1

EJH SADI IRAZI

ULISTAN

Biblioteka: TESAWUF

Ovaj trud posveujem uspomeni rahmetli roditelja, hadi

Alije i Zulejhe Trako

SADRAJ
UZ OVO IZDANJE .............................................................................. 10
UVOD ................................................................................................... 15
POVOD ZA PISANJE DJELA ............................................................. 20
POGLAVLJE PRVO - O IVOTU CAREVA ..................................... 27
POGLAVLJE DRUGO - O NARAVI DERVIA ............................... 65
POGLAVLJE TREE - O VRIJEDNOSTI ZADOVOLJSTVA ONIM
TO SE IMA......................................................................................... 96
POGLAVLJE ETRVTO - O KORISTIMA UTNJE...................... 120
POGLAVLJE PETO - O LJUBAVI I MLADOSTI ........................... 127
POGLAVLJE ESTO - O NEMOI I STAROSTI ........................... 148
POGLAVLJE SEDMO - O UTICAJU ODGOJA .............................. 155
SADIJEVA PREPIRKA S LANIM DERVIEM O BOGATSTVU I
SIROMATVU................................................................................... 167
POGLAVLJE OSMO - O PRAVILIMA DRUENJA ...................... 175
RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI ............................................ 208

UZ OVO IZDANJE

Mada je trinaesto stoljee u knjievnostima islamskih naroda

dominantno obiljeeno tesavvufom (a ovaj pogled na svijet niti poinje
niti se zavrava u tom vremenu), u Perziji se javlja jedan pisac blii
ivotu i njegovim vrijednostima. To je knjievnik i na Istoku i na
Zapadu poznat kao ejh Sadi, a puno ime mu je Ab Abdullah
Murifuddin ibn Muslih a-irazi. Naravno, bilo bi pogreno odricati
ejhu Sadiju pripadnost tesavvufu, jer je tesavvuf duboko ukorijenjen i
u tradiciju i u zbilju toga vremena. Ali, ejh Sadijevo tesavvufsko
poimanje svijeta razlikuje ga od veine savremenih stvaralaca po tome
to mu se on slijepo ne predaje, jer uz ideje o vjenom, nudi i svoje
sada.
Za svoga dugog zivota ejh Sadi je ostavio impozantno djelo,
koje je, nakon njegove smrti, sabrano u dvadeset i tri knjige proze i
poezije.1 Meu njima se evo vijekovima, kao najpotpunija i najvrednija,
istiu Bustan i Gulistan2, koja je napisao u najzrelijim godinama ivota.
ejh Sadi je roen u irazu 1213. godine, a umro je takoer u
rodnom gradu 1292. godine. Nakon zavrenog osnovnog obrazovanja,
kao tipini istonjak, ivotnu i stvaralaku zrelost stie na putovanjima
po irokim prostranstvima islamskog svijeta u druenju sa uenim i
uglednim kao i obinim ljudima, to je bio obiaj mnogih uenjaka
islamskog Istoka. Obilazi tako, zaustavljajui se krae ili due, Irak,
Siriju, Egipat, Anadoliju, Horasan, Indiju, Mavaraunnehor (do Kagara
u istonom Turkestanu), a dosta dugo boravio je i u Indiji. Zadravanje
kod poznatih savremenih indijskih mislilaca bilo mu je od velikog

1
2

Seyyit Kemal Karaalioglu, Ansiklopedik Edebiyat Szl, Istanbul, 1978, str. 620.
U daljem tekstu ulistan, uobiajeni naziv za to djelo kod nas.

10

znaaja, a poseban uticaj na njega je izvrio glasoviti pjesnik toga

vremena Emir Husrev Dihlevi.3
Na ovim, skoro tri decenije dugim putovanjima, imao je i tekih
i neobinih situacija, a svakako je najozbiljniji udarac doivio kada je u
Jerusalimu pao u ropstvo krstaa. Sticajem sretnih okolnosti uspio je da
se izbavi iz te nevolje i da nastavi svoja putovanja.
Sredinom vijeka (13. v.) ejh Sadi je ponovo u rodnom irazu, a
tada perzijskom pokrajinom Fars vlada sultan iz dinastije Selgurijan Ebu Bekr ibn Sa'd ibn Zengi (vladao 1231-1260), poznati mecena
pjesnika i naunika. Za njegove vladavine ejh Sadi ima relativno
miran i lagodan zivot. U znak zahvalnosti za zatitu ejh Sadi je 1257.
godine ispjevao svoje poznato djelo Bustan i posvetio ga tome vladaru.
Godinu kasnije nastaje njegovo najuvenije, rekli bismo, ivotno djelo,
ulistan, napisano takoer u spomen tog vladara. Nakon to je dinastija
Selgurijan izgubila mo i Perzija 1264. godine potpala pod vlast
Mongola, ejh Sadi ponovo kree na put. Jedna od stanica mu je i
Mekka gdje je obavio had (hodoae, koje je u ivotu izvrio
etrnaest puta), zatim putuje po okolnim zemljama, da bi se, nakon
nekoliko godina, zauvijek vratio u rodni iraz.
Mada je ejh Sadi sa svojim knjievnim djelima postao
relativno rano poznat i izvan svoje zemlje, iako su mu se stihovi
pronosili po svijetu, piscu su svjetski glas i nezaborav pribavila dva ve
spomenuta djela: Bustan i ulistan.
ulistan, u doslovnom znaenju - ruinjak (gl - rua, stan sufiks za oznaavanje mjesta gdje se neto dogaa ili gdje se neto
nalazi), prozno je djelo protkano stihovima; to je zbornik kratkih pria
(hikaja) i pjesnikih aforizama u kojima se rimovana proza preplie sa
stihovima; po karakteru tih aforizama i sadrini pria, ulistan spada u
Emir Husrev Dihlevi - Emir Husrev ibn Emir Seyfuddin Mahmud emsi (1253?1325), poznati i vrlo plodni pjesnik i prozaist turskog porijekla, koji je svoja djela
stvarao na perzijskom jeziku. Otac mu se doselio izokoline Belha u Indiju, gdje se
pjesnik u blizini Delhija i rodio. Ve kao djecak pokazivao je sklonost prema umnom
radu i izuzetan talenat. Ostavio je etrnaest pjesnikih djela (Islam Ansiklopedisi, V,
Istanbul, 1950, str. 601).
3

11

pouna, didaktika djela. Osnovni cilj ejha Sadija je dati savjet

moralne ili isto praktine naravi u formi ovih privlanih pria,
zanimljivih slika ili izreka proetih dubokim humanizmom u kojima se
nudi mnotvo asocijacija o ljubavi, ljepoti, pjesmi, radosti... U
ulistanu zaista ima svega toga, a ipak najvie mudrosti, one iskonske,
narodne, nataloene u ljudskom rodu valjda otkada on postoji. I zato nas
ulistan i danas, nakon punih sedam stoljea, pouava, razveseljava i
zanosi, ini nas boljim, plemenitijim, mudrijim, i kao uhvaeni u
zamku, a da nismo svjesni toga, poinjemo i sami razmiljati o onim
primarnim pitanjima: dolasku na svijet, smislu ivljenja i besmislu - a
ejh Sadi vjeruje u smisao, u ono dobro u ovjeku.
Po svom dubokom misaonom sadraju, zanimljivim motivima,
slojevitosti, iscizeliranom stilu i nedostiznoj ljepoti u jednostavnosti
stila (sehli mumteni`), ejh Sadijev ulistan je nadivio vijekove i
zadivio civilizirani svijet. U svakoj misli, svakom stihu, ogleda se
autorovo ivotno iskustvo i mudrost. Za njega su moralne vrijednosti
drutva i ovjeka kao jedinke na prvom mjestu. Komponenta koja
dominira ovim djelom je duhovna snaga, to pisac uvijek i na svakom
mjestu naglaava. Odnos siromatvo - bogatstvo, potenje - nepotenje,
bogobojaznost - razvrat, dareljivost - krtost, pravda - nepravda i sline
kategorije, jasni su simboli ulistana.
ulistan se sastoji od Uvoda (Mukaddima), osam poglavlja
(bab), i kratkog zavrnog teksta (Hatima).
Poglavlja sadre prie (hikaje), pisane u prozi protkanoj
stihovima. Znatan dio pria zapravo su plod autorovog ivotnog
iskustva, a dio njih ima podlogu u onome to je on sluao ili itao.
Kazivanja vlastitog doivljavanja prepoznaju se po tome to je tu
pripovjeda, ejh Sadi, u prvom licu. Stihovi nisu samo formalan ukras
ovih pria, oni su organski vezani i za sadraj i za ideju, oni su na neki
nain poenta, autorova poruka, pa bila ona savjet, satirina aoka ili
ironija.
U idejnom pogledu ejh Sadi nije predan samo mistikom
razmiljanju, on se vie okrenuo svakodnevnom ivotu, moralu i pouci.
U ulistanu se ovaj pjesnik pokazuje kao istinski majstor naracije i
12

suptilnih opservacija o ivotu i ljudima sve sa eljom da ljude poui,

razveseli, ivot osmisli i olaka.4
ulistan je, po svom duhu, pun ivota i ideja kako ga iskoristiti
najbolje a biti i ostati ljudski estit. Vjerovatno tim humanistikim
osobinama i filozofski intoniranim porukama uspio je da se probije
izvan mjesta nastanka, na Istoku i na Zapadu. italac e sam najbolje
osjetiti vrijednost i snagu misli ejha Sadija. to se nas tie, trudili smo
se da pokaemo kako je jezik kojim je ulistan pisan uistinu
savrenstvo lijepe rijei, koje su mnogi veliki pisci poslije njega
pokuavali da dosegnu. Trudili smo se da tu nedostinu stilsku ljepotu
(sehl mumteni`) pribliimo itaocu, iako smo svjesni da nije objektivno
mogue u prevodu izraziti snagu originala.
Popularnost ulistana vidljiva je i po tome to danas gotovo
nema velike biblioteke u svijetu koja ne posjeduje ovo djelo, bilo
rukopisno, bilo tampano.
Sa Osmanlijama, od kraja XV stoljea pa nadalje, i u nae
krajeve stiu djela perzijskih klasika, meu njima i ejh Sadijeva. I
ulistan vremenom postaje obavezna lektira u mnogim medresama
irom Bosne i Hercegovine i drugih naih krajeva. Iako je perzijski
jezik, na kojem je ulistan napisan, bio prepreka da ovo djelo dopre
izravno do naroda, njega itaju i izuavaju znalci orijentalnih jezika,
raspravljaju i prepriavaju hikaje, citiraju stihove u raznim zgodama,
sve u cilju da podue. Popularnosti ulistana moda su najvie
doprinijeli kruoci po tekijama. To je sve uticalo da su se izreke ili
stihovi iz ulistana esto prenosili od usta do usta i sve vie poprimali
obiljeje poslovica i mudrih narodnih izreka.
ulistan je komentarisan i prevoen na svim stranama
islamskog svijeta, a i danas se prevodi i na Istoku i na Zapadu. Iz
rukopisnih primjeraka ulistana sauvanih kod nas saznajemo da su ga
prevodili i komentirali poznati osmanski uenjaci: Jakub ibn Seyyid Ali
(umro 1524), Mahmud Lami'i (umro 1531), Muslihuddin Mustafa
Demal ehaji, Fevzi Mostarac, ivot i djelo (Bulbulistan), Sarajevo, 1973, str. 1718.
4

13

Sururi (umro 1561), a od komentatora naeg porijekla istaknuto mjesto

zauzimaju Ahmed Sudi Bosnevi, rodom iz sela Sudia kod ajnia
(umro 1598) i Mustafa em'i iz Prizrena (umro poslije 1600).
Ahmed Sudi je najpoznatiji komentator ne samo ejh Sadijevih
djela Bustana i ulistana, nego i drugih poznatih perzijskih klasinih
djela - Mesnevije Delaluddina Rumija (1207-1273) i Divana Hafiza
irazija (1320-1389). Ahmed Sudi je umro u Istanbulu 1598. g. i
pokopan na Aksaraju, u groblju pokraj Jusuf-paine damije.
Posebno treba podvui da je ejh Fevzija Mostarac, iz XVIII
stoljea, napisao (1739) na perzijskom jeziku svoj Bulbulistan (Perivoj
slavuja, koji je kod nas izdat u prevodu sa komentarima Demala
ehajia), ugledajui se na ulistan ejha Sadija, koji i po formi
(pjesnika proza protkana stihovima) i po mistiko-didaktikoj sadrini
asocira na svoj uzor.
Jo jednu injenicu treba ovdje iznijeti: ulistan je po nainu
izlaganja, lijepom jeziku i sadraju postao veoma popularan, prepisivan
i itan te i do danas sauvan u velikom broju primjeraka. Mnogi od tih
primjeraka prepisani su sa velikom ljubavlju i pijetetom prema autoru i
djelu, to se vidi i iz prekrasnog pisma kao i iz cjelokupne umjetniki
raene opreme tih primjeraka ulistana.
Ovaj kratki tekst zakljuujemo konstatacijom da je ejh Sadi, uz
Delaluddina Rumija, Hafiza irazija, Abdurrahmana Damija i druge
perzijske klasine pjesnike, a i pjesnike kasnijih vremena, ostavio vidan
uticaj na knjievno stvaralatvo bosanskohercegovakih Muslimana na
orijentalnim jezicima. Ali, to je druga tema, a mi ovdje itaocu
predajemo, prvi put u integralnom prevodu, ulistan - da sam procijeni
zbog ega ovo djelo toliko dugo privlai panju.
Prevodilac

14

UVOD

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Hvala Allahu, Uzvienom i Velikom. Pokornost Njemu je put da
Mu se priblii, a zahvalnost Njemu uveava Njegove blagodati. Svaki
put kad se udahne produuje se ivot, a kad se izdahne dolazi olakanje.
Dakle, u svakom disaju su dvije blagodati, a za svaku blagodat dunost
je iskazati zahvalnost.
ije su ruke i jezik u mogunosti
Da Njemu iskau odgovarajuu zahvalnost?!
O, porodico Davudova, iskai zahvalnost! O, kako je malo
zahvalnih meu robovima mojim!5
Dobar je onaj rob koji za svoje grijehe
Oprosta trai od Allaha Uzvienoga.
Inae, to je dostojno Allaha
Niko ne moe u potpunosti da izvrava.
Kia Njegovih bezbrojnih milosti pada na sve; stolnjak Njegovih
bezgraninih blagodati razastrt je posvud. On ne skida zavjesu estitosti
sa svojih robova zbog njihovih tekih grijeha, ne uskrauje im nasuni
hljeb zbog njihovih nedostojnih postupaka.
O, Plemeniti, iz svoje nevidljive riznice
Ti hrani i vatropoklonika i kranina.
Zar moe uskratiti svoju dareljivost prijateljima
Ti, koji i neprijatelju ukazuje milost?!
On je naredio ferrau, istonom povjetarcu, da razastre
smaragdni ilim; dadilji, proljetnom oblaku, naloio je da hrani i poji
5

Kur'an sura Sebe, ajet 13.

15

nejake keri biljaka u kolijevcizemlji; drvee je zaodjenuo u proljetnu

odjeu - ogrta od zelenih listova; na glavu njihove djece, granica,
dolaskom proljea, navukao je kapice cvjetova; sok trske Njegovom
moi i odredbom pretvara se u prekrasni med; palmina sjemenka
Njegovom dobrotom izrasta u veliku palmu.
I oblak, i vjetar, i Mjesec, i Sunce, i nebo staraju se
Da ti dobije nasuni hljeb i da ga ne jede u nemaru.
Sve ti je pokorno i spremno da ti slui!
Zar bi bilo pravedno da ne bude pokoran volji Njegovoj?
Predanje koje dolazi od krune svega postojeeg, Ponosa
stvorenja, onoga koji je Boja milost ovjeanstvu, najboljeg meu
ljudima, zavretka svih vremena, Muhammeda Odabranika - neka ga
Allah pomiluje i neka ga spasi!
On je na zagovornik, vjerovjesnik, velikoduni,
On je onaj koji dijeli dobro, muhurom obiljeeni.
to da bude zabrinut narod koji ima zatitnika kao Ti?!
Zar ima straha od morskih valova onaj kome je
laar sm Nuh?!
On je dostigao ugled svojim savrenstvom,
Rastjerao je tminu svojom ljepotom.
Sva Njegova svojstva su prelijepa.
Neka je Boja milost Njemu i Njegovoj porodici!
Kad neko od grijenih robova, pritjenjen nevoljom, u pokajanju
podigne ruke u nadi da e mu Allah - Veliki i Uzvieni - udovoljiti
molbi, a Uzvieni Gospodar ne pogleda na njega, pa se rob ponovo
molbom obrati, a on mu opet ne udovolji, a rob i po trei puta ponizno i
kroz pla zamoli, Allah Uzvieni naredi: 'O meleki Moji, Ja sam se
postidio svoga roba, jer on nema drugog gospodara osim Mene. Ja sam
mu oprostio grijehe, udovoljio sam njegovoj molbi, otklonio sam
njegovu nevolju, jer me stid mnogih dova i gorkog plaa Moga roba.
Pogledaj plemenitosti i milosti Allahove:
Grijehe poinio rob, a stidi se On!

16

Poboni sluitelji hrama Njegove veliine priznaju nedostatke

svog sluenja Njemu:
Mi Te ne oboavamo onako kako bismo Te morali oboavati,
a oni koji su pokuali opisati Njegovu ljepotu ostali su zapanjeni:
Nismo Te spoznali kako bismo Te morali spoznati.
Ako bi me neko upitao kako Njega opisati,
ta moe da kae zaljubljenik o Onome koji nema
obiljeja?!
Zaljubljenici su rtve onoga koga vole,
A od mrtvih rtava ne dolazi glas.
Neki poboni mudrac pognuo glavu i zamislio se nad morem
neotkrivenih tajni. Kad je iziao iz tog stanja, upita ga jedan prijatelj u
ali: Kakav si nam arobni dar donio iz bae u kojoj si bio? Mislio
sam, odgovori on, kad se primaknem ruinom grmu, da za dar
prijateljima napunim skut ruama. Ali, kad sam nekako dospio tamo,
miris rue me tako opio da mi je skut ispao iz ruku.
O ptico ranopjevico, od leptirice naui ta je ljubav!
Ona, saeena, duu ispusti, a glasa ne izusti.
Oni koji priaju o ljubavi ne znaju ta je to,
A Onaj ko je spoznao ljubav - od njega nema glasa.
O Ti koji si van mate, poreenja, predstave i poimanja,
Iznad svega to su nam govorili, to smo sluali i itali,
Na sastanak se zavrio, ivot doao kraju,
A mi, kao i prije, ostali na poetku Tvoga opisa.
Lijep spomen o Sadiju, koji kola od usta do usta, dobar glas o
njegovom djelu, koji se rairio po zemlji, slatka datula njegovog
kazivanja, koju kao eer vau, dijelovi njegovih napisanih tekstova,
koji se kao zlatni listovi svijetom raznose - sve se to ne moe pripisati
samo savrenstvu njegove uenosti i rjeitosti. Naprotiv, Gospodar
svijeta, stoer kruenja vremena, nasljednik Sulejmana6, zatitnik
Sulejman (Solomon Mudri) - vjerovjesnik i vladar Izraeliana, trei po redu
izraelianski vladar. Naslijedio je svoga oca Davuda 1001. g. p.n.e. Poznat je po
6

17

vjernika, veliki car careva, najvei atabeg, selguroviki sultan

Muzafferuddin Ebu Bekr ibn Sa'd ibn Zengi7, sjena Boja na zemlji Boe, budi njime zadovoljan i uini ga zadovoljnim - pogledao je
svojim pokroviteljskim pogledom, izrazio potpuno odobravanje, izrekao
iskrenu naklonost, zbog ega su svi ljudi, odlini i obini, zduno
zavoljeli Sadija, jer ljudi slijede vjeru svojih vladara.
Otkad ti blagonaklono gleda na mene siromaha,
Moja su djela postala glasovitija od sunca.
Iako su prvi ovom robu mnoge mane,
Svaka mana koju sultan prihvata je vrlina.
Mirisava rua u hamamu jednog dana
Dospje u moje ruke iz ruku jednog sluge.
Ja je upitah: ,,Jesi li ti mous ili ambra
Pa se opih tvojim zanosnim mirisom?
Ona odgovori: Ne, ja sam bila obina ilovaa,
Ali sam neko vrijeme proboravila s ruom.
Savrenstvo susjeda djelovalo je na mene,
Da toga nije bilo, ostala bih ilovaa, ono to sam i bila.
Allahu, usrei muslimane njegovim (atabegovim) dugim
ivotom, umnoi nagradu za njegova dobra djela, uzvisi njegove
prijatelje i namjesnike, uniti njegove neprijatelje i zlobnike, kako je o
tome reeno i u kur'anskim ajetima. Allahu, zatiti njegovu zemlju,
sauvaj njegova nasljednika!
Svijet je usreen njime, neka je trajno sretan,
Neka mu Allah pomogne znamenjem pobjede.
Neka raste mlado drvce, iji je korijen on,
svojoj moi i pravednosti, bogatstvu, znanju i mudrosti. Umro je 962. ili 976. g. p.n.e.
(Islam Ansiklopedisi, XI, Istanbul, 1970, str. 172-174).
7
Ebu Bekr ibn Sa'd ibn Zengi - esti vladar iz dinastije Selgurijan, koji su kao atabezi
(namjesnici sultana) vladali oko 120 godina u pokrajini Fars u Perziji. Na vlast je
doao 1231. g. i nakon vladavine od oko trideset godina umro je 1260. Bio je
praveden vladar, prijatelj nauke i uenjaka. Njemu je ejh Sadi posvetio svoj Gulistan
i tako sauvao spomen na njega i dinastiju Selgurijan. (emsuddin Sami: Kamus I,
Istanbul 1888 str. 690).

18

Neka cvjeta rastinje od dareljivosti njegova potomstva.

Neka Uzvieni Allah uva u punoj sigurnosti istu zemlju
iraza, ugledom i dostojanstvom pravednih vladara i zalaganjem pravih
uenjaka do Dana proivljenja.
Pokrajini Fars nema tuge od nedaa vremena
Dok njome upravlja Boja sjena kao to si ti.
Niko danas na zemlji ne moe pokazati
Blagoslovljeno utoite kao to je prag tvojih vrata.
Na tebe pada dunost da uva srca bijednika;
Na nas pada zahvalnost tebi, a na Allahu je da nagradi.
Allahu, uvaj pokrajinu Fars od vjetra smutnje
Sve dok zemlja i vjetar postoje.

19

POVOD ZA PISANJE DJELA

Jedne noi razmiljao sam o minulim danima i alio za uludo

provedenim ivotom; zidove kuice srca buio sam dijamantom suza i
govorio ove stihove, koji su bili slika moga stanja:
Svakog trena ivot odmie za po jedan disaj,
I kad pogleda: malo ostalo.
O ti, kome je minulo pedeset, jo spava;
Moda e shvatiti vrijednost ostalih pet dana!
Neka se stidi onaj ko je otiao a posao nije uradio;
Zabubnjali odlazak, a on nije prtljag natovario.
Slatki san u jutro polaska na put
Sprijei, zadri pjeaka od putovanja.
Ko god je doao i sagradio novu kuu
Otiao je a kuu drugom ostavio.
Onaj drugi gajio je istu elju, matao,
Ali niko nije dugo ostao u domu tom.
Ne zaljubljuj se u nestalna prijatelja,
Taj izdajnik nije dostojan ljubavi.
Ako ve mora umrijeti i dobri i nevaljali,
Srean je onaj koji se odlikovao vrlinama.
ivotne potreptine poalji u svoj grob;
Niko ih nee donijeti za tobom ako sam ne poalje.
ivot je kao snijeg pod julskim suncem;
Sasvim malo ostalo a ovjek se jo u nemaru zavarava.
O ti, to ode na pazar praznih ruku,
Bojim se da e donijeti prazan rubac.
Ko god svoj usjev pojede u klasu,
Kad etva doe, podbirae klasje.
Nakon to sam razmiljao o ovome, zakljuio sam da je najbolje
da se povuem u mir i osamu, da napustim prijatelje, da preistim
knjigu od praznih rijei te da od sada ne govorim uprazno.
20

ovjek odrezanog jezika, koji sjedi u uglu gluh i nijem,

Bolji je od onoga koji ne moe da vlada svojim jezikom.
Jedan od mojih prijatelja, koji mi je bivao saputnik u palankinu i
kolski drug, doe mi, po starom obiaju, u posjetu. Iako se silno trudio
da me razonodi i razveseli, nisam odgovarao ni dizao glavu s koljena
pobonosti. Uvrijeen, pogleda me i ree:
Sada, kad ima mogunosti da govori,
Govori, brate, milo i vese/o.
A sutra, kad stigne vjesnik smrti,
Hoe-nee, uvui e jezik, uutjee.
Neki od mojih bliskih drugova razjasni sutinu ovoga dogaaja:
On je vrsto odluio da ostatak ivota provede u pobonosti i utnji. I
ti, ako moe, budi pametan i kreni putem uzdrljivosti i umjerenosti!
On prozbori: Kunem se veliinom Svevinjega i naim
prijateljstvom, neu ni daha dahnuti, ni koraka kroiti, dok ne krene
razgovor po ustaljenom redu i od davnina zavedenom obiaju. Jer,
vrijeati prijatelje je neukost i neutivost; nije teko prekriti zakletvu,
ali se to protivi razboru i ispravnom rezonovanju; ne slae se sa
rasuivanjem pametnih ljudi da Alijin ma stoji u koricama i Sadijev
jezik za zubima.
O mudri, ta je to jezik u ustima?
To je klju vrata riznice mudraca.
Kad su vrata zakljuana, kako iko moe znati
Je li iza njih draguljar ili staretinar?!
Iako utnja, po sudu mudraca, znai uljudnost,
Kad je potrebno, potrudi se da govori.
Dvije stvari su nerazumne: utjeti
Kada treba govoriti, govoriti kada treba utjeti.
Ukratko, nisam imao snage da se uzdrim od razgovora, niti sam
smatrao da je ljudski prekinuti razgovor s njim, jer bio je dobar drug i
iskren prijatelj.
Ako si vojnik, vodi borbu s onim
21

Koga moe pobijediti ili od njega pobjei.

Ipak smo poeli razgovor i poli u etnju izvan grada. Bjee
proljee, hladnoa popustila i nastupili dani carstva cvijea.
Koulje od listova na drveu Poput bajramske odjee sretnika.
Poetak mjeseca urdibihita po delalijskom kalendaru,
Slavuji pjevaju na minberima grana.
Na rumenim ruama pao biser rose
Poput kapljica znoja na licu srdite ljepotice.
Dogodilo se da smo prenoili u vrtu jednoga prijatelja. Bjee to
lijepo mjesto, puno cvijea. Drvee u zagrljaju, zemlja kao prekrivena
sitnim mozaikom, a grozdovi vinograda vise poput zvijeda Plejada.
Zeleni proplanak sa slatkovodnim potocima,
Na granama ptice milozyuno cvrkuu.
Proplanak pun raznobojnih tulipana,
A grane iskiene raznovrsnim plodovima.
Vjetri u sjenama drvea Razastro ilim areni.
Ujutro, kada je elja za povratkom domu navladala uivanje i
radost, vidio sam kako se moj prijatelj spremio za povratak i nabrao pun
skut rua, bosiljka i zumbula. Rekoh mu: Kao to zna, cvijee iz vrta
nije dugovjeno, vrijeme ruinjaka je varljivo i mudraci vele: to god
nije trajno, ne zasluuje da se voli i da se ovjek za to srcem vee. A
gdje je izlaz?, upita on.
Odgovorih: Da bih razonodio gledaoce i obradovao prisutne,
mogu napisati Gulistan, ijim listovima ne moe nakoditi okrutna ruka
jesenjeg vjetra, a tok vremena ne moe njegovo radosno proljee
preobratiti u sjetnu jesen.
A to e ti posluavnik s ruama,
Odaberi jedan list iz moga Gulistana.
Rua ivi pet-est dana,
A ovaj Gulistan bie vjeno svje.

22

Kad sam izrekao ove rijei, on istrese cvjetove iz krila, objesi mi

se o skut i uzviknu: Plemeniti, kad si obeao ispuni obeanje!
Tog istog dana bila je napisana jedna glava: O pravilima
ponaanja i voenju razgovora, i to u takvom obliku da je mogla dobro
doi govornicima, a i spisateljima - da ih naui ljepoti stila. Kratko
reeno, ruama iz vrta jo nije bilo prolo vrijeme cvjetanja, a Gulistan
je bio zavren. A ipak, bie zavren tek onda kad bude s odobravanjem
primljen na dvoru cara zatitnika svijeta, sjene i odbljeska boanske
milosti, bogatstva vremena, oslonca mira i sigurnosti, ljubimca neba,
pobjednika nad neprijateljima, desnice pobjedonosnog carstva,
svjetionika preiste vjere, ljepote ovjeanstva, ponosa islama, Sa'da
sina atabega velikoga, monoga cara careva, vladara naroda,
pokrovitelja arapskih i nearapskih vladara, sultana na kopnu i moru,
nasljednika Sulejmanova carstva, Muzafferuddina Ebu Bekra ibn Sa'da
ibn Zengija - neka im Allah uini sreu dugotrajnom, neka im
udvostrui ugled, neka uini da im kraj bude srean i kada ga on proita
pogledom carske milosti.
Ako ga njegova carska blagonaklonost ukrasi,
Postae kineska galerija slika i Erengovo umijee.
Nadati se da se nee namrtiti od negodovanja,
Jer, Gulistan nije mjesto ame i dosade.
Posebno zato to je u njegovom carskom predgovoru
Sreno ime Sa'da ibn Ebu Bekra ibn Sa'da ibn Zengija.
Meutim, mlada nevjesta moje misli nema ljepote i stoga ne
podie glavu niti odvaja pogled od nogu zbog zbunjenosti i stida, i nee
zablistati u drutvu ljudi istoga srca sve dok ne bude ukraena nakitom
blagonaklonosti i lijepog prijema velikog emira, uenoga, pravednoga,
pobjedonosnoga, oslonca carskog prijestolja, savjetnika u poslovima
drave, utoita siromaha, pribjeita putnika-namjernika, uitelja
uenih, prijatelja pobonih, ponosa naroda Farsa, desnice carstva,
gospodara odabranih, carskog dvorjanina, ponosa drave i vjere,
oslonca islama i muslimana, stuba vladara i sultana - Ebu Bekra ibn Ebu
Nasra - da mu Allah produi ivot, da mu ugled podigne, da mu nagrade

23

umnoi - koga hvale veliki ljudi, na sve strane, kod koga su se sabrala
sva plemenita svojstva.
Svako ko se nalazi pod njegovom zatitom
Grijeh mu postaje pokornost, dumanin - prijatelj.
Svakom od ostalih robova i povjerljivih osoba data je odreena
dunost. Ako bilo ko od njih bude nemaran i lijen u ispunjavanju
dunosti, dolazi na odgovornost i biva kanjen.
Meutim, dervika je dunost da zahvaljuju velikim ljudima na
njihovim dobroinstvima, da ih lijepim spominju i blagoslove, a bolje je
da se taj dug ispunjava u njihovoj odsutnosti nego kad su prisutni jer
ono prvo je daleko od licemjerja i bie bre usliano, a ovo drugo je
ulagivanje i dodvoravanje.
Povijena lea vasione ispravila su se od radosti
Kada je majka u naem vremenu rodila takvog sina.
ista mudrost je kada milost Tvorca svijeta
Predodredi svoga roba za pomo ljudima.
Vjeno je sretan onaj ko je proivio dobrim glasom
Jer i poslije njega lijep spomen i ime mu ive.
Hvalili te ili ne hvalili ueni (isto je);
Lice ljepotice ne treba ukraavati frizer ni kozmetiar.
Moji propusti i odstupanja u sluenju na carskom dvoru
objanjavaju se na slijedei nain. Jedna grupa indijskih mudraca
raspravljala je jednom o vrlinama Buzurdimihra.8 Na koncu su mu kao
jedinu manu nali to to je spor u govoru, to jest, mnogo otee i slualac
mora dugo da eka dok on neto kae. uo to Buzurdimihr pa ree:
Bolje je razmiljati ta da kaem nego se kajati za ono to sam rekao.
Iskusni starac koji zna cijenu rijei
Razmisli pa onda neto kae.
Ne poinji razgovor bez razmiljanja,
Buzurdimihr - vezir vladara Nuirvana Pravednoga iz dinastije Sasanijan. Postao je
poznat po bistrini i mudrosti i uao u legende. Dobavljao je mnoge knjige iz Indije i
dao ih prevoditi na pehlevijski (predislamski srednjeperzijski knjievni jezik). Dugo je
ivio i umro 580, a po nekima 590. (. Sami: Kamus al-alam, II, 1889, str. 1307).
8

24

Govori pametno, nije strano ako sporo govori.

Razmisli, pa onda govori,
Zavri govor prije nego kau: Dosta!
Darom govora ovjek se razlikuje od ivotinja,
A ivotinja je bolja od tebe ako ne govori istinu.
Posebno, ako bih se odvaio nizati rijei pred uglednicima
njegova carskog velianstva - neka su proslavljene njegove pobjede iji
je dvor stjecite uenjaka i centar visokoobrazovanih, napravio bih
veliku drskost, nedostojno bih se ponio prema njegovom velianstvu;
jer kremen na bazaru dragulja ne vrijedi ni koliko zrno jema; svjetlo
lampe na suncu se ne primjeuje; visoka munara u podnoju planine
Elvend izgleda veoma niska.
Ko god glavu digne i prkosi
Sa svih strana na njega navale neprijatelji.
Sa'di u miru i slobodno lei;
Niko ne napada onog ko je miran.
Prvo misao, zatim rije;
Najprije temelj, potom zid.
Ja umijem praviti umjetne cvjetove, ali ne u ruinjaku;
prodajem ljepotu, ali ne u Ken'anu.
Pitali Lukmana: Od koga si se nauio mudrosti? On odgovori:
Od slijepih, koji, dok ne opipaju tle, ne stavljaju na njega nogu.
Razmisli najprije kako e izai, pa onda ui! Ispitaj najprije
mukost, pa onda se eni!
Iako je pijetao iskusan i vian boju,
Zar se moe boriti sa sokolom snanih i otrih kandi?
Maka je lav u lovu na mieve,
Ali je mi u sukobu s tigrom.
Ipak, uzdajui se u blagorodna svojstva velikih ljudi, koji
zatvaraju oi od mana i nedostataka potinjenih i ne razotkrivaju greke
obinih ljudi, sakupili smo u ovoj knjizi nekoliko kraih kazivanja o
neobinim dogaajima, zatim poslovice i stihove, predanja i ivotopise

25

bivih careva, uloivi u to jedan dio svog ivota. Eto, to je povod

pisanju ulistana - a pomo je od Allaha!
Ovi stihovi i kazivanja godinama ostaju,
A prah naih tijela posvuda razasut.
Namjera je da od nas ostane neki trag
Jer znam da ivot nema trajanja.
Moda e nekad neki prosvijetljeni pobonjak
Uputiti dovu za djela dervia.
Kad se paljivo pogleda raspored ove knjige i njenih poglavlja,
mislimo da je korisno da u ovom raskonom vrtu bude osam vrata
kao u raju.9 Tako je ukratko izloeno, da ne bi bilo dosade:
Poglavlje prvo - O ivotu careva
Poglavlje drugo - O naravi dervia
Poglavlje tree - O vrijednosti zadovoljstva onim to se ima
Poglavlje etvrto - O koristima utnje
Poglavlje peto - O ljubavi i mladosti
Poglavlje dsto - O nemoi i starosti
Poglavlje sedmo - O uticaju odgoja
Poglavlje osmo - O pravilima druenja.
U ono vrijeme kada je bilo najljepe doba
Bijae 656. godina po Hidri.10
Cilj su nam bili savjeti, pa smo ih izrekli,
Preporuismo ih Allahu i otputovasmo.

U istonjakim knjigama podjela knjige na glave najeese oznaava arapskom

rijeju bab - vrata. Poto gulistan - ruinjak moe da asocira na rajsku bau,
onda treba da i ovaj ruinjak ima osam vrata (kao u raju, kako se to u islamskoj
eshatologiji opisuje).
10
Godina 656. po Hidri = 1258. godina nae ere.
9

26

POGLAVLJE PRVO - O IVOTU CAREVA

Hikaja (1)
uo sam da je neki car naredio da se jedan zarobljenik pogubi.
Bijedni zarobljenik, u oaju i beznadu, poe na svom jeziku grditi cara i
nepristojne rijei mu upuivati. Jer, kau, ko se sa smru pomiri, govori
sve to mu je u srcu.
U nevolji kad izlaza nema
Ruka hvata za vrh otra maa.
Kad ovjek padne u oaj, prui jezik
Kao to maka svladana od psa na njega nasrne.
Car upita: ta kae? Nato e jedan dobronamjerni vezir:
Gospodaru, zarobljenik spominje kur'anski ajet: ...i oni koji se u
srdbi svladavaju i oprataju ljudima...11
Car se na njega smilova i odusta od izvrenja smrtne kazne.
Drugi vezir, koji je bio protivnik prvom, dostojanstveno izjavi:
Ljudima naeg poloaja ne prilii da u carevoj prisutnosti govore ita
drugo nego istinu. Ovaj zarobljenik je cara grdio i nepristojne rijei
govorio. Na ovo se car namrti i dodade: Meni se njegova la vie
svia nego istina koju si ti kazao. Njegova la je izreena s namjerom
da popravi stanje, a tvoja je istina zasnovana na ravoj namjeri. Mudri
su kazali: La, izreena u dobroj namjeri, bolja je od istine koja sije
smutnju.
Svaki ovjek po ijim rijeima i car postupa
Veliku tetu ini ako govori ita osim dobro.
Na Feridunovom12 dvorcu bijae napisano:

11

Kur'an, sura Alu Imran, ajet 134.

27

Ovaj svijet, brate, ne ostaje nikome!

Svoje srce vei za Stvoritelja svijeta i to ti je dosta.
Ne pouzdavaj se u mo ovoga svijeta i ne oslanjaj se na njega,
Jer mnogo je takvih kao to si ti uzgojio pa ih usmrtio.
Poto ista dua ima namjeru da odseli,
Isto je da li e umrijeti na carskom prijestolju ili na
goloj zemlji.
Hikaja (2)
Jedan od careva Horosana13 usnio je sultana Mahmuda
Sebuktegina14, sto godina poslije njegove smrti ovako: cijelo tijelo mu
se raspalo i pretvorilo u zemlju, osim oiju, koje su se pokretale u
onim dupljama i gledale kao da je iv. Nijedan tuma snova nije znao
znaenje tog sna, osim jednog dervia koji ga ovako objasni: Jo mu
oi gledaju kako je njegovo carstvo u rukama drugih.
Mnogo je znamenitih ljudi pokopano
I od njih ne osta nikakva traga na zemlji.
Onaj stari le, koji su zakopali pod zemlju,
Zemlja je tako izjela da od njega ni kosti ne osta.
Ali, jo ivi blagoslovljeno i po dobru poznato ime Noirevana15
Premda je proteklo mnogo vremena kako je nestao.
ovjee, dobro ini, i ovaj ivot smatraj pravom prilikom za to!
Iskoristi ga prije nego to doe poziv da se putuje.
Feridun - po legendi linost iz predislamske iranske istorije; unuk Demida i peti
vladar iz dinastije Pidadijan, koji je osim Irana vladao i dijelovima arapskih i turskih
zemalja (. Sami: Kamus II, str. 3405).
13
Horasan - prostrana pokrajina u istonom dijelu Irana.
14
Mahmud Sebuktegin - poznatiji pod imenom Mahmud Gaznevi (970-1030), turski
sultan iz dinastije Gaznevijan, koja je vladala dananjom Perzijom, Maveraunnehrom,
Taberistanom i Afganistanom (Enzyklopaedie des Islam, sv. II Leipzig, 1927, str. 163167).
15
Noirevan - dvadeseti vladar iz dinastije Sasanijan. Naslijedio je oca Kubada 531. g.
Bio je poznat po pravednosti i dravnikoj sposobnosti pa je prozvan Veliki. U
jednom boju pobijedio je poznatog bizantijskog cara Justinijana, koji mu je pedeset
godina plaao danak. Umro je 579. g. (. Sami: Kamus VI, 1898, str. 4621).
12

28

Hikaja (3)
uo sam kako je neki carevi bio niskog rasta i neugledan, a
braa mu bila visoka i naoita. Jednom ga otac pogleda s prezirom i
omalovaavanjem. Mladi bistrim umom to shvati i ree: Oe, nizak a
pametan bolji je od visokog glupana. Nije sve to je po rastu vie i po
vrijednosti bolje. Ovca je ista, a slon je kao leina.
Najmanje brdo na zemlji je Tur,
Ali je ono kod Boga najvee po vrijednosti.
Zar nisi uo kako je mravi a ueni
Rekao jednog dana glupom debeljku:
Konj arapske rase, makar bio slab i mrav,
I takav, bolji je od itave staje magaraca.
Otac se nasmija, prisutnim dvorjanicima se to dopade, a braa se
do srca uvrijedie.
Dok ovjek neto ne kae,
Njegove mane i vrline ostaju prikrivene.
Ne misli da je svaki grm prazan,
Moda se u njemu tigar sakrio.
uo sam da je protiv tog cara poao jedan snaan neprijatelj.
Kad su se vojske suoile, prvi koji je svog konja na mejdan istjerao bio
je onaj neugledni mladi koji je vikao:
Nisam onaj ija e lea na dan mejdana vidjeti,
Nego onaj koga e vidjeti ogrezla u krvi i bojnoj praini.
Jer onaj ko boj bije; ivotom se igra,
A onaj ko bjei, igra se ivotom cijele vojske.
To izusti pa navali na neprijateljsku vojsku i poobara nekoliko
iskusnih boraca. Kad doe pred oca, poljubi zemlju pred njim i ree:
Ej ti, koji si me nipodatavao,
Ne smatraj debljinu nekom vrlinom!
Vitki konj je za mejdan,
A ne debeli bik.
29

Priaju da je neprijateljske vojske bilo mnogo, a ove malo. Jedna

grupa je imala namjeru da uzmakne, a ovaj mladi iz sveg glasa povika:
Ej, junaci, pazite da ensku odjeu ne obuete! Od tih rijei
konjanicima doe odvanost, zajedniki navalie na neprijatelja i
pobijedie. Car ga zagrli i u oi poljubi. Svaki dan mu je postajao drai
pa ga uini prijestolonasljednikom. Meutim, njegova braa postae
zavidni i stavie mu otrov u hranu. Njegova sestra to primijeti i zakuca
mu na prozor. Mladi shvati, povue ruku od jela i ree: Nije red da
pametni umiru a glupani njihova mjesta zauzimaju.
Niko ne bi doao pod sjenu sove
Ako bi Huma16 sa svijeta nestala.
O ovom sluaju obavijestie oca, a on pozva njegovu brau i
primjerno ih kazni. Nakon toga, svima dade po jednu pokrajinu svoga
carstva, da bi nestalo smutnje i svae izmeu njih. Jer, vele: Deset
dervia spavaju na jednom ilimku, a dva cara ne mogu u jednoj zemlji
da opstanu.
Bogobajazan ovjek, ako jede polovinu hljeba,
Drugu polovinu dijeli siromasima.
Car oholi zauzima jednu zemlju,
A u isto vrijeme smilja da zauzme i drugu.
Hikaja (4)
Jedna druina arapskih pljakaa bijae zaposjela vrh neke
planine i zatvorila karavanski put. itelji tih krajeva bili su u strahu od
njih, carska vojska razbijena, a pljakai zauzeli nepristupane prolaze
na planini i pretvorili ih u svoje sklonite.
Upravljai tih krajeva dogovarali su se kako da se spase, jer ako
bi se pljakaka banda odrala jo neko vrijeme, bilo bi joj se tee
oduprijeti.
Huma (Feniks) - bojoslovna ptica koja donosi sreu ljudima. Po legendi, ovjek
koga ona nadleti i njena sjena padne na njega, postae car. Nasuprot tome vjeruje se
da je sova vjesnik nesree.
16

30

Drvo koje je tek uhvatilo korijen

Mogue je iupati snagom jednog ovjeka.
Ako ga tako ostavi due vrijeme,
Nee ga iupati iz korijena ni vitlom.
Mogue je izvor zatrpati lopatom,
Ali kada se razlije, ne moe ga prei ni na slonu.
Rijeili oni da poalju jednog ovjeka u izvidnicu i da ekaju
zgodnu priliku. Jedanput, kada su razbojnici otili u pljaku a svoje
prebivalite ostavili neuvano, nekolicina boju vinih vojnika
zaposjedne mjesto u gorskom prolazu. Kad su se pljakai uvee vratili
s otetim plijenom, poskidali su oruje i razdijelili plijen, a onda ih je
napao prvi neprijatelj - san. Poto je prola prva etvrtina noi,
Sunev kolut sakrio se u nonu tamu
Kao Junus17 u drijelo ribe,
hrabri vojnici su iskoili iz zasjede, jednom po jednom
razbojniku vezali ruke na leima i u zoru ih priveli u carski dvor. Car
naredi da se svi pogube. Meu njima je bio jedan mladi. Plodovi
njegove procvale mladosti tek su dozreli, a zelenilo ruinjaka njegovih
obraza jedva izbilo. Jedan vezir poljubi podnoje carskog prijestolja i u
znak molbe poloi lice na zemlju pa ree: Ovaj djeak nije ni okusio
ploda iz bae ivota, niti slasti sretne mladosti. Ja se uzdam u carsku
dobrotu i plemenitost da e ukazati meni, robu svome, milost i
potedjeti mu ivot.
Na te rijei car se namrti, jer se to protivilo njegovom
miljenju, pa ree:
Savjet dobrih ne prima onaj u koga je narav zla;
Pouavati nedostojnoga isto je kao bacati orahe na kubbe.
Najbolje je presjei njihovu izopaenu lozu i iupati korijen
potomstva, jer utrnuti vatru a ostaviti iku, ubiti zmiju a potedjeti
mladune, nije posao pametnih.
Junus (Jonas sin Matejov) - vjerovjesnik koji je upuen Izraelianima grada Ninive
da ih pozove u vjeru. U Kur'anu se spominje u suri Junus.
17

31

Premda oblak izlijeva vodu ivota,

Nikad nee okusiti ploda od vrbe.
Ne trati vrijeme na nikogovia
Jer iz rogozove trske nee dobiti eera.
Vezir saslua ove rijei i morade ih odobriti, pohvali
dobronamjerne careve misli i ree: Ono to je blagoizvolio rei vladar
- neka mu je dugovjeka vladavina - zaista je istina. Meutim, kad bi ga
odgajali oni nevaljalci, on bi primio njihovu narav. Ovaj rob se nada da
bi mladi, odgajajui se u drutvu potenih ljudi, primio njihovu narav i
usvojio savjete pametnih, jer on je jo dijete, u njemu se jo nisu
uvrstile osobine pljakake druine, a hadis veli: Svako se dijete rodi
u islamu, a roditelji kasnije uine da bude Jevrejin, kranin ili
vatropoklonik.
Lutova18 ena se sprijateljila s pokvarenjacima,
Zato je njegova poslanika porodica propala.
Pas Peinskih Spavaa19 je neko vrijeme
Iao za dobrima i postao ovjek.
Poto je to izgovorio, i jo mu se pridruilo nekoliko caru bliskih
podanika podravi ga, car mladiu potedi ivot i ree: Ja sam mu
poklonio ivot iako ne smatram da je to dobro.
Zna li ta je govorio Zal junaku Rustemu20?
Ne smije se dumanin smatrati beznaajnim i slabim.
esto smo vidjeli kako na izvoru nejaka voda,
Kad nabuja, odnese i kamilu i tovar.

Lut - vjerovjesnik, brati vjerovjesnika Ibrahima s kojim je prognan u Harran i

Ken'an, a onda je bio poslat narodu Sodome da ga uputi u pravu vjeru. Kako ga nisu
htjeli posluati, a ni njegova ena, taj narod je stradao u velikim vremenskim
nepogodama (. Sami: Kamus al-alam, VI str. 4015).
19
Peinski Spavai - ne zna se ni ko su ni kada su se sklonili u peinu progonjeni od
inovjernika. Postoje mnoge legende o ovom pojmu, a spominje ih i Kur'an (Kur'an,
Preveo Besim Korkut,Sarajevo, 1977, str. 682).
20
Rustem, Zalov sin - najpoznatiji perzijski junak. Opjevao ga je i Firdusi u ahnami
(. Sami: Kamus al-alam, III, str. 2276).
18

32

Ukratko, vezir okrui djeaka panjom i njenou, odredi

obrazovana uitelja da ga odgaja, da ga naui kako e se lijepim
rijeima obraati, davati odgovore te ostalim pravilima sluenja
carevima, to se svim uglednicima dopalo. Jedanput vezir u prisustvu
cara ispria neto o lijepim djeakovim osobinama, kako je odgoj
pametnih uticao na njega i iz njegove svijesti otklonio nevaljaltine.
Nato se car nasmija i ree:
Vui na kraju krajeva postaje vuk
Makar rastao sa ovjekom i uz njega.
Prou od tada dvije-tri godine, a grupa nevaljalaca iz toga
mjesta poveu se s mladiem i sprijatelje s njim. On iskoristi zgodnu
priliku, ubije vezira i dvojicu njegovih sinova, odnese nebrojeno blago
te se naseli u peini pljakaa na mjestu svoga oca. Izbezumljen, car uze
gristi prste i povika:
Kako neko moe skovati ma od loa gvoda?!
O mudri, nitkov ne postaje ovjek odgojem!
Iako je kia po svojoj prirodi jednako blagotvorna,
U cvjetnjaku rastu tulipani, a na slatini trnje.
Na slatini ne rastu zumbuli;
Ne bacaj na nju sjemena ni truda.
Dobro initi zlikovcima isto je
Kao zlo initi dobrim ljudima.
Hikaja (5)
Pred dvorskim vratima cara Uglumia21 vidio sam sina jednog
aua, koji je posjedovao izvanrednu bistrinu i otroumnost. Na
njegovom elu su, jo u djetinjstvu, bili vidljivi znaci zrelosti i
ozbiljnosti.
Na njegovoj glavi od otroumnosti i bistrine
Sjala je zvijezda ugleda i veliine.
Uglumi - o ovoj linosti u dostupnim nam izvorima nismo nali podataka (prim.
prev.).
21

33

Ukratko, caru se veoma dopao jer je imao vanjsku ljepotu i

unutranji sklad, a pametni su kazali: Bogatstvo je u vrlinama, a ne u
imetku; veliina je u pameti, a ne u godinama.
Njegovi vrnjaci su mu bili zavidni pa ga optuie radei mu o
glavi, ali bez uspjeha.
ta moe da uini dumanin kad se nae milostiv prijatelj?
Car ga upita: ta je uzrok njihovom neprijateljstvu prema
tebi? Mladi odgovori: Pod zatitom carske moi, zadovoljio sam sve
osim zavidnika, koji moe biti usreen jedino nestankom moga dobra i
sree.
Mogu da ne vrijeam niijega srca,
Zavidniku ne mogu pomoi, jer je sm teko bolestan.
Zavidnie; umri da bi se spasio, jer zavist je bolest,
Od nje te samo smrt moe izbaviti.
Nesrenici iz dna due ele
Srenicima nestanak blagostanja i sree.
Ako ne vidi danju oko slijepoga mia,
Kakav je grijeh sunca - izvora svjetlosti?
Pravo treba rei: Hiljadu takvih oiju
Bolje da oslijepe nego da sunce potamni!
Hikaja (6)
Priaju da je neki od perzijskih careva posegnuo nasiljem za
imovinom podanika. Poeo ih je toliko tiranisati da su se zbog njegovog
zuluma uputili u tuinu i razili po svijetu. Time se broj podanika
smanjio, zemlja poela nazadovati, dravna blagajna se ispraznila, a
neprijatelji poeli pobjeivati.
Ko eli da ima podrku u tekim danima
Reci mu nek ini dobro u mirnim danima.
Rob to nosi halke u uima, pobjei e ako ga lijepo ne gleda
Lijepo postupaj, pa e i tuin postati posluan.

34

Jedanput su na carskom divanu iz ahname itali o slomu

vladavine Dahhaka22 i dolasku na vlast Feriduna. Vezir upita cara:
Kako objasniti, kako je Feridun, koji nije imao ni riznice, ni imanja, ni
druine, ni pratnje, uspio doi na vlast? Car odgovori: Kao to si uo,
oko njega se okupio narod veoma odan i pomogao mu da se domogne
carstva! Vezir ree: O care, ako je okupljanje naroda izvor i osnova
carstva, zato ga ti rastjeruje? Zar ne umije upravljati carstvom?
Treba se zduno brinuti o vojsci
Jer sultan vlada uz pomo vojske.
Car upita: ta je to to okuplja vojsku i narod? Vezir
odgovori: Vladar mora biti velikoduan da bi se ljudi oko njega
okupljali, mora biti milostiv i pravian da bi pod zatitom njegove vlasti
ljudi ivjeli mirno i sigurno, a kod tebe toga nema.
Silnik ne moe carevati
Jer, vuk ne moe biti obanin.
Car koji vlast zasniva na nasilju
Potkopava temelje svoga carstva.
Savjet vezirov ne bijae caru po volji. Namrti se na njegove
rijei i posla ga u tamnicu. Nije prolo mnogo vremena, a protiv njega
se dignu njegovi strievii, povedu vojsku protiv njega elei da vrate
posjed svoga oca. Ljudi koji su, dovedeni do oaja carevim nasiljem,
bili napustili zemlju, poeli su se okupljati oko njih pa car izgubi, a oni
se dograbie vlasti.
Vladaru, koji dozvoli nasilje nad podanicima,
Prijatelji se pretvore u ljute neprijatelje u tekim danima
Budi s podanicima u miru i ne boj se borbe s neprijateljem,
Jer pravednom vladaru podanici su vojska.

Dahhak (Zahhak) - vladar iz iranske dinastije Pidadijan (. Sami: Kamus al-a'lam,

IV, 1894, str. 2977).
22

35

Hikaja (7)
Neki se arapski car ukrcao na brod s jednim djeakom. Djeak,
koji nikada nije vidio more ni iskusio tegobu plovidbe, poe od straha
plakati i drhtati. Koliko god su ga tjeili, nisu ga uspjeli umiriti. Caru se
zbog toga pokvarilo raspoloenje, a nisu znali ta da uine. Na brodu se
zadesio neki mudrac. On se obrati caru: Ako naredite, ja u djeaka
utjeiti na svoj nain. Car odgovori: Bilo bi to veoma lijepo i
plemenito. Mudrac naredi da djeaka bace u more. Poto se nekoliko
puta zagnjurio, uhvate ga za kosu i izvuku na brod. On se objema
rukama prihvati za kormilo, i kad se uspeo, sjeo je u jedan ugao i
primirio se. Car se zaudi: Kakva je mudrost bila u tome? Mudrac
odgovori: On ranije nije doivio nevolju i opasnost utapanja i nije znao
vrijednost sigurnosti na brodu. Jer, cijenu sree zna onaj ko doivi
nesreu!
O siti, tebi se jemeni hljeb ne dopada;
Ono to tebi izgleda runo, meni je drago.
Za rajske ljepotice istilite je pakao;
One u paklu pitaj, njima je istilite raj.
Razlika je izmeu onoga u koga je voljena u zagrljaju
I onoga ko je iekuje i ne skida oi sa vrata.
Hikaja (8)
Hurmuza su pitali: Kakvu krivicu si naao kod vezir svoga
oca pa si ih dao staviti u okove? Odgovori: Nikakve krivice nisam
naao, ali sam primijetio da je u njihovom srcu beskrajan strah od mene
i da nemaju povjerenja u mene. Pobojao sam se da bi oni, iz straha za
sebe, pokuali da me ubiju, pa sam pretvorio u djelo rijei mudraca koji
vele:
23

Boj se onog koji se tebe boji, o mudri,

Makar se mogao nositi sa stotinu takvih kao to je on.
Hurmuz (Hurmuzd, Hormidas) - jedan od etvorice vladara s ovim imenom iz
dinastije Sasanijan. Nije jasno na kojeg se ovdje misli.
23

36

Zar nisi primijetio da maka u oajanju

Moe kandama iskopati oi tigru?
Zmija ujeda obanina za nogu,
Zato to se boji da e joj kamenom razmrskati glavu.
Hikaja (9)
Neki od arapskih careva razboli se u dubokoj starosti i izgubi
nadu da e preivjeti, kad izbi jedan konjanik na vrata s radosnom
vijeu: Blagodarei carskoj srei, mi smo zauzeli tu i tu tvravu,
dumani su zarobljeni, a vojska i narod te zemlje iskazali su pokornost.
Car bolno uzdahnu i ree: Ta radosna vijest nije za mene, nego
za moje dumane - nasljednike moga carstva!
Ah, dragocjeni ivot mi proe u eljama
Da se ostvare elje moga srca.
Neostvarene elje se ostvarie, ali kakva korist Nema nade da e se minuli ivot vratiti.
Ruka smrti udari u bubanj odlaska!
O oi moje, opratajte se od glave!
O dlanovi, podlaktice i lakti,
Opratajte se jedno od drugog!
Na mene napao dumanin ljuti!
Posjeujte me, posljednji put, o prijatelji!
ivot mi proe u neznanju;
Ne bijah svjestan, budite bar vi!
Hikaja (10)
Jednom sam se naao u molitvi pokraj groba vjerovjesnika
Jahjaa u Omejevikoj damiji u Damasku. Jedan arapski vladar, koji je
bio poznat po svome zulumu, sluajno je posjetio tu damiju, klanjao i
molio se zbog nevolja u koje je zapao.
I bogati i siromani sluge su Boje,
A oni koji su bogatiji, oni su potrebniji.
37

Zatim se okrenu meni i ree: S ovog mjesta, gdje caruju

dervika velikodunost i njihovi iskreni postupci, dajte mi savjet, jer ja
se plaim jednog jakog i opasnog dumanina. Ja mu rekoh: Smiluj se
siromanim i slabim podanicima da ne doivi nevolju od tih ljutih
neprijatelja.
Pogreka je jakim miicama i pesnicama
Skriti ruke nemonom siromahu.
Neka se boji onaj koji slabima ne oprata
Jer ako padne, niko mu nee pruiti ruku.
Ko god loe sjeme sije a dobru se nada,
Beskorisno mozak zamara i uzalud se nada.
Izvuci pamuk iz uha i pravdu dijeli narodu,
Jer ako je ti ne dijeli, znaj da postoji Dan pravde.
Ljudi su dijelovi jednoga tijela,
Jer ovjek je stvoren od iste materije.
Kad jedan dio oboli,
Ni drugi ne ostaju u miru
Ti, koji se ne brine za nevolje drugih,
Nisi dostojan da te zovu ovjekom.
Hikaja (11)
Neki dervi bogougodnik pojavi se jednog dana u Bagdadu.
Haddad-i Jusuf24 ga pozva i ree mu: Obrati se molitvama Bogu za
moje dobro! Dervi otpoe: Boe, uzmi duu Haddadovu! Na to
Haddad povika: Zaboga, kakva je to dova? Dervi odgovori: To
je dova za tvoje dobro i za dobro svih muslimana!
Zulumaru, koji slabe i nemone mui,
Dokle e trajati tvoj zulum?!
Haddad-i Jusuf (661-714) - poznat kao Haddad Zalim, omejeviki valija u
doba vladara Abdulmelika i sposoban dravnik. Poznat je po energinim vojnim
mjerama protiv pobunjenika u Iraku i na Arabijskom poluostrvu (Islam Ansiklopedisi,
V, str. 18-20).
24

38

emu tvoje carevanje?

Bolje je da umre nego da ljude mui!
Hikaja (12)
Jedan nepravedni vladar upita nekog pobonjaka: Koja je
molitva najbolja? Pobonjak e na to: Tebi da prespava podne, da
makar tada nikome zuluma ne ini.
Vidio sam jednog zulumara zaspalog u podne
Rekoh: Taj smutljivac je dobar kada spava!
Taj ko je bolji kada spava nego kad je budan,
Takav nesrenik bolje da je mrtav nego iv.
Hikaja (13)
uo sam kako je nekada neki car proveo no u drutvu, piu i
uivanju, pa na kraju pijanke ree:
Na svijetu za mene nema ugodnijeg asa od ovog
Jer ne mislim ni dobro, ni loe i ni za kog ne brinem.
To uo jedan siromah koji je vani, na studeni, polugo leao pa
mu doviknu:
Ej ti, kome u srei na svijetu nema ravna! Uzmimo da nema
nikakve brige, znai li to da je ni mi nemamo?!
Caru se ove rijei dopadoe, pa kroz prozor prui kesu sa hiljadu
dukata i povika: Bijednie, rairi skute! Siromah mu na to odgovori:
Kako da rairim skute kad nemam nikakve odjee na sebi?! Car se na
njega jo vie saali pa mu i odijelo darova.
Za kratko vrijeme prosjak je taj novac potroio pa opet poe
traiti milostinju.
Imetak se ne zadrava u rukama rasipnika,
Ni strpljenje u srcu zaljubljenoga, ni voda u reetu.

39

Car ga je bio ve zaboravio, pa kad mu za njega rekoe, rasrdi se

i namrti. Zato se i kae da iskusni i pametni treba da se uvaju carske
srdbe. Jer, briga careva je veinom upravljena na poslove i probleme
drave, stoga ne podnose da im ljudi dosauju.
Neka je haram carsko dobroinstvo
Siromahu koji ne pazi na pravu priliku i vrijeme.
Dok ne vidi da je prilika i mjesto da neto kae,
Ne upropatavaj svoj ugled i ast govorei gluposti.
Car naredi: Otjerajte tog prosjaka gladnih oiju, koji je toliki
novac potroio za tako kratko vrijeme! Zar on ne zna da je dravna
blagajna zalogaj za sirotinju, a ne za avolsku brau i druinu!
Glupaka koji u po bijela dana pali svijeu od kamfora
Uskoro e vidjeti kako nou nema ulja u iraku.
Jedan od vezira-savjetnika ree: Vladaru, mislim da bi bilo
pametno da ovakvima odredite opskrbu u svakodnevnim obrocima,
kako ne bi rasipali i preko mjere troili. A to se tie vaeg nareenja da
mu se milostinja uskrati, smatram da nije dostojno ugleda velikodunih
i plemenitih da nekoga svojim dobrom i darom ostave u nadi pa ga
ponovo bace u beznadenost i uskrate mu milostinju.
Na njegovom licu nije mogue otvoriti vrata pohlepe
Kad su ve otvorena, ali se ne mogu ni silom zatvoriti.
Niko ne moe vidjeti da se edni putnici Hidaza25
Skupljaju na obali slane rijeke
Tamo gdje je slatkovodni izvor,
Tu se skupljaju i ljudi, i ptice, i mravi!

Hidaz - prostrana pokrajina u zapadnom planinskom dijelu Saudijske Arabije.

Prua se du Crvenog mora i uz njegove obale prelazi u ravnicu Tihama. Glavni grad
Meka sa oko 150.000 stanovnika.
25

40

Hikaja (14)
Neki od bivih careva nije vodio brigu o dravnim poslovima, a
vojsku je drao u bijedi i oskudici. Naravno, kada ga je jednom napao
silni neprijatelj, svi su se dali u bijeg.
Ako se ali novac troiti na vojnika,
I on e aliti da prihvati rukom za ma.
Jedan od vojnika koji su otkazali slubu bio mi je prijatelj.
Prekorio sam ga i rekao: Nevaljalac je i nezahvalnik, podlac i neastan
onaj ko pri maloj promjeni situacije okree lea starom gospodaru i
zaboravlja dugogodinje dobro.
On e na to: Trebalo bi da mi velikoduno oprosti, jer moj
konj je u ovom boju bio bez jema, ebe zaloeno. Ako sultan ali
novac od vojnika nemogue je praviti podvige s oduevljenjem.
Daj novac vojniku da bi se rtvovao;
Ako mu uskrati, otii e glavom bez obzira.
Kad je vojnik sit, on e se vatreno boriti.
Onaj ko je praznog stomaka u bijeg se daje.
Hikaja (15)
Neki vezir bi svrgnut s poloaja pa doe u krug dervia. Njihov
nain ivota ugodno je na njega djelovao i dopao mu se. Meutim,
vladar se na njega smilova i naredi da ga vrate na njegov poloaj, ali on
ne prihvati i ree: Bolje je biti bez poloaja nego na poloaju.
Oni koji su u kutu zatite i sigurnosti sjedili
I psima i ljudima su usta zatvorili.
Poderali su papir i skrili pera
I od zlih ruku i jezika se spasili.
Vladar ree: Ali nama treba jedan ugledan i pametan ovjek,
koji je dostojan da vodi dravne poslove. Svrgnuti vezir na to dodade:

41

Prvi znak da je neko pametan je to to nee da se u takve poslove

mijea.
Huma je vrednija od svih drugih ptica
to kost gloe, a nita ivo ne lovi.
Pitali hijenu: Kako si i zato odabrala da stalno prati lava?
Ona odgovori: Da jedem ono to preostane od njegove lovine i da
ivim pod njegovom zatitom, sigurna od napasti i zla neprijatelja.
Opet je zapitae: Sada, kad si dospjela pod njegovu zatitu, priznaje
njegove blagodati i dobroinstva i na tom si zahvalna, zato mu se ne
priblii da bi te uveo u krug svojih odabranika, prisnih prijatelja i
uvrstio te u svoje najodanije sluge? Hijena odgovori: U tom sluaju
ne bih bila sigurna od njegove srdbe i zlovolje.
Ako vatropoklonik sto godina vatru loi, brine se i potie je,
Samo za trenutak ako u nju padne, sigurno e izgorjeti.
Hikaja (16)
Jedan mi se prijatelj potui na vrijeme i teke ivotne prilike i
ree: Sredstva za ivot su mi mala, a porodica brojna, pa nemam vie
snage da podnosim teret siromatva. esto razmiljam da odem u neki
drugi kraj gdje niko ne zna ni za dobro ni za zlo moje, pa kako god
ivio.
Mnogo je gladnih zauvijek zaspalo,
a niko ne znade ni ko su ni odakle su.
Mnoga dua je izala a da za njom niko ne zaplaka.
Razmiljam o zlobi neprijatelja koji moj trud i brigu o porodici
smatraju kao neovjenost, za mnom se zlurado i podrugljivo smiju i
govore:
Pogledaj onog nitkova, koji
Nee nikada ugledati lice sree.
On za sebe i svoje tijelo odabire udobnost
A enu i djecu ostavlja u bijedi.

42

Meutim, kao to je poznato, ja se poneto i u matematiku

razumijem, pa ako bih, blagodarei vaem visokom ugledu, bio
postavljen na kakvu dunost koja bi mi donijela mir i spokojstvo,
cijelog ivota bih vam bio zahvalan. Na to mu ja odgovorih:
Prijatelju, sluba caru ima dvije strane: jedna je nada da e se zaraditi
opskrba, a druga je strah da se ne padne u nemilost caru i tako dovede
ivot u opasnost. Pametni smatraju da nije mudro radi onog prvog pasti
u ovo drugo.
Niko ne dolazi pred kuu siromaha da kae:
Plati porez i desetinu na njive i vinograde!
Ili se zadovolji siromatvom i nevoljama,
Ili stavi utrobu pred vranu!26
Prijatelj moj e na to: Nisi kazao ono to se odnosi na moje
stanje niti odgovorio na moje pitanje. zar nisi uo da su kazali: 'Ko
prevaru snuje, pri obraunu ruka mu se trese.'
Pravinost donosi Boje zadovoljstvo;
Ne vidjeh da je iko nastradao na pravom putu.
Mudraci su kazali: etiri osobe smrtno se boje od etiri druge
osobe: razbojnik vladara; kradljivac uvara; prevarant potkazivaa i
bludnica efa policije. Onaj iji je raun ist, zato da ga plai
obraun?
Ne budi na dunosti nemaran, ako hoe
Da, kad te smijene, dumaninu budu usta zatvorena.
Budi ist, brate, i ne boj se nikoga!
Prljavo rublje lupaju pralje na kamenu.
Rekoh mu: Tvome stanju odgovara pria o lisici, koju su vidjeli
kako bjei glavom bez obzira, pa je neko zapita: 'Kakva je nevolja
uzrok tolikom strahu?' Ona odgovori: 'ula sam kako devu hvataju, pa
je bez ikakve plae tovare i jau.' Taj neko opet zapita: 'Ludo, kakve
veze i slinosti ima deva s tobom?' Lisica odgovori: 'uti, ne govori
Staviti utrobu pred vranu - izloiti se opasnosti; u ovom sluaju misli se na stupanje
u carsku slubu.
26

43

tako, jer ako zavidnici zlonamjerno kau: Ovo je deva, pa me uhvate, ko

e se pobrinuti da to ispita i da me izbavi?!'
Dok lijek bude donesen iz Iraka, onaj koga je zmija ujela moe
umrijeti!' Ti, prijatelju, posjeduje sve moralne vrline i dobre kvalitete,
ali, zavidnici su u zasjedi i stalno vrebaju, pa ako budu za tvoje vrline
protivno tvrdili i ti dospije pred cara na odgovornost, ko e onda moi
da te brani i opravda? Mislim da je najpametnije da se dri
zadovoljstva onim to ima, a da se okani slube caru. Pametni vele:
U moru su bezbrojne koristi,
Ali, ako trai spas, na obali je.
Moj prijatelj ovo saslua, rastui se, namrti lice bolno
progovori: Kakva je to pamet, otroumnost i bistrina! Pravo su kazali
mudraci: 'Prijatelji pomau u nevolji, a za gozbenim stolom svi
neprijatelji se pokazuju kao prijatelji.'
Ne smatraj prijateljem onog ko u dobru laska,
Podilazi i prijateljstvo iskazuje.
Pravi prijatelj je onaj ko prihvata
Prijatelja za ruku u muci i nevolji.
Primijetio sam kako se moj prijatelj mijenja i moj savjet s
nepovjerenjem slua i prima. Tada odoh do vezira. Kako smo bili od
ranije znanci, ispriah mu o stanju svoga prijatelja, opisah njegovu
sposobnost pa ga postavie u carsku slubu na jedan nii poloaj. Neko
vrijeme je tako prolo pa kad uvidjee njegovu dobru narav i pametno
poslovanje, unaprijedie ga i postavie na vii poloaj. Tako se njegova
zvijezda sree poela penjati dok ne stie do zenita i eljenog cilja. Moj
prijatelj posta povjerljiva careva osoba i pouzdanik uglednih i visokih
linosti, na koga se prstom upiralo. Obradovao sam se njegovom
uspjehu i rekoh:
Ne misli na tekou i bezizlaz i ne budi tuan
Jer u tamnim dubinama je izvor ivota.27
Ovo je aluzija na vjerovjesnika Ilijasa (Elijas), koji je ivio meu Izraelianima prije
n. e. pozivajui ih da napuste oboavanje idola pa je bio proganjan i prisiljen da ivi u
27

44

Ne budi tuan, muenie, jer

Bog posjeduje tajnu milost i dobrotu.
Ne sjedi namrten zbog sudbine, jer
Alojevo drvo, premda gorko, ima sladak plod.
U meuvremenu, otputovao sam s prijateljima u Meku radi
hodoaa. Kad sam se vraao s putovanja, moj prijatelj mi izie u
susret na dva konaka hoda. Opazih da je potiten, rasijan i u siromakoj
odjei te ga zapitah: Kako si? On odgovori: Onako kako si ti
kazao; ljudi su mi pozavidjeli i obijedili me za izdaju. Vladar nije
naredio istragu da bi saznao istinu. Stari prijatelji se povukoe, ne
kazae ta znaju, zaboravivi staro prijateljstvo.
Zar ne vidi kako pred monim i bogatim
Laskavci dre ruke na prsima hvalei ga?
Ali, kad ga sudbina obori,
Cio svijet mu stavlja nogu na glavu.
Ukratko, pretrpio sam razne nedae, kazne i nevolje. Ove
godine, kad stie vijest o sretnom povratku hadija, mene oslobodie
tekih okova, a imetak koji sam naslijedio uzee za dravnu blagajnu.
Ja mu rekoh: A onda nisi primio moj savjet. Sluba caru je
poput putovanja po moru: korisna, ali i pogibeljna; ili e se obogatiti,
ili e se u talasima utopiti.
Ili e pune ruke neko iznijeti iz mora na obalu,
Ili e ga jednog dana valovi izbaciti mrtva na obalu.
Smatrao sam da nije pametno njegovu ranu na srcu noktom
prijekora jo vie pozljeivati i na nju so sipati, pa sam razgovor skratio
i sa ova dva stiha zavrio:
Zar nisi znao da e ti noge biti u bukagijama
Stoga to nisi sluao savjete pametnih?
Drugi puta, ako nema snage da podnese ubod aoke,
pustinjama i peinama. Legenda kae da je on identian sa Hizrom, koji je, ivei u
svijetu tmine, pio vodu ivota i tako postao besmrtan (. Sami: Kamus alalam, II, str.
1027).

45

Ne stavljaj prst na rupu u kojoj je skriven korpion.

Hikaja (17)
Nekoliko osoba rado su se druile sa mnom. Njihov vanjski
izgled, ukraen pobonou, odavae sutu dobrotu. Jedan bogati i
ugledni ovjek imao je lijepo miljenje o ovim ljudima pa im odredi
stalna primanja za izdravanje. Meutim, jedan od njih uini neto to
nije bilo u skladu s ponaanjem bogougodnika. Miljenje bogataa se
izmijeni i njihova primanja prestae. Zaelio sam da na neki nain ta
njihova primanja obnovim pa krenuh da posjetim onog bogataa, ali me
vratar ne pusti unutra. Nisam mu zamjerio jer su rekli:
Oko vrata emir vezir i sultan
Ne obilazi i ne zadravaj se bez razloga.
Pas i vratar kad nadu stranca Vratar ga hvata za jaku, a pas za skut.
U tom asu prepoznae me dvorjanici tog bogataa, s
potovanjem me uvedoe i ponudie mi poasno mjesto. Iz skromnosti
sjedoh malo nie i rekoh:
Proite me se, ja sam mizerni sluga;
Treba da sjedim gdje oni sjede.
Bogata e na to: Zaboga, kakvog ima smisla ovako govoriti?
Da mi na glavi sjedi,
Ti si meni potreban, a ne ja tebi.
Ukratko, sjedoh i povedoh razgovor o svemu dok doe red na
moje poniene drugove i prijatelje, pa rekoh:
Kakav grijeh je vidio dareIjivi gospodar,
koji je ranije dobrotu pokazao,
Pa bijednog slugu smatra nedostojnim?
Bogu pripada veliina, dobrota i dareljivost,
Jer On vidi grijeh pa ipak dijeli opskrbu
i nikada je ne uskrauje.
46

Bogatau se ove rijei dopadoe pa naredi da se daju ivotna

sredstva mojim prijateljima, kao i ranije, ak da im namire i za ono to
je proputeno. Lijepo sam zahvalio i izvinio se, a kad sam izlazio,
dodadoh:
Budui da je Kaba tamo gdje ljudi trae svoju potrebu,
Izdaleka dolaze da je posjete prevaljujui velika prostranstva.
Tebi dolikuje da podnosi teret siromaha, kao to smo mi,
Jer niko se ne baca kamenom na drvo bez ploda.
Hikaja (18)
Neki carevi naslijedi od oca veliko bogatstvo pa otvori
dareljivu ruku i bezbrojno bogatstvo prosu meu vojsku i narod.
Ne osjea se miris od komada alojeva drveta.
Stavi ga na vatru pa e kao ambra mirisati.
Ako eli slavu i veliinu, budi dareljiv,
Jer dok zrno ne posije, ono ne raste.
Jedan od njegovih savjetnika, koji ne bijae mnogo pametan i
dalekovid, poe ga savjetovati rijeima: Preanji vladari su ovo blago
s mnogo truda stekli i ostavili da se troi u vane poslove i poduhvate.
Povuci ruku od ovakvog postupka, jer su pred tobom mnogi vani
dogaaji, a neprijatelji su iza tebe, pa ne daj Boe da ostane nemoan u
nevolji.
Ako dijeli blago narodu,
Svakom dopadne koliko jedno zrno pirina
Zato ne uzima od svakog srebra koliko zrno jema
Pa e ti se, dan po dan, sakupiti dosta?
Carevi se na ovo namrti, jer se ove rijei nisu podudarale s
njegovim rezonovanjem, i naredi da ga kazne govorei: Bog, uzvieni i
veliki, uinio me gospodarom ove zemlje da troim i dijelim, a nisam
straar da uvam.

47

Karun28 je propao, a imao je etrdeset kua blaga;

Noirevan je ostao besmrtan, jer je ostavio dobar spomen.
Hikaja (19)
Priaju kako su Noirevanu Pravednom u jednom lovitu pekli
lovinu, ali nisu imali soli pa poalju jednog djeaka u selo da je donese.
Noirevan naredi: So kupi za odgovarajuu cijenu da to ne bi prelo u
obiaj, pa da selo propadne i opusti. Zapitae ga: Kakva bi bila teta
da se i uzme ovako mala koliina soli? Noirevan odgovori: Korijen
zuluma na svijetu u poetku je bio neznatan, pa ko god je dolazio na to
je dodavao dok taj korijen ne dostie ovolike razmjere.
Ako iz bae svojih podanika vladar pojede samo jednu jabuku,
Njegove sluge i dvorjanici iupaju stablo iz korijena.
Ako vladar dozvoli da se uzme samo pet jaja bespravno,
Njegova vojska nabode hiljade kokoi na raanj.
Hikaja (20)
Sluao sam da je neki nerazumni vezir pljakao imanja podanika
da bi punio i bogatio carsku blagajnu. Nije shvaao rijei mudraca koji
su govorili: Ko god vrijea Boga - Uzvienoga i Velikoga - da bi
pridobio neiju naklonost, Uzvieni Bog e okrenuti te ljude protiv
njega, i oni e ga zbrisati s lica zemlje.
Plameni oganj ne moe spaliti rutu tako
Kao to mogu bolni uzdasi siromaha.
Kau da je lav car svih ivotinja, a da je najnii i najgori
magarac. Ali, zasigurno, magarac koji nosi tovare bolji je od lava koji
razdire ljude.
Bijedni magarac, makar i glup bio,
Karun - po legendi bogata i poznati krtac drevnog Istoka. Po tim osobinama
postao je poslovian i uao u knjievnost (. Sami: Kamus al-alam. V, 1896, str.
3519).
28

48

Tovare nosi, pa je stoga mio.

Volovi i magarci to terete vuku
Bolji su od ljudi to nanose muku.
Da se vratimo prii o nerazumnom veziru. Car je pouzdano
doznao o njegovim zlodjelima, podvrgao ga muenjima i dao ga
pogubiti.
Nee zasluiti naklonost sultana
Ako ne zadobije simpatije podanika.
Ako eli da ti Bog bude milostiv,
ini dobro Bojim robovima.
Pria se da je neki uvrijeeni ovjek proao pored njega,
razmislio o njegovoj tunoj smrti i rekao:
Ne moe onaj ko ima snagu miica svoga poloaja
Pomou svoje vlasti nekanjeno otimati dobra ljudi.
Moe se progutati i krupna kost,
Ali ona razvali trbuh kad se u pupak zabode.
Nesretni tiranin ne ostaje zauvijek,
Ali kletva na njemu je vjena.
Hikaja (21)
Pria se da je neki zloinac udario kamenom u glavu jednog
potenog ovjeka. Siromah nije imao mogunosti da mu vrati milo za
drago, ali je kod sebe sauvao taj kamen. Jednog dana car se razljuti na
tog vojnika-zloinca i baci ga u jamu. Tada se primakne dervi i udari
ga kamenom u glavu.
Ko si ti i zato si me udario kamenom? zajauka ovaj. Ja sam
onaj isti, a i kamen je isti kojim si ti mene udario u glavu u to i to
vrijeme! odgovori dervi. A gdje si bio toliko vremena? upita ovaj.
Bojao sam se tvog visokog poloaja, odgovori on, a sada, kad sam te
vidio u jami, iskoristio sam zgodnu priliku.
Kada vide nedostojnog da u izobilju ivi,
Razumni ljudi opredjeljuju se za pokornost Bogu.
49

Ako nema otrih kandi,

Bolje je da se manje nosi sa zvijerima.
Ko se uputa u borbu s ovjekom elinih miica
Taj uzalud zamara svoje slabe ruke.
Priekaj da mu sudbina sputa ruke,
A onda, na radost prijatelja, prolij mu mozak.
Hikaja (22)
Neki car dopadne teke bolesti. Savjet grkih ljekara zakljui da
je jedini lijek za ovu bolest u ovjeka koji posjeduje posebna
svojstva. Potom car naredi pa pronaoe jednog seoskog djeaka koji je
posjedovao ta svojstva. Zatim pozva djeakove roditelje i obasu ih
obilno novcem, udobrovolji ih i oni pristanu, a kadija pronae i izda
fetvu da je dozvoljeno da se prolije krv i oduzme ivot jednom
podaniku da bi se spasio carski ivot. Zatim stie delat, a kad ga djeak
opazi, okrenu lice prema nebu i nasmije se. Na to car zapita: Kakvo
mjesto ima smijehu u ovako beznadenom stanju u koje si zapao? a
djeak odgovori: Djeca su svojim roditeljima neto najdragocjenije;
tuba se podnosi kadiji, a pravda se trai od careva. Mene su roditelji
rtvovali rad i ovosvjetske koristi i novca, koji su dobili i pristali da se
prolije moja krv. Kadija je izdao fetvu da je dozvoljeno da mi ivot
oduzmu, a car nalazi lijek za svoje zdravlje jedino u mojoj smrti. Dakle,
meni je jedino utoite Bog.
Kome da se tuim na tvoju silu i mo?
Pred tobom, a od tvoje sile, traim pravdu.
Na ove rijei carevo se srce smeka i rastui, oi mu se napunie
suzama i on prozbori: Bolje je da ja umrem nego da prolijem krv i
oduzmem ivot ovom nedunom djeaku. Zatim ga zagrli i u elo i oi
poljubi, bogato ga darova i oslobodi. Pria se da je i car za sedmicu
dana ozdravio.
Sada stalno razmiljam o onom stihu u kom je rekao
Jedan odgajiva slonova na obali rijeke Nila:
Ako ne moe da shvati kako je mravu pod tvojom nogom, znaj,
50

Njemu je upravo onako kao tebi pod nogom slona.

Hikaja (23)
Jednom neki od robova Amra sina Lejsova29 pobjegne. Amrovi
ljudi krenu u potjeru za njim i ponovo ga dovedu. Vezir je prema njemu
osjeao zlobu i naredi da se pogubi, da se ne bi drugi robovi usudili na
takav postupak. Rob pade niice pred Amra i ree:
to god sa mnom uinili, ako ti odobrava, dozvoljeno je.
Na ta se moe aliti rob? To je volja gospodara!
I pak, poto sam ja othranjen dobroinstvom ovoga doma, ne
elim da na Dan stranoga suda bude pozvan na odgovornost za moju
krv. Dozvoli da ja ubijem vezira, i tada kao odmazdu za njega naredi da
se moja krv prolije, da bi i ti mene pogubio po zasluzi.
Car se nasmija i obrati se veziru: ta ti predlae? Vezir
odgovori: O gospodaru, radi Boga i mira tvoga oca u grobu, oslobodi
tog bezobraznika, da i mene ne uvue u nesreu. Kriv sam ja, a pravo
imaju mudraci koji kau:
Ako pone borbu sa strijelcima iz katapulta,
Zbog svoje gluposti razbie sebi glavu.
Kada baca strijelu na dumanina,
Pazi se da ne sjedi njemu na nianu.
Hikaja (24)
Vladar Zevzena imao je defterdara, ovjeka plemenite due i
lijepe udi, koji je svakom ko bi mu se obratio bio na usluzi, a u
30

Amr ibn Lejs Saffar - drugi vladar iz perzijske dinastije Saffarijan. Na vlast je doao
878-9 g. Nakon smrti svoga brata Jakuba ibn Lejsa, osnivaa dinastije, 23 godine je
vladao velikim prostranstvima Irana, Afganistana i Iraka. Poznat kao tiranin (. Sami:
Kmus al-alam, V, str. 3221).
30
Zevzen - pokrajina u Horasanu. Njen glavni grad, takoer Zevzen, bio je poznat kao
stjecite uenjaka (S. Sami: Kamus al-alam, IV, str. 2430).
29

51

odsutnosti o svakome je samo dobro govorio. Meutim, jednom se

jedan njegov postupak ne dopade vladaru te mu ovaj imetak zaplijeni, a
njega kazni. Ali, carski aui su priznavali njegova ranija dobroinstva i
osjeali su zahvalnost za to te su, kad im je bio predat na izdravanje
kazne, postupali prema njemu blago i nisu smatrali ovjenim da ga
mue.
Ako eli da u miru ivi i s protivnikom, uvijek, kada
U tvojoj odsutnosti loe govori o tebi,
ti ga u njegovoj prisutnosti hvali.
Rije prolazi kroz usta onog ko govori i vrijea,
Pa ako hoe da njegova rije ne bude gorka,
usta mu uini slatkim.
Dio odgovornosti kojom ga je car teretio uspjelo mu je da
otkloni, a za ostali dio ostao je da lei u tamnici. Meutim, neki od
vladara susjednih zemalja poalju mu potajno ovu poruku: Vladari te
zemlje nisu znali cijeniti vrijednost tako visoke linosti i omalovaili su
je. Ako ta linost pokloni svoju naklonost nama, trudiemo se da tu
naklonost to je mogue bolje sauvamo. Jer, ugledni ljudi ove zemlje
imaju ast da tu linost vide kod sebe i oekuju odgovor.
Defterdar shvati smisao pisma pa se poboja kakve neprilike, te
na poleini pisma napisa kratak odgovor, onako kako je smatrao
najpametnije, i posla ga. Neki vladarov privrenik dozna za ovaj sluaj i
obavijesti vladara ovako: Taj i taj, koga si izvolio uhapsiti, odrava
veze i dopisuje se sa susjednim vladarima. Vladar se naljuti i naredi da
se ova vijest provjeri. Zatim nosioca pisma uhvate i pismo proitaju. U
njemu je stajalo: Dobra namjera velikih ljudi je vea od dostojanstva
ovog obinog Bojeg roba. Ovaj Boji rob ne moe da prihvati ponudu i
poziv na slubu koju ste izvoljeli ponuditi iz toga razloga, jer sam ja
odgojen i odrastao pomagan dobrotom ove carske kue i s malom
izmjenom raspoloenja ne moe se uiniti izdaja prema svome
dobroinitelju.
Onom ko ti uvijek ini dobro
Nai ispriku ako ti u ivotu uini nepravdu.

52

Vladaru se dopade njegova pravinost pa mu darova sveanu

odoru i dosta blaga i zatrai izvinjenje: Pogrijeio sam i tebe sam
nepravedno uvrijedio i kaznio. Defterdar e na to: Ja ne vidim u ovom
sluaju nikakve Gospodarove pogreke. Moda je Boja volja ovako
htjela da doe ovom robu jedno iskuenje i kazna, pa je bolje da me
stigne od Vae ruke, jer ste ovog roba zaduili ranijim dobroinstvima i
bezbrojnim milostima, a mudri i ueni su kazali:
Ako ti ljudi priine kakvu tetu, ne alosti se,
Jer od ljudi ne dolazi ni ugodnost ni bol.
Znaj, od Boga je razdor izmeu dumanina i prijatelja,
Jer je srce obojice u Bojoj vlasti.
Premda strijela uvijek iskae iz luka,
Pametni e zakljuiti da strijelac izbacuje strijelu.
Hikaja (25)
Neki arapski vladar naredi slubenicima svoga divana: Onome
slubeniku udvostruite plau, jer je on odan dvoru i spreman je na
izvravanje nareenja, dok drugi slubenici vrijeme trate u zabavama, a
zanemaruju pravovremeno izvravanje svojih dunosti. uo za to neki
pobonjak pa ree: Upravo na ovaj nain se deava i povienje
vrijednosti ljudi kod Svemogueg Boga.
Ako neko dva jutra dode na slubu caru,
Treeg jutra car e svakako na njega blagonaklono gledati.
Iskreni oboavatelji se nadaju
Da se nee vratiti praznih ruku od svog gospodara.
Veliina se sastoji u ispunjavanju nareenja,
A neizvravanje zapovijedi prouzrokuje omraenost,
Ko god na sebi nosi znamenje pravednik
Uvijek je spreman da izvri nareenje svoga gospodara.

53

Hikaja (26)
Pria se za jednog nasilnika da je od sirotinje kupovao drva u
bescijenje i u zgodnoj prilici prodavao ih bogataima zakidajui na
mjeri. Neki pobonjak proe pokraj njega i dobaci mu:
Jesi li ti zmija, koja ujeda svakog koga vidi?
Ili si sova koja razvaljuje svaku kuu u koju se nastani?
Iako nas tvoje nasilje preko mjere pogaa,
Sveznajuem Gospodaru ne moe tetu nanijeti.
Ne ini zulum ljudima na zemlji
Da se ne bi uzdah prokletstva oteo prema nebu.
Ove rijei estoko pogodie nasilnika pa namrti lice i ne osvrnu
se na pobonjaka, kao to Kur'an kae: Obuzela ga je gordost zbog
grijehova u koje je ogrezao.31 Meutim, jednoga dana iskoi varnica iz
njegove kuhinje, zapali mu drvarnicu i spali sav njegov imetak.
Umjesto tople postelje, njemu osta vreli pepeo. Sluajno, onaj isti
pobonjak proe pokraj njega i primijeti kako on prijateljima govori:
Ne mogu da shvatim odakle je ova vatra pala na moju kuu?
Pobonjak mu na to dobaci: Iz uzdaha sirotinjskih srca!
uvaj se pritajenih uzdaha ranjenih srca
Jer skrivena rana srca na koncu se pokae.
uvaj se koliko god moe da ne uvrijedi niije srce,
Jer jedan jedini uzdah moe da srui cijelu vasionu.
Na carskojkruni Kejhusreva32 bilo je napisano:
Koliko mnogo dugih godina i dugih ivota ljudskih
Dolazie i prolaziti iznad nae glave!
Kako god je carstvo do nas dolo prelazei iz ruke u ruku,
Tako e prei i u druge ruke.
Kur'an, sura al-Bakara, ajet 206.
Kejhusrev - sin Sijavaha, legendarni car predislamskog Irana iz dinastije
Kajanijan. Po legendi, otac mu je pobjegao od iranskog cara Kejkavusa i sklonio se u
Turan, gdje se oenio princezom Karingis, kerkom turanskog cara Afrasjaba.
Legenda kae da se rodio u Turanu i odrastao meu obanima. Iranci su ga doveli u
domovinu. Na prijestolju je naslijedio djeda Kejkavusa, a njega je naslijedio sin
Lohrasp ( Islam Ansiklopedisi, VI, str. 612-613).
31
32

54

Hikaja (27)
Neki je ovjek bio stekao veliku borbenu vjetinu. Poznavao je
360 naina borbe u dvoboju i svaki dan je primjenjivao drugi nain.
Meutim, u jednom uglu svoga srca gajio je simpatije prema jednom
svom ueniku koga je poduio 359 borbenih naina, a samo je odgaao
da ga podui onom posljednjem. Kratko reeno, djeak je u snazi i
vjetini dostigao vrhunac i niko, u ono doba, nije bio sposoban da se
mjeri s njim. Tako je dolo i do toga da je ovaj mladi izjavio pred
ondanjim carom i ovo: Moj uitelj ima prednosti u poreenju sa
mnom samo zbog toga to je stariji i to mi je bio uitelj; inae, to se
tie snage, ja nisam slabiji od njega, a u borbenoj vjetini sam mu
ravan. Caru ova neskromna izjava teko pade pa naredi da se oni u
dvoboju ogledaju. Pripremi se prostran mejdan na koji se sakupe najvii
dravni dostojanstvenici i najsnaniji ljudi te zemlje. Mladi istupi
poput silnoga lava, udari protivnika tako snano da bi gvozdeno brdo s
mjesta pokrenuo. Njegov uitelj je znao da je mladi snanijiod njega
pa upotrijebi onu borbenu vjetinu koju je drao u tajnosti. Mladi nije
znao da taj udarac odbije, a uitelj ga izdigne iznad glave i tresne o
zemlju. Narod povika. Car naredi pa uitelja nagradie poasnom
odorom i novcem, a mladia je ukorio rijeima: Hvalio si se da moe
pobijediti svoga uitelja, ali ga ne pobijedi! Mladi odgovori: Care,
nije me nadvladao snagom, nego je ostala jedna borbena vjetina koju je
od mene u tajnosti drao, a kojom me je danas pobijedio. Uitelj
dobaci: Za ovakav dan, uvao sam i tajio ovu vjetinu, jer mudraci su
rekli: Ne daj prijatelju toliko moi da ti moe odoljeti kada ti postane
neprijatelj. Zar nisi uo ta je rekao onaj to je doivio neugodnost od
svog uenika i tienika:
Ili uistinu nema vjernosti na tom svijetu,
Ili je u ovo vrijeme niko ne ispunjava.
Niko od mene nije nauio vjetinu gaanja strijelom,
A da mene na koncu nije uzeo na nian?

55

Hikaja (28)
Neki dervi sjedio osamljen u jednom kraju pustinje, kad pokraj
njega naie car. Dervi, uvjeren da je ivotna srea i zadovoljstvo u
duevnom miru, ne obazre se na njega. Car, meutim, smatrajui da se
carska mo i veliina sastoje u nametanju strahopotovanja, uvrijedi se i
ree: Ovi ljudi to nose dotrajale ogrtae poput su ivotinja, nemaju
nikakva dostojanstva i ovjenosti. Vezir zapita: Ej, dobri ovjee,
car svijeta je proao pokraj tebe, zato se nisi poklonio i iskazao duno
potovanje? Dervi odgovori: Reci caru: Poklonjenje oekuj od onog
koji od tebe oekuje milost, a zapamti i to da su carevi tu da uvaju
podanike, a podanici nisu za to da bi se klanjali carevima.
Car je uvar siromaha i bijednika
Iako je u raskoi i bljesku svoje moi i bogatstva.
Ovce nisu radi obanina
Nego obanin za to da uva ovce.
Nekoga vidi kako je postigao svoj cilj,
A drugoga vidi iznurena od silnog rada i tekoa.
Priekaj koji dan dok pojede
Zemlja mozak iz lakomislene i naivne glave.
Nestae sigurno razlike izmeu cara i roba
im se ispuni presuda propisane sudbine.
Da neko raskopa grobnicu
Ne bi mogao raspoznati je li bogata ili siromah.
Derviove rijei su veoma djelovale na cara, koji ree: Zatrai
neto od mene! Dervi odgovori: Traim da me drugi puta ne
uznemirava. Car e na to: Daj mi jedan savjet! Dervi ree:
Shvati sada, dok je bogatstvo jo u tvojim rukama,
Da ono prelazi iz ruke u ruku.

56

Hikaja (29)
Neki vezir dode pred Zunnuna Misrija33 i zatrai od njega
blagoslov ovim rijeima: Danonono sam zauzet sluei sultanu
nadajui se njegovom dobru, ali i u strahu od njegove srdbe. Zunnun
zaplaka gorko i ree: Kad bih se ja bojao Uzvienog i Velikog Boga
kao to se ti boji sultana, spadao bih u njegove iskrene robove!
Kad dervi ne bi matao o udobnosti
i kad se ne bi bojao siromatva,
Noge bi mu ve davno stale na nebo.
Kad bi se vezir bojao Boga
Koliko se boji cara, bio bi melek.
Hikaja (30)
Jedan car naredi da se pogubi neki neduan ovjek. Osueni
ree: Care, ne trai sebi bijede i nevolje zbog srdbe i gnjeva koje si
izlio na mene, jer kazna nada mnom zavrava za jedan tren, a grijeh za
nedjelo ostaje vjeno na tebi.
ivot prohuji poput vjetra pustinjskog,
Neugodno i ugodno, runo i lijepo - sve proe.
Silnik je vjerovao da je nama zulum uinio
A zulum ostao na njegovom vratu, nas mimoiao.
Vladaru se dopade ovaj savjet i oslobodi ga smrtne kazne.

Ebu-l-Fadl ibn Ibrahim, poznat kao Zunnun al-Misri, bio je poznati

pobonjak. On je prvi u Egiptu osnovao poseban tarikat. Zavidljivci su ga optuili za
otpadnitvo kod halife Mutevekkila, pa ga je halifa pozvao u Bagdad na odgovornost.
Kad se uvjerio u njegovu pobonost, halifa ga s velikim potovanjem vrati u Egipat.
Inae je esto optuivan i proganjan. Poznati su njegovi mudri savjeti i izreke. Umro
je u Egiptu 859-60. g. (. Sami: Kamus al-alam, III, str. 2228).
33

57

Hikaja (31)
Neko su veziri cara Noirevana razmiljali i raspravljali o
jednom vanom dravnom poslu. Svaki je iznosio svoje miljenje. I car
je razmiljao, i smislio svoje rjeenje. Vezir Buzurdimihr se izjasnio za
carevo miljenje. Drugi veziri mu nasamo prigovorie: Zato si dao
prednost carevom miljenju nad rjeenjima ovolikih pametnih ljudi?
Vezir odgovori: Zato to se jo ne zna zavretak djela. Svaije
miljenje je u Bojoj volji i moi, pogodio ko ili pogrijeio, pa se bolje
prikloniti vladarevom miljenju. Ako njegovo rjeenje bude pogreno,
siguran sam od njegovog ukora, jer sam se s njim sloio.
Zastupati miljenje protivno vladaru
Znai svojom krvlju svoje ruke prati.
Ako on za dan kae: Ovo je no,
Treba odgovoriti: Da, eno mjeseca, eno Plejada!
Hikaja (32)
Neki arlatan splete kosu u pletenice: Ja sam, veli, potomak
halife Alije.34 S jednom hidaskom karavanom prispije u neki grad.
Vraam se s hodoaa, ree i jednu kasidu vladaru podnese,
izjavljujui: Ja sam je spjevao. Vladar ga bogato nagradi i ukaza mu
velike poasti. Meutim, jedan carev nedim, koji se te godine vratio s
putovanja po moru, ree: Ja sam ovoga vidio u Basri na Kurbanbajram! Kako je onda mogao biti na hodoau Kabe? Drugi dodade:
Njegov je otac kranin iz Malatije! Kako on moe biti potomak halife
Alije? Kasida za koju je rekao da ju je spjevao nae se u Divanu
pjesnika Enverija35. Na to car naredi da ga izbatinaju i protjeraju zbog
Ali ibn Ebi Talib - etvrti po redu nasljednik vjerovjesnika Muhammeda
(halifa), prvi djeak koji je primio islam, Muhammedov amidi, a kasnije i zet.
Poznat po velikoj uenosti i hrabrosti.
35
Enveri - Evhaduddin 'Ali ibn Ishak je najvei pjesnik panegirika u Persiji.
Bio je veoma uen, a posebno se isticao u znanju astronomije. Uz Firdusija, Nizamija i
Sadija ubraja se u najvee klasine perzijske pjesnike. Iza njega je ostao jedan divan
(Islam Ansiklopedisi, IV, str. 278-281).
34

58

tolikih lai. Hvalisavac e na to: Gospodaru ove zemlje, ostalo je jo

neto da vam kaem, pa ako ne bude istina, zasluio sam svaku kaznu
koju odredite. Car upita: ta je to? a ovaj e:
Ako ti probisvijet donese kiselo mlijeko,
Znaj da su dva dijela voda, a jedan mlaanica.
Ako si od mene uo la, ne ljuti se i ne kanjavaj,
Jer probisvijet uvijek mnogo lae.
Car se na ovo nasmija pa ree: Nita tanije u svom ivotu nisi
kazao. Zatim naredi da mu se da ono emu se nadao, pa ovaj tako ode
zadovoljan.
Hikaja (33)
Pria se kako je neki vezir postupao blago sa svojim
potinjenima, traio i radio samo ono to je ilo njima u korist.
Meutim, desi se da po nareenju cara vezir bude kanjen i uhapen.
Njegovi slubenici su smiljali nain kako da ga izbave. Oni kojima je
bio povjeren prilikom izdravanja kazne, blago su postupali prema
njemu. Drugi, uglednici, o njemu su lijepo govorili caru.
Najzad ga car oslobodi kazne. uje to neki pobonjak pa ree.:
Da bi pridobio srce prijatelja,
Dobro je i pametno i oevu bau prodati.
Da bi provro kotao prijatelja i dobroinitelja,
Vrijedi spaliti i na vatru naloiti sve svoje pokustvo.
I neprijatelju uini dobro;
Pasja usta najbolje je komadom hljeba zaepiti.
Hikaja (34)

59

Jedan od sinova Haruna ar-Raida36 doe pred svog oca srdit i

potui se: ,,Sin toga i toga oficira psovao me. Halifa pred dravnim
vijeem upita: Kakvu kaznu zasluuje takav ovjek? Jedan predloi
smrtnu kaznu, drugi da mu se jezik odsijee, a trei da mu se imovina
zaplijeni a on protjera. Na to e Harun: Sine, plemenitost je u tome da
oprosti, a ako to ne moe, uzvrati mu istom uvredom, ali ne tako da
prekorai granicu, poto bi tada na tvojoj strani bio zulum, a pravo na
tubu na strani tvoga protivnika.
U oima mudra ovjeka nije junak onaj
Ko zamee boj s razjarenim slonom.
Istinski junak je onaj
Koji, kad se rasrdi, ne govori rune rijei.
***
Neki neotesanac, grubijan, ispsova jednog ovjeka;
Ovaj to hrabro podnese i ree: Ej, dobri ovjee,
Ja sam gori nego to ti eli da kae,
Jer ti ne zna moje mane kao to ih znam ja.
Hikaja (35)
Sjedio sam, na brodu s grupom uglednika, kad iza nas potonu
jedan amac, a dva brata padoe u more. Jedan od uglednika ree
mornaru: tu dvojicu brae, dau ti za svakoga po deset dukata. Mornar
skoi u vodu, spasi jednoga, a onaj drugi se utopi. Ja rekoh: Nije mu
bilo sueno da ivi, zato si bio spor i zakasnio da ga spasi, a pourio da
izbavi ovoga drugoga. Mornar se nasmija i dodade: Zaista je istina to
to kae, ali ja sam vie elio da spasim ovoga. Jednoga dana izostao
sam u pustinji, a on me posadio na devu. Od onog drugog jo u
djetinjstvu sam dobio udarac biem. Ja rekoh na to: Bog je pravo

Harun ar-Raid (vl. 786-809) - peti abasoviki halifa i jedan od

najpoznatijih vladara iz te dinastije. Postao je simbol pravednosti i dareljivosti.
Poznat i kao zatitnik nauke i uenjaka.
36

60

rekao : Onaj ko uini dobro, uinio ga je sebi, a ko uradi zlo djelo, opet
ga je sebi uradio.
Nastoj koliko god moe da ne vrijeda niije srce,
Jer na ivotnom putu ima mnogo, mnogo trnja.
Nastoj da ispunjava i zadovoljava potrebe bijednih
Jer i ti moe zapasti u nevolje i biti ovisan.
Hikaja (36)
ivjela dvojica brae, jedan u carskoj slubi, a drugi se
izdravao od snage svojih ruku. Jednog dana bogati brat ree
siromanome: Zato ne ide u carsku slubu da se izbavi od tekog i
napornog truda? Ovaj odgovori: Zato ti ne radi da bi se izbavio od
ponienja carske slube? Jer, mudraci su kazali: Svoj hljeb jesti i
miran biti, bolje je nego zlatan pojas sluei drugome pasati.
Boje je rukom mijeati rastopljeno eljezo
Nego pred carem drati ruke na prsima.
***
Dragocjeni ivot proe u brizi o tome
im se ljeti hraniti, ta zimi odjenuti.
O, glupi stomae, zadovolji se jednim hijebom
Da ne sagiba lea sluei drugome.
Hikaja (37)
Neki ovjek donese Noirevanu Pravednom radosnu vijest ovim
rijeima: uo sam da je uzvieni Bog uklonio tvoga neprijatelja toga i
toga. Car ga upita: Jesi li uo da e mene ostaviti vjeno?
Ako neprijatelj umre, radosti nema mjesta,
Jer, ni na ivot nije vjean.

61

Hikaja (38)
Grupa uenjaka u prisustvu cara Noirevana raspravljala jedno
vano pitanje. Buzurdimihr, najvei mudrac meu njima, utjee.
Upitae ga: Zato ne uestvuje s nama u ovoj raspravi? Odgovori:
Uenjaci su kao lijenici, a lijenik daje lijek samo bolesniku. Dakle,
poto vidim da ispravno rasuujete, nema potrebe da se mijeam u va
razgovor.
Kad jedan posao moe da se uradi bez mog uea,
Nije potrebno da se ja u to mijeam.
Kad vidim slijepca i jamu,
Zgrijeio bih kad bih sjedio i utio.
Hikaja (39)
Kada se, u doba halife Haruna ar-Raida, uvrstilo egipatsko
carstvo, Halifa izjavi: Teko onom silniku koji, gordei se egipatskim
carstvom i vlau nad njim, bude tvrdio da je bog. Ja u carstvo predati
samo najskromnijem robu. Imao je roba po imenu Husajb i njemu je
ostavio na upravu egipatsko carstvo. Vele da je ovaj bio do te mjere
pametan, otrouman, pronicljiv, da je, kad mu je jednom dola
grupa egipatskih seljaka i potuila se kako su sijali pamuk, koji je
unitila neoekivana kia, odgovorio: Trebalo je sijati vunu.
Kada bi znanje uveavalo opskrbu i nasuni hljeb,
Ne bi bilo bjednijeg ovjeka od neznalice.
Meutim, neznalice dobivaju toliko opskrbe
Da pametni i ueni ostaju zapanjeni.
***
Srea i bogatstvo ne postie se znanjem;
To se dobiva jedino po nebeskom odreenju.
esto se u ivotu deava
Da je glupak ugledan, a pametni prezren i ponien.
Alhemiar umire u tuzi i mukama,
A glupi u ruevinama nae riznicu blaga.
62

Hikaja (40)
Nekom caru doveli kinesku robinju. Kad se ponapio, zaeli da se
s njom sastane. Robinja se usprotivi pa se car rasrdi i pokloni je jednom
crncu, ija je gornja usna bila preko nozdrva, a donja padala do
ovratnika. To bijae tako runa slika da bi se i din Sahr preplaio. A uz
to je crncu ispod pazuha zaudarao sumpor!
Ti bi rekao da se rugoba do Sudnjega dana
Na njemu zavrila, kao to je ljepota na Jusufu.37
***
Ta osoba bijae toliko runa
Da je nemogue opisati takvu rugobu.
Takvu, ija su pazuha, boe sauvaj,
Kao crkotina na augustovskom suncu.
Pria se da je crnca savladala pouda. Pokrenulo se i u njoj
ljubavno uvstvo nad ovom rugobom, pa je skinuo s nje peat nevinosti.
Sutradan ujutro car potrai robinju, ali je ne nae. Ispriae mu ta se
dogodilo. Car se rasrdi i naredi da i crnca i robinju vrsto veu jedno uz
drugo te da ih s krova dvorca bace u provaliju. Jedan plemenit vezir
baci se na zemlju u znak molbe i ree: Nije kriv bijedni crnac, jer svi
su robovi navikli na carsku milost. Car odgovori: Ne bih mu nita
naudio da je priekao jednu no pa da joj prie. Dao bih mu novaca vie
nego to vrijedi sama robinja. Vezir na to ree: Gospodaru, zar nisi
sluao:
Kad stigne do izvora onaj to od ei gori,
Nemoj misliti da e se preplaiti od razjarenih slonova.
Gladni jeretik sm, u kui za postavljenim stolom:
Pamet ne moe povjerovati da e misliti o ramazanu?
Jusuf - vjerovjesnik, sin vjerovjesnika Jakuba. Po ljepoti, koja je prela u
legendu, postao je junak romana o Jusufu i Zulejhi, motiva koji je u islamskoj
knjievnosti na Istoku esto korien. (S. K. Karaalioglu: Ansiklopedik Edebiyat
Szl, str. 841).
37

63

Caru se dopade ova dosjetka pa ree: Poklanjam ti ovog crnca,

ali ta da inim s robinjom? Robinju pokloni crncu, odgovori vezir,
jer ono to je on vakao pristaje samo njemu.
Nikada ne budi prijatelj s onim
Ko ide po nedostojnim mjestima.
Srce ednoga ne trai bistre vode:
Popije ostatak iz smrdljivih usta.
Hikaja (41)
Pitali Aleksandra Makedonskog38: Kako i pomou ega si
osvojio zemlje Zapada i Istoka? U ranijih vladara je bilo vie bogatstva
i vojske nego to ti ima, a ipak se nisu domogli ovakve pobjede i
slave. On odgovori: Koju god sam zemlju, uz Boju pomo, zauzeo,
nisam vrijeao ni zlostavljao njene podanike, a vladare sam spominjao
samo po dobru.
Pametni ljudi nazivaju uglednikom onoga
Ko velike ljude runim imenima naziva.
***
Sve je ovo nitavno, jer prolazi
prijesto, i blagostanje, i uprava, i vlast.
Ne vrijeaj ime onih koji su otili Da bi se tvoje ime trajno dobrim spominjalo.

Aleksandar Veliki (Makedonski) (356-323 p. n. e.) - kralj Makedonije.

Jedan od najveih vojskovoa u historiji. Poslije uvrenja vlasti u Makedoniji i
Grkoj, porazio Perzijance, osvojio Egipat, osnovao Aleksandriju, potukao do nogu
perzijskog kralja Darija, osvojio Vavilon, Suzu, Perzepolis i prodro do Indije. Njegova
osvajanja otvorila su put grkoj kulturi na Bliski i Srednji istok, ime je poela era
helenizma. Poslije njegove smrti drava se raspala (Popularna enciklopedija, Beograd,
1976, str. 31).
38

64

POGLAVLJE DRUGO - O NARAVI DERVIA

Hikaja (1)
Neki velikodostojnik ree jednom potenom ovjeku: ta ti
misli o tom i tom pobonjaku, o kome loe ptiaju? On odgovori:
Spolja ne vidim njegovih mana, a ta je unutra skriveno, ne znam.
Koga god vidi u pobonjakom odijelu
Smatraj ga pobonjakom estitim ovjekom.
Ako pak ne zna ta je u njegovoj dui,
ta se tie poreznika ta se u kui dogaa!
Hikaja (2)
Vidio sam jednog dervia koji je glavom trljao prag Kabe
govorei: O Veliki, o Milostivi Allahu! Ti zna ta se moe oekivati
od mene, mranjaka i neznalice.
Molio sam oprost zbog nepotpunog vrenja ibadeta
Jer nisam dostojan Tvoje zatite za svoju pokornost.
Grijenici se kaju zbog grijeha svojih,
A pobonjaci trae oprost za proputene ibadete.
Poboni trae nagradu za svoja sluenja Bogu, a trgovci cijenu
za svoju robu. Ja bijednik, nadam se Tvojoj milosti, a ne uzdam se u
svoju odanost. Doao sam da traim milost, a ne radi trgovine. Postupi
sa mnom prema svome dostojanstvu.
Ako me kazni ili mi grijehe oprosti, padam niice pred Tobom.
Robu nije da nareuje, to. Ti nareuje, tome se pokoravam.
Na vratima Kabe vidio sam jednog prosjaka
Koji je gorko plaui ponavljao:
Ja ne traim: Boe, primi moje molitve
Samo molim: Prevuci perom oprosta preko mojih grijeha.
65

Hikaja (3)
Vidjeli ljudi Abdulkadira Gilanija39 - neka mu se Bog smiluje kako je u haremu Kabe pao licem na pijesak govorei: Gospodaru,
oprosti mi! Ako ipak moram da iskusim kaznu, proivi me slijepim na
Dan proivljenja da se ne stidim pred licem dobrih ljudi.
Spustivi lice na zemlju smirenja
Svako jutro kad povjetarac piri, ponavljam:
O Ti, koga ja nikad ne zaboravljam,
Sjeti li se ikad ovog svoga roba?
Hikaja (4)
Neki kradljivac ue u kuu pobonjaka i, koliko god je
pretraivao po kui, ne nae nita pa se rastui. Vidje to pobonjak pa
onaj ilimak na kom je spavao baci na put kojim e kradljivac proi da
ne bi otiao praznih ruku.
Sluao sam kako ljudi Bojeg puta
Nee da rastue ak ni srca neprijatelja.
Kako e dostii ovaj stepen savrenstva
Ti, koji se sa prijateljima svaa i u zlu nadmee?
Ljubav i raspoloenje pobonjaka isto je pred ljudima i iza
njihovih lea, a ne da iza ljudi iznose mane, a pred njima se pretvaraju
da e ak umrijeti za njih.
Pred ovjekom su kao krotka ovica,
Iza lea su poput vuka-ljudodera.
Ko god iznosi mane drugih ljudi pred tobom,
Sigurno e tvoje drugima prenositi.
Abdulkadir Gilani (1077-1166) - znameniti sufijski mislilac i ejh, osniva
dervikog reda kadirija. Bio je veoma uen i prenosio je svoje znanje mnogim
poznatim linostima. ejh Sadi je sluao predavanja kod njegovih uenika
(Enziklopaedie des Islam, I, LeidenLeipzig, 1913, str. 43).
39

66

Hikaja (5)
Nekoliko istomiljenika bijahu zajedno na putu pa su dijelili i
radost i brige. Zaelih da im se pridruim, ali se oni ne saglasie. Rekoh
Ne pristoji se naravi i velikodunosti plemenitih da okreu lice od
nevoljnika i da im u nevolji ne budu na pomoi. to se mene tie, znam
da imam dovoljno snage i okretnosti da vam budem drug od koristi i
usluge, a ne teret koji due pritie.
Ako mi ne moe zapasti da jaem na konju,
Trudiu se da za vama nosim hau.
Jedan izmeu njih ree: Nemoj se alostiti i vrijeati na rijei
koje si uo, nedavno nam se desilo da nam se pridruio jedan lopov u
dervikom obliju.
Ko moe znati ta se krije u odjei?
ta je u pismu zna samo onaj ko ga pie.
Poto je derviima svojstven mir i spokojstvo, nisu ga smatrali
suvinim i primili su ga u svoju druinu.
Vidljiv znak dervia je stari ogrta,
I to je dovoljno kada je lice okrenuto narodu.
Nastoj da ini dobro, a obuci to god hoe;
Ako hoe, stavi krunu na glavu, a bajrak na rame.
Odbacivanje strasnih uivanja To je prava pobonost, a ne odbacivanje bogate odjee.
Pravi junak nosi bojnu odoru.
Kakva je korist od oruja na straljivcu.
Tako, putovali mi jednog dana sve do veeri, a uveer pospali
pokraj zidina jednog zamka. Drski kradljivac uze ibrik naeg druga
govorei: Idem da se okupam, a ukrao ga i pobjegao.
Pogledaj pravednika kako je obukao stari ogrta,
A od kabenskog pokrivaa napravio pokrov za magarca.

67

im je kradljivac nestao ispred oiju dervia, popeo se na kulu

onog zamka i opljakao kasu. Do svanua je prevalio dugo rastojanje,
dok su njegovi neduni drugovi spavali. Ujutro su ih sve priveli u
zamak i pohapsili. Od tog dana, odluili smo da ne primamo nikoga u
drutvo i da sami putujemo. Jer, kae se: Mir i spokojstvo je u osami.
Ako jedan pripadnik plemena izvri nedjelo,
I malo i staro iz tog plemena gubi ugled.
Zar nisi uo da jedno govee na ispai
Moe da uprlja sva goveda jednoga sela.
Ja sam na to rekao: Hvala Bogu kad nisam ostao bez dervikog
blagoslova, iako sam naizgled izvan njihova drutva. Izvukao sam
veliku pouku iz ovog kazivanja i ovaj savjet e dobro doi za cio ivot.
Jednim neotesancem u drutvu
Uvrijeeno je srce mnogih pametnih.
Kad bi jedan bunar napunili ruinom vodom,
Pas koji se tu uvali uinio bi je jamom za otpatke.
Hikaja (6)
Neki dervi lutalica bio kod cara u gostima. Kad su gosti sjeli da
objeduju, on je jeo manje nego to je elio i mogao, a kad su ustali da
obave namaz, klanjao je due nego to je obino inio, da bi ljudi jo
ljepe mislili o njegovoj estitosti.
Beduine, bojim se da nee stii do Kabe,
Jer put kojim ide vodi u Turkestan.
Kad se vratio kui, zatraio je da se postavi sto da se najede.
Imao je otroumna sina, koji ga upita: Oe, zar nisi nita u gostima kod
sultana jeo? Otac odgovori: Pred njima nisam pojeo nita to bi me
zasitilo. Na to e sin: Onda ponovo klanjaj, jer ni to nisi obavio kako
treba.
Ti svoje vrline dri na dlanu,
A nedostatke krije pod pazuhom.
O, ti, zanesenjae napuhani, ta misli kupiti
68

Na Sudnji dan za svoj lani novac?

Hikaja (7)
Sjeam se kako sam u djetinjstvu bio veoma poboan. Noi sam
provodio u molitvi, predavao se postu i uzdrljivosti od uivanja. Jedne
noi sjedio sam s ocem - neka mu se Bog smiluje - drei u rukama
asni Kur'an sve do zore, dok su oko nas ljudi spavali. Rekoh ocu:
Niko od ovih ne die glavu da bi bar dva rekata nafile klanjao, zaspali
su tako bezbrino, rekao bih da su pomrli. Otac e na to: Duo oeva,
bilo bi bolje da si i ti zaspao nego to druge ogovara.
Uobraeni vidi samo sebe
Jer ima pred sobom zastor nadmenosti.
Kad bi ti bilo dato oko koje sve vidi,
Vidio bi da niko nije slabiji ni jadniji od tebe.
Hikaja (8)
Nekog estitog ovjeka hvalili na nekom zboru iznosei
podrobno osobine njegova karaktera. On podie glavu i ree: Ja
najbolje poznajem sebe i najbolje znam ta sam i kakav sam.
Razoarao si me ti koji navodi moje dobre osobine;
To je samo moja spoljanjost, a ti ne zna ta je unutra skriveno.
***
U oima drugih izgledam vrlo lijepo,
A zbog moje neiste due obaram glavu od stida.
Ljudi slave pauna zbog njegove ljepote,
A on se stidi svojih runih nogu.
Hikaja (9)
Neki pobonjak iz Libana, o ijim se nadnaravnim osobinama
prialo, ue u damiju u Damasku i pone uzimati abdest na adrvanu.
69

Noga mu se potklizne, padne u vodu i s tekom mukom se izvue. Kad

se zavrilo klanjanje, jedan od drugova mu se obrati: Ja sam u
nedoumici, ako dozvoljava, da te upitam. Ovaj upita: ta je to? On
odgovori: Sjeam se da je ejh brodio magripskim morem, a da nije
noge kvasio. Kako to da danas ejh zamalo ne pogibe u malom
adrvanu? ejh se zamisli i nakon dueg razmiljanja podie glavu pa
odgovori: Zar nisi uo da je Prvak svijeta40 - neka je mir s njim - znao
rei: 'Dogaa mi se nekad, kad sam u blizini Bojoj, da mi se ne
usuuju pribliiti ni najbliskiji meleki, niti ijedan poslanik, ali, to ne
biva trajno.' Dok je to govorio, nije bio ni sa Debrailom41, ni sa
Mikailom42, drugi put, u osami bijae sa Hafsom43 i Zejnebom.44
Vienje Boga od strane odabranih deava se tako to je On as
vidljiv, as nevidljiv.
Boe, Ti se da vidjeti ali ne i sagledati.
Tako uveava svoju ljepotu i razgara nau vatru.
Neposredno sam opazio Voljenoga
Pa mi se dogaa da zalutam s puta.
Ti rasplamsava nau vatru pa je gasi vodom;
Zato me vidi i kako gorim i kako se utapam.
Hikaja (10)
Neko upita ovjeka koji je izgubio sina:45
O mudri stare otvorene due i naravi!
Prvak svijeta - ovdje se misli na vjerovjesnika Muhammeda.
Debrail - ime jednog od etiri velika meleka (anela), kod krana
arhanel Gabriel. Odatle i lino ime, kod muslimana Debrail, kod krana Gabriel,
Gavrilo, sraeno Gavro.
42
Mikail - ime jednog od etiri velika meleka, kod krana arhanel
Mihailo. Postoji i lino ime kod krana - Mihajlo, Mijajlo, skr. Miho, Mio i sl.
43
Hafsa - ime jedne Muhammedove ene.
44
Zejneb - ime jedne Muhammedove ene.
45
Ovdje se aludira na vjerovjesnika Jakuba (Jakova), oca Jusufova (Josifova).
Dogaaj je iroko koriten u islamskim knjievnostima Istoka. U Kur'anu jedna sura,
koja govori o ovom dogadaju, nosi naziv Jusuf.
40
41

70

Kako si osjetio miris njegove koulje iz Egipta

A nisi ga mogao vidjeti u kan'anskom bunaru?
On odgovori:Nae stanje je kao munja na nebu;
U trenu se pojavi, a u drugom iezne.
Sad sjedim na najvioj kupoli,
A sad ne vidim ni vlastitih nogu.
Kad bi se dervi uvijek nalazio u jednom stanju,
Digao bi ruke od oba svijeta.
Hikaja (11)
Jedanput sam u glavnoj damiji Balebeka drao pouke grupi
nezainteresiranih ljudi, koji nisu znali put iz svijeta forme u svijet
sutine. Primijetio sam da se moj duh ne razgara i da moja vatra ne
djeluje na njihova sirova drva. Pokazalo se nekorisnim savjetovati stoku
i drati ogledalo pred slijepima. Ipak, vrata misli bila su otvorena, a
rijei su se vukle u lancu. Objanjavajui ovaj kur'anski ajet: Mi smo
njemu blii od vratne ile kucavice,46 izloih to pa izgovorih stihove:
Prijatelj je blii meni, nego ja sam sebi;
Ali je udno to sam ja od njega daleko.
ta da inim, kome da se potuim
Kad je on u mom naruju, a ja od njeg odvojen.
Jo sam bio opijen vinom tih rijei, u ruci sa neispijenom aom
do kraja, kad neki prolaznik naie pokraj tog skupa. Na njega je
djelovao posljednji moj stih; poto ispusti jak krik, i drugi se
uskomeae, a neznalice na tom skupu se uzbudie. Ja povikah: Slava
Allahu, oni to su daleko, ali svjesni i sabrani, pokazuju se blizu, a oni
to su blizu nisu u stanju da spoznaju, pa su daleko.
Kada onaj ko slua ne shvaa,
Ne trai od govornika jakog zanosa.
iroko rasprostri raspoloenje i volju
Kako bi rjeiti govornik pogodio cilj.
46

Kur'an, sura Kaf, ajet 16.

71

Hikaja (12)
Jedne noi su mi, u mekanskoj pustinji, od nesanice noge veoma
iznemogle. Opruih se po zemlji i rekoh vodiu karavana: Dii ruke od
mene!
Dokle e ii noge bijednoga pjeaka
Kad su od napora iznemogle i noge kamile?
Dok tijelo debeloga oslabi,
Mravi e umrijeti od tekog zamora.
Vodi karavana uzvrati: Brate, naprijed je harem, a pozadi
razbojnici. Ako krene naprijed, spasio si glavu, a ako zaspi, sigurno
e je izgubiti.
Ugodno je zaspati u pustinji pod bagremom
Nou kad karavan odlazi, ali tada se mora oprostiti sa ivotom.
Hikaja (13)
Vidio sam jednog dervia na morskoj obali. Imao je ranu od
ujeda tigra i nikakav mu lijek nije mogao pomoi. Dugo vremena je
bolovao, ali je neprestano zahvaljivao uzvienom Bogu govorei:
Hvala svemoguem Bogu to ja stradam i patim od nesree, a ne od
grijeenja prema Njemu.
Ako bi me prijatelj prezrivo poslao u smrt,
Nee primijetiti da u tom asu alim svoj ivot
Nego u ga pitati: ta sam zgrijeio ja, bijednik?
Jer ja sam ga neim uvrijedio - eto, to je moja velika alost!
Hikaja (14)
Neki dervi zapadne u nevolju pa ukrade ilimi iz kue svoga
prijatelja. Kadija naredi da mu se ruka odsijee.
Vlasnik ilima ga branio: Ja mu opratam! Kadija e na to: Ja
neu kriti zakon zbog tvoje odbrane. Dervi odgovori: Istinu govori,
72

ali ko ukrade vakufsku imovinu, ne odsijeca mu se ruka. Jer, dervi

nema nita, i sve to posjeduje to je vakufska imovina. Kadija odusta
od tube, ali ga poe grditi: Zar ti je svijet bio tijesan pa nisi naao
drugog mjesta da krade osim kue prijatelja? Ovaj odgovori: O
gospodaru, zar nisi sluao ta ljudi govore: Oisti kuu svojih prijatelja,
a ne kucaj na vrata dumana.
Ako se nae u tekoj nevolji, ne kloni duhom.
S dumanina zguli kou, a s prijatelja koun.
Hikaja (15)
Neki car upita pobonjaka: Razmilja li ikada o meni?
Pobonjak odgovori: Da, uvijek kada zaboravim Boga.
Posvuda luta onaj koga je On od sebe odagnao;
Onoga koga sebi priziva, ne tjera ga tuim vratima.
Hikaja (16)
Neki poboan i estit ovjek usnije cara u raju, a pobonjaka u
paklu. Upita: Kakav je razlog da je onaj poaen i nagraen, a ovaj
kanjen i ponien, a ljudi su o njima drugaije sudili? U tom asu
zauje se glas:
Car je u raju zato to je bio odan derviima, a pobonjak je u
paklu stoga jer je laskao carevima.
emu ti slui derviki ogrta, tespih i grubi koporan?
Bolje ti je da se uva nedostojnih postupaka.
Nema potrebe da nosi kapu od kozje koe,
Bolje ti je po naravi biti dervi, a nositi kapu tatarsku.47

Dervii su po obiaju nosili kapu od kozje koe. Tatarsku kapu su nosili

Mongoli-zavojevai.
47

73

Hikaja (17)
Neki putnik bosonog i gologlav zaputi se sa jednom hidaskom
karavanom iz Kufe i pridrui se nama. Nije imao nikakvih sredstava, ali
je smjelo iao naprijed pjevuei:
Niti jaem na mazgi, a nit' sam pod tovarom kao deva.
Nisam vladar nad narodom, a ni sluga vladarev.
Nemam brigu kako u sauvati ono to imam,
niti stei ono to nemam.
Slobodno mirno diem i tako ivot provodim.
Jedan od onih koji su jahali na devi zapita ga: O derviu, kuda
ide? Bolje da se vrati nego da umre od neimatine. Meutim, on
nije obraao panju na to nego je nastavio put prema pustinji. Kad smo
stigli do stanice Nahla-i Mahmud, bogatau koji je jahao na devi doe
smrtni as. Ovaj dervi mu prie do uzglavlja i ree: Mi ne umrijesmo
od neimatine na zemlji, a ti bogat umrije na devi.
Neko je svu no proplakao uz uzglavlje bolesnika,
A kada je svanulo, on umrije a bolesnik ozdravi.
esto se dogaa da brzonogi konj padne i ostane na putu,
A hrorni magarac prispije do cilja.
esto se deava da zdrave zakopavamo,
A ranjeni prebole rane i preive.
Hikaja (18)
Neki car pozove sebi u goste jednog pobonjaka. Pobonjak
razmisli i rijei: Uzeu kakvo sredstvo za mravljenje da bih malo
oslabio ne bi li se na taj nain potovanje i panja prema meni uveali.
Pria se da je to sredstvo bilo smrtonosno i da je pobonjak od toga
umro.
Onaj iji mi se mozak inio masivan kao pistacija,
Pokazalo se da je slojevit poput lukovice.
Zar pobonjaci klanjaju namaz,
Licem okrenuti ljudima, a leima Kibli?
74

Kada se rob obraa svome Gospodaru,

Ne smije da priznaje nikog osim Njega.
Hikaja (19)
Jednom su u Grkoj neki drumski razbojnici napali karavanu i
opljakali nebrojeno bogatstvo. Trgovci su jaukali i plakali zazivajui
Boga u pomo i posredovanje Vjerovjesnika, ali nije bilo koristi.
Kada okorjeli pljaka postigne uspjeh,
Zar on obraa panju na pla karavane?!
U toj karavani se zadesio i mudrac Lukman48. Neko iz karavane
obrati mu se rijeima: Kai im koji savjet ne bi li nam ostavili barem
jedan dio nae robe, jer teta je da propadne toliko bogatstvo. Lukman
odgovori: teta je ovakvima govoriti mudre rijei.
eljezu koje je izgrieno rom
Nije mogue otkloniti ru glaanjem.
Kakva korist savjet davati okorjelom nitkovu!
Ni eljezni klin ne ide kroz kamen.
Kad si u blagostanju, pomai bijedne
Jer ublaenje bijede siromanih otklanja nesreu!
Kada ti siromah u nevolji neto zatrai,
Daj mu, a ako ne da, otee ti to zulumar silom.
Hikaja (20)
Koliko god mi je moj veliki ejh Ebulfered ibn Devzi49 - da
mu se Allah smiluje - nareivao da napustim nona sijela, na kojima se
uz vino, pratnju bubnja i tambura pjevaju ljubavne pjesme, koliko god
Lukman-i hakim - Mudri Lokman, savremenik vjerovjesnika Davuda
(Davida), koji je ivio u jedanaestom vijeku prije Hidre. Napisao je zbirku pounih
basni. U Kur'anu se spominje ime Lukman, ali nije sigurno da je to ista linost (.
Sami: Kamus al-alam, V, str. 3995).
49
Demaluddin Ebulfered ibn Devzi (1186-1257) - ejh Sadijev uitelj u
tesavvufu i civilni guverner Bagdada.
48

75

mi je ukazivao na korisnost razmiljanja u osami, moja mladost je

nadjaavala, strasti su me odvlaile i ja sam, hoe-nee, ponekad
odstupao od preporuka svoga odgojitelja i naslaivao se pjesmom u
drutvu prijatelja. Kada bih se prisjetio savjeta moga ejha, govorio
sam:
Kad bi i kadija sjedio u naem drutvu, i on bi
dlanovima davao takt;
Kada muhtesib pije vino, on pjanima kroz prste gleda.
Tako, jedne noi naoh se na jednoj sjedjeljci i u tom skupu
opazih jednog sviraa:
Njegovo istrgano gudalo kao da trga ile due,
A glas mu neprijatniji od vijesti o oevoj smrti.
Sluatelji su as zaepljali ui prstima, as stavljali prst na usne
dajui mu znak: Umukni, zaboga!
Kod pjevaa nas uzbuuje ljepota njegovog glasa,
A ti si takav pjeva kod koga uivamo kada uti.
Niko ne vidi ljepotu u tvome pjevanju;
Jedino se uiva u tvom odlasku - kad zauti.
Kad je poeo pjevati onaj svira na harfi,
Rekoh domainu: Boga radi,
Nalij mi ive u ui da ga ne sluam
Ili mi otvori vrata da pobjegnem.
Ipak sam se smirio radi prijatelja i tekom mukom doekao zoru.
Mujezin je u nevrijeme poeo ezan
Ne znajui koliko je od noi prolo.
Pitaj moje trepavice o duini noi;
San mi ni na as nije zatvorio oi.
Ujutro sam, radi blagoslova, skinuo almu s glave, izvukao iza
pasa zlatnik i, poloivi to sve pred pjevaa, zagrlio ga i dugo
blagosiljao. Prijatelji su moju panju prema njemu smatrali udnom i
pretjeranom i pripisali to mojoj lahkomislenosti i naivnosti. Jedan od
njih se drznu i poe me koriti: Ono to si uradio ne dolikuje
76

rezonovanju pametnih ljudi: Daje ejhovsku almu pjevau, koji u

svom ivotu nije imao zlatnik u rukama i iji def nikad nije bio zakien
ni maramicom.
Neka je daleko od ovog sretnog doma pjeva i svira
Koga niko nije dvaput vidio u jednom mjestu.
Zaista, kada je on podigao svoj glas,
Nakostrijeila se dlaka sluaocima.
Domae ptice odleprale su od straha;
Nama je mozak probio, a svoje grlo istroio.
Odgovorio sam: Savjetujem ti da uuti i da me ne kori, jer mi
se otkrilo natprirodno svojstvo ovoga ovjeka. On e na to: Zar mi
nee objasniti sutinu toga da bih i ja elio da mu se pribliim i da
zamolim oprost to sam mu se podsmjehivao. Odgovorih: Zapravo,
radi se o tome da mi je moj veliki ejh esto nareivao da ostavim
ovakva sijela i lijepo me savjetovao. Meutim, ja ga nisam sluao.
Sino su me sretna sudbina i dobri as doveli u ovo mjesto da bih se,
pomou ovoga pjevaa, opametio, za cio ivot, da se ne pribliavam
sijelima s ovakvim pjevanjem i muzikom.
Prijatni glas iz slatkih usta
Privlai i zavarava srce, pjevao ili govorio.
Ali, ni melodije Uak, Horasan i Hidaz
Nisu prijatne iz grla runa pjevaa.
Hikaja (21)
Upitali mudrog Lukmana: Od koga si nauio lijepo vladanje i
uljudnost? Odgovori: Od neodgojenih i neotesanaca. to god mi se
kod njih nije dopalo, uvao sam se toga i nastojao da tako ne radim.
Iz svakog govora, izreenog makar i u ali,
Pametan e izvui pouku i korist.
Ako bi i sto poglavlja iz knjige mudrosti
proitali pred neznalicom,
Sve bi on to primio kao alu.
77

Hikaja (22)
Pria se da je neki pobonjak jedne noi pojeo deset menna
hrane, a onda do zore prouio cio Kur'an. uje za to pravi dervi pa mu
rekne: Da si pojeo pola hljeba i zaspao, bilo bi ti bolje i vrednije.
Ne pretrpavaj svoju utrobu hranom
Da bi moglo da te obasja svjetlo spoznaje Boga.
Zato u tebi nema nimalo mudrosti
Jer si pun hrane do nosa.
Hikaja (23)
Boja svemilost poalje jednom tekom greniku svjetlo svoje
blagodati pa on tako stupi u krug onih koji trae pravi put i tee Istini.
Blagotvornim djelovanjem i ponaanjem te duhovnom istotom dervia
loe osobine njegovog karaktera preobratie se u dobra djela. On
napusti sva strasna uivanja, ali jezik spletkara i dalje je ostao dug.
Dervii rekoe: Ostao je isti kao i prije, ne moe se povjerovati u
njegovu pokornost i pobonost.
Molitvom i pokajanjem mogue je spasiti se od Boje kazne,
Ali, time se ne moe spasiti od zlih jezika.
Nije mogao izdrati objedu te se potui svome piru, a on mu
ree: Kako e se moi zahvaliti Bogu za blagodat to si bolji nego to
ljudi o tebi misle?
Dokle e govoriti: Zlobnici, zavidnici,
Govore o meni loe i iznose moje mane.
Sad ustaju da mi krv proliju,
Sad zasjednu da me osuuju.
Budi dobar, a nek' svijet pria o tebi ta hoe;
To je bolje nego da si zao a da te ljudi smatraju dobrim.
A ja bih se morao zamisliti i zabrinuti to ljudi o meni misle
toliko dobro, a ja sam pravo pravcato nesavrenstvo.
78

Kad bih ja radio sve ono to govorim,

Postao bih pobonjak dobre naravi.
Skrivam se od oiju mojih susjeda,
Ali Bog zna sva skrivena i javna moja djela.
Mi zatvaramo vrata pred ljudima
Da ne bi otkrili nae mane.
A kakva je korist zatvarati vrata? Onaj koji zna nevieno
Zna sve to mi skrivamo i to javno inimo.
Hikaja (24)
Jednom sam se obratio nekom ejhu alei se da jedna osoba
pria o meni i tvrdi da sam lo. On mi ree: Zastidi ga svojom
dobrotom.
Budi dobra vladanja da onaj zlonamjernik
Ne dobije mogunost da govori o tvojim porocima.
Kada je zvuk barbata uredu,
Zar e ga vui za ui ruka muzikanta?
Hikaja (25)
Upitali jednog sirijskog ejha: ta je sutina tesavvufa? Ovaj
odgovori: Nekad su to bili ljudi naizgled rastreseni i nesreeni, a u
svojoj nutrini sreeni, smireni, sabrani. Sada su to ljudi po vanjskom
izgledu sreeni, a u sebi neuravnoteeni i rastreseni.
Kad ti srce stalno mijenja mjesto,
Nee postii istotu ni u osami.
Meutim, i onda kad ima visok poloaj ili bogatstvo,
Ako ti je srce s Bogom, ti si u osami i pobonosti.
Hikaja (26)

79

Sjeam se kako smo jednom svu no putovali u karavani. U zoru

prispijemo na ivicu jedne ume, i tu zaspimo. Jedan dervi koji se s
nama naao na putovanju ispusti krik, i ne smirujui se nimalo uputi se
u pustinju. Kad je svanulo, upitah ga: ta se ono s tobom desilo? On
odgovori: Primijetio sam kako slavuji pjevaju na drveu, jarebice u
planini, abe u vodi, divlja u umi. Pomislih: nije u redu da sve slavi
Stvoritelja, a ja da bezbrino spavam.
Noas pred svanue jedna ptica je pjevala;
Njena mi pjesma odnese razum i smirenje.
Moj vapaj iznenada dopre do uha
Jednog od mojih iskrenih prijatelja.
Ree: Ne vjerujem da tebe
Poj neke ptice moe tako zanijeti.
Odgovorih: Nedostojno je ovjeka
Da ptica slavi Tvorca, a ja da utim.
Hikaja (27)
Jednom prilikom na putovanju kroz Hidaz sa mnom bijae
nekoliko mladih dervia s kojima sam se sprijateljio. S vremena na
vrijeme oni su u zanosu i osjeajno pjevuili stihove. Jedan pobonjak,
na saputnik, klonio se dervia, jer nije znao pa nije mogao ni shvatiti
njihova preivljavanja. Kad smo stigli do atora Benu Hilal, iz arapske
naseobine istri jedan crn djeak i tako lijepo zapjeva da su ptice prema
njemu slijetale. Primijetih kako je deva jednog dervia poela da plee,
zbacila sa sebe konjanika i krenula u pustinju. Rekoh: O ejhu, pjesma
ovog mladia djelovala je na ivotinju, a ti nisi osjetio nita!
Zna li ta mi je rekao slavuj to zorom pjeva?
Kakav si ti ovjek kad ne zna ta je ljubav?
Od arapskih stihova kamila pada u zanos i ushienje;
Ako nema osjeanja i zanosa, ti si kao glupa ivotinja.
Pod silinom vjetra na podnevnoj egi
Povijaju se grane vrbe, a ne tvrdi kamen.
Sve to vidi, bruji i Njega slavi,
80

Ali to zna samo ono srce koje uje.

Njega slavi ne samo slavuj na rui;
Svaki trn je jezik koji Njemu himnu zbori.
Hikaja (28)
Jednom caru se primakao kraj ivota, a on nemaae
nasljednika. Ostavi poruku da carsku krunu stave na glavu onome ko
prvi ujutro proe kroz gradska vrata, i zemlju mu na upravu predaju.
Dogodi se da je prvi proao neki siromah koji je cio ivot sabirao
komadie hljeba i krpio svoje dronjke. Dravni i carski dostojanstvenici
ispunie carevu oporuku i predae mu kljueve utvrenih gradova i
carskih riznica. Upravljao je zemljom sve dok mu neki emiri ne
otkazae poslunost, a carevi sa svih strana poinjae kavgu i
pripremae vojsku za rat protiv njega. Ukratko, vojska i podanici se
pobune te mu ode ispod uprave dio zemlje. Car-siromah bio je stalno
potiten zbog ovih dogaaja. Jedan njegov stari prijatelj, koji mu je bio
nerazdvojan drug u danima neimatine, iznenada se vrati s putovanja pa
mu, vidjevi u kakvom je stanju, ree: Hvala velikom Gospodaru u
ijoj su milosti za tebe iz trnja iznikle rue, a trnje nestalo ispod nogu,
velika srea te vodila i pomogla ti da dospije do ovoga stepena! Zaista,
uz tekoe dolazi i olakanje.
Cvijet na drvetu se rascvjeta, sad opet uvene;
Drvo je nekad pusto, a nekad liem pokriveno.
Car e na to: Dragi prijatelju, iskai mi svoje saaljenje, jer
estitanju nema mjesta. U vremenima iz kojih me ti poznaje ja sam se
brinuo i borio za komad hljeba, a sada sam optereen brigama svih
podanika.
Zabrinuti smo kad nema bogatstva ovoga svijeta,
A kad ga ima, okovani smo ljubavlju i brigom za njega.
Nema nevolje koja vie uznemiruje od bogatstva ovog svijeta.
Jer i kad ga ima i kad ga nema, tuga je i jad za duu.
Ako eli pravo bogatstvo, nastoj
Da se zadovolji malim, jer je to najvee blago.
81

Ako ti bogata napuni krilo zlatom,

Ne zanosi se njegovim dobroinstvom,
Jer sam mnogo sluao od velikih ljudi
Da su skromnost i strpljenje dervia
bolji od dareljivosti bogataa.
Ako Behram ispee divljeg magarca,
To je nemjerljivo s noicom skakavca - darom mrava.50
Hikaja (29)
Neki ovjek imaae prijatelja koji je bio u slubi carskog
divana. Dugo vremena je prolo, a oni se nisu vidjeli. Neko ree:
Odavno se nisi vidio sa svojim prijateljem! ovjek odgovori: Ja i ne
elim da ga vidim! Jedan od bliskih drugova njegovog prijatelja, koji
se sluajno tu zadesio; upita ga: ta je to on zgrijeio pa ne eli da ga
vidi? Ovaj e na to: Nema tu nieg loeg. Stvar je u tome to je
prijatelja koji slui u carskom divanu mogue vidjeti jedino kada bude
otputen iz slube, a ja neu da njemu prireujem neugodnosti a sebi
zadovoljstvo.
Ljudi na visokom poloaju, zbog jurnjave i zauzetosti,
Izbjegavaju svoje poznanike i prijatelje.
A kada su otputeni i u nevolji,
Onda jade kazuju svojim prijateljima.
Hikaja (30)
Abu Hurajra - neka je Bog s njim zadovoljan - dolazae svaki
dan da bi sluio vjerovjesnika Muhammeda - Bog mu se smilovao!

Ovo je aluzija na poklon koji je, po legendi, vjerovjesnik Sulejman

(Salamon Mudri) dobio od mrava. Takoer se aludira i na iranskog vladara Behram
Gura koji je bio strastveni lovac na divlje magarce.
50

82

Muhammed mu ree: O Abu Hurajra51, posjeuj me rjee pa e se

ljubav meu nama poveavati!
Nekom pobonjaku rekoe: Nismo uli da je neko ovoga
ljepotana - sunce, jako zavolio. Pobonjak odgovori: Zato to se moe
vidjeti svaki dan osim zimi, kada je sakriveno i onda svakom drago.
Posjeivati ljude nije mana
Ali ne tako esto da kau: Dosta!
Ako sam sebe kori i grdi,
Nee uti nikog da te kori.
Hikaja (31)
Nekog uglednika muili stomani vjetrovi pa je tako jedan vjetar
mimo njegove volje glasno iziao napolje. On ree: To to se desilo
bilo je mimo moje volje, pa mi se to ne moe upisati u greku. Doivio
sam rastereenje, a vi mi velikoduno oprostite!
Stomak - to je tamnica vjetra, o pametni!
Niko mudar ne dri vjetar u zatvoru.
Kad se vjetar u stomaku mui, oslobodi ga!
Jer vjetar u stomaku tegoba je na srcu.
Ako namrteni, tvrdoglavi gost
eli ii, ne zadravaj ga!
Hikaja (32)
Dosadilo mi drutvo mojih prijatelja u Damasku i ja krenem u
pustinju Kuds. Tamo sam drugovao sa ivotinjama sve dok nisam
dopao ropstva i pao u franake lance. Odveli su me zajedno sa
Jevrejima na zemljane radove na rovovima u Tripoliju. Jedan moj stari

Abu Hurajra - poznata linost iz junoarapskog plemena Azd, savremenik i

prisni drug vjerovjesnika Muhammeda i kaziva Muhammedovih rijei i djela (hadisa
i sunneta) (Enzyklopaedie des Islam; I, str. 99-100).
51

83

znanac, velika iz Halepa, prepozna me u prolazu i povika: Ej, ta se to

s tobom dogodilo? Odgovorih: Ah, ta da kaem!
Pobjegao sam od ljudi u goru i pustinju,
Gdje, Boga radi, nisam imao veze sa svijetom.
Zamisli, kakvo je moje stanje sada
Kad moram boraviti u staji sa ivotinjama.
S prijateljima, makar i okovanih nogu u lancima,
Bolje je nego s tuincima u vrtovima.
Njemu se saali na moje bijedno stanje, otkupi me za deset
zlatnika, oslobodi okova, odvede sa sobom u Halep i dade mi svoju ker
za enu uz vjenani dar od sto zlatnika.
Za neko vrijeme djevojka je pokazala svoju runu narav, svau i
neposlunost. Poela je pruati jezik i zagoravati mi ivot.
Loa ena u kui dobrog mua
Pakao je za njega ve na ovom svijetu.
uvaj se, ah, uvaj se zloudne ene,
Sauvaj nas, Boe, od paklenskih patnji!
Jedanput se rasrdi i poe me vrijeati: Zar ti nisi taj koga je moj
otac iskupio iz ropstva za deset zlatnika iz franakih okova? Da,
odgovorih, za deset zlatnika me iskupio, a za sto zlatnika me uinio
tvojim zarobljenikom.
Sluao sam kako je neki velika
Izbavio ovcu iz vujih usta i kanda,
A uvee joj stavi no pod grlo.
Dua ovce zarida:
Izbavio si me iz vujih kandi,
A na kraju se uvjerih da si ti pravi vuk.
Hikaja (33)
Neki car upita jednog pobonjaka: Kako prolazi tvoje
dragocjeno vrijeme? Pobonjak odgovori: Svu no sam u molitvi,
jutrom se molim za svoje potrebe, a danju sam u okovima trokova!
84

Car shvati ta pobonjak time eli rei pa mu odredi sredstva za

izdravanje da mu time skine breme porodinih briga.
O zarobljenie, okovan porodinim brigama
Ne misli da e vie imati mira i odmora!
Briga o djeci, hljebu i odjei
Ne doputaju ti da lebdi u carstvu nebeskom.
Cio dan se spremam
Nou da se molitvi predam.
A uvee, im stupim u namaz, razmiljam
ta e sutra jesti moja djeca.
Hikaja (34)
Neki sirijski pobonjak ivio u umi i hranio se liem drvea.
Jedan car krene mu u posjetu i rekne: Ako ti je po volji, pripremiu ti
mjesto u gradu gdje e se spokojnije moliti Bogu, a i ljudi e se
koristiti blagodatima tvoga prisustva i ugledati se na tvoja dobra djela.
Pobonjak nije na to pristao. Jedan vezir mu ree: Radi mira carevog
srca, trebalo bi da doe u grad nekoliko dana i da se upozna s tim
mjestom. Ako se istota tvoga uvaenog duha imalo pomuti od druenja
s neznancima, ini ono to ti je po volji.
Pobonjak doe u grad, gdje ga smjestie u carski perivoj mjesto koje srce osvaja a duu smiruje i odmara.
Rue njegove kao obrazi ljepotica;
Sumbuli kao solufi voljenih krasotica.
Cvjetovi, u strahu od proljetnih mrazeva,
Kao novoroenad koju jo nije dadilja zadojila.
Grane nara na kojima su cvjetovi
Kao lampioni objeeni o zeleno drvo.
Car mu odmah posla prelijepu robinju.
Ljepotica kao mjesec, koja moe zavesti i pobonjaka
Aneoskog lika, krasote paunice;
85

Kad je ugledaju i najvei pobonjaci

Gube mo suzdrljivosti i strpljenja.
grae.

Iza nje mu car poalje roba vanredne ljepote i skladne tjelesne

Ljudi oko njega ginu od ei,
A on - vino toi, gleda, a piti ne da.
Oi ga gledaju, ali se ne mogu nagledati,
Kao to se edan ne moe nagledati Eufrata.

Pobonjak poe jesti ukusnu hranu i nositi lijepu odjeu,

naslaivati se slatkim i mirisnim voem i uivati gledajui ljepotu roba i
robinje. Mudraci kau: Solufi ljepotica - to su okovi za noge razuma i
zamka za najlukaviju pticu!
Tebi sam predao srce i vjeru sa svim znanjem.
Lukava ptica, uistinu, sada sam ja, a ti - zamka.
kau:

Ukratko, sretno vrijeme boravka u pobonosti je bilo i prolo, jer

Ko god je fakih, pir i murid,
Svaki majstor rijei, iste due,
im se spusti u donji, svijet grijeha,
Kao muha je, ije noge zapadnu u med.

Jedanput car zaeli da ga vidi. Primijeti da je izmijenio raniji

izgled pobonjaka, postao bijel i rumen i udebljao se. Sjedio je
naslonjen na jastuk od kadife, a momak vilinske ljepote stajao mu uz
uzglavlje s lepezom od paunova perja. Car se obradova to ga je naao u
takvoj udobnosti, poee razgovarati o svemu i svaemu. Car na kraju
ree: Ja na ovom svijetu volim dvije vrste ljudi: jedna grupa su
uenjaci, a druga pobonjaci. Tu se zadesio i jedan filozof s velikim
ivotnim iskustvom, koji ree: O gospodaru, prijateljstvo zahtijeva da
ti svakoj od te dvije grupe ini dobro; uenjacima daj novce da jo vie
istrauju, a asketama ne daj nita, da bi i ostali askete.
Lijepoj eni, istog obraza,
Ne treba rumenilo, minka, ni tirkizni prsten.
86

estitom, pravom derviu uzvienih misli

Ne treba besplatna opskrba ni milostinja.
Dok ja ivim po pravilu: Imam i jo mi treba!
Pravo je da me ne zovu derviom.
Hikaja (35)
Saglasno ovim rijeima, nekom caru predstojao jedan vaan
posao pa ree: Ako se taj posao zavri po mojoj elji, podijeliu
derviima toliko i toliko zlatnika. Kad mu se elja ispunila i briga mu
sa srca spala, trebalo je da izvri zavjet. Tako on dadne jednom od
svojih bliskih robova kesu zlatnika da ih razdijeli derviima. Priaju da
je rob bio pronicljiv i mudar. Cio dan je putovao, a uveer se vratio pa,
poljubivi kesu zlatnika, stavi je pred cara i ree: Koliko god sam
traio dervie, nisam ih naao! Car e na to: Kakva je to pria! Koliko
mi je poznato u ovom carstvu ima etiri stotine dervia! Rob odgovori:
O gospodaru svijeta! Onaj ko je pravi dervi ne prima milostinju, a
onaj ko je prima nije dervi. Car se nasmija i ree svojim nedimima:
Koliko god ja volim i cijenim one koji potuju Boga, toliko ih ovaj
bezobraznik ne podnosi, a pravda je na njegovoj strani!
Ako dervi prima dirheme i dinare,
Trai dervia boljeg i stroijeg.
Ko ima asketsku narav i pouzdanje u Boga
Taj je bez vakufskog hljeba i milostinje - dervi.
Prsti i ui ljepotice koja srce osvaja
Prekrasni su i bez prstenja i naunica.
Hikaja (36)
Nekog pravog uenjaka pitali: ta ti kae za vakufski hijeb?
On odgovori: Ako se taj hljeb uzima rad i snaenja meditacije, onda je
dozvoljen, ali ako se ta misao svodi na hljeb, onda je on zabranjen.
Istinski dervii uzimaju hljeb da bi ivjeli u pobonosti;
Boravak dervia u kutu za molitvu nije radi hljeba.
87

Hikaja (37)
Jedan dervi stigne u mjesto iji je upravlja bio velikoduan i
pametan. Grupa obrazovanih i rjeitih ljudi nalazila se uz njega i svaki
je od njih, kako je to uobiajeno meu otroumnim i duhovitim, priao
po neku aljivu anegdotu. Dervi, koji je prevalio dug put kroz pustinju,
bijae veoma umoran i gladan. Jedan od prisutnih u ali mu ree:
Trebalo bi da i ti neto ispria. Dervi odgovori: Ja nisam
obrazovan i rjeit kao drugi i nita nisam itao, zadovoljite se od mene
jednim dvostihom! Svi jednoglasno odgovorie: Govori! Dervi
nastavi:
Ja gladan, preda mnom hljeb na stolu,
Kao neoenjen pred vratima enske banje.
Svi se slatko nasmijae, pohvalie dosjetku i primakoe mu sto s
hljebom. Domain gozbe ree: Prijatelju, priekaj malo, moje sluge
pripremaju ufte! Dervi podie glavu i ree:
Na mojoj sofri ne treba ufteta,
Gladnome je suhi hljeb ufte.
Hikaja (38)
Jedan murid ree svome piru: ta da radim? Nemam mira od
ljudi, esto me posjeuju, i to njihovo dolaenje i odlaenje kvare mi
mir i raspoloenje! Pir odgovori: Siromanima daj zajam, a od onih
koji su bogati zatrai neto, pa se nee vie navraati.
Kad bi siromah bio vojskovoa islamske vojske,
Nevjernici bi, bojei se njegove pronje,
pobjegli do kineskih vrata.

88

Hikaja (39)
Neki pravnik ree svome ocu: Ove lijepe i slatke rijei
pobonjaka ne ostavljaju na mene nikakav dojam, jer ne vidim
saglasnosti meu njihovim djelima i rijeima.
Ljude ue da se odriu ovosvjetskih dobara,
A sami skupljaju srebro i ito.
ta god govorio uenjak, ako su to same rijei,
Ni na koga nee djelovati.
Uenjak je onaj ko ne ini runa djela,
A ne onaj ko drugima dobro preporuuje a sam ga ne ini.
Zar drugima preporuujete dobro, a sebe zaboravljate?52
Ueni koji udi za lagodnou i prodrljivou,
Sam je u zabludi, pa kome on moe pokazati pravi put.
Otac prozbori: O sinko, zbog takvih misli ne treba zanemariti
pouku savjetodavca, optuivati sve uene da su u zabludi i traiti
uenog bez pogreke i liiti se koristi nauke, kao slijepac koji je nekada
nou upao u blato pa rekao: 'O muslimani, osvijetlite mi put fenjerom!'
Jedna podrugljiva ena e na to: 'Ti koji ne vidi fenjera, ta moe
vidjeti pri fenjeru?' Mjesto gdje se propovijed dri isto je kao duan
bezzaza; dok ne plati, nee robu dobiti. Ovdje, dok ne pokae
predanost, nee postii duevne sree.
Uhom due sluaj rijei uenoga
Makar mu djela i ne odgovarala. rijeima.
La je ono to govori protivnik;
Kako moe onaj ko spava probuditi usnulog?
ovjek treba da uhom prima savjete
Makar bili i na zidu napisani.
Neki pravi dervi pree iz hanikaha u medresu
I presijee veze druenja sa derviima.
Upitah ga: Kakva je razlika izmeu uena i pobonjaka,
Pa si odabrao uene, a ne one druge?
52

Kur'an sura al-Bakara, ajet 44.

89

Odgovori: Onaj dervi iz valova izvlai svoj ilimak,

A ueni se trudi da spasi utopljenika.
Hikaja (40)
Neki pijanac zaspao na putu ispustivi iz ruku uzde prisebnosti.
Jedan pobonjak proe pokraj njega i podozrivo pogleda na njegovo
bijedno stanje. Pijani mladi podie glavu i izgovori rijei: Kada
prolaze pokraj neega runog, prolaze velikoduno.
Kad vidi grenika, pokrij mu grijeh i budi blag!
O ti, koji osuuje moj postupak, zato ne prolazi velikoduno?
Pobonjae, ne okrei lice od grenika,
Pogledaj ga blago i saosjeajno.
Ako sam i bez plemenitosti u postupcima,
Proi pokraj mene velikoduno.
Hikaja (41)
Nekoliko razuzdanih besposliara, okome se na jednog dervia.
Nazivali su ga pogrdnim imenima, tukli i vrijeali. On se poali piru i
ispria mu ta se dogodilo. Pir ree: Sinko, derviki ogrta, to je odjea
zadovoljstva; svako ko ga nosi, a nije u stanju da podnese nedae, lani
je dervi i njemu je zabranjeno nositi tu odjeu.
Velika rijeka ne moe se zamutiti jednim kamenom.
Sufija koji se moe uvrijediti samo je potok.
Ako doivi kakvu uvredu - podnosi;
Jer, opratanjem se moe oistiti od grijeha.
Brate, na kraju krajeva postae zemlja;
Budi prah prije nego se pretvori u prah!
Hikaja (42)
Posluaj ovu hikaju o tome kako su se u Bagdadu
Posvaali bajrak i zavjesa.
90

Bajrak, upraen na putovanju, izmuen u maru,

Ree zavjesi prijekorno:
Ti i ja smo drugovi po poloaju u poslu:
Sluge smo sultanovog dvora.
Ja sluim i ni asa nemam mira;
Neprestano sam u ratnim pohodima.
Ti nisi osjetila tekoe, ni tvrava,
Ni pustinja, ni vjetrova, ni praine, ni vijavice.
Moj trud i moje zasluge su vee od tvojih.
Po emu ti uiva vei ugled?
Ti si u zagrljaju mjesecolikih robova
I robinja koje na jasmin miriu.
Ja sam dopao rukama konjuara;
Vezan za pohode, stalno svijetom tumaram.
Zavjesa prozbori: Ja saginjem glavu pragu;
Ne diem je prema nebu kao ti.
Ko god nadmeno die glavu
Sam svoj vrat odsijeca.
Hikaja (43)
Neki dervi ugleda razjarenog atletu s pjenom na usnama.
Dervi upita: ta se to s njim dogodilo? Rekoe mu: Neko ga je
vrijeao i psovao. Na to e dervi: Ta nitarija die kamen od hiljadu
menna, a ne moe da podnese jedne rijei!
Prestani da se hvali snagom ruku i svojim junatvom.
Bio mukarac ili ena, maloduna si beznaajnost.
Ako moe, uini neka usta slatkim!
Junatvo nije da udara pesnicom po ustima.
Ako neko moe smrskati ak slonu elo
Nije junak ako u njemu nema ovjenosti.
ovjek je stvoren od zemlje:
Ako nema smirenu narav zemlje, nije ovjek.

91

Hikaja (44)
Pitao sam jednog uglednog pobonjaka o svojstvima druine
Ihvanussafa. On odgovori: U najmanju ruku, oni elje prijateljskih srca
stavljaju ispred svojih linih koristi, a mudri kau: Brat koji je u
vlastitim okovima, odnosno svoju brigu brine, nije brat i nije dobar.
Saputnik, ako uri, nije tvoj saputnik.
Ne vei se srcem za onog ko nije vezan za tebe.
Ako tvoj roak nema bogobojaznosti i morala,
Prekid rodbinskih veza je bolji nego rodbinska vezanost.
Sjeam se da se neki protivnik suprotstavio mome miljenju
kazanom u ovom stihu, pa ree: Uzvieni Bog, u svetoj Knjizi,
zabranio je prekid rodbinskih veza, a naredio ljubav prema blinjima.
To to si ti rekao u suprotnosti je s tim! Ja na to rekoh: Nije tano,
moje rijei su u saglasnosti sa Kur'anom: Ako bi te roditelji prisiljavali
da ti meni pripisuje druga, o emu ti nema znanja, nemoj im se
pokoriti.53
Hiljadu roaka koji su Bogu tudinci
rtvuj za neroaka koji ga priznaje.
Hikaja (45)
U Bagdadu jedan veseljak-starac
Udao je svoju ker za obuara.
Grubi prostak tako je izgrizao
Usne djevojke da je krv iz njih tekla.
Ujutru otac, vidjevi je takvu,
Ode zetu i upita ga:
uje, nitkove, kakvi su to zubi!
Toliko si joj izgrizao usne, ta nije to koa!
Ispriah ovo, ali ne radi
53

Kur'an, sura Lukman, ajet 15.

92

Pusti alu, zbilju iz tog uzmi!

Runa navika, ako postane dio naravi,
Do smrti se od nje ne odvoji.
Hikaja (46)
Neki uenjak-pravnik imao je runu ker. Kad je dorasla za
udaju, i pored opreme i imetka, niko nije htio da se njom oeni.
Brokat i svila runo izgledaju
Na nevjesti koja nije lijepa.
Ukratko, bili su primorani da je udaju za jednog slijepca. Pria
se da je u to vrijeme doao s otoka Cejlona jedan lijenik koji je znao
slijepcima vraati vid.
Pravnika su zapitali: Zato i ti ne izlijei zeta? On odgovori:
Bojim se da e se, kad progleda, razvesti od moje keri.
Za runu enu najbolje je slijep mu.
Hikaja (47)
Neki car je s prezirom gledao na jednu grupu dervia. Neki od
njih otroumnou prozre misli cara pa ree: Care, na ovom svijetu
manje smo brini od tebe, radosniji smo nego ti, na smrtnom asu smo
ravni, a na Dan proivljenja - bolji od tebe!
Ako gospodar na zemlji ima sve to eli,
A dervi nema ni suha hljeba,
U asu kada e i jedan i drugi umrijeti,
Osim mrtvakih haljina nita nee odnijeti.
Kada bude, odlazei s ovog svijeta, sabirao opremu,
Zapamti: siromatvo je bolje od carstva!
Vanjski znak dervia je iznoena odjea i oiana kosa, a sutina
toga je veselo srce i umrtvljena strast.
Nije dervi ko po strani od ljudi sjedi pred sudom
93

I ako mu se ko suprotstavi, stupa u svau.

Ako se s brda zakotrlja
Nije pravi dervi ko mu se s puta skloni.
Nain ivota dervia je zikr, zahvaljivanje Bogu, sluenje,
pokoravanje, samoprijegor, zadovoljstvo onim to je dato, iskazivanje
jedinosti Boje, pouzdanje, predanost Bogu i podnoenje nevolja. Ko
god ova svojstva posjeduje, on je istinski dervi; makar i kaftan nosio.
Ali, lakomisleni besposliar, koji ne obavlja namaze, odan strastima i
uitku, koji dane pretvara u noi i provodi ih u okovima strasti, a noi
kao dane u snu i nemarnosti, koji pohlepno jede sve ega se doepa i
brblja to mu na jezik doe, on je razvratnik i nitkov makar bio u
sufijskom ogrtau.
O ti ija je nutrina prazna od bogobojaznosti,
A vanjtina u odjei licemjerja,
Ne prekrivaj svoja vrata sedmobojnim zastorom,
Ti, u ijoj kui je samo rogozna hasura.
Hikaja (48)
Vidio sam nekoliko buketa svjeih rua
Svezanih zajedno sa snopom trave
Upitah: ta je ta bezvrijedna biljka
Koja se nala zajedno sa ruom?
Trava zaplaka i ree: Uuti,
Velikoduni ne zaboravljaju prijateljstvo!
Ako i nemam ljepote, boje i mirisa,
Ja i nisam trava iz njihovog vrta.
Ja sam rob Gospodara Milostivog,
Odvajkada hranjen Njegovim dobrima.
Bio ne bio obdaren vrlinama,
Ja imam nadu u Njegovu milost.
Iako nemam nikakvih dobara,
Ni bogatstva bogobojaznosti,
On zna kako e srediti stanje roba
94

Kada mu nestane ivotnih sredstava,

Obiaj je da velikoduni robovlasnici
Oslobaaju robove stare.
O Gospodaru Svevinji, koji si ukrasio vasionu,
Oprosti svom starome robu!
O Sadi, uputi se put Ka'be, Bogu drage!
O Boji ovjee, dri se puta Bojega!
Nesretan je onaj ko glavu okree
Od ovih vrata, jer druga nai nee.
Hikaja (49)
Pitali jednog mudraca: ta je bolje, dareljivost ili junatvo?
On odgovori: Ko posjeduje dareljivost, njemu junatvo nije ni
potrebno.
Na grobu Behram Gura54 je napisano:
Ruka dareljivosti je bolja od snage miica!
Nije ostao Hatem-i Taji55, ali dok je svijeta,
Ostae njegovo slavno ime, po dobru poznato.
Podijeli zekaat na imanje, jer vinova loza daje vie roda
Kada joj vinogradar obree suvine grane.

Behram Gr, sin Jezdegirda Prvoga - etrnaesti car iz iranske dinastije

Sasanijan. Imao je veliku strast da lovi divlje magarce pa je dobio nadimak Gur (u
perzijskom gur ili gurhar znai divlji magarac). U perzijskoj prolosti bilo je est
linosti sa imenom Behram, a Behram Gur je najpoznatiji (po hrabrosti, snazi,
pravinosti i drugim osobinama). Na perzijski prijesto doao je 420. g. n. e. i vladao
osamnaest godina. Prema legendi, on je prvi poeo da pjeva na perzijskom jeziku.
(Vie o njemu u : . Sami: Kamus II, str. 1416).
55
Hatem-i Taji - veliki arapski bogata i najvei dareljivac Istoka, koji je po
toj osobini postao legendom i simbolom dareljivosti.
54

95

POGLAVLJE TREE - O VRIJEDNOSTI

ZADOVOLJSTVA ONIM TO SE IMA

Hikaja (1)
Neki prosjak s Magreba kaza trgovcima platnom u Halepu: O
vi, koji posjedujete bogatstvo, kad biste imali savjesti i osjeanja za
pravdu a mi zadovoljstvo onim to se ima, prosjaenje bi nestalo s ovog
svijeta.
O zadovoljstvo, uini me bogatim,
Jer nema veeg blaga od tebe.
Dervika elija - to je ono to je Lukman odabrao.
Ko nema strpljivosti, nema ni mudrosti.
Hikaja (2)
U Egiptu ivjela dva carevia. Jedan je uio i sticao znanje, a
drugi sakupljao bogatstvo. I tako, jedan postade najvei uenjak svoga
vremena, a drugi ef dravne blagajne. Bogati brat je s prezirom gledao
na brata uenjaka i prekoravao ga: Ja sam se domogao carstva i moi,
a ti ostade u bijedi i siromatvu. Brat mu odgovori: O brate, vie nego
ti duan sam zahvalnost Bogu - neka mu je slavno ime - za
dobroinstvo to sam naao nasljedstvo Bojih poslanika, to jest nauku,
a ti si stekao nasljede faraona i Hmna, to jest egipatsko carstvo.
Ja sam onaj mrav to ga nogom gaze,
A nisam osa od ijeg uboda stenju.
Kako mogu da dovoljno zahvalim za blagodat
to nemam sile da ljude muim.

96

Hikaja (3)
uo sam da je neki dervi sagorijevao u vatri siromatva, krpio
zakrpu na zakrpu, a da bi utjeio svoje siroto srce, stalno ponavljao:
Zadovoljavamo se suhim hljebom i gunjem,
Jer lake su vlastite nevolje nego dug zahvalnosti ljudima.
Neko mu ree: Zato sjedi? Taj i taj ovjek u ovom gradu ima
plemenitu narav i veoma je dareljiv. On je uvijek spreman da pomogne
plemenite i estite ljude i stalno je pred vratima njihovih srca. Kad bi on
doznao za tvoje stanje, bio bi zahvalan to moe uspokojiti tvoju duu.
Siromah odgovori: Ne priaj mi to! Bolje je u bijedi i siromatvu
umrijeti, nego se bilo kome moliti.
Bolje je zakrpe priivati i u uglu strpljivosti sjediti
Nego bogataima pisati molbe za odjeu.
Uistinu, paklenskim mukama ravan je raj,
U koji se ide uz posredovanje susjeda.
Hikaja (4)
Neki od iranskih careva posla jednog iskusnog lijenika na
slubu u pokrajinu Muhammeda vjerovjesnika - neka ga Bog blagoslovi
i da mu spas. Godinu dana ovaj provede u arapskim krajevima a niko
mu ne doe radi pregleda i ne zatrai lijeka. On ode pred Vjerovjesnika
- neka je na njega spas - i poali se: Poslali su me ovamo da lijeim
tvoje sljedbenike, a za sve ovo vrijeme niko mi se nije obratio, da bih
mogao ispuniti dunost koja mi je odreena. Vjerovjesnik - neka je na
njega Boji spas - ree mu: U ovog naroda je obiaj da nita ne jede
dok ga glad ne svlada, i povlai ruku od jela prije nego to je glad
utoljena. Lijenik e na to: Eto, to je razlog njihovog tjelesnog
zdravlja, poljubi zemlju i ode.
Mudri poinje govor,
Ili prua ruku za hranom
Onda kada njegova utnja nanosi tetu
Ili ustezanje od jela postane opasno po ivot.
97

Uistinu, tada e njegova rije biti mudra,

A jelo e mu donijeti zdravlje.
Hikaja (5)
U ivotopisu Ardeira Babekana56 navodi se da je upitao nekog
arapskog mudraca: Koliko treba dnevno pojesti? Mudrac odgovori:
Dovoljno je sto drama. A koliko snage daje ta koliina? Mudrac
odgovori: Ta koliina e nositi tebe; sve to se na to doda, ti e ga
nositi.
Jede se da bi se ivjelo i molilo,
A ti misli da se ivi da bi se jelo.
Hikaja (6)
Putovala zajedno dvojica dervia Horasanaca. Jedan od njih je
bio slab zbog toga to je svakog drugog dana navee jeo. Drugi je bio
snaan jer je jeo triput dnevno. Desilo im se da su na ulazu u jedan grad
bili uhvaeni i osumnjieni za pijunau. Zatvore ih u jednu kuu i
zalijepe vrata ilovaom. Nakon dvije nedjelje ustanovi se da su neduni.
Onog snanog naoe mrtva, a slabi je bio iv. Svi se zaudie, a
mudrac e na to: Bilo bi udno da se dogodilo drugaije. Snani je bio
izjelica pa nije izdrao u nevolji. Onaj drugi je uzdrljiv i umjeren pa je
prirodno to je izdrao i spasio se.
Ako neko usvoji umjerenost i uzdranost u jelu,
Lahko podnese nevolju kada ga zadesi.
A ko se u obilju brine za svoje tijelo i ugaa stomaku,
Umre od tekoa kad doivi oskudicu.

Ardeir - u perzijskoj dinastiji Sasanijan postoje tri vladara s ovim imenom.

Pria se odnosi na Ardeira Treeg, koji je bio savremenik Muhammeda
(Enzyklopaedie des Islam, I, str. 444).
56

98

Hikaja (7)
Neki mudrac zabrani sinu da jede previe savjetujui ga da
presitost ini ovjeka bolesnim i nemonim. Sin e na to: Oe, glad
ljude ubija! Zar nisi uo da su otroumni kazali: Bolje je od presitosti
umrijeti nego glad trpjeti. Na to e otac: Drite se mjere. Jedite, pijte,
ali ne pretjerujte.57
Ne jedi toliko da ti se mui i povraa
Niti toliko da ti dua od slabosti izae.
Premda u hrani postoji ivotna naslada,
Prekomjerno jelo vodi u propast.
Ako nasilu jede slatko od rue, tetno je,
Ako suh hljeb urijetko jede, biva ti slai od rue.
Ne budi prodrljiv ako si ovjek,
Jer pas zbog toga trpi mnoga ponienja.
Hikaja (8)
Pitali nekog bolesnika: ta ti srce eli? On odgovori: To da
nita ne eli.
Kad je eludac prepun i boli stomak,
Ne pomau nikakva oprobana sredstva.
Hikaja (9)
U Vasitu se nekoliko dervia zadue s malo drahmi u jednog
bakalina. Ovaj im je svakog dana traio dug i grdio ih. Dervii su bili
uvrijeeni njegovim ponaanjem, ali nisu imali izlaza nego da to
podnose. Jedan izmeu njih ree: Lake se sporazumjeti sa svojim
stomakom obeavajui mu hranu nego sa bakalinom za novce.
Bolje je odrei se milosti bogataa
Nego podnositi nasilje vratara.
57

Kur'an, sura A'raf, ajet 31.

99

Bolje je umrijeti u elji za mesom

Nego trpjeti grubosti mesara.
Hikaja (10)
Jedan plemeniti junak dopadne smrtnih rana u borbi sa Tatarima.
Neko ree: Taj i taj trgovac ima spasonosni napitak; ako zatrai,
moda ga nee zaaliti. A prialo se da je taj trgovac bio poznat po
krtosti.
Kad bi na njegovom stolnjaku umjesto hljeba bilo sunce,
Niko do Sudnjeg dana ne bi vidio bijela dana.
Plemeniti junak ree: Ako zatraim spasonosni napitak, moda
e dati, a moda i nee. Ako da, moda e pomoi, a moda i ne. A
traiti od njega, to je smrtonosni otrov.
to god zamoli od nedostojnih,
Tijelu e poveati, ali e dui umanjiti.
Mudri su kazali: Ako bi prodavali vodu ivota, na primjer, za
ast i dostojanstvo, pametni ne bi kupili, jer bolje je od bolesti umrijeti,
nego u ponienju ivjeti.
Ako jede gorki indijski krastavac iz ruke dobroudnoga,
Bolje je nego slatko iz ruke mrzovoljnoga.
Hikaja (11)
Jedan uenjak imao mnogo eljadi, a malo sredstava za ivot.
Ispria to nekom velikodostojniku, koji je bio njegov potovalac. Ovaj
se, umjesto odgovora na njegovu molbu namrti, jer pronja uenjaka
izgledala je runo u njegovim oima.
Zbog nevolje ne ulazi prijatelju namrten i tuan,
Jer e i njemu ivot zagorati.
Ako ide zbog neke potrebe, idi veseo i nasmijan.
Tako se ni dobroinilac nee namrtiti.
100

Priaju da je tada bogata mnogo poveao njegovu platu, ali je

znatno smanjio svoju naklonost. Nakon izvjesnog vremena uenjak, ne
nailazei na uobiajeno raspoloenje, ree:
Loa je hrana dobivena uz cijenu ponienja;
Kotao je postavljen, ali u njemu se vari dostojanstvo.
Moj hljeb se poveao, ali se dostojanstvo smanjilo;
Bolje je siromatvo nego ponienje zbog pronje.
Hikaja (12)
Jedan dervi se nae u nevolji. Neko mu ree: Taj i taj ima
beskrajno bogatstvo. Ako dozna za tvoju potrebu, nee ni asa asiti da
ti nevolju otkloni. Na to e dervi: Ja ga ne poznajem. Ovaj e: Ja
u ti ga pokazati. Uze ga za ruku i odvede kui bogataa. Dervi vidje
ovjeka kako sjedi objeene usne i grubog izgleda, pa se vrati bez rijei.
Neko ga upita: ta si uradio? Dervi e: Podario sam njegov dar
izrazu njegova lica.
Ne obraaj se ovjeku namrtena lica,
Jer e od njegove loe naravi postati neraspoloen.
Ako hoe da kae kome tugu srca, kai onom
iji e ti izgled lica dati mir kao da je novac.
Hikaja (13)
Jedne sune godine u Aleksandriji dervii izgubie strpljenje,
vrata neba za zemlju se zatvorila, a vapaji i pla ljudi dopirali do neba.
Ne bijae ni jednog ivog stvorenja - zvijeri, ptice, ribe ni bube,
iji krik oajanja ne dopirae do neba
Zaudo, uzdasi ljudskih srdaca nisu se udruili
Da bi se pretvorili u oblake, a suze u potoke.
Te godine jedan pokvarenjak bijae toliko omrznut zbog svoje
nastranosti da o njegovim osobinama nije pristojno ni govoriti, naroito
u prisustvu uglednih ljudi, ali ni zanemariti ga nije uputno, jer se
101

pripovjedau moe osporiti sposobnost opisa. Mi emo se zato

ograniiti na ova dva stiha, jer i malo moe posvjedoiti o brojnom; i
pregrt ita je slika cijelog tovara.
Ako bi Tatarin ubio ovog pedera,
Ne bi nikada trebalo ubiti ni jednog Tatarina!
Dokle e biti u njega kao na bagdadskom mostu:
Voda ispod, a ljudi iznad?
Takav ovjek, o kome si neto malo uo, imao je te godine
veliko bogatstvo. Onima to su bili u nevolji dijelio je srebro i zlato, a
putnicima-namjernicima postavljao trpeze i hranio ih. Nekoliko
siromaha, koji su zbog bijede doli u bezizlazno stanje, rijee da
prihvate njegov poziv i dou da se posavjetuju sa mnom. Ja se nisam
slagao s tim ve im rekoh:
Lav ne jede ostatke iza psa
Pa makar krepao od gladi u peini.
Tijelo prepusti gladi i nematini,
A ne pruaj ruku prema nevaljalcu.
Kad bi po svom bogatstvu bio kao Feridun;
Nedostojnoga ne smatraj ovjekom.
Svilena tkanina i brokat na nitkovu To je kao lazur zlato na zidu.
Hikaja (14)
Pitali Hatema Taija: Jesi li uo ili vidio na svijetu nekoga
dareljivijeg od sebe? On odgovori: Jesam. Jednog dana sam zaklao
etrdeset deva za arapske emire. Nakon toga sam radi nekog posla
otiao u stepu. Opazim drvosjeu koji bjee sakupio breme drva. Upitah
ga: Zato ne ide Hatemu na gozbu, tamo se oko njegove trpeze
sakupilo mnotvo ljudi? Drvosjea odgovori:
Ko god jede hljeb od svoga truda
Taj nije potreban milosti Hatema Taija!

102

mene.

Ja sam se uvjerio da je on u velikodunosti i dareljivosti vei od

Hikaja (15)
Musa - mir Boji s njim - opazi siromaha koji se zbog
golotinje zakopao u pijesak. O Musa, obrati mu se, pomoli se ne bi li
uzvieni Gospodar i meni dao sredstva za ivot, jer sam iznemogao i
doao do krajnje nevolje. Musa - mir Boji s njim - pomoli se i ode.
Kad se, nakon nekoliko dana, poslije obraanja Bogu, vratio, vidje onog
siromaha okovanog u lance i gomilu svijeta oko njega. Upita: ta se
dogodilo? Ljudi odgovorie: Napio se i potukao pa ovjeka ubio, i
sad ga kanjavaju.
58

Dogaa se da slabi, kada dobije mo,

Ustaje i lomi ruke slabima.
Kad bi Bog dao svojim robovima opskrbu i ivotne potrebe u
izobilju, oni bi se osilil i i inili nasilje.59 Musa - mir Boji s njim priznade mudrost velikog Tvorca vasione i zatrai oprost za svoju
drskost i nesmotrenost.
O nadmeni, ta te je natjeralo da se uvali u opasnost
Pa nastrada? O, kad mravi ne bi mogli letjeti!
Kad se nedostojni domogne poloaja i bogatstva,
Hoe-nee on izaziva da dobije amar.
Zar nisi uo ta je jedan mudrac kazao:
Dobar je onaj mrav koji nema krila.
U oca mnogo meda, ali on kod sina izaziva e.
Onaj ko te ne uini bogatim
Zna najbolje ta je za tebe dobro.
Musa - Mojsije, jedan od 25 vjerovjesnika koje Kur'an izrijekom spominje.
Sa knjigom Tevrat (Tora) poslat je Izraelianima da ih uputi pravoj vjeri (vie u:
.Sami: Kamus al-alam, VI, str. 4475).
59
Kur'an, sura a-ura, ajet 27.
58

103

Hikaja (16)
Vidio sam jednog Arapa kako u drutvu draguljar Basre pria:
Jednom sam u pustinji zalutao, nestalo mi potreptina, srce pripremio
za propast, kad iznenada naoh vreicu bisera. Nikada neu zaboraviti
uitak onu radost, jer sam mislio da je to poprena penica, ni gorinu i
oaj kad sam utvrdio da je to biser.
U suhoj pustinji i sipkom pijesku
U ustima ednog svejedno je: biser koljka!
Za ovjeka bez hrane na putu, koji je i iznemogao,
Svejedno je da mu je za pojasom zlato ili crijep od gline.
Hikaja (17)
Neki Arap iznemogao u pustinji od velike ei ponavljae:
O, da mi je prije smrti dostii jednu elju:
Da se rijeka odbija o moja koljena, a ja da napunim
svoj mijeh.
Hikaja (18)
Neki putnik zaluta u prostranoj dolini, a nestalo mu hrane i
snage. Imao je za pojasom nekoliko novia. Dugo je lutao, ali ne nae
put. Na kraju, zbog oskudice umrije. Naioe neki ljudi i opazie
novie poloene pred njim, a na pijesku napisano:
Makar imao istoga zlata,
ovjek se iz pustinje ne moe izvui bez hrane.
Za siromaha, preednjelog u pustinji,
Bolja je obarena repa nego komadi ljevanog srebra.

104

Hikaja (19)
Nikada nisam plakao niti se alio na tok vremena i nisam se
mrtio na sudbinu osim jedanput, kad sam bio bos a nisam imao
mogunosti da kupim obuu. Tako tuan, doem u damiju u Kufi i
primijetim ovjeka bez nogu. Zahvalim Gospodaru na njegovu daru i
strpljivo podnesem svoje stanje bez obue.
Peena koko na stolu u oima sitih
Znai manje nego pero praziluka.
Onome ko nema bogatstva ni hrane
Varena repa je kao peena koko.
Hikaja (20)
Neki car sa svojim dostojanstvenicima, jedne zime u vrijeme
lova, udalji se od dvora. Kad pade no, primijetie kuu nekog seljaka.
Car e: Uvee emo ii tamo da ne bismo patili od studeni. Jedan
vezir odgovori: Ne pristoji se velianstvu careva da trai sklonite u
domu seljaka. Ovdje emo razapeti ator i vatru naloiti. uje to
seljak, prigotovi ono to je imao pri ruci, poljubi zemlju pred njim pa
ree: Veliina sultana ne bi se niukoliko umanjila, ali oni nisu htjeli da
se uvea dostojanstvo seljaka. Caru se dopade ova rije pa se u toku
noi preselie u njegovu kuu.
Sutradan ga car nagradi novcem i poasnim ogrtaem. Pratei
goste, seljak je, idui uz strmen, govorio:
Dostojanstvo i veliina sultana nije se nimalo umanjila
Time to je svojom posjetom udostojio seljakovu kuicu.
Seljakova kapa narasla je do sunca
Kad mu je na glavu pala sjena cara kakav si ti.
Hikaja (21)
105

Priaju da je neki prezreni siromah sakupio veliko bogatstvo.

Car mu ree: Kau da ima ogromno bogatstvo, a mi imamo jednu
vanu potrebu, pa ako bi nam jednom sumom pomogao, vratiemo dug
im se etva obavi. Siromah odgovori: Gospodaru na zemlji! Ne
pristoji se veliini careva da svoju ruku prljaju imetkom siromaha, kao
to sam ja, jer ja sam to sabrao zrno po zrno. Car e na to: Ne alosti
se, ja u to dati nevjernicima, prljavo - prljavima.
Ako voda iz nevjernikog bunara nije ista,
Nije vano, moe se okupati mrtav Jevrejin.
Kau: Negaeni kre nije ist!
Mi odgovaramo: Zatvoriemo njime rupe nunika!
uo sam da se nije pokorio carskom nareenju, poeo se sporiti
i drsko ponaati. Tada car naredi pa mu prijetnjom i silom oduzee ono
to je traeno.
Ako se milom ne izvri carska naredba,
On je prisiljen da pribjegne sili.
Ko god sam ne vidi tue nevolje,
Zasluuje da ni drugi njega ne razumiju.
Hikaja (22)
Vidio sam nekog trgovca, koji je imao sto pedeset tovarnih
kamila i etrdeset robova i sluga. Jedne noi na ostrvu Ki odveo me u
svoj duan i cijelu bogovetnu no mi priao neke gluposti kao: U
Turkestanu imam jedno skladite, u Hindustanu takvu i takvu robu, ovo
je ugovor za tu i tu zemlju, za tu i tu robu, za taj i taj zalog. Onda je
opet govorio: Spremam se u Aleksandriju, tamo je ugodna klima. A
zatim: Ne, ne idem, magribsko more je nemirno. Sadi, predstoji mi
jedno putovanje, pa ako se ostvari, proveu ostatak ivota u jednom
mirnom kutku. Upitah ga: Kakvo je to putovanje? On odgovori:
Hou da idem u Kinu, da vozim perzijsku sjeru, uo sam da tamo ima
veliku cijenu. Odatle u kineski porculan prevesti u Vizantiju,
vizantijsku svilu u Indiju, indijski elik u Halep, halepski kristal u
Jemen, a jemenske tkanine u Perziju. Poslije toga u napustiti trgovinu i
106

sjediti u duanu. Ne pretjerujem kad kaem da je toliko priao o

besposlicama da je na kraju izgubio snagu da govori. Na kraju e: Ej,
Sadi, reci ti koju o onome ta si vidio i uo. Ja rekoh:
Zar nisi sluao o tome kako je u pustari Gur
Trgovac, vlasnik karavana, pao s kamile?
On odgovori: Gladne oi pohlepnih bogataa
Mogu zasititi samo umjerenost ili grobna zemlja.
Hikaja (23)
Sluao sam o jednom bogatau koji je bio poznat po krtosti
koliko i Hatem Tai po dareljivosti. ivio je raskono, ali je u dui
krtost bila do te mjere jaka da ni po cijenu ivota ne bi pruio komadi
hljeba, ne bi dao zalogaj maki Abu Hurejre, niti bi kost bacio psu
Peinskih Spavaa. Jednom rijeju, niko nije vidio otvorena vrata
njegovog doma, niti postavljenu sofru.
Siromah je mogao samo omirisati njegovo jelo;
Ptica nije brala ni mrvice od njegova hljeba.
uo sam da se zaputio u Egipat preko Magribskog mora, a u
glavi mu se vrtile faraonske misli. Kad iznenada stie potop vjetar je
poeo puhati nasuprot lai.
ta da ini srce, koje nije saglasno s tvojom tekom naravi;
Pogodan vjetar nije uvijek za lau pogodan.
Podie ruke i poe isputati beskorisne vapaje: Kada plove u
lai, iskreno prizivaju Boga obeavajui da e mu sluiti vjernije.60
Kakva je korist nevoljniku od ruku ispruenih radi dove
Ako ih podie u nevolji a u dobru ih dri pod pazuhom.
Od zlata i srebra pravi drugome zadovoljstvo,
A i sam se time koristi:
I tako, ova kua, koja e ostati poslije tebe,
Bie sva od zlatnih i srebrnih opeka.
60

Kur'an, sura al-'Ankabut, ajet 65.

107

Priaju da je imao u Egiptu roake koji su se obogatili njegovom

ostavtinom. Po njegovoj smrti poderali su staru odjeu i skrojili novu
od kunine koe i kanifasa. Te sedmice vidio sam jednog od njih kako
jae na brscu konju, a sluga tri za njim.
O, kad bi se mrtvi mogao vratiti
Meu svoje pleme i rodbinu,
Vraanje nasljedstva bilo bi tee
Za nasljednike nego smrt roenog svoga.
Radi starog poznanstva meu nama uzeo sam ga za rukav i
rekao mu:
Koristi se, dobri i uvaeni ovjee!
Onaj zlosrenik je samo skupljao, a nije uivao.
Hikaja (24)
Jednom nejakom ribolovcu uhvatila se u mreu snana riba.
Kako nije imao snage da je zadri, riba ga je svladala, otela mu mreu
iz ruku i otplivala.
Deava se da momak ode na rijeku po vodu;
Naie bujica i odnese momka.
Mrea je svaki puta donosila ribu;
Ovaj puta riba pobjee i mreu odnese.
Njegovi drugovi su ga saalijevali i prekoravali: Takav ti ulov
dopao u mreu, a nisi znao da ga sauva. Ribar odgovori: Brao, ta
se tu moe! Meni nije bilo sueno, a ribi je ostalo jo vremena da ivi.
Ribar, ako sudeno nije, ni u Tigrisu uloviti nee!
Riba, ako joj nije doao zadnji as, ni na kopnu umrijeti nee!
Hikaja (25)

108

Jedan bogalj bez ruku i nogu ubi stonogu. Neki pobonjak proe
pokraj njega i ree: Bog je uzvien! Kad joj je doao smrtni as, nije
mogla pobjei ni sa hiljadu nogu od onoga koji nema ni ruku ni nogu.
Ako neprijatelj, kome je sueno da ubije, ide tragom,
Smrtni as sputava noge trkaeg konja.
U asu kad je dumanin ve stigao,
Ne treba ni zapinjati carski luk.
Hikaja (26)
Vidio sam jednog debelog glupaka; na njemu skupocjena odora,
pod njim brzi arapski konj, a na glavi egipatska kapa srebrom i zlatom
izvezena. Neko me upita: O, Sadi, kako ti se svia ova vezena
uenjaka odora na ovom glupom ivinetu? Odgovorih: To je runo
pismo napisano zlatnim mastilom.
Magarac je slian drugim biima,
Tijelom nalik teletu, ali reve.
Jedno lijepo svojstvo bolje je od hiljadu vezenih odora.
Ne moe se rei da ovo ivine slii ovjeku
Osim odjeom, almom i drugim ukrasima.
Pogledaj na svu opremu, imanje i bie njegovo;
Nita nee vidjeti dozvoljenim osim njegove krvi.
Ako plemeniti postane siromaan,
Nemoj misliti da e njegovo dostojanstvo oslabiti.
Ako Jevrejin svoj srebrni prag prikuje zlatnim ekserom,
Ne misli da e i on time postati ugledan.
Hikaja (27)
Neki kradljivac ree siromahu: Zar te nije stid da prua ruku
pred svakim tvrdicom i trai pare? Siromah odgovori:

109

Pruati ruku radi krupnog novca

Bolje je nego rizikovati da ruku odsijeku
radi jednog i po groa.
Hikaja (28)
Priaju kako je neki bokser zaplakao na prevrtljivu sudbinu;
njegovo iroko grlo poelo je da skapava od bijede. Potui se ocu i
zatrai odobrenje od njega: Odluio sam se na putovanje ne bih li se
snagom miica domogao skuta svoje elje.
Uenost i talenat su beskorisni dok se ne upotrijebe.
Alojevo drvo se stavlja na vatru, a mous se rastire.
Otac ree: Sine, izbij iz glave ludu misao i budi zadovoljan
onim to ima, pa budi miran i spokojan, jer mudraci kau: Srea se ne
postie velikim naprezanjem, bolje je manje se uzbuivati.
Niko se silom ne moe domoi sree
Beskoristan je trud navlaiti surmu pod trepavice slijepog.
ta moe uiniti silnik koga je srea napustila;
Bolja je ruka srena nego mona.
Kad bi ti pri svakoj odluci u glavi bilo stotinu pameti,
Pamet ti nee koristiti ako ti srea nije naklonjena.
Sin e ocu: Oe, koristi od putovanja su mnogobrojne:
razveseljava srce, izvlai materijalnu korist, gleda zanimljivosti,
slua o neobinim stvarima, razgleda gradove, razgovara s
prijateljima, stie ugled i obrazovanje, poveava imanje i zaradu,
upoznaje prijatelje, stie iskustvo, kao to kau putnici na Bojem
putu:
Dok si vezan za svoj duan i kuu,
Nikada, sirovi ovjee, nee postati ovjekom.
Kreni u svijet, proputuj i razgledaj,
Prije nego doe dan da ode sa svijeta.
Otac e: Sine, koristi od putovanja, kao to si rekao, brojne su,
ali su one dostupne ljudima iz pet kategorija. Prvo, trgovcima, koji
110

pored bogatstva i moi imaju poslugu i brze seize. Svakog dana uivaju
u drugom gradu dobra ovoga svijeta, svaku no u novom mjestu,
svakog asa na novom proputovanju.
Bogat nije stranac ni u gori, ni u pustinji, ni u stepi;
Kud god se okrene i poe, postavi atore i noite napravi.
Onaj ko se nije domogao dobara ovoga svijeta,
I u svome kraju stranac je i neznanac.
Drugo, uenom, koga za ugodan razgovor, snagu rjeitosti i
bogatstvo izraajnosti ljudi nastoje da lijepo doekaju i ukau mu
poast gdje god doe.
Priroda uena ovjeka slina je istome zlatu:
Gdje god se nae, vrijednost i cijenu ljudi mu znaju.
A neznalica slian je lanom novcu,
Koga u tuini ni za kakvu cijenu ne uzimaju.
Tree, ljepotanu kome priroda ljudi istog srca tei, jer mudri su
rekli: .Malo ljepote bolje je nego mnogo bogatstva. Kau da je milo lice
ljekovita mast za ranjena srca i klju za zakljuana vrata. Uistinu,
druenje s njim svugdje se smatra poeljnim, a sluenje njemu prima se
kao milost.
Kud god ode ljepotan, uiva potovanje i ugled
Makar ga otac i majka s prezirom istjerali.
Vidio sam jednom paunovo pero meu listovima Kur'ana;
Rekoh mu: Takvu poast smatram veom nego to vrijedi.
Ne govori! - uzviknu pero. - Onaj ko ima ljepotu
Kud god krene nogom ne spreavaju mu put rukom.
***
Ako sin ima ljepotu i privlanost,
Nije teta ako otac nije uza nj.
On je kao dragulj i nikakva mu koljka nije potrebna;
Krupnom dragulju svako je kupac.

111

etvrto, pjeva, koji svojim glasom, slinim glasu Davuda61,

zaustavlja tok vode i let ptice. Tako, uz pomo toga dara, on osvaja srca
simpatizera, a ljudi od razuma tee da se s njim drue i da mu iskreno
slue.
Sluh moj tei ljepoti pjesme;
Ko je taj ko priguuje strune lutnje?
Oh, kako je ugodan njeni tuni glas
Za uho boem opijenih jutarnjim napitkom.
Prijatan glas je bolji od mila lica,
Jer ono prvo je duhovna hrana, ovo drugo ulni uitak.
Peto, zanatliji, koji trudom svojih ruku zarauje za ivot, tako da
radi nasunoga hljeba nije prinuen da gubi dostojanstvo, a pametni
ljudi vele:
Ako obuar ode u tuinu iz svog kraja,
Nee trpjeti bijedu i nematinu.
Ali, ako car Nimruza izgubi carstvo
I zapadne u nematinu, gladan e zaspati.
Sine, svojstva koja sam opisao na putovanju predstavljaju zalog
duevnog mira i izvor blagostanja, a onaj ko bez tih osobina putuje kroz
ivot s ispraznim nadama, niko mu ne uje ni imena ni spomena o
njemu.
Svako kome se nesmiljena sudbina sveti,
Upuuje ga na ono to za njega nije dobro.
Goluba kome nije sueno da ponovo vidi svoje gnijezdo
Sudbina vodi prema zrnu i zamci.
Sin ree: Oe, zar moemo da se ne okoristimo rijeima
mudraca koji su kazali: Premda je opskrba odreena i rasporeena, ipak
je nuno da na neki nain do nje doemo? lako je nevolja i bijeda

Davud - vjerovjesnik, vladar Izraeliana. Poznat po dobrom sluhu, lijepom

glasu melodijama koje su osvajale sluaoce. Roen 1086, a umro 1016.g. prije n. e. (.
Sami: Kamus al-alam, III, str. 2109).
61

112

sudbinom odreena, ipak je dunost izbjegavati vrata na koja ona

dolazi.
Opskrba e bez sumnje stii,
Ali razum nalae da se ona trai na poljima.
Premda niko nee umrijeti bez suenog asa,
Ne smije se bacati u eljusti adahe.
Sa ovakvom tjelesnom graom mogu se boriti s razjarenim
slonom i odmjeriti snagu s krvolonim lavom. Dakle, oe, bolje je za
mene da krenem na putovanje, jer nemam snage da vie podnosim
nematinu.
Kad je ovjek otrgnut iz svog rodnog mjesta,
Zato bi bio tuan, cio svijet je njegova domovina?
Nou se svaki bogata povlai u dvorac,
A siromahu je dom tamo gdje ga no zatekne.
Ovo ree, oprosti se s ocem, zatrai njegov blagoslov i otputova
ponavljajui u sebi:
Kad darovitom i sposobnom ovjeku nije srea naklonjena,
On dolazi tamo gdje mu ni imena ne znaju.
Tako on stie do obale jedne rijeke, od ije plahovitosti je
udarao kamen o kamen, a odjek iao i na farsang daljine.
Opasna rijeka u kojoj ni ronac-ptica nije bila sigurna,
I najmanji val je odnosio mlinski kamen s obale.
On opazi grupicu ljudi koji su se smjestili u amac za nisku
cijenu, spremni za prevoz. Mladiu su ruke davanja bile vezane, i on
poe zahvalno moliti. Koliko god je molio, nisu mu pomogli.
Bez zlata nikoga ne moe prisiliti,
A ako ima zlata, nije ti sila ni potrebna.
Drski laar smijui se okrenu i ree:
Ako nema zlata, silom ne moe prei rijeku.
emu sila i desetorice snanih?
Donesi pare jednog pokojnika.
113

Mladiu se srce stee zbog laarevog drskog izazova i zaeli da

mu vrati milo za drago, ali se laa ve bila otisla. On glasno povika:
Ako se zadovoljava odjeom koja je na meni, ja je ne alim. Laar
se polakomi i povrati lau.
Pohlepa zaiva oi i pametnu ovjeku;
Pohlepa dovodi i pticu i ribu u zamku.
im su brada i vrat laara doli na dohvat mladieve ruke,
privue ga sebi i bez milosti ga obori. Njegov drug izide iz lae da bi
mu pomogao, ali i on naie na snagu mladia pa pobjee. Nisu vidjeli
drugog izlaza nego da se s njim izmire i odustanu od laarine.
Kad doivi borbu, izdri!
Jer popustljivost zatvara vrata bitke.
Lijepom rijeju, ljubaznou i dobrotom
Moe i slona voditi drei ga za jednu dlaku.
Budi ljubazan tamo gdje sretne nasilje,
Jer otri ma ne sijee meku svilu.
Traei izvinjenje za ono to se dogodilo, padoe mu pred noge
licemjerno ga ljubei u elo i oi. Zatim su ga ukrcali na lau i otisli se
niz rijeku. Tako stigoe do stuba neke grke graevine, koji je iz vode
strio. Laar ree: Voda prodire u lau! Jedan od vas, koji je
najhrabriji, treba da se popne na ovaj stub, da dri konop, pa da
popravimo lau. Mladi, ponosan na svoju hrabrost i zanesen njome, o
emu je stalno mislio, nije razmiljao o uvrijeenom neprijatelju niti je
vodio rauna o rijeima mudraca koji su kazali: Ako jedanput uvrijedi
neije srce, pa makar mu poslije ukazao stotinu dobroinstava i usluga,
uvaj se da ti ne uzvrati za tu jednu uvredu, jer strijela izie iz rane, a
uvreda ostaje u srcu.
Lijepo ree Bekta svome sujahau:
Uvrijedi li dumanina, uvaj se!
***
uvaj se, nevolja e ti doi,
114

Ako je tvojom rukom iije srce uvrijeeno

Ne bacaj se kamenom na gradski zid,
Jer se dogaa da se sa zida kamen otisne.
im je mladi namotao konop na ruku i uspeo se na stub, laar
istre konop iz njegovih ruku i odveza lau. Jadnik, ostade zapanjen i
poraen. Dan-dva je trpio muku i nevolju, preivljavao bijedu i nesreu,
a trei dan ga san uhvati i svali ga u rijeku, pa se nakon jednog dana i
noi ponovo nae na obali. Od njegova ivota bili su ostali posljednji
dahovi, poeo je jesti lie s drvea, vaditi korijenje trava iz zemlje, dok
nije malo ojaao, a onda se zaputio u pustinju. Dugo je putovao sve dok
nije, iznuren eu i nemoan, stigao do jednog bunara. Oko bunara su
se kupili ljudi, koji su pili vodu i za nju plaali po jedan peiz. Mladi
nije imao ni prebijene pare pa je traio i moljakao, ali mu se nisu
smilovali. Pokuao je silom, ali nije uspio. U nudi je oborio s nogu
nekoliko osoba, ali ljudi su ga svladali, pretukli i ozlijedili.
Kad se sabere mnogo komaraca, izujedaju slona
I pored njegove snage i izdrljivosti.
Kad se mravi sloe i ujedine,
Rastrgaju kou krvolonog lava.
I tako nabasa na trag jedne karavane i uputi se za njom. Obno
prispije do jednog mjesta punog opasnosti i razbojnika. Opazi da je
ljude obuzela takva strepnja da hoe srca da im popucaju. On ree: Ne
bojte se, ja sam meu vama, a ja sam mogu da se obraunam s
pedesetoricom, a i drugi momci e mi pomoi. im on to izgovori,
ljudi iz karavane se okuraie tom njegovom hvalom i obradovae se to
su u drutvu s njim. Smatrali su se obaveznim da mu ponude hranu i
vodu. U mladia se bila razgorila vatra u elucu, a i strpljenje je
izgubio. Halapljivo je progutao nekoliko zalogaja hrane i edno ispio
nekoliko gutljaja vode, dok se zloduh njegove unutrine nije umirio i on
zaspao. U toj karavani je bio jedan iskusni starac, koji ree: Ej,
prijatelji moji, ja sam zabrinut zbog ovog vaeg uvara vie nego zbog
razbojnika, jer kau da je neki Arapin sakupio neto novaca te nou
zbog straha od razbojnika nije mogao da spava sam u kui. On dovede
sebi jednog prijatelja da bi u njegovom drutvu otjerao strah
115

usamljenosti. Nekoliko noi je proveo s njim. Kad je njegov prijatelj

doznao gdje se nalaze novci, zgrabi ih i pobjegne. Sutradan vidje
Arapina rasplakana i gola pa ga upita: 'ta se dogodilo? Da ti nije
kradljivac pokrao one novce?' - On odgovori: 'Boga mi, nije, uvar ih je
ukrao i odnio!'
Nikada nisam sjedio miran i siguran od zmije
Otkad sam upoznao njenu opaku ud.
Opasnija i tea je rana od zuba dumanina
Koji se u oima svijeta pokazuje prijateljem.
Otkud vi znate da ovaj mladi moda nije jedan od razbojnika,
koji se lukavstvom i prepredenou uvukao meu nas - da u pogodnom
asu obavijesti svoje drugove? Dakle, ja predlaem da ga ostavimo dok
spava, a mi da otputujemo.
Savjet starca dopao se mladiima, srca im se napunila strahom
od boksera, oni dignu svoj prtljag i krenu, a momka ostavie da spava.
Doznao je za to tek kad je u nj sunce uprlo i pripeklo u plea. Podigao
je glavu i vidio da je karavana otputovala. Jadnik, dugo je lutao, ali nije
nigdje naao put. edan i gladan, legao je na zemlju, spreman da umre.
Ponavljao je:
Ko e meni kazati da su deve zauzdane;
Tuincu je samo tuinac drug.
Prema tuincima postupa grubo onaj
Ko sam nije dugo boravio u tuini.
Dok je to bijednik izgovarao, nad njim se nae jedan carevi
koji se u lovu bio udaljio od svoje pratnje, sluao ga i gledao. Opazi da
je pristao momak, ali da je u dui tuan i nesretan. Upita ga odakle je i
kako je u ovo mjesto dospio. On ispria jedan dio onoga to se s njim
dogodilo. Carevi se saali nad njegovom nevoljom, darova mu odjeu i
novac, dodijeli mu pouzdana pratioca, pa je tako dospio do svog grada.
Njegov otac se obradova susretu s njim, Bogu zahvali za njegovo
izbavljenje i spas. Uvee, mladi je ispriao ta se sve s njim deavalo:
o sluaju s laom i laarevoj okrutnosti, o nasilju koje je doivio na
bunaru od seljaka, te o izdajstvu ljudi iz karavane na putu. Otac e na
116

to: Sinko, zar ti nisam rekao, kad si odlazio, da je u siromaha ruka

hrabrosti svezana, a dlan smjelosti skren?
Kako je lijepo rekao siromani vojnik:
Jedno zrno zlata je bolje od pedeset 'menna' sile.
Sin odgovori: Bilo kako bilo, dok se ne potrudi, nee se
domoi bogatstva; dok ivot ne izloi opasnosti, nee dumanina
pobijediti; dok zrno ne posije, nee etvu poeti! Zar ne vidi da za
tako mali trud koji sam uloio, kakav sam mir i spokojstvo stekao; za
jedan ubod aoke, koji sam pretrpio, koliko sam meda donio!
Premda nije mogue pojesti vie nego je od Boga dato,
Ne smije se biti lijen u radu i traenju opskrbe.
Kad bi se ronilac bojao eljusti ajkule,
Nikada ne bi rukom uhvatio skupocjeni biser.
Donji rvanj vodenice nije pokretan; zato podnosi teret teki.
to e ljuti lav jesti na dnu svoje pilje,
Kakva e hrana dopasti klonulom sokolu koji je pao?
Dok bude htio lov loviti ne izlazei iz doma,
Ruke i noge e ti postati tanke kao u pauka.
Otac ree: Sinko, ovog puta sudbina ti je bila naklonjena, srea
te pratila pa je na tebe nabasao jedan bogata, saalio se na tvoju bijedu,
uvjerio se u tvoje teko stanje i izbavio te iz njega. Ali, ovakva
sluajnost se rijetko dogaa, a na sluajnosti se ne moe oslanjati i po
njoj sud donositi. Dakle, uvaj se da s ovom praznom nadom i
lakoumnou ne bi ponovo pao u samozavaravanje.
Lovac ne ulovi svaki puta akala;
Deava se da tigar njega nekada rastrgne.
Tako je neki od carova Parsa imao skupocjen prsten na jednom
prstu. Jednog dana izie s nekoliko pratilaca da bi se proetao po
Musalli u irazu. Naredi da prsten postave na kupolu Azuda i - ko
strijelom pogodi kroz krug prstena, prsten e njemu pripasti. Dogodilo
se da su sve etiri stotine strijelaca koji su bili u njegovoj slubi,
promaili. Meutim, metu pogodi jedan djeak koji je, igrajui se na
117

krovu nekog hana, kroz prozori gaao strijelom na sve strane.

Povjetarac mu upravi strijelu kroz krug prstena pa on dobi poasnu
odjeu i druge vrijednosti, a i prsten mu podarie. Djeak spali i strijelu
i luk. Oni ga upitae: Zato si tako uinio? A djeak e na to: Da iza
mene ostane ova moja prva slava i ugled.
Deava se ponekad da pronicljivi mudrac
Ne moe dati pravi savjet i rjeenje.
A ponekad neuko dijete
I nehotice pogodi strijelom cilj.
Hikaja (29)
uo sam da je neki dervi boravio u peini, a vrata zakljuao
pred svijetom. U njegovim velikodunim oima vladari i bogatai nisu
imali nikakvog ugleda.
Ko pred sobom otvara vrata pronje i moljakanja,
Do smrti e biti od drugog ovisan i drugom potreban.
Ostavi gramzivost, caruj sam nad sobom;
ija bez gramzivosti visoko se dri i ne savija.
Neki od careva toga kraja porui mu: Mi se nadamo da e dobri
ljudi pristati na to i uiniti nam ast da s nama okuse so i hljeb. ejh
pristade, zato to je odziv na poziv obiaj Vjerovjesnika. Drugi dan ode
car da se izvini to e ejha dolaskom zamuiti. Pobonjak ustade sa
svog mjesta, zagrli cara, ukaza mu potovanje i zahvali. Kad je car
otiao, jedan iz ejhove druine upita: Ovolika ljubaznost, koju si
ukazao danas caru, protivna je obiaju i ponaanju dervia i nikada to
nismo vidjeli. On odgovori: Zar nisi uo:
Za ijim objednim stolom sjedi
Dunost ti je iz potovanja pred njim ustati.
Uho moe cijeloga ivota
Ne sluati zvuke defa, harfe i flaute;
Oko moe izdrati i da ne promatra bae i perivoje;
Nos moe i bez mirisa rue i ipurka.
118

Ako jastuk nije dobro napunjen,

Moe se spavati i s kamenom pod glavom.
Ako nema u zagrljaju voljene,
Mogu se previti na grudi i vlastite ruke.
A ova glupa i naopaka utroba
Nema strpljenja, niim se ne da zabaviti.

119

POGLAVLJE ETRVTO - O KORISTIMA UTNJE

Hikaja (1)
Jednom prijatelju sam rekao: Odabrao sam uzdravanje od
razgovora zato to u rijeima ima dobroga i loega, a u oi neprijatelja
upada samo ono loe. Ovaj e na to: Neprijatelj je vei kad vidi ono
to je dobro.
Neprijatelj prolazi kraj estita ovjeka
Samo da ga ocrni i prikae opasnim lacem.
Vrlina u oku dumanina najvea je mana;
Sadi je rua, a u oku dumanina je trn.
Suneva svjetlost, to obasjava i grije svijet,
Oku slijepog mia je runa i odvratna.
Hikaja (2)
Neki trgovac izgubi oko hiljadu zlatnika pa ree sinu: Nemoj
nikome o ovome nita priati. Sin odgovori: Oe, to je tvoja naredba,
neu kazivati, ali reci mi kakva je korist od skrivanja? Otac e: Da se
nesrea ne bi udvostruila - najprije gubitak novca, a onda zluradost
susjeda.
Ne kazuj svoju brigu dumanima,
Jer oni samo uzvikuju Ve la havle, a potajno se raduju.
Hikaja (3)
Jedan pametni mladi dostigao je savrenstvo u naukama, ali je
po prirodi bio plaljiv, i kad god bi sjedio u drutvu uenih, ne bi ni
otvorio usta da neto kae.

120

Jednog dana otac mu ree: Sinko, reci i ti ono to zna. Sin

odgovori: Plaim se da me ko ne upita ono to ne znam, pa u se
zastidjeti.
Jesi li uo kako je neki dervi
Potkivao onove svoje obue?
Jedan carski oficir ga uhvati za rukav i ree:
Doi, potkuj moga konja!
Dok nita ne govori, niko te ne primjeuje,
Ali ako si neto kazao, mora to i dokazati.
Hikaja (4)
Nekom uglednom uenjaku dogodi se da vodi raspravu s jednim
bezvjercem, i ni sa kakvim dokazima nije mogao izai na kraj.
Odustade od dalje rasprave i ode. Neko primijeti: Ti, sa tolikim
znanjem i obrazovanjem, nisi mogao ubijediti jednog bezvjerca.
Uenjak e: Moje znanje je Kur'an, Muhammedove rijei i rijei
ejhova. On nita od toga ne vjeruje, niti ta slua, niti uvaava. Zato
da ja onda sluam njegovo nevjerovanje!?
Od koga se ne moe spasiti Kur'anom i hadisom,
Odgovor mu je u tome da mu nita ne odgovori.
Hikaja (5)
Galen62 vidje kako je glupak uhvatio za vrat nekog uenjaka i s
njim grubo postupao, pa povika: Da je on uen, njegovi postupci
prema neznalici nikada ne bi do ovoga doveli.
Dva pametna ne postupaju neprijateljski jedan prema drugom
Niti se pametan uputa u raspravu s praznoglavim.
Ako neznalica u svojoj neotesanosti grubo govori,
Pametan e blagim rijeima smiriti njegovo srce.
62

230. g.

Galen - poznati rimski lijenik i prirodoslovac koji je ivio izmeu 130. i

121

Dvojica istog srca uvaju i dlaku pristojnosti

Isto kao svoje dostojanstvo i ast.
Ali, ako na obje strane stoje neuki,
Kad bi bio i lanac, oni bi ga prekinuli.
Jedan grubijan je grdio nekoga,
A ovaj se uzdra i ree: O dobronamjerni,
Ja sam gori nego to ti moe rei o meni,
Jer znam svoje mane, a ti ih ne zna.
Hikaja (6)
Sahban-i Vaila63 su priznavali za govornika i stilistu kome nema
ravna zato to je pred mnotvom ljudi drao govor a da nijednu rije
nije dva puta upotrijebio, niti ponovio. Ako je i ponavljao misao,
kazivao ju je drugim rijeima. To je jedno od svojstava carskih nedima.
Ako je rije slatka i srce osvaja,
Zasluuje odobravanje i pohvalu.
Ali, ako si jednom neto kazao, ne ponavljaj,
Jer i halva, kad se jednom pojede, dosta je.
Hikaja (7)
uo sam kako neki mudrac govori: Niko tako ne iskazuje svoju
neukost i neodgoj kao onaj ko upada u rije i poinje priu dok drugi,
koji govori, nije zavrio.
O mudri ovjee, govor ima poetak i kraj;
Ne uzimaj rije dok drugi govori.
Ko ima razum, mudrost i pamet
Ne poinje govor dok drugi ne zauti.

Sahban-i Vail - poznati arapski govornik, koji je zbog te osobine postao

poslovian. ivio je u doba abbasovikog vladara Haruna ar-Raida (vl. 170-193/786808) (. Sami: Kamus al-alam, IV, str. 25-39).
63

122

Hikaja (8)
Nekoliko Mahmudovih robova upitae Hasana Mejmendija64:
ta ti je sultan rekao o tom i tom poslu? Hasan odgovori: To nee
ostati tajnom za vas. Oni e na to: Ono to tebi kae nee rei
ovakvima kao to smo mi. Hasan e: Zato to je uvjeren da neu
nikome kazati! Uostalom, zato me pitate?
Carev pouzdanik nee kazati svaku rije koju zna;
Ne treba se igrati glavom zbog carske tajne.
Hikaja (9)
Kupujui jednom kuu, nisam se mogao odluiti, kolebao sam
se. Jedan zao Jevrejin mi ree: Ja sam jedan od vlasnika te kue. Mene
pitaj kakve su uistinu njene vrijednosti. Kupi, nema nikakvih mana.
Odgovorih: Osim to si joj ti susjed.
Kua koja ima susjeda kao to si ti
Vrijedi deset krivotvorenih drahmi.
Ali, moe se ovjek nadati
Da e poslije tvoje smrti vrijediti hiljadu.
Hikaja (10)
Neki pjesnik ode pred starjeinu razbojnika i izrecitova mu
hvalospjev. Harambaa naredi da mu skinu odjeu i istjeraju ga iz
naselja. Bijednik je iao go po studeni, a onda ga napadoe psi. Htjede
da uzme kamen da otjera pse, ali je zemlja bila poleena i nije mogao
da ga odlijepi. Onda ree: Kako su podli ljudi, pse pustili, a kamenje
svezali! Harambaa je sve to posmatrao s terase, uo ta govori pa se
nasmijao: Uenjae, zatrai neto od mene! A on e: Traim svoju

Hasan Mejmendi - vezir i savjetnik vladarske dinastije Gaznevijan s kraja

desetog i poetka jedanaestog stoljea, koju je osnovao Mahmud Gaznevi, najpoznatiji
vladar te dinastije (. Sami: Kamus III, str. 1953).
64

123

odjeu ako bi mi je htio pokloniti. Vie volim da odem nego tvoje

darove.
ovjek se moe nadati dobru od drugih.
Ja od tebe ne oekujem dobra, ne uini mi zla!
Harambaa se smilova na njega, vrati mu njegovu odjeu, jo
mu dade bundu i neto novaca.
Hikaja (11)
Neki astrolog doe kui i vidje nepoznata ovjeka kako sjedi s
njegovom enom. Pone grditi i psovati podigne se velika buka. Neki
pobonjak, koji je to doznao, ree:
Kako moe znati ta se dogaa na nebu
Ako ne zna ko je u tvojoj kui.
Hikaja (12)
Neki hatib neprijatnog glasa mislio je da ima lijep glas pa je i
gdje ne treba podvikivao i podizao ton. Ko ga slua rekao bi da je u
njegovim melodijama grakanje vrane, koja predskazuje rastanak. Ili kao
da su o njemu ove rijei Kur'ana: Ta najneprijatniji glas je revanje
magarca.65
Kad hatib Abul-favaris66 pusti glas,
Njegov zvuk rui grad Istahr u Farsu.
Mjetani su podnosili ovu muku, ali zbog poloaja i ugleda, koji
je uivao, smatrali su da nije uljudno da ga uznemiruju. Najzad, jedan
od hatiba tog kraja koji je gajio skrivenu netrpeljivost prema njemu,
dode mu u posjetu i ree: Usnio sam te, neka bude na dobro! A ta si
usnio? ,,Usnio sam da ima prekrasan glas i da ljudi uivaju u tvojim
melodijama. Hatib se malo zamisli pa ree: Blagoslovljen je san to si
65
66

Kur'an, sura Lukman, ajet 19.

Abul-favaris - otac konja, podrugljiv naziv za magarca.

124

ga usnio, jer si mi ukazao na moju manu. Sad mi je jasno da imam

ruan glas i da su ljudi uznemireni od mog glasnog uenja. Kajem se i
od sada u hutbu samo tiho uiti.
Od drutva prijatelja ja trpim tetu;
Oni moje loe osobine lijepim prikazuju.
Oni moje mane vide kao vrline i savrenstvo,
Moje trnje im izgleda kao rua i jasmin.
Gdje su drski i bestidni dumani
Da oni moje mane meni pokau?
Hikaja (13)
Neki ovjek je dobrovoljno uio ezan u damiji u Sindaru, ali
tako neprijatnim glasom da je kod slualaca izazivao negodovanje.
Osniva damije, neki vezir, pravedan i dobre due, nije elio da ga
uvrijedi. Ree mu: O dobri ovjee, ova damija ima svoje stare
mujezine i svakom od njih odredio sam pet zlatnika plate. Tebi u dati
deset ako ode u neko drugo mjesto. Tako se i dogovore i ovaj ode.
Nakon nekog vremena susretne on emira pa mu ree: Gospodaru, ti si
meni nanio tetu to si me za deset zlatnika uklonio iz ovoga kraja.
Tamo kuda sam otiao daju mi dvadeset da preem u drugo mjesto, ali
ja ne pristajem. Emir se grohotom nasmija pa ree: Nemoj nipoto
pristati dok ti ne daju pedeset zlatnika.
Niko tako ne grebe istei blato sa stijene
Kao to tvoj runi glas grebe srce.
Hikaja (14)
Neki ovjek runoga glasa uio Kur'an vrlo glasno. Jedan
pobonjak proe pokraj njega i upita: Kolika ti je mjesena plata?'
Nita! Pa zato se onda toliko mui? Ja uim Boga radi. E
prestani, Boga radi, odvrati pobonjak.
Ako na ovaj nain bude uio Kur'an,
125

Unitie ljepotu islama i muslimanske vjere.

126

POGLAVLJE PETO - O LJUBAVI I MLADOSTI

Hikaja (1)
Pitali Hasana Mejmendija: Sultan Mahmud ima mnogo
naoitih robova i svaki od njih predstavlja rijetku ljepotu. Kako to da ni
prema jednom od njih ne osjea naklonosti kao prema Ajazu, koji nema
bogzna kakve finoe? On odgovori: to u srce ue, to i oku izgleda
lijepo.
Onaj kome je car naklonjen
Lijepo e izgledati kako god postupao.
Onaj koga car ne voli
Toga ne voli ni njegova rodbina.
Ako neko nekoga gleda s prezirom i omalovaavanjem,
Lice jusufovske ljepote izgledae mu runo.
A ako se i na zloduha gleda s naklonou,
U oku Kerruba on izgleda kao aneo.
Hikaja (2)
Pria se kako je u nekog gospodara bio rob rijetke ljepote, na
koga je gledao s velikom naklonou. Jednom ree nekom svom
prijatelju: Ah, taj rob ima izvanrednu ljepotu i druge lijepe osobine,
samo kad ne bi pruao jezik i drsko se ponaao. Prijatelj odvrati: E
dragi moj, ako si iskazao naklonost, ne oekuj poslunost, jer kad se
pojavi zaljubljeni i voljeni, iezavaju rob i gospodar.
Kad gospodar s robom vilinske ljepote
Postupa kroz alu i smijeh,
Nije udo ako se rob ponaa kao gospodar
I ako gospodar trpi njegove kaprice kao rob.
Rob treba da nosi vodu i pravi ciglu;
Dogaa se da maeni rob postane udara pesnicom.
127

Hikaja (3)
Vidio sam neko jednog pobonjaka koji je toliko bio obuzet
ljubavlju prema jednoj ljepotici da nije mogao podnijeti ni da govori o
tome. Koliko god je prijekora sluao i ponienja doivio, nije prestao da
bude zaljubljen i samo je ponavljao:
Ne povlaim ruke od tvojih skuta
Makar me po njima udarala otrim maem.
Osim tebe, nemam drugog sklonita ni pribjeita;
Ako u bjeati, samo u tebi bjeati.
Jednom ga prekorih: ta se dogodilo s tvojim bistrim umom pa
ga je nadvladala nezasitna strast? Neko vrijeme se zamislio pa
odgovori:
Tamo gdje se pojavi sultan-ljubav,
Ne ostaje mjesta za ruku pobonosti.
Kako nesreni moe asno i poteno ivjeti
Kad se do grla uvalio u kaljuu?
Hikaja (4)
Neki ovjek posta toliko nemoan da vlada srcem da je bio
spreman i od ivota se rastati. Predmet njegove elje bjee smrtonosni
bezdan, provalija, a ne slatki zalogaj koji je zamiljao da e pasti u usta,
niti ptica od koje oekuje da se uhvati u mreu.
Ako tvoje zlato nema vrijednosti u oima ljepotice,
I zlato i blato izgledae ti jednako vrijedni.
Jednog dana poee ga savjetovati: Kani se neostvarive elje,
jer mnogo je ljudi koji su u okovima istih matanja u koja si ti zapao.
On gorko zaplaka i ree:
Prijatelji, nemojte me savjetovati
Jer moje oi eznu samo za njom.
Ratnici snagom pesnica i plea
128

Pobjeuju neprijatelje, a ljepotice ubijaju prijatelje.

Zahtjev ljubavi ne doputa da se odvrati srce od voljenog bia da
bi se spasio svoj ivot.
Ako si obuzet brigom o sebi,
Lano tvrdi da si zaljubljen.
Ako ne uspije nai put do voljenog bia,
Ljubav nalae da u tom traenju umre.
Ako voljena dopusti, prihvatiu je za rukav,
Ako ne, odlazim da umrem na njenom pragu.
Njegovi prijatelji, koji su pratili njegovu sudbinu i sauestvovali
u njegovim gorkim osjeanjima, savjetovali su ga, ak ga i u okove
stavljali, ali nije pomoglo.
O, teko meni, lijenik mi preporuuje alojev sok,
A moje pohlepno tijelo trai eer!
Nisi li uo kako je jedna ljepotica tajno
Govorila strasnom zaljubljeniku:
Dokle god se ti bavi sobom i o sebi,
Kakvu vrijednost imam ja u tvojim oima?
Pria se da su careviu, koji je bio predmet njegove ljubavne
enje, ispriali kako jedan mladi krui poljem ljubavi i pokazuje se
uporan, velikoduan i rjeit, tepa njene rijei i od njega se uju
otroumne dosjetke; oito da mu je srce uznemireno i da je obuzet
velikom enjom. Carevi shvati da je taj mladi srcem vezan za njega i
da je ovu prainu muke i nevolje uzvitlao on, te potjera konja prema
njemu. Mladi vidje da mu se pribliava pa zaplaka i ree:
Onaj ko me ubio meni dolazi;
Ne, srce njegovo nije se rastuilo nad rtvom!
Koliko god mu se obraao blagim rijeima i pitanjima odakle
si, kako se zove, kakav zanat zna, nije odgovarao; toliko je bio
utonuo do dna mora ljubavi, da nije mogao ni da predahne.
Makar znao napamet sedam odjeljaka Kur'ana,
Kad ti je srce uzbueno, ne moe razlikovati a od b, i t.
129

Carevi ga upita:,,Zato mi nita ne odgovara? Pa i ja sam iz

kruga dervia, ak sam njihov odani sluga (doslovno: ak sam halka u
njihovu uhu)?
Tada on, ohrabren saosjeanjem voljene osobe, podie glavu iz
vrtloga valova ljubavi i prozbori:
udno je da u tvom prisustvu moj ivot jo traje
i da mogu ita progovoriti kada ti govori!
Ovo izusti, uzdahnu i Istini duu predade.
Nije udno to je neko ubijen ljubavlju
Pred vratima adora voljenog bia
uditi se je zaljubljenom
Kada uspije da ostane iv.
Hikaja (5)
Neki uenik imadae izvanrednu ljepotu i prekrasan glas.
Uitelj, pod snagom osjeanja koja mogu da se nau kod ovjeka, ne
osta ravnoduan prema njegovoj ljepoti. Ukore koje je upuivao drugoj
djeci, njemu nije, a kad bi ga samoga susreo, govorio bi mu:
Toliko sam obuzet tobom, o ti, aneoliki,
Da mi misao o sebi i ne dolazi u glavu!
Ne mogu oi zatvoriti da te ne gledaju
Makar vidio da mi strijela u oi leti.
Jednom prilikom djeak ree: Pokloni panju mome odgoju
koliko poklanja mome uenju. Ako primijeti u mome postupku kakvu
nepristojnost, koja bi se meni inila lijepom, ukai mi na to, da se
trudim da to otklonim i izmijenim! Uitelj e na to: Sinko, to od
drugog trai, jer oima kojima ja gledam tebe ne vidim nita osim ono
to je lijepo.
U oima zlonamjernika - trag mu se zameo Vrline izgledaju kao mane.
A ako ima jednu vrlinu, a sedamdeset mana,
Prijatelj vidi samo vrlinu.
130

Hikaja (6)
Sjeam se da mi je jedne noi na vrata uao jedan drag prijatelj.
Toliko sam poskoio sa svoga mjesta da sam nehotice svijeu ugasio.
U noi se pojavi slika onog koji pojavom obasja tamu,
Ostah iznenaen od sree: Otkud ovaj sretni as?
On sjede pored mene i poe me prekoravati: Kakav smisao ima
to to si ugasio svijeu im si me ugledao? Odgovorih: U tome su dva
smisla: prvo, uinilo mi se da se sunce pojavilo; drugo, u glavi mi je
sinuo ovaj stih:
Ako ti nedrag zakloni svijeu,
Ustani i ubij ga pred svima!
Ali, ako izbije draga slatkih usana i osmijeha,
Uhvati je za rukav, a svijeu ugasi.
Hikaja (7)
Jedan ovjek ree svome prijatelju s kojim se nije dugo vidio:
Gdje si, zaelio sam te se? On odgovori: Bolje je biti eljan nego
zlovoljan.
Kasno si dola, o ljepotice zanosna,
Ne isputam skoro tvoj skut iz ruku!
Kada se draga rijetko via,
Treba se dovoljno nje nagledati.
Ljepotica koja doe sa svojim prijateljima dolazi da bi muila,
jer sastanak ne proe bez ljubomore i prepirke.
Kad mi dode sa drutvom u posjetu,
Unosi svau makar dola s mirom.
Za jedan as koji je draga provela s drugim,
Ljubomora me gotovo dotukla.
Kroz smijeh ree: O, Sadi, ja sam svjetiljka koja sija, drutvu!
ta ja imam s tim to leptirica spali sama sebe?
131

Hikaja (8)
Sjeam se kako smo minulih dana moja draga i ja ivjeli kao
dvije bademove kopice u jednoj ljusci. Iznenada doe vrijeme da se
rastanemo. Nakon izvjesnog vremena, ona se povrati i poe me
prekoravati: Za toliko vremena ti mi nisi poslao nijednog glasonou!
Odgovorih: Bojao sam se da e se oi glasonoe ozariti tvojom
ljepotom, dok je to me i uskraeno.
O stari prijatelju, ne prisiljavaj me da se kajem rijeima,
Jer ja se ne kajem ni pod prijetnjom maa!
Ljubomora me obuzima kad te neko gleda koliko eli;
Ali opet ponavljam: Ne, niko te se ne moe nagledati.
Hikaja (9)
Vidio sam jednog uenog ovjeka koji je bio pao u ljubavno
iskuenje prema jednoj osobi i ta njegova tajna izae na vidjelo. Mnoge
objede je podnosio i mnogo zbog toga trpio. Jedanput mu se prijateljski
obratih: Ja znam da u toj tvojoj ljubavi nema niega neprilinog i da
tvoja ljubav ne tei za niskim ciljem. Ipak, bez obzira na takvo
shvatanje, nije dostojno visokog zvanja i ugleda uenjaka sebe
podvrgavati podozrenjima i trpjeti objede neukog svijeta. On odgovori:
O prijatelju, povuci ruku prekora od skuta moje sudbine! Ja sam vie
puta razmiljao o tim dobrim savjetima koje mi daje, ali meni se ini
lakim trpjeti objede zbog nje nego podnositi odvojenost od nje, a
mudri su kazali: Lake je srce umrtvljivati nego oi okretati.
Ko god ne moe ivjeti bez nje,
Ako mu bol nanosi, on mora trpjeti.
Jednoga dana zamoliti je: Potedi me!
Koliko sam traio oprosta zbog tog dana!
Ne smije prijatelj strahovati od prijatelja;
a sam se potpuno pokorio volji njezinoj.
Ako me ljubazno pozove sebi
132

Ili me ljutito otjera, ona zna ta ini!

Hikaja (10)
U ranoj mladosti, kao to se dogaa, to i sam zna, druio sam
se s jednom voljenom osobom, jer imaae prekrasan glas, a vanjtina kao mlaak mjesec.
Obrazi - kao da se ivom vodom napajaju;
Ko voli slast, neka gleda u eer tih usana.
Jednog dana primijetim jedan nedolian postupak, koji mi se
nije dopao. Povukao sam svoje skute i prekinuo veze:
Idi i ini ta ti je volja;
Ako nas ne uvaava, radi po svome!
uo sam kako odlazi i govori:
Ako slijepi mi ne eli drubu sa suncem,
Sjaj sunca time se nita ne smanjuje.
Ovo izgovori, otputova, i taj rastanak me rastui:
Izgubih bliskost, a ovjek nije svjestan
Vrijednosti ugodnog ivota prije nego dou nevolje.
Doi i ubij me, jer umrijeti prije tebe
Ugodnije je nego ivjeti bez tebe.
Meutim, po milosti Stvoritelja, nakon odreenog vremena,
vrati se, ali ono davudovsko grlo se izmijenilo, jusufovska ljepota
izgubila svjeinu, na jabuici podbratka pala praina kao po dunji,
nestalo ivosti na bazaru ljepote. Oekivala je da je zagrlim, a ja se
odmakoh i rekoh:
Onoga dana kada si imala ljepotu,
Otjerala si onog ko te je zanosno gledao.
Danas si prila radi izmirenja
Kad su ti na licu izrasle fetha i damma.
***
133

O proljee rano, lie ti je poutjelo;

Ne pristavljaj lonca, naa se vatra ugasila.
Dokle misli hodati vano i nadmeno
Uobraavajui sebi lanjsku ljepotu i sreu?
Onome idi ko trai tebe,
Namiguj onom ko ti je muterija.
Zelenilo u bai, kau, lijepo je;
Najbolje zna onaj ko to kae.
Njenim crtama na licu ljepotica
Srca zaljubljenika najvie streme.
Tvoj vrt je prazilukom zasaen;
to ga vie upa, to vie izrasta.
***
Ako se i strpi i upa dlaice iz obraza,
Sreni dani ljepote e zasigurno proi.
Kad bih mogao rukom drati duu, kao ti svoju bradicu,
Ne bih joj dao da izae do Dana proivljenja.
Obratih joj se pitanjem: ta se desilo s tvojim licem?
Kao da su mravi izmilili i nagrnuli oko mjeseca!
Odgovori: Ne znam ta se dogodilo s mojim licem;
Bie da se odjelo u crninu alei za ljepotom!
Hikaja (11)
Pitali jednog beduina: ta misli o golobradim mladiima? On
odgovori: Nema dobra kod njih. Dok su u punoj ljepoti, grubi su i
osorni, a kad ogrube, postaju ljubazni.
Djeak, dok je lijep i prijatan,
Zajedljiv je, svojeglav i nepokoran.
Kada obradati i postane ruan,
Postaje drueljubiv i drutven.

134

Hikaja (12)
Pitali jednog uenjaka: Ako neko sjedi s ljepoticom u
osamljenoj prostoriji, vrata zakljuana, suparnici zaspali, elja navalila,
strast prevladala - kao to kau Arapi: Datule sazrele, a uvar ne
zabranjuje, - moe li se on tada snagom sudranosti spasiti od nje? On
odgovori: Ako se i spasi od ljepotice, od zlih jezika se nee spasiti.
ovjeku uspijeva da se spasi od svojih strasti, ali od zlih misli
protivnika ne moe se spasiti.
Mogue je izai nakraj sa svojim djelom,
Ali, svezati tue jezike nemogue je.
Hikaja (13)
Zatvorili papagaja u kafez s vranom. Papagaju se smuilo od
njenog runog izgleda pa ree: Kakva odvratna pojava, kakav ruan
izgled, kakav proklet lik, kakvo neprijatno dranje! O vrano zloguko,
dabogda izmeu mene i tebe bio razmak koliko od Istoka do Zapada!
Ko se ujutro probudi i lice ti pogleda
Tome jutro spasonosnoga dana postaje veer.
U tvom drutvu treba da se nae zlosretnik kao ti,
Ali, zar ima na svijetu neko ravan tebi?!
Najudnije je to to je i vrana veoma patila i tugovala zbog
susjedstva s papagajem. Ponavljajui: Boe sauvaj! alila se na
sudbinu, trljala ruke od oajanja govorei: Kakva je ovo huda srea,
zla kob, varljiva sudbina, jer mome ugledu i poloaju priliilo bi da s
vranom - drugom etam po ogradama vrtova!
Za pobonjaka dovoljno je kao zatvor to
to je zakljuan zajedno sa lutalicom, dangubom.
Kakav sam grijeh poinila pa me je za kaznu sudbina stavila u
takve okove bijede da budem u drutvu ovakvog umiljenog glupaka i
brbljivog nitkova?

135

Niko nee doi pod zid

Na kome je tvoja slika naslikana.
Kad bi tvoje mjesto bilo u raju,
Drugi bi voljeli biti u paklu.
Ovu priu sam ispriao zato da bi ti znao da je odvratnost
neznalice prema uenome sto puta vea nego mrnja uenoga prema
neznalici.
Neki dervi naao se u drutvu lutalica;
Jedan od njih, belhski ljepotan, ree mu:
Ako osjea dosadu, ne sjedi s nama namrtena lica;
I ti si meu nama takoer nepoeljan.
Sabralo se drutvo kao da je od rua i tulipana;
Ti kao suho drvo stri meu njima.
Kao nepovoljni vjetar, kao neugodna studen;
Kao snijeg si pao, kao led se zamrzao.
Hikaja (14)
Imao sam prijatelja sa kojim sam vie godina putovao, dijelio
hljeb i so. Meu nama se uvrstilo veliko prijateljstvo. Jedanput on, radi
male koristi, dozvoli sebi da uvrijedi moje srce, i prijateljstvo se
prekinu. Pa ipak, srana veza se produila s obje strane. Jednog dana
sluao sam da su u drutvu itali dva stiha iz moje poezije:
Kad ulazi moja ljepotica sa slatkim osmijehom,
Ona dosipa so na rane ozlijeenih.
O, kad bi vrhovi njenih solufa dopali mojih ruku,
Kao rukavi dareljivih u ruke dervia!
Tada, nekoliko mojih prijatelja potvrde ljepotu tih stihova i
mene jako pohvale. Meu njima se naroito on u hvaljenju isticao,
alei zbog gubitka starog prijateljstva i priznajui svoju greku.
Saznavi da i sa njegove strane postoji elja, poslao sam mu ove stihove
i mi smo se izmirili:
Zar nije meu nama bilo prijateljstva i povjerenja?
136

Ti si postupio okrutno i naruio prijateljstvo.

Odjednom sam srce vezao za tebe, okrenuvi se od svijeta!
Nisam znao da e se tako brzo okrenuti od mene.
Ali, ako ti sada eli mir, vrati se
I bie voljen vie nego to si bio.
Hikaja (15)
Jednom ovjeku umrla lijepa i mlada ena, a oronula punica,
zbog miraza, naseli se u zetovu kuu. Iako je patio zbog njene prie,
nije imao naina da se izbavi njenog prisustva. Jedanput mu nekoliko
poznanika dou u posjetu. Jedan od njih upita: Kako ivi bez
voljenog prijatelja? On e na to: Ne pada mi toliko teko to ne
gledam enu koliko to gledam punicu.
Rua se osula, a trnovi ostali;
Blago odneseno, a zmija ostala.67
Vidjeti svoje oko na vrhu koplja
Ugodnije je nego vidjeti lice dumanina.
Treba prekinuti vezu sa hiljadu prijatelja
Da ne bih gledao tebe, jednog dumanina.
Hikaja (16)
Sjeam se da sam u danima mladosti prolazio jednom ulicom ne
bih li vidio kakvo lijepo lice. Bijae mjesec juli, ija je ega suila usta,
a od njegovog samuma kljuala je modina u kostima. Zbog ljudske
slabosti, ne mogoh izdrati sunanu egu, pa se sklonih u hlad jednog
zida nadajui se da neko od mene otkloni julsku egu hladnom vodom.
Najednom, iz tame kunog predvorja pojavi se takva krasota da je ne
moe opisati ni najrjeitiji jezik. Izala je tako kako izlazi jutro u tamnu
no, ili kako izlazi voda ivota iz tamnih dubina. U rukama joj aa
snjene vode, pomijeane sa eerom i slatkim piem. Ne znam da li je
to pie bilo namirisano ruinom vodom ili je u nju kanulo nekoliko kapi
67

Aluzija na raireno sujevjerje da na zakopanom blagu lei zmija i uva ga.

137

s njenog ruiastog lica. Ukratko, uzeh slatki napitak iz njenih

prelijepih ruku, ispih ga i poeh ponovo ivjeti.
U srcu mi bijae takva e, koju jedva da je mogla ugasiti
Bistra voda, makar ispio sva mora!
Blaen onaj srenik ije oi
Svako jutro gledaju ovakvo lice!
Opijeni piem otrijezni se u pono,
Opijeni krmaricom - na Sudnji dan izjutra!
Hikaja (17)
Jedne godine Muhammed Hvarezm-ah68 - da mu se Bog
smiluje - radi nekog interesa zaelje da sklopi mir s Hitajcima. Ja sam
uao u glavnu damiju u Kagaru i opazih jednog mladia lijepog
koliko ovjek moe biti lijep, i o ijoj se ljepoti u priama i
poslovicama pria.
Uitelj te nauio svim arolijama kojim srca osvaja,
Nauio te okrutnosti, oholosti, jordamu i muenju.
ovjeka takvog lika, udi, stasa i dranja
Ne vidjeh, moda je sve to od vile nauio!
U rukama je drao Uvod u sintaksu od Zamaherija69 i itao:
Zejd istukao Amra, glagolska radnja prelazi na Amra. Rekoh mu:
Sinko, Hvarezm i Hitaj sklopie mir, a kod Zejda i Amra jo traje
neprijateljstvo! On se nasmija i zapita me odakle sam. Odgovorih:
Muhammed Hvarezm-ah - sedmi i najpoznatiji vladar iz dinastije
Hvarezmahijan, koja je vladala u Hvarezmu, a poslije i drugim predjelima srednje
Azije 491-628/1098-1134, dakle 137 godina. Ova dinastija je dola na vlast uz pomo
selduke vladarske dinastije, koju je kasnije zamijenila. Dinastiju je sruio mongolski
vladar Dingiz-han, jedan od najveih i najkrvavijih vladara svijeta. Umro je
624/1227. (S. Sami: Kamus, III, str. 1888 i 20651.)
69
Zamaheri - Mahmud ibn Omar, poznati uenjak i knjievnik s kraja Xl i
poetka XII vijeka, naroito u oblasti arapskog jezika knjievnosti, tefsira, hadisa i
fikha. Od mnogih djela koja je napisao, najpoznatije mu je Keaf (komentar Kur'ana).
Bio je mutezilljskog mezheba (. Sami: Kamus, IV, str. 2421).
68

138

Pokrajina iraz. On e na to: Zna li neke Sadijeve stihove? Ja

izrecitovah:
Ja se susreo s gramatiarem, koji je srdito nasrnuo
Na mene kao to nasre Zejd na Amra.
Jedan asak se pognuo u razmiljanju, pa progovori: Veina
Sadijevih stihova u ovom kraju je na perzijskom. Ako koji izgovori na
perzijskom, bie lake shvatiti, jer postoji izreka: Govori ljudima prema
mogunostima njihova uma! Ja izrekoh:
Dok si ti obuzet gramatikom,
To mi iz srca istjeruje strpljenje.
O ti, u iju mreu su dospjela srca zaljubljenika,
Mi se bavimo tobom, a ti Zejdom i Amrom.
Sutradan, kad odluih da krenem dalje, rekli su mu: Pa taj
nepoznati, to je Sadi! On dotra meni i, ljubazno se izvinjavajui,
saaljivo ree: Zato tako dugo nisi kazao: Eto, ja sam Sadi, da bih se
mogao opasati pojasom sluenja, u znak zahvalnosti za dolazak tako
uglednog ovjeka! Rekoh: U tvojoj prisutnosti ponesta mi glasa da
kaem: To sam ja. On uzviknu: Da li bi se, jo koji dan, odmorio u
ovom kraju, da bismo se okoristili sluei ti i ukazujui ti panju!
Odgovorih: Ne mogu, a zato, rei e ti ova pria:
Vidio sam jednog mudraca u gorama,
Od svega na svijetu zadovoljio se jednom peinom.
Upitah ga: Zato ne ide u grad
Da srce rastereti tolikih briga?
On odgovori: Tamo su mnoge aneolike ljepotice,
A gdje se stvori mnogo blata, zaglibe se i slonovi.
se.

Ovo sam rekao, izljubismo jedan drugom lice i elo i oprostismo

Kakva je korist poljubiti lice drage
I u taj as se s njom oprostiti?
Opratala se, pria se, jabuka sa jaranicama,
A lice joj s jedne strane rumeno, a s druge - uto.
139

Ako ne umrem na dan rastanka od tuge,

Nemojte smatrati da sam vjeran u ljubavi.
Hikaja (18)
Neki dervi bijae nam saputnik u karavani prema Hidazu.
Jedan arapski emir darova mu sto zlatnika da ih potroi u dobrotvorne
svrhe na hodoau. Iznenada hufadaski70 pljakai napadoe karavanu
i opljakae nas do gole koe. Trgovci su poeli plakati, kukati i
beskorisno zvati u pomo.
Bilo da plae, bilo da jaue,
Pljaka ti nee povratiti zlato.
Jedino onaj estiti dervi osta miran, i bez ikakva uzbuenja.
Upitah ga: Zar nisu razbojnici odnijeli i one tvoje zlatnike? On
odgovori: Da, odnijeli su, ali ja nisam bio za njih toliko vezan da bi se
odve srce raalostilo kada se od njih rastajem.
Ne treba se srcem vezati ni za ta i ni za koga;
Jer, srce odvojiti od toga teko je.
Rekoh: To to si ti kazao odgovara i mome stanju. U mladosti
drugovah s jednim mladiem i bijah iskreno vezan za njega, toliko da je
njegova finoa bila Kibla mojih oiju, a druenje s njim bilo je cilj i
izvor moga ivota.
Moda se aneli na nebu mogu porediti, ali
Na zemlji se ne moe nai ovjek takve finoe.
Tako mi prijateljstva, haram je druiti se s nekim poslije njega
Jer ni iz jednog zametka nee se roditi ovjek takve finoe.
Iznenada, noga njegovog ivljenja upade u glinu smrtnog asa,
podie se dim rastanka iz njegovog doma. Danima sam sjedio na
njegovu grobu, i evo ta sam govorio o rastanku s njim:
O, da je onog dana kada se zabio trn smrti u tvoju nogu,
70

Hufada - beduinsko pleme koje se bavilo pljakanjem hodoasnika.

140

Ruka sudbine udarila mene smrtonosnim maem,

Da danas moje oi ne gledaju svijet bez tebe!
Evo me na tvom grobu, posut od alosti prahom po glavi!
Taj, kome nije dolazio mir ni san
Dok ga ne bi obasuli ruama i jasminom, Hod sudbine prosu ruu njegova lica,
Nad njegovim grobom trnje je izraslo.
Nakon rastanka s njim vrsto sam odluio da ilim elja savijem
i da ostatak ivota provedem ne pribliavajui se niijem drutvu.
Koristi od mora bile bi dobre da nije straha od valova;
Ugodno bi bilo druiti se s ruom da nije trnja.
Juer sam kao paun ponosno etao po vrtu sastanka;
Danas, zbog rastanka s voljenom savijam se kao zmija.
Hikaja (19)
Nekome od arapskih careva ispriali ta se dogodilo Mednunu,
koji je bio obuzet ljubavlju prema Lejli, o njegovim preivljavanjima, i
o tome to je uz svu uenost i rjeitost tumarao pustinjom ispustivi iz
ruku uzde volje i razbora. Car naredi da ga dovedu pa ga poe
prekoravati: Kakav si porok vidio u dostojanstvu ljudske due pa si
poprimio narav divljih ivotinja i napustio druenje s ljudima?
Mednun odgovori:
Mnogi prijatelji su me prekoravali zbog ljubavi prema njoj.
Zar nisu nikada nju vidjeli da bi nali opravdanje za mene?
O, kad bi oni koji mene prekoravaju
Vidjeli tvoje lice, o ti to srca plijeni!
Pred tvojim pogledom, oni bi umjesto narandi,
Izbezumljeni tvojom ljepotom, svoje ruke rezali.71
Ovdje je aluzija na ono mjesto u Kur'anu na koje se nadovezuje legenda po
kojoj je vjerovjesnik Jusuf dospio na dvor faraona u Egiptu; tu se u njega zaljubi
faraonova ena Zulejha. Zbog toga je blia prekoravana od svojih prijateljica. Ona ih
jednom pozove na gozbu, dade im u ruke voe i noeve, a onda pred njih izvede slugu
Jusufa. Zanesene njegovom ljepotom, one su izranile svoje prste noevima.
71

141

Da bi se dovela u sklad sutina istine sa nainom njenog

utvrivanja: To je onaj zbog kog ste vi mene prekoravale72 - car
zaeli da vidi Lejlinu ljepotu, kakva je to slika koja je izazvala toliko
uznemirenosti, pa naredi da je trae. Obili su sva arapska plemena,
pronali je i doveli pred cara, u dvorite dvorca. Car baci pogled na
njenu tjelesnu grau i ugleda crnoputu slabanu djevojku. Izgledala je
bijedno, jer je i posljednja slukinja iz njegovog harema ljepotom bila
ispred nje i raskoi i krasotom je nadmaivala. Mednun svojom
bistrinom i pronicljivou shvati to pa ree: Na Lejlinu ljepotu treba
gledati oima Mednuna - da bi ti postala jasna tajna blaenstva
gledanja njena lica.
Kada bi sluala prie o pasitima to dolaze do mojih uiju,
Grlica sa pasita plakala bi zajedno sa mnom.
O prijatelji, kaite onome koji nije obolio od ljubavi:
Ne zna ti ta se dogaa u srcu zaljubljenog!
Zdravi ne znaju za bolove rana;
O svojoj boli u priati samo onome ko boluje istu bol.
Beskorisno je priati o osici onome
Ko u svom ivotu nije osjetio ubod aoke!
Dokle god se ti ne bude naao u mom poloaju,
Moj poloaj e ti izgledati kao obina pria.
Moju bol ne uporeuj s boli drugoga,
U njega je so u rukama, u mene so na ranama.
Hikaja (20)
Pria se da je kadija Hamadana bio zanesen ljepotom sina
jednog kovaa i potkovica njegova srca bila zaarena na njegovom
ljubavnom ognju. Dugo ga je posvuda traio, iekivao i za njim jurio,
govorei o svom preivljavanju:
Za oko mi zapeo onaj vitki visoki empres;
72

Kur'an, sura Jusuf, ajet 32

142

Ugrabio mi srce iz ruku i bacio pod noge.

Te drske oi priteu srce omom;
Ako eli da nekom srce ne da, zatvaraj oi.
uo sam da je on susreo kadiju na putu. Neto je uo o tom
ponaanju i bio je time jako uvrijeen. Bez ustezanja poe ga grditi,
psovati, podie kamen da ga udari i ne osta nikakve uvrede koju mu nije
nanio. Kadija ree jednom estitom i uvaenom uenjaku koji je s njim
iao:
Pogledaj tog ljepotana kako se razjario,
Gledaj njegov slatki nabor meu natmurenim obrvama.
U arapskim krajevima kau:
Udarac voljenog, to je datula.
aku preko zuba dobiti od tvoje ruke
Ugodnije je nego jesti hljeb iz svoje ruke.
Tim vie to od njegove nepristojnosti dopire miris naklonosti.
Nezrelo grode ima kiseo okus;
Strpi se dva-tri dana, postae slatko!
Ovo izgovori i vrati se u svoju sudnicu. Nekoliko uglednih i
veoma cijenjenih ljudi, koji su pripadali njegovom sudskom vijeu,
poljubie pred njim zemlju u znak slubenike pokornosti govorei: S
vaim doputenjem htjeli bismo neto rei, iako to nije u skladu sa
pristojnou i rijeima mudraca, koji kau:
Nije red o svemu raspravljati;
Zapaati greke velikih, to je greka.
Ali, s obzirom na to da su dobroinstva vae visosti stalno
pratila ivot ovih sluga, to to mi priznajemo dobroinstvom - ne
pokazati javno, bilo bi takoer grijeh. Pravi put i nain je taj da se ti ne
predaje elji za ovim mladiem i da savije ilimak udnje; jer,
kadijski poloaj je visok i ne smije ga prljati mrskim grijehom! Eto,
drutvo (tvoje) je takvo kako si vidio, a rijei (njihove) takve kako si
uo.
Neko ko je poinio mnogo bestidnosti Zar vodi rauna o neijoj asti?
143

esto ast estitog pedesetogodinjaka

Biva zgaena nogama jednog nevaljca.
Kadija se iskreno obradova savjetima prijatelja i pohvali ih za
njihova plemenita razmiljanja, te jo dodade: Miljenja dragih
prijatelja o sretnom ishodu mojih djela potpuno su tana, u to nema
sumnje, meutim:
Prekoravaj i grdi mene koliko hoe,
Crninu sa crnca nije mogue saprati!
Niim nije mogue mene prisiliti da te zaboravim.
Ja, to je zmija razmrskane glave, moram se uvijati.
Rekavi to, posla ljude da ispitaju stanje njegovo i potroi silne
novce, jer kae se: U koga je zlato na vagi, u toga je sila u rukama, a
onaj ko nema bogatstva, nema nikoga na svijetu.
Svako ko vidi zlato saginje glavu
Makar bio kantar sa eljeznom polugom.
Ukratko, jedne noi on se osamio i te noi naelnik grada dozna
da kadija no provodi s vinom u glavi, mladou u zagrljaju, od
uivanja nespava i ovu pjesmu pjeva:
Noas vjerovatno ne pjeva u pravo vrijeme ovaj pijetao,
Jer, zaljubljeni se nisu zasitili zagrljaja i poljubaca
Dojke drage u uvojcima sjajnih pletenica Kao lopta od slonovae u krivini ugana od ebanovine!
Onog asa kada je zavodljivo oko u snu,
Budan budi - da ivot ne proe uzalud!
Dok ne uje zov mujezina na jutarnji namaz
Ili bubnjanje doboa iz dvorca atabegova,
Glupo je odvajati usne od prekrasnih usana
Zbog praznog pijeva i krika pijetlova.
Dok se kadija nalazio u takvom stanju, jedan od njegovih sluga
doe i povika: ta sjedi! Ustaj i bjei kud te noge nose, zavidnici su te
optuili, a moda su istinu kazali. Dok je vatra smutnje jo mala, moda

144

emo uspjeti da je ugasimo vodom razumnih postupaka, da, nedaj Boe,

sutra, kad se razgori, ne bi zahvatila cijeli svijet.
Kadija ga pogleda i sa osmijehom prozbori:
Zar lav koji je zario kande u lovinu,
Da se uznemiri to psi laju?
Priljubi lice licu voljene,
A neprijatej nek grize sebi prste.
Te noi obavijeste cara: U tvom carstvu dogodilo se to i takvo
odvratno djelo, pa ta nareuje?
Car, ree: Ja ga poznajem kao uenog ovjeka ovog stoljea i
kao rijetkog u ovom vremenu. Moe biti da dumani o njemu lai
iznose. Ne vjerujem tim rijeima dok ne vidim vlastitim oima, jer
mudraci kau:
U gnjevu brzo hvatati rukom za ma,
Znai zubima gristi prste od kajanja.
uo sam da se car u rano jutro, s nekoliko povjerljivih osoba iz
svoje pratnje, pribliio kadiji do jastuka. Opazi da svijea uspravno
stoji, voljena osoba sjedi, vino proliveno, aa razbijena, kadija u snu
pijanstva, potpuno nesvjestan ta se dogaa. Car zastade i poe ga
lagano buditi: Ustaj, sunce izalo! Kadija shvati kakva je situacija pa
upita: S koje strane je izalo? Car odgovori: ,,Sa Istoka!. Kadija
nastavi: Hvala Bogu, vrata pokajanja jo su otvorena, jer hadis kae:
Vrata pokajanja Bojim robovima nisu zatvorena sve dok se sunce ne
pojavi sa Zapada. Molim oprost od Tebe, moj Boe, i kajem se pred
Tobom!
Ove dvije stvari su me navele na grijeh:
Zla sudbina i kratka pamet.
Ako me podvrgne kazni, to i zasluujem;
Ako mi oprosti, oprost i jeste bolji od kazne.

145

Car uzviknu: Kajanje u tvom poloaju, kada si svjestan svoje

propasti, beskorisno je: Vjerovanje im ne bi koristilo kada bi doivjeli
kaznu nau...73
Kakve koristi ima kajanje za nedjelo,
Jer ne moe nabaciti omu na dvorac.
Neka i visoki povue ruke od vonih plodova
Kada niski ne moe dohvatiti rukom granje.
Ti nee uspjeti da se spasi poslije ovakvog nedostojnog djela
koje je izalo na vidjelo.
Ovo car izree, a delati se bacie na kadiju.
On uzviknu: Ostala mi je jo jedna rije na slubi Sultanu. Car
to uje pa upita: A ta to? Kadija ree:
Iako si mahnuo na mene rukavom prijekora,
Nemoj se nadati da u povui ruke od tvojih skuta.
Iako je spasenje nemogue zbog moga grijeha,
Ipak postoji nada u plemenitost koju ima.
Car e na to: Izrekao si ugodnu i lijepu rije, koja se rijetko
uje, ali je razumu neprihvatljivo i zakonu suprotno da to dananja
otroumnost i rjeitost spasi od kazne moje ruke. Mislim da je najbolje
da te dam baciti sa tvrave, da bi drugi primili savjet i urazumili se!
Kadija ree: O gospodaru svijeta! Ja sam hranjen dobroinstvima
ovoga doma i ovaj grijeh nisam poinio ja sm. Baci s kule drugoga, da
bih se ja urazumio i pameti dozvao. Cara obuze smijeh i milostivo
odusta od teke kazne, a onima koji su traili da se pogubi ree:
Svi vi koji ste nosioci vlastitih grijeha
Ne prekoravajte druge za njihove poroke.
Hikaja (21)
Neki poteni i estiti mladi bijae
Zaljubljen u drugu asnu i potenu osobu.
73

Kur'an, sura Mu'min, ajet 85.

146

Proitao sam da su oboje u Velikom moru

Pali zajedno u morski erdap.
Kad je mornar potrao da ga prihvati za ruku,
Da ne bi umro u takvom stanju,
Povika u uzburkanim valovima:
Ostavi mene, a prihvati ruku moje drage!
Pri tim rijeima zadesi ga smrtni as
! ulo se samo kako je isputajui duu rekao:
Ne sluaj prie o ljubavi od onog pustomelje
Koji u nevolji zaboravlja prijateljstvo.
Kako su proivjeli zaljubljeni svoj ivot,
Iskusnog starca posluaj da bi saznao.
Jer puteve i pravila ljubavi znade Sadi tako
Kako znaju arapski jezik u Bagdadu.
Vei se srcem za voljenu osobu koju ima,
A potom zatvori oi, ne gledaj na sav ostali svijet.
Da je Mednun, zaljubljenik u Lejlu, iv,
On bi napisao priu o ljubavi iz ove knjige.

147

POGLAVLJE ESTO - O NEMOI I STAROSTI

Hikaja (1)
Jednom sam vodio rasprave s grupom uenjaka u glavnoj
damiji Damaska kad jedan mladi ue na vrata i upita: Ima li meu
vama neko ko zna perzijski jezik? Pokazae na mene, a ja zapitah: ta
je dobroga? Na to e on: Jedan stopedesetogodinji starac nalazi se
pri posljednjem izdisaju, govori neto na perzijskom, a mi ne
razumijemo. Ako bi se smilovao i potrudio da poe, dobie nagradu,
moe biti da on ostavlja oporuku.
Kad sam doao do njegova uzglavlja, on je izgovarao ove rijei:
Mislio sam da udahnem nekoliko dahova kako ja elim.
Naalost, put disanja je zatvoren.
O, alosti! Za arenim stolnjakom ivota
Pojedosmo samo jedan zalogaj, a ve nam rekoe: Dosta!
Znaenje tih rijei saopio sam na arapskom Sirijcima, a oni su
se iuavali njegovom dugom ivotu i njegovom aljenju to se rastaje
sa ivotom na ovom svijetu. Ja upitah: Kako ti je u takvom stanju?
Odgovori: ta da kaem?
Jesi li vidio kakvu bol trpi ovjek
Kada mu iz usta vade jedan zub?
Zamisli sada kakvo je njegovo stanje u asu
Kada mu iz dragog tijela odlazi dua!
Rekoh: Izbij iz glave misao o smrti i ne daj strahu da nadvlada
prirodu, jer grki filozofi su kazali: 'Kako god i koliko god se osjeao
zdrav i snaan, ne moe se nadati besmrtnosti'. Meutim, ni
najstranija bolest ne znai neizbjean kraj. Ako zapovijedi, pozvau
lijenika da te lijei. On otvori oi, nasmijei se i progovori:
Iskusni lijenik poinje da se uznemiruje
Kad vidi senilnog, nemonog bolesnika.
148

Domain je zabavljen ukraavanjem dvorca,

A dvorac u temeljima ruevan i klimav.
Starac stenje i bori se s duom u agoniji,
A starica mu isti i mae obuu.
Kada je naruena ravnotea zdravlja,
Ne pomae ni ljekarstvo ni nadriljekarstvo.
Hikaja (2)
Jedan starac je priao: Kad sam se oenio, ukrasio sam sobu
ruama, sjedio s mladom u osami, srcem se za nju vezao i stalno je
posmatrao. Noima nisam spavao nego sam joj priao zanimljive prie i
aljive dosjetke ne bi li se privikla na mene i prestala me izbjegavati.
Jedne veeri joj rekoh: Velika srea ti je bila prijateljica, oi su joj bile
budne, pa si dospjela u drutvo iskusnog i obrazovanog starca, koji je
obiao svijet, staloenog, koji je okuao i vrelo i studeno, koji je iskusio
dobro i zlo, koji zna da cijeni prijateljstvo, koji ispunjava zahtjeve
ljubavi, dobar i ljubazan, fine naravi i slatke rijei.
Da bih pridobio tvoje srce,
Neu se uvrijediti ako bi me i uvrijedila.
Kad bi se hranila eerom kao papagaj,
duu bih rtvovao brinui se za tobom.
Ti nisi dopala u ruke mladia umiljenog, hirovitog, zajedljivog,
skitnice, koji svake minute smilja novu strast a svake sekunde mijenja
miljenje, svake noi spava na drugom mjestu, svakog dana uzima
drugu ljubavnicu.
Krasni mladii, lica kao mjesec,
Ni prema kome ne uvaju vjernost.
Ne oekuj vjernost od slavuja,
Jer oni svakog trena pjevaju drugoj rui.
Naprotiv, starci ive razumno i estito, a ne po zahtjevima
mladalake gluposti i neznanja.

149

Trai boljeg od sebe i iskoristi svaku priliku

Da to manje vremena provodi s takvim kao to si sm.
Toliko sam govorio u ovom smislu, nastavio je starac, da sam
bio uvjeren kako je njeno srce palo u moju mreu i postalo moj plijen.
Najednom, ona ispusti duboki i bolan uzdah i ree: Sve to to si
izrekao, na vagi moje pameti nema teine ni koliko jedna jedina rije
to sam je ula od svoje dadilje koja je rekla: Za mladu enu bolja je
strijela u slabini nego starac pokraj nje.
Kada vidi pred suprugom svojim
Neto mlohavo poput usana onoga koji posti,
Ona kae: S njim je to nekakav mrtvac,
A bajanje se vri samo nad onim koji spava.
Ako ena ustaje nezadovoljna iz zagrljaja mukarca,
U njihovoj kui esta je svaa i razdor.
U starca koji ne moe ustati s mjesta
Bez tapa, zar moe ustati tap?
Jednom rijeju, pokazalo se da je nemogue da ivimo slono, i
razveli smo se. Kad je istekao iddet, udali su je za jednog mladia
plahovitog, namrtenog, siromanog i zlobnog. Trpjela je udarce i
uvrede, neimatinu i ivotne tegobe, a stalno zahvaljivala Gospodaru za
milost i blagodat rijeima: Hvala Bogu, izbavila sam se iz onih muka i
dospjela u ovo sigurno blaenstvo.
Bez obzira na svu tvoju nepravdu i grubu narav,
Ja brinem brigu o tebi, jer si lijep.
Da gorim s tobom zajedno u paklu,
Bolje je nego da sam s drugim u raju.
Miris bijelog luka iz usta ljepotana
Prijatniji je nego miris rue iz ruku nedraga.
Hikaja (3)
Bio sam gost kod nekog starca u Dijarbekru. Bio je veoma bogat
i imao naoitog sina. Jedne veeri je priao: Do ovoga djeaka nisam
150

imao djece. U ovoj dolini ima jedno sveto drvo, koje ljudi posjeuju da
bi se tamo molili Bogu, da im uslii neke elje i udovolji potrebama.
Noima sam se pod tim drvetom molio Bogu dok mi je darovao ovo
dijete. uo sam kako djeak tiho govori svojim drugovima: Eh, kad
bih ja znao gdje se nalazi to drvo, molio bih se da moj otac umre.
Domain se radovao kako mu je sin pametan, a djeak se rugao da mu
je otac ostario i omatuio.
Mnogo je ljeta prohujalo nad tobom,
A ti nijednom ne ode na oev grob.
ta si dobro uradio za svoga oca
Da bi isto oekivao od svoga sina?
Hikaja (4)
Zanesen mladou, jednog dana sam estoko jurio putem, a
uvee pao od iznemoglosti pod jednim breuljkom. Neki onemoali
starac, koji se vukao iza karavana, doe i ree: Zato lei, ovo nije
mjesto za spavanje? Odgovorih: Kako u ii kad noge ne mogu da me
nose? Starac e: Zar nisi uo da su mudri ljudi kazali: Ii i odmarati
se bolje je nego trati pa pasti s nogu od umora.
O ti, koji eli stii do konaita, ne uri,
Posluaj moj savjet, ui se strpljenju!
Arapski konj brzo pretri udaljenost od dva dana hoda,
A kamila ide polako danima i noima.
Hikaja (5)
U naem drutvu bijae jedan mladi, ivahan, otrouman, veseo
i slatkorjeiv. U njegovu srcu ne bijae nikakve brige, a usne mu stalno
razvuene u osmijeh. Proe neko vrijeme a ne sretosmo ga. A onda, kad
sam ga vidio, bio se oenio, narodila se djeca, korijen njegovog veselja
posjeen, a rua njegovih elja i enji uvehla. Upitah ga: Kako si,
kako ivi? Odgovori: Otkako sam izrodio djecu, ne ponaam se vie
djetinjasto.
151

emu mladost kad su sijede vlasi zamijenile uvojke?

Smjena vremena je dovoljan predznak i upozorenje.
Kad ostari, dii ruke od djetinjstva,
Igru i alu ostavi mladosti.
Mladalaku radost ne trai u starca
Jer voda koja je protekla, nikad se u korito ne vraa.
Kad usjev sazrije do etve,
On se ne njie kao kad je bio zelen.
Vrijeme mladosti minu, izmae mi se iz ruku,
Eh, alosti za tim blaenim vremenom!
Minu u nepovrat snaga lavlje ape,
Sad se zadovoljavam komadom sira, poput lovakog psa.
Jedna starica obojila vlasi u crno.
Rekoh joj: Ej starice,
Moe kosu bojiti u crno,
Ali nee ispraviti povijena lea.
Hikaja (6)
Jedanput sam, u mladalakoj gluposti, povisio glas na majku.
Uvrijeena, sjela je u ugao i plaui ponavljala: Zar si zaboravio svoje
djetinjstvo pa se tako grubo ponaa?
Kako je lijepo kazala starica svome sinu
Kad ga je vidjela snanog poput slona,
koji moe da prevrne tigra.
Kad bi se sjeao svoga djetinjstva,
Kad si bio bespomoan u mom naruju,
Ne bi mi danas nanosio uvrede
Kad si snaan kao lav, a ja starica.
Hikaja (7)
Nekom se krtom bogatau razboli sin. Dobronamjerni ljudi mu
rekoe: Savjetujemo ti da radi njegovog ozdravljenja proui Kur'an ili
152

zakolje kurban. Naas se zamisli pa ree: Bolje je prouiti Kur'an,

jer stado je daleko. Jedan pobonjak to u pa povika: Dao je prednost
itanju Kur'ana stoga to se on nalazi na vrhu jezika, a zlato mu je usred
srca.
O, kako bi im bilo ao saginjati glavu radi namaza
Ako bi se time morala davati nekome pomo.
Zbog jednog dinara oni zapadaju u glinu poput magarca,
A ako kae da jednom proue El-hamd74, ue sto puta.
Hikaja (8)
Pitali nekog starca: Zato se ne eni? Odgovori: Od starica
nema nikakvog zadovoljstva. Rekoe mu: eni se mladom, bogat si.
Odgovori: Ako se meni, starcu, ne dopadaju starice, kako e se njoj
mladoj javiti ljubav i prijateljstvo prema starcu?
Snaga treba eni, a ne zlato;
argarepa joj je draa nego deset menna mesa.
Hikaja (9)
uo sam ovih dana da je jedan starac smislio u starakoj glavi
da nae sebi dragu.
Zaprosi lijepu djevojku po imenu Devher
I sakri je od pogleda ljudi kao kutiju s draguljima.
Kad su proli sveani svadbeni obiaji,
Pri prvoj navali starev tap se opusti i savije.
Netegao luk, ali nije pogodio cilj, jer nije mogao proiti
Platno od vrste materije, osim eljeznom iglom.
Poe se aliti prijateljima i dokazivati;
Navodno, ena mu pokupila imetak i otila.
Izmeu mua i ene nastade svada i smutnja
Pa stvar doe do ehaje i kadije, a Sadi ree:
74

Kur'an, sura Fatiha, ajet 1.

153

Za sve svae i podlosti djevojka nije kriva;

Kako se moe buiti biser kad ruka drhti?

154

POGLAVLJE SEDMO - O UTICAJU ODGOJA

Hikaja (1)
Neki vezir imaae glupa sina pa ga poalje jednom uenom
ovjeku i naloi mu: Poduavaj ovog momka, moda e postati
pametan. Dugo vremena ga je poduavao, ali bez uspjeha. Poalje on
jednog ovjeka djeakovu ocu s porukom: Ne postaje pametniji, ak je
i mene iz pameti istjerao i zaglupio.
Ako je bit neije naravi prijemiva,
Odgoj e imati uticaja na njega.
Meutim, nikakvo glaanje nee dati sjaj
Gvodu slaba kvaliteta.
Psa kupaj u sedam mora,
to se vie kvasi, biva prljaviji.
Isaov magarac, ako ga odvedu u Meku,
Kada se vrati, ostaje magarac kao i prije.
Hikaja (2)
Neki mudrac savjetovae svoje sinove: Draga djeco, nauite
neki zanat, jer bogatstvo i ovosvjetska blaga ne zasluuju pouzdanje. I
srebro i zlato na ovom svijetu pretvaraju se u gubitak: ili kradljivac
odnese, ili vlasnik malo pomalo potroi, a zanat - to je ivo vrelo i
trajno bogatstvo. Ako ovjek koji ima neki zanat izgubi vlast, nema
brige, jer znanje u njegovoj dui - to je pravo bogatstvo. Kuda god iao,
nailazi na uvaavanje, posa+uju ga u proelje, na poasno mjesto.
ovjek koji nema zanata ivi u bijedi i trpi nedae.
Teko je, privikavi se na vlast, potiniti se vlasti drugoga;
Teko je onome ko je navikao na udobnost trpjeti samovolju
drugoga.
Jedanput nasta mete u Siriji,
155

Svako se die iz svog kutka:

Ueni seljaki sinovi
Postae carski veziri;
Slaboumni sinovi vezira
Odoe u sela da ive u bijedi.
Ako eli oevo nasljedstvo, znanje oevo naui,
Jer oevo bogatstvo se moe potroiti za jedan dan.
Hikaja (3)
Neki uenjak poduavao carevia. On ga je netedimice ibao i
estoko kanjavao. Jednog dana djeak, poto nije mogao dalje da
podnosi, potui se ocu skinuvi odjeu sa izranjenog tijela. Otac se
saali na sina, pozove uitelja i ree mu: Takva kanjavanja i ibanja,
koja si inio mome sinu, nisi inio sinovima drugih podanika. Kakav je
razlog tome? Uitelj odgovori: Razlog je u tome to treba govoriti
promiljeno, a postupati dostojanstveno. To se odnosi na sve ljude
openito, a na careve posebno, zato to se nairoko pria o svemu to
oni rade i govore, a rijei i djela obinih ljudi nemaju takvog znaaja.
Ako dervi uini sto nepodobnosti,
Njegovi drugovi ne primjeuju ni jedne od sto.
Ali ako neki car ispria samo jednu neumjesnu alu,
Nju raznesu iz jedne zemlje u drugu.
Uitelj, kada pouava carevia i utie na njegov odgoj - neka
Bog da da stasaju i podrastu s lijepim odgojem - mora da se zaloi vie
nego kada pouava sinove obinih ljudi.
Svako koga u djetinjstvu ne odgajaju
U zrelosti bie lien sree.
Sirovu ipku savijaj kako ti je volja,
Suha se moe ispraviti samo na vatri.
Caru se svidjee dobri savjeti uenjaka i njegovo rasuivanje pri
odgovoru. On mu podari poasnu odjeu, nagradi ga i dodijeli mu
unapreenje u slubi.
156

Hikaja (4)
Vidio sam jednog uitelja u zemljama Magriba: namrgoenog,
britka jezika, opake naravi, neovjenog, pohlepnog i naprasnog. Pri
pogledu na njega, kvarilo se raspoloenje muslimana, a kad bi uio
Kur'an, punio bi srca ljudi muninom. Vie estitih djeaka i
neporonih djevojica trpjeli su muenja njegovih opakih ruku. Nisu se
usuivali da rije progovore ili da se nasmiju. Sad je jednog amarao po
srebrenastom obrazu, sad je drugog ibao po kristalnim potkoljenicama.
Ukratko, uo sam da su ljudi upoznali njegovu prljavu duu, istukli ga i
otjerali, a kolu predali jednom dobrom, estitom, plemenitom i
osjeajnom ovjeku; govorio je samo kada je bilo potrebno i nikada nije
vrijeao ljude. Kod djece je nestalo straha od surovosti onog drugog
uitelja, svi su redom postali nestani. Uzdajui se u njegovu blagost,
odbacili su uenje, najvie vremena provodili u igri, a neispisane tablice
razbijali jedan drugome o glavu.
Ako uitelj nije strog,
Djeca e se igrati medvjedia na bazaru.
Nakon dvije sedmice, kad sam doao u tu damiju, vidio sam da
su prvog uitelja udobrovoljili i vratili ga na njegovo mjesto. Uistinu
iznenaen, uzviknuh: Nema sile osim u Boga! - Zato su tog avola
opet doveli da bude uitelj anelima? Sluao je to jedan otrouman i
iskusan starac, nasmijao se i rekao:
Neki car dao sina u kolu
Objesivi mu na grudi srebrenu tablicu.
Na toj tablici bilo je zlatom upisano:
Strogost uitelja je bolja nego njenost roditelja!
Hikaja (5)
Sinu jednog pobonjaka, poslije smrti njegovih strieva, dopalo
u nasljedstvo veliko bogatstvo. Pone on rasipno ivjeti, novcem se
razbacivati i netedimice troiti. Ukratko, nije bilo nikakva poroka i
157

grijeha koji nije inio, nikakvog opojnog pia koje nije ispijao. Jednog
dana poeo sam ga savjetovati: Sinko, prihod je voda koja protie, a
ivot - to je vodenica koja se okree; to znai da obilno troiti moe
samo onaj ko ima trajan prihod.
Ako nema prihoda, smanji rashod!
Jer, mornari pjevaju ovakvu pjesmu:
Kada kia ne bi padala u planinama,
Rijeka Tigris bi presuila za godinu dana.
Sinko, pamet u glavu, razumno postupaj, ostavi provod i zabavu,
jer kada bogatstva nestane, podnosie neimatinu i kajati se. Mladi,
zanesen uivanjem u piu, pjesmi i muzici, ne poslua ove savjete pa
poe na njih prigovarati: Zagoravati bezbrigu dananjeg dana zbog
straha za budue nevolje - to se protivi miljenju mudraca!
Oni koji su se domogli sree i zadovoljstva,
Zato da trpe oskudicu iz straha od oskudice?
Idi i veseli se, o drue dragi,
Ne treba brigu brinuti danas za sutra!
Naroito ne ja koji sjedim na prijestolju dareljivosti, koji sam u
prijateljskom savezu sa velikodunou, a prie o mojoj dareljivosti
krue od usta do usta.
Ko god se proslavi dareljivou i velikodunou,
Ne pristoji mu da stavlja okove na novce.
Ako se proirio lijep glas o tebi,
Ne pristoji ti da zalupi vrata pred svijetom.
Vidio sam da ne prima mojih savjeta, da moja vrua elja ne
djeluje na njegovo hladno gvoe, pa sam prestao da ga savjetujem i
nagovaram, prekinuo druenje s njim, a pouzdao se u rijei mudraca
koji kau: Kai ono to osjea kao dunost, a ako ljudi ne budu sluali,
nisi odgovoran.
Premda znade da te ne sluaju, ti govori,
Savjetuj u dobroj namjeri sve to zna!
Uskoro e se uvjeriti kako svojeglavi
158

Padne u okove s obje noge.

Tada e pokajniki udariti rukom o ruku:
Teko meni, nisam sluao savjete uenih!
Neko vrijeme poslije toga, vidio dam ga u bijednom stanju, kako
sam i oekivao. Krpio je zakrpu na zakrpu, sabirao zalogaj po zalogaj.
Srce mi se rastuilo kad sam vidio njegovo jadno stanje, ali nisam
smatrao da je ovjeno vrijeati bijednog ovjeka i na njegovu ranu
sipati so. Tada rekoh u sebi:
Lakomisleni bekrija u pijanom stanju,
Ne razmilja o danima neimatine.
Stablo u proljee rasipa cvjetove;
Zimi hoe-nee ostane i bez lia.
Hikaja (6)
Jedan car povjeri svoga sina jednom uenjaku i ree: Eto, to je
tvoj sin, odgajaj ga kao i svoje roene sinove! Uenjak odgovori:
Pokoravam se i primam nareenje! Nekoliko godina on se zduno
zalagao oko njega, ali nita nije postigao, dok su sinovi uenjaka
postigli krajnje uspjehe u uenosti i rjeitosti. Car pozove uenjaka na
odgovornost i prekori ga: Ti si iznevjerio na dogovor i nisi ispunio
zadatu rije.
Uenjak odgovori: Da ne ostane skriveno umnom pogledu
gospodara zemlje, odgoj je jednak, a prirode su razliite.
Premda se srebro i zlato dobivaju iz kamena,
U svakom kamenu nema srebra i zlata.
Suhejl sija na cio svijet,
Ali na jednom mjestu ini sahtijan, na drugom uselu kou.
Hikaja (7)
Sluao sam kako jedan pir-odgojitelj govori svome odgojeniku:
Sinko, kad bi ljudska dua bila toliko vezana za Onoga koji daje
159

nasuni hljeb, koliko je vezana za sam nasuni hljeb, ovjek bi

nadmaio meleka!
Bog te ni tada nije zaboravio
Kad si bio bez svijesti u majinoj utrobi.
Dao ti je duu, narav, razum i mo rasuivanja,
Ljepotu, dar govora, miljenja i saznavanja,
Na rukama ti rasporedio deset prstiju,
U ramenima ti dao dvije ruke,
A sada misli, o, nitavni ovjee,
Da e ti zaboraviti dati nasuni hljeb.
Hikaja (8)
Vidio sam jednog beduina kako govori sinu: Sinko, na Dan
proivljenja bie pitan za ono to si radio i zaradio, a nee biti pitan
od koga vodi porijeklo. Znai, pitae te kakva su ti djela, a nee te
pitati ko ti je otac i mati?
Pokriva Kabe, to ga ljube,
Nije postao poznat po auri svilene bube.
Proboravio je neko vrijeme s uvaenom osobom
I zbog toga je postao cijenjen, kao i ta osoba.75
Hikaja (9)
U djelima mudraca iznosi se: korpije se raaju na neobian
nain, ne kao druge ivotinje. One pojedu unutricu materinu, provale joj
stomak i izlaze u pustinju, a koice koje se vide u rupama korpija,
tragovi su toga. - Jedanput sam to ispriao u prisustvu jednoga
pobonjaka. On e na to: Moje srce vjeruje u istinitost tih rijei.
Uostalom, drukije ne moe ni biti, jer dok su male, one tako postupaju
s majkom; naravno da e ih potovati i voljeti kada dostignu zrelost.
Po predanju, pokriva Ka'be pripadao je nekada vjerovjesniku
Muhammedu.
75

160

Otac je ostavljao oporuku sinu:

Sreo moja, zapamti ovaj savjet:
Ko ne potuje svoje roditelje,
Nikada nee biti voljen ni srean.
Pitali korpiju: Zato se ti ne javlja zimi? Ona e na to: Ja
uivam dovoljno potovanja ljeti, pa zato bih se pokazivala jo i zimi?
Hikaja (10)
ena nekog dervia bijae bremenita i nastupi vrijeme poroda.
Dervi nije imao djece. On ree: Ako mi Moni i Uzvieni Gospodar
podari sina, sve svoje imanje podijeliu siromasima, osim ovog
iskrpljenog haljetka koji je na meni! Dogodi se da mu jeena rodila
sina i on priredi gozbu za siromahe, kako je i obeao. Nakon niza
godina, kada sam se vratio s putovanja iz Sirije, uputio sam se naseobini
onog prijatelja i raspitao se o njegovom stanju. Rekoe mi da se nalazi u
gradskom zatvoru. Upitah za razlog tome pa mi neko ispria: Njegov
sin se napio vina, izazivao i zametnuo kavgu, ubio ovjeka, a onda
pobjegao i sakrio se. Zbog njega su stavili ocu lance na vrat i teke
okove na noge!
Rekoh: Tu je nevolju sam traio od Gospodara!
O ovjee razumni, ako bremenita ena
U vrijeme poroda rodi zmiju,
Po miljenju mudrih ljudi, to je bolje
Nego da rodi dijete - nesreu.
Hikaja (11)
Bijah dijete kada sam upitao jednog odraslog ovjeka o
punoljetnosti. On odgovori: U knjigama je napisano da punoljetnost
ima tri znaka: prvo - petnaest godina, drugo - polucija u snu, tree pojava dlaka. Meutim, u sutini, punoljetnost ima samo jedno
obiljeje: da se brine da postigne zadovoljstvo uzvienoga Gospodara

161

vie nego to se brine o tjelesnim uivanjima. Ko ne posjeduje to

svojstvo, njega mudri ljudi ne smatraju punoljetnim.
Kaplja sjemena zadobije ovjeiji lik
Kada miruje etrdeset dana u rodnici.
Ali, ako etrdesetogodinjak nema pameti ni odgoja,
Ne moe se nazvati pravim ovjekom.
ovjenost, to je velikodunost i dareljivost;
Ne smatraj ovjekom sm ovjeiji lik.
Potrebne su ljudske vrline, a sliku je mogue naslikati
Na dvorcima, cinober i bakarnom bojom.
Ako ovjek nema znanja ni plemenitosti,
Kakva je razlika izmeu ovjeka i njegove slike na zidu?
Domoi se ovosvjetskih blaga nije nikakva vrlina ni ast;
Ako si u mogunosti, pridobij ije srce!
Hikaja (12)
Jedne godine meu siromanim hodoasnicima pjeacima
zametne se prepirka. Ovaj molitelj naao se kao pjeak na tom
putovanju. Mi smo ozbiljno vukli jedan drugog za kose i pravdu dijelili
u meteu i bitki. uo sam kako jedan putnik, koji je jahao u plankinu,
govori svome saputniku: Kakvo udo kada pjeak od slonove kosti
pree ahovsko polje, postaje ferzin, znai bolji nego to je bio, a
pjeaci-hodoasnici preli pustinju, a postali gori!
Kai, u ime mene, hodoasniku koji ljude vrijea
I svojim tlaenjem dere kou ljudima:
Hodoasnik nisi ti, nego je to kamila, jer
Ona jadnica trnje grize, a tovar nosi.
Hikaja (13)
Neki Indijac uio naftaki zanat. Jedan mudrac mu ree: Za
tebe, ija je kua od trske, nije ovaj zanat.
Ako ne zna da su tvoje rijei prava istina, ne govori;
162

Ne govori ni to ako zna da e doivjeti neprijatan odgovor.

Hikaja (14)
Nekoga glupaka zaboljele oi. Ode on veterinaru pa mu ree:
Lijei me! Veterinar mu premae oi onim lijekom kojim je mazao
oi etveronoaca, i glupak oslijepi. Pokrenu parnicu kod sudije, a
sudija ree: On ne zasluuje nikakve kazne, jer da ovaj ovjek nije bio
magarac, ne bi iao veterinaru! Smisao ovih rijei je: Znaj, ko god
neukom i nestrunom povjerava vaan posao, on e se ne samo kajati,
nego e se, kod pametnih ljudi, prouti kao lakovjeran i naivan.
Ne preputa pametni i otroumni
Vane poslove neznalici i nestrunjaku.
Tkaa hasura, premda je tka,
Ne putaju u tkaonicu svile.
Hikaja (15)
U jednoga od velikih imama umre sin. Upitae ga: ta da
napiemo na nadgrobnom spomeniku? On ree: Slava i veliina
Kur'ana je previsoka da bi bilo doputeno pisati ajete iz njega na
ovakvim mjestima, gdje vremenom nestanu i izbriu se. Ljudi po njima
gaze i psi zamokravaju. Ako treba da se neto napie, bie dovoljni ovi
stihovi:
Oh, kako je u vrtu zelenilo izrastalo,
Tako se uvijek moje srce radovalo!
Posjeti me, o prijatelju, u proljee,
Vidjee kako je iz moje ilovae zelenilo izraslo.
Hikaja (16)
Neki pobonjak, prolazei pored jednog monika bogataa,
opazi kako je ovaj vrsto vezao ruke i noge jednoga roba i zlostavljao
ga, pa ree: O sinko, Uzvieni Gospodar uinio je zarobljenikom tvoje
163

vlasti jedno stvorenje kao to si ti, a tebe je uzvisio iznad njega! Zahvali
Svevinjem Gospodaru za tu blagodat i ne ini tolikog nasilja nad njim.
Ne treba da on sutra, na Dan proivljenja, bude bolji od tebe a da se ti
stidi.
Ne budi esto srdit na roba,
Ne ini mu nasilje, ne vrijedaj srce.
Kupio si ga za deset drahmi,
Nisi ga vlastitom moi stvorio.
Ta koliko e trajati ta nadmo, oholost, gnjev?
Jer zasigurno je Gospodar od tebe moniji!
O gospodaru Arslana i Agua,76
Ne zaboravi ti svoga Gospodara!
Predanje o Prvaku svijeta - neka ga Bog blagoslovi i dade mu
mir i spasenje - kae da je on rekao: Najvea alost na Dan
proivljenja bie to to e pravednog roba uvesti u raj, a grijenoga
gospodara u pakao.
Nad robom koji se nalazi u tvojoj vlasti
Ne iskaljuj beskrajnu srdbu i zlobu.
Jer, bie sramota na Dan obrauna;
Rob slobodan, a gospodar u okovima.
Hikaja (17)
Jednoga dana putovao sam iz Belha u Bamjan. Put je bio pun
opasnosti od razbojnika. S nama se zaputi i jedan mladi kao vodi i
pratilac. Bijae to vrstan maevalac, strijelac, iskusan u baratanju
orujem i vrlo snaan. Njegov luk je jedva savijalo deset snanih
momaka, a ni najsnaniji na zemlji ne bi ga mogli oboriti na plea.
Meutim, kao to ve zna, rastao je on u izobilju i njezi, nije putovao
ni vidio svijeta, do njegovih uiju nije dopirala grmljavina bojnih zvona
i bubnjeva, on nije vidio sijevanje konjanikih maeva.
Veoma esta turska imena, a zna se da su nekada Turci bili sluge
Perzijanaca i Arapa.
76

164

Nije dopadao kao zarobljenik u ruke dumanima,

Oko njega nije padala kia bojnih strijela.
Dogodilo se tako da smo ja i ovaj momak putovali zajedno.
Svaku staru zidinu, koja nam se nala na putu, on je ruio snagom
svojih miica, silom svojih pesnica upao je vrsta stabla koja bi vidio, i
nabusito i samozadovoljno govorio:
Gdje je slon da vidi plea i miice momake,
Gdje je lav da vidi pesnice i dlanove junake?
Dok bijasmo u takvom stanju, dva Indusa podigoe glave iza
jedne stijene, oito spremni da nas napadnu. U rukama jednoga soha, a
pod miicom drugoga - drveni malj. Ja rekoh mladiu: ta eka?
Prikupi koliko ima junatva i snage,
Jer dumanin je priao do groba, na svojim nogama.
Vidio sam kako luk i strijela ispadoe momku iz ruku,
a kosti mu zadrhtae.
Nije svako ko dlaku cijepa strijelom, koja tit probija,
vrst onoga dana kada junaci u boj jurnu.
Nismo vidjeli drugog izlaza nego
da predamo putnu opremu, oruje i odjeu i tako ivot spasimo.
Za vane poslove alji iskusnog ovjeka,
Koji moe lava uhvatiti u petlju ome.
Momak, makar bio snana vrata i tijela kao slon,
U bici s dumanima, iz straha prekida veze i ne izdri.
U boju isprobani poznaje boj tako
Kao to uenjak poznaje pitanja zakona.
Hikaja (18)
Vidio sam sina jednog bogataa kako sjedi na grobu svoga oca i
prepire se sa sinom nekog siromaha: U moga oca je nadgrobni
spomenik od kamena sa prekrasnim natpisom, mramornom ploom,
obloenom tirkiznim ploicama. Na ta je nalik grobnica tvoga oca:
nabacano na gomilu nekoliko erpia i po njima posuto nekoliko
165

pregrti zemlje. Siromaki sin to saslua pa ree: Dok se tvoj otac

prevrne pod tim tekim kamenjem, moj e u raj stii!
Magarac na koga je natovaren mali tovar,
Bez sumnje lake koraa.
Siromah koji je podnosio teret nasilja i bijede,
Uistinu lake prilazi vratima smrti.
Onaj ko je ivio u blagostanju, miru i uivanju,
Nema sumnje da njemu umiranje teko pada.
U svakom sluaju, poloaj zarobljenika, koji se oslobodio okova,
Bolji je od stanja emira dospjelog u ropstvo.
Hikaja (19)
Pitao sam jednog mudraca o znaenju ovog hadisa: Tvoj
najvei neprijatelj to je tvoja strast, koja se u tebi krije. On odgovori:
Stvar je u tome to svaki neprijatelj postaje prijatelj kada mu ini
dobro; meutim, strast, koliko joj vie ugaa, postaje sve vei
dumanin.
Smanjivanjem hrane ovjek postie aneosku prirodu,
Ali, ako se nadere kao ivotinja, postaje teak kao kamen.
iju god elju ispuni, postae pokoran tvojoj volji;
Strast nije takva, ona komanduje kada joj se elje ispunjavaju.

166

SADIJEVA PREPIRKA S LANIM DERVIEM O

BOGATSTVU I SIROMATVU

U jednom drutvu vidjeh jednog ovjeka. - Po vanjskom izgledu

bijae dervi, ali ne i po vladanju. Sjeo, otvorio knjigu albi, pa grdi li
grdi bogate. Izlaganje svoje doveo je do tvrdnje kako su u siromaha
ruke moi svezane, a u bogataa slomljene noge za injenje dobrih
djela.
Kod dareljivih nema u rukama dirhem
Oni koji imaju bogatstvo nemaju dareljivosti.
Meni su teko pale te rijei, jer sam odhranjen dobroinstvom
velikodunih ljudi, pa rekoh: Prijatelju, bogatai su izvor ivota
siromaha, oni su rezerva za hranu dervia koji su se povukli od ovog
svijeta, sklonite za namjernike, utoite za putnike. Oni podnose
tegobe radi mira drugih. Ruku pruaju za hranom i jedu onda kada se
najedu njihove sluge i potinjeni. Obilje njihove dareljivosti dospijeva
udovicama, starcima, rodbini i susjedima.
Kod bogatih su dobroinstva, milostinja i ugoenje,
Zekat, fitra, oslobaanje robova i klanje kurbana.
Kako e dostii njihove mogunosti kada nisi u stanju
Osim da klanja ona dva rekata, pa i to sa sto muka?
Ako je dareljivost mo i ako je namaz snaga, onda je to
dostupnije bogatim, jer je njihovo bogatstvo oieno zekatom,
njihova odjea je ista, ast neokaljana, a srce spokojno. Snaga
bogobojaznosti je u lijepoj hrani, a ispravnost namaza i vrstina vjere u
istoj i pristojnoj odjei. Jasno je kakva snaga moe proizii iz praznog
eluca, kakvo dobro - iz praznih ruku, kako mogu put putovati noge
ednog, kakvo dobro mogu uiniti ruke gladnog.
No prespava nemirno onaj u koga nema
Sredstava za ivot za sutranji dan.
167

Mrav sakuplja hranu ljeti

Da bi u miru proveo zimu.
Unutarnji mir ne moe se uskladiti s nematinom, a duevna
sabranost ne moe se ostvariti u siromatvu. Neko se udubio u veernji
namaz, a drugi sjedi i misli o veeri. Kako e ovaj drugi biti nalik na
onog prvog?
Bogati se predaju Bogu u namazu;
U koga je nesredena opskrba, nemirno mu je srce.
I tako, namazi ovih dostojniji su da budu primljeni kod Boga, jer
su oni sabrani i mislima predani Njemu, a nisu rasijani. Imajui sredstva
za ivot, oni su stalno u molitvama. Arapi kau: Boe, sauvaj me
tekog siromatva i susjedstva ovjeka koga ne volim, a predanje glasi:
Siromatvo - crn obraz na oba svijeta!
A zar ti nisi sluao, uzviknu on, da je Vjerovjesnik - neka je
mir Boji s njim - rekao: Siromatvo - to je moj ponos!
Uuti, rekoh, rijei Vjerovjesnika - Bog ga spasio - odnose se
na siromatvo boraca na polju pokornosti Bogu, koji sebe izlau
strijelama sudbine a ne na one koji se prerue i nose iznoene haljetke
pravednika i trguju milostinjom koju dobiju.
O bubnju, gromoglasni, prazne nutrine,
ta bi ti uinio bez zaliha hrane u vrijeme boja?
Okreni lice pohlepe od ljudi ako si pravi ovjek;
Ne prebiraj u rukama tespih od hiljadu zrna!
Neuki siromah se ne smiruje dok se njegovo siromatvo ne
okona nevjerovanjem; siromatvo - to je gotovo nevjerovanje. Ako
nema imetka, nije mogue gologa odjenuti, niti izbaviti onoga ko je pao
u kakvu nevolju. Zar se mogu uzdii naa braa do poloaja i ugleda i
zar se moe porediti ruka onoga koji daje s rukom onoga koji prosi? Zar
ne vidi da Uzvieni Gospodar u jasnim kur'anskim izrekama govori o
bogatstvu ljudi koji su zasluili raj. To su oni kojima je opskrba
osigurana.77 Eto znaj da je ovjek optereen brigama za ivotnu
77

Kur'an, sura as-Saffat, ajet 37.

168

opskrbu lien sree moralne istote, da carstvom ivotnog mira upravlja

osigurana opskrba.
Onima koji su edni, u snu se pokazuje
Cio svijet kao izvor vode.
Kad sam te rijei izgovorio, uzde strpljenja ispadoe iz ruku
dervia, on isuka ma svoga jezika, istjera konja rjeitosti na mejdan
odvanosti, usmjeri ga na mene i uzviknu: Toliko si pretjerao u
iznoenju njihovih vrlina i napriao praznih rijei da bi mata mogla da
predstavi da su oni toboe spasonosni napitak ili kljuevi riznice
nasunog hljeba. U stvari, oni - to je aka nadmenih umiljenika,
odvratnih samozadovoljnika, gramzivaca, koji su stalno zabavljeni
imetkom i ovosvjetskim dobrima, opsjednuti i zabavljeni brigom o
visokim poloajima i bogatstvu. Oni nikada rije ne izuste a da to nije
neka glupost, ne gledaju drugaije osim s prezirom i omalovaavanjem.
Uenjake nazivaju bijednicima, siromasima upisuju u grijeh siromatvo.
Zanosei se bogatstvom koje imaju, zavedeni ugledom koji sebi
pripisuju, dre se iznad svih i smatraju sebe boljim od svih. Ne
pomiljaju da pred nekim obore glavu. Oni nemaju pojma o rijeima
mudraca koji su rekli: Ko god je u pokornosti Bogu nii od drugih, a po
bogatstvu vii, on je naoko bogat, a u biti bijednik.
Ako se neko bez vrlina bogatstvom uzdie pred mudracem
Smatraj ga magareom zadnjicom makar bio mousni bik.
Rekoh: Ne dozvoli sebi da ih poniava, jer oni su
velikoduni. On odgovori: Vara se, oni su robovi zlatnika. Kakva je
korist u tome to su oni aprilski oblaci kad ne alju kiu? Ili to su arko
sunce kad nikoga ne obasjavaju? Oni jau na konju mogunosti, ali ga
ne tjeraju. Ni koraka ne korae radi Gospodara i ne podijele nijednog
novia bez prebacivanja, nabijanja na nos i rauna. Oni s mukom
sakupljaju bogatstvo, krto ga uvaju i s velikom alou ostavljaju iza
sebe. Mudraci su kazali: Srebro krtice izlazi iz zemlje onda kada on
sam ulazi u zemlju.
Neko s mukom i trudom sakuplja blago,
Neko doe i bez truda i muke ga odnosi.
169

Rekoh mu: Otkrio si krtost bogataa samo po tome to si

moljakao i prosio. Inae, onome ko ostavi pohlepu, i dareljivi i krtica
izgledaju jednaki. Probni kamen zna ta je i kakvo je zlato, a prosjak
zna ko je krtac. On uzviknu: Ja to govorim iz iskustva sudei po
tome to oni postavljaju sluge pred vrata i odreuju snane grubijane da
ne doputaju potenim ljudima da im ulaze i da guraju rukom u prsa
estite ljude govorei im: Ovdje nema nikoga! Tano je, oni istinu
govore:
Za onoga ko nema pameti, dobre namjere,
moi prosuivanja i ideje,
Dobro je rekao vratar dvorca:
Nikoga nema u dvorcu.
Ja rekoh: Poto su bogati dovedeni do oajanja i bijesa zbog
ispruenih ruku i zakrpa prosjaka, nemogue je zamisliti da bi oi
prosjaka mogle da se zasite makar se i pijesak u pustinji u biser
pretvorio.
Oi gramzivaca ne mogu se zasititi ovozemaljskim blagom
Kao to se ni bunar ne moe napuniti rosom.
Gdje god vidi one koji trpe oskudicu i osjeaju gorinu ivota,
oni se zbog gramzivosti bacaju u opasnost, ne uvaju se posljedica, ne
boje se Boje kazne, ne razlikuju dozvoljeno od nedozvoljenog.
Pa kada psu gruda zemlje padne na glavu,
Skae od radosti mislei da je kost.
Kad dvojica nose na ramenima lijes s mrtvacem,
Gramzivac misli da je to sto sa jelom.
Ipak, Gospodar je blagonaklon prema bogatima i uva ih
posredstvom dozvoljenog i nedozvoljenog. Pretpostavimo da nisam
niim potkrijepio ove rijei i donio ubjedljive dokaze, molim te da
kae istinu: Jesi li ikada vidio da su ruke pravednika bile vezane iza
lea, ili da je koji nevoljnik leao u zatvoru, ili da je kome prekriva
nevinosti poderan, ili da je aka prava-zdrava ovjeka odsjeena, izuzev
kada se radi o siromatvu. esto odvane ljude, tjerane nevoljom,
hvataju u kraama i provalijama i lome im noge. Moe se desiti da
170

neukrotiva strast od nekog siromaha trai da je zadovolji, pa kada on

nema mogunosti, biva gurnut u grijeh, jer trbuh i spolno mjesto su
blizanci, znai djeca jedne utrobe, i dok se jedno nalazi na mjestu, na
nogama je i drugo. Sluao sam kako su uhvatili nekog siromaha na
djelu silovanja. Osim sramote, koja je pala na njega, postojala je i
opasnost da ga kamenuju. On ree: O muslimani, nemam sredstava da
se oenim, niti snage da se savladam. ta sad da radim, jer u islamu
nema monatva i isposnitva! A od mnogih inilaca duevnog mira i
unutarnje sabranosti i sreenosti, koji su dostupni bogatima, jedan je i
taj to svaku no privijaju na grudi ljepotice i svaki dan im se obnavlja
mladost. Takve ljepotice pred ijom se ljepotom rujna zora klanja i
stavlja ruku na srce, a noge vitkog empresa od postienosti pred njom
tonu u glinu.
Oni zarivaju nokte u krv zaljubljenika;
Od toga su im vrhovi prsta tamnocrvene boje.
Ne moe se dogoditi da se oni, uz takvu ljepotu, upuste u grijeh
ili posegnu za gnusnim djelima.
Srce koje je pridobila rajska hurija
Zar obraa panju na ljepotice iz Jagme?78
Onaj pred kojim se nalaze svjee datule, koje eli,
Nema potrebe da se kamenjem baca na grozdove vinograda.
hljeb.

Veina bijednika grijesima uprijaju skute estitosti: gladni kradu

Kada krvoloni pas nae meso, ne pita
Je li od Salihove deve ili od Deddalova magarca.79

Koliko je estitih ljudi zbog siromatva palo u izvor razvrata i

svoju dragocjenu ast putaju vjetru runog spomena!
Jagma - mjesto u Turkestanu, uveno po ljepoticama.
Salih jedan od 25 vjerovjesnika koje Kur'an izriito spominje. Ovdje je
aluzija na njegovu kamilu, koja se veoma potuje, jer je njemu pripadala. Deddal lani prorok, koji, po legendi, treba da se na Sudnjem danu pojavi na magarcu, jer je
sijao la i smutnju.
78
79

171

Uz glad ne ostaje snage za sudrijivost;

Bijeda istrgne uzde iz ruku bogobojaznosti.
Ti kae da oni zatvaraju vrata pred nevoljnicima, ali da je
Hatem-i Tai, koji je ivio u pustinji, bio graanin, postao bi iznuren i
nemoan zbog dosaivanja prosjaka koji bi mu i odjeu s njega
poderali.
Ne, uzviknu on, ja imam saaljenja prema njihovoj sudbini.
Ja rekoh: Ne, ti se alosti zbog njihova bogatstva!
Tako smo razgovarali i prepirali se jedan s drugim. Svaki potez
pjeakom koji je povlaio, nastojao sam odbiti: od svakog aha, koji je
najavljivao, ja sam se kraljicom pokrivao. Tako je on izgubio glavnicu
iz novanika namjera i izbacao sve strijele iz tobolca dokaza.
Pazi, ne bacaj tita zbog navale brbljivaca,
Jer oni nemaju nita osim razmetanja i igre rijeima.
Djeluj vjerom i spoznajom, jer taj vjeti prialica
Dri oruje pred vratima, a u tvrdavi nema nikoga.
Na kraju kod njega nesta dokaza i ja ga ponizih. Tada on isprui
ruku neprijateljstva i poe se uzalud rijeima braniti. Jer obiaj je da
neznalice, kad ostaju pobijeeni dokazima protivnika, pokreu lanac
neprijateljstva. Kad Azer, vajar kipova, nije mogao pobijediti sina
Ibrahima dokazima, zaprijetio mu je govorei: Ako ti ne prestane,
kamenovau te!80 On me tako napade psovkama, a ja sam mu grdnjom
odvratio; on meni podera ovratnik, ja njega uhvatih za bradu.
On mene grevito uhvatio, ja zgrabio njega,
A svijet za nama tri i smije se.
Cio svijet iznenaen, stavio prst meu zube
Od udenja ta mi jedan drugom govorimo.
Ukratko, ovaj spor smo pokrenuli pred kadijom i oslonili se na
pravinu presudu, neka islamski sudija trai najbolje rjeenje i odredi
razliku izmeu bogataa i siromaha. Kadija, uvidjevi na spor i
sasluavi nae rijei, razmiljajui obori glavu. Poslije dueg
80

Kur'an, sura Merjem, ajet 46.

172

razmiljanja, podie glavu i ree: Ej ti, koji hvali bogatae a

dozvoljava sebi da grdi i vrijea siromahe, znaj gdje god ima rua,
ima i trnja; gdje je vino, tamo je i mahmurluk; gdje je blago zakopano,
na njemu je i zmija; tamo gdje se nalazi ajkula-ljudoder, nalazi se i
biser; poslije ugodnosti i naslada zemaljskog ivota, slijedi ubod aoke
smrti; pred rajskim nasladama nalazi se zid muka i nevolja.
ta da radi onaj ko udi za prijateljem,
da ne bi doivio uvredu neprijatelja;
Riznica i zmija, rua i trn, tuga i radost, zajedno su.
Zar ne vidi u vrtu i mirisnu vrbu i suho drvo? Tako isto i meu
bogatima ima i Bogu zahvalnih i nezahvalnih; u krugu siromaha ima i
strpljivih i nestrpljivih.
Kad bi se svaka kap rose pretvorila u biser,
Bazar bi se biserom napunio kao obinim koljkama.
Bliski Bogu Uzvienom jesu bogatai koji se ponaaju kao
siromasi i siromasi bogatih misli i namjera. Najvei meu bogatim je
onaj koji se brine o siromasima, a najbolji meu siromasima je onaj koji
ne gleda na bogate, koji se pouzdaje u Boga i kome je On dovoljan.
Zatim okrenu od mene lice prekora prema derviu i ree: O ti,
koji si priao da su bogatai zabavljeni, obuzeti zabranjenim poslovima
i opijeni porocima! Jest, meu njima ima ljudi s takvim osobinama kao
to si govorio: bez visokih elja i namjera, nezahvalnih za bogatstvo
koje odnose i slau, ne troe ga i ne dijele. Ako bi, na primjer, prestale
kie padati, ili sveopi potop odnio svijet, oni, uzdajui se u svoja
bogatstva, ne bi ni upitali za nevolje i stradanja siromaha. Ne bojei se
ni Boga, oni govore:
Ako drugi propadne i umre od nematine,
Ja imam sve; zato da se patka boji potopa?
ene koje putuju u nosiljkama na kamilama
Ne obaziru se na onog koji se zagnjurio u pijesak.
Nitkovi, kada su izvukli svoj ilim (iz potopa),
Govore: Ba me briga ako propadne cio svijet!

173

Ima takva vrsta ljudi o kojima si ti sluao, ali postoji i druga,

koji postavljaju stolove svojih blagodati i otvaraju ruke dareljivosti,
elei lijep spomen i blagonaklonost Boju. Oni e ovladati i ovim i
buduim svijetom. Takvi su sluge njegovog velianstva, pravednog
vladara svijeta, pobjedonosnoga, od Boga pomognutoga i od Njega
tienoga, onoga koji dri uzde upravljanja narodom, uvara islamskih
granica, nasljednika carstva Sulejmanova, najpravednijeg vladara
atabega Muzafferuddina Ebu Bekra sina Sada sina Zengija - da mu Bog
produlji njegove dane i da uini pobjedonosnim njegove zastave!
Otac za sina nije nikada uinio toliko dobra
Koliko tvoja dareljiva ruka za ljudski rod.
Bog je htio da ukae milost svijetu;
Svojom milou tebe je uinio vladarom svijeta!
Kad je kadija doveo rije do toga mjesta i konja rjeitosti
potjerao preko granica naeg poimanja, po zahtjevu presude, mi smo se
izmirili i oprostili jedan drugome za ono to je prolo; nakon prepirke
krenusmo putem utivosti, naklonismo se duboko jedan drugom,
izljubismo se u glavu i lice, a razgovor zavrismo ovako:
Ne tui se, bijedni ovjee, na kretanje sudbine ukrug;
Nesretan si ako umre u takvom stanju!
Bogati ovjee, kada ima sretno srce i ruku,
Koristi se i dijeli, stei e i ovaj i onaj svijet!

174

POGLAVLJE OSMO - O PRAVILIMA DRUENJA

Imetak je radi ivotnog mira, a nije ivot radi sakupljanja

imetka. Pitali nekog pametna ovjeka: Ko je sretan, a ko nesretan? On
odgovori: Sretan je onaj ko je jeo i sijao, a nesretan onaj ko je umro i
ostavio!
Ne moli se za onog ko nije nikakva dobra uinio,
Jer, on je ivot proveo u sticanju imetka, a nije troio.
***
Musa - spaen bio - savjetovao je Karuna ovako: ini dobro
onako kao to je tebi dobra dao Allah! Nije posluao, i ti si uo kakav
mu je bio kraj.
Onaj ko dinarima i drahmama nije dobro inio,
Na koncu je radi novca i glavu izgubio.
Ako eli da uiva i na ovom i na onom svijetu,
ini dobro ljudima kao to je Bog tebi uinio.
***
Arapi kau: ini dobro, ali ne prigovaraj, i korist od toga
vratie se tebi! Znai: dijeli, ali ne tra i zahvalnosti, jer e se korist od
toga vratiti tebi.
Gdje god drvo dareljivosti uhvati korijen,
Njegove grane i vrh pruaju se prema nebesima.
Ako se naa da jede njegove plodove,
Ne prislanjaj pilu na njegov korijen traenjem zahvalnosti.
Zahvali Bogu to si postao dostojan dobra,
to te nije liio dobroinstva.
Ne trai priznanje to si u slubi sultana;
Njemu zahvali za milost to te je uzeo u slubu.
175

***
Dvije osobe su se uzalud trudile i beskorisno se zalagale: onaj
ko je gomilao i tedio, a nije se okoristio, a drugi je onaj ko je nauio, a
nije po tome postupao.
Koliko god znanja stekne,
Ako ga ne primjenjuje - neuk si.
Ne postaje ni mudar ni uen
etveronoac na kome je nekoliko knjiga.
Kako moe znati taj praznoga mozga
Jesu li na njemu drva ili knjige?
***
Nauka se ui da bi se pomoglo i sluilo vjeri, a ne da bi se
sticala ovosvjetska dobra.
Ko god je prodavao uzdranost, znanje i pobonost,
Taj je etvu sabrao, a onda sve spalio.
***
Uenjak koji nije umjeren - to je slijepac koji dri baklju.
Ko je beskorisno ivot proveo,
Taj nita nije kupio, a novac razbacao.
***
Zemlja dobiva ljepotu zahvaljujui uenim i pametnim, a vjera
dostie savrenstvo zahvaljujui moralnim i bogobojaznim. Carevima je
potrebno da su u drutvu mudraca vie nego to je mudracima potrebno
da su u blizini careva.
Ako uje jedan savjet, o care,
Na cijelom svijetu nema nita bolje od toga.
Osim pametnih ne zaduuj nikoga upravljanjem,
Premda upravljanje nije posao razumnih.

176

***
Tri stvari nisu dugovjene: bogatstvo bez trgovine, nauka bez
raspravljanja i drava bez politike.
***
Samilost prema zlim - to je okrutnost i nepravda prema dobrim i
potenim; opratati nasilnicima - to je nasilje prema bijednicima.
Ako se brine za nitkova i podrava ga,
On e praviti prestupe u tvojoj zemlji, a ti si mu sauesnik.
***
Ne moe se pouzdati u prijateljstvo careva i u ugodni glas djece:
prvo se izmijeni zbog jedne sumnje, a drugo se izmijeni za jednu no.
Ne poklanjaj srce djevojci koja ima hiljadu prijatelja;
Jer ako ga pokloni, srce daleko ostavlja.
***
Nemoj svaku svoju tajnu otkrivati prijatelju, jer ta zna, moda
ti on jednoga dana postane dumanin; i nemoj svako zlo, ako si u
mogunosti nanijeti dumaninu, jer se moe dogoditi da ti vremenom
postane prijatelj. Tajnu za koju eli da ostane skrivena ne otkrivaj
nikome makar ti bio i iskreni prijatelj, jer taj prijatelj moda ima svojih
iskrenih prijatelja, slino lancu.
Bolje je utjeti nego tajnu svoga srca
Nekome kazati pa mu rei: Nikome ne kazuj!
O dobroudni, zaepi vodu na samom izvoru;
Jer, nabujali potok ne moe obuzdati.
***
Ne treba ni tajno govoriti onu rije
Koju nije pristojno izrei u svakom skupu.

177

***
Cilj nemonog neprijatelja, koji iskazuje pokornost i pokazuje
prijateljstvo, nije nita drugo nego da postane moan dumanin, jer kae
se: Ne smije se pouzdati u prijateljstvo prijatelja, pa kako je onda
mogue osloniti se na ulagivanje neprijatelja.
***
Ko god slabog neprijatelja smatra beznaajnim, slian je onome
ko iz nebrige ne ugasi malu vatru.
Danas ugasi dok je mogue ugasiti;
Jer kad se vatra rasplamsa, spalie svijet.
Ne dopusti neprijatelju da nategne luk
Dok je mogue prikovati ga strijelom.
***
Izmeu dva neprijatelja vodi razgovor tako da se ne postidi ako
oni postanu prijatelji.
Borba meu dvojicom ljudi je kao vatra;
Nesreni potkaziva je kao nosa drva
Kada se oni meusobno izmire,
On ostaje meu njima postien.
Raspaliti vatru meu dvojicom ljudi
Nije pametno, - a onda sam u njoj izgorjeti.
***
Budi tih u razgovoru s prijateljima Da ne bi mogao uti dumanin ljuti.
Budi oprezan kad govori ispred zida Da nema uho koje prislukuje iza zida.
***
Ko god sklapa mir s neprijateljima taj vrijea prijatelje.
178

O mudri, peri ruke od onog prijatelja

Koji se drui s tvojim neprijateljima.
***
Ako e ti koleba u provoenju nekog posla, izaberi ono rjeenje
koje je bezbolnije.
Sa ljudima blage naravi ne razgovaraj grubo;
Ne trai svau sa onim ko eli mir.
***
Ako se posao moe srediti zlatom, nije pametno ivot bacati u
opasnost. Arapi kau: Ma - posljednji iziaz.
Ako je ruka isprobala sve domiljatosti,
Dozvoljeno joj je onda da se lati maa.
***
Ne ali dumanina kad je nemoan, jer kad postane moan, nee
se on tebi smilovati.
Kad vidi dumanina da je nemoan, ne hvali se svojom moi;
U svakoj kosti ima modina, u svakoj koulji mukarac.
***
Ko uniti zloinca spasava ljude od njegova zla, a njega od
Boije kazne.
Samilost, pratanje, je pohvalno, ali
Ne stavljaj ljekovite mze na ranu zlikovca.
Nije shvatio onaj ko se smilovao zmiji
Da je to zloin prema ljudima.
***

179

Primati savjete od dumanina - to je pogreka, ali sasluati pametno je, da bi postupio suprotno, jer to je ispravno.
uvaj se onoga to dumanin predlae da ini Da se ne bi udarao rukom kajanja po koljenu!
Ako ti pokazuje put pravo, kao strijela,
Skreni s njega i idi nalijevo.
***
Prekomjerna srdba donosi strah, a neumjesna ljubaznost odnosi
potovanje. Ne budi toliko strog da te se zasite, a ni toliko blag da
postanu drski prema tebi.
Strogost i blagost najbolje idu zajedno,
Kao to vidar - ranar i ree i mehlem stavlja.
Pametni se ne pokazuju strogim ni vanim,
Niti blagim i slabim da unize svoje dostojanstvo.
Ne uznosi se i ne pravi vanim;
Ne izlai se istovremeno ponienju.
***
obanin ree ocu: O mudri,
Daj mi kakav mudri savjet!
Budi dobar, ali ne toliko - odgovori Da otrozubi vuk postane bezobrazan.
***
Dva ovjeka su neprijatelji drave i vjere: car bez blagosti i
pobonjak bez znanja.
Neka carstvom upravlja onaj car
Koji je Gospodaru posluni rob.
***
180

Car ne treba da srdbu izlijeva na neprijatelja do te mjere da

izgubi povjerenje prijatelja, jer plamen srdbe zahvata najprije onog ko
se srdi, a onda jezik plamena ili stigne ili ne stigne do neprijatelja.
Ne pristoji se sinu Ademovu, stvorenom od zemlje,
Da u glavi dri oholost, gnjev i osornost.
Ti, sa takvom okrutnou i nadmenou,
Po mom miljenju nisi nastao od zemlje, nego od vatre.
U zemlji Bajlakan posjetio sam jednog pobonjaka
I rekoh mu: Oisti me od neznanja svojim uputama!
Idi i budi izdrljiv kao zemlja, o uenjae, - odgovori on,
U protivnom, sve to si nauio zakopaj u zemlju!
***
ovjek rune naravi - to je zarobljenik u rukama takvog
dumanina, iz ijih muiteljskih noktiju se on ne izbavlja ma kud da
ode.
Zloudan ovjek, kad bi na nebo uzletio iz ruku nesree,
U nesrei je u rukama svoje zle naravi.
***
Kad vidi da je u neprijateljskoj vojsci zavladao razdor, budi bez
brige, ali kada se oni sloe i sjedine, uvaj se rastrojstva u svojoj.
Idi i mirno sjedi s prijateljima
Kad vidi da neprijatelji ratuju meu sobom.
Ali ako vidi da su se oni sporazumjeli,
Nategni luk i nosi kamen na tvravski zid.
***
Kad kod neprijatelja ieznu lukavstva, on pribjegava prividnom
prijateljstvu, i tada u prijateljstvu poini takva djela kakva ne moe
nikakav dumanin.

181

***
Razmrskaj glavu zmije rukom dumanina - da bi se tako
ostvarilo jedno od dva korisna djela: ako je on svlada, ti si ubio zmiju, a
ako ona njega nadvlada, spasio si se dumanina.
Na dan borbe ne budi siguran od slaba protivnika;
Jer on moe izvaditi mozak lava kada izgubi nadu za ivot.
***
Vijest koju sazna, a koja neije srce vrijea i alosti, preuti i
ne priaj, nek je neko drugi razglasi.
O slavuju, donesi radosnu vijest o proljeu,
Rune vijesti ostavljaj sovi.
***
Ne donosi vijest caru o neijoj izdaji, osim u sluaju kada si
potpuno siguran da e naii na odobravanje; u protivnom, ti radi o
vlastitoj propasti.
Oruje rijei tada upotrijebi
Kada si uvjeren da e rije koristiti.
***
Ko god savjetuje tvrdoglavca, njemu samom potreban je savjet.
***
Ne nasjedaj varci neprijatelja i ne daj da te neko zanese
pretjeranom pohvalom; jer prvi je razapeo mreu lukavstva i
podmuklosti, a drugi je razastro skut pohlepe. Glupaku se dopada
pohvala, koja je kao zaklano brave koje, kada ga napue kroz lanak
na nozi, izgleda debelo.
Ne sluaj pohvale blagoglagoljivca
Koji od tebe ima malu korist;
182

Ako jednoga dana ne udovolji mu elji,

Naredae ti dvjesta mana.
***
Dok neko ne ukae na greke onoga koji govori, njegov govor
nee se ispraviti.
Nemoj sebi uobraavati da si rjeit govornik
Prema pohvali neznalice i prema vlastitom miljenju!
***
lijepo.

Svakom ovjeku vlastita pamet izgleda savrena, a svoje dijete

Neki Jevrejin i musliman posvaae se
Tako da me smijeh uhvatio od njihova razgovora.
Musliman je ozlojeeno vikao: Ako moja potvrda
Nije ispravna, dabogda ja umro kao Jevrejin!
Kunem se Tevratom - govorio je Jevrejin
Ako postupam nepoteno, neka budem musliman kao ti!
Ako nestane razuma sa zemljine povrine,
Niko nee misliti za sebe da je glupi neznalica.
***

Deset ljudi mogu jesti za jednim stolom, a dva psa ne mogu da

se sloe na istoj strvini. Pohlepnik je gladan da mu da cio svijet, a
skromni je sit i zadovoljan jednim hljebom. Mudri ljudi kau: Biti
bogat skromnou vrednije je nego bogatstvo u imetku.
Usko crijevo napuni se jednim obinim hljebom;
Sva zemaljska blaga ne mogu napuniti pohlepne oi.
***
Kada mu se zatvorio krug ivota, moj otac
Dade mi jedan savjet i umrije:
Strast - to je vatra, - uvaj se,
183

Ne raspaljuj sebi na tetu pakleni oganj!

Ti ne moe izdrati da gori u toj vatri;
Danas vodom strpljivosti ugasi ovaj oganj.
***
Ko god ne ini dobro kad je u mogunosti, kada padne u bijedu,
trpjee oskudicu i nematinu.
Nema nesrenijeg ovjeka od onog koji druge vrijea;
U dane nevolje niko mu nije prijatelj.
***
Sve to brzo doe, dugo ne traje.
Sluao sam da u krajevima istoka prave
etrdeset godina jednu porculansku zdjelu.
U Merdetu za dan naprave stotinu;
Nema sumnje, tebi je jasna njihova vrijednost.
***
Ptie, im izie iz jajeta, trai hranu;
Dijete nema pojma o razumu i rasuivanju.
Ono (ptie) to u asu postane ivo bie, nita ne postigne;
Ovo, (dijete) svojim sposobnostima sve nadmai.
Staklo moe nai svugdje, stoga nema veliku vrijednost;
Rubin se trudom dobiva, zbog toga je dragocjen.
***
Poslovi se rade strpljivou, a ko je brzoplet taj se kaje.
Vidio sam vlastitim oima u pustinji:
Onaj koji polako ide prestie one to su urili.
Brzi konj, kao vihor, umori se od tranja,
A goni kamila polagano a ustrajno koraa.
***
184

Neznalici nema nita bolje od utnje, ali kad bi on to znao, ne bi

bio neznalica.
Ako nema velike uenosti, bolje je
Da uva jezik iza zuba.
Jezik ovjeka otkriva i sramoti;
Prazan orah - stvar bez vrijednosti.
***
Neki glupak poduavao magarca;
Oko njega utroio mnogo truda.
Jedan mudrac mu ree: Neznalico, to se trudi,
U tom praznom poslu - boj se prekora zlih jezika!
ivotinja nee nauiti od tebe govor,
Naui se ti od ivotinje utnji.
***
Ko god ne razmilja kada odgovara,
esto su mu rijei netane.
Ili ukrasi rijei razumom kao ljudi,
ili sjedi i uti kao ivotinja.
***
Ko god raspravlja sa uenijim od sebe da bi ljudi doznali da je
on uen, oni e doznati da je neznalica.
Kada neko stariji od tebe pone govoriti
Ne prigovaraj, premda zna bolje od njega.
***
Ko god se drui s loima, nee dobra vidjeti.
Ako se aneo drui sa avolom,
Naui divljatvo, prevrtljivost i lukavstvo.
Od zlih ljudi nee se dobru nauiti;
Vuk nikoga ne ui krznarstvu.
185

***
Ne istrauj kod ljudi tajne poroke da bi njih osramotio, a sm
ostao bez povjerenja.
***
Ko god nauku stekne a po njoj ne radi, slii onome ko zemlju
obrauje a nita ne sije.
***
Iz tijela bez srca ne dolazi pobonost; ljuska bez jezgra - roba
bez vrijednosti.
***
Nije svako, ko je u prepirci dovitljiv, i u poslu poten.
Mnogo je lijepih stasova pod adorom;
A kad otkrije, pokae se prava baba.
***
Kada bi sve noi bile Kadr-no, onda Kadr-no ne bi imala
vrijednosti.
Kad bi svaki kamen bio badahanski rubin,
Vrijednost rubina i kamena bi se izravnala.
***
Nije svako, ko je po izgledu lijep, i po naravi fin. Sutina je u
srcu i nutrini, a ne na koi i vanjtini.
Po vanjskim znakovima ovjeka je mogue upoznati za dan,
Do kog stepena je stiglo njegovo znanje,
Ali u njegovu nutrinu ne budi siguran i ne varaj se,
186

Jer podla dua ne razotkriva se godinama.

***
Ko bitku bije s velikima, sm svoju krv prolijeva.
Ti sebe smatra velikim i vanim!
Pravo su kazali: razroki jedno gleda, dvoje vidi,
Uskoro e vidjeti razbijeno elo,
Ti koji se glavom udara s ovnom borbenim.
***
Boriti se golim rukama s lavom i odbijati ma akom - nije
posao pametnih ljudi.
Ne bori se i ne mjeri snagu sa razjarenim lavom;
Pred njegovim snanim apama stavi ruke pod pazuha!
***
Nejaki, koji se nadmee sa silnim, - on je pomonik dumaninu
u vlastitoj pogibiji.
Otkud mekucu i mazi takva snaga
Da se uputa u borbu s ratnicima?!
Nejaki, zbog neznanja, nadmee se
Sa ovjekom gvozdenih pesnica.
***
Ko god ne slua i ne prima savjet, sueno mu je da slua ukore.
Ako ti ne stie savjet u ui,
uti kada te budem prekoravao.
***
Neobdareni ljudi ne mogu da gledaju darovitog i uenog, isto
kao arijski psi lovakog kera. Oni laju, ali ne smiju prii blizu. Tako i

187

nitkov, koji se ne moe natjecati ni s kim svojim vrlinama, zbog svoje

podlosti i prljavosti druge ogovara.
Nemoni zavidnik upravo stoga klevee
to se boji da govori izravno u lice.
***
Kad ne bi bilo sile od stomaka, nikakva ptica ne bi pala u
lovaku zamku, a vjerovatno ni lovac ne bi postavljao zamku.
***
Mudraci jedu vrlo malo; bogomoljci do polusitosti; pobonjaci
samo da se odre u ivotu; mladi ljudi dok ne odnesu ispred njih
posudu; stari dok se ne oznoje, a dervii-isposnici jedu toliko da u
elucu ne ostane mjesta za disanje ni hrane na stolnjaku ni za koga.
Zarobljenik stomaka ne moe da spava dvije noi:
Jednu no - od tegoba u elucu, drugu no - od enje za jelom.
***
Savjetovati se sa enama je pogibeljno, a velikodunost prema
zloincima je grijeh.
Opratanje otrozubom tigru To je nasilje nad ovcama.
***
sebi.

Ko ne ubije neprijatelja koji je pred njim, on je neprijatelj sm

Kamen u ruci, a zmija na kamenu;
Glupo je ekati i odgaati.
***

188

Neki misle drugaije i kau: Bolje je razmisliti i priekati sa

kanjavanjem dumanina, jer ostaje mogunost izbora: moe se ubiti, a
moe se pomilovati. Ako se ubije bez razmiljanja, moe se dogoditi da
propadne dobro djelo, koje je nemogue ponovo uspostaviti.
Vrlo lako je ivoga usmrtiti;
Nemogue je ubijenog ponovo oiviti.
Znak pameti kod strijelca je strpljenje;
Jer strijela, izbaena iz luka, ne vraa se nazad.
***
Ueni, koji ima posla s neukim, ne treba oekivati potovanje
prema sebi; pa ako neznalica u raspravi nadvlada uenoga, nije nikakvo
udo, jer kamen moe da razbije biser.
Nije udno ako umukne slavuj
Zatvoren u krletku s vranom.
***
Ako odgojen ovjek trpi vrijeanje od prostaka,
Nek ne bude uvrijeen, bezvoljan i neraspoloen;
Ako obini kamen razbije zlatnu posudu,
Kamenu se vrijednost ne uveava, niti zlatu umanjuje.
***
Ne udi se obrazovanom koji u drutvu s neznalicama bude
prisiljen da zauti, jer buka i tutanj bubnja zaglui zvuk harfe, a zapah
bijelog luka ubija miris ambre.
Grlati neznalica dii se time
to je psovkama napao i svladao uenjaka.
On ne zna da se hidaska lijepa melodija
Ne uje od zaglune buke ratnog bubnja.
***
189

Dragulj ostaje na cijeni ako i padne u blato; praina ostaje

praina makar se digla do neba.
***
Darovitost bez odgoja je uzaludna, a obrazovanje bez darovitosti
je beskorisno. Pepeo ima visoko porijeklo, jer vatra je cjenjeniji
elemenat; pa kako pepeo sm po sebi nema vrijednosti, ravan je prahu.
Vrijednost eera nije u eernoj trski, to je njegovo vlastito svojstvo.
Poto je Kan'an po prirodi bezvrijedan,
To to se u njemu Vjerovjesnik rodio nije mu dalo vrijednost.
Uenost i umijee pokai ako ga ima, a ne dragulje;
Rua raste iz trnja, Ibrahim81 je roen od Azera.
***
Mous je ono to miris daje, a ne ono to attar hvali. Mudrac je
slian sanduiu attara: uti i pokazuje svoje vrijednosti, a neznalica je
slian bojnom bubnju: buan a unutra prazan.
O uenom koji se kree meu neukim
Pravedni ljudi su izrekli poslovicu:
On je kao ljepotica meu slijepcima,
Ili kao Kur'an u kui nevjernik.
***
Prijatelja koji se stie tokom ivota
Nije pametno uvrijediti u jednom asu.
Kamen kroz niz godina postaje rubin;
Pazi da ga ne razbije u jednom asu kamenom.
***

Ibrahim - vjerovjesnik, daleki predak vjerovjesnika Muhammeda (. Sami:

Kamus al-alam, I, str, 528). Njegov otac Azer bio je i idolopoklonik i bavio se
izradom kipova (. Sami: Kamus alalam, I, str. 178).
81

190

Razum u rukama strasti zarobljen je kao mukarac mekuac u

rukama ene svaalice.
Vrata radosti zatvorena su na onoj kui
Iz koje dopiru krikovi ene svaalice.

Razum bez snage - to je lukavstvo i podmuklost, a snaga bez

razuma je varvarstvo i bezumlje. Neophodni su zdrav razum, mudrost i
pamet, a potom vlast. Jer, vlast i mo neznalice - to je oruje za borbu
protiv Gospodara.
***
Dareljiv ovjek, koji troi i drugima dijeli, bolji je od
pobonjaka koji posti a imetak sakuplja i ostavlja. Ko se ustee od
dozvoljenog uivanja da bi se dopao ljudima, taj je iz halala upao u
haram.
Pobonjak koji nije odabrao osamu radi Boga
Nesrenik je; ta moe da vidi u tamnom ogledalu?
***
Malo pomalo, postaje mnogo; kap po kap, nastaje potok. To
znai: oni koji nemaju snage u rukama sabiru sitno kamenje da bi u
zgodnoj prilici razbili glavu tiraninu.
Kap po kap - eto rijeke!
Rijeka u rijeku kad se slije - eto mora!
Malo i jo malo - eto mnogo!
Zrno po zrno - pun ambar.
***

191

Ueni ne smije da prolazi mirno pokraj gluposti obinog svijeta,

jer to donosi tetu i njemu i njima: uenjaku se smanjuje potovanje, a
kod njih se uvruje neznanje i prostota.
Kada s prostakom razgovara ljubazno i njeno,
Poveava se njegova oholost i nadmenost.
***
Grijeenje, od koga god poticalo, zazorno je i za osudu, a jo je
gore ako potie od uenih, jer znanje je oruje protiv ejtana, pa kada
naoruan ovjek padne u ropstvo, za njega je vea sramota.
Obian ovjek, neuk i nesretan u ivotu,
Bolji je od uenog, a nemoralnog.
Jer on je skrenuo s puta zbog sljepoe,
A ueni ima oba oka, a pao u provaliju.
***
Ljudski ivot je u vlasti jednog trena, a ovaj svijet je bitisanje
izmeu dva nepostojanja. Oni koji vjeru prodaju za ovaj svijet su
magarci. Jusufa prodaju, a ta mogu da kupe?82
Nisam li vam naredio, o sinovi Ademovi, da ne oboavate
ejtana!83
Po zahtjevu dumanina prekrio si zadatu rije, prijatelju!
Pogledaj s kim si prijateljstvo prekinuo, a s kim si se povezao!
***

Aluzija na sluaj koji se desio s vjerovjesnikom Jusufom, koga su braa iz

zavisti bacila u bunar, a trgovci ga nali i prodali. Ovaj se dogaaj iznosi u Kur'anu u
suri Jusuf.
83
Kur'an, sura Jasin, ajet 60.
82

192

ejtan se ne pokazuje pobonim ljudima, a ni sultan - propalim

trgovcima.
Ne daji zajam onome ko ne obavlja namaz
Makar mu bila usta otvorena od neimatine.
Taj ko ne ispunjava obavezu prema Bogu,
Ne brine se ni za dug prema tebi.
***
Toga, iji hljeb ne jedu dok je iv, kad umre, ime mu ne
spominju.
Ukus groa zna siromana udovica, a ne vlasnik vinograda.
Jusuf-i Saddik84 - Bog ga spasio - u vrijeme sunih godina u
Egiptu nije se najedao da ne bi zaboravio na gladne i siromane.
Taj ko ivi u miru i blagostanju,
Kako moe znati kako je gladnome?!
Stanje siromaha znade onaj
Ko je i sm u ivotu bio siromah.
O ti, to jae na trkaem konju, pogledaj
Magarca natovarenog trnjem, zaglibljenog u ilovai.
Ne trai vatre u domu siromanog susjeda;
Jer to prolazi kroz njegov dimnjak - to su uzdasi srca!
***
U sunoj i nerodnoj godini ne pitaj iznemoglog siromaha kako je
i kako ivi ako nisi stavio lijek na njegovu ranu i neto novaca pred
njega.

Jusuf-i Siddik (Jusuf Iskreni) - aluzija na vjerovjesnika (pejgambera)

Jusufa, iji su preci (Jakub, Ishak i Ibrahim) takoer bili vjerovjesnici. Roen je 1745.
godine prije vjerovjesnika Isaa (Isusa) u gradu Harranu (danas selo u Libanu, 35 km
juno od Urfe). Jedna kur'anska sura govori o njegovom ivotu i pejgamberskoj misiji
(. Sami: Kamus al-alam, VI, str. 4814).
84

193

Kad vidi magarca pod tovarom zaglibljenog u ilovai,

ali ga srcem, ali mu ne prilazi blizu.
Ali ako si se primakao i upitao kako je zaglibio,
Pripremi se i kako dolikuje pravim ljudima, vuci za rep.
***
Dvije stvari ne moe zdrav razum prihvatiti: da neko moe
pojesti vie nego je bogomdano i umrijeti prije odredenog roka.
Sudbina se ne moe izmijeniti ni uz hiljade vapaja,
Proklinjanjem i jadanjem ma iz ijih usta.
Melek zaduen da ravna riznicama vjetrova Zar on da ali to se ugasi svijea neke starice?
***
Ej ti koji tumara i trai nasuni hljeb, stani malo, dobie
svoje, a ti koga smrt trai, ne bjei, nee ivot spasiti.
Trudio se ti ili ne, traei opskrbu,
Gospodar Uzvieni dae ti tvoj dio.
Kada bi se bacio u usta lavu ili tigru,
Nee te prodrijeti, osim kad ti doe smrtni as.
***
Ruka nee dosegnuti i dobaviti ono to nije odreeno, a to je
sueno, dohvatie - gdje god se nalazilo.
Jesi sluao s koliko muka je Aleksandar
doao do tamnog vilajeta
Ali vodu ivota ispio je onaj kome je bilo sueno.85
***
Aluzija na legendarnu linost Hizira, za kojeg se vjeruje da je ispio vodu
ivota i postao besmrtan (S. K. Karaaliolu: Ansiklopedik Edebiyat Szl, str. 307).
85

194

Ribolovac tanke nafake ne moe uloviti ribu u Tigrisu;

A riba bez smrtnog asa ne umire ni na suhu.
Bijedni gramzljivac tumara po cijelom svijetu;
On tri za nafakom, a smrt za njim.
***
Bogata razvratnik - to je pozlaeni grumen suhe prljavtine, a
poteni siromah - to je ljepotan blatom zaprljan. Ovaj je slian
Musaovom zakrpljenom ogrtau, a onaj faraonovoj bradi ukraenoj
dragocjenostima.
***
Bijeda potenih siromaha okrenuta je licem prema srei i radosti,
a udobnost nevaljalca okrenuta je strmoglavce.
Onog ko ima visok poloaj i bogatstvo,
A nee da razumije sudbinu bijednika,
Upozori da nikakvo bogatstvo ni poloaj
Nee nai u zagrobnom ivotu.
***
Zavidnik je krtac na Bojim darovima i nevinog ovjeka smatra
neprijateljem.
Vidio sam jednog glupog, ogranienog ovjeka,
Koji je ogovarao jednog dostojanstvenika.
Rekoh mu: Gospodine, ako si ti nesretan,
ta su tome krivi oni to su sretni?
Nikada ne eli nesreu zavidniku,
Jer taj nesretnik je ve u nesrei.
Kakva je potreba da si s njim u neprijateljstvu
Jer njega i tako progoni zavist-neprijatelj.
***

195

Uenik bez marljivosti isto je kao zaljubljenik bez novaca;

putnik bez znanja je kao ptica bez krila; ueni koji znanje ne
primjenjuje, on je kao drvo bez ploda; pobonjak bez znanja je kao kua
bez vrata.
***
Svrha objavljivanja Kur'ana je da bi ljudi stekli dobru narav i
ponaanje, a ne radi itanja bez razumijevanja napisanih poglavlja.
***
Obini pobonjak - to je pjeak koji je prevalio put; lijen
uenjak - to je konjanik koji je zaspao na konju.
***
Grijenik koji digne ruke u pokajanju bolji je od pobonjaka koji
se uzoholio.
***
Blagi i saosjeajni vojni komandant
Bolji je od uenjaka koji ljude vrijea.
***
Pitali nekog ovjeka: emu slii uenjak koji po znanju ne
radi? On odgovori: Peli bez meda.
Kai ljutoj osici, koja aokom ubada:
Kada ve ne daje med, nemoj ubadati!
***
ovjek bez velikodunosti - to je ena, a pohlepni bogomoljac to je drumski razbojnik.
O ti, koji si obukao ubijeljenu odjeu licemjerstva
196

Radi miljenja ljudi, a svjedodba ti crna!

Ne treba ruke pruati za ovosvjetskim dobrima
Pa bili ti rukavi dugaki ili kratki.
***
enja dvojice iz srca ne izlazi, i noge im nee izai iz ilovae
aljenja i kajanja: trgovca iji se brod razbio i nasljednika koji se s
derviima udruio.
Derviima e biti dozvoljena i tvoja krv
Ako im ne razdijeli svoje dobro.
Ili se nemoj druiti s Plavokouljaima,
Ili digni ruke od svog doma i dobra.
Ili se ne drui sa goniima slonova,
Ili trai sebi kuu podesnu i za slonove.
***
Premda je od cara darovani ogrta dragocjen, jo je dragocjenija
svoja torba i iznoeno odijelo. Gozbe uglednika su ukusne, ali su mrve
iz svoje torbe jo slae.
Sire i praziluk dobijeni trudom vlastitih ruku
Bolji su nego hljeb i peena janjetina seoskog starjeine.
***
Protivi se razumnom postupku i ne slae se sa miljenjem
mudrih nasumce uzimati lijek i ii na nepoznat put, sam, bez karavana.
***

197

Pitali imama-murida Muhammeda Gazalija86 - da mu se Bog

smiluje: Na koji nain si u naukama dospio do takvog stepena? On
odgovori: Tako to se nisam stidio da pitam ono to nisam znao.
Nada u ozdravijenje, saglasno s razumom, nastaje onda,
Kada puls pokae lijeniku-specijalisti.
Pitaj to god ne zna, jer ponienje od pitanja
Pokazae ti put ka vrhuncu uenosti i mudrosti.
***
Ne uri da pita za ono to si uvjeren da e na ovaj ili onaj
nain saznati, jer to moe da teti ugledu.
Kad je Lukman vidio da u rukama
Davuda eljezo nekim udom smekava kao vosak,
Nije ga upitao: Kako to ini?, jer je znao
Da e i bez pitanja njemu poznato postati.
***
Jedno od neophodnih pravila druenja je i to: Ili gradi sebi kuu,
ili se prilagodi kuevlasniku.
Razgovor prilagodi prirodi sluaoca
Ako eli da ti bude naklonjen.
Svaki pametni, ako se drui sa Mednunom,
Treba da spominje samo Lejlu.87
***

Muhammed al-Gazali (1058-1111) - veliki islamski filozof. Roen u gradu

Tusu. Najpoznatije njegovo djelo je Ihy al-'Ulm (Oivljavanje nauka) (S. K.
Karaaliolu: Ansiklopedik Edebiyat Szl, str. 255).
87
Mednun i Lejla - legendarni zaljubljeni par ija je platonska ljubav postala
motivom mnogih pjesnika i prozaista Istoka. Prema predanju, ivjeli su u drugom
stoljeu po Hidri, za vladavine dinastije Omejjevia.
86

198

Ko god se drui s nevaljalcem, makar njegova runa narav i ne

imala uticaja na njega, bie osumnjien za nevaljalstvo. Ako poe u
razvaline da klanja namaz, pripisae mu se da je iao da pije vino.
Ti sm sebi zapisuje neznanje
Jer si izabrao drutvo neznalica.
Zamolio sam od mudraca jedan savjet;
Rekoe mi: Ne drui se s neukim!
Jer da si najueniji, postae magarac,
A ako si neuk, postae jo glupiji.
***
Blagost kamile, kao to je poznato, tolika je da, ako bi je dijete
uzelo za povodac i vodilo sto fersanga, ne bi pokazala neposlunost.
Ali, ako naie na opasnu provaliju, gdje bi mogla stradati, i ako dijete iz
neznanja poe tamo, tada istrgne povodac iz njegovih ruku i vie mu se
ne pokorava. Jer kada je potrebna grubost, blagost je pokudna. Kau:
Blagou dumanin ne postaje prijatelj, nego mu se samo poveava
gramzljivost.
Ko prema tebi blago postupa, budi mu prah pod nogama!
Ali ako se bude tukao s tobom, napuni mu oi prahom.
Ne govori blago sa neotesancem;
Jer ono to je rom izgrieno, ne isti se mekom turpijom.
***
Ko god se uplie u razgovor drugih da bi oni saznali stepen
njegove uenosti, oni tako doznaju dubinu njegova neznanja.
Pametan ovjek ne daje odgovor
Sve dok mu se ne obrate pitanjem.
Iako je sutina njegovih rijei istinita,
Njegove tvrdnje smatrae se praznim govorom.
***

199

Imao sam jednu ranu ispod odijela i moj ejh - Bog mu se

smilovao - raspitivao se svaki dan kako je rana, a nije pitao gdje je. Ja
sam shvatio da on to namjerno izbjegava, jer, po pravilima pristojnosti,
nije red spominjati sve dijelove tijela, a i mudri ljudi su govorili: Ko ne
mjeri svoje rijei, od odgovora trpi uvrede.
Dok nisi siguran da je tvoja rije prava istina,
Ne smije otvarati usta da odgovara.
Ako kae istinu i stoga padne u okove,
To je bolje nego da te la izbavi iz okova.
***
La je slina udarcu koji ostavlja trag: ako rana zaraste, ostaje
oiljak. Tako i brada Jusufova - neka je Boiji spas nad njim - kada su
nazvani laljivcima, nestalo je povjerenja u njihove istinite rijei. Rekao
im je otac: U vaim duama je ponikla zla misao, a ja se neu
jadati...88
Onaj ko je navikao govoriti istinu,
Ako napravi greku, oprata mu se;
Ako se neko prouo po lanim rijeima,
Ne vjeruju mu ni kada istinu govori.
***
Najuglednije stvorenje po vanjskom izgledu je ovjek, a najnie
pas; ali mudraci jednoduno misle da je zahvalni pas bolji od
nezahvalna ovjeka.
Pas ne zaboravlja nikada komad hljeba
Makar ga sto puta udario kamenom.
Ako nitkova cio ivot mazi,
Zbog male uvrede zametnue svau.
***
88

Kur'an, sura Jusuf, ajet 18.

200

Ko ugada svojim prohtjevima i strastima, od njega ne potie

ovjeno djelo, a ko je lien ljudskosti, nije dostojan da upravlja
drugima.
Ne ali vola koji je prodrljiv,
Jer ko je prodrljiv, on je i pospanko.
Zar ti treba ugojenost kao u vola?
Zar e kao magarac podnositi ljudski teret?
***
U Indilu se kae: O sine Ademov! Ako ti dam bogatstvo, bie
obuzet njime i zaboravie na mene; ako te uinim siromanim sjedie
potiten. Tako, kako e nai ugodnost spominjanja moga imena i hitati
da mi se klanja!?
Kad si u blagostanju, ti si ohol i zaboravan,
A kada si u bijedi, tuan si i potiten.
Pa kada je takvo tvoje stanje, sad veselje, sad tuga,
Ne znam kad e biti zabavljen Bogom, a ne sobom.
***
Neumitna Boja volja nekoga skida s carskog prijestolja, a
drugoga sauva u utrobi ribe.
Srean je onaj ko se ne odvaja od spomena Tvog imena
Makar se nalazio u utrobi kita, poput Junusa.
***
Ako On isue ma gnjeva, i vjerovjesnik i bogougodnik
sklanjae glavu. Ako pak baci pogled milosti, stigne i zle i dobre.
Ako se On na Dan proivljenja obrati s gnjevom,
Ni vjerovjesnicima nee biti isprike.
Digni zastor s lica milosti,
To je i grijenicima nada za oprost.

201

***
Ko kroz odgoj na ovom svijetu ne poe pravim putem, taj se
podvrgava patnjama na buduem svijetu: Mi im damo da iskuse blau
kaznu, prije one najvee89
Moni najprije savjetuje rijeima, a onda okovima;
Ako ne slua savjete, onda okove stavljajte.
***
Sretni uzimaju savjete iz postupaka prethodnika prije nego to
njihovi nasljednici budu uzimali primjere iz njihovih postupaka.
Kradljivci nee povui ruke od krae dok ih drugi ne sprijee.
Ptica ne prilazi blizu zrnu
Kada vidi drugu pticu u zamci.
Uzmi pouku iz nevolja drugih,
Da drugi ne uzimaju pouke iz tvojih.
***
Kako moe sluati savjete onaj ije je uho htijenja stvoreno
nagluhim, a kako moe da ne ide taj koga ue sree svojom silom vue!
Tamna no za Boje prijatelje,
Svijetla je kao bijeli dan.
Srea se ne postie snagom miica
Ako je ne daruje Onaj koji sve daje.
Kome da se alim na Tebe, jer nema drugog suca,
I nema moi iznad Tvoje moi?
Onog koga Ti vodi, niko ne moe zavesti;
Koga Ti ostavi da luta, niko ne moe uputiti!
***

89

Kur'an, sura as-Sadda, ajet 21.

202

zavri.

Siromah sretne budunosti bolji je od cara koji nesretno ivot

Tuga poslije koje dolazi tvoje radovanje
Bolja je od radosti poslije koje e tugovati.
***

Blagodat pada s neba na zemlju, a sa zemlje prema nebu die se

praina. Iz svake posude izbija ono to je u njoj.
Ako ti moja narav izgleda nedolina,
Ne putaj iz ruku svoju dobru narav.
***
Uzvieni Bog mane vidi i pokriva; zao susjed ne vidi, a vie i
razotkriva.
Da ljudi, nedajboe, znaju i vide ono nevidljivo,
Niko ne bi ivio u miru od drugih.
***
Zlato se dobiva kopanjem minerala iz rudnika, a iz ruku krtice otkidanjem od njegova ivota.
Gramzljivci ne troe, nego cicijae,
Govore: Nada je bolja nego potroeno!
Jednog dana vidjee kako je na radost dumanina
Zlato ostalo, a prezreni krtac mrtav.
***
Ko ne oprata svojim potinjenim taj se podvrgava nasilju jaih.
Ne moe svaka miica koja posjeduje snagu
Kriti ruke slabim ljudima.
Ne nanosi rane srcima slabih,
Jer e se sm nai pod silom monoga.
203

***
Pametan izbjegne kada vidi kakvu prepirku, a gdje vidi mir, tu
sidro baca; jer u prvom sluaju - to je traenje spasa na obali, a u ovom
drugom - srea nadohvat ruke.
***
Igrau-kockaru potrebne tri estice, a on izvukao tri jedinice.
Panjak je hiljadu puta bolji od mejdana,
Ali konj ne upravlja uzdama.
***
Neki dervi u vrijeme molitve, u osami, obraao se Bogu:
Smiluj se, Boe, zlikovcima, jer prema dobrima si milostiv: stvorio si
ih dobrim.
***
Prvi ovjek koji je izradio vez na odjei i stavlo prsten na ruku
bio je Demid90. Upitali su ga: Zato si sve ukrase stavio na lijevu
stranu, a prvenstvo pripada desnoj? On odgovori: Desnoj je ukras to
to je desna, i to je dovoljno.
Feridun ree kineskim umjetnicima
Da izvezu ovakav tekst na njegovom atoru:
O pametni, dobro postupaj s loim,
Jer dobri su sami dostojanstveni i sretni!
***

Demid - legendarni perzijski vladar iz dinastije Pitdadijan. On je

historijska linost, ali o njemu krue i mnoge prie koje spadaju u domen legendi
(Vie: . Sami: Kamus al-alam, III, str. 1834-35).
90

204

Pitali nekog mudraca: Pored tolikih prednosti koje ima desna

ruka, zato se prsten nosi na lijevoj? On odgovori: Zar ne zna da oni
koji imaju dobra svojstva, bivaju loe sree i prikraeni.
Onaj ko je stvorio sreu i nasuni hljeb
Daruje ili vrline ili sreu.
***
Savjete davati carevima prilii onome ko se ne boji izgubiti
glavu i ko ne oekuje zlato.
Istinskom vjerniku, bilo da mu sipa zlato pred noge,
Bilo da mu stavi indijski ma na glavu, svejedno je.
On se nikoga ne plai i ni od koga nita ne oekuje;
U tome, samo u tome, sastoji se temelj vjere u jedinog Boga.
***
Car postoji radi suzbijanja zulumara, gradonaelnik radi
razbojnika, a kadija izlazi nakraj sa depokradicama. Nikada dvojica
koji se spore, a pokorni su Bogu, ne idu pred kadiju.
Kad pouzdano zna da mora dati neije pravo,
Bolje daj milom nego silom i uz grdnju.
Ko ne plaa hara dobrovoljno,
Naplate mu silom i uz sudske trokove.
***
Kod svih ljudi gorina u ustima nastaje od kiseline, samo kod
kadija nastaje od slatka.
Kad kadija kao mito pojede pet krastavaca,
Presudi u tvoju korist deset vrtova lubenica.
***
ta da ini stara bludnica kada se ne kaje za grijehe, a ef
policije penzionisan i nema moi da kanjava?
205

Mladi, koji se povue u ugao od strasti,

junak je na Bojem putu,
A starac sm ne moe ni ustati iz ugla.
Mladi treba biti jak da bi se suzdrao od strasti;
Kod starca iznemogloga ona se i ne javlja.
***
Pitali nekog mudraca: Allah, Veliki i Uzvieni, stvorio je
mnogo plodonosnih drveta. Zato niti jedno od njih nije nazvano 'azad'
osim empresa, koji i nema ploda? Bi li kazao kakva je mudrost u
tome? On odgovori: Za svako drvo postoje odreeni uvjeti i vrijeme
kada daje plod, lista i zeleni, a kad nema tih uvjeta, ono vehne. Kod
empresa nita od toga nema; on je vazda svje, a to i jeste osobina
'slobodnih' (od zemaljskih uivanja).
Ne vei se srcem za ono toje prolazno, jer e Tigrls
Tei jo dugo kroz Bagdad i poslije halifa.
Ako ima mogunosti, budi dareIjiv kao palma;
Ako nema mogunosti, budi slobodan kao empres.
***
Dvojica umiru i sa sobom odnose tugu: prvi je onaj to je imao a
nije troio, a drugi - to je znao a nije po tome radio.
Svako ko vidi obrazovanog krticu
Rado iznosi njegove mane.
Dareljivi, ako ima dvjesta grijeha
Dareljivost skriva njegove grijehe.
***
Zavri se knjiga ulistan, Allah mi je pomogao u tome! Uz
pomo Stvoritelja - neka je slavljeno ime Njegovo - nije bilo
pozajmljivano, kao to je obiaj kod pisaca, nikakvih stihova
prethodnika radi ukraavanja ovog zbornika.

206

Iskrpiti i popraviti svoj stari ogrta

Bolje je nego traiti na posudbu tui.
Sadijeve rijei veim dijelom aljive su i zabavne, i zbog toga
kratkovidi pruaju jezike uvrede i ogovaranja govorei da, toboe, nije
posao pametnih beskorisno zamarati mozak i uzaludno gutati dim
svjetiljke (itajui ovu knjigu). Meutim, neka ne ostane skriveno od
pogleda ljudi istoga srca, kojima je i upuen ovaj govor, da je na nit
prekrasnoga teksta nanizan biser ljekovitih savjeta, a gorki lijek savjeta
pomijean je i pripremljen s medom fine ale, da ne bi oni zbog svoje
gorke prirode ostali bez sree lijepog prijema.
Mi smo pruili korisne savjete
I na to utroili dosta vremena.
Ako ne bude po ukusu za neije ui,
Zna se: Dunost poslanika je samo predati objavu.
O ti, koji gleda u ovu knjigu, moli milost od Allaha,
Za pisca knjige i trai oprost grijeha njegovih;
Za sebe uzmi sve to nae dobroga u njoj,
A zatim se pomoli Bogu i za prepisivaa.

207

RJENIK MANJE POZNATIH RIJEI

abdest

- obavezno obredno pranje pred namaz, molitvu

kod muslimana

ajet

- kur'anska reenica

Alijev ma

aluzija na ma etvrtog halife, zeta

vjerovjesnika Muhammeda, Alija, koji je po
svom junatvu postao legenda, a i njegov ma,
koji je nosio naziv Zulfikkar, uao je u
legendu. (Nema junaka nad Alijem, nema
maa nad Zulfikkarom.)

ambra i amber - a) crna miriljava materija, koja se vadi iz

crijevnih lijezda jedne vrste kita;
b) smolasta ili polutena mirisna izluevina iz
tropskog amber drveta
atabeg

- a) vaspita sultanskog prijestolonasljednika;

b) titula emira kojima je bio povjeravan odgoj
seldukih prineva, a dodjeljivana im je na
upravu i neka provincija u kojoj su vremenom
postajali samostalni vlastodrci, naroito u VI i
VII stoljeu Hidre (XII i XIII st. n. e.)

attar

- travar, prodava mirisa i ljekovitog bilja

azad

- slobodan, neovisan

bab

- dosl. vrata; u knjizi: poglavlje

barbat

- vrsta ianog instrumenta na Istoku

bezzaz

- trgovac tkaninama

au

- (janjiarski) podoficir
208

irak

- svijenjak

ufte

- vrsta jela od sjecanog mesa

usela

- uinjena govea koa

defterdar

dervi

- povuen, poboan ovjek; pripadnik nekog

dervikog reda u kojem njegovi pripadnici
iskazuju pobonost posebnom vrstom obreda

dirhem
(drahma)

najvii finansijski inovnik

Carstva ili jedne pokrajine

Osmanskog

- zlatni novac

divan

- ovdje; vezirsko ili carsko vijee; skuptina,

savjet; dravno vijee

dova

- neobavezna molitva Bogu, blagoslov (za

nekoga)

Delalijski
kalendar

din

- demon, duh (dobar ili zao)

emir

- prvak; voa; vladar

ezan

- poziv na namaz

fakih

- pravni uenjak, poznavalac eriata

ferra

- sluga, uvar i ista (obino damije)

(Takvim-i delali) - sunani perzijski

kalendar, koji je, ispravivi stari kalendar,
uspostavio
poznati
perzijski
naunik
(matematiar, astronom, filozof, pjesnik) Omer
Hajjam Nisaburi (ivio u XI i XII stoljeu,
umro 527. (1132.) godine), po nareenju
seldukog sultana Delaluddina Melik-aha
1074. g. Poznat je kao Delalijski kalendar.

209

farsang
(ar. farsah )

- mjera za razdaljinu (iznosi oko 5 km)

ferzin

- kraljica u igri ah

fetha i damma - oznake za vokale u arapskom jeziku

fetva
fitra ili
zekati fitr

- miljenje koje, o nekom pitanju, izdaje muftija

- zakonom odreeno davanje, koje se daje
siromanim muslimanima tokom mjeseca
ramazana, u iznosu kojim se moe prehraniti
za jedan dan

gulistan

- ruinjak

hadis

- Muhammedove a.s. izreke, usmena tradicija od

Muhammeda a.s.; hadis je uz Kur'an glavni
vjerski i pravni izvor islama

halal

- ono to je eriatom doputeno

halifa

- dosl. zastupnik, zamjenik, nasljednik; vladar

muslimana svijeta ili jednog njegovog dijela

hanikah

- tekija s internatom za dervie

hara

- vrsta linog poreza koji se ubirao od mukarca

nemuslimana u Osmanskoj Carevini, jer nisu
bili obavezni sluiti vojsku, a uivali su linu i
imovinsku sigurnost

haram

- ono to nije eriatom doputeno

harem

- ovdje: dvorite damije

haa

- ukraeni prekriva sedla i sapi konja (ili druge

jahae ivotinje)

210

hatib

- propovjednik koji ui u damiji hutbu; imam

koji predvodi vjernike u zajednikom namazu
petkom i Bajramom

hikaja

- pria, pripovijest, anegdota

hirka

- haljetak (obino derviki)

huma

- bajoslovna ptica koja donosi sreu; srea (u

prenesenom znaenju), dobitak, uspjeh;
(Feniks kod starih Grka)

ibadet

- bogosluenje, molitv

ibrik

- vrsta posude za vodu

iddet

- eriatom odreeno vrijeme u kojem razvedena

ena ili udovica ne moe stupiti u novi brak

Ihvanus-safa

- vjerni, prisni prijatelji, iijska vjersko-politika

organizacija nastala u X stoljeu

imam

- pravni uenjak; predvodnik u skupnom

namazu u dematu

Indil

- Evanelje; po islamskom vjerovanju, jedna od

etiri Boije knjige - objave (Tevrat - Tora;
Zebur - Psalmi Davidovi; Indil - Evandelje i
Kur'an)

jordam

- oholost, ponositost, umiljenost, nadmenost

Kaba

- hram u Meki u Arabiji; prema Kur'anu,

sagradili su ga vjerovjesnici Ibrahim
(Abraham) i sin mu Ismail. To je mjesto
hodoaa muslimana, kao i mjesto prema
kome se muslimani okreu prilikom obavljanja
namaza

kadija

- erijatski sudac

Kadr-no

- 27. no ramazana u kojoj je poela objava

Kur'ana vjerovjesniku Muhammedu
211

kaftan
kan'anski
bunar

kanifas
kanafas

- ovdje: dervika gruba odjea

- aluzija na priu, koju i Kur'an iznosi, o
vjerovjesniku Jusufu sinu Jakubovu koga su
braa iz zavisti bacila u bunar, jer ga je otac
najvie volio. To se zbilo u pokrajini Kan'an.
Izbavili su ga karavanski trgovci.
- reetkasta tkanina od pamuka ili lana, juta

kasida

- najea pjesnika forma u orijentalnoj poeziji.

U stvari, to je proireni gazel. Sastoji se
najmanje od petnaest, a najvie od 99 bejtova
(distiha); pjesma kojom se hvali, kudi,
proslavlja ili oplakuje

Kerub

- arhaneo Kerub(in)

kubbe

- kupola

Kibla

- strana kuda se muslimani okreu u namazu,

prema Kabi u Meki

La havle

lazur

- lazurit; svijetlo siva boja

menn

- zapreminska mjera za tekuine i itarice;

teina joj varira, zavisno od mjesta, do osam
oka (nova oka - kilogram)

mejdan

- poprite, borilite

minber

- propovjedaonica u damiji

mous
(Moschus
moschiferus)

fraza kojom se izraava uenje,

preneraenost; dosl. Mo i snaga pripadaju
Bogu (La havle ve la kuvvete illa billah)

- ivotinja srodna jelenu, malog rasta, bez

rogova; iz lijezde na trbuhu mujak lui
212

mirisavu tvar, koja se osuena koristi u

kozmetici
muhur

- peat

mujezin

- poziva na namaz (obino s munare)

murid

- sljedbenik nekog ejha (pira, duhovnog voe

nekog dervikog tarikata)

murid

- ejh; uitelj; voa

usavravanja dervia

muhtesib

- ef policije

nafaka

- sredstva za ivot

nafile

- dobrovoljni namaz

namaz

- muslimanska molitva; ima pet dnevnih

obaveznih namaza kao i duma namaz koji
se klanja petkom u damiji; postoje i
neobavezni, dobrovoljni namazi

nedim

- ueni i duhoviti vladarev intimus koji mu je

pravio drutvo naroito u slobodnom vremenu,
pri jelu, lovu i sl.

palankin

- zatvorena nosiljka, tahtarevan

peiz

- sitni novac; gro

pir

- starjeina dervia, ejh

rekat

- naklon u namazu

ruta

- vrsta pitomog mirisnog cvijea

sahtijan

- fino uinjena kozja koa

samum

- vrui vjetar koji pue iznad predjela sjeverne

Afrike i Arabije

seis

- konjuar

na putu

moralnog

213

sjera

Sodoma
(Sodoma i
Gomora)
sufija

- masna tvar na ovijoj jo neopranoj vuni;

zgruano mlijeko krave ili ovce, koze i dr.
(prije oteljaja ili neposredno iza oteljaja)

- naselja na obali dananjeg Mrtvog mora koja

su zbog razvrata kanjena unitenjem
- dervi; pripadnik nekog dervikog tarikata
(reda); obino nosi grubu odjeu kao simbol
odricanja od ovosvjetskih uivanja; esto
boravi u hanikahu (tekiji) radi pobonosti

adrvan
(perz. adrevan) - vodoskok
tesavvuf

tespih
(ar. tesbih)

- islamski misticizam; u tesavvufu se polazi od

nekih sutinskih mjesta koja neposredno
upuuju na njegovo ezoterino znaenje
- brojanica kod muslimana

Tevrat

- Tora, jedna od etiri Boje objave. Objavljena

je vjerovjesniku Musau (Mojsiju)

urdibihit

vezir

- ministar, lan carskog divana; titula koja se u

XVIII st. davala mnogim valijama pokrajina

zalim

- silnik, zulumar

zekat

- zeat, obavezni godinji vjerski porez u korist

siromaha; iznosi 2,5% od cjelokupne gotovine,
dragocjenosti, trgovake robe i nekih drugih
pokretnosti koji se nalaze u vlasnitvu nekog
muslimana u trajanju preko godinu dana

drugi mjesec iranske sunane

odgovara 21. aprila - 21 maja

godine;

214

zikr

- spominjanje Boijeg imena; neobavezna

molitva; zajedniko derviko uenje u slavu
Boga

zulum

- nasilje, nepravda

zulumar

- nasilnik, silnik

215

Izdava
Gazi Husrev-begova biblioteka i
Izdavaka djelatnost EL -KALEM
Za izdavaa
Mustafa Jahi i Muhamed Mrahorovi
Recenzenti
Dr Lamija Hadiosmanovi i
Dr Emina Memija
Lektor
Demaludin Lati
Tehniki urednik i korektor
Mr Lejla Gazi
Tira
5000 primjeraka
tampa
UPI - RO Grafopak OOUR tamparija Graanica

216