Opasna igra
()
About this ebook
Branislav Nušić
Branislav Nusic (1864-1938) bio je srpski knjizevnik, zacetnik retorike u Srbiji, novinar, diplomata, a dao je i vazan doprinos razvoju srpske fotografije. Najpoznatiji je po svojim komedijama. Za redovnog clana Srpske kraljevske akademije izabran je 1933. godine. Na dan njegove smrti zgrada Narodnog pozorista u Beogradu bila je uvijena u crno platno. Njegovi komadi redovno se nalaze na repertoarima srpskih pozorista, a mnogi su i vise puta adaptirani u bioskopske i televizijske filmove i serije.
Read more from Branislav Nušić
Ujež Rating: 5 out of 5 stars5/5Iza božjih leđa Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSvinja Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsListići Rating: 0 out of 5 stars0 ratings1915.: Tragedija jednog naroda Rating: 3 out of 5 stars3/5Sumnjivo lice Rating: 5 out of 5 stars5/5Hajduci Rating: 4 out of 5 stars4/5Pokojnik Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVlast Rating: 5 out of 5 stars5/5Beograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsProtekcija Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNarodni poslanik Rating: 4 out of 5 stars4/5Male priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVečnost Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsObičan čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsAutobiografija Rating: 5 out of 5 stars5/5Ne očajavajte nikad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTako je moralo biti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMister Dolar Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGospođa ministarka Rating: 4 out of 5 stars4/5Knjiga druga Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsNahod Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsS Kosova na sinje more Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsRamazanske večeri Rating: 5 out of 5 stars5/5Put oko sveta Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsBen Akiba Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsŽena bez srca Rating: 4 out of 5 stars4/5Ožalošćena porodica Rating: 3 out of 5 stars3/5
Related to Opasna igra
Related ebooks
Pripovetke jednog kaplara Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsDr Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMale priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPokojnik Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSvet Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsObičan čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKnjiga druga Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVečnost Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsTako je moralo biti Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPripovetke Rating: 4 out of 5 stars4/5Žena bez srca Rating: 4 out of 5 stars4/5Tomaida Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsKaplar Miloje Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPut oko sveta Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsPučina Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsHajduci Rating: 4 out of 5 stars4/5Beograd nekad i sad Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsSabrana dela 2 Rating: 1 out of 5 stars1/5Ostrvo Rating: 5 out of 5 stars5/5Nevidljivi čovek Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLjubavna pisma Guglu Rating: 4 out of 5 stars4/5Bez daha Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMis Harijet i druge priče Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsMister Dolar Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsGorski car Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsLjuBavljenje rečima Rating: 0 out of 5 stars0 ratingsVlast Rating: 5 out of 5 stars5/5Bogorodičina crkva u Parizu Rating: 5 out of 5 stars5/5Bez dlake na jeziku Rating: 4 out of 5 stars4/5Tamni cvet Rating: 0 out of 5 stars0 ratings
Reviews for Opasna igra
0 ratings0 reviews
Book preview
Opasna igra - Branislav Nušić
Branislav Nušić
OPASNA IGRA
komedija u tri čina
Copyright
First published in 1932
Copyright © 2017 Klasika
Lica
Doktor Hipolit Monel
dr Bazil Omski, profesor univerziteta
dr Alen, njegov asistent
Horas Oven, slikar
Danijel
Guldn
Gospođa Guldn
Naneta
Marija
Šofer
Događa se u vili doktora Monela, dvadeset kilometara udaljenoj od grada.
PRVI ČIN
Radni kabinet u vili doktora Hipolita Monela, s velikim prozorom u ispustu koji gleda u park. Taj je prozor širom otvoren, te iz parka dopire puna svetlost i svežina.
Sto, za kojim sedi duboko zanet u studije doktor Monel, pretrpan je knjigama u koje se zario. Među nameštajem zapaža se po koji predmet koji ukazuje da je ovo radni kabinet lekara-naučnika.
I
MONEL, NANETA
NANETA (dolazeći iz parka pod razapetim suncobranom, na prozoru): Tatice! (Pošto je on ne čuje, ponavlja jače.) Tatice, neću li vas uznemiriti? Imala bih nešto da vam kažem.
MONEL (digne glavu i razvedri se kad je vidi): Ali ne, dete moje, uđi slobodno! (Sklopi knjigu iz koje je čitao i okreće se sa stolicom zajedno ka ulazu.)
NANETA (ulazi u kabinet i prilazi mu): Što ne izađete malo u park, tatice? Napolju je tako prijatno i sveže.
MONEL: Dopire ta svežina i ovamo! (Pokazuje na otvoren prozor.)
NANETA: Ne bih vas uznemiravala, ali imam da vam se žalim.
MONEL: Da se žališ? Je li što ozbiljno? No, da čujem?
NANETA: Ja mislim, tatice, da je to vrlo odvratno što radi Marija.
MONEL: A šta to radi?
NANETA: Eno je u parku sa šoferom. Seli na klupu, zagrlili se i ljube se. Ne možete zamisliti kako je to odvratno.
MONEL (ustaje, uzbuđeno): Marija? Eto, eto... Takve stvari. Ako držiš šofera, ne smeš sobaricu; a ako držiš sobaricu, ne smeš šofera. To je čitav problem. To se prosto ne može podneti.
NANETA (ne pridavajući važnost stvari): Ah... što se mene tiče...
MONEL: Znam već... ali ne bih želeo tako odvratne pojave...
NANETA: I ne mogu da razumem što će im to; šta imaju od toga: zašto se ljube...?
MONEL: Jedna ružna navika, jedan odvratan nagon.
NANETA: Pa šta je to u osnovi poljubac? (Seda u Monelovu stolicu.)
MONEL: Poljubac...? Poljubac je fizički dodir usana, običan dodir usana, usana ili i obraza ili usana i ruke... to je fizički! Moralno... moralno... poljubac uopšte i nema svoju moralnu osnovu.
NANETA: Ne vidim ja tu ničega ni moralnog ni nemoralnog.
MONEL: Jedan isti poljubac može biti i moralan i nemoralan! Zavisi od namere koju on ima. Ne mora to biti ni poljubac, može i samo rukovanje biti moralno i nemoralno. Poljubac... Zanima li te stvar?
NANETA (koja je zavirivala u jednu knjigu): O, da, ja slušam.
MONEL: Zanima li te?
NANETA: Ne zanima me, ali me interesuje.
MONEL (nastavlja): Poljubac... mislim na onaj šoferov i sobaričin poljubac, nema nikakve sadržine; nema ničega uzvišenog, ničeg idealnog u sebi, iako ga poete ubrajaju u božanstvene pojave. Naprotiv, u toj pojavi, realno posmatranoj, ima odvratnosti, ima životinjskog nagona. Poljubac ne reaguje psihički – i to je jedna poetska laž – on reaguje samo fizički, uzbuđuje i izaziva niže instinkte. Moralno jak čovek i moralno jaka žena poljubac mora smatrati kao uniženje.
NANETA: Ali zar poljubac jednog šofera i jedne sobarice zaslužuje toliku diskusiju?
MONEL: Nije reč samo o tom specijalnom poljupcu već uopšte o poljupcu koji potiče iz istih motiva.
NANETA: Na to sve ne vredi trošiti reči! Vi ćete, tatice, danas imati goste?
MONEL: Da, da, goste koji će se zabaviti kod nas dva i tri dana, a možda i više.
NANETA: Spremili smo gornje sobe.
MONEL: Za dva gospodina?
NANETA: Da. Tako ste rekli.
MONEL: Znam da sam rekao, ali maločas su mi javili telefonom da im se pridružio još jedan prijatelj, Horas Oven, slikar. Ja ga ne poznajem.
NANETA: Oven? Ah, tome se tako radujem. To je znameniti slikar, koji je na jesenjoj izložbi dobio prvu nagradu za sliku Pomračenje. O tome je mnogo pisano.
MONEL: No, dobro je što ga bar ti poznaješ. Ona druga dva gospodina su doktor Bazil Omski, profesor univerziteta, i doktor Alen, njegov asistent.
NANETA: To znam već, rekli ste mi.
MONEL: Ne znam šta treba pripremiti za ovog trećeg gospodina, ali ovi profesori su bez pretenzija. Doktor Omski je moj stari prijatelj i dolazi mi malo na razgovor i na čist zrak.
NANETA: Za onog trećeg gospodina treba, u najmanju ruku, pripremiti još jednu sobu.
MONEL: Da. I to bi trebalo biti briga Marijina, a ne šofer. (Ode na zadnji prozor.) Marija!
NANETA: Nećete je moći dozvati, sad ću je ja poslati. (Otrča napolje. Spolja se čuje automobilska truba.)
II
MONEL, MARIJA
MONEL (vraća se stolu, seda i počne opet prelistavati knjigu koju je malopre napustio).
MARIJA (dolazi): Milostivi gospodine, gospođa i gospodin Guldn došli su u posetu i mole vas da ih primite.
MONEL: Gospođa i gospodin Guldn? Ko su to?
MARIJA: Naši prvi susedi. Ona zelena vila na sedamnaestom kilometru.
MONEL: Otkud oni? (Ustaje.) Neka izvole.
MARIJA: Sad će, zadržali se u parku, u razgovoru s gospođicom Nanetom.
MONEL: Tako? Dobro! A, ovaj... vi ste spremili gostinske sobe, Marija?
MARIJA: Da.
MONEL: Imamo i jednog gosta više, spremite i onu sobu do verande.
MARIJA: Rekla mi je gospođica. A kad stižu gosti?
MONEL (pogleda na sat): Mogli bi već biti ovde.
MARIJA: Pa da, šta je to dvadeset kilometara. Onda moram požuriti. (Pođe.)
MONEL: Ovaj... Marija... Nije samo to što sam imao da vam kažem...
MARIJA (vraća se): Molim!
MONEL (ipak zbunjen):