Petar Petrovi Njego

GORSKI VIJENAC
Petar Petrovid Njego je roen 13. novembra 1813. a umro je 31. oktobra oktobra 1851. godine. Bio je jedan od najvedih srpskih pjesnika, vladar Crne Gore i vladika. Njego je poeo da pie jo kao djeak. To su bile kratke i beznaajne pjesme, sasvim u duhu narodne poezije, esto ispjevane uz gusle. Godine 1834. objavio je dvije zbirke pjesama: "Ogledalo srpsko" i "Pustinjak cetinjski". Meu pjesmama u kojima prevladava dubok misaoni lirizam naroito se istiu: Crnogorac k svemogudem Bogu, Vjerni sin nodi pjeva pohvalu mislima i Oda Suncu. Ostale pjesme pjevaju savremena crnogorska junatva i ispjevane su sasvim u duhu narodne pjesme. Pored pjesama u pomenutim zbirkama, tampao je kasnije i dva krada spjeva u istom duhu: Kula uriida i ardak Aleksida. Godine 1854. je objavljena Slobodijada, epski spjev u deset pjevanja, u kome se slave crnogorske pobjede nad Turcima i Francuzima. itanjem i razmiljanjem, on je ulazio u sve tee moralne i filozofske probleme, sve dublje i potpunije uobliavao svoje umjetniko izraavanje i posljednjih sedam godina ivota stvorio tri svoja glavna djela: Lua mikrokozma, Gorski vijenac i Lani car depan Mali. Postoje stihovi koji se ne zaboravljaju,rijeci koje ne blijede,umjetnici koji su besmrtni a ,,Gorski vijenac kao da je oduvijek postojao i bez njega kao da se ne bi mogao objasniti na narod. Djelo koje ne stari. Kroz ovo djelo je Njegos ispleo itavu crnogorsku istoriju,opjevao najvaznije dogaaje iz prolosti, naslikao svakodnevni crnogorski ivot u to doba. Njegoevi stihovi, koji pozivaju na borbu za osloboenje, su najjai stihovi napisani u srpskoj knjievnosti. Gorski vijenac je refleksivno-herojska poema u obliku narodne, nastala u doba srpskog romantizma. Djelo je objavljeno u Beu 1847. godine na srpskom narodnom jeziku i svojom pojavom predstavljalo je veliki doprinos pobjedi Vukove borbe za novi knjievni jezik. Prvobitni nazivi su bili: Izvi iskra, Izvijanje iskre, Izvita iskra, ime je elio da ukae na iskru slobode koja se javila u tami ropstva u kojoj je amio srpski narod. Konani naziv Gorski vijenac nosi u sebi osobitu simboliku: vijenac od crnogorskih podviga, od junatva i slave, od patrijarhalnog morala, shvatanja, obiaja i vjerovanja. Teme Gorskog vijenca su istraga, odnosno istrebljenje poturica i slika ivota u Crnoj Gori. Osnovna ideja Njegoevog djela jeste shvatanje da je borba za slobodu i nezavisnost najveda ovjekova dunost. Ova ideja se provlai kroz itavo djelo, njom su proete mnoge linosti. Gorski vijenac je sinkretino djelo, spoj dramskog, lirskog i epskog u djelu.

Dramsko u djelu ine popis likova, dijaloka forma bez pripovjedanja i opisivanja junaka, scena i dogaaja, didaskalije i unutranja motivacija i dramski sukob unutar vladike Danila. Ono nije u potpunosti dramsko djelo jer radnja tee sporo, didaskalije nisu u zagradama , nema podjele na inove, pojave i scene i nema tri jedinstva drame. Lirsko u djelu ine emocije, raspoloenja, refleksije, meditacije vladike Danila, svatovske pjesme, tubalice, monolozi igumana Stefana i vladike Danila. Epsko u djelu ine naglaena narativnost, veliki broj junaka, razvuena drama, epski dogaaj, junaci. Spoj dramskog,epskog i lirskog ine vrhunac peotskog pjevanja. Djelo je podijeljeno na tri vede kompozicije, odnosno tri vremenska principa. Prva cjelina je skuptina na Lovdenu uoi Troiina dana (praznik Svete Trojice). Druga cjeilna je skuptina na Malu Gospojinu, na Cetinju.I tredu cjelinu ine dogaaji na Badnje vece, Boid i Novu godinu. Po ugledu na antiki hor, Njego je stvorio Kolo. Kolo predstavlja glas i razmiljanje crnogorskog naroda, nosioca svijesti o asti, junatva i ljubavi prema slobodi. Kolo podrava Kosovski boj i mit o junatvu, daje podrku odlunima, hrabri kolebljive i kritikuje izdajnike. Glavni likovi u djelu su vladika Danilo, Vuk Manduid, Vuk Midunovid i Iguman Stefan. Vladika Danilo, glavna linost poeme, predstavlja Njegoevu vladarsku, impulsivnu i nestrpljivu stranu. Vuk Midunovid je simbol obilidevskog morala. On je junak koji je spreman zrtvovati se za srpstvo i Pravoslavlje. Pravi epski junak . Lik Vuka Manduida je najvii domet Njegoevoga knjievnog posla na planu graenja likova. On je lirsko-epski junak. Iguman Stefan simbolizuje vladiku Njegoa, nosilac je mudrosti u djelu. Gorski vijenac je za mnoge teko razumljivo djelo, zbog arhainog jezika kojim je pisano.Njego je stvarao kad kod nas nije bilo ni knjievnog jezika ni izgraenog pjesnikog izraza. Zato je morao da sam stvara i jezik i stih. Osnovu njegovog knjievnog izraza ini narodna pjesma, ali je taj izraz u Gorskom vijencu dobio vii umjetniki kvalitet. Njegov jezik se odlikuje jezgovitodu, tako da mnogo izraza poprima gnomski oblik. To je oblik narodne poslovice. Jasnost Njegoevog stila lei u slikovitom jeziku, koji je obogatio svjeim metaforama,simbolima i poreenjima. Upotrebio je deseteraki stih narodne pjesme. Ali dok je taj stih u naoj epici prilino trom i narativan, kod Njegoa je duboko emocionalan i knjievno izgraen.