Gurijev

Prvi Dio

01-2005

Veina ljudi, danas, ivi u jednom snu. Neki se u tom svom snu bave i naukom, a
neki ak piu i knjige.
Gurijev
Georgije Ivanovi Gurijev (1877 1949) je jedan od najpoznatijih ruskih
metafiziara. Slijede biljeke sa nekih njegovih predavanja:

"Govorio sam prije o sudbini i sluajnostima u ivotu ovjeka. Sada
emo malo detaljnije ispitati znaenje ova dva pojma.
()
"Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Veina ljudi su odvojeni
od svoje sudbine i ive samo pod uticajem Zakona Sluajnosti.
Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajuoj vezi
sa tipom ovjeka. Govoriemo o tome kasnije. U meuvremenu
morate shvatiti jednu stvar. ovjek moe da ima sudbinu koja
odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed
toga to se sudbina ovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj.
njegovu sutinu (istinsko Ja).

[Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati ta kae Moravjev
(film) na temu - Reinkarnacija]

"Mora se razumjeti da se ovjek sastoji iz dva dijela: sutine i
linosti. Sutina u ovjeku je ono to je stvarno njegovo. Linost u
ovjeku je ono to nije njegovo.
'Nije njegovo' znai da je to dolo iz vana, to je on nauio, ili to on
odraava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj
memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve rijei i pokreti koji su naueni,
svi osjeaji stvoreni uz pomo oponaanja- sve to nije njegovo, sve
je to linost.

"S take gledita obine psihologije, podjela ovjeka na linost i
sutinu je teko pojmljiva. Bolje reeno, ovakva jedna podjela
uopte ni ne postoji u psihologiji.
~***~

[Sada emo pogledati ta kau Kasiopejci na ovu temu (aneling
seansa):

Pitanje: (L) prije nego to je Fred stigao, V__ i ja smo diskutovali na
temu fizike i psihologije. Koliko sam ja razumjela na osnovu svog
istraivanja ove tematike i linog iskustva, emocije u smislu onoga
to mi pod njima podrazumjevamo, nalaze se u odreenoj vezi sa
fiziologijom, sa hemijskim supstancama i one mogu biti kontrolisane
uz pomo misli. Stoga, ako elimo da promjenimo svoje emotivno
stanje, mi treba samo da promjenimo na nain razmiljanja. Da li
je to tano?
Odgovor: Djelomino.

P: (V) To to kae je tano, ali koliko je ljudi u stanju to da uini?
(L) Ne ba puno. Manje od jedan posto. (V) Dobro, kakva onda
definicija...
O: Ne radi se o tome.

P: (L) Pa, o emu se onda radi?
O: Karma.

P: (L) Da li emocije koje se prenose karmiki imaju odreenog
uticaja na ljudsko tijelo u smislu hemijskog djelovanja...
O: Mogu imati.

P: (V) Znai, Laurina pretpostavka da sve emocije potiu od
hemijskih supstanci ne mora da bude potpuno tana?
O: Okay.

P: (L) Da li naa dua ima svoje vlastite emocije?
O: Otprilike.

P: (L) Kakve emocije doivljava dua?
O: To je kompleksno.

P: (L) Da li dua na nekom apsolutnom nivou moe da osjea npr.
mrnju?
O: Nije isto stanje.

P: (L) Dobro, kada se neko bavi psihologijom, ta je najbolji
pristup... ta je to istinski aspekt jednog bia kojeg treba dotai da
bi se pristupilo lijeenju?
O: Podsvjesni um.

P: (V) Da li je tana tvrdnja da psihologija prouava emocije?
O: Ne. Podsvijest je ista bilo u tijelu ili izvan njega.

P: (V) Podsvijest je dio due?
O: Jedno te isto.

P: (V) Da li je vie Ja isto to i dua i podsvijest?
O: Da.

P: (V) Molim vas da mi definiete istinsku psihologiju?
O: Polu duhovnost. [...]

P: (L) I ta je onda istinska psihologija? Da li je to istraivanje
podsvijesti?
O: Psiholoki usmjereno prouavanje uma.

P: (L) Djelovanje fiziologije na um, hormoni, nivo eera u krvi,
djelovanje raznih organa, sve to ima uticaja na proces razmiljanja,
da li je to tano?
O: Blizu.

P: (L) I to je jedna polovina svega. ta jo?
O: Duh je polovina koja tu nedostaje. ()]

~***~

"Jedno malo dijete jo uvijek nema linost. Ono je ono to ono
stvarno jeste. Ono je sutina. Njegove elje, ukusi, ono to ono voli
ili ne voli, sve to izraava njegovo bie onakvim kavo ono jeste.

"Meutim, im se pone sa njegovim tzv. obrazovanjem, linost
poinje da raste. Linost se obrazuje dijelom namjernim uticanjima
drugih ljudi, odnosno, obrazovanjem, a dijelom i spontanim
oponaanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju linosti
veliku ulogu igra i pruanje otpora ljudima iz svoje okoline u
pokuaju da se ouva ono to je stvarno svoje i to je istinsko.

"Sutina je istina u ovjeku; linost je la. Proporcionalno sa
razvojem linosti, ovjekova sutina se manifestuje sve rjee i rjee
i esto se dogaa da ta njegova sutina zaustavi svoj razvoj u
veoma ranom dobu tako da vie ne raste.
"Vrlo esto se dogaa da sutina jednog odraslog ovjeka, ak i
onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas
podrazumjeva, veoma obrazovanog ovjeka, prestane sa svojim
rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znai da sve
to mi u tom ovjeku vidimo, nije njegovo lino.'

"Ono to je stvarno njegovo lino svojsvo, tj. njegova sutina, ona
se obino manifestuje samo u obliku njegovih instikata i
najednostavnijih emocija. Meutim, postoje sluajevi kada se
ovjekova sutina razvija paralelno sa njegovom linou. Ovi
sluajevi predstavljaju vaoma rijetke izuzetke, pogotovo u
okolnostima civilizovanog ivota.

"Sutina ima vie anse da se razvije kod ljudi koji ive blie prirodi,
u tekim ivotnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj
opasnosti i bitci za opstanak.

[U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadanjim uslovima
ovjek ima ansu da razvije svoju sutinu.]

"Meutim, po pravilu, linost kod takvih osoba je veoma malo
razvijena. Oni imaju vie onoga to je njihovo lino od onoga to
nije njihovo, tj. fali im obrazovanje i kultura.

"Kultura stvara linost i istovremeno je produkt i rezultat linosti.
Mi ne moemo da pojmimo da je cijeli na ivot, sve ono to
nazivamo civilizacijom, sve ono to smatramo pod naukom,
filozofijom, umjetnou i politikom, stvoreno od strane ljudskih
linosti, tj. od strane onoga u njima, to u sutini nije njihovo.

"Taj elemenat tj. ono to nije sutinski njihovo, razlikuje se od
onoga to jeste njihovo po samoj injenici da se ono moe izgubiti,
izmjeniti ili oduzeti od njih, na vjetaki nain.
[Ljudima se moe unititi linost a podloni su i re-programiranju!]

"Postoje naini da se eksperimentalno verificira veza izmeu linosti
i sutine. U istonjakim kolama postoje metode uz pomo kojih je
mogue odvojiti ovjekovu sutinu od njegove linosti. Za te svrhe
oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili
odreene vrste vjebi. Ukoliko se linost i sutina ovjeka razdvoje
neko vrijeme, na ovaj ili onaj nain, u njemu se onda formiraju dva
bia, koji pricaju razliitim glasom, imaju potpuno razliite ukuse,
ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bia esto se ispostavlja
da se nalazi na nivou malog djeteta.
"Nastavljajui dalje s ovim eksperimentom, mogue je takoe
uspavati jedno od ova dva bia, ili sam eksperiment moe zapoeti
tako to se uspava ovjekova linost ili se uspava njegova sutina.
Odreeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju ovjekovu linost
a da njegova sutina istovremeno ostane budna. Tako nakon
odreenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, ovjekova
linost nestaje, dok ostaje samo njegova sutina. Onda se dogaa
da ovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvienijih ideja, pun
simpatija i antipatija, ljubavi, mrnje, strasti, patriotizma,
stremljenja, elja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez
misli, bez osjeanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome
to ga je prije uzbuivalo, on sada postaje potpuno indiferentan.

"Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvjetaenost i imaginativni
karakter svog uobiajenog raspoloenja svojih uzvienih rijei; a
ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale.

"Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da rtvuje svoj ivot
sada mu se ine besmislene i beznaajne, nevrijedne da im se
posveti bilo kakva panja. Sve ono to on sada moe nai u sebi to
je samo par instiktivnih tenji i ukusa. Voli slatkie, uiva kad mu je
toplo, ne voli hladnou, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome,
svia mu se ideja o fizikom kretanju. I to je sve.

[Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i
kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon to se
probude, nau zaprepateni kad saznaju da imaju neto u sebi to
ima skroz suprotne stavove o svemu. U veini sluajeva oni se onda
potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju sutinu) i nastave dalje,
po starom, jer je njihova linost ta koja dominira i koja naravno ne
moe sama sebi priznati svu svoju izvjetaenost.]

"Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi
se da je kod odreenog ovjeka njegova sutina potpuno odrasla i
razvijena, ak i u sluajevima kada njegova linost nije dovoljno
razvijena. U tim sluajevima, ta sutina ujedinjava u ovjeku sve
ono to je u njemu ozbiljno i istinsko.

"Meutim, to se dogaa veoma rijetko. U pravilu, ovjekova sutina
je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak
ovjekove sutine zavisi od njegovog rada na samom sebi.

"Kod rada na samom sebi veoma vaan momenat je onaj kada
ovjek pone da razlikuje svoju linost od svoje sutine. ovjekovo
istinsko Ja, njegova individualnost, moe jedino da izraste iz
njegove sutine. Moe se rei da je ovjekova individualnost, -
njegova sutina u jednom odraslom i zrelom obliku.

"Meutim, da bi se omoguilo sutini da odraste, potrebno je da se
prvo oslabi stalni pritisak kojeg linost vri na nju, jer se sve
prepreke razvoju ovjekove sutine nalaze u njegovoj linosti.

'Ukoliko uzmemo jednog prosjenog kulturnog ovjeka, vidjeemo
da je u velikoj veini sluajeva aktivni elemenat u njemu njegova
linost, dok je njegova sutina pasivni elemenat. Unutranji rast
ovjeka ne moe poeti sve dok se to ne promijeni. Linost mora
postati pasivna a sutina aktivna. To se moe ostvariti samo ako se
odbojnici otklone ili oslabe, jer su ti odbojnici glavno oruje uz
pomo koga linost dri sutinu zarobljenom.

"Kao to je prethodno ve reeno, kod manje kulturnih ljudi sutina
je esto razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo
initi da kod njih postoji mogunost rasta, meutim, u praksi to nije
tako jer se ispostavlja da je njihova linost nedovoljno razvijena.

"Da bi dolo do unutranjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na
samom sebi, potrebna je jedna odreena razvijenost linosti isto
kao i odreena snaga sutine. Nedovoljno razvijena linost ovjeka
podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i
materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez
odreenih zaliha znanja, bez odreene koliine materijala koji nije
njegov, ovjek ne moe poeti sa radom na samom sebi, on ne
moe poeti da prouava samog sebe, on ne moe poeti da se bori
protiv svojih mehanikih navika, on jednostavno nee imati ni
razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao.


"To ne znai da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i
put monaha, koji ne zahtjevaju neki intelektualni razvoj jo uvijek
im ostaju dostupni. ()
"Tako je evolucija za kulturnog ovjeka podjednako teka kao i za
nekulturnog ovjeka.
"Kulturan ovjek ivi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova
egzistencije, u vjetakim ivotnim okolnostima i on tako razvija
svoju linost na raun svoje sutine.

"Manje kulturan ovjek ivi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te
tako on razvija svoju sutinu na raun svoje linosti.

"Uspjean poetak rada na sebi zahtijeva jednu srenu okolnost,
gdje su linost i sutina kod ovjeka podjednako razvijeni. Iz takve
jedne okolnosti moe da proistekne najvei uspjeh.

"Ako je njegova sutina veoma malo razvijena, onda e ovjeku
trebati jedan dui pripremni rad i taj posao e biti skroz besplodan
ukoliko je ovjekova sutina trula iznutra ili ima neka nepopravljiva
oteenja. Takvi sluajevi se deavaju veoma esto. Kod jednog
abnormalnog razoja linosti esto se deava da se razvoj sutine
zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala
i deformisana. Od neke male i deformisane stvari nita se ne moe
napraviti.

"to je jo gore, vrlo esto se dogaa da sutina umre u ovjeku dok
su njegova linost i tijelo jo uvijek ivi. Znaajan procenat ljudi
koje svakodnevno susreemo na ulicama velikih gradova su ljudi
koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, ve mrtvi.
[Ovo sto Gurijev ovdje ree, trebalo bi nam odnekud biti
poznato!? Pogledaj temu: Organski Portali]
"Na svu nau sreu, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi
mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja
naim ivotima, mi bi poludjeli od uasa.
"Stvarno se i deava esto da ljudi polude zato to su saznali neto
slino, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su neto
to nisu trebali da vide.

"Da bi ovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora ve da se nalazi
na putu. Ukoliko ovjek, koji nije u stanju da ita uini, vidi istinu -
onda e on sigurno poludjeti. Meutim, to se rijetko deava. Obino,
sve je tako aranirano da ovjek ne moe nita da vidi prije
vremena.

"Linost vidi samo ono to ona voli da vidi i to nema uticaja na njen
ivot. Ona nikada ne vidi ono to ne eli da vidi. To je istovremeno i
dobro i loe. Dobro je ukoliko ovjek eli da spava, a loe ukoliko
eli da se probudi."

Gurijev

II dio

02-2005

Na jednom od njegovih predavanja neko je postavio Gurijevu sljedee pitanja:
"Ukoliko je ovjekova sutina predmet uticaja sudbine da li to znai da je u poreenju
sa podlonou igri sluaja, sudbina ipak poeljnija za ovjeka?" "I da li sama sudbina
moe da nagna ovjeka da se posveti radu na samom sebi?"

"Ne, ne radi se uopte o tome, sudbina je bolja od igre sluaja u smislu da se ona
moe uzeti u obzir, mogue ju je predvidjeti; mogue je se i pripremiti za ono to slijedi.

"U vezi sa nekim sluajem ovjek ne moe nita da zna. Sudbina moe da bude
neprijatna ili teka. U tom sluaju, postoje naini da se ovjek izoluje od svoje sudbine.
Prvi korak ka tome sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih
zakona. Isto kao to postoje individualni nesretni sluajevi tako postoje i kolektivni
nestretni sluajevi. Isto tako, postoji individualna sudbina, a postoji i opta ili kolektivna
sudbina. Kolektivnim nesretnim sluajevima i kolektivnom sudbinom upravljaju
generalni zakoni.

"Ukoliko ovjek eli da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od
generalnih zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom sluaju obavezni za ovjeka; on se
moe osloboditi od mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih odbojnika i fantaziranja.
Sve to je povezano sa oslobaanjem od linosti.

"Linost se hrani fantazijama i laima. Ako se smanji koliina lai u kojima ovjek ivi i
ako se smanje njegove fantazije, linost e uskoro poeti da slabi i ovjek e poeti da
biva kontrolisan ili od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet
kontrolisana od strane volje jednog drugog ovjeka; to e ga voditi sve dok se kod
njega ne formira njegova vlastita volja, sposobna da se odupre oboma, kako igri
sluajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno."

Hrana za Mjesec
(Iz knjige U Potrazi za udesnim; P.D. Uspenski):
G. je uvijek govorio o planetama i mjesecu kao o ivim biima koja imaju odreenu
starost kao i odreen period ivota, pa time i mogunosti razvitka i tranzicije na vie
ravni postojanja. Iz onoga to kae moemo vidjeti da on ne podrazumijeva mjesec
nikakvim mrtvim planetarnim tijelom, nego nasuprot tome, planetom koja je u fazi
raanja, odnosno, jednoj veoma ranoj fazi svog razvoja i koja jo uvijek nije dostigla
stepen inteligencije koju posjeduje naa planeta zemlja:

"Ali Mjesec raste i razvija se i jednom e, vjerovatno, dosei isti nivo kao i zemlja. Onda
e se u njegovoj blizini pojaviti novi mjesec a zemlja e postati sunce. Nekada davno je
i sunce bilo slino zemlji a zemlja mjesecu."

"U kakvom je odnosu inteligencija zemlje sa inteligencijom sunca?" pitao sam ga.

"Inteligencija sunca je boanske prirode," rekao je G. "Ali i zemlja moe postati to isto;
samo, to naravno nije garantovano, jer zemlja moe i da umre i tako da ne postigne
nita."

"Od ega to zavisi?" pitao sam ga.

G.-ov odgovor je bio nejasan. "Postoji jedan odreen period," rekao je, "da se uini
odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to treba da se
uradi, zemlja moe da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da ostvari."

"Da li je poznat taj period?" pitao sam ga.

"Da, on je poznat," odgovorio je G. "Meutim, nema nikakve koristi ako bi to ljudi znali.
ak bi bilo jo gore. Jedni bi vjerovali u to, drugi ne, a trei bi traili dokaze. Nakon toga
bi poeli da se meusobno upaju za kose. Tako sve zavrava kada su ljudi u pitanju."

[Moda bi bilo bitno za zapamtiti ovo to je G. rekao: "Postoji jedan odreen period, da
se uini odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to
treba da se uradi, zemlja moe da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da
ostvari."

ini se da nam ovdje Gurijev pria o "razvoju mjeseca," ili OPS verziji budunosti
zemlje. Mjesec moemo smatrati planetom drugog denziteta, koji je sam po sebi
oblast Organskih Portala. Organska bia OPD tipa koja su trebala biti most izmeu
materije i duha su izmanipulisana od strane OPS entiteta, tako da ona ne obavljaju tu
funkciju. U jednoj od seansi, Kasiopejci su rekli sljedee:

O: ak kada brzina svjetlosti ili jo vea ne bi bila mogua, ne postoji razlog zato
neka vanzemaljska rasa ne bi konstruisala svemirski brod, i ivjela na njemu tokom
nekoliko generacija. Oni su moda prevalili velike razdaljine u vremenu i prostoru
traei pogodan svijet za osvajanje. Nakon to su nali jedan takav, oni mogu instalirati
taj brod na jednu propisno udaljenu orbitu, izgraditi baze na nekim tvrdim povrinama u
tom solarnom sistemu, a onda strpljivo nastaviti sa manipulacijom odabrane civilizacije
sve dok ona ne izgradi jednu podesnu tehnoloku infrastrukturu. A onda, nakon
sprovoenja u djelo jednog dugotrajnog, sporog i grandioznog projekta programiranja
uma te populacije, jednostavno se uetati i preuzeti je, kada situacija za tako neto
bude najpovoljnija.

Sada emo nastaviti dalje sa materijalom iz gorenavedene knjige.]

Jednom prilikom, G. je priao o jednoj jedinstvenoj vezi koja vlada izmeu svega u
ovom univerzumu:

"Prema naunim tumaenjima, organski ivot je neka vrsta sluajnog izrataja koji
naruava integritet jednog mehanikog sistema. Ta vrsta znanja ga ne dovodi u vezu ni
sa im, niti izvlai bilo kakve zakljuke iz njegove egzistencije. Meutim, treba da
razumije da ne postoji nita to je sluajno u prirodi; i da nikada nee ni biti; sve ima
svoju funkciju; sve ima razlog za svoje postojanje.

"Tako je organski ivot neto kao jedna nezamjenljiva karika u lancu svijetova, koji ne
mogu da egzistiraju bez njega, isto kao to ni on ne moe bez njih.

" Prethodno smo ve rekli da organski ivot prenosi na zemlju raznovrsne planetarne
uticaje i da to slui da bi se hranio mjesec kako bi mu se omoguilo da naraste i ojaa.
Meutim, i zemlja raste; ne u smislu njene veliine nego u smislu rasta njene svijesti.
Planetarni uticaji koji su za nju bili dovoljni u jednom periodu njene egzistencije postali
su nedovoljni; zemlji sada trebaju finiji uticaji. Da bi se takvi uticaji prihvatili, takoe je
potreban i jedan mnogo finiji, odnosno, senzitivniji aparat. Odatle, organski ivot mora
da evoluira kako bi se prilagodio tim potrebama planeta i zemlje.

"Tome slino, i mjesec se moe neko vrijeme zadovoljiti hranom koju mu daje organski
ivot jednog odreenog kvaliteta, meutim, kasnije dou vremena kada prestane da se
zadovoljava sa tom vrstom hrane, ne moe vie da raste uz njenu pomo te pone da
biva gladan. Organski ivot mora biti u stanju da zadovolji tu glad, inae, u drugom
sluaju, on ne bi odgovarao svojoj namjeni. To znai, da bi ispunio svoj zadatak
organski ivot mora evoluirati i stajati na nivou potreba planeta, zemlje i mjeseca.

"Moramo upamtiti da je zrak stvaranja, kako smo razumjeli, sve od Apsoluta pa do
mjeseca, neto kao grana drveta jedna grana koja stalno raste. Vrh te grane, njen
zavretak iz kojeg se pojavljuju novi izdanci, je mjesec.

[Napomena: ovdje bi trebalo gledati na mjesec kao na neto to simbolizira svijest
poklonitva materijalnom aspektu kreacije]

"Ukoliko mjesec ne bi rastao, ukoliko ne bi davao nove izdanke niti ih obeavao, to bi
onda znailo da e se rast cjelokupnog zraka stvaranja zaustaviti, ili da e on morati
izbaciti neku vrstu bone grane.
"U isto vrijeme iz onoga to je prije bilo reeno moemo vidjeti da rast mjeseca zavisi
od organskog ivota na zemlji. Odatle slijedi da rast zraka stvaranja zavisi od
organskog ivota na zemlji. Ukoliko taj organski ivot nestane ili umre, onda e se i
cijela ta grana osuiti, u svakom sluaju, bar onaj dio grane koji se nalazi iza organskog
ivota.

"Ista stvar e se dogoditi, samo malo sporije, i u sluaju da se razvoj ili evolucija
organskog ivota zaustavi i prestane da ispunjava ono to se od njega trai. Ta grana
se onda moe osuiti. Ovo moramo upamtiti.

"Tom zraku stvaranja, ili bolje reeno ovom njegovom dijelu kojeg nazivamo zemlja-
mjesec, data je ista prilika za rast i razvoj kao to je ona data i svakoj drugoj posebnoj
grani jednog velikog drveta. Meutim, uspjean rast te grane nije zagarantovan i on
zavisi od harmonije i aktivnosti koje se odigravaju u njenom vlastitom tkivu. Ako jedno
tkivo prestane da raste onda i sva ostala tkiva prestanu s rastom.

"Sve ovo to je reeno u vezi ovog zraka kreacije, tj. njegovog dijela zemlja-mjesec,
takoe vai i za organski ivot na zemlji. Organski ivot na zemlji je jedan kompleksan
fenomen u kome svi njegovi zasebni dijelovi zavise jedan od drugoga. Opti razvoj je
mogu samo pod uslovom da vrh grane raste. Ili, preciznije reeno, u organskom
ivotu postoje tkiva koja evoluiraju a postoje i tkiva koja slue kao hrana i medijum za
ona koja evoluiraju. Onda, postoje i elije koje evoluiraju u sklopu tkiva koja evoluiraju,
kao i elije koje slue kao hrana za one od njih koje evoluiraju. U svakoj posebnoj eliji
koja evoluira nalaze se i njeni dijelovi koji evoluiraju, kao i dijelovi koji slue kao hrana
za one koji evoluiraju. Meutim, sve u svemu, mora se upamtiti to da za tu evoluciju ne
postoje nikakve garancije, ona je samo jedna mogunost, i moe da se zaustavi na
svakom mjestu i u svakom momentu.

"Dio organskog ivota koji evoluira je ovjeanstvo. ovjeanstvo takoe ima jedan
svoj dio, koji evoluira, ali o tome emo priati kasnije; [ovdje primjeujemo jo jedan
nagovjetaj postojanja dvaju rasa] u meuvremenu, gledaemo na ovjeanstvo kao
na jednu cjelinu.

"Ukoliko ovjeanstvo ne evoluira to znai da e evolucija organskog ivota takoe
prestati i to e imati za posljedicu zaustavljanja rasta ovog zraka stvaranja.
U isto vrijeme, ukoliko ovjeanstvo prestane da evoluira, ono e onda postati
beskorisno, s take gledita svrsishodnosti zbog koje je stvoreno, te e i ono kao takvo
morati biti uniteno. Na taj nain, prestanak njegove evolucije moe istovremeno
podrazumijevati i unitenje ovjeanstva.

"Mi nemamo nikakve naznake koje bi nam mogle ukazati na to u kom se periodu
planetarne evolucije sada nalazimo, i da li e zemlja i mjesec morati da ekaju na
odgovarajuu evoluciju organskog ivota, ili ne.
"U isto vrijeme, kada ispitujemo istorijski razvoj ovjeanstva, onakvog kakvog ga mi
znamo, dolazimo do zakljuka da se on odvija u jednom krugu. U jednom vijeku
ovjeanstvo unitava sve to je stvorilo u drugom, a onda se nastavlja sa razvojem
mehanikih stvari iz poslednjih stotinjak godina na raun gubitka mnogih drugih stvari
koje su moda daleko vie vanije za njega.

"Uopteno govorei, postoji mnogo razloga da slobodno moemo zakljuiti da se
ovjeanstvo sada nalazi u jednom zastoju i da iz tog zastoja postoji jedan put koji vodi
pravo prema dole, ka degeneraciji.

"Stagnacija podrazumjeva da se odreeni proces naao u stanju ravnotee. Pojava bilo
kakvog novog kvaliteta podrazumjeva istovremenu pojavu drugog, koji mu je
proturijean.

"Porast znanja u jednom domenu, uzrokuje porast ignorancije u drugom; prefinjenost
na jednoj strani izaziva pojavu vulgarnosti na drugoj strani; sloboda u vezi s jednim,
uzrokuje ropstvo u vezi s drugim; nestanak jednih predrasuda utie na pojavu i rast
drugih; i tako dalje.

[U vrijeme kada je Gurijev ovo govorio, ini se da je stvarno bilo dolo do odreene
stagnacije. Kako trenutno stvari stoje, mislim da smo se strmoglavili prema dolje... ]

"Sada, ako se sjetimo Zakona Oktave, trebalo bi nam biti jasno da se jedan
uravnoteen proces koji se kree u jednom odreenom pravcu ne moe promjeniti u
bilo kom eljenom momentu, on se moe promijeniti i usmjeriti na novi put samo na
odreenim raskrsnicama. Izmeu tih raskrsnica nita se ne moe uiniti.

"Isto tako, ukoliko odreeni proces proe kroz jednu raskrsnicu i nita se ne dogodi,
nita se ne uini, onda se nita vie ne moe uiniti nakon toga i taj proces e nastaviti
da se razvija prema mehanikim zakonima; i ako ak onda ljudi i primjete da se blii
jedno neminovno opte unitenje, oni nee biti u stanju bilo ta da poduzmu.

"Ponavljam, poduzeti se moe neto samo u odreenim momentima koje sam ja
upravo nazvao raskrsnicama, a koje smo u oktavama nazvali intervalima mi-fa i si-
do.
~***~

"Naravno, postoji mnogo ljudi koji smatraju da se ovjeanstvo ne kree u onom pravcu
u kome oni misle da bi trebalo. Tako oni onda izmiljaju razne teorije koje bi po
njihovom miljenju mogle da promijene ivot cijelog ovjeanstva. Jedan izmisli jednu
teoriju. Drugi odmah smisli drugu koja je suprotna prvoj. I obojica oekuju da im svi
povjeruju. I stvarno se deava da mnogo ljudi povjeruje u jednu, ili drugu, od tih teorija.

"ivot se prirodno kree svojim vlastitim tokom, ali ljudi ne prestaju da vjeruju u svoje ili
tue teorije i vjeruju kako je mogue uiniti neto.

"Sve te teorije su prilino fantastine, uglavnom zbog toga to ne uzimaju u obzir
najvaniju stvar, tj. podreenu ulogu koju ovjeanstvo i organski ivot igraju u
procesima svijeta.

"Intelektualne teorije stavljaju ovjeka u centar svega; sve postoji radi njega, sunce,
mjesec, zemlja. One ak zaboravljaju ovjekovu relativnu visinu, njegovo nitavilo,
njegovu prolaznu egzistenciju i ostalo.
One naglaavaju da je ovjek, ukoliko eli, sposoban da promijeni cijeli svoj ivot, tj. da
organizuje svoj ivot na racionalnim principima.

"I cijelo ovo vrijeme pojavljuju se nove teorije koje se suprostavljaju onim starim
teorijama; a sve te teorije zajedno sa bitkom koja se odvija meu njima nesumnjivo
sadre u sebi jednu od onih sila koje dre ovjeanstvo u ovom stanju u kakvom ono
trenutno jeste.

"Pored svega, sve te teorije u vezi opteg ljudskog dobrostanja i opte jednakosti ne
samo da se ne mogu sprovesti u djelo, nego bi imale jedan fatalan uinak ukoliko bi se
uspjele ostvariti. Sve u prirodi ima svoj cilj i svrhu, takoe i ljudska nejednakost i patnja.

"Unitenje nejednakosti podrazumjevalo bi, prvo, unitenje mogunosti za evoluciju.
Unitenje patnje, znailo bi unitenje cijele jedne serije vrsta percepcije zbog koje
ovjek postoji, i dugo, unitenje tzv. okova, tj. sile koja sama po sebi moe promijeniti
situaciju. I tako je to sa svim intelektualnim teorijama.

"Proces evolucije, one evolucije koja je mogua za ovjeanstvo kao cjelinu, potpuno je
analogna procesu evolucije koji je mogu za individualnog ovjeka. To poinje na isti
nain, kao npr.: jedna odreena grupa elija postepeno postaje svjesna; onda ona
privlai k sebi druge elije, koje su joj podreene, i postepeno izaziva to da cijeli
organizam pone da slui tom cilju a ne samo da jede, pije i spava.

"To je evolucija i ne postoji nikakva druga evolucija.

"Kod ovjeanstva, kao i kod individualnog ovjeka, sve poinje sa formiranjem jednog
svjesnog jezgra. Sve mehanike sile ovog ivota bore se protiv stvaranja tog jezga
svijesti kod ovjeanstva, na isti nain kao to se bore sve mehanike navike, ukusi i
slabosti protiv ovjekovog svjesnog pamenja samog sebe. "

"Moe li se rei da postoji jedna svjesna sila koja se bori protiv evolucije
ovjeanstva?" pitao sam ga.

"Sa odreene take gledita, to se moe tako rei," rekao je G.

Ja biljeim ovo, jer se to ini u kontradikciji sa onim ta je on prethodno rekao, tj. da u
ovom svijetu postoje dvije sile koje se meusobno bore svijest i mehaninost."

"Odakle potie ta sila?" pitao sam ga.

"To bi uzelo dosta vremena da bi se objasnilo rekao je G., "a ne moe imati nikakav
znaaj za nas u ovom momentu. Postoje dva procesa koji se ponekad nazivaju
'involutivni' i 'evolutivni.' Razlika izmeu njih je u sljedeem: Involutivni proces poinje
svjesno u Apsolutu a onda na sljedeoj stepenici postaje mehanian kako se razvija,
tako postaje sve vie mehanian; evolutivni proces poinje polu-svjesno ali on postaje
sve svjesniji i svjesniji, to se dalje razvija.

"Ali svijest i svjesno suprostavljanje jednom evolutivnom procesu, moe takoe u
odreenim momentima da se pojavi i kod involutivnog procesa.

"Odakle mu stie ta svijest?

" Od evolutivnog procesa, naravno.

"Taj evolutivni proces mora da se odvija neprekidno. Svaki zastoj uzrokuje jedno
odvajanje od osnovnog procesa. Ti zasebni, izdvojeni fragmenti svijesti koji su
zaustavljeni u svom razvoju mogu se takoe ujediniti i ivjeti odreeno vrijeme borei
se protiv evolutivnog procesa. Ako nita, sve to ini evolutivni proces mnogo
interesantnijim.

"Umjesto borbe sa mehanikim silama, u nekim momentima moe da doe i do bitke
sa ovim veoma monim silama, mada se one naravno ne mogu porediti s onima koje
upravljaju evolutivnm procesima.

[Da li nam ovdje Gurijev pria o 4 D OPS silama?!? U svakom sluaju, njegova
sljedea tvrdnja je neto nad im se moramo zamisliti.]

"Te suprotne sile mogu ponekad ak i da pobijede.

"Razlog za to je taj to sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma
ogranien izbor sredstava; drugim rijeima, one mogu da se slue samo odreenim
sredstvima i na odreene naine.

"Suprotne snage nisu ograniene izborom sredstava, one se mogu koristiti svim
nainima i sredstvima, ak i onima koja im mogu obezbjediti samo privremen uspjeh, i
na kraju, one unitavaju oboje i evoluciju i involuciju, po toj taki pitanja.

"Ali kao to sam prije rekao, to pitanje nema praktinu vrijednost za nas. Za nas je
veoma bitno da uspostavimo indikacije za poetak evolucije i odvijanje evolucije. A ako
se sjetimo one analogije izmeu ovjeanstva i ovjeka, onda nam nee biti teko da
utvrdimo da li se moe smatrati da ovjeanstvo sada evoluira.

"Da li moemo rei, na primjer, da ivotom upravlja grupa svjesnih ljudi? Gdje su oni?
Ko su oni?

"Ono to vidimo, to je upravo suprotno: ovim dananjim ivotom upravljaju upravo oni
koji su najmanje svjesni, oni koji se nalaze u najdubljem snu.

"Da li moemo rei da u ovom ivotu preovladavaju najbolji, najai i najhrabriji
elementi? Nita od toga.

"Nasuprot tome, mi vidimo preovladavanje vulgarnosti i gluposti svake vrste.

"Da li se moe rei da se u ovom ivotu mogu primjetiti tenje ka jedinstvu ili
ujedinjavanju?

"Nita od svega toga, naravno. Ono to jedino moemo da vidimo, to su nove podjele,
nova nasilja i nerazumijevanje.

"Znai, u ovoj situaciji u kojoj se ovjeanstvo sada nalazi, ne postoji nita to bi
ukazivalo na neke znakove da se evolucija odvija.

"Nasuprot tome, kada uporeujemo ovjeanstvo sa individualnim ovjekom, moemo
veoma jasno vidjeti jedan razvoj linosti na raun sutine, tj. razvoj vjetakog, lanog, i
onog to je strano, na raun prirodnog, istinskog i onoga to je stvarno nae.

"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma.

"Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje steene
navike za nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove maine.

"Nemogue je rei gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz
ili da li uopte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da ovjekovo
ropstvo raste i poveava se. ovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne
trebaju vie nikakvi lanci. On poinje da voli to svoje ropstvo, pa ak se i ponosi time.

"A to je i najstranija stvar koja se uopte ovjeku moe dogoditi.

"Sve to sam do sada govorio, govorio sam u vezi ovjeanstva kao cjeline. Ali kao to
sam naglasio prije, evolucija ovjeanstva moe da se nastavi samo preko evolucije
jedne odreene grupe, koja e uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak
ovjeanstva.

"Da li se moe rei da jedna takva grupa postoji?

"Moda na osnovu odreenih znakova moemo rei da ona postoji, meutim, u
svakom sluaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi
imala ikakav uticaj na ostatak ovjeanstva. Ili, gledajui na to s jedne druge take
gledita, moemo rei da se ovjeanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je
ono nesposobno da prihvati vostvo jedne svjesne grupe."

"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni
sami mogu to da znaju," rekao je G.

"Da li to znai da oni poznaju meusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.

"Kako bi drugaije moglo da bude?" pitao je G.

"Zamislite da postoje dva ili tri ovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji
spavaju. Oni e sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu
prepoznati.

"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti emo znati sve dok ne postanemo kao oni.

"Prije je bilo jasno reeno da svaki ovjek moe vidjeti u skladu sa nivoom svog bia.

"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to
potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli ivot na zemlji.

"Meutim, ili ih jo uvijek nema dovoljno, ili oni to moda nee, ili moda jo uvijek nije
dolo pravo vrijeme za to, ili moda ostali ljudi spavaju previe vrstim snom."

Gurijev

III dio

03-2005


Kako smo vidjeli u prolom dijelu, Gurijev je pomenuo mogunost da grupa ljudi
moe pozitivno da utie na sudbinu ove planete. On je takoe pomenuo period
kada emo se nai na jednoj "raskrsnici." ini se da je ta raskrsnica koja se
nalazi ispred nas ono to mi ovdje nazivamo Talas.

Gurijev je takoe pomenuo mogunost da jedna takva grupa svjesnih individua
ve postoji na ovoj planeti kao i to da je broj njenih lanova premal, ili da oni
nisu odluili da stupe u akciju, ili moda nisu ni mogli jer ovjeanstvo previe
vrsto spava.
Oni koji su itali alhemiarsku priu Konferencija Ptica, znaju kako je jedna
njihova grupa krenula u potragu za skrivenim majstorima (gospodarima),
Kraljem Svijeta. Na kraju su shvatili da su ONI sami ti skriveni majstori i da su
oni upravo kroz svu tu njihovu potragu i borbu sami postali ono to su traili.

Isti sluaj je moda i sa Nama iz budunosti.
Mogue je da NE BUDE POMOI sa strane. Jednom prilikom Kasiopejci su rekli
sasvim jasno: Vi e te raditi ono to e te raditi i da e stanje stvari zavisiti od
pisaca programa, tj. vas/nas iz budunosti."

To je jedna od stvari koju moramo ozbiljno uzeti u obzir. Ako smo mi sve to imamo na
raspolaganju, ta bi to znailo i kakvu vrstu odgovornosti to podrazumijeva za svakog od nas?

U nastavku, Gurdjijev pria o razliitim grupama:

"Sada smo doli do problema ezotericizma."
Jo prije smo naglasili, kad smo priali o ljudskoj istoriji da se ivot
ovjeanstva kojem mi pripadamo nalazi pod upravom sila koje proistiu iz dva
razliita izvora: prvi, planetarni uticaji koji djeluju na jedan potpuno mehaniki
nain i koje ljudske mase, isto kao i individualni ljudi, primaju nesvjesno, i onda,
uticaji koji potiu iz unutranjeg kruga ovjeanstva ijeg postojanja i znaaja
veina ljudi nije svjesna, isto kao to nije svjesna ni onih planetarnih uticaja.

"Ovo ovjeanstvo kojem mi pripadamo, mislei na cjelokupno istorijsko i
praistorijsko ovjeanstvo koje je poznato nauci i ovoj civilizaciji, u realnosti ini
samo vanjski krug ovjeanstva, u kojem postoji i nekoliko drugih krugova.

"Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno ovjeanstvo, ono koje je nama
poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentrinih krugova.

"Unutranji krug se naziva 'ezoterini'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli
najvei razvojni stepen koji je mogu za ovjeka, to znai da svaki od njih
posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kaemo,
jedno nedjeljivo Ja, sve vrste svijesti mogue za ovjeka i punu kontrolu nad
tim stanjima svijesti, sve znanje mogue za ovjeka, i jednu slobodnu i
nezavisnu volju.

"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim
razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraeno u njihovim
radnjama.

"U isto vrijeme, meu njima ne moe da bude nikavih nesloge niti razlike u
razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka
jednom zajednikom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na
jednom zajednikom i identinom razumijevanju.

[Ovdje se radi o jednoj istinskoj kolinearnosti. Znai, to nema nita zajednikog
sa naturanjem odreenih ideja nekoj grupi ljudi (kao to je to sluaj se religijama,
sektama i tajnim drutvima), pretvaranja ljudi u sljedbenike i zahtijevanja da se
slijede odreene odrednice. Ovdje se radi o individuama od kojih svaka
posjeduje svoju individualnost u najveoj moguoj mjeri, to podrazumijeva
jedno nepodjeljivo Ja, sve vrste svijesti koje su mogue za ovjeka, svo znanje
koje je mogue da ovjek ima, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.]

"Sljedei krug se naziva - 'mezoterini,' to znaci, sredina. Ljudi koji pripadaju
ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoterikog
kruga, s tom razlikom to je njihovo znanje vie teoretskog karaktera.'

"To se naravno odnosi na znanja kosmikog karaktera. Oni znaju i razumiju
mnoge stvari koje jo uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktian nain.

Znai, oni znaju mnogo vie nego to su u stanju da pretvore u praksu.

"Meutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identino sa
razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoterikom krugu.

"Izmeu njih ne moe da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih
razumije isto kao to svi oni razumiju, i svi razumiju na isti nain kako jedan
razumije.

"Meutim, kao to je ve prethodno reeno, to razumijevanje je u poreenju sa
razumijevanjem onih iz ezoterikog kruga, vie teoretske prirode.

"Trei krug se naziva egzoterini, vanjski, zato to je to vanjski krug
unutranjeg dijela ovjeanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo
onoga to karakterie ljude iz ezoterinog i mezoterinog kruga, s tim to je
njihovo kosmiko znanje vie filozofskog karaktera, to bi znailo, ono je vie
apstraktno u poreenju sa znanjem onih iz mezoterinog kruga.

"Pripadnik mezoterinog kruga kalkulie, dok pripadnik egzoterinog kruga
kontemplira. Njihovo razumijevanje esto nije izraeno u njihovom aktivnostima.
Meutim, izmeu njih ne moe biti razlike u razumijevanju. Ono to razumije
jedan, razumiju i svi ostali.

[Kolinearnost je klju jedne ezoterike grupe.]

"U literaturi koja priznaje postojanje ezoterike, ovjeanstvo se dijeli samo na
dva kruga, egzoterini krug, koji se nalazi nasuprot ezoterinog, naziva se
normalnim ivotom. U realnosti, kako vidimo, egzoterini krug je neto veoma
daleko i veoma visoko iznad nas. Za obinog ovjeka, ve samo to
podrazumijeva ezotericizam.

" Ovaj vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug
mehanikog ovjeanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj to
meu ljudima koji mu pripadaju nema niti moe biti zajednikog razumijevanja.
Svako razumije na svoj lini nain, i svako drugaije.

[Ovdje primjeujemo da ono - "ovo to ja kaem je istina..." ili "svako stvara
svoju vlastitu realnost" je jedna od glavnih karakteristika ovog kruga
mehanikog ovjeanstva.]

"Ovaj krug se ponekad naziva krugom jezike zabune, tj. to je krug u kome
svako pria svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga
drugi razumiju.

"U ovom krugu jedno zajedniko razumijevanje izmeu ljudi je nemogue, osim u
rijetkim sluajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg znaaja i koje se
nalaze u okviru granica datog stvorenja.

"Ukoliko ljudi koji pripadaju tom krugu postanu svjesni ovog opteg nedostatka
razumijevanja i dobiju elju da razumiju i da se njih razumije, onda to
podrazumijeva da oni imaju jednu podsvjesnu tendenciju ka unutranjem krugu,
jer meusobno razumijevanje poinje samo u egzoterikom krugu i samo tamo je
ono mogue.

"Meutim, svjesnost o nedostatku razumijevanja ljudima obino dolazi na jedan
potpuno drugaiji nain, tako da mogunost razumijevanja jednog ovjeka zavisi
od mogunosti njegovog prodora u egzoterini krug gdje razumjevanje poinje.

"Ako zamislimo ovjeanstvo u obliku etiri koncentrina kruga, tu takoe
moemo zamisliti etiri prolaza na krunici treeg, unutranjeg kruga, tj.
egzoterinog kruga, kroz koje ljudi iz mehanikog kruga mogu da prou.

"Ta etiri prolaza su ujedno u vezi sa etiri puta, o kojima smo prije priali.

"Prvi put je put fakira, put namijenjen za ljude tipa ovjeka br. 1, koji su fizika
tijela, instiktivno-pokretako-osjetilni ljudi bez mnogo pameti i bez mnogo srca.

"Drugi put je put monaha, religiozni put, put ljudi tipa ovjeka br. 2, tj.
emocionalnih ljudi. Ovdje jedno jako tijelo i um nisu toliko potrebni.

"Trei put je put jogija. To je put uma/intelekta, put ovjeka br. 3. Ovdje srce i
tijelo ne trebaju biti neto posebno jaki, jer bi to predstavljalo samo jednu
smetnju na tom putu.

"Pored ova tri puta postoji i etvrti put, kojim mogu da idu oni koji iz bilo kog
razloga ne mogu da idu bilo kojim od ona prva tri puta.

"Osnovna razlika izmeu prva tri puta, tj. puta fakira, puta monaha, puta jogija i
etvrtog puta sastoji se u injenici da su oni uvezani u jednom stalnom obliku
koji postoji kroz jedan dugi vremenski period nae istorije i oni se skoro, kao
takvi, nisu nimalo promijenili. U temelju ovih institucija nalazi se religija.

"Tamo gdje postoje kole jogija, one se samo spolja razlikuju od religijskih
kola. U razliitim istorijskim periodima postojala su razna drutva i redovi fakira
u razliitim dravama i ona jo uvijek postoje.

"Ova tri tradicionalna puta predstavljaju stalne puteve koji postoje u okviru
naeg istorijskog perioda.

"Prije dvije ili tri hiljade godina postojali su i drugi putevi koji vie ne postoje a
ovi putevi koji postoje danas nisu nekad bili toliko podijeljeni, oni su bili mnogo
blii jedan drugome.

"etvrti put se razlikuje od starijih i novijih puteva po injenici da on nikada nije
jedan stalan put. On nema nikakve odreene oblike, niti institucije koje su vezane
za njega. On se pojavljuje i nestaje pod uticajem nekih njegovih posebnih
zakona.
"etvrti put nije nikada bez jednog odreenog znaenja, on nije nikada bez
preduzimanja jednog poduhvata; i on moe jedino postojati oko njega i u vezi s
njim. Kada se s tim poslom zavri, da tako kaemo, etvrti put onda nestaje sa
odreenog mjesta, on nestaje u tom svom odreenom obliku, da bi se kasnije
moda pojavio opet na nekom drugom mjestu i u nekom drugom obliku.

"kole etvrtog puta postoje za potrebe posla koji se obavlja u vezi sa
predvienim projektom. One nikada ne postoje same od sebe za svrhu
obrazovanja ili obuke.

"Mehanika pomo nije uputna ni u kakvom radu koji je u vezi sa etvrtim putom.
Samo jedan svjestan rad moe biti koristan prilikom rada na etvrtom putu.
Mehaniki ovjek nije sposoban za jedan svjestan rad, tako da je prvi zadatak za
ljude koji poinju sa radom, da stvore svjesne pomonike.
[ "mehanika pomo nije uputna..." podrazumijeva da od kojekakvih hemijskih
sredstava ili vjetaki izmjenjenih stanja svijesti produene vjebe meditacije,
molitve, i kojekakvi rituali nema nikakve pomoi. Ukratko reeno, prvo pravilo
je PRESTANI da se ponaa mehaniki. RITUALI SPUTAVAJU I
OGRANIAVAJU OVJEKA." (Nije nimalo sluajno zato se oni nameu ljudima,
kako od strane vjerskih institucija, tako i od strane kojekavih sekti i tajnih
drutava)]

"Sam rad u skolama etrvrtog puta moe imati mnoge oblike i mnoga znaenja.

" U normalnim ivotnim uslovima jedina ansa da ovjek pronae jedan put je
mogunost da se sretne sa poetkom posla ove vrste. Meutim, sama ansa za
nailaenje na jedan ovakav rad kao i mogunost da se iz njega izvue neka korist
zavisi od mnogih okolnosti i uslova.

"to prije ovjek uvidi svrhu jednog ovakvog rada koji se odvija, on e bre
postati korisniji za njega i vie e biti u stanju sam da dobije neto od njega.

[Ne ovo bi trebalo obratiti panju, jer se u ovom sluaju radi o naoj zajednikoj
sudbini.]

"Meutim, bez obzira na to kakav je krajnji cilj tog rada, kole postoje sve dok se
taj rad odvija. Kad se posao zavri, kole se zatvaraju. Ljudi koji su zapoeli taj
rad silaze sa scene. Oni koji su nauili od njih ono to se moglo nauiti i koji su
dostigli mogunost da nastave sami da se kreu putem, poinju na jedan ili drugi
nain sa svojim vlastitim, linim radom.

"Meutim, ponekad se deava da se jedna kola zavri i da odreen broj ljudi
koji su bili u dodiru s polom ostane a da su vidjeli samo vanjski aspekt tog
posla, odnosno, vidjeli su cijelinu posla samo sa strane.

"Tako oni, nimalo ne sumnjajui u same sebe ili u tanost svojih zakljuaka i
razumijevanja, oni odluuju da nastave s radom. Kako bi nastavili s radom oni
osnivaju nove kole, poduavaju ljude onome to su sami nauili i daju im
obeanja koja su sami primili. Naravno, sve ovo predstavlja samo jednu vanjsku
imitaciju. Meutim, kad se okrenemo nazad i pogledamo u prolost, skoro je
nemogue jasno razlikovati gdje zavrava istinsko a gdje poinje imitacija.

"Otvoreno govorei, skoro sve to mi znamo o razliitim vrstama okultnih,
masonskih, i alhemiarskih kola podrazumijeva te imitacije. Mi ne znamo
praktino nita o stvarnim kolama izuzimajui rezultate njihovog djelovanja, pa
ak i to samo u sluaju ako smo u stanju da razlikujemo rezultate jednog
stvarnog posla od onih koji su proistekli iz imitacije.

"Meutim, ovakvi pseudo-ezoterini sistemi takoe igraju jednu svoju odreenu
ulogu u radu i aktivnostima nekih ezoterinih krugova. Naime, oni predstavljaju
posrednike izmeu ovjeanstva koje je uronjeno u jednom materijalistikom
ivotu i kola koje su zainteresovane za obrazovanje jednog odreenog broja
ljudi, to za svrhu njihove vlastite egzistencije to za svrhu jednog rada
kosmikog karaktera kojeg one moda mogu izvoditi.
"Upravo taj pojam ezotericiznma, ideja o inicijaciji, dopire do ljudi uz pomo
ovakvih pseudo-ezoterikih sistema i kola; a kad te pseudo-ezoterine kole ne
bi postojale, velika veina ljudi ne bi ni imala mogunost bar da uje o postojanju
bilo ega to je vie od ivota (kojeg oni poznaju), jer istina u svom istom
obliku, njima ne moe da bude dostupna.

"Iz razloga to ljudsko bie ima mnoge specifine karakteristike, posebno tzv.
moderni ovjek, istina moe jedino doprijeti do njega samo u obliku lai i samo
u tom obliku je ovjek moe prihvatiti; samo u tom obliku ljudi su u stanju da
istinu probave i asimiliraju.

"Gola istina, za njih bi bila isto to i neprobavljiva hrana.

"Pored svega toga, u pseudo-ezoterikim pokretima, u crkvenim religijama,
okultnim i teozofskim kolama, ponekad se moe nai jedno zrno istine, u svom
istom obliku. Ono moe biti sauvano u njihovim spisima, ritualima, tradiciji,
koncepciji njihove hijerarhije, njihovim dogmama ili u njihovim principima.

"Ezoterine kole, to ne znai, pseudo-ezoterine kole, koje se moda jo
uvijek mogu nai u nekim zemljama istoka, veoma teko je nai zato to one
tamo postoje maskirane u vidu nekih manastira ili hramova. Tibetanski manastiri
graeni su u obliku etiri koncentrina kruga, koji su podijeljeni visokim
zidovima. Indijski hramovi, pogotovo oni na jugu Indije, graeni su na istom
principu u obliku etverougaonika, koji se nalaze jedan u drugom.
Vjernici obino imaju pristup u prvi vanjski dio hrama a u rijetkim prilikama i
posjetioci koji pripadaju drugim religijama ili dolaze iz drugih zemalja, pogotovo
Evrope; pristup drugom prstenu dozvoljava se samo pripadnicima odreene
kaste koji imaju specijalnu dozvolu za to; pristup treem prstenu je dozvoljen
samo ljudima koji pripadaju hramu; a pristupiti etvrtom prstenu mogu samo
Bramani i svetenici.
Organizacije ove vrste, sa nekim malim varijacijama, nalaze se svuda te tako
omoguavaju i ezoterinim kolama da egzistiraju bez mogunosti da ih se
prepozna.

"Jedan od dvanaest manastira je kola. Meutim, kako ga mi moemo
prepoznati?
Ukoliko uete u njega, to e biti samo njegov vanjski dio. U njegov drugi dio
mogu ui samo uenici, ali vi to ne znate jer e vam rei da se radi o
pripadnicima odreene kaste; u vezi treeg i etvrtog kruga, o njima ne moemo
nita saznati. Tako moete obilaziti te manastire i u svakom e te vidjeti isti
poredak i ukoliko vam to neko ne kae, neete biti u stanju da razlikujete jedan
ezoterini hram ili manastir od obinog.
"Sam pojam inicijacije koji dopire do nas kroz pseudo-ezoterine sisteme, je
takoe prenesen do nas u kompletno pogrenom obliku. Legende o vanjskim
obredima inicijacije stvorene su od otpadaka informacija kojima mi raspolaemo
u vezi starih kola misterija. Te Misterije predstavljaju jednu specijalnu vrstu
puta kod kojih je, rame uz rame, sa jednim tekim dugotrajnim radom,
povremeno dolazilo da jednog teatralnog prikazivanja, specijalne vrste, prilikom
ega se na jedan alegorian nain prestavljao cijeli put evolucije ovjeka i
svijeta.

"Prelazi sa jednog nivoa bia na drugi nivo bia bili su obiljeavani
ceremonijama u kojima su takve specijalne prezentacije bile zastupljene, te je to
podrazumjevalo jednu inicijaciju.

"Meutim, promjena bia se ne moe ostvariti uz pomo bilo kakvih obreda ili
rituala.

"Ritualima se moe samo obiljeiti (ili proslaviti, prim. prev.) ostvarena tranzicija
bia.

"A u pseudoezoterinim sistemima, gdje ne nalazimo nita drugo do te rituale,
oni pridaju tim ritualima jedan neovisan znaaj. Oni pretpostavljaju da se jednim
ritualom, pretvorenim u jednu svetu tajnu prenose odreene sile na one koji u
njemu sudjeluju. To je opet u vezi sa onom psihologijom imitacije.

"Ne postoji niti e ikada postojati bilo kakva spoljna inicijacija. U stvarnosti,
postoje samo: samo-inicijacija i samo-prezentacija. Sistemi i kole mogu samo
indicirati metode i naine, ali nema tog sistema ili kole koji mora da odradi za
ovjeka onaj posao kojeg on mora da uradi sam. Unutranji rast, promjena bia,
potpuno zavisi od rada kojeg ovjek mora da obavi sam."


etvrti put

IV dio

predavanje G. Gurijeva
04-2006


Gurijev:

"Da bi se shvatila sutina ovog uenja potrebno je jasno razumjeti da su ovi putevi
[fakira, monaha, jogija] jedine mogue metode razvoja ovjekovih skrivenih
mogunosti. S druge strane, to nam kazuje koliko je jedan takav razvoj teak i rijedak.
Razvoj tih mogunosti ne podrazumijeva nikakav zakon. Zakon koji vai za ovjeka je
egzistencija u krugu mehanikih uticaja, to je jedno stanje ovjeka-maine.
Put razvoja skrivenih potencijala je put protiv prirode, protiv Boga. To objanjava
potekoe i ekskluzivnost tih puteva. Ovi putevi su pravi i uski. Ali istovremeno samo uz
njihovu pomo se neto moe postii.
U generalnoj masi svakodnevnog ivota, posebno modernog ivota, ovi putevi su jedan
mali skoro neprimjetan fenomen koji sa ivotne take gledita ne mora uopte ni da
postoji. Ali taj mali fenomen sadri u sebi sve to ovjek posjeduje za razvoj svojih
skrivenih mogunosti.
Ti putevi su suprostavljeni svakodnevnom ivotu, zasnovani su na drugim principima i
oni potpadaju pod druge zakone. U tome se sastoji njihova mo i znaaj.
U svakodnevnom ivotu, ak i u jednom ivotu ispunjenom naunim, filozofskim,
religijskim ili drutvenim interesima, ne postoji nita, i ne moe da postoji ita, to moe
da prui mogunosti koje su sadrane u ovim putevima.
Ti putevi ovjeka vode, ili bi trebali da ga vode, do besmrtnosti.
Svakodnevni ivot, u najboljem sluaju, vodi ovjeka do smrti i ne moe ga voditi
niemu drugom. Pojam ovih puteva ne moe se razumjeti ukoliko ovjek smatra da
postoji mogunost njegove evolucije bez pomoi ovih puteva.
"Po pravilu, ovjeku je teko da se pomiri s tom milju; ona se njemu ini pretjeranom,
nepravednom i apsurdnom.
On veoma slabo razumije znaenje rijei mogunost. On se zavarava idejom da
ukoliko on ima bilo kakve mogunosti u sebi samom, onda one ve moraju biti
razvijene i da u njegovoj okolini moraju postojati uslovi za njihovo razvijanje.
Od totalnog odbijanja da prizna postojanje tih mogunosti u sebi, ovjek se generalno
prebacuje na zahtijevanje jednog imperativnog i neizbjenog razvoja tih mogunosti.
Njemu je teko da prihvati pomisao da te mogunosti mogu ostati nerazvijene i kao
takve nestati, i da njihov razvoj, u drugu ruku, zahtijeva jedan veliki trud i izdrljivost.
U stvari, ukoliko uzmemo u obzir sve ljude koji nisu fakiri, monasi ili jogiji i za koje
moemo sa sigurnou rei da oni nikada nee ni postati fakiri, monasi ili jogiji, onda sa
nesumnjivom sigurnou moemo rei da se njihove mogunosti ne mogu razviti i nee
razviti.
Ovo se mora jasno razumjeti kako bi se razumjelo ono to slijedi.
"U obinim uslovima kulturnog ivota, pozicija ak i jednog inteligentnog ovjeka, koji
trai znanje je beznadena, zato to u uslovima koji ga okruuju ne postoji nita to
podsjea na kole joge ili fakirske kole, dok su religije Zapada degenerisane do
jednog takvog stepena da u njima nema nieg ivog ve dugo vremena.
Razna okultna i mistina drutva sa svojim naivnim spiritistikim eksperimentisanjima,
takoe ne mogu dati nikakve rezultate.
"Tako da bi cjelokupna situacija stvarno bila beznadena ukoliko ne bi postojao etvrti
Put.
"etvrti put ne zahtijeva povlaenje u pustinju, ne trai od ovjeka da se on odrekne
svega s im je do sada ivjeo.
etvrti put poinje daleko iza puta jogija.
To podrazumijeva da ovjek mora biti pripremljen za etvrti Put i ta priprema se morala
odvijati tokom obinog ivota i na ozbiljan nain, ukljuujui u sebe mnoge razliite
strane.
Nadalje, ovjek mora ivjeti u uslovima koji su pogodni za rad na etvrtom Putu, ili u
svakom sluaju, u uslovima koji ga nee onemoguavati u tome.
Mora se razumjeti to da u unutranjem i vanjskom ivotu ovjeka mogu postojati
nepremostive barijere za dosezanje etvrtog Puta.
Nadalje, etvrti Put nema definitivne oblike kao to je to sluaj sa fakirom, monahom i
jogijem.
I prije svega, njega se mora pronai. To je prvi ispit.
On nije tako dobro poznat kao ona tri tradicionalna puta. Postoji mnogo ljudi koji nikada
nisu uli za etvrti Put, a postoje i drugi koji negiraju negovo postojanje ili mogunost.
"Istovremeno, zapoinjanje etvrtog puta je mnogo lake nego zapoinjanje puteva
fakira, monaha ili jogija.
Na etvrtom putu je mogue raditi i pratiti ga, dok ovjek istovremeno ostaje u
uobiajenim ivotnim uslovima, radei svoj uobiajeni posao, odravajui svoje
prethodno uspostavljene veze s drugim ljudima i bez odricanja od bilo ega.
Nasuprot tome, uslovi u koje je ovjek stavljen na poetku tog rada, u kojima da tako
kaemo, taj posao nalazi njega, su istovremeno najbolji za njega, u svakom smislu, na
poetku tog posla.
Ti uslovi su za njega prirodni zato to ivot tog ovjeka i uslovi u kojima se on nalazi
odgovaraju onome to on jeste. Svi uslovi razliiti od onih koji su stvoreni samim
ivotom, bili bi vjetaki za ovjeka i u takvim vjetakim uslovima on ne bi bio
sposoban da dotie sve strane svog bia odjednom.
"Zahvaljujui tome, etvrti put simultano utie na svaki aspekt ovjekovog bia. To je
posao koji se obavlja u vie nego tri sobe odjednom.
Fakir radi u prvoj sobi, monah u drugoj a jogi u treoj. Kad dosegnu etvrtu sobu, fakir,
monah i jogi e ostaviti za sobom mnoge stvari nezavrenim, i oni nee moi koristiti
ono to su nauili zato to nisu ovladali svim njihovim funkcijama.
Fakir je vladar svog tijela, ali ne i svog uma i emocija; monah je vladar svojih emocija
ali ne tijela i uma; jogi je vladar svog uma ali nije vladar svog tijela i emocija.
"Zatim, etvrti put se razlikuje od drugih puteva u tome to je glavni zahtijev koji se trai
od ovjeka zahtijev za razumijevanjem. ovjek ne smije raditi nita to ne razumije,
osim u sluaju nekog eksperimenta koji se obavlja pod nadzorom njegovog uitelja.
to vie ovjek razumije ono sta radi, utoliko e biti bolji rezultati njegovog uloenog
truda. To je fundamentalni princip etvrtog Puta. [Suta razlika od hiperdimenzionalnih
tehnika S. Swerdlowa, prim.prev.]
Na etvrtom putu vjera nije potrebna; nasuprot tome sve vrste vjera su u suprotnosti sa
etvrtim putom.
Na etvrtom putu ovjek mora zadovoljiti samog sebe istinom koja mu je reena. Sve
dok on nije zadovoljan njome, on ne smije nita raditi.
"Ova metoda etvrtog puta sastoji se u radu na neemu u jednoj sobi i istovremenom
radu na neemu drugom, to je u vezi s tim, u druge dvije sobe to znai, dok radimo
na fizikom tijelu moramo istovremeno raditi na naem umu i emocijama; kad radimo
na naem umu, moramo raditi na fizikom tijelu i emocijama; kad radimo na
emocijama, moramo raditi na umu i fizikom tijelu.[...]
Uz sve to, na etvrtom putu je mogue da se individualizira rad svake osobe posebno,
to znai, svaka osoba moe raditi samo ono to je za nju potrebno a ne raditi ono od
ega nema koristi.
"Kad ovjek na etvrtom putu stekne volju, on je onda moe poeti i koristiti, zato to je
on stekao kontrolu nad svojim tjelesnim, emocionalnim i intelektualnim funkcijama.
Pored toga, on je utedio prilino mnogo vremena radei na tri strane svog bia,
paralelno i simultano.[...]
"Pojmovi, dobro i zlo, ponekad se veu s pojmovima istinitog I pogrenog. Meutim,
isto kao to dobro i zlo ne postoje za obinog ovjeka, za njega takodje ne postoji
istinito i pogreno.
"Permanentna istinitost i permanetna lanost moe postojati jedino za permanentnog
ovjeka. Ukoliko se ovjek stalno mijenja, onda e se za njega ono to je istinito i lano
takoe stalno mijenjati. A ukoliko se ljudi u svakom datom trenutku nalaze u razliitom
stanju, njihovi koncepti istine mogu biti isto toliko raznovrsni kao i njihovi koncepti
dobra.
ovjek nikad ne primjeuje kako on poinje da smatra pravilnim ono to je jue
smatrao pogrenim i obratno. On ne primjeuje te tranzicije isto kao to ne primjeuje
ni tranzicije onih svojih Ja, jednih u druge.
"U ivotu obinog ovjeka istina i la nemaju moralnih vrijednosti ikakve vrste, zato to
se ovjek nikada ne moe pridravati jedne jedine istine. Njegova istina se mijenja.
Ukoliko se ona neko odreeno vrijeme ne mijenja, onda je to zato to joj to ne
dozvoljavaju odbojnici.
A ovjek nikada ne moe rei istinu. Ponekad ono kae istinu, ponekad ono kae la.
Iz toga proizilazi da njegova istinitost i lanost nemaju vrijednosti; nijedno od toga na
zavisi od njega, oboje zavise od istog sluaja.
A to je isto tako tano ukoliko se primjeni na ovjekove rijei, njegove misli, njegova
osjeanja, i njegove koncepte pravilnog i nepravilnog.
"Da bi razumjeo meusobnu povezanost istine i lai u ivotu, ovjek mora razumjeti lai
u samom sebi, one konstantne i stalne lai koje neprestano govori samom sebi.
"Te lai su stvorene od strane odbojnika.'
Da bi se unitile lai u nekome, kao i one lai koje se nesvjesno govore drugima, ti
odbojnici se moraju unititi.
Meutim, ovjek ne moe ivjeti bez odbojnika.
'Odbojnici' automatski kontroliu ovjekovo djelovanje, rijei, misli i osjeanja. Ukoliko
bi se odbojnici unitili onda bi sva kontrola nestala. ovjek nije u stanju da egzistira
bez kontrole, ak iako je ta kontrola samo automatska.
Samo ovjek koji posjeduje volju, tj. svjesnu kontrolu, moe da ivi bez odbojnika. Iz
toga proistie da kad ovjek pone da unitava odbojnike unutar sebe on mora
istovremeno da razvija jednu volju.
A poto se volja ne moe stvoriti po porubini u kratkom vremenskom roku, moe se
dogoditi da on ostane sa unitenim odbojnicima i sa voljom koja jo uvijek nije
dovoljno snana.
Jedina ansa koju on ima tokom tog perioda je da bude kontrolisan od strane druge
volje, koja je ve prethodno dovoljno ojaana.
"To je razlog zato prilikom rada u koli, koji ukljuuje unistenje odbojnika, ovjek
mora da bude spreman da se povinuje volji drugog ovjeka sve dok se njegova vlastita
volja dovoljno ne razvije.
Obino se ta potinjenost volji drugog ovjeka prouava prije svega drugog.
Ja koristim rije prouava jer ovjek mora razumjeti zato je ta poslunost potrebna i
on mora uiti kako da slua.
Ovo posljednje nije lako.
ovjek koji poinje s radom na samo-prouavanju s ciljem da stekne kontrolu nad
samim sobom navikao je da vjeruje u svoje vlastite odluke.
ak i injenica da je on uvidjeo potrebu da se promijeni kazuje mu da su njegove
odluke ispravne i ojaava njegovo povjerenje u njih.
Meutim, kad on pone da radi na sebi, ovjek se mora odrei svojih vlastitih odluka,
on mora da rtvuje svoje vlastite odluke, zato to u drugom sluaju volja drugog
ovjeka koji upravlja njegovim radom ne bi bila u staju da kontrolie njegove postupke.
"U religijskim kolama, poslunost se zahtijeva prije svega drugog, tj. poptpuno i
bespogovorno potinjavanje, ali bez ikakvog razumijevanja.
kole etvrtog puta zahtijevaju razumijevanje prije svega drugog.
Rezultati uloenog truda uvijek su proporcionalni sa razumijevanjem.
"Odricanje od svojih vlastitih odluka, potinjavanje volji drugog, moe da predstavlja
nepremostivu barijeru za ovjeka koji nije uspjeo prethodno da shvati da on u sutini
niti rtvuje neto, niti mijenja bilo ta u svom ivotu, da je cijeli njegov ivot podvrgnut
jednoj vanjskoj volji i da on nikada sam nije ni donjeo neku svoju vlastitu odluku.
Meutim, ovjek nije toga svjestan.
On smatra da on ima pravo na slobodan izbor. Za njega je veoma teko odrei se
iluzije da on sam upravlja svojim ivotom i organizuje ga.
Meutim, rad na samom sebi nije mogu sve dok se ovjek ne oslobodi te iluzije.
"On mora shvatiti da on ne postoji; on mora shvatiti da on ne moe izgubiti nita, zato
to on nema nita to bi mogao izgubiti; on mora spoznati svoje nistavilo u punom
smislu te rijei.
"Ta svjesnost o svom nitavilu sama je dovoljna da se pobijedi strah od potinjavanja
volji drugog.
Koliko god udno se to moglo initi, taj strah je jedna od najozbiljnijih prepreka na
ovjekovom putu.
ovjek se boji da e ga natjerati da ini stvari koje su protivne njegovim principima,
pogledima ili stavovima.
Nadalje, taj strah momentalno stvara u njemu iluziju da on ima principe, stavove i
uvjerenja koje u stvarnosti on nikada nije ni imao, niti bi ih ikad mogao imati.
ovjek koji nikad u svom ivotu nije razmiljao o moralu, sada naglo poinje da se boji
da e ga neko natjerati da uini neto nemoralno.
ovjek koji nikada nije razmiljao o svom zdravlju i koji je uradio sve sto je mogue
kako bi ga naruio, odjednom poinje da se boji da se ga neko natjerati da on ugroava
svoje zdravlje.
ovjek koji je cijeli svoj ivot u oi lagao svakoga i svugdje, poinje odjednom da se
boji da e ga neko natjerati da lae, i tako dalje u nedogled.
Ja sam poznavao jednog pijanca koji se bojao vie od svega, da e ga neko tjerati da
pije.
"Taj strah od potinjenosti volji drugog ovjeka veoma esto se ispostavlja jaim od bilo
ega drugog. ovjek ne moe razumjeti da se ta potinjenost na koju on svjesno
pristaje podrazumjeva jedini nain da se stekne vlastita volja.."[...]
"Momenat u kojem ovjek koji se nalazi u potrazi za putom sretne ovjeka koji poznaje
put, naziva se prvi prag ili prvi korak. Od tog praga poinje stepenite.
Izmedu ivota i puta nalazi se jedno stepenite.
Samo kad se ovjek uspije popeti uz to stepenite, on e moi kroiti na put.
ovjek se penje tim stepenitem uz pomo ovjeka koji je njegov vodi; on se ne moe
uspinjati prema gore sam.
Put poinje upravo tamo gdje stepenite zavrava, tj. nakon posljednje stepenice ili
praga na stepenitu, na jednom nivou koji je mnogo vii od obinog ivotnog nivoa.
"Odatle proizilazi da je nemogue odgovoriti na pitanje iz ega poinje taj put?
Taj put poinje iz neega sto se uopte ne nalazi u ivotu, tako da je nemogue rei iz
ega.
Ponekad se kae: kad se uspinje stepenitem, ovjek nije siguran ni u ta, on moe da
sumnja u sve, njegovu vlastitu mo, u to da li je ono to on radi ispravno, u svog
vodia, svoje znanje i svoju snagu.
Istovremeno, ono to on stie je veoma nestabilno; ak iako se uspjeo uspeti prilino
visoko na stepenitu, on moe pasti u svakom momentu a onda morati da pone
ispoetka.
Meutim, kada pree posljednji prag i kroi na put, sve to se mijenja.
Prije svega, sva sumnja koju je on mogao da ima u svog uitelja nestaje, a u isto
vrijeme taj uitelj postaje njemu manje potreban nego prije.
U mnogim sluajevima on moe ak postati nezavisan i znati gdje e da ide.
Drugo, on ne moe vie tako lako izgubiti rezultate koje je stekao svojim radom i on se
ne moe vie zatei u obinom ivotu.
ak iako bi tada napustio put, on ne bi bio u stanju da se vrati tamo odakle je poeo.
"To je skoro sve to bi se uopteno moglo rei o stepenitu i o putu, zato to postoje
razliiti putevi. ...
I, na primjer, na etvrtom putu postoje specijalni uslovi koji se ne mogu nai na drugim
putevima.
Tako, uslov za napredovanje na stepenitu etvrtog puta je da se ovjek ne moe
popeti na viu stepenicu ukoliko on ne postavi drugog ovjeka na svoju vlastitu
stepenicu.
Taj drugi ovjek, takodje mora postaviti treeg ovjeka na svoje mjesto, da bi on mogao
da se popne na viu stepenicu.
Tako, to se ovjek vie penje prema gore, on vie i zavisi od onih koji ga prate.
Ukoliko oni zastanu, on takoe zastaje.
Do takvih situacija takoe moe da doe.
Jedan ovjek moe npr. stei neke posebne moi ili sposobnosti i onda on moe
kasnije da rtvuje te svoje moi da bi podigao druge ljude na njegov nivo.
Ukoliko se ljudi s kojim on radi popnu na taj njegov nivo, on e onda dobiti nazad sve
ono to je rtvovao. Meutim, ukoliko se oni ne popnu, onda on moe sve to da izgubi.
***
"Postoje razliite mogunosti u vezi odnosa uitelja sa ezoterikim centrom, konkretno,
on moe znati manje ili vie o ezoterikom centru, on moe tano znati gdje se nalazi
taj centar i kako se znanje ili pomo moe odatle dobiti; ili on moda nee znati nita o
tome ili e samo poznavati ovjeka od kojeg je primio svoje znanje.
U veini sluajeva ljudi poinju tano od take koju poznaju samo na jednoj stepenici
koja je via od njihove. A onda proporcionalno s njihovim vlastitim razvojem oni poinju
da vide dalje i prepoznaju odakle dolazi ono to znaju.
"Rezultati rada ovjeka koji na sebe preuzima ulogu uitelja ne zavise od toga da li on
tano zna porijeklo onoga to poduava druge, nego uveliko zavise od toga da li ili ne,
njegove ideje dolaze stvarno iz ezoterikog centra i da li on sam razumije i moe da
razlui te ezoterike pojmove, tj. pojmove objektivnog znanja od subjektivnih, naunih i
filozofskih ideja. [...]
Uitelj uvijek odgovara nivou uenika.
to je uenik na viem nivou, na viem nivou e biti i uitelj.
Meutim, uenik koji nije na visokom nivou ne moe raunati na uitelja veoma visokog
nivoa.
U stvarnosti, uenik nikada ne moe znati na kojem se nivou njegov uitelj nalazi. To je
zakon. Niko ne moe vidjeti vie od onoga to se nalazi na njegovom nivou.
Meutim, obino ljudi ne samo da ne znaju ovo, nasuprot tome, to se oni nie nalaze,
oni zahtijevaju da uitelj bude na viem nivou.
Pravilno shvatanje ove take ve podrazumijeva jedno prilino dobro razumijevanje.
Meutim, to se rijetko dogaa.
Obino, ovjek nije vrijedan ni pet para ali on mora imati za uitelja nikoga drugog do
samog Isusa Hrista. S neim niim on se ne bi sloio.
A u njegovu glavu nikada ne ulazi to da kad bi on ak i sreo jednog takvog uitelja kao
to je Isus Hrist, uzimajui ga onakovog kako je on opisan u Jevaneljima, on nikad ne
bi ni bio u stanju da ga prati zato to bi bilo potrebno da bude na nivou jednog apostola
da bi mogao biti Isusov uenik.
To je krajnji zakon. to je uitelj veeg ranga, utoliko tee za uenika.
A ukoliko razlika u nivoima izmedu uitelja i uenika pree odreenu granicu, onda
potekoe na uenikovom putu postaju nepremostive.
Upravo u vezi s tim zakonom javlja se jedan od fundamentalnih principa etvrtog puta.
Na etvrtom putu ne postoji jedan uitelj. Ko god je stariji, on je uitelj.
A uitelj je neophodan za uenika, kao to je uenik neophodan za uitelja.
Uenik ne moe napredovati bez uitelja a uitelj ne moe napredovati bez jednog
uenika ili vie njih.
Ovo nije neki generalni princip nego nego jedno neophodno i prilino konkretno pravilo
na kome je bazirano ovjekovo napredovanje prema gore. Kako je ranije reeno, niko
se ne moe popeti na viu stepenicu dok ne postavi drugog ovjeka na svoje vlastito
mjesto.
Ono to je ovjek primio on odmah mora vratiti; samo onda on moe primiti vie. U
drugom sluaju, od njega e biti oduzeto ak i ono to mu je ve dato." [...]
"Sve to je do sada bilo reeno odnosilo se na stvarne grupe koje su povezane sa
stvarnim i konkretnim, to je opet povezano s onim to se naziva etvrti put.
Meutim, postoje mnoge imitacije tog puta, grupe koje ga oponaaju i radovi koji su
samo jedna imitacija.
Oni ak ne spadaju ni u crnu magiju.
"Na ovim predavanjima esto se postavljalo pitanje, ta je to crna magija a ja sam
odgovarao da ne postoji ni crvena, ni zelena ni uta magija. Postoji samo jedna
mehanika i to je ono to se tu deava, a postoji i 'delanje.'
'Delanje' je magija i to delanje moe bi samo jedne vrste. Ne mogu postojati dvije vrste
delanja.
Meutim, postoje falsifikati, imitacija vanjskog izgleda delanja, koja ne moe dati
nikakve objektivne rezultate ali koja moe zavarati naivne ljude i izazvati u njima vjeru,
zanesenost, pa ak i fanatizam.
"To razlog zato kod pravog rada, tj. pravog delanja, izazivanje zaluenosti nije
dozvoljeno.
Ono to vi nazivate crnom magijom, bazirano je na zaluivanju ovjeka i iskoritavanju
ljudskih slabosti.
Crna magija ni u kom sluaju ne podrazumijeva magiju ili zlo.
Ja sam prije rekao da niko ne ini nita za ljubav zla, ili u interesu zla. Svako ini sve u
interesu dobra, kako ga on razumije.
Isto tako, prilino je pogreno tvrditi da crna magija mora u svakom sluaju biti
egoistine prirode i da uz pomo crne magije ovjek tei da ostvari neke ciljeve za
sebe. To je pogreno.
Crna magija moe biti prilino altruistina, moe teiti ka dobru za ovjeanstvo ili ka
njegovom spasenju od stvarnog ili imaginarnog zla.
Meutim, ono to se moe nazvati crnom magijom ima jednu definitivnu karakteristiku.
Ta karakteristika je jedna tendencija da se ljudi koriste za odreene svrhe, ak i sa
najboljim namjerama, bez njihovog znaja ili razumijevanja, stvaranjem u njima vjere i
zaluenosti ili djelovanjem na njih strahom.
"Meutim, moramo biti svjesni toga da je crni mag, bio on dobar ili zao, u svakom
sluaju bio u nekoj koli. On je nesto nauio, on je neto uo, on zna neto. On je
jednostavno jedan polu-obrazovan ovjek koji ili je bio izbaen iz kole ili ju je sam
napustio mislei da ve dovoljno toga zna, da ne mora vie biti potinjen drugima, da
moe nezavisno raditi, pa ak i upravljati radom drugih.
Sav 'rad' te vrste moe stvarati samo subjektivne rezultate, to znai, on moe samo
poveati ovjekovu zabludu, i produbljivati njegov san, umjesto da ga smanjuje.
Bez obzira na to, i od crnog maga se neto moe nauiti, ali pogreno. On moe
ponekad, sluajno, da kae i neto to je istinito.
To je i razlog zato kaem da postoji mnogo stvari koje su gore od crne magije.
Takva su npr. razna okultna i teozofska drutva i grupe.
Ne samo da njihovi uitelji nikada nisu bili u nekoj koli (misli se na ezoterinu kolu,
prim. prev.) nego ak nikada nisu ni sreli nekoga ko se ak zadesio u blizini kole.
Njihov rad se jednostavno sastoji od majmunisanja.
Meutim, imitacije ove vrste daju ovjeku puno samo-zadovoljstva.
Jedan ovjek se tu osjea kao uitelj, drugi sebe smatraju uenicima, i svako je na
kraju zadovoljan.
Tu se jedno shvatanje svoje nitavnosti ne moe postii a ljudi tvrde da su ga postigli;
tu se radi o jednoj iluziji i samo-zavaravanju, ako ne jednoj obinoj prevari.
Nasuprot tome, umjesto spoznaje svoje vlastite nitavnosti pripadnici ovih krugova
stiu jednu spoznaju svoje vlastite vanosti te tako ostvaruju rast svoje lane linosti.
"U poetku je veoma teko odrediti da li je rad (neke grupe) ispravan ili pogrean, da li
su njihova uputstva ispravna ili pogrena.
U tom smislu, teoretski aspekt tog rada moe se ispostaviti kao koristan, zato to je
ovjek u stanju da o tom njegovom dijelu mnogo lake sudi.
On zna ono ta on zna i zna ta ne zna.
On zna ta se moe nauiti na jedan normalan nain a ta ne.
A ukoliko on naui neto novo, neto to se ne moe nauiti na neki normalan nain iz
knjiga ili slino, to e mu u odreenoj mjeri biti garancija da i druga, praktina strana,
moe takoe biti ispravna.
Meutim, to je naravno daleko od neke potpune garancije poto su i ovdje greke
mogue.
Sva okultna i duhovna drutva i krugovi tvrde da posjeduju novo znanje. A postoje i
ljudi koji tome vjeruju.
"U pravilno organizovanim grupama vjera nije potrebna; ono to je potrebno to je malo
povjerenja, pa ak i to samo za neko vrijeme, jer to prije ovjek pone da verificira sve
to uje, utoliko bolje za njega.[...]
"Bitka protiv lanog Ja, protiv glavne ovjekove karakteristike ili glavne mane, je
najvaniji dio posla i ona se mora se obavljati djelima a ne rijeima. [Koliko Swerdlow-
ove "hiperdimenzionalne" tehnike ovdje mogu pomoi?!? prim. prev.]
Za tu svrhu uitelj daje ovjeku odreene zadatke koji zahtijevaju za svoje izvoenje
pobjedu nad ovom njegovom glavnom crtom ili manom.
Kad ovjek izvodi te zadatke on se bori sa samim sobom, on radi na sebi.
Ukoliko on izbjegava te zadatke, pokuava da ih ne izvri, to onda znai da on ne eli ili
ne moe da radi.
"Po pravilu, na poetku se daju samo veoma lagani zadaci, koje uitelj ak ni ne naziva
zadacima, i on o njima ne govori mnogo nego ih daje u obliku aluzija.
Ukoliko on vidi da ga uenik razumije i da su zadaci izvreni onda on postavlja ueniku
sve vie teih zadataka.
"Ti teki zadaci, iako su oni samo subjektivno teki, nazivaju se prepreke.
Posebnost tih prepreka sastoji se u injenici da nakon to savlada jednu ozbiljnu
prepreku, ovjek se vie ne moe vratiti u normalan san, u normalan ivot.
Ako on pree prvu prepreku, pa se onda uplai od onih koji ga prate i od onoga to
slijedi, i ne nastavi dalje, on e da tako kaemo ostati izmeu dvije prepreke i nee biti
u stanju da se pomakne ni naprijed, ni nazad.
To je najgora stvar koja se ovjeku moe dogoditi.
Odatle, uitelj mora biti veoma paljiv kod izbora zadataka i prepreka, drugim rijeima,
on reskira i daje odreene zadatke koji zahtijevaju pobjeivanje unutranjih prepreka
samo onim ljudima koji su se ve pokazali dovoljno jakim na manjim preprekama.
"esto se deava da kod zastoja pred nekom preprekom, esto najmanjom i
najjednostavnijom, ljudi se okrenu protiv posla, protiv uitelja i protiv drugih lanova
grupe, i optuuju ih upravo za onu stvar koja im je otkrivena o njima, u njima samima.
"Ponekad se oni kasnije pokaju, pa ponu da optuju sebe, onda nakon toga optuuju
druge, pa se opet kaju, i tako stalno.
Meutim, ne postoji nita to otkriva ovjeka bolje od njegovog odnosa prema poslu i
uitelju, nakon to je on to napustio.
Ponekad se takvi ispiti namjerno udese.
ovjeka se dovede u takvu poziciju da on mora da napusti rad i da on ima potpuno
pravo da se tui na uitelja ili na neku drugu osobu.
Onda ga se posmatra da se vidi kako e se ponaati.
Poten ovjek e se ponaati pristojno ak iako misli da se s njim nepravedno ili
pogreno postupilo.
Meutim, mnogi ljudi u ovakvim situacijama pokazuju onu stranu njihove prirode koju
drugaije nikada ne bi pokazali.
A ponekad je to jedan nain koji je neophodan da bi se otkrila ovjekova priroda.
Sve dok ste vi dobri prema ovjeku, on je dobar prema vama. Meutim, kakav e on
biti ukoliko ga malo ogrebete?
"Ali, to nije glavna stvar; glavna stvar je njegov lini odnos, njegovo lino vrednovanje
ideja koje on prima ili je primio, i njegovo zadravanje ili gubljenje tih odrednica.
ovjek moe misliti dugo vremena i to prilino iskreno da eli da pristupi poslu i da
uini veliki napor na tome, a onda moe sve da baci, pa ak i da se odluno okrene
protiv tog posla; da se opravdava, izmilja kojekakve izmiljotine, namjerno pridaje
pogreno znaenje onome to je uo, i tako dalje."
"ta im se deava zbog toga?" pitao je neko iz publike.
"Nita ta im se moe desiti?" rekao je G. "Oni su svoja vlastita kazna. A postoji li
neka gora kazna? [...]
"Morate shvatiti da uitelj preuzima na sebe jedan veoma teak zadatak, ienje i
popravak ljudske maine.
Naravno, on e prihvatiti samo one maine koje e on biti u stanju zakrpiti.
Ukoliko je slomljeno ili pokvareno neto to je bitno u toj maini, onda e on odbiti da je
uzme.
Meutim, ak i takve maine, koje se po svojoj prirodi mogu oistiti, postaju
beznadene ukoliko ponu da govore lai.
Jedna la upuena uitelju, ak i ona najbeznaajnija, bilo kakvo sakrivanje, ak i
sakrivanje neega to je neko drugi rekao da treba da bude tajna, ili neega to je
ovjek sam rekao drugome, momentalno zaustavlja rad tog ovjeka, pogotovo ako je
on ve prethodno uloio odreeni trud.
"Ovdje je neto to morate imati na umu. Svaki napor kojeg ovjek uloi poveava ono
to se od njega zahtijeva.
Sve dok ovjek nije uloio neki znatan napor, od njega se nee mnogo zahtijevati, ali
njegovi napori momentalno poveavaju ono to e se od njega zahtijevati. to on ulae
vee napore, bie vei i zahtijevi od njega.
"Na ovom nivou ljudi esto prave jednu greku, koja se stalno pravi. Oni misle da im
trud kojeg su prethodno uloili, njihove prethodne zasluge,
da tako kaemo, daju neku vrstu prava ili prednosti, da smanjuju ono to e se od njih
zahtijevati, i smatraju da im to moe sluiti kao opravdanje ukoliko prestanu da rade ili
kasnije uine neto pogreno.
To je, naravno, potpuno pogreno.
Nita to je ovjek uradio jue, ne moe ga opravdati danas.
Upravo suprotno, ako ovjek jue nije uradio nita, od njega se ni danas nita nee
zahtijevati; ukoliko je on jue uradio bilo ta, to znai da on danas mora uraditi vie.
To naravno ne znai da je bolje nita ne initi. Ko nita ne ini, nita ne dobija.
~***~
"Kao to sam ve prije naglasio, prvi uslov je iskrenost.
Meutim, postoje dvije vrste iskrenosti.
Postoji pametna iskrenost a postoji i glupa iskrenost, isto kao to postoje pametna
neiskrenost i glupa neiskrenost.
Oboje, glupa iskrenost i glupa neiskrenost podjednako su mehanike prirode.
Meutim, ako ovjek hoe da naui da postane pametno iskren, on prije svega mora
biti iskren prema svom uitelju i prema ljudima koji su iznad njega to se tie samog
posla. To bi bila pametna iskrenost.
Ali, bitno je naglasiti da se iskrenost ne smije pretvoriti u nedostatak konsideracije.
Nedostatak konsideracije u odnosu na uitelja ili one koje je uitelj postavio na mjesto
uitelja, kao to sam ve rekao, unitava svaku mogunost za bilo kakav rad.
Ukoliko ovjek eli da naui da bude pametno neiskren, on mora biti neiskren u vezi
posla i on mora nauiti da uti kad treba da uti u vezi samog tog posla kad se nalazi s
ljudima koji su izvan toga, koji ne mogu to ni razumjeti niti cijeniti.
Meutim, iskrenost u grupi je jedna apsolutna potreba, zato to ukoliko ovjek nastavi
da lae u toj grupi na isti nain kao to on lae samog sebe i druge u svom ivotu, on
onda nee nikada nauiti da razlikuje istinu od lai.
"Druga prepreka esto podrazumijeva pobjedu nad strahom.
ovjek obino ima mnogo nepotrebnih strahova.
Lai i strahovi to je atmosfera u kojoj ivi svaki normalan ovjek.
Isto kao to je pobjeda nad laganjem individualna, tako je isto i pobjeda nad strahom.
Svaki ovjek se boji nekih stvari koje su samo za njega specifine. Prvo se ti strahovi
moraju pronai a onda unititi.
Ti strahovi su obino povezani s laima meu kojima ovjek ivi.
Morate shvatiti to da ovo nema nikakve veze sa nekim strahom od pauka ili mieva ili
od mranih prostorija, ili sa neuraunljivim neuroznim strahovima.
"Borba protiv laganja u nekome i borba protiv strahova, predstavlja prvi pozitivni posao
koji ovjek mora da radi.
"On mora generalno shvatiti da pozitivni napori, pa ak i rtvovanja na poslu ne
opravdavaju nikakve njegove greke koje mogu uslijediti.
Nasuprot tome, stvari koje mogu biti oprotene ovjeku koji nije uloio nikakav trud i
koji nije nita rtvovao, nee biti oprotene onome koji je ve bio vrlo portvovan.
"To se ini nepravednim, ali taj zakon se mora razumjeti. U svakom sluaju postoji
poseban raun koji se pravi za svakog ovjeka.
Njegovi napori i rtvovanja zapisuju se na jednoj strani knjige a njegove greke i
promaaji na drugoj.
Ono to je zapisano na pozitivnoj strani ne moe nikada iskupiti ono to je zapisano na
negativnoj strani.
Ono to je zapisano na negativnoj strani moe se izbrisati jedino uz pomo istine, to
znai, jednim potpunim priznavanjem samom sebi, drugima a iznad svega uitelju.
Ukoliko ovjek primjeti svoju greku pa i dalje nastavi da se opravdava, jedan mali
prekraj moe unititi cjelogodinje rezultate koje je ostvario kao i sav njegov trud kojeg
je uloio na poslu.
Odatle, esto je bolje i prihvatiti krivicu ak i kad ovjek nije kriv.
Meutim, to je opet veoma delikatna stvar i ne smije se pretjerivati. U drugom sluaju,
rezultat e opet biti laganje, i laganje podstaknuto strahom." [...]
"Nemojte misliti da moemo odmah zapoeti sa stvaranjem grupe. Grupa je velika
stvar.
Grupa se zapoinje za jedan definitivno usaglaen posao, sa definitivnim ciljem.
Ja bih u tom poslu trebao vjerovati vama a vi bi morali vjerovati meni i jedan drugome.
Onda bi to bila grupa.
Sve do tada podrazumijeva jedan generalni rad i to bi bila samo jedna grupa u
pripremi.
Mi bi se trebali pripremiti tako da bi vremenom mogli postati jedna grupa.
A jedini nain da se pripremimo da postanemo grupa je da pokuamo imitirati grupu
onakvu kakva bi ona trebala da bude, imitirati je s unutranje strane, naravno, a ne
vanjske.
"ta je porebno za to?
Prije svega morate razumjeti to da su u jednoj grupi svi odgovorni jedan za drugog.
Greka napravljena od strane jednog lana, smatra se zajednikom grekom sviju.
To je zakon. A taj zakon je dobro utemeljen, kako ete vidjeti kasnije, jer ono ta jedan
stekne, stiu svi.
"Ovo pravilo zajednike odgovornosti mora vam stalno biti na pameti.
Ono takoe ima i drugu stranu.
lanovi jedne grupe su odgovorni ne samo za greke poinjene od strane drugih, nego
i za svoje vlastite greke.
Uspjeh jednog je uspjeh sviju.
Neuspjeh jednog je neuspjeh sviju.
Velika greka poinjena od strane jednog, kao npr. krenje nekog od fundamentalnih
zakona, neumoljivo vodi ka gaenju cijele grupe.
"Grupa mora raditi kao jedna maina.
Dijelovi te maine moraju poznavati jedan drugog i pomagati jedan drugom.
U grupi ne mogu postojati lini interesi u suprotnosti sa interesima drugih, ili u
suprotnosti sa interesima posla, ne moe biti linih simpatija ili antipatija, koje ometaju
rad.
Svi lanovi grupe su prijatelji ili braa, meutim, ukoliko neki od njih napusti grupu,
pogotovo ukoliko je on izbaen od strane uitelja, on prestaje da bude prijatelj ili brat i
momentalno postaje stranac, kao neko ko je odsjeen.
To esto postaje jedno veoma teko pravilo, meutim, ono je neophodno.
Ljudi mogu biti dugogodinji prijatelji i mogu ui u grupu zajedno. Nakon toga, jedan od
njih naputa grupu.
Drugi nema pravo da mu pria bilo ta u vezi s radom grupe.
ovjek koji je napustio grupu osjea se povrijeenim, on to ne razumije i tako izbija
svaa.
Da bi se to izbjeglo, tamo gdje postoje veze kao u sluajevima mua i ene, majke i
kerke itd., mi njih raunamo kao jedno, to znai da se mu i ena smatraju jednim
lanom grupe.
Tako, ako jedno od njih ne moe nastaviti s radom i napusti ga, drugo se takoe
smatra krivim i mora takoe napustiti grupu.
"Nadalje, morate zapamtiti to da vam ja mogu pomoi samo u onoj mjeri u kojoj vi
pomognete meni.
Nadalje, vaa pomo, pogotovo na poetku, nee se raunati u smislu postignutih
rezultata koji e biti skoro jednaki nuli, nego koliinom i razmjerom uloenog truda." [...]
"etvrti put se razlikuje od starih i novih puteva injenicom da on nikada nije jedan
permanentan put.
On takoe nema jasno definisane oblike i ne postoje institucije koje su s njim
povezane.
On se pojavljuje i nestaje pod upravom nekih svojih vlastitih zakona.
"etvrti put nije nikada bez nekog posla koji ima definitivan znaaj, on nije nikada bez
nekog poduhvata oko kojeg ili u vezi s kojim on moe sam po sebi da egzistira.
Kad se taj posao zavri, to znai, kad se cilj koji je bio postavljen prije njega ostvari,
etvrti put nestaje s tog odreenog mjesta, nestaje u tom svom odreenom obliku,
nastavljajui se moda na nekom drugom mjestu i u nekom drugom obliku.
kole etvrtog puta postoje za potrebe tog posla koji se radi u vezi sa ostvarenjem
planiranog poduhvata. One nikada ne postoje same po sebi kao kole sa svrhom
obrazovanja ili obuavanja.
"Mehanika pomo nije potrebna ni za jedan posao etvrtog puta.
U svemu to se poduzima na etvrtom putu samo svjestan rad moe biti koristan.
Mehaniki ovjek ne moe svjesno raditi tako da prvi zadatak za ljude koji poinju takav
posao podrazumijeva stvaranje svjesnih pomonika.
"Posao u kolama etvrtog puta moe imati mnoge oblike i mnoga znaenja.
Usred uobiajenih ivotnih uslova jedina ansa koju ovjek ima da pronae put nalazi
se u mogunosti susretanja s takvom jednom vrstom posla.
Meutim, ansa da se ovjek sretne s takvim poslom isto kao i mogunost da on izvue
neku korist iz te anse zavisi od mnogih okolnosti i uslova.
"to bre ovjek shvati cilj tog posla koji se radi, bre e on postati za njega koristan i
vie e on biti u stanju za sebe da dobije od njega.
"Meutim, bez obzira na to ta je fundamentalni cilj tog posla, kole e postojati sve
dok se taj posao odvija.
Kad se posao zavri, kole se zatvaraju.
Ljudi koji su poeli da rade naputaju scenu.
Oni koji su nauili od njih ono to je bilo mogue nauiti i postigli mogunost da
nezavisno nastave put, zapoinju u jednom ili drugom obliku sa svojim linim radom.