. Ti elementi su se vremenom
meusobno mijeali u raznom omjeru tako da su se stvarale dalje
razlike i u samom nastaliku.
P
Padiah perzijska sintagma pad i ah, veliki vladar. Titula koja je
prvobitno iskljuivo pripadala sultanu, a koja se kasnije davala i
nekim zapadnim vladarima (njemaki car Rudolf II). Rusija je ovu
titulu 1737. godine traila za svoga cara. Taj zahtjev Rusi su kasni-
je obnovili 1773. godine na sastanku u Bukuretu. Kada se titula
padiah javlja kao naziv za sultana, tano se ne moe utvrditi.
106 Bonjaci u Egiptu
Q
Qala tvrava, citadela na arapskom jeziku. Otuda i qaladi,
stanovnici tvrave, zapravo to su turski, odnosno bonjaki odre-
di koje je sultan Selim I ostavio u Egiptu da uvaju osvojenu te-
ritoriju. Takva jedna tvrava bila je u Nubiji, a druga na sjeveru
Egipta, u Han Junusu, jedinom kopnenom vezom s ostalim dije-
lovima svijeta.
Qassam arapski, sudski djelitelj nasljedstva. Odatle je izvedeno
ime Qasim, djelitelj, tj. onaj koji dijeli.
R
Rumelija evropski dio Turske. U taj dio Turske su ulazile sve ze-
mlje koje su Turci, Osmanlije osvojili na Balkanskom poluotoku,
za razliku od Anadolije u iji sastav su ule zemlje koje su osvojene
u azijskom dijelu Turske.
S
Sadri-azam veliki vezir. U Turskoj carevini bilo je devet velikih
vezira iz Bosne. Svi oni su bili namjesnici Turske u Egiptu u jed-
nom ili vie mandata. Neki od njih su poginuli prilikom zauzima-
nja Egipta ili su umrli prirodnom smru pa su tamo ukopani u
gradskom mezaristanu Qarafa.
Sahat-kula (arapski saatun - sahat i qalatun - kula) toranj na
kome se nalazi sahat. Sahat i zvono koje otkucava vrijeme smjete-
ni su na vrhu kule. Objekat je kvadratne osnove, zidan od kamena
s krovom na etiri vode i pokrovom od lima ili indre. Poznate su
travnike sahat-kule, zatim sahat-kula u Sarajevu i ona u Poitelju
koju je sagradio Ibrahim-paa Poiteljac. Graene su u neposred-
noj blizini damije s kojom ine funkcionalnu i skladnu vizuelnu
cjelinu.
107 Jusuf Rami
Sebilj dobrotvorna javna esma u obliku kioska. Takav sebilj
nalazi se i danas u sreditu Baarije u Sarajevu, iji legator je
Mehmed-paa Kukavica. To je zatitni znak Sarajeva, kao i onaj
koji je sagradio Ali-paa Malko u srcu Kaira.
Serasker vrhovni komandant. Postavljan je u sluaju rata iz reda
vezira. Od njega je bio stariji po poloaju samo veliki vezir.
Silahdar slubenik koji se brinuo o uvanju i odravanju oruja.
Naziv potjee jo iz vremena Mameluka. Osmanski Turci su zadr-
ali taj naziv u perzijskom obliku. Mehmed-paa Bonjak je bio
silahdar u Basri.

ejhu-l-islam vrhovni vjerski poglavar. U Turskoj carevini ej-

hu-l-islam je imao velike ovlasti. Pratio je sultana u svim njegovim
vojnim pohodima. Historijska djela biljee da je u pratnji sultana
Selima I (1517) prilikom osvajanja Egipta bio ejhu-l-islam Ali
Demali i da je tom prilikom izdao fetvu da se moe krenuti u
osvajanje Egipta. Neto kasnije slinu fetvu je izdao i Ebu-s-Suud
u ratu protiv Venecije (1570).
T
Talik vrsta arapskog pisma koja se razvila u Perziji pa se otuda
i naziva perzijskim pismom. Talikom su redovno pisani interli-
nearni prijevodi Kurana te komentari na rubu, dok je originalni
tekst Kurana bio pisan nashi pismom.
Naziv talik (vjeanje) nastao je po jednoj od najupadljivijh ka-
rakteristika ovog pisma. U njoj se, po svoj prilici, istie T. Mufti,
ogleda utjecaj srednjopehlevijskog pisma u kome se zapaa na-
gnutost rijei kao u taliku. Pismo talik prikladno je i za pisanje
poezije. Mnogi pjesnici, poznati i na polju kaligraje, pisali su
108 Bonjaci u Egiptu
svoju poeziju ovim pismom. Njihovi rukopisi su izgledali kao da
vise ili lebde izmeu neba i zemlje.
Tekija arapska rije koja oznaava zgradu u kojoj se obavljaju
derviki obredi. Svaka tekija ima svoga starjeinu, ejha, koji pred-
vodi zikr u tekiji. Tekija ima irom BiH. Ranije ih je bilo mnogo
vie. Neke su poruene - kao ona koju je podigao Musa-paa Ve-
habovi u Novoj Kasabi. U literaturi se esto susreemo i s termi-
nom hanikah koji oznaava tekiju sa predavaonicom i internatom
za dervie. Dok je termin zavija, mala tekija, koja se sastoji samo
od jedne prostorije u kojoj se obavlja zikr. Postoji i termin buqa
koji takoer oznaava tekiju. aban Nevesinjac je u Nevesinju u
buqi Ali-efendije, sina hadi Muhammedova, pohranio neke ru-
kopise koje je poslao iz Kaira, pod uvjetom da se ti rukopisi mogu
itati samo u ovoj tekiji. Ti rukopisi su tokom vremena premje-
teni u Karaoz-begovu biblioteku u Mostaru a odatle su stigli
u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu, jednu od najveih
biblioteka u BiH.
Turbe grob, mezar, grobnica, mauzolej. Posebna graevina nad
mezarom umrlog koja je graena od razliitih materijala, ima ra-
zliite oblike i izvedbe. Svi nadgrobni spomenici i turbeta koja su
Turci Osmanlije podigli u Mekki i Medini dolaskom vehabija na
vlast uniteni su i sravnjeni sa zemljom. Turbe se javlja i kao topo-
nim - Turbe kod Travnika u travniko-bugojanskoj oblasti. Meu
turbetima u BiH razlikujemo tri osnovna tipa: zatvoreno, otvore-
no i trei tip ine sasvim jednostavna turbeta, kvadratne osnove
zidane od drveta ili erpia, s krovom od eramide ili indre.
O zatvorenim turbetima brine se turbedar, osoba koja je zaduena
za njegovo odravanje i istou. U nekim od ovih turbeta nalaze se
i nadgrobni spomenici, druga su bez nadgrobnih spomenika.
INDEKSI
111 Jusuf Rami
Registar vlastitih imena
A
Abdulah-beg Bonjak 47, 63
Abdulah-efendija Bonjak 66,
102
Abdulah-paa uprili 42
Abdullah ubravi, rektor El-
Azhara 91, 92
Abdulvehab el-Bosnevi 95
Abdurrahman el-Deberti 12,
40, 42, 43, 44, 45, 46, 47,
49, 96, 105
Ahmed b. Ali b. Mesud 37
Ahmed b. Halil 36
Ahmed b. Hasan el-Bejadi 31
Ahmed b. Jahja b. Muhammed
b. Sad el-Taftazani 89
Ahmed b. Muhammed Kuduri
93
Ahmed b. ahin 55
Ahmed-beg 42
Ahmed-bej Bonjak 49
Ahmed Bejazi 59
Ahmed Bosnevi 88, 96
Ahmed amil-paa Sopasalan
42, 43
Ahmed el-Dami 66
Ahmed-paa uprili 29, 30,
31, 69
Ahmed-paa Dezzar 43, 45,
100
Ahmed-paa Haz 22
Ahmed-paa Hain 14
Ahmed-paa Hercegovi 5, 10,
12, 13, 72, 97, 99, 103
Ahmed-paa Manikeli 65
Ahmed-paa Sarho 5, 40
Ahmed-paa Sari 5, 29, 99
Ahmed Rudi Mostarac - Sah-
haf, v. Rudi Mostarac
Ali b. Husein Hlivnavi 36
Ali b. Jusuf Bosnevi 89
Ali Demali 9, 107
Ali-efendija 108
112 Bonjaci u Egiptu
Ali el-Kari 93
Ali-paa Hadim 5, 23, 24, 25
Ali-paa Heimovi 43, 44, 45,
94, 100
Ali-paa Malko 5, 12, 22, 26,
27, 107
Ali-paa Rizvanbegovi 74
Ali-paa Semiz 5, 23
Ali-paa Temerot 24
Ali(-beg) iri Hercegovi 13,
63, 72
Amir Hasan Ali er-Rumi 89
Arif Hikmet 70
B
(El-)Bagdadi 64, 71
(El-)Bejdavi 33
Bedrudin Mahmud 5, 53, 54
Behram-paa Sokolovi 22

ista braa (Ihvanu-s-safa) 87,

88
D
Damad Ibrahim-paa 5, 12, 17
Davud-paa 25, 102
Dervi Mehmed 58
Dervi Sulejman Mezaki 63,
68, 69, 70, 99, 103, 104
D
Delaluddin Rumi 57, 70, 104
Demal ehaji 64, 67, 74
Demaludin Lati 74
E
Ebu Ibrahim Farabi 36
Ebu-l-Fadl Muhammed Velij-
juddin el-Misri e-abir 39
Eli Ibrahim-paa 38
Evlija elebi 18, 28, 29, 54,
65, 68
F
Fehim Nametak 72
Fevzi Mostarac 44, 74
G
Gazi Ali-paa 24, 25
H
Hadim Ali-paa, v. Ali-paa
Hadim
Hadi Mustafa Muhlisi, v. Mu-
stafa Muhlisi
Hadibeg Rizvanbegovi (Ha-
dun) 45
Hajir-beg 11, 19
113 Jusuf Rami
Haki Mehmed-paa 43
Halid b. Ebu-l-Hejjad 85
Halid ibn Sinan 65
Halil b. Ibrahim 89
Hamdija Kreevljakovi 25, 30,
32, 40
Hamid Bejazi 53, 59
Hasan b. Muhammed b. Hasan
es-Sagani 39
Hasan b. Muhammed ez-Ziba-
ri 89
Hasan Burini 58
Hasan ose (Hassan Coosy)
48
Hasan-dede b. el-Kadi, Talibi-
Mevlevi, v. Hasan Nazmi-
dede
Hasan Ka Pruak 39
Hasan Nazmi-dede 63, 70, 71,
100, 102, 103, 104
Hasan-paa 47
Hazim abanovi 29, 39, 40,
47, 57, 64, 69, 71, 72, 75,
90, 94, 96
Hifzija Hasandedi 31, 41, 49,
55, 74, 75
Husein b. Abdullah b. Muha-
mmed et-Tajjibi 34
Husein b. Ibrahim Bosnevi 94
Husein-paa Boljani 12, 17,
18, 68, 97
Husein-paa Dizveren 101
Husrev-paa Sokolovi (Deli)
12, 20
I
Ibn el-Arebi 66, 67, 68
Ibn el-Zamalkani 66
Ibrahim b. Muslihudin Bosne-
vi 88, 89, 90
Ibrahim b. Salih Kadizade 95
Ibrahim-beg Baagi 39
Ibrahim Ebu eneb 49
Ibrahim Kazaz Bonjak 5, 63,
64, 65
Ibrahim-paa Bonjak 5, 12,
14, 15
Ibrahim-paa Poiteljac 29, 30,
31, 32, 33, 34, 35, 36, 37,
38, 39, 40, 69, 99, 100,
107
Ibrahim-paa iman 40
Ibrahim Peevi 12, 19, 26, 28
Ibrahim ahidi 94
J
Joseph von Hammer 11, 14, 26,
69, 73
Jusuf Livnjak 75, 76, 77, 78, 79
K
Kadi Abdurahman b. Ahmed
el-Igi 95
Kara Mehmed-paa 40, 101
Kasim Dobraa 31, 34, 56, 85
Kaani 66
114 Bonjaci u Egiptu
Kenan Musi 94
Koda Musa-paa Vehabovi
102, 103, 108
M
Mahmud-paa Bonjak 25, 102
Mahmud b. Hasan el-Verrak
85
Mehmed-efendija 69
Mehmed Handi 47, 54, 55,
56, 57, 58, 59, 64, 69, 71,
72, 88, 90, 91, 94, 96
Mehmed Kico 55, 58, 64
Mehmed (Muhammed) Muh-
teim abanovi 53, 57
Mehmed Mujezinovi 76
Mehmed-paa Bonjak 42, 107
Mehmed-paa uprili 69
Mehmed-paa Kukavica 107
Mehmed-paa Sokolovi 17,
18, 21, 54, 68, 69, 100
Mehmed-paa Stari 27
Mehmed Ragib-paa 43
Mehmed Surejja 40
Mele Mehmed-paa 5, 12, 46,
99
Mesud b. Omer et-Taftazani
96
Mir Ali Sultan et-Tibrizi 105
Muhamed b. Ebu Bekr er-Razi
36
Muhamed b. Pir Ali el-Birkavi
90
Muhamed-bej Fakar 49
Muhamed (Mehmed) Ali 12
Muhamed dralovi 31, 36, 90,
94, 96
Muhammed Abdulmunim Ha-
fada 11
Muhammed b. Abdullah el-
Kermani el-Verrak 85
Muhammed b. Sadru--eria
el-Evvel 93
Muhammed Enveri Kadi 76
Muhammed Harb 14, 19
Muhammed Muvalihi 65
Mustafa b. Ahmed Ljubinli 31
Mustafa b. Mehmed Kebiri-za-
de 58
Mustafa b. Muhamed b.
Ahmed b. Ali en-Nevabadi
el-Akhisari el-Bosnevi, v.
Mustafa Pruak
Mustafa b. Muhamed Akhisari,
v. Mustafa Pruak
Mustafa-beg 13
Mustafa Bonjak Poitelji 88,
95
Mustafa Ceri, Reisu-l-ulema
13, 28
Mustafa Ejubovi (ejh Jujo)
74
Mustafa Muhlisi 77, 78, 79
Mustafa-paa Bonjak 19, 99,
102
Mustafa-paa Niandija 29
Mustafa-paa Pljako 22
115 Jusuf Rami
Mustafa-paa Sokolovi 12,
21
Mustafa Pruak 42, 88, 90,
91, 92, 94, 102
Mustafa Skopljak 78
O
Osman-paa Hercegovi 41
Omer-aga b. Ahmed-aga b.
Ibrahim-aga 31
Omer ibn Abdulaziz 85
Omer Mui 78
Omer Rida Kehhala 64
R
Redep-paa 41, 42
Redep-paa Hercegovi 41
Rudi Mostarac 63, 73, 74,
103, 104
S
Safvet-beg Baagi 17, 19, 22,
23, 24, 25, 26, 27, 29, 41,
42, 43, 45, 47, 56, 59, 64,
65, 69, 70, 71, 72, 73, 90,
94, 97, 104
Salih Sidki Hadihuseinovi
Muvekkit 17, 23, 24
Sejjid Kisrevi Hasan 71
Sejjid erif Ali b. Muhammed
el-Durdani 33, 95
Sinan-beg Boljani 18, 68
Sinan-paa Borovini 5, 10,
11, 104
Sinan efendi 16
Smail Bali 22, 91
So Ali-paa 26
So Mehmed-beg 24
Sulejman-paa 20, 46
Sultan Bajazid II 10, 13, 72,
99
Sultan Murat III 16
Sultan Murat IV 28
Sultan Osman II 27
Sultan Selim I 9, 10, 11, 13,
19, 48, 72, 99, 106, 107
Sultan Sulejman I Zakonoda-
vac 14, 15, 18, 19, 21, 72,
99

aban b. Velijjuddin 56
aban Bonjak 49
aban Nevesinjac 53, 54, 55,
56, 86, 104, 108
ejh Hasan b. Ali el-Mevlevi
er-Rumi, Nazmi-Mevlevi,
v. Hasan Nazmi-dede
ejh Hasan Meri 11
ejh Muhammed Mevlevi 35
ejh Muhamed Rumi 65
ejh Sejfudin ef. Kemura 24,
25
ejhi 71
116 Bonjaci u Egiptu
T
Tahir Omer 45
Teuk Mufti 84, 107
Tuman-beg 11
V
Vedad Bievi 24
Z
Zekerija b. Husein Qatir 53,
57, 58
Zuhdija Hasanovi 90
117 Jusuf Rami
Registar
geografskih naziva
A
Abisinija 12
Abrigoz 77, 78
Adrud 80
Agra 80
Aleksandrija 18, 77, 78
Arabijski poluotok 79
Asuan 47, 48
Austrija 78
B
Bagdad 29, 84
Banja Luka 78, 94
Bedr 80
Beograd 26, 46
Bir Asfan 80
Birke, Birketu-l-had 77, 78,
79, 80
Bosna 10, 18, 19, 22, 24, 26,
27, 29, 40, 41, 42, 44, 57,
65, 67, 69, 76, 97, 98, 99,
102, 105, 106
Bosna i Hercegovina 23, 57,
75, 90, 94, 95, 108
Budim 24, 25, 28
Bulak 77, 78
Bursa 13, 57, 59, 67
C
Carigrad 11, 12, 13, 15, 17,
18, 19, 20, 21, 22, 23, 26,
27, 40, 42, 45, 46, 54, 55,
57, 59, 64, 67, 68, 71, 73,
74, 78, 92, 98, 102, 103
Crna Gora 41, 54
Crveno more 79
118 Bonjaci u Egiptu

ajnie 17, 18, 68, 89, 90

D
Damask 9, 55, 57, 58, 66, 68,
78, 79, 100
Daru Hamra 80
Dijaribekir 29, 42
Duvno 78
D
Debert 12
Dida 80
E
Egipat 5, 6, 9, 10, 11, 12, 14,
15, 16, 17, 18, 19, 20, 21,
22, 23, 24, 25, 26, 27, 28,
29, 30, 40, 41, 42, 43, 44,
45, 46, 47, 49, 53, 54, 56,
57, 58, 63, 68, 71, 72, 73,
79, 83, 84, 85, 88, 91, 92,
96, 100, 101, 102, 103,
105, 106, 107
Eznem (Azlam) 80
F
Fatnica 45
Foa 28, 78
G
Gaza 11, 79
Gorade 23
Gornji Vakuf 78
Grka 77, 78
Gu 80
H
Halep 9, 29, 59, 65
Han Junus 5, 11, 27, 47, 79,
106
Hank 80
Havra 80
Hercegovina 10, 13, 18, 41,
54, 98
Hidaz 76, 77, 79, 80, 95, 101
Hudejra 80
I
Ibrim 47, 48
Istanbul 16, 19, 41, 57, 59,
73, 74, 77, 78, 79, 89, 96,
99
Izab 79
Izmit 13
J
Janja 46
Jemen 22, 25
Jenbu 80
119 Jusuf Rami
K
Ka 80
Kairo 5, 10, 12, 13, 14, 15,
23, 24, 25, 27, 35, 40, 42,
43, 48, 49, 54, 55, 56, 64,
65, 67, 68, 69, 71, 75, 77,
78, 79, 80, 88, 89, 90, 91,
92, 93, 94, 95, 96, 97,
100, 101, 102, 104, 107,
108
Kania 16
Kazanci 41
Kipar 22, 57
Konja 40, 68, 71, 79
Kudejd 80
Kulen-Vakuf 95
L
Livno 49, 75
M
Mara 26
Medina 30, 64, 77, 78, 79, 85,
88, 104, 108
Mekka 22, 57, 58, 59, 64, 68,
76, 77, 78, 79, 80, 88, 93,
95, 96, 100, 104, 108
Mostar 29, 32, 36, 39, 56, 73,
74, 78, 95, 108
Mugla 94
Muvejlih 78
N
Navatir 80
Nebit 80
Nevesinje 54, 55, 56, 57, 108
Nova Kasaba 28, 102, 108
Novi eher 16, 99
Nubija 47, 48, 49, 106
O
Osijek 16
Osmansko carstvo 5, 6, 11, 29,
30, 46, 57, 63, 64, 72, 99
Ozija 40
P
Poitelj 29, 30, 31, 32, 33, 34,
35, 37, 38, 39, 40, 69, 95,
106
Praa 23
Pljevlja 17, 18, 97
Prusac 90
R
Rabig 80
Ridanija 11
Rodosdik 76
S
Saj 48
120 Bonjaci u Egiptu
Sajda 45
Sarajevo 18, 23, 24, 28, 30, 32,
33, 35, 36, 37, 38, 39, 44,
49, 54, 56, 64, 67, 70, 75,
76, 78, 80, 88, 90, 94, 95,
96, 98, 100, 102, 106, 107,
108
Sekif 80
Selma 80
Sirija 9, 10, 17, 22, 29, 45, 55,
58, 66, 80
Sivas 27, 42
Smederevo 10
Solun 46, 58
Stolac 45, 49
Suec 15, 77, 79
T
Temivar 24
Trapezunt 42
Turska 55, 59, 72, 76, 78, 79,
80, 91, 106
U
Ugarska 26
Ujunu-l-kasbi 80
Uice 78
V
Vadi Antar 80
Vadi Tih 80
Vadi Suajb 80
Van 42
Viko 28
Vlasenica 28

epe 16, 99
121 Jusuf Rami
Registar pojmova
A
Ademi-oglan 16, 22, 23, 26, 97
Alem 18, 97
B
Beglerbeg 16, 26, 29, 40, 41,
97
Berat 25, 53, 98
Bezistan 16, 98
Bogumili 13, 97, 98
Bosanska salnama 39, 98
Bostandi-paa 27, 98

ehaja 29, 31, 46, 69, 99

D
Damad 5, 12, 16, 17, 99
Daru-l-hadis 54
Darul-l-qurra 54
Defterdar 16, 47, 99
Dede 63, 70, 71, 99, 100, 102,
103, 104
Divan 29, 36, 73, 100
Divit 84, 100
D
Damija 13, 15, 16, 17, 18,
19, 22, 23, 24, 25, 27,
28, 29, 30, 31, 32, 33,
34, 35, 36, 37, 38, 39,
40, 41, 49, 54, 55, 58,
74, 75, 78, 85, 95, 97,
101, 104, 107
Duz 32, 33, 100
E
Emiru-l-had 80, 100
122 Bonjaci u Egiptu
H
Had 45, 57, 68, 76, 78, 79,
80, 93, 95, 96, 100, 101
Halvetije 101
Han 28, 30, 101, 102
Hass 28, 54, 102
Haznadar 25, 102
I
Idazet na irad 68, 71, 99,
102
Idazetnama 93, 102
Imaret 19, 30, 40, 54, 102
K
Kajmekam 27, 47, 103
Kapudan-paa 13, 22, 46, 103
Koda 28, 102, 103
M
Mejhana 71, 103
Meqama 37, 103
Mevlevije 68, 69, 70, 71, 73,
91, 100, 102, 103, 104
Mulla 55, 75, 104
Mulaluk 104
Muqattam 11, 104
Musarhana 18, 40, 54, 105
Muteferrika 25, 105
N
Nashi 32, 33, 96, 105, 107
Nastalik 89, 105
P
Padiah 9, 105, 106
Q
Qala 106
Qassam 57, 106
R
Rumelija 16, 40, 47, 63, 99,
101, 106
S
Sadri-azam 5, 106
Sahat-kula 30, 55, 106
Sebilj 27, 107
Serasker 19, 45, 107
Silahdar 16, 42, 107

ejhu-l-islam 5, 107
erh 34, 37, 38, 39, 75, 89, 91,
92, 96
123 Jusuf Rami
T
Talik 90, 105, 107
Tekija 14, 18, 19, 28, 32, 56,
69, 71, 73, 99, 108
Turbe 18, 22, 23, 47, 59, 65,
74, 108
125 Jusuf Rami
Selektivna literatura
1. Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrp-
skom jeziku, Svjetlost Sarajevo, 1973.
2. Abdurrahman el-Deberti, Tarihu-l-Deberti, Al-Qahira,
1905.
3. Ahmed elebi b. Abdulgani, Tarihu-l-ayni, Al-Qahira,
1978.
4. Behija Zlatar, O Malkoima, POF 26/1976, Sarajevo, 1976.
5. Ekmeleddin Ihsanolu, Historija osmanske drave i civili-
zacije, Knj. 1, 2, Orijentalni institut, IRCICA, Sarajevo,
2004.
6. Ekmeleddin Ihsanolu, Osmanlije i nauka: Otkrie u svjetlu
izvora, Prevela: Samira Osmanbegovi-Baki, El-Kalem,
Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2006.
7. Evlija elebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama,
Sarajevo, 1957.
8. Fehim Nametak, Pojmovnik divanske i tesavvufske knjiev-
nosti, Orijentalni institut, Sarajevo, 2007.
9. Fehim Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosanskoherce-
govakih muslimana na turskom jeziku, Sarajevo, 1989.
10. Fevzi Mostarac, Bulbulistan, preveo: Demal ehaji,
stilizacija: Demaludin Lati, Sarajevo, 2003.
126 Bonjaci u Egiptu
11. Hamdija Kreevljakovi, Izabrana djela I-IV, Sarajevo,
1991.
12. Hazim abanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijental-
nim jezicima, Sarajevo, 1973.
13. Hifzija Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Herce-
govini, Sarajevo, 1990.
14. Husein Dedi, Podsjetnik Bonjaka - karakteristina bonja-
ka leksika, Sarajevo, 1998.
15. Ibrahim Peevi, Historija, Knj. 1, 2, El-Kalem, Sarajevo,
2000.
16. Joseph von Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) carst-
va, Knj. 1, 2, 3, Zagreb, 1979.
17. Katalozi Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu.
18. Kenan Musi, Radost gazija, Sarajevo, 2010.
19. M. M. Sharif, Historija islamske lozoje I-II, Zagreb, 1988.
20. Mehmed Handi, Teme iz knjievne historije, Sarajevo,
1999.
21. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka u BiH, Knjiga I
Sarajevo, 1974.
22. Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopi-
sima I-II, Svjetlost Sarajevo, 1988.
23. Muhammed Abdulmunim Hafada, Qissatu l-edebi
Misr, Al-Qahira, 1956.
24. Muhammed Ferid, Tarihu d-devleti-l-usmaniyye, Bejrut,
1983.
25. Muhammed Fuad Koprulu, Qijamu-d-devleti l-usmaniyye,
Al-Qahira, 1967.
26. Muhammed Harb, Al-Busna ve l-Herseg mine lfethi ile l-
kariseti, Al-Qahira, 1994.
27. Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1998.
28. Nerkez Smailagi, Leksikon islama, Svjetlost Sarajevo,
1990.
127 Jusuf Rami
29. Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj
knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo.
30. Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost BiH, Sarajevo,
1900.
31. Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, Knj.
1 i 2, El-Kalem, Sarajevo, 1999.
32. Sinan Sernet, Turska, Svjetlost Sarajevo, 1976.
33. Smail Bali, Kultura Bonjaka, Zagreb, 1994.
34. ejh Sejfudin Kemura, Sarajevske damije, separat iz Glas-
nika Zemaljskog muzeja u BiH.
35. Teuk Mufti, Arapsko pismo, Sarajevo, 1982.
36. Vedad Bievi, Bosanski namjesnici osmanskog doba, Sara-
jevo, 2006.
129 Jusuf Rami
Sadraj
Uvod ........................................................................................ 5
I DIO
BONJACI NAMJESNICI U EGIPTU .................................. 9
1. Ahmed-paa Hercegovi ................................................ 12
2. Ibrahim-paa Bonjak .................................................... 14
3. Damad Ibrahim-paa..................................................... 16
4. Husein-paa Boljani ..................................................... 17
5. Mustafa-paa Bonjak .................................................... 19
6. Husrev-paa Sokolovi ................................................... 20
7. Mustafa-paa Sokolovi ................................................. 21
8. Behram-paa Sokolovi ................................................. 22
9. Mustafa-paa Pljako ..................................................... 22
10. Ahmed-paa Haz ....................................................... 22
11. Ali-paa Semiz ............................................................. 23
12. Hadim Ali-paa ........................................................... 23
13. Mahmud-paa Bonjak ................................................ 25
14. So Ali-paa ................................................................ 26
15. Ali-paa Malko .......................................................... 26
16. Mehmed-paa Stari...................................................... 27
17. Koda Musa-paa Vehabovi ........................................ 28
18. Mustafa-paa Niandija .............................................. 29
130 Bonjaci u Egiptu
19. Ahmed-paa Sari ......................................................... 29
20. Ibrahim-paa Poiteljac ............................................... 29
Ibrahim-paina medresa u Poitelju .............................. 30
Ibrahim-paina biblioteka u Poitelju ........................... 32
21. Ahmed-paa Sarho ..................................................... 40
22. Husein-paa Dizveren.................................................. 40
23. Osman-paa Hercegovi .............................................. 41
24. Redep-paa ................................................................ 41
25. Mehmed-paa Bonjak ................................................ 42
26. Ahmed amil-paa Sopasalan ...................................... 42
27. Ahmed-paa Dezzar ................................................... 43
28. Mele Mehmed-paa ................................................... 46
29. Abdulah-beg Bonjak .................................................. 47
Bonjaci - uvari osvojenog teritorija u Egiptu.............. 47
II DIO
BONJACI - KADIJE U EGIPTU ........................................ 53
1. Bedrudin Mahmud ....................................................... 54
2. aban Nevesinjac ........................................................... 54
3. Mehmed Muhteim abanovi ...................................... 57
4. Zekerija b. Husein Qatir ............................................... 57
5. Mustafa b. Mehmed Kebiri-zade ................................... 58
6. Hamid Bejazi ............................................................... 59
III DIO
BONJACI - KNJIEVNICI U EGIPTU ............................ 63
1. Ibrahim Kazaz Bonjak .................................................. 64
2. Abdulah-efendija Bonjak ............................................. 66
3. Dervi Sulejman Mezaki ................................................ 68
4. Hasan Nazmi-dede Bonjak .......................................... 70
5. Ali iri Hercegovi ........................................................ 72
6. Rudi Mostarac ............................................................. 73
7. Mustafa Ejubovi (ejh Jujo) ......................................... 74
131 Jusuf Rami
8. Jusuf Livnjak ................................................................. 75
9. Hadi Mustafa Muhlisi .................................................. 77
Birke - glavna destinacija hadija .................................. 79
IV DIO
BONJACI - PREPISIVAI
ARAPSKIH RUKOPISA U EGIPTU .................................... 83
Arapsko pismo ............................................................. 83
Pisai materijal ............................................................. 84
Pisai pribor ................................................................. 84
Najpoznatiji prepisivai rukopisa .................................. 84
Klasikacija islamskih nauka ........................................ 86
Bonjaci - prepisivai rukopisa u Egiptu ....................... 88
1. Ali b. Jusuf Bosnevi ....................................................... 89
2. Ibrahim b. Muslihuddin Bosnevi ................................... 89
3. Mustafa b. Muhamed Akhisari ...................................... 90
4. Husein b. Ibrahim Bosnevi ............................................ 94
5. Mustafa Bonjak Poitelji .............................................. 95
6. Abdulvehab al-Bosnevi .................................................. 95
7. Ahmed Bosnevi ............................................................. 96
Glossarium ............................................................................. 97
INDEKSI
Registar vlastitih imena ........................................................ 111
Registar geografskih naziva ................................................... 117
Registar pojmova .................................................................. 121
Selektivna literatura .............................................................. 125