RUMI

Blago njegova duha

RUMI

Blago njegova duha

PRIMJEDBA PREVODITELJICE
Za Rumija, kao i za tolike pjesnike sufijskih nagnua, jezik nije
raspjevan instrument. krt jezik je stav. Ne razlikuje se od stava prema
odjei kakvu su nosili soof, neobojena kozja vuna. Jezik je dakle
namjerice sveden na obavijest. itatelj treba imati na umu da je sva rasko
u unutarnjemu vidiku.
UVOD
Dalal Al-Din Rumi rodio se i ivio u trinaestomu stoljeu (1207.-73.)
u Perziji, na podruju koje je danas dio Afganistana. Obitelj mu je izbjegla
iz Korasana pred najezdom Mongola, i naposljetku se nastanila u Konji, u
dananjoj Turskoj, u kraju koji se takoer naziva Rum odatle i njegovo
ime, Rumi. Kao sin glasovitoga sufijskog propovjednika i pravnika, Bahe
Walada, od djetinjstva je pouavan i odgajan prema islamskom nasljeu, a
kasnije je upuen i u nauk sufizma, mistinoga ogranka islama. Po smrti
oca, 1231., Rumi je preuzeo oevu ulogu propovjednika i doktora prava,
slijedei sufijski put duhovnosti. Meutim, godine 1244., Rumi je susreo
tajanstvenoga lutajueg dervia, ams-i-Tabrizija, i, zahvaljujui tom
susretu, njegov je duhovni svijet doivio zamaan preobrat.
ams se pojavio kao potvrda Rumijeva nadahnua, da bi ga poveo u
sam zenit mistinoga doivljaja. Dvije su godine bili nerazdvojni, a tada
ams nekud nestade, te ga vie nitko nikada nije vidio. Neki tvrde da je bol
zbog ovoga gubitka nagnala Rumija da ustolii legendarni bogotovni ples
ili vrtokret meu svojim sljedbenicima, kasnije prozvanim vrtokretnim
derviima. U mnogim svojim pjesmama Rumi kazuje o svojoj ljubavi
prema amsu; lik amsa stoji kao usporedba za Boga, a bol zbog rastanka
s duhovnim prijateljem predstavlja bol Rumijeva odvajanja od Boga i
njegove enje za Bogom. Poslije amsova ieznua Rumi je napustio
javna propovijedanja, i posvetio se radu sa svojim sufijskim uenicima;

tada je otpoela prava bujica mistine poezije, koja mu je donijela

priznanje kao jednomu od najveih knjievnih i duhovnih pojava svih
vremena.
Izbor u ovoj maloj antologiji sainjen je da bi se pokazala irina, kako
u stilu tako i u stvarima o kojima je rije u Rumijevu duhovnom
stvaralatvu; najvema su uzimane iz velikih Rumijevih pjesmotvora,
Masnavija (ili Mathnawija), i Divan-I amsa. Prvo je djelo epska
pripovjedna poema od 25 000 dvostiha, u sroku, a na perzijskomu jeziku,
napisana tijekom posljednjih petnaest godina Rumijeva ivota. O tomu se
djelu govori kao o "Perzijskomu Kuranu", i ono se irom i daljom smatra
najveim duhovnim remek-djelom, ikada skladanim; napisano je nairoko
prihvaenim svakodnevnim jezikom, pouljiva stila. Tumaenja glavnih
tema sufijskoga mistinog ivota i doktrine prepleu se i preslau s
mjeavinom prosvjetnih pria, slikovitih poslovica, i prispodoba, te ine od
toga djela duhovni udbenik, koji itatelja vodi bogoslovnom stazom, a
sufijskim korakom.
Njegovo drugo glavno djelo, Divan, (u prijevodu "zbirka"), sadri
ostatak Rumijevih pjesama, od nekih 35 000 ili vie stihova kratke lirske
poezije. Ta zbirka pokriva trideset godina rada, od dolaska amsa, sve do
Rumijeve smrti. U usporedbi sa srazmjerno trijeznim Masnavijem,
pojedinane pjesme u Divanu po prirodi su ekstatinije, i doimlju se kao
izljevi uvstvenih ushita, to esto oslikavaju opojnost Boje ljubavi, i
govore o najdubljim enjama ljudskoga srca. Jedna treina tih stihova
upuena je amsu, a Rumijevo izuzetno dostignue lei u preobrazbi
ovjekove strasti u zrcalo sjedinjenja s Boanskim.
Nekoliko navoda uzeto je iz Rumijeva proznog djela Fihi ma Fihi. I
ova je knjiga napisana u kasnijim godinama, a temelji se na predavanjima i
razgovorima, koje je Rumi vodio sa svojim uenicima. Pouiteljske naravi,
ona poput Masnavija rabi usporedbe i prispodobe da bi objasnila sufijska
uenja.
Sufijska staza stremi prema duhovnomu savrenstvu kroz
samopreobrazbu, kako bi se stiglo u blizinu Boga, koji je suto
savrenstvo. Prvenstveni je cilj jednog Sufija nadilaenje ili "ponitenje"
male sobosti, ili ega, koji se postavlja kao prepreka ili "koprena" izmeu
ljudskoga srca i Boga, izobliujui na vidik stvarnosti, i zapretajui nau
sposobnost da sazrijemo do nae pune i prave sobosti, kojom savreno
odraavamo Boja svojstva. Stoga je (sufijsko) arite okretanje due k

Bogu; Bogousredotoenje, nasuprot samousredotoenju; duhovni, a ne

tvarni i prolazni svijet; unutarnja, duhovna promjena umjesto promjene u
vanjskoj stvarnosti svjetovnih poloaja i bogatstva.
Napredak na ovoj stazi ovisi o ljubavi Bojoj i o duhovnim bitkama (ili
"svetomu ratu"), koji ovjek mora voditi da bi "osvjetlao zrcalo srca", i na
taj nain stekao bistrinu pogleda, istinski potrebnoga da bi se ugledalo nae
jastvo i duhovna zbilja. To nam moe donijeti svjetovnu patnju, ali vodi
veoj srei u onostranstvu, dok zastajanje na stazi da bi se uila svakojaka
lagoda i ugoda ovoga svijeta vodi u veliku patnju na onomu svijetu. Rumi
takoer koristi prispodobu pei da bi predoio proces duhovne preobrazbe,
kojim e se zahralo eljezo naega srca rastaliti, proistiti, i uglaati, sve
dotle dok se u njemu ne pokae jasan odraz Nevidljivoga. Savreno
odraziti Boji lik srcem, znai sjediniti se s Bogom.
Ova mala antologija ne moe uiniti vie no ponuditi predokus
Rumijeve mistine vizije. Tko eli saznati vie, neka se pozabavi Franklin
Lewisovim izvrsnim i iscrpnim ivotopisom Rumija, gdje e nai vrlo
opseno izvjee o pjesnikovu ivotu, vremenu, i misli. Rumijeva
popularnost nije potamnila s vjekovima njegovo se djelo danas ita vie
nego ikada prije, nadahnjujui itatelje svih vjera i vjerovanja. U dobu sve
svjetovnijemu i esto na mukama, ovaj ponizni sufijski trapljenik nudi
dodir divote, dok otkriva mogunost boanske ljubavi, vodei itatelja du
staze duhovnoga rasta sa strau, strpljenjem, i nepopustljivom jasnoom.
Juliet Mabey

DODIR BOANSKOGA
Piju li edni vodu iz ae, oni e u njoj vidjeti Boga. Oni, koji su ljubavlju
Bojom nezanijeti, vidjet e u njoj tek svoje lice.
KAD SE U BOGA ZALJUBI
Zaljubljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov Ljubljeni. Kad
munja ljubavi prostrijeli ovo srce, zasigurno znaj da je ljubav i u onomu
srcu. Kad u tvojemu srcu narasta ljubav za Boga, nema sumnje da te Bog
ljubi.

Naa elja za Bogom razgorijeva se Njegovom ljubavlju: svi putnici svoj

put prevaljuju zahvaljujui sili Njegove privlanosti. Uzlijee li prah bez
vjetra? Plovi li laa bez mora?
O srce, ako imalo razlikuje radost od tuge, bit e razdrto i predvojeno.
Premda je sladak okus onoga za im udi, zar tvoj Ljubljeni ne eli da
bude bez elja? Oh, u smrti je ivot onih to vole: nee osvojiti srce
Ljubljenoga dok svoje srce ne izgubi.
Netko je upitao: "to je to ljubav?" Bog je odgovorio: "Saznat e, kad
sebe u meni izgubi."
Kad se od bola ljubavi razbuja tvoja duhovna radost, rue i ljiljani obuzet
e vrt tvoje due.
Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije;onima koji vole, Bog je
jedina vjera, jedina vjeroispovijest.
Ti si moje nebo, a ja sam zemlja to se udi Tvojemu neumornom naviru
iz mojega srca! Ja sam tlo sasuenih usana! Dobrostivo me napoji - to e
ovaj prah pretvoriti u nasade rua! Kako li zna zemlja to si posijao u
njezinu srcu? Ti si je Sobom proeo, i Ti zna njezin teret!
Ree voda neistomu: "Doi!" Ree neisti vodi: "Stid je moj prevelik."
Odgovori mu voda: "Kako e se bez mene oprati tvoj stid?
Ljubavi za Boga korijen je u naemu znanju o Bogu. Je li neznanje ikada
dovelo do prave ljubavi? Takvo je neznanje uzrok naemu progonstvu, i
prijei nas da Mu se pribliimo.
Svi su kraljevi robovi svojih robova, svi su ljudi spremni umrijeti za
onoga tko za njih umire. Srca zaljubljenih zarobljena su onima, koji su im
srce poklonili. Koga god smatra zaljubljenim, znaj, on je i ljubljen. I mi,
koji smo Bogom voljeni, moramo postati Boji ljubavnici.
Taj glas, iskon svakoga krika i zvuka, zbilja je jedini Glas; sve je ostalo
jeka.
Kua srca, u koju zrake boanskoga sunca ne dopiru, tavna je i
samotinjska, sumorna je i zaputena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba.
Doi! Ustani iz groba svojega srca!
Oh, daj mi eu, i ne daj mi vode! Daj mi da se u Tebe zaljubim!
Odagnaj mi san!
Bili mi zdravi ili bolesni, nas opija Peharnik i pehar. Obaramo ela,
ponikli pred Njegovom rijeju i zakonima, i dragovoljno polaemo ivot u

Njegove ruke. Sve dok je Prijatelj u naemu srcu, jedina nam je elja
ivotom Mu svojim sluiti.
Nisam li ti rekao: "Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?" U ovomu privienju
nitoe, Ja sam praizvor ivota! ak i ako Me gnjevan napusti za
narednih stotinu tisua godina, na kraju e se vratiti, jer Ja sam tvoj
istinski Cilj!
Nisam li ti rekao: "Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?" Jer Ja
oblikujem svetite tvojega zadovoljstva! Nisam li ti rekao: "Ja sam More, a
ti si riba?" Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!
Nisam li ti rekao: " Ne ulijei u zamku poput ptice?" Doi k meni, jer
Ja sam Sila tvojega leta! Nisam li ti rekao: "Oni e te opljakati i ostaviti te
smrznuta?"
A ja sam Vatra, Toplina, i ar tvoje elje!
Nisam li ti rekao: "Umrljat e ti karakter, sve do zaborava da sam Ja
Izvor tvoje istote?"
Nisam li ti rekao: "Ne pitaj kako ravnam tvojim ivotom?" Jer Ja sam
Tvorac, a nisam ravnatelj.
Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. A ako si
poboan, znaj da sam Ja tvoj Bog!"
Zaljubljenima u Boga, Bog je izvor svekolike radosti i alosti. Jedini je
On pravi predmet njihove elje; svaka druga vrst ljubavi pusta je
zaluenost. Ljubav za Boga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve
osim Boga. Ljubav za Boga je ma, koji presijeca sve to nije od Boga.
Vjean je samo Bog, sve e ostalo netragom minuti.
Ma to bio predmet tvoje elje, hajde stopi se s onim to voli, uzmi na se
njegov lik i svojstva. Ako si eljan svjetla, budi ga spreman primiti; eli li
se od Boga udaljiti, produbi svoju samoivost, i otjeraj sebe od Njega. A
ako poeli izai iz ove ruevne tamnice, ne okrei glave od Voljenoga;
prigni se poklonstveno, i prii blie.
Srce Mi postade pero u ruci Voljenoga: noas bi mogao napisati Z, sutra,
moda, B. On ree i otri svoje pero kako Mu je volja, da bi pisao rikom i
naskhom; pero kae: "Gle, Tebi sam posluno, jer Ti najbolje zna to
initi."
Ljubavlju gorko postaje slatko; ljubavlju bakar postaje zlato; ljubavlju
talog postaje bistar; ljubavlju bol postaje melem; ljubavlju mrtvo postaje
ivo, ljubavlju kralj postaje rob.

O Utoite svih onih, koji utoite trae, vodi nas pravim putem! Ne daj
zastraniti nijednomu srcu, kojega si Svojom milou vodio. Ne rastani nas
od onih, koji su s Tobom sretni i zadovoljni. Nema stvari gore od rastanka
s Tobom. Bez Tvoje zatite, sve je zbrka i rasap. Svijet tvari sie nam
duhovnu snagu. Naa tijela svlae odjeu duha s nae due. Bez Tvoje
pomoi, kako spasiti duu? Nesjedinjena sa svojim Ljubljenim, dua je
zauvijek u emeru izgubljena. Ako ne pripusti duu u Svoju blizinu, ona,
iako iva, moe se smatrati mrtvom! Prigovori li Svojim robovima, tako i
valja, Gospode. A kae li da su sunce i mjesec neisti, i uspravni empres
nazove li pognutim, nebesa nad nama proglasi li vrijednima prezira, a
mora i rudnike praznima, Ti govori istinu, jer Ti si izvor svekolikoga
savrenstva, i jedino je u Tebe mo da usavri nesavreno. Svet si Ti i
netaknut nepostojanjem; onima koji ne postoje Ti daruje postojanje, i
ivot im daje!
KAD BOGA TRAI
Zatisni to svoje uho, eljno niske ulnosti, jet ti poput pamuka glui
savjest, i brtvi tvoje unutarnje uho. Budi bez uha, bez osjeta, bez misli, i
osluni glas Boga, koji te zove da se vrati. Na govor i pokret vanjski je
put, na je nutarnji put iznad nebosklona. Tijelo putuje svojom pranom
stazom; duh, poput Isusa, morem koraa.
Svakog slijepog putnika, lancima okovana, Bog dovlai k Sebi, radilo se
o pravednom ili o ri. Svi se putnici dolaenju opiru, osim onih, koji znaju
tajne boanskoga ina. Zapovijed "Doi protiv svoje volje", upuena je
slijepomu dolazniku; "doi od svoje volje", reeno je ovjeku, istinom
othranjenu. Dok onaj prvi, poput dojeneta, voli dojilju zbog njezina
mlijeka, drugi joj je srce poklonio, Njoj, velom zastrtoj. "Dojene" ne zna
ljepotu Dojilje: ono eli tek Njezino mlijeko. Istinskomu Njezinu ljubitelju
nije ni do ega, osim do njegove vlastite jednosmjerne odanosti Njoj. Bez
obzira ljubi li tragatelj Boga zbog onoga to Bog nije, kako bi neprekidno
uivao u Njegovu blagu, ili ljubi Boga zbog Njega samoga, i ni zbog ega
drugoga izvanjskoga, kako ga ono ne bi od Boga odvojilo u oba sluaja
potraga kree iz istoga Izvora: iz srca, kojega ote taj boanski Otmiar.
Znaj da je vanjski oblik prolazan, a da je neprolazan svijet istinske zbilje.
Dokle e igru ljubavi igrati s oblikom vra? Okani se vra, i kreni u
potragu za vodom!
7

Suneva je zraka pala na zid; zid je zablistao posuenim sjajem. O

ludove, zato poklanja srce pregrti zemlje? Trai Izvor koji vjeito sja.
Bog ti je u srce posadio elju da Ga trai. Ne obaziri se na svoje
slabosti, ve se posveti traganju. Svaki je tragatelj vrijedan takvoga
traganja. Potrudi se, jo se jae napregni, da bi ti dua umakla iz tamnice
puste tvari.
Bio ti hitar ili spor, na kraju e nai ono to trai. Uvijek se svim
srcem predaj svojemu traganju. Makar bio pognut, makar hramao, ne
odustani od potrage, ve mili cestom ususret Njemu.
Kad se svjetiljka pripali na plamenu svijee, svatko tko vidi svjetiljku,
zacijelo vidi i svijeu. Gledaj svjetlo Boije u svjetiljkama svetaca, ili Mu
gledaj svjetlo u svijeama onih, koji odoe prije nas.
Svaki prorok i svaki svetac ima svoj put, ali svi putevi vode k Bogu. Svi
su putevi doista jedan jedini put.
Postoji slavna rijeka, tok vode ivota. Doi, o lakoumni, a edni ovjee!
Zahvati vode, kako bi se vrt tvojega duha napojio. Ako ne zna vidjeti
vodu ivota, neka te uitelji vjerski odvedu do njezine obale. Tada slijepo
uroni vrem u vodu, pa kad otea, znat e da ga je voda rijeke napunila.
Vrijeme prolazi, i silne vode promiu, odlaze. Pij, da se ne bi u prah
rastoio zbog svoje neutaene ee!
Proroci i vjerouitelji nalik su na putokazne znake, namijenjene onim
duhovnim putnicima, koji se izgubie u pustinji. No onima, koji su se s
Bogom sjedinili, ne treba nita izim njihova nutarnjeg oka, i boanske
svjetiljke vjere; njima nisu potrebni putokazi, pa ak ni cesta kojom bi
putovali. Takvi ljudi postaju tada znakovi drugima.
Dok oblak ne proplae, kako da vrt procvjeta? Dok edo ne zaplae,
kako da mlijeko potee? Novoroene zna da e plaem dozvati dojilju.
Ali Dojilja svih dojilja podojit e te samo kad se krikom oglasi.
Odraz koji bacaju dobri prijatelji potreban je sve dotle, dok ti ne
postane, a bez pomoi ikakva odraznika, vodonoa morske vode. Znaj da
je odraz u poetku puko oponaanje. Ali ako se nastavi, preobraa se u
izravni uvid istine. Sve dok ne postane uvid, ne odvajaj se od prijatelja koji
te vode ne rastani se od koljke, sve dok kina kap ne postane biser.
Ako je u tebe kamen kua, ti sam biraj svoj put; ako pak nije, idi i
pokloni svoju odanost onomu, u koga je mo razbira. Ili ima kamen kua
unutar due, ili ne znajui puta, mora nai vodia.
8

Tvoja zemaljska draga zaklanja lice Boanstva; tvoj zemaljski vodi

zagluuje rije tvojega pravog duhovnog vodia. Ne zdvajaj, budi veseo,
zazovi pomo Onoga, tko se zovu odaziva.
Okreni se od postojanja prema nepostojanju, trai li Gospoda, i pripada
li Njemu. Nepostojanje mjesto je prihoda; ne bjei odatle. A postojanje
ono je manje ili vie mjesto potronje.
Dok ednik vodu trai, i voda trai ednika.
Osjetilo vida je konj, a jaha je svjetlost Boja. Bez jahaa konj je
beskoristan. Svjetlost Boja jai ulno oko, i dua tada zaudi za Bogom.
Kako da konj bez jahaa prepozna znakove puta? Boja svjetlost pojaava
ula: to znai izreka "na svjetlosti svjetlost."
Spomen na Boga puni nas eljom za putovanjem, i ini od nas putnike.
Ree prorok da je rije Boja: "Ne sadri Me krag ni skupocjen, ni
priprost; ne sadri Me zemlja, ni svi neboskloni. Ve Me sadri srce
Mojega vjernog sluge. Kakva li divnog uda! Ako Me trai, u srcu Me
njegovu trai."
KAD SE S LJUBLJENIM SJEDINI
Mi smo svirale, Tvoja je sva naa glazba; mi smo planina, koja samo
Tebi jekom vraa; nas, ahovske figure, Ti reda u redove, i alje nas u
pobjede ili poraze. Mi smo lavovi vez i ukras neotvorenih zastava; Tvoj
nevidljivi vjetar vijori s nama po svijetu.
Zaista, nisi ti lovac koji za Mnom traga, nego si rob Moj to Mi do nogu
lei. Smilja naine kako Mi se primaknuti, ali niti napustiti Me, ni traiti
Me ne umije. Traganje za Mnom uzrok je tvojoj muci; prole sam noi
sluao tvoje duboke uzdahe. U Mojoj je moi da ti okonam ekanje, da ti
pokaem Put i dopustim pristup. Da bi se mogao izbaviti iz vira
vremenskoga, i napokon otkriti blago stapanja sa Mnom! Ali slatkoa i
uitak odmorita u pravom su omjeru s mukama putovanja. Samo kad trpi
udarce bola i nevolje prognanike, istinski e uivati u povratku rodnoj
kui.
Blizina Bogu ne da se izmjeriti. Biti blizu Boga ne znai penjati se ili
silaziti, ve umaknuti iz tamnice postojanja. Blago Gospoda lei u
nepostojanju. Obmanut si postojanjem. I kako da razumije to je
nepostojanje?
9

to to znai saznati Boju jednotu? To znai, razoriti sebe u nazonosti

Jednoga. eli li sjati kao podnevno sunce, spali mrak samopostojanja.
Rastopi se u Biu Onoga, tko je Svedritelj. vrsto si se drao za "ja" i
"mi", i to dvojstvo tvoja je duhovna propast.
Imaj milosti prema onima koji ugledae Tvoje lice: ta kako izdrati ovu
gorinu rastanka od Tebe? Ti govori o rastanku i progonstvu: ini to Ti je
volja, samo ostani sa mnom! Lake je stotinu tisua puta umrijeti, nego se
od Tvojega lica rastati. Smrt je sladak vidik, ako umire pun nade da e se
s Bogom stopiti; ali ivot u gorini progonstva od Boga, vatra je poarna.
Moje je srce poput svitka pergamenta, koji se beskonano odmata put
Vjenosti, ispisan od poetka do kraja rijeima: "ne ostavljaj me!"
Ako si dio mjeseca, vsto se dri mjeseeva utapnog kruga. Zato se dio
dri podalje od cjeline?
Neprestano mrmori snijeg: "Rastopit u se i postati bujica, to tee put
mora, jer dio sam mora! Bijah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh,
smrvljen eljustima tuge!"
Rekao je: "Dug si mi ivot dao, i silno vrijeme, o Boe, toliko si milosti
udijelio bijedniku poput mene! Sedamdeset dugih godina vrijeme sam
grijeno tratio pa ipak, ni dana mi Svojih darova nisi uskratio! Ne zaradih
ba nita, danas sam gost Tvoj; svirat u za Tebe harfu, jer ja sam Tvoj!"
Sve mine i nestane, osim Boje sutine. Kad umre za sebe i uroni u
Njegovu bit, ni ti nee minuti. Tko god na vratima boanskoga dvorca
izusti "ja" ili "mi", bit e vraen: Jednom je neki mladi pokucao na vrata
prijatelja. "Tko si ti, o vjerodostojni?" upita prijatelj. "To sam ja", odgovori
mladi. Ree mu prijatelj: "Odlazi, jo ti nije vrijeme da ue; za mojim
stolom nema mjesta sirovima i prijesnima!" to drugo e, dakle, skuhati
sirova i prijesna, i tako ga spasiti, osim vatre rastanka i plamena
izgnanstva? Jadni je ovjek otiao da bi cijelu godinu putovao, plamtei
vatrom izgnanstva, pa se, plamtei tako, skuhao, i stoga se vratio, i jo se
jednom naao pred prijateljevom kuom. Pokuca opet na vrata, uzdrhtao od
strepnje da mu s usana ne sie neuljudna rije. Prijatelj se javi i upita: "Tko
stoji s onu stranu mojih vrata?" Doljak odgovori: "Ti stoji, o prijatelju."
Odgovori mu prijatelj: "Ui, budui da si ti sada ja u ovoj kui nema
mjesta za dvojicu!"
Gle, sam sebi sam neznan, pa to mi je, zaboga, initi? Ne klanjam se ni
kriu ni polumjesecu, nisam ni kaur ni idov. Dom mi nije ni istok ni
zapad, ni kopno ni more; rod mi nije ni aneo ni zemni patuljak. Nisam
10

iskovan ni od vatre, ni od pjene, nisam sainjen ni od praha, ni od rose.

Nisam roen u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u Bugarskoj, ni u Indiji od
pet rijeka; nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu. Ne stanujem ni na ovomu,
ni na onomu svijetu, ni u raju, a ni u paklu. Ne otpadoh iz Edena, a ni iz
Rizvana, niti mi je podrijetlo Adamovo. U mjestu izvan najdaljega mjesta,
u predjelu bez sjene i traga, duu i tijelo nadilazei, ja vazda nanovo ivim
u dui mojega Ljubljenog!
Ljudska se bia penju ljestvama samoivosti, ali na kraju se svatko
survava s takvih ljestava. to vie se penje, to vei si nerazumnik, jer e
pri padu stranije polomiti kosti. Kad umre za sebe i oivi u Bogu, ti se
uistinu sjedinjuje s Njim, u posvemanjoj jednoti.

DUHOVNI SVIJET
to je netko budniji u svijetu tvari, to dubljim snom spava u svijetu duha.
Takva budnost u tvari gora je od svakoga sna, jer kada nam dua nije u
Bogu probuena, naa tjelesna budnost zatvara vrata boanskim
darovima.
ZRCALO BOANSTVA
Svaka rua slatkoga mirisa pria nam tajnu svepostojanja.
Bijae to divan vonjak, bogat stabaljem i voem, vinovom lozom i
zelenilom. Tamo je sjedio Sufi, s glavom na koljenima; sklopivi oi,
utonuo je u duboko, nezemno tihovanje. "Zato", upitae ga, "ne gleda
ove znakove Milostivoga Boga, koje je On svuda uokolo pogledu nam
ponudio?" "Znakove", odgovori Sufi, "ja gledam iznutra, u sebi: vani su
samo simboli znakova."
to je sva ova ljepota na svijetu? Odraz zadrhtale grane, to se u potoku
odslikava, odsjaj onoga vjenog Vonjaka, to stoluje neuveo u ljudskim
srcima.
Boljka zaljubljenog nenalik je na druge bolesti; ljubav je zvjezdogled
Bojega tajanstva. Bila ljubav zemaljska ili nebeska, ona vodi k Bogu.

11

Oni koji nijeu Boga nalik su ovjeku koji se odrie svjetlosti sunca i
mjeseca, da bi zarinuo glavu u pijesak i pitao: "Ako je duh Boji nazoan u
prirodi, gdje je onda njegova svjetlost?"
Da bi vidio ljepotu Boga oko sebe, on najprije mora podii glavu iz
pijeska i pogledati oko sebe.
Rukotvorine Boje mogu se vidjeti posvuda oko nas, ali malo njih zna
vidjeti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.
Poi u radionicu gdje je svemir stvoren, i potrai u njoj Radnika. No
budui da je djelo poput vela izmeu Njega i tebe, ti e Ga moi vidjeti
samo u Njegovu djelu. I budui da je radionica Njegovo boravite, oni koji
stoje vani ne mogu ga vidjeti. Stoga, ui u radionicu to jest, u
nepostojanje i gledaj djelo, gledaj Radnika.
Zar se pjenoviti val kree bez rjene struje? Zar se prah moe uzvitlati
bez vjetra? Budui da si vidio prah to jest, oblik ugledaj i vjetar. Vjetar
je nevidljiv; mi vidimo tek njegov uinak na vanjskim oblicima, stoga u
vanjskim oblicima naziremo boanski duh, vjetar Boji. Rasplini svoje
tijelo u gledanju, i prijei u prizor, prijei u prizor, u prizor!
Ljepota i veliina Boga pripada Njemu; ljepota i veliina stvorenoga
svijeta posuena je od Njega.
Znaj da je svijet stvorenih bia poput iste vode bistrice, koja zrcali
Boja svojstva. Njihovo znanje, pravednost, i dobrota, odslikavaju Boje
znanje, pravednost, i dobrotu, ba kao to se nebesnica zvijezda odraava u
vodi tekuici. Zemaljski kraljevi odjek su Bojega krajevstva. Uenjaci
zrcale Boju mudrost. Ljudi i narodi mogu se mijenjati iz pokoljenja u
pokoljenje, ali boanska su svojstva vjena. Voda rijeke esto se mijenja,
no odsjaj mjeseca i zvijezda u njoj ostaje isti.
Vanjski oblik zemlje prah je, no nutrina joj je od svjetlosti. Vanjski je
izgled u sukobu s nutarnjom zbiljom kao da je ljutura koljke u sukobu
sa svojim biserom. Vanjsko kae: "Ja sam to i nita vie." Nutrina kae.
"Pozorno gledaj i nai e me." Vanjsko kae. "Unutranja stvarnost je
obmana." Nutrina kae: "ekaj i gledaj. Otkrit u ti istinu."
LJUDSKI DUH
Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u
rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponaanju ovjeka.
12

Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Rijeima naim i postupcima mi

otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva,
ali njezin izraz nae rijei i djela prolazne su i podlone mijeni. Naa
molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potie, traje
zauvijek. Duh ovjeka brusio je i kuao sebe na kamenu kuau boanske
zapovijedi.
Tijelo je ator duhu, laa Noi.
Ljudski je duh svijetao, i trai ono to je dobro. Mala sobost je tamna i
pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeuje duh? Ona ga
svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti.
Pas brani svoje dvorite poput podivljala lava.
Evo kakvo je stanje ovjeka: doneeno bje anelovo krilo i svezano za
magarev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti togod od vrlina anela,
ijim je sjajem obasjan.
Kad plodu u utrobi doe vrijeme da primi duh ivota, sunce mu priskae
u pomo. Plod oivljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda
plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod
spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge naine,
utilima naim skrivene: nain kojim zlato biva jo zlatnije, nain kojim
obian kamen postaje granat i crveni rubin, nain po kojemu zrije voe, i
nain kojim se prestraenu ovjeku daruje hrabrost.
Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gleda sunev
krug, vidi: jedan je; u to e posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim
pogledom na tijelo. Mnogost je duh ivotinjski; ljudski je duh jedna bit.
Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom ovjeji rod, tolikom su
mjerom ljudska bia sutinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost
nedjeljiva.
Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i
slomljena krila stvorenje!
Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a
na duh gledaj kao na jezgru.
O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdie sebe iznad oboavatelja
oblika znaj da je tvoj um tek zraka sveopega Uma, baena na tvoja
utila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra.
Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stjee, ui se iz knjiga i od uitelja,
razmiljanjem se i pamenjem, logikom i znanou njeguje. Na taj nain
jaaju umne moi, ali to vie znanja stjee, to vei teret nosi. Drugi
13

oblik uma dar je Boji. Njegov je vrutak samo srce ljudske due. Kad voda
boanskoga znanja prokljua iz duha u um, um se tada razbistri i razblista,
da se vie nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi.
Ljudski je duh u istini svjesnost, izbruena ogledima i kunjama. Oni, u
kojih je vea svjesnost, veega su duha. Vii je ljudski duh od
ivotinjskoga, zbog vee svjesnosti. Nadalje, aneoski je duh vii od
ljudskoga, jer nadilazi nau razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca vii od
duha anela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi uiti do nogu onih
u kojih je svjesnost vea. Rua se poklonstveno ne prigiba pred trnom.
Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se
srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj
duh je vjean. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, ija svjetlost
nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.
SVRHA IVOTA
Bog je spustio ljestve pred nae noge: nama je penjati se, korak po korak.
Ima noge: pa zato glumi hromoga? Ima ruke: zato krije prste koji
umiju zgrabiti? Ponese li Boji teret, On e te podii. Prihvati li Njegove
zapovijedi, On e te zasuti Svojom milou i obiljem. Trai li sjedinjenje s
Bogom, zdruit e se s Njim za svu vjenost.
Bio je to Stvoritelj na, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od
stanja ivotinjskoga do stanja ljudskoga. Svrha Mu je bila uiniti od nas
bia uma i svjesnosti, kako bismo Ga mogli spoznati.
Svijet je nalik na sudnicu, u kojoj je Bog na sudac. Pozvani smo ispuniti
na savez s Onim, tko nas je upitao: "Nisam li ja gospodar tvoj?" Na ta
smo Mu odvratili: "Oh, da." I budui da smo ovdje na zemlji usred
postupka sudskoga, svaka nam rije i djelo postaje svjedok i dokaz tog
saveza.
Ne upinji se toliko da bi ostvario svoje svjetovne tenje; upinji se samo
oko stvari svoje vjere. Inae, tvoj e ivot ostati neispunjen, tvoj kruh
nedopeen. Tvoju grobnicu nee ukrasiti kamen, drvo, ili buka, ve tvoje
vlastito kopanje groba duhovne istote, i tvoj ukop tebe u Boje bie, i
tvoja pretvorba u Njegov prah, i tvoje uranjanje u ljubav Boju, kako bi te
ispunio i nadahnuo Njegov dah. Grobnica ukraena kupolama i tornjevima
ne prilii sljedbeniku istine. Pogledaj ovjeka odjevena u svilu hoe li
barun i svila pridonijeti njegovoj spoznaji? Njegova se dua svija u
14

mukama, korpion tjeskobe uzidan je u njegovu srcu, razdrtu bolom.

Njegova je tjelesna prilika ureena skupocjenim ipkama i nakitom, ali u
svojoj nutrini on jeca, gorkim mislima plijen; dok netko drugi koraa
ogrnut starom i iskrpanom kabanicom, no s mislima slatkim kao sok
eerne trske, s rijeima poput meda!
Nae rijei i postupci svjedoe nae skrovite misli; zajedno one iskazuju
duh nae nutrine. To je svjedoanstvo naega ivota, na razlog bivanja na
zemlji: da oitujemo istinsku prirodu naega duha, dotaknuta duhom
Bojim.
Malo pomalo Bog ovjeku oduzima ljepotu; malo pomalo i izdanak vene.
Poi i kazuj na sva usta: " Komu god udijelismo duljinu dana, tomu
dodijelismo i njihov otklon. Tragaj za duhom; ne poklanjaj srce kostima.
Svijet je tamnica, a mi smo zatoenici: iskopaj rupu u tamnikom zidu i
izii u slobodu!
Govori dua svojim neplemenitim zemaljskim dijelovima: " Moj je izgon
bolniji od vaega. Ja sam nebeskoga roda i koljena." Tijelo udi zelenu
travu i vodu tekuicu, jer od njih vue podrijetlo. Dua udi ivot i
ivotvorca, jer ona je potomak Beskrajne Due. udnja due je znanje i
mudrost, udnja tijela su vonjaci, livade i vinova loza. udnja due je
uzlet i uzvienost; udnja je tijela dobit i ugaanje sebi.
Ne gradi dom svoj u zemlji drugih; svoj posao obavljaj, a ne posao
stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih alosti.
Bio ti na svijetu i najvei uenjak svojega vremena, promatraj kako
nestaje taj svijet i to vrijeme!
Izuio si zanat zbog svjetovne zarade, kako bi zaradom podmirivao
potrebe svojega tijela; usredotoi se sada na svladavanje svojega duhovnog
zanata, ne bi li se time pobrinuo za potrebe svoje due. Na ovomu si se
svijetu obogatio, pa nosi skupocjene haljine: kad ga bude naputao, hoe
li ih ponijeti sa sobom? Posveti se onomu duhovnom radu, ija je plaa
Boji oprost u svijetu onozemlja. To je grad prepun trgovine i pogodbe, ali
ne zamiljaj da e ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. Bog kae da su one
djeja igra u usporedbi s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se
djeca igraju duana; njihova roba i novac vrijede samo u njihovoj igri u
stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. Ovaj je svijet poput igralita,
a smrt je no, kad se vraa kui umoran i prazne novarke. Zarada
bogotovlja jest ljubav, duevni ushit i blizina Boja.
15

Glava moe biti prepuna beznaajnih svjetovnih stvari, i ovjek moe

poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu duu.
ovjek poznaje naroita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja
vlastite sutine jednaka neznalica kao i magarac. On izjavljuje: "Ja znam
ta je doputeno, a to nije." Ali on ne zna jesu li njegovi vlastiti postupci
doputeni. On zna tonu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u
svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Nauio je razlikovati
pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu
duu, kako bi saznao u kakvu je duhovnom stanju sretnomu ili jadnomu.
Poznavati sebe i ivjeti svoj ivot predviajui Sudnji dan, znai ovladati
najviom znanou.
Zbog ega te udi nemo ljudskoga duha, koji se ne moe sjetiti mjesta
odakle je doao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga roenja obitavao? U
ovomu snovolikom svijetu na duh je u koprene ovit, onako kako su
zvijezde zastrte oblacima, te tako on ne moe vidjeti svoje prijanje
duhovno stanite. Zadaa je ljudskoga duha na zemlji da proisti srce, kako
bi ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredotoiti se na duhovni predio. Srce
mora prodrijeti u tajnu ovoga ivota, i nezamuenim okom ugledati
poetak i kraj.
O Ti, koji si nam uinio lakim ovaj trud besplodni, a niim na zemlji
nagraen, oslobodi nas! Nama se on ini zamamnom mekom, ali doista je
samo kuka udice. Pokai nam kakav uistinu jest.
Poetak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. Plodovi su najprije u
mislima, ali se istinski vide tek na kraju. Kad obavi posao i zasadi stablo,
kad se pojavi plod, tad itaj prve rijei.
Boji je naum za ovjeka da stekne oko koje vidi, i srce koje razumije.
Sve osim ljubavi najdivnijega Boga pa makar prijalo kao zalogaji
slastice, uistinu je umiranje duha. to to znai, umiranje duha? To znai
koraati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Vodu ivota.
ONOSTRANI IVOT
Ne plai na mojemu grobu "o jao, tebe nema", jer za mene to je vrijeme
radosnoga susreta! Kad me budu sputali u raku, ne reci mi zbogom, jer ja
odoh iza zastora u vjenu milost!
Svatko se toliko boji smrti, a istinski se Sufi tek smije; nita ne moe
nauditi njegovu srcu. Ono to udara po ljuturi koljke, ne dotie biser.
16

Kad bi nam se pokazalo duhovno onostranstvo, i put u njega, niko ni asa

vie ne bi ostao u ovostranstvu.
Kad ja umrem i ti mi u posjete doe, ne dolazi mi na grob bez bubnja.
Jer na Bojoj gozbi narikaama nema mjesta.
Ovaj je svijet poput sna, ali se tebi, spavau, ini stvarnim, sve dok
iznenada ne osvane smrt, i ne oslobodi te noi razmiljanja i lai. Kad
ugleda svoje stalno boravite, nasmijat e se alostima koje su opsjedale
tvoje zemaljstvo. Kad se probudi, postat e svjestan svega to si inio u
snu, u tomu postojanju svezanom za zemlju. Ne misli da e se tvojim
djelima suditi tek kao runim postupcima poinjenima u snu, a bez
posljedica po tebe. Ali u asu buenja, suze tvoje alosti, i jauci tvojega
bola, okrenut e se u radost!
Dua je vjerna povjerenu joj dobru: to god u nju posije, to e i
ponjeti. Ali dok proljee ne donese znak od Boga, zemlja ne otkriva
svojih tajni.
Tijelo, poput majke, trudno je s djetetom-duhom; smrt su trudovi i grevi
roenja. Svi duhovi koji odoe u slijedei ivot, tjeskobno ekaju poroaj
toga ponositoga duha.
Bog ti je dao ivot, i obdario te Svojim svojstvima; na kraju e se k
Njemu vratiti.
Smrt je zapravo duhovno roenje, putanje duha iz tamnice utila u
slobodu Boju, ba kao to je tjelesno roenje osloboenje eda iz zatvora
maternice u slobodu svijeta. Dok je poroaj bolan za majku, on djetetu
donosi odrjeenje.
Oni, kojima se smrt ini slaom od eera - zar se njihove oi mogu
zaslijepiti napastima zemaljskoga predjela? U smrti tijela oni ne vide gorak
kraj, ve blagoslov izbavljenja iz tamnikih uza u prekrasan vrt. Smrt e ih
izbaviti muka ovoga svijeta: nitko ne plae zbog gubitka takve nitoe!
Ako udar zemljotresa porui zidove tamnice, hoe li se zbog toga alostiti
srce sunjeva? Hoe li oni protuiti: "O jao, ovaj je mramor slomljen, a na
duh i dua umakoe suanjstvu. Divili smo se kakvoi i ljepoti
mramornoga kamena naega zatvora. Zato ga je razorio potres omoguivi
nam bijeg?" Nijedan uznik nee govoriti takve besmislice, sve dok su mu
vjeala posljednja stanica tamnikoga puta. Smrt ne moe biti gorka
onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dadoe eer.
Dua, smru osloboena metea i skuenosti tijela, uzlijee na krilima
duha, poput zatoenika u uzi koji nou sanja o zanosnomu vrtu rua, i koji
17

kae Bogu: "O Boe ne daj mi da se vratim u tijelo, ve mi dopusti da

poput princa lutam ovim vrtom." Bog mu odvraa: "Usliat u ti molitvu,
moe ostati." Pomisli kako li uznosit mora biti takav san! Bez umiranja
sanja nalazi sebe u raju. ali li on imalo za svojim ivotom jave, ili za
tijelom koje je jo uvijek okovano u zatvorskoj uzi? Ako si istinski vjernik,
onda ustani, ui u borbene redove, jer za tebe se sprema gozba na
nebesima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pia, pouri k nebeskomu
gozbenom stolu. Neka ti pogled stalno bude uprt u nebo, zadrhtan od tvoje
elje da nebo dosegne.
Ree jednom neki ovjek: "Ovaj bi svijet bio divan, kad ne bi bilo
prijetnje smrti." Prijatelj mu odgovori: "Bez smrti, ovaj zbrkani svijet ne bi
valjao ni upljega boba. Bio bi poput neobrana kukuruzna klipa u polju,
jalov i zanemaren, sa zrnima koja nee sluiti za hranu. Ono to je zaista
smrt, ti si pomijeao sa ivotom, i svoje si sjeme posijao u neplodnu
zemlju."
O Boe, pokai nam kako stvari zbilja stoje u ovoj kui opsjene. Nitko
od umrlih nije zbog smrti alostan: ve tuguje kad spozna da se nije
snabdjeo s dovoljnim zalihama za onostranski ivot. Inae, bio bi sretan,
jer je napustio zatvor i naao se na otvorenu polju, ispunjen radou. Od
ovoga mjesta aobe i iz ove duplje patnje prenijet je na iroke poljane.
"Sjedalo istine" umjesto palae lai, poizbor vino umjesto sirutke. I Bog je
tamo kraj ovjeka, sad spaena od svijeta tvari i svih njegovih tegoba. Pa
ako se jo nisi uputio duhovnom stazom, ima jo trenutak ili dva da umre
svojim malim jastvom!
Umro sam za svijet kamenja, i postao sam biljka, umro sam za biljni
svijet, i uzdigao se do ivotinje, umro sam za ivotinje, i postao sam
ovjek, pa zato bih se onda plaio smrti? Kada sam umiranjem postao
manji? Na slijedeoj razini umrijet u samo zato da bih se preobrazio, i
meu anele visoko uzletio. Ali i od aneoskoga stanja krenuti dalje, jer:
"sve je prolazno osim Boga". Pa u rtvovati svoje stanje anela da bih
napokon postao ono to je svaijoj mati nedohvatno: postat u
nepostojanje! "Zaista vam kaem ,mi emo se k Njemu vratiti."
Kad bi netko kazao edu u majinoj utrobi: "Gle, tamo vani ureen je
svijet, zemlja je arobna, irom raskriljena, bogata nebrojenim milinama, i
stvarima ukusnim za jelo; po njoj planine, mora, i livade, mirisni vonjaci,
vrtovi, i plodne njive, a nad njom veliajna nebesa, suncem obasjana, zrake
mjeseeve, i svjetlo bezbrojnih zvijezda; uda su njena i divote rijeima na
18

nedohvatu, pa zato onda ti, pijui krv, i dalje ostaje u ovomu tijesnom
zatvoru neistoe i bola?" A to moe edo nego da ti gluho uho okrene, u
posvemanjemu nevjerju, jer slijepi nemaju mate. Ono nikada nije
iskusilo nita izvan maternice, i ne moe zamisliti takav svijet. Pa stoga,
kad sveci u ovomu svijetu kazuju o svijetu onostranu bez mirisa i boje,
nitko ih ne slua; privrenost tjelesnu svijetu golema je zapreka, ba kao i
edu glad za krvlju, koja ga hrani u utrobi majke.
Od svakojakih vrsta znanja, za dan smrtni najbolja je priprema i putna
zaliha znanje o siromatvu duha.
ega si zbilja vlasnik, i to si u ivotu stekao? Koje si bisere izronio s
dna mora? Na smrtnoj e te postelji tvoja tjelesna utila napustiti. Ima li u
tebi duhovnoga svjetla da ti obasja srce? Kada ti grobni prah ispuni oi,
hoe li tvoj grob jasnim sjajem zasjati?
Neki je ovjek poao kod zlatara. "Daj mi vagu," ree, "kako bih mogao
vagnuti svoje zlato." "Odlazi," ree zlatar. "U mene nema sita na prodaju."
"Daj mi vagu," ponovi ovjek, "i prestani se ovako neumjesno aliti." "U
mojemu duanu nema metle," odgovori zlatar. "Dosta, dosta!" povika
ovjek. "Ni rijei vie od ovih ala! Daj mi vagu koju sam traio. Ne pravi
se gluhim, i prestani govoriti u zagonetkama." "uo sam to si rekao,"
odvrati mu zlatar, "niti sam gluh, niti djetinjarim. Znam ja to si traio, ali
gle, ti si drhturavi stari. Ruke ti se tresu, a ono se tvoje zlato sastoji od
najsitnijega trunja, pa e ti se rasuti. Onda e ti rei: "Donesite mi metlu,
da izmetem svoje zlato iz praine." Pa kad pomete zlato na hrpicu, vidjet
e da se ono pomijealo sa prainom; pa e zaiskati sito. Ja sam tvoj kraj
posve sagledao ve na poetku. Idi sada, i neka ti je dobar dan!" Na
poetku pothvata razaberi mu kraj, da se ne bi kajao u Sudnji dan!

PUT SUFIJA
Sufijska knjiga nije od tinte i slova, nita drugo nije, ve srce bijelo kao
snijeg.
NADILAZEI SEBE
Jednoga jutra, neka ena upita svojega ljubavnika da bi ga kuala: "Voli
li me vie, no to voli sebe?" On joj odgovori: "Toliko te volim da sam
19

pun tebe od glave do pete. Od vlastitoga postojanja ne ostade mi nita osim

imena." Ljubi li Boga, onda e za Nj osjetiti isto to i ljubavnik za svoju
dragu.
Ova naa mala sobost dio je pakla. Samo se s pomou Bojom ona moe
svladati.
Vitez bojovnik koji prodire u redove protivnika malen je u usporedbi s
istinskim pobjednikom, koji pobjeuje svoju malu sobost.
Pametni ele nadzor nad sobom; djeca ele slatkie.
Postani, koliko moe, rob, a ne vladar. Izdri udarce: ne budi palica,
budi lopta.
Svatko je dijete, izim ovjeka, Bogom opijena. Nitko nije odrastao, izim
ovjeka, od elje slobodna.
to je zrcalo Bitka? Nebitak. Prinesi na dar nebitak, ako nisi budala.
Ti si sjena: zrakama se Sunca poniti! Dokle e sjenu svoju gledati?
Gledaj i u Njegovo svjetlo!
Moja je mala sobost preminula za ljubav Boje Sobosti, a Bog je ostao
sam; pred stopalima se Njegovim vijem poput praine. Osobna sobost
moe postati prahom, koji uva samo Njegove stope. Budi prah Njegovim
stopalima, a zaradi otiska Njegovih stopa, pa e jednoga dana postati
kruna Njegova.
Pristaje ovjeku dareljivu poklanjati novac, dok veleduje zaljubljenog
lei u predavanju due. Ako u Boje ime udijeli kruh, tebi e se kruhom
vratiti. Ako ivot daje za Boga, tebi e se ivotom uzvratiti.
Ti si zaljubljenik u Boga, i Bog kad tebi doe, ni jedna ti vlas nee na
glavi ostati. Tek jedan Njegov pogled, stotine nalik na tebe u nita e se
pretvoriti, vae sitne sobosti ljubavlju e se Bojom sagati. Ti si kao
sjena, a u ljubavi sa suncem. U prisutnosti sunca, sjena asom nestaje.
Kad svijea gori pri punom sjaju sunca, njezin je plamen tako prestrt
sunanim sjajem da se oku jedva kae. Ne prestaje plamen plamtjeti, ali
mu je svjetlo sunanim sjajem nadliveno. Jednako tako, kad se duh ovjeka
priblii Bogu, biva prevladan duhom Bojim. Osobni duh i dalje ivi, ali
mu se svojstva potpuno stapaju sa svojstvima Boga.
Muku mui i bol boluje, ali si od Boga jo uvijek daleko. Jer se nisi
dovinuo cilja: da umre u sitnosti svoje sobosti. I dok ne umre, tvoj bol
nee uminuti.
Ne moe se penjati na krov bez ljestava. Manjkaju li dvije preke, nee
se moi popeti. Ako je ue prekratko, vjedro ne dosee vodu studenca.
20

Pridrui li se onim, koji se uzdiu s razine ljudskoga duha, drijebac

nebitka, drijebac samoponitenja ponijet e te u visine poput Buraka.
Nee to biti uzlet smrtnika na mjesec, ve e to biti uzlet eerne trske u
eer. Nee to biti uzlet pare u nebesa, to e biti uzlet zametka u svijest.
Ako si zbilja nepostojei, onda e te drijebac neosobnosti donijeti u
istinsko postojanje.
Ubij kravu svoje sitne sobosti to bre moe, kako bi duh tvoje nutrine
mogao oivjeti i pravu svjesnost ostvariti.
Da bi se duhom ostvario, mora sitnom svojom sobou umrijeti, i u
Gospodu oivjeti. Tek e tada tajanstva Gospodnja padati s tvojih usana.
Kad samonadzor i stega uniti tvoje sitnoduje, ta e smrt priiniti bol, ali
e donijeti vjeni ivot.
Nita te ne moe voditi osim sile, koja uva duh poklonika od straara
strelometnih zvijezda. Nitko ne moe ui u odaju od primanja
Bogovelianstva, ako se nije rijeio sitne sobosti. Kako li emo uzai na
nebesa? Neosobnou, vjerom, i bogoslovljem zaljubljenih u Gospoda.
Oisti sebe od svojstava sobosti, kako bi uzmogao vidjeti svoju istu,
nepotamnjelu sutinu.
Tvoja je sitna sobost mati svih idola: tvarni je idol puka zmija, ali
duhovni idol sobosti pravi je zmaj. Lako je razbiti tvarni idol, vrlo lako; a
ludost je misliti da je jednako lako upokoriti sobost. Oh sine, eli li znati
kako sobost izgleda, itaj opis pakla s njegovih sedam dveri. Svakoga
trenutka sobost obavlja in prijevarni; a u svakoj od prijevara utapa se na
stotine faraona i njihovih vojski.
O paune, ne trgaj svoja pera, ve se srcem odalei od gordosti zbog njih:
jer protivnik je prijeko potreban da bi se poveo sveti rat. Ako nema
neprijatelja ne moe voditi svoju duhovnu bitku: da te nije presvojila
pohota, ti ne bi imao prigodu posluati Boju zapovijed. Bez elje nema
samoobuzdavanja: bez protivnika, kakva je potreba za hrabrou? Posluaj,
ne obrezuj sebe, ne idi u pustinjake; krepost je ovisna o putenoj elji. Ako
ne trpi bol samosvladavanja, nikakva te nagrada nee snai. Kakvoga je
samo udivljenja vrijedna ta uzajamna ovisnost, i kako li je uznosita
nagrada, koja srce opinja i jaa ivot duha!
Kakvim me god oruem Bog uini, takvim postajem. Ako me uini
aom, ja postajem aa. Ako me uini bodeom, ja postajem bode. Ako
me uini esmom, ja u toiti vodu; ako me uini vatrom, ja u pruati
toplinu. Ako me uini kiom, ja u donijeti etvu; ako me uini strijelom,
21

ja u probosti tijelo. Ako me uini zmijom, ja u stvarati otrov; ako me

uini svojim prijateljem, ja u ga valjano sluit. Ja sam poput pera u
Njegovoj ruci, kojim on rukuje kako Mu drago.
PROIUJUI SRCE
isto srce zrcalo je bez mrlja, koje odraava slike beskrajne ljepote.
Mojsije, taj savreni svetac, odraavao je zrcalom svojega srca bezmjerni
oblik Onoga, tko je bezoblik, sliku Onoga, tko je okom neugledan. Taj
oblik, ta slika, ne sadri se u nebesima, ne sadri se u oceanu, niti u
svemiru. Jer sve to ima mee i granice, a zrcalo srca je bezgranino.
Rekoe Kinezi sultanu: "Od nas nema boljih umjetnika." Grci nato
priklopie: "Vea je naa vjetina i osjeaj za ljepotu." Da bi se ovo pitanje
rijeilo, sultan odlui prirediti i jednima i drugima takmienje, pa ih
povede u odaju, zastorom na dva dijela razdijeljenu. Kinezi zaiskae u
sultana stotinjak razliitih boja, zaiskae i zlato, srebro, i drago kamenje.
Grci zatraie samo latilo i tkanine za glaanje, pa se iza zastora dadoe
marno na posao. Kad Kinezi zavrie s radom, doe sultan i stade
razgledati njihove zidne slikarije. Osta preneraen, pun strahopotovanja.
Tada Grci podigoe zastor, koji je dijelio odaju na dva dijela. Odraz
kineskih slikarija pade na uglaani zid, i sve emu se sultan as prije divio,
pokaza se na sjajnoj podlozi jo ljepim. Grci su sufiji, koji su, i bez
knjikoga znanja, proistili svoje srce od pohlepe, poude, zavisti, i
mrnje.
Kad se izbistri i istim postane zrcalo tvojega srca, ugledat e u njemu
prizore s onu stranu zemlje i vode. Vidjet e ne samo slike, ve i Njihova
slikara kako sag duhovnoga postojanja, tako i njegova Tkalca.
Sufiji su duino zrcalo bolje od svakoga drugog zrcala, jer uglaae
svoja srca milju na Boga i tihovanjem u Njemu, sve dok im zrcalo srca ne
uzvrati istinskom slikom Izvornika.
U bezgraniju istoga srca razumijevanje vodi u tiinu, jet takvo je srce s
Bogom, ili zbilja, ono je On. Oni, u kojih je takvo zrcalno srce, za sobom
ostavie tek miris i boju; svakoga trenutka oni nesmetano posmatraju
ljepotu. Odbacili su vanjski oblik i razvili zastavu izravnoga vida. Misao
im ode, sve je svjetlost. Dosegnuli su bit i vrhovni Izvor znanja.

22

Ako je srce ozdravilo i od ulnosti se proistilo, tada "milosrdni Gospod

zasjeda na Svoje prijestolje". Poslije toga, On sam vodi srce izravno, jer
srce je s Njim.
Ne mai tijelo travom miomirisnom, utrljaj je u svoje srce. to je trava
miomirisna? Sveto ime slavnoga Gospoda. Licemjer stavlja miomiris na
tijelo, dok mu je duh u pepelitu.
Svatko prema svojemu uvidu i duhovnomu prozrenju vidi nutarnju zbilju
stvari, pa ak i budunost. to je srce istije, to duhozrenje biva jae. to
vie isti zrcalo srca, to vie e se stvari u njemu zrcaliti, to vie se
zastrtih tajni otkriti. Takva nam je duhovna istota dana po milosti Bojoj,
i na uspjeh u proienju srca takoer je boanski dar.
Kad voda navre u amac, to je propast amca, ali je voda ispod amca
njegova potpora. Otkad je Salamun iz srca izagnao elju za bogatstvom i
posjedima, nije sebe nazivao nijednim drugim imenom, osim imenom
"praznoruki". Zaepljen vr, mada na vodama uzburkanim, pluta po njima
zbog svojega praznog srca. Komu je u jedrima vjetar takvoga neimanja, taj
spokojno plovi vodama ovoga svijeta.
O Boe, smekaj nam kamena srca da budu kao vosak; na pla uini
Svojemu uhu milozvunim, i milosti Svojoj ciljem.
Zrcalo srca mora biti bistro, da bismo razluili rugobu od ljepote.
Ako te svaki udarac bude razgnjevio, kako li e onda uglaati svoje
zrcalo? Kako e svoje srce oistiti?
Ako je tvoja misao rua, ti si ruinjak; ako li je trn, ti si trijee za
potpalu.
Ljepota srca trajna je ljepota: s njezinih usana pije se voda ivota.
Uistinu, i voda, i onaj tko vodu toi, i onaj tko vodu pije sve troje biva
jedno kad ti razbije svoj talisman. Takva se jednost ne moe dokuiti
umovanjem.
Srce se isti pobonou. Ako je zrcalo srca pod pokrovom od stvrdnute
neisti, velik se posao ienja trai do punoga sjaja. Ako je zrcalo pod
tananim slojem, na plodnu brazdu nalik, samo je malo ienja potrebno.
SLOBODNA VOLJA
Boja je slobodna volja poticaj naoj slobodnoj volji. Njegova je
slobodna volja nevidljiva ispod praine; ona tvori nau slobodnu volju.
23

Njegove zapovijedi nama priznaju nau slobodnu volju. On nas ne

prisiljava na posluh, On nas na posluh poziva.
Nema sumnje da ljudska bia imaju slobodnu volju: pogledajmo sav taj
oigled dokaza oko sebe. Nitko ne izdaje zapovijed kamenu: "Doi!" Niti
itko od neive stvari oekuje odgovor. Slino tomu, nitko nikomu ne kae
da poleti, niti slijepcu kae da gleda. Nitko ne veli kamenu: "Zakasnio si",
niti pita palicu: "Zato si zadala onaj udarac?" Niti bi itko govorio te stvari
ikomu u koga nema slobodne volje, i tko sve to ini, mora initi. Obveze i
zabrane, ast i prijekor tiu se samo onih, u kojih je slobodna volja.
Ljudska bia imaju slobodnu volju u stvarima nepravde i zlodjelnitva.
Ta je slobodna volja svojim korijenom u naemu duhu i srcu.
Evo prispodobe da rasvijetli razliku izmeu prisile i slobodne volje: kad
te obuzme strah, ruke ti zadrhte, i to je nehotni tjelesni in. Prestraeni e
moda i nasrnuti na blinjega. Bog je omoguio obje te kretnje, ali njih se
ne moe jednaiti. Moda e poaliti zbog udarca kojega si nekomu
zadao, ali nitko se nee kajati zbog nehotinoga drhata.
Slobodna je volja sol nae odanosti Bogu, inae u njoj ne bi bilo zasluge.
Zemlja se okree oko svoje osi bez vlastita htijenja, i njezino kretanje ne
podlijee ni nagradi ni kazni. Samo one stvari koje poduzimamo od
slobodne volje, nai e se na vagi Sudnjega dana.
Tvoja slobodna volja, tvoja mo da izabere dobro ili zlo, pojaava se
nadahnuima anela i zavoenjem avola. Aneo i avao, nudei nam
izbor opreka, tjeraju nas da se sluimo slobodnom voljom, tom
sposobnou u nama samima.
Slobodna je volja nastojanje da zahvalimo Bogu za Njegovo
dobroinstvo; ve zakucan usud, nijekanje je toga dobroinstva.
Duhovno prosvijetljeni slobodni su u izboru svojega posveenja svijetu
koji dolazi; budalasti slobodno biraju da rade za ovaj svijet.
"Zbog mojega prekrasnoga perja trpim na stotine nevolja", alio se paun.
"Ptiari mi postavljaju prugla, lovci me gaaju, a sve zbog perja. Budui da
u mene nema ni snage ni samonadzora da bih sebe zatitio, bilo bi mi bolje
poupati perje. Ono stalno napastuje moju gordost." Ljudska darovitost i
postignua vode u pad duhovno slabe. Slobodna volja vodi k dobru samo
kad se njom slui netko, u koga ima samonadzora, i tko je bogobojazan.
Samonadzorom i udorednom zatitom, duhovna se snaga takve osobe
pojaava kad se ova slui slobodnom voljom. Ako nema ni samonadzora ni
24

udorea, onda bi se valjalo kloniti slobodne volje, prije no to se s njom

ne zastrani u grijeh.

25

OKO KOJE VIDI

Sloboda od predrasuda daje oima svjetlost i mo razbira, dok te
sebeljubivi poriv oslijepljuje, i predrasuda pokapa tvoje neznanje u grob.
Bez predrasuda, neznanje postaje mudro; s predrasudom, znanje biva
izopaeno. Odupri se napasti, i tvoj e se vid izbistriti; postupaj samoivo,
pa e oslijepiti, i robom e postati.
Premda sve ove tjelesne ljuture diljem svijeta ive po milosti Mora due
nema bisera ba u svakoj koljci. Otvori oi i pogledaj u svaije srce,
otkrij to ima unutar svakoga, jer taj se skupocjeni biser rijetko nalazi.
Kad je uho osjetljiva sluha, ono postaje okom. Inae bi se rije
Gospodnja u uhu uzamila, i ne bi stigla u srce.
Oko koje vidi bolje je od tri stotine sljepakih tapova: jer oko umije
razabrati biser od pijeska.
Svjetiljke su razline, ali je svjetlost ista: onostranska. Gleda li
svjetiljku, sebe e izgubiti: jer odatle se javlja privid broja i mnogosti.
Usredotoi se na svjetlost, i vidjet e svijet dvojstvu na nedohvatu,
dvojstvu, koje nam je s netrajnim tijelom dano. O ti, koji si jezgra
postojanja, znaj da nesloga izmeu muslimana, zoroastrijanaca, i idova
ovisi o razlici njihovih gledita, kakva se navodi u ovoj prii:
Neki Indijci dovedoe slona, pa ga zatvorie u tamnu sobu. Gomile su
ljudi ulazile u tamnu sobu da bi gledale slona. Budui da pogledom nisu
mogli prodrijeti kroz mrak, svako htjede rukom opipati slona. Ruka
jednoga ovjeka taknula je slonovu surlu. "Taj je stvor nalik na morsku
pijavicu", ree taj ovjek. Ruka drugoga ovjeka napipa slonovo uho.
Njemu se slon bez ikakve sumnje uini lepezom. Ruka treega kliznu niz
slonovu nogu. "Po meni, slon ima oblik stupa", izjavi on. etvrti, opet,
dotaknu slonova lea. "Nedvojbeno, slon je poput carskoga prijestolja",
ustvrdi. Opisi su im bili razlini, jer su ovisili o njihovim razlinim i
djelominim prilazima. Da je svatko od njih ponio svijeu, razlika ne bi
bilo. ulno je oko ba poput dlana ruke: dlanom ne moe prekriti cijeloga
slona.
Oko Mora jedna je stvar, a pjena posve druga. Pusti pjenu neka se
rastoi, ona je sama po sebi predmet gledanja; i zagledaj se u More, u oko
Stvarnosti. More se danonono razbacuje pregrtima pjene. A ti o
zaudne li stvari! sav si obuzet pjenom, a ne morem.
26

Ako svetac nosi veo ludila, hoe li ga slijepac prepoznati? No ako je

nutarnje oko otvoreno, vidjet e duhovnoga diva ispod svakoga kamena.
Oku koje je otvoreno, plat svakoga dervia krije Mojsija u svojim
naborima.
Jer je tvoj pogled tako skuen, zatvori oi i gledaj oima Boga. Njegov
vid u zamjenu za na kakva dobit! Njegovim boanskim vienjem nai
e sve to eli.
Blizina Bogu daje vid oku.
Koliko je tko duhovno prosvijetljen, i koliko je osvjetlao zrcalo srca,
toliko e vidjeti skrovito znaenje stvari. to ti je srce istije, to nutarnjim
okom vie vidi.
Vanjsko svjetlo dolazi od sunca, dok je nutarnje svjetlo sjajni odraz
boanske krasote. Svjetlo kojim oko svjetli, zapravo je svjetlo srca, dok je
svjetlo koje puni srce, svjetlo Boje, i ono je isto i nevezano za svjetlo
uma i utila.
Svatko je svjestan Boje milosti, i svatko je svjestan Njegove veliine.
Svatko uzmie pred Njegovim gnjevom, a prianja uz Njegovu milost. Ali
Bog je sakrio Svoj gnjev u Svoju milost. To je Boja tajna i mudrost. Ljudi
od dobroga razbira koji svjetlom Bojim gledaju, time se razlikuju od onih,
koji vide samo najblie, vanjsko oblije stvari.
Premda gospodar bijae vrlo dareljiv, ipak se ne moe mjeriti s Tvojim,
Gospode, darom. Gospodar mi pokloni eir, a Ti glavu i razum, on mi
darova kaput, a ti visok stas. Zlatnicima me obdari, a ti rukom koja ih broji,
pokloni mi mazgu, a ti znanje jahanja. Gospodar mi dade svijeu, a Ti
oinji vid. On mi isplati nadnice, a ti ivot i postojanje, on mi obea
bogatstvo, a ti istou duha.
Sposobnost razbira naputa onoga, tko je opijen u praznim eljama. Onaj
tko odlae tu au, on pali svoje nutarnje oko, i to je skriveno biva otkrito.
Veina ljudi ne umije prozreti sutinu svojstava boanskoga savrenstva.
Na svijetu nema niega tajnovitijeg od sutine i svijesti Boje. Njegova su
svojstva tajne; sutine tih svojstava tajne su nad tajnama. Oni koji se
dovinu savrenstva, sposobni su prodrijeti u te tajne, i tako razumjeti
sutinu samoga Boga. Oni su Njegovi istinski ljubitelji, i od Njih nita nije
skriveno.
Kad si poinio bezakonje, a da za to nisi platio? Kad si neto dobro
uinio, a da te nisu zasuli blagoslovi? Ako se uhvati ueta spasonosne
rasudbe, i pogleda po svijetu oima vidovitim, nee ti trebati Sudnji dan
27

da bi vidio posljedke svojih djela. eli li isto srce, posmatraj pomno, i

gledaj gdje svakomu inu priljee njegov uin.

IVOT U DUHU
Druenje s Bogom tvoje e trnje pretvoriti u rue.
IVOT VJERE
Nagrade za ivot vjere i odanosti Gospodu jesu ljubav i unutarnji zanos, i
sposobnost da se primi svjetlost Boja.
Kad teret utovari u lau, ini to u dobroj vjeri da ti laa nee potonuti,
da e sretno stii na drugu obalu a ne zna hoe li. Kae li: "Neu se
ukrcati dok zasigurno ne saznam to mi slijedi", tada nee obaviti nikakav
posao: jer tajna te dvije sudbine nikada se ne otkriva. Trgovac maloduni
niti gubi, niti dobiva; ne, on gubi, jer ostaje bez svojega bogatstva. Samo
oni gorljivi u svojoj potrazi, oni koji vjerno trae plamen, nai e svjetlost.
Budui da svaki pothvat polazi od nade, vjera je zacijelo najvrijedniji
doseg nade, jer vjerom se osvaja spasenje.
Napjevi Davidovi mile se vjerniku, dok nevjerniku nisu bolji od kripe
piljenja drva.
Osvjei svoju vjeru, ali ne govorenjem. Tajno si osvjeio svoje elje. Sve
dok su ti elje svjee, vjera nije, jer elja je ona, koja zakljuava vrata.
Odani se vjernik klanja voljko, nastojei Bogu ugoditi, i posveujui
tomu svoj ivot. Nevjernik se klanja Bogu nevoljko, posveujui sebe
ispunjenju svoje elje. Istina, on vodi rauna o Bojoj tvravi, ali tvrdi da
njom zapovijeda. Vjerni poklonik brine se o toj tvravi zbog Kralja, a ne
zbog moi ili poloaja.
Svjetlo vjere gasi vatru ulne pomame. U Sudnji e dan vjera stati
nasuprot ulnosti, budui da je vjera pobuena Bojom milou, a ulnost
Njegovim gnjevom. eli li svladati zlo vatreno, utiaj mu plamen vodom
boanske milosti. Odani vjernik vodoskok je te vode milosti: isti duh
dobrotvoritelja jest Voda ivota.
Sva se tjeskoba pretvorila u vjernost, sav mute u istou! Svojstva
ljudske naravi ponitena su, Boja su svojstva nastupila!
28

MOLITVA I MISAO NA BOGA

Da je isteklo vrijeme za molitvu, ovaj bi svijet postao za tebe mrano
mjesto, a suze razoaranja i bola tekle bi ti iz oiju poplavno; jer svatko
uiva u nekomu inu poklonstva, i preteka bi mu bila takva uskrata, makar
i na kratak as. To razoaranje i bol vrijedni su stotinu molitava: ta to je
obredna molitva u usporedbi sa arom ponizne enje?
Jedan je ovjek nou dozivao Boga sve dok mu usne ne postadoe slatke
od Bojega imena. "A to sada, ti kukalo i jaukalo," javi se Vrag, "gdje je
odgovor 'tu sam' na sve tvoje povike 'Boe, boe?' Ni glasak da sie s
prijestolja pa dokle e ga utaman dozivati?" Slomljena srca ovjek lijee
da spava. U snu je uo boanski glas: "Tvoj zov 'O Boe!' Moj je odziv
'ovdje sam'. Tvoja arka molba Moja je poruka, i cijela tvoja stremnja da
Me dostigne nije nita drugo nego Moje ruke pred tvojim stopalima, to ti
skidaju okove i privlae te k Meni. Tvoja ljubav i strah oma je za Moju
milost! A na svaki tvoj krik 'O, Boe moj!' Ja odgovaram po stotinu puta
'ovdje sam'."
Toliko sam se molio da sam se pretvorio u ivu molitvu svatko tko me
susretne moli me za molitvu.
Pij Rije Mudrosti, jer ona je blistava svjetlost, koju je Bog zbog tebe
velom prekrio, kao da oblakom zastire sunce o ti, ije bi oi proplakale
kad bi gledale u srce sunca.
Pij ovu svjetlost, duo, da bi uskoro mogla ugledati onu istu Svjetlost,
jarku, nezastrtu, koja ti je sada skrivena.
I uzleti visinama kao sjajna zvijezda da, pod svodovlje nebesko, pod
nebosklone uzleti, niim uvjetovana, nebosmjerna, izvan tea zemaljskih,
put prejasnoga sunca.
Nikad ne ostani bez misli na Boga, jer misao na Nj daje snagu, perje,
krila ptici duha.
Molitvu ne ini samo propisan nain. Propisana molitva ima svoj poetak
i kraj, poput svih oblika i tijela, i svega to se slui govorom i zvukom, ali
dua nije niim uvjetovana, i beskrajna je: ni svretka joj, ni poetka
nema... Molitva je utonue i nesvjesnost due, to sve druge naine ostavlja
izvan sebe. U tomu asu ni Gabrijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu
istomu. Tko ovako moli izuzet je od svih vjerskih obaveza, jer je lien
razuma. Sjedinjenje sobosti s boanskom jednotom dua je molitve.
29

Svrha obredne molitve nije u tomu da se po cio dan klanja i niice

lijee. Svrha joj je da razvije molitven stav, kojim e duhovno stanje,
molitvom zadobijeno, odravati u svako vrijeme. Bio ti u snu, ili budan, u
poslu, ili na odmoru, vazda bi morao na Boga pomiljati: da bi bio jedan od
onih koji su "stalno u molitvama."
Ova moja kazivanja uistinu su molitva Gospodu, rijei koje mame dah te
Jedne slatkoe. Trai li odgovor od Boga, kako moe propustiti molitvu?
I kako moe utjeti, znajui da On uvijek odvraa na tvoje "o Boe, gdje
si?" Svojim "tu sam!" Tih je Njegov odgovor, ali ga moe outjeti od
glave do pete.
Tebi su dani hvalospjev i molitva, ali ti molitva uini srce gordim. Sebe
vidi kao prisnoga prijatelja s Bogom, no mnogi se tako od Boga udaljie.
Kad bi ljubav bila samo duhovna, ne bi bilo trapljenja postom i
molitvom. Darovi kojima ljubavnici jedno drugom daruju, nisu nita drugo
nego vanjski oblik, koji svjedoi nevidljivu ljubav, ba kao to dobro djelo
otkriva srce puno ljubavi.
Dok je koraao putem, Mojsije zau pastira koji se Bogu moljae, nudei
Mu da Ga slui, da mu sobu sprema, kosu da Mu elja, pere Mu rublje i
noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi. Ukori Mojsije pastira zbog
svetogra: "Bog ne treba takvih usluga od tebe." Pastir, zdvojan, razdra
svoju odjeu i ode u pustinju. Te se noi Bog ukaza u snu Mojsiju, i
opomenu ga ovako: "Ti si mojega slugu odaleio od Mene. Nisam ustoliio
bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, ve zbog dobra Svojih slugu. Njihovi
Me slavopjevi ne uzvisuju, ve njima udjeljuju istou i sjaj. Ne gledam na
njihove rijei, ve na njihov duh i uvstvo. Gledam u njihova srca da vidim
jesu li lijepa, zato jer je srce sutina. Ja elim ar i plamen, ar i plamen!
Rasvijetli svoju duu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i rijei!"
Odvojenost od Boga je kao pad u zdenac; pomisao na Njega je konopac.
Utihni, i u tihosti kreni u nepostojanje, i kad ga ostvari, sav e se u
hvalu pretvoriti!
Hrani svoje srce ljubavlju Bojom, da bi postao besmrtan, a lice da ti
obasja boanska svjetlost.
Tvoje tijelo od vode i gline, taknuto dahom Isusovim, iri krila, pticom
postaje, i odlijee. Tvoja hvala Gospodu dah je tvojega tijela od vode i
gline. Ono postaje rajskom pticom, kroz dah isrenosti tvojega srca.

30

OSVAJANJE VRLINA
Bog je stvorio tvarni svemir da bi sebe oitovao, i da bi se otkrilo blago
Njegove mudrosti. Rekao je: "Bio sam blago neotkrito." Posluaj! Jednako
tako ne smije dopustiti da tvoja duhovna stvarnost potone, umjesto toga
mora djelom oitovati svoj duh.
Druenje sa svetima od tebe ini sveca. Bio ti kamen, bio ti mramor,
postat e dragulj, ako druguje s ovjekom srca.
Boe sauvaj, ne traim ja nita od bogostvorenih bia: unutar mojega
srca ima cio svijet zadovoljstva.
Ljubaznost, srcem i duom neiskrena, nalik je bilju na tlu pepelnomu, o
prijatelji. Pogledajte ga izdaleka i proite: jer ne prija ni jeziku kao hrana,
ni nosu kao miris.
Obeanja i sporazumi prekreni, posljedica su gluposti; vjernost vlastitoj
rijei pristaje onomu, tko se Boga boji.
Nikada na ovomu svijetu kunje ne vidjeh nita skupocjenije od valjana
karaktera. U koga je god dobra ud i karakter, taj e biti spaen na Sudnji
dan, dok propast eka srcem neiste, vrlinom oskudne.
Nijedno se zrcalo ne vraa u gvoe; nijedan se kruh ne vraa u penicu;
nema groa zrela da opet bude kiselo. Sazrij, i ne daj se promjeni na loe.
Postani Svjetlost.
Bog je kao slikar, koji radi na slikama Svojega stvorenog svijeta.
Svakoga trenutka On upisuje to Mu se mili na stranici njihove misli, a
potom upisano brie. Uklanja gnjev i na njegovo mjesto stavlja
zadovoljstvo. Brie sitnoduje, i upisuje veleduje. Taj posao tee i jutrom i
veerom. Njegova te ruka i puni i prazni.
to je pravda? Staviti neto na mjesto gdje ono spada. to je nepravda?
Staviti neto na krivo mjesto.
Vrline i miline znaci su sljedbenika Bojega, one su stope ovjeka, koji
Mu je odan.
Tvoja nia, paklenska priroda napastuje te i zavodi, ali ti se hrabo bori, i
cijela ti je dua sada ista. Bogu za ljubav utulio si vatru pohote, i ona se
pretvorila u svjetlost koja vodi. Vatra gnjeva postade izdrljivost, tama
neznanja preobrazi se u znanje, plamen pohlepe u nesebinost, a trnje
zavisti u rue ljubavi. Ugasio si te vatre Bogu za ljubav, i svoju si plamenu
narav preobrazio u zelen vonjak. Slavuji spomena na Boga i Njegovu
31

slavu, slatko pjevaju u vrtu tvojega srca. Odazivajui se pozivu Bojem,

donio si vodu duha u ognjeviti pakao svoje due.
IZBJEGAVANJE ZAMKE
Znaj da je svaka rava navada trnov grm. Uostalom, mnogi je put to trnje
probolo tvoje tabane.
Poe lav sa zecom na zdenac, i zagleda se u nj. Ugleda vlastiti lik, i kraj
njega tustoga zeca. Netom je spazio svojega "protivnika", pusti on zeca, a
sam skoi u zdenac. Pade u jamu koju je sam sebi iskopao: njegovo je
zlosilje po njemu uzvratno udarilo.
O itatelju, mnoge pogreke koje u drugima vidi, zapravo su tvoje
vlastite, u blinjima odraene! U drugima vidi sve to si sam vidi svoje
licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgraa, zbiljski su
tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidi tako jasno, inae bi sebe svom duom
zamrzio. Poput lava koji napada svoj odraz u vodi, ti samo sebi teti, o
budalasti ovjee. Kad padne na dno bunara svoje vlastite prirode, tada
e znati da je greka u tebi.
Kao to prorok ree: "Vjerni su zrcalo jedni drugima."
uvaj se, i ne dopusti sebi uiniti ono, to se kosi s tvojim poimanjem
dobra, a oslanjajui se na misao da e se kasnije pokajati i zaiskati Boji
oprost. Pravo kajanje munjevno sijeva grizodujem i pljuti suzama
trebaju mu munje i oblaci, ba kao to su toplina i kia potrebni zrijenju
voa. Bez munje srca i kinih oblaka oiju, kako stiati vatru boanskoga
gnjeva? Bez munja i oblaka, kako e iknuti trava i bistri vodoskoci?
Du duhovnoga puta nema uega klanca od ovoga: sretan je onaj, tko ne
prti zavist kao suputnika. Postani prah pod nogama bogolikih, i pospi
prahom glavu zavisti.
Zbog srdbe i putenosti ovjeku se oi ukrie, zamagli mu se duh, te
zastrani od istine. Kad se javi samoivost, vrlina se sakrije: i stotinu se
velova podigne izmeu srca i oka.
Svatko ko primjeuje vlastite pogreke vie no pogreke drugih, zacijelo
e povesti rauna da sebe popravi. Svjetovnjaci ne gledaju sebe, i zbog
toga jedni druge optuuju.
Kad samo kua, pa se nenavist i prijevarnost jave, i rodi se neznanje i
lakoumlje, znaj, kuao si od bezakonja.
32

Suzdri svoj bijes: ne dopusti mu da ti se kroz grlo popne kao hrana koju
povraa. Za nagradu e slatke rijei primiti.
Znaj da rije naglo s jezika odapeta nalikuje strijelici, otposlanoj s luka.
Sine, ta se strijela nee s puta vratiti; ti mora sagraditi branu bujici ve na
izvoru. O jeziku, ti si neprolazno blago. O jeziku, takoer si i neprolazna
bolest.
Tko god ne uzlijee put Gospodara Slave, bez sumje misli da je savren.
O gordi ovjee, nema stranije bolesti due, nego to je umiljaj o
savrenstvu. Srce i oi morat e silno krvariti prije no to te napusti
samodopadnost.
Tvoja rije i postupak ne smiju se jedno drugomu suprotiti, da bi tvoj
ivot bio prihvatljiv Bogu.
O brate, mudrost u tebe uvire iz presvijetloga sveca Bojega, ali to je
samo pusta posudba. Iako je kua tvojega srca iznutra osvijetljena, izvor
svjetlosti je svjetlonosni susjed. Odaj mu hvalu: ne budi ni tat ni
neuljudan, budi paljiv bez samoivosti. Kae se da ovo posueno stanje
slave odvodi vjerske zajednice daleko od vjerskoga zajednitva.
Kad osoba samozaljubljena vidi da netko grijei, osjeti gdje se u njoj
podie plamen pakla. Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere; ne
prepoznaje drskost vlastite due.
Mnogi taj ovjek ini djela pobona s oima uprtim put pohvale i
nagrade. To je zapravo preruen grijeh. Ono to takvi pobonici smatraju
istim, uistinu je prljavo.
U svojoj se zavisti ali: "Ja vrijedim manje od toga i toga. Njegova vea
vrijednost pojaava moju manje-vrijednost. Zaista, zavist je porok; sama
po sebi gora je od ikakve manjevrijednosti.
Jednoga dana mi dograbi devinu uzdu, i, oponaajui ovjeka, krene
pred devom kao predvodnik. Jer ga je deva spremno slijedila, mi se zaludi
milju o svojoj vanosti. Bljesak te misli oine devu.
"Naprijed, samo uivaj," proguna deva. "Ja u ti ve pokazati."
Uto stigoe do obale iroke rijeke, pa naglo zastadoe.
"Vodiu preko brda i dola," ree deva, "zbog ega smo zastali? O emu li
se radi? Kreni naprijed kao to ovjek ini! U rijeku zagazi! Ti si moj
voditelj i elnik; ne zastaj na pola puta, ne gubi korak!"
"Ali ova je rijeka iroka i duboka," rei e mi. "Strah me je. Sva je
prigoda da emo se utopiti."
"Hajde da vidim koliko je duboka," ree deva, i hitro zagazi u rijeku.
33

"Voda mi dosee samo do koljena," nastavi. "Slijepi miu, emu briga?

Zbog ega si se usplahirio?"
"Tebi je mrav, a meni je zmaj," odvrati mi. "Velika je razlika izmeu
tvojega i mojega koljena. Ako voda dosee do tvojega koljena, razborita
devo, onda ona mjeri pune dvije stope iznad moje glave.
"Sljedeega puta ne budi ovako drzak," ree deva, "da ti iskre mojega
gnjeva ne bi sagale i duu i tijelo. Oponaaj mieve kakav si sam; neka se
mievi ne nameu devama."
"Kajem se," kaza mi. "Za ime Boje, prenesi me preko ove strane vode,
hoe li?"
"Sluaj me," odgovori deva, saalivi se na mia. " Popni mi se na lea i
sjedni na moju grbu. Ovaj je dio puta meni povjeren; mogla bih prenijeti
stotine tisua takvih kakav si ti."
Budui da nisi vladar, budi jednostavan podanik; budui da nisi kapetan,
ne zapovijedaj kretanjem broda. Budui da nisi prorok, idi tragom onih
koji od tvarnoga predjela putuju u duhovni. Budui da nisi usta za Boju
rije, budi za nju uho.
Sve dok te moe potkupiti laska, o budalasti ovjee, tvoje e pogreke i
nedostatci upadno striti. Kako e se tvoj karakter popraviti ulagivanjem i
laima? U srcu gomila laske i pohvale kao da su blago, ali zapravo bi
prijekori i zamjerke duhovnih osoba bili za tebe bolji. Ne gutaj med
duhovno izgubljenih, ve gutaj u duhovnih kraljeva, pa e ti srea i ast
pripasti. Pod zaklonom duha tijelo duom postaje.
Pakao je zmaj sa sedam glava. Pohlepa je meka koja te mami u njegovu
klopku.
Kad te netko prekorijeva, ili se s tobom u sudu razilazi, u srcu ti se tada
rodi malen mrav mrnje i neprijateljstva. Ako smjesta ne zgnjei toga
mrava, on bi mogao narasti u zmiju, ili ak u zmaja.
La ne donosi utjehu izmuenu srcu: voda i ulje ne raaju svjetlost. Samo
e istina donijeti utjehu: ona je meka koja privlai srce.
Vodstvo je otrov, osim za onoga tko posjeduje u srcu protuotrov.
Zloba potjee iz pakla, i budui da je tvoja zloba dio pakla, ona je
neprijatelj tvoje vjere, one, koja te potie na putu u nebo. I jer si u stisku
zlobe, ti si takoer dio pakla, stoga pripazi! Dio tei k cjelini.
Tko svijetom sije sjeme kalja, njega se uvaj! Ne tragaj za takvim u
vrtovima rua!
34

Osoba koja stjee vjersko znanje, kako bi se mogla njim podiiti i svoj
ugled poveati, a na raun svojega duhovnog prosvjetljenja, jednako je
rava kao i tragatelj za svjetovnjakim znanjem. Takvo je znanje
besadrajno i bez due, a njegov vlasnik jadikuje kad mu se u blizini ne
nae nikakav sluatelj, jer po njegovu sudu nema nita bolje od
sluateljstva. Takvo je znanje svjetovnjako, i ne donodi duhovnu slobodu.
ak i ako u tebe nema mana kakve su u drugih, ne budi zbog toga
samodopadan; jer e moda te iste mane kasnije postati tvoje. Nisi uo
Boje razuvjeravanje "ne boj se", pa zato se osjea sobom tako
zadovoljan? Iblis je godinama uivao velik ugled, ali je na kraju ostao bez
asti, i njegova se slava okrenula na sramotu. Sve dok tvoja brada ne
poraste, ne rugaj se ovjeku golobradu.
Kakve e isprike ponuditi, srce moje, zbog tolikih mana? Takva
postojanost od strane Ljubljenoga, a gle, takva s moje strane nevjera!Takva
veledunost Njegova, a takva moja sitniarska opreka! Toliko milosti od
Njega, toliko pogreaka koje poinih! Takva zavist, takva naopaka mata i
tamne misli srca, a On me tegli i nosi, i slatkom me hranom nutka o
kakva dareljivost s Njegove strane! Zato me toliko nutka? Da bi moja
gorka dua slatkom postala. emu me toliko tegli i nosi? Da bih se
prikljuio drutvu svetih. Kajem se zbog svojih grijeha, na usnama mi je
ime Boje; u tomu asu on me dovlai da bi me mogao iva otkupiti!

KUNJE I PATNJE
Otra stega i tvrd postupak pe su u kojoj se srebro oslobaa troske.
Takva kunja proiuje srebro; u vrijenju se drozga die na povrinu.
Ljudska su bia poput neutavljene koe: uzmi gorku kiselinu i svom je
snagom utrljaj u kou, i koa e omekati, postat e gipka i prekrasna.
Slino tomu, ako tavi ljudsku duu strogom stegom i patnjama, ona e se
postupno proistiti, proljepati se, jakom postati. Ali ako ne umije sebe
trapiti, onda prihvati muke koje ti Gospod daje, jer nevolje koje ti alje
Prijatelj, sredstvo su tvojega proienja. Bolesnima e lijek postati pitak,
kada se posvete vlastitomu zdravlju.
Vatra koja tali eljezo i zlato je li dobra svjeoj dunji i jabuci? Jabuka i
dunja tek malko su nezrele; nenalik eljezu, treba im blaga toplina. No blag
plamen nedostaje potrebi eljeza, ono udno privlai na se ognjeni zmajev
35

ar. To je eljezo dervi koji izdrava muke: pod ekiem i vatrom, on se

sretno i crveno ari. Baca se u samo srce ognja.
Nema opisa za patnje onoga svijeta. Patnje ovoga svijeta, potrebne kao
priprema za onostrane patnje, lake su u usporedbi s njima. Sretni su oni
koji su zaronili u patnju, potrebnu duhovnomu proienju, i koji
dragovoljno uzimaju na sebe bol sluenja Gospodu, i tako ublauju patnje
onostranstva.
Kad nam Bog eli pomoi, On nam poalje pla, ali suze to zbog Njega
padaju donose sreu, i tragom svojim, smijeh. Tko god to predvidi, taj je
sluga Boji. Gdje voda protjee, ivot cvjeta: gdje suze padaju, boanska
se milost javlja.
Kad Bog dodijeli ovjeku odreenu sudbinu, to ovjeka ne iskljuuje iz
dobrovoljna pristanka, elje, i slobodne volje. Ali kad Bog poalje patnju,
duhovno slabi tada od Boga pobjegnu; u Boga zaljubljeni, naprotiv, jo
blie Mu se primaknu. Dok traje bitka svi se plae smrti, no kukavni se
povlae, dok hrabri juriaju na protivnika. One hrabre strah nosi naprijed,
dok oni slaboga duha umiru u sebi. Patnja i strah su kamen kua, koji lui
junake od kukavica.
Bog je stvorio alost i patnju, kako bi se srea nasuprot njima jasno
ocrtala; jer skrovite e se stvari oitovati pomou svojih opreka. Budui da
Bog nema opreke, On je skriven.
Jedna je ena svake godine raala sina, no dijete nikada ne bi poivjelo
dulje od est mjeseci; preminulo bi za koja tri, etiri mjeseca ivota. ena
je plakala govorei: "Avaj, o Boe, devet mjeseci nosim teret, a tri se
mjeseca radujem. Moja radost nestaje bre od duge nebeske." Zbog teke
svoje muke ena se poali ljudima Bojim. Dvadeset je sinova na ovaj
nain pokopala; ivote im je prodirala nagla vatra.
Tada jedne noi pokaza joj se vjeni vrt, zelen, pun slasti i lasti. Opije
to vienje enu. Ugleda svoje ime upisano na zidu palae; i jer je imala
duboku vjeru, znala je da je ime njezino. Poslije toga ljudi Boji joj rekoe:
"Ovaj je blagoslov namijenjen onima, koji su svojim ivotom istinski
sluili Bogu, pa su stoga zasluili svoje mjesto za stolom od gozbe. Budui
da si nekada bila spora u traenju Bojega zaklona, Bog ti je umjesto toga
poslao ove nevolje."
"Gospode", zavapi ena, "daj mi ovakvih nevolja jo za stotinu godina,
pa i vie! Prolij moju krv!"
36

Kad je unila u vrt, ugledala je tamo svu svoju djecu. "Ja sam ih bila
izgubila," kliknu ena, "ali ih Ti nisi izgubio."
Plai poput vodeninoga kotaa, da bi zeleno bilje moglo niknuti u
dvoritu tvoje due.
Kad osjeti bol, zahvali za nj Bogu, jer taj je bol u Njegovim rukama
blagotvoran. Kad on bude htio, bol e postati radost, a lanci sloboda.
Nema na svijetu posvemanjega zla: zlo je srazmjerno dobru. Ne postoji
na svijetu ni otrov, ni eer, koji nekomu nije pomo, a nekomu odmo.
Zmijinji je otrov ivot zmije, ali je smrt ljudskomu biu. More je raj
ribama, ali se ivotinje u njemu utapaju.
Udara li tapom dikobraza, on se iri, i postaje krupan i debeo. to vie
ga tue, to vie se iri. Dua istinskoga vjernika nalik je dikobrazu, jer
biva snanija i otpornija to vie je snalaze udarci bola. To je razlog s
kojega Gospod alje vea ponienja i jade prorocima, nego ostalim
ljudima.
U nas su rizince svih stvari, i Mi s vremena na vrijeme, u stanovitoj
mjeri, stvari aljemo na zemlju. Bez vode, zemlja ne moe postati opekom,
niti moe postati opekom ako je vode previe.
Jedini On ima pravo lomiti, jer Jedini On moe slomljeno ucijeliti. Onaj
tko zna kako saiti, zna i kako rasparati: to god On proda, zauzvrat kupuje
neto bolje. On do temelja rui kue, a tada ih asom podie da budu za
ivot jo udobnije nego prije. Budui da on ini cijelim to je slomljeno,
Njegova je lomljava zapravo ucjeljenje.
Vjera donosi srcu olakanje od patnje i tuge, posrnula vjera vodi u oaj i
muku.
Gorka okrutnost Duha pretvara me u biser! Jer biseri i koralji niu u
gorinama mora.
Gle kako se nosa s teretom bori! Takav je i napor onoga, tko gleda
istinu stvari. Tereti su temelji lagode, a gorke su stvari prethodnice uitka.
Raj je opkoljen stvarima koje ne volimo, dok su vatre pakla unutar kruga
naih elja.
alost te za radost sprema. Bjesomuno izmete sve iz tvoje kue, kako bi
nova radost unila i nala sebi mjesto. alost stresa uto lie s grane
tvojega srca, da bi umjesto utoga izlistalo svjee, zeleno lie. Ona upa
truo korijen, kako bi novo korijenje, u zemlji skriveno, imalo mjesta za
rast. Ma to alost iz tvojega srca izagnala, neto daleko bolje doi e na to
mjesto.
37

Pogledaj svijet ivotinja, od komarca do slona: sve su one lanovi Boje

porodice, i za svoju hranu svaka o Njemu ovisi. Kakav je odlian
snabdjevatelj Gospod! Sve ove alosti srca raaju se iz pare i praha naega
postojanja i naih ispraznih elja.
Ne zdvajaj, budi veseo, i zovi u pomo Jednoga, tko se odaziva zovu, i
kai Mu: "Oprosti nam, Ti koji voli pratati."
Iako ti je sudba bezbroj puta postavljala zasjede, ona e ti na kraju podii
ator u nebesima. Od ljubavi Svoje i dobrote, Bog te plai i prepada, da bi
te poveo u kraljevstvo sigurnosti.
Gdjegod gori svijea patnje, tu se spaljuje na stotine tisua ljubeih dua.
Te ljubee due koje su Bogu blizu, poput leptirica su pred svijeom
Njegova lica. O srce, poi tamo gdje te susreu due iskrene, koje ti mogu
biti zatitni oklop od patnje, i koje ti u vlastitu srcu mjesto nalaze, da bi te
natoile vinom ljubavi, kao da si aa. Prihvati svoje mjesto u njihovim
duama! Podigni svoj dom na nebesima!
Nevjernik zamilja da me povrijedio. Ah ne, on je samo obrisao prah s
Mojega zrcala.
Uinci i plodovi Bojega milosra oituju se svagdje, ali tko im zna i
razumije sutinu, osim Boga?

38