1.

DIDAKTIKE TEORIJE
1.Teorija? Teorija je sistem znanja ili shvatanja o nekoj pojavi ili skupu pojava utemeljen na njihovim bitnim pravilnostima. Teorija je naucni skup pravila za predstavljanje i objasnjavanje fenomena. 2. Didakticka teorija? Je promisljanje didakticke prakse. To je ukupno misljenje koje sadrzi ocjenu o didaktickoj praksi i prjedloge da se ona poboljsa. 3.Didakticka metateorija? Je zbir misljenja o zasnivanju didaktickih teorija, tome kako one nastaju, kako se uoblicavaju kakva je njihova uloga, koje su njihove dobre, a koje lose strane. 4.Hipoteza? je naucna predpostavka koju ispitivanjem treba dokazati i tako vertikifovati, a ako je ispitivanje opovrgne, treba je odbaciti. 5.Model? je sredstvo ili oblik kojim kojim se konkretizuje teoriska postavka, odnosno prikazuje teoriski ustanovljen proces. 6.Paradigma? je osnovni plan ili ugledni primjer-uzor, obrazac po kome se nesta radi, a sluzi da se na njemu lako uoce osnovne odluke fenomena koji se proucava. 7.Zakon? se iskazuje stalan odnos izmedju dve i vise pojava. On izrazava vezu koja nastaje uzajamnim djelovanjem pojava jedne na drugu, iskazuje uzrocne veze izmedju pojava. 8. Konstrukt? Je svojstvo, koje sa na osnovu posmatranja i uporedjivanja, pripisuje objektima (mora ih biti najmanje dva). To je ustvari koncept dat u formi prjedloga, definisan na osnovu empiriskih podataka.

2.Berlinska sokla strkukturalizma (Berlinski model) (Did. Poucavanja i ucenja)

Didaktiku pocavanja i ucenja utemeljio je Paul Hajman. Njegov teoriski model nastavili su i razradili njegovi saradnici Volfang ulc i Ginter Oto. Zato je ovaj model i nazvan berlinska skolom. Centralni pojmovi u didaktici poucavanja i ucenja su: posmatranje i planiranje nastve i odnos izmedju njih. U planiranju nastave polazi se od dvije vrste konstruktivnih elemenata nastave. To su tzv. POLJA ODLUCIVANJA i POLJA USLOVA. U polja odlucivanja spadaju: a.) intencionalnost(namjere ili ciljevi koje treba nastavom ostvariti) b.) sadrzaj(nastavni program, tematki koji treba realizovati) v) mediji i metode(nastavna sredstva). Hajman navodi tri dimenzije intencionalnosti: *Pragmaticko-dinamicke, kojima treba da se utice na djelovanje i htjenja ucenika(vjestine i navike) *kognitivno-aktivne, kojima se utice na misljenje ucenika *patiko-afektivne, kojima se djeluje na ucenikovu emotivnu sferu. Sadrzaj: se javlja u tri oblika: kao nauka, tehnika i praksa. Hajman istice 5 odlika metodike: -odredjivanje metodicke zamisli -artikulacija nastave -socio-forme -(ne) metodicke aktivnosti nastavnika i ucenika -Oblici vertifikacije Mediji: obuhvataju klasicna nastavna sredstva, ali i moderna za prenos informacija, cija je uloga da budu posrednici izmedju ucenika i sadrzaja. Umodelu formalne strukture berlinske skole postoje elementi(4 polja): Intencija, Sadrza, Metode i Mediji. Za planiranje nastave postoje 3 glavne vrste: a)medjuzavisnost b.)varijabilitet v.)kontrola

3.ulcova teorija poucavanja (hamburski model)

Hamburski model se zaceo u okviru berlinske skole, a zasnovao i razvio ga Volfganf ulc, prvi Hajmenov saradnik u planiranju nastave, po kriterijumu vremena. ulc uvodi cetri nivoa: PERSPEKTIVNO, TEMATSKO, PROCESNO I KOREKTIVNO PLANIRANJE. -PERSPEKTIVNO PLANIRANJE- predvidja se nastava za duzi period, -TEMATSKIM- obuhvate sve nastavne sve jedinice za jednu smisaonu cjelinu, -PROCESNIM PLANIRANJEM- se predvidja sled nastavni koraka, vrjeme realizacije,vrste komunikacije. -KOREKTIVNIM PLANIRANJEM- se reaguje na momente nepredvidjene predhodnim planiranjem. ulc je napustio model planiranja nastave berlinske skole i zalagao se za jednake sanse ucenja, individualizovan rad sa talentima, autonomiju u skolovanju. Glavne kategorije intencionalnosti u hamburskom modelu su: kompentencija; autonomija;solidarnost. Ove kategorije su medjusobno zavisne prema tome, koji element postize u njima. ulc sadrzaje djeli u 3.grupe: -u kojima preteze iskustvo o predmetima -sadrzaji u kojima preovladava emotivno iskustvo -sadrzaj u kojim dominira socijalno iskustvo Hamburski model je progresivan po tome sto trazi da svi ucenici nastavnog procesa ucestvuju u planiranju nastave.

4.Teorija kurikuluma Kristine Meler

Kristina Meler KURIKULUM podrazumjeva plan sastavljanje i odvijanje nastavne jedinice. On obuhvate iskaze o ciljevima ucenja, organizaciji i kontroli ucenja, pa sluzi nastavnicima i ucenicima za optimalnu realizaciju procesa ucenja. Po Kristini Meler, ciljno usmjerno razvijanje kurikuluma je sveukupno nastavno planiranje, koje se odvija u 3. medjuzavisna procesa: 1.planiranje ucenja 2.organizacija ucenja 3.kontrola ucenja. Planiranje zadatog ponasanja ili planiranje ucenja je odredjeno ciljevima jedne nastavne jedinice. Po ovoj teoriji, prednosti ciljno usmjerenog pristupa razvijanja nastavnog kurikulima su: 1.Transparentnost 2.Provjrljivost 3.ucesce ukljucenih osoba 4. Djelotvornost

Transparentnost: oznacava otvoreno pokazivanje namjera. Provjerljivost: znaci da se nastavnik ne zadovoljava time da vjeruje kako je sve dobro proslo. Ucesce ukljucivanje osoba: (ucenici, nastavnici) su nosioci odlucivanja u ovom procesu. Djelotvornost: temelji se na motivisanju ucenika i nastavnika za angazman u skolskom ucenju.

5.Vinkelova teorija nastavne komunikacije

Prezentovana je kao jedna od najnovih teorija kolskog poucavanja i ucenja, koja pretenduje da bude sistemska, provjerljiva i korisna u uslovima demokratizacije i humanizacije svih podrucija nase egzistencije. KRITIKA:je utoliko sto ne prihvata nekriticku postojecu nastavu stvarnost, vec je nastoji u nastavi permanentno popraviti, odnosno prevoditi u zadane zadatke. KOMUNIKATIVNA-je jer polazi od svatanja da nastava jeste i da jos u vecoj mjeri treba da bude komunikaciski proces. Nastava je komunikaciski proces koji konstituiraju 11 AKSIOMA: -permanencija, odnos, odredjenost, ekonomicnost, institucija, ocekivanost, pravila i uloge, sadrzaji i odnosi, kontrola, smetnja, sredstva ili vlastiti cilj. Poucavanje i ucenje treba da postane komunikativnije tj.vise usmjereno na ucenika. U takvom procesu ucenici bi morali vise suodlucivati o nastavi i o sebi samima. Citava razredna zajednica (ucitelji i ucenici) nastupaju kao ravnopravni sudionici u procesu nastavne komunikacije. Ona svata poucavanje i ucenje kao solidaran cin ljudske emancipacije, imajuci kao cilj stalnu demokratizaciju i humanizaciju drustvene prakse u skoli.

6.GALJPRENOVA TEORIJA ETAPNO FORMIRANJA UMNIH RADNJI

Galjprenin je jedan od najvaznijih predstavnika moskovske psiholoske skole ksljucna Galjpernova postavka jeste da se covjeka psiha formira pod uticajima spoljasne sredine i da se sve psihostrukture mogu sticati i izgradjivati . Ulogu nastave u mentalnom razvoju , on posmatra kako sistem predmetne djelatnosti, ciji je zadatak da omoguci usvajanje znanja i ucenja i tako pomogne misaoni razvitak . predmetna djelatnost se javlja kao materijalna i psihicka (umna) Osnovna jedinica : pojam Galjperin operise je umna radnja , a njeno mjesto u strukturi neke djelatnosti zavisi od motiva. Umnu radnju cine 3.djela: Orjentacioni, Izvrsni i Organizacioni. U orjentacionom djelu se osmislja i planira radnja , a u nastavi upucuju ucenici kako da najracionalnije dodju do rjesenja, ETAPE U FORMIRANJU RADNJE. Formiranje radnje ima pet etapa: 1.stvaranje orjentacione osnove 2.izvrsenje spoljasnje radnje 3.prevodjenje radnje na glasni govor ili na pisani tekst 4.spoljasnji govor za sebe 5.unutrasnji govor

Galjperin smatra da se mentalne strukture mogu izgradjivati vaspitnim radom pojedinaca, ali i taj rad se moze spolja organizovati.

7.KIBERNETICKE TEORIJE (Pojam kinernetike)

Kibernetika je nauka o zakonima upravljanja, o prenosenju informacija, njihovoj obradi i kontroli. Zasnovao je americki, naucni, matematicar Narbert Viner. Polaziste joj je da svaki logican sistem ima jedan cilj i nacin upravljanja , da je povezan sa okruzenjem , preko ulaza i izlaza. Taj sistem ima dva podsistema: jedan koji djeluje u pravcu ostvarivanje ciljeva drugi koji vodi djelovanje Sistem za vodjenje prati informacije na ulazu i izlazu i na osnovu njih donosi upravljacke odluke. Kiberneticki pristup moze se primjenjivati na zivi i nezivi svjet. Danas se kibernetika smatra naukom o vodjenju procesu a u to spada obrada informacija i odlucivanja. Teorija informacija je kiberneticka disciplina koja se bavi prijemom, obradom skladistenjem, prenosom i razmjenom informacija. Kiberneticki model talizine Talizina je prvo postavila zahtjeve z upravljanje procesom nastave: utvrditi cilj upravljanja ustanoviti pocetni sastav sistema upravljanja Cilj upravljanja je da se radni proces, odvija tako da se ostvare postavljeni zadaci. Cilj nastave treba postaviti tako da se sagleda: obim znanja i umjenja sistem i nivo svojstava kojima treba da ovladavaju ucenici sistem promjena u postojecim znanjima i umjenjima i u intelektualnom i u opstem razvoju licnosti procesa, za koju postavlja dva uslova: 1. da se postuju osobenosti nastave koje se zele podvrgnuti algrolitlizaciji 2. da se ispune zahtjevi koji su tipicni za kiberneticke metode Talizina je utvrdila i principe za programiranje tj.za didakticko oblikovanje nastavnog procesa prema kibernetickim zahtjevima.

8.TEORIJA RAZVIJAJUCE NASTAVE

Pocetkom 30-tih godina iskristalile su se osnovne psiholoske teorije vezane za odnos izmedju nastave i razvoja. I teorija zasnovana je o ideji o NEZAVISNOSTI DJECIJEG RAZVOJA OD PROCESA NASTAE. U tom slucaju nastava se posmatra kao cisto spoljasnji proces koji mora biti uskladjen sa tokom djecijeg razvoja, ali koji sam po sebi ne ucestvuje aktivno u djecijem razvojem, koji u njemu nista ne mjenja , vec koristi vec dostignut razvoj. Nastava se nadogradjuje na razvoj, ne mjenjajuci nista sustinski. II teorija po Vigotskom, priznaje stanoviste da nastava upravo jeste razvoj, da je ona potpuno slozena sa djecijim razvojem, kada svaki korak u nastavi odgovara koraku u razvoju. Svaka nastava ima razvijajuci karakter i moze da dovede do razvijanja znacajnih i vrjednih intelektualnih navika. U III teoriji ucinjen je pokusaj da se prevazidju krajnosti prve 2 teorije. Sa jedne strane razvoj se posmatra kao proces nezavizan od nastave, a sa druge strane sama nastava jeste obucavanje tokom kojeg djete stice nove oblike ponasanja. Razvoj (sazrjevanje) priprema i cini mogucim procesom nastave, a nastava stimulira i unapredjuje proces razvoja (sazrjevanja).

9.OSTALE TEORIJE KOGNIVISTICKI ZASNOVANE DUHOVNO-PEDAGOSKI UTEMELJENE

Za razliku od biheviorsta koji su isticali znacaj uslovljavanja za ponasanje, ucenje kognitivizam, zahtjeva naucno procavanje mentalnih zbivanja u koja spadaju sticanje, obrada, skladistenje i dozivanje informacija. U kognivistickim teorijama, se istice da je u procesu ucenja najvaznija mentalna struktura ucenika, njegov misaoni koncept koju obuhvata ne samo njegova predhodna znanja nego i strategije savladjivanje novih prepreka. Kognicija (saznanje) je proces kroz koji pojedinac postaje svjestan spoljasnje i unutrasnje stvarnosti, odnosno kroz koja stice znanja. Pod kognitivnom strukturom se podrazumjeva: Misaona organizacija koja sadrzi modele preko kojih pojedinac prihvata saznja, kontrolise ih ili odbacuje. U procesu saznjanja memorija igra vaznu ulogu. Postoje 3 vida memorije: SENZORNA, KRATKOROCNA I DUGOROCNA. Metakognicija je znanje o znanju, a metamemorija je znanje o o pamcenju. Ova znanja pomazu da se kontrolise razvijanje materijala i da se prati napredak u ucenju. Zadak nastavnika je da ucenike nauci kako se uci, kako se organizuje materijal i premjenjuju najbolje strategije ucenja.

10. IdENTIFIKACIJA I KONCIPIRANJE ISTRAZIVANJA I UNAPREIVANJA NASTAVE U DUHU DIDAKTICKIH TEORIJA

U teznji da se istraze, objasne i poboljsaju osnovni domet obrazovanja , nastave i skolskog ucenja , poslednjih decenija nastali su mnogi didakticki pravci. Skole, sistemi, teorije i projekti. Na didakticke teorije( pravce, skole, sisteme) gleda se sa pozicije i mjesta i uloge ucesnika (ucenika i nastavnika u nastavi, jer oni izrazavaju sustinske odnose u njoj). U objektivistickim i pozitivistickim pravcima u didaktici na ucenika se gleda kao na objekta svih procesa. U individualistickim i interakcionistickim pravcima ucenika vide kao subjekta procesa obrazovanja i ucenja. U procesu demokratskog izbora ucenjai poucavanja , ucenici su istinski subjekti responsibilne nastave. Zato se neki elementi, etape i rezulatati trebaju i mogu razmotriti u svjetlu didaktickih teorija, koje vide partnersku poziciju ucenika i nastavnika u pripremanju, izvodjenju i vrednovanju nastavnih aktivnosti.

11.KLASIFIKACIJA DIDAKTICKIH TEORIJA

Didakticari su razvijali razlicite didakticke teorije pomocu kojih su istrazivali, objasnjavali i rjesavali brojne teoriske i prakticne probleme obrazovanja, nastavei ucenja. Poznati njemacki didakticar BLANKERC HERVIG razvrstao je didakticke teorije i modele u 4.grupe: 1. didaktika kao teorija obrazovanja 2. didaktika kao teorija informacija 3. didaktika kao teorija ucenja 4. didaktika kao teorija nastavnog plana i programa Zapazenu klasifikaciju didaktickih teorija dao je istaknuti njemacki didakticar VILJEM PETERZEN. Po njegovom shvatanju 60 i 70-ih godina nastale su savremene didakticke teorije i pravci: 1. Klafkijeva didaktika kao teorija obrazovanja 2. Hajman/Oto/ulcova didaktika kao teorija nastave(poucavanja-ucenja) 3. efer-alerova didaktika kao teorija informacija i komunikacija 80-tih godina pojavile su se i sledece didakticke teorije: 1. kriticko-konstruktivna didaktik (Klafki) 2. didaktika kao teorija ucenja(Hamburska didakticka skola (Sulc) 3. informaciona-kiberneticka koja je ostala neizmjenjena (Vinkel), razvila se iz komunikativne didaktike.

12.INIOCI U SVJETLU DIDAKTICKIH TEORIJA

U teoriji nastave su bitna 3.cinioca: priroda osobe koja uci priroda znanja priroda saznajnog procesa Prema karakteristikama ucenika utvrdjuju se odgovarajuci pedagoski postupci i principi nastavnog rada. Znanje po svojoj prirodi treba da bude u sluzbi akcije i zakljucivanja. Nastavnik treba da onemoguci ucenicima da rjesavaju probleme i tako razvijaju sposobnosti. On treba da koncentrise paznju ucenika na ono sto je nepoznato koristeci pri tom njih predhodna znanja kao osnovu za sticanje novih. Saznajni proces treba organizovati tako da okruzenje onemoguci uceniku da uci ono sto ce moci da upotrebi u nizu razlicitih situacija . Svrha je nastave da osamostali ucenika, da ga dovede do nivoa da samostalno rjesava probleme. Teorija nastave, smatra Bruner treba da sadrzi 5. osnovnih elemenata: 1. optimalno iskustvo radi razvijanja naklonosti ucenika da uci 2. strukturisanje znanja da bi se ono porpunije razumjelo 3. specifikovanje optimalnih sekvenci gradiva koje treba nauciti 4. ulogu uspjeha i neuspjeha i kazni u ucenju 5. postupke za stimulisanje misljenja

13.KLAFKIJEVA KRITICKO KONSTRUKTIVNA DIDAKTICKA TEORIJA

Klafki je pocetkom 80-tih godina posebnu paznju posvetio nacelu samoodreivanja i solidarnosti, i sposobnosti suodlucivanja ucenika, sto se moze dovesti u vezu sa demokratskom participacijom ucenika u responsibilnoj nastavi. Pod konceptom opsteg odreievinja nastavnog cilja Klafki podrazumjeva pruzanje pomoci ucenicima kako bi razvili svoje sposobnosti samoodreivanja. Nastava se shvaca kao proces interakcije, nastava je socijalni proces. Nastvu ne planiraju samo nastavnici za ucenike, nego sa njima vrse organizaciju takve nastave. Ucenicu sudjeluju u planiranju nastave i njenih pojedinih faza , sudjeluju u kritickoj analizi , tj.provodi se nastava o nastavi. Klafkijev koncept perspektivnog planiranja predvia priblizavanje ucenika stanju gdje ce moci ocjenjivati vlastiti proces ucenja i gledista obrazlozenih ciljeva. Treba odrediti temeljne tipove procesa ucenja: 1. Opstem odreenjem nastavnih ciljeva Klafki smatra pruzanje ciljeva pomoci ucenicima kako bi razvili svoje sposobnosti samoodreivanja i solidarnosti, ciji je jedan moment sposobnost suodlucivanja. 2. povezanost poucavanja i ucenja shvatamo kao interakcijski proces 3. tako shvaceno ucenje mora u svojoj biti biti djelom ucenje putem otkrivanja ili ponovnog otkrivanja, smisleno ucenje sa razvijanjem 4. da bi pojmovanje bilo pomoc u tako shvacenom procesu ucenja ono i samo mora biti planirano za ucenike i sve vise u skladu sa nacelom samoodreivanja i solidarnosti.

5. nastave se ovdje shvaca kao proces interakcije, funkcionalno socijalno ucenje, svjesno i usmjereno na odreeni cilj, a to je demokratski socijalni odgoj.