Hasanaginica - analiza Ovo je narodna pesma.

Vrsta pesme: Lirsko epska pesma, Balada BALADA je meovita knjievna vrsta u kojoj se sedinjuju lirski, epski i dramski elementi. Tema pesme : tragina sudbina Hasanaginice Vreme radnje: Za vreme rata s Turcima Kratak sadraj: Sve poinje kada je junak Hasanaga ranjen u ratu, a ena ga ne poseuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da ena izlazi iz svoga dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao eni da kada se vrati kui da ga ne eka, nego da ode iz dvora. Ona se rastui jer e morati ostaviti petero dece. Na to doe njezin brat Pintarovi beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad e se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu decu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno zato jer se nee smilovati deci. Kad je Hasanaginica to ula umrla je od tuge. Glavni likovi: Hasanaga, Hasanaginica, Pintarovi beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga ena nije htela poseivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju. Pintarovi beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru Hasanaginica: dobra, voli decu i mua, jadna, tragina. Detaljnija analiza dela: Hasanaginica nastaje negdje izmeu 1646-49. U baladi je Hasanaga ranjeni junak, vojnik. Njegova supruga, begovica Hasanaginica ne obilazi svog mua i on je na kraju tjera iz kue i odvaja od svoje djece. Hasanaginiin brat, beg Pintorovi, vodi nju u svoj rod. On joj to prije nalazi drugog mua, imotskog kadiju, prije svega za svoje dobro. Na kraju balade Hasanaginica se oprata i daruje svoju djecu. Tada se pojavljuje Hasanaga, oduzimajui joj djecu i predstavljajui je kao zlovoljnog krivca, a to srce jedne majke nije moglo podnijeti. Hasanaginiin begovski status e naravno utjecati na socijalnom odreenju ove balade. Drutveni odnosi u ovo doba su nama jo uvijek primitivni, a takoer pravni odnosi potinjavaju enski spol. ena ima svoje mjesto u kui i ak je esto vezana za kuu jer mueva trenutno i nema. One gaje i vaspitaju djecu, ali djeca pripadaju muu u svakom sluaju i mu ima pravo da razvodi brak. Ova prava Hasanaga koristi, to sa sobom donosi veliku tragediju Hasanaginici jer zna da uvijek gubi sve. ta je dovelo do ovog grubog i bezosjeajnog poteza Hasanage? Odgovor dobijamo u prve dvije strofe, koje slue kao neki uvod, a isto tako opisuju karakter i lik Hasanage. U prvoj strofi istiu se i ponavljaju dvije boje. Ratni ator Hasanage se ovdje predstavlja kao bijel, zato? Ovo nije pogodna boja za

ratni ator. Bijela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. Bijelo je isto i nevino, ali moe takoer znaiti stid i sramotu. Zelena gora oznaava na isti nain harmoniju, sklad. Bijeli stid i sramota razbija tu harmoniju i sklad. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasanage, liku koji predstavlja olienje jednog age, seljaka sa ogranienim razmiljanjem, lahkoutjecanim, vjerujui samo svojoj materi i sestrici, bez povjerenja u samog sebe, a po najmanje u svoju ljubu. Ovaj ovjek nema ni kunog vaspitanja ni posebnog obrazovanja.. Njegovo porijeklo je nie. On se smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga, ali kao to vidite nije toliko moan. Iskazujui svoju mo on ustvari sakriva nemo. Ovi ljudi esto nemaju sposobnost lahko oprostiti, nisu plemeniti. Hasanagina mater ne voli snahu Hasanaginicu, a sestra je uvijek na strani majke. Obje tite Hasanagu, jer se osjeaju niim zbog svog porijekla. Njihov cilj je pokazati da snaha nije toliko bolja i visoija i dobili su mogunost koju ne ele propustili. Pitaju se: Gdje je to plemenito srce kad nije ni dola da vidi ranjenog mua? Hasanaga je neizbjeno zagrizao mamac. Hasanaginica i kad bi htjela, ne bi mogla obii Hasanagu zbog drutvenih odnosa tog vremena. Drugi razlog stida Hasanaginice je moda, da je Hasanaga uradio neto to nije doliilo njegovome imenu. Hasanaginica stoji izmeu tekih odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osjeala vidjeti jadnog, ranjenog Hasanagu, a sa druge strane i ne zna kako e on reagovati na njenu posjetu. Moda bi ga bolje doekala kada se on sam potpuno zdrav i jak vrati nazad u svoje kraljevstvo kao glavni junak. Vrijeme prolazi i puna nade Hasanaginica eka svoga Hasanagu. Ali Hasanaga bez ikakvog stida i oklijevanja, istjeruje Hasanaginicu iz bijelog, dvora. U daljem razvoju radnje beg Pintorovic, uvi za Hasanagine zle namjere, priskae u pomo Hasanaginici, sestri svojoj. On eli da je oslobodi ponienja sa jedne strane, a sa druge strane eli izvui svoju linu korist. Svoju sestru daje imotskom kadiji, monom ovjeku, koji mu moe pruiti pomo i spasiti njegovo imanje. Hasanaginicu interesuju samo njena djeca. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen, ali izgleda da on eli Hasanaginicu za enu zbog njene ljepote i ugleda. Dalje se nadam da je tano shvatio poruku Hasanaginice. Taj bijeli listak knjige izraava sva trenutna osjeanja Hasanaginice. Ona je slomljena, nevina ena koja ne moe nita uiniti da zadri svoju djecu. Ona je sasvim bijela kao taj listak. Sa tekstom ga dalje upuuje, sa lijepim pozdravom da nije za udaju. Ali brat se ve odluio. Hasanaginica je ovdje olienje rtve. Ljubav i plemenitost i najtananija osjeanja majke dostigla su svoj vrhunac opratanjem od svoje djece i njihovim darivanjem. Kulminacija Hasanagine surovosti je dobro predstavljena kada na kraju balade zove: sirotice svoje koje majka nee ni da pogleda. To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva lika. Hasanaginica je suta suprotnost Hasanaginome liku, hou reci: velianstvena u plemenitosti, njenosti, majinstvu, u svom dostojanstvenom ponaanju, u pokazivanju neizmjerne ljubavi prema svojoj djeci i potajne nade da e je Hasanaga ponovo primiti sebi. Ali ovo izgleda nije bilo dovoljno. Ona zaustavlja svatove da vidi ono to ona najvie u ivotu voli. Daruje svoju djecu, darujui im svoje veliko srce za vjenost. Hasanaga uvia da je sve izgubljeno, a drutveno pravni odnosi ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Kao zadnji izlaz on joj uzima djecu. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. Ljubav prema djeci bila je toliko duboka i snana da je jedino smrt mogla rastaviti. Ovu sliku e djeca pamtiti zauvijek. Sliku majke, koju nikad nee zaboraviti, a isto

tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to. I sada na kraju ove prelijepe balade mogu se izvui pouke o ljudskom ponaanju i do kojih granica sve to moe ii. U realnom ivotu vidimo da ovjek kroz sve to moe doivjeti i prijatnosti i neprijatnosti. Jedno znam, da je majina ljubav najiskrenija, najplemenitija i najjaa na svijetu.

Hasanaginica Rezime: Balada Hasanainica je jedna od naih najljepih narodnih balada, a Hasanaginica je jedan od najljepih likova nae knjievnosti. U pjesmi je opisana tuna sudbina ene koju mu bezduno tjera zbog toga to od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen. Hasanaginica nije obila mua iz patrijarhalnih razloga, zato to su to nalagala pravola toga doba. ena tog vremena nije smjela da pokazuje osjeanja prema muu i nije se smjela kretati izvan kue. Iako muena eljom da obie mua hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod kue smatrajui to ispravnim. No, Hasanagi proradi muka sujeta i osjeanje muke nadmonosti i pravo da upravlja ivotom ene i njenom sudbinom i odluuje da je otjera. Hasanaginica je pogoena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. U njenoj istoj, nevinoj dui odvija se prava drama. Ispunila je oekivanja i kao ena i kao majka a opet je napustila svoju djecu, svog mua i dom. Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemo ene pred normama tog drutva. Ona nije imala prava da odluuje o svom ivotu. NJenu sudbinu su krojili njen mu i brat. U svojoj nemoi da neto mijenja njeno srce puca. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj traginijih likova nae knjievnosti. Ona zadovoljava sve norme tadanjeg drutva i u tom savrenstvu doivljava tragediju. Iz njenog lika izbija i snaga linosti i slabost ene, njenost majke ije srce nije izdralo gubitak doma. Lik Hasanaginice svijetli kao svetionik u naoj i sjetskoj literaturi. Hasanaginica je narodna balada, koja je nastala izmeu 1646. i 1649. u Imotskoj krajini i prenosila se sa kolena na kolena po Imotskom i okolini, postojei tako u usmenom obliku, dok ju nije zapisao 1774. godine italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajui je morlaka balada (morlaka ili ilirika). Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi Put po Dalmaciji. Od tog trenutka su se poeli nizati prevodi ove pesme na raznim svetskim jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Gete (1775), Valter Skot (1798.), Aleksandar Sergejevi Pukin (1835), Adam Mickijevi (1841) su samo neka od imena koja su prevodila Hasanaginicu.

Odlomak:

"Oblazi ga mati i sestrica, A ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam' bolje bilo, On porui vjernoj ljubi svojoj:Ne ekaj me u dvoru b'jelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu." Kad kaduna r'jei razumjela, Jo je jadna u toj misli stala Jeka stade konja oko dvora; Tad' pobjee Hasanaginica, Da vrat lomi kule niz pendere; Za njom tre dv'je ere djevojke: Vrati nam se, mila majko naa! Nije ovo babo Hasan-aga. Ve daida Pintorovi bee." I vrati se Hasanaginica, Ter se vjea bratu oko vrata: Da moj brate, velike sramote! Gdje me alje od petero djece." Bee mui, nita ne govori, Ve se maa u depe svione, I vadi joj knjigu oproenja, Da uzimlje potpuno vjenanje, Da gre s njime majci u natrage. Kad kaduna knjigu prouila, Dva je sina u elo ljubila, A dv'je ere u rumena lica, A s malahnim u beici sinkom, Od'jelit' se nikako ne mogla, Ve je bratac za ruke uzeo I jedva je s' sinkom rastavio, Ter je mee k sebi na konjica, S njome grede dvoru bijelomu. U rodu je malo vr'jeme stala, Malo vr'jeme, ni nedjelju dana, Dobra kada i od roda dobra, Dobru kadu prose sa svih strana, A najvie Imoski kadija. Kaduna se bratu svomu moli: Aj tako te ne elila, braco! Nemoj mene davat' ni za koga, Da ne puca jadno srce moje Gledajui sirotice svoje." Ali bee nita ne hajae, Ve nju daje Imoskom kadiji. Jo kaduna bratu se moljae, Da napie listak b'jele knjige, Da je alje Imoskom kadiji: Djevojka te l'jepo pozdravljae A u knjizi l'jepo te moljae: Kad pokupi gospodu svatove, I kad poe njenom b'jelu dvoru, Dug pokriva nosi na djevojku, Kada bude agi mimo dvora, Da ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji b'jela knjiga doe, Gospodu je svate pokupio, Svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati doli do djevojke, I zdravo se povratili s njome; A kad bili agi mimo dvora, Dv'je je erce s pendera gledahu, A dva sina pred nju izhoahu, Tere svojoj majci govorahu: Svrati nam se, mila majko naa! Da mi tebe uinati damo." Kad to ula Hasanaginica, Starjeini svata govorila: Bogom brate, svata starjeina! Ustavi mi konje uza dvora, Da darujem sirotice moje." Ustavie konje uza dvora. Svoju djecu l'jepo darovala: Svakom sinu noe pozlaene, Svakoj eri ohu do poljane; A malomu u beici sinku, NJemu alje uboke haljine. A to gleda junak Hasan-aga, Pak dozivlje do dva sina svoja: Hodte amo, sirotice moje! Kad se ne e smilovati na vas Majka vaa srca kamenoga." Kad to ula Hasanaginica, B'jelim licem u zemlju udrila Uput se je s duom rastavila, Od alosti gledaju' sirote.

I Srbi i Bonjaci i Hrvati smatraju Hasanaginicu svojom narodnom baladom. Biljeka o pesniku: Ovo je narodna pesma. Vrsta pesme: Lirsko epska pesma, Balada BALADA je meovita knjievna vrsta u kojoj se sedinjuju lirski, epski i dramski elementi.

Tema pesme: Tema pesme je tragina sudbina Hasanaginice Vrijeme radnje: Za vreme rata s Turcima Kratak sadraj: Sve poinje kako je junak Hasanaga ranjen u ratu, a ena ga ne poseuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da ena izlazi iz svoga dvora. Zato se Hasanaga razljutio i rekao eni da kada se vrati kui da ga ne eka, nego da ode iz dvora. Ona se rastui jer e morati ostaviti petero dece. Na to doe njezin brat Pintarovi beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad e se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu decu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao da ima srce kameno zato jer se nee smilovati deci. Kad je Hasanaginica to ula umrla je od tuge. Glavni likovi: Hasanaga, Hasanaginica, Pintarovi beg i Imotski kadija Karakterizacija glavnih likova: Hasanaga: on je ljut jer ga ena nije htela poseivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju. Pintarovi beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru Hasanaginica: dobra, voli decu i mua, jadna, tragina