Sie sind auf Seite 1von 150

J

J
]
qaJ5ez
'JoJd ';>!AafIOpU!W !IaN
J
'll
d

.d
"l
I
d
>lIZ3[
l. ;; r
r
r
L
I

- "
L
!
l
,
HRVATSKI JEZIK
1. GLAS (FONETIKA I FONOLOGIJA)
1.1. Jezik i govor (govorno 2
1.2. Hrvatski standardni jezik 3
1.3. Glasovi (nastajanje i podjela glasova, funkcija glasova u jeziku, fonem) .4
1.4. Pismo (grafija) i pravopis (ortografija), grafem, pisanje i izgovor i d i 5
1.5. Morfonologija (morfem) 8
1.6. Glasovne promjene 9
1.7. Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika 17
1.8. Vrednote govorenoga jezika, interpunkcija 20
1.9. Stilistika pisma i glasova; hrvatski standardni jezik i narodni govori, idiom 20
1.10. Hrvatska 24
2. - OBLICI I VRSTE (MORFOLOGIJA)
2.1. Morfem. Podjela morfema 26
2.2. Osnova Vrste osnove 27
2.3. kategorije. Vrste 28
2.4. Promjenjive vrste .29
2.5. Nepromjenjive vrste 44
3. (SINTAKSA)
3.1. Odnosi u gramatici. Sintaksa. Sintagma .46
3.2. kao jedinica. ustrojstvo .47
!r'
3.3. Vrste 48
3.4. Tekst. Ustrojstvo teksta. Red Interpunkcijski znakovi u tekstu 50
k.J
4. LEKSIK! SUSTAV (LEKSIKOLOGIJA)
,
4.1. Semiologija, semantika. Leksikologija. Leksem 52
L
4.2. Raslojenost jezika (vremenska. funkcionalna - stilovi) 53
4.3. Purizam. Onomastika. Frazeologija 54
4.4. Tvorba 56
r
lj
5. POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA 58 L
6. HRVATSKI PRAVOPIS (kratka povijest) 63
KNJiEVNOST
f'
1. Knjievnost. Znanosti o knjievnosti. Podjela knjievnosti. RODOVI I VRSTE 64
,I
L
2. STILISTIKA (stilske figure) 65
3. VERSIFIKACI ..IA (stihotvorje) 67 J
4. Temeljna civilizacijska djela (Stari Istok) 75
L
5. knjievnost knjievnost, rimska knjievnost) 76
6. Srednjovjekovna knjievnost 79
r
7. Predrenesansa 82 I
L
8. Hrvatski humanizam 84
9. Renesansa 85
r'
10. Barok 91
u
11. Klasicizam 95
L
12. Prosvjetiteljstvo 96
13. Hrvatska knjievnost 18. st. 97
r

14. Romantizam 100 L
15. Protorealizam (enoino doba) 106
16. Realizam .i naturalizam 108
r
17. Modernizam 114
L
1R Moderna knjievnost 20. st. Avangarda. Moderna poezija, proza i drama 119
19. Hrvatska knjievnost od 1914. do 1929 127
,:
20. Hrvatska knjievnost od 1929. do 1952 128
.1
L
21. Druga moderna (1952. - 1969.) 131
22. Postmodernizam (1970. - 1995.) 136
s:

. 23. i novine 140


L
DRAVNA MATURA 142
1
r
I
l
"l
l
'I
HRVATSKI JEZIK
, J
1. GLAS (fonetika i fonologija)

2. - oblici i vrste (morfologija)
J
3. (sintaksa)
']
4. SUSTAV (leksikologija)
cl
I
J
GLAS
]
(fonetika i fonologija)

ul
JEZIK I GOVOR
n
f! j:
GOVORNO - SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA)
U
To je proces prenoenja poruke, slanje poruke i primanje poruke od poiljatelja do
primatelja (od govornika do sluatelja ili sugovornika).
p
Sporazumijevanje je osnovna funkcija jezika.
L
Poruka je obavijest koju prenosimo.
II
ili komunikacijski kanal jest put kojim poruka ide od govornika sugovorniku,
od poiljatelja poruke do primatelja poruke.
Put poruke: i proces slanja i proces primanja poruke ide u tri faze: psiholoka,
fizioloka i (i obrnuto). Bukom u kanalu nazivamo smetnje i u
sporazumijevanju do kojih dolazi ukoliko samo jedan segment ili poruke nije primljen
rB
onako kako je poslan (lonac/konac). Stvara se nesporazum u komunikaciji.
L
JEZIK. GOVOR. ZNAK.
[
JEZIK je sustav znakova kojima se ljudi sporazumijevaju.
KOD je sustav znakova (zbornik) za sporazumijevanje.
JEZICNI ZNAK odnosi se na stvarni svijet, a ima sadraj i izraz. znakove ostvarujemo
kao razlikovne glasove (foneme), u pismu kao slova (grafeme), a ili sadraj ostaje
[ isti.
ima IZRAZ ili oznaka) i ili SADRAJ
Izraz znaka: njegova materijalna strana, oblik (glasovi, slova).

l:
Sadraj znaka: njegovo
GOVOR je ostvarivanje jezika u izgovoru. Jezik se mijenja kroz vrijeme (dijakronija) i na
prostoru (dijatopija).
J.
EKONOMIJA jest nastojanje da se sa to manje izraza
L to vie sadraja. .
ZALIHOST ili redundancija jesu oni elementi koje moemo razumjeti .
okolini ili kontekstu (ostalim elementima poruke) i koji su, zato to su pretkazivi, suvini
(ova crven_ jabuka, mi bi_). To je broj znakova, sredstava, nego to je
L
potrebno za razumijevanje. Zali host je, dakle, viak obavijesti zbog konteksta.
"
fi
Lc
2
"
L
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK
Indoeuropski jezici: jezika kojima se nekad govorilo od Indije do zapadne Europe.
Indoeuropska zajednica raspala se oko 2000. g. pr. Kr. i nastalo je vie srodnih
skupina: indoiranska, albanska, itaiska (dananji romanski jezici), keltska, germanska i
baltoslavenska. Baltoslavenska skupina raspala se u 2. prije Krista na i
slavensku (praslavensku). Sve do 3. Slaveni su govorili jednim jezikom. Nema pisanih
spomenika. Praslavenska zajednica jedna je od najsrodnijih unutar indoeuropske
zajednice. Slavenska skupina: zapadnoslavenska i junoslavenska.
Junoslavenska skupina: hrvatski, slovenski, srpski, makedonski, bugarski i staroslavenski
jezik. Staroslavenski je prvi zapisani slavenski jezik. To je knjievni jezik Konstantina
utemeljen na jednom junoslavenskom
IDIOMI HRVATSKOGAJEZIKA (idiom = govor)
Idiom je termin za svaki pojedini idiolekt (govor pojedinca), lokalni
sustav, dijalekt i jezik.
Idiomi hrvatskoga jezika: organski idiomi (govor ue, seoske sredine, plemena,
roda) i neorganski idiomi (substandardni idiomi i standardni jezik).
Substandardni idiomi: govori koji nisu usko vezani uz sredinu, tj. govori
organskog idioma i knjievnog (standardnog) jezika. Substandardnim idiomima
pribrajamo: razgovorni ili kolokvijalni jezik, dobne argone (naratajne, uglavnom
i studentske), ili profesionalne argone, jezik kao jezik
rubnih drutvenih skupina.
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK
Knjievni jezik jednoga naroda (i pisani i govorni oblik) slui tom narodu kao univerzalno
sredstvo sporazumijevanja. Uz taj termin rabi se i termin standardni jezik (standard =
norma, mjerilo, pravilo).
Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan.
hrvatskoga knjievnog (standardnog) jezika
Potpuno je autonoman (samostalan) u odnosu na bilo koji idiom; se!
Normiran je. Normu skup pravila, sustav propisa.
Mora biti funkcionalan u svim komunikacijskim situacijama. Funkcionalni stilovi: knjievno
znanstveni, administrativni i razgovorni.
Ostvaruje se u prostoru (stabilan u prostoru) i prilagodljiv u vremenskom
slijedu stabilan u vremenu).
Norma i normiranje standardnoga jezika
Norma: sustav propisa kojima se to je u standardnome jeziku pravilno, a to nije.
Normativni pravopis, gramatika, i savjetnik.
Vrste norma: ortografska (pravopisna), ortoepska (pravogovorna),
(morfoloka - morfemi i - i
ZNANSTVENE DISCIPLINE U OKVIRU LINGVISTIKE
FONETIKA glas sam po sebi (fon), artikulacijska i svojstva glasova.
FONOLOGIJA foneme, glasove u funkciji, njihova funkcionalna svojstva.
MORFOLOGIJA morfeme i
MORFOFONOLOGIJA (MORFONOLOGIJA) funkciju fonema u morfemima.
SINTAKSA spojeve ili sintagme, i tekst.
SEMANTIKA sadraj, znaka.
LEKSIKOLOGIJA i opisuje sustav.
LEKSIKOGRAFIJA se bavi sastavljanjem
ETIMOLOGIJA podrijetlo i razvoj pojedinih
STILISTIKA se bavi stilom, povezana je i s teorijom knjievnosti.
3


, ]
"j
1
1
1
" J
r 1
d
r--l


L
[ 1
L
l
L
r
l,
I
L
r
L
r
L
i
. l
l
GLASOVI
"]
Nastajanje glasova
Glas je najmanji izgovorene
, ] Govorni organi se dijele na i
Glas stvara (fonijska) struja koja nastaje skupljanjem i irenjem Ona se
modificira kroz dunice, dunik, grlo, usnu (i nosnu) upljinu.
Glasovni oblik dobiva se kroz glasiljke. Dalje dolazi u grlo, nad grlom je drijelo
]
koje vodi u usnu ili nosnu upljinu gdje dobiva oblik. Pri njezinu oblikovanju
sudjeluju jezik, donja i gornja zubi (dentes), usne (Iabiae),
desni (a/veo/I), nepce (pa/atum), i to tvrdo (pa/atum durum) i meko (pa/atum ve/um) i resica
]
(uvu/a).
Visina glasaovisi o broju i duini titraja glasiljki. glasa ovisi o otvoru glasiljaka.
Podjela glasova po kako nastaju
]
Prema nastajanja svi se glasovi dijele na otvornike izatvornike.
Prema funkciji u glasovi se dijele na samoglasnike ili vokale (slogotvorne glasove) i
suglasnike (neslogotvorne glasove). Pri izgovoru je suglasnika prolaz struji potpuno
]
otvoren i ona nesmetano prolazi iz do usana. Ovako nastali glasovi zovu se otvornici.
]
Pri izgovoru suglasnika govorni su organi potpuno ili zatvoreni. Ovako nastali
glasovi zovu se zatvornici. Zatvornici se dijele na ili sonante (nastaju ako je
prolaz struji zatvoren) i umnike ili konsonante (prolaz potpuno
zatvoren).
SLOGje dio koji se izgovara kao cjelina.
n
Nositelj sloga je otvornik (kao jezgra), a uz njega dolazi izatvornik: cd-la-zi-tl,
grm, svijet (1 slog!). Ponekad je zatvornik - samoglasnik (slogotvorno r).
u
Slogovi mogu biti otvoreni (ako zavravaju samoglasnikom) ili zatvoreni (ako zavravaju
suglasnikom), dugi ili kratki, naglaeni ili nenaglaeni
r
l
01VORNICI
Otvornici hrvatskoga jezika su: a, e, i, o, u i dvoglasnik ie (na mjestu jata).
P
Dvoglasnik ie izgovara se kao dva glasa. On je samoglasnik jer tvori slog: svijet, rijeka, bijel

(svet, svit; reka, rika; bel, bil). Ostvaruje se u hrvatskim kao ije, je, e ili i.
Podjela otvornika prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu:
visoki (i, u), srednji (e, o) i niski (a)
Podjela otvornika prema vodoravnom poloaju jezika prema nepcu:
lt
prednji (i, e, ie), srednji (a) i stranji (o,u)
p
ZA1VORNICI

Pregled zatvornika hrvatskoga jezika
(sonanti, zvonki zatvornici): j, I, lj, m, n, nj, r, v (m, n, nj = nazali ili
.
nosnici); pribliavanjem organa suzi se i zatvori prolaz struji.
[
jj
UMNICI (konsonanti): b, e, d, d, t, g, h, k, p, s, , t, z, ; dodirivanjem
govornih organa potpuno se zatvori prolaz struji ili nastane tjesnac o koji se tare.
f"
Podjela zatvornika prema tvorbe
L
(sonanti) m, n, nj (nosnici, nazalni), j, I, lj, r, v
zatvorni (praskavi, eksplozivi) b, p, d, t, g, k
poluzatvorni (sliveni, atrikate) e, d
[:
(trikativi) s, , z, , t, h
Podjela zatvornika prema MJESTU tvorbe
usneni Clabijali) dvousneni, bilabijali : b, p, m (lat. labiae: usne)
f =
usnenozubni,labiodentali: v, t (lat. dentes: zubi)
L

zubni, dentali : d, t, n, e, z, s
desnici, alveolari: r, I
palatali: d, , , j, lj, nj (palatum: nepce)
_.
velari (jedrenici): k, g, h
L
(Zapamti! PaIatali ili su sva slova s ili crticom, slova od dva znaka i jo samoj.)

i-l
L
4
l
"
Podjela zatvornika prema
b d g z d
p t k s f c h
sonanti (neutralni): m, n, nj, j, I, lj, r, v
Ova se podjela glasova temelji na poloaju i rada glasiljki. suqlasnld nastaju kad
'1
su glasiljke oputene pa je prolaz struji nesmetan. nastaju kad su glasiljke zategnute
pa titraju. Neutralni nisu ni ni ovih svojstava glasova nastala je "
I
J
glasovna promjena suglasnika po Uz neke iznimke, se suglasnik ne
moe ostvariti ispred pa prelazi u svoj par (vrabac - vrapca), a ispred
prelazi u svoj par (glas - glazba).
J
su neutralni to da se ostvaruju bez promjene, bez obzira na odnosno
glasova ispred ili iza njih.
U svim navedenim podjelama glas se ne promatra u kombinaciji s drugim glasom, se promatra

fon - glas sam po sebi.
FONETIKA je znanstvena disciplina koja artikulacijska (mjesto i tvorbe) i
svojstva glasova, tj. glas sam po sebi, njegova svojstva.
'1
u I
FUNKCIJA GLASOVA U JEZIKU (funkcionalna svojstva glasova)
'1
Fonoloka opreka ill opozicija .. J
Biti I piti - glasovi Ibl i Ipl imaju ulogu (funkciju) da razlikuju (jednu od druge).
Foneme tako i izdvajamo iz suprotstavljanjem (oponiranjem) jednih drugima, npr. 1.
fl
Ibiti/ - Ipiti/ - lsiti/ - Imitil - lvitil ili 2. Ikvarl - Ikvasl ili 3. - ili 4.
i-J
Vano: qlasovl mogu mijenjati drugim samo ako se nalaze u
istoj fonolokoj okolini (u istom kontekstu), tj, na istom (premda bilo kojem) mjestu u
r"l
s istim naglaskom (duga - tuga, spavati - spajati, mlad - mlak).
Fonoloku okolinu svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema.
LJ
Kontekst je okolina jedinice u kojoj ona dobiva smisao (lat. contextum:
L
f'
skupa tkano, prepleteno).
FONEM ..rhone: glas, ton, zvuk)
RIJEC je izgovoren ili napisan skup glasova, ili jedan glas, koji neto U naem
r'
jeziku od jednoga glasa mogu biti sastavljeni samo veznici (i, a), prijedlozi (u, o, k, s), uzvici
L
(u, o, a, e) i zamjenica nj, a druge vrste ne. Glas razlikuje odnosno
JEZIKOSLOVUE (lingvistika), znanost o jeziku, razlikuje posebnu vrstu znakova
razlikovne glasove, od kojih se sastoje i koji razlikuju Za sporazumijevanje glas
sam za sebe nije dovoljan - potreban je glas u funkciji. Glasovi imaju funkciju u jeziku
L
mogu mijenjati
FONEM je razlikovni glas. Fonem je najmanja jedinica koja ima samo izraz,
nema slui za stvaranje i za razlikovanje njihova Fonem
L
je glas koji sam NEMA ali ima razlikovnu ulogu.
FON je glas sam po sebi, bez obzira na to je li fonem ili nije, neovisno o njegovoj funkciji.
(Foneme pamtimo kao 30 slova abecede + otvornik ie isamoglasno r.)
r
L
Fonem i pripadaju razinama, sustavima - fonolokoj (fonoloke
jedinice, glasovi, nemaju i morfolokoj (morfoloke jedinice, npr. veznik i, imaju
odnosno
L
FONOLOGIJA je dio jezikoslovlja koji foneme u funkciji (razlikovne
glasove). njihova funkcionalna svojstva, njihovu funkciju, ulogu, a ta je
razlikovanje Fonemi, npr. Ibl i Ip/, sami po sebi nemaju ali
L
razlikuju biti od piti.
FONETIKA je dio jezikoslovlja, i to dio fonologije koji glasove bez obzira
na njihovu funkciju u jeziku. Fonetika artikulacijska svojstva glasova, tj.
mjesto i tvorbe (npr. b i P su dvousneni, artikuliraju ih obje usne) i
L
svojstva, njihovu (npr. b je a p glas).
L
i'
5
l.
L
. l
< l
f
i
,I
Odnos fonetike i fonologije
Fonetika glasove ljudskoga govora neovisno o njihovoj funkciji. Fonologija
kakojezik iskoritava ove glasove (koje je fonetika opisala) radi (komunikacije).
Fonem - razlikovno sredstvo

Fonem je dio smislenog lanca (lanac glasova on je toga istog lanca.
Lanac d-u-g-a sastoji se od (segmenta). Stoga se fonem naziva i
ili segmentnim razlikovnim sredstvom.
ALOFONI ili FONEMSKE VARIJANTE jesu dvije izgovorne varijante istoga glasa.
To su glasovi razlika je uvjetovana mjestom (pozicijom) u ili glasovnom lancu.

To da izgovaramo isti glas na mjestima u - npr. glas
Iml izgovaramo dvousneno u [mati], a usneno-zubno u [tramvaj]. Ili jo [Ana] i
[Anka], [uma] i [tanak] i [tanka], [tramvaj] i [bomba].
]
Alofon je izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom fonema u
allos: drugi) Foneme kosim zagradama, a fonemske varijante
(alofone) uglatim!
]
NAGLASAK, DUINA I INTONACIJA
PROZODIJA je znanost o naglascima, slogova i intonaciji.
(prozodijska) obiljeja: naglasak, intonacija, duina.
[j
Naglasak: Pao je grad. (veliko naseljeno mjesto); Pao je grad. smrznute kapi kie)
Duina: Tamo nije bilo vojnika. (genitiv jednine); Tamo nije bilo vojnika. (genitiv mnoine)
Intonacija: Tamo nije bilo vojnika. (izjavna); Tamo nije bilo vojnika? (upitna
:]
PISMO (GRAFIJA) I PRAVOPIS (ORTOGRAFIJA)
GRAFEMSKI SUSTAV
!fl
U
Fonem je glas, a slovo je GRAFEM. Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za
foneme - to je sustav slova kojima biljeimo foneme hrvatskoga jezika.
'fr,
GRAFEMATIKA je znanstvena disciplina koja prijenos fonema u grafeme
fi l
(prijenos fonemske strane jezika u grafemsku). da jednomu fonemu odgovara
U
jedan grafem prihvatila je i naa hrvatska znanost, ali se ono ne provodi
dosljedno. se da jednomu fonemu odgovaraju dva grafema ili da uzastopnu pojavu
fonema, npr. Itl i Isl u bralskiostvarujemo kao lei: (braeki) itd.
F
Lli
Za najezik ne vrijedi pravilo Pii kao to govori.
Slova hrvatske latinice dijele se u skupine: temeljna slova (jednoslovni grafemi);
izvedena slova (izvode se s znakova): , ; dvoslovi

(digrafi): d, lj, nj; troslov (trigraf): ije.
Li
Jedan fonem moe se biljeiti grafemima: fonem t (potvrda, odcijepiti).
fonemi mogu se biljeiti istim grafemom. Grafem s znak je za tri fonema: s mukom
Isl, s brigom Izl, s ().

jj
..

PRAVOPIS ili ortografija propisuje pravila o Disanju grafema, i skupova
npr. pravila o pisanju velikog i malog slova. orthos=pravilan, grapho= piem)
[
PRAVOGOVOR ili ortoepija orthos = pravilan, epos = govor) pravila o
izgovoru npr. pravilo da silazni naglasak ne moe biti u sredini Iz mnotva
izgovornih varijanata izdvaja one koje proglaava knjievnima (normativnima).
Norma je skup osobina kojima se jezik zajednice kao uzor kojemu se treba
[ prilagoditi.
na kojima je zasnovan PRAVOPIS
Glasovi se mogu biljeiti na dva osnovna etimoloki i fonoloki.
[:
Etimoloki (korijenski) pravopis trai da piemo tako da se vidi njen nastanak,
tome to se izgovor promijenio (preddvorje > pred, dvor; >
-ba; kazalitni> kazalitlei, -ni),
r=
Fonoloki (glasovni) pravopis trai da svako slovo (grafem) u odgovara glasu
L (fonemu) koji izgovaramo (predvorje> dva d stopila su se u jedan glas; svjedodba >
suglasnika po kazalini> ispadanje suglasnika).

Na je pravopis FONOLOKO-ETIMOLOKI. U pisanju potujemo
L
fonoloko Piemo i izgovaramo: Rab - rapski, sladak - slatka, kazalite - kazalini.
r
L
6
r
Ima i koje su pisane po etimolokom Piemo podiati, jedanput, gradski,
a potiati, jedamput, gracki. Glasovne promjene koje nastaju u
govornome nizu ne provode se u pisanju. Piemo kod radit bit s bratom, bez
papira, a izgovaramo zbratom, bespapira.
Postoji i druga podjela: 1. fonoloki pravopis - isti se fonem pie istim slovom:
e
retka, ropski, vrapca, stambeni, kazalini, otpjevati, gozba, srdba, junatvo; 2.
1
morfonoloki pravopis - isti se morfem pie uvijek istim slovima: redka, robski,
J
vrabca, stanbeni, kazalitni, odpjevati, gostba, 3. historijski pravopis
{etimoloki, korijenski} - se piu onako kako su se pisale u prolosti (prema rl
etimologiji/podrijetlu ili korijenu obliku bez obzira na izgovor). Prema tom
I
nazivlju, na sadanji pravopis je FONOLOKO-MORFONOLOKI.
e
IZGOVOR I PISANJE GLASOVA I
J
Glasovi i dva su fonerna i sudjeluju u razlikovanju Npr.
(od (od mlatiti); (ena koja spava): (koulja
za spavanje).
]
Ima mnogo u kojima dolaze glasovi i a da, s gledita suvremenoga stanja jezika,
nije vidljivo prema itd., itd.
GLAS
. Suglasnik dolazi u oblicima kojima osnova zavrava na /!, kao alternanta
:1
glasa k te u izvedenicama od tih vuk - pjesnik - plakati
/pek-ti/ - ..., ali: oni peku, - dovukoh - - rekoh
- /pek-ti/ - h, plakati - skakati - /prema peku i pekao/

jak - gorko - majka - ruka - otok
Rijeka - junak - mrak - mrak - jak -
n
Suglasnik dolazi u oblicima kojima osnova zavrava na kao alternanta glasa e
; !
te u izvedenicama od tih stric - zec - stric - klicati - klicati
( j
- ptica - kolac - ljubica - Vinkovci - ptica
srce - iglica- ulica - kolac-
r
Glas nalazi se:
L
u kojima postanak nije vidljiv:

ri
...;
LJ
u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k: buka - jak - mrak
se, (pek-ti) - plakati -
ruka - znak - , (Ali! Iznimke: lijeska - trijeska -
pljeskati - pritiskati - stiskati - L
u prema osnovnom e: djeca - micati - mjesec
- zec,
u sufiksima - sufiksi:
L


sufiksi:
/uvijek vritelja radnje/,
L
pridjevski sufiksi:
pridjevski sufiksi:

L
kajkavsko u imenima (vlastita imena, zemljopisni pojmovi i sl.:

u slavenskim prezimenima (bugarska, slovenska, ruska: Fjodor
L
Dostojevski).

Suglasnik nalazi se u oblicima kojima osnova zavrava na J, kao alternanta
L
glasa t te u izvedenicama od tih pamet - (i pameti), tvrdoglavost
(i tvrdoglavosti), kretati - pamtiti - kretati - kratiti
pamtiti - ljut - uto - brat - cvijet
r
pamtiti - Split - platiti - posjetiti -
L
r
7
L
r'
:-J
l
Glas nalazi se:
u kojima postanak nije vidljiv:
I
...; (u nekim stranim imenima i orijentainoga podrijetla je
nastalo od glasa k: Kyrillos, perz. kilim);
u i izvedenicama prema osnovnom t: brat - cvijet - ljut -
]
radost - svet - zapamtiti -
prema osnovnom u suglasnika po -
(pravopisna norma doputa i oblike sa slovom
u imenima (vlastita imena, zemljopisni pojmovi i sl.): kajkavsko
I ovdje vrijedi pravilo da se neka imena mogu pisati dvojako:
J
i
Suglasnik nalazi se u sufiksima
sufiksi:
sufiksi:
pridjevski sufiks: pridjevski sufiks:
]

qlaqolski zavretak infinitiv glagola: gl. prilog sad.:

:I IZGOVOR I PISANJE GLASOVAo i
Glasovi d i se nalaze u stranoga podrijetla. To su:
turcizmi iz turskoga jezika),
:J
orijentalizmi (iz svih orijentalnih jezika - perzijskog, turskog, arapskog) i
u novije vrijeme najbrojniji anglizmi ili anglicizmi iz engleskoga jezika).
GLAS o
fl
u kojima postanak nije vidljiv (uglavnom iz engleskog i
U
turskog jezika): budet, dem, dokej, dez, demper, dep, depar, deparac, dudo,
dungla, duboks, tinejder, menader, dojstik, doging, dip, dus, pidama, kanda,
n patlidan, dihad, fereda, damija;
II ii
ul prema osnovnom - narudba, - svjedodba, - predodba,
- udbenik;
E
sufiksi podrijetlom iz turskoga jezika: -dija: eirdija, buregdija, -dinica:
buregdinica,
u nekim stilski obiljeenim buniti se - bundija, galamiti - galamdija,
-
n
u
u kojima postanak nije vidljiv: (potplat),
...;
prema osnovnom d: mlad - grozd - prilagoditi - se, glodati
[
glad - (i gladi), ploditi - roditi - buditi - posuda -
grad - labud - jotaciji d se stapa s glasom j upalatal.)
[:
MORFONOLOGIJA
[
MORFEM. ALOMORF morphe = oblik)
Morfem je najmanja jedinica koja IMA suprotstavlrno li kola i
zima, opazit da one imaju jedinice po kojima se razlikuju - kol, zim i jedinice po
L
r:
kojima se - a.
Podjela morfema po poloaju: korijenski (obiljeavamo: K), prefiksaini (prefiks =
predmetak - P) i sufiksalni (sufiks =dometak - S).
IVI orfemi P K K S S S
[
pred - star - o - slav - en - sk - i
Granice morfeme: P+K spojnik o, K+K K+S S+S S+S
Primjeri morfemske analize: oblak (K), (P+K+S+S), (K+S),
[ put (K), grad-sk-i (K+S+S), kol-a (K+S), obal-n-i (K+S+S), pro-hlad-n-o (P+K+S+S).
r'
r:
"
IL
8
I
"
Alomom ili morfemske varijante
Alomom su oblici istog morfema kojih su razlike uvjetovane mjestom u
-1
Jedinice od i ot u odbiti i otpustiti imaju isto to da isti
morfem. U oblak, i oblaci dio koji je u svakoj
. I
vrlo - izrazom je zbog neke glasovne promjene.
Alomorf je varijanta morfema izrazom a sadrajem jednaka.
"1
Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u zamijenjen drugim (zbog glasovne promjene).
" j
Alternacije (zamjene) jednoga fonema drugim u morfemu znanost koja se zove
morfonologija ili morfofonologija. To je dio gramatike koji fonemski sastav
morfema i veze sastava morfema.
1
Izraz morfema zove se morf, npr. temeljni morfem pek ima morfe (izraze, oblike):
pek(aa), pec(ivo), per
Alomorfi jednoga morfema mogu biti i potpuno zovu se supletivni alomorfl : ja
J
mene, -ljudi.
GLASOVNE PROMJENE

Fonoloki uvjetovane alternacije (zamjene). Do njih dolazi zbog prirode samoga fonema,
odnosno raspodjele fonema unutar morfema. Ovoj skupini pripadaju
suglasnika (po i po mjestu tvorbe) te udvajanje i ispadanje suglasnika.
Morfoloki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog fonema,
nego nekom kategorijom (pade, lice) ili tvorbenom kategorijom
(umanjenica, zbirna imenica i sl.), Morfoloki je uvjetovano nepostojano a

(kratak - kratki), nepostojano e - prijeglas (poljom > poljem),
navezak (tad - tada), zamjena I sa o - palatalizacija (prah - praina),
sibilarizacija (oblak - oblaci), jotacija (cvijet - te alternacije ije, je, e i i (zvijer
- zvjerad).
NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u oblicima iste
r
:i
u N jd. i G mn. nekih imenica: vrabac, vrapca, vrapci, vrabaca,
l
izloba, izlobe, izlobe, izloaba ...
u N jd. pridjeva oblik): umoran, umorna; modar, modra; bistar, bistra;
[ 1
vid), vid); siguran, sigurni ...
II "
L
u N jd. nekih zamjenica: kakav, kakva; sav, svega; nekakav, nekakva ...
NEPOSTOJANO E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima javlja samo
u nekim oblicima. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih govora u knjievni jezik,
zadravaju neka svoja izvorna obiljeja. Javlja se
L
u N i A kajkavskih imena mjesta: Belec - Belca; - Ivanec - Ivanca; Klanjec
- Klanjca, Vrbovec - Vrbovca ...
u N nekih kajkavskih prezimena: Gubec - Gupca, Sremec - Sremca, Tkalec - Tkalca

U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan i javlja se u svim padeima:
- - ..., odec - odeca - odecu ...
PRIJEGLAS je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika,
[
suglasnika e i skupova t, d. Prijeglas se provodi
u I jd. imenica srednjega roda: poljom>poljem, suncem, igralitem, goditem ...
u I jd. i u svim padeima mnoine imenica mukoga roda kojima osnova zavrava na palatale:
ranjem, kraljem, muem, pritem, dudem.., ranjevi, ranjeva, ranjevima ...; kraljevi,
L
muevi, pritevi, dudevi ...
Prijeglas se ne provodi u jednoslonih i dvoslonih imenica mukoga roda koje u slogu ispred
r
nastavka imaju samoglasnik e. - je - jeom, pade - padeom.
L
NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih bez kojjh
moe biti, a da se njezino nimalo ne mijenja.
r
Neobvezni navezak:
L
1. zavisni padei pridjeva: dobrog - dobroga; dobrom dobromu - dobrome; dobrim - dobrima
2. zavisni padei zamjenica: mog - moga; mom - momu - mome; mojim - mojima; njim
njime r
3. prilozi: tad - tada, sad - sada, kad - kada, nikad - nikada L
r
9
L
r
, ,
!
,.
l
Obvezni navezak:
. ,
4. prijedlozi: s - sa, k - ka, nad - nada, pod - poda, pred - preda, uz - uza, iz - iza
l
Uz prijedloge kroz; ned, pod, pred i uz akuzativ jednine zamjenice on moe glasiti i nj, ali
tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj, nada nj, poda nj, preda nj, uza nj.
"I
Prijedlog k moe glasiti ka ako iza njega slijedi koja sa k ili g ili
skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu, ka ka ka zgradi.
Prijedlog s moe glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s, ili ili skupovi
gdje je drugi suglasnik s, , z, : sa sobom, sa strahom, sa kolom, sa psom, sa Kserifom.
sa penicom, sa rzanjem, sa Br "eztne (Bezine).

Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se pie sa a ne sa
Navezak moe i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva odnosno koja se
u upotrebljava kao da je nepromjenljiva: svaku saja.
] S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz, niz, uz: iza sna, niza stranu, uza zid.
Prijedlozi ned, pod. pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se, nada mnom, poda
mnom, preda mnom, nada nj ...
]
ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika I samoglasnikom o na
kraju nekih ili na kraju sloga.
Alternacija Ilo provodi se:
]
u mukome rodu glag. prid. r.: hodala, hodao, htjela, htio, pisao, radio, bio;
u N jd. nekih imenica mukoga roda: posao, dio, kotao;
u N jd. pridjeva mukoga roda: cio, mio;
n ispred sufiksa -ba: dijeliti - dioba, seliti - selidba i seoba ...
i
u zavisnim padeima imenica na -lac: gledalac, prevodilac, tuilac, etelac oo.
d
Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. i G mn.: N jd. prevodilac, N mn. prevodioci;
G jd, prevodioca, G mn. prevodilaca;
f]
Alternacija Ilo ne provodi se:
OJ
u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik I na kraju dugoga sloga: bolnica, jelka, znalac,
alac; bijel, stalan;
p
u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce, ogledalce;
ij
u nekih imenica sa suglasnikom Ina kraju kratkoga sloga: molba, alba ...
Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: i predio i predjel, seoce i selce,
i cio i cijel, odio i odjel, seoski i selski...
L.
PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj:
velari suglasnici) k, g, h ispred samogl. e i katkada ispred i prelaze u
palatale , : vuk - velik - rak - rekoh - plug
_.ll

plue; mnogo - mnoina; draga - draica; duh - due, prah - praina;
dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u palatal mjesec
- ptica - zec -
[
dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal : vitez - vitee.
r
K, G, H (ispred e, i) => , i C (ispred e, i) => Z (ispred e) => .
Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova.
Palatalizacija se provodi:
L
u V jd, imenica m. r. koje zavravaju na k, g, h: (vojnik) (drug) drue, (Bog) Boe,
(puh) pue, (stric) (mjesec) (knez) knee
[
u prezentu glagola s osnovom na k, g, h: - osnova je pek +ti - peku),
- sjek+ti, sijeku)
u 2. i 3. licu aorista istih glagola: (sjekoh) = ispek+ti, ispekoh) =
if

- dig+ti, digoh) die
L
u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: - (junak) (mukarac)
umanjenice - (ruka) (knjiga) knjiica, (krug) (noga) noica, (muha) muica,
(prah) praak te (srce) oo.
[: u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) (drug) druiti se, (prah) praiti
u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) (Bog) Boji, (trbuh) trbuast, (stric)

(knez) kneev.
I,
Palatalizacija se ne provodi uvijek, npr. baka - bakin, pjega - pjegica, buha - buhica, Luca
L
Lucin, Jozo - Jozin oo.
.

t_o
10
i

e I
--,
e I
SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari jedrenici) k, g, h ispred
samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c, z, s.
Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova.
I
K, G, H (ispred i) => C, Z, S.
Sibilarizacija se provodi:
u D i L jednine imenica . r.: slika - slici, majka - majci, knjiga - knjizi, svrha - svrsi; -j
u N, D, V, L i I mnoine imenica mukoga roda: pjesnik - pjesnici, pjesnicima, pedagog
pedagozi, pedagozima, propuh - propusi, propusima;
u N i V kratke mnoine imenica mukoga roda: - vrag - vrazi, duh - dusi;
u imperativu nekih glagola kojima osnova zavrava na k, g, h: (prema rek+ti, rekao)
l
reci, recimo, recite..., (pek+ti, pekao) - peci ..., (tek+ti, tekao) - teci ..., (Ieg+ti,
legao) lezi...
Sibilarizacija se ne provodi:
J
u mnogim imenicama: liga - ligi, kolega - kolegi, psiha - psihi, papiga - papigi, juha
juhi, baka - baki; u imenicama odmila (hipokoristici): seka - seki, zeko - zeki..
u nekim imenima i prezimenima: - Luka - Luki, Anka - Anki, Dubravka-
Dubravki, Grga - Grgi, Olga - Olgi, Ladika - Ladiki, Gliha - Glihi ... :1
u etnicima . r.: - Vukovarka - Vukovarki, - ...
u nekimzemljopisnimimenima: Krka - Krki, Kartaga - Kartagi, Volga - Volgi oo,
, ]
u tvorenica enskoga roda na -ka: - frizerka - frizerki,
J
novinarka - novinarki, srednjokolka - srednjokolki, intelektualka - intelektualki
u imenica na -cka, -tka, -zga: kocka - kocki, - -
patka - patki, mazga - mazgi oo.

u nekih Bask - Baski, bronh - bronhi .oo
Dvostruke likove imaju:
! !
neke flamingo - f1aminzi i flamingi;
neka zemljopisna imena: Lika - Lici i Liki, Poega - Poezi i Poegi, Gradika - Gradici i LJ
Gradiki, Aljaska - Aljasci i Aljaski;
neke imenice na -ska, -tka, -vka: guska - gusci i guski, humoreska - humoresci i
humoreski; pripovijetka - pripovije(t)ci i pripovijetki, travka - travci i travki.
JOTACIJA (jota - naziv slova J) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov
L
fl
palatalni suglasnik.
Jotacija se provodi:
Ti
u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): blai, tii
L
u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem, -jah):
tj
u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen):
u instrumentalu jednine imenica enskog roda (nastavak -ju): r :
u zbirnim imenicama (nastavak -je): granje
i
LJ
neoalatal + j > palatal
c + j > klicati> (klic + -jem); zec> (zec + -ji)
r'
d + j > mlad> (mlad + -ji); roditi> (rod + -jen)
g + j > blag> blai (blag + -ji); brz > bri (brz + -ji)
L
h + j > mahati> maem (mah+-jem); puhati>puem (puh+-jem); suhe+-ji) > sui .
k + j > jak> (jak + -ji); skakati> (skak + -jem)
i
J '
I + j > lj sol> solju (sol + -ju); zagrliti> zagrljaj (zagri + -jaj)
L
n + j > nj tanak> tanji (tan + -ji); gran(a) + -je> granje; jesen + -ji> jesenji
s + j > pisati> piem (pis + -jem), piu (pis + -ju); visok> vii (vis + -ji) J'
t + j > smrt> (smrt + -ju)
I
L
z + j > brz > bri (brz + -ji); lagati> laem (lag + -jem> laz + -jem)
r'
Kako znati je li u prezentu dolo do palatalizacije ili jotacije? !
Stavimo glagol u 3. lice mnoine prezenta i vidimo je li dolo do promjene.
L
Ako promjene nema (npr. od - pek+ti - peku - onda je to palatalizacija.
Ako promjena postoji (npr. pisati - pis +;u - piu - piem), onda je to jotacija.
r
L
J"
r:
11
L
r :
l !
- l
-j
EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije.
Cl
To su glasovne promjene koje nastaju kad se usnenih suglasnika b, p, m, V, f

suglasnik I(epentetsko I) koji s glasom j novi suglasnik lj:
b + I + j > bij groblje (grob + I + je); grublji (grub + I + ji)
p + I + j > pij gluplji (glup + I + ji); snoplje (snop + I + je)
]
m + I + j > mij grmlje (grm + I + je)
v + I + j > vii ivlji (iv + I + ji); mravlji (mrav + I + ji); zdravlje (zdrav + I + je)
f + I + j > flj Vakuf> Vakufljanin (Vakuf + I + janin)
J
SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po i po mjestu tvorbe)
J
1. SUGLASNIKA PO
]
suglasnici b d g z d
suglasnici
P
t k s f e h
Do dolazi kada se dva suglasnika DO jedan pokraj drugoga.
Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi suglasnik)!
"I
pravilo: kad se suglasnici ispred u
J
svoje parnjake i obrnuto. (Sz = suglasnik Sb = suglasnik
Sz+Sz > Sz Sz => suglasnik moe stajati samo ispred suglasnika:
n iz+graditi > izgraditi
l:
, (j
!LJ
Sb+Sb> suglasnik moe stajati samo ispred s+topiti > stopiti
1. Sz + Sb > SbSb => ispred prelazi u svoj par:
r
b/p: rob+stvo > ropstvo; vrab+ca > vrapca; gib+ka > gipka; d/t: slad+ka > slatka;
l
gfk: bog+ca > bokci; z/s: odlaz+ka > odlaska; iz+kopati > iskopati; uz+put > usput
Odstupanja u pisanju suglasnika d(ne prelazi u tili ne ispada) u trima
[
1. d u predmecima ispred e; 4 4 s, : nadcestar, odcijepiti, podcijeniti, podcrtati;
nadsvoditi, odseliti, odsjek,
predsjednik, odsutan, predstava, podstavljen; nadumar, oduljati se, odetati se, poditi...
2. d u sloenicama s predmecima ispod- i iznad-: ...
P...
L
3. d u drugim sloenicama zbog naddravni, naddrutveni, poddijalekt, podtajnik,
podtip, predturski.
Kad osnova zavrava na skupove st i ei, u tvorbi ispred suglasnika najprije
r ispada t, a onda se provodi gost+-ba>gosba=>gozba; vjet + -ba> vjeba => vjeba.
L
[
2. Sb+Sz > SzSz = suglasnik ispred prelazi u svoj par:
p/b: top+dija > tobdija; t/d: svat+ba > svadba, kosit+ba > kosidba; katkad
k/g: burek+dija>buregdija; s/z: glas+ba>glazba; s+biti>zbiti;
narud+ba, narudbenica
Odstupanja od drugoga pravila, pisanje u nekim oblicima:
[
u sloenicama u kojima su prvi dio brojevi, npr. petgodinji, dvadesetgodinji, oo.
u predmecima stranoga podrijetla, u imenima i u nekim sloenicama: adhezija, Habsburgovci,
jurisdikcija, postgalenski, postdiplomski, podtekst
[:
[
r=
r.
L
,
ii
L
12
e

2. SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu)
Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga dva suglasnika DO mjestu
tvorbe. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome.
po mjestu tvorbe provodi se kod samo suglasnika: s, z, h, n.

1. s + lj, nj, >
umnik s ispred 4 lj, nj prelazi u svoj
_I
parnjak, misao - (misiju) > milju; s + (iz--aratl)
>isarati > i()arati, nositi - (nosnja) > nonja; bijesan - (bjesnji) > bjenji
To se katkad provodi poslije neke druge promjene, npr.
:1
po - >
jotacije: list + je > (listje - >
J
2. z + d, lj, nj, >
umnik z zamjenjuje se ispred d, lj, : kazniti - (kaznjiv) > kanjiv; paziti
- (pazijiv) > paljiv; voziti - (voznjavonja; miraz+dijka>miradijka; razariti > raariti > "I
raariti, kukuruz-njak> kukurunjak, mlaz-njak> mlanjClk.
,j
Zamjena suglasnika z se i poslije neke druge promjene, npr. jotacije: grozd
(grozdje - >
Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u i, ne se:
. 1
ako njima zavrava predmetak (prefiks), a /ji nisu na korijena:
sljubiti, izljubiti, razljutiti, iznjuiti, raznjihati;
"1
ako su I i i rezultat jotacije (I + j, n + j), nastali stapanjem s glasom i nakon
LJ
korijenskoga sloga, npr. (prema slijep), snjeiti (prema snijeg), ozljeda (prema
ozlijeditI), bjesnjeti (prema bijesan).
r :
" I
3. h + > lj
Suglasnik h zamjenjuje se ispred orah -
trbuh - drhtati i dahtati - (vrijede oba lika)

n
L
4. n + b, p > mb/nb, mp/np
Kad je n na kraju korijenskoga morfema, a sufiks usnikom b,
r
zamjenjuje se nosnikom m (n / m): stan + beni> stambeni; obran + beni> obrambeni; hiniti [1
L
(hinba) - himba, prehrambeni, crmpurast ...
se ne provodi u pisanju sloenica kad je n na kraju prvoga dijela sloenice (u
pismu n, u izgovoru UVijek m): jedanput, izvanbrodski, vodenbuba, ...
l
ISPADANJE (GUBUENJE) SUGLASNIKA
r
STAPANJE SUGLASNIKA
L
Kada se jedan uz drugoga dva ista suglasnika, oni se stapaju u jedan suglasnik.
Pridjev sloenica je nastala od predmetka bez- i pridjeva pojavila su se dva
jednaka suglasnika (-ZZ-), tzv. udvajanje (geminiranje), od kojih jedan ispada: bez +
> i preddvorje > predvorje; Rus + ski> russki >
1:
ruski; bezakonje, obeznaniti, odahnuti, odijeliti.
J
I STAPANJE I ISPADANJE SUGLASNIKA
L
U nekim se najprije provodi suglasnika po a onda dolazi do
stapanja/ispadanja: pet + deset> peddeset > pedeset; iz + sipati> issipati > islpati: iz +
r
shod > isshod > ishod; Englez + ski> englesski > engleski; od + tud> ottud >otud;
L
iseljenje, iscrpiti ...
U nekim se najprije provodi po mjestu tvorbe, a onda ispadanje: bez +
r
> > raz + ariti > raariti > raariti.
U nekim provedena su oba suglasnika, a zatim stapanjelispadanje:
L
iz + arati> jedn.) isarati > (mjesno jedn.) iarati > (stapanje) iarati;
raz + iriti> ras + iriti> rairiti > rairiti; est + deset> esddeset > ezddeset >
r
ezdeset.
L
r
L
13
[ .
I
J
-j
Odstupanje od ispadanja. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju:
-I
u superlativu pridjeva koji j najjednostavniji, najjasniji, najjeftiniji,
najjuniji ...

u nekim sloenicama (radi korijen istim suglasnikom kojim zavrava
predmetak: naddravni, jedna (1/23), izvannastavni, kreppapir,
superrevizija, kilogrammetar, nuzzarada.
Dvojako pisanje
Doputenoje dvojako pisanje nekih to ne da se ti oblici i izgovaraju, npr.
zadaci i zedetd, pogoci i pogodci.
,l
U nekim oblicima moe se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t Doputenoje dvojako
pisanje troslonih i vieslonih imenica na -dac, -dak -tac, -tak, tj. s ili bez
polazne osnove u pisanju: mladac - mladci /mlaci; pogodak - pogodci/pogoci; mlatac - mlatci
/mlad: svetak (blagdan) - svetci/sveci. Izuzete su tri Dei, suei, sveei(od svetac}.
ISPADANJE (GUBUENJE) SUGLASNIKA D, T, S
]
U nekim oblicima moe do ispadanja suglasnika d i t:
1. d i t ispred e i sudac - (sudca) > suca, suci; otac - (otea) > oca, oci;
svetac - (svetea) > sveca, sveci; >
lj
2. d i t ispred sufiksa -tina (u izvedenicama): Hrvat + tina - (hrvattina) > hrvatina;
Buzet - ( Buzettina) > Buzetina
3. d i t u skupovima st, t, zef, d ispred nekog drugog suglasnika
(osim r, v): bolestan - (bolestna) > bolesna, bolesno; godite - (goditnji) >godinji, godinje;

nudan - (nudna) > nuna, nuno
OJ
4. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks iza suglasnika
(suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom -ski, a korijen im zavrava na q:
n
+ -ski - => + -ski - -
U
+ -ski - => + -ski >
Odstupanje od ispadanja:
n
u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t, ostaje skup
:'
U st na kraju korijena, tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim stranoga podrijetla:
aorist + ni > aoristni; azbestni, protestni
t i s ne ispadaju u koje zavravaju sufiksima -ski, -stvo: grad + -ski> gradski;
[ brodski, ljudski, sudski, bratski, hrvatski,brat + -stvo> bratstvo; hrvatstvo, sredstvo, sudstvo
d ne ispada u sloenica na -to: budto, kadto, pokadto
ALTERNACDE ije I je I e I i
U
Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata (e, tzv. rogatog e)
[
;
danas se nalazi ije (svijet), je (svjetlost), e (vredniji) ili i(vidio).
r:

U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se biljei troslovom ije. Ima
razlikovnu ulogu: lj prvom dijelu knjige govori se o djelu. Nekad se pisao ie, a
posljednjih stotinu godina pie se ije. Gdje se (UVijek dugi) dvoglasnik izgovara, tu se pie ije.
I DUUENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije Ije I el il
[
Do realizacija (odraza ili refleksa) jata dolazi jer se dugi slog krati (ije u je,
e ill i, npr. bijel - bjelji) ili se kratki slog dulji Ue prelazi u ije: razumjeti - razumijevati}.
OUUENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije)
l =
tr,
Duljenjem postaje dvoglasnik ie (pie se ije) u tipovima i
1. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvrenim glagolima i glagolskim imenicama
[
(ako u svrenom obliku nije u osnovi mjera, mjesto i sjesti): dospjeti: dospijevati, dospijevanje;
odoljeti: odolijevati, odolijevanje; razumjeti: razumijevati, razumijevanje; zapovjediti: zapovijedati,
zapOVijedanje; (Iznimke: mjera - zamjeriti: zamjerati, zamjeranje; mjesto - namjestiti: namjetati,
r
namjetanje; s;esti- zasjesti: zasjedati, zasjedanje...).
L
r
L
14
r
2. Na mjestu osnovnoga e, i u letjeti, liti, njihovih sloenica i sloenica sa -zreti u
poloajima u kojima se taj slog dulji, dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati, lijetanje, lijegati,
lijeganje, dozreti: dozrijevati, dozrijevanje, liti: lijevati, lijevanje...
3. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre- dulji pa u prije
imamo dvoglasnik ie (ije) - prijekor prema prekoriti, prijelaz prema prelaziti, prijedlog (predloiti),
prijelom (prelomiti), prijenos (prenositi), prijepis (prepisati), prijevod (prevoditi), prijevoz (prevoziti);
u drugih ostaje -pre: pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet, prerez,
presjek, preskok. .. To je zato to se neke takve imenice govore i s kratkim naglascima na -pre, npr.
prevrat, prebjeg, pretek. .., pa se taj -pre samo produljio, a nije se zamijenio dvoglasnikom.
"1
U kolebanju likova sa -pre i prije- bolje je upotrijebiti likove sa prije-o
4. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice i
5. U htijenje (uz htjenje) prema htjeti; mnijenje (mniti, mnim); pijevac,
I
pijetao (pjevati); odijelo (odjeti), opijelo (opjevati), sijelo (sjesti).
" j
U ostalim koje su u pretenoj duljenjem ne postaje dvoglasnik, nego
samo dugo je.
tr-l
u genitivu mnoine: mjesto - mjesta, djelo - djela, vjera - vjera, medvjed - medvjeda . i
ispred dva suglasnika od kojih je prvi lj, n, r, v: djelo - djelce, vjera - vjerna, vjernik .
I
u sloenicama tipa kutomjer, polumjer, toplomjer ...
u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva, djevin, djevac, djed: djedo , 1
I
u nesvrenih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi mjera, mjesto i sjesti: I
i,;_J
zamjerati, namjetati, zasjedati ... (V. gore 1.)
u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac - bezvjerje, krivovjerac - krivovjerje, licemjer
"l
licemjerje, - i u troslonih izvedenica s dvoglasnikom u
J
osnovi:
iZVijestiti - obrjeje j obreje, uz kolebanje jer je: naslijediti - i ali
samo korijenje, ...
fl
i u mjerov(mjera), vjetac, vjetica, pjev(pjevati), bdjenje (bdjeti), htjenjej htijenje L
Glagol i njegove sloenice imaju u jednim oblicima je, a u drugima dvoglasnik ie (ije):
.., sijeci, sijecijah, sjekao, sjekla,
r'
.., odsijeci, odsjekoh, odsjekosmo, odsjekavi, odsjekao...
L
Tako je i u glagola
Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se pie troslovom ije), dakle,
r'
nema u korijenu odraz jata, dobro je spomenuti da se javlja u kategorijama i ,
rl
u prez. glag. biti, liti, piti, iti, umjeti(i sloenica), sloenica sa -htjeti, -spjetii smjeti,
L
brijati i sl.: liti - lijem, piti - pijem, iti - ijem, umjeti - umijem, razumjeti - razumijem,
sporazumjeti - sporazumijem, smjeti - smijem, prohtjeti - prohtijem, dospjeti - dospijem,
prispjeti - prispijem, uspjeti - uspijem ..., brijati - brijem ... L
glagoli bdjeti, vreti i njihove sloenice, u prezentu (uz bdim, bdi..., probdim, probdi. ..,
vrim, vri, provrim, provri. ..), imaju i troglasovni slijed ije: bdijem, probdijem, vrijem,
provrijem. ..
L
Glagol zreti u gledati u sloenici nazreti, obazreti, prozreti ima prezent nazrem,
obazrem, prozrem. .. U sazrijevati (uz zrem i zrim, sazrem, sazrim) ima i likove s
troglasovnim slijedom: zrijem, sazrijem ...
pridjevi s mofemnom granicom u padeima: novijega
L
G jd. imenica na -ija kao kutije, rakije...
prilog prije
enski lik broja dva - dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dVie)
L
zastarjeli i pridjevni likovi na -ijeh, -ijem(a), npr. tijeh, dragijeh, tijem,
dragijem(e). ..
u vie dijeta, garsonijera, garderobijer, higijena, hijena, orijent, orijentacija... [
L
L
I
15
L
f .
I
:-J
-j
KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < jel el il
Imenice i imenske
J
"I U mnoinskih oblika jednoslonih imenica mukog roda: svijet - svjetovi, bijes
bjesovi.. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mnoini neke imenice ne
krate korijenski slog, dvoglasnik ostaje: lijek - lijeka - lijekovi, dio - dijela - dijelovi/ tijek
tijeka - tijekovi, brijeg - brijega - bregovi / brjegovi,' smijeh - smijeha - smijehovi.
Kratka mnoina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi, brijezi, korijeni. ..
U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog produuje, krati
se korijenski slog): dijete - djeteta; tijelo - tjelesa; vrijeme - vremene/vrjemene...

U oblika s tri uzastopna duga sloga: (glag. pril, sad.) - (pridjev), npr.
uaoje - (npr. objekt); kolijevka
- koljevaka; pripovijetka - pripovjedaka; popijevka - popjevaka...
]
U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel - bjelji, najbjelji, vrijedan - vrjedniji
- najvrjedniji,' bijedan - (naj)bjedniji,' trijezan (trezven, srb.!)- (naj)trjeznijl; lijepo
{naj)ljepe...
]
Nijedan pridjev u hrv. standardnom jeziku nema u komparativu i superlativu ije.
U prednaglasnome poloaju: primijeniti - primjenjivati, procijeniti - procjenjivali;
- - rijeiti - rjeavati, razrijeiti - razrjeavati, lijep

ljepota; slijep - bijel - bjelina; cijel - cjelovit, grijeh - grO)ehota; brijeg
j
brO)egovit, bijel - bjeloput, lijev - ljevoruk...
J
U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti - promjena; odijeliti -odjel, lijepiti
- ljepilo
U zbirnih imenica na -ad: drijebe - drO"ebad; zvijer - zvjerad;
U izvedenica na -ar i -ak: - lijek - ljekar, lijev - ljevak (ljevoruk

n
U deminutiva (umanjenica) na -ica, mijeh - korijen -
U
grijeh - trijeska - ...
U augmentativa svijet - svjetina; mijeh - mjeina; brijeg - brO)eina o ..
n U pridjeva na -ast, -cat, -lt: bijel - bjelkast, cijel - cjelcat, vijek - korjenit
l
"
U sloenih pridjeva tipa gologlav: dugovjek, skupocjen, bjelokos, sjedokos, ljevoruk...
iz izvedenih ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit - cjelovitost;
n - prijelaz - prijelazni.
U
Glagoli
Ije prelazi u je kada od svrenoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvreni glagol
sufiksima -iva(ti), -ava(ti).
u
Krati se jer je jat tada u prednaglasnom poloaju: dodijeliti - dodjeljivati, ocijeniti
ocjenjivati, razmijeniti - razmjenjivati, rijeiti - rjeavati, primijeniti - primjenjivati.
Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida, kada od svrenoga glagola koji u
osnovi ima je tvorimo nesvreni glagol sufiksima -iva(ti), -ava(ti): dospjeti - dospijevati,


jj - podsijecati, sagorjeti - sagorijevati, razumjeti - razumijevali.
Iznimka! Ako je u osnovi svrenoga glagola mjera, mjesto ili sjesti, ostaje oblik -je: zamjeriti
se - zamjerati, premjestiti - premjetati, nasjesti - nasjedati.
[ E ili i prelazi u ije. Prema osnovnom e i i - letjeti: lijetati, lijetanje; lijegati, lijeganje;
liti: lijevati, lijevanje; zreti: sazrijevati. Iznimka! U prezentu imaju ije glagoli - umjeti:
umijem, razumjeti: razumijem; -htjeti: prohtjeti, prohtijem; -spjeti: dospjeti, dospijem;
[
smjeti: smijem.
Ije ili je prelazi u i. Kad se je i ije ispred o, prelaze u i. Glagolski pridjevi radni
od glagola voljeti: volio, voljela, voljelo; ivjeti: ivio, ivjela, ivjelo; vidjeti: vidio, vidjela,
Vidjelo; eljeti: elio, eljela, eljelo; crvenjeti se: crvenio se, crvenjela se, crvenjelo se;
[
stidjeti se: stidio se, stidjela se, stidjela se; htjeti: htio, htjela, htjelo. Iznimke: sjeo,
odsjeo, zapodjeo i vreo, zreo (uz glagole vrio, zrio. Pridjevi su samo vreo i zreo.) Pravilo ne
vrijedi samo za glagole. Isto se u cijeo >od cijel> cio- cijela; dio- dijela.)
[ Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadrat ga i u ostalim oblicima: grijeiti, grijeim,
grijeili. Isto se ponaaju glagoli koji imaju skup -je (tjerati, tjeram...r tjerali...).
Iznimke: drijetii mrijetii njihove sloenice prodrijeti, umrijeti...):
re
- drijeti - drem (zast/ derati), mrijeti - mrem/ - prodrijeti
L
- prodrem, umrijeti - umrem 0'0


L;.;
16
r
NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA
NAGLAENE I NENAGLAENE
SLOG je najmanja izgovorna jedinica, dio koji se izgovara kao cjelina.
U je onoliko slogova koliko ima samoglasnika.
Uz samoglasnike. u HSJ nosilac sloga moe biti i r (br-do).
Slogotvorni mogu biti i I, lj, n, kao zavrni suglasnici iza dugoga sloga, i to u
iz stranih jezika: bi-cik-I, Krem-lj, njut-n, kned-I, monok-l, den-tl-rnen,
!'""-l
Fonem koji moe biti nosilac sloga naziva se slogotvornim ili
fonemom. To su samoglasnici i neki sonanti (r, I, lj, n). _i
NAGLASAK (AKCENT) jest isticanje sloga visinom i glasa.
Naglaeni slog se trajanjem i intonacijom, npr. kazalite.
,!
(intenzitet) - naglaeni dio izgovaramo
J
Trajanje (kvantiteta) - naglaeni slog moe biti dug ili kratak.
Intonacija (kretanje tona) moe biti silazna (ton se sputa) ili uzlazna (ton se podie).
, 1
PROZODIJA je znanstvena disciplina prosodia = naglasak + trajanje/kvantiteta) koja
i
prozodijske jedinice ili prozodeme: naglaske, trajanje i intonaciju.
e J
Ona je dio fonologije.
Naglasni sustav (akcentuacija) hrvatskoga standardnoga jezika sastoji se od PROZODEMA: '1
naglaska (dva duga i dva kratka, dva uzlazna i dva silazna) J
nenaglaene i (zanaglasne) duine.
Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika zasniva se na novotokavskom l
sustavu (starotokavski ima tri akcenta).
d
hrvatskih narodnih govora ima tri naglaska: dva duga, ali samo jedan
kratak.
rl
Razdioba (distribucija) naglasaka
U jedna ima samo jedan naglasak. Odstupaju od toga dulje i to:
IL.J
sloenice, npr. svijetlozelen, pedesetogodinjak, elektrotehnika; polusloenice:
superlativi, npr. najplemenitiji, najpoznatiji.
f'
Jedan je naglasak primaran, glavni, npr. u superlativu je na osnovi. L
Nenaglaene nemaju svoj naglasak, nego se izgovaraju zajedno s ispred sebe
ako vam se, danas je) ili s iza sebe (u na Hvaru).
r

Naglasnu (izgovornu) cjelinu


L
naglaena i nenaglaena ispred ili iza nje koja se uz nju vee u izgovoru.
Dobro mije. (1 cjelina) uritise?(l cjelina) Nee/im vam/smetati/u radu. (3 cjeline)
l
VRSTE NAGLASAKA
Hrvatski standardni jezik ima 4 naglaska:
kratkosilazni lav, san, riba, jagoda, puniti, 'otar, sir
r
dugosilazni 1\ majka, plav, dan, pitam, let, brod
L
kratkouzlazni selo, zadati, odvoditi, zapustiti, izmaknuti, planina
dugouzlazni torba, putati, naslaqatl, mekuac, razjapltl, prepisivanje
L
MJESTO NAGLASKA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU
Ne moe svaki naglasak stajati na svakom mjestu u Tri (odnosno su osnovna pravila:
1. Jednoslone imaju samo silazne naglaske:
l
grad, grad, IOk, luk, pas, pas, trg, cr n, nov, no...
2. Dvoslone imaju sva naglaska na prvome slogu:
majka, ruka, riba, noga, ena, selo, ruan, para, para, bomba, dobar, tama itd.
r
3. Troslone i vieslone imaju na prvome slogu sva naglaska, a na
samo uzlazne: Karlovac, sjenica, sjenica, goaina, prilika, sloboda, visina,
r
majstorica, etalite, posljedica, postojanost, hladovina, organizirati, nakupovati itd.
L
4. Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim ne stoji naglasak.
I'
L
17
, l
!
_J
NENAGLAENA(ZANAGLASNAlDUINA
U hrvatsko, kazalite, cijeli, pozornicu samoglasnici nisu
"J
naglaeni, a izgovaraju se dulje - to su samoglasnici s nenaglaenim duinama:
hrvatsko,
Nenaglaena duina nalazi se iza naglaenoga sloga (vee se uz naglasak ispred
]
sebe). t-Jloe se nalaziti u osnovnom obliku neke (kazalllte), na tvorbenom sufiksu
ili na nastavku (dobrih). se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.
nastavci na kojima se nalazi nenaglaena duina:
padei imenica: G jd. . r.: tame, vode; I jd. s.r.: tamom, vodom; G mn. svih r.: polja;

oblik pridjeva: bijeli, bijeloga, bijelome itd.;
nastavci za prezent.: gledam, gleda, gleda itd.;
J
glag. prilog sadanji:
glag. prilog proli: napisavi.
NENAGLAENE
]
Naglasnu {izgovornul cjelinu jedna naglaena i jedna ili vie nenaglaenih
koje se izgovaraju zajedno s naglaenim ispred ili iza sebe.
]
Unaglasnoj (izgovornoD cjelini UVijek je samo jedan naglaeni slog uz jedan ili vie
nenaglaenih. slogova (i brat
S obzirom na naglasak, mogu biti:
naglaene ili naglasnice ili klitike s vlastitim naglaskom)
nenaglaene ili nenaglasnice - enklitike i proklitike bez
n
svog vlastitog naglaska koje se s ispred ili iza sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu)
LI
PROKLITIKE (PRISLONJENICE, PREDNAGLASNICE) (prepozitivne jesu nenaglaene
n
l,
ispred naglaenih
u
Nemaju vlastitoga naglaska, pa se s (naglaenom) ispred sebe spajaju u jednu
naglasnu cjelinu proklino, stavim naprijed).
,
Dvosloni veznici (ili, niti) i neki prijedlozi (iznad) imaju svoj naglasak.
j i
[
]
Proklitike su:
prijedlozi - svi jednosloni prijedlozi: od, do, u, za, s(a)... Tko je uz tebe bio na izlobi?
P
dvosloni prijedlozl: mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko: Pourimo
prema koli! Oko kole djeca.; svi s prefiksom iz-: ispod, iznad,
lj
veznici: a, i, ni, da, *(kad) (*kad moe biti i naglaen) Nema ni nje ni njega.
negacija: ne Ne previe.
Prelazak naglaska na proklitiku
lj
Prednaglasnice su nenaglaene kad se ispred s uzlaznim naglaskom.
Kada se proklitika ispred sa silaznim naglaskom, naglasak moe
na prokIitiku: urim u grad. Naglasak koji prelazi na proklitiku moe biti: kratkouzlazni

(Nita ne znam.) i kratkosilazni (urim u grad.) Jj
Naglasak obvezatno prelazi:
L
a. ne i glagol: ne
b. prijedlog i mnom: preda mnom.
ENKLITIKE (NASLONJENICE, ZANAGLASNICE) (postpozitivne - jesu nenaglaene
[
koje se nalaze iza naglaenih.
S (naglaenom) iza sebe spajaju se u jednu naglasnu cjelinu enklino, naslanjam).
Enklitike su:
glagolske - nenagl. oblici prezenta pom. glag. biti: sam, si, je, smo, ste, su. Tumije.
[
nenagl. oblici aorista pom. gl. biti: bih, bi, bi, bismo, biste, bi. Zar bi i oni doli?
nenagl. oblici prezenta pom. gl. htjeti: Danas
- nenaql, oblici osobnih zamj. u,gen.: me, te, ga, je, nas, vas; ih. Vidim ga.
[
udativu: mi, ti, mu, joj, nam, vam, im. Cini mi se daje tako.
u akuzativu: me, te, ga (nj), ju lje), nas, vas, ih. elimte netopitati.
nenaglaeni oblici povratne zamjenice: se, si. Ona se veseli.
[
li: elili to uistinu?
,f
L
18
r
:.J
j
Enklitiku stavljamo na mjesto gdje ne moe stajati!
U Prole subote sam bila u kinu. enklitika sam nalazi se iza stanke (pauze) - prole subote
'1
izgovaramo zajedno, iza naglasne cjeline dolazi stanka pa se enklitika nema na to nasloniti.
I
Dakle, iza naglaene cjeline i stanke ne moe stajati enklitika nego samo naglaena
Pravilno je: Prole subote bila sam u kinu. ili Prole sam subote bila u kinu.
Ne valja: Ivan ... Treba: Ivan ... ili Ivanje bio...
'J
Pogreno: U novoj godini me mnogo toga veseli. Pravilno: U novoj godini mnogo me toga veseli.
Redoslijed enklitika
Pravila:
Prvo dolazi glagolska pa Molio bih te. (Iznimka! Glagolska enklitika je - 3. lice
:1
jedn. prez. pom. gl. biti - uvijek dolazi na zadnje mjesto, pa tako i iza Poelio mu
je
Od dvije enklitike, najprije ona u dativu: Ako muje pokloni, bit sretan.
]
Ako se zajedno enklitike, poredak je ovakav: li, *glagolska enklitika
(osim je- na zadnje mjesto), enklitika u dativu pa enklitika u genitivu i
akuzativu: Smatrali da mu ih pokazati?Kako li mu se obradovati! eli li dajoj
ihjedao?
]
VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA
, ]
d
RAZLI KOVNA SREDSTVA NA RAZINI
Fonemi (glasovi) su od (segmentna) razli kovna sredstva - sami nemaju

ali kao najmanji glasovnoga lanca slue razlikovanju Osim fonema, razlikovna
l j
sredstva su i ona koja biljeimo iznad (suprasegmentna) razlikovna
sredstva - naglasak, duina i intonacija.
1
RAZLIKOVNA SREDSTVA NA RAZINI
LJ
Obavijesni subjekt i obavijesni predikat.
Kad sastavljamo neki tekst, uvijek idemo od poznatoga (staro) k nepoznatom (novo). Po
r
obavijesti koju nosi (obavijesno ustrojstvo), se dijeli na obavijesni subjekt (staro,
fi
poznato) i obavijesni predikat (novo). LJ
naglasak naglasak).
Misao, pa onda i se od poznatoga ka nepoznatome. Ivan (poznato, obavijesni
r:
u
subjekt) je prole godine bio u Zagrebu (nova obavijest, obavijesni predikat).
lj
koji obavijesni predikat nose novu obavijest, pa su prema tome i
smisleno ili sredite Zato ih i izgovaramo od koji
r
obavijesni subjekt. naglasak je upravo na onom dijelu obavijesnog predikata
lj
koji nosi novu obavijest, dakle, na kraju Ima koje na sebe
naglasak, npr. sav, posve (sesvtm), savreno, potpuno itd., i neke zamjenice i prilozi,
npr. On je potpuno lud.
Svaka u ovisno o situaciji, moe imati naglasak. O njemu ovisi smisao l:

pauza (stanka)
sintagme su skupovi dijelovi koji imaju i [:
intonaciju (a odvojeni su pauzom). Prva je sintagma (Drugi dio moga
kolovanja) nezavrna, a druga je prole godine) zavrna.
je sintagmatska ili pauza (stanka). O njoj ponekad ovisi smisao
L
(Hodati dugo, nije mogao. Hodati, dugo nije mogao. Ili: Ono to su djeca namjeravala
psu, nije bilo bolno. Ono to su djeca namjeravala psu nije bilo bolno.).
Psiholoka, pak, pauza naglaava emociju.
intonacija melodija)
[
Kretanje tona (melodijska linija intonaciju
(melodiju). Ionjoj ovisi smisao Saznalisu. (izjavna - intonacija uglavnom
uzlazno-silazna). Saznali su? (upitna - intonacija uzlazna). Saznali su!
[
(uski - intonacija uzlazna, a prema kraju se sputa).
da razlikuje (ima razlikovnu ulogu), naziva se melodija.
Prozodijske jedinice (stanka, intonacija) istovremeno su i vane vrednote govorenoga
r
ti .
jezika - u svakodnevnim govornim situacijama naim dajemo dodatno L
,
!,
L
19

r
, ,
,
i
,
r,
VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA (saetak)
Intenzitet je napetosti govora.
-J
Stanka je govornog vremena u kojem se ne izgovara tekst.
Intonacija je kretanje tona.
Tempo (govorna brzina, vrijeme u kojem se govor odvija) je broj izgovorenih slogova u
jedinici vremena.
i
Ritam je ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja govora, napetosti i poputanja
napetosti i sl.
:I
Modulacija, timbar, boja glasa je glasa s emocijom ili smislom.
KAKO ZAPISATI VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA
Ono to su u govorenom jeziku govorne vrednote, u pismu je interpunkcija.
interpunkcijski znak zove se razgodak.
]
PRAVOPISNI ZNAKOVI: (.), upitnik (1), (!), zarez (,), sa zarezom (i),
(:), crtica (-), spojnica (-), ( ... ), ( ......),
navodnici . polunavodnici ('), zagrade ( ) [ ] { }, kosa crtica ( I ), zvjezdica (*),
izostavnik (apostrof) ('), znak jednakosti (=), znak za vie, dalo je (, znak za manje,
]
:I
postalo je ), naglasci (', " A, '), znak duine (-), (+), luk )i znak manje (minus)
(-), znak vie (plus) (+), znak mnoenja (X), znak diobe (dijeljenja) (:), znak ponavljanja
(,,).
piemo:
q
na kraju izjavne
kad se naslov sastoji od nekoliko cjelina: Fonem. Aloton. Fonetika itonologija.
.j
iza kratica: npr; i st; dr., mn.
ne piemo:
n
.
iza ili crtice koji da misao nije zavrena: mi smo samo htjeli... Dobro je
L
da ste samo
na krajU naslova: Od do teksta (naslov knjige), u vazi(slika)
p iza sloenih (sastavljenih) kratica, oznaka mjernih jedinica, kemijskih simbola: PBZ, HAZU; m,
L
L, If, H, ea
p
UPITNIK piemo:
tr
na kraju upitne
ako se pita samo dijelom (ili jednom iza upitnika dolazi malo slovo: Znali smo
da dod, ali kada? tko bi znao.
[
Upitnik ne piemo:
na krajU neupravnoga govora: Pitali su ga zato tako govori.
[
ako je u naslovu upitna ali naslov vie objanjava ono to slijedi nego to pita: Tko
je sit (pjesma Z. Baloga).
piemo:
na kraju
[
iza vokativa i iza usklika na kraju (ako to elimo posebno naglasiti): Trebao bi to
znstt. Ivanel; Uf, uf; gotovojel
na pisma iza imena onoga kome se Dragi Ivanel Sretno sam stigao.
[
iza pojedinih u A on njega - pljusl i pobjegne.
kada se usklik posebno stavljaju se dva ili tri SveznamoIII Samo takall
u zagradama, sam ili uz neke kada se eli neto istaknuti ili posebno upozoriti: (stct),
Dola su samo tri (I)
[ ne piemo:
u naslovu: Poplave prijete gradu Ali! Kada se neto eli posebno istaknuti ili kada je sastavni
dio nekog drugog naslova, se moe pisati i u naslovu: Nafta u marul Nai su prvi!
f"
.
L
ff "
"i
i.
20
l
"
UPITNIK I I I UPITNIK dolazi u upitnim
istovremeno izraavaju i pitanje i odnosno i i pitanje:
- I ti misli da te ja tek tako pustiti?! - Alija elim sama. - eli!?
ZAREZ
Tri su glavna za pisanje zareza:
nizanje (nabrajanje),
naknadno dodavanje
isticanje (posebno suprotnosti).
i koje
nizanje (nabrajanje) - usporednosti: More je tiho/ zagonetno i
Nezavisno pisanje imena mjesta i nadnevka: Zagreb/ 30. svibnja 1991. Pisanje bibliografskih
'1
podataka: Petar egedin O prozi Vladana Desnice/ u knjiZi o Naprijed, Zagreb/
1960/ str. 101.
naknadno dodavanje: Svi su otili, tj. nije bilo nikoga. Atribut i apozicija
dodaci) odvajaju se kada su iza imenice na koju se odnose: Nala sam olovku/ zelenu. Ivan
velik pjesni/v bio je i hrvatski ban. Iza nezavisne i zavisne, koja se
naknadno dodanom: Doaoje slavni igra0 koji je imao plavu kosu. Vokativ uvijek odvajamo
zarezom: Brate/ pomozi! Daj apu/ Popi! I tako/ dragi, idem. Prilozi i kojima se
,
stav, a nisu povezani s ostalim dijelovima ili su umetnuti, odvajaju se zarezom: dakako/
dabome/ dakle/ doista/ moda/ naprotiv, zaista/ naravno/ nesumnjivo/
..
neosporno/ sigurno/ vjerojatno/ zacijelo.
suprotnost: Ispred i sa suprotnim veznicima: a/ ali, nego/ no/ i dr. Jedni
s.,
su dolazili, a drugi odlazili.
isticanje i, i to: Htio ga je posjetiti, i to odmah. Volioje more/ i sunce/ i borove.

inverzija (kad zavisna dolazi ispred glavne): Dok ostali spavaju/ ti si budan.
Zavisna iza glavne kao naknadno objanjenje: Danas kako smo se i dogovorili.
L
zarez ne piemo:
kada piemo vie prilonih oznaka raznovrsnih po Predavanje je 27. rujna u
Gradskoj knjinici u 12 sati. U Zagrebu 1. 1999.

L
u nizanju dijelova jednog ispod drugog bez obzira na oblike
u vezama poput jedan jedini, nov novcat; jedva jedvice
u sastavnim i rastavnim Htio je kruha i igara. Ili napii sve ili ostavi za sutra.
L
Bez obzira na suprotnosti, zarez ne piemo kada se veznik nego nadovezuje na
komparativ: Jesi li danas sretniji nego te ispred nego/ u vezi sa ne samo: Ne samo
da je zakasnio nego se nije ni javio. Pisanje ili nepisanje zareza u nizanju skupova
njihovo Ne elim govoriti. Ne/ elim govoriti.
l
SA ZAREZOM ima srednju vrijednost zareza i pravila nisu propisana, pa
stavljanje ovisi o slobodnoj procjeni onoga koji pie.
[
nagovjetava nabrajanje i Stavlja se:
ispred dijela u kojem se to nabraja: Kupili smo jabuke/ /jive/ kruke i
l
lubenicu. nije dobro staviti iza prednaglasnica, npr. ne: Ulaznicesu za: Mariju/ Jasnu/
Nadu. nego: Ulaznice su za Mariju/ Jasnu/ Nadu. ili: Ulaznice su za Mariju/ Jasnu/
,
Nadu.
Ne pie se ispred nabrajanja: a) koje se kraticama npr; tj.; b) iza naslova pod kojim L
se nabraja, npr. Kazalo/ Sadlajitd.
Pie se ispred upravnoga govora: Reklaje: Idemot:
iza dijela koji se objanjava: Svi su se to nitko nije Zvali smo ga
l
imao je utu dlaku.
brojaka za oznaku omjera, a se prema: Izgubili smo s 2 : O.
J
se stavlja tamo gdje je tekst: a) izostavljen ili nije naveden: Mnogi su doli: Ivan/
Ma[ko/ Sgepan/ Marija ... ; b) isprekidan govor: Kako ste ... divni!
l
VISETOCJE (niz izostavljanje duljega teksta; sastoji se od pet ili vie pa i
nekoliko redaka. [
L


L
21
. l
r
C!

I
CRTICA ( - ) Crticom se dulja stanka, koja je od one koja je zarezom.
Stavlja se katkad umjesto zareza, zagrade, navodnika i
, J
Crticom su umetnuti dijelovi odnosno umetnuta npr. Ustali smo
rano - prije sunca - da ne zakasnimo. Na uspjeh - to su svi znali - nije dolazio u pitanje.
'I
stanka, npr. Sluali smo - nita se nije
zamjenjuje navodnike u upravnom govoru. Pazi! Ako je ispred broja prijedlog od, onda
brojeva treba staviti prijedlog do, a ne crticu, npr. Praznici su od 2. do 12. travnja.
smjer kretanja dvaju ili vie mjesta: Dovrena je autocesta Zagreb - Rijeka.

SPOJNICA (-) se pie bez razmaka (bjeline) s obje strane.
Slui u pisanju polusloenica, npr. mlnus-pol. austro-ugarski car,
- kad se prvi dio polusloenice ne sklanja, npr. Smail-age, ali se ne pie kad se on sklanja:
: J
aba, abe. Stavlja se:
pri (slogovi: Sla-vo-ni-ja; sricanje glasova: nastavaka:
jagod-e)
e I
kod sloenih s brojem, npr. 13-godinjak, 100-godinjica, 1960-ih, 80-ih godina. (Ne: 80
- j
tih jer je: osamdesetih, a ne: osamdesettih )
pri sklanjanju sloenih sastavljenih kratica stavlja se i nastavka, npr.
]
program HTV-a, boravak u SAD-u, poslovnica PBZ-a.
NAVODNICI
Neto se navodi onako kako je ili zapisano.
]
se upravni govor (ili s crticom).
U se pojedine u prenesenom npr. Da,
brz kao pu.; koje ne pripadaju knjievnom jeziku, npr. Kupio je dva tekem,
n
Imena ustanova, novina, knjiga, djela, drutava i sl. mogu

biti u navodnicima ako je to potrebno za prepoznavanje, npr. To su hoteli Marijan i
Piu se bez navodnika ako je jasno da su imena. Ako ustanova, npr. kola ima u
n
nazivu ime i prezime znamenite osobe, onda se navodnici piu ako su ime i prezime u
ii.!
d
nominativu, npr. Osnovna kola Miroslav Krlea, a
ne piu ako su u genitivu, npr. Osnovna kola Miroslava Krlee.
P POLUNAVODNICI slue za obiljeavanje unutar teksta pod navodnicima neke ili koja
'I
lj treba navodnike, npr. Jahve Za koga ti kaem: Weka ide s tobom; taj s tobom td
ZAGRADE
F
Zagrade su: oble ( ), kose / /, uglate [ ] { }.
lj
U tekstu upotrebljavaju se oble zagrade, a u tekstovima i ostale.
1. odjeljuju dio ili (kojima se to dodaje ili objanjava) od ostaloga teksta.
[
2. se dvostruki likovi istih i oblika, npr. istog(a) istog i istoga.
Katkad se zagradama piu koje imaju isti dio, npr. (pre)pisati.
IZOSTAVNIK (apostrof)
P
i
Pie se umjesto isputenoga slova, npr. Ili grmi iJ'se zemlja trese.
til
Ne pie se:
u infinitivu na -tiu sastavu futura, npr. bit vozit se

na kraju infinitiva i glagolskoga priloga sadanjega (iako to nisu knjievni likovi),
L
npr. sjedit, plesat;
pri saimanju dvaju samoglasnika u jedan, npr. nao < naao, piso < pisao, ko < kao.
[
ZNAK JEDNAKOSTI stavlja se koje su po jednake: bijelog = bijeloga, pisat =
sad = sada, moga = mojega.
,.
LUK se pie u nabrajanju umjesto uz redne brojeve i slova:
1) papir: a) b) ated, e) za kola ,., 2) olovke: a) tvrde, b) mekane .., 3) knjige ...
l..
".
KOSA CRTICA CI) upotrebljava se:
1. kao oznaka razdoblja koje dvije uzastopne vremenske jedinice (godine, npr.
rc
k. g. 2004./05., na prijelazu 18./19.5t.;
L
2. umjesto prijedloga po, na oznaka mjere, npr. Vozili smo 50 km/h.
22
-.J
i
STILISTIKA PISMA I GLASOVA
STIL I STILISTIKA
1
Stil je izbor za izricanje istoga sadraja
Stilistika je znanost koja stil.
Stilem je jedinica, (markirana).
J

Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika: znanstveni,
(novinski, hibridni), administrativni i razgovorni
, 1
(kolokvijalni).
GRAFOSTILISTIKA (STILISTIKA PISMA) ili grafostilematika dio je stilistike koji
izraajna sredstva grafije (pisma) i pravopisa.
I
Ponekad nailazimo na pisane ili tj. na tekstove koji odstupaju od
pravopisne norme.
Pisci ponekad potpuno izostavljaju interpunkciju, piu sve velikim slovom ili sve malim
'I
u.
slovom. Ponekad pismo prenosi emocionalna stanja pisca, npr. ironiju: Njegovo
J
Carsko i Kraljevsko Apostolsko izdalo je Svoje Previnje Pismo.
Neki put pisac oblikuje glasove naega jezika slovima (grafemima) kojega drugog jezika (Dvor
et Ladanye Gornye) ili uporabom pisma iz prolosti (Gudi usrid luche nasa mlada piafea). 1
FONOSTILISTIKA (STILISTIKA GLASOVA) znanost je koja se bavi varijantama
glasova (fonema). varijante glasova su uvjetovane individualnim osobinama
'I
govornika, stupnjem naobrazbe, slabim poznavanjem nekoga jezika ili lokalnim izgovornim osobinama.
!
Lj
Individualne osobitosti izgovora kao postupak karakterizacije likova: lik u romanu Ranka
Kiklop govori: Futva mofda bit kafno. (Sutra moda bit kasno.)
't
HRVATSKI STANDARDNIlEZIK I NARODNI GOVORI
LJ
STANDARDNI JEZIK
.
Jezik koji slui kao sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga drutva naziva
L
se standardni ili knjievni jezik.
U fonolokoj i osnovi hrvatskoga standardnoga jezika jedan je od novotokavskih
r
dijalekata - ijekavski novotokavski dijalekt.
L
NORMA I KODIFIKACIJA (propisana norma)
i drugi korisnici i oblikuju standardni jezik svjesno, stvaraju njegov
r
standard, normu. Standard je opisan i propisan u jezikoslovnim
L
u
gramatikama, pravopisima.
Propisana su jasna, obvezna pravila, jezik ima propisanu normu, kodificiran je. Ukupna
norma sastoji se od normi razina: pravogovorne, pravopisne,
[
(morfoloke, tvorbene, .
Standardni jezik svi Norma je uzor kojemu se treba prilagoditi.
NARODNI GOVORI
Na jednoj strani imamo standardni jezik, standard, a na drugoj strani imamo [
narodne govore.
IDIOM
r
Pojedinac moe govoriti knjievnim jezikom, a moe govoriti dijalektom, mjesnim govorom.
L
Idiom je svaki oblik, varijanta nekoga jezika - i standardni jezik i svaki mjesni
govor.
Mjesni je govor organski govor, idiom nastao razvojem kroz vrijeme i na nekom
bez svjesnoga djelovanja njegovih govornika. l
Standardni je jezik neorganski idiom i nastao je svjesnim djelovanjem.
STANDARDNOGA JEZIKA
Standardni jezik ima viestruku funkciju, on je polifunkcionalan. Slui za opce Javno
t
sporazumijevanje (vijesti, obavijesti), za slubeno sporazumijevanje (propisi, obavijesti,
ugovori), za umjetnosti (knjievnost, kazalite, film ...), za obrazovanje, za znanost, za
!
pojedine struke.
Za pojedina razvili su se pojedini funkcionalni stilovi.
l
23
"I
[
"I
ARGON je idiom manje drutvene skupine zajednice: sportski,
r 1
(medicinski, glazbeni itd.).
To je uporaba posebnih (dijalektizama, ili uporaba unestandardnom,
nekom drugom (prenesenom, suprotnom) npr. cool, super, prva liga, turbo, bolnica,
] !tuba.
Satra ili govor jest argon manje skupine, posebno zatvorene (gdje je jezik
tajni).

HRVATSKI JEZIK svi hrvatski idiomi (u sadanjosti i prolosti): standardni jezik s
funkcionalnim stilovima, argoni, pisani i usmeni (govorni) jezik, i mjesni govori.
J
HRVATSKA
]
GLAVNEOSOBITOSTI FONEMSKOGA I NAGLASNOGA SUSTAVAHRVATSKIH
Hrvatska su se (tokavsko, kajkavsko i razvila iz praslavenskoga jezika.
Razdoblje toga jezika trajalo je negdje do 8. kada je zamijenjeno
,l
starohrvatskim razdobljem koje je trajalo negdje do kraja 10.

I
Hrvatski narodni govori dijele se na tri tokavsko, i kajkavsko. Hrvatski
jezik u potpunosti i kajkavsko i dio tokavskoga
Hrvata govori tokavskim Stokavskim govore Bonjaci,
Crnogorci i Srbi.
n
Razlike hrvatskih Na mjestu gdje je danas u novotokavskome nepostojano a
(starac), u kajkavskome je nepostojano e (starec), a u nepostojano a
(starac). Na tome je mjestu u staroslavenskome jeziku bio poluglas (tvrdi, tzv. jarili meki, tzv.
d
jet).
Naglasne razlike: (novo)tokavsko je kajkavsko je tronaglasno
n
l, 'I
(nema kratkouzlaznog akcenta) i je tronaglasno (dugosilazni, kratkosilazni i akut).
U
VSKO
p
b Rasprostiralo se nekada na mnogo prostoru nego danas.
je kao i tokavsko i kajkavsko, nastalo negdje 4. i 8.


Prvi hrvatski pisani spomenik oko 1100. g.) i prvi tekst hrvatske
knjievnosti (Judita Marka napisana 1501. g.) pisani su

Neke fonoloke
[
Refleks jata - ikavski govori
- ekavski govori
[:
- ikavsko-ekavski govori
- jekavski govori
Glasovi - zamjena glasova: lj sa j, m sa n
[:
- gubljenje glasova
- ar umjesto slogotvornoga r
- u nekim govorima se zavrno I (nema I u o)
- i izgovaraju se meko, kao tj
- infinitiv
Naglasni sustav - troakcenatski,
tri naglaska: dva silazna naglaska i
[
jedan uzlazno-silazni (akut)
r"
L
[ "
ff
L
r:
dite (Dalmacija)
dete (sjeverozapadni dio)
dite, delati (Zadar)
djete (Lastovo)
jubav(ljubav), vidin (Vidim)
ka (kao), o (od), meu
parst(prst)
posal, pasa (posao)
vidit(vidjeti),
nebo, grad
noge (G jd.)
24
KAJKAVSKO
Do provale Turaka (u 16. st.) zauzimalo je mnogo prostor nego danas (npr. velik dio
Slavonije).
Posebno bogata bila je kajkavska knjievnost u doba baroka (Juraj Dikcionar ili
slovenske, Graz, 1670., prvi kajkavskoga jezika jhrvatsko-Iatinski i
prosvjetiteljstva (Titu
Jezik djela Miroslava Krlee Balade Petrice Kerempuha (1936.) spoj je kajkavskog jezika
16., 17., 18. i 19. st., jezik starih pjesmarica, ljetopisa, kalendara, umjetno stvoren, i
najbolje pokazuje bogatstvo kajkavskoga jezika.
Neke osnovne kajkavskog
Refleks jata - ekavski govori dete
Glasovi - stsl. jat i poluglasovi (jor i jer) realizirali
su se uglavnom kao vokal e (zatvoreno) jesem (jesam)
- prijedlog u ostvaruje se kao v ili vu vu kleti (u klijeti)
- ne provodi slbllarlzadju ruki, nogi (ruci, nozi)
- javlja se tzv. v
- se zavrno I (nema I u o) doel (doao)
- u govora ne razlikuje se i d i d,
se izgovara srednji glas d)

- se suglasnici na kraju
r
izgovaraju vrak(vrag), bok
Naglasni sustav - troakcenatski: dva silazna i jedan
L
dugouzlaziazni naglasak
- silazni moe biti na bilo kojem mjestu u (i na zadnjem slogu)
r
i.
TOKAVSKO
U Hrvatskoj se tokavskim govori u Slavoniji, Baranji, na Baniji, Kordunu, u
r
Dalmaciji, u Gorskome kotaru i umberku.
li
l
Neke osnovne tokavskog
l
r
Refleks jata - ijekavski govori (juni)
- jekavski govori (juni)
- ikavski govori (zapadni)
- ekavski govori l
Glasovi - gubljenje glasova
- zamjena glasa h nekim glasom kruv(kruh), muva (muha)
- stezanje glasova ko (kao), nako (onako)
l
- stezanje ao u o ili a poso, pasa (posao), doo
- gubljenje samoglasnika na kraju al(ali)
- premetanje i dodavanje glasova jope (opet)
[
- zamjena I sa o
- jotacija (gdje), (djed)
- sibilarizacija obojci
- navezak zi njojzi(njoj), ovizi(ovi)
r
Naglasni sustav tokavski govori dijele se na starotokavske govore i
novotokavske. Starotokavski imaju troakcenatski sustav
(poput a novotokavski imaju
l
Novotokavski govori (4 akcenta) osnovica su hrvatskoga standardnoga jezika.
Hrvata govori tokavskim
l
knjievnost 16., 17. i 18. pisana je tokavskim (Narin
hrvatski renesansni komediograf; Ivan hrvatski barokni pjesnik).
U 19. st. Ljudevit Gaj predloio je tokavsko novotokavski govor)
za osnovicu knjievnog jezika.
25
i
, l
!
I
"
-I
RIJEC - oblici i vrste
( morfologija)

MORFEM
FONEM I MORFEM
]
Fonem je najmanja jedinica koja sama nema ali ima razlikovnu
ulogu: m/a/j/k/a - b/a/jfk/a.
J
Fon je glas (sam po sebi), bez funkcije.
Jedinica m u moli-m ima prvo lice, jednina, sadanje vrijeme.Takve
najmanje jedinice koje imaju svoje nazivamo MORFEMI.
Morfologija je disciplina koja se bavi morfemima. morphe oblik.
]
se moe sastojati od jednog ili vie morfema (1: mir, dan, sutra; 2: kap-a, 3: pad
a-ti, kap-je-a; 4: stan-ar-sk-i ...).
Morfemska analiza jest dijeljenje na morfeme: pod-stan-ar-sk-i, pod je prefiks,
,1
stan je korijen, arje sufiks, skje sufiks, ije nastavak.
d
Neke imaju nastavak u svim padeima osim u nominativu: N la, rad, G la-i, rad-a, D
la-i, rad-u, A la, rad... U nominativu ovakvih nalazi se jo jedan morfem, to je nulti (ili
morfem, obiljeava se sa 0. Ima u tom liku. nominativu jednine.
nema nastavka. a dalje ima. Npr: stol-0, stol-a, stol-u..., jelen-0, Ivan-0, stil-0,
vrijeme-0 itd.
q
ALOMORF

Alomorf je varijanta istoga morfema. Glasovne promjene se na
n
il ;, granicama morfema i tako mijenjaju izraz samoga morfema (izraz morfema zove se mort):
LJ.
cvijet - cvjetovi, odsjediti - otpasti, nizak - niska, prah - praina, vuk - vuci.
izrazi istoga morfema morfi) zovu se alomorfi.
Npr. morfem rek (sadraj = usmeno ima alomorfe

morfe): tek; ree, re koji dolaze u oblicima: rekla, recimo, Ili: momak, momka,
momci,
L
Alomorfi jednoga morfema mogu biti ili potpuno Potpuno
alomorfi istoga morfema zovu se supletivni alomorfi: ja - mene, - ljudi, dobar
bolji itd.


JI
PODJELA MORFEMA
PODJELA MORFEMA PREMA POLOAJU (mjestu u
r:
p + K(+ I) + S = (A + K + A)
KORIJENSKI morfem (sadri temeljno brodska, radnik, ena,
J." nacrtati, prekriiti.
L
AFIKSALNI morfemi (afiksi) jesu tvorbeni morfemi: PREFIKS, SUFIKS i INFIKS
(interfiks).
Prefiksaini morfemi (ispred korijena odlazak, otploviti, izgraditi, neslan, predstava,
[
ispod.
Sufiksalni morfemi (iza korijena nogometa, starac, gledatelj.
Infiksi (interfiksi) mogu biti umetnuti: a) osnove i nastavka (radovi) i b)
.
dVije osnove (strojopis). Infiks se javlja: kod duge mnoine imenica mukog roda (domovi),
[
kod nejednakoslone promjene imenica srednjega roda (ramena), kao spojnik dviju
osnova u sloenici (rukopis).
r
Nastavci: rua, dolaziti, majke, lijepi, krug0.
Primjer: Crt-e-1lJ je na kol-sk-oj
L
[ "
ii
L
26
r
PODJELA MORFEMA PREMA FUNKCIJI
i OBLIKOTVORNI morterni
morfernl slue za tvorbu novih Zovu se jo i (koji se
odnosi na ili DERIVACIJSKI (s kojih izvodimo jednu iz druge).
morfeme korijenski i tvorbeni morfemi (prefiksi, sufiksi, infiksi).
OBLIKOTVORNI morterni stavljaju u odnose - padee, glagolska
lica. To su NASTAVCI.
Zovu sejo i ili RELACIJSKI (koji stavlja u neke odnose) morfeml.
morterni oblikotvorni morterni
ili derivacijski) ili relacijski; nastavci)
prigradski pri - ono to je pri -i (morfem padea)
grad- naseljenog mjesta
-sk - pripadnosti
glava glav - dio tijela -a (morfem padea)
padam pad - kretanje prema dolje -am (morfem glagolskog oblika)
biti (1. I. impf.) bi - -jah (morfem glagolskog oblika)
Svi glagoli u infinitivu zapravo imaju dvomorfemske osnove. To da iza korijenskoga
morfemaimaju jo 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak (prepis-a-ti, zamol-i-ti,
ti). Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu nulti morfem
(padati, pas-0-ti).
'"-,
OSNOVA
r
OSNOVA I NASTAVAK
Na morfolokoj razini se sastoji od osnove i nastavka
L
nonj-a, nonj-e, nonj-u, nosiv-0, nosiv-a, nosiv-og(a), prenosi-ti, prenos-im, prenos-i...).
OSNOVA je dio koji nosi njezino niz glasova
f
na ono to je u Osnova (oblikotvorna) onaj je dio L
f
koji se u promjeni ne mijenja. Dobivamo je micanjem nastavka u genitivu jednine: sat-a,
plav-og(a)
NASTAVCI su dijelovi koji se nalaze desno od osnove. Nastavak je glas ili glasovni [
skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika sat-a, sat-u ...
MORFEM I OSNOVA r
L
se mijenja kad im dodajemo prefiks ili sufiks. Dakle, osnova se moe
sastojati od jednog ili vie mortema. Dodavanjem prefiksa ili sufiksa korijen dobiva
dodatno a samim time se i mijenja nove
pre(P) - nos(K) - -i-ti(5); u(P) - nos(K) - -i-ti(5); pri(P) - nos(K) - -0(5);
l
nos(K) - -iv, -0(5)
VRSTE OSNOVE: (tvorbena) l obllkotvorna.
[
Nove u jeziku nastaju jedne iz druge (brod - brod-skI) ili slaganjem
dVijU (ruka, pisati - rukopis).
(tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili
[
prefiks i tako tvorirno novu (mijenja se njezino u nizu: zid
zidar - zidarski imaju isti korijen (zic!), ali nemaju istu (tvorbenu) osnovu -
zid posluila je za tvorbu Zidar, a zidar za tvorbu zidarski.
osnova zidarski je Zidar, a ne zid Zidje tvorbena osnova zidar.
[
OBLIKOTVORNA osnova jest osnova na kojLl se dodaje nastavak za oblike iste
zove se oblikotvorna osnova.
N zidarsk -i, G zidarsk -agra), D zidarsk -onuu. e) ...
l
Oblikotvorna osnova zidarski glasi zidarsk. kroz oblike (padee,
lica), ne mijenja se nego samo njezin oblik. Oblikotvornu osnovu
dobijemo kada maknemo oblikotvorni (relacijski, morfem.
l
l
27
r
l
e I
I
KATEGORIJE
e
I
kategorija predstavlja razred (vrstu) u koji se svrstavaju pojedine ili oblici
s obzirom na njihove osobine.
e
Vrste kategorija:
1. kategorija vrste (promjenljive i nepromjenijive
2. kategorija oblika (morfoloke kategorije)
:1
3. kategorija poloaja kategorije)
4. kategorija
]
KATEGORIJA VRSTE
Prema sadraju koji se dijele u 10 vrsta:
] imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli
prilozi, prijedlozi, veznici, partikule), uzvici.
]
PROMJENUIVE VRSTE zovu se i ili jer imaju i i

"l
IMENICE imenuju stvari i pojave.
iLj ZAMJENICE zamjenjuju imenice ili na neto imenicama.
PRIDJEVI se dodaju imenicama da bi ih poblie
BROJEVI (broje) ili poredak.
q
GLAGOLI radnju, stanje ili zbivanje.
liJ
NEPROMJENUIVE VRSTE zovu se i ili Slue za
ln
uspostavljanje odnosa
1< li
U
PRILOZI se prilau glagolima i uvjete vrenja glagolske radnje.
PRIJEDLOZI pokazuju odnose onoga to imenuju imenice ili na to zamjenice.
P
L.iI
'tEZNICI povezuju dvije skupine ili
CESTICE (RIJECCE, PARTIKULE) same nemaju ali slue za (pre)oblikovanje
UZVICI su kojima izraavamo neki oponaamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i sl.
u
KATEGORIJA VRSTE
fTI
Morfoloke kategorije imenskih (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva)
LJ
kategorija roda (muki, enski i srednji rod)
kateqorlja broja (jednina i mnoina)

kategorija padea (sedam padea hrvatskoga jezika)

.il *kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)


*Kategoriju lica imaju i zamjenice (L, 2. i 3. lice).
[ Morfoloke kategorije glagola
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)
kategorija broja (jednina i mnoina)
[
kategorija vremena (sadanjost, prolost i
kategorija vida (trajanje glagolske radnje: svrenost, nesvrenost)
kategorija vrenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni i eljni)
r
L
p

.
28
[:
1
I
i
J
PROMJENJIVE VRSTE
IMENSKE vrste IMENICE, ZAMJENICE, PRIDJEVI i BROJEVI.
:1
One se dekliniraju (sklanjaju) po padeima.
Promjena po padeima zove se deklinacija ili sklonidba. (lat. declinare: ukloniti,
: 1

Pridjevi se i kompariraju (lat. comparare: usporediti)
Imenske kategorije su: rod, broj, pade i lice (zamjenice, 1., 2. i 3. lice).
:j
Osnova (oblikotvorna) onaj je dio koji se u promjeni ne mijenja. Dobivamo je
micanjem nastavka u genitivu jednine; npr. sat-a, plav-og(a).
Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika
sat-a, sat-u..
GLAGOLI se konjugiraju (spreu) po licima pa se ova promjena zove konjugacija (sprezanje).
'[1
(lat. coniugare: sklopiti, vezati, upregnuti zajedno)
, I
Glagolske kategorije su: lice, broj, vrijeme, vid,
, l
Glagoli imaju dvije osnove:
infinitivnu osnovu koju dobivamo micanjem nastavka -ti (radi-tl)
J
prezentsku osnovu - u 3. licu mnoine maknemo nastavak za prezent (rad-e)
'-'
Glagoli na imaju istu infinitivnu i prezentsku osnovu (pek-u, id-u).
lL;
IMENICE - kojima se imenuju stvari i pojave.
f"
OSOBINE IMENICA
iL
1. Podjela imenica prema - i vlastite

il
L
imenice - ime za skup predmeta i pojava koji imaju neke osobine
stablo). Dijele se u tri skupine:
one koje pojedinu vrstu imenice (jednina momak, mnoina momciitd.);
zbirne (kolektivne) imenice imenuju skup (imenica, primjeraka iste vrste) koje
l
doivljavamo kao cjelinu zvjerad, perje, iblje). Zbirna imenica je u
jednini (jer imenuje jedan skup) iako mnoinu. Lake zapamtiti da su zbirne
imenice jednina ako pogledamo glagol koji uz njih dolazi: ene & ali
l
igrala (enski rod, jednina), perje se rasulo (srednji rod, jednina).
gradivne imenice imenuju tvar materijal) u bilo kojoj (zrnce soli, kilogram
soli, rudnik soli - oblik imenice uvijek ostaje isti). UVijek se upotrebljava u jednini (sol, zrnce
soli, grumen zlata, pahulja snijega, gram brana). ako gradivne
r
imenice vrste neke tvari, iz stilskih razloga mogu se upotrijebiti u mnoini:
kemijske soli, crna brana i dr.
[
VLASTITE imenice slue kao ime pojedinom ivotinji, naseljU (Davor, Zagreb,Mars).
2. Podjela s obzirom na dodir s onim to imenice
[
STVARNE (konkretne) - neto opipljivo ili neto to moemo zamisliti kao
opipljivo jabuka, sjene, listanje,
[
NESTVARNE (mislene ili apstraktne) imenuju neto neopipljivo: osobine, stanja,
prirodne i drutvene pojave (mudrost, duh, dobrota, bliskost, plemenitost, umjetnost,
sloboda, politika).
l
l
29
l

I
OSOBINE IMENICA
kategorije imenica su rod, broj i pade.
e 1
KATEGORIJA RODA {muki, enski i srednji}
Rod je kategorija koja se u slaganju imenica s drugim imenskim
(pridjevima, zamjenicama, brojevima): dobar dobra ena, dobro dijete.
Spol i rod podudaraju se u imenicama koje ljude i neke ivotinje:
:1
mtedk; dijete, lane, vjeverica.
:1
rod ne podudara se sa spolom u a) neke imenice
ensku osobu, a mukoga su roda (taj curetak, taj b) neke imenice
koje ensku osobu mogu biti i srednjeg roda, to se vidi po rodu pridjeva (malo
e) imenica osobu mukoga spola, a srednjeg je roda (mlado

J
]
Rod se prema nastavku imenice: imenice koje u N jd. zavravaju na suglasnik
(zapravo imaju nulti morfem) su mukoga roda (osim manjeg broja imenica
enskoga roda): glas, spol, raspored Imenice koje u N jd. zavravaju na -a enskoga su
roda (osim onih koje muko poruka, vonja, ljepota. Imenice koje u N jd.
zavravaju na -o i -e srednjeg su roda (osim vlastitih imena i hipokoristika - imena odmila):
nebo, olovo, nepce, more.
]
Imenice tipa sluga (vojvoda, starjeina, osobu mukoga spola. One
su mukoga roda, ali se dekliniraju kao imenice enskoga roda s nastavkom -a, Da
su mukoga roda, vidi se po tome to otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici mukoga roda:
odan sluga, njegov kolega, odani sluge, njegovi
]
KATEGORIJA BROJA {jednina i mnoina}
jednina jedno stvar ili pojavu, ali postoje i iznimke:
zbirne imenice (granje, perad, po su mnoina, ali su jednina.
n
:1
Imenica (ovo) u jednini (mnoina imenice listglasi listovI).
iLli
Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su zbirne imenice
(telad, snoplje), a ovamo ulaze i vlastita imena - osobna imena i nazivi naseljenih mjesta
n
(Petar, Dubrovnik) te neke gradivne imenice (brano, mlijeko, sol, meso, mraz, bakar, neke
U
apstraktne: zdravlje, pjevanje, gnjev, smijeh).
Stilski, ne singularia tantum moe biti i u mnoini: Nema mnogo Dubrovnika. Tri
n
ii
su nae Dubravke... Ili za vrste iste (Poznata su vina i ili iste
L
pojave mjesto ili doba: Kie su prestale. su mrazovi.) ili apstraktne (u
prenesenom bjesovi vladaju, smjehovi su kao ljudi)
Pluralia tantum jesu imenice koje se upotrebljavaju samo u mnoini: grablje, ljestve,
..
... '


Vinkovci, Veliki Zdenci, kare, usta, prsa,

KATEGORIJA PADEA
Padeom se odnosi onoga to i sadraja
[
"..
Po padeima se mijenjaju imenske
M Promjena po padeima zove se deklinacija ili sklonidba.
Nezavisni {samostalni} padei: nominativ i vokativ
Zavisni {kosi} padei: genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental
f"
1. NOMINATIV - tko? to? (radi); nezavis., pade subjekta, imenuje neto, vritelja
Li
radnje
2. GENITIV - koga? (nema); podrijetlo, pripadnost, osobinu,
[:
udaljavanje; - prijedlozi uz genitiv: bez, blizu, ispod, izvan, pokraj, prije
3. DATIV - komu? (prilazim); pade namjene i cilja
ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, usprkos.
[
4. AKUZATIV - koga? to? (vidim); pade objekta (predmeta radnje)
- prijedlozi: kroz, mimo, na, nad, niz, o, po, pred, uz, za
S. VOKATIV - oj! ej! Nezavisni pade i nije dio (zato se i odvaja zarezom);
pade oslovljavanja,
r
6. LOKATIV - {o} komu? {o} (govorim) - pade mjesta; prijedlozi: na, o, po, prema, pri, u
L
7. INSTRUMENTAL - (s) kim? {s} (putujem) - pade sredstva i drutva;
pokazuje popratne okolnosti. Prijedlozi: nad, pod, pred, s(a), za
r o Instrumental drutva dolazi s prijedlogom: Ivan se igra s bratom.
l]J
o Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom: Putujem vlakom. Hvatam rukama.
i "
l
Li.;
30
l
r "
o SINONIMIJA jest pojava kada se jedan sadraj izraava
izrazima: D dobromU, dobrome, dobromu. synonimos: imenjak)
o HOMONIMIJA: isti izraz (nastavak) daje tri
primjerice D broju, V broju, L (o) broju. homoios: jednak, + onoma: ime)
Imenice se dekliniraju prema TRIMA DEKLINACIJAMA pa govorimo o trima
vrstama. Naziv su dobile prema nastavku u Gjd:
prva ili -a deklinacija (vrsta, -imenice mukog i srednjeg roda) N stol nebo, G sto/a, neba
druga ili -e deklinacija (vrsta, - uglavnom imenice enskog roda) N rijeka, G rijeke
ili -i deklinacija (vrstaj - imenice enskoga roda): N G
Sklonidba nekih imenica mukoga roda vrste.a
U VOKATIVU jednine u imenica koje u N jd. imaju nulti nastavak (-0) mogu biti dva vokativna
nastavka: -e, -u.
Nastavak -u imaju imenice kojima osnova zavrava na (palatal): kralj-u, prijatelj-u,
konj-u, mu-u... Dobivaju ga i imena naroda i mjesta (etnonirni i toponimi) kojima osnova
zavrava na -ez, -uz, -iz: Englez-u, Holandez-u, Francuz-u, Pariz-u. U imenica koje u Njd.
zavravaju na -dak, -tak, -cak, (i jo nekih), dvojni su oblici za
vokativ, ali se vokativ tvori nastavkom -u: predak/pretku, patak/patku, cucak/cucku,
- Dvojne oblike za
vokativ imaju i imenice kojima osnova zavrava na -sk, -k: obelisk -
oduak - te imenice na -stak i -tak, ali prvo se gubi t: zalistak
zalisku/za
Nastavak -e imaju imenice s osnovom na Ivan-e, brat-e, ...
Dvojne oblike (-u, -e) imaju samo u kojima je r na mjestu nekadanjega palatalnog r.
To su imenice na -ar: gljivaru/gljivare, gospodaru/gospodare, pekaru/pekare, ribaru/ribare,
mornaru/mornare; imenice na -er: djeveru/djevere, frizeru/frizere; imenice na -ir:
leptiru/leptire, pastiru/pastire.
Vlastita imena i prezimena u vokativu
Imena podrijetla koja u N jd. zavravaju na nepalatal dobivaju nastavak -e:
Ivane, Tomislave, Vedrane, Josipe, a imena na palatal dobivaju nastavak -u: Blau, Mateju,
Jurju. imena na -a u N jd. imaju vokativ jednak nominativu: Jura, Luka, Nikola.
imena na -ica u N jd. imaju u vokativu nastavak -e: Ivice, Perice, Stipice.
imena na -o ili -e imaju vokativ jednak nominativu: Ivo, Marko, LUjo, Anto, Ante, Mate, Stipe.
Prezimena koja u N [d, zavravaju na ili imaju dvojne oblike: vokativ moe biti jednak
nominativu - a moe imati i nastavak -u:
Prezimena koja u N jd. zavravaju na -a, -e i 0 imaju vokativ jednak nominativu: Bakota,
Sikavica, Jonke, Stare, Boban, Nehajev, Kamov.
U INSTRUMENTALU jednine mogu biti dva nastavka: -om, -em.
Nastavak -em imaju imenice kojima osnova zavrava na i na -c: no-em, konj-em,
tu-em, novc-em, stric-em, Hrvoj-em...
Nastavak -om imaju imenice kojima osnova zavrava na stol-om, sir-om, kut
om... Nastavak -om imaju i imenice na ali ako je u slogu prije nastavka e:
je-om, pade-om, je-om ...
Imenice sa zavretkom telj, iako im je u slogu prije nastavka e, imaju samo nastavak -em:
prijatelj-em, ...
Dvojni oblici -om i -em kada osnova zavrava na -ar: novinarom/novinarem,
rlbarorn/rlbarern, zlatarom/zlatarem.
Imenica put ima oba nastavka: u doslovnom se upotrebljavaju oba nastavka
(umskim putom, poljskim putem), u prenesenom je -ern (krenuti dobrim putem).
Mnoina ove imenice ima dva oblika: putovi, putevi.
Imenice koje stanovnike naseljenih mjesta: ...
imaju mnoinu jer u mnoini odbacuju in na koje im zavrava osnova u jednini:
...
31
iL
i
r
l
[
[
[
l
l
l
l
l
..:2
f:
r:
" j
U GENITIVU mnoine imenice crv, mrev, nokat prst zub mogu imati nasto -i i -a: zub-i i zub-a...
'I
Imenice gost prst nokat mogu u G mn. imati nastavak -iju: gost-iju, nokt-iju, prst-iju.
Neke imenice mogu imati i vie oblika u G mn.: nokat-a, nokt-i, nokt-iju; mrav-a, mrav-i; gost
i, gost-iju (ne moe gost-a!), zub-a, zub-i, zub-iju.
Deklinacija imenica mukoga roda stranoga podrijetla
"-I
:1
Imenice tipa projekt, element, ekspert, recept mogu proiriti osnovu umetanjem -a
posljednjih dvaju suglasnika: projekat, elemenat, recepat, eksperat, ali se upotrebljavaju
(stilski su obiljeeni).
Imenice stranoga podrijetla s nastavkom -o (kratkim -o) sklanjaju se ovako: auto, auta, autu,
auto, auto, (o) autu, (s) autom; kakao, kakaa, kakau, kakao, kakao, o kakau, s kakaom.
Tako i flamenko, tornado, rodeo, tempo.
]
Imenice tipa hobi, studio kojima osnova zavrava na -i osnove i nastavka -j:
hobi, hobija, hobiju..., studio, studija, studiju... Tako i alibi, martini, poni, reli, viski, hipi,
radio.

Osobna i zemljopisna strana imena. Osobna i zemljopisna strana imena na -o, -i, -y ili
]
ee osnove i nastavka j: Mario, IVIarija, IVIariju... Tokio, Tokija, Tokiju .
Ghandi, Ghandija, Ghandiju..., Leopardi, Leopardija , Vigny (Vinji), Vignyja, Vigniju .
Kennedy, Kennedyja, Kennedyju..., Lee, Leeja, Leeju Ako je -y samo pravopisni znak ili ako
se kao j (a ne kao i), ne se j: Nagy, Nagya Kallay, Kallaya... Ako je
i u skupini -lo (Boccaccio) samo pravopisni znak, se ne j: Boccaccio, Boccaccia
'-1
Ovako se pak sklanjajU imena s osnovom na samoglasnik koji se izgovara: Dante,
Dantea, Danteu... (prezime) Hugo (Igo), Hugoa, Hugou..., Nietzsche, Nietzschea ...,
.J
Rousseau (Ruso), Rousseaua (Rusoa)..., Liverpoola... Imena s osnovom na samoqlasnik koji
r,
se pie, a ne izgovara: Moliere, Molierea (Moljera), Moliereu... Shakespeare, Shakespearea...,
Baudelairea (Bodlera)..., Cambridgea (Kembrida)..., Voltairea (Voltera)..., Racinea
lc
(Rasina)... Ovako osobna strana imena s osnovom na suglasnik koji se pie, a ne izgovara:
Maupassant, Maupassanta (Mopasana)..., Dumasa (Dlrnaa), Camusa (Kamija), Diderota

(Dldroa), Malrauxa (Malrca)...

LJ:
Sklonidba nekih imenica srednjega roda
Imenice neb-o, tijel-o, uh-o samo u mnoini mogu osnovu proiriti s es:
[: a; neb-a, nebes-a, tijel-a, tjeles-a, uh-a, ues-a.
Imenice oko i uho mogu osjetila, ali i predmete: uho na loncu, na biljenici, oko na
mrei ili pletivu. Ako predmete, u mnoini se sklanjaju kao imenice srednjega roda (N
TI "
[
"' ok-a, uh-a, G ok-a, uh-a), a ako osjetila, u mn. se sklanjaju kao imenice . roda vrste,

(N u-i, G u-i, u-iju).
Sklonidba nekih imenica vrste
e
[
U GENITIVU mnoine samo tri imenice imaju nastavak -u: ruk-u,
Neke imenice mogu imati tri oblika u G mn.: 1. oblik s nastavkom -a (osnova s
nepostojanim a: sorat-a, crkav-a, koljak-a, izloab-a, svjedodab-a, rtav-a; bez nepo a:
[ sorta, crkv-a, koljk-a, izlob-a, SVjedodb-a, rtv-a), 2. oblik s nastavkom -i (sorti, koljki,
crkvi...). Prednost uvijek treba dati obliku s nepostejanlm a crkava, rtava).
Imenice mati u svim padeima osim N jd. i V jd. osnovu proiruje s er, a imenica u svim
[
padeima osim N jd: jednina - N mati, G matere, D materi, A mater,
[
V mati, L o materi, I materom, mnoina - N matere, G
matere, D materima, A=N, V=N, L o materama, o Imaterama,

Sklonidba nekih imenica vrste;
U INSTRUMENTALU jeilnine imenica moe imati dva nastavka: -ir -ju (I jd. gladi,
r
krvi, krvlju; masti, s ljubavi, s ljubavlju), Oba su pravilna, premda neki
L
prednost daju obliku bez glasovne promjene (bez jotacije ili po mjestu tvorbe): s
gladi, s ljubaVi, s misli.
J"
U GENITIVU mnoine sve imenice mogu imati nastavak -i, a nastavak -iju mogu imati
L
samo neke imenice: kost (kost-i/kost-iju), koko, grudi, prsi,
i
!1
u
1.."
32
r
l
i
l
PISANJEIMENICA (pravopisna pravila) - VELIKO I MALO SLOVO
,l
1. Velikim slovom piu se svi imena (osim veznika i prijedloga):
osobna imena, prezimena, nadimci i atributi: Ante Ont. Karlo Veliki
imena sela, gradova, drava, kontinenata: Sveti Petar u Sumt. Stari Grad, Republika
Hrvatska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Juna Amerika
-1
2. Velikim slovom piu se:
imena stanovnika i naroda: Slovenac, Hrvat
imena boanstava i mitolokih Isus Krist, Zeus
"
poosobljeni misleni pojmovi:
posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena na -ov, -ev, -in: Petrov, Jakovljev, Anin
poglavari drava bez osobnog imena: Predsjednik, Papa
3. Velikim slovom pie se samo a od ostalih samo vlastita imena:
J
zemljopisni pojmovi: Tihi ocean, Dalmatinska zagora, Dugi otok, zdenac
imena organizacija, drutava, ustanova, tvornica i javnih skupova:
'l
Crveni kri, Pliva, Matica hrvatska, Druba Isusova, Drutvo hrvatskih knjievnika
blagdani: Nova godina, dan, Cvjetnica J
objekti, naslovi: Dom sportova, Berlinski zid, Marjan-ekspres, Sveto pismo
jasno povijesni Bitka kod Siska, Drugi svjetski rat, Domovinski rat
4. Malim slovom piu se:
:1
zanimanja, titule: profesor, ban, magistar, kralj Zvonimir, aga, grof
nazivi pokreta i povijesnih razdoblja i ilirizam, renesansa, srednji vijek
rl
nazivi pripadnika pokreta, vjeroispovijesti, reda: ilirac, petrarkist, katolik, franjevac !
imenice nastale od osobnih imena: ilet, mercedes, amper, nikotin

nazivi pasmina: hrvatski simentalka, jorkirac
posvojni pridjevi od vlastitih imena na -ski, -ki, hrvatski. metoevski:
i
pridjevi izvedeni od zemljopisnih imena i blagdana: uskrsni llJ
ZAMJENICE su koje zamjenjuju imenice ili na ono to je
r:
imenicama. Lj
obiljeja: rod, broj, pade i lice.
Dijele se po funkciji i po r'

L
Vrste zamjenica po funkciji
1. zamjenice (zamjenjuju imenicu; tko? to? Ja. Nita.): (osobne), povratna, upitno
r
odnosne tko i to, od tko, to,
i
lj
2. pridjevske zamjenice zamjenjuju pridjeve; koji? kakav? kolik? Moja, ovakva, tolika...
Vrste zamjenica po
r
1. osobne ili - ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
L
2. povratna zamjenica - sebe, se
1. povratno-posvojna - svoj
2. posvojne zamjenice - moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov
L
3. pokazne zamjenice - ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovolik, tolik, onolik
4. upitne zamjenice - tko, to, koji, kakav, kolik (dolaze samo u pitanjima)
5. odnosne zamjenice - tko, to, koji, kakav, kolik (dolaze samo u zavisnim
!
r
6. (neto neto suvie ili neto se dijele na: L
a) netko, neto, nitko, nita, itko, ita, svatko, svata, tkogod, bilo tko, bilo to
b) pridjevne: neki, nekakav, gdjekoji, svakakav, sav, kojigod, ikoji ...
J"
,i
L
zamjenice zamjenjuju osobe/lica: ja, ti, on, ona, ono; mi, vi, oni, one, ona.
Imaju naglaeni i nenaglaeni oblik (njemu/mu, tebe/te...). Naglaeni se oblik
r"
upotrebljava: kod isticanja (Njemu reci, a ne meni.), suprotstavljanja (Doao si ti, a i
J
l
smo njega.), iza prijedloga (Ostani uz mene.).
Akuzativ jednine: (ja) mene, me; (ti) tebe, te; (on) njega, ga, nj; (ona) nju, ju, je; (ono)
njega, ga, nj.
r
L
33
l
J '
e- [
:::J
!
_J
U nekom nepoznatom ili nekom starijem, umjesto ti govorimo vi - tada to vi
jedninu. U pismu se onda takva zamjenica pie velikim slovom: Molim Vas/ odgovorite mi
1 e
potvrdno. Kad se osobama (vie od jedne), u pravilu piemo malim slovom: vi.
enklitike su nenaglaeni oblici zamjenica (genitiv, dativ i akuzativ:

me, mi, me; te, ti, te i dr.)
POVRATNA zamjenica sebe, se zamjenjuje sve zamjenice i da radnja ne prelazi na
drugoga nego subjekt vri radnju sam na sebi (Pita se to sa sobom.)
Povratna zamjenica nema nominativa (N --, G sebe, se, D sebi, si...)
:l
Ima isti oblik za sva tri roda, za sva tri lica, za oba broja: Mi se alimo/ a on se ljuti.
Ima oblik u genitivu (se), dativu (si) i akuzativu (se) - stoga se ponaa kao
enklitika: Nije si mogao
Zanaglasnica se oblikom je ista kao i se. Razlika: nenaglaeni oblik se je
]
zamijeniti naglaenim oblikom sebe se = sebe), a se ne moe se
zamijeniti oblikom sebe (Smijem se '* Smijem sebe).
Zamjenjuje sve zamjenice: Iza sebe vidi auto. (Auto je iza njega.)
"I
Dolazi uz povratne glagole upravo zbog - da se radnja vri na
]
G-J
subjektu: radovati se/ smijati se/ umivati se/ uplaiti se.
POSVOJNE zamjenice kojem licu to pripada, dakle, zamjenjuju pridjeve: moj, tvoj,
njegov, njezin (njen); na, va, njihov.
Zamjenice s osnovom na j (moj, tvoj, svoj, koji) imaju u G, Di L jd. mukog i srednjeg roda
i stegnute oblike (oje se stee u dugo o): tvojega(a)/tvog(aJ tvojem(u}/tvom(e/ u)...
POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA samo je jedna: svoj. da neto pripada subjektu (da
] je vlasnitvo subjekta). Zamjenjuje sve posvojne zamjenice.
N svoj, G svojeg(a), svog(a), D svojem(u), svom(e,u), A svojeg(a), svog(a), V ----,
L o svojem(u), svom (e, u), I (sa) svojim
r
Svoj se upotrebljava samo kada se eli pripadnost subjektu:
id
Ja imam moju knjigu. - Ja imam svoju knjigu.
Sa sobom su nosili sve svoje knjige. (Knjige koje su nosili bile su njihove.)
n Ja uzimam svoju knjigu, a ti svoju. (Prva knjiga je moja, a druga tvoja.)
u U On ima njegovu knjigu. Oni imaju njihovu knjigu. nije jasno pripada li knjiga
subjektu on, oni ili komu drugomu. Tek kada se upotrijebi zamjenica svoj, jasno je da knjiga
pripada subjektu: On ima svoju knjigu. Oni imaju svoju knjigu.
.
[ POKAZNE zamjenice na neto to se nalazi u blizini govornika ili na neto to je govorniku

blisko: ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav, ovolik, tolik, onolik.
1. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika) ovaj
fI
2. lice (blie je sugovorniku nego govorniku) taj
3. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika) onaj
L
se grijei u uporabi pokaznih zamjenica.
Pogrenoje Dodaj mi tu knjigU koja je kod Ivana u hodniku.
je: Dodaj mi onu knjigU kojaje kod Ivana u hodniku. (onu da na 3. lice)
Pokaznim zamjenicama i na ono to smo rekli ili to tek Zbog toga

se nazivaju i Ako elimo uputiti na ono to smo rekli, upotrijebit pokaznu
zamjenicu to: Kupila sam kruh i mlijeko. To je kotalo deset kuna. Ako elimo uputiti na ono
jj
to tek onda pokaznu zamjenicu ovo: Kupio sam knjige. Kupit jo i ovo: i
r
tipkovnicu.
Valja pripaziti na pravilnu upotrebu pokaznih zamjenica kad su
b
Nije dobro: Mato je napisao pjesmu Notturno. Ova je pjesma poznata.
Pravilnoje: Mato je napisao pjesmu Notturno. Ta je pjesma poznata.
UPITNE i ODNOSNE zamjenice imaju isti oblik, ali uporabu (funkciju): tko, to, koji,
[
kakav, kolik. Upitne se zamjenice upotrebljavaju u pitanjima, a odnosne uvode zavisnu
u zavisno sloenoj (zamjenica je u ulozi nepravog veznika ili
o Upitne: Tko je doao? to nosi? Koju knjigu
r'
o Odnosne: Neka tko je doao. Daj mi to to nosi. Posudi mi knjigu koju
L
N tko to koji *kakav *kolik
G kog(a) kojeg(a) kakvog(a) kolikog(a)
r"
D kom(e,u) kojem(u) kakvom(e,u) kolikom(e,u)
L
A kog(a) to *kojeg(a) kakvog(a) kolikog(a)
r"
L
34
r
o Pazi! Akuzativ za ivo jednak je genitivu kojega a akuzativ za neivo
jednak je nominativu (autobus koji
o Kakavi kolik mogu se deklinirati i kao pridjevi (N kakav, kolik; G kakva, kolika...)
o Tko, to su upitno-odnosne zamjenice.To su padena pitanja (tko za ivo, to za
neivo). Imaju jedan oblik za sva tri roda, jedan oblik za jedninu i mnoinu i nemaju vokativ.
o Koji, kakav, kolikpridjevne su upitno-odnosne zamjenice. Imaju oblike za sva tri roda
te zajedninu i mnoinu.
zamjenice na neto neto i na neto Tvorene
su od upitnih i odnosnih zamjenica na dva
o dodavanjem prefikasa: ne-, nl-, i-, sva-, po-, to- ili dometanjem god.
o dodavanjem ma, makar, bilo ili dometanjem god.
1. na neto): netko, neto, neki/nekoji, nekakav; gdjetko, 1
gdjeto, gdjekoji, gdjekakav; tkogod, togod, kojigod,
2. nitko, nita, nikoji, nikakav
3. itko, ita, ikoji, ikakav; svatko, svata, svaki, svakakav; kojetko, kojeta,
kojekakav; ma tko, ma to, ma koji, ma ma kakav, ma kolik; bilo tko, bilo to,
bilo koji, bilo bilo kakav; tko god, to god, koji god, god, kakav god; *sav
pridjev sav, sva, sve ima vie sveukupan, sav ivot, sva radost,
1
sve veselje (Pogreno je: svo blago), mnogo, jako: savsam pospan)
Pisanje zamjenica
il. "
Zamjenice tkogod, togod, kojigod, kakavgod kad neto
neutralno, piu se sastavljeno i imaju jedan naglasak. Mogu se zamijeniti zamjenicama
1
netko, neto, neki. nekakav. Ako tkogodpita, reci mu. Ako netko pita, reci mu.
Zamjenice tko god, to god, koji god, god, kakav god neto i
il
sastavljene su od dvije naglaene Mogu se zamijeniti zamjenicama ma tko, ma to,
ma kojt ma ma kakav, ma kolik. Tko godda ti uti. Ma tko da ti uti.
If'
se god pie sastavljeno sa zamjenicom kada netko, neto, L
nekakav..., a rastavljeno od zamjenice kada sve: svatko, svata,
svaki ... :
kogod/tko god Zna li tkogod odgovoriti? (zna li netko odgovoriti)
Tko god zna, nekasejavi. (svatko tko zna)
togod/ to god Zna li togoGP. (zna li neto)
to god zna, reci. (reci sve to zna)
Kada se zamjenice nitko, nita, nikojt nikakav, nikolik, itko, ita, ikojt
L
r
II
L
ikakav,
ikolikupotrebljavaju s prijedlozima, onda se i- i ni- odvajaju i dolaze s prijedlozima:
Ni za to me nemoj pitati. Jeste li se i za to raspitali? Nemoj me pitati ni za kakav razlog.
Znate li i za kakav put? Ni u kojem to ne radi. Javi ako dolazi i u kojem
L
Nije dobro s nikim, od nikoga, pred nikim, s od pred s od
pred Dobro je ni s kim, ni od koga, ni pred kim, ni s ni od
ni pred ni s ni od ni pred
l.
PRIDJEVI su koje poblie imenice, tj. izraavaju osobine stvari
[:
i pojava. Oni se pridijevaju imenicama i poblie ono to imenica.
obiljeja pridjeva su: rod, broj i pade, odnosno pridjevi imaju obiljeja
padea, broja, roda, i stupnja.
l"
Pridjevi se dijele na opisne, gradivne i posvojne.
r
OPISNI ili kvalitativni: kakvo je to (dobar, bistar, opasan, velik)
L
GRADIVNI ili materijalni: od je to (zlatan, staklen, drven)
POSVOJNI ili posesivni: je to (sestrin, drevat. opdnski. obiteljski)
Opisnim pridjevima pripadaju i glagolski pridjevi radni i trpni (poludjela,
f
Gradivni pridjevi se upotrebljavaju u prenesenom Tada imaju sva obiljeja
L
opisnih pridjeva: zlatno doba, volja.
[.
f
35
L
J
I
- l
l
Po dvije su vrste pridjeva: opisni ili kvalitativnii odnosni ili relacijski.
OPISNI pridjevi tvarna (materijalna, prirodna, i netvarna
-1
(misaona, duhovna, svojstva predmeta: (taman, svijetao), (tih,
glasan), (pokretan, miran), (topao, hladan), kemijska (sladak, kiseo),
intelektualna (pametan, glup), emocionalna (veseo, tuan), (dobar, zao), estetska
]
(lijep, ruan), (istinit, laan) i dr.
ODNOSNI ili relacijski pridjevi svojstva koja predmet pojava) ima u
odnosu na koji drugi predmet, npr. djedov, Boji itd. Odnosni
pridjevi podrijetlo i pripadnost (bakin, gradski, muki, narodni,
l splitski, prostor (gornji, prednji, tamonji), vrijeme (proli,
sutranji, lanjski).
Skupini odnosnih pridjeva pripadaju: posvojni pridjevi (pokazuju pripadnost): hrvatski.
]
sestrin, gradivni pridjevi (pokazuju voden, staklen; neki opisni pridjevi
(oni koji prostor i vrijeme): donft.
e J
Pridjevi mogu biti u ili obliku.
J
pridjevom predmet se identificira, se kojije(crveni).
pridjevom se predmet kvalificira, se kakavje (crven).
]
ii
i oblik pridjeva imaju dekIinaciju i uporabu.
oblik pridjeva oblik pridjeva
N dobar-lIJ crn-lIJ N dobr-i( crn-i;
G dobr-il crn-a G dobr-!!!1lil1 cr!1-gga; sme!!-!!9a
D dobr-g crn-u D door-om/e: uJ crn-omu; ...
q
se u jednakim upotrebljava ili jedan ili drugi oblik. Ipak ima primjera kad se
d
upotrebljava samo u obliku: kao dio imenskog predikata (Kaput je nov.
Covjekje osamljen.) ili uz imenicu u atributskom skupu, kao dio genitiva svojstva
n
lijepa glasa) ili samo u obliku: kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj glupi
U onaj visoki kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki, Dugi otok) ili kad je dio
naziva, u terminima (bijelijasen, pitomi kesten,
Posvojni pridjevi na ov, ev, in po svom su obliku Markov-0,
P
Antin-0, ali upotrebljavaju se i u obliku. Tako se moe posvojni pridjev u
Li
u
obliku: Nemamo ni jednoga Krleinoga ni Matoevoga eseja. A moe se i u
obliku: Nemamo ni jednoga Krleina ni Matoeva eseja. Prednost treba dati
obliku: Krleina (ne: Krleinoga) romana, Krleinu (ne: Krleinom) romanu;
Matoeva eseja, bratova kaputa, Ivanovu (ne: Ivanovom) djetinjstvu...
oblici pridjeva mukoga i srednjega roda u genitivu, dativu i lokativu jednine imaju
naveske. Navezak je zavrni samoglasnik padenoga nastavka koji nije obvezan: crn-og/crn

oga; hrvatsk-og/hrvatsk-oga; crnom/crn-omu, crn-ome;
Oblici bez navezaka su u razgovornom obliku i jeziku medija. U njegovanom i
biranom izrazu prednost treba dati obliku snaveskom: genitivu s naveskom a, dativu s


naveskom u i lokativu bez naveska ili s nastavkom e: G hrvatskoga, D hrvatskomu, L o
.il
hrvatskom/o hrvatskome.
Deklinaciju oblika lake zapamtiti ako gledamo nastavke koje dobiva
[
imenica jer iste te nastavke dobiva i pridjev (G dana, D danu).
KOMPARACIJA PRIDJEVA (STUPNJEVANJE)
Kompariraju se u pravilu samo opisni pridjevi, gradivni ako su u ulozi opisnoga pridjeva; ostali
f"

ako su u prenesenom Zlatnijih ruku od njegovih nema.
Tri su stupnja komparacije: pozitiv (otar, suh, brz), komparativ bri) i
superlativ najbII).
r
Tvorba komDarativa
L
Nepravilna, tj. na poseban (samo S pridjeva): dobar - zao - velik - ved,
malen - dug - dui/dulji.
f"
Nastavkom -i (samo 3 pridjeva): mek - meki, lak -laki, lijep - ljepi.
L
r"
u
L
36
r"
I
Nastavkom -ji (jotirane suh-ji>sui, brz-ji>bri, lud-ji>
mrkiji),
-,
,
Pridjevi gorak, krepak ne odbacuju zavretke (kao niz-ak, niz-ji> nii, dalek - dal-ji> dalji,
I
dubok - dub-ji> dublji, debeo - deb-ji> deblji), nego imaju nepostojano a: gorak> gork -ji
> krepak> krepk-ji > je oblik krepkiji;
mrzak>mrijmrskiji).
Nastavkom -iji pridjeva): vjet - vjetiji, bistar - bistriji.
1
Pridjevi koji u pozitivu imaju dvoglasnik ije, ga u komparativu: lijep> ljepi, bijel>
bjelji, smijean> smjeniji, vrijedan> vrU)edniji, prijek >
Glasovne promjene u komparativu: jotacija (ljut-ji> nepostojano a (taman > tamniji),
J
suglasnika po (drzak < drskiji), smjenjivanje ije> je (prijek >
Postoje i nazivi: komparacija (otriji ...) i komparacija (vie otar, manje otar).
:1
Tvorba superlativa: naj+komparativ (najbolji, najdrskiji). Ako komparativ sa j, oba se j
piu: najjednostavniji, najjeftiniji, najjasniji ...
'l
ULOGA PRIDJEVA U Pridjevi se pridijevaju imenicama pa u imaju CI
ulogu atributa. Pridjevi se mogu i osamostaliti, biti u bez svoje imenice.
Tada mogu biti subjekt, objekt ili prilona oznaka. Pridjev koji je u samostalan i ima
ulogu imenice naziva se pridjev: Maleni su mi Ivana sa starijima
ide u kino. U razredu nema lijenih.
Ir
BROJEVI su kojima se koliko ima ili koje je to po redu.

Broj je vrsta Brojka je znak za broj (znamenka).
.-,
Glavni brojevi (jedan, dva, tri...) redni brojevi (prvi, drugi,
III
stoti, milijunti, milijarditi ...) koje je to po redu.
Podjela glavnih brojeva: osnovni (od 1 do 9, 10, 100, 1000 itd) i izvedeni 11, 12, ...,21,
.
99, 101, 1001 itd.)
Sklonidba glavnih brojeva. Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan dva, tri i
L
a od rednih svi (jer su u stvari pridjevi). Stotina, i milijarda mijenjaju se kao
imenice mukog roda, a milijun, trilijun itd. mijenjaju se kao imenice mukog roda. Ostali se ['
glavni brojevi ne mijenjaju. Jedan se mijenja kao pridjev i ima sva tri roda i oba
L
broja (N jedan, G jednog(a), D jednom(u,e), A jednog(a) - za ivo i jedan - za neivo, L
jednom(u,e), I jednim. Dva: dva, dvaju, dvama, dva, dvama, dvama. Dvije. dvije, dviju,
r'
dvjema, dvije, dvjema, dvjema. Tri: tri. triju,: trima, tri. trima, trima.

L
Uz brojeve dva i dvije postoje i brojevi oba i obadva (za muki i srednji rod; sklanjaju se kao
dva) te obje i obadvije (za enski rod; sklanjaju se kao dVije).
Sklonidba rednih brojeva. Redni se brojevi sklanjaju kao pridjevi: prvt, prvoga,
L
prvomu...
Pisanje rednih brojeva. Svi se redni brojevi piu s arapski: 2., 10., 18., 2006. i
rimski: II., X., XVIII., MMVI.
L
Pisanje brojeva: 25 - dvadeset pet moe veznik i, ali se sve koristi), 100
- sto, stotina, 200 - dvjesto, dvjesta, dvije stotine, 25. - dvadeset peti, 1/25 - jedna
dvadesetpetina, 11/34 - jedanaest 12,75 - dvanaest cijelih sedamdeset pet
'I
r
Pisanje put(a) uz brojeve. Uz glavne brojeve dolaze dva oblika: 1. kada se pie L
sastavljeno, onda je oblik put (N): jedanput, dvaput, triput... (uglavnom do 2. kada se
pie rastavljeno, onda je oblik puta (G): jedan puta, dva puta, tri puta itd.
r'
Uz redne brojeve dolazi oblik put: prvi put, drugi put, put itd. Pogreno je: prvi puta,
l.
po prvi puta.
Iako se brojevi od dva do sklanjaju, se mogu nepravilni oblici u kojima broj
nije u padeu: Danas nema dva i tri Pravilno je Danas
L
nema dvaju i triju Ako je broj s prijedlogom, moe se sklanjati, ali i ne
mora: Otiao je s dvije prijateljice. Otiao je s dvjema prijateljicama.
Brojevi od pet i nadalje i svi brojevi sloeni s tim brojevima, broj sto - nepromjenjivi su.
r
.
L
r
il
L
37
r '

.,
- j
1
I
BROJEVNE IMENICE su koje su po obliku imenice, a po brojevi. Npr.: dvojica,
obojica, trojica, troje, petorica, petero itd. (Trojica su dola, a dvojica
CI
otila.)
Svojevrsne su brojevne imenice i stotina, milijun, milijarda itd. Rabe se za
izricanje sloenih brojeva: tri ...
]
Broj. im. tipa dvoje imaju posebnu sklonidbu: NAV dvoje, G dvog(a), DU dvom(a). Isto i:
troje.
Brojevne imenice petero (glase jo i petoro, ali prvi oblici imaju prednost)
sklanjaju se ovako: NGAV DU a oblici NAV G i

DU mogu se smatrati zastarjelicama.
J
BROJEVNI PRILOZI su kojima se priblina osoba, stvari ili pojava.
Tvore se od brojeva: deset, petnaest, dvadeset, trideset, pedeset, ezdeset,
sedamdeset, osamdeset, devedeset i stotinu sufiksom -ak: deset-ak, petnaestak,
stotinjak. Sufiks-ak oko, jedno, nekih pa je oko pedesetak pleonazam (ili
]
pedesetak ili oko pedeset). (pleonazam: suvino gomilanje pleonazo:
imam napretek; preobilje)
]
BROJEVNI PRIDJEVI: dvoji, troji, petori jpeteriitd.
Oni se pridruuju imenicama koje nemaju jednine (pluralia tantum) i imenicama koje
kakav par ili kakvu cjelinu: dvojavrata, dvoje noice...
J
SklanjajU se kao pridjevi u mnoini: N dvoja vrata, G dvojih vrata, D dvojim vratima
itd.
GLAGOLI su kojima se radnja, zbivanje ili stanje.
r]
d
Po se razlikuju: glagoli radnje, zbivanja i stanja.
n
Glagoli radnje namjerno, djelovanje: ostobodlti:
[j ii etati...
ul
Glagoli zbivanja nenamjerno, prirodno djelovanje: resti.
cvjetati, se ili zbivanja u ljudima koja nisu namjerna, svjesna ili voljna: debljati se,
.. "'1 veseliti se, alostiti se...
f

Glagoli stanja nedjelovanje, stanje, npr. boravljenje stanovati),
poloaj (leati, visjeti), mirovanje (mirovati, utjeti), boje (crvenjeti se), stanja svijesti

bdjeti).


-,
i
Po vidu (aspektu) glagoli su: svreni i nesvreni te dvovidni.
Nesvreni (impelfektivni) glagoli radnjU koja u vremenu jo nije
L
svrena ubacivati; izdavati; dozivati).
Dijele se u dvije skupine: trajni (durativni) - skakatt plivati i (iterativni)
- radnja traje s povremenim prekidima: isplivavati.
Svreni (pelfektivni) glagoli radnju koja je u vremenu svrena;
[
zavren je radnje - kraj radnje - radnja u cjelini -
ubaciti; izdati,' dorsdltt: izraditi; dozveti: zovnuti).
se glagola razltkuje po Vidu, pa svreni i nesvreni glagoli vidske parnjake:
[
glagolski vid
nesvreni glagol svreni glagol
trajni
r
skakati preskakivati
zvati zivkati dozvati, zovnuti
stajati zastajati zastati
r
Neki glagoli mogu biti dvovidni: nesvreni i svreni. Dvovidni glagoli: biti (dvovidni prezent
budem, u futuru II.: kad budem doao), vidjeti. glagoli vezani uz jelo: objedovett:
L
zajutarkovati i glagola stranoga podrijetla s nastavkom -irati:
telefonirati itd. (Neki stalno telefoniraju. Kad ti telefoniraju,
r
odmah kreni.) Vid nije u nastavcima, vid je u glagolskoj osnovi.
L
r"
L
38
r
Po predmetu radnje su glagoli: prelazni, neprelazni i povratni.
Prelazni glagoli mogu imati uza se, kao predmet radnje, imenicu u akuzativu.
vozi bicikl.)
Neprelazni glagoli ne mogu uza se imati imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja.
(Ivanje krenuo prema Splitu.)
Povratni glagoli uza se imaju povratnu zamjenicu se. (ena se iznenadila.)
Podjela: 1. pravi povratni glagoli (Umila sam se.), 2. nepravi povratni (bez povratnoga
Smijem se.), 3. uzajamno povratni (radnju vre dva ili vie subjekata
jedan na drugome: Iva i Marija su se ugledale.)
rl
Glagolska stanja: aktiv i pasiv, tj. radno (Oni grade brod) i trpno (Brod se gradi.) glagoisko stanje.
Aktiv je radno glagoisko stanje kojim se pokazuje da subjekt vri radnju. (Ana knjigu.)
rl
Pasiv je trpno glagoisko stanje kad subjekt ne vri radnju, nego ju trpi. (Ivan biti pozvan.)
..
Glagolski
1
izjavni (indikativ) (Gosti su doli.); sva glagolska vremena su u indikativu (=izjava): Crtam.
zapovjedni (imperativ)
, I
,
eljeni (optativ) (Dobro doli! ivjeli! Zdravi bilil); tvori se samo od glagolskog prid. radnog
11' l
pogodbeni (kondicional) (Kad bi doao, rekao bih ti.) I
I
ii
Glagolski oblici
f;l
1. glagolska vremena:
prezent, perfekt, imperfekt, aorist, pluskvamperfekt, futur 1., futur II.
LJ
2. glagolski imperativ, kondicional 1., kondicional II.
r:
3. glagolski pridjevi: glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni
4. glagolski prilozi: glagolski prilog sadanji i glagolski prilog proli L
5. glagolski oblik: infinitiv
Svi ovi oblici mogu biti u aktivu ili pasivu.
:i
L
Prema tvorbe glagolski oblici su jednostavni i sloeni.
Jednostavni oblici tvore se nastavcima (sastoje se od jedne infinitiv, prezent, aorist,
imperfekt, imperativ, optativ, glagolski pridjevi i glagolski prilozi. r
L
Sloeni oblici sastoje se od dvijU ili triju perfekt, pluskvamperfekt, futur 1., futur IL,
kondicionali.
JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI (jednostavni = jedna
L
INFINITIV je glagolski oblik kojim se ne daje nikakav podatak o licu
broju, vremenu ili
L
Infinitiv zavrava na -ti ubitt nasmijati) i na red.
Infinitivna osnova dio je glagola koji ostaje kad se odbije nastavak -ti, dakle pisa- od pisati,
r
radi- od raditi. Takve su (dvomorfemske) sve osnove, pa i glagola (rek-0-jtij),
L
(mog-0-jti/), (id-0-jti/). Ispred infinitivnog nastavka ti nalazi se infinitivna osnova:
pisa-ti, hoda-ti, misli-ti.
Manji broj glagola u infinitivu ima nastavak Odbijemo li taj nastavak, dobit krnju
L
infinitivnu osnovu: Prava se i potpuna infinitivna
osnova u tih glagola vidi tek kada u 3. licu mnoine prezenta odbijemo osobni nastavak: pek
ti, tek-ti, id-ti, tuk-ti, sjek-ti, mog-ti. Dakle, glagolima na jednake su potpuna infinitivna i
prezentska osnova (potpuna infinitivna: pek-ti, prezentska: pek-u, tek-u, id-u, tuk-u, vuk-u, t
sijek-u, mog-u). Iz vrlo starih oblika s potpunom infinitivnom osnovom i nastavkom -ti razvili
su se zbog starih glasovnih promjena dananji oblici na
Funkcija sufiksalnog morfema. Promjenom sufiksa (tvorbom glagola od glagola), glagolu [
se mijenja vid, a samim tim i Tvorba svrenih glagola od nesvrenih zove se
perfektivizacija: lupati (nesvreni)- lupnuti (svreni). Tvorba nesvrenih glagola od
r
svrenih zove se imperfektivizacija: zarobiti (svreni)- zarobljavati (nesvreni). Ponekad se
L
jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu piemo nulti morfem (pedeti. pas-f1-ti).
t
39
r
, !
l
- J
PREZENT ili sadanje vrijeme tvori se od svrenih i nesvreni h glagola nastavcima -em, -jem,
-im, -am.
1
Nesvreni prezent glagola biti. jesam/sam, jesi/si, jest/je; jesmo/smo, jeste/ste,
jesu/su
Svreni Cdvovidni) prezent glagola biti. budem, bude, bude; budemo, budete, budu
Prezent glagola htjeti.
I

]
Zanijekani oblik glagola htjeti: (ne (ne (ne
(ne (ne (ne
J
Nastavci za prezent. Svi glagoli imaju dvomorfemske osnove - iza korijenskoga
morfema nalazesejo dva morfema: sufiksalni morfem i nastavak za infinitiv (pjev-a-ti).
Tako glagoli imaju 4 vrste nastavaka za prezent: perem ( -em), piem ( -jem), ( -im),
pjevam ( -am).
Prezentska osnova dio je prezenta koji ostaje nakon to se odbiju njegovi
nastavci: rad-im, rad-e, gled-aju, (a infinitivna osnova glasi: radfti,
]
Palataliziranu osnovu lako razlikujemo od jotirane - palataliziranu osnovu imaju glagoli kojima
infinitiv zavrava na ali peku; striem, ali strigu), a jotiranu osnovu glagoli kojima
infinitiv zavrava na -ti (pis-jem> pi-em, zoblj-emo).
]
Prezentom se prava sadanjost (Sjedim i piem.), prolost/pripovjedni prezent
saznam i - poludim.0, prezent (Sutra mi dolazi sestra.), svevremenosti
J
ili gnomski prezent (to oko ne vidi, srce ne eli.).
AORIST je prolo svreno vrijeme. Tvori se od svrenih glagola nastavcima -oh, -e, -e, -osmo,
-oste, -oe ili -h, 0, 0, -smo, -ste, -e (pojesti: pojedoh, pojede, pojede; pojedosmo, pojedoste,
pojedoe;
Aorist glagola biti. bih, bi, bi; bismo, biste, bie(bl).
q
Valja pripaziti na pravilnu upotrebu aorista bitijer se u svim licima nepravilno
lij
upotrebljava oblik bi(ja bi, vi bi, mi bl), a pravilno je: ja bih, mi bismo, vi biste.
Aorist glagola htjeti. htjedoh, htjede, htjede; htjedosmo, htjedoste, htjedoe.
p
Aoristom se prola radnja, radnja/ futurski aorist nastradah! u
r
U nastradat svevremenost (U tedie svega bie.), a je i u pitanjima (Tko
pobi toliko naroda?).
Danasse aorist rijetko rabi i zamjenjuje se svrenim perfektom = sam).
P
II ;:
IMPERFEKT je prolo nesvreno vrijeme. Tvori se od nesvrenih glagola nastavcima -ah, -ae,
Li
-ae, -asmo, -aste, - ahu; -jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu; -ijah, -ijae, -ijae,
-ijasmo, -ijaste, -ijahu (vikati: vikah, vikae, vikae, vikasmo, vikaste, vikahu;
tresti: tresijah, tresijae, tresijae, tresijasmo, tresijaste, tresijahu).
U
Imperfekt glagola biti. bijah/bjeh, bijae/bjee, bijae/bjee, bijasmo/bjesmo,
bijaste/bjeste, bijahu/bjehu.
r:
Imperfekt glagola htjeti. htijah, htijae, htijae, htijasmo, htijaste, htijahu.
Postojejo dva oblika imperfekta (koji su danas zastarjeli):

Imperfektom se koji su u prolosti trajali: On pisae i govorae.
[ Danas se imperfekt vrlo rijetko rabi, nalazi se uglavnom u jeziku knjievnosti.
Zamjenjuje se perfektom nesvrenih glagola (pisah =pisao sam).
IMPERATIV ili zapovjedni tvori se od infinitivne ili, prezentske osnove nastavcima 0,
[
-mo, -te, -ji -j, -jmo, -jtei -i, -imo, -lte; -ji, -jimo, -jite. (nositi: /tJ, nosi, neka nosi, nosimo,
nosite, neka nose, dati: /tJ, daj, neka da, dajimo, dajite, neka dajU).
Imperativ glagola biti. /tJ, budi, neka bude, budimo, budite, neka budu.
Njime se zapovijed. zabrana. opomena. molba. elja. Osnovno je imperativa
[
elja, koja se Zapjevajmo, djeco!
Glagoli s prezentskom osnovom na -oj, mogu imati dvojake nastavke za imperativ: -0, -rno,
-te i -i, -imo, -ite: broj, brojmo, brojte / broji, brojimo, brojite.
[ Neki glagoli ne tvore imperativ, njima poticaj za vrenje radnje ne moe od sugovornika:
htjeti, morati, se...
imperativom prole A on udri po njima!
OPTATIV je eljni glagolski oblik kojim se elja. Tvori se glagolskim pridjevom
E
radnim u samostalnoj uporabi: Dobro dolfl.; Zdravi bilfl.; ivi bilipa vidjelfl.
r
L
40
f"
i
GLAGOLSKI PRIDJEVI
Glagolski pridjev RADNI (aktivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci,
u jednini -o, -ao, -la, -lo, a u mnoini -Ii, -le, -Ia (rekao, rekla, reklo, rekli, rekle, rekla).
Radni pridjev glagola biti: bio/ bila/ bilo/ bili, bile/ bila.
Radni pridjev glagola htjeti: htio/ htjela/ htjelo/ htjeli, htjele/ htjela.
Slui za tvorbu sloenih glagolskih oblika radnih (perfekta: On je pisao; pluskvamperfekta: bijae
radio; futura II.: Kad bude studirao...; kond. L: Mogaobih raditi i ja; kond. II.: Da je bila rekla...).
Glagolski pridjev TRPNI (pasivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci:
a) -n, -na, -no, -ni, -ne, -na (bacan/ zvan); b) -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena (donesen/ opleten);
e) -jen, -jena, jeno, -jeni, -jeni, -jena (ovijen/ ispijen); d) -ven (mljeven/ naduven umiven);
d) -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta (ganut uzet!).
Slui za tvorbu glagolskih oblika trpnih (prezenta trpnog: Knjiga je
imperfekta trpnog: Knjiga bijae/bjee aorista trpnog: Knjiga bi
perfekta trpnog: Knjiga je bila pluskvamperfekta trpnog: Knjiga bijae/ bjee
bila futura prvog trpnog: Knjiga biti futura drugog
trpnog: Kad knjiga bude bila imperativa trpnog: Knjigo, budi
kondicionala prvog trpnog: Knjiga bi bila kondicionala drugog
'l
trpnog: Knjiga bi bila bila
Trpni ili pasivni qlaqolski oblici tvore se od glagolskog pridjeva trpnog i od oblika glagola
biti i bivati. Infinitiv: biti noen; prezent: bivam noen; perfekt: noen sam; imperfekt: bijah
noen; aorist: bih noen; pluskvamperfekt: bio sam noen; futur L: bit noen; futur II.:
budem noen; imperativ: budi noen; kondicional: bio bih noen.
ll;
Pridjevi trpnih glagola odnijeti, donijeti, prenijeti, ugristi, zagristi glase odnesen, donesen,
prenesen, ugrizen, zagrizen. Nisu pravilni oblici: odneen. doneen/ preneen, ugrien/
zagrizen. (Zagrien ima drugo zsdrt; zatucan.) IL.
Kod upotrebe nastavka -t, -ta, -to... valja pripazlti jer pridjevi trpni glagola dati, udati,
prodati glase dan, udana, prodan. Pogreno je: data/ udata/ r
n
j:
prodat.
L
"
GLAGOLSKI PRILOZI
Glagolski prilog SADANJI ili particip prezenta tvori se samo od nesvrenih glagola i to
t
tako da se u 3. licu mnoine u prezentu doda nastavak
Njime se radnja koja prati radnju glavnim glagolom ili upravnim
glagolom. (Upravni je glagol glagol koji upravlja radnjom glagolskoga priloga sadanjeg, npr.: t
ih duboko se zamislio; - glagolski prilog koji prati radnju/ zamisliti
upravni glagol koji radnju.). radnju koja moe a. (Doli su
b. vrijeme se, opazi vrh.); c. uzrok (Pogrijeio je ne njihove
L
razloge.); d. uvjet tako, uspjet
Glagolski prilog PROLI ili particip perfekta tvori se tako da se infinitivnoj osnovi doda
[
nastavak -vi ili -avi (radi-vi). Nastavak -vi dodaje se ako osnova zavrava na
samoglasnik. Tvori se samo od svrenih glagola (rekavi, bacivi, doivjevi, ispivi, uzevI).
Njime se radnja koja se dogodila prije radnje upravnoga glagola. Dakle, glagolski prilog
proli stoji na mjestu zavisnoga dijela sloene i a. vrijeme: (Iskopavijamu =
l
Kad su iskopali jamu); b. uzrok (Izvadivitrn = da sam izvadio trn); c. uvjet (KrenuvI'
tim putem = Da ste krenuli tim putem); d. suprotnost je to ne trepnuvi = a nije/ a da
nije ni trepnuo).
L
Glagolski prilozi glagola biti. bivi
Glagolski prilozi glagola htjeti: htjevi
[
L
!"
41
L
r'
r l
. 1
l
SLOENI GLAGOLSKI OBLICI (sloeni = dvije ili vie
"I
PERFEKT je prolo vrijeme. Tvori se prezentom glagola biti (naglaenim: jesam, jest.
jest - je, jesmo, jeste, jesui nenaglaenim: sam, je, smo, ste, su) i glagolskim pridjevom radnim
iao sam, iao st. iaoje, ilismo, iliste, ilisu).
]
Perfekt glagola biti. bio sam, bio st. bioje, bilismo, biliste, bilisu
Naglaeni se prezent glagola biti (jesem, jesi. jest, jesmo, jeste, jesu) rabi
u pitanjima i odgovorima na pitanja: Jesil i Jesam. III: jesam, ali

nisam razumio. Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Jesam, sam. Je li doao?
Jest, doao je.
J
Perfekt glagola htjeti. htio/htjela/htjelo sam, htio/htjela/htjelo si.
htio/htjela/htjeloje, htjeli/htjele/htjela smo, htjeli/htjele/htjela ste, htjeli/htjele/htjela su.
J
U 3. licu jednine perfekta povratnih glagola se izostavlja oblik
glagola: Auto se (bez: je) zaustavio. Petarse zabrinuo.
Perfektom se i koji su prolosti trajali i koji su u prolosti zavrili. Zato
se tvori i od nesvrenih i od svrenih glagola: Redovito je svoje o tome to se
tamo zbivalo. Napisao sam
"I
Perfektom se moe i radnja - futurski perfekt: Ako ne odgovori, stradao si. I on
OJ
je, kao i prezent, u poslovicama - svevremenski, .i1i qnomskr perfekt: se
budala tim se pametan sramio. Perfektom se mogu zamijeniti sva prola vremena.
J
PLUSKVAMPERFEKT je pretproio (ili davno prolo) vrijeme. Njime se vrijeme prole
glagolske radnje dovrene prije koje druge prole glagolske radnje. Tvori se od imperfekta ili perfekta
glagola biti i glagolskog pridjeva radnog: bijah /bjeh /bio sam pisao,
q
bijae /bjee /bio si pisao, bijae /bjee /bio je pisao, bijasmo/bjesmo/ bili smo bijaste /bjeste
d
/bili ste bijahu/bjehu/ bili su pisali. (Kad nedavno o tome bijae govorio, jedan mu je sluatelj
postavio vie pitanja.)
:
[
lj
Pluskvamperfekt pom. glagola biti. bijah bio, bijae bio, bijae bio, bijaste
bijahu bili
P Pluskvamperfekt. pom. glagola htjeti. bijah htio, bijae htio, bijae htio, bijasmo bijaste
'I
li
bijahu htjeli
I pluskvamperfekt se danas zamjenjuje perfektom: bijah/bjeh/bio sam govorio =govorio sam.
Nalazimo ga jo samo u jeziku knjievnosti.


,
U
E
FUTUR I. jest prvi glagolski oblik kojim se vrijeme. Tvori se od prezenta
glagola htjeti i infinitiva glagola ja ti dod, on mi
dod. vi dod. oni ja ti on mi vi
oni
U glagola na -ti kad infinitiv prethodi prezentu glagola (odnosno kada
[ glagol dolazi iza infinitiva), upotrebljava se krnji infinitiv - glagoli na -ti gube zavrno -i
- bez zavrnog -ti u izgovoru a u pisanju bez krajnjeg -i
Kad je glagol ispred infinitiva, svakako je potpun: (ja) raditi.
L
Glagoli na gube nijedan glas od infinitiva ni u izgovoru ni u pisanju
Futur L pom. glagola bi{;, ja biti /bit ti biti /bit on biti /bit mi biti
/bit vi biti/bit oni biti/bit
Futur L pom. glagola htjeti. ja htjeti/htjet ti htjeti/htjet on htjeti/htjet
mi htjeti/htjet vi htjeti/htjet oni htjeti/htjet
Futurom se vjerojatna sadanja radnja /prezentski futur (Bit da je tako. = Vjerojatno je
L
tako.), prola radnja ili historijski futur (Na to Ivan... ili: Prije nego li
osim prave ineprava ili gnomski futur (Podmuklo pseto najprije
ujesti.). Dosta je na mjestu gdje se nalazi kondicional L: Misli kako (=kako bi
L
umakao).
r
L
42
r
FUTUR II. ili futur egzaktni jest vrijeme: slui za izricanje radnje koja
prethodi drugoj radnji. Tvori se od dvovidnog prezenta glagola biti(budem, buaei;
bude, budemo, budete, budu) i glagolskoga pridjeva radnog glagola (pisati: budem
pisao, bude pisao, bude pisao, budemo pisali, budete pisali, budu pisalI).
Radnja izraena njime stavlja se nasuprot radnji izraenoj futurom prvim te se moe rabiti
samo u zavisnom dijelu sloene Kad bude prolazio pored njih, vidjet to te
zanima.
Kad su posrijedi svreni glagoli, na mjestu futura drugog stoji prezent: Kad pored njih,
vidjet to te zanima.
Futur egzaktni upotrebljava se samo u sloenim Pogrenoje umjest futura II.
ili svrenoga prezenta upotrijebiti futur: Ako prolaziti, navratit Ispravno je: Ako budem
prolazio (futur II.), ... ili: Ako (prezent) ... Svreni glagoli nemaju futur II. u
zavisnim nego prezent: Ako navrati.
KONDICIONAL je glagolski pogodbeni kojim se pogodba ili uvjet.
l
I
Kondicional I. tvori se (naglaenim inenaglaenim) aoristom glagola biti (bih, bi, bi, . 1
bismo, biste, bl) i glagolskim pridjevom radnim glagola (raditi: /jal bih radio, Iti! bi
radio, Ioni bi radio, /rm/ bismo radili, lvi! biste radili, Ioni! bi radil;' znati: znao bih, znao bi, znao bi,
, I
znali biste, znali biste, znali bl).
ii. J
Naglaeni se oblik aorista glagola biti rabi u pitanjima i odgovorima na pitanja:
Bi li pisao? Bih. Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Bih pisao bih.
"
Kondicional I. glagola biti: bio bih bio bi, bio bi, bili bismo, bili biste, bili bi
lj
Kondicional 1. pom. glagola htjeti: htio bih, htio bi, htio bi, htjeli bismo, htjeli biste, htjeli bi
.'
l;
Kondicionalom I. se: elja i (Rado bih otputovao nekamo.), namjera (Da bi to IL"
razumio, mora jo mnogo u pitanjima - (Kakav bi to mogao biti znak?), ublaena
tvrdnja (Rekao bih da to nije Molio bih te da malo pazi'), ponavljanje radnje u prolosti
f'

(Sastajali bi se redovito.).
l
Kondicional II. tvori se kondicionalom I. glagola biti i glagolskim pridjevom radnim

glagola (pisati: jjaj bih bio pisao, Iti! bi bio pisao, Ioni bi bio pisao, /mi/ bismo bili
L
pisali, / vi! biste bili pisali, Ioni! bi bili pisal;' ostati: bio bih ostao, bio bi ostao, bio bi ostao, bili bismo
ostali, bili biste ostali, bili bi ostalI).
Kondicional II. glagola biti: bio bih bio, bio bi bio, bio bi bio, bili bismo bili, bili
biste bili, bili bi bili L
Kondicional II. glagola htjeti: bio bih htio, bio bi htio, bio bi htio, bili bismo htjeli,
bili biste htjeli, bili bi htjeli.
Kondicionalom II. se ostvarenja radnje koja prethodi ostvarenja koje
L
druge radnje: Kad bi bio bi. No prirodnije se danas doimlje na njegovu mjestu kondicional
1.: Kad bi bi.
r
Pisanje sloenih glagolskih oblika
PRAVILO: Negacija se pie odvojeno od glagola!
infinitiv: ne raditi, prezent: ne radim, imperativ: ne radi, futur prvi: raditi, futur
L
drugi: ne budem radio, perfekt: nisam radio, kondicional prvi: ne bih radio, glagolski
prilog sadanji: ne
IZNIMKA OD PRAVILA: U glagolskim oblicima nisam, nemoj, nemam (u svim licima)
L
negacija se pie sastavljeno s glagolom. Pravopisna norma doputa i pisanje negacije odvojeno od
glagola u oblicima ne Pravopisna dvojakost:
necete/ne
r
L
! .
43
L
r
i:
r !
r
l
NEPROMJENJIVE
J
PRILOZI su nesklonjive koje se prilau imenicama da onoga to
pridjevima i prilozima da stupanj svojstva njima i glagolima da vrijeme,
mjesto, trajanje itd. radnje, stanja ili zbivanja njima: mnogo malo truda, vrlo

dobro, marljiv, pisati danas, raditi mukotrpno, gore, trajati
Prilozi, kao i pridjevi, imaju stupnjevanje: dobro - bolje - najbolje.
Mjesni prilozi odgovaraju na pitanja gdje? kamo? kuda? odakle? otkud? dokle? dokud? To
:l
su: ovdje, ovamo, ovuda, odavle, dovde, tu, tuda, odatle, dotle, otud, dotud; ondje,
onamo, onuda, odande, donde.
]
Mjesni prilozi gdje, kamo, kuda imaju uporabu:
- gdje mjesto (ovdje, tu): ivim u Osijeku.
kamo cilj kretanja (tamo, nekamo): Putujem u Zadar.
kuda smjer, pravac kretanja (ovuda, onuda): Putujem preko Knina.
Treba razlikovati i priloge ovdje, tu, ondje. Ovdje na ovom mjestu, pored mene,
tj . pored osobe koja govori o sebi. Olovkaje ovdje (pored mene). Tu na tom mjestu,
I
pored tebe, tj. pored osobe kojoj je govor Olovkaje tu (pored tebe). Ondje
,I
na onom mjestu, podalje od mene i tebe. Olovkaje ondje (dalje od nas). To vrijedi i za
druge priloge ove vrste - blie govoriteIju: ovdje, ovamo, ovuda, odavle, odavde, dovde; blie

sugovoritelju: tu, tuda, odatle, otud, dotud; podalje od govoritelja i sugovoritelja: ondje,
onamo, onuda, odande, odanle, donde. Izuzima se prilog tamo koji onamo i ondje.
]
Vremenski prilozi odgovaraju na pitanja: kada? - sada, tada, onda, nikada, nekada,
gdjekad, ponekad, uvijek, danas, sutra, lani, prije, poslije, davno,
rijetko, rano, kasno, odmah itd.; otkad? - odsad, oduvijek, odavna, odmalena itd.;
q dokad? - dosad, dotad, dogodine itd.
j prilozi odgovaraju na pitanja zbog zato? - zato, stoga.
l
prilozi odgovaraju na pitanja s kojom posljedicom?s kojim ishodom? - uzalud.
n
prilozi odgovaraju na pitanja kako? kojim - ovako, tako, onako,
i "
nekako, nikako, kojekako, svakako, kriomice, potajice, nasumce, napamet, naglas,
l:'
lj
odjednom, iznenada, jedva, svejedno...
prilozi nastaju i od pridjeva i to:
lP
1. od pozitiva, komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: drago, drae, najdrae, brzo,
ii
Li blago, lijepo, teko, tee, najtee, ljuto itd. Ti prilozi razlikuju se od pridjeva u
srednjem rodu jednine - prilozi odgovaraju na pitanje kako? (Dijete se igra - kako?
p veselo. Jelen - kako? - brzo. je - kako? - sve bre.), a pridjevi kakvo? (Dijete se
U
igra - kakvo? - veselo. Lane je - kakvo? - brzo. Kretnje su bile - kakve? - sve bre.);
2. prilozi mogu nastati i od posvojnih pridjeva na -ski: bratski, hrvatski, ljudski,
kolski itd.
[
Razlika: prilOZi odgovaraju na pitanje kako? (Govorimo -kako? prilog - hrvatski.), a
pridjevi na pitanja koji? kakav? (Na jezik je - koji? pridjev - hrvatsk;' Matica -
pridjev - hrvatska.).
jj


PRDEDLOZI su nepromjenjive koje slue da bi se pokazali odnosi stvarima
i pojavama (nered pred vratima, oblaci nad gradom, djevojka iz sela, red uz prozor, umoran od
sretan zbog uspjeha ltd.),

Prijedlozi su: bez, blizu, do, du, ispod, ispred, iz, iza, izvan, nadomak,
nakon, pokraj posred, prije, preko, protiv, radi, uslijed, vie, vrh,
[
zbog, namjesto, mimo, izvan, kraj, kroz(a), na, o, po, prema, pri, u, nad,
pod, pred, s(a), za...
Uloga prijedloga. PrijedlOZi s genitivom mjesto, vrijeme, uzrok, svrhu itd. (Bio je ispred
[:
s dativom cilj kretanja, suprotstavljenost i doputanje (Krenuli smo k cilju.), s
akuzativom mjesto, prostor itd. (otili su u grad. Prolazili su kroza umu.), s instrumentalom
drutvo, mjesto itd. (Stanuje s majkom. Oblaci su nadgradom.).
r
lt
Slubu prijedloga mogu imati i neki prilOZi: poslije. (prilog) - Poslije mene ide ti.
LJ
(prijedlog); Ne dolazi mi blizu. (prilog) - Stanujem blizu parka. (prijedlog).
[
44
f
Valja razlikovati prijedloge zbog i radi. Zbog je a radi namjerni prijedlog. Npr.: Nije
doao na posao zbog zastoja u prometu (uzrok: jer je bio zastoj); radi zdravlja
(namjera: da bih bio zdrav).
Samo prijedlozi nasuprot, usprkos (uprkos) i radi mogu stajati i iza imenice (uporaba
stilski obiljeena): Borio se problemima usprkos.
Prijedlog kroz kretanje: Prolazim kroz vrata, Ne valja ga upotrebljavati kao
sredstvo: Kroz napredujemo, (Ispravno je: napredujemo.)
VEZNICI su koje povezuju dvije ili dvije Veznici su: i, pa, te, ni, niti, a,
ali, nego, no, ve4 ili, da, dok, jer, ako, mada, makar, premda, iako, kao...
Sastavni: i, pa, te, ni-ni, niti-niN, suprotni: a, ali, nego, no, rastavni: i, ili-ili, bilo-bilO; 'I
samo, samo to, jedino, jedino to, tek, tek to; dakle, zato, stoga;
subjektni: tko, to, koj;' predikatni: tko, to, koji, kakav, kolik; objektni: tko, to, koji,
kakav, kolik, da, kako, gdje, kamo, kud(a), otkud(a), odakle, dokle, kad(a), otkad(a),
dokad(a), atributni: koji, kakav, to, gdje, kamo, kud(a), odakle; kako, kako to,
kao da, koliko, to, nego (negoli), nego (negoli) to, kamoli, a kamoli, nekmoli, e nekmoli;
pogodbeni: ako, kad(a), If, vremenski: kad(a), dokle god, kako, otkako, otkad(a), dok,
,
kako, tek to, poto, prije nego/no, prije nego/no to; da, te, tako da; dopusni:
iako, ako i, premda, mada, koliko god, makar.
Neki prilozi mogu imati slubu veznika: gdje, kada, kamo, odakle, otkad, kako, vee,5 dokle,
poto, samo, dakle, 1
Veznici se mogu podijeliti i na prave veznike (slue samo za povezivanje i i
neprave veznike (povezuju zavisno sloene Odlaze kamo su eljeli. To je posao
lU
kakav si elio.) Nepravi pripadaju i drugim vrstama odnosne zamjenice, neki prilozi i
'-'
neke
Pisanje zareza uz veznike: sastavni (i, pa, te, ni, niti) i rastavni veznici (i, ili, bilo) - ne pie
il"
se zarez; suprotni veznici (a, ali, nego, no, - uvijek se pie zarez; veznici (samo,

samo to, jedino, jedino to, tek, tek to) - uvijek se pie zarez (Svi su doli,
"
samo se on nije pojavio.), a kad odvajaju dvije zarez se ne pie (Sve volim osim
L
matematike.); veznici (dakle, zato, stoga) - uvijek se pie zarez!
Veznici zavisno sloenih u poretku (glavna pa zavisna) ne dolazi r
q
zarez (Gledam te jer si mi zanimljiva.), a u inverziji (zavisna ispred glavne) zarez dolazi uvijek
L
(Kad bude mogla, navrati.). U ne valja upotrijebiti vremenski veznik poto:
Nije dola poto je bila bolesna. Pravilno je Nije dola jerje bila bolesna.
r
!
USKLICI su nepromjenjive kojima se izraava neki raspoloenje, doziv ili prirodni
L
zvuk.
Usklici: ah, aha, aj brr, eh, hej, hura, jao, joj oh, mljac, tres, zum, halo, hej, ej bIJak, fuj .. r
L
ili parti kule su koje slue samo za oblikovanje ili preoblikovanje
ustroja i za isticanje ili davanje pojedinim
r
L
Upitne: li, zar (Dolazi li? Zarje doao?); Ii(Mudra potvrdne: da (Pie
li? Da.); zapovjedne: neka (Neka bude svjetlost!); ne (Ne elim to.);
l
r
samo, (Samo on je govorio.); on je to shvatio.) ...
Posebnu skupinu nepromjenijive koje daj (Daj pouri!) i neke koje
izraavaju kakav odnos, stav prema sadraju govora: napokon, naravno,
dakako, vjerojatno, navodno, moda, naprotiv, (Hvala Bogu, si
stigao!), a nekima se izraavaju odnosi naime = uzrok, =
t
suprotnost. Takve se onda ne moraju odvajati zarezom: On je naime sve da se
ne Svi svi govoriti. r
nemaju ulogu dijela.
l
r
L
"
L
45
" !
_i
v

RECENICA
(sintaksa)
ODNOSI U GRAMATICI

Kad elimo prenijeti neku obavijest, moramo odabrati Odnosi u gramatici koji se
odabira zovu se paradigmatski odnosi. Kad odaberemo moramo ih razmjestiti
u smislenu i pravilnu Odnosi u gramatici koji se razmjetaja

zovu se sintagmatski odnosi.
SINTAKSA syntaxis. slaganje) je znanost koja i pravila po kojima se
]
slau u sintagme i
Sintaksa je dio gramatike koji i opisuje ustrojstvo. Nai stari
nazivali su je skladnja ili
]
jedinice su: sintagma i
SINTAGMA ili SPOJ jest jedinica sastavljena od najmanje dviju
(sastavnica sintagme) koje su povezane (moj glas/

dobar nedostian cilj). Npr. Dobri (sintagma) su poloili (nije sintagma) teak ispit
(sintagma).
Jedna od tih uvijek je glavna sastavnica sintagme (zove se i a ostale
]
su zavisne sastavnice (zovu se i odrednice). su one koje imaju i
i (sve promjenjive i prllozl),
uspostavljaju odnose zovu se i
n
:J
(prijedlozi, veznici, uzvici i
id
je temeljna jedinica koja slui za prijenos cjelovitih obavijesti.
je i veza kojom se prenosi obavijest.
ii

je misao izraena (tradicionalna gramatika)
l (oblici) - promatra se njihova sluba u sklopovima: Najbo{ji (atribut)
(subjekt) su dobili (predikat) vrijedne (atribut) nagrade (objekt).
ODNOS SASTAVNICA SIN1"AGME
lj
p
upravljanje i pridruivanje
q
ili kongruencija (lat. congruere - podudarati se) jest slaganje u po
rodu, broju, padeu i licu (dobri slobodan izbol).
lj
[:
Vrste subjektno-predikatna (subjekt se s predikatom slae u licu,
broju i rodu - Petar voli pjevati.), imenska (slaganje sastavnica unutar sintagme u
rodu, broju i padeu; glavna je sastavnica uvijek imenica, a zavisna bilo koja imenska
koja moe biti atributna (takva sintagma zapravo je imenica sa svojim pridjevnim
atributom - zavisna je sastavnica neka imenska pridjev, zamjenica, broj - dobra ena,

moja majka, prvo dijete) i apozicijska (takva sintagma zapravo je imenica s apozicijom
zavisnaje sastavnica imenica - pas Roki; apozicija ne mora biti po brojU i rodu: rijeka
L
Dunav, gradVinkovci, mjesto Rijeka).
(imenski) atribut ne slae se u padeu s imenicom koju dopunjuje: vode,
[
vrh planine, prvak u ahu, od vianja, Atribut i apozicija dopune su imenici, a ne samo
jednom dijelu (subjektu).
UPRAVUANJE ili rekcija - glavna sastavnica upravlja osobinama glavne
glagoisko upravljanje: glavna sastavnica glagol) upravlja svojstvom
[
zavisne sastavnice (pisati pismo); tzv. jako upravljanje: izravni objekt, dopuna u
akuzativu (po{jubiti dijete) i slabo upravljanje: glagol samo pade imenici (pjevati
djetetu)
[ imenica zahtijeva dopunu (dolazak
pridjevsko (pun vedrine)
,
prilono (malo
PRIDRUIVANJE - skup kod kojeg zavisna nema obiljeja (roda, broja,
L
padea), kad je zavisna nepromjenjiva (mar{jivo jprilogj vikati glasno).
r
L
46
I"
VRSTE SINTAGMA PREMA ULOZI (FUNKCIJI> ZAVISNE SASTAVNICE
.-,
odredbena (atributna) sintagma - zavisna sastavnica poblie imenicu, rezultat
je i upravljanja; vrste: pridjevna (rezultat pridjevni atribut: moja Marija),
imenska apozicija: sestra Marija; imenski atribut: krema od kokosa)
dopunska (objektna) sintagma - zavisna sastavnica dopunjuje glavne, a glavna
: 1
zavisnoj pade (odnos glagola i objekta), rezultat je upravljanja: svira gitaru.
okolnosna (adverbijalna) sintagma - glavna je sastavnica predikat, a zavisna sastavnica
pokazuje okolnost vrenja glagolske radnje (odnos predikata i prilone/adverbijalne :]
oznake); rezultat je pridruivanja: svira
I DISKURZ (lat. discursus - razgovor, rasprava;
J
Diskurz je jedinica najvie razine, potpuni izraz koji sadri sve to bi trebalo
i to se htjelo Osnovna mu je dovrenost.
je takav io diskurza koji i sam moe biti diskurz.
"1
, j
Pojmovi tekst i diskurz se pojavljuju kao sinonimi. Gramatika teksta ili sintaksa
diskurza bavi se na koje se slau u cjeline.
I
KAO JEDINICA
,-J
I
Svojstva
je rastavljanja na sastavne dijelove.

I
Samostalni su: subjekt, predikat, objekt i prilona oznaka.
d
Nesamostalni atribut i apozicija.
Modalnost - nam prenosi obavijest o vremenu i zbivanja radnje.
fl
Ciljna usmjerenost odnosno svrha - se prema noj svrsi dijele
na izjavne, upitne i
Obavijesnost - dio koji sadri novu obavijest zove se novo ili REMA. Dio
.
kojim govorimo neto poznato zove se poznato ili TEMA.
L
USTROJSTVO
Moj prijatelj Mario paljivo, kod starinske jedrenjake.
r
atribut apozicija subjekt prilane oznake: predikat atribut objekt
L
vremena mjesta
PREDIKAT (stariji naziv: prirok)
PREDIKAT je jezgra temelj ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u
[
Predikat ili dio predikata u je glagol. glagol postaje predikat kada dobije
predikatna obiljeja (predikatne kategorije): lice, broj, vrijeme, vid,
kazuje radnju, stanje ili zbivanje.
r
Vrste predikata:
l
Glagolski predikat se glagolom (Stigli su uzvanici.).
Imenski predikat sastoji se od glagola bitiili postati - to je njegov glagolski dio i
r
zove se spona ili kopula i neke imenske (imenice, zamjenice, pridjeva, broja; priloga)
L
predikatnog imena:Ti si (spona) zlato (predikatno ime). To nije sve. On je prvi. aba je
bila runa. Naprosto je postao zao.
Predikatni Droirak: imenski (saimanje dviju uvrtavanjem predikata jedne
!
u drugu: Bio sam skriven iza vrata. Dugo sam > Skriven iza vrata, dugo sam t
i glagolski (stezanje u jednu preoblikom glagolskog vremena uvrtenog
predikata u glagolski prilog sadanji ili proli (Postali smo nemirni. Pribliili smo se moru. >
Pribliivise moru, postali smo nemirni.)
l.
Neoglagoljene su one u kojima predikat nije (ali je vidljiV iz
Dobar dan. Samo malo, Evo, odmah. Zovu se i (krnje) Vatra! lj
l
SUBJEKT(stariji naziv: podmet)
SUBJEKT je ono o se u govori. na to se odnosi obavijest
predikatom. Uvijek je u nominativu, odgovara na pitanje: tko?to?
[
L
r
47

r
L
:..J
., i
-i
Subjekt nije isto to i vritelj radnje. Subjekt je uvijek u nominativu, a vritelj radnje moe se
i drugim padeima: Spavajgj se. Ani nije dobro.
U slubi subjekta je imenica (Djeca se igraju. Stie sloboda.), ali mogu biti i
zamjenice (Onje otiao.), pridjevi (Mar/jivisu uspjeni.), glagoli u infinitivu (Ljubitije slatko.) i
brojevi (Jedan se posebno istakao.).

GLAGOLSKE DOPUNE
]
OBJEKT je predmet glagolske radnje.
Izravni, direktni ili blii objekt - objekt koji je uz prijelazni glagol u akuzativu
knjigu /akuzativ/.) ili u genitivu koji se moe zamijeniti akuzativom (Srca /genitiv/ nema.>Srce
/a kuzativ/ nema.)
Neizravni, indirektni ili dalji objekt - n!Je u akuzativu niti u genitivu koji se moe
zamijeniti akuzativom (Dolazim (Saljem novac;blii objekti bratu/dalji objekt/.)
Prijedloni objekt je neizravni objekt prijedlonim skupom, tj. prijedlogom i
imenicom ili (Pogledao je prema Govorio je o njemu.).
l
PRILONE OZNAKE su ili skupovi koje dopunjuju glagole da bi mjesto,
t.
l
vrijeme, uzrok ili koju drugu okolnost vrenja radnje.
,J
Prilone oznake: mjesta, vremena, uzroka, namjere, drutva,
posljedice, pogodbe, doputanja, izuzimanja.
"]
d
DOPUNE
in
ATRIBUT je koja se dodaje kao blia oznaka imenici, zamjenici ili
,. r
J
pridjevu.
d
Atribut je pridjev (Poteni profesori su omiljeni.) ili zamjenica (Volim moju malu
zemlju.), a moe biti i broj (Kad sam bio tri moja brata...), imenica (Bilo je to na obalama
n
O n
/jubavi.).
l
']
Atributni skup jest skup u slubi atributa (Imam punu dosadnih gostiju.).
TI
APOZICIJA je imenica koja poblie drugu imenicu s kojom se slae u padeu
r.
lj
sporta je godine. Moja sestra Iva luduje za njim.).
[
:' ,' .,,
VRSTE
ii
PO SUBJEKTU I PREDIKATU
[
NEOGLAGOUENE - nije glagolski dio predikata. Stari naziv:
ili krnje (Luda Vatra.0.
S SUBJEKTOM - subjekt je jasan iz glagolskog oblika
[:
konteksta ili govorne situacije (Nisam znala. Zato dolaze?Recite nam sve.).
BESUBJEKTNE - subjekt se ne moe odrediti (Trebalo bi
nekamo otputovati. Odnekud bruji.).
[
S VIE ISTOVRSNIH - s vie subjekata (Nestajali su /judi, stvari,
pojmovi, snovi.); s vie objekata uz jedan predikat (Sluala je i majku i oca.); s vie
istovrsnih prilonih oznaka (Hodao je ustro, veselo, lako.).
[
PO SVRSI
po SADRAJU - izjavne, upitne, poticajne;
r
po JESNOSTI - jesne i izjavne (Ljudi su dobri.), upitne (Je li to dobro?),
L
(ivjela sloboda!), poticajne (Spoznaj samoga sebe!); jesne (Ja odlazim.),
(Ja ne odlazim.).
r
L
, -.
I
L
48
I
PO SASTAVU
JEDNOSTAVNE SLOENE
PROIRENE iNEPROIRENE NEZAVISNO SLOENE ZAVISNO SLOENE
(ASINDETSKE) (SINDETSKE) SUBJEKTNE, PREDIKATNE,
ATRIBUTNE, OBJEKTNE,
niz sastavne, rastavne, PRILONE (adverbne):
suprotne, mjesne, vremenske,
namjerne, pogodbene,
dopusne
JEDNOSTAVNE
s- 1
Jednostavna neproirena - ima samo subjekt i predikat: Ivan
, I
Jednostavna proirena - ima subjekt, predikat i barem jednu dopunu: Ivan roman.
Sloena - ima najmanje dVije tj. dva predikata: Ivan a Petar spava.
, I
Jednostruko sloena - ima dvije nezavisne (Ivan je otputovao i dobro se proveo.)
i
ili jednu glavnu i jednu zavisnu (Idemo tamo gdje su svi otili.).
Viestruko sloena - ima vie zavisnih i nezavisnih Doao sam i odmah
objedovao/ pa sam se dobro odmorio jer mije to bilo potrebno da bih obnovio snagu.
:0.. J
Jednostavne koje se nalaze u sastavu sloenih zovu se ili klauze.
Vrste sklapanja jednostavnih u sloenu: povezivanje, uvrtavanje i sklapanje l
bez veznika (asindetsko sklapanje).
u
SLOENE
F: '
L
NEZAVISNO SLOENE
r :
1. (asindetske) ili niz (odvajaju se zarezima):
Majka otac spava/ pada kia.
L
2. (sindetske; mogu stajati samostalno, povezane su veznicima):
r.
sastavne /kopulativnej - (veznici: i, pa, te, ni, niti): Katarina za maturu i slua glazbu.
L
rastavne /disjunktivnej - (veznik: ill): marlJivo ili odustani odstudija.
suprotne /adverzativnej - (veznici: a, ali, nego, no): Ivan a sestrica mu smeta.
r
/ekskluzivnej- (veznici:samo, tek, jedino, samo to):
L
Svi su stigli, samo je Antun zaspao.
jkonkluzivne/-(veznici: zato, stoga, dakle): Lijep je dan zato u prirodu.
L ZAVISNO SLOENE
1. Predikatne (da, tko, to, koji, kad. ..): Ni kola vie nije toje nekad bila.
2. Subjektne (tko, to, koji, kakvo...): Tko rano rani, dVije grabi.

3. Objektne (to, tko, kad, gdje, kako, da...): Nikad nije saznao to se tamo dogodilo.
4. Atributne (koji, to, kakav, kolik, kada, da...): Sluam pjesmu koju odavno nisam
5. Prilone dopunjuju glagol glavne mu kao prilone oznake:
L
mjesne/lokalnej(gdje, kamo, kuda, otkuda, dokle, dokud. ..): Sveje gdje nema !Jubavi.
vremenske/temporalnej(kad, otkad,otkako, dokad, poto, dok, teK): Idemo kad svane.
Uer, kako, da, kao to, nego, kao da ): Napravite kako je
t
kako, kad, to, da, zato to, zbog ): Ostavili smo ih jer kasne.
namjerne /finalnej (da, kako, neka, ne bi, samo da, radi...): Daruje da bi dobro.
r
pogodbene /kondicionalnej (ako, da, kad, samo ako, ukoliko...): ti ako bude iskren.
L
/konsekutivnej (da, te...) Tako se smijao da su mu potekle suze.
dopusne /konceslvne/ (iako, makar, premda, koliko god, ako 1):Iako su pobijedili, nisu bili sretni.
r
L
J
L
49
r.
I
"
e l
l
-l
Kako najlake razlikovati pojedine vrste jedne od drugih?
Subjektna u glavnoj nema subjekta i Govori se
/(to=subjekt)/ da je taj ispit najtei. Kasno se saznalo / da se to dogodilo. Bit to biti mora.

Predikatna u glavnoj ima samo sponu ili kopulu, bez drugog dijela
predikatnog imena: Ona.&}(takva=predikatno ime)/ da je na daleko takve nema.
Objektnu razlikujemo od subjektne po tomu to glavna ima subjekt ili
]
Oni su kasno saznali /(to=objekt)/ da se to dogodilo. Znam / (to)/ gdje je tvoja kola.
Atributna u zavisnu moemo (kao suodnosnu uklopiti objekt iz glavne
Zgazioje na cesti ivotinju / koja (ivotinja) spada u vrste.
]
USTROJSTVO TEKSTA
J
se u tekst PRILOZIMA, tj. prilone naravi koje nisu
dijelovi ustrojstva, nego slue za odnosa na razini teksta.
:j
Takva vezna sredstva zovu se KONEKTORI (suprotni: naprotiv; aditivni: tovie/
osim toga; prema tome/ dakle; vremenski: prije toga/ zatim; dopusni: tome/
usprkos tome; pogodbeni: u tom objasnidbeni: drugim boije
Drugoj vrsti priloga pripadaju MODIFIKATORI. Oni modificiraju cijele
ispred koje se javljaju: na alost na vjerojatno/ sigurno/ istina/ uglavnom i sl.
]
RED
Osnovni red - promatramo izvan konteksta, kao jedinicu (S - P - O).
rl
, J1
Obiljeeni red - promatramo kao govornu jedinicu (iskaz), kao dio iskaza. Ono to je
r;j
obavijesno vanije, to pripada remi, dolazi na istaknutija mjesta u iskazu (prvo i zadnje): Ivan!
Automatizirani red je red se pravila odnose na zanaglasnice (enklitike) i
ln
:j :;
prednaglasnice (proklitike), a uvjetovan je intonacijom (Jesi li im rekao? Ni o ne elim
U
razgovarati.').
n INTERPUNKCIJSKI ZNAKOVI U TEKSTU
t
LI
Interpunkcija (razgodakl jest ili znak u pisanome tekstu.
Interpunkcijski znakovi su: zarez, sa zarezom, crtica,
spojnica, upitnik, navodnici, polunavodnici i zagrade.
[:
PISANJE ZAREZA
usporednosti : Tamo su se veselili se.
naknadnog dodavanja: Svima nam je/ se/ dosadio.
suprotnosti: Nisu a najavili su se. Mi smo se oni sakrivali.
isticanja: Kupioje i to na glavnom trgu.
[
inverzija (zavisna dolazi ispred glavne): Kad odmah kreni.
zavisna iza glavne moe se odvojiti zarezom kao naknadno objanjenje: Ureduje/ kako sam se
[
.
[
umetnutu zavisnu odvajamo samo ako nije u uoj vezi s glavnom: Rekli su da ako
ikako mogu/ to prije.
kao interpunkcijski znak u pismu dovrenost izjavne Ona se upotrebljava i
kao pravopisni znak ili skupa dn, prot; npr; tf.. i sl.) i red jedinice uz koju
stoji (15. dan).
SA ZAREZOM je znak nii od a vii od zareza. Njime se odvajaju dvije relativno
samostalne sloene Ako prihvate/ boije za nas/ ako ne prihvate/ opet dobro
[ slui za pojanjavanje, za tzv. za razvijanje teksta.
da je neki tekst namjerno prekinut, a kad je u zagradama, da je isputen
dio teksta.
r
t
W -t

t.J
50
r
CRTICA ( -) odjeljuje dijelove teksta koji sadre naknadno objanjenje - je
najavljuje dijelove koji se niu, slui i umjesto navodnika, odvaja umetnute dijelove ili na nioj razini
suprotstavljenih pojmova (Dinamo - Hajduk).
SPOJNICA (-) povezuje dijelove sloenica u kojima sastavnice zadravaju ravnopravan odnos:
hlVatsko-engleski socioloko-psiholoki, i sl., zatim odvaja izraene
brojkom (JO-ih godina) ili kratice koje se piu velikim slovom (UNESCO-a), a i rastavlja ili oblike
na sastavne dijelove.
ZAGRADE kakvo dodatno objanjenje ili kakav usputni komentar.
NAVODNICI se upotrebljavaju kad se navode doslovno, kad se pridaje drugo ili neko
a u navodnike se mogu staviti i naslovi knjiga, nazivi udruga,
klubova i sl.
POLUNAVODNICI imaju istu slubu kao i navodnici, ali u onom dijelu teksta koji je u
navodnicima:
Jeste li enoinu 'Branku' u osnovnoj kot'?.
"
r
il-
IL
[
L
::
r
II
L
l
r
L
[ I
L
L
r
L
r
L
J.
I:
L
51
r;
, l
l
1
SUSTAV
(leksikologija)
l
KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI dijele se na jezik i kodove.
LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVUE jezik.
]
SEMIOLOGIJA semeion: znak) kodove kao sustave znakova
(ideograme, piktograme, signale, simbole).
SEMANTIKA je dio znanosti o jeziku koji se bavi sadraja
]
znaka.
LEKSIKOLOGIJA je jezikoslovna disciplina (grana lingvistike) koja i opisuje LEKSIK
]
sustav, nekog prirodnog jezika i sva pitanja koja se odnose na kao
temeljnu jedinicu.
]
LEKSEM Iexis: - ukupnost svih oblika koje ima jedna tj. oblik
koji ukupnost njezinih oblika i (izraz + sadraj).
LEKSIK lexicos. koji se odnosi na tvore svi leksemi jednog jezika.
rc) ili leksik koje svim govornicima jednog jezika isto (npr. ena,
[;J
rad, kia i sl.),
Leksikologiju pet osnovnih znanstvenih disciplina:
fl
;i
od
1. Tvorba - tvorbenu strukturu dosadanjih pravila za tvorbu novih

n 2. Frazeologija - frazeme
lj
3. Onomastika - bavi se i tvorbom vlastitih imena
4. Terminologija (nazivoslovlje) - nazive ili termine
p s. Leksikografija - sastavljanja i pisanja
u
U
su leksemi kojima se podudaraju opseg sadraja i opseg jednog
su leksemi se sadraj sastoji od dveju ili vie
lj
su preteito promjenljive (imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi,
prilozi) koje u veze stupaju samostalno ili zajedno - imaju
i i Leksem je oblik u ukupnosti svojih oblika i
e
ili odnoajne i (prijedlozi, veznici, uzvici i slue za
uspostavljanje i odnosa Imaju samo
[
PRENESENO jest prijenos (dijela) da bi se istaknula jedna
[
(lisac> lukavac).
METAFORA je figura (trop) prenesenog poredba, prijenos
po (Pravi je lisac.).
[
METONIMIJA je figura nastala prijenosom ali ne po nego
po asocijativnom dodirivanju ili povezanosti stvari i pojava; preimenovanje (Markov trg - hrvatska
vlada; pjesme).
L
DENOTATIVNO (neutralno, prvo, osnovno) izravno na imenovanu stvar ili
pojam (lav: zvijel).
["
KONOTATIVNO (obiljeeno, preneseno) sadri emocionalne, ekspresivne,
L
i druge oznake ili asocijacije (lav: hrabar junak).
f "
L
52
F
I
Hiponim je leksem drugomu leksemu, hiperonimu
kohiponimu jabuka). Kohiponimi su hiponimi istoga reda (kruka, jliva,
SINONIMI su leksemi koji pripadaju istoj vrsti i imaju izraz, a
sadraj (tuga - a/ost, narataj - generacija - pokoljenje).
sinonimi su (mu - suprug).
Potpuni sinonimi su (sustav - sistem).
ANTONIMI su parovi suprotnih (dan - noc).
Razdioba po podrijetlu:
1. pravi ili raznokorijenski (istina - la),
2. tvorbeni ili istokorijenski (istina - neistina).
Razdioba po naravi opreke:
je hiperonim
isti ili
1. binarni - 2. stupnjeviti (visok - nizak), 3. obratni (djed - unuk).
suprotstavljeni leksemi mogu se opreci povezivati: oksimoron (luda
, .
pamet, led, umrli ivot).
HOMONIMI su leksemi jednakih izraza, a sadraja.

Moraju imati jednak fonemski sastav, iste prozodijske (naglasak...)


moraju se jednako pisati. Razdioba:

ili morfoloki (unuka, N jd, . r. lG mn. m. r.) i
(kosa, vlasi na qlavl
HOMOGRAFI ili istopisnice su koje se isto piu, a izgovaraju
(luk - luk, pas - pas).
r
HOMOFONI ili su koje se isto izgovaraju, a piu
(dunja-Dunja).
VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
U ivotu leksika istovremeno se odvijaju dva procesa: pojavljuju se nove
uporabe.
AKTIVNI leksik sadri sve razumljive
knjievnog jezika.
L
i zastarjele izlaze iz
r
l
svim govornicima
PASIVNI leksik sastoji se od zastarjelih i od novih koje jo nisu ule u uporabu.
l
HISTORIZMI su zastarjele zato to su nestali predmeti, pojave ili pojmovi to ih
(grof, kotar, krinolina, kuda), dakle iz razloga.
ARHAIZMI su zastarjele zato to su neke nove zauzele njihovo mjesto u
l
aktivnom leksiku, razlozi su
Postoje: izrazni (lisje < sadrajni = tvorbeni (davac> davatelj,
ljepost> ljepota), fonoloki (sarce < srce), grafijski (oudi < ovdi, ovdje).
l
NEKROTIZMI su leksemi pojedinog pisca, leksikografa koji nikad nisu uli u aktivni
leksik (ulekova mnoba).
KNJIKI LEKSEMI se bez obzira na svoju starost pojavljUjU samo u knjigama ili samo u
(mirisnica = parfumerija). t
PRIJELAZNI SLOJ LEKSEMA (na granici aktivnog i pasivnog leksika):
ZASTARJELICE - koje se sve rabe u standardnom jeziku (tiskultura), OIVUENICE ili
l
povratnice - leksemi koji se iz pasivnog u aktivni leksik (putovnica, djelatnik, kuna,
upanija), POMODNICE - leksemi koji neku prolaznu modu (kokotica, tankerica,
tajice), NEOLOGIZMI ili novotvorenice - novostvorene koje su nastale iz drutvenih i
l
komunikacijskih potreba razlozi: vikendica, suivot) i iz
razloga kad se hrvatskom nastoji zamijeniti (dalekovidnica,
prosvjednik, zaslon). Individualne novotvorenice su novostvorene pojedinih pisaca (uvijek su
stilski obiljeene), znanstvenika, djece...
t
J
53
l
L
,
l
I
RASLOJENOST JEZIKA
Cl
LOKALIZMI su svojstvene jednom mjesnom govoru splitski; gospar,
REGIONALIZMI su svojstvene istoj skupini govora (manistra, primorski).
DIJALEKTIZMI su prostorno najraireniji, pokrivaju cijelo jednog
cI
]
kajkavizmi, tokavizmi. Vrste: potpuni - hia, strana - banda),
- jedno u dijalektu, a drugo u standardu (tovar - magarac, teret), tvorbeni - razlika samo u
prefiksu ili sufiksu Ueek, bogatun), fonoloki - razlika glasovna i/ili naglasna (pes, vzeti, crikva),
etnografski - za pojedine hrvatske krajeve, nemaju zamjenu u knjievnom jeziku
(trukli, kropec, sukanac, bevanda, treete, zvizdan).
J
FUNKCIONALNA RASLOJENOST JEZIKA (FUNKCIONALNI STILOVI)
STIL je pisanja odnosno izbor jedne od za izricanje istog
sadraja. izbor ovisi o funkciji teksta.
] STILISTIKA funkcionalnu stranu uporabe jedinica.
STILEM je obiljeen izraz.
IT I
Funkcionalni stilovi u hrvatskom standardnom jeziku

1. STIL (dramski, prozni, - subjektivnost,

prenesena sve slojeve hrvatskoga jezika:
.J
poetizmi - leksemi za podstil (plam, sanak)
2. STIL - s 1. hibridni podstilovi: reportani,
--.'i]
podstilovi: usko i novinarski -subjektivnost i objektivnost,
d
poetizmi i leksemi
3. ZNANSTVENI STIL - podstilovi: znanstveno-popularni, strogo znanstveni;
objektivnost, misaonost, nazivi ili termini
r
4. ADMINISTRATIVNI STIL - podstilovi: poslovni, zakonodavno-pravni, diplomatski,
i
objektivnost, nema prenesenih saetost
5. RAZGOVORNI (kolokvijalni) STIL - svakodnevni leksik:
p
IT
kolokvijalizmi (Ieksemi svojstveni jeziku izravne neslubene komunikacije, nema ih u
b
biranom jeziku: posebna tzv. razgovorna gramatika, potapalice, redukcija suglasnika (ko,
naglasci...
argonizmi (pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim drutvenim skupinama -
n
u
sportai, kriminalci, hakeri; kulja,skinuti, popalitl)
vulgarizmi (verba obsceno, ekspresivne najnie stilske razine, neprihvatljive, izvan
norme; grube, nepristojne); iz tabuiziranih npr. seksualnosti.
r:

p
To je svako preuzimanje neke jedinice iz jednog jezika u drugi.
L Razlozi su (preuzimanje jedinice doprinosi unutar
sustava) i kulturni, zemljopisni).

[ izravno (lat. vena - hrv. vena; pokus- hrv. pokus),
posredno -leksemi iz jezika davaoca posredstvom jezika (kefir, ikebana, kiosk),
kruno - kombinacija izravnog i posrednog (kravata od franc. cravatteod Hrvat).
[
su sve jedinice iz drugih jezika.
Vrste
r
- STRANE - ni jednom se ne uklapaju u hrvatski standardni jezik, navode
L
se izvorno i drugim tipom slova ili navodnicima (boss, flash, crack, hommage)
- nekom svojom se ne uklapaju u hrvatski standardni jezik (bistro, ou)
USVOJENICE - potpuno su jeziku primaocu na svim razinama
r"
tako da ih govornici vie ne (kola, paprika, krumpir, boja, temelj,
t
dojam)
r
54
r
PREVEDENICE - nastale na temelju stranih (brzojav < telegram, neboder>
eng. scyscrepen
- je samo i pridrueno izrazu
mu (eng. mouse- hrv. mi, naziv)
EGZOTIZMI - koje posebnosti pojedinih naroda: jela,
" I
(paelja/ votka), folklorne pojmove bendo, fado/ flamenko), (iglu), biljke i
ivotinje (evokedo. gnu), jedinice (rupija/ jen/ dolaf) , i drutvene pojmove
. I
(kibuc, dihad, erit lord)
EPONIMI - nazivi nekih izuma od osobnih imena (giljotina/ nikotin/
'1
huligan)
.1
INTERNACIONALIZMI - koje u vie jezika imaju isto osnovno i u osnovi
isti izraz (politika/ demokracija/ moretk; kronika/ stil)
J
PURIZAM I KULTURA
Purizam (lat. purus: jest posebna skrb za pravilnost i hrvatskog standardnog jezika.
Pravila purizma:
j
Egzotizmi, eponimi, usvojenice i internacionalizmi ostaju u jeziku.
bez zamjene ili zastarjele ostaju u standardu (esej, majstor, kritika).
Hrvatski leksem ima prednost pred ako su istog opsega sadraja

(djelotvoran, a ne efikasan, a ne hiljada).
>L
treba rabiti samo kad je hrvatski leksem zbog ireg ili ueg opsega
sadrajCII ne moe zamijeniti (autori pissc; bizaran i nastran, repertoari raspored).
Treba dati prednost je izraz naim normama (kriterij,

portret; restauracija/ kliej ispred izraza kriterijum/ portre. restoran/ klie).
Ponovno i je pogreno (aktualan prema latinskom, a ne
r,-l
"
aktuelan to je ponovna iz francuskog).
;
iLJ
IMENA (ONOMASTIKA)
r :
ONOMASTIKA ili imenoslovije je disciplina koja objanjava podrijetlo i imena.
Vrste imena: L
1. ANTROPONIMI (osobna imena, nadimci, prezimena),
ETNONIMI (imena naroda), patronimi (prezimena u je osnovi ime), matronimi
[,
(prezimena u je osnovi ime);
!j
I,
L
2. TOPONIMI: ojkonimi (ekonimi)- imena naseljenih mjesta (Zagreb), oronimi - imena gora
i planina (Velebif), hidronimi - imena voda (Sava/ jezera), horonimi - imena
r'
geografski, (Panonija/ staza), egzonimi
hrvatska imena naselja izvan Hrvatske Napulj, carigrad - Istambul/ Poun - Bratislava/
L
Jakin - Ankona), ktetici - posvojni pridjevi od imena mjesta (zadarskI), etnici - imena
rl
stanovnika Njemica).
L
FRAZEOLOGDA
Frazeologija je disciplina koja ukupnost frazema nekog jezika.
FRAZEM phrasis. izraz, je jedinica koja se u govoru uvijek
L
ostvaruje kao cjelina (trn u oku). Uvjeti postanka frazema:
1. postojanost veze ne moe se mijenjati ni zamjenjivati (biti na konju/bog bogova)
2. frazem se mora sastojati od najmanje dviju h (biti na konju/ loviti u mutnom)
L
3. kod barem jednog leksema dolazi do preobrazbe (konj. bolji poloaj, bolja prilika)
4. frazem se moe pojaviti u kontekstu u svim funkcijama (Sad samja na konju.).
VRSTE FRAZEMA
L Vrste frazema: (kamen smutnje/ bog i batina), glagolski (vedriti i kupiti prnje),
pridjevski (mrtav umoran/ gol i bos), priloni (mirne due/ navrat nanos/ danas sutra).
Frazeoloki sinonimi: kost i koa /suh kao bakalar, frazeoloki antonimi: ivjeti na kruhu i vodi
Ikao bubreg u loju; frazemske varijante: hladan kao kamen Ihladan kao led; frazemi
L
bog bogova.
Frazemske sraslice - barem jedna sastavnica nema svog (nema mile lale)
r
Prema podrijetlu frazemi se dijele na: nacionalne (mnogo vode Savom/ ispraviti krivu
L
Drinu) i prevedene (Judin pofubec; Gordijev manu s neba).
r:
li
L
55
r;

l

LEKSIKOGRAFIJA

:]
LEKSIKOGRAFIJA je dio znanosti o jeziku koji se bavi teorijom i praksom sastavljanja
Predmet leksikografije jesu
je samostalan popis leksema nekog jezika s objanjenjem njihova
Glosari su prvi rukopisni popisi leksema (rukopisni
Vrste enciklopedijski (enciklopedija, leksikon) i ili filoloki;
mali, srednji, veliki).
mogu biti: objasnidbeni dijalekatski, povijesni, etimoloki, frazeoloki,

pravopisni, sinonima, stranih odostrani,
LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA u ima vie dijelova:
]
1. natuknica ili lema (leksem koji se i stoji uvijek u kanonskom obliku: u
infinitivu ili N jd.)
2. odrednica - kratice (podaci uz natuknicu: etimoloka, normativna)
]
3. leksikografska definicija.
1. diskurs m
"l

m odrednica: masculinum, muki rod)
2. knji. odrednica: knjievni naziv, termin)
lat. (etimoloka odrednica, podrijetlo korijen: iz latinskoga jezika)
J
3. razgovor, rasprava, (1. leksikografska definicija)
knji. tekst kao ostvarenje dijaloga pisca i (2. leksikografska definicija)
i stil izlaganja s obzirom na temu ili djelatnosti u kojem se ostvaruje diskurs; znanstveni
n
I' diskurs; knjievni diskurs] (3. leksikografska definicija)
U
'I
lat. discursus: naprijed i nazad; razgovor =discurrere: uokolo
n
ij l!
HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA
U
Faust pet najuglednijih europskih jezika, Venecija, 1595.
p
Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga, 1650. (tokavica)
b
E
Juraj Dikcionar, Graz, 1670. (kajkavski k)
Ardelio Della Bella, Dizionario italiano-Iatino-illyrico, Venecija, 1728.
Ivan Belostenec, Gazophylacium, Zagreb, 1742.
Sunik i Lexicon latinum, Zagreb, 1742.
Joakim Stulli, 1801., 1806., 1810. (tokavica)
Bogoslav ulek, 1860., znanstvenoga
C
nazivlja L-IL, 1875.
Akademijin 1880.-1976.
hrvatskogjeZika, 1901.
Vladimir hrvatskogajezika, 1991.
[:
Vladimir Brodnjak, Razlikovni srpskog i hrvatskogjezika, 1991.
hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2000.
rc
Hrvatski enciklopedijski Novi Liber, Zagreb, 2002.
L
TVORBA
[
Promjena oblika po kojoj dobivamo nove naziva se tvorba Tvorba Ujedno je i
dio gramatike koji kojima na osnovi dosadanjih nastaju nove. koja je u
tvorbenom procesu tvorbena ili ishodina zove se osnovna a koja tvorbom nastaje
[
zove se tvorenica.
Tvorbena veza osnovne i tvorenice postoji kad je u tvorenici vidljiva izrazna veza

(glasovno podudaranje) i sadrajna veza podudaranje). Npr. morski i umoriti se imaju
izraznu vezu mor-, ali nemaju sadrajnu, pa navedeni par nije u tvorbenoj vezi.
L
r
L
56
r
Osnovna je ona koja motivira tvorenicu u tvorbenom procesu, a tvorenica ona koja je
motivirana osnovnom
Motivirane su tvorbene npr. pridjevi morski i umski koji su u tvorbenoj vezi s
imenicama more i uma.
Nemotivirane su one koje se izrazno i sadrajno ne mogu dovesti u tvorbenu vezu ni s jednom
, 1

analiza ili preoblika jest pretvaranje njezina izraza i sadraja u niz od kojih
je barem jedna motivirala koja se analizira, npr. knjiica<mala knjiga, knjiara<prodavaonica
knjiga, knjiki<..., knjievnik<..., knjigovenica<...Ove su u tvorbenoj vezi. Dio tvorenice u
'-l
kojemu se izrazna i sadrajna veza s polaznom zove se tvorbena osnova. Osnova je, dakle,
niz glasova osnovnoj i tvorenici.
ili tvorbenu porodicu sve koje imaju niz glasova i , I
vezu. u porodicu povezuje korijen - niz glasova koji je svim
_ i
porodice. U korijenu se jezgra Sve s korijenom knjig- su
srodne.
TVORBENA ANALIZA je rastavljanje tvorenice na tvorbene dijelove. Ona kazuje kako je
1
nastala. Za pravilnu analizu treba joj utvrditi osnovnu odnosno tvorbeni uzorak i usporediti
J
je s nizom iste tvorbene vrste. Npr. nadumar (uzorak: umar - nadumaf) moe se
usporediti s nadbiskup, nadlugar itd., a svima je glasovni niz nad-o
l!-1
Prefiks ili. predmetak jest niz glasova na tvorenice. Po njemu se takva tvorba zove

prefiksaina tvorba, npr. nadbiskup.
Sufiks ili dometak ili tvorbeni nastavak zove se niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam ifl
nije ni ni njezina osnova. Takva se tvorbe zove sufiksalna tvorba. Tvorbeni nastavak valja
razlikovati od nastavka! nastavak mijenja oblik iste (cest-a, cest-e, cest-iitd.), a
Lj
tvorbenim se nastavkom od jedne dobivaju nove (cesta < cest-ar, cest-ica, cestar-ina itd.).
U nekim se ne vidi nikakav sufiks, a ipak ih moemo dovesti u tvorbenu vezu, npr. propis s
r
upis s upisati. Tvorbeni je znak odsutan, pa govorimo o nultom sufiksu ili L
sufiksu nula ( O).
Tvorbeni av je granica tvorbenih jedinica. On se poklapa s morfemskom granicom, ali svaka r
morfemska granica nije ujedno i tvorbeni av. U tri su morfemske granice
J
L
a), a samo je jedna od njih i tvorbena granica odnosno tvorbeni av
r
TVORBENI Dva su tvorbena i slaganje.
il
L
je tvorbe u kojem se tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom i tada se zove
izvedenica.
Slaganje je u kojem je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema i ona se tada zove
r
sloenica. L.
Sufiksalna tvorba: pliv-at:, brat-ov, mlr-ovsti. glav-urda, prst-en, goli-av itd.
Prefiksaina tvorba je smjerovima tvorbe, odnosno tvorbenom vezom jest
prefiksaina tvorenica, a nije nego je sufiksalna). Prefiksi su uglavnom prijedlozi i ne i [
ni ..o).
Prefiksalno-sufiksalna tvorba: doivotf1!], !Ji!Prstgfs, dokoljenica itd.
Slaganje. prvog i drugog dijela sloenice se nalazi samoglasnik o) koji spaja
[
oba dijela u jedan pojam: blat-o-bran, nog-o-met, dom-o-ljub: Iako je u tvorbenoj vezi s dvjema
sloenica uglavnom ima jedan naglasak (ribolov, samopouzdanje ltd.), Polusloenica ima
dva naglaska, dijelovi su povezani crticom, a prvi se dio upotrebljava nesklonljivo (spomen-
uzor-majka; ltd.),
l
Sloeno-sufiksalna tvorba: slaganje+sufiksalna tvorba (srednj-o-kol-ac, knjievn-o-teorij-ski itd.),
Srastanjem se u tvorenicu - sraslicu - spajaju dvije osnovne (doma zet>domazet, tako
I
dan gubiti>dangubitt).
L
Preobrazba ili konverzija je prijelaz iz jedne vrste u drugu vrstu (glasovni sastav ostaje
neizmijenjen, mijenjaju se obiljeja i poloaj): hrvatska, pridjev> Hrvatska,
imenica.U tvorbi glagola od glagola, tvorba svrenih od nesvrenih naziva se perfektivizacija
[
(kucati>kucnutt), a nesvrenih od svrenih imperfektizacija osposobiti
osposootjevsti. navaliti>navaljivatt).
!
i
L
r
L
57
[
.. ,
l
Povijest hrvatskoga jezika
'I
JEZIK HRVATA DO KRAJA PETNAESTOGA
J Kad su u sedmome Hrvati doli u dananju postojbinu, ivjeli su u agrafijskom razdoblju
svoje kulture: nisu imali pisma.
"I
7. Hrvati su prihvatili i za svoju slubenu uporabu LATINSKI JEZIK.
Narod je slijedio poglavare u pokrtavanju, a misionari su sastavili i prve molitve na
hrvatskom jeziku: i Ispovijed vjere.
]
J
9. Godine 863. slavenski misionari, Sveta - KONSTANTIN i METOD - na
poziv moravskoga kneza Rastislava, a poslani od bizantskoga cara - krenuli su iz Carigrada u
Moravsku iriti i pritom (vjerojatno) prolazili Hrvatskom. Nakon smrti kad je Metod
imenovan biskupom srijemskim i legatom (poslanikom) Svete Stolice za slavenske narode, on je u
Panoniji (dananjoj Slavoniji) uspostavio svoju crkvenu organizaciju sa slavenskim bogoslujem, na
glagoljskom pismu. Nakon njegove smrti 885., protjerani iz Moravske doli su s knjigama i
obredima u Istru, na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju. Gdje god su doli, irili su i
I
pismo - GLAGOUICU i obrede na STAROSLAVENSKOM JEZIKU. Tako su Hrvati potkraj 9.
rabili dva pisma: LATINICU i GLAGOUICU i dva jezika: LATINSKI I
"I
STAROSLAVENSKI s hrvatskim osobitostima (staroslavenski jezik hrvatske

redakcije ).
Knjige na glagoljici irile su kulturu. U tim su knjigama bili zapisani biblijski, liturgijski
n
(liturgija: bogosluje), (homiletika: vjetina propovijedanja), ali i zakonski tekstovi.
1"'
f;
iLJi Prognani Metodovi bili su u bugarskoj dravi umjesto glagoljice, pisati
pismom, a oni su to pismo uredili za slavenski jezik preuzevi znakove iz glagoljice.
r Tako je nastala nazvana po njihovu i glagoljice Konstantinu
i
D
12. Jedan je dio Hrvata, preteno na jugu Hrvatske te u Bosni i Hercegovini, rabiti

poseban tip To je bila zapadna nazvana jo i ili bosanica. Tim su
TI
pismom napisane Povaljska listina (Povlja na 1184., prepisana 1250.), statut
Li
(1444.), zbornik Libro od mnozijeh razloga te brojne rasprave i knjige.
II
SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBUE karakteriziraju staroslavenski, hrvatski i
latinski i TROPISMENOST: glagoljlca, i latinica.
krajem 15. Hrvati su rabiti latinicu kao svoje nacionalno pismo. Tropismeni
[: su bili do devetnaestoga
Staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije pisana je (oko 1100.) Pismo je
prijelazni tip glagoljice - s oble na uglatu glagoljicu (hrvatsku).
[
Najstariji je zakonski spomenik na hrvatskome jeziku Vinodolskizakonik (1288.) Pismoje glagoljica,
a jezik ikavskoga tipa.
Drugi je takav zakonik statut (1444.), na istom jeziku, ali pisan
Do kraja 15. objavljeni su Zapis popa Martinca (glagolja, 1493.) i Ljetopis popa
[
Dukljanina (napisan latinskim jezikom, na hrvatski preveden u 14.st.).
(PRVOlTISAK (INKUNABULE) Malo europskih naroda ima rane knjige, prvotiske ili
r
INKUNABULE (do 1500. g.). Hrvati ih imaju devet.
L
inkunabule: Misal po zakonu Rimskoga dvora, prva hrvatska tiskana knjiga
(22. 1483., glagoljica), priredili su je istarski glagoljai (o tome zapis akna Jurja

iz ali ne zna se pouzdano gdje je tiskana (Kosinj?), Brevijar po zakonu Rimskoga dvora
L
(druga Kosinj?, 1491.), Traktat o ispovijedi (1492.), brevijar, senjski
misal, Spovid
r"
inkunabule: Molitvenik (oko 1490.), Ofieij (oko 1490.) Lekeionar Bernardina
L
(Venecija, 1495.).
Glagoljake tiskare: Senj, Kosinj (Lika), Istra, Rijeka.
r :

58
r
HRVATSKI SPOMENICI PISMENOSTI U SREDNJEM VIJEKU
LATINSKI JEZIK I LATINICA, rani srednji vijek:
Krstionica kneza Vieslava (8. st.), Luk iz Katel (8. st.), Natpis sa sarkofaga
splitskog nadbiskupa Ivana (9. st.), Natpis kneza Trpimira iz Riinica kod Solina (9. st.),
Trpimirova darovnica (852. g.), Natpis kneza Branimira iz opota kod Benkovca (9. st.),
Drislavov natpis iz Kapitula kod Knina (10. st.), Natpis sa sarkofaga kraljice Jelene iz Solina
(976. g.)
CRKVENOSLAVENSKI JEZIK IGLAGOUICA: glagolja(9. st.),
(12. st.), (12. st.).
(STARO)HRVATSKI JEZIK I GLAGOUICA epigrafi, glagoljski kameni spomenici):
Plominski natpis, Valunska natpis, Jurandvorski ulomci,
senjska Kninski ulomak, Plastovski ulomak, Supetarski ulomak.
liturgijski tekstovi (misali i ili brevijari}: Novakov misal (1368.),

Hrvojev misal (1403.j1404.).
. :
Pravni i knjievni tekstovi: Vinodolski zakonik (1288., najstariji hrvatski zakon, glagoljica),
Istarski razvod(glagoljica, zove na jezikjazik hlVatskl); knjievni: Zapis popa Martinca
"-I
(1493., Grobnik, glagoljica, hrvatski jezik).
HRVATSKI JEZIK I Povaljska listina (najstarija, 1184.), Povaljski prag (12. st.), If-'
statut (1440., Poljica), Libro od mnozijeh razloga (Dubrovnik, prvi dvostruko rimovani
dvanaesterci).
ej
HRVATSKI JEZIK I LATINICA: prvi tekstovi - Red i zakon zadarskih dominikanki

(1345., gotica), ibenska molitva (14. st.), st.). I.J
,.
L
Ir"
;
ii
L
r
:1
L
r
L
L
r
L
t
L
r
L
r
L
r .

L
59
L
, l
I
l
HRVATSKI JEZIK OD 16. DO 19.
<
:l
Do esnaestoga Hrvati su svoje (uglavnom Iiturgijske) knjige pisali latinskim,
staroslavenskim (odnosno crkvenoslavenskim) i hrvatskim jezikom, Pisali su trima pismima: latinicom,
glagoljicom i (bosanicom). Od esnaestoga latinica je prvo pismo, a od
sedamnaestoga i jedino hrvatsko pismo.
ESNAESTO
Zbog migracija stanovnitva dolazi do mijeanja hrvatskih govora svih triju Taj
]
:1
svojevrsni hrvatski knjievni jezik (tj. jezik hrvatske knjige) u suvremenome se
jezikosloviju zove hrvatski koine koinos:
U djelima velikih hrvatskih pisaca
M. se tokavska i stilizacija hrv. knji. jezlka,
U drugoj polovici 16. st. pojavljuju se prve tiskane knjige na kajkavskom prijevod
latinskoga djela Decretum tripartitum Ivana (1574.) te Kronika kratka (1578.) i Postila
] (1586.) Antuna Vramca.
Krajem zadarski kanonik i pisac ime rabi grafijU koju je
(vjerojatno) prema sustavu.
J
..1
Krajem pojavljuje se PRVI HRVATSKI TISKANI Objavio ga je 1595. g. FAUST
pod naslovom Didionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae/ - italicae/
germanicae/ dalmaticae et ungaricae pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga/
--l talijanskoga/ dalmatinskoga - tj. hrvatskoga - i jezika)
..J
SEDAMNAESTO
1604. g. pojavljuje se i PRVA HRVATSKA GRAMATIKA. Objavio ju je BARTOL
n
1
pod naslovom rnstitutionum linguae iIIyricae libri duo (Dvije knjige temelja ilirskoga - tj
d
hrvatskoga -jezika), na latinskom jeziku, s primjerima.
Oko grada Ozlja javlja se tzv. ozaljski knjievni krug. U njemu djeluju knjievnici Petar Zrinski,
P
lj <:
Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska i jezikosiovac Ivan Belostenec, koji stvaraju na
Lli
hrvatskom knjievnom jeziku osnovice
Ivan Belostenec sastavio je veliki enciklopedijski latinsko-hrvatski i hrvatsko latinski
Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih imena (Gazophylacium...). Objavljen je 65 godina poslije
[
smrti.
Najpoznatiji je kajkavski pisac toga razdoblja Juraj U njegovu djelu Zrcalo Marijansko
(1662.) se i tokavski i elementi. objavljuju Jakov Mikalja, Blago


ilirskoga jezika ili Ilirski 1649. - 1651. i Juraj Dikcionar ili slovenske/ 1670.

Osim ozaljskoga kruga, djeluju jo knjievnici Ivan (Divo) Junije i
Ivan (ijekavski tip tokavskoga Bosni djeluju pisci, npr. Matija
(tokavska ikavica).
[:
OSAMNAESTO
p Godine 1728. Ardelio Della Bella objavljUje talijanski, latinski, ilirski, a 1742.
Lo
Andrija Latinski s obzirom na ilirski, i
Tada se pojavljUjU pisci koji u knjievni jezik unose tokavsku ikavicu: slavonski Matija Antun
Relj Antun i Vid Doen, te dalmatinski pisci Andrija i Filip
[
Grabovac. S latinskoga na tokavsku ikavicu Matija Petar preveo je Sveto pismo. To
je prvi tiskani prijevod cijele Biblije (1831.).
Pavao Ritter zalagao se za jedinstven hrvatski standardni jezik, pokuao je
r pojednostavniti na grafi'iski sustav, a sastavio je i dva (latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski).
LJJ U drugoj polovici 18. st. dolazi do pribliavanja i proimanja jezika hrvatskoga sjevera i hrvatskoga
[
juga. To je vrijeme knjievne stilizacije novotokavskoga i hrvatskoga
standardnoga jezika..
[
! "

60
r
HRVATSKI JEZIK U 19.
Devetnaesto je presudno u razvoju hrvatskoga jezika. U njemu se Hrvati definitivno
ujedinjuju u knjievnom (standardnom) jeziku na osnovi tokavskoga

ILIRCI I HRVATSKI JEZIK (prva polovica 19. st.)
ime idejni ilirizma, u Trstu je 1812. objavio gramatiku Nova
Naglaava potrebu za jedinstvenim hrvatskim standardom na tokavskom temeiju. Prvi put
uspjeno je opisan novotokavski sustav.
Antun u 1815. objavljuje brouru domovini o hasnovitosti pisanja vu
domorodnomjeziku. Zagovara hrvatskoga jezika u javne poslove. U kolama se samo
latinski i a nema novina na hrvatskom jeziku.
UUDEVlT GAJ, iliraca, objavljuje u Budimu 1830. knjiicu Kratka osnova horvatsko
slavenskoga pravopisanja. To je pokuaj deavanja grafijskih (slovopisnih) pitanja u kajkavskom <,
jeziku, odnosno pokuaj tzv. znakova za paiataine suglasnike. Kasnije, u
Pravopisz, predlae manje naglu grafijsku promjenu i to za sve Hrvate, a ne samo kajkavce.
Vjekoslav (Osnove slovnice slavjanske ilirskoga, 1836., Ilirska
slovnica, 1854. i Antun (hrvatsko-latinska gramatika Temelji ilirskoga i latinskoga
Ir 1
jezika za 1839. i Slovnica hervatska, 1859., uglavnom dosljedno provode revidiranu J
Gajevu reformu slovopisa.
Protivnici ilirizma mogli bi se podijeliti u dvije skupine: kajkavac Ignac (Danica
rl
i skupina javnih djelatnika protive se Gajevoj reformi i ne ele se kajkavske
tradicije, a ikavac Ante i tzv. zadarski krug oko Zora dalmatinska protive se
tj
Gajevoj reformi i orijentaciji ka (i)jekavici.
ZASLUGE ILIRACA svakako su neprijeporne u ujedinjenju Hrvata u knjievnom jeziku i

pismu. Kruna njihova rada je prvi govor na hrvatskome jeziku koji je
L
2.svibnja 1843.. odrao ilirac Ivan Sakcinski, te kad Sabor 1847. prijedlog
da se hrvatski jezik proglasi (uredovnim) jezikom.
f

L
JEZIKOSLOVNE (FILOLOKE) KOLE (druga polovica 19. st.)
r
ZADARSKA filoloka kola. Ante zalagao se za ikavicu i za dalmatinsko
L
slavonske slovopisne tradicije. Kasnije su prihvatili reformirani pravopis, ali su ostali dosljedni ikavci.
filoloka kola. Fran Kurelac drao je da osnovu standardnoga knjievnog jezika trebaju
elementi slavenskih jezika, tj. za vrlo zastarjele oblike (puno sokolov, en,
set: ja isple!u; vsaki), te nije ba imao izgleda na uspjeh.
L
ZAGREBACKA filoloka kola temeljila se na rezultatima iliraca. joj je bio Adolfo Veber
sa zadatkom da kajkavce i privede u kolo tokavacah. Protivnik skrajnje
tokavtine, zagovornik oblika na -ah Uelenah). Pogrdno su nazivani ahavcima. je autor
L
prve znanstveno utemeljene sintakse - Skladnja ilirskoga jezika za srednja
1859.), te cjelovite gramatike hrvatskoga jezika Slovnice hrvatske za srednja
(Zagreb, 1871.).
BOGOSLAV ULEK najbolji je hrvatski leksikograf, autor je izuzetno vanih
l
hrvatski te znanstvenoga nazivlja L-IL
Tvorac je mnogih (dojam/ pojam/ kisi/y naklada/ sustav, remhovtd. kolodvor...).
VATROSLAV najpoznatiji je hrvatski slavist Razvio je polemiku s oko L
pravopisne prakse (eveberovd i trosrnejerovcl).
r
HRVATSKI VUKOVCI
L
Glavni predstavnik Tomo smatrao je da se pravilan jezik moe samo u narodnoj
r
knjievnosti te u djelima Vuka i To je da je standardni
L
jezik s organskim novotokavskim dijalektom, pa za svoju Gramatiku i stilistiku
hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899.) nije uzeo djela suvremenih hrvatskih pisaca.
Pero Budmani prvi je u svojoj gramatici upotrijebio termin srpsko - hrvatski.
Ivan Broz je 1892. prvi pravopis po fonolokome - Hrvatski pravopis. L
r
L
61
f '
i
J

_l
Franjo na temelju koju je prikupio Broz, objavio je hrvatskoga jezika,
1901.), s materijalom onom u gramatici.
-l
:l
Vukovci su bitno pripomogli hrvatskoga standardnog jezika na osnovi
tokavskoga ali su u nedopustivo velikoj mjeri standardni jezik s
novotokavskim dijalektom. su i mijenjali izvorna vlastita imena, posebice i
kajkavska, ali i tokavska (ako su npr. bila ikavska): Dionice/ Sp(jet.

Prekinuli su i tradicionalni razvoj knjievne tokavtine, a posve zapostavili vrlo razvijenu
kulturnu i znanstvenu nadgradnju od 16. do 20.
Otro su im se suprotstavljali Vatroslav Eugen Antun
HRVATSKI JEZIK U 20.
fl
PRVO RAZDOBUE (1901. - 1918.) obiljeeno je djelovanjem hrvatskih vukovaca. Postupno
prevladavaju fonolokoga pravopisa (blisko Vukovu pravilu za srpski jezik Pii kao to
govoris). Brozov pravopis Dragutin Morfonolokim ili korijenskim pravopisom pie

sve manje pisaca. Brozov dovrio je Franjo i taj je hrvatskoga jezika
prvi dovreni hrvatskoga jezika.
Nikola u jezika hrvatskoga (1911.) prua otpor vukovci ma i afirmira
]
hrvatsku praksu.
Pojavljuju se prva djela hrvatskog dijalektainog pjesnitva (Mato, Nazor, ...) koje svoje
vrhunce dostie u razdoblju, 1936., Krleinim Baladama Petrice Kerempuha.

OJ DRUGO RAZDOBUE ( 1819. - 1941.) Od stvaranja Kraljevine SHS uveden je i jezik:
je taj UNITARIZAM srpski jezik
slubenim na cijelome dravnom komisija Ministarstva prosvjete (Tomo
n
Milan Reetar, D. i Stjepan priprema pravopis hrvatskoga i srpskog jezika,
U
a s rjeenjima iz srpskoga pravopisa. No, 1940. tiskan je prvi razlikovni hrvatskoga i
srpskog knjievnog jezika: Petar Guberina i Kruno
n
ll. Ii
RAZDOBUE (10. travnja 1941. do svibnja 1945.) Nezavisna Drava Hrvatska
U
n 1.1
je inzistirala na PURIZMU (lat. puris: a to je elju za
hrvatskog jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih
r
Hrvatski dravni ured za jezik imao je savjetodavnu ulogu i brinuo o i pravilnosti
U
hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. Po morfonolokim ovaj je ured sastavio tekst
Koriensko pisanje (1942.) i privremeni Hrvatski pravopis (1944.). Bla autor je
jezikoslovnog djela: Nacrt hrvatske slovnice 1.; Glasovi i oblici u poviesnom

:'1


razvoju (1944.).

L
RAZDOBUE ( 1945. - 1990. ) zakonskoj ravnopravnosti jezika, hrvatske se
opet potiskuju, a u Hrvatskoj dominira srpski jezik. Novosadski dogovor iz prosinca
lJ
1954. da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora - ekavskim i
ijekavskim, a oba su pisma - latinica i - ravnopravna. U nazivu su jezika oba dijela:
hrvatskosrpski, srpskohrvatski. je Pravopis hrvatskosrpskog knjievnog jeZika s
pravopisnim su Matica hrvatska u Zagrebu i Matica srpska u Novom Sadu. Godine
1967. izlaze i prva dva sveska
Te iste 1967. hrvatskih kulturnih ustanova potpisuje i u Telegram objavljUje
[
[
DEKLARACIJU o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika koja trai stvarnu
ravnopravnost. Deklaradja i njeni potpisnici doivjeli su otru osudu i progon.
Godine 1971. pojavljuje se Hrvatski pravopis Finke i Mogua. Odmah je zabranjen, te
izdan u Londonu (<<londonac).
[
PETO RAZDOBUE (od 1990.) U doba hrvatskog osamostaljenja i priznanja
objavljuje se niz jezikoslovnih djela. To su Hrvatski pravopis (izdanje iz 1971.)
" Finke i Mogua 1990. Iste godine izlazi i drugo izdanje gramatike hrvatskoga
.lJ
knjievnog jezika skupine autora. Godine 1991. izlaze dva Vladimira i Vladimira
Brodnjaka.
U osnovnim i srednjim kolama koristi se Gramatika hrvatskoga jezika Stjepka Teaka i
r
n
Stjepana U mnogobrojnim savjetnicima jezikoslovci pokuavaju rijeiti mnoge
L
probleme. Godine 2002. izlazi veliki Hrvatski enciklopedijski
r
L"
62
r
i
e,
--!
,
_ J
KRATKA POVIJEST HRVATSKOGA PRAVOPISA
1801. U Hrvatskoj ne postoji jedinstvena grafija (slovopis) ni pravopis. Pisci piu slovima iste
glasove, odnosno foneme.
1820. sastala se pravopisna komisija u Zadru da bi rijeila bitne razlike dalmatinske i
grafije kako bi se istim slovima mogle tiskati knjige.
1830. Ljudevit Gaj objavio je u Budimu knjiicu (brouru)
slavenskoga pravopisanja. Postavio je temelj za jedinstvenu
znakovima (po uzoru na grafiju):
jednoslovima s tildom (rv).
Kratka osnova horvatsko
hrvatsku grafiju zasnovanu na
suglasnike ili palatale pisao je
1835. u Pravopisz Ljudevit Gaj donosi neto grafeme: umjesto tilde uvodi
kod slova , umjesto jednoslova cf, gl I, nl uvodi dvoslove sa zarezom dj; gj, (j, nj,
poljsko te "e za refleks staroga jata.
1862. i 1864. kancelar Ivan uime Dvorske kancelarije propisuje uporabu
ilirskoga pravopisa, zasnovanoga na morfonolokome koje je zastupala
filoloka kola na s Adolfom Veberom
1889. Odjel za bogotovlje i nastavu, temeljem miljenja nekih odredio je
da se izradi kolski pravopis utemeljen na fonolokome
1892. Gimnazijski profesor Ivan Broz objavio je Hrvatski pravopis. Drugo izdanje pravopisa
objavljeno je godine. Poslije Brozove smrti pravopisni rad nastavit Dragutin koji
kasnije objavljivati pravopis pod promijenjenim naslovom: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga
jezika.
1930. peto izdanje odstupa od dotadanje hrvatske pravopisne tradicije i je
prema naputku tadanjega Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS (1929.) u kojem se trai izrada
jedinstvenoga pravopisa i kolske terminologije.
1941. za Banovine Hrvatske objavljeno je osmo izdanje pravopisa, koje se temelji na
pravopisnim rjeenjima iz dvadesetih godina.
Poslije uspostave Nezavisne Drave Hrvatske u kolovozu je donesena Zakonska odredba o hrvatskom
jeziku
l
njegovoj i o pravopisu, prema kojoj se u hrvatskom jeziku ima pisati po korienskom, a
ne pravoplsu,
1944. objavljen je dotad najopseniji pravopisni Hrvatski pravopis, autora Franje Cipre i
Antuna Bratoljuba utemeljen na morfonolokome
Nije zaivio zbog propasti NDH i pedesetogodinjeg prekida pisanja prema tome
1947. deveto izdanje pravopisa, koji biti u slubenoj uporabi sve do 1960.
1960. Matica hrvatska i Mqtica srpska objavljuju Pravopis hrvatskosrpskoga jezika zasnovan na
fonolokome U njemu su dana neka pravopisna rjeenja protivna dotadanjoj hrvatskoj
tradiciji te je postupno u hrvatskoj praksi.
1971. otisnut je u Zagrebu Hrvatski pravopis autora Stjepana Boidara Finke i Milana
Mogua, ali zbog hajke i progona nije uvezan ni distribuiran za prodaju
1977. je izrada novoga pravopisa na Katedri za suvremeni hrvatski knjievni jezik u
Zagrebu, nakon svojevrsnoga pravoplsnoqa vakuma.
1986. objavljeno je prvo izdanje Pravopisnoga hrvatskoga ili srpskoga jezika
autora Vladimira i Josipa
1990. demokratske promjene donose prvo izdanje Hrvatskoga pravopisa Finke i Mogua,
ne dva nepotpuna izdanja u Londonu (tzv. londonac).
Pravopis u pet izdanja, a od 1994. odobren je za kolsku uporabu.
2000. izlazi novo dopunjeno i promijenjeno izdanje pravopisa V. i J. pod naslovom
Pravopis hrvatskogajezika.
-
, ]
J
]
e I
J
: 1
r 1
LJ
n
lj
r'
i;
L
r :


L
L
r
r
l
'I
r
L
L
L
l
L
r
L
63
- I
l
'J
KNJIEVNOST
]
KNJIEVNOST je umjetnost Jezik je kojom se oblikuje knjievno djelo.
Literatura (lat. littera - slovo) je naziv za skup djela koja se odnose na neku temu ili na neko
znanstveno
Beletristika (franc. belles lettres) lijepa knjievnost, odnosi se uglavnom na romane i novele.
J
PODJELA KNJIEVNOSTI:
prema podrijetlu: usmena i pisana
prema jeziku: hrvatska, francuska, engleska, ...
prema vremenu nastanka: moderna
]
Svako je djelo tekst - ono to je na nekom jeziku napisano.
djelo je tvorevina. Za razliku od teksta, odlikuje
J
se obiljejima: slikovitost, izraajnost, emotivnost, zvukovna i asocijativna vrijednost
Ono to tekstu daje osobitost je kontekst (lat. contextum - skupa tkano, prepleteno)
- misaona cjelina unutar koje napisano dobiva pravi smisao.
Analizom tekst na sastavne dijelove.
Interpretacijom knjievno djelo smisao djela u cjelini i ulogu njegovih pojedinih
n
dijelova s obzirom na cjelinu djela.
U
Funkcije knjievnosti: spoznajna, izraajna, funkcija vrednovanja, estetska.

if KNJIEVNI RODOVI: URIKA, EPIKA, DRAMA, DISKURZIVNI KNJIEVNI OBUCI.
ll:
U
Lirika je pjesnitvo (u stihovima ili prozi) koje je subjektivno, iznosi i zasniva se na ritmu.

Epika je naziv za pripovjednu knjievnost, moe biti u stihovima i prozi, a po
lj
je objektivna jer iznosi i situacije.
Drama je knjievno-scensko djelo, pisana je u obliku dijaloga i namijenjena na pozornici.
Diskurzivni knjievni oblici (lat. discursus: govor, razmiljanje, rasprava) ili knjievno-znanstvene vrste

povezuju znanstveni izraz s elementima i tee
lj
ZNANOST O KNJIEVNOSTI jest znanost koja knjievnost, a dijeli se na:
I
r-

1. POVIJEST KNJIEVNOSTI - knjievna djela u povijesnom slijedu, a
a) povijest pojedine knjievnosti - nacionalnu knjievnost (npr. povijest hrvatske knjievnosti),
b) komparativnu (poredbenu) knjievnost - istrauje veze i odnose dVije ili vie
[ nacionalnih knjievnosti,
e) povijest knjievnosti - koja pak
2. TEORIJU KNJIEVNOSTI - zakonitosti oblikovanja,
[
npr. knjievne rodove i njihove osobitosti (klasifikacija), stilska sredstva (stilistika),
stih Cyersifikacija) i dr.
3. KNJIZEVNU KRmKU - bavi se vrednovanjem knjievnog djela (analiza i interpretacija).
[
4. KNJIEVNU METODOLOGIJU - bavi se metodama knjievnosti.
Znanosti SRODNE ZNANOSTI o knjievnosti jesu: UNGVISTIKA, ESTmKA i SEMANTIKA..
[
[
[
64
I
f"
I
STILISTIKA je znanost koja stil. Dio je teorije knjievnosti. STILEM je osnovna
jedinica. To je jedinica izraajnosti (razlikuju se fonostilem,
morfostilem, sintaktostilem i semantostilem).
- ]
FIGURE su osnovna stilska sredstva. One odstupaju od
govora. Naziv figura za stilska sredstva iz antike, iz vjetine govorenja koja se u staroj
:1
zvala retorika. su se bavili ne samo i govorenja i
njegovom pa su zato popisivali sredstva kojima se postizala posebna,
izraajnost (ekspresivnost).
']
Iz stare retorike su se do danas imena za oko trideset figura:
figure dikcije
GLAS
GLASOVNE
figur:,e ili trope
RIJEC
TROPI
konstrukcije
RECENICA

figure misli
SfVlISAO
ASONANCIJA METAFORA INVERZIJA POREDBA
ALITERACIJA METONIMIJA RETORICKO PITANJE ANTITEZA
ONOMATOPEJA SINEGDOHA EUPSA HIPERBOLA
Lirski paralelizmi: PERSONIFIKACIJA ASINDETON LITOTA
ANAFORA ALEGORIJA POUSINDETON GRADACIJA
EPIFORA SIMBOL IRONIJA
SIfVlPLOKA EUFEfVlIZAfVl SARKAZAM
ANADIPLOZA EPITET PARADOKS
PERIFRAZA OKSIMORON
J
, I
I
'- j
, !
u. j
n
. I
U
r:
lLJ
FIGURE DIKCIJE (lat. didio =govor) ili glasovne, figure
,
ASONANCIJA - ponavljanje istih samoglasnika: jesenje oko sokolovo
L
ALITERACIJA - ponavljanje istih suglasnika i skupina: Vijavica. Vjetar vije.
ONOMATOPEJA - glasovno oponaanje: kukavica, ukati, graktati, zveckati
t l

L
ANAFORA - ponavljanje na stihova: I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke
fi
I nema drage ni druga. (T.
EPIFORA - ponavljanje na kraju stihova: dral putuje k toplom jugu - u jeseni,
L
A menije put sjevera - u jeseni. (S. Vraz)
SIMPLOKA - ujedinjenje anafore i epifore: na i na kraju stihova:
To sada gleda on
L
To sada misli on
To sada sanja on. (D. Djetinjstvo)
rl
ANADIPLOZA - ponavljanje jedne ili vie s kraja stiha na stiha: !
ii
... kadprevratom smjelim oboriti Bastilju,
Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak! (M. Krlea, Revolta)
I'
FIGURE ili tropi ili figure prenesenog L
METAFORA - skrivena poredba utemeljena na prenoenje pojmova i izraza r
iz jednog ivota i svijeta u druga: Golema harfa sja. (Sunce) (V. Nazor, L
METONIMIJA - saeta metafora koja prenosi putem odnosa; jedan se pojam
zamjenjuje bliskim pojmom: Zagorkino djelo) Lat. toto pro parte: cjelina za dio
r
l
SINEGDOHA - podvrsta metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu (lat. pars pro toto):
L
Pjesma nas je vas naa ruka.
PERSONIFIKACIJA - lat. persona: osoba; poosobljavanje - pojavama, stvarima, ivotinjama,
f'
biljkama pridaju se ljudske osobine: Dan se budi. Sloboda pjeva.
apstraktnog pojma (predmeta, ideje) u liku neke osobe: Hitler je personifikacija zla.
L
,

L
65
r
l!
e f
< l
l
ALEGORIJA- metafora proirena na cijelo djelo, izraava neku ili apstraktnu ideju
Cj
(Ivan Dubravka; Dante, Boanstvena komedija).
SIMBOL - zamjenjivanje pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom:
Samo gordi jablan o ivotu mrakom gluhijem. .. (pjesnik). (Mato, Jesenje
Amblemi su stalni simboli u kulturi i umjetnosti (golub = mir, kri =
]
]
EUFEMIZAM je figura ublaavanja kad neto nepristojno ili pregrubo izrazimo blaom
umjesto umrijeti, veseo umjesto pijan, prijateljice umjesto prostitutke.
EPITET - svaki atribut kojim se postiu ivlje, slikovitije predodbe: troma stabla...
U usmenoj knjievnosti postoje i tzv. stalni epiteti: crna zemljica, sjajna sablja, rujno vince.
PERIFRAZA - umjesto jedne rabi se vie ili ognji neba (zvijezde),
Boj se onog tkoje vikoI bez golema mrijetijada (Boj se hrabroga). (I.
J
FIGURE KONSTRUKCIJE ili figure
]
Kako se sintaksa bavi zakonitostima gradnje to navedeni naziv na to da je o
figurama od kojih je inverzija figura.
]
INVERZIJA - obrtanje reda ili dijelova je najispravnije S-P-Q):
n
U dvorani kobnoj, mislima u sivim. (A. G. Mato, Utjeha kose) .
PITANJE - upitna koja je u biti izjavna, pitanje koje ne trai odgovor:
Tko mije dao udes izvora i
meni: koja sam beskrajna? (Vesna
OJ
ELIPSA - izostavljanje iz cjeline pojedinih koje se, gledano, ne
mogu izostavljati, ali ako ih se izostavi, smisao se ipak moe odrediti: Mladost - ludost! Vatra!
n
. fl
iLi
'I
ASINDETON - nabrajanje, nizanje bez povezivanja veznicima:
lani - carski svodnki:
n
tusti - vragu srodnici... (A. G. Mato, Mora)
lj
POLISINDETON - nabrajanje i nizanje uz veznika bez potrebe:
r biti slab, i
i sam bez igdje ikoga,
fTI
n ;;
i nemiran, i (T. Svakidanja jadikovka)
LJ
f
r,'
o,
j
FIGURE MISLI odnose se na iri smisao onog to je su tropima).

POREDBA - na temelju nekih osobina (komparacija).

,ii
r:
AN1"ITEZA - poredba koja se zasniva na opreci suprotnosti: Sit gladnu ne vjeruje!
su tuge...!AI radosti ute. (V. Nazor, Dvoji
SLAVENSKA ANTITEZA: pitanje, negacija tog pitanja i odgovor; u slavenskim narodnim
pjesmama. Prvih est stihova Hasanaginice: to se bijeli u gori zelenoj, il' su snijezi il' su labudovi...
[
HIPERBOLA - figura pretjerivanja i Rekao sam ti puta!
GRADACIJA I STUPNJEVANJE - postupno ili slabljenje predodbe
(klimaks i antiklimaks): Sve vie sam, sve sam, sve i sve tunije... (tvI. Krlea)
[ LITOTA - suprotna hiperboli, umanjuje pravi izraz slabijim, negativnim i suprotnim:
Nije ti loe. (Dobro ti je.): Otili ste malo predaleko.
IRONIJA - uporaba suprotna misli se obrnuto: E, basi pogodio! (Promaio si.)
[
"
SARKAZAM - okrutna, gorka, zajedljiva, zagriijiva poruga: I vrt imade naa lukraj pruge
.e
I da se u njem djeca I zaborave na glad i (D. VagonaI)
PARADOKS - misao naizgled u sebi na dublji smisao
r
Znam da nita ne znam. (Sokrat) Festina lente! (Pouri polako!)
L
OKSIMORON - stvaranjem pojmova stvara se novi pojam (vrsta antiteze): mudra
ludost, umrli ivot, tiina, led, Novi fosili.
[
66
r
l
l
VERSIFIKACIJA je znanost o stihu (lat. vers stih).
Drugi naziv: METRIKA metron, mjera, metar). Dio je teorije knjievnosti.
"l
Sustavi versifikacije su pravljenja stihova u kojima se ritam organizira prema
to se stalno ponavlja u stihu. Kako su takvi elementi duina sloga, broj slogova i
naglasak, razlikujemo tri sustava. To su kvantitativna versifikacija,
"]
versifikacija, tonska ili akcenatska versifikacija (pri se posljednja dva kombiniraju
u jedan sustav,
:]
1. KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA
Razvila se u poeziji te njegovala u latinskoj. Temelji se na tomu da su se stihovi pjevali ili
govorili tako da su se dosta mogli razlikovati dugi i kratki slogovi.
]
Temelj organizacije bila je pravilna izmjena dugih i kratkih slogova, a dugi slog trajao je
dvostruko due od kratkoga.
Kao mjerna jedinica je duina trajanja izgovora kratkoga sloga ili mora.
]
Taj kratki slog naziva se teza (jedna mora), se znakom breve U.
Dugi slog naziva se arza (dvije more) i se znakom makron -.
! l
<
Osnovna jedinica naziva se STOPA. Stopa se sastoji od dva ili vie slogova.
Postoji tridesetak vrsta stopa od kojih su najvanije:

daktil: - UU trohej: - U jamb: U spondej: - pirihij: UU
amfibrah: U - U anapest: : UU kretik: - U- molos: --- tribrah: UUU
q
bakhej: U -- palimbakhej: - - U
LJ
Prema broju i vrsti stopa su se vrste stihova, nazvane uglavnom prema broju stopa:
f 1
trimetar (stih od 3 stope), tetrametar (stih od 4 stope), pentametar (stih od 5 stopa).
L
Stih od 6 stopa ili HEKSAMETAR ili estomjer bio je najpoznatiji, vjerovalo se da je najstariji stih
to ga je ljudima otkrio sam bog umjetnosti i ljepote Apolon. Tzv. daktilski heksametar sastojao se
r
od 6 stopa, 5 daktilskih i 1 spondejske (ili prva daktili ili spondeji, peta daktil i esta
L
spondej ili trohej). Heksametrom su napisane Ilijada i Odiseja (Homer; Rim: Eneida (Vergilije),
Metamorfoze (Ovidije).
Izvorni heksametar moemo shvatiti jedino ako prihvatimo izgovaranja
L
stihova. To je bio umjetan govora pjevanju ili posebnom recitiranju, tzv. skandiranju), pa
je danas i iz najboljeg prijevoda teko dobiti pravu predodbu o tome kako izvorni
heksametar. prirodnog i izgovaranja stihova postojala je razlika koja je ba
na osobitu prirodu stihova za razliku od proze. Nai najpoznatiji prijevodi Homera (Tomo L
duge i kratke slogove zamjenjuju naglaenim i nenaglaenim slogovima, u pravilu bez rime.
Najpoznatije strofe:
L
alkejska strofa (prema pjesniku Alkeju; 2 jedanaesterca, 1 deveterac i 1 deseterac)
strofa (prema pjesnikinji Sapfi; 3xll, lx5)
r
elegijski distih - dvostih od 1 heksametra i 1 pentametra; elegijom se nazivala svaka pjesma
L
tog oblika (kasnije ju je odredio ton tualjke)
2. I TONSKA VERSIFIKACIJA SUSTAV) l:
syllabe; silab =slog)
Od srednjega Vijeka nadalje, u organizaciji stiha veliku ulogu dobivaju dva (pa
su tako stvorena i dva sustava):
r
1. istog broja slogova u svakom stihu - sustav versifikacije i
2. pravilne izmjene naglaenih i nenaglaenih slogova - akcenatski (tonski)
r
l
r
L
67
e 1

I
1. sustav versifikacije vrste stihova razlikuje prema broju slogova.
(esterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac, dvanaesterac -12 slogova u 1 stihu).
Cl
Vanu ulogu ima RIMA ili srok, glasovno podudaranje na kraju stihova.
Vrste rima: parna rima (aabb), unakrsna (abab), obgrljena (abba), nagomilana (aaaa),

isprekidana (abcb).
Druga podjela: muka rima (podudara se 1 slog, put - skuf), enska (podudaraju se 2 sloga, vrana
- rana) i srednja rima (3 sloga, ludnica- sudnica).
podjela: prava ili pravilna rima (podudarajU se naglaeni glasovi i svi glasovi iza naglaenih,
srama - jama, zvono - ono), (podudaraju se i vrste naglasaka, trava - glava, tama - sama),
(ne podudaraju se svi naglasci ili svi suglasnici, trava - krava), neprava (glasovno
podudaranje iza naglaenog sloga, igrahu -Iamijahu)
] bogata rima (podudaraju se i glasovi ispred naglaenoga, bludnica -ludnica).
Posebno je vana i CEZURA (lat. caesura, usjek), stalna granica iza_nekog sloga,
]
provedena u svim stihovima, koja dijeli stih na manje jedinice ili Npr. lirski deseterac ima
cezuru iza 5. sloga, a epski iza 4. sloga.
"I 2. TONSKI sustav razmatra broj i raspored naglasaka u stihu. Stihovi se dijele na
OJ akcenatske mjere (akcenatske jedinice, taktove). Naglaeni slogovi se
znakom-, anenaglaeni U.
U ovakvom sustavu mogu se upotrebljavati i stari nazivi stopa, ali stara kvantitativna stopa sada

akcenatsku stopu (skupinu slogova koju veemo uz naglasak).
TRADICIONALNI STIHOVI I STROFE U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
q
: li
U
deseterac (lirski s cezurom iza 5. sloga i epski s cezurom iza 4. sloga)
dvostruko rimovani dvanaesterac (cezura iza 6. sloga; M. Judita)
n
I' u
osmerac (cezura iza 4. sloga; Ivan
P
U stih bugartice (stare pjesme dugog stiha, od 14 do 17 stihova, i
tona, s refrenom; stih petnaesterac s cezurom iza 7. sloga ili esnaesterac s
p cezurom iza 8. sloga)
, ,
pseudoheksametar pseudo: laan) - zadrava neka svojstva heksametra,
U
neto je slobodniji, cezurom na narodnu poeziju, na kralu stiha ima i rimu (Milan
Vladimir Nazor, S. S.

-,


]
[
Najrairenije su STROFEi PJESME ROMANSKOGAPODRIJETLA:
tercina (tri jedanaesterca),
]
stanca ili ottava rima (osam jedanaesteraca)
ii sestina (est jedanaesteraca)
SONET je pjesma od 14 stihova u 4 strofe; podrijetlom iz Provanse, razvio se u Italiji
13. st. Osnovni oblik je
r:
TALIJANSKI ili Petrarkin sonet (dva katrena i dva terceta - 4+4+3+3 - ili jedna strofa od
osam i druga od est stihova - 8+6). Raspored je rima abba abba u katrenima, u tercetima vie
kombinacija pri je jedino vano da se u tercete ne prenose rime iz katrena i da terceti
[
budu povezani rimama (npr. ada ada ili cde cde). U pravom sonetu nastoji se da
katreni za sebe i terceti za sebe cjeline odvojene po smislu, te da njihov odnos bude obrat
u obradbi teme. U tercetima se pojavljuje poanta ili neka suprotnost monotoniji rima u
katrenima. Hrvatski naziv za sonet je ZVanje/ica.
[
ELIZABETSKI ili Shakespeareov sonet (engleski) tri katrena i jedan distih
(4+4+4+2).
Sonetni vijenac ciklus je od 15 soneta. Petnaesti se sonet naziva magistrale ili majstorski sonet, a
[ sastoji se od stihova prvih 14 soneta. Strofe su prepletene: posljednji stih jednog soneta
ponavlja se kao stih soneta. Ponekad prva slova stihova LJ majstorskom sonetu
akrostih koji kazuje ime osobe kojoj je sonetni vijenac
E
Matoev sonet - jedan od hrvatskih majstora soneta drao je da u pravom sonetu nije
toliko vana izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova koliko prava, i bogata rima.
J'

L
68
r"
KNJIEVNJ: RODOVI I VRSTE
LIRIKA Iyra: vrsta glazbala) je nastala u sjedinjenju glazbe, glume, govora i plesa.
Obiljeja knjievnog roda lirike jesu:
subjektivna je (osobna)
iznosi (emocionalna)
temelji se na ritmu
uglavnom je kratkoga vanjskog oblika, saeta
bogata je slikama, motivima i stilskim izraajnim sredstvima.
PODJELA LIRIKE
a) PREMATEMI:
Misaona lirika je ona u kojoj se iznosi pjesnikovo misaono iskustvo u svezi s nekom pojavom
Pjesma mrtvog pjesnika).
Socijalna lirska pjesma je ona u kojoj pjesnik pjeva o siromatvu, drutvenoj i ljudskoj
nejednakosti i socijalnoj nepravdi (D. VagonaI).
Ljubavna lirika je ona u kojoj pjesnik izraava ljubavne (J. Zaljubljen u ljubaV).
Domoljubna izraava ljubav prema domovini, narodu, jeziku (S. S. Moj dom).
Duhovno-religiozna je ona u kojoj pjesnik izraava religiozne misli i
II
(N. op, Isus novine; F. Svemir, I. Poimam i Bog izbija kao svjetlo).
l"
Pejsana opisuje krajolik, povezan s raspoloenjem lirskoga subjekta (pjesnika) - A. G. Mato,
Jesenje V. Jutro, A. G. Mato, Notturno, M. Krlea, Nokturno, T. Notturno).
iL.
b) PREMA TRADICIJI:
Ir"
Himna - pjesma uzviena i izraza nekome (ili koga (ili to) LL
smatra vrijednim potovanja i divljenja (A. Hrvatska domovina,
F. Preeren, Zdravljica; Eshaton, Himna Atonu, bogu-Suncu) !
Oda - pjesma u nekome (ili prema kome (ili privrenost
11
L.
ili ljubav (P. Rodu o jeziku, F. Schiller, Oda radosti, danas slubena himna EU)
Elegija - lirska pjesma sjetnoga tona koja izraava aljenje i tugu za nedostinim, izgubljenim
ili prolim: tualjka (F. Ciraki, FIorentinske elegije, I. lj smrt majke Barbare,
l
J. Elegija o pustoenju ibenskoga polja, R. M. Rilke, Devinske elegije)
Epigram - jednostavna i duhovita (aljiva ili podrugljiva, pjesma, kratka, s
poentom (Marcijal, Krivi izbor, Siromani pjesnik; I. Epigram knjinici;
I. Prosperu; A. G. Mato, Ad hominem, Po Sv. pismu, Djed unuku; S. Vraz, Nadriknjitvo)
[
Epitaf - nadgrobni natpis u kojem se na izraava odnos prema ivotu i smrti,
prolaznosti svega (zapisi sa Slovo o vremenu, Slovo za Ivana, Se lei Hrelja...)
Ditiramb - pjesma u kojoj se zanosno iznose ivotna radost i oduevljenje. To je pjesma koju su stari [
Grci pjevali u boga Dioniza. U je imala obredni karakter, dijaloki oblik i pripovjedne
elemente, a s vremenom je postala pjesma koja izraava radost i ivotni optimizam (V. Nazor,

r
Idila - naziv za lirsku pjesmu, ali i za svako djelo koje prikazuje miran ivot u prirodi, osobito na selu.
Tvorac idile pjesnik Teokrit prikazivao je prizore iz seoskog ivota, razgovore i prepirke pastira,
ljubavne izjave, natjecanja u pjevanju. Rimljanin Vergilije u idili Bukolike bukolos, govedar),
lj
kasnije nazvane Ekloge (lat. eclogae, izabrane pjesme), opisuje pastirski ivot i arkadijski
(Arkadija, zemlja sretnih pastira). Dakle, idili srodni nazivi su: bukolika, ekloga, pastorala (vrsta
drame).
[
e) PREMA OBLIKU
-lirska pjesma u stihovima
- lirska pjesma u prozi - prozni tekst s elementima lirskog izraza - subjektivnost, L
slike, ritam, stilska sredstva (F. Svemi!')
I'
L
r'
69
L
ri
:..J
i
d) PREMA JEZIKU
-1
- lirska pjesma na standardnom knjievnom jeziku
- dijalektaina lirika - pjesma napisana na jednom od dijalekata
:)
(D. Cik/ame, krvave cik/ame; V. Nazor: Seh du dan; D. Gervais, Tri nonice)
- lirika na argonu
]
PRISTUP LIRSKOJ PJESMI
Pri analizi lirske pjesme temu, kompoziciju, jezik i stil.
"-1
TEMA - u lirskoj pjesmi nema pripovijedanja, ali ona o govori i to je vrlo
c
l
u naslovu (tema je ono o pjesma govori).
f
]
KOMPOZICIJA je na koji su dijelovi organizirani u cjelinu, raspored tih dijelova.
MOTIV je najmanja tematska jedinica, najmanji dio neke teme. U lirskoj se pjesmi uglavnom
niu asocijacije uz glavni motiv (motivski asocijativni niz ).
]
a) vanjska kompozicija - odnosi se na vanjske oblik pjesme.
b) unutarnja kompozicija - raspored motiva i njihovo za cjelinu pjesme
STROFA ili kitica skupina je stihova jednakog ili nejednakog broja slogova povezanih istom misli
'-.'.1
11

i koji izraavaju. Strofe: distih ili dvostih (strofa od dva stiha), tercet (tercina) (od tri
stiha), katren, (strofa od stiha), pentastih (5), se(k)stina (6), septima (7),
Ir]
oktava (8). Stanza je strofa sastavljena od osam jedanaesteraca (rima je abababcc).
i' 'I
U
STIH je temeljni dio pjesme, redak u pjesmi.
Vezani stih temelji se na broju slogova. ima rimu. Po broju slogova stihovi su
p
osmerci, deseterci, jedanaesterci ...
lj
U
Slobodan stih nema broj slogova i rimu, nema nikakvih pravila u gradnji stihova i strofa.
pjesma: stihovi se niu jedan za drugim; pjesma: stihovi su povezani u strofe.
Sonet je pjesma od 14 stihova u strofe. Osnovni oblik soneta je talijanski ili Petrarkin sonet.
V. opirnije u poglavlju Versifikacija i o vrstama rime i sl.),
U
e
JEZIKI STIL
Jezik pjesme moe biti standardni, dijalekt i argon. Stil je skup obiljeja koja razlikuju
[J
jednog pisca od drugog pisca.
Osnovna stilska sredstva zovu se FIGURE. Postoje: dikcije ili glasovne figure, figure ili tropi,
L
ili ili figure konstrukcije te figure misli (odnose se na iri smisao).
RITAM nastaje u pravilnoj izmjeni naglaska, stanke, istih glasova, i dijelova.
Ritam moe biti: brz, spor, smiren. Na ritam prebacivanje (u stih
prenosi se samo jedna iz prethodnoga stiha), (dio prethodnog stiha prenosi se u
stih).
[:
Na ritam i RIMA ili srok - glasovno podudaranje na kraju stiha.
E
r
L
70
r
EPIKA ephos- pripovijest)
su knjievnog roda epike:
iznosi i situacije
objektivna je
slui se pripovijedanjem (naracijom) i opisivanjem (deskripcijom).
EPSKE VRSTE
A. EPSKO- LIRSKE VRSTE (lirsko-epsko pjesnitvo)
Poema - iznosi neki ima fabulu, likove, ali sadri i elemente lirskog izraza (Ivan Suze sin.' 1
razmetnoga, religiozna barokna poema, 17. st.; Ivan Goran Jama, antiratna, 20. st.)
Balada - epsko-lirska vrsta tunog i tekog raspoloenja s zavretkom (Asanaginica, narodna)
Romanca - epsko-lirska vrsta uglavnom ljubavnog sadraja (Federico Garcia Lorca, Ciganski romancero)
, 1
B. EPSKO PJESNITVO (pripovjedna knjievnost u stihovima)
J
Epska pjesma - opirnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi jedan
EP - opirnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi vie npr.
, 1
Epopeja - iri ep koji prikazuje vane za cijeli narod (nacionalna epopeja) j
C. EPSKA (PRIPOVJEDNA) PROZA
q
. I
JEDNOSTAVNI OBLICI - prozni oblici koji oblikuju i izraavaju neku ivotnu pojavu, a izvorno
d
pripadaju usmenoj knjievnosti
1
Mit - vjerovanje koje na temeiju mitskog iskustva govori o postanku svijeta, o bogovima
ii
Legenda - o ljudima je ponaanja i pogled na svijet uzor takvog tipa
ponaanja, s elementima fantastike
l
Bajka - prozna vrsta u kojoj se stvarni i nestvarni
Basna - kratka prozna vrsta u kojoj su likovi ivotinje, stvari i apstraktni pojmovi \LJ
Saga - prozna vrsta koja govorio iz obiteljskog ivota
r,
Vic - kratka tvorevina koja izaziva smijean dojam
i;
Zagonetka - poseban oblik postavljanja pitanja
L
Poslovica, aforizam - izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje neko ivotno iskustvo
SLOENI OBLICI f'
NOVELA (Iat.novellus: nov) - pripovjedna vrsta, prozni oblik od pripovijetke s manjim brojem Iikovfj
i ueg mjesta radnje; u saetom obliku se jedan lik ili je vrste G.
Boccacio (zbirka Decameron). Kompozicija se novele temelji na uvod saeto prikazuje ['
osobine lika ili i izaziva sredinji je dio psiholoka analiza lika ili razrada j
a zavretak predstavlja obrat, nagli preokret. novela javlja se krajem 19. st. i
20. st. u prvi plan unutarnji svijet pojedinca. (V. Kaleb, Gost, A. G. Mato, Cvijet sa .r 1
PRIPOVIJETKA - srednje duga pripovjedna vrsta, opsegom od novele, a od romana. Ima
broj i likova pa dublje temu, pripovijedanje je opirnije, psiholoka je karakterizacija J
sloenija (A. enoa: Prijan Lovro). Pojedinac i njegov unutarnji svijet su tema suvremene pripovijetke [.'.
(P. Dobri duh Zagreba). .
J
ROMAN - velika pripovijedna prozna vrsta, radnjom velik broj epizoda i likova.
Sve do 17. st. termin djela vlteko-pustolovna (srednjovjekovni viteki roman oTristanu f. '
Izoldi). Prvi roman u dananjem smislu jest Don QUijoteSpanjolca Miguela Cervantesa 17. st.). L
Vrste romana. Prema temi: drutveni, povijesni, ljubavni, psiholoki, pustolovni, Viteki,
i dr. Prema stavu autora i tonu romana: l'
sentimentalni, tendenciozni (s namjerom) i dr. Prema integracije elemenata:
roman zbivanja (npr. pustolovni), roman lika (lik dominira strukturom romana), roman prostora. Prema'
knjievnim epohama: (tradicionalni) i moderni (enoa, Zlatarovo zlato/ Salinger, Lovac u itu). ,
Tradicionalni roman bio je najpopularniji u doba realizma, u 19. st. (Tolstoj, Dostojevski, Balzac, enoa r:
i dr.) pa se naziva i pripovijeda u 3. licu, fabula se odvija nizanjem vanihL
niu se epizode protjecanje stvarnoga vremena (kronoloki, 'po redu'), likovi su
karakterizirani socijalno, psiholoki, (moralno), govorom, sadraj se oblikuje
tehnikama: opisivanjem (naracijom), pripovijedanjem (deskripcijom), dijalogom i monologom.
L
t
71
r:
l
l
Moderni roman. U 20. st. dolazi do raskida s tradicijom. U sredite romana umjesto dolazi svijest i
podsvijest lika kao tema, Marcel Proust), je nepouzdani koji pripovijeda u 1. licu,

fabula je reducirana (defabularizacija) i sve je prikazu psiholokoga stanja lika, nema nizanja
epizoda, vrijeme je subjektivan doivljaj - fragmente (ulomke) zbivanja u cjelinu povezuje lik, 'radnja' se
odvija retrospektivno (unatrag) ili simultano likovi su introvertirani (zatvoreni, zagledani u
]
]
sebe), senzibilni pojedinci, umjetnici. je tehnika unutarnji monolog. Jezil
djela postaje blizak razgovornom stilu. Vrste modernoga romana: roman struje (toka) svijesti (James Joyce,
Uliks), roman-rijeka, proza u trapericama (mladi anti/junak, 1. lice, urbane teme, 'urbano pleme', pobuna,
argon; J. D. Salinger: Lovac u itu, Ivan Slamnig: Bolja polovica hrabrostI).
J
PRISTUP EPSKOM DJELU
U svakom epskom djelu treba temu, kompoziciju, likove, mjesto i vrijeme radnje, ideju,
jezik i stil.
TEMA je ono o govori knjievno djelo.
KOMPOZICIJA je skup dijelova epskoga djela, njihov poredak i odnos.
]
Vanjsku kompoziciju djela broj samostalnih cjelina koje djelo.
Unutarnju kompoziciju fabula, sie, epizode i odnos samostalnih cjelina.
FABULA je slijed povezanih To je slijed onako
r.j
kako su se dogodili u djelu. Unutar fabule razlikujemo: motive -
<LJ
radnju naprijed i motive - zaustavljaju radnju,
Redoslijed iznoenja moe biti:
kronoloki se niu jedan za drugim kako su se dogodili)
]
retrospektivan (povratak u prolost)
- simultan (istodobno iznoenje dvaju ili vie
SIE je organizacija fabule i slaganja i preplitanja To je kronoloki
'l
"
! r
(vremenski stvaran) slijed bez obzira kojim su se redom u djelu dogodili.
J
EPIZODE su udaljavanja od osnovnoga fabularnog toka. To su zaokruene cjeline unutar
epskog djela. epizode jesu bitne epizode u djelu.
fTI
LIKOVI su nositelji fabule. Karakter je psiholoki oblikovan lik.
U Karakterizacija je oblikovanje ljudskog lika ili karaktera. Vrste karakterizacije:
E
vanjtinom: iz izgleda se moe razabrati karakter nekog lika, karakterizacija: opisani
su prostor i sredina u kojima lik boravi te oni na karakter lika, karakterizacija likova
govorom: govor lika na njegovo podrijetlo, socijalnu pripadnost i stupanj obrazovanja.
postupci u karakterizaciji lika: opis (vanjski izgled lika), pripovijedanje o postupcima lika
iz kakav je lik, dijalog koji oslikava likove, komentari.
e
Motivacija je uvjetovanost postupaka nekoga lika. Vrste motivacije:
moralna opredijeljenost lika, njegovi moralni nazori, moralnost njegovih postupaka
psiholoka motivacija - razmiljanja i samog lika
socioloka motivacija - podrijetlo lika, njegova klasna pripadnost, drutveni poloaj, utjecaj

drutva i sredine na njegovo ponaanje i stavove.
MJESTOI VRIJEME RADNJE je gdje se i kada odvija radnja.
IDEJA je stav prema problemima djela.
[ i izvor. u djelu oblikuje neku (iz samoga ivota, sadanjeg, prolog, pa i
se uzima iz izvora (koji mogu biti povijesni, literarni, medijski, ali najire u osobi samoga pisca).
[
(NARATOR)
Osoba koja pripovijeda zove se On moe govoriti u 1. licu (Ich-Form), izravno,
subjektivno, sugerira u ili u 3. licu (Er-Form), neizravno, sugerira da je objektivan.
koji zna sve to se dogodilo i o razmiljaju likovi zove se pouzdani (autorski ili
[
Nepouzdani namjerno proputa neke motive, pripovijeda
samo ono to je vano za zbivanje, vjerujemo mu koliko i drugim likovima.
komentari: apeli se lirski (izraava svoj
[ emotivni odnos prema onome o pripovijeda), refleksije (razmiljanje, izraava svoje nazore
vrjednosnim sudovima o zbivanjima i pojavama u djelu).
postupci. Najvaniji postupak jest pripovijedanje ili naracija (nizanje motiva po
[
onoga to je dalje bilo), ali vani su i opisivanje ili deskripcija (dio po dio niu se
nekog predjela, osobe), razgovor i monolog.
r
72
[ "
I
DRAMA drama- radnja) je knjievno-scensko djelo.
dramskog knjievnog roda: radnja se iznosi u dijalokom obliku i namijenjena je
na pozornici. Dramski tekst pripada knjievnosti i kazalinoj umjetnosti (jer se
prema njemu radi kazalina predstava).
Dramski tekst kao knjievni tekst:
pisan je u obliku dijaloga
na samom dramskog teksta nabrojene su osobe, odnosno lica koja se
pojavljuju u drami
sastavni dio dramskoga teksta su didaskalije (upute glumcima i redatelju)
dramski tekst uglavnom je podijeljen na i prizore
bitno obiljeje drame jest dramski sukob i napetost (koja je posljedica razvoja
ili suprotnih gledita i sukoba likova).
Kazalina predstava:
plakati, oglasi, afii (oglasi na plakatima s imenima osoba koje sudjeluju u
ostvarenju predstave)
ti se podaci nalaze i u programu, odnosno katalogu predstave
osobe koje sudjeluju u ostvarenju predstave: dramaturg (bira drame za
,
kazalini repertoar), redatelj (prema njegovoj se zamisli i uputama drama postavlja
na scenu), glumci (oivljavaju na sceni zamiljena dramska lica), scenograf
(osmiljava izgled scene/pozornice te mizanscenu: raspored glumaca na
pozornici), kostimograf (osmiljava kostime za predstavu), majstor svjetla
:rl
(brine se o rasvjeti), inspicijent (nabavlja stvari potrebne za predstavu ili pokus,
upravlja statistima, daje znak glumcima kada trebaju na scenu).
lli
,
PRISTUP DRAMSKOM DJELU


U dramskom djelu treba
TEMU - ono o govori dramsko djelo
r'
KOMPOZICIJU - od kojih se dijelova (uglavnom drama sastoji i u kakvom su oni
!1
L
odnosu. Treba UVidjeti ostvaruje li se dramska radnja u fazama:
uvod, zaplet, kulminacija (vrhunac), obrat (peripetija) i rasplet.
LIKOVE - osim vanjskih osobina likova, koje su navedene u didaskalijama, likove
r
karakteriziramo na osnovi njihovih postupaka, njihovih odnosa i govornih l
osobitosti.
MJESTO I VRIJEME RADNJE - gdje se i kada odvija radnja
IDEJU - stav prema problemu koji
L
JEZIK I STIL - osobitosti jezika i izraavanja.
DRAMSKE VRSTE (drama u irem smislu, dramski rod) [
TRAGEDIJA - dramski tekst kojega karakterizira sukob likova s raspletom
(smrt glavnog junaka/glavnih junaka), (Sofoklo, Antigona)
L
Aristotel, prvi tragedije smatrao je da tragedija mora izazvati strah
i saaljenje te tako gledatelja. To nazvao je katarza.
KOMEDIJA - dramsko djelo s likovima i zapletima i sretnim
zavretkom. Razine smijenoga: humor, grotesknost (M. Skup).
L
Vrste komedije: komedija karaktera (tipovi karaktera smijeni zbog neke mane ili prenaglaenog
komedija intrige i smijeni zapleti), komedija situacije
r
i smijene situacije), komedija konverzacije (duhovite dosjetke i razgovor i jezik
L
koji izazivaju smijeh), farsa (posebna vrsta komedije jednostavnog sadraja ispunjenog jeftinom i
vulgarnom lakrdija (posebna vrsta komedije kojoj je cilj nekoga ismijati ili
r
izrugati), vodvi!i (posebna vrsta komedije, pjevna i plesna vesela igra).
L
DRAMA U UZEM SMISLU - dramski tekst u kojemu se prikazuje ozbiljan ili
problematizira drutveni problem vezan za neke osobe ili neku drutvenu sredinu (I.
Ekvinocijo)
r
L
73
L
r
r;
"T
r
i
l
DISKURZIVNI ROD I PUBLICISTIKA (knjievno-znanstveni rod)
e
(lat. discurs: govor, razmiljanje, rasprava;
Diskurzivni knjievni oblici imaju knjievne subjektivne) i znanstvene
(objektivne, te ih zato nazivamo knjievnoznanstvenim oblicima.
I
DISKURZIVNE VRSTE

Esej ili ogled - kratki prozni oblik s temom iz bilo kojega stilski oblikovan Ujedinjavanjem
i znanstvenog izraza (otac eseja iz 16. st., Francuz Michel de Montaigne, O cilju odgoja;
esej kao oblik kritike: R. M. Rilke, Pisma m/adom pjesniku)
J
Putopis - vrsta u kojoj putopisac nastoji objektivno (znanstvenim stilom) opisati krajeve kojima
putuje, i svoje krajeva i ljudi, dojmove, (subjektivno), (M.
Putositnice)
]
Biografija - vrsta teksta u kojemu se na prikazuje ivot znamenite osobe
Autobiografija - vrsta teksta u kojemu pisac na prikazuje svoj ivot
Dnevnik - vrsta teksta u kojemu pisac zapisuje dnevne izraava svoj odnos prema njima i
iznosi svoje objanjenje i tih
] Memoari - vrsta teksta u kojemu pisac iznosi svoja i uspomene na ljude i te na
iz vlastitoga ivota
]
VRSTE (publicistika: objavljivanje u novinama,
rl
t;
srodna novinarstvu)
fJ Rasprava - opsenija je od eseja i smatra se znanstvenom vrstom; kad je knjievnoj ili
ij ::
l" ;;
temi, sjedinjuje znanstveni pristup i obrade.
LJ
Polemika - u razradi nekog problema na zanimljiv se sukobljavaju predstavnici
miljenja i uvjerenja.
p
Feljton ili podlistak - na zanimljiv i popularan teme iz filozofije, knjievnosti,
li
L
umjetnosti, politike, povijesti; objavljuje se u nastavcima u novinama, uvijek na istome mjestu (ima
vie nastavaka, za razliku od tzv. kolumne, stalnoga mjesta istog autora s uvijek novom temom)
Reportaa - o nekom doivljaju, pojavi koja se moe obraditi: ne niu
se samo nego pisac iznosi svoje stavove, uvjerenja, dojmove
[
[
[
[
[
r
L
r

74
r
TEMEUNA CIVILIZACIJSKA DJELA (knjievnosti starih civilizacija)
1. INDIJSKA KNJIEVNOST
VEDE (16.- 6. st. pr. Kr.) svete staroindijske knjige prenoene usmenom predajom.
Veda se u uem smislu sastoji od zbirki (samhita) stihova i proze od kojih je najstarija i
najvanija Rgveda.
MAHABHARATA (4. st. pr. Kr. - 4. st.), staroindijski ep od 200 stihova u 18 knjiga.
Temeljni i najstariji dio je pravi ep o borbi za vlast dviju loza plemena Bharata. Djelo
se sastoji od povijesne kronike, filozofskih razmiljanja, ljudskih vjerovanja, mitova i legenda.
Bhagavadgita ili Pjesma o boanskome (Gita) je najvaniji i najpopularniji dio (moralno-filozofski spis).
RAMAJANA (4.st. pr. Kr. - 2.st. po Kr.), staroindijski ep od 38 stihova o boanskom junaku
i kralju Rami i njegovim borbama protiv demonskog boga Ravane. U i mitskom okviru
,
nalazimo utjecaje budizma.

PANCATANTRA (3.st. pr. Kr.), indijska zbirka pripovijedaka, sastavljena od 5 knjiga. U osnovnu
e-J
radnju o kraljevim glupim sinovima koje mudrac umjetnosti vladanja, upletene su mnoge
, l
basne i bajke iz starijih izvora ili folklora. Njezini su se motivi irili na istok i na zapad te snano
utjecali na europsku folklornu i knjievnost.
2. BABILONSKA KNJIEVNOST

EP O GILGAMEU (1700.g. pr. Kr.) je dvodijelni ep (12 pjevanja) babilonsko-asirske knjievnosti.
p",
Tema je prijateljstvo kralja Gilgamea i poludivljeg Enkidua.
u
3. HEBREJSKA KNJIEVNOST
BIBLIJA ili Sveto pismo je zbirka i poetskog sadraja koju i idovi
,-.
dre svetom. Biblijske knjlqe napisanesu u vremenu od 13. st. pr. Kr. do 2. st. po Kr.
Biblija sadri 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta, ukupno 73 knjige.
!LJ
Dijelovi Staroga zavjeta: Petoknjije Pentateuh: pet SVitaka; idovski Tora: Zakon),
Povijesne knjige, Psalmi, Mudrosne knjige, Proroci r
Dijelovi Novoga zavjeta: (Matej, Marko, Ivan, Luka), Djela apostolska, Poslanice
apostola, Apokalipsa
lo
Petoknjije se sastoji od pet dijelova: Knjiga Postanka (Genesis, mitoloka i povijesna tematika),
Knjiga Izlaska (Exodus, vjerski najvanija knjiga vezana uz povijesni lik Mojsija i sklapanje Sinajskoga
:l
"
saveza), Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon.
l.
Psalmi (11.- 4. st. pr. Kr.) su pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju, najvaniji oblik hebrejske
religiozne poezije, pripisivane kralju Davidu. Zbirka psalama (psaltir) sadri 150 pjesama: hvalospjeve, r
himne, tubalice, zahvalnice, Iiturgijske, i pjesme.
L
Oblik: prozni stavci ili verseti (znatan utjecaj na stvaranje slobodnoga stiha u modernoj poeziji).
Pjesma nad pjesmama (4. st. pr. Kr.), najljepe djelo ljubavne poezije staroga Istoka,
f
pripisivano kralju Salomonu; vjerojatno zbornik narodnih ljubavnih pjesama, preteno svatovskih
j
L
(epitalam: svatovska pjesma), bujne metaforike. Dijalog i i zbor
djevojaka.
Judita (2. - 1. st. pr. Kr.) pripada povijesnim biblijskim knjigama; dramatski koncipiran prozni r
tekst s lirskim umecima (lijepa udovica Judita uspijeva spasiti izraelski grad BetulijU od L
Nabukodonozorova vojvode Asirca Holoferna).
J
po Ivanu (kraj 1. st.) - Ivan osvjetljuje Isusov duhovni profil i simboliku
i Kristovo parabolama u kojima se pojava objanjava drugom,
L
naoko potpuno i duim govorima. Pros/ov: U bijae ..
Najpoznatiji su PRIJEVODI Biblije: septuaginta ili Prijevod sedamdesetorice (na 3./2.
r
st.pr.Kr.) i Vulgata ili Prijevod sv. Jeronima (na latinski, 386. i 406.g., na njemu se temelje
L
gotovo svi europski prijevodi). Prvi cjelovit prijevod Biblije na hrvatski jezik: Matija Petar
(1831.).
4. TALMUD (hebr. talmud: - veliki zbornik idovske postbiblijske literature u kojoj su na
r
osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi, i blagoslovi koji se odnose na L
zakonodavstvo, osobni i obiteljski moral, prehranu, blagdanske obrede, osobnu i sl.,
zatim rasprave, polemike, anegdote i legende nastale u idovskim zajednicama u
r
Palestini do 4. st. i u Babiloniji do 6. st. (Jeruza/emskii Babi/onski Ta/mud).
L
5. ARAPSKA KNJIEVNOST
KUR'AN (612. - 653.), sveta knjiga islama; sadri izreke Muhamedove koje mu je u Meki iMedini
r
diktirao melek Dabrail Gabrijel). Sastoji se od 114 poglavlja (sura) koja sadre moralne,
pravne i religiozne poruke. Primjer je arapskog proznog stila, presudno utjecao na islamsku kulturu.
L
J
L
75
"
f
i

.- !
j
KNJIEVNOST (knjievnost starih Grka i Rimljana)
-1
Pojam knjievnost obiljeava knjievnosti starih Grka i Rimljana, na jezicima
i latinskom, dakle, cjelinu knjievne ostavtine.
:1
]
J
KNJIEVNOST
Epika, lirika, drama, komedija, tragedija knjievni su rodovi ili vrste koje su nastale u ili
su na tlu stekle oblik.
I. ARHAJSKO RAZDOBUE STARE KNJIEVNOSTI (750.- 450. pr. Kr.)
Obiljeeno je i mnoinom knjievnih sredita. Alfabet je poznat, ali je
knjievnost u velikom dijelu usmena. Vrste: ep (Homer) i lirika (Alkej, Sapfa, Anakreont i Pindar), a i
basna (Ezop).
II. RAZDOBUE (oko 450.- 323. pr. Kr.)
je procvatom atenske demokracije i Aleksandra Velikoga. Atena je kulturno i
]
knjievno sredite. KAZALITE je glavno mjesto knjievnoga ivota. Dominiraju dramske vrste:
tragedija (Eshil, Sofoklo i Euripid) i komedija (Aristofan). Vrhunce dosee i proza. To
je vrijeme velikih Herodota i Tukidida, govornika Demostena i filozofa Platona i Aristotela.
]
III. HELENISTICKO RAZDOBUE (323. - oko 30. pr. Kr.)
tri od smrti Aleksandra Velikoga do propasti Egipta. je kultura uvelike
proirila svoje granice. Ukus diktira kulturna elita s nametljivom erudicijom. Na cijeni su kratki oblici:
"-1 epilij epska pjesma), kratka pastirska pjesma, a najpopularniji je epigram .
.J IV. RIMSKO (CARSKO) RAZDOBUE (oko 30. pr. Kr. - VI. st.)
knjievnost razvija se u okruju rimske drave. se slavnim razdobljima
kulturne povijesti, batini. Jedina novija vrsta, premda jest roman.
..
OJ
EPIKA
HOMER (oko 800. pr. Kr.) - najstariji poznati pjesnik. U antici su mu pripisivali autorstvo
n
Ilijade i Odiseje, niz epova s trojanskom ili tebanskom tematikom, zatim tzv. homerske
U
himne bogovima, aljiv spjev Batrahomiomahija (<<Boj aba i rnleva) i mnoga druga djela, a poslije
su mu odricali sve osim Ilijade. HOMERSKO PITANJE jest pitanje autorstva Ilijade i Odiseje (pluralisti
P
ll
brane misao o kolektivnom autorstvu, a unitaristi ih pripisuju jednom autoru).
lj
Ilijada je epopeja od 24 pjevanja. Ilij je drugo ime grada Troje. Govori o pedeset i jednom danu
posljednje, desete godine rata. Ahejci su: Menelaj i Agamemnon, tesalski kralj Ahilej te Odisej, a
Trojanci su: kralj Prijam i njegovi sinovi Paris i Hektor. Povod ratu je Parisova otmica Menelajeve ene
fT
u Helene. Glavni motiv je Ahilejeva srdba. Bogovi imaju
veliku ulogu u razvoju radnje. Stih je, kao i u Odiseji, heksametar (pet daktila i jedan trohej).
Odiseja je i spjev. Za razliku od Ilijade, prikazuje mirnodopski ivot starih Grka.
t:
Radnja se zbiva deset godina po padu Troje i to na dva plana - Itaka prije i nakon povratka kralja
Odiseja, boice Atene, i traganje sina Telemaha za ocem, te samo Odisejevo desetogodinje
lutanje o kojemu na dvoru kralja Alkinoja. Nakon povratka, na Itaci ubija nasrtljive
[:
prosce vjerne mu ene Penelope i nalazi smirenje. Simbol je nemirnoga duha pa je prisutan i u
kapitalnim djelima kao to su Danteov Pakaoili Joyceov Uliks.
LIRIKA
[
ALKEJ (1. pol. 6. st. pr. Kr.) - pjesnik s otoka Lezba, majstor stiha i forme, predstavnik
monodijske melike (poezija za solo pjevanje uz pratnju Iire).Pjesma domoljubnog je karaktera
kao i njegove poezije (mrnja na tirane, motivi, rat).
[
Alkejska strofa (dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac) popularna je i u
novovjekoj poeziji, a njome se sluio rimski pjesnik Horacije. U naoj poeziji, u 18. st. Ignjat
a u doba hrvatskog preporoda: P. i I. (Primorac Danici kojom
r
pozdravlja Gajev
L
SAPFA (1. pol. 6. st. pr. Kr.) pjesnikinja, rodom s Lezba. Pisala eolsku monodijsku
liriku i korske svadbene pjesme (epitalamije). Sve su njene pjesme ljubavne tematike. Uz himnu
,

.. Afroditi, najpoznatija je Ljubavna strast.
L
L
r
76
r'
strofa (tri jedanaesterca i jedan peterac) bila je popularna i u srednjovjekovnom latinskom
crkvenom pjesnitvu, a u nas u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st.
ANAKREONT (2. pol. 6. st. pr. Kr.) - lirik rodom iz Male Azije. Njegove kratke pjesme slave
vedre strane ivota, radosti uivanja u ljubavi, vinu i veselu drutvu. Pjesme Iskren sam i Pijuckajmo
su anakreontske pjeme: slave ivotne radosti, a vino i vinsko raspoloenje. Blizak je
'1
filozofa Epikura, zasnovanom na razumu i tenji za
PINDAR (oko 518.- 442.) - rodom iz okolice Tebe, predstavnik korske lirike
se samo oko 500 fragmenata i 4 knjige epinikija - oda u pojedinih natjecatelja).
Majstor teke forme ode, uzviena stila, u pjesmi Pjesnik o ratu rat i zla koja donosi. J
DRAMA
ESHIL (525. - 456. pr. Kr.) - tvorac tragedije. Pjesnik je duha svoje epohe koji 1
oivljava u herojskim likovima svojih junaka. Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih
igara), a je samo 7 tragedija, od kojih su najpoznatije Okovani Prometej i jedina
organska (sadrajno povezana) trilogija Orestija.
J
Zbor ili kor u ranoj fazi razvoja tragedije nije bio samo komentator i nositelj radnje, pa tako
u njegovoj drami Pribjegarke kor od 50 djevojaka, Danaida, ima ulogu glavnog junaka. Eshil je uveo
drugog glumca, smanjio ulogu kora, dijaloga i tako od lirske kantate stvorio prvu
: 1
pravu dramu. Ona ipak predstavlja prvi stupanj dramskog razvoja: radnja je jednostavna i
likovi titanski komponirani, stil i uzvien s obiljem metafora, lirske korske partije imaju

, I
l
ulogu i otkrivaju Eshila kao velikog lirskog pjesnika, junaci su idealizirana naglaenih
svojstava, a je samo u rukama bogova.

Okovani Prometej prvi je i jedini dio trilogije o Prometeju. mit o Titanu koji
je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka i starih bogova, ali mu se usprotivio kad je uvidio da fl
i
se Zeus, doavi na vlast, pretvara u tiranina koji eli unititi sve to mu se na putu, pa tako i
ilJ
ljudski rod. Prave radnje i nema, glavni je protagonist nepokretan, prikovan uz stijenu, te razvija svoje
misli i dijalogu sa zborom i s likovima koji pokraj njega prolaze. Premda na kraju stradava (Zeus je
rl
sruio stijenu o koju je prikovan),on je moralni pobjednik, jer trijumfira njegova ideja o nepobjedivosti
lj
pravde i neumitnosti ljudskoga napretka.
Ostali likovi: Zeus, Okean, zbor nimfa Okeanida, Sila i Vlast, Ija, Hera, Hefest, Hermes.
SOFOKLO (496. - 406.) - rodom iz Atene, suvremenik Perikla i procvata atenskog polisa. Od rl
,
123 dramska djela, u cjelini samo 7 tragedija (Ajant, Elektra/ Kralj Edip/ Antigona/
LJ
Trahinjanke/ Fi/oktet, Edip na K%nu). dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi glumca,
smanjuje partije kora i broj njegovih na 15, pie prve anorganske ili sadrajno
nepovezane trilogije te tako stvara uglavnom definitivnu formu drame. Junaci vie nisu titanske lj
kojima upravljaju usud i volja bogova, stvarni ljudi koji o svojoj sudbini te svoju
zahvaljuju jedino svojega karaktera. je i najsavreniji
Kralj Edip najpoznatija je tragedija. mit o Edipu kojemu su bogovi unaprijed
L
odredili sudbinu, Sofoklo zadire u pitanje pravednog grjenika. Kad Edip sazna da je bez svoje
krivnje kriv, on ipak ima snage objaviti istinu i kazniti sama sebe. Likovi: kralj i kraljica Jokasta, njihov
sin Edip, njegova i Jokastina djeca: Antigona, Izmena, Eteoklo i Polinik. Edip je simbol ljudskoga duha:
L
istinoljubiv, pravedan, mudar i moralan.
Antigona je tragedija o sukobu zemaljskih i boanskih zakona. Problematizira odnos pojedinca i
vlasti, samu vlast te ljubav i odnos prema vjeri. Antigona nosi (Edipovu) krivnju.
L
Usprkos naredbi svojega ujaka, tebanskog vladara Kreonta, Antigona pokapa svojega brata
Polinika. Kreont je na smrt, narod je uz nju, Hemon pokuava odvratiti oca od kazne, ali on
mijenja odluku tek kad ga Tiresija upozori na No, Antigona se sama ubila, potom
L
i Hemon, a na kraju i Hemonova majka. Kreont ostaje iv, ali je Antigona moralna pobjednica. Ostali
likovi: Kreontov sin Hemon, Antigonin Kreontova ena Euridika, Tiresija, Antigonina
sestra Izmena.
EURIPID (oko 485. - 406. pr. Kr.) - posljednji veliki Od devedesetak tragedija L
je 17. Najpopularnije su: A/kestida/ Medeja/ Hipa/it, Elektra/ Ifigenija u Tauridi. Udaljuje se
od problema i udubljuje u ivot i psihu pojedinca. Euripid na svoj interpretira mitologiju:
mitoloki junaci nisu ni titanska ni idealizirana ljudi, sa svim nedostacima, strastima i
L
slabostima. Utjecao je na komediju i rimsku dramu i vie od svih utjecao
r:
77
L
rl
"I
I
l
na oblikovanje europske drame. Nakon mita u kojem je smrtnica Elektra, mikenskoga kralja
Agamemnona i njegove ene Klitemnestre, spasila brata Oresta i potakla ga da osveti oca i ubije
r
majku koja je izdala i, uz ljubavnikovu ubila slavnoga kralja, udala se za njegova Egista
i dovela ga na vlast, Euripid Elektru opisuje kao ponienu mladu enu koju su udaljili iz dvora i udali za
priprosta seljaka kako bi njezinim nasljednicima povratak na prijestolje. To u njoj


mrnju na majku i u kojima vidi ne samo ubojice i krivce za svu bijedu
svojega ivota. U kazalinu praksu Euripid prvi uvodi kulise, a radnju smjetava u dvorite seoske
kolibe. Elektra je psiholoki produbljen lik mlade, nezadovoljne ene koja se smiruje tek nakon
stranoga i postaje svjesnom i svoje odgovornosti za njega.
J
RIMSKA KNJIEVNOST
Druga je umjetnost koja je odsudno oblikovala duhovnost zapadnoga svijeta.
Temeljno je obiljeje rimske knjievnosti nasljedovanje uzora i nadmetanje s njlma,
]
Za razliku od Grka, Rimljani nisu tvorci knjievnih vrsta: jednu jedinu, satiru, drali su svojom.
Novi biljeg dali su ljubavnoj elegiji, epigramu, i proznim poslanicama.

I. ARHAJSKO RAZDOBUE RIMSKE KNJIEVNOSTI (240. - 80. pr. Kr.)
Brojni su knjievni prijevodi i kazaline prilagodbe u komediografi Plaut i
Terencije.
]
II. ZLATNI VIJEK (80. pr. Kr. - 14. posl. Kr.)
Dosee svoj vrhunac i u stihu i u prozi. Epovi: Lukrecije, Vergilije, Ovidije. Elegija i epigram: Katul.
n
: p
Ljubavno pjesnitvo: Propercije, Tibul i OVidije. Lirika, satire i poslanice: Horacije.
U Proza: Cezar. Retorika: Ciceron.
III. SREBRNI VIJEK (od Tiberija do Trajana). Satira: Juvenal. Roman: Petronije. Basna: Fedro.
P
Epigram: Marcijal. Povijest:Tacit. Filozofski esej i tragedija: Seneka.
ll "
IV. RAZDOBUE KASNOGA CARSTVA (117. - 476.) - sukob poganske tradicije i te
U
pomirba dvaju svjetonazora. Rimska batina nastavlja ivjeti u novim, a
latinski jezik u cijelom srednjovjekovlju ostaje jezikom knjievnosti, znanosti, crkve i uprave.
p
Apulej, rimski filozof (o Platonu) i knjievnik roman Zlatni magarac ili
U
Metamorfoze).
PLAUT (oko 254. - 184. pr. Kr.), rimski komediograf. je autorstvo 21
komedije. Najuspjelije su Memaechmi, Hva/isavi vojnik i krtac (Au/u/aria ili Komedija o
u Skrtac je komedija karaktera koji se u nizu situacija. Komediografska
tehnika quid pro quo (koje za koje) jest situacija produljenog nesporazuma - jedan lik misli na
jedno, drugi na drugo, smijena je zato to gledatelj vidi ono to likovi ne vide.


L
j
Ima dvije dramske radnje: 1. bolesno krti starac Euklion i njegovo (sakriveno) blaqo i 2. udaja
Fedre, Euklionove Likonid je koji prosi Fedru, a Megador bogati susjed koji ne trai
miraza. Ova je komedija nadahnula hrvatskog renesansnog komediografa Marina (Skup) i
francuskog komediografa Molierea (krtac). Plautovska komedija poseban je tip
komedije, utemeljena je na komediji situacije, nastala je pod utjecajem, igrala se u
kostimima i ambijentu (komedija nazvana fabula palijata, lat. pa//ium - vrsta
KATUL (87. pr. Kr. - 54. pr. Kr.), rimski pjesnik poznat po svojoj intimnoj lirici. U ljubavnoj
[
pjesmi Jadni Katu/e ali samoga sebe zbog ljubavnog rastanka.
VERGILIJE (70. pr. Kr. - 19. pr. Kr.), pjesnik ekloga. nove vrste pjesnitva (zbirka Buko/ike
pastirske pjesme). Najdotjeranije djelo mu je Georgike, ep o ratarstvu. na Augustovu
[
[
dvoru, stvorio je Eneidu, ep u 12 knjiga o trojanskom junaku Eneju koji se nakon pada Troje
spasio i sa sinom Askanijem otplovio u Italiju da bi, na Tibera, osnovao rimsko carstvo. Enej je
prikazan kao praotac Rimljana, pa tako i cara Augusta. Pisao je po uzoru na Homera (prvih est
pjevanja prema Odiseji, a drugih est premal/ijadl).Snano.psiholoki produbljeno opisana je
kraljica grada Kartage Didona i njezina ljubav prema Eneju. Vergilije je postao uzorom mnogim epskim
pjesnicima (Dante, Ariosto, ...).
f" HORACIJE (65. pr. Kr. - 8. pr. Kr.), pjesnik Augustova doba. djela: Epode/ Satire/
Pjesme (Carmina) ili Ode/ rodoljubne Pjesme stoitetruce. Oda Lidiji nazvana je kraljicom oda.

Napisao je i dvije knjige Pos/anica (Epistu/ae) od kojih je Pos/anica
[
78
r :
iL
Pizonima, prozvana u antici Ars poetica To je svojevrsna
poetika u kojoj da je bit djela sklad. Postala je kanonom europske normativne
poetike.
TIBUL (oko 54. pr. Kr. - 19. pr. Kr.), rimski lirik. Napisao je niz elegija u elegijskom distihu.
Elegija Delijijednostavna je i Pjesnik za mirnim seoskim ivotom.
OVIDIJE (43. pr. Kr. -18. po Kr.), najplodniji rimski pjesnik. U prvom, rimskom razdoblju pie tri
knjige ljubavnih pjesama (Amores), lascivni ep Ljubavno (Ars amatoria),
zbirku ljubavnih pisama mitolokih junakinja Heroide itd., kao i 15 knjiga Metamorfoza. To je
njegovo najvanije djelo od skoro 12 heksametara u kojima je obradio priblino 250 mitolokih
koje zavravaju nekom preobrazbom (npr. Piram i Tizba). Po odlasku u progonstvo (August ga je
protjerao zbog otklona od drutvenih normi), poezija mu je vie misaona i osobna. Iz tog su razdoblja
dvije zbirke elegija - Tualjke (Tristia) i Pisma s Crnog mora ili Pos/anice iz Ponta (EX Ponto).
MARCIJAL (40.-104.), rimski pjesnik epigrama kojih je oko 1500 (npr.
Siromani pjesnik). Koncizni su, duhoviti, s uspjelom zavrnom poentom. Postali su uzor
epigramatskom pjesnitvu.
SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST (lat. mediaeva/is- medijevalni, srednjovjekovni)
Vrijeme razdoblje - od pada Zapadnoga Rimskog Carstva (4. i 5. st.) do pada
Carigrada pod" Turke i Novoga svijeta (15. st.). Smjetena je dviju i
epoha - antike i renesanse.
Neknjievna knjievnost: osim estetskoga, djela su trebala zadovoljiti kriterij lijepoga, ispuniti
r'
funkciju, biti teoloki i religijski ispravna, a izvorno pravni ili povijesni tekstovi pribrojeni su
Lj
knjievnosti.
raznolikost: od 4. do 9. latinski jezik kao knjievna matrica, a od 9. st. knjievnosti If"
na narodnim jezicima.
t.,
KNJIEVNE VRSTE
f
U nabonoj knjievnosti izdvajamo Iiturgijske tekstove, i zbornike
tiva, apokrife, vizije, hagiografije (ivotopise svetaca), ispovijesti, alegorije, legende, parabole, t.
egzemple.
U pripovjednoj knjievnosti najvie ima epova (na latinskom i na vulgarnim jezicima), zatim sage,
r
romani, novele, te manji oblici, uglavnom usmenoga podrijetla, kao to su basne i bajke.
li
L
Lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabonu i svjetovnu, a stihovani oblici dijelom su samonikli
(trubadursko pjesnitvo), a dijelom preuzeti iz antike (himna, oda).
r-
Srednjovjekovna drama ne nastavlja tradiciju, tvori vlastite oblike - Iiturgijsku dramu,
L
mirakule, moralitete, pasije. Vezana je za crkvene blagdane, odvija se u otvorenom
prostoru, je tema Isusova Muka. Svjetovna drama razvija se kasnije (15. st.) i narodnoga
je podrijetla, razvila se iz kazalita - mima, njeguje parodiju i efekte (farsa i
sotija). Mim izvode ongleri i glumci (histrioni). L
VRSTE
L
- usmena epika (nacionalni epovi) od 9. do 12. st. viteki romani (12. i 13. st.) i trubadurska
lirika.
REPREZENTATIVNA DJELA (estetika): francuski Roman o Rui, Danteova Boanstvena
komedija i Canterburyjske Geoffryja Chaucera (1340.-1400.), prvog engleskog pjesnika.
L
obiljeja: narodni jezik, alegorija, simbolika, knjige koje predstavljaju univerzum,
trojedinstvo istinitog, lijepog i dobrog.
L
SV. AURELIJE AUGUSTIN (354.-430.), filozof, teolog i knjievnik. Iako je latinski
pisac kasne antike, nakon pie filozofsko - teoloka djela. Svojevrsna lirska duhovna
r
autobiografija Ispovijesti, Ujedno i hvalospjev Gospodu, smatra se knjievne
L
autobiografije. Augustin je prvi veliki pisac.
L
!

L
79
L
l
" I
VELIKI NACIONALNI EPOVI
e J
Beowulfje staroengleski ep iz 8. st., najstarije djelo na nekom narodnom jeziku; govori o
junaku Beowulfu koji pomae kralju Hrotgaru i ubija Grendela.
Pjesma (pjesan) o Rolandu, starofrancuski ep iz 10. st. govori o Rolandu, Karla Velikog
koji pogiba zbog izdajstva svog
]
Pjesma o Cidu, panjolski ep iz 12. st. govori o Cidu, panjolskom junaku koji je oklevtan i prognan,
ali na kraju uspijeva obraniti svoju i svojih
J
.]
Pjesma o Nibelunzima, s 13. st., je ep sastavljen od dva dijela. U prvome su
opisani podvizi, enidba i smrt Siegfridova, a drugi je vezan uz dvor kralja Atile i propast burgundskih
vladara. Obje su teme povezane likom Kriemhilde, ene Siegfridove i poslije Atiline. Strofa je
rima parna.
Kalevala je zbornik finskih narodnih pjesama iz 12. st. Ima 50 pjevanja ili runa. Edda je islandski ep.
Slovo o Polku Igorevu ruski je ep iz 12. st. Opisuje neuspjeli pohod kneza Igora 1185. g.
Srednjovjekovni je viteki ideal: junatvo, potenje, vjernost i vazaina odanost.
]
SREDNJOVJEKOVNI ROMANI
Roman se najprije pojavljuje u stihu i teme iz antike (Roman o Troji, Roman o
Aleksandru). je i Roman o Tristanu i Izoldi iz 12. st. koji legendu o ljubavi
lLJ Tristana i Izolde koja zbog njihove razdvojenosti zavrava - njihovom
SREDNJOVJEKOVNO PJESNITVO

U 11. st. u junoj Francuskoj pojavljuju se trubaduri - pjesnici i skladatelji (trobar:
pronalaziti, izmiljati glazbu i stihove). Pjevali su o vitekoj ljubavi prema uzvienoj i nedostinoj gospi.
q
'I
Nazivaju ih prvim modernim pjesnicima, jer zastupaju ideju originaliteta i opjevavaju teme ljubavi i
d
vlastite sudbine. Stvaraju samosvojne oblike (izvorno uz glazbu) i standardiziraju lirske
forme kao to su alba (zornica: rastanak ljubavnika u zoru), pastorala, prepirka...
n predstavnik francuske provansaiske lirike je Bertrand de Ventadorn (2. pol. 12. st.), dvorski pjesnik
tj
razapet strasti i tenje k spiritualnosti (I nije da mi par nijedan od nije).
l1
p Istodobno se javljaju qolijardi i vaqanti, pjesnici - lutalice, kojih su najpoznatije pjesme u
latinskome zborniku Carmina burana i na koje se nadovezuje i poezija srednjovjekovnoga
pjesnika Francoisa Villona. On je prvi vjesnik modernoga lirskog izraza. Obrazovan je, ali je dio
ivota proveo po zloglasnim i po tamnicama, dvaput na smrt i dvaput pomilovan.
U
Teme su mu: uitak, strah od smrti i vjerski ar. Djela: poeme Mali testament i Veliki testament, lirske
pjesme i balade (Balada objeenih).
minnesanqeri dvorski su ljubavni lirski pjesnici. Javljaju se u 12. st. kad se razvilo dvorsko
feudalno drutvo i viteki duh. Kao i trubadursko pjesnitvo, i minnesangersko je nabonih
r.."
l. tema i nema funkcije. Walter von der Vogelweide (1170.-'-1230.) je i
najkompleksniji srednjovjekovni pjesnik. Nadrasta konvenciju, pjeva i o sretnoj ljubavi
se poeziji, a pie i snanu poeziju.
U
HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST
[
[
Kad su Hrvati doli u dananju postojbinu, ivjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture: nisu imali
pisma. Doli su s govorenom sa svojim lirskim i epskim pjesmama i i staroslavenskom
mitologijom. Prvi jezik s kojim su se susreli je latinski, vjera je - a pisma
latinica i alfabet. Nakon pokrtavanja i stvaranja drave, narodni vladari rabe latinski jezik i
latinsko pismo. Sastavljene su i prve molitve na hrvatskom jeziku: molitva
i Ispovijed vjere.
Prve zapisane na slavenskom jeziku, slavenskim pismom, jesu Prologa Ivanovu
[ U bijae - Iskoni bje slovo (Assemanovo
Traktat (rasprava) Crnorisca Hrabra (crnorizac: monah, redovnik) obrana je slavenskoga
pisma (glagoljice) kojega je izumio Konstantin To je tekst na staroslavenskom jeziku pisan za
E
svjetovne potrebe. Svete - Konstantina i Metoda - u 9. st. s knjigama i obredima
[
80
rc
dolaze u Istru, na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju gdje su irili i pismo - glagoljicu i obrede
na staroslavenskom jeziku koji je tada bio Hrvatima potpuno razumljiv.
Tako su potkraj 9. st. Hrvati rabili dva pisma: latinicu i glagoljicu, i dva jezika: latinski
i staroslavenski s hrvatskim osobitostima. Glagoljai su dobivali i knjige na koju
su preuredili prema zapadnim pismima te je tako nastala zapadna ili
a koju su Hrvati zvali i pismo hrvatsko. Tim je pismom napisana Povaljska listina iz Povlja na
(1184. sastavljena, a prepisana 1250.), uklesani stihovi na Povljanskom pragu u 12. st., tim je
pismom napisan statut (1444.), zbornik Libro od mnozijeh razloga, brojne
isprave, roman Aleksandrida.
Bogata hrvatska srednjovjekovna knjievnost razvila se na temeiju knjiga, na
staroslavensko-hrvatskome i na hrvatsko-staroslavenskome, na pismima glagoljici, i
!T-l
I
latinici. Isprva su to biblijski i apokrifni tekstovi, a poslije za potrebe glagoljake crkve nastaju i
... J
nabone pjesme, crkvena prikazanja, pravni tekstovi i djela.
Srednjovjekovno razdoblje je po (latinski, staroslavensko
"I
hrvatski i hrvatski) i po tropismenosti (glagoljica, i latinica).
Hrvojev misal (1404.) spomenik je iznimne povijesne, likovne i knjievne vrijednosti. " J
Misal kneza Novaka (1368.) posluio je kao predloak naoj prvoj tiskanoj knjizi.
"-1
Vrhunac srednjovjekovlja jest pojava tiska. Godine 1483. tiskana je prva hrvatska tiskana
..
knjiga Misal po zakonu Rimskoga dvora, glagoljicom. Mjesto tiskanja je nepoznato, ali se
pouzdano zna da su je priredili istarski glagoljai. Nakon Misala, glagoljicom je tiskan i Brevijar po !r1
zakonu Rimskoga dvora (vjerojatno u Kosinju, 1491.). Osniva se glagoljaka tiskara u senju.
,
tim ranim knjigama (inkunabulama ili prvotiscima) posebno je Lekcionar
d
Bernardina tiskan latinicom u Veneciji 1495.
Svima trima pismima Hrvati su pisali od srednjega vijeka pa sve do 19. st., ali od kraja lS. st.

Hrvati sve rabe latinicu kao svoje pismo. LJ
Napomena: o hrvatskom srednjovjekovlju vidi POVijest hrvatskoga jezika - do kraja 15. st.
r
GLAVNADJELA HRVATSKOGA SREDNJOVJEKOVUA
L
PROZA - povijesni tekstovi Ljetopis popa Duk!Janina, Zapis popa Martinca),
r

pravni tekstovi (Vinodolski zakonik, statuf), romani (Rumanac trojski, Aleksandrida),


L
proza (Lucidaf)
LIRIKA - piesme ( Vase vrime pjesme (Svit se
litanije (Sibenska molitva) tt
f'
DRAME - mirakul ( Muka svete Margarite), pasija (Prikazanje ivota sv. Lovrinca L
iz 1100. g. je u Jurandvoru pokraj Bake na otoku Krku. To je
zapis o darivanju zemljita od strane kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije. Opat Driha je zapisao, a
L
opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetero Pismo: uglata (hrvatska) glagoljica; jezik: hrvatska
redakcija staroslavenskoga jezika/starohrvatski.
Zavjernica kralja Zvonimira kako je latinski jezik u srednjemu vijeku bio jezik
[
hrvatske diplomacije. To je zavjetni govor na latinskom jeziku koji je kralj Zvonimir izgovarao pred
papinim poslanikom Gebizonom 1075. S pape Grgura VII. Zvonimir postaje prvi okrunjeni
kralj Hrvatske i Dalmacije.
Vinodolski zakon je najstariji zakonski spomenik hrvatskoga naroda. Sastavljen je i zapisan
L
6. 1288. g. pravne odnose knezova, poslije nazvanih Frankopanima, i
do tada slobodnih vinodolskih Pismo: glagoljica.
statut je skup pravnih normi i autonomne, slobodne
L
republika) s srednje Dalmacije, to je definirano 1444. g. u pisanom obliku prije prelaska te
pod vlast. Pismo je (hrvatska poslovno pismo na tom
do kraja 19. st.
[
Lucidar je sredn'jovjekovna enciklopedHa. To je knjiga znanja najprije nastala na
jeziku, a zatim sa prevedena na hrvatski u 1. pol. 15. st. Prevoditelj je bio
neznani glagolja Istranin. Pismo: glagoljica. r
Zapis popa Martinca je zapis prvoga i drugoga dijela glagoljskoga brevijara (danas se
L
naziva Drugi novtjensk! brevijar) koji je pop Martinac prepisivao za pavlinski samostan u Novom

I'
81
L
[
1
i
.1
'1
Vinodolskom, a potresno je o Krbavskoj bitci 1493. (<<Turci. ..nalegoe na jazik
hrvatskl), Nastaoje u Grobniku, a se u Novom Vinodolskom.
Ljetopis popa Dukljanina je spis iz 12. st. i sadri rodoslovlje dukljanske dinastije. Jezik: s
izvornog slavenskog jezika preveden na latinski; pismo: latinica. Na hrvatski jezik preveden je
vjerojatno u 14. st. te mu je tada pridodana iz hrvatske povijesti od je
legenda o smrti kralja Zvonimira.

Rumanac Trojski (Roman o Troji) viteki je srednjo'{jekovni roman koji opisuje rat za Troju i
njezinu propast, ali ne prema Homerovoj l/ijadi, nego prema zapadnoeuropskom tekstu na latinskom
jeziku, sa snanim utjecajem i viteke etike i etikecije. je na glagoljici u dva
zbornika, u Vinodolskom i Petrisovu. i na latinici iz 1623. iz mitologije prikazani su na
srednjovjekovni
Aleksandrida je srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu osvajanju svijeta.
'] Kao roman na glagoljici spominje se u Zadru 1389., ali se nije u nas, je u
i prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi odlike.
Pismo Nikole Modrukoga, biskupa modrukoga (1461.), rodom iz Boke Kotorske, prvi je
spis u hrvatskoj knjievnosti napisan hrvatskim jezikom. Dok je boravio u Italiji, napisao je
"-I
]
svojemu pismo u obranu glagoljice i slavenskog bogosluja, te tako uklanja prigovore da
su isti protivni crkve.
Nezahvalni sin primjer je mnogih (eempli/egzempli i prilike) koje su kao moralne
i '{jerske pouke glagoljai znali uplesti u svoje propovijedi. Tiskana je u senjskom Korizmenjaku 1508.
Narodil se je kralj nebeski spada najpopularnije hrvatske pjesme (13. st.),
Bog se rodi v Vitliomi jedna je od najstarijih hrvatskih pjesama. je u
kajkavskoj i sredini, zapisana glagoljicom i latinicom.
J
Va se vrime je vrlo popularna pjesma koje zapis iz 15. st.
Svit se je pjesma o pokvarenosti koje ne slijedi duhovne
vrijednosti. Nastala je vjerojatno potkraj 13.st., a zabiljeena u Parikom zborniku, s kraja 14. st.
il
Posebice se kritizira pojava simonije i inkvizicije.
ibenska molitva ili Gospina pohvala najstariji je tekst na hrvatskom jeZiku. Spada
n
u posebnu vrstu lirike koja se razvila u primorskim gradovima - pohvalne molitve (Iauda: pohvalna
Li pjesma, kakve su sastavljali i pjevali flagelanti, bratstva u 13. st.), litanije
po uzoru na latinske i talijanske pjesme. Oblik: recitativna, ritmizirana proza. Tvorac je nepoznati
r"
glagolja, a tekst je zapisao fra Pavle je u kodeksu u samostanu u

Sibeniku, a podrijetlom je iz Bribira, grada knezova
U
Muka svete Margarite iz 15. st. dramatizirana je legenda o smrti popularne
p
su tri rukopisa sa zapisanom crkvenom dramom o IVIargariti i
njenom Olibriju. Motivi su pastoralni, i biblijski. Sukob Margarite s
U
uprizoren u crkvenom prlkazanju djelovao je na gledatelje.
je srednjovjekovni odnos: nebo (Bog) - zemlja - pakao
[
PREDRENESANSA
r
Novo razdoblje pojavom kola na tlu Italije i velikim autorskim imenima,
L
trolistom Dante - Petrarca - Boccaccio. 13. i 14. st. Razvoj i ranog
kapitalizma djeluje na stvaranje novog pogleda na svijet.
[
[
je aktivan, radoznao, eli uivati u ovozemaljskom ivotu, je - istrauje i
provjerava spoznaje. Knjievnost naputa teme.
duhovno i njegovo zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu
prirode i ovozemaljski ivot.
Dante, Petrarca i Boccaccio saimaju bogata i raznovrsna iskustva srednjovjekovne kulture
r
Ujedno nove tenje. Oni su utemeljitelji novovjekovne knjievnosti.
LJ
Svi pisci humanisti piu na latinskom jeziku, a proslavila su ih upravo njihova djela na
E
narodnom jeziku. Uzor im je civilizacija, poglavito umjetnost.
[ "

IL"
Ir
82
DANTE ALIGHIERI (1265.-1321.) je talijanski nacionalni pjesnik. je u Firenzi,
a umro kao prognanik u Ravenni. filozof, tvorac knjievnoga talijanskog jezika i ponajprije
pjesnik, uz opus na talijanskom jeziku ostavio je niz latinskih djela (Gozba, O monarhijI). Dao je oblik
vanom smjeru ljubavne poezije, tzv. ljupkog novog stila (il dolce stil nuovo), galantnom poetikom
nagovijestio je poeziju, provansaisku s lirikom. je zbirkom
pjesama i proze Novi ivot ljubavi prema Beatrice Portinari, a nakon njezine smrti
rad na velebnoj Boanstvenoj komediji (1307.-1321.), vrhunskom djelu srednjovjekovne
literature i jednom od djela svjetske knjievnosti. Dante je usvojio mnoga tadanja znanja iz
raznih struka, te sve u samostalno pitanja ljudske egzistencije
Neba i Zemlje. Komedijom ju je nazvao prema srednjovjekovnoj poetici koja je tako nazivala
djela koja tuno, a zavravaju sretno. Atribut boanstvena dodan je, zbog uzvienosti
sadraja, u jednom izdanju iz 1555. Arhitektonikom nalikuje katedrali. Djelo je "1
pisano narodnim jezikom, firentinskim koje je postalo temeljem talijanskog knjievnog
jezika. To je trodijelni spjev: Pakao, i Raj Svaki dio ima 33 pjevanja, ukupno 100 s
uvodnim pjevanjem. Alegorijsko putovanje u umi koja simbolizira grjean ivot.
U pretpaklu, Limbu, due su nekrtenih koji trpe bez nade. Kroz pakao ga vodi Vergilije,
'l
simbol razuma i pjesnikov uzor. Upoznaje grjene due (preljubnici, krci, rasipnici, prodrljivci,
krivovjerci i bezvjerci, nasilnici, ubojice i samoubojice, zavodnici, izdajice) i razgovara s njima. Otro
crkvene velikodostojnike koji su izokrenuli crkvene zakone. Pakao ima oblik lijevka s devet
I
krugova, a to je krug nii, grijeh je Kazna je adekvatna i izokrenuta slika grijeha. je
brijeg na otoku, krugovi se prema vrhu suavaju. Na vrhu je visoravan - zemaljski raj. Tu po pjesnika
dolazi Beatrice (simbol ljepote, milosti i Boje ljubavi) i vodi ga u sam raj. On se sastoji od 9 nebesa
koja se vrte oko Zemlje. Dijelom puta vodi ga sveti Bernard (simbol vjere). Iznad svih nebesa je
nepokretni Empirej koji sav svemir, a u njemu je Bog.
'-J
Djelo je po srednjovjekovno (alegorijska vizija, religiozno poimanje grijeha, mistika
broja 3, fantastika i naturalizam), ali ipak naravi novoga vremena s razumijevanjem za ljudsku
f:
prirodu i njene slabosti i napredne tenje ljudskoga duha. L
FRANCESCO PETRARCA (1304.-1374.) talijanski je pjesnik i humanist. U Avignonu se
upoznao s provansalskom lirikom i 1327. prvi put ugledao svoju Lauru, trajnu inspiraciju njegovih
r
talijanskih stihova. Kanconijer je zbirka pjesama na talijanskom jeziku. To je intiman lirski dnevnik
L
njegove nesretne ljubavi prema Lauri za njezina ivota i poslije njezine smrti. Nastavlja tradiciju
srednjovjekovne ljubavne lirike, provansalskih trubadura i slatkog novog stila. Od 366 pjesama 317 su
r
soneti, 29 kancone, 9 sestine, 7 balade i 4 madrigali. Novoga je duha - to je ljubav prema konkretnoj
t
eni. Razapetost pjesnika srednjovjekovnih moralnih i moderne tenje za
najavljuje novo doba - renesansu. Dva su glavna motiva u zbirci: ljubav i slava.
r
U najslavnijem sonetu Blaen nek' dan je, i mjesec, i ljeto opisuje presudan trenutak ljubavi "na

prvi pogled". L
Petrarkizam je naziv za nasljedovanje Petrarkine poezije u europskoj poeziji 15. i 16. st.
Pjesnici petrarkisti opjevavaju svoju ljubav prema prekrasnoj, savrenoj eni. U ljubavi
pate i uivaju jer im je ona Petrarkin ili talijanski sonet oblik je pjesme od [
14 stihova, ima strofe: dva katrena i dva terceta, uglavnom jedanaesteraca s rimom
abba cdc cdc. Hrvatski su petrarkisti: Dore i ike (Dubrovnik) te Hanibal (Hvar).
GIOVANNI BOCCACCIO (1313.-1375.) talijanski je i humanist. u Parizu,
r
kolovan u Napulju, a ivio u Firenzi. Ostavio je bogati knjievni opus na latinskom i talijanskom
L
jeziku. Napisao je prvu Danteovu biografiju. Oivio je antiku bez pomirbe s kao to
r
su to Dante i Petrarca. Glavno mu je djelo Decameron (1348.- 1353.; deka hemeron: deset
dana), zbirka od 100 novela (simbolika broja 10) uokvirenih o kugi koja je harala Firenzom i
L
prisilila 7 djevojaka i 3 da napuste grad i vrijeme naizmjence
zanimljive im je tema tjelesna ljubav, te stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj
r
gluposti i svakom, osobito religioznom licemjerju. Boccacciove postale su uzorom svim kasnijim
L
novelistima. Obiljeja: svakidanji ivot svih drutvenih slojeva, i uvjerljivost, razotkrivanje
ljudskih poroka, slobodno prikazivanje ivotnih uitaka i svega ljudskoga, pohvala ljepoti
f
prirode, snazi mladosti, inteligenciji i snalaljivosti, zdrav i vedar humor. 'I
L
PISCI SREDNJEGA VIJEKA I PREDRENESANSE: Guilhem IX., Jaufre Rudel, Bertrand de
Ventadarn, Walter von der Vogelweide, Franjo Asiki, Dante Alighieri, Francesco Petrarca,
,
Giovanni Boccaccio, Geoffrey Chaucer, Auzias March, Francois Villon
L

'l

83
r]
l
l
HRVATSKI HUMANIZAM
-l
Bitno je obiljeen povlatenom blizinom hrvatskih krajeva sreditima talijanskoga humanizma.
krajem 14. st. javljaju se jasni znaci kulturne mijene kao posljedica razmjernog blagostanja primorskih
gradova i stalnog kruenja visokoobrazovanih profesionalaca po objema obalama Jadrana.

Razvija se u 15. i dijelom u 16. st.
Humanizam se temelji na odgojnoj pobudi, ali njegovi pojavni oblici nisu lieni
nacionalnih i regionalnih obiljeja. Utjecajne su dVije podijeljenost hrvatskog sjevera i juga
J
na vie drava i nezaustavljiv prodor Turaka. Sva su djela hrvatskog humanizma napisana na
latinskom jeziku.
Obalno gospodarski je jako, organiziran je gradski ivot, postoji tradicija svjetovnoga
J
]
javnog kolstva.
Na sjeveru je duhovna obnova tijesno vezana uz temeljne feudalne ustanove i pojedince crkvene
velikodostojnike i visoku vlastelu iz dravne uprave.
POEZIJA - latinski epovi, elegije, epigrami, lirske pjesme
PROZA- epistole (pisma, poslanice), povijesna, filozofska i prirodoznanstvena djela
l
PRIMORSKI KRAJEVI
Boka: modruki biskup Nikola (Nikola Kotoranin), autor najstarije hrvatske prozne inkunabule;
..J
Kotoranin Ludovik latinski i talijanski pjesnik
Dubrovnik: Karlo ljubavna poezija; Ludovik latinski

.
pjesnik Ilija Jakov
Split: splitski knjievni krug oko Marka humanista latinista i oca hrvatske knjievnosti
d
Trogir: obitelji Cipiko i Andreis
Sibenik: Juraj autor najstarije inkunabule; diplomat i putopisac, nadbiskup
ff
\:
ostrogonski Antun i njegov sinovac, izumitelj i leksikograf Faust
IL
zadar: ninski biskup i latinski pjesnik Juraj koji okuplja zadarske humaniste
Cres: Frane (Petris), qlasovlti filozof iz 16. st.
Rab: t-Jlarkantun Dominis, i teolog
L
Istra: filolog Matija Grbac i njegov poznati protestantski teolog, enciklopedist Matija
Ilirik
KONTINENTALNA HRVATSKA: Ivan Vitez iz Sredne, stoerna osoba kruga na
n
dvoru kralja Matije Korvina; njegov Ivan latinskog pseudonima Ianus
L
Pannonius, jedan od najslavnijih latinskih pjesnika europskoga 15. st.
Pavao prvi rabi naziv enciklopedija u dananjem smislu.
[
MARKO (1450.-1524.) je u obitelji u Splitu. Bio je sredinja
splitskoga knjievnog, kruga. Iako je u hrvatskoj knjievnoj povijesti ponajprije poznat
po iznimnom doprinosu na narodnom jeziku (renesansni pisac, ep Judita), je slavu jo
[
za ivota stekao kao pisac svojim (tiskanim) latinskim djelima De institutione bene
vivendi per exempla sanctorum (Pouke za ivot s primjerima), Mleci, 1506.,
J
Euangelistarium Quinquaginta parabolae (Pedeset i poslanicom papi
L
Hadrijanu VI.
Pouke za ivot prvi su bestseler (uspjenica), na latinskomu otisnut vie od dvadeset
puta, a na sedam jezika vie od trideset puta. Na latinska djela otpada pet estina njegova
r knjievna opusa.
L latinski tekst jest, za njegova ivota neobjavljen i donedavno u rukopisu, veliki
ep Davidias (Davidijada) u 14 knjiga. U tom spjevu je
rc
preoblikovana alegorija o starozavjetnom kralju Davidu koji je zapravo Krist, a progonitelj aul
fl
simbolizira idove koji progone Krista.
L
IVAN (Ianus Pannonius) (1434.-1472.) djelovao je kao humanist na dvoru
ugarskog kralja Matije Korvina. Pisao je pjesme (Poemata), elegije (Elegiae) u elegijskom distihu (U

smrt majke Barbare) i epigrame (Epigrammata).
L
-,
t..:;
84
n
Obiljeje je autobiografske literature uvjerljivost i iskrenost o vlastitome
ivotu, te perspektiva (osobno i univerzalno).
JURAJ (1420.-1509.) ibenski je koji je objavio zbirku Elegiarum
et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama), Mleci, 1477. To je prva tiskana
zbirka u Hrvata. Tijesno je vezan za svoj ui i bolno o nadiranju Turaka u ibensko
Elegija o pustoenju ibenskoga polja, pisana u tradiciji pjesnika,
izraava samosvojno obiljeje hrvatskoga humanizma: domoljubnost i vezanost za tlo.
prozni ogled O smjetaju Ilirije i gradu ibeniku izdvaja ostalim humanistima po
zanimanju za ilirski (hrvatski) jezik i
ANTUN (1504.-1573.) rodom je iz ibenika. Obnaao je razne i crkvene
dunosti (tajnik na dvoru Ivana Zapolje, tajnik kralja Ferdinanda 1., papa Grgur XIII. ga imenuje
kardinalom). Poznate su njegove Epistolae, zbirka od oko 1000 pisama. Pisao je povijesna i
etnografska djela, elegije i epigrame, te putopis koji opisuje njegovo prvo izaslanstvo u Tursku !553.
g. Putovanje iz Budima u Drinopolje. Bio je jedan od ljudi svoga vremena.
ILIJA (1463.-1520.) je u Dubrovniku, kolovao se u Rimu gdje je zbog
vjetine u pisanju latinskih stihova 1484. lovorovim vijencem.
njegova opusa latinske pjesme kojih je oko 240. Uz himne, ode i epigrame, osobito se
Elegije Flaviji, nekoj Rimljanki, te Oda Dubrovniku. Jedan je od ponajboljih stilista hrvatskoga
latiniteta, a odbijao je i samu pomisao o pisanju na hrvatskom jeziku.
RENESANSA
Naziv od francuske la renaissanee (talijanski il rinascimenta) to ponovno
preporod. To je i bitna knjievnoga pokreta koji zahvatiti Europu u 16.
Ishodite mu je i arite Italija. Program je bio oponaanje pisaca i
uspostava njihovih ideala, ljepote, sklada, savrenstva umjetnosti, sloboda
j.
duha. Renesansni se pisci, umjesto latinskim, slue svojim
r
jezicima, ali nastoje potovati mjerila i pravila. Stvoreni su nacionalni jezici i i:
literature na istoj temeljnoj matici, antike i Biblije. Renesansa je europeizirala Europu. i
Sredite renesansnoga ivota i umjetnosti bila je Italija kao nasljednica rimske, pa i
helenske civilizacije. Razvili su se bogati gradovi, urbana sredita s komunalnim ustrojem i kulturnim r
l
'I
tenjama. Renesansa je zahvatila mediteranski obiljeena s jezicima kojima je latinski temelj
(talijanski, provansalski, francuski, katalonski, panjolski, portugalski). Osim dananje Francuske,
Spanjolske i Portugala, plodno tlo je imala i u Hrvatskoj su gradovi podrijetla imali
r
svoj mediteranski lik, obrazovane intelektualce i ustanove javnoga ivota. se humanizam i
L
renesansa ire prema i Poljskoj, te posebno u Engleskoj. Neto obiljeja ima
renesansa u gdje je utemeljen narodni jezik kao knjievni medij.
Vidljivo je da je renesansa uglavnom zapadnoeuropska pojava, s udjelom
[
zemalja ili prostora. Petrarkizam se irio upravo u zemljama koje su njegovale
kult ene, odnosno kult Majke Boje (gospoja - donna, Gospa - Madonna).
Renesansa je oblikovala sve glavne anrove.
LIRIKA: lirika; religiozna, osobito marijanska, lirika; prigodni sastavi, poslanice,
t
nadgrobnice (epitafi), posvetnice (velikaima, mecenama); poezija kao posebna grana
arkadijske poezije; zabavna lirika i vrsta pokladnih pjesama
(maskerate). Sonet je najpovlateniji oblik, a zbirke jednoj eni, kanconijeri, drale su
l
se vrhuncem
EP je kategorija uzvienoga stila i predmeta. Po uzoru na Vergilija nastajali su epovi biblijskog
sadraja Judita) i epovi vitekog sadraja (Ariosto) koji su imali razgranatu strukturu,
r
kompoziciju i birani oblik (oktava).
L
DRAMSKE VRSTE. Komediografija je okrenuta uzorima Plautu i Terenciju.
Commedia erudita - komedija imala je zadanu dramaturgiju (pet
stalne likove (krtac, starac, zaljubljeni lukavi sluga, obijesna sluavka,
[.
hvalisavi vojnik), jedinstvenu radnju, vrijeme i prostor scenskog zbivanja. velikane europske
komediografije ubraja se i na Marin osobito splautovskim (Plaut, rimska komedija)
komadima (Skup, Dundo Maroje).
I
L

ff
85
l.
r:
, I
!
l
l
-1
Commedia dell' arte - komedija (vjetine, umjenosti) je nastala u Italiji u 2.
pol. 16. st. Jednostavan sadraj glumci su razvijali slobodnim improviziranjem uz razna
pjevanja, plesa, akrobacije, mimike. Postojali su tipizirani likovi Arlekin, Pantalone...
Pastirske igre (pastorale) bile su jednostavne forme, s asocijacijama.
Renesansna komedija promicala je poruke aktivizma, pobjedu novog mladog narataja,
]
izrugivala ljudske mane i poroke, kritizirala i la od predrasuda. Unaprijedila je i
demokratizirala kazalite. Renesansa je dala i kazalinog diva, Shakespearea.
ROMAN. Tri su tipa romana: viteki, pastirski i pikarski. Viteki roman iz srednjega vijeka s
]
glavnim likom viteza lutalice, i plemenitog junaka.
Pikarski roman razvio se u 15. st. Radnju vode ljudi iz puka. Glavni je lik picaro (prepredenjak,
objeenjak), varalica, protuha s drutvenoga dna koji se probija kroz ivot
se i se svim sredstvima. Picaro je antipod (suprotnost) vitezu.
J
: J
Pastirski roman nastao je 16. st. Utemeljitelj mu je Jacobo Sannazaro (Arcadia/1504.).
Drugi je takav roman napisao Hrvat Petar (Planine). To su bili ljubavni romani kojih se
radnja odvija u izmiljenom svijetu s mnogo sentimentalizma i idealizma. Zaljubljeni pastiri izraavaju
se vrlo otmjeno, renesansna tema: bijeg izvan zbilje, u idealni krajolik.
Dva romana su sintezu i vrhunac: Cervantesov Don Quijote i Rabelaisov Gargantua i Pantagruel.
ESEJ. Francuz Michel de Montaigne uveo je novu knjievnu vrstu: esej ili ogled (Eseji, 1580.)
"]
Humanizam i renesansa novoga, modernog doba Europe. Tada su se
odvojile velike europske knjievnosti (talijanska, francuska, engleska) .

.J
LODOVICO ARIOSTO (1474.-1533.) je pjesnik talijanske renesanse. Pisao je latinske i
talijanske stihove, renesansne komedije i drutvene satire. Najvanije mu je djelo veliki viteki ep
Bijesni Orlando (1516.-1532.) u kojem oivljava srednjovjekovni viteki svijet. Ep ima 46
n
!:
pjevanja, a temeljni je sadraj imaginarna saracenska opsada Pariza u doba Karla Velikoga.
d
se ljubavna tematika i pustolovine i saracenskih vitezova, mata i stvarnost, prolost i
sadanjost. Srednjovjekovni legendarni junaci pretvaraju se u moderne renesansne junake. Djelo

nema ni jednog glavnog junaka, ni jedne glavne radnje, nego opisuje ljubav, gospe, borbe, vitezove.
i ivotna radost, fini humor, razumijevanje prirode i njegovih slabosti, osobnost
(ironija), suvremeni ideal prirodne jednakosti ljudi, smisao za prirodu - sve je to izraz Ariostove
rc "
moderne obrade vitekih motiva. Ep je ispjevan u savrenim stancama (strofama od 8 rimovanih
jedanaesteraca). Likovi: Orlando, Angelika, Medoro, Rinaldo, Astolfo.
L
FRANCOIS RABELAIS (1494.-1553.) prvi je veliki francuski uz Montaignea
predstavnik francuske renesanse. U mladosti redovnik, zbog pogleda bio je
p
" napustiti samostan. Bio je i znanstvenik.
U
ivotno mu je djelo Gargantua i Pantagruel (1532.-1564.), roman u 5
knjiga od kojih su najpoznatije dvije (ivot Gargantuin i Herojska djela i velikog Pantagruela).
r
Pisano iz razonode, djelo je isprva zamiljeno kao pripovijest o podvizima jedne porodice
Lij
divova poznate iz srednjovjekovne literature, ali je postupno preraslo u genijainu satiru
srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i postalo ogledalom vjere renesansnog u
znanosti i plemenitost ljudske prirode, kojoj treba slobodan razvoj na i
[ duevnog ivota (tzv. pantagruelizam).
Rabelaisovo je djelo najprepoznatijivije po smijehu koji je istodobno i svjetonazor jer je
izraz radosti, bezbrinosti, ivotnoga optimizma. Satira je izraz
[
njegov individualni protest. Radnja je dijelom smjetena u Utopiju, a likovi su: Gargantua
(otac-div), Pantagruel (sin-div), Gargamela (majka), Panurg, Ponokrat.
r
MIGUEL de CERVANTES SAAVEDRA (1547.-1616.) je panjolski U
Lid
mladosti je bio vojnik, teko je ranjen u bitki kod Lepanta, zavrio je u petogodinjem ropstvu u Aliru.
U domovini ivi u oskudici, ponovo dospijeva u zatvor, u kojem Don Quijotea. Djelo mu je
r,'
za ivota donijelo ogromnu slavu. Uz 30 drama, napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele.
Besmrtni roman Bistri vitez don Quijote od Manche (I. dio 1605., II. dio 1615.) zamiljen
L
je kao satira, parodija vitekih romana, ali je tijekom stvaranja nadrastao prvotne intencije i
postao djelom vrijednosti, u kojem u likovima seoskog Don QUijotea i seljaka
r Sancha Panse oivljuje dvojba: sukob ideala i stvarnosti. Likovi su ocrtani,
L
izraz je stilski iznijansiran, a humor jednostavan, zdrav i topao. Iz figure Viteza tunog lika
izbijaju optimizam i duboki humanizam. Roman je pisan tehnikom pikarskih romana (nizanje
i

L
86



!
t
,. l
l
samostalnih pustolovina vezanih likom glavnog junaka), daje vjernu sliku raznih drutvenih
sredina. Renesansno je obiljeje Don Quijoteova lika djelatna vjera u sebe, svoju snagu, snagu ideala i
dobra koje na kraju mora pobijediti. Don Quijoteovi porazi pretvaraju se u pobjedu, borba protiv
-1
ideala postaje njihova afirmacija, unitavanje vitekog duha parodijom - njegova himna. Cervantesov
roman jedno je od i djela iza Biblije. Donkihotizam je filozofski pojam
simbolike Don Quijoteova lika (VIII. poglavlje - okraj
Likovi: don Quijote, Sancho Pansa, Dulcinea od Tobosa, Rocinante (kljuse)
:I
WILLIAM SHAKESPEARE (1564.-1616.) engleski je pjesnik i dramski

pisac svjetske knjievnosti. je i umro u Stratford-on-Avonu. U Londonu je ivio kao glumac,
redatelj, pisac kazalinih komada, a vjerojatno i suvlasnik glasovitoga kazalita Globe.
U razdoblju 1590. i 1611. kad se definitivno iz kazalinoga ivota i u rodni grad,
_-j
napisao je 36 ili 37 drama. Shakespeare se nije dao sputati nikakvim dramaturkim pravilima, je
saeo iskustva srednjovjekovnoga kolektivnog kazalita s praksom glumita tzv. elizabetskog doba i
s tzv. krvavim tragedijama. Pisao je komade za publiku svojeg doba i ne da oni zbog
"1
unutarnje dramske snage, psiholoke razradbe ljudske naravi i zbog likova u kojima se
prepoznaje sudbina ostati zauvijek predmetom divljenja gledatelja i ekspirologa.
.J
Drame se mogu podijeliti na tzv. kraljevske drame ili historije (pisane na teme iz engleske
povijesti od 13. do 16. st.), komedije, tragedije i igre ili idile. Sve su napisane u stihu bez
rime (tzv. blanc verse). To je stih talijanskoga podrijetla koji se razvio i rairio u renesansi te pod '1
utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao standardni stih engleske dramske poezije.
Povijesne (kraljevske) drame: Henrik VL, Rikard IlL, Rikard IL, Kralj John, Henrik III., Henrik 11.,
, 1
Antonije i Kleopatra, Tit Andronik, Henrik VIIL
l
d
Komedije: Komedija zabuna, goropadnica, Dva gospodina iz Verone, Izgubljeni ljubavni
trud, trgovac, Mnogo vike ni za to, Kako vam drago, Na tri kralja ili kako Vesele ene
f
windsorske, San ivanjske
komedije: Troilo i Kresida, Konac djelo kras;, Mjera za mjeru il
igre (idile): Cymbeline, Zimska Oluja
Tragedije: Romeo i Giulietta, Hamlet, OthelIo, Kralj Lear, Macbeth, Julije Cezar, Koriolan
Poezija. Soneti su zbirka od 154 soneta od kojih je dio prijatelju, a manji dio Crnoj
i
Stvorio je poseban oblik soneta, tzv. Shakespeareov ili elizabetski sonet koji se sastoji
od tri katrena i jednog distiha s rimom abab cdcd efef gg. Poeme: Venera i Adonis, Silovanje
r
Lukrecije.
i!
L
Likovi i lokaliteti iz poznatijih Shakespeareovih drama:
san ivanjske Puck, Oberon, Titanija, Tezej, Hipolita, Vratilo, Frula, Grbac, Gladnica; u Ateni.
r
Oluja - Prospero, Callban, Miranda; na otoku blizu Napulja u Italiji
ij
Romeo i Giulietta - likovi iz obitelji Montecchi (Romeo) i Capuletti (Julija); talijanski grad Verona L
Hamlet - Hamlet, Ofelija, Klaudije, Gertruda, Polonije, Laert, Horacije, Rosenkrantz, Guildenstern;
danski kraljevski dvorac Elsinor
OthelIo - OthelIo, Desdemona, Jago; u Mlecima (Venecija) i na Cipru
L
Kralj Lear- britanski kralj Lear, Cordelia, Goneril, Regan; Britanija
Macbeth - Macbeth, lady Macbeth, kotski kralj Duncan, Macduff, Banquo; kotska
Shakespaeare je teme preuzimao iz raznih izvora: povijest, srednjovjekovne kronike i
legende, renesansna novelistika, suvremenika, ali je svakoj ulio dah stvarnoga ivota.
r:
HRVATSKA RENESANSA
Renesansa u Hrvatskoj javlja se krajem 15. i traje cijelo 16. st. Razvija se u gradovima
uz more: Dubrovniku, Splitu, Hvaru, ibeniku, Zadru, i to zbog utjecaja Italije, ali i
zbog toga to su oni bili turskih osvajanja (za razliku od unutranjosti Hrvatske).
t
sredite knjievnosti i umjetnosti bio je Dubrovnik koji je samostalnost i slobodu. Razvijaju se
tri osnovne teme: ljubav, domoljublje i aktualna drutvena stvarnost. Knjievnost je na
narodnom jeziku, ali on jo nije normiran pa pisci piu na idiomima svojih Zastupljene su
t
gotovo sve knjievne vrste.
EPIKA. U sustavu oblika ep zauzima najvie mjesto. religiozno-biblijske teme
Judita) i povijesne teme (Brne Vazetje Sigeta grada). Ep ima jasnu fabulu, r
brojni su opisi junaka i junakinja, ukraen je brojnim figurama i ima jedinstven stih: dvostruko L
!
i
87
'j
rimovani dvanaesterac. Uzor je Vergilijeva Eneida, ali i srednjovjekovne alegorijske epske vrste
(Mavro Piligrin; Juraj VilaSlovinka).
rl
Osim tradicionalnih epskih vrsta, pojavljuju se i nove vrste: putopisni spjev Petra
Ribanje i ribarsko prigovaranje. Posebno mjesto u narativnoj (pripovjednoj) renesansnoj knjievnosti
ima i alegorijski roman Petra Planine.
'] U stihovima nastaju i stihovane epske pjesme, a u prozi razne
kronike (F. Podsjedanje i osvajanje Sigeta; Antun Vramec, Kronika).
LIRIKA. Prvi svjetovni pjesnici javljaju se u Dubrovniku (ike Dore
i piu ljubavnu liriku: slave ensku ljepotu, pate zbog ljubavi, ali
nadahnjuju se i usmenim narodnim stvaralatvom. Izraavaju se dvostruko rimovanim dvanaestercem
i osmercem (stihom narodne lirske pjesme). Prvi je dokument takve izrazito svjetovne lirike
lirski kanconijer Ranjinin zbornik u kojem su pjesme prvog narataja
] pjesnika.
Krajem 16. st. se i dalmatinska lirika novim temama i novim
rjeenjima, postupke i folklorne elemente (Dinko Ranjina, Dominko
J
Hanibal Javlja se i anakreontska lirika koja slavi senzualnu ljubav i ovozemaljske
uitke (Dinko Ranjina, Sabo Obnovljena je i pastirsko - lirika koja
ivot u prirodi i utopijski san o i blaenu ivotu (Zbornik N. Ranjine, D. Ranjina, S.
"l i dr.), Bila je popularna i poezija ( Mavro M. Kao i u
J talijanskoj, i u hrvatskoj se knjievnosti njeguje pokladna lirika, lirika vezana za doba karnevala. Bile
su to aljive i raspojasane pjesme namijenjene zabavi puka su autori bili iz redova i
q stalea. Pokladnoj poeziji pripadaju i maskerate, pjesme tako kao da ih govori
d
neka profesija, pripadnik nekog naroda, ili gatalica, to jest neka maska, a ne lirski subjekt
Mike Nikola
Osim svjetovnih tema, brojne si u religiozne vrste: pjesme ISUSU, pjesme Bogorodici, vjersko
n
epigrami, prepjevi psalama, pjesme s teolokim temama, moralno - vrste. Cesto se
id
"
religioznost preplitala s refleksivnim vrstama (Marko Mavro
DRAMA. vrste nastaju po uzoru na antiku: to su komedija i tragedija.
lP
Hrvatska renesansna komedija od antike (Plaut, Terencije) preuzima strukturu, likove - tipove, i;
ali uvodi i brojne inovacije. Takva vrsta, ili eruditska komedija, njegovala se osobito u
Dubrovniku, a glavni su joj predstavnici Nikola i Marin (Skup, Dundo Maroje,
de Arkulin). Obnavlja se i tragedija po uzoru na Brojni su prijevodi - prerade
l

djela Hekuba prema Euripidu i Dolceu, Elektra prema Sofoklu).
Tada se rodila u drama u suvremenom smislu - to je Robinja Hanibala prva
hrvatska svjetovna drama.
r
Pastirsko - svjetovi pojavljuju se u oblicima tzv. pastirske ekloge (Dore
Radmio i Ljubmif) i u razvedenim pastoralnim dramama, pastoralnim igrama (N. NaIje
prijevod Tassove pastorale Aminta s naslovom Ljubmif). Marin u svojim pastoralama

(Tirena, Venere i Adon, Griula) elemente pastoralne idile s elementima lakrdije.
L
Vrhunsko djelo hrvatske komediografije je pokladna, pirna komedijica Novela od Stanca.
Srednjovjekovnoga je podrijetla farsa (N. koja prikazuje banalnosti
ivota na i smijean
C
Na srednjovjekovne se oblike nastavljaju i crkvena prikazanja, mahom s religiozno
.Li
[
biblijskom tematikom (M. Isukrstovo, Od poroda Jezusova, Kako bratja prodae
Jozefa, Posvetilite Abramovo). Mavro pie jo i biblijsku dramu (Suzana i
mitoloke drame (Orfeo, Dijana).
r
MARKO (1450.-1524.) smatra se ocem hrvatske knjievnosti. Uz bogat
opus na latinskom jeziku, na hrvatskom jeziku pie svoje djelo.
Ep Judita napisan je 1501., a objavljen 1521. u Veneciji. starozavjetnu o
L
hrabroj i lijepoj udovici Juditi koja je svojom spasila rodni grad Betuliju od Holofernove
vojske. je idejom spaavanja grada htio u svojim potaknuti nadu u spas u
ff "
trenutku kad su Turci u splitskom Ep se sastoji od 6 pjevanja (6 libara) u dvostruko
il
rimovanim dvanaestercima. Jezik Judite je splitska doba. U podnaslovu djela
L
naglaava da je u versih harvacki sloena.
Molitva suprotiva Turkom je pjesma u kojoj moli Boga za protiv turskih
[ "
Napisana je ekspresivnim stilom biblijskih psalama.

t .. Tuenje grada Hjeruzolima je pjesma inspirirana biblijskim tualjkama; moli papu da okupi
gospodu krstjansku i spasi grad od pogana.
[ "

L
88
r
p,"
u
Suzana je religiozna poema u dvostruko rimovanim dvanaestercima, obrada starozavjetne
o Joakimovoj eni Suzani.
IKO (1457.-1527.) jedan je od prvih hrvatskih petrarkista. iz bogate
obitelji. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nike Ranjine. Njegove najpoznatije
pjesme su Blaeni i hip (parafraza i preradba Petrarkina soneta) i Prvi pogled. teme
su ljubav i ljepota drage, a stih dvostruko rimovani dvanaesterac.
OORE (1461.-1501.) rodio se u Dubrovniku u obitelji. Stric je
komediografa Marina Uz dvojac naih prvih ljubavnih pjesnika petrarkista.
Njegove uglavnom ljubavne pjesme su u Zborniku Nike Ranjine, a napisao je i prvu
pastoralu Radmio i Ljubmir te se smatra hrvatskog petrarkizma i pastoralnog
pjesnitva.
Pjesme: Grem si, grem..., Draa je od zlata.
Zbornik Nike Ranjine najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike. je
Nika Ranjina koji je jo od djetinjstva zapisivati pjesme. U zborniku se nalazi
820 pjesama D. . i drugih danas nepoznatih pjesnika.
Pjesme: Odiljamse, Leute moj mili, Djevojka hodi po zelenoj travi.
HANIBAL (1458.-1553.) pjesnik je i s otoka Hvara. iz veoma
ugledne hvarske obitelji. Bio je izuzetan poznavatelj knjievnosti. Lirska zbirka Skladanja
izvrsnih pisam razlicih sastoji se od dvadesetak pjesama o ljubavi prema eni i njezinoj ljepoti koje su
remek-djela nae lirike, a na tragu su Petrarke i nae usmene ljubavne poezije.
Pjesmom Jur nijedna na svit vila opisuje ljepotu svoje drage biranim leksikom u
oktavama. Moli Boga da ljepotu od starenja i posredno izraava
samosvijest da biti njegovoj neprolaznoj umjetnini.
Drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskom jeziku, Ima tri stih je dvostruko
rimovani dvanaesterac. To je prvo hrvatsko djelo u kojem se hrvatski jug i hrvatski sjever:
lijepu Robinju u gusarskom zarobljenitvu u Dubrovniku pronalazi njezin bivi (sa sjevera) ban

MAVRO (1483.-1576.) je pjesnik podrijetla. dio
ivota proveo je u samostanskome miru Republike (Mljet i manji otoci). Jedan je od
najplodnijih renesansnih pjesnika. Okuao se u brojnim vrstama: religiozno-refleksivna lirika, moralno
poezija, maskerate, crkvena prikazanja, mitoloki i biblijski dramski prizori.
Posvetilite Abramovo je religiozno prikazanje, Orfeo je mitoloka drama, Piligrin je
nedovreni religiozno-alegorijski spjev o putovanju nesretnoga Piligrina,
a Pjesanca u poetam svojevrsni je kredo renesansnoga umjetnika koji eli potpunu slobodu
stvaranja, jedino
BRNE KARNARUTIC (1520.-1572.) iz stare zadarske obitelji. Opus mu je
nevelik. Slobodno je obradio OVidijevu metamorfozu o Piramu iTizbi.
Vazetje Sigeta grada (Mleci,1584.) prvi je hrvatski povijesni ep koji opisuje bitku i
pogibiju Nikole Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta (1566.). Sastoji se od 4 dijela s malo vie od
1000 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. POVijesna zbivanja, opsadu i pobjedu Turaka, pisac
kao kaznu za grijehe.
PETAR (1508.-1543?1569?) rodom je iz Zadra. Napisao je prvi hrvatski roman u
stihu i prozi Planine, 1536. Pripovijeda o putovanju pastira Zorana, zapravo samoga pisca, po
njegovu - zadarskoj okolici, te slavi i ljepotu rodnoga kraja. Uzor mu je Sannazzarova
Arcadia, a je i utjecaj Danteov (vila Milost, paklena vrata) kao i OVidijev (umetnute
metamorfozne Motivi su: domoljubni, pastoralni, te alegorijski a izrazitim - teolokim
Pjesnik u predgovoru objanjava da je htio pisati o ljubavi, ali ga vila koja simbolizira
Hrvatsku upozorava na teke prilike u domovini. Kori suvremenike da zapostavljaju hrvatski
jezik (koji je popuren latinskim i talijanskim jezikom) i tuguje zbog rasute
planinama, mnoge pastire, vile i stie do Perivoja od Slave u kojem vile Latinku,
GrkinjU, Kaldejku i Hrvaticu, koje su alegorije kulture i umjetnosti tih naroda (Hrvatica nosi slabane
plodove).
PETAR (1487.-1572.) je na Hvaru u obitelji. U Hvaru i Starom
Gradu proveo je gotovo cijeli ivot. Pisao je poslanice, se s brojnim prijateljima i
knjievnicima. Svoje najvanije djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje objavio je 1568. u Veneciji.
To je poslanica-putopis (i ribarska ekloga) koja ima tri dijela. Opisano je trodnevno pjesnikovo
putovanje od Hvara do i olte u drutvu dvojice hvarskih ribara Paskoja Debelje i Nikole Zeta.
Putovanje je i prikazano, pjesnik se divi ljepoti te citira
89
..
r
r
i

r
i
f
l
[
l
l
r
t
- 1
l
mudre i duhovite razgovore priprostih ribara. Zabiljeio je tekst i note dviju bugartica koje su ribari
pjevali: baladu o Marku i bratu mu Andrijau, bugarticu o Radoslavu Siverincu i tri kratke
-l
zdravice.
MIKA (1500.-1562.) je i ivio u Hvaru. Autor je maskerate
(koja je dugo vremena bila pripisivana Andriji Oblikovana je kao pjesma koju

govori Ciganka, a sastoji se od 6 pjevanja ili u katrenima. Ciganka peterim
:l
govori o a najvie o u ljubavi. U estoj maska s Cigankina lica pada
i otkriva se pjesnik koji se na svojoj dragoj je za ljubav. Popularnost
ove maskerate irila se cijelom obalom Jadrana, a brojni su je pjesnici oponaali ili citirali
poznate stihove: Vene/ gasne/ b/idi,/ sahne/ gine/ kopni, taje/ i vik ne staje/ / da svuda
te s/idom s/idi.
J
MARIN Vidra (1508.-1567.) je u obitelji u Dubrovniku. U
Dubrovniku je bio orgulja stolne crkve, a u Sieni sedam godina studira i upoznaje se s talijanskom
komediografijom. Izabran je za vicerektora sienskoga a po povratku u Dubrovnik upoznaje
austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim provodi dvije godine u i carigrad. Godine 1548.
Pomet druina izvodi njegovu komediju Pomet koji je tekst u izgubljen. godine
l
:]
izvedena je Tirena, a u deset i sva ostala djela. G. 1562. naputa Dubrovnik, a 1566. u Firenzi
pie pisma toskanskom vladaru Cosimu de Mediciju ga da svrgne vlast
vlastele. Posljednjih pet godina ivi u Veneciji gdje je i pokopan u bazilici Sv. Ivana i
Pavla.
je kao ljubavni pjesnik u duhu petrarkizma, ali se uskoro sasvim posvetio drami.
Okuao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i komediji.
Djela: Pomet (komedija), Tirena (pastirska igra), Nove/a od Stanca (komedija), Pjesni ujedno
OJ
stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme), Dundo Maroje (komedija), Pjerin (pastirska
igra), de (komedija), Arku/in (komedija), Skup (komedija), Griu/a (pastirska igra),
n
fi
Hekuba (tragedija)
d
Novela od Stanca je kratka mala pirna komedija pokladnoga karaktera u
stihovima. Dramsku alu u karnevalskoj izvode obijesni
in
smijehu i poruzi Stanca, seljaka s rijeke Pive. suprotstavlja dva svijeta, dva
U mentaliteta, dva jezika: selo i grad, starost i mladost, konzervativno i moderno, vlaki i urbani
govor, praznovjerje i superioran, humor, i slobodu. Likovi: Stanac i
P Divo, Vlaho, Miho, makare
I'
Dundo Maroje, eruditna komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na sukobu
L
oca, dunda Maroja i njegova rastrona sina Mara. Zaplet u trenutku kad stari
dolazi u Rim se sa sinom koji sav kapital troi na kurtizanu Lauru. U zapletu radnje glavnu
i
ulogu ima Pomet, sluga Nijemca Uga Tudeka, samouvjereni, inteligentni i samosvjesni renesansni

lj
r:
junak koji za svoju i osobni probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama.
Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa govori o ljudima nahvao
loim, naopakim, pokvarenim i ljudima nazbilj - razumnim, dobrim i potenim) i autorski prolog.
Likovi: dundo Maroje, Maro, Popiva, Laura, Petrunjela, pomet, Ugo Tudeak, Pera
Skup je komedija za koju kae da je sva ukradena iz njekog libra starijeg neg je staros
iz Plauta. Predgovor obiluje vanim podacima o kulturnom ivotu Dubrovnika 16. st., a komediju je
r:
izvodila dramska druina Njarnjasi. krti starac Skup pronaao je tezoro (blago), s
novcem, pa stalno ivi u strahu za nj. Krajnje ljuti mizantrop svima
ivot: Andrijani koju eli bez miraza udati za starca, sluavki Varivi, mladom Kamilu
[
koji je u ljubavi s Andrijanom, ali im na putu stoji krtost. Likovi dosjetljivih slugu, koji su
izvor veselog i vedrog smijeha, svojim mladim gospodarima utiru put do
Likovi: Skup, Andrijana, Kamilo, Variva, Gruba
[
rC"
L
JC"
U
L

90
I:
BAROK
Barok je stil u knjievnosti, glazbi, slikarstvu, kiparstvu i graditeljstvu u 17.
Renesansni racionalizam zamjenjuju neprirodnost i pretjerana Javio se u Italiji,
panjolskoj i drugim zemljama protureformacijom ili pokretom
obnove. Visokoobrazovani i motivirani, isusovci su se brzo proirili u Italiji, panjolskoj,
Portugalu, Hrvatskoj te drugdje u Europi.
Glavne bogata majstorsko gomilanja ukrasa, poboni

naglasci, eksperimentiranje oblicima i zvukovima, razigrana duhovitost, raskona i
" I
metaforika.
Naziv MANIRIZAM stil u kojem su posebno naglaena formalna obiljeja i se
'l
smatra stilskom oznakom cijeloga baroka. se smatra pokuajem da se uspostavi
-- j
!
naglaeno neprirodan izraavanja kao konvencija.
Prema imenima autora, naziva se u Italiji jo i marinizam (G. Marino), u panjolskoj
gongorizam (Luis de Gongora), a u Francuskoj precioznost prema likovima iz Moliereovih komedija
I
Precioze i ene, u kojima se autor izruguje maniri neprirodno izraavanja.
, I
Najpopularnija barokna stilska figura je (coneetto) koja se temelji na vjetini
pronalaenja naizgled potpuno pojava i predmeta. Stvara dojam

pretjeranosti, ali i za bitnog - duhovitosti. oblici su: antiteza, paradoks i
hiperbola.
imena barok je dao uglavnom u mediteranskim zemljama.

Talijanski barok obiljeavaju Torquatto Tasso i Giambatttista Marino.
!LJ
panjolski barok zlatno je doba panjolske knjievnosti: Luis de Gongora, Lope de Vega,
Calderon de la Barca i Tirso de Molina. )f'
LUIS de GONGORA y Argote (1561.-1627.) je panjolski barokni pjesnik. Usavrioje
izraz romanci, ali i stvara vlastiti izraz smione metaforike, pun mitoloke simbolike,
LJ
nedovoljno obrazovanu Smatra se jednim od glavnih predstavnika kulteranizma (cu/to:
stil u kojem dominira uporaba i novostvorenih pravca koji je po njegovim
r
epigonima nazvan i gongorizam. Kao hermetizma, utjecao je na modernu poeziju 20.
L

Pjesme: sat na zvoniku, sat, Na grobu vojvotkinje odLerme
r:
Poeme: Polifem iGalatea
r.
L
GIAMBATTISTA MARINO (1569.-1625.) talijanski je barokni pjesnik, pravca koji je po
njemu prozvan - marinizma. Napisao je nekoliko stihova i mitoloki spjev od 45.000 stihova
Adonis. Poezijom eli zapanjiti bogatom fantazijom, izvrsnom versifikacijom,
L
metaforama i efektima, virtuoznim stilom. Pjesme: Ljudski ivot
CALDERON de la BARCA (1600.-1681.) je panjolskoga baroka i
posljednji veliki pisac zlatnoga vijeka panjolske knjievnosti u 16. i 17. st. Napisaoje oko 200 drama
od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom Najpoznatije svjetovne drame i danas se s L
uspjehom izvode: ivot je san i Zalamejski sudac.
ivot je san je i duboka drama o Sigizmundu kojega otac, poljski kralj
Bazilije, uplaen da mu sin biti zlotvor i tiranin, odmah nakon dade zatvoriti [
u samotnu kulu. Dijete odrasta u divljini i okovima. Prije odluke o razbatinjenju, otac ga jo jednom
iskuava te ga uspavana prebacuje u dvorac u kojem mu prividno predaje svu vlast. Navikao samo na
okrutnost, Sigizmund pokazuje stvarno tiransku nato ga otac, omamljena, u njegovu
tamnicu, gdje se sutradan budi u nedoumici to je san, a to java: 0/ ma/enje dar nam danj
L
jer sav ivot - to je san// a san su i sami snovi. Snagom volje i razuma postaje plemenitim i
pravednim.
TORQUATO TASSO (1544.-1595.) talijanski je pjesnik kasne renesanse. Pretjerano njean i L
razapet renesansnog slobodoumlja i morala protureformacije, nesretan i
neko vrijeme podlijee maniji proganjanja, te uma luta Italijom i provodi godine u
ludnici, odnosno tamnici u Ferrari. Napisao je preko 2000 pjesama, brojne dijaloge, najbolju talijansku
L
pastirsku igru Aminta, a vrhunsko mu je ostvarenje ep u 20 pjevanja Jeruzalem,
ispjevan u stancama. Na religiozno-povijesnoj tematskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u
r
prvom kriarskom ratu, Tasso razvija bogatu radnju u kojoj se fantastika i realnost, putenost
i vjerski zanos. izvrsnim opisima bitaka, najljepe je stihove dao u ljubavnim scenama i
L
r
li
L
91
r:
1
prizorima. Napadnut od crkve da je u djelu previe ljubavi i magije, prepravlja spjev u mnogo
slabiji Osvojeni Jeruzalem.
-1
Utjecao je i na hrvatsku knjievnost: nekoliko je pjesama posvetio Cvijeti Dominko
preveo je njegovu Amintu (Ljubmir, 1580.) prije nego to je djelo izdano u originalu, a
se pri pisanju Osmana nadahnuo Jeruzalemom.
Barokni ep vergilijanskog tipa morao je biti religiozno ispravan, instruktivan (a ne u
:J
prvom redu zabavan), s jasnim tezama. Tema je morala biti aktualna i nacionalna, a struktura
bez odlaska u bezbrojne epizode (kao u vitekim epopejama).
Stanca (ottava rima) je strofa talijanskoga epa 15. i 16. st. koja se proirila Europom
"J
Ariostu i Tassu. U hrvatskoj se knjievnosti javlja u 19. st. i to vie u lirici. Stanca je
osmerostih sastavljen od jedanaesteraca, s rimom abababcc.
,1
PISCI RENESANSE I BAROKA: Lorenzo de' Medici, Niccollo Machiavelli, Lodovico Ariosto,
Torquatto Tasso, Giambattista Marino, Francois Rabelais, Pierre de Ronsard, Michel de
Montaigne, Jan Kochanovski, Luis de Camoes, Miguel de Cervantes, Lope de Vega, Luis de
]
Gongora, Pedro Calderon de la Barca, William Shakespeare, John Milton
BAROK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI

J
Hrvatski knjievni barok traje od prvih 17. st. do drug"e polovice 18. st., a
glavno mu je obiljeje knjievnog ivota. Knjievnost se odvijala u manjim
regionalnim krugovima. Cvrsto je vezana za protureformaciju obnovu) kojom se
:J
nastoji suzbiti protestantizam.
Protestantizam (ili reformacija) je ionako u Hrvatskoj imao slab odjek, tek poneto u
Istri, Kvarneru, zadarskom i Republici. Duhovni hrvatske reformacije bio
n
t:
je Petar Pavao Vergerije. On je utemeljitelj hrvatske tiskare u Urachu kod Tubingena (u kojoj je
Li
tiskano oko 25 hrvatskih knjiga). Vanu ulogu u protestantskom pokretu imao je Matija Ilirik
koji nije djelovao u hrvatskim okvirima. Protestantizam je zanimljiv zato to je nakratko oivio
r
n
hrvatsku glagoljaku tradiciju te stoga to je glagolja Stjepan Konzul Istranin jedan od
lj
prvih boraca za ujedinjenje hrvatskoga knjievnog jezika.
Kao otpor protestantima (reformatorima) osnovan je protureformacijski red
P
koji u kolama koje otvara iri duh obnove. Prve kole osnovane su u
II
Lj Dubrovniku (1604.),Varadinu, Poegi, Zagrebu (1607.).
Knjievni jezik je nejedinstven i govorima regija. Djela se razlikuju
po temama, vrstama, pa i po namjeni: u Dubrovniku npr. nastaju djela s naglaenim
karakterom, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji uglavnom nastaju tekstovi
namijenjeni vjerskoj pouci ili obredu. Premda se regije razlikuju po stupnju civilizacijskoga
razvoja, po posebnosti stanja i drutvenoga ivota, ipak, dolazi do razmjene
[:
knjievnih utjecaja.
Hrvatski je barok nastajao i razvijao se u regionalna knjievna kruga:
L
1. Dubrovnik je glavni i najplodonosniji. Knjievnost se naslanja na bogatu renesansnu
tradiciju 16. st., ali se u 17. st. javlja novi narataj pisaca podrijetla na je Ivan
Renesansni svjetonazor sukobljava se s novim duhom obnove.
2. Dubrovniku je Dalmacija s kojom nije bio u zajednitvu, ali
pisci kao i bili su uzor dalmatinskim piscima, a jezik pisaca
tokavski govor sa sve izrazitijim ijekavskim izgovorom jata je utjecati na pisce
u Dalmaciji.
[
-
[
3. Knjievnost habsburke ili Banske Hrvatske dijeli se u dvije zasebne struje: jedna,
preteno svjetovna, pripada dvorskom ambijentu ozaljskog knjievnog kruga oko Petra
Zrinskoga, s osobitim hibridom i kajkavice, a druga, na istom prostoru, pripada
nabonojknjievnosti na kajkavskom jeziku stvaranoj u kurijama i samostanima.
4. sredinu predstavlja Slavonija koja je nakon 1700. g., kad je napokon
r
od Turaka, doivjela i mali kulturni procvat.
L
Ta kruga skupina pisaca
ozaljski krug pisaca (Zrinski, Frankopan, Katarina Zrinski, Belostenee),
ll"
kajkavski krug i slavonski krug
L
r
L
n

92
r
U 17. st. pojavljuju se jezikoslovna djela (prve gramatike i - Bartol
Jakov Mikalja. Leksikograf i pisac Pavao Ritter napisao je latinsko-hrvatski
Teio je hibridnom tipu, je Gajeve grafijske reforme. Godine 1694. osniva prvu
tiskaru u Zagrebu. Bavio se (Odi(jenje sigetsko) i (Kronika, Croatia rediviva).
Pokret obnove iri pismenost i knjievnost i na gdje dotad knjievno
stvaralatvo nije zabiljeeno - kajkavska Hrvatska potkraj 16. i 17. st. osnivanjem kola i
visokokolskih ustanova doivljava pisane knjievnosti.
pismenosti na kajkavskom jeziku su Juraj i Ivan Belostenec, a
najinteresantiji pisci su Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Katarina Zrinska (tzv. ozaljski
krug) i Pavao Ritter
LIRIKA. Baroka je bilo u svih hrvatskih pisaca, od Dubrovnika do Zagreba i Poege.
Najplodniji je u Dubrovniku i to u lirskom pjesnitvu. Prvi i je Divo s
lirskom zbirkom Plandovanja. Prevladavaju svjetovni, ljubavni motivi, postoje jo veze s
petrarkizmom, ali barokna je iznimno bogata figuracija. Nakon njega, osim neto prigodnih
stihova, dugo nije bilo lirike. Tek krajem 17. st. pojavljuje se plodni i mnogostrani Ignjat

EPIKA. Tradiciju baroknoga epa utemelji je Ivan svojim Osmanom, a slijede ga:
Jaketa (Dubrovnik ponov(jen), Ivan (Sveti Ivan biskup trogirski
i Kra(j Koloman) i Vianin Andrija (Ostan Boje (jubavI).
.DRAMA. Nakon 1600. dolazi do plodnog razvoja drame, osobito u Dubrovniku. Zavladala je
moda stihovanih tragikomedija s burnim i sloenim zapletima, ali sa sretnim zavretkom(mladi
iJunije Takve se drame temelje na libretima talijanske barokne opere, s
mitolokim i kvazipovijesnim temama. Potkraj 17. st. prevladavaju prozne komedije na koje, sa
u .
zakanjenjem, talijanska commedia dell' arte.
Barokna knjievnost u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji doima se siromanom u odnosu
na dalmatinski i, u mnogo mjeri, na barok. Pojavljuju se djela uporabne vrijednosti,
vjersko-prosvjetne ili Iiturgijske funkcije. Najvanije su iznimke: ep Petra Zrinskoga a .
Obsida sigetska (prijevod epa Obsidio szigetiana Nikole Zrinskoga, Petrova brata) i
lirika Frana Krste Frankopana u zbirci Gartlicza kratiti.
Na kajkavskom knjievnom jeziku se proza isusovca Jurja
U slavonskoj regiji barok je zamjetan tek sredinom 18. st. u djelima poekoga isusovca
Antuna
I
[.
Lirsko, epsko i dramsko pjesnitvo junohrvatskih baroknih pjesnika svjetovne je

tematike. Religiozne teme pojavljuju se u dvjema specijaliziranim vrstama:
L
u prepjevima psalama i i u tzv. religioznim poemama.
Religiozne poeme ili su pjesme s kratkim uvodom i dugim
monolozima kakva uzorna pokajnika. Tematski su oskudni, ali s brojnim
t
stilskim figurama, osobito zasnovanim na relaciji suprotnosti (antiteza, oksimoron) to je u skladu s
dobra i zla, grijeha i iskupljenja. Prvu religioznu poemu, koja je
postala uzorom nasljedovateljima, napisao je Ivan (Suze sina razmetnoga), a slijedili su ga
L
Ivan (Manda(jena pokornica), Ignjat (Uzdasi Mandalijene pokornice) i Antun
(Sveta Roalija).
baroknu poemu, parodiju, napisaoje Ignjat (Suze Marunkove). r
L
IVAN (1589.-1638.) je u Dubrovniku u obitelji. Obavljao je visoke
f'
dravne dunosti. Odgojen je u duhu obnove. Pokopan je u crkvi u Dubrovniku.
L
Spada u red hrvatskih pjesnika, a svojim je idejama (domoljubljem i slavizmom), temama i
stilom snano djelovao na pjesnike hrvatskoga preporoda u 19. st. U mladosti je pisao ljubavne
pjesme i talijanske mitoloke drame. Od deset, su Arijadna,
L
Prozerpina ugrabljena, Dijana, Armida. Njegovo prvo tiskano djelo su prepjevi sedam
psalama Pjesni pokorne kralja Davida, Rim, 1621.
Suze sina razmetnoga, religioznu poemu u kojoj je progovorio o problemu ljudskoga r
grijeha i Bojeg oprosta, objavio je u Veneciji 1622. g. Temelji se na o izgubljenu sinu iz L
po Luki. Poema ima tri dijela Sagrjeenje, Spoznanje, Skruenje.
Dubravka je pastoralna igra s elementima melodrame iz 1628. (Melodrama je
r
sentimentalna drama u kojoj glazba neprekidno, ili na vanijim mjestima, prati govor glumaca.)
L
Radnjom je smjetena u Dubravu, idealnu dravu, koja svake godine slavi dan slobode i
,

L
93
r]
, l
l
najljepega para. Te su godine to trebali biti Dubravka i Miljenko. No, stari, runi ali bogati Grdan
potkupio je suce koji su Dubravku dosudili njemu. Nakon uzbune i intervencije boga Lera, sve
'J sretno zavrava. Vaan lik je starac Ljubdrag koji predstavlja savjest Dubrave i nositelj je
pogleda na dravu, drutvo i slobodu (ideja slobodne drave u kojoj vladaju plemeniti - vlastela, a ne
bogato i korupcija). Na kraju zbor pastira pjeva himnu slobodi: O lijepa/ o draga/ o slatka
]
slobodo/ / dar u kom sva blaga Vinji nam Bog je do...
Osman je povijesni ep koji se sastoji od 20 pjevanja (nedostaje 14. i 15. koje je 1844.
nadopisao Ivan pisanih u osmercima. Radnja je vezana uz lik mladog turskog sultana
Osmana II. i njegov nasilni dolazak na vlast, te poraz u sukobu s poljskom vojskom

Vladislava kod 1621. i njegovo godinu dana poslije. u tome vidi
pada turske Kolo uokoli! se ne pristaje// Tko bi gorUsadje doli,/ a tko doli,/ gori
ustaje. Slika svijeta temelji se na antitezi sloboda- ropstvo, veliki nekad i
] sad, dobro i zlo, uspon i pad...). je i utjecaj T. Tassa i usmene narodne tradicije.
Likovi: Osman, Vladislav, Kazlar-aga, Ali-paa; junakinje: Sokolica, Krunoslava,
IVAN (1592.-1658.) je koji je pet puta bio knezom
Republike. Jedan je od najboljih hrvatskih lirika Lirska zbirka Plandovanja o ljubavi pjeva u
l
]
maniri, ali izravno i otvoreno. Stil je birane elokvencije, s bogatim metaforama,
refleksijama o prolaznosti i zvukovnim efektima.
Pjesme: Nemoj nemoj ma ljubice, Slatka duo mom ivotu, Vrhu smrti.
Mandalijena pokornica (Mleci, 1603.) religiozna je poema o sagrjeenju i Ima
tri pjevanja (cviljenja) u stihovima.
"l
\1
JUNIJE PALM (1607.-1657.) bio je ugledan Pisao je prigodne
j
pjesme, satire, neke nabone pjesme, ali je najpoznatiji kao pisac melodrama.
Pavlimirje domoljubna drama. Iz Ljetopisa popa Dukljanina dramatizirao je legendu o kralju
Pavlimiru, unuku prognanog kralja Radislava koji se iz Rima, tobonjem

n
Dubrovnika.Tema je ljubav prema slobodi i rodnome gradu. Likovi: Pavlimir, pastiri, pastirice, poboni 'i
lli
pustinjak i njegova Margarita, Pavli mirova
IGNJAT (1657.-1737.) iz je obitelji. kolovao se kod

isusovaca, kao isusovac ivio je u Italiji, a nakon prijelaza k benediktincima se u Dubrovnik.
u Napisao je vie stotina lirskih pjesama (rukopisna zbirka Pjesni razlike). Preveo je kompletan psaltir
(150 psalama), Psaltijer slovinski. Pjevao je i na latinskome. Religiozna poema Uzdasi Mandalijene
p
pokornice barokne je figuracije, prevelika opsega. Najbolje su mu ljubavne pjesme i
barokna poema Suze Marunkove u kojoj ismijava (Mljetl), a u jasnim aluzijama pjeva o
L
veoma konkretnoj seljaka Marunka ueene u ljubavi za Pavicom babopoljskom.
FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.-1671.) i pisac iz stare hrvatske
f'
obitelji. Veoma obrazovan (ne zna se gdje je ali je solidno znao pet jezika). Zbog urote protiv
U
centralizma, a za hrvatsku neovisnost, pogubljen je u Novom Mjestu zajedno sa
svojim ogorom, banom Petrom Zrinskim. U tamnici u u tuzi pie stihove, prvi u

hrvatskoj knjievnosti prevodi (ulomak) Molierea (Georges Dandin kao Jame bogati). U

nastaje i njegovo glavno djelo, zbirka ljubavne lirike i tualjki o nesretnoj sudbini Gartlic za .iOI
kratiti. Iz pjesme Pozvanje na vojsku najpoznatiji je Frankopanov stih: Navik on ivi ki zgine poteno.
Ostala djela: Zganke za vrime skratiti, pjesme, zagonetke, Sentencije svakojake,
[ poslovice, Pobone pjesme. Pie posebnim jezikom: govorom s kajkavskim i
povremenim tokavskim elementima. Pjesme: Pozvanje na vojsku/ Napojnice pri stolu/ zove
se prava lipota/ Cvitja razmilenje i alosno protuenje.
[
Pavlinski zbornik rukopisni je zbornik kajkavskih Iiturgijskih tekstova i crkvenih
pjesama.Vjerojatni su mu autori lepoglavski pavlini. Dovren je 1644.
ANA KATARINA ZRINSKA (1625.?-1673.) sestra je F. K. Frankopana, a od 1641. ena Petra
Zrinskoga. Bila je solidno obrazovana. Nakon mueve smrti liena je svih dobara, a umire u jednom
[
samostanu u Grazu. G. 1661. objavila je Putni tovaru(Putni prijatelj/drug, Suputnik) s molitvama i
prepjevima psalama, vjerojatno preveden s Molitve su u prozi. U predgovoru je
e
Katarinina izvorna pjesma Vsakomuonomu/ ki tal bude ove knjiice.
JURAJ (1609.-1678.) podrijetlom je iz turopoljske obitelji, kao isusovac zavrio je
L
studij filozofije, a ponajvie je djelovao u kolegijU u Zagrebu gdje je i umro. Bio je
leksikograf (latinsko-hrvatski Dikcionar ili slovenske, 1670.). Glavna su mu djela dvije
[ -t
nabone knjige, zbornici tekstova: Zrcalo Marijansko, Graz, 1662. i Prvi oca naega
L
Adama greh, Graz, 1674. Majstor je crkvenoga govornitva. Njegov tekst Gizdost mladeh ljudi
primjer je propovijednoga govora, s peldi(primjera i sl.),
[ "

94
[
ANTUN (1699.-1777.) isusovac rodom iz Poege. Djelovao je u raznim
kolama, umro u rodnom gradu. Objavio je niz opsenih i
tekstova. Posmrtno su mu objavljena jo dva djela: rasprava Kamen pravi smutnje
velike, 1780., o crvenom raskolu, te opsena religiozna alegorijska poema Sveta Roa/ija o svetici iz
Palerma koja se na dan svojih zaruka za ivot. Djelo ima 4 dijela, a stih je
dvostruko rimovani dvanaesterac.
LATINIZAM U 17. ST.
I u 17. novolatinsko je pjesnitvo ponajprije pjesnitvo. Latinski pjesnici slijede
uzore. Stran im je zahtjev za a temeljno je preinaka obradba
starih motiva i tema. Temeljna stilska vrlina je dotjeranost. To svjesno odstupanje od
novina razlogom je to latinska knjievnost posvuda u Europi pred knjievnostima na
narodnom jeziku. Prevlasti latinskoga najprije su se oslobodile zemlje romanskoga kruga.
No, latinski je zadrao svoj povlateni poloaj u Crkvi, upravi i znanosti. Upravo na latinskomu
'\"-l
napisana su prekretna djela moderne znanosti (Galilei, Kepler, Newton) i filozofije (Descartes,
u_ J
Spinoza, Hobbes, Leibnitz).
U hrvatskoj knjievnosti latinski pred narodnim jezikom. Za razliku od
I!"":
humanizma, nema poznatijega knjievnika na latinskom jeziku.
Prirodoznanstvene rasprave piu se poglavito na latinskom Marin
u :
Baljivi). Latinski je i jezik disciplina: jezikoslovlja, povijesti, filozofije.
Upravo je na latinskome Bartol sastavio prvu hrvatsku gramatiku, Ivan postavio r :
temelje znanstvenoj historiografiji, a Pavao Ritter iznosio krupne ideje
jedinstvo svih Hrvata.
Lj
U 17. st. novolatinska je knjievnost tijesno povezana s obrazovnim sustavom.
,
program Ratio studiorum udruuje duboko potovanje prema antici sa
protureformacijske obnove. se samostalno izraavaju na latinskome, piu prigodne
L
sastavke i stihove, a i u pjesnitvu koje nastaje izvan kolskih klupa prevladavaju prigodni stihovi,
osobito omiljeni oblici poput epigrama i elegije.
r
L
KLASICIZAM ,
f
U povijesnom klasicizam je pokret u europskoj knjievnosti i kulturi od sredine 17.
L
do druge polovice 18. st.
Filozofija racionalizma (Kant, Descartes, Locke), izraz ideolokog osamostaljivanja
r
drutva, paralelno se razvija s knjievnim stvaralatvom klasicizma, osobito u
L
Francuskoj, sreditu europske knjievnosti u 17. st. Za uzor ima i starorimsku
knjievnost. sklad, staloenost, preciznost, uzvienost, prevlast razuma
nad klasicizma Nicolas Boileau u svojem djelu
umjetnost utvrdio je kanone estetike. Djelo mora biti:
r
i racionalno.
Drama je glavna vrsta. Pisci tragedije su Pierre Corneille i Jean Racine, a
je komediograf Moliere.
t
tragedija ima pravila: mora biti pisana u stihovima, stil je nuno uzvien,
karakteri su plemeniti, kompozicija ima pet potuju se jedinstva radnje, mjesta i
vremena, strogo je propisana na sceni junak morao je biti kralj ili barem knez, a
[
mjesto je bilo u komediji).
Vjera u razum: vjerovali su da temeljna diktira razum. Dua se nagona
suprotstavlja razumom i voljom. Razum a volja obuzdava strasti. Descartesovo
Cogito ergo sum (lVIisIim, dakle postojrn) dokazuje da je razum na djelu neprijeporna istina. l
PIERRE CORNEILLE (1606.-1684.) francuski je dramski pisac, otac francuske
tragedije. Uspjeh postie komedijama (Melita, C1itandra!Yi nevinost, Udovica).
r
mu je djelo tragikomedija Cidu kojoj patriotizam, a dunost, volja i razum
L
upravljaju postupcima glavnih junaka. Ostale tragedije s povijesnom tematikom su Cinna i Polyeucte.
Cid je tragikomedija u pet Tema je nesretna ljubav legendarnoga panjolskog
srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza, zvanog Cid i njegove Himene.
L
r
.
g
ti
L
95
r;
,i
Razapeti su vlastite ljubavi i dunosti da osvete svojih roditelja.
I
Rodrigo ubija u dvoboju Himenina oca, ona se onome tko ubije Rodriga. No, njega kralj alje
J
I
u rat protiv Maura. Dravni i drutveni su interesi uvijek ispred osobnih, ali ipak ima sretan kraj:
Rodrigu zbog ratnih junatava kralj za nagradu Himeninu ruku.
JEAN RACINE (1639.-1699.) najslavniji je autor francuske tragedije. U nizu
tragedija strogo se pridrava poetike. Izraz mu je strog i jednostavan, a sukob
e
dunosti i strasti kojoj podlijeu njegovi junaci prikazuje u psiholoki fino tragedijama
,I
Andromehe, Britanika/ lfigenija/ Fedra.
Fedra je tragedija u pet u kojoj Racine mitoloku temu o strastvenoj ljubavi i
mrnji kraljice Fedre prema njezinu pastorku Hipolitu, zaljubljenom u djevojku Ariciju, sinu njezina
mua Tezeja. Ubija se u ljubomore, ljubavi i mrnje, nakon niza lai i (Hipolitova smrt)
koje je
J
l
MOLIERE (1622.-1673.), pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, je francuski
komediograf. Bio je glumac, redatelj, kazalini pisac i ravnatelj vlastite druine. Umro je na
, 1 kazalinim daskama. Napisao je ukupno 33 komedije u stihu i u prozi, te neto komedija-baleta za
dvorske potrebe. U njegovih komedija mijeaju se elementi raznih tipova komedija, ali se
ipak dijele na komedije intrige (s primjesama farse), komedije karaktera i drutvene komedije
ili komedije
"
Komedije: Don Juan Mizantrop/ Tartuffe/ Umiljeni bolesnik.
J
krtac je komedija u pet nastala pod utjecajem Plautove Aulularije, francuskih farsa i
talijanske commedije dell' arte. Fabulu je preuzeo iz Plauta (skrivanje, i pronalaenje blaga,
I udaja bez miraza), ali ju je razradio na sva tri plana. Radnja se u Parizu. Likovi: bogati i
J
krti Harpagon, njegova djeca Elise i Cleant, upravitelj Valere zaljubljen u Elisu i Marianne u koju je
zaljubljen Cleant, ali je za sebe eli i Harpagon. Nakon niza situacija, mladost i ljubav
trijumfiraju.
n
d
PROSVJETITEUSTVO
p

To je pokret koji se razvio potkraj 17. st. u Francuskoj, a dominira
Europom u 18. st. Nositelj pokreta bilo je ali su ga podupirali i pojedini vladari (Fridrih
re"
c.
II. u Josip II. u Austriji - jozefinizam) pa se jo i naziva apsolutizam.

ili
Idejni utjecaji: empirizam Newtona, Lockea, racionalizam Descartesa i Spinoze. To je doba
znanstvenog duha. Tada nastaju mnoge znanosti: ekonomija, statistika,
f"
sociologija, psihologija i dr. Prosvjetiteljstvo je rezultate dalo u filozofiji, znanosti i
L
prosvjeti, a najmanje u knjievnosti i umjetnosti.
Enciklopedija je najslavnije djelo francuskog 18. st. Od 1746. g. glavni urednik Denis
Diderot okuplja znamenite suradnike: dl Alamberta, brojne znanstvenike, obrtnike i
r
I filozofe Holbacha i Helvetiusa, te Montesquieua, Voltairea iRosseaua.
lij
[
Filozofe okupljene oko Enciklopedije nazivamo enciklopedistima. Montesquieu (1689.-1755.) prvi
je potpuni prosvjetiteljski mislilac. je ustavne znanosti. Djelo O duhu zakona, 1748., imalo je
velik uspjeh u Europi. Voltaire je obiljeio cijelo francusko 18. st. Istakao se slobodarskim duhom i
borbom za i vjersku toleranciju i prava da slobodno misli.
JEAN lAQUES ROUSSEAU (1712.-1778.) analizira organizaciju drutva, povijest
(Drutveni dogovor, 1762.), te nudi demokratsku teoriju drutva. Knjigom iz 1762. Emile ili O odgoju
[ na modernu pedagogiju. Za njega je priroda jedini On je jedini prosvjetitelj koji kritizira
apsolutnu razuma, a slavnim ljubavnim romanom iz 1761. Julija ili Nova Heloiza najavljuje
emocionalnost i sentimentalizam romantizma.
L
! "
DENIS DIDEROT (1713.-1784.) napredni je mislilac 18. st. i najugledniji filozof
kruga. Temelje filozofiji postavlja u djelu Misli o prirode, 1754.
ideje iznosi u romanu Redovnica iz 1760., a bio je i glavni urednik Enciklopedije od 1751. do 1772.,
r" najslavnijega djela 18. st.
L VOLTAIRE (1694.-1778.) francuski je filozof i knjievnik. se naziva njegovim
imenom: Voltaireov vijek. Enciklopedist, autor brojnih povijesnih i filozofskih spisa, brojnih knjievnih
r" djela (Henrijada, pokuaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja, Zaire/ Merope), niza filozofskih
[
prtpovijedaka i romana: cenaae. Zadig/ Micromegas. Dosad je objavljeno preko 100.000 njegovih
L
r'
L
96

pisama. Daje veoma otru drutvenu satiru, a finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske
mane i predrasude.
Candide ili Optimizam, 1759., najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman, remek.djelo
prosvjetiteljske literature. Zabavno i vjeto parodira Leibnitzovu filozofiju.
Mladi i naivni candide, zaljubljen u lijepu Cunigondu, i njegov Pangloss lutaju po Europi i Junoj ,<'O,
Americi smisao ivota, da bi ga sam Candide, nastanivi se na kraju s ostarjelom
I
Cunigondom u Turskoj, pronaao u konkretnome, korisnome radu, u vrta.
CARLO GOLDONI (1707.-1793.) talijanski je komediograf, u Veneciji, a umro u Parizu.
Reformira talijansko kazalite na vrijednosti samog pisanog teksta. Napisao je niz
,l
melodrama, tragikomedija i vie od 200 komedija, te uspio stvoriti modernu talijansku komediju
karaktera i U izvrsnim dijalozima se slui i venecijanskim dijalektom. Komedije: Kavana,
Grubijani, Ribarske i
Mirandolina: komedija u tri remek-djelo tzv. drame.
'I
Snana, vedra i mudra osvaja srca trojice mukaraca. To su stari i osiromaeni hvalisavi
markiza Forlipopoli, bogati i galantni grof Albafiorita koji je kupio svoju titulu i vitez, grubijan i
I
enomrzac Ripafratta. Vitezu je ona prva ena koja ga je oduevila svojim razumom. Ona se njime !
poigrava da bi se na kraju, kao razumna, sretno udala za svojega stalea. Mjesto radnje:
. J
u Firenzi.
racionalizmom pojavljuje se sredinom 18. Engleski pisac " I
Samuel Richards objavljuje svoje epistolarne romane (romane u obliku pisama ispovijednoga,
intimnog, osobnog karaktera) Parne/a, 1740. i Clarissa, 1748. Sentimentalizam i uzburkani
ponijeli su europsku publiku, a 2. polovica 18. st. vrijeme je uvoda u romantizam. 1761. to r :
i Jean Jaques Rousseau. Diderot i Lessing zalau se za tragediju, a do kraja
18. st. su definitivno dovedena u pitanje.
a ,
Jo neki pisci 18. st. su Daniel Defoe s romanom Robinson Crusoe i Jonathan Swift s
Guliverovim putovanjima. Njihova djela jedva moemo smatrati a moemo
!'
primjese prosvjetiteljskih drutvenih i teorija.
PISCI KLASICIZMA I PROSVJETITEUSTVA: Pierre Corneille, Moliere, Jean Racine, Jean de
la Fontaine, Jonathan Swift, Henry Fielding, Voltaire, Carlo Goldoni, Gotthold Ephraim
L
Lessing, Beaumarchais, Ivan Krilov
HRVATSKA KNJIEVNOST 18. ST. 1
r
L
Knjievnost osamnaestoga obiljeava PLURALIZAM poetolokih koncepcija. Stilske i
r
duhovnopovijesne formacije: BAROK, PROSVJETITEUSTVO i KLASICIZAM pojavljuju se
t
istovremeno u svoj svojoj raznolikosti, a u drugoj polovici moemo prepoznati i neke crte
PREDROMANTIZMA.
Ideje povezane s tendencijama nailaze na plodno tlo i u
r
,
hrvatskim krajevima. Vrijeme 18. st. polako gasi bogatu renesansnu i baroknu tradiciju, a
L
ulaskom Francuza u grad 1806. Dubrovnik prestaje biti aritem hrvatske kulture. Pjesnitvo je
slabije vrijednosti, beletristike je sve manje, ali interes za znanost. je svakako
filozof, i pjesnik. U drugoj polovici 18. st. u Dubrovniku se osnivaju tzv.
akademije koje okupljaju znanstvenike.
U Dalmaciji koja ivi pod Mlecima do 1797., (pod Francuzima do 1805., a pod Austrijom do
Prvog svjetskoq rata), knjievni je rad tijekom 18.st. i u prvoj polovici 19. st. doista oskudan.
djelUjU jo Petar i Jeronim Kavanjin, ali se kasnije
l
uglavnom razvija samo tip knjievnosti. Najpopularniju knjigu, Razgovor
ugodni naroda slovinskoga napisao je Andrija a Filip Grabovac (1697.-1749.), J
dalmatinski fratar, napisao je domoljubno djelo Cvit razgovora naroda i jezika oliti
L
rvackoga, 1747. zbog kojega nakon umire u zatvoru.
U kajkavskoj sredini vanu su ulogu odigrale komedije Titua

j
U Slavoniji koja se Turaka krajem 18. st. i izravno dolazi pod austrijsku vlast kao dio
L
tzv. Vojne krajine, postupno oivljava kulturni ivot. Prosvjetiteljsku ulogu odigrala su djela Matije
Antuna U Slavoniji istovremeno djeluje na prvi pjesnik Matija Petar
i
!

97

. j
EPIKA, i to ona u stihu, jo je uvijek najvaniji knjievni rod. Epika u prozi, uglavnom
:l

prijevodna, pojavljuje se tek krajem 18. st. U stihovima su opjevane razne teme: povijesne,
religiozne, a su epske vrste:
ep (Grabovac, u epskom desetercu i stilom usmene
folklorne epike, zatim povijesni ep Joso Katarine IL i Jose IL put u Krim;
Grgur Kapucin ili Juraj Maljevac: vezdanjega tabora ispisivanje);
religiozni ep jo je uvijek proiren i popularan (Antun Sveta Roalija; Vid Doen: Adaja
sedmoglava; epovi Lukrecije ep (Antun natpis
:l
groba Zvekanovoga; Antun Pad s tovara).
U epskom obliku prigodnice opjevavaju se suvremeni ratovi i slave
J
Vrlo je popularna basna, s i ciljevima a i
manje povijesne i religiozne pjesme. Brojni su prijevodi latinskih djela (Vergilije,
Horacije).
]
LIRIKA ne zauzima vie tako visoko mjesto kao nekad. Ipak, 18. st. ostavilo je jednu
zbirku, na latinskom i hrvatskom jeziku. To su Jesenski plodovi (Fructus
]
auctumnales) Matije Petra
U Dubrovniku cvjeta prigodna, aljiva i zabavna lirika Hida, Marko i
dr.), vie drutvena igra nego intimna potreba.
U sjevernim dijelovima Hrvatske, u slavonskoj i kajkavskoj sredini, proirene su brojne
podvrste religiozne lirike. Visoke su estetske razine lirske pjesme iz molitvenika.
Popularna lirika jednostavna sadraja je u brojnim pjesmaricama, najvie u onim
kajkavskim, uglavnom nepoznatih autora.
]
DRAMA. Proirene su brojne dramske vrste, no to nisu originalna djela, nego
prijevodi, adaptacije i lokalizacije stranih predloaka. Od takvih djela svakako su
tzv. prijevodi i lokalizacije Moliereovih djela: radnje su im smjetene u Dubrovnik, a

likovi ponaenl. U Dubrovniku, kao i u Slavoniji, se prevodi tada veoma popularan talijanski
OJ
dramatik Pietro Metastasio.
Izvorne komedije piu Marko ( Vjera iznenada), Ferdinand Putica i Vlaho Stulli
lP
i danas komedija Kate Kapuralica nosi obiljeja crne groteskne
U komedije s temom iz ivota najniih slojeva.
U sjevernoj Hrvatskoj drama se (na latinskom i hrvatskom) razvija u okviru kolskih
r kazalita crkvenih redova (pavlini, isusovci, franjevci). U Slavoniji takve drame piu Ivan
l
Aleksandar i Grga U okviru kolskih kazalita u Zagrebu se javlja
osebujna kajkavska komediografija prosvjetiteljsko-moralizatorskih obiljeja, nastala prema brojnim
stranim uzorima (npr. ili Prijatel pravi Matije prema Carlu Goldoniju). No,
n dramski pisac na prijelazu iz 18. u 19. st. svakako je Titu

komedije mogu stati uz bok Marina
MATIJA PETAR KATANCIC (1750.-1825.) je u Valpovu, a umro u Budimu. Cijeloga
r se ivota bavio znanstvenim radom, preveo Sveto pismo na hrvatski (prijevod je objavljen poslije
njegove smrti, 1831. u Budimu). Pisao je brojne rasprave, stihove na hrvatskom, latinskom,
Prihvatio je poetiku klasicizma. Zbirka Fructus auctumnales (Jesenski plodovI)
sastoji se od latinskih i hrvatskih pjesama. U njoj su: 1. pjesme prigodnice, pohvalnice i epigrami; 2.
[ pastirske pjesme u kojima slavi ivot u Slavoniji; 3. popievke narodne. Hrvatske je
pjesme tvorio kvantitativnom versifikacijom, a ne erema naglasku pa ga se dri dosljednim
klasicistom. Pjesme: Vinobera u zelenoj Molbice dolini, Seva, Satir od kola sudi.
f"
MATIJA ANTUN (1732.-1798.) hrvatski je pjesnik i prosvjetitelj, u Davoru
L
kod Nove Gradike. Zarobljen u ratu, u provodi niz godina gdje se upoznaje s
prosvjetiteljskirn idejama. vanost poljoprivrede i stalea. Uz vojnu slubu cijeloga je
ivota pisao i bavio se prosvjetiteljskim radom. elio je probuditi zaputenu Slavoniju i prosvijetliti
r."
iiJ slavonskoga seljaka. U zarobljenitvu je napisao svoje djelo satir iliti divji
(Dresden, 1762., Osijek, 1779.). To je prosvjetiteljski ep u 11 pjevanja, u epskim desetercima.
Opjevana je slavonska zemlja, njena ljepota i bogatstvo, ali i zaputenost. Djelo obiluje savjetima i
r
poukama slavonskom seljaku. Satir turske On je govornik ideja i
L
koji se zalae za napredak i uzdizanje. U drugom izdanju djela kao sugovornik mu se pojavljuje
Slavonac koji satira uvjerava da se slavonski seljak popravio. Jezik djela je slavonska ikavska

tokavtina.
L
ANDRIJA (1704.-1760.) rodio se u Bristu kod Makarske, a umro u
samostanu u oblinjem Zaostrogu. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Budimu. Boravio je u Mlecima,
ff


98
fr
putovao po Dalmaciji i Bosni. Napisao je dva knjievna djela. Korabljica je dvodijelna
proza u kojoj, u duhu srednjovjekovnih kronika, opisuje svekoliku povijest: od svijeta do
Kristova i od Kristova do svojih vremena.
Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Mleci, 1756., popularna je pismarica u epskim
desetercima, ali i u prozi. Opjevava i opisuje povijest junih Slavena i susjednih naroda, u obliku
kronike, jednostavnim i tonom. Povijesne opisuje istinito, se na brojne
izvore. Uz porast zanimanja za usmenu poeziju u Europi, Alberto Fortis prevodi tri pjesme iz
pjesmarice, ih narodnim pjesmama, a Herder ih je uvrstio u svoju zbirku
Volkslieder, te je tako prvi pisac preko kojega je Europa upoznala nau narodnu pjesmu. Djelo je
jedno od najpopularnijih djela hrvatske knjievnosti, u narodu se i napamet, a je u
1
predgovoru i naglasio da pie za one neobrazovane koji znaju samo hrvatski jezik i razumiju samo
jednostavan stil. Likovi: - starac Milovan (Mjelovan) i Radovan.
T1TUS BREZOVACKI (1757.-1805.) bio je pjesnik i komediograf. Rodio se i umro u Zagrebu.
:J
Studirao je u Peti, bio je i bavio se raznim crkvenim dunostima. Pisao je latinske i hrvatske
pjesme s prigodnim i sadrajima, ali se proslavio komedijama na kajkavskom Prvo
dramsko djelo mu je dramatizirana legenda Sveti Aleksij. U komediji Diogene ili Sluga dveh
1
zgubljenih bratov je igrokaz kakve su izvodila kazalita na Kaptolu, a je stara i " J
poznata o dvojici izgubljene pa Matijagrabancijadijak druga je njegova
komedija, nastala potkraj autorova ivota. Radnja se u Zagrebu. Matija je lik koji je
'1
preuzeo iz brojnih hrvatskih usmenih predaja. U naoj predaji grabancija je mlad
d
koji je zavrio trinaestu kolu, kolu magije i Moe promijeniti
identitet ili postati nevidljiv, pa tako izvrgava smijehu i poruzi niz karakternih mana i drutvenih poroka
'1
svojih naizgled potenih otara Smolka, krznara Vuksana, te gradske slubenike I
iJ
i Djelo je napisano bogatom kajkavtinom.
:
LATINIZAM U 18. ST.
tj
U Europi u 18. st. uporaba latinskoga gotovo zamire. Narodni jezici prevlast. f'
Francuski jezik preuzima prvenstvo u diplomaciji i kao jezik obrazovanih slojeva. Latinski i dalje ima L
uporite u obrazovnim ustanovama, a su jezici okosnica kolskog sustava. Skolski

latinski sastavci osposobljavaju da prihvati zdrueni ideal mudrosti i vjere.
n
Na latinskome se i dalje piu romani, objavljuje proza i piu satire. Od vrsta prevladavaju
,
il
epigram, lirske strofe i ep. .
L
U Hrvatskoj 18. st. latinizam pokazuje ivost. Latinski slui kao
najprihvatljiviji nadomjestak za jedinstven nacionalni knjievni jezik - Hrvati ive u nekoliko r
dravnih zajednica, a mrtav efikasna je brana pred opasnim utjecajem susjednih ivih jezika. Dakle,
L
slui i kao tit protiv

U hrvatskoj knjievnosti latinskoga izraza u 18. Dubrovnik. U posljednjem
L
samostalnosti dolazi do procvata latinizma. Najugledniji latinisti su isusovci i njihovi
Veoma je snana prevoditeljska djelatnost. Raymundo prepjevao je Homerovu Ilijadu
koji se prijevod i do danas dri najboljim. Brno Zamanja preveo je na latinski Odiseju. Hida na
L
hrvatski je prevodio Vergilija, Horacija, basnopisca Fedra. Neki
prevode i s hrvatskoga na latinski. Osim to prevode, ovi se autori dokazuju i kao izvorni pjesnici
prigodnih epigrama, elegija i poslanica. Npr. Zato je nadimak zasluio
Rajmundo Geliji koja je lijepa, ali glupa, Kad Lida odlazi na selo, Lid;' Brno Zamanja: O
L
pucanju muara na dan svetoga Vlaha.
Latinski knjievni izraz ivi i na hrvatskome sjeveru. Matija Petar
r
pie latinske stihove po uzoru na Horacija i latinske oglede o knjievnosti.
L
Kajkavski komediograf Titu pie i politizirane latinske prigodnice, na
svenarodnu slogu, npr. Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, novom banu Ivanu
r-
Erdodyju, da ne bi ostale bez svojih kruna i Leopolda Ugarskoga.
L
Zanimljivo je da je u cijelom pretpreporodnom razdoblju upravo latinski pouzdan
prekretnih i kulturnih ideja. Ivan 1818. znameniti poziv na pretplatu za
Osmana sastavlja a Ivan Derkos 1832. na latinskome pie svoju poznatu
L
,
l
99
r
I
f
l
e!
l
opomenu sunarodnjacima da ne zaborave na svoju narodnu i samosvojnost. Latinskim se
i rado sluio i ilirac Pavao tOOS.
Cl
U narodnome preporodu dolazi do pobjede hrvatskoga jezika i to je
uzmak latintine. Latinski nepovratno prestaje biti ravnopravnim jezikom hrvatske knjievnosti.
ROMANTIZAM
"1
Romantizam je europski knjievni pokret koji se javlja potkraj 18. i
19. st., a vrhunac ostvaruje od 1800. do 1830. Javlja se u doba povijesnih
] Francuska revolucija 1789., Napoleonov uspon i pad. klasa vodi borbu sa jo
]
ivim oblicima feudalizma.
Glavne pokreta jesu: OTPOR PREMA RACIONALIZMU prethodne epohe, isticanje
vrijednosti ljudskih i unoenje naglaene EMOTIVNOSTI u sve rodove, SUBJEKTIVIZAM,
MIJEANJE KNJIEVNIH RODOVA (roman u stihovima, epsko-lirska djela, osobito POEMA),
naglaavanje INDIVIDUALIZMA i SLOBODE, iznimno TOVANJE PRIRODE
pjesniku priroda je zamjena za drutvo, a pejsa stanje due), zanimanje za EGZOTIKU i MISTIKU,

PESIMIZAM (<<svjetska bol ili Weltschmertz), zanimanje za POVIJEST, NARODNE
JEZIKE i navlastito za FOLKLOR.
Tematika: okuitna i (tajanstvena) tematika (E. A. Poe, Hoffmann),
]
intimne teme (A. de Lamartine, Goethe), nacionalno-povijesne teme (Victor Hugo), daleki,
nepoznati, krajevi (G. G. Byron, Ljermontov), odmetnitvo i sukob sa zakonom (F.
Schiller), priroda (Goethe, engleski jezerski pjesnici, Byron, Lamartine, Rousseau).
]
francuski prosvjetitelj J. J. Rousseau subjektivizam i
povratak prirodi sentimentalnim romanom Julija ili Nova Heloisa i autobiografskim Ispovijedima.
Romantizam se najprije javlja u pod nazivom Sturm und Drang (<<oluja i nagon).
q Kao pokret osebujnost POJEDINCA. Glavni su predstavnici Johann Wolfgang
d
Goethe i Friedrich SChiller. Johann Gotfried Herder je narodnih pjesama iz
zemalja ( Volksliedef) kojima je i Hasanaginica u Goetheovu prijevodu. Nakon Sturm und Dranga
(sedamdesete godine 18. st.) slijedi faza weimarske klasike teme i oblici) i tek
p
onda dolazi narataj kao to su SChlegel i Wilhelm Tieck.
U
U Engleskoj romantizam s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom Burnsom
potkraj 18. st., a zavladao je pojavom tzv. jezerske kole Williama Wordswortha i S. T.
:
J:
' f., .. Coleridgea. Druga generacija George Gordon Byron, zatim Percy Bysshe Shelley i John Keats.
[
II
U Francuskoj romantizam lirskom zbirkom Meditacije Alphonsea de Lamartinea
U
1820. Slijede Victor Hugo, Francois-Rene de Chateaubriand.
U Americi je Edgar Allan Poe, pjesnik, i
U Rusiji prvi je izraziti Aleksandar Pukin, a vrhunac predstavlja
pjesnitvo Mihaila Ljermontova.
L
JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.-1832.) je i najsvestraniji
r
knjievnik. U mladosti stoji na pokreta mladih genija ili Sturm und Dranga. Bore se protiv
estetike, a za povratak prirodi i slobodu Mladi Goethe u zanosu pie o
nacionalnoj povijesti, likove buntovnika i boraca za slobodu misli (Prometej, Muhamedova
e pjesma). Preko se 1774. proslavio romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje
epohe (tzv. verterizam: ekstremni nad razumom, ljubav prema slobodi, sukob s
drutvom uz suvinosti i pesimizma). G. 1775. na poziv weimarskoga vojvode seli u Weimar i
[ tamo ostaje do smrti. Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. 1805.)
njegova najplodnija faza i weimarske klasike ili razdoblje knjievnosti.
Pie tragedije u stihu i prozi Ifigenija, Torquato Tasso i Egmont, ivotinjski ep Reineke Fuchs,
[
ep Hermann i Dorothea, veliki roman Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv.
odgojnoga romana i prvi je veliki roman iz ivota, zatim zbirku svoje najzrelije
ljubavne lirike Rimske elegije, niz balada (Vilenjak), epigrama, a istodobno prirodne znanosti
i prevodi (1775. i nau Hasanaginicu).Nakon Schillerove smrti, kao slavni mudrac iz Weimara, sve se
r"
L vie iz ivota, zavrava dramsku poemu Faust na kojoj radi cijeloga ivota, pie roman Srodne
due i autobiografske zapise Poezija i zbilja. Prvi razvija idejU o svjetskoj knjievnosti kao
dobru cijelog
Patnje mladog Werthera (1774.) epistolarni je roman (u formi pisama) s ljubavnom
L
tematikom. Mladi pravnik Werther, zaljubljenik u prirodu, slikarstvo i knjievnost, odlazi u
"

L
100
H
provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Njezin Albert antipod je Wertheru:
racionalan, hladan, snalaljiv i realan. U pismima prijatelju Werther ispovijeda svoja duevna stanja u
rasponu od zanosa do krajnjeg Pokuava od siline svoje ljubavi, ali se u Lottin
grad. Ne moe se pomiriti s da ona pripada drugome, a ne naruiti njihov sklad,
se na samoubojstvo. Werther je pravi junak kojim upravlja strast, za njega je
, ]
ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. Roman je ubrzo postao veoma popularan,
izazvao je niz samoubojstava dua, a u Kini su se na servisima za pojavili portreti
Werthera i Lotte.
Faust je dramska poema koju Goethe stvara cijeloga ivota i koja predstavlja sintezu njegova
stvaralatva. Legendarni doktor Faust, podrijetlom iz srednjovjekovne legende u kojoj se Mefistofeles

okladio s Bogom da smrtnoga te za spoznaju svega kupio Faustovu
duu, postao je najgrandiozniji lik novije europske knjievnosti, simbol ljudske tenje za spoznajom i
napretkom. Faust se zaljubljuje u Margaretu, ali njoj i njezinoj obitelji donosi samo
J
FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.) je dramski pisac, pjesnik i knjievni
prvom dramom Razbojniciiz 1782. postie ogroman uspjeh. U mladosti se bori za slobodu
(povijesne teme: Fiescova zavjera u Don carlos, suvremena tema: Spletka i !JubaV). Od
1790., zajedno s Goetheom estetiku epohe knjievnosti.
j
sklad i estetskih ideala, pie drame: trilogija Walenstein, Marija Stuart Djevica
Orleanska, Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell. Pisao je filozofske pjesme i povijesne balade, a od lirike
, I
se proslavio Odom radosti koja je nadahnula Beethovena za njegovu IX. simfoniju.

Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga, socijalna i moralna drutvena kritika.
Glavni lik drame Karl Moor (Mor), nakon bratove klevete i odricanja od njega, postaje
razbojnikom da bi se borio protiv drutvenih nepravdi, a njegov i runiji brat Franz pohlepan je i
]
licemjeran, kukavica koja bratu pokuava oteti i njegovu ljubljenu Amaliju.
WILLIAM WORDSWORTH ( 1770.-1850.) engleski je pjesnik, predstavnik jezerske kole
mladih koji su se povukli u miran ivot u jezersko sjeverne Engleske.
r 1
I
Zajedno sa S. T. Coleridgeom objavio je Lirske balade koja zbirka engleskog
lj
romantizma. Priroda je za nj vrelo ivotnih spoznaja. Pjesma: Sunovrati.
GEORGE GORDON BYRON (1788.-1824.) prvak je engleskoga romantizma. Nakon sukoba s
konzervativnom domovinom, putuje po panjolskoj, Portugalu, Turskoj i ga
krajevi i borbe za nacionalno bori se s Grcima protiv Turaka te umire u u 36.
godini. Neobuzdan, ponosan i hrabar, neodvojivu cjelinu od svojih likova. Pisao je pjesme, a u
r
drami Manfred, Goetheovu Faustu, suvremenici vide Byrona i dre ga utemeljiteljem sotonske
L
kole ili skupine ukletih pjesnika. U tzv. u stihu (Kaurin, Gusar, Lara i
dr.) slobodu i ljubav te stvara lik tzv. bajronoYskog junaka. Najpoznatija su mu djela poema
ChiIdea Harolda i ep Don Juan. Bajronizam - svjetska bol, je
naziranje da zlu u svijetu nema lijeka. L
Chi/dea Harolda je poema u 4 dijela. To je subjektivni putopis putnika,
zapravo samog Byrona, koji naputa rodno tlo, prezire drutvo, traga za pustolovinama,
duboku i bol povremeno umiruje ljepotama prirode i starih kultura. Strastven je i prkosan [
pesimist. Uvodna lirska pjesma Adieu, adieu...
ALPHONSE de LAMARTINE (1790.-1869.) francuski je pjesnik, i
r
Zbirkama Meditacije i Nove meditacije u francusku poeziju unosi svjetsku bol. U pjesmama
L
Dolina, Jezero i Jesen obnavlja ljubavnu liriku u francuskoj poeziji. Napisao je i dva epa:
Jocelyn i Pad
EDGAR ALLAN POE (1809.-1849.) je pjesnik, i Nesretna i
bohemska ivota, umire siromaan ali slavan. Napisao je oko 70 pripovijesti pod utjecajem engleskoga L
gotskog romana strave i uasa i fantastike romantizma (Hoffmann). Svojom bogatom i
bolesnom matom stvara izvrsne novele pune tajanstvenih i jezoviti h zbivanja, smrti i
atmosfere ili pak pripovijetke pune nevjerojatnih zgoda u kojima dolaze do izraaja njegovi
t
prirodoznanstveni interesi i duh Arthura Gordona Pyma, Groteskne pripovijesti i
arabeske, Pripovijesti). U kritici zagovara umjetnost te razvija tezu da je poezija
stvaranje ljepote to svojim muzikalnim i formalno savrenim lirskim pjesmama s
majstorski atmosferom (Gavran, Annabe/ Lee i dr.) Ubrzo nakon smrti postaje slavan u
t
Europi, gdje ga otkriva Baudelaire - prvi je pisac koji je utjecao na europske knjievnike.
Smatra se jednim od larpurlartizma i simbolizma kao i ocem moderne detektivske i
znanstvenopopularne knjievnosti (science-fiction).
L
101
i
'--1
l
-1
Poema Gavran spada u sam vrh svjetske knjievnosti. Tema je smrt drage - zbog smrti voljene
Lenore, pjesnik je patnjom i boli ne nalazi lijeka. ptica najavljuje mu da
mir nikad vie.
Crni pripovijetka je o iskrivljene svijesti koji uma i vjea
nakon doivljava niz sudbinskih i nevolja, a nakon to ubije i enu koju zazida,
:-1
uskrsli sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i predmet
ALEKSANDAR PUKIN (1799.-1837.) ruski je pjesnik, i
Zbog slobodarstva je i prognan, a kasnije, na dvoru, mladi biva poniavan te pogiba u
.t namjetenom dvoboju kao rtva spletke. Prvi je ruski nacionalni pjesnik.
U ranoj fazi pie slobodarske ode Sloboda, poslanice prijateljima, seosku elegiju Selo,
anakreontske pjesme Bakhovo slavlje i Veseli pir. U poemi Ruslan i Ljudmila pravi ironijski odmak
prema klasicizmu i prolosti. Od folklornih motiva se bajronovskima u elegiji Ugasila se svjetla
]
dana i u poemi Kavkaski zarobljenik. Na dramskom polju stvara niz tzv. malih tragedija i
shakespeareovsku dramu Boris Godunov Iz opusa su povijesni roman Kapetanova
pripovijest iz gradskoga ivota Pikova dama te roman u stihovima Evgenij Onjegin.
]
]
Evgenij Onjegin je roman o mladom iz grada koji u provinciji slama srce mladoj i
plemenitoj Tatjani Larinoj (antologijsko je Tatjanino pismo Onjeginu), pokuava zavesti njenu sestru
Olgu, te u dvoboju ubija Olgina Lenskoga. Pri kasnijem susretu s Tatjanom, kad je ona
veoma ugledna velegradska dama u braku bez ljubavi, on se strastveno zaljubljuje, ali ga ona,
ljubavi, ponosno odbija. On nastavlja besmislen ivot, uzalud troi vrijeme i predstavlja prototip
ruskog tzv. suvinog Prikazom drutvenog i ivota Rusije, Pukin je postavio
temelje ruskoj prozi.
] MIHAIL UERMONTOV (1814.-1841.) ruski je pjesnik, i
i U povodu Pukinove smrti napao je vlast koja ga je prognala na Kavkaz.
Tri godine poslije ponovo je i prognan na Kavkaz gdje je i poginuo kao rtva dvoboja, u svojoj
n
l-
27.godini. Pie liriku, punu rezignacije, koja predstavlja njegov
.J
vrhunac, poeme u byronovskom stilu (Demon) i drame (Maskerata).
Roman Junak naeg doba prvi je ruski psiholoki roman u prozi, a vjernim opisima sredine
::
rw
' predstavlja jedno od prvih djela ruskog realizma. Roman pet samostalnih novela (tri u prvom, a
Lj
dvije u drugom dijelu romana): Bela, Maksim Taman}, Kneginjica Meri i Fatalist Radnju
povezuje glavni lik koji zavodi i ostavlja ene, a radnja se zbiva u planinama Kavkaza i
lP
k
u primorskim ljetovalitima.
ii FRANCE PREEREN (1800.-1849.) najpoznatiji je slovenski pjesnik 19. st. Prve pjesme
u
objavljuje u almanahu Kranjska Od ljubavnih i nacionalnih motiva ka te
svoje osobne probleme projicira na pitanja slavenstva. Svojim nacionalnim optimizmom hrabri

g
Slovence koji ga dre svojim prvim nacionalnim pjesnikom. U jedinoj zbirci Poezija nalazi se slavni
i
Sonetni vijenac i niz soneta Soneti
Sonetni vijenac je djelo od 15 soneta Juliji Primicovoj. Posljednji stih svakog soneta
i

prvi je u a svih 14 stihova zajedno 15. sonet, majstorski sonet ili magistrale.
lid U akrostihu (prva slova stihova) je Julijino ime. Dvije su teme za romantizam:
ljubav prema voljenoj eni i ljubav prema domovini.
[ PISCI PREDROMANTIZMA I ROMANTIZMA: Jean Jaques Rousseau, James Macpherson,
Robert Burns, Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller, William Wordsworth, Walter
Scott, George Gordon Byron, Percy Bysshe Shelley, John Keats, Ernst T. A. Hoffmann,
[
Heinrich Heine, Hans Christian Andersen, Edgar Allan Poe, Alphonse de Lamartine, Alfred
de Vigny, Victor Hugo, Alessandro Manzoni, Giacomo Leopardi, Jan Kollar, Adam
Mickiewicz, Aleksandar Pukin, Mihail Ljermontov, Taras H.
r
Sandor Petofi
11
LI

II
L

L
[ "
i
102
r:
HRVATSKI ROMANTIZAM (hrvatski narodni preporod, ilirizam)
l
I
Polovicom drugog 19. st. u Hrvatskoj se nova duhovna kretanja i
. I
ideje kao prethodnica NARODNOG PREPORODA. Poslije pada Napoleona i
Dalmacije i Istre austrijskoj carevini, germanizacija. No od 1825. provodi se i
'I
postaje obvezatni nastavni jezik u kolama. se suprotstavlja
.1
kanonik Pavao toos svojom elegijom Kip domovine leta 1831. Dolazi do stagnacije knjievnog
stvaralatva koje je jo uvijek Mlada hrvatska inteligencija ipak sve spoznaje
nacionalnog i vanost kodifikacije vlastitog jednog knjievnog jezika. Za
jezika i te za jedan jezik komunikacije u Hrvatskoj zalau se:
'I
leksikografi Ardelije della Bella i Joakim Stulli, Josip Sipu (1796.), Maksimilijan Vrhovac (proglas
o potrebi skupljanja narodnoga blaqa), Antun domovini o hasnovitosti
"I
pisanja vu domorodnom jeziku, 1815.), Juraj Sporer (trai list na hrvatskom jeziku u Oglasniku __ I
ilirskom 1818.). Za takve ideje zalagao se jo krajem 17. st. Pavao Ritter
Stvoreno je za organizirani nastavak narodnog preporoda, odnosno za , I
pokretanje ilirskog pokreta. Pojavio se i idejni lider i organizator - Ljudevit Gaj.
e
HRVATSKI KNJIEVNI I NARODNI PREPOROD traje od 1813. do 1860., tj. od
j
proglasa biskupa Vrhovca do pojave nove generacije na sa enoom.
, !
ILIRSKI POKRET se javlja unutar hrvatskog preporoda i traje od 1830. do 1843.
Pokret je imao izrazito obiljeje, a glavni ideolog bio je Ljudevit Gaj.
, j
ILIRIZAM je pojam kojim se u vrijeme preporoda ideja za kulturnim
f
ujedinjenjem junih Slavena. Kroatizam je ivot Hrvatske.
;
J
1830. Ljudevit Gaj u Peti objavljuje u izdanju Kratku osnovu
horvatsko-slavenskog pravopisanja.
rl
1832. Ivan Derkos u knjiici Genius patriae...(Duh domovine nad svojim sinovima)
'--.J
ujedinjene Hrvatske vidi u spajanju.
Grof Janko u spisu Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom
na tokavskom iznosi program hrvatskog naroda isticanjem hrvatskoga kao
.
ravnopravnog u okvirima Monarhije. L
Matija Smodek predavati hrvatski jezik na Pravoslovnoj akademiji kao
neobvezatni predmet.
r :
1834. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objqvljuje svoj Oglas.
L
1835. izlaziti Novine Horvatszke i kulturno-zabavni prilog Danica Hovatszka,
Slavonszka i Dalmatinszka.
f'
Antun predavati hrvatski jezik kao neobvezatni predmet na

L
gimnaziji.
1836. tokavsko postaje knjievnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj.
r
Uvodi se ilirsko ime: Novine ilirske i Danica ilirska.
l
Vjekoslav (prvi akademski profesor hrvatskoga jezika) pie prvu gramatiku
L
hrvatskoga jezika - Osnovuslovnice slavjanske ilirskoga.
1839. Antun pie raspravu Temelji ilirskog i latinskog jezika.
r
1842. Ljudevit Gaj i Stanko Vraz sukobljavaju se i razilaze (Gaj preporod smatra
L
domoljubnim pokretom, a Vraz u prvom redu -
Stanko Vraz prvi knjievni Kolo.
r
Osnovana je Matica hrvatska.

1843. Zabranjeno je ilirsko ime: Narodne novine i Danica Horvatska, slavonska i
L
dalmatinska.
Ivan odrao je 2. SVibnja 1843. prvi govor na hrvatskome jeziku u
r
Hrvatskom saboru.
L
Knjievni pogledi i aktivnost ilirske generacije. Sve do godina 19. st.
knjievnost ima prosvjetiteljske, gotovo utilitarne tendencije - slui i r'
!
narodne svijesti. Pisci se ugledajU u jezik i stil narodnog stvaralatva, a uzor im je Ivan
L
i knjievnost 17. st. i to ponajprije zbog doivljaja domovine kao idealne
Dubrave i apoteoze slobode.
[ .
l.
103
r]
:...J
_I
Kulturna djelatnost preporoditelja. Od 1838. diljem Hrvatske ilirske
]
(Varadin, Zagreb, Karlovac). U Sisku je 1839. prikazana prva hrvatska povijesna tragedija .Juran i
"
Sofija, ili Turci kodSiska I. K. Sakcinskog.
1840. s radom Hrvatsko narodno kazalite, izvedbom Jurana i Sofije.
Raskol ilircima. godina mnogi ilirci da je pokret

ostvariti jedino kao hrvatski, narodni i knjievni preporod, bez junoslavenske opcije.
'1
1842. pojavilo se Kolo s urednikom Stankom Vrazom i otpadnicima Dragutinom Rakovcem,
Ljudevitom Oni otvaraju dva presudna problema: pitanje knjievnog jezika kao
stila i potrebu otvaranja hrvatske knjievnosti europskim uzorima.
J
Najdalje je otiao Dimitrija Demeter koji se u iz 1843. Misli o ilirskom knjievnom jeziku
opredjeljuje za punu knjievnu autonomnost i to putem jezika koji mora zadovoljiti
estetske kriterije.
Svjetska knjievnost snano na nae pisce: prevode se i velika djela europskih
klasika i istaknutih
LIRIKA je svakako glavni anr. budnicama (programatske pjesme) i davorijama
J
(borbenije, imperativne, jakih Najpoznatija je Horvatska domovina,
ostale su Horvatov sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) Lj. Gaja, Demetrova Pjesma Hrvata ili
Prosto zrakom ptica leti, i Gaja Nek se hrusti aka mala i Zora puca, bit dan.
Kasnije su teme ljubav (Vraz, Vukoti domoljublje, refleksije
i (Vraz).
EPSKU POEZDU obiljeili su D. Demeter poemom polje i I. epom
1
Smrt Smail-age
PROZAje i u poslijepreporodnom razdoblju skromnih dometa - sve do enoe.
d
Novele od do ezdesetih godina piu Demeter, sakcinski, Ivan
Trnski i Dragojla te neto Vladimir Teme: povijesne.
q
U
Roman se pojavljuje tek u pokuajima (Antun Udes ljudski, Miroslav Poeki
Mato Marija Konavoka; Dragojla Dva pira).
Pisac prvog povijesnog romana Severilla ili slika iz progonstva u Sisku jest Ivan Krstitelj
r (1866.). Bla objavio je 1868. za ono vrijeme avangardan roman Ispovijest.
U sva je ta proza s uzorima u narodnom stvaralatvu i pseudoromantizmu imala karakteristike
trivijalne proze (ljubavne fabule, osvete, otmice, trovanja i sl.),
DRAME piu I. sakcinski (Juran i Sofija ili Turci kod Siska) i D. Demeter (Teuta).
[ Komediju Kvas bez kruha ili tko biti veliki sudac napisao je Antun
PUTOPISE piu Antun Pogled na Bosnu, Stanko Vraz, Put u Gornje strane,
Antun Putositnice, I. Listovi iz Italije.
Knjievni i novine. casopisi: Danica ilirska, Kolo, zadarska Zora dalmatinska
U
(prvi knjievni u Dalmaciji - objavio prvu pjesmu Zora puca i bio jedno vrijeme
urednikom); neoapsolutizma Neven (ur. Mirko
Po ukidanju neoapsolutizma: Leptir(ur. Slavonac, Nae gore list, Glasonoa.
[
Od novina se Pozor pokrenut 1860. ( u kao Novi pozor, u Sisku kao a od 1871.
zove se Obzori pod tim imenom izlazi sve do 1941. godine!
Bitna obiljeja hrvatske knjievnosti 19. st. do 1860. g. Ima odgojno-prosvjetiteljsku
tJ
funkciju, budi narodnu svijest, stvara pretpostavke za razvoj moderne nacije. Novotokavtina je
kao standardni knjievni jezik, a pisci se jo bore (osobito kajkavci) ovladati tim jezikom,
Pojavljuju se tematski nova, uspjena djela, a opusi Janka i Adolfa Vebera
[
najavljuju pomake prema realizmu. Bitno je obiljeje upravo razvoj,
romantizam s obzirom na europski romantizam: kolektivizam nasuprot individualizmu,
integracija stilova, nasuprot svjetskoj boli i pesimizmu - optimizam, aktivizam, dinamika,
svjetlost (amblem iliraca je zvijezda Danica!).
[
PAVAO TOOS ( 1806.-1862.) pjesnik je elegija, prigodnica i budnica. slikar i
glazbenik. Kip domovine vu leta 1831. alegorija je Hrvatske (tuna mati u
crno zavita): Vre i svojjezik zabit Horvati! hote, ter drugi narod postati.
E
[ LJUDEVIT GAJ (1809.-1872.) je u Krapini, a umro u Zagrebu. Ideolog je ilirskog pokreta,
pjesnik, i urednik Danice i Novina Horvatszkih, jezikoslovac, reformator pravopisne grafije
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, 1830. Proslavio se budnicom Horvatov
sloga i zjedinjenje (Jo Horvatska ni propala) prema kojoj su nastale sve kasnije budnice kao
domoljubne i ilirske programatske pjesme.
[ "
L
104
I
I
"
STANKO VRAZ (1810.-1851.) lirski je pjesnik i hrvatske knjievne kritike
pregled). Ilir iz tajera, jedini Slovenac u hrvatskom preporodu. Pisao je ljubavne, rodoljubne i
pjesme. G. 1842. pokrenuo je prvi knjievni Kolo i bio tajnik Matice hrvatske.
Napisao je zbirku ljubavnih pjesama 1840., Ljubici Cantilli. To je
prvi ljubavni kanconijer u novijoj hrvatskoj knjievnosti. DVije su teme: ljubav prema eni i ljubav
prema domovini (kod njega su to Hrvatska i Slovenija). Pjesme su brojevima, u obliku
krakovjaka. To je oblik poljske narodne pjesme (dvije strofe, svaka po 4 esterca). Izdao je zbirke
Glasi iz dubrave eravinske i Gusle i tambura. Pjesma dral putuje k toplom jugu u obliku je
gazele, lirske ljubavne pjesme od 8 do 13 stihova. Otkud modre sonet.
DIMITRIJA DEMETER (1811.-1872.) hrvatski je knjievnik podrijetla. Pjesnik,
recenzent, feljtonist, kazalini djelatnik. Rodio se u Zagrebu, zavrio filozofiju
i doktorirao medicinu, ali se posvetio knjievnosti i kazalitu.
U poemi iz 1842. polje, nastalu po uzoru na Byrona, opisuje pobjedu Hrvata nad
Mongolima 1242. Unutar poeme je poznata davorija Pjesma Hrvata (Prosto zrakom ptica leti).
Davorije su programatske pjesme ozbiljnoga tona, mnogo borbenije od budnica. Pjesnici
se sluejakim Poruke su imperativne, poziv u boj za narodnost i slobodu. Podrijetlo naziva je
u imenu staroslavenskog boga rata Davora. Demeter je napisao (1844.) i dramu Teuta koja se smatra
,j
najboljom ilirskom dramom. Demeter je bio zaljubljenik u kazalite: organizirao je prva gostovanja
stranih trupa, napisao libreta za prve opere V. Lisinskoga Porin, 1846. i Ljubav i zloba, 1845.
Pisao je prve kazaline kritike, bio dramaturg i voditelj jedinoga kazalita. Demeter i , j
Gaj nagovorili su vlasnika kazalita da uvede predstave na hrvatskom jeziku.
IVAN (1814.-1890.) pjesnik je u Novom Vinodolskom, a umro u Zagrebu.
, l
Potomak je obitelji (Antun, Matija, Ivan, Fran). Studirao je filozofiju i pravo, bio je
..
i dravnik, prvi hrvatski reformator sudstva i zdravstva. U Danici 1835.
objavljuje pjesmu Primorac Danici kojom se pridruuje preporodnim pjesnicima. Zajedno s Josipom
izdao je 1842. slovar Nadopjevao je 14. i 15. pjevanje
,
Osmana. LI
Smrt Smail-age epsko je djelo koje ima pet pjevanja: Agovanje,
i Kob. Opisuje iz 1840. kad su Crnogorci ubili agu-nasilnika. To je najbolje
! i
1 '
djelo i najbolje djelo hrvatskoga preporoda. Brourom Hrvati 1848., poziva
l J
da se zauzmu za dobro i jednakost u zajednitvu.
PETAR (1818.-1872.) pjesnik je i prevoditelj (Dante, Manzoni, Byron) koji je
nakon dugogodinjega vojnog kolovanja gotovo zaboravio materinji jezik. Bio je profesionalni i
j
kasnije general. Poznanstvo s urodilo je oduevljenjem za ilirski pokret. hrvatski tako
to prevodi Osmana na U zadarskoj Zori dalmatinskoj 1843. objavljuje svoju
r :
prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Zora puca i prvu zbirku Prvenci, 1846. Njegove lirske , '
"
teme su ljubavne, rodoljubne i refleksivne. Dre ga prvim hrvatskim refleksivnim pjesnikom. Pjesme: Lj
Putnik, Jezik!Oda mOfla, Rodu o jeziku, Mrtva ljubav, Ljudsko srce, Pjesnik.
MATIJA MAZURANIC (1817.-1881.) autor je putopisa Pogled na Bosnu, 1842. i brat
r'
Ivana Putopis je nastao nakon molbe starije Ivana i Antuna da ih izvijesti o ivotu u
LJ
Bosni.
ANTUN (1813.-1849.) pjesnik je, putopisac i komediograf. Njegove Putositnice iz
1845. najzrelije su preporodno prozno djelo. stilom opisuje svoje
L
putovanje od Ludbrega preko Zagreba do Verone, s domoljubnom tendencijom. Kvas bez kruha ili
tko biti veliki sudac, 1854., prva je preporodna drutvena komedija.
r:
L
I'
H
L
,
r
l
.
L
I
L
! .
l
105
I"
I]
l
l
PROTOREALIZAM (ENOINO DOBA)
-1
Traje od 1860. do 1881. ezdesetih godina 19. st. ukinut je Bachov
neoapsolutizam i pokrenute su stranke: (koju su osnovali
nekadanji ilirci - i dr.) i pravaka na s Antom Godine 1876.
] stvorena je Austro-Ugarska drava. G. 1868. sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba koju su Hrvati
doivjeli kao nasilje protiv kojega su se borili sva do raspada Monarhije 1918. Ivan je 1871.
g. kao s oduevljenjem da bi ga 1881. mladi radikalni prava Ante
otpratio grubom travestijom Smrt babe
1
J
Hrvatska ostaje bez knjievnoga - 1849. prestaju izlaziti Danica i Zora dalmatinska.
Tek 1852. Mirko Neven u kojemu objavljuje mlada generacija.
Pedesetih godina dolo je do smjene generacija. ezdesetih dolazi do ozbiljne krize:
stari je narataj prestao pisati, novi se tek pojavljuje. Sve ulogu ima DRAMA, glumite. Prvi su
hrvatski tog doba utemeljitelji
Demeter i Mirko Javlja se i paralelni smjer: zabavna, komedija, te
] igrokaz. Antun prvi je poznati komediograf.
MIRKO (1816.-1893.) urednik je Nevena. Njegova poezija nije osobite vanosti.
Napisao je tri drame: Frankopan, Stjepan, kralj bosanski i Matija Gubec u kojima su glavni
]
likovi nositelji poruke djela.
U relacijama domoljubne lirike ostaje i lirika Ivana Trnskog i Dragojle
Epsku poeziju njeguje fra Grgo spjev Osvetnici, s bosanskom
tematikom), a blizak mu je fra Ivan Frano

LUKA (1830.-1863.) pie pripovijesti u stihu (Pobratimstvo, Bijedna
Mara, Petar te pripovijest u kojoj zagovara vjersku toleranciju, Dilber-Hasan. Pie
rr] modificiranim desetercem.
i:
JOSIP FREUDENREICH (1827.-1871.), kazalini pisac, glumac i redatelj, pie pravu,
OJ
uspjenu dramu: Zbor na lijevu (1857.), s glazbenim umecima, te igru Crna
kraljica. Jo prije enoe je shvatio potrebu za kompromisom s u elji da se stvori stalna
,
r
:.; kazalina publika.
1.
RIKARD FUEDER pjesnik je, feljtonist i plodan Kao pjesnik je
pod enoinim utjecajem s blagom sklonosti prema i to posebno dolazi do
p
izraaja u pripovijestima Stella Raiva i Ljubav na odru.
::
U
Novi knjievni narataj. U novelistici Janka su se elementi
stila. na kraju ezdesetih izdvajaju se prozaici Vilim Korajac i Ivan Perkovac
p
koji je aktualnom socijalnom tematikom utjecao i na samoga enou.
FRANJO (1845.-1914.) svestrani je pisac, filozof, i
L
[
znanstvenik. Po svojim pogledima najizrazitiji je hrvatski Tei za apsolutnom ljepotom.
Zastupnik je estetike (Razvoj i sustav estetike). Ipak na prvo mjesto stavlja
probleme (drama Benko Bof). rekvizitima progovara o aktualnim problemima
(povijesne teme s jasnim aluzijama na germanizaciju i te tako unosi realizam u svoja
djela: ep Kohan i Vlasta, ep Dom i svijet, tragedije Karlo Zvonimir.
p
VATROSLAV utemeljitelj je slavenske filologije i jedan od hrvatske
L
knjievne povijesti. Urednik je Knjievnik.
ADOLFO VEBER bio je jezikoslovac, pisac udbenika. Pisao
je putopise ( Put na Plitvice, Listovi o Italiji, Put u carigrad) i pripovijesti (Zagrepkinja, Avelina
[
Bakranina ljuvezne sgode i nesgode, Nadala Bakarka).
ANTE snana je druge polovice 19. st. Najzanimljiviji je kao
r
publicist: pie satire, govore, i predstavke. Kao pravaki ideolog u predgovoru svojih Pisama
Madarolacahzalae se za realizam u knjievnosti.
Li JOSIP EUGEN pojavio se pjesmama (zbirka Leljinke, 1865.), ali je vaniji kao
i u osamdesetima. Tada pie romane Zmaj od Bosne, Kapetanova Emin
agina ljuba, a najbolje djelo mu je drutveni roman Melita. Dovrio je i enoin roman Kletva.
r
enoina pojava. urnalist, feljtonist, urednik, romanopisac, dramski pisac,
L
glorifikator Zagreba AUGUST ENOA (1838.-1881.) ostavio je u sjeni sve svoje suvremenike.
"
Njegova pojava potpuni prodor knjievnosti u iroke mase kao i stvaranje prvog
lj
estetskog knjievnog kanona u hrvatskoj literaturi. Idejno, ali samo verbalno vezao se uz narodnjake
L


l.
106
r:
(trosmajerovsku junoslavensku koncepciju), ali je svu aktivnost usmjerio problemima ue Hrvatske,
osobito Zagreba. je koji se opire
enoini knjievni pogledi. Svoje misli o knjievnosti iznio je u poznatom programatskom
napisu Naa knjievnost, objavljenom 1865. u Glasonoa. ulogu knjige u djelovanju
na na socijalni ivot. Narodni duh treba se uvrijeiti u svim drutvenim segmentima i to
uloge popularne, i zabavne knjievnosti.
Hrvatska knjievnost treba biti i tendenciozna, mora djelovati na publiku.
enoi na koncepcija knjievnog jezika. prvima je oformio kanon,
dosljedno se za standardni oblik tokavskoga knjievnog jezika. uzor mu
je bio suvremenik, dalmatinski pisac Mihovil Velika mu je zasluga to je dotadanja
konzekventno primjenjivao u svojim djelima. govor puka, literarno je ostvario
gradski tokavski standard. Svoje junake ne individualizira stvara svoj, originalni
knjievni jezik dosljedno novotokavski standard. Izravno je utjecao na svoje
i njihovu svakodnevnu konverzaciju.
enoi no Ostvario je temelje i postao uzorom, i u tematskom i u
pogledu, daljnjim tokovima hrvatske knjievnosti sve do kraja Naslutio je nove teme i
izravno utjecao na hrvatskih realista - od do
enoino doba zavrava Augusta enoe 1881. godine. U njegovo se doba
pojavljUjU pomaci prema predrea prozi i suvremenoj tematici s motivacijama
literarnih junaka. Upravo osamdesetih godina ostvarene su pretpostavke za dolazak novoga
narataja s izrazitijim tendencijama.
AUGUST ENOA (1838.-1881.) obiljeio je knjievno razdoblje. je u Zagrebu,

studirao u Zagrebu, i Pragu. U dva Glasonoa i Slawische Blatter. U
Zagrebu radi u kazalitu kao ravnatelj i dramaturg, postaje gradskim biljenikom te
gradskim senatorom. Od 1874. urednik je Vijenac, a od 1877. potpredsjednik Matice
hrvatske. Umire od iscrpljenosti u punom naponu.
!f"
ROMANI. Zlatarovo zlato, 1871., prvi je roman novije hrvatske knjievnosti. To je >L
povijesni roman o Zagrebu 16. Dvije su fabule: povijesna (sukob feudalca Stjepka
Gregorijanca s Zagreba) i ljubavna (nesretna ljubav Dore zlatara i
f -
Pavla, sina Stjepka Gregorijanca). Spletkari (intriganti) su Grga i samoborska
L
I:
plemkinja Klara Gruberova. Grga otruje Doru, a Pavle pogiba u boju s Turcima.
buna, 1877., povijesni je roman o buni iz 1573. kada je Matija Gubec sa seljacima
r
podignuo bunu erotiv susedgradskog feudalca Franje Tahija.
i
L
Ostali romani: Cuvaj se senjske ruke, Diogenes i Kletva (nedovrena, nadopunio J. E.
PRIPOVIJETKE. Prijan Lovro, 1873., predstavlja pripovijetke.
Lovro je darovit podrijetla kojega slama sredina. t
Ostale pripovijetke: Barun Ivica, Prosjak Luka, ljubovca, Branka, Mladi L
gospodin, Vladimir, Turopoljski top, Karanfil s pjesnikova groba.
POVJESTICE, epske pjesme sa sadrajem iz narodne predaje ili povijesti (napisao ih je
Propast Venecije, Smrt Petra Kugina Postolar i vrag, Prokleta
t
klijet, Kameni svatovi, Fratarska oporuka, Zimzelen i dr.
FEUTONI: ZagrebuIje, Dopisi iz Praga, id u Zagrebu
KOMEDIJA: Ljubica
r
L
r
L
L
L
,
L

"
107
L
[l
'l
1
l
e I
REALIZAM I NATURALIZAM
]

REALIZAM (lat. realis. stvaran)
Realizam je knjievno razdoblje koje traje od 1830. do 1870. g. Nakon romantizma koji
izdvojena pojedinca, realizam opisuje svakidanju stvarnost, suvremeni drutveni,
:]
gospodarski, i kulturni ivot. Likovi su ljudi iz svakodnevnoga ivota i iz svih
drutvenih slojeva. Prostori su ulice, stanovi, trnice, lokali, tavani i podrumi,
kazalita, otmjeni saloni. Interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove
postupke, ponaanje, psihologiju i svjetonazor. junak eli drutveni uspon, uspjeh.
pisci svijet prikazuju bez uljepavanja, imaju odnos prema stvarnosti.
Naglaavaju SOCIJALNO-MORALNU PROBLEMATIKU. Detaljni opisi ambijenta socijalno i
J
psiholoki karakteriziraju likove koji su i uvjetovani srdinom iz koje i koja ih
okruuje. U tenji za istinitim prikazom, pisci unose govor provincijalizmi,
argonizmi. ..). Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o i drutvu. filozofska
doktrina 19. st. je pozitivizam (vjera u znanost i razum) je utemeljitelj Auguste Comte. Realisti su
]
knjievnost pribliili znanosti i uveli metodu prikazivanja stvarnosti.
Dok su njegovali liriku, realisti se PROZI - roman postaje glavnom
knjievnom vrstom. Ideju o romanu kao zrcalu stvarnosti izrekao je francuski pisac

Stendhal u svojem romanu Crveno i crno (1830.) .
.J
je objektivan, iskazan u licu i u radnji.
Fabula slijedi kronoloki red zbivanja, a su povezani m
]
vezama. Motivacija likova je njihovim karakterima i socljalnlm okolnostima. Fabula
i opis su stvaranju karaktera koji su u pravilu socijalno motivirani.
postupci: portretiranje socijalni i psiholoki portret), portretiranje s ambijenta,
n
:i
detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje.
lU
roman U FRANCUSKOJ KNJIEVNOSTI. Poetika francuskog realizma u
razvijenijoj fazi zagovara prikazivanje ljudi u okolnostima. Balzac u Ljudskoj
n
komediji u 26 knjiga pokuava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost romaneskne,
lj
dokumentarne i teorijske razine. Romanopisci su i stvarnosti koji za teme
svojih djela uzimaju istinite Flaubert je ponudio novi tip realizma, a
zbog veoma estetiziranog izraza, smatraju ga i ocem proznog modernizma. realizma bio
!

jj

je C. H. Champfleury (manifest Le Realisme, 1857.) s idealom fotografske knjievne slike.


Glavni su predstavnici francuskoga realizma Henrie Beyle Stendhal, Gustave Flaubert i Honore
p de Balzac.
Lj roman U ENGLESKOJ KNJIEVNOSTI. Viktorijansko razdoblje blisko je
poetici. Iako se ne deklariraju kao realisti, romanopisci Dickens, Thackeray, sestre Bronte i
George Eliot ne samo da opisuju i objanjavaju englesku stvarnost i prosvjeduju protiv nje,
[
prikaz socijalnih nepravdi i bijede najniih drutvenih slojeva. Viktorijanska
knjievnost kombinira drutvenu satiru i pogled na svijet. Glavni su predstavnici
engleskoga realizma:Charles Dickens (Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Pickwickova
[
'1
kluba, Veliko William Makepiece Thackeray (Sajam tatine), spisateljica George
L
.il
Eliot (Mlin na rijeci FIoSI), Charlote Bronte (Jane Eyre), Emily Bronte (Orkanski ViSOVI), George
Meredith (Egoist), Robert Louis Stevenson (Otok s blagom, zgoda s doktorom Jeky//om i
gospodinom Hydeom), Lewis Carol (Alice u zemlji Joseph Conrad (Lord Jim) i Thomas
Hardy (Tessa iz porodice D'Ubervil/es).
RUSKI REALIZAM nastaje godina 19. st. kad nastupa vrijeme pripovjedne
proze. se dijeli u tri faze: rani, razvijeni i visoki realizam. Rani realizam obiljeava postupni
[
[
razvoj prlpovjednlh oblika, a u temama se prepoznaju ostaci romantizma. Glavni je predstavnik
Nikolaj Gogolj s novelama na majuru kod Dikanjke.
Gogoljeva pripovijetka Kabanica vaan je datum u povijesti ruskog realizma: podrobno
opisuje glavnog junaka i okolinu u kojoj se (Dostojevski: Svi smo mi izili ispod Gogoljeve
Kabanlce/), Srednju ili razvijenu fazu ruskog realizma predstavlja Ivan Turgenjev
koji se proslavio zbirkom novela zapisi u kojima socijalnopsiholoki prikaz likova
r
mijea s poetiziranim opisima prirode (poetski realizam).
Visoki realizam je vrhunac ruskoga realizma. Glavni su predstavnici romanopisci Fjodor
L
Dostojevski i Lav Tolstoj.
"

108
E
NATURALIZAM (lat. naturalis: prirodan) je nastavak i produetak
doba. Javlja se sedamdesetih godina 19. st., a u europskih zemalja prisutan je kao
pokret od 1880. do 1900. g. Jo dosljednije nego realizam, duhovne zasade pronalazi u
poimanju znanosti. Posebno mjesto (uz Claudea Bernarda) zauzima francuski
Hippolyte Taine svojim da je proizvod: (rase),
sredine (miljea) i povijesne situacije (trenutka). Najvaniji i pisac naturalizma Emile
Zola u raspravi Pisci naturalisti, te u djelu Eksperimentalni roman (1880.) i predgovoru romana
Therese Raquin da je pisca preuzimanje eksperimentalnih metoda
iz prirodnih znanosti - roman je dokument stvarnosti i prikaz ljudske svakodnevnice (romani
Germinal i Therese Raquin). I Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim djelima (Medanske
i romanima zastupa koncepciju, ali ipak kako knjievnost ne moe prikazati
potpunu istinu, svaki pisac stvara vlastitu sliku svijeta.
Naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najrunije strane ivota (estetika
pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu duevnu bolest,
nastranost, grubu seksualnost. Za razliku od realista, naturalisti uvode masu kao knjievni lik,
tj. masa postaje knjievnim junakom (rudari, radnici u Zolinu Germinalu).
Glavni predstavnici naturalizma su: Emile Zola, GUy de Maupassant, te Henrik
Ibsen, August Strindberg i Gerhart Hauptman.
VERIZAM (lat. verus: istinit) se javlja u talijanskoj knjievnosti druge pol. 19. st. Srodan
l
je naturalizmu. Glavni je pisac Giovanni Verga koji u romanu Obitelj Malavoglia, 1881., prikazuje
J
propadanje sicilijanske obitelji.
lf1
HONORE de BALZAC (1799.-1850.) francuski romanopisac, i
utemeljitelj je socijalnog i realizma. Njegov ogroman opus oko 90 romana, pet
iJ
drama, niz pripovijesti i novela, u kojima je oivio galeriju od preko 2000 likova. U jedinstvenom
If'
ciklusu Ljudska komedija daje zaokruenu sliku francuskog drutva. Dijelovi ciklusa su: Studije iz
il .
drutvenoga ivota (u kojima se nalazi glavnina njegova opusa, a podijeljene su prema sredinama i
temi na est podskupina ili Prizora, i to na prizore iz privatnog, provincijskog, parikog,
i seoskoga ivota), Filozofske studije i studije. U svim njegovim djelima
novac je osnovna snaga, a to je najizrazitije u romanima Propale iluzije, Eugenie
Grandet, Pons i
Otac Goriot, iz 1834. To je roman sloene i dramski koncipirane kompozicije. Sve tri r

fabularne osnove vezane su uz stanare pansiona Vauquer - ona J. J. Goriota, bogatoga


L
i njegovih dviju (barunice Delphine i grofice Anastasie), druga Eugenea de Rastignaca,
siromanoga koji je iz provincije doao na studij drutveni uspjeh, i tajanstvenoga
r
Vautrina, nekadanjega robijaa, koji je vjeto upravljao sudbinama ljudi, a pojavljuje se kao g.
Rastignacov duhovni otac koji ga upoznaje s tajnama uspjeha unutar neumoljivoga poretka.
L
GUSTAVE FLAUBERT (1821.-1880.) francuski je i romanopisac. U privatnome
ivotu nesretan i bolestan, ivi na obiteljskom imanju u Normandiji. Tei potpunoj
objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz ivota. Suvremenu tematiku
L
u romanima: Bovary, sentimentalni odgoj i Jednostavno srce, a povijesni su romani:
Salambo i Iskuenje sv. Antuna.
r
Bovary, 1857., povijest je ivota mlade ene Emme Bovary koja postaje rtvom
l
vlastitih iluzija stvorenih na sentimentalnim romanima (tzv. bovarizam). Snovi su u neskladu s
L
ivotom kojemu se ne moe ili ne eli prilagoditi. Udana je za prostodunog seoskog
Charlesa, udovca koji ne vidi njezino nezadovoljstvo. Povrna je i neodgovorna majka
Upada u dvije strastvene romanse i naputena od obojice svojih ljubavnika (Rodolphea i L
Leona), pritisnuta dugovima, ubije se na koncu i na alost odanog mua koji je jo UVijek voli.
HENRY BEYLE STENDHAL (1783.-1842.) francuski je pisac i Bio je
oboavatelj energije i uspjeha po svaku cijenu, pa tako i Napoleona. Takav je i Julien Sorel,
L
glavni lik u romanu Crveno i crno, koji svojom inteligencijom, a preko crkvenih veza i strastvenih
pustolovina s utjecajnim ljubavnicama, samome vrhu, ali nadomak gubi kontrolu ne
r
mogavi do kraja odigrati igru velikih i utjecajnih. je na smrt, na drutvo koje zatvara
L
vrata sposobnima i siromanima. Drugi Stendhalov roman je Parmski kartuzijanski samostan.
EMILE ZOLA (1840.-1902.) francuski je romanopisac, i predstavnik
pokreta. Tvorac je tzv. eksperimentalnog romana. u prvom romanu
L
[ .
109
L
II
, l
l
'l
Therese Raquin uvodi znanstvene metode temperamente (i rase).
Mlada i strastvena Therese u strastvenoj je vezi s Laurentom koji joj pomogne ubiti mua, a kasnije se
u braku duboko i krvavo sukobljavaju, do smrti.
Ostali romani: Trbuh Pariza, Jazbina, Nana, Germinal (glavni lik je masa, rudari),
GUY de MAUPASSANT (1850.-1893.) francuski je i romanopisac, uz Zolu
"1
francuski naturalist. Napisao je nekoliko vrlo dobrih romana (Jedan ivot, Ljubimac), ali je
ponajprije poznat kao vrhunski majstor novele. Izvrstan hladan i objektivan s
vizijom svijeta, stvara likove postupcima upravljaju bioloki i socioloki motivi.
'I
Opisuje svijet normandijskih seljaka, pariku sredinu, i ratne teme. Najpoznatije
novele: Tellier, Fifi, pripovijetke, Sestre Rondoh. UZica, Kiobran, Ogrlica i Na
vodi.
,I
NIKOLAJ GOGOU (1809.-1852.) ruski i komediograf,
podrijetlom iz siromane ukrajinske obitelji.Nakon kriza vjerskoga misticizma, umire
uma. Preko folklornih i pripovijesti postupno prelazi na realizam u djelima:
Mirgorod (s umetnutom pripovijesti iz ivota Taras 8uljba), Nos, Kabanica
J
pripovijest, glavni je lik sitni Akakij a vrhunskim realizmom daje sliku
Rusije u romanu Mrtve due (glavni lik snalaljivi je pustolov i varalica U najpoznatijoj drami
Revizor otro se izruguje ruskoj birokraciji i oblikuje jednostavnu fabulu,

detaljno opisuje likove i sredine, a posebno je sklon groteski i kontrastima (tzv. gogoljevski smijeh
J
kroz suze). Smatra se ruskog realizma. .. .
IVAN TURGENJEV (1818.-1883.) ruski je i romanopisac. Kao
I
putuje Europom i prvi je ruski pisac koji se proslavio na Zapadu. U zbirci
J
II
pripovijedaka zapisi toplo opisuje likove seljaka-kmetova koje je susretao kao lovac, a
profinjenim poetskim realizmom opisuje rusku prirodu. (Utjecao je na naeg
K. . Gjalskog kojega su nazivali hrvatskim Turgenjevom).U drutvenim romanima Rudin,
q
'i
gnijezdo opisuje tip suvinog dok u romanu i djeca stvara lik plebejskog intelektualca,
illi
nihilista Bazarova koji se sukobljava s tradicionalistima. Na kraju ravnoduno
smrtonosnu zarazu kao posljedicu nemara i primitivizma.
r
I:
LAV TOLSTOJ (1828.-1910.) ruski je i potomak
stare i bogate obitelji. u mladosti pokazuje interes za probleme
(autobiografska trilogija Djetinjstvo, i Mladost). Nakon putovanja Europom, odakle se vratio
r"
gradskom civilizacijom, trajno se nastanjuje na svojem dobru Jasnoj Poljani. Mirno ivi,
L
pedagoki radi na uzdizanju seljaka i stvara svoja najbolja djela, romane Rat i mir i Anu Karenjinu.
Ponovo zapada u moralne krize, rjeenje nalazi u patrijarhalnome ivotu kojemu se i sam
odaje i u prvotnome Raskida i s obitelji i s drutvom i s Crkvom te umire na
r"
svom posljednjem bijegu, na provincijskoj postaji Astapovo. Likovi iz romana Rat i mir.
L
[
Andrej Bolkonski, Pjer Bezuhov i njihove velike obitelji, te povijesne Napoleon, Kutuzov i dr.
Likovi iz romana Ana Karenjina: Ana Karenjina, njezin suprug visoki Ivan Karenjin, njezin
ljubavnik grof Ivan Vronski, Anin brat Stiv ablonski i njegova ena Doli te Dolina sestra Kiti i njezin
suprug grof Levin (kroz lik Tolstoj iznosi svoje ideje braka, drutva i ivota Tema
romana je brak i obiteljski ivot. Roman poznatom Sve sretne obitelji nalik su
jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj Roman je vrhunsko djelo ruske i
[ svjetske knjievnosti. Mnogi smatraju ga modernom romanesknom tragedijom.
FJODOR DOSTOJEVSKI (1821.-1881.) ruski je romanopisac i, uz Tolstoja,
ruski realist. U mladosti je sudjelovao u kruoku i bio na smrt,
[
a zatim pomilovan i poslan u Sibir na deset godina (to je opisao u novelama Zapisi iz mrtvog
doma). U mladosti je zastupao napredne drutvene poglede i kretao se tragom Gogoljeva realizma
(roman Bijedni ljUdi), a po povratku s robije ne samo da naputa nego i revolucionarnu
djelatnost (roman DemOni), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu
[
silom, trai izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo. lVIijenjaju se i teme
njegovih djela, to su sad moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i
odgovornosti, te mu zanimljiv kriminalni zaplet posluiti samo kao okvir za rasprave o problemu
-i'
\
_.
i kazne, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka. Prekapa po najskrivenijim
predjelima ljudske psihe. Njegovi su likovi cinici i buntovnici protiv drutva ili razvratnici i nemoralni
..
tipovi, a s druge strane stoje likovi dradih, portvovnih, koje su u ivotu odabrale


put ljubavi, patnje i pasivne podlonosti. Glavna su mu djela romani: Ponieni i i
e
l" kazna, Idiot (likovi: mladi knez Mikin, Nastasja Filipovna, Rogoin, Aglaja) i Karamazovi
(posljednje, nedovreno djelo; likovi: Fjodor Kramazov - otac, sinovi Dimitrij, Ivan i Aljoa, te

L
"
110
r<
nezakoniti sin SmerdIjakov, starac Zosima). U najpoznatijem romanu i kazna razmatra
probleme i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde. Siromani petrogradski student
Raskoljnikov iz viih ciljeva ubiti babu Iihvaricu bi novcem pomogao sestri i drugima
ponienima i a nakon ubojstva pratimo, u formi niza unutarnjih monologa, njegovu
unutarnju dramu i borbu sa samim sobom. Ostali likovi: SVidrigajlov, isljednik Porfirij, Razumihin,
Sonja Marmeladova, sestra Dunja.
Snano je djelovao na modernu zapadnoeuropsku prozu 20. st. Majstorskom psiholokom
analizom prodro je do ljudske podsvijesti, prvi je prikazao tjeskobu i egzistencijalnu osamljenost
modernog i opisao tmurno velegrada.
U njemu vide i predstavnici modernoga psiholokog romana toka svijesti, i
ekspresionisti, i egzistencijalisti; u nas je djelovao na ekspresioniste (Donadini, Cesarec) i na niz
drugih pisaca Krlea,
HRVATSKI REALIZAM
Hrvatski realizam traje samo desetak godina - otprilike od 1880. do 1890. g. Stvarni

realizma kao stilskog razdoblja treba promatrati od enoe. devedesetih
J
godina
19. st. pojavljuju se tendencije, a najzrelija ostvarenja nastaju na prijelazu
(1899. Novakovi Posljednji najbolje zbirke 1898. i 1902.). Hrvatski
naturalizam svoj vrhunac postie tek 20. st. Kosorove i drame).
!f I
Drutvene prilike od osamdesetih godina do kraja vrlo su zaotrene. To je
vrijeme spaavanja nacionalne svijesti, faza daljnjega madariziranja i koloniziranja Hrvatske. Od
ii-J
1883. do 1903. vlada ban Khuen Hedervary. Uz agrarnu krizu, raspadaju se zadruge,
seljatvo siromai, a plemstvo sve propada. ,
Na usmjeravanje hrvatske knjievnosti prema realizmu presudnu je ulogu imala Stranka
prava s Antom na Mladi pravai iz i redova, a osobito
c.,
radikalni steklii (tako su ih nerijetko nazivali: bijesni) jasno se opredjeljuju za opciju samostalne i
neovisne hrvatske drave. prosvjetiteljskim intencijama suprotstavila se
,
pravaka koncepcija kritiziranja i negiranja svega Poznata je estoka polemika r .
krajem sedamdesetih narodnjaka enoe i pravakog stek/ia Ante Pravai su bili
najvaniji pisci hrvatskoga realizma: Eugen Ante neko vrijeme i K. . Gjalski. Na K'
razvoja naega realizma utjecala je da taj narataj ulazi u knjievnost
L
jedinstven u oporbi prema knjievnim stavovima (ne i djelima!) Augusta enoe. progovaraju o
trima krugovima vanih drutvenih problema: nacionalno pitanje, aktualan problem propadanja
f"
plemstva i socijalna problematika u odnosu selo-grad. To su tri osnovne teme hrvatske
knjievnosti od kraja sedamdesetih pa do devedesetih godina.
L
Knjievni najnovija djela i zrcale kompleksan knjievni ivot.
r
Glavni list i dalje ostaje Vijenac koji Senoa od 1874. do svoje smrti 1881. Od 1872.
ga prava Fran Sustavno se prevodi i objavljuje svjetska literatura. 1883. list
L
preuzimaju Vjekoslav i Mile Od 1890. do 1896. ga Josip podosta
konzervativan i otar prema naturalizmu i verizmu. No, list je objavio ponajbolja djela hrvatskih 1"'
,
realista tog vremena. Pravaku Hrvatsku vilu (1882.) pjesnik August a od
L
1883. Eugen Njihovu liniju 1886. nastavlja Balkan.
Knjievne vrste i teme. Najvie se razvijaju pripovijetka i roman, zamjetno manje
poezija (S. S. a drama skoro da i nema (Rorauer, U fazi se
J
sloeni drutveni problemi, u formi romana. Prikaz je panoramski, likovi su simbolima
L
ideje, glavni je junak zapravo narod. Osamdesetih godina pisci su tematski usmjereni na nacionalnu i
socijalnu problematiku, s regionalnim obiljejem.
r
Hrvatsko zagorje: Ante Ksaver andor Gjalski;
L
Slavonija: Josip Kozarac; Istra i Hrvatsko primorje: Eugen Vjenceslav Novak;
Lika: Josip Jure
J '
Svi zapaaju ili iste pojave i procese: spaavanje nacionalnog identiteta,
d
L
odnosi strankama, (Gjalski).
Druga vana tematska cjelina javlja se osamdesetih i devedesetih godina: gospodarski
problemi i odnos selo-grad s deformacijama u psihi pojedinca. problematiku
r'
propadanja plemstva i to svaki pisac s vlastite staleke pozicije (Vjenceslav Novak, K. . Gjalski). L
,
" .
L
111
rj
- I
l
'l
Knjievnopovijesna i stilska obiljeja. U prevladavaju obiljeja.
sredinom osamdesetih prevladava realizam: s plemstvom (Novak, Gjalski),
nepotedna kritika cijelog drutva (Gjalski, i
Krajem osamdesetih tematika se suava: pisci prodiru u psihu junaka. i u razdoblju realizma
se pojava simbolizma (Gjalski). Realizam nije cjelovit po stilskim karakteristikama, ali je

potpuno na dva plana: i tematskome. U to doba osobito se
njeguje i : Ivan Strossmayer,
Knjievna kritika. Potpuno se profesionalizirala i izrasla u samostalan anr. Svi odreda

zastupaju jasan stav o potrebi drutveno-nacionalne angairanosti literature ( koju neki nazivaju
ideja). Istaknuti hrvatskoga realizma su: Janko Ibler, Milivoj repel i Josip


Nacionalni i drutveni kriterij knjievnosti. su unisono isticali drutvenu ulogu
knjievnosti, osobito maloga naroda, ali su posve zanemarili esteteske kriterije stilske
poetike. Izgradili su dvije koncepcije u istine:
(pravaka) - se odnositi prema stvarnosti i prikazivati stvaran ivot, te
J
enoinska - treba isticati moralni aspekt i prikazivati ivot idealno, kakav bi trebao
biti s moralnih stajalita.
Koncept i knjievnosti. Premda se pravai suprotstavljaju
J odgojno-prosvjetiteljskom i konceptu ienoinom idealizmu plemenite tendencije,
stvarnost ih je znala demantirati: enoa je napisao mnoge stranice, a je znao
zapadati u zanose. Eugen u programatskome
]
O romanu (Hrvatska vila, 1883.) koji je nazvan i manifestom, da temelj
romana mora biti istine... Roman koji se zasniva na imaginaciji ne valja(...)>>. No spor u
borbi za realizam ili protiv njega, tj. protiv naturalizma sveo se na idejno-drutveno funkcije
q
knjievnosti, a zapravo malo se govorilo o tome kako bi suvremeni pisac trebao pisati. Pobornici tzv. . II
Li
zdravog realizma (Josip kritiziraju radikalnu estetiku rugobe.
ANTE (1854.-1889.) je feljtonist, pjesnik, vatreni
prava. u Oplazniku iznad Sutle, kao nadareni sa sela zavrava studij prava u Zagrebu.
U borbi sa ivotnim problemima doivljava slom i uma umire u Stenjevcu kod Zagreba.
Objavio je romane ljubav, Fikal, U registraturi, te sabrane pripovijesti, Izabrane
P pjesme. Pie pjesme: Kameleon, Trbuhu, Velikom patuljku, Pokornome kljusetu,
l'
Premda tendenciozni, vrlo su uspjeli feljtoni Iz 80mbaja i travestija Smrt babe
U
U registraturi je roman koji je izlazio u Vijencu, a tiskan tek 1911. g. To je
poluautobiografski roman pisan u prvome licu. Ima tri dijela, a tematski opisuje ivotni put i
p
sudbinu Ivice darovitog i bistrog djeteta i koji u dodiru s gradskim
tt
II
ivotom doivljava slom iluzija. Nakon toga kao slubenik u registraturi zavrava ivot u njezinu
plamenu doivjevi tjelesni i duevni slom. Simbol je moderne hrvatske inteligencije u 19. st.
Ostali: Joica Zgubidan, Kanonik, Laura, Mecena, Kumordinar or, Miha, Ferkonja, Justa, Anica.
EUGEN (1850.-1904.) je urednik i iz
istarske pomorske obitelji. Zavrio je studij povijesti i zemljopisa, ivio u Splitu i Zagrebu, te u Parizu
dvije godine. Bio je potpredsjednik Stranke prava, urednik Hrvatske vile i Hrvatske. Bio je i vojnik i
[ sudjelovao u okupaciji Bosne i Hercegovine (Pod pukom, 1889.). Tri skupine njegovih djela: a)
tematika (moralna i aristokratske sredine); b)
pripovijetke i romani iz istarskoga ivota prikazuje patrijarhalni ivot, a negativno
r- strance) i e) nacionalno-povijesne teme ( s pravakim programatskim idejama). Pripovijesti:
l ..
Jelkin bosiljak, Preko mora, Pobijeljeni grobovi. Romani: Olga i Lina, svatovi,
Sabina, Sirota, Urota zrinsko-frankopanska, Kraljica Lepa. Drame: Sestre, Obiteljska
tajna, Petar Zrinski.
[
VJENCESLAV NOVAK (1859.-1905.) je romanopisac, pjesnik,
feljtonist i muzikolog. je u Senju, a radio kao profesor glazbe u Zagrebu. Umro je
od tuberkuloze. Kao najplodnijeg pisca hrvatskog realizma zvali su ga hrvatskim 8alzacom. U prozi je
[ opisivao sve slojeve hrvatskoga drutva, s strane s mnogo za stradanja i
patnje. Opisivao je dvije sredine: senjsku i
Pripovijesti: Maca, Klara, Pod Nehajem, Podgorka, Majstor Adam, DVije pripovijesti, Nezasitnost i
r
bijeda, Iz velegradskog podzemlja, U glib.
L
Romani: Pavao egota, Nikola Posljednji Dva svijeta, Tito Zapreke.
,


112
[[
"
Posljednji roman je iz 1899. u kojem prikazuje propadanje ugledne senjske
patricijske obitelji sredinom 19. st. su autoritarni otac Ante, portvovna
majka Valpurga te njihova djeca rastroni i nemoralni sin Juraj i nesretna i dobra Lucija.
Problematika: propadanje plemstva, patrijarhalan odgoj, rasap obitelji, poloaj ene u drutvu i
obitelji, sukobi, lihvarenje, nemoral i karijerizam, siromatvo...
KSAVER ANDOR GJALSKI (1854.-1935.) je, romanopisac, feljtonist,
je podrijetla, pravim imenom Ljubomil U je zavrio pravo, bio je
saborski zastupnik i predsjednik Drutva knjievnika. U doba moderne mladi ga kao svojega
pisca. U knjievnost ulazi 1884. pripovijetkom Illustrissimus Battorych.
Tri su tematska kruga u njegovoj prozi: a) zagorsko-plemenitaki motivi, opisi zagorskih kurija i
njihovih osobitih stanovnika (to su njegove najbolje stranice, u stilu turgenjevskog poetskog realizma;
je pjesnik i slikar Hrvatskoga zagorja) - zbirke Pod starim krovovima i Iz
dana; b) novele i romani o aktualnim drutvenim, i kulturnim problemima:
lj i Tri pripovijesti bez naslova; c) povijesni romani: Osvit i Za materinsku d) prvi pokuaji
psiholokog romana i analize suvremenog intelektualca: Janko
e) niz pripovijedaka s okultnim temama: Tajanstvene
Podstarim krovovima je zbirka iz 1886. Opisuje svijet zagorskih plemenitaa,
njihove stavove, ivot, uspomene, nostalgiju za starim i otpor novomu, prekrasnu zagorsku

prirodu. Smjenjuju se u prvom licu. Dva su glavna lika u zbirci: Illustrissimus


Battorych i Cintek.
U drutveni roman iz 1887. koji opisuje Khuenova doba, sukobe.
Glavni likovi su narodnjak ivko i prava Kreimir
JOSIP KOZARAC (1858.-1900.) novelist je i romanopisac. Podrijetlom je iz siromane
ll--J
slavonske obitelji. Radio je kao umarski upravitelj i nadumar po Slavoniji, najvie u Vinkovcima, a
umro je od tuberkuloze. Pisao je brojne radove. je s pjesmama, a proslavio se
novelama i romanima. Oduevljen je ljepotama slavonske prirode, snagom zemlje, a
odnosom Slavonaca prema mrtvim kapitalima. Pripovijetke: Tena, Oprava, Tri /jubavi, Slavonska L
uma; romani: Mrtvi kapitali, svjetlom i tminom.
Tena je pripovijetka iz 1894. Kroz sudbinu seoske ljepotice Tene Kozarac prikazuje svoju
Slavoniju koju iskoritavaju i unitavaju stranci.
Mrtvi kapitali je roman iz 1890. Lik u romanu ekonom potrebu da Slavonci
ostanu na svojoj zemlji koju treba a od zemlje i uma mogu dobro ivjeti.
SILVIJE STRAHIMIR (1865.-1908.) jedan je od hrvatskih
i
pjesnika. Bio je i i urednik. je u Senju, a umro u Sarajevu. kolovao se u Rimu i
Zagrebu, a kao prava je diljem Bosne i Hercegovine. U Sarajevu je
zasnovao obitelj, radio kao pisao i knjievni list Nada. je kao domoljubni
pjesnik, pisao i poeziju. Pjevao je o bijedi malih ljudi (Radniku), hrvatskim L
iseljenicima (Iseljenilt), o (Gospodskom Kastoru). U misaonim pjesmama
(Mojsije, Zadnji Adam) trai smisao ivota, razmilja o slobodi, ropstvu, vjeri u ideale, o
poloaju u svijetu, a u pjesmama s biblijskim motivima nadahnjuje se i likom Isusa Krista (Eli! Eli!
l,
Lama azavtani?!). On je i pjesnik intimnoga te pjesnik krajolika, ali i samo naizgled
prirode u kojoj veliki prodiru male (Iza sputenijeh trepavica). Njegov je jezik bogat,
i slike sugestivne i snane. Stvorio je nov govor i uzdigao
[
hrvatsku liriku na europsku razinu.
L
l
I,
L
r
L
!'
L
f .

L
113
[]
e I
l
MODERNIZAM (MODERNA)
-I
1857. g. kada su objqvljeni Cvjetovi zla Charlesa Baudelairea. Od sredine 19.
st. izrazitije se sukobljavaju stari i mladi, i moderni. Modernisti se nadahnjuju
idealima knjievnosti. Poetika je najjasnije iskazana izrazom l'art pour l'art ili
] umjetnost radi umjetnosti: umjetnost mora biti slobodna od svih socijalnih i drugih vanjskih
funkcija, treba biti sama sebi.
PARNASOVCI predstavljaju krug oko zbornika Le Parnasse contemporain (prvi
, ]
:I
put izlazi 1866.): Leconte de Lisle, Theophile Gautier, Jose Maria de Heredia i Sully
Prudhome. Tee umjetnosti radi nje same - pjesnik treba pisati objektivno, preslikavati
objektivnu, hladnu ljepotu, bez isticanja njegovati kult forme (besprijekornost stiha i
virtuoznost izraza).
Jezikje u sreditu pozornosti.
CHARLES BAUDELAIRE ona je epohalna prekretnica u povijesti cjelokupne europske
lirike. Utemeljitelj je moderne poezije. se s novovjekom civilizacijom, relativizira
] kategorije lijepog. Za njega je poezija prostor ljepote bez granica koji nije rezerviran za dobro i istinito
nego se poetici zla i estetici Spajanje ljepote i zla, depersonaliziran iskaz,
jezik, naglaena svijest o formi - osobine su modernoga pjesnitva do danas.
]
SIMBOLIZAM se javlja osamdesetih godina 19. st. G. 1886. Moreas objavljuje Manifest
simbolizma. Prvak je pjesnik Stephane Mallarme, zagovornik poezije, novih
izraza, novih simbola. Simbolizam tei spajanju poezije i glazbe.Paul Verlaine trai
]
glazbu prije svega, a Arthur Rimbaud u svojim Samoglasnicima uvodi teoriju obojena sluha.
.J
Ostali pravci: IMPRESIONIZAM (obilje osjetiInih senzacija i boja,
mirisa i zvukova, trenutni prolazni dojmovi-impresije; sinestezija, bogat, iv jezik), SECESIJA
(europski pokret na prijelazu iz 19. u 20. st., sukob s akademizmom, borba protiv kola
q
I
minhenska slikarska kola, secesija; biljna dekorativnost) i
ILJI
MODERNA (otvorena impresionizmu; ideolog je i romanopisac Hermann Bahr,
najpopularniji Arthur SChnitzler, a najsvestraniji pisac Hugo von Hofmanstahl; snano
ljr:
je utjecala na hrvatsku modernu, osobito tzv. skupinu).
,
li
POEZDA (parnasovci, Baudelaire, simbolisti)

L
THEOPHILE GAUTlER (1811.-1872.) francuski je pjesnik i slikar. Pie
suzdranu i impersonalnu poeziju, a u predgovoru romana Maupin 1835. razvija doktrinu
larpurlartizma - umjetnost ne smije sluiti nikakvim drutvenim, ili moralnim idejama nego
E
samo ostvarenju ljepote. Najpoznatija lirska zbirka: Emajli ikameje.
Antologijska pjesma: Pastel
Charles-Marie LECONTE de LISLE (1818.-1894.) francuski je pjesnik, i
r parnasovaca. Pokuava pomiriti larpurlartizam i duh epohe. Postie.ideal mramorne
L
ljepote. Pjesme su mu formalno savrene, sa slikama krajeva ili davnih civilizacija. Zbirke:
pjesme, Barbarske pjesme. Antologijska pjesma: Slonovi.
e
CHARLES BAIDELAIRE (1821.-1867.) francuski je pjesnik i simbolist i dekadent,
[

dendi, prokleti pjesnik. Proslavio se zbirkom Cvjetovi zla. Cijeloga ivota tei za ljepotom, i
idealom, a se s bijedom, nagonima i razapet cvjetova.i zla. U poeziju unosi ne
samo nove motive (osjetilni uici, scene s parikih ulica, brutalni prizori bijede i morbidne slike smrti i
r
raspadanja) nego i nov izraz u kojem se slijevaju boje, mirisi i zvuci (sinestezija).
L
Njegova jedina za ivota izdana zbirka bila je uzrokom to je pjesnik za nemoral, ali je i
19. st. Pisao je likovne i glazbene kritike, prevodio srodnoga E. A.
r
Poea, napisao Male pjesme u prozi (Spleen Pariza) i 1859. stvorio i uporabio modernist
L.
Cvjetovi zla, 1857., zbirka je od oko 200 pjesama, uglavnom soneta (70). Podijeljena je
na est ciklusa: Spleen i Parike slike, Vino, CvjetOVi zla, Pobuna, Smrt. Tematski je vezan uz
pitanje dvojnosti ljudske prirode (dobro i zlo, Bog i Sotona, ljubav i grijeh, ljepota i
[
ltd.) te uz pokuaj da izbjegne splinu (engl. spleen: tuga, jad, dosada, sumornost) i dosegne
ideal. Antologijske pjesme: Opajajte se, Albatros, Suglasja, Stranac, Jesenska pjesma,
Radosni mrtvac
r
PAUL VERLAlNE (1844.-1896.) francuski je pjesnik i jedan od simbolizma.
L
Nesretnoga bohemskoga ivota, rastrzan krizama i fatainim prijateljstvom s Rimbaudom, pie poeziju
"


114
[
c
punu muzikalnosti, suptilnosti i sugestivnosti. Glavne stilske oznake: misli, sugestivnost
izraza, muzika stiha. Zbirke: Romance bez Razboritost i sad.
Njegovu pjesmu Artpoetique mladi su simbolisti prihvatili kao svoj manifest.
Pjesme: Jesenja pjesma, Sentimentalni razgovor, Zaboravljeni napjevi, Jecaj
ARTHUR RIMBAUD (1854.-1891.) francuski je pjesnik, simbolizma i nadrealizma.
I
I
Prerano sazrio i nadaren, je slavu stekao u 17. godini svojom poemom Pijani I
brod, a u dvadesetoj naputa umjetnost, Francusku i putuje Europom i Afrikom. se 1891. teko
i
bolestan i ubrzo umire. Objavio je i autobiografiju Sezona u paklu, 1873., a zbirku
poetskih fragmenata u prozi i slobodnom stihu Iluminacije izdao je 1886. Verlaine bez njegova
1
znanja. U poeziji traga za novim svjetovima, vrijednost razuma. Svoja osjetila svjesno
e
dovodi u stanje rastrojenosti i dopire do dubina podsvijesti. Pronalazi nove jezika i izraza
(boju samoglasnika!). Pjesme: Samoglasnici, Alkemija slova, Marina, Pijani brod , 1
STEPHANE MALLARM E (1842.-1898.) francuski je pjesnik i knjievni jedan od
J
najistaknutijih simbolista. U pod utjecajem Parnasa, Baudelairea i Poea, nastoji ostvariti
poeziju koja bi doprla do ideje. simbolima i glazbenim efektima neizrecivo.
Alkemijom sugerira apsolutnu ideju u kojoj sadraj i zvuk imaju istu vrijednost. Snano je utjecao
C1
na simboliste i na poeziju 20. st.
cl
Najbolje djelo: poema Faunovo poslijepodne; najavangardnije: Bacanje kocki nikad ukinuti
Pjesme: Azur, Lahor s mora
, 1
j
DRAMA
.
je potkraj 19. st. ponudila dva rukopisa: varijantu
drame u djelima Ibsena i
HENRIK IBSEN (1828.-1906.) je norveki Velik dio ivota proveo je

u inozemstvu (skoro trideset godina) gdje je napisao svoja najbolja djela. Prva faza je izrazito
f l
drame u stihovima, teme iz nacionalne povijesti, jake s povijesnom misijom. U
prijelaznoj fazi reagira na norveke prilike i pribliava se tzv. drami ideja (Brand, Peer Gynf). U
LJ
drugoj fazi koja predstavlja vrhunac europskog teatra prelazi na prozni izraz i
suvremenu tematiku. Otro kritizira i lani moral, junaci se suprotstavljaju

drutvenim konvencijama, a osobito se zanima za probleme braka i drutveni poloaj ene: Stupovi lj
II
drutva, Lutkina ili Nora, sablasti, Neprijatelj naroda i dr. U fazi, u posljednjim
dramama, ponire u psihu svojih junaka, unosi lirska raspoloenja i sve se vie pribliava simbolizmu:
f'

Divlja patka, Rosmersholm, ena s mora, Hedda Gabler, Graditelj Solness i dr.
L
Nora (Lutkina je drama koja predstavlja prekretnicu u razvoju europske
dramaturgije. Radnja sva tri odvija se u istoj sobi u kojoj pratimo sukob mlade
r
ene i majke Nore i njezina mua Torvalda Helmera. Iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u
samostalnu osobu koja na krajU naputa obitelj da bi nala sebe i izgradila se kao ljudsko
L
Djelo nosi ideju, ali finim psihologiziranjem nadrasta okvire drutveno angairane
drame.
ANTON (1860.-1904.) ruski je i Po
L
zanimanju je bio kratkim humoreskama da bi se u novelama i
pripovijestima njegov tuan humor pretvorio u rezignaciju i Svojim opusom plodno
r
razdoblje ruskoga realizma, ali se pribliava impresionizmu i simbolizmu i novu epohu. U
L
djela unosi mnogo lirskih raspoloenja, atmosfere i simbolike. Smatraju ga (uz
Maupassanta) europskim novelistom, a dramama je snano utjecao i jo na
svjetsko kazalite. slike ivota su svakodnevne, nema i
ivot jednostavno ali je ispunjen pritajenim nadama i matanjima koja se nikad ne ostvaruju.
L
Nema tradicionalnog zapleta i raspleta, radnje, junaka i strasti - prevladavaju lirska raspoloenja
i profinjena, sugestivna atmosfera.
Drame: Galeb, Ujak Vanja, Tri sestre, Vinjik
L
Tri sestre je drama u tri o trima sestrama, Olgi, Mai i Irini, pokojnoga
generala Prozorova. S nesposobnim bratom Andrejem (i kasnije s njegovom beskrupuloznom enom
Natalijom) i nizom prijatelja koji ih svakodnevno u obiteljskom domu, ive u
L
provincijskom garnizonskom Mataju o promjenama i ive u sanjarenjima o odlasku, povratku
u rodnu Moskvu. Taj cilj sve je udaljeniji, njihova za koja je negdje drugdje pretvara se
u pesimizam i rezignaciju. Radnja se neprimjetno protee na godine.:
! '
L
,
L
115
Ij
l
e I
HRVATSKA MODERNA
e 1
l
Slijedi nakon realizma u razdoblju od 1892. do 1916. odnosno 1895. i 1914. Javlja
se nekoliko knjievnih narataja. Prijelaz je borba starih (tradicionalista) i
mladih (modernista). Mladi ulaze u javni ivot 1895. kad su u znak prosvjeda protiv na
trgu spalili zastavu. Protjerani su sa te nastavljaju studij
u i Pragu gdje su upoznali nove i filozofska struje. Stvorene su dVije skupine mladih
pisaca: praka i
Praka skupina okuplja se oko ideologa Milana i Hrvatska misao

J
(pokrenut u Pragu 1897.). Njihov program predstavlja Hrvatska knjievnost
skupinu predvode urednici Mladost(1898.) Milivoj Deman Ivanov
i Branimir
Mladi narataj jo niz od kojih je najvaniji Suvremenik.
Moderna osobito njeguje lirsko pjesnitvo. Najzastupljenija je pejzana poezija, poezija
"I
poezija slika - simbola (Mato, Nazor, Intimnu ljubavnu
"J
liriku stvaraju Mato, domoljubnu Mato i Nazor, socijalnu i
Mato, i Stvoren je i nov jezik: jezik boja, zvukova, povijesti,
]
kolokvijalni jezik. Oivljava dijalektaino pjesnitvo: liriku pie Nazor, a kajkavsku Mato,
i
Proza je u znaku novele i pripovijetke. Najpoznatiji su novelisti: Mato, Leskovar,
Cihlar Nehajev, Ivan Kozarac, Franjo Horvat Ki, Janko Kamov.
]
prozu pie Dinko moderni tip novele stvaraju Mato
lirsku prozu) i J. Kamov (defabulativnu prozu s unutarnjim monologom). seosku
novelu stvaraju Kozarac, Horvat Ki. Gradske novele kozmopolitski h motiva piu
n
:1
Mato, Nehajev, Kamov. Roman hrvatske moderne predstavljaju Cihlar Nehajev (Bijeg, VUCI),
d
(Porodica Milan (Giga i njenih sedam prosaca).
Zastupljeni su socijalno-psiholoki i povijesni roman.
n
Dramsko stvaralatvo obiljeava ime Ive (koji spada u
u
i knjievnost), a se jo Josip Kosor (Poar strasti),
(Povratak),
Milan Milan Fran i dr.
P
b
Pored drame (Kosor, razvija se i socijalno-psiholoka i socijalna drama.
Knjievna kritika: Milan Milutin Cihlar Nehajev, Antun Gustav Mato, Branimir
Milan i dr.

Lj
[
JANKO LESKOVAR (1861.-1944.) je po zanimanju i kolski nadzornik.
Njegova novela Misao na (Vijenac, 1891.) vaan je datum u hrvatskoj knjievnosti
moderne. On je prvi modernist, pisac psiholoke proze. Svi njegovi likovi imaju
sudbine, propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti.
Takav je i seoski glavni lik novele Misao na slab i zamiljen,
od zdravih seljaka, teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je napustio. Nagriza ga misao na
[
(pitanje grijeha i osvete) i na kraju poludi. Romani i novele: Propali dvori, Sjene ljubavi,
Kraljica zemlje, Poslije
ANTUN GUSTAV MATO (1873.-1914.) je istaknuti hrvatski pjesnik, i
r:
esejist, putopisac. je Tovarniku u Srijemu, studirao veterinu, dezertirao iz
L
[
vojske. Zivio je u Beogradu, Zenevi i Parizu, izbivao iz Hrvatske punih 14 godina, a onda se vratio u
Zagreb gdje je i umro. Simbol je hrvatske moderne, i najvanija knjievna pojava. Tvorac
je novih tema, novoga stila, novih ideja. anrove doivljava kao je impresionist, a
pejsa izdvaja kao samostalnu temu. .
Poezija. Zbirka Pjesme objavljena je postumno 1923. Mato pie ljubavne, pejsane i
domoljubne pjesme, epigrame i poeme. Uzor mu je Baudelaire. Stvara nov izraz: strog oblik,
[ konkretno sonet, muzikalnost stiha, sinestezija, profinjen ritam. fVlotivi ljubaVi i smrti, rodoljubna i
poezija stalni su izraz Matoevih intimnih preokupacija. Glavni simbol njegove umjetnosti je
cvijet. neizrecivo, nedohvatno i lijepo. Mato je uz prvi na pjesnik koji je
["
skladno povezao naglaeni nacionalni s kozmopolitskim, ljudskim i osobnim.
L
Pjesme: Utjeha kose, 1909., Gnijezdo bez sokola, Notturno, Jesenje Srodnost

L
116
F
Proza. U zbirkama novela Iverje, Novo iverje, Umorne nacionalne teme
(Kip domovine leta 188*, Nekad bilo sad se spominjalo i dr.), kozmopolitske teme s
likovima (Cvijet s Camao, Mi, Balkon, Iglasto i dr.). Jedan je od najboljih
hrvatskih putopisaca (Oko Lobora), slui se metodom. Krajolik
s unutarnjim pejsaem, s duevnim stanjem, karakterom, naravi. Tvorac je hrvatske
i kritike.
IVO (1857.-1929.) je i dramski pisac. plemenitakoga
podrijetla, pravnik, sudac, profesionalni knjievnik. ivio je u Zagrebu, Parizu, Beogradu, Dubrovniku.
Pripovijesti: Perom i olovkom, Ksanta, Geranium.
Drame: Psyhe, Ekvinocij, trilogija, sa suncokretom, Makerate ispod
kuplja. Vrhunac njegova stvaralatva predstavlja dramska trilogija u kojoj
sentimentalo-lirski slika 19. kad plemstvo neumitno i nepovratno
'1
nestaje. Tri su Allons enfants (1806. je godina, Francuzi ulaze u grad, naslov je
stih francuske himne Marseljeze i bojni Idemo, djeco; Orsat Veliki nagovara
". j
da se ne predaju, ali su oni nesloni i njegova Dea odustaje od braka i
"I
Suton (1832., plemkinja majka Mare Benea sa svojim trima - Made, Ore i Pavle - ivi u
iluzijama o prolosti svoje obitelji, u ponosnom siromatvu, a Pavle rtvuje osobnu
I
e j
i ljubav pomorskoga kapetana, LUje Na taraci (1900., novo je doba nove obijesne
gospode koja se zabavlja na terasi; plemenita gospar Luka ne eli priznati

nezakonitom sinu Vuku Ion ne sazna da mu je sini zbog njegova ignorantska odnosa prema
Lj
u njemu plavu krV). suptilno, s brojnim lirskim didaskalijama, slika kako se drutvena
drama u pravilu pretvara u duboku osobnu i intimnu tragediju. Likovi tvrdoglavo, svjesno ili
rl
nesvjesno, odbijajU ljubav, brak, koju ne vide i u kojoj ne ele ivjeti kao
iLJ
robovi.
DINKO (1873.-1933.) je i romanopisac podrijetlom iz
Dalmatinske zagore gdje je i niz godina. ivio je i u Splitu i na kraju u Zagrebu.

Osnovne teme su mu ljubav i smrt. Njegovi su junaci introvertirani i pasivni, Leskovarovima, u
Lj
prirodi i drutvenoj sredini samo tugu, tjeskobu i doivljaj ivota:
Salko iz Alkara, Rudica, Boja Muljika.
r
Pripovijetke: Mrkodol, Alkar, Duga, Muljika, Rudica. Romani: Porodica
L
i:
Ostalo: S Krke i Cetine, Mladi dani, Mladost.
FRAN (1887.-1914.) pjesnik je, prozaist, dramski pisac. Bio je gimnazijski
.
profesor u Zagrebu, a poginuo je u prvim danima rata. Pisao je tokavsku poeziju, ali se proslavio


kajkavskim stihovima u nedovrenom ciklusu Z mojih bregov. Komponiran je kao 4 godinja doba,
L
opisuje rodnu Podravinu, a ton je pun zlih slutnja smrti.
Pjesme: Crn-bel, ChiIde Harold, Jesenski vetar. Proza: ogledalo, Ispovijed.
Drame: Tamara, Grijeh, Mors regn? Pred smrt, Matii dr. L
DRAGUTIN DOMJANIC (1875.-1933.) bio je pjesnik i ugledan doktor prava,
predsjednik Matice hrvatske i PEN kluba. je kao tokavski pjesnik, ali je
najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Zbirke: Kipci i popevke, V suncu i senci, Po
L
dragome kraju. Umoran od ivota, pesimist koji tei za ljepotom, prijezir prema
banalnostima i bjei u svijet baroknih dvoraca i porculanskih figurica. Pjesme: Otmjena
dosada, Kaj, Bele roe, Meglei dr.
VLADIMIR (1875.-1909.) lirski je pjesnik i uz Matoa ime
L
hrvatske moderne. Studirao je pravo u Pragu, Zagrebu i Grazu. Sa S. nosio je
zastavu na studentske povorke 1895. Objavio je samo jednu zbirku s trideset pjesama (od
ukupno napisanih) - Pjesme, 1907. Prva pjesma u zbirci je "Oblak" (njegov credo).
L
r
Stvorio je samosvojan svijet u irokom rasponu motiva: intimne pjesme, pjesme sa
motivima, socijalne, refleksivne, pejsane. Jednostavnim jezikom slika boje u krajoliku, pjesnik je
sklada i palete koja je i odsjaj njegove due.
L
Pjesme: Pomona, PejzaL, PejzaIL, Dva levita, Gonzaga, Adieu.
VLADIMIR NAZOR (1876.-1949.) pjesnik je, romanopisac, feljtonist, esejist,
putopisac. Rodom je s otoka kolovao se u Splitu, Grazu i Zagrebu, a kao profesor slubovao u
Zadru, Pazinu, Kopru i Zagrebu, gdje je i umro. Stvarao je preko pedeset godina i stvorio ogroman
L
opus. Nije pripadao ni jednoj knjievnoj skupini. Bio je prvi predsjednik hrvatske vlade - ZAVNOH-a.
Poezija: Slavenske legende, Pjesma naroda hrvatskoga, ivana, Knjiga o kraljevima
hrvatskijem, Lirika, Nove pjesme, Hrvatski kraljevi (u zbirci su pjesme: Zvonimirova
L
Dolazak, Galiotova pesan, Kraljevo oranje, To davno bijae i dr.), Intima, Pjesni ljuvene,
117
L
r]
l
'I
Medvjed Brundo, Utva zlatokrila, Pjesme o Deseterci, Hrvatske pjesme
partizanke
Cl
Pripovijetke i romani: Krvava koulja, Krvavi dani, Istarske Tri za djecu, iz
djetinjstva, s ostrva, grada i planine, Bokarina, arko, Pastir Loda,

novele itd
Pisaoje i i eseje, putopise, prozu (Dnevnik s partizanima). Bio je i
:l
dijalektalni pjesnik: Seh du dan, Galiotova pesan i dr.
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.-1931.) je romanopisac, i esejist,
erudit. Bogata opusa, pripada samom vrhu epohe, osobito svojim esejima, kritikama i najboljim
J
romanom hrvatske moderne, Bijeg, iz 1909.
Drame: Prijelom, ivot, Spasitelj Pripovijetke: Veliki grad, Zeleno more, Godiva,
Iz neznanog kraja. Romani: Bijeg, Vuci. Fabulu romana Bijeg sudbina mladoga i
perspektivnog koji postaje rtvom sredine. prvima Nehajev
uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa.
Roman Vuci povijesnu temu (Frankopani u 16. st.).
]
]
MILAN (1876.-1948.) dramski je pisac, pjesnik i romanopisac. je u Vrlici,
bio je slavist i romanist. Radio je kao profesor u Zadru i Splitu, te kao dramaturg i redatelj u
Hamburgu. Bio je ravnatelj drame u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu, a do smrti je ivio u
svojem dvorcu kod Zeline. Zbirka pjesama Knjiga Boccadoro iz 1900. (uz Nazorove Slavenske
legende) hrvatske moderne. Predstavio sekao pjesnik erotskih motiva i
h ali je ipak ponajprije pisac drama. Najvie se bavi ljubavnim i
temama.
j Drame: Walevska, Stana, Svadbeni let, Boji Pustolov pred vratima, Hrvatski
Diogene, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Bez
Od romana mu je najpoznatiji Giga i njezinih sedam prosaca koji je dramatiziran
q
pod naslovom Bez Od novela je najpoznatija Dva bijela hljeba.
d
Drama Bez sukob Gige i njezina supruqa Marka
koji se nakon osam godina ruskog zarobljenitva i ljubomornim sumnjama Gigu koja
p
gel na kraju ubija.
U IVAN KOZARAC (1885.-1910.) je pjesnik i U novelama prikazuje propadanje
slavonskog sela, lijenost, rasipnost, nemoral. Uz neke stranice (Slavonska knl), vrhunac
je njegova opusa psiholoki roman iz 1911. Prikazuje slavonsku stvarnost krajem 19.
P
st. je simbol zle krvi koja plemeniti narodni organizam: ubojica oca

ime koji se nakon povratka iz zatvora pokuava popraviti, ali sve dublje propada do
sloma.
p
JANKO KAMOV (1886.-1910.) najradikalniji je umjetnik svojega doba, nemirna,
lj
sloena i osoba. Pjesnik je, dramski pisac i esejist. je na Suaku
(Rijeka), a nakon lutanja umire u 24. godini u Barceloni. Buntovnik i ruitelj svih svetinja,
moderan pjesnik, stekao je priznanja tek mnogo godina po smrti: danas ga dre europske

avangarde, ekspresionizma pa i egZistencijalizma. Njegovo je djelo krik pobune protiv
norma i drutvenoga licemjerja, a deklarirao se kao zagovornik psovke, pobune, krika i bijesa.
Zbirke poezije: Itipana hartija, Psovka.
[ Pjesma nadpjesmama je apologija slobodi strasti, bludu, nezakonitoj ljubaVi,
hvalospjev prevratu i preljubu i osuda licemjernih drutvenih konvencija (Njihovaje dua prazna...)
Drame: Tragedija mozgova, Na grudi, Samostanske drame
[
Roman Isuena kaljua napisan je 1907., a objavljen tek 1957. i od suvremenih uvrten
deset najboljih hrvatskih romana.
[
r
L
r
L
,
'1
I'
IL
118

MODERNA KNJIEVNOST 20. st.
AVANGARDA
Oko 1910. godine pojavljuju se novi smjerovi i pokreti. im je
nezadovoljstvo tradicionalnim stvaralatvom, te reagiranje na novu atmosferu i nov duh koji je
zavladao I. s'!ietskog rata: ubrzana industrijalizacija, urbanizacija, nevjerojatan razvoj
"--l
znanosti. Covjek se sve vie automatizira i mehanizira, se ugroenim kao
ljudsko, humano Javlja se kaosa i te nihilizma, psihoze straha pred
unitenjem. To rezultira pojavom bunta, krika protiv svih ivota i
umjetnosti.
" I
Moderna knjievnost predstavlja pravi potres u povijesti kulture. Novi postupci i
j
istraivanja javljaju se u svim oblicima drutvenog ivota. Otkrivena je
radioaktivnost, odrana prva filmska predstava, izumljen zrakoplov, postavljena teorija relativnosti,
"l
veliki rat. U tim javlja se apstraktno slikarstvo, atonalna glazba, Wirginia je
I
, I
Woolf nakon londonske izlobe impresionista napisala da se u prosincu 1910. ili oko njega ljudska
narav promijenila.
II l
.. _j
(ishodita moderniteta). Neka su zbivanja u drugoj polovici 19. najavila
promjenu: pjesnitvo Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda,
drame Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i Alfreda Jarryja, proza Henryja Jamesa i Fjodora M.
!fl
Dostojevskog. U ishodita moderniteta svakako treba ubrojiti i filozofske misli Friedricha Nietzschea i

Henryja Bergsona, psihologiju Williama Jamesa i psihoanalizu Sigmunda Freuda.
if"
AVANGARDA. Unutar moderne knjievnosti javlja se mnotvo smjerova i strujanja,
posebice u poeziji i drami: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imaizam,

vorticizam (lat. vortex: vrtlog, Vihor; engleski kubofuturizam, 1. svjetskog rata), akmeizam
akme: vrh; ruska struja bliska Iarpuriartizmu; saetost, perfekcionizam)...
if
L
obiljeja strujanja:

osporavanje oblika knjievnoga stvaranja,
antiesteticizam,
L
depersonalizacija umjetnosti,
dehijerhizacija anrovskoga sustava,
stapanje knjievnih vrsta i novih,
t
stvaranje fragmentarnih tekstova otvorene strukture,
razbijanje sintakse dotadanjega izraza,
proimanje umjetnosti.
l.
Kaos i bitno postaju osnovnom tematskom preokupacijom nove generacije. Njihov nastup
obiljeen je manifestima (proglasima).
[
FUTURIZAM (lat. futurus: se pojavio u talijanskoj i ruskoj knjievnosti.
(Prvi) manifest objavio je Talijan Filippo Tommaso Marinetti 1909. g. U
njemu najavljuje prekid sa svakom tradicijom i zahtijeva umjetnost koja bi bila
duhu civilizacije. U manifestu knjievnosti iz 1910. pokuava
l.
osloboditi jezik od spona sintakse i interpunkcije i stvaranjem nove orkestracije boja,
zvukova i umova. Futuristi prije svega energiju, brzinu, industrijsku,
civilizaciju. Slave nacionalnu snagu i rat, oboavaju dinamiku suvremenog ivota, su
L
i bezobzirni.
postupci: gradske tematike, razbijanje tradicionalne strukture
stiha, slobodan stih, odbacivanje glagola jer usporavaju poruke, zanemarivanje pravopisa,
L
(vulgarizmi, gradski argon).
Ruski futuristi ele stvoriti umjetnost nove, civilizacije. S jedne strane
r
naginju barbarizaciji umjetnosti (Velimir Hljebnikov i Viktor a s druge ih pobuna zbliuje

s idejom drutvenog prevrata - revolucije (Vladimir Majakovski).
L
119
I
i
Najvaniji ruski futurist i jedan od njegovih je Vladimir Majakovski. Godine 1912.
objavio je manifest Pljuska drutvenom ukusu, a u poeziju uvodi urbane teme, razbija njenu
'1 strukturu, se slui vulgarizmima i modernim, gradskim argonom.
EKSPRESIONIZAM je izrazito urbana knjievna pojava usmjerena protiv bilo kakva
]
knjievnog oponaanja stvarnosti. Javlja se u Austriji i od 1910. do 1924.
Ekspresionisti dre da se umjetnost mora u potpunosti okrenuti prema unutranjosti. Samo tako
moe razabrati kako se subjektivna stvarnost moe izraziti. Obiljeja izraza: razbijanje
"1
reda miljenja i govora, krajnje saete jaki efekti, metaforika i hiperbole.
Tematski motivi: grad, smrt, rat, bolest, raspadanje, strah, KRIK i pobuna.
Teme: od i do drutvenih i
J
Ekspresionisti: Gottfried Benn, Georg Trakl, Franz Werfl, Ernst Stadler, Georg Heym
DADAIZAM nastaje 1916. u Zurichu. Proklamiran je u Cabaret Voltaire.
Idejni mu je Tristan Tzara koji 1918. i 1920. objavljuje manifeste. Naziv
dada navodno od tepanja. Cilj: do jezgre prirode.
]
Dadaisti: Tristan Tzara, Hans Arp, Hugo Ball, Richard Huelsenbeck
Obiljeja: glasovno pjesnitvo s onu stranu razuma, glazba umova, montaa
" ]
fragmenata, negiranje tradicije, slobodan izbor sadraja, kombinacija motiva koji se ne mogu smisleno
J povezati, razmetljiv nered kao kompozicije (<<kreativni kaos)
s NADREALIZAM se javlja u Francuskoj dvadesetih godina 20. st. i djelomice se
nastavlja na pobunu. Nadrealisti trae viu, skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira
J
bez nadzora razuma - nastoje izraziti iracionalno, podsvjesno, halucinantno.
Nastoje povezati stvarnost i san u jednu novu realnost (nadrealnost).
:rr,
Postupak: stanja bliska snu oblikuju automatskim pisanjem i nizanjem asocijacija.

Nadrealisti: Andre Breton (idejni i autor dvaju manifesta iz 1924. i 1930.),
Paul Eluard, Luis Aragon (bliski su im Federico Garcia Lorca i slikar Salvador Dali).
p'
,.
:,i
lj KUBIZAM (lat. cubus. kocka) je pokret posebice u slikarstvu s 20. st., a
stvarnost pokuava likovno izraziti geometrijskim oblicima (Pablo Picasso).

Blizak im je francuski pjesnik Guillaume Apollinaire koji povezuje sa suvremenim,
uzvieno sa svagdanjim, a posebno inovira izgled pjesme (lirski ideogrami - pjesme/slike).

L
Predstavnik je kubofuturizma i nadrealizma.
l
p
IMAIZAM/IMAGINIZAM (engl., franc. image: slika) se kao knjievni pokret javlja 1912.
u Engleskoj. Utemeljitelj mu je Ezra Loomis Pound. Za imaiste umjetnost je katalog slika, a
na nastoje utjecati bojom i ritmom. Ruski imaizam: Sergej Jesenjin.
r
L
MODERNO PJESNITVO
p
L
strujanja i skupne ili postupke koji
se oblikuju: a} kao pjesme nadahnute modernom tehnikom i ostvarene govorom ulice ili
uporabom jezika s onu stranu razuma, nerazumljiva izraza svedena ria zvuk; b} kao osobita lirska
[
potraga za neposrednim, istinskim ivotom uz motive grada i ratne stvarnosti; e) kao tekstovi
tamnih raspoloenja, melankolije i umora od ivota, prepuni sloenih simbola i skrivena
Stoga su mjerilo vrijednosti indiVidualni, autorski opusi ili vane zbirke. Glavni su

predstavnici moderne poezije: Paul Valery, Rainer Maria Rilke, Thomas Stearns Eliot,
L Fernando Pessoa, Paul Eluard, Sergej Jesenjin, Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda.
SERGEJ JESENJIN (1895.-1925.) ruski je pjesnik. U mladosti dolazi iz patrijarhalnog sela
!

u grad, osvaja javnost svjeinom i snagom svojega talenta, postaje ruskih imaista. Sve
vie za prezire grad koji ga je unitio i bohemom, odaje se alkoholu i
l>J
ubija se. Tematski je vezan uz djetinjstvo, seosku idilu, u velegradu. Pjesme su
If"
mu jednostavne i armantne, stih melodiozan, izraz bogat metaforama. Svojim je pesimizmom i

):
bohemskim ivotom postao kultnom figurom ruske mladei Uesenjintina).
i J
Pjesme: Pismo majci, dragi, Pjesma o kuji, Zelena frizura... i dr .
."
120
!
ri;
FEDERICO GARCIA LORCA (1989.-1936.) panjolski je pjesnik, u novuoj
panjolskoj knjievnosti, te i redatelj. Svestrano se bavio raznim umjetnostima (poezijom,
-I
I
glazbom, slikarstvom), a posljednjih se godina ivota intenzivno posvetio kazalitu (glumac, redatelj,
scenograf). Kao naprednoga pjesnika, su ga ubili frankisti na samom panjolskoga
rata. Osnovna je tema Lorkine poezije smrt. u Granadi, ivota ostaje
'I
I
vezan za Andaluziju i njezin folklor koji spaja s postupcima (osobito
i
nadrealizmom) i panjolskom knjievnom tradicijom.
- I
Zbirke poezije: Knjiga pjesama, Pjesme, Ciganski romancero, Tualjka za Ignacijem
Sanchez Mejiasom, Pjesnik u New Yorku...
- j
Pjesme: Oprotaj, Konjikova pjesma, Romanca nokturno...
Napisao je i niz dramskih djela u kojima se lirizam s farsom (Ljubav don Perlimpina) i
dramske tragedije (Krvava svadba, Dom Bernarde Albe).
'I
PABLO NERUDA (1904.-1973.) je pjesnik rodom iz Kao diplomat
.1
ivio je u Madridu gdje je prijateljevao s Lorkom. U mladosti pie senzualnu ljubavnu liriku, a onda
drutvenu i angairanu poeziju. Svojim bujnim metaforama blizak je nadrealizmu.
"I
G. 1971. dobio je Nobelovu nagradu.
Zbirke (19): Dvadeset ljubavnih i jedna pjesma, panjolska u srcu, spjev. ..
e J
Pjesme: Ljubavna pjesma, Oda Federiku Garcia Lorci...
THOMAS STEARNS ELIOT (1888.-1965.) engleski je pjesnik, esejist i knjievni
rodom Amerikanac. Duhovni je poratne generacije. Izrazito
, J
i
problem jalovosti moderne industrijske civilizacije iz koje trai izlaz u
religiji i konzervativizmu. Izrazom se nastavlja na simbolizam i imaginizam, ali razvija l
vlastiti stil: prividno nepovezane slike, viestruka simbolika, ironija, parodija, citati na stranim jezicima,
l
.J
Dobitnik je Nobelove nagrade za 1948. g.
Poezlja: poeme Pusta zemlja iz 1922. (snano utjecala na pisce) i kvarteta, 1943.
r,--'
Poetska drama: Ubojstvo u katedrali, 1935.
I
u
MODERNA PROZA
r :
iJ
Nova struktura proze. Moderni roman strukturno je sloen, naputa tradicionalno

pripovijedanje zgoda s zapletom i izbjegava linearno pripovijedanje, i kronoloko
\1
i;
nizanje zgoda, pripovjedni svjetovi su nejasni i nisu poput - moderni prozaici
LJ
prikazuju unutarnja stanja svijesti to uvjetuje i prikladne tehnike pripOVijedanja: unutarnji
monolog, pripovijedani monolog, struja svijesti.
I
Narav likova u modernoj prozi. Zgode se vie ne odVijajU u svijetu nego su premjetene u
I
svijest lika. Junaci moderne proze slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima koje
LJ
se pretvaraju u snove, uspomene, opise, promiljanje vlastita identiteta, pitanja o
svijetu u kojemu ive i njegovu smislu. Prostorni i vremenski slijed posve je razlomljen.
r
I.
Vrijeme moderne je kratko i nekoliko sati ili dana, ali je zbog usmjerenosti na l J
svijest lika subjektivno, iznimno bogato. Za ovakve svjetove najprikladnije su osjetljive
naravi, pa su umjetnici junaci moderne proze.
r
l
Glavni predstavnici moderne proze:
r'
ENGLESKA KNJIEVNOST: Wirginia Woolf Dalloway, 1925., Svjetionik, 1927.) i
L
James Joyce (Portret umjetnika u mladosti, 1916., Uliks, 1922.)
KNJIEVNOST: William Faulkner (Krik i bijes, 1929.) i John Dos Passos
(Manhattan Transfer", 1935.)
r
FRANCUSKA KNJIZEVNOST: Marcel Proust (U traganju za izgubljenim vremenom, 1913.-
L
1928.) i Gide lKrivotvoritelji novca, 1925.) v
NJEMACKA KNJIZEVNOST: Thomas Mann (Smrt u Veneciji, 1912.,Carobna gora, 1924.) i
f -
Franz Kafka (Preobraaj, 1915., Proces, 1914.-1915.,objavljen 1925.)
L
RUSKA KNJIEVNOST: Andrej Beli (Sankt Peterburg, 1922.), Boris Piljnjak (Gola godina,
1922.) i Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita, pisan dvadesetih, objavljen tek 1966.)
l'
L

i ,
121
r]
l
l
U Sovjetskom Savezu nakon revolucije 1917. nastupilo je vrijeme tzv.
realizma i trajalo sve do kraja 1950-ih. Upravo suprotan slobodarskim ruske
rl
avangarde koja je u dala iznimna ostvarenja: brojni knjievnici pali su rtvama
progona, sloboda stvaralatva bila je nepoznat, i strogo zabranjen pojam, a iskrivljena, idealizirana
slika dragoga (kult silnog naroda, i uspjeha, potene

]
inteligencije nazivala se - realizmom. Slubena vlast i njezini poslunici propagiraju
i ideologiju se nastoji odgojno djelovati na ljude, odnosno provoditi
nasilje nad njihovom svijesti. Maksim Gorki (1868.-1936.). bio je glavni dravni pisac slubenog,
partijski proklamiranog smjera - roman Mati.
J
MARCEL PROUST (1871.-1927.) francuski je romanopisac. Podrijetlom iz obitelji,
ivi mondenim ivotom visokih krugova. Pretjerano osjetljiv i bolestan, seu svoje sobe
i provodi posljednjih desetak godina ivota u utrci s bolesti i vremenom. Intenzivno stvara
svoje ivotno djelo - ciklus od 7 romana
U traenju izgubljena vremena, 1913.-1928. Djelo ima ulogu u razvoju moderne
]
]
knjievnosti upravo svojim novim pristupom tj. ulaenju u podsvijesti, i novim
izrazom koji je tomu Proustove duge a opet kristalno jasne,
nikad ne prekidaju tok asocijacija i tako najavljuju tehniku unutarnjih monologa. Roman se
izvanrednim zapaanjima, minuciozno dotjeranim opisima, produbljenom
psiholokom analizom, smislom za humor itd. iroka je panorama moralne pozadine
francuskog visokog drutva u doba Drugog carstva. Roman je oblikom blizak autobiografiji
glavnog junaka (samog autora). Junak pokuava nadvladati prolaznost i smrt novim poimanjem
]
Vremena (utjecaj H. Bergsona i filozofije intuicionizma). Senzornim podraajima (okusi, mirisi
intuitivno, ne racionalno) pokuava iz podsvijesti pojedine iz vlastite prolosti.
Upravlja njihovim trajanjem, intenzivnije ih proivljava i daje im nove dimenzije. Niz monoloko
q
asocijativnih romana smatra se prvim velikim romansijerskim ciklusom europske
d
knjievnosti, a sam Proust francuskim romanopiscem 20. st.
Dijelovi ciklusa (romani): Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova imena
n
i'i i: ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko Swann, imena -
lIJ Vojvotkinja de Guermantes; Sodoma i Gomora; Bjegunica; vrijeme
Combray je roman kojim Ciklus, kronoloki i ishodite fabule. Ona
p prikazuje postupno prerastanje boleljiva i osjetljiva u zrela umjetnika. Uranja u svijet
lj
djetinjstva (majka, baka) nenadmanim impresionizmom prirodu i emocionalne nijanse.
u
FRANZ KAFKA (1883.-1924.) austrijski je Pie na jeziku, a
je i odrastao u Pragu u ortodoksnoj idovskoj obitelji. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim
autoritetom koji zauvijek obiljeiti njegovu osjetljivu i psihu. Za ivota je objavio
tek nekoliko pripovijedaka (Preobraaj, 1915.), a u knjievnoj ostavtini koju je namijenio
r"
spaljivanju (sredio ju je i objavio Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.
L 1915., obj. 1926., Dvorac, 1922., obj. 1926. iAmerika, 1912.-1914., obj. 1927. Kafkin opus sadri
elemente ekspresionizma: straha i protest protiv drutvenog mehanizma
koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Prepoznajemo i
[ socijalnu kritiku besmisla birokratizacije. je i nadrealizma: halucinantne, komarne
vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu.
Preobraaj je Kafkina rana, dua pripovijest u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente
r njegova opusa: teme osamljenosti, i straha) i izraz (groteska i
L
halucinacije prikazane vjernim, i jasnim izrazom). Glavni
junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od drutva i
obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove i smrti.
[
Proces je roman u kojem bankovnoga Josefa K. na trideseti dvojica
neznanaca obavjetavaju da je optuen i i apsurdan proces protiv
njega: optuen je i pogubljen nikad ne doznavi u je njegova krivnja.
r
L
WILLIAM FAULKNER (1897.-1962.) je potomak ugledne ali
siromane obitelji s juga SAD-a gdje je proveo cijeli svoj ivot. Vezan je za svoj (Oxford,
r
Mississipi) te opisuje ivot i probleme Juga: propadanje aristokracije, uspon novih
L
snaga i rasnu diskriminaciju. Napisao je niz pjesama i novela, te romane: sartoris, Krik i bijes,
na umoru, Svjetlost u kolovozu te trilogiju Zaselak, Grad i Gospodska Najvie je
rr "
L
122
n
vezan uz imaginarni Jefferson. Stil: opisi, morbidni junaci, uporaba
unutarnjih monologa i tehnike struje svijesti. Spada u sam vrh modernog pripovjedatva. Dobio
je Nobelovu nagradu 1949.
Krik i bijes je roman iz 1929., naslovom vezan uz Shakespeareova Machbetha (<<ivot je
idiota, puna buke i bijesa koja nita ne ..). Roman ima dijela i prati propast
obitelji Compson. Prvi dio: struja svijesti jednog od maloumnika
Benjyja. Drugi dio: unutarnji monolog Quentina Compsona o propasti obitelji, osobito moralnom padu
sestre Caddy. dio: u prvom licu, Jason to se zapravo dogodilo s obitelji.
dio: crna sluavka Dilsey pripovijeda kao objektivni o uzrocima i posljedicama obiteljske
propasti.
THOMAS MANN (1875.-1955.) je romanopisac prve polovice 20. st. Majstor
jezika i izvrstan stilist, humanist i erudit, jedan je od umjetnika europske
kulture. Podrijetlom opisuje postupno propadanje drutva, te sukob
i umjetnika. Po dolasku nacista na vlast, zauvijek naputa iivi u Americi i
Svicarskoj. Proslavio se 1901. svojim prvim i najuspjelijim romanom, obiteljskom sagom
Buddenbrookovi. Ostala djela: romani gora brijeg)(1924.), Lotta u
Weimaru, Doktor Faustus; pripovijest Smrt u Veneciji.
JAMES JOYCE (1882.-1941.) je engleski romanopisac i irskoga podrijetla.
Napustio je konzervativnu sredinu Dublina, ali tematski zauvijek ostaje vezan uza nj.
Djela: zbirka pripovijedaka Dablinci i romani Portret umjetnika u mladosti, Uliks i .'
Finneganovo bdijenje.
Uliks je roman iz 1922. u kojem na gotovo 800 stranica, se strujom svijesti i
i."
tehnikom unutarnja monologa, opisuje jedan jedini dan u ivotu troje stanovnika Dublina: Leopolda
If-'
Blooma, ene mu Molly i mladog profesora Stephena Dedalusa.
l,
VIRGINIA WOOLF (1882.-1941.) engleska je knjievnica koja, poput Joycea i Prousta,
razvija radnju kroz zbivanja u svijesti i podsvijesti svojih likova.
Subjektivno poima vrijeme, a likove opisuje (preko dojmova to ih ostavlja na
njih). Izrazom je bliska prozi. Vrsna je esejistica, a najvanija su joj djela romani:
Dalloway, Prema svjetioniku, Valovi, Godine.
Dallowayje roman iz 1925. g. u kojoj je prikazan jedan lipanjski dan u
u
l.
ivotu Clarisse Dalloway, ene pedesetih godina iz visokih krugova (asocijacije, dojmovi,
uspomene koje otkrivaju njezin ivotni put, pitanja ivota i postojanja).
HERMANN HESSE (1877.-1962.) je i romanopisac. Zbog pacifizma t
1912. iseljava iz u vicarsku gdje ostaje do smrti. Unuk poznatog indologa, cijeloga ivota
bori se s nerazumijevanjem okoline, protiv teolokih i konvencija,
uskladiti nagonsko i misaono u se psihoanalizi i
L
meditaciji. Djela: putopis Iz Indije, Siddharta, Demian, Stepski. vuk, Putovanje na istok,
Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. Proslavio se tek nakon Nobelove nagrade 1946., a
r
svjetsku slavu tek kao kultna figura hi,opygeneracije ezdesetih godina 20. st.
Stepski vuk jest roman iz 1927. s tematikom iz suvremenoga ivota u kojemu u raznim
L
varijantama suprotstavlja nagonsko i duhovno (npr. seks i ljubav, jazz i glazbu) i inzistira
na pitanjima osamljenosti. Glavni je lik Harry Haller, intelektualac i erudit, ali i
vuk samotnjak koji se ne moe prilagoditi pitomoj i lanoj svakodnevnici. Likovi: Harry Haller,
[
Hermina, Marija, Pablo.
r
MIHAIL BULGAKOV(1891.-1940.) ruski je romanopisac. Tridesetih godina 20. st. napisao
L
je roman Majstor i Margarita koji je, zbog cenzure, objavljen tek 1967. To je
s elementima, a opisuje drutvenu zbilju suvremene Moskve. To je moderna
r
parafraza legende o Faustu, o sukobu intelekta i nagona, dobra i zla u koju je Majstorov
roman o Ponciju Pilatu, moderno osmiljena legenda o sukobu Pilata kao inkarnacije vlasti
L
i Isusu kao utjelovljenju ljubavi i tolerancije.
r
ERNEST HEMINGWAY (1898.-1961.) je Rano se baviti
L
novinarstvom koje ostaviti traga u njegovu stilu: kratke objektivni i saeti opisi,
['
L
123
Ii
rl
- I
l
dijalozi, kolokvijalni jezik bez ukrasa i elokvencije. Zbog odsustva lane sentimentalnosti,


izbjegavanja patetike, figura i klieja, njegovu prozu nazivaju tvrdo kuhanom - hard boiled
prozom. drutvom i pesimist, kao i cijela izgubljena generacija narataj
pisaca koji ive u Europi), ali ujedno akcije i ljubitelj energije (ratni dopisnik, grubi i opasni
sportovi - boks, lov, borbe s bikovima), prikazuje pokuaje pojedinca da sam ivotni smisao.
Borba sa ivotom, prirodnim silama i njegova je ivotna tema. Na kraju je neumitan poraz, kao
:]
i njegov samoubojstva 1961. Opisuje Prvi i Drugi svjetski rat, panjolski rat, ivot
izgubljene generacije. Dobitnik je Nobelove nagrade 1954. g. Romani: Zbogom oruje, I sunce se
Komu zvono zvoni, Preko rijeke i u umu. Najuspjelije mu je djelo Starac i more iz 1952.
Komu zvono zvonije roman iz 1940. u kojem dragovoljac u panjolskom ratu
Robert Jordan, ranije profesor engleskoga jezika, dobiva ratni zadatak dignuti u
zrak strateki vaan most. Akciju vodi stari Anselmo, gerilaca je Pablo, s njima je i postarija,
] borbena i Pilar. Jordan se zaljubljuje u Mariju, djevojku s kojom, usred ratnog kaosa, nasilja i
smrti, doivi kratke trenutke ljubavne
]
]
JEAN-PAUL SARTRE (1905.-1980.) francuski je knjievnik i filozof, i kole
francuskog egzistencijalizma. Proslavio se nakon 1945. kad se posvetio knjievnosti i
filozofiji te se aktivno angairao u i kulturnom ivotu. G. 1964. odbio je dodijeljenu mu
Nobelovu nagradu. Svoje filozofske ideje o problemima ljudske egzistencije izlae i u knjievnim
djelima u kojima problem egzistencijalne osamljenosti u potrazi za svojom
slobodom. Opisuje tjeskobe ili strave to obuzima u trenutku kad,
'-] jedino sa svojom savjesti, mora odabrati put kojim realizirati svoju egzistenciju i tako sam preuzeti
punu odgovornost za svoje postupke. egzistencijalizam filozofija je slobode i
J
ljudske odgovornosti. Egzistencija prethodi esenciji, ne prethodi nikakav plan ili model.
Svako ljudsko djelo stvara osobnu sudbinu i sudbinu svijeta, a ima pravo i dunost
]
ii angairati svoju slobodu. Satre je dio ivota proveo u zajednitvu s poznatom spisateljicom
]
Simone de Beauvoir (roman Vanija djela: filozofski esej Bitak i nitavilo, 1943., roman
zbirka pripovijedaka Zid, drama Iza zatvorenih vrata, te kasnija drutveno i
in
i, :,1 angairana djela: nedovreni ciklus romana Na putovima slobode, drame Obzirne bludnice i
ij i!
U izAltone.
je roman iz 1938., oblikom intimni, dnevnik Antoinea
!pi Roquentina. Nakon dugih putovanja nastanio se u jednom gradu i radi na povijesnoj o
ii
markizu Rollebonu. No, ga neka tjeskoba, neizvjesnosti, i
U
u
vrtoglavice. sumnja u svoj ivot i rad, u sve to nije njegova sadanja
egzistencija. Prekida isprazno istraivanje i vezu s bivom ljubavi Amy, te odlazi u Pariz s namjerom da
napie roman i tako s kreativne umjetnosti spas od
ALBERT CAMUS (1913.-1960.) francuski je romanopisac, i esejist.
n
u Aliru, 1940. dolazi u Francusku kao formirani filozof i knjievnik i pridruuje se Pokretu
li

otpora. Nakon rata aktivno drutveno angairan, a u naponu stvaranja strada u automobilskoj
U prvom razdoblju, tzv. fazi apsurda, blizak je egzistencijalizmu. U filozofskom
eseju Mit o Sizifu, 1942., te u romanu Stranac iz 1942. i u dramama Nesporazum i Kaligula
[ izraava generacijski te prikazuje ivot kao niz apsurda (patnje, nasilja,
smrti) pred kojima je ali kao ipak moe ostvariti
svoju slobodu tako da takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju ivotnu filozofiju (filozofiju

apsurda). Drugo je razdoblje faza pobune (esej Pobunjeni 1951.). Smisao
L
egzistencije camus vidi u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti
(romani Kuga i Pad, te drame Opsadno stanje i Pravednici. G. 1957. je Nobelovom
nagradom.
[
Stranac je kratak dvodijelni roman iz 1942. Radnja se odvija u Aliru. Opisan je
i besmislen ivot francuskog slubenika Mersaulta od trenutka kad je doznao za smrt

svoje majke pa do vlastitog pogubljenja. je zato to je bez pravoga razloga
ustrijelio nekog Alirca. Monoloki roman je ispovijed glavnoga junaka koji u tamnici s podjednakim
L
mirom i govori o proteklim zbivanjima i o smrti. Mersault je stranac u
svijetu u kojem ivi. Naao je u apsurdu, ne trai smisao izvan sebe i zato ne treba vjeru.

Drutvo ga zbog njegova ignoriranja drutvenih pravila. Lake je pogubiti pojedinca nego
L mijenjati drutvo puno lai.
"

L
124
r
MODERNA DRAMA
Tematski raspon: lirska drama, odnosno povijesna drama,
drama, drutvena drama, drama, eksperimentalna drama.
Motivi su prepoznatljivi iz moderne proze, a postupci pripadaju modernom
pjesnitvu.
Glavni predstavnici. Na se nalaze Anton (Galeb, Ujak
Vanja, Tri sestre, Vinjik) koji izbjegava tradicionalni zaplet, pokazuje stanje likova i atmosferu
trajanja bez promjene i George Bernard Shaw Pygmalion/ Sveta rvana).
Nastavljaju Luigi Pirandello (Tako je kako vam se est osoba trai autora, Henrik rv.),
potom pjesnici Thomas Stearns Eliot, predstavnik lirske tragedije zaokupljen duhovnim i moralnim
vrijednostima (Umorstvo u katedrali) i F. Garcia Lorca koji pie komedije i lirske tragedije
(Krvava svadba, Dom Bernarde Albe). Bertolt Brecht (Opera za tri groa, Majka Courage i
njezina djeca), redatelj, dramski pisac i doivljava tzv. epsko kazalite kao mjesto
djelovanja i mijenjanja svijeta. Eugene O'Neill (Elektri pristaje crnina) tvorac je novih
oblika tragedije.
Eugene Ionesco tvorac je tzv. teatra apsurda (Lekcija, Stolice), a
Samuel Beckett drugo je veliko ime teatra apsurda i antidrame (U Godota).
F,-'
. Bertolt Brecht tvorac je epskog (narativnog) teatra.
J
Obiljeja moderne dramaturgije i modernoga kazalita. Dolazi do promjena u "-1
strukturi kazaline izvedbe. Pojavljuje se niz redateljskih osobnosti koji na nov oblikuju prostor,
I. !
nadahnutih novim pojavama u slikarstvu i arhitekturi. Glavna obiljeja:
u
misaona usmjerenost, psiholoke teme, problemi osobnosti, prepletanje iluzije i zbilje,
grotesknost, radnja bez radnje i dojam improvizacije, predstava u
[i
predstavi, postavljanje scene pred gledateljima, glumci gledateljima, replike iz
LJ
prostora za gledatelje...

,
LIUGI PIRANDELLO (1867.-1936.) talijanski je i rodom sa
,i
L
Sicilije. Kao najbolji je proze, ali zarana opisuje sukob
unutarnjeg, svijeta i stvarnosti. U romanu Pokojni Matija Pascali zbirci od preko r :
li
200 novela majstorski oivljava galeriju likova iz sicilijanske i rimske sredine. Napisaoje ukupno 44
L
drame (okupljene pod naslovom Gole maske) od kojih su najpoznatije Tako je kako
vam se est osoba trai autora, Henrik rv. Gotovo uvijek teme apsurdnosti
r:
ivota i relativnosti istine: ne postoji a lik postoji prije Snano je
utjecao na europsku i nau dramu i dr.). Svojim idejama (apsurd) utire put L
egzistencijalizmu, a mijeanjem sna i jave, ludila i razbora, fantazije i realnosti pribliava se
nadrealizmu. Sruio je ograde glumaca i publike pa tako i okvire
teatra. Nobelova nagrada dodijeljena mu je 1934. [
est osoba trai autora drama je iz 1921. g. postupkom uvodi u
kazalinu scenu utjelovljene likove obiteljske tragedije koju pisac nije elio dovriti. Nezadovoljni
r:
svojom nedefiniranom sudbinom oni zahtijevajU od redatelja i glumaca da je prema njihovim uputama
L
kao kazalini komad. Tako nas upravo fiktivni likovi, lica, osobe, navode na upitnost o
postojanju i iluzornosti istine. umire, ali njegov lik/stvorenje ivi - u
fantaziji. Priroda nastavlja svoje djelo sredstvima ljudske mate, djelima.
Likovi: Otac, Majka, Sin, Pastorka, Redatelj, Glumci i dr. L
BERTOLT BRECHT (1898.-1956.) je pjesnik i
G. 1933. emigrira iz u Ameriku, a 1948. se i nastanjuje u Berlinu gdje do
smrti djeluje kao ravnatelj i redatelj vlastitog teatra. Tvorac je tzv. epskog (narativnog) teatra.
L
U mladosti eksperimentira kazalinom tehnikom groteska Bubnjevi u ali kao
uvjereni marksist dri da kazalite mora imati i odgojnu ulogu: gledatelja treba aktivirati i
natjerati ga da se odnosi prema zbivanjima na pozornici. Zato odbacuje scensku iluziju, a
tradicionalnu dramsku strukturu zamjenjuje nizom epskih scena, povezanih komentarom
L
(komentatorskim zborovima) i umetnutim pjesmama, tzv. songovima. Gledatelj je
,
koji mora Svaki prizor je samostalan, spojen principom montae, a na pozornici se projiciraju
filmovi ili dijapozitivi, sputaju s natpisima ili podacima. Drame: Opera za tri groa/
L

!
L
125
rl
- l
l
1928. (preradba opere Johna Greya, 1728.), Majka Courage i njezina djeca/ 1939.,
ivot Galilejev, 1938., Dobri iz 1938., Kavkaski krug kredom, 1945.
-1
:I
Majka Courage (Hrabrost) i njezina djeca drama je nastala Drugog svjetskoq
rata kao kronika Tridesetogodinjeg rata (1618.-1648.) koji je poharao velik dio Europe. Iznosi izrazit
anti m stav i pokazuje sudbine malih ljudi (vojnika, seljaka, ena, djece) kao glavnih
stradalnika ratnih posljedica (gladi, bolesti, razaranja). Ima 12 slika koje su povezane likom vojne
,I
kantinerice Ane Fierling j Majke Courage koja se dvadeset godina pokuava prilagoditi ratu i preivjeti
sa svoje troje djece. na drame Narednik kae da je rat - red! priroda rata
postaje normalnom, a humanost i moral neprirodnom pojavom u dehumaniziranom svijetu.
Majka se eli okoristiti ratom, ali i zatititi svoju djecu. Jedno po jedno njezina djeca pogibajU i to od
svojih vrlina: vicarski Sir (Emental) zbog potenja, Eilif zbog hrabrosti, a Kattrin zbog
Tako umire dio po dio ljudskosti, a profiterkajgubitnica postaje simbolom Majke
]
1939. godine.
EUGENE IONESCO (1912.-1994.) francuski je rumunjskoga podrijetla,
istaknuti predstavnik antiteatra. Antidrama dramu koja nema radnju u tradicionalnom
]
smislu sredina, zavretak). Replike su rascjepkane pa i i to zato to nema
]
veze, pa ne moemo pratiti slijed.
U svojim kazalinim komadima, kojima su najpoznatiji antikomad
1948., drama Lekcija, 1950. i farsa Stolice, ustaje istodobno
protiv drutvenih i kazalinih konvencija i stvara tzv. teatar apsurda. U kasnijim dramama
pribliava se kazalinoj tradiciji (npr. Nosorog, 1959.). besmisao suvremenog

ivota, Ionesco nie scene pune apsurdnih i situacija u kojima se nita
I.i
d
ne ivot je besmisleno ponavljanje automatiziranih navika, nema komunikacije
(samo govorenje) i sve su fraze i klieji. Iako prikazuje tragediju modernog koji je izgubio
" m
smisao samostalnog i istinskih emocija, Ionescov teatar ne djelUje i
l'
blizak je parodiji i farsi s izrazitim smislom za komiku. Ionesco materijalizira apsurd u jeziku: o
..J
apsurdu govori apsurdnim jezikom. Tragedijom jezika nazvao je svoje najpopularnije djelo


je antidrama (podnaslovljena kao tragedija jezika) koja ismijava

ivot, ali i tradicionalno kazalite. Glavni likovi su dva engleska para,
Smithovi i Martinovi, te vatrogasac i sluavka.

'i Stolice - farsa u jednom u kojoj je na groteskan prikazana
li komunikacije. Tema drame je zapravo - nita, same stolice, odsutnost ljudi,
lc"
odsutnost cara, Boga, svega. Lica su Stari (95 godina) i Stara (94 godine) koji za neko izmiljeno
predavanje postavljaju stolice. Stari namjerava prenijeti poruku koja spasiti primaju
n
izmiljene goste, scena je ispunjena prazninom. Dolazi Govornik koji treba prenijeti poruku, Stari i

Stara se bacaju kroz prozor, ne saznavi da je Govornik - nijem. U naem svijetu nema
komunikacije (samo govorenje), ivot nam se svodi na gomilanje predmeta (stolice), promjene su
,
f"
kvantitativne. Poruku nema tko
SAMUEL BECKETT (1906.-1989.) je i romanopisac irskoga podrijetla. Od
1938. ivi u Parizu i pisati francuskim jezikom, Zaokupljen je problemima ljudske
egzistencije i modernoga ivota. Daje krajnje viziju svijeta i
[ prikazuje ivot kao igru viih sila u kojoj je sveden na besmisleno trajanje. Kratke,
male scene se niu u varijacijama. Likovi su groteskne marionete (kljasti, nijemi, gluhi), a se
u prostoru (ulica, raskrije, soba) ili su u kretanju (smjeteni u kante
[
za ili zatrpani u pijesku). Izraz je apsurdno ponavljanje istih dijaloga, a jezik nema
strukturu.
Napisao je nekoliko romana (Murphy, Mal/oy, Malone umire), ali se proslavio dramama od kojih su
"
najpoznatije U Godota i Svretak igre, 1957.
'J
L
Uz Ionesca, Beckett je autor kazalita apsurda. Dobioje Nobelovu nagradu 1969. godine.
U Godota antidrama je iz 1952. Ima dva u kojima se nita ne
Pet likova: dva para likova, skitnice Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) i klaunovi Pozzo i Lucky
r
se na pustom raskriju, a je glasnik nevidljivoga Godota. Vode se besmisleni razgovori,
L
se Godot koji nikako ne dolazi. Drama je parodija ljudskoga ivota u kojemu trai spas i
ff
odgovore na pitanja (Godot jGodjBogjsmisao).
II
Lu

L
126
[:
HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. (do kraja 1920-ih godina)
Posljednji sljedbenici moderne. Godina 1914. kraja hrvatske moderne: umro
je glavni hrvatski simbolist A. G. Mato i objavljena je antologija Hrvatska mlada
lirika. Sve do kraja 1916. Matoevi sljedbenici (Wiesner, Karlo Hausler, Zvonko i dr.)
pokuat nastaviti zapravo i pejsanu poeziju, no to biti
"I
posljednji odbljesci poetike. Objavljivali su u kratkovjekim
(Sutla, 1908. i Grabancija, 1911.), tijekom rata u sredinjem Suvremenik i u almanahu
1917.
j
Hrvatska mlada lirika je antologija iz 1914. koju je izdalo Drutvo
hrvatskih knjievnika. U toj je zbirci zastupljeno dvanaest pjesnika oko 1890.g.: Ivo
Vladimir Vilko Fran Karlo Hausler, Zvonko Stjepan
:1
Janko Kamov, Nikola Tin Milan i Ljubo Wiesner (pjesnik i urednik). Svi
(osim Kamova) ostvaruju kult forme. Prevladava tema lirskog pejsaa. '--I
Nove knjievne tendencije pokrenuo je narataj mladih pisaca koji se vrlo
"j
postaviti prema tradiciji, posebice Jedna skupina jugoslavenski orijentiranih
omladinaca okuplja se oko pjesnika Vladimira i njegovih Val (1911.) i Vihor
(1914.). Uzori su im Vladimir Nazor i kipar Ivan ali je njihova uloga vie
'-l
nego J
< 1
HRVATSKI EKSPRESIONIZAM. Mnogo je skupina mladih pisaca koji su .- i
i manifestima iskazivati nezadovoljstvo hrvatske knjievnosti. Prvi
ilJ
radikalni potez napravio je Ulderiko Donadini (1894.-1923.) koji se otro, najvie u svom
Kokotiz 1916., suprotstavlja moralu. Buni se protiv tradicije, futurizma i
<
ekspresionizma. Napisao je zbirke pripovijedaka Lude roman Kroz ibe i nekoliko drama.
<
Ulderiko Donadini, Antun Branko i Miroslav Krlea svojom kritikom i
belestristikom najavljuju novo razdoblje u hrvatskoj knjievnosti - ekspresionizam.
Na najcjelovitiji i najistaknutiji ekspresionist je A. B. a elemente
, 1
I: :
(crne slutnje, strah, ruenje, bol, iracionalnost) prepoznajemo i u djelu Miroslava Krlee: u zbirci LJ
pjesama Simfonije, 1917., u dramskom ciklusu Legende, te u dramama drugog ciklusa: Golgota,
1922., Galicija, 1922., U logoru i 1923. S Augustom Cesarcem pokrenuo je 1919. ! 1
naziva Plamen koji izlazi samo te godine. utjecaj vidljiv je i kod
tJ
Augusta Cesarca (1893.-1941.): u zbirci Stihovi, 1919., u romanu Careva kraljevina, 1925., u
novelama Za novim putem, 1926. Ivo objavio je proze: Ex
r :
ponto, 1918. i Nemiri, 1920. Pjesme: Jadni nemir, Epilog.
L
ANTUN BRANKO (1898.-1925.) je pjesnik hrvatskog
ekspresionizma. Bio je pjesnik, i esejist. je u Drinovcima u Hercegovini, a od 1915. ivi
,
u Zagrebu od knjievnoga rada. 1917. objavljuje Vijavica, a dvije godine kasnije Juri.
!
l j
Potpuno negira tradiciju i pod snanim je utjecajem ekspresionizma i berlinskog
Der Sturm. Kasnije i Knjievnik. Objavio je jednu zbirku pjesama Preobraenja, rl
,
1920. i njome se svrstao u sam vrh hrvatske knjievnosti. Progovorio je posve originalno, uveo u
LJ
hrvatsku poeziju pojmovno pjesnitvo i slobodan stih, a interpunkciju dao i
vizualnu snagu svojim lirskim motivima. Izraz mu je saet, a glavne teme ljubav i smrt.
r'
ivio je teko, bolestan i siromaan, te ga zaokupljaju teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika
(ciklus o siromasima).
L
Pjesme: Pjesnici, Opomena, Ljubav, Smrt, Povratak, Siromasi koji jedu odpodne do podne,
Hercegovina, siromaha.
r
Eseji: Tehnika pjesme, Muzika forme
L
L
!
,
L
".

127
l.
l
1
HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1929. DO 1952.

(1930-e i 1940-e godine)

U tom razdoblju je smirivanje stilova te povratak
knjjevnoj koncepciji. To je bilo vrijeme i gospodarskih kriza, seljaci i radnici
bili su na rubu egzistencije, eskaliraju nemiri i pobune. Pojavljuje se model utilitarnoga realizma
koji je proizaao iz pokreta socijalne literature. On je za tridesete godine, a vode ga
lijevo orijentirani intelektualci. Knjievnosti je nametnuta obveza bavljenja socijalnom
tematikom, a zanemarena je dimenzija. Drali su da je dovoljno
iskazivati progresivne drutvene tendencije. Ovoj sirovoj tendencioznosti suprotstavio se tada
izraziti Miroslav Krlea koji u prvi plan stavlja potrebu snane obrade po
estetskim Taj tzv. sukob na knjievnoj ljevici i Krlein otpor 1933. s
Predgovorom 'Podravskim motivima' Krste a nastavlja se u brojnim i
polemikama u Danas (pokrenut 1934.) i (pokrenut 1938.). Kulminacija
sukoba je Krlein antibarbarus iz 1939.
, J
Lirika.Tridesete godine doba su procvata i dijalektaine lirike. Najsnanije djelo na kajkavskom
svakako su Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krlee iz 1936. Kao kajkavski pjesnici
]
izdvojili su se jo Nikola i Ivan Goran a na piu Mate Balota, Drago
Gervais i Pere (prva zbirka dijalektaine, lirike).
Tridesete i godine 20. st. plodno su i razdoblje hrvatskog pjesnitva.
"I Svoj opus proiruju pjesnici prethodnog narataja: V. Nazor, T. G. Krklec, M. Krlea i dr.
J Tridesetih se osobito izdvajaju tri imena: Dobria Nikola op i Dragutin a
se pojavljuje dvoje mladih pjesnika: Jure Katelan i Vesna Parun.
n Stilsko artizam, stil novom
;';
strukturom stiha i forme, stil, stil kao odjek hermetizma i nadrealizma.
tj
r
Proza Prevladavaju teme. Oznaka stvaralatva je mitski realizam - sadraji se
uzimaju iz stvarnosti, uglavnom seoske i regionalne, ali se preko tog stvarnog regionalnog ambijenta
U
eli prikazati neto univerzalno. se romani Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krlee iz
1932. i Djeca boja Petra egedina iz 1946.
n
l'
Lw Drama. dvadesetih i tridesetih obiljeio je Krlein najbolji i najsnaniji dramski opus
o obitelji Glembaj.
p
Eseji. Tridesete godine u naoj esejistici obiljeavaju dva velika imena: Miroslav Krlea i Tin
lj

p."
MIROSLAV KRLEA (1893.-1983.) je i najsvestraniji pisac hrvatske knjievnosti.
l.
je i umro u Zagrebu.' Kadetsku kolu polazio je u a vojnu akademiju u Budimpeti. U
Zagrebu je 1915. mobiliziran, te neko vrijeme boravi u Galiciji. Poslije rata, kao lijevi,
intelektualac, ivi u Zagrebu od knjievnog rada. Putuje u Rusiju, Prag i Varavu. Nakon sukoba na
[
knjievnoj ljevici, 1939. je iz redova. Drugi svjetski rat provodi u Zagrebu ne
priklonivi se ni jednoj opciji. Godine 1950. postaje ravnateljem Leksikografskog zavoda gdje
ostaje do smrti.
[
"
POEZIJA. Zbirke: Pan, 1917., Tri simfonije, 1917., Pjesme I., IL,III., 1918.-1919.,
,jj
Lirika, 1919., Knjiga pjesama, 1931., Balade Petrice Kerempuha, 1936., Pjesme u tmini,
1938.
J'
Pan: neposrednost prirode i smirenje u njoj; Tri simfonije: zebnja, strah,
L
slutnja smrti; Pjesme L, IL, IIL: ratna lirika pisana vezanim i slobodnim stihom, teme:
kaos, smrt, nitavilo. Sva je ta lirika turobna, (temeljne su krv, smrt). Lirika:
rezignirana, tiha bolna poezija, umor. Nova poetska faza: Knjiga pjesama kasnije proirena pod
[
naslovom Pjesme u tmini. motivi bijede, nepravde, siromatvo, protest.
Balade Petrice Kerempuha. Djelo izlazi sto godina nakon Gajeve reforme i
Krlein protest zbog smrti kajkavskog knjievnog jezika. vrijednost djela je blistava
f"
kajkavtina preuzeta iz bogate riznice kajkavskih pjesmarica, preko Belostenca do Titua
L
Petrica Kerempuh je predstavnik mudrosti i humora te narodnog otpora
[

L
128
II
nasilju i nepravdama. Krlea iznosi svoju viziju hrvatskog seljaka kroz povijest, od
poniavanja i ugnjetavanja, rezigniranosti i fatalizma do bolnog kerempuhovskog crnog humora i
ironije kao jedine obrane. Kerempuh je grabancija i skitnica starog varadinskog pisca Jakova
Kao lik kajkavske usmene vjerojatno je preuzet iz o Tillu
Eulenspiegelu. Najpoznatije balade: Na mukah, V megli, Khevenhiller, Baba cmizdri pod
galgama, Ni medcvetjemni pravice, Planetarijom.
NOVELISTIKA. Zbirke: Hrvatski bog Mars, 1922., Novele, 1923.
Hrvatski bog Mars zbirka je novela s ratnom tematikom i jedna od najboljih europskih
antiratnih knjiga. Opisuje sudbinu hrvatskih intelektualaca i seljaka kao austrijskih vojnika u Prvom
svjetskom ratu: Domobran Jambrek, Baraka pet be, Bitka kod Bistrice Lesne, Tri
domobrana...
Novele su zbirka s gradskim, temama. Psiholoki duboko ponire u svijest i
postupke ili primitivnih likova intelektualaca, poluinteligenata i
DRAME. I. dramski ciklus: Legenda, 1914., Maskerata, 1914., Kraljevo, 1918.,
Kristofor Kolumbo, 1918., Michelangelo Buonarotti, 1919., Adam i Eva, 1922.
II. dramski ciklus: Golgota, 1922., Galicija, 1922. (poslije i nazvana U
logoru), 1923.; III. dramski ciklus: Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1929.,
Leda, 1931., Aretej ili legenda o svetoj Ancill), 1963.
Prvi dramski ciklus pod nazivom Legende nosi oznake
drame toga doba: pitanja sudbine; legendno-mitska, i lirska intonacija;
povijesni junaci kao simbol univerzalnog u razbijeni prostor i vrijeme, a scena bazirana na
kvantiteti: masovnim scenama s desetinama likova, monumentalnosti (brodovi, sajmita,
katedrale), dinamici, na vizualnim i efektima.
Kraljevo je s i obiljejima. U
suludom orgijanju ljudi, ivotinja, boja i zvukova na kraljevskom sajmu, javlja se
' .
za odlaskom, slobodom i a smrt se i sudbonosno nadvija nad
razularenom masom. Likovi: Janez (mrtvac-samoubojica), Anka, Herkules, objeenjak tijef...
l-_
Drugi dramski ciklus iz dvadesetih godina na osnovi tematizira
rat i poratnu situaciju.
f"
dramski ciklus najbolji je i najsnaniji. Proiren je i proznim fragmentima o nekim
L
likovima i zajedno sa sve tri drame objavljen 1932. pod naslovom Glembajevi.
Krlea genealogiju jedne patricijske obitelji u njenom usponu i
r
padu. Teite stavlja na kvalitetu: na psiholoku motivaciju i analizu junaka, se na
il
l.
skandinavsku dramaturgiju Strindberga i Ibsena. Prostori su zatvoreni salonski interijeri, a dramski
sukobi ne postoje toliko u odnosima likova, koliko unutar njih samih.
Likovi u Gospodi Glembajevima (tri Leon Glembay, Ignjat Glembay, barunica Charlotte
r
Castelli, Beatrice/sestra Angelica, Silberbrandt, otac i sin Fabriczy i dr. L
Likovi drame U agoniji: barunica Laura Lenbach, barun Lenbach, Ivan pl. Kriovec i dr.
Svoj bogati dramski opus Krlea zatvara jo jednom legendom:
r
Aretej ili legenda o svetoj Ancili, koja ima vie nego scenski karakter, a izraava
L
protest prema svemu to napredak i slobodu, a govori o umjetniku u slubi vlasti, kroz povijest.
ROMANI: Povratak Filipa Latinovicza, 1932., Na rubu pameti, 1938.,
Banket u Blitvi(tri dijela: 1938., 1939. i 1963.), Zastave (est dijelova). f'
L
Povratak Filipa Latinoviczaje prvi moderan roman u hrvatskoj knjievnosti.
Strukturom je veoma sloen, nema kompoziciju i razgranatu fabulu. To je monoloko
asocijativni tip romana, ali nosi elemente i romana odnosno
romana-eseja (cijeli fragmenti teksta su eseji o umjetnosti i slikarstvu) s brojnim unutarnjim
t
monolozima i lirskim solilokvijima. Roman je to o povratku u glavnoga junaka,
hipersenzibilnoq i traumatiziranog slikara Filipa. Filipov lik motiviran je bioloki i psiholoki, ali i
i'
Radnja se odnosi na vrijeme 1920. i 1930.Vremenski, sam roman
L
samo nekoliko mjeseci: ljeto, jesen. Temeljna pitanja vezana uz glavni lik: pitanje
identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje umjetnosti, ljubav.
Likovi: Filip Latinovicz, majka Regina, Liepach, Baloczansky, Kyriales...
r
ESEJISTIKA. Eseji, 1932., Europa danas, 1935., Deset krvavih godina, 1937.,
L
putopis rzlet u Rusiju, 1926., Moj s njima, 1932., Predgovor 'Podravskim motivima'
Krste 1933. antibarbarus, 1939.,
!
Krlea je Plamen, 1919., Knjievna republika,
L
1923.-1927., Danas, 1934., 1939.-1940.
129
I]
:-J
e I
IVO (1892.-1975.) je pjesnik, i romanopisac. je u Dolu pokraj
Travnika, a umro u Beogradu. Studirao je u Zagrebu, i Krakovu. Zbog pripadnosti pokretu

omladine, austrougarske vlasti ga interniraju i zatvaraju. Jugoslavenski orijentiran, kao
diplomat slubuje od 1920. do 1941. u konzulatima i veleposlanstvima, najdulje u Berlinu. Poslije
Drugog svjetskoq rata ivi u Beogradu kao profesionalni knjievnik.
Dobitnik je Nobelove nagrade 1961. godine.

o]
Njegova i knjievna pripadnost i danas su predmetom spora: pisao je na hrvatskom i na
srpskom jeziku; (u Bosni) kao Hrvat, je pisati u Zagrebu na hrvatskom jeziku, a kasnije
se navodno opredijelio za pripadnost srpskoj knjievnosti i pisao ekavicom.
J
Pjesme i proza: ciklus pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici, 1914., Ex ponto,
1918., Nemiri, 1920., Lica, 1960.
Novele: Put Alije Pripovetke 1.-111., o vezirovu slonu, o kmetu
Simanu, Pod Ljubav u kasabi
Romani: Na Drini 1945., kronika, 1945., 1945., Prokleta
avlija, 1954.
Eseji: Goja, Razgovor s Gojom.
]
]
Prokleta avlija jest roman, remek-djelo pripovjedatva. To je alegorijski prikaz
totalitarne, policijske drave u kojoj su krivi i nevini zajedno u tamnici i jednako stradaju. Postoji samo
privid pravde jer vlast uklanja sve u koje sumnja i ne moe stvarnu opasnost od imaginarne.
Fra Rastislav i fra Mijo popisuju stvari pokojnog fra Petra i se fra Petrovih o
boravku u tamnici (prokletoj avliji, ture. avlija: dvorite) u Carigradu u koju je zabunom dospio.
q Upravitelj zatvora je simbol okrutne i slijepe vlasti, aktivnoga zla. Fra Petar o ostalima:
Haim o (plemenit, i pasivan) o Dem sultanu. Tamnica je izolirana
J
poput otoka, a zatvorenici se u krugovima. Tako i roman ima tzv. (krunu) strukturu.
Niu se y okvirna je autorova i kraj su u Bosni nakon fra Petrove smrti.

MESA SELIMOVIC (1910.-1982.) je u Tuzli, a

umro u Sarajevu. Bio je profesor, direktor Drame, urednik.
Glavna knjievna obiljeja: izraz, produbljena psihologija likova,
ln
besprijekorna struktura pripovijetke. Najvaniji dio njegova opusa prozna djela nastala od
U sredine pedesetih do osamdesetih godina 20. st.: dua pripovijetka Magla i te romani:
Tiine, Dervii smrt, Ostrvo, Krug (nedovren).
Dervi i smrt je povijesni roman sa svevremenom problematikom: sukob
lj
ii
pojedinca s vremenom u kojem ivi. Glavni lik dervi Ahmed Nurudin sukobi se s redom kojemu
pripada i posumnja u reim kojemu je odan tek nakon to mu se brat Harun zamjerio
i bio zatvoren. Vjeruje u pravdu, ljudsku odgovornost i savjest, bezuspjeno pokuava spasiti brata, a
p
doivljava najdublju osobnu dramu i tragedijU pred ravnodunim i sustavom. Roman je
U
mnogostruka vizija realnosti: ideal i zbilja, i vlast, pravda i nepravda, pojedinac i svijet, putovi
samospoznaje, ivot i smrt.
e AUGUSTIN TIN (1891.-1955.) jedan je od hrvatskih pjesnika. je u
Vrgorcu, a umro u Zagrebu. ivio je u mnogim gradOVima (Zagreb, Beograd, Split, Sarajevo), od 1913.
do 1919. boravi u Parizu, a od 1940. u Zagrebu.
[ Zbirke poezije: Lelek sebra, 1920., Kolajna, 1926., Auto na korzu, zvono, 1933.,
edan kamen na studencu, 1954.
Eseji: Ljudi za vratima gostionice, 1938., Skalpel kaosa, 1938.
[
Pie refleksivnu, ljubavnu, ditirampsku, kontemplativnu liriku. U prvom redu je misaoni
pjesnik. Pjesme: Svakidanja jadikovka, Pobratimstvo lica u svemiru, Oprotaj, Nae vile,
Visokijablani ..
DOBRIA (1902.-1980.) je pjesnik, prevoditelj, esejist i urednik. je u
[
Poegi, umro u Zagrebu. Bio je redovni HAZU, prevodio s ruskog, ...
Zbirke (od 1931. do 1980.): Lirika, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Pjesme, Knjiga
prepjeva, Moj prijatelju, Slap, Svjetla za daljinom, poslije kie
[
pjeva o malim, bitnim stvarima. Pjesnik je grada, pritajene boli,
pejsaa, urbane tmurne atmosfere. Od tridesetih do pedesetih godina 20. st. u prvom je planu
hrvatske poetske
ret
Pjesme: Oblak, Povratak, Slap, poslije kie, Pjesma mrtvogpjesnika, Vagonai,
L
Balada iz najbjednijih...
f"
L
130

[
lj
DRAGUTIN (1905.) je pjesnik, prevoditelj, urednik. je
u Rastuju kod Slavonskog Broda. ivi u Zagrebu. Redovni je HAZU.
Zbirke (od 1933.): Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje,
Pjesme, Blagdan etve, Srebrne svirale, Prsten, Poezija, Sabrane pjesme, San, Moje
djetinjstvo i dr.
je lirika svojevrsna autobiografija u stihovima. Vezan je uz teme djetinjstva,
u Rastuju (danas simbolu sretnog djetinjstva), rodnih pejsaa, sukoba
sela i grada, poziva kao usuda...Pie slobodnim stihom, bez suvine dekorativnosti,
naglaenoga ritma i muzikalnosti stihova.
Pjesme: nad gradom, Dugo u u zimsku bijelu Prsten, Balada o zaklanim
ovcama...
IVAN GORAN (1913.-1943.) bio je pjesnik, novelist, esejist, prevoditelj,
i urednik. je u Lukovdolu (danas se tamo odrava smotra Goranovo
te ivio u Zagrebu do 1942. kad s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. U srpnju 1943.
kod u Bosni pao je u ruke koji su ga ubili. Poezija: Jama, 1944.,
Ognji i roe, 1945. Novela: Dani gnjeva, 1936.
Jama je poema precizne naracije u kojoj je vjerodostojno (u prvom licu)
ratni Sastoji se od 10 pjevanja nejednake duine. Stihovi su uglavnom jedanaesterci
u pravllno rimovane sestine. Tematske Krvje moje svjetlo i moja tama.
U pjesmi Moj grob iznio je jezivu slutnju, viziju vlastite smrti.
Pisao je i na kajkavskom jeziku svojega Gorskoga kotara (zbirka Ognji i roe).

MATE BALOTA (1898.-1973.) jest pseudonim dr. Mije pjesnika, romanopisca,
znanstvenika. Iz rodne Istre je nakon Prvog svjetskog rata emigrirao, se za ivot kao mornar i
rudar, da bi dospio do doktorata iz ekonomije u Frankfurtu na Majni i do profesure u
L
Zagrebu od 1945. do 1963.
Zbirka pjesama: Dragi kamen, 1938. Roman: Tijesna zemlja. Kritika: Punaje Pula.
If'
Kulturno-znanstvena proza: Stara pazinska gimnazija, Matija Ilirik. tL
Ciklusi pjesama su nazvani: Zemlja, Ljudi, Mati. Pjeva na istarskoj rodnog Raklja.
Lirski evocira slike djetinjstva, ali preteu ipak socijalne teme: Koza, Dvi daske...
r
"
L
DRUGA MODERNA (1952.-1969.) - 19S0-e i 1960-e godine
a
f
L
U drugom dijelu godina 20. st. u Hrvatskoj nastupa vrijeme raskida sa
staljinizmom i doba umjetnosti od utilitarizacije i pragmatizma. egedinovim
referatom O naoj kritici na Drugom kongresu knjievnika Juqoslavlje u Zagrebu 1949. je
L
borba za slobodu izraza. Referat Miroslava Krlee na kongresu Saveza
knjievnika jugoslavije, odranom u Ljubljani 1952., je definitivnu pobjedu liberalnih snaga
koje su se zalagale za autonomiju. Od 1946. do 1950. jasan znak slobode
prepoznaje se u djelima Petra egedina, Vladana Desnice, Ranka Jure Katelana i Vesne
L
Parun.
Pedesete godine 20. st.
L
KRUGOVAI (1952. - 1960.), prva knjievna generacija. Nov narataj okuplja se oko
Krugovi koji je izlazio od 1952. do 1958. Objavljena su 54 sveska, a naslijedio ga je
L
nakratko Knjievnik (1959.-1960.). Poetiku krugovaa najbolje izraava krilatica Vlatka
u prvom broju: Neka bude ivost Afirmiraju duh tolerancije, prava na razliku i na
vlastiti izraz. Raste interes za radove nove kritike, a ponovno se prevode brojni svjetski
pisci. Kao uzore i Glavni predstavnici: Nikola Slobodan Novak,
L
Zvonimir Golob, Slavko Josip Milivoj Slavko Irena
Vrkljan, Vlatko Ivan Slamnig, Vlado Gotovac, Vesna Prica, Antun
oljan.
L
PJESNITVO 1950-ih glavni dio stvaralatva. Obiljeja: irenje tematike, obnova artizma,
,
formalni eksperimenti, svijest o jeziku kao mediju. Glavni pjesnici: Slavko i Ivan Slamnig.
I
L
r
L
131
I]
]
i
l
Cl
PROZU 19S0-ih pie nekoliko narataja. Roman uspon tek pedesetih. Teme: suvremena
urbana tematika, usamljeni intelektualac i njegove dvojbe (V. Desnica, Ivana Galeba),
cl
svijet djetinjstva (S. Novak, Izgubljeni Ivan Raos, nasmijano nebo), modernizirana
ruralna tematika (Mirko Kudani, Neisplakam). Afirmiraju novi tip kratke proze (po uzoru na E.
Hemingwaya i F. S. Fitzgeralda).
]
DRAMA 19S0-ih poneto zaostaje, ali ipak se Ranko (Glorija), Marijan
(Na kraju puta/ Vaar snova/ Heraklo), te dramski rad Mirka i Ivana Raosa.
]
ezdesete godine 20. st.
J
RAZLOGOVCI (1961. - 1969.), druga knjievna generacija okuplja se oko
Razlog koji je pokrenut 1961. godine. Narataj razlogovaca Danijel Zvonimir
Zvonimir Majdak, Ante Dubravko Igor Vjeran Zuppa,
Tonko Petrasov i dr. Razlogovci obiljeavaju POEZIJU 1960-ih:
pluralizam koncepcija, naglaena intelektualizacija pjesnitva,
]
filozofskim, teorijskim i idejnim koncepcijama. Gotovo potpuno se tzv. pojmovnom
pjesnitvu koje je nekomunikativno, je oblik pjesme u prozi
Teme: egzistencijalne i rasap stvarnosti, povijesna
r l
zbilja, urbani ivot.
d
PROZA 1960-ih: stvara se poseban prozni model tzv. proze u trapericama pod
"I utjecajem J. D. Salingera (glavni lik je buntovni gradski koji je i i
nezadovoljan, svjetonazorno i / argon/ vezan uz svoju klapu).
J
Zametke nalazimo u romanima Antuna oljana (Izdajice/ Kratki izlef), a do procvata jeans
n
proze dolazi u sedamdesetima: Zvonimir Majdak (KUi stari mot Stari Alojz
: j]
offgottoff) i Ivan Slamnig (Bolja potovice hrabrostI).
d
DRAMA 1960-ih: kritika kulta problemi vlasti i represije sustava, odnos pojedinca i dogme
(oljan, Fabrio), etika i osobni angaman u ratu Desnica, Najbolji
n ovoga razdoblja je Antun Oljan (Brdo/ Dioklecijanova
U
r
Republika jedini je hrvatski knjievni koji od jeseni 1945. nije prestao
izlaziti. Od 1957. izlazi Umjetnost (afirmacija tzv. kole: I.
lil
Frange, Z. kreb, A. Flaker), a ezdesetih svoj uspon Akademijin Forum. U ostalim
hrvatskim centrima izlaze: revija, Zadarska revija, Dubrovnik, splitske dr.
PETAR EGEDIN (1909.-1998.) je novelist, romanopisac, esejist i putopisac. je u
E
rnovu na a umro u Zagrebu u kojem je ivio od 1936. Bio je tajnik Matice hrvatske,
predsjednik Drutva hrvatskih knjievnika, redovni HAZU. Kao dosljedan borac za hrvatski jezik,
I

bio je hrabar Kao pjesnik, iskazao je generacijski jeze i straha pred
li sudbinom, a gradi na podsvjesnom, iracionalnom, sudbinskom, i
tjeskobnom.
Romani: Djeca boja, 1946., Osamljenici, 1947., Crni smijeak, 1969., Vjetar, 1986.
[ Novele (od 1953. do 1982.): Mrtvo more, Na istom putu, Orfej u maloj bati, Sveti vrag/
Izvjetaj izpokrajine, Crni smijeak, Getsemanski vrtovi, Tiina. Putopisi: Na putu.
Eseji (1956.-1971.): Eseji, Eseji o obliku i sadraju/ o Svi smo mi odgovorni.
[
Crni smijeak je novela u kojoj glavni lik Charles Maron simultano luta vremenom i
prostorom. Na njegovo ponaanje i razmiljanje djeluju priroda i prostor, izmjenjuju se i
motivi neprobojna kao granit, put spoznaje, motiv crnoga granita i
stari po asfaltu - Bog ili ime dr. Zero, Orion). U romanu su novele povezane. Iz
[
likova izrasta slika urbane civilizacije.
VLADAN DESNICA (1905.-1967.) ponajprije je romanopisac i novelist, ali i pjesnik i
r
filmski scenarist. je u Zadru., umro u Zagrebu. Diplomirao je pravo u Zagrebu, a studirao i
L
filozofiju u Parizu. Radioje kao odvjetnik, a nakon Drugog svjetskog rata kao profesionalni knjievnik.
Romani: Zimsko ljetovanje, 1950., Ivana Galeba, 1957.

Novele: Olupine na suncu, 1952., na Badrovcu, 1955., Tu odmah pored nas, 1956.,
L
Fratar sa zelenom bradom, 1959.
Scenarij: Koncert, 1954. Pjesme: Slijepac na alu, 1956.
f:"
L
132



Ivana Galeba je roman-esej, satrofiranom fabulom. Umjesto vanjske
u prvom su planu meditacije, psiholoke reakcije i razmiljanja
glavnoga lika - intelektualca i umjetnika glazbenika Ivana Galeba. On se nalazi u bolnici, nita mu
se ne Pripovjedna je tehnika pod Proustovim utjecajem: lik se retrospektivno u svijet
djetinjstva i mladosti rekonstruirati prolost. Zbog toga vanu ulogu imaju asocijacije,
rekonstrukcije atmosfere, zvukova, boja i mirisa.
Glavni je lik i misaoni subjekt. dio romana njegove kontemplacije (duboko
razmiljanje, uranjanje u sebe) i razmiljanje o raznim temama i priroda, ljepota, smisao
umjetnosti i filozofije, ivot i smrt) u obliku samostalnih digresija (roman-esej).
RANKO (1913.-2001.) istaknuti je romanopisac, novelist,
esejist. je na Visu, a umro u Zagrebu. je objavljivati u Krleinu Drugog
svjetskog rata. Od 1951. profesor je na Akademiji za kazalinu umjetnost. Redovni
HAZU.
Novele: Proze, Ni ni Oko boje, Pod balkonima, Ruke, Ponienje Sokrata;
1948-59.
Romani: Kiklop, 1965., kupka, 1980., Never more, 1993.
Drame: Albatros, 1939., Glorija, 1956., Tri drame, 1977., Pustinja, 1981.
Eseji: Geste i grimase, 1951., Nevesele klauna, 1986.
Obiljeja autorskog rukopisa: kontemplativna ironija, podton, spojevi
smijenog i ozbiljnog, i paradoks i groteska, inventivne igre i stilizacije,
kalamburi (igre koje jednako ili blisko), intertekstualnost (poigravanje zapletima),
mitoloki simboli, aluzije na brojna mjesta iz hrvatske i svjetske knjievnosti, manirizam,
dvosmislenosti, kontrasti, stilske bravure.
Novele iz zbirke Ruke iz 1953. uglavnom su po fakturi. Na pirandellovski slika
provincijsku sredinu (Vis) s nizom psiholoki produbljenih portreta i bizarnih tipova.
Najbolje novele Ruke, Zagrljaj, Prah, Mrtve due dosljedno razvijaju metaforu ivota kao IL.
glume i svijeta kao kazalita (theatrum rnundty.
Kiklop je roman iz 1965., jedan od najboljih romana hrvatske knjievnosti. Fabula je
:,
smjetena u Zagreb Drugog svjetskog rata, a glavni lik je mladi novinar Melkior opsjednut
L
egzistencijalnim strahom od rata i nastojanjem da izbjegne katastrofu. On je suvremeni Odisej
koji pokuava prevariti mitsko jednooko kiklopa Polifema (simbol infernalnosti rata,
kanibalskoga svijeta, ljudske animalnosti). Kiklop je RAT, div koji je zatvorio svijet u
r

L
gubi, Melkiorovi najcrnji snovi se ostvaruju i dugo putovanje u mrak - do pravog
ludila i uasa smrti. Sredine: kavanska i bohemska, intelektualna, potom vojarna, pa
ludnica, te na kraju mitski Zoopolis - slom ljudskosti, poraz. Likovi: Melkior prijatelji r
Maestro, Ugo, Fernando, ljubavi Enka i Vivijana, prijatelj iz vojarne Krele... L
SLOBODAN NOVAK (1924.) je pjesnik, novelist i romanopisac. je u Splitu. Jedan je
od Krugova. ivi u Zagrebu. Redovni je HAZU. .
l:
Poezjja: Glasnice u oluji, 1950., Iza lukobrana, 1953.
Novele: Izgubljeni 1955., Tvrdi grad, 1961.
Romani: Mirisi, zlato i tamjan, 1968., Izgubljeni 1980.
proza: Digresije, 2000., Protimbe, 2003.
L
Mirisi, zlato i tamjan jedan je od romana suvremene hrvatske knjievnosti.
Sloenu simboliku Novak gradi na mijeanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga.
Glavni lik je Mali, rezignirani umirovljeni intelektualac srednjih godina koji sa enom Dragom ivi u
L
ruevnoj patricijskoj na otoku i njeguje nekadanjU plemenitaicu, prastaru Madonu koja ih
svojim kapricima, svojom fiziologijom i autoritativnom naravi. Roman je prepun
biblijske simbolike od naslova!). Kao slika svojega narataja, junak se gotovo ritualno,
L
i istovremeno, od grijeha i zabluda svoje prolosti, od naivne vjere i
ideologije zatucanosti, bezbonitva i dogmatizma. Ovaj roman, tonom razorne ironije,
sarkazma i sartreovske metafore i progovara o gubljenju iluzija i vjere u
r
Ideologiju koja je i unitavala egz