()

()

6
, 2002.

13

- (57)
- (67) -
(70)
- (75)
-
(87) - " (100) (104) - llirski jezik (106)
- (123) - Alphabeti
Serborum (125) - (127) -
(129) - Knjievni dogovor (147) - Glavna pravila za
juno narjeje (149) - (151) - (155).
- (159).
LJUDEVIT GAJ - ije kolo? (169)
- " " (175) . . (...) (182)
- (201)
- (205) IME
LJUBI - Prostor hrvatsko-srpskog jezika (231)
VATROSLAV JAGI - O zaslugama Vuka tefanovia Karadia
(239) - Uvod u "Historiju knjievnosti naroda hrvatskoga i

srpskoga" (265) - Nekoliko napomena povodom rasprave M.

Reetara o akavtini (277). - Gramatika i stilistika hrvatskoga lli
srpskoga jezika" T. Maretia (284) - ,
" (290)
-
(301) - (305) - (307)
- (313)
- (317)
-
(335)
- .
(359) -
. (378) - (385)
- (399) -
(402) - (403)
. - (409)
-
(433) - -
(440)
- (447)
- " (450)

453
(455) - (457) -
(458) - (460) -
(464) - (481) - (486) - (489) (492) - (493) -
(495) - (497) - (502) -
(506) - (508) - (510) (512) - (513) - .
(515) - (517) - (519)


-

527
533

541

20. ,
.
1954.
.
.
.
(1962).
:
() , .
. (
) .
" (
), :
, .
, , ,
. .
(1993) . ;
.
: ,
,
. , ?
, ? :
, ?
? ,
.
7

 _______________________

, ,
. , ,
. , ,
. ,
. .
.
(1995) , ,

. .

.
.
. , , , , , .
19. . :
19. ".

19. .
, , , , , .
. 19.
. , , , ,
.
, .
19. .
, , , .
. ,
. .
,
.
(. , 1910).

, ,
1903. .

8

___________________________________________
.
.
19. "
" : ,
, ,
. (, ,
.) ,
:
.
, , ,
.
, ,
.
(,
1991). , 160 , ,
,
. , ,
. ,
.
,
.

.

:
(,
, , , )

, . (130)

.
, . , , . , ,
.
.
, ,
. , ,
9

 ______________________

, . .
. , , ,
.
, , , .
.
: .
,
,
. , :
1. , 2. , 3.
.
. , ,
,
.

. , .

10




(, , )
".
,
, , .
,
,
, .
. ;
.
: (
) .
(, , ), ,
",
. : =
.
,
.


: , . , . , , ,
.
: , .


. 13

 ______________________

, , , ,
.

: , , ,
. .
, , .
--
.
, ,
-- . , ,
, . . , ,
.
, , .
, ,
.

. .
.
.
.
.

;
;
,
,
.
, ,
: -, -, - -.
14

__________
. , , . ,
,
.
:
, , , , . , ,
.
.

.
, , .
,
, , .
(. ):
.
.

: , , ,
, .

.
", ,
: , . ,
, - , , - ,
- .
,
. -
.
,
.
, ,
, , , 15

 > ______________________

. "
, , .
() , 19. .
,

, , (
. )
( , , ,
.). , ,
. 18.
.
,
,
.
, , ,
, , ,
. 18. ,
, , ,
,
: , . ,
, . :
, ,
:
, .
.
.
, , (1845)
, (1856)
.
,
, .
.

.
16

___________ |
:
,
, .

: .
.
. (1601) , .
. .
,
.
.

.
, ,
. : ,
( 19. ).
:
, .
. ,
.

:

.
.

: , , , ,
, .
.
,
.
17

 ______________________

__________

, , , , , , .
18. .

. 1783:
. , .
,
.
.
.
. , .
, ,
he
.
, :
. ,
.
.
,

. : , :
.
:
, . ,
: , .
ocehao . ,
,
. ,
( ) ()
: .
, , ,
: . , , .

(1756, 1759). ,
,
( : ).
, ,
" . ,
, .

, .
.
, 200 ,
.
,
,
, .
: - , , ,
.
.
.

.

18

18.
18.
.
( 19. 20.
). .
: , , ,
, , . .
.

. -
15. 16. .
19

__________

: , ( 16. ), , , .
,
. .
- . ,
.
, - . he
. , , - ,
. , , ,
.
, ,
, , .
, (
, I ). , : , , , , , ,
.

. ,
, .
, -. ,
, ,
.
(1971):

, ,
,
.
,

.

.
,
, .
XVII
,
XVIII .
1722.
. , ,
: 1840. -
.
,
. (150)

20

, ,
,
.
.
" , " ,
". , ", "
" . , , ,
.


. , ,
;

. - . ,
.

18. , . 21

___________

. ,
(1917: 61) , ,
: , , ,
".
, , .
, , , , , . ,
, , .
, .
,
,
. ,
.
.
(1810). ,
.

().
, . (1826).
- , .

, , . : , ,
, , , ,
.

:

, .
1849.
( ) ,
, "
, .

,
", , , ",
. (182)

19. .
(, )
().
, 1814. ,
. ,
.
,
. .

.
. (1783)
(1814) .

.
, , .
, , ,
.
. (182).
, ,
. .

.
.
. , ,
.
, , . -

22
23

 >

, .
.
.


.

,
.
.
.
: ( ).
,
he , ,
.
. ,
he .
,
.

.
.

.
( ,
.).
- .
> . , ,
, .
:

. , , . 24

___________ [
. , ,
(1938) 19.
600.000 : , ,
25 .
(
, . 1,1989)
: , , ;

. , ,

. ,
,
, , ,
, , .
, Dubrovnik
( , ): .
, , .

.
, .

. ,
.


.
: .
.

.
.
.
. 25

;
. , ,
.
-
.
. ,
. ,
- ,
. , ,
.
, . ,
, . , , . , , ,
, . . ,
,
, . 18. ,

. , ,

. ,
.
. :
(1813), (1814)
(1818).
.

. ,

.

, ,
.
. , , , ",
.
.
26

_________
.
, - .

.
,
. , , .
:
.
,
.
.
,
.
. -
- .
:
. , .

, .
: ,
.
.
5 ,
: , .
.
.
.
, . ,
.
.
, ,
.
27

 >

,
. , he
- .
,
. ,
, :
,
.

, ( )
. ,
, , ,
.
.
: : .
, ,

. :


.
, .

. ,
, .
. , ,
: , , .


. he
.
.

28

,
, .
:
.
, , . . ,
1835. , .
, , .
, .
. ,
, ,, " (179).
, , :
,
. ,
, ,
.
- ,
. -
.
.
. (186)
" ",

( ) . ,
,
, .
, , , , .
, , . :
.
, - () .
- . . ,
().

29

,

. ,

(1857, . 241) . .

:
, , .
, ,
,
;
; ,
, ,
". (1978:295)
,
"
.
.
, ,
.
(1835).

. ,
.
. .

.
. - (. -) ( ) .
30

__________ [
.
(1995).
- - (Vor-Urteil)
,
(, ,
.)
. ,
. . -
1850.
, , .
- , , ,
.
,
, .
.
, , -,
, .
.
.
.
,
. ,
, .
. , , ,
. ,
: ;
.

(1845)
. :
,
, ) , b)
,
, ) ,
31

d) , )

( )". , ,
. , ,

.
. ,
,

.
: , , . ,
. , ,
1960. . , ,

. , ,
, .
(, , )
:
: , , .
, . .

,
,
. .
. . (
)
.
( ), (),
(, , , , ). (--), (-).
, :

__________ [
. ,
. : , , .
. .
,
, .
, , , .
, . ,
, . , .

.
. ,
, , , .
. , ,
,
(1849)
.
. , ,
, . , ,
.
:
.
, .
".
19. ,
,
. . he , ".
. 18. 1852.
,
. ,
.
: ,, ?
, . ?

32
33

, , ..." (1967:339).
, ,
.
. ,
, , , .
, ,
: .
,
" , . , ,
", .
. ,
,
. :

" (378).
.
.
".
: .
, 150- (1989,11-12) :
19. , Jarah .

:
-
"" , , . ,
, ,
.
.
, , , , . ,
: .

.
34

__________
.
,
,
( , 1948:79).

.
, , :
. , :
. ,
.
(1903) 19. .

. :
, ,
, ,
,
, ,
,
, ,
- , , ,
, .
,
,
,
,-,
,
. (1948:67-68)
"
- , . "
"
, :
. : , , .
, , .
- , ,
, .
35

__________

" ,
- . ,
. ,
, ,
,
,
. he
.
,
Post mortem ( 514-518. .) ,
: ----.
.
, , , ,
: . :
: - - ( ) -
- - .
: - - ( ) - .
,
:
:
1. : . ,
.
2. ; :
(), () ().
3. ;
.
4. ,
: , . (
,

).

5.
.
: 1.
( ), 2.
, 3.
, 4. , .
. , ,
.
6. ( ). , , .
7. ,
, ,

.

36

-
.
1. ) .

. , ,
, , , -, , .
( ,
:
). ) . , ,
.
2. : , ,
-, , --, .
3. : , .
4. :
, .
.
5. ,

, .
6. : , .
.
37

7. , ,
() - ().

, .
: , - .
. . .
- . .

,
,
. .
:
, ,
.
, .
-
. ,
. ,
.
. "
.
:
;
,
-,
. ,
, ,
.
- : "

,
.
38

__________
, , ,
.
,
- .

, . ,
,
, .

, (
).

( )
, .
Beh - .
.
, , .

. 1867.

, ,
. -.

,
",
. :
XIX
.
, ,
, , ,
. ,
, , ,
,
39

 >

! ,
. (507)
, ,
. , .


. ( )

,
.
, .
,
, .

, .
,
.
,
. .

:

. .
- . , ,
. , .

. , :
, , ,
:
. . ,
,
. , 40

_________
,
-.

-
, , ,
.

; , ,
, .
. , ,
.
,
. ,

.
, , ,
.

. , ,
.
-
( ) . .
, ,
.
: , :
- . Moh
. ,
-
.
, , :
.
, ,
- .
41

,
, . , ,
.
. . (1956),
,
. 1957.
Serbische Lesekorner 1833. .

. ,
, , , . .

1.
,
, (1971),
, ,
, .
.
,
( 1994)
.

, , .

,
. ,
,
. .
.
.
, ,
. .
42

.
( ). , , ,
.

, .
,
.
,
.
oceha, ,
.

, .


, " .
.

. , , .
, , ,
. ,
( ) .

: , , ,
.
, , , :
.

.
: , ,
, , , , ,
.
,
.
. 43

.
, .

, 19. .
, ,
. :
: , , , .
:
.

,
.
, .
, ,
, (, , ) .

.
, ,
.

, ,
. -

- .
.
,

. : (: -)
. , ,
( .
)
: , , ,
. .
, , , , .

44

, ,
.

.
,
.
.
,
.
, ,
.
.
2.
.
, .

: , , .
" .
(1995) " :
, . , -
1995,
.
.
: , .
.
: . ,
, , ,
.
.
:
, ,
.
19.
.
45

.
. , ,
, .
().
. ;
, ,
19. .
19. 20. ,
. .
, . ,
, , :
, . ,
, ,
. . Beh
. , ,
, ,
.
.
(),
( ).
, , ,
.
he
.
: .
.


() , , ().
, ,
, .
,
. ( )
; .
,

46

______
.
, .

, : , , .
; , , , ;
, , ; ; .
: , , , , ;
.
. " ( ,
1987:115): ,
. XIX ,

, ."
. .
.
() , , ,
.
() .
, .
.
.
, , () ,
. , , ,
. " :
, ;
.
(1978) : , , . ,
.

, ,
: .
.
47

. ,
, , .
:
. , ,
: .
, ,
.
.
(1810).
he .
, .
, , . :
, . ,
.
. he, ,
, , , . , ,
.
.
: ; , ,
, .
,
, , .
, , . ,
, ,
,
, , . , , .
.
, .
: ,
. -
.

, , , .

, , 1992-1995: , ,
48

_________ ] II
. ,
, .
, .
:
.
.
:
, ,
, 20.
.
, , ,
he . ,
,


. :
, , ,
. . , ,
, ;

.
:
, ,
, .
, , ,
. , , ,
, .
, ,
,
. , , :
, , , , , .
, ,
. , he he ,
.
49

3.

.
. (): ,
.
: : .

; itx
; .
;
. , , ,
.

[ ,
, .
,
; . ,
, ,
^. ,
. ,
[ ,
.
[) .
, .
, , , . .

.
:

: , [
ia .
[ ,
iO

II [

-
.
, . ',
". ,
,
(. ),
-
(. - ).
, ,
,
.

51


,
! !
, .
,
, ,
: ,
, .

!
,
.
.
! ,
,
.
.
, , ,
, '

,
.
, ,
!
, !
, ,
57

II

;
,
,
,
. !
,
! ,
u
: '
, '
; ,
!
, '
;
' ,
: ,
,
!
,
,
!
, ,
! ,
,

!"
, ,
' , .
, ,
.
? , , ,
". .
58

? ,
, ro. - ,
. , :
. cpeha ,
. !
. , , , !
he ! :
, .
: .
, ! ,
, , he ,
.
, ,
,


, ,
, . he
, , ,
.
,
.
:
, . he
, ,
,

. ,
,
. he ,
,
, ,
. ,
;
, ,
.

.
59

he
. -
.
- ,

,
,
, , .
!
,
? :
, ,
. :

?.. !...
, .
? ! ,
, .
. ,
?
he
, .
Hehe , he
he
.
.
.
, , ?
? ,
.

? , ,
,
. , , , , , ( ), ,
, ( ) ?
60

, , , ,
, .
- ,
, ,
: ,
. ,
, he
.

, .
he
.
,
.
. .
: ;
, , :
, .
; ,
. ?
, , , ,
.

. , , ,
, , -
- ,
.
! he

, ' :
- , .
? ,
. ,
, ,
? . , :
? ,
! ! , ,
!
, !
61

-
: ,
. ?
, ,
,
.
. .
, - . , , ,
, , .
, , , ,
;
. , ,
, ,
, ? ,

:

,
.
.

:
, , ,
.
, , .
; , , , ,
" "
.
, , !
, , .
. he .
, ,
. he
62

___________
|

, :
! ! !"
, , !
, X " , ,
.
, 1783.
13

63


, , , :
1. ,
2. ,
3. , , , -,
, , , ,
4. , , ,
5. ,
.
,
. ,
.

,
, , ,
.
,
. , ,
: .
, ,
.

. (. 331-334) , , (Schlocer)
. : , ,
, , , , , .

. ,
,
67

 .\>

. (Riidiger)
(Grandrisse er menschlichen Sprache, Leipzig 1782, . 62)
: 1. (),
2. , 3. , 4. , 5.
, 6. , 7. , 8. , 9.
, , 10. ,
, 11. , 12. .
, , , ,
, :
, ,
, .
.
, ,
. 51.
(Allgemeine Welthistorie, . 235) (Gebhardi)
.
: 1. , , 2.
, 3. , 4. , 5. , 6. () , 7. ,
,
, 8. , 9. , 10.
( , 11.
. , , ,
, , , ,
,
, - ,
, , ,
. , ,
, , ,
, ,
. , ,
.
, ,
. - -
.

, ,

_ [
:
, ,
. (
), (March) , ra
. (hora,
ropa) , (,
, , . , , , )
. ,
, ,
12. .
(Waag),
,
, .
,
, . ( ) (Saale).
(Meissen) -
. ( ),
,
.
- ,
, -
.

69

70

71



1) . ,
,
,

( )
.
2) .

(. G. Herder:
Ideen Philosophie der Geschichte der Menschheit);
, ,
, , , ,
,
( ),
,
, .
3) .
: .
, : pi I.
25-30 ;
^ . - , , -j
()
,| 5-6 ; ^f .
, . ''
.
: IV. 10-12 ;
75

V.
5-6 ;
VI. , , .
4. . ,
,
, , ()-.
( , ),
(, //, , , )

.
5. . ,
, ,
, . ,
,
.
, ,
he ,
, ,
, ,
, .

. ;
. ,
, .
,
,
.
, ,
, ,
.
, .
, , , 76

- (Sheridan),
(Wailly), (Klopstock), (Schlocer),
(Voss), (Fernow) . ! -
, ,
,
. , ,
,
.
, ,
, , , .
()
, , .
,

,
. , -
( ) -

() .

, ,
,
.
, ,
.
: ,
, , ,
, , ,
. , , (
)
! ;
.
, , ,
, ! , (

' , ,
,
77

).
, , ,
.
,
,
,
. (, , . 224) : ,.
: ;
. .
. , , , !
(,
,
),
( ) ,
, , 1674. ( ).
, ,
, , .,
( )."
,
, , . I
()
. 1627.
- . .
. ,
.
6. ,
,
,

(
78

, , ,
, ).
. :
, , ,
.

,
,
1784.
,
( , , ),
.

1771. .
7. -.
: - , -
.
, , , .
(
!
!) (Micalia)
- (Della-Bella), (Voltiggi) (Stulli) . (
) , ( )
. ,
,
,


) . , ,
79

, ,
! , ,
,
!
.
, ,
, ,
. .

( ),


.
, ; , ,
. , ,
;
,
. :

, - graeci ritus;
latini ritiis ( )
.
8. -.
I
,
, . , 1783.
, ,
,

. , , .
.
(Goldoni), .

; .
80

, je
( ); ,
-.
9. . I
, , ,
, , . (

).

: ()
, () .
Beh I . . ",
, , ( )
. .."
, , ,
.
.
10. . , ,
(
).
,
,

. 1475. , 1488.

; (Pelzel) 1500-1600.
131 . 1620.
, 1700. .
, , IV,
- , , ,
, , ,
.
81

, ,
,
. (
(Fichte)
,
).
no ,
, ,
. , .
1790.
, , Crusca -
.
,
(
, )
(, ).
11. .
. () ,
.
(Jean Paul), ( ) ,
. , (Kopczyiiski), (Bandtke) (Linde)
.
12. . (Bierling) 1689. .
:
. (Matthai) (Hauptmann);
, .
.
13. . I. , ,
, 82

, 28 Isle de France, 30
.
,
. : ,
,
.
.
. ,
, : he
.

. cpeha
,
, ,
.
. he

!
14. 6u .
,
, , ,
, . , ( ,
, , - -
, - ,
, ).
. , ,
, ,
, ,
.
,
,
.

, ,
83

-; , ()
,

, ,
.
- ,
. -
,
,
, , , mesentior deus
. ,
, linguae slavicae antiquissime
communis et ecclesia-sticae, je ,
. ,
,
,

.

84



.
/.

1. . ,
,
, , ,
.
,
. 32
, , ,
.
, , ,
.. , ,
, , .
, , ,
- , . ,
, ,
- ,
- .
. , ,
.
2. (, ). , ,
, , ,

3 , ,
( ), .
. . , , ,
, .
1. , ,
, , , .
679. . 600 ,
,
.
2. . ,
-, , ,
, , , , , ,
16. , . ",
,
. - 800.000,
( ) 350.000, 1.500.000 .
.
3. . , ,
. 350.000, ,
. ,
.
4. .
,
. ,
, 60.000 (
1812. 53.168),
.
5. . , , ,
1 , , . Beh
, "
,
, . , ,
, .
, ,
,
.

, , ,
. , ,
. 1/2 ,
(253.000) (247.000) .
6. . , ,
4 : , ,
, , 300.000; 80.000
, 380.000,
70.000 .
. . ,
, V
, , , , -V
,
( 30.000
) 730.000 -
. 174.000 ,
.
IV. ().
, , , , , ,
,
, . 800.000
, .

.
/.
1. . 2. .
, . , , , 3.700.000 ,
2 , 1.200.000 .
100.000 , , ,
.

89

II. . ,
, , , ,
, , , , , .
, , .
1.800.000, , , 2/3 1/3 .
III. . ,
1772,1793. 1795. ,
, , , 10.000.000.
1/2 ,
.
IV. - .
- , .
200.000, .2
1.

)
I. :
1)
2)
:
. :
1.
2. ,
)
)
3.
4.

6.
)
)
:

500.000
300.000
80.000
3.400.000

. :
:
)
.
)
:

700.000
30.000
730.000

IV. :
)
)
)
)
:

300.000
100.000
350.000
50.000
800.000

.
I. :
1)
2)
:

2.500.000
1.200.000
3.700.000

. :
32.000.000
3.000.000
35.000.000
600.000
350.000
800.000
350.000
60.000

2
: ,
.
90

5.

1.800.000

. :
:
)
)
)
)
)
:
IV. :
-:

3.500.000
1.500.000
3.000.000
1.900.000
100.000
10.000.000
200.000

: 55.270.000

91

 &

/.
1)
2)

3)
)
)
:
//.
1.
2.
3.
4.
5.
)
)
)
6.
7.
:
///.
1. ,

2. -
:
IV.
1.
2.
3.
4.
5.
:
V.
VI.
-
VII.

92

32.000.000
2.260.000
3.500.000
1.500.000
39.260.000
3.700.000
1.800.000
3.000.000
740.000
350.000
500.000
300.000
700.000
800.000
11.890.000

1.900.000
150.000
2.050.000
600.000
800.000
350.000
80.000
30.000
1.860.000
60.000
50.000
100.000

/.
1)
33.000.000
2)
)
575.000
)

1.150.000
)
250.000
)
60.000
)
247.000
) ( )
174.000
:
35.526.000

1.
3.600.000
2.
1.300.000
3.
9.500.000
4.
2.000.000
5.
25.000
6.
100.000
7.
253.000
8.
310.000
9.
556.000
10.
785.000
11.
50.000
:
18.479.000
///.

1)
60.000
2)
40.000
3)
500.000
4)
500.000
5)
150.000
6)
15.000
:
1.265.000
,
, ,
;
93

. ,

. ,
.

19.
() ,
.
- -
, . ,

. , ,
, , ,
, , Matrix", matrix"
.
, ,
9.
,
,
() .
, ,
, , , ,
.
,
, .
, ,
, , ,
,
,
.
, - ,
- ,
,
94

- ,
.
,

, ,

.
, , ,

, ,
. , - .
, . , , , .
.
10-12.
11-13.
? 2. 3. ^
/
, ;
.
, ,
,
, . ,
, -
3 Beh , ( 835),
. , ( ), ;
.
: lingua quidem similes
. 562. : esi utiisc/ue (Slaves et Antis)
lingua, ,
Eneas Silvius (Aeneas Svlvius) 1457. (Hisroria Bohemica, . 1)
(semto genti et Dalmatis units).
, .
, .
.

95

-

.
, .
.
,
. ,
, ,
. , ,
,
- ,
, ,
. ,
, - , ,
, , , , -
.4
, ,
, ,
.
:

96

ce ,
,
. , he : 1) , 2) ,
, , , 3) , 4)
, , , .
; : 1)
, 2) , 3) ()
5) , .
, :

4 , Menicep, , , , , . ,
. . , ,

. 13
13 . 20
.
- .
.
, , (1558),
() . . .
. . . ,
. : 1) .
, 2) . ,
>: .
: , , .
, , .
: 1) , : ) . ) . 2) :
) (al. ). ) al. 2.
. . . 3) : ) . )
. 4) . : ) . )
. (all. Noni. Gcsch. 8 332 ff) : , .
, , . , . .
.
.
. (...)

97

1.
2.

3.

)
) .

4.

5.

)
, .

, ( ).
, , . , ,
.

, .
he, , , ,
, ;
,
;
.
, -, .
. ,
, .
.
, , , .
.

)
)

1.

)
)

2.
3. ( )
4. ( )
5.

)
)
) .

, ()
(?) , , , . . ; , ,
. .
98

99

"

,
, .
,
, , ,
,
, .
9. ,
, ,
() ,
, , .
,
,
,
.

12 , , , -
-
, ,
. ,
,
,
.
.
, ,
,
, , , .
, , 100

- 9. , ,
-
,
, 5. ,
.
, ,

. , ,
. , , :
?
, , , , ?

,
, ,
, ,
, , ,
,
.
,

.
cpehe , , :
4. , 7. ,
10. , , ,
11. .
^, , ,
,
**
,
.
4>, ,
, , , .
,
, , , 101

 >

, .
, ,
, .
, , .
,
.
,
,
, 9. , ,
,
, ,
. 1081. (comunis
dialectus), " ( 1335, 1390) ",
, ,
".
,
,
, .

, ,
. ,


. ,
, , , , , , ,
, ,
,
.
, . ,
, ,
,
, . circulus vitiosus-a.

,
,
, , , . 102

. , ,
,
, ,
,
, .
,
,
,
. ,
,
".
(Zara vecchia)
.
,," , .
16. .
.

.
,
, , ,
1826, . 41-69.
, , ,

.
, ,
.
, ,
, , ,
. , , ,
.
,
, , ,
, . , , , .
" ,
" . , .
103

104

105

>

sg. prideva na -ga: dobroga, hrv. dobrega, kor. dobriga (e. dobreho),
zelenoga, zelenega, zeleniga (e. zeleneho). 7) Prvo lice sadanjeg vremena
pl. na -mo: igramo, sipamo, oremo, pletemo, drimo, merimo, trgujemo.

ILIRSKl JEZIK

NAREJA. Kako je narod koji govori ovim jezikom navikao da se

naziva Srbi, Hrvati i Slovenci, tako u njihovom jeziku jasno razlikujemo i tri,
mada u celini veoma srodna nareja, i to srpsko, hrvatsko i slovenako ili
korutansko, pa emo ovo tree, radi boljeg razlikovanja, nazvati poslednjim
imenom kao starijim.

13. Teritorija, karakteristike i nareja

TERITORIJA. - Od sela Podgorja, nedaleko do Kisega (Kyseg) u
upaniji elezne (elezne) sve do ua Bojane u turskoj Albaniji, i od
Temivara u Ugarskoj i Negotina u Srbiji sve do gradia Bjele (Bele) u
Mletakoj republici pa ka Gorici, Trstu i Kopru u Kraljevini Iliriji, obian
narod koristi, sa malim izuzecima, isti slovenski jezik, podeljen na tri veoma
srodna nareja, koji najprikladnije, i po ugledu na drage, moemo oznaiti kao
ilirski jezik na osnovu opteg geografskog imena. Zemlje u kojima se ovaj
jezik govori, sasvim ili bar delimino, pripadaju dvema dravama, austrijskoj i
turskoj, a to su ove: u Austriji: tajerska, Kraljevina Ilirija ili Korantanija,
Kranjska i Primorje, Mletaka Republika, Ugarska, Hrvatska, Slavonija,
Vojna granica ugarska i Dalmacija s ostrvima; u Turskoj: Bosna i Hercegovina, Stara Raka ili Krajina od Novog Pazara ka Novom Brdu, Srbija, Cma
Gora i Albanija. Unutar ove geografske celine ive ljudi koji govore istim
jezikom naroito u Ugarskoj u naseljima sve do Bratislave, u Moravskoj na
imanju Drnoholeckom (Podluani koji su prihvatili ekomoravski jezik) i u
Rusiji u Hersonskoj guberniji. Rauna se da je svih ljudi ove grane bilo 1842.
godine 7.246.000 od ega se nalazi pod austrijskom vlau 4.546.000, pod
turskom 2.600.000, podruskom 1.000.000. Odnjihjerimokatolika3.803.000,
pravoslavne vere 2.880.000, protestantske 13.000, muhamedanske 550.000.
Neznatan broj takozvanih unijata u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji ne uzimamo u obzir.
KARAKTERISTIKE. 1) e umesto q: mesec, pamet, peta, red, pet, meso
kao u bugarskom. 2) e umesto u deklinaciji: ribe (ryby), glave (hlavy), sestre,
krave, dare, grehe, knjige, junake. 3) i umesto , kao u novobugarskom: riba
(ryba), kia, gibati, sin, mi, vi, ti, pri emu d, n, t, ispred i uvekostaje tvrdo, kao
kod Malorusa, npr. hoditi, odnosno kao da je na ekom napisano hodyty. 4) dj
\j, hrvatski i dz, umesto id: rodjen, rojen, sudjen, sujen, nudjen, nujen, tudj, tuj.
5) r umesto t more (moe), renem (enu), jere (je, jeto), (a), zar (zda),
dokler, ure, vre, tere; javlja se, iako veoma retko, i u donjoluikom. 6) Gen.

106

14. Srpsko nareje

TERITORIJA. Linija koja ograniava prostiranje ovog dijalekta polazi od

reke Moria blizu Arada u Ugarskoj, prua se prema zapadu, te obilazi Lak
nastanjen Slovacima i draga maarska naselja i stie preko Sent Mikulaa i
Bebe do Tise ispod Segedina; odatle se Tisom sputa na jug ak do Sente i
suvim putem na jugozapadu ak do Hedea; odatle se penje na sever i
severozapad preko Topole, Almaa, Svetog Ivana, prema Baji na Dunavu;
odatle vijuga juno sve do Sombora, te prelazi Dunav ispod Bezdana i prua se
vijugavo na zapad preko Mohaa, iHoa, Peuja, Sv. Varvineca, Bakija,
SUiota (Sw. Wavrinec, Baki, Syhot), okanja sve do Drave iznad Bara;
odatle, posle prelaska Drave, ide preko Pitomae iznad Virovitice do Bjelovara; pa se upuuje na sever preko Rovita i Crkvenog i sputa se jugozapadno
porcd Kapele sve do Lepoglave; odatle se prua na jug kroz Ivani sve do
ttvora azme, savija se na severoistok prema Reici i Jelenskoj, sputa se na
jug kroz Kutinu i Lipovljane do Jasenovca na Savi; odatle posle prelaska Save
vijugakrivudavo ka severo-zapadu porejem Save do Petrinje i junim tokom
Kupe preko Trepe i Moravica pod Gornji Karlovac, zatim nastavlja najpre
zapad ka Kupi (Kulpa) pored Vukove Gorice, te se savija ka severu tokom
Kupe do Paka i suvim putem blizu Krasia sve do Pokleka iza Breganice
Obilazi vojni srez Uskoci ili umberak i prelazi kod Drage do Kranjske; odatle :
na jugozapad visom Uskokih planina kroz Semi pored Hoevaraca |
CChoewarcuw) sve do Donjeg Loga, te pored nemakih sela odeljenih na ;
severu sedlima planina i dolinom Kupe, iznad Katela i pored Reke sve do |
sivnice (Osivvnica) kod ua Kupe i Cabranke; potom koritom abranke sve
)njenog izvora; odatle vijuga naizmenino najug, severozapad i jugozapad "
rajajui Krajinu najpre od Zagrebake upanije, potom od Istre sve do Irih
(iskich) planina; odatle se savija na jugozapad kroz Kocijani, te u ;' brdima
smera dolinom reke Dragone do rudnika soli u Piranu i do mora; pa se vraa na
severoistok preko sinjeg mora, vrludajui oko hrvatsko107

dalmatinskih ostrva, sve do ua reke Bojane; odatle se penje na severoistok

Bojanom do Skadra, pa dalje na sever istonom obalom Skadarskog jezera do
abljaka i pored Morae istonom stranom njene doline do Cijevne; laskom Cijevne penje se odatle visokim planinama pod Gusinje; odatle savija
na jugoistok sedlima planina koje omeuju Metohiju na zapadu, sputa se do
akovice i smera na jug pod Prizren; pa se penje na severoistok i dodiraje kod
Kaanika liniju koja ga razgraniava s Bugarima na njihovom zapadu i tom
linijom ide na sever i istok ak do Bregova na Timoku; odatle okree na
severozapad desnom obalom Dunava ukljuujui u svoje okvire Negotin i
Brzu Palanku i ostavljajui van svojih okvira vlaka naselja na srpskoj obali
Dunava, sve do ua Reke u Dunav; odatle se penje na severozapad koritom
Dunava sve do St. Moldave; pa vijuga severoistok i sever najpre ivicom
Dunava ka N. Palanci, posle predelom kroz Belu Crkvu, V. Kakovu, vicu, Detu, ebel, Temivar, Vingu (Winga) ka Aradu na Moriu gde je
njen kraj. Unutar ove celine ive Srbi u brojnim i u velikim naseljima u
Austriji, u junoj Ugarskoj, meu Maarima i Nemcima, na Dunavu od
Viegrada do Pentele u Beogradskoj upaniji, na ostrvu Rakovine (Rakowine), kao potomci iseljenika iz Turske za vreme Patrijarha Arsenija Carnojevia (1690), dalje u razliitoj meri u upanijama omoi i Baranja, zatim u
Bakoj gde su veim delom nastanili Suboticu, u ongradu (prvobitno Crni
Grad), Canadu i Aradu itd. U Rusiji, u Hersonskoj guberniji, nekadanjoj
Novoj Srbiji, od Krilova i Kaljune Dnjepra, do Torgovice na Sinjui, kao
potomci iseljenika iz Slavonije i june Ugarske za vreme carice Marije
Terezije i Jelisavete (1751-1753); na kraju u Turskoj medu Bugarima i
Arbanasima u zemljama koje pripadaju Srbiji i Crnoj Gori. S druge strane, u
okviru navedene granice, ivi zajedno sa Srbima konglomerat naroda. Govore
se razliiti jezici, i to u junoj Ugarskoj i Slavoniji Maari u upanijama
Baranja, Baka (Temerin, Bezdan) itd., Torontal i Tami; Nemci su naroito
brojni u istim upanijama i u Poegi (Kutina i Kula), te u Petrovaradinskom i u
nemako-banatskom puku; Slovaci u upaniji Baka (Petrovac, Gloan,
Kisa, Kulpin, Baja, Lali, Pivnice itd.), Torontal (Aradac), u Petrovaradinskom puku (St. Pazova), u nemako-banatskom (Padina, Kovaica);
Vlasi u upaniji Baka, Torontal i Tami; Rusnjaci ili Rusini u Bakoj
(Kucura, Krstur) i Sremu (id); Arnauti u Petrovaradinskom puku (Hrtkovci i
Nikinci), a da ne govorimo o poznatom konglomeratu stanovnitva u gradovima Ugarske. U Istri i u Dalmaciji ima gradova, naroito primorskih, koji su
potpuno ili veinom italijanski; u Turskoj, izuzev Srbije i Cme Gore, pri emu
samo u Beogradu, apcu, Smederevu, N. Rave, Sokolu i Uicu, ivi mali broj
Turaka a u kladovskom srezu, u takozvanom Kljuu, takoe u Krajini od
Negotina do ua Reke, ima trideset vlakih sela; u Cmoj Gori u Kukom
kraju, u Zatrebakom plemenu, postoji nekoliko amautskih sela, u svim
108

ostalim zemljama, Bosni, Hercegovini, u staroj Rakoj ojaali su i rairili se
Turci naroito u veim i jakim gradovima i Arnauti, posle seobe pod arnojeviem (1690), oko Plavskog jezera, u ravnici Metohije i na Kosovu, oko
Novog Brda, Istrine, Kratova, Medoka, sve do Bele Crkve, dakle u nekada
isto srpskim oblastima, koje su predstavljale jezgro srpske kraljevine. Odrediemo zato odmah i detaljnu granicu kneevine Srbije i Cme Gore, kao
domovina isto srpskih. Kneevina Srbija je na severu ograniena Savom od
Rae do ua Timoka, posle ovom rekom do sutjeske Vratarnice, a zatim
njenom istonom obalom sve do Svrljiga, odatle poprenom linijom preko
planina do sela Draevci na Bugarskoj Moravi ispod Nia, kako je to ranije u
poglavlju o Bugarima preciznije navedeno; na jugu su granice juna padina
Jastrepca i Kopaonik, selo Belo Brdo (4,5 milje istono od Novog Pazara), selo
Rudnica (1 milja istono od Ibra), selo Kaznovi Ibru, te reka Ibar, dalje
planina Golija i Javor severozapadno i zapadno od N. Pazara; na zapadu
planine Zlatibor i Ivica sve do sela Predol na Drini, te Drina sve do ua u Savu
kod Rae. Mede Crne Gore su na severoistoku planina Komovi i oblast Kua,
koji su uglavnom u Turskoj; na istoku je granica reka Cijevna i to sve do ispod
Zatrijepa; odatle severozapadno ide savijutak iznad Podgorice iza Spua,
grada na Zeti koji lei tako rei u grlu Crne Gore, zatim okomita linija na jug,
zapadnim krajikom Morae, sve do abljaka i dalje preko Skadarskog jezera
sve do pod Seoce u srezu Crmnikom (ernickem); odatle vodi juni luk
planinama nad Barom; na zapadu linija ide po planini od Bokovieve Kule,
preko manastira Stanjevi do Kotora, ispod planine Loven, i dalje ka Grahovu, onda severoistonim pravcem prema planini Mrkavici, planina Lukavica
pored Nikia, Onogota, upe sa malim savijutkom ka istoku u unutranjost
Cme Gore, oko Dubokog, ak iznad sela Ljevite i Uskoka, kod izvora Morae
u blizini Drobnjaka. Srbi, posmatrani kao kompaktna celina, granie se na
severu s Madarima du linije od Arada u pravcu Drave nad Baretn, odatle sa
Hrvatima od Drave do Pokleka; sa Slovencima, odnosno Koratancima, du
linije od Pokleka do solana u Piranu u Istri; sa Arnautima du linije od ua
Bojane do Kaanika; sa Bugarima du linije od Kaanika sve do Bregove; sa
Vlasima du linije od Bregove i Negotina sve do Arada na Moriu. Njihova
prostrana naselja prostiru se u raznoimenim zemljama austrijske i turske
diave: zahvataju juni deo Ugarske, Slavonije, deo Hrvatske i Kranjske, Istra,
ugarsko primorje, vojniku Hrvatsku, slavonski i ugarski ili banatski pojas i
Dalmaciju; zatim Kneevinu srpsku, Bosnu, Hercegovinu, staru Raku (zemlja izmeu Novog Pazara i Novog Brda) i Cmu Goru.
U ovim prostranim zemljama sauvalo se vie nego igde mnogo posebnih imena, pokrajinskih i narodnih. Neemo razmatrati nebitan spor oko
prednosti ili vanosti i rasprostranjenosti imena llir i Srbin (Srb) (svesni smo
da zapadna grana koja pripada rimokatolikoj crkvi ne koristi ime Srbin ve
109

sebi pripisuje razne druge nazive), neemo razmatrati ni uopte poznata imena
Bosanci, Hercegovci, Crnogorci, Dubrovani itd., zadraemo se na nekim
dragim. Horvati (Chonvati) ili Hrowati (Chrowati) zovu se stanovnici Dalmacije i ostrva od Istre do Neretve, kako je to bilo jo u vreme Konstantina
Porfirogenita, kao i itelji ernomelja i Metlike u Krajini (ovo su i Beli
Kranjci), iako i jedni i drugi danas koriste srpsko nareje, a meu njima
posebno Brajci oko izvora Kupe, Morlaci u dalmatinskom Primorju, akavci
ostrvljani (od rei a umesto to, od ega na dragoj strani postoji ime tokavci
na dalmatinskoj obali, kao i Kekavci za prave Hrvate od kaj mesto to), ovi pak i
Boduli to se smatra uvredljivim nadimkom, i Krani svega uci (dakle
sove). ii su na ijem polju u Istri; Uskoci, umberani u junim predelima
Krajine i posebnom srezu Slunjskog puka, koji lei izmeu Krajine i Hrvatske
su iseljenici sa juga, naroito iz Senja, iz godina 1533,1596. i 1617. okci su
svi Srbi rimokatolike vere za njihovu brau grke vere, to je i njihov deo u
Ugarskoj koji se zove Bunjevci. Sa drage strane, Srbi grke vere su kod svoje
brae rimske vere Vlasi ili Raci. Prvo, drugo, tree i etvrto ime su samo
nadimci: Raci umesto Raani zovu Srbe grke vere i Slovaci, Maari i dragi po
Rasu, koji je nekad bio glavni grad cele Srbije (sadanji Novi Pazar na reci
Raka); Mava, Branievo, Kuevo, Klju, Krajina, umadija, Stari Vlah itd.
su uobiajeni, delimino ve veoma stari nazivi posebnih srezova i delova u
kneevini Srbiji, a njihove stanovnike zovu Mavani, Branievci, Kljuani,
Krajinci, umadinci itd.; Semberija]&ugaoBosneizmedu Savei Drine, otuda
se njeni stanovnici nazivaju Semberci; Zeta, danas samo kraj izmeu reke
Cijevne i Morae pod Podgoricom, je ostatak stare prostranije Zete koja je sada
sa istoimenom Zetom prikljuena Cmoj Gori. Godine 1842. broj stanovnika
ovog nareja iznosio je okraglo 5.294.000, i to, po detaljnom rasporedu ovako: u
Ugarskoj i u Banatskom pojasu 532.000, u Slavoniji i slavonskom pojasu
738.000, u Hrvatskoj i Zagrebakoj upaniji i hrvatskom pojasu 629.000, u
junom delu Krajine 40.000, u Istri i na ugarskom Primorju 254.000, u
Dalmaciji 391.000, ukupno u Austriji 2.594.000; u kneevini Srbiji 950.000, u
Bosni, Hercegovini, staroj Rakoj, i u pokrajinama Arnautske 1.552.000, u
Cmoj Gori 100.000, ukupno u Turskoj 2.600.000; u Rusiji 100.000. Po
veroispovesti raunamo da u Austriji, Turskoj i Rusiji ima njih 2.880.000
grke vere, rimokatolike u Austriji i Turskoj (u Bosni i Hercegovini)
1.864.000; muhamedanaca u Bosni, Hercegovini i staroj Rakoj koji su
napustili staru veru, ali su ostali verni prirodnom jeziku, ima 550.000.
KARAKTERISTIKE. 1) a umesto b i : dan (dbn), ma (), tama
(ttma), ipak, sabrati, sakriti. 2) o umesto / nakraju sloga: pepeo, mio, seoski,
seoce (selski, selce), eteoci, dao, video, kopao. 3) u umesto / u sredini rei:
dug (dlg), pun, sunce, vuna, tuem, stub, vuk. 4) u mesto v kao predlog i na

poetku rei ispred suglasnika: u raku, udovica, udov, uz goru. 5) jo mesto je u

reima: jova, jote (jo). 6) Poluglasniko r slogovno i u jednoslonim reima
bez dodavanja glasa: krv, crn, brk, trati, mrviti, mrziti. 7) h umesto ch,
najslabije i skoro neujno: hlad - itaj lad, hleb - itaj leb, duhovnik; ponekad
u sredini i na kraju umesto h uje se v: suv, uvo, i\ij: smej, grej, kijati (kihati), ili
g: orag (orah), prag (prah), ili k: enik, ali kod Dubrovana svugde h ch, kod
Crnogoraca jako h. 8) umesto bugarskog t: no, mo, pe, tisua, kua srea
( piu Diri latinskog pisma). 9) c umesto ispred r: crn, crv, crevo, . 10) c,
s, z mesto k, ch, g, pred i u dat, lok. i instr. plurala: prostacima, junacima,
siromasima, kousima, rozima. 11) Gubljenje l, d, t, a umesto poslednjeg esto
j: ovek, Raosav (Radoslav), Vlaisav (Vladislav), Mejak (Medak), Brajen
(Braten); javlja se i u bugarskom. 12) Instr. sg. en. roda na om: enom, rukom,
duom, zemljom. 13) Gen. pl. na a: jelena, ena, polja; u Crnoj Gori jelenbh,
enbh, poljbh; kod llira latinskog pisma ah: jelenah itd. 14) Dat. lok. i instr. pl.
na -ima, -arna: jelenima, poljima, enama.
DIJALEKTI. Po Karadiu od dijalekata razlikujemo: a) hercegovaki,
u Hercegovini, Bosni, Crnoj Gori, Dalmaciji, Hrvatskoj i u Srbiji sve do
Mave, Valjeva i Karanovca u kome se izgovaraje umesto kratkog e, a ije
umjesto dugog e: pjevati, djed, stidjeti se, dijete, cvijet, pijevac, vrijeme; b)
sremski, u Sremu, Banatu, Bakoj, Junoj Ugarskoj i u Srbiji oko Save i
Dunava u kome umesto e imamo ili e: vera, mera, seme, ili i: letiti, viditi, stiditi
se, koje (' su zavoleli naroito Iliri latinskog obredau Slavoniji itd.; c) resavski,
u Branievu, Resavi, Levu, Temniu, i gore po Moravi, u okrazima Parain,
CrnaReka i Negotinskoj Krajini gde je svugde e: leteti, videti, vrteti; dat. sing.
mukog roda na -em, umesto -om: dobrem, belem; dat. i lok. sing. en. roda na
e umesto i: devojke, glave, a u ak. pl. z, c, s umesto k, g, h: roze, Turce, kouse.
Postoji i veliki broj lokalnih govora. Dubrovani izgovaraju, kao to je reeno,
h (ch): strah, prah, greh, dooh, uho, hudoba; imaju u gen. i lok. pl. prideva -eh
(dobreh, ubozeh, visoceh) u dat. em: dobrem, ubozem, visocem. Cmogorci i
komije Primorci izgovaraju staroslovensko b kao oslabljeno e: dbn, otbc,
mbgla, kbd, junakbh, enbh, te h umesto ch, dosta jako, izuzev poetka rei
kada ga ne ujemo, te , , umesto c, z, s: baiti (umesto baciti), rei (umesto
reci), nam (znam), be (bez), neg (sneg). Patrovii, Dalmatinci i ostrvljani
menjaju na kraju sloga mun: zapantiti, govorin, iden, vodon, noen. Crnogorci
i Dubrovani epentetsko / nekad izgovaraju, nekad, i to ee, menjaju uj to
Korulani rade sa svakim /: zemja, ulovjen, eja (mesto elja), kouja, posteja;
prvo je uobiajeno i u bugarskom na osnovu vlakog. U Hrvatskom Primorju,
takoe u Bosni i Cmoj Gori, esto se uje c, s, z umesto , , kao kod Mazura:
ca umesto a, hoce, kaze. Da rimokatoliki Slavonci i Dalmatinci umesto e

 5 >

govore i, ve istaknuto. U junim predelima okraga

Novo Mesto u -njskoj, oko Metlike i ernomelja, Kastela, Osivnice itd.
esto je o za q (roka), / na kraju sloga, a mesto : no. To je prelaz od
srpskog nareja ka koru-tansko-slovenakom.
KNJIEVNOST. Polazei od pisma, knjievnost se deli na tri grape:
istonu, kod Srba grke vere pisanu irilicom, zapadnu kod Ilira rimske vere
pisanu latinicom i glagoljsku kod katolikih svetenika koji su zavoleli ovo
posebno pismo. U prvoj ili srpskoj knjievnosti moemo odrediti dva glavna
perioda: 1) od uvoenja hrianstva sve do potpunog potiskivanja moralnog
vaspitanja u turskoj Srbiji u 17. veku; 2) od obnavljanja knjievnosti kod
srpskog ivlja u Austriji sve do danas (1733-1842). Srbi grke vere su se
ispoetka, posle primanja irilskog pisma i slovenske liturgije, obrazovali na
crkvenom jeziku, ne zanemarujui domai. Iz pisanih izvora sauvanih na
pergamentu (membranae rescriptae), od kojih neki potiu iz 11. veka, vidimo
da su se obrazovala dva stila: crkveni i kancelarijski; prvi se pridravao
bugarskih uzora, dragi je bio slobodniji, sa domaim srpskim elementima.
Primere kancelarijskog stila nalazimo u slubenim aktima i poveljama slobodnih gradova, srpskih kneeva i kraljeva od kojih je jedan deo izdat u Beogradu
(1840), kao i u starim pravnim zapisima skupljenim u doba cara Duana (1349,
1354); u dragu grupu spadaju ne samo knjige svetih i propovednih spisa, ve
veim delom i ostali spisi, pre svega istorijski, koje su ostavljali svetenici i
monasi. Od pisaca prvog perioda ovde e biti pomenuti: Stefan Prvovenani,
veliki upan, kasnije srpski kralj (veliki upan 1195, kralj 1222, umro 1228)
opisivao je dela svoga oca Stefana Nemanje (roden 1114, umro 1200); Sveti
Sava, brat prethodnog, arhiepiskop (roen 1169, umro 1237), pisao je ustave
manastira, autor je itija svoga oca itd.; Domentijan (oko 1263), hilandarski
monah, napisao je itija Svetog Simeona i Svetog Save; Danilo (1291-1338)
opisao je dela srpskih kraljeva i ivote arhiepiskopa, sve to je u rukopisu. Posle
pada srpske drave (1389) srpska narodnost se branila i sa njom kakva-takva
knjievnost u nekim potpuno zavisnim ili pak poluzavisnim kneevinama - u
sevemoj Srbiji, Bosni, Hercegovini, Cmoj Gori. Pored prepisivanja liturgijskih
knjiga nije zapostavljano ni sastavljanje letopisa; uskoro posle nastajanja
tamparstva zahvaljujui pre svega dvojici jakih i fanatinih velikaa urda
Crnojevia (1493) i Boidara Vukovia (1519) tampane su knjige u Srbiji, na
Cetinju (1494), u Goradu (1529), u manastira Rujan (1537), Mileeva (1544), u
Mrkinoj crkvi (1562), u Beogradu (1552), Skadru (1563), kao i u inostranstvu - u Mlecima (1493), Braovi, Trgovitu (1512) i dragde. U ovo staro
doba nema pesnikih plodova, osim narodnih pesama i epova, od kojih je
znatan deo nastao u tim vremenima. Na kraju ovog perioda, nakon duge pauze,
pisao je ore Brankovi (1645-1711) srpsku istoriju; ostala je u rukopisu.
112

Posle buenja Srba usmerenog ka novom duhovnom ivotu pod austrijskom

vlau (1733, 1741) istakao se vie od svih ovek uzvienog duha i duboke
pameti Dositej Obradovi (1772-1811) koji je svojim brojnim spisima, prevashodno moralnog sadraja (sabrani u Beogradu 1833. u 9 knjiga), otvorio put
isto srpskom stilu. Od tada izlaze ee srpski spisi, naroito u Budimu i Beu.
Od pesnika se najvie prouo Muicki (umro 1837). Ka dragom, viem stepenu
uzdigao je isto narodnu knjievnost Vuk Stefanovi Karadii (1814) ija
delatnost jo traje. On je autor dosad jedine, iako nepotpune isto srpske
gramatike(1814,1818),renika(1818)izbirkinarodnihpesama(1814,1823,
1840) uz to je vredno pomenuti zbirku Milutinovia (1837). U nae vreme je
polje srpske knjievnosti znatno proireno osnivanjem kola i tamparija u
novoj Kneevini Srbiji. - Kod Ilira rimske vere se, za razliku od Srba grke
vere, razvila svetovna knjievnost, a svega poezija, ranije i plemenitije. U
12. veku sastavio je anonimni svetenik Dukljanin ilirske letopise najpre
slovenski (slavonica litera"), a potom latinski: na alost, od celog njegovog
spisa sauvao se samo neznatan deo. Iz 13. i 14. veka imamo samojo nekoliko
rukopisnih knjiga na isto narodnom dijalektu. Na kraju 15. veka Dubrovnik je
postao ilirska Atina, obasjan svetlom donetim iz Italije, i ovu slavu je sauvao
sve do polovine 17. veka. U to doba prouli su se po obrazovanju, nauci, a
naroito po poeziji i neki drugi gradovi i dalmatinska ostrva. U15. veku poeziju
su stvarali Dri (1463-1507), stariji Meneti sa nadimkom Vlahovi (14751524), i Veframcsanadimkom avi (1482-1580). U 16. i 17. vekuprouli su
se i u Dalmaciji vie od dragih: Hektorovi (1532), ubranovi, BuniBabulinovi (1550), Ranjina, Zlatari (1597), Gunduli (1620), Ivanievi
(1642), Palmoti (1657) i dragi. Poetkom 18. veka zasjala je jo jednom na
poetskom horizontu ilirskog neba svetla zvezda u liku ordia (1724) pesnika
koji se utrkrivao - iako na drugom polju - sa Gunduliem. U duhu narodnih
pesama stvarao je Kai (1729) preko mere uspeno, eliei due hrabrih Ilira
svim poetskim arima ka junatvu protiv njihovih nenasitih ubica i ugnjetaa.
Polje knjievnosti, sueno u ovom veku na jugu, poinje da se iri na sever i
istok: u Slavoniji su, naime, pisali pesme solidni pesnici Kanili (1759) i Vid
Doen (1768). Na prevodu Biblije za katolike Ilire radio je Kasije ve od
poetka 16. veka, posle od 1750. do 1770. g. Rosi i oko 1880. Burgadeli, ali
ovi prevodi nisu tampani. U ovom pogledu je bio sreniji Katani ije
tumaenje sa latinskim tekstom je ugledalo svetlo u Budimu 1831. g. Nastupom Gaja sa druinom na pozornicu knjievnosti i osnivanjem knjievnog
centra u Zagrebu (1826-1842) poinje novo doba ilirske knjievnosti o kome
e budunost dor.eti sud. Dosad najpotpuniju gramatiku napisao je Brli (1833,
1842), renik Stuli (1806). Preostaje nam da napomenemo daje kod katolikih
Bosanaca odavna sve do kraja prolog veka bila omiljena vrsta irilice, koja se
nazivala bukvica, na kojoj su od 1571. sve do 1716. godine zaslugom svete113

nika franjevaca tampane verske knjige u Mlecima, Rimu i Tmovu. - Domovina glagoljske knjievnosti, iji je poetak jo zavijen velom tame, treba traiti
u Hrvatskom Primorju, od reke Rae u Istri do Zrmanje u Dalmaciji, odakle se
tek posle 1248. godine, irila dalje. Rekli smo ve u 11. glavi da je jezik u
liturgijskim knjigama glagoljaa bio prvobitno crkveni ili irilovski sa primesom nareja ilirskog, i to primorskog dijalekta, a ta se primesa sve vie irila i
jaala. Glagoljica kao pismo unutar granica Hrvatskog Primorja nikad nije
sasvim prihvaena, iako se sa tampanjem glagoljskih knjiga poelo veoma
rano, i to sa misalom u Rimu ili u Mlecima 1483. g. a sem toga tu su se pisali
glagoljicom slubeni spisi i povelje, inae sastavljane na narodnom jeziku.
Medu ove sada veoma retke spomenike svetovne glagoljske knjievnosti
spadaju zakoni slobodnog grada Vinodola (1280), u rakopisu, kao i povelje i
pisma raznih gradova i hrvatskih velmoa od 14. do poetka 18. veka od kojih
su neki, tampani na raznim mestima, ostale ratrkani po raznim arhivama i
bibliotekama.
.15. Hrvatsko nareje
TERITORIJA. Granina linija poinje na severu u upaniji Salad na uu
Krke u Mura i ide na zapad Murom sve do granice tajerske; odatle se sputa
na jug granicom upanije Salad i tajerske i to sve do iznad Preseka gde se
odbija na zapad i ulazi u tajersku obuhvativi nekoliko sela, te se vraa u
Hrvatsku kod Krievaca; odatle se sputa na jugozapad i zapad predelima
Varadinske i Zagrebake upanije, blizu tajerskih granica, preko Vinice,
Vinjice, Cvetlina, Vinogora, Poljane, Sela, Klanjeca, Kraljeveca, Rozga ka
Savi kod Prudnice, a preko Save dalje meom Zagrebake upanije, najpre sa
Krajinom, zatim sa vojnim srezom umberakim sve do sela Poklek iza
Breganice; odatle ulazi jugozapadna, juna i istona granica hrvatskog narej a
u granice ve opisanog srpskog nareja, sve do okanja iza Drave u omoskoj upaniji; pa se vraa istonom obalom Drave raznim vijugama i
krivinama na sever i severozapad preko Giga, Behena, M. Komamog i V.
Kanjie sve do ua Krke u Muru. Van ovako ogranienih oblasti Hrvati ive u
dosta brojnim i velikim naseljima (preko 120 sela) u Zapadnoj Ugarskoj, u
upanijama Moonjskoj, erskoj, opronskoj i eleznoj, poev iznad Litave
kod Dunaja pod Bratislavom do reke Lobnice u upaniji elezna koja se uliva
u Rabu kod Monotora. Ovi Hrvati, koji potiu navodno od primorskih Hrvata i
koji se dele na dve grane, sevemu ili takozvane Vlahe i Poljance, od Kisega do
Litave i Bratislave, i june od Kisega do Lobnice i Rabe razlikuju se dijalektom
u izvesnoj meri od autohtonih Hrvata u Varadinskoj i Zagrebakoj upaniji,
pribliavajui se Srbima. Postoje jo Hrvati u Moravskoj, kao i u Austriji, na
114

granici moravsko-ugarskoj (Mannersdorf, Au, Hof itd.), koji su, osim Dmoholana, prihvatili eki jezik. U ovom obimu hrvatskim narejem obuhvaene
su cela Varadinska i Krievaka upanija, dve treine Zagrebake, znatni
juni delovi Saladske i omoske upanije i manji delovi upanija Krievci i
Sveti Juraj. Narodno ime Hrvata prelazi daleko mede koje smo odredili
hrvatskom nareju; jer i stanovnici poluostrva Istra, poev od reke Rae, celog
Primorja i njegovih ostrva (akavci) sve do reke Cetine (Boduli), odnosno sve
do same Neretve, a odatle na istok u turskoj Hrvatskoj zovu se do danas, kao u
vreme Konstantina Porfirogenita, Hrvati, ali ove smo na osnovu karakteristike
nareja uvrstili medu Srbe, ne osporavajui njihovo ime. Od posebnih imena
javljaju se Bezjaci i Puhovci, centralni ili autohtoni Hrvati u Zagrebakoj
upaniji i okolini, od kojih emo navesti onaj prvi, sada ve veoma stari
nadimak Kekavci (od rei kaj umesto srpskog to kao to je ve reeno),
Majdaci, stanovnici planinske samoborske doline, a neemo se zadravati na
lokalnim imenima tipa Zagorci, Medumurci, Podravci, Poljanci. Hrvata
1842. godine iznosio je 801.000, od ega 316.000 u Zagrebakoj upaniji,
284.000 u Varadinskoj i Krievakoj, 56.000 u Krievakom i Svetojurajskom puku i 145.000 u Saladskoj, amoskoj, eleznoj i erskoj upaniji.
Svi su rimokatolici.
KARAKTERISTIKE. 1) e umesto e: svet: telo, vera, deva. 2) epentetsko
e a) u slogovima i reima sa slogovnim r. derati, serdce, perst, smert,
terpljivo; b) svugde dragde gde je u crkvenom , a u srpskom a: den, konec,
haibet; izuzev sloga i rei sa slogovnim l gde je u kao u srpskom: pun, vuna. 3)
Ponekad u umesto o: kuliko (koliko), tuliko (toliko). 4) v umesto u na poetku
rei: vbog (ubog), vre, m. ve (ue), vmiram, vmivalie, viniti, vgasiti;
ponekad umesto ove izmene protetsko v. 5) h jae nego eko, umesto ch:
hvala, hitro, duh, suhoa. 6) / na kraju slogova i rei bez izmene: jala, dal, spal,
skakal, vuil (uio), mozol (ulj), vugel. 7) dz mesto dj, bug. ,d: dogodaj
(dogadaj), zbuden (probuen), tverden, meda, preda. 8) mesto , bugarskog t: no, ostroa, suhoa, opina, znaju, nasleduju. 9) Izostavljanje v
ispred la: las (vlas), last (vlast), ladati, Ladislav (Vladislav). 10) protetsko v
pred inicijalnim : vud (ud), vuen, vuho, vusta, vuzda, vumreti. 11) Zamenica
kaj umesto ekog to (primorskog a, srpskog to). 12) instr. sing. na -:
ribum, duum, pticum, svetum, dobaim, menum, tobum... 13) Dat., lok. i instr.
e razlikuju: D. obrazom, gospodarom, popevkam, noam, telom, vremenam;
L. obrazih, gospodarih, popevkah, noih, telih, vremenih; I. obrazmi, gospoii, popevkami, nomi, tclmi, vremenmi.
DDALEKTl. Iakojeteritorijahrvatskognarejamala, nita manje nema
pokrajinskih naina govora. Vredan panje je zagorski dijalekat kojim govore
115

stanovnici uz reku Krapinu, od mesta Krapine do Stubice i od Bele do

Berdovca na Savi, odnosno Zagorci. U njemu se uje a, odnosno srednji glas
izmedu a i o umesto istoga a: ali, naplatiti; d umesto e: naba, ja, zamla,
naago, svatago; o umesto o: bog, udo, gospon, jedinoga; ou umesto u, ir. q:
soud, zoub, mou, rouka, gouba; tvrdo /: platiti, glava itd. Govor Hrvata u
zapadnoj Ugarskoj nalii na dijalekat u Hrvatskom primorju i u Dalmaciji, kao
da stoji u sredini izmeu njega i izvomog hrvatskog. Za nj je karakteristino: a
umesto kaj, za m. zakaj; a m. e: otac; uo: buog, buoi; izostavlja se e:
krstjenik, zvrhu, srdce, prvo; h umesto ch: hoditi, greh; dj m. dt roen;
izostavljanje v: sa, saki m. vsa, vsaki; va m. vu itd.
KNJIEVNOST. Poetak hrvatske knjievnosti u tim okvirima, koje
smo ovde odredili za hrvatsko nareje, dakle izostavljajui Primorce i ostrvljane, ne prevazilazi 16. vek. Bilo je to vreme kada je uenje nemakih refomiatora duboko prodrlo - iako za kratko vreme - u Kranjsku i Hrvatsku i neki
svetenici su pokuali da napiu knjige za narod prostim jezikom. Od njih je
Bui izdao katehizis i drage verske knjige (verujemo i Novi zavet) u
Nedelitu (1564-1574), kasnije unitene i sada nepoznate. Pergoi je preveo
ugarske pravne spise (1574) a Vramecje sastavio opte letopise (1578). U 16.
veku preveo je plemi Zrinjski (pogubljen 1671), praunuk sigetskog heroja
Nikole Zrinjskog, junaku pesmu Sirena (1660) koju je na maarskom
napisao njegov brat Nikola. Habdeli (1670), Belostenec (1675) i Vitezovi
(1684-1713) sastavili su renike od kojih su prva dva izdata, a trei je ostao u
rukopisu: poslednji pisac se ogledao i u istoriji i poeziji, svakojako se trudei,
iako uzalud, da Hrvate zainteresuje za duhovni ivot. U dragoj polovini 18.
veka broj hrvatskih pisaca poeo je postepeno rasti s tim da je poetkom 19.
veka taj rast ubrzaniji. Na njihovom elu, kada je re o obimu i prosto narodnom stilu, stoji Mikloui (umro 1833), ka viem pesnitvu su stremili
Koriti (1826), koji je prepevao psalme i Virgilija, i Krizmani koji je u prozi
tumaio Miltona, to je sve ostalo netampano. Iz Svetog pisma tampan je
samo Psaltir (1816) i delovi Jevanelja i epistole (1651); cela Biblija dosada
nije izdana, iako su se ve mnogi zalagali za njen prevod. Od vremena kada su
istaknuti hrvatski pisci, inspirisani Gajem (1826-1842), prihvatili ilirsko nareje kao knjievni jezik, na hrvatskom nareju izlaze samo spisi za obian
narod, i to retko. Najnovija graraatika toga nareja je od Kristijanovia (1837);
stariji renici su od Habdelia (1670), Belosteneca (1740) i Jambreia
(1732); noviji renik ne postoji, kao ni zbirka narodnih pesama. Za upoznavanje ugarsko-hrvatskog dijalekta mogu da poslue knjiice izdate od Laba,
posebno Veliki katekismu" (u Budimu, oko 1820) i Kratka umma katekizmua"(uBud. 1814).

116

.16. Komtansko nareje

TERITORIJA. Linija koja omeuje ovo nareje polazi od gradia Monotora kod ua Lobnice u Rabu u eleznoj upaniji u zapadnoj Ugarskoj i
nastavlja na zapad rekom Lobnicom sve do granice Ugarske sa tajerskom:
odatle se sputa na jug pomenutom meom sve do sela ernci na istoimenoj
reici gde ulazi u Stajersku; odatle smera na zapad preko Gorice do grada
Radgonja na Muri, prelazi ovu reku, prua se radgonjskim putem pod Murek
na Muri, zatim planinom koja se zove Pla iznad sela Sviani, Sv. Jurij, Sv.
Kri, Sv. Jernej, S. Sobota i Bernica, gde ulazi u Koruku i nastavlja na zapad
iznad sela Sv. Janeci na Ojsteru, kroz Kozji Vrh, gradi Grbinj, sela Ubri,
Otmanji, Gospa Sveta, Picov, Moburk, Deholci, Sv. Juraj, Koidalm, peko
gradia Beljak, sela Podrto, aemi i Borovlje; odatle se okree na jug iza Brda
sve do Lepalivsi na Bele; pa se sputa dolinom Bele sve go granice Italije i
dalje ide granicom Korake i Italije do planine zvane Kanin; odatle prelazi u
Mletaku do mesta Videmske u oblasti zvanoj Furlanija, obilazi Rezjansku
dolinu u kojoj se nalaze slovenaka sela Bela (S. Gorgio), s Lipovcem i
Ravencem, Njiva, Osejan i Stolbica, pa se vraa na jugoistok putem od
Vencone preko Tereta (Taracento) i Starog Mesta skoro do same Gradike
preavi na tom putu kod sela Brazani (Brazzany) reku Idriju i uavi opet u
Ilirsku Kraljevinu, odatle dolazi kroz june nizije planina, medu Dobrdom i
Triem, ka Transkom zalivu i solanama u Sv. Janezu iza Dujma; te ide
jugoistono morskom obalom sve do solana u Piranu; odatle ulazi na jugu i
severoistoku u granice srpskog nareja na liniji od pomenutih solana sve do
sela Poklek iza Breganice, i dalje na istoku do ve predstavljene granice
hrvatskog nareja, po liniji od Pokleka do ua Krke u Mura; odatle se penje
sever oko Donje Lendave, pored ugarskog Dobmaka, estruga itd., sve do
Monotra kod ua Lobnice u Rabu gde je njen poetak i kraj. U ovako
odreden okvir spadaju sledee oblasti: deo tajerske (celjski kraj i manje od tri
etvrtine mariborskog kraja) koji Slovenci zovu Mala tajerska, Koruka
(neto vie od etvrtine), takorei cela Kranjska izuzev junih predela novomestskog okniga, zemlje Ilirskog primorja (Gorica, Gradika, Trst), deo Istre,
uzani pojasevi Zagrebake i Varadinske upanije, te deo elezne i Saladske
upanije (delimino granice doseu na istoku do gradia Donja Lendava, na
jugu do Mure, na zapadu do granice tajerske, na severu do Lobnice; tu ima
160 sela, sa 18 katolikih i 4 protestantske parohije). Van navedenih granica
govori se korutansko-slovenakim narejem u nekoliko malih sela u tajerskoj i Korukoj a verovatno i u Istri; a unutar ovog podruja nalaze se brojna
naselja Italijana u Furlaniji i na Ilirskom Primorju, naroito oko Gradike,
Gorice i Trsta, te vlada u tim krajevima i gradovima talijanski; u Korakoj na
Bele i u okolini ima est nemakih gradova i sela (Malberget, Trbi, Kokowa,
117

>

Label, Lunica itd.); u Kranju ceo Hoevarski srez sa 8

parohija i 7 bratstava i u njima 21.000 stanovnika (selo Sorica na reci Sori,
nekada nemako, se navodno poslovenilo); ne raunajui posebno ovamo
germanizirane gradove Celovec, Ljubljanu, Velkovce i drage, to je ve
poznata stvar. Korutansko nareje dodiruje se na istoku sa hrvatskim na
liniji od ua Krke u Muru u Saladskoj upaniji sve do Pokleka u umberku;
na jugu sa srpskim du linije od Pokleka do solana u Piranu; na zapadu sa
italijanskim jezikom du linije od solana Sv. Janeza do Lepalivsi na Beloj;
na severu najpre sa nemakim jezikom du linije od Lepalivsi do granice
Ugarske sa tajerskom, zatim sa hrvatskim narejem po reci Lobnica sve do
njenog ua u Rabu kod Mono-tora; na kraju, na istoku sa maarskim
jezikom du linije od Monotora do ua Krke u Muru. Postoji tu mnogo
posebnih imena: sem optih, narodnih i geografskih, kao to su Slovenci u
Ugarskoj, tajerskoj i Korakoj, tajerci u Stajerskoj, Koruci ili Korutanci
(Gomtanci) u Korukoj (Goratan = Korutan) i Kranjci u Kranjskoj; javljaju
se jo u Stajerskoj Pogorci, Pogorjanci u planinama Pogorje juno od
Drave; Goriani u Gorici, tj. u planinama slovenske Gorice, juno od
Mure, Polanci dvojaki, murski u ravnicama od Radgone do Lotmerka, i
podravski na ptujskoj ravnici kod Drave, Haloani u Halozima, tj. u predelima
donje Drave, Pesniari na reci Pesnici, avniari na avnici; u Kranju Gorenjci
u Gorenjskoj, tj. u Gornjoj Kranjskoj (u Ljublja-nskom srezu), Dolenjci u
Dolenjskoj, tj. u donjoj Kranjskoj (u novomeskom srezu), Notrajci na
obroncima planine Kras, Pivani na reci Pivci, Vipavci na reci Vipavi u okolini
istoimenog grada; u Korukoj ilavci na reci ili, u Italiji Rezjani i Slavonti, prvi
na reci Rezji, dragi u planinama ispod prvih u Furlaniji itd. Svih Slovenaca
koji govore ovo nareje bilo je 1842. godine oko 1.151.000,
itoutajerskoj 378.000, uKorukoj 84.000, u Kranjskoj 398.000 u ilirskom
Primorju (Gorici, Trstu itd.) 247.000, u Furlaniji 220.000, u Ugarskoj 52.000. U
mnogo veem broju su katolici, tj. 1.138.000, izuzev oko 13.000 protestanata
u zapadnoj Ugarskoj.
KARAKTERISTIKE. Poluglasnik e, koji po izgovoru stoji izmedu e i i,
umesto irilikog i "b: lev za lbv; me za mb, herbet, tenek, terg, tern,
mertev; u uobiajenom pravopisu se, meutim, to pie i i, ponekad a, a
ponekad se sve to izostavlja: lovc (lovac), lonc (lonac). 2) e mesto e, a ponekad
i istog e zvui kao vezano ie,je, a ponekad kao ej pribliavajui se glasu (':
vera, sreda, smeh, setva, veno, leto. 3) o mesto q, srp. i hrv. u: golob, sosed,
mo, soditi, delajo, grizejo. 4) , u sredini izmeu o i a: gospoda, kosec, kotel,
lovc, voda, rosa. 5) esto v mesto , kao u hrvatskom, iako ne svugde: vbog
(ubog), vboj (ubistvo), vmor. 6) ch tako jako kao u ekom, iako se pie samo
h: hlad, hlapec, hleb, hromota, duh, vuho (itaj chlad itd.). 7) v sa prethodnim
glasom stapa se u au, eu, in itd. umesto tvrdog / koje zatvara slog, esto uz

1\
promenu prethodnog glasa: kovav, dav (dao), delov (delao), skakov (skakao),
vesev (veseo), pepev (pepeo), gniv, piv (pio), dov (dole), sov (so); umesto el je
samo : nagu (umesto nagel), perjatu (prijatelj), kozu (kozel), a u sredini rei
ov umesto 1>: dovg (dug), povn (pun), vovk (vuk), boucha (buva), sovnce
(sunce); u svim ovim sluajevima pie se l, ni u kom sluaju v. 8)7 mesto dj, ir.
d: preja, saje (znai ad, u ekom saze), meja (mea), sojen (suen), slajen
(slaen). 9) umesto t, ir. t, kao u hrvatskom: pe, svea, tisu, maoha
(maeha), sveen, delajo (delujui, radei), vue (uei). 10 Per umestopn':
per konjih, perhaja (prilazi), perbiti, pergnati, permorje, perprava. 11) Dat. lok.
i inst. pl. razliit: rakom, rakih, raki; kovaem, kovaih, kovai; ribam, ribah,
ribami; klopem, klopih, klopmi; letam, letah, leti; semenam, semenih, semeni.
12) Dual u potpunosti kao u crkvenom nareju i u luikom nareju.
DIJALEKTI. Ovo nareje, kao govor gortaka, uz to knjievno neujedinjen, razdeljen je na veliki broj dijalekata i jo vie govora. Poznavaoci
domaeg govora za takve priznaju pet grapa: a) Gomjokranjske u kojima
postoji trojako /: meko, tvrdo i srednje; cfumesto k ispred e i ; mesto ru
reima e m. res, ena (trenja), eva (creva) itd.; h m. g: hovorim, hora; dr\a
kraju slogakao grko 6 (th), mestiminojakoi: ras (red), medves (medved); ch
mesto d ispred k: rechko (retko), hlachko (glatko); i umesto g na kraju rei:
snech (sneg), roch (rog). b) Donjokmnjski u kojima ima samo dvojako l,
srednje i meko; ej mesto e: srejda, mejsto,jre mesto g: mjeso, svjety; u mesto o:
nebu. c) Unutarkranjski u kojima postoji jedno srednje l, a epentetski poluglasnici ( i u se potpuno izgovaraju: bolezin (nemo), dlug. d) Takozvani
Korutanski u kojimaje ue mesto o: gospued, bueg, skuez; prvobitno e: beseda,
potreba, zvezda; a umesto e: v nabesih, tabej i tabe (tebe); h mesto g: hora,
hovorim. e) tajerski u kojima se izgovara umesto u: kriih, kiipil, kiicharka;
ovo u je delimino i u Donjoj Kranjskoj, u tzv. Krajini. Ovima kao poseban
govor treba dodati i f) ugarski u zapadnoj Ugarskoj, koji predstavlja nastavak
tajerskog, te g) razjenski i slavonski u Italiji, otro izdvojenu vrstu korutanskog dijalekta.
KNJIEVNOST. Veoma stari i dragoceni spomenici ovog nareja
sauvali su se u latinskom rukopisu, nekad friinskom, sada minhenskom, koji
je pisan izmeu 957-994. godine i koji je slian rukopisu friinskog biskupa
Abrahama; to su tri lista verske sadrine, izdata u Petrogradu (Pamjatniki slow.
slovvesnosti, 1827) i u Beu (Glagolita Clozianus, 1836). Posle sledi pauza od
nekoliko vekova, sve do polovine 16. veka, kada je u tajersku, Koruku i
Kranjsku prodrlo uenje nemakih reformatora; ueni svetenici Trubar
(1550-1586), Jurii (1562), Krell (1567), Dalmatin (1576-1589), rektor
119

118

plemia iz Ungnada, odtampano mnogo razliitih liturgijskih knjiga u Ljubljani, Tibingenu, Urahu, Vitenbergu, Regensburgu, Nimbergu i drugde,
izmedu ostalog i cela Biblija (Vitenb. 1584). / je sastavio prvu korutansko-slovenaku gramatiku (1584). Posle zabrane protestantizma u ovim
zemljama poetkom 17. veka po nalogu cara Ferdinanda II, pre svega angaovanjem i delom biskupa , izdavali su katoliki svetenici knjige potrebne za versko i moralno obrazovanje na domaem nareju, i to ree u 17. veku,
a ee od druge polovine 18. veka do danas. Krajem pomenutog veka
prevedena je i izdata, uz zajedniki rad nekoliko agilnih svetenika, i cela
Biblija (u Ljubljani 1791). Radilo se posebno vredno i na gramatici i na
reniku. U ovaj period spadaju i prvi uspeni pokuaji Pohlina (1780), Deva,
Linharta i Vodnika (1780-1819) u poezijinato se nadovezuju unovije vreme
ne manje uspeni plodovi Janiika (1814), Preerna (1830), Kastelice, upana
idrugih. U grupi obrazovnih spisa istiu seradovibiskupa7?flV7n'tera(1813. i
dalje) kako istotom tako i uspenou stila. Dobru gramatiku po sistemu
Dobrovskog izdao jeMatelka (1830), azatajerski dijalekat Dainko (1824), za
koratanski Jarnik po Gutskamu (1839); renici su izali od Jamika (1832) i
Murka (1832); zbirka narodnih pesama od Vraza (1839) i Korytka (1839).
Osobine tajersko-slovenakog govora u zapadnoj Ugarskoj mogu biti prouavane na prevodu Novog zaveta od Kiizmie (1771, 1818), iz Kancionala od
Barle (1823) i drugih verskih knjiga, kao i na osnovu gramatike maarskog
jezika od Koia (1833) pisane na ovom govoru.

120

LJUDEVIT GAJ

IJEJEKOLO?
U br. 97. Prakih novinah nalazi se opazka, da se eski uitelj tanca g.
Raab za svoga bavljenja u Beu uio od Serbaljah tamo ivuih njihov narodni
tanac Kolo" zvani, da ga meu srodnim narodom eskim razplodi. Ove rei
razjare nekog u Beu ivueg Hervata, te on poalje toboe od strane u Beu
starrajuih Hervatah u Prake novine sledee izjasnjenje: Mi se usudjujemo
onu opazku na toliko izpraviti da kolo nije serbski vee ilirski tanac, to se iz
istog naimenovanja ovih tancah vidi, doim se jedan Kolo hervatsko," dragi
Kolo slavonsko" zove, a Serblji svoj narodni tanac Oro" zvani imadu. Pak k
tome nesu Serblji ve Hervati ovi tanac u Be doneli i rasplodili. Mi dakle za
dunost smatramo vas o stanju stvari obavestiti, jer prirodjena svakomu
Jugoslavjanu narodna ut nedoputa, da mirnim okom gleda, kako mu se
otima koi dio njegovih predajstvah, ma da je ba samo i jedan tanac."
Gledaj brate, uda golemoga! proitaj jo jedamput ovo mudro izjasnjenje, pak e se pitati, ko i mi, s koje namere je ovo izjasnjenje g. dopisnik
napisao? Mi barem mislimo, da nije duh razkolnitva ovomu dopisu povod
dao, inae bi g. dopisnika nemilostivo proibati morali; nu uvidjamo, da je
neznanstvo neudobnomu hvastanju krivo, i zato saalujemo g. izjasnitelja, te
emo mu blagim nainom dokazati, da neima pravog ponjatija o razmerju i
odnoenju pojedinih pokrajinah prema ukupnoj Ilirii. Kolo nije serbski vee
ilirski tanac," kae g. izjasnitelj. Ala kako se je sirota porezao! - Nebi se
onomu smijali koi bi tvardio da neka stvar nije englezka, nego da je velikobritanska? Ovo isto razmerje nalazi se medu serbstvom i ilirstvom. Nu g.
izjasnitelja pomeala su ona naimenovanja kolo hervatsko" i ,,kolo slavonsko", koja su samo zato nainjena, da znadu oni, koji u gradovih ivu, te medu
narod malo dolaze, kakovu su varstu od kola prigrlili Slavonci, kakovu li
Hervati. - Kolo" je obe naimenovanje ilirskoga tanca, a kolo hervatsko" i
kolo slavonsko", kao i Oro" (to izjasnitelj za nekakav razliiti serbski tanac
dari), jesu samo varste od kola. Neka ide g. izjasnitelj medu narod, pak e
videti, da puk nigde nekae: hajde da igramo kolo hervatsko ili kolo slavonsko:
ve se ufate pak igraju kolo, ali ne hctvatsko niti slavonsko niti dalmatinsko,
nego onako kako je gde u obiaju. U Serbii imade kolo od preko 90 nainah, od
kojih moglo bi se istom toliko posebnih tako lepih tanacah izvesti, ko to je
kolo hervatsko ili slavonsko. Ali zato da se o jasnoj stvari prepiremo? zato
169

 ______________________

___________________________________________

cepamo dlake na etvero? Ajdmo na izvor stvari; pitajmo se: tko nam je kolo
ilirsko sauvao? pak emo videti, da li se moe kazati, da kolo nije serbski vee
ilirski tanac. Jeda li su nam ga sauvali nai dobri hervatski Provincijalci, ali
bratja Kranjci ali tajerci? - Gospodine izjasnitelju, kaite, to vam iskreno
sarce na ovo pitanje odgovara! Nije li belodano, da je kolo upravo majka
Serbia uzdarala, i da se je kod pravih Serbaljah i po njih kod ostale ilirske
bratje u Hervatskoj i Slavonii sauvalo? - Kad se o istinitosti ovoga pitanja
uverite, moete proi i na draga pitanja, koja se obstanka ilirske narodnosti
tiu, n. p. moete se pitati: u koga se je sauvao isti jezik ilirski, u koga obiaji,
tko li nam je ponajvie gojio od kolena do kolena narodne pesme ilirske? U
svakom odgovora nai ete Serblje i Serbstvo. Kako dakle da se prepiremo, to
je kod Serbaljah narodno, to li nije; kod Serbaljah, u kojih od oltara do obana
nita biti nemoe, to nebi narodno bilo; kod Serbaljah, od kojih mi jezik u svoj
mudrosti i u svom bogatstvu, i obiaje u svojoj izvomosti i istoi uiti
moramo, ako hoemo da ilirski ivot obnovimo: kod Serbaljah, koji su u
svetinji svoga Serbstva onaj narodni duh i ono rodoljubstvo uzdarali, kojim
smo i mi u novie doba radi sloge pod prostranim imenom ilirstva novim
ivotom uzkarsnuli; kod Serbaljah, koji su nama od starine sve sauvali, a
kojim mi malo ali sasvim nita glede samoga narodnog ivota dati nemoemo.
Dakle onaj, koi veli: da to je serbsko nije ilirsko, ili to je ilirsko da nije
serbsko (naravno u smislu same narodnosti) - jest ili neznalica, ili neprijatelj
sloge izmeu Slavjanah od velike grane ilirske.
Nadalje misli g. izjasnitelj, da kolo nije serbski tanac zato, to su ga
Hervati a ne Serblji u Be doneli i razplodili. Ala lepe doslednosti! takove nije
kadar ni isti Hegel izvesti. - Ako su Hervati kolo u Be doneli i razplodili, to su
doista hvale vredni, to su nastojali, da na narodni tanac u velikom svetu cenu
dobije; ali se otale nikako ne da izvesti ona posledica, da zato nije serbski, to je
ilirski. Ta n. p. sav svet znade i priznaje, da smo mi knjievnost ilirsku podigli i
uveli; nu nama jo ni izdaleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije serbski
ve ilirski jezik; pae ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu, to mi Hervati s
bratjom Serbljima sada jedan knjievni jezik imamo.
Jo nam je tarn u oku onaj izraz: Jugoslavjani. Neznamo bo, to hoe, da
tim izrazom naznai onaj g. izjasnitelj, kojemu serbske stvari nisu ilirske. Jeda
li je kod njega pbnjatje Jugoslavjan" irjega ili ujega smisla od ponjatija
Ilir?" ili mu je to svejedno? ili moebiti nezna g. izjasnitelj, da je to reipar
force i za nevolju skovana? - Istina i mi smo ju upotrebljavali, nu, kako
rekosmo, od nevolje; ali odkad nam se ne brani sluiti izrazom, koi u narodu i
dogodovtini ivi, i koi je po razdeljenju slavjanskih granah od svih i najueniih muevah za nau granu priznat i primljen neimamo razloga, da primamo
ime, koje nigde temelja neima, a jo k tomu niti neodgovara ponjatiju
Slavjan;" jer ako se mi Iliri Jugoslavjani zovemo, naravno je, da bi se Rusi

Severoslavjani zvati morali; a to su onda esi i Poljaci? da li oni nisu

Slavjani? Mislimo da e ih g. izjasnitelj kao Slavjane priznati, a kao takovim
valjalo bi takoder ime nadenuti, nu kakovo to neznamo, jer nama su na severu a
Rusom su na zapadu. Dakle mislimo, da e najbolje biti, da pristane i g.
izjasnitelj k obe priznatomu razdeljenju Slavjanah.

170

Urednitvo

171


"
. .

" .
100 ,
.
.
, cehao ( . 55. )
. , 458
. . 4.-. ,
. 401. .

.
, .
1.-18. . " : . 1. , . 2.
, 3. , .4. (
. . , " ";
, . ,
), . 5.
( , ; : , , , , , ,
), . 6 ( ), . 7. , . 8.
, . 9. , . 10. .
: I. (.
19.-70. . 11.-44.), . (. 71-352. . 45.-231), .
(, . 353. 458. . 232.-321);
,, " (. 392.-401.)
", ",
175

"; , .
, , : 1.) , , , , 2.),
:3.), 4.),5,5.),,6.)
. 31 ( ).
: , ,
", , , ".
" ( I. , , ,
, , , , ; ., , , , ,
, , ; . , , , ,
, \ IV. , , , , , ,
, ). " (1.) -: , ,
, , , ; 2) - -: , &,
, ; 3.) -: , , ; 4.) -: ,
; 5.) -: , , , , ; 6.) -hu:
, , ). -
, ",
, ,
, .
( )
, , , (), ,
.
.
, ,
. , ,
, .,
, ,
.
, he
. ( ).
. 32. . ,
; .

. , ,
.
; ,
. ,
,
: ,
,
, .
176

, , , , ,
, , , . .
.
, ,
; , ,
, , ,
, ;
, ,
.
, ,
;
, .
,
, , .
. 7. . ,
. ,
; ,
,
, ,
, . , ,
,
; , ,

.
, , . ,
.
, ,
kausa ultima; ,
, , ,
; , ,
, , , , , ,
; ,
. ,
,
, he , .)
; .) he
. ; , ,
; , , , ,
177

, .
, , .)
, .
, , he
, ,
: , :
:
, he ,
.
,
; , .)
,
; .) ,
,
, , , . XVII .
, -,
; XIX .
-, ,
-.
. , , ,
,
.
, ,
.
, , ,
: ,
, .
, ,
,
. . . ,
, .
.
,
.
,
, .
,
, ,
, , , ,
178

, . : 1.) ,
,
, ,
; , ,
,
, ,
, ,
; ,
,
, , ,
. 2.) ,
, ,
. ,
.
, ,
; ,
. - ,
, ;
,
,
.
,
, : he
.
,
, .
.
. 8. .
, .
, ,
, , ,
. XVII. .; XIX.
. , , ; ,
,
; , ,
, , , .
, ,
; ,
179

, ,
, rope, . ,
,
; , ,
. ,
, he , ,
, , he , , .

, , .
,
, , ,
, , ;
,
, ,
, , .
, , he
[] ,
, ,
, , .
, .
, ,
,
; , ,
, ,
,
, , .
, , he
, .
; , he
.
, .
, , ,
, :
, he . ,
;
, , , ,
; , ,
, .
, ,
180

, : Ucet eam furca expellas,

tamen usque redibit.
. 9. . ce ,
.
, , , .
.

, .
.
,
? he .
, ,
,
; ,
, , , he
.
,
, , . . ,
, .
,
,
, , ,
.

181

182

183

184

185

 >

186

187

188

189

 >

190

191

 ,.

192

|.\

193

194

195

196

197


fe : ,
.
: : ,
6hl~b; : ; fe
, t caje, ,; : , ,
: , : cbjautu, : cbdeHiu.
fe
: , .
, , , , ;

, , , , , ;
. , ,
, , ,
( XIII) , (Leithe), ()
(Marhfelda) .
. (G. Vegezzi-Ruscalla, Le colonie serbo-dalmate
del circondario di Larino provincia di Molise. Torino 1864). Ha
, , ,
. , , , ;
, fe
. , , ,
, , .

, " ,
, ".

,
.
, ,
201

 >

,
, () .
;
,
.

" .

: .

BOGOSLAV ULEK

202

SRBI I HRVATI
Svoje uvaj, tue potuj!
Nar. posl.
B. . Rie je, da se o dobroj eni i negovori. Ovo bi se moglo i za slogu
kazati, da je ondje najvie ima, gdje se o njoj najmanje sbori. Kod junih
Slavenah toliki su pjesnici uznosito spjevali slogu, i toliko pjevali o njezinoj
spasonosnosti, da nebismo vie znali riei k tomu dodati, i da nitko o njezinoj
koristi dvoumiti nemoe. Ele sloge neima te neima, a nesloga iz svakoga kuta
proviraje. Zato? Ponajvie zato to isti oni, koji su zastavu sloge razavili, i koji
svesrdno ele, da se i kod nas slonimi silami raditi pone, ili neshvaaju ili
nee da shvate pravu narav i sutvo sloge. Ima ljudih, koji zahtijevaju, neka sav
svijet onako misli i radi kako oni ele, i da e biti sloge. Nu tko tako mudruje,
negradi hrama slozi nego samovolji. - Drugo je sloga! Ona die svoj svietli
priestol samo u onom kolu, gdje ne biva sve po volji jednoga nego po volji
oboj. Al upravo zato je sloga rietko bilje; jer koliko je ljudih, toliko je i udih,
toliko je i pomislih; a najmunije je ovjeku odstupiti od svoje misli; nekmo li
od svoje elje. No bez toga ne ima sloge: odstupiti valja svakomu ponjeto od
svoga uvjerenja, makar ono bilo i posve istinito; popustiti valja u njeem
onomu, s kojim hoe da se sloi, kao to se opet i on mora ogledati na tvoju
elju i uvaiti tvoju rie. To je ona rtva, koju sloga zahtijeva, nu tu je i ona teta,
koja jugoslavenskoj slozi smeta; to je onaj zid, koji june Slavene razstavlja, i s
kojega se nemogoe na knjievnom polju - jer se samo o takvoj slozi ovdje
besjedi - sve do danas ujediniti. Svak vie ,,da u slozi stoji spas", pak opet svak
brani upomo svoje mnjenje, i ne bi ni za dlaku od njega popustio ni u neznatnoj
i malovanoj stvari. Tako poznajemo Hrvata, kojemu se i njegov prijatelj
zakleti morao, da se nee nikada sluiti ovim sadanjim pravopisom; ima opet
daigih, koji bi se za jedno slovo i za jednu slovku zaratili i poklali: ni kod Srbah
nije nita bolje. Na pokojnoga Todora Pavlovipa digoe hajku zato, to je bio iz
svojih novina izostaviti htio >, kojega nitko neizgovara; smijeno je bilo
gledati ovu ratobomu etu, gotovu pobiti se za taj debeli jer, kao za kakav
amanet narodni. I to je poznato, kako je srbska vlada anatemu udarila na
najljepi biser srbskoga knjitva, na djela Vuka Karadia, zato to je iz svoje
azbuke (horrendum dictu!) izostavio jer ijeri, jat iju - sve pismena bez kojih
205

se takoer srbski moe pisati.- A to smo ovdje o pravopisu naveli, to valj a i za

draga odnoenja. Svatko uvia potrebu sloge, a nitko nee da joj u prilog
donese koju misaocu svoju. I to bi se jote podnieti moglo, samo da se nije u
najnovije doba kojeta drugima upravo poelo i narivati, te se ovako pregrada,
tono razstavlja brata od brata, u mjesto da se razgrauje, jote u vis gradi.
Dokazom nam moe biti razpra za obe ime junih Slavenah. 1
Niesam nakan kovati u zviezde sve to su Hrvati predlagali i radili,
odkada im se je narodnost podmladila: nu to mora svaki nepristrastni sudac
priznati, da su oboj slozi, osobito takozvani provincialni Hrvati, neizmjernu
rtvu donieli, ne samo glede na jezik nego i glede na ime. ele u tom
zadovoljiti narodnoj potrebi, predloili su hrvatski rodoljubi prastaro ime ovih
zemaljah, ime ilirsko, za obi naziv, budu da su se imenom ovim i u novije
dobajuni Slaveni kojegdje sluili. Nu kod kue imali su radi toga estoka boja s
neukom svjetinom, bojeom se, kao to govorae, za svoje liepo hrvatsko
ime; od druguda pako napadoe na njih jedni, da ih ele imenom ovim
pookiti, dragi da povlaiti, i Bog sam zna, to se bijae sve u tom nedunom
imenu nanjuilo. - Zatim bude predloeno ime slovinsko ili slovjensko, kojim
mnogi nai dubrovaki pisci od mnogo vekovah nazivahu ukupno sve june
Slavene. No neznam, dali se je i jedan Srbin ovim imenom posluio, akoprem
nije zaista neshodno. - Napokon budu Srbi ponueni imenom jugoslovenskim. Ni ovo nije prodrlo. Tako dakle ostade sve nastojanje Hrvatah u tom
poslu jalovo; 2 dapae se ini da se je tim u njekih Srbah probudilo krivo
mnjenje, da Hrvati svoga hrvatskoga imena netuju i njeljube i da samo zato za
dragim hlepe. To je moebiti uzrok, to su od ovo nekoliko godinah srbski
pisci ime srpsko poeli protezati i na Hrvate, i to izprva samo na tokavce, a
kasnije i na akavce, Hrvatske Kekakavce, pae i sve ostale Slovence.
(Gledaj zemljovid srbski: ) Da to samo
ovaj ili onaj uini, nebismo o tom riei prosborili, jer nitko nemoe natkati
mahramah da cielom svietu usta povee:" no nametanje ovog srbskog imena
vrlo je mah otelo na veliku alost hrvatskih rodljubah, koji svoje hrvatsko ime
isto tako ljube i tuju, kao to i Srbi svoje. - Da ima ikoliko prilike, da e Hrvati
prigrlitri srbsko ime, nebih se zaista u tom poslu pera maio; jer ja tujem i
1 Gdjekojemu e se moda neshodno initi, to smo u ovu njenu stvar dirnuli. Nu valja znati,
daje Sibski dnevnik" u Novom Sadu u 57. broju naroito pozvao hrvatske pisce, da se late
te stvari s pravom i potenom voljom (kao to je to sam Srbski dnevnik uiniti nakanio) i
moe biti, da e se taj najvei vor meusobne nesloge i svadje sretno razdrieiti".-Bog dao,
da se to sbude.
2 Srbski asopis Sedmica", tono izlazi u Novora Sadu pod urednitvom dra. Medakovia, u
ljetonjem 25. broju upravo protestira proti zajednikom imenu junih Slavenah, koje bi
Hrvati Srbljem rado nametnuli, i zahtijeva, da, ako ele slogu i Ijubav (!!!) neka ve
jedankrat tono razluivaju ime sipskoga naroda od hrvatskoga, a G. V. K. izrijekom
zahtijeva da se i Hrvati zovu Srbi. " hoc fonte derivantur clades Romanoram!"

206

ljubim srbsko ime, te bi mi drago bilo, kad bi sva jugoslavenska plemena
sloilo. No ja tujem i hrvatsko ime, koje je takoder slavno i slavensko, i ne bi
mi se dalo na alost, kad bi ga Srbi posvojili, jer bi se time ista svrha postigla.
Kako stvari stoje, zaludu bi se tko nadao, da e to i Srbi uiniti; ja pako, ivei
blizu dvadeset godina meu Hrvati i tako poznavaju prilino njihovu ud i
narav, uvjeren sam, da ni oni svoga narodnog imena nee zamieniti sa srbskim;
a razlog tomu u malo nie navesti. Ako ve nee nijedan da zameni ime, neka
bar svoje dragome nenamee, jer e se time jote manje svrsi prikuiti, kao to
nam pokazuje primjer Magjarah. To se mora priznati da Hrvati svog imena
Srbljem nenameu.3
ao mi je to ne mogu i za Srbe isto kazati, a jote vie alim, to im u tom
poslu prednjai inae velezasluni g. Vuk Karadi, koji je svojim lankom
Srbi svi i svuda" u Koveiu, kao to se meni ini, najvie toj razpri povoda
dao. Wenn die Konige bauen. haben die Kairner zu thun" kae Schiller. Tako
je bilo i ovdje. Kad je g. V. K. ime srbsko protegnuo samo na tokavce, ostali
su ga i dalje poeli vui i dokazivati, da su samo takozvani Kekavci pravi
Hrvati, tono oko Zagreba stanuju. Istina je da se Zagrebani za Hrvate dre,
makar im bio svagdanji jezik ponjeto razlian od knjievnoga; no svaki
knjievni jezik (i srbski) ima narejah, i ovoj se je razlikosti u Zagrebu
doskoilo tim, to su i Kekavci jugoslavenski knjievni jezik u svoju knjievnost primili. U ostalom zna se, da je sadanjaprovincijalna Hrvatska u novije
vrieme ime ovo starijim svojim imenom Slavonije zamienila. Govoriti dakle,
da samo u ovoj novijoj Hrvatskoj ima pravih Hrvatah, budu da se ovi od
ostale brae ponjeto razlikuju, to znai tvrditi, da samo u sadanjem novom
srbskom vojvodstvu ima pravih Srbah, govorei lepo. belo itd. a oni na jugu
Srbije da niesu vie Srbi, govore liepo, bielo itd. Granice stare Hrvatske
mogle su se istio tako raziriti, kao to su se razmakle granice stare Srbije.
Dragi steu ime hrvatsko na akavce, zato tako nazvane, to mjesto to
govore a, a stanuju u primorju hrvatsko-dalmatinskom. Evo to o tom pie g.
V. K. na 6. str. svoga Koveia:


,
, he ; he ,
. , ,
,
. ,
3 Jedini hrvatski pisac, koji je u preestokoj obrani Hrvatah podaleko zabrazdio, bio je radi
toga od samoga hrvatskoga obinstva kuen.
207

. ,
,

, ^
; ,
, , 1526 (
) ;
. . ,
, , ,
, .

, . .
, , . .; , ,
, ?
,
, , ,
( , , ) (
, , ) (
, , ) ?
, ,
;
,
,
(. .
, , . .) ."
Da uzmognemo na ovo umstvovanje temljno odgovoriti, valja nam se
povratiti u kolievku srbsko-hrvatskoga naroda. Glavni i gotovo jedini izvor
povjesnice Hrvatah i Srbah u njihovoj sadanjoj domovini jeste grki car
Konstantin Porphyrogeneta, koji je u sredini desetoga stoljea ivio i u svom
djelu o upravi carstva" mnogo toga o Hrvatih i Srbah zabiljeio. - Evo ta
pripoviedau 30. poglavlju svoga djela: Divlji Avari bili su meu god. 600-630.
poslie Isukrsta osvojili sadanju domovinu Hrvatah, koja je onda pod carigradske careve podpadala. Grki car Heraklije, nemogav sam Avare odanle
protjerati, pozva u pomo Hrvate, koji onda stanovahu izza dananjih Tatrah
(Karpatah) negdje u iztonoj Galiciji, a zemlja ta se je onda zvala Velika ili
Biela Hrvatska. Okolo god. 634. krenu odanle Hrvati u svoju sadanju
domovinu, iz koje poslie krvava rata od vie godinah Avare protjeraju il
utamane. Nastanili su se pako u dananjoj junoj i u turskoj Hrvatskoj (Bosni)
208

sve do Vrbasa, a u Dalmaciji do Livna (Hljevna) i Cetine; draga pako strana

Hrvatah smjestila se je meu Savom i Dravom, u dananjoj Slavoniji, a Sisak
im je bio glavni grad.
Srblji su onda prebivali u Bieloj Srbiji, u susjedstvii Biele Hrvatske,
dakle u dananjoj Ruskoj i Poljskoj. Valjda potakrmti primjerom Hrvatah,
zamolie oko 636. istoga cara Heraklija, da im dopusti nastaniti se u Iliriji. Car
Heraklije izpuni im molbu i odredi im stan blizu dananjega Soluna, kamo se i
sbilja jedna strana onih sjevernih Srbah preseli: al im se ondje nedopade, i oni
se premjeste k svojoj hrvatskoj brai u dananju Srbiju i Bosnu do Vrbasa, a na
jugu u junu Dalmaciju sve do (Antivari).
G. V. K. tvrdi, da su dan danas ostaci starih Hrvatah, doselivi se na jug,
samo tako zvani akavci, dakle da samo njima pripada ime Hrvatah, a tkogod
govori narjejem tokavskim, on da je Srbin. Nu zaludu e traiti u Koveiu
razlogah, iz kojih bi se to izvoditi moglo, zaludu svjedoanstvah povjesnikih,
koja bi to potvrdjivala, da se veliki negdanji hrvatski narod u aku Cakavacah
u primorju skvrio; on kae na str. l.ja bih rekao, a na str. 17. ja mislim da su
samo akavci Hrvati.
G. V. K. nije dakle ni sam tvrdo uvjeren o nepobitnoj istini svoje izreke;
jer tvrdome uvjerenju o kakvom dogaaju hoe se razlogah i svjedoanstavah,
on pako samo misli i mni, govori i eli. Opet se je nalo mladih pisacah, koji su
ovo subjektivno mnjenje u apodiktiku istinu primili, i time si samo o svojoj
povjesnikoj znanosti testimonium pauperitas napisali. Tko eli zanijekati
existenciu jednomu narodu, taj treba da se dobro naorua razlozi vadjenimi iz
naravi stvari i svjedoanstvi vjere dostojnih povjesnikah.
Da su sadanji akavci jedini ostatak starih Hrvatah, to bi se moglo samo onda
tvrditi, kad bi se dokazalo, da su stari Hrvati sbilja akavski govorili, i da u
Hrvatskoj nikad nije dragoga slavenskoga plemena stanovalo do akavacah.
Ni jedno se nemoe dokazati; prvo ne, jer neima iz one stare dobe nikakih
pomenikah o jeziku Srbah i Hrvatah kojim govorahu, kad su se na jug selili; a
drugo ne, povesnica upravo protivno povieda.
Da stavimo, da je istina to nam se kae, da stari Diri niesu bili Slaveni
(akoprem je i ovih danah izila knjiica De origine et sedibus veterumn
Illyriorum" od Poljaka Kazimira Szulca, dokazujuega slavenstvo starih
Ilirah); no da pristanemo, velim, uz g. V. K., da svi znatniji historici dokazuju,
da stari Iliri niesu bili Slaveni:" odavde se samo to moe izvoditi, da sve one
prostrane zemlje, koje su se odprije zvale Ilirija, niesu bile uviek naseljene od
starih Slavenah. No da su ve prije dolazka Hrvatah i Srbah na jug u njihovoj
sadanjoj domovini stanovali i Slaveni, to tvrde i oni povjestnici, koji inae
nijeu slavenstvo Ilirah.
Da su bili stari Heneti ili Veneti, tono u davnih davninah, prije Rima i
rimskoga carstva, u jadranskom primoiju, po imenu i dananjih Mletcih
209

 >

(Veneciji) ivljahu, da su bili ovi Veneti pravi Slaveni, to, da muimo o

Hrvatih4 i sam kritiki i toli oprezni afarik potvruje ovim riemi: Slaemo
se sa tovanimi istraivaoci starinah, Mannertom i Surowieckim, dreimi, da
se je u mraku nedostine davnine veliko i prastaro pleme Vindah ili Venedah
(t. j. Slavenah) steralo od mora Baltikoga sve do Jadranskoga. 51 najstariji
slavenski povjestnici Nestor, Kadlubek, Boguchwal i Dalimil piu, da su ve u
prastaro doba Slaveni u Jadranskom primorju prebivali. Sve je ovo privoljelo
Safarika, te kae na str. 219 svoga slavnoga djela S historkom izvjesnou
znamo da su nai predi pod inostranim imenom Vindah ili Vendah, i pod
domaimi imeni Srbah, Slovenah, Poljanah, Hrvatah, Sjeveranah itd. od
vremena Herodota (god. 456 prije Is.) prostrane zemlje za Tatrami i pred
Tatrami, s jedne strane od Baltikoga mora tja do Dunava i do iste Jadranske
obale, s druge od izvora Volge i Dona do medu Vislom i Odrom stanovali, dok
ih iz junih (podtatranskih) stranah niesu Celte ili Vlasi izagnali i na sjever
uzmai prisilili." Ovo se dogodi oko g. 350. pr. Is. Istina je dakle, da su Celte
iztisnule Slavene iz juga; nu Celte ih jamano niesu sve iztriebili, ve su se
ranogi u nepristupnih gorah i na otocih spasili. 6 Jote je izvjestniji i svake
dvojbe prost taj faktum, da su se Slaveni, poslie odlazka Celtah, malo po malo u
staru domovinu povraali, i to u 5. i 6. stoljeu poslije Is., dakle jedno sto
godinah prije seobe Hrvatah i Srbah. - A moe li se pomisliti, da od svih tolikih
ovih Slovenah nije vie ni potroka bilo u Iliriji, kad su se Hrvati i Srbi selili; da
od njih ne ostade ni pilinika, te su bili ve svi do jednoga iztrijebljeni, kad su
Hrvati i Srbi onamo stigli. - Pogledajmo idove. Ima tomu vie od 15
stoljeah, to su po svem svietu razasuti, to ih Krani i Turci gone, tlae i
mue: a dan danas ima ih moda jote vie nego to ih bijae u vrieme njihova
razsutka. - Pogledajmo baltike Slavene. Tisua godinah trebala je, dok su se
napokon ponijemili, pak i to samo krvolonom silom i grozo vitmi sredstvi, da
se ovjeku koa jei, kad ita njihove muke. Moemo dakle i bez naroita
svjedoanstva vjerovati, da onolikih ilirskih Slavenah do doaa Hrvatah i
Srbah nije bilo sasvim ponestalo, da niesu svi bili izkopani polatinjeni. O
tom e nas sliedee okolnosti jo bolje osvjedoiti.
Hrvati doav ovamo, bijahu se nastanili jedni medu Dravom i Savom u
dananjoj Slavoniji, a ostali na jugu medu bosanskom riekom Vrbasom,
Istriom i Jadranskim morem, t. j. u zemljah, koje su Avarom otjeli. Nu
primorskih gradovah i blinjih jadranskih otokah koje Avari nebiahu drali,
niesu ni oni osvojili, nego su stanovnici istih gradovah i otokah i nadalje ostali
pod carigradskim ezlom. Primorske ove strane zvale su se radi toga Dabnatia
Romana, za razliku od ostale Dalmacije, u kojoj stanovahu Hrvati i Srbi.
4 Gl. Tko su bili stari ' od Dr. Gaja, u Danici 1839. br. 10.
5 Gl. Safarikove Staroitnosti Slovvanske str 216.
6 G. Staroitnostih stranu 215.

Rimska ova Dalmacija spade pod Hrvatsku vladu stoprv za slavnoga hrvatskoga kralja Petra Krieimira, koji je radi toga i naslov dalmatinskoga kralja
primio. Primorski gradovi i blinj i otoci bili su dakle onda ve naseljeni, kad su
Hrvati i Srbi u Dalmaciju stigli i kad su ih kasnije Hrvati pod svoju vlast
okrenuli: no navadno se misli, da su ondje Latini stanovali. Da je ondje bilo i
Latinah, budu da su ovi svom zemljom vladali, to je tako naravno, kao to kod
nas ima Niemacah, a u Bosni Osmanlijah. Nu ako ondje Latini sami stanovahu: kako se je to dogodilo, da su najstariji pismeni spomenici iz ovih
mjestah, osobito iz gradovah, pisani ili akavski, ili, istina, latinski, no tako, da
se oito vidi, da je latintina ta samo prievod slavenskih mislih. To je spazio i
ruski profesor, istraivalac starih dalmatinskih zakonah, Reutz, u svom djelu
Vervassung und Rechtszustand der dalmatinisch Kiistenstadte und Inseln.
Dorpat. 1841." te kae na str. 5., da im su starija ondanja pisma, tim vie ima
u njih slavenskoga duha i nemoe se ni dvoumiti da su ih pisali Slaveni. Ako
pak otoci ovi i stari primorski gradovi ni osvojeni, a kamo-li niesu bili od
Hrvatah naseljeni: kako je mogao na njih hrvatski jezik onako mah oteti? Na
ovo se pitanje ne da odgovoriti, ve da su se ondje jote prije doaa Hrvatah i
Srbah nastanili Slaveni, govorei akavski. Oni su uivali pod carigradskom
vladom mnogo muniripalnih slobodah i zato se nehoahu podloiti Hrvatom,
makar i po jeziku srodnim, no u obrazovanosti daleko zaostavim; kao to se i
Dubrovnik otimae sve do najnovijega vremena svakoj srbsko-hrvatskoj
vladi. - Samo ako ovo priznamo, moemo si protumaiti, zato se jot i dan
danas akavski najie govori na ostrvih i u blinjih im mjestah, a dalje od
mora niti neima istih akavacah.
Jo emo se bolje o tom uvjeriti, ako stanemo podrobno razlagati
akavsko narjeje. I onaj, koji nevjeraje, da su Hrvati i Srblji jednim jezikom
govorili, kad su ovamo stigli, mora opet priznati, da im je bio srodan jezik,
budu da su od starine zajedno stanovali, te ih svi pisci za roake dre. No ako
zavirimo podublje u ustrojstvo akavskoga jezika, naii emo u njem na
svojstva i riei, sasvim protivne duhu istone slaventine, kamo i hrvatskosrbski jezik spada, a tim primjerenije jeziku zapadnih Slavenah, po imenu
Slovenacah, Cehah i Poljakah. Samo mi je ao, to do sada neima akavske
obime gramatike ni akavskoga idiotika, koji bi sadravao sve riei i izraze
ovoga narjeja. A vriedno bi bilo posvetiti se tomu poslu, jer bi se toga u
akavtini valjda mnogo nalo, to bi u prilog bilo ne samo slavenskim
jezikoslovcem, nego i povjestnikom. No stvar ova je vele muna, jer koliko
ima selah, gotovo toliko ima akavskih narjejah, kad to sunimi svojstvi se
razlikujuih. Ali upravo razliitost ova, budu da su sve te razlike primjerene
duhu slavenskog jezika, posvjedouje koju starinu akavacah, koje raznost
njihova porekla. Meni je na revni rodoljub g. M. Sladovi priobio njeto

210
211

akavske osobine, koju ponajvie na otoku Krku (Veglia) iz ustah doznao, a

njeto sam ja sam iz starih pisamah sakupio: i veovo malo dokazat e istinu
mojih rieih. Ima akavacah koji govore: tegtatf = (slov.) tehtati; lahtina
(vrst groa, tako i slov.); teno = tono; vlih = Jnalo prije; runak = uvojak,
odatle nae rano; kire = koji; ner, nere = nego, yazam (slov. vuzem) = uzkrs;
vrganj, vrnj = plug; sesec = sisa; tvar = trovanje; vem (slov.) = znam; vzeti, zeti
(slov.) = uzeti, i opet uzprijeti; vaspet = opet; deri = tja do; h keri (slov.) = ka
keri, hia (slov.) = kua, isto - istina, listo (slov. lestor) = samo, jagla = igla,
izkoliti se = dovriti se, kon - kod, kresti = krasti, resti - rasti, okon = konac,
osobojno (slov.) = osobito, ta= tako, uer=juer, oe = jote, ureh = ures;
vid = lieenje, vred (slov.) = odmah; zrcati = ogledati se, zrcalo = ogledalo,
domov (slov.) = kui; tar, tare = ter; pogati = poei; mrtveki (slov.) =
mrtvaki; lobura = lubura; ladva = lada; kasnoba (slov.); pirvi, drugdje opet
parvi, smardi, arnilo itd. = prvi itd.; dvera (es.) = vrata, delji (es.) = dulji;
voljaki (slovaki) = tkogod; lis (es.) = uma; lisnika = divljaka-jabuka; osilo
(es. osidlo) = vigovi, ome; ret = rt, rat; gdikoli (es.) = gdegodier; var, obara
(slov. varstvo, obvarovanje) = uvanje; polinica (es. poliek) = pljuska;
praviti (es.) poviedati; ul (es) = ulite; raiti (es.) = hotjeti; zlati (es.) = vrst
novca; vas (slov. i es.) = selo; vina (es.) = krivica; nat (es.) = cima; laskati se
(es. ljeskati se) = latiti se; plk (staroes.) = puk; pln (es.) = pun; dlgo = dugo;
mlati = muati; slza = suza; klk (klju od vode); pelnica = punica; a drugdje
opet valk= vlk; ili vona = vuna; jabelko (es.) ijaboko = jabuka;y'aA: (es.) =
kako; dim (es.) = kaiem; prasec, kotel itd.; a i o (slovaki), a po gradovih ca
(es. cd) = to;7 gledaje, lee, govore itd. (es.) = gledaju, lee, govore itd.;
vineti (es.) = izvaditi; jatra (es. jetra; mani (es.) = zaman; golac, golica
(es. holek, holka)=mladi, djevojka; izba (slovaki)=soba; otavan (es.
zotaven)=okriepljen; smoknuti (es.)=pokisnuti; oli (es. podle)=polag; ri
(polj.) = stvar, upraati (polj.) = pitati; akrut (polj.) = posuda, bo(t) (polj.j =jer.
Ako pako akavsko narjeje sravnimo s crkveno-slavenskim narjejem, jo
emo se bolje o tom uvjeriti, da akavce valja razluiti od Hrvatah,
doavih sa Srbi u Iliriju. To je bio opazio ve g. dr. BoidarPetranovi, te pie
u Zori Dalmatinskoj II. str. 251. Narod na otocima - uzuvao je puno vie
staroslavjanskih reih, gramatikih formih i staru slavensku prozodiju nego
tako zvani Vlasi". -1 zaista, kad tko stane razglabati akavtinu, udom e se
zauditi njezinoj srodnosti s narjejem crkvenoslovenskim, i to ne samo u
pojedinih rieih, nego u itavom ustrojstvu. akavsko sklanjanje (deklinacija)
slae se vie s crkvenoslavenskim nego tokavsko, po imenu u dragom padeu
mnoine; a ostali su padei stalniji i stanovitiji nego u tokavacah. U aka7 Crkveno-slavensko bto sastavljeno je od a, (a) i to, kao to se i u ekoj gdjeto govori coto mjesto co.

212

vtini uzdrao se dvobrojnik (dualis) ne samo u samostavnikah nego i u

zaimenikah (pronomen), n. . vaju t. j. vas dvojice; i u glagoljah (n. p. sritosta
se). Priestnici i vremena glagoljah mnogo su vie razvita nego u tokavtini;
akavci svruju prvu osobu sadanjeg vremena - n. p. biidu, volju, mjesto
budem, volim; ovamo ide doetak homo u mnoini proastoga vremena; n. p.
veljahomo, veljahote itd. Pisme h se dosljedno pie i izgovara (izira riei
hou), a mnogi ga Stokavci neizgovaraju; predlog v i va rabi se mjesto u, n. p.
va nebo. - Tomu valja dodati tutu i tma rieih crkvenoslavensko-akavskih,
tokav-cem slabo ili ni malo poznatih. Evo samo njekoliko ih, kako mi upravo
na um dodjoe: jati = uhvatiti, jazik, saj = ovaj, peal = briga, islo = broj,
poten = poten, protit=protiti, dvignut=dignuti, razvi, razini=osim, hram
= sgrada, kri = krv, buku = bukva, (a kod akavacah ima jot i tiki, loki, smoki,
ladi itd. = tikva itd.), vina = uzrok; vas i ves = selo, ado = edo, est = srea
(prema crkven = srean), rid, red=red, ri=kroz, dale = daleko,
dil (crk. ) = radi; dreselje = tuga, har=milost; izui = osobit, izvrstan, kami
= kamen, lie = vie, obuziti, obezati = obvezati; progruziti se = zaroniti,
prijazan = prijateljstvo, sulica = koplje, teg = posao, trus = potres, vnititi =
uei, zaveliti = zapovediti, bliik = roak, zaelo = poelo itd.
Molim tioce, da mi oproste, to im dosadujem ovim izbrajanjem golih
rieih. Znam da takvo suhoparno izbrajanje negodi onomu, koji nije jezikoslovac: no kad se vadi povjesniki dokaz iz jezika, nije dovoljno gdekoju rie
napomenuti, ve toga treba to se vie moe nabrojati, da itatelji i sami u
ustrojstvo jezika zavire. Ja bih mogao ovakvih rieih jote vie navesti, da
piem za same jezikoslovce; no ini mi se, da e mi i ovo dosta biti za moju
svrhu, naime za dokazanje srodnosti akavskoga i crkvenoga nareja. Ovo
crkveno narejebijae odprije narodan jezik sadanjih Bugarah, prije nego to
su im ga azijatski tudinci, svladavi ih i izmijeavi se s njima, izkvarili. To
dokazuju slavenski povjesnici po imenu i afarik. Bugari ovi stanovahu iza
Srbah; Srbi su medu njima i Hrvati prebivali. Nu srodnost narjeja staro
bugarskoga i akavskoga jasno dokazuje, da su se oba ova plemena dugo
mieala,jer se je samo onako mogla razviti tolika srodnost njihova jezika. Ako
su pako Cakavci ostaci starih Hrvatah, doavih ovamo malo prije Srbah, nije
mogue, da su bili akavci u tjenjem odnoenju s Bugari, budu da su ih od
njih Srbi razstavljali. Kako emo dakle srodnost ovu dragije raztumaiti, ve
ako priznamo, da su u dananjoj Hrvatskoj ve prije doaa Hrvatah Slaveni
prebivali, koji su se s Bugari, odavno ujunoj Evropi stanujuimi, mieali.
Onda pako nije da kako mogue drati Cakavce samo za otrak zatatranskih
Hrvatah, nego za starosjedioce sadanje njihove domovine.
Stari pisci (n. p. Prokopij, koji je ivio ok. god. 552 po I.) opisujui Iliriju
prije seoba Hrvatah i Srbah na jug, navode mnogo vlastitih imenah, o kojih se
ne moe dvojiti, da su slavenskoga porekla. Evo to o tom afarik sudi u svom
213

djelu Uberdie Abkunfi der Slcnven" str. 147:Esistmirsehrwahrscheinlich,

das alle diese Orts - und Personennamen ihrem wahren Ursprunge nach
Eigenthum der hier (in ) von jeher wohnenden Ueberreste slowenischer sind, mit denen sich die spater, zu verschidenen Zeiten, vor,
unter und nac Justinian eigevvanderten norddonauischen Slowenen vermischt
haben. Denn dass hier vvirklich eine solche Vermischung statt fand, geht aus
der Analyse der altslowenischen Kirchensprache und ihrer Vergleichung mit
andem Mundarten ziemlich klar hervor." - Od ovih vlastitih imenah samo
emo njekoja napomenuti: grad Erohcov, Colapis (Kupa), Delminim ili
Dalminium, njekada Dlmno, sada Duvno (odanle je stekla ime Dalmacija).
Kao to smo ve gori kazali, ima jot i dananji dan akavacah, koji govore
pln, mlati itd.: nije li dakle vjerovno, da su se oni ovimi vlastitimi imeni
sluili?
Ono, to sam o akavskom jeziku naveo, mislim, da e svakoga uvjeriti o
osobitih svojstvih ovoga razrjeja. Nu ako te osobine dan danas toliko ima,
koliko je j' moralo biti prije 1200 godinah, t. j. onda kad su se Hrvati i Srbi
ovamo doselili? Jer uzajamnim obenjem tokavacah i akavacah za sve ovo
vrieme mnogo je toga prelo iz jednog nareja u drugo, tako da se dan danas
ve zajedno nareje drati mogu. No valja utuviti, da negovori svaki akavac
uprav onako kao to smo gori kazali, nego u jednome mjestu ima jedne
osobine, a u dragom drage: tako je djelovala na njih veina tokavacah, da su
se dan danas ve svi Cakavci vie ili manje od svoga prvobitnoga jezika
udaljili. Tim se dogodi, da akavtina, koja je u staro vrieme bila naposebno
nareje, dan danas ve samo razreje tokavtine. Koliko je iz nje u tokavsko
narjeje prelo, to se sada nemoe vie potanko naznaiti, budu da nam jezik
onih starih Hrvatah i Srbah nimalo nije poznat. No budui da je akavacah
najvie bilo do mora, dakle u susedstvu Hrvatah, to je naravno, da je njihov
jezik utjecanjem akavtine isto tako promijenjen bio, kao to je s drage strane
bugartina utjecala na Srbe. Moda je i u rieih vinac, tilo, kripiti, lipota
(vienac, tielo, kriepiti, ljepota) itd. jedno od svojstavah, koje su tokavski
Hrvati od akavacah primili; kao to su Srbi e u istih rieih (venac, telo,
krepiti) od Bugarah prisvojili. Da su se pako Hrvati i Srbi, doav ovamo,
izmieali s prijanjimi ovdje stanovavimi Slaveni, to i afarik nagaa u
pomenutoj malo prije njemakoj knjizi, i Kopitar u ,flesychii Glossographi
discipulud" na str. 62.8
Nu povjestniku nevalja svu svoju sgradu na nekoliko rieih osnovati, te
nateu ih lievo i desno, kojeta iz njih izvoditi. Tko na ovakvu temelju
Serboram genus, natum sive e novus a. 640 a septentrione advenis, ut vult Porphyrogenitus,
qui eos Serbos simul et Chrobatos vocat, sive, quod probabilius est, auctum tantum et
mixtum veterioribus insolis Slavis, pannonioriuni et moesiacorum (t. j. Slovenacah i
Bugarah) fratribus, novisque a. 640. advenis. Illyros eos nunc amant vocare.

214

povjesnicu gradi, lasno zaluta. Dokazi vadeni iz pojedinih rieih treba samo da
nam podupiru sgradu, a uzdratije sami nemogu. Treba dakle da se pobrinemo
j ot i za drage dokaze, vadene iz same naravi stvari, iz samoga ivota naroda, o
kojem govorimo.
Ilirski primorci slovili su od starine sa brodarstva i trgovine. Ve u
vrieme Rimljanah bijahu na glasu momari, i dananje hrvatsko-dalmatinsko
primorje bijae im glavna brodarnica. Ovdje su gradili svoje brodove, ovdje su
kupili vojsku ili momad za nje.9 - To je sve bilo prije doaa Hrvatah i Srbah.
A Konstantin Porphyrogeneta hvali takoder (u 31. poglavju) silno brodovlje
Hrvatah i prostranu njihovu trgovinu. To potvruje i pomorska pomo, koju su
Hrvati dali caru Vasiliji g. 868., kad je iao sa svojim pomorstvom na Saracene
kod u Italiji.10 - Kao to je poznato, Hrvati i Srbi doli su ovamo iza
Tatrah, iz udaljene od mora zemlje: pomorsko brodarstvo bijae im dakle stvar
tua, nepoznata; oni bijahu ratari i pastiri. Poto su se u Iliriju preselili, osvojie
izprva poudaljenije od mora strane, kao to to svi pisci poviedaju. Stoprv
pomenuti grki car Vasilije predao im je 230 godinah poslie njihova doaa
pobiranje danjka od primorskih gradovah i jadranskih ostrvah. 11 Ako sada
jote na um uzmemo, kako je to muno promieniti u narodu dondanji nain
ivljenja, nekmo-li pretvoriti pastire u momare: to e nam se sve ovo hrvatsko
pomorstvo i njihova pomorska trgovina uiniti pravom zagonetkom, koju
emo tek onda povoljno odgonetnuti, ako uzmemo, da su Hrvati i Srbi, doav
ovamo, nali srodne brae, na glasu sa pomorske plovitbe i trgovine, na koju se
je i ime jednorodnih zatatranskih dolacah proteglo. Ovo nam potvruje i
dogaaj, to se je sbio ljeta 662., dakle malo izza seobe Hrvatah i Srbah. Ove
godine bili su Hrvati otili u Apuliju, i to, kao to ljetopisac naroito kae cum
multitudine navium".12 Kada i kako su Hrvati toliko brodovah stekli? Zar su ih
za ono 30 godinah svoga ovdanjega boravljenja sagradili? Tko zna, kako se
sporo brod gradi, tko zna, da jot i dan danas vie godinah prode, dok se jedan
brod sagradi - taj toga nee tvrditi. Da reemo, da su Hrvati odmah prve godine
primorje osvojili, kao to niesu: je-li mogue, da su se za 30 godinah i
primorskomu ivotu priuili, i morske puteve uvjebali, i brodove graditi
nauili, i zbilja mnotvo brodovlja sagradili? Eto prolo je mnogo vjekovah,
to su Nijemci, zatamanivi baltike pomorsks Slavene, do mora sjeli, da opet
sve do danas, bolni, u zalud uzdiu za flotom!
Narodu, u kojega je bila trgovina i obrtnost tako razvita, kao to je bila
kod predhrvatskih, rek bi, primoracah, nije mogao ni duh u mrtvilu i gluposti
amiti. Tomu se moemo s razlogom domiljati, makar i neimali pisanih
9
10
11
12

Gl. Der osterr. Lloyd. br, 73. od g. 1843.

Gl. Lucii De Regno Croat. et Dalm. L. . cap. 2.
Gl. Const. Porph. u poglav. 30.
G. Paulus Diaconus L. IV c. 46.

215

pomenikah. Oni su dakle imali svoje pismo i svoje knjige; i promotriv zrelo sve
okolnosti, mislim da se neemo od istine odkloniti, ako stavimo, da su se oni
ilirski primorci sluili glagoljicom, ili kao to su je stari Hrvati zvali, bukvicom. Na to nas nuka prvo, njezina slinost s junimi alfabeti; a di su je Hrvati i
Srbi sa sjevera ovamo donieli, bila bi slinija sjevernim ninam. JDrugo, velika
starost, dapae pravjenost glagoljice. irilica je dosta stara, i opet joj se ne zna
za postanak: a poetak glagoljice skriva se u nedostinoj davnini. Dan danas se
znade, da su njekoji od najstarijih crkveno-slavesnkih irilicom pisanih rukopisah prepisani bili iz glagoljskih, dakle jo starijih, izvornikah.131 to je vana
okolnost, to su se najstariji glagoljski spomenici, dopirui do g. 982., nali kod
susiedah starih ilirskih primoracah, kod Bugarah; a afarik dokazuje, da je
glagoljica, kao to je Hrvati piu, ve oblikom svojim starija od bugarske;
akoprem do sada niesmo nali u Hrvatskoj starijih glagoljskih spomenikah, al
odatle se nemoe izvoditi, da se nee nikad nai. - Nikola rabski sveenik,
prepisav g. 1220. glagoljski psaltir, dodaje da gaje iz rakopisa prepisao. - Da
je pako glagoljica prastarom u Hrvatskoj drana, to meu dragim posvjedouje bulla pape Innocentija, pisana g. 1248. senjskom biskupu, u kojoj
glagoljicu odobrava, piu: Porecta nobis tua petitio continebat, quod in
Slavonia est litera specialis, quam illius terrae clerici se habere a b. Hieronymo
asserentes, eam observant in divinis officiis celebrandis." - Ovdje se kae da je
sveti Jeronim glagolicu stvorio. To, istina, povjestnici nijeu, s toga bih rekao,
da je glagoljica podmetnuta sv. Jeronimu samo zato, da se njegovim ugledom
spasi od propasti, na koju bijae od prenapetih kranah osudjivano sve to je
bilo pogansko. Nu ako su jote g. 1248. vjerovali, da je glagoljica plod uma
Jerolimova, koji je ivio u IV stoljeu: svakakoje morala biti stara, starija od
irilice, za koju su onda znali, da ju je sv. iril u IX stoljeu izumio. Dapae
Kopitar se domilja, da je sv. iril uzeo u irilicu jednu treinu glagoljskih
slovah.14 -Znamenito je pako to, da najstariji srbsko-hrvatski spomenici niesu
pisani istim tokavskim narjejem, nego kao to u prvo vrieme Srbi pisahu
jezikom i azbukom svojih susiedah i uiteljah bugarskih, isto tako pisahu i
Hrvati izprvajezikom i pismom svojih u primorju ve zateenih susiedah, t. j.
akavtinom i glagoljicom. Jezik Srbo-Hrvatah doavih u Diriju, nije bio
valjda dovoljno uglaen, nit je imao pisma: zato su prionuli jedni za Bugare,
drugi za stare primorske Slavene (s toga su u Hrvatskoj svi gotovo stari
13 Gl. afarikove Pamatky hlagolskeho pisemnictvi str. XTV.
14 Evo njegovih rieih: "Sat probabilis hinc sponte se quasi vel invito tibi obtrudit conjectura,
Slavos cisdanubianos ante S. habuisse et ad civilem usum adhibuisse literas
glagolicas, sicut Germani ad isum civilem latinas, sed Cyrilum pro sua ipsius commoditate
illoram alphabeto nonnisi trientem (1/3) adoptasse, reliqui bessis (2/3) loco retentis
commodioribus sibi graecis litteris simplicibus, aequvalenttibus totidem simplicibus slavis
etc. (Hesych. Gloss. p. 39.)

216

spomenici u primorju pisani); no budu da su ovdje bili tokavci brojem

preteniji, zato se je ve od starine sve to vie tokavtine uvlailo u knjitvo,
dok je napokon posve mah preotela. Cim se vie primiemo naemu vieku, tim
vie nestaje akavtine iz knjigah. Moglo bi se rei, da je stoprv Gunduli stazu
prokrio tokavskomu narjeju u knjievnost; akoprem gotovo neima nake
knjige proste od akavtine, samo nevalja misliti, da se ova dva razrjeja tek
recom a razlikuju. - Moda e tko prigovoriti: akavski jezikje oevidno
hrapaviji i tvri od tokavskoga; pak ako su akavci ovdanji prvoselci, imali
bi uprav oni, kao jugovii, imati ugladeniji i mekaniji jezik od tokavskih
severnjakah". - Da stavimo, da je akavtina tvra od tokavtine, a prema
dragim junim jezikom, n. p. talijanskomu, imala biti blaja i glaa od nje.
Hrapavim i tvrdim moglo bi se akavsko narjeje samo zato zvati, to se u
njem govori pln, mlati, vlk itd.: usuprot akavci govore smardi, parvi, a ne
prvi, smrdi itd. kao tokavci: dakle se jedna hrapotina moejirebiti za dragu, i
bit e oba ova narjeja izjednaena. Nu ima tu jote jedna. Cakavsko narjeje
nije zaista hrapavije od crkveno-slavenskoga, pa ovo je oevidno juni plo;
nasuprot tokavtina nije bogme meka od ruskoga jezika, koji se je na sjevera
razvio. Dakle je bjelodano, da prigovor ovaj nestoji.
Zavirimo sadu nae stareprimorskepisce, da vidimo, kako su zvalijezik,
kojim su svoje knjige pisali? Mnogi su do njih ivili prije trista godinah, bili su
dakle mnogo blii izvoru nego mi to smo, i mogli su bolje poznavati pravo
ime svomu jeziku. Osobito bijahu Dubrovani u srednjem vieku gotovo jedini
trgovci u turskom carstvu, poznavajui svaki kut njegov; po imenu pako bijahu
u neprestanom odnoenju sa srbskimi vladaoci, s kojimi su bili toliko ugovorah uinili, i uviek sa Srbi trgovali. Oni su dakle i Srbe i njihov jezik dobro
poznavali. Da vidimo pako, kako su svoj knjievni jezik zvali! Evo u tu svihu
naslovah od njekoliko starih knjigah.
,Jstoria svete udovice Judite, u versih hrvatki sloena od Marka Marula,
Splianina. U Mletcih g. 1522."
Elektra itd. Iz vee tudijeh jezika u hrvacki izloeno po Dominku
Zlatariu, Dubrovaninu. U Bnecieh 1599."
Pistule i Evanjelja po sve godie, hrvatskim jezikom stumaena od J.
Zboria, Trogiranina. U Bnetcih 1586."
Cvit svitih, to jest ivot svetih itd. preneen i sloen na hrvatski jezik po
O. F. Fransiku Glaviniu, Istraninu. U Benetcih 1628."
Svitlostdueverne. OdFr. Glavinianapisananaugoditibratjii vernim,
a navlastito hrvatskomu jeziku i mojim Istrianom. U Bnecieh 1688."
Istumaenje obilnie nauka krstjanskoga, prineeno u jazik hrvatski
zapoviu sv. otca pape Urbana VIII. Tumaenjem Ivana Tomka Maraavia,
Bonjanina. U Rimu 1708."
217

Zakon crkovni sloen i upravljen za nauenje i prosvitljenje redovnikov

hrvaskoga naroda od Anela Dela Kosta, popa crkve prvostolnp splitske. U
Mlecih 1708."
Pisan od pakla itd. Sloi u hrvatski jezik Otac F. Lovro iz tjubukoga (u
Hercegovini). U Mnecih 1727."
Pripravljenje za dostojno rei svetu misu, u hrvatski jezik privedeno po
Otcu fra Bemardinu Pavloviu iz Dubrovnika. U Mletcih 1747.
Mogao bih nanizati cielu povorku od knjinih naslovah, kojih pisci
ivljahu u raznih hrvatsko-dalmatinskih mjestih, a svi zovu jezik svoj hrvatskim, ili to im je istovjetno, slovinskim; pa nee nai knjige pisane glagoljicom i latinskom abecedom, koje pisac bi bio jezik svoj srbskim prozvao,
dapae knjige pisane i takozvanom bosanskom irilicom, zovu jezik svoj
takoer hrvatskim ili slovinskim, a ne srbskim.
Pa kako bi ga i mogao bio hrvatski pisac srpskim krstiti, kad su u ono
doba sve do novijeg vremena Srblji pisali njekom smjesom od crkvenoga,
ruskoga i srbskoga narjeja, koju su oni serbskim ili serbieskim jezikom
zvali? U knjievnosti je tokavski jezik sve do ovoga vieka samo kod Hrvatah
cvatio; a kod Srbah je njim samo prosti narod govorio i sauvao ga ista,
nepokvarena: obrazovana pako Srbska klasa prezirala je upravo ovaj isti
krasni Srbski jezik, dokjoj nije oi otvorio neumrli Dositej Obradovi, ajote
vie slavni Vuk Karadi. Da tko nemisli, da stvar ikoliko pretjerajem, evo
riei samoga g. V. K. u predgovoru k prvomu izdanju njegova Srbskoga
rjenika" (g. 1818.):
,
! ,
,
, ;
,
;
;
. ,
,... , . 1783-he ,
, ,
, . ,
35 ( ) ; (
!)
, ! - ,
218

(
) , , ( ou),
,
.15 ,
, :
, ,
, ; (
) , ,
, ,
, ."
Da su i hrvatski pisci vie putah zalutali, sad mijeaju akavske i
crkveno-slavenske elemente u tokavski jezik, sad dotjeruju ga na talijansku to je stvar izvjestna. Ovim sam dokazati samo htio, da nijesu imali razloga
zvati ga srpskim. - Nu odavde se i to vidi, da je onda g. V. K. o svoj ovoj stvari
gotovo onako mislio, kao to ju ja ovdje razlaem; samo to onda tako zvano
ikavsko razrjeje (gdje se govori {vinac, lipo itd.) nije pribrojio srbskomu
jeziku, valjda zato, to ga pogotovu sami Hrvati govore. A u Koveiu" ve
mu je ikavsko razrjeje srbsko, i samo akavsko hrvatsko. - To je jedna od
najveih zaslugah g. V. K. to je srbsko ime, do njega provincijalnimi imeni
pogaeno i gotovo svagdje zaputeno, po svem srbskom narodu razprostranio i
dostojnu mu ast pribavio. Zato mu ba ni nemoemo zamjeriti, to ga je
plemenito uzhienje za narodno njegovo ime podaleko zanielo. Quandoque
bonus dormitat Homeras."
Glas naroda, glas sina Bojega!" rei e tko. Da vidimo dakle, kako
narod sam zove svoj jezik. Da ga na istonoj strani njegova podraja srbskim
zove, tome neima prigovora, kao ni tomu, da ga u Hrvatskoj zove hrvatskim: al
da ga tako i u Dalmaciji zove, o tom se je g. V. K. sam uvjerio, putuju onuda
prije nekoliko godinah s g. A. M.; a da ga u zapadnoj strani Bosne i
Hercegovine takoer hrvatskim zovu, to su nam i ovih danah vjere dostojni
15 O pokvarenosti ovoj prijanjih srbskih pisacah zanimiv nam primjer pripovieda g. V. K. u
.^oveiu" (str. 24.). Kao to je poznato, Relkovi je napisao istira hrvatskimjezikom
knjigu Satir". Ovo djelo izdade Stefan Rai irilskom azbukom, a na naslov savi, da ju je
preveo na prosti srbski jezik. Ovimi bi se rieimi lasno tko zaveo, misle da je knjiga
Vukov nain pisanja dotjerana: a Rai ju je samo izkvario, nainiv od nje crkveno-srbsku
smjesu. Tako n. p. mjeslo Relkovieva
Vele ti si lipo uzorita - Rai napisa:
.
Pak opet su bili lani njekoji srbski pisci graknuli na prof. A. Maurania, to je kazao, da
Dositej nije pisao ovim tobonjim srbskim jezikom, nego onim, kojim Hrvati piu.

219

svjedoci zasvjedoavali. Time pako nenijeemo, da ga u svih ovih zemljah

doselivi se u novije vrieme Srblji srbskim zovu, a kato u neznanstvu svom i
vlakim i rackim.
Prigovorit e tko, da Slavonci nezovu svoj jezik hrvatskim nego slavonskim i okakim. To je istina, nu jamano ga ni srbskim nezovu. - A to su mu
nadjenuli ime slavonsko, to su zato uinili, da ga razlikuju od narjeja
provincijalne hrvatske. No tjerajui lisicu iztjerae vuka, jer je upravo provincijalna Hrvatska prava Slavonija, pa i jezik njezin zvao se je odprije lingua
slavonica. Da se pokvareno, latinsko i od tudinah izmiljeno ime slavonsko
nemoe na jezik protegnuti, pravo je ve g. V. K. u Koveiu" primietio,,
je to ime od mjesta, u kom ive, a nije ni od kakvoga naroda." - Da se pako taj
tobonji slavonski jezik hrvatskim ima zvati, to posvjedouje i povjestnica i
narav istoga jezika. Hrvati, doselivi se ovamo, nastanili su se ne samo u
sadanjoj junoj Hrvatskoj, nego i u sadanjoj Slavoniji, kao to to Porphirogeneta (u pogl. 30.) naroito kae. Riei njegove potvrduje sliedea povjesnica. Tko nezna za Ljudevita, slavnoga vladaoca ovih posavskih Hrvatah,
koji se prvi odvaio na krvolone Franke, da narod svoj oslobodi pretekoga
jarma? - Da su Slavonci pravi Hrvati, vukui lozu od starih Hrvatah (osim
kasnijih priseljenikah), to im i jezik njihov dokazuje; jer uprav tako govore,
kao to i bosanska i junohrvatska braa, zadrav iste one nuance, koje se i u
jeziku ovih nalaze, to je nepobitni svjedok njihova zamjenita porekla. Tako n.
p. i Slavonac govori naast mjesto naen, priet m. poeti, prija m. prije,
crkvih m. crkavah, pisat m. pisati, listje m. lie; doal m. doao; tako i on
dodaje glagoljem slovku du, n. p. hoedu; dragim rieim ka, n. p. ondika,
dolika, i kare, n. p,. menikare; i predlog za upotrebljava jednako s njimi, i
Slavonac bi upravo tako kazao, kao to itamo u najstarijem hrvatskom
ljetopisu: za osvetiti smrt otca svoga." Ovamo ide jot i promjenjivanje
dvoglasa ie u i, n. p. vinac, misto itd. Sve ovo nalazimo i u hrvatskotokavskom, po imenu pak i u akavskom narjeju. Ali zato opet akavcem uSlavonijineimatraga, atojeopetvodananamlin. Jerako su bili stari Hrvati
Cakavci, moralo bi ih biti i u Slavoniji, kao to ih svagdje ima, gdje ih u staro
doba u veliko nalazimo. No u Slavoniji, naseljenoj od starih Hrvatah, ima
samo tokavacah, a akavacah nimalo: dakle ovi posljednji niesu potomci
zatatranskih Hrvatah. Ako bi tko kazao, da su Slavonci bili akavci i da su
samo kasnije primili tokavsko narjeje: na to odgovaram, da se to neda
nijednim historikim svjedoanstvom potvrditi. Moda je bilo i po Slavoniji
gdjeto akavacah, nu odavde se nemoe nita izvoditi; jerg. V. K. naaoje i u
pravih srbskih stranah akavizmah, n. p. kruh, kriati, pouda, velju itd.: pa zar
emo i odatle izvoditi, da su ondje sami akavci stanovali?
220

to se dakle stanovnici Slavonije zovu Slavonci, Dalmacije Dalmatinci,

Dubrovnika Dubrovani itd., to su sve imena politika a ne narodna, odatle se
nemoe dakle izvoditi, da im nepripada ime Hrvatah. Jer i stanovnici Bake se
zovu Bavani, Bosne Bonjaci, Banata Banaani, Hercegovine Hercegovci
itd., nu zato se mogu obim imenom Srbah sluiti.
Odavde se vidi, da se to nimalo neslae, kad se najprije dokazuje, da se je
dosadanja provincijalna Hrvatska odprije zvala Slavonija i njezin jezik
slovenski; a malo kasnije tvrdi, da ime Hrvatah pripada po pravu upravo ovim
provincialnim Hrvatom.
Da smetnemo za koji as s uma sve ono, im se pobija mnenje, da su se
akavci izza Tatrah sa Srbi ovamo doselili: nehotice nam se namee pitanje,
kud ih je nestalo? Narodi nit neniu nit nepropadaju za jednu no kao gljive. Po
svjedoanstvu Porphyrogeneta imali su Hrvati 100,000 pjeakah, 60,000
konjanikah, 80 brodovah sa 3200 momadi, a 100 ajkah sa jedno 1500
momadi. Sve ovo pokazuje, da je onda Hrvatah mnogo bilo, kad su mogli
toliku vojsku uzdravati. Ako uzmemo da je svaki dvadeseti vojnik bio, evo ti
tri i pol miliuna duah. Pak ovi svi da su se stopili u aku akavacah? Zato?
Kada? Kako? Quis, quid, ubi etc.
Na ovo nam se odgovara: ,J\4islim da su se od Srba' i od Turaka' razbjegli,
a koji su ostali, oni su se posrbili, zadravi samo i na onijem mjestima, gdje je
u starome slavenskom "
Dakle, Hrvati su se od Srba' razbjegli!" To bi se bilo moglo samo onda
dogoditi, kad bi bili Srbi Hrvate pobiedili i podjarmili. No ne samo da Srbi
niesu nikada Hrvatah nadvladali, dapae se nikada s njimi ni zaratili niesu. Kao
to su se pojedine srbske grane jedna s dragom vie putah zavadile, tako su se i
hrvatske; a kadto su se i pojedina plemena s hrvatskimi oklala: nu Hrvati i Srbi
kao narod posvjedoili su cielim svojim ivotom istinu svoje krasne poslovice,
da krv nije voa" - nikada nije jedan na dragoga ustao. Neima dakle razloga,
za koji bi se bili Hrvati od Srbah razbjegli. - No stavimo ipak, rek bi od ale, da
su se razbjegli? - Pogledajmo sad u narodopis? Meda je bila njegdanje srbske
i hrvatske Dalmacije rieka Cetina. A svatko se moe i sam o tom uvjeriti, da
ima danas i preko Cetine, sve do Dubrovnika i Kotora ne samo tokavskih
Hrvatah (tako bo se sami zovu), nego jot i akavacah. Tako n. p. osta Hvar,
Bra, Korula, za koja Konst. Porphyrogeneta izriekom kae, da su podpala
pod Srbe (u pogl. 36.), dan danas su gotovo sva akavska. - Moe-li se po tom
tvrditi, da su Cakavci ostaci starih Hrvatah, ili da su se Hrvati od Srbah
razbjegli? U starijih dubrovakih pisacah nalazimo takoder puno akavtine, i
nemoe se sumnjati, da je i ondje bilo akavacah: zar su se i ovi od Srbah u
Srbiju bili razbjegli? Dapae akavtine ima i u Crnojgori, i ondje govore
pokli, remik, rabota, gleda (mjesto gledao) vazda, na svijet (m. na svietu), vi,
ni (dual, m. vas, nas) itd., a Crnogorci su se odprije i sami zvali Hrvati, dok nije
221

pokojni vladika ime srbsko kod njih razprostranio; no u Carigradu poznati su i

dan danas samo pod imenom Hrvati. - To su oni Hrvati, o kojih smo vje putah
u novinama itali, da grade saveznikom eljeznicu u Krimu.- Bili smo nakanili
smetnuti s uma nae mnjennje o nastanku akavacah: pa evo nehotice
nailazimo na nove dokaze toga mnenja. - No da ujemo dalje!
Hrvati su se razbjegli od Turakah!" kae se nadalje, da se dokae, zato
ihje dan danas tako malo; raunaju ovamo naravno samo akavce. No svatko
znade, da Srbi stanuju medu Turci i Hrvati, i da Turci sarno preko srbskih
krajevah mogu do Hrvatske doprijeti. Pak eto uda! Hrvati su se od biesnih
Turakah razbijegli po svietu kao rakova djeca: a Srbi su se pod turskimi
kopitami razplodili i razmnoili. Koliko to protivslovje! - Veim pravom
moglo bi se protivno dokazati, jerpovjestnica svjedoi, daTurci niesu ni toliko
Hrvatske osvojili koliko Srbije, ni tako je dugo drali kao to su Srbiju.
I ako se povratimo u stara vremena, nai emo naroitih datah, ne samo
da su se upravo Srbi razbjegli nego jot i to, da su ba u Hrvatah utoita nali.
Tako bugarski Simeon ok. g. 925. provali u Srbiju, i sav narod, to nije
pobjegao k Hrvatom, zarobi i odvede sa sobom. Dapae je (valjda radi svoga
utoita) g. 927. i naHrvate udario, al je bio od njih hametom potnen.16 Stoprv
g. 934. sakupio je bio srpski vojvoda eslav raztrkane po Hrvatskoj Srbe i
osvojio opet svoju domovinu. - Da muim o kosovskom boju, o kojem pjeva
srbski pjesnik, pok. vladika cmogorski:
Srbskoj kapi svud ime pogibe!
Postadoe lavi ratarima, Izturi se
plahi i lakomi. -to utjee ispod
sablje turske, to na vjeru pravu
nepohuli, to se nehe u lance
vezati, To se sbjea u ove planine,
Da ginemo i krv prolivamo!"
No zato opet nijednomu Hrvatu nije na um palo dokazivati, da je Srbah
nestalo i da su se pohrvatili. Ta gledajmo nesretnu Bosnu! Koliko ju vjekovah
bezduni Turci svakih mukah mue, pa narod na niesu opet sve do sada
razselili, niti iztriebili. Nemojmo dakle izmiljenimi historikimi dati jedan
drugoga upravo vriedjati.
Hrvati su se posrbili!" Tu opet neima nikakva razloga, zato bi to bili
uradili. Srbi politike vlasti nikada nisu na Hrvate protegli, samo Dubrovnik
im je jedno vrieme danak plaao. Na znanstvenom polju niesu takoer Srbi
16 Slini primjeri bratske ljubavi izkazae Dubrovani srbskomu despoti Brankoviu. Gl. u
rjeniku Gundulievog Osmana rie Brankovi.
222

Hrvatom prednjaili, pae kao to smo videli, Hrvati su prvi svoje tokavsko
narjeje u knjitvo uveli; dapae po mnenju Srboljuba Hilferdinga, Srbi su se
za Hrvati povodili. Evo ta on pie u svom vrstnom djelu >
> 1>" (na str. 220):
- , , >
,
. > > . > , . >, > >-
anariio. 1 >- Tb , Cep6bi ; 1
> VII BtKt, HXI>, ~ (),
. ,; , 6 ; . , IX BtKt
1 , > . .
, 1
; 1 ;
. ,
> .; ., . .,
, > > X .,
^ ,
Cep6in -, ), 1 6
, npiioTTa .
> . > , > .."
Ovo niesam zato naveo, da umalim pred svietom slavna djela srbskoga
naroda (srbska slava procvala je u svom velianstvu stoprv u dragoj periodi,
kada su bili Hrvati ve s Ugarskom sdrueni): nego samo da se vidi, kako
griee oni srbski pisci, koji u svojoj sliepoj strasti nedostojno o Hrvatih piu.
Kaider nam dakle, gdje su Srbi, a gdje su Hrvati. Gdje je meda od oba ova
naroda i njihova jezika?" Toga niti mogu ja kazati, niti itko na svietu.17 Da
uzmemo za tu meu stare granice. Onda dananje vojvodstvo nebi se moglo
zvati srbskim, jer u staro doba nije ondje bilo Srbah nego Bugarah. - Da
uzmemo za meu razrjeja i-kavsko i le-kavsko, tim se ne da takoer podraje
jednoga i dragoga naroda ustanoviti, budu da se vrlo esto u istom selu i jedno
i drugo govori; da kaemo da je ono hrvatsko, gdje ima akavtine, to bi se
takoer krivo inilo Srbljem, jer kao to oni priznaju, tragovah akavtine ima i
u granicah stare Srbije. - Da uzmemo za meu irilsku azbuku i latinsku
abecedu, to nas takoer k cilju nee dovesti. Jer bosanskom irilicom sluili su
223

se upravo samo Hrvati, a sadanjom irilicom tiskane su knjige i u Zagrebu,

kao to ima knjigah tiskanih u Biogradu latinskom abecedom, i tako bi Biograd
toboe Hrvatom pripao, a Zagreb Srbljem. - Da uzmemo vjeru za meu, to e
biti jote vea mjeovina. Jer kao to g. V. K. pravo kae, da ima Srbah
pravoslavnih, katolikih i turskih, tako kaemo i mi, da ima i Hrvatah od sva
ova tri zakona. Ako jot uzmemo na um, da na vie mjestah, gdje su sada
pravoslavni, bilo je otrije katolikah, i opet gdje su katolici, da je pravoslavna
vjera vladala: onda emo se podpunoma uvjeriti o tom, da se vjerom nerazlikuje jedan narod od drugoga. - Da uzmemo za meu sadanje politike
granice: onda bi svi oni Bugari i Rumuni, kojih sila ivi u sadanjoj iztonoj
Srbiji, bili pravi Srbi, a ne zna se, komu bi pripala Bosna, Hercegovina itd. Dakle nije mogue naznaiti potanko granicu, kojom se lui hrvatski narod od
srbskoga.
Iz svega ovoga, kao to sada rekoh, vidi se, da su Hrvati i Srbi jedan
narod, jednoga roda i koliena. Ovu istinu potvrduje ciela povjestnica: ve u
staro vrieme drali su ih pisci za jedan narod,l8 i pravo kae sam g. V. K. na str.
19. svoga Koveia," da vrlo lasno moe biti, da su Srbi i Hrvati, kad su se
amo doselili, bili jedan narod pod dva razlina imena; i da to svi pametni Srbi i
Hrvati priznaju, da sujedan narod." Ako su pako biHjedan narod, mora da su
imali ijedanjezik, ta narodi se upravo jezikom razlikuju. Kakav je to jezik bio,
kojim Srbi i Hrvati onda govorahu, kad su ovamo doli, o tom se samo toliko
zna, da je bio od prilike onaj isti, koji je i dan danas,; nu potanko se to neda
ustanoviti, budu daneimapisanih spomenikah od one dobe: prepirati se dakle
o tom, u em se je razlikovao jezik Hrvatah od jezika Srbah, to e rei
iztraivati Markove konake. Ako je moda i bilo kakve razlike u njihovu
jeziku, nestade je za ono tisuu godinah neprestanoga obenja, mieanja i
selenja. A takve stvari, kao to je n. p. razno izgovaranje crkveno-slavenskoga
fe, sad kao e, sad kao i, sad kao ie, to se nemoe drati za razluilo jednoga
17 Tomu je netko prigovarao, kau, da se Srtrin ve ticlom razlikujc od Hrvala, jcr jc Srbin
cmomanjast, smokos i cmook, a Hrvat je bielopulan, plavokos i modrook. No ako uzmemo
na um, da su Hrvati i Srbi iz istc zemlje iza Talrah, dakle od sjevera, ovamo doli: lo sc onda
ncmoe drugo ni pomisliti, ncgo da su imala oba ova srodna plcmcna isti, naimc sjeverni
typus, U j. biU su plavokosi i modroki (to je u obc tclesna karakleristika Slavenah). Islina jc,
da ima dan danas vrlo mnogo Srbah junoga lypusa; no sad ima i mnogo crnomanjaslih
Hrvatah, osobito na jugu. Ova cmomanjatost, da tako recm, prela jc na Srbe i Hrvate od
njihovih cmomanjastih susiedah, po imenu od Bugarah (koji su slavensko-azijalska smjcsa i
kojiini je do blizu polovica dananje Srbije naseljcna), zatim <xi Karavlabah, Grkah,
Talijanah, Arbanasah. - Nu Slavonci u obc nisu cmomanjasli kao to su Srbi, i opet da su
kao tokavci Srbi - kako sc to slac?
18 Zato eitamo vie pulah kod bizantinskih pisacah: Scrborum gcns, quos eliam Chorvalos
vocant;" i opet: "Geas Chorvatoium, quos nonulli Serbios vocant". (Gl. Slritteri Mcmoriae
U. 165. i 400.)
224

jezika od drugoga, kao to se nedri ni u raskom jeziku; jer neima na svijetu
poveega naroda, u kojega ne bi bilo, neu rei ovakvih, nego puno znatnijih
razlikah. Pomislimo samo na Talijane i Niemce, kolikih tu ima nariejah i
razriejah, pak opet se dre za naiod jednoga jezika. Srbi su se s vremenom
razsprostranili na iztok i sjever; Hrvati su se pruili na zapad i jug. Srbi su si
pridruili silu Bugarah, primivi i u svoj jezik mnoge bugarske osobine; Hrvati
su si pripojili akavce i Kekavce, prelivi u svoj jezik kojeta iz njihova
narjeja. Zato se svi ovi mogu nazvati narod jednoga jezika kao to ih je bio
nazvao ve mudri Dositej Obradovi, piu: Ko nezna da itelji crnogorski,
dalmatinski, hercegovski, bosanski, srbijski, horvatski, slavonijski, sremski,
baki i banatski (osim Vlahah) jednim istim jezikom govore?" Nevalja dakle
radi neznatne razlike u govoru turati koga iz hrama obe narodnosti; ve ono,
to su jedni i dragi granice naroda razprostranili, nek se dri za obu steevinu,
a ne za razlog razdora. - Dobro bi zaista bilo, da se Srbi i Hrvati jednim
iraenom zovu; nu razliitost imena nemoe im, ako su pametni, smetati u tom,
da se ljube i toju, kao to nesmeta roenoj brai da se paze, to se jedan zove
Ivan a dragi Pavao. Isto tako misli o predmetu tom i u glavnoj stvari i ueni
afarik, i budu da ga i sami Srbi za svoga prijatelja (i to svim pravom) dre,
zato nam se nemoe na ino nego navesti od riei do riei njegovo mnjenje o toj
stvar. Ugled tolika mua uinit e moda, da moje umovanje o Srbih i Hrvatih
nebude onako samo napreac zabaeno. afarik zaglavljuje svoje razglabanje
najstarije srbsko-hrvatske povjestnice ovimi vanimi riemi:
O povstani dvojiho nafei v obvodu drevnich Chorvat rozdilnych
zpytateluv rozdilna jsou zdani. Nektefi mysli, e puvod jednoho z nich do
noveji pada doby, do toho asu, kdy po vpadech tureckych zpustle Chorvaty
prchlymi stehovanci (Uskoky) z Bosny, Hrecegoviny, a Srbska znova zalidnny byly. Cotrebas o Slavonii, dele Turkum podrobene, ponekud pfipustiti by
se mohlo, a i tam tuze podobne neni, o zapadnich Chorvatech duvodn tvrditi
se nemue. Nejen e krajiny pomofske od Cetiny a do Istrie, kde se nyni
illyrsky mluvi, nikdy cele nezpustly a od lidi srbskeho pokoleni na novo
zalidneny nebyly, nybr nejstari pi'semne pamatky nadto vysveduji, e v
nichji v 9tem a lOtem stol. narei dnenimu veskrze podobne panovalo. Jini
pfedstiraji, e puvodni Chorvati od Bosnakuv ajihodalmatskych Illyruv fe
pfejali, ode domaciho sveho nafei upustive. Tato domnenka jete mnohein
men, ne ona, podobnosti do sebe ma. Takovato zmna bylaby ji mezi 1.
640-800 zbehnouti se musila; ne tehda, jako i pozdeji, rozdrobeni Srbove a
IIlyrove na samostatn Chorvaty tak velikeho vplyvu nemli, by jim byli sve
nafei vnutkati mohli. Nezby va tedy, le pfij iti za prave, co vc sama podava,
e ve dfevnich Chorvatech, jako podnes, tak i ve prastare dobe, dvoje, ovetn
jen malo od sebe rozdi'lne panovalo nafei, jeho puvod v rozdilnosti slova225

 !>

nskych eledi vetvi, v tech zemich se osadivich, hledati se musi. Obyvatele

jihozapadnich Chorvat, a jmenem od Srbuv rozdilni, nafeim od nich nebyli
rozdilni: oboji nekdy v jedne a te zatatranske krajine, v ervene Rusi,
pfebyvali (. 31. . 1.), oboji vystoupive temer stejnym asem z ni a vede do
, zase v sousedstvi se rozsadili."
Dakle Hrvati i Srbi su braa i po krvi, i po mlieku, narod jednoga roda i
jednoga jezika - to je posljedak nepristranoga povjesnikoga iztraivanja, to je
cilj i svrha ove moje razprave. Ja nit sam roden Srbin, nit Hrvat: kao Slavenin
jednakom ljubavlju ljubim oba ova meni srodna plemena; jednakim tovanjem
tujem njihov znaaj i njihova slavna djela; jednakom eljom elim im sreu i
napredak. Samo ova ljubav i elja, samo ovo tovanje probudi me, da se
primim pera - Bog dao, bilo u dobri as! - nebi-li mi za rukom polo zaroniti
jaz, razstavljajui Hrvatei Srbe, koji su, istom nedavno ponjeto zasipani, klete
ruke opet poeli izkapati. Zato sam pisao sine ira et studio, quorum causas
procul habeo," i dokazivao sam ne pretenost ovoga ili onoga nego ravnopravnost obojice. Jer oba ova pobratim-naroda jednako su stara i hrabra, slavna i
dina; oba su jednakih zaslugah oko nezahvalne Evrope stekla, odbijaju
poput eljezna zida poplavicu azijatskog barbarstva; oba su riedkim u povjestnici junatvom uzbijala biesne navale u Tatarah i Turakah, i Franakah i
Talijnanah, dok su napokon ovu svojom i otaca svojom krvlju napojenu
domovinu sreno spasili, i sad ljepoj budunosti idu u susret. No da budunost
ovu postignu, treba im uzajamne ljubavi, treba im da se paze kao blizanci, da
rastu u poredo kao dva jaka kronjasta stabla, nikla iz jednog koriena, koji je
oba vee, iz kojega oba svoju hranu crpe. A korien taj je njihov krasni narodni
jezik. Huda srea raztrga dravni vez, koji ih u davnoj domovini vezae;
nemila sudbina razstavi ih jo vjerom, i imenom, i azbukom, sada ih samo jezik
kapa, jedina, istina, nu jaka kopa. On je njihov amanet, njihov otac i majka:
zato treba, da se kao dobra djeca natjeu u plemenitoj ljubavi i njegi ove svoje
mile majke, a ne u ispraznu dokazivanju, da ovomu ili onomu nije prava mati
nego samo raaeha. - Znam, da Srbi ele razprostranjivanjem svog imena
postii samo ono vee jedinstvo kod junih Slavenah; nu narodno ime moe se
samo dobrovoljno primiti, a nametnuti se neda, zato im Hrvati odgovaraju nar.

njihov duevni razvitak vie nego ikad sloge, ako nee da se, budui razciepkani, razplinu u moru velikih narodah Evrope.
Hrvati i Srbi ivili su ve 1200 godinah bez rata jedan uz dragoga: a sada
da se svadaju i kolju za golo ime? Na takvo ta moe ih samo neprijatelj
nagovarati.
Neka dakle imc srpsko ivi i nadalje uz ime hrvatsko,19 kamo ga je
sudbina postavila. Hrvat neka se raduje srbskomu napretku, a Srbin hrvatskomu; jedan neka dragoga pomae, podupire, zaklanja. brani; to je hrvatsko,
neka bude zajedno i srbsko, al to je srbsko, neka bude takodjer i hrvatsko.20
Hrvat neka se nasladuje knjigami Dositeja i Vuka kao svojom svojinom, a
Srbin neka ljubi Gundulia i Doria kao svoje gore list; Srbin i Hrvat neka se
svietle kao dvije zviezde posestrime, kao Lelj i Polelj (Castor i Pollux); jedna
neka drugu obasjava svojim svjetlom, da se tako obje podvostruenom
svjetlou viekom sjaju na slavenskom nebu.

mpsmnm*

pjesmom:
,,A ja junak nametnice neu,
Da se ne bih nikad oenio!"
I ovdje valja dakle istina poslovice preprijatelj neprijatelj." ele da
srpsko ime Hrvatom omili, bezrazlonim njega narivanjem mrnja se proti
njemu probuuje; ele slogu gojiti, u prvelikoj revnosti razdor se zamee. A u
sadanje doba svestranog udraivanja (associatie) treba junim Slavenom za
226

19 Tako i Kopitar pie u svom djelu Glagolita Clozianus" str. LIU. LIV. LV.: Dialecto
lllvrica rectias Serbochrovatica sive Chrovatoserbica"
20 Smjeliji od mene filolog dokazao bijot, daje ime Srb = Hrvat. Jerkao to se h promjenjuje u
s (n. p. duh, dusi, vrh, vrsi) tako se i v i b (n. p. ljubezan, Ijuvezan itd.) esto zamjenjuju.

227

IME LJUBI

PROSTOR HRVATSKO-SRPSKOG JEZIKA

Poviestnica nas ui, da Hrvati i Srblji, ostaviv prostrane prediele izza
tatranskih briegova, jedni malo nakon dragih dodjoe u ove strane, gdje sada
pribivaju, za Eraklije iztonoga cara. Nije dvojbe, da su ova dva pokoliena, kad
su se amo doselila, govorila jednim te istim jezikom, bez i ma kakve promiene,
i da su tako napredovala, dok se ne razluie po vieri i po pismenih, i to vee po
razlinosti naseljena poloaja i nastaveg politikog odnoenja.
Srblji po naseljenju ostadoe strani svakomu uplivu zapadnih naroda i
prosviete, bivi oda svake strane obastrti slavjanskim i grkim narodom. Grka
izobraenost i jezik, s kimi su se u tiesnom savezu nalazili, jedinito mogli su
dielovati na njihovu korist. No izobraenje i jezik kod Grka ve onda propadae radi domaih i izvanjskih borba, te stanu jako slabiti i iznemagati, dokjih
asiatska divlja po sve ne satre. Hrvati naprotiv u odabranoj si zemlji naoe
rimsko pleme ve neto ojaeno; s kim su u prijateljskom odnoaju obstojati
imali, da ne uvriede iztonoga cara, koji je jo onda na ove strane pri obali
sterao svoju vlast. S takvoga dakle odnoaja i odtud meusobnog obenja za
sve to vee se razvijajuim rimskim plemenom, koje amo tamo zasiecae u
tielo njihove drave, naravno morali su Hrvati malo po malo pasti pod upliv
latinskoga jezika, koi tada zastupae u zapadu evropejsku prosvietu. Stupivi
pako odmah po dolazku u tiesni savez sa rimskom stolicom, prokrie put
latinskom jeziku u crkovne stvari, koje su barem prostomu narodu najmilije, te
zato uspienije deluju na njegov razvitak. Za Karla Velikoga, s uvedenjem
latinskih kola u Hrvatsku, latintina prodre napokon i u dravne i diplomatske
stvari; esa radi najstariji narodni spomenici preostali su nam u latinskom
odielu. to je ovdje reeno za Hrvate, to stoji za Slovence, a to za Srblje, to za
Bugare.
Taj u prastari viek, izim njekih malenkosti nastavih tiekom vriemena, po
sve isti hrvatsko-srbski jezik i dan danas obuzima vas onaj prostor, koi
posvojie Hrvati i Srblji kad se amo doselie. Govori se dakle on u Srbskoj
kneevini, u Staro-Srbskoj do preko Balkana, u sievemoj Arbanakoj, u
Crnojgori, u Hercegovini, u Bosni, u Dalmaciji, u Istriji, u juno-iztonoj
Hrvatskoj, u Vojnikoj Granici, u Slavoniji, uSrbskoj Vojvodini i u Banatu; te
gdjegdje njegova mo jo na dalje prodira i dosie. Ovaj hr\ratsko-srbski jezik
ima pako s desne strane bugarski a s lieve slovenski; oba tako mu srodna i
231

blinja, da se sva tri kao trojci, naime plodovi jednog istoga porijekla, smatrati
mogu. Odnoaj dakle zemljopisni i filologini u kom se na hrvatsko-srbski
jezik nalazi naprama slovenskomu i bugarskomu, i njegova mnogo vea
razirenost i plemenitija postojanost uz preanju i sadanju prosvietu, mogli
bi, ako li ne drago, dovoljni razlozi biti, da sklone i ove dvie uzorite grane
jugoslovenske obitelji, naime Slovence i Bugare, da ga prime za knjievni, ko
to primie italijanska plemena toskanski. Prosti Mleanin jo dan danaska i
manje razumieva susednoga Lombardeza ili Friulanca, nego li Srbin Bugarina
a Hrvat Slovenca, no ipak u pismu svi se istim jezikom, naime toskanskim,
slue. Neka dakle i kod nas svakom plemenu ostane njegovo posebno nareje;
ali na polju znanja i umietnosti neka i nam bude jedan istovietni jezik gojen i
obogatjen naom ukupnom voljom i tradom. Po jedinstvu u knjievnosti samo
mogli bi smo mi Jugoslavjani malo po malo stei i politiku zadragu; jer gdje
knjievnoga jedinstva nema, tu badava e traiti pravi narodni ivot. Ono
jedinstvo jest najmonija poluga narodnoga razvitka, koja sama mogla bi
izupati tudjinstvo od vijekova sried nas nasilno posadjeno, koje kao zlokobni
ljulj, davi ili traje svaki plod na, stavljajui nas jote kadkad na raglo, valjda
da bolje utimo njegovu gvozdenu ruku. I tu ne davna uli smo, gdje se iz istih
zakonodavnih stolica, od neznalica naega jezika bez dvojbe, smielo i smieno
trabilo, da na jezik nije sposoban ni za sudove, a kako li za plemenitije porabe
diplomatikog i gradjanskog ivota. Ej Slovenci i Bugari, brao i krila naa,
umireno primite moju rodoljubnu izkrenu rie, rie naega i vaega spasenja.
Sloge u jeziku knjievnom, pak jedinstvo je gotovo, a budunost osigurana.

.2.
Razliitosti obstojee medu hrvatskim i srbskim govorom.
Rekli smo gore, da njeke no po sve slabe razlike obstoje uprav medu
hrvatskim i srbskim govorom. Mnogo se do sada o njih pisalo s razliitog
gledita i cilja. Njeki se latie , da ih sravnaju, svetom odlukom, da na taj
nain to vee priblie ova dva bratska plemena na polju knjievne prosviete i
gradjanskog pokreta, to je sbilja najsposobnije sredstvo, po kom bi se jednom
jugoslavjanski narod utjeloviti mogao. Drugi su aliboe uprav protivnom
stazom udarili, u namieri naime, dajih to vema razdvoje i u razdoru uvrste. I
ovi nesrenici, esto tudim novcem podmitjeni, do sada su pobiedu odravali;
a hoe li i od sada? Srbsko i Hrvatsko pobratimstvo, u narodnih piesamah i
obiajih s osobitimi otajstvenimi posveeno i uvienano, ve se iz duga sna
skroz uzburkanu prolost probuuje, da izumrli ivot obnovi. Marko nije
232

umro, spava; a esto se i sada kod naega naroda uje, da se ve uzdriema i na

noge die. A Marko slava je hrvatska i srbska isto, po istom pravu posiedbina
Hrvata i Srbina, svez je njihovih dua na otara narodnoga preporoenja.
No te razlike nisu ipak tolike kolike su one, koje obstoje izme mnogobrojnih izgovora talijanskih. A ipak Italija se nije nipoto otimala, da jedan
samo za knjievni primi; znadu dobro, da bez sjedinjenja u govoru nema ni
politikoga ni knjievnoga ivota. Da su pako zaista malenkosti te razlike
meu srbskim i hrvatskim izgovorom, sviedoi nam prvi sada ivui slavjanski filolog slavni na slovenac Fr. Miklosi pie: die geringen Verschidenkeiten des chorvatischen und serbischen haben mich bestimmt sie unter
einem zu behandeln (Lautlehre p. IX.); a i lasno bi se o toj stvari osviedoiti
mogao svaki koji bi hteo njeto poblije prouiti i s otim u obzir imao na ono
hiljadu i dvjesto godina, od kada su se ona plemena razdvojila po vjeri i po
pismu, i na poloaj, koji su po dolazku posvojili, koji jih stavi odmahu razlini
i tiesni odnoaj, naime Hrvati sa Rimljane nuz jadranske obale, Srblje sa Grci
preko Balkana. Ali da se mogu tono procieniti, trieba najprije barem u kratko
najvanije te razlike naznaiti. Evo jih:
1. Miesto to i ta, s kojima se Srblji uvijek slue, Hrvati upotrebljavaju
viekrat a (a gde god po veih varoih, gdje je talijantina imala vie upliva, i
ca); te isto sa predlozi, izostavljajui a, n. . za, uza itd.
2. Na kraju nekojih riei Hrvati izgovaraju katkada i l miesto sibskog o, n.
pr. posal, uinil itd. miesto posao, uinio.
3. Miesto dj, Ij, Hrvat ima esto;, n. pr. meja, poveja itd. miesto medja,
povelja.
4. Gdjegod u Hrvatskoj miesto rabi se tj, n. pr. bratja, prutje, miesto
braa, prue.
6. Gdje Srbin ima t Hrvati govori i , n. pr. ognjie miesto ognjite.
6. Hrvati mal da ne svugdi izgovaraju h (kao Niemci ch), Srb ne.1
7. U dragom padeu viebroja Hrvat katkada pokratjuje ovako: gradov,
en, itd. miesto gradova, ena.
8. Koje se riei mukoga spola u slavenskom jeziku svruju na b, u onih
Hrvati u roditeljnom viebroja imaju katkada na kraju ih, n. p. golubih,
prstenih, putih itd.
9. Kao to kod Srbalja glagoli moi, hotieti, veliti i viditi imaju ili em i im
u prvoj osobi sadanjega vriemena pokaznoga naina, naime: velju i velim,
viu i vidim itd., tako i kod Hrvata u svih se glagolih govori i jedno i drugo, ali
gdjegdje samo na u.
1 U roditeljnom viebroja rietko se i kod nas uje, te zato nai stari pisatelji viekrat ga
izostavljaju; ega radi i ja ga ne piem.
233

10. U neopredielenom nainu Hrvati obino ne izgovaraju zadnji samoglasnik, n. pr. vu miesto vui itd.
11. U glagolih na em i im u sadanjem vriemenu pokazivnoga naina
miesto na i e kada se svruju na du n. p.piedu, molidu itd. miestop, mole.
12. Miesto koji, koje, koj govore Hrvati i Id, ke, ka; miesto moja govore ma.
13. Na koncu riei miesto m Hrvat kadto izgovara n n. pr. vidil san ga,
miesto vidio sam ga.
14. Hrvati rabe i i e miesto ie i\ije, n. pr. vira, dite, did itd. miesto viera,
diete, djed; a obino miesto a izgovaraju n. ., m.pak, vroti, m. vrati.
15. Miesto grob, Hrvati govore greb, i tako restem m. rastem, vrebac m.
vrabac itd. te i kadkad saki, se, zeti, vazeti itd. miesto svaki, sve, uzeti; te jo
kamik m. kamen, va m. u, itd.; a imaju ne malo riei, kojih Srblji nemaju, n. pr.
kruh, kri, osakomina itd.
16. Hrvati obino ne izgovaraju t na koncu samoglasnika tree sklonitbe,
n. p. lipos, svis, miesto liepost, sviest itd.
17. Najglavnija napokon razlika medu akavtinom i tokavtinom jest
po gdjekoji naglasak; ak: glava, voda, gardoba, miesto tok. gldva, voda,
grdoba; tako prijatelj, stvoritelj miesto prijatelj, stvoritelj; a u Dubrovniku i
inudje gospddja m. gospoja; u Koturu dobra no m. dobra no, svetega Luke
m. svetega Luke.
Da li se pako ove do sada navedene razlike, i moda koje drage jot
slabije, uprav obstojale izmedj Srbalja i Hrvata za vriemena kad su se amo
doselili? mislim da niesu, no drim bolje, da je kod ovih plemena, samo po
imenu razluenih, ko to su sada Hercegovci i Crnogorci,2 jedan te po sve isti
jezik onda vladao. U toj misli to vema utvruje me, to vidim da Kronika
Dukljanska, najstariji spomenik naega jezika pisana bez dvojbe od Srbina u
srbskoj zemlji,3 i diela najstarijih pisatelja dubrovakih i kotorskih rodom
srbskih i odgojenih barem pod uplivom srbskog nareija, kako n. p. ika
Minetia4 Gjore Daria itd. sadravaju mal ne sgor navedene razlike. A i dan
2 Stari spisatelji dre Hrvate i Srblje za jedan te isti narod Curopalates (ad an. 1074) Ind. XI.
Serviorum gens, quos etiam Corvatas vocant, exiit, ulBulgarian utBulgariam inservitutem
redactura." Isto Zonaras (V. Lucius str. 83): Tertio porro anno imperii (sc. Parapinacis)
geiis Grobatorum, quos nomiuili Servos vocant" itd. Zato afarik (Slav. Alter. II. 104.):
von den Namen Serben ist der name Chonvaten in der altskmischen Geschichte fast
unzertrenlich; uberaus oft werden breide Volker neben einender gesetz undenvhnt." I na
Raki ovako sudi (Odl, str. 12.): Narodhrvatsld i narodsrbskipolaze izjedne zakarpatske
pradomovine, naselie se u trako-ilirskompoluotokujedan rikdntgoga, govorejedan te isti
jezik, imaju jednake obiaje i jednu ud. Ova srodnost u svem, to narode inae
karakterizuje, sadaje prevelika, a njekada bijaejo vea ".
3 Natiskana bi ova knjiga u Arkivu za poviestnicu jugoslavensku (Knj. /.) a u njoj stoje i a,
za, vazee itd polak to, zato itd.
4

234

danas veina sgor navedenih naina, koji se hrvatskomu polemenu pripisuju

kao njegova vlastitost, ne samo se nahodi kod Slovenaca5 i Bugara, no jo vee
kod Srbalja pri prostom puku barem u njekojih stranah, gdje hrvatskoga
uplova nije igda bilo, ko to se katkada ne usuduje zanijekati ni slavni Vuk,6 a ja
sam se sam o tom osvjedoio putujui kroz isto srbske prediele. Uz to dobro je
jote napomenuti, da ako se pomnjivo proue najstarije povelje srbske i dragi
ma kakvi spomenici srbske obitelji, lasno e se i u njih opaziti tragovi barem
onih istih promiena, koje se sada jedinito hrvatskomu plemenu pribrajaju. S
toga mogao je s razlogom pisati Dimitrija Davidovi u svojoj srbskoj poviesti
(str. 5.) i narmje razlian jezik u gradovi odjezikapo seli".
S drage strane veoma bi muno bilo rieiti temeljito, da su zgor naznaene razlike izvorni plod samo hrvatske porodice, da nijedna od njih nije uprav
obstojala u obem hrvatsko-srbskom govora sedmoga vieka, da u napreda nije
se igda ma kakva promiena u vela kod Srbalj a polak grkoga upli va ili dragoga
u narieju, i da prije isti narodi a u skora vriemena isti srbski spisatelji nisu ita
pokrojili na novo. Zato dakle kod njekojih sadanjih Sibina toliko lelekanja
proti onim razlikam? Zar nisu jugoslavjani hrvatskoga poriekla ve odavna
ponajvei dio onih promiena izostavili barem u knjievnom spisu, i ozbilja
primili tako zvane srbske naine i oblike jezine, da tako se to bolje k svojoj
brai priblie i s njom sliju? Nebi li uprav takovi ljudi bolje svoje vrieme
upotrebili, kad bi se stavili da dokau s jedne strane Slovencem u Stajerskoj,
Koraskoj i Kranjskoj, a s drage Bugarom, ko to sam ve napomenuo, da za
Jugoslavjane, ako hoe da steku ikad narodni ivot, treba najprije da se
porazume i spoje na knjievnom polju, te da zato, ko to je Italija Dantov jezik
primila za obu porabu bez oskvrnutja prava pojedinih talijanskih izgovora,
moraju i oni svakojako, a to prije to bolje, primiti najizobraeniji hrvatskosrbski za knjievni i dotino za jugoslavjanski jezik? A nemaju ba Slovenci
U spisih ika Menetia (Kukulj. St Pjes. S v. I.) nalazi se a, za, i to na izmjenice (ko to i u
Hektoreviu); te jo velju, padju, nebolju, sluu, uju itd. u prvoj osobi sadanjega
pokazivka; i tako /ovj'fcmiesto oviek, carljen m. cerven; vazmi miesto uzmi, lipos miesto
liepostitd.
5 N. . m mjesti miesto na miestu, stoji u Gunduliu, te isto tako uje se i u dalmatinskom
primorju, i u Stajarskoj, Korakoj i Kranjskoj (Kopitar. Gram. der Slaw. Spr. in Krain.
Laibach 1808 str. 287)) itd.
6 Veli Vuk da i kod Srbalja govori se u roditeljnom viebroja cervi, mravi, a u Sriemu i u
Bakoj puti u istom padeu. U Cmoj gori izgovaraju i piu uviek h u roditelj. vieb., gdje se
govori jote lastovica miesto lastavica itd. I kod sjevero-zapadnih Srbalja govori se: nisam,
gdi, ovdi, ondi, gnjizdo, prid (kuom), priko (Dunava), niki (ljudi) itd. Ni u naglasku pravo
reki nema razlike. Isto se ujer kod Srbalja kako i kod Hrvata: ravnica i mvnica, gdvori i
govdri; na verh i na verh; kerv i kerv itd.
7 Njeki da to bolje kvare u jugu bratimstvo i slogu, bezono tvrde da svi tokavci su Srbi, a
akavci Hrvati; i tako jo da Katolikje Hrvat, a Grk Srbin, kad jasno je, da i Hrvati, ve od
235

liepoga izgleda u Vrazu i u dragih njihova plemena, a jo bolje u sadanjih

Hrvatih, koji nema puno na Gajev poziv odluno odstupie od svoga pomieanoga poriekla, a primie do ciela hrvatsko-srbsko u uenju, i u javnom ivotu
sa tolikom koristju nae Jugoslavije?
Jugoslavjani brao! svrgnimo jedamput u nas, i vriemeje, medusobne
razprave i oba grieenja, koja aliboe do danas nas derae, i jo nas taru na
korist naih dumana, i svi jednoduno pri otaru, svejedne domovine i prosviete polagujui zakletvu dinu i svetu meusobne bratske ljubavi i sloge,
naperimo sve narodne sile nae na to, da jednom i Jugoslavija uz sadanji
evropejski pokret stee ono dino sielo, koje joj od Boga bi odlueno, a ide joj
po poloaju i po vladajuem pravu.9

najstarijeg vriemenakako i danas, govore izmjenice a i to, i da ima pravoslavnika ne raalo

po krajini, u Bosni i Dalmaciji, koji se zovu Hrvati, a tako i katolika u istoj srbskoj kneevini
koji se zovu Srbi. U Slavoniji bUi ovoga onoga vierozakona obino se zovu Raci. S druge
strane njeki s istom namierom trae, ne ipak na poviesnikom temelju, gdje ne nalaze trstike
da jih podapre, no po jeziku dokazati, da Slavonija spada na srbsko pleme. No ako je istina,
da se je u Slavoniji naselilo teajem proastoga stoletja uprav mnogo Srbalja, i da se je tako
razasulo amo tamo i ukorienilo po ovoj zemlji srbsko nareje, to nita drago ne bi dokazalo
nego samo to, da su Hrvati u Slavoniji, pri nudi svoje brae, razirili svoja bratska krila i
primili ju u svoja niedra, te poslije oba tako slivena plemena dojila medusobno svoj porod
istim mliekom kao plod iste krvi. I sbilja u istoj iztonoj strani one drave, gdje je srbski
ivalj jai, esto se pojavlja u govoru kratki roditeljni pade kod prostog naroda, i jo koje ta
isto hrvatskoga poriekla; to jasno dokazuje, da se je ondje u hrvatsko uvuklo srbsko
narieje, i da ovo nije ipak kroz vie od stolietnog natiska satrti moglo prvanji hrvatski
znaaj.
Treba ipak odprto izpoviediti, da su Slovenci ve napredovali ovom stazom, i da do mala bit
emo braa prava i po krvi. U ostalom slovensko nareje malo se odaleuje od naega. Veli
afarik (Slaw. Alterth. . 346): Der Mundart nach sind die Winden die nachsten
Stammverwadten der Chonvaten und Serben, und dies in solcher Weise, dass die
Mundarten dieser drei Stamme gewissermassen blos als Idiome derselben Sprache gelten
konnen"; te odatle izvodi da su se ova plemena iz iste pradomovine amo doselila Ovako
pjeva na slavni Ivan Maurani (Osman Pjev. XV.):
O Slovinska zemljo liepa, to
sagriei nebu gori, Da te taki
udes ciepa, I jadom te
vieniem mori?
Potiteni tvi sinovi,
Gospodinoj niegda vlasti,
Izrodi su il' robovi, eljni s
ovcam' travu pasti.

236

VATROSLAVJAGI

0 ZASLUGAMA VUKA
TEFANOVIA KARADIA
(...) Ovako su stvari stajale (srpski jezik i njegov pravopis) kada se na
knjievnom popritu nade mladi Srbijanac"
VUK TEFANOVI KARADI
upravo prije pol vijeka - godine 1814. Ako ovjek danas, poto su se
umirile strasti ljudske, a tihi grob zaklopio osobne zavisti i neprijateljstva,
razmotri i uvai svekoliko knjievno djelovanje ovoga do nedavno Nestora u
naoj knjizi, usadit e vrsto osvjedoenje u njegovo srce, da je rijedak sluaj i
osobita milota providnosti, to je zbiljajedan ovjek, makar ga bog i dugim
ivotom obdario, toliko dobra uzmogao tvoriti i toliko korisna iznijeti na svijet
za svoj narod, koliko - Vuk t. Karadi. Prostu sinu prirode, mlaahne hitre
pameti i bistra uma, ali bez nikakovih viih priprava, zapade sudbina, da ako i
od dragih potaknut i opomenut, pouti krasotu te upozna dragocjenost onoga
blaga, koje iz pastirskih dneva i pameti nosijae, te da preko toga sredstva dode
do zdravih misli i nazora o jeziku narodnom, da nade onaj pravi put, koji
premdaje toliko blizu, ipak toli rijetko ljude namjera nanj namjeri - taj jest, da
narodu narodnim jezikom pisati ne moe, ako se nisi s narodom dobro i
upoznao. Ovako je, putujui raznimi krajevi naega hrvatskoga i srpskoga
roda, sakupio i itavu Evropu zapanjio divotom narodnoga pjesnitva; ovako
je, poznavajui temeljito jezik, napisao p r v u narodnu slovnicu i izdao p r v i
r j e n i k toga jezika, - djelo toli uzorito, da e jo zadugo na ugled i primjer
sluiti ne samo nam Hrvatom i Srbom, ve i ostalim Slovjenom.
Narodne pjesme, s l o v n i c a i r j e n i k -ovesutristvariona
stoina, oko koje se kree sav ostali rad Vukov, ali i neoborivi temelj njegovih
zasluga i slave. Naduta uenost nije imala pravo podaigivati se njemu neuku,
jerbo se ni sam nije nigdje svoje prostote postidio, nigdje zatajao, da ga je
sretna zgoda namjerila na posao, koji doskora imadae prekrasnih posljedica.
Prije osam godina" - pie god. 1814 - ja sam uc u Karlovcima sremskim,
gdi zahtevae g. sadanji arhimandrit Lukijan Muicki, da mu napiemo, ako
koji zna, prost' pjesama serpski'. Ja sam istina onda imao u pameti razlinoga
roda pjesana, pet puta vie a deset jasnije nego sad, ali mu niesam smio ni jedne
239

napisati i dati, jerbo sam celo mislio, da se on rez to podsmijeva nama, kao
momadma, koja su po umi kod svinja, kod koza i kod ovaca odrastla. Potom,
kad je mene bijedno siromatvo od nauka rastavilo i u oteestvo odteralo,
naao sam onamo jednu veliku pjesnaricu (od Kaia) sa latinskim pismenima
peatanu, koju kako sam uzeo u ruke i vidio, da su pjesne, i ba ovakve iste,
kakove nai Serblji kod vatre sjedei uz gusle pjevaju, odma sam poeo
sumnjati, da je g. Muicki s nama alu provodio, a kad s a m onu
pjesnaricuproitao,ondasamtekpoeonjegovonam j e r e n i j e dogaati".- OveiskrenerijeiVukovemoradasusvakomu
nas tim milije, to nam otvaraju i najtajnije skrovite njegova srca, u kojem
duboko upisano bijae, kako evo sam ree, ime naega K a i a !
Protivnikom pako Vukovim pada mraz na obraz, to nisu umjeli shvatiti
moralne vrijednosti i duevne snage prosta ovjeka, koji govorei o svojih
kukavnih naucih, nazva jih predmetom, koji je najdragocjeniji dui njegovoj
posteo i kojemu sva sokrovita" i sve sladosti ovoga svijeta predpoituje".
Kadaon god. 1814. izdade Pismenicujezika srbskoga" - kaza takoer, daje
osvjedoen, da ima u naem narodu dovoljno mueva, koji bi za onakav posao
mnogo sposobniji i vjetiji bili, ali na nesreu ne mare za nj! On dakle neuk"
odlikovae se od uenih" tim, to je mario za korist svoga naroda; ovo revno
nastojanje dralo bi ga, da ne klone duhom, i onda kada se imao boriti s
prevelikimi i nesluenimi tekoami. Danas, kadno se poslenik prestavio u
vjenost, a nam samo njegov posao ostaje, mogu se kao natpis Vukove
radinosti uzeti rijei to ih je izrekao u P i s m e n i c i" str. VIII.: m e n e
je i s t i n i t a revnost k r odu mome ob odr ila, i p r i n u d i l a
me, da zamurim i da jedanput tumarim glavom kroz
o v o t r n j e , m a ka r n a o n u s t r a n u s a v p o d er a n i kr va v
i z i a o !"
Prve tri knjige Vukove (t. j. P j e s n ar i c a I. dio u Beu 1814., . dio
1815. i P i s m e n i c a od god. 1814.) imaju h i s t o r i k u znamenitost, a
vane su takoer iz dragih razloga, koje hou da spomenem. to se najprije tie
pjesama u prvoj Pjesnarici (enske pjesme i est junakih), to ve ondje
ispovijeda sam izdavatelj: U tome moe me kritizirati kakva Srpkinja prosta
ili Sarajevka; ali ja se nadam, da e i one meni oprostiti, ako togod, po
njihovom mnjenju, promenjeno i izostavljeno nadu; jerbo ja, kao to sam
kazao, pjeva nijesam, a drago, otkako sam ja ove pjesne sluao, do danas,
mogao sam i svoje ime zaboraviti", a kasnije otkri i opet sam iskreno neke
pogreke ove knjige, to su potekle, veli, koje iz neznanja, koje elei j e z i k
p o p r a v i t i " . U slijedeoj pjesnarici, izdanoj samo godinu dana kasnije, ve
se vidi posve drugaija sigurnost i vjemost kritika: ondje nije vie p o p r a vljao jezika, do jedite rijei prozor m. pender, a pjesme bijahu
tampane upravo onako, kako jih je uo od naroda. to se tie p i s m e 240

nice"; onajeprvitrn, zabodenu oko tadanjihS lavenosrba; kolikogod
Vuk edno govori o njezinoj znanstvenoj vrijednosti, da je ni sam ne bi htio
usporediti niti slovnici Adelungovoj niti Dobrovskovoj, opet je naravsku
pozornost probudila i kod domaih i kod stranih ljudi. Vuk je u toj knjizi prvi
d o s l j e d n o izveo pravila i primjere prosta narodna govora; ve je i to
m o g o bilo; no dosta jae jo uzbuni neobikli svijet njegovo nemilice
dokraja dotjerano pravilo: pii kao to govori", pravilo, od kojegaje on sam u
nekih tokah poslije odustao (to e se kasnije kazati). Ne ima sumnje, da to,
to se danas posve pravo dri, da je neznatno ili barem manje vanosti, za onda
bijae glavni povod onim neasnim izrazom o svinjarskom i govedarskom"
jeziku! Ja sam osvjedoen, kada Vuk napisa " mjesto " itd.,
oprostie mu staroj navadi priueni knjievnici tenje tu novtinu negoli s v e o
s t a 1 e slovnike oblike!
aliboe knjievnost bijae u ono doba jo toli nejaka, da se vema
gledalo na ovake lupine nego li na zdravu jezgru. Vuk, poznavajui slabost
ljudsku, ispovjedi i sam u Pj e s n a r i c i" i P i s m e n i c i", da se najvie
bojip ra vop isa ( onr az umjeva ovdjegr af iko, ne fonet iko gledi te); on dokaza veliku oprezu, kadno se pozivao, veoma bezazleno, na ueno
drutvo, koje bi imalo sastaviti slovnicu i rjenik, te e, veli, svakomu milo biti
dabarem zna, kako je s naim pravopisom, makar se imalo pisati ne samo fe ili h, ve upravo . Pak onda crn mu obraz, koji ne bude umjeo ili ne bude
hotjeo vladati se po onome" (Pjesnarica I. 21). Dapae Vuk je god. 1815.
upravo i popustio, te u dragu pjesnaricu natrag uveo > i 1, , K) i m. h,
doim u Pismenici" od god. 1814. slijede ponajvie predloge Merkajlove,
pie h, i i (mjesto kasnijega j) i bez bi, i bez >. Ja mislim da je taj njegov in
najboljim dokazom, da nije niijega savjeta slijepo prihvaao, ve razmiljajui i kano borei se sam sobom napredovao te preinaivao to je drao da je
bolje; a moebiti ne ima ljepega pojava iz ivota i znaaja Vukova, nego li je
onaj mirni, ali sigurni korak, kojim bi napredujui u znanju sam sebe ispravljao, ne boje se, kao mnogi slabi ljudi, niti sama poricanja, gdje je trebalo
dokazanu pogreku zamijeniti imgod valjanijim.
Ovako imamo si tumaiti, to je Vuk namah poslije godine 1815.
iznovice uzeo misao u glavu, kako e unaprijediti narodni jezik i s grafikoga
gledita izvesti one promjene, o kojih je ve g. 1814. u Pismenici" drao, da bi
bile potrebne. Njegovo miljenje, da bi bio posao uenoga drutva, da izradi
takove stvari, kano su pravopis, slovnica, rjenik itd., bit e mu prijatelj
Kopitar pobio i naustice onako otprilike, kako se ita u recenziji Pismenice"
od g. 1815; zato smijemo nai oit upliv i Kopitarevo miljenje u ovih njegovih
rijeih (u Rjeniku g. 1818. str. XVI.): ekoji nai misle (mi smo uli, da je do
malo godina nazad i Vuk tako mislio. V. J.) i govore, da rjenik treba itavo
drutvo da pie, a ne samo jedan ovjek; no to misle ponajvie oni ljudi, koji
241

niti znadu to drutvo, ni toje jezik, ni to je rjenik, ni kako se on pie. Mi

vidimo danas u Evropi, da su najbolji oni rjenici, koje su pisali jedini ljudi... a
ne one, to su pisala drutva, poznato je, da sejednako spisatelji Talijanski i
Franceski tue i bune, i da ih svaki dan popravljaju. Dosta p u t a u
d r u t v u l u d p o k v a r i , t o pametan n a i n i , a d o s t a puta i
pametan na ime drutva onakovo t o napie, t o pod
s v o j i m imenom ne bi n i p o t o i z d a o ! - Cim ovakva misao
zavlada u glavi Vukovoj, bijae posao napola gotov. On se stane dogovarati o
tom ne samo u razgovoru s Kopitarom, nego i preko pisama s Gligorijem
Geriem, s Pavlom Solariem i s Lukijanom Muickijem. Za i pristanu s
v i, da je ovako najprilinije, kao to se nalazi i u starih slovjenskih rukopisih i
kao to je sam on jo u Pismenici" otprilike predloio; za pak od sviju
primjera, koje su svaki po svojem miljenju pokazivali, uini se Vuku i
Kopitaru najpriliniji onaj, koji mu posla M u i c k i, po kojem on poslije
narai, da se malo izree za tampu gotovo u svem onako, a veliko dosta
dragaije, prema ostalim velikim pismenom. Teko bih vjerovao, da je Vuk pri
tom poslu ikoliko slutio, da e mu naj veih neprilika zadati ona promjena, koja
je najnaravnija i najlaglja bila, t. j. da zamjeni i' u j; u rjeniku (str XI) brani se
radi toga vrlo mirno i vrlo mudro: Da je u grkom jeziku bilo j, zaista sv.
irilu ne bi nikad palo na um, da naini i >; no budu da u grkom jeziku
nigdje ne imaja, je,ju, zatoje sv. irilo svezao a e sa i (, e, ), da ne bi ljudi
itali ua, ue, ... Kada seje kasnije o tom zametnula estoka raspra u srpskoj
knjievnosti, kaza veoma dobro Vuk: kamo srea, da je tko sva tri ona slova
prije mene uinio ij uzeo, te se ja ne bih za ono morao mraziti s ljudmi, osobito
s kojekavijemi sveznalimi nadriknjigami, koji ne mogu ili nee da priznadu, da
sam ja ona slova pravio, a gdjekoja izostavio za nevolju, da bih ugodio razumu i
svojstvu jezika.
Iza ovakvih priprava i dogovora izae 1818. Vukov ,
", sprijeda s gramatikom
znatno opirnijom negoli bijae pismenica od god. 1814. Ovim su djelom
njegova gore pomenuta pravopisna naela potpuno izvedena, i jezik se u
jednoj bitnoj toki konano ustanovio - u izboru junoga ili hercegovakoga
izgovora za porabu knjievnu; to su dvije velike stvari, za koje ne bih znao rei,
na koju su protivnici vema mrzili, od koje lijae zazirali; nu Vuka rte mogae
smesti ni jedno (mrnja) ni drugo (sumnja), ve stupajui izabranom stazom
naprijed, odgovarao bi na sve prigovore i klevete zaudo mirno i trijezno, a
svaki njegov odgovor pun je lijepa nauka ne samo za onaj trenutak, nego i za
vie vremena, da, veom stranom jo i danas.
Sastarimbekimizdanjemnarod. pjesama, sa s l o v n i c o m i
r j e n i k o m zakljuuje se prvi odsjek knji. rada Vukova; temelj
bijae poloen, na kojem se dalje gradi. Koliko je Vuk vatreno ljubio svoj
242

J
narod i njegov krasni jezik, vidi se i odatle, to nije prestao takoer posredno
koristiti mu tim, da vrijednost njegovu daleko po Evropi razglasi i rairi.
Znamenito mu poslui sretan sluaj, to se jo god. 1813. u Beu upoznao sa
K o p i t a r o m i J. Grimom, a prijateljstvo ove dvojice bijae onaj klju,
koji mu je otvarao vrata i od mnogih dragih imenitih uenjaka onoga vremena.
Kaoj e z i k o s l o v c i uvaavajuiznamenitinapredak,kojieizovako izraenih djela Vukovih zapasti toli slovjenskoj filologiji naoseb, koli openitomu pojmu o narodnom p j e s n i t v u , o kojem se upravo onda
mnogo i ivahno raspravljalo malo da ne po itovoj Evropi, a ne slutei nimalo,
da e prijateljstvo, to ga sa svom iskrenosti poklonie mladom Srbinu, pakost
i zloba izvmuti na himbu i zaluivanje - pratila bi pomenuta dvojica (Kopitar,
Grimm), a preko njih jo mnogi drugi slavna imena muevi svako knjievno
djelo Vukovo velikom pomnjom, navijetju uenomu svijetu s ushitom i
radosti, kolike krasote sakriva u sebi na nepoznati narod, toli svojim jezikom,
koli svojim narodnim pjesnitvom.
Nam je Vuk i tu krasan primjer dao, u koji bi se valjalo vjemo ugledati.
Poto nije sam toliko njemaki razumio, moljakao bi oko znanaca i prijatelja,
koji kasnije stranom na nj i zamrzie, da mu rije po rije prevedu narodne
pjesme i slovnicu na njemaki jezik, da jih moe ponijeti u Njemaku i s njimi
ueni svijet upoznati. Vrijedno je uti, to pie sam o gramatici: Ja sam i prije
znao, da mnogi inostranci ele uiti na narodni jezik, osobito zbog narodnijeh
pjesama, zato sam spremajui se u Germaniju (g. 1823.) i namolio g. Tirola, da
gramatiku onu prevede na njemaki jezik, da bi potom kakvoga uenoga
Nijemca lake nagovorio, da je izda na svijet. Kad se u Lipisci nanovo uvjerim,
da najznatniji njemaki knjievnici, kao n. p. Gothe, pitaju za knjige, iz kojih se
jezik na moe uiti, zamolim pokojnoga doktora Vatera, koji je mnogo
gramatika razlinih jezika pisao, ne bi li se primio, da prevod onaj srpske gr.
preradi i na svijet izda, no on mi odgovori, da bi to rado uinio, ali ne e moi
nai verlegera", jer knjiari teko primaju gramatike da ih o svome troku
tampaju. Po tom zamolim u Evropi slavnoga gramatika g. Jakova Grimma,
koji mi odgovori, da e trad taj dragovoljno primiti na sebe, i da se nada, da e
berlinski knjiar ore Reimer njemu za ljubav primiti da tampa. Dokle on
prevod onaj, koji mu ja odmah predam, popravi i za tampu pripravi, dotle mu
dode i od R. povoljan odgovor. (Odgovor 25).
Gramatika ova izade godine 1824. s dugakim predgovorom od samoga
Grimma s raspravom Vaterovom Ueber die neuste Auffassung langer Heldenlieder aus dem Munde des Volkes in Serbien." Isto doba tampao je u
Lipiskoj novo umnoeno izdanje narodnih pjesama (on jih htjede i opet u Beu
tampati, ali ne da cenzura) u 3 knjige, od kojih najprije izae ispod tampe 3-a
(g. 1823.), u kojoj su junake pjesme poznije, a zatim 1. i 2. K prvoj knjizi ima i
dugaak (LXII strane) predgovor, u kojem je najprije pretampana lijepa
243

presuda tree knjige Jakova Grimma, zatim slijedi izvrsna rasprava Vukova o
p o s t a n k u i nainu pjevanja naih narodnih pjesama (str. XVIIXXXV.), iza toga neke sitnice o j eziku, napokon o pjesnikom
m j e i 1 u (LII-LXI). Sve je to prevano za historiju jezika; niti se o tom, to
je ovdje, prije Vuka ita javno znalo. - etvrta knjiga ovoga drugoga izdanja
narodnih pjesama izae godine 1833. u Beu.
Tom prigodom, to se radi svojih pjesama u Njemakoj desio, upozna se i
opet s mnogimi glasovitimi muevi inih naroda, a takovo dratvo ne proe bez
blagotvoma upliva na nain njegova miljenja. Taj > 1'
>" ovjek, kako mu se kod kue predbacivalo, dokaza
na ast svome rodu, pred nadlenijimi suci u stranom svijetu, da mu nisu silni
nauci prepunili glave, nu da njegova zrela pamet bolje shvaa, koje se zadae
valja latiti i kako, negoli njegovi protivnici svi do jednoga. Budunost dokaza,
da je pravo imao J. Grimm kadno ree: Istom u nae dane usudi se jedan jediti
ovjek spasti srpski jezik od pogrdna mrtvila, i to s uspjehom, kojega valjanost
zasada bolje uvida nesrpski negoli srpski svijet; on dokaza, to moe neutradiva revnost ter uspjena radinost i u najkrae vrijeme izvesti. Za to bi ga u
dragih zemljah kranili krunom javna priznanja njegovih zasluga, to moe biti
da ga u domovini izvre progonom...
Ja nalazim zbilja, da je Vuk u s l i j e d e e m odsjeku neumome
svoje knjievne radnje, koja bijae posveena jezikoslovlju, znamenito napredniji, da se lijepo usavrio i na bolje usvjetovao toli u poznavanju jezika, koli u
k r i t i k i h n a z o r i h oknjievnosti; nuovaj noviodsjekprekinutjeodg.
poprilici 1824-1834.djelovanjemknjievnimsveestrane povjesnike
rake, kano t i s u p o v j e s n i k i l a n c i u zabavniku Danici", koji je
1826-1828. i 1834. u Beu. a 1829. u Budimu izlazio; dvoji i v o t o p i s
(ora Arsenijevia Emanuela 1826. i Miloa Obrenovia 1828.), i jo vie
toga, to je smjeralo na razjanjenja zamrenih dogaaja iz najnovijega
vremena, iz srpskoga ustanka. Iz njegovih je pouenja najvie vijesti crpio i
glasoviti povjesnik Ranke za svoju knjigu: Geschichte der serbischen Revolution". Medutim budui da u moju rasudu ne spada historika vrijednost ovih
njegovih djela, rei u samo, da su s jezinoga gledita pravi uzori a j i s t i j e prostonarodne proze,idasemogudostojnousporeditiosta lomu
poslu kao valjani primjeri za pravila, gramatikom i rjenikom ustanovljena,
dokazuju oito, da je Vuk umio ne samo zboriti, ve i tvoriti. Jezikoslovnoga
su sadraja iz te dobe samo d v i j e omanje rasprave u Danici": prva u godini
1826. radi o najpoglavnijih razlikah izmeu slavenskoga i srpskoga jezika" te
je za tadanje rasrpre u sasvim zgodno doba pisana (kasnije joj umalilo
vrijednost njegovo djelo "), i druga u godini 1828: glavna
svrivanja " u srpskom jeziku" izbraja veoma tono d o m e t k e, kojimi se rijei t v o e, zatim kako se
244

rijei s a s t a v 1 j a j u, dodavi svagdje mnogo istonarodnih primjera, tako da
je ova raspravica puno vrijedna jo i danas.
Prelaze u raspravu potonje i znamenite radnje Vukove, valja nam se
ponajprije na ono obazreti, to je nuz njega bivalo u knjievnosti srpskoj budi
na korist budi na tetu narodnog jezika; inae niti bismo potpuno razumjeli
dranje Vukovo u knjievnosti, niti dokuili njegovu ustrajnu borbu, koje da
ne bude bilo, bili bismo siromaniji za gdjekoji cvijet domae kritike, koji u
jezikoslovom smislu odlinu vrijednost imade; ne bojim se ipak nimalo, da e
me itko u la utjerati, ako li ve unaprijed reknem, da je p o v i j e s t
pravoga n a p r e t k a s r p s k o g a u j e z i k o - s l o v n i h znanos t i h nazad o v i h 50 godina - s vee s t r a n e p o v i j e s t
k n j i e v n e r a d i n o s t i Vukove.
Sto ima vano do godine 1814., dakle prije Vukove pismenice, sve je
sprijeda kazano, van kad bih jo imao spomenuti Mrazovievo: Rukovodstvo", jedino vrelo, iz kojega su Slavenosrbi vadili znanje iskvarenoga
jezika; iza godine 1814. kao i prije nje narod bijae potreban i eljan dobre
knjige, ali njegovi ueni ljudi ne znadijahu mu pravo pomoi, te to bi trebalo
da sebi u grijeh upiu, obarahu na nevini narod. Mislite si poetak knjievnosti
od fizikalnih, kemikih, filosofikih i t. d. rasprava i od najnevaljalijih skoro
romana - a to pisano nerazumnim ..slavenosrpskim" jezikom! I opet dobri
narod poitavao bi i ovakve knjige, te ih uvao kao tajne sibilinske, ali koja
korist kad nije itao!
Proti naopakomu pravcu itave knjievnosti bijae mnogo teje vojevati
negoli proti samomu jeziku: znatno pomoe i tu Davidovi novinami, a Vuk
pjcsmom; glavnom ipak zadaom, da se toj nevolji doskoi, imala se je
smatrati - M a t i c a Srpska, utemcljena god. 1826., poglavitim nastojanjemM i l o a S v e t i a , kojijevegodine 1823.s M a g a r a e v i e m
i M u i c k i m o knjievnih odnoajih dogovore vodio, koji je god. 1825.
revno podupirao Magaraevia, kada poe izdavati asopis " (3 sveske), koji se napokon i sada (g. 1826.) ozbiljno postarao, da taj
asopis ne propadne. Ovako se poetkom 1826. udrue sedmorica s
glavnicom od nekoliko stotina for. i utemelje m a t i c u, kojoj bijae prva
briga, da uzdri Ljetopis". Povod i namjera ovog drutva izrazuje se ovako:
Povod k zavedeniju Matice srpske jest jedina ljubov i revnost k optem blagu;
a namjerenije jest rasprostranjenije knjiestva i prosvetenija naroda srpskog,
to jest da se knjige srpske rukopisne na svijet izdaju i rasprostranjavaju...
Tko ne bi rekao, da je dratvo ovakova smjera upravo potrebito bilo, te da
je nain, kako se zametnulo, veoma krasan i pun portvovanja? Ali tko se ne bi
i raalio, imajui pred oima posljedak, to zlobni sluaj htjedne, te su namah
ovdje na poetku rada utemeljitelji i glavni pomagai Ljetopisa protivnim
pravcem zaputili negoli prije deset godina Vuk. Odatle porodi se dakako
245

naskoro meusobno zadirkivanje i bockanje, a iz malih zaevica izade zatim

oita nenavist i mrnja te estoko napadanje jednih na druge, to je silno
obustavljalo znanstveni napredak: organ Matice Srpske (Ljetopis), lien krepke potpore od cijele jedne knjievne stranke, osobito poslije smrti M a g a raevieve (+ 1829.), posta i osta za dugo vremena glasilom samo
nekolikih, manje znamenitih, a u j e z i k o s l o v n i h predmetih upravo
nenaprednih knji evnika, mjesto da bude monim sreditem, iz
koga bi traci prosvjete obasjavali svekoliki srpski narod. Najbolje svjedoanstvo, da je tomu zbilja tako bilo, daje nam bivi urednik Matiinog asopisa
od g. 1832-1841. T. Pavlovi, koji ovako tui: Dobrovoljnih izmeu znatnijih
naih spisatelja prilonika rijetko je bilo; moralo se moliti i govoriti esto i sve
ee, pismeno i usmeno, javno i privatno, te se tako tek jedva tko od zvanih i
izabranih sklonio i privoljeo, da katkad ljepim i znamenitijim prilogom
ljetopis ukrasi; inae sam pak morao ja iz oka iz boka izii moravi (!) ljetopis,
soinjenja ili sam isposlovati ili za isposlovanje predmete iznai, pa ili ovomu
ili onomu, koji mi se i kako kad desio, revnosnim Srbljima razdavati, pa otuda
jih zajedno skupljati i tako otkud-otud ljetopis s t v a r a t i ! - Ne udimo se
dakle nimalo, to u mnogo svezaka ljetopisa po broju imademo malo vrijedna
sadraja, to u njegovu smjeru ne ima prava nutarnjega sklada niti jedinstva;
znanstvene stvari bijahu i onako sami prijevodi, ali se slabo gledalo, pristaju li
u asopis, kolike su vrijednosti, ne dokazuje li jedan protivno od drugoga, pak
kojemu da svijet vjeruje itd.
Ne imajui pako Matica Srpska i njezin organ Ljetopis" niti dovoljno
ivota u sebi niti onoliko snage, da bi podobni bili priokupiti oko sebe cvijet
knjievnika, rascjepkae se umne sile naroda na mnogovrsna knjievna poduzea, koja su jedno drugomu na kodu bivala, ivjei ponajvie od medusobnoga napadaja i bijedenja. Tako od god. 1827-1829. izdavae D . T i r o 1
Banatski almanah", od g. 1830. izilaae u oitoj opoziciji Ljetopisu pod
ur ednit vomPa vla St a mat ovia Srbs kap ela "; Ata nas ije N i ko 1 i imadae svoj almanah Ruica" od g. 1827-1836; V a s i l i j e ok 1 j a n zapoe g. 1832. Srbski rodoljubac" - sve to tampalo se u Budimu.
Najznamenitije jest, to se T. P a v 1 o v i g. 1835. latio, da izdaje Srpski
narodni list", a jo prije g. 1834. ustanovio u Beogradu D. Davidovi
Sitoske novine", uz koje izilaae Zabavnik" 1833-1836, zatim Dodatak" i
Podunavka"; od god. 1835-1837. pojavi se u Cmoj Gori na Cetinju Grlica",
a od g. 1839. u Beogradu Golubica" (uredivao ju je M. S veti) itd.
Ovakova mnogobrojna radinost bila bi istom onda od prave koristi po knjievnost, da je zadahnuta jednim duhom sloge i zamjenite potpore, ali tim
krijepostim nigdje ni traga. - Kada je Matica Srpska, bivi od g. 1834-1837. i
po imenu zabranjena, nastojanjem T. Pavlovia ne samo na novi ivot
uskrsnula, nego nadarena bogatimi prilozi veledunih rodoljuba, naroito Save

246

Tekelije, svojimi sredstvi upravo p r v i m slovjenskim zavodom u Austriji
postala, bijae u njezinom organizmu ta znatna pogreka, to su se meu
lanove brojili veinom sami ljudi neknjievni, a imala je biti i gradila se kao
drutvo ueno", kojedajepravacknjievnosti.Toj senevoljidosjetie
g. 1839., zakljuiv da pozovu u drutvo za lanove takoer nekoliko knjievnika, makar i ne plaali nita. Kojaje posljedica toga zakljuka, vidi se lijepo
godine 1839.,kadnoPlaton Atanackovi napreporukuMaticesrpske,
da u dogovoru s nekoliko lanova sastavi i odredi srpsku ortografiju, upita
Vuka tefanovia i-SavuTekeliju, kako njih dvojica misle o ovoj stvari,
a Sava Tekelija odgovori mu god. 1842. posve odrjeito, da ako se Matica
srpska ne okani novotarija Vukovih, ^ ECA <WOA 05
", to se Atanackovi bio izrazio, da e takoer afarika i Kopitara za
savjet upitati, odgovori starac vrlo karakteristiki: * '
, 1 Mhi, \ ^^ - -kcTh
>1, ^... Dok drutvo Matice
srpske u takovu stanju, ne moe doista biti rijei ni o kakovu napretku u
narodnom jeziku.
I zbilja najloiji od svega bijae posao Matiin i Ljetopisov oko n a r o dnogajezika. Pod neki tobonji pravopisni konzervativizam zaklanjae
se, da istinu kaemo, puko neznanje; sve rasprave, kojih ima prilino
mnogo, vrte se oko jedne - a z b u k e, i kao da je sudbina tako dosudila, od
samih predloenja i nairoko raspredenih misli o knjievnosti ne dode se do
niesa! Dok je Vuk, drei se vrsto jednog temelja, sve dalje te dalje gradio i
svakom godinom novih priloga prilagao, da bi se svestrano poznala narav,
bogatstvo i sadanji ivot naega jezika, izmuie si glavu njegovi nasljedbenici
tim, da pronau, to jih je takoder Vuk opomenuo i nauio ve god. 1818. u
rjeniku, kako bi ruskoslovjensku azbuku ispravili i prilagodili
potrebam jezika srpskoga, ali da n i p o t o ne primu Vukova jota!
Kolovoa Matiin na tom putu bijae pohvalno ve sprijeda spomenuti
Milo S veti, drugim imenom J. Hadi, urednik Srpskoga Ljetopisa
nakon smrti prvoga utemeljitelja i urednika Magaraevia, od god. 1829. do
1832. poznat kao prevoditelj staroklasinih (rimskih) pjesnika, osobito Horacija, od godine 1837. na due vremena bavei se u raznim (zakonarskih)
p_oslovih kneevine Srpske, a od godine 1864. urednik Ogledala Srpskoga".
Citajui on rado i s velikom eljom sve to se slovjenstva ticalo, osobito ako bi
se protezalo na j e z i k, ne imajui ipak sustavna znanja jezikoslovnoga, ini se
da je nazorom svojim o knjievnosti, naime o jeziku, iz kojekakvih tuih
knjiga vie naudio negoli koristio, da je misli svoje vema pomutio negoli
razbistrio; svakako mu savkolik jezikoslovni posao veoma nesretno za rukom
poe, niti poami od sitnica" god. 1838. sve do iskra" god. 1864. igdje
dokaza, koje da se kole, ijega li sustava dri. Po onom to pisa god. 1829. u
247

Srb. Ljetopisu obraavanju srbske reij", to sudjelova kod Matice, da se

raspie nagrada za najbolju srpsku gramatiku itd., oekivahu mnogi od njega,
da e upravo sam napisati opirnu gramatiku srpskoga jezika, koja, to se ve
znalo, ne bi doista povladivala pravopisnim naelom Vukovim, ali bi se u
jednoj hitnoj stvari s njom sudarala, da prizna potpuno pravo narodnoga
govora na jezik knjievni! Mjesto toga izadu g. 1838. ", gdje se dokazuje, kolika je srea za knjievnost srpsku, to do danas
jot potpune i u sistemi napisane gramatike Srblji ne imaju ili Jto su
uvjereni, da takove nemaju", a za Hrvate (to e rei po njegovoj terminologiji
za Srbe zapadne crkve) tvrdi to isto: da nije 0. Ardelie della Bella od g. 1728.,
Relkovia slavonske gramatike od 1867. i Lanosovia od 1778., Josipa Voltie 1803. u sistemi bilo, teko bi se toliko pogreaka u jeziku Srbalja zapadne
crkve u njihove knjige uvuklo"; a najposle veli, da je i Brli mnogu pogreku
izva dioiz Vukove gr a matike.
Moete si misliti, da je ovakovo neslueno umovanje Svetievo mnogim
za veliko udo bilo, a napose dade povoda Vuku, te napisa prvi
" u Beu 1839.- i tako se zametnu pravda izmeu
njih dvojice, koja je trajala javno do godine 1846., a znamo, da je i poslije same
smrti Vukove Hadi ove godine iznovice potaknuo isti spor. Sa svim tim, to
je ona pravda prekoraila umjerene granice sama jezikoslovnoga povoda,
moe se rei, da su nekoje rasprave Vukove upravo cvijet i uzor nae
filologike kritike. Ovdje bo ukaza se Vuku zgoda, kako nigdje, da dokae
svoju zrelost i razboritost, te da razvije temeljite misli o najvanijih pitanjih
nae knjievnosti i naega jezika, prema kojim se, govore uope, naela
S vetieva nisu mogla nikako odrati. - Umah prvo dokazivanje S vetievo o
gramatikah odgovara (str. 7. Odg. I.) kako valja: Ako su gramatike krive, to
se toliko pogrjeaka uvuklo u knjige, to bi valjalo, da su knjige Srbalja istone
crkve, koji gramatike jo nemaju, ili pone" koji su uvjereni, da je nemaju, bez
pogrjeaka u jeziku; a vidimo, da to ne samo to nije istina, nego bi se gotovo
moglo dokazati, da u ovijeh pogrjeaka ima vie nego u onijeh"; - a to mu
bijae veoma lako i dokazati iz samih spisa svojega protivnika, koji se, jednako s
veinom tadanjih knjievnika, nije u pisanju tvrdo drao niti jednoga
pravila, vlastito kodfenije njim bilo niti doistonoga narjeja niti do
j u n o g a niti do z a p a d nj e g a, nego su bez reda mijeali sve troje. Ja pak
mislim, da izmedu mnogih zasluga Vukovih doista niti je posljednja niti
najmanja, to se upravo na taj vani predmet o narjenih razlikah naegajezika
opet i opet povraao, pripovijedaju as na krae as na due, koje su razlike i
gdje se u narodu uju, idu sam naprijed primjerom narjeja junoga. O tom,
kako se u nas izgovara starobugarsko fc, pisa u R j e n i k u (od g. 1818.) str.
X V I- XVIII, u prvoj knjizi narodnih pjesa ma ( odgod. 1824.) str.
XXXV-XXXVn,u odgovoru I. na s i t n i c e (odg. 1839) str. 13-17; u
248

pismu P l . Atanackoviu (odg. 1845) str. 19 -21,uNarodnihnovinah

g. 1850. broj 76-77 itd. Ali koje bi narjeje valjalo odabrati za knjigu, o tom ne
kaza za dugo vremena nita; nego u rjeniku 1818. str. XVII itamo: Meni se
ni jedno ovo narjeje ne ini ljepe ni milije od dragoga, nego su mi sva tri
jednaka; a ovu sam knjigu zato pisao ercegovakim: a) to se tako govori ondje
gdje sam se ja rodio i tako sam najprije od majke i od oca nauio govoriti; a b)
da vide Srijemci, Bavani i Banaani kako njihova braa i po onim zemljama
govore". Isto tako g. 1839. prekida razgovor o tom rijemi: no to emo
ostaviti za dragi put i za mjesto prilinije"; istom g. 1845. kaza neto izvjesnije,
kako bi o n mislio (Pisma Pl. At. 19): I prije samja govorio da ne mrzim ni na
jedno narjeje naega jezika, samo mislim da ih ne treba mijeati i piui rijei
ni po kome graditi jo nekako novo, kojega u narodu nema nikako. A kad
bismosedogovarali,
kojebinarjejebilonajprilinijedagaupisanju
knjiga svi primimo, ja bih rekao o v o juno: ono od zapada u Srijemu dopire
do Vukovara i uz Dunavo do Budima, a od juga u Srbiji gotovo do Beograda, a
osim toga glavnoga uzroka mogu se jo spomenuti i ovi: 1. da su gotovo sve
nae narodne pjesme u njemu postale; 2. da se ni u jednom dragom narjeju
gdjekoje rijei razlinoga znaenja slovima ne mogu razlikovati, kao n. pr.
sjedi m i s ijedi m, z ap jeva ti i za p ije vat i it d.; 3. onoje na jbli ei
slavenskomu narjeiju, od kojega mnogi viu da se ne treba udaljavati; 4. ovo
je narjeje iuDubrovakijeh spisatelja, i tako se samo rez njega
moemoujedinitisnaombraomrims kogazakona,koja
s radou nama ruke pruaju: mi svi valja da se tradimo, dotle da
dotjeramo, da nam jezik u knjigama bude tako jednak, da se svaka knjiga moe
od slova do slova pretampati od lat. slova slovenskima, a od slavenskijeh
latinskima, pak emo onda (i s a m o onda) biti jedan narod i imati jednu
knjievnost... Sravni jote u P i s m i h " str. 93, i to sam ja kazao u Knjievniku str. 342, ali u svijetu ima mnogo pojava, kojim ne smije za razlog pitati,
su odvie plitki: takvo je jo dan danas postupanje veine srpskih knjievnika, koji se dre ekavtine.
Druga nevolja, koju je Vuk imao sa svojimi protivnici, bijahu izrazi
crkveni izopaena oblika po naravi i glasovnih zahtjeva jezika raskoga,
otprilike onako, kako naosmo kod Dositeja. Nita toli naravno, no daje Vuk i
tomu prigovarao, da je prigovarao bez prestanka, svakom prigodom, mirno ali
odvano, ne psujui ve razlaui, kako jedno valja a drugo ne valja. Ovako se
je morao pravdati za mnoinu pojedinih rijei, to jih krivo upotrebljavanje ve
izopailo, kanoti: a s t mjesto e s t i naopako (Vuk. Pisma 4), k n e z m.
knjaz (Odgov. naLai iOpad. 15 -16), naelnikm. naalnik (naist.
m, 17-18) itd. Pune su nauka njegove raspravice
" str. 30-47 i " 47-54 (u Pismih").
Openito govori on o tom vrlo lijepo g. 1845. ovako: Nije li sad ve dolo to
249

sreno vrijeme za nau knjievnost, da se prestane jezik na kvariti i da se

pone popravljati ono, to je dosad iskvareno? - Kad bismo se mi sad uputili u
napredak, onda bismo se za proave tumaranje mogli tijeiti i tijem, to su i
Rusi ili otprilike onijem putem, samo to su oni i u ovome bili od nas sreniji i
pametniji.- Oni su ispoetka pisali gotovo vie slavenski nego raski, no poslije
su se sve pribliavali i sad se jednako pribliavaju k narodnome jeziku; zato mi
bolje razumevamo Lomonosova i Deravina no Krilova i Pukina. A i to je
ovdje vrijedno spomenuti, da je Rusima mnogo lake uzimati slavensk<rijei
nego nama; jer su oni slavenski jezik najbolje popravili preifra
svomenarodnome: daje carstvo Duanovoostalo, pada su nai stari
samo onoliko slavenskijezik p o s r b i 1 i, koliko su ga Rusi p o r u s i 1 i, i nama
bi sto puta bilo lake uzimati slavenske rijei, i mnoge se ne bi poznale u
srpskome jeziku. Na pr. kako su Rusi nainili od : i od : , tako bi nai stari nainili , itd. K o g o d
nepoznaje ovijeh razlika izmeu staro ga i dananjega
s l a v e n sk o g a j e z ik a i i z m e u s r p s k o g a i o b a d v a o v a , o n a j
n e mo e b i t i d o b ar u itel j n i u s lav en s k o me n i u sr p s k o me jeziku ".
Sravnite si tome krasni zavretak" u Pism. 81-95, gdje se i primj eri
razjanjuje, to je srpski, to li slavenski itd.
to mogu tomu, pomislit e tkogod, prigovoriti svi neistomiljenici
Vukovi na usta svoga vode M. Svetia? Lijepo im ree Vuk:, Ja ne mislim da
znam sve tako, to se bolje znati ne moe i da ne mogu pogrijeiti; samo
mislim, da u glavnoj stvari imam pravo, a u sitnicama moe biti da e se i ovdje
u mene nai pogrjeaka. U dananjemu stanju nae knjievnosti niko se ne
moe sauvati od pogrijeaka, i takove valja svakome rado opratati, samo kad
se o glavnoj stvari misli kao to treba, i kad nije vie pogrijeeno nego
pogoeno. S ljudma, koji bi se u glavnoj stvari sa mnom slagali, ja bih se u
mnogijem sitnicama s velikom radou dogovarao, i piui ovu knjiicu
(Pisma) mislio sam na mnogo mjesta, kako bi to bilo dobro". I zbilja doe do
odgovora, premda ne u toli plemenitom smislu, kako si je Vuk elio, i moebiti
oekivao. Naela nevukovaca razvijena su u Utuku .", koji radi o
, izae kao odgovor na Vukova Pisma" g. 1846. U
tom je odgovoru, kao uope, najglavnije pogrjeka to se tvrdilo, da izmedu
Vuka i njegovih protivnika ne ima drugaije van pravopisne razlike. Tako se
ita na str. 11: ce : 1. .
. )
, 1 ,
. ,... >,
250

., > > 1 '

itd. 2. . ,
, '
, , > >
, .
...
( e rei, razumljivije govore, da niti Vuk niti tko mu drago iv na svijetu
znade, emu nam u naem jeziku uz prosto i () jo si, , iii... Ovoj dakle
teoriji pravopisnoj, koju u toki drugoj ne moe niti dokuiti onaj ovjek, koji i
malo pozna historiki razvoj naega jezika (sr. . 336 ss., ovdje 24 i d.), a u
toki prvoj i sam Vuk manje vanosti nahodi, dosuuje seglavno znaenje u prepornom pitanju,asamomimogredicespominjeseono,to
jezbiljag 1 a v n a razlikaizmeujezika Vukovaikakovimjepisan>III.
Ovdje se veli: ce >
1 1, . 1,
. . . >
, , ,
> , ,
, , 1 ,
. . .
das Entzticken" 1,
. ,
, > ,
> ;
(Sveti) 6bi , . ,
) > ',
eoc ,, , ;
... sam ove rijei
zato potpuno naveo, to se mogu kao program uzeti, po kojem se gradio bio (a
djelomice i sada jo gradi) slog i jezik onih s Vukom u pravdi stojeih
knjievnika; a svatko mislim da vidi ve iz ovih nekoliko redaka, kada jih
usporedi jeziku Vukovu, da razlika nije samo pravopisna (ioTOBCKO ) nego mnogo vea i vanija.
Osim Svetia i Matice Srpske nade Vuk i na dragoj strani velika otpora,
gdjemuseoyjekmanjenadaobio,t.j.uDrutvu srpske sloves n o -s
t i. Ve g. 1840. dogovarahu se profesori kragujevakog liceja o drutvu,
251

kojega bi zadaa bila, da radi oko obrazovanja i uljuivanja narodnog jezika i

rairivanja nauke; nu istom g. 1841., kada se praviteljstvo i licej premjesti iz
Kragujevca u Beograd, nastavie vijeanja naroito A. Nikoli i J. Popovi, i
uspjee donle, da se skoro zatimpod pokroviteljstvom samoga kneza sastavilo
Drutvo srpske slovesnosti". Djelovanje ovoga drutva bija e
ispoetka takpvo, da si pojedini lanovi razdijele izmeu sebe zadae, koje e
izraditi i u dratvu proitati, a osobito jo da razvide pojedina knjievna djela.
Kada se drutvo ovo, koje bjee skoro zapelo, godine 1844. obtjovi i redovitije
za posao prionu, upotrij ebi g. 1845. zgodu Vuk, da, sam glavom prisutan, kae,
to misli, kako bi valjalo raditi na pravu korist narodnoga jezika. Pismo, sto ga
pisa popeitelju Jankoviu, i govor dran u jednoj sjednici, mogu se itati u
Pismih' 14-30. Njegov predlog da bi drutvo srpske slovesnosti najbolje
uinilo zasad, kad bi se potrudilo, da bi knjievnici nai poznali i svoj
narodni jezik i to kako urijeima tako iumislima" znae ono isto, to je
ve toliko puti govorio i branio, da valja, jezik oistiti od svega toega, utvrditi
njegova pravila" itd., nu kad se ovako itavome drutvu istina kae, da srpski
jo ne zna, to je jo krupno i nemilice kazano, i Vukov predlog - propade;
Drutvo srpske slovesnosti poe svojim putem, a Vuk takoder svojim.
Ovako se sve to vei jaz prolamao izmeu Vuka i njegovih knjievnih
protivnika, dok nam srea ne dade nekoliko bistroumnih posredovatelja, koji
videi Vukov lijep napredak, njegovo razmiljeno dranje, i da ga strasti nisu
toliko opsjenile, te bi svoj posao za bezpogrean drao, stadoe u samoj Matici
glasom pravedna priznanja govoriti o knjievnih zaslugah Vukovih.
Medu ovakovimi posrednici zasluuje prvo mjesto dor. J. Suboti,
koji, preuzevi nakon Pavlovia g. 1842. ureivanje Ljetopisa, podie ga u
nekoliko godina do onakve valjanosti, kakovom se ne moe podiiti ni prije ni
poslije: toli u izvornih, koli u prevedenih lancih vidi se sada dobar izbor
prema tendencijam i cilju asopisa, u pitanju prepornih vlada vea umjerenost i
razboritost, da, sam urednik unaprijedi porazumljenje nekolikimi raspravami,
koje su, makar i proti Vuku dokazivale, opet sasvim drugim duhom pisane
negoli Sitnice" i Utuci", te su, rekao bih, most gradile, preko kojega e se to
lake prijei s jedne strane na dragu, kanoti Subbotievi lanci: Neto o nekim
pismenima 1838. . 3.0 srpskoj azbuci 1839. .4.,0 pismenu b/ (dokaza daje
suvino) 1842. 1., Afoiizmi jezikoslovni 1843. 2. itd. U njegovu sastavku
, . " (Ljetopis
1846-1847. . 75. 76.) ita se pravedan sud o djelovanju Vukovu, kako ga je
jedva otprije u Ljetopisu nai: Vuk ima jot jednu zaslugu o srpskom
knjiestvu", pie Suboti, a ta se sastoji u pravopisu, kojim se on,
najpostojaniji u tome od sviju srpskih spisatelja, neprestano od 30 godina slui,
koja ka ko u p r ost oti, ta ko u cjelis hodnost i ra vnu s eb i tra i,
koju b i tr ebalo s vi srpski spisatelji ob er uke da prigr le, i
252

koju e sigurno prije i l i p o s l i j e s v i primiti morati, ako ne e

gore kod boljega da izaberu. Ispoetka je Vuk u jeziku pretjerivao i pod
narodni jezik sve to je puko uzimao; no ovo je s jedne strane naravno bilo, jer
koja reforma u poetku nije na protivnu stranu preko granice prela; s drage
strane pak bilo je i nuno, jer ako se htjelo dobiti neto, moralo se iskati sve.
Sluilo je pak to na dobro jo i u tom, to se tim taki jasno doznalo, ta ne treba,
dakle i ta treba. I on sam je ve odavna na ue estar svoj povukao, s drage
strane zemljite narodnog jezika rairio. Sad mu nije Hercegovina srpski Pariz,
nego mu je Hercegovina svuda, kud se srpski govori, t. j. sve zemlje, u kojima
Srblji ive i srpski govore, jednako mu se vrijedne ine, da se na njih
vnimanie" obrati. Kroz Vukovo djelanje pcstalo je srpsko knjiestvo i
dragom slavenskom svijetu ivuim. U smotrenju jezika imao je Vuk najvei
upliv na srpske spisatelje, koje directe koje indirecte, t. j. koje to su po njemu
ili, koje protiv njega"...
Ovomu napretku, koji Suboti spominje, o kojem se je i itatelj poneto
ve mogao osvjedoiti iz esto navoenih rijei samoga Vuka, neto su uzrok
rasprave i prepirke, to ih je vodio javno i skromno, pismeno i usmeno sa svimi
knjievnici srpskoga i hrvatskoga naroda, neto njegovo opetovano putovanje
i obilaenje po narodu (najznamenitiji je put u Cmu Gora god. 1834-1836), a
najvie vlastiti knjievni rad.
Ako ga je rasprava i pravda, to bi je o kojem pravilu ili rijei narodnog
jezika zametnuo, kadto na pogreku opomenula ili u sumnju dovela; ako je u
narodu mnogu rije ili oblik uo i zabiljeio, koji mu otprije ne bijae poznat:
ipak si najvie pitanja potaknu sam vlastitim naukom i razmiljanjem, kad
ushtjede ili da to napie, a posumnja, kako bi, ili mu se koji nenadani sluaj
usprotivi dosadanjim pravilom, ili da usporeivanjem primjera ude u trag
pogreki.
A da se je mogao svaki ovaj sluaj i vie puti dogoditi, dokazuje nam ve
sam dugaki red njegovih djela, koja u ovdje napomenuti:
Osim napomenutih rasprava, medu godinami 1839-1846, zaredie njegova ostala, vea i znamenita djela od godine do godine ovako. Godine 1836.
izau na Cetinju Poslovice", godine 1841. novoga bekoga izdanja
Narodnih pjesama knjigaprva; godine 1845.knjigadruga, g. 1846.
knjigatrea, g. 1847. Novi zavjet;g. 1849. Kovei inovoizdanje
Narodnih poslovica";g. 1852. dragouiimoenoizdanjeSrpskoga
rjenik a "; g. 185 3. Nar odne p rip ovijet ke" ; god. 18 57. Pr i mjeri srpsko-sla venskoga jezika;godine 1860. P r a v i t e l s t v u j u i sovjet; gocline 1862. Narodnih pjesama knjiga etvrta.
Osim toga ima u Mikloievoj ,,SlavischeBibliotek"I. odgodine 1850. lijepo
protumaena rije kmet; Slav. Bibl. II. od god. 1854. ima kratka rasprava
p o d na s l o v o m : V u k a S t ef a n o vi a Ka r a d i a p is m o J . S t er ij i
253

Popoviu osrpskoj prozodiji st.232,iviedrugihpomanjihstvaripo

raznih asopisih i novinah.
To su plodovi, i doista obilni plodovi, zrele dobe Vukove; sve do godine
74. svoga vjekovanja, dok ga vinji otac uze iz sredine nae i k sebi pozva,
bijae neumomo radin na korist naega naroda; a ja u iz tih plodova da
sakupim kitu cvijea, u koju e upletene biti njegove glavne misli o naem
jeziku i knjievnosti.
1. Vuk je imao nekolikokrat prilike i povoda, da svoje pravopisno naelo
pii kako se govori" poneto preinai te ispravi.
Naj vanija promjena tie se glasa h (). Dok on nije po zapafrttiteajevih
putovao, nije ga u izgovoru nigdje u o, dakle niti nigdje p i s a o (ovako mu
neimatraga nitiu pis menici" nitiu,,pjesnarica h", veseitan.pr.na
str. 21 pjesnarice I": ;
itd. Kasnije, razmiljajui svem, nije niti
na h () zaboravio; u Serb. Novinah g. 1818. str. 398 odgovara nekomu g. te
veli,dajei on nekada b i o za h, alidasada v i e n i j e ; a tomuebiti
uzrok, to je i Muickoga pitao, kako misli o tom slovu, a Muicki mu god.
1817. odgovorio (pretampano u Ljetopisu 1838. 4 knj. 45. str. 65-83)
dugakom raspravom, koja mnogo umuje o Evrejcih, Grcih i Latinih, ali
napokon, to mi je od Muickoga veliko udo, zakljuuje ovako: Bbi , , . Hie > >.
. (
) , . '
1 ... . >
- ' . >
' 1!
, .
, ' . to mogae na taj
odgovor slijediti, nego da Vuk niti kasnije nije primio h () u svoje knjige;
ovako je tampan rjenik g. 1818., gdje na str. XXXV. veli, da srpski jezik ne
ima; a u azbunom redu pod xnijednerijei. Tako su sve njegove knjige
do god. 1836., dok ne izda na Cetinju Narodne srpske poslovice", gdje je prvi
put povraen h onamo, kamo mu je po etimologiji mjesta: ondje je takoer
tono kazano, gdj e se h i kako se izgovara: Koliko sam ja dosad naroda
naeg vidjeo, mogu kazati da se danas uDubrovniku pravi glas ovoga
slova najbolje izgovara... Crnogorci pravi glas slova h izgovaraju na
krajurod. mn. kod sviju sutest. imena... U Dubrovniku ovoga obi -
aj a n e m a." To je jezgra njegova povoda, da primi h, i to isto pripovijeda se u
prvoj knjizi Narodnih pjesama od g. 1841. u predgovoru: Gdje sam ga
natampao, natampao sam ga samo, gdje bi se po etimologiji moralo izgo254

varati, kao u njemakom h." Od toga vremena u napredak pisao je zbilja Vuk h
ne samo u gen. mno. pridavnih imena, ve i u drage rijei kamo valja; na pr. u
novom izdanju rjenika (od g. 1852) dolaze pod h rijei: hvatati, hvaliti, hitar,
hljeb, hrana itd., a u prvom su izdanju pod raznimi slovi: v a t a t i , v a l i t i
( !!) , itar , ljeb , ra na.
Nadriuenost protivnika ragala bi se dakako Vuku, to poputa, na se
pak nije gledala, da i ona ispravi, to ne valja (. . 26); udne li ironije,
Vukov bezkoreni jotovski" pravopis pie poetimologiji, a prvaci korenoga, bezjotovskoga pravopisanja" piu na pr. ovako: > ) 1 1 Mbicniii >
itd.
I povrh toga sluaja s h ima vie primjera o pretvaranju suglasnih slova,
gdje se Vuk kasnije povratio na ue granice, kanoti na pr. da ne pie 1 j u c k i
ve ljuds ki, ne ljuct vo ve ljudst vo, dap i e v ojvods ki, vojvo - d
s t v o itd., a prema tomu valjaloje da se pie: r o b s k i, s r b s k i itd., i tako e se,
tko bi Vukov zapoeti posao dalje tjerao, napokon na ono otprilike doi, to sam
ja kazao u Knjievniku str. 176.
2. Jednako je Vuk ispravljao i usavravao naglas rijei, da, i same
znakove u drugom je izdanju rjenika poneto preinaio. U pismenici" str. 11
stavlja po Luki Milovanovu etiri naglasa, ovako: ', , '^ ; to isto ita se u
gramatici uz rjenik 1818. Ovdje vidimo da jo ne ima razlike medu i *,
premda je u rjeniku tu pogreku ve sam osjetio, te naroito spominje (str.
XXXVI), da e za veu otrinu glasa uzeti udvojeni znak ~; ali se to u rjeniku
nenalazi svagdje, gdjebi trebalo, sr. vjera (m. vjera) brat (m. brat)
dj e d (m. dj e d) itd. U dragom izdanju rjenika sve je to ispravljeno, kako
valja. Nu zatoje izostavljen znak , koji prije dolazae uz ~", a ini se, da gaje
Vuk uzimao za onake otegnute slovke, gdje je sledea slovka takoder duga,
dakle samo u gen. mnoine. U gramatici na pr. naglasuje ovako: ena,
knjiga, muka, ali u dragom rjeniku, kako valja: ena, knjiga,
muka. Jo u zavjetu" ima gdjeto onaj stari znak: na pr. o d dj e 1 a 490,
narataja 508,anela 510,od j e l a 529 itd.
3. Vojuju proti slavenskomu" jeziku, kako smo sprijeda uli, nalazio bi
Vuk i u svojem pisanju rrmogih pogrenih ostanaka, kojim je kasnije sve to
pomnije izbjegavao, im je bolje prouio razlike izmeu jednoga i dragoga
jezika. Na pr. za rjenik od god. 1818. kae se na naslovu ", god
1852. HCTyMa4eH";prijepisaobion:opte, optina, svetenik itd.,
kasnije nikako drugaije, van opi ( o b i ) , opina (obina), sveenik,s r.str .56( at kob isra vnjiva ooptina i s ve tenik sa op r ot en
i puten ilipe saprit,kaonapr. .str.50 -51,dokazaobi,da
togaposla ne razumije); mjesto len ispravioje sam, da valjapisati 1 an (sr.
Pisma 23) itd. Osobito bi s poetka esto zapeo koju proti zakonom naega
255

jezika tvorena rije na -estvo ili -eski, na p. u pjesnarici I. str. 12 o t e e s t v o, u

Danici 1827. str. 27romantiesko itd., alije i to izrijekom ispravljeno u
Pism. na str. 48-50; ovako je sam na str. 21 u Pism. protumaio, zato je bolje
knjievnost negoli knjies tvo, i to znai jedno, to li bi drugo.
Napokon je pogreka nedosljednosti ostala u mnogih rijei srednj. spola na
ije, koju je takoer sam osjetio.
S druge strane opet pobojao bi se Vuk kadto oblika pravo narodnoga,
misleidaje slavenski"; tako na pr. najprije pisa uvijek m 1 o g o i svetoje
odatle izvedeno sa /, ali kasnije ispravi kako valja u m n o g o, i to isto valja za
rije s u m 1 j a i s u m n j a itd. (sr. Daniiev Rat za srp. jezik 43.)
4. Ako je Vuk protivan bio jeziku slavenskomu", da se smjea sa
narodnim, ragajui se ve u rjeniku god. 1818., da nikakovim jezikom na
ovome svijetu nije lasno pisati kao ovim: to ne zna srpski, metni slavenski,
to ne zna slavenski, metni srpski, a to ne zna ni srpski ni slavenski, metni
kako ti drago" - to valja uzeti na um, da je svaki poetak veoma teak, i kad bi
on izrekao ili makar samo dozvolio naelo, da se mogu takoer slavenske"
rijei upotrebljavati, teko da bi u svom nastojanju oko pravilnosti i istoe
naega jezika toliko opravio bio, jer bi svatko ibeznude prigrlio njegovu u
naelu izreenu slabotinu, tim prije kano on sam priznaje, da, je danas teko i
preteko pisati isto srpski, i da je sto puta lake pisati po svojoj volji kako god
negoli narodni jezik uiti i njegovijem se pravilima i svojstvima pokoravati; ali
valja pomisliti, koje je od ovoga dvoga pametnije i za narod bolje" (str. 17).
Ovdje mi valja ipak protamaiti, da su se Vukovi protivnici ponajvie zato tako
borili za slaventinu", to su drali, da je to stari srpski jezik, i da se izmedu
slavenskoga i pravoga srpskoga ne mogu nikakve granice povui; na to jim
Vukkazai dokaza(uPismihstr. 82), daimar a z l i k a i granica, idaoni,
koji to odriu, znadu, to govore", akad ima taka razlika i granica izmedu
slavenskoga i srpskoga jezika, onda, po pravdi i razumu, niti se moemo mi u
pisanju knjiga k slavenskome jeziku pribliavati ni od njega udaljavati; jer se
to nijedno ne moe initi bez kvarenja i tete naeg narodnog, a i slavenskog
jezika. to god mi vie ovu razliku i granicu izmeu slavenskog i srpskog
jezika uuvamo, to e biti bolje za obadva ova jezika; dokle je god ne
priznamo i ne stanemo uvati, dotle upravo neemo moi znati ni srpski ni
s la v e ns ki . N ep r i z na va nj e i n e u v a nj e o v e r a z l ik e i gr a ni c e
naj vei je uzrok, to se ueni ljudi ostalijeh slavenskijeh naroda podsmijevaju slavenskome jeziku sviju naih spisatelja pitajui, kakav je to
jezik". - Ako ove rijei nisu jasne i razgovjetne, onda nije nita na svijetu; a
tko je pravedan, priznat e, da u njih ne ima niti neprijateljstva niti preziranja
naspram crkvene slovjentine, nego samo pravedno naelo - svakomu svoje.
Dapae Vuk ide i dalje, te priznaje, da se sasvim bez slavenskih rijei niti ne
moe biti: ,ja ne velim, da mi u pisanju knjiga moemo biti s asvim bez

256

slavenskijeh i bez novijeh rijei, nego bih rad, da se r i j e i take ne

uzimaju i ne i z m i l j a j u bez nevolje (str. 17); isto tako priznaje
vanost slovjentine za znanstvenu nauku narodnoga jezika, samo se treba tom
naukom razborito posluiti: valja znati, koji razmjer postoji izmeu slavenskoga" i narodnoga jezika, te da je stari slavenski jezik posve razliit od
novoga. ,Jezikoispitatelj mora znati i stari i novi slavenski jezik, a osob i t o svoj narodni. Ako svoga narodnog jezika on upravo ne zna,
slavenski e ga prije navesti na pogrjeke nego e mu pomoi, makar ga kako
znao; jer se srpska gramatika ne moe pisati po slavenskom jeziku, nego se
mogu samo pravila jednoga jezika isporediti s pravilima dragoga, osobito da
se ovjek na gdjekojijem mjestima uvjeri, ta je pravilnije..."
5. Ovako je Vuk u svojoj zreloj dobi o slaventini" m i s 1 i o, ovako je i r
a d i o: eno nam dokaza u prijevodu sv. pisma: Novi Zavjet gospoda naega
Isusa Hrista 1847", gdje u predgovoru daje toan raun o s v i h rijeih,
kojih misli da nije sluao u narodu, a opet jih primio u prijevod u svoju knjigu;
medu njimi ima po njegovu razlikovanju i slavenskih" i nainjenih", za koje
eli, da bi se pomijeale meu nae narodne rijei. Na one slavenske" i
nainjene" rijei dobro su mu drugi primijetili (na pr. u Glasniku dr. srb. slov.
dr. S t e i ), da s jedne strane ima i preko ondje izbrojenih jote nekih izraza,
kojih se rijetko ili nikada ne uju u narodu, s drage strane da su jamano mnoge
rijei ve odavna i u narodu i u knjigah, za koje on misli, da bi jih istom prvi
uinio bio. Nije velike muke dokazati, da je to zbilja istina: evo samo nekoliko
primjera iz onih rijei, kojih nije uo Vuk, nego sam nainio": kara
(mikalja), ruga (stulli), sija (mik.), izbrani k (mik. st.), osvetnik
(st.palmoti),vrtar(habdeli), vratarica (mik.),neznaboac (stulli),
djevojatvo ( hab d.) , s mjer nost (stulli), s vet ost (vra ni), izba vljenje, izvrenje, oienje, poznanje, pokajanje, pomi -r
e nj e itd. (mik. stuli). Dapae nekoje rijei bio bi Vuk u ljepem obliku naao
negoli su njegove nainjene", kanoti: gudac (u vrania i stullija) ljepe
negoguda ,slua la c ( mik.)ljep eodslua ,aptava c,(st.)ljep eod
a p t a itd. Isto tako od slavenskih" rijei udomaile su se mnoge ve davno
prije Vuka: spasitelj ima u vran. mik. habd. st., proroica, jedi nost, jedinstvo, b l i n j i , duhovni itd.svesusametakverijei,koje
hrvatski narod i knjiga dobro poznaje. Kako emo si dakle protumaiti strah od
ovakih rijei? Ne doista kao strah od rijei, nego kao strah od one protivnosti, u
koju dolazi ovdje prvi put samo njegovo postupanje s njegovimi naeli. Jer ako
se i smije punim pravom kazati, da je jedan ovjek Vuk vie dobra uradio za
na jezik nego itava drutva, opet mu ne dotee niti vremena niti snage, da bi
prouio ivot jezika ne samo kako je sada u ustiju naroda, nego takoder kako
bijae u prolosti, iz bogate knjievnosti hrvatske od 15-18. vijeka, te bi svojim

257

tanahnim uvstvom za pravilnost jezika odabrao dobro od zloga, valjano od

nevaljanoga, narodno od nenarodnoga.
6. Mi emo se svakako zadovoljiti i tim, to je Vuk izrijekom priznao, da
smo vlasni onim putem udariti, da kritiki preko sviju vijekova razaberemo
bogatstvo naega narodnoga jezika i da gdjekoje njegove slaboe od danas
podupremo krepkom prolosti, ili da ono, to ne valja u narodnjem govora na
jednoj strani, ispravimo boljimjezikom sadrage strane. Priznati valja, dakako,
da on nije umah ispoetka ovako mislio, ali tim vea slava njemu, to se
vlastitim domiljanjem dovio toj velikoj istini. On pie na st. 91 svojih
Pisama" ovako: Kamo srea kad bismo mi mogli knjige pisati kao to narod
govorilNo to sad ve ne moemo... Sadspisatelj na moradase trudi
raspoznati i s t i narodni j e z i k od onoga, t o se govori
pokvareno;koji takouzradi,onaj eipoelji mojoj pisatinarodnijem
jezikom i po elji naijeh jezikopopravitelja i jezikograditelja ne e pisati kao
to prostotapokvareno govori, nego e imati knj ievni jezik. Neka
prostota na pr. u Bakoj govori:ya veljae, spisatelj neka pie:7'a veljah; neka
prostota govori: miriim, miriiti, jaim, jaiti, puati, bole me glava, bolu me
usta, govoru i govoridu, oeju i oedu, molu i molidu, idedu, meati i metajui,
razmenuti, kanem se, kanuti se, korem koreti, brinim se, briniti se, oenit,
slomit, pokvarit - spisatelj neka pie: miriem, mirisati, jaem jahati,
puzempuzati, mole, idu, hoe, metati i meui, razmijenim, razmijeniti, kanim
se kaniti se, korim, koriti, brinim se brinuti se, oenjen, slomljen, pokvaren;
neka prostota (osobito u sloenijem rijeima) govori pre i mjesto pri, na pr.
prestati i kad znai aufhoren i kad znai nachfolgen ili in etwas einvvillingen
itd., spisatelj valja dobro da razlikuje prestati i pristati, kao i prebiti i pribiti,
prevesti i privesti, pretrati i pritrati itd. (pa kad stane to razlikovati, onda ne
e pisati ni preistiti i preee, nego priestiti i priee; neka prostota govori
i priko polja, priko Dunava, spisatelj neka pie preko polja, preko Dunava;
neka prostota govori gdje mu drago: eteoc, pratioc, kooc, spisatelj neka pie:
etelac, pratilac, kolac; neka prostota govori: otiao u Temivaru, izide pred
kuom, metnuo u njedrima, u naim selu, na dobrim konju, po zlim vremenu,
spisatelj neka pie: otiao u Temivar, izide pred kuu, metnuo u njedra, u
nasem selu, dobrom konju, po zlom vremenu; neka prostota govori:
braama i decama (ili dicama) spisatelj neka pie u dat. brai i deci, a u tvor.
braom i djecom; neka prostota govori u zv. padeu svijetu i mjesecu, spisatelj
neka pie: svijete i mjesee; neka prostota govori: u Bosnoj, u Baki, u Uici,
spisatelj neka pie: u Bosni, u Bakoj, u Uicu; neka prostota govori u ruki, na
nogi spisatelj neka pie: u ruci, na nozi; neka se u narodu gdje govori: nam,
prano, Ijubani, nijeg, krno ime, li as, kole, zaveivati, opiivati, baiti,
prebaivati, Ijudi, spisatelj neka pie: znam, prazno, Ijubazni, snijeg, krsno
ime, zli as, kozle, zavezivati, opisivati, baciti, prebacivati, ljudi itd. Kako
258

stanemo svi ovako pisati, odmah emo imati knjievni jezik, koji e se
razlikovati od jezika pokvarene prostote, a opet ne e biti nita drago do isti
narodni srpski jezik". Ovako, da znate, pisa Vuk god. 1845.
Ove rijei neka budu odmah dokazom, kako krivo sude o Vuku svi, koji
dre, da je samo onako nasumce hvatao rijei narodne, da nije pomno
razluivao i odabirao, to valja, to li valja; ja bih elio, da si rijei njegove
zapamte osobito svi oni, koji misle, da se moe narodnim hrvatskim ili srpskim
jezikom pisati bez nauke, koji se dapae rugaju, kad im rekne, da valj a
j e z i k u i t i . Dasunai svidojakonjiknjievnici mislilikaoija, svebise
ovo, to se god spominje u ovoj knjiici, svrilo i odredilo jo prije prvoga
prelaska moga u Srijem, pa ja ili ne bi srpski spisatelj ni bio, ili bi doao na
gotovjezik, kojibi valjalo samo nauiti iz knjiga" (Pisma95).
7. Vukje dakle sav svoj trud namijenio iposvetio j ednomuistomu
ipravilnomu,knjievnomu jeziku. Cistoa dostii e se, ako spisate-lji
nikada ne upotrijebe bez nevolje rijei tudih, niti slavenskih" niti turskih";
pravilnost pak, kada valjanim narodnim rijeima ne dadu kriva oblika. I u tom
bijae Vuk najstroiji: Da reemo, da skotina bezumna moe raditi svoje
poslove bez pravila i bez promiljanja, ali ovjek valja svato da radi po
pravilima, po umu i po promiljanju. A koji spisatelj u svome pisanju nema
nikakovijeh pravila, onoga treba recenzirati kao daka babe Smiljane,
makar on o kakvoj materiji pisao;zatonije mogue.dabionajio
kakvoj materiji mogao to dobro i pametno napisati, koji nije kadar u jeziku
svome nikakovih pravila drati". Ovako glasi strog i sud na one, koji nam i
danas jo kvarejezik; neka dakle znadu, dajim ne ima izgovorao tom, to nisu
knjievnici, kada nogama gaze i prezira prvu dunost obrazovana ovjeka, da
pozna svoj narodni jezik. - Povrh toga znao je Vuk dobro i to, da se jedan i
dragi ovaj zahtjev jo u nekom viem smislu razumije i uzima: ima jo
pravilnost sinonimika, ima istoa s t i l i s t i k a . I ovo i ono
bijae njemu takoer na pameti; ali znajui, da se ne moe sve najedmput,
dokaza svoju veliku razboritost, kadno ree: ,JDok narod nema osobitoga
knjievnoga jezika, dotle ne moe imati predjelnih (pokrajinskih) rijei,
kojeseu knjigamanemogu upotrebljavati.Utakovomejestanjui
naa dananja knjievnost. Danas je u nas svaka rije narodna, koja se u narodu
govori, makar i u jednome selu, osobito ako je od slovenskoga korijena; a k a d
sk u p i m o sv e n ar od n e r i j e i, k o l i ko se t o m o e u i v o m e
j e z i k u , i k a d k n j i e v n i c i n a i u p r a v o p o z n a d u sv o j n a r o d ni j e zi k, o nd a e se te k m o i k a za t i, ko je su r i j e i sv eg a
n arod a, ko je li su pred ijeln e, i ko je n ev alja up ctreb lja vati u knjigama. Akadbismoudananjemstanjunaeknjievnostistali
to odreivati, mogli bismo mnoge prave narodne i opene rijei oglasiti na
predjelne,apredjelnezaopene."-Daklezasadainajprijerijei kupiti i
259

ispitivati -tojezadatak,preporuensvekolikimnaimjezikoslovcem od mua najdostojnijega, koji si je vima dvjema predmetima upravo

i zasluio neumrlu slavu. A to sam rekao za istou stUistiku, na to opominje
jezika u rijeih: tome", kae, nije toliko kriv jezik, koliko su krivi oni, to
rijei jezika svoga ne poznaju, a jo vie, to ne misle srpski, nego
njemaki latinski". Kako to Vuk uzima, vidi se iz njegovih dragocjenih
sitnica razasutih po razliitih knjigah, koje kad bi se posakupile, izaao bi
dugaak niz najkrasnijega biseraj ja bih to elio da uini onaj, komu e dopasti
ruku i ostala bogata knjievna ostavtina Vukova.
8. Uspjeh i vrijednost svakoga posla u tijesnu je savezu sa sretnim
izborom; ako nisi sretan u izboru predmeta, o kojem misli i radi, teSke e i
doi do dobra uspjeha, rad tvoj nee biti puno vrijedan. Tko se mui s
predmetom, koji prema njemu i njegovim silam, troi zaludo vrijeme, i
postaje napokon smijenim. Kako se Vuk znao uvati od te velike pogreke, dokazuje nam na pr. njegovapravda sa Svetiem o korijenu rijei: .,
,, itd.; mjesto da bi se dalje uputao nego li sam pravo razumije,
ispovijeda naprosto: ja to ostavljam gg. Kopitara, Grimmu i afariku i
ostalijem pravijem i dostojnijem sudijama u ovakovome poslu, pa neka oni
prosude (str. 11). Drugom prigodom, kada se g. 1842. istaknu neki filolog te
dokazivao, da se ne smije pisati mogao, rekao itd., ve mogo, , prvo zato,
toonomuanemaondjemjesta.adrago, t o bi u gramatici smetalo u
sastavljanju vremena - odvrati mu Vuk (Pisma 52), poto je prvi
nerazlograzloito pobio, na tobonji dragi razlog veomakrasno ovako:
Neka se g. K. P. u ovome dogaaju nimalo ne brine za pravila o sastavljanju
vremena. Ko je za taj posao, nai e on, kako to biva po svojstvu jezika; za
to nije, onome e sve smetati, a nita mu ne moe pomoi. Ko je god rad, da se
mijea meu knjievnike svoga naroda, valjalo bi da zna, kako se upravo
govoriikako pisativaljaposvojstvunarodnogajezikaiazato je onako
i otkuda je to postalo, to je posao dragijeh ljudi, od kojih je jedan u sto
godina dosta za sav narad na od sve tri "! IU tih je rijeih takoder velika
mudrost i mnogo istine; da se je kod nas uopeno neto manje umovalo i manje
pravila iz glave gradilo, a vie iz ustiju naroda i dobrih knjiga jezik istraivao te
sravnjivalo ovo s onim, staro s novim itd., bili bismo doista u veem napretku.
9. Vrijedno je zatim danapomenem, to i kako je mislio Vuk, koji bijae
toli neustraen borilac na mejdanu narodnoga jezika, - o razmjerju i odnoaju
spisatelja pr emaitateljem ipremakriticiiodatleetenajboljesami
prosuditi, to je emaj silni nutamji nagon, koji je i njega uvijek naprijed
nagonio, t li osvjedoenje, koje i njemu toliko krijeposti i hrabrosti poda, te
jeustrajnoujedan nadmogaomnoge. Sjetitesenjegovastanjaodgodine
1814-1820: skoro sam samcat bori se proti tolikim dojakonjim uglednikom,
260

jerbo ga hrabri ova misao: "Spisatelj ne treba da ugaa kojekakvijem itateljima (koji ne znadu ni koliko spisatelj), nego treba onako da pie, kako e se
dopasti ljudima, koji stvar upravo poznaju i razumiju, pa makar takovijeh
danas ne bi bilo u narodu naem ni po jedan na sto hiljada: doi e vrijeme, kad
e ih biti i vie; treba pisati za potomstvo, koje e biti isto od sviju dananjih
budalatina naijeh, i koje ne e toliko pitati, ko je napisao i ta veli njemu
ovaj onaj, nego e gledati ono ta je napisao, i po onome e suditi o umu i o
srcu spisateljevu."
Osobito je znamenit za onu prvu dobu njegova djelovanja neki odgovor
odgodine 1820.,kojipisaprotiStanimiru ivkoviu.Tajbiviknuona
iskusne starce, koji su ostarili u naukah pa ne e da piu, nego iz grma
strijeljaju, t. j. viu na spisatelje i kude ih, privatno recenzirajuii i kae im, da
ne plae mladei, naih spisatelja, svojim praznim auktoritetom ponosno i
prezirno namrtBnim elom, nego nek iziu na mejdan i djela svoja svijetu nek
gokau, da ih jedamput vidimo i poznamo, tko su i kako su. - Na ove misli
Zivkovieve napisa dakle Vuk svoja," ovako: Jstina da kod
nas zasad (t. j. g. 1820.) najvie mladi ljudi piu knjige, a starci ne e, nego
ivei gospocki privatno recenziraju i viu na spisatelje, ali zato opet ne treba
vikati na starce, to oni na spisatelje viu i makar privatno ih recenziraju; koji
se spisatelj uplai od njihova prazna auktoriteta, od njihove vike i privataoga
recenziranja, od onoga ni onako ne bi bilo velike polze; a dobrijem je
spisateljima od polze staraka vika i privatno recenziranjei i onako ravo
piemo, a jo da nas niko ne psuje i ne recenzira, nego da i nama kao starcima
viu svi ljudi: Tako je" i da odobravaju i nae najvee budalatine, udei im
se kako su mudre i pametne, ondabismo jo gore pisali i mislili. Ako starci gdje
imaju pravo, mi valja da se popravimoi a gdje starci nemaju pravo, mi emo im
se smijati (privatno, kao i oni nas to recenziraju) i gledat emo, da na
posao uimo sve bolje i belje, znajui da imamo neprijatelja, koji e s luem
traiti pogreke u naim djelima. Drugi ljudi troe nebrojeno blago, da
doznadu ta se govori o njima, a starci nama to kazuju onako. O! kako bi
gdjekoji starci sreni bili, da imaju koga, da im kadto kae u oi, da nije
onako, kao t oni misle i govore, ili barem da im kae, kako se dragi ljudi
smiju njihovim budalatinama, koje oni dre za najvee i samo njima poznate i
od njih izmiljene mudrosti. A na mejdan ne vjerujemo da e izii, makar ih
koliko zvao (ve ako gdje u mraku), zato se to njima ini sramota, kao na pr.
to bi se spahiji inilo sramota, da izide na mejdan svome seljaku, ili iguman
aku manastirskome".
Da je Vuk istinu rekao, makar i krapnu, priznat e svatko, im se i koliko
upozna sa stanjem srpske knjievnosti oko god. 1820., ili kad si za prispodobu
predoi stanje hrvatske knjievnosti oko g. 1840. Nu dato, s ovolikim pouzdanjem moe govoriti samo Vuk i svaki onaj spisatelj, koji zna, da
261

mu posao valjan, jer ga pomno, marlji vo i poteno radio, i to bi pogrijeio,

da e moi ispriati dobrom namjerom i ozbiljnom voljom, koja kadto uza sav
trud ne moe doi do istine. Od takova ovjeka ne moemo se drugo niti nadati,
vandaebiti strog ipremasebiipremadrugim, dasenee bojatikritike
nitidajepie, nitidajes 1 ua. Izbilja Vukdokaza, damoe podnijeti
kritiku, a kao pravi knjievnik prizna o njoj svakom prigodom, da je
literaturi od velike k oristi idajevalja m no go cijeniti;dapaeo n
bi elio, kae, da se mogu presuditi s v e knjige, kako s a d a izlaze, a gdjekoje i
preanje, osobito onijeh spisatelja, za koje se misli, da su izmedu
prvijeh". On dri da se i spisatelji mogu ve i po tom raspoznati, kako govore o
recenzentih; evo samih njegovih misli, koje ne u rei da su upravo izvome, ali
su doista lijepo izraene: Ko se boji vrabaca, nek ne sije proje. Koji se spisatelj
boji recenzenata, on slobodno nek ne uzima pero u rufce,iriti e
literatura u njemu izgubiti kakva dobra: zato sam svjedoi, ne samo da ne
zna, nego i da nije rad znati. A pravoga spisatelja recenzenti i zakonodavci
dovode u vee savrenstvo; zato zna, da e pred svijetom davati odgovor za
svaku rije svoju, pa se piui stara, da moe za svaku rije kazati, zato je
onako upisao a ne drugaije. Takovi spisatelj ako i pogrijei, on s voljom i
mislei pogrijei, a ne sluajno. On samo to se ne boji recenzenta, nego mu
se jo raduje i eli ga, da mu se djelo okua, kao zlato u vatri, i ako to bude
pogrijeeno, da popravi jo dok je iv. Zato se obino spoznaje cijena
spisateljeva po mislima o recenzijama i o recenzentima: p r a v i spisatelj, koji
svoj posao razumije i eli to nauiti, ako to ne zna, kae u predgovoru, da e
njerau mila biti svaka recenzija, bila gruba ili utiva, samo da se moe iz nje to
nauitiipopraviti;asrednji spisateljkae,daemusvakautivarecenzija
biti mila; rav spisatelj ne e nikakve recenzije, nego vie u predgovoru svome
na recenzente i kae, da ih se ne boji, da oni iz zavisti i iz pakosti recenziraju". I
to je istina.
10. Ne smijem napokon da ne spomenem i n e protumaim jednu
pogrekuilidakaemkrivo naelo,kojenepolaziupravoodVuka, alise
njegovim posredovanjem najvema razilo po slovjenskom i neslovjenskom
svijetu; to je mnogo nu nesretno (a stranom moebiti i nespretno) raspravljano
p ita n je o j ez i k u,a p o t o m i o nar o d u hr v at s k o m pre ma sr p s k o m u.
Ja sam to mislim kazao ve sprijeda na str. 332-358 Knjievnika niti sam
naumio ovdje ono isto opetovati, tim manje, poto znam, da onako misle svi
razumni ljudi hrvatskoga i srpskoga naroda; zato mi je puno ugodnije, to
mogu Vuka s toga gledita, ako ne ba sasvim opravdati, to ipak ispriati.
Pokueni lanak Srbi svi i svuda" koji je tampan istom g. 1849. u Koveiu", pisa on ve godine 1836., dakle ono doba, kad se o prolosti naega
naroda veoma malo znalo, a o prolosti njegova jezika deset puti
m a n j e. Kako se prvi slovjenski uglednik afarik sam sobom borio, vidjesmo
262

iz izreke na str. 346-347 ovdje, a dokazom su i njegove Staroitnosti (sr.

Knjievnik str. 164. pod zvjezdicom); i ja sam rekao ve nekolikokrat da je
pravomu poznanju istine naj vie na putu bila nova, koncem 18. i poetkom 19.
st. osobitom revnou podignuta hrvatinau Varadinu-Zagrebu, koja se
otprije s etnografikoga i filolologikoga gledita mnogo razloitije s 1 o v e tinom nazivala. ZatojeDobrovski u Slovanki"podimenomhorvatski" uvijek samo dananje kajkavce razumijevao, a to su pravi Horvati", tomu nije znao drugaijega naziva negoli ilirsko-dalmatinski"
itd. Proti tomu mijeanju imenaipojmovapodie svoj glas prvi Kopitar u
presudi Dobrovskove Slovanke" god. 1814. odgovarajui mu ovako: Uostalom primjeuje recenzent, da mu se ime Hrvat (razumijeva se u smislu
Dobrovskoga) ne ini pravim genetikim: genetiki Hrvati bijahu jo za
Trubera na jugu Kupe, gdje se srpski ili hrvatski govori"; i na dragom injestu
veliotprilketoisto: Alirecenzentprosvjedujeiopetprotiimenuhrvatski i
to e dotle initi, dok mu se dokae, da su zbilja slovenski stanovnici
upanija Varadin-Krievci-Zagreb, a ne oni u Hrvatskoj Krajini i turskoj
Hrvatskoj - pravi Hrvati: jerbo je jezik ovih dvojih Hrvata po narjeju razliit;
samo jedno narjeje moe biti pravo hrvatsko, a svi dokazi potvrduju ovo
drago napram onomu prvomu za pravo i istinito hrvatsko. Pridajte tomu jo
afarik Serb. Lesekorner str. 7, pak ete nai, da je poetkom 19. vijeka ime
hrvatsko, s jedne strane poznato po itavoj Evropi, s drage pak strane, i to od
najznamenitijih slovjenskih uenih ljudi, u toli nezavidnompolo aju, da se onim, koji si ga prisvajaju, odrie, a onim, koji se ga ve i
odrekoe, ne prisvaja: ovako oni isti, koji su s jedne strane obarali, ne
imadahu odvanosti, da barem na dragoj strani novu zgradu uzgrade.
To se dakako razumijeva samo za knjievnost, koja je koncem
prologa stolj. iznemogla i otuila se na zapadu, a uskrsnula na istoku;
sam pak narod ne presta i na zapadu svoje najvee svetinje zvati onako
jezikom hrvatskim kaoonajnaistoku j.srpskim.Pomislitesidakleu
taj chaos" zemljopisnih, dravnih i narodoslovnih imena stavljena Vuka, koji
je svoje mnijenje o ovom pitanju osnovao sasvim na ugledu todem, a razlike
pojedinih narjeja samo, kako su sada, poznavao, o prolosti ne imajui nauke moe li togod u svijetu naravnije, nego da e takav ovjek sve i svuda, kad
uje da se jednim jezikom govori, - i svoj narod nai i s voje mu ime nametnuti?
Ne uini h to isto i Dositej? ako se vratimo u jo starija vremena, Mauro
Orbini i mnogi dragi povjesniari misle takoer, da s v i Slovjeni - ,41iriki"
govore! itd.
I znanost ima svoju mladahnu, nestanu dobu, koja to prije to poslije
prelazi u zrelu muevnost, a komu je sueno, da se rodi u njezin mladi vijek, taj
i pada kao nesmiljena rtva njezine obijesti. Za primjer u kazati, kakono je
sudbina prerano donijela naega neumrloga Katania: kao jezikoslovac, i
263

napose etimolog, to mu bijae po nesrei glavni posao, nije on nita drago

negoli nevina rtva prerana nastojanja; uzevi pak na um, da je upravo prije
njegove smrti (+1825.) jezikoznanstvo zamahnulo sasvim novim pravcem,
alio bi se ovjek na sudbinu, to ga nije za pol vijeka kasnije priuvala za ovaj
svijet, te bi posve drugaije koristi bili plodovi njegova umovanja za na narod.
Vuka obrani srea, koja je vjerno pratila njegovo djelovanje, od takovih
nezgodnih pokuaja, za koje nije bio dostojno pripravan, naputiv ga na posao
mnogo naravniji i za nj puno dostojniji.

Ne mislim, da bi mi trebalo izbrajati mnoinu svakovrsnih odlikovanja,

kojimi je domai i strani svijet priznao zasluge Vuka tefanovia Karadia:
krasnije negoli zlatni redovi i asni naslovi drat e slavu njegova imena u
uspomeni zahvalnoga naroda ona dragocjena knjievna djela, kojimi je narod
svoj bogato nadario, one proste, bez lana nakita, pune mudrosti rijei, kojimi
progovara nami - sretnijemu potomstvu; priznanje pako nai e
najvee i najmilije njegov neumrli duh onda, ako ozbiljno uvaimo njegove
lijepe nauke, da nad grobom pokojnikovim danas sutra nikne i procvate jedna
rua, koje e blagoduhni miris irokim i dalekim svijetom priti: ta je rua knjievna s loga Hrvata i Srba.

264

UVOD U HISTORIJU KNJIEVNOSTI

NARODA HRVATSKOGA I SRPSKOGA"
Na junoistonom poluotoku ivi dan dananji etiri plemena slovjenska, na ime Slovenci, Hrvati, Srbi i Bugari. Preraa njihovoj brai, to su na
sjeveroistoku od Evrope, zovu ih obino jednim imenom: juni Slovjeni,
razumievajui cjelovitu gomilu od preko 13 milijuna dua. Nego ova rie juni
Slovjeni uzima se as u irem, as u uem pae i najuem znaenju. U irem su
znaenjuJM/if' Slovjeni sva etiri plemena zajedno; ali poem su od ve negda
pak sve do danas Bugari odieljeni i u historijskom i u knjievnom pogledu od
ostalih grana jugoslovjenskih, dok nesvane i na Balkanu zora bolje budunosti,
uzima se rie juni Slovjeni obino u uem znaenju tako, da odbivi Bugare,
ostaju Slovenci, Hrvati i Srbi. Napokon u najuem znaenju zovu kad i kad ve
same Hrvate i Srbe jedniem imenom junih Slovjena, ali taj se naziv niim ne
preporua. U ovoj se knjizi razumievaju pod imenom junih Slovjena niti u
najirem niti u najuem znaenju, ova tri plemena: Slovenci, Hrvati i Srbi; gdje
se pak napose govori o dviem posljednjima, zvat e se svojim pravim imenom
Hrvati i Srbi, a jezik im jezikom hrvatskim i sibskim ili kadgod krae: jezikom
hrvatsko-srpskim.
Zemlja, u kojoj ivu juni Slovjeni u najirem znaenju riei, protee se,
uzevi obenito, od zapada prema istoku, od rieke Soe i jadranskoga mora do
cmoga mora, a od sjevera prema jugu, od rieka Drave, Mure i Dunava do
Bojane, are planine, blizu k Archipelagu i k rieci Ardi u Traciji. Na tome
prostoru stanovae negda, koliko se danas zna, dielovi velikoga naroda
trako-ilirskoga, koji je zauzimao skoro itav dananji balkanski poluotok te
dosegao daleko prema zapadu u krajeve alpinske. U etvrtom vieku pr. Iskr.
pridruie im se Celti, posjedavi meu IlirLma u krajevih alpskih i posavskih,
od prilike gdje danas sjede Slovenci i Hrvati. Medu njimi odrae se moe biti
nekoliki ostaci naroda slovjenskoga, koji se je prije dolazka Celta pruao preko
Panonije ak do blizu mora jadranskoga. U doba tako zvane seobe naroda
opustjee ove zemlje strano. Na njihovoj istonoj strani poee oko g. 500.
posl. Iskr. prelaziti preko Dunava mnoge ete onoga naroda slovjenskoga, koji je
kasnije prozvan bugarskim; oni dooe iz Ruske na Dunav te posjedoe
staru Meziju, Macedoniju i Traciju, dapae pojedini ogranci saoe ak do
dananje Albanije, Tesalije i do prave Grke i Moreje, tako da su se oko god.
265

1000 Grci tuili, da im je skoro itava istona rimska drava poslovenjena.

Zapadne krajeve staroga Ilirika, opustoene i obladane malo prije od Avara,
zauzee teajem estoga i u sedmom vieku medu 600-640 zatatranski Slovjeni,
i to: krajeve alpinske Slovenci, krajeve posavske i dalmatinske Hrvati, a oviem
na istoku i jugu krajeve na rieci Moravi, Drini i Neretvi Srbi. Oviem Slovjenom, premda su si veoma srodni bili, nepoe ipak za rakom, da se u toj
novoj domovini udrue u jednu ili barem dvie dravne cjeline; nego zapadni
Jugoslovjeni, na ime Slovenci, postadoe u brzo plienom Niemaca, od kojih se
tek jedva i s tekim naporom odbranie Hrvati; istoni, na ime Bugari,
utemeljie doista mogunu dravu na poluotoku balkanskom, ali moradoe
bez prestanka ratove voditi sa zavistnimi Grci; napokon Srbi razdrobljeni u
male dijelove neiskopae se dugo iz svoje slabosti. U poviesti junih Slovjena
sjaju dodue imena: Simeun bugarski, Petar Kreimir hrvatski, Stjepan Nemanja srbski, Ivan Asenj bugarski i Stjepan Duan srbski - ali nijedan od ovih
vladalaca nedospje da bi sabio pod jedno ezlo barem veu et juifih
Slovjena, nego rastrgani na mnogo komada, poizgubie redom skoro svi svoju
samostalnost i slobodu, padi u vlast Niemaca, Talijana, Magjara, Grka i
Turaka. Istom u najnovije doba okree se njihovo stanje na bolje; rodila se
misao jugoslovenske uzajamnosti, koja za danas u knjizi ivi, a za nedugo
oitovat e se i u daljih sferah narodnoga ivota.
Zadatak je ove knjige, da pripoveda o duevnom ivotu naroda hrvatskoga i srbskoga, kako se je poami od prvih vremena sve do danas poglavito
u knjievnosti pokazivao, koja ako i nije jedina, ali je svakojako najznamenitija strana narodne eksistencije. Ali kako se u svakoga ovjeka hoe
mnogo priprave, dok uzvriedi pisati knjigu, tako se i itavi narodi dugo
pripravljaju do ivota knjievnoga; zato poviest knjievnosti negovori samo o
pojedinih knjigah, ve treba da uzme na um svekolike uvjete, o kojih visi
razvitak, cvjetanje i propast knjievnosti, treba da iz cjelokupnoga ivota
narodnjega onaj plemeniti nagon duha ljudskoga, koji se oituje u radnji
knjievnoj. I ova e knjiga tiem pravcem poi, koliko joj doputa prostor djela,
koje je ponajvie mladei namienjeno, za tiem dananje stanje ove jo posvem
neobraene nauke.
I. Ime i obseg naroda
Historijska je istina, uz koju pristaju svi ueni ljudi naega i drugieh
naroda, da su Hrvati i Srbi od vieka dva najblia i najsrodnija plemena jednoga
te istog naroda, ali da je razlikost nabonoga i dravnoga ivota teajem
viekova raskidala uda istoga tiela i brata bratu otuila. Historija priznaje samo
dva narodna imena: hrvatsko i srbsko, koja su iz prva za cielo jedina narodu
poznata bila i u njegovim ustima ivjela, dok se s rascjepkanosti politike
266

neuvukoe pokrajinske riei, uzajmljene od Dalmacije, Dubrovnika, Bosne,
Slavonije i t. d., a domai i toi knjievnici uvedoe jo obenitija imena:
slovinsko i iliriko. Ipak trebae vie viekova, da se doe do onolike smetnje,
kolika vlada u knjigah prologa vieka. Na priliku prije tri do etiri stotine
godina ivljae joter i u Dubrovniku, premda je ve odavna odruen bio od
ostale Dalmacije i politiki tako prozvane Hrvatske, pravo narodno ime
hrvatsko, uz koje zavlada, a do skora i mah preote ono drago ueno" ime
slovinsko (u latinskom prievodu: lingua ). Upravo naopako u tako
zvanoj provincijalnoj Hrvatskoj znadoe negda za svoje pravo narodno ime
slovensko", kasnijepako zamienie ga dravnim hrvatskim".
K tolikoj pociepanosti dravnoj pridrui se joter i vjera, koja je kod
sljedbenika istone crkve uzko skopana s narodnou. Srbska patrijarija u
Pei (Ipek) i samosvojna crkva srbska" sauvae se vazda u spomeni naroda
kao najvea svetinja, pokle je ve odavna propala i dravna i vjerska samostalnost; nesretnomu narodu bijae ovo sveto ime jo jedini tit i zaklon toli od
islama koli od taega navaljivanja na njegovu narodnost.
Dok je ovako jedno ime (srbsko) i preko svojih narodnih granica
zavladalo u znaenju nadbonom za savkolik narod pravoslavni", pridravahu sljedbenici zapadne crkve pod uplivom religioznoga kosmopolitizma
ono, to je blie oima i uima, to su pokrajinski politiko-geografski izrazi,
kano ti: dubrovaki, dalmatinski, bosanski, slavonski, i t. d.; pae alostoo je
ali e istina biti, to Hilferding o Bosni pripovieda, da se onde katolici
mjestimice i sami zovu latinima"; n. pr. u gradu Jajcu odgovorie mu na
pitanje: u nas neima nijednoga Srbina, mi smo svi Latini". Teko tome, ko za
tudompametiide!
U sedmom vieku posle Isukr. stanovae narod hrvatski i srbski u ovih
krajevih: na sjeverozapadu u dananjoj Dalmaciji i Hrvatskoj s dalm. hrv. otoci
i Istrom do Labina i Rae; zatim injae granicu prema Slovencem Kupa po
prilici do Metljike i Krka do Save, odavle do utoka Sutle, a odanle crta
povuena prema Ptuju. Sa sjevera bjee granicom Drava, ispod koje se prua
dananja Slavonija, prema istoku do Dunava. Na istoku i jugu zaokrauju
Bosnu, Srbiju s Metobijom, Hercegovinu i Cmu Goru crta povuena od
Biograda naporedo s Moravom, a protegnuta du rieke Ibra i Mitrovice i
odavle vijugajui se krivudasto nad jezero skadarsko i Bojanu. U taj se prostor
naselie oba pomenuta plemena tako, da nas Savom i Vrbasom, zatim idui
Neretvom k jugu do Dubrovnika, svuda to je k zapadu, posjedae Hrvati, a to
je od istih granica na jugu ili istoku, svuda posjedae Srbi. Ovako u sedmom
vieku, sliedei ali poneto i ispravljajui poviest cara Konstantina Porfuogenete (Sr. afar. Staro. . . IV. . 32.; . V. . 34. Raki odlomci 13-19.)
Ispravak se tiejune granice, koja je od rieke Cetine pomaknuta dalje na jug
267

do ispod Dubrovnika; zato su jo u XV. vieku nai stari pjesnici, rodom

Dubrovani, pjevali narjejem akavskim, a jezik zvali hrvatskim.
Usporedi li se ovomu naseljenju sedmoga vieka na dananji poloaj, to
emo negledei na seobu po Ugarskoj i Austriji, ove od prilike razlikosti
pronai: U Dalmaciji oblada hrvatina i onimi gradovi i otoci, koji se na
poetku kao rimski potomci nehtjedoe mieati s nadolicami barbarskimi.
Takova su mjesta: Dubrovnik, Spljet, Trogir, Zadar, Rab, Osor i jo nekoji
otoci. Dubrovnik bi pohrvaen ve u desetom vieku, neto malo kasnije Spljet,
Trogir i Zadar. to neki misle, da su Dubrovani ve u XI. vieku upotrebljavali
slovjenski jezik, to se za cielo neima misliti na upotrebljavanje pismeno, ve
ustmeno u drutvenom ivotu. Isto se tako rairi narodnost hrvatska po Istri na
zapad i preko granica Konstantinovih, na ime preko Labina i Rae, tako da se
sada smatra pravom granicom crta, povuena od ikih gora niz dolinu, kojom
tee Dragonja sve do Pirana i odavle na istok.
Na istoku i jugu pomenutih granica dogodie se ove znatmje premjene.
Zna se, da je upan Nemanja koncem . vieka rairio vlast srbsku u bugarske
krajeve, gdje bjehu na jugu gradovi: Pritina i Prizren, na istoku Ni i
pomoravlje. Tomu pridobie njegovi nasljednici istoni kraj Morave do
Timoka. Razluiti valja doista politike osnove srbskih vladalaca, kojih
oevidna nakana bjee, da irei vlast svoju prema jugu zdrue priestol srbski s
bizantskim - od snoenja narodnih te bi se lako prevario, tko bi pomislio, da je
svuda dokle dopre dravna vast srbska, umah ve i narodnost srbska zavladala.
Toliko je ipak istine, da se je narodnost srbska pruila na zapadu do Negotina i
Timoka, to je danas granicom kneevine srbske - ali skoro itav kraj s onu
stranu Morave do Dunava i Timoka, naseljen je narodom vlakim. Glasn. srb.
slov. IX. 201. -; na jugu pako, kamo je srbska politika prenesla i priestol
carstva (Prizren) i sredite crkve (Pe) kuda su se dizale ponosite zadubine
kraljeva i careva srbskih - onuda ivljae zbilja u .-. vieku cvijet
naroda srbskoga, to nam najoitije svjedoi kobni prelaz od preko 40 hiljada
familija srbskih u Austriju g. 1690., sa dosta malena prostora. Toga radi
opustjee ovi krajevi te ih veinom posjedoe Arbanasi. Ipak se najnovija
istraivanja uenih putnika (Hilferdinga, Lejeana, Hahna) o tih junih granicah srbske narodnosti ni malo neslau niti meu sobom niti sa starijim
oznaenjem afarikovim.
Osim ovih promjena na granicah hrvatsko-srbske narodnosti spomena su
vriedni neki unutanji dogaaji. ivot naega naroda, premda je skroz mirovite
naravi, bijae u razno doba silno uznemiravan; nigda gore nego li od XV. do
. vieka, kada biesni Turci ne jedanput pregazie itavu nau domovinu,
plienei je i pustoei, a velik njen diel skuie upravo pod jaram svoga
okrutnog gospodstva, u kojem mnogo nae braejo i danas stenje. Tada nasta
na itavom jugu veliko komeanje; jadni narod na po Bosni, Hercegovini i

Staroj Srbiji, nemogav odoljeti tolikim biedam i nevoljam, poe se razbjegavati na sve krajeve, traei utoita i nove domovine ponajprije raeu
braom na zapadu i sjevera: Evropa doivlje novu seobu naroda, a to nesretnoga naroda naega. Na uspomenu onieh burnih vremena govori se narodna
poslovica: Hercegovina sve zemlje naseli a sebe ne raseli". Posljedak toga
narodnog gibanja i seljenja bijae taj, da se je malo ne itavo lice nae
domovine skroz izmienilo. Mnoto starosjedilaca hrvatskih ispod Kupe i Une
preseli se to dalje na sjever meu Savu i Dravu, to izvan granica domovine po
sjevernoj Dalmaciji, po dananjoj hrvatskoj krajini u primorju, u tako zvanom
distriktu umberakom, u tadanjoj gornjoj Slavoniji (dananjem provincijalu
hrvatskom i tako zvanoj varadinskoj krajini) oko Koprivnice, Krievaca i
Ivania, napokon po Slavoniji, osobito u distriktu poekom (negdanjoj
maloj Valachiji) i u Sriemu. Potanje pripovedanje o tekoj sudbini hrvatskosrbske emigracije XVI. i XVII. vieka nespada ovamo; dovoljno je priznati
istinu, da je ovo golemo iseljavanje vie tete nego li koristi donielo razvitku
naega narodnoga ivota. One bo mnoge hiljade porodica hrvatskih, koje se
naselie po sjeverozapadnoj Ugarskoj (ima ih po moonjskoj, opronskoj,
eljeznoj i pounskoj upaniji preko stotina sela, govore akavski, te se
dielomice jo i danas zovu bosanski Hrvati) ili kojih sudbina otite ak u
Austriju i Moravsku (bit e ih jo danas oko 8000 dua), odkinuti od svoje
matere domovine, te odasvud okrueni narodom tuim (njemakim i magjarskim) nee se za cielo nigda razviti do duevnoga ivota a da sauvaju
narodnost. Jednako se uje tuba i za Srbe u junoj Ugarskoj, da ginu i
propadaju, gdje god ih sukobi Niemac Vlah (Rumunj). I zbilja njihov
dananji broj po Bakoj i Banatu i uzdu Dunava do Budima, rauna ih se
zajedno s Bunjevcima na 400 hiljada, strano je malen prema onomu, koliko se
iz historije zna da ih je razno doba prelazilo u Ugarsku. Na jednoj dakle strani
nedobismo skoro nita, a na drugoj izgubismo one krasne krajeve (staru
Srbiju), koji su negdanju Zetu, dananju Cmu Gom, spajali sa Srbijom. Isto su
tako za uviek izgubljene za narodni ivot one tisue Srba, koji se god.
1751.-1753. preselie u junu Rusku, te ve do sada skoro posvem izmienie
svoju narodnost u rasku. To se isto dogodi i oniem Hrvatom, koji se koncem
XV. (m. 1467.-1494.) vieka naselie u Apuliji; do danas sauvae svoju
narodnost samo dva sela; Acquaviva (Voda iva) sa 1823 due i San Felie
Slavo sa 2208 dua. Lake e se valjda odrati srbske naseobe, to ih ima meu
Arbanasi i Bugari, osobito oko ohridskoga jezera (Lejean).
Napram ovomu dosta znatnomu gubitku nae narodnosti izvan granica
nae stare domovine, pokazuje se u tome njezina velika ivotoa snaga, to je
doslije kadra bila progutati svaki zalogaj tuega naroda, koji bi se ma gdjegod
u nju utiskivao. Pravo je udo, to je na narod, podieljen meu toliko raznih
gospodara, ipak narodnost svoju ouvao istu kao isto zlato; niti Niemac niti

268
269

Talijan, niti Magjar niti Turin nemogae mu je naruiti. Pae i u gradovih (n.
pr. u Dalmaciji, Hrvatskoj), ma koliko tui bili (talijanski, njemaki, turski),
preotima ipak mah narodnost hrvatsko-srbska; pa zato nisu riedki primjeri, da
se je isto njemakim porodicam, koje se prije pedeset, sto i vie godina
doselie ovamo, jo jedini trag sauvao u tudem prezimenu; a gdje gdje neima
vie ni toga.
Tko uvai, to je sasvim u kratko reeno o kolebanju naega naroda u
XVI. i XVII. vieku, nee za cielo traiti, da mu se potanko naznai, gdje i koje
su danas ba Hrvati, gdje li i koje li Srbi; jer se je na mnogo mjesta bratska krv
tako izmieala, da je odieliti hrvatsko od srbskoga upravo onako nemogue,
kao to bi i suvino bilo. Samo obenito moe se rei, da na istoku zajednike
domovine sjede Srbi, na zapadu Hrvati, ili da je u trojednoj kraljevini pretena
veinaHrvata, a u Bosni, Hercegovini, Cmoj Gori i Srbiji jo pretenija veina
Srba. Kako je dananje faktiko stanje hrvatsko-srbske narodnosti, priznati
nam je, da postoji neki dualizam, koji sve to blaiji biva, ali se on osniva
toliko na narodnosti, po kojoj se niti nebi da nije to drugo nikakvarazlikost
osjeala, koliko na oba, s vana religijom i kulturom dobavljena faktora, a to su
zakon" (vjera) i pismo. Duh napredka i prosvjete izravnat e prije ol poslije i
te hrape te poruiti onaj posljednji prieboj, koji dieli brata od brata.
U svakoga poveega naroda ima narjeja, kojimi se pojedini krajevi
izmeu sebe razlikuju. Bilo bi dakle vee udo, da ih ba u nas neima nego li
to ih ima, i to vie na zapadu nego li na istoku. Naroito valja spomenuti, da se
sjevero-zapadni kraj Hrvata - to je tako zvani hrvatski provincijal - od svega
ostaloga hrvatskoga i srbskoga naroda narjejem svojim u toliko razlikuje, da
sudei po dananjih zakonih jezine srodnosti ovo niti je isto hrvatsko ili
srbsko narjeje (tokavsko akavsko), ve je znamenito pomieano sa
zapadnom sloventinom, ili pravije: to je sloventina, koja zanosi na hrvatsku.
Zato i kazae prije dva-tri vieka ovdanji knjievnici (Pergoi Vramec,
Petreti, Habdeli) da piu jezikom slovenskim. Poem bistorija nita o tom
nezna, da bi igda kasnije sloventina toliko natrunila bila narjeje hrvatsko, te
bi iz one mjeavine izalo dananje kajkavsko-hrvatsko narjeje, a svi razlozi
jezini slute na nekakov proces mieanja, gdje bjee sloventina pretenija od
hrvatine, to je sva prilika, da su u nejasnih viestih Konstantinovih, koje
pokazuju kako nije ni sam o tom upuen bio, sakrivene velike tajne etnografske o narodnih odnoajih izmeu Slovenaca i Hrvata sedmoga vieka.
Pomenuta lakonika viest cara Konstantina govori ovako: Od Hrvata, koji
dodoe u Dalmaciju, odrui se neki diel te zauze Ilirik i Panoniju; i oni imaahu
takoer svoga velikog upana, koji je k velikomu upanu hrvatske zemlje
samo radi prijateljstva poslanike (s darovi) odpravljao (gl. 30).
Po onomu, kako danas dohvatamo ugled, veliinu i vanost plemena
slovenskoga, koje se po ravninah panonskih prema dananjoj Sloveniji pruilo
270

a na istoku ak srodnoga se bugarsko-slovenskoga naioda dodimulo, neini se

nemogue, da je tako zvana hrvatska kajkavtina otuda postala, to su se Hrvati
provaljujui na jug, u tih gornjih stranah nove domovine, t. j. medu Dravom i
Savom, izmieali sa naastimi ve onuda prednjaci poriekla slovenskoga.
Naprotiv nije ni istini podobno, to Konstantin pripovieda, da bi se istom iz
Dalmacije est Hrvata natrag put sjevera krenula, odakle upravo bjehu doli; ta
dolazak Hrvata i Srba na jug nije posljedak piijateljskih poziva niti diplomatskih dogovora, ve silovito navaljivanje napadaa, koji su morali borei se
i krv proljevajui svaku stopu zemlje hrabrou izvojevati. ini se i to, da su se
Hrvati prije na dravnu uredili u sjevernoj Hrvatskoj (medu Dravom i Savom),
nego li u junoj (u Dalmaciji i primorju).
Medu ovolike Slovence, koji su od poetka nae historije hrvatsku
sudbinu dielili, dapae kod mnogih zgoda upravo prednjaili itavomu hrvatskomu narodu, spajaju dananji stanovnici upanije varadinske, zagrebake,
od prilike do Kupe, i krievake s polovicom varadinske krajine, napokon
Medjumurje i u Ugarskoj nekoji krajevi du Drave. Tonije granice kajkavtine naspram tokavtini (na zapadu) i akavtini (na jugu) idu ovako:
mislimo si crtu povuenu od Drave kod Pitomae na Viroviticu uz Belovar i
Cirkvenu, kraj Kapele do Lupoglave; odatle idui uz Ivani Moslavinom do
sela Lonje i Jasenovca na Savi, zatim Savom do Petrinje i Kupom do Karlovca;
odatle k sjevero-zapadu preko Dragania, Kraia, Jastrebarskoga, dok okruiv umberak prelazi kod Drage u Kranjsku.
II. Broj iiaroda
U pomenutih granicah ivi danas narod hrvatsko-srbski; ali je teko
naznaiti, pa makar samo od prilike bilo, koliko dua ima. Brojevi pojedinih
uenih ljudi na toUko se razlikuju, osobito kod onieh zemalja, koje su pod
turskim gospodstvom, da riei jednoga potresaju vjerom dragoga i tako su svi
skupa sumnjivi. Istinu toga najbolje e osvietliti sami brojevi, navedeni po
Safafikn (Slovansbf' narodopis), Czornigu (Ethnographie der osterr. Monarchie, 1855-1857., i Statistisches Handbiichlein, 1861), Lejeanu (Ethnographie de la Turguie d'Europe, 1861), Hilferdingu (Bosna, Hercegovina i
Staraja Serbija, Petrogr. 1859), Hahnu (Reise von Belgrad nach Salonik,
1861) i drugih kojekakvih to privatnih to slubenih izvetajih.
U austrijanskih zemljah stoje brojevi ovako:
Po afariku Po Czornigu Hdb.
U Ugarskoj (Baka, Banat i oslalc
397.954
upanijc na jugo-istoku) (Mcimurje i 532.00
0
120.092
ostale upanijc)
145.000
809.357
U Hrvalskoj, Slavoniji

271


i Vojn. Krajini
U primorju (Istra, otoci a za onda jo i
kolar ricki)
U Austriji dolnjoj
U Moravskoj
U Kranjskoj
U Dalmaciji
U Vojsci
Ukupno

2,023.000
254.0(4)

40.000
391.000
3,385.000

134.891
6.871
1.000
16.260
359.310
57.000
2,778.111

Nego veina ovieh brojeva moe se danas novijimi, po svoj prilid i

tonijimi, zamieniti; na ime za Hrvatsku i Slavoniju, u njezinom dananjera
obsegu, stavlja prof. Matkovi 920.000, statistika komisija pae 935.175; mi
emo odbivi to je prieko tuince, poprimiti broj od 900.000. Za
Dalmaciju smije se broj hrvatskoga naroda za cielo raunati na 400.000. U
vojnikoj krajini, bez petrovaradinske regimente, ima po Matkoviu 711.480.
U blagovetenskom" sabora od g. 1861. raunano je, da ima hrvatskosrbskoga naroda po Bakoj, Banatu, Sriemu i dotinoj vojn. krajini oko
584.777, a kad se od toga odbije upanija sriemska, koja je ve gori uraunana,
ostaje 480.992; ali kada se opet uzme na um, da ima srbskih naseobina i preko
granica onoga zemljita, koje je srbski sabor g. 1861. predlagao za novu fbsku
vojvodinu, na ime du Dunava ak do Budima, to se moe osjei okrugli broj
od 500.000. Ovam jo nijesu uraunani oni kajkavski i akavski Hrvati, to
stanuju po jugo-zapadnoj Ugarskoj i u Medjumurju: afarik uze, da ih ima
145.000. Napokon po knjizi Vojvodstvo kranjsko" ima u Kranjskoj 56.000
Hrvata, ako se tako zvani bieli Kranjci" ovamo pribroje. Po tome novi brojevi
stoje ovako:
Hrvata l Srba ima u austrijskih zcmljah:
Ujuno-istonoj Ugarskoj
U juno-zapadnoj Ugarskoj
U Hrvatskoj i Slavoniji
U hrv. slav. vojn. krajini (bez pclrovarad. reg.)
U Dalmaciji
U Primorju
U Kranjskoj
U dolnjoj Austriji
U Moravskoj
U austrijskoj vojsci
Skupa

500.000
145.000
900.000
711.480
400.000
134.891
56.000
6.870
1.000
57.000
2,912.241

U tom su broju sadrani po narjeju tokavci, akavci i kajkavci. Vriedno

bi bilo, ali joter nije izraunano, koliko kojih napose ima. Lake je naznaiti
broj kajkavaca, nego li akavaca. Onieh ima u tri hrvatske upanije: 466.648, u
dvie pukovine (krievakoj i gjurgjevakoj): 148.668, u Medjimurju: 55.413 272

865.377

skupa 670.729. Ovamo valja pribrojiti jo do 50.000 od onieh 145.000, to

sjedepo zapadnih upanijahugarskih, jerono drugo su akavci; zatiem 40.000
bielih Kranjaca. Svih dakle kajkavskih Hrvata ima oko: 760.729. afarik uze,
da ih ima 801.000, koje on prozva Hrvatima, ali je tada krivo pribrojio i one
Hrvate, koji stanuju po eljeznoj, opronskoj, moonjskoj i rabskoj upaniji te
govore istim narejem akavskim.
Broj Hrvata i Srba u dvie slobodne drave, Srbiji i Cmoj gori, izraunan
je slubenim brojanjem; u Srbiji na 1,108.568; u Cmoj gori god. 1863. na
196.238 dua. Po tome imau obje drave zajedno oko 1,300.000.
Jako je teko saznati pravi broj stanovnika u Bosni, Hercegovini i Staroj
Srbiji. afarik uze, da ima svieh skupa 1,552.000. Napose raunaju Bosnu na
900.000, a Hercegovinu na 250.000 dua. Po slubenom turskom izvjeu za
god. 1865. bjee u pet sandaka bosanskih mukih glava pravoslavne vjere
262.114, katolike vjere: 125.839, muhamedovske vjere: 187.657 - ukupno
575.610. Ako se uzme, da enskih ima toliko, koliko i mukih, to ini
svekoliko stanovnitvo 1,151.220 dua. Kada se od ovog broja i odbije makar
150.000 tue narodnosti, na ime na prave Turke Osmanlije, ipak e ostati jo
preko jednoga milijuna pravih Hrvata i Srba. U jednome dielu Stare Srbije,
sandaku novopazarskom, koji sada pod Bosnu spada, ima po starom izvjeu
48.000 mukih glava pravoslavne vjere, dakle svega 96.000 dua; a 33.389
mukih glava muhamedovske vjere, t.j. 66.778 dua; nego ovieh muhamedovaca Stare Srbije neemo pribrojit naemu narodu, jer su to za cielo
ipetari. Ostaje dakle u sandaku novopazarskom pravih Srba samo 96.000
ilinajvie 100.000. NapokonuHercegovini,sandakumostarskom,naznauje
pomenuto slubeno izvjee 77.755 mukih glava pravoslavne vjere, t.j.
155.510 dua, a 22.154 mukih glava muhamedovske vjere, t.j. 44.308 dua,
ukupno 199.818 dua, ili okraglim brojem dvie sto hiljada. Broj katolika nije
naznaen, ali e ih biti oko 50.000. Osjekom dakle imau est sandaka Bosne i
Stare Srbije i u Hercegovini: jedan milijun i 350.000 hiljada naega naroda.
Nego poto im je u tom politikom uredenju vei dio Stare Srbije izostavljen,
na ime sva okolica izmeu Pei, Bielopolja, Pritine, Prizrena i Dakovice, to se
mora pomenutomu broju turskoga izvjea pribrojiti jo kojekakvih 150 do
200 hiljada (Juki kae preko 160 hiljada). Najnovija dakle izvjea prilino
potvrduju onaj broj, koji je ve afarik naznaio, na ime da ima u Bosni,
Hercegovini i Staroj Srbiji u svemu jedan milijun i 550.000 hrvatsko-srbskoga
naroda.
Izvan Austrije ima dakle na slovjenskom jugu Hrvata i Srba:
USrbiji
1,100.000
U Cmoj Gori
200.000
U turskih zemljah (Bosni, Hcrccimvini i Staroj Srbiji) 1,550.000
Skupa
2,850.000
273

Kada se taj broj sastavi s brojem naega naroda u

Austriji, vidi se, da ima svieh Hrvata i Srba na slovjenskom jugu po prilici
5,762.241.
Ve je napried reeno, da razlikost vjerska silno zahvata ivot naega
naroda; jer je u nas za sada jo kako nigdje skopana sa zakonom i kultura, koja
je drugaija kod katolika a drugaija kod pravoslavnih, i jo drugaija, t.j.
nikakva, kod muhamedovaca. S toga je vano znati, kako su Hrvati i Srbi ova
tri zakona danas razmjereni. U doli stavljenom priegledu pribrojeni su grki
katolici rimskim, a maleni broj inovjerskih kranskih sljedbenika izostavljen
je sa sviem.
U austrijanskih zemljah ima:
Zemlja

Hrvata i Srba

Katolika

Pravoslavnih

Juno-istona Ugarska

500.000

48.138

Juno-zapadna Ugarska

145.000

145.000

Hrvatska i Slavonija

900.000

767.477

132.523

Hrv. slav. Krajina

711.480

402.329

309.151

Dalmacija

400.000

322.856

77.144

Primorje (Istra i otoci)

134.891

134.657

232

56.000

55.400

600

Dolnja Austrija

6.870

6.870

Moravska

1.000

1.000

57.000

34.000

23.000

2,912.241

1,917.729

994.512

Kranjska

Austrijanska vojska
Svieh skupa

Muhamedovaca

451.862

U Srbiji i Cmoj Gori sami su pravoslavni. U Bosni, kako je danas

razreena, bilo bi po slubenom izvjeu turskom: 251.678 katolika, 524.228
pravoslavnih, 375.314 muhamedovaca. U Hercegovini, to e rei u sandaku
mostarskom: 50.000 katolika (u slub. tuskom izvjeu izostavljeno), 155.510
pravoslavnih, 44.308 muhamedovaca. U Staroj Srbiji, u sandaku novopazarskom, ima po izvjeu turskom: 96.000 pravoslavnih i 66.778 muhamedovaca, koji nisu srbske narodnosti; katolici se nespominju. Od ostalih 150200 hiljada, to stanuju po Arbanaskoj (negdanjoj pravoj Staroj Srbiji) moe
se uzeti, po Jukiu, da ima 10-20 hiljada katolika, ono dugo su to pravoslavni
to muhamedovci.
Osjekom Lma dakle u Bosni, Hercegovini i Staroj Srbiji oko 300 hiljada
katolika, 900 hiljada pravoslavnih, i preko 400 hiljada muhamedovaca. Po
tome bilo bi svieh skupa:

Gdje
U austrijskih zemljah

Koliko katolika
1,917.729

U Srbiji

Svieh skupa

Koliko
muhamedovaca

994.512
1,100.000

U Crnoj Gori
U Bosni, Hercegoviiii i Staroj Srbiji

Koliko
pravoslavnih

200.000
300.000

900.000

400.000

2,217.729

3,194.512

400.000

Hrvati i Srbi stanuju u kompaktnoj massi, isti, u trojednoj kraljevini,

Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji (956,04 kvm.), u kneevini Srbiji (998 kvm.),
u Bosni i Hercegovini (1.115 kvm.), i u Cmoj Gori (78 kvm.) dakle na
zemljinom prostoru od 3.147,04 kv. milja. U zadrazi s dragiem narodnostima
ali u veem broju stanuju u Istri (85 kvm.), uz malen broj Talijana, onda u
Staroj Srbiji, t.j. u peskoj, akovikoj, prizrenskoj, pritinskoj i vuitmskoj,
poneto i u skadarskoj, lekoj i barskoj nahiji sadanje Aibanaske (375 kvm.),
gdje ivu sa ipetari, onda u juno-istonoj Ugarskoj, imenito u tamonjoj
krajini (190 kvm.), u babodrokoj i torontalskoj (119 kvm.) upaiiiji, gdje
stanuju ispremieani sa Rumunji, Niemci i Magjari. Moe se dakle uzeti: da
Hrvati i Srbi zauzimlju u juno-istonoj Europi prostor od najmanje 3.500
kvm. Nu ve onaj prostor, na kojem Hrvati i Srbi stanuju isti, mnogo je vei
od same kraljevine Engleske (2.749 kvm.), a tolik je kolika je juna i srednja
Italija (3.189 kvm.); pa ipak, dok na naem prostoru ivi jedva do 4,700.000
dua naega naroda, u Engleskoj stanuje 20,205.000, u junoj i srednjoj Italiji
preko 15,000.000 dua; dok u pomenutih zemljah dolazi na 1 kv. milju jedva
1.493 naega naroda, naistomprostoru u Engleskoj stanuje preko 5.000 dua,
nekmo li n. pr. u Belgiji sa 8.814 i Saskoj sa 8.186 dua na 1 kv. milji.
Ovo je spomena vriedno zato, da se vidi, kolik je prostor ostavljen
razvitku naega naroda u njegovoj dananjoj domovini, koliko li e on za cielo
napredovati, kad se uklone sve zapreke, koje mu se dan dananji odasvuda na
put stavljaju.

Poto smo izrekli, kojega naroda duevnu radinost smatramo zadatkom

ovoga djela; po to smo izraunali po prilici i broj toga naroda: ostaje da
kaemo, kako naumismo u ovoj knjizi podieliti historiju hrvatsko-srbske
knjievnosti.
Samo se kae, da se na knjievni ivot dieli u tri dobe.
275

274

Prvo, t.j. staro doba, koje bi se moglo takoer prozvati crkveno ili
sveteno doba, protee se od poetka nae historije do u oi prieporoda
znanosti i umjetnosti u Italiji; ili s obzirom na nae okolnosti, do konca
etrnaestoga vieka. Tko bi se napolitike dogaaje obazreo, raogao bi drugiem
rieima: do propasti carstva srbskoga.
Drugo, t.j. srednje doba, koje bi se moglo zvati takoer dalmati-nskodubrovako, protee se od petnaestoga vieka - to je humanizam dalma-tinski
i poetak hrvatskoga pjesnitva u Dalmaciji - do preko polovice
osamnaestoga vieka, kada iznemoe snaga dubrovaka te si knjievnost trai
nova pristanita po Hrvatskoj, Slavoniji i Ugarskoj.
Tree, t.j. novo doba, ishodi od poroda narodne knjievnosti kod austrijanskih Srbalja u drugoj polovici osamnaestoga vieka, prikuplja suvremenu
kao preanju radnju knjievnika kajkavskih, iz koje iznie nova ilirska
knjievnost u Zagrebu, svraa pogled na pjesnitvo narodno, i napokon
nastavlja novu knjievnost sve do danas.

NEKOLIKO NAPOMENA POVODOM

RASPRAVE M. REETARA
0 AKAVTINI1
(ArchivXIII. 1891)

Nisam htio potovanoga pisca smetati u njegovu dokazivanju, ali bih na

kraju njegove rasprave htio dodati nekoliko napomena, u kojima hou da
dadem izraza svojim sumnjama. One se odnose poglavito na njegovo shvaanje nekih jezinih pojava, na koje nailazimo u najstarijim dubrovakim
djelima. On brani miljenje, koje mi je ve prije bilo poznato, barem iz
usmenih izjava prof. Budmanija u Zagrebu, da se svi tako zvani akavizmi",
koji se javljaju kod najstarijih dubrovakih pjesnika, temelje na imitaciji
Marulieva jezika i da se u njima ne ogleda pravo dubrovako narjeje. Rado
doputam, daje pisac ovu hipotezu svojega uitelja razloio na vrlo dopadljiv
nain i da je svojim prikazivanjem mnogim dosadanjim preterivanjima s
obzirom na akavtinu u Dubrovniku otupio otricu, ali su mi ipak ostale neke
sumnje, o kojima bih htio povesti rije ovdje, u naem asopisu, gdje se o
takvim pitanjima moe mimo i objektivno govoriti. Nadam se, da kod pisca i
kod razumnih italaca ne u probuditi sumnje u neiste skrivene misli, ako
kaem, da ovdje iznesena hipoteza, kako se meni ini, nije tako glatka, kako bi
mogla izgledati po pievu razlaganju. Morao bih dakako poeti izdaleka, kad
bih htio povesti rije o svemu, to se moe iznijeti protiv izreene hipoteze, ali
se ograniujem na najglavnije. Jedna od glavnih tvrdnja prednje rasprave glasi
(str. 383): akavtina nije nikada dopirala do Dubrovnika, i ovaj grad je od
poetka bio tokavski". Samo prvu polovinu ove reenice smatram i ja
tonom, ukoliko se pojam akavtine definira tako, da se, polazei od jezinih
osobina sjeverne Dalmacije, postavi sasvim odreen skup obiljeja, koja bi se
Ovaj je lanak napisan kao osvrt na Rcctarovu raspiavu o akavtini i njczinim
nekadanjim i sadanjim gTanicama (Dic akavtina un dcren einstige und jctzige
Grenzen) u istora goditu Archiva".

276

277

_______________

sva morala bezuvjetno pojavljivati i u jeziku Dubrovnika. U ovom sluaju ne

pristaje, priznajem, naziv akavtina" za dubrovaki slavenski idiom. Naprotiv, moram drugu polovinu reenice otkloniti i izjaviti, da se pieva
tvrdnja, po kojoj je grad Dubrovnik od poetka bio isto tokavski, ne da
dokazati. Naelna se pogreka krije u krivo postavljenim premisama, kao da
kod Srba i Hrvata imamo posla sa dva, i ba samo sa dva strogo razluena
nareja (ili ak jezika!), od kojih je jedan od poetka pa do danas bio i zvao se
tokavski, a dragi isto tako od poetka pa do danas akavski. Slaganje je dvaju
imena i dvaju jezika ili nareja dodue zavodljivo; kae se: Srbi su od poetka
bili isti tokavci, aHrvati isti akavci, i tekijeproblem naoko rijeen. To se
doista dugo vremena i smatralo jedino pravilnim rjeenjem, a i danas su jo
toga miljenja mnogi filolozi, uz koje pristaje i pisac nae rasprave (up.
njegove izjave ArcMv . dtr. 387-388). Meni se ne ini, da je stvar tako
jednostavna. Ne kao da bih htio poricati u srpskohrvatskom jeziku neki
dualizam, koji se pojavljuje danas izmeu tokavtine i akavtine; ali imamo li prava prenositi ovaj dananji dualizam i na prolost? Smijemo li ga
dovesti u uzronu vezu s oba narodna imena? - to je veliko, po mojem
miljenju jo nerijeeno pitanje, u kojem treba da idu zajedno potanka dijalekatska, antropologijska i antikvarna istraivanja. Profesor se Reetar dri
obiajnog miljenja, premda je bio prisiljen, da razlike izmeu tokavskog i
akavskog narjeja, to su ih nekad istakli Vuk i Danii, podvrgne stvarnoj i
uspenoj kritici, ali kritici, u kojoj je izostavljena vana ftapomena, da je
Danii kasnije, zaavi dublje u povijest srpskohrvatskoga jeztka, ne samo
napustio kao netona mnoga od onih obiljeja akavtine, to ih je bio postavio u
svojoj poznatoj raspravi, ve je odbacio kao neodrivu i itavu hipotezu o
iskonskoj odvojenosti tokavskog i akavskog narjeja. I zaista, to preostaje
na kraju, prema miljenju pisca prednje rasprave, kao sigurni kriterij obadvaju ,
jezika"? Nita vie nego dva glavna odvajanja: 1) razlika izmeu tokavskog i
akavskoga^'; i 2) razlika izmeu tokavskoga t i akavskoga . Sve je
drugo pisac spreman rtvovati, ak i akavsko a rajesto staroslavenskoga g iza j
i iza palatala. Svakako je malo udno, da je rtvovao i ovu posljednju toku;
oito ga je jezik dubrovakih pisaca, kod kojih se barem glagol jati nalazi
neobino esto, doveo u neto nelagodan poloaj, daradije ovu toku izbrie iz
broja obiljeja akavtine, nego da mora priznati, da je u Dubrovniku ipak bilo
ili da ima pojedinih akavskih" mrvica. Dopustimo i to, da se glagol p r i j a t i
shvati i kao tokavska pojava, ali se svakako mora priznati, da je tokavtina s
takvim pojavama neto svoje vrste. Na to emo se jo vratiti. Htio bih prije
svriti s pitanjem, da li je razlika izmedu i j i izmedu t i takve vrste, da se
zaista mora shvatiti kao neto iskonski kaiakteristino i kao neto, to pripada
ve najstarijoj periodi jezinoga ivota? Moe li se zaista tvrditi, da je ondje,

gdje se mesto dj danas govori j, ovaj glas proizaao neposredno iz dj, recimo
otpadanjem glasa d, dok d mjesto dj predstavlja ve a priori sasvim dmgo
glasovnofiziologijsko zbivanje? Kad bi poslednje bilo tono, onda bi se
s vakako moglo kazati, da ova razlika izmeu d ij potjee iz prastarih vremena
dijalekatske podvojenosti i da je kao takva podesna, da bude dijalekatski
kriterij. Ali j a ne vj em, da j e razmak izmeu d i j tako velik, da se i j edno i
drago mora izvesti iz dj (razumjevajui pod tim prajezino opeslavensko
stanje), nego je prajezino dj ve dalo jedan jedinstven glas d', koji je temelj
tokavskoga d i akavskoga j, kao to je tj dalo jedan jedinstveni glas t', iz
kojega je kasnije proizalo tokavsko 1 i akavsko 2. Treba naime razlikovati i
dvostrako , koje je za fin sluh jedno od drugoga gotovo toliko udaljeno,
koliko d od j. Jer bi bilo netono tvrditi, da je j, koje je proizalo iz dj
posredstvom glasa d', svudajednako obinomy; ja naprotiv, tvrdim, da bi se,
kad bi se tonije promatralo, izmeu glasay u rijei moja i glasa^' u rijei meja
barem tu i tamo otkrila primjetna razlika. To mi daje povoda da nabacim
pitanje, na koje dakako jo ne mogu odgovoriti, da li zaista smijemo pretpostaviti, daje u tako staroj periodi, kao to je, recimo, vrijeme prvog naseljenja
Srba i Hrvata u njihovoj dananjoj domovini, ve postojala razlika izmeu d i
p Nije li vjerojatnije, daje tada jo za oba plemena bio mjerodavan jednak
izgovor glasa dj kao glasa d' i glasa tj kao /'? A isto bih tako s goto vo j o veom
sigurnou ustvrdio, da razlika izmedu t i , koju pisac naroito naglauje,
nije tako stara, da bi se mogla upotrebiti kao karakteristika starih plemenskih
razlika. Sasvimje sigumo najstarijaglasovna kombinacija, nakojoj se temelje
oba dananja izgovora, bila samo t': tko dakle s dananjom razlikom
izmeu d i j, t i , i tko hoe da tu razliku dovede u uzronu svezu s oba
plemenska imena (Srbi, Hrvati), poznata od najstarijih vremena, dolazi u
opasnost, da se poslui kriterijem, koji vrlo vjerojatno nije toliko star, da bi se
stari Srbi i Hr vati smj eli smatrati nosiocima te razlike. Radi toga moram kazati,
da e i ova dva obiljeja imati jedva vei domaaj nego mnoga druga, to ih je
ve pisac prednje rasprave zbog dobrih razloga izuio.
Nego ja bih i ne gledajui na to ustvrdio, da se ovaj sasvim osebujni
izgovor glasa d kao j ne pokriva ba tako tono s ostalim obiljejima
akavtine, i da se njegovi pojedinani iverci ne bi bili mogli rastresti i u
tokavska jezina podruja u staro i u novo doba. Tu dolaze prije svega u obzir
pogranina jezinapodruja, dakle Bosna na istonoj, a Dubrovnik sa svojom
okolicom na junoj strani. I prema jednoj i prema dragoj strani mogu se iz
razliitih stoljea navesti primjeri za j mjesto d, i s mojeg stajalita nije
potiebno shvaati ove primjere kao pozajmlji vanja ili hotimina prenoenja na
tude podruje, jer se mogu mnogo jednostavnije objasniti geografskim poloajem. Tako je prof. Reetar skupio u svojoj raspravi primjere iz bosanskih

278
279

listina, ali odmah dodao objanjenje, koje, kako mi se ini, nije potrebno. Jer
dapravi Bonjak, usprkos svojem tokavskom govoru, ne upotrebljava kadkad
puno , ve neki glas, koji je blii glasu/, dokazuje nam Divkovi, kod kojega
nalazim dosljedno: takojer mjesto takoer, meu mjesto meu, tuji-mje i t. d.
mjesto tudi-tude, a moda i kojeta drago. S obzirom na ovu injenicu, koja e
se bliim istraivanjem moi poduprijeti jo veim brojem primjera, ne
uviam potrebe, da bi se sporadini piimjeri sa j mjesto d u dubrovakoj
knjievnosti svi morali shvatiti kao hotimina pozajmljivanja i kao pjesnike
slobode. Ako kod Divkovia mali broj primjera say pored obiajnih oblika sa
nije namjerno pozajmljivanje, onda moe ij, koje se pored obiajnih oblika sa
tu i tamo pojavljuje kod Menetia ili Dria, biti jedan od ostataka tadanjeg
jezinog ivota. S hipotezom da su se najstariji Dubrovani u jezinim
oblicima povodili za Maruliem, ne emo doi daleko. Tko se dade na
povodenje, taj e nastojati da se u svemu povede za svojim uzorom, a ne moe
se rei, da je jezik Menetiev i Driev jednak jeziku Marulievu. Miljenje
da je sve, to se kod onih najstarijih predstavnika knjievnog rada u Dubrovniku ne slae s dananjim dubrovakim narjejem, namjemo pozajmljivanje
iz tuine, baca na ove najstarije predstavnike Dubrovnika slabo svijetlo; oni
izgledaju kao bijedne eprtlje, koji su se povodili za nedosegnutim uzorom, ali
su stali na pola puta. Mislim da ne moram izrijekom isticati, da bi bilo vrlo
smjelo zakljuivati po dananjem jezikom stanju, kakav je bio jezik u XV.
stoljeu. Jezine se promjene ne dogadaju svuda u jednakom4empu, one su
vezane uz uvjete najrazliitije vrste, kojih dananja nauka o jezikutjije gotovo
jo ni utvrdila i procijenila. Zasad se moe kazati samo toliko, da je u
Dubrovniku u svako doba njegove bujne prolosti bilo obilno uvjeta i za brz
jezini razvitak. Kad je dakle potovani pisac ove rasprave, kako je ve
spomenuto, napola spreman da glas a mjesto ? prizna ne samo na akavskom
narjeju, nego i dubrovakom govoru, posljednjem barem za glagol jati s
njegovim sloenicama i izvedenim rijeima - onda nastaje pitanje, da li nije
prilinije i onako dostarijetke primjere saj mjesto i mjesto St shvatiti na isti
nain kao obiljeja pograninog ili prelaznog jezika. Zbog bojazni, da bi tim
mogao biti ugroen tokavski znaaj dubrovakoga govora, ne smije se u
znanosti prezati: treba priznati, da dubrovaki govor nije bio tokavski u onom
smislu ili opsegu, kako taj naziv danas obino shvaamo. Jo i danas ima u
dubrovakom narjeju tota, o to bismo se lako mogli spotai, kad bismo
htjeli dubrovaki govor svrstati u isti red recimo s govorom Beograda,
Sarajeva ili Mostara; to da pretpostavimo istom o stanju toga govora, kakav je
bio prije 400 godina? Nije li injenica, da sejo danas govori pri d, priko,
pridat (), jasan znak, da je ikavtina bila neko u Dubrovniku
rairenija, to se lako moe potvrditi jezinim spomenicima toga grada? Ili ako
280

jo dandanas mnogi (makar bili i u manjini) izgovaraju obino Ij prije kao;

(dakle boje mjesto bolje), onda ipak mislim, da su i u XV. stoljeu mnogi
(makar bili i u manjini) mogli na slian nain govoriti tuji mjesto tudi, meju ili
meu mjesto meu i t. d.
Ali pisac - rei ete - donosi pozitivne dokaze za to, da se one
akavske" jezine pojave najstarijih Dubrovana nisu govoiile u samom
trradu. On se poziva 1) na irilske listine pisane u Dubrovniku, na dva do tri
dubrovaka prozna djela. Ispitajmo dokaznu snagu ovih sredstava za objanjavanje. to se tie listina, pisac e i sam vjerojatno lako dopustiti, da one
nisu sasvim valjan dokaz za lokalni znaaj narjeja. U Dubrovniku je oevidno
pri sastavljanju takvih listina imao bitna udjela i utjecaj drage, nedubrovake
strane; jer su se u ovom, srpskom obliku one listine smatrale uvijek neim
tuim, neim to slui za obavjetavanje, umirivanje ili osiguravanje drage
strane (gospode iz Srbije, Bosne i t. d.). Upravo radi toga su sastavljanje takvih
listina povjeravali posebnim kancelarijama, koji su znali ne samo irilsko
pismo, nego, ukoliko se smatralo potrebnim, i srpske i bosanske jezine
osobine. Ti su kancelati pisali u poznatoj u vodnoj formuli i * ,
jer su znali, da je formula kod pravoslavnih tako glasila. A gdje su pak pravi
dubrovanizmi u tim listinama?
Nadalje pisac uzima u pomo dva prozom pisana rukopisa, koji potjeu
iz XV. stoljea, iz kojega sam ja izdao vaniji sadraj, 1 ako i jest pisan u
Dubrovniku, prije sastavljao netko iz dubrovake okolice (ako ve ne emo da
pomiljamo na Bosnu-Hercegovinu) negoli dubrovaki graanin. To mora na
kraju priznati i sam prof. Reetar, koji s mnogo vjerojatnosti nagada, da je onaj
zbornik bio namenjen itaocima, koji su nekad bili pravoslavne vjere, a kasnije
su postali katolici i sluili se jo dugo vremena irilskim pismom. Jezik je
ovoga zbornika prema tome za lokalne osobine Dubrovana isto toliko slab
dokaz, kao kad bi netko po tokavskim knjigama, koje su se u XVHI stoljeu
tampale u Zagrebu, htio zakljuiti, da su stanovnici ovoga grada ve u /
stoljeu bili tokavci, to nisu veinom ni danas, kao to je poznato. Sto se pak
tie b) Ranjinina Evangeliaria, mislim da je i tu Ranjina samo prepisao u
g r a d u latinskim pismenima neki i i 1 s k i predloak, slian onome Leipcikom primjerku, to ga je opisao Leskien. Ja na alost nisam u poloaju da
samostalno sudim o tom evangeliariju, jer jo nije izdan (nadajmo se, da e ga
prof. Mareti uskoro izdati), ali mi se ini, da je po onom, to nam o njem na
pohvalan nain saopuje Reetar, opravdan zakljuak, da su pri sastavljanju
dananjega primjerka sudjelovala dva ovjeka, koji su se po narjeju razliko1

U Kukuljcvicvu Arkivu za povjeslnicu jugoslavensku" IX (Prilozi k historiji

knjicvnosli naioda hrvatskoga i srpskoga"). Op. .

281

vali jedan od drugoga. Ako je dato non concesso satavlja veega djela teksta,
koji je po Reetarovoj karakteristici isti tokavac-ijekavac, bio roen Dubrovanin, htio bih ipak znati, zato taj ovjek ili njegov sugraanin nije i u
manjem dijelu teksta bio jednako odluan tokavac. kako se po svemu ini,
cijeli se evangelarij temelji na nekom starom akavskom predloku. A ako se
uzme, da je samo onaj manji dio teksta, za koji je prof. Reetar utvrdio, da mu
je kao neposredan predloak sluio Bemardinov lekcionar, obradio neki
dubrovaki gradanin, onda je njegova popustljivost prema akavizmima
predloka razumljiva: ti mu akavizmi za njegovo vrijeme jo nisu bili tako
tudi i neobini, kao to bi bili dananjem Dubrovaninu.
Kako italac vidi, ja svojim primedbama ne kanim obarati itavo pievo
dokazivanje. esto isticanom miljenju, da su stari Dubrovani govorili isto
akavski, recimo otprilike kao Spliani, on je nesumnjivo zadao smrtni udarac,
samo mi se ini, da ide predaleko, kad puta iz vida naroiti poloaj Dubrovnika unutar srpsko-hrvatskog jezinoga podruja za starija stoljea - a taj se
poloaj vrlo lij epo slae s geografskim poloaj em toga grada - i kad porie s ve,
to u starom dubrovakom narjeju podsea na isto akavsko susjedstvo. To
ipak ne ide. Nae nastojanje, da narjeja sistematski sredimo i da jedno od
drugoga ogradimo po nekim obiljejima, ostat e uvjek vie ili manje teorija,
protiv koje se realni ivot estoko buni; realni ivot pokazuje svuda polagane,
neprekinute prijelaze i ne brine se ni za mrve za nau sistematiku. Mi se s naim
unaprijed stvorenim miljenjima moemo lako qai u tjesnacu, zato je bolje da
ih za vremena odbacimo. Ja nikako ne uviair^ zato se u Dubrovniku XV.
stoljea (a da i ne govorimo o starijim vremenitfta) pored najvie rairenog (ili
moda iskljuivog) to ne bi moglo u nekim sluajevima s prijedlozima
govoriti napr. i zac, iw etc? Po mojemje miljenju vie nego vjerojatno daje
tada u Dubrovniku ivjela jo mnoga rije ili oblik say (mjesto ) i sa (mjesto
t). Da je ikavtina bila prilino rairena i da se na kraju jo govorilo l, to e
vjerojatno i sam pisac priznati.
Ovakav je, kako ga ja zamiljam, vjerojatno bio dubrovaki govor jo u
XV. stoljeu, a takav, nama filolozima ne ba povoljni srednji poloaj odgovara po mojem miljenju odlino geografskom poloaju Dubrovnika, kojemu
su jo i danas u nevelikoj udaljenosti prema sjeveru neki junodalmatinski
akavci susjedi (barem Peljecu i na otocima Koruli i Lastovu), a neko su
mu bez suranje i na kopnu bili mnogo blie.
Ne u nipoto da kaem, da sam ovim svojim napomenama rijeio teko
pitanje. Mnogota jo ostaje nedknuto i nesvreno. Tako na pr. vano pitanje,
kako se razvijao najstariji i prvi proces slaviziranja u gradu Dubrovniku? Nije
li aristokratski elemenat svih dalmatinskih gradova, zajedno s Dubrovnikom,
bio u uim odnosima meu sobom nego prema plebejskom puanstvu okolice? Kad bi se ovo pitanje istrailo, moda bi se kao dalja posljedica morala
282

priznati injenica, da je govor dubrovakih patricija bio starinskiji, konseivativniji, Pa prema tome razliitim akavskim obiljejima blii nego govor
plebejaca i istoga puka. - Drago se pitanje tie imena slovinski jezik", koje
se je, kako se ini, iskljuivo upotrebljavalo sve do najnovijeg vremena.
Mislim da se u znanstvenom filolokom asopisu moe kazati, da Dubrovani
nisu svoj etniki tip (dakle u prvom redu jezik) nikada identifikovali s
hrvatskim ili srpskim; taj jezik nije po njihovu shvaanju bio ni hrvatski" ni
srpski", nego - slovinski". Ja sam neko mislio, da je ovaj naziv proizvod
uenih kombinacija njihovih historiara i arheologa, ali me pravilni, ikavski
oblik rijei, koji sasvim tono odgovara staroj rijei potie da jo
i o tom razmislim. Taj bi se naziv ipak mogao temeljiti na prastarim predajama.
Razumije se samo po sebi, da tim ne kanim krnjiti ljubav i potovanje, koje oba
plemena, Srbi i Hrvati, goje za nekadanju veliinu i znaenje Dubrovnika;
ovaj biser pripada jednako jednima i dragima.

283

 .\<*

GRAMATIKA I STILISTIKA HRVATSKOGA

ILISRPSKOGAJEZIKA. NAPISAO
DR. T. MARETI. ZAGREB 1899.
(ArchivXXII. 1900)

Napisati gramatiku modemoga knjievnog jezika (bilo kojega) nije laka,

a nije djelomino ak ni ugodna zadaa. Najednom iskrsavaju mnoge sumnje i
kojekakva nerijeena pitanja, kojima se nijesmo nadali, a da se i ne govori o
nekom prisilnom poloaju, u kojem se po sili okolnosti naemo, kad se radi o
tom, da opravdamo ono to je modemo i to odgovara knjievnosti, ne
obazirui se mnogo na proces historijskoga razvoja. Svaki je knjievni jezik
vie ili manje rezultat najraznolinijih kompromisa; ak se i ono to nije
sasvim pravilno, ako je sankcionirano opom upotrebom, mora uzeti u zatitu,
prema naelu: usus tyrannus, mjerodavnom za knjievni jezik. Kako se ciljevi
knjievnoga jezika ne kreu uvijek u granicama znanstvenog istraivanja,
dogaa se vrlo esto, da se najblii stranjaci samo nerado uputaju u
sastavljanje priranika i udbenika, koji slue za praktine svrhe; oni takve
zadae radije preputaju pedagozima i kompilatorima, koji, neoptereeni
dubljim pogledima u historijski razvoj dotinoga jezika, umiju s vie ili manje
spretnosti jedriti ravno prema najbliemu praktinom cilju. To pravilo vrijedi i
za gramatiku srpskohrvatskoga jezika. Veina udbenika toga jezika, napisanih od prvih decenija XIX. stoljea, potjee od pedagoga i diletanata.
Maretievo veliko djelo ide u red rjeih izuzetaka, jer ga je pisao uenjak
poznat u gramatikoj literaturi po odlinim istraivanjima, tako da je njegovo
mjesto meu nevelikim brojem djela, kakvi su gramatiki spisi Vuka, Daniia, Budmanija i Novakovia. Po spoljanjem opsegu nadmauje Maretieva
knjiga znatno svoje prethodnike. Budmanijeva gramatika obuhvaa 250,
Novakovieva u posljednjem izdanju 512, a ova Maretieva punih 700 strana
znatno veega formata. To ne dolazi toliko od toga, to kod Maretia osim
obiajna etiri dijela gramatike (t.j. fonetike, morfologije, nauke o tvorbi rijei
i sintakse) ima i dodatak o stilistici - dodatakje kratak, obuhvaajui otprilike
50 strana - ve njegovo djelo odudara bitno od djela njegovih prethodnika
284

drogaijom obradom predmeta. Budmani ili Novakovi ograniili su se na

anafizu predmeta prema odnosnim gleditima, dok se Mareti tim ne zadovoljava, ve rezonira o injeninom stanju, koraentiiajui injenice. Svojim
rezonuanjem hoe oito da itaocima svojega djela - imajui na umu vie
iroko obrazovano obinstvo negoli mlade na naukama - nadomjesti uitelja,
a moda je htio i da izbjegne inae uobiajenu suhopamost gramatikih
udbenika. Koliko mu je taj pokuaj poao za rukom, pokazat e uspjeh. Po
mojem miljenju, koje moda nije sasvim objektivno, morala bi moda
Maretieva knjiga jo uvijek privlaiti svakog obrazovanog itaoca, pa i ako je
ve davno zavrio nauke, ukoliko hoe da obnovi ili oivi donekle izblijedelo
kolsko teoretsko znanje svojega lijepoga materinskog jezika, bez obzira na to,
da li ga naziva hrvatskim ili srpskim. Ako djelo nae u ovom smislu odjeka, bit
e dosta teka zadaa i nemali trud piev obilno nagraeni. A moralo bi se i
oekivati, da u modemim vremenima jezinih borba, radi kojih je svakom
narodu, makar kako malen bio - Hrvati i Srbi, da su duhovno ujedinjeni, kao
to su po jeziku jedinstveni, ne bi bili meu najmanjim evropskim narodima njegov jezik to drai, to je ee ugroen od monijih susjednih jezika - da,
velim, u takvim vremenima preuzima vrlo zahvalnu ulogu, tko se obvee da
svoj narod, njegovu inteligenciju, to temeljitije poui o pravilnoj upotrebi
materinskog jezika, nosioca ukupnog duhovnog ivota.
Historijski je dodue dokazano, da se periode intenzivnog gramatikog
obraivanja jezika i njegova najsnanijeg razvoja u knjievnosti ne slau
uvijek, ali bi ipak bilo nepravilno, kad bismo po pojavi obime gramatike
moderenog srpskohrvatskog jezika zakljuili, da je i srpskohrvatski jezik u
opadanju. U danom se sluaju pitanje potrebe ne smije postaviti u ovom
smislu. Kao nepristran posmatra iz daljine mogao bih naprotiv smjelo
ustvrditi, da se u obraivanju srpskohrvatskog knjievnog jezika od poslednjih
decenija XIX. stoljea, otkada zadae koje se cxi njega trae, dobivaju sve
sloenije oblike, ne samo ne opaa nikakva dekadenca, nikakvo opasno
opadanje, ve prije utjeljiv polet, naroito otkada itavo jezino podruje
srpskohrvatske narodnosti sudjeluje u duhovnom ivotu i otkad knjievna
produkcija istoka sve vie prodire prema zapadu, a knjievna produkcija
zapada prema istoku, i otkada se obje struje malo pomalo mijeaju. Ja dakle
pozdravljam Maretievo djelo ne u smislu nekog ljekovitog sredstva, koje je
postalo potrebno, da se odstrani bilo to zlo, nego kao utjeljivu pojavu, rodenu
iz temeljne crte modemog vremena, koje hoe da se o svemu poui. Kad se
piu populame knjige o prirodnim znanostima, o fizici i astronomiji, kemiji,
elektrotehnici i t. d. , zar nije tada vrijeme, da se najirem krugu italaca
jednom prui i lako shvatljiva pouna knjiga o svim svojstvima jezika, kojim
se dnevno sluimo u javnom i privatnom ivotu, koji se ui u kolama, za koji
285

se podiu najvii znanstveni zavodi i za koji se vode borbe u parlamentima, ne

bi li se proirila njegova prava?
Ovako shvaam zadau knjige, o kojoj sada hou da kaem nekoliko
rijei. Vrlo bih se radovao, kad bih znao, da se pisac djela u tome sa mnom
slae. On to ne kae izrijekom u predgovoru, ve iz toga, to je priredio
izvod iz ovoga velikog dijela za kolske svrhe (za srednje kole), slijedi samo
po sebi, da svojim velikim djelom uistinu apelira na elju za itanjem i poukom
irokoga obrazovanoga obinstva.
Da Hrvati i Srbi sada imaju jedan jedinstveni knjievni jezik, bit e, moe
se rei, ope poznato, premda sam istom malo prije godina morao jednom
bivem austrijskom ministru u prisutnosti dragog aktivnog ministra objanjavati ovu injenicu, koja je poslednjem bila poznata, dok ju je prvi smatrao
neim nevjerojatnim. Ali do pred kratko vrijeme moglo se o jednom srpskohrvatskom knjievnom jeziku govoriti samo u opim crtama; jedtia se jedinstvena gramatika, naroito kao inventar gramatikih oblika, nije jo mogla
postaviti. U sjeverozapadnom hrvatskom kutu stajala je takozvana zagrebaka
kola i s obzirom na pravopis, a da se i ne govori o pismu, i s obzirom na neke
gramatike oblike na konservativnom stajalitu uvanja starijih predaja. Istom
poslednjih deset godina uinie vodei zagrebaki pisci dalji korak naprijed,
odriui se, da bi dali jo vidljiviji izraz jezinom jedinstvu, etimologijskog
pravopisa u prilog fonetikomu i naputajui isto tako u gramatici one starije
jezine oblike. Odsad bi dakle gramatika mogla u svim svojim dijelovima za
itavo jezino podruje Srba i Hrvata postati jedinstvenim objektom pedagokog, knjievnog i znanstvenog obraivaijja, kad ovom skoro dostignutom
idealu ne bi bile na putu dvije malenkosti.'Mjesto starog crkvenoslavenskog
samoglasnika t piu istoni Srbi (u kraljeyini, u Srijemu i u junoj Ugarskoj)
prema njihovom lokalnom izgovoru e, a jugozapadni Srbi i Hrvati po drugom
izgovoru ije, -je. S obzirom na ovu razliku mora se konstatovati, daje Beograd
otpao od ideala Vukova i Daniieva, a taj je otpad onda prirodno povukao za
sobom i karlovako-novosadske knjievnike, dok je i sam Branko Radievi
neko (na poetku pedesetih godina, u drugom sveiu svojih pjesama) bio
pristao da se pokloni Vukovoj i Daniievoj ideji. Ovo se uskogrudo shvaanje
Beograana ne moe odobriti, ali vraanje jednoga dijela srpstva k svojem
lokalnom glasu nije moglo jedinstvu knjievnoga jezika namjeti spomena
vrijedne tete. Vie moram poaliti, to se pri utvrivanju novog latinikog
pravopisa mjesto znaka gj za dala prednost znaku d pa se pored gj, koje je ve
prije bilo u upotrebi (na pr. poslije Vuka i Daniia kod nekijeh Dalmatinaca, a
zatim u Bosni), stvorila suvina dubleta. To je to manje potrebno, to je
sastavljae pravopisa inae vodio prirodan takt, pa nisu htjeli da u vedu oznake
l, n koje je Danii fiksirao za isto naune svrhe.
286

I tako bismo eto imali jedinstveni sipskohrvatski knjievni jezik. Neka se
zove na istoku srpski, na zapadu hrvatski, neka se pie irilskim latinskim
slovima; jedinstvo e se, kako se moe oekivati, odsad pod svim okolnostima
odrati, dok bolje duhove naroda prosvjetljuje i jedna iskra zdravog ljudskog
razuma. Ja bih sa svoje strane elio svim sadanjim i buduim hrvatskim i
srpskim piscima dozvati u pamet rijei I. Turgenjeva, koji je o sebi samom
jednom rekao:
. TakonekapostupajuvodeiduhoviHrvatai Srba:
visoko diati zastavu evropskog kultumog napretka, ali prtom uvijek sveto
uvati istotu srpskohrvatskog jezika!
Tko predstavlja pravi i isti srpskohrvatski knjievni jezik? Prema
shvaanju pisca ove knjige, koja hoe da bude normalna gramatika, ograniuje
se grada, iz koje je crpao, na dva imena: Vuk i Danii. Kao polazna toka za
na dananji srpskohrvatski knjievni jezik moe se ovaj izbor smatrati
besprijekornim, premda se ne moe porei, da na zapadu, kod Hrvata,
korijenje tokavskoga knjievnog jezika see dublje u prolost. No Vukov je
zahvat bio tako snaan, da su njegove knjievne tvorevine, noene od brojnih
publikacija narodnog pjesnitva i narodne proze, potisnule uskoro i na zapadu
tekovine i utjecaje starijih vremena. Moram ovu injenicu izrijekom istai,
bi se inae kraj nedostatka medusobne dobrohotnosti, koji je znaajan za
unutamje srpskohrvatske odnoaje novog vremena, moglo iz Maretieve
gramatike lako skovati oruje za bestemeljnu tvrdnju, koju su ponavljali ak i
razboriti ljudi, da su Hrvati uzeli Srbima jezik. Tono je samo to, da je
knjievna tokavtina, koja je kod Hrvata ivjela prije Vuka pod razliitim
imenima (hrvatskim, ilirskim, bosanskim, dalmatinskim, slavonskim), utjecajem Vukovim i utjecajem njegovih publikacija dobila dosljedniji, narodniji
oblik. Utoliko je, po mojem miljenju, Maretieva polazna toka izabrana
sasvim pravilno. No drago je pitanje, da li je ta polazna toka morala ujedno
biti i zavrna toka, da li se moderni srpskohrvatski knjievni jezik zaista smije
obradivati po poslovici spala knjiga na dva slova"? U tome e se miljenja po
svoj prilici jako razilaziti. Prof. Mareti isporeduje Vukov jezik i stil u
srpskohrvatskoj knjievnosti s jezikom i stiolom Ciceronovim kod Rimljana.
Tim je jasno obiljeeno shvaanje pisca ove gramatike; on joj je time sam
udario peat jednostranosti, dakako jednostranosti, koja se moe sasvim dobro
uti i podnijeti.
Tko bi mogao porei, da su Vuk i Danii uzorni korifeji u obradbi
jezika? Kako su se osim toga obojica iskazali kao teoretiari s finom gramatikom svijeu, koja im je bila regulator pri svemu to su napisali, bilo je za
modernog normativnog gramatiara" - a kao takav hoe pisac da djeluje najprirodnije da se skoncentrira na jezik Vuka i Daniia. Pa ipak: tko e danas
287

tvrditi, da pored Vuka i Daniia inae nitko nema prava da uiva ast uzoma
pisca modemog srpskohrvatskog knjievnog jezika? Ili tko bi danas smio
kazati, da su Vuk i Danii ve postigli posljednje i naj vie ciljeve modemoga
knjievnog jezika, preko kojih se ne smije ii dalje? Istina je to, da su ta dva
pisca kao odvani prvoborci i barjaktari samo utrli put, kojim se mora
nezadrivo koraati naprijed, a to se uistinu i dogaa. A ja sam uvjeren, da ni
oni sami, da su jo ivi i da ih moemo pitati, ne bi li htjeli da ih smatramo
jedinim autoritetima, jer zacijelo nijesu ivjeli u tlapnji, da su u sebi skupili
itavo blago srpskohrvatskoga jezika, pa makar samo i sa podruja knjievnog
tokavskog narjeja. Prof. Mareti moe dakako odgovoriti, da se ovdje radi u
prvom redu o gramatikoj obradbi jezika, a ne o bogatstvu rijei i fraza. Ali ni
kad se ovako osnovano ogranii njegova zadaa, ja ne mogu odobriti postupka, kojeg se je drao. Ja ne bih imao nita protiv toga, da je oznaio kao svoju
svrhu, da e napisati gramatiku jezika Vukova i Daniieva. To bi bila isto tako
opravdana specijalna zadaa, kao to bi bilo opravdano obraditi u monograiiji
recimo jezik G6theov i Schillerov ili jezik Pukinov i Turgenjevljev. Po
mojem uvjerenju nije opravdano samo to, kao to je jezik dvojice korifeja
odmah uopujui podigao na stepen srpskohrvatskoga normalnog jezika. To
ne ostavlja dobra utiska i vie deprimira nego osokoljuje. ovjek se nehotice
pita: zar je pravi i isti srpskohrvatski knjievni jezik zaista tako visok ideal, i
zar ga je tako teko dostii, da su do sada samo dva ovjeka dola do cilja? Ali
ovo shvatanje pati i od unutarnje protivrjenosti. Pisac nam navodi dva imena
kao ideale svoje normalne gramatike. A jesu li ta dva ideala u svim pojedinostima identina? Njegova vlastita pojedinana analiza daje na to djelomino negativan odgovor, Sto da se radi pndje, gdje se Vuk i Danii ne slau?
Ne kanimo li dati obojici pravo, to fe. u normativnoj gramatici mora po
mogunosti izbjegavati, onda nam ne preostaje nita drugo, nego pitati, kako
se knjievni jezik u svojim kasnijim fazama vlada prema suprotnosti VukDanii i kojoj su od dviju mogunosti kasniji mjerodavni pisci dali prednost.
Kad na pr. prof. Mareti u sluaju, gdje se Vuk i Danii razilaze u postupku s
tuim rijeima kao a k c e n t ili a k c e n a t, daje prednost Vukovu postupku, t.j.
obliku a k c e n t, onda mi se ini, da je u protivrjenosti s modemom strujom
knjievnoga jezika, koja odluno daje prednost oblicima akcenat, koncerat , mo menat it .d.

Moglo bi se pomisliti da je to suvino, ali ipak elim neprikriveno izrei

sud o Maretievu djelu, oznaujui ga kao dian spomenik njegove estite
marljivosti, koji piscu osigurava u gramatikoj literatmi Junih Slavena istaknuto mjesto. Pisac je ono, to je sebi preduzeo, proveo energino i uspjeno. On
je za sva dalja prouavanja na podruju modemoga knjievnoga jezika poloio
vrst temelj svestranom analizom jezika dvojice korifeja, kojih su djela glavni,
ako i ne jedini temelj modemoga srpsko-hrvatskoga knjievnog jezika.
svoj

Ne ustraavam se izjaviti, da je sintaksa najvredniji dio Maretieve

knjige. I ovdje je dodue strogo provedeno ograniavanje na Vuka i Daniia,
ali nas to ovdje najmanje smeta. Graa je za ovaj dio gramatike kod Vuka i
Daniia tako obilata, da je sve bitno ve na ovom temelju moralo svakako
doi do rijei. Na alost mi nije mogue da se tim dijelom poblie zabavim.
288

289

--

290

-----

291

- IX

---

II.

292

293

' XI

294

-- XII

-------

295

296

297

301

302

303

1
(...) je ,
,
, ,
. ; . ,
, , .
, ,
,
?
,
; -
", "
" - ,
.
hy ,
,
. .
; ,


. ,
. -
,

he ocjeha ,
1 : Knjievnik asopiszajezikipovijest hn-atsku isrbshi, iptirodnezntmosti.
UreJuju i iukiju (pndporom Matice Ilirske) Dr Ruki, V. Jagi, J. Torbar. Godina I. V
Zagrebu ]864.
305

304

- ocjeha, .
: .
,
, ,
,
, ,
,
,
,
. ;
, ,

,
,
;
.
, he
.
,

- ,
,
,

- ,
,
vek, pervi, puakah.

,
,
( . .
. 131,134), (132) (136, 137), (334)
: (456),
,
. , .
( , . 127. 7. . 1864)

306

( . )
...
. , ,
.
- - . -
:
1. .
, . ;

.
;
.
, .
, 1836,
1860; ,
1843; - ,
1851.;- ,
. 1865. . -
. : ?
, , .

.
,
. .
,
, . ,
, , , :
, ,
, ,
307

.
, , ,
.
.

,
,
,

, IX
.
,



, ,


. ,
,
,
.
,
,
,
.
2. ,
.
3. .
4. .
. .
,
, .
, ,
. ; ,
308

,
, ,
, ,
. - , ,
, - , , - -
,

,
, .
,
, ,
,
,

,
. - , ,
, ,
, ,
,

, , ,
. ,
, .
, , , ;
- -
, ,
,

, ,
.
, , -
,
,
, - ,
. - , -
, , ,
309

-
- , -
- -
. -
;
, ;
,
,
, ,
, ,
. ,
,

.
5. .
6. .
7. .
8. .
9.
10. , .
11. , ,
.
[ , 5. 6. 1874.]

310


(...)3 , , , : lijep
(adj.), , , , ( ),
, , >, , , .
, .'
: Korijeni s rijeima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom jeziku, napisao Gj.
Danii, na svijct izdala Jugoslavcnska Akadcmija Znanosti i Umjctnosti. U Zagrcbu 1877.
Str. 180.
He ,
, .
, , ,
( " :
: .
: . .
;
, ,
, : The Kioatian. according to Safarik, should not bc rcckoncd
as a separatc languagc; thc provincial Kroatian hcing but a continuation of thc Slovcnian,
\vhile thc languagc oi'llic KroaLs, as spokcn on thc inilitary l'ronlier, is simplv Scrvian (
Miiler, The languages oi' Uie scat ol war in ihc East. London and Edinbourgh. 1855).
, ,
. , .
,
, , ,
,
, (), ,
, ": ,
,
".
, -. ,
, .

.
.
. ,
. :
313

,
, ,
. ,
, ,
, .
, - ,
, ;
, .
- ?
. -
: - ", '
, .. ,
, , . ,

-
. . ,
. .
, ,
. ,
, . ,
. ,
. '
. , ' .

314


(...)
, , ,
,
.
, ,
. .
, XVII
,
, .

. , ,
, .

. ,
.
,
, ,
. ,
,
, ,
. , ,

.
. . .
. , ,
, , ,
, .
, ,
,
, ,
, 317

. . . .

;
, .
. . 1864
,
; ,
."'
, ,
, ,

, .
, ,
, .
,

.2
. , , , , , , , , ,
,
, , ,
. ,
,
,
, .

318

1) V. Jagi, Zasluge Vuka Stefanovia Karadia za na narodni jezik. Zagreb 1864.

. Radu, LXXX, 167 184. . 184
" Rada
: , ,
, ,
, .".
;
- ; "
.
.
.
, . , ,
, - .
.
. . .
.

?
,
?

,
?

. , .
, ,
.

XV 3 ,
, , . ,

.
, ,
,
, , .

. ,
ttje ,
.
- , . -
, .

, *k
.4
3
4

. k Archivfiir slavische Philologie .

. >
. 1882. , 1882"
-k u
: ,
, -fe .
-frre" (. 55).
. 1887" : -fc
, .
, "
(. 177). cavi , . . . ,
, , 'fe .

319

. . 1849 ,

( , , , . .),
( ),
. .

,
,
,
. .
-fc (
) , .


, ,
.
,
XVI , XII . 1849
. . , . , ,
, ,
.
,
,
,
,
. ,
,
,
, ,

, .
- ,
.
5 - .
, / ( );
.
320

.
.
. . , . .
: -, .
. ,
. ,
.
.
,
.
,
.

, .
,
.
,
,
. .
1818 ,
, ", .
,
.
-, ,
. ,
, .
.
,
,
; &
. 1845 ,
, :
, ."
,
- .
, , , ,
, ,
321

: 1

,
.
,
,
. ,
, , ,
- ,
,
.


, .

IV.

.
, ,
,

. .

.
, ,
,
>
.

, ,
.

.

,
,
,

322

,
.
,
, ,

, .
, , ,
.

, .
, ,

, . , ,
, ,
, , ,
.
, , .
-
;
; . ,
.
,
,
.

,
- ,
, ,
, ,
,
.
,
,
.
, ,
- .
323

, .
,
,
,

, ,

VII . . , . .
, . , . .
. ,

.
.

.
.
" ( IX) . , ,
.
.

.
> ,
,
,
.

. .
, ,
.
.
, ,
, .6
6 ,
: 1. akavischkroatische Studien von D. Nemani. Erste Studie. Accent-lehre. Wien 1883, 8, 68. Kao
1884,8, 71. . JarnfiyArchivuBandVII. . 490491 nBandVIHcrp. 155.
324

.

,
.

.
,
.

,

.
,
, .

.

, .
; ;
( );
; ,
,
(locutions
adverbiales),
. .

, .
,
.

.
2.. Dubrovaki dijakkat se sadagovoh, . . 1883,8.
25.
3. Osobine dananjeg rijekog nareja. Napisao R Strohel.
1882/3 1883. . 8, 54 Archiv-y VII. . 453
.
325

, , , . .
.
,
.

. ,
,
.
,
,


.
,
.

,
, , ,
. .

. ,
.
,

. ,
.
, ,
, ,
,
,
.

;
, .
, ( )

326

.
,
, .

. .
. , . , , . ,
. , .

.
. ,
, ,
, .
, , ,
, ,
, ,
, . , ,


.

.
, .
, ,
, ,
.
, ,
, ,
.
.
,
, , . , ,
,
.

, .

.
, ,
rom ;
327

, , ,
, , , .
,
, , ; ,
.
,
,
,
.
, ,
.
. >,
.
, .

. .
, , , ,
, .
, , ,
, . . .
, , ,
, ,
. , ,
, .

.
, . ,
. ,
. .
,
. . , .
, , , ,
( )
, ,
. .
, ,

328

, , , ,
, , , . . ,
, , , ,
, .
,
- .
, , . .
,
,
.

. ,
,
,
, ,
. .
.
, , ,
.
>

.
,

.

, ,
,
, .
.
, ,
.
,
7

Etvmologicum magnum Romaniae. Dictionarul limbei istorische si proporene a

Romanilor de B. Petriceicu Hasdeu. Bukuresci 1887.

329

je ,
. .

,
.

.
,
.
,
.
, >
.
, , , , , , . . ,
,
, .

.
,
, ,
,
.
,
.
, ,

.
,
, ,
,
. ,
,
.
, ,
, ,
.
,
, ,
330

, .
,
,
, .

, .
,
.
,
,
.
, ,
,
, ,
.
,
,
, .
, ,
,
, .

.
.
, .
, .
. , ,
.
, ,
,
, . ,
,
,
;
, ,
; .
,
.
331

 >

_________

,
,

, .
,
, ,
, .

,
. , . ,
,
> , !

332



,
, , ,
- , , , , , , ( , . ,
, ) ,
.
, , ,
; ,
.
, .. .," ",
, ,
- -, ,
, ; ,
,
: ,
,
", " .
"
" ",
, ,
, : , , , .
. 10.
(28. ) 1834.1. :
DANICZA Horvatzka,
Slavonzka i Dalmatinzka "
20. (8.) . . :
335

,
,
.
, ,
.
1. Danicze",
:
Danicza.
Z Daniczum
Szelan v zemlyu plug zabode,
U razrese drachne plode; Da
sze zterni z podigne, Pune
lati k zemlyu prignu.
je , . 6.
. , :
Slavonia sestram.
mili! il sanka,
Iljepravistina, Da
Danica u pol danka Siva
nami z visinah? Pa shto
vishje! od zapada Zrake
szvoje kazuje Istok vech
je, ko da sada Neporadja neg shtuje.

. 7. je :
Rastanak od lyube.
Zdravo mi oztala mila Ka szi
nebo mi odrila. Dusnost pelya
me z tvog raja, Szamo kip me
tvoj zprevaja Vu zsamochu
ladanysku.

je ,

, 6. .
:
Tripesmice ujednoj.
koutko cemooka,
Krasna, tanka i visoka, Pevat
u ti tri pesmice, Tri pesmice
s jedne ice.

Ha , ,4>" . 397. : - - >

npOBMIIll'uMhHOH COEEpiUeNHO & 0110$
1\8; 60 >

- - 0 ,
, , . > \ ,
n.vp"t4ie )(% 8)(>
11> -h", 16. . " . .

,
XVI.
.
he , , ,

, ;
.
, .
1852. "
, " ,
, .Narodnim novinama" , :
?, ?",
, ",
, ,
,
", : , , " -,
( ,

336
337

) 3. 1852. : padu " .

/,
,
, :
----- , . ,
,
,
, , ,

, ,
, ,
, ,
, ,
,
. .
,
, , , Serbia ilustrata" ,
,
8 , , ,
, ; cpehe, ,
,
, - ,
, ,
ceojoj , ceojoj
,
.

, " 1846. 31. .,

?, oeo:
, 97. . "
, " , ,
" " ,
.
- - , , "
, , ".
338

, , "
, :
; : " , , , "
.
, .
, " ,

? , ,
. . :
, ,
?
hefue . ,
, ; ,
, ; , ceoj ,
ceojoj ,
luiupcKii , , ceoa
, ,
, iuiup", ; &,
, ,
. :
, , ,
( ) - ,
."
. , "
, , .
! ."
" ,
, ,
;
, ."
,, . . cae ,
iLtupcKV ; , ila.no
, eeh ;
,
".

, ,
339

: ,
? ,
.
, ,
, ,
, ,
, 1836. 15.
:
, ,
,
, ,
, .
,
( !)
, " (
,Spomen knjigi Matice Hrvatske."Zagrebl892.
108.).
A , :
, , , ,
, he
,
, he , ,
,
. (1. . 13.).
, " 1842. ,
.
" 1843. ".
", . :
" ,
.
137 .
? ? , ,
." (1. . 13.)
- -
.
340

. (. .
,
) . " ( ) -",
".
,
, .
:
, ,


".
:

,
'
".
, ,
, , ",
.
,
, , , , , ,
, ,
, ( , ),
",
-- .
, ,
".
IUIII " Viencu" 1884. :
,
(
). , , ,
, ,
.
341

11

, ,
, , ,
. , , ." (1. . 334.).
",
17. (29.) 1885., ." , :
, ,
, , ,
(!) .
, he ------- " (1. . 335).
, :

, he .,, (l. . 338).
, !"
", , , . 1832. , . 1836.
,
.
, 1852.
, :
, ,
, , .
(. .
), ,
. ,
, , ,
. ------ miTto
, ,
(
)" (1. . 291.)
- ,
, .
342

, .
, .
, ; iui .
,
, he
Augsburger Allgemeine Zeitung" (1. . 290.).
,
" " ;
, , :
, ,
, , . . ,
?
, ,
" ,
, . . , .
, . ,
, ,
.
TCKIIM ; .
, , .
, ", ; ,
". ,
Historiji fovievnosti naroda Hrvatskoga i Srbskogd", je . 145-6.
: ------ To , ,
",
, ",
,," ".
,
- - ,
. , ,
, .
. 3. (15.) 1861.
, , ,
, :

343

, ,
, - , ( ),
,
, -, -,
16. 17. ."
,
Ilirskoj Slovnici" 1836.,
Kratkoj povjesti knjievnosti hrvatske i srpske":
, ,
,
", - :
, ,
, , ,

, .
, ; ." (1. . 2.).
", ,
600.000, ?
, "
", "?
, ,
,
, -, -.
1863. ,
" : ceu ". ",
, , , - - " :
cee ,
, ,
, ", :
, ,
,
", 71. " 1863.
344

: ceu ", ;
- ,
.
. . :
, ",
, , , --, -,
, .
. . " "
: igaje sa svojom sudbinom zadovoljan, samo mujeteko, da se ne moe
oprostiti s bratom", .
, , ,
" ", :
Ona se anda predaje najestokeem haharom; ali ovi, poklam kam bi
gingavi Blandine ivot cel dan razlunem nainom bili mercvarili ------- ";
: Stara horvatska veli: Med kosi tebe videi, za kosa te bum timal - a e
med kvorci piskal bu, veruva] bum da si kvorec"; : Do vpeljanoga
v Horvatsku zemlju leto 1607. tak nazvanoga tovarutvajezuevoga bi moglo
rei se, da Horvatov velika stran ili pravemi slavenskemi slovami, koje Rusom
i Srbljem grke cirkve vu obiaju, i koje k grkem mnogo spodobne su; ili pak
da slovami tak nazvanemi irulicami od sv. Cirilua, kak poveda se, izmilenirni, ter Daimatincem i Bonjakom katolikom glagolitam navademi knige
negda svoje i pisma zpisivali jesu; i da anda jeuiti, kojem vsako domovne
mladosti v navukah nastavljanje i v dranjih vpitomljenjebiloje zrueno, prvi
poeli su, na mesto slov materinskomu jeziku privlagodjeneh, stranske
latinske ponaj vie vpotrebuvati i obinski vpeljivati s toga more biti zroka. da,
kak ovakveh redov kotrigom bilo je obino, rimo-katolike od one grke ciikve
i vu tom odlikuje, ter i na taj nain bi velikii svoju proti pravoverju os vedoili
gorunost"

(o , ,
1607. , ), . he
,
, , "",
, -, -.
, ,
, . ,
,
, ,
, . . ,
345

. ,
", "
, .
, .
,
, ,
, ,
25. 1845. :

, - , ,
."
, :
." , , , , ",
", .

:
(. .
, ) ,
, ,
, , ,
, ,
, ;
, ,
, ,
, ." ( ,
, ).
Knjievniku I.. 1864.- ; , ,
, ,
, , he
,
,
, ."

346

" . 9. , , . :
".
:

,
. , ,
, .
, ,
, .
, , ,
, ,
, , .
he , ,
,
, , ,
, , ,
."
", 1836.
, ,
?
, , , , ( )
.
, -
. : - " ,
". ,
,
, ."
"
. , 88. . " , , 1852.
, . 153.-4. :
. . , ,
!".
: , ,
; ,
, , ,
. , .
347

iioatiao, luut
, , , ,
uio, ,
,
, . ?
: , -
- , , .
, , , ,
; ,
."
. :
, , , - ,
? , , ,
, ".
. , ,
, .
, . , ,
. , ,
, .
, ! .
Kupima . , ,
, !
. . ,
."
he , ,
, 1574,
1578., 1651. , ,
, ?"
1852. ,
". ,
, ,

, .
. 1672. .
, ,
;
1560. : '' :
,, , , ,
",
348

, , ,
."
, ,
, ,
, " ,
; ,
",
!
", ,
, . ,
(
).
: WAI ^ WMI '
^, ; w ', \ 6\4$!,
vuna > coBOMt WT ^ -^^ ."
,
,
, ? !
, . ,
, 1565.
HaSiOi ", * ",
GapncKneMH." , 1583.
, "
, !
,
,
, ",
" .
, ,
."
( . -) ,
, , ,
, , , , ,
,
, , -

349

, ".

fl

, , , he
, ,
,
, , . . (
, , , !)-?

" ? , :
1
, , , 1
, , . ------ I
, ------ ?" ]
:
i
,
,

1
1

1

' 1 ."

I
|

,
,

i

I
.
,
' , ,
,
,
,
, ."
, ",
Ogledal-y" I. . 60. 70.
, ,
, . . , dp."
1852. 76. . Narodnih novina",
, , ,
, ",
350

I
I

v 44. . " 1852. ,

, - ,
: ", , ", -",
".
, , "
, ",
:
,
he . , , , , , ,
,
; ", ,
, . ,
,
, , , ."
( : ,
.")
, , "
,.", XVI. ,
, , ,
, ,
.
- " -
" , ,
, .
?
, , , 6"
./. . , 1851.
, , :
, , .
,
, ,
( Zara vecchia).
, .
351

. , , 1
, , |
, %
, ,
.
,
, . ,]
, ,
, , ;
, -
, ;
,
" { " . 85. . 810.).
,
, , , 1394. ., -
17. .
" 1839. .
:
(, .)
, ; , (),
. ,
,
(), 1000 ;
, () , ,
,
20000 ; ,
; ,
, . ,
, ,
. ."
, :

352

,
, , , , ."
, ",
, , Archiv-y, : Die
Ragiisanischen Urkunden des XIII-XV. Jahrhunderts "

," . . ,
, ,
, .
,
.
, ",
, , ? , , , .
, XVI. XVII.
, .
, ,
, ,
, , ,
, , , .
, ,
. , ,
"? ?"
,
." ,
, ,
, .
, ."

1860., 1860. .
, . 1860. ,
, 28. (16.) , .
, ,
, : ----- , .7. 1850. ,
."
353

TE3I

, ,
, , , . ----- ."
3. 10. 1860.,
5. , : ------
- ----- ."
"'J
4. 17. 1861., . 4. :
-."
-jjj
, : C/iaed
!"

|
, 31. 1860. ^'
. " jef
: ----- - -."
'\
" 56. . " 1863.
: ,!
, , he
?"
, /j
- ".
!
, , , <
". "
, ", ",
, . ,
.
".,
. Spomen knjigi Matice Hrvatske",
, :
, . Meciih .
,
. , ,
, ,
; :
!"
, ,
he , " ", ",
, , ",
, ,
", .
. LVIH, 1861. - 1.:

, ,
,
." 5.
."
,
- - ,
, ,
, " ", , ,
, .
, ,

". , ,
,
, Knjievnika" 1864.
- ,
." ( ", ,
!).
, ,
, ,
4. , ' 5.
1882., . . .
oeo:
( . , . ,
) ",
(. . )
,
, ; , .
, ,
, ,
; , ,
, . ? ,
, , , (
), . , ,
, , . ,
,
; .
355

354

 ______________________ ] 1

, ,
, , ."
, -

!"
.
, , , da B
, , .
, 1102;
. , , ,
, , , , , ,
", .
, ",
, ,
; ,
, , " : ,
, : . . . , , , .
, "!
, , ,
, , ,
, .
. . () : Zemljopisu i
poviestnici Bosne," Zagreb 1851., je . 19. :
(. . ) , (!),
, ."
,
, Sudslavische
Zeitung," 1851. :
,
, ,
. ,
."


.
11 . 1896.
,
, ,
, , . ,
, ,
, , ,
. , .
, ,
. .

, , ,
. ,
, .
, ,
,
.
, .
, ,
,
.

, , .
, ,
,

, ?
359

]_

,
, ^ ,
,
,
, . ,
, ,
.
, ,1
,
,
.

.
,
.
- , ,
. , ,
.
, ,
: ,
,
,
,
?
priori
,
, ,
, . . .

, , ,
.2

,
,
. ,
,
, .3

, .4

(Rad I 109. , 1874)

:

(Vocal. , 199):

Jagi, Archiv IV, 397 i daljc; afarik, Gcschichte der Siidsl. Litcrat. , 140 i dalje.
A. . . C. . 1865. (!1.109)
Laut-u. Formcnlehrc der polab. Sprachc, S. Pelersb. 1871, . 17.
(. Schmidt,
Vocalismus . 179):

360

361

,
, "
, ?

, , , ,
;
,
, ,
,
. .
he ,
,
.
,
.
.
, ; , ;
, ,
, .
, , .
,
. 1872, . .
, ,

. , .
.
, 5

362

Vergl. Gram. , 33.

, : , , , , ,
.
,

, ,
,
.. , , .,
,
, ,
.
, , ,
,
,
.
.

, , ,
, .
, ,
, .
,
, ,
, .

. . .
, ,
, . ,
,
,
.
,
.
,

, ,
.
,
,
,
363

.
. , ,
,
,
, .6

. ,
,
, .

Die Venvandtschaftsverhaltnisse der Indogermanen,7 je
.
- - ,
, ." - - , ,
,
,
.
,
, , .
,
.
, ,
,
, ,
,
.
.
, he ,
.
. , , ,
. ,
- 6

364

Delbriick, Einleitung in das Sprachstudium, 4. Aufl. 131 ,

IntemaL Zeitschrift f. allg. Sprach\vissenschaft I, 226 >,
.
Indogermanische Forschungen . IV, 36.

- ,
.
,
- , , ..
, ,
. .
,
, ,
, ,

. , , . . .

,
, .

, :
, he
,
, .

, .
- - ,
, ,
, .
- , - ,
.

, , .

?
.

;
, .
365

.
.
, , '
, .
<
,
; he
, ,
; ;
he *
, : -
, .
,
, ,
, .
:
, ;
,
. , ,
.

, ,
-
, ,
.
, ,
- - ;
, . . ,
- ,
.
, ,
. - - ,

,
,
. ,
,
,
, ,
, , , .
, ,
.
, ,
,
. :
,

; ,
, "8
. . .
,

, , ,
. ,
,
, ,
.
, .
.

, :
1) , ;
2) , , pb, , , , ,
;
3) ,
;
4) ,& , ;
5) 6 ;
Dic Declination im sl. liL u. germ. VI.

366

367

6) , t>;
7) , , \
8) w ;
9) (steigenderTon),
.
,

.
.
, ,
.
.
, ,
, ,

, . , priori
.

,
,
.
,
, (852 892),
, , b/,
: Nemnslo, Lutimuslo, Nedamslo, CresarriHslo9 .
Mttncimiro ( . 892, )
",10
Zenta, Mo/itemeras, MouvTi|ir|po^, T^EVTIVCC11 , jep

. coydb\ -} >
,13 -(),14 , ,
sanctus, Franais ^, yyoxpiov, *, *, > ,
9
10
11
12
13
14

368

Jagi, Archiv IV, 406

Ibd. 407.
afarik, Gcsch. d. s. Lit. 151.
. Mon. Scrb. 10. ... Mvprh:
, .. . . SciK 494.
. 10.

.'

, ,
, .
,,,&, , ,
, , ,
,
, :
balte (lacus, stagnum, ), barde (securis, , ), galvatitie (cranium, , ), gard (saepes, , hortus, urbs), dalte (scalprum,
),15 a ce .
,
: Albona, Ap(3r|,
lKop5ova, calx, carpio,16 .,
: , , , , , , .
scmctus, ..
,
sanctus, ,
; ,
.
, , ,
,
, . . .
_/
: , , , , .
. , . .
, , , ,
, . . , , , ,
t>/ ,
, ,
, , , , ,
, , , : , >, , ,
, .
, . .
, , ,
,
. ,
, : , ; , ,
:
, .
15
16

J. Schmidl Vocalismus II. 175.

al'. Gesch. d. s. Lit. 140 ; . Vergl. Gram. I2, 396.

369

, , 6, , , .
, , : , , , . -
, , . , , ,
.
, ( ):
, , , ; ,
, . *, ,
,
:: yuipa, ecuiu, iaao, ieciuu, .
: ;
,
.
, , ,
,
.

p~b(b) + cons. (upbcutb, Kpbciub), je .
, ,
, . :
,
: KpbKpb
, Kpbeaurb Gervasius, Sergius, Gregorius,
Grecus,17 .
,
, . ucuib (
Tiadnb) ( *>) , (
*, *cedb^o)
.

,
.

, .
, .
, b
17
18

370

. Vergl. Gram. Iz 389.

Bmgmam. Grandriss , 198.

, .
: Befremdend ist der halbvocal im serb. der Cma gora in dbH, dbHbK, ,
^ usw... Man ware geneigt, diesen laut in serb. als aus dem alban.
eingedrungen zu betrachten, aus der sprache eines volksstammes, welcher nicht
nur der Cma gora benachbart ist, sondern zur bildung del slav. nationalitat jener
gegenden wesentlich beigetragen hat wenn nicht den in angefflhrten vvorten
aslov. oder b entsprache.19 ce
, he ?
,
t>, ,
. . , , ., ,
.
. ,
, , . , ,
; ?
, ?

,
.
: , , : , .

.
, he , , he

, he
. ,
, ,
, ,
Vergi. Gr. I2, 20.

371

, , : ,
,
,
,
.
, , ,
. ,
, ,
, , ^
,
,

. , . . . ,
,
.

,
.

,
;
, ,
,
; ,
,
,

.
,
.

, ,
.
,
. . .
6 , b
372

u, b u.
h b
u, .

, ,
h uje , uje u
, ,
, uje
: : u: uje, : u: h.
uje,
6-.
uje fe u,
, ,
uje t,
u ,
6 u.
, , 6-,
. 6
. ,
.
,
.
.
. .
,
.
,
,
, .
, 6- .
, .. fc- , , ,
, , , , .
, ,
, ,
373

,
, . ,

, .20
, . (steigender Ton)
(" ") .21
, ,
.

?

.
,

,
.
,
" ".
, ,
, ,
, - .
.
,
, . , 6 ,
,
,
, b
, .
,
,
, "
, ,
.

,
20
21

374

akav-KroaL Studien.
Leskien, Unters. I B. 24.

" " enul

, .

'

'

" " ia , , v

, ,
.

,
, ,
, . .

,
, : .
, ,
. - -
,
.
ime, ,
, ,
, , ,
.
.
.

, .
,

.

reorpa; : , , .
.
, ,
.
, ,

.
.
, .
375

_11 _________________________ II ]

, , ; , ,
.


. ,
,

, ,
, .22 .
, ,
-,
.

,
, , ,
.
, ,
, *
v i ?

,
.
,
, , . ,
,
.
,

,
,
.
. . ,

. ,
, , ,
, '
22

376

. , ;
, . . ,
,
.
,
.
,
.

,
, ;
,
, , ,
, ,)

; ,
.
, .
,
,
- .
, he

, ,
. ,
?
,

,
,
,
. ,
. , ,
.
,
.

Jaai. Arch. XVII, 62.

377

0

.
i
XIX Archiv fflr slav. Philologie", .270.-275.,
. . . . :
. . "
LH 1896, 8, 29.
,
.
.
, ignoramus, ignorabimus". ,
,
.

,
.
,
, :
,

(, JDie Venvandtschaftsverhaltnisse der Indogermanen IV . Indogerm. Forschungen). ce
,
, . : fiat applicatio , :
,
.
, , ;
378

.
,
, , . , , -
, volventibus saeculis
, , .
, , la
ffirt
,
, " ,
, . , , , , , b, , d, ... , ,
, , Ab,
, Ad, ... . , ,
, .
, , ,
, ,

. , b, , d, ...
,
,
. he . ,
, b, , d, ... ?
? ,
,
, .
, ?
, ,
(Urbild)
.
,
? ,
,
, ?
-
,
.
379

,
(Neubildungen)
-
- ? , "
(einheitliche) ,
?
, , , " ?
,
, he
. .
, ,
. ,
.
,
-". ,
. ( ),
. ,
, , ,
( 12). , , -
(. 13),
,

, .
( -) ,
, ,
. ,
. ,
-
,
- .
" .. ,
380

.
, ,
: ,
(. 12), , , . ( . 20),
, . ,
, "
. . 21.
,
, , ,
. :
, .
:
(einheitliche Ursprache) , .
.
(, ), ,
.
, ,
,
.
. ,
, ,
. ,
, . ,

. d-t
1-n (, . 14) -
-, .
- , d 1-n (.
, , . Dudlebi").
tra-tre (. ib.) -
-,
381

. ,
.
fe ef ;
ie ia.
1 epentheticum, - ,
". / ,
, -,
, (. . ), (
). - -
, , ,
(. ., ),
, .
,

X .
, , . 14,
5,6,7, 8,
, , .
i r, ; ,
t, . ,
, , .
,
,
, .
, ,
? .
. ,
, .
,
, .
. . 22-23,
,
. , ,
" (. 22). ,
,
382

?
,

, , , ?
, .
pwa/,
,
. len en . pisao ena pisal ien , ,
?
pisal en
, pisao, eim, ,
, ,
. , ,
" ( ).
,
. , sic volo, sic iubeo! A je ,
.
, ,
,
: ,
. , ,
!
!
. 26-27.
,
XVII . .
, ,
, ,
.
, , .
..

383

PS. , . - ,
26. 1896., , . ,
, ,
, :
, , . ,
.
. , ,
?
, ? ,
-
. ?
,
, ,
, . :
, ,
, / ,
. Beh ,
, , . - ,
:
. ,
ie, , ,
? t i
? fe -
? - /-.
,
,
, ,
.
."

384

, ,
, (
) .
. ,
, ,
, . ,
, , . .
, ,
, ,
, .
,

, , .
, ,
. , .
,
.
, ,
, ,
(. 3-5);

(. 5-11); priori
,
(. 11-13),
,
(. 14-19);
(. 20-25) : (.
25-29).
:
, , ( , , ,
),
385

, .
,

,
.
.
", .
: .
, ,
?"
, ,
, ", ".
, ,
. , , -
- . : (
. 349). ,
-
, -
.
", ilij.
."
,
-
- -
- ,
. .
, . ,
.. , , ,
, . .
, , ;
, - , .
., , ,
23

386

.
, , , - . , ,
. .
. : ,
,
() ". , ,
( ),
."24 ,
.
: , , . ,
, . ; ,
. . . :
,
, , ,
, .
, ,
. .
, :
,
,
,
, (
),
.
, - , . ,
, . 9. ,
,
. ,
.
, , 3 ,
24

( . 349.) .

387

, .
- 3 . -
. . , ,
, ,
.

, . ( . 348): , b,
, d, ... , .
,
."
,
. ,
. : , - . r.
. : , he . , , b, , d, ...
? ?
,
. , ? (!),
,

" . ., .
. Jarah ,
, .
,
, .
,
. , ,
, . .
.
, volventibus saeculis
,
, ( . 348)."
,
,
, . tort-trat,
tLrt-trt, , . ,
388

,
, , ,

,
,
, , . .
.
,

, .
. 14-19 .
. (5-8)
f 1 / , "
fe. , , , ,
.
, , 1) ,
, , 2) tort-trat, tert-tert, 3) tLrt-trt, 4)
, , , ,
.

, , ,
. 2. 3. ,
,
, , , . , , , , ; ,
, , ., : ,
, , . (. 16 18). sanctus
, Francus .
,
, ()
(Gervasius)
tort-trat tbrt-trt,
? , ?
4. (. 17)

, ,
, h, , ,

389

 >

, , . , , \
, ,
; , , i i, . , ,
, , *, *~, *, *,
uecuiit, :, eciTat, yuipa, . ,

, ,
, ,
.
. .
1. (. 18) ,
(*>) (*>),
(*) (*), ,
,
, .
,
?
".
, .
,
, ,
.
: ? ,
, . ,
, ?
, . 17-19
"
, . .
, . ,
ie, , .
,
,
.
.
, , |
390

, .
, ,
- .
: , ,
,
, "
?" (. 349) -
..
,
,
, .
,
. 17-18 .
,
, .
. tort-trat ,
, .
,
, tort-trat ? 3
, tort-traf!
, ? . .
.
, , .
(Wortfechterei).
( . 12) ,
,
, ,
,
,
,
. , . Jarah
,
,
". m.ia ,
, , , . ,
,
, ,
391

. ,
,

, .
,
,
, ,
,
,
.
.
", : , ,
",
. (
. 351) .
, ,
.
,
, , ,
, . -
, , ,
.
,
, . : , Bb, ...
, : , Cb, ... ,
. :
Bd, , Bf... ,
Cd, , Cf... , . .
. (gen. pl.) .
. ,
/ (, ), .
. . , ,
. , , ,

.
. : ,
, t " ( ).
392

. , sic volo, sic jubeo!"

( . 351).
. 24 25 , he
.
, .
,
,
,
. ,
, , .
cpeha , ,
.
. : t
; ? .
fe XTV ? /-" (
. 352). , .
, ,
(Archiv, VI, . 73. .). -
,
() ,
(.) () , (), , (>) () ?

(t, , ) (fe, , BI)
, ,
, ,
XD1-XTV , .
, .
() (),
, :
. t , ,
,
. r.
, : u, ;
, ; fe , , , t,
.

393

, .
.

, , , . ,
, ;
,
, , ,
.
r. Jarah. . ,
, -b )" (
), .
, ,
, (. 277): , ,
,
,
, - ,
, ."
,
, ,
() ().
. ,
, , -
.

(. 26.-27.), ( Arch. XVII), .
: , XVII
. , ,
, .
,
, ." ( . 352).
1895.
18%. ., ,
." (. 26.). .
394

. ",
. .
, ,
.
. ,
. .
, , .
,
. ,
, ,
. " ,
, .
, , ,
. 278. Archiv-a, Nothausdruck, , ,
. .
1897. . .
.
.. Archiv,
r. .

395

. ,
,
:
,

, ,
, ;
,
,
.
:
.

,
-
. ,
, ,
.

; ,
XVTH
XV-XVHI .

:
. ,
.

,
,
399

.
.

:

.
:

.
,
,
, , .
:
, ( "!).
1358 ,

,
,
.
.
, ,

^ ,
. XIV :
,
, .
: . , XV
.
,

.
XV .

(, ),
, ,
IX ,
400

. , -
, XV
, -

. (1450-1524)


) .

401

SRBI I HRVATI SU JEDNO

(...) Ali opet jo sam uvijek drao one MiMoieve teorije da su jedno
Srbi a drago Hrvati, te sam tu misao branio i u nekojim lancima spljetskoga
Naroda i u svojoj doktorskoj disertaciji, koju mi je tampao Jagi u knjizi
svojega Arhiva. Ova je moja radnja dala povoda Jagiu da o njoj tamo
progo vori i da dokae, koliko su na kri vu putu svi koji trae da sa jezine strane
odvajaju Srbe od Hrvata traei u jeziku samo dva dijalekta, akavski i
tokavski, i proglaavajui prvi hrvatskim a dragi srpskim, jezikom". Jo me
je ljepe o mojoj bludnji uglavio Jagi u svojim privatnim pismima, pa imam
njemu da zahvalim to sam preao k onima to ne razdvajaju jedan narod zbog
njegova dva imena, nego naprotiv trae da rijeju i djelom posvjedoavaju
jedinstvo naega naroda ne inei nikakove razlike izmeu srpskoga" i
hrvatskoga" i priznajui opravdanost jednoga i dragoga imena za cijeli opseg
naega naroda.
Tako sam ja od separatiste postao unitarac te se iskreno veselim to je
sadanja omladina pametnija nego smo bili mi, koji smo mislili da nam je
sveta" dunost dokazivati da neto jest srpsko a nije hrvatsko i paziti da se
koja hrvatska ovica ne izgubi u srpski tor. Bogu hvala ima sve vie i meu
starijim i medu mlaima koji misle da je meu Srbinom i Hrvatom ista razlika
kao i meu kruhom i hljebom, to jest - ako izuzme ime - nikakva, ali opet ne
smijemo se preve veseliti a jo manje smijemo misliti da je stvar svrena, jer
na alost ima i na jednoj i na drugoj strani jo uvek dosta separatista, kojima su
vjerske, imenske i historijske osobine jae i pree od narodnoga i jezikog
jedinstva i od.... zajednike narodne nevolje. Bog im prostio i bog ih prosvijetlio prije nego bude prekasno.

. . : 16 1940 .
. .
,
".

,
. ,

,
.
.
:
, .
, 15-16 ,
, . , . Beh
,
.
, :

.
, ?
. ,
.

. -
, ,

. XV . XVI
, , ;
,

402

403

MEUIOJ ,
, (. , ,
.)
, , . . ,
, .
. .
:
, 50 ,
,
- -.
, , ,
,
, .

."
. . . , :
,
, - .

, ,
.

. . , .
. , , ,
, , 82
, ,
.
, .
1887
, 1890
.
-
,
404

.
.
, , . . , ,
. ,
, , , 15
.
,
- - .
,
, .
, ,

.
, ,
,

,
-
.

; - , .

( ), , .

,
,
, .
.
. . , ,
,
,
.
.
405

r. , .
, ,
.

406

IV


... Od to doba (1906. .) stalo se u grko-istoni
narod iriti, to je taj narod i primio, ........ je ()
jezik srpski... (, p. 67).
...Naputa se dosadanje ijekavsko narjeje i prihvaa
,srpsko' ekavsko... (., p. 71 cp. p. 75).
I irilsko pismo, tu tobonju srpsku osebinu nije do tog
vremena narod niti poznavao, niti se s njom sluio (.,
pp. 13 15).
.
, :

,
. ,
, , , ,
/babao, (?!).
,
,
, ,
,
,
.

, ,
409

,
XV XVI , , ,

;1
.2 . LXV
Radu : U Dubrovniku, ako i ne od prvoga poetka, a to od pamtivijeka,
govorilo se srpski; govorilo kako od puana, tako od vlastele, kako kod kue, tako i u javnom ivotu. Jest istina,
da su se zapisnici raznih vijea vodili latinski; a prilika
je takode, da pod knezovima mletakim, njih radi, na
vijeima se poneto raspravljalo i mletakim kojekakvim govorom. Nego u opini od Mle.taka oprotenoj,
srpski je raspravni jezik.3 M.
, , ; 4 , 1638. . , -
, ia cbaxo
,5

, , -

, upabocAabnu ujeKabifu,

' Vatroslav Jagi, Historija knjiievnosti..., p. 46. . .

, : XV. XVI. , 1900. ., . 162 (. 5). , . 1551. . .
- .
: AUTGM M~t c p h G C K f / H h
, Hi . (Dr. , Archiv fiir sl. Phil., Bd XXX, p.'
210211).
2
, , -
, -.
. (Mathias von Miechow) u : ^
Sarmat. (I, 2, . I . 142) : In ecclesiis Rutenorum lingua Serviorum, ..e
est slavonica, divina celebrant legunt et camant. : Wenceslav Wanka,
obrowsky's Slavin. Zweite verbesserte, berichtigte und vermehrte Auflage, Prag
834, p. 248. J p. 117. . , Povjest Hrvata, Zagrcb 1901, II ( ), p. 16.
4
Archiv fiir slavische Philologie, Bd XVI, p. 3367.
5
. .. si grida e proclama 1' iafrascritto tenore in lingua Serviana per maggior
intclligenza d' ognuno. . ,> 1886. ., . 52. . .

410

,1 .
,
, ,
, ,
, ,

, ,

, , ,
.
. 1609. . (sudetta
lettera serviana), (scritta in serviano);2 1707.
.
, ,
rastiano in latinum translatio.3 1794. . ,
3baiuuu; 1809. . , ,
,*
26. 1834. .,
, ,
, : Den Sprachforschern ist bekannt, dass die Likaner unter allen
' .. >< (
, 1669. . > 4 I 3 U K I c p k B t n i i i ptcKiro*
(> >. ,
XIII, . 51).
!
. Theiner, Vetera . Sl. mer. II, . 103.

. u k. Kriegs Archiv . 151 (IX) 1707, No 11 ad 313. je

.* .
' . , . .1., 7778.

411

Croaten, Istrianern, Dalmatinem, Bosniern und Slavoniern noch heute zu Tage am reinsten kroatisch, oder zvie
zu sagen pflegt serbisch sprechen.

. . 1772. .
> ^ &<,
: F V ,

S .1
. ,
1863. . ,
, : Upita li pako kom prilikom staro
ili mlado, osim vojakah, koji su eto u najnovije doba po
vojnah, zapoviedih i t. d. od poglavarah hrvatskomu privikli, kojim jezikom govori, odrei e ti: rackim ili slavonskim.
A pokrsti li ga sam onim (), nadne te s istim i s
istoimenoga mu zemljita izsmjehivati i glasu na ruglo
izmetati. Taj zao obiaj zavladao je jo gorje po Slavoniji,
to ako za boljim nazivom i jezika i naroda neuzhajemo,
teko emo se ikada ouena cilja dokopati.2
,

, ,
. , Satiru,
,
, :
Slavone'. se vrlo vara
Kojigod mi tako odgovara.
Vai stari jesu knjigu znali,
Srbski tili a srbski pisali.. .3

Ibidem, p. 12.

, Arkiv VII (1863), p. 310.

( . . ) Zagreb 1909, .
6263. Dr. ,
: Politiko (! ?) imc srpsko preneseno je na pismo i vjera. Srbi su ve od sv, Save imali svoju autonomnu crkvu .srpsku'.
Tako se i cnilica svuda nazivala od starine srpskim pismom, kod Rusa ruskim, a kod
Bugara bugarskim*...
:

412

. >']

, ,
, , ,
.' 1654.
, ( ) , ,
, ,
,
(!)
,2 XVIII
( )
, ,
, ,
> , .
, . 10.
1778. .
(,
) , ,
, 6. . .,
, , 1769. .
,
!> (?) ,
,
,
. ,
' .,
1. , ,
. ,
*, * * ,
. . . : Dieses
Volck redel Walachich, welche sprache von der Krabatischen in eas, uon den Krainerischen aber noch tvas mehr unterschieden isu (Die Ehre, II, p. 297); a
., 5. 1768. . ,
* , , , ^,
(. , Cpn. . .< XXII., . 31.).
1
^, . 1906, . 270.

413

'
/' 8, u> 1 ,8<,
...'
XIX , ,
.
. 1804. . , 6 1 01,2
. . ...
: - - . - ( . ), , 1848. .

, :
upebody.*
, ,
. .
,
, , ,
, , ,
.
,
, ,

, ,
.
, ,
, ,
1
.
. .,
, 1793. .
, ,
*. 1807. .
:
. , ., . 63.
' . 65, . 95, . Cpn. .

414

. . .
1 : iobopuno ^,
, ,
.
-,
cbujna , bpeMeua
dpotcabe, iobopuno -KabcKu
obuM - ba^o
, ,
-,
, uauoKabcKu
dba .2 -,
-
, Dr.
- ()
: sav sviet
zna i priznaje, da smo mi knji-evnost ilirsku podigli;
nu, nama jot niti izdaleka nije na um palo ikada
tvrditi, da to nije srpski ve ilirski jezik, pae
ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, to mi Hrvati s
braom Srbljima sada jedan knjievni jezik imamo.. ?
ce , ce

,
, . zagrebaka
kola,
Archiv fur slavische Philologie, Bd XIII, p. 387 388.
2

,
, (
Obzoru 1880. ., .. 5). Neven-y
1855. . : Hrvali, kako rekoh, uvedoe i sami jezik lokavski, akoprem ih je io
slalo i stoji neizmjernoga truda, jer im je od svagdanjega domaega govora dosli daleko* (p.
190). Kolu> III, . 31, . Danici
1847, . 203, . Radu< . I, . 68. etc.
!
Danica hrvatska, slavonska i dalmatinska 1846. ., p. 124. . 31.
1

415

 >

_____

.1
29. 1885. . , : Opaam da njekoji mladi nai pisci, sve
to vie prianjaju uz nain pisanja, koji se obino zove srpski,
a ja ga imenuem i hrvatskim, to takav jezik govore i
Hrvati na istoku (?).. 1 . . : ... pak ako mu i
jest protivna struja Vukova otimala pod kraj ivota3 pobjedu,
ne e ga minuti zahvalna uspomena potomstva. Mo
,
,
,
.
, ,
.

, , , , ,
.
, : +Brus jezika ili zagrebaka kola Viencu'1 1884. .
tSpomen knjiga Matice hrvatske, Zagreb 1892, p. 335.
Ibidem, p. 338. , .
\ .., . . ,
27. . 1860. . *xpbaiucKo-c.iaboncKu*, ., .
7. 1850. . ; LVIII . - 1861. ., 1 jyioc.iobeHCKUM*.
: . ,
."
. .
-^* .. . .,. 14. 1907. . . 188.539 , . .
, . -^ *.
. . . . 18. 1893.
. . 1998; . 2, : .
; KojiLMa Hatiuabuu ( ) .
1
2
3

: ,cpitcKO-xpba\JucKUM' .

416

. [

,
XVXVII ,
.
, , () , .; 1
,
,2 , ,
. , ,
, , ;

,
.
- .
, 3
4 . , XVI ,

,
, .
,
-
1
: Dr. Surmin, Hrvatski spommici, pp. 136, 138, 156, 164, 213, 246, 280;
Lopai, Hrvatski urbari, pp. 1 12, Lukuljevi, Lisline hrvatske, pp. 147148. 213,
243, 244, 245, 251, 252-254, 261, Lopai, Bihai i bihaika krajina, pp. 300-302.
irilica u Hrvata>
Glagoliaa", u Novostima, . ., . 75 76.
2
Carniola>, Zeitshrift fiir Heimatkunde. Erster Jahrgang, Lcibach 1908, pp.
144145. je Dr. Oskar Freiherr von Mitis : *Zur Biographie
des Nicolaus Jurii,
. 21. 1528. .,
(Fiuma).
' . Starinama XI, . 78152 XII, . 1
41. 4 . . , LXIX, . 250.

417

 \1 _____________________ _
8< , M nor t 8 1| ](
8 , /
4 ;, d 8 8 * 8 ;

lUUll

C T d ,1 d

3 d E d 4 E N d

, 8 - 8
K O CNH 8 N d d c n o K d 8 N di u 16 . . . '
w , roeopeNHd w
CBCTKOBHHd , 1708. .
, ,
, (8
w Hd8Kd) ... / ^ . , 8 8
^ , (nd) A d * 8
, 8 ^ 8 8
cd .2

, , , ,
, , . ,
, ,
, ,
, , ,
. 342343.
Ibidem, . 337338. . ;
. . ,
Monumenta Serbica, . 494, 1465. .
. Satir (. 54 6263).
, 1833.
., , 1721.
. . ,
,
XVIII ,
, :
. .
!. 1736. .
, 6, ,
,
^ , , dapobau
, tte * ("Praecipitur omnibus ct singulis Patribus ut
quicunque literas in Illirico idiomate ad aliquem scripserit, nonnissi illiricis characteribus
scribat, nec ullus latinis literis Illirica verba exprimat, qui secus fecerit et deprehensus
fuerit illico disciplinae subisciatur ........ Nam cum etiam lilerae dona Dei sint specialiter
nalionibus et linguis datae, quae multis non dantur, si contemptores horum donorum
efficiemur maioribus etiam donis privabimur __ Ivanovi, Bunjevci i Sokci, p. 162. ).
1
Ibidem,
:

418

. M.

3 ,

?!

, .
1596. .,
, ,
. 1

, ,2 . , XVII , XVI,
.

()
, 1640. . , mihil praeter scripturam cyrillicis caracteribus scriptam sciant legere;y a , , perfecte linguam Valachicam scripturam , qua Valachi utuntur...,
ce , ,
cyrillicas, quibus Raschiani utuntur,
quam latinas communes litteras.4 ,
(1662.
\ Archiv fiir slavische Philologic, Bd XXX, p. 211212.
* je . ,
1707. . -
. ,
,
, ( 1869; II, .
159160). . ,
, XVI XVIII . . Dr. ,
,. 15.
3
& . , 1642.
. ,
. Croatica 1643, I. No 14. . Dr. .
4
Kukuljevi, Arkiv, IX, 285, 297.

419

.) ^ .
, doctrinae in
lingua graeca et , qua Valachi in scripturis et sacris
utuntur, non contemnende fuerat, a nam vix etiam propriam scripturam, multo
difficilius alienam, etiam illis cyrilici, quo Serviani utuntur,
characteris, legebat...'

.
, ; 2 , ,
, , ,
; ,
,
-
,
. ,
,
.
XVIII ,
, , ,
, ,

, , ,
;
, ,
' lbidem, . 321 . Dr. , , . 16.
. 123
, ,
655 , XIVXIX
; , .
. ,
, . , XVIII
, , ,
: f Ci ^ , !8 ii. >. . . (
,
).
2

420

,
-;
, ,
,
,
.
, , , 1
1769. ., , , . 2 1771. .
, , ,
. 3
, 1779. ., ,
, , , ,

. , he ,
.
, II
, .
1
.
. ,
, 24. 1774. .,
, .
,
. 31. 1779. .,
.
1
.Archiv fiir slavische Philologie, XXIX. pp. 511516.
3
, , , .-. .
. 19 1771 .

421

,
, ;


, , 3. 1781. .
1779. . ,
,

. , ,
,
, , ,
/4 , ^
4 KKW ' ', ' * i
1
k pi (i f d ,i t [ i . . .

,
; , 16.
. . ,
,
-,
-
. -
, -,
AKW
CidBONi , N E ' / /1
'8<&, u>

3dKOHd 0 ' | / 1

<138 /tfkB <( .. .2 -

25.
1781. . ,

' . .
. Intimata 1784. 1 rbidem.

422

_______ ,\:1.|
^ 9 . . . .
- 1 , . 1.
1782. . ,
. ,

. ,

, , ..
,
, ,
.
" . . . .


, ;
, 26. 1784. .
,
, 1779. ., ,
, , ,

3
. . I, , 132.
Ibidem, . 133135. . . ,
- , . 1897, . 74. . Cuvaj, Grada za
povijest ikolstva kraljevind Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas,
Zagreb 1907, I, p. 572573.
5
4. . 1783. . de Vins
, , , ,
,
(alt-servischen) (Kroatisch und respective Ilyrische Sprachc). . . . Intimata
1783. . Fasc. 1. No 59.
1
2

423

. 1 ,
.
, ,
,
,
. , ,

, ; ,
,
3 , ybepeu
^
?
,

, .
26. 1785. . , .
, ,
,
, : ,
20442 . 30 ., ,
,
. ,
,
29. 1785. . 3
1
i... ut charactcrcs tytilliaci, Illyrica Lingua Lithurgica in libris aolum ad
Religionis Institutionem ptrtinentibus adhibeatur, alii vero libri scholastici et profani
Dialecto vulgari, IIIyrica cultiori, et charaeteribus Latinis typis excudantur ___ (Intimata 1784. Fasc. 1. Nr. 48. I, p. 136).
2
.. I, p. 137138.
3
je
, 27. . 1785. . .
Imimata 1785. . Fasc. 1. Nr. 48.

424

,
.
, ,
,
. 1 .
1. 1785. . , : * ^ :
, EKl B'fejKaNll H<lU,iWHd/INrUI 11 ,

8;2 6. 1786. .
( &1)> :
1 , ....... / ^^, Mw
etc; 15. 1787.
: I. e ; . w
; . w IV. !|<1
, : 1<|3 etc.
XIX ,
I, (9.
1807. .) :
- ,
, ^ G
i 6 ki s.
, ,
,
. . - , ' . ( 1770, 1777. 1779. .).
-
,
; 1776. .
, 2. . 1776.
-, .
2
,
,
- ,
, , ,
, . (
. . Intimata 1785. Fasc. 1. Nr. 74.).

Ibidem, Intimata 1786. 1787.

425

,
16. . 1850. . Nr. 4470/30., :
napoxia . .
&, ,
,
(.
120. .). ,
, : > 1776. Nr. 2 etc,

, .
,
. XVIII
, ,
, ,
.
. ,
1772. . , 11 , : 6
' ' ' ( ),
1. > ' 1.
. ' . .
XIX , , , , ,
7. 1861. . . 583/111., .
, ,
, , . . : bude t im mladei naoj pristupna knjievnost
hrvatska i srpska. 1 je . . ,
,
, , :
1

426

Graa povijest ikoktva..., Zagreb 1908, II, . 1086.

dtnobobcuiba , , -
. 1> 1> .
cboe,
, -,
d'kfiobodHhiu. CbaKou
dkaobod ^.

, ,
, , bopu.4l
- . . 5. . .
LVIII > : Svakomu prosto sluiti se svih
spisih latinskim ili kirilskim slovima,
, , , ,
, Pozoru
1863. . . 56 : . . . I l i , zar su Hrvat i i
Slovenci tako netolerantni, da se Srbi moraju bojati, da e
latinica istisnuti kirilicu?
IX . .
1868. ., -

, , 10.
1868. . ,
- ,


. , 1> 21.
(2. anpin.) 8. (20) anpmia i861, >. 1. -! 1. 1861, . 103, . VI, . . . 28
(. VI) 34 (. XI), ,
.

427

.1
14. 1887. . , 3 : Kod svih zemaljskih
oblasti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji slobodno je
strankama sluiti se pismom irihkim kao i latinskim.
Ondje, gdje Srbi u poveem broju ive, imadu se od prvih
molba i rijeenja strankama irilskim pismom na irilicom
pisane podneske izdavati.

,2
31. X 1888. .
15. VII 1889. . . 6789,
. ,
, ,
. ,3 ,
, ,
-!

, ,
,
., ,
,
,

,
. :

,
, ,

cAobuMa,

,
!
, . ,
, : ?!

' 31 32, . III, 12, >. IV , 23 >. IV ,

, , . X - - , 23. VII 1870 (respec. 27. V 1871. .).
.
3

, , , , , , ,
. . Narodnim novinama 22. I 1899. .
, : da se
zapisnici iupamjskih skuphina imadu pisati irilicom i latinicom i oba kao izvarmci ovjeroviti*,

je . . 6. II 1899. 26.
' 31, V 1901. . .
3695, , , ,
., . , . , , .
, , .
15. VI 1901. . . 1458;
, . ,
31. . 1901. . . ,
, . , , . etc, :
. . (. 311),
:
. ( , ,
, , , , . ,
1906, . 230 (24 25), 314 (41 44) .

428

429


?
XIX ,
.
.
.
,
.

" ,
. ,
, 1908 .,
.
, , ,
, . ,
1852 ., ,
,


.

. .
, .
,
.
,
.

. , , , , .
433

.
1925 .,
(. 1925 . ,
28-71, ,
). , ,
.
.

1857 . ( . >,
, 1857, 1-59)
,
,
, , .

,
. : 1) , /;
2) , ; 3)
, .
,
, ,
/,
, -
, XVI . XVIII, XIV ;
, .

,
.
.
, ,

!
. 1867. (
, 1106-123) .

,
, ; ,

, /
434

, ,
.
, /
; , . /

.
1891 , ( Archiv fiir slav. Philologie .
161-162).
. /
. ,

.
I
,

. .
.
.
, .
,
. ,
,
- : ,
, -
-
.
- VI-
,
, , .
, VI ,
.
, - VI- .
. , ,
435

, he
. ,

, , .
,

.
-
.
,
;
, -
.1

II

,
, .
,

. ,

.
, ,
: , .
, : .
,
. , ,
,
- .
,
,
; ;

III
, , , KOJIIM , ,
.
, .
, . VII XIV
- .
XV XVI , () , , .
,
, XTV
, .
XVIII -, ,
.

VH XTV
.

.

, 1389 ., , 1683 .,
. .

1 . . h (
), ( .
. . , 1
. . . . ).

436

437

, ,
, ,
, ;
,

.
,
.
,
,
.

'\

[i . , , ,
, , ,
. , ,

.
:
,
XV XIX,
XV ,
- .

, -
. .
, ,
.
.
,
, , VI . XIV
IV XIX . .
.

.
.

XIV
. , ,
,
438

439

-

, ,
, 1850 .
.
. , , ,
. ,

,

1850 .

"
,
,
. ,
,
.
, , ,
, .

.

. , ,

;
,
.

, ,

440

.

.
1830
( ) ,
; ,
, . ,
,
.
.
.
1834-1838 .
,
,
, , .

,
, .
1836 r. ra
( ) .
,, ",
,
.
. -
. 1839
,
.
, , . , , .
. ,
, ,,
.
.
, ,
:
( , -), , ,
( ).
.
, (
, , , )
441

, ()
.
.
ra (, , -).
1845 . , " , ().,
,

, .

, " (
. 19 ). , .
: 1)
; 2)

.. ... ...3)
, ; 4)
,

".
. ,
. .
(, )
().
.
( ,
), , ,
.;
.
1850 .
(. , . , . , ,
. ) , , , 1850
., , (
).
,
.
442

XIX , ,
.
:
, ,
, .
.
,
, .

.

; , ,
, ,
.
. .


.
, , .
-

.

443


8,
9. 10. 1954.

1) , . .

, , , , .
2)
.
3) , , ;
,
.
4) , , .
5)

.

.
6) . ,
.
7) .
.
.

__

, ,
.
8) . " .
9)
( , ), ( )
.

, .
10) he
: , ,
, ,
,
,
.
, 10. 1954.

,
; , ;
,
; , ,
; , ; ,
; ,
.

, ;
,
; 1, ;
, ; ,
; , ; ,
; ,
; ,
; , ; , ;
, ; , ; ,
; , ,
; ,
; , ; 448

449

.

19. , ,

.

: , ,
.
.
19.
,
, . ,
, ,
, . 1850.
, ". ,
19.
, .
. 1954.
.

"
1953. 8. 10.
1954. ,
,
, , 1.
450

, , , ,
.
,
( , ), ( ),
.
he , ,
.
.
,

, la

,
iuhy .
,
.

,
.
.
oeaj
,
.
21 1959. .

451

 .

.
,
, ,
.
, , .
,
.

,
.

(1738-1811)
.-

(1975).

. 1783.
.
.
: ,
, , ", ,
, , .
455

, , .
(1907). , ,


.
, .
,
:

.
,
, , .
, , ,
" , . , "
, .
,
, ,
, :

,
, .

. ,
.
;
,
!

, ,
!" (147)

( - ..) , 1864.
Bpaha , .
. ( ).
, , . ,
, - -
.
( ") . (261)

, ,
.
, .
( )
haec musa". ; ." (150).

.
, .
" ,
, , " .
". , , , "
.
,

.

456

JOSEF DOBROVSKY(1753-1829)
. - Geschichte der
bohmische Sprache undLiteratur je 1792. .

, (Saale) 1955.
. . . - ( ), , 8. 1819.
. Geschichte der
bohmische Sprache undaltem Literatur ,
1818. Ta
1792. .
457

1791.
.
, (1910:107) ,1
: 1) , 2) |
, 3) : , (Raitzisch-Servische), , ,
, 4) (Windisch) , - |
, , 5) ,
. - , ,
1792,
1818. .
.

" :
(1791-1792) ,
.
.

. ()";
(
Serbica, 1984). , ,
.
.

JERNEJ KOPITAR (1780-1844)

.-
Serbica ( , 1984) ,
.
.
,
5. 1810. Vaterlandische
Blater, , . ,
, .
.
,
458

.
.

, , ,
,
.
,
. :
.
, ,
,
, .
() .

.

: , .

.
.

Serbica (1984) . , ,
:
: ) -
, ) .
. (27).
) .
, , )
. ,
, , , ,
, ( ). , ,

.
, ,
.
459

.
:
, ", :
'GlagolitaClozianus' str. LDI, LIV, LV.:
'Dialecto rectus Serbochroatica sive Chrovatoserbica'.
he
.
. ,
.
( 1987). ( )
.
.

" . , Glagolita Clozianus ( ),
1836, .
, , .
,
.
.

PAWEL JOSEF AFARIK (1795-1861)

. - Geshichte der slmvischen Sprache und literatur nach allen Mundarten (
1826) .
(1819-1833)
(1819-1824)
.

, .

. (
.)
460

.
. , ,
, . ,
, , .
,
. , , ,
. .
,
. (
ceu ) ,
. he
. ,
.
, ,
() .
1826.
, .

. ,
.
,
, .
.
.
.

.
".-
Serbische Lesekomer ( ) ( 1833).
.
. ,
( , 1957),
461

.
( ) () . , ,

.

: ( - ..) (..
- ..) ".

( ) .
(, , , ). ,
.
. -
Slovanski narodopis (Praha, 1842).
. : 1. , , 2. , 3. , 4.
- .
, "
(
)
.
, ( ),
, , .
; .
, , .

:
, .
462

, .1.
(, 1988) Slovanskog narodopisa:
, ,

, . , ,
, , ,
" , , , ,
". ,
''. (114)

,
. ,
. , , , (:
) .
, " ( )
. , ,

, .
.
,
,
.
Slovanski narodopis
.

.
(1869),
. , , .
; ;
, ,
.
463

____________ (__)

. -

Sloranski narodopis (1842).
(1826) (1867) ,

, .
( 1996. 2000).

(1787-1864)
. - , 1814. -

:
, ( ),
1894. . 78-79.
, , ", : 1. , 2. , 3.
. , .
, " .
" ,
, , ,
" .
, ,
, , ,
. , , ,
, .
, ,
, . , ,
ceu
1849. , ,
.
(1818). ,
, , . : ,

464

. , , , ,
.

(1924:678)
. ,
1826, (V, 79)
:
, , . , , ,
, ,
, ,
,
, , ;
, ,
,
, ;
, ,
,
,
, , ,
,
, .

". (679)
: , , .
, ,
.
. (...) 1833
Gramatik der illyrischen Sprache,
Slavonischer ".

,
". :
, , .
465

(:\)

. (slavonisch),
. ,
,
, , ,
, . .
. - '1 . 1526,
,
. ,
, .
, .

. . . (679)
, ,
( ,
). . ,
, , , - -1(31923>)
- :
- : ,
, .
, , ,
, , ,
, .
, ,

, .
.
(, ,
, , ),
.
,
, - .
, . XVI.
XVII. . :
466

, . ,
.
,
, ,
. XVI. XVII.
,
. (1923:2-3)

. , , " , .
Alphabeti serborum. - (1818).
. >
(1852).
1818. ( )
: .
, .
, , .

,
: .

11 : (carniol.) .
, , ;
.

( ) . .
,
.
(1987:624)
. he 1850.
". , ,
, .
, he 467

", , , .
.
,
:
, ,
, - ,
, .

. . ,
,
6 . , , /.

. ,
, , , .
. , ,
. (1871:306).
" (1867:233).
, ,
, , :
.

. :
, , ,
, (1991).
.-
: . Caee ,

.
1841, -",
,
".
,
468

"
18. 1845.
,
, ,
.
.
, ,
( ) (
, , ).

.
:
)
. , , .
; .
: (, , , ) : . ,
,
.
, ,
(, )
.
)
.
(, , ), (
(
).
, .
)
, , .
, ,

.
.


. ,
.
469

,
: , , , , .

. ;
, (1818); .

.
. - , , , .
, , ( ),
1896.

. (1910:402)
- ". , , ; , ,
. ,
, :
. , .
,
" (1987:686-687). , ,
( ).

.
, : )
: ,
, ) .
.
, ,
( ) ,
.

470

, .
, . (703-704)
:
, , ,
, , ,
1850. .
. ,
,
, , ,
,
- , -
,
, , ,
,
.

."
900
; , (
) .
.
, ,
, .
( 1944)
.
,
, " ,
,
.
(245).
(1967) :
-1850 (277-296).
.

471

, -. ,
. , ,
, .
, , ,

(1987).
.
; ,
"
. .
,
,
.
,
.

(, ,
. , 1964), .
. -
. ,
, ( ), 18%.
76. Hapodmvc 1850.
dooeopa;
. , , ,
, .
dooeop , , ,
, , , .
,
(1969), ,
doioeopa.


, , , ,
472

. - ,

( , 1960). .
: ,

, ,
, .
. ,
, . , , :
( : ): , , , () ()
,
, (1845)
,
. , , ceu (1849)
(1861) .
, -

.
:
,
. dooeop

.
;
, .
. (1987:327)
( )
. ,
:
, ,
1850. ,

" (1967:280). , , :
: . (
473

), ,
,
( ). ,
, ,
.

; .

,
. .
,
.
(, . ) .
. , , , ,
.
. - cuiicu (1972). ,
, 1849. . ,
, 1836. . - :
, 1836, , ,
, : ,
1848,
.
, (1967:276)
:
, , ,
1849.
,
, . Beh
.
, he
, 1849,
. ,
,
474

, he
.
, , ,
, ,
,
, , . , ,

(, , , )
.
. ; , ,
, , , .
( 1944:244-245) . :
, .
.
ceu ..." .
:
, ,
, (
" . 1844.)

". ( ,
, )
, ,
", ,
" (. , . . 30). ,
,
,
, ".
, ceu
,

475

. , ,
1969,
.
; , ,
.

.
ceu , , . , ,

(", , VII,
1994, .25). , ,

19. .
, .
, 18. 19.
, .
ceu
,
, ,
.
. - . , ,
( ), 1896.
31. . 1861.

1856. , , .
ceu . >
(1972)
, , .
, ,
ceu .
( )
; ; , , ;

.
476

) ,
: ,. ",.,

: , , , , . ,
, .
,
. ( , ) ( , , ).
.

. . ,
, .
(, , ,
, , , .),
(, , )
(, , ).
. , , ,
, -
, . ,

.

, .
: , , , ,
; ;
: , . ,JIO "
: ;
;
, ,
, .
, ,
,
.
477

, , .
(
)
oceha ( ,
). .
: , , , ;
; ; .
, ,
.
, , ,
. , , .
,
.
, . : , .
.

,
,
. ,
,
.
) , ,
, . () ,
,
", , . ,
,
.
:
, ,
he .
, he .
, ,
, ,
478

. ( ) .
, , . ; ,
, , . , .
,
()
.
,
.
: 1) ; 2)
".
:

... , ,
, , , , ,
.
, ,
.
,
, .
. , ,
, , .
(.
) , , , .
, ,
, .
, ,
. ,
, , ,
.
,
( . ). , ,

.
479

 >

, he
(
he
, ).
() ,
, .
, .
,
, , ,
( ).
,
(, ), ,
: ) .
(), ()
he ().
,
:
(. , ,
).
. (1991)
.

,
() .

, ,
, .
, ,
,
,
.
:
, .
, , .
, ,
, .
480

, ,
, .
: ,
, .
. , .
, ,
, ,
. , , . ,
-

.

. ,
,
.
. - , ,
".
4. 1861.
(1966:464).
(, 8225/23).

ceu .
;
.
, .

JAN KOLLAR (1793-1852)

. -

. 25. 1835,
, .
,
481

.-

( 1845).
() .
. , , " ;
'' ,
".
,
4.
,
, , : , , -.
, , .
, , ,
. .
,
, ,
, ,
, ,
, ,
... (1849:8-9)

29,30. 31. 9. 23. 30. 1836. ( )
. 4.
:
; , , ,
, ,
, .

; ,
, ; ; . (. 29, . 115)

.
. , ,
482

: , , ,
(. ): , ,
.
.

:
.
- .
.
, ,
, .
,
,
. .
, ,
, ,
, .
.
.

,
() .
, ,
.

,
, ,
, ,
.
(1967:493):
, , he ,
, ,
. ,

.
: ."
,
,
483

, ,
. .
, ,
.
, , , ( ) .
.
. , ,
( ), .
. , (, , ,
) , , . ,

, .
, .
, , .
, , (
)
(
).
, 1842.
?
( ) ,
, .
.
, , ,
.
1829. .
( ) "
, " , " " .
-
(1987:302-303):
484

, , .."
",

. , ,
- , , ,
, ( , 1830.
), " Slavi dcera
1832. , , 1835. , ,
... 1830. ,
" (, , )
,
,

," .
( )
, , - ( Khepu
) .
. , , ,
, , ,
. ( )
: , .
.
.
.. ( XIX , ,
1995, . 88) , ,
(
) . . . ,
' "'. .
485

LJUDEVIT GAJ (1809-1872)

? - , , . 31, 1. 1846.
. .
."
, ( ), , :
.
, , .
.
,
. , ,

,
. .
, , , ,
,
. 1852. (
).
,
, (1900., . 207))
: ,
;
, da ;
,
".
, .
, , , , ,
.
, , , ,
, , ,
.


1934. . . , 1935.
486

.
Genius patriae 1832. . , (
, , ):
: ,
, . (...)
,
, , , ,
, he , () . , ,
, ,
.
:
, - , , - 400.000
, :
: , , ), (
: , , ) ( ,
, ), -

... ... , ,
.
/40-42/ ( )
, .
, ,
; (
, ), .
,
. ;

; ,
...
.
, ,
;
487

1 _

?...
. he ?
. ?
// . ?
, , . he

. , (...) (97-98)
, , ( )
,
.
, ( )
. he

().
, , he :

.
.
..
: ,
. " (1966:368). ,
,
" (369) :
, . ,
,
,

,
, , ,
, ,
, , . (370).
,
:
(1897, 16. X, . 21).
:, .
488

, , , , .
,
. ,

ceu ." (533-534)

, , ,
:
, ,
- , he ( !) he , ,
, , .

, - -.
, ,
, -
-
, ...(1996:458-459)
.

. (
) ,
. 1940.
: (
) .
,
.
, ,
,
.

(1817-1886)
".
(). : . , 1902. .
489

. " ,
. , ,
. ,
.
.


.


( 1991);

.
(49-55). , , .
. . .
".
1838".
, , . , I , 1826-1864 ,
(1986:319). ,
1844. . "
, , . ,
, .. " (50). " . , , 1847. . 79.
, , :
, ,
,
, , ,
.
,
,
, ,
490

,
, ,
, . (103)
, 100 ,
, ,
, .

.
.
,

150 .
. - . - . 1853, , . 116-169. : .
- .
27. . 1852..
, ,
,
, .

. (
), ( ) ( ).
,
,
( ,
).
,
.
,
, .
1860.
. .

491

.
. 1852. , ,
. ;
" ( , 1910, 138).
" " , .
(1863-1867).
. :
.

. ; .
. .
, .
, . , . .
. . . ( ,
1910:60-61).

19. . "
, "

.
;
.
. -
1885. .
:
: , , , , .
: . , . , . ,
. . .
955 .
19.
, .

BOGOSLAV ULEK (1816-1895)

FRANZ MIKLOSICH (1813-1891)
. : Vergleichende
Gramatik der shnvischen Sprachen, Erster Band, Serbisch und

chorvatisch, Wien, 1879. 1852. .

.
,
"
19. . ,
.
" .
,
492

. -
. , ,
( -), 1896.
8. 1856.
:
, ,
.
, " .

.
1863.
,
, , ,
. "
(1978:303). , "
493

, .
. :
,
.
.
:
, ,
. (,
, ,
, ) .
.

he .
,
.

, ,
:
. ,
, , .

,
. ,
, :
, ,
.
, ,
.
.
"
.
.
, .
, , ,
, .
.
494

II

; ,
.
.
, ,
.
, . ,
.
(1930) :

1850. , ,
: ,
.

.
:
. ,
, , ,
. : (
) ,
,
i .
,
: .jt ,
".

, ".
.
. ,
, .

SIME (IME) LJUBI (1822-1896)

- . -
, , ( 1864). -

.

495

,
1858. .

.
. :
(. 67.-71.)
(. 65.-67.) he
" . 1864. 3. 4. ;
,
( , Jihoslovane ),
.
. 69: ,
, (?)
, , .
, .,
()". !
;
, , .
, ,
specificum ;
? , . ! ? (, a'iucu,
1948:464-465).
.
1869.

: 1 II
( - ..). I,
,
. ( .
587) :
&. 6. --

365
. -
366
. -
428
&. 7. -

481
. -
482
496

. -
&. 8. -

. -
. -

491
502
504
516

VATROSLAV DAGI (1838-1923)

. -

1864. .

(19-98) , , 1948.
, ,
26. 1864.

.

, .
. , ,
.
, ". ,
---- .
,
. , ,
ceu
19. .
1836.
.
1861.
.

, ,

497

. ,
. .
( 1986), ,
. , ,
, ( )
-. , "
.
". - 1867. .

( 1953).
.
( .
) . , ,
.
, ,
", .
.
,
, , . ,

,
, .
.
"
.

Slovcmskog narodopisa . .
. . -

.
498

, , , , ,
: . , . ,
. ,
.

.

.
:
, ,
. -

,
, .
.
, .
. -

. - Archiv fiir
sknvische Philologie, 1891. ,
(1948)
. .

, ,
,
.
"
. , , .
.
, , ,
, , .
/ .

,

,
.
499

 |_

. ,
, ,
.
Jarah , ,
.
( , 1948:45) Jarah
: ,

, ,
,
, ,
, ".
, , :
, , ,
..."(284). , : ,
, :
".

, .
, :
. . :

. . , 1899. -
Archivu (, 1900)
(1948:532-547),.

.
.

iuiu
.

.
.
! ?
, ,
.
Jaraha - .
,
500

,
.

, , ,
,
, ." (1948:551).

, ,
. : ?"
, ,
. - ,
.
> .-

, 1903.
.
: .
, ,
: , 900
(1910). -
.
uediu (BbinycK 12, 1908).
.
. , ,

19. (, , ).
- ,
.
, , : ,
, : , .
501

.
.
, - . "
.
(
. ;
. , , , (, , ),
, .
.
(1954)
, .

. .
, , "
,
(, , 1989/11-12,1828).
( 1996, 2000).

(1825-1882)
. - , . , 1857.
, 59 .
, , " .
, ,
. , .

. (, 1976, ) , ,
502

. :

. , , .
,
pad ( 1923:23):
,

..." , ,
, ,
.

,

.
,
(1978:295-296).
.
:

,
. ( : ),
, , ,
(billiger)
.
.
1849.

,
.
. , , , ,
. , ,
, 30.
,
503

.
,
, , .

, ,
,
,
. he, ,
.

.
, .
. . , ,
.
, , ,
.
. -
, . 127, 7. 1864.
, .
( 1976).
,
, . ,
", ,
, (1923:11).
, ,
. , ,
=
( ),
( ).

(1867) ( , I,
504

1867) : , - , ".
,
.

;
. , ,
1858.
(1857).
: , , .
,
,
.

:
27. : . !...
..."
. : ,
. . .
(. .).
.
, "'. (1967:507-508)
. -
5. 6. 1874. ()
(
, 1976).
, (1867),
, , ,
. , ,
, ,
, , , .
, , ,
() .
,
505

().
,
. .
;

. , , . , ,
,
.

.
.
.
: ,
.

(1841-1910)
. -
1880. . ,
(1884), .
.
,
. ,
, -
". ,
.
130 .
, ,
(1963).
,
.

iiau (, 1877).
506

, ,
, , . Kocrah
,
.
, .
, ,
,
,
.

.
. .

- (1878).

. .
5. 1882. .

, .
(1978:29-30). iiau

" :
:
, ,
(
),

. (
: ) ,

, ."
, , . 31, 1916, . 67-68.
: .
. 1879.
,
; , -
507

! ,
."

.
( ).

(1841-1915)
-
: - - .
, 10 1888
. . , . X, 1888, . 5-87. ,
, :
" -
- -
".
, , , 19.
.^ (1867; 1871)
(1894,1902).
.

,

.
1878.
, ,
.
(1886),
(1588-1638) (1777-1864)
. ,
508

,
, .
.
,
.
,
, ,
,
.
, . 19.
:
() ,
,
, -,
.
. ,
, . 20.
.


.

(1893).

1893. .
, 1944.

. , ,
. 1947.
. 1953.
, :

. (1954).

(1955). 1959. (
509

}_

). 1996. he

.
. ,
(
- ).
" ".
19.

(1842-1931)
. -
, ! ( 1895).
. . .
,
(1832-1905) (1837-1864), ,
.
,
. ,
,
.
, !
1894, ,
- , ,
- , ? (219. . 1884)
.
.
,
.
.
19. , , noro . : )
510

)
, , , )
, - .

; ,
. ,
.

.
.
, ,
,- " (. , , ),
() , .
,
, . ,
. ,
. , ,
( , ) .
( " ) ,
, ,

,
.
,
? .
.
.
, ,
?
(24, 25. 26. . 1839) . 20. 21.
. ..." ". :
, , ,
, ,
, , ,
, .
, , (
511

). , ,
, ,
: ,
,
, , ,
, , , ,
, .
, ,
, , , . , , ,
, , ( ), ,
, , . . : , .
19. , ,
, .
, 20. ,
.
.

(1860-1929)
. . - , 1, 1896. -
.
, 1897.
.

.
,
.
20 , ,

.
(1923) .

.
512

(1964)
.
. ,
: . , ,
. , ,
. ,

.

.

(, 1931).
, .
, , ,
upad (1923).
.

.
-
.
,

.

MILAN REETAR (1860-1942)

.-
( 1894).
.
513

: )
, ) . ,
(
).
. ,
.
. -
( 1930) 1912.
.
: , culpa. ". /2 ()
1912."
(1918-1938)
1869.
. , , ,
, , , .
. -
1940. 50. 1941.
.
. .
, ,
.
.
, , .
.
(
) . ,
,
.
, ,
. , ,
514

.

,
1892. .
: ,
. ,
( ) .

. (1878-1955)
- ,
, (1989)
.
1909. .
" 53 1909. . ,
-, ,
. , , .
, , .
, ,
, , ,
, . , 53
, , .
.
. ,
. ;
.
" (295).
.
, , . .
515

,
.
, . , -
. ,
, ; .
, ,
- ,
, .
, ,
,
- - he .
- , ,

. . ,
, , ( ),
, ,

.
,
(1899) (
), (1900). 20.

,
, .
, , .

.
(
),
-516

.

,
, , .

,
, , ,
, .
, ,
,
, .
, , ,
,
.

, , .
, ,
, .
;
; ,
, , .

(1876-1960)
? , 1935, . , . 9. 10.
( )
,
.
-
. , ,
.
,
517

. , ,

,
.
.

.
;
, , ( )
.
-

(
1940) .
(1966) ,
.

( , ,
). , ,
.

(1967).
.
- . -

1947. .
,

.
. "
,
.
, ,
ceu ,
" . , ,
518

,
.

(1954)
. - , ,
1960.

;
. , ,
. :
1. . .
( ).
. .
2.
.

(, , ) . : ,
.
:
, . . he
: .
.
2.
( ), .
, ,
. , ,

. .
;

519

. ( Alphabeti Serborum
).
3. ,
" (, , ), ,
,
.
.
(. "),
.

( ).
: ,
()
.
4. : .


, : , .
he , .
, ,
: ,
, . ,
, ; ,
,
.
: , =
; , = . he ,
.
5.
, . , ,
. , ,
( ) . , , .
,

520

, ,
- , .
- , , 1960.
, , : , ,
, , , ,
, , Jocim , ,
.
, ,
.

:
1.
. , , . ,
, ,
. .

. , .
2. 19.
. ;
.
,
, , . : 19.

.
3.
.
" ", .
,
, ,
: , ,
,
521

. , ,
( ) (1852)
. ,
. -
, , .
4.
',
'".
.
.

.

, .
5. : (.
- . .) ,
19. ,
",
: ) , ) 19. -
: , , .
, ,
, .
6. : . 1954.
", .
.

,
1993,
.
:

- -

, .
, .
, ( )
,
,

; , .
( ),
, ", 1960. r. (: ),
(), ().
, , . , ,
,
- - ,
.

.
, .
,
. (1994:10)
1960.
" , ,
, , ,
, , ,
.
, , ,

.

,
. , ,
: ,
523

522

",
.
1993.
,
. he , ,
,


" .

524


, ,
. , .

: -.
,
.
. , ,
.
, - , .

iuiu .

. (. )
, , , ,
.
he
-
19. - , ,
.
,

(, , ). : :
,
.
527

 >

, .
. . ,
.

. ,
. ,
, ,

.
2.

.
. :
, ,
.
,
.
.
.
,
, , . , ,
: .
, 1818. , , ,
.
: .

, ,
, .
( , , , )
je . , , .
.
.

, .
528

. . ,

.
.
.

/.
.
, ,
. , , ;
, , . .
, ;
d ( gj dj). , , , , .
, ,
, , .
.
( ):
. , , . , .
.
. ,
:
; .
3.

.
he . ,
, .
: ,
.
: ,
, ,
529

,
.
) , , ,

. , , , -

. , , : ,
, . -. :
- - - - - ,
. : - (
) - - -
. : - ( ) - - .
-
.
)
, .

, , ,
. , , . , ,
,

, ,
, . .
, , ,
( -),
( - )
(
, ).
,
,
,
. , , , .
) , ,
530

.
, .
, ,
.
,
, ,
. :
, , ,
, , , ;
.

,
,
, ,
. ,
, , 20. , ,
.
:
( ) :
.

, ,
, . :
,

: ;
.

,
. ,
.
, ,
,
. .

531



- .
.
,
, .

. ,
, , , ,
.

. , ,


, ,

.
, . nije
. ,
,
. .
1867.


533

.
, , ; .
20 ,
, .
.
, , ,
: .

. , ,
, ,
.
, , ,
,
, , ,
. ,
, , . ,
19. ,
,
. , , -
.
(, , , ,
) .
- .
:
,

. , ,
. ,
.
534

2.
, ,
,
, ,
, .
:

:
, ,
.
, ,

. he , ,

. ,
, , ,
, .
. ,
.
, ,
. 19.
, , .
. , ,
( )
.
, , .
,
. ,
, , .
, ,
. , .
535

 >

1 . , ,
, , , .
, ,
- .
15. .
.
:
, .
19. .
:
,
,
,
. ;
.
3.

he . ,
,
. ,
. :
) ,
) ,
) ,
) ,
) .

.
. ,
,
,
.
536

. , ,
: . ,
.
.
,
. , , ,
, , , , , . ,
, ,
, , , , .
. , -
-
, ; , , , .
.
, , 19. .
.
, ,
, ,
. ,
, , ,
,
. ,
;

ie .
. ",
, ,
537

.
, : ,
. Beh
",
, .
(, ) . :
, ,
,
,
,
, ,
,
. ,
, ,
.
, ,
.

: , ,
, , , .
.
,
,
. , ,
, .
,
.

, .
.
, ,
, , : , .
, ,
538

,
, .

;
-
,
, .
.
. .
, ,
.
.
, , ,
, .
, ,
: , ,
, ,
.
,

. ,
. , , ,
- ,
; . , .
, ,
,

".

.
4.

, , .

539

. , , , . ,
, , , , , , , ;

. ,
, .

.

.
5.

,
,
.

,.

,
.

.
, ,
.
.
.
. . . 28. 1996. .
CouocuuieiauejtbHbie,

25-29. 1996.
540

, , 119
, , 413
, 78, 83,241

, , 458
, , 36, 41, 292,
294,295,403,404,431,448,

, 83
, , 521
, 161
, , , 413
, , 25, 448, 527
, 96, 97 , 78,
161 ,
,134
, ,
244
, 190 , 161
, 96, 97
, 266 ,
,
16,31, 127,247,249,467,468,
472, 473, 528, 530
, 296
. , 344, 467,
490, 528
, , 25, .
, 25, 475 ,
82, 164 , 120
, 97

450,480,489,497,508,510,
512,517,518,521
, , 79, 116
, 296 , 542
, 282 ,
297 , 82 ,
, 539 , 82
, , 411
, , 294, 412
, , 539
, , 329,404
, . 291 ,
210 , , 448 ,
, , , 450
, 120 , ,
343 , 292 ,
, ,
535
, , 21, 537
, , 222

541

, 295
, 290, 293, 295
, , , 134
, , 113, 164,248,
418,465,466 , ,
450, 500, 516 , ,
534 , 291 , ., 493
, 292, 295 , ,
284, 285, 318,
325
-, 113
, 113 ,
405 , 116
, 127 , 96,
97, 413 , , 410
, 59 , ,
420 , , 215 ,
59 , ,
341,
415,416 , 415 ,
77 , 162
, , 537
, 16 , 113
, , 490
, , 49
, , 419 ,
, 30, 47, 493, 503,
507

542

, 161 , 116
, 116 ,
, 472 ,
, 21 , ., ,
428 , , 193
, , 21 ,
120 , , 476
, , 500
, , 502
, , 136
, , 25 ,
63 , 161
, , 79, 248
, 295, 296 ,
120,236,340,341,463 ,
116, 183 , ,
503, 504 , ,
412, 424 , 536
, , 410
, , 449, 521
, , 112
, . 354
, , 141
, 31
, , 21, 29, 30, 33, 46,
113, 116,128,162,165, 167,
210,301,317,337,338,339,
340,377,383,415,449,450,
463, 470, 472-486, 488, 489,
494,520,521,528

, 79, 248
, 364
, , 32, 148
, 161
, , 538
, ., 537
, , 280, 348, 349,
351,417
, 135
, 250
, , 460
, , ,
420
, , 13, 18, 22,
64, 70, 77, 78, 80, 82, 87, 97,
120, 162, 164,241,263.410,
433,458,459,461,475, 477,
479,484,499,501,533,540
, 135
, 96, 97
, , 235, 245, , 120
246
, , 113, 144, 194
, , 527
, , 411
, 210
, 413
, , 79, 119, 351
, , 234, 496
, , 112
, , 113, 280, 405
, 120
, , 533
, , 22, 28, 32, 34, 36, , , 16, 134, 136, 194,
39,40,41, 148,176,256,278,
266, 320
284,286,287,288,313,314,
318,324,325,342,346,347,
, ., 410 ,
355,356,361,368,385,395,
, 329 , .
433,434,435,450,471,489,
, 353 , 113,
496,497,498,500-508,510,
227,405,494 , ,
517,518,527,529,530,535,
502, 504, 505 , ,
538
448
, 296
, 120

, , 190
, 290
, 87
, 290
, , 448
, 96, 97
, , 242
, 243, 288
,217
, , 243, 244, 260
, , 498
, , 22
, , 407, 515, 517
, , 518
, , 21, 113, 194,
217,222,227,235,337,340,
341,343,399,405,494,508
, 79

543

, 95
, 161
, 161
, , 321, 324
, , , 261
, ., 296 , 120
, 217
, 184
,113
, 88
, 234
, 116
, 291
, 418 , 113
, , 140, 141, 302
, , 500, 501, 516
, , 410, 419, 420
, , 20, 22, 23, 25, 29,
42, 530
, . 327
, , 490
, 161 ,
, 351
, , 8, 22, 33-38,
41,46,48,49,50,290,292,
294,295,305,318,319,343,
347,353,356,36,378,385,
386,387,388,389-395,402,
404,410,414,415,435,458,
459,464,470,471,480,489,

544

492,493,496-505,5013,514,
517,518,520,530,535,538
, 18
, , 79, 116
, , 120 ,
,252
, ,
16,80,423 , ,
468 , , 79 , 120,
164 , , 489 ,
, 537 , , 471,
475, 486,487 , ,414
, ., 343 ,,
522 , 216 ,
, 414 ,
, 490 , ,
154 , , 475 ,
, 448, 521 ,
57, 58, 77, 80, 421,
422, 424, 425 ,
, 356, 475 ,
, 164, 484 , 119
, , 448
, , 417, 419
, , 472
, 210 ,
501 , 290,
292 , 161,
, 164

, , 349, 351
, , 113, 144
, 194
, , 8, 1317, 19-29,31-50,63,74,
103,111,113, 147, 148, 162,
164, 201,205,209,218,220,
224,227,235,239-245, 248257, 259-262, 264, 278,
284,286,287,288,302,317,
318,321,324,327,342,344,
345,351,399,433,439-455,
459,460,461,464,465, 467481,484,488,490,493,
494,495,497-507, 510,512,
513,516-521,523,527-531,
533,534,536-539
-, , 21
, , 321
, 95, 231
, 134
, 292
, 113
, 120
, , 97, 113,
194
, , 18-21,
79, 240, 457, 494
, , 537
, , 448
, 417
, 162, 164
, 424
, 77
, 152
, , 484
, ,
419

, , 475
, , 8, 30, 157, 159,481,
482,483,521,540
, , 499
, , 102
, 162
, , 348
, , 8, 13, 22, 23, 24,
26,28,48,73,162, 164,189,
190,214,216,227,235,241,
242, 243, 260, 433, 440, 450,
458,459,460,461,465,475,
477, 479, 484, 485, 498, 499,
501,533
, 82, 164
, 116,345
, 120
, 291,295
, ., 290
, , 463
, , 7, 36, 41, 311, 506,
507, 530
,
, , 76
, 120
, , 232, 233
, 162
, 119
, , 120
, ., 296
, , 515
, 184
, , 22,
, 250
, 116
, , 518,
, 161
545

, , 467, 528
, 120 , , 79
, , 32,
148,235,243,354,412,419
, , 367,383
, , 24
, 292, 295 , ,
7 , , ,
, 291, 294 , 63
, 77, 81,424 ,
162, 164, 165 , 329
, 116
, 290, 292, 294, 296
, , 537
, , 448
, 248
, , 350, 419
, 268, 271
, 281, 291, 292, 296, 367,
374, 405
, , 448
, 82, 164 ,
120 , ., 218
, 162
, 417 ,
362
, , 539
, 161, 178 , 234
, , 301,302

546

, , 229, 301, 350,

495, 496, 503, 504
, , 144
, , 411
, , 411
, , 245, 246
, , 219, 302, 342
, , 21, 32,148,
236,340,341,353,354,416,
442, 450
, 504, 505, 540 ,
, 77, , , 513,
541 , ,
423
, 210 , ,
34,36,281,284,
285, 287, 288, 404, 497, 500,
507,516,530
, , 413,
421,425,458 ,
, 448 ,
, 537 , ,
448 , , 340, 342,
416 , , 217
, , 468,490
, , 217, 277, 280,
401,403
, , 47
, 82 , 120
, 162, 164
, ., 296
, 272 ,
, 132

, 493
, 162
, 96, 97
, 296
() 113, 234,
280, 350, 496
, , 354
, 164
, , 79
, 116
, , 22, 32, 148,
176, 199, 233, 253, 302, 308,
362,368,370,371,385,402,
414,415,418,433,434,470,
471,475,492,493,503,518,
521,522,540
, 293, 295, 297
, , 313, 362
, 290, 294, 296
, , 448, 490
, >., 318, 324,
355,501,508
, , 537
, 292
, , 255
, , 25
, ,
113, 162,457
, , 456
, 162
, 155, 344, 481
, 412
, , 449
, 161
, , 245
, ,
, , 290, 293

, 120 , 164
, 132 ,
184 ,
113,137, 239, 242, 245, 254
, , 43
, 417
, , 112, 266, 376,
533
.., 324, 374 ,
293, 295 , 76, 78, 210
, ., 423 ,
. ., 485 , ,
246, 252 , , 21,
352 , ., 493 ,
193 , , 293 , ,
33, 34, 36, 39,
473, 474, 475, 483, 488, 495,
497,505,514,518 ,
, 8, 22, 36, 284,
285,315,414,468,493,499,

508,509,510,530
, 222,441,501
, 378, 384, 385, 386, 393
, , 17-21,23,
25, 27, 28, 29, 33, 36, 43, 55,
80,113,144,145,154,162,
218,219,225,227,249,263, 399,
455, 456, 458, 478, 479,
494,495,512,513,531

547

, , 244 ,
, 457, 460, 461 ,
, 17, 19, 21, 263,
537
, , 17, ,
, 19, 22, 456,
490,531,535,541
, 521 ,
, 455, 457, 538
, , 218
, , 42, 461
, , 539
, , 161, 162, 164,
205,246,252,479,481,483,
511,513,531
, 163, 484
, 113, 194, 337, 343
, , 489 ,
, 317, 328 , 348,
349 , , 82, 83,
, ., 292, 293 ,
, 32, 148, 305,
442,498
, , 32, 148
, , 456
, 116, 183, 270, 348
, ., 290
, 210, 266
, , 212
, , 270, 419
, , , 511,
512

, , 449
, , 20
, , 449
548

, , 20
, , 528
, , 537
, , 522
, 161
, , 9
, , 499, 542
, 161
, , 458, 459, 460
( ),
40, 327
, ., 252
, , 253,
254, 485
, , 40
, , 472, 473, 512
, , 22, 531
, 96, 97
, 297
, , 88,
110, 115,132,138,151, 152,
189, 191, 193, 194, 196, 197,
201,208,214,215,267,270,
271,503
, 120
, 120
, 95
, , , 422
, , 25
, 164
, 250, 288
, 169
, 120
, , 457, 472
, ., 539
, , 243

, , , 343
, , 144, 219,414
, , 17,21,537 ,
, 336 ,
113,281,302 , ,
234,305, 504, 505,
530
, , 515 ,
, 18,19,
21, 144, 194,219,248,412,
414,418,457,494 ,
, 277,278, 279,
281,282,290,294,353,397,
398,403,404,405,406,410,
414,415,499,513,514,538
, 68 , 63 ,
, 494 , , 521
, 291 , 211 ,
113 , 162 ,
, 333.486,
508,510,511,512,535
, , 404, 510
, , 510
, 162
, ., 295
, 190
, , 421
, 161
, 80
, 112, 376, 533, 536
, 76, 78
, , 24, 527

, 161 ,
, 95 , ,
222,266 , ,
319 , , 457
, , 22, 25,41,
531,538 , 211
, 293 ,
, 340,354 , 342
, 290,292, 295
, , ,
536
, , 536
, 78
, , 80,242, 414
, 161 , , 24
, . ., 542
, , 246
, , 420
, , 411
, , 33, 34, 182-188,
191, 192, 193, 194, 196, 197,
337, 347, 348,474,475, 488,
491,511
, 19 ,
, 449, 521 ,
, 257, 320,350,351 ,
, 193 ,
193, 535,
538
, 184 ,
, 411 ,
, 22, 35,
486,431,537

549

, , 36, 41,
294, 357, 359, 378, 379, 380,
381,382,384,385,386,388,
395,470,491,502,503,512,
513
, , 421
, , 80
, 325
, , 79, 113, 164
, ,173, 175,176,
182,252,347,489,490,492,
494, 537
, ,34, 488
, 210
, 417 , 161
, 247,468,479,491,
513,531,539
, 161
, , 482
, 292 ,
, 243, 246 , .
., 33 , , 25
, 82
, , 305, 504
, , 336
, , 537
, 164
, , 73,119,348
, 184 , 288
, , 291
, , 217
550

, , 295,296
, 164, 243
, 77 , 362
, , 327, 344
, 82, , ., 293
, 394 ,
, 417 , 79
, ., 291 , 77, 82
, , 448
, 194
, 425 , ., 256
, ., 253, 291 ,
97

, , 364, 365, 367, 384,

386
, 163
, 161
, 97
, , 448, 521
, , 24

, , 79, 270
, 31
, 268, 271
, , 448, 521
, 18,23, 57,455,456,
495
, 82 ,
( ),
245, 246, 247, 248, 250, 251,
441,521
, , 448
, 113,235,232,302
, , 208, 209 ,
75, 79 , 161, 210 ,
161
, 223, 268,271
, 161

, , 25
, 68,76,77,
78,80,81,82,101,183,197,
216, 242, 348, 349, 459
, , 62

, 113
, , 109,134
, , 222 ,
, 246 ,
113,340

, , 457,460,461
, 287 , ., 294
, , 112
, . 291,292, 295
, , 8,13,22,
23, 42, 85, 163, 165, 175, 189,
190,210,213,216,225,234, 236,
260, 262, 263, 267, 268,

271,272.273,308.368,433,
460-464, 475, 477, 484, 490,
496,498,499,501,511,535,
537
, , 162
, . , 421
, 77, , , 414,
426 , 288 , 162
, ., 296
, , 348
, 293,294 ,
310, 313, 360,362, 363,
365, 378, 385
, 67, 68, 77, 78, 81, 97
, 164, 360, 361, 362, 364,
365, 369, 378, 385
, , 34, 354,
505,530
, 165
, 165
, 290, 293,296,297
, 165
, , 484,485
, 151,305,327,
460, 476, 493, 494,495, 497,
503, 504
, , 294,417
, 413

551


.
1997. ,

( . ).

(1995) (19%).
: . .
, .
,
, .

1000

CIP -
,
811.163.41(091)(082.2)
: /
[ ]
. - : , 2002
( : ). - 555 .: .;
19 cm. - ( / ;
1)
. . - ,
2. . - 1000. -. 7-10:
/ . - :
454-524. -. -
. -
.
ISBN 86-7216-031-2 1.
, )
COBISS-ID
101057036

 (1937)


.
(1965-68)
(1969-79).
/Sebice.
(1967)
(1989) (1991).

:
(1968),
(1978), "Santa
Maria della Salute" (1981),
( 1 9 8 3 ) ,
(1985),
(1990),
(1991),
(1993),
(1995),
(1996),
(1997),
(1997).