elja Na mjesto moga tijela, elim da posadite stablo. Od mene da izraste, ja da izrastem iz njega. Jo jednom poetak.

I ivot je krasan, Najkrasniji. Suncu pruati ruke, tijelo izvijati u lukovima. Mijenjati se s mjesecom, i Mjesecom. Kroz godine plesti kose, sluat njene prie drevne. Osjeati kiu na pleima, zavratku, u kosi, kako klizi i pada dole. Stara zmija se uvija oko grana i tajnovito odmie u vlasi, skriva se u samom srcu. U proljee da ivim, kad se dijete ljulja na granama, cvijeem okieni svati. Uskrs emo slaviti i uskrsnue jer se tu dijeli. Jabuka u cvatu, jabuka u plodu. Ljeto kao magla, kao spar, sparina koja vrti zrak. Puika li, grane se ljuljaju u pjesmi vjetra. Uiva li tko jo u tome, neka zna da ga volim, ja stablo. Volim u zvuku lia, i zvuku kapi udarajue o list. I skloni se k meni, ivot u ti vjetrom i smijeh slati. Jesen, dunja mirie, i groe je pobrano. Mirie na onaj miris koji mi je ostao na ruci poslije zagrljaja. Dok je moja koa njen vrat obavijala. I trul list nebom para, zemlja se otvara, ki, kia. Zima ni ta mi ne ostavlja. Toplinu gubim, u snijegu bijelo, bijel sam i ja. Tuga u ptiijem oku. Zrno, mrvica, golotinja, moje tijelo umire, zamrto. Tek tad ivim u cjelini. Prebaci u se van korijenja, ugodno je. irim obzore, i gdje sunce ne sja, tek druga zvijezda bije. to bude bi e, niko dole ne zna vie. Na mjesto moga tijela, posadite stablo, elim