,",

I
I .
Biblioteka
Theoria universalis
6
Urednik
Ante
ii ,,(D::1[-::1053
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i biblioteka, Zagreb
UDK 82.01
CULLER, Jonathan
O dekonstrukciji : teorija i kritika
poslije,strukturalizma / Jonathan Culler
; [prijevod s engleskog Sanja
. - Zagreb : Glob-qs, 1991. - 276 str.
; 20 cm. - (Biblioteka Theoria universa-
lis ; 6)
Pi:ijevod djela: On Deconstruction.
- Bibliogtafija: str. 243 - 266. - Kazalo.
ISBN 86-343-0461-2
L-
l
'I
I
)
'1
I'
I
l.
():
Jonathan Culler
o dekonstrukciji
Teorija ... i kritika poslije
strukturalizma
d'
Globus/Zagreb

I

.
.
.
.
.

-
.

(
:
,
;
'

;
r
'

f
:
-

'
!
:
<

r

.
$
i
.
.
;

t
:

"
"
"
j
t
'
"
4
"

,
.
"

'
.
.
,

"
e
t
:

I

.
.
.
.
.

-
.

(
:
,
;
'

;
r
'

f
:
-

'
!
:
<

r
.
$
i
.
.
;

t
:

"
"
"
j
t
'
"
4
"

,
.
"

'
.
.
,

"
e
t
:

r
II.
!
,;
'I
il
l'
I
\
! .
. N aslov izvornika
Jonathan Culler: On Deconstruction
Theory and Criticism after Structuralism
1982 Cornell University
Recenzenti
Miroslav Beker
Sonia
Prijevod s engleskog
Sanja
.........
U OSUEKU
.\ I
tft::Y /fCt:1 (Jj
Btoj irweO
tara
: . .j..:a .. ! .... :.I. ..
\

fi
._ ......... o. .. 2 .. ! ... Q .. L ........... .
-
GRADSKA i KNJiNICA
OSIJEK
111111' \ 1\ 11111111111111111\
871074467
Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica
znanosti SR Hrvatske.
.i Ir:...
;,i;
Sadraj
Autorova biljeka
PROSLOV
UVOD ..... .
6
7
13
Poglavlje prvo - I ........ 26
l. Nove 26
2. e:?a . . . , . . . , . . . , .. ........ 37
3. Pnce o cltan]u ..... , ..... " . .. . ... ',.. 56
Poglavlje drugo - DEKONSTRUKCIJA . . . . . . . .. 73
. 1. Pismo i logo centrizam . 77
2, i ponovljivost 94
3. Cjepovi i cijep .,. ',' 115
4. Institucije i inverzije . , 134
5. Posljedice u kritici . . . 155
Poglavlje - DEKONSTRU'KCIJSKA KRITIKA .. 195
Bibliografija . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Pogovor 267
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . 273
\
/:
5
r
II.
!
,;
'I
il
l'
I
\
! .
. N aslov izvornika
Jonathan Culler: On Deconstruction
Theory and Criticism after Structuralism
1982 Cornell University
Recenzenti
Miroslav Beker
Sonia
Prijevod s engleskog
Sanja
.........
U OSUEKU
.\ I
tft::Y /fCt:1 (Jj
Btoj irweO
tara
: . .j..:a .. ! .... :.I. ..
\

fi
._ ......... o. .. 2 .. ! ... Q .. L ........... .
-
GRADSKA i KNJiNICA
OSIJEK
111111' \ 1\ 11111111111111111\
871074467
Objavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica
znanosti SR Hrvatske.
.i Ir:...
;,i;
Sadraj
Autorova biljeka
PROSLOV
UVOD ..... .
6
7
13
Poglavlje prvo - I ........ 26
l. Nove 26
2. e:?a . . . , . . . , . . . , .. ........ 37
3. Pnce o cltan]u ..... , ..... " . .. . ... ',.. 56
Poglavlje drugo - DEKONSTRUKCIJA . . . . . . . .. 73
. 1. Pismo i logo centrizam . 77
2, i ponovljivost 94
3. Cjepovi i cijep .,. ',' 115
4. Institucije i inverzije . , 134
5. Posljedice u kritici . . . 155
Poglavlje - DEKONSTRU'KCIJSKA KRITIKA .. 195
Bibliografija . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Pogovor 267
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . 273
\
/:
5
Autorova biljeka
Dijelovi drugog poglavlja, odjeljak l, pojavili su se u knjizi Structu-
ralism and Since [Strukturalizam i nakon njega], izd. John Sturrock
(Oxford: Oxford University Press, 1979), a verzija 2. odjeljka
drugog poglavlja objavljena je u New Literary History, 13 (1982).
Bibliografski podaci u tekstu dani su u zagradama. Tamo gdje su
-dva broja stranice odvojena kosom crtom prvi je obavijest
o francuskom tekstu, a drugi o engleskom prijevodu. Iscrpne bilje-
ke o navedenim djelima nalaze se u bibliografiji. Bez posebne sam
napomene prijevode gdje se to primjerenim.
6

PROSLOV
Ova knjiga nastavlja moju Structuralist Poetics
poetika], premda su i metoda i Structuralist Poe-
tics kanila je opseno razgledati korpus i teorijskih spisa,
utvrditi njihove najvrednije prijedloge i te ih predstaviti
engleskom i koje za evropsku kritiku* nije
imalo osobita interesa. Danas se stanje promijenilo. Upoznavanja
su zavrena, a rasprave se razbuktale. Pisati o teoriji
kom 1980-ih ne vie predstavljati nepoznata pitanja, metode i
uplesti se u ivu i raspravu. Stranice koje sli-
jede pruaju prikaz onoga to sam drao najvitalnijim i
jim u suvremenim teorijskim radovima, te se izlaganja prije-
pornih pitanja koja su, izgleda, loe
Jedno je od tih pitanja status teorijske rasprave i vrste pisanja
- kojoj pripada ova knjiga. Engleski i pred-
mnijevaju da je teorija knjievnosti slukinja slukinje: njezina je
svrha pomagati je pak sluiti knjievnosti ras-
vjetljivanjem njezinih remek-djela. Provjera pisanja jest
. njegov uspjeh u naeg tovanja knjievnih djela, a pro-
vjera teorijske rasprave njezino uspijevanje, da pribavi instrumente
koji pomau da do boljih interpretacija. Kritika kri-
tike, kako se ponekad naziva, smjeta se na dvostruk razmak od
predmeta zanimanja i zamilja korisnom ako kritici pomae da se
odri na pravom putu. Ovo je gledite iroko rasprostranjeno. Way-
ne Booth, na teorije knjiev-
nosti, dri prikladnim se zbog onoga .to
Tko bi uistinu elio napisati debelu knjigu to bi suvre-
meni argon s pravom 'mogao nazvati meta-meta-metakritikom?
pita on u predgovoru debeloj knjizi teorije knjievnosti. A1i vidim
. kako sam bio prisiljen ulaziti u sve dublju i dublju vodu, pokuava-
samo sagledati stanje knjievnosti i kritike danas (Critical Un-
derstanding razumijevanje], str. xii).
* Nap. prev. - engleski naziv criticism je mnogo iri od na-
ega naziva knjievna kritika i se pokadto sveukupna
knjievnosti. O tome valja voditi i kada je o nazivima
teorija i sl., koji su uvrijeena prevoditeljska rjeenja i ne mogu
se, zbog terminolokog statusa naziva criticism uvijek zamijeniti nazivima
primjerenijima naoj praksi.
7
Autorova biljeka
Dijelovi drugog poglavlja, odjeljak l, pojavili su se u knjizi Structu-
ralism and Since [Strukturalizam i nakon njega], izd. John Sturrock
(Oxford: Oxford University Press, 1979), a verzija 2. odjeljka
drugog poglavlja objavljena je u New Literary History, 13 (1982).
Bibliografski podaci u tekstu dani su u zagradama. Tamo gdje su
-dva broja stranice odvojena kosom crtom prvi je obavijest
o francuskom tekstu, a drugi o engleskom prijevodu. Iscrpne bilje-
ke o navedenim djelima nalaze se u bibliografiji. Bez posebne sam
napomene prijevode gdje se to primjerenim.
6

PROSLOV
Ova knjiga nastavlja moju Structuralist Poetics
poetika], premda su i metoda i Structuralist Poe-
tics kanila je opseno razgledati korpus i teorijskih spisa,
utvrditi njihove najvrednije prijedloge i te ih predstaviti
engleskom i koje za evropsku kritiku* nije
imalo osobita interesa. Danas se stanje promijenilo. Upoznavanja
su zavrena, a rasprave se razbuktale. Pisati o teoriji
kom 1980-ih ne vie predstavljati nepoznata pitanja, metode i
uplesti se u ivu i raspravu. Stranice koje sli-
jede pruaju prikaz onoga to sam drao najvitalnijim i
jim u suvremenim teorijskim radovima, te se izlaganja prije-
pornih pitanja koja su, izgleda, loe
Jedno je od tih pitanja status teorijske rasprave i vrste pisanja
- kojoj pripada ova knjiga. Engleski i pred-
mnijevaju da je teorija knjievnosti slukinja slukinje: njezina je
svrha pomagati je pak sluiti knjievnosti ras-
vjetljivanjem njezinih remek-djela. Provjera pisanja jest
. njegov uspjeh u naeg tovanja knjievnih djela, a pro-
vjera teorijske rasprave njezino uspijevanje, da pribavi instrumente
koji pomau da do boljih interpretacija. Kritika kri-
tike, kako se ponekad naziva, smjeta se na dvostruk razmak od
predmeta zanimanja i zamilja korisnom ako kritici pomae da se
odri na pravom putu. Ovo je gledite iroko rasprostranjeno. Way-
ne Booth, na teorije knjiev-
nosti, dri prikladnim se zbog onoga .to
Tko bi uistinu elio napisati debelu knjigu to bi suvre-
meni argon s pravom 'mogao nazvati meta-meta-metakritikom?
pita on u predgovoru debeloj knjizi teorije knjievnosti. A1i vidim
. kako sam bio prisiljen ulaziti u sve dublju i dublju vodu, pokuava-
samo sagledati stanje knjievnosti i kritike danas (Critical Un-
derstanding razumijevanje], str. xii).
* Nap. prev. - engleski naziv criticism je mnogo iri od na-
ega naziva knjievna kritika i se pokadto sveukupna
knjievnosti. O tome valja voditi i kada je o nazivima
teorija i sl., koji su uvrijeena prevoditeljska rjeenja i ne mogu
se, zbog terminolokog statusa naziva criticism uvijek zamijeniti nazivima
primjerenijima naoj praksi.
7
Motri li se teorija pokuaj da se ustanovi valja-
nost ili nevaljanost stanovitih interpretativnih postupaka, to je gle-
dite nedvojbeno batina nove kritike (New Criticism), koja nije sa-
mo postupno uvodila pretpostavku da je svrha knjiev-
nosti interpretacija knjievnih djela, je svojom spomena naj-
vrednijom teorijskom zamisli -- naporom da se odredi i s1.!zbije
zabluda intencionalnosti - podrazumijevala i da je teorija knjiev-
nosti pokuaj uklanjanja metodolokih pog,reaka, kako bi interpre-
tacija krenula u svom pravom smjeru. U novije je vrijeme ipak po-
. stajalo da bi teoriju knjievnosti valjalo pojmiti
Kakvi god bili njihovi na interpretaciju, djela teorije knjiev-
nosti u tijesnom su i ivotnom odnosu s drugim radovima unutar
dosad bezimene domene, koja se ukratko naziva teorijom.
Ta domena nije teorija knjievnosti, jer se mnoga od njezinih naj-
zanimlJivijih djela ne knjievnosti. Ona nije ni fi-
J lozofija u smislu toga naziva, jer Saus-
surea, Marxa, Freuda, Ervinga Goffmana i Jacquesa Lacana pod-
jednako kao i Hegela, Nietzschea i Hans-Georga Gadamera. Mogla
bi se nazvati tekstovnom teorijom (teorijom te"ksta), ako se tekst
shvati kao bilo to artikulirano jezikom, ali je naprikladnija ozna-
ka jednostavno nadimak teorija. Radovi na koje aludira ovaj na-
ziv ne nalaze svoju opravdanost u poboljavanju interpretacija i tvo-
re mjeavinu. u vrijeme Goethea i Macau-
laya, Carlylea i Emersona,. pie Richard Rorty, raz'vila se jedna
vrsta pisanja koja nije ni prosudba vrijednosti razmjernih
knjievnih proizvoda, ni povijyst intelekta, ni filozofija morala, ni
epistemologija, ni drutveno prorotvo, sve to zdrueno zajedno
u novom anru (Professionalized Philosophy and Transcendenta-
list Culture [Profesionalizirana filozofija i kul-
tura], str. 763 - 4).
Ta je nova vrsta dakako heterogena. Pojedina njezina djela pove-
z;ana su s drugim djelovanjima i diskurzima : Gadamer
sa stanovitom provodnom niti filozofije, Goffman s empi-
rijskim sociolok.im istraivanjem, Lacan s praksom psihoanalize.
Teorija je vrsta zbog na koji njezina djela funkcioniraju.
Profesionalci-u zasebnim disciplinama ale se na to to se djela koja
prisvaja ova vrsta izvan svoje prave disciplinarne mati-
ce: studenti teorije Freuda 'ne da li je kasnije psiho-
logijsko istraivanje moda osporilo njegove formulacije; oni
Derridu ne filozofskom tradicijom; oni Marxa ne
altermitivne opjse i ekonomskih prilika.
Kao primjeri teorijske vrste ova djela nadilaze disciplinarni us-
troj unutar kojeg bi se normaln'o vrednovala i koji bi pomogao u ut-
8
I
njihovih pouzdanih doprinosa spoznaji. Drugim
razlikovno je obiljeje pripadnika te vrste njihova sposobnost da
funkcioniraju ne kao dokazivanja unutar parametara kakve discipli-
ne, kao iznova obavljeni opisi koji osporavaju disciplinarne me-
Kad kaemo teorija, mislimo na ona djela koja su imala
a prisiliti da svoje vlastito raz-
miljanje, ponaanje i institucije shvate na nove Mada se
mogu oslanjati na tehnike prikazivanja i dokazivanja,
snaga tih djela ne - i to je ono to ih smjeta unutar vrste
koju identificiram - od postupaka neke zasebne dis-
cipline, od uvjerljive novosti njihovih nanovo obavljenih opisa.
U razvitku ove vrste posljednjih godina, Hegel, Marx i Freud za-
sjenili su Macaulaya i Carlylea, premda Emerson i Geothe s vreme-
na na vrijeme igraju dostojne uloge. Ne postoje jasna za
predmete kojima se djela teorije mogu baviti. Nedavno ...
knjige koje svojom teorijskom snagom ulaze u tu vrstu na-
slove R.ubbish-ThtX>Fy[Teorija Michaela 1:11Ompsona, Gode],
Escher, Bach Douglasa Hofstadera i The Deana
MacCannella. To to se ova domena, koja nastaVlja najizvornija raz-
miljanja to ga francuski jezik zove les sciences humfjli-
n es, * ponekad naziva teorijom ili teorijom knji-
evnosti prije negoli filozofijom, dugujemo novijim povijesnim
ulogama filozofije i knjievne kritike u Engleskoj i Americi. Richard
Rorty, glasoviti filozof, pie: Mislim da je u Engleskoj i
u Americi knjievna kritika istisnula filozofiju u njezinoj glav-
noj kulturnoj funkciji -:- izvora iz kojeg mladost opisuje sebe
tom od prolosti .. -. To je, grubo zbog kantovske i antihisto-
usmjerenosti anglosaksonske filozofije. Kulturna funkcija
filozofije u zemljama gdje Hegel nije zaboravljen posve je
i blia poloaju knjievnih li Americi (Philoso-
phy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 168.)
Knjievni navikli vie na optube zbog nevanosti i pa-
razitizma no na divljenje p1ladih koji glasno zahtijevaju opise svoje
u odnosu na' prolost, mogu prema ovoj tvn;lnji biti s pra-
vom a Rorty nedvojbeno ne bi tako hitao s -.izjavom ka-
ko istisnula filozofiju da je a ne filozof. Moglo bi
se primjerice pretpostaviti da se glede opisa svoje li od- .
nosu na prolost mladost prije reklamnoj i popularnoj kultu-
ri negoli teoriji knjievnosti. Pa ipak, postoje dvije indikacije koje bi
mogle poduprijeti Rortyeve tvrdnje. Prvo, s kojom napadi.
-na teorijski usmjerenu kritiku okrivljuju svrene studente za meha-
* Nap. prev. - znanosti
9
Motri li se teorija pokuaj da se ustanovi valja-
nost ili nevaljanost stanovitih interpretativnih postupaka, to je gle-
dite nedvojbeno batina nove kritike (New Criticism), koja nije sa-
mo postupno uvodila pretpostavku da je svrha knjiev-
nosti interpretacija knjievnih djela, je svojom spomena naj-
vrednijom teorijskom zamisli -- naporom da se odredi i s1.!zbije
zabluda intencionalnosti - podrazumijevala i da je teorija knjiev-
nosti pokuaj uklanjanja metodolokih pog,reaka, kako bi interpre-
tacija krenula u svom pravom smjeru. U novije je vrijeme ipak po-
. stajalo da bi teoriju knjievnosti valjalo pojmiti
Kakvi god bili njihovi na interpretaciju, djela teorije knjiev-
nosti u tijesnom su i ivotnom odnosu s drugim radovima unutar
dosad bezimene domene, koja se ukratko naziva teorijom.
Ta domena nije teorija knjievnosti, jer se mnoga od njezinih naj-
zanimlJivijih djela ne knjievnosti. Ona nije ni fi-
J lozofija u smislu toga naziva, jer Saus-
surea, Marxa, Freuda, Ervinga Goffmana i Jacquesa Lacana pod-
jednako kao i Hegela, Nietzschea i Hans-Georga Gadamera. Mogla
bi se nazvati tekstovnom teorijom (teorijom te"ksta), ako se tekst
shvati kao bilo to artikulirano jezikom, ali je naprikladnija ozna-
ka jednostavno nadimak teorija. Radovi na koje aludira ovaj na-
ziv ne nalaze svoju opravdanost u poboljavanju interpretacija i tvo-
re mjeavinu. u vrijeme Goethea i Macau-
laya, Carlylea i Emersona,. pie Richard Rorty, raz'vila se jedna
vrsta pisanja koja nije ni prosudba vrijednosti razmjernih
knjievnih proizvoda, ni povijyst intelekta, ni filozofija morala, ni
epistemologija, ni drutveno prorotvo, sve to zdrueno zajedno
u novom anru (Professionalized Philosophy and Transcendenta-
list Culture [Profesionalizirana filozofija i kul-
tura], str. 763 - 4).
Ta je nova vrsta dakako heterogena. Pojedina njezina djela pove-
z;ana su s drugim djelovanjima i diskurzima : Gadamer
sa stanovitom provodnom niti filozofije, Goffman s empi-
rijskim sociolok.im istraivanjem, Lacan s praksom psihoanalize.
Teorija je vrsta zbog na koji njezina djela funkcioniraju.
Profesionalci-u zasebnim disciplinama ale se na to to se djela koja
prisvaja ova vrsta izvan svoje prave disciplinarne mati-
ce: studenti teorije Freuda 'ne da li je kasnije psiho-
logijsko istraivanje moda osporilo njegove formulacije; oni
Derridu ne filozofskom tradicijom; oni Marxa ne
altermitivne opjse i ekonomskih prilika.
Kao primjeri teorijske vrste ova djela nadilaze disciplinarni us-
troj unutar kojeg bi se normaln'o vrednovala i koji bi pomogao u ut-
8
I
njihovih pouzdanih doprinosa spoznaji. Drugim
razlikovno je obiljeje pripadnika te vrste njihova sposobnost da
funkcioniraju ne kao dokazivanja unutar parametara kakve discipli-
ne, kao iznova obavljeni opisi koji osporavaju disciplinarne me-
Kad kaemo teorija, mislimo na ona djela koja su imala
a prisiliti da svoje vlastito raz-
miljanje, ponaanje i institucije shvate na nove Mada se
mogu oslanjati na tehnike prikazivanja i dokazivanja,
snaga tih djela ne - i to je ono to ih smjeta unutar vrste
koju identificiram - od postupaka neke zasebne dis-
cipline, od uvjerljive novosti njihovih nanovo obavljenih opisa.
U razvitku ove vrste posljednjih godina, Hegel, Marx i Freud za-
sjenili su Macaulaya i Carlylea, premda Emerson i Geothe s vreme-
na na vrijeme igraju dostojne uloge. Ne postoje jasna za
predmete kojima se djela teorije mogu baviti. Nedavno ...
knjige koje svojom teorijskom snagom ulaze u tu vrstu na-
slove R.ubbish-ThtX>Fy[Teorija Michaela 1:11Ompsona, Gode],
Escher, Bach Douglasa Hofstadera i The Deana
MacCannella. To to se ova domena, koja nastaVlja najizvornija raz-
miljanja to ga francuski jezik zove les sciences humfjli-
n es, * ponekad naziva teorijom ili teorijom knji-
evnosti prije negoli filozofijom, dugujemo novijim povijesnim
ulogama filozofije i knjievne kritike u Engleskoj i Americi. Richard
Rorty, glasoviti filozof, pie: Mislim da je u Engleskoj i
u Americi knjievna kritika istisnula filozofiju u njezinoj glav-
noj kulturnoj funkciji -:- izvora iz kojeg mladost opisuje sebe
tom od prolosti .. -. To je, grubo zbog kantovske i antihisto-
usmjerenosti anglosaksonske filozofije. Kulturna funkcija
filozofije u zemljama gdje Hegel nije zaboravljen posve je
i blia poloaju knjievnih li Americi (Philoso-
phy and the Mirror of Nature [Filozofija i zrcalo prirode], str. 168.)
Knjievni navikli vie na optube zbog nevanosti i pa-
razitizma no na divljenje p1ladih koji glasno zahtijevaju opise svoje
u odnosu na' prolost, mogu prema ovoj tvn;lnji biti s pra-
vom a Rorty nedvojbeno ne bi tako hitao s -.izjavom ka-
ko istisnula filozofiju da je a ne filozof. Moglo bi
se primjerice pretpostaviti da se glede opisa svoje li od- .
nosu na prolost mladost prije reklamnoj i popularnoj kultu-
ri negoli teoriji knjievnosti. Pa ipak, postoje dvije indikacije koje bi
mogle poduprijeti Rortyeve tvrdnje. Prvo, s kojom napadi.
-na teorijski usmjerenu kritiku okrivljuju svrene studente za meha-
* Nap. prev. - znanosti
9
oponaanje stanovitih modela, za preuzimanje ideja za koje
su neuki i nezreli te za naglost kojom prigrljuju lanu ili po-
modnu novost, sugerira da je opasnost koja prijeti ()d suvremene
teorije povezana s njezinom osobitom za mla-
de. Za svoje protivnike teorija moe biti opasna upravo stoga to
prijeti da odigra ulogu koju. jcj Rorty pripisuje: izvora intelektual-
nog pokuaja mladosti da se razlikuje od prolosti. Drugo, se da
su noviju evropsku filozofiju - kolu,
Sartrea, Foucaulta, Derridu, Serresa, Lyotaraa, Deleuzea - u En-
'gleku fAme ri ku . uistinu knjievnost!, a ne filozofi.
U tom su smislu upravo knjievnosti najvie za
konstituiranje teorijske vrste.
tovie, bile tvrdnje to ih Rorty o kritici opravdane ili ne,
Ima nekoliko razloga zbog kojih ne bi bilo da teorija knji-
.evnosti u teorijskoj vrsti igra sredinju ulogu. Prvo,
da knjievnost predmetom svoga zanimanja dri svekoliko
ljudsko iskustvo, a posebice interpretiranje i artikulira-
nje iskustva, nije to teorijski nacrti naputak
nalaze u knjievnosti i to su njihovi rezultati relevantni za razmi-
ljanje o knjievnosti. Kako knjievnost odnose
mukaraca i ena, ili najzagonetnije manifestacije ljudske psihe, ili
pak materijalnih uvjeta na individualno iskustvo, knjievnim
i dobro posluiti teorije koje najinten-'
i najotroumnije istrauju takvu Opsenost knjiev-
nosti da se u teoriju knjievnosti uvede bilo koja
na ili pak teorija.
Drugo, zbog svog istraivanja razumljivosti knjiev-
nost poziva ili izaziva teorijske rasprave koje opet uvode ili se slue
pitanjima orazbornosti, samopromiljanju i
nju. Alvin Gouldner, politike i drutva, razbornost defini-
ra kao problematiziranja onoga to je dosad drano danim;
promiljanja o onom to se prije samo uporabljalo ; pretvaranja
sredstva tl predmet interesa; ispitivanja ivota kojim ivi-
mo. Ovaj nazor smjeta razbornost u miljenja o naem milje-
nju. Razbornost kao promiljanje naih temelja predmnijeva spo-
sobnost govorenja o naem govoru i koji ga zasnivaju.
Tako razbornost nalazi svoje mjesto u metakomunikaciji (The Dia-
lectic of Ideology and Technology [Dijalektika ideologije i tyhnolo-
gije],-str. 49). u vidu sposobnost knjievnih djela da u prvi
plan stave ono to se prije toga nioglo,drati danom uk-
jezik i kategorije kojih na svijet, teo--
rija je knjievnosti nesmiljeno u mreu problema misao-
nosti i metakotp.unikacije, teorijski osmisliti uzorno samo-
10
,.
l
', .
j.
lL
l
;1 j,
',,!.
promiljanje knjievnosti; tei stoga da u svoju putanju uvede razli-
spekUlacije o problemima uokvirivanja, komunikacije o komu-
nikaciji i drugih oblika mise en abyme ili
knjievnosti mogu osobito lako nove
razvojne putove teorija u drugim zato to im manjkaju
posebne disciplinarne obveze kakve imaju djelatnici li tim
ma. Premda imaju svoje vlastite obveze koje se oprijeti stanovi-
tim tipovima miljenja, knjievnostI kadri
su s dobrodolicom 'teorije koje osporavaju pretpostavke
istodobne ortodoksne psihologije, antropologije, psihoanalize, filo-
zofije, sociologije ili historiografije, a to teoriju - ili teoriju knjiev-
nosti - popritem ive rasprave.
U tim okolnostima diskusija o teoriji knjievnosti unutar jednog
ne moe biti sveobuhvatna - pregolem je niz teorijskih
radova to se u nju ubrajaju. Izabravi dekonstrukciju kao svoje a-
rite, ne sugeriram samo da je upravo ona bila izvor energije
i inovacije u novijoj teoriji, i da je povezana s najvanijim pita-
njima teorije knjievnosti. Jacquesu Derridi mnogo pro-
stora jer sam mislio da mnogi od njegovih radova zahtijevaju i pod-
upiru izlaganje to ga nadam se, drati vrijednim. Ti
radovi, dakako, nisu knjievna kritika niti teorija knjievnosti; no,
svoje arite, mogao bih se pozvati na samozvanog po-
scene, Franka Lentricchiu, koji pie;
Negdje u ranim 1970-im probudili smo se iz dogmatskog drije-
mea svog fenomenologijskog sna i otkrili kako je jedna nova
prisutnost preuzel;:t apsolutnu vlast nad naom avangardnom kri-
matom: Jacques Derrida. Poneto zapanjeno, shvatili
smo da, stanovitu broju labavih karakterizacija u suprot-
nom smjeru, on nije donio strukturalizam neto to bi valjalo
nazvati poststrukturalizmom. Promjena u pravcu poststruktu-
ralizma i polemika u intelektualnim karijerama Paula de Mana.
"T"l:- H.iUjsaJY1U1.Q11l-, Geoffreya Hartmana,
. jJha Riddela .:- u 1960-im odreda zvucima
/ gije - / After the New Criticism [Nakon No-
'. ve kritike]; str. 159/
N aravno, to nije - ova proza napetih struna simptom
je udnje da se povijest stvara pod svaku cijenu - ali mitifikacija
Derride kao nove apsolutne prisutnosti navodi nas na pomisao da
bismo dekonstrukciju mogli uporabiti kao arite koje u sebi okup-
lja stanovit broj problema: o strukturalizmu i poststrukturalizmu,
poetici i interpretaciji, i metajezicima. o
teoriji proteklog ipak se nisam obazreo na mnoge vane
- Rolanda Barthesa, naprimjer. U njegovu kao olak-
icu mogu navesti opsenu raspravu u drugoj knjizi, ali za 'ostale ne-
11
oponaanje stanovitih modela, za preuzimanje ideja za koje
su neuki i nezreli te za naglost kojom prigrljuju lanu ili po-
modnu novost, sugerira da je opasnost koja prijeti ()d suvremene
teorije povezana s njezinom osobitom za mla-
de. Za svoje protivnike teorija moe biti opasna upravo stoga to
prijeti da odigra ulogu koju. jcj Rorty pripisuje: izvora intelektual-
nog pokuaja mladosti da se razlikuje od prolosti. Drugo, se da
su noviju evropsku filozofiju - kolu,
Sartrea, Foucaulta, Derridu, Serresa, Lyotaraa, Deleuzea - u En-
'gleku fAme ri ku . uistinu knjievnost!, a ne filozofi.
U tom su smislu upravo knjievnosti najvie za
konstituiranje teorijske vrste.
tovie, bile tvrdnje to ih Rorty o kritici opravdane ili ne,
Ima nekoliko razloga zbog kojih ne bi bilo da teorija knji-
.evnosti u teorijskoj vrsti igra sredinju ulogu. Prvo,
da knjievnost predmetom svoga zanimanja dri svekoliko
ljudsko iskustvo, a posebice interpretiranje i artikulira-
nje iskustva, nije to teorijski nacrti naputak
nalaze u knjievnosti i to su njihovi rezultati relevantni za razmi-
ljanje o knjievnosti. Kako knjievnost odnose
mukaraca i ena, ili najzagonetnije manifestacije ljudske psihe, ili
pak materijalnih uvjeta na individualno iskustvo, knjievnim
i dobro posluiti teorije koje najinten-'
i najotroumnije istrauju takvu Opsenost knjiev-
nosti da se u teoriju knjievnosti uvede bilo koja
na ili pak teorija.
Drugo, zbog svog istraivanja razumljivosti knjiev-
nost poziva ili izaziva teorijske rasprave koje opet uvode ili se slue
pitanjima orazbornosti, samopromiljanju i
nju. Alvin Gouldner, politike i drutva, razbornost defini-
ra kao problematiziranja onoga to je dosad drano danim;
promiljanja o onom to se prije samo uporabljalo ; pretvaranja
sredstva tl predmet interesa; ispitivanja ivota kojim ivi-
mo. Ovaj nazor smjeta razbornost u miljenja o naem milje-
nju. Razbornost kao promiljanje naih temelja predmnijeva spo-
sobnost govorenja o naem govoru i koji ga zasnivaju.
Tako razbornost nalazi svoje mjesto u metakomunikaciji (The Dia-
lectic of Ideology and Technology [Dijalektika ideologije i tyhnolo-
gije],-str. 49). u vidu sposobnost knjievnih djela da u prvi
plan stave ono to se prije toga nioglo,drati danom uk-
jezik i kategorije kojih na svijet, teo--
rija je knjievnosti nesmiljeno u mreu problema misao-
nosti i metakotp.unikacije, teorijski osmisliti uzorno samo-
10
,.
l
', .
j.
lL
l
;1 j,
',,!.
promiljanje knjievnosti; tei stoga da u svoju putanju uvede razli-
spekUlacije o problemima uokvirivanja, komunikacije o komu-
nikaciji i drugih oblika mise en abyme ili
knjievnosti mogu osobito lako nove
razvojne putove teorija u drugim zato to im manjkaju
posebne disciplinarne obveze kakve imaju djelatnici li tim
ma. Premda imaju svoje vlastite obveze koje se oprijeti stanovi-
tim tipovima miljenja, knjievnostI kadri
su s dobrodolicom 'teorije koje osporavaju pretpostavke
istodobne ortodoksne psihologije, antropologije, psihoanalize, filo-
zofije, sociologije ili historiografije, a to teoriju - ili teoriju knjiev-
nosti - popritem ive rasprave.
U tim okolnostima diskusija o teoriji knjievnosti unutar jednog
ne moe biti sveobuhvatna - pregolem je niz teorijskih
radova to se u nju ubrajaju. Izabravi dekonstrukciju kao svoje a-
rite, ne sugeriram samo da je upravo ona bila izvor energije
i inovacije u novijoj teoriji, i da je povezana s najvanijim pita-
njima teorije knjievnosti. Jacquesu Derridi mnogo pro-
stora jer sam mislio da mnogi od njegovih radova zahtijevaju i pod-
upiru izlaganje to ga nadam se, drati vrijednim. Ti
radovi, dakako, nisu knjievna kritika niti teorija knjievnosti; no,
svoje arite, mogao bih se pozvati na samozvanog po-
scene, Franka Lentricchiu, koji pie;
Negdje u ranim 1970-im probudili smo se iz dogmatskog drije-
mea svog fenomenologijskog sna i otkrili kako je jedna nova
prisutnost preuzel;:t apsolutnu vlast nad naom avangardnom kri-
matom: Jacques Derrida. Poneto zapanjeno, shvatili
smo da, stanovitu broju labavih karakterizacija u suprot-
nom smjeru, on nije donio strukturalizam neto to bi valjalo
nazvati poststrukturalizmom. Promjena u pravcu poststruktu-
ralizma i polemika u intelektualnim karijerama Paula de Mana.
"T"l:- H.iUjsaJY1U1.Q11l-, Geoffreya Hartmana,
. jJha Riddela .:- u 1960-im odreda zvucima
/ gije - / After the New Criticism [Nakon No-
'. ve kritike]; str. 159/
N aravno, to nije - ova proza napetih struna simptom
je udnje da se povijest stvara pod svaku cijenu - ali mitifikacija
Derride kao nove apsolutne prisutnosti navodi nas na pomisao da
bismo dekonstrukciju mogli uporabiti kao arite koje u sebi okup-
lja stanovit broj problema: o strukturalizmu i poststrukturalizmu,
poetici i interpretaciji, i metajezicima. o
teoriji proteklog ipak se nisam obazreo na mnoge vane
- Rolanda Barthesa, naprimjer. U njegovu kao olak-
icu mogu navesti opsenu raspravu u drugoj knjizi, ali za 'ostale ne-
11
I
.1
I
I
I
\
I
I
I
mam isprike i napomenuti mi je samo to. da u putanji de-
konstrukcije mogu biti izvrgnuti jednakom zanem<lrivanju kao i oni
izvan nje.
Svaka se, rasprava o suvremenoj teoriji mora
sa i zbrkanim pojmom poststrukturalizma, ili
odnosa dekonstrukcije prema drugim kretanji-
ma. Uvod ovom pitanju pristupa na jedan, a prvo poglavlje na drugi
fenomenoloki, i
ki opredijeljeni u novije su se vrijeme slagali glede naglaa-
vanja aspekta i pa problema koji se jav-
ljaju u tim prikazima pripravlja pozornicu razmatranju de-
konstrukcije kakvim je zaokupljeno drugo poglavlje. Nisam pokua-
vao dati kronoloki ili sustavni pregled Derridinih radova, sam
se njima sluio o nizu tema i njihovih veza s knjiev-
nom kritikom i teorijom. Tijekom ovog neto ireg izlaganja zbog
sam se izvrgao opasnosti ponavljanja, pa se is-
ako sam krivo prosudio. poglavlje niz
studija iz zalihe dekonstrukcijske knjievne kritike, s ciljem
da raspozna njezina vanija obiljeja i osi varijacije.
Zahvaljujem svima koji su godinama sa mnom raspravljali o
ovim temama ili odgovarali na moje upite o djelima to su ih napi-
sali. Pitanje odgovornosti u situacijama ove vrste krajnje je proble-
i uVidjeti kako nema ni govora o tome da se je-
dan Jacques Derrida dri odgovornim za implikacije koje sam ja
izvukao iz djela s njegovim potpisom. Naglasio bih, da
ova knjiga duguje mnogoto s<:tvjetima nekoliko kolega s Cornella:
Laure Brown, Neila Hertza, Mary Jacobus, Richarda Kleina, Phili-
pa Lewisa i Marka Seltzera, no ponajvie Cynthie Chas,e, su me
radovi potakli na pisanje i koja je u knjigu unijela stanovite isprav-
ke. Zahvaljujem i Fondaciji Johna Simona Guggenheima na stipen-
diji, za trajanja koje sam ali, naalost, ne i dovrio ovaj
rad.
New
JONATHAN CULLER

12
l'
I
I

;'i;
I ;C
. \
.. - .. .. -.-..
h'W.!"j r .. "q \
(" A ..... ,'- /' i u(.H.
(1":"H:!<. -

L-
UVOD
Mogu li se i strane recentnih rasprava
. u sloiti, bila bi to ocjena da je suvremena teo-
rija i zbrkana. se kritika moda mogla zamisliti
kao jedna jedinstvena aktivnost koja u praksi
naglaske. suvremenog sporenja navodi nas na suprotno:
vazda u zavadi, kritike konstituiraju nezdruive ak-
tivnosti. i pokuaj popisivanja - strukturalizam, kritika uprav-
ljena odgovoru [reader-response criticism], dekonstrukci-
ja, kritika, pluralizam, kritika, semiotika,
. kritika, hermeneutika, kritika, Rezeptions-
iisthetik* ... - flert sa pogledom u
to je Kant naziva Kon-
templacija"o kaosu koji prijeti slomom individualnih razu'mskih sna-
ga moe kako sugerira Kant, stanovitu egzultaciju, no
ponajvie je ipak samo zbunjeno nipoto is-
punjeno strahopotovanjem.
Premda ne strahopotovanje, ova se knjiga nastoji boriti
sa bi rasprava morala poticati, a ne zagluplji-
vati, kao to je to posljednjih godina. Kad i dobro
u suvremenu teoriju s to je vano ili u
se i kako teorije, izazov je okuati se u ,ob-
janjavanju; posebice ako objanjenje moe i koristiti mnogim
dentimai knjievnosti, koji nemaju ni vremena ni na-
klonosti ukorak s teorijskom raspravom i koji se, bez pouzdanih
nalaze se modernom Bartolomejskom sajmu**,
o to im se ispraznom zbrkom razlika / Bez zakona,
* Nap. prev . .,- estetika recepcije
** Nap. prev. - St. Bartholomew Fair odravao se do 1855. na dan Sv.
Bartolomeja i dana u Smithfieidu, popritu mnogih pogUbljenja
protestanata za vladavine kraljice Mary Tudor (Bloody Mary). O svom do-
ivljaju toga sajma govori William Wordsyvorth u VII. pjevanju
Preludija. ' .

I
.1
I
I
I
\
I
I
I
mam isprike i napomenuti mi je samo to. da u putanji de-
konstrukcije mogu biti izvrgnuti jednakom zanem<lrivanju kao i oni
izvan nje.
Svaka se, rasprava o suvremenoj teoriji mora
sa i zbrkanim pojmom poststrukturalizma, ili
odnosa dekonstrukcije prema drugim kretanji-
ma. Uvod ovom pitanju pristupa na jedan, a prvo poglavlje na drugi
fenomenoloki, i
ki opredijeljeni u novije su se vrijeme slagali glede naglaa-
vanja aspekta i pa problema koji se jav-
ljaju u tim prikazima pripravlja pozornicu razmatranju de-
konstrukcije kakvim je zaokupljeno drugo poglavlje. Nisam pokua-
vao dati kronoloki ili sustavni pregled Derridinih radova, sam
se njima sluio o nizu tema i njihovih veza s knjiev-
nom kritikom i teorijom. Tijekom ovog neto ireg izlaganja zbog
sam se izvrgao opasnosti ponavljanja, pa se is-
ako sam krivo prosudio. poglavlje niz
studija iz zalihe dekonstrukcijske knjievne kritike, s ciljem
da raspozna njezina vanija obiljeja i osi varijacije.
Zahvaljujem svima koji su godinama sa mnom raspravljali o
ovim temama ili odgovarali na moje upite o djelima to su ih napi-
sali. Pitanje odgovornosti u situacijama ove vrste krajnje je proble-
i uVidjeti kako nema ni govora o tome da se je-
dan Jacques Derrida dri odgovornim za implikacije koje sam ja
izvukao iz djela s njegovim potpisom. Naglasio bih, da
ova knjiga duguje mnogoto s<:tvjetima nekoliko kolega s Cornella:
Laure Brown, Neila Hertza, Mary Jacobus, Richarda Kleina, Phili-
pa Lewisa i Marka Seltzera, no ponajvie Cynthie Chas,e, su me
radovi potakli na pisanje i koja je u knjigu unijela stanovite isprav-
ke. Zahvaljujem i Fondaciji Johna Simona Guggenheima na stipen-
diji, za trajanja koje sam ali, naalost, ne i dovrio ovaj
rad.
New
JONATHAN CULLER

12
l'
I
I

;'i;
I ;C
. \
.. - .. .. -.-..
h'W.!"j r .. "q \
(" A ..... ,'- /' i u(.H.
(1":"H:!<. -

L-
UVOD
Mogu li se i strane recentnih rasprava
. u sloiti, bila bi to ocjena da je suvremena teo-
rija i zbrkana. se kritika moda mogla zamisliti
kao jedna jedinstvena aktivnost koja u praksi
naglaske. suvremenog sporenja navodi nas na suprotno:
vazda u zavadi, kritike konstituiraju nezdruive ak-
tivnosti. i pokuaj popisivanja - strukturalizam, kritika uprav-
ljena odgovoru [reader-response criticism], dekonstrukci-
ja, kritika, pluralizam, kritika, semiotika,
. kritika, hermeneutika, kritika, Rezeptions-
iisthetik* ... - flert sa pogledom u
to je Kant naziva Kon-
templacija"o kaosu koji prijeti slomom individualnih razu'mskih sna-
ga moe kako sugerira Kant, stanovitu egzultaciju, no
ponajvie je ipak samo zbunjeno nipoto is-
punjeno strahopotovanjem.
Premda ne strahopotovanje, ova se knjiga nastoji boriti
sa bi rasprava morala poticati, a ne zagluplji-
vati, kao to je to posljednjih godina. Kad i dobro
u suvremenu teoriju s to je vano ili u
se i kako teorije, izazov je okuati se u ,ob-
janjavanju; posebice ako objanjenje moe i koristiti mnogim
dentimai knjievnosti, koji nemaju ni vremena ni na-
klonosti ukorak s teorijskom raspravom i koji se, bez pouzdanih
nalaze se modernom Bartolomejskom sajmu**,
o to im se ispraznom zbrkom razlika / Bez zakona,
* Nap. prev . .,- estetika recepcije
** Nap. prev. - St. Bartholomew Fair odravao se do 1855. na dan Sv.
Bartolomeja i dana u Smithfieidu, popritu mnogih pogUbljenja
protestanata za vladavine kraljice Mary Tudor (Bloody Mary). O svom do-
ivljaju toga sajma govori William Wordsyvorth u VII. pjevanju
Preludija. ' .

!
i
\
'\
\
I
i svrhe.l knjiga pokuava raspriti. zbrku te pribaviti
i svrhe, o je u dananjim spo-
rovima zapravo i najzanimljivije i najvrednije za-
misli suvremene teorije. '
je izvor smutnje nestalnost naziva, djelokrug ko-
jih varira sa stupnjem rasprave i s oprekama ili
razlikama koje djeluju na tom stupnju. Naziv strukturalizam pou-
je p!,imjer. koji analizira neki od eseja Rolanda Barthesa
mogao bi u njemu poteze od os-
talih postupaka, se tako strogo pojmom struktu-
ralizma i mu svoj prilog. irih ambicija,
opisati temeljne postupke novije misli, mogao bi, s druge strane,
strukturalizam miljenja dvadesetoga staviti u opreku
prema prijanjem esencijalizmu, pa bismo tako svi mi danas bili
struktll:r-alisti, kakve god bile nae tvrdnje. Svaka bi se od tih upora-
ba .ovoga naziva mogla uvjerljivo obraniti, jer distinkcije koje su na
jednoj razini na drugoj nestaju; no ako funkcioniranje
naziva strukturalizam prikladno oslikava strukturnu
to je strukturalizam opisati, posIjeci ipak zbunjuju
. svakoga tko se nada da taj naziv posluiti kao primjerena i pouz-
dana oznaka. Le Mem e et l' a utre [Isto i drugoj] Vincenta Descombe-
sa, vrstan prikaz francuske filozofije od 1933. do 1978, tako pomno
istrauje razlike da na koncu Michel Serres ostaje jedini pravi struk-
turalist (str. 96 -111). Prema drugim strukturalizam
. ne samo noviju francusku misao svekoliku teorijski
usmjerenu kritiku: William Phillips li diskusiji o suvremenoj kriti-
'ci,koju je organizirao za svoj Partisan Review; nazivom
strukturalizam sveukupnu bojnu opremu. recentnih
kih i teorijskih radova koji ne ele prihvatiti tradicionalnu zamisao
razjanjavanja autorove poruke i ,vrednovanja njegova
(The State of Criticism [Stanje kritike], str. 374). to nam je
s tom mijenom u nazivlju?
Bilo bi lako odbaciti tako iroku uporabu kao stav-
ljanje stv'ari na istu hrpu. Kad netko o poput Ro-
landa Barthesa, Harolda Blooma, Johna Brenkmana, Shoshane Fel-
man, Stanleya Fisha, Geoffreya Hartmana, Julie Kristeve i Wolf-
ganga Isera odreda govori kao o moemo mu zauz-
1 Wllliam-Worsdworth, The Prelude [preludij] (1850), VII. pjevanje, stiho-
vi 722, te 727 -28. Otroumnu raspravu o odnosu kaosa i blokade prema kri-
poloaju daje Neil Hertz u The Notion of Blockage in the Litera-
ture of the Sublime [Pojam blokade u knjievnosti o uzvienom]. Cjelovita
, bibliografska obavijest' o ovom 1 o svim kasnije spominjanim naslovima na-
lazi se u bibliografiji. Osnovne bibliografske upute dane su u zagradama u
tekstu.
14
l
1
vrat pokazati da oni rabe raznovrsne metode, polaze od
pretpostavki, najaVljuju ciljeve i iz nezdruivih tra-
dicija. to vie znamo o teoriji, to nas vjerojatno vie za-
nimati i prezirno se smjekati neukosti onih
koji, kritiku na jednostavan moralni scenarij, od
svakog zahtjeva za razlikovanjem. Ugostitelj koji kae da ima dvije
vrste vina, crveno i bijelo, nas impresionirati kao vrstan pozna-
vatelj.
Predstaviti sve teorijski orijentirane kao strukturaliste
je znak neznanja, pa ipak u takvoj porabi naziva struktu-
ralizam postoji jedna implicitna tvrdnja koja bi se dala obraniti -
obraniti, naime, na tom prvom stupnju je o tvrdnji
da artikuliranje znanosti o knjievnosti na temelju raznovrsnih teo-
rijskih pothvata dovodi do promjene mnogo vanije od promjena
kakve nastaju kada jedna teorija smjenjuje drugu, te daje narav te
promjene povezana sa sredinjim aspektima strukturalizma. Oni ko-
ji naziv strukturalizam rabe tako iroko zapravo ne obrazlau ovu
tvrdnju; oni strukturalizam stavljaju nasuprot
koj kritici - verziji nove kritike - koja se uzda u zdrav
razum i vrijednosti, knjievna djela
kao estetska ostvarenja koja nam govore o poznatim ljudskim stvari-
ma. prigovora to se strukturalizmu
se da je, prvo, to da se slui pojmovima drugih disciplina - lingvis-
tike, filozofije, antropologije, psihoanalize; marksizma - kako bi se
uzdigao nad knjievnost, te, drugo, da ugroava sam raison d'8tre
znanosti o knjievnosti, se pokuaja da otkrije istinsko zna-
. djela i sve interpretacije jednako valjanima.
Odnos tim dvama prigovorima strukturalizmu nije jasan;
mogli bismo ih drati i protuslovnin;ta, jer valja
da koji se nad knjievnost kua - recimo, uz
psihoanalize - brani prednost interpretacija. Up-
ravo ta pomirenja navedenih pritubi n<:tvodi na pomisao da
nam valja zagledati s one strane naih pretpostavki o knjievnosti i
, kritici, kako bismo razumjeli sile koje ovdje djeluju i pojmili pove-
zanost uporabe raznovrsnih teorijskih diskurza i smanjenja
vrijednosti tradicionalne interpretativne zamisli. Osobitost,
sveobuhvatna strukturalizma ne zapravo li njegovim koz-
mopolitskim teorijskim interesima. Nova' kritika, s 'kojom se
dovodi u opreku, nipoto nije bila antiteorijska ili pak provincijal-
na: o tome rasprave u Theory of Literature [Teorija knji-
evnosti] Renea Welleka i Austina Warrena. Obiljeje toga sveobuh:"
vatnog strukturalizma moda se pokazuje u povezanosti, u
kom raspravljanju zatajenoj, irokog razvitka teorijskih kate-
gorija s prijetnjom tradicionalnomu programu rasvjetljivanja
15
'/
!
i
\
'\
\
I
i svrhe.l knjiga pokuava raspriti. zbrku te pribaviti
i svrhe, o je u dananjim spo-
rovima zapravo i najzanimljivije i najvrednije za-
misli suvremene teorije. '
je izvor smutnje nestalnost naziva, djelokrug ko-
jih varira sa stupnjem rasprave i s oprekama ili
razlikama koje djeluju na tom stupnju. Naziv strukturalizam pou-
je p!,imjer. koji analizira neki od eseja Rolanda Barthesa
mogao bi u njemu poteze od os-
talih postupaka, se tako strogo pojmom struktu-
ralizma i mu svoj prilog. irih ambicija,
opisati temeljne postupke novije misli, mogao bi, s druge strane,
strukturalizam miljenja dvadesetoga staviti u opreku
prema prijanjem esencijalizmu, pa bismo tako svi mi danas bili
struktll:r-alisti, kakve god bile nae tvrdnje. Svaka bi se od tih upora-
ba .ovoga naziva mogla uvjerljivo obraniti, jer distinkcije koje su na
jednoj razini na drugoj nestaju; no ako funkcioniranje
naziva strukturalizam prikladno oslikava strukturnu
to je strukturalizam opisati, posIjeci ipak zbunjuju
. svakoga tko se nada da taj naziv posluiti kao primjerena i pouz-
dana oznaka. Le Mem e et l' a utre [Isto i drugoj] Vincenta Descombe-
sa, vrstan prikaz francuske filozofije od 1933. do 1978, tako pomno
istrauje razlike da na koncu Michel Serres ostaje jedini pravi struk-
turalist (str. 96 -111). Prema drugim strukturalizam
. ne samo noviju francusku misao svekoliku teorijski
usmjerenu kritiku: William Phillips li diskusiji o suvremenoj kriti-
'ci,koju je organizirao za svoj Partisan Review; nazivom
strukturalizam sveukupnu bojnu opremu. recentnih
kih i teorijskih radova koji ne ele prihvatiti tradicionalnu zamisao
razjanjavanja autorove poruke i ,vrednovanja njegova
(The State of Criticism [Stanje kritike], str. 374). to nam je
s tom mijenom u nazivlju?
Bilo bi lako odbaciti tako iroku uporabu kao stav-
ljanje stv'ari na istu hrpu. Kad netko o poput Ro-
landa Barthesa, Harolda Blooma, Johna Brenkmana, Shoshane Fel-
man, Stanleya Fisha, Geoffreya Hartmana, Julie Kristeve i Wolf-
ganga Isera odreda govori kao o moemo mu zauz-
1 Wllliam-Worsdworth, The Prelude [preludij] (1850), VII. pjevanje, stiho-
vi 722, te 727 -28. Otroumnu raspravu o odnosu kaosa i blokade prema kri-
poloaju daje Neil Hertz u The Notion of Blockage in the Litera-
ture of the Sublime [Pojam blokade u knjievnosti o uzvienom]. Cjelovita
, bibliografska obavijest' o ovom 1 o svim kasnije spominjanim naslovima na-
lazi se u bibliografiji. Osnovne bibliografske upute dane su u zagradama u
tekstu.
14
l
1
vrat pokazati da oni rabe raznovrsne metode, polaze od
pretpostavki, najaVljuju ciljeve i iz nezdruivih tra-
dicija. to vie znamo o teoriji, to nas vjerojatno vie za-
nimati i prezirno se smjekati neukosti onih
koji, kritiku na jednostavan moralni scenarij, od
svakog zahtjeva za razlikovanjem. Ugostitelj koji kae da ima dvije
vrste vina, crveno i bijelo, nas impresionirati kao vrstan pozna-
vatelj.
Predstaviti sve teorijski orijentirane kao strukturaliste
je znak neznanja, pa ipak u takvoj porabi naziva struktu-
ralizam postoji jedna implicitna tvrdnja koja bi se dala obraniti -
obraniti, naime, na tom prvom stupnju je o tvrdnji
da artikuliranje znanosti o knjievnosti na temelju raznovrsnih teo-
rijskih pothvata dovodi do promjene mnogo vanije od promjena
kakve nastaju kada jedna teorija smjenjuje drugu, te daje narav te
promjene povezana sa sredinjim aspektima strukturalizma. Oni ko-
ji naziv strukturalizam rabe tako iroko zapravo ne obrazlau ovu
tvrdnju; oni strukturalizam stavljaju nasuprot
koj kritici - verziji nove kritike - koja se uzda u zdrav
razum i vrijednosti, knjievna djela
kao estetska ostvarenja koja nam govore o poznatim ljudskim stvari-
ma. prigovora to se strukturalizmu
se da je, prvo, to da se slui pojmovima drugih disciplina - lingvis-
tike, filozofije, antropologije, psihoanalize; marksizma - kako bi se
uzdigao nad knjievnost, te, drugo, da ugroava sam raison d'8tre
znanosti o knjievnosti, se pokuaja da otkrije istinsko zna-
. djela i sve interpretacije jednako valjanima.
Odnos tim dvama prigovorima strukturalizmu nije jasan;
mogli bismo ih drati i protuslovnin;ta, jer valja
da koji se nad knjievnost kua - recimo, uz
psihoanalize - brani prednost interpretacija. Up-
ravo ta pomirenja navedenih pritubi n<:tvodi na pomisao da
nam valja zagledati s one strane naih pretpostavki o knjievnosti i
, kritici, kako bismo razumjeli sile koje ovdje djeluju i pojmili pove-
zanost uporabe raznovrsnih teorijskih diskurza i smanjenja
vrijednosti tradicionalne interpretativne zamisli. Osobitost,
sveobuhvatna strukturalizma ne zapravo li njegovim koz-
mopolitskim teorijskim interesima. Nova' kritika, s 'kojom se
dovodi u opreku, nipoto nije bila antiteorijska ili pak provincijal-
na: o tome rasprave u Theory of Literature [Teorija knji-
evnosti] Renea Welleka i Austina Warrena. Obiljeje toga sveobuh:"
vatnog strukturalizma moda se pokazuje u povezanosti, u
kom raspravljanju zatajenoj, irokog razvitka teorijskih kate-
gorija s prijetnjom tradicionalnomu programu rasvjetljivanja
15
'/
\,
H
:1
,j
,
I
II
li
I
i
'I
i\
\\
"
ii
I'
II
I,ii
1
1\;
"I
Iii!
Iiii
l'
nja kakva estetskog predmeta. Interpretativne zamisli nove kritike
bile su zdruene s autbnomije i obranom zna-
nosti o knjievnosti od, prodiranja raznovrsnih znanosti u njezino
Ako u pokuaju opisivanja knjievnog djela strukturalis-
kritika nairoko razvija teorijske diskurze,
neku vrstu znanstvenog presezanja, onda se pozornost ne
na tematski sadraj to ga to djelo estetski prikazuje,
na uvjete vrste struktura i procesa
nih u proizvodnju Sve kad se strukturalisti i upuste u in-
terpretaciju, njihov pokuaj strukture djela i sila o kojima
ono ovisi okuplja se oko odnosa djelom i uvjetima koji ga
i podriva, kako to, izgleda, protivnici struktu-
ralizma, tradicionalnu zamisao interpretacije.
To se zbiva na dva posve no u pro-
tivnika strukturalizma na zavedena stranputicom. S jed-
ne strane, strukturalizam poput Barthesova, Todorovljeva ili Genet-
teova, koji u svojim ostaje knjievnim, op-
tuuje se zbog formalizma: zbog zanemarivanja tematskog sadraja
djela, kako bi se na njegov razigran, parodijski ili pak
razoran odnos prema knjievnim oblicima, kodovima i konvencija-
ma. S druge strane, koji se slue kategorijama
ke, filozofijske ili antropologijske teorije ne okrivljuju
se zbog formalizma, zbog unaprijed usvojenog ili predrasudama
ispunjenog zbog zanemarivanja osobitih tema djela, kako bi
se u njemu pronale manifestacije kakve strukture ili sustava to ih
propisuje njihova disciplina. Obje vrste strukturaHsta bave se, iz
razloga, vrlo od tradicionalne
interpretacije. .
li se strukturalizam primjerenim nazivom to pokriva niz
koji se pribliavaju teorijskom diskurzu i zanemaru-
ju potragu za istinskim, djela to ih to je
nedvojbeno stoga to Je. strukturalizam u uem smislu, sa svojim raz-
vijanjem 'modela, primjer takva
preusmjerenja. kategorije i metode, primijenjene na je-
zik knjievnosti izravno ili uporabljene kao model za kakvu poeti-
ku, da svoju pozornost uprave ne djela
i njegovim implikacijama ili njegovoj vrijednosti, strukturama
koje proizvo.de. i kad se lingvistika stavlja u
slubu interpretacije, temeljna usmjerenost takva djelovanja (koje
ne smilja nova pokuava opisati sust;;tV
normi koje formu i nizova) pozor-
nost na strukture, a i referenciju vidi kao ig-
re, ne kao izvor ili istinu kakva djela. Drati, recimo, Barthesa, Blo-
oma, ,Girarda, Deleuzea, Shoshanu Felman iSerresa strukturalisti-
16
,,;1.,;
ma prihvatljivo je u tom smislu to se njihovi radovi na
od i procjenjivanja nekog ostvarenog zna-
k istraivanju tekstovnog od'nosa prema pojedinim struktura-
ma i procesima, bili oni lo-
socioloke ili naravi. Jezici i strukture postaju vani-
ji izvor negoli osoba autora ili njegova svijest. '
, Podjela knjievne znanosti na staru no ustrajnu novu kritiku
[New Criticism] i na novi strukturalizam moe se braniti ovakvim
dokazima, ali to nije od velike koristi onima koji ga vre
- uglavnom protivnicima iroko strukturaliz-
ma - jer tm je na toj razini teko dosljedno i primjereno
suditi. Njihove su pritube raznovrsne i N eki
strukturalizam okriVljuju zbog njegovih znanstvenih tenji: zbog
njegovih dijagrama, taksonomija ili neologizama, te zbog njegova (Ifj
zahtjeva da svlada i objasni neuhvatljive tvorevine ljudskoga
duha. Drugi ga optuuju, zbog iracionalizma: zato to svojoj,
ljubavi prema paradoksu i bizarnim interpretacijama, zbog osobite
. naklonosti prema igri i odnosa spram vlastite
retorike." Za ponekoga strukturalizam krutost: izlu-
. obrazaca ili tema, metodu prema kojoj svako djelo
isto. Drugim se opet da on doputa da djelo to
god tko neodredivost ili pak
kao iskustvo N eki strukturalizam vide kao razara-
nje kritike kao discipline; drugi dre da on zlorabi ulogu
ga i iznad autora, s tvrdnjom kako je cjelovi-
to poznavanje sloene teorije preduvjet bilo kakvoga ozbiljnog bav-
ljenja
Znanost ili, iracionalizam, krutost ili popustljivost, razaranje ili
uzdizanje kritike bez - tako optu-
bi mogla bi nagovijetati da je temeljna odlika strukturalizma ne- ,
ka radikalna snaga: se kao krajnost, kao ne-
to to kri prijanje pretpostavke o knjievnosti i kritici, premda
postoji nesuglasje o tome kako to N o te protuslovne op-
tube pokazuju i to da protivnici strukturalizma imaju na umu razli-
djela te da nam valja na razinu ka-
ko bismo razjasnili ove probleme. . . "
Na drugoj toj 'razini;moda li raspraVljanju i vanijoj
od prve, nije razlika sveobuhvatnim ... strukturalizmom
i tradicionalnom kritikom, strukturalizmom i poststruk-
turalizmom, kako se naziva. Lentricchia kae da Derrida nije
donio strukturalizam nego poststrukturalizam (vidi str. 11). Prema
toj opreci strukturalizam postaje nizom sustavnih, znanstvenih' na-
crta -:-- semiotika, nasljednica strukturalizma u ovom smislu,
nito se definira kaoznanost o znakovima - a protivnici struktu-
2 o DEKONSTRUKCIJI
17
\,
H
:1
,j
,
I
II
li
I
i
'I
i\
\\
"
ii
I'
II
I,ii
1
1\;
"I
Iii!
Iiii
l'
nja kakva estetskog predmeta. Interpretativne zamisli nove kritike
bile su zdruene s autbnomije i obranom zna-
nosti o knjievnosti od, prodiranja raznovrsnih znanosti u njezino
Ako u pokuaju opisivanja knjievnog djela strukturalis-
kritika nairoko razvija teorijske diskurze,
neku vrstu znanstvenog presezanja, onda se pozornost ne
na tematski sadraj to ga to djelo estetski prikazuje,
na uvjete vrste struktura i procesa
nih u proizvodnju Sve kad se strukturalisti i upuste u in-
terpretaciju, njihov pokuaj strukture djela i sila o kojima
ono ovisi okuplja se oko odnosa djelom i uvjetima koji ga
i podriva, kako to, izgleda, protivnici struktu-
ralizma, tradicionalnu zamisao interpretacije.
To se zbiva na dva posve no u pro-
tivnika strukturalizma na zavedena stranputicom. S jed-
ne strane, strukturalizam poput Barthesova, Todorovljeva ili Genet-
teova, koji u svojim ostaje knjievnim, op-
tuuje se zbog formalizma: zbog zanemarivanja tematskog sadraja
djela, kako bi se na njegov razigran, parodijski ili pak
razoran odnos prema knjievnim oblicima, kodovima i konvencija-
ma. S druge strane, koji se slue kategorijama
ke, filozofijske ili antropologijske teorije ne okrivljuju
se zbog formalizma, zbog unaprijed usvojenog ili predrasudama
ispunjenog zbog zanemarivanja osobitih tema djela, kako bi
se u njemu pronale manifestacije kakve strukture ili sustava to ih
propisuje njihova disciplina. Obje vrste strukturaHsta bave se, iz
razloga, vrlo od tradicionalne
interpretacije. .
li se strukturalizam primjerenim nazivom to pokriva niz
koji se pribliavaju teorijskom diskurzu i zanemaru-
ju potragu za istinskim, djela to ih to je
nedvojbeno stoga to Je. strukturalizam u uem smislu, sa svojim raz-
vijanjem 'modela, primjer takva
preusmjerenja. kategorije i metode, primijenjene na je-
zik knjievnosti izravno ili uporabljene kao model za kakvu poeti-
ku, da svoju pozornost uprave ne djela
i njegovim implikacijama ili njegovoj vrijednosti, strukturama
koje proizvo.de. i kad se lingvistika stavlja u
slubu interpretacije, temeljna usmjerenost takva djelovanja (koje
ne smilja nova pokuava opisati sust;;tV
normi koje formu i nizova) pozor-
nost na strukture, a i referenciju vidi kao ig-
re, ne kao izvor ili istinu kakva djela. Drati, recimo, Barthesa, Blo-
oma, ,Girarda, Deleuzea, Shoshanu Felman iSerresa strukturalisti-
16
,,;1.,;
ma prihvatljivo je u tom smislu to se njihovi radovi na
od i procjenjivanja nekog ostvarenog zna-
k istraivanju tekstovnog od'nosa prema pojedinim struktura-
ma i procesima, bili oni lo-
socioloke ili naravi. Jezici i strukture postaju vani-
ji izvor negoli osoba autora ili njegova svijest. '
, Podjela knjievne znanosti na staru no ustrajnu novu kritiku
[New Criticism] i na novi strukturalizam moe se braniti ovakvim
dokazima, ali to nije od velike koristi onima koji ga vre
- uglavnom protivnicima iroko strukturaliz-
ma - jer tm je na toj razini teko dosljedno i primjereno
suditi. Njihove su pritube raznovrsne i N eki
strukturalizam okriVljuju zbog njegovih znanstvenih tenji: zbog
njegovih dijagrama, taksonomija ili neologizama, te zbog njegova (Ifj
zahtjeva da svlada i objasni neuhvatljive tvorevine ljudskoga
duha. Drugi ga optuuju, zbog iracionalizma: zato to svojoj,
ljubavi prema paradoksu i bizarnim interpretacijama, zbog osobite
. naklonosti prema igri i odnosa spram vlastite
retorike." Za ponekoga strukturalizam krutost: izlu-
. obrazaca ili tema, metodu prema kojoj svako djelo
isto. Drugim se opet da on doputa da djelo to
god tko neodredivost ili pak
kao iskustvo N eki strukturalizam vide kao razara-
nje kritike kao discipline; drugi dre da on zlorabi ulogu
ga i iznad autora, s tvrdnjom kako je cjelovi-
to poznavanje sloene teorije preduvjet bilo kakvoga ozbiljnog bav-
ljenja
Znanost ili, iracionalizam, krutost ili popustljivost, razaranje ili
uzdizanje kritike bez - tako optu-
bi mogla bi nagovijetati da je temeljna odlika strukturalizma ne- ,
ka radikalna snaga: se kao krajnost, kao ne-
to to kri prijanje pretpostavke o knjievnosti i kritici, premda
postoji nesuglasje o tome kako to N o te protuslovne op-
tube pokazuju i to da protivnici strukturalizma imaju na umu razli-
djela te da nam valja na razinu ka-
ko bismo razjasnili ove probleme. . . "
Na drugoj toj 'razini;moda li raspraVljanju i vanijoj
od prve, nije razlika sveobuhvatnim ... strukturalizmom
i tradicionalnom kritikom, strukturalizmom i poststruk-
turalizmom, kako se naziva. Lentricchia kae da Derrida nije
donio strukturalizam nego poststrukturalizam (vidi str. 11). Prema
toj opreci strukturalizam postaje nizom sustavnih, znanstvenih' na-
crta -:-- semiotika, nasljednica strukturalizma u ovom smislu,
nito se definira kaoznanost o znakovima - a protivnici struktu-
2 o DEKONSTRUKCIJI
17
il
I,
I:
li
I
ii
I'
I"
'Illi
III
.:iii
liii
l,
II,
'I
II
I
l
ralizma su raznovrsne kritike tih nacrta ili pak
istraivanja njihove temeljne Najjednostavnijim rije-
strukturalisti kao model uzimaju lingvistiku i pokuavaju raz-
raditi gramatike - sustavne popise elemenata i nji-
hova kombiniranja - koje bi objanjavale oblik i knjiev-
nih djela; poststrukturalisti ispituju kako se ta zamisao rui djelova-
njem samih Strukturalisti su uvjereni u sustav-
nog znanja; poststrukturalisti pak tvrde da znaju samo to aa je
takvo znanje '
Iscrpnu verziju ove distinkcije, zanimljive zbog sloenih pitanja
koja otvara, predloio je 1976. J. Rillis Miller, prvak jedne varijante
poststrukturalizma. Razlikovno obiljeje dananje en-
gleske i knjievne kritike, on, njezina je rastu-
naturalizacija, prisvajanje ili recentne evropske
kritike., Govoriti o svoj toj kritici kao o strukturalizmu
zanemariti vaniju razdjelbu.
na koje su utjecala ta nova moemo
sada jasno s jedne strane koje bismo mogli
nazvati. .. sokratovskirna, teorijskima ili ovorazumskima * i, s
druge strane, apolonijske/ dionizijske, ili onorazumske*
Sokratovski uspavani su racional-
nog poretka znanosti o knjievnosti na temelju pouzdanih napre-
daka u znanstvenoj spoznaji o jeziku.' Oni o sebi vjerojatno
_govoriti kao o znanstvenicima i svoje kolektivne pothvate
. okupljati pod nekim nazivom poput znanosti o ....
:Jedan takav pothvat predstavlja i disciplina nazvana semioti-
kom ili pak novo istraivanje i koritenje nazivlja.
, Ovamo bi spadali pojedini aspekti rada Gerarda Genettea, Rb-
landa Barthesa i Rornana.Jakobsona ....
, Ovi dijele sokratovsko to ga je
Nietzsche definirao kao nepokolebljivu vjeru da J;llisao uz po-
niti moe prodrijeti u najdublje ponore . ..
Dananji batinici"te sokratovske vjere vjerovali bi u
nadahnute kritike kao racionalne i racionalizira-
djelatnosti, sa sporazumnim pravilima postupka, danim
njenicama i mjerljivim rezultatima. Bila bi to disciplina koja
knjievnost izvodi na svjetlo, u sretni. pozitivizam.
__ njj1;lla su koje bismo mogli nazvati onor:l;-:
zumskima. Premda su i oni nadahnuti istom misaonom klimom
kao i sokratovski i premda bi i njihov rad bio.
* Nap. prev. - u originalu: canny(pametan, razborit, mudar, lukav, op-
rezan, promiljen, smotren, otrouman ... ) i uncanny (natprirodan, tajnovit,
straan, neshvatljiv, nesiguran ... )
18

..... 1
bez moderne lingvistike, ili njihova pisanja po-
sve je .....
Ti nisu ili dionizijski u smislu da bi njihov
rad bio neobuzdano ili iracionalan. Nema
koji bi u svom postupku mogao biti stroe razborit 'i racionalan,
apolonijski, od primjerice Paula De Mana. Jedna je od odlika
Derridine kritike strpljiva i potanka filoloka explication de
text*. Pa ipak, nit u oba vodi u apsur-
dna . .. Prije ili kasnije dolazi do sraza s kakvom
aporijom ili slijepom ulicom .... Trenutak kada logika u nji-
hovu radu zataji zapravo je trenutak njihova najdubljeg
u zbiljsku narav jezika knjievnosti ili jezika kao takvog.
/Stevens' Rock and Criticism as Cure, 11. [Stevensova Sti-
jena i kritika kao II], str. 335 - 38/
Razlikovati strukturalizam od poststrukturalizma na ovaj'
na sloen odnos, jer ovorazumsko i onorazumsko nisu jed-
nostavne opreke. Uspjean onorazumski lako moe biti isto
tako otrouman kao i njegov ovorazumski parnjak, a iako onora-
zumsko jest neko naruavanje reda, tajna onorazumskog
momenta u knjievnosti ili u kritici zapravo je objava skrivenog re-
da. Onorazumska, pie Freud, jest ona vrsta ustraenosti koja
vodi unatrag do odavno znanog i dugo poznatoga; moe se poka-
zati da je element neto potisnuto to se (The
'Uncanny**,svezak 17, str. 220,241). Q noraz:ums ko nije j edno stav-
no nadnaravno ili navodi na dublje zakone, aMillerove
fonnulacijezacijelo 'podrazumijevaju onorazumskoga nad
ovorazumskim : pn"orazumski pojavljuje se da
probudi ovo razumski strukturalizam iz dogmatskih drijemea u ko-
je su ga uljuljali njegova nepokolebljiva vjera u misao i
nje racionalnog poretka. Nije li dekonstrukcija ustvari razaranje
opsjene? Kakav je odnos dekonstrukcije i onoga to dekon-
struira? J e li poststrukturalizam strukturalizma? Pro-
.. pretpQstavljaju ovako: ako je poststrukturaliza:u';'ll<l-
slijedio strukturalizam, onda ga je morao i opovrgnuti, ili barem
nadmaiti: post hoc ergo ultra hoc. ***Millerov se prikaz razvija u
pravcu takva no tome se opire-o'pre"ka
skog i (Jnorazumskog, da onorazumsko nije ni
ovorazumskoga ni nadomjestak za nj. '
tomu, za Millera se strukturalizam i poststrukturalizam
jas'no razlikuju mJerilom vjere. lovorazumski i onorazumski kriti
ristrogo istraivanje, ali suonorazumski, koji u 10-
* Nap: prev. - teksta
** Nap. prev. - izvorno (njem.): Das Unheimliche (neugodno; stra-
no).
*** Nap. prev. - poslije ovoga, dakle iznad (vie od) ovoga
, .
(/.I
il
I,
I:
li
I
ii
I'
I"
'Illi
III
.:iii
liii
l,
II,
'I
II
I
l
ralizma su raznovrsne kritike tih nacrta ili pak
istraivanja njihove temeljne Najjednostavnijim rije-
strukturalisti kao model uzimaju lingvistiku i pokuavaju raz-
raditi gramatike - sustavne popise elemenata i nji-
hova kombiniranja - koje bi objanjavale oblik i knjiev-
nih djela; poststrukturalisti ispituju kako se ta zamisao rui djelova-
njem samih Strukturalisti su uvjereni u sustav-
nog znanja; poststrukturalisti pak tvrde da znaju samo to aa je
takvo znanje '
Iscrpnu verziju ove distinkcije, zanimljive zbog sloenih pitanja
koja otvara, predloio je 1976. J. Rillis Miller, prvak jedne varijante
poststrukturalizma. Razlikovno obiljeje dananje en-
gleske i knjievne kritike, on, njezina je rastu-
naturalizacija, prisvajanje ili recentne evropske
kritike., Govoriti o svoj toj kritici kao o strukturalizmu
zanemariti vaniju razdjelbu.
na koje su utjecala ta nova moemo
sada jasno s jedne strane koje bismo mogli
nazvati. .. sokratovskirna, teorijskima ili ovorazumskima * i, s
druge strane, apolonijske/ dionizijske, ili onorazumske*
Sokratovski uspavani su racional-
nog poretka znanosti o knjievnosti na temelju pouzdanih napre-
daka u znanstvenoj spoznaji o jeziku.' Oni o sebi vjerojatno
_govoriti kao o znanstvenicima i svoje kolektivne pothvate
. okupljati pod nekim nazivom poput znanosti o ....
:Jedan takav pothvat predstavlja i disciplina nazvana semioti-
kom ili pak novo istraivanje i koritenje nazivlja.
, Ovamo bi spadali pojedini aspekti rada Gerarda Genettea, Rb-
landa Barthesa i Rornana.Jakobsona ....
, Ovi dijele sokratovsko to ga je
Nietzsche definirao kao nepokolebljivu vjeru da J;llisao uz po-
niti moe prodrijeti u najdublje ponore . ..
Dananji batinici"te sokratovske vjere vjerovali bi u
nadahnute kritike kao racionalne i racionalizira-
djelatnosti, sa sporazumnim pravilima postupka, danim
njenicama i mjerljivim rezultatima. Bila bi to disciplina koja
knjievnost izvodi na svjetlo, u sretni. pozitivizam.
__ njj1;lla su koje bismo mogli nazvati onor:l;-:
zumskima. Premda su i oni nadahnuti istom misaonom klimom
kao i sokratovski i premda bi i njihov rad bio.
* Nap. prev. - u originalu: canny(pametan, razborit, mudar, lukav, op-
rezan, promiljen, smotren, otrouman ... ) i uncanny (natprirodan, tajnovit,
straan, neshvatljiv, nesiguran ... )
18

..... 1
bez moderne lingvistike, ili njihova pisanja po-
sve je .....
Ti nisu ili dionizijski u smislu da bi njihov
rad bio neobuzdano ili iracionalan. Nema
koji bi u svom postupku mogao biti stroe razborit 'i racionalan,
apolonijski, od primjerice Paula De Mana. Jedna je od odlika
Derridine kritike strpljiva i potanka filoloka explication de
text*. Pa ipak, nit u oba vodi u apsur-
dna . .. Prije ili kasnije dolazi do sraza s kakvom
aporijom ili slijepom ulicom .... Trenutak kada logika u nji-
hovu radu zataji zapravo je trenutak njihova najdubljeg
u zbiljsku narav jezika knjievnosti ili jezika kao takvog.
/Stevens' Rock and Criticism as Cure, 11. [Stevensova Sti-
jena i kritika kao II], str. 335 - 38/
Razlikovati strukturalizam od poststrukturalizma na ovaj'
na sloen odnos, jer ovorazumsko i onorazumsko nisu jed-
nostavne opreke. Uspjean onorazumski lako moe biti isto
tako otrouman kao i njegov ovorazumski parnjak, a iako onora-
zumsko jest neko naruavanje reda, tajna onorazumskog
momenta u knjievnosti ili u kritici zapravo je objava skrivenog re-
da. Onorazumska, pie Freud, jest ona vrsta ustraenosti koja
vodi unatrag do odavno znanog i dugo poznatoga; moe se poka-
zati da je element neto potisnuto to se (The
'Uncanny**,svezak 17, str. 220,241). Q noraz:ums ko nije j edno stav-
no nadnaravno ili navodi na dublje zakone, aMillerove
fonnulacijezacijelo 'podrazumijevaju onorazumskoga nad
ovorazumskim : pn"orazumski pojavljuje se da
probudi ovo razumski strukturalizam iz dogmatskih drijemea u ko-
je su ga uljuljali njegova nepokolebljiva vjera u misao i
nje racionalnog poretka. Nije li dekonstrukcija ustvari razaranje
opsjene? Kakav je odnos dekonstrukcije i onoga to dekon-
struira? J e li poststrukturalizam strukturalizma? Pro-
.. pretpQstavljaju ovako: ako je poststrukturaliza:u';'ll<l-
slijedio strukturalizam, onda ga je morao i opovrgnuti, ili barem
nadmaiti: post hoc ergo ultra hoc. ***Millerov se prikaz razvija u
pravcu takva no tome se opire-o'pre"ka
skog i (Jnorazumskog, da onorazumsko nije ni
ovorazumskoga ni nadomjestak za nj. '
tomu, za Millera se strukturalizam i poststrukturalizam
jas'no razlikuju mJerilom vjere. lovorazumski i onorazumski kriti
ristrogo istraivanje, ali suonorazumski, koji u 10-
* Nap: prev. - teksta
** Nap. prev. - izvorno (njem.): Das Unheimliche (neugodno; stra-
no).
*** Nap. prev. - poslije ovoga, dakle iznad (vie od) ovoga
, .
(/.I
li
II
tli
II
li
li
,I
l
1 ___ _
giku ne vjeruju, dubokim u naraV jezika i
--Knjievnosti, dok ovorazumske zaustavlja njihova nepokolebljiva
, vjera u misao. Bez postavljanja pitanja to ih ovak-
vo g']edlte ---- da 11 Roland Barthes vjeruje II razum vie negoli Paul
de Man? -moemo primijetiti da ovorazumski uvidi koje su do-
segli onorazumski bez osobite vjere tu iz-
nad svega parabolotn o oholosti. koji se znan-
stvenom ambicijom prestiu strpljivi koji imaju sluha za
izokrenute, aporijske momente tekstova to ih Premda
Millerovi nazivi ne tvrde da jedna od strana ima pravo na
istinu, red ili otroumlje, oni mu ,da kritiku
, na temelju povjerenja u sustavno miljenje podijeli na dva tabora:
strukturalisti i teorijske metajezi-
ke kako bi objasnili tekstovne fenomene; poststrukturalisti
istrauju paradokse to se jaVljaju na tragu takvih nacrta i naglaa-
vaju kako njihovo vlastito djelo nije znanost, samo jo jedan
tekst.
Prijeporna pitanja potaknuta ovom podjelom imaju danas vode-
ulogu u raspravama o teoriji knjievnosti, no netko pokua
prema toj shemi narisati kartu suvremene teorije, javlja se niz pro-
blema. Prvo, kako moemo i nastaju pri
nju koji pripadaju kojem taboru. Josue Harari, mladi kri-
kojem ne moemo predbaciti neznanje, u nedavno objavljenu
antologiju kritike uvrtava prvenstveno radove
mislilaca koje je prikazao u svojoj ranijoj bibliografiji struktura-
lizma: to su Roland Barthes, Gilles Deleuze, Eugenio Donato, Mi-
chel Foucault, Get;ard Genette, Rene Girard, Louis Marin, Michael
Riffatt:rre i Michel Serres. U takvom stanja jedini su pravi
strukturalisti Claude Levi-Strauss i Tzvetan Todorov, jer su svi osta- /
li postali poststrukturalisti. Radikalne se preobrazbe i obrati, narav-
no, zbivaju; no ako toliki strukturalisti danas postaju post-
strukturalistima, neizbjene su dvojbe glede takva, razlikovanja;
posebice pak stoga to je tako nepouzdano definirano. Ako bi post-
strukturalizam imao biti kritikom prijanjih zabluda
o znanju, teko je djela kojima svijest o se-
bi manjka u dostatnoj mjeri da bi odgovarala tom obrascu. U
boljoj studiji o ovom problemu Philip Lewis pie: djela pio-
nira strukturalizma, kakvi su Levi-Strauss i Barthes, uistinu nam ne
'pokazuje da bi strukturalizam tijekom sazrijevanja postupno posta-
jao svjestan svojih i problema, je jaka
svijest postojala od samoga i znanstveni <;iuh
pothvata (The Post-Structuralist Condition
[Stanje poststrukturalizma], str: 8). Pothvati koje sada drimo post-
20
kao to je kritika znaka, prikazbe i subjekta,
to su pokrenuti u radovima iz 1960-ih.
N ae sumnje u takvo razlikovanje nisu nita manje promotrimo
li Je li Roland Barthes strukturalist 11j post-
strukturalist? Je li on strukturalist koji se odrekao svoga stava i po-
stao poststrukturalistom? Ako je tako, gdje se ta promjena zbila?
Barthesova semioloka studija o modi iz 1967, Systeme de la mode
[Sustav mode] i njegov program za strukturalnu analizu pripovjed-
nog teksta iz 1966, Introduction a l'analyse structurale des recits,
djela su u kojima bismo ga najjasnije prepoznali kao ortodoksnog
strukturalista; ali nas nekoliko godina stariji radovi, poput vanoga
predgovora zbirci Essais critiques ogledi], da radi-
kalnu promjenu Barthesovih nazora smjestimo nakon 1967. godine.
Osobito je pak teko razvrstati njegovo najpoznatije djelo s
ja kritike, ne zato to bi se onp klonilo upravo onih spornih pi-
tanja na kojima se temelji razlikovanje strukturalizma od
'postst'rukturalizma, stoga to izgleda da ono od sveg srca usvaja
oba ta modusa, i ne da bi to imali biti radikalno po-
kreti. S/Z o e snaan poriv: pokuava knjievno dje-
lo razlomiti na njegove sastavne dijelove, im imena i razvrsta-
ih u ili znanstvenom duhu; raspoznaje i opi-
suje kodove na kojima tekst i potan-
ko istrauje konvencije takva pisanja. Trsi se rasvijetliti ope-
racije kojima osmlljuju romane, tako poetici pri-
povjed.ne proze svoja otroumna i umjesna zapaanja. Pa ipak, S/Z
- istodobno s onim to su Barthes i ostali procijenili kao po-'
ricanje z'amis1i: Barthes da umjesto
nja teksta' kao proizvoda ili objave kakva u osnovi sustava
radije istraivati neslaganja teksta samoga sa sobom, na koji'
tekst nadigrava kodove o koje se, nam se, oslanja. to,
S/Z svoju snagu i zanimljivost duguje kombinaciji koji tobo-
e pripadajU suprotstavljenim kolama navodi nas da s ovom opre-
kom postupamo oprezno i moe posluiti kao podsjetnik da su od
samoga pokuaji 'opisivanja konvencija
knjievnog diskurza povezani s istraivanjem na koje najza-
nimljivija djela te konvencije vidljivima, parodiraju ih i kre. U
BarthesovimEssais critiques, naprimjer, najsnaniji poticaj u smje-
ru poetike osiguravaju radikalne inovacije francuskoga novog roma-
na [nouveau roman]. Izgleda da su interesi
od isprepleteni s Barthesovim strukturalizmom.
se problemi jaVljaju okrenemo li se Jacquesu Lacanu. Pro-
, glaen strukturaUstom na vrhuncu strukturalizma, u svojoj
uporabi Saussureovih i Jakobsonovih ideja i u tvrdnji kako je ne-
21 .
li
II
tli
II
li
li
,I
l
1 ___ _
giku ne vjeruju, dubokim u naraV jezika i
--Knjievnosti, dok ovorazumske zaustavlja njihova nepokolebljiva
, vjera u misao. Bez postavljanja pitanja to ih ovak-
vo g']edlte ---- da 11 Roland Barthes vjeruje II razum vie negoli Paul
de Man? -moemo primijetiti da ovorazumski uvidi koje su do-
segli onorazumski bez osobite vjere tu iz-
nad svega parabolotn o oholosti. koji se znan-
stvenom ambicijom prestiu strpljivi koji imaju sluha za
izokrenute, aporijske momente tekstova to ih Premda
Millerovi nazivi ne tvrde da jedna od strana ima pravo na
istinu, red ili otroumlje, oni mu ,da kritiku
, na temelju povjerenja u sustavno miljenje podijeli na dva tabora:
strukturalisti i teorijske metajezi-
ke kako bi objasnili tekstovne fenomene; poststrukturalisti
istrauju paradokse to se jaVljaju na tragu takvih nacrta i naglaa-
vaju kako njihovo vlastito djelo nije znanost, samo jo jedan
tekst.
Prijeporna pitanja potaknuta ovom podjelom imaju danas vode-
ulogu u raspravama o teoriji knjievnosti, no netko pokua
prema toj shemi narisati kartu suvremene teorije, javlja se niz pro-
blema. Prvo, kako moemo i nastaju pri
nju koji pripadaju kojem taboru. Josue Harari, mladi kri-
kojem ne moemo predbaciti neznanje, u nedavno objavljenu
antologiju kritike uvrtava prvenstveno radove
mislilaca koje je prikazao u svojoj ranijoj bibliografiji struktura-
lizma: to su Roland Barthes, Gilles Deleuze, Eugenio Donato, Mi-
chel Foucault, Get;ard Genette, Rene Girard, Louis Marin, Michael
Riffatt:rre i Michel Serres. U takvom stanja jedini su pravi
strukturalisti Claude Levi-Strauss i Tzvetan Todorov, jer su svi osta- /
li postali poststrukturalisti. Radikalne se preobrazbe i obrati, narav-
no, zbivaju; no ako toliki strukturalisti danas postaju post-
strukturalistima, neizbjene su dvojbe glede takva, razlikovanja;
posebice pak stoga to je tako nepouzdano definirano. Ako bi post-
strukturalizam imao biti kritikom prijanjih zabluda
o znanju, teko je djela kojima svijest o se-
bi manjka u dostatnoj mjeri da bi odgovarala tom obrascu. U
boljoj studiji o ovom problemu Philip Lewis pie: djela pio-
nira strukturalizma, kakvi su Levi-Strauss i Barthes, uistinu nam ne
'pokazuje da bi strukturalizam tijekom sazrijevanja postupno posta-
jao svjestan svojih i problema, je jaka
svijest postojala od samoga i znanstveni <;iuh
pothvata (The Post-Structuralist Condition
[Stanje poststrukturalizma], str: 8). Pothvati koje sada drimo post-
20
kao to je kritika znaka, prikazbe i subjekta,
to su pokrenuti u radovima iz 1960-ih.
N ae sumnje u takvo razlikovanje nisu nita manje promotrimo
li Je li Roland Barthes strukturalist 11j post-
strukturalist? Je li on strukturalist koji se odrekao svoga stava i po-
stao poststrukturalistom? Ako je tako, gdje se ta promjena zbila?
Barthesova semioloka studija o modi iz 1967, Systeme de la mode
[Sustav mode] i njegov program za strukturalnu analizu pripovjed-
nog teksta iz 1966, Introduction a l'analyse structurale des recits,
djela su u kojima bismo ga najjasnije prepoznali kao ortodoksnog
strukturalista; ali nas nekoliko godina stariji radovi, poput vanoga
predgovora zbirci Essais critiques ogledi], da radi-
kalnu promjenu Barthesovih nazora smjestimo nakon 1967. godine.
Osobito je pak teko razvrstati njegovo najpoznatije djelo s
ja kritike, ne zato to bi se onp klonilo upravo onih spornih pi-
tanja na kojima se temelji razlikovanje strukturalizma od
'postst'rukturalizma, stoga to izgleda da ono od sveg srca usvaja
oba ta modusa, i ne da bi to imali biti radikalno po-
kreti. S/Z o e snaan poriv: pokuava knjievno dje-
lo razlomiti na njegove sastavne dijelove, im imena i razvrsta-
ih u ili znanstvenom duhu; raspoznaje i opi-
suje kodove na kojima tekst i potan-
ko istrauje konvencije takva pisanja. Trsi se rasvijetliti ope-
racije kojima osmlljuju romane, tako poetici pri-
povjed.ne proze svoja otroumna i umjesna zapaanja. Pa ipak, S/Z
- istodobno s onim to su Barthes i ostali procijenili kao po-'
ricanje z'amis1i: Barthes da umjesto
nja teksta' kao proizvoda ili objave kakva u osnovi sustava
radije istraivati neslaganja teksta samoga sa sobom, na koji'
tekst nadigrava kodove o koje se, nam se, oslanja. to,
S/Z svoju snagu i zanimljivost duguje kombinaciji koji tobo-
e pripadajU suprotstavljenim kolama navodi nas da s ovom opre-
kom postupamo oprezno i moe posluiti kao podsjetnik da su od
samoga pokuaji 'opisivanja konvencija
knjievnog diskurza povezani s istraivanjem na koje najza-
nimljivija djela te konvencije vidljivima, parodiraju ih i kre. U
BarthesovimEssais critiques, naprimjer, najsnaniji poticaj u smje-
ru poetike osiguravaju radikalne inovacije francuskoga novog roma-
na [nouveau roman]. Izgleda da su interesi
od isprepleteni s Barthesovim strukturalizmom.
se problemi jaVljaju okrenemo li se Jacquesu Lacanu. Pro-
, glaen strukturaUstom na vrhuncu strukturalizma, u svojoj
uporabi Saussureovih i Jakobsonovih ideja i u tvrdnji kako je ne-
21 .
l '
i
!I
il
ii
1\
II
II
II
II
"'I
il
:\
'I
svjesno strukturirano poput jezika, Lacan svejedno postaje post-
svojim stilom ba one
koje zahtijeva i nepokolebljivu vjeru u
razum kakvom se odlikuje ovorazumski ali ipak predmnije-
da prodire u najdublje ponore Opreka struk-
tu'ralizma i poststrukturalizma samo komplicira pokuaj razumijeva-
nja takvih' vanijih autora.
Premda je sukob racionalnog i iracionalnog, po-
kuaja uspostaVljanja razlika i pokuaja njihova ruenja, ili izmedu
traganja za znanjem i ispitivanja znanja snaan u suvreme-
noj teoriji, ove .opozicije na koncu ne pribaVljaju pouzdana
kolama. Zapaa se, primjerice, da Miller
svoje onorazumske hvali zbog ovorazumskog
zbog uvida u narav knjievnog jezika ili tekstov-
2 Britku raspravu vidi,u: Jacques Derrida, Le Facteur de la verite [Do-
istine], u knjizi La Carte postale [Dopisnica]. Lacanova
za mnoge i lei u to, s one strane svih zamre-
nosti i njegove proze, njegove tvrdnje istinu, istinu
subjekta, istinu koja nije tek istinito kakva teksta, istina ljudske
psihe i ljudske udnje: ukratko, proniknu u najdublje ponore U do-
miljatom odgovoru koji Derridu i Lacana stavlja u sloen transferni pdnos,
Barbara Johnson dokazuje da se Derridina kritika presudno odnosi na Laca-
na na - Lacana kao sibilski izvor isti-
ne - ali da neuhvatljivost Lacanova pisanja Derridinu kritiku (s njezinim
transferom krivnje sa stanovitog Lacana na Lacanov tekst) pretvara u
neku vrst podvale (The Critical Difference razlika], .str. 125 - 26).
Ovdje u odnosu teksta i kakva toga teksta, koji odnos analizi-
ra Barbara Johnson, nalazimo vrlo vaan i uzorak koji neke interpre-
tatore navodi da o svim govore kao o pogrenima (vidi str.
151 - 154). Zasad bismo mogli radi ilustracije tek spomenuti kako se da
sud Hi11isa nijy toliko zasnovan na tekstovi-
__ _ na. ili
struKturalfzma-:-pogtavlfo na sustavnom pokazlVanJu strukturahzma u mOJoJ
knjizi Structuralist Poetics. Upravo kada prvi put izvodi opisanu opreku
medu i ovorazumskim nastavku di-
jelom citirane Miller pie: preroda_s'u ioniriadahnuti istom misao-
nom kJimom kao i sokratovski i premda bi i njihov rad bio
bez suvremene liggy.lstike, ili njihova pisanja posve je
no od onoga poput Cul1era, sa svojim krepkim
zdravim razumom i pojmovima 'knjievne mjerodavnosti' i obo-
znanja o 'konvencijama', sa svojom nadom da bi se svi ljudi koji
pravilno misle mogli sloiti oko kakve lirske pjesme ili kakva roma-
na,ili da svakako dijele 'univerzum diskurza' unutar kojeg bi o njemu mogli
govoriti (Stevens' Rock and Criticism as Cure, II, str. 336). Bila ovo pri-
kladna karakterizacija modusa knjige Structuralist Poetics ili ne, pomae
nam u oslikavanju na koji se iskazi oslanjaju o onoga
o sude, ba kao to bi se kakva prosudba onorazumske
kritike mogla oslanjati o sam Millerov, sustavan i'stoga ovorazumski, prikaz
takve kritike.
22
nosti. Trenutak njihova najdubljeg u zbiljsku narav je-
zika knjievnosti ili jezika kao takvog nije samo onaj trenutak ka-
da u njihovu radu zataji logika, je to isto tako i mjesto do kojeg
dovesti sokratovski postupci, budu li dovoljno daleko
provedeni (Stevens' Rock and Criticism as Cure, II, str. 338).
Oba pristupa mogu dovesti do istih uvida. Derridino Saussu-
rea, o kojem biti u drugom poglavlju, dosee uvide u narav
jezika, no do istih uvida dolazi i Saussureovo ovorazumsko istrai-
vanje jezika. Moglo bi se da Derrida s slije-
di prema kojem u sustavu opstoje
samo razlike, bez pozitivnih naziva. Derrida tu spoznaju u Saus-
surea, kao to De Man spoznaje u Prousta, Rilkea, Nietzschea i
Rousseaua, ili kao to Miller otkriva da je njegovo onorazumsko
znanje kod Stevensa, George Eliota ili Shakespearea.
Kako biljei Miller u svoga ogleda, u. razvitku polariteta
medu dananjice od svega je, 'onora-
zumski onaj trenutak u kojem zamjenjuju svo-
ja mjesta, sokratovski postaju onorazumskima, onorazumski ovora-
zumskima, ponekad svi otroumno racionalnima (str. 343).
Ta obrata, koja se pokazati no to bis-
mo to mogli odrava distinkciju ovorazumskog i
onorazumskog ili samosvjesne racionalnosti i skepticizma,
ali da takva distinkcija ,poslui kao test srodnosti ili
kao temelj razvrstavanja.
Neprekidno u raspravi na razliku
strukturalizma i poststrukturalizma ima nekoliko nesretnih poslje-
daka. Prvo, tako suprotstavljeni nazivi svako bavljenje onime to
razumljivost ili nadigrava konvenciju s post-
strukturalizrnom, nas sa slijepim i programatskim , '
strukturalizmom. Isto tako, definirati dekonstrukciju i druge verzije
poststrukturalizma ih u opreku sa sustavnim zamislima
strukturalizma <;lrati ih iracionalnoga i nesustav-
nog. Definira li se kad opreka znanstvenom strukturalizmu, de-
konstrukciji se moe pripisati naziv derridadaizam - tom duho-
, vitom gestom Geoffrey Hartman brie derridovsku argumentaciju
(Saving the Text [Izbavljenje teksta], str. 33). U bi okvi-
ru imala qruge obrise.
'opozicija strukturalizam/poststrukturalizam navodi na
pomisao da radovi recentne teorije tvore neki
pokret. Tako se onda o privrenima
teoriji, poput Harolda Blooma i Renea Girarda, govori kao o post-
strukturalistima, stoga to se da nisu strukturalisti. Miller i dru-
gi autori Bloorna slave kao yaleske kole, a bio je i pokre-
23
l '
i
!I
il
ii
1\
II
II
II
II
"'I
il
:\
'I
svjesno strukturirano poput jezika, Lacan svejedno postaje post-
svojim stilom ba one
koje zahtijeva i nepokolebljivu vjeru u
razum kakvom se odlikuje ovorazumski ali ipak predmnije-
da prodire u najdublje ponore Opreka struk-
tu'ralizma i poststrukturalizma samo komplicira pokuaj razumijeva-
nja takvih' vanijih autora.
Premda je sukob racionalnog i iracionalnog, po-
kuaja uspostaVljanja razlika i pokuaja njihova ruenja, ili izmedu
traganja za znanjem i ispitivanja znanja snaan u suvreme-
noj teoriji, ove .opozicije na koncu ne pribaVljaju pouzdana
kolama. Zapaa se, primjerice, da Miller
svoje onorazumske hvali zbog ovorazumskog
zbog uvida u narav knjievnog jezika ili tekstov-
2 Britku raspravu vidi,u: Jacques Derrida, Le Facteur de la verite [Do-
istine], u knjizi La Carte postale [Dopisnica]. Lacanova
za mnoge i lei u to, s one strane svih zamre-
nosti i njegove proze, njegove tvrdnje istinu, istinu
subjekta, istinu koja nije tek istinito kakva teksta, istina ljudske
psihe i ljudske udnje: ukratko, proniknu u najdublje ponore U do-
miljatom odgovoru koji Derridu i Lacana stavlja u sloen transferni pdnos,
Barbara Johnson dokazuje da se Derridina kritika presudno odnosi na Laca-
na na - Lacana kao sibilski izvor isti-
ne - ali da neuhvatljivost Lacanova pisanja Derridinu kritiku (s njezinim
transferom krivnje sa stanovitog Lacana na Lacanov tekst) pretvara u
neku vrst podvale (The Critical Difference razlika], .str. 125 - 26).
Ovdje u odnosu teksta i kakva toga teksta, koji odnos analizi-
ra Barbara Johnson, nalazimo vrlo vaan i uzorak koji neke interpre-
tatore navodi da o svim govore kao o pogrenima (vidi str.
151 - 154). Zasad bismo mogli radi ilustracije tek spomenuti kako se da
sud Hi11isa nijy toliko zasnovan na tekstovi-
__ _ na. ili
struKturalfzma-:-pogtavlfo na sustavnom pokazlVanJu strukturahzma u mOJoJ
knjizi Structuralist Poetics. Upravo kada prvi put izvodi opisanu opreku
medu i ovorazumskim nastavku di-
jelom citirane Miller pie: preroda_s'u ioniriadahnuti istom misao-
nom kJimom kao i sokratovski i premda bi i njihov rad bio
bez suvremene liggy.lstike, ili njihova pisanja posve je
no od onoga poput Cul1era, sa svojim krepkim
zdravim razumom i pojmovima 'knjievne mjerodavnosti' i obo-
znanja o 'konvencijama', sa svojom nadom da bi se svi ljudi koji
pravilno misle mogli sloiti oko kakve lirske pjesme ili kakva roma-
na,ili da svakako dijele 'univerzum diskurza' unutar kojeg bi o njemu mogli
govoriti (Stevens' Rock and Criticism as Cure, II, str. 336). Bila ovo pri-
kladna karakterizacija modusa knjige Structuralist Poetics ili ne, pomae
nam u oslikavanju na koji se iskazi oslanjaju o onoga
o sude, ba kao to bi se kakva prosudba onorazumske
kritike mogla oslanjati o sam Millerov, sustavan i'stoga ovorazumski, prikaz
takve kritike.
22
nosti. Trenutak njihova najdubljeg u zbiljsku narav je-
zika knjievnosti ili jezika kao takvog nije samo onaj trenutak ka-
da u njihovu radu zataji logika, je to isto tako i mjesto do kojeg
dovesti sokratovski postupci, budu li dovoljno daleko
provedeni (Stevens' Rock and Criticism as Cure, II, str. 338).
Oba pristupa mogu dovesti do istih uvida. Derridino Saussu-
rea, o kojem biti u drugom poglavlju, dosee uvide u narav
jezika, no do istih uvida dolazi i Saussureovo ovorazumsko istrai-
vanje jezika. Moglo bi se da Derrida s slije-
di prema kojem u sustavu opstoje
samo razlike, bez pozitivnih naziva. Derrida tu spoznaju u Saus-
surea, kao to De Man spoznaje u Prousta, Rilkea, Nietzschea i
Rousseaua, ili kao to Miller otkriva da je njegovo onorazumsko
znanje kod Stevensa, George Eliota ili Shakespearea.
Kako biljei Miller u svoga ogleda, u. razvitku polariteta
medu dananjice od svega je, 'onora-
zumski onaj trenutak u kojem zamjenjuju svo-
ja mjesta, sokratovski postaju onorazumskima, onorazumski ovora-
zumskima, ponekad svi otroumno racionalnima (str. 343).
Ta obrata, koja se pokazati no to bis-
mo to mogli odrava distinkciju ovorazumskog i
onorazumskog ili samosvjesne racionalnosti i skepticizma,
ali da takva distinkcija ,poslui kao test srodnosti ili
kao temelj razvrstavanja.
Neprekidno u raspravi na razliku
strukturalizma i poststrukturalizma ima nekoliko nesretnih poslje-
daka. Prvo, tako suprotstavljeni nazivi svako bavljenje onime to
razumljivost ili nadigrava konvenciju s post-
strukturalizrnom, nas sa slijepim i programatskim , '
strukturalizmom. Isto tako, definirati dekonstrukciju i druge verzije
poststrukturalizma ih u opreku sa sustavnim zamislima
strukturalizma <;lrati ih iracionalnoga i nesustav-
nog. Definira li se kad opreka znanstvenom strukturalizmu, de-
konstrukciji se moe pripisati naziv derridadaizam - tom duho-
, vitom gestom Geoffrey Hartman brie derridovsku argumentaciju
(Saving the Text [Izbavljenje teksta], str. 33). U bi okvi-
ru imala qruge obrise.
'opozicija strukturalizam/poststrukturalizam navodi na
pomisao da radovi recentne teorije tvore neki
pokret. Tako se onda o privrenima
teoriji, poput Harolda Blooma i Renea Girarda, govori kao o post-
strukturalistima, stoga to se da nisu strukturalisti. Miller i dru-
gi autori Bloorna slave kao yaleske kole, a bio je i pokre-
23
j.'
I
'1'1
ii

li:
,'I
l
;11
ill
II

li
'Ii
:i

n


il
I,
II

i,\1
'Ii
I.\'i
il

:11

'ili
II
.
'.1
1
I
il
iT


I
l '
snaga njezine zbirke ogleda Deconstruction and Criticism
(Dekonstrukcija i kritika], pa ipak se ,u svome radu izrijekom
ponajvie nedekonstrukcijske svim razvijanja psi-
holokog modela za opis postanka djela i s dekonstrukci-
jom otvoreno dolazi u spor na prvenstvu volje: volje ve-
likih pjesnika, opkoljenih li borbi s titanski m prethodnicima. Prem-'
da bi vjet interpretator mogao otkriti vane srodnosti Bloo-
mom i Den:idom ili De Manom, Bloom se silno trsi usprotiviti im
se, u tvrdnji kako je ljudski subjekt temelj ili izvor tekst ov-
nos"ti, a ne njezina pie, misli, vazda tee-
za drugim i se od njega (A Map of Misreading.
(Mapa pogrenog str. 60). Definirati suvremenu kritiku kao
prikriti ovakve sporne momente.
Rene Girard je s poststrukturalizmom povezan dijelom zbog svo-
ga fran'cuskog dijelom zbog tekstualizrna svoga ranog prika-
za elje. Njegova vana knjiga o romanu, Desire,
and the Novel [Opsjena, udnja i roman], analizira udnju kao opo-
naanje prikazane udnje. Ali teko je zamisliti koji
bi s poststrukturalizmom bio u zavadi od Girarda u kasnijim
godinama, Girarda koji sebe definira kao znanstvenika koji
pokazati kako kultura i institucije imaju podrijetlo u stvarnim, speci-
nasilja' nad svojevoljno odabranim rtvenim jarci-
ma. Knjievna su djela obredna ponavljanja izvornih
viktimizacije koje kultura skriva, ali tragovi kojih se mogu
vati u njezinim pisanim djelima. i svoju utje-
cajnu antropoloku hipotezu, Girard je postao religioznim mislio-
ce.m, za kojega objava sa svojom bojom
rtvom, prua jedini spas od nasilja udnje. Neprijatelj-
ski stav prema brojnim interesima, posve jas-
no istaknut u Girardovu prikazu vlastita rada, prikriva se zbog okvi-
ra koji nam nalae da Girarda drimo ili strukturalistom ili post-
strukturalistom.
3
Savjesno razmatranje kritike u aritu koje se na-
lazi razlika. strukturalizma i poststrukturalizma moralo bi
dovesti do kako su strukturalisti mnogo
poststrukturalistima negoli .mnogi poststrukturalisti
Naposljetku, zadravanje panje na ovom smeta istra-
ivanju drugih pojava i kretanja. suvremenu kritiku kao
borbu novih [New Critics], strukturalista i potom
poststrukturalista; otkrili bismo da nismo' pravedni prema feminis-
kritici, koja je na knjievni kanon imala odbilo ko- '
3 Raspravu o Girardovu radu vidi u: Philippe Lacoue-Labarthe, Typo-
graphie [Tiskarstvo].
24
l
\'
t!, .
. :v
jeg drugog pokreta i koja je dokazivo bila jednom od naj-
. ll
t
jecajnijih snaga obnove u suvremenoj kritici.! Premda su brojni
feministi (i obratno), kritika nije post-
pogotovu ako se poststrukturalizam definira kao
opozicija strukturalizmu. Da bi se o kritici primjereno
raspravljalo, potreban je okvir, u kojem je pojam post-
strukturalizma proizvod, a ne danost.
Ukratko, premda nacrti recentne kritike postavljaju
niz vanih problema - o odnosu knjievnosti i teorijskih je-
zika drugih disciplina, o i poloaju sustavne teorije jezi-
ka ili tekstova - distinkcija strukturalizrnom i poststruktura-
lizrnom u .velikoj je mjeri nepouzdana, pa se, umjesto otvaranja
rasprave o poststrukturalizmu unutar koje bi se dekonstrukcija ras-
poznala kao glavna snaga,' prihvatljivijim iskuati jedan drugi
pristup, koji doputa moda bogatiju i prikladniju smotru poveza-
nosti. da dio suvremene 'kritike poneto o
ta tema moe ponuditi bolji uspostavljanja konteksta
za raspravu o dekonstrukciji.
25
j.'
I
'1'1
ii

li:
,'I
l
;11
ill
II

li
'Ii
:i

n


il
I,
II

i,\1
'Ii
I.\'i
il

:11

'ili
II
.
'.1
1
I
il
iT


I
l '
snaga njezine zbirke ogleda Deconstruction and Criticism
(Dekonstrukcija i kritika], pa ipak se ,u svome radu izrijekom
ponajvie nedekonstrukcijske svim razvijanja psi-
holokog modela za opis postanka djela i s dekonstrukci-
jom otvoreno dolazi u spor na prvenstvu volje: volje ve-
likih pjesnika, opkoljenih li borbi s titanski m prethodnicima. Prem-'
da bi vjet interpretator mogao otkriti vane srodnosti Bloo-
mom i Den:idom ili De Manom, Bloom se silno trsi usprotiviti im
se, u tvrdnji kako je ljudski subjekt temelj ili izvor tekst ov-
nos"ti, a ne njezina pie, misli, vazda tee-
za drugim i se od njega (A Map of Misreading.
(Mapa pogrenog str. 60). Definirati suvremenu kritiku kao
prikriti ovakve sporne momente.
Rene Girard je s poststrukturalizmom povezan dijelom zbog svo-
ga fran'cuskog dijelom zbog tekstualizrna svoga ranog prika-
za elje. Njegova vana knjiga o romanu, Desire,
and the Novel [Opsjena, udnja i roman], analizira udnju kao opo-
naanje prikazane udnje. Ali teko je zamisliti koji
bi s poststrukturalizmom bio u zavadi od Girarda u kasnijim
godinama, Girarda koji sebe definira kao znanstvenika koji
pokazati kako kultura i institucije imaju podrijetlo u stvarnim, speci-
nasilja' nad svojevoljno odabranim rtvenim jarci-
ma. Knjievna su djela obredna ponavljanja izvornih
viktimizacije koje kultura skriva, ali tragovi kojih se mogu
vati u njezinim pisanim djelima. i svoju utje-
cajnu antropoloku hipotezu, Girard je postao religioznim mislio-
ce.m, za kojega objava sa svojom bojom
rtvom, prua jedini spas od nasilja udnje. Neprijatelj-
ski stav prema brojnim interesima, posve jas-
no istaknut u Girardovu prikazu vlastita rada, prikriva se zbog okvi-
ra koji nam nalae da Girarda drimo ili strukturalistom ili post-
strukturalistom.
3
Savjesno razmatranje kritike u aritu koje se na-
lazi razlika. strukturalizma i poststrukturalizma moralo bi
dovesti do kako su strukturalisti mnogo
poststrukturalistima negoli .mnogi poststrukturalisti
Naposljetku, zadravanje panje na ovom smeta istra-
ivanju drugih pojava i kretanja. suvremenu kritiku kao
borbu novih [New Critics], strukturalista i potom
poststrukturalista; otkrili bismo da nismo' pravedni prema feminis-
kritici, koja je na knjievni kanon imala odbilo ko- '
3 Raspravu o Girardovu radu vidi u: Philippe Lacoue-Labarthe, Typo-
graphie [Tiskarstvo].
24
l
\'
t!, .
. :v
jeg drugog pokreta i koja je dokazivo bila jednom od naj-
. ll
t
jecajnijih snaga obnove u suvremenoj kritici.! Premda su brojni
feministi (i obratno), kritika nije post-
pogotovu ako se poststrukturalizam definira kao
opozicija strukturalizmu. Da bi se o kritici primjereno
raspravljalo, potreban je okvir, u kojem je pojam post-
strukturalizma proizvod, a ne danost.
Ukratko, premda nacrti recentne kritike postavljaju
niz vanih problema - o odnosu knjievnosti i teorijskih je-
zika drugih disciplina, o i poloaju sustavne teorije jezi-
ka ili tekstova - distinkcija strukturalizrnom i poststruktura-
lizrnom u .velikoj je mjeri nepouzdana, pa se, umjesto otvaranja
rasprave o poststrukturalizmu unutar koje bi se dekonstrukcija ras-
poznala kao glavna snaga,' prihvatljivijim iskuati jedan drugi
pristup, koji doputa moda bogatiju i prikladniju smotru poveza-
nosti. da dio suvremene 'kritike poneto o
ta tema moe ponuditi bolji uspostavljanja konteksta
za raspravu o dekonstrukciji.
25
I
:\
':\
il
:11
,I
I
I
Poglavlje prvo
I
1. Nove
Roland Barthes svoju 'knjigu Le Plaisir du texte [Uitak
teksta] zahtjevom da zamislimo bizarnog stvora koji se oslobodio.
straha od te mijea priznato nezdruive jezike i
strpljivo podnosi optube zbog Pravila naih instituci-
ja, pie Barthes, takvu bi osobu Naposljetku,
tko u moe ivjeti bez srama? Pa ipak, ovaj antijunak
opstoji: to je tekstova u trenutku kada se preputa svom uit-
ku (str. 10/3). Drugi se i nisu sloili glede nara-
vi osobe koja njezinu slobodu ili pak njezinu dosljed-
, nost, je junakom prije negoli antijunakom; ali su se usuglasili
da pripadne sredinja uloga, i u teorijskim raspravama o
knjievnosti i kritici, i u interpretacijama knjievnih djela. Mora li,
kako tvrdi Barthes, rodenje autorovu smrt, mnogi
su bili pripravni platiti tu cijenu (Image" Musi.c, Text [Slika, glazba,
tekst], str. 148). . ,
se da su i koji ovu cijenu dre prekomjernom,
te se opiru, kako misle, opasnim suvremene kritike, sklo-
ni pridruiti se i o tome neki
noviji naslovi: Critical Understanding razumijevanje] Way-
nea Bootha, The Act of Interpretation interpretacije] Waltera
Davisa, The Aims of Interpretation [Ciljevi interpretacije] E. D.
Hirscha, Making Sense of Literature [Osmiljavanje knjievnosti]
Johna Reicherta, StructuraJism or Criticism: Some Thoughts on
How We Read [Strukturalizam ili kritika: neto mislI o tome kako
26
"
l
Geoffreya Stricklanda. Ovi su se za koje je kriti-
ka u biti rasvjetljivanje namisli stanovita autora, osjetili prisiljenima
pobrinuti se za vlastite prikaze kako bi osporili one koji
telja dre antijunakom, koju je lako prevariti, drskim he-
donistom, svoje osobne teme ili pak nesvjesnim ili svo-
jevoljnim izumiteljem uklanjanju takva besmisla
kritikom koja, kako kae Reichert, rasijeca nabujalo tkivo supar-
jezika da bi iznova pronala jednostavne postupke
razumijevanja i ocjenjivanja i vratila im ugled, ti su se teo-
s velikim arom u nadmetanje oko prava
na tog (Making Sense of Literature, str. x). Moe li
telj, kako tvrdi Barthes, bez srama ivjeti u to je nedvoj-
beno dobro, jer se u tom prijepornom liku tvrdnje
i opisi dananje rasprave. i publika, pie Susan
Suleiman u uvodu antologije radova koji panju na
tatelja, protjerani u neprijepornog i nastu-
pili su u glavnoj ulozi (The Reader in the Text u tekstu],
str. 3). Zato bi tako bilo?
Jedan je razlog zanimanja za i usmjerenost to je
hrabri strukturalizam i semiotika. Pokuaj opisivanja struktura i ko-
dova odgovornih za proizvodnju u arite patije dovodi
proces i uvjete koji ga poetika
ili science dt; la litterature*, pie nas koje se
mora pripisati stanovitu djelu; ona pribaviti
ili razotkriti opisati logiku prema kojoj se zna",
stvaraju (Critique et verite [Kritika i istina], str. 63). Uzima-
razumljivost djela za svoje polazite, poetika bi pokuala objas-
niti na koje su shvatili djelo, pa bi se temeljni pojmo-
vi te poetike, poput Barthesove distinkcije lisible/scriptible **, ticali
lisible je ono to se slae s kodovima i znamo kakoga valja
scrlptible ono to se opire i moe biti samo napisano.
potraga za kodovima navodi da djelo
motre kao konstrukt - proizvod kulturnih
diskurza na koje se oslanja glede svoje razumljivosti - i tako
sredinju. ulogu kao Sada
znalt.1.o, pie Barthes sa koja neke parike pisce,
da tekst nije niz koje objavljuju: jedno jedino 'teoloko' zna-
('poruku' Autora-Boga), mnogoprotean prostor u kojem
se mijea i sudara mnotvo pisama, od kojih nijedno izvor-
no. Tekst je propiet navoda iz bezbrojnih sredita kultu-
re. Ali, nastaVlja on, postoji jedno mjesto gdje ova mnogostrukost
* Nap. prev. - znanost o knjievnosti
** Nap. prev. -
27
I
:\
':\
il
:11
,I
I
I
Poglavlje prvo
I
1. Nove
Roland Barthes svoju 'knjigu Le Plaisir du texte [Uitak
teksta] zahtjevom da zamislimo bizarnog stvora koji se oslobodio.
straha od te mijea priznato nezdruive jezike i
strpljivo podnosi optube zbog Pravila naih instituci-
ja, pie Barthes, takvu bi osobu Naposljetku,
tko u moe ivjeti bez srama? Pa ipak, ovaj antijunak
opstoji: to je tekstova u trenutku kada se preputa svom uit-
ku (str. 10/3). Drugi se i nisu sloili glede nara-
vi osobe koja njezinu slobodu ili pak njezinu dosljed-
, nost, je junakom prije negoli antijunakom; ali su se usuglasili
da pripadne sredinja uloga, i u teorijskim raspravama o
knjievnosti i kritici, i u interpretacijama knjievnih djela. Mora li,
kako tvrdi Barthes, rodenje autorovu smrt, mnogi
su bili pripravni platiti tu cijenu (Image" Musi.c, Text [Slika, glazba,
tekst], str. 148). . ,
se da su i koji ovu cijenu dre prekomjernom,
te se opiru, kako misle, opasnim suvremene kritike, sklo-
ni pridruiti se i o tome neki
noviji naslovi: Critical Understanding razumijevanje] Way-
nea Bootha, The Act of Interpretation interpretacije] Waltera
Davisa, The Aims of Interpretation [Ciljevi interpretacije] E. D.
Hirscha, Making Sense of Literature [Osmiljavanje knjievnosti]
Johna Reicherta, StructuraJism or Criticism: Some Thoughts on
How We Read [Strukturalizam ili kritika: neto mislI o tome kako
26
"
l
Geoffreya Stricklanda. Ovi su se za koje je kriti-
ka u biti rasvjetljivanje namisli stanovita autora, osjetili prisiljenima
pobrinuti se za vlastite prikaze kako bi osporili one koji
telja dre antijunakom, koju je lako prevariti, drskim he-
donistom, svoje osobne teme ili pak nesvjesnim ili svo-
jevoljnim izumiteljem uklanjanju takva besmisla
kritikom koja, kako kae Reichert, rasijeca nabujalo tkivo supar-
jezika da bi iznova pronala jednostavne postupke
razumijevanja i ocjenjivanja i vratila im ugled, ti su se teo-
s velikim arom u nadmetanje oko prava
na tog (Making Sense of Literature, str. x). Moe li
telj, kako tvrdi Barthes, bez srama ivjeti u to je nedvoj-
beno dobro, jer se u tom prijepornom liku tvrdnje
i opisi dananje rasprave. i publika, pie Susan
Suleiman u uvodu antologije radova koji panju na
tatelja, protjerani u neprijepornog i nastu-
pili su u glavnoj ulozi (The Reader in the Text u tekstu],
str. 3). Zato bi tako bilo?
Jedan je razlog zanimanja za i usmjerenost to je
hrabri strukturalizam i semiotika. Pokuaj opisivanja struktura i ko-
dova odgovornih za proizvodnju u arite patije dovodi
proces i uvjete koji ga poetika
ili science dt; la litterature*, pie nas koje se
mora pripisati stanovitu djelu; ona pribaviti
ili razotkriti opisati logiku prema kojoj se zna",
stvaraju (Critique et verite [Kritika i istina], str. 63). Uzima-
razumljivost djela za svoje polazite, poetika bi pokuala objas-
niti na koje su shvatili djelo, pa bi se temeljni pojmo-
vi te poetike, poput Barthesove distinkcije lisible/scriptible **, ticali
lisible je ono to se slae s kodovima i znamo kakoga valja
scrlptible ono to se opire i moe biti samo napisano.
potraga za kodovima navodi da djelo
motre kao konstrukt - proizvod kulturnih
diskurza na koje se oslanja glede svoje razumljivosti - i tako
sredinju. ulogu kao Sada
znalt.1.o, pie Barthes sa koja neke parike pisce,
da tekst nije niz koje objavljuju: jedno jedino 'teoloko' zna-
('poruku' Autora-Boga), mnogoprotean prostor u kojem
se mijea i sudara mnotvo pisama, od kojih nijedno izvor-
no. Tekst je propiet navoda iz bezbrojnih sredita kultu-
re. Ali, nastaVlja on, postoji jedno mjesto gdje ova mnogostrukost
* Nap. prev. - znanost o knjievnosti
** Nap. prev. -
27
li':
l.
I
i
.'
;r
il:
li
ill'
'I
l!
II
"
II
li
\1
II
.1
il
1\
r.
II
\i
rl
li
I'
lj
"
"i
"
1 !
II
I;
!
!\
I,
r!
,Ii
li
" I
l'
I.
II
!
1I,f)'
nalazi svoje arite, a to je mjesto ne autor, kako se dosad
govorilo. je prostor u kojem su upisani svi navodi to
njaju pisanje ... jedinstvo teksta ne lei u njegovu podrijetlu, u
njegovu odredjtu (Jmage, Music, Text, str. 146, 148). Naglasak,
dakako, pada mi kao funkciju prije negoli osobu, kao desti-
na taire * ili mjesto gdje je da su upisani kodovi o kojima ovi-
se jedinstvo i razumljivost teksta. Ovo je rastvaranje li ko-
dove. kritika fenomenolokog prikaza no ako je i
kao proizvod kodova - proizvod je subjektivnost, pie
Barthes, skup stereotipa - to jo uvijek razlikovanje
re otip a, kao u Barthesovoj tipologiji uitaka ili iz
uitka koja povezuje neurozu s haluciniranom formom
teksta i ili uitka: op-
sesivni, i (Le-Plaisir du texte, str. 99/63).
Razlikovanje moglo bi biti plodnim smjerom istraiva-
nja - ili spekulacije - no sami ga strukturalisti rijetko slijede, usre-
na kodove i konvencije odgovorne za lisibilite** ili razum-
ljivost djela. U svom radu S/Z Barthes opisuje kao proces
uspostavljanja odnosa tekstovnih elemenata s pet kodova, od kojih
je svaki serija stereotipiziranih modela i perspektiva navoda,
onoga to je uvijek proivlje-
no (str. 27 - 28/20). U kasnijem eseju, Analyse textuelle d'un
conte d'Edgar Poe [Tekstovna, analiza jedne pripovijesti Edgara
,Poea], on broj kodova diobom koda to ga je prije nazvao
kulturnim nesumnjivo, dalja su pribrajanja nuna. Mi-
o chael Riffaterre u svojoj knjizi Semiotics of Poetry [Semiotika pjes-
nitva] o clQk.;azuje kako kodovi stereotipa slue kao temelj
za proizvodnju tekstova i kako je prepoznavanje preob-
razbi tih kodova presudan moment u fopisu se mora pri-
brojiti i kod koji se u S/Z zanemaruje, ali se nairoko pro-
u drugim prilozima koji
ma da tekst konstruiraju kao
pripovjednoj publici ili narralee. ***
BaVljenje pripovjednom publikom, vaan ogranak poetike
nja, ispituje koja su nuna da bi se _ objasnili pripovjedni
Primatelja pripovijedanja, to ga Gerald Prince definira kao
nekoga kome se valja razlikovati od idealnog
kakvog bi mogao zamisliti autor (takav bi u djelu ci ...
jenio svaku i sredstvo i divio im se) i od impliciranog
lja Wolfganga Isera, tekstavne strukture 'koja utjelovljuje predis-
* Nap. prev - naslovnik, primatelj, adr.esat
** Nap. prev. -
\ *** Nlip. prev. - primatelj pripovijedanja, onaj kome se pripovijedanje

28
pozicije nune da bi knjievno djelo izvrilo svoj (Prince, In-
troduction II 1'6tude du n:arrataire [Uvod u primatelja
pripovijedanja], str. 178/7; Iser, The Act of Reading
str. 34). Peter Rabinowitz u nizu izvrsnih rasprava razlikuje
vrste publike: zbiljsku publiku, autorsku publiku (koja djelo prima
kao fikcijska stanovita autora), pripovjednu publiku
(koja djelo prima kao i idealnu pripov-
jednu publiku (koja onako ka-
ko se da to eli). Tako u End of the Road [Svre-
tak puta] Johna Bartha autorska publika zna da Jacob Horner Ipri-
i glavni likl nije nikada postojao; pripovjedna publika
vjeruje q.a je postojao, ali ne posve njegove analize; ideal:-
na pripovjedna publika pak sve to je rekao
( Truth in Fiction: A Reexamination of Audiences [Istina u pri-
povjednoj prozi: preispitivanje tipova publike], str. 134).
Ovdje treba naglasiti dvije stvari. Prvo, ove se distinkcije predla-
u zato da se objasni to se pri zbiva: Rabinowitza posebice
zanima radikalno neslaganje oko Nabokovljeve knjige Pale Fire
[Blijeda vatra], trag vodi do neslaganja o tome to bi autorska
publika i pripovjedna publika trebale vjerovati. Drugo, te su publi-
ke zapravo uloge od kojih polaze i koje djelomice preuzi-
maju tijekom Tko Swiftov A Modest Proposal [Skro-
man prijedlog] kao remek-djelo ironije postulira ponajprije publiku
kojoj se izgleda, mislio obratiti: publiku koja podrava
osobite pretpostavke, sklonu formuliranju prigovora, no
kadru drati argumente uvjerljivima i
Druga je uloga to je postulira uloga publike koja slijedi oz-'
biljan prijedlog za olakavanje oskudice u Irskoj, ali vrijednosti i
pretpostavke toga prijedloga (i idealne pripovjedne publike) dri
izokrenutima. Naposljetku, dijeli ulogu publike
koja djelo ne kao prijedlog, kao autorovu ge-
nijaInu k(;mstrukciju, te ocjenjuje njezinu snagu i umjenost. ,?:biljski
kombinirati uloge autorske, pripovJedne, pa i idealne
pripovjedne publike u promjenljivim omjerima - bez pomutnje iv-
ljenja 1J. Valjalo bi se moda kloniti razgovora o impli-
ciranom kao jedinoj ulozi koju je pozvan odigrati,
jer uitak moe posve lako potjecati, kako Barthes kae, iz
dunosti.
Smjetanje konvencija i operacija u arite panje navodi
, da knjievna djela motre uzastopnos.t koji dje-
, luju na evo razumijevanje. Interpretacija kakva djela postaje'
stoga prikaz onoga to se kako se u igru uvode
koqvencije i gdje se uspostavljaju
veze ili iznose hipoteze; kako se "iznevjeruju ili
29
li':
l.
I
i
.'
;r
il:
li
ill'
'I
l!
II
"
II
li
\1
II
.1
il
1\
r.
II
\i
rl
li
I'
lj
"
"i
"
1 !
II
I;
!
!\
I,
r!
,Ii
li
" I
l'
I.
II
!
1I,f)'
nalazi svoje arite, a to je mjesto ne autor, kako se dosad
govorilo. je prostor u kojem su upisani svi navodi to
njaju pisanje ... jedinstvo teksta ne lei u njegovu podrijetlu, u
njegovu odredjtu (Jmage, Music, Text, str. 146, 148). Naglasak,
dakako, pada mi kao funkciju prije negoli osobu, kao desti-
na taire * ili mjesto gdje je da su upisani kodovi o kojima ovi-
se jedinstvo i razumljivost teksta. Ovo je rastvaranje li ko-
dove. kritika fenomenolokog prikaza no ako je i
kao proizvod kodova - proizvod je subjektivnost, pie
Barthes, skup stereotipa - to jo uvijek razlikovanje
re otip a, kao u Barthesovoj tipologiji uitaka ili iz
uitka koja povezuje neurozu s haluciniranom formom
teksta i ili uitka: op-
sesivni, i (Le-Plaisir du texte, str. 99/63).
Razlikovanje moglo bi biti plodnim smjerom istraiva-
nja - ili spekulacije - no sami ga strukturalisti rijetko slijede, usre-
na kodove i konvencije odgovorne za lisibilite** ili razum-
ljivost djela. U svom radu S/Z Barthes opisuje kao proces
uspostavljanja odnosa tekstovnih elemenata s pet kodova, od kojih
je svaki serija stereotipiziranih modela i perspektiva navoda,
onoga to je uvijek proivlje-
no (str. 27 - 28/20). U kasnijem eseju, Analyse textuelle d'un
conte d'Edgar Poe [Tekstovna, analiza jedne pripovijesti Edgara
,Poea], on broj kodova diobom koda to ga je prije nazvao
kulturnim nesumnjivo, dalja su pribrajanja nuna. Mi-
o chael Riffaterre u svojoj knjizi Semiotics of Poetry [Semiotika pjes-
nitva] o clQk.;azuje kako kodovi stereotipa slue kao temelj
za proizvodnju tekstova i kako je prepoznavanje preob-
razbi tih kodova presudan moment u fopisu se mora pri-
brojiti i kod koji se u S/Z zanemaruje, ali se nairoko pro-
u drugim prilozima koji
ma da tekst konstruiraju kao
pripovjednoj publici ili narralee. ***
BaVljenje pripovjednom publikom, vaan ogranak poetike
nja, ispituje koja su nuna da bi se _ objasnili pripovjedni
Primatelja pripovijedanja, to ga Gerald Prince definira kao
nekoga kome se valja razlikovati od idealnog
kakvog bi mogao zamisliti autor (takav bi u djelu ci ...
jenio svaku i sredstvo i divio im se) i od impliciranog
lja Wolfganga Isera, tekstavne strukture 'koja utjelovljuje predis-
* Nap. prev - naslovnik, primatelj, adr.esat
** Nap. prev. -
\ *** Nlip. prev. - primatelj pripovijedanja, onaj kome se pripovijedanje

28
pozicije nune da bi knjievno djelo izvrilo svoj (Prince, In-
troduction II 1'6tude du n:arrataire [Uvod u primatelja
pripovijedanja], str. 178/7; Iser, The Act of Reading
str. 34). Peter Rabinowitz u nizu izvrsnih rasprava razlikuje
vrste publike: zbiljsku publiku, autorsku publiku (koja djelo prima
kao fikcijska stanovita autora), pripovjednu publiku
(koja djelo prima kao i idealnu pripov-
jednu publiku (koja onako ka-
ko se da to eli). Tako u End of the Road [Svre-
tak puta] Johna Bartha autorska publika zna da Jacob Horner Ipri-
i glavni likl nije nikada postojao; pripovjedna publika
vjeruje q.a je postojao, ali ne posve njegove analize; ideal:-
na pripovjedna publika pak sve to je rekao
( Truth in Fiction: A Reexamination of Audiences [Istina u pri-
povjednoj prozi: preispitivanje tipova publike], str. 134).
Ovdje treba naglasiti dvije stvari. Prvo, ove se distinkcije predla-
u zato da se objasni to se pri zbiva: Rabinowitza posebice
zanima radikalno neslaganje oko Nabokovljeve knjige Pale Fire
[Blijeda vatra], trag vodi do neslaganja o tome to bi autorska
publika i pripovjedna publika trebale vjerovati. Drugo, te su publi-
ke zapravo uloge od kojih polaze i koje djelomice preuzi-
maju tijekom Tko Swiftov A Modest Proposal [Skro-
man prijedlog] kao remek-djelo ironije postulira ponajprije publiku
kojoj se izgleda, mislio obratiti: publiku koja podrava
osobite pretpostavke, sklonu formuliranju prigovora, no
kadru drati argumente uvjerljivima i
Druga je uloga to je postulira uloga publike koja slijedi oz-'
biljan prijedlog za olakavanje oskudice u Irskoj, ali vrijednosti i
pretpostavke toga prijedloga (i idealne pripovjedne publike) dri
izokrenutima. Naposljetku, dijeli ulogu publike
koja djelo ne kao prijedlog, kao autorovu ge-
nijaInu k(;mstrukciju, te ocjenjuje njezinu snagu i umjenost. ,?:biljski
kombinirati uloge autorske, pripovJedne, pa i idealne
pripovjedne publike u promjenljivim omjerima - bez pomutnje iv-
ljenja 1J. Valjalo bi se moda kloniti razgovora o impli-
ciranom kao jedinoj ulozi koju je pozvan odigrati,
jer uitak moe posve lako potjecati, kako Barthes kae, iz
dunosti.
Smjetanje konvencija i operacija u arite panje navodi
, da knjievna djela motre uzastopnos.t koji dje-
, luju na evo razumijevanje. Interpretacija kakva djela postaje'
stoga prikaz onoga to se kako se u igru uvode
koqvencije i gdje se uspostavljaju
veze ili iznose hipoteze; kako se "iznevjeruju ili
29
I
I
l
'i
":\
ju. Govoriti o djela o To je u
stanovitoj mjeri kojim se slui Barthes u S/Z, ali je izraeniji u
radovima kakvi su Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost
grijehom: u izgubljenom raju] Stanleya Fisha, The
implied Reader [Implicirani Wolfganga Isera, An Essay on
Shakespeare 's Sonnets [Esej o Shakespeareovim sonetima] Stephena
Bootha, Semiotics of Poetry Michaela Riffaterrea i moja knjiga Flau-
bert: The Uses of Un certainty [Flaubert: uporabe mjesta neodre-
Svaki od ovih prikaza opisuje pokuaj
da uspostavi odnos tekstom i kodovima i konvencijama koji
se dre relevantnima, te otpor teksta prema interpre-
tativnim operacijama ili pak njegovu podatnost prema njima. Struk-
tura i djela izranjaju na vidjelo u prikazu aktiv-
nosti.
Qvakva uporaba i nije, dakako, nova. Mnogo
prije Barthesa je odgovor bio bitan za prikaze knji-
evne strukture. U Aristotelovoj Poetici upravo ili gleda-
teljevo iskustvo i groze, u trenucima i pod
nim uvjetima, prikaz zapleta: tipovi
zapleta koreliraju s razlikama u to ih na
lja. I u renesansnoj je kritici, opaa Bernard Weinberg,
djela valjalo traiti njegovih na
publiku.
2
i novi [New Critics] naih dana, klevetani sada zbog
.proganjanja svakog razgovora o koji da su primjer afek-
'tivne zablude (zamjena onoga to djelo jest s onim to
ni), pokazuju znatno zanimanje za ono to djelo
ni, njegovu dramatsku strukturu ili sloenu ravno-
teu stavova to ih proizvodi. Momenti u kojima novi uisti-
nu posebno priznaju ulogu sugeriraju povezanost kritike
. 1 Premda se o nekima od ovih djela ukratko govori u ovom poglavlju, pn,)-
blemi to ih postavljaju raspravljeni su opirnije u mojoj knjizi The Pursuit
of Signs: Semiotics, Literature, Deconstruction [Potraga za znakovima: se-
miotika, knjievnost, dekonstrukcija]. prikaz Semiotics as a Theo-
ry of Reading [Semiotika kao teorija vidi u 3. poglavlju; za Riffa-
vidi 4, a za Fisha 6. poglavlje. O prikazu
raspravlja IL dio moje Structuralist Poetics, a doprinos Rolanda Barthesa
ocjenjujem u radu Barthes.
2 A History of Literary Criticism in the italian Renaissance [Povijest
knjievne kritike u talijanskoj renesansi] (Chicago: University of Chicago
Press, 1961), svezak 2, str. 806, navodi Jane Tompkins u svom vrijednom og-
ledu The Reader in History: The Changing Shape of Literary Response
tijekom povijesti: promjenljiv oblik knjievnog odgovora], str. 207.
Ona da je i renesansnu kritiku vie zanimalo kako djelo
na publiku negoli to joj
30
koja se bavi i modernizma. U Poetry since The Waste
Land [Pjesnitvo nakon Puste zemlje] Cleanth Brooks dokazuje
kako je temeljna tehnika pjesnitva razvijanje nera-
supostava, gdje se preputaju
voj mati. U The Waste Land [Pusta zemlja] Eliot je sklon razvijati
implikacije supostavljenih prizora, ali je to breme prebacio na sa-
mog. od njega da u svojoj vlastitoj mati pove-
e dva prizora. Raspoznavi jednom ovu tehniku,
moe prepoznati njezinu vanost u ranijim djeli-
ma: Wordsworthove pjesme o Luciji, zapaa Brooks, 10-'1
praznine koje je prisiljen skokom mate - one'
analogije to zazivlju dopunu - i koje ipak moe do- "
puniti jedino sam (A Shaping Joy [Radost oblikovanja], str.
58). '
, Kritika mora priznati ulogu kad knjievna djela,
ma fIenrya Jamesa, jo jednom i opet stalno iznova uivaju u praz-
ninama (Selected Literary Criticism [Odabrana knjievna kritika],
str. 332). No takvo priznanje ne temeljno ulogu to su je
pojmovi i publike igrali u opisima knjievne strukture. U
raspravi o djelima moe se djelova-
nje na nj kao na izvrenje strogo
mora za sebe .sama razraditi odnos dvjema slikama,
mora dovriti analogije koje zazivlju dopunu ili mu iz nesuglas-
nih niti valja sastaviti ono to mora da se uistinu dogodilo', izvo-
na povrinu'temeljni uzorak ili zamisao skrivenu u djelu. To je ;ff
uloga to su je Roman Ingarden i Wolfgang Iser dodijeliH,"
. konkretnost 'i
bestimmtheitsstellen ili mjestima djela.
3
-
To to je djelovanje u novije vrijeme postalo za
kritiku, moe biti stoga to neka djela - koja Umberto Eco.u knjizi
L'Opera aperta [Otvoreno djelo] opisuje kao otvorena djehi -
izazivaju prevrednovanje statusa ili
da igra fundamentalniju ulogu kao graditelj djela. Glazba
pribavlja izrazite primjere, kakav je Third Sonata for Piano
za, glasovir] Pierrea Bouleza, prvi dio koje se sastoji od deset
odlomaka na deset listova notnog papira koji se mogu po-
3 Vidi: Ingarden, The Cognition of the Literary Work of Art [Spoznava-
nje knjievne umjetnine] i The Literary Work of Art [Knjievna umjetnina],
te Iser, The Reading Process: A Phenonieno1ogical Approach [Proces
nja: jedan fenomenoloki pristup] u knjizi The Implied Reader ili stu-
diju The Act of Reading. Za daljnju raspravu vidi: Henryk Markiewicz,
Places of Indeterminacy in a Literary Work [Mjesta II knji-'
evnom djelu]; Stanley Fish, Why No One's Afraid of Wolfgang Iser [Za-
to.se:\<riitko ne b9ji Wolfganga Isera]; te intervju Iserom.
31
I
I
l
'i
":\
ju. Govoriti o djela o To je u
stanovitoj mjeri kojim se slui Barthes u S/Z, ali je izraeniji u
radovima kakvi su Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost
grijehom: u izgubljenom raju] Stanleya Fisha, The
implied Reader [Implicirani Wolfganga Isera, An Essay on
Shakespeare 's Sonnets [Esej o Shakespeareovim sonetima] Stephena
Bootha, Semiotics of Poetry Michaela Riffaterrea i moja knjiga Flau-
bert: The Uses of Un certainty [Flaubert: uporabe mjesta neodre-
Svaki od ovih prikaza opisuje pokuaj
da uspostavi odnos tekstom i kodovima i konvencijama koji
se dre relevantnima, te otpor teksta prema interpre-
tativnim operacijama ili pak njegovu podatnost prema njima. Struk-
tura i djela izranjaju na vidjelo u prikazu aktiv-
nosti.
Qvakva uporaba i nije, dakako, nova. Mnogo
prije Barthesa je odgovor bio bitan za prikaze knji-
evne strukture. U Aristotelovoj Poetici upravo ili gleda-
teljevo iskustvo i groze, u trenucima i pod
nim uvjetima, prikaz zapleta: tipovi
zapleta koreliraju s razlikama u to ih na
lja. I u renesansnoj je kritici, opaa Bernard Weinberg,
djela valjalo traiti njegovih na
publiku.
2
i novi [New Critics] naih dana, klevetani sada zbog
.proganjanja svakog razgovora o koji da su primjer afek-
'tivne zablude (zamjena onoga to djelo jest s onim to
ni), pokazuju znatno zanimanje za ono to djelo
ni, njegovu dramatsku strukturu ili sloenu ravno-
teu stavova to ih proizvodi. Momenti u kojima novi uisti-
nu posebno priznaju ulogu sugeriraju povezanost kritike
. 1 Premda se o nekima od ovih djela ukratko govori u ovom poglavlju, pn,)-
blemi to ih postavljaju raspravljeni su opirnije u mojoj knjizi The Pursuit
of Signs: Semiotics, Literature, Deconstruction [Potraga za znakovima: se-
miotika, knjievnost, dekonstrukcija]. prikaz Semiotics as a Theo-
ry of Reading [Semiotika kao teorija vidi u 3. poglavlju; za Riffa-
vidi 4, a za Fisha 6. poglavlje. O prikazu
raspravlja IL dio moje Structuralist Poetics, a doprinos Rolanda Barthesa
ocjenjujem u radu Barthes.
2 A History of Literary Criticism in the italian Renaissance [Povijest
knjievne kritike u talijanskoj renesansi] (Chicago: University of Chicago
Press, 1961), svezak 2, str. 806, navodi Jane Tompkins u svom vrijednom og-
ledu The Reader in History: The Changing Shape of Literary Response
tijekom povijesti: promjenljiv oblik knjievnog odgovora], str. 207.
Ona da je i renesansnu kritiku vie zanimalo kako djelo
na publiku negoli to joj
30
koja se bavi i modernizma. U Poetry since The Waste
Land [Pjesnitvo nakon Puste zemlje] Cleanth Brooks dokazuje
kako je temeljna tehnika pjesnitva razvijanje nera-
supostava, gdje se preputaju
voj mati. U The Waste Land [Pusta zemlja] Eliot je sklon razvijati
implikacije supostavljenih prizora, ali je to breme prebacio na sa-
mog. od njega da u svojoj vlastitoj mati pove-
e dva prizora. Raspoznavi jednom ovu tehniku,
moe prepoznati njezinu vanost u ranijim djeli-
ma: Wordsworthove pjesme o Luciji, zapaa Brooks, 10-'1
praznine koje je prisiljen skokom mate - one'
analogije to zazivlju dopunu - i koje ipak moe do- "
puniti jedino sam (A Shaping Joy [Radost oblikovanja], str.
58). '
, Kritika mora priznati ulogu kad knjievna djela,
ma fIenrya Jamesa, jo jednom i opet stalno iznova uivaju u praz-
ninama (Selected Literary Criticism [Odabrana knjievna kritika],
str. 332). No takvo priznanje ne temeljno ulogu to su je
pojmovi i publike igrali u opisima knjievne strukture. U
raspravi o djelima moe se djelova-
nje na nj kao na izvrenje strogo
mora za sebe .sama razraditi odnos dvjema slikama,
mora dovriti analogije koje zazivlju dopunu ili mu iz nesuglas-
nih niti valja sastaviti ono to mora da se uistinu dogodilo', izvo-
na povrinu'temeljni uzorak ili zamisao skrivenu u djelu. To je ;ff
uloga to su je Roman Ingarden i Wolfgang Iser dodijeliH,"
. konkretnost 'i
bestimmtheitsstellen ili mjestima djela.
3
-
To to je djelovanje u novije vrijeme postalo za
kritiku, moe biti stoga to neka djela - koja Umberto Eco.u knjizi
L'Opera aperta [Otvoreno djelo] opisuje kao otvorena djehi -
izazivaju prevrednovanje statusa ili
da igra fundamentalniju ulogu kao graditelj djela. Glazba
pribavlja izrazite primjere, kakav je Third Sonata for Piano
za, glasovir] Pierrea Bouleza, prvi dio koje se sastoji od deset
odlomaka na deset listova notnog papira koji se mogu po-
3 Vidi: Ingarden, The Cognition of the Literary Work of Art [Spoznava-
nje knjievne umjetnine] i The Literary Work of Art [Knjievna umjetnina],
te Iser, The Reading Process: A Phenonieno1ogical Approach [Proces
nja: jedan fenomenoloki pristup] u knjizi The Implied Reader ili stu-
diju The Act of Reading. Za daljnju raspravu vidi: Henryk Markiewicz,
Places of Indeterminacy in a Literary Work [Mjesta II knji-'
evnom djelu]; Stanley Fish, Why No One's Afraid of Wolfgang Iser [Za-
to.se:\<riitko ne b9ji Wolfganga Isera]; te intervju Iserom.
31
I,
ii
II
ii
. .1:
i,
.
li.
l!
II
II
I
i
redati u sekvence (Eco, TheRole of the Reader [Uloga
telja], str. 48). Djela prikazana u obliku serija komponenti to ih
tatelji ili sastavljaju na izgledaju vie
kao eksperimenti, kojima osnovni interes lako biti utjeca-
nje na pojmove umjetnosti i u prvi plan
kao pisanje - kao konstrukciju teksta oni pribavljaju novi mo-
del koji jednako dobro moe opisati drugih tekstova.
Netko bi mogao, primjerice, ustvrditi kako Finnegans Wake
[Bdijenje Finnegana] ne toliko raspoznavati ili za sebe
vati veze upisane u tom tekstu, koliko proizvoditi neki tekst: pomo-
asocijacija koje slijedi i uspostaVljenih veza svaki gradi
tekst. Kad je o tradicionalnijim djelima, ovaj model
poziva da se proizvodima objasne istrai-
vanjem proizvodnog utjecaja tekstovnih kodova i institucionalizira-
nih konvencija. U tom obzoru drugi se prikazi - kao
raspoznavanje kakva ili kakve strukture - ne otklanjaju,
postaju zasebni i kao proizvodnje.
Premda, kako vidjeti kasnije, kao proizvo-
ima svoje nedostatke, poput Bootha, Hirscha i Rei-
cherta, koji.takvo pobijaju, nude zapravo
ge koji se u nj mogu uklopiti kao pravila zasebnih, vrsta
neprekidno novog pisanja.
S toga gledita, gdje je, prema knjievnog dje-
\.b l.::t (kp.jievnosti kao iz u proizvo-
(:" . varijacije u konstrukcijama ne motre se vl.-
.' e kao ne?gode, kao normalni aktivnosti (S/Z,
str. 10/4). Ovo ima implikacije i za koji odbacuju pre-
dodbe to konstruiraju tekstove, jer naglaavanje varijabil-
nosti i njegove ovisnosti o konvencionalnim 'postupcima
olakava postaVljanje i ideolokih pitanja. Ako
tekst uvijek iznova pie i ako je pokuaj rekonstruiranja autorovih
nakana samo poseban, strogo nanovo poduzetog
pisanja,' tada primjerice nije nezakonito izvrta-
nje, jedna vrsta proizvodnje. Ovako prepravljena koncepcija sta-
tusa moe stoga biti i podlogom kritici nezainteresiranoj za
avangardne tekstove, koji polugu promjene u nazoru.
Suvremena knjievnost ohrabruje zgunjavanje pozor-
nosti oko zato to mnoge i' isprekidanosti novijih
djela rasprava dosee samo ako se slui kao pro-
tagonistom. Raplaniti jedn.u pjesmu Johna Ashberya ponaj-
prije opisati da je'osmisli. se da je'u Fran-
cuskojzanimanje za niknulo u trenutku kada je postalo
razmatrati nouveau roman * kao posve objektivnu, nean-
* Nap. prev. - novi roman
32
prikazbu zbilje. Problematiziranje fabule i lika u .dje-
lima kakva su Le Voyeur [Voajer] i Dans le labyrinthe [U labirintu]
Robbe-Gri1leta da snagu i interes ovih romana vide
u njihovu silovitom okraju s konvencionalnim romanesknim
vanjima i njihovu cijepanju procesa osmilja-
vanja. Izvan francuske tradicije nalazimo daljnje dokaze u prilog
tvrdnji kako sloenih m,odernih djela zahtijeva
nje na i Uzmimo tek jedan primjer: i do-
miljata knjiga Veroni ce Forrest-Thomson, Poetic Arti/ice: A Theo-
ry of Twentieth-Century Poetry teorija pjesni-
tva dvadesetoga ne pokazuje zanimanja za ponaanje poje-
se pjesmama kao ili
kim te onim to pjesme Veronica Forrest-Thomson . y..
opisuje dva pr.ocesa, ?>izvanjsko irenje i i unutra- ,.
nje irenje i k6jhrici sloene modeme pjesme polu-
pastorale i parodije. Ali da bismo te objasnili i
pokazali kako formalna obiljeja stanovite vrste tematske
sinteze, valja nam opisati koje su romani privikli da
pojedinosti interpretiraju ih u izvanjski svijet ci
tako formalna obiljeja to ih je drati
misle da taj proces forma:1ne strukture - jedine
kohezijske snage u mnogima od ovih pjesama - pa, se tim
formalnim strukturama, unutranje odnose koji ogra-
kretanje k izvanjskome svijetu i proizvode kritiku' jezika. .
vo pjesnitvo trudi se, kako navodi Barthes u Essais critiques", da
.ne iskae iskaziv<;> (str. IS/xvii). )'-!jegova je u
voj borbi ustrojima.
isticanje knjievnih kodova, graditeljska uloga
to su je nametnuli stanoviti eksperimentalni romani, te
potreba pronalaenja da se govori o najtvrdokornijim suvre-
menim djelima, su pridonijeli promjeni vloge;
'ne smijemo, previdjeti jedan vid te promjene koji se
zanemaruje. Za i renesansne kao i za mnoge kriti-
naeg vremena, pjesma je sloaj zamiljen da bi kakav
na da bi ih na stanovite ganuo; i prosud-
ba kakve pjesme ovisi o njegovu i toga
na. Opisati ovaj utjecaj pjesme ne ipak; stvoriti neto to bis-
mo danas drali interpretacijom, Jane Tompkins (The Rea-
der in History tijekom povijesti], str. 202 - 9). Iskustva i
odgovori to ih prizivaju moderni zaokupljeni
su prije spoznajne negoli naravi: ne se srsi
du kraljenice, ne se iz niti nas uznosi strahopbtova-
nje, se pokazuju lanima, vodi se borba s nerazrjei-
3 o DEKONSTRUKCIJI
33
I,
ii
II
ii
. .1:
i,
.
li.
l!
II
II
I
i
redati u sekvence (Eco, TheRole of the Reader [Uloga
telja], str. 48). Djela prikazana u obliku serija komponenti to ih
tatelji ili sastavljaju na izgledaju vie
kao eksperimenti, kojima osnovni interes lako biti utjeca-
nje na pojmove umjetnosti i u prvi plan
kao pisanje - kao konstrukciju teksta oni pribavljaju novi mo-
del koji jednako dobro moe opisati drugih tekstova.
Netko bi mogao, primjerice, ustvrditi kako Finnegans Wake
[Bdijenje Finnegana] ne toliko raspoznavati ili za sebe
vati veze upisane u tom tekstu, koliko proizvoditi neki tekst: pomo-
asocijacija koje slijedi i uspostaVljenih veza svaki gradi
tekst. Kad je o tradicionalnijim djelima, ovaj model
poziva da se proizvodima objasne istrai-
vanjem proizvodnog utjecaja tekstovnih kodova i institucionalizira-
nih konvencija. U tom obzoru drugi se prikazi - kao
raspoznavanje kakva ili kakve strukture - ne otklanjaju,
postaju zasebni i kao proizvodnje.
Premda, kako vidjeti kasnije, kao proizvo-
ima svoje nedostatke, poput Bootha, Hirscha i Rei-
cherta, koji.takvo pobijaju, nude zapravo
ge koji se u nj mogu uklopiti kao pravila zasebnih, vrsta
neprekidno novog pisanja.
S toga gledita, gdje je, prema knjievnog dje-
\.b l.::t (kp.jievnosti kao iz u proizvo-
(:" . varijacije u konstrukcijama ne motre se vl.-
.' e kao ne?gode, kao normalni aktivnosti (S/Z,
str. 10/4). Ovo ima implikacije i za koji odbacuju pre-
dodbe to konstruiraju tekstove, jer naglaavanje varijabil-
nosti i njegove ovisnosti o konvencionalnim 'postupcima
olakava postaVljanje i ideolokih pitanja. Ako
tekst uvijek iznova pie i ako je pokuaj rekonstruiranja autorovih
nakana samo poseban, strogo nanovo poduzetog
pisanja,' tada primjerice nije nezakonito izvrta-
nje, jedna vrsta proizvodnje. Ovako prepravljena koncepcija sta-
tusa moe stoga biti i podlogom kritici nezainteresiranoj za
avangardne tekstove, koji polugu promjene u nazoru.
Suvremena knjievnost ohrabruje zgunjavanje pozor-
nosti oko zato to mnoge i' isprekidanosti novijih
djela rasprava dosee samo ako se slui kao pro-
tagonistom. Raplaniti jedn.u pjesmu Johna Ashberya ponaj-
prije opisati da je'osmisli. se da je'u Fran-
cuskojzanimanje za niknulo u trenutku kada je postalo
razmatrati nouveau roman * kao posve objektivnu, nean-
* Nap. prev. - novi roman
32
prikazbu zbilje. Problematiziranje fabule i lika u .dje-
lima kakva su Le Voyeur [Voajer] i Dans le labyrinthe [U labirintu]
Robbe-Gri1leta da snagu i interes ovih romana vide
u njihovu silovitom okraju s konvencionalnim romanesknim
vanjima i njihovu cijepanju procesa osmilja-
vanja. Izvan francuske tradicije nalazimo daljnje dokaze u prilog
tvrdnji kako sloenih m,odernih djela zahtijeva
nje na i Uzmimo tek jedan primjer: i do-
miljata knjiga Veroni ce Forrest-Thomson, Poetic Arti/ice: A Theo-
ry of Twentieth-Century Poetry teorija pjesni-
tva dvadesetoga ne pokazuje zanimanja za ponaanje poje-
se pjesmama kao ili
kim te onim to pjesme Veronica Forrest-Thomson . y..
opisuje dva pr.ocesa, ?>izvanjsko irenje i i unutra- ,.
nje irenje i k6jhrici sloene modeme pjesme polu-
pastorale i parodije. Ali da bismo te objasnili i
pokazali kako formalna obiljeja stanovite vrste tematske
sinteze, valja nam opisati koje su romani privikli da
pojedinosti interpretiraju ih u izvanjski svijet ci
tako formalna obiljeja to ih je drati
misle da taj proces forma:1ne strukture - jedine
kohezijske snage u mnogima od ovih pjesama - pa, se tim
formalnim strukturama, unutranje odnose koji ogra-
kretanje k izvanjskome svijetu i proizvode kritiku' jezika. .
vo pjesnitvo trudi se, kako navodi Barthes u Essais critiques", da
.ne iskae iskaziv<;> (str. IS/xvii). )'-!jegova je u
voj borbi ustrojima.
isticanje knjievnih kodova, graditeljska uloga
to su je nametnuli stanoviti eksperimentalni romani, te
potreba pronalaenja da se govori o najtvrdokornijim suvre-
menim djelima, su pridonijeli promjeni vloge;
'ne smijemo, previdjeti jedan vid te promjene koji se
zanemaruje. Za i renesansne kao i za mnoge kriti-
naeg vremena, pjesma je sloaj zamiljen da bi kakav
na da bi ih na stanovite ganuo; i prosud-
ba kakve pjesme ovisi o njegovu i toga
na. Opisati ovaj utjecaj pjesme ne ipak; stvoriti neto to bis-
mo danas drali interpretacijom, Jane Tompkins (The Rea-
der in History tijekom povijesti], str. 202 - 9). Iskustva i
odgovori to ih prizivaju moderni zaokupljeni
su prije spoznajne negoli naravi: ne se srsi
du kraljenice, ne se iz niti nas uznosi strahopbtova-
nje, se pokazuju lanima, vodi se borba s nerazrjei-
3 o DEKONSTRUKCIJI
33
\ '
\
\
I
\
.\
I
vom ili se -ispituju pretpostavke u koje smo se pouz-
zabludu, Stapley Fish.je ne.pQkolebljiv:
. o',. u kategoriju odgovora ne ubrajam samo 'suze, jeuravost' i 'osta.le
psiholoke simptome' to ih Wimsatt i Beardsley odlau ustranu,
- vec-sve precizne rnentalne operacije upletene u
oblikovanje dovrenih misli, prosudbi (i aljenje zbog
tog), i nizova (ls There a Text in This
Class? [Postoji li tekst u ovom razredu ?], str. 42 - 43). Fish zapravo
nikada ne spominje suze ili jeuravost; njegova kritika koja se bavi
odgovorom [reader-response criticism] motri
-sraz's bto iskustvo interpretacije.
Ako je iskustvo iskustvo interpretacije, onda je to
bolja pozicija za daljnju tvrdnju kako iskustvo jest Iskus-
tvo izraavanja, pie Fish, - sveukupnog izraavanja, a ne
ga to bi se o njemu moglo i sve to bih ja mogao
_ jest njegovo (str. 32). Vremensko iskustvo nije
jednostavno upoznavanja kakva djela, kao to netko tko prou-
katedralu Notre Dame razgleda prvo jedan dio.pa zatim drugi,
se radi o slijedu po vanosti jednakih to
ih moe izvesti. nek<? djelo, mora pitati
odgovoriti na to-pitanje, kae Fish, mora
. razvijanje odgovora '" . obzirom na kako slijede
Jedna drugu u vremenu 27). i u svojim primjerima iz se-
;damnaestog fish iskustvo i izigranosti
u potrazi za iskii-stYQ-
. knjievnosti. Kad na Milton6v stih N or . did
they not perceive the evil plight, * iskustvo to ga sintaksa
nudi, zastalo st pred alternativama, za je toga stiha jednako
vano kao i da oni moda jesu opazili svoje stanje (str.
25 - 26). Ne treba otkloniti ni koja su se pokazala pogre-
nima: ih je iskusio; ona su postojala u njegovu men,talnom
ivotu; ona (str. 48).
Drugi nisu toliko izravni u prizivanju onoga to je pri-
sutno u mentalnom ivotu, ali se kritika koja se bavi
teljem obilato oslanja o pojmove iskustva, na
to to ili neki otkriva, se to na-
ili kako bi opravdala svoje i
strukture knjievnih djela. Zbog toga se javlja pitanje o naravi
telja i njegova iskustva.
.* Nap. prev. -. Niti su ne opazili greno stanje. Odabrani prijevod,
premda ovjeren u hrvatskome, eli naglasiti Miltonove en-
gleske postave za engleskog engleski jezik ne rabi dvostruku nega-
. ciju, pa dolazi do pomutnje.
34
Fish odgovara da je o odgovorima ja govorim
kompleksan lik, obavijeten ni apstrakcija, ni zbiljski, ivi
hibrid - zbiljski Ga) koji sve to je u njego-
voj kako bi postao obavijetenim, potis-
kivanje, ukoliko je to onoKa to je u mom odgovoru osob-
no i idiosinkrazijsko i to pripada 1970-ima. Svatko od nas,
nastavlja on demokratski, ako smo dostatno odgovorni i svjesni sa-
mi sebe, moe tijekom primjene ove metode postati obavijetenim
(str. 49).
Ovaj odlomak razotkriva strukturu: poj-
ma iskustva ili podjelu unutar toga pojma. S jedne strane, iskustvo
je danost na koju se netko poziva; s druge pak strane, iskustvo koje
netko namjerava uporabiti tek treba proizvesti uz posebnih
operacija - ovdje su to stjecanje znanja i potiskivanje idiosinkrazi-
ja. Odnosi znanjem, vjerovanjima i iskustvima osoba 1 zna-
njem, vjerovanjima i iskustvima obavijetenog poneto su
'nejasni, ali na upit da li bi obavijeten katolik ili ateist mogao biti
jednako prikladan Miltona kao i vjernik,
Fish odgovara: Ne bi. Postoje neka vjerovanja koja nije
privremeno odloiti ili preuzeti (str. 50). Opsenije razmatranje o
tome kako bi se mogli odnositi prema osobama moe se na-
u knjizi Waltera Slatoffa, With Respect to Readers [S obzirom na
nam da zapamtimo kako knjievnost zahti-
jeva aktivnu, osobnu Slatoff prigovara
stremljenju i da govore kao da po- .
stoje samo dvije vrste apsolutno zasebno, individualno
ljudsko sa svim svojim predrasudama, idiosinkrazijama,
osobnom znanjem, potrebama i tjeskobama, koje
djelo iskustveno doivljuje na osoban'
te idealni ili univerzalni je odgovor neosoban i
estetski. Mislim da se zbiljskih osim najnaivnijih,
. tijekom preobrazuje u negdje ovih krajnosti.
Oni naime, o,dlagati mnoge od posebnih uvjeta, zanima-
nja i idiosinkrazija kojih ih u svakodnev-
nim stvarima. 1 str. 541
Oni drugim stjecati vrstu iskustva, posta-
jati, kako koji moe posjedovati to iskustvo. U nje-
govu [Slatoffovu] vlastitom naprimjer, 'ja' koje nipo-
to nije idealan ili neosoban entitet. On je preteito stariji- od 35 a
od 50 godina, posjeduje iskustva rata, braka i odgovornosti za
djecu, pripada djelomice nekoj vrsti m'anjinske skupine, mukarac
je, a ne ena, i dijeli Slatoffovih glavnih razmiljanja i
(s ti. 55). Ovisi li iskustvo knjievnosti o kak-
vog ja, moemo se upitati do kakvih bi razlika u iskus-
35
\ '
\
\
I
\
.\
I
vom ili se -ispituju pretpostavke u koje smo se pouz-
zabludu, Stapley Fish.je ne.pQkolebljiv:
. o',. u kategoriju odgovora ne ubrajam samo 'suze, jeuravost' i 'osta.le
psiholoke simptome' to ih Wimsatt i Beardsley odlau ustranu,
- vec-sve precizne rnentalne operacije upletene u
oblikovanje dovrenih misli, prosudbi (i aljenje zbog
tog), i nizova (ls There a Text in This
Class? [Postoji li tekst u ovom razredu ?], str. 42 - 43). Fish zapravo
nikada ne spominje suze ili jeuravost; njegova kritika koja se bavi
odgovorom [reader-response criticism] motri
-sraz's bto iskustvo interpretacije.
Ako je iskustvo iskustvo interpretacije, onda je to
bolja pozicija za daljnju tvrdnju kako iskustvo jest Iskus-
tvo izraavanja, pie Fish, - sveukupnog izraavanja, a ne
ga to bi se o njemu moglo i sve to bih ja mogao
_ jest njegovo (str. 32). Vremensko iskustvo nije
jednostavno upoznavanja kakva djela, kao to netko tko prou-
katedralu Notre Dame razgleda prvo jedan dio.pa zatim drugi,
se radi o slijedu po vanosti jednakih to
ih moe izvesti. nek<? djelo, mora pitati
odgovoriti na to-pitanje, kae Fish, mora
. razvijanje odgovora '" . obzirom na kako slijede
Jedna drugu u vremenu 27). i u svojim primjerima iz se-
;damnaestog fish iskustvo i izigranosti
u potrazi za iskii-stYQ-
. knjievnosti. Kad na Milton6v stih N or . did
they not perceive the evil plight, * iskustvo to ga sintaksa
nudi, zastalo st pred alternativama, za je toga stiha jednako
vano kao i da oni moda jesu opazili svoje stanje (str.
25 - 26). Ne treba otkloniti ni koja su se pokazala pogre-
nima: ih je iskusio; ona su postojala u njegovu men,talnom
ivotu; ona (str. 48).
Drugi nisu toliko izravni u prizivanju onoga to je pri-
sutno u mentalnom ivotu, ali se kritika koja se bavi
teljem obilato oslanja o pojmove iskustva, na
to to ili neki otkriva, se to na-
ili kako bi opravdala svoje i
strukture knjievnih djela. Zbog toga se javlja pitanje o naravi
telja i njegova iskustva.
.* Nap. prev. -. Niti su ne opazili greno stanje. Odabrani prijevod,
premda ovjeren u hrvatskome, eli naglasiti Miltonove en-
gleske postave za engleskog engleski jezik ne rabi dvostruku nega-
. ciju, pa dolazi do pomutnje.
34
Fish odgovara da je o odgovorima ja govorim
kompleksan lik, obavijeten ni apstrakcija, ni zbiljski, ivi
hibrid - zbiljski Ga) koji sve to je u njego-
voj kako bi postao obavijetenim, potis-
kivanje, ukoliko je to onoKa to je u mom odgovoru osob-
no i idiosinkrazijsko i to pripada 1970-ima. Svatko od nas,
nastavlja on demokratski, ako smo dostatno odgovorni i svjesni sa-
mi sebe, moe tijekom primjene ove metode postati obavijetenim
(str. 49).
Ovaj odlomak razotkriva strukturu: poj-
ma iskustva ili podjelu unutar toga pojma. S jedne strane, iskustvo
je danost na koju se netko poziva; s druge pak strane, iskustvo koje
netko namjerava uporabiti tek treba proizvesti uz posebnih
operacija - ovdje su to stjecanje znanja i potiskivanje idiosinkrazi-
ja. Odnosi znanjem, vjerovanjima i iskustvima osoba 1 zna-
njem, vjerovanjima i iskustvima obavijetenog poneto su
'nejasni, ali na upit da li bi obavijeten katolik ili ateist mogao biti
jednako prikladan Miltona kao i vjernik,
Fish odgovara: Ne bi. Postoje neka vjerovanja koja nije
privremeno odloiti ili preuzeti (str. 50). Opsenije razmatranje o
tome kako bi se mogli odnositi prema osobama moe se na-
u knjizi Waltera Slatoffa, With Respect to Readers [S obzirom na
nam da zapamtimo kako knjievnost zahti-
jeva aktivnu, osobnu Slatoff prigovara
stremljenju i da govore kao da po- .
stoje samo dvije vrste apsolutno zasebno, individualno
ljudsko sa svim svojim predrasudama, idiosinkrazijama,
osobnom znanjem, potrebama i tjeskobama, koje
djelo iskustveno doivljuje na osoban'
te idealni ili univerzalni je odgovor neosoban i
estetski. Mislim da se zbiljskih osim najnaivnijih,
. tijekom preobrazuje u negdje ovih krajnosti.
Oni naime, o,dlagati mnoge od posebnih uvjeta, zanima-
nja i idiosinkrazija kojih ih u svakodnev-
nim stvarima. 1 str. 541
Oni drugim stjecati vrstu iskustva, posta-
jati, kako koji moe posjedovati to iskustvo. U nje-
govu [Slatoffovu] vlastitom naprimjer, 'ja' koje nipo-
to nije idealan ili neosoban entitet. On je preteito stariji- od 35 a
od 50 godina, posjeduje iskustva rata, braka i odgovornosti za
djecu, pripada djelomice nekoj vrsti m'anjinske skupine, mukarac
je, a ne ena, i dijeli Slatoffovih glavnih razmiljanja i
(s ti. 55). Ovisi li iskustvo knjievnosti o kak-
vog ja, moemo se upitati do kakvih bi razlika u iskus-
35
l
:!j
'ii
il!
,IL!
'Ii
I'
II
I: ,
li
I:
II
I;
li
i
I'
\ '
tvu knjievnosti i stoga u knjievnosti dolo kad bi to ja
primjerice bila ena, a ne mukarac., Ako djela jest iskus-
tvo kakva kakva razlika nastaje ako je taj ena?'
Ovo pitanje pokazuje pristupa 'problemima to ih
postavlja kritika naglaavanjem iskustva, prvo zbog to-
ga to pitanje konkretno i iznosi problem odnosa
iskustvom kada i drugim vrstama iskustava, i
drugo, zato to su u raspravama i podjelama kritike na
otvoreno iznijeta pitanja to su ih muke o znale
samo pomesti pod sag.
Premda je jedan od i najire zasnovanih
pokreta u zadnje vrijeme, kritiku ignoriraju sa-
mozvani kritike i teorije.
4
Bilo' da pokazuje iz-
razitu bliskost s filozofijom ili ne, kritika teo-
rijska pitanja konkretno i umjesno. Njezin utjecaj na i pou-
knjievnosti i na sastavljanje knjievnog kanona uzrokovan
je dijelom naglaavanjem pojma i njezina iskustva. Ova
kritika polae znatnu panju pitanju odnosa ja i iskus- ,
tva prema drugim momentima toga ja i drugim vidovima
iskustva, jer se argumenti pokrenuti oko vanosti to je bivanje e-
nom ima ili bi je moglo imati pri isto tako i analognih
,pitanja o vanosti te u drugim aktivnostima. Ako feminis-
kritika nema jedinstvenog ili jednostavnog odgqvora na pita-
nje. o naravi i njegova odnosa prema ostalom
iskustvu, to je stoga to to pitanje ozbiljno i istrauje ga na
koji na vidjelo izvode njegovu sloenost, kao i sloenost
4 Frank Lentricchia tvrdi da je njegova knjiga After the New Criticism
[Nakon nove kritike], ostalim, povijesni prikaz svega to se ovdje zbi-
, valo otkako su novi prestali uivati naklonost, a osobito
razdoblja 1957 -1977; ali i ne spominje kritiku. Spekulira
se da je to stoga to kritika, u svojim us-
mjerenjima, ono za to Lentricchia druge da su propustili
ti, pa bi tako, da joj se obratio, izloila nepouzdanost njegova uzo-'
ra: foucau1tovske knjievne kritike koja bi rado pospjeila proletersku revo-
luciju i osigurala povijesno znanje, sve probleme i para-
dokse to ih Primjer kritike sugerira
da uspjena kritika moe biti neizmjerno heterogena i epistemoloki
Kakvo god bilo objanjenje, Lentricchia odlukom da zane-
mari kritiku, istodobno poglavlje Verzija-
ma fenomenologije (Georges Poulet i J. Hillis Miller), baCil; sumnju na svoj
z.,.htjev za povijesnim razumijevanjem i svoj autoritet da kritizira druge zbog
njegova manjka. Za razboritu kritiku drugih knjige After the New
Criticism vidi uspjelu raspravu Andrewa Sides (On Histo-
ry): Derrida Re-Marx [Izbor strana, (glede povijesti): Derrida i Marx*].
I * Nap. prev. - neprevodiva igra (remarks = opaske, primjedbe)
36.
"
j;,
pojma iskustvo. Ova istraivanja moemo pratiti na tri razine ili s
obzirom na tri momenta kritike'. '
2. kao ena,
Pretpostavimo daje obavijeteni knjievnog djela ena. Ne
bi li to moglo .. dovesti do razlike, naprimjer, u iskustvu
poglavlja Hardyeva romana The Mayor of Casterbridge
Casterbridgea],-u kojem pijani Michael Henchard na sel-
skom sajmu prodaje svoju enu i maloljetnu nekom mornaru
za pet gvineja? ovaj primjer, Elaine Showa1ter citira hva-
lospjev Irvinga Howea Hardyevu
Otresti,se svoje ene; odbaciti tu krpu od ene, s njezi-
nim nijemim pritubama i ne
napustivi je potajno, javno njezino tijelo nekom
strancu, kao to se na sajmu prodaju konji; i tako posve nemoral-
nom ivotu oteti jo jednu ansu -..:.. upravo tim po-
tezom, toliko podmuklo za muku matu,
Casterbridgea.
Preobrazba Susan 'Henchard u krpu, pasivnu i p.rije-
kornu - portret kakav tekst teko da bi podrao - mogla bi tako-
biti djelo te muke mate koju ovaj prizor. Howe produ.-
uje dokazivati kako nas taj prizor, se dubinama zajed-
mate, postupno Henchardovim sukrivcima. Showalter
komentira:
o naim matanjima, on roman preut-
nopretvara ,u muki dokument. enino iskustvo ovoga prizora
mora se vrlo razlikovati; i zbilja, lS70-ih i ISSO-ih bilo je mnogo
uzbudljivih romana koji su prodaju ena II brak prikazivali s gle-
dita kupljene ene. U Howeovu roman postaje
neka vrst uzbudljive fikcije*, koja igra na 'kartu potisnutih udnji
svoje muke publike, prema Henchardu simpatije
upravo zbog njegova zlodjela, a ne tome zlodjelu. /The
Unmanning of the Mayor of Casterbridge [Oduzimanje mu-
kosti Casterbridgea], str. 102-3/
" Howe zacijelo nije usamljen u pretpostavci da je mu-
karac. Mnogo je pie Geoffrey Hartman u knjizi, The Fate"
of Reading [Kob poput gledanja djevojaka, pri-
": NaR' prev. -fiction u engleskom jeziku odgovara fik-
cija, izmlsljotina, matarija; matanje, izuuljanje i sL, ali se podudara i sa
knjievnoteorijskog naziva pripovjydna proza.
37
l
:!j
'ii
il!
,IL!
'Ii
I'
II
I: ,
li
I:
II
I;
li
i
I'
\ '
tvu knjievnosti i stoga u knjievnosti dolo kad bi to ja
primjerice bila ena, a ne mukarac., Ako djela jest iskus-
tvo kakva kakva razlika nastaje ako je taj ena?'
Ovo pitanje pokazuje pristupa 'problemima to ih
postavlja kritika naglaavanjem iskustva, prvo zbog to-
ga to pitanje konkretno i iznosi problem odnosa
iskustvom kada i drugim vrstama iskustava, i
drugo, zato to su u raspravama i podjelama kritike na
otvoreno iznijeta pitanja to su ih muke o znale
samo pomesti pod sag.
Premda je jedan od i najire zasnovanih
pokreta u zadnje vrijeme, kritiku ignoriraju sa-
mozvani kritike i teorije.
4
Bilo' da pokazuje iz-
razitu bliskost s filozofijom ili ne, kritika teo-
rijska pitanja konkretno i umjesno. Njezin utjecaj na i pou-
knjievnosti i na sastavljanje knjievnog kanona uzrokovan
je dijelom naglaavanjem pojma i njezina iskustva. Ova
kritika polae znatnu panju pitanju odnosa ja i iskus- ,
tva prema drugim momentima toga ja i drugim vidovima
iskustva, jer se argumenti pokrenuti oko vanosti to je bivanje e-
nom ima ili bi je moglo imati pri isto tako i analognih
,pitanja o vanosti te u drugim aktivnostima. Ako feminis-
kritika nema jedinstvenog ili jednostavnog odgqvora na pita-
nje. o naravi i njegova odnosa prema ostalom
iskustvu, to je stoga to to pitanje ozbiljno i istrauje ga na
koji na vidjelo izvode njegovu sloenost, kao i sloenost
4 Frank Lentricchia tvrdi da je njegova knjiga After the New Criticism
[Nakon nove kritike], ostalim, povijesni prikaz svega to se ovdje zbi-
, valo otkako su novi prestali uivati naklonost, a osobito
razdoblja 1957 -1977; ali i ne spominje kritiku. Spekulira
se da je to stoga to kritika, u svojim us-
mjerenjima, ono za to Lentricchia druge da su propustili
ti, pa bi tako, da joj se obratio, izloila nepouzdanost njegova uzo-'
ra: foucau1tovske knjievne kritike koja bi rado pospjeila proletersku revo-
luciju i osigurala povijesno znanje, sve probleme i para-
dokse to ih Primjer kritike sugerira
da uspjena kritika moe biti neizmjerno heterogena i epistemoloki
Kakvo god bilo objanjenje, Lentricchia odlukom da zane-
mari kritiku, istodobno poglavlje Verzija-
ma fenomenologije (Georges Poulet i J. Hillis Miller), baCil; sumnju na svoj
z.,.htjev za povijesnim razumijevanjem i svoj autoritet da kritizira druge zbog
njegova manjka. Za razboritu kritiku drugih knjige After the New
Criticism vidi uspjelu raspravu Andrewa Sides (On Histo-
ry): Derrida Re-Marx [Izbor strana, (glede povijesti): Derrida i Marx*].
I * Nap. prev. - neprevodiva igra (remarks = opaske, primjedbe)
36.
"
j;,
pojma iskustvo. Ova istraivanja moemo pratiti na tri razine ili s
obzirom na tri momenta kritike'. '
2. kao ena,
Pretpostavimo daje obavijeteni knjievnog djela ena. Ne
bi li to moglo .. dovesti do razlike, naprimjer, u iskustvu
poglavlja Hardyeva romana The Mayor of Casterbridge
Casterbridgea],-u kojem pijani Michael Henchard na sel-
skom sajmu prodaje svoju enu i maloljetnu nekom mornaru
za pet gvineja? ovaj primjer, Elaine Showa1ter citira hva-
lospjev Irvinga Howea Hardyevu
Otresti,se svoje ene; odbaciti tu krpu od ene, s njezi-
nim nijemim pritubama i ne
napustivi je potajno, javno njezino tijelo nekom
strancu, kao to se na sajmu prodaju konji; i tako posve nemoral-
nom ivotu oteti jo jednu ansu -..:.. upravo tim po-
tezom, toliko podmuklo za muku matu,
Casterbridgea.
Preobrazba Susan 'Henchard u krpu, pasivnu i p.rije-
kornu - portret kakav tekst teko da bi podrao - mogla bi tako-
biti djelo te muke mate koju ovaj prizor. Howe produ.-
uje dokazivati kako nas taj prizor, se dubinama zajed-
mate, postupno Henchardovim sukrivcima. Showalter
komentira:
o naim matanjima, on roman preut-
nopretvara ,u muki dokument. enino iskustvo ovoga prizora
mora se vrlo razlikovati; i zbilja, lS70-ih i ISSO-ih bilo je mnogo
uzbudljivih romana koji su prodaju ena II brak prikazivali s gle-
dita kupljene ene. U Howeovu roman postaje
neka vrst uzbudljive fikcije*, koja igra na 'kartu potisnutih udnji
svoje muke publike, prema Henchardu simpatije
upravo zbog njegova zlodjela, a ne tome zlodjelu. /The
Unmanning of the Mayor of Casterbridge [Oduzimanje mu-
kosti Casterbridgea], str. 102-3/
" Howe zacijelo nije usamljen u pretpostavci da je mu-
karac. Mnogo je pie Geoffrey Hartman u knjizi, The Fate"
of Reading [Kob poput gledanja djevojaka, pri-
": NaR' prev. -fiction u engleskom jeziku odgovara fik-
cija, izmlsljotina, matarija; matanje, izuuljanje i sL, ali se podudara i sa
knjievnoteorijskog naziva pripovjydna proza.
37
prost utroak duha (str. 248). se da iskustvo pripada
mukarcu (enskaru ?) koje1D: je, u ned9statku srama, gledanje djevo-
jaka model utroka duha.
5
Polazimo IT od rezultat je ana-
logno prizivanje iskustva: ne, iskustva gledanja djevoja-
ka, iskustva bivanja gledanom, kao s na-
metnutim i vazda odgurnuta na rub zbivanja. N edav-
na antologija, koja neprekidnost veze enskog iskustva
i iskustva enskog ima prikladan naslov: The Authority of
Experience: Essays in Feminist Criticism [Autoritet iskustva: ogledi
u kritici]. Jedna od sudionica, Maurianne Adams, ob-
razlae:
Sada kad je breme napora da se tei posve nepristranom i vred-
novanja lienom nazoru naposljetku skinuto s naih svi mo-
emo priznati, najjednostavnijim da nai knji-
evni uvidi i barem djelomice od nae osjetlji-
vosti za nijanse naih vlastitih ivota i od naih opaanja ivota
drugih ljudi. Svaki put kada iznova promiljamo i ponovo prenl,-
roman Jane Eyre * unosimo u nj neku novu usmjerenost.
Za ta usmjerenost po svoj prilici ne upravljanje
osobite pozornosti dvojbama mukarca, glede kojeg su se
ri pokazali razumljivo osjet1jivima, nego samoj Jane i poseb-
nim prilikama u kojima se nalazi. I Jane Eyre: Woman's Esta-
te [Jane Eyre: enin posjed], str. 140 -411
Iznova Jane Eyre, biljei ona, dola sam neizbjeno do
koja ubrajam status i ekonomiju-enske
;ovis-riosti ti braku, izbora izlaza, kojima
'zbog svoga odgoja i svojih sposobnosti raspolae Jane, njezinu po-
-trebu da voli i bude voljena, da bude korisna i potrebna. Sve te te-
-nje, podvojena miljenja to ih o njima i sukobi
njima, pitanja su koja postavlja sam roman (str. 140):
je verzija takva prizivanja enskog iskustva ogled
Dawn Lander, objavljen u istom zborniku, koji ogled istrauje ono
mjesto u knjievnosti prema kojem granica** da nije mjesto za
enu, ene da mrze primitivne uvjete ivota i odsutnost civilizacije
5 Ovo nas upozorava na izvrstan scenarij Hartmanove kritike posljednjih
godina. Kob [The Fate of Reading] nudi ovakvo
je poput gledanja djevojaka, nedvojbeno
krvoedna, puna krivnje. je razdoblje Kritike u divljini [Criticism
in the Wilt:temess], nakon se, posramljena i kritika moe
okrenuti Izbavljenju teksta [Saving the Text] - ga, izgleda, od
frivolne, zavodljive i sobom zabavljene dekonstrukcije, kojoj nita nije
sveto.
* Nap. prev. - roman Charlotte Bronte
** Nap. prev. - misli se na Divlji zapad, iz vremena prvih naseljavanja
38
ali sve to moraju otrpjeti. Lander kako ju je njezi-
no osobno iskustvo ene koja ivi u pustinji navelo da preispita taj
uzorak i potrai to su ene s granice napisale o svome ivotu, to je
samo rezultiralo da se njezini vlastiti prema div-
ljini u cijelosti podudaraju s iskustvom povijesnih i suvremenih e-
na (Eve among the lndillns [Eva medu Indijancima], str. 197).
se autoritetu ponajprije svoga osobnog
iskustava, ona mit o mrnji koju da ene prema grani-
ci kao muki pokuaj da se granica pribjeitern od svega
- to ene za njih bijegom iz odricanja u raj mukog prijatelj-
-stva, gdje seksualnost smije biti i nasilno, zabranjeno s
obojenim enama. Ovdje ensko iskustvo osigurava uporite za ras-
krinkavanje toga knjievnog toposa kao kojim muko shva-
enskog nazora slui samome sebi.
ensko iskustvo, tvrde mnoge navest
ih da djela vrednuju od svojih mukih parnjaka, koji pro-
bleme s kojima se ene mogu drati ograni-
zanimljivima. J edan glasoviti roman
The Bostonians* [Bostonjanke], opaa kako doktrinaran zahtjev
za spolova izgleda, samo iskrivljenu i suenu
p.ripovijest o puko] (Lionel Trilling, The Op-
posing Self [Protivno ja], str. '1(9). je nedvojbeno o onome
to Virginia Woolf naziva razlikom nazora, razlikom standarda
(Collected Essays [Sabrani ogledi], svezak 1, str. 204).
koji ju je pokroviteljski ukorio zbog pokuaja da
zanimljivu no neznatnu ICharIottel Gilman o i
ludilu, The Yellow Wallpaper [ute tapete], poredbom s Poeo-
vom pripovijetkom The Pit and the Pendulum [Jama i klatno],
Annette Kolodny zapaa da dok ona prijepornu vidi zanatski
podjednako umjeno i zgusnuto komponiranom kao i
bilo koju Poeovu, razmiljanja prednost nedvojbeno daju
. prosudbi da li je ta slabija ili nije: dio mojih od-
govora moda uistinu to. to, kao drim simbo-
od kojeg me obuzima studen, na zbiljnosti s
kojima se ene svakodnevno i u nae vrijeme ( Reply
to Commentaries [Odgovor na primjedbe], str. 589). Uvjerenost da
su njihova enska iskustva izvor autoriteta njihovih od-
govora ohrabrila je na vlastito prevrednova-
nje hvaljenih i zanemarenih djela. .

dovodi .. do tvrdnje o neprekidnosti veze enskog iskustva
. . .. - ... I ..

* Nap. prev. - roman Henrya Jamesa
39
prost utroak duha (str. 248). se da iskustvo pripada
mukarcu (enskaru ?) koje1D: je, u ned9statku srama, gledanje djevo-
jaka model utroka duha.
5
Polazimo IT od rezultat je ana-
logno prizivanje iskustva: ne, iskustva gledanja djevoja-
ka, iskustva bivanja gledanom, kao s na-
metnutim i vazda odgurnuta na rub zbivanja. N edav-
na antologija, koja neprekidnost veze enskog iskustva
i iskustva enskog ima prikladan naslov: The Authority of
Experience: Essays in Feminist Criticism [Autoritet iskustva: ogledi
u kritici]. Jedna od sudionica, Maurianne Adams, ob-
razlae:
Sada kad je breme napora da se tei posve nepristranom i vred-
novanja lienom nazoru naposljetku skinuto s naih svi mo-
emo priznati, najjednostavnijim da nai knji-
evni uvidi i barem djelomice od nae osjetlji-
vosti za nijanse naih vlastitih ivota i od naih opaanja ivota
drugih ljudi. Svaki put kada iznova promiljamo i ponovo prenl,-
roman Jane Eyre * unosimo u nj neku novu usmjerenost.
Za ta usmjerenost po svoj prilici ne upravljanje
osobite pozornosti dvojbama mukarca, glede kojeg su se
ri pokazali razumljivo osjet1jivima, nego samoj Jane i poseb-
nim prilikama u kojima se nalazi. I Jane Eyre: Woman's Esta-
te [Jane Eyre: enin posjed], str. 140 -411
Iznova Jane Eyre, biljei ona, dola sam neizbjeno do
koja ubrajam status i ekonomiju-enske
;ovis-riosti ti braku, izbora izlaza, kojima
'zbog svoga odgoja i svojih sposobnosti raspolae Jane, njezinu po-
-trebu da voli i bude voljena, da bude korisna i potrebna. Sve te te-
-nje, podvojena miljenja to ih o njima i sukobi
njima, pitanja su koja postavlja sam roman (str. 140):
je verzija takva prizivanja enskog iskustva ogled
Dawn Lander, objavljen u istom zborniku, koji ogled istrauje ono
mjesto u knjievnosti prema kojem granica** da nije mjesto za
enu, ene da mrze primitivne uvjete ivota i odsutnost civilizacije
5 Ovo nas upozorava na izvrstan scenarij Hartmanove kritike posljednjih
godina. Kob [The Fate of Reading] nudi ovakvo
je poput gledanja djevojaka, nedvojbeno
krvoedna, puna krivnje. je razdoblje Kritike u divljini [Criticism
in the Wilt:temess], nakon se, posramljena i kritika moe
okrenuti Izbavljenju teksta [Saving the Text] - ga, izgleda, od
frivolne, zavodljive i sobom zabavljene dekonstrukcije, kojoj nita nije
sveto.
* Nap. prev. - roman Charlotte Bronte
** Nap. prev. - misli se na Divlji zapad, iz vremena prvih naseljavanja
38
ali sve to moraju otrpjeti. Lander kako ju je njezi-
no osobno iskustvo ene koja ivi u pustinji navelo da preispita taj
uzorak i potrai to su ene s granice napisale o svome ivotu, to je
samo rezultiralo da se njezini vlastiti prema div-
ljini u cijelosti podudaraju s iskustvom povijesnih i suvremenih e-
na (Eve among the lndillns [Eva medu Indijancima], str. 197).
se autoritetu ponajprije svoga osobnog
iskustava, ona mit o mrnji koju da ene prema grani-
ci kao muki pokuaj da se granica pribjeitern od svega
- to ene za njih bijegom iz odricanja u raj mukog prijatelj-
-stva, gdje seksualnost smije biti i nasilno, zabranjeno s
obojenim enama. Ovdje ensko iskustvo osigurava uporite za ras-
krinkavanje toga knjievnog toposa kao kojim muko shva-
enskog nazora slui samome sebi.
ensko iskustvo, tvrde mnoge navest
ih da djela vrednuju od svojih mukih parnjaka, koji pro-
bleme s kojima se ene mogu drati ograni-
zanimljivima. J edan glasoviti roman
The Bostonians* [Bostonjanke], opaa kako doktrinaran zahtjev
za spolova izgleda, samo iskrivljenu i suenu
p.ripovijest o puko] (Lionel Trilling, The Op-
posing Self [Protivno ja], str. '1(9). je nedvojbeno o onome
to Virginia Woolf naziva razlikom nazora, razlikom standarda
(Collected Essays [Sabrani ogledi], svezak 1, str. 204).
koji ju je pokroviteljski ukorio zbog pokuaja da
zanimljivu no neznatnu ICharIottel Gilman o i
ludilu, The Yellow Wallpaper [ute tapete], poredbom s Poeo-
vom pripovijetkom The Pit and the Pendulum [Jama i klatno],
Annette Kolodny zapaa da dok ona prijepornu vidi zanatski
podjednako umjeno i zgusnuto komponiranom kao i
bilo koju Poeovu, razmiljanja prednost nedvojbeno daju
. prosudbi da li je ta slabija ili nije: dio mojih od-
govora moda uistinu to. to, kao drim simbo-
od kojeg me obuzima studen, na zbiljnosti s
kojima se ene svakodnevno i u nae vrijeme ( Reply
to Commentaries [Odgovor na primjedbe], str. 589). Uvjerenost da
su njihova enska iskustva izvor autoriteta njihovih od-
govora ohrabrila je na vlastito prevrednova-
nje hvaljenih i zanemarenih djela. .

dovodi .. do tvrdnje o neprekidnosti veze enskog iskustva
. . .. - ... I ..

* Nap. prev. - roman Henrya Jamesa
39
l,
drutvenih i obiteljskih struktura i enskog iskustva.
Kritika zasnovana na postulatu kontinuiteta ove povezanosti zani-
ma se uvelike situacijama i psihologijom enskih likova,
stavove prema enama ili slike ena u djelima kakva autora, knji-
evne vrste -ili razdoblja. brigu o enskim likovima
_peareovim djelima, urednici jedne antologije, fe-
propuste do kojih je u


tradiciji dolo zbog predrasude koja je teila naglaavanju mukih
likova, mukih tema, i mukih matanja i umjesto toga pozor pri-
k sloenosti enskih likova i njihovu mjestu unutar poretka
mukih prikazanih u tim dramskim djelima (Lenz i dr.,
The Woman 's Part [enina uloga], str. 4). Takva je kritika
tematska - u arite postavlja enu kao temu knjievnih djela - i
isto tako u svom prizivanju knjievnog i neknjievnog is-
kustva
kritika Shakespearea s individualnim
tateljem, premda ne i nuno s nekom - stu-
denticom, glumicom - koja u dramska djela unosi
svoje osobno iskustvo, svoja zanimanja i pitanja. TaJeve
ce vjeruju svojim odgovorima na Shakespearea i onda kada
postavljaju pitanja koja osporavaju pret-
postavke. izvedeni iz tih pitanja provjeravaju se strogo
s obzirom na tekst, njegove brojne kontekste i istraivanja drugih
Istr. 31
Kritika utemeljena na predmnijevanju kontinuiteta
iskustva i enina iskustva te na bavljenju slikama ena pokaza-
la se vjerojatno najsnanijom kao procjena
pretpostavki koje ravnaju knjievnim djelima. Takva je
kritika dosad vrsta, to su je autoritativno zasnovala
djela poput Drugog spoja Simone de Beauvoir, koje, uo-
razmiljanja o enama, mitova o
enama u radovima Montherlanta, Lawrencea, Claudela, Bretona i
Stendhala. je pothvat, u kojem odgovara na
utjelovljena u knjievnosti kakvu njezina kultura, Se-
xual Politics [Spolna politika] Kate MiUett, koja seksual-
na ili ideologije Lawrencea, Millera, Mailera i Geneta.
Ii se kadto ove, rasprave pretjeranima ili grubima, kakvima su izgle-
dale koji su uvidjeli kako je teko braniti spolnu politiku
pis,aca kojima su se moda divili, to je stoga to se pi-
tanja o odnosu sp.ola i te okupljanjem relevantnih odlomaka iz
Lawrenceovih, Millerovih i Mailerovih djela u svoj svojoj grubosti
razotkrivaju agresivna trojice seksualno kontrare-
volucionarni-h (str. 233). :(Genet, naprotiv, kod mukih i
enskih uloga podvrgava razornom I?omnom pregledu.)
40
Strategija enskog Kate MilIett jest uzeti ideje stanovita
autora zaozbiljno kada, poput ideja romanopisaca
ovom studijom, one ele da ih ozbiljno shvatimo i izravno ih
liti. koji se ne slau, primjerice, s Lawrenceom glede bilo
kojeg pitanja, rado govore kako je njegova proza nezgrapna .... To
me jo vie nagoni da provedem radikalno istraivanje koje moe
demonstrirati zbog je Lawrenceova analiza kakve situacije ne-
primjerena, ili zasnovana na predrasudama, ili pak zato je njegov
utjecaj poguban, a da pritom ne bude nuno podrazumijevati
da Lawrence nije velik i originalan umjetnik (str. xii).
Umjesto namjernog to
onih djela u je spola najpomnije razvijeno, Kate
MilIett slijedi seksualnu religiju sve9:o.-apoteoze, gdje
se spohi6t-oclvaja od seksa: u The Woman %0
Rode--Away [ena koja je odjahala] nadnaravni su mukarci, 's
one strane seksa' u pobonom aru muke koja prezire sva-
ki genitaini dodir sa enom, vie da umjesto toga s njom izlazi
nakraj uz noa. Ta je ili krajnja mukost, kae Law-
rence, neto iskonski muko i okrutno (str. 290). Seksualni moral
Kate MilIett mnogo je konvencionalniji: njegov najizvorniji prilog
seksualnim stavovima svodi se na davanje prvog potpunog izrijeka
prastarom prezira: on je dao glas stanovitim s
kojima muka kultura ima dugotrajno iskustvo, ali ih je uvijek radi-
je briljivo potiskivala (str. 309, 313).
_o _. __ __
obraniti od kritike koju mu Kate MilIett, on sa:.
mo njezinu analizu sebe sama, Mailera, kao zarobljeni-
kUlta'vjrilnosti intelektualno onoga to je
u mukoj osjetljivosti najopasnije nadmauje jo samo njegova sklo-
'nost prema neugodnom (str. 314). Evo kako Mailer, MilIe:-
ra, jo jednom muku ideologiju:
. Jer 9n je u seksualnosti mukaraca uhvatio neto onako kako to
nikada prije nije bilo upravo, naime, tR da je
strah od JI.
polozaja, za korak bhzeg Ger u tom koraku njezma '
snaga},uzrokom to niukarci prema enama odvratnost,
ih i ponizuju, nad njima prazne crijeva i
da ih umanje, kako bi se usudili u njih i u njima
uiVati: -.--: .Mukarci paze da u eni unite svaku kvalitetu koja bi I
joj dala snage kakva mukarca, jer je ona u njihovim i
oborll-ana snago1J.1 to ihje donijela na svijet, a ta je s one '
strane svih mj-erila -najraniji usjeci se' natrag
onoj eni su nogama othranjeni i gotovo ugu-
eni u trenucima I The Prisoner of Sex [Zarobljenik spo- I
la], str. 1161 /,)
/41
l,
drutvenih i obiteljskih struktura i enskog iskustva.
Kritika zasnovana na postulatu kontinuiteta ove povezanosti zani-
ma se uvelike situacijama i psihologijom enskih likova,
stavove prema enama ili slike ena u djelima kakva autora, knji-
evne vrste -ili razdoblja. brigu o enskim likovima
_peareovim djelima, urednici jedne antologije, fe-
propuste do kojih je u


tradiciji dolo zbog predrasude koja je teila naglaavanju mukih
likova, mukih tema, i mukih matanja i umjesto toga pozor pri-
k sloenosti enskih likova i njihovu mjestu unutar poretka
mukih prikazanih u tim dramskim djelima (Lenz i dr.,
The Woman 's Part [enina uloga], str. 4). Takva je kritika
tematska - u arite postavlja enu kao temu knjievnih djela - i
isto tako u svom prizivanju knjievnog i neknjievnog is-
kustva
kritika Shakespearea s individualnim
tateljem, premda ne i nuno s nekom - stu-
denticom, glumicom - koja u dramska djela unosi
svoje osobno iskustvo, svoja zanimanja i pitanja. TaJeve
ce vjeruju svojim odgovorima na Shakespearea i onda kada
postavljaju pitanja koja osporavaju pret-
postavke. izvedeni iz tih pitanja provjeravaju se strogo
s obzirom na tekst, njegove brojne kontekste i istraivanja drugih
Istr. 31
Kritika utemeljena na predmnijevanju kontinuiteta
iskustva i enina iskustva te na bavljenju slikama ena pokaza-
la se vjerojatno najsnanijom kao procjena
pretpostavki koje ravnaju knjievnim djelima. Takva je
kritika dosad vrsta, to su je autoritativno zasnovala
djela poput Drugog spoja Simone de Beauvoir, koje, uo-
razmiljanja o enama, mitova o
enama u radovima Montherlanta, Lawrencea, Claudela, Bretona i
Stendhala. je pothvat, u kojem odgovara na
utjelovljena u knjievnosti kakvu njezina kultura, Se-
xual Politics [Spolna politika] Kate MiUett, koja seksual-
na ili ideologije Lawrencea, Millera, Mailera i Geneta.
Ii se kadto ove, rasprave pretjeranima ili grubima, kakvima su izgle-
dale koji su uvidjeli kako je teko braniti spolnu politiku
pis,aca kojima su se moda divili, to je stoga to se pi-
tanja o odnosu sp.ola i te okupljanjem relevantnih odlomaka iz
Lawrenceovih, Millerovih i Mailerovih djela u svoj svojoj grubosti
razotkrivaju agresivna trojice seksualno kontrare-
volucionarni-h (str. 233). :(Genet, naprotiv, kod mukih i
enskih uloga podvrgava razornom I?omnom pregledu.)
40
Strategija enskog Kate MilIett jest uzeti ideje stanovita
autora zaozbiljno kada, poput ideja romanopisaca
ovom studijom, one ele da ih ozbiljno shvatimo i izravno ih
liti. koji se ne slau, primjerice, s Lawrenceom glede bilo
kojeg pitanja, rado govore kako je njegova proza nezgrapna .... To
me jo vie nagoni da provedem radikalno istraivanje koje moe
demonstrirati zbog je Lawrenceova analiza kakve situacije ne-
primjerena, ili zasnovana na predrasudama, ili pak zato je njegov
utjecaj poguban, a da pritom ne bude nuno podrazumijevati
da Lawrence nije velik i originalan umjetnik (str. xii).
Umjesto namjernog to
onih djela u je spola najpomnije razvijeno, Kate
MilIett slijedi seksualnu religiju sve9:o.-apoteoze, gdje
se spohi6t-oclvaja od seksa: u The Woman %0
Rode--Away [ena koja je odjahala] nadnaravni su mukarci, 's
one strane seksa' u pobonom aru muke koja prezire sva-
ki genitaini dodir sa enom, vie da umjesto toga s njom izlazi
nakraj uz noa. Ta je ili krajnja mukost, kae Law-
rence, neto iskonski muko i okrutno (str. 290). Seksualni moral
Kate MilIett mnogo je konvencionalniji: njegov najizvorniji prilog
seksualnim stavovima svodi se na davanje prvog potpunog izrijeka
prastarom prezira: on je dao glas stanovitim s
kojima muka kultura ima dugotrajno iskustvo, ali ih je uvijek radi-
je briljivo potiskivala (str. 309, 313).
_o _. __ __
obraniti od kritike koju mu Kate MilIett, on sa:.
mo njezinu analizu sebe sama, Mailera, kao zarobljeni-
kUlta'vjrilnosti intelektualno onoga to je
u mukoj osjetljivosti najopasnije nadmauje jo samo njegova sklo-
'nost prema neugodnom (str. 314). Evo kako Mailer, MilIe:-
ra, jo jednom muku ideologiju:
. Jer 9n je u seksualnosti mukaraca uhvatio neto onako kako to
nikada prije nije bilo upravo, naime, tR da je
strah od JI.
polozaja, za korak bhzeg Ger u tom koraku njezma '
snaga},uzrokom to niukarci prema enama odvratnost,
ih i ponizuju, nad njima prazne crijeva i
da ih umanje, kako bi se usudili u njih i u njima
uiVati: -.--: .Mukarci paze da u eni unite svaku kvalitetu koja bi I
joj dala snage kakva mukarca, jer je ona u njihovim i
oborll-ana snago1J.1 to ihje donijela na svijet, a ta je s one '
strane svih mj-erila -najraniji usjeci se' natrag
onoj eni su nogama othranjeni i gotovo ugu-
eni u trenucima I The Prisoner of Sex [Zarobljenik spo- I
la], str. 1161 /,)
/41
I
'lj
!!
,i
,ij
"
.,
il
li:
rl
,il
'II
dl
IH
:
lJ:
,i
l,j,
;1
:!
!l
l
:1'1
'j
ll;:

.i .
"
\:
:!
Kako takve autore ena? se kritika s pro-
blemom ena kao knjievnosti koju su stvorili mukarci.
Kate Millett u jednom od prethodnih poglavlja daje i kratke ras-
prave o drugim djelima: Jude the Obscure* [Neznani Juda], The
Egoist** [Egoist], Villette*** i Wildeovoj Salome [Saloma]. Analizi-
te reakcije na seksualna revoluciju ona
odgovor koji je posluio kao polazite sporo-
vima unutar kritike - neslaganjima oko toga da li je,
naprimjer, svome portretu Sue Bridehe<::i.d, Har-
dy krajnje >>uznemiren i zbunjen kada dolazi do seksualne revolu-
cije.
6
No, prijepora s Kate Millett u svrhu razvitka do-
miljatijih ne bi valjalo da zasjeni ono glavno.
Kako kae Carolyn Heilbrun, . .'
J<.ate Mil1ett se latila koju drim posebice vrijednom: raz-
matranja stanovitih ili knjievnih djela s
pa i motrita .... Njezina je nakana-
telja iz povlatena poloaja to ga je dugo vremena zauzimao i
prisiliti ga da na ivot i knjievnost pogleda iz novog kuta. Njezi-
na o bilo kojem piscu ne kani biti posve nova,
otprije nepoznata i Prvi put od nas se trai da knjiev-
nost pogledamo .kao ene; svimi, mukarci, ene i doktori filozo-
fije, oduvijek smo je' kao mukarci. Svatko moe upozoriti
na stanovita pretjerivanja u kako Kate MilIett Law-
rencea, Staljina ili Euripida. Pa to onda? Duboko smo urasli u
svoj povlaten poloaj i treba nas presaditi. /Mil1ett's Sexual
Politics: A Year Later [Spolna politika Kate Minett: godinu da-o
na kasnije], str. 39/
Ci '_. :ereI!l_a Carolyn Heilbrun, ensko se ne javlja


ene mogu i su, kao mukarCi: Feminis-
ne nastaju pukim biljeenjem onoga to se u mental-
nom ivotu neke zbiva tijekom njezina susretanja s
ma romana Casterbridgea, premda se takva uistinu
uvelike uzdaju u pojam iskustva Je li dovoljno biti e-
nom. da bi se govorilo kao ena 7.J . lf?:9_ena: _pre.dodre-
nekim biolokim uvjetom ili pak stratekom, teorijskom pozi-
* Nap. prev. - roman Thomasa Hardya
** Nap. prev. -roman Georgea Mereditha
*** Nap .. prev. - roman Charlotte Bronte .
6 Vidi, primjerice, rani odgovor Mary Jacobus, koja dokazuje da je ono
to Kate MilIett naziva Hardyevom zapravo oprezna neop-
redijeljenost: Sueinom on iskuava odnos likom i
idejom na takav da nam Sue nastavlja zaokupljati um kao to ga zao-
kuplja vrlo malo ena u pripovjednoj prozi (Sue the Obscure [Neznana
Sue], str. 305, 32,5). .
42
cijom; anatomijom ili kulturom ?\<,.pita/ShQshap.a Felman( Women
and Madness: The Critical Phal1acy [ene i ludilo:
zabluda*], str. 3). Isto pitanje vrijedi i za tezu kao ena.
Traiti od ene da kao ena zapravo je dvojan i podijeljen
zahtjev. Poziva se na uvjet biti enom kao da je to neto dano i is-
todobno nalae da se taj uvjet stvori ili stekne. ensko nije
samo teorijska pozicija, kao to bi moglo izgledati da slijedi iz Fel-
maninih jer se poziva na spolni identitet, definiran kao
esencijalni, i jer prednost daje iskustvima zdruenim s tim identite-
tom. i najintelektualniji ovo prizivanje - uvjeta ili
iskustva - dre temeljnijim od teorijske pozicije koju ono
opravdava. Kao mene vie progoni jedno drugo pita-
nje, pie Gayatri Spivak, se na svoj spol kao na razlog
pitanju (Finding Feminist Readings
tanja], str. S2). i najradikalnije francuske koje bi
da poreknu svaki potvrdan ili razlikovan identitet ene i da le femi-
nin** vide kao kojugod silu to razara strukture zapad-
misli, uvijek imaju trenutaka kada, kakvo teorij-
sko stajalite, govore kao ene, kada se uzdaju u da jesu
ene. rado citiraju primjedb\l Virginie Woolf
kako je ensko ono to im je dano, razlika nazora, raz-
lika standarda; ali tada dolazimo do pitanja: u je ta razlika?
Ona nikada nije dana kao takva, je valja proizvesti. Razliku pro-
.: izvodi razlikovanje. i nunom prizivanju autorite-
ta enskog iskustva i iskustva kakve se kriti-
ka zapravo bavi, kako otroumno navodi Elaine Showalter,
nom na koji hipoteza o mijenja nae razumijevanje nekog
poznatog teksta, nam za njegovih seksualnih
kodova (Towards a Feminist Poetics [Prema poeti-
ci], str. 25, kurziv moj).?
* Nap. prev. - neprevodiva igra fallacy (zabluda, privid, po-
grean lanost) se ovdje pie s ph f),
to na phallus, phallic (falus,
** Nap. prev. - ensko
7 se kritika, dakako, isto tako bavi i drugim pitanjima, na-
enskog pisma i knjievnim ostvarenjima spisateljica.
Problemi enskog i enskog pisma li mnogim su pogledima ali
na ovo drugo vodi kritiku u koja me
ovdje ne zanimaju, poput kritike koja piscima za svoj
predmet odabire samo ene i se s kritikom u su aritu pis-.
ci-mukarci. Ginekokritika [gynocriticism], kae Elaine Showalter, jedan od
glavnih zagovornika takve djelatnosti, bavi se enom kao
tekstovnog te temama, vrstama i strukturama knjiev-
nosti to su je stvorile ene. U predmete njezina interesa ulazi i psihodinami-
ka enske kreativnosti; lingvistika i problem enskog jezika; putanja pojedi-
43
I
'lj
!!
,i
,ij
"
.,
il
li:
rl
,il
'II
dl
IH
:
lJ:
,i
l,j,
;1
:!
!l
l
:1'1
'j
ll;:

.i .
"
\:
:!
Kako takve autore ena? se kritika s pro-
blemom ena kao knjievnosti koju su stvorili mukarci.
Kate Millett u jednom od prethodnih poglavlja daje i kratke ras-
prave o drugim djelima: Jude the Obscure* [Neznani Juda], The
Egoist** [Egoist], Villette*** i Wildeovoj Salome [Saloma]. Analizi-
te reakcije na seksualna revoluciju ona
odgovor koji je posluio kao polazite sporo-
vima unutar kritike - neslaganjima oko toga da li je,
naprimjer, svome portretu Sue Bridehe<::i.d, Har-
dy krajnje >>uznemiren i zbunjen kada dolazi do seksualne revolu-
cije.
6
No, prijepora s Kate Millett u svrhu razvitka do-
miljatijih ne bi valjalo da zasjeni ono glavno.
Kako kae Carolyn Heilbrun, . .'
J<.ate Mil1ett se latila koju drim posebice vrijednom: raz-
matranja stanovitih ili knjievnih djela s
pa i motrita .... Njezina je nakana-
telja iz povlatena poloaja to ga je dugo vremena zauzimao i
prisiliti ga da na ivot i knjievnost pogleda iz novog kuta. Njezi-
na o bilo kojem piscu ne kani biti posve nova,
otprije nepoznata i Prvi put od nas se trai da knjiev-
nost pogledamo .kao ene; svimi, mukarci, ene i doktori filozo-
fije, oduvijek smo je' kao mukarci. Svatko moe upozoriti
na stanovita pretjerivanja u kako Kate MilIett Law-
rencea, Staljina ili Euripida. Pa to onda? Duboko smo urasli u
svoj povlaten poloaj i treba nas presaditi. /Mil1ett's Sexual
Politics: A Year Later [Spolna politika Kate Minett: godinu da-o
na kasnije], str. 39/
Ci '_. :ereI!l_a Carolyn Heilbrun, ensko se ne javlja


ene mogu i su, kao mukarCi: Feminis-
ne nastaju pukim biljeenjem onoga to se u mental-
nom ivotu neke zbiva tijekom njezina susretanja s
ma romana Casterbridgea, premda se takva uistinu
uvelike uzdaju u pojam iskustva Je li dovoljno biti e-
nom. da bi se govorilo kao ena 7.J . lf?:9_ena: _pre.dodre-
nekim biolokim uvjetom ili pak stratekom, teorijskom pozi-
* Nap. prev. - roman Thomasa Hardya
** Nap. prev. -roman Georgea Mereditha
*** Nap .. prev. - roman Charlotte Bronte .
6 Vidi, primjerice, rani odgovor Mary Jacobus, koja dokazuje da je ono
to Kate MilIett naziva Hardyevom zapravo oprezna neop-
redijeljenost: Sueinom on iskuava odnos likom i
idejom na takav da nam Sue nastavlja zaokupljati um kao to ga zao-
kuplja vrlo malo ena u pripovjednoj prozi (Sue the Obscure [Neznana
Sue], str. 305, 32,5). .
42
cijom; anatomijom ili kulturom ?\<,.pita/ShQshap.a Felman( Women
and Madness: The Critical Phal1acy [ene i ludilo:
zabluda*], str. 3). Isto pitanje vrijedi i za tezu kao ena.
Traiti od ene da kao ena zapravo je dvojan i podijeljen
zahtjev. Poziva se na uvjet biti enom kao da je to neto dano i is-
todobno nalae da se taj uvjet stvori ili stekne. ensko nije
samo teorijska pozicija, kao to bi moglo izgledati da slijedi iz Fel-
maninih jer se poziva na spolni identitet, definiran kao
esencijalni, i jer prednost daje iskustvima zdruenim s tim identite-
tom. i najintelektualniji ovo prizivanje - uvjeta ili
iskustva - dre temeljnijim od teorijske pozicije koju ono
opravdava. Kao mene vie progoni jedno drugo pita-
nje, pie Gayatri Spivak, se na svoj spol kao na razlog
pitanju (Finding Feminist Readings
tanja], str. S2). i najradikalnije francuske koje bi
da poreknu svaki potvrdan ili razlikovan identitet ene i da le femi-
nin** vide kao kojugod silu to razara strukture zapad-
misli, uvijek imaju trenutaka kada, kakvo teorij-
sko stajalite, govore kao ene, kada se uzdaju u da jesu
ene. rado citiraju primjedb\l Virginie Woolf
kako je ensko ono to im je dano, razlika nazora, raz-
lika standarda; ali tada dolazimo do pitanja: u je ta razlika?
Ona nikada nije dana kao takva, je valja proizvesti. Razliku pro-
.: izvodi razlikovanje. i nunom prizivanju autorite-
ta enskog iskustva i iskustva kakve se kriti-
ka zapravo bavi, kako otroumno navodi Elaine Showalter,
nom na koji hipoteza o mijenja nae razumijevanje nekog
poznatog teksta, nam za njegovih seksualnih
kodova (Towards a Feminist Poetics [Prema poeti-
ci], str. 25, kurziv moj).?
* Nap. prev. - neprevodiva igra fallacy (zabluda, privid, po-
grean lanost) se ovdje pie s ph f),
to na phallus, phallic (falus,
** Nap. prev. - ensko
7 se kritika, dakako, isto tako bavi i drugim pitanjima, na-
enskog pisma i knjievnim ostvarenjima spisateljica.
Problemi enskog i enskog pisma li mnogim su pogledima ali
na ovo drugo vodi kritiku u koja me
ovdje ne zanimaju, poput kritike koja piscima za svoj
predmet odabire samo ene i se s kritikom u su aritu pis-.
ci-mukarci. Ginekokritika [gynocriticism], kae Elaine Showalter, jedan od
glavnih zagovornika takve djelatnosti, bavi se enom kao
tekstovnog te temama, vrstama i strukturama knjiev-
nosti to su je stvorile ene. U predmete njezina interesa ulazi i psihodinami-
ka enske kreativnosti; lingvistika i problem enskog jezika; putanja pojedi-
43
I
i
ii:;
ii
li
il
II
II
li
l!
"
i:
J
il
il
il
il
il
lj
ii
Showalterin pojam hipoteze o dvojnu ili podi-
jeljenu' strukturu iskustva u kritici okrenutoj k Mnoga
kritika koja se bavi mukim odgovorom prikriva ovu strukturu - u
se iskllst-;.T,C pcst::lira netc, dano, a l<:!lO netc,;
to tek valja - da uistinu jednostavno 'imaju
sranoviw iSKUSLVO. Tast ::;lluktura, fazgovijetno pojavlju-
je u velikom dijelu kritike koja se problema da e-
ne ne uvijek kao ene ili da nisu uvijek tako one su bile
od iskustva primjerenog njihovom poloaju ena.
8
S poma-
kom ka hipotezi o selimo se na drugi moment ili razinu fe-
baVljenja Na prvoj se razini kriti-
ka poziva na iskustvo kao na neku danost koja moe zasnovati ili
opravdati kakvo Na drugoj razini problem je upravo taj to
ene .nisu kao ene. Ovdje je pie Annette Kcilod-
ny, da je djelatnost, koja je, poput mnogih drugih
objasnidbenih strategija u naem drutvu, neizbjeno spol-
no kodirana i razlikuje rod (Reply to Commentaries
[Odgovor na primjedbe], str. 588). Od ena se da se pois-
tovjete s mukim iskustvom i nazorom, koji se jedinim
ljudskim, pie Elaine Showalter ( Women and the Literary Curri-
culum [ene i curriculum krijievnosti], str. 856). Podlonima su ih
diskurzi koji nisu raspoznali ili pak hotimice nisu promicali
da se kao ena. {Drugi moment kriti-
. ke obvezuje se da preko postulata o proizvede novo iskus-
tvo i da - mukarce i ene podjednako - navede
na preispitivanje knjievnih i pretpostavki na kojima se
temeljilo nJihovo
U kritici prve vrste se s
problemima enskih likova; u drugom je problem upravo u
tome to su ene zavede,ne na s mukim likovima a
ili ukupne enske knjievne karijere; povijest knjievnosti; i, naravno,
studije o pojedinim piscima i djelima (Towards a Feminist Poetics [Pre-
ma poetici], str. 25). Glede radova te vrste, vidi: Sandra Gilbert
i Susan Gubar, The Mad'woman in the Attie na tavanu], te zbor-
nik Women and Language in Literature and Society [Zene i jezik u knjiev-
nosti i u drutvu], to su ga uredile Sally McConnell-Ginet, Ruth Borker i
Neliy Furman (New 'York: Praeger, 1980). '
8 je analogija s drutvenom klasom: progresivni spisi
pozivaju se na proletersko iskustvo ali za neki pokret
problem predstavlja upravo to to klase nemaju iskustva t,o
bi ga morao njihov poloaj. Najpodliji oblik grupu
od njezinih vlastitih interesa kao grupe i je da se poistovjeti s interesi-
ma tako da borba grupu prvo'mora osvijestiti glede njezi-
nih vlastitih interesa i njezina iskustva. ,
44
-71
'. I
protiv svojih vlastitih enskih interesa., Judith Fetterly, u knjizi o
tateljici i pripovjednoj prozi; dokazuje da vanija djela
pripovjedne proze tvore niz zlih namjera prema
ci. dio ove knjievnosti uporno tvrdi kako je univerzalan.
istodobno tu univerzalnost mukim
(The Resisting Reader [Suprotstavljeni str-, xii). Jedno je od
djela knjievnosti, primjerice, The Legend of
Sleepy Hollow* [Legenda pospane doline]. Lik Ripa Van Winklea,
pie Leslie Fie'dler, upravlja fantazije; i posve
je pril:ladno da naa prva legenda, koliko god aljivo, treba
uspomenu na sanjarev bijeg od goropadnice (Love and De-
ath in the American Novel [Ljubav i smrt u roinanu]'istr.
xx). Prikladno je stoga to su, od toga vremena, rornarl'i za.koje se
dri da su arhetipski - romani, naime, koji istrauju i arti-
kuliraju osobito iskustvo - na bezbrojne varirali
ovu temeljnu shemu, prema' kojoj se protagonist bori protiv steu-
sila, utjelovljenih u eni.
protagonist, nastavlja Leslie protagonist zamiljen kao utje-
lovljenje univerzalnog sna, bio je mukarac u bijegu,
naJjeran u umu i na more"niz rijeku ili u bitku - gdje bilo, samo
da izbjegne 'civilizaciju', to mukarca i ene koje
dovodi do pada u seks, brak i odgovornost. i
Struktura rO!llana vri sna<;tn pritisak na kao uosta-
lom i na svakoga tko da se, s ovakvim fabularna, pois-
tovjeti s junakom za kojega je ena neprijatelj. Judith Fetterly doka-
zuje kako u Legendi pospane doline, gdje Dame Van Winkle
zastupa sve, ono od se samo moe poeljeti a Rip po-
bjedu mate, u biti jednostavan koji je na djelu
kada mukarac postaje ako je
ena (The Resisting Reader, str. U takvim je pripovjednim dje-
lima kooptirana u krug sudionika u iskustvu iz kojeg je iz-
rijekom od nje se trai s koja se-
be definira u opreci s njom; zahtijeva se njezina identifikacija protiv
sebe same (str. xii).
Mogli bismo naglasiti da se Judith Fetter1y ne protivi nelaskavim
knjievnim prikazbama ena, na koji dramatska struktu-
ra takvih ene da sudjeluju u koje enu dri za-
prekom slobodi. U romanu A Farewel1 to Arms:/:* [Zbogom oruje]
Catherine je dopadljiv ali je njezina uloga jasna: njezina smrt
da Frederic Henry breme to mu ga ona, ka-
* Nap. prev. - pripovijetka Washingtona Irvinga
** Nap. prev. - roman Ernesta Hemingwaya
45
I
i
ii:;
ii
li
il
II
II
li
l!
"
i:
J
il
il
il
il
il
lj
ii
Showalterin pojam hipoteze o dvojnu ili podi-
jeljenu' strukturu iskustva u kritici okrenutoj k Mnoga
kritika koja se bavi mukim odgovorom prikriva ovu strukturu - u
se iskllst-;.T,C pcst::lira netc, dano, a l<:!lO netc,;
to tek valja - da uistinu jednostavno 'imaju
sranoviw iSKUSLVO. Tast ::;lluktura, fazgovijetno pojavlju-
je u velikom dijelu kritike koja se problema da e-
ne ne uvijek kao ene ili da nisu uvijek tako one su bile
od iskustva primjerenog njihovom poloaju ena.
8
S poma-
kom ka hipotezi o selimo se na drugi moment ili razinu fe-
baVljenja Na prvoj se razini kriti-
ka poziva na iskustvo kao na neku danost koja moe zasnovati ili
opravdati kakvo Na drugoj razini problem je upravo taj to
ene .nisu kao ene. Ovdje je pie Annette Kcilod-
ny, da je djelatnost, koja je, poput mnogih drugih
objasnidbenih strategija u naem drutvu, neizbjeno spol-
no kodirana i razlikuje rod (Reply to Commentaries
[Odgovor na primjedbe], str. 588). Od ena se da se pois-
tovjete s mukim iskustvom i nazorom, koji se jedinim
ljudskim, pie Elaine Showalter ( Women and the Literary Curri-
culum [ene i curriculum krijievnosti], str. 856). Podlonima su ih
diskurzi koji nisu raspoznali ili pak hotimice nisu promicali
da se kao ena. {Drugi moment kriti-
. ke obvezuje se da preko postulata o proizvede novo iskus-
tvo i da - mukarce i ene podjednako - navede
na preispitivanje knjievnih i pretpostavki na kojima se
temeljilo nJihovo
U kritici prve vrste se s
problemima enskih likova; u drugom je problem upravo u
tome to su ene zavede,ne na s mukim likovima a
ili ukupne enske knjievne karijere; povijest knjievnosti; i, naravno,
studije o pojedinim piscima i djelima (Towards a Feminist Poetics [Pre-
ma poetici], str. 25). Glede radova te vrste, vidi: Sandra Gilbert
i Susan Gubar, The Mad'woman in the Attie na tavanu], te zbor-
nik Women and Language in Literature and Society [Zene i jezik u knjiev-
nosti i u drutvu], to su ga uredile Sally McConnell-Ginet, Ruth Borker i
Neliy Furman (New 'York: Praeger, 1980). '
8 je analogija s drutvenom klasom: progresivni spisi
pozivaju se na proletersko iskustvo ali za neki pokret
problem predstavlja upravo to to klase nemaju iskustva t,o
bi ga morao njihov poloaj. Najpodliji oblik grupu
od njezinih vlastitih interesa kao grupe i je da se poistovjeti s interesi-
ma tako da borba grupu prvo'mora osvijestiti glede njezi-
nih vlastitih interesa i njezina iskustva. ,
44
-71
'. I
protiv svojih vlastitih enskih interesa., Judith Fetterly, u knjizi o
tateljici i pripovjednoj prozi; dokazuje da vanija djela
pripovjedne proze tvore niz zlih namjera prema
ci. dio ove knjievnosti uporno tvrdi kako je univerzalan.
istodobno tu univerzalnost mukim
(The Resisting Reader [Suprotstavljeni str-, xii). Jedno je od
djela knjievnosti, primjerice, The Legend of
Sleepy Hollow* [Legenda pospane doline]. Lik Ripa Van Winklea,
pie Leslie Fie'dler, upravlja fantazije; i posve
je pril:ladno da naa prva legenda, koliko god aljivo, treba
uspomenu na sanjarev bijeg od goropadnice (Love and De-
ath in the American Novel [Ljubav i smrt u roinanu]'istr.
xx). Prikladno je stoga to su, od toga vremena, rornarl'i za.koje se
dri da su arhetipski - romani, naime, koji istrauju i arti-
kuliraju osobito iskustvo - na bezbrojne varirali
ovu temeljnu shemu, prema' kojoj se protagonist bori protiv steu-
sila, utjelovljenih u eni.
protagonist, nastavlja Leslie protagonist zamiljen kao utje-
lovljenje univerzalnog sna, bio je mukarac u bijegu,
naJjeran u umu i na more"niz rijeku ili u bitku - gdje bilo, samo
da izbjegne 'civilizaciju', to mukarca i ene koje
dovodi do pada u seks, brak i odgovornost. i
Struktura rO!llana vri sna<;tn pritisak na kao uosta-
lom i na svakoga tko da se, s ovakvim fabularna, pois-
tovjeti s junakom za kojega je ena neprijatelj. Judith Fetterly doka-
zuje kako u Legendi pospane doline, gdje Dame Van Winkle
zastupa sve, ono od se samo moe poeljeti a Rip po-
bjedu mate, u biti jednostavan koji je na djelu
kada mukarac postaje ako je
ena (The Resisting Reader, str. U takvim je pripovjednim dje-
lima kooptirana u krug sudionika u iskustvu iz kojeg je iz-
rijekom od nje se trai s koja se-
be definira u opreci s njom; zahtijeva se njezina identifikacija protiv
sebe same (str. xii).
Mogli bismo naglasiti da se Judith Fetter1y ne protivi nelaskavim
knjievnim prikazbama ena, na koji dramatska struktu-
ra takvih ene da sudjeluju u koje enu dri za-
prekom slobodi. U romanu A Farewel1 to Arms:/:* [Zbogom oruje]
Catherine je dopadljiv ali je njezina uloga jasna: njezina smrt
da Frederic Henry breme to mu ga ona, ka-
* Nap. prev. - pripovijetka Washingtona Irvinga
** Nap. prev. - roman Ernesta Hemingwaya
45
I
il
ii
ii
I

il
i
'i!
I'
l!
il
,ii
III
\,1
f
,if
'il
i li
"i"
li
:ji
'I';
;,!
;!j
jlt
!;;
'l:
I'
l:
;1:
!!I
'II
\1
ko se sama boji, ta smrt istodobno njegov ulog u
ljubavi i njegovo sebe sama kao rtve
antagonizma (str. xvi). li na kraju knjige,
Fetterly, to nije zbog Catherine, zbog FrederiCa-Henrya.
Na kraju krajeva, sve su nae suze zbog mukaraca, jer u svijetu ro-
mana Zbogom oruje vrijedi jedino muki ivot. A poruka
enama koje ovu ljubavnu i iskustvo nje-
zine slike o enskom uzoru jednostavna je i jasna: jedina dobra ena
jest mrtva ena, a je i to sporno (str. 71). Bila poruka ba tako
jednostavna ili ne, zacijelo je da mora gledati
Frederica Henrya da bi uivao u patosu zavretka.
Prikaz, to ga daje Judith Fetterly, neugodna poloaja
- zavedene krivudavim mukim tekstovima koji je zatim iznevjeru-
ju - p@kuaj je da se izmijeni: je kritika poli-
s ciljem da se svijet ne samo i promijeni mijenja-
njem svijesti onih koji i njihova odnosa prema onome to
(str. viii). ponajprije mora postati
koji se. opire, a ne koji odobrava, i tom uskra-
tom svog pristanka proces istjerivanja mukog duha koji je
u nas (str. xxii).
To je tek dio ire
aja snan.o potkrepljuje .Dorothy.Qinnerstein analizom to
na ene jednako kao i na mukarce, ima na koji je
'0 ljudska prehrana u najranijoj dobi. ena, 'koja nas je uvela u polo-
aj i koja nam je LJ. samom izgledala odgovornom
za svaki nedostatak takva poloaja, nosi za sve nas predrazumski te-
ret odgovornosti, koju u krajnjem okrivljujerno otada pa za-
uvijek (The Mermaid and the Minotaur [Sirena i Minotaur], str.
234). obaju spolova u prvo vrijeme hrani
majka, o kojoj je potpuno ovisna. Prvotno iskustvo ovisnosti o iz-
vanjskom izvoru dobra, koji je izvor
ti, je na kakvu enu, ba kao i najranije iskustvo ranji-
vosti .glede i boli (str. 28). Ishod je snana zlovolja
prema toj ovisnosti i kompenzacijska tenja za s
mukim osobama, koje opaamo kao i nezavisne. ni
majka moda nikada ne izgleda takvim potpunim 'ja' kao to
je to otac, koji joj je bio 'ja' pri prvom susretu s nJim (str. 107).
Takvo opaanje majke loe na njezino opaanje svih ena,
i sebe same, i je da svoje 'ja' zatiti
mukarce, a ne ene, svojima pravim blinjima - i da kao
sudjelovati u fabularna koje govore o bijegu od ena i enske
vladavine (str. 107). Feministice na svoj rizik zanemaruju ili
opominje Dorothy Dinnerstein, da ene dijele protuenske
46
'If ..:....
" ,
je mukaraca - ublaenu obliku, ali ipak duboko. Toj je
put dakako, zbog uzroka to su ih drugi autori
posve primjereno zato to smo duboko uronjene u sa-
drutvene stereotipe, zato to smo hukane jedne
protiv drugih za naklonost spola i tako dalje. No ta se
njenica u velikoj mjeri i zbog jednog drugog uzroka,
je mnogo tee ponititi: zbog toga to su i nama, ba kao i
mukarcima, majke bile ene (str. 90). Bez promjene u
prvotnog hranjenja nestati straha i odbojnosti prema enama,
ali bi do napretka donekle moglo s razumijevanjem onoga to
ene ele: >;ene ele da prestanu sluiti kao rtveni jarci (sebi sami-
ma isto toliko koliko i mukarcima i djeci) za ljudsku zlovolju pre-
ma ljudskom poloaju. One to ele tako bolno i tako silno, a sve do-
nedavno bila je to toliko beznadna elja da je jo nisu bile kadre
glasno (str. 234).
Ovaj odlomak oslikava strukturu koja je na djelu u drugom mo-
mentu kritike i pokazuje poneto od njezine snage i
nunosti. Ovaj se uvjerljiv rad poziva na fundamentalnu elju ili is-
kustvo ena - na ono to ene ele, to - ali iskustvo po-
stulirano tako da ukloni iskustva to ih je opisala Dorothy Dinner-
stein, iskustva koja sebi nanose tetu. PozVano iskustvo nigdje nije
prisutno kao nedvojbeno dokaz ili point d'appui*, pa opet
njegovo prizivanje nije lano: na to bismo se fundamentalnije mog-
li pozvati negoli na takvu Taj postulat daje pravo poku- .
aju da se uvjeti izmijene i da se ene vie ne navode na suradnju u
pretvaranju ena u rtvene jarce, koji imaju platiti za sve pro-
bleme ljudskog poloaja.
U toj su borbi nedvojbeno najdojmljivija djela knjige poput ove,
u kojoj Dorothy Dinnerstein na teak poloaj na
koji razumijevanje' niza fenomena, od samootu-
do tipa Mailerovog seksizma. U knjiev-
nojje kritici strategija proizvesti koja prepoznaju i na
pravo mjesto smjetaju pogrena muka Premda je po-
tvrdnim, nezavisnim nazivima teko razrijeiti to bi to moglo
ti kao ena, moemo pouzdano predloiti posve razlikovnu
. definiciju: kao ena da se kao mukarac, pre-
poznati osobite obrane i izvrtanja mukih i osigurati korekti- .
veo /
U tom je svjetlu kritika sL/.d o onome to Ma-
ry'Ellmann u svojoj duhovitoj i knjizi Thinking about Wo-
men [Razmiljanje o enama] naziva kritikom. Najim-
* Na]!>. prev. - 0s10nac
47
I
il
ii
ii
I

il
i
'i!
I'
l!
il
,ii
III
\,1
f
,if
'il
i li
"i"
li
:ji
'I';
;,!
;!j
jlt
!;;
'l:
I'
l:
;1:
!!I
'II
\1
ko se sama boji, ta smrt istodobno njegov ulog u
ljubavi i njegovo sebe sama kao rtve
antagonizma (str. xvi). li na kraju knjige,
Fetterly, to nije zbog Catherine, zbog FrederiCa-Henrya.
Na kraju krajeva, sve su nae suze zbog mukaraca, jer u svijetu ro-
mana Zbogom oruje vrijedi jedino muki ivot. A poruka
enama koje ovu ljubavnu i iskustvo nje-
zine slike o enskom uzoru jednostavna je i jasna: jedina dobra ena
jest mrtva ena, a je i to sporno (str. 71). Bila poruka ba tako
jednostavna ili ne, zacijelo je da mora gledati
Frederica Henrya da bi uivao u patosu zavretka.
Prikaz, to ga daje Judith Fetterly, neugodna poloaja
- zavedene krivudavim mukim tekstovima koji je zatim iznevjeru-
ju - p@kuaj je da se izmijeni: je kritika poli-
s ciljem da se svijet ne samo i promijeni mijenja-
njem svijesti onih koji i njihova odnosa prema onome to
(str. viii). ponajprije mora postati
koji se. opire, a ne koji odobrava, i tom uskra-
tom svog pristanka proces istjerivanja mukog duha koji je
u nas (str. xxii).
To je tek dio ire
aja snan.o potkrepljuje .Dorothy.Qinnerstein analizom to
na ene jednako kao i na mukarce, ima na koji je
'0 ljudska prehrana u najranijoj dobi. ena, 'koja nas je uvela u polo-
aj i koja nam je LJ. samom izgledala odgovornom
za svaki nedostatak takva poloaja, nosi za sve nas predrazumski te-
ret odgovornosti, koju u krajnjem okrivljujerno otada pa za-
uvijek (The Mermaid and the Minotaur [Sirena i Minotaur], str.
234). obaju spolova u prvo vrijeme hrani
majka, o kojoj je potpuno ovisna. Prvotno iskustvo ovisnosti o iz-
vanjskom izvoru dobra, koji je izvor
ti, je na kakvu enu, ba kao i najranije iskustvo ranji-
vosti .glede i boli (str. 28). Ishod je snana zlovolja
prema toj ovisnosti i kompenzacijska tenja za s
mukim osobama, koje opaamo kao i nezavisne. ni
majka moda nikada ne izgleda takvim potpunim 'ja' kao to
je to otac, koji joj je bio 'ja' pri prvom susretu s nJim (str. 107).
Takvo opaanje majke loe na njezino opaanje svih ena,
i sebe same, i je da svoje 'ja' zatiti
mukarce, a ne ene, svojima pravim blinjima - i da kao
sudjelovati u fabularna koje govore o bijegu od ena i enske
vladavine (str. 107). Feministice na svoj rizik zanemaruju ili
opominje Dorothy Dinnerstein, da ene dijele protuenske
46
'If ..:....
" ,
je mukaraca - ublaenu obliku, ali ipak duboko. Toj je
put dakako, zbog uzroka to su ih drugi autori
posve primjereno zato to smo duboko uronjene u sa-
drutvene stereotipe, zato to smo hukane jedne
protiv drugih za naklonost spola i tako dalje. No ta se
njenica u velikoj mjeri i zbog jednog drugog uzroka,
je mnogo tee ponititi: zbog toga to su i nama, ba kao i
mukarcima, majke bile ene (str. 90). Bez promjene u
prvotnog hranjenja nestati straha i odbojnosti prema enama,
ali bi do napretka donekle moglo s razumijevanjem onoga to
ene ele: >;ene ele da prestanu sluiti kao rtveni jarci (sebi sami-
ma isto toliko koliko i mukarcima i djeci) za ljudsku zlovolju pre-
ma ljudskom poloaju. One to ele tako bolno i tako silno, a sve do-
nedavno bila je to toliko beznadna elja da je jo nisu bile kadre
glasno (str. 234).
Ovaj odlomak oslikava strukturu koja je na djelu u drugom mo-
mentu kritike i pokazuje poneto od njezine snage i
nunosti. Ovaj se uvjerljiv rad poziva na fundamentalnu elju ili is-
kustvo ena - na ono to ene ele, to - ali iskustvo po-
stulirano tako da ukloni iskustva to ih je opisala Dorothy Dinner-
stein, iskustva koja sebi nanose tetu. PozVano iskustvo nigdje nije
prisutno kao nedvojbeno dokaz ili point d'appui*, pa opet
njegovo prizivanje nije lano: na to bismo se fundamentalnije mog-
li pozvati negoli na takvu Taj postulat daje pravo poku- .
aju da se uvjeti izmijene i da se ene vie ne navode na suradnju u
pretvaranju ena u rtvene jarce, koji imaju platiti za sve pro-
bleme ljudskog poloaja.
U toj su borbi nedvojbeno najdojmljivija djela knjige poput ove,
u kojoj Dorothy Dinnerstein na teak poloaj na
koji razumijevanje' niza fenomena, od samootu-
do tipa Mailerovog seksizma. U knjiev-
nojje kritici strategija proizvesti koja prepoznaju i na
pravo mjesto smjetaju pogrena muka Premda je po-
tvrdnim, nezavisnim nazivima teko razrijeiti to bi to moglo
ti kao ena, moemo pouzdano predloiti posve razlikovnu
. definiciju: kao ena da se kao mukarac, pre-
poznati osobite obrane i izvrtanja mukih i osigurati korekti- .
veo /
U tom je svjetlu kritika sL/.d o onome to Ma-
ry'Ellmann u svojoj duhovitoj i knjizi Thinking about Wo-
men [Razmiljanje o enama] naziva kritikom. Najim-
* Na]!>. prev. - 0s10nac
47
presivnije i najdjelotvornije poglavlje u knjizi Judith Fetterly mogla
bi, primjerice, s punini pravom biti njezina rasprava o Bostonjanka-
ma, u kojoj dokazima potkrepljuje izrazitu tenju mukih
da se ujedine i stanu na stranu Basila Ransoma u njegovoj odluci da
Verenu preotme njezinoj raspoloenoj, prijateljici Olivi
Chancellor. odnos tim enama perverznim i neprirod-
nim, se s Ransomovi
Il1
,strahom da enska
. slonost ugroava muku prevlast i inuki 'karakter: je na-
rataj feminiziran; muki je glas nestao s ovoga svijeta; ... Muki
karakter ... to je ono to elim ili radije, smijem li tako re-
ponovo prizvati k svijesti; i moram vam moje dame, da me
se ni.?ajmanje ne to biti s vama dok to' pokuavam.
- Izbaviti Verenu iz Olivinih ruku dio je te zamisli, za koju
pokazuju veliko oduevljenje. N eki priznaju Ransomove nedostatke
i cijene Jamesov savjestan opis tih nedostataka (drugi pak na tu slo-
enost gledaju kao na Jamesovu pogreku), no izgleda
da se sv(slau u jednom: kada Ransom odvodi Verenu, to je konac
kakav treba od srca poeljeti. nam u zavrnoj
ove knjige kae da Veren'a imati razloga da prolijeva jo vie su-
za: -Bojati se je da u zajednici, nimalo blistavoj, u koju se upravo
,spremala ove suze nisu bile posljednje to ih joj je sudbina do-
sudila proliti. No, to dre, kako zapaa jedan od
njih, malom cijenom to je valja platiti da bi se ostvarila normalna
veza. s prijetnjom naruenja onoga to je za njih normal-
no, muki se ubrzo hvataju u mreu Ransomove kriarske
vojne.i nadmauju jedni druge u pronalaenju razloga da se ponizi
live, lik koji Jamesa ponajvie zanima, ba kao i po-
kreti to ili James kritizira. Rezultat je muki zbor. Kritika 13osto-
njanki je zbog svoje nemil9srdne jeCipakosti, svoga povje-
renja u vrijednosti izvan samog romana i svog gospodskog osloba-
od potrebe za tekstovnom podrkom (The Resisting Reader,
str. 113). .
Hipoteza o pokuaj je da se takvo stanje pobolja:' pri-
polazite, ona u arite panje dovodi poistovje-
mukih s jednim likom te doputa pogre-
nih mukih Ali oml iznad svega situaciju,
u kojoj se pretpostavlja da je perspektiva mukog spolno
neutralna, dok se motri kao zastupanja
posehnih interesa i kao pokuaj da se tekst ugura u kakav unaprijed
kalup. muka s onim elementima teksta
koje zanemaruju i da su ta prije produetak Ran-
somova stajalita negoli razborit komentar romana kao cjeline, fe-
se kritika stavlja u poloaj koji pokuava zauzeti
48
kritika. to je uvjerljiviji njezin rijek o fali kritici,
to vie kritika osigurava iroko i opseno pro-
blema, i na pravo mjesto i pri-
strane interpretacije mukih I zbilja: na ovoj se razini mo-
e da je kritika naziv to bi ga vaijalo primijeniti na
svu kritiku koja je svjesna ogranaka spolnog ba
kao to se u politici naziv. enska pitanja sada rabi za mnoge te-
meljne upite o osobnoj slobodi i drutvenoj pravdi.
je nadilaenja kritike rasprava J ane Tomp-
kins o romanu Uncle Tom 's Cabin* Tomina koliba], to su
ga muki i njihove sljedbenice, poput Ann Douglas koja je
napisala utjecajnu knjigu The Feminization of American Culture
[Feminizacija kulture], odbacili ria hrpu u knjievnoj
povijesti. Stav koji Ann Douglas glede goleme knji-
evnih djela to su ih u ovoj zemlji 1820. i 1870. napisale e-
ne, stav je to ga je znanstvena tradicija, u kojoj su vladali mukarci,
uvijek izricala - prezir. Pitanje koje iza svake stranice nje-
zine optUbe na feminizacije glasi: zato ena ne moe biti
mukarcu? (Sentimental Power sentimentalnog],
str. 81). Premda je u nekim aspektima najvanija knjiga svoga stolje-
Tomina_koliba smjeta se u okvire vrste - sentimentalnog
romana - koju. ene piu o enama i za ene, zbog toga
_ kao iIi barem kao djelo nevrijedno ozbiljna razmatra-
nja. Pristupimo li ovoj knjizi ozbiljno, tvrdi Jane Tompkiris, otkrit
da ona u uzornom obliku pokazuje obiljeja jedne vanije
knjievne vrste, koju Sacvan Bercovitch definira kao
jeremijadu: javne. opomene ... zamiljen tako
da spaja drutvenu kritiku s cduh@vnom oIDnov0m, javni s privatnim
identitetom, promjenljive 'znakove vremena' s tradicio-
nalnim metaforama, temama i sirnbolima, posebice onima koji pri-
padaju tipologijskim pripovijestima (str. 93). Bercovitcheva knjiga,
Jane Tompkins, prua izrazit primjer kako je akadem-
ska kritika posve odbacila sentimentalnu pripovje4nu prozu; jer
i onda kad jedan sentimentalni roman njegovu [Bercovitchevu, nap.
prev.] teoriju provodi do savrenstva, on to ne moe vidjeti. Za nje-
ga takvo djelo ne postoji. to njegova studija
ne panju i najobveznijem primjeru jeremijade
od vremena Velikog Bercovitchev opis daje zapravo odli-
prikaz kombinacije elemenata na kojoj je roman [Rar-
riet] Stowe (str. .. pri,G!l.Grt1
o
g
a

Qii5a.TQmina kolibaiznoya pripovijeda sredinji kulturni mit -
* Nap. prev. - roman Rarriet Beecher Stowe
4 o DEKQNSTRUKCIJI
49
presivnije i najdjelotvornije poglavlje u knjizi Judith Fetterly mogla
bi, primjerice, s punini pravom biti njezina rasprava o Bostonjanka-
ma, u kojoj dokazima potkrepljuje izrazitu tenju mukih
da se ujedine i stanu na stranu Basila Ransoma u njegovoj odluci da
Verenu preotme njezinoj raspoloenoj, prijateljici Olivi
Chancellor. odnos tim enama perverznim i neprirod-
nim, se s Ransomovi
Il1
,strahom da enska
. slonost ugroava muku prevlast i inuki 'karakter: je na-
rataj feminiziran; muki je glas nestao s ovoga svijeta; ... Muki
karakter ... to je ono to elim ili radije, smijem li tako re-
ponovo prizvati k svijesti; i moram vam moje dame, da me
se ni.?ajmanje ne to biti s vama dok to' pokuavam.
- Izbaviti Verenu iz Olivinih ruku dio je te zamisli, za koju
pokazuju veliko oduevljenje. N eki priznaju Ransomove nedostatke
i cijene Jamesov savjestan opis tih nedostataka (drugi pak na tu slo-
enost gledaju kao na Jamesovu pogreku), no izgleda
da se sv(slau u jednom: kada Ransom odvodi Verenu, to je konac
kakav treba od srca poeljeti. nam u zavrnoj
ove knjige kae da Veren'a imati razloga da prolijeva jo vie su-
za: -Bojati se je da u zajednici, nimalo blistavoj, u koju se upravo
,spremala ove suze nisu bile posljednje to ih joj je sudbina do-
sudila proliti. No, to dre, kako zapaa jedan od
njih, malom cijenom to je valja platiti da bi se ostvarila normalna
veza. s prijetnjom naruenja onoga to je za njih normal-
no, muki se ubrzo hvataju u mreu Ransomove kriarske
vojne.i nadmauju jedni druge u pronalaenju razloga da se ponizi
live, lik koji Jamesa ponajvie zanima, ba kao i po-
kreti to ili James kritizira. Rezultat je muki zbor. Kritika 13osto-
njanki je zbog svoje nemil9srdne jeCipakosti, svoga povje-
renja u vrijednosti izvan samog romana i svog gospodskog osloba-
od potrebe za tekstovnom podrkom (The Resisting Reader,
str. 113). .
Hipoteza o pokuaj je da se takvo stanje pobolja:' pri-
polazite, ona u arite panje dovodi poistovje-
mukih s jednim likom te doputa pogre-
nih mukih Ali oml iznad svega situaciju,
u kojoj se pretpostavlja da je perspektiva mukog spolno
neutralna, dok se motri kao zastupanja
posehnih interesa i kao pokuaj da se tekst ugura u kakav unaprijed
kalup. muka s onim elementima teksta
koje zanemaruju i da su ta prije produetak Ran-
somova stajalita negoli razborit komentar romana kao cjeline, fe-
se kritika stavlja u poloaj koji pokuava zauzeti
48
kritika. to je uvjerljiviji njezin rijek o fali kritici,
to vie kritika osigurava iroko i opseno pro-
blema, i na pravo mjesto i pri-
strane interpretacije mukih I zbilja: na ovoj se razini mo-
e da je kritika naziv to bi ga vaijalo primijeniti na
svu kritiku koja je svjesna ogranaka spolnog ba
kao to se u politici naziv. enska pitanja sada rabi za mnoge te-
meljne upite o osobnoj slobodi i drutvenoj pravdi.
je nadilaenja kritike rasprava J ane Tomp-
kins o romanu Uncle Tom 's Cabin* Tomina koliba], to su
ga muki i njihove sljedbenice, poput Ann Douglas koja je
napisala utjecajnu knjigu The Feminization of American Culture
[Feminizacija kulture], odbacili ria hrpu u knjievnoj
povijesti. Stav koji Ann Douglas glede goleme knji-
evnih djela to su ih u ovoj zemlji 1820. i 1870. napisale e-
ne, stav je to ga je znanstvena tradicija, u kojoj su vladali mukarci,
uvijek izricala - prezir. Pitanje koje iza svake stranice nje-
zine optUbe na feminizacije glasi: zato ena ne moe biti
mukarcu? (Sentimental Power sentimentalnog],
str. 81). Premda je u nekim aspektima najvanija knjiga svoga stolje-
Tomina_koliba smjeta se u okvire vrste - sentimentalnog
romana - koju. ene piu o enama i za ene, zbog toga
_ kao iIi barem kao djelo nevrijedno ozbiljna razmatra-
nja. Pristupimo li ovoj knjizi ozbiljno, tvrdi Jane Tompkiris, otkrit
da ona u uzornom obliku pokazuje obiljeja jedne vanije
knjievne vrste, koju Sacvan Bercovitch definira kao
jeremijadu: javne. opomene ... zamiljen tako
da spaja drutvenu kritiku s cduh@vnom oIDnov0m, javni s privatnim
identitetom, promjenljive 'znakove vremena' s tradicio-
nalnim metaforama, temama i sirnbolima, posebice onima koji pri-
padaju tipologijskim pripovijestima (str. 93). Bercovitcheva knjiga,
Jane Tompkins, prua izrazit primjer kako je akadem-
ska kritika posve odbacila sentimentalnu pripovje4nu prozu; jer
i onda kad jedan sentimentalni roman njegovu [Bercovitchevu, nap.
prev.] teoriju provodi do savrenstva, on to ne moe vidjeti. Za nje-
ga takvo djelo ne postoji. to njegova studija
ne panju i najobveznijem primjeru jeremijade
od vremena Velikog Bercovitchev opis daje zapravo odli-
prikaz kombinacije elemenata na kojoj je roman [Rar-
riet] Stowe (str. .. pri,G!l.Grt1
o
g
a

Qii5a.TQmina kolibaiznoya pripovijeda sredinji kulturni mit -
* Nap. prev. - roman Rarriet Beecher Stowe
4 o DEKQNSTRUKCIJI
49
o - u obliku sukoba nacije -
ropstva - i njezinih najbriljivije drutvenih vjerovanja
- svetosti i obitelji (str. 89).
Ovdje hipoteza o pomae u prepoznavanju mukih is-
koja ozbiljnu analizu, ali kad se jednom takva
analiza poduzme, je tvrditi
da ovaj popularni roman devetnaestog predstav-
lja napor reorganiziranja kulture s gledita ene, da
-je takav sadraj djela po svojoj intelektualnoj sloenos-
ti, ambiciji i domiljatosti, te da u stanovitim prua
mnogo razorniju kritiku drutva no to ju je izrekao
bilo tko od poznatijih kakvi su Hawthorne i Melville.
. . . Posve izvan ideoloke kojom su raspolagali, pisci sen-
timentalnih romana razradili su ll1itk2.ii. je enama dao sredfilji
poloaj i autoriteta u kulturi; a Tomina koliba najblis-
.. tav"iji je primjer takvih napora_ / str. 81 - 82/ -
Pored razornog napada na ropstvo, koji uiva glas da je izmij,enio
srca mnogih svojih roman pokuava neke vrste
promjene u srcima donijeti novi drutveni poredak. U tom novom
drutvu, je vizija dana u poglavlju nazvanom Kvekersko nase-
lje, institucije to su ih stvorili mukarpi blijede do nevanosti, a
dom kojim upravlja ena ne postaje, od zbilj-
skog poretka svijeta, sreditem smislene djelatn(l)sti (str.
:Fremjetanje mukarca iz sredita na periferiju ljudskog djelokru-
ga najradikalnija je sastavnica ove sheme, tako
ukorijenjene u najtradicionalnijim vrijednostima - religiji,
stvu, domu i obitelji. /U detaljima navedenog poglavlja,/ Harriet
Stowe ulogu mukaraca-'u ljudskoj povijesti zamilja-rta nov
dok crnci, djeca, majke i bake obavljaju sve to je na svijetu vano,
mukarci se u kutu zadovoljno dotjeruju (str. 98).
- rv ovoj se vrsti kritika ne oslanja na iskus-
tvo kao to to na prvoj razini, rabi hipotezu o
teljici kako bi osigurala uporite odakle moe stupiti na mjesto vla-
mukog i objelodaniti njegova potcjenji-
predla'e Peggy Kamuf, razumijeva:.
mo takav tekstova koji panju na krinke tobo-
nje istine kojima falocentdzam prikriva svoje izmiljotine ( Wri-, .
ting like a Woman [Pisati kao ena], str. 286). Na ovoj razini zada-
nije izgraditi ensko koje bi postalo punopiavno s mu-
kim je prije o tome da se, dokazivanja i
pokuaja objanjavanja tekstovnih evidentnosti, stvori sveobuhvat-
na perspektiva, to ih dosee feminis-
kritika ove vrste nisu enski, u smislu
50
t
ili slagati se moe samo onaj tko posjeduje stanovita iskus-
tva, a ta su enska. Naprotiv, ta demonstriraju
mukih interpretacija na koji bi mukim
mogli biti prihvatljivi, te kuaju, poput svakog ambicioznog
kog do - koje je fe-
jer govori o mukom ovinizmu.
9rugi se m0ment
kuStvo (koje bi izbjeglo


ne :Mukarci su opreku muko/ensko
s-6'j)fe"kama racionalno/emocionalno, ozbiljno/frivolno, ili pak pro-
miljeno/spontano; a kritika ove druge do-
kazati kako je racionalnija, ozbiljnija i promiljenija_ od mukih
nja koja mnogoto izostavljaju i iskrivljuju. No, postoji i mo-
ment u kojem, umjesto poricanja veze mukog i racional-
nog, teorija istrauje na koji se nae predodbe
racionalnoga povezuju s mukim interesima ili postaju njihovim
sukrivcima. J edna je od najizrazitijih analiza takve vrste Speculum,
de l'autre femme [Speculum, druge ene l.Luce IrigaraY";lkoja Platono-
vu parabolu o spilji, gdje se maternici suprotstavlja bo-
anski logos, uzima za polazite dokazivanja kako su se filo-
zofske-kategorije razvijale s ciljem da enski rod prognaju u stanje
podlonosti i da radikalnu ene svedu na zrcalni odnos:
ena ili ne uzima u obzir, ili se vidi kao suprot-
nost. Umjesto da izvodimo slG>eni cl0kaz Luce Irigaray, mogli bis-
mo radije uzeti jedan primjer, koji su navele Dorothy Dinner-
stein, Peggy Kamuf i drugi: vezu patrijarhata i
nja racionalnog, apstraktnog ili intelektualnog.
! U djelu Mojsije j m(J)n(pteizam FreuOy.spostavljaodnos tri-
ma':proCesiffia:jste naravi : JvIojsije-vom zabranom da se stvara os-
jetilima dostupna slika Boga (odade slijedi prisila da oboavamo
Boga kojega nitko ne moe vidjeti), razvitkom govora (otvorilo se
novo intelektualnosti, u kojem su i
postali u opreci s niom su
sadraj bili izravni opaaji osjeti1nih organa) i, naposljetku, zamje-
nom matrijarhalnog drutvenog poretka patrijarhalnim. Ta zamjena
mnogo vie od kakve preinake u pravnim konvencijama.
Okretanj_QQ. I!l .. pokazuje povrh toga i pobjedu
tualnosti nad -=-::-to" 'reti,' napredak civilizacije koja se,
'. da je dokazano pukom osjetilnom
, ie hipoteza, temelji na i premisi. Pokazalo se
da je takvo opredjeljenje, s misaonog procesa pred osje-
5'1
o - u obliku sukoba nacije -
ropstva - i njezinih najbriljivije drutvenih vjerovanja
- svetosti i obitelji (str. 89).
Ovdje hipoteza o pomae u prepoznavanju mukih is-
koja ozbiljnu analizu, ali kad se jednom takva
analiza poduzme, je tvrditi
da ovaj popularni roman devetnaestog predstav-
lja napor reorganiziranja kulture s gledita ene, da
-je takav sadraj djela po svojoj intelektualnoj sloenos-
ti, ambiciji i domiljatosti, te da u stanovitim prua
mnogo razorniju kritiku drutva no to ju je izrekao
bilo tko od poznatijih kakvi su Hawthorne i Melville.
. . . Posve izvan ideoloke kojom su raspolagali, pisci sen-
timentalnih romana razradili su ll1itk2.ii. je enama dao sredfilji
poloaj i autoriteta u kulturi; a Tomina koliba najblis-
.. tav"iji je primjer takvih napora_ / str. 81 - 82/ -
Pored razornog napada na ropstvo, koji uiva glas da je izmij,enio
srca mnogih svojih roman pokuava neke vrste
promjene u srcima donijeti novi drutveni poredak. U tom novom
drutvu, je vizija dana u poglavlju nazvanom Kvekersko nase-
lje, institucije to su ih stvorili mukarpi blijede do nevanosti, a
dom kojim upravlja ena ne postaje, od zbilj-
skog poretka svijeta, sreditem smislene djelatn(l)sti (str.
:Fremjetanje mukarca iz sredita na periferiju ljudskog djelokru-
ga najradikalnija je sastavnica ove sheme, tako
ukorijenjene u najtradicionalnijim vrijednostima - religiji,
stvu, domu i obitelji. /U detaljima navedenog poglavlja,/ Harriet
Stowe ulogu mukaraca-'u ljudskoj povijesti zamilja-rta nov
dok crnci, djeca, majke i bake obavljaju sve to je na svijetu vano,
mukarci se u kutu zadovoljno dotjeruju (str. 98).
- rv ovoj se vrsti kritika ne oslanja na iskus-
tvo kao to to na prvoj razini, rabi hipotezu o
teljici kako bi osigurala uporite odakle moe stupiti na mjesto vla-
mukog i objelodaniti njegova potcjenji-
predla'e Peggy Kamuf, razumijeva:.
mo takav tekstova koji panju na krinke tobo-
nje istine kojima falocentdzam prikriva svoje izmiljotine ( Wri-, .
ting like a Woman [Pisati kao ena], str. 286). Na ovoj razini zada-
nije izgraditi ensko koje bi postalo punopiavno s mu-
kim je prije o tome da se, dokazivanja i
pokuaja objanjavanja tekstovnih evidentnosti, stvori sveobuhvat-
na perspektiva, to ih dosee feminis-
kritika ove vrste nisu enski, u smislu
50
t
ili slagati se moe samo onaj tko posjeduje stanovita iskus-
tva, a ta su enska. Naprotiv, ta demonstriraju
mukih interpretacija na koji bi mukim
mogli biti prihvatljivi, te kuaju, poput svakog ambicioznog
kog do - koje je fe-
jer govori o mukom ovinizmu.
9rugi se m0ment
kuStvo (koje bi izbjeglo


ne :Mukarci su opreku muko/ensko
s-6'j)fe"kama racionalno/emocionalno, ozbiljno/frivolno, ili pak pro-
miljeno/spontano; a kritika ove druge do-
kazati kako je racionalnija, ozbiljnija i promiljenija_ od mukih
nja koja mnogoto izostavljaju i iskrivljuju. No, postoji i mo-
ment u kojem, umjesto poricanja veze mukog i racional-
nog, teorija istrauje na koji se nae predodbe
racionalnoga povezuju s mukim interesima ili postaju njihovim
sukrivcima. J edna je od najizrazitijih analiza takve vrste Speculum,
de l'autre femme [Speculum, druge ene l.Luce IrigaraY";lkoja Platono-
vu parabolu o spilji, gdje se maternici suprotstavlja bo-
anski logos, uzima za polazite dokazivanja kako su se filo-
zofske-kategorije razvijale s ciljem da enski rod prognaju u stanje
podlonosti i da radikalnu ene svedu na zrcalni odnos:
ena ili ne uzima u obzir, ili se vidi kao suprot-
nost. Umjesto da izvodimo slG>eni cl0kaz Luce Irigaray, mogli bis-
mo radije uzeti jedan primjer, koji su navele Dorothy Dinner-
stein, Peggy Kamuf i drugi: vezu patrijarhata i
nja racionalnog, apstraktnog ili intelektualnog.
! U djelu Mojsije j m(J)n(pteizam FreuOy.spostavljaodnos tri-
ma':proCesiffia:jste naravi : JvIojsije-vom zabranom da se stvara os-
jetilima dostupna slika Boga (odade slijedi prisila da oboavamo
Boga kojega nitko ne moe vidjeti), razvitkom govora (otvorilo se
novo intelektualnosti, u kojem su i
postali u opreci s niom su
sadraj bili izravni opaaji osjeti1nih organa) i, naposljetku, zamje-
nom matrijarhalnog drutvenog poretka patrijarhalnim. Ta zamjena
mnogo vie od kakve preinake u pravnim konvencijama.
Okretanj_QQ. I!l .. pokazuje povrh toga i pobjedu
tualnosti nad -=-::-to" 'reti,' napredak civilizacije koja se,
'. da je dokazano pukom osjetilnom
, ie hipoteza, temelji na i premisi. Pokazalo se
da je takvo opredjeljenje, s misaonog procesa pred osje-
5'1
l,!:!
"I,i
i'
:
I
r'
! ; i

; I

1"11


i
111
,,!11 lil:1
I
II;
j
'l
ll:
il!
ill
1:
1
il!
::11
I';l
III;!:!,II
il
lli
1'\
l
!,
II
Ili!l'
li
i'
'I'
ill'
'I
'li
IH
'II
II
lli
iii
'll, i!
lli
!I
il,
'i'
"/I
I
ii
tilnim opaanjem, korak (svezak 23, str. 113 -14). Ne-
koliko stranica dalje Freud narav tih procesa:
Napredak u intelektualnosti sastoji se u protiv izrav-
nog osjetilnog opaanja, a li korist onoga to poznajemo kao vie
intelektualne procese - to jest, razmiljanja i
ka. Sastoji sc, primjerice, u da jc vanije od
premda se ne moe, poput ustanoviti os-
jetilnom te da zbog te vanosti dijete treba nositi
ime i biti njegov nasljednik. Ili se na Bog proglauje naj-
i iako je nevidljiv poput vjetra ili poput
due. /str. 117 - 18/
Izgleda da Freud sugerira kako je uspostavljanje patrijarhalne
samo jedan od primjera napretka intelektualnosti i kako je
sklonost k nevidljivom Bogu drugi toga istog uzroka. Ali ako
uzmemo u obzir da je nevidljivi, Bog zapravo Bog Otac,
-da ne kaemo Bog Patrijarha, smijemo s pravom biti radoznali nije
li, naprotiv, uzdizanje nevidljivog nad vidljivim, te misli i
nad osjetilnim opaanjem, posljedica ili uspostavljanja
skog autoriteta: P9s1jedica da je odnos nevidljiv.
U prilog tvrdnji da je glede prednosti shvatljivoga pred zamjet1ji-:-
vim, pred formom i nevidljivoga pred vidljivim zapra-
vo o uzdizanju i "nad
mogla bi i narav Freudovih argumenata koje rabi u dru-
gim prigodama; on, naime, pokazuje kako su brojna djelovanja de-
terminirana nesvjesnim interesima seksualne naravi. Rasprave Do-
Dinnerstein mogle bi podrati gledite po kojem neo-
--plpljivost i nesigurnost odnosa ima vane posljedice.
vi, biljei ona, zbog mapjka izravne tjelesne veze s
snaan poriv da svoju relaciju dokau djetetu svoje
ime kako bi uspostavili rodoslovne spone i u ra;z;nolikim
inicijacijskim obredima tijekom kojih i gorljivo po-
da su to upravo oni stvorili ljudska u usporedbi s go-
lim mesom to ga je okotila ena. Pomislimo i na tjeskobnu zabrinu-
tost koju su mukarci u tako velikoj mjeri pokazivali glede bes-
mrtnosti kroz nasljednike, te na njihG>ve napore oko nadziranja sek-
sualnog ivota ena, kako bi bili sigurni da djeca koju,
uistinu .od njihova sjemena: jasno je da oskudnost
, veze s tnladim mukarce boli onako kako ne moe boljeti bikove ili
pastuhe (The Mermaid and the Minotaur, str. 80).
snana pobuda da kulturnim izumima potvrde i
tjenjom svoju labavu vezu s dje-
com navodi ih da kulturne izume naravi visoko vrednu-
ju (str. 80 - Sl). Mogli bismo predvidjeti sklonost vrednova-
.52
''''!
nju odnosa to se nazivaju - odnosa
nosti odjelitim stvarima koje se jedna drugom mogu zamijeni-
ti, kakav odnos postoji ocem i majunom kopijom s istim
imenom, - negoli metonimijskih, srodnosti,
utemeljenih ususljednosti.
I zbilja, pokuamo li zamisliti kr.jievDl! kritiku patrijarhalne
kulture, moemo nekoliko vjerojatnih stvari: 1) <!la bi
ulogu autora valjalo shvatiti kao i da bi sve fun-
kcije koje drimo vrijednima valjalo pretvoriti u

2) da tre-
ba mnogo ulagati u autore, a sve to su ostavili kao svoje
tekstovne potomke' mora im samo ugled; 3) da valja uveli-
ke brinuti o tome koja su zakonita a koja nezakonita (jer o
ulozi autora u moemo samo
na temelju pretpostavki); i da kritika treba utroiti mnogo snage ka-
ko bi razvila koja s jedne strane, koja su
nja uistinu autorovi potomci, a s druge strane nadzirati odnose
s tekstovima da bi razmnaanje nezakonitih interpretacija.
Brojne aspekte kritike, prednost metafore pred metonimi-
jom, autora i brigu da se zakonita od ne-
zakonitih, moemo motriti kao sastavni dio
odnosa. Faiogocentrizarn u sebi sjedinjuje zanimanje za patrijarhal-
ni autorItet, jedin_stvenost i izvjesnost podrijetla.
je kritike vrste ispitivati nisu li postup-
ci, pretpostavke i' ciljevi dananje kritike sukrivci u mu-
kog autoriteta, te istraivati alternative. Pritom nije o odbaciva- ,
nju racionalnoga u korist iracionalnoga, o gomilanju metonimijskih
odnosa s ciljem niti pak ozaokupljenosti
na o pokuaju razvijanja takvih
kritike u kojima se pojmovi to ih je proizveo muki autoritet
upisuju u iri tekstovni sustav. Feministice oprobati stra-
tegije - u novijim francuskim radovima ena
svaku-radikalnu snagu koja rui pojmove, pretpostavke i strukture
tradicionalnog mukog diskurza. lO Nismo, sigurni da se
9 Vidi: Gilbert i Gubar, The Madwomfw in the Attic, str. 3 - 92. Feminis-
su pokazale veliko zanimanje za model stvaranja
koji daje Harold Bloom, jer taj model razotkriva spolne konotacije autorstva
i autoriteta. Ovaj edipovski scenarij, u kojem se pjesnikom'postaje se
s ocem za posjedovanje muze, poloaj
ene koja bi imala biti pjesnikom. Kakav odnos prema tradiciji moe imati
ona?
10 u knjizi Elaine Marks i Isabelle de Courtivron New French Fe-
minisms [Novi francuski feminizmi] pruaju' pregled novijih
strategija. Vidi i rasprave u Yale French Studies 62 (1981), Femi-
nist Readings: French Texts/American Contexts
53
l,!:!
"I,i
i'
:
I
r'
! ; i

; I

1"11


i
111
,,!11 lil:1
I
II;
j
'l
ll:
il!
ill
1:
1
il!
::11
I';l
III;!:!,II
il
lli
1'\
l
!,
II
Ili!l'
li
i'
'I'
ill'
'I
'li
IH
'II
II
lli
iii
'll, i!
lli
!I
il,
'i'
"/I
I
ii
tilnim opaanjem, korak (svezak 23, str. 113 -14). Ne-
koliko stranica dalje Freud narav tih procesa:
Napredak u intelektualnosti sastoji se u protiv izrav-
nog osjetilnog opaanja, a li korist onoga to poznajemo kao vie
intelektualne procese - to jest, razmiljanja i
ka. Sastoji sc, primjerice, u da jc vanije od
premda se ne moe, poput ustanoviti os-
jetilnom te da zbog te vanosti dijete treba nositi
ime i biti njegov nasljednik. Ili se na Bog proglauje naj-
i iako je nevidljiv poput vjetra ili poput
due. /str. 117 - 18/
Izgleda da Freud sugerira kako je uspostavljanje patrijarhalne
samo jedan od primjera napretka intelektualnosti i kako je
sklonost k nevidljivom Bogu drugi toga istog uzroka. Ali ako
uzmemo u obzir da je nevidljivi, Bog zapravo Bog Otac,
-da ne kaemo Bog Patrijarha, smijemo s pravom biti radoznali nije
li, naprotiv, uzdizanje nevidljivog nad vidljivim, te misli i
nad osjetilnim opaanjem, posljedica ili uspostavljanja
skog autoriteta: P9s1jedica da je odnos nevidljiv.
U prilog tvrdnji da je glede prednosti shvatljivoga pred zamjet1ji-:-
vim, pred formom i nevidljivoga pred vidljivim zapra-
vo o uzdizanju i "nad
mogla bi i narav Freudovih argumenata koje rabi u dru-
gim prigodama; on, naime, pokazuje kako su brojna djelovanja de-
terminirana nesvjesnim interesima seksualne naravi. Rasprave Do-
Dinnerstein mogle bi podrati gledite po kojem neo-
--plpljivost i nesigurnost odnosa ima vane posljedice.
vi, biljei ona, zbog mapjka izravne tjelesne veze s
snaan poriv da svoju relaciju dokau djetetu svoje
ime kako bi uspostavili rodoslovne spone i u ra;z;nolikim
inicijacijskim obredima tijekom kojih i gorljivo po-
da su to upravo oni stvorili ljudska u usporedbi s go-
lim mesom to ga je okotila ena. Pomislimo i na tjeskobnu zabrinu-
tost koju su mukarci u tako velikoj mjeri pokazivali glede bes-
mrtnosti kroz nasljednike, te na njihG>ve napore oko nadziranja sek-
sualnog ivota ena, kako bi bili sigurni da djeca koju,
uistinu .od njihova sjemena: jasno je da oskudnost
, veze s tnladim mukarce boli onako kako ne moe boljeti bikove ili
pastuhe (The Mermaid and the Minotaur, str. 80).
snana pobuda da kulturnim izumima potvrde i
tjenjom svoju labavu vezu s dje-
com navodi ih da kulturne izume naravi visoko vrednu-
ju (str. 80 - Sl). Mogli bismo predvidjeti sklonost vrednova-
.52
''''!
nju odnosa to se nazivaju - odnosa
nosti odjelitim stvarima koje se jedna drugom mogu zamijeni-
ti, kakav odnos postoji ocem i majunom kopijom s istim
imenom, - negoli metonimijskih, srodnosti,
utemeljenih ususljednosti.
I zbilja, pokuamo li zamisliti kr.jievDl! kritiku patrijarhalne
kulture, moemo nekoliko vjerojatnih stvari: 1) <!la bi
ulogu autora valjalo shvatiti kao i da bi sve fun-
kcije koje drimo vrijednima valjalo pretvoriti u

2) da tre-
ba mnogo ulagati u autore, a sve to su ostavili kao svoje
tekstovne potomke' mora im samo ugled; 3) da valja uveli-
ke brinuti o tome koja su zakonita a koja nezakonita (jer o
ulozi autora u moemo samo
na temelju pretpostavki); i da kritika treba utroiti mnogo snage ka-
ko bi razvila koja s jedne strane, koja su
nja uistinu autorovi potomci, a s druge strane nadzirati odnose
s tekstovima da bi razmnaanje nezakonitih interpretacija.
Brojne aspekte kritike, prednost metafore pred metonimi-
jom, autora i brigu da se zakonita od ne-
zakonitih, moemo motriti kao sastavni dio
odnosa. Faiogocentrizarn u sebi sjedinjuje zanimanje za patrijarhal-
ni autorItet, jedin_stvenost i izvjesnost podrijetla.
je kritike vrste ispitivati nisu li postup-
ci, pretpostavke i' ciljevi dananje kritike sukrivci u mu-
kog autoriteta, te istraivati alternative. Pritom nije o odbaciva- ,
nju racionalnoga u korist iracionalnoga, o gomilanju metonimijskih
odnosa s ciljem niti pak ozaokupljenosti
na o pokuaju razvijanja takvih
kritike u kojima se pojmovi to ih je proizveo muki autoritet
upisuju u iri tekstovni sustav. Feministice oprobati stra-
tegije - u novijim francuskim radovima ena
svaku-radikalnu snagu koja rui pojmove, pretpostavke i strukture
tradicionalnog mukog diskurza. lO Nismo, sigurni da se
9 Vidi: Gilbert i Gubar, The Madwomfw in the Attic, str. 3 - 92. Feminis-
su pokazale veliko zanimanje za model stvaranja
koji daje Harold Bloom, jer taj model razotkriva spolne konotacije autorstva
i autoriteta. Ovaj edipovski scenarij, u kojem se pjesnikom'postaje se
s ocem za posjedovanje muze, poloaj
ene koja bi imala biti pjesnikom. Kakav odnos prema tradiciji moe imati
ona?
10 u knjizi Elaine Marks i Isabelle de Courtivron New French Fe-
minisms [Novi francuski feminizmi] pruaju' pregled novijih
strategija. Vidi i rasprave u Yale French Studies 62 (1981), Femi-
nist Readings: French Texts/American Contexts
53
, pokuaji stvaranja novoga epskog jezika pokazati na ovom stupnju
uspjenima poput prosudbe kritike, koja se ni-
poto ne na strategije kritike druge vrste.
Ondje prepoznaju muku predrasudu poj-
move i kategorije koje i muki U mo-
mentu ili pokazaJo se da ti pojmovi i teorijske kategorije _
pojmovi realizma, racionalnosti, objanjenja - i sami pri-
padaju kritici. ,
Razmotrimo, naprimjer, raspravu Shoshane Felman o tekstu i
tanjima Balzacove pripovijetke Adieu, o ludilu jedne ene,
porijeklu toga ludila u jednoj epizodi Napoleonovih ratova i poku-
aju njezina biveg ljubavnika da je perspekti-
ve u prvom i drugom momentu izvode na vidjelo ono to je ranije
bilo zanemareno pi kao dana primjerice kako
su muki ene i ludilo odloili u stranu, da bi hvalili reali-
zam Balzacova opisa rata. Shoshana Felman pokazuje da
ski postupci s tekstom samo ponavljaju postupke mukog protago-
nista s negdanjom ljubavnicom, Stephanie. Posve je lako opaziti
do koje mjere logika bezazlenog moe jednu
za dru'gom ponoviti sve Philippeove zablude (Women and Mad-
ness: The Critical PhaUacy, str. 10).
Philippe misli da Stephanie uspije li mu da ga ona
prepozna i izgovori mu ime. Vratiti joj razum izbrisati njezinu
st, koju on dri tako neprihvatljivom da je gotov ubiti i sebe
, i nju bude li mu neuspjeno. Ona ga mora prepoznati i po-
:;: novo raspoznati sebe kao njegovu Stephanie. Kada to
kao rezultat Philippeove do u rekonstrukci-
je onoga prizora ratne patnje gdje je i,zgubila razum, ona umire.
Drama koja se odigrala u ovoj zrcali se ponovo u pokuaju
mukih da tu prepoznatljivim uzorkom realiz-
ma, i tako ispituje njihove pojmove realizma ili stvarnosti, razu-
ma i interpretativnog kao primjere muke elje analogne
Philippeovoj. Na ba kao i na knjievnoj pozornici, odig-
rao se isti pokuaj prisvajanja i reduciranja njegova raz-
likovna ponavljanja; vidimo istu tenju za uklanjanjem razlike, isto
policijsko odravanje istovjetnosti, isti uzorak kontrole os-
. ... Zajedno s Philippeovim iluzijama, tako
redom ponavlja ubojstva, njegovo ponitenje
francuski tekstovi! konteksti]. Odnos izmedu feminizma i dekon-
strukcije sloeno je pitanje. Neke saete naznake vidi u drugom poglavlju,
odjeljak 4.' Derfidino djelo Eperons [Ostruge], o Nietzscheu i pojmu ene,
glede ovoga je pitanja relevantan, no na mnogo
dokument. I '
54
i isto tako, na svoj vlastiti ubija enu, ubi-
istodobno pitanje teksta i tekst kao pitanje (str. 10).
Balzacova pomae da se preko mukih ratnih varki njezina
protagonista raspoznaju pojmovi koje su rabili te da se
ko koje te pojmove smjeta na pravo
mjesto i opisuje njihova Utoliko ukoliko struktura i po-
jedinosti Balzacove osiguravaju opis njezinih mukih
istraivanje i koritenje njezine tekstovnosti jest
ki no takav koji postavlja, a ne rjeava, pitanje kako
ili pojmove i kategorije muke kritike. Fel-
man iz ovog u kojem sam Balzacov tekst iz-
gleda da je svog vlastitog Javlja se
pitanje: kako bismo trebali (str. 10).
Isto pitanje postavlja i drugi moment kritike - ka-
ko bismo trebali Kakvu vrstu iskustva moemo
zamisliti ili proizvesti? to bi to kao ena?
kritike Shoshane Felman vodi nas tako natrag na drugu razinu, na
kojoj se raspravlja o odabirima i gdje predodbe o elje-
nome nadahnjuju praksu. U tom smislu, razina, koja
ispituje ustroj odabira i usvajanje i teorijskih kategorija, ni-
je radikalnija od druge, niti pak izbjegava pitanje iskustva',
Iz Qvih struktura. U prvom momen-
gdje se ensko iskustvo dri temeljem interpre-
tacije, brzo razotkrivamo da to iskustvo nije slijed misli prisutnih u
svijesti tijekom njezina vremenskog kretanja kroz tekst,
kakvo ili interpretacija enskog iskustva - svog osob-
nog i - koja s tekstom moe uspostaviti iv i produktivan od-
nos. 'V drugom problemje kako da se kao e- .
. na: tog fundamentalnog iskustva na pokuaj nje-
gova stvaranja,' U prizivanje iskustva prekriveno je
ali je jo uvijek prisutno, kao na a
ne vie odnose ili pak na enin poloaj i iskustvo marginal-
nosti,' to bi moglo izmijenjen Pozivanje
na iskustvo pribavlja uporite za pomicanje ili razaranje
sustava pojmova i postupaka muke kritike,U}9 uvijek
ima podijeljen, dvojak karakter.: Qno se uvijek zbilo, a opet 'ga
tek tre,ba proizvesti - ilUno mu se pa ipak nikad ne
postoji tek tako.,
'.. Peggy Kamuf\prua osobit razumijevanja tog
stanja,prenesemo li ono to kae o enskom pisanju na ensko
nje:
ena Ikoja kao .ena - ponaVljanje istovjetne
dijeli tu istovjetnost, prostor maloj promjeni,
55

(/:/' ..
, pokuaji stvaranja novoga epskog jezika pokazati na ovom stupnju
uspjenima poput prosudbe kritike, koja se ni-
poto ne na strategije kritike druge vrste.
Ondje prepoznaju muku predrasudu poj-
move i kategorije koje i muki U mo-
mentu ili pokazaJo se da ti pojmovi i teorijske kategorije _
pojmovi realizma, racionalnosti, objanjenja - i sami pri-
padaju kritici. ,
Razmotrimo, naprimjer, raspravu Shoshane Felman o tekstu i
tanjima Balzacove pripovijetke Adieu, o ludilu jedne ene,
porijeklu toga ludila u jednoj epizodi Napoleonovih ratova i poku-
aju njezina biveg ljubavnika da je perspekti-
ve u prvom i drugom momentu izvode na vidjelo ono to je ranije
bilo zanemareno pi kao dana primjerice kako
su muki ene i ludilo odloili u stranu, da bi hvalili reali-
zam Balzacova opisa rata. Shoshana Felman pokazuje da
ski postupci s tekstom samo ponavljaju postupke mukog protago-
nista s negdanjom ljubavnicom, Stephanie. Posve je lako opaziti
do koje mjere logika bezazlenog moe jednu
za dru'gom ponoviti sve Philippeove zablude (Women and Mad-
ness: The Critical PhaUacy, str. 10).
Philippe misli da Stephanie uspije li mu da ga ona
prepozna i izgovori mu ime. Vratiti joj razum izbrisati njezinu
st, koju on dri tako neprihvatljivom da je gotov ubiti i sebe
, i nju bude li mu neuspjeno. Ona ga mora prepoznati i po-
:;: novo raspoznati sebe kao njegovu Stephanie. Kada to
kao rezultat Philippeove do u rekonstrukci-
je onoga prizora ratne patnje gdje je i,zgubila razum, ona umire.
Drama koja se odigrala u ovoj zrcali se ponovo u pokuaju
mukih da tu prepoznatljivim uzorkom realiz-
ma, i tako ispituje njihove pojmove realizma ili stvarnosti, razu-
ma i interpretativnog kao primjere muke elje analogne
Philippeovoj. Na ba kao i na knjievnoj pozornici, odig-
rao se isti pokuaj prisvajanja i reduciranja njegova raz-
likovna ponavljanja; vidimo istu tenju za uklanjanjem razlike, isto
policijsko odravanje istovjetnosti, isti uzorak kontrole os-
. ... Zajedno s Philippeovim iluzijama, tako
redom ponavlja ubojstva, njegovo ponitenje
francuski tekstovi! konteksti]. Odnos izmedu feminizma i dekon-
strukcije sloeno je pitanje. Neke saete naznake vidi u drugom poglavlju,
odjeljak 4.' Derfidino djelo Eperons [Ostruge], o Nietzscheu i pojmu ene,
glede ovoga je pitanja relevantan, no na mnogo
dokument. I '
54
i isto tako, na svoj vlastiti ubija enu, ubi-
istodobno pitanje teksta i tekst kao pitanje (str. 10).
Balzacova pomae da se preko mukih ratnih varki njezina
protagonista raspoznaju pojmovi koje su rabili te da se
ko koje te pojmove smjeta na pravo
mjesto i opisuje njihova Utoliko ukoliko struktura i po-
jedinosti Balzacove osiguravaju opis njezinih mukih
istraivanje i koritenje njezine tekstovnosti jest
ki no takav koji postavlja, a ne rjeava, pitanje kako
ili pojmove i kategorije muke kritike. Fel-
man iz ovog u kojem sam Balzacov tekst iz-
gleda da je svog vlastitog Javlja se
pitanje: kako bismo trebali (str. 10).
Isto pitanje postavlja i drugi moment kritike - ka-
ko bismo trebali Kakvu vrstu iskustva moemo
zamisliti ili proizvesti? to bi to kao ena?
kritike Shoshane Felman vodi nas tako natrag na drugu razinu, na
kojoj se raspravlja o odabirima i gdje predodbe o elje-
nome nadahnjuju praksu. U tom smislu, razina, koja
ispituje ustroj odabira i usvajanje i teorijskih kategorija, ni-
je radikalnija od druge, niti pak izbjegava pitanje iskustva',
Iz Qvih struktura. U prvom momen-
gdje se ensko iskustvo dri temeljem interpre-
tacije, brzo razotkrivamo da to iskustvo nije slijed misli prisutnih u
svijesti tijekom njezina vremenskog kretanja kroz tekst,
kakvo ili interpretacija enskog iskustva - svog osob-
nog i - koja s tekstom moe uspostaviti iv i produktivan od-
nos. 'V drugom problemje kako da se kao e- .
. na: tog fundamentalnog iskustva na pokuaj nje-
gova stvaranja,' U prizivanje iskustva prekriveno je
ali je jo uvijek prisutno, kao na a
ne vie odnose ili pak na enin poloaj i iskustvo marginal-
nosti,' to bi moglo izmijenjen Pozivanje
na iskustvo pribavlja uporite za pomicanje ili razaranje
sustava pojmova i postupaka muke kritike,U}9 uvijek
ima podijeljen, dvojak karakter.: Qno se uvijek zbilo, a opet 'ga
tek tre,ba proizvesti - ilUno mu se pa ipak nikad ne
postoji tek tako.,
'.. Peggy Kamuf\prua osobit razumijevanja tog
stanja,prenesemo li ono to kae o enskom pisanju na ensko
nje:
ena Ikoja kao .ena - ponaVljanje istovjetne
dijeli tu istovjetnost, prostor maloj promjeni,
55

(/:/' ..
razlikovno koje je oduvijek djelovalo u sjedinjenoj ri-
A nema razloga da se ponavljanje ovdje zaustavi, nema ko-
broja dozvoljenih ponaVljanja prije no to se ponavljanje
s izvornom osnaenom u
tomu, ovome nizu moemo samo arbitrarne
i nijednu koja se ne bi ponaVljala: ... ena
/koja kao eGa /koja kao ... .,I Writing like a \VO-
man [Pisati kao ena], str. 298!
Za enu' kao ena ne ponaVljati identitet ili iskustvo koje
je dano, igrati ulogu koju konstruira s obzirom na svoj identitet
ene, koji je isto tako konstrukt, pa se niz moe nastaviti: ena koja
kao ena koja kao ena. Nepodudaranje otkriva jedan in-
terval, jednu podjelu unutar ene ili unutar bilo kojeg subjekta koji
i iskustva toga subjekta ..
3
vet e
. frlee 0 Cl anJu
Rascjep u i iskustvu, koji se pojavljuje u femi-
kritici, strukturira i prikaze u mukoj kritici okrenu-
. toj odgovoru. Norman Holland uvjerava k:ako je
.nje djela zapravo iskustvo toga djela, te da svaki
ili iskustvo djela u obliku svoje osobne, razlikovne
teme identiteta. Holland, da je. radi rasvjetlji-
vanja one vrste iskustva koja ga je zanimala vazda iznova pitao:
'to prema likovima, situacijama ili sredstvima
izraza, kako bi izmamio slobodne asocijacije na (5 Rea-
ders Reading petorih str. 44). On se nada da
obnoviti ono to naziva odgovorom na djelo, ali traeno iskustvo
snano 'oblikuju, ako ne i proizvode, upravo ta tendenciozna pita-
nja.' Kakav je odnos iskustyom za koje se predmnijeva da su
ga imali i odgovorima to ih daju na Hollandove upite? Da-
vid Bleich, ugledan kako je sam naziva, subjektivne kri-
tike, dijeli Hollandovo uvjerenje da je djela razlikovno is-
kustvo svakog ali objanjava kako svoje studente mora
uvjebavati u oblikovanju njihovih odgovora iskazo'm,
ih to im valja a to izostaviti.
56
Odgovor iskazom zabiljeiti opaanje iskustva i
njegove prirodne, spontane posljedice, kojima ili
afekte, te presudna i misli, ili slobodne asocijacije. Dok
se druge forme mentacije mogu drati prirodnima i spontani-
ma, one to u ovom kontekstu biti. Zabiljeba odgovora za-
htijeva slabljenje njegovanih navika, posebice na-
vike automatske objektivacije knjievnog djela. ". Naravno,
objektivacije svijest o odgovoru [Subjective Criticism
[Subjektivna kritika], str. 147]
Prizivanje prirodnog odgovora je s pokuajima uklanjanja
nekih aspekata raspoloivih odgovora, poput automatske objekti-
vacije koja tvori dio studentskih iskustava. Pojam iskustva podije-
ljen je iskustva koje su studenti imali i koju
im njihov eli dostinom.
U radovima Surprised by Sin grijehom] i Self-Consu-
ming Artifacts [Samorazorne umjetnine] Stanley Fish je tvrdio da iz-
o zbiljskom iskustvu pri i dokazivao kako
doseu stoga to ih njihove pogrene teo-
rije (ili, kako bi rekao Bleich, mentacije) vode u zaborav, iskriv-
ljenje ili pogreno vlastitog zbiljskog iskustva djela. Mno-
gi su bili glede ove tvrdnje, da je Fish izvje-
samo o svome osobnom iskustvu, a Fish je pokadto prizna-
. vao: nisam otkrivao ono to su cijelo vrijeme
sam ih pokuavao uvjeriti u jedan skup pretpostavki,
kako bi pri isto to sam i ja (Is There a Text in
Tllis Class? str. 15). Situacija ipak nije tako jednostavna. Postoje
razlozi za sumnju nije li njegovo takozvano iskustvo
sloenije od to ih kazuje. n' prvom redu, Fishov iz
svoga iskustva nikada nita ne Uvijek je nanoyo prevaren ka-
da vidi kako druga polovica kakve odnosi ono to se
da prva polovica Uvijek je iznova zbunjen kada vidi da samo-
razorna umjetnina to je razara sebe samu. Fishov se od-
likuje da vazda iznova pada u iste stupice. Svaki put kad
je to on kakva stiha kao dovrenje jedne
misli, da bi zatim, u brojnim otkrio kako sljede-
stiha donosi promjenu smisla. Od svakog bismo zbiljskog
lja, pogotovu pak takvoga koji se trsi da bude obavijeten
da zamijeti kako se prerana pokazuju po-
grenima te da tijekom anticipira tu
Stanley E. Fish tu ne samo o njoj i pie
knjige. S velikom moemo pretpostaviti da Fish tijekom
traga za takvim i da 'je vrlo zadovoljan, nipoto '
obeshrabren, kad se oni zgode. izgleda neizbjeiv: Fish
ne o Stanleyu Fishu koji o Stanleyu Fishu koji
zamilja da kao .. Ili bismo moda morali s
obzirom na to da je koji se odrjeito dri
osobite uloge, da su Fishovi prikazi iskustva o
Fishu koji kao fishovski koji kao fishovski
Bi li Fish proao da je pokuao prepisati svoje osobno
iskustvo? Ako je u njegovu prikazu prvi problem
57
razlikovno koje je oduvijek djelovalo u sjedinjenoj ri-
A nema razloga da se ponavljanje ovdje zaustavi, nema ko-
broja dozvoljenih ponaVljanja prije no to se ponavljanje
s izvornom osnaenom u
tomu, ovome nizu moemo samo arbitrarne
i nijednu koja se ne bi ponaVljala: ... ena
/koja kao eGa /koja kao ... .,I Writing like a \VO-
man [Pisati kao ena], str. 298!
Za enu' kao ena ne ponaVljati identitet ili iskustvo koje
je dano, igrati ulogu koju konstruira s obzirom na svoj identitet
ene, koji je isto tako konstrukt, pa se niz moe nastaviti: ena koja
kao ena koja kao ena. Nepodudaranje otkriva jedan in-
terval, jednu podjelu unutar ene ili unutar bilo kojeg subjekta koji
i iskustva toga subjekta ..
3
vet e
. frlee 0 Cl anJu
Rascjep u i iskustvu, koji se pojavljuje u femi-
kritici, strukturira i prikaze u mukoj kritici okrenu-
. toj odgovoru. Norman Holland uvjerava k:ako je
.nje djela zapravo iskustvo toga djela, te da svaki
ili iskustvo djela u obliku svoje osobne, razlikovne
teme identiteta. Holland, da je. radi rasvjetlji-
vanja one vrste iskustva koja ga je zanimala vazda iznova pitao:
'to prema likovima, situacijama ili sredstvima
izraza, kako bi izmamio slobodne asocijacije na (5 Rea-
ders Reading petorih str. 44). On se nada da
obnoviti ono to naziva odgovorom na djelo, ali traeno iskustvo
snano 'oblikuju, ako ne i proizvode, upravo ta tendenciozna pita-
nja.' Kakav je odnos iskustyom za koje se predmnijeva da su
ga imali i odgovorima to ih daju na Hollandove upite? Da-
vid Bleich, ugledan kako je sam naziva, subjektivne kri-
tike, dijeli Hollandovo uvjerenje da je djela razlikovno is-
kustvo svakog ali objanjava kako svoje studente mora
uvjebavati u oblikovanju njihovih odgovora iskazo'm,
ih to im valja a to izostaviti.
56
Odgovor iskazom zabiljeiti opaanje iskustva i
njegove prirodne, spontane posljedice, kojima ili
afekte, te presudna i misli, ili slobodne asocijacije. Dok
se druge forme mentacije mogu drati prirodnima i spontani-
ma, one to u ovom kontekstu biti. Zabiljeba odgovora za-
htijeva slabljenje njegovanih navika, posebice na-
vike automatske objektivacije knjievnog djela. ". Naravno,
objektivacije svijest o odgovoru [Subjective Criticism
[Subjektivna kritika], str. 147]
Prizivanje prirodnog odgovora je s pokuajima uklanjanja
nekih aspekata raspoloivih odgovora, poput automatske objekti-
vacije koja tvori dio studentskih iskustava. Pojam iskustva podije-
ljen je iskustva koje su studenti imali i koju
im njihov eli dostinom.
U radovima Surprised by Sin grijehom] i Self-Consu-
ming Artifacts [Samorazorne umjetnine] Stanley Fish je tvrdio da iz-
o zbiljskom iskustvu pri i dokazivao kako
doseu stoga to ih njihove pogrene teo-
rije (ili, kako bi rekao Bleich, mentacije) vode u zaborav, iskriv-
ljenje ili pogreno vlastitog zbiljskog iskustva djela. Mno-
gi su bili glede ove tvrdnje, da je Fish izvje-
samo o svome osobnom iskustvu, a Fish je pokadto prizna-
. vao: nisam otkrivao ono to su cijelo vrijeme
sam ih pokuavao uvjeriti u jedan skup pretpostavki,
kako bi pri isto to sam i ja (Is There a Text in
Tllis Class? str. 15). Situacija ipak nije tako jednostavna. Postoje
razlozi za sumnju nije li njegovo takozvano iskustvo
sloenije od to ih kazuje. n' prvom redu, Fishov iz
svoga iskustva nikada nita ne Uvijek je nanoyo prevaren ka-
da vidi kako druga polovica kakve odnosi ono to se
da prva polovica Uvijek je iznova zbunjen kada vidi da samo-
razorna umjetnina to je razara sebe samu. Fishov se od-
likuje da vazda iznova pada u iste stupice. Svaki put kad
je to on kakva stiha kao dovrenje jedne
misli, da bi zatim, u brojnim otkrio kako sljede-
stiha donosi promjenu smisla. Od svakog bismo zbiljskog
lja, pogotovu pak takvoga koji se trsi da bude obavijeten
da zamijeti kako se prerana pokazuju po-
grenima te da tijekom anticipira tu
Stanley E. Fish tu ne samo o njoj i pie
knjige. S velikom moemo pretpostaviti da Fish tijekom
traga za takvim i da 'je vrlo zadovoljan, nipoto '
obeshrabren, kad se oni zgode. izgleda neizbjeiv: Fish
ne o Stanleyu Fishu koji o Stanleyu Fishu koji
zamilja da kao .. Ili bismo moda morali s
obzirom na to da je koji se odrjeito dri
osobite uloge, da su Fishovi prikazi iskustva o
Fishu koji kao fishovski koji kao fishovski
Bi li Fish proao da je pokuao prepisati svoje osobno
iskustvo? Ako je u njegovu prikazu prvi problem
57
.:
njegovih ispripovijedanih iskustava i njegova pretpostavljena iskus-
tva, drugi je problem kakve bi vrste moglo biti njegovo osobno is-
kustvo. to je Fishovo iskustvo kada u Lycidasu* ove stihove:
On ne smije plutati na svome vodenom odru
Neoplakan ... ?
Fish napominje: 'vidio sam' ono to su mi dopustila ili prema
su me usmjerila moja interpretativna (Is There a Text in
This Class?, str. 163). ga usmjeruju da vidi, i stoga
navode da stihova koji prekidaju tak.o da
potaknu na preuranjene On da se sek-
vence kakva je On ne smije plutati na svome vodenom odru mo-
da pokazati nedovrenima, a Neoplakan ovdje njegovo
strukture. A opet, njegovo iskustvo mora isto
tako na temelju ovakva imaginativno iskus-
tvo onoga to opisuje kao iskustvo: iskustvo
prvog stiha kao rjeenja na granici anticipiranja pozi-
va na djelovanje, moda i kakva programa za poduzimanje spa-
misije, a potom iznevjerenja tog i anticipacije.
Razrijeivi smisao, naputa svoje rjeenje (str. 164 - 65).
Fishovo je iskustvo ovih stihova iz Lycid[Jsa, ako takvo to' postoji,
najvjerojatnije podijeljeno: je o iskustvu da razrije-
eni smisao postane nerazrijeenim, a opet i o iskustvu razrjeavanja \
-o smisla s punim povjerenjem, kao da smisao nerazrijeenim ne
bi mogao biti. Poput Barthesova antijunaka, Fish bez srama ivi u
- ulogu s kojom se nikada ne podudara,
'. kao fishovski koji kao fishovski ... Ponavljanje
otkriva jedan interval ili podjelu. koja je oduvijek djelovala u sjedi-
njenoj
igr(lti ulogu a interpretirati postulirati
iSkustvo To je neto to u studiju knjievnosti vrlo
dobro znaju, ali to' zaborave prije negoli diplomiraju i pou-
o knjievnosti. Kad studentski radovi na ono to
tatelj ovdje ili na ono to zatim njihovi
to dre lanom preruenim oblikom iz-
jave ja ili ja te svoje tjeraju ili da
budu poteni ili da takvo to ne spominju. Ali u ovom
studenti znaju vie od svojih Oni znaju da to nije pitanje
o potenja. Oni su shvatili da i interpretirati djela zna-
se:
58
* Nap. prev. - pastoralna elegija Johna Miltona; stihovi u originalu gla-
He must not float upon his wat'ry bier
Unwept ...
upravo zamisliti to bi i shvatio Citati
operirati hipotezom o kakvu a unutar uvijek postoji
'rascjep ili podjela.
N ae su najpoznatije verzije te podjele pojam odlaganja nevje-
rice, ili nae istodobno zanimanje za likove kao za ljude i za likove
kao za sredstva ili pak nae visoko ocjenji-
. vanje napetosti kojoj zavretak zapravo znamo. pro-
strukture ena koje kao ene i Fisha koji
kao fishovski istovrsne su verzije podjele koja ondje spre-
iskustva to bismo ih mogli jednostavno pojmiti i navesti kao
istin u teksta.
No se da imamo podravati vjeru li iskustvo kao fun-
dament te stoga prikrivati ili uklanjati takve podjele. Bavljenje nji-
ma se zaustavljalo na poznatoj i prihvatljivoj predodbika-
ko ili skupine te su se pod-
jele unutar prikazivale kao razlike
bi mogao kunji dokazivanja kako je, primjerice, to to neke
feministice tvrde da o razlikovnom iskustvu
dok druge ale to ene jo nisu kao ene, nedvojbeno
stoga to te dvije skupine govore o dvjema sku-
pinama Takva tvrdnja bi da se pitanja o kojima
raspravljaju feministice - poput pitanja: to za enu
kao ena? - zanemaruju na temeUu pretpostavke da je-jedna skupi-
na pronala odgovor a druga nije, umjesto da taj odgovor bude pro-
blemski doveden u pitanje u svakom
Kada: je tvrdnja Stanleya Fisha kako o iskustvu svih
on je pribjegao pojmu interpretativnih zajedni-
11 John Reichert biljei kako se zauzimaju za odgovor ka-
kav se nikada nije javio ni u kojeg i iz toga u najzanim-
ljivijoj raspravi knjige Making Sense of Literature [Osmiljavanje knjiev-
nosti], da su odgovori iskazom zapravo tvrdnje o tome kako bisl1lO trebali
shvatiti neko djelo ili neko mjesto u njemu (str. 87). Iskazi poput:
saalijeva Macbetha redovito pokuavaju nagovoriti na stanovito razumije-
vanje drame, a to drim daljnjim dokazom podijeljene i naravi od-
govora: saalijeva :rv;racbetha pokuava proizvesti odgovor na koji
i u se autoritet uzda. Reichert, sa svojom dubokom uv-
u nepostojanje problema, takve komplikacije odbacuje tvrdnjom
da svatko uvijek emociju primjerenu svome razumijevanju (str. 85).
Ali u tom koji se zalae za stanovito razumijevanje drame
nuno emociju i odgovorio je primjereno takvom razumijevanju; nje-
gova tvrdnja da saaljenje bila bi zapravo o vlastitom
saaljenja. Kako smo vidjeli, to nije na koji funkcionira odgo-
vor i Reichert to priznaje kada otroumnije no to to dopustiti
njegova teorija, da: se mogu zalagati za odgovor kakav se nikada nije
javio ni u kojeg - i njih same.
59
.:
njegovih ispripovijedanih iskustava i njegova pretpostavljena iskus-
tva, drugi je problem kakve bi vrste moglo biti njegovo osobno is-
kustvo. to je Fishovo iskustvo kada u Lycidasu* ove stihove:
On ne smije plutati na svome vodenom odru
Neoplakan ... ?
Fish napominje: 'vidio sam' ono to su mi dopustila ili prema
su me usmjerila moja interpretativna (Is There a Text in
This Class?, str. 163). ga usmjeruju da vidi, i stoga
navode da stihova koji prekidaju tak.o da
potaknu na preuranjene On da se sek-
vence kakva je On ne smije plutati na svome vodenom odru mo-
da pokazati nedovrenima, a Neoplakan ovdje njegovo
strukture. A opet, njegovo iskustvo mora isto
tako na temelju ovakva imaginativno iskus-
tvo onoga to opisuje kao iskustvo: iskustvo
prvog stiha kao rjeenja na granici anticipiranja pozi-
va na djelovanje, moda i kakva programa za poduzimanje spa-
misije, a potom iznevjerenja tog i anticipacije.
Razrijeivi smisao, naputa svoje rjeenje (str. 164 - 65).
Fishovo je iskustvo ovih stihova iz Lycid[Jsa, ako takvo to' postoji,
najvjerojatnije podijeljeno: je o iskustvu da razrije-
eni smisao postane nerazrijeenim, a opet i o iskustvu razrjeavanja \
-o smisla s punim povjerenjem, kao da smisao nerazrijeenim ne
bi mogao biti. Poput Barthesova antijunaka, Fish bez srama ivi u
- ulogu s kojom se nikada ne podudara,
'. kao fishovski koji kao fishovski ... Ponavljanje
otkriva jedan interval ili podjelu. koja je oduvijek djelovala u sjedi-
njenoj
igr(lti ulogu a interpretirati postulirati
iSkustvo To je neto to u studiju knjievnosti vrlo
dobro znaju, ali to' zaborave prije negoli diplomiraju i pou-
o knjievnosti. Kad studentski radovi na ono to
tatelj ovdje ili na ono to zatim njihovi
to dre lanom preruenim oblikom iz-
jave ja ili ja te svoje tjeraju ili da
budu poteni ili da takvo to ne spominju. Ali u ovom
studenti znaju vie od svojih Oni znaju da to nije pitanje
o potenja. Oni su shvatili da i interpretirati djela zna-
se:
58
* Nap. prev. - pastoralna elegija Johna Miltona; stihovi u originalu gla-
He must not float upon his wat'ry bier
Unwept ...
upravo zamisliti to bi i shvatio Citati
operirati hipotezom o kakvu a unutar uvijek postoji
'rascjep ili podjela.
N ae su najpoznatije verzije te podjele pojam odlaganja nevje-
rice, ili nae istodobno zanimanje za likove kao za ljude i za likove
kao za sredstva ili pak nae visoko ocjenji-
. vanje napetosti kojoj zavretak zapravo znamo. pro-
strukture ena koje kao ene i Fisha koji
kao fishovski istovrsne su verzije podjele koja ondje spre-
iskustva to bismo ih mogli jednostavno pojmiti i navesti kao
istin u teksta.
No se da imamo podravati vjeru li iskustvo kao fun-
dament te stoga prikrivati ili uklanjati takve podjele. Bavljenje nji-
ma se zaustavljalo na poznatoj i prihvatljivoj predodbika-
ko ili skupine te su se pod-
jele unutar prikazivale kao razlike
bi mogao kunji dokazivanja kako je, primjerice, to to neke
feministice tvrde da o razlikovnom iskustvu
dok druge ale to ene jo nisu kao ene, nedvojbeno
stoga to te dvije skupine govore o dvjema sku-
pinama Takva tvrdnja bi da se pitanja o kojima
raspravljaju feministice - poput pitanja: to za enu
kao ena? - zanemaruju na temeUu pretpostavke da je-jedna skupi-
na pronala odgovor a druga nije, umjesto da taj odgovor bude pro-
blemski doveden u pitanje u svakom
Kada: je tvrdnja Stanleya Fisha kako o iskustvu svih
on je pribjegao pojmu interpretativnih zajedni-
11 John Reichert biljei kako se zauzimaju za odgovor ka-
kav se nikada nije javio ni u kojeg i iz toga u najzanim-
ljivijoj raspravi knjige Making Sense of Literature [Osmiljavanje knjiev-
nosti], da su odgovori iskazom zapravo tvrdnje o tome kako bisl1lO trebali
shvatiti neko djelo ili neko mjesto u njemu (str. 87). Iskazi poput:
saalijeva Macbetha redovito pokuavaju nagovoriti na stanovito razumije-
vanje drame, a to drim daljnjim dokazom podijeljene i naravi od-
govora: saalijeva :rv;racbetha pokuava proizvesti odgovor na koji
i u se autoritet uzda. Reichert, sa svojom dubokom uv-
u nepostojanje problema, takve komplikacije odbacuje tvrdnjom
da svatko uvijek emociju primjerenu svome razumijevanju (str. 85).
Ali u tom koji se zalae za stanovito razumijevanje drame
nuno emociju i odgovorio je primjereno takvom razumijevanju; nje-
gova tvrdnja da saaljenje bila bi zapravo o vlastitom
saaljenja. Kako smo vidjeli, to nije na koji funkcionira odgo-
vor i Reichert to priznaje kada otroumnije no to to dopustiti
njegova teorija, da: se mogu zalagati za odgovor kakav se nikada nije
javio ni u kojeg - i njih same.
59
ca: priznao je da nije o univerzalnom iskustvu, da
je pokuavao nagovoriti druge da se pridrue njegovoj interpretativ-
noj zajednici (Is There a Text in This Class?,
str. 15). N eki su to drali krajnje neuvjerljivim opisnim potezom, ko-
ji nas ostm'lja s velikiIll brojem nezavisnih zajednica, Ilesposobnih
za raspravu: neki na jedan - reci-
rno, fisnoyski drugi na drugi - recimo, hirt>chov-
ski '-'-- i tako redom, za onoliko strategija
koliko ih god moemo raspoznati. Koliko god frustriraju-
izgledala ova zamisao koja nas razdvaja na monadne zajedni-
ce, ona je na jedan posve razlike i pro-
bleme unutar a onda ih u razlike inter-
pretativnijl zajednica, ona pretpostavlja jedinstvo i istovjetnost po-
stupaka i iskustava u svakog ba kao i u svake zajednice.
P<l; ipak, vidjeli smo, postoje razlozi za sumnju moe li se jedin-
stvo i istovjetnost strategija i iskustava uzeti zdra-
vo za gotovo. Ako se ni Fish koji ne podudara s fishovskim
onda su problemi uistinu opori i na to da je
nje u sebi podijeljeno i heterogeno, uporabivo kao referencije
samo ako je sloeno u neku .ako je ili sazdano .
kao kakva pripovijest.
. Postoji, dakako, mnogo o Wolfgang Iser
o onom koji aktivno ispunja praznine, ostvaruje mjes-
ta koja tekst ostaVlja pokuava sazdati jedinstvo i
svoju konstrukciju s obzirom na daljnje obavijesti to ih
. donosi tekst. 'Semiotics of Poetry Michaela Riffaterrea kazuje jednu
-izigran u pokuaju da sve u djelu
kao prikazbe kakva stanja stvari, se drugog, ret-
roaktivnog u kojem zapreke s kojima se prije sukobio posta-
ju za otkrivanje jedne jedine matice - najmanje, doslov-
ne - i sve se u tom djelu moe motriti kao
njezina preoblika. Iznenada, dok zagonetka
je rijeena, sve dolazi na svoje mjesto (str. 12). Stephen Booth pri-
tuniju pripovijest o u neprekidnu susretanju s uzorci-
ma - fonolokim, tematskim - koji sugeriraju sklad,
pa se ti vazda iznova uravnoteeno na pragu razu-
mijevanja, ne posve kadrima 'se ili razrijeiti.
mnogostruke uzorke u kakav poredak. Mnijenje publike Ikoja
Hamletal u' neprekidnom je no blagom strujanju, se
stalno, ali nikada u cijelosti ne poznato tlo, tako da im
ova drama doputa da zadre, ali ne i da razrijee sva
ja to ih u sebi sadrava (On the Value of Hamlet [O vrijednosti
Hamleta], str. 287, 310). Norman Holland, naprotiv, o
60
:7
II
ma koji se djelom radosno slue kako bi reproducirali sebe same.
Pojedinac moe knjievno djelo prihvatiti samo ukoliko s njim
no nanovo stvara verbalni oblik svoga osobitog uzorka obrambenih
mehanizama. Prilagodivi obrane, iz djela izvodi matanja
one vrste koja. mu prua uitak, i naposljetku to matanje opra'vda-
va ga 1..]. cijelosno iskustvo estetskog, moralnog, inte-
lektualnog' ili drutvenog sklada i ( Unity Identity Text
l Self [Jedinstvo, istovjetnost, tekst, jastvo], str. 816 18).
to takvi pripovjedni konstrukti otkrivaju o Kakvi se
problemi javljaju kada razmotrimo korpus o U
ma o odgovoru istaknuta je varijabla pitanje nadzora. Za Hollanda,
naravno, nadziru tekst, da djela tako da
ona odgovaraju njihovim osobnim obranama. I druge slave
ili proizvodnu ulogu kao jedan od vanijih uvi-
da kritike okrenute i, zajedno s Fishom, kako
tatelji ono djelo koje su sami (Is There a
Text in This Class?, str. 169). N o, je odlika tih pripovijesti
s kojom tekst i mogu zamijeniti svoja mjesta: o
koji strukturira tekst lako postaje o tekstu koji izazi-
va stanovite odgovore i djelatno. upravlja if'aj. se prijenos
zbiva krenemo li od Bleicha i Hollanda ka Riffaterreu i Boothu, no'
isto se tako moe dogoditi unutar jednog te istog U
Texte, theorie du [Tekst, teorija] za EncycJopaediu Uni-
versalis, Barthes pie da pripada svakome, ali, hastav-
lja odmah, onaj tko neumorno djeluje jest tekst, a ne umjetnik, niti
pak konzument (str. 1015). Na stranici Barthes se
prvom stajalitu: teorija teksta sva to stoje na
putu slobodi kakva djela iz prolih vre-
mena s posve moderna stajalita ... ) no ona isto tako uvelike ustra-
je na (proizvodnoj) jednakovrijednosti i pisanja (str. 1016).
Na drugim se mjestima Barthesovim pohvalama kao proiz-
teksta pridruuju prikazi o tome kako tekst prelama najte-
meljnije zamisli: tekst I texte de jouissance/
premjeta povijesne, kulturne i psiholoke pretpostavke,
dosljednost njegovih ukusa, vrijednosti, te dovodi u krizu
njegov odnos prema jeziku (Le Plaisir du texte, str. 25 - 26/14).
Do izrazite 'potvrde kako lako sloboda i prisila zamjenjuju mjes-
ta dolazi u raspravama Umberta Eca o otvorenim djelima, koja
zahtijevaju da tijekom svoga piu tekst. se da
zgusnute strukture zatvorenih djela. ne daju prave iz-
bora, dok neozbiljene konstrukcije otvorenih djela prizivlju kreativ-
nost; ali, opaa Eco, upravo ta njihova otvorenost prisiljava
na osobitu ulogu mnogo zapovjednije notD to zatvoreno djelo.
61
ca: priznao je da nije o univerzalnom iskustvu, da
je pokuavao nagovoriti druge da se pridrue njegovoj interpretativ-
noj zajednici (Is There a Text in This Class?,
str. 15). N eki su to drali krajnje neuvjerljivim opisnim potezom, ko-
ji nas ostm'lja s velikiIll brojem nezavisnih zajednica, Ilesposobnih
za raspravu: neki na jedan - reci-
rno, fisnoyski drugi na drugi - recimo, hirt>chov-
ski '-'-- i tako redom, za onoliko strategija
koliko ih god moemo raspoznati. Koliko god frustriraju-
izgledala ova zamisao koja nas razdvaja na monadne zajedni-
ce, ona je na jedan posve razlike i pro-
bleme unutar a onda ih u razlike inter-
pretativnijl zajednica, ona pretpostavlja jedinstvo i istovjetnost po-
stupaka i iskustava u svakog ba kao i u svake zajednice.
P<l; ipak, vidjeli smo, postoje razlozi za sumnju moe li se jedin-
stvo i istovjetnost strategija i iskustava uzeti zdra-
vo za gotovo. Ako se ni Fish koji ne podudara s fishovskim
onda su problemi uistinu opori i na to da je
nje u sebi podijeljeno i heterogeno, uporabivo kao referencije
samo ako je sloeno u neku .ako je ili sazdano .
kao kakva pripovijest.
. Postoji, dakako, mnogo o Wolfgang Iser
o onom koji aktivno ispunja praznine, ostvaruje mjes-
ta koja tekst ostaVlja pokuava sazdati jedinstvo i
svoju konstrukciju s obzirom na daljnje obavijesti to ih
. donosi tekst. 'Semiotics of Poetry Michaela Riffaterrea kazuje jednu
-izigran u pokuaju da sve u djelu
kao prikazbe kakva stanja stvari, se drugog, ret-
roaktivnog u kojem zapreke s kojima se prije sukobio posta-
ju za otkrivanje jedne jedine matice - najmanje, doslov-
ne - i sve se u tom djelu moe motriti kao
njezina preoblika. Iznenada, dok zagonetka
je rijeena, sve dolazi na svoje mjesto (str. 12). Stephen Booth pri-
tuniju pripovijest o u neprekidnu susretanju s uzorci-
ma - fonolokim, tematskim - koji sugeriraju sklad,
pa se ti vazda iznova uravnoteeno na pragu razu-
mijevanja, ne posve kadrima 'se ili razrijeiti.
mnogostruke uzorke u kakav poredak. Mnijenje publike Ikoja
Hamletal u' neprekidnom je no blagom strujanju, se
stalno, ali nikada u cijelosti ne poznato tlo, tako da im
ova drama doputa da zadre, ali ne i da razrijee sva
ja to ih u sebi sadrava (On the Value of Hamlet [O vrijednosti
Hamleta], str. 287, 310). Norman Holland, naprotiv, o
60
:7
II
ma koji se djelom radosno slue kako bi reproducirali sebe same.
Pojedinac moe knjievno djelo prihvatiti samo ukoliko s njim
no nanovo stvara verbalni oblik svoga osobitog uzorka obrambenih
mehanizama. Prilagodivi obrane, iz djela izvodi matanja
one vrste koja. mu prua uitak, i naposljetku to matanje opra'vda-
va ga 1..]. cijelosno iskustvo estetskog, moralnog, inte-
lektualnog' ili drutvenog sklada i ( Unity Identity Text
l Self [Jedinstvo, istovjetnost, tekst, jastvo], str. 816 18).
to takvi pripovjedni konstrukti otkrivaju o Kakvi se
problemi javljaju kada razmotrimo korpus o U
ma o odgovoru istaknuta je varijabla pitanje nadzora. Za Hollanda,
naravno, nadziru tekst, da djela tako da
ona odgovaraju njihovim osobnim obranama. I druge slave
ili proizvodnu ulogu kao jedan od vanijih uvi-
da kritike okrenute i, zajedno s Fishom, kako
tatelji ono djelo koje su sami (Is There a
Text in This Class?, str. 169). N o, je odlika tih pripovijesti
s kojom tekst i mogu zamijeniti svoja mjesta: o
koji strukturira tekst lako postaje o tekstu koji izazi-
va stanovite odgovore i djelatno. upravlja if'aj. se prijenos
zbiva krenemo li od Bleicha i Hollanda ka Riffaterreu i Boothu, no'
isto se tako moe dogoditi unutar jednog te istog U
Texte, theorie du [Tekst, teorija] za EncycJopaediu Uni-
versalis, Barthes pie da pripada svakome, ali, hastav-
lja odmah, onaj tko neumorno djeluje jest tekst, a ne umjetnik, niti
pak konzument (str. 1015). Na stranici Barthes se
prvom stajalitu: teorija teksta sva to stoje na
putu slobodi kakva djela iz prolih vre-
mena s posve moderna stajalita ... ) no ona isto tako uvelike ustra-
je na (proizvodnoj) jednakovrijednosti i pisanja (str. 1016).
Na drugim se mjestima Barthesovim pohvalama kao proiz-
teksta pridruuju prikazi o tome kako tekst prelama najte-
meljnije zamisli: tekst I texte de jouissance/
premjeta povijesne, kulturne i psiholoke pretpostavke,
dosljednost njegovih ukusa, vrijednosti, te dovodi u krizu
njegov odnos prema jeziku (Le Plaisir du texte, str. 25 - 26/14).
Do izrazite 'potvrde kako lako sloboda i prisila zamjenjuju mjes-
ta dolazi u raspravama Umberta Eca o otvorenim djelima, koja
zahtijevaju da tijekom svoga piu tekst. se da
zgusnute strukture zatvorenih djela. ne daju prave iz-
bora, dok neozbiljene konstrukcije otvorenih djela prizivlju kreativ-
nost; ali, opaa Eco, upravo ta njihova otvorenost prisiljava
na osobitu ulogu mnogo zapovjednije notD to zatvoreno djelo.
61
Iii
i
.1. ,
;1.
t:
i,
Otvoren tekst daje obrise 'zatvorena' nacrta svoga Modela
lja kao sastavnice svoje strukturne strategije (The Role of the Rea-
der [Uloga str. 9). Od se trllLda igra organiziraju-
ulogu: Tekst ne moe uporabiti onako kako to ti
samo onako kako to tekst od tebe dok zatvorena djela moe
rabiti na mnogo Slobodni interpretativni odabiri,
izazvani svrhovitom strategijom otvorenosti (str. 40) mogu se raz-
matrati ili ispripovjediti kao potaknuti manipulativno m stra-
tegijom kakvog spletkarskog autora.
I Fishove krivudaju koji aktivno preuzima
odgovornost i nevoljnog izvrgnutog udarcima podivljalih
Fish se osporavanja predodbe (, tekstu
kao strukturi koja determinira svoj nazor
o ljudskim koja u svakom trenutku stvaraju iskustvene pro-
store u koje osobna spoznaja ljudskih
koja pasivno i nezainteresirano dokraja izvanjsku
spoznaju (Is There a Text in This Class?, str. 94); no kada pripovi-
jeda o zasebnim se neto Evo
to se zbiva kada stvaratelj nailazi na
Waltera Patera Taj jasan, opaljiv obris lica i udova samo je slika
naa [That clear perceptual outline of face and limb. is but an ima-
ge of ours}.
U obliku odgovora, taj koje ga tje-
ra naprijed, to je to. . .. Pridjev jasan
djeluj.e dvojako: on da kad se to pojavi,
biti kadar vidjeti ga bez i obratno, da je to lako vi-
dljivo. Opaljiv vidljivost toga i prije no to je
a obris<-< mu, daje oblik, istodobno
jedno pitanje. Na: to pitanje - obris - usluno odgovara
izraz lica i udova, koji uistinu ispunja spomenuti obris. Do tre-
nutka kada stie do izjavnog glagola je ... se u cijelosti
i sigurno snalazi u svijetu savreno raspoznatih predmeta i savr-
eno kakav je i sam: Ali potom
nica prelazi u napad i odnosi svijet kakav je sama stvorila. . ..
slika razrjeuje neizvjesnost, no, u smjeru netvarnosti ; a sada
zamagljeni oblik u cijelosti nestaje kad naa rui raz-
1ikl! i onoga to je (ili to je bilo) izvana (Pate-
rova Sad ga vidi, sad ga ne vidi. Pater dade i Pater uze.
Istr. 311
tvrdnjama Fishove teorije, postaje rtvom paklenske
autorove strategije. Zapravo, to je djelatniji, projektivtiiji ili
kreativniji, tq njime ili autor vie manipulira.
62'
Fish kasnije kako je ovaj obrat podrovao njegov to-
bonji program. Argumentacija u 'Literature in the Reader' [Knji-
evnost u pie on u uvodnom dijelu tog zbornika, po-
stavlja se na stranu (ili je tako barem bilo najavljeno) a
protiv samodovoljnosti teksta,ali dokazivanja tekst postaje
sve i pa umjesto da bude otkriva
da je u svojoj novoj vanosti jo no to je bio prije (str. 7).
Fish grijei samo utoliko to to dri pogrekom koju' moe ispraviti
kako to u kasnijim radovima, da su formalna obj-
ljeja, koja manipuliraju zapravo proizvodi interpretativ-
nih to ih primjenjuje o manipUlaciji uvijek
se iznova sama prvo, stoga to je to mnogo bolja
puna dramatskih sukoba, varki i obrata drugo, zato to se lak-
e i bavi potankostima i zato to takva vrst
pripovijesti vrednuje vremensko iskustvo koji stvara
sve ne nita; ali onaj koji se neprekidno sukobljuje s
nim moe do vanih, to neka teorija
vie slobodu, i tvorbenu djelatnost, to je
vjerojatnije da odvodi u o dramatskim sukobima i
njima, koje prikazuju kao proces
P0nQVna pojava tekstovne u koje pokuavaju
ispripovjediti upravo suprotno, snano ilustrira ogranicenja to ih
diskurzivne strukture teorijama koje tvrde da tim struktura-
ma vladaju ili ih opisuju. se da i samim teorijama o
ba kao i opisima upravljaju aspekti pri-
No u krivudanjima prevlasti i prevlasti teksta na
djelu je jedna druga strukturna nunost. ne bi
nam da se za jednu od tih alternativa,jer se o
ovoj situaciji moe teorijski razmiljati s bilo kojeg od dvaju gledi-
ta, a postoje razlozi zbog kojih se to mora obaju gledita .. Pri-
mjer ale vrlo lijepo rasvjetljuje situaciju Sluatelj je
za alu bitan, jer ako se sluatelj nesmije, ala nije ala. Kao to bi
to rekla kritika koja se bavi odgovorom, ovdje
igra ulogu u strukture i
Freudovu teoriju :vica, Samuel Weber pie: osoba,
kao slUatelj, da li je ala uspjena ili nije - to jest, da li
jest' ala ili to nije - ... Pa ipak, to djelovanje
osobe lei s one strane svakog htijenja - ne moemo se smijati zato
to to - i izvan svijesti, utoliko to u trenutku smijeha nika-
da neznamo se smijemo (The. Divaricator [Razdvajatelj],
str. 25 - 26). Sluatelj kontrole nad nastupom smijeha: njega
izaziva tekst(kae"'e:'ala me nasmijala). No, s druge strane, taj ne-
predvidivi odgovor narav teksta koji ga je trebao proizves-
ti. Nema te nagodbene formulacije u kojoj nadzor dijelom pripada
63
Iii
i
.1. ,
;1.
t:
i,
Otvoren tekst daje obrise 'zatvorena' nacrta svoga Modela
lja kao sastavnice svoje strukturne strategije (The Role of the Rea-
der [Uloga str. 9). Od se trllLda igra organiziraju-
ulogu: Tekst ne moe uporabiti onako kako to ti
samo onako kako to tekst od tebe dok zatvorena djela moe
rabiti na mnogo Slobodni interpretativni odabiri,
izazvani svrhovitom strategijom otvorenosti (str. 40) mogu se raz-
matrati ili ispripovjediti kao potaknuti manipulativno m stra-
tegijom kakvog spletkarskog autora.
I Fishove krivudaju koji aktivno preuzima
odgovornost i nevoljnog izvrgnutog udarcima podivljalih
Fish se osporavanja predodbe (, tekstu
kao strukturi koja determinira svoj nazor
o ljudskim koja u svakom trenutku stvaraju iskustvene pro-
store u koje osobna spoznaja ljudskih
koja pasivno i nezainteresirano dokraja izvanjsku
spoznaju (Is There a Text in This Class?, str. 94); no kada pripovi-
jeda o zasebnim se neto Evo
to se zbiva kada stvaratelj nailazi na
Waltera Patera Taj jasan, opaljiv obris lica i udova samo je slika
naa [That clear perceptual outline of face and limb. is but an ima-
ge of ours}.
U obliku odgovora, taj koje ga tje-
ra naprijed, to je to. . .. Pridjev jasan
djeluj.e dvojako: on da kad se to pojavi,
biti kadar vidjeti ga bez i obratno, da je to lako vi-
dljivo. Opaljiv vidljivost toga i prije no to je
a obris<-< mu, daje oblik, istodobno
jedno pitanje. Na: to pitanje - obris - usluno odgovara
izraz lica i udova, koji uistinu ispunja spomenuti obris. Do tre-
nutka kada stie do izjavnog glagola je ... se u cijelosti
i sigurno snalazi u svijetu savreno raspoznatih predmeta i savr-
eno kakav je i sam: Ali potom
nica prelazi u napad i odnosi svijet kakav je sama stvorila. . ..
slika razrjeuje neizvjesnost, no, u smjeru netvarnosti ; a sada
zamagljeni oblik u cijelosti nestaje kad naa rui raz-
1ikl! i onoga to je (ili to je bilo) izvana (Pate-
rova Sad ga vidi, sad ga ne vidi. Pater dade i Pater uze.
Istr. 311
tvrdnjama Fishove teorije, postaje rtvom paklenske
autorove strategije. Zapravo, to je djelatniji, projektivtiiji ili
kreativniji, tq njime ili autor vie manipulira.
62'
Fish kasnije kako je ovaj obrat podrovao njegov to-
bonji program. Argumentacija u 'Literature in the Reader' [Knji-
evnost u pie on u uvodnom dijelu tog zbornika, po-
stavlja se na stranu (ili je tako barem bilo najavljeno) a
protiv samodovoljnosti teksta,ali dokazivanja tekst postaje
sve i pa umjesto da bude otkriva
da je u svojoj novoj vanosti jo no to je bio prije (str. 7).
Fish grijei samo utoliko to to dri pogrekom koju' moe ispraviti
kako to u kasnijim radovima, da su formalna obj-
ljeja, koja manipuliraju zapravo proizvodi interpretativ-
nih to ih primjenjuje o manipUlaciji uvijek
se iznova sama prvo, stoga to je to mnogo bolja
puna dramatskih sukoba, varki i obrata drugo, zato to se lak-
e i bavi potankostima i zato to takva vrst
pripovijesti vrednuje vremensko iskustvo koji stvara
sve ne nita; ali onaj koji se neprekidno sukobljuje s
nim moe do vanih, to neka teorija
vie slobodu, i tvorbenu djelatnost, to je
vjerojatnije da odvodi u o dramatskim sukobima i
njima, koje prikazuju kao proces
P0nQVna pojava tekstovne u koje pokuavaju
ispripovjediti upravo suprotno, snano ilustrira ogranicenja to ih
diskurzivne strukture teorijama koje tvrde da tim struktura-
ma vladaju ili ih opisuju. se da i samim teorijama o
ba kao i opisima upravljaju aspekti pri-
No u krivudanjima prevlasti i prevlasti teksta na
djelu je jedna druga strukturna nunost. ne bi
nam da se za jednu od tih alternativa,jer se o
ovoj situaciji moe teorijski razmiljati s bilo kojeg od dvaju gledi-
ta, a postoje razlozi zbog kojih se to mora obaju gledita .. Pri-
mjer ale vrlo lijepo rasvjetljuje situaciju Sluatelj je
za alu bitan, jer ako se sluatelj nesmije, ala nije ala. Kao to bi
to rekla kritika koja se bavi odgovorom, ovdje
igra ulogu u strukture i
Freudovu teoriju :vica, Samuel Weber pie: osoba,
kao slUatelj, da li je ala uspjena ili nije - to jest, da li
jest' ala ili to nije - ... Pa ipak, to djelovanje
osobe lei s one strane svakog htijenja - ne moemo se smijati zato
to to - i izvan svijesti, utoliko to u trenutku smijeha nika-
da neznamo se smijemo (The. Divaricator [Razdvajatelj],
str. 25 - 26). Sluatelj kontrole nad nastupom smijeha: njega
izaziva tekst(kae"'e:'ala me nasmijala). No, s druge strane, taj ne-
predvidivi odgovor narav teksta koji ga je trebao proizves-
ti. Nema te nagodbene formulacije u kojoj nadzor dijelom pripada
63
! '
,
i
I
a dijelom tekstu, koja bi opisala ovu ,to ju
je prije uhvatiti supostavom dviju apsolutnih perspektiva.
Kretanje ovamo-onamo u o od-
djelovanja i automatskih odgovora nije po-
pravljiva pogreka, bitna strukturna odlika te situacije,
Drugo, vrlo srodno pitanje koje proizlazi iz o glasi:
to je >->u teks'tu? Je li on tako bogato obilje da ga niti jedan
nikada ne moe u cijelosti shvatiti? struktura s nekim
prazninama to ih mora ispuniti? Skup oznaka
kojima daje strukturu i Stanley Fish, naprimjer,
usvojio je niz stajalita uhvatiti se ukotac s ovim
problemom. Svaka promjena stajalita pripisuje tvorbe-
noj djelatnosti neto to se prije toga smjetalo u tekst. Fish je isprva
dokazivao kak.:o ne lei u tekstu, u iskustvu
Tekst"] e niz formalnih struktura kojima daju kao u
navedenom primjeru Patera. stilistiku, Fish je,
da interpretativne hipoteze koje se od
mnogih formalnih odlika i uzoraka dre 'teksta. Na tre-
je stupnju tvrdio kako formalni uzorci nisu u tekstu.
citirane stihove iz 'Lycidasa, on pie: I
Uzimam pojam stiha i drim ga prirodnom
com; moglo bi se da je kao taj pojam odgovo-
ran za iskustvo to ga opisujem. Mislim da je istina
upravo obratna: prije biti da stiha postoje
strategijama opaanja negoli obrnuto. Gledano povijesno, strate-
gija koju poznajemo kao (ili sluanje) pjesnitva u sebi
je poklanjanje panje stihu kao nekoj jedinici; ali
nam je upravo ta panja stavila na raspolaganje stih kao jedinicu
(bilo tiskanu bilo zvukovnu). '" Ukratko, se ono to
je zamjetljivim, ne uz kakva prozirna i neiskriv-
interpretativnom strategijom. / Is There a
Text in This Class?, str. 165 - 66/
To se isto obrazloenje moe ponoviti i kada je o najosnovni-
jim fenomenima: svako ponavljanje istoga glasa ili slova funkcija je
fonolokih ili pravopisnih konvencija i moe se stoga motriti kao
posljedak interpretativnih strategija pojedinih zajednica. Ne postoji
da se strogo od interpretacije, 'pa tako nita
ne moemo dr.ati definitivno u tekstu prije interpretativ-
nih konvencija.
Fish ide korak dalje: poput teksta i njegov<'t i sam
tatelj proizvod strategija neke interpretativne zajednice, a kao
lja ga . tvore mentalne operacije kojiIl)a ta zajednica raspolae ..
Dvoumica koja je raspravu zagovornicima tek-
sta i zagovornicima (a jedan od njih sam zacijelo bio i ja),
64
pie Fish, rijeena je jednim udarcem zato to se entiteti
vie ne kao nezavisni. Drugim ne moe se vie
raspravljati o zahtjevima objektivnosti jer su agenci-'
ja, sredite interpretativnog autoriteta, istodobno oba entiteta i nije-
dan od njih (str. 14). lVlnoge slvari izgledaju podosta
tvrdi on, kad se jednom ukloni dihotomija subjekt-objekt (str.
336). ,
Taj radikalni monizam, prema kojem Je sve proizvod interpreta-
tivnih strategija, je posljedak koja pokazuje da je
svaki entitet konvencionalni konstrukt; no razlika subjekta i
objekta rasteljivija je nego to to misli Fish i nestati jednim
udarcem. Ona se nanovo pojavljuje pokuamo govoriti o inter-
pretaciji. Da bismo razmatrali kakvo iskustvo moramo se
pozvati na nekakvog i na nekakav tekst. U svakoj o
tanju mora postojati neto s se sukobiti, to ga iz-
nenaditi, odakle Interpretacija je uvijek interpretacija
ga, a to neto funkcionira kao objekt tl odnosu subjekt-objekt, sve
" ako se i moe motriti kao proizvod prijanjih interpretacija.
U Fishovim skretanjima vidimo momente borbe
monizma teorije i dualizma pripovijesti. Teorije o pokazuju
uspostavljanja valjano utemeljenih distinkcija
i ivterpretacije, onoga to se moe u tek-
stu i onoga to se u nj ili teksta i te stoga
vode u monizam. Interpretacija tvori sye -'-- u tolikoj mjeri da Fish
priznaje kako nemoe odgovoriti na pitanje su tq interpretaci-
je interpretativni (str. 165). o
propustiti da odgovore na to pitanje. Tamo vazda mora postojati
dualizam: interpretator i neto to se interpretira, subjekt i objekt,
, djelatnik i neto na to djeluje ili to djeluje na njega.
monizma i dualizma osobito je u djelu Wolf-
ganga Isera. Njegov je prikaz nadasve razborit, zasnovan ta-
ko' da oda prizna1).je djelatnosti
istodobno determinirane tekstove koji zahtijevaju i
ju stanovit odgovor. pokuava, naime, stvoriti jednu
teoriju; no njegovi pokazuju kako je taj dualizam neodriv:
rui se razlika teksta i i interpreta-
cije, jji determiniranog i nedeterminiranog, pa njegova teori-
ja postaje Kojom vrstom monizma postati ovisi o to-
me 'koji od njegovih dokaza i premisa najozbiljnije. U
The Struggle for Control [Borba za nadzor] Samuel Weber doka-o
zuje da u .. Iserovoj teoriji sve ovisi o autoritetu autora, koji'
'je tekst stvorio takvim kakav jest: autor jedinstvo djela, zahti-
jeva sudj.elovanje i svojim tekstom >mnapri-
5 o DEKONSTRUKCIJI
65
! '
,
i
I
a dijelom tekstu, koja bi opisala ovu ,to ju
je prije uhvatiti supostavom dviju apsolutnih perspektiva.
Kretanje ovamo-onamo u o od-
djelovanja i automatskih odgovora nije po-
pravljiva pogreka, bitna strukturna odlika te situacije,
Drugo, vrlo srodno pitanje koje proizlazi iz o glasi:
to je >->u teks'tu? Je li on tako bogato obilje da ga niti jedan
nikada ne moe u cijelosti shvatiti? struktura s nekim
prazninama to ih mora ispuniti? Skup oznaka
kojima daje strukturu i Stanley Fish, naprimjer,
usvojio je niz stajalita uhvatiti se ukotac s ovim
problemom. Svaka promjena stajalita pripisuje tvorbe-
noj djelatnosti neto to se prije toga smjetalo u tekst. Fish je isprva
dokazivao kak.:o ne lei u tekstu, u iskustvu
Tekst"] e niz formalnih struktura kojima daju kao u
navedenom primjeru Patera. stilistiku, Fish je,
da interpretativne hipoteze koje se od
mnogih formalnih odlika i uzoraka dre 'teksta. Na tre-
je stupnju tvrdio kako formalni uzorci nisu u tekstu.
citirane stihove iz 'Lycidasa, on pie: I
Uzimam pojam stiha i drim ga prirodnom
com; moglo bi se da je kao taj pojam odgovo-
ran za iskustvo to ga opisujem. Mislim da je istina
upravo obratna: prije biti da stiha postoje
strategijama opaanja negoli obrnuto. Gledano povijesno, strate-
gija koju poznajemo kao (ili sluanje) pjesnitva u sebi
je poklanjanje panje stihu kao nekoj jedinici; ali
nam je upravo ta panja stavila na raspolaganje stih kao jedinicu
(bilo tiskanu bilo zvukovnu). '" Ukratko, se ono to
je zamjetljivim, ne uz kakva prozirna i neiskriv-
interpretativnom strategijom. / Is There a
Text in This Class?, str. 165 - 66/
To se isto obrazloenje moe ponoviti i kada je o najosnovni-
jim fenomenima: svako ponavljanje istoga glasa ili slova funkcija je
fonolokih ili pravopisnih konvencija i moe se stoga motriti kao
posljedak interpretativnih strategija pojedinih zajednica. Ne postoji
da se strogo od interpretacije, 'pa tako nita
ne moemo dr.ati definitivno u tekstu prije interpretativ-
nih konvencija.
Fish ide korak dalje: poput teksta i njegov<'t i sam
tatelj proizvod strategija neke interpretativne zajednice, a kao
lja ga . tvore mentalne operacije kojiIl)a ta zajednica raspolae ..
Dvoumica koja je raspravu zagovornicima tek-
sta i zagovornicima (a jedan od njih sam zacijelo bio i ja),
64
pie Fish, rijeena je jednim udarcem zato to se entiteti
vie ne kao nezavisni. Drugim ne moe se vie
raspravljati o zahtjevima objektivnosti jer su agenci-'
ja, sredite interpretativnog autoriteta, istodobno oba entiteta i nije-
dan od njih (str. 14). lVlnoge slvari izgledaju podosta
tvrdi on, kad se jednom ukloni dihotomija subjekt-objekt (str.
336). ,
Taj radikalni monizam, prema kojem Je sve proizvod interpreta-
tivnih strategija, je posljedak koja pokazuje da je
svaki entitet konvencionalni konstrukt; no razlika subjekta i
objekta rasteljivija je nego to to misli Fish i nestati jednim
udarcem. Ona se nanovo pojavljuje pokuamo govoriti o inter-
pretaciji. Da bismo razmatrali kakvo iskustvo moramo se
pozvati na nekakvog i na nekakav tekst. U svakoj o
tanju mora postojati neto s se sukobiti, to ga iz-
nenaditi, odakle Interpretacija je uvijek interpretacija
ga, a to neto funkcionira kao objekt tl odnosu subjekt-objekt, sve
" ako se i moe motriti kao proizvod prijanjih interpretacija.
U Fishovim skretanjima vidimo momente borbe
monizma teorije i dualizma pripovijesti. Teorije o pokazuju
uspostavljanja valjano utemeljenih distinkcija
i ivterpretacije, onoga to se moe u tek-
stu i onoga to se u nj ili teksta i te stoga
vode u monizam. Interpretacija tvori sye -'-- u tolikoj mjeri da Fish
priznaje kako nemoe odgovoriti na pitanje su tq interpretaci-
je interpretativni (str. 165). o
propustiti da odgovore na to pitanje. Tamo vazda mora postojati
dualizam: interpretator i neto to se interpretira, subjekt i objekt,
, djelatnik i neto na to djeluje ili to djeluje na njega.
monizma i dualizma osobito je u djelu Wolf-
ganga Isera. Njegov je prikaz nadasve razborit, zasnovan ta-
ko' da oda prizna1).je djelatnosti
istodobno determinirane tekstove koji zahtijevaju i
ju stanovit odgovor. pokuava, naime, stvoriti jednu
teoriju; no njegovi pokazuju kako je taj dualizam neodriv:
rui se razlika teksta i i interpreta-
cije, jji determiniranog i nedeterminiranog, pa njegova teori-
ja postaje Kojom vrstom monizma postati ovisi o to-
me 'koji od njegovih dokaza i premisa najozbiljnije. U
The Struggle for Control [Borba za nadzor] Samuel Weber doka-o
zuje da u .. Iserovoj teoriji sve ovisi o autoritetu autora, koji'
'je tekst stvorio takvim kakav jest: autor jedinstvo djela, zahti-
jeva sudj.elovanje i svojim tekstom >mnapri-
5 o DEKONSTRUKCIJI
65
j'!
:i
i
.i;
jed strukturira oblik estetskog predmeta to ga ima proizvesti
-telj, da je -ostvarenje autorove nakane (The Act of
Reading str. 96). Ali se isto tako moe uvjerljivo do-
kazivati, kao to to Stanley Fish u Why No One's Afraid of
Wolfgang lser [Zato se nitko ne boji Wolfganga Isera], da je lse-
rova teorija monizam druge vrste: objektivne strukture za koje Iser
tvrdi da vode ili determiniraju odgovor jesu strukture sa-'
mo za stanovitu praksu Praznine nisu u tekst,
se pojavljuju (ili se ne pojavljuju) 'kao posljedica osobitihinterpreta-
, tivnih strategija, pa tako nema razlike onoga to daje tekst
i on9ga to pribavlja on pribavlja sve; zvjezdiceu knjiev-
nom tekstu nisu one su isto tako promjenljive kao i reci
koji ih spajaju (str. 7). Iserova je pogreka to dualizam nudan za
o dri teorijski utemeljenim, ne da pomno
teorijsko ispitivanje sruiti tu promjenljivu' razliku '"
i interpretacije, ili tekstovna i doprinosaY
pokazivanja kako Iserova teorija vodi u monizam, u
kojem sve priskrbljuje ili autor, pomae da se otkrije to to
nije u redu s njegovom nadasve razboritom zamisli da poneto osi-
gurava tekst, a poneto ili da postoje neke determinirane
strukture i mjesta nedeterminiranosti. Jean-Paul Sartre daje jedan
od ponajboljih korektiva kada u Qu 'est-ce que la littera ture ? [to je
to knjievnost?] razmatra na koji u isto vrijeme stva-
raju i otkrivaju, otkrivaju i stvaraju (str.
55/30). Ainsi pour le lecteur, pie Sartre, tout est a faire et tout
est deja fait /Tako sve tek mota i sve je za njega
(str. 58/32). Za djelo nije stvoreno djelomice, ne-
go je, s jedne strane, dovreno i neiscrpno - moe i
nebr9jeno puta nanovo a da nikada u cijelosti ne uhvati sve
to je - a, s druge strane, tek se ima stvoriti tijekom
pro.cesa bez je djelo samo niz crnih tragova na papiru.
Pokuaj nagodbenih formulacija ne uspijeva uhvatiti ovu
esencijainu, podijeljenu
,12 Fishu u Talk like Whales kao kitovi],
Iser tvrdi' da su teksta dane, interpretacija tih determinirana, a
praznine izmedu danih elemenata i/ili interpretacija jesu mjesta neodre de-
nosti (str. 83). To je jer je u mnogim in-
terpretacija stanovitih posve nedeterminirana, a pitanje kojom se to ri-
netko bavi je stvar interpretacije, a ne danog. Nagovjetaj
razboritijeg odgovora, koji razliku izmedu determiniranog i nedeterminira-
nog promjenljivom i operativnom oprekom, jav.lja se u Iserovom inter-
vjuu za Diacritics, gdje on govori o razlici izmedu koje va-
lja pribaviti i koje je priskrbljeno. Jednom kad priba-
vi sponu ona postaje (Interview, str. 72).
66
o zahtijevaju da se neto uzme kao dano,
kako bi mogao na to odgovoriti. Ovdje su nam vane tvrdnje
E. D. Hirscha o i koje Hirsch po-
sa kakvo je kanjo dati autOT, se
verbalnog kakva teksta, a [signifikantnost] tek-
stovnog u odnosu na neki iri kontekst, to jest neku drugu
svijest, drugo doba, iru temu (The Aims of Interpretation [Ciljevi
interpretacije], str. 2 - 3). Hirschovi protivnici tu distinkciju odbacu-
ju, da u tekstu i ne postoji nego u ne-
kom kontekstu interpretacije; ali Hir,s;h: tvrdi da interpretacijska
djelatnost ovisi o distinkciji koje je u tekstu (zato
to ga je autor tamo stavio) i koja se pribavlja. Kad in-
terpretator ne bi mislio teksta postoji tama]utek-=--
slu, nap. prev.] kao prilika za promiljanje ili primjenu, ne bi imao o
, .. -razmiljati ni govoriti. Tamonjost njegova samois-
tovjetnost iz trenutka u trenutak, da se o njemu umuje.
tome, dok je stalnosti u interpretaciji,
ljivo'st u sebi sadrava (str. 80). Za Hirscha je nu-
nost ove distinkcije potkrijepljena njegovih protivnika
tvrdnji da ih 'je pogreno interpretirao (pa da tako njihovi radovi
uistinu imaju stalna od kakvu bi im
mogli dati interpretatori). N@ Hirsch0vi cl.'t)kazi ne pokazuju episte-
moloki autoritet distinkcije teksta i
koju mu daju interpretatori, ili da se odre-
to pripada a to potrebu za
mom ove vrste u naim bavljenjima tekstovima i svijetom. Takve
distinkcije rabimo vrijeme stoga to to zahtijevaju nae
, no posrijedi su promjenljivi i neutemeljeni pojmovi.
To je dobro dokazao Richard Rorty u raspravi o problemima to
ih postavlja Thomasa Kuhna o znanosti kao nizu inter-
pretativnih paradigmi. Postoje li u prirodi osobine to ih znanstveni-
ci otkrivaju ili pak znanstvenici svojim pojmovnim ustrojima proiz-
vode entitete kakvi su subatomske svjetlosni valovi itd. ? Da
li znanost tvori ili otkriva? U gledanja koji elim
ti, pie Rorty,
nita temeljno ne ovisi o izboru ta dva izraza -
slikovitog prikaza tvorenja i otkrivanja. . .. Za fiziku je,
tim, manje paradoksalno drati se predodbe 0 boljym
opisivanju onoga to je postojalo. Tome nije tako zbog du-
bokih epistemolokih ili razloga, jednostavno
stoga to, kada 'svoje whigovske o tome kako su
nai preci postupno puzali uz planinu na (moda lanom)
vrhu stojimo mi, postoji prijeka potreba da tijekom cijele te
neke stvari odrimo stalnima. Prirodne sile i mali tvari, ka-
67
j'!
:i
i
.i;
jed strukturira oblik estetskog predmeta to ga ima proizvesti
-telj, da je -ostvarenje autorove nakane (The Act of
Reading str. 96). Ali se isto tako moe uvjerljivo do-
kazivati, kao to to Stanley Fish u Why No One's Afraid of
Wolfgang lser [Zato se nitko ne boji Wolfganga Isera], da je lse-
rova teorija monizam druge vrste: objektivne strukture za koje Iser
tvrdi da vode ili determiniraju odgovor jesu strukture sa-'
mo za stanovitu praksu Praznine nisu u tekst,
se pojavljuju (ili se ne pojavljuju) 'kao posljedica osobitihinterpreta-
, tivnih strategija, pa tako nema razlike onoga to daje tekst
i on9ga to pribavlja on pribavlja sve; zvjezdiceu knjiev-
nom tekstu nisu one su isto tako promjenljive kao i reci
koji ih spajaju (str. 7). Iserova je pogreka to dualizam nudan za
o dri teorijski utemeljenim, ne da pomno
teorijsko ispitivanje sruiti tu promjenljivu' razliku '"
i interpretacije, ili tekstovna i doprinosaY
pokazivanja kako Iserova teorija vodi u monizam, u
kojem sve priskrbljuje ili autor, pomae da se otkrije to to
nije u redu s njegovom nadasve razboritom zamisli da poneto osi-
gurava tekst, a poneto ili da postoje neke determinirane
strukture i mjesta nedeterminiranosti. Jean-Paul Sartre daje jedan
od ponajboljih korektiva kada u Qu 'est-ce que la littera ture ? [to je
to knjievnost?] razmatra na koji u isto vrijeme stva-
raju i otkrivaju, otkrivaju i stvaraju (str.
55/30). Ainsi pour le lecteur, pie Sartre, tout est a faire et tout
est deja fait /Tako sve tek mota i sve je za njega
(str. 58/32). Za djelo nije stvoreno djelomice, ne-
go je, s jedne strane, dovreno i neiscrpno - moe i
nebr9jeno puta nanovo a da nikada u cijelosti ne uhvati sve
to je - a, s druge strane, tek se ima stvoriti tijekom
pro.cesa bez je djelo samo niz crnih tragova na papiru.
Pokuaj nagodbenih formulacija ne uspijeva uhvatiti ovu
esencijainu, podijeljenu
,12 Fishu u Talk like Whales kao kitovi],
Iser tvrdi' da su teksta dane, interpretacija tih determinirana, a
praznine izmedu danih elemenata i/ili interpretacija jesu mjesta neodre de-
nosti (str. 83). To je jer je u mnogim in-
terpretacija stanovitih posve nedeterminirana, a pitanje kojom se to ri-
netko bavi je stvar interpretacije, a ne danog. Nagovjetaj
razboritijeg odgovora, koji razliku izmedu determiniranog i nedeterminira-
nog promjenljivom i operativnom oprekom, jav.lja se u Iserovom inter-
vjuu za Diacritics, gdje on govori o razlici izmedu koje va-
lja pribaviti i koje je priskrbljeno. Jednom kad priba-
vi sponu ona postaje (Interview, str. 72).
66
o zahtijevaju da se neto uzme kao dano,
kako bi mogao na to odgovoriti. Ovdje su nam vane tvrdnje
E. D. Hirscha o i koje Hirsch po-
sa kakvo je kanjo dati autOT, se
verbalnog kakva teksta, a [signifikantnost] tek-
stovnog u odnosu na neki iri kontekst, to jest neku drugu
svijest, drugo doba, iru temu (The Aims of Interpretation [Ciljevi
interpretacije], str. 2 - 3). Hirschovi protivnici tu distinkciju odbacu-
ju, da u tekstu i ne postoji nego u ne-
kom kontekstu interpretacije; ali Hir,s;h: tvrdi da interpretacijska
djelatnost ovisi o distinkciji koje je u tekstu (zato
to ga je autor tamo stavio) i koja se pribavlja. Kad in-
terpretator ne bi mislio teksta postoji tama]utek-=--
slu, nap. prev.] kao prilika za promiljanje ili primjenu, ne bi imao o
, .. -razmiljati ni govoriti. Tamonjost njegova samois-
tovjetnost iz trenutka u trenutak, da se o njemu umuje.
tome, dok je stalnosti u interpretaciji,
ljivo'st u sebi sadrava (str. 80). Za Hirscha je nu-
nost ove distinkcije potkrijepljena njegovih protivnika
tvrdnji da ih 'je pogreno interpretirao (pa da tako njihovi radovi
uistinu imaju stalna od kakvu bi im
mogli dati interpretatori). N@ Hirsch0vi cl.'t)kazi ne pokazuju episte-
moloki autoritet distinkcije teksta i
koju mu daju interpretatori, ili da se odre-
to pripada a to potrebu za
mom ove vrste u naim bavljenjima tekstovima i svijetom. Takve
distinkcije rabimo vrijeme stoga to to zahtijevaju nae
, no posrijedi su promjenljivi i neutemeljeni pojmovi.
To je dobro dokazao Richard Rorty u raspravi o problemima to
ih postavlja Thomasa Kuhna o znanosti kao nizu inter-
pretativnih paradigmi. Postoje li u prirodi osobine to ih znanstveni-
ci otkrivaju ili pak znanstvenici svojim pojmovnim ustrojima proiz-
vode entitete kakvi su subatomske svjetlosni valovi itd. ? Da
li znanost tvori ili otkriva? U gledanja koji elim
ti, pie Rorty,
nita temeljno ne ovisi o izboru ta dva izraza -
slikovitog prikaza tvorenja i otkrivanja. . .. Za fiziku je,
tim, manje paradoksalno drati se predodbe 0 boljym
opisivanju onoga to je postojalo. Tome nije tako zbog du-
bokih epistemolokih ili razloga, jednostavno
stoga to, kada 'svoje whigovske o tome kako su
nai preci postupno puzali uz planinu na (moda lanom)
vrhu stojimo mi, postoji prijeka potreba da tijekom cijele te
neke stvari odrimo stalnima. Prirodne sile i mali tvari, ka-
67
I
I
I
I
I
I
I
i
I
ko ih je zamislila fizikalna teorija, za takvu su
ulogu dobri odabiri. Fizika je paradigma otkrivanja jednostav-
no stoga to je teko (barem na Zapadu) na podlozi nepromjen-
ljiva Moralnog Zakona ili kanona o
promjenljivim fizikalnim svjetovima, ali je vrlo lako ispripovjedi-
ti obratnu vrstu Nae tvrdokorno miljenje
da duh, ako nije svediv na prirodu, a ono na njoj barem pa-
razitira, nije nita drugo nego kako nam fizika daje do-
bru podlogu za naih o povijesnoj mijeni. Nije ri-
o tome da smo imali neki duboki uvid u narav stvarnosti, koji
nam je rekao kako je sve osim atoma i praznog prostora bilo po
dogovoru (ili duhovno, ili umjetno Demokrit
je uvidio da o podlogu
'za o mijenama- stvarima od tih
takve vrste o svijetu (to su je redom
vali Lukrecije, Newton i Bohr) moda je za Zapad,
ali nije izbor koji bi mogao dobiti, ili koji zahtijeva, epistemolo-
ka ili jamstva. / Philosophy and the Mirror of Nature
[Filozofija i zrcalo prirode], str. 344 - 45/
Na gotovo jednak zamisao o danom tekstu s nepromjenIji-
vim, razotkrivim osobinama priskrbljuje podlogu za argu-
mentacije o interpretaciji i prikaze promjenljivih interpretacija. Kri-
.. okrenuti sami'su ustanovili da bolju kaziva-
nje o tekstovima koji ili izazivaju odgovore, negoli opisivanje
koji stvaraju tekstove; no distinkcije koje strukturiraju te
izloene su ispitivanju, a prikazi koji na njima poka-
zuju se ranjivima u dodiru s kritikom. Teorije koje tekst proglauju
konstruktom igraju ivotnu ulogu u
vanja. ovih promjenljivih, distinkcija i u osvjetljivanju
aspekata koji bi mogli posve neopaeno.
l vana odlika o jest svretak. Pustolovine
nja dobro zavravaju. Riffaterreo.ve doseu .kU;.
maks u slavodobitnom osvajanju matice koja sjedinjuje
djelo i upravlja njime. I Iser :z;avrava Na koncu sedam-
naestoga je bilo proces koji je nudio umirenje glede
cf<rtitudo salutis, tako bol to ju je zadala
doktrina o predestinaciji. U osamnaestom umjesto
da su spaeni, su 'otkrili ljudsku narav. U devetnaesto'm
je niorao otkriti da mu je drutvo namet-
nulo' neku ulogu, stvar koja za njega eventualno zauzeti
ki stav prema tom nametanju U dvadesetom se
funkcioniranja n<lih vlastitih opaajnih (The JmpJied
str. xiii). se da je posljedak uvijek spoznaja.
tatelji mogu biti manip'ulirani i zavedeni, ali kada zavre kak-
ve knjige, njihovo se iskustvo pretvara u spoznaju - moda razumi-
68
jevanje to su ih nametnule poznate interpretativne
konvencije - kao da ih zavretak knjige izvodi iz iskustva i
daje im znanje o njemu. poput Fisha, koji govori o iskus-
tvu proze koja naruav?- j udaljuje se od lIslo-
ono to je na izgledalo savreno jednostavno i po-
vie problema no to ih rjeava, tome konstruira-
ju Bildungsromane * (Self-Consuming Artifacts, str. 378). Njihove
prate uvjerena u tradicionalne pretpostavke
o strukturi i koji se sukobljuje s odstupanjima tekstova,
pada u klopke, frustriran je i obeshrabren, ali izranja mudriji za gu-
bitak iluzija.
J3
Kao da je opisivanje kao doputeno
sretnom svretku, koji niz reakcija preoblikuje u razu-
mijevanje teksta i onoga ja koje se s tim tekstom bilo uhvatilo
ukotac. Tekstovne manipUlacije dobru
samo ako sretno svravaju.
Takvi prijeporno su obiljeje o
nju. Nije nikakvo to su neki postaji
vi prema toj idealizaciji na temelju koje se pokazalo da do-
vodi do moralno proizvodne svijesti o sebi. Nita se ne postie,
pie Harold Bloom, nastavljanjem idealiziranja kao da
tanje nije obrambena ratovanja (Kabbalah and Criticism
i kritika], str. 126). Tamo gdje idealiziraju opisuju
pokoravanje tekstu zato da postuliraju slavodobitno raz-
. umijevanje onoga to se zbilo, Bloom ne vidi izlaza ni transcenden-
tnosti. jezik od snanog to i izabire
da ga laljivcem. Najvie to moe jest snano
pogreno - koje jedno za drugim proizvesti druga
dio su slaba pogrena koja isto tako
ne ni razumijevanje ni samospoznaju, naslijepo stvara-
ju trope nad tekstom, da to ne Bloomov prikaz
ljeve tjeskobne-i zakanjele neprilike s tekstom da se
*Nap. prev. -:- romani o odgoju
13 To je kakvu sam i sam i pridavao joj vanost; Moja knji-
ga Flaubert: The Uses of Uncertainty [Flaubert: uporabe mjesta
nosti] postulira koji da se taj roman pokorava
ma b_alzacovskog romana i opisuje kako Flaubertovi tekstovi rue takve
teljeve pretpostavke o funkciji opisa, ulozi binarnih opreka,
dosljednosti gledita i tematske sinteze. Za je rezul-
tat takvog iskustva sebesvjesno razumijevanje procesa kojima
Za daljnju raspravu o nekim o vidi:
Steven MailIoux, Learning to Read: IntegJretation and Reader-Response
Criticism interpretacija kritika koja se bavi od-
govorom], str. 99 - 107; te Didier Coste, Trois conceptions du lecteur
[Tri koncepcije
69
I
I
I
I
I
I
I
i
I
ko ih je zamislila fizikalna teorija, za takvu su
ulogu dobri odabiri. Fizika je paradigma otkrivanja jednostav-
no stoga to je teko (barem na Zapadu) na podlozi nepromjen-
ljiva Moralnog Zakona ili kanona o
promjenljivim fizikalnim svjetovima, ali je vrlo lako ispripovjedi-
ti obratnu vrstu Nae tvrdokorno miljenje
da duh, ako nije svediv na prirodu, a ono na njoj barem pa-
razitira, nije nita drugo nego kako nam fizika daje do-
bru podlogu za naih o povijesnoj mijeni. Nije ri-
o tome da smo imali neki duboki uvid u narav stvarnosti, koji
nam je rekao kako je sve osim atoma i praznog prostora bilo po
dogovoru (ili duhovno, ili umjetno Demokrit
je uvidio da o podlogu
'za o mijenama- stvarima od tih
takve vrste o svijetu (to su je redom
vali Lukrecije, Newton i Bohr) moda je za Zapad,
ali nije izbor koji bi mogao dobiti, ili koji zahtijeva, epistemolo-
ka ili jamstva. / Philosophy and the Mirror of Nature
[Filozofija i zrcalo prirode], str. 344 - 45/
Na gotovo jednak zamisao o danom tekstu s nepromjenIji-
vim, razotkrivim osobinama priskrbljuje podlogu za argu-
mentacije o interpretaciji i prikaze promjenljivih interpretacija. Kri-
.. okrenuti sami'su ustanovili da bolju kaziva-
nje o tekstovima koji ili izazivaju odgovore, negoli opisivanje
koji stvaraju tekstove; no distinkcije koje strukturiraju te
izloene su ispitivanju, a prikazi koji na njima poka-
zuju se ranjivima u dodiru s kritikom. Teorije koje tekst proglauju
konstruktom igraju ivotnu ulogu u
vanja. ovih promjenljivih, distinkcija i u osvjetljivanju
aspekata koji bi mogli posve neopaeno.
l vana odlika o jest svretak. Pustolovine
nja dobro zavravaju. Riffaterreo.ve doseu .kU;.
maks u slavodobitnom osvajanju matice koja sjedinjuje
djelo i upravlja njime. I Iser :z;avrava Na koncu sedam-
naestoga je bilo proces koji je nudio umirenje glede
cf<rtitudo salutis, tako bol to ju je zadala
doktrina o predestinaciji. U osamnaestom umjesto
da su spaeni, su 'otkrili ljudsku narav. U devetnaesto'm
je niorao otkriti da mu je drutvo namet-
nulo' neku ulogu, stvar koja za njega eventualno zauzeti
ki stav prema tom nametanju U dvadesetom se
funkcioniranja n<lih vlastitih opaajnih (The JmpJied
str. xiii). se da je posljedak uvijek spoznaja.
tatelji mogu biti manip'ulirani i zavedeni, ali kada zavre kak-
ve knjige, njihovo se iskustvo pretvara u spoznaju - moda razumi-
68
jevanje to su ih nametnule poznate interpretativne
konvencije - kao da ih zavretak knjige izvodi iz iskustva i
daje im znanje o njemu. poput Fisha, koji govori o iskus-
tvu proze koja naruav?- j udaljuje se od lIslo-
ono to je na izgledalo savreno jednostavno i po-
vie problema no to ih rjeava, tome konstruira-
ju Bildungsromane * (Self-Consuming Artifacts, str. 378). Njihove
prate uvjerena u tradicionalne pretpostavke
o strukturi i koji se sukobljuje s odstupanjima tekstova,
pada u klopke, frustriran je i obeshrabren, ali izranja mudriji za gu-
bitak iluzija.
J3
Kao da je opisivanje kao doputeno
sretnom svretku, koji niz reakcija preoblikuje u razu-
mijevanje teksta i onoga ja koje se s tim tekstom bilo uhvatilo
ukotac. Tekstovne manipUlacije dobru
samo ako sretno svravaju.
Takvi prijeporno su obiljeje o
nju. Nije nikakvo to su neki postaji
vi prema toj idealizaciji na temelju koje se pokazalo da do-
vodi do moralno proizvodne svijesti o sebi. Nita se ne postie,
pie Harold Bloom, nastavljanjem idealiziranja kao da
tanje nije obrambena ratovanja (Kabbalah and Criticism
i kritika], str. 126). Tamo gdje idealiziraju opisuju
pokoravanje tekstu zato da postuliraju slavodobitno raz-
. umijevanje onoga to se zbilo, Bloom ne vidi izlaza ni transcenden-
tnosti. jezik od snanog to i izabire
da ga laljivcem. Najvie to moe jest snano
pogreno - koje jedno za drugim proizvesti druga
dio su slaba pogrena koja isto tako
ne ni razumijevanje ni samospoznaju, naslijepo stvara-
ju trope nad tekstom, da to ne Bloomov prikaz
ljeve tjeskobne-i zakanjele neprilike s tekstom da se
*Nap. prev. -:- romani o odgoju
13 To je kakvu sam i sam i pridavao joj vanost; Moja knji-
ga Flaubert: The Uses of Uncertainty [Flaubert: uporabe mjesta
nosti] postulira koji da se taj roman pokorava
ma b_alzacovskog romana i opisuje kako Flaubertovi tekstovi rue takve
teljeve pretpostavke o funkciji opisa, ulozi binarnih opreka,
dosljednosti gledita i tematske sinteze. Za je rezul-
tat takvog iskustva sebesvjesno razumijevanje procesa kojima
Za daljnju raspravu o nekim o vidi:
Steven MailIoux, Learning to Read: IntegJretation and Reader-Response
Criticism interpretacija kritika koja se bavi od-
govorom], str. 99 - 107; te Didier Coste, Trois conceptions du lecteur
[Tri koncepcije
69
l-
I
moe znanje o tom iskustvu ili samog prem-
da se snani bore da tekst svladaju pogreno ga
Svojim prikazom Bloom nam otvara kako bismo tito
vidjel1 oskudnost temelja na kojima svoje opti-


Kad prestanemo opisivati to
i razmotrimo to su postigli prijanji zaci-
jelo naginjati kako oni nisu uspjeli shvatiti to su to
kako su bili pod utjecajem pretpostavki nad kojima nisu imali
. nadzora, kako su bili zavedeni na koje mi moemo opisati,
ali oni ne mogu. Naa istraivanja prijanjih ne zrcale sla-
vodobitne broja o uzorke slje-
pila i uvida kakve opisuje Paul De Man.
o koje odbacuju idealiziraju denouements*
umjesto toga U raspravi o Rousseauu De Man
pie:
Tekst poput Profession de foi [Vjeroispovijed] moe se doslovno
nazvati po tome to dovodi do skupa tvrdnji koje
se radikalno Te tvrdnje i nisu puki neut-
ralni konstativi**; one, su performativi koji zahtije-
vaju da se od puke izjave na djelovanje. One nas prisilja-
vaju da izaberemo, istodobno temelje svakoga izbora.
One nam alegoriju o sudskoj presudi koja ne moe biti ni
razborita ni pravedna. Kao u Kleistovim dramama, presuda po-
navlja to ga Ako smo, nakon Profession
de foi, dovedeni u kunju da se preobratirno na teizam, tada
pred sudom razbora stojimo okrivljeni za glupost. Ali ako odlu-
I da se vjera, u najiroj uporabi toga naziva (koja mora uklju-
sve oblike idolatrije i ideologije), moe jednom za- -
uvijek prevladati prosvijetljenim umom, onda taj sumrak ido-
la biti jo gluplji ne sebe kao svoju prvu rtvu. Iz
ovoga se vidi da ne bi valjalo uzeti
olako. / Allegories of Reading [Alegorije str. 245/
Takva ne jednostavno iz nekog sredinjeg am-
bigviteta ili izbora, iz na koji sustav vrijednosti toga tek-
sta istodobno nuka na izbot i da se taj izbor obavi. Najjed-
'nostavniji su primjeri takve paradoksalni nalozi poput:
Nemoj me neprekidno sluati! ili: Budi spontan!,koi uspos-
14 S nekog drugog gledita, i sam bi se Bloomov prikaz mogao
drati u svom herojskih borbi volje izme-
du pojedinih 'subjekata. Vidi:' Culler, The Pursuit of Signs, str .. 107 - 11.
* Nap. prev. - raspleti, rjeenja
** Nap. prev. - u izvor.nom navodu iz AJIegories of Reading doslovno:
constations; Culler upozorava na pogreku opaskom [sic].
70
tJ
"1
tavljaju dvojnu obvezu: mora izabrati poslunost ili nepos-
lunost, ali ne moe izvriti taj izbor, jer bi posluati ne po-
sluati, a ne posluati posluati. U Profession de foi teizam, to ga
tekst prividno definira se kao unutranjega
glasa, koji je glas Prirode, a izbor to smo ga ponukani izvriti jest
izbor toga glasa i prosudbe; ali sustav pojmova unutar tek-
sta rui takva izbora, jer je, s jedne strane,
unutranjega glasa definirano kao prosudbe, a, s druge strane,
Rousseau prosudbu definira kao proces analogiziranja i supstituira-
nja, koji je proces podjednako izvor pogreke kao i spoznaje. Poni-
opreke u koje se uzda i da njih iza-
bere, tekst smjeta u situaciju koja ne moe za-
vriti slavodobitno, jedino ishodom koji se unaprijed dri ne-
prikladnim: neopravdanim izborom ili izostankom izbora.
o je pokuaj razumijevanja pisma referencij-
skih i modusa teksta, naprimjer figurativnog
u doslovno, i uklanjanjem zapreka u potrazi za kakvim koherentnim
_ rezultatom, aJi konstrukcija tekstova - posebice knjievnih djela,
gdje konteksti ne opravdavaju tako pripravno pouzda-
nu razliku doslovnog i figurativnog, ili referencijskog i nere-
ferencijskog - moe taj proces razumijevanja.
nost pie De Man, nikada ne moemo uzeti kao danu
(.f31indness and Insight [Sljepilo i uvid], str. 107). Retori-
ka postavlja nesavladivu zapreku svakom ili razumijevanju
na put '(AJ1egories of Reading, .str. 131). se nioe u ne-
.. situacijama, u kojima nema sretnoga ishoda, ostaje sa-
mo odigravanja uloga dramatiziranih u tekstu.
Ta je o kojoj raspravljati u poglaVlju,
jedan od aspekata tekstova to ih istrauje dekonstrukcija, ali potje-
iz teorija o koje prvotno nisu eljele tekstu dati takvu
U shematskom saetku mogli bismo da teorije o kakvima
smo raspravljali zapaaju kako se teksta ne moe autorita-
tivno odrediti to u tom tekstu jest, a to nije, pa se nadaju da ok-
se iskustvu poetici i pojedinim interpretacijama za-
drugi temelj. No pokazalo se da nije ,nimalo lake to je
II iskustvu ili nekog negoli to je u tekstu: isku-
stvo je u sebi podijeljeno i - je za nama, kao neto
to valja ponovo prizvati, a opet jo uvijek pred nama, kao neto to
valja proizvesti. Rezultat nije novi temelj, o a te
tekst ponovo postavljaju kao agens ili
osobina, zato to to donosi i pripovijesti, ba
kao i stvaranje koja nam doputa da hvalimo
velika djela. Vrijednost kakva djela odnosi 'se na djelotvornost koja
71
l-
I
moe znanje o tom iskustvu ili samog prem-
da se snani bore da tekst svladaju pogreno ga
Svojim prikazom Bloom nam otvara kako bismo tito
vidjel1 oskudnost temelja na kojima svoje opti-


Kad prestanemo opisivati to
i razmotrimo to su postigli prijanji zaci-
jelo naginjati kako oni nisu uspjeli shvatiti to su to
kako su bili pod utjecajem pretpostavki nad kojima nisu imali
. nadzora, kako su bili zavedeni na koje mi moemo opisati,
ali oni ne mogu. Naa istraivanja prijanjih ne zrcale sla-
vodobitne broja o uzorke slje-
pila i uvida kakve opisuje Paul De Man.
o koje odbacuju idealiziraju denouements*
umjesto toga U raspravi o Rousseauu De Man
pie:
Tekst poput Profession de foi [Vjeroispovijed] moe se doslovno
nazvati po tome to dovodi do skupa tvrdnji koje
se radikalno Te tvrdnje i nisu puki neut-
ralni konstativi**; one, su performativi koji zahtije-
vaju da se od puke izjave na djelovanje. One nas prisilja-
vaju da izaberemo, istodobno temelje svakoga izbora.
One nam alegoriju o sudskoj presudi koja ne moe biti ni
razborita ni pravedna. Kao u Kleistovim dramama, presuda po-
navlja to ga Ako smo, nakon Profession
de foi, dovedeni u kunju da se preobratirno na teizam, tada
pred sudom razbora stojimo okrivljeni za glupost. Ali ako odlu-
I da se vjera, u najiroj uporabi toga naziva (koja mora uklju-
sve oblike idolatrije i ideologije), moe jednom za- -
uvijek prevladati prosvijetljenim umom, onda taj sumrak ido-
la biti jo gluplji ne sebe kao svoju prvu rtvu. Iz
ovoga se vidi da ne bi valjalo uzeti
olako. / Allegories of Reading [Alegorije str. 245/
Takva ne jednostavno iz nekog sredinjeg am-
bigviteta ili izbora, iz na koji sustav vrijednosti toga tek-
sta istodobno nuka na izbot i da se taj izbor obavi. Najjed-
'nostavniji su primjeri takve paradoksalni nalozi poput:
Nemoj me neprekidno sluati! ili: Budi spontan!,koi uspos-
14 S nekog drugog gledita, i sam bi se Bloomov prikaz mogao
drati u svom herojskih borbi volje izme-
du pojedinih 'subjekata. Vidi:' Culler, The Pursuit of Signs, str .. 107 - 11.
* Nap. prev. - raspleti, rjeenja
** Nap. prev. - u izvor.nom navodu iz AJIegories of Reading doslovno:
constations; Culler upozorava na pogreku opaskom [sic].
70
tJ
"1
tavljaju dvojnu obvezu: mora izabrati poslunost ili nepos-
lunost, ali ne moe izvriti taj izbor, jer bi posluati ne po-
sluati, a ne posluati posluati. U Profession de foi teizam, to ga
tekst prividno definira se kao unutranjega
glasa, koji je glas Prirode, a izbor to smo ga ponukani izvriti jest
izbor toga glasa i prosudbe; ali sustav pojmova unutar tek-
sta rui takva izbora, jer je, s jedne strane,
unutranjega glasa definirano kao prosudbe, a, s druge strane,
Rousseau prosudbu definira kao proces analogiziranja i supstituira-
nja, koji je proces podjednako izvor pogreke kao i spoznaje. Poni-
opreke u koje se uzda i da njih iza-
bere, tekst smjeta u situaciju koja ne moe za-
vriti slavodobitno, jedino ishodom koji se unaprijed dri ne-
prikladnim: neopravdanim izborom ili izostankom izbora.
o je pokuaj razumijevanja pisma referencij-
skih i modusa teksta, naprimjer figurativnog
u doslovno, i uklanjanjem zapreka u potrazi za kakvim koherentnim
_ rezultatom, aJi konstrukcija tekstova - posebice knjievnih djela,
gdje konteksti ne opravdavaju tako pripravno pouzda-
nu razliku doslovnog i figurativnog, ili referencijskog i nere-
ferencijskog - moe taj proces razumijevanja.
nost pie De Man, nikada ne moemo uzeti kao danu
(.f31indness and Insight [Sljepilo i uvid], str. 107). Retori-
ka postavlja nesavladivu zapreku svakom ili razumijevanju
na put '(AJ1egories of Reading, .str. 131). se nioe u ne-
.. situacijama, u kojima nema sretnoga ishoda, ostaje sa-
mo odigravanja uloga dramatiziranih u tekstu.
Ta je o kojoj raspravljati u poglaVlju,
jedan od aspekata tekstova to ih istrauje dekonstrukcija, ali potje-
iz teorija o koje prvotno nisu eljele tekstu dati takvu
U shematskom saetku mogli bismo da teorije o kakvima
smo raspravljali zapaaju kako se teksta ne moe autorita-
tivno odrediti to u tom tekstu jest, a to nije, pa se nadaju da ok-
se iskustvu poetici i pojedinim interpretacijama za-
drugi temelj. No pokazalo se da nije ,nimalo lake to je
II iskustvu ili nekog negoli to je u tekstu: isku-
stvo je u sebi podijeljeno i - je za nama, kao neto
to valja ponovo prizvati, a opet jo uvijek pred nama, kao neto to
valja proizvesti. Rezultat nije novi temelj, o a te
tekst ponovo postavljaju kao agens ili
osobina, zato to to donosi i pripovijesti, ba
kao i stvaranje koja nam doputa da hvalimo
velika djela. Vrijednost kakva djela odnosi 'se na djelotvornost koja
71
I '
'"
l'!:
lc:,
,
'i,
;;.I!
l:
i;!
",
"
1'1'
Ir
:::1
't:.
!
,',
;:i!
;;:1
'i,'
'j
il,
i:!
1:
1
'i!
:,,
'i
;i
iiii
i'
I:j!
'II
!;r
l,!, '
I::'
';:!
i:i'
:il
mu je u tim priznata - sposobnost poticaj-
nih, i promiljajnih iskustava. Ali nas te
o manipulaciji i provokaciji navode na pitanje: to opravdava
sretne svretke? Je li istina da do svretka, tran-
scendiraju djelo i, s neke pozicije izvan djela, to im je ono
Izbzi li i7V<ln teksta ili tu poziciju u kojoj
se zbiva pokuaj razumijevanja, u sebi tekst, koji bi mo-
, gao stvoriti neku neodrivu i neizbjenu poziciju?
Dekonstrukcija se i drugim pitanjima to su ih postavile
o poput pitanja o odnosu podijelje-
ne strukture iskustva i vrijednosti prisutnosti u priziva-
nje iskustva: to se na kocku stavlja tvrdnjom da je sve to
je god prisutno u iskustvu, ili predodbom kako svretak
ima samo sebi prisutnim? Ili, uzmimo jedno
drugo pitanje, zato nailazimo na kolebanje monizma teori-
je i dualizma pripovijesti, u kojem se opreke, to ih razara pomno
teorijsko ispitivanje, ponovo u prikazima naeg iskustva?
Kakva vrsta sustava izradu kakve sinteze?
Zajedno uzete, te o paradoksalnu situaci-
ju u kojoj djduje dekonstrukcija. se kao pro-
blemu kao rezultatu primjene kodova i konvencija, te se pri-
oslanjati na tekst kao izvor uvida, kako tek-
stu moramo priznati neki autoritet tako da pokuamo iz njega
i onda kad to to o tekstovima i dovodi u pita-
nje tvrdnju kako je ma ba svaka posebnost definitivno u tekstu. De-
konstrukcija pretrauje situaciju u koju su nas dove-
le o M:oemo li je prom,atrati kao vrhunac recentnog
'rada na to je stoga to su nacrti, koji su u svom ima-
li neto posve drugo na umu, doli pred pitanja kojima se
dekonstrukcija.
72
...

"--' -"
DEKONSTRUKCIJA.
Dekonstrukcija se prikazivala raznoliko: kao filozofska POZICIJa,
ili intelektualna strategija i kao Studente
knjIZeV-noster teorije' knjievnosti nedvojbeno najvie zanima njezi-
na kao metode i interpretacije; ali ako nam je cilj .opisa-
ti i vrednovati primjenu dekonstrukcije u knjiev-
nosti, to je dobar razlog da negdje s dekon-
strukcijom kao filozofskom strategijom.
1
Moda bi valjalo
nije: s dekonstrukcijom kao strategijom unutar filozofije i strat'egi-
jom za baVljenje filozofijom, jer ;:>f:lksa dekonstrukcije tei da bude
i. strogo dokazivanje unutar filozofije, i pomicanje filozofskih }cate-
gorija, ili filozofskih pokuaja ovladavanja znanjem. Evo kakp Der-
dda' opisuje >>une 'strategie generale de la deconstruction
strategiju dekonstrukcije]: U kakvoj tradicionalnoj filozofskoj op-
reci nemamo mirno supostojanje naziva, nasilnu hije-
rarhiju. Jedan od naziva uzdie se iznad drugoga (aksioloki,
itd.), zaposjeda poloaj. Dekonstruirati tu opreku
prije svega, u trenutku, preokrenuti tu hijerarhiju
(Positions [Pozicije], str. 56 - 57/41).. .
To je bitan korak, ali tek jedan korak. Dekonstrukcija mora, na-
stavlja Derrida, kroz dvojaku gestu, dvojaku znanost, pis-
mo, u djelo provesti obrat opreke j pomak toga sus-
I N se uputati u raspravU' o odnosu derridovske dekonstrukcije pre-.
ma Hegelu, Nietzscheu, Husserlu i Heideggeru. O tome mnogo korisnih oba-
vijesti prua uvod Gayatri Spivak Derridinoj Of GrammatoJogy [O gramato-
logiji]. Vidi Rodolphe Gasche, Deconstruction as Criticism [De-
konstrukcija kao kritika].
73
I '
'"
l'!:
lc:,
,
'i,
;;.I!
l:
i;!
",
"
1'1'
Ir
:::1
't:.
!
,',
;:i!
;;:1
'i,'
'j
il,
i:!
1:
1
'i!
:,,
'i
;i
iiii
i'
I:j!
'II
!;r
l,!, '
I::'
';:!
i:i'
:il
mu je u tim priznata - sposobnost poticaj-
nih, i promiljajnih iskustava. Ali nas te
o manipulaciji i provokaciji navode na pitanje: to opravdava
sretne svretke? Je li istina da do svretka, tran-
scendiraju djelo i, s neke pozicije izvan djela, to im je ono
Izbzi li i7V<ln teksta ili tu poziciju u kojoj
se zbiva pokuaj razumijevanja, u sebi tekst, koji bi mo-
, gao stvoriti neku neodrivu i neizbjenu poziciju?
Dekonstrukcija se i drugim pitanjima to su ih postavile
o poput pitanja o odnosu podijelje-
ne strukture iskustva i vrijednosti prisutnosti u priziva-
nje iskustva: to se na kocku stavlja tvrdnjom da je sve to
je god prisutno u iskustvu, ili predodbom kako svretak
ima samo sebi prisutnim? Ili, uzmimo jedno
drugo pitanje, zato nailazimo na kolebanje monizma teori-
je i dualizma pripovijesti, u kojem se opreke, to ih razara pomno
teorijsko ispitivanje, ponovo u prikazima naeg iskustva?
Kakva vrsta sustava izradu kakve sinteze?
Zajedno uzete, te o paradoksalnu situaci-
ju u kojoj djduje dekonstrukcija. se kao pro-
blemu kao rezultatu primjene kodova i konvencija, te se pri-
oslanjati na tekst kao izvor uvida, kako tek-
stu moramo priznati neki autoritet tako da pokuamo iz njega
i onda kad to to o tekstovima i dovodi u pita-
nje tvrdnju kako je ma ba svaka posebnost definitivno u tekstu. De-
konstrukcija pretrauje situaciju u koju su nas dove-
le o M:oemo li je prom,atrati kao vrhunac recentnog
'rada na to je stoga to su nacrti, koji su u svom ima-
li neto posve drugo na umu, doli pred pitanja kojima se
dekonstrukcija.
72
...

"--' -"
DEKONSTRUKCIJA.
Dekonstrukcija se prikazivala raznoliko: kao filozofska POZICIJa,
ili intelektualna strategija i kao Studente
knjIZeV-noster teorije' knjievnosti nedvojbeno najvie zanima njezi-
na kao metode i interpretacije; ali ako nam je cilj .opisa-
ti i vrednovati primjenu dekonstrukcije u knjiev-
nosti, to je dobar razlog da negdje s dekon-
strukcijom kao filozofskom strategijom.
1
Moda bi valjalo
nije: s dekonstrukcijom kao strategijom unutar filozofije i strat'egi-
jom za baVljenje filozofijom, jer ;:>f:lksa dekonstrukcije tei da bude
i. strogo dokazivanje unutar filozofije, i pomicanje filozofskih }cate-
gorija, ili filozofskih pokuaja ovladavanja znanjem. Evo kakp Der-
dda' opisuje >>une 'strategie generale de la deconstruction
strategiju dekonstrukcije]: U kakvoj tradicionalnoj filozofskoj op-
reci nemamo mirno supostojanje naziva, nasilnu hije-
rarhiju. Jedan od naziva uzdie se iznad drugoga (aksioloki,
itd.), zaposjeda poloaj. Dekonstruirati tu opreku
prije svega, u trenutku, preokrenuti tu hijerarhiju
(Positions [Pozicije], str. 56 - 57/41).. .
To je bitan korak, ali tek jedan korak. Dekonstrukcija mora, na-
stavlja Derrida, kroz dvojaku gestu, dvojaku znanost, pis-
mo, u djelo provesti obrat opreke j pomak toga sus-
I N se uputati u raspravU' o odnosu derridovske dekonstrukcije pre-.
ma Hegelu, Nietzscheu, Husserlu i Heideggeru. O tome mnogo korisnih oba-
vijesti prua uvod Gayatri Spivak Derridinoj Of GrammatoJogy [O gramato-
logiji]. Vidi Rodolphe Gasche, Deconstruction as Criticism [De-
konstrukcija kao kritika].
73
tava. Samo pod tim uvjetom dekonstrukcija pribaviti sredstva
interveniranja u opreka to ih kritizira, a koje je isto tako'
nediskurzivnih snaga (Marges [Margine], str. 392 / Sig-
nature Event Context [Potpis, kontekst], str. 195). Prakti-
dekonstrukcije djeluje unutar naziva toga sustava, ali s ciljem da
kroz njih pr,odre.
Evo i druge formulacije: 'Dekonstruirati' filozofiju stoga
djelovati strukturirano rodoslovlje njezinih pojmova na
najobzirniji i posve imanentan ali istodobno i odrediti, sa sta-
novita izvanjskoga gledita to ga filozofija ne moe imenovati ni
opisati, ono to je ta povijest moda sakrila ili konstituira-
se kao povijest kroz to potiskivanje, u kojem vidi svoj jnteres
(Positions: str. 15/6).
Neka nam bude doputeno ovim formulacijama dodati jo jed-
nu; dekonstruirati kakav diskurz pokazati kako to on podriva
filozofiju koju brani ili pak hijerarhijske opreke na kojima a
to se pokazuje prepoznavanjem u tekstu operacija koJe--
proizvode pretpostavljeni temelj dokazivanja, pojam ili pre-"
misu. Ovi se opisi dekonstrukcije razlikuju u svojim naglascima. Da
'bismo vidjeli kako se operacije to ih prizivlju mogu
pribliavati u praksi, razmotrimo jedan prikladan za kratko
izlaganje dekonstrukciju "
je temeljn() naega svijeta. Kad ne bismo kao
danu da uzrok'lije drugi, da uzro-
. posljedice, ne bismo mogli ivjeti ni misliti onako
kako to dokazuje i vremensku
prednost uzroka pred posljedicom. Ali, tvrdi Nietzsche u dijelovima
svoje Volje za taj pojam strukture nije neto to je da-
no kao takvo, je prije o proizvodu
'loke ili operacije, chronologische Umdrehung ili kro,no-
lokog obrata. Pretpostavimo da netko bol. To
potragu za uzrokom te boli, a pronaavi moda ubodeni
pretpostaviti vezu i preokrenuti opaaj ni ili pojavni redoslijed,
bol. . . kako bi proizveo slijed, ...
bol. izvanjskog svijeta kojeg postajemo svjesni pojavljuje se
nakon posljedice koju je izazvao te se naknadno projicira kao njezin
'uzrok'. U fenome'nalizmu 'unutranjeg svijeta' vremenski
," slijed uzroka i posljedice. Za 'unutranje iskustvo' temeljno je to to
... se uzrok domilja poto se posljedica zbila (Werke [Djela], sv.
3, str. 804). shemu prpizvodi metgnimija ilimetalepsa (za-
mjena posljedice uzroKc;m:y; ta nije neprijeporan fundament,
proizvod tropoloke operacije. ,
Pokuajmo to jasnije utvrditi implikacije ovog jednostavnog
primjera. Prvo, on ne da je nezakonito
74
i da bi ga valjalo odbaciti kao bezvrijedno. Naprotiv, i sama ta de-
konstrukcija na pojmu uzroka: tvrdi se da iskustvo boli uzro-
kuje nae i da stoga uzrokuje proizvodnju uzroka.
Da bismo dekonstruirali moramo operirati pojmom uzro-
ka i primijeniti ga na samo uzrokovanje. ne priziva
nikakvo vie niti uin, se slui upravo
onim to ga dekonstruira. Pojam uzrokovanja nije neka po-
greka koju je filozofija mogla ili prijeka potre-
ba - dekonstrukcijske, kao i svake druge argumentacije.
: Drugo, dekonstrukcija nije isto to i Humeova skep-
premda s njom Kada is-
sljedove, tvrdi Hume u svojo] knjil Treatise of
Human Nature [Rasprava o ljudskoj naravi], ne moemo otkriti ni-
ta drugo osim odnosa susljednosti i vremenske uzastopnosti. Ukoli-
ko uzrokovanje neto vie od susljednosti i uzastopnosti,
utoliko je ono neto to se nikada ne moe zorno pokazati. Kad ka-
emo da jedna stvar uzrokuje drugu, je zapravo o naem iskus-
tvu da su se predmeti vazda dovodili u odnose susljed-
nosti i uzastopnosti (I, III, VI). I dekonstrukcija stavlja
u pitanje na taj ali istodobno, u jednom djelova-
nju, pri argumentaciji rabi pojam uzroka. Ako je uzrok kakva in-
terpretacija susljednosti i' uzastopnosti, tada bol moe biti uzrokom
po tome to se u slijedu iskustva moe pojaviti prva
2
Taj dvojaki
postupak sustavne porabe onih pojmova ili premisa koje se podriva-
ne stavlja u poloaj odmaka, u poloaj
neopravdane umijeanosti, da takav postupak istodobno
brani nunost uzrokovanja ,i toj nunosti bilo kakvu strogu'
opravdanost. Taj aspekt dekonstrukcije 'mnogi dre teko shvatlji-
vim i teko prihvatljivim.
dekonstrukcija hijerarhijsku opreku
sheme. Distinkcija uzroka 1 posljedice uzrok prog1<:tuje iz-
'YOf()Il1, kOji .prethodi i i vremenski.RQ.s.ljedica je izvedena,
C(fugqtna, ovisna o uzroku. Ne u preispitivanje' razloga tak-
voj hijerarhizaciji niti u istraivanje njezinih implikacija, recimo da,
2 Netko bi mogao prigovoriti da ponekad prvo opaamo uzrok, pa tek
potom posljedicu: vidimo kako loptica za bejzbol leti prema prozoru, a za-
tim smo svjedoci razbijanja stakla. Nietzsche bi na to mogao odgovoriti da
,nas jedino iskustvo ili te posljedice kadrima prepoznati poja-
vu o kojoj je kao uzrok; no u svakom ob-
ratnog vremenskog odnosa dovoljna je da se, posumnjavi u o
odnosima na temelju vremenskih, unese zbrka u shemu.
Za daljnju raspravu o ovoj nietzscheovskoj dekonstrukciji vidi:, Paul De
Man, Allegories of Reading, str. 107 - 10. O drugom primjeru, Nietzscheovoj
dekonstrukciji istovjetnosti, naire raspravljaju De Man, str. 119 - 31,
, i Sarah Kofman, Nietzsche et la scene philosophique [Nietzsche i filozofska
pozornica], str. 137-63. '
75
tava. Samo pod tim uvjetom dekonstrukcija pribaviti sredstva
interveniranja u opreka to ih kritizira, a koje je isto tako'
nediskurzivnih snaga (Marges [Margine], str. 392 / Sig-
nature Event Context [Potpis, kontekst], str. 195). Prakti-
dekonstrukcije djeluje unutar naziva toga sustava, ali s ciljem da
kroz njih pr,odre.
Evo i druge formulacije: 'Dekonstruirati' filozofiju stoga
djelovati strukturirano rodoslovlje njezinih pojmova na
najobzirniji i posve imanentan ali istodobno i odrediti, sa sta-
novita izvanjskoga gledita to ga filozofija ne moe imenovati ni
opisati, ono to je ta povijest moda sakrila ili konstituira-
se kao povijest kroz to potiskivanje, u kojem vidi svoj jnteres
(Positions: str. 15/6).
Neka nam bude doputeno ovim formulacijama dodati jo jed-
nu; dekonstruirati kakav diskurz pokazati kako to on podriva
filozofiju koju brani ili pak hijerarhijske opreke na kojima a
to se pokazuje prepoznavanjem u tekstu operacija koJe--
proizvode pretpostavljeni temelj dokazivanja, pojam ili pre-"
misu. Ovi se opisi dekonstrukcije razlikuju u svojim naglascima. Da
'bismo vidjeli kako se operacije to ih prizivlju mogu
pribliavati u praksi, razmotrimo jedan prikladan za kratko
izlaganje dekonstrukciju "
je temeljn() naega svijeta. Kad ne bismo kao
danu da uzrok'lije drugi, da uzro-
. posljedice, ne bismo mogli ivjeti ni misliti onako
kako to dokazuje i vremensku
prednost uzroka pred posljedicom. Ali, tvrdi Nietzsche u dijelovima
svoje Volje za taj pojam strukture nije neto to je da-
no kao takvo, je prije o proizvodu
'loke ili operacije, chronologische Umdrehung ili kro,no-
lokog obrata. Pretpostavimo da netko bol. To
potragu za uzrokom te boli, a pronaavi moda ubodeni
pretpostaviti vezu i preokrenuti opaaj ni ili pojavni redoslijed,
bol. . . kako bi proizveo slijed, ...
bol. izvanjskog svijeta kojeg postajemo svjesni pojavljuje se
nakon posljedice koju je izazvao te se naknadno projicira kao njezin
'uzrok'. U fenome'nalizmu 'unutranjeg svijeta' vremenski
," slijed uzroka i posljedice. Za 'unutranje iskustvo' temeljno je to to
... se uzrok domilja poto se posljedica zbila (Werke [Djela], sv.
3, str. 804). shemu prpizvodi metgnimija ilimetalepsa (za-
mjena posljedice uzroKc;m:y; ta nije neprijeporan fundament,
proizvod tropoloke operacije. ,
Pokuajmo to jasnije utvrditi implikacije ovog jednostavnog
primjera. Prvo, on ne da je nezakonito
74
i da bi ga valjalo odbaciti kao bezvrijedno. Naprotiv, i sama ta de-
konstrukcija na pojmu uzroka: tvrdi se da iskustvo boli uzro-
kuje nae i da stoga uzrokuje proizvodnju uzroka.
Da bismo dekonstruirali moramo operirati pojmom uzro-
ka i primijeniti ga na samo uzrokovanje. ne priziva
nikakvo vie niti uin, se slui upravo
onim to ga dekonstruira. Pojam uzrokovanja nije neka po-
greka koju je filozofija mogla ili prijeka potre-
ba - dekonstrukcijske, kao i svake druge argumentacije.
: Drugo, dekonstrukcija nije isto to i Humeova skep-
premda s njom Kada is-
sljedove, tvrdi Hume u svojo] knjil Treatise of
Human Nature [Rasprava o ljudskoj naravi], ne moemo otkriti ni-
ta drugo osim odnosa susljednosti i vremenske uzastopnosti. Ukoli-
ko uzrokovanje neto vie od susljednosti i uzastopnosti,
utoliko je ono neto to se nikada ne moe zorno pokazati. Kad ka-
emo da jedna stvar uzrokuje drugu, je zapravo o naem iskus-
tvu da su se predmeti vazda dovodili u odnose susljed-
nosti i uzastopnosti (I, III, VI). I dekonstrukcija stavlja
u pitanje na taj ali istodobno, u jednom djelova-
nju, pri argumentaciji rabi pojam uzroka. Ako je uzrok kakva in-
terpretacija susljednosti i' uzastopnosti, tada bol moe biti uzrokom
po tome to se u slijedu iskustva moe pojaviti prva
2
Taj dvojaki
postupak sustavne porabe onih pojmova ili premisa koje se podriva-
ne stavlja u poloaj odmaka, u poloaj
neopravdane umijeanosti, da takav postupak istodobno
brani nunost uzrokovanja ,i toj nunosti bilo kakvu strogu'
opravdanost. Taj aspekt dekonstrukcije 'mnogi dre teko shvatlji-
vim i teko prihvatljivim.
dekonstrukcija hijerarhijsku opreku
sheme. Distinkcija uzroka 1 posljedice uzrok prog1<:tuje iz-
'YOf()Il1, kOji .prethodi i i vremenski.RQ.s.ljedica je izvedena,
C(fugqtna, ovisna o uzroku. Ne u preispitivanje' razloga tak-
voj hijerarhizaciji niti u istraivanje njezinih implikacija, recimo da,
2 Netko bi mogao prigovoriti da ponekad prvo opaamo uzrok, pa tek
potom posljedicu: vidimo kako loptica za bejzbol leti prema prozoru, a za-
tim smo svjedoci razbijanja stakla. Nietzsche bi na to mogao odgovoriti da
,nas jedino iskustvo ili te posljedice kadrima prepoznati poja-
vu o kojoj je kao uzrok; no u svakom ob-
ratnog vremenskog odnosa dovoljna je da se, posumnjavi u o
odnosima na temelju vremenskih, unese zbrka u shemu.
Za daljnju raspravu o ovoj nietzscheovskoj dekonstrukciji vidi:, Paul De
Man, Allegories of Reading, str. 107 - 10. O drugom primjeru, Nietzscheovoj
dekonstrukciji istovjetnosti, naire raspravljaju De Man, str. 119 - 31,
, i Sarah Kofman, Nietzsche et la scene philosophique [Nietzsche i filozofska
pozornica], str. 137-63. '
75
u okviru iste opreke, dekonstrukcija zamjenom osobina
tu hijerarhiju. Ako je posljedica ono to uzrokuje da uz-
rok postane uzrokom, tada bi izvorOm valjalo drati posljedicu, a ne
uzrok. kako onaj isti dokaz kojim se uzvisuje uzrok mo-
L.C posluiili i Lo:trlv ua di i' po-
nitavarno operaciju odgovornu za hijerarhizaciju i nudi-
mo vaan pomak. Ako i uzrok i posljedica mogu zaposjesti poloaj
izvora, onda izvor vie nije izvoran; on gubi svoju po-
,vlasticu. Neizvoran izvor je pojam to ga prijanji sustav u sebi
ne moe sadravati; stoga on rascjepijuje taj sustav.
Ovaj nietzscheovski primjer postavlja brojne probleme, ali nam
zasad moe posluiti kao saet glavnih postupaka s kojima se
u djelu Jacquesa Derride. Derridini se spisi sastoje od
okraja s nizom tekstova, poglavito velikih filozofa, ali i drugih au-
tora; Platona (La Dissemination [Diseminacija*]), Rousseaua (De la
grainmatologie [O gramatologiji]), Kanta (Economimesis, La Ve-
rite en peinture [Istina o slikarstvu]), Hegela (Marges [Margine],
Glas zvono]), Husserla (L 'Origine de la geometrie [Podri-
jetlo geometrije], La Voix et Je phenomene(Glas i pojave], Marges),
Heideggera (Marges) , Freuda (L'Ecriture et la difference [Pismo i
razlika], La Carte postale [Dopisnica]), Mal1armea (La Disseminati-
on), Saussurea (De la grammatologie), Geneta (Glas), Levi-Straus-
sa (L'Ecriture' et la difference, De la grammatologie), Austina (Mar-
- ges). Glavnina tih sukoba razotkriva Derridinu zaokuplJenost pro-
-" blemom to ga jezgrovito identificira u La Pharmacie de. Platon
[Platonovo ljekarnitvo] : filozofiju, Platon pismo. Za-
-: to?'
Quelle loi commande cette contradiction, cette opposition II
soi du dit contre l'ecriture, dit qui se dit contre soi-meme des lors"
qu'il s'ecrit, qu'il ecrit son identite a soi et enleve sa propriete_'
contre ce fond d'ecriture? Cette contradiction, qui l1'est autre
que le rapport II soi de la diction s'opposant a la scription, ...
cette contradiction n'est pas contingente. ILa Dissemination, str.
1821 '
Koji zakon upravlja tim tom
ovog izrijeka protiv pisma, izrijeka koji se protiv sama sebe
se stavi u pismena, se i sam napie te se lii svoga svoj-
stva nasuprot temelju pisma? Ta kontradikcija, koja nije nita
drugo nego odnos dikcije prema samoj sebi, a sama se suprot-
stavlja skripciji, ... ta kontradikcija nije I Diss emin a ti- .
on, str. 1581
* Nap. prev. - rasijavanje, raznoenje sjemena, rasprostiranje, raspre-
nje
76
il>
Filozofski diskurz definira sama sebe u opreci prema pismu, i stoga
u opreci prema samome sebi, ali taj samorascjep ili ta samoopreka,
tvrdi Derrida, nije pogreka ili nezgoda koja se ponekad javlja u fi-
lozofskim tekstovima. je o strukturnoj osobini samoga diskur-
za.
Zato bi tomu bilo tako? Kao polazite rasprave o Derridi,. ova
tvrunja post.avlja nekoliko pilanja. Zato bi Se filozofija opirala iueji
da je jedna vrst pisma? Zato bi to pitanje statusa pisma bilo vano?
Da bismo odgovorili -na ova pitanja, valja nam se pozabaviti mnogo-

..
1. Pismo i logocentrizam
U knjizi De la grammatologie, a i drugdje, Derrida je dokazima po-
tkrijepio tvrdnju o pisma u filozofskim spisima.
je filozof Richard Rorty predloio da razmislimo o
di na pitanje: ' Ako je danost da filoz9fija jest jedna
vrst pisma, zato onda na to nailazi na takav otpor?' U
njegovu [Derridinu, nap. prev.] radu to postaje malo detaljnije pita-
nje: 'to moraju filozofi koji prigovaraju takvoj obiljebi misliti da
- je pismo, da bi zamisao kako je to ono to oni drali tako uv-
redljivom?' ( Philosophy as a Kind of Writing (Filozofija kao
vrst pisma], str. 144).
,Filozofi piu, ali ne misle da bi filozofija trebala biti pismo. Filo-
,zofija koju piu dri pismo sredstvom Izraza, koje je u najboljem
nevano za misao to je izraava, a u najgorem je za-
preka toj misli. Za filozofiju, nastavlja Rorty;pismo je nesretna
'nunost; ono to se uistinu eli jest: pokazati, demonstrirati, istak- -
nuti, izloiti, zapanjiti svoga sugovornika svijetom .... U zreloj bi
znanosti valjalo da u, koje 'upisuje' svoje rezultate
budu to malobrojnije i'koliko je god prozirne ... \ Za Hei-
deggera, i za kantovce, filozofsko pismo uistinu tei
pisma} Za Derridu, pIsmo uvijek dovodi do novoga pisma, pa onda
opet do novoga pisma i tako sve vie (str. 145).
Filozofija se na svoj nada da rijeiti probleme, da po-
kazati kako stvari zapravo stoje ili da razmrsiti kakvu te,
da tako, razjasnivi neku .temu, dokinuti pisanje o njoj. Filozofi-
ja, dakako, toj nadi nipoto nije osamljena. Svaka disciplina mora
'pretpostaviti rjeavanja problema, istine, pa tako
i ispisivanja posljednjih i o kakvoj temi. Sama je ide-
ja discipline ideja o istraivanju u kojem bi se pisanje o is-
traivanja moglo dovesti do Knjievni
77
/-
u okviru iste opreke, dekonstrukcija zamjenom osobina
tu hijerarhiju. Ako je posljedica ono to uzrokuje da uz-
rok postane uzrokom, tada bi izvorOm valjalo drati posljedicu, a ne
uzrok. kako onaj isti dokaz kojim se uzvisuje uzrok mo-
L.C posluiili i Lo:trlv ua di i' po-
nitavarno operaciju odgovornu za hijerarhizaciju i nudi-
mo vaan pomak. Ako i uzrok i posljedica mogu zaposjesti poloaj
izvora, onda izvor vie nije izvoran; on gubi svoju po-
,vlasticu. Neizvoran izvor je pojam to ga prijanji sustav u sebi
ne moe sadravati; stoga on rascjepijuje taj sustav.
Ovaj nietzscheovski primjer postavlja brojne probleme, ali nam
zasad moe posluiti kao saet glavnih postupaka s kojima se
u djelu Jacquesa Derride. Derridini se spisi sastoje od
okraja s nizom tekstova, poglavito velikih filozofa, ali i drugih au-
tora; Platona (La Dissemination [Diseminacija*]), Rousseaua (De la
grainmatologie [O gramatologiji]), Kanta (Economimesis, La Ve-
rite en peinture [Istina o slikarstvu]), Hegela (Marges [Margine],
Glas zvono]), Husserla (L 'Origine de la geometrie [Podri-
jetlo geometrije], La Voix et Je phenomene(Glas i pojave], Marges),
Heideggera (Marges) , Freuda (L'Ecriture et la difference [Pismo i
razlika], La Carte postale [Dopisnica]), Mal1armea (La Disseminati-
on), Saussurea (De la grammatologie), Geneta (Glas), Levi-Straus-
sa (L'Ecriture' et la difference, De la grammatologie), Austina (Mar-
- ges). Glavnina tih sukoba razotkriva Derridinu zaokuplJenost pro-
-" blemom to ga jezgrovito identificira u La Pharmacie de. Platon
[Platonovo ljekarnitvo] : filozofiju, Platon pismo. Za-
-: to?'
Quelle loi commande cette contradiction, cette opposition II
soi du dit contre l'ecriture, dit qui se dit contre soi-meme des lors"
qu'il s'ecrit, qu'il ecrit son identite a soi et enleve sa propriete_'
contre ce fond d'ecriture? Cette contradiction, qui l1'est autre
que le rapport II soi de la diction s'opposant a la scription, ...
cette contradiction n'est pas contingente. ILa Dissemination, str.
1821 '
Koji zakon upravlja tim tom
ovog izrijeka protiv pisma, izrijeka koji se protiv sama sebe
se stavi u pismena, se i sam napie te se lii svoga svoj-
stva nasuprot temelju pisma? Ta kontradikcija, koja nije nita
drugo nego odnos dikcije prema samoj sebi, a sama se suprot-
stavlja skripciji, ... ta kontradikcija nije I Diss emin a ti- .
on, str. 1581
* Nap. prev. - rasijavanje, raznoenje sjemena, rasprostiranje, raspre-
nje
76
il>
Filozofski diskurz definira sama sebe u opreci prema pismu, i stoga
u opreci prema samome sebi, ali taj samorascjep ili ta samoopreka,
tvrdi Derrida, nije pogreka ili nezgoda koja se ponekad javlja u fi-
lozofskim tekstovima. je o strukturnoj osobini samoga diskur-
za.
Zato bi tomu bilo tako? Kao polazite rasprave o Derridi,. ova
tvrunja post.avlja nekoliko pilanja. Zato bi Se filozofija opirala iueji
da je jedna vrst pisma? Zato bi to pitanje statusa pisma bilo vano?
Da bismo odgovorili -na ova pitanja, valja nam se pozabaviti mnogo-

..
1. Pismo i logocentrizam
U knjizi De la grammatologie, a i drugdje, Derrida je dokazima po-
tkrijepio tvrdnju o pisma u filozofskim spisima.
je filozof Richard Rorty predloio da razmislimo o
di na pitanje: ' Ako je danost da filoz9fija jest jedna
vrst pisma, zato onda na to nailazi na takav otpor?' U
njegovu [Derridinu, nap. prev.] radu to postaje malo detaljnije pita-
nje: 'to moraju filozofi koji prigovaraju takvoj obiljebi misliti da
- je pismo, da bi zamisao kako je to ono to oni drali tako uv-
redljivom?' ( Philosophy as a Kind of Writing (Filozofija kao
vrst pisma], str. 144).
,Filozofi piu, ali ne misle da bi filozofija trebala biti pismo. Filo-
,zofija koju piu dri pismo sredstvom Izraza, koje je u najboljem
nevano za misao to je izraava, a u najgorem je za-
preka toj misli. Za filozofiju, nastavlja Rorty;pismo je nesretna
'nunost; ono to se uistinu eli jest: pokazati, demonstrirati, istak- -
nuti, izloiti, zapanjiti svoga sugovornika svijetom .... U zreloj bi
znanosti valjalo da u, koje 'upisuje' svoje rezultate
budu to malobrojnije i'koliko je god prozirne ... \ Za Hei-
deggera, i za kantovce, filozofsko pismo uistinu tei
pisma} Za Derridu, pIsmo uvijek dovodi do novoga pisma, pa onda
opet do novoga pisma i tako sve vie (str. 145).
Filozofija se na svoj nada da rijeiti probleme, da po-
kazati kako stvari zapravo stoje ili da razmrsiti kakvu te,
da tako, razjasnivi neku .temu, dokinuti pisanje o njoj. Filozofi-
ja, dakako, toj nadi nipoto nije osamljena. Svaka disciplina mora
'pretpostaviti rjeavanja problema, istine, pa tako
i ispisivanja posljednjih i o kakvoj temi. Sama je ide-
ja discipline ideja o istraivanju u kojem bi se pisanje o is-
traivanja moglo dovesti do Knjievni
77
/-
l!
II
:l
rli
I;;
:i
L
"I'
l!
il
l'
il
'I
il
fl
li
I'
II
j'i
zastraeni vrijeenjem interpretacija i izgledima u kOjoj
se iz svakog pisanja sve vie novih pisanja dokle god znan-
stveni i tisak budu. na ivotu, pokuavaju
zamisliti da se, novim formuliranjem ciljeva knjievne kriti-
ke, pisanje privede koncu, kako bi knjievna kritika postala pravom
disciplinom. Tvrdnje o pravoj svrsi kritike definiraju takve
koje bi se mogle dokraja obaviti. One
nadu u izricanje posljednje u procesa komenti-
ranja. Ta pada da razjasniti stvari zapravo i jest ono to
nadahnjuje da piu, i onda kad oni istodobno znaju da
. se pisanje nikada dokinuti pisanjem. Paradoksalno, to je neka
interpretacija snanija i autoritativnija, to vie daljnjega pisanja
izazvati.
Koliko god bilo neugodno, takvo je stanje osobito
filozofima. Tee li rjeenju problema oko uvjeta istine, mo-
spoznaje i odnosa jezikom i svijetom, tada je dio to-
ga istog problema i odnos' njihova vlastita jezika prema istini i pre-
ma svijetu. Postupanje s filozofijom kao s jednom vrstom pisma
stvorilo bi Ako filozofija mora definirati odnos pisma pre-
ma razboru, onda ne smije i sama biti pismom, jer taj odnos ne eli
definirati s gledita pisma, s gledita razbora. Ako mora odrediti
istinu o odnosu pisma prema istini, biti joj je na strani istine, a ne
pisma. Da se vratimo navedenoj Derridinoj primjedbi glede izri-
jeka koji se prptiv sebe sama se i sam napie ili je na-
pisan, to je upravo stoga to je napisano da filozorJja ima
_ pismo, da mora sebe definirati nasuprot pismu. U skladu sa zahtje-
vom da njegove iskaze strukturira razbor i istina, a ne retori-
ka jezika u kojem su izraeni, filozofski diskurz sebe definira na-
suprot pismu.
S tog je motrita'pismo izvanjsko, netranscendentalno, te
. prijeti da djelovanja onoga to bi imalo biti pukim
sredstvom izraza otete ili iskvare koje je, po pretpostavCi,
zastupljeno tim sredstvom. Ovdje moemo nazreti obrise poznatog
modela. Postoji misao filozofije, naprimjer - i potom
sustavi preko, kojih se misao u govoru
. postoji posrednitvo, ali tu i nestaju se izgovore; oni
se ne a govornik moe objasniti sve dvosmislenosti kako bi
se osigurao da je misao otposlana. V.pismu po-
srednitva postaju Pismo prikazuje jezik kao niz ozna-
_ka koje djelujJI u odsutnosti govornika. One mogu biti uvelike dvos-
mislene ili oFganizirane u lukave uzorke.
\ \" Idealno bi bilo kontemplirati misao izravno. Kako to nije mogu-
jezik bi morao biti koliko je god proziran. Prijetnja ne-
78
\-.
... I
l
I

prozirnosti je opasnost da bi znakovi, umjesto da dopuste iz-
ravnu kontemplaciju misli, mogli pogled zadrati na sebi i,
svoj tvarni oblik, otetiti ili iskvariti misao. Jo gore: filozofsko bi
miljenje, koje treba da lei s one strane i izraajnih
vidivosti, m.ogli otetiti oni oblici koji sugerira-
ju, primjerice, vezu elje za pisanjem [to write] i za jasnim
razumijevanjem [to get it right]. Moemo ii biti sigurni da na nae fi-
lozofsko razmiljanje o odnosu subjekta i objekta nije utje-
cala vizualna ili morfoloka simetrija tih naziva i da oni
vrlo Krajnji grijeh protiv samog razuma, jest ig-
ra u kojoj se neki ili izvanjski odnos ozna-
dri pojmovnim odnosom, pa se povijest I history I pois-
s njegovom I his storyl ili se (sens) po-
vezuje s (sans). Takvu igru motrim o kao alu,
kako ne bi pokvarili misao.
Odbacivanje poprima oblik odbacivanja pisma. To je
korak kojim filozofija sebe konstituira kao disciplinu koju ne mogu
otetiti spletke i njihovi odnosi - disciplinu misli i
razbora. Filozofija sebe definira kao ono to transcendira pismo i,
stanovite aspekte funkcioniranja jezika s pismom,
pokuava se osloboditi tih problema odbacivanjem pisma kao pu-
kog umjetnog nadomjeska govoru. Ta osuda pisma, kod Platona i
drugdje, vrlo je vana zato to je fonocentrizarn, koji pismo dri
,prikazbom govora, a govor dovodi u izravni i prirodni odnos sa zna-
nerazmrsivo zdruen s logocentrizmo
m
metafizike, filo-
zofskom preina jednom poretku - misao,
istina, razbor, logika, - kao fundament, kao neto
to postoji' samo po sebi. Problem koji prepoznaje Derrida ne obuh-
samo odnos govora i pisma u filozofskom diskurzu i
tvrdnju da su filozofije verzije logocentrizma. Odista,
mogao bi Derrida, one i mogu postati filozofijama
samo zato to su sjedinjene u ovoj potrazi za fundamentom, za ne-
od dalje ne moramo
Filozofijaje'bila metafizika prisutnosti, jedina metafizika koju
poznajemo. Moglo bi se pokazati, pie Derrida, da su svi nazivi
koji su se ticali fundamenta, ili sredita vazda
konstantu prisutnosti (L'Ecriture et la str. 411/279). Fo-
glasa, .
stapa se s povijesnom odredbom kao pri-
sutnosti, sa svim pododredbama koje ovise o toj formi
i koje unutar nje organiziraju. svoj sustav i svoju povijesnu pove-
zanost (prisutnost objekta pogledu kao eidos, prisutnost kao sup-
stancijal esencijal egzistencija (ousia), vremenska prisutn?st kao
79
";
l!
II
:l
rli
I;;
:i
L
"I'
l!
il
l'
il
'I
il
fl
li
I'
II
j'i
zastraeni vrijeenjem interpretacija i izgledima u kOjoj
se iz svakog pisanja sve vie novih pisanja dokle god znan-
stveni i tisak budu. na ivotu, pokuavaju
zamisliti da se, novim formuliranjem ciljeva knjievne kriti-
ke, pisanje privede koncu, kako bi knjievna kritika postala pravom
disciplinom. Tvrdnje o pravoj svrsi kritike definiraju takve
koje bi se mogle dokraja obaviti. One
nadu u izricanje posljednje u procesa komenti-
ranja. Ta pada da razjasniti stvari zapravo i jest ono to
nadahnjuje da piu, i onda kad oni istodobno znaju da
. se pisanje nikada dokinuti pisanjem. Paradoksalno, to je neka
interpretacija snanija i autoritativnija, to vie daljnjega pisanja
izazvati.
Koliko god bilo neugodno, takvo je stanje osobito
filozofima. Tee li rjeenju problema oko uvjeta istine, mo-
spoznaje i odnosa jezikom i svijetom, tada je dio to-
ga istog problema i odnos' njihova vlastita jezika prema istini i pre-
ma svijetu. Postupanje s filozofijom kao s jednom vrstom pisma
stvorilo bi Ako filozofija mora definirati odnos pisma pre-
ma razboru, onda ne smije i sama biti pismom, jer taj odnos ne eli
definirati s gledita pisma, s gledita razbora. Ako mora odrediti
istinu o odnosu pisma prema istini, biti joj je na strani istine, a ne
pisma. Da se vratimo navedenoj Derridinoj primjedbi glede izri-
jeka koji se prptiv sebe sama se i sam napie ili je na-
pisan, to je upravo stoga to je napisano da filozorJja ima
_ pismo, da mora sebe definirati nasuprot pismu. U skladu sa zahtje-
vom da njegove iskaze strukturira razbor i istina, a ne retori-
ka jezika u kojem su izraeni, filozofski diskurz sebe definira na-
suprot pismu.
S tog je motrita'pismo izvanjsko, netranscendentalno, te
. prijeti da djelovanja onoga to bi imalo biti pukim
sredstvom izraza otete ili iskvare koje je, po pretpostavCi,
zastupljeno tim sredstvom. Ovdje moemo nazreti obrise poznatog
modela. Postoji misao filozofije, naprimjer - i potom
sustavi preko, kojih se misao u govoru
. postoji posrednitvo, ali tu i nestaju se izgovore; oni
se ne a govornik moe objasniti sve dvosmislenosti kako bi
se osigurao da je misao otposlana. V.pismu po-
srednitva postaju Pismo prikazuje jezik kao niz ozna-
_ka koje djelujJI u odsutnosti govornika. One mogu biti uvelike dvos-
mislene ili oFganizirane u lukave uzorke.
\ \" Idealno bi bilo kontemplirati misao izravno. Kako to nije mogu-
jezik bi morao biti koliko je god proziran. Prijetnja ne-
78
\-.
... I
l
I

prozirnosti je opasnost da bi znakovi, umjesto da dopuste iz-
ravnu kontemplaciju misli, mogli pogled zadrati na sebi i,
svoj tvarni oblik, otetiti ili iskvariti misao. Jo gore: filozofsko bi
miljenje, koje treba da lei s one strane i izraajnih
vidivosti, m.ogli otetiti oni oblici koji sugerira-
ju, primjerice, vezu elje za pisanjem [to write] i za jasnim
razumijevanjem [to get it right]. Moemo ii biti sigurni da na nae fi-
lozofsko razmiljanje o odnosu subjekta i objekta nije utje-
cala vizualna ili morfoloka simetrija tih naziva i da oni
vrlo Krajnji grijeh protiv samog razuma, jest ig-
ra u kojoj se neki ili izvanjski odnos ozna-
dri pojmovnim odnosom, pa se povijest I history I pois-
s njegovom I his storyl ili se (sens) po-
vezuje s (sans). Takvu igru motrim o kao alu,
kako ne bi pokvarili misao.
Odbacivanje poprima oblik odbacivanja pisma. To je
korak kojim filozofija sebe konstituira kao disciplinu koju ne mogu
otetiti spletke i njihovi odnosi - disciplinu misli i
razbora. Filozofija sebe definira kao ono to transcendira pismo i,
stanovite aspekte funkcioniranja jezika s pismom,
pokuava se osloboditi tih problema odbacivanjem pisma kao pu-
kog umjetnog nadomjeska govoru. Ta osuda pisma, kod Platona i
drugdje, vrlo je vana zato to je fonocentrizarn, koji pismo dri
,prikazbom govora, a govor dovodi u izravni i prirodni odnos sa zna-
nerazmrsivo zdruen s logocentrizmo
m
metafizike, filo-
zofskom preina jednom poretku - misao,
istina, razbor, logika, - kao fundament, kao neto
to postoji' samo po sebi. Problem koji prepoznaje Derrida ne obuh-
samo odnos govora i pisma u filozofskom diskurzu i
tvrdnju da su filozofije verzije logocentrizma. Odista,
mogao bi Derrida, one i mogu postati filozofijama
samo zato to su sjedinjene u ovoj potrazi za fundamentom, za ne-
od dalje ne moramo
Filozofijaje'bila metafizika prisutnosti, jedina metafizika koju
poznajemo. Moglo bi se pokazati, pie Derrida, da su svi nazivi
koji su se ticali fundamenta, ili sredita vazda
konstantu prisutnosti (L'Ecriture et la str. 411/279). Fo-
glasa, .
stapa se s povijesnom odredbom kao pri-
sutnosti, sa svim pododredbama koje ovise o toj formi
i koje unutar nje organiziraju. svoj sustav i svoju povijesnu pove-
zanost (prisutnost objekta pogledu kao eidos, prisutnost kao sup-
stancijal esencijal egzistencija (ousia), vremenska prisutn?st kao
79
";
tl:
(stigme) sada ili trenutka (nun), samoprisutnost cogita, svi-
jesti, subjektivnosti, suprisutnost sebe i drugoga, intersubjektiv-
nosti kao intencijskog fenomena ega itd.). Logocentrizam bi tako
,bio tijesno povezan s odredbom egzistentnog kaQ prisutnos-
ti. / Dc Ja grammatoJogie, str. 23/12/,
Svaki od ovih pojmova, koji svi sadre zamisao prisutnosti, igrao
je svoju ulogu u filozofskim pokuajima da se opie ono fundamen-
talno i dran je sredinjom, temeljnom snagom ili U opre-
kama kakve su dua/tijelo, intuicija/ekspresija, do-
priroda/kultura, pojmljivoj osjetno, potvrdno
transcendentalno/empirijsko, ozbiljno/neozbiljno, nadre-
naziv pripada logosu i via je prisutnost; naziv ozna-
pad. Logocentrizam dakle pretpostavlja prvotno st prvoga nazi-
va, a drugi u odnosu prema prvome, kao njegovu komplika-
ciju, negaciju, manifestaciju ili rascjep. Opis ili tako po-
staje
pothvat stratekog u idealiz$lciji, na izvor ili na
prvotnost, kao jednostavnu, netaknutu, normalnu,
tu, standardnu, samoistovjetnu, da bi se potom zamislila /pour
pensor ensuite/ derivacija, komplikacija, itd.
Svi su tako postupali, od Platona do Rousseaua, od
Descartesa do Husseda: dobro prije zla, potvrdno prije
prije jednostavno prije sloenog, bitno prije slu-
oponaano prije oponaanja itd. To nije tek jedna metafi-
gesta ostalima; to je prijeka nunost, naj-
stalniji, najdublji i postupak. / Limited Inc., str.
66/236/
I zbilja, mi pretpostavljamo da je to postupak koji valja sli-'
pri svakoj ozbiljnoj opisati, primjerice, jednos-
tavni, normaln,i, standardni dekonstrukcije, njezinu
bitnu narav, i odatle krenuti dalje, u razmatranje drugih
koji se potom mogu odrediti kao komplik<locije, derivacije i
nja. zamiljanja i postu-
paka znamen je posvudanje prisutnosti logocentriz,llla.
poznate pojmove koji ovise o vrijednosti prisutnosti spa-
daju: neposrednost osjeta, prisutnost istina u boanskoj
svijesti, djelatna prisutnost izvora li povijesnom razvitku, spontana
ili neposredna intuicija, i antiteze u
sintezu, prisutnost i struktura u govoru, istina
kao ono to opstoji iza pojava te djelatna prisutnost cilja u koracima
koji do njega vode. Autoritet prisutnosti, njezina valorizaqje,
strukturira svekoliko nae miljenje. Predodbe poput razjanje-
nja, zornog prikazivanja, otkrivanja, pokazi-
vanja o kakvom se radi , odreda prizivlju prisutnost. Tvrdi-
80

ti, kao u descartesovskoj cogita, da se ja opire radikalnoj dvojbi
stoga to je u miljenja ili dvoumljenja u sebi prisutno jedna je
vrsta pozivanja na prisutnost. Druga je zamisao kako je
kakva izrijeka ono to je prisutno u svijesti govornika, ono to on ili
ona "imaju na urnu u trenutku izrijeka.
Kako pokazuju ovi primjeri, metafizika prisutnosti prodorna je,
poznata i utjecajna. Postoji, medutim, problem na koji redovno nai-
lazi: kada dokazi navedu zasebne prisutnosti kao temelje
daljnjeg razvitka, stalno se pokazuje da su ti zapravo slo-
ene konstrukcije. Ono to se predlagalo kao neka danost, kao el e- -
mentarna sastavnica, pokazuje se produktom, ovisnim lliizvedeniill
na koji ga liavaju autoriteta jednostavne ili prisutnosti.
Razmotrim<?, naprimjer, let strijele. Ako je stvarnost ono to je
prisutno u svakom danom trenutku, strijela paradoks. U
svakom se danom trenutku ona nalazi u nekoj osobitoj ona je
vazda u nekoj osobitoj a nikada u kretanju. elimo posebno
naglasiti, posve opraVdano, da strijela jest u kretanju, u svakom tre-
nutku od do konca svoga leta, pa ipak, njezino kretanje ni-
kada nije prisutno ni u jednom trenutku sadanjosti. Proizlazi da je
sadanjost kretanja pojmljiva samo ako je svaki, trenutak obilje-
en tragovima prolosti i To da kretanje moe bi-
ti prisutno samo ako sadanji trenutak' nije neto dano, ako je
prOizvod odnosa prolosti i Neto se moe zbi-
v.ati u danom trenutku samo ako je taj trenutak u sebi podije-
lJen, nastanjen neprisutnim. .
Ovo je jedan od Zenonovih paradoksa, na koji upozoravamo ka- ,
ko bismo demonstrirali kretanj'a, ali on uvjerljivije os-
likava kakva sustava utemeljena na prisutnosti. Mi o stvar-
nome razmiljamo kao o to je u bilo kojem danom trenut-
ku prisutne> stoga to se taj sadanji trenutak jednostavnim,
apsolutom. Prolost je neka prijanja sadanjost, bu-
neka anticipirana sadanjost, ali sadanji trenutak jednos-
tavno jest: jedna autonomna danost. No pokazuje se da taj sadanji
trenutak moe posluiti kao temelj samo onda ako nije i auto-
nomna .bil, o prisutno, prisutnost mora biti 1:
obiljeena razliKom i vremenskom '6"dgodom. Moramo, kae Derri-
da, le present a partir du temps comme differance /prq-
miljati prisutno od u odnosu prema vremenu kao diffe-
rance*/ (De ja grammatologie, str. 237/166). Pojam prisutnosti i
* Nap. prev. - Derridin glasovit naziv differance Culler na engleski
prevodi trima difference, 'differing and deferral [razlika, razlikova-
nje i odgoda]. U nas se prevodi ponekad samo kao razlika ili pak, domiljati:-
je, kao razluka. Kako se pritom ne uspijevaju
ti Derridina naziva, a i sam je taj naziv dovoljn(i) poznat, drim da je
najbolje ostaviti ga u izvornom obliku.
6 o DEKONSTRUKCIJI
81
-,
tl:
(stigme) sada ili trenutka (nun), samoprisutnost cogita, svi-
jesti, subjektivnosti, suprisutnost sebe i drugoga, intersubjektiv-
nosti kao intencijskog fenomena ega itd.). Logocentrizam bi tako
,bio tijesno povezan s odredbom egzistentnog kaQ prisutnos-
ti. / Dc Ja grammatoJogie, str. 23/12/,
Svaki od ovih pojmova, koji svi sadre zamisao prisutnosti, igrao
je svoju ulogu u filozofskim pokuajima da se opie ono fundamen-
talno i dran je sredinjom, temeljnom snagom ili U opre-
kama kakve su dua/tijelo, intuicija/ekspresija, do-
priroda/kultura, pojmljivoj osjetno, potvrdno
transcendentalno/empirijsko, ozbiljno/neozbiljno, nadre-
naziv pripada logosu i via je prisutnost; naziv ozna-
pad. Logocentrizam dakle pretpostavlja prvotno st prvoga nazi-
va, a drugi u odnosu prema prvome, kao njegovu komplika-
ciju, negaciju, manifestaciju ili rascjep. Opis ili tako po-
staje
pothvat stratekog u idealiz$lciji, na izvor ili na
prvotnost, kao jednostavnu, netaknutu, normalnu,
tu, standardnu, samoistovjetnu, da bi se potom zamislila /pour
pensor ensuite/ derivacija, komplikacija, itd.
Svi su tako postupali, od Platona do Rousseaua, od
Descartesa do Husseda: dobro prije zla, potvrdno prije
prije jednostavno prije sloenog, bitno prije slu-
oponaano prije oponaanja itd. To nije tek jedna metafi-
gesta ostalima; to je prijeka nunost, naj-
stalniji, najdublji i postupak. / Limited Inc., str.
66/236/
I zbilja, mi pretpostavljamo da je to postupak koji valja sli-'
pri svakoj ozbiljnoj opisati, primjerice, jednos-
tavni, normaln,i, standardni dekonstrukcije, njezinu
bitnu narav, i odatle krenuti dalje, u razmatranje drugih
koji se potom mogu odrediti kao komplik<locije, derivacije i
nja. zamiljanja i postu-
paka znamen je posvudanje prisutnosti logocentriz,llla.
poznate pojmove koji ovise o vrijednosti prisutnosti spa-
daju: neposrednost osjeta, prisutnost istina u boanskoj
svijesti, djelatna prisutnost izvora li povijesnom razvitku, spontana
ili neposredna intuicija, i antiteze u
sintezu, prisutnost i struktura u govoru, istina
kao ono to opstoji iza pojava te djelatna prisutnost cilja u koracima
koji do njega vode. Autoritet prisutnosti, njezina valorizaqje,
strukturira svekoliko nae miljenje. Predodbe poput razjanje-
nja, zornog prikazivanja, otkrivanja, pokazi-
vanja o kakvom se radi , odreda prizivlju prisutnost. Tvrdi-
80

ti, kao u descartesovskoj cogita, da se ja opire radikalnoj dvojbi
stoga to je u miljenja ili dvoumljenja u sebi prisutno jedna je
vrsta pozivanja na prisutnost. Druga je zamisao kako je
kakva izrijeka ono to je prisutno u svijesti govornika, ono to on ili
ona "imaju na urnu u trenutku izrijeka.
Kako pokazuju ovi primjeri, metafizika prisutnosti prodorna je,
poznata i utjecajna. Postoji, medutim, problem na koji redovno nai-
lazi: kada dokazi navedu zasebne prisutnosti kao temelje
daljnjeg razvitka, stalno se pokazuje da su ti zapravo slo-
ene konstrukcije. Ono to se predlagalo kao neka danost, kao el e- -
mentarna sastavnica, pokazuje se produktom, ovisnim lliizvedeniill
na koji ga liavaju autoriteta jednostavne ili prisutnosti.
Razmotrim<?, naprimjer, let strijele. Ako je stvarnost ono to je
prisutno u svakom danom trenutku, strijela paradoks. U
svakom se danom trenutku ona nalazi u nekoj osobitoj ona je
vazda u nekoj osobitoj a nikada u kretanju. elimo posebno
naglasiti, posve opraVdano, da strijela jest u kretanju, u svakom tre-
nutku od do konca svoga leta, pa ipak, njezino kretanje ni-
kada nije prisutno ni u jednom trenutku sadanjosti. Proizlazi da je
sadanjost kretanja pojmljiva samo ako je svaki, trenutak obilje-
en tragovima prolosti i To da kretanje moe bi-
ti prisutno samo ako sadanji trenutak' nije neto dano, ako je
prOizvod odnosa prolosti i Neto se moe zbi-
v.ati u danom trenutku samo ako je taj trenutak u sebi podije-
lJen, nastanjen neprisutnim. .
Ovo je jedan od Zenonovih paradoksa, na koji upozoravamo ka- ,
ko bismo demonstrirali kretanj'a, ali on uvjerljivije os-
likava kakva sustava utemeljena na prisutnosti. Mi o stvar-
nome razmiljamo kao o to je u bilo kojem danom trenut-
ku prisutne> stoga to se taj sadanji trenutak jednostavnim,
apsolutom. Prolost je neka prijanja sadanjost, bu-
neka anticipirana sadanjost, ali sadanji trenutak jednos-
tavno jest: jedna autonomna danost. No pokazuje se da taj sadanji
trenutak moe posluiti kao temelj samo onda ako nije i auto-
nomna .bil, o prisutno, prisutnost mora biti 1:
obiljeena razliKom i vremenskom '6"dgodom. Moramo, kae Derri-
da, le present a partir du temps comme differance /prq-
miljati prisutno od u odnosu prema vremenu kao diffe-
rance*/ (De ja grammatologie, str. 237/166). Pojam prisutnosti i
* Nap. prev. - Derridin glasovit naziv differance Culler na engleski
prevodi trima difference, 'differing and deferral [razlika, razlikova-
nje i odgoda]. U nas se prevodi ponekad samo kao razlika ili pak, domiljati:-
je, kao razluka. Kako se pritom ne uspijevaju
ti Derridina naziva, a i sam je taj naziv dovoljn(i) poznat, drim da je
najbolje ostaviti ga u izvornom obliku.
6 o DEKONSTRUKCIJI
81
-,
I
i!
il
'i
il
,I'
" ,,:1
::i
prisutnog izveden je: on je posljedica razlika. 1\1i stoga
mo, pie Derrida, prisutnost postulirati ... ne vie kao apsolutnu
maticu-formu prije kao 'uposebnjenje' i 'posljedicu'. Odre-
i posljedicu unutar sustava koji vie nije sustav prisutnosti ne-
go sustav razlike (j\lfarges, str. 17/Differance, str. 147).
Ovdje je problem bila hijerarhijska opreka prisutnost/odsutnost.
Dekonstrukcija bi pokazivanje kako prisutnost, da bi
funkcionirala onako kako je to mora posjedovati
koje po pretpostavci pripadaju njezinoj opreci, odsutnosti. Prema
tome, umjesto da odsutnost definiramo na temelju prisutnosti, kao
njezinu negaciju, mi moemo prisutnost drati posljedicom uop-
odsutnosti ili, kao to ubrzo vidjeti, posljedicom diffe-'
ranc;e. Ta operacija moda postati jasnijom razmotrimo li drugi
primjer koje se javljaju u okviru metafizike prisutnosti. Taj
se primjer signifikacije i mogao bi se nazvati paradoksom struk-
ture i
Prihvatljivo je tvrditi kako je neke orio to govor-
nici njome podrazumijevaju. unutar sustava kakva
jezika, koje nalazimo potraimo li u poslje-
dak je to su joj ih govornici dali u prijanjim
A ono to vrijedi za vrijedi i za jezik
struktura kakva jezika, njegov sustav normi i pravilnosti, proizvod
je posljedakprijanj,ih govornih Uzmemo li, me-
ovaj dokaz zaozbiljno i promatrati za ko-
je je da strukture, otkrivamo da je svaki i
sam i prijanjim strukturama. da
se kakvim izrijekom izrekne neko je upisana, u struktu-
ri jezika. I same su strukture uvijek proizvodi, ali koliko se god dale-
ko pokuavamo probiti unatrag, i kad pokuamo zamisliti ro-
jezika i opisati izvorni koji je mogao proizvesti prvu
strukturu, otkrivamo kako moramo pretpostaviti prijanju organiza-
ciju? prijanje razlikovanje.
Kao i u nalazimo samo neizvorne izvore. Ako
spiljski treba uspjeno inaugurirati jezik jednim
osobitim groktajem hranu, moramo pretpostaviti da je taj groktaj
od ostalih groktaja i da je svijet bio podijeljen na
kategori'je hrana i ne-hrana. ovise o razri-
kama, kakva je opreka hranom i ne-hranom, koja opre-
ka doputa da se hrana ili pak opreka
elementima, koja doputa 'da neki niz funkcionira kao
Niz zvukova kos je stoga to je u opreci s nizovima bos,
nos, ko, kob, kas, kus itd. um koji je prisutan kada netko kae
kos nastanjen je tragovima oblika koji se ne i moe funkci 0-
82
nirati kao samo ako se sastoji od takvih tragova. Kao i u
kretanja, ono za to se pretpostavlja da je prisutno je slo-
eno i diferencijalno, obiljeeno razlikom, proizvod je razlika.
Prikaz jezika koji tei utemeljenju nedvojbeno sa zna-
eljeti postupati kao s to je negdje prisutno - prisut-
no, recimo, u svijesti u trenutku u kojem se zbiva no
pokazuje se da u svakoj prisutnosti to je priziva prebiva razlika.
Pokua li tko, umjesto toga zasnovati kakav prikaz
nja na razlici, nita bolje jer razlike nikada nisu dane
kao takve i uvijek su proizvodi. Obzirna teorija mora se pomicati
sad ovamo, sad onamo tih gledita, i strukture ili
parole i langue, koja nikada ne dovode do sinteze. Svako gledite
pokazuje pogreku onog drugog u nekoj nerazrjeivoj alternaciji ili
aporiji. Derrida pie:
Ono to Saussure kae o jeziku moemo proiriti na sustav zna-
kova Da bi govorni (parole) bili razumljivi i
nudan im je sustav (langue), ali su i oni nuni
sustavu da bi se izradio. .. Ovdje postoji jedan krug, jer ako
netko strogo langue i parole, kod i poruku, shemu i
uporabu itd., te ako mora pravedno postupiti s oba ovdje progla-
ena onda ne zna odakle da i kako neto
moe bilo da je o langue ili o parole. Zbog toga mo-
ni., prije bilo kakvog razdvajanja langue i parole, koda i poruke, i
svega to usto ide, prepoznati sustavnu proizvodnju razlika, pro-
izvodnju sustava razlika - differance, koje bi
kasnije mogao s apstrakcije i zbog osobitih razloga raz-
lingvistiku sustava (langue) od lingvistike govor-
nih (parole). IPositions, str. 39 - 40/281
Naziv differance to ga Derrida ovdje uvodi cilja na tu
vu, alternaciju gledita strukture i gledita do",:
/ Glagol differer railikovati i odgoditi. Differance
posve isto kao i difference, ali sufiks -ance, koji se rabi za proizvod-
nju glag()lskih imenica, tvori novi oblik sa razlika-razli-
Differance tako i razliku
koja postoji kao uvjet i razlikovanja koji proiz-
vodi razlike. Analogan je engleski naziv spacing [razmaknuti reci,
ali i razmaknuto redanje], koji i poredak i distribucije
ili redanja. Derrida zgodimice rabi i podudarni francuski naziv es-
pa cem en t, ali je differance utjecajniji i prikladniji stoga to je diffe-
rence bio naziv u radovima Nietzschea, Saussurea, Freuda,
Husserla i Heideggera. sustave oni su doli
do isticanja razlike i razlikovanja, a Derridino neizgovorivo izobli-
tog naziva [nap. prev. - samo u pis.mu, ali ne i u iz-
govoru], osim to pokazuje da se pismo ne moe motriti kao puka
83
I
i!
il
'i
il
,I'
" ,,:1
::i
prisutnog izveden je: on je posljedica razlika. 1\1i stoga
mo, pie Derrida, prisutnost postulirati ... ne vie kao apsolutnu
maticu-formu prije kao 'uposebnjenje' i 'posljedicu'. Odre-
i posljedicu unutar sustava koji vie nije sustav prisutnosti ne-
go sustav razlike (j\lfarges, str. 17/Differance, str. 147).
Ovdje je problem bila hijerarhijska opreka prisutnost/odsutnost.
Dekonstrukcija bi pokazivanje kako prisutnost, da bi
funkcionirala onako kako je to mora posjedovati
koje po pretpostavci pripadaju njezinoj opreci, odsutnosti. Prema
tome, umjesto da odsutnost definiramo na temelju prisutnosti, kao
njezinu negaciju, mi moemo prisutnost drati posljedicom uop-
odsutnosti ili, kao to ubrzo vidjeti, posljedicom diffe-'
ranc;e. Ta operacija moda postati jasnijom razmotrimo li drugi
primjer koje se javljaju u okviru metafizike prisutnosti. Taj
se primjer signifikacije i mogao bi se nazvati paradoksom struk-
ture i
Prihvatljivo je tvrditi kako je neke orio to govor-
nici njome podrazumijevaju. unutar sustava kakva
jezika, koje nalazimo potraimo li u poslje-
dak je to su joj ih govornici dali u prijanjim
A ono to vrijedi za vrijedi i za jezik
struktura kakva jezika, njegov sustav normi i pravilnosti, proizvod
je posljedakprijanj,ih govornih Uzmemo li, me-
ovaj dokaz zaozbiljno i promatrati za ko-
je je da strukture, otkrivamo da je svaki i
sam i prijanjim strukturama. da
se kakvim izrijekom izrekne neko je upisana, u struktu-
ri jezika. I same su strukture uvijek proizvodi, ali koliko se god dale-
ko pokuavamo probiti unatrag, i kad pokuamo zamisliti ro-
jezika i opisati izvorni koji je mogao proizvesti prvu
strukturu, otkrivamo kako moramo pretpostaviti prijanju organiza-
ciju? prijanje razlikovanje.
Kao i u nalazimo samo neizvorne izvore. Ako
spiljski treba uspjeno inaugurirati jezik jednim
osobitim groktajem hranu, moramo pretpostaviti da je taj groktaj
od ostalih groktaja i da je svijet bio podijeljen na
kategori'je hrana i ne-hrana. ovise o razri-
kama, kakva je opreka hranom i ne-hranom, koja opre-
ka doputa da se hrana ili pak opreka
elementima, koja doputa 'da neki niz funkcionira kao
Niz zvukova kos je stoga to je u opreci s nizovima bos,
nos, ko, kob, kas, kus itd. um koji je prisutan kada netko kae
kos nastanjen je tragovima oblika koji se ne i moe funkci 0-
82
nirati kao samo ako se sastoji od takvih tragova. Kao i u
kretanja, ono za to se pretpostavlja da je prisutno je slo-
eno i diferencijalno, obiljeeno razlikom, proizvod je razlika.
Prikaz jezika koji tei utemeljenju nedvojbeno sa zna-
eljeti postupati kao s to je negdje prisutno - prisut-
no, recimo, u svijesti u trenutku u kojem se zbiva no
pokazuje se da u svakoj prisutnosti to je priziva prebiva razlika.
Pokua li tko, umjesto toga zasnovati kakav prikaz
nja na razlici, nita bolje jer razlike nikada nisu dane
kao takve i uvijek su proizvodi. Obzirna teorija mora se pomicati
sad ovamo, sad onamo tih gledita, i strukture ili
parole i langue, koja nikada ne dovode do sinteze. Svako gledite
pokazuje pogreku onog drugog u nekoj nerazrjeivoj alternaciji ili
aporiji. Derrida pie:
Ono to Saussure kae o jeziku moemo proiriti na sustav zna-
kova Da bi govorni (parole) bili razumljivi i
nudan im je sustav (langue), ali su i oni nuni
sustavu da bi se izradio. .. Ovdje postoji jedan krug, jer ako
netko strogo langue i parole, kod i poruku, shemu i
uporabu itd., te ako mora pravedno postupiti s oba ovdje progla-
ena onda ne zna odakle da i kako neto
moe bilo da je o langue ili o parole. Zbog toga mo-
ni., prije bilo kakvog razdvajanja langue i parole, koda i poruke, i
svega to usto ide, prepoznati sustavnu proizvodnju razlika, pro-
izvodnju sustava razlika - differance, koje bi
kasnije mogao s apstrakcije i zbog osobitih razloga raz-
lingvistiku sustava (langue) od lingvistike govor-
nih (parole). IPositions, str. 39 - 40/281
Naziv differance to ga Derrida ovdje uvodi cilja na tu
vu, alternaciju gledita strukture i gledita do",:
/ Glagol differer railikovati i odgoditi. Differance
posve isto kao i difference, ali sufiks -ance, koji se rabi za proizvod-
nju glag()lskih imenica, tvori novi oblik sa razlika-razli-
Differance tako i razliku
koja postoji kao uvjet i razlikovanja koji proiz-
vodi razlike. Analogan je engleski naziv spacing [razmaknuti reci,
ali i razmaknuto redanje], koji i poredak i distribucije
ili redanja. Derrida zgodimice rabi i podudarni francuski naziv es-
pa cem en t, ali je differance utjecajniji i prikladniji stoga to je diffe-
rence bio naziv u radovima Nietzschea, Saussurea, Freuda,
Husserla i Heideggera. sustave oni su doli
do isticanja razlike i razlikovanja, a Derridino neizgovorivo izobli-
tog naziva [nap. prev. - samo u pis.mu, ali ne i u iz-
govoru], osim to pokazuje da se pismo ne moe motriti kao puka
83
I
prikazba govora, pomae da se jasno sagleda koji i deter-
minira i rui svaku teoriju
pie on,
jest struktura i kretanje to ih ne moemo shvatiti na temelju op-
reke prisutnosti odsutnost. Differance je sustavna igra razlika,
tragova razlika, razmaka i razmicanja / esp8.cement / kojima se
elementi odnose jedni prema drugima. Taj razmak/razmicanje
jest proizvodnja, istodobno aktivna i pasivna (ono a udifferanee
tu glede aktivnosti i pasivnosti, ono
ta opreka jo ne moe upravljati i to ne moe organizirati), inter-
vala bez kojih cjeloviti nazivi ne bi mogli ne bi
mogli funkcionirati. / Positions, str. 38 --:- 39/27/
Ti se problemi dalje istrauju u Derridinom Saussurea u
knjizi De la grammatologie. Moe se pokazati da Saussureov Cours
de linguis tiq u e generale lingvistike], koji je nadahnuo i
strukt1:lralizam i semiotiku, s jedne strane sadrava snanu kritiku
prisutnosti, a, s druge strane, potvrqu
ma i nepobitnu upletenost u nj. Derrida dakle pokazuje kako Saus-
sureov diskurz dekonstruira sebe sama, ali isto tako i dokazuje, a to
je upravo ono to ne smijemo izgubiti iz vida, da to samodekon-
struktivno kretanje ni najmanje ne pobija vrijednost je
bitno za njegovu snagu i valjanost. Vrijednost i snaga kakva teksta
moe u mjeri ovisiti o na koji on dekonstruira filozo-
fiju iz koje izrasta.
Saussure s definicijom jezika kao sustava znakova. u-
-. movr priznaju kao jezik samo onda kada siue izraavanju ili pri-
ideja, pa stoga narav znaka za Saussurea sredi-
nje pitanje: to to znaku daje njegov identitet i osposobljuje ga da
funkcionira kao znak. Saussure tvrdi da su znakovi arbitrarni 1 kon-
vencionalni te da je svaki znak !;Le bitnim osobinama,
razlikama koje ga od Jezik se dakle .shva-
kao sustav razlika, a to dovodi distinkcija o koje suse
oslonili strukturalizam i semiotika: 'distinkcije jezika kao
sustava razlika (1angu.e) i govornih to ih taj
sustav (parole), jezika kao sustava u bilo kojem
vremenskom trenutku (sinkronijsko i me-
odnosa elementima iz povijesnih razdob-
lja ( dijakronijsko dya tipa razlika unutar sus-
tava, sintagmatskih i paradigmatskih odnosa-; i dviju sastav-
nica znaka, i Te temeljne distinkcije zajed-
no tvore i zamisao objanjavanja
dogactaja razjanjavanjem sustava odnosa koji te omogu-

84
to Saussure zatim stroe provodi svoja ispitivanja, sve vie dola-
zi do nagiaavanja posve relacijske naravi sustava. Sam
zvuk, tvrdi on uvjerljivo, ne moe pripadati sustavu; on doputa ma-
nifestaciju jedinica toga sustava u govornim Slijedi za-
)} u sustavu postoje samo razlike, bez pozitirnjJ1
naziva (Cours, str. 166/120). Ta je formulacija radikalna.
jeno je nedvojbeno da se jezik sasloji oJ. pozitivnih
entiteta, koje se spajaju da bi oblikovale neki sustav i tako jedne s
drugima uspostavljaju odnose, no Saussureova naravi je-
jedinica dovodi do posve da su znakovi
proizvodi sustava razlika; i zbilja, oni nisu pozitivni entiteti
. nego razlike. To je snana 'kritika logocentrizma; po Derridi-
nom da se sustav sastoji od razlika,
sruiti svaki pokuaj zasnivanja teorije jezika na pozitivnim
entitetima, koji bi mogli biti prisutni ili u govornom ili u
sustavu. Ako u sustavu postoje samo razlike,
Derrida,
igra razlika sinteze i odnoenja koja da ta-
mo u bilo kojem trenutku ili na bilo koji postoji neki jed-
nostavan element koji je prisutan sam po sebi i iz sebe i koji upu-
samo na sebe, Bilo u pisanom b,ilo u govorenom diskurzu, ni
jedan element ne mo.e funkcionirati kao znak ako nije u odnosu
s drugim elementom, koji kao takav nije jednostavno prisutan.
To povezivanje da se svaki element - fonem ili grafem
- konstituira s obzirom na trag drugih elemenata niza ili sustava
u sebi. To povezivanje, to tkanje, jest tekst, koji se proizvodi is-
kroz preobliku nekog drugog teksta. Ni u elementima, ni
u sustavu, nigdje nita nije jednostavno prisutno ili odsutno. Svu-
da postoje samo razlike i tragovi tragova. / Positjons, 'str.
37 -38/26/
Arbitrarna narav znaka i sustav bez pozitivnih naziva daju nam pa-
radoksalnu predodbu instituiranog traga, strukture
odnoenja u kojem postoje samo tragovi - tragovi to prethode bi-
lo kakvom entitetu bi tragom mogli biti.
U isto vrijeme, u Saussureovoni dokazivanju postoji
potvrda logocentrizma. Pojam samoga znaka, od kojeg Saussure i.
temelji se na distinkciji osjetnog i pojmljivog; ozna-
postoji da bi pristup pa se stog,a
da je pojmu ili to ga Osim toga, da bi
jedan znak od drugoga i da bi izloio kada su to materijal-
ne varijacije jezikoslovac mora pretpostaviti
razumijevanja ga svojim polazitem. Pojam zna-
. ka je toliko upleten u temeljne pojmove logocentrizma da bi Saussu-
reu bilo vrlo teko pomaknuti ga, sve da je to i elio. Premda mnoge
85
I
prikazba govora, pomae da se jasno sagleda koji i deter-
minira i rui svaku teoriju
pie on,
jest struktura i kretanje to ih ne moemo shvatiti na temelju op-
reke prisutnosti odsutnost. Differance je sustavna igra razlika,
tragova razlika, razmaka i razmicanja / esp8.cement / kojima se
elementi odnose jedni prema drugima. Taj razmak/razmicanje
jest proizvodnja, istodobno aktivna i pasivna (ono a udifferanee
tu glede aktivnosti i pasivnosti, ono
ta opreka jo ne moe upravljati i to ne moe organizirati), inter-
vala bez kojih cjeloviti nazivi ne bi mogli ne bi
mogli funkcionirati. / Positions, str. 38 --:- 39/27/
Ti se problemi dalje istrauju u Derridinom Saussurea u
knjizi De la grammatologie. Moe se pokazati da Saussureov Cours
de linguis tiq u e generale lingvistike], koji je nadahnuo i
strukt1:lralizam i semiotiku, s jedne strane sadrava snanu kritiku
prisutnosti, a, s druge strane, potvrqu
ma i nepobitnu upletenost u nj. Derrida dakle pokazuje kako Saus-
sureov diskurz dekonstruira sebe sama, ali isto tako i dokazuje, a to
je upravo ono to ne smijemo izgubiti iz vida, da to samodekon-
struktivno kretanje ni najmanje ne pobija vrijednost je
bitno za njegovu snagu i valjanost. Vrijednost i snaga kakva teksta
moe u mjeri ovisiti o na koji on dekonstruira filozo-
fiju iz koje izrasta.
Saussure s definicijom jezika kao sustava znakova. u-
-. movr priznaju kao jezik samo onda kada siue izraavanju ili pri-
ideja, pa stoga narav znaka za Saussurea sredi-
nje pitanje: to to znaku daje njegov identitet i osposobljuje ga da
funkcionira kao znak. Saussure tvrdi da su znakovi arbitrarni 1 kon-
vencionalni te da je svaki znak !;Le bitnim osobinama,
razlikama koje ga od Jezik se dakle .shva-
kao sustav razlika, a to dovodi distinkcija o koje suse
oslonili strukturalizam i semiotika: 'distinkcije jezika kao
sustava razlika (1angu.e) i govornih to ih taj
sustav (parole), jezika kao sustava u bilo kojem
vremenskom trenutku (sinkronijsko i me-
odnosa elementima iz povijesnih razdob-
lja ( dijakronijsko dya tipa razlika unutar sus-
tava, sintagmatskih i paradigmatskih odnosa-; i dviju sastav-
nica znaka, i Te temeljne distinkcije zajed-
no tvore i zamisao objanjavanja
dogactaja razjanjavanjem sustava odnosa koji te omogu-

84
to Saussure zatim stroe provodi svoja ispitivanja, sve vie dola-
zi do nagiaavanja posve relacijske naravi sustava. Sam
zvuk, tvrdi on uvjerljivo, ne moe pripadati sustavu; on doputa ma-
nifestaciju jedinica toga sustava u govornim Slijedi za-
)} u sustavu postoje samo razlike, bez pozitirnjJ1
naziva (Cours, str. 166/120). Ta je formulacija radikalna.
jeno je nedvojbeno da se jezik sasloji oJ. pozitivnih
entiteta, koje se spajaju da bi oblikovale neki sustav i tako jedne s
drugima uspostavljaju odnose, no Saussureova naravi je-
jedinica dovodi do posve da su znakovi
proizvodi sustava razlika; i zbilja, oni nisu pozitivni entiteti
. nego razlike. To je snana 'kritika logocentrizma; po Derridi-
nom da se sustav sastoji od razlika,
sruiti svaki pokuaj zasnivanja teorije jezika na pozitivnim
entitetima, koji bi mogli biti prisutni ili u govornom ili u
sustavu. Ako u sustavu postoje samo razlike,
Derrida,
igra razlika sinteze i odnoenja koja da ta-
mo u bilo kojem trenutku ili na bilo koji postoji neki jed-
nostavan element koji je prisutan sam po sebi i iz sebe i koji upu-
samo na sebe, Bilo u pisanom b,ilo u govorenom diskurzu, ni
jedan element ne mo.e funkcionirati kao znak ako nije u odnosu
s drugim elementom, koji kao takav nije jednostavno prisutan.
To povezivanje da se svaki element - fonem ili grafem
- konstituira s obzirom na trag drugih elemenata niza ili sustava
u sebi. To povezivanje, to tkanje, jest tekst, koji se proizvodi is-
kroz preobliku nekog drugog teksta. Ni u elementima, ni
u sustavu, nigdje nita nije jednostavno prisutno ili odsutno. Svu-
da postoje samo razlike i tragovi tragova. / Positjons, 'str.
37 -38/26/
Arbitrarna narav znaka i sustav bez pozitivnih naziva daju nam pa-
radoksalnu predodbu instituiranog traga, strukture
odnoenja u kojem postoje samo tragovi - tragovi to prethode bi-
lo kakvom entitetu bi tragom mogli biti.
U isto vrijeme, u Saussureovoni dokazivanju postoji
potvrda logocentrizma. Pojam samoga znaka, od kojeg Saussure i.
temelji se na distinkciji osjetnog i pojmljivog; ozna-
postoji da bi pristup pa se stog,a
da je pojmu ili to ga Osim toga, da bi
jedan znak od drugoga i da bi izloio kada su to materijal-
ne varijacije jezikoslovac mora pretpostaviti
razumijevanja ga svojim polazitem. Pojam zna-
. ka je toliko upleten u temeljne pojmove logocentrizma da bi Saussu-
reu bilo vrlo teko pomaknuti ga, sve da je to i elio. Premda mnoge
85
II
I,
[,I
,I
:;
od njegovih djeluju s tim ciljem, on 10-
koncepciju znaka i tako svoje analize upisuje unutar
granica logocentrizrna. To dolazi na vidjelo, za Derridu najzanimlji-
vije, u Saussureovom postupku s pismom, koje on protjeruje u dru-
gotni i izvedeni status. Premda je zvuk kao takav posebno
iz sustava i insistirao na formalnom jedini-
ca, on tvrdi da predmet ne odreduje kombinaci-
ja pisane i govorene taj predmet jedino govore-
na (Cours, str. 45/23 - 24). Pismo je samo sredstvo prikazbe
govora; izum ili izvanjski dodatak to ga ne treba uzeti u
obzir pri jezika.
Ovo bi moglo izgledati relativno bezazlenim potezom, ali je za-
pravo, kako pokazuje Derrida, za zapadnu tradiciju razmi-
ljanja o jeziku, u kojoj se govor motri kao prirodno, izravnoPJ'lop-
kao umjetnai posredna ..
--taKav poredak da djeca nauqe go-
voriti prije negoli pisati, ili da milijunnjudi, i kulture._po.,.
sjeduju govor, ali ne i pismo; no kad se navode takve on-
- da se one ne bav.e demonstriranjem upravo ili mjesne
prvotnosti govora prema pismu, pokazuju jednu zloslutniju sve-
i opsenu prvotno st. Govor se motri kao da je u izravnom do:
diru sa izviru iz govornika kao spontani i gotovo
prozirni znakovi njegove prisutne misli, a se sluatelj nada
da tu misao razumjeti. S druge strane, pismo se sastoji od
oznaka koje su razdvojene od misli koja ih je mogla proizvesti. Pis-
mo na sebi svojstven funkcionira u odsutnosti govornika, pru-
a nepouzdan pristup k misli, i moe se pojaviti kao posve ano-
nimno, od bilo kakva govornika ili autora. Stoga
. da pismo nije tek izum za prikazivanje govora, nego iskriv-
. ljenje govora. !a je osuda pisma stara koliko i sama filozofija. y,.
redFif[Phaedrus] Platon pi'smo - kao nezakonit oblik priop-
odijeljeno od svog oca ili izvora, pismo -moe dati povoda
. svim vrstama pogrenih razumijevanja, da nema govornika
koji bi. sluatelju objasnio to to ima na umu. .
pisma kao njegove
i nesavrene prikazbe Je da se ustnmu odgurnu stanovite odli-
ke jezika ili aspekti funkcioniranja. Ako su udaljenost, od-
sutnost, pogreno razumijevanje, varljivost i dvosmislenost. odlike
pisma, onda se pisma od govora moe izgraditi mo-
del koji za svoju normu uzima ideal zdruen s govo-
rom - II kojem nose i sluatelj moe shvatiti
ono to govornik ima na umu. Moralni ar kojim se odlikuje
Saussureova rasprava o pismu da je u pitanju neto
86
vano. On govori o opasnostima pisma, koje da zakrabuljuje je-
zik i u zgodnoj prilici i prigrabljuje ulogu govora. Tiranija
pisma je i podmukla: dovodi, primjerice, do pogreaka u iz-
govoru koje su do kvarenja ili zaraenosti prirodnih
govornih oblika. le;zikoslovci koji vode brigu o pisanim obiicima
padaju u stupicu. Pismo, koje je po pretpostavci prikazba govora,
ugroava sustava kojem slui (De la grammatologie, str.
51-63/34-43). _
No, ako pismo moe tetiti govoru, onda je odnos njima
sloeniji nego to je to isprva izgledalo. Hijerarhijsku shemu koja je
prednost dala govoru, a pismo ovisnim o njemu, nadalje
ukoso Saussureovo pribjegavanje primjeru pisma da bi objas-
nio narav jedinica. Kako ilustrirati zamisao razli kovne
jedinice? da je istovjetno stanje stvari vidljivo u pismu,
drugom sustavu znakova, posluit se pismom da bismo po-
vukli nekoliko usporedbi koje razjasniti problem (Cours,
str. 165/119). Slovo t, primjerice, moe se pisati na
tako dugo dok ostaje od l, f, i, d itd. N e postoje esencijalna
obiljeja koja moramo identitet slova t posve je relacijski.
. Tako se pismo, za koje je Saussure tvrdio da ne bi trebalo biti
predmetom jezikoslovnog istraivanja, pokazuje najboljom ilustra-
cijom naravi jedinica. Govor se mora shvatiti kao jedna for-
ma pisma, kao jedan temeljnog mehanizma, manifes-
tiranog u pismu. Saussureov dokaz ovaj obrat: preokre-
se obznanjena hijerarhija, koja pismo izvedenom formom
govora, prikazbe pridodanim govoru, pa se
sada govor prikazuje i kao jedna forma pisma. To nam daje
novi pojam pisma: pismo koje bi kao podvrste imalo vo-
kalno [glasovno] pismo i [slovno] pismo .
meduigru govora i pisma u Platonovim, Rousseauovim,
Husserlovim, Levi-Straussovim i Condillacovim tekstovima, jedna-
ko kao i u Saussureovim, Derrida dolazi do dokaza da,
ako pismo definiramo koje mu se- tradicionalno pripisu-
ju, onda govor jest jedna forma pisma. Naprimjer, pismo se
to gura ustranu kao puka tehnika biljeenja govora u napisima koji
se mogu ponavljati i kolati uokolo u odsutnosti one na-
mjere koja govor; no moe se pokazati da je ta ponovljivost
uvjet svakog znaka. Niz zvukova moe funkcionirati kao
samo onda ako je ponovljiv, ako se u okolnostima moe
prepoznati kao taj isti. Mora biti da ja nekoj osobi
ponovim ono to je netko rekao. Govorni niz nije znakovni niz ako
se ne moe citirati i pustiti da kola onima koji nemaju znanja
9 izvornom govorniku i njegovim namjerama. Izri-
87
II
I,
[,I
,I
:;
od njegovih djeluju s tim ciljem, on 10-
koncepciju znaka i tako svoje analize upisuje unutar
granica logocentrizrna. To dolazi na vidjelo, za Derridu najzanimlji-
vije, u Saussureovom postupku s pismom, koje on protjeruje u dru-
gotni i izvedeni status. Premda je zvuk kao takav posebno
iz sustava i insistirao na formalnom jedini-
ca, on tvrdi da predmet ne odreduje kombinaci-
ja pisane i govorene taj predmet jedino govore-
na (Cours, str. 45/23 - 24). Pismo je samo sredstvo prikazbe
govora; izum ili izvanjski dodatak to ga ne treba uzeti u
obzir pri jezika.
Ovo bi moglo izgledati relativno bezazlenim potezom, ali je za-
pravo, kako pokazuje Derrida, za zapadnu tradiciju razmi-
ljanja o jeziku, u kojoj se govor motri kao prirodno, izravnoPJ'lop-
kao umjetnai posredna ..
--taKav poredak da djeca nauqe go-
voriti prije negoli pisati, ili da milijunnjudi, i kulture._po.,.
sjeduju govor, ali ne i pismo; no kad se navode takve on-
- da se one ne bav.e demonstriranjem upravo ili mjesne
prvotnosti govora prema pismu, pokazuju jednu zloslutniju sve-
i opsenu prvotno st. Govor se motri kao da je u izravnom do:
diru sa izviru iz govornika kao spontani i gotovo
prozirni znakovi njegove prisutne misli, a se sluatelj nada
da tu misao razumjeti. S druge strane, pismo se sastoji od
oznaka koje su razdvojene od misli koja ih je mogla proizvesti. Pis-
mo na sebi svojstven funkcionira u odsutnosti govornika, pru-
a nepouzdan pristup k misli, i moe se pojaviti kao posve ano-
nimno, od bilo kakva govornika ili autora. Stoga
. da pismo nije tek izum za prikazivanje govora, nego iskriv-
. ljenje govora. !a je osuda pisma stara koliko i sama filozofija. y,.
redFif[Phaedrus] Platon pi'smo - kao nezakonit oblik priop-
odijeljeno od svog oca ili izvora, pismo -moe dati povoda
. svim vrstama pogrenih razumijevanja, da nema govornika
koji bi. sluatelju objasnio to to ima na umu. .
pisma kao njegove
i nesavrene prikazbe Je da se ustnmu odgurnu stanovite odli-
ke jezika ili aspekti funkcioniranja. Ako su udaljenost, od-
sutnost, pogreno razumijevanje, varljivost i dvosmislenost. odlike
pisma, onda se pisma od govora moe izgraditi mo-
del koji za svoju normu uzima ideal zdruen s govo-
rom - II kojem nose i sluatelj moe shvatiti
ono to govornik ima na umu. Moralni ar kojim se odlikuje
Saussureova rasprava o pismu da je u pitanju neto
86
vano. On govori o opasnostima pisma, koje da zakrabuljuje je-
zik i u zgodnoj prilici i prigrabljuje ulogu govora. Tiranija
pisma je i podmukla: dovodi, primjerice, do pogreaka u iz-
govoru koje su do kvarenja ili zaraenosti prirodnih
govornih oblika. le;zikoslovci koji vode brigu o pisanim obiicima
padaju u stupicu. Pismo, koje je po pretpostavci prikazba govora,
ugroava sustava kojem slui (De la grammatologie, str.
51-63/34-43). _
No, ako pismo moe tetiti govoru, onda je odnos njima
sloeniji nego to je to isprva izgledalo. Hijerarhijsku shemu koja je
prednost dala govoru, a pismo ovisnim o njemu, nadalje
ukoso Saussureovo pribjegavanje primjeru pisma da bi objas-
nio narav jedinica. Kako ilustrirati zamisao razli kovne
jedinice? da je istovjetno stanje stvari vidljivo u pismu,
drugom sustavu znakova, posluit se pismom da bismo po-
vukli nekoliko usporedbi koje razjasniti problem (Cours,
str. 165/119). Slovo t, primjerice, moe se pisati na
tako dugo dok ostaje od l, f, i, d itd. N e postoje esencijalna
obiljeja koja moramo identitet slova t posve je relacijski.
. Tako se pismo, za koje je Saussure tvrdio da ne bi trebalo biti
predmetom jezikoslovnog istraivanja, pokazuje najboljom ilustra-
cijom naravi jedinica. Govor se mora shvatiti kao jedna for-
ma pisma, kao jedan temeljnog mehanizma, manifes-
tiranog u pismu. Saussureov dokaz ovaj obrat: preokre-
se obznanjena hijerarhija, koja pismo izvedenom formom
govora, prikazbe pridodanim govoru, pa se
sada govor prikazuje i kao jedna forma pisma. To nam daje
novi pojam pisma: pismo koje bi kao podvrste imalo vo-
kalno [glasovno] pismo i [slovno] pismo .
meduigru govora i pisma u Platonovim, Rousseauovim,
Husserlovim, Levi-Straussovim i Condillacovim tekstovima, jedna-
ko kao i u Saussureovim, Derrida dolazi do dokaza da,
ako pismo definiramo koje mu se- tradicionalno pripisu-
ju, onda govor jest jedna forma pisma. Naprimjer, pismo se
to gura ustranu kao puka tehnika biljeenja govora u napisima koji
se mogu ponavljati i kolati uokolo u odsutnosti one na-
mjere koja govor; no moe se pokazati da je ta ponovljivost
uvjet svakog znaka. Niz zvukova moe funkcionirati kao
samo onda ako je ponovljiv, ako se u okolnostima moe
prepoznati kao taj isti. Mora biti da ja nekoj osobi
ponovim ono to je netko rekao. Govorni niz nije znakovni niz ako
se ne moe citirati i pustiti da kola onima koji nemaju znanja
9 izvornom govorniku i njegovim namjerama. Izri-
87
jek Ris-Orangis je juno Pariza nastavlja
koliko se god ponavlja, citira ili, kao ovdje, navodi za primjer; on
nastavlja bez obzira na to imaju li oni koji ga ponovo iz-
ili citiraju ita na umu. Ta ponavljanja i funkcio-
niranja bez obzira na neku osobitu namjeru uvjet je je-
znakova a ne samo pisma. O pismu se moe razmilja-
ti kao o materijalnom zapisu, ali kao to zapaa Derrida, ako 'pis-
mo' zapis i pogotovu trajno zasnivanje znaka (i to je jedina
nesvodiva jezgra pojma pisma), onda pismo u smislu po-
kriva znakova .... Sama ideja zasnivanja,
dakle arbitrarnosti znaka, nezamisliva je prije obzora pisma i izvan
njega (De la grammatologie, str. 65/44). Pismo u smislu
je archi-ecriture, arhipismo ili prapismo koje je uvjet i govora i pis-
ma u uem smislu. .
Odnos govora i pisma prua nam strukturu koju Derrida
prepoznaje u brojnim tekstovima i koju naziva, termin to ga
Rousseau primjenjuje na pismo, logikom suplementa. * Suple-
ment je, prema Websterovom neto to nadopunja ili to
dodatak. Suplement kakvom je poseban dio koji se
pridodaje, ali dodavanja suplementa na to da je
sam nepotpun. Jezici su stvoreni da bi se govorili, pie
Rousseau; pismo slui samo kao suplemel1t govoru. A taj pojam
suplementa, koji se u Rousseaua posvuda javlja, u sebi nastanjuje
dva je sustanarstvo isto toliko koliko i nuno
(De la grammatologie, str. 208/144). Suplement je nebitan dQdatak,
"pridodan to je s'amo po sebi potpuno, ali se suplement pri-
:dodaje zato da upotpuni, da nadoknadi kakav nedostatak u onome
to bi po pretpostavci imalo biti samo po sebi potpuno. Ta se dva
s up1em en ta spajaju snanom logikom isuplement
se u oba prikazuje kao izvanjski, stran bitnoj naravi
onoga se pridodaje ili to nadomjeta. .
Rousseau pismo opisuje kao tehniku pridodanu govoru, stranu
naravi .jezika, . ali se pokazuje da je ovdje na djelu i drugi smisao
sup1em en ta. Pismo se govoru moe pridodati samo ako govor nije
samodovoljna, prirodna potpunost, samo ako u govoru postoji
neki nedostatak ili odsutnost koja pismu daje pravo da je nadomjes-
ti. To se izrazito u Rousseauovoj raspravi o pismu, jer on,
pismo kao destrukciju prisutnosti i ,bolest govora, isto-
dobno svoju vlastitu spisateljsku djelatnost prikazuje posve tradici-
* Nap. prev. - kako se vidi iz daljnjeg izlaganja, naziv suplement is-
t0dobno pokriva dva dodatka cjelovitom) i nadopune
nepotpunom, tj. nadomjeska za
88
onaino, kao pokuaj da se preko odsutnosti, svojstvene pismu, ob-
novi prisutnost koja je iz govora. Evo saete formulacije iz
Ispovijesti [Confessions]: Volio bih drutvo kao i drugi, kad ne bih
bio siguran u to da se pokazujem ne samo na svoju tetu i kao
posve od onoga to jesam. Donio sam odluku da piem i da
se skrivam, i to je upravo ono to mi odgovara. Da sam prisutan, lju-
di nikada ne bi saznali koliko vrijedim (De la grammatologie, str.
205/142).
Pismo moe biti nadoknada, suplement govoru, samo zato to je
govor obiljeen koje su pripisane pismu:
i pogrenim razumijevanjem. Kako Derrida,
istina, o teoriji a ne o Rousseauovbj
tvrdnji, pismo moe biti drugotno i izvedeno samo pod jednim uv-
jetom: da 'izvorni', 'prirodni' itd. jezik nikada nije ni postojao, da
nikada nije bio netaknut pismom, da je sam oduvijek bio
pismo, arhipiqmo (De la grarnmato1ogie, str. 82/56). Derridino raz-
matranje tog opasnog suplementa u Rousseaua ovu strukturu
opisuje u mnotvu raznovrsnih Rousseauovi raznovrsni
izvanjski suplementi pozvani su da nadopunjajuida se pridodaju
upravo stoga to u onome to 'se pridodaju vaz-.
da postoji nedostatak: izvorni nedostatak. .
Rousseau, primjerice, razmatra. odgoj kao suplement prirodi. Pri-
roda je potpuna, ona Je prirodna potpunost, a odgoj je nje-
zin izvanjski dodatak. No, opis te suplementacije odaje jedan inhe...:
rentan nedostatak u prirodi; da bi uistinu bila ono to jest, priroda
mora biti upotpunjena - suplementirana - odgojem: da bi se ljud-
ska narav pojavila onakva kakva uistinu jest, potreban je pravilan
odgoj. Logika tako prirodu prvotnim poj-
mom, koja postoji na ali u .njoj razotkriva je-
dan inherentan nedostatak ili odsutnost, tako da i odgoj, dopunski
dodatak, postaje bitnim uvjetom onoga to se pri-
dodaje. .
Rousseau govori i o masturbaciji kao o opasnom suplementu.
I ona je, poput pisma, perverzan dodatak, praksa ili tehnika prido-
dana normalnoj seksualnosti kao to je pismo pridodano govoru.
Ali masturbacija isto tako zamjenjuje ili nadomjeta normalnu
seksualnu aktivnost. Da bi funkcionirala.kao nadomjestak, ona na
neki bitan mora onome to zamjenjuje; i zbilja, temelj-
na struktura masturbacije - udnja kao koja se
na kakav zamiljen objekt to ga nikada ne moemo
'imati 'ponavlja se u drugim seksualnim odnosima, koje stoga mo-
emo motriti kao mqmente masturbacije.
Bilo bi, govoriti o nadomjesku; jer
ono to otkrivaju Rousseauovi suplementi je lanac sup-
89
jek Ris-Orangis je juno Pariza nastavlja
koliko se god ponavlja, citira ili, kao ovdje, navodi za primjer; on
nastavlja bez obzira na to imaju li oni koji ga ponovo iz-
ili citiraju ita na umu. Ta ponavljanja i funkcio-
niranja bez obzira na neku osobitu namjeru uvjet je je-
znakova a ne samo pisma. O pismu se moe razmilja-
ti kao o materijalnom zapisu, ali kao to zapaa Derrida, ako 'pis-
mo' zapis i pogotovu trajno zasnivanje znaka (i to je jedina
nesvodiva jezgra pojma pisma), onda pismo u smislu po-
kriva znakova .... Sama ideja zasnivanja,
dakle arbitrarnosti znaka, nezamisliva je prije obzora pisma i izvan
njega (De la grammatologie, str. 65/44). Pismo u smislu
je archi-ecriture, arhipismo ili prapismo koje je uvjet i govora i pis-
ma u uem smislu. .
Odnos govora i pisma prua nam strukturu koju Derrida
prepoznaje u brojnim tekstovima i koju naziva, termin to ga
Rousseau primjenjuje na pismo, logikom suplementa. * Suple-
ment je, prema Websterovom neto to nadopunja ili to
dodatak. Suplement kakvom je poseban dio koji se
pridodaje, ali dodavanja suplementa na to da je
sam nepotpun. Jezici su stvoreni da bi se govorili, pie
Rousseau; pismo slui samo kao suplemel1t govoru. A taj pojam
suplementa, koji se u Rousseaua posvuda javlja, u sebi nastanjuje
dva je sustanarstvo isto toliko koliko i nuno
(De la grammatologie, str. 208/144). Suplement je nebitan dQdatak,
"pridodan to je s'amo po sebi potpuno, ali se suplement pri-
:dodaje zato da upotpuni, da nadoknadi kakav nedostatak u onome
to bi po pretpostavci imalo biti samo po sebi potpuno. Ta se dva
s up1em en ta spajaju snanom logikom isuplement
se u oba prikazuje kao izvanjski, stran bitnoj naravi
onoga se pridodaje ili to nadomjeta. .
Rousseau pismo opisuje kao tehniku pridodanu govoru, stranu
naravi .jezika, . ali se pokazuje da je ovdje na djelu i drugi smisao
sup1em en ta. Pismo se govoru moe pridodati samo ako govor nije
samodovoljna, prirodna potpunost, samo ako u govoru postoji
neki nedostatak ili odsutnost koja pismu daje pravo da je nadomjes-
ti. To se izrazito u Rousseauovoj raspravi o pismu, jer on,
pismo kao destrukciju prisutnosti i ,bolest govora, isto-
dobno svoju vlastitu spisateljsku djelatnost prikazuje posve tradici-
* Nap. prev. - kako se vidi iz daljnjeg izlaganja, naziv suplement is-
t0dobno pokriva dva dodatka cjelovitom) i nadopune
nepotpunom, tj. nadomjeska za
88
onaino, kao pokuaj da se preko odsutnosti, svojstvene pismu, ob-
novi prisutnost koja je iz govora. Evo saete formulacije iz
Ispovijesti [Confessions]: Volio bih drutvo kao i drugi, kad ne bih
bio siguran u to da se pokazujem ne samo na svoju tetu i kao
posve od onoga to jesam. Donio sam odluku da piem i da
se skrivam, i to je upravo ono to mi odgovara. Da sam prisutan, lju-
di nikada ne bi saznali koliko vrijedim (De la grammatologie, str.
205/142).
Pismo moe biti nadoknada, suplement govoru, samo zato to je
govor obiljeen koje su pripisane pismu:
i pogrenim razumijevanjem. Kako Derrida,
istina, o teoriji a ne o Rousseauovbj
tvrdnji, pismo moe biti drugotno i izvedeno samo pod jednim uv-
jetom: da 'izvorni', 'prirodni' itd. jezik nikada nije ni postojao, da
nikada nije bio netaknut pismom, da je sam oduvijek bio
pismo, arhipiqmo (De la grarnmato1ogie, str. 82/56). Derridino raz-
matranje tog opasnog suplementa u Rousseaua ovu strukturu
opisuje u mnotvu raznovrsnih Rousseauovi raznovrsni
izvanjski suplementi pozvani su da nadopunjajuida se pridodaju
upravo stoga to u onome to 'se pridodaju vaz-.
da postoji nedostatak: izvorni nedostatak. .
Rousseau, primjerice, razmatra. odgoj kao suplement prirodi. Pri-
roda je potpuna, ona Je prirodna potpunost, a odgoj je nje-
zin izvanjski dodatak. No, opis te suplementacije odaje jedan inhe...:
rentan nedostatak u prirodi; da bi uistinu bila ono to jest, priroda
mora biti upotpunjena - suplementirana - odgojem: da bi se ljud-
ska narav pojavila onakva kakva uistinu jest, potreban je pravilan
odgoj. Logika tako prirodu prvotnim poj-
mom, koja postoji na ali u .njoj razotkriva je-
dan inherentan nedostatak ili odsutnost, tako da i odgoj, dopunski
dodatak, postaje bitnim uvjetom onoga to se pri-
dodaje. .
Rousseau govori i o masturbaciji kao o opasnom suplementu.
I ona je, poput pisma, perverzan dodatak, praksa ili tehnika prido-
dana normalnoj seksualnosti kao to je pismo pridodano govoru.
Ali masturbacija isto tako zamjenjuje ili nadomjeta normalnu
seksualnu aktivnost. Da bi funkcionirala.kao nadomjestak, ona na
neki bitan mora onome to zamjenjuje; i zbilja, temelj-
na struktura masturbacije - udnja kao koja se
na kakav zamiljen objekt to ga nikada ne moemo
'imati 'ponavlja se u drugim seksualnim odnosima, koje stoga mo-
emo motriti kao mqmente masturbacije.
Bilo bi, govoriti o nadomjesku; jer
ono to otkrivaju Rousseauovi suplementi je lanac sup-
89
fi
lemenata. Pismo je suplement govoru, ali je i sam govor sup le-
ment: djeca, kae Emile, brzo rabiti govor kao suplement
svojoj vlastitoj slabosti ... jer nije potrebno mnogo iskustava da bi
uvidjela kako je ugodno djelovati ruku i pokretati
svijet samo jezik (De la grammatologie, str. 211/147). U
odsutnosti Madame de Warens, svoje ljubljene Maman, Rousse-
au pribjegava suplementima, kao to opi-suju Ispovijesti: N e bih
nikada zavrio kada bih morao potanko opisati kakve sam sve lu-
dosti se svoje drage Mame -kad;'! ona vie nije bila
kraj mene prisutna. Kako sam ljubio svoj krevet se
da je ona u njemu spavala, zavjese i sav namjetaj u sobi jer je pri-
padao njoj i jer ga je dodirivala njezina lijepa ruka, pa i pod, na
koji sam padao na to da je ona po njemu hodala (De
la grammatologie, str. 217/152). Ti suplementi u njezinoj odsutnosti
funJccioniraju kao nadomjesci za njezinu prisutnost, ali tekst smjesta
nastavlja: Ponekad sam i u njezinoj prisutnosti neum-
jerenosti to ih je, se, bila u stanju nadahnuti samo najvatreni-
ja ljubav. Jednoga sam dana za stolom, upravo kad je ona stavila za-
logaj u usta, kriknuo da sam na njemu vidio vlas. Ona je taj zalogaj
vratila na syoj tanjur; ja sam ga pohlepno zgrabio i progutao.
Rousseauov ulomak preko ot:t;oumno struk-
turu koja ovdje djeluje. Ono to je kriknuo da vidi na zalogaju J:1ra-
ne istodobno je i neto strano i nevano (un cheveu) i njegova osob-
na udnja (un je veux), koja preko supleme-
nata.
Taj bi se lanac nadomjestaka mogao nastaviti. Mamina ga 'pri-
srttnost, kako vidimo, ne zatvara. Sve da ju je Rousseau i, kako ka-
emo, imao, to bi jo uvijek bilo obiljeeno la pos-
session physique, kae ou d'ai11eurs 1'on ne possede ri- .
en. * A Mama je i sama nadomjestak za nepoznatu majku, koja bi i
sama bila suplement. U ovom nizu suplemenata ukazuje se jedan
. zalcon: zakon povezanog niza koji neizbjeno umnaa
suplementarna posredovanja, koja opet daju smisao samoj onoj
stvari toje dojam same te stvari, neposredne prisutnosti,
izvornog opaanja. Neposrednost je izvedena. Sve s posred-
nikom ... (De la grammatologie, str. 226/157).
Rousseauovi tekstovi, poput mnogih drugih, da je prisutnost
vazda da je suplementacija jedino zbog izvornog
nedostatka, te stoga predlau da ono. to zovemo ivotom shvati-
mo na modelu teksta, na mpdelu suplementacije to ga tvore ozna-
procesi. Ti spisi ne podupiru stav da izvan. emplrijskUi teksto-
* Nap. prev. - posjedovanje u kojem se uostalom nita ne posje-
duje.
90

,

va - pisama - kakve kulture drugoga i nema, da su to
to se izvan njih nalazi novi suplementi, lanci suplemenata, a
time se dovodi u pitanje distinkcija unutranjeg i izvanj-
skog. Pri pomnijem bi se ispitivanju pokazalo da maticu onoga to
Rousseau naziva zbiljskim ivotom, sa svim njegovim drutveno-
-ekonomskim uvjetima i javnimdogadajima, osobnim seksualnim
iskustvima i spisateljskom konstituira logika suplemen-
tarnosti, ba kao i tvarne predmete kojima se Rousseau u
ulomku o Mami, u svojim Ispovijestima. Derrida pie:
provodnu nit opasnog suplementa, pokuali smo po-
kazati da u onome to zovemo zbiljskim ivotom tih od
krvi i mesa, izvan i iza onoga za to vjerujemo da se moe opi-
sati kao Rousseauovo djelo [oeuvre], nikada i nije bilo do
pisma, nikada i nije bilo do suplemenata i nadomjesnih
to su se mogla pojaviti samo u lancu refe-
rencija. Zbiljsko pridolazi ili se dodaje samo u primanju zna-
od kakva traga ili kakva prizivanja suplemenata 1 un appeJ
de supplem en tl . I tako u beskraj, jer smo u tekstu
da nam je apsolutno prisutno, Priroda, ono to imenuju
kakve su zbiljska majka itd., svagda izmaklo, da nikada ni-
je ni postojalo: da ono to 'uvodi i jezik jest pismo kao
nestanak prirodne prisutnosti. I De la grammatologie, str.
".. 228/158 - 59/ .
'Ta posvudanja prisutnost suplementa ne da nema nikakve
razlike prisutnosti Mame ili Therese i njihove odsutnos-
ti , ili kakva zbiljskog i kakva izmiljena Te su
razlike i igraju utjecajnu ulogu u onome to nazivamo naim
iskustvom. Ali prisutnosti i povijesne zbilje sup-
lementacija, razlika, i oni se pojavljuju unutar nje, kao posebna od- .
te strukture. Mamina je prisutnost stanovit tip odsutnos-
ti, a zbiljski povijesni kako su se trsili pokazati brojni teo-
stanovit tip izmiljaja. nije izvorna nego uspos-
taVljena (L'Ecriture et la difference, str. 314/212)...l
strategija koja djeluje u Rousseauovim. tekstovima, a
koja se istodobno pokazuje opovrgnutom, sastojala se u
nju ne-prisutnosti suplementa kap puke izvanjskosti,
kao dodatka ili odsutnosti. ... Ono to se pridodaje n,ije
nita, zato to se pridodaje potpunoj prisutnosti, kojoj je izvanjsko.
Govor se pridodaje intuitivnoj prisutnosti (entiteta, biti, eidos-a, ou-
sia-e, i tako dalje); pismo se pridodaje ivom, po sebiprisl,ltnom go-
voru; masturbacija se pridodaje takozvanom normalnom seksual-
nom iskustvu; kultura prirodi, zlo nedunosti, povijest izvoru i tako
dalje (De la grammatologie, str. 237 - 38/167). Vanost tih struktu-
ra i vrijednosti koje im pripisuje nae miljenje na to da da-
vanje prednosti govoru pred pismom nije pogreka to su je autori
91
fi
lemenata. Pismo je suplement govoru, ali je i sam govor sup le-
ment: djeca, kae Emile, brzo rabiti govor kao suplement
svojoj vlastitoj slabosti ... jer nije potrebno mnogo iskustava da bi
uvidjela kako je ugodno djelovati ruku i pokretati
svijet samo jezik (De la grammatologie, str. 211/147). U
odsutnosti Madame de Warens, svoje ljubljene Maman, Rousse-
au pribjegava suplementima, kao to opi-suju Ispovijesti: N e bih
nikada zavrio kada bih morao potanko opisati kakve sam sve lu-
dosti se svoje drage Mame -kad;'! ona vie nije bila
kraj mene prisutna. Kako sam ljubio svoj krevet se
da je ona u njemu spavala, zavjese i sav namjetaj u sobi jer je pri-
padao njoj i jer ga je dodirivala njezina lijepa ruka, pa i pod, na
koji sam padao na to da je ona po njemu hodala (De
la grammatologie, str. 217/152). Ti suplementi u njezinoj odsutnosti
funJccioniraju kao nadomjesci za njezinu prisutnost, ali tekst smjesta
nastavlja: Ponekad sam i u njezinoj prisutnosti neum-
jerenosti to ih je, se, bila u stanju nadahnuti samo najvatreni-
ja ljubav. Jednoga sam dana za stolom, upravo kad je ona stavila za-
logaj u usta, kriknuo da sam na njemu vidio vlas. Ona je taj zalogaj
vratila na syoj tanjur; ja sam ga pohlepno zgrabio i progutao.
Rousseauov ulomak preko ot:t;oumno struk-
turu koja ovdje djeluje. Ono to je kriknuo da vidi na zalogaju J:1ra-
ne istodobno je i neto strano i nevano (un cheveu) i njegova osob-
na udnja (un je veux), koja preko supleme-
nata.
Taj bi se lanac nadomjestaka mogao nastaviti. Mamina ga 'pri-
srttnost, kako vidimo, ne zatvara. Sve da ju je Rousseau i, kako ka-
emo, imao, to bi jo uvijek bilo obiljeeno la pos-
session physique, kae ou d'ai11eurs 1'on ne possede ri- .
en. * A Mama je i sama nadomjestak za nepoznatu majku, koja bi i
sama bila suplement. U ovom nizu suplemenata ukazuje se jedan
. zalcon: zakon povezanog niza koji neizbjeno umnaa
suplementarna posredovanja, koja opet daju smisao samoj onoj
stvari toje dojam same te stvari, neposredne prisutnosti,
izvornog opaanja. Neposrednost je izvedena. Sve s posred-
nikom ... (De la grammatologie, str. 226/157).
Rousseauovi tekstovi, poput mnogih drugih, da je prisutnost
vazda da je suplementacija jedino zbog izvornog
nedostatka, te stoga predlau da ono. to zovemo ivotom shvati-
mo na modelu teksta, na mpdelu suplementacije to ga tvore ozna-
procesi. Ti spisi ne podupiru stav da izvan. emplrijskUi teksto-
* Nap. prev. - posjedovanje u kojem se uostalom nita ne posje-
duje.
90

,

va - pisama - kakve kulture drugoga i nema, da su to
to se izvan njih nalazi novi suplementi, lanci suplemenata, a
time se dovodi u pitanje distinkcija unutranjeg i izvanj-
skog. Pri pomnijem bi se ispitivanju pokazalo da maticu onoga to
Rousseau naziva zbiljskim ivotom, sa svim njegovim drutveno-
-ekonomskim uvjetima i javnimdogadajima, osobnim seksualnim
iskustvima i spisateljskom konstituira logika suplemen-
tarnosti, ba kao i tvarne predmete kojima se Rousseau u
ulomku o Mami, u svojim Ispovijestima. Derrida pie:
provodnu nit opasnog suplementa, pokuali smo po-
kazati da u onome to zovemo zbiljskim ivotom tih od
krvi i mesa, izvan i iza onoga za to vjerujemo da se moe opi-
sati kao Rousseauovo djelo [oeuvre], nikada i nije bilo do
pisma, nikada i nije bilo do suplemenata i nadomjesnih
to su se mogla pojaviti samo u lancu refe-
rencija. Zbiljsko pridolazi ili se dodaje samo u primanju zna-
od kakva traga ili kakva prizivanja suplemenata 1 un appeJ
de supplem en tl . I tako u beskraj, jer smo u tekstu
da nam je apsolutno prisutno, Priroda, ono to imenuju
kakve su zbiljska majka itd., svagda izmaklo, da nikada ni-
je ni postojalo: da ono to 'uvodi i jezik jest pismo kao
nestanak prirodne prisutnosti. I De la grammatologie, str.
".. 228/158 - 59/ .
'Ta posvudanja prisutnost suplementa ne da nema nikakve
razlike prisutnosti Mame ili Therese i njihove odsutnos-
ti , ili kakva zbiljskog i kakva izmiljena Te su
razlike i igraju utjecajnu ulogu u onome to nazivamo naim
iskustvom. Ali prisutnosti i povijesne zbilje sup-
lementacija, razlika, i oni se pojavljuju unutar nje, kao posebna od- .
te strukture. Mamina je prisutnost stanovit tip odsutnos-
ti, a zbiljski povijesni kako su se trsili pokazati brojni teo-
stanovit tip izmiljaja. nije izvorna nego uspos-
taVljena (L'Ecriture et la difference, str. 314/212)...l
strategija koja djeluje u Rousseauovim. tekstovima, a
koja se istodobno pokazuje opovrgnutom, sastojala se u
nju ne-prisutnosti suplementa kap puke izvanjskosti,
kao dodatka ili odsutnosti. ... Ono to se pridodaje n,ije
nita, zato to se pridodaje potpunoj prisutnosti, kojoj je izvanjsko.
Govor se pridodaje intuitivnoj prisutnosti (entiteta, biti, eidos-a, ou-
sia-e, i tako dalje); pismo se pridodaje ivom, po sebiprisl,ltnom go-
voru; masturbacija se pridodaje takozvanom normalnom seksual-
nom iskustvu; kultura prirodi, zlo nedunosti, povijest izvoru i tako
dalje (De la grammatologie, str. 237 - 38/167). Vanost tih struktu-
ra i vrijednosti koje im pripisuje nae miljenje na to da da-
vanje prednosti govoru pred pismom nije pogreka to su je autori
91
mogli i Za guranja pisma ustranu kao suplementa, nagla-
ava Derrida, odgovornost snosi svekolika povijest metafizike, a taj
je tovie u gospodarstvu pojmova.
POv!8tcn P0108j gJ8sa u-'Jhone] ne ovisi o izboru koji sc mogao i
On je sukladan jednom trenutku sustava (recimo, ivo-
ili kElo odnosa prema sebi) ..
Irazumjeti sebe kad govorimo 1 s 'en ten dre par1erl preko
ke supstancije - koja se pojavljuje kao ne-izvanjski, ne-svjetov-
ni i stoga ne-empirijski ili - nuno je gos-
podario svijeta tijekom jednog razdoblja, i, to-
vie, proizveo je ideju svijeta, ideju podrijetla svijeta, koja ideja
od razlike svjetovnog i ne-svjetovnog, izvanjskog
i unutranjeg, idealiteta i ne-idealiteta, univerzalnog i ne-univer-
zalnog, transcendentalnog i empirijskog itd. I De la grammatolo-
gie, str. 1717 - 81
To su opsene tvrdnje. Postaju razumljivije opazimo li da ideja
svijeta, kao onoga to je izvan svijesti, ovisi o distinkcijama kakva
je unutranjelizvanjsko, a svaka od tih opreka ovisi o razliko-
vanja, u kojoj se izvanjsko razlikovati od unutranjega.
Tom distinkcijom ravna razlikovanja. Derridina je tvrdnja
dvostruka. Prvo, moment govora, ili bolje: moment svojega vlastitog
govora, gdje se i istodobno danima, gdje se
unutranje i izvanjsko, tvarno i duhovno stopljenima, slui kao
referencijska s obzirom na koju se mogu postulirati sve ove
.bitne distinkcije. Drugo, to na moment svog vlastitog go-
. vora da jz toga distinkcije dri hije-
rarhijskim 'oprekama, u kojima jedan naziv pripada prisutnosti i lo-
gosu, a drugi pad u odnosu na prisutnost. Dirati u povla-
ten poloaj govora bi ugroavati ovu
'Govpr moe igrati tu ulogu stoga to se da se u trenutku ka-
da govorimo materijalni i duhovno pojavljuju
kao nerazdvojeno jedinstvo, u kojem pojmljivo gospodari osjetnim.
Pisane se mogu pojaviti kao oznake koje mora
i oiviti; moemo ih vidjeti, a ne razumjeti ih, r ta mo-
pukotine dio je njihove strukture. Ali kada govorim, moj se .
glas ne izvanjskim, to prvo moram a tek potom raz-
umjeti. i razumjeti svoj govor dok govorim ista je stvar. To je
ono to Derrida naziva sustavom s 'en ten dre par1er, a taj francuski
glagol djelotvorno stapa se s razumjeti se. U go-
voru izgleda kao da imam izravan. pristup do svojih misli.
lji me ne razdvajaju od moje misli, se pred njom smjerno povla-
u drugi plan. N e se da su izvanjska sredstva, uzeta
iz svijeta i stavljena u uporabu. Oni se spontano pojavljuju iznutra i
kroz njih se prozire misao. Trenutak u kojym
92
ono to govorimo prua jedinstveno iskustvo koje se
stvara samo iz sebe sama, a tomu ipak, kao pojam,
u elementu idealiteta ili univerzalnosti. N e-svjetovni tog sadr-
aja izraza sastavni je dio tog idealiteta. Ovo iskustvo gUbljenja oz-
u glasu nije tek jedna od mnogih iluzija - da je uv-
jet same ideje istine ... (De la grE!tnmatoiogie, str. 33110).
Gubljenje u govoru uvjet je ideje istine stoga to ono
objektivnosti ponovljive manifestacije, stalnog
nja prisutnog u brojnim pojavama - spaja s nad
pojavom. Utoliko ukoliko istina zahtijeva stalnog
nja koje se moe objaviti i koje ne mogu promijeniti ili otetiti sred-
stva u kojima se objavljuje, glas nas opskrbljuje nunim modelom.
Na temelju tog modela, u kojem je distinkcija i
forme hijerarhijska opreka, u opreci istine i pojava
na je istina.
No taj model, dakako, sadrava jednu iluziju. Nestajanje
telja u govoru stvara dojam izravne prisutnosti misli, ali koliko god
,on brzo nestaje, govorena je jo uvijek materijalna forma koja,
poput pisane forme, djeluje preko svojih razlika u odnosu na druge
forme. Ako se glasovni za ispitivanje, kao to se to
na magnetofonskoj snimci, tako da moemo sebe kako go-
vorimo; otkrivamo da je govbr niz ba kao to je to i
pismo, otvoren procesu Premda govor i pismo
mogu proizvesti vrste signifikacije, nema nikakvih
temelja za tvrdnju kako glas izravno predaje misao,kao to nam to
moe izgledati kada u trenutku govorenja 9ujemo sebe kako govori-
mo.Snimanje 'naega vlastitog govora objanjava nam da i govor
djeluje na temelju razlikovne igre premda je upravo to
djelovanje razlike ono to govora eli dokinuti. Go-
vor i svijest o govoru - to jednostavno svijest kao prisut-
nost po 'sebi - fenomeni su doivljeni kao. uki-
danje razlike. Taj fenomen, to pretpostavljeno ukidanje razlike, to
doivljeno smanjenje neprozirnosti izvor su onoga to
nazivamo (De la grammatologie, str. 236/1(6).
kako sustav s 'en ten dre par1er slui kao model pri-
sutnosti i otkriva slqnost fonocentrizrna, logocentrizma i metafizi-
ke prisutnosti, istraili smo razloge zbog kojih se govor staVljao iz-
nad pisma. Ta se opreka, u svekolikoj svojoj stratekoj vanosti,
dekonstruira u tekstovima koji je da se pokazuj v
da govor ovisi upravo o onim istim koje su se pridavale
pismu. Teorije utemeljene na 'prisutnosti - bilo kao OZl1a-
namjere prisutne u svijesti u trenutku izrijeka, bilo kakve ide-
alne norme koja se nalazi iza svih pojava - ponitavaju same sebe,
93
mogli i Za guranja pisma ustranu kao suplementa, nagla-
ava Derrida, odgovornost snosi svekolika povijest metafizike, a taj
je tovie u gospodarstvu pojmova.
POv!8tcn P0108j gJ8sa u-'Jhone] ne ovisi o izboru koji sc mogao i
On je sukladan jednom trenutku sustava (recimo, ivo-
ili kElo odnosa prema sebi) ..
Irazumjeti sebe kad govorimo 1 s 'en ten dre par1erl preko
ke supstancije - koja se pojavljuje kao ne-izvanjski, ne-svjetov-
ni i stoga ne-empirijski ili - nuno je gos-
podario svijeta tijekom jednog razdoblja, i, to-
vie, proizveo je ideju svijeta, ideju podrijetla svijeta, koja ideja
od razlike svjetovnog i ne-svjetovnog, izvanjskog
i unutranjeg, idealiteta i ne-idealiteta, univerzalnog i ne-univer-
zalnog, transcendentalnog i empirijskog itd. I De la grammatolo-
gie, str. 1717 - 81
To su opsene tvrdnje. Postaju razumljivije opazimo li da ideja
svijeta, kao onoga to je izvan svijesti, ovisi o distinkcijama kakva
je unutranjelizvanjsko, a svaka od tih opreka ovisi o razliko-
vanja, u kojoj se izvanjsko razlikovati od unutranjega.
Tom distinkcijom ravna razlikovanja. Derridina je tvrdnja
dvostruka. Prvo, moment govora, ili bolje: moment svojega vlastitog
govora, gdje se i istodobno danima, gdje se
unutranje i izvanjsko, tvarno i duhovno stopljenima, slui kao
referencijska s obzirom na koju se mogu postulirati sve ove
.bitne distinkcije. Drugo, to na moment svog vlastitog go-
. vora da jz toga distinkcije dri hije-
rarhijskim 'oprekama, u kojima jedan naziv pripada prisutnosti i lo-
gosu, a drugi pad u odnosu na prisutnost. Dirati u povla-
ten poloaj govora bi ugroavati ovu
'Govpr moe igrati tu ulogu stoga to se da se u trenutku ka-
da govorimo materijalni i duhovno pojavljuju
kao nerazdvojeno jedinstvo, u kojem pojmljivo gospodari osjetnim.
Pisane se mogu pojaviti kao oznake koje mora
i oiviti; moemo ih vidjeti, a ne razumjeti ih, r ta mo-
pukotine dio je njihove strukture. Ali kada govorim, moj se .
glas ne izvanjskim, to prvo moram a tek potom raz-
umjeti. i razumjeti svoj govor dok govorim ista je stvar. To je
ono to Derrida naziva sustavom s 'en ten dre par1er, a taj francuski
glagol djelotvorno stapa se s razumjeti se. U go-
voru izgleda kao da imam izravan. pristup do svojih misli.
lji me ne razdvajaju od moje misli, se pred njom smjerno povla-
u drugi plan. N e se da su izvanjska sredstva, uzeta
iz svijeta i stavljena u uporabu. Oni se spontano pojavljuju iznutra i
kroz njih se prozire misao. Trenutak u kojym
92
ono to govorimo prua jedinstveno iskustvo koje se
stvara samo iz sebe sama, a tomu ipak, kao pojam,
u elementu idealiteta ili univerzalnosti. N e-svjetovni tog sadr-
aja izraza sastavni je dio tog idealiteta. Ovo iskustvo gUbljenja oz-
u glasu nije tek jedna od mnogih iluzija - da je uv-
jet same ideje istine ... (De la grE!tnmatoiogie, str. 33110).
Gubljenje u govoru uvjet je ideje istine stoga to ono
objektivnosti ponovljive manifestacije, stalnog
nja prisutnog u brojnim pojavama - spaja s nad
pojavom. Utoliko ukoliko istina zahtijeva stalnog
nja koje se moe objaviti i koje ne mogu promijeniti ili otetiti sred-
stva u kojima se objavljuje, glas nas opskrbljuje nunim modelom.
Na temelju tog modela, u kojem je distinkcija i
forme hijerarhijska opreka, u opreci istine i pojava
na je istina.
No taj model, dakako, sadrava jednu iluziju. Nestajanje
telja u govoru stvara dojam izravne prisutnosti misli, ali koliko god
,on brzo nestaje, govorena je jo uvijek materijalna forma koja,
poput pisane forme, djeluje preko svojih razlika u odnosu na druge
forme. Ako se glasovni za ispitivanje, kao to se to
na magnetofonskoj snimci, tako da moemo sebe kako go-
vorimo; otkrivamo da je govbr niz ba kao to je to i
pismo, otvoren procesu Premda govor i pismo
mogu proizvesti vrste signifikacije, nema nikakvih
temelja za tvrdnju kako glas izravno predaje misao,kao to nam to
moe izgledati kada u trenutku govorenja 9ujemo sebe kako govori-
mo.Snimanje 'naega vlastitog govora objanjava nam da i govor
djeluje na temelju razlikovne igre premda je upravo to
djelovanje razlike ono to govora eli dokinuti. Go-
vor i svijest o govoru - to jednostavno svijest kao prisut-
nost po 'sebi - fenomeni su doivljeni kao. uki-
danje razlike. Taj fenomen, to pretpostavljeno ukidanje razlike, to
doivljeno smanjenje neprozirnosti izvor su onoga to
nazivamo (De la grammatologie, str. 236/1(6).
kako sustav s 'en ten dre par1er slui kao model pri-
sutnosti i otkriva slqnost fonocentrizrna, logocentrizma i metafizi-
ke prisutnosti, istraili smo razloge zbog kojih se govor staVljao iz-
nad pisma. Ta se opreka, u svekolikoj svojoj stratekoj vanosti,
dekonstruira u tekstovima koji je da se pokazuj v
da govor ovisi upravo o onim istim koje su se pridavale
pismu. Teorije utemeljene na 'prisutnosti - bilo kao OZl1a-
namjere prisutne u svijesti u trenutku izrijeka, bilo kakve ide-
alne norme koja se nalazi iza svih pojava - ponitavaju same sebe,
93
tako to se pokazuje da je pretpostavljeni fundament ili temelj za-
pravo proizvod nekog diferencijalnog sustava, ili bolje: differance
/razlike, razlikovanja i odgode/o No operacija dekonstrukcije ili sa-
modekonstrukcije teorija ne dovodi do neke nove te-
orije koja sve postavlja na pravo mjesto. ni teorije poput Saus-
sureove, s njegovom snanom kritikom logocentrizma u pojmu
razlikovnog sustava, ne uspijevaju premise ko-
je ele sruiti: i nema razloga da vjerujemo da bi se ijedan teorijski
pothvat ikada mogao osloboditi tih premisa. Posve je da je
teorija na strukturnu nedosljednost.
S'ada se javlja pitanje, osobito za knjievne koji se vie
bave implikacijama filozofskih teorija negoli njihovom dosljedno-
ili njihovim srodnostima, kakve veze sve to ima s teorijom
nja i interpretacijom tekstova. Primjeri to smo ih dosad istraili do-
putaju barem privremeni odgovor: dekonstrukcija ne rasvjetljuje
tekstove u tradicionalnom smislu pokuaja da se shvati sredinji
sadraj ili tema; ona ispituje djelovanje opreka u njiho-
vim neslaganjima i na koje tekstovne figure i odnosi, poput
igre s:uplementa u Rousseaua, proizvode dvojnu, aporijsku logiku.
Primjeri kojima smo se bavili ne daju razloga vjerovanju da dekon-
strukcija, kao to se to ponekad sugerira, interpretaciju proce-
som slobodnih asocijacija u koji ulazi sye, premda se
na pojmovne i figuralne implikacije, a ne na autorske nakane.
tim, dekonstrukcija opreke gov,ora i pisma, jeziku
kao one predikate koji se pripisuju naravi
pisma; moe imati implikacije koje jo nismo istraili. Ako se, pri-
mjerice, o razmilja kao o proizvodu, a ne kao o
izvoru jezika, kako bi to moglo utjecati na interpretaciju? Implikaci-
jama to ih dekonstrukcija ima za modele moemo na
dobar pristupiti preko Derridina J. L. Austina u radu
Signature evenement contexte (Marges) i njegove kasnije raspra-
ve s govornih Johnom Searleom.
2. i ponovljivost
Prema saussureovskom gleditu je proizvod susta-
va, pqsljedica sustava razlika. pokazati
odno'se i kombiniranja koji tvore jezik. Taj je
postupak bitan za procesa no glede teorije
koja ga predlae moramo dvije primjedbe. Prvo, kako smo vi-
djeli Saussureovu samodekonstrukciju, teorija zasnovana
na razlici ne logocentrizmu, otkriva da se i sama poziva
94
na prisutnost, ne samo stoga to pojmovi zornog prikazi-
vanja i objektivnosti u sebi sadre takvu referenciju, nego i zato to
raspoznavanje razlika odgovornih za zahtijeva da se neka
dre danima, prisutnima negdje kao polazite.
Drugo, teorija koja izvodi iz strukture ne uspije-
va ga u cijelosti- objasniti, premda je njezin prilog analizi
velik. Zamiljamo li kao posljedicu odnosa koja se
u nekom izrijeku, moramo se boriti s da, kako to
govornik u prigodama misli na
stvari, pritom isti niz. Moe li maknuti tu kutiju 7
moe biti zahtjev, ili pitanje o sugovornikovoj snazi, ili kao re-
pitanje, rezignirana najava
se da takvi primjeri obnavljaju model u-kojem je izvor zna-
subje}ct - svijest govornika: prilogu strukture,
se izrijeka mijenja od zgode do zgode; njegovo je
ono to ga podrazumijeva govornik. s takvim modelom, pri-
staa strukturalna upitat to to govorniku
da pod jednim te istim izrijekom razumijeva nekoliko stvari. Ba
kao to objanjujemo sustav,
tako bi nam izrijeka (ili, kako kae Austin, njihovu iloku-
cijsku snagu) valjalo objanjavati jedan drugi sustav,
govornih Kao teorije govornog Austin
zapravo na drugoj razini (premda nerazgovjetnije) ponavlja
Saussureov potez: da bismo objasnili (paro-
le), pokuavamo opisati sustav koji ih
Tako Austin, naprimjer, tvrdi da razumijevati neto pod nekim
izrijekom ne izvriti neki unutranji koje ide uz
taj izrijek. se da predodba o tome da ja moda mislim na razli-
stvari kad kaem: Moe li maknuti tu kutiju 7 nuka da se
to to govornik ima na umu, kao da je to
no upravo to Austin Ono to .kakav iz-
rijek ili ili zahtjevom, nije stanje govor-
nikova duha u trenutku izrijeka, su to konvencijska pravila koja
obiljeja konteksta. Ako u primjerenim okolnostima ka-
em: da ti to vratiti, dao sam bez obzira
, na to to mi je u tom trenutku prolazilo kroz glavu; i obratno, kad
sam maloprije u ovoj istoj napisao da ti to
vratiti, nisam uspio dati sve da su misli koje sam imao
na umu i bile jednake onima koje su se pojavile u prilici kada jesam
dao je kojim ravnaju stanovite konvencije
.to ih pokuavaju objasniti
Austinova je zamisao stoga pokuaj strukturalnog ko-
je prua prikladnu kritiku premisa, ali on u svojoj
95
tako to se pokazuje da je pretpostavljeni fundament ili temelj za-
pravo proizvod nekog diferencijalnog sustava, ili bolje: differance
/razlike, razlikovanja i odgode/o No operacija dekonstrukcije ili sa-
modekonstrukcije teorija ne dovodi do neke nove te-
orije koja sve postavlja na pravo mjesto. ni teorije poput Saus-
sureove, s njegovom snanom kritikom logocentrizma u pojmu
razlikovnog sustava, ne uspijevaju premise ko-
je ele sruiti: i nema razloga da vjerujemo da bi se ijedan teorijski
pothvat ikada mogao osloboditi tih premisa. Posve je da je
teorija na strukturnu nedosljednost.
S'ada se javlja pitanje, osobito za knjievne koji se vie
bave implikacijama filozofskih teorija negoli njihovom dosljedno-
ili njihovim srodnostima, kakve veze sve to ima s teorijom
nja i interpretacijom tekstova. Primjeri to smo ih dosad istraili do-
putaju barem privremeni odgovor: dekonstrukcija ne rasvjetljuje
tekstove u tradicionalnom smislu pokuaja da se shvati sredinji
sadraj ili tema; ona ispituje djelovanje opreka u njiho-
vim neslaganjima i na koje tekstovne figure i odnosi, poput
igre s:uplementa u Rousseaua, proizvode dvojnu, aporijsku logiku.
Primjeri kojima smo se bavili ne daju razloga vjerovanju da dekon-
strukcija, kao to se to ponekad sugerira, interpretaciju proce-
som slobodnih asocijacija u koji ulazi sye, premda se
na pojmovne i figuralne implikacije, a ne na autorske nakane.
tim, dekonstrukcija opreke gov,ora i pisma, jeziku
kao one predikate koji se pripisuju naravi
pisma; moe imati implikacije koje jo nismo istraili. Ako se, pri-
mjerice, o razmilja kao o proizvodu, a ne kao o
izvoru jezika, kako bi to moglo utjecati na interpretaciju? Implikaci-
jama to ih dekonstrukcija ima za modele moemo na
dobar pristupiti preko Derridina J. L. Austina u radu
Signature evenement contexte (Marges) i njegove kasnije raspra-
ve s govornih Johnom Searleom.
2. i ponovljivost
Prema saussureovskom gleditu je proizvod susta-
va, pqsljedica sustava razlika. pokazati
odno'se i kombiniranja koji tvore jezik. Taj je
postupak bitan za procesa no glede teorije
koja ga predlae moramo dvije primjedbe. Prvo, kako smo vi-
djeli Saussureovu samodekonstrukciju, teorija zasnovana
na razlici ne logocentrizmu, otkriva da se i sama poziva
94
na prisutnost, ne samo stoga to pojmovi zornog prikazi-
vanja i objektivnosti u sebi sadre takvu referenciju, nego i zato to
raspoznavanje razlika odgovornih za zahtijeva da se neka
dre danima, prisutnima negdje kao polazite.
Drugo, teorija koja izvodi iz strukture ne uspije-
va ga u cijelosti- objasniti, premda je njezin prilog analizi
velik. Zamiljamo li kao posljedicu odnosa koja se
u nekom izrijeku, moramo se boriti s da, kako to
govornik u prigodama misli na
stvari, pritom isti niz. Moe li maknuti tu kutiju 7
moe biti zahtjev, ili pitanje o sugovornikovoj snazi, ili kao re-
pitanje, rezignirana najava
se da takvi primjeri obnavljaju model u-kojem je izvor zna-
subje}ct - svijest govornika: prilogu strukture,
se izrijeka mijenja od zgode do zgode; njegovo je
ono to ga podrazumijeva govornik. s takvim modelom, pri-
staa strukturalna upitat to to govorniku
da pod jednim te istim izrijekom razumijeva nekoliko stvari. Ba
kao to objanjujemo sustav,
tako bi nam izrijeka (ili, kako kae Austin, njihovu iloku-
cijsku snagu) valjalo objanjavati jedan drugi sustav,
govornih Kao teorije govornog Austin
zapravo na drugoj razini (premda nerazgovjetnije) ponavlja
Saussureov potez: da bismo objasnili (paro-
le), pokuavamo opisati sustav koji ih
Tako Austin, naprimjer, tvrdi da razumijevati neto pod nekim
izrijekom ne izvriti neki unutranji koje ide uz
taj izrijek. se da predodba o tome da ja moda mislim na razli-
stvari kad kaem: Moe li maknuti tu kutiju 7 nuka da se
to to govornik ima na umu, kao da je to
no upravo to Austin Ono to .kakav iz-
rijek ili ili zahtjevom, nije stanje govor-
nikova duha u trenutku izrijeka, su to konvencijska pravila koja
obiljeja konteksta. Ako u primjerenim okolnostima ka-
em: da ti to vratiti, dao sam bez obzira
, na to to mi je u tom trenutku prolazilo kroz glavu; i obratno, kad
sam maloprije u ovoj istoj napisao da ti to
vratiti, nisam uspio dati sve da su misli koje sam imao
na umu i bile jednake onima koje su se pojavile u prilici kada jesam
dao je kojim ravnaju stanovite konvencije
.to ih pokuavaju objasniti
Austinova je zamisao stoga pokuaj strukturalnog ko-
je prua prikladnu kritiku premisa, ali on u svojoj
95
raspravi ponovo uvodi upravo one iste pretpostavke to ih ta zami-
sao dovodi u pitanje. Derrida to kretanje u
crtama prikazuje u dijelu svog rada Signature evene-
ment context (Marges), no pretjerano nerazumijevanje to ga John
Seade u svom odgovoru Reiterating the Differences: A
Reply to Derrida ponavljanje razlika: odgovor Derridi]
na to da je iscrpniju raspravu o Austinovoj zamisli i Derri-
dinim zapaanjima vano provesti moda postupnije nego to to
ni Derrida. -
Austin knjigu How to Do Things with Words [Kako djelovati ri-
zapaanjem: dugo filozofi
pretpostavljaju da je sav posao kakva 'iskaza' samo u tome da 'opi-
e' neko stanje stvari, ili da 'iskae neku to mora
ili istinito ili lano (str. l).-Normalna se kao isti-
nita -ili lana prikazba stanja stvari; a brojne su se koje nisu
odgovarale tom modelu drale ili nevanim iznimkama ili devijan-
tnim pseudoiskazima. Pa opet, svi mi, a to i filozofi,
postavljamo neka besmislice za koju smo pri-
pravni priznati da je govorimo; tako je na drugom stupnju bilo po-
sve prirodno nastaviti s upitom da li mnogi pseudoiskazi uisti-
nu kane biti 'iskazima' (str. 2).
Austin stoga predlae da panju posvetimo onim koji
su se prije zanemarivali kao rubni i te da s njima po-
stupamo ne kao s neuspjelim iskazima, kao s jednim samostal-
nim tipom iskaza. On predlae distinkciju iskaza, ilikonsta-
tivnih izrijeka [constative], koji opisuju neko stanje stvari i koji su
istiniti ili lani, i druge vrste izrijeka, koji nisu istiniti ili lani i koji
stvarno vre djelovanje na koje se odnose (primjerice,
da ti sutra platiti obavlja Njih naziva perfor-
mativima [performative]. .
Ta se distinkcija performativa i konstativa u analizi jezi-
ka pokazala vrlo plodnom, no kako se Austin dalje upinjao opisati
razlikovna obiljeja performativa i raznolike oblike to ih performa-
tiv moe poprimiti, doao je do se da
i izrijek kakav je: Ovime da je na
isto tako posjeduje obiljeje obavljanja
na koji se odnosi. X, kao i X, nije ni istinito
ni lano, nego vri to ga denotira. Stoga bi izgledalo da se ubra-
. ja u performative. N o Austin je pokazao da je drugo vano obiljeje
performativa brisanja performativnog glagola.
Umjesto da kaem: da ti sutra platiti,
nja u prikladnim okolnostima mogu izvriti i tako da kaem: Platit
ti sutra - ilokucijska snaga tog. iskaza ostaje performativnom.
96
Na se ili iskazivanja moe izvriti is-
Ovime da. je na moe
se motriti kao verzija iskaza Ovime iskazujem da se
ka nalazi na te stoga kao performativ. No, je
na je, dakako, primjer konstativnog izrijeka.
AustinoYa prua sjajan primjer logike suplementar-
nosti na djelu. od filozofske hijerarhije koja istinite ili la-
ne iskaze normom, a izrijeke dri
nim iskazima ili posebnim - suplementarnim --'- oblicima, Austino-
vo istraivanje tog rubnog dovodi do dekonstnikci-
je i preokretanja ove hijerarhije: performativ nije konsta-
tiv ; prije biti da je konstativ osobit performativa.
nost da konstativ i jest performativ iz kojeg je izbrisan neki od
raznolikih performativnih glagola dosad su prihvatili brojni jeziko-
slovci. John Lyons biljei: Prirodno je uzeti u obzir izvo-
svekoliki.h iz temeljnih struktura s po izboru izbri si-
vom glavnom koja sadri subjekt u prvom licu, perfor-
mativni glagol izricanja i, po izboru, neizravni objekt koji se odnosi
na naslovnika (Semantics [Semantika], sv. 2, str. 778).
Na taj bi proirena gramatika objanjavala i stranu snage
izrijeka. Umjesto da kau kako govornici mogu podrazumijevati
stvari Ova je stolica slomljena, jezikoslovci
mogu proiriti jezikoslovni sustav kako bi stanovite varija-
cije u Ova je stolica slomljena moe imati zna-
stoga to se moe izvesti iz bilo kojeg od nekoliko nizova nad
kojima se nadastire - nizova to bismo ih mogli izr;lziti kao: Upo-
zoravam te da je ova stolica slomljena, Obavjetavam te da je ova
stolica slomljena, Priznajem ti da je ova stolica slomljena, Ob-
znanjujem ti da je ova stolica slomljena, alim ti se da je ova sto-
lica slomljena.
Austin svojoj teoriji ne daje takav oblik i bio bi prema
pokuajima proirivanja gramatike. On odnose parovi-
ma kakvi su Upozoravam te da je ova stolica slomljena i Ova je
stolica slomljena navodi zato da pokae kako ilokucijska snaga ne
slijedi nuno iz strukture. On predlae distinkciju izme-
lokucijskih i ilokucijskih Kad kaem: Ova je stolica
slomljena, vrim lokucijski izricanja jedne hrvatske
i ilokucijski iskazivanja, upozoravanja, obznanjivanja
ili tuenja. (Postoji i to ga Austin perJokucijskim, ko-
. ji mogu svojom izvedbom lokucijskih i ilokucijskih
dokazivanjem te mogu obznanjivanjem mogu te s ti-
me upoznati.) Pravila jezikoslovnQg sustava objanjavaju
7 o DEKONSTRUKCIJI
97
raspravi ponovo uvodi upravo one iste pretpostavke to ih ta zami-
sao dovodi u pitanje. Derrida to kretanje u
crtama prikazuje u dijelu svog rada Signature evene-
ment context (Marges), no pretjerano nerazumijevanje to ga John
Seade u svom odgovoru Reiterating the Differences: A
Reply to Derrida ponavljanje razlika: odgovor Derridi]
na to da je iscrpniju raspravu o Austinovoj zamisli i Derri-
dinim zapaanjima vano provesti moda postupnije nego to to
ni Derrida. -
Austin knjigu How to Do Things with Words [Kako djelovati ri-
zapaanjem: dugo filozofi
pretpostavljaju da je sav posao kakva 'iskaza' samo u tome da 'opi-
e' neko stanje stvari, ili da 'iskae neku to mora
ili istinito ili lano (str. l).-Normalna se kao isti-
nita -ili lana prikazba stanja stvari; a brojne su se koje nisu
odgovarale tom modelu drale ili nevanim iznimkama ili devijan-
tnim pseudoiskazima. Pa opet, svi mi, a to i filozofi,
postavljamo neka besmislice za koju smo pri-
pravni priznati da je govorimo; tako je na drugom stupnju bilo po-
sve prirodno nastaviti s upitom da li mnogi pseudoiskazi uisti-
nu kane biti 'iskazima' (str. 2).
Austin stoga predlae da panju posvetimo onim koji
su se prije zanemarivali kao rubni i te da s njima po-
stupamo ne kao s neuspjelim iskazima, kao s jednim samostal-
nim tipom iskaza. On predlae distinkciju iskaza, ilikonsta-
tivnih izrijeka [constative], koji opisuju neko stanje stvari i koji su
istiniti ili lani, i druge vrste izrijeka, koji nisu istiniti ili lani i koji
stvarno vre djelovanje na koje se odnose (primjerice,
da ti sutra platiti obavlja Njih naziva perfor-
mativima [performative]. .
Ta se distinkcija performativa i konstativa u analizi jezi-
ka pokazala vrlo plodnom, no kako se Austin dalje upinjao opisati
razlikovna obiljeja performativa i raznolike oblike to ih performa-
tiv moe poprimiti, doao je do se da
i izrijek kakav je: Ovime da je na
isto tako posjeduje obiljeje obavljanja
na koji se odnosi. X, kao i X, nije ni istinito
ni lano, nego vri to ga denotira. Stoga bi izgledalo da se ubra-
. ja u performative. N o Austin je pokazao da je drugo vano obiljeje
performativa brisanja performativnog glagola.
Umjesto da kaem: da ti sutra platiti,
nja u prikladnim okolnostima mogu izvriti i tako da kaem: Platit
ti sutra - ilokucijska snaga tog. iskaza ostaje performativnom.
96
Na se ili iskazivanja moe izvriti is-
Ovime da. je na moe
se motriti kao verzija iskaza Ovime iskazujem da se
ka nalazi na te stoga kao performativ. No, je
na je, dakako, primjer konstativnog izrijeka.
AustinoYa prua sjajan primjer logike suplementar-
nosti na djelu. od filozofske hijerarhije koja istinite ili la-
ne iskaze normom, a izrijeke dri
nim iskazima ili posebnim - suplementarnim --'- oblicima, Austino-
vo istraivanje tog rubnog dovodi do dekonstnikci-
je i preokretanja ove hijerarhije: performativ nije konsta-
tiv ; prije biti da je konstativ osobit performativa.
nost da konstativ i jest performativ iz kojeg je izbrisan neki od
raznolikih performativnih glagola dosad su prihvatili brojni jeziko-
slovci. John Lyons biljei: Prirodno je uzeti u obzir izvo-
svekoliki.h iz temeljnih struktura s po izboru izbri si-
vom glavnom koja sadri subjekt u prvom licu, perfor-
mativni glagol izricanja i, po izboru, neizravni objekt koji se odnosi
na naslovnika (Semantics [Semantika], sv. 2, str. 778).
Na taj bi proirena gramatika objanjavala i stranu snage
izrijeka. Umjesto da kau kako govornici mogu podrazumijevati
stvari Ova je stolica slomljena, jezikoslovci
mogu proiriti jezikoslovni sustav kako bi stanovite varija-
cije u Ova je stolica slomljena moe imati zna-
stoga to se moe izvesti iz bilo kojeg od nekoliko nizova nad
kojima se nadastire - nizova to bismo ih mogli izr;lziti kao: Upo-
zoravam te da je ova stolica slomljena, Obavjetavam te da je ova
stolica slomljena, Priznajem ti da je ova stolica slomljena, Ob-
znanjujem ti da je ova stolica slomljena, alim ti se da je ova sto-
lica slomljena.
Austin svojoj teoriji ne daje takav oblik i bio bi prema
pokuajima proirivanja gramatike. On odnose parovi-
ma kakvi su Upozoravam te da je ova stolica slomljena i Ova je
stolica slomljena navodi zato da pokae kako ilokucijska snaga ne
slijedi nuno iz strukture. On predlae distinkciju izme-
lokucijskih i ilokucijskih Kad kaem: Ova je stolica
slomljena, vrim lokucijski izricanja jedne hrvatske
i ilokucijski iskazivanja, upozoravanja, obznanjivanja
ili tuenja. (Postoji i to ga Austin perJokucijskim, ko-
. ji mogu svojom izvedbom lokucijskih i ilokucijskih
dokazivanjem te mogu obznanjivanjem mogu te s ti-
me upoznati.) Pravila jezikoslovnQg sustava objanjavaju
7 o DEKONSTRUKCIJI
97
.. l
lokucijskog cilj je teorije govornog objasniti ilo-
kucijskog ili kako kae Austin, ilokucijske snage izrijeka.
i10kucijsku snagu izloiti konvencije koje omo-
vrenje raznolikih ilokuc1jskih to moramo
da bismo upozorili, poalili se, zapovjedili. Pored izrica-
nja takozvanog performativa, pie Austin, jo podosta toga
mora kao pravilo biti u redu i u redu da bi se moglo re-
kako smo sretno ostvarili svoje djelovanje. Moemo se nadati da
otkriti o kojim se stvarima ovdje radi ako promotrimo i raz-
vrstamo tipove onih u kojima neto polazi po zlu, pa je zbog
toga - krtenja, i sve ne
_ - barem u nekoj mjeri neuspjean (str. 14). Austin, prema tome,
neuspjeh ne dri nekom izvanjskom nezgodom koja moe per-
formative i koja nema nikakve veze s njihovom naravi.
neuspjeha nalazi se unutar samog performativa i polazite je istrai-
vanju koje se njime bavi. Neto ne moe biti performativom ako ne
moe po zlu., .
Ovaj se pristup moda no on se zapravo slae s
temeljnim aksiomima semiotike. U A Theory of Semiotics [Teorija
semiotike] Umberto Eco pie: Znak je sve to moemo uzeti kao
nadomjestak za neto drugo. Semiotika je u dis-
ciplina koja sve ono to moemo rabiti da bismo lagali.
Ako nam neto ne moe posluiti da izreknemo la, nam, ob-
.ratno, posluiti niti da izreknemo istinu (str. 7). Na mom je eiru
imi ne bi bio niz kad ga ne bismo mogli kao la.
tomu, Ja vas sada proglaujem muem i enom nije perfor-
mativako ne moe zatajiti, ako se ne moe upotrijebiti u nepriklad-
nim okolnostima i bez obavljenog
Da bi neki performativ glatko funkcionirao" kae Austin, (A. 1)
Mora postojati konvencionalni postupak koji ima stano-
viti konvencionalni a taj postupak mora izricanje
stanovitih u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima, i na-
dalje, (A. 2) pojedine osobe i okolnosti u danom moraju biti
prikladne za prizivanje pojedinog prizvanog. postupka. (B. 1) Svi
sudionici moraju taj postupak izvesti pravilno i (B. 2) u cijelosti
(How to DC? Things with str. 14-15). U skladu s ovom ra-
jednu od konvencionalnih formula u
prikladnim okolnostima. Bilo bi pogt:eno, tvrdi Austin, o tom izri-.
jeku razmiljati kao o (pukom) izvanjskom i vidljivom znaku kak-
va unutranjeg i duhovnog a radi prikladnosti, radi
biljeenja ili radi obavijesti (str. 9). Primjerice, kao
i, recimo, u najmanju je ruku poeljnije ... opisati kao
izricanje stanovitih negoli kao vrenje nekog unut-
98.
ranjeg i duhovnog djelovanja, kojega su te samo izvanjskim i
znakom. Da je tomu tako, moda je teko dokazati, ali bih se
usudio tvrditi da je to (str. 13).
Austin ne eli stanja svijesti, radi-
je predlae analizu konvencija diskurza. Moe li se takav program
provesti u djelo? Moe li njegova teorija uistinu ponovno
prizivanje pojma prisutnosti? Kada raspravlja o glasu, Sa.ussure u
svoj projekt ponovo uvodi prisutnost; moe li Austin krenuti dalje a
da ne obnovi pojam kao namjere prisutne u
svijesti u trenutku izrijeka i da govornog ne dri ko-
ili utemeljenim u svijesti, je namjera
sebi u cijelosti prisutna? Derridino se na
na koji se zbiva ponovno takva Posebice za-
nimljiv trenutak, u kojem se moe pokazati da tvrdnja pri-
zivanje takva poimanja, zbiva se na uvodnim stranicama knjige
How to Do Things with gdje Austin temelje svo-
ga pothvata. N akon to je filozofe ukorio zbog toga to sve izrijeke
koji nisu istiniti ili lani iskazi dre rubnima, te n.as tako naveo na
pretpostavku da se on baviti stvarima kao to su fikcijski izrijeci,
koji nisu ni istiniti ni lani, Austin glede pojma performativnog izri-
jeka stavlja jednu primjedbu: Moramo li uistinu govoriti' oz-
biljno' da bismo ih 'ozbiljno' shvatili? Premda nejasno, to je uglav-
nom istinito - to je mjesto vano u raspravljanju o
smislu kojeg god bilo izrijeka. Ne smijem se, primjerice, aliti, niti
pisati pjesmu (str. 9).
Sama struktura ovog odlomka razotkriva podosta.
Premda predlae da neozbiljno Austin ne daje nikakvu
karakterizaciju neozbiljnog, vjerojatno stoga to mli je u tom trenut-
ku osobito stalo da izbjegne na neku unutranju nakanu,
to bi takav opis nedvojbeno sadravao. Umjesto toga, njegov tekst
iznosi jednu primjedbu koja ozbi1jno uvodi u navod-
nicima, kao da ono samo nije posve ozbiljno. se da
bi oblikovao primjedbu u kojoj naziv ostaje tekst
tu primjedbu potom moe odobriti kao neto to valja prihvatiti kao
danu
Kako nam je Austin rekao, je bilo da filo-
zofi - neopravdano - izrijeke koji nisu bili istiniti ili
lani iskazi. Sada svojim vlastitim tekstom Austin pri-
kazuje izrijeka koji nisu ozbiljni. Ovdje nije kao .to
upozorava napomena o ozbiljnog, o strogom po-
maku unutar filozofije, o na kojem fi-
lozofija Na drugom mjestu, u objanjenju koje bi se moglo
ticati sloenosti neozbiljnog i moda-ne-posve-ozbi1jnog, Austin pi-
99
.. l
lokucijskog cilj je teorije govornog objasniti ilo-
kucijskog ili kako kae Austin, ilokucijske snage izrijeka.
i10kucijsku snagu izloiti konvencije koje omo-
vrenje raznolikih ilokuc1jskih to moramo
da bismo upozorili, poalili se, zapovjedili. Pored izrica-
nja takozvanog performativa, pie Austin, jo podosta toga
mora kao pravilo biti u redu i u redu da bi se moglo re-
kako smo sretno ostvarili svoje djelovanje. Moemo se nadati da
otkriti o kojim se stvarima ovdje radi ako promotrimo i raz-
vrstamo tipove onih u kojima neto polazi po zlu, pa je zbog
toga - krtenja, i sve ne
_ - barem u nekoj mjeri neuspjean (str. 14). Austin, prema tome,
neuspjeh ne dri nekom izvanjskom nezgodom koja moe per-
formative i koja nema nikakve veze s njihovom naravi.
neuspjeha nalazi se unutar samog performativa i polazite je istrai-
vanju koje se njime bavi. Neto ne moe biti performativom ako ne
moe po zlu., .
Ovaj se pristup moda no on se zapravo slae s
temeljnim aksiomima semiotike. U A Theory of Semiotics [Teorija
semiotike] Umberto Eco pie: Znak je sve to moemo uzeti kao
nadomjestak za neto drugo. Semiotika je u dis-
ciplina koja sve ono to moemo rabiti da bismo lagali.
Ako nam neto ne moe posluiti da izreknemo la, nam, ob-
.ratno, posluiti niti da izreknemo istinu (str. 7). Na mom je eiru
imi ne bi bio niz kad ga ne bismo mogli kao la.
tomu, Ja vas sada proglaujem muem i enom nije perfor-
mativako ne moe zatajiti, ako se ne moe upotrijebiti u nepriklad-
nim okolnostima i bez obavljenog
Da bi neki performativ glatko funkcionirao" kae Austin, (A. 1)
Mora postojati konvencionalni postupak koji ima stano-
viti konvencionalni a taj postupak mora izricanje
stanovitih u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima, i na-
dalje, (A. 2) pojedine osobe i okolnosti u danom moraju biti
prikladne za prizivanje pojedinog prizvanog. postupka. (B. 1) Svi
sudionici moraju taj postupak izvesti pravilno i (B. 2) u cijelosti
(How to DC? Things with str. 14-15). U skladu s ovom ra-
jednu od konvencionalnih formula u
prikladnim okolnostima. Bilo bi pogt:eno, tvrdi Austin, o tom izri-.
jeku razmiljati kao o (pukom) izvanjskom i vidljivom znaku kak-
va unutranjeg i duhovnog a radi prikladnosti, radi
biljeenja ili radi obavijesti (str. 9). Primjerice, kao
i, recimo, u najmanju je ruku poeljnije ... opisati kao
izricanje stanovitih negoli kao vrenje nekog unut-
98.
ranjeg i duhovnog djelovanja, kojega su te samo izvanjskim i
znakom. Da je tomu tako, moda je teko dokazati, ali bih se
usudio tvrditi da je to (str. 13).
Austin ne eli stanja svijesti, radi-
je predlae analizu konvencija diskurza. Moe li se takav program
provesti u djelo? Moe li njegova teorija uistinu ponovno
prizivanje pojma prisutnosti? Kada raspravlja o glasu, Sa.ussure u
svoj projekt ponovo uvodi prisutnost; moe li Austin krenuti dalje a
da ne obnovi pojam kao namjere prisutne u
svijesti u trenutku izrijeka i da govornog ne dri ko-
ili utemeljenim u svijesti, je namjera
sebi u cijelosti prisutna? Derridino se na
na koji se zbiva ponovno takva Posebice za-
nimljiv trenutak, u kojem se moe pokazati da tvrdnja pri-
zivanje takva poimanja, zbiva se na uvodnim stranicama knjige
How to Do Things with gdje Austin temelje svo-
ga pothvata. N akon to je filozofe ukorio zbog toga to sve izrijeke
koji nisu istiniti ili lani iskazi dre rubnima, te n.as tako naveo na
pretpostavku da se on baviti stvarima kao to su fikcijski izrijeci,
koji nisu ni istiniti ni lani, Austin glede pojma performativnog izri-
jeka stavlja jednu primjedbu: Moramo li uistinu govoriti' oz-
biljno' da bismo ih 'ozbiljno' shvatili? Premda nejasno, to je uglav-
nom istinito - to je mjesto vano u raspravljanju o
smislu kojeg god bilo izrijeka. Ne smijem se, primjerice, aliti, niti
pisati pjesmu (str. 9).
Sama struktura ovog odlomka razotkriva podosta.
Premda predlae da neozbiljno Austin ne daje nikakvu
karakterizaciju neozbiljnog, vjerojatno stoga to mli je u tom trenut-
ku osobito stalo da izbjegne na neku unutranju nakanu,
to bi takav opis nedvojbeno sadravao. Umjesto toga, njegov tekst
iznosi jednu primjedbu koja ozbi1jno uvodi u navod-
nicima, kao da ono samo nije posve ozbiljno. se da
bi oblikovao primjedbu u kojoj naziv ostaje tekst
tu primjedbu potom moe odobriti kao neto to valja prihvatiti kao
danu
Kako nam je Austin rekao, je bilo da filo-
zofi - neopravdano - izrijeke koji nisu bili istiniti ili
lani iskazi. Sada svojim vlastitim tekstom Austin pri-
kazuje izrijeka koji nisu ozbiljni. Ovdje nije kao .to
upozorava napomena o ozbiljnog, o strogom po-
maku unutar filozofije, o na kojem fi-
lozofija Na drugom mjestu, u objanjenju koje bi se moglo
ticati sloenosti neozbiljnog i moda-ne-posve-ozbi1jnog, Austin pi-
99
e: nisu jednostavne stvari, jednostavni su filozofi. Vjerojatno ste
da se kae kako je preveliko pojednostavnjivanje profesionalna
bolest filozofa, a s tim bismo se na neki mogli i sloiti. Ali
zbog potajne slutnje da to i jest njihovo zvanje (Philosophical Pa-
pers [hlozofski spisi], str. 252).J
neozbiljnog ponavlja se u duem odlomku koji po-
mae da se ustanovi to je u pitanju. Po nabrajanju raznolikih pro-
pusta koji mogu izvrenje performativa, Austin biljei da
su performativi podloni
stanovitim drugim vrstama bolesti, koje sve izrijeke. A
njih sada isto tako hotimice premda bismo ih mog-
li ponovo unijeti u kakav prikaz. naprimjer,
ovo: performativni izrijek, primjerice, na osobit biti is-
prazan ili jalov govori li ga glumac na pozornici, uvodi li se u
pjesmu ili izgovara u solilokviju. To na odgovara bi-
lo kojem i svakom izrijeku ,- morske mijene u posebnim okol-
nostima. Jezik se u takvim okolnostima na posebne -
razumljivo - ne rabi ozbiljno, je o porabe ko-
ji ive na njegovoj normalnoj porabi - o
koji potpadaju pod o etiolizacijamajezika. Sve njih isklju-
iz razmatranja. Nae performativne izrijeke, sretne ili ne,
valja shvatiti kao da se otpoilju u okolnostima. I How
to Do Things with Words, str. 21 - 221
Kako to sugerira slika namet,nik<l;, ovdje imamo poznati odnos sup-
lementarnosti: -neozbiljna poraba jezika je neto dodatno, pridoda-
no jeziku i u cijelosti ovisno o njemu. da je 'samo
nametnik, pri razmatranju porabe jezika ne treba je uzeti u
obzir.
Derridi, John Seade dokazuje da to ne-
ma nikakve vanosti, da je samo privremeno. '
Austinova je zamisao jednostavno ova: elimo li saznati ,to to
dati ili iskaz, istraivanje je bolje ne s
3 To je pojednostavnjenje smiljeno, naravno, zato da sloena
istraivanja. Austinova otroumna dijagnoza strukturu suplementar-
nosti o kojoj smo raspravljali: pretpostavljeni se profesionalni rizik - iz-
vanjska bolest koja bi mogla pogoditi ili zaraziti - moe pokaza-
, ti bitnim, moe se pokazati da on i jest samo to zvanje, ne pritom
svoju bolesti. Austinovi su nasljednici uistinu pokuali poboljati
njegove analize jo radikalnijim i pojednostavnjenjima. U Pro-
positional Structure and IIJocutionary Force [Izjavna struktura iilokucijska
snaga] (New York: Harper & Row, 1977), u poglavlju nazvanom How to
Sqve Austin from Austin [Kako Austina spasiti od Austina], Jerrold Katz
pokazuje kako potpunija idealizacija distinkciju performativa i
konstativa zatititi od otroumne samodekonstruk.cije to ju je'izvrio Austin
(str. 184 - 85). Vidi izvanrednu raspravu Shoshane Felman u Le Scan dale du
corps parlant [Skandal tijela], str. 190 - 201.
100
to ih tijekom predstave daje glumac na pozornici ili
s iskazima to ih u romanu daje romanopisac o likovima toga ro-
mana, zato to je posve da takvi izrijeci nisu standardni slu-
i iskaza. . .. Austin je pravilno vidio da je jedan
S!Cllp pitanja, o disl:urzu, bilo I1U':lC pri vrel11c110
ostaviti nerijeenim dok se ne odgovori na skup pitanja o oz-
biljnem p:l0d:uvst. JI /r Rcitc"i-Cltillg 1:1i6
Differences, str. 204- 51
Moda je to i bila Austinova zamisao, ali prikladnost takve za-
misli ba i jest ono to je prijeporno. U pitanju je, pie Derrida,
ponajprije strukturna i nezakonitost takve jedne 'ide-
alizacije', pa i onda kad je metodoloka i privremena (Limited
Inc., str. 39/206). I zbilja, sam Austin, koji svoje istraivanje perfor-
mativa razmatranjem na koji oni mogu po
zlu, osporava Searleovu predodbu o jednostavnoj pred-
nosti: Da bismo ispravno shvatili to je to djelovanje, valja nam
provesti ... razjanjavanje svih i varijanti neisprav-
nog djelovanja (Philosophical Papers [Filozofski spisi], str. 27,
Austinov kurziv). Odgurnuti stanovite porabe jezika ustranu kao na-
s ciljem da se teorija zasnuje na preostalim,
porabama jezika, uzeti kao toboe dokazana upravo ona pita-
nja o bitnoj naravi jezika na koja bi trebala odgovoriti teorija jezika.
Austin je prigovorio takvom jednom to su ga provodi-
li njegovi prethodnici: zasigurno da je poraba jezi-
ka davanje istinitih ili lanih iskaza, oni su ba one slu-
koji su Austinu kako su iskazi osobit raz-
red performativa. Kad Austin potom vri nje-
gov nas vlastiti primjer navodi na pitanje nije li i to jednako nedo-
'puteno, posebice pak stoga to i on i Seade, ozbiljno
u navodnike,' sugeriraju dvojbenost hijerarhijske opreke ozbiljno
Ineozbiljno. da je i samo Austinovo pisanje uvelike
razigrano i zavodljivo, ili to to on ne oklijeva poljuljati distinkcije
koje sam predlae, samo naglauje neoz-
bi1jnog diskurza iz razmatranja.
4
4 U jednoj raspravi Shoshana Felman Austina stavlja u ulo-
gu Don Juana koji zavodi i rui sve norme. Ona pokuava opozvati
Austinovo neozbiljnog diskurza ovakvom sugestijom: kada Aus-
tin pie: Ne smijem se, primjerice, aliti, niti pisati pjesmu, cette phrase
ne pourrait-el1e pas etre consideree comme une denegation -
cbmme une plaisanterie? Ine bismo li i samu tu mogli drati ne-
kim nijekanjem - nekom alom?/ (Le Scan dale du corps parlant, str. 188).
Taj je uman/prijedlog dio Felmanina potkrijepljenog pokuaja ela Austinu
pripie sve ono to je od Derride, btko bi potom Derridu optuila za
pogreno Austina. Pa ipak, drati ala alom, nas
od ustroja Austinove zamisli, koja moe dopustiti posto-
101
e: nisu jednostavne stvari, jednostavni su filozofi. Vjerojatno ste
da se kae kako je preveliko pojednostavnjivanje profesionalna
bolest filozofa, a s tim bismo se na neki mogli i sloiti. Ali
zbog potajne slutnje da to i jest njihovo zvanje (Philosophical Pa-
pers [hlozofski spisi], str. 252).J
neozbiljnog ponavlja se u duem odlomku koji po-
mae da se ustanovi to je u pitanju. Po nabrajanju raznolikih pro-
pusta koji mogu izvrenje performativa, Austin biljei da
su performativi podloni
stanovitim drugim vrstama bolesti, koje sve izrijeke. A
njih sada isto tako hotimice premda bismo ih mog-
li ponovo unijeti u kakav prikaz. naprimjer,
ovo: performativni izrijek, primjerice, na osobit biti is-
prazan ili jalov govori li ga glumac na pozornici, uvodi li se u
pjesmu ili izgovara u solilokviju. To na odgovara bi-
lo kojem i svakom izrijeku ,- morske mijene u posebnim okol-
nostima. Jezik se u takvim okolnostima na posebne -
razumljivo - ne rabi ozbiljno, je o porabe ko-
ji ive na njegovoj normalnoj porabi - o
koji potpadaju pod o etiolizacijamajezika. Sve njih isklju-
iz razmatranja. Nae performativne izrijeke, sretne ili ne,
valja shvatiti kao da se otpoilju u okolnostima. I How
to Do Things with Words, str. 21 - 221
Kako to sugerira slika namet,nik<l;, ovdje imamo poznati odnos sup-
lementarnosti: -neozbiljna poraba jezika je neto dodatno, pridoda-
no jeziku i u cijelosti ovisno o njemu. da je 'samo
nametnik, pri razmatranju porabe jezika ne treba je uzeti u
obzir.
Derridi, John Seade dokazuje da to ne-
ma nikakve vanosti, da je samo privremeno. '
Austinova je zamisao jednostavno ova: elimo li saznati ,to to
dati ili iskaz, istraivanje je bolje ne s
3 To je pojednostavnjenje smiljeno, naravno, zato da sloena
istraivanja. Austinova otroumna dijagnoza strukturu suplementar-
nosti o kojoj smo raspravljali: pretpostavljeni se profesionalni rizik - iz-
vanjska bolest koja bi mogla pogoditi ili zaraziti - moe pokaza-
, ti bitnim, moe se pokazati da on i jest samo to zvanje, ne pritom
svoju bolesti. Austinovi su nasljednici uistinu pokuali poboljati
njegove analize jo radikalnijim i pojednostavnjenjima. U Pro-
positional Structure and IIJocutionary Force [Izjavna struktura iilokucijska
snaga] (New York: Harper & Row, 1977), u poglavlju nazvanom How to
Sqve Austin from Austin [Kako Austina spasiti od Austina], Jerrold Katz
pokazuje kako potpunija idealizacija distinkciju performativa i
konstativa zatititi od otroumne samodekonstruk.cije to ju je'izvrio Austin
(str. 184 - 85). Vidi izvanrednu raspravu Shoshane Felman u Le Scan dale du
corps parlant [Skandal tijela], str. 190 - 201.
100
to ih tijekom predstave daje glumac na pozornici ili
s iskazima to ih u romanu daje romanopisac o likovima toga ro-
mana, zato to je posve da takvi izrijeci nisu standardni slu-
i iskaza. . .. Austin je pravilno vidio da je jedan
S!Cllp pitanja, o disl:urzu, bilo I1U':lC pri vrel11c110
ostaviti nerijeenim dok se ne odgovori na skup pitanja o oz-
biljnem p:l0d:uvst. JI /r Rcitc"i-Cltillg 1:1i6
Differences, str. 204- 51
Moda je to i bila Austinova zamisao, ali prikladnost takve za-
misli ba i jest ono to je prijeporno. U pitanju je, pie Derrida,
ponajprije strukturna i nezakonitost takve jedne 'ide-
alizacije', pa i onda kad je metodoloka i privremena (Limited
Inc., str. 39/206). I zbilja, sam Austin, koji svoje istraivanje perfor-
mativa razmatranjem na koji oni mogu po
zlu, osporava Searleovu predodbu o jednostavnoj pred-
nosti: Da bismo ispravno shvatili to je to djelovanje, valja nam
provesti ... razjanjavanje svih i varijanti neisprav-
nog djelovanja (Philosophical Papers [Filozofski spisi], str. 27,
Austinov kurziv). Odgurnuti stanovite porabe jezika ustranu kao na-
s ciljem da se teorija zasnuje na preostalim,
porabama jezika, uzeti kao toboe dokazana upravo ona pita-
nja o bitnoj naravi jezika na koja bi trebala odgovoriti teorija jezika.
Austin je prigovorio takvom jednom to su ga provodi-
li njegovi prethodnici: zasigurno da je poraba jezi-
ka davanje istinitih ili lanih iskaza, oni su ba one slu-
koji su Austinu kako su iskazi osobit raz-
red performativa. Kad Austin potom vri nje-
gov nas vlastiti primjer navodi na pitanje nije li i to jednako nedo-
'puteno, posebice pak stoga to i on i Seade, ozbiljno
u navodnike,' sugeriraju dvojbenost hijerarhijske opreke ozbiljno
Ineozbiljno. da je i samo Austinovo pisanje uvelike
razigrano i zavodljivo, ili to to on ne oklijeva poljuljati distinkcije
koje sam predlae, samo naglauje neoz-
bi1jnog diskurza iz razmatranja.
4
4 U jednoj raspravi Shoshana Felman Austina stavlja u ulo-
gu Don Juana koji zavodi i rui sve norme. Ona pokuava opozvati
Austinovo neozbiljnog diskurza ovakvom sugestijom: kada Aus-
tin pie: Ne smijem se, primjerice, aliti, niti pisati pjesmu, cette phrase
ne pourrait-el1e pas etre consideree comme une denegation -
cbmme une plaisanterie? Ine bismo li i samu tu mogli drati ne-
kim nijekanjem - nekom alom?/ (Le Scan dale du corps parlant, str. 188).
Taj je uman/prijedlog dio Felmanina potkrijepljenog pokuaja ela Austinu
pripie sve ono to je od Derride, btko bi potom Derridu optuila za
pogreno Austina. Pa ipak, drati ala alom, nas
od ustroja Austinove zamisli, koja moe dopustiti posto-
101
U svom Reply to Derrida [Odgovor Derridi] Searle ne istrau-
je taj problem, dogmatski ponovo strukturu o kojoj je
Postojanje oblika tobonjega govornog ovisi o
pravoga govornog na isti kao to i bilo koji
oblik tobonjeg ponaanja ovisi o oblicima pravog ponaanja, i u
tom su smislu tobonji oblici nametnici na pravim oblicima (Rei-
terating the Differences, str. 205).
U kojem je to smislu tobonje opravom? Searle daje pri-
mjer: kad ne bi, primjerice, bilo dati u zbiljskom
ivotu, ne bi mogla postojati ni to ih daje glumac u pred-
stavi. Navikli smo zacijelo razmiljati ovako: koje dajem
ja pravo je u predstavi fikcijsko je oponaanje
pravog isprazno ponavljanje formule koja se rabi pri da-
vanju pravih No moe se dokazati da odnos ovisnosti za-
pravo podjednako djeluje i na drugi Kad lik u drami ne bi
mogao dati ne bi mogla postojati ni u zbiljskom
ivotu, jer je, prema Austinu, samo zato to po-
stoji konvencionalni postupak, formule koje se mogu ponavljati. Da
bih u zbiljskom ivotu mogao dati moraju postojati po-
novljivi postupci ili formule, ba takve kakve se rabe na pozornici.
Ozbiljno je ponaanje poseban igranja uloga.
Bi li performativni izrijek mogao uspjeti, pita Derrida ili tobo:
e pita, da njegove formulacije ne ponavljaju 'kodirani' ili ponov-
ljivi izrijek, ili, drugim da formula 'Proglaujem' , koju ra-
bim kako bih otvorio sastanak, porinuo brod ili nekoga
nije prepoznatljiva kao podudarna s jednim ponovljivim modelom,
da nije, prema tome, na neki prepoznatljiva kao 'navod'?
(Marges, str. 389/SEC, str. 191-92). Da bi zbio standardni slu-
on mora biti prepoznatljiv kao ponavljanje kon-
vencionalnog postupka, a je izvedba na pozornici
model takva ponavljanja. ozbi1jnih performativa
ovisi o izvedaba, zato to performativi ovise o ponovlji-
vosti, koja se najizrazitije u izvedbama.
5
Ba kao to je Aus-
janje u kojima sve nije kako valja i njima se tako sluiti
samo ako fikcijsko i neozbiljno. U pitanju je ta logika, a ne Austinov
stav ili sklonost prema onome to Shoshana Felman zove le fun ..
5 Searle Derridu oJcrivljuje zbog brkanja nita manje no triju odjelitih i
fenomena: ponovljivosti,citativnosti i nametnitva. Temeljna je
razlika u tome to se u diskurzu izrazi rabe, a ne spominju -
razlika za koju se veli da je Derrida ne razumije (Reiterating the Differen-
ces, str. 206). Ali je distinkcija medu porabom i spominjanjem ba jedna od
hijerarhizacija to ih opovrgava Derridina tvrdnja. Ta se distinkcija u
n.im primjerima jasnom i vanom: Boston je gusto naseljen rabi ili
izraz Boston, dok Boston je dvoslona izraz ne rabi, ga spomi-
nje-spominje Boston, izraz koji je metanaziv. Ta se distink-
102
tin preokrenuo hijerarhijsku opreku svojih prethodnika,
da su konstativi poseban performativa, tako i mi moemo pre-
okrenuti Austinovu opreku ozbiljnog i poka-
da su njegovi takozvani ozbiljni performativi samo pose-
ban izvedaba.
To je vrlo opseno Neto moe biti nizom
samo ako je ponovljivo, samo ako se moe ponavljati li raznovrsnim
ozbiljnim i neozbiljnim kontekstima, ako se moe citirati i parodira-
ti. Oponaanje nije nezgoda koja se izvorniku, uvjet koji
ga Takvo neto kao to je izvorni Hemingwayev stil po-
stoji samo onda ako se moe navoditi, oponaati i parodirati. Jer da
bi takav stil postojao, moraju postojati prepoznatljiva obiljeja koji-
ma se odlikuje i koja proizvode njegove razlikovne da bi
obiljeja bila prepoznatljiva, moramo ih biti kadri izdvojiti kao ele-
mente koji bi se mogli ponavljati, pa tako ponOVljivost, koja se
tuje u ne izvedenom, imitativnom, parodijskom, omo-
izvorno i Ili, uzmimo zgodniji primjer, dekon-
strukcija postoji samo na temelju ponavljanja. Ponetko dolazi u
kunju da govori o izvornoj praksi dekonstrukcije u Derridinim ra-
dovima i da oponaanja njegovih tovatelja odgurne ustranu kao iz-
cija ovdje jasnom jer na razliku izmedu porabe da bi se
govorilo o gradu i govorenja o Ali kad se okrenemo drugim primjerima
navoda, problem postaje sloeniji. Ako o nekom napiem: Neki od
mojih kolega misle da je njegov rad 'dosadan i nedovoljan' ili 'besmislen',
to sam Jesam li izraze dosadl.!:n i nedovoljan i besmislen i upo-
rabio, ba kao to sam ih i spomenuo? Zelimo li ovdje distinkciju iz-
medu porabe i spominjanja, vratit se onim istim predodbama o ozbilj-
nosti i namjeri, za koje Derrida tvrdi da su sporne. Ja te izraze rabim utoliko
to su mi nizova znakova koje ozbiljna namjeni; ja ih spo-
minjem kada iznova ponavljam neke od tih znakova (npr. u navodnicima),
ne se to ga prenose. Za Searlea bi, dakle, spominja-
nje ivjelo na porabi, a ta bi distinkcija pravilnu porabu jezika,
pri kojoj mi je znakova to ih rabim ozbiljna namjera, odijelila od
izvedenog stalnog ponaVljanja koje samo spominje. Stoga imamo distinkciju
- da li ja ozbiljno primjenjujem izraze dosadan, besmislen i nedo-
voljan, ili ih samo spominjem? - medu dvjema vrstama ponaVljanja,
to utemeljenu u namjeri; i Derrida s pravom tvrdi da je poraba/spominjanje
u krajnjem hijerarhija iste vrste kao i ozbiljno/neozbiljno i kao go-
vor/pismo. Sve one jezik pokuavaju nadzirati tako to aspekte
njegove ponovljivosti obiljeuju kao ili izvedene. Dekonstrukcij-
sko bi pokazalo da tu hijerarhiju valja px:eokrenuti i da poraba nije
nita drugo nego poseban spominjanja.
Ta je distinkcija ipak jo uvijek korisna: medu ostalim, pomae nam da
opiemo kako je to jezik rui. Koliko god moda elim samo spomenuti pri-
jatelju to o njemu govore drugi, ja te izraze zbilja rabim, im
i snagu u svojem diskurzu. I bez obzira na to to moda od svega srca elim
uporabiti stanovite izraze, otkrivam da ih spominjem: Volim te je vazda
neka vrst navoda, to su potvrdili mnogi ljubavnici.
103
U svom Reply to Derrida [Odgovor Derridi] Searle ne istrau-
je taj problem, dogmatski ponovo strukturu o kojoj je
Postojanje oblika tobonjega govornog ovisi o
pravoga govornog na isti kao to i bilo koji
oblik tobonjeg ponaanja ovisi o oblicima pravog ponaanja, i u
tom su smislu tobonji oblici nametnici na pravim oblicima (Rei-
terating the Differences, str. 205).
U kojem je to smislu tobonje opravom? Searle daje pri-
mjer: kad ne bi, primjerice, bilo dati u zbiljskom
ivotu, ne bi mogla postojati ni to ih daje glumac u pred-
stavi. Navikli smo zacijelo razmiljati ovako: koje dajem
ja pravo je u predstavi fikcijsko je oponaanje
pravog isprazno ponavljanje formule koja se rabi pri da-
vanju pravih No moe se dokazati da odnos ovisnosti za-
pravo podjednako djeluje i na drugi Kad lik u drami ne bi
mogao dati ne bi mogla postojati ni u zbiljskom
ivotu, jer je, prema Austinu, samo zato to po-
stoji konvencionalni postupak, formule koje se mogu ponavljati. Da
bih u zbiljskom ivotu mogao dati moraju postojati po-
novljivi postupci ili formule, ba takve kakve se rabe na pozornici.
Ozbiljno je ponaanje poseban igranja uloga.
Bi li performativni izrijek mogao uspjeti, pita Derrida ili tobo:
e pita, da njegove formulacije ne ponavljaju 'kodirani' ili ponov-
ljivi izrijek, ili, drugim da formula 'Proglaujem' , koju ra-
bim kako bih otvorio sastanak, porinuo brod ili nekoga
nije prepoznatljiva kao podudarna s jednim ponovljivim modelom,
da nije, prema tome, na neki prepoznatljiva kao 'navod'?
(Marges, str. 389/SEC, str. 191-92). Da bi zbio standardni slu-
on mora biti prepoznatljiv kao ponavljanje kon-
vencionalnog postupka, a je izvedba na pozornici
model takva ponavljanja. ozbi1jnih performativa
ovisi o izvedaba, zato to performativi ovise o ponovlji-
vosti, koja se najizrazitije u izvedbama.
5
Ba kao to je Aus-
janje u kojima sve nije kako valja i njima se tako sluiti
samo ako fikcijsko i neozbiljno. U pitanju je ta logika, a ne Austinov
stav ili sklonost prema onome to Shoshana Felman zove le fun ..
5 Searle Derridu oJcrivljuje zbog brkanja nita manje no triju odjelitih i
fenomena: ponovljivosti,citativnosti i nametnitva. Temeljna je
razlika u tome to se u diskurzu izrazi rabe, a ne spominju -
razlika za koju se veli da je Derrida ne razumije (Reiterating the Differen-
ces, str. 206). Ali je distinkcija medu porabom i spominjanjem ba jedna od
hijerarhizacija to ih opovrgava Derridina tvrdnja. Ta se distinkcija u
n.im primjerima jasnom i vanom: Boston je gusto naseljen rabi ili
izraz Boston, dok Boston je dvoslona izraz ne rabi, ga spomi-
nje-spominje Boston, izraz koji je metanaziv. Ta se distink-
102
tin preokrenuo hijerarhijsku opreku svojih prethodnika,
da su konstativi poseban performativa, tako i mi moemo pre-
okrenuti Austinovu opreku ozbiljnog i poka-
da su njegovi takozvani ozbiljni performativi samo pose-
ban izvedaba.
To je vrlo opseno Neto moe biti nizom
samo ako je ponovljivo, samo ako se moe ponavljati li raznovrsnim
ozbiljnim i neozbiljnim kontekstima, ako se moe citirati i parodira-
ti. Oponaanje nije nezgoda koja se izvorniku, uvjet koji
ga Takvo neto kao to je izvorni Hemingwayev stil po-
stoji samo onda ako se moe navoditi, oponaati i parodirati. Jer da
bi takav stil postojao, moraju postojati prepoznatljiva obiljeja koji-
ma se odlikuje i koja proizvode njegove razlikovne da bi
obiljeja bila prepoznatljiva, moramo ih biti kadri izdvojiti kao ele-
mente koji bi se mogli ponavljati, pa tako ponOVljivost, koja se
tuje u ne izvedenom, imitativnom, parodijskom, omo-
izvorno i Ili, uzmimo zgodniji primjer, dekon-
strukcija postoji samo na temelju ponavljanja. Ponetko dolazi u
kunju da govori o izvornoj praksi dekonstrukcije u Derridinim ra-
dovima i da oponaanja njegovih tovatelja odgurne ustranu kao iz-
cija ovdje jasnom jer na razliku izmedu porabe da bi se
govorilo o gradu i govorenja o Ali kad se okrenemo drugim primjerima
navoda, problem postaje sloeniji. Ako o nekom napiem: Neki od
mojih kolega misle da je njegov rad 'dosadan i nedovoljan' ili 'besmislen',
to sam Jesam li izraze dosadl.!:n i nedovoljan i besmislen i upo-
rabio, ba kao to sam ih i spomenuo? Zelimo li ovdje distinkciju iz-
medu porabe i spominjanja, vratit se onim istim predodbama o ozbilj-
nosti i namjeri, za koje Derrida tvrdi da su sporne. Ja te izraze rabim utoliko
to su mi nizova znakova koje ozbiljna namjeni; ja ih spo-
minjem kada iznova ponavljam neke od tih znakova (npr. u navodnicima),
ne se to ga prenose. Za Searlea bi, dakle, spominja-
nje ivjelo na porabi, a ta bi distinkcija pravilnu porabu jezika,
pri kojoj mi je znakova to ih rabim ozbiljna namjera, odijelila od
izvedenog stalnog ponaVljanja koje samo spominje. Stoga imamo distinkciju
- da li ja ozbiljno primjenjujem izraze dosadan, besmislen i nedo-
voljan, ili ih samo spominjem? - medu dvjema vrstama ponaVljanja,
to utemeljenu u namjeri; i Derrida s pravom tvrdi da je poraba/spominjanje
u krajnjem hijerarhija iste vrste kao i ozbiljno/neozbiljno i kao go-
vor/pismo. Sve one jezik pokuavaju nadzirati tako to aspekte
njegove ponovljivosti obiljeuju kao ili izvedene. Dekonstrukcij-
sko bi pokazalo da tu hijerarhiju valja px:eokrenuti i da poraba nije
nita drugo nego poseban spominjanja.
Ta je distinkcija ipak jo uvijek korisna: medu ostalim, pomae nam da
opiemo kako je to jezik rui. Koliko god moda elim samo spomenuti pri-
jatelju to o njemu govore drugi, ja te izraze zbilja rabim, im
i snagu u svojem diskurzu. I bez obzira na to to moda od svega srca elim
uporabiti stanovite izraze, otkrivam da ih spominjem: Volim te je vazda
neka vrst navoda, to su potvrdili mnogi ljubavnici.
103
,l
"
vedena, no zapravo ta ponavljanja, parodije, etiolizacije ili izvrta-
nja stvaraju metodu i artikuliraju praksu dekonstrukcije u samom
Derridinom radu.
Dekonstrukcijsko se Austina na na
koji on ponaVlja potez to ga prepoznaje i kritizira u drugih, te na
na koji implikacije analize govornih razaraju distinkci-
ju ozbiljnog i koja Austinu i podu-
zimanje te analize. da se svaki ozbiljan performativ moe
reproducirati na raznovrsne a i sam je ponaVljanje nekog
konvencionalnog postupka, ponaVljanja nije neto iz-
vanjsko to moe nanijeti tetu ozbiljnim performativima. Naprotiv,
ustraje Derrida, ta od strukturira performativ.
Ta je dio takozvanog 'standardnog' a taj je dio
bitan, unutranji i stalan. iz opisa ono to i sam Austin do-
puta kao stalnu opisati neto drugo, a ne tako-
zvani standardni (Limited str. 61/231).
Pa ipak, poput Saussureova pisma, ni Austinovo is-
nije jednostavno pogreka, pogreka koju je
mogao Posrijedi je strateki dio njegova pothvata. Kao to
smo vidjeli, za Austina neki izrijek moe funkcionirati kao per-
formativ i tako imati stanovito ili iloku cijsku snagu, onda
kada postoji konvencionalni postupak, koji izricanje sta-
novitih u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima, i kada
su ti specificirani uvjeti uistinu ispunjeni. Stoga se ilokucijska snaga
dri ovisnom o kontekstu, a da bi objasnio mo-
ra specificirati nuna obiljeja konteksta - narav traenih
osoba i okolnosti. to se zbiva pri pokuaju takve specifikacije?
Austin navodi primjer Kad kae: Sada vas pro-
glaujem,muem i enom, njegov izrijek uspjeno vri sjedinje-
nja para u brak ako kontekst udovoljava stanovitim uvjetima. Go-
vornik mora biti ovlaten da vri osobe kojima se
moraju biti mukarac i ena koji nisu koji su pribavili do-
zvolu za i koji su u prijanjem dijelu obreda izrekli po-
trebne fraze. No kada formuliramo takve uvjete glede osoba i
okolnosti koje su nune da bi neki izrijek ima.o osobito ili
snagu, sluatelj ili bez moe zamisliti
okolnosti koje odgovaraju tim uvjetima,' ali u kojima izrijek
imati onu ilokucijsku snagu koja bi iz njega trebala proizlaziti. Pret-
postavimo da su zahtjevi za obred bili ispunjeni, ali da je
netko od mladenaca bio hipnotiziran; ili pak da je obred opet bio u
svakom pogledu besprijekoran, ali da je nazvan ili, na-
posljetkU, da je govornik bio ovlaten da vri da
je par pribavio dozvolu, ali da su sve troje tom zgodom glumili u
predstavi, koja je sadraja i O.bred
104
I
Kad netko predlae primjer bez ikakva slua-
telji mogu zamisliti neki kontekst u kojem bi ta do-
ista imala je u neki okvir; mogu je oz-
Ovaj aspekt funkcioniranja jezika. ucjeplji-
vanja nekog niza u neki kontekst koji mu mijenja funkciju, na djelu
je i 1..1 perform8tiva. Za sV8ku spedfikac1ju okolnosti rod ko-
jima se neki izrijek ubraja u moemo ili zamisliti daljnje
potankosti koje bi dovele do razlike, ili smjestiti novi ok-
vir oko tih okolnosti. (Mi zamiljamo da su ti uvjeti ispunjeni na po-
zornici ili u primjeru.)
Da bi zaustavio ili nadzirao ovaj proces, koji ugroava
nost uspjene teorije govornih Austin ponovo uvodi pre-
thodno zamisao da nekog izrijeka o.visi o prisut-
nosti namjere u svijesti govornika. On, prvo, ustranu
odlae neozbiljno - pojam koji nije definiran, no koji bi po-
sve jasno sadravao na namjeru: ozbiljan je onaj go-
vorni u kojem govornik svjesno odobrava to ga javno vri.
Drugo, uvodi namjeru kao jedno od obiljeja okolnosti,
postrani nenamjerno izvrene.govorne - pod pri-
silom, ili ili zbog ove ili one vrste pogreaka, drugim
ma: nenamjerno (str. 21).
ponovno takva ne rjeava pro-
blem; namjera ne moe posluiti kao odrednica ili kao
temelj teorije govornih Da bismo to uvidjeli, treba
samo promisliti to bi se dogodilo kad bi nakon posve dovrena ob-
reda jedno od mladenaca izjavilo da se samo alilo
propisane - da se samo pretvaralo, da je tek uvjebavalo
sam ili da je djelovalo pod prisilom. Pretpostavimo li da ostali i
vjeruju tom o namjeri, ona sama po sebi biti presud-
na. To to je ta osoba imala na umu u trenutku izrijeka ne
koji je govorni izvrio njezin izrijek. Naprotiv, pitanje da li se
uistinu obavilo ovisit o daljnjoj raspravi o okolnostima.
Ako je rekao da neposredno prije pravog obreda biti po-
kus u ili ako mladoenja moe potkrijepiti svoju
tvrdnju da mu je za vrijeme obreda nevjestin otac prijetio pi-
toljem, tada bismo glede ilokucijske snage njihovih izrijeka mogli
do U obzir se uzima vjerodostojnost opisa
okolnosti: da li obiljeja navedenog konteksta tvore okvir koji mije-
nja ilokucijsku snagu izrijeka.
- Prema tome, ucjepljivapja izrijeka u novi kontekst,
ponaVljanja formule u okolnostima, ne dovodi u sumnju
da je ilokucijska snaga kontekstom, a ne namje-
rom. Ona; naprotiv, to u ponavljanju
ili uokvirivanju postoje nova obiljeja konteksta, koja mijenjaju ilo-
105
,l
"
vedena, no zapravo ta ponavljanja, parodije, etiolizacije ili izvrta-
nja stvaraju metodu i artikuliraju praksu dekonstrukcije u samom
Derridinom radu.
Dekonstrukcijsko se Austina na na
koji on ponaVlja potez to ga prepoznaje i kritizira u drugih, te na
na koji implikacije analize govornih razaraju distinkci-
ju ozbiljnog i koja Austinu i podu-
zimanje te analize. da se svaki ozbiljan performativ moe
reproducirati na raznovrsne a i sam je ponaVljanje nekog
konvencionalnog postupka, ponaVljanja nije neto iz-
vanjsko to moe nanijeti tetu ozbiljnim performativima. Naprotiv,
ustraje Derrida, ta od strukturira performativ.
Ta je dio takozvanog 'standardnog' a taj je dio
bitan, unutranji i stalan. iz opisa ono to i sam Austin do-
puta kao stalnu opisati neto drugo, a ne tako-
zvani standardni (Limited str. 61/231).
Pa ipak, poput Saussureova pisma, ni Austinovo is-
nije jednostavno pogreka, pogreka koju je
mogao Posrijedi je strateki dio njegova pothvata. Kao to
smo vidjeli, za Austina neki izrijek moe funkcionirati kao per-
formativ i tako imati stanovito ili iloku cijsku snagu, onda
kada postoji konvencionalni postupak, koji izricanje sta-
novitih u stanovitih osoba u stanovitim okolnostima, i kada
su ti specificirani uvjeti uistinu ispunjeni. Stoga se ilokucijska snaga
dri ovisnom o kontekstu, a da bi objasnio mo-
ra specificirati nuna obiljeja konteksta - narav traenih
osoba i okolnosti. to se zbiva pri pokuaju takve specifikacije?
Austin navodi primjer Kad kae: Sada vas pro-
glaujem,muem i enom, njegov izrijek uspjeno vri sjedinje-
nja para u brak ako kontekst udovoljava stanovitim uvjetima. Go-
vornik mora biti ovlaten da vri osobe kojima se
moraju biti mukarac i ena koji nisu koji su pribavili do-
zvolu za i koji su u prijanjem dijelu obreda izrekli po-
trebne fraze. No kada formuliramo takve uvjete glede osoba i
okolnosti koje su nune da bi neki izrijek ima.o osobito ili
snagu, sluatelj ili bez moe zamisliti
okolnosti koje odgovaraju tim uvjetima,' ali u kojima izrijek
imati onu ilokucijsku snagu koja bi iz njega trebala proizlaziti. Pret-
postavimo da su zahtjevi za obred bili ispunjeni, ali da je
netko od mladenaca bio hipnotiziran; ili pak da je obred opet bio u
svakom pogledu besprijekoran, ali da je nazvan ili, na-
posljetkU, da je govornik bio ovlaten da vri da
je par pribavio dozvolu, ali da su sve troje tom zgodom glumili u
predstavi, koja je sadraja i O.bred
104
I
Kad netko predlae primjer bez ikakva slua-
telji mogu zamisliti neki kontekst u kojem bi ta do-
ista imala je u neki okvir; mogu je oz-
Ovaj aspekt funkcioniranja jezika. ucjeplji-
vanja nekog niza u neki kontekst koji mu mijenja funkciju, na djelu
je i 1..1 perform8tiva. Za sV8ku spedfikac1ju okolnosti rod ko-
jima se neki izrijek ubraja u moemo ili zamisliti daljnje
potankosti koje bi dovele do razlike, ili smjestiti novi ok-
vir oko tih okolnosti. (Mi zamiljamo da su ti uvjeti ispunjeni na po-
zornici ili u primjeru.)
Da bi zaustavio ili nadzirao ovaj proces, koji ugroava
nost uspjene teorije govornih Austin ponovo uvodi pre-
thodno zamisao da nekog izrijeka o.visi o prisut-
nosti namjere u svijesti govornika. On, prvo, ustranu
odlae neozbiljno - pojam koji nije definiran, no koji bi po-
sve jasno sadravao na namjeru: ozbiljan je onaj go-
vorni u kojem govornik svjesno odobrava to ga javno vri.
Drugo, uvodi namjeru kao jedno od obiljeja okolnosti,
postrani nenamjerno izvrene.govorne - pod pri-
silom, ili ili zbog ove ili one vrste pogreaka, drugim
ma: nenamjerno (str. 21).
ponovno takva ne rjeava pro-
blem; namjera ne moe posluiti kao odrednica ili kao
temelj teorije govornih Da bismo to uvidjeli, treba
samo promisliti to bi se dogodilo kad bi nakon posve dovrena ob-
reda jedno od mladenaca izjavilo da se samo alilo
propisane - da se samo pretvaralo, da je tek uvjebavalo
sam ili da je djelovalo pod prisilom. Pretpostavimo li da ostali i
vjeruju tom o namjeri, ona sama po sebi biti presud-
na. To to je ta osoba imala na umu u trenutku izrijeka ne
koji je govorni izvrio njezin izrijek. Naprotiv, pitanje da li se
uistinu obavilo ovisit o daljnjoj raspravi o okolnostima.
Ako je rekao da neposredno prije pravog obreda biti po-
kus u ili ako mladoenja moe potkrijepiti svoju
tvrdnju da mu je za vrijeme obreda nevjestin otac prijetio pi-
toljem, tada bismo glede ilokucijske snage njihovih izrijeka mogli
do U obzir se uzima vjerodostojnost opisa
okolnosti: da li obiljeja navedenog konteksta tvore okvir koji mije-
nja ilokucijsku snagu izrijeka.
- Prema tome, ucjepljivapja izrijeka u novi kontekst,
ponaVljanja formule u okolnostima, ne dovodi u sumnju
da je ilokucijska snaga kontekstom, a ne namje-
rom. Ona; naprotiv, to u ponavljanju
ili uokvirivanju postoje nova obiljeja konteksta, koja mijenjaju ilo-
105
,!
,i
q
i:

l.
;1
tl
!


II
:11
i
',1
tl

kucijsku snagu. Ovdje se jednom osobito vanom
Nerazdvojivost performativa i izvedbe ne dovodi u pitanje
ilokucijske snage kontekstom, ovladava-
nja domenom govornih s iscrpna specificiranja kon-
tekstovnih odrednica ilokucijske snage. Teorija govornih na-
mora biti kadra specificirati svako obiljeje konteksta koje bi
moglo utjecati na uspjeh ili neuspjeh danoga govornog ili koje
bi moglo utjecati na to koji je osobit govorni uistinu izvren ne-
kim izrijekom. Austin da bi to zahtijevalo poznavanje sveko-
likog konteksta: jedini zbiljski fenomen, rasvjetljivanjem kojega se
bavimo kao posljednjim sredstvom, jest svekoliki govorni u sve-
kolikoj govornoj sitilaciji (str. 148). Ali svekolikim kontekstom ne
moemo vladati ni ni u praksi. je
kontekstom, ali je kontekst Derrida izjaVljuje: Ovo je
moje polazite: nijedno se ne moe odrediti izvan kontek-
sta, ali nijedan kontekst ne Ovdje ne mislim
na bogatstvo sadraja, na plodnost, na strukturu,
strukturu preostatka ili ponavljanja (Living On [ivjeti dalje]).
Kontekst je u dva smisla. Prvo, sv.aki je dani kon-
tekst dostupan daljnjem opisu. nema nikakvih
glede onoga to bi se moglo u dani kontekst, to bi se mog-
lo pokazaH vanim za izvedbu pojedinoga govornog Ta je
strukturna otvorenost konteksta bitna za sve discipline: znanstvenik
otkriva da su prethodno zanemareni vani za ponaanje
stanovitih objekata; unosi nove ili na nov protu-
i dovodi ih u odnos s nekim
povezuje kakav odlomak ili tekst s kontekstom koji na nj baca novo
svjetlo. Izraziti su primjeri daljnje specifikacije kontek-
sta, Derrida, pomaci to ih pojam nesvjes-
nog. U Speech Acts [Govorni Seade predlae kao jedan od
uvjeta da bi dano bilo potpuno,
stvar mora biti neto to sluatelj eli da se ili to dri povolj-
nim za sebe (str. 59). Postane li nesvjesna elja kontekstovnim
razlogom, promijenit se status nekih govornih izrijek koji
da neto to sluatelj prividno eli, no se ne-
svjesno boji, mogao bi dakle prestati biti i postati prijet-
njom; i obratno, izrijek to bi ga Seade drao nepotpunim
njem zato to neto to sJuatelj, po vlastitoj tvrdnji, ne
eli, mogao bi postati dobro oblikovanim (Limited Inc.,
str. 47/215). je kontekstom i samim time podlo-
'no mijenjanju kada se pokrenu daljnje
Kontekst je nesavladiv i u drugom smislu: svaki se pokuaj kodi-
ficiranja konteksta uvijek moe nadocijepiti na kontekst to ga je
106
kuao opisati, kao plod neki novi kontekst, koji prija-
njoj formulaciji. Pokuaji opisivanja granica vazda nji-
hovo pomicanje, tako, da je Wittgensteinova tvrdnja kako nitko ne
moe bububu, a pod tim razumijevati: ne pada li kia,
u etnju, paradoksalno, da se upravo to i To
nijekanje uspostavlja jednu sponu koja nam moe dobro posluiti.
Zna1ce teorije govornog koji se bave neozbilj-
nih izrijeka iz korpusa kojim pokuavaju ovladati, moglo bi zadiviti
koje djeluje u znaku istaknutom na stanovitim ae-
. rodromima, na onom mjestu gdje se pretrauju putnici i njihova pri-
prtljaga: Sve primjedbe koje se bombi i oruja bit
ozbiljno. Zamiljen s nakanom da ovlada
tako to specificira ilokucijsku snagu stanovitih iskaza u tom kon-
tekstu, taj znak pokuava unaprijed da netko u
ali kae: U cipeli imam bombu, time to takve izrijeke identifici-
ra kao ozbiljne iskaze. N o ta kodifikacija ne uspijeva zaustaviti igru
a njezin neuspjeh' nije struktura tu kodi-
fikaciju nadocjepljuje na kontekst kojim ona pokuava ovladati, a
novonastali kontekst prua nove neugodnog ponaanja.
Kad bih ja primijetio da u cipeli imam bombu, vi biste to morali
ozbiljno shvatiti, zar ne? - to je samo jedna od brojnih primjedbi
kojima je snaga funkcija konteksta, no koje prijanjem poku-
aju kodificiranja kontekstovne snage. Metaznak Sve primjedbe o
bombama i oruju, i primjedbe o primjedbama o bomba-
ma i oruju, bit ozbiljno uzdigao bi nadmetanje na
novu razinu ne zaustavivi ga, neugodnih
primjedbi o tom znaku o primjedbama.
li nam se ovo neozbiljnim 'primjerom, razmotrimo jedan oz-
biljniji Koji je govorni ozbiljniji od potpisivanja do-
kumenta, izvrenje kojega moe imati nesagledive zakonske, finan-
cijske i implikacije? Austin potpisa navodi kao pisani
ekvivalent performativnih izrijeka oblika Ja ovime ... , a
u naoj se kulturi dodavanjem potpisa uistinu moe najautoritativ-
nije' preuzeti odgovornost za neki izrijek. dokument,
mu namjerava dati njegovo i ozbiljno vri
kojim se ono
Derrida svoj rad Signature evenement contexte
onim to naziva nevjerodostojnim potpisom, reprodukcijom
rukom potpisanog J. Derrida iznad tiskanog J. Derrida, po-
Napomenom: (Napomena: pisani tekst
ovog usmenog trebalo je prije sastanka poslati u Associ-
ation des societes de philosophie de langue fran9aise. Zbog toga je
taj brzojav trebalo potpisati. to i krivotvorim, ovdje. Gdjp?
Tamo. J. D.) (Marges, str. 393/SEC, str. 196). Je li rukopisno J.
107
II
,!
,i
q
i:

l.
;1
tl
!


II
:11
i
',1
tl

kucijsku snagu. Ovdje se jednom osobito vanom
Nerazdvojivost performativa i izvedbe ne dovodi u pitanje
ilokucijske snage kontekstom, ovladava-
nja domenom govornih s iscrpna specificiranja kon-
tekstovnih odrednica ilokucijske snage. Teorija govornih na-
mora biti kadra specificirati svako obiljeje konteksta koje bi
moglo utjecati na uspjeh ili neuspjeh danoga govornog ili koje
bi moglo utjecati na to koji je osobit govorni uistinu izvren ne-
kim izrijekom. Austin da bi to zahtijevalo poznavanje sveko-
likog konteksta: jedini zbiljski fenomen, rasvjetljivanjem kojega se
bavimo kao posljednjim sredstvom, jest svekoliki govorni u sve-
kolikoj govornoj sitilaciji (str. 148). Ali svekolikim kontekstom ne
moemo vladati ni ni u praksi. je
kontekstom, ali je kontekst Derrida izjaVljuje: Ovo je
moje polazite: nijedno se ne moe odrediti izvan kontek-
sta, ali nijedan kontekst ne Ovdje ne mislim
na bogatstvo sadraja, na plodnost, na strukturu,
strukturu preostatka ili ponavljanja (Living On [ivjeti dalje]).
Kontekst je u dva smisla. Prvo, sv.aki je dani kon-
tekst dostupan daljnjem opisu. nema nikakvih
glede onoga to bi se moglo u dani kontekst, to bi se mog-
lo pokazaH vanim za izvedbu pojedinoga govornog Ta je
strukturna otvorenost konteksta bitna za sve discipline: znanstvenik
otkriva da su prethodno zanemareni vani za ponaanje
stanovitih objekata; unosi nove ili na nov protu-
i dovodi ih u odnos s nekim
povezuje kakav odlomak ili tekst s kontekstom koji na nj baca novo
svjetlo. Izraziti su primjeri daljnje specifikacije kontek-
sta, Derrida, pomaci to ih pojam nesvjes-
nog. U Speech Acts [Govorni Seade predlae kao jedan od
uvjeta da bi dano bilo potpuno,
stvar mora biti neto to sluatelj eli da se ili to dri povolj-
nim za sebe (str. 59). Postane li nesvjesna elja kontekstovnim
razlogom, promijenit se status nekih govornih izrijek koji
da neto to sluatelj prividno eli, no se ne-
svjesno boji, mogao bi dakle prestati biti i postati prijet-
njom; i obratno, izrijek to bi ga Seade drao nepotpunim
njem zato to neto to sJuatelj, po vlastitoj tvrdnji, ne
eli, mogao bi postati dobro oblikovanim (Limited Inc.,
str. 47/215). je kontekstom i samim time podlo-
'no mijenjanju kada se pokrenu daljnje
Kontekst je nesavladiv i u drugom smislu: svaki se pokuaj kodi-
ficiranja konteksta uvijek moe nadocijepiti na kontekst to ga je
106
kuao opisati, kao plod neki novi kontekst, koji prija-
njoj formulaciji. Pokuaji opisivanja granica vazda nji-
hovo pomicanje, tako, da je Wittgensteinova tvrdnja kako nitko ne
moe bububu, a pod tim razumijevati: ne pada li kia,
u etnju, paradoksalno, da se upravo to i To
nijekanje uspostavlja jednu sponu koja nam moe dobro posluiti.
Zna1ce teorije govornog koji se bave neozbilj-
nih izrijeka iz korpusa kojim pokuavaju ovladati, moglo bi zadiviti
koje djeluje u znaku istaknutom na stanovitim ae-
. rodromima, na onom mjestu gdje se pretrauju putnici i njihova pri-
prtljaga: Sve primjedbe koje se bombi i oruja bit
ozbiljno. Zamiljen s nakanom da ovlada
tako to specificira ilokucijsku snagu stanovitih iskaza u tom kon-
tekstu, taj znak pokuava unaprijed da netko u
ali kae: U cipeli imam bombu, time to takve izrijeke identifici-
ra kao ozbiljne iskaze. N o ta kodifikacija ne uspijeva zaustaviti igru
a njezin neuspjeh' nije struktura tu kodi-
fikaciju nadocjepljuje na kontekst kojim ona pokuava ovladati, a
novonastali kontekst prua nove neugodnog ponaanja.
Kad bih ja primijetio da u cipeli imam bombu, vi biste to morali
ozbiljno shvatiti, zar ne? - to je samo jedna od brojnih primjedbi
kojima je snaga funkcija konteksta, no koje prijanjem poku-
aju kodificiranja kontekstovne snage. Metaznak Sve primjedbe o
bombama i oruju, i primjedbe o primjedbama o bomba-
ma i oruju, bit ozbiljno uzdigao bi nadmetanje na
novu razinu ne zaustavivi ga, neugodnih
primjedbi o tom znaku o primjedbama.
li nam se ovo neozbiljnim 'primjerom, razmotrimo jedan oz-
biljniji Koji je govorni ozbiljniji od potpisivanja do-
kumenta, izvrenje kojega moe imati nesagledive zakonske, finan-
cijske i implikacije? Austin potpisa navodi kao pisani
ekvivalent performativnih izrijeka oblika Ja ovime ... , a
u naoj se kulturi dodavanjem potpisa uistinu moe najautoritativ-
nije' preuzeti odgovornost za neki izrijek. dokument,
mu namjerava dati njegovo i ozbiljno vri
kojim se ono
Derrida svoj rad Signature evenement contexte
onim to naziva nevjerodostojnim potpisom, reprodukcijom
rukom potpisanog J. Derrida iznad tiskanog J. Derrida, po-
Napomenom: (Napomena: pisani tekst
ovog usmenog trebalo je prije sastanka poslati u Associ-
ation des societes de philosophie de langue fran9aise. Zbog toga je
taj brzojav trebalo potpisati. to i krivotvorim, ovdje. Gdjp?
Tamo. J. D.) (Marges, str. 393/SEC, str. 196). Je li rukopisno J.
107
II
Derrida potpis i onda ako je navod potpisa pridodanog kopiji
ovog poslanoj potom? Je li ipak potpis premda ga pretpos-
tavljeni potpisnik naziva krivotvorinom? Moe li se krivotvoriti
vlastiti potpis? Ukratko, to je to potpis?
Kako sugeriraju Austinove napomene, tradicionalno se pretpos-
tavlja Qa l) q svijedi
u nekom osobitom trenutku. Kakve god da su bile moje misli prije
ili poslije toga, postojao je trenutak u kojem mi je neko osobito zna-
bilo namjera. Stoga se da pojam potpisa impli-
cira moment prisutnosti u svijesti, koji je izvorom kasnijih obveza ili
drugih posljedaka. Ali ako upitamo to je to to potpisu
da funkcionira na taj otkrivamo da potpisa ovise o po-
novljivosti. Derrida pie: uvjet tih istodobno
je, jo jednom, i uvjet njihove njihove
stroge Da bi funkcionirao, a to da bi bio pot-
pis mora imati ponovljiv, iterabi1an, imitabilan oblik; mora bIti ka-
dar odvojiti se od prisutne i namjere koja ga proizvodi.
njegov identitet i njegovu istost potpisa
izdvaja njegov lik str. 391-2/SEC, str. 194).
Ispravan potpis, potpis kojim ovjeriti ili neki drugi do-
kument, jest onaj potpis koji odgovara nekom modelu i koji se moe
prepoznati kao ponavljanje. Ta ponovljivost, bitno obiljeje struktu-
re potpisa, kao dio svoje strukture uvodi neovisnost o bilo kojoj o'z-
namjeri. Ako potpis na sukladan modelu, se
. moe naplatiti bez obzira na to kakve su bile moje namjere u trenut-
ku potpisa. To je toliko pouzdano da iskustvena prisutnost potpisni-
ka nije bitno obiljeje potpisa. Dio j"e strukture potpisa ono
to je proizvesti ili strojem. Mi, na svu mo-
emo naplatiti potpisan strojem i primiti i onda kad
potpisnik taj nikada nije ni vidio, niti je imao neku osobitu na-
mjeru da nam isplati svotu o' kojoj je
U iskuenju smo da o potpisanim strojem razmiljamo
kao 'b iznimkama, nevanim za ,fundamentalnu narav
potpisa. idealizacija odbacuje takve kao ne-
zgode, suplemente ili nametnike, model
na temelju prisutnosti cjelovite namjere u svijesti u trenutku
potpisa. N o takvi se ne bi mogli zbiti kad ne bi pripadali
strukturi pojave o kojoj je i, daleko od toga da bude
iznimka, potpisan strojem jest i primjer funda-
mentalne ponovljivosti potpisa. Zahtjev da potpis bude prepoznat-
ljiv kao ponavljanje uvodi stroja kao dio strukture potpi-
sa, istodobno potrebu za bilo kakvom posebnom namje-
rom u trenutku potpisa.
108
II
Potpise bi, dakle, valjalo u ono to Derrida naziva ti-
pologijom oblika ponavljanja:
U takvoj tipologiji kategorija namjere nestati: ona imati
svoje mjesto, no s tog mjesta vie biti kadra ravnati
pozornicom i sustavom izrijeka. lvii cemo se tada ponajprije ba-
viti vrstama oznaka ili lanaca ponovljivih oznaka, a ne
oprekom izmedu cItativnih Iznjeka s Jedne, i i iz-
vornih s druge strane. Prva posljedica toga
biti ova: uz danu strukturu ponavljanja, namjera koja iz-
rijek nikada biti skroz-naskroz prisutna samoj sebi i svojem
sadraju. Ponavljanje koje ju strukturira u nju a priori uvodi bit-
no pucanje ovoja i rascjep I brisurel. str. 389/SEC, str:
192)
Ne poric;e se da potpisnici imaju namjere, se osporava smje-
taj tih namjera. Jedan od na koje se to bilo bi
nesvjesnog, kao to je to tvrdio Vincent Descombes, ne kao feno-
mena volje, nego kao fenomena izraza (L' Inconscient.malgre lui
[Nesvjesno protiv svoje volje], str. 85). Teza o nesvjesnom ima
smisla samo u odnosu na subjekt izraavanja: on ne zna to govori
(str. 15). Nesvjesno je viak onoga to netko kae s obzirom na ono
tozna, ili onoga to kae s obzirom na ono to eli Govorniko-
va je namjera ili bilo koji sadraj prisutan u njegovoj svijesti u tre-
nutku 'izrijeka, a u tom je promjenljiva i nedovrena, nespo-
sobna da ilokucijsku snagu izrijeka, ili je ta namjera sve-
obuhvatna i podijeljena - svjesna i nesvjesna - strukturna namjer-
nost, . koja nikada nije nigdje prisutna i koja implikacije
koje mi nisu nikada, kako kaemo, pale na pamet. Druga ta predod-
ba o namjeri, obiljeenoj onim to Derrida zove esencijalp.im ras-
cjepom ili podjelo.tJ;l, zapravo je posve Na upit o impli-
kacijama kakva izrijeka mogu posve rutinski u svoju namjeru uklju-
implikacije koje mi nikad prije nisu pale na pamet! Moja je
namjera zbroj daljnjih objanjenja kojima bih u bilo kojem trenutku
mogao odgovoriti na upit o namjeri, pa je stoga prije proizvodom
negoli izvorom, prije otvorenim skupom' diskurzivnih
povezanih s posljedicama ponovljivih i kontekstima koji o
tim postavljaju pitanja, negoli sa-
drajem ..
Primjer potpisa daje nam, dakle, istu strukturu s kojom smo se
susreli u drugih govornih 1) ovisnost o
konvencionalnim i kontekstovnim no 2)
iscrpljivanja kontekstovnih kako bi se specificirala og-
ilokucijske snage, te stoga 3) teorije da nad-
zire ili snagu diskurza, bez obzira na to poziva li
se ta teorija na namjere subjekata ili na kodove i kontekste.' Austin,
109
Derrida potpis i onda ako je navod potpisa pridodanog kopiji
ovog poslanoj potom? Je li ipak potpis premda ga pretpos-
tavljeni potpisnik naziva krivotvorinom? Moe li se krivotvoriti
vlastiti potpis? Ukratko, to je to potpis?
Kako sugeriraju Austinove napomene, tradicionalno se pretpos-
tavlja Qa l) q svijedi
u nekom osobitom trenutku. Kakve god da su bile moje misli prije
ili poslije toga, postojao je trenutak u kojem mi je neko osobito zna-
bilo namjera. Stoga se da pojam potpisa impli-
cira moment prisutnosti u svijesti, koji je izvorom kasnijih obveza ili
drugih posljedaka. Ali ako upitamo to je to to potpisu
da funkcionira na taj otkrivamo da potpisa ovise o po-
novljivosti. Derrida pie: uvjet tih istodobno
je, jo jednom, i uvjet njihove njihove
stroge Da bi funkcionirao, a to da bi bio pot-
pis mora imati ponovljiv, iterabi1an, imitabilan oblik; mora bIti ka-
dar odvojiti se od prisutne i namjere koja ga proizvodi.
njegov identitet i njegovu istost potpisa
izdvaja njegov lik str. 391-2/SEC, str. 194).
Ispravan potpis, potpis kojim ovjeriti ili neki drugi do-
kument, jest onaj potpis koji odgovara nekom modelu i koji se moe
prepoznati kao ponavljanje. Ta ponovljivost, bitno obiljeje struktu-
re potpisa, kao dio svoje strukture uvodi neovisnost o bilo kojoj o'z-
namjeri. Ako potpis na sukladan modelu, se
. moe naplatiti bez obzira na to kakve su bile moje namjere u trenut-
ku potpisa. To je toliko pouzdano da iskustvena prisutnost potpisni-
ka nije bitno obiljeje potpisa. Dio j"e strukture potpisa ono
to je proizvesti ili strojem. Mi, na svu mo-
emo naplatiti potpisan strojem i primiti i onda kad
potpisnik taj nikada nije ni vidio, niti je imao neku osobitu na-
mjeru da nam isplati svotu o' kojoj je
U iskuenju smo da o potpisanim strojem razmiljamo
kao 'b iznimkama, nevanim za ,fundamentalnu narav
potpisa. idealizacija odbacuje takve kao ne-
zgode, suplemente ili nametnike, model
na temelju prisutnosti cjelovite namjere u svijesti u trenutku
potpisa. N o takvi se ne bi mogli zbiti kad ne bi pripadali
strukturi pojave o kojoj je i, daleko od toga da bude
iznimka, potpisan strojem jest i primjer funda-
mentalne ponovljivosti potpisa. Zahtjev da potpis bude prepoznat-
ljiv kao ponavljanje uvodi stroja kao dio strukture potpi-
sa, istodobno potrebu za bilo kakvom posebnom namje-
rom u trenutku potpisa.
108
II
Potpise bi, dakle, valjalo u ono to Derrida naziva ti-
pologijom oblika ponavljanja:
U takvoj tipologiji kategorija namjere nestati: ona imati
svoje mjesto, no s tog mjesta vie biti kadra ravnati
pozornicom i sustavom izrijeka. lvii cemo se tada ponajprije ba-
viti vrstama oznaka ili lanaca ponovljivih oznaka, a ne
oprekom izmedu cItativnih Iznjeka s Jedne, i i iz-
vornih s druge strane. Prva posljedica toga
biti ova: uz danu strukturu ponavljanja, namjera koja iz-
rijek nikada biti skroz-naskroz prisutna samoj sebi i svojem
sadraju. Ponavljanje koje ju strukturira u nju a priori uvodi bit-
no pucanje ovoja i rascjep I brisurel. str. 389/SEC, str:
192)
Ne poric;e se da potpisnici imaju namjere, se osporava smje-
taj tih namjera. Jedan od na koje se to bilo bi
nesvjesnog, kao to je to tvrdio Vincent Descombes, ne kao feno-
mena volje, nego kao fenomena izraza (L' Inconscient.malgre lui
[Nesvjesno protiv svoje volje], str. 85). Teza o nesvjesnom ima
smisla samo u odnosu na subjekt izraavanja: on ne zna to govori
(str. 15). Nesvjesno je viak onoga to netko kae s obzirom na ono
tozna, ili onoga to kae s obzirom na ono to eli Govorniko-
va je namjera ili bilo koji sadraj prisutan u njegovoj svijesti u tre-
nutku 'izrijeka, a u tom je promjenljiva i nedovrena, nespo-
sobna da ilokucijsku snagu izrijeka, ili je ta namjera sve-
obuhvatna i podijeljena - svjesna i nesvjesna - strukturna namjer-
nost, . koja nikada nije nigdje prisutna i koja implikacije
koje mi nisu nikada, kako kaemo, pale na pamet. Druga ta predod-
ba o namjeri, obiljeenoj onim to Derrida zove esencijalp.im ras-
cjepom ili podjelo.tJ;l, zapravo je posve Na upit o impli-
kacijama kakva izrijeka mogu posve rutinski u svoju namjeru uklju-
implikacije koje mi nikad prije nisu pale na pamet! Moja je
namjera zbroj daljnjih objanjenja kojima bih u bilo kojem trenutku
mogao odgovoriti na upit o namjeri, pa je stoga prije proizvodom
negoli izvorom, prije otvorenim skupom' diskurzivnih
povezanih s posljedicama ponovljivih i kontekstima koji o
tim postavljaju pitanja, negoli sa-
drajem ..
Primjer potpisa daje nam, dakle, istu strukturu s kojom smo se
susreli u drugih govornih 1) ovisnost o
konvencionalnim i kontekstovnim no 2)
iscrpljivanja kontekstovnih kako bi se specificirala og-
ilokucijske snage, te stoga 3) teorije da nad-
zire ili snagu diskurza, bez obzira na to poziva li
se ta teorija na namjere subjekata ili na kodove i kontekste.' Austin,
109


'll
j

il:
III

Lli
i If
il
,I
II
hl
::\,1,
!



iii
'I
itl
ill,
i I
i i

V
Iliil


4

j
"',:1
1

.j


M
I
w
, . 1
ili
I

I
iJ
,,:i
'

I,
!I.,
IRI

II
*



kao i drugi filozofi i knjievnosti, pokuava ovladati DZ-
tako to sve ono to njegovoj teoriji definira kao
rubno - ga, kae Derrida, u ime neke vrste idealne re-
gUlacije (Marges, str. 385/SEC, str. 118). Poput drugih pokuaja
takvog ovladavanja, gledanih individualno ili kolektivno, i Austinov
koleba pokuaja definiranja kontekst:) - nje-
gov popis uvjeta za izvedbu raznovrsnih govornih - i pribje-
gavanja verzijama namjere kada opis konteksta ne uspijeva iscrpsti
kontekstovne Naa nam prijanja formula je
kontekstom, ali je kontekst pomae prisje-
titi se zbog nijedan od tih nacrta ne uspijeva: je ogr'a-
kontekstom, tako da namjere zapravo dovoljne da bi se
odredilo moramo u pozvati kontekst. No, kontekst
je pa prikazi konteksta nikada ne priskrbljuju cjelovita
Za svaki se skup formulacija mogu zamisliti
daljnje konteksta, i irenje konteksta proiz-
vedeno tako to se u kontekst uvijek iznova upisuje njegov opis.
Ovaj prikaz i konteksta moe objasniti dekonstrukcij-
ska bavljenja pojmom povijesti, to za mnoge ostaje nejasnim mjes-
tom. Oni koji prizivlju povijest navode je kao temelj koji
a je Derrida ne rabi na taj vide ga kao
tekstualista koji da povijesni konteksti
-No, u svojoj kritici filozofije i drugih teorija, de-
konstrakcija da su diskurz, i skroz-naskroz po-
vijesni, proizvedeni u procesima kontekstualizacije, dekontekstuali-
zacije i rekontekstualizacije. Kad Derrida pie da moramo pokuati
promiljati prisutnost i kao prisltnost u svijesti)
a partir du temps comme differance od/u odnosu pre-
ma vremenu kao tj. razlici, razlikovanju i -odgodi!, on
razjanjuje i povijesnost artikulacija, i da -se ta povi-
jesnost temeljem ili fundamentom (De la str.
237/166). Vrijeme kao razlikovanje i odgoda podriva prisutnost,
je konstruktom, a ne no vrijeme nije fundamel1t. N a-
zivom differance, pie Derrida, ono kretanje kojim
jezik, ili bilo koji kod, bilo koji sustav referencije postaje 'po-
vijesno' konstituiran kao razlika. Da povijest sa
sobom ne nosi temu guenja razlika, mogli bismo da
jedino razlike mogu biti 'povijesne' skroz-naskroz i od samog
ka str. 12/Differance, str; 141). .
Oni koji zagovaraju povijesni pristup ili dekonstrukciju' kore
- zbog njezina odbijanja da procijeni povijesno
nude dvojbenu alternativu. Povijesni pristup poziva se na povi-
jesne pripovijesti -- o mijenama u razmiljanju i o ili
110
vjerovanjima primjerenima povijesnim razdobljima -
zato da bi nadzirao bogatih i sloenih djela,
kao povijesno Te povijesne pripovijes-
ti proizvodi interpretiranje vjerojatno manje sloenih i manje dvos-
mislenih tekstova kakva razdoblja, pa je njihov autoritet glede oza-
konji vanja i nadziranja najsloenijih tekstova zacijelo sp 0-
Povijest koja se priziva kao krajnja zbiljnost i izvor istine
je se u pripovjednim konstruktima, izmiljenima kako bi
preko pripovjednog poretka dale U Positions Derrida is-
svoje nepovjerenje u pojam povijesti, il njezinim posve logocen-
sustavom implikacija, no zapaa kako on sam rabi na-
ziv povijest na zato da mu ponovo upie njegovu
snagu (str. 77 -78/56 - 57). Derrida povijest uporablja protiv filozo-
fije: kad se s teorijama i
zahtjevima za ahistorijskim ili transhistorijskim on do-
kazuje povijesnost tih diskurza i teorijskih pretpostavki. No on isto
tako uporablja filozofiju protiv povijesti i protiv tvrdnji povijesnih
pripovijesti. Dekonstrukcija filozofsku kritiku povijesti i povijesnog
povezuje sa specifikacijom da je diskurz povijestan a zna-
povijesno i i u praksi.
Povijest nije povlateni autoritet, dio onoga to Derrida zove
le texte general - tekstom, koji nema granica (Avoir
l'oreille de la philosophie [Imati filozofsko uho], str. 310). Uvijek
se bavimo interptetiranjem tog teksta,
nja i iz razloga, pred istraivanjem
i ponovnim opisom konteksta. to ih interpre-
jedni drugima govor, pismo i djelovanje, su do-
voljna za nae svrhe, a neki su dekonstrukcije dokazivali da
bismo tu relativnu trebali prihvatiti kao narav
je ono to razumijemo; i umjesto izlaganja nedostatka nje-
gova fundamenta ili autoriteta, valjalo bi, zajedno s
Wittgensteinom, jednostavno igra se ova igra.
U stanovitom je smislu ova primjedba prikladna: 'moemo posve
razborito rasprave s prethodnih stranica drati nevanima za ono
to nas zanima te ih pokuati zanemariti li uistinu biti kad-
ri zanemariti ih, druga je stvar: pitanje povijesne snagetih teorijskih
diskurza). No oni koji daju tu primjedbu malokad su priprayni ba
zanemariti dekonstrukciju. Oni opaanjem kako mi sve
vrijeme ali dolaze u kUnju da iz to-
ga dokazuju da stoga jest opaanjem
da, to god rekli filozofi, mi imamo iskustva i shvaqanja
no potom s tim iskustvom nadalje postupaju kao da je
111

'll
j

il:
III

Lli
i If
il
,I
II
hl
::\,1,
!



iii
'I
itl
ill,
i I
i i

V
Iliil


4

j
"',:1
1

.j


M
I
w
, . 1
ili
I

I
iJ
,,:i
'

I,
!I.,
IRI

II
*



kao i drugi filozofi i knjievnosti, pokuava ovladati DZ-
tako to sve ono to njegovoj teoriji definira kao
rubno - ga, kae Derrida, u ime neke vrste idealne re-
gUlacije (Marges, str. 385/SEC, str. 118). Poput drugih pokuaja
takvog ovladavanja, gledanih individualno ili kolektivno, i Austinov
koleba pokuaja definiranja kontekst:) - nje-
gov popis uvjeta za izvedbu raznovrsnih govornih - i pribje-
gavanja verzijama namjere kada opis konteksta ne uspijeva iscrpsti
kontekstovne Naa nam prijanja formula je
kontekstom, ali je kontekst pomae prisje-
titi se zbog nijedan od tih nacrta ne uspijeva: je ogr'a-
kontekstom, tako da namjere zapravo dovoljne da bi se
odredilo moramo u pozvati kontekst. No, kontekst
je pa prikazi konteksta nikada ne priskrbljuju cjelovita
Za svaki se skup formulacija mogu zamisliti
daljnje konteksta, i irenje konteksta proiz-
vedeno tako to se u kontekst uvijek iznova upisuje njegov opis.
Ovaj prikaz i konteksta moe objasniti dekonstrukcij-
ska bavljenja pojmom povijesti, to za mnoge ostaje nejasnim mjes-
tom. Oni koji prizivlju povijest navode je kao temelj koji
a je Derrida ne rabi na taj vide ga kao
tekstualista koji da povijesni konteksti
-No, u svojoj kritici filozofije i drugih teorija, de-
konstrakcija da su diskurz, i skroz-naskroz po-
vijesni, proizvedeni u procesima kontekstualizacije, dekontekstuali-
zacije i rekontekstualizacije. Kad Derrida pie da moramo pokuati
promiljati prisutnost i kao prisltnost u svijesti)
a partir du temps comme differance od/u odnosu pre-
ma vremenu kao tj. razlici, razlikovanju i -odgodi!, on
razjanjuje i povijesnost artikulacija, i da -se ta povi-
jesnost temeljem ili fundamentom (De la str.
237/166). Vrijeme kao razlikovanje i odgoda podriva prisutnost,
je konstruktom, a ne no vrijeme nije fundamel1t. N a-
zivom differance, pie Derrida, ono kretanje kojim
jezik, ili bilo koji kod, bilo koji sustav referencije postaje 'po-
vijesno' konstituiran kao razlika. Da povijest sa
sobom ne nosi temu guenja razlika, mogli bismo da
jedino razlike mogu biti 'povijesne' skroz-naskroz i od samog
ka str. 12/Differance, str; 141). .
Oni koji zagovaraju povijesni pristup ili dekonstrukciju' kore
- zbog njezina odbijanja da procijeni povijesno
nude dvojbenu alternativu. Povijesni pristup poziva se na povi-
jesne pripovijesti -- o mijenama u razmiljanju i o ili
110
vjerovanjima primjerenima povijesnim razdobljima -
zato da bi nadzirao bogatih i sloenih djela,
kao povijesno Te povijesne pripovijes-
ti proizvodi interpretiranje vjerojatno manje sloenih i manje dvos-
mislenih tekstova kakva razdoblja, pa je njihov autoritet glede oza-
konji vanja i nadziranja najsloenijih tekstova zacijelo sp 0-
Povijest koja se priziva kao krajnja zbiljnost i izvor istine
je se u pripovjednim konstruktima, izmiljenima kako bi
preko pripovjednog poretka dale U Positions Derrida is-
svoje nepovjerenje u pojam povijesti, il njezinim posve logocen-
sustavom implikacija, no zapaa kako on sam rabi na-
ziv povijest na zato da mu ponovo upie njegovu
snagu (str. 77 -78/56 - 57). Derrida povijest uporablja protiv filozo-
fije: kad se s teorijama i
zahtjevima za ahistorijskim ili transhistorijskim on do-
kazuje povijesnost tih diskurza i teorijskih pretpostavki. No on isto
tako uporablja filozofiju protiv povijesti i protiv tvrdnji povijesnih
pripovijesti. Dekonstrukcija filozofsku kritiku povijesti i povijesnog
povezuje sa specifikacijom da je diskurz povijestan a zna-
povijesno i i u praksi.
Povijest nije povlateni autoritet, dio onoga to Derrida zove
le texte general - tekstom, koji nema granica (Avoir
l'oreille de la philosophie [Imati filozofsko uho], str. 310). Uvijek
se bavimo interptetiranjem tog teksta,
nja i iz razloga, pred istraivanjem
i ponovnim opisom konteksta. to ih interpre-
jedni drugima govor, pismo i djelovanje, su do-
voljna za nae svrhe, a neki su dekonstrukcije dokazivali da
bismo tu relativnu trebali prihvatiti kao narav
je ono to razumijemo; i umjesto izlaganja nedostatka nje-
gova fundamenta ili autoriteta, valjalo bi, zajedno s
Wittgensteinom, jednostavno igra se ova igra.
U stanovitom je smislu ova primjedba prikladna: 'moemo posve
razborito rasprave s prethodnih stranica drati nevanima za ono
to nas zanima te ih pokuati zanemariti li uistinu biti kad-
ri zanemariti ih, druga je stvar: pitanje povijesne snagetih teorijskih
diskurza). No oni koji daju tu primjedbu malokad su priprayni ba
zanemariti dekonstrukciju. Oni opaanjem kako mi sve
vrijeme ali dolaze u kUnju da iz to-
ga dokazuju da stoga jest opaanjem
da, to god rekli filozofi, mi imamo iskustva i shvaqanja
no potom s tim iskustvom nadalje postupaju kao da je
111
ono temelj za filozofsko opovrgavanje skepticizma.
6
Wittgenstein
tvrdi da je igra tako neto nepredvidivo. ne
temelji se na razlozima. Ona nije razborita (ili nerazborita). Ona po-
stoji - kao i na ivot (On Certainty [O izvjesnosti], str. 73). Nje-
govi to.vate1ji govore kao da je sama igra razlogom - istin-
ska prisutnost koja je odredila N o kad jednu takvu
tvrdnju pokuamo uvesti u ivot pravila i konvencije je'-
igre, sukobljujerno se sa svim problemima o kojima smo ras-
pravljali. Derridovac bi se sloio da se igra igra, ali bi mogao
nastaviti dalje i uPQzoriti da nikada ne moemo biti posve sigurni
tko igra, ili tko ozbi1jno igra, kakva su pravila ili koja igra igra.
Ta neizvjesnost nije ni ni izvanjska. Oni koji navode Wit-
tgensteina skloni su pozivati se na igru i njezina pravila kao
na jednostavnu danost. Ali - je upravo to, se da
je Wittgenstein, da su ljudi propisali takva i takva pravila
(Lectures and Conversations [Predavanja i razgovori], str. 6, u bilj.).'
Uvijek je zacijelo da iznova obavljeni opis promijeni pravi-
la ili da kakav izrijek smjesti li igru.
koja se u Nietzscheovoj Nach1ass [Ostavtina] javlja u na-
vodnicima, ZaboraviQ sam svoj kiobran, Derrida pie:
uvijek ostati otvorenima (Limited str. 35/201).
One ostaju otvorenima ne zato to toj moe dati zna-
kakvo god eli, stoga to su uvijek speci-
fikacije konteksta ili interpretacije teksta ..
__ Sada bi trebalo biti jasno da dekonstrukcija nije neka teorija ko-
ja definira da bi nam rekla kako da ga na4emo. Kao
ko razaranje hijerarhijskih opreka o kojima ovise teorije, ona de-
monstrira svake teorije koja bi definirala jedno-
glasno: kao ono to namjerava autor, to konvencije, to
iskustveno doivljuje Postoje dvije interpretacije interpre-
tacije, pie Derrida u odlomku iz La Structure,
le signe, et le jeu. dans le dIscours des sciences humaines [Struktu-
m, znak i igra u diskurzu znanosti].
ledna bi da odgoneta, sanja o odgonetavanju neke istine ili 'ne-
kog izvora koji igri i poretku .znaka i koji izdrava nunost
interpreta.cije kao progon. Druga, koja vie nije okrenuta k izvo-
. ru, igru i pokuava i humanizam, budu-
da je ime ime onoga koje je, tijekom povijesti me-
6 Vidi: Charles Altieri, Act and Quality i str. 23 -52, i
\\'ittgenstein on Consciousness and Language: A Challenge to Derridean
Literary Theory [Wittgenstein o svijesti i jeziku: Izazov derridovskoj teoriji
knjievnosti]. tvrdnju sugerira i M. H. Abrams, How to Do Things
with Texts [Kako djelovati tekstovima], str. 570 - 71.
112
tafizike i onto-teologije - drugim tijekom svoje
povijesti - sanjalo o punoj prisutnosti, o utemelje-
nosti, o izvoru i zavretku igre. . .. Iz raznolikih znakova danas
moemo vidjeti da te dvije interpretacije interpretacije - koje su
apsolutno nepomirljive ako ih istodobno i ivimo, te ih po-
mirimo u nekom nejasnom poretku - dijele koje nazi-
vaIl3o, tolileo znanostima a
Sto se mene premda te dvije interpretacije moraju nagla-
siti svoje razlike i zaotriti svoju nesvodivost, ne vjerujem da da-
nas moe postojati bilo kakvo pitanje izbora - ponajprije zato
to smo ovdje na (recimo privremeno, povijesnosti)
gdje je pojam izbora osobito trivijalan; a drugo, zato to naj-
prije moramo pokuati pojmiti temelj idifferance
ove nesvodive ,razlike. 1 L 'Ecriture et la str.
427 - 28/292 - 931
Derrida je kao da nas na izbor druge interpretaci-
je interpretacije, na slobodne igre no kako
on ovdje nije jednostavno ili djelotvorno izab-
rati da bude ili izvornim kakva autora ili krea-
tivnim iskustvom Kako smo vidjeli u prvom poglavlju, po-
kuaj da se iskustvom ne rjeava problem
nego ga samo premjeta, u sebi podijeljen i od-
pojam iskustva, pa se predodba o
slobodi brzo rui. N etka, naravno, moe izabrati ili tvrditi
da je izabrao tu drugu interpretaciju interpretacije, ali nema jamstva
dase takav izbor moe djelotvorno ostvariti u poretku njegova dis-
kurza. Predodba o izboru ovdje je bien 16gere slaba-
na], kae Derrida, stoga to, kakav god bio izbor, izgi e-
dada teorija prua podijeljeno ili interpretaciju - podije-
ljeno,. primjerice, kao svojstva teksta i
kao iskustva To to nazivamo svojim iskustvom teko da je
u ovim stvarima pouzdanim no moglo bi se da u ne-
iskustvu interpretacije jesu i to ih
. ta osoba iskustveno doivljuje, i svojstvo teksta prema kQjem poku-
ava provjeriti svoje iskustvo. Moe biti da pojam nunim
ba taj podijeljeni podijeljeno na ono to
netkQ razumije i na ono to razumijevanje uspijeva ili ne uspi-
jeva uhvatiti.
7 Wayne Booth, naprimjer, Jacques Derrida tei 'slobodnoj
igri' koja dosee do ludosti', kako bi proizveo 'diseminaciju' tek-
stova, koja nas, varljiva i za errance joy-
euse [radosno lutanje] (Critical Understanding, str. 216). Boothu su u nje-
govu razumijevanju Derride moda pomogli Geoffreya Hartmana, u
kojima se pojaVljuju formulacije.
8 o DEKONSTRUKCIJI 113
ono temelj za filozofsko opovrgavanje skepticizma.
6
Wittgenstein
tvrdi da je igra tako neto nepredvidivo. ne
temelji se na razlozima. Ona nije razborita (ili nerazborita). Ona po-
stoji - kao i na ivot (On Certainty [O izvjesnosti], str. 73). Nje-
govi to.vate1ji govore kao da je sama igra razlogom - istin-
ska prisutnost koja je odredila N o kad jednu takvu
tvrdnju pokuamo uvesti u ivot pravila i konvencije je'-
igre, sukobljujerno se sa svim problemima o kojima smo ras-
pravljali. Derridovac bi se sloio da se igra igra, ali bi mogao
nastaviti dalje i uPQzoriti da nikada ne moemo biti posve sigurni
tko igra, ili tko ozbi1jno igra, kakva su pravila ili koja igra igra.
Ta neizvjesnost nije ni ni izvanjska. Oni koji navode Wit-
tgensteina skloni su pozivati se na igru i njezina pravila kao
na jednostavnu danost. Ali - je upravo to, se da
je Wittgenstein, da su ljudi propisali takva i takva pravila
(Lectures and Conversations [Predavanja i razgovori], str. 6, u bilj.).'
Uvijek je zacijelo da iznova obavljeni opis promijeni pravi-
la ili da kakav izrijek smjesti li igru.
koja se u Nietzscheovoj Nach1ass [Ostavtina] javlja u na-
vodnicima, ZaboraviQ sam svoj kiobran, Derrida pie:
uvijek ostati otvorenima (Limited str. 35/201).
One ostaju otvorenima ne zato to toj moe dati zna-
kakvo god eli, stoga to su uvijek speci-
fikacije konteksta ili interpretacije teksta ..
__ Sada bi trebalo biti jasno da dekonstrukcija nije neka teorija ko-
ja definira da bi nam rekla kako da ga na4emo. Kao
ko razaranje hijerarhijskih opreka o kojima ovise teorije, ona de-
monstrira svake teorije koja bi definirala jedno-
glasno: kao ono to namjerava autor, to konvencije, to
iskustveno doivljuje Postoje dvije interpretacije interpre-
tacije, pie Derrida u odlomku iz La Structure,
le signe, et le jeu. dans le dIscours des sciences humaines [Struktu-
m, znak i igra u diskurzu znanosti].
ledna bi da odgoneta, sanja o odgonetavanju neke istine ili 'ne-
kog izvora koji igri i poretku .znaka i koji izdrava nunost
interpreta.cije kao progon. Druga, koja vie nije okrenuta k izvo-
. ru, igru i pokuava i humanizam, budu-
da je ime ime onoga koje je, tijekom povijesti me-
6 Vidi: Charles Altieri, Act and Quality i str. 23 -52, i
\\'ittgenstein on Consciousness and Language: A Challenge to Derridean
Literary Theory [Wittgenstein o svijesti i jeziku: Izazov derridovskoj teoriji
knjievnosti]. tvrdnju sugerira i M. H. Abrams, How to Do Things
with Texts [Kako djelovati tekstovima], str. 570 - 71.
112
tafizike i onto-teologije - drugim tijekom svoje
povijesti - sanjalo o punoj prisutnosti, o utemelje-
nosti, o izvoru i zavretku igre. . .. Iz raznolikih znakova danas
moemo vidjeti da te dvije interpretacije interpretacije - koje su
apsolutno nepomirljive ako ih istodobno i ivimo, te ih po-
mirimo u nekom nejasnom poretku - dijele koje nazi-
vaIl3o, tolileo znanostima a
Sto se mene premda te dvije interpretacije moraju nagla-
siti svoje razlike i zaotriti svoju nesvodivost, ne vjerujem da da-
nas moe postojati bilo kakvo pitanje izbora - ponajprije zato
to smo ovdje na (recimo privremeno, povijesnosti)
gdje je pojam izbora osobito trivijalan; a drugo, zato to naj-
prije moramo pokuati pojmiti temelj idifferance
ove nesvodive ,razlike. 1 L 'Ecriture et la str.
427 - 28/292 - 931
Derrida je kao da nas na izbor druge interpretaci-
je interpretacije, na slobodne igre no kako
on ovdje nije jednostavno ili djelotvorno izab-
rati da bude ili izvornim kakva autora ili krea-
tivnim iskustvom Kako smo vidjeli u prvom poglavlju, po-
kuaj da se iskustvom ne rjeava problem
nego ga samo premjeta, u sebi podijeljen i od-
pojam iskustva, pa se predodba o
slobodi brzo rui. N etka, naravno, moe izabrati ili tvrditi
da je izabrao tu drugu interpretaciju interpretacije, ali nema jamstva
dase takav izbor moe djelotvorno ostvariti u poretku njegova dis-
kurza. Predodba o izboru ovdje je bien 16gere slaba-
na], kae Derrida, stoga to, kakav god bio izbor, izgi e-
dada teorija prua podijeljeno ili interpretaciju - podije-
ljeno,. primjerice, kao svojstva teksta i
kao iskustva To to nazivamo svojim iskustvom teko da je
u ovim stvarima pouzdanim no moglo bi se da u ne-
iskustvu interpretacije jesu i to ih
. ta osoba iskustveno doivljuje, i svojstvo teksta prema kQjem poku-
ava provjeriti svoje iskustvo. Moe biti da pojam nunim
ba taj podijeljeni podijeljeno na ono to
netkQ razumije i na ono to razumijevanje uspijeva ili ne uspi-
jeva uhvatiti.
7 Wayne Booth, naprimjer, Jacques Derrida tei 'slobodnoj
igri' koja dosee do ludosti', kako bi proizveo 'diseminaciju' tek-
stova, koja nas, varljiva i za errance joy-
euse [radosno lutanje] (Critical Understanding, str. 216). Boothu su u nje-
govu razumijevanju Derride moda pomogli Geoffreya Hartmana, u
kojima se pojaVljuju formulacije.
8 o DEKONSTRUKCIJI 113
Taj se dvojni stvarno i predmnijeva u
dijelu naih baVljenja njime. Kaemo li da je kakva djela
odgovor, mi u svojim opisima odgovora ipak pokazujemo
da je interpretacija pokuaj otkrivanja u. tekstu. Predlae-
mo li neku drugu presudnu odrednicu otkrivamo da su
koje smo drali podloni interpretaciji na isti
kao i sam tekst, i da stoga to ga
to ako je, sugerira Derrida, (u
smislu a ne indikacije) implikacija? N ekon-
trolirano od na Ako je njegova
snaga stanovita i dvosmislenost, koja
ne daje odmora ni predaha, ga obvezuje da unutar
svog vlastitog ustroja nastavi i razlikovati!
(L 'Ecriture et la str. 42/25).
Spoj kontekstom i konteksta
s jedne strane proglaavanja neodredivosti -
premda samodopadan ikonoklazam takvih proglasa moe biti raz-
- no nas, s druge strane, tjera da nastavimo interpretirati
tekstove, razvrstavati govorne te pokuavati rasvijetliti uvjete
i ako postoje razlozi vjerovanju, kao to pie Der-
rida, da jezik teorije uvijek ostavlja jedan ostatak, koji se ne moe
ni oblikovati, ni idealizirati s te teorije jezika, to nije raz-
logom da prekinemo teorijski rad (Limited str. 41/209).8 U ma-
tematici, naprimjer, G6de1ova demonstracija nepotpunosti metama-
tematike gradbe' teorijskog sustava unutar kojeg bi
svi istiniti iskazi brojnih teorija bili teoremi) ne navodi
re na to da odustanu od svog rada. se, da
ke znanosti vjerovanje kako teorija koja dokazuje ko-
neodredivost obesmiljuje svaki napor.
to takve tvrdnje iz rasprava koje predlau brojna osobita odre-
, interpretacije odlomaka i tekstova, treba-
la bi izazvati sumnju u rieki estoki nihilizam. Dekonstruirana opre-
ka nije ni unitena ni naputena, iznova upisana. Austinova
rasprava o performativu i konstativu zorno pokazuje
njanja distinkcije dvama razredima izrijeka, no taj ne-
uspjeh razotkriva razliku unutar svakoga govornog koja se
drala razlikom tipovima govornih Kolebljiva razlika
performativa i konstativa ne postaje temeljem pouzdane ti-
pologije, obiljeborn nesavladivog titranja po-
stuliranja ikorespondiranja. Aporija performativnog i
konstativnog jezika, pie Paul De Man, proirenu reinskrip-
8 U francuskom tekstu nedostaje prvih est ove Na 45.
stranici, u 35. retku (iza toujours) isputen je jedan redak tipkanog teksta.
114
ciju ove opreke, samo je jedna varijanta aporije tropa i uv-
jeravanja, koja i stvara i retoriku te joj tako daje izgled
povijesti (Allegories' of Reading, str. 131).
Dekonstrukcija ne predlae distinkcija, niti neku neod-
redivost koja izumom. Igra po-
sljedak je onoga to Derrida naziva igrom svijeta u kojoj
tekst vazda pribaVlja daljnje veze, korelacije i kontekste (L' Ecriture
et la difference, str. 427/292). Pojam slobodne igre imao
je mnogo uspjeha, posebice u Americi, ali je korisniji jedan drugi
pojam, koji rasvjetljuje procese o kojima smo rasprav-
ljali i ujedno osigurava pristup strukturi Derridina vlastitog pisanja
- pojam cijepa. se proizvodi procesom cijepljenja, a go-
vorni su i ozbiljni i neozbiljni, cjepovi.
3., Cjepovi i cijep
U La Double Seance [Dvostruki sastanak] Derrida nudi cijeplje-
nje kao model za razmiljanje o logici tekstova - logici koja
ke operacije spaja s procesima umetanja i strategijama vrijeenja.
, Valjalo bi sustavno istraiti ne samo naizgled jednostavno etimo-
loko podudaranje koje zdruuje cijep [graft] i graf [graph] (obje
dolaze iz graphion: instrument za pisanje, stylos) * ,
i analogiju oblicima tekstovnog cijepljenja i takozva-
nog biljnog cijepljenja ili danas sve
skog cijepljenja [nap. prev. - tkiva i organa jedne
ivotinje u drugu]. Nije dovoljno sastaviti enciklopedijski popis
cjepova (cijepljenje sljubljivanjem, nacjepljivanje odrezanih mla-
dica;.ovijeni cjepovi, uzglobljeni cjepovi, sedlasti cjepovi, cjepo-
vi na raskol, cjepovi pod koru; cijepljenje pri-
rastanje, popravljeno spajanje, privezivanje; T-okuliranje, okuli-
ranje sa titnikom- itd.); moramo razraditi sustavnu raspravu o
tekstovnom cijepu. 1 La str. 230/2021
Takva bi rasprava sustavnoj tipologiji govornih po
svom zanimanju za vrste cjepova koje odabrati - koji se pri-
miti, donijeti plod" rasijavati se. No teorija govornih bi-
ti normativnom. Ona opisati, naprimjer, uvjete koji moraju biti
ispunjeni da bi se neki izrijek ubrajao u i stoga je obvezna
na stanovitu tei crtu onoga to uistinu
jest i onoga to nije. S druge strane, rasprava o tekstovnom
* Nap. prev. - oba su ova zdruena i u turcizmu kalem: 1.
cijep, mladica, cjepka; 2. trska za pisanje, dralo
115
Taj se dvojni stvarno i predmnijeva u
dijelu naih baVljenja njime. Kaemo li da je kakva djela
odgovor, mi u svojim opisima odgovora ipak pokazujemo
da je interpretacija pokuaj otkrivanja u. tekstu. Predlae-
mo li neku drugu presudnu odrednicu otkrivamo da su
koje smo drali podloni interpretaciji na isti
kao i sam tekst, i da stoga to ga
to ako je, sugerira Derrida, (u
smislu a ne indikacije) implikacija? N ekon-
trolirano od na Ako je njegova
snaga stanovita i dvosmislenost, koja
ne daje odmora ni predaha, ga obvezuje da unutar
svog vlastitog ustroja nastavi i razlikovati!
(L 'Ecriture et la str. 42/25).
Spoj kontekstom i konteksta
s jedne strane proglaavanja neodredivosti -
premda samodopadan ikonoklazam takvih proglasa moe biti raz-
- no nas, s druge strane, tjera da nastavimo interpretirati
tekstove, razvrstavati govorne te pokuavati rasvijetliti uvjete
i ako postoje razlozi vjerovanju, kao to pie Der-
rida, da jezik teorije uvijek ostavlja jedan ostatak, koji se ne moe
ni oblikovati, ni idealizirati s te teorije jezika, to nije raz-
logom da prekinemo teorijski rad (Limited str. 41/209).8 U ma-
tematici, naprimjer, G6de1ova demonstracija nepotpunosti metama-
tematike gradbe' teorijskog sustava unutar kojeg bi
svi istiniti iskazi brojnih teorija bili teoremi) ne navodi
re na to da odustanu od svog rada. se, da
ke znanosti vjerovanje kako teorija koja dokazuje ko-
neodredivost obesmiljuje svaki napor.
to takve tvrdnje iz rasprava koje predlau brojna osobita odre-
, interpretacije odlomaka i tekstova, treba-
la bi izazvati sumnju u rieki estoki nihilizam. Dekonstruirana opre-
ka nije ni unitena ni naputena, iznova upisana. Austinova
rasprava o performativu i konstativu zorno pokazuje
njanja distinkcije dvama razredima izrijeka, no taj ne-
uspjeh razotkriva razliku unutar svakoga govornog koja se
drala razlikom tipovima govornih Kolebljiva razlika
performativa i konstativa ne postaje temeljem pouzdane ti-
pologije, obiljeborn nesavladivog titranja po-
stuliranja ikorespondiranja. Aporija performativnog i
konstativnog jezika, pie Paul De Man, proirenu reinskrip-
8 U francuskom tekstu nedostaje prvih est ove Na 45.
stranici, u 35. retku (iza toujours) isputen je jedan redak tipkanog teksta.
114
ciju ove opreke, samo je jedna varijanta aporije tropa i uv-
jeravanja, koja i stvara i retoriku te joj tako daje izgled
povijesti (Allegories' of Reading, str. 131).
Dekonstrukcija ne predlae distinkcija, niti neku neod-
redivost koja izumom. Igra po-
sljedak je onoga to Derrida naziva igrom svijeta u kojoj
tekst vazda pribaVlja daljnje veze, korelacije i kontekste (L' Ecriture
et la difference, str. 427/292). Pojam slobodne igre imao
je mnogo uspjeha, posebice u Americi, ali je korisniji jedan drugi
pojam, koji rasvjetljuje procese o kojima smo rasprav-
ljali i ujedno osigurava pristup strukturi Derridina vlastitog pisanja
- pojam cijepa. se proizvodi procesom cijepljenja, a go-
vorni su i ozbiljni i neozbiljni, cjepovi.
3., Cjepovi i cijep
U La Double Seance [Dvostruki sastanak] Derrida nudi cijeplje-
nje kao model za razmiljanje o logici tekstova - logici koja
ke operacije spaja s procesima umetanja i strategijama vrijeenja.
, Valjalo bi sustavno istraiti ne samo naizgled jednostavno etimo-
loko podudaranje koje zdruuje cijep [graft] i graf [graph] (obje
dolaze iz graphion: instrument za pisanje, stylos) * ,
i analogiju oblicima tekstovnog cijepljenja i takozva-
nog biljnog cijepljenja ili danas sve
skog cijepljenja [nap. prev. - tkiva i organa jedne
ivotinje u drugu]. Nije dovoljno sastaviti enciklopedijski popis
cjepova (cijepljenje sljubljivanjem, nacjepljivanje odrezanih mla-
dica;.ovijeni cjepovi, uzglobljeni cjepovi, sedlasti cjepovi, cjepo-
vi na raskol, cjepovi pod koru; cijepljenje pri-
rastanje, popravljeno spajanje, privezivanje; T-okuliranje, okuli-
ranje sa titnikom- itd.); moramo razraditi sustavnu raspravu o
tekstovnom cijepu. 1 La str. 230/2021
Takva bi rasprava sustavnoj tipologiji govornih po
svom zanimanju za vrste cjepova koje odabrati - koji se pri-
miti, donijeti plod" rasijavati se. No teorija govornih bi-
ti normativnom. Ona opisati, naprimjer, uvjete koji moraju biti
ispunjeni da bi se neki izrijek ubrajao u i stoga je obvezna
na stanovitu tei crtu onoga to uistinu
jest i onoga to nije. S druge strane, rasprava o tekstovnom
* Nap. prev. - oba su ova zdruena i u turcizmu kalem: 1.
cijep, mladica, cjepka; 2. trska za pisanje, dralo
115
!
cijepljenju bila bi vjerojatnosna; pokuaj vjerojatnih sna-
ga.
to bi opisivala jedna takva rasprava? Ona bi diskurz drala pro-
izvodom raznolikih vrsta spajanja ili umetanja. ponovlji-
vost jezika, njegovu sposobnost da u novim kontekstima funkcioni-
ra novom snagom, rasprava bi o tekstovnom cijepljenju pokuala
razvrstati umetanja jednoga diskurza u drugi ili za-
u diskurz koji to o tome kako orga-
nizirati tipologiju cjepova imamo samo najnejasnije ideje
ria novost ovog gledita, a moda i na da se ono proiz-
vodnim.
fJasno je, da je dekonstrukcija, ostalim, pokuaj
prepoznavanja cjepova u tekstovima to ih koje su spoj-
ne i gdje se jedna mladica ili argumentacijska nit uzglobila u
Rousseaua takva je jedna u kojoj se mo-
e cijep i argumenata;
druga je Saussurepv dvojak postupak s pismom. na te
momente, dekonstrukcija rasvjetljuje heterogenost teksta. (Ono to
moramo razoriti, pie Derrida, jest motiv homogenosti, koji je te-
oloki motiv par excellence 1 Positions, str. 86/64/. o Kritici
rasudne Derrida o Kantovoj teoriji govori kao o proizvodu'
cjepova. Stanoviti njezini lllOtivi pripadaju nizu, sna-
. nom tradicijskom lancu koji se. protee unatrag sve do Platona ili
Aristotela. S njitna su na strogo i isprva nerazmrsiv
spleteni drugi, manji nizovi, koji bi u platonovskoj ili aristotelovskoj
'politici umjetnosti bili neprihvatljivi. No nije dovQljno razvrstati ili
izn:;tjeriti duljine. Sloeni u neki novi sustav, dugi nizovi mijenjaju
svoja mjesta; mijenja se njihov smisao i funkcija (Economime-
sis, str. 57/3). Ako je, 11 Derridinom aforizmu, toute these est une
prothese - svaka teza jedna proteza - onda moramo prepoznati
cjepove i analizirati to to oni proizvode str. '189).
I Derridine bismo vlastite radove mogli opisati tehnika
kojima se sll.le za nacjepljivanje jednih diskurza na druge. Jedan
jed'nostavan cijep, premda sloen u svom razgranjivanju,
spaja dva diskurza uporedo na istoj stranici. Tympan [Membra-
na] str. i-xxv) nacjepljuje razmiljanja Michela Leirisa o
asocijacijama na ime Persephone uzdu Derridine rasprave o gra-
nicama filozofije. Ta struktura izaziva odjeke onako' kako to
membrana opna koja- istodobno razdvaja i djeluje poput
nad propovjedaonicom da bi otposlal<i vibracije -
tom transmisijom unutranje i izvanjsko koje razdvaja.
Glas primjenjuje tehnike u irem opsegu. U lijevom stupcu
na svakoj stranici Derrida provodi Hegelova pojma obi-
116
telji i s tim povezana pitanja o autoritetu, Ap-
solutnoj Spoznaji, Svetoj Obitelji, Hegelovim osobnim obiteljskim
odnosima i Bezgrenom U desnom stupcu, autoru
Filozofije. nalazi se kradljivac i homoseksualac Jean Genet.
Navodi 1 rasprave o njegovim djeiima spleteni su zajedno s opaska-
ma o knjievnoj vlastitih imena i potpisa, strukturom
dvostrukih veza, dekonstrukcijom teorije znaka, te s ispiti-
vanjima karika koje se povezuju na te-
melju fonoloke ili etimolokih lanaca. U ovoj je knjizi ne-
prekidno na djelu odnos tim dvama stupcima
ili tekstovima. Zato otricu dva teksta? pita
Derrida. Ili barem, zato pisati dva teksta odjednom? On veut
rendre l'ecriture imprenable, bien sur [Namjeravamo vratiti neuh-
vatljivo pismo, naravno.] (Glas, str. 76). uistinu. dolaze u
kunju da posumnjaju nije li u knjizi Glas strategi-
ja okolianja,.smiljena da bi se pismo nesavladivim i neuh-
vatljivim. Dok jedan stupac, se da ono bitno lei
negdje drugdje, ako ne u samom drugom stupcp, a ono u odnosu
stupcima. Jedan je od posljedaka ovoga cijepa, uostalom, hi-
jazam. Neslaganje stupcima naglauje najradikalnije opreke:
filozofije i knjievnosti (u likovima uzvienog filozofa i
bludnog knjievnika), duha i tijela, pravovjerja i krivovjerja,
skog autoriteta i autoriteta, orla (Hegel - aigle) i cvijeta
(Genet - genet), prava i njegova naruenja, vlasnitva i No
istraivanje odnosa i veza stupcima obrate, zamjenu
osobina; opreke se ne dekonstruiraju, ali se ipak postie dekon-
strukcijski

Jasna bi tipologija nedvojbeno razlikovala cjepove' koje rabi
Glas od cjepova u radu Living On: B'order Lines [ivjeti dalje:
crte], koji jed'an diskurz smjeta iznad drugoga, a donjem
daje pomalo okviran i sporedan- Iparergonalanl komentara.
Gornji je tekst, Living On, razrasli cijep Blanchotove
L' Arretde mort [Smrtna presuda] i La Folie du jour [Ludost da-
na] sa Shelleyevom pjesmom The Triuri1ph of Life [Slavodobitnost
9 prikaz knjige Glas daje Geoffrey Hartman (Saving the Text).
'G1as sam promatrao kao djelo, a filozofske pojmove
koje je razvio Derrida stavljao sam u zagradu, pie Hartman. Mjesto te
knjige u povijesti umjetnosti ... arite je koje sam drao najplodnijim (str.
90). Rezultat je derridadaizam (str. 33), to ga Hartman, zaokupljen Izbav-
ljenjem teksta, moe qdbaciti sobom zabavljeni (str.
121). da bi mnogi mogli pripravno prihvatiti Hartmanovo miljenje o
knjizi vrijedi da ona sadri vano i razumljivo izlaganje o Hege-
lu, Genetu i Saussureu. Ogledno odnosa stupcima prua Syl-
lepsis [Silepsa] Michaela Riffaterrea.
117
!
cijepljenju bila bi vjerojatnosna; pokuaj vjerojatnih sna-
ga.
to bi opisivala jedna takva rasprava? Ona bi diskurz drala pro-
izvodom raznolikih vrsta spajanja ili umetanja. ponovlji-
vost jezika, njegovu sposobnost da u novim kontekstima funkcioni-
ra novom snagom, rasprava bi o tekstovnom cijepljenju pokuala
razvrstati umetanja jednoga diskurza u drugi ili za-
u diskurz koji to o tome kako orga-
nizirati tipologiju cjepova imamo samo najnejasnije ideje
ria novost ovog gledita, a moda i na da se ono proiz-
vodnim.
fJasno je, da je dekonstrukcija, ostalim, pokuaj
prepoznavanja cjepova u tekstovima to ih koje su spoj-
ne i gdje se jedna mladica ili argumentacijska nit uzglobila u
Rousseaua takva je jedna u kojoj se mo-
e cijep i argumenata;
druga je Saussurepv dvojak postupak s pismom. na te
momente, dekonstrukcija rasvjetljuje heterogenost teksta. (Ono to
moramo razoriti, pie Derrida, jest motiv homogenosti, koji je te-
oloki motiv par excellence 1 Positions, str. 86/64/. o Kritici
rasudne Derrida o Kantovoj teoriji govori kao o proizvodu'
cjepova. Stanoviti njezini lllOtivi pripadaju nizu, sna-
. nom tradicijskom lancu koji se. protee unatrag sve do Platona ili
Aristotela. S njitna su na strogo i isprva nerazmrsiv
spleteni drugi, manji nizovi, koji bi u platonovskoj ili aristotelovskoj
'politici umjetnosti bili neprihvatljivi. No nije dovQljno razvrstati ili
izn:;tjeriti duljine. Sloeni u neki novi sustav, dugi nizovi mijenjaju
svoja mjesta; mijenja se njihov smisao i funkcija (Economime-
sis, str. 57/3). Ako je, 11 Derridinom aforizmu, toute these est une
prothese - svaka teza jedna proteza - onda moramo prepoznati
cjepove i analizirati to to oni proizvode str. '189).
I Derridine bismo vlastite radove mogli opisati tehnika
kojima se sll.le za nacjepljivanje jednih diskurza na druge. Jedan
jed'nostavan cijep, premda sloen u svom razgranjivanju,
spaja dva diskurza uporedo na istoj stranici. Tympan [Membra-
na] str. i-xxv) nacjepljuje razmiljanja Michela Leirisa o
asocijacijama na ime Persephone uzdu Derridine rasprave o gra-
nicama filozofije. Ta struktura izaziva odjeke onako' kako to
membrana opna koja- istodobno razdvaja i djeluje poput
nad propovjedaonicom da bi otposlal<i vibracije -
tom transmisijom unutranje i izvanjsko koje razdvaja.
Glas primjenjuje tehnike u irem opsegu. U lijevom stupcu
na svakoj stranici Derrida provodi Hegelova pojma obi-
116
telji i s tim povezana pitanja o autoritetu, Ap-
solutnoj Spoznaji, Svetoj Obitelji, Hegelovim osobnim obiteljskim
odnosima i Bezgrenom U desnom stupcu, autoru
Filozofije. nalazi se kradljivac i homoseksualac Jean Genet.
Navodi 1 rasprave o njegovim djeiima spleteni su zajedno s opaska-
ma o knjievnoj vlastitih imena i potpisa, strukturom
dvostrukih veza, dekonstrukcijom teorije znaka, te s ispiti-
vanjima karika koje se povezuju na te-
melju fonoloke ili etimolokih lanaca. U ovoj je knjizi ne-
prekidno na djelu odnos tim dvama stupcima
ili tekstovima. Zato otricu dva teksta? pita
Derrida. Ili barem, zato pisati dva teksta odjednom? On veut
rendre l'ecriture imprenable, bien sur [Namjeravamo vratiti neuh-
vatljivo pismo, naravno.] (Glas, str. 76). uistinu. dolaze u
kunju da posumnjaju nije li u knjizi Glas strategi-
ja okolianja,.smiljena da bi se pismo nesavladivim i neuh-
vatljivim. Dok jedan stupac, se da ono bitno lei
negdje drugdje, ako ne u samom drugom stupcp, a ono u odnosu
stupcima. Jedan je od posljedaka ovoga cijepa, uostalom, hi-
jazam. Neslaganje stupcima naglauje najradikalnije opreke:
filozofije i knjievnosti (u likovima uzvienog filozofa i
bludnog knjievnika), duha i tijela, pravovjerja i krivovjerja,
skog autoriteta i autoriteta, orla (Hegel - aigle) i cvijeta
(Genet - genet), prava i njegova naruenja, vlasnitva i No
istraivanje odnosa i veza stupcima obrate, zamjenu
osobina; opreke se ne dekonstruiraju, ali se ipak postie dekon-
strukcijski

Jasna bi tipologija nedvojbeno razlikovala cjepove' koje rabi
Glas od cjepova u radu Living On: B'order Lines [ivjeti dalje:
crte], koji jed'an diskurz smjeta iznad drugoga, a donjem
daje pomalo okviran i sporedan- Iparergonalanl komentara.
Gornji je tekst, Living On, razrasli cijep Blanchotove
L' Arretde mort [Smrtna presuda] i La Folie du jour [Ludost da-
na] sa Shelleyevom pjesmom The Triuri1ph of Life [Slavodobitnost
9 prikaz knjige Glas daje Geoffrey Hartman (Saving the Text).
'G1as sam promatrao kao djelo, a filozofske pojmove
koje je razvio Derrida stavljao sam u zagradu, pie Hartman. Mjesto te
knjige u povijesti umjetnosti ... arite je koje sam drao najplodnijim (str.
90). Rezultat je derridadaizam (str. 33), to ga Hartman, zaokupljen Izbav-
ljenjem teksta, moe qdbaciti sobom zabavljeni (str.
121). da bi mnogi mogli pripravno prihvatiti Hartmanovo miljenje o
knjizi vrijedi da ona sadri vano i razumljivo izlaganje o Hege-
lu, Genetu i Saussureu. Ogledno odnosa stupcima prua Syl-
lepsis [Silepsa] Michaela Riffaterrea.
117
ivota]. Donji tekst, Border Lines, na neki biljeka o prevo-
u telegrafskom stilu obavlja ono to naziva op-
hodom ispod drugog [nap. prev. - teksta], mimo njega u tii-
ni7 kao da ga i ne vidi, kao da s njim nita nema (str. 78). Ali prije
no to prihvatimo ovaj opis teksta o svom viastitom cijepu, panju
bi valjalo obratiti napomeni: Nikad ne govori to
i, se da govori, neto drugo, to se odmah skriva,
nadodaje, iri izvan sama sebe. Govoriti o pisanju, o slavodobitnos-
ti, kao o daljnjem iVljenju ili prokazati matu.
Ne bez njezina ponavljanja, a ono se samo po sebi razumije (str.
176). Ovaj primjer na sloenost cjepova: cijep koji komenti-
ra drugi tekst i sebe, ili objanjenje, je do-
datak kojI nadilazi to objanjenje. Ono to se samo po sebi razumije
je u kojim se prepoznaje kao samo po sebi razumljivo, a
potkazivanje ponavlja ono to potkazuje.
Ako je tekstovni opis vlastitih postupaka vazda cijep koji tim po-
stupcima poneto pridodaje, postoji srodan cijep kojim
tekstovne iskaze primjenjuje na njegove vlastite procese izraavanja.
kako se ono to tekst odnosi prema onome to govori,
otkrivamo onorazumsko ponavljanje. Izrazit je primjer Derri-
dino Freudove knjige S one strane uitka u Speculer
- Sur 'Freud' [Umovati - o Freudu] (La Carte postale
7
str:
275 - 437). da Freud raspravlja o vlasti uitka - ko-
jim zaobilazim putovima ono vlada i da li mu ita - postav-
lja se pitanje da li i Freudovim vlastitim pisanjem vladaju procesi
koje opisuje, ili: je li i ono primjer tih procesa. To pitanje postaje
osobito primjereno u poglavlju koje se bavi sada ig-
rom fort/ da* Freudova unuka Ernsta. Repliez, * * pie Derrida,
Poloimo ono to on kae da njegov unuk ozbiljno na ono
to on sam, o tome, S one strane uit-
. ka
7
se tako ozbiljno pri pisanju te knjige.
118
Zbog te je spekulativne hetero-tautologije ovo s one strane
smjr;teno . .. u ponaVljanju ponavljanja PP-a /Pleasure Princip-
le uitka] i Pepe [djediCa]/.
Nadodajmo: on (unuk svog djeda, djed svog unuka) prisilno
ponavlja ponavljanje, ali sve to nikada nikamo ne ide, nikada se
ne niti za jedan jedini korak. On ponavljajednu operaci-
ju koja se sastoji od otpravljanja, od hinjenja ... da se od sebe
otpravlja uitak, predmet uitka ili uitka, zastupljeno ov-
dje drvenim koji bi imao prikazivati majku (i/ili, vidjet
oca, u poloaju zeta, oca kao zeta, drugo prezime), kako bi
se vazda iznova natrag. On hini da od sebe otpravija PP,
* Nap. prev. - dalje/ovdje (njem.) - u smislu:
** Nap. prev. - presavijte . .
zato da bi se on neprekidno .. i da bi on uvi-
jek postoji - ja uvijek postojim. Da. PP zadrava potpuni auto-
ritet, nikada nije bio odsutan. / La Carte postale, str. 3231 Co-
ming into' One' s Own str. 118 - 191
Freudovo spekulativno postupanje s uitka, tako to ga
odbacuje da bi ga vratio, opisano je cijepom koji na te postupke pri-
I1;ljenjuje njegove opaske o unuku. Taj odnos, nastavlja Derrida,
nije, strogo uzevi, stvar ili usporednosti, analogije ili
Nunost koja povezuje ta dva opisa je vrste: vi-
djet da nije lako dati joj ime, ali je za mene upravo ona
glavno pitanje u ovom prosijavanju, zainteresiranom to ga
ovdje ponavljam.
Kako je god zvali, valjalo bi nam kloniti se pretpostavke da ko-
ritenjem potencijalne autoreferencijalnosti tog teksta Derrida po-
navlja sada poznati postupak kojim se pokazuje kako
tekst opisuje svoje vlastite procese, pa se onda kae da
postoji neovisno, kao po sebi cjelovit estetski predmet koji
sebe sama i ozakonjuje svoje tvrdnje. da se medu pred-
mete to ih opisuje tekst i postupci samog tog teksta, poka-
zuje Derrida, ne dovodi do predodbenog sklada i prozirnosti. N a-
protiv, takva zamagljuje granice teksta i u velikoj
mjeri problematizira njegove postupke, jer vie nije odrediti
da li je sam Freudov postupak neko onorazumsko, transferno po-
navljanje strukture koju istrauje, ili se ta struktura javlja, onako ka-
ko to kao rezultat osobite kompozicijske prakse. Alors, pie
Dyrrida, 9a boite et 9a ferme mal (La Carte postale, str. 418).
epa i zavrava loe.
Ta vrsta kojom se pokazuje da neki diskurz ponavlja
one iste strukture koje i u kojoj se istrauju prijelomni
uvidi toga transfera, postala je jednom od glavnih djelatnosti de-
str. 173-176 i 233-234). Onaje srodna jednom dru-
gom cijepu koji odnos tekstovnih iskaza prema postupci-
ma tog istog teksta: posrijedi je inverzija maloprijanjeg interpreta-
tivnog cijepa. Tamo gdje jedan tekst tvrdi da analizira i rasvjetljuje
drugi, moe se pokazati da bi taj odnos zapravo valjalo obrnuti: da
se tekst koji analizira rasvjetljuje s analiziranog teksta, koji
sadri implicitan poteza i razmiljanje o
njima. Derridin najslikovitiji primjer, Le Facteur de la verite,
Lacanovo Poeove The Purloined Letter [Ukra-
deno pismo] da bi pokazao kako ta i smjeta
pokuaj da njome ovlada (La Carte postale
7
str.
439 - 5241 The Purveyor of Truth istine]). No kao i
cjepova,. i ovaj je podlogom daljnjih cjepova. Tako Barbara
119
ivota]. Donji tekst, Border Lines, na neki biljeka o prevo-
u telegrafskom stilu obavlja ono to naziva op-
hodom ispod drugog [nap. prev. - teksta], mimo njega u tii-
ni7 kao da ga i ne vidi, kao da s njim nita nema (str. 78). Ali prije
no to prihvatimo ovaj opis teksta o svom viastitom cijepu, panju
bi valjalo obratiti napomeni: Nikad ne govori to
i, se da govori, neto drugo, to se odmah skriva,
nadodaje, iri izvan sama sebe. Govoriti o pisanju, o slavodobitnos-
ti, kao o daljnjem iVljenju ili prokazati matu.
Ne bez njezina ponavljanja, a ono se samo po sebi razumije (str.
176). Ovaj primjer na sloenost cjepova: cijep koji komenti-
ra drugi tekst i sebe, ili objanjenje, je do-
datak kojI nadilazi to objanjenje. Ono to se samo po sebi razumije
je u kojim se prepoznaje kao samo po sebi razumljivo, a
potkazivanje ponavlja ono to potkazuje.
Ako je tekstovni opis vlastitih postupaka vazda cijep koji tim po-
stupcima poneto pridodaje, postoji srodan cijep kojim
tekstovne iskaze primjenjuje na njegove vlastite procese izraavanja.
kako se ono to tekst odnosi prema onome to govori,
otkrivamo onorazumsko ponavljanje. Izrazit je primjer Derri-
dino Freudove knjige S one strane uitka u Speculer
- Sur 'Freud' [Umovati - o Freudu] (La Carte postale
7
str:
275 - 437). da Freud raspravlja o vlasti uitka - ko-
jim zaobilazim putovima ono vlada i da li mu ita - postav-
lja se pitanje da li i Freudovim vlastitim pisanjem vladaju procesi
koje opisuje, ili: je li i ono primjer tih procesa. To pitanje postaje
osobito primjereno u poglavlju koje se bavi sada ig-
rom fort/ da* Freudova unuka Ernsta. Repliez, * * pie Derrida,
Poloimo ono to on kae da njegov unuk ozbiljno na ono
to on sam, o tome, S one strane uit-
. ka
7
se tako ozbiljno pri pisanju te knjige.
118
Zbog te je spekulativne hetero-tautologije ovo s one strane
smjr;teno . .. u ponaVljanju ponavljanja PP-a /Pleasure Princip-
le uitka] i Pepe [djediCa]/.
Nadodajmo: on (unuk svog djeda, djed svog unuka) prisilno
ponavlja ponavljanje, ali sve to nikada nikamo ne ide, nikada se
ne niti za jedan jedini korak. On ponavljajednu operaci-
ju koja se sastoji od otpravljanja, od hinjenja ... da se od sebe
otpravlja uitak, predmet uitka ili uitka, zastupljeno ov-
dje drvenim koji bi imao prikazivati majku (i/ili, vidjet
oca, u poloaju zeta, oca kao zeta, drugo prezime), kako bi
se vazda iznova natrag. On hini da od sebe otpravija PP,
* Nap. prev. - dalje/ovdje (njem.) - u smislu:
** Nap. prev. - presavijte . .
zato da bi se on neprekidno .. i da bi on uvi-
jek postoji - ja uvijek postojim. Da. PP zadrava potpuni auto-
ritet, nikada nije bio odsutan. / La Carte postale, str. 3231 Co-
ming into' One' s Own str. 118 - 191
Freudovo spekulativno postupanje s uitka, tako to ga
odbacuje da bi ga vratio, opisano je cijepom koji na te postupke pri-
I1;ljenjuje njegove opaske o unuku. Taj odnos, nastavlja Derrida,
nije, strogo uzevi, stvar ili usporednosti, analogije ili
Nunost koja povezuje ta dva opisa je vrste: vi-
djet da nije lako dati joj ime, ali je za mene upravo ona
glavno pitanje u ovom prosijavanju, zainteresiranom to ga
ovdje ponavljam.
Kako je god zvali, valjalo bi nam kloniti se pretpostavke da ko-
ritenjem potencijalne autoreferencijalnosti tog teksta Derrida po-
navlja sada poznati postupak kojim se pokazuje kako
tekst opisuje svoje vlastite procese, pa se onda kae da
postoji neovisno, kao po sebi cjelovit estetski predmet koji
sebe sama i ozakonjuje svoje tvrdnje. da se medu pred-
mete to ih opisuje tekst i postupci samog tog teksta, poka-
zuje Derrida, ne dovodi do predodbenog sklada i prozirnosti. N a-
protiv, takva zamagljuje granice teksta i u velikoj
mjeri problematizira njegove postupke, jer vie nije odrediti
da li je sam Freudov postupak neko onorazumsko, transferno po-
navljanje strukture koju istrauje, ili se ta struktura javlja, onako ka-
ko to kao rezultat osobite kompozicijske prakse. Alors, pie
Dyrrida, 9a boite et 9a ferme mal (La Carte postale, str. 418).
epa i zavrava loe.
Ta vrsta kojom se pokazuje da neki diskurz ponavlja
one iste strukture koje i u kojoj se istrauju prijelomni
uvidi toga transfera, postala je jednom od glavnih djelatnosti de-
str. 173-176 i 233-234). Onaje srodna jednom dru-
gom cijepu koji odnos tekstovnih iskaza prema postupci-
ma tog istog teksta: posrijedi je inverzija maloprijanjeg interpreta-
tivnog cijepa. Tamo gdje jedan tekst tvrdi da analizira i rasvjetljuje
drugi, moe se pokazati da bi taj odnos zapravo valjalo obrnuti: da
se tekst koji analizira rasvjetljuje s analiziranog teksta, koji
sadri implicitan poteza i razmiljanje o
njima. Derridin najslikovitiji primjer, Le Facteur de la verite,
Lacanovo Poeove The Purloined Letter [Ukra-
deno pismo] da bi pokazao kako ta i smjeta
pokuaj da njome ovlada (La Carte postale
7
str.
439 - 5241 The Purveyor of Truth istine]). No kao i
cjepova,. i ovaj je podlogom daljnjih cjepova. Tako Barbara
119
ii!
il'
":"ji
'j!
"

'I,
,,'
i

I
,
I
I
J
,

I
i
fl
II,
!
t
I
,
":j

p
I
I
,
Johnson, Derridin cijep, nastavlja dokazivati da su
Derridini postupci u njegovoj raspravi o Lacanu ponavljanja
postupaka anticipiranih u tekstovima to ih Derrida te da stoga
oslikavaju transfer prisile ponaVljanja s izvornog teksta na popri-
te njegova (The Frame of Reference [Okvir referencije],
str. 154). Svaki je tekst, pie Derrida, stroj s mnogostrukim gla-
vama za drugih tekstova (Living On, str. 107).
operacija uzima kakav sporedan, nepoznat
tekst i ucjepljuje ga u korpus najvanijih tekstova te tradicije, ili pak
uzima neki rubni element kakvog teksta, poput biljeke na dnu
stranice [fusnote], te ga na neko vitalno mjesto. Ousia et
Gramme, ogled o Heideggeru u knjizi Marges, nosi podnaslov
Note sur une note de Sein und Zeit [Biljeka o biljeci o Bitku i
vremenu], Rasprava o Kantovoj Kritici rasudne u arite po-
stavlja odlomak u kojem Kant raspravlja o ukrasima kakvi su okviri
slika (Le Parergon [Sporedna stvar], u La Verite en peinture).
tanje Foucaultove L 'Histoire de la folie [Povijest ludila] is-
od kratke rasprave o Descartesovom ludila
(Cogito et histoire de la folie [Cogito i povijest ludila], u L 'Ecritu-
. re et la difference). Freud et la scene de l'ecriture [Freud i pozor-
nica pisma], vaan i utjecajan iskaz, bavi se dotad zanemarenim og-
ledom, Freudovim Note on the Mystic Writing Pad [Biljeka o
,zagonetnom bloku za pisanje] (L 'Ecriture et la difference). Rasprava
o Rousseauu se na nezapaeni ogled datu-
ma, Essai sur l'origine des langues [Ogled o podrijetlu jezika], a u
njemu pak na dodatno poglavlje o pismu.
Ta na ono to je rubno logiku sup-
lementarnosti da djeluje kao kakva interpretativna strategija: ono
to su prijanji interpretatori prognali na margine ili ostavili postra-
ni moe biti vano upravo zbog razloga koji su do toga doveli. Da-
kako, strategija je toga cijepa dvostruka. Interpretacija
na distinkcijama sredinjeg i rubnog, bitnog i nebitnog:
interpretirati otkriti to je za neki tekst ili skupinu tekstova
sredinje. Rubni cijep, s jedne strane, djeluje unutar tih naziva kako
bi preokrenuo hijerarhiju, te pokazao da je sredinje zapravo ono
to se prije dralo rubnim. No s druge strane, taj se preokret, koji
vanost pripisuje rubnom, provodi na takav da ne do-
vodi jednostavno do prepoznavanja nekog novog sredita (kakvo bi,
primjerice, bila tvrdnja da je u IG'i.tici rasudne uistinu vaan
pokuaj povezivanja vrsta uitaka s unutranjom i izvanj-
skom stranom djela), do ruenja distinkcija izme-
bitnog i nebitnog, unutranjeg i izvanjskog. to je sredite, ako
rubno moe postati sredinjim? N erazmjerna interpretacija naru-
ava red.
"'"
120
I
Dvojaka ta praksa oslanjanja o nazive kakve opreke pri dokazi-
vanju, no ujedno i tenje za uklanjanjem te opreke, rezultira osobi-
tim cijepom to ga Derrida identificira u raspravama o logici pale-
onima: zadravanje starih naziva na koje se nacjepljuje novo zna-
da je, imamo li u vidu kojim se karakterizi-
ralo pismo, i govor isto tako jedan oblik pisma, Derrida u biti proiz-
vodi nov pojam pisma, pismo koje i govor, ali
, zadrava stq.ri naziv kao levier d'intervention* - da bi zadrao
snagu poluge koja zahvat, da bi i dalje drao na
hijerarhijskoj opreci (govor/pismo) koju eli preoblikovati (Positi-
ons, str. 96/71). Evo opsena o vanosti paleonimijskog
cijepa za dekonstrukciju.
Dekonstrukcija se ne sastoji od pomicanja s jednog pojma na
drugi, od obrtanja i premjetanja pojmovnog poretka, ba
kao i nepojmovnog poretka s kojim je povezan. Pismo, naprim-
jer, kao jedan pojam, za sobom priroke koji su
drani manje vanima, ili privremeno odlagani ustra-
nu djelovanjem snaga i prema nunostima to ih tek valja
niti. To su oni priro ci (prisjetio sam ih se nekoliko) kojih se sna-
ga i plodnosti oslobodila, ucijepi1a u
nov pojam pisma koji pristaje i onome to se vazda opiralo
prijanjem ustroju ,snaga, te je uvijek tvorilo ostatak nesvodiv na
snagu koja organizira hijerarhiju to je, ukratko, moe-
mo nazvati Ostaviti tom novom pojmu stari na-
ziv pisma zadrati strukturu cijepa, prijelaz i nuni prista-
nak na djelotvorni zahvat u konstituirano povijesno To
dovesti sve u pitanje u operacijama dekonstrukcije
, nosti, snage, / Marges, str. 393/SEC, str.
195/
Taj je cijep pravi lik zahvata.
maposljetku, Derridini se radovi slue cjepovima srodnima pjes-
tehnikama raskida s tradicionalnim navikama miljenja i ko-
vanja veza: koritenjem fonetskih, morfolokih i eti-
molokih odnosa ili veza to ih uspostavlja
naziv. Glas istrauje odnose nazivima na gl i cl. La
Verite en peinture, koja predlae da napustimo gl i da se bavimo s
/ traiter a vec/ tr (str. 195), to bi sve moglo na vidjelo
iz ovog zanimanja za trait** (crta, obi1jeje', veza, potez,
obris, strelica, projekcija,, rastezanje, uzica, trag):
, * Nap. prev. - poluga zahvata
** Nap. prev. - trait !franc.!: strelica; sulica; remen; dah, duak; po-
tez, crta; crte (u"licu); crta karaktera; duhovita, misao, djelo,
dosjetka; ...
121
ii!
il'
":"ji
'j!
"

'I,
,,'
i

I
,
I
I
J
,

I
i
fl
II,
!
t
I
,
":j

p
I
I
,
Johnson, Derridin cijep, nastavlja dokazivati da su
Derridini postupci u njegovoj raspravi o Lacanu ponavljanja
postupaka anticipiranih u tekstovima to ih Derrida te da stoga
oslikavaju transfer prisile ponaVljanja s izvornog teksta na popri-
te njegova (The Frame of Reference [Okvir referencije],
str. 154). Svaki je tekst, pie Derrida, stroj s mnogostrukim gla-
vama za drugih tekstova (Living On, str. 107).
operacija uzima kakav sporedan, nepoznat
tekst i ucjepljuje ga u korpus najvanijih tekstova te tradicije, ili pak
uzima neki rubni element kakvog teksta, poput biljeke na dnu
stranice [fusnote], te ga na neko vitalno mjesto. Ousia et
Gramme, ogled o Heideggeru u knjizi Marges, nosi podnaslov
Note sur une note de Sein und Zeit [Biljeka o biljeci o Bitku i
vremenu], Rasprava o Kantovoj Kritici rasudne u arite po-
stavlja odlomak u kojem Kant raspravlja o ukrasima kakvi su okviri
slika (Le Parergon [Sporedna stvar], u La Verite en peinture).
tanje Foucaultove L 'Histoire de la folie [Povijest ludila] is-
od kratke rasprave o Descartesovom ludila
(Cogito et histoire de la folie [Cogito i povijest ludila], u L 'Ecritu-
. re et la difference). Freud et la scene de l'ecriture [Freud i pozor-
nica pisma], vaan i utjecajan iskaz, bavi se dotad zanemarenim og-
ledom, Freudovim Note on the Mystic Writing Pad [Biljeka o
,zagonetnom bloku za pisanje] (L 'Ecriture et la difference). Rasprava
o Rousseauu se na nezapaeni ogled datu-
ma, Essai sur l'origine des langues [Ogled o podrijetlu jezika], a u
njemu pak na dodatno poglavlje o pismu.
Ta na ono to je rubno logiku sup-
lementarnosti da djeluje kao kakva interpretativna strategija: ono
to su prijanji interpretatori prognali na margine ili ostavili postra-
ni moe biti vano upravo zbog razloga koji su do toga doveli. Da-
kako, strategija je toga cijepa dvostruka. Interpretacija
na distinkcijama sredinjeg i rubnog, bitnog i nebitnog:
interpretirati otkriti to je za neki tekst ili skupinu tekstova
sredinje. Rubni cijep, s jedne strane, djeluje unutar tih naziva kako
bi preokrenuo hijerarhiju, te pokazao da je sredinje zapravo ono
to se prije dralo rubnim. No s druge strane, taj se preokret, koji
vanost pripisuje rubnom, provodi na takav da ne do-
vodi jednostavno do prepoznavanja nekog novog sredita (kakvo bi,
primjerice, bila tvrdnja da je u IG'i.tici rasudne uistinu vaan
pokuaj povezivanja vrsta uitaka s unutranjom i izvanj-
skom stranom djela), do ruenja distinkcija izme-
bitnog i nebitnog, unutranjeg i izvanjskog. to je sredite, ako
rubno moe postati sredinjim? N erazmjerna interpretacija naru-
ava red.
"'"
120
I
Dvojaka ta praksa oslanjanja o nazive kakve opreke pri dokazi-
vanju, no ujedno i tenje za uklanjanjem te opreke, rezultira osobi-
tim cijepom to ga Derrida identificira u raspravama o logici pale-
onima: zadravanje starih naziva na koje se nacjepljuje novo zna-
da je, imamo li u vidu kojim se karakterizi-
ralo pismo, i govor isto tako jedan oblik pisma, Derrida u biti proiz-
vodi nov pojam pisma, pismo koje i govor, ali
, zadrava stq.ri naziv kao levier d'intervention* - da bi zadrao
snagu poluge koja zahvat, da bi i dalje drao na
hijerarhijskoj opreci (govor/pismo) koju eli preoblikovati (Positi-
ons, str. 96/71). Evo opsena o vanosti paleonimijskog
cijepa za dekonstrukciju.
Dekonstrukcija se ne sastoji od pomicanja s jednog pojma na
drugi, od obrtanja i premjetanja pojmovnog poretka, ba
kao i nepojmovnog poretka s kojim je povezan. Pismo, naprim-
jer, kao jedan pojam, za sobom priroke koji su
drani manje vanima, ili privremeno odlagani ustra-
nu djelovanjem snaga i prema nunostima to ih tek valja
niti. To su oni priro ci (prisjetio sam ih se nekoliko) kojih se sna-
ga i plodnosti oslobodila, ucijepi1a u
nov pojam pisma koji pristaje i onome to se vazda opiralo
prijanjem ustroju ,snaga, te je uvijek tvorilo ostatak nesvodiv na
snagu koja organizira hijerarhiju to je, ukratko, moe-
mo nazvati Ostaviti tom novom pojmu stari na-
ziv pisma zadrati strukturu cijepa, prijelaz i nuni prista-
nak na djelotvorni zahvat u konstituirano povijesno To
dovesti sve u pitanje u operacijama dekonstrukcije
, nosti, snage, / Marges, str. 393/SEC, str.
195/
Taj je cijep pravi lik zahvata.
maposljetku, Derridini se radovi slue cjepovima srodnima pjes-
tehnikama raskida s tradicionalnim navikama miljenja i ko-
vanja veza: koritenjem fonetskih, morfolokih i eti-
molokih odnosa ili veza to ih uspostavlja
naziv. Glas istrauje odnose nazivima na gl i cl. La
Verite en peinture, koja predlae da napustimo gl i da se bavimo s
/ traiter a vec/ tr (str. 195), to bi sve moglo na vidjelo
iz ovog zanimanja za trait** (crta, obi1jeje', veza, potez,
obris, strelica, projekcija,, rastezanje, uzica, trag):
, * Nap. prev. - poluga zahvata
** Nap. prev. - trait !franc.!: strelica; sulica; remen; dah, duak; po-
tez, crta; crte (u"licu); crta karaktera; duhovita, misao, djelo,
dosjetka; ...
121
l,
I
I
i;,'
',i
'I
,lI
l'
,:j
!!i

ii
rl
il
'i
i,1
I

II
J,
i!
tj
tj
:':
f,
\',
I,
I"
Plus tard, ailleurs, attirer tout ce discours sur les traits tires, l'atti-
rer du cote ou se croisent les deux familles, celle de Riss (Auf-
riss, l'entame, Umriss, le contour, le cadre, l'esquisse, Grund-
riss, le plan, le precis, etc.) et celle de Zug, de Ziehen, Entziehen,
Gezugc (trait, tirer, aHirer, retirer, le contrat qui rassemble tous
les traits : Der Riss ist das einheitliche Gezilge von Aufriss und
Grundrjss, Durch- und Umriss, Heidegger, L'Origine de l'
oeuvre d'art). / La Verite en peinture, str. 222/
Kasnije, na drugom mjestu, ovu raspravu o nacrta-
nim obiljejima /protegnutim crtama, potezima/, pri-
je prema presjecitu dviju obitelji, obitelji Riss /ras-
cjep, pukotina; ali i: crte, crti (Aufriss, nacrt; Umriss, ocrt,
okvir, skica; Grundriss, tlocrt, saeti prikaz) i obitelji Zug,
Ziehen, Bntziehen, Gezilge (potez, potezati, natrag,
pogodba koja okuplja sve poteze [crte, obiljeja]: Crt [rascjep,
pI.'osijek] jedinstvena je sprega nacrta i tlocrta, procrta i ocrta,
Heidegger, Izvor djela).
Povezivanja koja etimologiju ili morfologiju objeloda-
rascjep ili pukotinu u srcu nacrta, ocrta, tlocrta, su
primjene torzijske sile na pojam i slabljenja njegove snage. To je po-
sebno vano kada je, kao u ovdje navedenim obiteljima kori-
jen neka varijanta differance: oznaka ili obiljeje kao pukoti-
na. riazivima to ih na temelju njihova odnosa s drugim nazi-
vima motrirno u novom obzoru nalaze se marge, mafque, marche
(rub, oznaka, korak), te moda najuspjelije i najzgodnije, obitelj
.pharmakon, 'ph arm ake us i pharmakos u La Pharmacie de Platon.
Taj zasluuje da bude opisan kao primjer logike
to je razotkriva dekonstrukcijsko
U Fedru je pismo opisano kao ph arm akon, to i lijek
(naprimjer, lijek za oslabljeno i otrov. Izumitelj pisma
ponudio ga je kao lijek; Sokrat ga je pak drao opas-
nom drogom. To se dvostruko pharmakon pokazuje
bitnim za smjetenost pisma kao suplementa':' ono je umjetni
dodatak, koji i truje. Pharmakon je vrlo srodan pharma-
.keus vjetac, zatvorenik), nazivu koji se u dijalozima pri-
mjenjuje na Sokrata ba kao i na druge osobe. Za svoje sugovornike
Sokrat je koji djeluje varkom i u nekom bi
stranom gradu, sugerira se, brzo bio uhapen kao vjetac, i zbilja:
kada je u Ateni uhapen i ponukan da ispije otrov (pharmakon), bi-
lo je to zbog mladih.
No Sokrato.vo nije tehnika izvanjska filozofiji;ono
'je' sama filozofska metoda, i molitva na Kritije od bogova
trai da nam podare najdjelotvorniji lijek (pharmakon teie6taton),
najdjelotvorniji od svih lijekova (ariston pharmak6n)!J znanje (epis-,
temen). Taj tekst stoga pokazuje filozofski, poredak
122
logosa kao protuotrova, kao snage upisane unutar
pharmakon-a (La Dissemination, str. 142/124). Premda
su pismo i ph arm akon prikazani kao vjetine rubne spram poretka
razuma i naravi, odnosi podrazumijevaju obrat toga po-
retka i prepoznavanje filozofije kao osobitog pharma-
kon-a. Taj pharmakon nema propisan ili je mo-
i otrova i lijeka (otrov to ga uzima Sokrat za njega je
ujedno i lijek). On tako postaje, dokazuje Derrida, ele-
ment, posrednik svakog razdvajanja. '" Pharmakdn je
'podvojen' zat9 to tvori element u kojem se suprotstavljaju opreke,
kretanje i igru kojima se svaka strana ponovno dovodi u ve-
zu s onom drugom, se i prelazi u to drugo: (dua/tijelo, do-
bro/zlo, unutralizvana, govor/pismo
itd.). Upravo na temelju te igre ili tog kretanja Platon uspostaVlja
opozicije ili distinkcije. Pharmakon je kretanje, mjesto i igra (proiz-
vodnja) razlike (str. 145 - 46/ 127).
Ta se uloga pharmakon-a kao stanja razlike dalje ve-
zom s pharmakos-om, rtvenim jarcem. pharmakos-a
grad kao to je odbacivanje pharmakon-a pisma kanilo
poredak govora i misli. Pharmakos je kao pred-
stavnik zla koje titi grad: tako da bi se zlo vratilo u izvanj-
ski svijet iz kojeg je i dolo, te da bi se dokazala vanost distinkcije
unutranjim i izvanjskim. Ali da bi odigrao svoju ulogu pred-
stavnika zla koje se mora izbaciti, pharmakos mora biti izabran unu-
tar grada. porabe pharmakos-a da bi se uspostavila dis-
tinkcija unutranjeg i pokvarenog izvanjskog ovisi o
tome to on postoji unutra, ba kao to i izgon pisma' moe imati
funkciju samo ako pismo jest unutar govora. Ob-
red pharmakos-a, pie Derrida, odigrava se tako na crti
unutranjeg i izvanjskog, a funkcija mu je da tu crtu vazda
iznova i ponovno Intra muros/extra muros. *
Izvor razlike i podjele, pharmakos prikazuje i introjicirano i projici-
rano zlo (str. 153/133). A prikazba i ovdje, kao i drugdje, ovisi o
ponaVljanju. kakva izgona ovisi o konvencijama rituala
to ga ponaVlja, a u Ateni je, biljei Derrida, ritual izgona bio po-
navljan svake godine, na dan koji je ujedno bio i onog
pharmakeus-a kojeg je smrt pharmakon-a pharma-
kos-om - Sokrata.
Kakav je status takvih odnosa: nacjepljivanje pharmakon-a,
pharmakeus-a i pharmakos-a jednog na drugi, ili dosjetka differan-
* Nap. prev. - Unutar zidina/izvan zidina.
123
l,
I
I
i;,'
',i
'I
,lI
l'
,:j
!!i

ii
rl
il
'i
i,1
I

II
J,
i!
tj
tj
:':
f,
\',
I,
I"
Plus tard, ailleurs, attirer tout ce discours sur les traits tires, l'atti-
rer du cote ou se croisent les deux familles, celle de Riss (Auf-
riss, l'entame, Umriss, le contour, le cadre, l'esquisse, Grund-
riss, le plan, le precis, etc.) et celle de Zug, de Ziehen, Entziehen,
Gezugc (trait, tirer, aHirer, retirer, le contrat qui rassemble tous
les traits : Der Riss ist das einheitliche Gezilge von Aufriss und
Grundrjss, Durch- und Umriss, Heidegger, L'Origine de l'
oeuvre d'art). / La Verite en peinture, str. 222/
Kasnije, na drugom mjestu, ovu raspravu o nacrta-
nim obiljejima /protegnutim crtama, potezima/, pri-
je prema presjecitu dviju obitelji, obitelji Riss /ras-
cjep, pukotina; ali i: crte, crti (Aufriss, nacrt; Umriss, ocrt,
okvir, skica; Grundriss, tlocrt, saeti prikaz) i obitelji Zug,
Ziehen, Bntziehen, Gezilge (potez, potezati, natrag,
pogodba koja okuplja sve poteze [crte, obiljeja]: Crt [rascjep,
pI.'osijek] jedinstvena je sprega nacrta i tlocrta, procrta i ocrta,
Heidegger, Izvor djela).
Povezivanja koja etimologiju ili morfologiju objeloda-
rascjep ili pukotinu u srcu nacrta, ocrta, tlocrta, su
primjene torzijske sile na pojam i slabljenja njegove snage. To je po-
sebno vano kada je, kao u ovdje navedenim obiteljima kori-
jen neka varijanta differance: oznaka ili obiljeje kao pukoti-
na. riazivima to ih na temelju njihova odnosa s drugim nazi-
vima motrirno u novom obzoru nalaze se marge, mafque, marche
(rub, oznaka, korak), te moda najuspjelije i najzgodnije, obitelj
.pharmakon, 'ph arm ake us i pharmakos u La Pharmacie de Platon.
Taj zasluuje da bude opisan kao primjer logike
to je razotkriva dekonstrukcijsko
U Fedru je pismo opisano kao ph arm akon, to i lijek
(naprimjer, lijek za oslabljeno i otrov. Izumitelj pisma
ponudio ga je kao lijek; Sokrat ga je pak drao opas-
nom drogom. To se dvostruko pharmakon pokazuje
bitnim za smjetenost pisma kao suplementa':' ono je umjetni
dodatak, koji i truje. Pharmakon je vrlo srodan pharma-
.keus vjetac, zatvorenik), nazivu koji se u dijalozima pri-
mjenjuje na Sokrata ba kao i na druge osobe. Za svoje sugovornike
Sokrat je koji djeluje varkom i u nekom bi
stranom gradu, sugerira se, brzo bio uhapen kao vjetac, i zbilja:
kada je u Ateni uhapen i ponukan da ispije otrov (pharmakon), bi-
lo je to zbog mladih.
No Sokrato.vo nije tehnika izvanjska filozofiji;ono
'je' sama filozofska metoda, i molitva na Kritije od bogova
trai da nam podare najdjelotvorniji lijek (pharmakon teie6taton),
najdjelotvorniji od svih lijekova (ariston pharmak6n)!J znanje (epis-,
temen). Taj tekst stoga pokazuje filozofski, poredak
122
logosa kao protuotrova, kao snage upisane unutar
pharmakon-a (La Dissemination, str. 142/124). Premda
su pismo i ph arm akon prikazani kao vjetine rubne spram poretka
razuma i naravi, odnosi podrazumijevaju obrat toga po-
retka i prepoznavanje filozofije kao osobitog pharma-
kon-a. Taj pharmakon nema propisan ili je mo-
i otrova i lijeka (otrov to ga uzima Sokrat za njega je
ujedno i lijek). On tako postaje, dokazuje Derrida, ele-
ment, posrednik svakog razdvajanja. '" Pharmakdn je
'podvojen' zat9 to tvori element u kojem se suprotstavljaju opreke,
kretanje i igru kojima se svaka strana ponovno dovodi u ve-
zu s onom drugom, se i prelazi u to drugo: (dua/tijelo, do-
bro/zlo, unutralizvana, govor/pismo
itd.). Upravo na temelju te igre ili tog kretanja Platon uspostaVlja
opozicije ili distinkcije. Pharmakon je kretanje, mjesto i igra (proiz-
vodnja) razlike (str. 145 - 46/ 127).
Ta se uloga pharmakon-a kao stanja razlike dalje ve-
zom s pharmakos-om, rtvenim jarcem. pharmakos-a
grad kao to je odbacivanje pharmakon-a pisma kanilo
poredak govora i misli. Pharmakos je kao pred-
stavnik zla koje titi grad: tako da bi se zlo vratilo u izvanj-
ski svijet iz kojeg je i dolo, te da bi se dokazala vanost distinkcije
unutranjim i izvanjskim. Ali da bi odigrao svoju ulogu pred-
stavnika zla koje se mora izbaciti, pharmakos mora biti izabran unu-
tar grada. porabe pharmakos-a da bi se uspostavila dis-
tinkcija unutranjeg i pokvarenog izvanjskog ovisi o
tome to on postoji unutra, ba kao to i izgon pisma' moe imati
funkciju samo ako pismo jest unutar govora. Ob-
red pharmakos-a, pie Derrida, odigrava se tako na crti
unutranjeg i izvanjskog, a funkcija mu je da tu crtu vazda
iznova i ponovno Intra muros/extra muros. *
Izvor razlike i podjele, pharmakos prikazuje i introjicirano i projici-
rano zlo (str. 153/133). A prikazba i ovdje, kao i drugdje, ovisi o
ponaVljanju. kakva izgona ovisi o konvencijama rituala
to ga ponaVlja, a u Ateni je, biljei Derrida, ritual izgona bio po-
navljan svake godine, na dan koji je ujedno bio i onog
pharmakeus-a kojeg je smrt pharmakon-a pharma-
kos-om - Sokrata.
Kakav je status takvih odnosa: nacjepljivanje pharmakon-a,
pharmakeus-a i pharmakos-a jednog na drugi, ili dosjetka differan-
* Nap. prev. - Unutar zidina/izvan zidina.
123
i
i
ce, igra supplementa? Mnogi bi mogli da su to primjeri cijepa u
filozofiji i da Derrida uiva nepoteno dobiti. Najuasnija
je stvar u Derriciiriu radu, pie Rorty, njegova poraba
nih igara aljivih etimologija, aluzija bilo odakle, i glasov-
nih i tiskarskih trikova (Phi10sophy as a Kind of Writing, str.
146 - 47). To je uasno s gledita koje danom dri da se
na temeljima vjerodostojne filozofske operacije i
trikovi, predstava [show] i bit, ili tekstovne konfigu-
racije i logika ili sama misao. U Derridinu bi pisanju sablanjiv bio
pokuaj da se ili vezama da filozofski
status. to ph arm akon i otrov i lijek, hymen i opnu i
probijanje te opne, dissemination rasijavanje sjemena, sjemenki, i
semes obiljeja), a s 'en ten dre parler i i razumjeti
sebe kako govorimo - su o jezicima, vane za
poeziju, no za univerzalni diskurz filozofije.
Bilo bi lako odgovoriti da dekonstrukcija distinkciju izme-
poezije i filozofije ili obiljeja i same
misli, no bio bi to pogrean, odgovor na p'ojed-
optubu; odgovor koji bi u sebi nosio stanovitu ne-
pie objema rukama, kae Derrida. Odgovor je, kako
dosad moemo i dvostruk. Razmotrimo primjer hy-
men, koji se javlja u Mallarmeovoj vrsnoj raspravi o : .
La scene n'illustre ,que l'idee, pas une action effective, dans un
hymen .(d'ou procede le Reve), vicieux mais sacre, entre le desir
et l'accomplissement, la perpetration et son souvenir: ici devan-
<;ant, la rememorant, au futur, au passe, sous une apparence
fausse de present. IMimique [Mimika], navedeno II La Disse-
str. 2011
Prizor oslikava samo 'ideju, ne neko zbiljsko djelovanje, u hi-
menu* (iz kojega izvire San) okaljanom porokom a ipak svetom,
udnje i ispunjenja, zlodjela i uspomene: ov-
dje tamo u u u
prolosti, pod lanim izgledom sadanjosti. Istr. 1751
Himen je ovdje brakizmedu udnje i njezina ispunjenja, stapanje
koje ukida opreke, kao i razliku njima. No, naglauje Derrida,
himen je ujedno i opna, a him en udnje i njezina ispunjenja
upravo i jest ono to ih dri razdvojenima. Imamo jednu operaciju
koja 'odjednom' izaziva stapanje ili pomutnju opreka i stoji
* Nap. prev. - Kako se kasnije i hymen u francuskom jeziku
pored opne i brak (Himenej - bog braka u
mitologiji). U ovom se kontekstu upravo i rabi u braka, koje ta
u naem jeziku nema; no zamjenom himen brak
bi primjer postao nejasan.
124
izmedu njih, dvojnu i operaciju koja je nesumnjivo s
tog razloga un hymen vicieux et sacre (str. 240/212).
Nakon razvijanja implikacija ovog nerjeivog himena, Derrida
komentira svoj postupak i njegove implikacije, ono to
bismo mogli nazvali desnorukim odgovoroHl na optubu zbog cije-
pa i lakoumnosti: '
Nije na stvari to da se ovdje s hymen ponavlja ono to He-
gel s kakve su Aufhebung, Mei-
Beispiel itd., se sretnom koji prirodni jezik
proima elementom spekulativne dijalektike. Ovdje nije vano
bogatstvo, otvorenost ili pojma, njego-
va dubina ili irina, ili pak talog dvaju
u njemu (neprekidnost i isprekidanost, unutra i izvana, istovjet-
nost i razlika itd.). Ovdje je vana formalna i djelat-
nost 1 pratiquel koja ga i rastvara. Zacijelo se da smo
hymen vratili sve to joj pripada. Premda je izgledalo da je
sve nenadomjestivim to je zapravo neka vrst
klopke. Ta ta silepsa, nije nuna; filologija i etimologija za-
nimaju nas samo sekundarno, a Mimique ne bi bila nepoprav-
ljivo gubitkom himena. primamo proizvodi
sintaksa koja entre na takav da
napetost pripada samo mjestu, a ne sadraju Himen sa-
I1!0 ponovno ono to mjesto entre indicira i
to bi jo uvijek indiciralo i kad himen tamo ne bi ni
bilo. Kad bismo himen zamijenili brakom ili
ili razlikom, itd., bi bio isti, izuzevi
gubitak ili nakupine, koji nismo zanema-
rili. Istr. 249 - 50/2201
Tako u jednu ruku, se s premisama filozofskog dokaza, Der-
rida odgovara: da, to hymen ima ta dva
je u francuskom jeziku (a isto tako, u la-
tinskom i engleskom), . kojom se sluim zato to snano i
pokazuje jednu vanu temeljnu strukturu. Differance
sretno zdruuje strukturu razlike i razlikovanja, no dokaz
ne ovisio toj odlici francuske morfologije i leksika. to
Platon naziv ph arm akon primjenjuje na pismo, a pharmakeus na
Sokrata, ili to Austin o fikcijskom diskurzu govori kao o namet-
vana je kao simptom jedne dublje logike .koja djeluje u
njihovim argumentima, logike koja bi se nedvojbeno manifestirala
na druge da su izostavljeni ovi nazivi, jer obuhva-
.' naj fundamentalnije artikulacije sfere diskurza.
U jednu ruku, dekonstrukcija distinkciju iz-
vanjskih obiljeja kakva diskurza i njegove temeljne logike, ili izme-
iskustvenih obiljeja jezika i saIhe misli. Kada s'e
na metafore u nekom tekstu ili na <;lruga rubna obiljeja, ona
125
i
i
ce, igra supplementa? Mnogi bi mogli da su to primjeri cijepa u
filozofiji i da Derrida uiva nepoteno dobiti. Najuasnija
je stvar u Derriciiriu radu, pie Rorty, njegova poraba
nih igara aljivih etimologija, aluzija bilo odakle, i glasov-
nih i tiskarskih trikova (Phi10sophy as a Kind of Writing, str.
146 - 47). To je uasno s gledita koje danom dri da se
na temeljima vjerodostojne filozofske operacije i
trikovi, predstava [show] i bit, ili tekstovne konfigu-
racije i logika ili sama misao. U Derridinu bi pisanju sablanjiv bio
pokuaj da se ili vezama da filozofski
status. to ph arm akon i otrov i lijek, hymen i opnu i
probijanje te opne, dissemination rasijavanje sjemena, sjemenki, i
semes obiljeja), a s 'en ten dre parler i i razumjeti
sebe kako govorimo - su o jezicima, vane za
poeziju, no za univerzalni diskurz filozofije.
Bilo bi lako odgovoriti da dekonstrukcija distinkciju izme-
poezije i filozofije ili obiljeja i same
misli, no bio bi to pogrean, odgovor na p'ojed-
optubu; odgovor koji bi u sebi nosio stanovitu ne-
pie objema rukama, kae Derrida. Odgovor je, kako
dosad moemo i dvostruk. Razmotrimo primjer hy-
men, koji se javlja u Mallarmeovoj vrsnoj raspravi o : .
La scene n'illustre ,que l'idee, pas une action effective, dans un
hymen .(d'ou procede le Reve), vicieux mais sacre, entre le desir
et l'accomplissement, la perpetration et son souvenir: ici devan-
<;ant, la rememorant, au futur, au passe, sous une apparence
fausse de present. IMimique [Mimika], navedeno II La Disse-
str. 2011
Prizor oslikava samo 'ideju, ne neko zbiljsko djelovanje, u hi-
menu* (iz kojega izvire San) okaljanom porokom a ipak svetom,
udnje i ispunjenja, zlodjela i uspomene: ov-
dje tamo u u u
prolosti, pod lanim izgledom sadanjosti. Istr. 1751
Himen je ovdje brakizmedu udnje i njezina ispunjenja, stapanje
koje ukida opreke, kao i razliku njima. No, naglauje Derrida,
himen je ujedno i opna, a him en udnje i njezina ispunjenja
upravo i jest ono to ih dri razdvojenima. Imamo jednu operaciju
koja 'odjednom' izaziva stapanje ili pomutnju opreka i stoji
* Nap. prev. - Kako se kasnije i hymen u francuskom jeziku
pored opne i brak (Himenej - bog braka u
mitologiji). U ovom se kontekstu upravo i rabi u braka, koje ta
u naem jeziku nema; no zamjenom himen brak
bi primjer postao nejasan.
124
izmedu njih, dvojnu i operaciju koja je nesumnjivo s
tog razloga un hymen vicieux et sacre (str. 240/212).
Nakon razvijanja implikacija ovog nerjeivog himena, Derrida
komentira svoj postupak i njegove implikacije, ono to
bismo mogli nazvali desnorukim odgovoroHl na optubu zbog cije-
pa i lakoumnosti: '
Nije na stvari to da se ovdje s hymen ponavlja ono to He-
gel s kakve su Aufhebung, Mei-
Beispiel itd., se sretnom koji prirodni jezik
proima elementom spekulativne dijalektike. Ovdje nije vano
bogatstvo, otvorenost ili pojma, njego-
va dubina ili irina, ili pak talog dvaju
u njemu (neprekidnost i isprekidanost, unutra i izvana, istovjet-
nost i razlika itd.). Ovdje je vana formalna i djelat-
nost 1 pratiquel koja ga i rastvara. Zacijelo se da smo
hymen vratili sve to joj pripada. Premda je izgledalo da je
sve nenadomjestivim to je zapravo neka vrst
klopke. Ta ta silepsa, nije nuna; filologija i etimologija za-
nimaju nas samo sekundarno, a Mimique ne bi bila nepoprav-
ljivo gubitkom himena. primamo proizvodi
sintaksa koja entre na takav da
napetost pripada samo mjestu, a ne sadraju Himen sa-
I1!0 ponovno ono to mjesto entre indicira i
to bi jo uvijek indiciralo i kad himen tamo ne bi ni
bilo. Kad bismo himen zamijenili brakom ili
ili razlikom, itd., bi bio isti, izuzevi
gubitak ili nakupine, koji nismo zanema-
rili. Istr. 249 - 50/2201
Tako u jednu ruku, se s premisama filozofskog dokaza, Der-
rida odgovara: da, to hymen ima ta dva
je u francuskom jeziku (a isto tako, u la-
tinskom i engleskom), . kojom se sluim zato to snano i
pokazuje jednu vanu temeljnu strukturu. Differance
sretno zdruuje strukturu razlike i razlikovanja, no dokaz
ne ovisio toj odlici francuske morfologije i leksika. to
Platon naziv ph arm akon primjenjuje na pismo, a pharmakeus na
Sokrata, ili to Austin o fikcijskom diskurzu govori kao o namet-
vana je kao simptom jedne dublje logike .koja djeluje u
njihovim argumentima, logike koja bi se nedvojbeno manifestirala
na druge da su izostavljeni ovi nazivi, jer obuhva-
.' naj fundamentalnije artikulacije sfere diskurza.
U jednu ruku, dekonstrukcija distinkciju iz-
vanjskih obiljeja kakva diskurza i njegove temeljne logike, ili izme-
iskustvenih obiljeja jezika i saIhe misli. Kada s'e
na metafore u nekom tekstu ili na <;lruga rubna obiljeja, ona
125
su do onoga to je uistinu vano. Kada navodi niz
nabrojenih za kakvu ili okupljenih oko nje na te-
melju morfolokih i etimolokih spona, cilj joj je da preko tih
nih asocijacija dramatizira veze koje se ponavljaju u raznolikom ru-
hu i doprinose paradoksalnoj logici. Glede dissemination Der-
rida ce mot a de la chance: Ta ima ....
Ona ima da zgusne, istodobno njihov
pitanje razlike (nov pojam pisma) i raznoenja sje-
mena, to obiteljsko) ponovno
tog pojma i sperme (Avoir 1'0reille de la phi1oso-
phie, str. 309). Derrida se ne igra on se na njih kladi, ra-
ih strateki, s jednim okom na ulozima. Samo se na taj
hvata ukotac s filozofskim diskurzom.
Ali u drugu ruku - lijevu ruku - se u tekstovne i
ne ,konfiguracije, kao u Plato's Pharmacy, u pitanje se dovodi
sigurnog struktura jezika ili tekstova od
struktura misli, od bitnog. Ne bi li i u odnosima koji su
prepoznati kao i stoga odgurnuti ustranu moglo prebivati
ono to se dri bitnim? U dokazivanju vanosti -pjes-
ili elemenata u filozofskim tekstovima nagovijeta
se da se filozofija dri zasebnim oblikom pjes-
diskurza, a dekonstrukcijska su upravo to zbilja i
, nila. N e filozofskim spisima kao s iskazima stajalita,
kao s tekstovima' --..2''heterog.enim diskurzima to ih strukturira
innotvo ovorazumskih i onorazumskih nunosti - ona su zaozbilj-
no uzela trivijalne ili proizvoljne elemente koje su filozofi
mogli odbaciti kao svojstva izraza i prikazbe, te tako razot-
krila performativne protege ovih po pretpostavci kon-
stativnih spisa. strategije uaritene u sup-
plement-u u Rousseaua, pharmakon-u u Platona i parergon-u u
Kanta, Derrid:::t filozofiju doista vrstom neke arhiknjievnosti,
onu hijerarhiju koja knjievnost' dri neozbiljnom marginom
ozbiljnoga pojmovnog diskurza.
Neki od ponajboljih dokaza ovog dekonstrukcijskog obrata pro-
izlaze iz razmatranja metafore u filozofiji. U teoriji, metafore su slu-
obiljeja filozofskog diskurza; premda moglJ. igrati vanu ulo-
gu u izricanju i rasvjetljivanju pojmova, bi trebale biti odje..:
ljive od pojmova i njihove prikladnosti ili neprikladnosti, a odjelji-
;vanje bitnih pojmova od retorike kojom se svakako je temelj-
na filozofska No kada tu pokuamo obaviti, ne sa-
mo to je teko pojmove koji nisu su meta-
i sami oni nazivi kojima se ta filozofska definira. U
svojoj Topici, Aristotel daje tehnike objanjavanja kakva
126
'1'
, diskurza s prepoznavanja i interpretiranja metafora, no kao
to opaa Derrida, prizivanje kriterija i bilo bi
posve dovoljno da se nepobitno dokae miljenje: daje
ovo filozofsko metafore sazdano od 'meta-
fora' koje na nj djeluju. Kako bi znanja ili jezika, strogo uzev-
i, mogao biti jasan ili nejasan? Svi pojmovi koji su igrali neku ulo-
gu u metafore uvijek su i sami imali
podrijetlo i snagu str. 3011 White Mythology [Bijela
mitologija], str. 54). Same predodbe o tome to bi u kakvu diskurzu
moglo biti pojmovi su koji svoju snagu umnogome
duguju svojoj figuralnoj
Vrijednosti fun dam en ta i su i opiru se
N e trebamo isticati metafo-
ru koja otkriva pod suncem svako teorijsko stajalite. Funda-
mentalno sadri udnju za i temeljem, za iz-
gradnjom tla, temelja kao potpore kakvoj umjetnoj strukturi.
Snaga te metafore ima svoju vlastitu povijest, interpretaciju koje
je predloio Heidegger. Naposljetku, pojam pojma ne prestaje
zadravati, premda ga na nj ne bismo mogli svesti, uzorak geste
uzimanja, grabljenja i hvatanja stvari kao ob-
jekta. Istr. 267/23 - 241
Lockeove, Condillacove i Kantove pokuaje raspoznava-
nja i nadziranja figura (Kant biljei da su temelj; abhan-
ovisiti; i slijediti iz, metafore), Paul de Man po-
kazuje da se pokuaji nadziranja metafore ne mogu odvojiti od me-
tafore i da se distinkcija doslovnog i u
svakom takvom rui. pripisuje
se asimetriji binarnog modela koji figuraino staVlja u opreku s do-
slovnim ili knjievno s filozofskim (The Epistemology of Meta-
phor [Epistemologija metafore], str. 28). Doslovno je opreka figura-
tivnom, ali je doslovni izraz metafora kojoj je figurativnost
zaboravljena. Filozofskom je da bude knjievno po svojoj
ovisnosti o figuri, i onda kad sebe definira kao figuri.
, Stoga bi druga polovina odgovora na optubu zbog iskoritava-
nja opreku i bitnog zamijenila
tvrdnjom da ona vrst odnosa koji se identificiraju kao i
djeluje u srcu pojmovnog poretka. Moda za filOZOfIju
nema da se oslobodi od retorike, jer izgleda da nema
da se prosudi da li se oslobodila ili nije, zato to su kategorije takve
prosudbe nerazmrsivo isprepletene s predmetom o kojem valja sudi-
ti. Filozofski diskurz ima osobitosti koje prizivamo kad ne-
ki tekst kao filozofski, ali se on javlja unutar
tekstovnosti, gdje ponovljivost oblika, njihove veze s drugim oblici-
127
su do onoga to je uistinu vano. Kada navodi niz
nabrojenih za kakvu ili okupljenih oko nje na te-
melju morfolokih i etimolokih spona, cilj joj je da preko tih
nih asocijacija dramatizira veze koje se ponavljaju u raznolikom ru-
hu i doprinose paradoksalnoj logici. Glede dissemination Der-
rida ce mot a de la chance: Ta ima ....
Ona ima da zgusne, istodobno njihov
pitanje razlike (nov pojam pisma) i raznoenja sje-
mena, to obiteljsko) ponovno
tog pojma i sperme (Avoir 1'0reille de la phi1oso-
phie, str. 309). Derrida se ne igra on se na njih kladi, ra-
ih strateki, s jednim okom na ulozima. Samo se na taj
hvata ukotac s filozofskim diskurzom.
Ali u drugu ruku - lijevu ruku - se u tekstovne i
ne ,konfiguracije, kao u Plato's Pharmacy, u pitanje se dovodi
sigurnog struktura jezika ili tekstova od
struktura misli, od bitnog. Ne bi li i u odnosima koji su
prepoznati kao i stoga odgurnuti ustranu moglo prebivati
ono to se dri bitnim? U dokazivanju vanosti -pjes-
ili elemenata u filozofskim tekstovima nagovijeta
se da se filozofija dri zasebnim oblikom pjes-
diskurza, a dekonstrukcijska su upravo to zbilja i
, nila. N e filozofskim spisima kao s iskazima stajalita,
kao s tekstovima' --..2''heterog.enim diskurzima to ih strukturira
innotvo ovorazumskih i onorazumskih nunosti - ona su zaozbilj-
no uzela trivijalne ili proizvoljne elemente koje su filozofi
mogli odbaciti kao svojstva izraza i prikazbe, te tako razot-
krila performativne protege ovih po pretpostavci kon-
stativnih spisa. strategije uaritene u sup-
plement-u u Rousseaua, pharmakon-u u Platona i parergon-u u
Kanta, Derrid:::t filozofiju doista vrstom neke arhiknjievnosti,
onu hijerarhiju koja knjievnost' dri neozbiljnom marginom
ozbiljnoga pojmovnog diskurza.
Neki od ponajboljih dokaza ovog dekonstrukcijskog obrata pro-
izlaze iz razmatranja metafore u filozofiji. U teoriji, metafore su slu-
obiljeja filozofskog diskurza; premda moglJ. igrati vanu ulo-
gu u izricanju i rasvjetljivanju pojmova, bi trebale biti odje..:
ljive od pojmova i njihove prikladnosti ili neprikladnosti, a odjelji-
;vanje bitnih pojmova od retorike kojom se svakako je temelj-
na filozofska No kada tu pokuamo obaviti, ne sa-
mo to je teko pojmove koji nisu su meta-
i sami oni nazivi kojima se ta filozofska definira. U
svojoj Topici, Aristotel daje tehnike objanjavanja kakva
126
'1'
, diskurza s prepoznavanja i interpretiranja metafora, no kao
to opaa Derrida, prizivanje kriterija i bilo bi
posve dovoljno da se nepobitno dokae miljenje: daje
ovo filozofsko metafore sazdano od 'meta-
fora' koje na nj djeluju. Kako bi znanja ili jezika, strogo uzev-
i, mogao biti jasan ili nejasan? Svi pojmovi koji su igrali neku ulo-
gu u metafore uvijek su i sami imali
podrijetlo i snagu str. 3011 White Mythology [Bijela
mitologija], str. 54). Same predodbe o tome to bi u kakvu diskurzu
moglo biti pojmovi su koji svoju snagu umnogome
duguju svojoj figuralnoj
Vrijednosti fun dam en ta i su i opiru se
N e trebamo isticati metafo-
ru koja otkriva pod suncem svako teorijsko stajalite. Funda-
mentalno sadri udnju za i temeljem, za iz-
gradnjom tla, temelja kao potpore kakvoj umjetnoj strukturi.
Snaga te metafore ima svoju vlastitu povijest, interpretaciju koje
je predloio Heidegger. Naposljetku, pojam pojma ne prestaje
zadravati, premda ga na nj ne bismo mogli svesti, uzorak geste
uzimanja, grabljenja i hvatanja stvari kao ob-
jekta. Istr. 267/23 - 241
Lockeove, Condillacove i Kantove pokuaje raspoznava-
nja i nadziranja figura (Kant biljei da su temelj; abhan-
ovisiti; i slijediti iz, metafore), Paul de Man po-
kazuje da se pokuaji nadziranja metafore ne mogu odvojiti od me-
tafore i da se distinkcija doslovnog i u
svakom takvom rui. pripisuje
se asimetriji binarnog modela koji figuraino staVlja u opreku s do-
slovnim ili knjievno s filozofskim (The Epistemology of Meta-
phor [Epistemologija metafore], str. 28). Doslovno je opreka figura-
tivnom, ali je doslovni izraz metafora kojoj je figurativnost
zaboravljena. Filozofskom je da bude knjievno po svojoj
ovisnosti o figuri, i onda kad sebe definira kao figuri.
, Stoga bi druga polovina odgovora na optubu zbog iskoritava-
nja opreku i bitnog zamijenila
tvrdnjom da ona vrst odnosa koji se identificiraju kao i
djeluje u srcu pojmovnog poretka. Moda za filOZOfIju
nema da se oslobodi od retorike, jer izgleda da nema
da se prosudi da li se oslobodila ili nije, zato to su kategorije takve
prosudbe nerazmrsivo isprepletene s predmetom o kojem valja sudi-
ti. Filozofski diskurz ima osobitosti koje prizivamo kad ne-
ki tekst kao filozofski, ali se on javlja unutar
tekstovnosti, gdje ponovljivost oblika, njihove veze s drugim oblici-
127
I'
I
,I:
ii

li
.,ii
ma i kontekstima, te protenost samog konteksta strogo
Phannakos moe ponavljano iz
grada kako bi grad ostao no metafore, pjesnitva, na-
i neozbiljnog je samo zato to oni prebivaju
II srcu grada: i ponavljano se otkriva da tamo prebivaju, zbog i
mogu biti ponavliano
Ljevoruka i strana odgovora na optubu filozofa do-
nekle su nespojive i ne mogu se pomiriti u kakvoj skladnoj sintezi. S
tog se razloga mnogima moda i ne odgovorom; onima
koji bi htjeli dokazati da logika ne doputa da neku distinkciju s
jedne strane i sluimo se njome, a s druge je
Pitanje bi bilo moe li logika silom provesti svoju zabranu i dekon-
strukciji nametnuti djelotvorne sankcije. se, ipak, prijekor
ovom dvojakom postupku iznosi u figuri koja ne priziva autoritet
zakona ili moralnosti, i iskustvenu neprikladnost: postu-
pak dekonstrukcije naziva se piljenjem grane na kojoj sje-
di. To zapravo moe biti zgodan opis tog djelovanja, jer premda je
i pomalo pogibeljno, posrijedi je neto to
moe pokuati. moe i smije nastaviti sjediti na grani dok je
pili. Ako je netko pripravan izloiti se posljedicama, nema nikakvih
ni moralnih zapreka. Tada se postavlja pitanje da li us-
pjeti prepiliti granu skroz do kraja, te gdje bi se i kako mogao spus-
. titi na tlo. Pitanje je teko: da bismo na nj odgovorili, treba nflm op-
seno razumijevanje te situacije - oprunost upornja, djelot-
. vornost oblik zemljita - i sposobnost
posljedica rada. Ako se piljenje grane na kojoj sje-
di zdravorazumskim ljudima smjelim, Nietzsche, Freud, Hei-
degger i Derrida ne misle tako; jer oni sumnjaju da nema nikakvog
t1a u koje bi udarili ako padnu, te da najotroumniji moda i
jest stanovito lakomisleno piljenje, komadanje ili dekon-
strukcija velikoj katedrali na kojem je
nalazio zaklon.
lo
Naglaujem dvojak postupak dekonstrukcije jer su glasine sklo-
ne"'tome da pojednostavne svaki pokret i da dekonstrukciju dre po-
kuajem ukidanja svih distinkcija, koji ne ostavlja ni knjievnost, ni
filozofiju, nego samo neizdiferenciranu tekstovnost. N a-
protiv, distinkcija knjievnosti i filozofije bitna je za snagu
dekonstrukcijskog zanvata: primjerice za demonstriranje kako je
najvjernije filozofsko filozofskog djela -- koje
10 Zahvaljujem Williamu Warn eru, koji mi je priskrbio formulacije to ih .
rabim u ovoj na moje opaske o piljenju grane na ko-
joj sjedi - djelatnosti koju on dovodi u vezu s Nietzscheovim nalo-
gom u Veseloj znanosti: jvjeti opasnol. .
128
di u pitanje njegove pojmove i fundamente njegova diskurza - ono
koje s tim djelom postupa kao s kao s fiktiv-
nim, konstruktom kojem su elementi i poredak
tekstovnim nunostima. Obratno, i najpriklad-
nija knjievnih djela mogu biti ona koja ta djela dre filozof-
skim gestama; implikacije njihova baVljenja filozof-
skim oprekama koje ih podupiru.
Da izloimo ukratko: moe se da dekonstruirati kakvu opre-
ku, kao to su prisutnost/odsutnost, govor/pismo, filozofija/knji-
evnost, sredinje/rubno, ne razoriti
je, monizam prema kojem bi postojala samo odsutnost,
ili pismo, ili knjievnost, ili metafora, ili rubnost. Dekonstruirati
kakvu opreku razgraditi je i premjestiti, smjestiti je
Shematski, to nekoliko poteza: A) demonstrira
se da je ta opreka i ideoloka prijevara l) iznoenjem na
vidjelo njezinih pretpostavaka i njezine uloge u sustavu
vrijednosti - to je koja moe zahtijevati opsenu
brojnih tekstova - i 2) pokazivanjem kako se ta opreka
,u tekstovima koji se i na njoj; No B) ta se opreka is-
todobno zadrava l}tako to se rabi pri dokazivanju (karakterizaci-
je govora i pisma ili knjievnosti i filozofije nisu pogreke koje treba
odbaciti, bitna sredstva argumentacije) 2) tako to se obnavlja
s obratom koji joj daje poloaj i utjecaj. Kada se govor i
pismo kao dvije verzije protopisma, ta opreka ne-
ma iste implikacije kao onda kad se pismo motri kao i ne-
savrena prikazba govora. Distinkcija doslovnog i figurativ-
nog, bitna za rasprave o funkcioniranju jezika, djeluje
kada dekonstrukcijski obrat doslovni jezik prepozna kao figure koji- .
ma je zaboravljena figurativnost, umjesto da figure dri otklonima
od ispravne, normalne doslovnosti.
tako dvostrukim kretanjem, .i unutar i izvan prijanjih
kategorija i distinkcija, dekonstrukcija se nalazi u dvosmislenu i ne-
udobnu poloaju, te je osobito izloena napadima i pogrenom raz-
umijevanju. da se oslanja o distinkcije koje dovodi u pitanje
i da se slui oprekama filozofske implikacije kojih tei uvi-
jek ju je napasti i kao anarhizam kojem je do ruenja: sva-
kog poretka, i s stajalita, kao sukrivca u hijerarhijama ko-
je j avno. razotkriva. Ona ne nudi temelj za gradbu kakva novog
poretka ili sinteze, ostaje sadranom u onom sustavu i pripada
onom sustavu to kritizira i pokuava premjestiti. Kao tosmo vi-
djeli neka derridovska cijepljenja, dekonstrukcijski ra-
dovi imaju osobito odnos prema distinkCiji oz-
biljnim i neozbiljnim. Nesklona ozbiljna do-
9 o DEKONSTRUKCIJI
129
I'
I
,I:
ii

li
.,ii
ma i kontekstima, te protenost samog konteksta strogo
Phannakos moe ponavljano iz
grada kako bi grad ostao no metafore, pjesnitva, na-
i neozbiljnog je samo zato to oni prebivaju
II srcu grada: i ponavljano se otkriva da tamo prebivaju, zbog i
mogu biti ponavliano
Ljevoruka i strana odgovora na optubu filozofa do-
nekle su nespojive i ne mogu se pomiriti u kakvoj skladnoj sintezi. S
tog se razloga mnogima moda i ne odgovorom; onima
koji bi htjeli dokazati da logika ne doputa da neku distinkciju s
jedne strane i sluimo se njome, a s druge je
Pitanje bi bilo moe li logika silom provesti svoju zabranu i dekon-
strukciji nametnuti djelotvorne sankcije. se, ipak, prijekor
ovom dvojakom postupku iznosi u figuri koja ne priziva autoritet
zakona ili moralnosti, i iskustvenu neprikladnost: postu-
pak dekonstrukcije naziva se piljenjem grane na kojoj sje-
di. To zapravo moe biti zgodan opis tog djelovanja, jer premda je
i pomalo pogibeljno, posrijedi je neto to
moe pokuati. moe i smije nastaviti sjediti na grani dok je
pili. Ako je netko pripravan izloiti se posljedicama, nema nikakvih
ni moralnih zapreka. Tada se postavlja pitanje da li us-
pjeti prepiliti granu skroz do kraja, te gdje bi se i kako mogao spus-
. titi na tlo. Pitanje je teko: da bismo na nj odgovorili, treba nflm op-
seno razumijevanje te situacije - oprunost upornja, djelot-
. vornost oblik zemljita - i sposobnost
posljedica rada. Ako se piljenje grane na kojoj sje-
di zdravorazumskim ljudima smjelim, Nietzsche, Freud, Hei-
degger i Derrida ne misle tako; jer oni sumnjaju da nema nikakvog
t1a u koje bi udarili ako padnu, te da najotroumniji moda i
jest stanovito lakomisleno piljenje, komadanje ili dekon-
strukcija velikoj katedrali na kojem je
nalazio zaklon.
lo
Naglaujem dvojak postupak dekonstrukcije jer su glasine sklo-
ne"'tome da pojednostavne svaki pokret i da dekonstrukciju dre po-
kuajem ukidanja svih distinkcija, koji ne ostavlja ni knjievnost, ni
filozofiju, nego samo neizdiferenciranu tekstovnost. N a-
protiv, distinkcija knjievnosti i filozofije bitna je za snagu
dekonstrukcijskog zanvata: primjerice za demonstriranje kako je
najvjernije filozofsko filozofskog djela -- koje
10 Zahvaljujem Williamu Warn eru, koji mi je priskrbio formulacije to ih .
rabim u ovoj na moje opaske o piljenju grane na ko-
joj sjedi - djelatnosti koju on dovodi u vezu s Nietzscheovim nalo-
gom u Veseloj znanosti: jvjeti opasnol. .
128
di u pitanje njegove pojmove i fundamente njegova diskurza - ono
koje s tim djelom postupa kao s kao s fiktiv-
nim, konstruktom kojem su elementi i poredak
tekstovnim nunostima. Obratno, i najpriklad-
nija knjievnih djela mogu biti ona koja ta djela dre filozof-
skim gestama; implikacije njihova baVljenja filozof-
skim oprekama koje ih podupiru.
Da izloimo ukratko: moe se da dekonstruirati kakvu opre-
ku, kao to su prisutnost/odsutnost, govor/pismo, filozofija/knji-
evnost, sredinje/rubno, ne razoriti
je, monizam prema kojem bi postojala samo odsutnost,
ili pismo, ili knjievnost, ili metafora, ili rubnost. Dekonstruirati
kakvu opreku razgraditi je i premjestiti, smjestiti je
Shematski, to nekoliko poteza: A) demonstrira
se da je ta opreka i ideoloka prijevara l) iznoenjem na
vidjelo njezinih pretpostavaka i njezine uloge u sustavu
vrijednosti - to je koja moe zahtijevati opsenu
brojnih tekstova - i 2) pokazivanjem kako se ta opreka
,u tekstovima koji se i na njoj; No B) ta se opreka is-
todobno zadrava l}tako to se rabi pri dokazivanju (karakterizaci-
je govora i pisma ili knjievnosti i filozofije nisu pogreke koje treba
odbaciti, bitna sredstva argumentacije) 2) tako to se obnavlja
s obratom koji joj daje poloaj i utjecaj. Kada se govor i
pismo kao dvije verzije protopisma, ta opreka ne-
ma iste implikacije kao onda kad se pismo motri kao i ne-
savrena prikazba govora. Distinkcija doslovnog i figurativ-
nog, bitna za rasprave o funkcioniranju jezika, djeluje
kada dekonstrukcijski obrat doslovni jezik prepozna kao figure koji- .
ma je zaboravljena figurativnost, umjesto da figure dri otklonima
od ispravne, normalne doslovnosti.
tako dvostrukim kretanjem, .i unutar i izvan prijanjih
kategorija i distinkcija, dekonstrukcija se nalazi u dvosmislenu i ne-
udobnu poloaju, te je osobito izloena napadima i pogrenom raz-
umijevanju. da se oslanja o distinkcije koje dovodi u pitanje
i da se slui oprekama filozofske implikacije kojih tei uvi-
jek ju je napasti i kao anarhizam kojem je do ruenja: sva-
kog poretka, i s stajalita, kao sukrivca u hijerarhijama ko-
je j avno. razotkriva. Ona ne nudi temelj za gradbu kakva novog
poretka ili sinteze, ostaje sadranom u onom sustavu i pripada
onom sustavu to kritizira i pokuava premjestiti. Kao tosmo vi-
djeli neka derridovska cijepljenja, dekonstrukcijski ra-
dovi imaju osobito odnos prema distinkCiji oz-
biljnim i neozbiljnim. Nesklona ozbiljna do-
9 o DEKONSTRUKCIJI
129
l
kaza ili tvrdnje da se bavi bitnim stvarima, dekonstrukcija ipak
pokuava granice ozbiljnog::\., jer ujedno osporava prednost
koja se ozbiljnim filozofskim promiljanjima daje pred stvarima,
recimo tako, povrine.
Implikacije tog podjednako i odnosa '
prema filozofiji i" filozofskim nacrtima teko je dokraja razviti, ali su
one bitne za razumijevanje dekonstrukcije. filozo-
fiju kao Derrida njezinu temeljnu zamisao vidi u od-
naravi istine, razuma i te u bitnog od
zbiljski utemeljenog od umjetnog. Od Descartesa se logo-
centrizam filozofije osobito pojavljivao u njezinoj
na epistemologiju. U utjecajnoj studiji o toj tradiciji Richard Rorty
razlae:
Filozofija kao disciplina sebe stoga vidi kao pokuaj preuzima-
nja ili prava to ih na znanje polau znanost, etika,
umjetnost ili religija. Ona tvrdi da to na temelju svog osobi-
tog naravi znanja i uma. Filozofija moe biti funda-
mentaln<?m glede ostatka kulture zato to je kultura skup prava
na znanje, a filozofija ta prava Ona to moe jer
razumije fundamente znanja, a te fundamente otkriva u
vanju kao spoznajnog mentalnih procesa ili
djelatnosti prikazbe koja znanje. Znati
prikazati 0110 to je izvan uma; razumjeti i narav zna-
nja tako razumjeti na koji je um kadar konstruirati
takve prikazbe. / Philosophy and the Mirror of Nature, str. 3/
Zbilja je ona prisutnost koja se nalazi iza prikazbi, orio su
ne prikazbe prikazbe, pa je filozofija iznad svega teofija prikazbe.
Teorija prikazb koja tei uspostavi fundamenata mora bio dano
uzeti ono to prikazbe prikazuju, mora sig'urnomdrati njego-
vu prisutnost. Stoga uvijek postoji pitanje nije li svaka pretpostav-
ljena danost zapravo neki konstrukt ili proizvod, ovisan, primjerice,
o teoriji koju bi imao potkrepljivati. Osim toga, je
problem teorija istine ili znanja i to zato bismo vjerovali da je nae
znanje o uvjetima istine ili znanja pouzdanije od znanja o kakvoj
istini. je tradicija tvrdila: definira-
mo li istinu kao ono to jednostavno jest tako, onda ne samo to ni-
smo sigurni u istinitost svojih sadanjih vjerovanja, jer moramo ura-
i da ih opovrgnu, nego nemamo
ni jamstva da su nai kriteriji uspjenog istraivanja ispravni. Istinu
je holje zamisliti, dokazivali su mislioci, relativnom s obzirom
na ustroj dokaza i opravdanja: istina je, kako to obrazlae John De-
wey,opravdana tvrdnja.H Istina se sastoji od izjava koje se mogu
II Citira Rorty u Philosophy and the Mirror of Nature, str. 176. Ta se
knjiga, a osobito poglavlja 3,4,6, 7. i 8, pokazuje vrlo korisnom za razumije-
130
\1
opravdati u skladu s opravdanja.
Umjesto suglasja izmedu izjava i nekog apsolutnog stanja stvari,
imamo neprekidan razgovor u kojem se izjave iznose u obranu dru-
gih izjava, u potencijalno procesu koji se zaustavlja
samo onda kada su sudionici u njemu zadovoljni ili kada im to do-
sadi (Rorty, str. 159). Za koji istinu dre suglasjem, istina
postoji, no nikada ne moemo znati da li je znamo. Pragmatisti dre
da istinu moemo znati jer je istina sve ono to ozakonjuju nae me-
tode ozakonjenja, a sve dok je istina relativna s obzirom na skup in-
stitucionalnih postupaka i pretpostavaka koje se mogu mijenjati, ne
moe biti sigurnijeg fundamenta, dokazuju oni, nego to je ona vrsta
istine koju posjedujemo. '
bi mogao u kunju da dekonstrukciju poistovjeti s
pragmatizmom, jer ona nudi kritiku filozofske tradicije i na-
glauje institucionalne i konvencionalne prisile u diskurzivnom is-
traivanju. Poput pragmatizma u Rortyevu prikazu, dekonstrukcija
prikazbe vidi kao znakoye koji na druge znakove, koji opet
na daljnje znakove, te istraivanje oslikava kao proces u
kojem se izjave navode kao podrka drugim izjavama, a pokazuje se
da je ono za to se kae da utemeljuje kakvu izjavu i samo dio ne-
'kog teksta. No postoje dvije zapreke
dekonstrukcije s pragmatizmom. Prvo, ne moe biti
zadovoljna koncepcijom istine. Pozivanje na sug-
lasnost i konvenciju - istina kao ono to je ozakonjeno naim pri-
metodama ozakonjenja - rezultira time da se norma dri
fundamentom, a kako sugeriraju Derrldine rasprave o Austinu i Se-
ar1eu, norme proizvode govornog
neozbiljne primjere da bi svoja pravila utemeljili u
suglasnosti i konvencijama. devijantno kako bi
svoje propise utemeljili u drutvenoj suglasnosti. Ako, kao to zapa-
a Rorty, izjave da bi se odredila njihova objektivnost zna-
, saznati da li razboritim mukarcima zdrava uma postoji
sporazum o tome to se priznavati kao potvrda njihove
istine (str. 337), onda se objektivnost konstituira na-
vanje Derride, jer je posrijedi kritika jednog filozofa o 'onome
to Derrida zove logocentrizmom filozofije.
argl..lmente protiv pothvata, Rorty nastavlja sustavne
filozofe od Gadamera i Derride. Veliki su sustavni filozofi konstruktivni i
pruaju dokaze. Veliki filozofi reagiraju protiv i nude satire,
parodije i aforizme (str. 369). On priznaje da filozofi zapravo pred-
lau dokaze, no tvrdi da to ne bi trebali dokazuje Derrida,
hvata li se tko ukotac s filozofijom, tada mora pruiti dokaz; asam Rorty
otkriva 'da je njegovoj zamisli promicanja tradicije nudan
dokaz. Taj filozof nuno pie hibridne tekstove.
131
l
kaza ili tvrdnje da se bavi bitnim stvarima, dekonstrukcija ipak
pokuava granice ozbiljnog::\., jer ujedno osporava prednost
koja se ozbiljnim filozofskim promiljanjima daje pred stvarima,
recimo tako, povrine.
Implikacije tog podjednako i odnosa '
prema filozofiji i" filozofskim nacrtima teko je dokraja razviti, ali su
one bitne za razumijevanje dekonstrukcije. filozo-
fiju kao Derrida njezinu temeljnu zamisao vidi u od-
naravi istine, razuma i te u bitnog od
zbiljski utemeljenog od umjetnog. Od Descartesa se logo-
centrizam filozofije osobito pojavljivao u njezinoj
na epistemologiju. U utjecajnoj studiji o toj tradiciji Richard Rorty
razlae:
Filozofija kao disciplina sebe stoga vidi kao pokuaj preuzima-
nja ili prava to ih na znanje polau znanost, etika,
umjetnost ili religija. Ona tvrdi da to na temelju svog osobi-
tog naravi znanja i uma. Filozofija moe biti funda-
mentaln<?m glede ostatka kulture zato to je kultura skup prava
na znanje, a filozofija ta prava Ona to moe jer
razumije fundamente znanja, a te fundamente otkriva u
vanju kao spoznajnog mentalnih procesa ili
djelatnosti prikazbe koja znanje. Znati
prikazati 0110 to je izvan uma; razumjeti i narav zna-
nja tako razumjeti na koji je um kadar konstruirati
takve prikazbe. / Philosophy and the Mirror of Nature, str. 3/
Zbilja je ona prisutnost koja se nalazi iza prikazbi, orio su
ne prikazbe prikazbe, pa je filozofija iznad svega teofija prikazbe.
Teorija prikazb koja tei uspostavi fundamenata mora bio dano
uzeti ono to prikazbe prikazuju, mora sig'urnomdrati njego-
vu prisutnost. Stoga uvijek postoji pitanje nije li svaka pretpostav-
ljena danost zapravo neki konstrukt ili proizvod, ovisan, primjerice,
o teoriji koju bi imao potkrepljivati. Osim toga, je
problem teorija istine ili znanja i to zato bismo vjerovali da je nae
znanje o uvjetima istine ili znanja pouzdanije od znanja o kakvoj
istini. je tradicija tvrdila: definira-
mo li istinu kao ono to jednostavno jest tako, onda ne samo to ni-
smo sigurni u istinitost svojih sadanjih vjerovanja, jer moramo ura-
i da ih opovrgnu, nego nemamo
ni jamstva da su nai kriteriji uspjenog istraivanja ispravni. Istinu
je holje zamisliti, dokazivali su mislioci, relativnom s obzirom
na ustroj dokaza i opravdanja: istina je, kako to obrazlae John De-
wey,opravdana tvrdnja.H Istina se sastoji od izjava koje se mogu
II Citira Rorty u Philosophy and the Mirror of Nature, str. 176. Ta se
knjiga, a osobito poglavlja 3,4,6, 7. i 8, pokazuje vrlo korisnom za razumije-
130
\1
opravdati u skladu s opravdanja.
Umjesto suglasja izmedu izjava i nekog apsolutnog stanja stvari,
imamo neprekidan razgovor u kojem se izjave iznose u obranu dru-
gih izjava, u potencijalno procesu koji se zaustavlja
samo onda kada su sudionici u njemu zadovoljni ili kada im to do-
sadi (Rorty, str. 159). Za koji istinu dre suglasjem, istina
postoji, no nikada ne moemo znati da li je znamo. Pragmatisti dre
da istinu moemo znati jer je istina sve ono to ozakonjuju nae me-
tode ozakonjenja, a sve dok je istina relativna s obzirom na skup in-
stitucionalnih postupaka i pretpostavaka koje se mogu mijenjati, ne
moe biti sigurnijeg fundamenta, dokazuju oni, nego to je ona vrsta
istine koju posjedujemo. '
bi mogao u kunju da dekonstrukciju poistovjeti s
pragmatizmom, jer ona nudi kritiku filozofske tradicije i na-
glauje institucionalne i konvencionalne prisile u diskurzivnom is-
traivanju. Poput pragmatizma u Rortyevu prikazu, dekonstrukcija
prikazbe vidi kao znakoye koji na druge znakove, koji opet
na daljnje znakove, te istraivanje oslikava kao proces u
kojem se izjave navode kao podrka drugim izjavama, a pokazuje se
da je ono za to se kae da utemeljuje kakvu izjavu i samo dio ne-
'kog teksta. No postoje dvije zapreke
dekonstrukcije s pragmatizmom. Prvo, ne moe biti
zadovoljna koncepcijom istine. Pozivanje na sug-
lasnost i konvenciju - istina kao ono to je ozakonjeno naim pri-
metodama ozakonjenja - rezultira time da se norma dri
fundamentom, a kako sugeriraju Derrldine rasprave o Austinu i Se-
ar1eu, norme proizvode govornog
neozbiljne primjere da bi svoja pravila utemeljili u
suglasnosti i konvencijama. devijantno kako bi
svoje propise utemeljili u drutvenoj suglasnosti. Ako, kao to zapa-
a Rorty, izjave da bi se odredila njihova objektivnost zna-
, saznati da li razboritim mukarcima zdrava uma postoji
sporazum o tome to se priznavati kao potvrda njihove
istine (str. 337), onda se objektivnost konstituira na-
vanje Derride, jer je posrijedi kritika jednog filozofa o 'onome
to Derrida zove logocentrizmom filozofije.
argl..lmente protiv pothvata, Rorty nastavlja sustavne
filozofe od Gadamera i Derride. Veliki su sustavni filozofi konstruktivni i
pruaju dokaze. Veliki filozofi reagiraju protiv i nude satire,
parodije i aforizme (str. 369). On priznaje da filozofi zapravo pred-
lau dokaze, no tvrdi da to ne bi trebali dokazuje Derrida,
hvata li se tko ukotac s filozofijom, tada mora pruiti dokaz; asam Rorty
otkriva 'da je njegovoj zamisli promicanja tradicije nudan
dokaz. Taj filozof nuno pie hibridne tekstove.
131
I
zora onih koji se ne ubrajaju u razborite mukarce zdrava uma: e-
na, djece, pjesnika, proroka, sporazum nalazimo
no suglasnosti koje se navode kako bi sluile kao fundamenti
nisu dane nego proizvedene - a proizvode ih ove vrste.
da dekonstrukciju zanima ono to se te mot-
rite to ga priba"'llja po".'rh snglasnosti, ne!11a !li gO"'lora o
suglasnosti kao istine, niti o istine na
ono to se moe dokazati unutar kakva sustava. Naprotiv, predo-
dba o istini kao to je ozakonjeno metodama
ozakonjenja slui da bi se kritiziralo ono to se prihva6a kao istina.
Kako dekonstrukcija sustave pokuava razgledati i izvana i iznutra,
trsi se na ivotu odrati da ena, pjesnika,
proroka i oda istine o sustavu u kojem njima pripada rubno
mjesto - istine koje suglasnosti i ne mogu se dokazati
unutar dosad razvijena ustroja.
Drugo, dekonstrukcija se od pragmatizma razlikuje u svom stavu
prema refleksivnom istraivanju. U svom najstroem vidu pragmati-
zam tvrdi da naporom pomnog samoispitivanja ili teorijskim istrai-
vanjem ne moemo izvan ustroja vjerovanja i pretpostavaka
unutar kojih djelujemo - ne moemo izvan naih institucija i
vjerovanja da bismo ih procijenili - pa tako ne bismo trebali brinu-
ti o tim stvarima, nego bi nam valjalo latiti se svoga po:-
slao Dekonstrukcija je, naravno, glede rjea-
. vanja epistemolokih problema ili zbiljskog izmicanja logocentriz-
.. mu misli, no ona se samozadovoljstva do kojeg
moe dovesti pragmatizam, te razmiljanje o svojim vlastitim po-
stupcima i institucionalnim ustrojima nunom Ispiti-
vanje vlastitih kategorija i postupaka moe se, naravno, provesti sa
znatnim samozadovoljstvom, ali se to ta strategija, moe raz-
loiti posve jasno: sve ako i ne moemo izvan pojmovnih
ustroja da bismo kritizirali i procjenjivali, praksa samopromiijanja,
pokuaj teorijskog osmiljanja vlastite prakse, proizvode promjenu,
kao to to obilato pokazuje recentna povijest knjievne kritike. Teo-
rijsko istraivanje ne dolazi do novih fundamenata - u tom su
smislu pragmatisti u pravu. No u krivu su to ga zato odbacuju, jer
ono dovodi do mijena u pretpostavkama, institucijama i praksama.
predodbe da bi se istina mogla pojaviti s .pozicija rub-
nosti i dio je ove teorijske strategije, jer dok poje- .
tvrdnje o kakva fundamenta ili epistemoloki auto-
ritativne pozicije u pitanje, taj nacrt ovisi o opiranju
predodbi da je istina samo ono to se moe dokazati unutar kakva
ustroja. Lako je da istina u dokazu i
bi igra takvu nunu ulogu upravo stoga to ima tu trajnu dvostru-
132
kost, dvojnu referenciju koju je teko izbrisati. Istina je i ono to se
moe dokazati unutar kakva ustroja, i ono to jednostav-
no jest na stvari, bez obzira na to moe li itko u to vjerovati ili to
ozakoniti.
Pokretljivost te dvojne funkcije ili igre istine moe se vidjeti u
to branitelji koncepcije istine ne
tvrde da je njihov nazor istinit stoga to je opravdana tvrdnja, doka-
ziva unutar pretpostavaka nae kulture. Oni, naprotiv, tvrde da je to
ono to istina jest, da je to istina o istini, i ako ljudi
misle da je istina neto drugo.
Ovdje imamo paradoks s kojim se u
filozofije, knjievne kritike i povijesti, a koji se nedvojbeno moe
i drugdje. Zagovornici kakve suglasne teorije
istine svoje stajalite brane razlozima: njegove su po-
sljedice poeljne, nuno je za bitnih vrijednosti. Ne treba-
mo vjerovati u zbiljskog dostizanja istine, glasi dokaz,
no moramo vjerovati da istina postoji - stvari takve kakve jesu, is-
tinsko kakva teksta ili izrijeka - ili istraivanje i
ba gube svaki smisao; ljudsko istraivanje nema cilja. Predla-
nazora odgovaraju da kakve god bile posljedi-
ce njihova relativizma, s njima moramo ivjeti jer je to istina, stvari
takve kakve jesu: istina jest relativna, ovisna o nekom pojmovnom
ustroju. Oba pokuaja pruanja podrke jednom stajalitu uzrokuju
dekonstrukcijsko kretanje u kojem logika dokaza uporabljenog . u
obranu stajalita iskazanom
Dekonstrukcijska prepoznaju .tu paradoksalnu situaciju u
kojoj, s jedne strane, stajalita u sebi sadre svoje
vlastito ponitenje, a s druge se strane poricanje logocentrizma pro-
vodi naziva. Utoliko to dekonstrukcija za-
drava ta stajalita; mogla bi se kakvom sinte.,.
zorn, kakvom i cjelovitom teorijom; no kada ih spoji-
mo, ta dva kretanja ne rezultiraju nekim koherentnim stajalitem ili
izvrsnijom teorijom. Dekonstrukcija nema bolje teorije istine. Ona
je praksa i pisanja, aporijama koje se javljaju
pri pokuajima da nam se kae istina. Ona ne razvija neki novi filo-
zofski ustroj ili rjeenje, krivuda ovamo-onamo, za
koju se nada da se pokazati stratekom, momenata sveop-
poretka koje je zdruiti u kakvoj sintezi. Ona ulazi li
filozofsku ozbiljnost i izlazi iz nje, ulazi u filozofsko dokazivanje i
izlazi iz njega. u kakvom diskurZIvnom ustroju i oko njega
radije nego da gradi na novom temelju, ona ipak proizvesti ob-
rate i pomicanja. S nekima smo se od tih obrata hijerarhija sus-
reli; kako postoji i nekoliko drugih obrata znatne i teo-
133
I
zora onih koji se ne ubrajaju u razborite mukarce zdrava uma: e-
na, djece, pjesnika, proroka, sporazum nalazimo
no suglasnosti koje se navode kako bi sluile kao fundamenti
nisu dane nego proizvedene - a proizvode ih ove vrste.
da dekonstrukciju zanima ono to se te mot-
rite to ga priba"'llja po".'rh snglasnosti, ne!11a !li gO"'lora o
suglasnosti kao istine, niti o istine na
ono to se moe dokazati unutar kakva sustava. Naprotiv, predo-
dba o istini kao to je ozakonjeno metodama
ozakonjenja slui da bi se kritiziralo ono to se prihva6a kao istina.
Kako dekonstrukcija sustave pokuava razgledati i izvana i iznutra,
trsi se na ivotu odrati da ena, pjesnika,
proroka i oda istine o sustavu u kojem njima pripada rubno
mjesto - istine koje suglasnosti i ne mogu se dokazati
unutar dosad razvijena ustroja.
Drugo, dekonstrukcija se od pragmatizma razlikuje u svom stavu
prema refleksivnom istraivanju. U svom najstroem vidu pragmati-
zam tvrdi da naporom pomnog samoispitivanja ili teorijskim istrai-
vanjem ne moemo izvan ustroja vjerovanja i pretpostavaka
unutar kojih djelujemo - ne moemo izvan naih institucija i
vjerovanja da bismo ih procijenili - pa tako ne bismo trebali brinu-
ti o tim stvarima, nego bi nam valjalo latiti se svoga po:-
slao Dekonstrukcija je, naravno, glede rjea-
. vanja epistemolokih problema ili zbiljskog izmicanja logocentriz-
.. mu misli, no ona se samozadovoljstva do kojeg
moe dovesti pragmatizam, te razmiljanje o svojim vlastitim po-
stupcima i institucionalnim ustrojima nunom Ispiti-
vanje vlastitih kategorija i postupaka moe se, naravno, provesti sa
znatnim samozadovoljstvom, ali se to ta strategija, moe raz-
loiti posve jasno: sve ako i ne moemo izvan pojmovnih
ustroja da bismo kritizirali i procjenjivali, praksa samopromiijanja,
pokuaj teorijskog osmiljanja vlastite prakse, proizvode promjenu,
kao to to obilato pokazuje recentna povijest knjievne kritike. Teo-
rijsko istraivanje ne dolazi do novih fundamenata - u tom su
smislu pragmatisti u pravu. No u krivu su to ga zato odbacuju, jer
ono dovodi do mijena u pretpostavkama, institucijama i praksama.
predodbe da bi se istina mogla pojaviti s .pozicija rub-
nosti i dio je ove teorijske strategije, jer dok poje- .
tvrdnje o kakva fundamenta ili epistemoloki auto-
ritativne pozicije u pitanje, taj nacrt ovisi o opiranju
predodbi da je istina samo ono to se moe dokazati unutar kakva
ustroja. Lako je da istina u dokazu i
bi igra takvu nunu ulogu upravo stoga to ima tu trajnu dvostru-
132
kost, dvojnu referenciju koju je teko izbrisati. Istina je i ono to se
moe dokazati unutar kakva ustroja, i ono to jednostav-
no jest na stvari, bez obzira na to moe li itko u to vjerovati ili to
ozakoniti.
Pokretljivost te dvojne funkcije ili igre istine moe se vidjeti u
to branitelji koncepcije istine ne
tvrde da je njihov nazor istinit stoga to je opravdana tvrdnja, doka-
ziva unutar pretpostavaka nae kulture. Oni, naprotiv, tvrde da je to
ono to istina jest, da je to istina o istini, i ako ljudi
misle da je istina neto drugo.
Ovdje imamo paradoks s kojim se u
filozofije, knjievne kritike i povijesti, a koji se nedvojbeno moe
i drugdje. Zagovornici kakve suglasne teorije
istine svoje stajalite brane razlozima: njegove su po-
sljedice poeljne, nuno je za bitnih vrijednosti. Ne treba-
mo vjerovati u zbiljskog dostizanja istine, glasi dokaz,
no moramo vjerovati da istina postoji - stvari takve kakve jesu, is-
tinsko kakva teksta ili izrijeka - ili istraivanje i
ba gube svaki smisao; ljudsko istraivanje nema cilja. Predla-
nazora odgovaraju da kakve god bile posljedi-
ce njihova relativizma, s njima moramo ivjeti jer je to istina, stvari
takve kakve jesu: istina jest relativna, ovisna o nekom pojmovnom
ustroju. Oba pokuaja pruanja podrke jednom stajalitu uzrokuju
dekonstrukcijsko kretanje u kojem logika dokaza uporabljenog . u
obranu stajalita iskazanom
Dekonstrukcijska prepoznaju .tu paradoksalnu situaciju u
kojoj, s jedne strane, stajalita u sebi sadre svoje
vlastito ponitenje, a s druge se strane poricanje logocentrizma pro-
vodi naziva. Utoliko to dekonstrukcija za-
drava ta stajalita; mogla bi se kakvom sinte.,.
zorn, kakvom i cjelovitom teorijom; no kada ih spoji-
mo, ta dva kretanja ne rezultiraju nekim koherentnim stajalitem ili
izvrsnijom teorijom. Dekonstrukcija nema bolje teorije istine. Ona
je praksa i pisanja, aporijama koje se javljaju
pri pokuajima da nam se kae istina. Ona ne razvija neki novi filo-
zofski ustroj ili rjeenje, krivuda ovamo-onamo, za
koju se nada da se pokazati stratekom, momenata sveop-
poretka koje je zdruiti u kakvoj sintezi. Ona ulazi li
filozofsku ozbiljnost i izlazi iz nje, ulazi u filozofsko dokazivanje i
izlazi iz njega. u kakvom diskurZIvnom ustroju i oko njega
radije nego da gradi na novom temelju, ona ipak proizvesti ob-
rate i pomicanja. S nekima smo se od tih obrata hijerarhija sus-
reli; kako postoji i nekoliko drugih obrata znatne i teo-
133
rijske vanosti, mogli bismo se radi oslikavanja implikacija dekon-
strukcije okrenuti njima, prije negoli se latirno ispitivanja mo-
posljedica za knjievnu kritiku. .
4. Institucije i inverzije
u The Conflict of Faculties [Sukob fakulteta] Derrida pie:
Ono to se pomalo prenagljeno naziya dekonstrukcijom nije, ima
li ikakve vanosti, neki specijalizirani skup diskurzivnih
postupaka, a jo manje pravila neke nove metode
koja na tekstovip1a i izrijecima radi zaklonjena kakvom danom i
institucijom. Ona [op. prev. - dekonstrukcija] je, nada-
. Ije, u najmanju ruku zauzimanja stava, II svojim analizama,
glede i institucionalnih struktura koje naa
djelovanja, nae nadlenosti, nae izvedbe, te njima
ravnaju. Upravo stoga to se nikada ne bavi samo
sadrajem, dekonstrukcija ne bi trebala biti odvojiva od ove poli-
problematike i trebala bi traiti novo istrai-
vanje odgovornosti, istraivanje koje pita o kodovima
nima od etike i politike. To da se, nekima
ka, svima koji politiku samo prepoznaju
po najpoznatijim znakovima na cesti. Dekonstrukcija nije ni me-
todoloka reforma koja bi imala ponovo potvrditi or-
ganizaciju, ni procvat neodgovorne destrukcije koja sve ne-
odgovornima, a najsigurniji bi joj bio to da sve ostavi
onakvim kakvo jest i da najnepokretnije snage unutar
.
TVrdi se da dekonstrukcija, zato to se nikada ne bavi samo oz-
sadrajem poglavito uvjetima i pretpostavkama diskur-
za, ustrojima istraivanja, institucionalne strukture koje
ravnaju naim djelovanjima, naim nadlenostima i iz-
vedbama. Ispitivanje tih struktura, kakve god bile njegove poslJedi-
ce - a pokazalo se da ih lako - se motriti
kao politiziranje onoga to bi se moglo drati neutralnim us-
trojem. Pokazuje se da su pitanja institucionalne snage i njezine
strukture sadrana u problemima kojima se dekonstrukcija.
Kant9v Sukob fakulteta, to ga Derrida analizira u istoimenom.
ogledu, raspravlja o odnosu filozofskog fakulteta prema drugim fa-
kultetima (pravni, medicinski i teoloki) i prema drav-
noj Kantov pokuaj da odredi sferu djelovanja filozofskog fa-
kulteta i to bi ih mogla nametnuti prava i drugih,
pokazuje se ovisnim o distinkciji konstativno g i performa-
.tivnog jezika: prvi je s kojim filozofija moe biti vrlo blis-
134
ka, drugi je rezerviran za dravu i njezine zastupnike na
A problemi koji se javljaju kad teorija govornih pokuava
odrediti i podrati tu opreku upravo su oni prijepori koji in-
stitucionalne borbe Kantova i" u oh!kima, na
eg vlastitog. 11 n'y a pas de hors texte [Ne postoji nita izvan tek-
ste] utcliko zbiljncsti se pclitilca i li kajirpa
njima manipulira neodvojivi od diskurzivnih struktura i sustava oz-
ili onoga to Derrida naziva tekstom. Ovis-
ni o hijerarhijskim oprekama nae tradicije, oni su izvrgnuti utjecaju
inverzija i pomicanja tih hijerarhija, premda se takvi mogu
postizati sporo.
Derridino najjavnije uplitanje u institucije i politiku bio je nje-
gov rad s Groupe de recherches sur l'enseignement philosophique
(GRE PH) [Skupina za istraivanje nastave filozofije], koja je podu-
zela opsenu borbu protiv nastavnih reformi koje bi smanjile ulogu
filozofije u francuskim kolama i kolstvo usmjerile prema pretpos-
tavljenim tehnolokim zahtjevima trita rada. GREPH-
-ova obrana filozofije kritiku on.e koncepcije filozofije ko-
ju su promicale institucije; filozofska analiza
filozofije u interese i snage koje se dre rubnima u odnosu na
filozofsko_istraivanje iri predodbu o filozofiji kao dis-
kurzu koji se bavi politikom znanja, prikazbe, i priop-
hijerarhijske opreke unutar kojih se
filozofIja i njezina uloga, GREPH. pokuava temelj i inte-
rese svoje borbe. Kako Christopher Fynsk pie u recenziji GREPH-
-ove Qui a peur. de la philosophie? [Tko se boji filozofIje ?], sporno
nije samo poloaj discipline zvane filozofija, borba
vie ili manje snagama koje djeluju kao filozofije i
up.utar i izvan te institucije (A Qecelebration of Philosophy
[Oduzimanje slave filozofiji], str. 81).
Spoj intelektualnog promiljanja o naravi filozofije i borbe za
osobite ciljeve nije nipoto lako odrati, to. sugerira i hete-
rogenost priloga u Qui a peur de la philosophie? U intervjuu En-
tre crochets [O zagradama] Derrida vrhovni interes ovog pro-
jekta prvo zato to je tu uvijek teko, zato to ne znam kako ga se .
latiti: ne postoji program; za svaki se mora ustano-
viti ili prepoznati; uvijek moe ne uspjeti; u svakom
donekle i ne uspijeva .. No poriajvie me zanima, nastavlja
on, pokuati smanjiti stanovitu pukotinu ili odgodu:
naprimjer, ovog djelovanja na instituciju ili protiv insti-
tucije (recimo to jednostavno) i onoga to (pojednostav-
nimo opet) kao najnapredniju verziju filozofske ili teorijske de-
konstrukcije s druge strane .... 1\10ramo sa stanovitim
135
rijske vanosti, mogli bismo se radi oslikavanja implikacija dekon-
strukcije okrenuti njima, prije negoli se latirno ispitivanja mo-
posljedica za knjievnu kritiku. .
4. Institucije i inverzije
u The Conflict of Faculties [Sukob fakulteta] Derrida pie:
Ono to se pomalo prenagljeno naziya dekonstrukcijom nije, ima
li ikakve vanosti, neki specijalizirani skup diskurzivnih
postupaka, a jo manje pravila neke nove metode
koja na tekstovip1a i izrijecima radi zaklonjena kakvom danom i
institucijom. Ona [op. prev. - dekonstrukcija] je, nada-
. Ije, u najmanju ruku zauzimanja stava, II svojim analizama,
glede i institucionalnih struktura koje naa
djelovanja, nae nadlenosti, nae izvedbe, te njima
ravnaju. Upravo stoga to se nikada ne bavi samo
sadrajem, dekonstrukcija ne bi trebala biti odvojiva od ove poli-
problematike i trebala bi traiti novo istrai-
vanje odgovornosti, istraivanje koje pita o kodovima
nima od etike i politike. To da se, nekima
ka, svima koji politiku samo prepoznaju
po najpoznatijim znakovima na cesti. Dekonstrukcija nije ni me-
todoloka reforma koja bi imala ponovo potvrditi or-
ganizaciju, ni procvat neodgovorne destrukcije koja sve ne-
odgovornima, a najsigurniji bi joj bio to da sve ostavi
onakvim kakvo jest i da najnepokretnije snage unutar
.
TVrdi se da dekonstrukcija, zato to se nikada ne bavi samo oz-
sadrajem poglavito uvjetima i pretpostavkama diskur-
za, ustrojima istraivanja, institucionalne strukture koje
ravnaju naim djelovanjima, naim nadlenostima i iz-
vedbama. Ispitivanje tih struktura, kakve god bile njegove poslJedi-
ce - a pokazalo se da ih lako - se motriti
kao politiziranje onoga to bi se moglo drati neutralnim us-
trojem. Pokazuje se da su pitanja institucionalne snage i njezine
strukture sadrana u problemima kojima se dekonstrukcija.
Kant9v Sukob fakulteta, to ga Derrida analizira u istoimenom.
ogledu, raspravlja o odnosu filozofskog fakulteta prema drugim fa-
kultetima (pravni, medicinski i teoloki) i prema drav-
noj Kantov pokuaj da odredi sferu djelovanja filozofskog fa-
kulteta i to bi ih mogla nametnuti prava i drugih,
pokazuje se ovisnim o distinkciji konstativno g i performa-
.tivnog jezika: prvi je s kojim filozofija moe biti vrlo blis-
134
ka, drugi je rezerviran za dravu i njezine zastupnike na
A problemi koji se javljaju kad teorija govornih pokuava
odrediti i podrati tu opreku upravo su oni prijepori koji in-
stitucionalne borbe Kantova i" u oh!kima, na
eg vlastitog. 11 n'y a pas de hors texte [Ne postoji nita izvan tek-
ste] utcliko zbiljncsti se pclitilca i li kajirpa
njima manipulira neodvojivi od diskurzivnih struktura i sustava oz-
ili onoga to Derrida naziva tekstom. Ovis-
ni o hijerarhijskim oprekama nae tradicije, oni su izvrgnuti utjecaju
inverzija i pomicanja tih hijerarhija, premda se takvi mogu
postizati sporo.
Derridino najjavnije uplitanje u institucije i politiku bio je nje-
gov rad s Groupe de recherches sur l'enseignement philosophique
(GRE PH) [Skupina za istraivanje nastave filozofije], koja je podu-
zela opsenu borbu protiv nastavnih reformi koje bi smanjile ulogu
filozofije u francuskim kolama i kolstvo usmjerile prema pretpos-
tavljenim tehnolokim zahtjevima trita rada. GREPH-
-ova obrana filozofije kritiku on.e koncepcije filozofije ko-
ju su promicale institucije; filozofska analiza
filozofije u interese i snage koje se dre rubnima u odnosu na
filozofsko_istraivanje iri predodbu o filozofiji kao dis-
kurzu koji se bavi politikom znanja, prikazbe, i priop-
hijerarhijske opreke unutar kojih se
filozofIja i njezina uloga, GREPH. pokuava temelj i inte-
rese svoje borbe. Kako Christopher Fynsk pie u recenziji GREPH-
-ove Qui a peur. de la philosophie? [Tko se boji filozofIje ?], sporno
nije samo poloaj discipline zvane filozofija, borba
vie ili manje snagama koje djeluju kao filozofije i
up.utar i izvan te institucije (A Qecelebration of Philosophy
[Oduzimanje slave filozofiji], str. 81).
Spoj intelektualnog promiljanja o naravi filozofije i borbe za
osobite ciljeve nije nipoto lako odrati, to. sugerira i hete-
rogenost priloga u Qui a peur de la philosophie? U intervjuu En-
tre crochets [O zagradama] Derrida vrhovni interes ovog pro-
jekta prvo zato to je tu uvijek teko, zato to ne znam kako ga se .
latiti: ne postoji program; za svaki se mora ustano-
viti ili prepoznati; uvijek moe ne uspjeti; u svakom
donekle i ne uspijeva .. No poriajvie me zanima, nastavlja
on, pokuati smanjiti stanovitu pukotinu ili odgodu:
naprimjer, ovog djelovanja na instituciju ili protiv insti-
tucije (recimo to jednostavno) i onoga to (pojednostav-
nimo opet) kao najnapredniju verziju filozofske ili teorijske de-
konstrukcije s druge strane .... 1\10ramo sa stanovitim
135
I'
I i
l;
I
1
ii:
:
. pukotinama i pokuati ih smanjiti ako ih je iz' bitnih razloga i
izbrisati: posrijedi su, primjerice, pukotine
diskurza ili djelovanja ove neposredno de-
konstrukcije i dekonstrukcije teorijskog ili filozofskog lika. Te su
pukotine tako velike da skrivaju 'Veze Iles relais/ ili ih
mnogima neraspoznatljivima. Istr. 1131
Snana je udnja mnogih da te pukotine uklone. U
knjizi Marxism and Deconstruction [Marksizam i dekonstrukcija],
naprimjer, Michael Ryan s velikim arom skicira
na koje bi dekonstrukcija mogla biti izravno upregnuta u kola poli-
ciljeva. Takvi se nacrti izlau opasnosti da budu smijeni -
treba li nam Derrida da bismo razmrsili po-
retorike? - i, to je mnogo vanije, zaobilaze brojna pitanja
o tQme to je uistinu napredno, a to nije. Ne postoji ustanov-
ljen program, kae Derrida, zato to pokuaji da se preokrenu i tako
pomaknu vanije hijerarhijske opreke misli otvaraju
promjene koje se ne daju unaprijed Poslje-
dice problema koji se na jednom stupnju najapstraktnijima i
najslabije znanima mogu uznemirivati mnogo vie negoli neposred-
nei raspre, a taj radikalni potencijal moe ovisiti o
pripravnosti da se provode teorijska istraivanja od po-
trebe probitaka. Ako se, kako to tvrdi Derri-
da u knjizi' De la gramma/ologie, odsjaji dekonstrukcije -
koja raskida s konstituiranom - mogu
,;' navijestiti ili prikazati samo kao neka vrst nakaznosti (str. 14/5),
-- tada bi moda teorijskim istraivanjima trebalo dopustiti da posta-
nu nakazna ili groteskna, a ne da budu podvrgnuta teleologiji poli-
probitka, u nadi da ukloniti pukotinu koju opisuje Der-
rida. Da se ne bi da nuna trajnost te pukotine opravdava
konzervativno institucionalno samozadovoljstvo, mora, pie
Derrida, nastaviti kao i uvijek borbu na dvije fronte, na dva stup-
nja i u dva registra - kritika dananjih institucija i dekonstrukcija
filozofska opreka - istodobno, svemu, dis-
tinkciju njima (OU commence et comment finit un corps en-
seignant [Gdje i kakp zavrava jedan nastavni predmet],
.' str. 67).
Tvrdi se da dekonstrukcijske analize imaju potencijalno radikal-
ne institucionalne implikacije, no te implikacije, daleke i ne-
predvidive, nisu nadomjestak za neposredno i dje-
lovanje, s kojim moda izgleda da su samo neizravno povezane.'
Njihov radikalni potencijal moe ovisiti o sredstvi-
ma to ih otkrivaju u kakvom neumjerenom, teorij-
skom traganju. Ovisi li snaga teorije o institucionali-
136
zacije - ona postaje ukoliko moe oblikovati
prakse kojima konstituiramo neki svijet, upravljamo njime i preno-
simo ga dalje - njezini su najradikalniji aspekti tom institucionali-
zacijom ugroeni i dolaze na vidjelo upravo u teorijskom promilja-
nju koje osporava zasebne institucionalizacije teorijskog diskurza.
To nalazimo, naprimjer, u freudovske teorije: njezin'a je
povezana sa njezinih hijerarhijskih obrata da preobli-
kuju miljenje i ponaanje, ali su institucije psihoanalize dokazivo
bile posve konzervativne, pa ta radikalna snaga freudovske teorije i
nije povezana s njima, nego sa sredstvima to ih ta teorija pribavlja
za daljnju teorijsku kritiku - kritiku institucija i pretpostavaka, uk-
i onih koje pripadaju praksi.
Freudovska je teorija uistinu primjer kojim jedno
specijalizirano ili izokrenuto istraivanje moe preoblikovati
s preokretanja i pomicanja onih opreka ko-
je su njegove poslove rubnima. Jedan je od najproduktivni-
jih intelektualnih pothvata 1970-:ih bilo Freudovih spi-
sa - s dekonstrukcijskoga gledita - kao teorija i primjera tekstov-
nosti P Potanko znatnu dekonstruktivnu i autodekon-
struktivnu snagu njegovih tekstova, ta su nam pruila jedno
fr'eudovske teorije.
12 Pored Derridina Speculer - sur 'Freud' li La Carte postale i Freud
et la scene de u L'Ecriture et la difference, vidi: Sarah Kofman,
L 'Enfance de Fait [Djetinjstvo umjetnosti]; Quatre Romans ana1ytiques
tiri romanaJ.i L'Enigme de la femme [Zagonetka ene]; Jean-Mi-'
chel Rey, Parcours de Freud [Freudov put]; Philippe Lacoue-Labarthe, No-
te sur Freud et la representation [Biljeka o Freudu i prikazbi]; Helene Ci-
xous, La Fiction et ses fant6mes [Fikcija i njezine utvare]; Peter Brooks,
Fictions of the Wolfman [Fikcije Covjeka-Vuka]; Cynthia Chase, Oedi-
pal Textuality: Reading Freud's Reading of Oedipus [Edipovska tekstov-
nost: Freudova Edipa]; Neil Hertz, Freud and the Sand-
man [Freud i Sandman koji djeci donosi san na Jeffrey
Mehlman, How to Read Freud on Jokes: The Critic as Schadchen [Kako
to Freud kae o alama: kao Schadchen*] i Trimethylamin:
Notes on Freuq's Specimen Dream [Trimethylamin: opaske oFreudovom
oglednom snu]; Rodolphe Gasche, La Sorciere metapsychologique [Me-
tapsiholoka vjetica]; David Carroll, Freud and the Myth of Origins
[Freud i mit o izvorima]; te Samuel Weber, Freud-Legende [Freud-legenda],
The Divalj-cator: Remarks on Freud's Witz [Razdvojitelj: zapaanja o
Freudovoj Sali], The Sideshow, or,: Remarks on a Canny Moment [Spored-
na predstava, ili: zapaanja o jednom ovorazumskom momentu] i It [Id].
Premda je -Lacanov povratak Freudu bio poticaj istraivanju i
raspravi, vjerni lacanovci, ,zahtjevima svog nisu bili najo-
troumniji ni najuvjerljiviji Freudovi Iznimka je, dakalfo, Jean Lap-
lanche, autor knjige Vie et mort en psychanalyse [Zivot i smrt u
psihoanalizi]. '
* Nap. prev .. - jidi: sudac
137
I'
I i
l;
I
1
ii:
:
. pukotinama i pokuati ih smanjiti ako ih je iz' bitnih razloga i
izbrisati: posrijedi su, primjerice, pukotine
diskurza ili djelovanja ove neposredno de-
konstrukcije i dekonstrukcije teorijskog ili filozofskog lika. Te su
pukotine tako velike da skrivaju 'Veze Iles relais/ ili ih
mnogima neraspoznatljivima. Istr. 1131
Snana je udnja mnogih da te pukotine uklone. U
knjizi Marxism and Deconstruction [Marksizam i dekonstrukcija],
naprimjer, Michael Ryan s velikim arom skicira
na koje bi dekonstrukcija mogla biti izravno upregnuta u kola poli-
ciljeva. Takvi se nacrti izlau opasnosti da budu smijeni -
treba li nam Derrida da bismo razmrsili po-
retorike? - i, to je mnogo vanije, zaobilaze brojna pitanja
o tQme to je uistinu napredno, a to nije. Ne postoji ustanov-
ljen program, kae Derrida, zato to pokuaji da se preokrenu i tako
pomaknu vanije hijerarhijske opreke misli otvaraju
promjene koje se ne daju unaprijed Poslje-
dice problema koji se na jednom stupnju najapstraktnijima i
najslabije znanima mogu uznemirivati mnogo vie negoli neposred-
nei raspre, a taj radikalni potencijal moe ovisiti o
pripravnosti da se provode teorijska istraivanja od po-
trebe probitaka. Ako se, kako to tvrdi Derri-
da u knjizi' De la gramma/ologie, odsjaji dekonstrukcije -
koja raskida s konstituiranom - mogu
,;' navijestiti ili prikazati samo kao neka vrst nakaznosti (str. 14/5),
-- tada bi moda teorijskim istraivanjima trebalo dopustiti da posta-
nu nakazna ili groteskna, a ne da budu podvrgnuta teleologiji poli-
probitka, u nadi da ukloniti pukotinu koju opisuje Der-
rida. Da se ne bi da nuna trajnost te pukotine opravdava
konzervativno institucionalno samozadovoljstvo, mora, pie
Derrida, nastaviti kao i uvijek borbu na dvije fronte, na dva stup-
nja i u dva registra - kritika dananjih institucija i dekonstrukcija
filozofska opreka - istodobno, svemu, dis-
tinkciju njima (OU commence et comment finit un corps en-
seignant [Gdje i kakp zavrava jedan nastavni predmet],
.' str. 67).
Tvrdi se da dekonstrukcijske analize imaju potencijalno radikal-
ne institucionalne implikacije, no te implikacije, daleke i ne-
predvidive, nisu nadomjestak za neposredno i dje-
lovanje, s kojim moda izgleda da su samo neizravno povezane.'
Njihov radikalni potencijal moe ovisiti o sredstvi-
ma to ih otkrivaju u kakvom neumjerenom, teorij-
skom traganju. Ovisi li snaga teorije o institucionali-
136
zacije - ona postaje ukoliko moe oblikovati
prakse kojima konstituiramo neki svijet, upravljamo njime i preno-
simo ga dalje - njezini su najradikalniji aspekti tom institucionali-
zacijom ugroeni i dolaze na vidjelo upravo u teorijskom promilja-
nju koje osporava zasebne institucionalizacije teorijskog diskurza.
To nalazimo, naprimjer, u freudovske teorije: njezin'a je
povezana sa njezinih hijerarhijskih obrata da preobli-
kuju miljenje i ponaanje, ali su institucije psihoanalize dokazivo
bile posve konzervativne, pa ta radikalna snaga freudovske teorije i
nije povezana s njima, nego sa sredstvima to ih ta teorija pribavlja
za daljnju teorijsku kritiku - kritiku institucija i pretpostavaka, uk-
i onih koje pripadaju praksi.
Freudovska je teorija uistinu primjer kojim jedno
specijalizirano ili izokrenuto istraivanje moe preoblikovati
s preokretanja i pomicanja onih opreka ko-
je su njegove poslove rubnima. Jedan je od najproduktivni-
jih intelektualnih pothvata 1970-:ih bilo Freudovih spi-
sa - s dekonstrukcijskoga gledita - kao teorija i primjera tekstov-
nosti P Potanko znatnu dekonstruktivnu i autodekon-
struktivnu snagu njegovih tekstova, ta su nam pruila jedno
fr'eudovske teorije.
12 Pored Derridina Speculer - sur 'Freud' li La Carte postale i Freud
et la scene de u L'Ecriture et la difference, vidi: Sarah Kofman,
L 'Enfance de Fait [Djetinjstvo umjetnosti]; Quatre Romans ana1ytiques
tiri romanaJ.i L'Enigme de la femme [Zagonetka ene]; Jean-Mi-'
chel Rey, Parcours de Freud [Freudov put]; Philippe Lacoue-Labarthe, No-
te sur Freud et la representation [Biljeka o Freudu i prikazbi]; Helene Ci-
xous, La Fiction et ses fant6mes [Fikcija i njezine utvare]; Peter Brooks,
Fictions of the Wolfman [Fikcije Covjeka-Vuka]; Cynthia Chase, Oedi-
pal Textuality: Reading Freud's Reading of Oedipus [Edipovska tekstov-
nost: Freudova Edipa]; Neil Hertz, Freud and the Sand-
man [Freud i Sandman koji djeci donosi san na Jeffrey
Mehlman, How to Read Freud on Jokes: The Critic as Schadchen [Kako
to Freud kae o alama: kao Schadchen*] i Trimethylamin:
Notes on Freuq's Specimen Dream [Trimethylamin: opaske oFreudovom
oglednom snu]; Rodolphe Gasche, La Sorciere metapsychologique [Me-
tapsiholoka vjetica]; David Carroll, Freud and the Myth of Origins
[Freud i mit o izvorima]; te Samuel Weber, Freud-Legende [Freud-legenda],
The Divalj-cator: Remarks on Freud's Witz [Razdvojitelj: zapaanja o
Freudovoj Sali], The Sideshow, or,: Remarks on a Canny Moment [Spored-
na predstava, ili: zapaanja o jednom ovorazumskom momentu] i It [Id].
Premda je -Lacanov povratak Freudu bio poticaj istraivanju i
raspravi, vjerni lacanovci, ,zahtjevima svog nisu bili najo-
troumniji ni najuvjerljiviji Freudovi Iznimka je, dakalfo, Jean Lap-
lanche, autor knjige Vie et mort en psychanalyse [Zivot i smrt u
psihoanalizi]. '
* Nap. prev .. - jidi: sudac
137
I
,I
Iii
. '
Jedan je put do razumijevanja Freudova upravo na-
to smo ga istraivali u ovom poglavlju. Freud s nizom
hijerarhijskih opreka: normalno/patoloko, zdrav um/bolestan um,
zbiljsko/zamiljeno, iskustvo/san, svjesno/nesvjesno, ivot/smrt. U
s v ako lD. je od tih lJl'vi nazIv .kao prvoian, kao po se-
bi cjelovit, a drugi je njegova negacija ili komplikacija, Smjeten na
rub prvog naziva, drugi naziv neki nepoeljan, nebitan ot-
klon. Freudova istraivanja dekonstruiraju te opreke
to je posrijedi u naoj udnji za potiskivanjem drugog naziva, te
da se svaki prvi naziv zapravo moe motriti kao osobit
fundamenata to ih drugi naziv, koji se u tom proce-
su preoblikuje. Razumijevanje rubnog ili devijantnog naziva postaje
uvjetom razumijevanja pretpostavljen.og. prVotnog naziva.
nitija djelovanja psihe otkrivaju se, primjerice, istraivanjima pato-
lokih Logika snova i fantazija pokazuje se sredinjom za
. prikaz snaga koje djeluju u svekolikom naem iskustvu. Istraivanje
neuroza je za opis zdrave prilagodbe; je pomalo svakod-
nevnim postalo to da je zdrav um samo neu-
roze, neuroze koja odgovara stanovitim drutvenim zahtjevima. Ili
pak umjesto da seksualnost dri visoko specijaliziranim aspektom
ljudskoga iskustva, snagom koja djeluje u stanovitim trenucima
ljudskih ivota, Freud pokazuje kako je sve njome proeto,
teoriju seksualnosti preduvjetom razumijevanja to bi moglo
izgledati u mjeri neseksualnim: ponaanja. N esek-
sualno postaje :verzijom onoga to Freud naziva proi-
renom (Three Essays on the Theory of Sexuality [Tri
ogleda o teoriji seksualnosti], svezak 7, str. 134). Freudovska teorija
velik dio svog revolucionarnog utjecaja zahvaljuje tim dekonstruk-
cijskim obratima, koji u superioran poloaj postavljaju ono to je
<;lotad drano rubnim. to jedinstveno Edipa, mo-
delom normalnog sazrijevanja ili normalnu seksualnost
kao perverziju - perverziju nagonskoga - postupak je koji ni
danas nije izgubio snagu skandala.
Glavni je primjer freudovske dekonstrukcije, naravno, dislokaci-
ja hijerarhijske opreke svjesnog i nesvjesnog. Freud pie:
138
Bitno je napustiti precjenjivanje svojstva biti svjestan, prije no
to nam postane oblikovati bilo kakav nazor o iz-
voru onoga to je mentalno ... nesvjesno je ire koje u
sebi sadri manje svjesnog. Sve, to 'je svjesno ima neki
pripremni nesvjesni stadij; dok ono to je nesvjesno moe, na-
-protiv, ostati u tom stadiju, pa ipak zahtijeva da ga drimo pu-
novrijednim procesom. Nesvje'sno je istinska
zbilja. I The Interpretation of-Dreams, snova], sve-
zak 5, str. 612-13/
Za snanu tradiciju, koje je Descartes samo
jim zastupnikom, ljudski se subjekt definirao svijesti: ja
je ono koje misli, opaa i i
snagu nesvjesnih i struktura u ljudskom ivotu, Freud
tradicionalnu hijerarhiju i svijest zasebnim, izvede-
nim primjerom nesvjesnih procesa.
No o tim freudovskim operacijama moemo razmiljati na dva
Prema prvom, koji dobiva prednost pri raspravljanju
o posrijedi je inverzija koja nad-
snagu nesvjesnoga, no nesvjesno jo uvijek definira pomo-
svijesti: kao potisnutu ili svijest. Iskustva su potisnuta,
prognana u nesvjesno, gdje vre utjecaj. Tijekom psihoa-
nalize otkriva se njihova skrivena prisutnost; ona se u svi-
jest i, kao to bi to rekla tradicija, analizirane se osobe
vlasti tih prije potisnutih ideja kroz novu svijest o sebi, u
kojoj ja postaje sebi u mjeri prisutno. Prema tom
razmiljanja, freudovska inverzija prednost daje nesvjesnom, ali sa-
mo tako to ga skrivenom zbiljom s koje se moe skinu-
ti koprena, te je u sebe ponovo moe preuzeti jedna svi-
jest.
Freudove su formulacije izloene ovakvoj interpretaciji, no
on ustraje u distinkciji izmedu nesvjesnog i
onoga to naziv::! predsvjesnim, a se i iskustava koja
u nekom danom trenutku nisu svjesna, ali ih svijest moe
ponovo S druge strane, nesvjesno je svijesti nedostino.13
Osim toga, a osobito u djelima koja teorije najranijeg po-
tiskivanja, najranijih fantazija i Nachtraglichkeit* ili
djelovanja, Freud da nesvjesno nipoto nije tek jedan sloj
zbiljskih iskustava koja su bila potisnuta, tek neka skrivena prisut-
nost. Njega tvori i potiskivanje i djelatni agens potiskivanja. Poput
diff6rance; koja izvor razlike u razlikovanju i
razlikovanja u razlici, nesvjesno je neizvoran izvor to ga Freud na-
ziva prvobitnim potiskivanjem (Urverdrangung), u kojem nesvjesno
i prvo potiskivanje, i je kao potiskivanje. Ako
nesvjesnog pokazuje da u ljudskom subjektu nikada nita ni-
je jednostavno, da su misli i udnje uvijek i u sebi
podijeljene, proizlazi da samo nesvjesno nije neka jednostavna skri-
vena zbilja, vazda, u Freudovim spekulacijama, sloen i razliko-
vit proizvod. Kako pie Derrida,
13 O tome raspravlja Laplanche, te .Serge Leclaire, The Unconscious: A
Psychoanalytic Study [Nesvjesno: studija]
* Nap. prev. - naknadnost (njem.)
139
I
,I
Iii
. '
Jedan je put do razumijevanja Freudova upravo na-
to smo ga istraivali u ovom poglavlju. Freud s nizom
hijerarhijskih opreka: normalno/patoloko, zdrav um/bolestan um,
zbiljsko/zamiljeno, iskustvo/san, svjesno/nesvjesno, ivot/smrt. U
s v ako lD. je od tih lJl'vi nazIv .kao prvoian, kao po se-
bi cjelovit, a drugi je njegova negacija ili komplikacija, Smjeten na
rub prvog naziva, drugi naziv neki nepoeljan, nebitan ot-
klon. Freudova istraivanja dekonstruiraju te opreke
to je posrijedi u naoj udnji za potiskivanjem drugog naziva, te
da se svaki prvi naziv zapravo moe motriti kao osobit
fundamenata to ih drugi naziv, koji se u tom proce-
su preoblikuje. Razumijevanje rubnog ili devijantnog naziva postaje
uvjetom razumijevanja pretpostavljen.og. prVotnog naziva.
nitija djelovanja psihe otkrivaju se, primjerice, istraivanjima pato-
lokih Logika snova i fantazija pokazuje se sredinjom za
. prikaz snaga koje djeluju u svekolikom naem iskustvu. Istraivanje
neuroza je za opis zdrave prilagodbe; je pomalo svakod-
nevnim postalo to da je zdrav um samo neu-
roze, neuroze koja odgovara stanovitim drutvenim zahtjevima. Ili
pak umjesto da seksualnost dri visoko specijaliziranim aspektom
ljudskoga iskustva, snagom koja djeluje u stanovitim trenucima
ljudskih ivota, Freud pokazuje kako je sve njome proeto,
teoriju seksualnosti preduvjetom razumijevanja to bi moglo
izgledati u mjeri neseksualnim: ponaanja. N esek-
sualno postaje :verzijom onoga to Freud naziva proi-
renom (Three Essays on the Theory of Sexuality [Tri
ogleda o teoriji seksualnosti], svezak 7, str. 134). Freudovska teorija
velik dio svog revolucionarnog utjecaja zahvaljuje tim dekonstruk-
cijskim obratima, koji u superioran poloaj postavljaju ono to je
<;lotad drano rubnim. to jedinstveno Edipa, mo-
delom normalnog sazrijevanja ili normalnu seksualnost
kao perverziju - perverziju nagonskoga - postupak je koji ni
danas nije izgubio snagu skandala.
Glavni je primjer freudovske dekonstrukcije, naravno, dislokaci-
ja hijerarhijske opreke svjesnog i nesvjesnog. Freud pie:
138
Bitno je napustiti precjenjivanje svojstva biti svjestan, prije no
to nam postane oblikovati bilo kakav nazor o iz-
voru onoga to je mentalno ... nesvjesno je ire koje u
sebi sadri manje svjesnog. Sve, to 'je svjesno ima neki
pripremni nesvjesni stadij; dok ono to je nesvjesno moe, na-
-protiv, ostati u tom stadiju, pa ipak zahtijeva da ga drimo pu-
novrijednim procesom. Nesvje'sno je istinska
zbilja. I The Interpretation of-Dreams, snova], sve-
zak 5, str. 612-13/
Za snanu tradiciju, koje je Descartes samo
jim zastupnikom, ljudski se subjekt definirao svijesti: ja
je ono koje misli, opaa i i
snagu nesvjesnih i struktura u ljudskom ivotu, Freud
tradicionalnu hijerarhiju i svijest zasebnim, izvede-
nim primjerom nesvjesnih procesa.
No o tim freudovskim operacijama moemo razmiljati na dva
Prema prvom, koji dobiva prednost pri raspravljanju
o posrijedi je inverzija koja nad-
snagu nesvjesnoga, no nesvjesno jo uvijek definira pomo-
svijesti: kao potisnutu ili svijest. Iskustva su potisnuta,
prognana u nesvjesno, gdje vre utjecaj. Tijekom psihoa-
nalize otkriva se njihova skrivena prisutnost; ona se u svi-
jest i, kao to bi to rekla tradicija, analizirane se osobe
vlasti tih prije potisnutih ideja kroz novu svijest o sebi, u
kojoj ja postaje sebi u mjeri prisutno. Prema tom
razmiljanja, freudovska inverzija prednost daje nesvjesnom, ali sa-
mo tako to ga skrivenom zbiljom s koje se moe skinu-
ti koprena, te je u sebe ponovo moe preuzeti jedna svi-
jest.
Freudove su formulacije izloene ovakvoj interpretaciji, no
on ustraje u distinkciji izmedu nesvjesnog i
onoga to naziv::! predsvjesnim, a se i iskustava koja
u nekom danom trenutku nisu svjesna, ali ih svijest moe
ponovo S druge strane, nesvjesno je svijesti nedostino.13
Osim toga, a osobito u djelima koja teorije najranijeg po-
tiskivanja, najranijih fantazija i Nachtraglichkeit* ili
djelovanja, Freud da nesvjesno nipoto nije tek jedan sloj
zbiljskih iskustava koja su bila potisnuta, tek neka skrivena prisut-
nost. Njega tvori i potiskivanje i djelatni agens potiskivanja. Poput
diff6rance; koja izvor razlike u razlikovanju i
razlikovanja u razlici, nesvjesno je neizvoran izvor to ga Freud na-
ziva prvobitnim potiskivanjem (Urverdrangung), u kojem nesvjesno
i prvo potiskivanje, i je kao potiskivanje. Ako
nesvjesnog pokazuje da u ljudskom subjektu nikada nita ni-
je jednostavno, da su misli i udnje uvijek i u sebi
podijeljene, proizlazi da samo nesvjesno nije neka jednostavna skri-
vena zbilja, vazda, u Freudovim spekulacijama, sloen i razliko-
vit proizvod. Kako pie Derrida,
13 O tome raspravlja Laplanche, te .Serge Leclaire, The Unconscious: A
Psychoanalytic Study [Nesvjesno: studija]
* Nap. prev. - naknadnost (njem.)
139
I
I
:i
:1
I
i
nesvjesno, kao to znamo, nije neka skrivena, virtualna, potenci-
jalna samoprisutnost. Ono se razlikuje III se differel,
to nedvojbeno da je satkano od razlika, a isto tako i da a-
lje ili delegira zastupnike, naloge, ali da nema
11a }::al:c t-i D10gac !Jitl prisutal1,
sam biti negdje, a ponajmanje postati svjesnim. U tom smis-
lu . .. ;uzlvga o""-/;sta II iI3tvari., ci lie li
togod drugo; ono je isto toliko stvar koliko i virtualna ili prikri-
vena svijest. Ta se radikalna drugost u odnosu na svaki
prisutnosti moe vidjeti u nesvodivim
djelovanja .... U toj se drugosti nesvjesnog ne bavimo nizom
sadanjosti - sadanjosti koje su prole ili tek imaju
- koja mikada nije bila niti ikada biti
sadanjost, a joj nikada biti njezina produkcija
ili reprodukcija u tom obliku prisutnosti. I str. 21-221
IDifferance, str. 1521
imenuje paradoksalnu situaciju s kojom se Freud
u studijama svojih a u kojoj se za neurozu
presudan nikada ne javlja kao .takav, nikada nije prisutan
kao kakav ga kasnije gradi ono to se samo moe opi-
sati kao tekstovni mehanizam nesvjesnog. U
snova dovodi Freuda do da je to dijete
u dobi od jedne i pol godine bilo svjedokom spolnog odnosa svojih
roditelja. Taj primalni prizor u to doba nije imao ni ut-
. jecaja; bio je upisan u nesvjesno poput teksta na nepoznatom jezi-
ku. Kad su djetetu bile godine, jedan san, povezan s
tim prizorom lancem asocijacija, pre oblikovao gaje u traumu, prem-
da je ona ostala potisnuta, osim u obliku pomaknutog simptoma:
straha od vukova. iskustvo, presudni u ivotu
jeka:"Vuka onaj je koji se nikada nije dogodio. Izvorni prizor sam
po sebi nije bio traumatski, a mogao je biti, doputa Freud, i
prizor spolnog spajanja ivotinja, preoblikovan djelova-
njem u primaini prizor. Taj ili uzrok ne moemo ni-
ti ga prisutnitp. stoga to on nigdje ne postoji.
Emma druga je ilustracija tekstovnog, diferen-
cijalnog funkcioniranja nesvjesnog. Emma uzrok svome strahu od
trgovina vidi u neugodnom kada je, kao od
dvanaest godina, ula u neku trgo.vinu, vidjela dvojicu
kako se smiju i.uasnuta pobjegla. Freud uzrok nalazi u
prizoru iz vremena kada je imala osam godina i kada joj je vlasnik
trgovine kroz milovao spolne organe. ta dva prizo-
n1, pie Jean Laplanche, pojavio se posve nov element -
nost seksualne (Life and Death in Psychoanalysis [ivot i
smrt u psihoanalizi], str. 40). Seksualnog sadraja nema ni u prvom
prizoru, kad nije bila svjesna seksualnih implikacija, niti udrugom
140

prizoru. Ovdje, pie Freud, imamo primjer koje pobu-
afekt kakav nije pobudilo kao iskustvo zato to su pubertetske
promjene u razumijevanje za-
... je potisnuto, to je djelovanjem
samo postala trauma (Project for a Scientific Psychology\\ [Nacn
za znanstvenu psihologiju], svezak 1, str. 356).
Nesvodivost odgode', pie Derrida, nedvojbeno je
Freudovo et la difference, str. 303/203). Ne-
svjesni tekst je tkanje tragova, razlika u kojima su sjedinje-
ni i snaga - tekst nigdje prisutan, sastavljen od arhivskih
spisa koji su uvijek prijepisi. Izvorni otisci. Sve s rep-
rodukcijom. Uvijek to spremita koje nikada
nije bilo prisutno, kojem se prisutnost vazda uspostavlja
odgode, nachtraglich, zakasnjelo, suplementarno: jer na-
chtraglich i suplementarno (str. 314/212). potvrda
razumijevanja freudovske teorije na differance
proizlazi iz Freudovih raznovrsnih diferencijainih modela psihe, o
kojima Derrida raspravlja u Freud et la scene de l'ecriture, pogla-
vito modela zagonetnog bloka za pisanje. Da bi paradok-
salnu situaciju u kojoj postaju upisana ili reproducirana u
nesvjesno, a da nikada nisu bila opaena, Freud priziva u
sloen aparat pisanja. Tragovi to se nikada nisu pojavili na opaaj-
noj povrini ostavljeni su pod njom, kao reprodukcije bez originala .
heterogenost Freudovih tekstova, dekonstruk-
cija je u njegovim spisima pronala odvane prijedloge koji dovode
u pitanje pretpostavke kojima on prividno barata. Der-
rida pie: to da prisutno nije primaino nego je rekonstitu-
irano, da nije cjelovit, iv, apsolutan i konstitutivan oblik iskustva,
da ne postoji ivot prisutnog - takva je tema, uistinu stra-
na za povijest metafizike, ono na to nas Freud poziva da ga slijedi-
mo, premda unutar pojmovno neprimjerena ustroja (str. 314/212).
je primjer dekonstrukcijske spekUlacije prikaz poriva
smrti ili nagona smrti u knjizi Beyond the Pleasure Principle. Moglo
bi se da ako postoji ijedna jasna binarna opozicija, to bi mo-
rao biti ivot nasuprot smrti: ivot je pozitivan naziv, a smrt njegova
negacija. Pa ipak, Freud dokazuje da je nagon smrti, taj fundamen-
talnI poriv svega to ivi da se vrati u neorgansko stanje,
ivotna snaga: organizam eli samo umrijeti na svoj vlastiti na-
a njegov je ivot niz odgoda vlastitog ivotnog cilja (svezak 18,
str. 39). Porivsmrti, kakav se objavljuje u prisili ponavljanja, i-
votne. nagone posebnim unutar organizacije
navIjanja i utroka. Kako kae Laplanche, u tom smrti u
ivot. .. Freud kao da je vie ili manje nejasno zapaao nunost da
141
I
I
:i
:1
I
i
nesvjesno, kao to znamo, nije neka skrivena, virtualna, potenci-
jalna samoprisutnost. Ono se razlikuje III se differel,
to nedvojbeno da je satkano od razlika, a isto tako i da a-
lje ili delegira zastupnike, naloge, ali da nema
11a }::al:c t-i D10gac !Jitl prisutal1,
sam biti negdje, a ponajmanje postati svjesnim. U tom smis-
lu . .. ;uzlvga o""-/;sta II iI3tvari., ci lie li
togod drugo; ono je isto toliko stvar koliko i virtualna ili prikri-
vena svijest. Ta se radikalna drugost u odnosu na svaki
prisutnosti moe vidjeti u nesvodivim
djelovanja .... U toj se drugosti nesvjesnog ne bavimo nizom
sadanjosti - sadanjosti koje su prole ili tek imaju
- koja mikada nije bila niti ikada biti
sadanjost, a joj nikada biti njezina produkcija
ili reprodukcija u tom obliku prisutnosti. I str. 21-221
IDifferance, str. 1521
imenuje paradoksalnu situaciju s kojom se Freud
u studijama svojih a u kojoj se za neurozu
presudan nikada ne javlja kao .takav, nikada nije prisutan
kao kakav ga kasnije gradi ono to se samo moe opi-
sati kao tekstovni mehanizam nesvjesnog. U
snova dovodi Freuda do da je to dijete
u dobi od jedne i pol godine bilo svjedokom spolnog odnosa svojih
roditelja. Taj primalni prizor u to doba nije imao ni ut-
. jecaja; bio je upisan u nesvjesno poput teksta na nepoznatom jezi-
ku. Kad su djetetu bile godine, jedan san, povezan s
tim prizorom lancem asocijacija, pre oblikovao gaje u traumu, prem-
da je ona ostala potisnuta, osim u obliku pomaknutog simptoma:
straha od vukova. iskustvo, presudni u ivotu
jeka:"Vuka onaj je koji se nikada nije dogodio. Izvorni prizor sam
po sebi nije bio traumatski, a mogao je biti, doputa Freud, i
prizor spolnog spajanja ivotinja, preoblikovan djelova-
njem u primaini prizor. Taj ili uzrok ne moemo ni-
ti ga prisutnitp. stoga to on nigdje ne postoji.
Emma druga je ilustracija tekstovnog, diferen-
cijalnog funkcioniranja nesvjesnog. Emma uzrok svome strahu od
trgovina vidi u neugodnom kada je, kao od
dvanaest godina, ula u neku trgo.vinu, vidjela dvojicu
kako se smiju i.uasnuta pobjegla. Freud uzrok nalazi u
prizoru iz vremena kada je imala osam godina i kada joj je vlasnik
trgovine kroz milovao spolne organe. ta dva prizo-
n1, pie Jean Laplanche, pojavio se posve nov element -
nost seksualne (Life and Death in Psychoanalysis [ivot i
smrt u psihoanalizi], str. 40). Seksualnog sadraja nema ni u prvom
prizoru, kad nije bila svjesna seksualnih implikacija, niti udrugom
140

prizoru. Ovdje, pie Freud, imamo primjer koje pobu-
afekt kakav nije pobudilo kao iskustvo zato to su pubertetske
promjene u razumijevanje za-
... je potisnuto, to je djelovanjem
samo postala trauma (Project for a Scientific Psychology\\ [Nacn
za znanstvenu psihologiju], svezak 1, str. 356).
Nesvodivost odgode', pie Derrida, nedvojbeno je
Freudovo et la difference, str. 303/203). Ne-
svjesni tekst je tkanje tragova, razlika u kojima su sjedinje-
ni i snaga - tekst nigdje prisutan, sastavljen od arhivskih
spisa koji su uvijek prijepisi. Izvorni otisci. Sve s rep-
rodukcijom. Uvijek to spremita koje nikada
nije bilo prisutno, kojem se prisutnost vazda uspostavlja
odgode, nachtraglich, zakasnjelo, suplementarno: jer na-
chtraglich i suplementarno (str. 314/212). potvrda
razumijevanja freudovske teorije na differance
proizlazi iz Freudovih raznovrsnih diferencijainih modela psihe, o
kojima Derrida raspravlja u Freud et la scene de l'ecriture, pogla-
vito modela zagonetnog bloka za pisanje. Da bi paradok-
salnu situaciju u kojoj postaju upisana ili reproducirana u
nesvjesno, a da nikada nisu bila opaena, Freud priziva u
sloen aparat pisanja. Tragovi to se nikada nisu pojavili na opaaj-
noj povrini ostavljeni su pod njom, kao reprodukcije bez originala .
heterogenost Freudovih tekstova, dekonstruk-
cija je u njegovim spisima pronala odvane prijedloge koji dovode
u pitanje pretpostavke kojima on prividno barata. Der-
rida pie: to da prisutno nije primaino nego je rekonstitu-
irano, da nije cjelovit, iv, apsolutan i konstitutivan oblik iskustva,
da ne postoji ivot prisutnog - takva je tema, uistinu stra-
na za povijest metafizike, ono na to nas Freud poziva da ga slijedi-
mo, premda unutar pojmovno neprimjerena ustroja (str. 314/212).
je primjer dekonstrukcijske spekUlacije prikaz poriva
smrti ili nagona smrti u knjizi Beyond the Pleasure Principle. Moglo
bi se da ako postoji ijedna jasna binarna opozicija, to bi mo-
rao biti ivot nasuprot smrti: ivot je pozitivan naziv, a smrt njegova
negacija. Pa ipak, Freud dokazuje da je nagon smrti, taj fundamen-
talnI poriv svega to ivi da se vrati u neorgansko stanje,
ivotna snaga: organizam eli samo umrijeti na svoj vlastiti na-
a njegov je ivot niz odgoda vlastitog ivotnog cilja (svezak 18,
str. 39). Porivsmrti, kakav se objavljuje u prisili ponavljanja, i-
votne. nagone posebnim unutar organizacije
navIjanja i utroka. Kako kae Laplanche, u tom smrti u
ivot. .. Freud kao da je vie ili manje nejasno zapaao nunost da
141
li
I:'
;:
,Ir,
i'
i I
i:
I,'
li, .'
se opovrgne svaka interpretacija, da se ivot razbije na
svoje puke fundamente (Life and Death in Psychoanalysis, str.
123). Logika Freudova dokaza dekonstrukcijski obrat
u kojem se da uitka zapravo slui nagonima smrti
(Beyond the PieasU1-e Principle, svezak 18, str. 63).
Freuda latila su se opreke koja je duboko nata-
loena u naem razmiljanju i dekonstrukcija koje moe imati ne-
posrednije drutvene i posljetke: hijerarhijske opreke mu-
karca i ene. Neki su autori tvrdili da je to prvotna opreka na kojoj
se temelje sve ostale i da je, kao to kae Helene Cixous, logocentri-
zam uvijek smjerao, premda to nije mogao priznati, zasnovati falo-
go centrizam, temelj mukom poretku (Sorties [Iz-
lazi], str. 116 - 19). Bila ili ne paradigmom opreka,
nmkarac/ena zacijelo je distinkcija kojoj je hijerarhijska struktura.
na mnogo od biblijskog prikaza po-
stanka, gdje je ena stvorena od rebra kao suplement ili
druica mukarcu, do morfolokih i etimolokih od-
nosa engleskih man [mukarac] i woman [ena].
U ovom su nametnute hijerarhije jasni, a razlozi za
, dekonstruiranje te hijerarhije opipljivi. Ovdje moemo vi-
djeti koliko je u pravu Derrida kada ustraje u tome da nije dovoljno
hijerarhijski odnos. Mala je korist od pukog zahtjeva za jed-
pisma s obzirom na govor ili ene s obzirom na mukarca:
i Reaganovi republikanci neiskreno jednakost.
Snano i ponovno inzistiram, pie Derrida, na nunosti faze ob-
rata, koju su ljudi moda hitro pokuali ozloglasiti .... Zane-
mariti tufazu obrata zaboraviti da je struktura te opreke struk-
tura sukoba i podlonosti, te tako prebrzo ne stekavi nikak-
va' uporita protiv prijanje opreke, na neutralizaciju koja u praksi
stvari ostavlja u njihovu prijanjem stanju i liava n<l;S svih
interveniranja (Positions, str. 56-7/41).14 Tvrdnje Q
jednakosti sruiti hijerarhiju. Samo ako i inverziju ili
obrat, dekonstrukcija ima priliku da dislocira hijerarhijsku struktu-
ru;
Dekonstrukcija, ove opreke zahtijeva istraivanje na koji
su raznovr.sni diskurzi - filozofski, knjievni, povi-
jesni - sazdali predodbu o mukarcu enski spol rije-
koje da bude odgurnut tei 10-
ciranju u kojima ti diskurzi ponitavaju sami sebe, otkrivaju-
pristranu, ideoloku narav njihova hijerarhijskog nametanja i ru-
, temelj hijerarhije koju ti diskurzi ele uspostaviti. Derridovska
14 Prve ovoga navoda nema u engleskom prijevodu knjige Posi-
tions.
142
l
bi dekonstrukcija mogla tim istraivanjima jer se mnoge od
operacija to smo ih raspoznali naprimjer u Derridinoj studiji o po-
loaju pisma pojavljuju i u raspravama o eni. Kao i s pismom, i sa
enom se postupa kao s kakvim suplementom: rasprave o
ku\\ mogu se odvijati a da se ena i ne spomene, stoga to se
dri automatski kao poseban muke je zamjeni-
ce ne panju na njezino razmatra li
se pak odvojeno, i dalje se mukarca, kao nje-
gova drugost.
Pokazuje se da se ena, koja ovoj strukturi naizgled
protuslove, pokoravaju logici koju je Derrida raspoznao u
ma pisma. Kada se da neki tekst pismo umjesto da. ga
dri suplementarnom tehnikom, pokazuje se da je predmt;t pohvale
pismo, od doslovnog pisma. U Fed-
ru je, primjerice, pismo ili zapis istine u dui od _osjetnog
pisma u prostoru; u srednjem vijeku Boje pismo u Knjizi Priro-
de, koje se teko da je isto to i pismo na pergame-
ni (De la grammatologie, str. 26-27/15). tome, rasprave o
eni koje enski spol naizgled uzdiu nad muki - postoje, dakako,
tradicije enu kao' boicu (Ewig-
- Weibliche, * Venera, Muza, Majka Zemlja) i zazivlju
enu, u usporedbi s kojom se otkriti nedostaci zbiljskih ena. Ve-
ene ili ene s nekom silom ili ide-
jom - istina kao ena, sloboda kao ena, muze kao ene - zbiljske
ene identificira kao rubne. ena moe biti simbolom istine samo
ako joj se porekne djelatan odnos prema istini, samo ako se pred-
mnijeva da su' oni koji trae istinu mukarci. ene s
poezijom u liku muze pretpostavlja da pjesnik biti mu-
karac. naizgled enski ovaj model enama
djelatnu ulogu u sustavu knjievne proizvddnje i ih od
knjievne tradicije.
ls
Istraivanje mjesta koje u raznovrsnimdiskurzima pripada ena-
ma razotkrit logiku to djeluje u tim suptilnim inesuptilnim t1a-
no rezultati nisu nigdje tako zanimljivi i sugestivni kao u
diskurzu, koji je osobito vaan stoga' to je postao
naom teorijom seksualnosti i autoriteta zasnovanog na
spolnoj razlici.
* Nap. prev. - ensko
15 Raspravu i bibliografske upute vidi u: Gilbert i Gubar The Madwoman
in the Attic, 1. i 2. poglaVlje. Raspravljaju9i o eni li Nietzscheovim djeli-
ma, Derrida u knjizi Eperons poglavito ispituje one odlomke koji istinu ras-
poznaju, kao enu.
143
li
I:'
;:
,Ir,
i'
i I
i:
I,'
li, .'
se opovrgne svaka interpretacija, da se ivot razbije na
svoje puke fundamente (Life and Death in Psychoanalysis, str.
123). Logika Freudova dokaza dekonstrukcijski obrat
u kojem se da uitka zapravo slui nagonima smrti
(Beyond the PieasU1-e Principle, svezak 18, str. 63).
Freuda latila su se opreke koja je duboko nata-
loena u naem razmiljanju i dekonstrukcija koje moe imati ne-
posrednije drutvene i posljetke: hijerarhijske opreke mu-
karca i ene. Neki su autori tvrdili da je to prvotna opreka na kojoj
se temelje sve ostale i da je, kao to kae Helene Cixous, logocentri-
zam uvijek smjerao, premda to nije mogao priznati, zasnovati falo-
go centrizam, temelj mukom poretku (Sorties [Iz-
lazi], str. 116 - 19). Bila ili ne paradigmom opreka,
nmkarac/ena zacijelo je distinkcija kojoj je hijerarhijska struktura.
na mnogo od biblijskog prikaza po-
stanka, gdje je ena stvorena od rebra kao suplement ili
druica mukarcu, do morfolokih i etimolokih od-
nosa engleskih man [mukarac] i woman [ena].
U ovom su nametnute hijerarhije jasni, a razlozi za
, dekonstruiranje te hijerarhije opipljivi. Ovdje moemo vi-
djeti koliko je u pravu Derrida kada ustraje u tome da nije dovoljno
hijerarhijski odnos. Mala je korist od pukog zahtjeva za jed-
pisma s obzirom na govor ili ene s obzirom na mukarca:
i Reaganovi republikanci neiskreno jednakost.
Snano i ponovno inzistiram, pie Derrida, na nunosti faze ob-
rata, koju su ljudi moda hitro pokuali ozloglasiti .... Zane-
mariti tufazu obrata zaboraviti da je struktura te opreke struk-
tura sukoba i podlonosti, te tako prebrzo ne stekavi nikak-
va' uporita protiv prijanje opreke, na neutralizaciju koja u praksi
stvari ostavlja u njihovu prijanjem stanju i liava n<l;S svih
interveniranja (Positions, str. 56-7/41).14 Tvrdnje Q
jednakosti sruiti hijerarhiju. Samo ako i inverziju ili
obrat, dekonstrukcija ima priliku da dislocira hijerarhijsku struktu-
ru;
Dekonstrukcija, ove opreke zahtijeva istraivanje na koji
su raznovr.sni diskurzi - filozofski, knjievni, povi-
jesni - sazdali predodbu o mukarcu enski spol rije-
koje da bude odgurnut tei 10-
ciranju u kojima ti diskurzi ponitavaju sami sebe, otkrivaju-
pristranu, ideoloku narav njihova hijerarhijskog nametanja i ru-
, temelj hijerarhije koju ti diskurzi ele uspostaviti. Derridovska
14 Prve ovoga navoda nema u engleskom prijevodu knjige Posi-
tions.
142
l
bi dekonstrukcija mogla tim istraivanjima jer se mnoge od
operacija to smo ih raspoznali naprimjer u Derridinoj studiji o po-
loaju pisma pojavljuju i u raspravama o eni. Kao i s pismom, i sa
enom se postupa kao s kakvim suplementom: rasprave o
ku\\ mogu se odvijati a da se ena i ne spomene, stoga to se
dri automatski kao poseban muke je zamjeni-
ce ne panju na njezino razmatra li
se pak odvojeno, i dalje se mukarca, kao nje-
gova drugost.
Pokazuje se da se ena, koja ovoj strukturi naizgled
protuslove, pokoravaju logici koju je Derrida raspoznao u
ma pisma. Kada se da neki tekst pismo umjesto da. ga
dri suplementarnom tehnikom, pokazuje se da je predmt;t pohvale
pismo, od doslovnog pisma. U Fed-
ru je, primjerice, pismo ili zapis istine u dui od _osjetnog
pisma u prostoru; u srednjem vijeku Boje pismo u Knjizi Priro-
de, koje se teko da je isto to i pismo na pergame-
ni (De la grammatologie, str. 26-27/15). tome, rasprave o
eni koje enski spol naizgled uzdiu nad muki - postoje, dakako,
tradicije enu kao' boicu (Ewig-
- Weibliche, * Venera, Muza, Majka Zemlja) i zazivlju
enu, u usporedbi s kojom se otkriti nedostaci zbiljskih ena. Ve-
ene ili ene s nekom silom ili ide-
jom - istina kao ena, sloboda kao ena, muze kao ene - zbiljske
ene identificira kao rubne. ena moe biti simbolom istine samo
ako joj se porekne djelatan odnos prema istini, samo ako se pred-
mnijeva da su' oni koji trae istinu mukarci. ene s
poezijom u liku muze pretpostavlja da pjesnik biti mu-
karac. naizgled enski ovaj model enama
djelatnu ulogu u sustavu knjievne proizvddnje i ih od
knjievne tradicije.
ls
Istraivanje mjesta koje u raznovrsnimdiskurzima pripada ena-
ma razotkrit logiku to djeluje u tim suptilnim inesuptilnim t1a-
no rezultati nisu nigdje tako zanimljivi i sugestivni kao u
diskurzu, koji je osobito vaan stoga' to je postao
naom teorijom seksualnosti i autoriteta zasnovanog na
spolnoj razlici.
* Nap. prev. - ensko
15 Raspravu i bibliografske upute vidi u: Gilbert i Gubar The Madwoman
in the Attic, 1. i 2. poglaVlje. Raspravljaju9i o eni li Nietzscheovim djeli-
ma, Derrida u knjizi Eperons poglavito ispituje one odlomke koji istinu ras-
poznaju, kao enu.
143
!:i
iij
I
:,1
ill
il
il
I
i
(
!i
l
'i)
il
[:1
"I
il.
to o hijerarhijskoj opreci mukarac/ena moe psihoanali-
za? Ili bolje, kako se ta opreka konstituira u teoriji?
Nije teko pokazati da se u Freudovim radovima enski spol dri
suplementarnim, Definirati ensku psihu za-
visti zbog penisa neosporan je primjer falogocentrizma: muki je or-
gan referencijska njegova je prisutnost norma, a enski je
spol devijacija, ili negativna komplikacija koja se
pozitivnoj normi. i lacanovci, koji bi ovu optubu opovrgnuli
kako falos nije penis,ponovno istu strukturu,
muki penis za model svog falosa. Kao
to kae naslov knjige Luce Irigaray, ena je Ce Sexe qui n 'en est
pas un - spol koji to nije - ona nije nita drugo doli negacija
mukog spola. ena nije s vaginom, nego bez penisa, koje
je tim nedostatkom bitno
U svom prikazu seksualnosti Freud posve otvoreno en-
ski spol prikazuje kao izveden. Sada moramo prihvatiti spoznaju,
pie on, da je mala mali mukarac. kako
da iz svog malog penisa dobiju ugodne- osjete. ... Male
to isto sa svojim jo manjim klitorisom. se da one sve svoje
masturbacijske akte izvode na ovom ekvivalentu penisa i da nijedan
spol jo nije otkrio uistinu ensku vaginu (Femininity /en-
skostl, svezak 22, str. 118). enskost kao oslabljena verzija
muke seksualnosti; spolna se razlika jaVlja onda kada ensko sebe
prepozna kao loiju verziju mukoga. Freud govori o. vanom ot-
do kojeg male sudbinski moraju One zamijete
penis svog bra"ta ili druga u igri, izrazito vidljiv i velikih dimenzija,
odmah ga raspoznaju kao parsvom vlastitom malenom
i nezamjetnom organu, te od toga doba pa nadalje postaju rtvom
zavisti zbog penisa (Some Psychical Consequences of the Anato-
mical Distinction between the [Neke posljedice
anatomske razlike spolovima], svezak 19, str. 252).
se od kae da muko uzme kao normu. se od po-
kae da muko uzme kao normu. Bez ikakva pitanja ona sebe
smjesta definira kao aberaciju : Ona u tren oka donosi svoj sud i
svoju odluku, nastavlja Freud. Ona ga je vidjela, zna da ga nema,
a eli ga imati. Iz te spoznaje slijede strane posljedice. Ona pri-
znaje svoje kastracije, a s njom i superiornost mukog spo-
la te svoju vlastitu inferiornost (Female Sexuality [enska sek-
sualnost], svezak 21, str. 229).
Kasnije vagine zacijelo imati daljnje posljedice, no va-
gina je neka vrst dodatka; ona suplementira enin neprimjeren or-
gan i, u Freudovu prikazu, ne daje eni autonomnu ili neovisnu sek-
sualnost. Naprotiv, jo je uvijek djelatna struktura ovisnosti i izvo- .
144
I
Zrela se enska seksualnost, na vaginu konsti-
tuira potiskivanjem klitoralne seksualnosti, koja je bitno muka. e-
na je mukarac se seksualnost definira kao po-
tiskivanje njezine izvorne mukosti, a enska se psiha i dalje karak-
iznad svega zbog penisa.
l, O Freudovoj se predrasudi moe mnogo toga napi-
sati, a mnogo je i napisano. Njegov jezik govori o njegovu stajalitu:
on govori o eni koja priznaje svoje kastracije, o njezi-
nu da je kastrirana i o njezinoj spoznaji
mnogo opreme (Femininity, svezak 22,
str. 126). U Specu1um, de l'autre femme i u Ce Sexe qui n 'en est pas
un Luce Irigaray u silovit napad, kako je ovaj radi-
kalni rue fundamentalne sheme,
u svojim raspravama o eni najtradicionalnijih filozofskih
i drutvenih pretpostavaka. Ali umjesto da odbacimo Freuda, moe-
mo kao to to Sarah Kofman u L 'Enigme de la femme: La fem-
me dans les textes de Freud [Zagonetka ene: ena u Freudovima
tekstovima] njegovo pisanje uzeti zaozbiljno i vidjeti kako ta teorija,
koja tako jasno muku seksualnost a enu definira kao
nepotpunog mukarca, dekonstruira samu sebe. to ne
vjerovati Freudu-mukarcu, sebi u mjeri pruiti priliku
da se iz Freudova pisanja neto da ako taj sna-
an i heterogen diskurz na nekom mjestu operira neopravdanim
pretpostavkama, te pretpostavke biti raskrinkane i podrovane djelo-
vanjem snaga u samom tekstu, to ih na vidjelo moe iznijeti
Istraivanje prvo mora odrediti to nam Freudove teorije mogu
o konstrukciji teorija seksualnosti. U Speculer - Sur 'Freud'
Derrida ono to Freud kae o igri svog unuka primjenjuje na igru
samoga Freuda s Uitka, ali je u koji nas sada za-
nima stanje poneto jer Freudove teorije razmatra-
ju tvorbu seksualnih teorija. Zanimljivo, teorija o kastriranoj eni i
o zavisti zbog penisa prvo je prikazana u On the Sexual
Theories of Children [O seksualnim teorijania]kao teorija
koju je razvio jedna od triju pogrenih teorija to mu ih na-
situacija vlastite seksualnosti (svezak 9, str. 215). U. svom
nepoznavanju vagine pretpostavlja da svatko ima: penis i
da organ prije ili kasnije narasti. Kad kasnije vidi e-
nino spolovilo, dri ga organoni (str. 217). Tu djeti-
njastu seksualnu teoriju poslije preuzima i sam Freud i ako je smjes-
timo u okvire ustroja to ga on opisuje, moemo vidjeti,
kako tvrdi Sarah Kofman, da teorije oeninoj nepotpunoj
seksualnosti nije samo to to muku seksualnost normom na te-
melju koje se ima o svep1u suditi, poglavito to sta-
10 o DEKONSTRUKCIJI 145
!:i
iij
I
:,1
ill
il
il
I
i
(
!i
l
'i)
il
[:1
"I
il.
to o hijerarhijskoj opreci mukarac/ena moe psihoanali-
za? Ili bolje, kako se ta opreka konstituira u teoriji?
Nije teko pokazati da se u Freudovim radovima enski spol dri
suplementarnim, Definirati ensku psihu za-
visti zbog penisa neosporan je primjer falogocentrizma: muki je or-
gan referencijska njegova je prisutnost norma, a enski je
spol devijacija, ili negativna komplikacija koja se
pozitivnoj normi. i lacanovci, koji bi ovu optubu opovrgnuli
kako falos nije penis,ponovno istu strukturu,
muki penis za model svog falosa. Kao
to kae naslov knjige Luce Irigaray, ena je Ce Sexe qui n 'en est
pas un - spol koji to nije - ona nije nita drugo doli negacija
mukog spola. ena nije s vaginom, nego bez penisa, koje
je tim nedostatkom bitno
U svom prikazu seksualnosti Freud posve otvoreno en-
ski spol prikazuje kao izveden. Sada moramo prihvatiti spoznaju,
pie on, da je mala mali mukarac. kako
da iz svog malog penisa dobiju ugodne- osjete. ... Male
to isto sa svojim jo manjim klitorisom. se da one sve svoje
masturbacijske akte izvode na ovom ekvivalentu penisa i da nijedan
spol jo nije otkrio uistinu ensku vaginu (Femininity /en-
skostl, svezak 22, str. 118). enskost kao oslabljena verzija
muke seksualnosti; spolna se razlika jaVlja onda kada ensko sebe
prepozna kao loiju verziju mukoga. Freud govori o. vanom ot-
do kojeg male sudbinski moraju One zamijete
penis svog bra"ta ili druga u igri, izrazito vidljiv i velikih dimenzija,
odmah ga raspoznaju kao parsvom vlastitom malenom
i nezamjetnom organu, te od toga doba pa nadalje postaju rtvom
zavisti zbog penisa (Some Psychical Consequences of the Anato-
mical Distinction between the [Neke posljedice
anatomske razlike spolovima], svezak 19, str. 252).
se od kae da muko uzme kao normu. se od po-
kae da muko uzme kao normu. Bez ikakva pitanja ona sebe
smjesta definira kao aberaciju : Ona u tren oka donosi svoj sud i
svoju odluku, nastavlja Freud. Ona ga je vidjela, zna da ga nema,
a eli ga imati. Iz te spoznaje slijede strane posljedice. Ona pri-
znaje svoje kastracije, a s njom i superiornost mukog spo-
la te svoju vlastitu inferiornost (Female Sexuality [enska sek-
sualnost], svezak 21, str. 229).
Kasnije vagine zacijelo imati daljnje posljedice, no va-
gina je neka vrst dodatka; ona suplementira enin neprimjeren or-
gan i, u Freudovu prikazu, ne daje eni autonomnu ili neovisnu sek-
sualnost. Naprotiv, jo je uvijek djelatna struktura ovisnosti i izvo- .
144
I
Zrela se enska seksualnost, na vaginu konsti-
tuira potiskivanjem klitoralne seksualnosti, koja je bitno muka. e-
na je mukarac se seksualnost definira kao po-
tiskivanje njezine izvorne mukosti, a enska se psiha i dalje karak-
iznad svega zbog penisa.
l, O Freudovoj se predrasudi moe mnogo toga napi-
sati, a mnogo je i napisano. Njegov jezik govori o njegovu stajalitu:
on govori o eni koja priznaje svoje kastracije, o njezi-
nu da je kastrirana i o njezinoj spoznaji
mnogo opreme (Femininity, svezak 22,
str. 126). U Specu1um, de l'autre femme i u Ce Sexe qui n 'en est pas
un Luce Irigaray u silovit napad, kako je ovaj radi-
kalni rue fundamentalne sheme,
u svojim raspravama o eni najtradicionalnijih filozofskih
i drutvenih pretpostavaka. Ali umjesto da odbacimo Freuda, moe-
mo kao to to Sarah Kofman u L 'Enigme de la femme: La fem-
me dans les textes de Freud [Zagonetka ene: ena u Freudovima
tekstovima] njegovo pisanje uzeti zaozbiljno i vidjeti kako ta teorija,
koja tako jasno muku seksualnost a enu definira kao
nepotpunog mukarca, dekonstruira samu sebe. to ne
vjerovati Freudu-mukarcu, sebi u mjeri pruiti priliku
da se iz Freudova pisanja neto da ako taj sna-
an i heterogen diskurz na nekom mjestu operira neopravdanim
pretpostavkama, te pretpostavke biti raskrinkane i podrovane djelo-
vanjem snaga u samom tekstu, to ih na vidjelo moe iznijeti
Istraivanje prvo mora odrediti to nam Freudove teorije mogu
o konstrukciji teorija seksualnosti. U Speculer - Sur 'Freud'
Derrida ono to Freud kae o igri svog unuka primjenjuje na igru
samoga Freuda s Uitka, ali je u koji nas sada za-
nima stanje poneto jer Freudove teorije razmatra-
ju tvorbu seksualnih teorija. Zanimljivo, teorija o kastriranoj eni i
o zavisti zbog penisa prvo je prikazana u On the Sexual
Theories of Children [O seksualnim teorijania]kao teorija
koju je razvio jedna od triju pogrenih teorija to mu ih na-
situacija vlastite seksualnosti (svezak 9, str. 215). U. svom
nepoznavanju vagine pretpostavlja da svatko ima: penis i
da organ prije ili kasnije narasti. Kad kasnije vidi e-
nino spolovilo, dri ga organoni (str. 217). Tu djeti-
njastu seksualnu teoriju poslije preuzima i sam Freud i ako je smjes-
timo u okvire ustroja to ga on opisuje, moemo vidjeti,
kako tvrdi Sarah Kofman, da teorije oeninoj nepotpunoj
seksualnosti nije samo to to muku seksualnost normom na te-
melju koje se ima o svep1u suditi, poglavito to sta-
10 o DEKONSTRUKCIJI 145
novitu normalnu muku seksualnost. S obzirom na Freudovo na-
glaavanje nesmiljene snage kastracijskog kompleksa i straha od
kastracije, ena bi bila ili predmetom uasa i odurnosti, ivim doka-
zom kastracije, ili pak, kao to sugerira On N arcis-
sislTI{( [O narcizmu], u cijelosti i autonomnim po
sebi cjelovitim i bez to bi moglo izgubiti ili Mukarci se
groze obiju Teorija o enskoj seksualnosti i zavisti zbog
penisa je uspostavljanja vlasti nad enom: to ena vie zavidi
mukom penisu, to je sigurnije da je muki penis da je
uistinu oprema. enina zavist zbog penisa umiruje
mukarca glede njegove seksualnosti, a enu poeljnom n1 dva
i kao tog umirenja i kao seksualni objekt. Freud
tvrdi da uzde to ih ljubavi civilizacija
tenju za poniavanjem seksualnih objekata i da stoga ena, koja
ima, biti objektom seksualne pozornosti, mora biti poniena.
je uvjet ponienja ispunjen, je slobodno izraziti putenost te
razviti vane seksualne sposobnosti i visok stupanj uitka (On the
Universal Tendency to Debasement in the Sphere of Love [O sve-
tenji za ponienjem u sferi ljubavi], svezak 11, str. 187, 183).
Kako Sarah Kofman, operacija kastracije koja eni pripisuje
nepotpunu seksualnost te stoga zavist zbog penisa, rjeenje je to
ga Freud predlae kako bi se civiliziranom mukarcu ponovo vratila
cjelovita njegova seksualna (L 'Enigme de la femme,. str.
97-103). ,
Moglo bi se tvrditi, poput Juliet Mitchell u pionirskom djelu te
vrste, Psyhoana1ysis and Feminism [Psihoanaliza i feminizam], da
Freud opisuje stanje stvari u odnosima spolovima. ,
teta to Freud nije jasnije obznanio to to analizira .... Mislim, '
da analizu moemo samo nastaviti. To to je Freudov'pri-
kaz ene ispao tako nije toliko pokazatelj njegova reak-
cionarnog duha koliko poloaja t<na (str. 362). No Freudova teorija
zavist zbog penisa, kastracijski kompleks i druge elemente enskosti
prikazuje kao nune, a ne kao ne kao simptome po-
vijesnog poloaja ena, kao neumitne aspekte konstitucije ljud-
skih i na taj se njegova teorija trsi ozakoniti ponienje
ena i autoritet mukarca kao ahistorijsku nunost. U ostalom, budu-
da sam Freudov 'prikaz pokazuje kako je mukarac zbog svoje
vlastite seksualne situacije zainteresiran za formuliranje teorija s
ovakvom vrstom hijerarhijske strukture, imamo sve razloge da preis-
'pitamo tvrdnju o tome kako je Freudov prikaz nepristran opis.
(Freudova teorija razotkriva sebe kao muku prijevaru motiviranu
snaga unutar ustroja seksualnih nagona i strahova, no
ona razara samu sebe i na Da bi eninu seksualnost
izvedenom i ovisnom, oslabljenom varijantom muke seksu-
,/\
,i46

alnosti te potom potiskivanjem seksualnosti, Freud, postulira
eninu izvornu biseksualnost. Ako je mala mali' muka-
rac koji u sebi nosi to da postati enom, onda je ona
biseksualna, a tim Freud i postavlja pitanje enskosti: psi-'
hoanaliza eli shvatiti kako se iz djeteta s biseksualnom dispozici-
jom razvija ena ( Femininity, svezak 22, str. 116). Bez te izvorne
biseksualnosti postojala bi jednostavno dva odjelita spola: muka-
rac i ena. Samo pak postuliranjem takve biseksualnosti Freud mo-
e ensku seksualnost drati izvedenom : najprije in-
feriornom za kojom slijedi pojavljivanje
enskosti putem potiskivanja klitoralne (muke) seksualnosti. No te-
orija biseksualnosti - jedan od radikalnih priloga '-psihoanalize
- uzrokuje obrat hijerarhijskog odnosa mukarcem i enom,
jer se pokazuje da je ena, sa svojom kombinacijom mukih i en-
skih i sa svoja dva seksualna organa, jednim mukim i jed-
nim ellskim, model seksualnosti, a mukanic je samo
osobita varijanta ene, produeno ostvarivanje njezina raz-
vojnog stupnja. da ena ima, kako kae Freud, muku i en-
sku fazu, u skladu bi s' njegovom teorijom, umjesto da se ena dri
nekom varijantom mukarca, ispravnije bilo mukarca drati po-
sebnim ene. Ili bismo moda mogli se derri-
dovskog modela, da su i mukarac i ena varijante arhiene.
Tako je paljiva i domiljata Freuda
pokazati da potezi kojima psihoanaliza uspostavlja hijerarhijsku
reku mukarca i ene na premisama koje tu hijerar-
hiju preo Dekonstrukcijsko otkriva da eni ne pripada
rubno nego sredinje mjesto, a da je' o njezinoj nepotpu-
noj seksualnosti pokuaj da se muka potpunost konstruira odba-
civanjem sloenosti koja se pokazuje uvjetom seksualnosti
Hijerarhijska opreka podrazumijeva jasan identitet obiju strana, a
osobito dosljednu, nedvojbenu samoistovjetnost mukarca; no, ka-
ko dokazuje Shoshana Felman, ta se ,rp.uka samoistovjetnost i
vlast na koju polae pravo pokazuje koliko seksualnom toliko i po-
tlapnjom, naruenom dinamikom biseksualnosti i
kom mukog i enskog (Rereading Femininity
[Ponovno enskosti], str. 31). se mi na tekstove
koji u sebi skrivaju kakvu arhienu ili protoenu, ili pak, kao. to to
Sarah Kofman u knjizi L 'Enigme de la femme na jednom dru-
gom mjestu, na tekstove koji pod prisilom razotkriva-
ju ulogu majke, moe se pokazati da Freudovi radovi
unose razdor u seksualnu hije1.'ahiju psihoanalize.
na upit Lucette Finas o falogocentrizmu i njego-
vU: odnosu prema zamisli dekonstrukcije, Derrida da
147
novitu normalnu muku seksualnost. S obzirom na Freudovo na-
glaavanje nesmiljene snage kastracijskog kompleksa i straha od
kastracije, ena bi bila ili predmetom uasa i odurnosti, ivim doka-
zom kastracije, ili pak, kao to sugerira On N arcis-
sislTI{( [O narcizmu], u cijelosti i autonomnim po
sebi cjelovitim i bez to bi moglo izgubiti ili Mukarci se
groze obiju Teorija o enskoj seksualnosti i zavisti zbog
penisa je uspostavljanja vlasti nad enom: to ena vie zavidi
mukom penisu, to je sigurnije da je muki penis da je
uistinu oprema. enina zavist zbog penisa umiruje
mukarca glede njegove seksualnosti, a enu poeljnom n1 dva
i kao tog umirenja i kao seksualni objekt. Freud
tvrdi da uzde to ih ljubavi civilizacija
tenju za poniavanjem seksualnih objekata i da stoga ena, koja
ima, biti objektom seksualne pozornosti, mora biti poniena.
je uvjet ponienja ispunjen, je slobodno izraziti putenost te
razviti vane seksualne sposobnosti i visok stupanj uitka (On the
Universal Tendency to Debasement in the Sphere of Love [O sve-
tenji za ponienjem u sferi ljubavi], svezak 11, str. 187, 183).
Kako Sarah Kofman, operacija kastracije koja eni pripisuje
nepotpunu seksualnost te stoga zavist zbog penisa, rjeenje je to
ga Freud predlae kako bi se civiliziranom mukarcu ponovo vratila
cjelovita njegova seksualna (L 'Enigme de la femme,. str.
97-103). ,
Moglo bi se tvrditi, poput Juliet Mitchell u pionirskom djelu te
vrste, Psyhoana1ysis and Feminism [Psihoanaliza i feminizam], da
Freud opisuje stanje stvari u odnosima spolovima. ,
teta to Freud nije jasnije obznanio to to analizira .... Mislim, '
da analizu moemo samo nastaviti. To to je Freudov'pri-
kaz ene ispao tako nije toliko pokazatelj njegova reak-
cionarnog duha koliko poloaja t<na (str. 362). No Freudova teorija
zavist zbog penisa, kastracijski kompleks i druge elemente enskosti
prikazuje kao nune, a ne kao ne kao simptome po-
vijesnog poloaja ena, kao neumitne aspekte konstitucije ljud-
skih i na taj se njegova teorija trsi ozakoniti ponienje
ena i autoritet mukarca kao ahistorijsku nunost. U ostalom, budu-
da sam Freudov 'prikaz pokazuje kako je mukarac zbog svoje
vlastite seksualne situacije zainteresiran za formuliranje teorija s
ovakvom vrstom hijerarhijske strukture, imamo sve razloge da preis-
'pitamo tvrdnju o tome kako je Freudov prikaz nepristran opis.
(Freudova teorija razotkriva sebe kao muku prijevaru motiviranu
snaga unutar ustroja seksualnih nagona i strahova, no
ona razara samu sebe i na Da bi eninu seksualnost
izvedenom i ovisnom, oslabljenom varijantom muke seksu-
,/\
,i46

alnosti te potom potiskivanjem seksualnosti, Freud, postulira
eninu izvornu biseksualnost. Ako je mala mali' muka-
rac koji u sebi nosi to da postati enom, onda je ona
biseksualna, a tim Freud i postavlja pitanje enskosti: psi-'
hoanaliza eli shvatiti kako se iz djeteta s biseksualnom dispozici-
jom razvija ena ( Femininity, svezak 22, str. 116). Bez te izvorne
biseksualnosti postojala bi jednostavno dva odjelita spola: muka-
rac i ena. Samo pak postuliranjem takve biseksualnosti Freud mo-
e ensku seksualnost drati izvedenom : najprije in-
feriornom za kojom slijedi pojavljivanje
enskosti putem potiskivanja klitoralne (muke) seksualnosti. No te-
orija biseksualnosti - jedan od radikalnih priloga '-psihoanalize
- uzrokuje obrat hijerarhijskog odnosa mukarcem i enom,
jer se pokazuje da je ena, sa svojom kombinacijom mukih i en-
skih i sa svoja dva seksualna organa, jednim mukim i jed-
nim ellskim, model seksualnosti, a mukanic je samo
osobita varijanta ene, produeno ostvarivanje njezina raz-
vojnog stupnja. da ena ima, kako kae Freud, muku i en-
sku fazu, u skladu bi s' njegovom teorijom, umjesto da se ena dri
nekom varijantom mukarca, ispravnije bilo mukarca drati po-
sebnim ene. Ili bismo moda mogli se derri-
dovskog modela, da su i mukarac i ena varijante arhiene.
Tako je paljiva i domiljata Freuda
pokazati da potezi kojima psihoanaliza uspostavlja hijerarhijsku
reku mukarca i ene na premisama koje tu hijerar-
hiju preo Dekonstrukcijsko otkriva da eni ne pripada
rubno nego sredinje mjesto, a da je' o njezinoj nepotpu-
noj seksualnosti pokuaj da se muka potpunost konstruira odba-
civanjem sloenosti koja se pokazuje uvjetom seksualnosti
Hijerarhijska opreka podrazumijeva jasan identitet obiju strana, a
osobito dosljednu, nedvojbenu samoistovjetnost mukarca; no, ka-
ko dokazuje Shoshana Felman, ta se ,rp.uka samoistovjetnost i
vlast na koju polae pravo pokazuje koliko seksualnom toliko i po-
tlapnjom, naruenom dinamikom biseksualnosti i
kom mukog i enskog (Rereading Femininity
[Ponovno enskosti], str. 31). se mi na tekstove
koji u sebi skrivaju kakvu arhienu ili protoenu, ili pak, kao. to to
Sarah Kofman u knjizi L 'Enigme de la femme na jednom dru-
gom mjestu, na tekstove koji pod prisilom razotkriva-
ju ulogu majke, moe se pokazati da Freudovi radovi
unose razdor u seksualnu hije1.'ahiju psihoanalize.
na upit Lucette Finas o falogocentrizmu i njego-
vU: odnosu prema zamisli dekonstrukcije, Derrida da
147
i';
III
"
1:1
",
!I
1'1
1.,
,Jil
HI
ill


o
'I::ji



!,

1

,


i

,


"Ii:
'''i;i
J ii
lill!
'lhH
taj naziv dokazuje "sukrivnju logocentrizma i falocentrizma. To je
jedan te isti sustav; erekcija logosa ... ifalosa kao 'povla-
tenog (Lacan). Tekstovi koje sam objavio 1964. i
1967. samo su pripremili put za falogocentrizma (A-
-voirr l'ofeille de la philosophie:, slr. 311). U oba postoji
neki transcendentalni autoritet i referencijska istina, raz-
bor; falos, mukarac. hijerarhijske opreke falocentriz-
ma, feministi se na neposredno s ende-
problemom dekonstrukcije: odnosom argumentima
izvedenim na i pokuajima izmicanja sustavu
logocentrizma. Ovo za feministe poprima oblik neodgodivog pita-
nja: treba li seksualno razlikovanje svesti na najmanju mje-
ru ili ga Da li se na niz pokuaja osporavanja,
neutraliziranja ili nadilaenja opreke mukog i en-
skog, od demonstriranja umjenosti ena u mukim dje-
latnostima, pa do istraivanja puta povijesne evolucije te distinkcije
i do osporavanja same predodbe o nekom seksualnom
identitetu? Ili pak, naprotiv, prihvatiti opreku mukog i en-
skog i enski spol, njegovu i neovisnost, nje-
govu s obzirom na muke miljenja i ponaanja?
Uzmimo jedan problem oko kojeg su se sporili
feministi: kad se raspravlja o spisateljicama u prolosti i danas, bi li
trebalo teiti prepoznavanju razlikovno enskog uz rizik
da se da vlastiti prilog izdvajanju geta enskog pisma u gradu
knjievnosti, ili bi trebalo ustrajati na nepoeljnosti razvrstavanja
autora prema spolu i opisati pojedi-
knjievnica? Pred knjievnicama se pojavilo pitanje da li us-
vojiti muke pisanja i dokazati se kao majstoriunutar
njih ili razvijati enski model diskurza, se mo-
da da pokazati njegove superiornije vrline. Neslaganja unutar fe-
pokreta su dosezala neprijateljstva, to je
moda neizbjeivo da se izbori moraju izvriti; no primjer
dekonstrukcije sugerira vanost djelovanja na dvije fronte odjed-
nom, sve ako i rezultira prije negoli sjedinjenim pokre-
tom. su radovi koji pokuavaju neutralizirati opreku mu-
ko/ensko krajnje vani, ali, kako kae Derrida, hijerarhija binar-
ne opozicije uvijek se ponovo sama uspostavlja te je stoga pokret
koji brani prvenstvo strateki nudan
str. 57/42). .
Mnogi su pod utjecajem dekonstrukcije radili na tome
da p,reokrenu ovu tradicionalnu hijerarhiju i dokau prvenstvo en-
skog spola. U Sorties Helene Cixous neurotsku fik-
saciju na monoseksualnosti dovodi u opreku sa eninom bi.:.
148
1
koja bi, tvrdi ona, enama trebala pruiti povlaten
odnos prema pisanju. Muka seksualnost drugost i opire joj
se, dok je biseksualnost drugosti u sebi, kao to je to i
pisanje. Mukarcu je mnogo tee dopustiti da njime prolazi drugo:
pisanje je taj prolaz, ulaz, izlaz, privremeno boravite u meni drugo-
ga koje je!';am j koje nisam (str. lSR). ensko hi 'pisanje trehalo po-
tvrditi taj odnos prema drugosti; ono bi imalo crpiti snagu iz svog
neposrednijeg pristupa knjievnosnom i iz svoje sposobnosti izmica-
nja mukim udnjama za i gospodarenjem. Luce Irigaray nu-
ka ene da svoju spoznaju kao la terre-mere-nature (re)pro-
/(re)produktivnu zemlju-majku-prirodu/ i eli razviti
novu mitologiju te nazive (Ce Sexe qui n 'en est pas un,
str. 99. i drugdje). Julia Kristeva spoj i seksual-
nog u liku majke (la mere qui jouit) i opisuje umjet-
nost kao jezik la jouissance maternelle* (Poly1ogue [Polilog, str.
409-35). enski spol nije samo prostor umjetnosti i pisma, i isti-
ne, le vreel /trureal ili she-truth (vrai-e11e)/:** neprikazive
istine koja lei s one strane i podriva muke poretke logike, vlasti i
prividne istine (Folle verite) [Luda istina, str. ll]. Sarah Kofman u
L 'Enigme de la femme demonstrira prvenstv9 majke u freudovskoj
teoriji: ona nije samo zagonetka to je valja i
ljica istine, a Freudova se znanost pripisivanju nedos-
. tatka eni, koju vidi kao opasno samodovoljnu. se freudov-
skim i nietzscheovskim slikama o eni kao gospodaru
ili kao uasnoj ptici grabljivici, Sarah Kofman razvija pred-
odbu o potvrdnoj eni, koja kastraciju nije voljna prihvatiti kao ri-
jeenu ili rjeivu stvar, brani svoju dvojaku, nerazrjeivu ensku
seksualnost.
Pisci koji na ovaj enski spol uvijek mogu biti ok-
rivljeni zbog mitotvorstva, zbog toga to na mitove o mukarcu uz-
novim mitovima o eni; i moda s tog razloga hijerarhij-
ski obrati vjerojatno biti najuvjerljiviji onda kada proizlaze iz
kih vanijih tekstova, naprimJer kada Sarah Kofman poka-
zuje da Freudovi radQvi potajno prepoznaju zastrau-
i prvenstvo enskog spola. N o promicanje bi enskog spo-
. la valjalo popratiti dekonstrukcijskim pokuajem zamjene seksualne
opreke. enskost, Shoshana Felman Balzacova
djela La Fille aux yeux d'or [Djevojka zlatnih kao zbiljska
drugost, u Balzacovu je tekstu ononizumska utoliko to nije opreka
* Nap. prev. - naslade
** Nap. prev. - neprevodivo spajanje franc. vrai (istinit, pravi),
reef zbilja), eJ1e (ona). Culler engleski prevodi kao trureaf ili she-
-truth. Smisao je: njezina (enska) je zbilja prava i istinita.

i';
III
"
1:1
",
!I
1'1
1.,
,Jil
HI
ill


o
'I::ji



!,

1

,


i

,


"Ii:
'''i;i
J ii
lill!
'lhH
taj naziv dokazuje "sukrivnju logocentrizma i falocentrizma. To je
jedan te isti sustav; erekcija logosa ... ifalosa kao 'povla-
tenog (Lacan). Tekstovi koje sam objavio 1964. i
1967. samo su pripremili put za falogocentrizma (A-
-voirr l'ofeille de la philosophie:, slr. 311). U oba postoji
neki transcendentalni autoritet i referencijska istina, raz-
bor; falos, mukarac. hijerarhijske opreke falocentriz-
ma, feministi se na neposredno s ende-
problemom dekonstrukcije: odnosom argumentima
izvedenim na i pokuajima izmicanja sustavu
logocentrizma. Ovo za feministe poprima oblik neodgodivog pita-
nja: treba li seksualno razlikovanje svesti na najmanju mje-
ru ili ga Da li se na niz pokuaja osporavanja,
neutraliziranja ili nadilaenja opreke mukog i en-
skog, od demonstriranja umjenosti ena u mukim dje-
latnostima, pa do istraivanja puta povijesne evolucije te distinkcije
i do osporavanja same predodbe o nekom seksualnom
identitetu? Ili pak, naprotiv, prihvatiti opreku mukog i en-
skog i enski spol, njegovu i neovisnost, nje-
govu s obzirom na muke miljenja i ponaanja?
Uzmimo jedan problem oko kojeg su se sporili
feministi: kad se raspravlja o spisateljicama u prolosti i danas, bi li
trebalo teiti prepoznavanju razlikovno enskog uz rizik
da se da vlastiti prilog izdvajanju geta enskog pisma u gradu
knjievnosti, ili bi trebalo ustrajati na nepoeljnosti razvrstavanja
autora prema spolu i opisati pojedi-
knjievnica? Pred knjievnicama se pojavilo pitanje da li us-
vojiti muke pisanja i dokazati se kao majstoriunutar
njih ili razvijati enski model diskurza, se mo-
da da pokazati njegove superiornije vrline. Neslaganja unutar fe-
pokreta su dosezala neprijateljstva, to je
moda neizbjeivo da se izbori moraju izvriti; no primjer
dekonstrukcije sugerira vanost djelovanja na dvije fronte odjed-
nom, sve ako i rezultira prije negoli sjedinjenim pokre-
tom. su radovi koji pokuavaju neutralizirati opreku mu-
ko/ensko krajnje vani, ali, kako kae Derrida, hijerarhija binar-
ne opozicije uvijek se ponovo sama uspostavlja te je stoga pokret
koji brani prvenstvo strateki nudan
str. 57/42). .
Mnogi su pod utjecajem dekonstrukcije radili na tome
da p,reokrenu ovu tradicionalnu hijerarhiju i dokau prvenstvo en-
skog spola. U Sorties Helene Cixous neurotsku fik-
saciju na monoseksualnosti dovodi u opreku sa eninom bi.:.
148
1
koja bi, tvrdi ona, enama trebala pruiti povlaten
odnos prema pisanju. Muka seksualnost drugost i opire joj
se, dok je biseksualnost drugosti u sebi, kao to je to i
pisanje. Mukarcu je mnogo tee dopustiti da njime prolazi drugo:
pisanje je taj prolaz, ulaz, izlaz, privremeno boravite u meni drugo-
ga koje je!';am j koje nisam (str. lSR). ensko hi 'pisanje trehalo po-
tvrditi taj odnos prema drugosti; ono bi imalo crpiti snagu iz svog
neposrednijeg pristupa knjievnosnom i iz svoje sposobnosti izmica-
nja mukim udnjama za i gospodarenjem. Luce Irigaray nu-
ka ene da svoju spoznaju kao la terre-mere-nature (re)pro-
/(re)produktivnu zemlju-majku-prirodu/ i eli razviti
novu mitologiju te nazive (Ce Sexe qui n 'en est pas un,
str. 99. i drugdje). Julia Kristeva spoj i seksual-
nog u liku majke (la mere qui jouit) i opisuje umjet-
nost kao jezik la jouissance maternelle* (Poly1ogue [Polilog, str.
409-35). enski spol nije samo prostor umjetnosti i pisma, i isti-
ne, le vreel /trureal ili she-truth (vrai-e11e)/:** neprikazive
istine koja lei s one strane i podriva muke poretke logike, vlasti i
prividne istine (Folle verite) [Luda istina, str. ll]. Sarah Kofman u
L 'Enigme de la femme demonstrira prvenstv9 majke u freudovskoj
teoriji: ona nije samo zagonetka to je valja i
ljica istine, a Freudova se znanost pripisivanju nedos-
. tatka eni, koju vidi kao opasno samodovoljnu. se freudov-
skim i nietzscheovskim slikama o eni kao gospodaru
ili kao uasnoj ptici grabljivici, Sarah Kofman razvija pred-
odbu o potvrdnoj eni, koja kastraciju nije voljna prihvatiti kao ri-
jeenu ili rjeivu stvar, brani svoju dvojaku, nerazrjeivu ensku
seksualnost.
Pisci koji na ovaj enski spol uvijek mogu biti ok-
rivljeni zbog mitotvorstva, zbog toga to na mitove o mukarcu uz-
novim mitovima o eni; i moda s tog razloga hijerarhij-
ski obrati vjerojatno biti najuvjerljiviji onda kada proizlaze iz
kih vanijih tekstova, naprimJer kada Sarah Kofman poka-
zuje da Freudovi radQvi potajno prepoznaju zastrau-
i prvenstvo enskog spola. N o promicanje bi enskog spo-
. la valjalo popratiti dekonstrukcijskim pokuajem zamjene seksualne
opreke. enskost, Shoshana Felman Balzacova
djela La Fille aux yeux d'or [Djevojka zlatnih kao zbiljska
drugost, u Balzacovu je tekstu ononizumska utoliko to nije opreka
* Nap. prev. - naslade
** Nap. prev. - neprevodivo spajanje franc. vrai (istinit, pravi),
reef zbilja), eJ1e (ona). Culler engleski prevodi kao trureaf ili she-
-truth. Smisao je: njezina (enska) je zbilja prava i istinita.

I
li
I
mukosti, ono to podriva upravo tu opreku mukosti i
enskosti (Rereading Femininity, str. 42). Taj roman to otkriva
kao osobitu prijetnju kojom se odlikuje enskost. Druge analize po-
'kazuju kako se enski spol, ili ena, s radikalnom
- sa svim to lei izvan ili nadzoru pripovijesti ko-
jima je u sreditu mukarac te njihovim hijerarhijskim kategorijama.
Premda je ena strogo locirana i definirana jezicima i ideolokim
pripovijestima nae kulture, kodiranje te radikalne drugosti kao
enske nov pojqm ene, koji podriva ideoloku distin-
kciju mukarca i ene kao to protopismo ili arhipismo za-
distinkciju govora i pisma.
.. Taj novi pojam ene nema mnogo izravne veze s problemima
to ih feministi prepoznaju kao probleme zbiljskih ena. U inter-
vjuu naslovljenom La Femme, ce n'est jamais ca Iena, to ni- .
kad .uije to ... ili enu nikada nije definirati1 Julia
Kristeva
Vjerovanje da je netko ena gotovo je isto toliko apsurdno i
kao i vjerovanje da je netko mukarac. Kaem
gotovo stoga to jo uvijek postoji mnogo ciljeva to ih ene
mogu slobodan i kontracepcija, jed-
nakost na poslu, itd. Zato kao. objavu ili slogan naih zahtjeva
moramo rabiti izreku mi smo ene. Na dubljoj razini,
tim, ena nije neto to netko moe biti; to i ne pripada re-
du . ... Pod enom razumijem ono to se.ne moe prikaza-
ti, to nije to ostaje iznad i s one strane nomenklatura i
ideologija. Postoje stanoviti mukarci koji tu pojavu dobro po-
znaju; je o onome to neki moderni tekstovi neprekidno oz-
ispitivanju granica jezika i drutvenosti - zakona i nje-
gova krenja, vlasti i (seksualnog) uitka - ne jed-
no mukarCima, a drugo enama ... .Istr. 20-21/137-38/.
Feministi su s pravom uznemireni to se u toj dekonstrukcijskoj pa-
leonimiji ena vie ne moe odnositi na zbiljska ljudska od-
povijesnim prikazbama seksualnog identiteta, slui kao
obzor kritike koja seksualni identitet, prikazbu i subjekt ras-
poznaje kao ideoloke prijevarejNo, to je druga fronta borbe koja
isto tako i enskog rada i pisma. U prvom smo se
poglavlju susreli s gotovo jednakom podjelom unutar
kritike: na one koji su zainteresirani za promicanje osobitih iskusta-
va to ih imaju ili ih mogu imati te na one koji su zainte-
resirani da muka ili enska raskrinkaju kao proizvode
ideologije' koju valja ogoliti. Pitanje je, kae Derrida, kako smanjiti
pukotinu tih dvaju sintezom nespojivih nacrta, a da se jedan
od njih ne rtvuje drugome; koliko moemo jo neko vrije-
me biti nunq nastaviti tu bitku na objema frontama odjednom.
/----------
150
I
,
.:
J,
Zavrna je hijerarhijska opreka s institucionalnim implikacija-
ma distinkcija i pogrenog ili razumi-
jevanja i pogrenog razumijevanja. Morfoloki sustav engleskog je-
zika drugi naziv ovisnim o prvom [reading/misreading, under-
.s t8.1uJjng/.I11i::; UJl den:> la.l1 ding] , ga izvedenom verzijom prvotnog
naziva s prefiksom mis-o Pogreno je razumijevanje nezgoda koja se
ponekad razumijevanju, d.evijacija koja je samo za-
to to postoji takvo neto kao to je razumijevanje. To to se
i razumijevanju mogu nezgode iskustvena je koja
ne teti bitnoj naravi tih djelatnosti. Kad Harold Bloom predlae te-
oriju o Nunosti pogrenog [The Necessity of Misrea-
ding] i objavljuje A Map of Misreading, njegovi odgova-
raju_ da je teorija o nunom pogrenom - tvrdnja da sli sva
pogrena - nedosljedna, zato to ideja pogrenog
predmnijeva moe biti pogreno
samo onda ako postoji kakvo ispravno to ga ne uspijeva os-
tvariti. I
To se nadasve razboritim, no ako se probijemo dalje, Javlja
se druga Kada pokuavamo formulirati distinkciju iz-
i pogrenog neizbjeno se uzdamo u neku
predodbu o istovjetnosti i razlici. i razumijevanje ili
reproduciraju sadraj ili odravaju njegovu istovjetnost,
dok ga pogreno razumijevanje i pogreno iskrivljuju; oni
proizvode ili uvode razliku. No moe se dokaz::'\.ti da je i u onome
to nazivamo razumijevanjem na djelu zapravo pre oblika ili preina-
ka kakvom se odlikuje pogreno razumijevanje. Ako je ka-
kav tekst razumjeti, onda je da ga
u okolnostima uvijek ponovo razumiju. Ti
ili razumijevanja nisu, dakako, istovjetni. Oni sadre prei-
nake i razlike, ali takve koje se dre nevanima. Moemo stoga
da je razumijevanje poseban pogrena razumijevanja, osobi-
ta devijacija ili determinacija pogrena razumijevanja - takva je
formulacija valjanija negoli obratna. Razumijevanje je takvo po-
greno razumijevanje u kojem su pogreke nevane. Interpretativne
operacije koje su na djelu u pogrenom razumijevanju ili
pogrenom uzrokuju i ono to nazivamo razumijevanjem i
ono to nazivamo pogrenim razumijevanjem.
Tvrdnja da su sva pogrena moe se opravdati i l1ajuobi-
aspektima i interpretativne prakse. Uzevi u obzir
sloenost tekstova, reverzibilnost tropa, pruivo st konteksta i nu-
nost da se pri odabire i moe. se pokazati darje
svako Interpretatori su kadri otkiiti obiljeja i
implikacije teksta koja su prijanji interpretatori zanemarili ili iskri-
151
I
li
I
mukosti, ono to podriva upravo tu opreku mukosti i
enskosti (Rereading Femininity, str. 42). Taj roman to otkriva
kao osobitu prijetnju kojom se odlikuje enskost. Druge analize po-
'kazuju kako se enski spol, ili ena, s radikalnom
- sa svim to lei izvan ili nadzoru pripovijesti ko-
jima je u sreditu mukarac te njihovim hijerarhijskim kategorijama.
Premda je ena strogo locirana i definirana jezicima i ideolokim
pripovijestima nae kulture, kodiranje te radikalne drugosti kao
enske nov pojqm ene, koji podriva ideoloku distin-
kciju mukarca i ene kao to protopismo ili arhipismo za-
distinkciju govora i pisma.
.. Taj novi pojam ene nema mnogo izravne veze s problemima
to ih feministi prepoznaju kao probleme zbiljskih ena. U inter-
vjuu naslovljenom La Femme, ce n'est jamais ca Iena, to ni- .
kad .uije to ... ili enu nikada nije definirati1 Julia
Kristeva
Vjerovanje da je netko ena gotovo je isto toliko apsurdno i
kao i vjerovanje da je netko mukarac. Kaem
gotovo stoga to jo uvijek postoji mnogo ciljeva to ih ene
mogu slobodan i kontracepcija, jed-
nakost na poslu, itd. Zato kao. objavu ili slogan naih zahtjeva
moramo rabiti izreku mi smo ene. Na dubljoj razini,
tim, ena nije neto to netko moe biti; to i ne pripada re-
du . ... Pod enom razumijem ono to se.ne moe prikaza-
ti, to nije to ostaje iznad i s one strane nomenklatura i
ideologija. Postoje stanoviti mukarci koji tu pojavu dobro po-
znaju; je o onome to neki moderni tekstovi neprekidno oz-
ispitivanju granica jezika i drutvenosti - zakona i nje-
gova krenja, vlasti i (seksualnog) uitka - ne jed-
no mukarCima, a drugo enama ... .Istr. 20-21/137-38/.
Feministi su s pravom uznemireni to se u toj dekonstrukcijskoj pa-
leonimiji ena vie ne moe odnositi na zbiljska ljudska od-
povijesnim prikazbama seksualnog identiteta, slui kao
obzor kritike koja seksualni identitet, prikazbu i subjekt ras-
poznaje kao ideoloke prijevarejNo, to je druga fronta borbe koja
isto tako i enskog rada i pisma. U prvom smo se
poglavlju susreli s gotovo jednakom podjelom unutar
kritike: na one koji su zainteresirani za promicanje osobitih iskusta-
va to ih imaju ili ih mogu imati te na one koji su zainte-
resirani da muka ili enska raskrinkaju kao proizvode
ideologije' koju valja ogoliti. Pitanje je, kae Derrida, kako smanjiti
pukotinu tih dvaju sintezom nespojivih nacrta, a da se jedan
od njih ne rtvuje drugome; koliko moemo jo neko vrije-
me biti nunq nastaviti tu bitku na objema frontama odjednom.
/----------
150
I
,
.:
J,
Zavrna je hijerarhijska opreka s institucionalnim implikacija-
ma distinkcija i pogrenog ili razumi-
jevanja i pogrenog razumijevanja. Morfoloki sustav engleskog je-
zika drugi naziv ovisnim o prvom [reading/misreading, under-
.s t8.1uJjng/.I11i::; UJl den:> la.l1 ding] , ga izvedenom verzijom prvotnog
naziva s prefiksom mis-o Pogreno je razumijevanje nezgoda koja se
ponekad razumijevanju, d.evijacija koja je samo za-
to to postoji takvo neto kao to je razumijevanje. To to se
i razumijevanju mogu nezgode iskustvena je koja
ne teti bitnoj naravi tih djelatnosti. Kad Harold Bloom predlae te-
oriju o Nunosti pogrenog [The Necessity of Misrea-
ding] i objavljuje A Map of Misreading, njegovi odgova-
raju_ da je teorija o nunom pogrenom - tvrdnja da sli sva
pogrena - nedosljedna, zato to ideja pogrenog
predmnijeva moe biti pogreno
samo onda ako postoji kakvo ispravno to ga ne uspijeva os-
tvariti. I
To se nadasve razboritim, no ako se probijemo dalje, Javlja
se druga Kada pokuavamo formulirati distinkciju iz-
i pogrenog neizbjeno se uzdamo u neku
predodbu o istovjetnosti i razlici. i razumijevanje ili
reproduciraju sadraj ili odravaju njegovu istovjetnost,
dok ga pogreno razumijevanje i pogreno iskrivljuju; oni
proizvode ili uvode razliku. No moe se dokaz::'\.ti da je i u onome
to nazivamo razumijevanjem na djelu zapravo pre oblika ili preina-
ka kakvom se odlikuje pogreno razumijevanje. Ako je ka-
kav tekst razumjeti, onda je da ga
u okolnostima uvijek ponovo razumiju. Ti
ili razumijevanja nisu, dakako, istovjetni. Oni sadre prei-
nake i razlike, ali takve koje se dre nevanima. Moemo stoga
da je razumijevanje poseban pogrena razumijevanja, osobi-
ta devijacija ili determinacija pogrena razumijevanja - takva je
formulacija valjanija negoli obratna. Razumijevanje je takvo po-
greno razumijevanje u kojem su pogreke nevane. Interpretativne
operacije koje su na djelu u pogrenom razumijevanju ili
pogrenom uzrokuju i ono to nazivamo razumijevanjem i
ono to nazivamo pogrenim razumijevanjem.
Tvrdnja da su sva pogrena moe se opravdati i l1ajuobi-
aspektima i interpretativne prakse. Uzevi u obzir
sloenost tekstova, reverzibilnost tropa, pruivo st konteksta i nu-
nost da se pri odabire i moe. se pokazati darje
svako Interpretatori su kadri otkiiti obiljeja i
implikacije teksta koja su prijanji interpretatori zanemarili ili iskri-
151
vili. Oni taj tekst mogu rabiti kako bi pokazali da su prijanja
nja zapravo pogrena, ali kasniji interpretatori i njihova
drati manjkavima, otroumno sumnjive pretpostavke
ili osobite oblike sljepila o kojem te pretpostavke Povijest
je povijest pogrenih premda u stanovitim okoinosti-
ma ta pogrena mogu biti i moda su bila kao
tanja.
Inverzija koja razumijevanje dri verzijom pogrena razutpijeva-
nja doputa nam da promjenljivu distinkciju dvi-
ju klasa pogrenih razumijevanja, onih u kojima su pogreke vane i
onih u kojima ali ipak ima vane posljedice. Opovrgava pret-
postavku da se pogreno razumijevanje javlja kao komplikacija ili
negacija razumijevanja, da je pogreno razumijevanje nezgoda
koja bi se mogla ukloniti, ba kao to bismo mogli
ukloniti automobilske i svakom vozilu da stigne
do svog odredita. Wayne Booth, veliki suvremeni zagovornik
razumijevanja, to ovako definira: Razumijevanje je cilj, proces i
rezultat kad god jedna svijest uspije u drugu ili, to je isto, kad
god jedna svijest uspije u sebe inkorporirati bilo koji dio druge svi-
jesti (Critical Understanding, str. 262). Boothovim po-
greno je'razumijevanje jednostavno negativno, neuspjeh da se
u neto ili da se u sebe inkorporira neto to postoji zato da se u nj
ili da ga se u sebe inkorporira. Pogreno se razumijevanje pre-
ma razumijevanju odnosi kao negativno prema pozitivnom. Tvrdnje
o nunosti pogrena druge strane, sugeriraju da posrijedi
nije opreka takve vrste, da su i i pogreno razu-
mijevanje i pogreno razumijevanje, primjeri inkorporiranja i pro-
Pitanje o tome koja se pogrena ili pogrena ra-
zumijevanja drati razumijevanja sloeno je i
mnotvo koji se ne mogu svesti na pravila. Ono
to se kao razu.mijevanje stanovite biblijske parabole,
naprimjer, iz situacije se u situaciju mijenjati.
. Sama BQothova knjiga Critical Understanding prua
ilustraciju kao pogrenog Da bi pokazao to bi to
mogao biti pluralizam, Booth pokuava prihvatiti i razloiti
praksu Kennetha Burkea, R. S. Crane a i M. H. .. Vrlo mu je
stalo da pokae ispravnog usvajanja tih op-
pristupa i ne ali truda ne bi li postigao dobronamjerno,
no razumijevanje; no, i Burke i Abrams odbacuju aspekte
njegova prikaza. N e moemo li dokazati da je makar jedan
u cijelosti razumio jednog drugog pie Booth, to da
nimo s tvrdnjom pluralista da je razumio i prihvatio vie njih? (str.
200).
152
I
J
I;
Mogli bismo na to nas navode Abrams i Burke, da je
Boothovo razumijevanje oblik pogrenog razumijevanja: njegovo je
pogreno, premda velikoduno i obzirno. U nekim bismo
okolnostima, ga s drugim pogrenim Boothu
mogli pripisati jedno od onih pogrenih koja se ubrajaju u
f8.7umijevanje, no da 11 se to uistinu zbiti, ovisi o mnotvu sloe-
nih i Ne bi valjalo da je razumijeva-
nje jer se vrijeme zbivaju interpretacijski
koji izgledaju savreno primjereni svrhama i okolnosti-
ma; no imamo li za to razloga, mogli bismo pokazati da su i ta
nja pogrena. Moje osobno pogreno Derride u nekim kon-
tekstima moe kao dostatno razumijevanje, ali i ono doiv-
jeti napade kao pogreno De Man pie: Djelo moemo
uvijek ponovo rabiti kako bismo pokazali gdje se i kako od
njega odvojio (Blindness and Insight, str. 109).
Prema Barbari Johnson:
sva su pogrena ne jednostavno pojam
istine. Istina je u rudimentarnom obliku u pojmu po-
greke. To ne da negdje izvana, vazda postoji
jedno jedino istinito kojemu teiti pokuaji svih osta-
lih i u usporedbi s kojim se pokazati manjkavim. Tom
se zapravo podrazumijeva: 1) da su razlozi s kojih bi
neko sebe moglo drati ispravnim motivirani i potcijenje-
ni vlastitim interesima, sljepilu, udnjama i umoru;
te 2) da se uloga istine ne moe tek tako lako ukloniti. Sve da is-
tina i nije nita drugo doli matarija volje za ipak neto od-
iz koje se zapovijedi ne-jastva. INothing
Fails like Success [Nita nije tako neuspjeno kao uspjeh], str.
141
Prema paleonimijskoj strategiji to je Derrida, pogre-
no zadrava trag istine zato to panje vrijedna uk-
zahtjeve za istinom i zato to interpretaciju strukturira poku-
aj da se uhvati ono to su druga propustila i pogreno shva-
tila. da nijedno ne moe korekciji, sva su
pogrena; no posrijedi nije monizam dvojako kretanje.
Nasuprot tvrdnji da je, postoje li samo pogrena sve pri-
hvatljivo, se da su pogrena pogreke; no nasuprot
tvrdnji. da su takva pogreke stoga to tee
kakvom istinitom ali ga ne uspijevaju tvrdi se da su
istinita samo osobita vrsta pogrenih pogrena
nja pogreke kojih nisu To pogrenog
nja moda nije skladna, dosljedna pozicija ali se, tvrdili bi njegovi
branitelji, opire idealizacijama i vremensku di-
namiku nae interpretativne situacije.
153
vili. Oni taj tekst mogu rabiti kako bi pokazali da su prijanja
nja zapravo pogrena, ali kasniji interpretatori i njihova
drati manjkavima, otroumno sumnjive pretpostavke
ili osobite oblike sljepila o kojem te pretpostavke Povijest
je povijest pogrenih premda u stanovitim okoinosti-
ma ta pogrena mogu biti i moda su bila kao
tanja.
Inverzija koja razumijevanje dri verzijom pogrena razutpijeva-
nja doputa nam da promjenljivu distinkciju dvi-
ju klasa pogrenih razumijevanja, onih u kojima su pogreke vane i
onih u kojima ali ipak ima vane posljedice. Opovrgava pret-
postavku da se pogreno razumijevanje javlja kao komplikacija ili
negacija razumijevanja, da je pogreno razumijevanje nezgoda
koja bi se mogla ukloniti, ba kao to bismo mogli
ukloniti automobilske i svakom vozilu da stigne
do svog odredita. Wayne Booth, veliki suvremeni zagovornik
razumijevanja, to ovako definira: Razumijevanje je cilj, proces i
rezultat kad god jedna svijest uspije u drugu ili, to je isto, kad
god jedna svijest uspije u sebe inkorporirati bilo koji dio druge svi-
jesti (Critical Understanding, str. 262). Boothovim po-
greno je'razumijevanje jednostavno negativno, neuspjeh da se
u neto ili da se u sebe inkorporira neto to postoji zato da se u nj
ili da ga se u sebe inkorporira. Pogreno se razumijevanje pre-
ma razumijevanju odnosi kao negativno prema pozitivnom. Tvrdnje
o nunosti pogrena druge strane, sugeriraju da posrijedi
nije opreka takve vrste, da su i i pogreno razu-
mijevanje i pogreno razumijevanje, primjeri inkorporiranja i pro-
Pitanje o tome koja se pogrena ili pogrena ra-
zumijevanja drati razumijevanja sloeno je i
mnotvo koji se ne mogu svesti na pravila. Ono
to se kao razu.mijevanje stanovite biblijske parabole,
naprimjer, iz situacije se u situaciju mijenjati.
. Sama BQothova knjiga Critical Understanding prua
ilustraciju kao pogrenog Da bi pokazao to bi to
mogao biti pluralizam, Booth pokuava prihvatiti i razloiti
praksu Kennetha Burkea, R. S. Crane a i M. H. .. Vrlo mu je
stalo da pokae ispravnog usvajanja tih op-
pristupa i ne ali truda ne bi li postigao dobronamjerno,
no razumijevanje; no, i Burke i Abrams odbacuju aspekte
njegova prikaza. N e moemo li dokazati da je makar jedan
u cijelosti razumio jednog drugog pie Booth, to da
nimo s tvrdnjom pluralista da je razumio i prihvatio vie njih? (str.
200).
152
I
J
I;
Mogli bismo na to nas navode Abrams i Burke, da je
Boothovo razumijevanje oblik pogrenog razumijevanja: njegovo je
pogreno, premda velikoduno i obzirno. U nekim bismo
okolnostima, ga s drugim pogrenim Boothu
mogli pripisati jedno od onih pogrenih koja se ubrajaju u
f8.7umijevanje, no da 11 se to uistinu zbiti, ovisi o mnotvu sloe-
nih i Ne bi valjalo da je razumijeva-
nje jer se vrijeme zbivaju interpretacijski
koji izgledaju savreno primjereni svrhama i okolnosti-
ma; no imamo li za to razloga, mogli bismo pokazati da su i ta
nja pogrena. Moje osobno pogreno Derride u nekim kon-
tekstima moe kao dostatno razumijevanje, ali i ono doiv-
jeti napade kao pogreno De Man pie: Djelo moemo
uvijek ponovo rabiti kako bismo pokazali gdje se i kako od
njega odvojio (Blindness and Insight, str. 109).
Prema Barbari Johnson:
sva su pogrena ne jednostavno pojam
istine. Istina je u rudimentarnom obliku u pojmu po-
greke. To ne da negdje izvana, vazda postoji
jedno jedino istinito kojemu teiti pokuaji svih osta-
lih i u usporedbi s kojim se pokazati manjkavim. Tom
se zapravo podrazumijeva: 1) da su razlozi s kojih bi
neko sebe moglo drati ispravnim motivirani i potcijenje-
ni vlastitim interesima, sljepilu, udnjama i umoru;
te 2) da se uloga istine ne moe tek tako lako ukloniti. Sve da is-
tina i nije nita drugo doli matarija volje za ipak neto od-
iz koje se zapovijedi ne-jastva. INothing
Fails like Success [Nita nije tako neuspjeno kao uspjeh], str.
141
Prema paleonimijskoj strategiji to je Derrida, pogre-
no zadrava trag istine zato to panje vrijedna uk-
zahtjeve za istinom i zato to interpretaciju strukturira poku-
aj da se uhvati ono to su druga propustila i pogreno shva-
tila. da nijedno ne moe korekciji, sva su
pogrena; no posrijedi nije monizam dvojako kretanje.
Nasuprot tvrdnji da je, postoje li samo pogrena sve pri-
hvatljivo, se da su pogrena pogreke; no nasuprot
tvrdnji. da su takva pogreke stoga to tee
kakvom istinitom ali ga ne uspijevaju tvrdi se da su
istinita samo osobita vrsta pogrenih pogrena
nja pogreke kojih nisu To pogrenog
nja moda nije skladna, dosljedna pozicija ali se, tvrdili bi njegovi
branitelji, opire idealizacijama i vremensku di-
namiku nae interpretativne situacije.
153
l.
Poput drugih inverzija, i obrat odnosa razumijevanjem i
pogrenim razumijevanjem rui strukturu na kojoj su insti-
tucij e. N na dekonstrukcioniste i na druge tako 'razli-
kao to su Bloom, Hartman i Fish, da su, ako su sva
pogrena, ugroeni pojmovi vrijednosti i 'autoriteta
to ih nae institucije. svih bila bi podjed-
nako valjana ili zakonita, a ni niti tekstovi ne bi mogli
vati svoj autoritet. Takve inverzije to pitanje uostalom za-
mjenjuju na razmiljanje o tome to su to procesi oza-
konjivanja, vrednovanja ili autoriziranja koji stvaraju razlike
i da jedno raskrinka drugo kao pogre-
no. Na isti nam prepoznavanje normalnog kao posebnog slu-
devijantnog pomae da preispitamo institucionalne snage i
prakse koje normalno instituiraju s obiljeavanja ili isklju-
devijantnog.
inverzije hijerarhijskih opreka izlau raspravi instituci-
onalne ustroje koji na tim hijerarhijama i tako otvaraju
mijene - koje se lako mogu izjaloviti, ali
koje se isto tako u nekom trenutku mogu pokazati Ri-
chard Rorty 'da jo nismo izveli posljedice to ih za kulturu
i drutvo ima Freudova iroka a ipak potanka redeskripcija ljudske
psihe i lju<;lskog ponaanja, ivimo nelagodno s jo uvijek ne-
usvojenim psihoanalize na na'e pokuaje da mislimo u
. moralnim nazivima ( Freud, Morality, and Hermeneutics [Freud,
moralnost i hermeneutika], str. 185).' Freudova je dekonstrukcija
stratekih opreka stvorila probleme i moralnoj procjeni ko-
ja se slui kategorijama kao to su
hrabrost/straljivost, ili pak ljubav/mrnja. Nije jasno
kakve se prilagodbe zbiti u jeziku i institucijama moralnosti: jo
smo uvijek na stupnju predmnijevanja da se neto mora promijeniti
u naim starim govora, ali jo ne znamo to (str. 177).
Kad je o dekonstrukciji, kae Derrida, u l'ebranleme'nt actu-
el /potresu koji se zbiva/ u pitanju je ponovna procjel1aodnosa iz-
teksta i onoga o se moglo razmiljati kao da
je jednostavno izvan jezika, diskurza ili pisma, kao da su posrijedi
zbiljnosti reda str. 126/91). lokalni
pojmovni potresi stoga imaju doseg, premda se ne
mogu odmah predvidjeti.
154

I
Posljedice II kritici
vanosti to je za knjievnosti ima odnos'
i pogrena daleko od toga da su implikacije
dekonstrukcije za studij knjievnosti jasne. Derrida pie o
knjievnim djelima, all se nlje izravno bavio temama kakve su zada-
knjievne kritike, metode jezika knjievnosti ili narav
u knjievnosti. Valja izvesti o implikacijama de-
konstrukcije za znanost o knjievnosti, no nije jasno kako. Tvrdnja
da su sva pogrena, primjerice, se da nema po-
sljedica koje bi prisilile na postupak, pa ipak ite-
kako moe utjecati na na koji razmiljaju o i
na pitanja to ih postaVljaju o interpretacijskim To u
ovom, kao i u drugim da dekonstrukcija kakve hije-
rarhijske opreke ne za sobom mijeneu knjievnoj kritici niti
. koga na njih prisiljava, pa ipak moe imati znatan utjecaj na postup-
.. ke Poblie, svojim preispitivanjem filozofskih opreka na
kojima je neizbjeno misao dekonstrukcija postav-
lja teorijske probleme to ih moraju ili ignorirati ili slijediti.
Ruenjem hijerarhijskih odnosa o kojima ovise pojmovi i
metode ona da se pojmovi i meto'de Jcao dane
njenice i dre naprosto pouzdanim instrumentima.' katego-
rije nisu puko to ga imamo rabiti.pri proizvodnji valjanih in-
terpretacija, nego problemi koje moramo istraiti u
teksta i pojma. To je jedan od razloga zbog kojih se kritika ovih da-
na toliko teorijskom: pripravnije istrauju kako na kri-
kategorije djela pri kojih se te kategorije rabe.
Prije no to u poglavlju na raspravu o knjiev-
noj kfitici nastaloj derridovsl:coj dekonstrukciji, valjalo
bi procijeniti posljedice to ih za teoriju knjievnosti i knjievnu kri-
tiku ima dekonstrukcijska praksa koju smo razloili. Moemo razlu-
razine ili vanosti. Prvi je i najvaniji utjecaj dekon-
strukcije na niz pojmova, i sam pojam knjiev-
nosti; ali dekonstrukcija i na tri
kao izvor tema, kao primjer te kao. sugesti-
ja o naravi i ciljevima istraivanja.
l)' Pojam knjievnosti ili knjiievnog diskurza je u neko-
liko hijerarhijskih opreka to se nalaze u aritu zanimanja dekon-
strukcije: ozbiljno/neozbiljno, istina/fikci-
ja. Vidjeli smo kako da bi razvili teoriju govornih
konstruiraju pojam jezika i okolnosti tako to
ustranu guraju sve neozbiljne izrijeke kao iznimke, a
knjievnost je paradigmatski takvih izrijeka. pro-
155
l.
Poput drugih inverzija, i obrat odnosa razumijevanjem i
pogrenim razumijevanjem rui strukturu na kojoj su insti-
tucij e. N na dekonstrukcioniste i na druge tako 'razli-
kao to su Bloom, Hartman i Fish, da su, ako su sva
pogrena, ugroeni pojmovi vrijednosti i 'autoriteta
to ih nae institucije. svih bila bi podjed-
nako valjana ili zakonita, a ni niti tekstovi ne bi mogli
vati svoj autoritet. Takve inverzije to pitanje uostalom za-
mjenjuju na razmiljanje o tome to su to procesi oza-
konjivanja, vrednovanja ili autoriziranja koji stvaraju razlike
i da jedno raskrinka drugo kao pogre-
no. Na isti nam prepoznavanje normalnog kao posebnog slu-
devijantnog pomae da preispitamo institucionalne snage i
prakse koje normalno instituiraju s obiljeavanja ili isklju-
devijantnog.
inverzije hijerarhijskih opreka izlau raspravi instituci-
onalne ustroje koji na tim hijerarhijama i tako otvaraju
mijene - koje se lako mogu izjaloviti, ali
koje se isto tako u nekom trenutku mogu pokazati Ri-
chard Rorty 'da jo nismo izveli posljedice to ih za kulturu
i drutvo ima Freudova iroka a ipak potanka redeskripcija ljudske
psihe i lju<;lskog ponaanja, ivimo nelagodno s jo uvijek ne-
usvojenim psihoanalize na na'e pokuaje da mislimo u
. moralnim nazivima ( Freud, Morality, and Hermeneutics [Freud,
moralnost i hermeneutika], str. 185).' Freudova je dekonstrukcija
stratekih opreka stvorila probleme i moralnoj procjeni ko-
ja se slui kategorijama kao to su
hrabrost/straljivost, ili pak ljubav/mrnja. Nije jasno
kakve se prilagodbe zbiti u jeziku i institucijama moralnosti: jo
smo uvijek na stupnju predmnijevanja da se neto mora promijeniti
u naim starim govora, ali jo ne znamo to (str. 177).
Kad je o dekonstrukciji, kae Derrida, u l'ebranleme'nt actu-
el /potresu koji se zbiva/ u pitanju je ponovna procjel1aodnosa iz-
teksta i onoga o se moglo razmiljati kao da
je jednostavno izvan jezika, diskurza ili pisma, kao da su posrijedi
zbiljnosti reda str. 126/91). lokalni
pojmovni potresi stoga imaju doseg, premda se ne
mogu odmah predvidjeti.
154

I
Posljedice II kritici
vanosti to je za knjievnosti ima odnos'
i pogrena daleko od toga da su implikacije
dekonstrukcije za studij knjievnosti jasne. Derrida pie o
knjievnim djelima, all se nlje izravno bavio temama kakve su zada-
knjievne kritike, metode jezika knjievnosti ili narav
u knjievnosti. Valja izvesti o implikacijama de-
konstrukcije za znanost o knjievnosti, no nije jasno kako. Tvrdnja
da su sva pogrena, primjerice, se da nema po-
sljedica koje bi prisilile na postupak, pa ipak ite-
kako moe utjecati na na koji razmiljaju o i
na pitanja to ih postaVljaju o interpretacijskim To u
ovom, kao i u drugim da dekonstrukcija kakve hije-
rarhijske opreke ne za sobom mijeneu knjievnoj kritici niti
. koga na njih prisiljava, pa ipak moe imati znatan utjecaj na postup-
.. ke Poblie, svojim preispitivanjem filozofskih opreka na
kojima je neizbjeno misao dekonstrukcija postav-
lja teorijske probleme to ih moraju ili ignorirati ili slijediti.
Ruenjem hijerarhijskih odnosa o kojima ovise pojmovi i
metode ona da se pojmovi i meto'de Jcao dane
njenice i dre naprosto pouzdanim instrumentima.' katego-
rije nisu puko to ga imamo rabiti.pri proizvodnji valjanih in-
terpretacija, nego problemi koje moramo istraiti u
teksta i pojma. To je jedan od razloga zbog kojih se kritika ovih da-
na toliko teorijskom: pripravnije istrauju kako na kri-
kategorije djela pri kojih se te kategorije rabe.
Prije no to u poglavlju na raspravu o knjiev-
noj kfitici nastaloj derridovsl:coj dekonstrukciji, valjalo
bi procijeniti posljedice to ih za teoriju knjievnosti i knjievnu kri-
tiku ima dekonstrukcijska praksa koju smo razloili. Moemo razlu-
razine ili vanosti. Prvi je i najvaniji utjecaj dekon-
strukcije na niz pojmova, i sam pojam knjiev-
nosti; ali dekonstrukcija i na tri
kao izvor tema, kao primjer te kao. sugesti-
ja o naravi i ciljevima istraivanja.
l)' Pojam knjievnosti ili knjiievnog diskurza je u neko-
liko hijerarhijskih opreka to se nalaze u aritu zanimanja dekon-
strukcije: ozbiljno/neozbiljno, istina/fikci-
ja. Vidjeli smo kako da bi razvili teoriju govornih
konstruiraju pojam jezika i okolnosti tako to
ustranu guraju sve neozbiljne izrijeke kao iznimke, a
knjievnost je paradigmatski takvih izrijeka. pro-
155
bleme fikcionalnosti, i neozbiljnosti u rubno i ovisno
- u kojem jezik moe biti slobodan, zaigran i
neodgovoran koliko god to eli - filozofija stvara jezik i
nada se da ga opisati pravilima to bi ih knjievnost narua-
vala da nije ostavljena postrani. Pojam knjievnosti bio je stoga bi-
tan za zamisao uspostavljanja ozbiljnog, provjerlji-
. vog diskurza kao norme. ,
Dekonstrukcija pokazuje da su te hijerarhije ponitene djelova-
njima tekstova koji ih i predlau, te time mijenja poloaj jezika knji-
evnosti. Ako je ozbiljni jezik osobit neozbiljnoga, ako su isti-
ne fikcije kojima je fikcionalnost zaboravljena, onda knjievnost
nije neki devijantni, primjer jezika. Naprotiv, ostali se
diskurzi mogu motriti kao i knjievnosti ili arhiknji-
evnosti. U Qual Quel1e Derrida navodi Valeryevu opasku: uz-
mognemo li se osloboditi naih pretpostavaka, opazit
da filozofija, svojim opusom koji je korpus pisanih
radova, objektivno jest osobit knjievni anr... to ga moramo
smjestiti nedaleko od pjesnitva. Ako je filozofija vrsta pisanja, on-
da je, pie Derrida,
propisana: filozofEiki tekst glede njegove for- .
malne strukture, njegove. organizacije, osobitosti i raz-
novrsnosti njegovih tekstovnih tipova, njegovih modela izlaganja
i proizvodnje - s one strane onoga to je nazivano anro-
vima --:- te, nadalje, njegovih 'mizanscena (mises en scenes) i nje-
gove sintakse, koja nije samo artikulacija njegovog i
njegovih na bitak ili na istinu, i raspored njego-
vih postupaka i svega to je u njih uloeno. Ukratko, razmatrati
tako filozofiju kao zaseban knjievni anr koji se slui zaliha-
ma sus'tava, ili
skup tropolokih koje su starije od filozofije. (Mar-
ges, str. 348-49) .
filozofiju kao knjievni anr, Derrida nas je da filo-
zofske spise, razmatramo kao tekstove s performativnom kao i sa
spoznajnom protegom, kao heterogene konstrukte koji organizira-
ju mnotvo diskurzivnih snaga i koji se organiziraju djelovanjem tih
. snaga, nikada jednostavno sebi prisutni ili s nadzorom nad svojim
implikacijama,povezani na sloene s mnotvom drugih tek-
stova, pisanih i ivih. Ako to filozofije kao knji-
evnosti, to je jedino stoga to je knjievnost od doba romantizma
bila potencijalno najopseniji oblik diskurza. Nema to se ne
bi moglo unijeti u knjievno djelo; nema uzorka ni rjeenja koje se
u njem ne bi moglo kakav tekst kao .fjlozofiju za-
nemariti neke od njegovih aspekata u korist zasebnih vrsti argumen-
156
1\
tacije; ga kao knjievnost ostati paljiv i prema nje-
govim trivijalnim obiljejima. Knjievna analiza ne odbacuje
strukture i u ime pravila neke dis-
kurzivne prakse.
.Radi toga imamo jednu strukturu u kojoj knjiev-
riost stoji u opreci s filozofijom, ili s ili s novinar-
stvom, ali isto tako moe u sebi sadravati sve to joj je .
To je u suglasju s iskustvom knjievnosti: mi mislimo da znamo to
je to knjievnost, no u njoj vazda nalazimo druge elemente i ona se
. iri da bi ih ne postoji nita to bi bilo tako ne-
knjievno da se ne bi moglo pojaviti u zbirci. Taj je asi-
odnos isto tako i struktura koja proizlazi iz L 'Ab-
solu litteraire [Apsolutno knjievno] Philippea Lacoue-Labarthea i
Jean-Luca Nancya, analize podrijetla modernih predodbi o knji-
evnosti u teoriji romantizma. Apsolutno knjievno
[ The Literary Absolute] njihova naslova na kretanje koje
transcendira sebe samo i uvijek se ponovo' u pri-
kaze knjievnosti. Knjievnost je pisanja koji se odlikuje svo-
jim_-traganjem za vlastitim identitetom; istraivanje knjievnog po-
staje tako njegovom oznakom. Roman parodiju romana i
Bit je knjievrtosti to iOi1emal;lti, to-je protejska,
ri.e-oqrediv.a, to opsee sve to bi se moglo smjestiti izvan nje. Taj se
odnos, u kojem knjievnost transcendira svako o
sebi i moe ono to joj je
u pojmu knjievnosti koja bi se prema knjievnosti odnosi-
la kao prema jednoj od svojih vrsta.
Ne bismo trebali daje za dekonstrukciju knji-
evnost povlaten ili oblik diskurza. Derrida
da je Valeryeva zamisao o filozofije kao knjievnog anra
strategija, ali da nas, ne bude li usvojena strateki, kao
reakc:ija i intervencija; dovesti natrag u krug, na injes-
to (Marges, str. 350). Svaki bi se zahtjev za
nad filozofijom vjerojatno' zasnivao na argumentu da se filozofija
zavarava se kako fikciju, retoriku, trop, dok knji-
evnost izrijekom obznanjuje svoju fikcijsku i narav. N o da
bismo taj zahtjev potkrijepili demonstriranjem naravi kak-
va filozofskog teksta, morali bismo znati to je doslovno a to je fi-
gurativno, to je fikcijsko a to nefikcijsko, to je izravno a to PQ-
sredno. Trebali bismo tako biti kadri autoritativno bit od
svojstva, oblik od sadraja, jezik od misli. Pokuaj da se
pokae knjievnosti ne bi se temeljio na knji-
evnoj spoznaji, bi ovisio o tim fundamentalnim filozofskim te-
i iznova bi im se
157
bleme fikcionalnosti, i neozbiljnosti u rubno i ovisno
- u kojem jezik moe biti slobodan, zaigran i
neodgovoran koliko god to eli - filozofija stvara jezik i
nada se da ga opisati pravilima to bi ih knjievnost narua-
vala da nije ostavljena postrani. Pojam knjievnosti bio je stoga bi-
tan za zamisao uspostavljanja ozbiljnog, provjerlji-
. vog diskurza kao norme. ,
Dekonstrukcija pokazuje da su te hijerarhije ponitene djelova-
njima tekstova koji ih i predlau, te time mijenja poloaj jezika knji-
evnosti. Ako je ozbiljni jezik osobit neozbiljnoga, ako su isti-
ne fikcije kojima je fikcionalnost zaboravljena, onda knjievnost
nije neki devijantni, primjer jezika. Naprotiv, ostali se
diskurzi mogu motriti kao i knjievnosti ili arhiknji-
evnosti. U Qual Quel1e Derrida navodi Valeryevu opasku: uz-
mognemo li se osloboditi naih pretpostavaka, opazit
da filozofija, svojim opusom koji je korpus pisanih
radova, objektivno jest osobit knjievni anr... to ga moramo
smjestiti nedaleko od pjesnitva. Ako je filozofija vrsta pisanja, on-
da je, pie Derrida,
propisana: filozofEiki tekst glede njegove for- .
malne strukture, njegove. organizacije, osobitosti i raz-
novrsnosti njegovih tekstovnih tipova, njegovih modela izlaganja
i proizvodnje - s one strane onoga to je nazivano anro-
vima --:- te, nadalje, njegovih 'mizanscena (mises en scenes) i nje-
gove sintakse, koja nije samo artikulacija njegovog i
njegovih na bitak ili na istinu, i raspored njego-
vih postupaka i svega to je u njih uloeno. Ukratko, razmatrati
tako filozofiju kao zaseban knjievni anr koji se slui zaliha-
ma sus'tava, ili
skup tropolokih koje su starije od filozofije. (Mar-
ges, str. 348-49) .
filozofiju kao knjievni anr, Derrida nas je da filo-
zofske spise, razmatramo kao tekstove s performativnom kao i sa
spoznajnom protegom, kao heterogene konstrukte koji organizira-
ju mnotvo diskurzivnih snaga i koji se organiziraju djelovanjem tih
. snaga, nikada jednostavno sebi prisutni ili s nadzorom nad svojim
implikacijama,povezani na sloene s mnotvom drugih tek-
stova, pisanih i ivih. Ako to filozofije kao knji-
evnosti, to je jedino stoga to je knjievnost od doba romantizma
bila potencijalno najopseniji oblik diskurza. Nema to se ne
bi moglo unijeti u knjievno djelo; nema uzorka ni rjeenja koje se
u njem ne bi moglo kakav tekst kao .fjlozofiju za-
nemariti neke od njegovih aspekata u korist zasebnih vrsti argumen-
156
1\
tacije; ga kao knjievnost ostati paljiv i prema nje-
govim trivijalnim obiljejima. Knjievna analiza ne odbacuje
strukture i u ime pravila neke dis-
kurzivne prakse.
.Radi toga imamo jednu strukturu u kojoj knjiev-
riost stoji u opreci s filozofijom, ili s ili s novinar-
stvom, ali isto tako moe u sebi sadravati sve to joj je .
To je u suglasju s iskustvom knjievnosti: mi mislimo da znamo to
je to knjievnost, no u njoj vazda nalazimo druge elemente i ona se
. iri da bi ih ne postoji nita to bi bilo tako ne-
knjievno da se ne bi moglo pojaviti u zbirci. Taj je asi-
odnos isto tako i struktura koja proizlazi iz L 'Ab-
solu litteraire [Apsolutno knjievno] Philippea Lacoue-Labarthea i
Jean-Luca Nancya, analize podrijetla modernih predodbi o knji-
evnosti u teoriji romantizma. Apsolutno knjievno
[ The Literary Absolute] njihova naslova na kretanje koje
transcendira sebe samo i uvijek se ponovo' u pri-
kaze knjievnosti. Knjievnost je pisanja koji se odlikuje svo-
jim_-traganjem za vlastitim identitetom; istraivanje knjievnog po-
staje tako njegovom oznakom. Roman parodiju romana i
Bit je knjievrtosti to iOi1emal;lti, to-je protejska,
ri.e-oqrediv.a, to opsee sve to bi se moglo smjestiti izvan nje. Taj se
odnos, u kojem knjievnost transcendira svako o
sebi i moe ono to joj je
u pojmu knjievnosti koja bi se prema knjievnosti odnosi-
la kao prema jednoj od svojih vrsta.
Ne bismo trebali daje za dekonstrukciju knji-
evnost povlaten ili oblik diskurza. Derrida
da je Valeryeva zamisao o filozofije kao knjievnog anra
strategija, ali da nas, ne bude li usvojena strateki, kao
reakc:ija i intervencija; dovesti natrag u krug, na injes-
to (Marges, str. 350). Svaki bi se zahtjev za
nad filozofijom vjerojatno' zasnivao na argumentu da se filozofija
zavarava se kako fikciju, retoriku, trop, dok knji-
evnost izrijekom obznanjuje svoju fikcijsku i narav. N o da
bismo taj zahtjev potkrijepili demonstriranjem naravi kak-
va filozofskog teksta, morali bismo znati to je doslovno a to je fi-
gurativno, to je fikcijsko a to nefikcijsko, to je izravno a to PQ-
sredno. Trebali bismo tako biti kadri autoritativno bit od
svojstva, oblik od sadraja, jezik od misli. Pokuaj da se
pokae knjievnosti ne bi se temeljio na knji-
evnoj spoznaji, bi ovisio o tim fundamentalnim filozofskim te-
i iznova bi im se
157
li
..
:j
I
il
1:1
il'
ii
I,
tl
\
t
'Ii
II
filozofije kao knjievnog anra za Derridu ne
za sobom knjievnog diskurza ili knjievne spoznaje od ko-
jih ni jedno ne moe razrijeiti ili tvrdokorne filozofske pro-
hleme. tovie, bilo bi nepromiljeno tvrditi da su filozofski tekstovi
u net'? - svoju vlastitu - to knjievni tek-
sto'vi razumiju. Dekonstrukcijska koja pokazuju filozofske
tekstove koji dekonstruiraju svoje vlastite argumente a svoje strate-
gije prepoznaju kao prijevare, tim tekstovima u biti pripi-
suju neto to se prije naziva spoznajom negoli neznanjem. Kad
Derrida tvrdi da Rousseauov Essai sur l'origine des langues [Ogled
o podrijetlu jezika] izjavljuje ono to on [Rqusseau - nap. prev.]
eli pa ipak opisuje ono to on ne eli ili izjaVljenu na-
mjeru upisuje u sustav nad kojim vie nema nadzora, on u tom
tekstu ne identificira neki nedostatak koji bi se mogao popraviti u
knjievnom djelu (De la grammatologie, str. 326, 345/229, 243); Na-
protiv, upravo se ta samodekonstruktivna struktura, tog
teksta od samog sebe, moe knjievnom, kao to to
Paul De Man da se u tom tekstu Rousseau 10-
zablude upravo u onoj mjeri u kojoj je njegov jezik knji-
evan, (Blindness and Insight, str. 138). se da je ovdje knji-
evf\o povlatena kategorija, a takvi su odlomci mnoge
r:t
aveli
na pretpostavku da De Man, a moda i Derrida, knjievnosti
dodjeljuJu poseban i autoritativan epistemoloki status. No De Man
kategoriju knjievno primjenjuje na svekoliki jezik - filozofski,
povijesni, ba kao i - koji unapri-
jed svoja vlastita pogrena razumijevanja i koji je pogre-
no Kriterij knjievne ne ovisi o ili manjoj
diskurzivnosti tog oblika, o stupnju dosljedne jezi-
ka (str. 137). Teko da nam to pomae u raspoznavanju knjievnos-
ti kakva diskurza, ali nam pomae da bismo upozorili na to kako de-
konstrukcijska proizvodnja arhiknjievnosti ne opravdava zahtjev
za povlatenim statusom pjesama, romana i drama s obzirom na
druga djela.
tako, ni inverzija hijerarhijskog odnosa i
filozofijom ne proizvodi monizam koji ponitava sve distinkcije.
Umjesto opreke ozbiljnog filozofskog diskurza i rubnog
knjievnog diskurza koji se fikcijskim obilaznicama u nadi da
dospjeti do ozbiljnosti, imamo promjenljivu i dis-
tinkciju unutar arhiknjievnosti ili tekstovnosti. Filozofija
ima svoje razlikovne strategije: naprimjer, fi)ozofski tekst
upravo kao svoju filozofsku osobitost, zamisao samoza-
pred sadrajem to ga prenosi i uglavnom
va (De la grammatologie, str. 229/160). Valery filozofa podsje-
158

biljei Derrida, da se filozoflja pie. I da je fllozof filozofom
utoliko to to zaboravlja (Marges, str. 346). Tako se razlikovnost"
fllozofije odrava u argumentu koji je, filozofiju knjievno-
naizgled izbrisao distinkcije. Interpretirati Kantovu Kritiku 1'a-
sudne kao da je djelo, kako u La Verite en peintu-
re predlae Derrida, ili filozofski raspravljati o implikacijama Arta-
udove ideje kazalita, to Derrida i u L'Ecriture et la difference,
odravati promjenljivu distinkciju. je dekonstrukcije
to, iznova distinkciju knjievnih i neknjievnih
djela u knjievnost ili tekstovnost, rui hijerarhijski odnos
koji je prije pojam knjievnosti, te tako hrabri zamisli po-
put knjievnog filozofskih tekstova i filozofskog knji-
evnih tekstova, koje tim diskurzima doputaju komuni-
kaciju.
Pored pojma same knjievnosti, dekonstrukcija na mno-
tvo pojmova filozofske hijerarhije iz kojih ti pojmovi
izrastaju. Primjerice, dekonstrukcija opreke doslovnog i me-
kao to smo prije opazili, daje vanost
vanju figura, koje postaju normom, a ne iznimkom, temeljem
nih a ne posebnim No dekonstrukcija takva pro-
istodobno oteava, u pitanje svaki pokuaj stro-
ga doslovnog od Ako je, kako pie Derri-
da, prije no to je postala postupkom u jeziku, metafora
bila pojavljivanjem samog jezika, onda ne moe jednostav-
no opisati funkcioniranje flgurativnog jezika u tekstu, isto tako
mora s figurativnosti svekolikog diskurza i
stQga s figurativnim korijenima dosiovnih iskaza (L'Ecriture e"t la
difference, str. 166/112). Kao to vidjeti u
Iju, to knjievnih djela kao preutnih
kih rasprava koje raspravljaju o doslovnom i
figurativnom. .
figurama na koje je utjecalo preispitivanje
filozofskih kategorija nalaze se simbol i alegorija, koji su u estetici
roinantizma kao organsko prema i"kao moti-
virano prema arbitrarnom. Ogled .Paula de Mana The Rhetoric of
Temporality [Retorika vremenitosti], koji simbol opisuje kao misti-
fikaciju a povezuje s razumijevanjem jezika
i vremenitosti, je obrat koji je alegoriju prvotnim na-
a simbol osobitim,
pojam koji je pretrpio utjecaj dekonstrukcijske teorije jest
pojam mimesisa, koji hijerarhijske opreke objekta
i prikazbe te originala i imitacije. Odua biljeka u La
Double Seance skicira argumentaciju za kakav ()
159
li
..
:j
I
il
1:1
il'
ii
I,
tl
\
t
'Ii
II
filozofije kao knjievnog anra za Derridu ne
za sobom knjievnog diskurza ili knjievne spoznaje od ko-
jih ni jedno ne moe razrijeiti ili tvrdokorne filozofske pro-
hleme. tovie, bilo bi nepromiljeno tvrditi da su filozofski tekstovi
u net'? - svoju vlastitu - to knjievni tek-
sto'vi razumiju. Dekonstrukcijska koja pokazuju filozofske
tekstove koji dekonstruiraju svoje vlastite argumente a svoje strate-
gije prepoznaju kao prijevare, tim tekstovima u biti pripi-
suju neto to se prije naziva spoznajom negoli neznanjem. Kad
Derrida tvrdi da Rousseauov Essai sur l'origine des langues [Ogled
o podrijetlu jezika] izjavljuje ono to on [Rqusseau - nap. prev.]
eli pa ipak opisuje ono to on ne eli ili izjaVljenu na-
mjeru upisuje u sustav nad kojim vie nema nadzora, on u tom
tekstu ne identificira neki nedostatak koji bi se mogao popraviti u
knjievnom djelu (De la grammatologie, str. 326, 345/229, 243); Na-
protiv, upravo se ta samodekonstruktivna struktura, tog
teksta od samog sebe, moe knjievnom, kao to to
Paul De Man da se u tom tekstu Rousseau 10-
zablude upravo u onoj mjeri u kojoj je njegov jezik knji-
evan, (Blindness and Insight, str. 138). se da je ovdje knji-
evf\o povlatena kategorija, a takvi su odlomci mnoge
r:t
aveli
na pretpostavku da De Man, a moda i Derrida, knjievnosti
dodjeljuJu poseban i autoritativan epistemoloki status. No De Man
kategoriju knjievno primjenjuje na svekoliki jezik - filozofski,
povijesni, ba kao i - koji unapri-
jed svoja vlastita pogrena razumijevanja i koji je pogre-
no Kriterij knjievne ne ovisi o ili manjoj
diskurzivnosti tog oblika, o stupnju dosljedne jezi-
ka (str. 137). Teko da nam to pomae u raspoznavanju knjievnos-
ti kakva diskurza, ali nam pomae da bismo upozorili na to kako de-
konstrukcijska proizvodnja arhiknjievnosti ne opravdava zahtjev
za povlatenim statusom pjesama, romana i drama s obzirom na
druga djela.
tako, ni inverzija hijerarhijskog odnosa i
filozofijom ne proizvodi monizam koji ponitava sve distinkcije.
Umjesto opreke ozbiljnog filozofskog diskurza i rubnog
knjievnog diskurza koji se fikcijskim obilaznicama u nadi da
dospjeti do ozbiljnosti, imamo promjenljivu i dis-
tinkciju unutar arhiknjievnosti ili tekstovnosti. Filozofija
ima svoje razlikovne strategije: naprimjer, fi)ozofski tekst
upravo kao svoju filozofsku osobitost, zamisao samoza-
pred sadrajem to ga prenosi i uglavnom
va (De la grammatologie, str. 229/160). Valery filozofa podsje-
158

biljei Derrida, da se filozoflja pie. I da je fllozof filozofom
utoliko to to zaboravlja (Marges, str. 346). Tako se razlikovnost"
fllozofije odrava u argumentu koji je, filozofiju knjievno-
naizgled izbrisao distinkcije. Interpretirati Kantovu Kritiku 1'a-
sudne kao da je djelo, kako u La Verite en peintu-
re predlae Derrida, ili filozofski raspravljati o implikacijama Arta-
udove ideje kazalita, to Derrida i u L'Ecriture et la difference,
odravati promjenljivu distinkciju. je dekonstrukcije
to, iznova distinkciju knjievnih i neknjievnih
djela u knjievnost ili tekstovnost, rui hijerarhijski odnos
koji je prije pojam knjievnosti, te tako hrabri zamisli po-
put knjievnog filozofskih tekstova i filozofskog knji-
evnih tekstova, koje tim diskurzima doputaju komuni-
kaciju.
Pored pojma same knjievnosti, dekonstrukcija na mno-
tvo pojmova filozofske hijerarhije iz kojih ti pojmovi
izrastaju. Primjerice, dekonstrukcija opreke doslovnog i me-
kao to smo prije opazili, daje vanost
vanju figura, koje postaju normom, a ne iznimkom, temeljem
nih a ne posebnim No dekonstrukcija takva pro-
istodobno oteava, u pitanje svaki pokuaj stro-
ga doslovnog od Ako je, kako pie Derri-
da, prije no to je postala postupkom u jeziku, metafora
bila pojavljivanjem samog jezika, onda ne moe jednostav-
no opisati funkcioniranje flgurativnog jezika u tekstu, isto tako
mora s figurativnosti svekolikog diskurza i
stQga s figurativnim korijenima dosiovnih iskaza (L'Ecriture e"t la
difference, str. 166/112). Kao to vidjeti u
Iju, to knjievnih djela kao preutnih
kih rasprava koje raspravljaju o doslovnom i
figurativnom. .
figurama na koje je utjecalo preispitivanje
filozofskih kategorija nalaze se simbol i alegorija, koji su u estetici
roinantizma kao organsko prema i"kao moti-
virano prema arbitrarnom. Ogled .Paula de Mana The Rhetoric of
Temporality [Retorika vremenitosti], koji simbol opisuje kao misti-
fikaciju a povezuje s razumijevanjem jezika
i vremenitosti, je obrat koji je alegoriju prvotnim na-
a simbol osobitim,
pojam koji je pretrpio utjecaj dekonstrukcijske teorije jest
pojam mimesisa, koji hijerarhijske opreke objekta
i prikazbe te originala i imitacije. Odua biljeka u La
Double Seance skicira argumentaciju za kakav ()
159
Platonovoj teoriji mimesisa i prepoznaje shemu dviju izjava i est
posljedica za koju se kae" da oblikuje neku vrstu
kog stroja; on programira prototipe svih izjava upisanih u Platonov
diskurz, kao i onih koje pripadaju tradiciji. Taj stroj raspodjeljuje
sve klieje kritike prema sloenom, no neumoljivom zako-
nu (La Dissemination, str. 213 u bilj.l187 u bilj.). Mimesisu se mo-
gu pripisati vrijednosti: moemo ga kao podvos-
koje umjesto originala kopije, hvaliti ukoliko
no reproducira original ili pak vidjeti neutralnim, s pri-
kazbe koja ovisi o vrijednosti originala.
Kasnija tradicija, to je Derrida u Econo-
mirnesis, doputa da imitacije budu superiorne oponaanim
objektima, ako umjetnik svojom slobodom i oponaa
Prirode ili Boga. U svim se tim dokazuje
Derrida, odrava apsolutna raspoznatljivost imitiranoga i imitaci-
je. Postoji interes u odravanju distinkcije pri-
kazbe i onoga to je prikazano, te prvotnosti onoga to je prikazano
u odnosu na njegovu prikazbu. Mimesis i mneme (memorija) tijes-
no su povezani - memorija je oblik mimesisa ili prikazbe - a mi-
mesis se artikulira na temelju pojma istine. Kad se istina kao
aletheia, razotkrivanje ili oprisutnjenje to je bilo skriveno,
tada je mimesis za taj proces nuna prikazba, koje ne-
da se pokae. Kad istina nije aletheia nego homoi-
osis, primjerenost ili podudarnost, tada je mimesis odnos
kakve slike ili prikazbe i onoga s se ta: slika ili prikazba moe
vjerno podudarati. U obadvama pie Derrida, mimesis
mora slijediti proces istine. Njezina norma, njezino pravilo, njezin
zakon jest prisutnost prisutnog (La Dissemination, str. 220/193).
U tom sustavu ima stanovite nestalnosti. Prvo,
original od njegove izvedbe i ve-
zu s istinom, se izvedbe u vrijeenje momenta mi-
mesisa. Jean-Luc Nancy u svom Platonova SofJsta opisuje
niz od est stupnjeva mimesisa izmedu kojih dolazi do trbu-
hozborstva; svaka je izvedba prikazba kojoj glas uistinu dolazi s ne-
kog drugog mjesta (Le Ventri1oque [Trbuhozborac], str. 314-32).
Jednostavan bi primjer bio lanac to ga primjerice
slika nekog kreveta; prikazuje li ona krevet to ga je kakav
tesar, moe se redom pokazati da je taj krevet imitacija nykog osobi-
tog modela, koji se onda opet moe motriti kao izvedba ili imitacija
kakva idealnog kreveta. Kao posljedak distinkcije izmedu prikazbe i
onoga to ona prikazuje, u pitanje se moe dovesti status svakog po-
jedinog kreveta: moe se pokazati da je svaki pretpostavljeni origi-
160
nal imitacija, u procesu koji se zaustavlja jedino postuliranjem kak-
vog boanskog izvora, kakvog apso.lutnog originala.
Osim toga, tekstovi poput Platonova, koji inzistiraju na izvede-
nom mimesisa i odbacuju ga ustranu kao suplementarnu
djelatnost, mimesis iznova uvode na koji ga sredinjim i
bitnim. U Filebusu, naprimjer, memoriju opisuje
kao slike naslikane u dui. Ako Platon
i odbacuje mimesis, pie Derrida, a gotovo uvijek um-
jetnosti, on nikada razotkrivanje istine, aletheia, ne odvaja od kreta-
nja anamnezije (povratak memorije). Stoga se unutar mimesisa jav-
lja podjela, samog ponavljanja (La Dissemina-
tion, 217/191). Imitacija se dijeli na bitni mimesis, neodvojiv od
proizvodnje istine, i na njegovu nebitnu imitaciju; a taj drugi mime-
sis, koji se primjerice nalazi u umjetnostima, opet se dijeliti na
prihvatljive oblike i na njihove imitacije. imitacija
imitacije traje ad infinitUJ;n, Derrida, jer se umnaa-
nje tog kretanja hrani samo sobom.
Ba kao to je Freudovo pojma Nachtraglichkeit do-
velo. do pojma izvorne reprodukcije, kao to je i rad o suplementaci-
ji u Rousseaua razotkrio da postoje samo suplementi, tako i igra mi-
mesisa u teorijskim tekstovima sugerira (ne)pojam izvorno"g mimesi-
sa, koji rui hijerarhiju originala i imitacije. se odnosi
mogu motriti kao kao odnosi dvjema prikaz-
bama, a ne kao odnosi tekstovnom imitacijom i netekstovnim
originalom. Tekstovi koji potpunost kakva izvora, jedinstve-
nost kakva originala, ovisnost kakve 'manifestacije ili derivacije o
imitaciji, mogu otkriti da original jest imitacija i da sve s
reprodukcijom.
Dekonstrukcija je utjecala i na pojam koji je prikazbi vrlo
srodan: pojam znaka. Dekonstrukciju motre kao jedan od je-
usmjerenih ili teorijskih pokreta koji knjievnost
dre sustavom znakova; no, kako to u svom pri-
Derrida, pojam znaka, sa svojom distinkcijom sa-
draja ili te koji taj sadraj prikazuje, funda-
mentalno je Saussureovu upornom naglaava-
nju razlikovne naravi znaka, '
odravanje stroge distinkcije - distinkcije bitne i pravosudne -"
(signans) i (signatum), te izjedna-
signatum-a s pojmom ostaVlja otvorenu
nost razumijevanja pojma samog po sebi, pojma jed-
nostavno prisutnog misli, neovisnog o sustavu, to
o sustavu 'tu otvorenom,
a takvom je ostavlja upravo opreke i
te stoga znaka, Saussure
II o DEKONSTRUKCIJI
161
Platonovoj teoriji mimesisa i prepoznaje shemu dviju izjava i est
posljedica za koju se kae" da oblikuje neku vrstu
kog stroja; on programira prototipe svih izjava upisanih u Platonov
diskurz, kao i onih koje pripadaju tradiciji. Taj stroj raspodjeljuje
sve klieje kritike prema sloenom, no neumoljivom zako-
nu (La Dissemination, str. 213 u bilj.l187 u bilj.). Mimesisu se mo-
gu pripisati vrijednosti: moemo ga kao podvos-
koje umjesto originala kopije, hvaliti ukoliko
no reproducira original ili pak vidjeti neutralnim, s pri-
kazbe koja ovisi o vrijednosti originala.
Kasnija tradicija, to je Derrida u Econo-
mirnesis, doputa da imitacije budu superiorne oponaanim
objektima, ako umjetnik svojom slobodom i oponaa
Prirode ili Boga. U svim se tim dokazuje
Derrida, odrava apsolutna raspoznatljivost imitiranoga i imitaci-
je. Postoji interes u odravanju distinkcije pri-
kazbe i onoga to je prikazano, te prvotnosti onoga to je prikazano
u odnosu na njegovu prikazbu. Mimesis i mneme (memorija) tijes-
no su povezani - memorija je oblik mimesisa ili prikazbe - a mi-
mesis se artikulira na temelju pojma istine. Kad se istina kao
aletheia, razotkrivanje ili oprisutnjenje to je bilo skriveno,
tada je mimesis za taj proces nuna prikazba, koje ne-
da se pokae. Kad istina nije aletheia nego homoi-
osis, primjerenost ili podudarnost, tada je mimesis odnos
kakve slike ili prikazbe i onoga s se ta: slika ili prikazba moe
vjerno podudarati. U obadvama pie Derrida, mimesis
mora slijediti proces istine. Njezina norma, njezino pravilo, njezin
zakon jest prisutnost prisutnog (La Dissemination, str. 220/193).
U tom sustavu ima stanovite nestalnosti. Prvo,
original od njegove izvedbe i ve-
zu s istinom, se izvedbe u vrijeenje momenta mi-
mesisa. Jean-Luc Nancy u svom Platonova SofJsta opisuje
niz od est stupnjeva mimesisa izmedu kojih dolazi do trbu-
hozborstva; svaka je izvedba prikazba kojoj glas uistinu dolazi s ne-
kog drugog mjesta (Le Ventri1oque [Trbuhozborac], str. 314-32).
Jednostavan bi primjer bio lanac to ga primjerice
slika nekog kreveta; prikazuje li ona krevet to ga je kakav
tesar, moe se redom pokazati da je taj krevet imitacija nykog osobi-
tog modela, koji se onda opet moe motriti kao izvedba ili imitacija
kakva idealnog kreveta. Kao posljedak distinkcije izmedu prikazbe i
onoga to ona prikazuje, u pitanje se moe dovesti status svakog po-
jedinog kreveta: moe se pokazati da je svaki pretpostavljeni origi-
160
nal imitacija, u procesu koji se zaustavlja jedino postuliranjem kak-
vog boanskog izvora, kakvog apso.lutnog originala.
Osim toga, tekstovi poput Platonova, koji inzistiraju na izvede-
nom mimesisa i odbacuju ga ustranu kao suplementarnu
djelatnost, mimesis iznova uvode na koji ga sredinjim i
bitnim. U Filebusu, naprimjer, memoriju opisuje
kao slike naslikane u dui. Ako Platon
i odbacuje mimesis, pie Derrida, a gotovo uvijek um-
jetnosti, on nikada razotkrivanje istine, aletheia, ne odvaja od kreta-
nja anamnezije (povratak memorije). Stoga se unutar mimesisa jav-
lja podjela, samog ponavljanja (La Dissemina-
tion, 217/191). Imitacija se dijeli na bitni mimesis, neodvojiv od
proizvodnje istine, i na njegovu nebitnu imitaciju; a taj drugi mime-
sis, koji se primjerice nalazi u umjetnostima, opet se dijeliti na
prihvatljive oblike i na njihove imitacije. imitacija
imitacije traje ad infinitUJ;n, Derrida, jer se umnaa-
nje tog kretanja hrani samo sobom.
Ba kao to je Freudovo pojma Nachtraglichkeit do-
velo. do pojma izvorne reprodukcije, kao to je i rad o suplementaci-
ji u Rousseaua razotkrio da postoje samo suplementi, tako i igra mi-
mesisa u teorijskim tekstovima sugerira (ne)pojam izvorno"g mimesi-
sa, koji rui hijerarhiju originala i imitacije. se odnosi
mogu motriti kao kao odnosi dvjema prikaz-
bama, a ne kao odnosi tekstovnom imitacijom i netekstovnim
originalom. Tekstovi koji potpunost kakva izvora, jedinstve-
nost kakva originala, ovisnost kakve 'manifestacije ili derivacije o
imitaciji, mogu otkriti da original jest imitacija i da sve s
reprodukcijom.
Dekonstrukcija je utjecala i na pojam koji je prikazbi vrlo
srodan: pojam znaka. Dekonstrukciju motre kao jedan od je-
usmjerenih ili teorijskih pokreta koji knjievnost
dre sustavom znakova; no, kako to u svom pri-
Derrida, pojam znaka, sa svojom distinkcijom sa-
draja ili te koji taj sadraj prikazuje, funda-
mentalno je Saussureovu upornom naglaava-
nju razlikovne naravi znaka, '
odravanje stroge distinkcije - distinkcije bitne i pravosudne -"
(signans) i (signatum), te izjedna-
signatum-a s pojmom ostaVlja otvorenu
nost razumijevanja pojma samog po sebi, pojma jed-
nostavno prisutnog misli, neovisnog o sustavu, to
o sustavu 'tu otvorenom,
a takvom je ostavlja upravo opreke i
te stoga znaka, Saussure
II o DEKONSTRUKCIJI
161
I,
\'!
o kojoj smo govorili. On se slay s tradicionalnim za-
htjevom za to sam predloio da se nazove transcenden-
tal nim a to samo 'po sebi ili po svojoj biti ne bi
ni na jedan to bi transcendiralo lanac zna-
kova i u stanovitom trenutku ne bi vie ni samo funkcioniralo
kao Naprotiv, od trenutka kad
takvog transcendentalnog dovedemo u pitanje i ras-
poznamo da je svako u poloaju
distinkcija i a stoga i pojam zna-
ka, postaju u samom korijenu. (Positions, str.
29-30/19-20)
To ne da bismo pojam znaka mogli ili trebali odbaciti kao
neuporabljiv; naprotiv, distinkcija onoga to i
onoga to je bitnaje za svako razmiljanje. No iz raz-
likovne, netvarne naravi znaka proizlazi da razlika
ljem'i ne moe biti i da je ono to u jednom tre-
nutku moda prepoznajemo kao isto tako i Ne
postoje koja zaustavljaju kretanje
Charles Sanders Pe irce tu strukturu odgode i uvodi kao
jedan aspekt svoje definicije; znak je bilo to to da neto
drugo (njegov interpretant) na kakav objekt na koji i samo
Isicl (njegov objekt) na isti pa interpretant naiz-
mjence postaje znakom i tako dalje ad. infinitum . ... li niz
u:z;astopnih interpretanata do svog svretka, time znak postaje u naj-
manju ruku nepotpun (Collected Papers [Sabrani spisi], svezak 2,
str. 169).
Ta formulacija sadri tvrdnju s kojom smo se susreli u rasprava-
ma o govornim i o mimesisu : da
replikacije nije nezgoda koja se znaku, gradbeni element
njegove strukture, nedovrenost bez koje bi znak bio nedovren. Va-
ljalo bi, da knjievni buduoprezni.kad iz tog na-
izvode skepticizam glede zaus-
tavljanja koje se nalazi izvan igre zna-
kova u tekstu i upravlja njome, to ne predlae neodredivost
li smislu: ili neopravdanost
odabiranja jednog, a ne drugog Naprotiv, samo zato to
moe biti razloga da se prije izabere jedno negoli drugo
ima smisla insistirati na tome da je i samo odabrano
nje koji se moe interpretirati. to je
\ svako ujedno i u poloaju ne da nema
razloga za povezivanje s jednim, a ne s drugim
nim; ona jo manje sugerira, kako su to tvrdili i neprijateljski raspo-
loeni' i dobrohotni apsolutno prvenstvQ ili de-
finiciju teksta kao gaiaksije 'Prvotnost' ili 'prvenstv9'
162
"1
-'
pie Derrida, bio bi apsurdan i neodriv izraz .... Oz-
nikada s pravom prethoditi jer vie ne bi
bio i ne bi imao nikakvo
no (De la grammatologie, str. 32n [?]/324). Strukturalno udvostru-
svakog kao interpretabilnog sugerira da
stanovitu autonomiju, ali to ne oz-
bez samo neuspjeh da
stvar. .
Postoji, jedan aspekt u kojem Derridino djelo staVlja
naglasak na U svom Saussurea, u De la gramma-
tologie, no poglavito u Glas, Derrida pokazuje da Saussure, kako bi
izgradio svoje o arbitrarnoj naravi znaka, slijedi postupak is-
koji nam je sad poznat. Saussure doputa da u jezici.,
ma postoje onomatopejski znakovi, no oni su drugotne vanosti,
nisu organski elementi sustava i stoga ih pri formuliranju
teorije znaka ne treba uzeti u obzir. Pored toga, tvrdi on, ti
pretpostavljeno motivirani znakovi nikada nisu
su vazda dijelom konvencionalni. kakve su fouet ili
glas zvono) mogu zapanjiti (frapper) poneke ui sugestiv-
nom no one ne nastaju kao onomatopeje: fouet dolazi
od fagus, bukovo drvo, a glas od classic um, zvuk trublje, pa
koja im se pripisuje nije bitna osobina 'slu-
rezultat fonetske evolucije (citirano u Glas, str. l 06). Kako
opaa Derrida, taj odlomak to bi Saussureov
tatelj, suglasan s promicanjem arbitrarnog nautrb motivacije, mo-
gao drati no da bi sustav definirao kao bitno
jan, tj. arbitraran, Saussure mora motivaciju.
Odobrimo li Saussureovu tvrdnju da onomatopeje nikada nisu
da nikada nisu utemeljene u ipak bi nas i na-
dalje mogla zanimati arbitrarnosti motivacijom, uklju-
i motivacijom koja je rezultat evolucije. Saus-
sure to, kao nezgodu koja ne na bit. S
motrita sustava to se moe opravdati; tvrdi se da na struk-
turu francuskog ili engleskog jezika ne potencijalna
ka sugestivnost No Derrida pita bi lli posrijedi
moglo biti to da ta arbitrarnih znakova sugestijama
motivacije, remotivacije, nije niti da ju jt:(
da je neodvojiva od djelovanja jezika. to
ako, taj mimesis da unutranji' sustav jezika ne postoji ili da ga
nikada ne rabimo, ili ga barem nikada ne rabimo doli one-
ga, te da je to neizbjeivo i stoga ispravno i
'normalno', da pripada tom sustavu i njegovu funkcioniranju, en
fasse partie, drugim i njeg(;)V je dio, i ujedno sustav ko-
163
I,
\'!
o kojoj smo govorili. On se slay s tradicionalnim za-
htjevom za to sam predloio da se nazove transcenden-
tal nim a to samo 'po sebi ili po svojoj biti ne bi
ni na jedan to bi transcendiralo lanac zna-
kova i u stanovitom trenutku ne bi vie ni samo funkcioniralo
kao Naprotiv, od trenutka kad
takvog transcendentalnog dovedemo u pitanje i ras-
poznamo da je svako u poloaju
distinkcija i a stoga i pojam zna-
ka, postaju u samom korijenu. (Positions, str.
29-30/19-20)
To ne da bismo pojam znaka mogli ili trebali odbaciti kao
neuporabljiv; naprotiv, distinkcija onoga to i
onoga to je bitnaje za svako razmiljanje. No iz raz-
likovne, netvarne naravi znaka proizlazi da razlika
ljem'i ne moe biti i da je ono to u jednom tre-
nutku moda prepoznajemo kao isto tako i Ne
postoje koja zaustavljaju kretanje
Charles Sanders Pe irce tu strukturu odgode i uvodi kao
jedan aspekt svoje definicije; znak je bilo to to da neto
drugo (njegov interpretant) na kakav objekt na koji i samo
Isicl (njegov objekt) na isti pa interpretant naiz-
mjence postaje znakom i tako dalje ad. infinitum . ... li niz
u:z;astopnih interpretanata do svog svretka, time znak postaje u naj-
manju ruku nepotpun (Collected Papers [Sabrani spisi], svezak 2,
str. 169).
Ta formulacija sadri tvrdnju s kojom smo se susreli u rasprava-
ma o govornim i o mimesisu : da
replikacije nije nezgoda koja se znaku, gradbeni element
njegove strukture, nedovrenost bez koje bi znak bio nedovren. Va-
ljalo bi, da knjievni buduoprezni.kad iz tog na-
izvode skepticizam glede zaus-
tavljanja koje se nalazi izvan igre zna-
kova u tekstu i upravlja njome, to ne predlae neodredivost
li smislu: ili neopravdanost
odabiranja jednog, a ne drugog Naprotiv, samo zato to
moe biti razloga da se prije izabere jedno negoli drugo
ima smisla insistirati na tome da je i samo odabrano
nje koji se moe interpretirati. to je
\ svako ujedno i u poloaju ne da nema
razloga za povezivanje s jednim, a ne s drugim
nim; ona jo manje sugerira, kako su to tvrdili i neprijateljski raspo-
loeni' i dobrohotni apsolutno prvenstvQ ili de-
finiciju teksta kao gaiaksije 'Prvotnost' ili 'prvenstv9'
162
"1
-'
pie Derrida, bio bi apsurdan i neodriv izraz .... Oz-
nikada s pravom prethoditi jer vie ne bi
bio i ne bi imao nikakvo
no (De la grammatologie, str. 32n [?]/324). Strukturalno udvostru-
svakog kao interpretabilnog sugerira da
stanovitu autonomiju, ali to ne oz-
bez samo neuspjeh da
stvar. .
Postoji, jedan aspekt u kojem Derridino djelo staVlja
naglasak na U svom Saussurea, u De la gramma-
tologie, no poglavito u Glas, Derrida pokazuje da Saussure, kako bi
izgradio svoje o arbitrarnoj naravi znaka, slijedi postupak is-
koji nam je sad poznat. Saussure doputa da u jezici.,
ma postoje onomatopejski znakovi, no oni su drugotne vanosti,
nisu organski elementi sustava i stoga ih pri formuliranju
teorije znaka ne treba uzeti u obzir. Pored toga, tvrdi on, ti
pretpostavljeno motivirani znakovi nikada nisu
su vazda dijelom konvencionalni. kakve su fouet ili
glas zvono) mogu zapanjiti (frapper) poneke ui sugestiv-
nom no one ne nastaju kao onomatopeje: fouet dolazi
od fagus, bukovo drvo, a glas od classic um, zvuk trublje, pa
koja im se pripisuje nije bitna osobina 'slu-
rezultat fonetske evolucije (citirano u Glas, str. l 06). Kako
opaa Derrida, taj odlomak to bi Saussureov
tatelj, suglasan s promicanjem arbitrarnog nautrb motivacije, mo-
gao drati no da bi sustav definirao kao bitno
jan, tj. arbitraran, Saussure mora motivaciju.
Odobrimo li Saussureovu tvrdnju da onomatopeje nikada nisu
da nikada nisu utemeljene u ipak bi nas i na-
dalje mogla zanimati arbitrarnosti motivacijom, uklju-
i motivacijom koja je rezultat evolucije. Saus-
sure to, kao nezgodu koja ne na bit. S
motrita sustava to se moe opravdati; tvrdi se da na struk-
turu francuskog ili engleskog jezika ne potencijalna
ka sugestivnost No Derrida pita bi lli posrijedi
moglo biti to da ta arbitrarnih znakova sugestijama
motivacije, remotivacije, nije niti da ju jt:(
da je neodvojiva od djelovanja jezika. to
ako, taj mimesis da unutranji' sustav jezika ne postoji ili da ga
nikada ne rabimo, ili ga barem nikada ne rabimo doli one-
ga, te da je to neizbjeivo i stoga ispravno i
'normalno', da pripada tom sustavu i njegovu funkcioniranju, en
fasse partie, drugim i njeg(;)V je dio, i ujedno sustav ko-
163
I
i;'
i
ji je cjelina, dio kakve od sebe ire cjeline? (Glas, str. 109). Arbit-
rarni znakovi sustava mogu .biti elementi kakva ireg knji-
evnog ili diskurzivnog sustava u kojem se uvijek javljaju
motivacije, demotivacije i remotivacije i u kojem odnosi
ili i uvijek mo-
gu bili oni svjesni ili nesvjesni.
Knjievni odavno poklanjaju panju toj vrsti motivacije
koju su motrili kao fundamentalno ili estetsko sredstvo,
no njezini se mogu istraiti i drugdje. U Fors [Osim] Derri-
da prikazuje rad Nicolasa Abrahama i Marie To-
rok na [Verbarium] joyceovsku mreu
veza i prijenosa koji strukturi-
raju i stvaraju tekst njegova iskustva: Verbarium poka-
zuje kako se znak, postavi arbitrarnim, moe sam remotivirati. I u
kakav labirint, u kakvo mnotvo heterogenih mjesta moramo da
bismo pronali skrovitu motivaciju (Fors, str. 70-71/114). U
snu po kojem je dobio svoje ime bilo je est vukova.
Shematski: est u est vukova ... prevodi se na ruski jezik
(est, kolac, motka, i moda spol, blisko sa estero i estjorka,
estorica, estica, blisko sa sestra, sestra, i njezinim deminu-
tivom sestjorka, seka, prema kojoj je utjecaj Schwes-
ter usmjerio odgonetanje): tako se u materinskom jeziku, ovoga
puta putem jednog bitnog verbalnog prijenosa, sestra povezuje s
slikom vuka. Ali taj prijenos ipak nije on
proizlazi iz bliskosti ili iz formalne podudarnosti. U
mo li kroz virtualni izraz sestjorka-volka seka) u
moru .zvijezde i polumjeseca, zvezda-luna,
moda potvrdu. IStro 60/106/.
Ovaj prikaz iznosi brojne primjere u kojima se,
mogli bismo pokazuje da je motiv motivacija znakova. Premda
je motiviranje znakova u stanovitom smislu izvanjsko unutranjem
sustavu jezika i stoga uporabljivo kao osobita tehnika ko-
jom se uvjerljivost simbola ili se vane tematske
veze, ono snano i prikriveno funkcionira unutar sustava i
sada se pokazuje sredinjim s obzirom na ostale tekstovne konstruk-
te ili diskurzivna djelovanja.
16
16 Pored Derridina Fors 1 Freudova opsena rada o presudnoj ulozi ve-
za naputke bismo mogli i u dvjema (>tudijama
koje rabe pojam N. Abrahama i M. Torok, inkorporiranje: Nico1as Rand,
'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A propos d'une transposition
des Fleurs du Mal par Stephan George ['Vi vesele melodije - hranjene
pr1javtino.m': Glede jedne transpozicije Cvjetova zla Stephana Georgea], te
Cynthia Chase, Paragon, Parergon: Baudelaire Translates Rousseau [Pa':
ragon, parergon*: Baudelaire prevodi Rousseaua]. U Saving the Text Geof-
frey Hartman promilja o potajnim motivacijama znaka i o
164
l
to se motivacije vie pokazuju sveprOZlmaJUC1ma, to je
manje moemo drati ovladanom ili ovladivom tehnikom, a to je vi-
e moramo analizirati kao onorazumsko obiljeje funkcioniranja je-
zika i subjektova ulaganja u jezik. Uzmimo, primjerice, vlasti-
tih imena. Derrida u GJas sugerira da je velik interes knjievnog
diskurza - a pritom uistinu mislim na diskurz - strpljiva: neprim-
jetna, gotovo ivotinjska ili biljna, neumorna, pod-
rugljiva preoblika imena, rebus, u kakvu stvar ili ime kakve
stvari (str. ll). A u svom se suvremenoga francuskog pjes-
nika Francisa Pongea posebice na gibanje spuve, na
upljikavu logiku tog znaka, signe eponge*, koji je isto ,tako i re-
zultat potpisa, signe Ponge**, ali potpisa kojim se subjekt raspruje
u tekstu. Pisanje se dralo procesom prisvajanja kojim autor
ili potpisuje neki svijet, ga svojim ili svo-
jom stvari; no potpisa, tragovi vlastitog imena/potpisa u tek-
stu, do gubitka vlasnitva. Vlastito ime postaje
Ovdje se s problemom vlastitog imena kao
kao imena, s pitanjem njegova mjesta u sustavu.
Vlastito ime kao oznaka ne bi trebalo imati trebalo bi biti
referencija; no kako je ono u mreu,.
uvijek Smisao taj ne-smisao koji bi se po
pretpostavci imao drati postrani; pretpostavlja se da ime ne
nita, a ono ipak (Signeponge, L dio, str. 146).
Djelovanje prikrivenih ili fragmentarnih vlastitih imena u proiz-
vodnji kakva teksta problematizira distinkciju i
psiholokog (imeje ujedno i ime) te pokazuje misao deter-
miniranu nunostima, u igru jezika zna-
grananjima kojega nikada ne vlada: na konvencionalne je-
znakove vazda mogu utjecati motivacije' vrsta. An-
drew Parker naprimjer sugerira da je Derridino baVljenje oznakama
(marques), strukturom oznaka, inkorporiranje Marxa (Of Politics
and Limits: Derrida Re-Marxl str. 95 -97). No upisivanje vlastitog
imena u tekst ponajprije je jedna verzija potpisa. Potpisi teorijski le-
e izvan djela da bi ga uokvirili, predstavili, autorizirali, no da bi
uistinu uokvirio, obiljeio ili potpisao neko djelo, potpis izgleda
mora leati unutar toga djela, u samom njegovom srcu. Problemati-
odnos unutranjim i izvanjskim bezvrijedan je kad je
nosti da bi knjievnost mogla biti razradom i ponaVljanjem onoga to naziva
zrcalnim imenom (str. 97 -117).
* Nap. prev. - paragon=uzor; parergon=sporedna stvar, nevaan do-
datak.
* Nap. prev. - znak spuva
** Nap. prev. - potpisuje Ponge
165
I
i;'
i
ji je cjelina, dio kakve od sebe ire cjeline? (Glas, str. 109). Arbit-
rarni znakovi sustava mogu .biti elementi kakva ireg knji-
evnog ili diskurzivnog sustava u kojem se uvijek javljaju
motivacije, demotivacije i remotivacije i u kojem odnosi
ili i uvijek mo-
gu bili oni svjesni ili nesvjesni.
Knjievni odavno poklanjaju panju toj vrsti motivacije
koju su motrili kao fundamentalno ili estetsko sredstvo,
no njezini se mogu istraiti i drugdje. U Fors [Osim] Derri-
da prikazuje rad Nicolasa Abrahama i Marie To-
rok na [Verbarium] joyceovsku mreu
veza i prijenosa koji strukturi-
raju i stvaraju tekst njegova iskustva: Verbarium poka-
zuje kako se znak, postavi arbitrarnim, moe sam remotivirati. I u
kakav labirint, u kakvo mnotvo heterogenih mjesta moramo da
bismo pronali skrovitu motivaciju (Fors, str. 70-71/114). U
snu po kojem je dobio svoje ime bilo je est vukova.
Shematski: est u est vukova ... prevodi se na ruski jezik
(est, kolac, motka, i moda spol, blisko sa estero i estjorka,
estorica, estica, blisko sa sestra, sestra, i njezinim deminu-
tivom sestjorka, seka, prema kojoj je utjecaj Schwes-
ter usmjerio odgonetanje): tako se u materinskom jeziku, ovoga
puta putem jednog bitnog verbalnog prijenosa, sestra povezuje s
slikom vuka. Ali taj prijenos ipak nije on
proizlazi iz bliskosti ili iz formalne podudarnosti. U
mo li kroz virtualni izraz sestjorka-volka seka) u
moru .zvijezde i polumjeseca, zvezda-luna,
moda potvrdu. IStro 60/106/.
Ovaj prikaz iznosi brojne primjere u kojima se,
mogli bismo pokazuje da je motiv motivacija znakova. Premda
je motiviranje znakova u stanovitom smislu izvanjsko unutranjem
sustavu jezika i stoga uporabljivo kao osobita tehnika ko-
jom se uvjerljivost simbola ili se vane tematske
veze, ono snano i prikriveno funkcionira unutar sustava i
sada se pokazuje sredinjim s obzirom na ostale tekstovne konstruk-
te ili diskurzivna djelovanja.
16
16 Pored Derridina Fors 1 Freudova opsena rada o presudnoj ulozi ve-
za naputke bismo mogli i u dvjema (>tudijama
koje rabe pojam N. Abrahama i M. Torok, inkorporiranje: Nico1as Rand,
'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A propos d'une transposition
des Fleurs du Mal par Stephan George ['Vi vesele melodije - hranjene
pr1javtino.m': Glede jedne transpozicije Cvjetova zla Stephana Georgea], te
Cynthia Chase, Paragon, Parergon: Baudelaire Translates Rousseau [Pa':
ragon, parergon*: Baudelaire prevodi Rousseaua]. U Saving the Text Geof-
frey Hartman promilja o potajnim motivacijama znaka i o
164
l
to se motivacije vie pokazuju sveprOZlmaJUC1ma, to je
manje moemo drati ovladanom ili ovladivom tehnikom, a to je vi-
e moramo analizirati kao onorazumsko obiljeje funkcioniranja je-
zika i subjektova ulaganja u jezik. Uzmimo, primjerice, vlasti-
tih imena. Derrida u GJas sugerira da je velik interes knjievnog
diskurza - a pritom uistinu mislim na diskurz - strpljiva: neprim-
jetna, gotovo ivotinjska ili biljna, neumorna, pod-
rugljiva preoblika imena, rebus, u kakvu stvar ili ime kakve
stvari (str. ll). A u svom se suvremenoga francuskog pjes-
nika Francisa Pongea posebice na gibanje spuve, na
upljikavu logiku tog znaka, signe eponge*, koji je isto ,tako i re-
zultat potpisa, signe Ponge**, ali potpisa kojim se subjekt raspruje
u tekstu. Pisanje se dralo procesom prisvajanja kojim autor
ili potpisuje neki svijet, ga svojim ili svo-
jom stvari; no potpisa, tragovi vlastitog imena/potpisa u tek-
stu, do gubitka vlasnitva. Vlastito ime postaje
Ovdje se s problemom vlastitog imena kao
kao imena, s pitanjem njegova mjesta u sustavu.
Vlastito ime kao oznaka ne bi trebalo imati trebalo bi biti
referencija; no kako je ono u mreu,.
uvijek Smisao taj ne-smisao koji bi se po
pretpostavci imao drati postrani; pretpostavlja se da ime ne
nita, a ono ipak (Signeponge, L dio, str. 146).
Djelovanje prikrivenih ili fragmentarnih vlastitih imena u proiz-
vodnji kakva teksta problematizira distinkciju i
psiholokog (imeje ujedno i ime) te pokazuje misao deter-
miniranu nunostima, u igru jezika zna-
grananjima kojega nikada ne vlada: na konvencionalne je-
znakove vazda mogu utjecati motivacije' vrsta. An-
drew Parker naprimjer sugerira da je Derridino baVljenje oznakama
(marques), strukturom oznaka, inkorporiranje Marxa (Of Politics
and Limits: Derrida Re-Marxl str. 95 -97). No upisivanje vlastitog
imena u tekst ponajprije je jedna verzija potpisa. Potpisi teorijski le-
e izvan djela da bi ga uokvirili, predstavili, autorizirali, no da bi
uistinu uokvirio, obiljeio ili potpisao neko djelo, potpis izgleda
mora leati unutar toga djela, u samom njegovom srcu. Problemati-
odnos unutranjim i izvanjskim bezvrijedan je kad je
nosti da bi knjievnost mogla biti razradom i ponaVljanjem onoga to naziva
zrcalnim imenom (str. 97 -117).
* Nap. prev. - paragon=uzor; parergon=sporedna stvar, nevaan do-
datak.
* Nap. prev. - znak spuva
** Nap. prev. - potpisuje Ponge
165
ii.
o upisivanju vlastitih imena i njihovu pokuaju da uokviruju iznut-
ra.
Taj problem okvira - distinkcije unutranjeg i izvanj-
skog, te strukture te granice - presudan je za estetiku Kao
to Derrida pie u djelu primjerenom knjievnos-
tl, Parergon, je teoriju strukturirao jedan traian zahtjev:
mi moramo znati o govorimo, to se vrijednosti ljepote
iznutra, a to nekom imanentnom smislu ljepote ostaje izvanjsko.
Neprekidan taj zahtjev - unutranje ili pravo
od okolnosti predmeta o kojem je - organizira svaki filo-
zofski diskurz o umjetnosti, umjetnosti i samom
nju od Platona do Hegela, Husserla i Heideggera. On predmnije-
va diskurz o granici unutranjosti i izvanjskosti
kog predmeta, u ovom diskurz u okviru. Gdje ga nalazi-
rpo ? ILa Verite en..peinture, str. 53/The Parergon, str. 12/
Derrida ga nalazi u Kantovoj Kritici rasudne a da
Kant kae da misaona prosudba s primjerima, u primjerima
odjeljka Analitike lijepog naslovljenog Objanjavanje
primjera. Kant da sudovi ukusa (sudovi da neto jest lije-
po) ne iskustvenu nasladu izazvanu ili
uresima koji U vizualnim je umjetnostima bitno ono to
je ugodno svojim oblikom. Druge su poput boje, vane
utoliko to, kae Kant
taj oblik jasnije, i potpunije intuitivno spoznat1ji-
vim, te pored toga svojim stimuliraju prikazbu, tako to
panju i zadravaju je upravljenu na sam predmet.
i ono to se naziva ornamentacijom (parerga ), tj. ono to
je samo dometak a ne unutranja sastavnica udovrenoj prikazbi .
kakva predmeta, nasladu ukusa jedino svojim oblikom.
Takav je s okvirima slika, naborima halja na kipovima ili
kolonadama 1 Kritika rasudne str. 681 .
Parergon na' hors d'oeuvre{< [izvan djela], usput-
ni dodatak, suplement.U Platona je parergon neto drugotno.
Filozofski je diskurz uvijek do parergon-a . ... Parergon je do, uz,
iznad i onkraj ergon-a, svrenog djela, svrenosti, djela, ali nije slu-
povezan je s njegovim unutranjim djelovanjem i 1,1 njemu iz-
vana sudjeluje (La Verite en peinture, str. 63/The Parergon:, str.
20). Kant to razjanjuje kada u Religiji unutar granica golog uma ra-
bi pojam parergon-a da bi opisao dometka - djela Milosti,
tajne i sredstva milosti - koja ne pripadaju racionalnoj
religiji s njom { nadopunjuju je: nedosta-
tak u racionalnoj religiji. .
Primjeri u Kritici rasudne sugestivni su no neo-
Nije teko razumjeti da su ili nabori tkanine na kipovi-
166
rt
ma mogli biti dodaci koji vrijednost figura, ali im nisu
unutranje pripadni, no taj primjer postavlja problem razgrani-
je li parergon sve ono to je odvojivo od ljudskog tijela? I ko-
liko odvojivo? to je s udovima-fragmentima skulpture koji
su cijenjeni lijepima i u Kantovo i u nae vrijeme? Primjer stupova
razjanjuje da odvojivost ne moe biti kriterij jer su stu-
povi itekako mogli biti potpornjima Kako to sugerira pri-
mjer okvira slike, stupovi i nabori halja prije bi mogli biti
prostorom djela i njegove okoline. Parerga
imaju debljinu, povrinu koja ih ne odvaja, kako bi to rekao Kant,
samo od unutranjeg, od tijela samog ergon-a, isto tako i od iz-
vanjskog, od zida na kojem visi slika, od prostora u kojem stoji kip
ili stup, ba kao i od svekolike povijesne, ekonomske i po-
zadine napisa u kojem se javlja poriv za potpisom (str. 71/24).
(Potpisati neto pokuaj je da se to izdvoji iz nekog konteksta i da
mu se time da jedinstvo. Potpis ima, kako to u Glas i u Signepon-
ge sugerira Derrida, strukturu parergon-a: niti je u cijelosti unutar
djela, niti izvan njega.) .
Problem je, dakle, ovaj:
Svaka analit.ika estetskog suda pretpostavlja da unutranje moe-
mo strogo od, izvanjskog. Estetski se sud mora ticati
unutranje ljepote, a ne onoga to je oko nje. Stoga je nuno zna-
ti - i to je fundamentalna pretpostavka, pretpostavka funda-
mentalnog - kako odrediti unutranje, uokvireno, i to
kao okvir i kao ono to je s one strane okvira .... A kako Kant na
upit to je okvir? odgovara da je to parergon, sloaj unutra-
i izvanjskog, no takav koji nije ni slitina, ni mjeavina pola-
-pola, izvanjsko koje je pozvano unutar unutranjega da bi
ga konstituiralo kao unutranje; te kako kao primjere parergon-a
daje, jedno uz drugo, okvir, nabore halja i stup moemo da
odista postoje znatne Istro 74/261
Da bismo razumjeli djelovanje parergon-a, moemo istraiti
strukturu uokvirenja koja djeluje u samoj Kritici rasudne zao-
kupljenoj pokuajem da uokviri ili sudove ukusa, da
ih odvoji od svega to bi ih moglo okruivati ili se pripojiti uz njih.
U Analitici lijepog sud se ukusa ispituje s strana: prema
kvaliteti, kvantiteti, odnosu prema ciljevima i modalnosti. Taj kate-
gorijski okvir, zapaa Derrida, proizlazi iz pojmova u
KritiCi uma, no da. Kant ustraje u tome da estetski sud
nije spoznajni sud, rabiti to kao referencijski okvir pomalo je prije-
vara. Taj okvir priziva i njegovim je razlogom nedostatak - stano-
vita 'unutranja' neodredivost - unutar onoga to uokviruje, reci-
mo, nedostatak pojmova u estetskom sudu za spoznajni opis estet-
skogsuda (str. 83/33). Taj nedostatak koji proizvodi okvir ujedno je
167
ii.
o upisivanju vlastitih imena i njihovu pokuaju da uokviruju iznut-
ra.
Taj problem okvira - distinkcije unutranjeg i izvanj-
skog, te strukture te granice - presudan je za estetiku Kao
to Derrida pie u djelu primjerenom knjievnos-
tl, Parergon, je teoriju strukturirao jedan traian zahtjev:
mi moramo znati o govorimo, to se vrijednosti ljepote
iznutra, a to nekom imanentnom smislu ljepote ostaje izvanjsko.
Neprekidan taj zahtjev - unutranje ili pravo
od okolnosti predmeta o kojem je - organizira svaki filo-
zofski diskurz o umjetnosti, umjetnosti i samom
nju od Platona do Hegela, Husserla i Heideggera. On predmnije-
va diskurz o granici unutranjosti i izvanjskosti
kog predmeta, u ovom diskurz u okviru. Gdje ga nalazi-
rpo ? ILa Verite en..peinture, str. 53/The Parergon, str. 12/
Derrida ga nalazi u Kantovoj Kritici rasudne a da
Kant kae da misaona prosudba s primjerima, u primjerima
odjeljka Analitike lijepog naslovljenog Objanjavanje
primjera. Kant da sudovi ukusa (sudovi da neto jest lije-
po) ne iskustvenu nasladu izazvanu ili
uresima koji U vizualnim je umjetnostima bitno ono to
je ugodno svojim oblikom. Druge su poput boje, vane
utoliko to, kae Kant
taj oblik jasnije, i potpunije intuitivno spoznat1ji-
vim, te pored toga svojim stimuliraju prikazbu, tako to
panju i zadravaju je upravljenu na sam predmet.
i ono to se naziva ornamentacijom (parerga ), tj. ono to
je samo dometak a ne unutranja sastavnica udovrenoj prikazbi .
kakva predmeta, nasladu ukusa jedino svojim oblikom.
Takav je s okvirima slika, naborima halja na kipovima ili
kolonadama 1 Kritika rasudne str. 681 .
Parergon na' hors d'oeuvre{< [izvan djela], usput-
ni dodatak, suplement.U Platona je parergon neto drugotno.
Filozofski je diskurz uvijek do parergon-a . ... Parergon je do, uz,
iznad i onkraj ergon-a, svrenog djela, svrenosti, djela, ali nije slu-
povezan je s njegovim unutranjim djelovanjem i 1,1 njemu iz-
vana sudjeluje (La Verite en peinture, str. 63/The Parergon:, str.
20). Kant to razjanjuje kada u Religiji unutar granica golog uma ra-
bi pojam parergon-a da bi opisao dometka - djela Milosti,
tajne i sredstva milosti - koja ne pripadaju racionalnoj
religiji s njom { nadopunjuju je: nedosta-
tak u racionalnoj religiji. .
Primjeri u Kritici rasudne sugestivni su no neo-
Nije teko razumjeti da su ili nabori tkanine na kipovi-
166
rt
ma mogli biti dodaci koji vrijednost figura, ali im nisu
unutranje pripadni, no taj primjer postavlja problem razgrani-
je li parergon sve ono to je odvojivo od ljudskog tijela? I ko-
liko odvojivo? to je s udovima-fragmentima skulpture koji
su cijenjeni lijepima i u Kantovo i u nae vrijeme? Primjer stupova
razjanjuje da odvojivost ne moe biti kriterij jer su stu-
povi itekako mogli biti potpornjima Kako to sugerira pri-
mjer okvira slike, stupovi i nabori halja prije bi mogli biti
prostorom djela i njegove okoline. Parerga
imaju debljinu, povrinu koja ih ne odvaja, kako bi to rekao Kant,
samo od unutranjeg, od tijela samog ergon-a, isto tako i od iz-
vanjskog, od zida na kojem visi slika, od prostora u kojem stoji kip
ili stup, ba kao i od svekolike povijesne, ekonomske i po-
zadine napisa u kojem se javlja poriv za potpisom (str. 71/24).
(Potpisati neto pokuaj je da se to izdvoji iz nekog konteksta i da
mu se time da jedinstvo. Potpis ima, kako to u Glas i u Signepon-
ge sugerira Derrida, strukturu parergon-a: niti je u cijelosti unutar
djela, niti izvan njega.) .
Problem je, dakle, ovaj:
Svaka analit.ika estetskog suda pretpostavlja da unutranje moe-
mo strogo od, izvanjskog. Estetski se sud mora ticati
unutranje ljepote, a ne onoga to je oko nje. Stoga je nuno zna-
ti - i to je fundamentalna pretpostavka, pretpostavka funda-
mentalnog - kako odrediti unutranje, uokvireno, i to
kao okvir i kao ono to je s one strane okvira .... A kako Kant na
upit to je okvir? odgovara da je to parergon, sloaj unutra-
i izvanjskog, no takav koji nije ni slitina, ni mjeavina pola-
-pola, izvanjsko koje je pozvano unutar unutranjega da bi
ga konstituiralo kao unutranje; te kako kao primjere parergon-a
daje, jedno uz drugo, okvir, nabore halja i stup moemo da
odista postoje znatne Istro 74/261
Da bismo razumjeli djelovanje parergon-a, moemo istraiti
strukturu uokvirenja koja djeluje u samoj Kritici rasudne zao-
kupljenoj pokuajem da uokviri ili sudove ukusa, da
ih odvoji od svega to bi ih moglo okruivati ili se pripojiti uz njih.
U Analitici lijepog sud se ukusa ispituje s strana: prema
kvaliteti, kvantiteti, odnosu prema ciljevima i modalnosti. Taj kate-
gorijski okvir, zapaa Derrida, proizlazi iz pojmova u
KritiCi uma, no da. Kant ustraje u tome da estetski sud
nije spoznajni sud, rabiti to kao referencijski okvir pomalo je prije-
vara. Taj okvir priziva i njegovim je razlogom nedostatak - stano-
vita 'unutranja' neodredivost - unutar onoga to uokviruje, reci-
mo, nedostatak pojmova u estetskom sudu za spoznajni opis estet-
skogsuda (str. 83/33). Taj nedostatak koji proizvodi okvir ujedno je
167
I:
li
I:
I
I:
I'
I
ll'
i
i sam proizveden okvirom, u tome to se pojavljuje samo onda kad
se estetski sud r.azmatra s pojmovnoga gledita. je ponajprije
ono to nam daje neki objekt koji moe imati unutranji sadraj ili
strukturu. to pripada sudovi-
ma ukusa ovisi o kategorijskom ustroju. Ta analitika
omogu0
1
.lje dlstlnkG1je analitike lljepog: distinkcije ob-
i tvarnog, i unutranjeg i izvanjskog. Ona do-
vodi do definicije o.kvira kao parergon-a, tako svoju
vlastitu izvanjskost. Upravo u onom trenutku kad igra bit-
nu, gradbenu, i ulogu - aspekti kan-
tovskog pojma Einfassung (>>uokvirivanje, itd.) - ona tu ulogu ru-,
i, samu sebe do toga da bude definirana kao
ornamentacija. Logika je parergon-a, kao to vidimo, posve
logici suplementa, u kojoj rubno postaje sredinjim up,ravo na teme-
lju svoje rubnosti.
Ako, nastavlja Derrida, postupci to ih inicira i kriteriji to ih
predlae analitika lijepog ovise o toj parergonalnosti, ako sve opre-
ke koje vladaju filozofijom umjetnosti (prije i poslije Kanta) ovise o
njoj glede syoje prikladnosti, svoje strogosti, svoje i svoje
onda na njih utjecati ova logika parergon-a, koja je
snanija od logike (str. 85/33). Posljedica tog odnosa
okvirom i o.nim to on uokviruje stanovita je ponavljana dis-
lokacija. ,
Jedan je primjer dislokacija opreke uitka i spoznaje.
,:,Analitika lijepog je iskrivljena, pie Derrida, neprekidno podri-
djelovanje okvira, utoliko to sebi da bude uokvi-
rena analitikom pojmova i o sudu, opisuje odsutnost poj-
ma u djelovanju ukusa (str. 87/35). Premda se Kritika temelji na
apsolutnoj distinkciji spoznaje i uitka ili aisthesis kojom je
poimanje djela, u trenutku kad Kant
pokuava opisati razlikovnost te aisthesis, uvodi se analogija s pro-
cesom razumijevanja. .
Drugim bi primjerom moglo biti ono to Derrida naziva zako-
nom anra, ili radije zakonom zakona anra ....
zakonom ustrojem (La Loi du gen-
re [Zakon anra], str. 179/206). Premda ima udjela u anru,
tekst anru ne pripada, stoga to anru ne pripada ni sam okvir ili
crta koja obiljeuje tu pripadnost. Naslov Oda nije dio anra to
ga designira, a kada kakav tekst prepozna sebe k';lo recit ras-
o svom recii, to je oznaka o anru, a ne oznaka anra.
Paradoks jest to to sredstvo uokvirenja, koje doka-
zuje ili objavljuje pripadnost klasi, nije i samo te klase.
Uokvirivanje se moe motriti kao prijevara, interpretativna pod-
vala koja kakav predmet postavljanjem granica: Kanto-
168
vo uokvirivanje 'estetiku zatvara unutar okvira teorije lijepoga, lije-
po unutar teorije ukusa, a ukus unutar teorije rasudne No
proces je uQkvirivanja neizbjeiv, a pojam estetskog predmeta, kao
temeljnog zakona bilo kakve estetike, o njemu ovisan. Taj je sup le-
ment esencijalan. Sve sto je ispravno uokvireno - izloeno II rnuze-
iu, bvjeeno u galeriji, otisnuto u zbirci - postaje umjet-
predmetom; no ako uokvirivanje i jest ono to stvara estetski
predmet, to jo uvijek okvir ne odredbenim entitetom kojemu bi
se mogle izdvojiti nam teoriju knjievnog okvira ili
slikarskog okvira. Postoji uokvirivanje, tvrdi Derrida, ali ne po-
stoji okvir (La Verite en peinture, str. 93/The Parergon, str. 39).
I1 y a du cadre, mais le cad re n'existe pas.
Parergon se odvaja i od ergon-a i od okruja; jzdvaja se ponaj-
prije kao lik spram pozadine, no ne se na isti kao dje-
lo, koje .se spram pozadine. Parergonalni se okvir
y:dvaja iz dviju pozadina, ali se glede svake u onu drugu.
Sto se djela, koje mu slui kao pozadina, on nestaje u zidu, a
onda postupno, tekstu Ikontekstu/. to se poza-
dine teksta; se u djelo, koje se na
pozadini. Premda vazda likom na nekoj podlozi, parergon se tra-
dicionalno ipak nije definirao kao oblik koji se kao ob-
lik koji nestaje, tone, koji se smjerno u sjenu i rasplinjuje
upravo onda kad troi najvie svoje energije. Okvir nikada nije
pozadina kao to to mogp. biti okruje ili djelo, ali ni njegova
debljina ruba nije lik, moe biti jedino likom koji se satri bri-
e lfigure qui s'enleve d'elie-men1e/. Istr. 71-73/24-261
Taj lik, taj rubni suplement, na stanovite je ipak
bi1f< umjetnosti. U svom ljepote Kant
i pulchritudo vaga ili nestalna ljepo-
ta koja je predmetom sudova ukusa, organizacija je koja ne
nita, ne pokazuje nita, ne prikazuje nita. Te strukture ta- '
koder mogu prikazivati, na to, ; no njihova je
ljepota neovisna o svim takvim utemeljena u onome to
Derrida naziva le sans de la coupure pure, onim bez svojstvenim
rezu ili distinkciji koja estetske predmete, kao u '
Kantovoj svrhovitosti bez svrhe. Ako je predmet sudova
ukusa neka organizacija koja ne nita, ne ni na
to, tada je -Upravo parergon, premda ga Kant iz samog
djela, zapravo pravo mjesto nestalne ljepote.
Oduzmimo slikarstvu svaku prikazbu, signifikaciju, temu, tekst
kao naumljeno oduzmimo mu isto tako sav materijal
,(slikarsko platno, boje) koji za Kanta ne moe biti po sebi lijep,
izbriimo svaki crte to smjera nekom odredivom cilju, oduzmi-
mo mu njegovu pozadinu;i nJegovo drutveno, povijesno,
169
I:
li
I:
I
I:
I'
I
ll'
i
i sam proizveden okvirom, u tome to se pojavljuje samo onda kad
se estetski sud r.azmatra s pojmovnoga gledita. je ponajprije
ono to nam daje neki objekt koji moe imati unutranji sadraj ili
strukturu. to pripada sudovi-
ma ukusa ovisi o kategorijskom ustroju. Ta analitika
omogu0
1
.lje dlstlnkG1je analitike lljepog: distinkcije ob-
i tvarnog, i unutranjeg i izvanjskog. Ona do-
vodi do definicije o.kvira kao parergon-a, tako svoju
vlastitu izvanjskost. Upravo u onom trenutku kad igra bit-
nu, gradbenu, i ulogu - aspekti kan-
tovskog pojma Einfassung (>>uokvirivanje, itd.) - ona tu ulogu ru-,
i, samu sebe do toga da bude definirana kao
ornamentacija. Logika je parergon-a, kao to vidimo, posve
logici suplementa, u kojoj rubno postaje sredinjim up,ravo na teme-
lju svoje rubnosti.
Ako, nastavlja Derrida, postupci to ih inicira i kriteriji to ih
predlae analitika lijepog ovise o toj parergonalnosti, ako sve opre-
ke koje vladaju filozofijom umjetnosti (prije i poslije Kanta) ovise o
njoj glede syoje prikladnosti, svoje strogosti, svoje i svoje
onda na njih utjecati ova logika parergon-a, koja je
snanija od logike (str. 85/33). Posljedica tog odnosa
okvirom i o.nim to on uokviruje stanovita je ponavljana dis-
lokacija. ,
Jedan je primjer dislokacija opreke uitka i spoznaje.
,:,Analitika lijepog je iskrivljena, pie Derrida, neprekidno podri-
djelovanje okvira, utoliko to sebi da bude uokvi-
rena analitikom pojmova i o sudu, opisuje odsutnost poj-
ma u djelovanju ukusa (str. 87/35). Premda se Kritika temelji na
apsolutnoj distinkciji spoznaje i uitka ili aisthesis kojom je
poimanje djela, u trenutku kad Kant
pokuava opisati razlikovnost te aisthesis, uvodi se analogija s pro-
cesom razumijevanja. .
Drugim bi primjerom moglo biti ono to Derrida naziva zako-
nom anra, ili radije zakonom zakona anra ....
zakonom ustrojem (La Loi du gen-
re [Zakon anra], str. 179/206). Premda ima udjela u anru,
tekst anru ne pripada, stoga to anru ne pripada ni sam okvir ili
crta koja obiljeuje tu pripadnost. Naslov Oda nije dio anra to
ga designira, a kada kakav tekst prepozna sebe k';lo recit ras-
o svom recii, to je oznaka o anru, a ne oznaka anra.
Paradoks jest to to sredstvo uokvirenja, koje doka-
zuje ili objavljuje pripadnost klasi, nije i samo te klase.
Uokvirivanje se moe motriti kao prijevara, interpretativna pod-
vala koja kakav predmet postavljanjem granica: Kanto-
168
vo uokvirivanje 'estetiku zatvara unutar okvira teorije lijepoga, lije-
po unutar teorije ukusa, a ukus unutar teorije rasudne No
proces je uQkvirivanja neizbjeiv, a pojam estetskog predmeta, kao
temeljnog zakona bilo kakve estetike, o njemu ovisan. Taj je sup le-
ment esencijalan. Sve sto je ispravno uokvireno - izloeno II rnuze-
iu, bvjeeno u galeriji, otisnuto u zbirci - postaje umjet-
predmetom; no ako uokvirivanje i jest ono to stvara estetski
predmet, to jo uvijek okvir ne odredbenim entitetom kojemu bi
se mogle izdvojiti nam teoriju knjievnog okvira ili
slikarskog okvira. Postoji uokvirivanje, tvrdi Derrida, ali ne po-
stoji okvir (La Verite en peinture, str. 93/The Parergon, str. 39).
I1 y a du cadre, mais le cad re n'existe pas.
Parergon se odvaja i od ergon-a i od okruja; jzdvaja se ponaj-
prije kao lik spram pozadine, no ne se na isti kao dje-
lo, koje .se spram pozadine. Parergonalni se okvir
y:dvaja iz dviju pozadina, ali se glede svake u onu drugu.
Sto se djela, koje mu slui kao pozadina, on nestaje u zidu, a
onda postupno, tekstu Ikontekstu/. to se poza-
dine teksta; se u djelo, koje se na
pozadini. Premda vazda likom na nekoj podlozi, parergon se tra-
dicionalno ipak nije definirao kao oblik koji se kao ob-
lik koji nestaje, tone, koji se smjerno u sjenu i rasplinjuje
upravo onda kad troi najvie svoje energije. Okvir nikada nije
pozadina kao to to mogp. biti okruje ili djelo, ali ni njegova
debljina ruba nije lik, moe biti jedino likom koji se satri bri-
e lfigure qui s'enleve d'elie-men1e/. Istr. 71-73/24-261
Taj lik, taj rubni suplement, na stanovite je ipak
bi1f< umjetnosti. U svom ljepote Kant
i pulchritudo vaga ili nestalna ljepo-
ta koja je predmetom sudova ukusa, organizacija je koja ne
nita, ne pokazuje nita, ne prikazuje nita. Te strukture ta- '
koder mogu prikazivati, na to, ; no njihova je
ljepota neovisna o svim takvim utemeljena u onome to
Derrida naziva le sans de la coupure pure, onim bez svojstvenim
rezu ili distinkciji koja estetske predmete, kao u '
Kantovoj svrhovitosti bez svrhe. Ako je predmet sudova
ukusa neka organizacija koja ne nita, ne ni na
to, tada je -Upravo parergon, premda ga Kant iz samog
djela, zapravo pravo mjesto nestalne ljepote.
Oduzmimo slikarstvu svaku prikazbu, signifikaciju, temu, tekst
kao naumljeno oduzmimo mu isto tako sav materijal
,(slikarsko platno, boje) koji za Kanta ne moe biti po sebi lijep,
izbriimo svaki crte to smjera nekom odredivom cilju, oduzmi-
mo mu njegovu pozadinu;i nJegovo drutveno, povijesno,
169
.1
.d
ko i ekonomsko i to je ostalo? Okvir, uokvirivanje, igra
oblika i crta koji su strukturalno 40mogeni sa strukturom okvira.
Istro 111/
tovie, jedan su od Kantovih primjera nestalne ljepote Laub-
werk zu Einfassungen, okviri lisnim uzorcima. Ako je, ka-
ko kae Derrida, trag toga 'bez' izvor 1jepote, okvir moe biti tim
tragom ili ga moe u sebi nositi.
U Pitanju o tehnici Heidegger bit tehnike prepoznaje u proce-
su Uokvirivanja (Ge-SteJJ), koji sam nije tehnoloki, nego uokviruje
pojave kao raspoloivu i koji prijeti da prikrije otkrivanje
ili uokvirivanje to ga Heidegger naziva poiesis (str. 301- 9). Pro-
blem je uokvirivanja uistinu no njegov se tehnoloki
javlja u interesima i postupcima teorije umjetnosti ili knjiev-
nosti, kad ta teorija pokuava sazdati kakvu znanstvenu disciplinu.
Rasprave o metodi ovise o tome to je unutar knjievnosti
.ili unutar nekog knjievnog djela, a to je izvan njega. Wellekova i
Warrenova autoritativna Teorija knjievnosti organizirana je (a tako
i njezina zanimanja) distinkcije unutra-
njeg i izvanjskog: The Extrinsic Approach to the Study of Literatu-
re [Izvanjski pristup knjievnosti] naspram The In-
trinsic Study of Literature [Unutranje knjievnosti].
Derridina analiza pokazuje zavojitu strukturu parergonalnih
podjela. On u nekoliko prigoda za sloen odnos unutranjeg
i izvanjskog rabi naziv invaginacija (Living On, str. 97). Ono o
razmiljamo kao o najunutra:t:ljijim prostorima i mjestima ti-
jela - vagina, eludac, crijeva - zapravo su depovi prema unutra
savijenog izvanjskog svijeta. Savreno unutranjima ih djelomi-
ce njihova od mesa i kostiju, no poglavito prostor to ga
obiljeuju i sadre, izvanjsko koje unutranjim. Izvanjski okvir
moe funkcionirati kao najunutranjiji element djela, savijaju<,5i se
prema unutra; obratno, ono to se najunutranjijim ili sredi-
njim aspektom djela tu ulogu koje ga izvi-
jaju izvan djela i uza nj. Tajno sredite koje naizgled sve objanjuje
izvija se u nabor na djelu, neku izvanjsku poziciju
da bi s nje rasvijetlilo cjelinu u kojoj takoder ima svoju ulogu.
Distinkcija izmedu kritike i knjievnosti u opreku dovodi okvirni
diskurz i ono to on uokviruje, ili razdvaja izvanjski metajezik od
djela koje se njime opisuje. No sama knjievna djela sadre metaje-
komentar: prosudbe vlastitih fabula, likova i postupaka.
do, autoritet pozicije uvelike, ovisi o metaje-
diskurzu unutar djela: da su izvana sigurni
i da sve dre u svojim rukama kad iz djela mogu odlomke
. to autoritativnog komentara, koji razlau gledita to ih i sa.mi zago-
170
'rn::.
\>1.
'1
tf
varaju. Kada djelo kojem manjka autoritativan metaje-
zik ili koje ironijski ispituje interpretativne diskurze to ih sadri,
nelagodu, kao da svoj glas tek pridodaju polifoniji
glasova. Manjka im dokaz da su uistinu u poziciji, po-
nad i izvan teksta.
Ta je situacija paradoksalna: oni se nalaze izvana kada njihov
diskurz produuje i razvija diskurz to ga je autorizirao tekst, dep
prema unutra savijenog izvanjskog svijeta, kojem izvanjski autoritet
od njegove unutranje smjetenosti. Ali ako se ponajbolji
primjeri diskurza pojavljuju unutar djela, tada je nji-
hovautoritet, koji ovisi o odnosu prema izvanjskom svijetu, umno-
gome prijeporan : oni se uvijek mogu kao dio tog djela, a ne
kao njegov opis. njihovu izvanjskost, ruimo
autoritet kojem je izvanjskost ovisila o naborima koji su
stvorili taj unutranji metajezik ili dep izvanjskoga. Distinkcija iz-
medu jezika i metajezika, kao i distinkcija izmedu unutranjeg i iz-
vanjskog, preciznoj formulaciji, no vazd.a je na djelu, uslo-
se u mnotvu nabora.
Problem okvira povezan je s jednim drugim pojmom koji je u
miljenju igrao vaniju ulogu: pojmom jedinstva. Teoreti-
su sugerirali da je organsko jedinstvo djela
proizvod uokvirivanja, onoga to De Man naziva namjerorn
da se postigne sveukupnost interpretativnog procesa (Blindness
and Insight? str. 31). heterogeno.sti, opisivanje tekstova
kao cjepova ili medutekstovnih gradbi, interes za raspletanje nespo-
jivih argumentacijskih niti ili logika povezivanje snage
. kakva teksta s njegovom samo dekonstruktivnom-
sve je to II recentnim analizama djelovalo tako da se poj-
mu organskog jedinstva porekne njegova prijanja uloga neprije-
parnog telosa interpretacije. Medutim, radovi koji -
proglauju svoju pohvalu heterogenosti, podvrgnuti
pomnom ispitivanju, vjerojatno otkriti svoje povje-.
renje u pojmove organskog jedinstva; pojmove to ih nije lako pro-
tjerati. Dekonstrukcija ne vodi u divni novi svijet u kojem se jedin-
stvo nikada ne pojavljuje, jedinstvo identificira kao problema-
pojavu.
tovie, prema nazivima i kategori-
jama podupiru sustava u kojem takvi pojmovi djeluju. U
The Mirror and the [Zrcaio i svjetiljka] M .. H. Abrams tvrdi
da suvremeni pojmovi pripadaju sustavu koji temelj-
no nije drugo doli pomaknuta teologija. U Economimesis Derri-
da Kantovo odbacivanje umjetnosti
smjeta unutar gospodarstva. U tom sustavu organicis-
171
.1
.d
ko i ekonomsko i to je ostalo? Okvir, uokvirivanje, igra
oblika i crta koji su strukturalno 40mogeni sa strukturom okvira.
Istro 111/
tovie, jedan su od Kantovih primjera nestalne ljepote Laub-
werk zu Einfassungen, okviri lisnim uzorcima. Ako je, ka-
ko kae Derrida, trag toga 'bez' izvor 1jepote, okvir moe biti tim
tragom ili ga moe u sebi nositi.
U Pitanju o tehnici Heidegger bit tehnike prepoznaje u proce-
su Uokvirivanja (Ge-SteJJ), koji sam nije tehnoloki, nego uokviruje
pojave kao raspoloivu i koji prijeti da prikrije otkrivanje
ili uokvirivanje to ga Heidegger naziva poiesis (str. 301- 9). Pro-
blem je uokvirivanja uistinu no njegov se tehnoloki
javlja u interesima i postupcima teorije umjetnosti ili knjiev-
nosti, kad ta teorija pokuava sazdati kakvu znanstvenu disciplinu.
Rasprave o metodi ovise o tome to je unutar knjievnosti
.ili unutar nekog knjievnog djela, a to je izvan njega. Wellekova i
Warrenova autoritativna Teorija knjievnosti organizirana je (a tako
i njezina zanimanja) distinkcije unutra-
njeg i izvanjskog: The Extrinsic Approach to the Study of Literatu-
re [Izvanjski pristup knjievnosti] naspram The In-
trinsic Study of Literature [Unutranje knjievnosti].
Derridina analiza pokazuje zavojitu strukturu parergonalnih
podjela. On u nekoliko prigoda za sloen odnos unutranjeg
i izvanjskog rabi naziv invaginacija (Living On, str. 97). Ono o
razmiljamo kao o najunutra:t:ljijim prostorima i mjestima ti-
jela - vagina, eludac, crijeva - zapravo su depovi prema unutra
savijenog izvanjskog svijeta. Savreno unutranjima ih djelomi-
ce njihova od mesa i kostiju, no poglavito prostor to ga
obiljeuju i sadre, izvanjsko koje unutranjim. Izvanjski okvir
moe funkcionirati kao najunutranjiji element djela, savijaju<,5i se
prema unutra; obratno, ono to se najunutranjijim ili sredi-
njim aspektom djela tu ulogu koje ga izvi-
jaju izvan djela i uza nj. Tajno sredite koje naizgled sve objanjuje
izvija se u nabor na djelu, neku izvanjsku poziciju
da bi s nje rasvijetlilo cjelinu u kojoj takoder ima svoju ulogu.
Distinkcija izmedu kritike i knjievnosti u opreku dovodi okvirni
diskurz i ono to on uokviruje, ili razdvaja izvanjski metajezik od
djela koje se njime opisuje. No sama knjievna djela sadre metaje-
komentar: prosudbe vlastitih fabula, likova i postupaka.
do, autoritet pozicije uvelike, ovisi o metaje-
diskurzu unutar djela: da su izvana sigurni
i da sve dre u svojim rukama kad iz djela mogu odlomke
. to autoritativnog komentara, koji razlau gledita to ih i sa.mi zago-
170
'rn::.
\>1.
'1
tf
varaju. Kada djelo kojem manjka autoritativan metaje-
zik ili koje ironijski ispituje interpretativne diskurze to ih sadri,
nelagodu, kao da svoj glas tek pridodaju polifoniji
glasova. Manjka im dokaz da su uistinu u poziciji, po-
nad i izvan teksta.
Ta je situacija paradoksalna: oni se nalaze izvana kada njihov
diskurz produuje i razvija diskurz to ga je autorizirao tekst, dep
prema unutra savijenog izvanjskog svijeta, kojem izvanjski autoritet
od njegove unutranje smjetenosti. Ali ako se ponajbolji
primjeri diskurza pojavljuju unutar djela, tada je nji-
hovautoritet, koji ovisi o odnosu prema izvanjskom svijetu, umno-
gome prijeporan : oni se uvijek mogu kao dio tog djela, a ne
kao njegov opis. njihovu izvanjskost, ruimo
autoritet kojem je izvanjskost ovisila o naborima koji su
stvorili taj unutranji metajezik ili dep izvanjskoga. Distinkcija iz-
medu jezika i metajezika, kao i distinkcija izmedu unutranjeg i iz-
vanjskog, preciznoj formulaciji, no vazd.a je na djelu, uslo-
se u mnotvu nabora.
Problem okvira povezan je s jednim drugim pojmom koji je u
miljenju igrao vaniju ulogu: pojmom jedinstva. Teoreti-
su sugerirali da je organsko jedinstvo djela
proizvod uokvirivanja, onoga to De Man naziva namjerorn
da se postigne sveukupnost interpretativnog procesa (Blindness
and Insight? str. 31). heterogeno.sti, opisivanje tekstova
kao cjepova ili medutekstovnih gradbi, interes za raspletanje nespo-
jivih argumentacijskih niti ili logika povezivanje snage
. kakva teksta s njegovom samo dekonstruktivnom-
sve je to II recentnim analizama djelovalo tako da se poj-
mu organskog jedinstva porekne njegova prijanja uloga neprije-
parnog telosa interpretacije. Medutim, radovi koji -
proglauju svoju pohvalu heterogenosti, podvrgnuti
pomnom ispitivanju, vjerojatno otkriti svoje povje-.
renje u pojmove organskog jedinstva; pojmove to ih nije lako pro-
tjerati. Dekonstrukcija ne vodi u divni novi svijet u kojem se jedin-
stvo nikada ne pojavljuje, jedinstvo identificira kao problema-
pojavu.
tovie, prema nazivima i kategori-
jama podupiru sustava u kojem takvi pojmovi djeluju. U
The Mirror and the [Zrcaio i svjetiljka] M .. H. Abrams tvrdi
da suvremeni pojmovi pripadaju sustavu koji temelj-
no nije drugo doli pomaknuta teologija. U Economimesis Derri-
da Kantovo odbacivanje umjetnosti
smjeta unutar gospodarstva. U tom sustavu organicis-
171
opisi estetskog predmeta djeluju paradoksalt;lO, tako da uspos-
taVljaju apsolutnu ljudske. umjetnosti, slobode i jezika nad
prirodnom ivotinja. Kantovska teorija pravi fundamen-
talnu razliku umjetnosti i prirode i na sto je muka kada joj
djelatnost valja razluCiti od djelat-
nosti ivotinia, ekovu slobodnu kreativnost ili proizvodnost od
rada To slobodu umjetnosti, koja
ne bi smjela biti ni ni tako slobodna kao
da je proizvod prirode, cvijet ili stablo. i slobodna pro-
izvodnost, pie Derrida Kantov argument, valjalo
bi da nalikuje prirodnoj. Ona to upravo stoga to, slobodna i
ne ovisi o prirodnim zakonima. to manje ovisi o prirodi, to
joj vie nalikuje (Economimesis, str. 67/9). Da bi se uspostavila
apsolutna prednost slobodnog ljudskog stvaranja ili oponaanja,
ono se renaturalizira jezikom, kao neto prirodno i
svojstveno funkcija koja se ne moe animalno-
kao to to mogu ostale ljudske djelatnosti.
Jednako je vano, no zanemareno; dekonstrukcijsko preis-
pitivanje zdruenosti samoreferencijalnosti sa u
raspravama o organskoj autonomiji' knjievnog djela. Za novu je
kritiku [New Criticism] vana odlika organskog jedinstva dobre
pjesme bila ta to u sebi utjelovljuje ili dramatizira koja iz-
" ili ono to ili opisuje, pjesma po-
staje po sebi cjelovitom, samu sebe i stoji slobodna kao
sebna fuzija i Pjesma je primjer doktrine koju
pie Cleanth Bro<;>ks o svom paradigmatskom Donneovoj
The Canonization Ona je i tvrdnja i ostvarenje te
tvrdnje. Pjesnik je pred naim u pjesmi zbilja sazdao 'ljupku
odaju' kojom ljubavnici, kae on, mogu hiti zadovoljni. Sama je
pjesma dobro skovana urna koja moe sadravati ljubavnikov pe-
peo i kojoj nakoditi usporedba s 'grobnicom od
pol jutra' (The lYell Wrought Vrn [Dobro skovana' urna], str. 17).
, . .
Ono to pjesma govori o gn?bnicama, urnama i odajama
se kao samoreferencija, a ta se samomisaonost motri kao samospoz-
naja, ovladavanje sobom, samorazumijevanje ili prisutnost pjesme
samoj sebi. Derridovske analize to smo ih razmatrali u ovom po-
glavlju iskoritavaju dakle potencijalnu samoreferenciju, primjenju-
Freudov opis igre Fort/Da na samu Freudovu igru s
Uitka, ili pak Kantovo parerga na njegove vlastite okvir-
ne postupke u Analitici 1ijepoga. U odnosima to ih otkriva de-
konstrukcijska poraba samoreferencije postoji sukladnost koja se
. mora poklapanju i za kojim su dosad tragali
i cijenili ga Brooks i nebrojeni drugi No odnos to ga otkri-
172
J
""
\,
!; .
l,,\'
'I
va dekonstrukcija nije prozirnost teksta samom sebi u kakvom
misaonog samoopisa ili ovladavanja sobom; posrijedi je prije neka
onorazumska sukladnost koja dovodi do paradoksa, samoreferenci-
ja koja iznosi na vidjelo nesposobnost svakog diskurza da
sebe sama i nel,lspjeh u poklapanju performativa s kon-
stativom ili s U je logike saJ;I1oreferencija
odavno priznata kao glavni izvor paradoksa: Epimenidov paradoks,
poznatiji kao paradoks kretskog laljivca, paradoks koji bri-
je sve mukarce u selu koji se ne briju sami, Russellov paradoks o
skupovima koji nisu svoji Gre1lingov paradoks heterolo-
Kada su Russell i Whitehead u Principia Mathematica
pokuali razrijeiti ili ukloniti takve paradokse koji ugroavaju te-
melje matematike, su to tako to su samoreferenciju stavili lz-
van zakona. Njihova teorija tipova iskazu da
bude iskazom o 'sebi, tako to svaki iskaz o kakvom X smjeta u viu
kategoriju negoli sam X. je da izricanje tvrdnji o
pjesmama bude tip od pjesama o kojima se
tvrdnje. To je moda prikladno rjeenje problema teorije skupova,
no kao diskurza ono jednostavno izbjegava pitanje samorefe-
rencije u jeziku, i kakav je: U ovom
poglavlju pokuavam pokazati. .. , pogrekama. Diskurz je
nepopravljivo, nuno samoreferencijalan, no i izjava U ovom
poglavlju pokuavam pokazati ... , koja sebe smjeta i unutar i iz-
van onoga to uokviruje, postavlja zanimljive probleme glede parer-
gonalosti.
Podvrgnuta egzegezi, samoreferencijalnost pokazuje
nost ovladavanja sobom. Kad pjesme pjesnitvo proglauju laima,
samoreferencijalnost je izvor neodredivosti koja nije dvosmislenost
struktura nerjeivosti : ako pjesma govori istinu kada
pjesnitvo opisuje kao lai, onda ona lae; no ako je tvrdnja
da pjesme lau la, onda mora biti da ona govori istinu. Moe se is-
to tako pokazati da su pjesme to su ih novi [New Critics]
kao primjere doktrine koju objavljuju zapravo sloenije
i u svojoj samoreferencijalnosti. The Canonizati-
on, primjer, ovako svoj samoreferen-
cijalni zavretak:
Wee can dye by it, if not live by love,
And if unfit for tombes and hearse
Our legend bee, ii will be fit for verse;
And if no peece of Chronicle wee prove,
17 Najopsenije je i ponajvie nov.ije istraivanje paradoksa
to proizlaze iz samoreferencije knjiga Douglasa Hofstadera Gode1, Escher,
Bach.
173
opisi estetskog predmeta djeluju paradoksalt;lO, tako da uspos-
taVljaju apsolutnu ljudske. umjetnosti, slobode i jezika nad
prirodnom ivotinja. Kantovska teorija pravi fundamen-
talnu razliku umjetnosti i prirode i na sto je muka kada joj
djelatnost valja razluCiti od djelat-
nosti ivotinia, ekovu slobodnu kreativnost ili proizvodnost od
rada To slobodu umjetnosti, koja
ne bi smjela biti ni ni tako slobodna kao
da je proizvod prirode, cvijet ili stablo. i slobodna pro-
izvodnost, pie Derrida Kantov argument, valjalo
bi da nalikuje prirodnoj. Ona to upravo stoga to, slobodna i
ne ovisi o prirodnim zakonima. to manje ovisi o prirodi, to
joj vie nalikuje (Economimesis, str. 67/9). Da bi se uspostavila
apsolutna prednost slobodnog ljudskog stvaranja ili oponaanja,
ono se renaturalizira jezikom, kao neto prirodno i
svojstveno funkcija koja se ne moe animalno-
kao to to mogu ostale ljudske djelatnosti.
Jednako je vano, no zanemareno; dekonstrukcijsko preis-
pitivanje zdruenosti samoreferencijalnosti sa u
raspravama o organskoj autonomiji' knjievnog djela. Za novu je
kritiku [New Criticism] vana odlika organskog jedinstva dobre
pjesme bila ta to u sebi utjelovljuje ili dramatizira koja iz-
" ili ono to ili opisuje, pjesma po-
staje po sebi cjelovitom, samu sebe i stoji slobodna kao
sebna fuzija i Pjesma je primjer doktrine koju
pie Cleanth Bro<;>ks o svom paradigmatskom Donneovoj
The Canonization Ona je i tvrdnja i ostvarenje te
tvrdnje. Pjesnik je pred naim u pjesmi zbilja sazdao 'ljupku
odaju' kojom ljubavnici, kae on, mogu hiti zadovoljni. Sama je
pjesma dobro skovana urna koja moe sadravati ljubavnikov pe-
peo i kojoj nakoditi usporedba s 'grobnicom od
pol jutra' (The lYell Wrought Vrn [Dobro skovana' urna], str. 17).
, . .
Ono to pjesma govori o gn?bnicama, urnama i odajama
se kao samoreferencija, a ta se samomisaonost motri kao samospoz-
naja, ovladavanje sobom, samorazumijevanje ili prisutnost pjesme
samoj sebi. Derridovske analize to smo ih razmatrali u ovom po-
glavlju iskoritavaju dakle potencijalnu samoreferenciju, primjenju-
Freudov opis igre Fort/Da na samu Freudovu igru s
Uitka, ili pak Kantovo parerga na njegove vlastite okvir-
ne postupke u Analitici 1ijepoga. U odnosima to ih otkriva de-
konstrukcijska poraba samoreferencije postoji sukladnost koja se
. mora poklapanju i za kojim su dosad tragali
i cijenili ga Brooks i nebrojeni drugi No odnos to ga otkri-
172
J
""
\,
!; .
l,,\'
'I
va dekonstrukcija nije prozirnost teksta samom sebi u kakvom
misaonog samoopisa ili ovladavanja sobom; posrijedi je prije neka
onorazumska sukladnost koja dovodi do paradoksa, samoreferenci-
ja koja iznosi na vidjelo nesposobnost svakog diskurza da
sebe sama i nel,lspjeh u poklapanju performativa s kon-
stativom ili s U je logike saJ;I1oreferencija
odavno priznata kao glavni izvor paradoksa: Epimenidov paradoks,
poznatiji kao paradoks kretskog laljivca, paradoks koji bri-
je sve mukarce u selu koji se ne briju sami, Russellov paradoks o
skupovima koji nisu svoji Gre1lingov paradoks heterolo-
Kada su Russell i Whitehead u Principia Mathematica
pokuali razrijeiti ili ukloniti takve paradokse koji ugroavaju te-
melje matematike, su to tako to su samoreferenciju stavili lz-
van zakona. Njihova teorija tipova iskazu da
bude iskazom o 'sebi, tako to svaki iskaz o kakvom X smjeta u viu
kategoriju negoli sam X. je da izricanje tvrdnji o
pjesmama bude tip od pjesama o kojima se
tvrdnje. To je moda prikladno rjeenje problema teorije skupova,
no kao diskurza ono jednostavno izbjegava pitanje samorefe-
rencije u jeziku, i kakav je: U ovom
poglavlju pokuavam pokazati. .. , pogrekama. Diskurz je
nepopravljivo, nuno samoreferencijalan, no i izjava U ovom
poglavlju pokuavam pokazati ... , koja sebe smjeta i unutar i iz-
van onoga to uokviruje, postavlja zanimljive probleme glede parer-
gonalosti.
Podvrgnuta egzegezi, samoreferencijalnost pokazuje
nost ovladavanja sobom. Kad pjesme pjesnitvo proglauju laima,
samoreferencijalnost je izvor neodredivosti koja nije dvosmislenost
struktura nerjeivosti : ako pjesma govori istinu kada
pjesnitvo opisuje kao lai, onda ona lae; no ako je tvrdnja
da pjesme lau la, onda mora biti da ona govori istinu. Moe se is-
to tako pokazati da su pjesme to su ih novi [New Critics]
kao primjere doktrine koju objavljuju zapravo sloenije
i u svojoj samoreferencijalnosti. The Canonizati-
on, primjer, ovako svoj samoreferen-
cijalni zavretak:
Wee can dye by it, if not live by love,
And if unfit for tombes and hearse
Our legend bee, ii will be fit for verse;
And if no peece of Chronicle wee prove,
17 Najopsenije je i ponajvie nov.ije istraivanje paradoksa
to proizlaze iz samoreferencije knjiga Douglasa Hofstadera Gode1, Escher,
Bach.
173
)j'
f
'1
:1
1
;')
'I
/:
l';
\':
. '!;
1"
r'
'1':1
i
!ii
ii
1:\
::1
We'U build in sonnets pretty roomes;
As well a weil wrought urne becomes
The greatest ashes, as halfe-acr'e tombes,
And by these hymnes, all shall approve
Us Canonjz'd for Love:*
iznosi tvrdnju da legenda o njegovoj ljubavi pristaja-
ti stihu, sonetima ako ne kronikama, te da ti soneti onima koji ih
budu djelovati kao himni. tovie, sluatelje sluanje tih sti-
hova potaknuti da i sami progovore:
And by these hymnes, all shall approve
Us Canoniz'd for Love:
And thus invoke us ; You whom reverend love
Made one another,s hermitage;
You, to whom love was peace, that now is rage';
Who did the whole worlds soule contract, and drove
Into the glasses of your eyes
(So made such mirrors and such spies,
That they did all to you epitomize,)
Countries, Townes, Courts: ,Beg from above
A patterne of your love 1**
Govornik dakle zamilja da oni koji su stihove legende o nje-
govoj ljubavi prizivati ljubavnike u idealiziraju opisima koji,
snanije od bilo u samom njegovom prikazu, oslikavaju. kako ti
* Moemo umrijeti od ljubavi ne ivimo li od nje,
A ne lil grobnicama i odru, '
Naa legenda pristajati stihu;
I ne tvorirno li ni dijelak :kronike,
U sonetima sazdati ljupke odaje
Ba kao to dobro skovana urna
pepelu ko grobnica od pol jutra,
I tim himnima svi potvrditi
Da smo za Ljubav: ,
** I tim himnima svi potvrditi
Da smo za Ljubav:
174
Pa nas zazivajte; Vi, koje ljubav
Stvori jedno drugom stanom;
Vi, kojima ljubav bijae mir to sad je bijes;
Koji saeli ste svu duu svijeta, stjeravi
U stakalca svojih
(Stvorivi takva zrcala i
U kojima sve se ogleda u malom)
. Zemlje, gradove, dvore: Molite visine
Za uzor svoje ljubavi!
I
,f
ljubavnici slavodobitno osvajaju duu svijeta, samo
ljubav, Odgovor na legendu kakav zamilja i prikazuje govornik za-
ziv je i prikazba ljubavnika, koja ih moli da zazivlju Boga i od njega,
mole daljnju prikazbu svoje ljubavi koja bi mogla posluiti kao
uzor: Stoga posrijedi i nije toliko zasebna urna koliko niz diskurza i
prikazhi: legenda koja opisuje ljubavnike, prikazba te legende u sti-
hu, portret ljubavnika u odgovoru onih koji su tu legendu
molba to su je ljubavnici zamoljeni uputiti, te uzor s
koji proizvesti daljnje verzije njihove ljubavi,
Niz prikazbi uslonjuje situaciju' kakvu opisuje Brooks, poglavi-
to ako se na pitanje samoreferencije i upitamo to je
to ljupka odaja, dobro skovana urna ili himnus na koje upu-
pjesma, Brooks odgovara: to je sama pjesma: sama je pjesma
dobro skovana urna koja moe sadravati pepeo ljubavnika, Ako
je tome tako, ako je pjesma urna, onda je jedno od glavnih obiljeja
te urne to to ona slika ljude koji odgovaraju na tu umu. Ako je ur-
na ili himnu s sama pjesma, onda je pretkazani odgovor na taj him-
nusodgovor na prikazbu odgovora na taj himnus, To je
to je kudikamo najvie element pjesme zazi-
vanje ljubavnika, a zazivlju ih oni koji su himnus ili legendu u
stihu o njihovoj ljubavi. Stanze to se u pjesmi javljaju prije toga za-
ziva, a u kojima ljubavnik tvrdi, kako to kae Brooks, da njihova '
ljubav, koliko se god apsurdnom mogla svijetu, s'vijetu ne
nita naao (str. 13), teko da bi se mogle okvalificirati kao him-
nus; ako dakle pjesma na sebe kao himnus, ona u sebi sa.,
dri svoju sliku odgovora - odgovora na himnu s za koji
se izdaje.
Ovo se moe izokrenutim opisom onoga to se u pjesmi
zbiva, prekomjernim koritenjem ukoenog stjenjavanja to ga do-
nosi samoreferencija; no ovo nam prua
prikladan opis onoga to se zbilo. Nakon legen,de u stihu o
tim ljubavnicima, Brooks ih zaziva i kao SVece ljubavi: od-
ivot, ljubavnici zapravo' mijintenzivniji ivot .... po-
stavi pustinjacima, ljubavnici otkrivaju da izgubili svijet,
da su ga stekli jedno u drugome . .' .. Pjesma zavrava tonom slavo-
dobitnog (str. 15). On odgovara upravo kako to pjesma
pretkazuje, njihovu uzornu ljubav i uzor njihove lju-
bavi, koju interpretira kao jedinstvo to ga sama stvara-
mata (str. 18). Njegova zaziva The Canonization
kao kanonski primjer, kao uzor: njegova je zamisao, kako je opisu-
je, pokuaj promatr'anja to se zbiva kad netko druge pjesme
onako kao to je Donnea i suvremene pjesnike (str.
193). Sveto a ipak ovozemaljsko koje se u pjesmi -
175
)j'
f
'1
:1
1
;')
'I
/:
l';
\':
. '!;
1"
r'
'1':1
i
!ii
ii
1:\
::1
We'U build in sonnets pretty roomes;
As well a weil wrought urne becomes
The greatest ashes, as halfe-acr'e tombes,
And by these hymnes, all shall approve
Us Canonjz'd for Love:*
iznosi tvrdnju da legenda o njegovoj ljubavi pristaja-
ti stihu, sonetima ako ne kronikama, te da ti soneti onima koji ih
budu djelovati kao himni. tovie, sluatelje sluanje tih sti-
hova potaknuti da i sami progovore:
And by these hymnes, all shall approve
Us Canoniz'd for Love:
And thus invoke us ; You whom reverend love
Made one another,s hermitage;
You, to whom love was peace, that now is rage';
Who did the whole worlds soule contract, and drove
Into the glasses of your eyes
(So made such mirrors and such spies,
That they did all to you epitomize,)
Countries, Townes, Courts: ,Beg from above
A patterne of your love 1**
Govornik dakle zamilja da oni koji su stihove legende o nje-
govoj ljubavi prizivati ljubavnike u idealiziraju opisima koji,
snanije od bilo u samom njegovom prikazu, oslikavaju. kako ti
* Moemo umrijeti od ljubavi ne ivimo li od nje,
A ne lil grobnicama i odru, '
Naa legenda pristajati stihu;
I ne tvorirno li ni dijelak :kronike,
U sonetima sazdati ljupke odaje
Ba kao to dobro skovana urna
pepelu ko grobnica od pol jutra,
I tim himnima svi potvrditi
Da smo za Ljubav: ,
** I tim himnima svi potvrditi
Da smo za Ljubav:
174
Pa nas zazivajte; Vi, koje ljubav
Stvori jedno drugom stanom;
Vi, kojima ljubav bijae mir to sad je bijes;
Koji saeli ste svu duu svijeta, stjeravi
U stakalca svojih
(Stvorivi takva zrcala i
U kojima sve se ogleda u malom)
. Zemlje, gradove, dvore: Molite visine
Za uzor svoje ljubavi!
I
,f
ljubavnici slavodobitno osvajaju duu svijeta, samo
ljubav, Odgovor na legendu kakav zamilja i prikazuje govornik za-
ziv je i prikazba ljubavnika, koja ih moli da zazivlju Boga i od njega,
mole daljnju prikazbu svoje ljubavi koja bi mogla posluiti kao
uzor: Stoga posrijedi i nije toliko zasebna urna koliko niz diskurza i
prikazhi: legenda koja opisuje ljubavnike, prikazba te legende u sti-
hu, portret ljubavnika u odgovoru onih koji su tu legendu
molba to su je ljubavnici zamoljeni uputiti, te uzor s
koji proizvesti daljnje verzije njihove ljubavi,
Niz prikazbi uslonjuje situaciju' kakvu opisuje Brooks, poglavi-
to ako se na pitanje samoreferencije i upitamo to je
to ljupka odaja, dobro skovana urna ili himnus na koje upu-
pjesma, Brooks odgovara: to je sama pjesma: sama je pjesma
dobro skovana urna koja moe sadravati pepeo ljubavnika, Ako
je tome tako, ako je pjesma urna, onda je jedno od glavnih obiljeja
te urne to to ona slika ljude koji odgovaraju na tu umu. Ako je ur-
na ili himnu s sama pjesma, onda je pretkazani odgovor na taj him-
nusodgovor na prikazbu odgovora na taj himnus, To je
to je kudikamo najvie element pjesme zazi-
vanje ljubavnika, a zazivlju ih oni koji su himnus ili legendu u
stihu o njihovoj ljubavi. Stanze to se u pjesmi javljaju prije toga za-
ziva, a u kojima ljubavnik tvrdi, kako to kae Brooks, da njihova '
ljubav, koliko se god apsurdnom mogla svijetu, s'vijetu ne
nita naao (str. 13), teko da bi se mogle okvalificirati kao him-
nus; ako dakle pjesma na sebe kao himnus, ona u sebi sa.,
dri svoju sliku odgovora - odgovora na himnu s za koji
se izdaje.
Ovo se moe izokrenutim opisom onoga to se u pjesmi
zbiva, prekomjernim koritenjem ukoenog stjenjavanja to ga do-
nosi samoreferencija; no ovo nam prua
prikladan opis onoga to se zbilo. Nakon legen,de u stihu o
tim ljubavnicima, Brooks ih zaziva i kao SVece ljubavi: od-
ivot, ljubavnici zapravo' mijintenzivniji ivot .... po-
stavi pustinjacima, ljubavnici otkrivaju da izgubili svijet,
da su ga stekli jedno u drugome . .' .. Pjesma zavrava tonom slavo-
dobitnog (str. 15). On odgovara upravo kako to pjesma
pretkazuje, njihovu uzornu ljubav i uzor njihove lju-
bavi, koju interpretira kao jedinstvo to ga sama stvara-
mata (str. 18). Njegova zaziva The Canonization
kao kanonski primjer, kao uzor: njegova je zamisao, kako je opisu-
je, pokuaj promatr'anja to se zbiva kad netko druge pjesme
onako kao to je Donnea i suvremene pjesnike (str.
193). Sveto a ipak ovozemaljsko koje se u pjesmi -
175

t
h
(

. I:



H
,


I
,

:.1

I
jedinstvo to ga mata ---:- se kao uzor
to ga valja drugdje reproducirati. Izraz dobro skovana .urna, to
ga ovaj uzorni primjer, The Canonization, primjenjuje na pjesme
i na sebe sama, Brooksova knjiga preuzima i primjenjuje na druge
pjesme, a isto tako i na sebe samu. Ta se knjiga zove The We1J
Wrought Urn [Dobro skovana urna]: na njezinim stranicama kombi-
nacija Donneove urne i Brooksova' odgovora na nj i sama postaje
urnom.
Taj samoreferencijalni u Donneovoj pjesmi ne dovodi
do svretka, niti na nj navodi, u kojem pjesma skladno jest upravo
ono to opisuje. U sebe kao urne pjesma inkorporira veli-
urne i tako postaje od urne; a ako se uzima
da urna odgovor na urnu, onda odgovori to ih anticipira,
poput Brooksova, postaju njezinim dijelom i njezino zatva-
ranje. Samorefere.ncija je ne zatvara u njoj samoj, dovodi do
umnaanja prikazbi, do niza zaziva i urni, i Brooksovu
Dobro skovanu urnu. Postoji sukladnost s tom situacijom, no
je o sukladnosti prijenosa, za koji otkriva da je u nj i sam
te ponovo odigrava dramu za koju je mislio da
je izvana. Posrijedi je struktura ponavljanja i umnaanja, a ne kris-
talno jasnog svretka. Struktura samoreferencije djeluje zapravo ta-
ko da pjesmu dijeli protiv nje same, urnu na koju netko
odgovara i urnu koja sadri odgovor na tu u"rnu. Ako je urna kombi-
nacija urne i odgovora na tu urnu, tada 'ova struktura samoreferen-
cije stvara situaciju u kojoj su odgovori poput Brooksova dio
urne. Taj niz prikazbi, zaziva i koji su, kao i momenti satno-
referencije, u isti mah unutar pjesme i izvan nje, moe se uvijek na-
staviti i nema svretka.
Kako je u jednom vanom naglasio Rodo1phe Gasch6,
premda dekonstrukcija istrauje samoreferencijaine strukture u tek-
stovima, te strukture uspostavljaju krit:iku pojma samorefleksivnosti
-ili samospoznavanja putem ( Deconstruction as
[Dekonstrukcija kao kritika], str. 181- 85). Pokuaj
spoznavanja sebe, bilo da je o ili o pjesmi, moe
proizvesti snaan interpretativni diskurz, no neto ostati
nespoznato ili neopaeno, a odnos kakva teksta i njegova
samoopisa ili ostat ukoen. Kako smo opazili
samoref1eksivno'sti proizvode nabori.
Kada kakav tekst na sebi otvara nabore, on stvara ono to Derrida
naziva invaginiranim depom II kojem izvanjsko postaje unutra-
njim, a unutranji se' neki moment uzima kao izvanjska pozicija.
u La Loi du genre Blanchotovu La Folie du jour, .
Derrida istrauje na koji samodesignacije tog djela, nimalo ne
176
I
!
l
"
i
,
t .
,
tl
prozirnost u kojoj ono samo sebe rue upravo
ono to ga priskrbljuju (str. 190-91/217-18). Pokuaj
teksta da uokviri sam sebe rezultira i ugibima, dislokaci-
jama. Dekonstrukcija sarilOreferencijalne momente teksta zato
da otkrije porabe dijela teksta za cje-
line ili onorazumske odnose dvjema tekstovnim razinama ili
dvama diskurzima. Pojam teksta koji sama sebe druga
je varijanta samoprisutnosti, drugi avatar* sustava s 'en ten dre par-
lero Tekstovi djeluju samoreferencijainim da bi pribavili
pojmove koji su u njihovom strateki vani, no kao to bi to
rekao Derrida, uvijek postoji neko zakanjenje ili epanje. Ca boi-
te et <;a ferme ma1 (La Carte postale; str. 418): se kao
to se kutije stavljaju jedna u drugu, tekst nema svretka.
2) U SV9m drugom ili razini vanosti za knjievnu kritiku
dekonstrukcija se ne iskazuje pojmova,
raspoznavanjem niza vanih tema na koje se onda mogu
ti u svojim interpretacijama knjievnih djela: tema kakve su
pismo (ili odnos govora i pisma), prisutnost i odsutnost, iz-
vor, rubnost,. prikazba, neodredivost. panju na stanovit
broj tema ili problema, dekonstrukcija djeluje kao i drugi teorijski
nacrti. Egzistencijalizam je svojim prikazom poloaja po-
ticao da to su knjievna djela rekla o izboru, o
odnosu egzistencije i esencije, pobuni i stvaranju u
besmislenom svijetu. Toliko nespojivi teorijski pothvati kakvi su
psihoanaliza, feminizam, marksizam i girardovsko mime-
elje i mehanizm.a koji proizvodi rtvene jarce, prepoznaju sta-
novita pitanja kao osobito v'ana i navode da njihovim ma-
nifestacijama li knjievl1im djelima obrate osobitu panju. Ne izne-
pomisao da bi snani teorijski diskurzi trebali imati takav
niti da bi knjievnost morala dokazati kako posjeduje domi-
ljate i odgovore na pitanja koja su joj tako.
Postoji znatno neslaganje glede statusa i vrijednosti te':'
matske kritike. Za mnoge je studente knjievnosti 'vrijednost dekon-
strukcije, poput vrijednosti egzistencijalizma ili marksizma prije nje,
njezinom da osvijetli djela koja sadre teme
kojima daje prednost. Mnogo je toga to se sada dri dekonstrukcij-
skom kritikom u bilo prema temama o kojima
raspravlja - govor i pismo u Dantea, neodredivost prikazbe u Oic-
kensa, odsutnost referencijainog objekta u Williama Carlosa Willi-
amsa - i optueno zbog zanemarivanja tema koji-
ma je djelo bitno zaokupljeno u korist tema koje mogu biti prisutne.
* Nap. prev. - utjelovljenje boanstva u hinduskoj mitologiji u liku ne-
kog ili neke ivotinje
12 o DEKONSTRUKCIJI
177

t
h
(

. I:



H
,


I
,

:.1

I
jedinstvo to ga mata ---:- se kao uzor
to ga valja drugdje reproducirati. Izraz dobro skovana .urna, to
ga ovaj uzorni primjer, The Canonization, primjenjuje na pjesme
i na sebe sama, Brooksova knjiga preuzima i primjenjuje na druge
pjesme, a isto tako i na sebe samu. Ta se knjiga zove The We1J
Wrought Urn [Dobro skovana urna]: na njezinim stranicama kombi-
nacija Donneove urne i Brooksova' odgovora na nj i sama postaje
urnom.
Taj samoreferencijalni u Donneovoj pjesmi ne dovodi
do svretka, niti na nj navodi, u kojem pjesma skladno jest upravo
ono to opisuje. U sebe kao urne pjesma inkorporira veli-
urne i tako postaje od urne; a ako se uzima
da urna odgovor na urnu, onda odgovori to ih anticipira,
poput Brooksova, postaju njezinim dijelom i njezino zatva-
ranje. Samorefere.ncija je ne zatvara u njoj samoj, dovodi do
umnaanja prikazbi, do niza zaziva i urni, i Brooksovu
Dobro skovanu urnu. Postoji sukladnost s tom situacijom, no
je o sukladnosti prijenosa, za koji otkriva da je u nj i sam
te ponovo odigrava dramu za koju je mislio da
je izvana. Posrijedi je struktura ponavljanja i umnaanja, a ne kris-
talno jasnog svretka. Struktura samoreferencije djeluje zapravo ta-
ko da pjesmu dijeli protiv nje same, urnu na koju netko
odgovara i urnu koja sadri odgovor na tu u"rnu. Ako je urna kombi-
nacija urne i odgovora na tu urnu, tada 'ova struktura samoreferen-
cije stvara situaciju u kojoj su odgovori poput Brooksova dio
urne. Taj niz prikazbi, zaziva i koji su, kao i momenti satno-
referencije, u isti mah unutar pjesme i izvan nje, moe se uvijek na-
staviti i nema svretka.
Kako je u jednom vanom naglasio Rodo1phe Gasch6,
premda dekonstrukcija istrauje samoreferencijaine strukture u tek-
stovima, te strukture uspostavljaju krit:iku pojma samorefleksivnosti
-ili samospoznavanja putem ( Deconstruction as
[Dekonstrukcija kao kritika], str. 181- 85). Pokuaj
spoznavanja sebe, bilo da je o ili o pjesmi, moe
proizvesti snaan interpretativni diskurz, no neto ostati
nespoznato ili neopaeno, a odnos kakva teksta i njegova
samoopisa ili ostat ukoen. Kako smo opazili
samoref1eksivno'sti proizvode nabori.
Kada kakav tekst na sebi otvara nabore, on stvara ono to Derrida
naziva invaginiranim depom II kojem izvanjsko postaje unutra-
njim, a unutranji se' neki moment uzima kao izvanjska pozicija.
u La Loi du genre Blanchotovu La Folie du jour, .
Derrida istrauje na koji samodesignacije tog djela, nimalo ne
176
I
!
l
"
i
,
t .
,
tl
prozirnost u kojoj ono samo sebe rue upravo
ono to ga priskrbljuju (str. 190-91/217-18). Pokuaj
teksta da uokviri sam sebe rezultira i ugibima, dislokaci-
jama. Dekonstrukcija sarilOreferencijalne momente teksta zato
da otkrije porabe dijela teksta za cje-
line ili onorazumske odnose dvjema tekstovnim razinama ili
dvama diskurzima. Pojam teksta koji sama sebe druga
je varijanta samoprisutnosti, drugi avatar* sustava s 'en ten dre par-
lero Tekstovi djeluju samoreferencijainim da bi pribavili
pojmove koji su u njihovom strateki vani, no kao to bi to
rekao Derrida, uvijek postoji neko zakanjenje ili epanje. Ca boi-
te et <;a ferme ma1 (La Carte postale; str. 418): se kao
to se kutije stavljaju jedna u drugu, tekst nema svretka.
2) U SV9m drugom ili razini vanosti za knjievnu kritiku
dekonstrukcija se ne iskazuje pojmova,
raspoznavanjem niza vanih tema na koje se onda mogu
ti u svojim interpretacijama knjievnih djela: tema kakve su
pismo (ili odnos govora i pisma), prisutnost i odsutnost, iz-
vor, rubnost,. prikazba, neodredivost. panju na stanovit
broj tema ili problema, dekonstrukcija djeluje kao i drugi teorijski
nacrti. Egzistencijalizam je svojim prikazom poloaja po-
ticao da to su knjievna djela rekla o izboru, o
odnosu egzistencije i esencije, pobuni i stvaranju u
besmislenom svijetu. Toliko nespojivi teorijski pothvati kakvi su
psihoanaliza, feminizam, marksizam i girardovsko mime-
elje i mehanizm.a koji proizvodi rtvene jarce, prepoznaju sta-
novita pitanja kao osobito v'ana i navode da njihovim ma-
nifestacijama li knjievl1im djelima obrate osobitu panju. Ne izne-
pomisao da bi snani teorijski diskurzi trebali imati takav
niti da bi knjievnost morala dokazati kako posjeduje domi-
ljate i odgovore na pitanja koja su joj tako.
Postoji znatno neslaganje glede statusa i vrijednosti te':'
matske kritike. Za mnoge je studente knjievnosti 'vrijednost dekon-
strukcije, poput vrijednosti egzistencijalizma ili marksizma prije nje,
njezinom da osvijetli djela koja sadre teme
kojima daje prednost. Mnogo je toga to se sada dri dekonstrukcij-
skom kritikom u bilo prema temama o kojima
raspravlja - govor i pismo u Dantea, neodredivost prikazbe u Oic-
kensa, odsutnost referencijainog objekta u Williama Carlosa Willi-
amsa - i optueno zbog zanemarivanja tema koji-
ma je djelo bitno zaokupljeno u korist tema koje mogu biti prisutne.
* Nap. prev. - utjelovljenje boanstva u hinduskoj mitologiji u liku ne-
kog ili neke ivotinje
12 o DEKONSTRUKCIJI
177
u najmanjoj mjeri. U tom bi se svjetlu dekonstrukcija drala koris-
nom za razumijevanje djela kakvo je Le Livre des questions [Knjiga
pitanja] Ed1:lionda Jabesa, koje Derrida tematski interpretira kao
pjesmu o odsutnosti i knjigu o knjizi (L'Ecriture et la
diBerenee, str. 104/69). bi teorija bila vana ako tko
romane o poloaju ena; psihoanaliza bi mogla razjasniti
knjievna djela koja su ponajprije psihologijske studije,a marksi-
zam bi pomogao da shvati knjige kojima su u aritu
klasne razlike i ekonomskih snaga na osobno iskustvo. Svaka teorija
osvjetljuje stanovita pitanja i bilo bi pogreno pretpostaviti da su to
jedina pitanja. . .
Kako daju prednost snanom primjeru pred slabim, te
rado navode dokaze da se djelo to ga izrijekom
temi o kojoj raspravljaju, se da dio kritike djeluje na te-
melju pretpostavke da tema djela uistinu re-
levantnost teorijskog diskurza. Najvaniji su, teorijski i
pothvati dananjice, svoje najsnanije i
ma najbogatije primjene, odbacili tu pretpostavku tematske kritike,
koja, Derridinim tekst pretvara u oblik izraza i svodi ga
na temu to (La Dissemination, str. 279/248). Neki su
psihoanalizi pokuali kritiku
tema, primjerice Edipova kompleksa, preoblikovati
u istraivanje uz teorije djelovanja tekstova,
poput njihove sposobnosti da u i izazovu
onorazumsko transfemo penaVljanje svojih najfundamentalnijih
drama. se kritika, kako smo opazili u prvom poglavlju,
nije mt pitanje oslikavanja ena - na enukao temu -.
se okrenula problemu spolne razlike u odnosu prema
knjievnosti. Djela koja se osobito ne bave poloajem ena ipak po-
staVljaju pitanje odnosa prema spolnim kodovima i pru-
aju priliku da istrauje kakve su implikaci-
je spolno obi1jeenih modela stvaralatva za knjievnost i kakva im
je uloga u tekstu. su ustrajali u tome
da, kako kae Terry Eagleton, za in.terpr..etim-
nje romana izrazito drutvenog sadraja ili teme, pokuaj razu-
. Qlijevanja sloenih, neizravnih odnosa. Iknjievnih/ .. djela .. i ...
ideoloskih svj efova u kojima ive - odnosa to se ne pojavljuju..-sa-- .
mo u 'temama' i 'zaokupljenostima'-, nego i u ..
. .Y0cIFiihHku+Marxism and Literary Criticism [Marksizam i knji-
evna kritika], str. 6). U svakom od ovih teorija tvrdi da je
kadra s dobitkom i ona djela koja nemaju neku
nu i prikladnu temu. Ono to moda izgleda poput ustrajnosti
u postaVljanju neprimjerenih pitanja i traganju za temama koje u
178
I

I
f.
(t .


djelu nisu moe biti pomakom na drugu razinu analize, gdje
teorijski diskurz koji tvrdnje o temeljnoj organizaciji i
iskustvu pokuava osigurati uvide u strukturu i tekstova,
kakve god bile njihove prividne teme.
Kako posljedak tog pomaka na drugu razinu istraivanja mogu
biti interpretacije koje djelo dre kakvom alegorijom .
ili dekonstrukeijskih bavljenja, moz-
da i nije uvijek lako ga od tematske kritike koju nad-
visiti; no nerazumijevanje ove distinkcije dovodi do nesporazuma.
Kada se razmatra na prvoj razini, knjievnost je vrsna zbog raznoli-
kosti svojih tema, a .uglavnom eli artikulirati razlikovnost
zaokupljenosti pojedinog djela ili opisati kakvu temu
kojom se odlikuje skupina djela. Na drugoj razini, utjecajna teorija
s knjievnim implikacijama eli one strukture koje uzima
kao najfundamentalnije ili te stoga naglauje
ponavljanje, istoga, a ne raznolikost. Teme koje se javljaju
na objema razinama imaju ista imena, to je koja iza-
ziva zbrku, no koja isto tako, kako to sugeriraju Derridine prijanje
napomene o palebnimiji, odnos.
Sam Derridin postupak u Gramatologiji prua primjer.
Prvo bi se poglavlje, Svretak Knjige i Pisma, moglo opi-
sati kao istraivanje pisma kao teme u djelima filozofske tradicije;
no Derrida se s rasprave o tome to djela govore o pismu
kada ga postavljaju kao problem prema jedne ire
strukture iz koje se izvodi tema pisma i koja se moe prepoznati u
tekstovima koji posebno ne razmatraju pismo. N a toj je drugoj razi-
ni pismo naziv za pismo, stanje i govora i pisma. Archiecri-
ture [arhipisrno] nije tema u smislu, zacijelo ne tema is-
toga reda kao i pismo s kojim je Derrida Premda dekon-
strukcijska razotkriti kako neki dani tekst rasvjetljuje ili
alegorijski tematizira ovu sveprisutnu strukturu, ona time ne promi-
jednu temu ostale, pokuavaju na drugoj razini opi-
sati logiku tekstova. .
Tom se problemu vratiti kad u poglavlju budemo
raspravljali o dekonstrukcijskoj kritici. Ovdje naglaujem da dekon-
strukcija neizbjeivo dovodi do tematske kritike vrsti sve
ako i glasno svoju sumnju u pojam teme i zgodimice pokua-
va svoje postupke i zaokupljenosti definirati nasuprot onima temat-
ske kritike. U La Double Seance Derrida se spori s analizom J e-
an-Pierrea Richarda o blanc i pli* kao temama II Mallarmea. Sam
* Nap. prev. -:- blanc Ifranc.!= bijei; bjelina; boja; "bjeli-
10; neispunjen prostor u tekstu ...
pJi /franc./ = bora, nabor, prijevoj; zavoj; pregib ;
ugib; pismo; koverta, omot pisma ...
179
u najmanjoj mjeri. U tom bi se svjetlu dekonstrukcija drala koris-
nom za razumijevanje djela kakvo je Le Livre des questions [Knjiga
pitanja] Ed1:lionda Jabesa, koje Derrida tematski interpretira kao
pjesmu o odsutnosti i knjigu o knjizi (L'Ecriture et la
diBerenee, str. 104/69). bi teorija bila vana ako tko
romane o poloaju ena; psihoanaliza bi mogla razjasniti
knjievna djela koja su ponajprije psihologijske studije,a marksi-
zam bi pomogao da shvati knjige kojima su u aritu
klasne razlike i ekonomskih snaga na osobno iskustvo. Svaka teorija
osvjetljuje stanovita pitanja i bilo bi pogreno pretpostaviti da su to
jedina pitanja. . .
Kako daju prednost snanom primjeru pred slabim, te
rado navode dokaze da se djelo to ga izrijekom
temi o kojoj raspravljaju, se da dio kritike djeluje na te-
melju pretpostavke da tema djela uistinu re-
levantnost teorijskog diskurza. Najvaniji su, teorijski i
pothvati dananjice, svoje najsnanije i
ma najbogatije primjene, odbacili tu pretpostavku tematske kritike,
koja, Derridinim tekst pretvara u oblik izraza i svodi ga
na temu to (La Dissemination, str. 279/248). Neki su
psihoanalizi pokuali kritiku
tema, primjerice Edipova kompleksa, preoblikovati
u istraivanje uz teorije djelovanja tekstova,
poput njihove sposobnosti da u i izazovu
onorazumsko transfemo penaVljanje svojih najfundamentalnijih
drama. se kritika, kako smo opazili u prvom poglavlju,
nije mt pitanje oslikavanja ena - na enukao temu -.
se okrenula problemu spolne razlike u odnosu prema
knjievnosti. Djela koja se osobito ne bave poloajem ena ipak po-
staVljaju pitanje odnosa prema spolnim kodovima i pru-
aju priliku da istrauje kakve su implikaci-
je spolno obi1jeenih modela stvaralatva za knjievnost i kakva im
je uloga u tekstu. su ustrajali u tome
da, kako kae Terry Eagleton, za in.terpr..etim-
nje romana izrazito drutvenog sadraja ili teme, pokuaj razu-
. Qlijevanja sloenih, neizravnih odnosa. Iknjievnih/ .. djela .. i ...
ideoloskih svj efova u kojima ive - odnosa to se ne pojavljuju..-sa-- .
mo u 'temama' i 'zaokupljenostima'-, nego i u ..
. .Y0cIFiihHku+Marxism and Literary Criticism [Marksizam i knji-
evna kritika], str. 6). U svakom od ovih teorija tvrdi da je
kadra s dobitkom i ona djela koja nemaju neku
nu i prikladnu temu. Ono to moda izgleda poput ustrajnosti
u postaVljanju neprimjerenih pitanja i traganju za temama koje u
178
I

I
f.
(t .


djelu nisu moe biti pomakom na drugu razinu analize, gdje
teorijski diskurz koji tvrdnje o temeljnoj organizaciji i
iskustvu pokuava osigurati uvide u strukturu i tekstova,
kakve god bile njihove prividne teme.
Kako posljedak tog pomaka na drugu razinu istraivanja mogu
biti interpretacije koje djelo dre kakvom alegorijom .
ili dekonstrukeijskih bavljenja, moz-
da i nije uvijek lako ga od tematske kritike koju nad-
visiti; no nerazumijevanje ove distinkcije dovodi do nesporazuma.
Kada se razmatra na prvoj razini, knjievnost je vrsna zbog raznoli-
kosti svojih tema, a .uglavnom eli artikulirati razlikovnost
zaokupljenosti pojedinog djela ili opisati kakvu temu
kojom se odlikuje skupina djela. Na drugoj razini, utjecajna teorija
s knjievnim implikacijama eli one strukture koje uzima
kao najfundamentalnije ili te stoga naglauje
ponavljanje, istoga, a ne raznolikost. Teme koje se javljaju
na objema razinama imaju ista imena, to je koja iza-
ziva zbrku, no koja isto tako, kako to sugeriraju Derridine prijanje
napomene o palebnimiji, odnos.
Sam Derridin postupak u Gramatologiji prua primjer.
Prvo bi se poglavlje, Svretak Knjige i Pisma, moglo opi-
sati kao istraivanje pisma kao teme u djelima filozofske tradicije;
no Derrida se s rasprave o tome to djela govore o pismu
kada ga postavljaju kao problem prema jedne ire
strukture iz koje se izvodi tema pisma i koja se moe prepoznati u
tekstovima koji posebno ne razmatraju pismo. N a toj je drugoj razi-
ni pismo naziv za pismo, stanje i govora i pisma. Archiecri-
ture [arhipisrno] nije tema u smislu, zacijelo ne tema is-
toga reda kao i pismo s kojim je Derrida Premda dekon-
strukcijska razotkriti kako neki dani tekst rasvjetljuje ili
alegorijski tematizira ovu sveprisutnu strukturu, ona time ne promi-
jednu temu ostale, pokuavaju na drugoj razini opi-
sati logiku tekstova. .
Tom se problemu vratiti kad u poglavlju budemo
raspravljali o dekonstrukcijskoj kritici. Ovdje naglaujem da dekon-
strukcija neizbjeivo dovodi do tematske kritike vrsti sve
ako i glasno svoju sumnju u pojam teme i zgodimice pokua-
va svoje postupke i zaokupljenosti definirati nasuprot onima temat-
ske kritike. U La Double Seance Derrida se spori s analizom J e-
an-Pierrea Richarda o blanc i pli* kao temama II Mallarmea. Sam
* Nap. prev. -:- blanc Ifranc.!= bijei; bjelina; boja; "bjeli-
10; neispunjen prostor u tekstu ...
pJi /franc./ = bora, nabor, prijevoj; zavoj; pregib ;
ugib; pismo; koverta, omot pisma ...
179
I I
Richard napominje da nas narav kako
ne bismo blanc ili pJi drali jednostavno jezgrenom jedinicom s oso-
bitim mallarmeovskim no dok njihovu osobito bo-
gatu i plodnu plurivalentnost, on ipak predmnijeva da mnogos-
. truko st odnosa stvara bit i da se tamo javlja tema koja
niie nita drugo doli zbroj, ili radije Imise en perspecti-
vel njezinih raznolikih modulacija (citirano u La Dissemination.
str. 282/250). Derrida, naprotiv, sugerira da ovdje prepoznata neis-
crpnost nije neiscrpnost bogatstva, dubine, sloenosti biti,
prije biti da je posrijedi neiscrpnost stanovitog siromatva. Jedan je
aspekt toga fenomen to ga Nicolas Abraham naziva anasemi-
-jom: stanje designifikacije nastalo primjerice u Freudovim ra-
dovima, gdje se metapsihologijski pojmovi, poput Nesvjesnog, In-
stinkta smrti, Uitka ili Nagona, povezuju sa znakovima iz kojih se
izvode, ali ih liavaju njihova i opiru se daljnjoj
koj aktualizaciji. Uzmimo bilo koji naziv to ga je uveo Freud, pi-
e Abraham, bez obzira na to da li ga je sam skovao ili jednostavno
posudio iz znanstvenog ili razgovomog jezika. Nismo li gluhi za nje-
govo pod dojmom smo snage kojom se on, se dovede
uvezu s nesvjesnom Jezgrom, doslovno otrgne od i od jezi-
ka (L'Ecorce et le noyau [Ljuska i jezgra], str. 209/20).
naprimjer, priziva uitak i povezano je s njim, pa ipak ga
sintaksa freudovske teorije liava tog sadraja kad postulira uitak
doivljen kao bol. Uitak, Id, Ego, na-
stavlja Abraham, nisu metafore, metonimije, sinegdohe, katahreze;
oni su, djelovanjem diskurza, proizvodi designifikacije i konstituira-
ju nove figure, kakvih nema u raspravama. Te figure anti-
semantike, da ne nita vie doli Ineiskus-
tvenoml izvoru svog zahtijevaju ime koje
pravilno njihov status i kQje boljega
rjeenja - predlaemo, kovanicom anasemija. Freudov
diskurz ne proizvodi neki novi i bogatiji pojam uitka to bismo ga
mogli shvatiti kao temu; njegova teorija razvija sredstva
koja prikazuju Uitakdoivljen kao patnju, uitaks te-
matske na anasemijsku razinu. .
Drugu tekstovnu logiku koja podriva tematsku organizaciju i
proizvodi sloenost preko osiromaenja prepozp.ajemo
u Derridinu Geneta. poput mree -
Derridin naziv str. 229) koja kupi kamenje, mulj i alge, os-
za sobom vodu, on prikuplja elemente i istrauje
njihove fonetske i morfoloke veze u tekstu: Svaka na-
vedena daje ili reetku koju moe pomicati kroz tekst ....
je to ne postoji jedinica pojavljivanja: oblik, pre-
180

J
' '
I
;. ': ..'"
l \j.:

"
poznatljiva tema, element odrediv kao takav. INema tema se
odasvud pribiru samo ne-teme 1 an them es I, razasute posvuda (str.
233). On strateki odabire potragu za elementima koji mogu funkci-
onirati kao greffes du nom propre, cjepovi vlastitog imena; Gene-
tovo Le Miracie de la Rose od rue] uzgaja vlastitog
imena. .,. ga. ga ciiepanjima
teko prepoznatljivim, ... postie se da ono osvaja prostor poput
kakva pritajena U krajnjoj granici - teksta, svijeta -
ne bi ostalo nita osim golema potpisa, nabreklog od svega to je
prethodno progutao, no ispunjena samo samim sobom (str. 48).
Kao logiku Genetova teksta Derrida ovdje ne neku anase-
mijsku operaciju, proces designificiranja to' bismo ga
mogli nazvati ana tema tskim.
U j ednom od tih kretanja na ana Genet je tako, ili ne
- glede imam svoju pretpostavku, no to nije vano - tiho,
marljivo, briljivo, opsjednuto, prisilno, kriom poput ta-
ta, stavio svoje potpise namjesto svih stvari koje manjkaju. Ujut-
ro, da sve stvari, posvuda
nalazi njegovo ime, ispisano velikim ili malim slovima, ili
u dijelovima, ili presloeno. On je otiao, no ti i.vi u
njegovu mauzoleju ili upi. Mislio si da ti' odgoneta, istrauje,
otkriva; prevaren si. On je svemu pridodao svoj potpis. On je hi-
nio/iskoristio uvelike svoj potpis .. On je njime afektivno djelovao
na samog sebe (i se kasnije uresiti cirkumfleksom). On je
pokuao napisati to se zbiva afekta i potpisa. Istr.
511
Derridino raspoznaje nekakvo -
ako bitno knjievnu zamisao - no to antitemat-
ske ili ana tematske veze.
Tematska interpretacija Mal1armea je anasemijskim i
anatematskim pomacima, no ono to' Derrida naziva siroma-
tvom plurivalentnosti blanc i po njegovim isto
tako proizlazi iz veza s oblicima kakvi su aile, plume,
e ven tail, page, fr6lement; voile, moemo vidjeti nabor koji
se lepezasto iri, se tim likovima i iznova se skla-
ili moemo vidjeti bilo koji od ovih drugih elemenata kako
se rastvara u nabor i u njemu se izraava. Ovu strukturu Derrida
opisuje kao gibanje koje se lepezasto iri. ili tvori nabor: la polyse-
mie des 'blancs' et des 'plis' se deploie et' se -reploie en eventail
Ipolisemija bjelina i nabora neprekidno se lepezasto iri i zakla-
* Nap. prev. - ([tane.) aiJe - krilo, okrilje; pJume - figo stil;
eventaiJ - lepeza; page - .stranica; fr6Jement - doticanje, dodirivanje; vo-
ije - koprena, veo, zavjesa; tanka pregrada; maglica; jedro, jedrilica; papi-'
er - papir, list papira.
181
I I
Richard napominje da nas narav kako
ne bismo blanc ili pJi drali jednostavno jezgrenom jedinicom s oso-
bitim mallarmeovskim no dok njihovu osobito bo-
gatu i plodnu plurivalentnost, on ipak predmnijeva da mnogos-
. truko st odnosa stvara bit i da se tamo javlja tema koja
niie nita drugo doli zbroj, ili radije Imise en perspecti-
vel njezinih raznolikih modulacija (citirano u La Dissemination.
str. 282/250). Derrida, naprotiv, sugerira da ovdje prepoznata neis-
crpnost nije neiscrpnost bogatstva, dubine, sloenosti biti,
prije biti da je posrijedi neiscrpnost stanovitog siromatva. Jedan je
aspekt toga fenomen to ga Nicolas Abraham naziva anasemi-
-jom: stanje designifikacije nastalo primjerice u Freudovim ra-
dovima, gdje se metapsihologijski pojmovi, poput Nesvjesnog, In-
stinkta smrti, Uitka ili Nagona, povezuju sa znakovima iz kojih se
izvode, ali ih liavaju njihova i opiru se daljnjoj
koj aktualizaciji. Uzmimo bilo koji naziv to ga je uveo Freud, pi-
e Abraham, bez obzira na to da li ga je sam skovao ili jednostavno
posudio iz znanstvenog ili razgovomog jezika. Nismo li gluhi za nje-
govo pod dojmom smo snage kojom se on, se dovede
uvezu s nesvjesnom Jezgrom, doslovno otrgne od i od jezi-
ka (L'Ecorce et le noyau [Ljuska i jezgra], str. 209/20).
naprimjer, priziva uitak i povezano je s njim, pa ipak ga
sintaksa freudovske teorije liava tog sadraja kad postulira uitak
doivljen kao bol. Uitak, Id, Ego, na-
stavlja Abraham, nisu metafore, metonimije, sinegdohe, katahreze;
oni su, djelovanjem diskurza, proizvodi designifikacije i konstituira-
ju nove figure, kakvih nema u raspravama. Te figure anti-
semantike, da ne nita vie doli Ineiskus-
tvenoml izvoru svog zahtijevaju ime koje
pravilno njihov status i kQje boljega
rjeenja - predlaemo, kovanicom anasemija. Freudov
diskurz ne proizvodi neki novi i bogatiji pojam uitka to bismo ga
mogli shvatiti kao temu; njegova teorija razvija sredstva
koja prikazuju Uitakdoivljen kao patnju, uitaks te-
matske na anasemijsku razinu. .
Drugu tekstovnu logiku koja podriva tematsku organizaciju i
proizvodi sloenost preko osiromaenja prepozp.ajemo
u Derridinu Geneta. poput mree -
Derridin naziv str. 229) koja kupi kamenje, mulj i alge, os-
za sobom vodu, on prikuplja elemente i istrauje
njihove fonetske i morfoloke veze u tekstu: Svaka na-
vedena daje ili reetku koju moe pomicati kroz tekst ....
je to ne postoji jedinica pojavljivanja: oblik, pre-
180

J
' '
I
;. ': ..'"
l \j.:

"
poznatljiva tema, element odrediv kao takav. INema tema se
odasvud pribiru samo ne-teme 1 an them es I, razasute posvuda (str.
233). On strateki odabire potragu za elementima koji mogu funkci-
onirati kao greffes du nom propre, cjepovi vlastitog imena; Gene-
tovo Le Miracie de la Rose od rue] uzgaja vlastitog
imena. .,. ga. ga ciiepanjima
teko prepoznatljivim, ... postie se da ono osvaja prostor poput
kakva pritajena U krajnjoj granici - teksta, svijeta -
ne bi ostalo nita osim golema potpisa, nabreklog od svega to je
prethodno progutao, no ispunjena samo samim sobom (str. 48).
Kao logiku Genetova teksta Derrida ovdje ne neku anase-
mijsku operaciju, proces designificiranja to' bismo ga
mogli nazvati ana tema tskim.
U j ednom od tih kretanja na ana Genet je tako, ili ne
- glede imam svoju pretpostavku, no to nije vano - tiho,
marljivo, briljivo, opsjednuto, prisilno, kriom poput ta-
ta, stavio svoje potpise namjesto svih stvari koje manjkaju. Ujut-
ro, da sve stvari, posvuda
nalazi njegovo ime, ispisano velikim ili malim slovima, ili
u dijelovima, ili presloeno. On je otiao, no ti i.vi u
njegovu mauzoleju ili upi. Mislio si da ti' odgoneta, istrauje,
otkriva; prevaren si. On je svemu pridodao svoj potpis. On je hi-
nio/iskoristio uvelike svoj potpis .. On je njime afektivno djelovao
na samog sebe (i se kasnije uresiti cirkumfleksom). On je
pokuao napisati to se zbiva afekta i potpisa. Istr.
511
Derridino raspoznaje nekakvo -
ako bitno knjievnu zamisao - no to antitemat-
ske ili ana tematske veze.
Tematska interpretacija Mal1armea je anasemijskim i
anatematskim pomacima, no ono to' Derrida naziva siroma-
tvom plurivalentnosti blanc i po njegovim isto
tako proizlazi iz veza s oblicima kakvi su aile, plume,
e ven tail, page, fr6lement; voile, moemo vidjeti nabor koji
se lepezasto iri, se tim likovima i iznova se skla-
ili moemo vidjeti bilo koji od ovih drugih elemenata kako
se rastvara u nabor i u njemu se izraava. Ovu strukturu Derrida
opisuje kao gibanje koje se lepezasto iri. ili tvori nabor: la polyse-
mie des 'blancs' et des 'plis' se deploie et' se -reploie en eventail
Ipolisemija bjelina i nabora neprekidno se lepezasto iri i zakla-
* Nap. prev. - ([tane.) aiJe - krilo, okrilje; pJume - figo stil;
eventaiJ - lepeza; page - .stranica; fr6Jement - doticanje, dodirivanje; vo-
ije - koprena, veo, zavjesa; tanka pregrada; maglica; jedro, jedrilica; papi-'
er - papir, list papira.
181
I;
l:l
il
j
,i!

1,1



lj
l'
:1
pa/ (La Dissemination, str. 283/251). Blanc ne postaje tek
temom tekstovnom strukturom ili procesom:
skom ili tematskom blanc se prvo ukazuje kao neiscrpna
cjelokupnost valencija koje s njom imaju neke tropo-
loke srodnosti (no to je 'ona'?). No u opetovano prikazanom odje-
ku blanc (imenuje, designira, proglauje, kako god
elite, a ovdje nam treba blanc kao bjelinu
valencija, kao himen koji ih sjedinjuje i u nizu, raspored
'bjelina' [blancs] koje vanost'. (str. 283 - 84/252), Bjelina
bijele povrine, prored, prazan papir, dio je mallarmeovskog temat-
skog niza bjeline [blanc], no isto je tako uvjetom tekstovnog niza, ta-
ko da ono to bismo pokuali opisati kao temu nadilazi tematsko;
ono na njem tvori nabor kad mu daje ime.
Le blanc se plie, est (marque d'un) pli, In ne s'expose jamais cl
pbte couture. Car le pli n'est pas plus un theme (signifi e) que le
blanc et si l'on tient compte des effets de chaine et de rupture
qu'i!s propagent dans le texte, rien n'a plus simplement la valeur
d'un therne. Istro 282/
Bjelina se pregiba ona je nabor (obiljeena je
njime). Nikad se ne moe ravno krojiti. Jer nabor nije
tema vie negoli bijelo (bjelina), i ako uzmemo u obzir spojeve i
pukotine to ih oni umnaaju u tekstu, tada vie nita ne moe
jednostavno imati vrijednost teme. Istro 253/
Ova kritika teme proizlazi iz stratekog i privremenog pre-
poznavanja teme i kasnijeg da je ona isto tako neto drugo
- vie ili manje - negoli tema. Tematska figura, kakva je pJi,
nje opisivati niz kojem pripada, ili logiku tematske povezanos-
ti, ili uvjet tekstovnosti. PH nije tema kad na drugoj razini artikulira
tekstovnu strukturu, ba kao to nJ pismo vie nije tema
kad paleonimijski postaje archi-ecriture koje lei iza svih tematskih
Derrida pie: '
U stanovitom pogledu tema' suplementarnosti nedvojbeno nije
nita vie negoli tek jedna svim ostalim temama. Ona se
nalazi u lancu ion je nosi. Moda bismo je mogli zamijeniti ne-
drugi.m. No biva da ta tema opisuje sam taj
tekstovnog strukturu artikulaciju elje i je-
logiku svih pojmovnih opreka to ih preuzima a
poglavito ulogu i funkciju pojma Prirode u njegovu sustavu. Ona
nam tekstom kazuje to je tekst; pismom nam govori to je pis-
mo; Rousseauovim pismom iskazuje Jean-Jacquesovu elju itd.
. / De la str. 233/163/
Stoga se tema suplementarnosti jaVlja kao arhitema ili fundamental-
na struktura koja ne pripada vie tematskoj kritici.
182
i
j
i'
...
. ; 1.J

'. r
. I
. )'
..
.
Poput svakog teorijskog pothvata, i dekonstrukcija daje prednost
pojmovima koji se mogu drati temama i s kojima se tako
i postupa, koji se u knjievnim djelima, no razlikuje se
svojom kritikom tematike i svojim zanimanjem za parergonalni pro-
ces kojim stanovite teme definiraju figurainu ili tekstovnu logiku
koja ih proizvodi. tema nije lako od
nja struktura ili tekstovnih logika, osobito stoga to i jedno i drugo
moe tvrditi da otkriva o se u djelu uistinu radi, no prikaz
dekonstrukcije mora ovaj drugi odnos spram knjievne kritike -
dekonstrukciju kao izvor tema - od u kojem de-
konstrukcija osobitih struktura. .
3) Same Derridine rasprave o knjievnim djelima panju
na vane probleme, no one nisu dekonstrukcije u smislu u kojem
smo rabili taj naziv, a na dekonstrukcijsku knjievnu kritiku pri-
marno utjecati Derridina filozofskih djela. Ponad
vanja pojmova i raspoznavanja osobitih tema, dekonstruk-
cija prakticira jedan stil na prepoznavanje
ili proizvodnju stanovitih tipova strukture. Taj smo aspekt dekon-
strukcije opisivali u svojim dekonstrukcijskih
- Saussurea, Rousseaua, Platona,Austina, Kanta, I:"reuda - no
moglo bi biti ukratko saeti ne toliko
o saetosti koliko o
Ako je dekonstrukcija, prema zgodnoj izreci Barbare Johnson,
briljivo raspletanje sukobljenih snaga signifikacije unutar teksta
(The Critical str. 5), tragati vrsta-
ma sukoba. Prvi, i i,z naih ranijih rasprava u ovom poglavlju, najo-
jest opreka ili hijerarhija,
u kojoj se jedan naziv na drugog. Pitanje za
glasi: ne pokazuje li se drugi naziv, dran negativnom, rubnom ili
suplementarnom verzijom prvoga, uvjetom njegove
Postoji li, istodobno s logikom koja dokazuje prvog naziva,
i logika, koja djeluje prikriveno, no koja izranja u nekom
trenutku ili figuri u tekstu, a koja drugi naziv prepoznaje
kao uvjet to postojanje prvoga? Odnos govorom i
pismom, ga je razloio Derrida, najpoznatija je verzija te
strukture, no ona se moe pojaviti u brojnim nepredvidljivim
jima to ih je teko razotkriti i razglobiti.
Drugo, primjer 'Derridinih navodi na potragu za
gdje jedan jedini naziv okuplja argu-
mentacijske linije ili skupove vrijednosti. Nazivi kakvi su
igraju ulogu u oprekama koje su
bitne za tekstovni sadraj, no isto tako funkcioniraju i na ko-
jima se te opreke rue. Ti su nazivi u kojima u tekstu do izra-
183
I;
l:l
il
j
,i!

1,1



lj
l'
:1
pa/ (La Dissemination, str. 283/251). Blanc ne postaje tek
temom tekstovnom strukturom ili procesom:
skom ili tematskom blanc se prvo ukazuje kao neiscrpna
cjelokupnost valencija koje s njom imaju neke tropo-
loke srodnosti (no to je 'ona'?). No u opetovano prikazanom odje-
ku blanc (imenuje, designira, proglauje, kako god
elite, a ovdje nam treba blanc kao bjelinu
valencija, kao himen koji ih sjedinjuje i u nizu, raspored
'bjelina' [blancs] koje vanost'. (str. 283 - 84/252), Bjelina
bijele povrine, prored, prazan papir, dio je mallarmeovskog temat-
skog niza bjeline [blanc], no isto je tako uvjetom tekstovnog niza, ta-
ko da ono to bismo pokuali opisati kao temu nadilazi tematsko;
ono na njem tvori nabor kad mu daje ime.
Le blanc se plie, est (marque d'un) pli, In ne s'expose jamais cl
pbte couture. Car le pli n'est pas plus un theme (signifi e) que le
blanc et si l'on tient compte des effets de chaine et de rupture
qu'i!s propagent dans le texte, rien n'a plus simplement la valeur
d'un therne. Istro 282/
Bjelina se pregiba ona je nabor (obiljeena je
njime). Nikad se ne moe ravno krojiti. Jer nabor nije
tema vie negoli bijelo (bjelina), i ako uzmemo u obzir spojeve i
pukotine to ih oni umnaaju u tekstu, tada vie nita ne moe
jednostavno imati vrijednost teme. Istro 253/
Ova kritika teme proizlazi iz stratekog i privremenog pre-
poznavanja teme i kasnijeg da je ona isto tako neto drugo
- vie ili manje - negoli tema. Tematska figura, kakva je pJi,
nje opisivati niz kojem pripada, ili logiku tematske povezanos-
ti, ili uvjet tekstovnosti. PH nije tema kad na drugoj razini artikulira
tekstovnu strukturu, ba kao to nJ pismo vie nije tema
kad paleonimijski postaje archi-ecriture koje lei iza svih tematskih
Derrida pie: '
U stanovitom pogledu tema' suplementarnosti nedvojbeno nije
nita vie negoli tek jedna svim ostalim temama. Ona se
nalazi u lancu ion je nosi. Moda bismo je mogli zamijeniti ne-
drugi.m. No biva da ta tema opisuje sam taj
tekstovnog strukturu artikulaciju elje i je-
logiku svih pojmovnih opreka to ih preuzima a
poglavito ulogu i funkciju pojma Prirode u njegovu sustavu. Ona
nam tekstom kazuje to je tekst; pismom nam govori to je pis-
mo; Rousseauovim pismom iskazuje Jean-Jacquesovu elju itd.
. / De la str. 233/163/
Stoga se tema suplementarnosti jaVlja kao arhitema ili fundamental-
na struktura koja ne pripada vie tematskoj kritici.
182
i
j
i'
...
. ; 1.J

'. r
. I
. )'
..
.
Poput svakog teorijskog pothvata, i dekonstrukcija daje prednost
pojmovima koji se mogu drati temama i s kojima se tako
i postupa, koji se u knjievnim djelima, no razlikuje se
svojom kritikom tematike i svojim zanimanjem za parergonalni pro-
ces kojim stanovite teme definiraju figurainu ili tekstovnu logiku
koja ih proizvodi. tema nije lako od
nja struktura ili tekstovnih logika, osobito stoga to i jedno i drugo
moe tvrditi da otkriva o se u djelu uistinu radi, no prikaz
dekonstrukcije mora ovaj drugi odnos spram knjievne kritike -
dekonstrukciju kao izvor tema - od u kojem de-
konstrukcija osobitih struktura. .
3) Same Derridine rasprave o knjievnim djelima panju
na vane probleme, no one nisu dekonstrukcije u smislu u kojem
smo rabili taj naziv, a na dekonstrukcijsku knjievnu kritiku pri-
marno utjecati Derridina filozofskih djela. Ponad
vanja pojmova i raspoznavanja osobitih tema, dekonstruk-
cija prakticira jedan stil na prepoznavanje
ili proizvodnju stanovitih tipova strukture. Taj smo aspekt dekon-
strukcije opisivali u svojim dekonstrukcijskih
- Saussurea, Rousseaua, Platona,Austina, Kanta, I:"reuda - no
moglo bi biti ukratko saeti ne toliko
o saetosti koliko o
Ako je dekonstrukcija, prema zgodnoj izreci Barbare Johnson,
briljivo raspletanje sukobljenih snaga signifikacije unutar teksta
(The Critical str. 5), tragati vrsta-
ma sukoba. Prvi, i i,z naih ranijih rasprava u ovom poglavlju, najo-
jest opreka ili hijerarhija,
u kojoj se jedan naziv na drugog. Pitanje za
glasi: ne pokazuje li se drugi naziv, dran negativnom, rubnom ili
suplementarnom verzijom prvoga, uvjetom njegove
Postoji li, istodobno s logikom koja dokazuje prvog naziva,
i logika, koja djeluje prikriveno, no koja izranja u nekom
trenutku ili figuri u tekstu, a koja drugi naziv prepoznaje
kao uvjet to postojanje prvoga? Odnos govorom i
pismom, ga je razloio Derrida, najpoznatija je verzija te
strukture, no ona se moe pojaviti u brojnim nepredvidljivim
jima to ih je teko razotkriti i razglobiti.
Drugo, primjer 'Derridinih navodi na potragu za
gdje jedan jedini naziv okuplja argu-
mentacijske linije ili skupove vrijednosti. Nazivi kakvi su
igraju ulogu u oprekama koje su
bitne za tekstovni sadraj, no isto tako funkcioniraju i na ko-
jima se te opreke rue. Ti su nazivi u kojima u tekstu do izra-
183
I
I
"
I
!
I
I
aja dolaze napetosti kakva pokuaja podravanja ili nametanja 10-
trenuci onorazumske neprozirnosti koji
mogu dovesti do vrijednog
biti pripravan na druge oblike tekstovnog ecan
de soi ili U najjednostavnijem i ponajmanje speci-
dekonstml(cijsk.cm to za!limanje Ze bilo to
u tekstu koji se suprotstavlja autoritativnoj interpretaciji, i
interpretacijama, to ih djelo naizgled najnaglaenije Kakve
se god teme, argumenti ili uzorci navodili pri identiteta
pojedinog djela, postojat na koje se ono razlikuje od tako
definiranog sebe, sustavno ili posredno u pitanje rjeenja
koja su u toj definiciji na djelu. Interpretacije ili definicije identite-
ta prikazbu teksta unutar iskustva osobe koja ga pie ili
no Derrida kae: tekst svekolikim sustavom svojih sredstava i
svojih vlastitih pravila neprekidno nadilazi tu prikazbu (De la
str. 149/101). pretpostavke,
a sam tekst, sugerira Derrida, osigurati slike i tvrdnje kojima rui
te pretpostavke. Tekst nositi znakove svoje koja

Poglavito su vane strukture opisane u naim razmatranjima -pa-
rergonalnosti i samoreferencije, kad tekst na neto drug() primjenju-
je kakav opis, sliku ili figuru, to se mogu kao samoopis, kao
-, prikazba vlastitih operacija. takve figure momentima samo-
referencije, tekst protivno njegovoj naravi: freudovski
model to ga Derrida primjenjuje na postupak Freudova teksta za-
pravo je model to ga Freud razvija za aktivnost djeteta, a okvirne
operacije koje djeluju u Kantovu tekstu, Kritika rasudne iden-
tificira kao proces. Dekonstrukcijsko
teorijskih tekstova pokazuje kako se postupak za koji tekst
tvrdi da ga kritizira u drugih u pomaknutom ili preruenom
o.bliku - kao to se pokazalo da Austin ponavlja
to ga je Qzloglasio u svojih prethodnika. U drugim
naglasak biti na sredstva to stvaraju nabore na
tekstu paradoksalno dislociraju njegove pokuaje, ovladavanja so-
bom.
Peto, postoji zanimanje za kojima se sukobi ili drame
unutar teksta reproduciraju kao sukobi ili
ma tog teksta. De Manova izreka kako jezik knjievnosti unaprijed
slikovito pogrena razumijevanja kojima biti izvrgnut
dijelom je tvrdnja da tekstovi alegorijski pokazuju neprimjerenost
interpretativnih poteza - poteza to ih njihovi
Tekstovi s promjenljivirri stupnjem tematiziraju in-
terpretativne operacije i njihove posljetke, te tako unaprijed prika-
184
!
I
'h
J
'

:,
,
zuju drame koje dati ivot radiciji njihove interpretacije.
ke se prepirke o tekstu mogu prepoznati kao pomaknuta po-
novna odigravanja sukoba dramatiziranih u tekstu, tako da dok
tekst iskuava posljedice i implikacije raznovrsnih snaga to ih u sebi
sadri, tu unutranju razliku preoblikuju u razliku iz-
stajalita. Ono to se dekonstruira u
dekonstrukcijskim ovom problemu nije
sam tekst, tekst kako se kombinacija teksta i koja ga
artikuliraju. U pitanje dolaze pretpostavke i rjeenja koja sloeni
uzorak unutranjih razlika' u alternativne pozicije ili in-
terpretacij e.
Naposljetku, dekonstrukcija panje rub-
nom. smo opaziF Derridinu na one elemente
kakva djela ili korpusa to su ih prijanji drali nevanima.
je o prepoznavanju o kojima mogu ovisiti hije-
rarhije i kojih bismo ih mogli ruiti, no isto tako i o
sukoba s prijanjim koja su tekstu, ga na bit-
ne i rubne elemente, stvorila identitet to ga sam tekst moe sruiti
snagom svojih rubnih elemenata. da je na
rubno prepoznavanje onoga to se u tekstu opire identitetu kakav su
za nj druga ona je dio pokuaja da se da
djelom to ga ravnaju ili da ga drugi,
manje bogati ili manje sloeni tekstovi. ili
povijesne interpretacije na toboe jednostavnim i
nedvosmislenim tekstovima koji imaju odrediti ulomka u
sloenijim i neuhvatljivijim tekstovima. smo zabiljeili Derridi-
no naglaavanje nezasitnosti konteksta i popratnu kon-
teksta koji se iri na koji pojaVljivanje daljnjih
uslonjavanja teksta to ga Dekonstrukciju bismo sto-
ga mogli poistovjetiti s najblie srodnim kontekstovne od-
i pruivosti konteksta. Derrida se
snagom kontekstovne slui svaki put kad neko djelo
ta u odnosu prema sustavu vrijednosti iz kojeg ono ne
uspijeva
Opisati dekonstrukciju na ovaj sta-
novita pitanja o statusu rubnih elemenata. Kad dekonstrukcijska
napadaju pokuaje da kakva slo-
djela razrijee na jednostavnije i manje dvosmis-
lene tekstove i kada ostaju na elemente to ih kontek-
stualisti nazivaju rubnima s obzirom na postuliranu autorsku namje-
ru, li ona vanost autorske namjere za tekstovnu interpretaci-
ju ili pak li ,kakvo drugo stajalite? da se OVD
pitanje opetovano Javlja u procjenama Derridina rada, nacrt strate-
185
I
I
"
I
!
I
I
aja dolaze napetosti kakva pokuaja podravanja ili nametanja 10-
trenuci onorazumske neprozirnosti koji
mogu dovesti do vrijednog
biti pripravan na druge oblike tekstovnog ecan
de soi ili U najjednostavnijem i ponajmanje speci-
dekonstml(cijsk.cm to za!limanje Ze bilo to
u tekstu koji se suprotstavlja autoritativnoj interpretaciji, i
interpretacijama, to ih djelo naizgled najnaglaenije Kakve
se god teme, argumenti ili uzorci navodili pri identiteta
pojedinog djela, postojat na koje se ono razlikuje od tako
definiranog sebe, sustavno ili posredno u pitanje rjeenja
koja su u toj definiciji na djelu. Interpretacije ili definicije identite-
ta prikazbu teksta unutar iskustva osobe koja ga pie ili
no Derrida kae: tekst svekolikim sustavom svojih sredstava i
svojih vlastitih pravila neprekidno nadilazi tu prikazbu (De la
str. 149/101). pretpostavke,
a sam tekst, sugerira Derrida, osigurati slike i tvrdnje kojima rui
te pretpostavke. Tekst nositi znakove svoje koja

Poglavito su vane strukture opisane u naim razmatranjima -pa-
rergonalnosti i samoreferencije, kad tekst na neto drug() primjenju-
je kakav opis, sliku ili figuru, to se mogu kao samoopis, kao
-, prikazba vlastitih operacija. takve figure momentima samo-
referencije, tekst protivno njegovoj naravi: freudovski
model to ga Derrida primjenjuje na postupak Freudova teksta za-
pravo je model to ga Freud razvija za aktivnost djeteta, a okvirne
operacije koje djeluju u Kantovu tekstu, Kritika rasudne iden-
tificira kao proces. Dekonstrukcijsko
teorijskih tekstova pokazuje kako se postupak za koji tekst
tvrdi da ga kritizira u drugih u pomaknutom ili preruenom
o.bliku - kao to se pokazalo da Austin ponavlja
to ga je Qzloglasio u svojih prethodnika. U drugim
naglasak biti na sredstva to stvaraju nabore na
tekstu paradoksalno dislociraju njegove pokuaje, ovladavanja so-
bom.
Peto, postoji zanimanje za kojima se sukobi ili drame
unutar teksta reproduciraju kao sukobi ili
ma tog teksta. De Manova izreka kako jezik knjievnosti unaprijed
slikovito pogrena razumijevanja kojima biti izvrgnut
dijelom je tvrdnja da tekstovi alegorijski pokazuju neprimjerenost
interpretativnih poteza - poteza to ih njihovi
Tekstovi s promjenljivirri stupnjem tematiziraju in-
terpretativne operacije i njihove posljetke, te tako unaprijed prika-
184
!
I
'h
J
'

:,
,
zuju drame koje dati ivot radiciji njihove interpretacije.
ke se prepirke o tekstu mogu prepoznati kao pomaknuta po-
novna odigravanja sukoba dramatiziranih u tekstu, tako da dok
tekst iskuava posljedice i implikacije raznovrsnih snaga to ih u sebi
sadri, tu unutranju razliku preoblikuju u razliku iz-
stajalita. Ono to se dekonstruira u
dekonstrukcijskim ovom problemu nije
sam tekst, tekst kako se kombinacija teksta i koja ga
artikuliraju. U pitanje dolaze pretpostavke i rjeenja koja sloeni
uzorak unutranjih razlika' u alternativne pozicije ili in-
terpretacij e.
Naposljetku, dekonstrukcija panje rub-
nom. smo opaziF Derridinu na one elemente
kakva djela ili korpusa to su ih prijanji drali nevanima.
je o prepoznavanju o kojima mogu ovisiti hije-
rarhije i kojih bismo ih mogli ruiti, no isto tako i o
sukoba s prijanjim koja su tekstu, ga na bit-
ne i rubne elemente, stvorila identitet to ga sam tekst moe sruiti
snagom svojih rubnih elemenata. da je na
rubno prepoznavanje onoga to se u tekstu opire identitetu kakav su
za nj druga ona je dio pokuaja da se da
djelom to ga ravnaju ili da ga drugi,
manje bogati ili manje sloeni tekstovi. ili
povijesne interpretacije na toboe jednostavnim i
nedvosmislenim tekstovima koji imaju odrediti ulomka u
sloenijim i neuhvatljivijim tekstovima. smo zabiljeili Derridi-
no naglaavanje nezasitnosti konteksta i popratnu kon-
teksta koji se iri na koji pojaVljivanje daljnjih
uslonjavanja teksta to ga Dekonstrukciju bismo sto-
ga mogli poistovjetiti s najblie srodnim kontekstovne od-
i pruivosti konteksta. Derrida se
snagom kontekstovne slui svaki put kad neko djelo
ta u odnosu prema sustavu vrijednosti iz kojeg ono ne
uspijeva
Opisati dekonstrukciju na ovaj sta-
novita pitanja o statusu rubnih elemenata. Kad dekonstrukcijska
napadaju pokuaje da kakva slo-
djela razrijee na jednostavnije i manje dvosmis-
lene tekstove i kada ostaju na elemente to ih kontek-
stualisti nazivaju rubnima s obzirom na postuliranu autorsku namje-
ru, li ona vanost autorske namjere za tekstovnu interpretaci-
ju ili pak li ,kakvo drugo stajalite? da se OVD
pitanje opetovano Javlja u procjenama Derridina rada, nacrt strate-
185
gija to ih ohrabruje dekonstrukcija ne bismo smjeli
ti, a da se ne s njime, pogl,avito pak stoga to ono pribavlja
prikladan pregleda metodoloke vanosti Derridinih
Austina, Platona i Rousseaua.
to se Austina briljiva njegova postupka - ra-
koja ne niti zanemaruje pojedine formulacije II ime
neke namjere, kako to biva - pokazuje kako on ponavlja
potez koji je kritizirao u svojih prethodnika - potez
to ga je ponukan moemo tvrditi, iz istog razloga kao i oni.
No dok odbija potcjenjivanje formulacija na temelju toga to se do-
diruju s Austinovim namjerama, Derridina se ne osloba-
kategorije namjere niti zanemaruje tekstovne oznake namjere.
Naprotiv, za Derridino je vano to Austin pokuava po-
praviti i pogreku koju je u drugih, a osobit smisao ima
to to Austin svoje neozbiljnog predstavlja ili namje-
rava izvesti kao privremeno i nebitno. Austinov je zanimljiv,
kae Derrida, upravo stoga to ort svojim odbijanjem istinite i
lane izjave uzme kao odredbenu normu diskurza pokuava - na-
mjerava -raskinuti sa stanovitom koncepcijom je-
zika u i:lllalizi koja je strpljiva, otvorena, u neprekidnoj
preoblici, plodnija u priznanju svojih slijepih ulica negoli u
svojim stajalitima (Marges:t str. 383/SEC, str. 187). To to bi anali-
za s ovim namjerama trebala zavriti ponovnim premisa
to ih je htjela dovesti u pitanje razotkriva vie o neizbjenosti logo-
centrizrna i teorije jezika negoli bi to mogao neuspjeh
kakva diskurza koji je predmnijevao namjere. Austinova
namjera nije neto to determinira njegova diskurza, ali u
nj'egovu pisanju postoji namjere koji moe odigrati vanu
ulogu u drame tog teksta.
Uloga, takvih jasnije se javlja u Derridinu Rous-
seaua, gdje se on ne skanjuj e stanoviti postojani tematski uzorak u
Rousseauovim spisima nazvati onoto Rousseau eli On
izjavljuje ono to namjerava re6i, to jest da artikulacija i pismo nisu
izvorna kasnija bolest jezika; on kazuje ili opisuje ono to ne e-
li re6i: artikulacija i stoga i prostor pisma djeluju u izvoru jezika
(De la grammatologie:t str. 326/229). Rousseau namjerava kulturu
definirati kao negaciju pozitivnog stanja prirode, s koja
zallzima mjesto pismo govora, harmonija melodije, proza po-
ezije; no on istodobno kulturnu suplementaciju karakterizira tako
da otkriva kako je pretpostavljena negativna komplikacija uvijek
djelovala u onome nakon je, kae se, uslijedila. Ova podje-
la Rousseauova teksta na ono to Rousseau namjerava i ono to ne
namjerava dakako da je varka (namjera je uvijek tekstovni
186
f
I
r'
l '
[
1
:fl,
konstrukt te vrste). De Man bi to nazvao primjerom pogrena
nja to ga tekst unaprijed oslikava - insistiranje teksta na tim tema-
ma navodi da ih poistovjeti s namjeravanim i da
njihovo podrivanje ili uslonjavanje dri nenamjeravanim ostatkom.
No taj je operativni pojam namjere vaan za Derridinu analizu, ka-
ko za to je kazuje o Rousseauu, tako i za njegovo
odnosa prema jeziku u odjeljku , Pitanje metode:
To postavlja pitanje uporabe suplement: Rousseauova
poloaja unutar jezika i logike koja ovoj ili ovom pojmu
osigurava dovoljno sredstva da bi pretpostavljeni
subjekt izrijeka, kada rabi suplement, uvijek rekao vie, ili ma-
nje, ili neto drugo od onoga to 1 voudrait direl. Stoga
to nije samo pitanje Rousseauova pisanja, isto tako i naeg
Valjalo bi nam ozbiljno uzimati u obzir ovu uhva-
ili ovo / de cette prise ou de cette surprise/;
pisac pie u jeziku i u logici sustavom, zakonima i ivotom kojih
njegov diskurz po definiciji ne moe apsolutno vladati. On se nji-
ma slui samo tako to doputa da njime donekle i do stanovite
ravna sustav. I mora vazda teiti stanovitom odno-
su, to ga pisac ne zapaa, onoga on gospodari i
onoga ne gospodari u uzorcima to ih rabi. Taj od-
nos nije stanovita razdjelba svjetla i tmine, slabosti i
snage, struktura to je mora proiz-
vesti.
/ De la grammatologie, str. 226 - 27/157 - 581
Nova je kritika [New Criticism] odbacivala pozivanja na namjeru
zato to bi se pojedine namjere pjesnika, na kakve su
kumenti najrelevantniji za ovo pokazale uskima i
u poredbi s bogatim i sredstvima djela
to su ih pjesnici. Ako su novi bavljenje razotkrivim
namjerama proglasili nezakonitim, bilo je to stoga da bi se pozvali
na kakvu apstraktnu i sveobuhvatnu namjery, Cleanth Brooks odba-
cuje sugestiju da razotkriva sloenosti to ih -pjesnik nije imao na '
umu na temelju da pjesnik zna to radi (The Well
Wrought Urn, str. 159). Dri se da pjesnik, poput Boga Stvoritelja,
namjerava sve to Za Derridu se namjera, naprotiv, m/oe mot-
riti kao osobiti tekstovni proizvod ili
tanjima, no uvijek nadmaen tekstom. Namjera, na to se. upozorava
u drugom odjeljku ovoga poglavlja, nije neto to prethodi tekstu i
njegovo je vana organizacijska struktura
koja se raspoznaje u koja liniju argumentacije raz-
od njezine druge, strane. ne treba jedan
tekstovni sloj ,nazivati autorovom namjerom - to je autor to
manje naginjati autorske namjere na jednu lini-
187
gija to ih ohrabruje dekonstrukcija ne bismo smjeli
ti, a da se ne s njime, pogl,avito pak stoga to ono pribavlja
prikladan pregleda metodoloke vanosti Derridinih
Austina, Platona i Rousseaua.
to se Austina briljiva njegova postupka - ra-
koja ne niti zanemaruje pojedine formulacije II ime
neke namjere, kako to biva - pokazuje kako on ponavlja
potez koji je kritizirao u svojih prethodnika - potez
to ga je ponukan moemo tvrditi, iz istog razloga kao i oni.
No dok odbija potcjenjivanje formulacija na temelju toga to se do-
diruju s Austinovim namjerama, Derridina se ne osloba-
kategorije namjere niti zanemaruje tekstovne oznake namjere.
Naprotiv, za Derridino je vano to Austin pokuava po-
praviti i pogreku koju je u drugih, a osobit smisao ima
to to Austin svoje neozbiljnog predstavlja ili namje-
rava izvesti kao privremeno i nebitno. Austinov je zanimljiv,
kae Derrida, upravo stoga to ort svojim odbijanjem istinite i
lane izjave uzme kao odredbenu normu diskurza pokuava - na-
mjerava -raskinuti sa stanovitom koncepcijom je-
zika u i:lllalizi koja je strpljiva, otvorena, u neprekidnoj
preoblici, plodnija u priznanju svojih slijepih ulica negoli u
svojim stajalitima (Marges:t str. 383/SEC, str. 187). To to bi anali-
za s ovim namjerama trebala zavriti ponovnim premisa
to ih je htjela dovesti u pitanje razotkriva vie o neizbjenosti logo-
centrizrna i teorije jezika negoli bi to mogao neuspjeh
kakva diskurza koji je predmnijevao namjere. Austinova
namjera nije neto to determinira njegova diskurza, ali u
nj'egovu pisanju postoji namjere koji moe odigrati vanu
ulogu u drame tog teksta.
Uloga, takvih jasnije se javlja u Derridinu Rous-
seaua, gdje se on ne skanjuj e stanoviti postojani tematski uzorak u
Rousseauovim spisima nazvati onoto Rousseau eli On
izjavljuje ono to namjerava re6i, to jest da artikulacija i pismo nisu
izvorna kasnija bolest jezika; on kazuje ili opisuje ono to ne e-
li re6i: artikulacija i stoga i prostor pisma djeluju u izvoru jezika
(De la grammatologie:t str. 326/229). Rousseau namjerava kulturu
definirati kao negaciju pozitivnog stanja prirode, s koja
zallzima mjesto pismo govora, harmonija melodije, proza po-
ezije; no on istodobno kulturnu suplementaciju karakterizira tako
da otkriva kako je pretpostavljena negativna komplikacija uvijek
djelovala u onome nakon je, kae se, uslijedila. Ova podje-
la Rousseauova teksta na ono to Rousseau namjerava i ono to ne
namjerava dakako da je varka (namjera je uvijek tekstovni
186
f
I
r'
l '
[
1
:fl,
konstrukt te vrste). De Man bi to nazvao primjerom pogrena
nja to ga tekst unaprijed oslikava - insistiranje teksta na tim tema-
ma navodi da ih poistovjeti s namjeravanim i da
njihovo podrivanje ili uslonjavanje dri nenamjeravanim ostatkom.
No taj je operativni pojam namjere vaan za Derridinu analizu, ka-
ko za to je kazuje o Rousseauu, tako i za njegovo
odnosa prema jeziku u odjeljku , Pitanje metode:
To postavlja pitanje uporabe suplement: Rousseauova
poloaja unutar jezika i logike koja ovoj ili ovom pojmu
osigurava dovoljno sredstva da bi pretpostavljeni
subjekt izrijeka, kada rabi suplement, uvijek rekao vie, ili ma-
nje, ili neto drugo od onoga to 1 voudrait direl. Stoga
to nije samo pitanje Rousseauova pisanja, isto tako i naeg
Valjalo bi nam ozbiljno uzimati u obzir ovu uhva-
ili ovo / de cette prise ou de cette surprise/;
pisac pie u jeziku i u logici sustavom, zakonima i ivotom kojih
njegov diskurz po definiciji ne moe apsolutno vladati. On se nji-
ma slui samo tako to doputa da njime donekle i do stanovite
ravna sustav. I mora vazda teiti stanovitom odno-
su, to ga pisac ne zapaa, onoga on gospodari i
onoga ne gospodari u uzorcima to ih rabi. Taj od-
nos nije stanovita razdjelba svjetla i tmine, slabosti i
snage, struktura to je mora proiz-
vesti.
/ De la grammatologie, str. 226 - 27/157 - 581
Nova je kritika [New Criticism] odbacivala pozivanja na namjeru
zato to bi se pojedine namjere pjesnika, na kakve su
kumenti najrelevantniji za ovo pokazale uskima i
u poredbi s bogatim i sredstvima djela
to su ih pjesnici. Ako su novi bavljenje razotkrivim
namjerama proglasili nezakonitim, bilo je to stoga da bi se pozvali
na kakvu apstraktnu i sveobuhvatnu namjery, Cleanth Brooks odba-
cuje sugestiju da razotkriva sloenosti to ih -pjesnik nije imao na '
umu na temelju da pjesnik zna to radi (The Well
Wrought Urn, str. 159). Dri se da pjesnik, poput Boga Stvoritelja,
namjerava sve to Za Derridu se namjera, naprotiv, m/oe mot-
riti kao osobiti tekstovni proizvod ili
tanjima, no uvijek nadmaen tekstom. Namjera, na to se. upozorava
u drugom odjeljku ovoga poglavlja, nije neto to prethodi tekstu i
njegovo je vana organizacijska struktura
koja se raspoznaje u koja liniju argumentacije raz-
od njezine druge, strane. ne treba jedan
tekstovni sloj ,nazivati autorovom namjerom - to je autor to
manje naginjati autorske namjere na jednu lini-
187
ju teksta - no to je drarnatiziranja tvrdnje o sub-
jektovu odnosu spram jezika i tekstovnosti - odnosu prise i surpri-
se.
U svom Rousseaua Derrida postulira namjeravani argu-
ment da bi kako tekst podriva svoje izjave, ali
Platona on zapaa izvedenu narav ovog pojma svjesne n::lfnjp-
re i njegovo pretjerano pojednostavnjivanje tekstovnih odnosa. U
Platonovu tekstu pharmakon
. je smjetena / pris / u lancu. Igra tog lanca se
. sustavnom. No sustav ovdje nije naprosto sustav namjera autora
poznatog pod imenom Platon. Taj sustav nije primarno sustav
namjeravanog Igrom jezika uspostavljene su vjeto
veze funkcijama te i, unutar nje,
raznolikim slojevima ili kulture. Ponekad se
moe da Platon objavljuje te veze, te kanale izvo-
ih na svjetlo hotimice na njili .... Onda opet, u
drugim on moe i ne vidjeti te spone, moe ih osta-
viti u tmini ili ih raskinuti. Pa ipak te spone nastavljaju djelo-
vati same od sebe. Usprkos njemu? njemu? U nje-
govu tekstu? Izvan njegova teksta? No gdje onda? nJego-
va teksta i sustava? Za kojeg U kojem trenut-
ku?
/ La Dissemination,' str. 108/96/
N e moemo, nastaVlja Derrida, dati i principijelan odgovor
na ta pitanja jer ona pretpostavljaju da postoji neko mjesto gdje se
ti odnosi i veze ili uspostavljaju ili ne uspost.avljaju i tako obesnau-
ju. Mogli bismo, naravno, dokazivati da su sve te veze bile uspostav-
ljene u okviru Platonove nesvjesne Hi kompetencije, no time
bismo zaobili prijeporno pitanje to ga Derrida ne kani
postaviti i ne odgovoriti na nj. On se primjerice ne zauzima za
lo ili pravilo da" svaka u tekstu itha sva koja su ikad
registrirana za nju ili za bilo koji koji se od nje ne razlikuje
u vie no jednom fonemu. Kada u La pharmacie de Platon doka-
zuje potencijalno snane odnose u dis-
kurzu i svim drugim sustava, on postoja:pje
kojima se unaprijed mogu
ti i otvara put k prepoznavanju odnosa onorazumske valjanosti, ka-
kav vlada igrom pharmakon i pharmakeus uPlatonovu
tekstu i fundamentalnom kulturnom institucijom phaimakos-a (vidi
s.tr. 122-123). Tko da kae gdje se zbiva taj odnos, osim da se mora
proizvesti Odnosi koji se dre vrijednima traga-
nja i proizvodnje su oni za koje se pokazuje da funkcioniraju na pa-
rergonalan i da opisuju strukture tekstovnosti i strategije
nja:
188
I
I
I.,
it;
4) Dekonstrukcija naposljetku ima veze s knjievnom kritikom
stoga to kao istaknuti teorijski pokret u znanostima
na nau predodbu o naravi istraivanja i primjere-
nih mu ciljeva. Ako u dekonstrukciji prepoznamo oblik post-
strukturalizma i tako je stavimo u opreku sa strukturalizill.om, moe-
mo. to. ih je u citirano.m II Uvo(hl skicinw .L
Hillis Miller: dekonstrukcija se jaVlja na tragu strukturalizma da bi
sustavne nacrte. Znanstvene se ambiCfjeStruktu-
raskrinkavaju kao neostvari-
vi snovi, a te u pitanje dovode binarne opozicije
kojih strukturalisti opisuju kulturne proizvodnje i njima ovladavaju.
Dekonstrukcija slama njihovu vjeru u razum onora-
zumsku iracionalnost tekstova i njihovu sposobnost da opovrgnu ili
srue svaki sustav ili poziciju za koje se dri da ih manifestiraju. U
tom svjetlu dekonstrukcija razotkriva bilo kakve zna-
nosti o knjievnosti ili znanosti o diskurzu, te istraivanje
interpretacije. Umjesto da knjievna djela naprimjer
rabi da bi razvio poetiku pripovjedne
romane da bi vidio kako se oni opiru logici pripovjed-
ne proze ili tu logiku rue. Istraivanje u znanostima,
to ga je strukturalizam pokuao staviti u slubu opsenih, sustavnih
projekata, sada se nagovara na povratak pomnom [close rea-
ding], briljivom raspletanju snaga signifikacije unutar.

Mogli bismo "zacijelo dokazivati kako je kritika u de-
konstrukciji nala razloga da interpretaciju dri najviom
istraivanja te da tako donekle kontinuitet ciljeva
nove kritike [New Criticism] i novije kritike. U po-
glavlju razmotriti praksu dekonstrukcijske kritike i njezine
odnose prema takozvanom pomnom [close reading]. Kad
bismo morali prihvatiti gledite da dekonstrukcija
tome kako da odbace sustavne pothvate i svoje napore posvete
rasvjetljivanju pojedinih tekstova, zbunjivao bi nas Derridin
koji su na temelju modela istraivanja
pretpostavili da je cilj dekonstrukcije rasvjetljiv'anje pojedinih djela,
pronali su joj mnogo ned.ostataka. Tue se primjerice na stanovitu
monotoniju': posljedak je dekonstrukcije da sve jednako. Der-
rida i njegove kohorte uistjnu se.ne predanima raspoznavanju
osobite razlikov1).osti svakog djela (pa ni njegove osobite onora..,
zumnosti), kako bi to kakvu interpretatoru. o' se da su
umjesto toga zaokupljeni pitanjima o potpisima, tropima, okvirima,
i pogrenom ili pak da se izbjegne neki
sustav pretpostavaka. Dekonstrukcijska tovie pokazuju
189
ju teksta - no to je drarnatiziranja tvrdnje o sub-
jektovu odnosu spram jezika i tekstovnosti - odnosu prise i surpri-
se.
U svom Rousseaua Derrida postulira namjeravani argu-
ment da bi kako tekst podriva svoje izjave, ali
Platona on zapaa izvedenu narav ovog pojma svjesne n::lfnjp-
re i njegovo pretjerano pojednostavnjivanje tekstovnih odnosa. U
Platonovu tekstu pharmakon
. je smjetena / pris / u lancu. Igra tog lanca se
. sustavnom. No sustav ovdje nije naprosto sustav namjera autora
poznatog pod imenom Platon. Taj sustav nije primarno sustav
namjeravanog Igrom jezika uspostavljene su vjeto
veze funkcijama te i, unutar nje,
raznolikim slojevima ili kulture. Ponekad se
moe da Platon objavljuje te veze, te kanale izvo-
ih na svjetlo hotimice na njili .... Onda opet, u
drugim on moe i ne vidjeti te spone, moe ih osta-
viti u tmini ili ih raskinuti. Pa ipak te spone nastavljaju djelo-
vati same od sebe. Usprkos njemu? njemu? U nje-
govu tekstu? Izvan njegova teksta? No gdje onda? nJego-
va teksta i sustava? Za kojeg U kojem trenut-
ku?
/ La Dissemination,' str. 108/96/
N e moemo, nastaVlja Derrida, dati i principijelan odgovor
na ta pitanja jer ona pretpostavljaju da postoji neko mjesto gdje se
ti odnosi i veze ili uspostavljaju ili ne uspost.avljaju i tako obesnau-
ju. Mogli bismo, naravno, dokazivati da su sve te veze bile uspostav-
ljene u okviru Platonove nesvjesne Hi kompetencije, no time
bismo zaobili prijeporno pitanje to ga Derrida ne kani
postaviti i ne odgovoriti na nj. On se primjerice ne zauzima za
lo ili pravilo da" svaka u tekstu itha sva koja su ikad
registrirana za nju ili za bilo koji koji se od nje ne razlikuje
u vie no jednom fonemu. Kada u La pharmacie de Platon doka-
zuje potencijalno snane odnose u dis-
kurzu i svim drugim sustava, on postoja:pje
kojima se unaprijed mogu
ti i otvara put k prepoznavanju odnosa onorazumske valjanosti, ka-
kav vlada igrom pharmakon i pharmakeus uPlatonovu
tekstu i fundamentalnom kulturnom institucijom phaimakos-a (vidi
s.tr. 122-123). Tko da kae gdje se zbiva taj odnos, osim da se mora
proizvesti Odnosi koji se dre vrijednima traga-
nja i proizvodnje su oni za koje se pokazuje da funkcioniraju na pa-
rergonalan i da opisuju strukture tekstovnosti i strategije
nja:
188
I
I
I.,
it;
4) Dekonstrukcija naposljetku ima veze s knjievnom kritikom
stoga to kao istaknuti teorijski pokret u znanostima
na nau predodbu o naravi istraivanja i primjere-
nih mu ciljeva. Ako u dekonstrukciji prepoznamo oblik post-
strukturalizma i tako je stavimo u opreku sa strukturalizill.om, moe-
mo. to. ih je u citirano.m II Uvo(hl skicinw .L
Hillis Miller: dekonstrukcija se jaVlja na tragu strukturalizma da bi
sustavne nacrte. Znanstvene se ambiCfjeStruktu-
raskrinkavaju kao neostvari-
vi snovi, a te u pitanje dovode binarne opozicije
kojih strukturalisti opisuju kulturne proizvodnje i njima ovladavaju.
Dekonstrukcija slama njihovu vjeru u razum onora-
zumsku iracionalnost tekstova i njihovu sposobnost da opovrgnu ili
srue svaki sustav ili poziciju za koje se dri da ih manifestiraju. U
tom svjetlu dekonstrukcija razotkriva bilo kakve zna-
nosti o knjievnosti ili znanosti o diskurzu, te istraivanje
interpretacije. Umjesto da knjievna djela naprimjer
rabi da bi razvio poetiku pripovjedne
romane da bi vidio kako se oni opiru logici pripovjed-
ne proze ili tu logiku rue. Istraivanje u znanostima,
to ga je strukturalizam pokuao staviti u slubu opsenih, sustavnih
projekata, sada se nagovara na povratak pomnom [close rea-
ding], briljivom raspletanju snaga signifikacije unutar.

Mogli bismo "zacijelo dokazivati kako je kritika u de-
konstrukciji nala razloga da interpretaciju dri najviom
istraivanja te da tako donekle kontinuitet ciljeva
nove kritike [New Criticism] i novije kritike. U po-
glavlju razmotriti praksu dekonstrukcijske kritike i njezine
odnose prema takozvanom pomnom [close reading]. Kad
bismo morali prihvatiti gledite da dekonstrukcija
tome kako da odbace sustavne pothvate i svoje napore posvete
rasvjetljivanju pojedinih tekstova, zbunjivao bi nas Derridin
koji su na temelju modela istraivanja
pretpostavili da je cilj dekonstrukcije rasvjetljiv'anje pojedinih djela,
pronali su joj mnogo ned.ostataka. Tue se primjerice na stanovitu
monotoniju': posljedak je dekonstrukcije da sve jednako. Der-
rida i njegove kohorte uistjnu se.ne predanima raspoznavanju
osobite razlikov1).osti svakog djela (pa ni njegove osobite onora..,
zumnosti), kako bi to kakvu interpretatoru. o' se da su
umjesto toga zaokupljeni pitanjima o potpisima, tropima, okvirima,
i pogrenom ili pak da se izbjegne neki
sustav pretpostavaka. Dekonstrukcijska tovie pokazuju
189
ij
li
l!'
'1'
malo potovanja prema cjelovitosti ili integritetu pojedinih djela.
Oni se na dijelove, ih u vezu s raznovrsnom
a odnos bilo kojeg dijela prema cjelini ne moraju ni
uzeti u obzir. Interpretatorima je doputeno tvrditi da djelu nedosta-
je jedinstvo, no zanemariti pitanje jedinstva rugati se obveza-
ma svoje teko je shvatiti Derridin izbor djela o koji-
ma raspravlja. piu o nekanonskim djelima
promijeniti kanon; no kad Derrida razmatra Warbur-
tona i Condillaca umjesto Leibniza i Humea, on ne tei promocija-
ma i degradacijama. se da je njegov odabir tekstova predodre-
problemima to ih ti tekstovi mogu osvijetliti, kao kad u radovi-
ma Glas i L' Age de Hegel troi vrijeme na neka Hegelova pisma.
On se primarno ne l:>avi reinterpretacijom ili reformom kano-
na. Naposljetku, do kojih dolaze dekonstrukcijska
su tvrdnje o strukturama, operacijama i
misaonim spiralama, a ne o tome to pojedino djelo
Za koja se navodno temelje na poricanju teorijskih za-
misli, se sumnjivo zainteresiranima za teorijska pitanja najop-
vrste.
Predodba kako dekonstrukcija odbacuje sustavno istraivanje
da bi rasvjetljivala pojedina djela temelji se na prividnoj opreci koju
bi valjalo dekonstruirati. Ne moemo da Derridi-
ni spisi izbjegavaju sustavan i teorijski rad zato to o"n u strukturalis-
nacrtima - Saussurea, Levi-Straussa, Austina, Foucaulta -
raspoznaje ili aporije. On je na raspolo-
en i prema marksizmu, poglavito prema marksizmu kao znanosti
koja sebe pokuava zasnovati na povijesti, no ipak se bavi onim
vrstama istraivanja koje podrava marksizam: sustavnom, daleko
protenom otvorenih i prikrivenih odnosa te-
melja i nadgradnje ili institucija i miljenja. Kao to je do-
sad posve Derridina.se djela osobito bave pravilnostima:
strukturama koje se uvijek nanovo javljaju u raznovrsnim diskurzi-
ma, bez obzira su oni prividno zaokupljeni. na-
primjer kako su djela nerazmrsivo upletena u logo-
centrizam, on istrauje strukturne odrednice diskurza - temu to su
je na druge istraivali mnogi strukturalisti. .
Predodba da je cilj analize proizvodnja takvih poje-
dinih djela koja ih 'bogatijima, duboka je pretpostavka
ke kritike. Njezina se snaga pokazuje u opiranju sustavnim nacrtima
strukturalizma, marksizma i psihoanalize, koji se kao re-
duktivni, te u dekonstrukcije s interpretacijom una-
tome to je posve da joj to nije cilj. Kad bi joj interpretaci- .
ja bila ciljem, tada bi se njezini protivnici s pravom mogli aliti da
190
!'!?'
I
:
, I

"t ..;;.
dekonstrukcijsko isticanje neodredivosti obesmiljuje nje-
zin rad. Ako je svaka interpretacija pogrena, pie M. H. Abrams,
i ako se svaka kritika (poput svake povijesti) tekstova moe
samo s osobnom pogrenom konstrukcijom, zato da
se onda oko interpretacije i kritike? (The Deconstructive
Angel, str. 434). da je cilj kritike interpretacija,
on osuduje dekonstrukciju da je, unaprijed
interpretativnih obesmislila svoju vlastitu djelatnost.
Da bismo uvidjeli kako tomu smisla ipak moe biti, valja
nam raspraviti pretpostavku koja znanost stavlja u opreku prema in-
terpretaciji, a prema kao dvije alternativ-
ne i svaku kritiku znanosti s interpretativ-
nim Da bismo izbjegli ovu opreku i ovo
potreban nam je opis odnosa strukturaliz-
ma prema dekonstrukciji.
Ako se radovi opetovano pozivaju na
ke modele, to je stoga to strukturalizam arite promilja-
nja prebacuje sa subjekata na diskurz. Strukturalno se ne
poziva na svijest subjekata na strukture i sustave konvencija koji
djeluju unutar nestainog drutvene prakse. je
kodova i konvencija - rezultat postavljanja relevan-
tnih konvencija u prvi plan, njihova parodiranja, ismijavanja ili dru-
gih njihova podrivanja. Da bismo te konvencije- opisali,' po-
stuliramo raznovrsne znanosti - znanost o knjievnosti, znanost o
mitologiji, znanost o znakovima - koje slue kao metodolo-
gijski obzor niza nacrta. Unutar svakog se nacrta zani-
manje na rubne ili pojave to slu-
e za indiciranje konvencija koje ih i snaga kojih je funk-
cija tih konvencija. knjievna kritika, ria primjer,
pokazuje vie zanimanja za avangardnu knjievnost koja kri kon-
vencije negoli za pravilno oblikovane primjere tradicionalnih knji-
evnih anrova. knjievnost
koji su revolucionarnima -
Mallarmea, Flauberta, Sadea, Rabelaisa - a kada se
nim piscima, za koje bi se moglo pretpostaviti da Udovoljavaju kon-
vencijama,.otkrivaju radikalnu snagu, kao u Barthesovim
studijama o Racineu i Balzacu.
Gotovo isto'zbiva se u drugim radovima: pre-
dodba znanosti ili dovrene gramatike oblika slui kao metodo-
logijski obzor istraivanju koje ili devijan- .
tno, kao u antropologijskim studijama o i tabuu ili u
Foucaultovoj povijesti 'ludila i nedavnom djelu o
zatvorima. Mogli bismo dokazivati da predodba znanosti ili grama-
19t'
ij
li
l!'
'1'
malo potovanja prema cjelovitosti ili integritetu pojedinih djela.
Oni se na dijelove, ih u vezu s raznovrsnom
a odnos bilo kojeg dijela prema cjelini ne moraju ni
uzeti u obzir. Interpretatorima je doputeno tvrditi da djelu nedosta-
je jedinstvo, no zanemariti pitanje jedinstva rugati se obveza-
ma svoje teko je shvatiti Derridin izbor djela o koji-
ma raspravlja. piu o nekanonskim djelima
promijeniti kanon; no kad Derrida razmatra Warbur-
tona i Condillaca umjesto Leibniza i Humea, on ne tei promocija-
ma i degradacijama. se da je njegov odabir tekstova predodre-
problemima to ih ti tekstovi mogu osvijetliti, kao kad u radovi-
ma Glas i L' Age de Hegel troi vrijeme na neka Hegelova pisma.
On se primarno ne l:>avi reinterpretacijom ili reformom kano-
na. Naposljetku, do kojih dolaze dekonstrukcijska
su tvrdnje o strukturama, operacijama i
misaonim spiralama, a ne o tome to pojedino djelo
Za koja se navodno temelje na poricanju teorijskih za-
misli, se sumnjivo zainteresiranima za teorijska pitanja najop-
vrste.
Predodba kako dekonstrukcija odbacuje sustavno istraivanje
da bi rasvjetljivala pojedina djela temelji se na prividnoj opreci koju
bi valjalo dekonstruirati. Ne moemo da Derridi-
ni spisi izbjegavaju sustavan i teorijski rad zato to o"n u strukturalis-
nacrtima - Saussurea, Levi-Straussa, Austina, Foucaulta -
raspoznaje ili aporije. On je na raspolo-
en i prema marksizmu, poglavito prema marksizmu kao znanosti
koja sebe pokuava zasnovati na povijesti, no ipak se bavi onim
vrstama istraivanja koje podrava marksizam: sustavnom, daleko
protenom otvorenih i prikrivenih odnosa te-
melja i nadgradnje ili institucija i miljenja. Kao to je do-
sad posve Derridina.se djela osobito bave pravilnostima:
strukturama koje se uvijek nanovo javljaju u raznovrsnim diskurzi-
ma, bez obzira su oni prividno zaokupljeni. na-
primjer kako su djela nerazmrsivo upletena u logo-
centrizam, on istrauje strukturne odrednice diskurza - temu to su
je na druge istraivali mnogi strukturalisti. .
Predodba da je cilj analize proizvodnja takvih poje-
dinih djela koja ih 'bogatijima, duboka je pretpostavka
ke kritike. Njezina se snaga pokazuje u opiranju sustavnim nacrtima
strukturalizma, marksizma i psihoanalize, koji se kao re-
duktivni, te u dekonstrukcije s interpretacijom una-
tome to je posve da joj to nije cilj. Kad bi joj interpretaci- .
ja bila ciljem, tada bi se njezini protivnici s pravom mogli aliti da
190
!'!?'
I
:
, I

"t ..;;.
dekonstrukcijsko isticanje neodredivosti obesmiljuje nje-
zin rad. Ako je svaka interpretacija pogrena, pie M. H. Abrams,
i ako se svaka kritika (poput svake povijesti) tekstova moe
samo s osobnom pogrenom konstrukcijom, zato da
se onda oko interpretacije i kritike? (The Deconstructive
Angel, str. 434). da je cilj kritike interpretacija,
on osuduje dekonstrukciju da je, unaprijed
interpretativnih obesmislila svoju vlastitu djelatnost.
Da bismo uvidjeli kako tomu smisla ipak moe biti, valja
nam raspraviti pretpostavku koja znanost stavlja u opreku prema in-
terpretaciji, a prema kao dvije alternativ-
ne i svaku kritiku znanosti s interpretativ-
nim Da bismo izbjegli ovu opreku i ovo
potreban nam je opis odnosa strukturaliz-
ma prema dekonstrukciji.
Ako se radovi opetovano pozivaju na
ke modele, to je stoga to strukturalizam arite promilja-
nja prebacuje sa subjekata na diskurz. Strukturalno se ne
poziva na svijest subjekata na strukture i sustave konvencija koji
djeluju unutar nestainog drutvene prakse. je
kodova i konvencija - rezultat postavljanja relevan-
tnih konvencija u prvi plan, njihova parodiranja, ismijavanja ili dru-
gih njihova podrivanja. Da bismo te konvencije- opisali,' po-
stuliramo raznovrsne znanosti - znanost o knjievnosti, znanost o
mitologiji, znanost o znakovima - koje slue kao metodolo-
gijski obzor niza nacrta. Unutar svakog se nacrta zani-
manje na rubne ili pojave to slu-
e za indiciranje konvencija koje ih i snaga kojih je funk-
cija tih konvencija. knjievna kritika, ria primjer,
pokazuje vie zanimanja za avangardnu knjievnost koja kri kon-
vencije negoli za pravilno oblikovane primjere tradicionalnih knji-
evnih anrova. knjievnost
koji su revolucionarnima -
Mallarmea, Flauberta, Sadea, Rabelaisa - a kada se
nim piscima, za koje bi se moglo pretpostaviti da Udovoljavaju kon-
vencijama,.otkrivaju radikalnu snagu, kao u Barthesovim
studijama o Racineu i Balzacu.
Gotovo isto'zbiva se u drugim radovima: pre-
dodba znanosti ili dovrene gramatike oblika slui kao metodo-
logijski obzor istraivanju koje ili devijan- .
tno, kao u antropologijskim studijama o i tabuu ili u
Foucaultovoj povijesti 'ludila i nedavnom djelu o
zatvorima. Mogli bismo dokazivati da predodba znanosti ili grama-
19t'
tike za strukturalizam igra gotovo istu ulogu kao i predodba sustav-
nog i sveobuhvatnog svega u pitanje za dekonstrukciju.
Nijedno od njih nije neko izvrenje zapovijest koja
oivljuje zamisli to isto tako neto drugo. Dekonstrukdj-
sko preispitivanje kategorija i pretpostavaka opetovano vodi natrag
do male skupine problema i daje koji funkcioniraju kao
spoznaja. Ba k'ao to se studij pravila i kodova mo-
e na neprayi1nosti, tako i dekonstrukcijs,ko razaranje
kodova razotkriva stanovite pravilnosti. I ba kao to strukturalisti
dokazuju da se pokazati na drugoj
razini ili drugoga koda, tako itelji dekonstrukcije opaaju
da se znanje to iz pravilnosti dekonstrukcijskih rezultata
mora dalJnjim dovesti u pitanje. Ako, kao to se
da je na stvari, znanost na vidjelo iznosi
anomalije dok dekonstrukcijska interpretacija pokazuje neu-
moljive pravilnosti, ne moemo se pouzdati u opreke struk-
turalizma i dekonstrukcije, znanosti i interpretacije, ili pak
tosti i osim kao u do praksa koje ih rue.
u aritu svog za'nimanja jezik ili diskurz, strukturalizam
svijest iH subjekt sustava koji kroz njih djeluju. Fou-
cault je opomenuo da nije nita drugo doli nabor u naem
znanju izjava koja se uslonjuje Derridinim radom o naborima i
. invaginaciji. No da bi unaprijedio svoje zamisli, struktu-
ralizam mora osigurati novo sredite, danost koja moe posluiti
kao referencijska Ta je danost Barthes u Critique et
verite domiljato opaa da poetika ili znanost o knjievnos'ti nije
utemeljena na samim knjievnim djelima na njihovoj razumlji-
vosti, na da su bila (str. 62).
kao dana, poetika pokuava prepoznati sustav kodova odgovornih
za ta i prihvatljiva Saussureov nacrt znanstvene
lingvistike ovisi o - osobito razlici -
kao danoj referencije. Da bismo odredili to su op:-
reke i stoga znakovi sustava, sluimo se testom komutacije :
p i b su fonemi, a pat i bat znakovi u engleskom je-
ziku stoga to prijelaz s b na p u kontekstu -at.proizvodi promjenu
,u Povjerenje u ovu da se' neke vrste
dri stvara vezu strukturalizma i kritike koja se ba-
vi odgovorom, a koja ne dri samo danim
drutvenim ih izrijekom s
iskustvom. je zatim opisati i rasvijetliti
dana u iskustvu.
DekonstrukciJa pokuava pokazati kako ovo
podriva upravo teorija koja na njem
192
i
1
I
,.
"
"
'\
.Ji
pie 'De Man, nikada se ne moe uzeti zdravo za gotovo. Ona je
razumijevanja koji se nikada ne moe promatrati niti bilo kako pro-
pisati ili ovjeriti. Djelo ne dovodi ni do kakve transcendentalne
percepcije, intuicije ili spoznaje koja bi mogla posluiti kao pouz-
dan temelj znanosti (Blindness and str. 107). Kako smo vi-
djeli u prvom poglaVlju, pokazuje se da iskustvo, koje za
kritiku to se bavi odgovorom mora funkcionirati kao
danost da bi napredovala, nije danost konstrukt - proizvod
onih snaga i to ih je toboe imalo rasvijetliti.
Strukturalizam, poput nove kritike [New Criticism],
djela povezati izravno s njegovim strukturama,
postojano razotkriva da se ne moe pouzdati u dano nego
da se s problemima ironije i diseminacije.
Daha su - od raspoznavanja Balzaca kao tradicio-
nalno romanopisca do interpretacije kakve
figure - nuna polazita, no ona se pri
ma to ih sama kao to se to zbiva u dekon-
strukcijskim
Aspekt dekonstrukcijske prakse koji je najpoznatiji u Sjedinje-
nim Diavama, pie Gayatri Spivak,
jest njezina sklonost k Aspekt koji me
ponajvie zanima jest prepoznavanje, unutar dekon-
strukcijske prakse, privremenih i tvrdokornih polazita u svakom
naporu; njezino otkrivanje sudionitva tamo gdje
bi elja za spoznajom stvorila opreke; njezino uporno isticanje
da je u otkrivanju sudionitva i sama sudl-'
onikom zajedno s objektom svoje kritike; njezin naglasak na
povijesti i na kao tragu tog sudionitva -
dokaz da ne nastanjujemo jasno definiran prostor, oslo-
takvih tragova; i, naposljetku, priznanje da njezin vlastiti
diskurz nikada ne moe biti primjeren njezinu primjeru. /'Dra-
upadi', &tr. 382-83/
Pokazivanje kako danosti nisu temelji nego pri-
vremena polazita to ih mora ispitivanju, snana
je kritika nacrta, no ne da dekonstrukcija ima
kakva polazita koja ne bi bila privreniena i tvrdokorna. Ona se pri-
mjerice poziva na ovjerena i na temeljne pretpostavke dis-
kurza to ga kani dekonstruirati. Pokazivanje kako su koji
pokuavaju stajati iznad ili izvan knjievne domene kako 'bi njome
ovladali u igru snaga onoga predmeta to ga ele opisati
- u njegove tropoloke i transferne smicalice - ne podrazumijeva
da dekonstrukcijska mogu tim tvrdokomim snagama.
Pokazivanja sudionitva jezika i metajezika, promatranog i promat-
pitanje dostizanja znanja o kakvoj donie-
13 o DEKONSTRUKCIJI
193
tike za strukturalizam igra gotovo istu ulogu kao i predodba sustav-
nog i sveobuhvatnog svega u pitanje za dekonstrukciju.
Nijedno od njih nije neko izvrenje zapovijest koja
oivljuje zamisli to isto tako neto drugo. Dekonstrukdj-
sko preispitivanje kategorija i pretpostavaka opetovano vodi natrag
do male skupine problema i daje koji funkcioniraju kao
spoznaja. Ba k'ao to se studij pravila i kodova mo-
e na neprayi1nosti, tako i dekonstrukcijs,ko razaranje
kodova razotkriva stanovite pravilnosti. I ba kao to strukturalisti
dokazuju da se pokazati na drugoj
razini ili drugoga koda, tako itelji dekonstrukcije opaaju
da se znanje to iz pravilnosti dekonstrukcijskih rezultata
mora dalJnjim dovesti u pitanje. Ako, kao to se
da je na stvari, znanost na vidjelo iznosi
anomalije dok dekonstrukcijska interpretacija pokazuje neu-
moljive pravilnosti, ne moemo se pouzdati u opreke struk-
turalizma i dekonstrukcije, znanosti i interpretacije, ili pak
tosti i osim kao u do praksa koje ih rue.
u aritu svog za'nimanja jezik ili diskurz, strukturalizam
svijest iH subjekt sustava koji kroz njih djeluju. Fou-
cault je opomenuo da nije nita drugo doli nabor u naem
znanju izjava koja se uslonjuje Derridinim radom o naborima i
. invaginaciji. No da bi unaprijedio svoje zamisli, struktu-
ralizam mora osigurati novo sredite, danost koja moe posluiti
kao referencijska Ta je danost Barthes u Critique et
verite domiljato opaa da poetika ili znanost o knjievnos'ti nije
utemeljena na samim knjievnim djelima na njihovoj razumlji-
vosti, na da su bila (str. 62).
kao dana, poetika pokuava prepoznati sustav kodova odgovornih
za ta i prihvatljiva Saussureov nacrt znanstvene
lingvistike ovisi o - osobito razlici -
kao danoj referencije. Da bismo odredili to su op:-
reke i stoga znakovi sustava, sluimo se testom komutacije :
p i b su fonemi, a pat i bat znakovi u engleskom je-
ziku stoga to prijelaz s b na p u kontekstu -at.proizvodi promjenu
,u Povjerenje u ovu da se' neke vrste
dri stvara vezu strukturalizma i kritike koja se ba-
vi odgovorom, a koja ne dri samo danim
drutvenim ih izrijekom s
iskustvom. je zatim opisati i rasvijetliti
dana u iskustvu.
DekonstrukciJa pokuava pokazati kako ovo
podriva upravo teorija koja na njem
192
i
1
I
,.
"
"
'\
.Ji
pie 'De Man, nikada se ne moe uzeti zdravo za gotovo. Ona je
razumijevanja koji se nikada ne moe promatrati niti bilo kako pro-
pisati ili ovjeriti. Djelo ne dovodi ni do kakve transcendentalne
percepcije, intuicije ili spoznaje koja bi mogla posluiti kao pouz-
dan temelj znanosti (Blindness and str. 107). Kako smo vi-
djeli u prvom poglaVlju, pokazuje se da iskustvo, koje za
kritiku to se bavi odgovorom mora funkcionirati kao
danost da bi napredovala, nije danost konstrukt - proizvod
onih snaga i to ih je toboe imalo rasvijetliti.
Strukturalizam, poput nove kritike [New Criticism],
djela povezati izravno s njegovim strukturama,
postojano razotkriva da se ne moe pouzdati u dano nego
da se s problemima ironije i diseminacije.
Daha su - od raspoznavanja Balzaca kao tradicio-
nalno romanopisca do interpretacije kakve
figure - nuna polazita, no ona se pri
ma to ih sama kao to se to zbiva u dekon-
strukcijskim
Aspekt dekonstrukcijske prakse koji je najpoznatiji u Sjedinje-
nim Diavama, pie Gayatri Spivak,
jest njezina sklonost k Aspekt koji me
ponajvie zanima jest prepoznavanje, unutar dekon-
strukcijske prakse, privremenih i tvrdokornih polazita u svakom
naporu; njezino otkrivanje sudionitva tamo gdje
bi elja za spoznajom stvorila opreke; njezino uporno isticanje
da je u otkrivanju sudionitva i sama sudl-'
onikom zajedno s objektom svoje kritike; njezin naglasak na
povijesti i na kao tragu tog sudionitva -
dokaz da ne nastanjujemo jasno definiran prostor, oslo-
takvih tragova; i, naposljetku, priznanje da njezin vlastiti
diskurz nikada ne moe biti primjeren njezinu primjeru. /'Dra-
upadi', &tr. 382-83/
Pokazivanje kako danosti nisu temelji nego pri-
vremena polazita to ih mora ispitivanju, snana
je kritika nacrta, no ne da dekonstrukcija ima
kakva polazita koja ne bi bila privreniena i tvrdokorna. Ona se pri-
mjerice poziva na ovjerena i na temeljne pretpostavke dis-
kurza to ga kani dekonstruirati. Pokazivanje kako su koji
pokuavaju stajati iznad ili izvan knjievne domene kako 'bi njome
ovladali u igru snaga onoga predmeta to ga ele opisati
- u njegove tropoloke i transferne smicalice - ne podrazumijeva
da dekonstrukcijska mogu tim tvrdokomim snagama.
Pokazivanja sudionitva jezika i metajezika, promatranog i promat-
pitanje dostizanja znanja o kakvoj donie-
13 o DEKONSTRUKCIJI
193
. :;!
l
. {)

:d
!II
I':
j-'




p
ni, ne sugeriraju da je dekonstrukcija ili stekla svoje zna-
, nje ili da s nekog sigurnog izvanjskoga gledita moe zanemariti
svekoliki problem znanja. dekonstrukcijskih to
mogu potvrditi brojni jest spoznaja i posjedovanja
znanja. U pojedinih djela i tih djela dekonstrukcija
pokuava shvatiti te fenomene tekstovnosti - naprimjer odnose je-
zika i metajezika, ili izvanjskog i unutranjeg, ili me-
logika. A ako su formuiacije do kojih se
tim analizama dolo i same otvorene ispitivanju zbog svoje ispreple-
tenosti sa snagama i smicalicama za koje tvrde da ih razumiju, to je
priznavanje neprimjerenosti otvaranje prema kritici, analizi
i pomicanju.
194
I
j
!-
I
r" .
!,

":,;, ,
l
. la
Pogla vlje
Dekonstrukcijska kritika
Rasprava o implikacijama to ih dekonstrukcija ima za knjievnu
kritiku identificirala je niz strategija i zaokupljenosti, od
strogog istraivanja kako se filozofske hijerarhije rue u knjievnom
diskurzu do potrage za vezama to ih uspostavljaju releji
na kriptonima da dekonstrukcijska kri-
tika nije primjena filozofskih lekcija na knjievnosti
istraivanje tekstovne logike u tekstovima to se nazivlju knji-'
evnima, njezine su promjenljive a se nalaze
pred neodoljivim iskuenjem da povuku crte koje bi pravovjernu
dekonstrukcijsku kritiku odije1ile od njezinih iskrivljivanja ili neza-
konitih oponaanja i izvedenica. 'Derridu i De Mana za
no autoritativne primjere istinske dekonstrukcije,
ostale mogu optuiti ili zbog razvodnjivanja izvornih de-
konstrukcijskih uvida ili zbog preslikavanja postupaka
ove dvojice S jedne strane, protivnici dekonstrukcije,
u listovima Newsweek ili New York Review of
priznaju De Manu i Derridi perverznu originalnost, no svrene' stu-
dente kore zbog oponaanja to se nalazi izvan
njihova dosega; s druge strane, branitelji dekonstrukcije, koji piu u
Glyph ili kore dekonstrukcijske
zbog iskrivljivanja i slabljenja izVornih Derridinih i De
Manovih formulacija.
1
l Newsweek hvali izvorne profesorske dekonstrukcije kao
impresivne pisce koji su dekonstrukciju svojim individualnim - i
- naumima, ali upozorava na njezin utjecaj na svrene studen-
te, koji mogu odgojnu pogreku doputanja da jedna teorija jezika
195
:'1
l'i
i!
;:i
Iii
I)

I '
L

il
ld
l'
,I


h

"I


b
m
li,
ill
I

"

II'!
1,
,1,

III
m
;Ii
II
l,
li
,I
,Ir

".
T

II
. :;!
l
. {)

:d
!II
I':
j-'




p
ni, ne sugeriraju da je dekonstrukcija ili stekla svoje zna-
, nje ili da s nekog sigurnog izvanjskoga gledita moe zanemariti
svekoliki problem znanja. dekonstrukcijskih to
mogu potvrditi brojni jest spoznaja i posjedovanja
znanja. U pojedinih djela i tih djela dekonstrukcija
pokuava shvatiti te fenomene tekstovnosti - naprimjer odnose je-
zika i metajezika, ili izvanjskog i unutranjeg, ili me-
logika. A ako su formuiacije do kojih se
tim analizama dolo i same otvorene ispitivanju zbog svoje ispreple-
tenosti sa snagama i smicalicama za koje tvrde da ih razumiju, to je
priznavanje neprimjerenosti otvaranje prema kritici, analizi
i pomicanju.
194
I
j
!-
I
r" .
!,

":,;, ,
l
. la
Pogla vlje
Dekonstrukcijska kritika
Rasprava o implikacijama to ih dekonstrukcija ima za knjievnu
kritiku identificirala je niz strategija i zaokupljenosti, od
strogog istraivanja kako se filozofske hijerarhije rue u knjievnom
diskurzu do potrage za vezama to ih uspostavljaju releji
na kriptonima da dekonstrukcijska kri-
tika nije primjena filozofskih lekcija na knjievnosti
istraivanje tekstovne logike u tekstovima to se nazivlju knji-'
evnima, njezine su promjenljive a se nalaze
pred neodoljivim iskuenjem da povuku crte koje bi pravovjernu
dekonstrukcijsku kritiku odije1ile od njezinih iskrivljivanja ili neza-
konitih oponaanja i izvedenica. 'Derridu i De Mana za
no autoritativne primjere istinske dekonstrukcije,
ostale mogu optuiti ili zbog razvodnjivanja izvornih de-
konstrukcijskih uvida ili zbog preslikavanja postupaka
ove dvojice S jedne strane, protivnici dekonstrukcije,
u listovima Newsweek ili New York Review of
priznaju De Manu i Derridi perverznu originalnost, no svrene' stu-
dente kore zbog oponaanja to se nalazi izvan
njihova dosega; s druge strane, branitelji dekonstrukcije, koji piu u
Glyph ili kore dekonstrukcijske
zbog iskrivljivanja i slabljenja izVornih Derridinih i De
Manovih formulacija.
1
l Newsweek hvali izvorne profesorske dekonstrukcije kao
impresivne pisce koji su dekonstrukciju svojim individualnim - i
- naumima, ali upozorava na njezin utjecaj na svrene studen-
te, koji mogu odgojnu pogreku doputanja da jedna teorija jezika
195
:'1
l'i
i!
;:i
Iii
I)

I '
L

il
ld
l'
,I


h

"I


b
m
li,
ill
I

"

II'!
1,
,1,

III
m
;Ii
II
l,
li
,I
,Ir

".
T

II
Ta je kombinacija pokudapoznata : tim je opisano pis-
mo kada je odgurnuto ustranu -" kao iskrivljivanje govora i meha-
ponavljanje govora. Skrb za razumljiva je kod branite-
lja dekonstrukcije, koji su zastraeni recepcijom doputenih ideja
kojima se dive, no Derridine ili De Manove radove kao izvor-
nu a druge dekonstrukcijske spise drati slabim oponaanje!1l,
upravo zaboraviti nas je dekonstrukcija o odno-
su i ponavljanja i o unutranjoj ulozi promaaja i
nesretnih Dekonstrukcija je stvorena ponavljanjima, otklo-
nima, Ona iz Derridinih i De Manovih radova
samo ponavljanja: oponaanja, navoda, iskrivljenja,
dije. Ona ne opstoji kao skup naputaka, kao niz
razlika to ih moemo ucrtati na osima, kakve su stupanj
do kojeg se analizirano djelo dri osnovnom jedinicom, uloga koja
se' pripisuje prijanjim teksta, zanimanje za istraivanje
odnosa te izvor kategorija uporab-
ljenih pri analizi. ivotnost svakog intelektualnog pothvata uvelike
ovisi o razlikama koje argumentaciju, istodob-
no svaku distinkciju onoga to lei unutar tog
pothvata i onoga to se nalazi izvan njega.
2
N e samo to ponavljanje proizvodi ono to potom moemo dra-
ti metodom, i spisi za koje se kae da oponaaju ili za-
stranjuju pruaju jasnije ili cjelovitije primjere metode negoli
predodredi njihov odgovor na velika knjievna djela (22. lipnja 1981, str.
83). The New York Review of Books se preko Denisa Donoghuea tui na
svrene studente koji proizvode dekonstrukcijska zbog
teorije to je imaju potkrijepiti (Deconstructing Deconstruction [Dekon-
struiranje dekonstrukCije], str. 41). Na Colloque de Cerisy o Derridi 1980.
" godine bilo je mnogo prituaba, osobito s strane, glede
derridovske dekonstrukcije na knjievnosti u Americi
- institucionalizacije koja tu dekonstrukciju liava njezine izvorne
ne snage (vidi naprimjer Les Pins de J'homme, izd. Lacoue-Labarthe i Nan-
cy, str. 278-81). Ta je tema postala se dekonstrukcij-
ska kritika prikazuje kao ponavljanje ili primjena, operacija koja.
iskrivljuje i razara snagu izvornika to ga ponavlja. Deconstruction as Criti-
cism [Dekonstrukcija kao kritika] Rodolphea Gaschea, se na iskriv-
ljivanja Derridinih izvornih filozofskih zamisli, govori o svoj toj
"to naivnoj a ponekad,u njezinim nekontroliranim i neeljenim popratnim
pojavama, i smijenoj primjeni rezultata filozofskih rasprava na
je knjievnosti (str. 178). pribliavanje protivnika i pobornika
u toj silnoj brizi da se izvorno od izvedenog simptom je igre i snaga
unutar institucija koji budi radoznalost. .
2 Osim radova o kojima se raspravlja u ovom poglavlju, bilo bi
i djela navedenih u bibliografiji re-
dom: Timothy Bahti, Cynthia Chase, Eugenio Donato, Rodolphe Gasche,
" Carol Jacobs, Sarah Kofman, Richard Rand, Joseph Riddel, Michael Ryan,
Henry Sussman te Andrzej Warminski.
196
i
1
I
J
I1!, ,
,
:1
pretpostavljeni izvornici. Sami De Manovi radovi, naprimjer,
talo i s autoritativnom tvrdnje koje zahtijevaju
razjanjenje, no umjesto toga se jednostavno navode da bi se krenu-
lo dalje k naprednijim razmiljanjima. Njegovi ogledi
uvjeravaju kako razjanjavanje tih mjesta ne bi bilo teko
samo dosadno, te uistinu pruaju mnogo podrobnih argumenata i
no ove pukotine u argumentaciji mogu biti vrlo
Frank Lentricchia, De Mana kao egzistencijalist, tui se da
su njegovi ogledi u svakoj pokvareni sugestijom kako on ne-
prijeporno, autoritativno i istinski vlada tekstovima to ih po-
zicijom za koju Lentricchia vjeruje da je moe zauzeti samo po-
(After the New Criticism, str. 299). Premda dio
proze eli sugerirati takav autoritet, De Manovo je pisanje
osobito - i dosadno - po svojoj strategiji isputanja
razja:njenja kako bi se doveli u poloaj u kojem od
njegovih analiza nemaju nikakve koristi ne pristanu li vjerovati u
neto to se neuvjerljivim ili barem nedokazanim. Kao to De
Man govori o dogmatskim tvrdnjama Michaela Riffaterrea: izri-
ih na svoj najljubaznijim i u mjeri neprijepor-
nim on njihovu funkciju posve razvid-
nom (Hypogram and Inscription, str. 19).
Prikaz dekonstrukcijske kritike ne moe, naravno, zanemariti D,e
Manove radove, no njegova ih retorika autoriteta ma-
nje uzornima negoli su to djela mladih koji jo uvijek mo-
raju pokuati razjasniti ono to ele iznijeti kao tvrdnju i koji stoga
mogu pruiti jasniji pregled vanih pitanja i postupaka. Dobro je
polazite otmjena, relativno jednostavna analiza jednog
ja je praksa otroumnija od njegove teorije. Walden 's False Bot-
toms [Waldenska lana dna*] Waltera Michadsa daju
kim postupcima dekonstrukcijsku fleksiju pa nam stoga
da dekonstrukcijsku kritiku smjestimo u tradiciju knjievne inter-
pretacije.
Emerson se alio na Thoreauovo lukavstvo pro-
.... Kad ga postajem nervozan i jadan. Michae1s se
u Thoreauovu djelu Walden i strategijama to
ih usvajaju kako se ne bi jadnima inervoznima.
Walden se kao potraga za temeljima, pokuaj da se od-
baci suvino i dno. U svom Dnevniku [Journal] Tho-
reau biljei emblematsku zamisao o rezultatima 'koje kasnije izvje-
Walden: dno Wald.en [Walden Pond] te kakav
njegov eventualni uvir i izvir; Glasovit ulomak iz Walden-a
nas da dno:
* Nap. prev. - Posrijedi je djelo Henrya Davida Thoreaua Walden: or
Life in the Woods [Walden: ili ivot u umi].
197
Ta je kombinacija pokudapoznata : tim je opisano pis-
mo kada je odgurnuto ustranu -" kao iskrivljivanje govora i meha-
ponavljanje govora. Skrb za razumljiva je kod branite-
lja dekonstrukcije, koji su zastraeni recepcijom doputenih ideja
kojima se dive, no Derridine ili De Manove radove kao izvor-
nu a druge dekonstrukcijske spise drati slabim oponaanje!1l,
upravo zaboraviti nas je dekonstrukcija o odno-
su i ponavljanja i o unutranjoj ulozi promaaja i
nesretnih Dekonstrukcija je stvorena ponavljanjima, otklo-
nima, Ona iz Derridinih i De Manovih radova
samo ponavljanja: oponaanja, navoda, iskrivljenja,
dije. Ona ne opstoji kao skup naputaka, kao niz
razlika to ih moemo ucrtati na osima, kakve su stupanj
do kojeg se analizirano djelo dri osnovnom jedinicom, uloga koja
se' pripisuje prijanjim teksta, zanimanje za istraivanje
odnosa te izvor kategorija uporab-
ljenih pri analizi. ivotnost svakog intelektualnog pothvata uvelike
ovisi o razlikama koje argumentaciju, istodob-
no svaku distinkciju onoga to lei unutar tog
pothvata i onoga to se nalazi izvan njega.
2
N e samo to ponavljanje proizvodi ono to potom moemo dra-
ti metodom, i spisi za koje se kae da oponaaju ili za-
stranjuju pruaju jasnije ili cjelovitije primjere metode negoli
predodredi njihov odgovor na velika knjievna djela (22. lipnja 1981, str.
83). The New York Review of Books se preko Denisa Donoghuea tui na
svrene studente koji proizvode dekonstrukcijska zbog
teorije to je imaju potkrijepiti (Deconstructing Deconstruction [Dekon-
struiranje dekonstrukCije], str. 41). Na Colloque de Cerisy o Derridi 1980.
" godine bilo je mnogo prituaba, osobito s strane, glede
derridovske dekonstrukcije na knjievnosti u Americi
- institucionalizacije koja tu dekonstrukciju liava njezine izvorne
ne snage (vidi naprimjer Les Pins de J'homme, izd. Lacoue-Labarthe i Nan-
cy, str. 278-81). Ta je tema postala se dekonstrukcij-
ska kritika prikazuje kao ponavljanje ili primjena, operacija koja.
iskrivljuje i razara snagu izvornika to ga ponavlja. Deconstruction as Criti-
cism [Dekonstrukcija kao kritika] Rodolphea Gaschea, se na iskriv-
ljivanja Derridinih izvornih filozofskih zamisli, govori o svoj toj
"to naivnoj a ponekad,u njezinim nekontroliranim i neeljenim popratnim
pojavama, i smijenoj primjeni rezultata filozofskih rasprava na
je knjievnosti (str. 178). pribliavanje protivnika i pobornika
u toj silnoj brizi da se izvorno od izvedenog simptom je igre i snaga
unutar institucija koji budi radoznalost. .
2 Osim radova o kojima se raspravlja u ovom poglavlju, bilo bi
i djela navedenih u bibliografiji re-
dom: Timothy Bahti, Cynthia Chase, Eugenio Donato, Rodolphe Gasche,
" Carol Jacobs, Sarah Kofman, Richard Rand, Joseph Riddel, Michael Ryan,
Henry Sussman te Andrzej Warminski.
196
i
1
I
J
I1!, ,
,
:1
pretpostavljeni izvornici. Sami De Manovi radovi, naprimjer,
talo i s autoritativnom tvrdnje koje zahtijevaju
razjanjenje, no umjesto toga se jednostavno navode da bi se krenu-
lo dalje k naprednijim razmiljanjima. Njegovi ogledi
uvjeravaju kako razjanjavanje tih mjesta ne bi bilo teko
samo dosadno, te uistinu pruaju mnogo podrobnih argumenata i
no ove pukotine u argumentaciji mogu biti vrlo
Frank Lentricchia, De Mana kao egzistencijalist, tui se da
su njegovi ogledi u svakoj pokvareni sugestijom kako on ne-
prijeporno, autoritativno i istinski vlada tekstovima to ih po-
zicijom za koju Lentricchia vjeruje da je moe zauzeti samo po-
(After the New Criticism, str. 299). Premda dio
proze eli sugerirati takav autoritet, De Manovo je pisanje
osobito - i dosadno - po svojoj strategiji isputanja
razja:njenja kako bi se doveli u poloaj u kojem od
njegovih analiza nemaju nikakve koristi ne pristanu li vjerovati u
neto to se neuvjerljivim ili barem nedokazanim. Kao to De
Man govori o dogmatskim tvrdnjama Michaela Riffaterrea: izri-
ih na svoj najljubaznijim i u mjeri neprijepor-
nim on njihovu funkciju posve razvid-
nom (Hypogram and Inscription, str. 19).
Prikaz dekonstrukcijske kritike ne moe, naravno, zanemariti D,e
Manove radove, no njegova ih retorika autoriteta ma-
nje uzornima negoli su to djela mladih koji jo uvijek mo-
raju pokuati razjasniti ono to ele iznijeti kao tvrdnju i koji stoga
mogu pruiti jasniji pregled vanih pitanja i postupaka. Dobro je
polazite otmjena, relativno jednostavna analiza jednog
ja je praksa otroumnija od njegove teorije. Walden 's False Bot-
toms [Waldenska lana dna*] Waltera Michadsa daju
kim postupcima dekonstrukcijsku fleksiju pa nam stoga
da dekonstrukcijsku kritiku smjestimo u tradiciju knjievne inter-
pretacije.
Emerson se alio na Thoreauovo lukavstvo pro-
.... Kad ga postajem nervozan i jadan. Michae1s se
u Thoreauovu djelu Walden i strategijama to
ih usvajaju kako se ne bi jadnima inervoznima.
Walden se kao potraga za temeljima, pokuaj da se od-
baci suvino i dno. U svom Dnevniku [Journal] Tho-
reau biljei emblematsku zamisao o rezultatima 'koje kasnije izvje-
Walden: dno Wald.en [Walden Pond] te kakav
njegov eventualni uvir i izvir; Glasovit ulomak iz Walden-a
nas da dno:
* Nap. prev. - Posrijedi je djelo Henrya Davida Thoreaua Walden: or
Life in the Woods [Walden: ili ivot u umi].
197
I .
Saberimo se i radimo, zagazimo nizbrdo, kroz glib i kal milje-
nja, predrasuda, i tradicije, tlapnje i kroz tu naplavinu
to prekriva kuglu zemaljsku, ... kroz crkvu i dravu, kroz pjesni-
tvo, filozofiju i religiju, sve dok ne do dna i sti-
jenja na mjestu koje moemo nazvati zbiljom i recimo: To je i ne-
ma greke; i tada zasnujmo, point ispod povod-
nja, mraza i vatre, mjesto gdje bi se mogao utemeljiti zid ili dra-
va, ili sigurno postaviti stup svjetiljke, ili moda kakav
mjerni instrument, ne Ni10mjer Zbiljomjer, da bi sto-
mogla znati kako je visoko s vremena na vrijeme rastao po-
vodanj varki i Ipogl. 21
To je dno prirodni temelj, osnovica u prirodi starija od ljud-
skih institucija ili izvan njih, zbilja koju moramo pokuati uhvatiti.
No u Walden-u postoji i drugo dno: Ne prua mi nikakvo
zadovoljstvo, Thoreau, gradnju svoda prije ne-
goli imam dobar temelj. Nemojmo se igrati po tankoj kori leda. *
Svuda postoji dno. Pa nastavlja slikovitom anegdotom o
putniku koji je' nekog upitao ima li pred njim
dno. je odvratio da ima. No putnikov je konj ubrzo
utonuo do kolana i on 'Mislio sam da si ti rekao kako
ova kaljua ima dno.' 'Ona ga i ima', odgovori 'no jo
niste ni na pola puta do njega.' Tako je i s kaljuama i ivim pijesci-
ma drutva; Thoreau, no on je stari momak koji to
zna (pogl. 18).
Kako opaa Michaels, premda je tema dvaju ulomaka -
u potrazi za temeljem - poanta se dra-
promijenila ( Walden's False Bottoms, str. 136). Oba
odlomka dno staVljaju u opreku: s glibom i kalom nad njim,
ali se struktura vrijednosti: u prvom odlomku mudrac ga-
zi kroz 'glib i kal da bi dosegao dno; u drugom je mudrac onaj tko
zna dovoljho da bi se drao postrani, a se iz prvog
odlomka preoblikuje u glupog putnika koji tone. Daljnje se uslo-
njavanje javlja u Thoreauovu prikazu potrage za dnom jezerca Wal-
dea .
Kako sam elio p01).ovno odavno izgubljeno dno jezerca
Walden, briljivo sam ga pregledao, prije pucanja leda
46-e, s kompasom, lancem i sondom. Mnogo je o
dnu, ili bolje o bezdnu ovog jezerca, koje zacijelo
same nisu imale temelja. je koliko dugo ljudi vjero-
vati u to kako jezerce nema dna, a da se potruditi da
mu izmjere. dubinu. Pri jednoj etnji po blioj okolici posjetio
* Nap. prev .. - II izvorniku: Let us not play at kitdybenders. U prije-
vodu Zore Igra u kojoj deca pokuavaju da ili da se kliza-
ju po tankom ledu, a da ga ne probiju. (H. D. Toro. Valden. O
neposlunosti. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1981, str. 294. bilj. 16).
198 f
I
; .j:
.ti.

sam dva takva Jezerca Bez Dna. Mnogi su vjerovali da se Wal-
den protee kroz kuglu zemaljsku do njezine druge strane.
... Drugi su se sputali iz sela s utegom od pedeset i est funti i
vagonom' palac debelog konopca, no ipak nisu uspjeli
nikakvo dno; jer dok je uteg mirno leao kraj puta, oni
su polako otputali konopac u uzaludnom pokuaju da izmjere
dubinu svoje uistinu neizmjerive sposobnosti
vatosti. No svoje mogu uvjeriti da Walden ima razumno
dno na razumnoj, premda dubini. Lako
sam je izmjerio povraza ... , je dubina bila
no sto i dvije stope. ... Ipog!. 161
Uzorak je dosad jasan: Thoreau nam nudi glib i kal miljenja (glupo
vjerovanje u nepostojanje dna, koje je bez temelja) i svoju
nakanu da stigne do dna stvari, da pokae i kae: To je, i
nema greke. No on smjesta nastaVlja: To je izvanredna dubina za
tako malu povrinu; pa ipak, mata ne moe potedjeti niti jedan je-
dini njezin to ako su sva jezerca Ne bi li'to povratno
djelovalo na ljudske umove? Zahvalan sam to je ovo jezerce
no simbolom i dubine. Dok ljudi vjeruju u beskraj, zamiljat
da neka jezerca nemaju dna. Opreka zbilje
dna i zavaranog vjerovanja u nepostojanje dna preoblikuje se u op-
reku plitkosti povezane sa dnima i povezane
s nepostojanjem dna. Dubina se jezerca zbog sugestije nepos-
tojanja dna koja bi se mogla otkloniti zbiljskog dna.
. Michaels ne pokuava raspriti ova istra"uje na-
na koji se ona ponovo stvaraju u Thoreauovim daljnjim raspra-
vama o prirodnim temeljima i o Prirodi kao temelju. Ista kretnja ko-
jom se ovdje dno uklanja kao vrijednost se javlja se
kada :Thoreau sve zbiljske znakove prirodne vrijednosti to
ih njegovo drutvo. Prirode kao
dna ili donje crte ovisi o njezinoj drugosti, tako da se svako pojedi-
no dno mora pokazati plitkim i pobuditi elju za daljnjom dubinom.
Kategorija prirodnog postaje prazna, pie Michaels. No to ne
da je naputena distinkcija prirodnog i konvencional-
nog. Posve obratno: to tee postaje prepoznavanje prirodnih na-
to se vie prednosti pripisuje poziciji koju je definirati
samo u teorijskoj opreci prema konvencionalnom ili
nom (str. 140-41). Ova se igra dna u odlomku to ga
Michaels ne navodi. U paragrafu koji slijedi nakon poticanja na
djelovanje i gaenje nizbrdo kroz glib i kal, k point Thore-
au nastavlja: Vrijeme nije nita drugo no potok na koji idem peca-
ti. Na njem pijem; no dok pijetli, vidim dno i otkrivam ko-
liko je plitak. Njegova tanka struja klizi dalje, ali ostaje
elio bih piti dublje; pecati u nebu, kojem je dno zvi-
199
I .
Saberimo se i radimo, zagazimo nizbrdo, kroz glib i kal milje-
nja, predrasuda, i tradicije, tlapnje i kroz tu naplavinu
to prekriva kuglu zemaljsku, ... kroz crkvu i dravu, kroz pjesni-
tvo, filozofiju i religiju, sve dok ne do dna i sti-
jenja na mjestu koje moemo nazvati zbiljom i recimo: To je i ne-
ma greke; i tada zasnujmo, point ispod povod-
nja, mraza i vatre, mjesto gdje bi se mogao utemeljiti zid ili dra-
va, ili sigurno postaviti stup svjetiljke, ili moda kakav
mjerni instrument, ne Ni10mjer Zbiljomjer, da bi sto-
mogla znati kako je visoko s vremena na vrijeme rastao po-
vodanj varki i Ipogl. 21
To je dno prirodni temelj, osnovica u prirodi starija od ljud-
skih institucija ili izvan njih, zbilja koju moramo pokuati uhvatiti.
No u Walden-u postoji i drugo dno: Ne prua mi nikakvo
zadovoljstvo, Thoreau, gradnju svoda prije ne-
goli imam dobar temelj. Nemojmo se igrati po tankoj kori leda. *
Svuda postoji dno. Pa nastavlja slikovitom anegdotom o
putniku koji je' nekog upitao ima li pred njim
dno. je odvratio da ima. No putnikov je konj ubrzo
utonuo do kolana i on 'Mislio sam da si ti rekao kako
ova kaljua ima dno.' 'Ona ga i ima', odgovori 'no jo
niste ni na pola puta do njega.' Tako je i s kaljuama i ivim pijesci-
ma drutva; Thoreau, no on je stari momak koji to
zna (pogl. 18).
Kako opaa Michaels, premda je tema dvaju ulomaka -
u potrazi za temeljem - poanta se dra-
promijenila ( Walden's False Bottoms, str. 136). Oba
odlomka dno staVljaju u opreku: s glibom i kalom nad njim,
ali se struktura vrijednosti: u prvom odlomku mudrac ga-
zi kroz 'glib i kal da bi dosegao dno; u drugom je mudrac onaj tko
zna dovoljho da bi se drao postrani, a se iz prvog
odlomka preoblikuje u glupog putnika koji tone. Daljnje se uslo-
njavanje javlja u Thoreauovu prikazu potrage za dnom jezerca Wal-
dea .
Kako sam elio p01).ovno odavno izgubljeno dno jezerca
Walden, briljivo sam ga pregledao, prije pucanja leda
46-e, s kompasom, lancem i sondom. Mnogo je o
dnu, ili bolje o bezdnu ovog jezerca, koje zacijelo
same nisu imale temelja. je koliko dugo ljudi vjero-
vati u to kako jezerce nema dna, a da se potruditi da
mu izmjere. dubinu. Pri jednoj etnji po blioj okolici posjetio
* Nap. prev .. - II izvorniku: Let us not play at kitdybenders. U prije-
vodu Zore Igra u kojoj deca pokuavaju da ili da se kliza-
ju po tankom ledu, a da ga ne probiju. (H. D. Toro. Valden. O
neposlunosti. Beograd: Srpska knjievna zadruga, 1981, str. 294. bilj. 16).
198 f
I
; .j:
.ti.

sam dva takva Jezerca Bez Dna. Mnogi su vjerovali da se Wal-
den protee kroz kuglu zemaljsku do njezine druge strane.
... Drugi su se sputali iz sela s utegom od pedeset i est funti i
vagonom' palac debelog konopca, no ipak nisu uspjeli
nikakvo dno; jer dok je uteg mirno leao kraj puta, oni
su polako otputali konopac u uzaludnom pokuaju da izmjere
dubinu svoje uistinu neizmjerive sposobnosti
vatosti. No svoje mogu uvjeriti da Walden ima razumno
dno na razumnoj, premda dubini. Lako
sam je izmjerio povraza ... , je dubina bila
no sto i dvije stope. ... Ipog!. 161
Uzorak je dosad jasan: Thoreau nam nudi glib i kal miljenja (glupo
vjerovanje u nepostojanje dna, koje je bez temelja) i svoju
nakanu da stigne do dna stvari, da pokae i kae: To je, i
nema greke. No on smjesta nastaVlja: To je izvanredna dubina za
tako malu povrinu; pa ipak, mata ne moe potedjeti niti jedan je-
dini njezin to ako su sva jezerca Ne bi li'to povratno
djelovalo na ljudske umove? Zahvalan sam to je ovo jezerce
no simbolom i dubine. Dok ljudi vjeruju u beskraj, zamiljat
da neka jezerca nemaju dna. Opreka zbilje
dna i zavaranog vjerovanja u nepostojanje dna preoblikuje se u op-
reku plitkosti povezane sa dnima i povezane
s nepostojanjem dna. Dubina se jezerca zbog sugestije nepos-
tojanja dna koja bi se mogla otkloniti zbiljskog dna.
. Michaels ne pokuava raspriti ova istra"uje na-
na koji se ona ponovo stvaraju u Thoreauovim daljnjim raspra-
vama o prirodnim temeljima i o Prirodi kao temelju. Ista kretnja ko-
jom se ovdje dno uklanja kao vrijednost se javlja se
kada :Thoreau sve zbiljske znakove prirodne vrijednosti to
ih njegovo drutvo. Prirode kao
dna ili donje crte ovisi o njezinoj drugosti, tako da se svako pojedi-
no dno mora pokazati plitkim i pobuditi elju za daljnjom dubinom.
Kategorija prirodnog postaje prazna, pie Michaels. No to ne
da je naputena distinkcija prirodnog i konvencional-
nog. Posve obratno: to tee postaje prepoznavanje prirodnih na-
to se vie prednosti pripisuje poziciji koju je definirati
samo u teorijskoj opreci prema konvencionalnom ili
nom (str. 140-41). Ova se igra dna u odlomku to ga
Michaels ne navodi. U paragrafu koji slijedi nakon poticanja na
djelovanje i gaenje nizbrdo kroz glib i kal, k point Thore-
au nastavlja: Vrijeme nije nita drugo no potok na koji idem peca-
ti. Na njem pijem; no dok pijetli, vidim dno i otkrivam ko-
liko je plitak. Njegova tanka struja klizi dalje, ali ostaje
elio bih piti dublje; pecati u nebu, kojem je dno zvi-
199
I.
\

,m,

l;;
.
'jezdama (pogl. 2). Dno koje moemo vidjeti je plitko. Slika
neba kao jezerca zdruuje udnJ\.l za dnom s' dubinom bezdna.
neba najbolje je prirodno dno.
U nizu odlomaka to ih istrauje Michaels - o prirodi i temelji-
ma - objanjena je udnja za dnom, no pokuaj da mu se
odredi mjesto ili da se specificiraju njegove pisca u
splet Ono to sam dovle pokuao opisati, nastavlja
on,
niz je odnosa u tekstu Walden - prirode i kulture, ko-
i te (to tek dolazi) doslovnog i figurativ-
nog jezika - od kojih se svaki u svako doba zamilja hijerarhij-
ski, to da nazivi ne supostoje tek tako, se o jednom
uvijek razmilja kao o temeljnijem ili vanijem od drugoga. Trik
je u tome to se hijerarhije uvijek rue. Priroda je ponekad temelj
koji ozakonjuje kulturu, ponekad je tek jo jedna kulturna tvore-
vina. Ponekad se potraga za dnom prikazuje kao sredi-
nja djelatnost moralnog ivota, ponekad ta ista potraga od tra-
napraviti samo glupog policajca* - rtvu. Mislim da su ta
nerazrijeena ono to nas nervoznim a kad
a poriv da ih razrijeimo mi se glavnim
motivacije u dijelu kritike ovom, djelu.
l Walden's False Bottoms, str. 1421
Ako. pokuaj razrjeenja iskrivljuje Walden, mogli
bismo u iskuenje da ih ostavimo nerazrijeenima u estetskoj
napetosti i da tujemo bogatu dvosmislenost Thoreauova djela. To
nije bezazlen izbor jer se uzorak vrednovanja
tl djelu proiruje sa dna i prirode na Poglavlje nazvano
tanje dovodi ep (poblie Ilijadu) u opreku s dnim to Thoreau zo-
ve plitkim putopisima (pogl. 3). Ep je dubok. Njegove su
suzdrani i probrani izrazi, a da bi ih uho moglo
i kada ih opisuje, Thoreau se opet slike uporabljene neko-
liko paragrafa prije - nebo kojem je dno zvijez-
dama: Najuzvienije su pisane tako daleko od pro-
laznoga govoreno g jezika ili toliko iznad njega kao t\> je nebeski
svod sa svojim zvijezdama daleko od oblaka. Tamo su zvijezde i oni
koji ih moda mogu plitkim putopisima, ep zahtije-
'va figurativno mora biti pripravan iri
smisao no to to doputa uporaba. Stoga se, kae Mic-
haels,
opreka epa i putopisa modulirala u opreku figu-
rativnog i doslovnog i potom pisanog i usmenog. Prvi je
naziv opreke u svakom povlaten, a ako iznoya
* Nap. prev. - u izvorniku: Keystone - cop.
200
i
i.
I
l
lo!'
:;,Ji
nemo pokuaju da se izmjere dubine jezerca Walden, moemo vi-
djeti da su sve to vrijednosti onoga to sam nazvao bezdnom.
Plitko bi jezerce nalikovalo plitkoj knjizi, to putopisu, koja
je namijenjena doslovnom Walden je napisan duboko i
kao simbol.
N o ovaj uzorak vrednovanja, premda uvJerljiv, nipoto nije
ni Nakon poglavlja Cii.anje slijedi po-
glavlje s naslovom Zvuci koje sustavno promilja uvedene
kategorije i ponovo dokazuje vrijednosti dna. /str. 1441
Figurativni se jezik knjiga na za nj nepovoljan stavlja u opre-
ku s doslovnim zvucima prirode, jezikom, pie Thoreau, kojim
sve stvari i zbivanja govore bez metafore (pogl. 4), a njegovoj zbilj-
nosti, pouzdanosti i doslovnosti ima dati prednost, ba kao
prijanje poglavlje figurativno
ovo ne moe jednostavno prihvatiti stoga to
odabirati, birati doslovnih i
naprimjer, ili izmedu potrage za dnom i tovanja
bezdn<y Svekoliki je na ivot, pie Thoreau, mo-
ralan. Nikada nema ni primirja vrline i pbro-
ka (pogl. ll). On napada poglavito one koji misle da ne-
maju izbora. Walden nam pokuava, kae Michaels, pokazati da
su nam uistinu preputeni izbori i, p.ijerarhije na protur-
alternative, ustraje u tome da te izbore izvrimo. No taj slom,
koji stvara prigodu ili bolje nunost biranja, istodobno slui
podrivanju temelja to bismo ga mogli pridati bilo kojem
pojedinom izboru (str. 146 - 47). To jednako vrijedi za kao
i za druge izbore. eli li nae pouzdano dno, to mo-
e samo u suglasju s to ih je tekst i ozakonio i zani-
jekao; tako se izlaemo opasnosti utapanja u vlastitim uvje-
renjima. Nije li nam do dna, zamisao bez-
dna ... , pali smo na prvom ispitu to ga pred nas postaVlja Walden,
na svoje moralne odgovornosti kao razboriti
Glava - ja dobivam, pismo - ti gubi. Nije da nas ta igra ner-
vira (str. 148).
Michaelsovo istrauje kako Walden postupa s nekoliko
sredinjih i srodnih pitanja te Qtkriva, kako to interpretacija
sloene dvosmislenosti; no otkrivene su dvosmislenosti
vie negoli posrijedi nisu tek podjele me-
alternativnim podjele dvama stavovima
prema i prema razlici na
dimenzijama teksta Michaels prepoznaje da djelo proizvodi
dvostruku vezu, u kojoj smo ponukani na odabiranje dok je
nost pravilnog odabira istodobno otklonjena. Njegove se analize ta-
ne slau s predodbama o jedinstvu.
201
I.
\

,m,

l;;
.
'jezdama (pogl. 2). Dno koje moemo vidjeti je plitko. Slika
neba kao jezerca zdruuje udnJ\.l za dnom s' dubinom bezdna.
neba najbolje je prirodno dno.
U nizu odlomaka to ih istrauje Michaels - o prirodi i temelji-
ma - objanjena je udnja za dnom, no pokuaj da mu se
odredi mjesto ili da se specificiraju njegove pisca u
splet Ono to sam dovle pokuao opisati, nastavlja
on,
niz je odnosa u tekstu Walden - prirode i kulture, ko-
i te (to tek dolazi) doslovnog i figurativ-
nog jezika - od kojih se svaki u svako doba zamilja hijerarhij-
ski, to da nazivi ne supostoje tek tako, se o jednom
uvijek razmilja kao o temeljnijem ili vanijem od drugoga. Trik
je u tome to se hijerarhije uvijek rue. Priroda je ponekad temelj
koji ozakonjuje kulturu, ponekad je tek jo jedna kulturna tvore-
vina. Ponekad se potraga za dnom prikazuje kao sredi-
nja djelatnost moralnog ivota, ponekad ta ista potraga od tra-
napraviti samo glupog policajca* - rtvu. Mislim da su ta
nerazrijeena ono to nas nervoznim a kad
a poriv da ih razrijeimo mi se glavnim
motivacije u dijelu kritike ovom, djelu.
l Walden's False Bottoms, str. 1421
Ako. pokuaj razrjeenja iskrivljuje Walden, mogli
bismo u iskuenje da ih ostavimo nerazrijeenima u estetskoj
napetosti i da tujemo bogatu dvosmislenost Thoreauova djela. To
nije bezazlen izbor jer se uzorak vrednovanja
tl djelu proiruje sa dna i prirode na Poglavlje nazvano
tanje dovodi ep (poblie Ilijadu) u opreku s dnim to Thoreau zo-
ve plitkim putopisima (pogl. 3). Ep je dubok. Njegove su
suzdrani i probrani izrazi, a da bi ih uho moglo
i kada ih opisuje, Thoreau se opet slike uporabljene neko-
liko paragrafa prije - nebo kojem je dno zvijez-
dama: Najuzvienije su pisane tako daleko od pro-
laznoga govoreno g jezika ili toliko iznad njega kao t\> je nebeski
svod sa svojim zvijezdama daleko od oblaka. Tamo su zvijezde i oni
koji ih moda mogu plitkim putopisima, ep zahtije-
'va figurativno mora biti pripravan iri
smisao no to to doputa uporaba. Stoga se, kae Mic-
haels,
opreka epa i putopisa modulirala u opreku figu-
rativnog i doslovnog i potom pisanog i usmenog. Prvi je
naziv opreke u svakom povlaten, a ako iznoya
* Nap. prev. - u izvorniku: Keystone - cop.
200
i
i.
I
l
lo!'
:;,Ji
nemo pokuaju da se izmjere dubine jezerca Walden, moemo vi-
djeti da su sve to vrijednosti onoga to sam nazvao bezdnom.
Plitko bi jezerce nalikovalo plitkoj knjizi, to putopisu, koja
je namijenjena doslovnom Walden je napisan duboko i
kao simbol.
N o ovaj uzorak vrednovanja, premda uvJerljiv, nipoto nije
ni Nakon poglavlja Cii.anje slijedi po-
glavlje s naslovom Zvuci koje sustavno promilja uvedene
kategorije i ponovo dokazuje vrijednosti dna. /str. 1441
Figurativni se jezik knjiga na za nj nepovoljan stavlja u opre-
ku s doslovnim zvucima prirode, jezikom, pie Thoreau, kojim
sve stvari i zbivanja govore bez metafore (pogl. 4), a njegovoj zbilj-
nosti, pouzdanosti i doslovnosti ima dati prednost, ba kao
prijanje poglavlje figurativno
ovo ne moe jednostavno prihvatiti stoga to
odabirati, birati doslovnih i
naprimjer, ili izmedu potrage za dnom i tovanja
bezdn<y Svekoliki je na ivot, pie Thoreau, mo-
ralan. Nikada nema ni primirja vrline i pbro-
ka (pogl. ll). On napada poglavito one koji misle da ne-
maju izbora. Walden nam pokuava, kae Michaels, pokazati da
su nam uistinu preputeni izbori i, p.ijerarhije na protur-
alternative, ustraje u tome da te izbore izvrimo. No taj slom,
koji stvara prigodu ili bolje nunost biranja, istodobno slui
podrivanju temelja to bismo ga mogli pridati bilo kojem
pojedinom izboru (str. 146 - 47). To jednako vrijedi za kao
i za druge izbore. eli li nae pouzdano dno, to mo-
e samo u suglasju s to ih je tekst i ozakonio i zani-
jekao; tako se izlaemo opasnosti utapanja u vlastitim uvje-
renjima. Nije li nam do dna, zamisao bez-
dna ... , pali smo na prvom ispitu to ga pred nas postaVlja Walden,
na svoje moralne odgovornosti kao razboriti
Glava - ja dobivam, pismo - ti gubi. Nije da nas ta igra ner-
vira (str. 148).
Michaelsovo istrauje kako Walden postupa s nekoliko
sredinjih i srodnih pitanja te Qtkriva, kako to interpretacija
sloene dvosmislenosti; no otkrivene su dvosmislenosti
vie negoli posrijedi nisu tek podjele me-
alternativnim podjele dvama stavovima
prema i prema razlici na
dimenzijama teksta Michaels prepoznaje da djelo proizvodi
dvostruku vezu, u kojoj smo ponukani na odabiranje dok je
nost pravilnog odabira istodobno otklonjena. Njegove se analize ta-
ne slau s predodbama o jedinstvu.
201

,tJi
1:1
II
,"
j';
.)i1

?
,,'
li
ji
!::!

tj
I
,!
II
il
I.
Bitna je struktura djela, pie Cleanth Brooks u knjizi
The Well Wrought Um, >>uzorak naglasaka .... Karakteris-
jedinstvo djela lei u ujedinjenju stavova u hijerar-
hiju koja je cjelokupnom i stavu (str. 203,
207). Ovdje hijerarhija nema i premda struktura
ja ima stanoviti sjedinjenja, ona ne proizvodi nikakav cjeloku-
pan i stav raskol svakog stava. Ova analiza
naposljetku; udjele se na one elemen-
te u tekstu koji imaju dimenziju i koji nas opskrbljuju
i - dno i bezdno - za raspravu o
i interpretaciji. Umjesto traganja za simbolima
i knjievnom imaginacijom, istrauje to djelo preutno i iz-
rijekom govori o
Mnogi bi, donekle opravdano, dokazivali kako Michaelsovo
premda zaokupljeno slamanjem hijerarhijskih opreka, nije iz-
vorno dekonstrukcijsko, je posrijedi istraivanje koje
ja ostavlja nerazrijeenima i ne pokazuje nervoze za
koju tvrdi da je Walden stvara. Premda istrauje odnose
onoga to djelo govori o i to ih ono izmamljuje, Mich-
aelsov ogled ne prati implikacije jezika i retorike na svoj-
stvene dijelu dekonstrukcijske kritike. Walden bismo tovie
mogli drati lakim za za Nje-
gova je narativna linija relativno labava i su je zami-
ljali kao niz sjajnih fragmenata. Kao primjer dekonstrukcijskog
nja satkanog teksta to ga, se, u cijelosti nadziru njegove
narativne i tematske strukture, moe:rp.o razmotriti raspravu Barbare
Johnson o romanu Billy Budd, Melville's Fist: The Execution of
Billy Budd [Melvilleova aka:* Billya Budda(], u njezi-
noj knjizi The Critical Difference.
Billy Budd je o lijepom, bezazlenom mladom mornaru na
o britanskom nitnom brodu. N akon to ga je Claggart, smut1jivi brod-
ski policijski lano optuio za zavjeru, Billy,
mucanjem govora, udarcem ubija Claggarta ,pred
kapetana Verea. Kapetan, ozbiljan na Billya
gleda s mnogo simpatija, ali svoje uvjerava da s obzirom na
okolnosti - Britanija je u ratu a bilo je i drugih pobuna - Billy'
mora biti objeen, a tak9 i biva uz Billyeve posljednje Bog
blagoslovio kapetana Verea! Svakom su liku izrijekom pripisane
moralne kvalitete no, kako opaa Barba,ra Johnson, >>usud je svakog
od tih likova izravno obrnut od koje smo navedeni iz
njegove 'naravi'. Billy je drag, bezazlen i neopasan, a ipak ubija.
* Nap. prev. - Est aka, pes:t:lica, ali i rukopis
execution ali i izvedba, prikaz
202

Claggart je zao, i laljiv, a ipak umire kao rtva. Vere je
mudar i odgovoran, pa ipak doputa da za kojeg da je
nevin bude objeen (The Critical Difference, str. 82).
Problem u ovoj stoga nije tek odnos dobra i zla,
je prije o odnosu naravi likova i onoga to oni iz-
, bivanja i pie Barbara Johnson,
J to pitanje bivanja nasuprot postavlja jedina
nica to je Claggart ikada izravno Billyu Buddu. Kad
Billy nehotice prolije svoju juhu pred noge brodskog policijskog
oficira, Claggart aljivo Velikoduan moj J
A velikoduan je i onaj tko je to velikoduno
izraz velikodunost se poznaje po djelima*, od kojeg
ovaj usklik, postulira neraskidivog, pretkazivog, pro-
zirnog odnosa bivanja i .... No upravo je ta ne-
raskidivost i moralnog, pojave i djelovanja, ili bivanja i
ono u to Claggart sumnja kad je o Bi1lyu Buddu.
On upozorava kapetana Verea neka ga ne prevari Billyeva
ka ljepota: Vi ste opazili samo njegovo lijepo lice. Ispod rume-
nih cvjetova moe biti zamka.. Istr. 8'3 - 841
Njegove se sumnje kada svoju optubu ponovi pred Bil-
lyem, a rumenih ojJraza ga ubije.
Da bi istraila je u ovoj drami u pitanju, Barbara Johnson
prikuplja dokaze to ih prua Melville da je opreka Billya i
Claggarta opreka dviju koncepcija jezika, ili dvaju
tipova Billy je koji jednostavno doslovno
koji vjeruje u prozirnost Baviti se dvostrukim
ma i insinuacijama bilo kakve vrste, pie Melville, bilo je posve
strano njegovoj naravi. Za njega su prigodno otvoreno ponaanje
i ljubazna ono za to su se izdavali, da mladi
mornar nikad dosad nije za udvorno g On ne
moe vjerovati da bi oblika i moglo biti nesuglasja.
. S druge strane, Claggart nije samo personifikacija dvosmislenosti i
i koji vjeruje u nesuglasje oblikom i
On je pie Melville, da jetkost njegova nepov-
jerenja mora rasti razmjerno s ljepotom pojave. Claggart Bil1ya op-
tuuje zbog zbog' nesuglasja izgledom i zbiljom;
Billy to udarac koji zapravo ilustrira upravo nesug-
lasje to ga kobnu zamku ispod cvjetova.
nom njezina poricanja on zorno pokazuje istinitost Claggartove op-
tube.
* Nap. prev. - U originalu: handsome is as handsome does. Ne moe se
,adekvatno prevesti jer handsome i lijep, zgodan; fin, pristojan; ple-
, meriit, velikoduan, tj. se i izgleda i moralnih vrlina.
I
,
I ,
[ 203


,tJi
1:1
II
,"
j';
.)i1

?
,,'
li
ji
!::!

tj
I
,!
II
il
I.
Bitna je struktura djela, pie Cleanth Brooks u knjizi
The Well Wrought Um, >>uzorak naglasaka .... Karakteris-
jedinstvo djela lei u ujedinjenju stavova u hijerar-
hiju koja je cjelokupnom i stavu (str. 203,
207). Ovdje hijerarhija nema i premda struktura
ja ima stanoviti sjedinjenja, ona ne proizvodi nikakav cjeloku-
pan i stav raskol svakog stava. Ova analiza
naposljetku; udjele se na one elemen-
te u tekstu koji imaju dimenziju i koji nas opskrbljuju
i - dno i bezdno - za raspravu o
i interpretaciji. Umjesto traganja za simbolima
i knjievnom imaginacijom, istrauje to djelo preutno i iz-
rijekom govori o
Mnogi bi, donekle opravdano, dokazivali kako Michaelsovo
premda zaokupljeno slamanjem hijerarhijskih opreka, nije iz-
vorno dekonstrukcijsko, je posrijedi istraivanje koje
ja ostavlja nerazrijeenima i ne pokazuje nervoze za
koju tvrdi da je Walden stvara. Premda istrauje odnose
onoga to djelo govori o i to ih ono izmamljuje, Mich-
aelsov ogled ne prati implikacije jezika i retorike na svoj-
stvene dijelu dekonstrukcijske kritike. Walden bismo tovie
mogli drati lakim za za Nje-
gova je narativna linija relativno labava i su je zami-
ljali kao niz sjajnih fragmenata. Kao primjer dekonstrukcijskog
nja satkanog teksta to ga, se, u cijelosti nadziru njegove
narativne i tematske strukture, moe:rp.o razmotriti raspravu Barbare
Johnson o romanu Billy Budd, Melville's Fist: The Execution of
Billy Budd [Melvilleova aka:* Billya Budda(], u njezi-
noj knjizi The Critical Difference.
Billy Budd je o lijepom, bezazlenom mladom mornaru na
o britanskom nitnom brodu. N akon to ga je Claggart, smut1jivi brod-
ski policijski lano optuio za zavjeru, Billy,
mucanjem govora, udarcem ubija Claggarta ,pred
kapetana Verea. Kapetan, ozbiljan na Billya
gleda s mnogo simpatija, ali svoje uvjerava da s obzirom na
okolnosti - Britanija je u ratu a bilo je i drugih pobuna - Billy'
mora biti objeen, a tak9 i biva uz Billyeve posljednje Bog
blagoslovio kapetana Verea! Svakom su liku izrijekom pripisane
moralne kvalitete no, kako opaa Barba,ra Johnson, >>usud je svakog
od tih likova izravno obrnut od koje smo navedeni iz
njegove 'naravi'. Billy je drag, bezazlen i neopasan, a ipak ubija.
* Nap. prev. - Est aka, pes:t:lica, ali i rukopis
execution ali i izvedba, prikaz
202

Claggart je zao, i laljiv, a ipak umire kao rtva. Vere je
mudar i odgovoran, pa ipak doputa da za kojeg da je
nevin bude objeen (The Critical Difference, str. 82).
Problem u ovoj stoga nije tek odnos dobra i zla,
je prije o odnosu naravi likova i onoga to oni iz-
, bivanja i pie Barbara Johnson,
J to pitanje bivanja nasuprot postavlja jedina
nica to je Claggart ikada izravno Billyu Buddu. Kad
Billy nehotice prolije svoju juhu pred noge brodskog policijskog
oficira, Claggart aljivo Velikoduan moj J
A velikoduan je i onaj tko je to velikoduno
izraz velikodunost se poznaje po djelima*, od kojeg
ovaj usklik, postulira neraskidivog, pretkazivog, pro-
zirnog odnosa bivanja i .... No upravo je ta ne-
raskidivost i moralnog, pojave i djelovanja, ili bivanja i
ono u to Claggart sumnja kad je o Bi1lyu Buddu.
On upozorava kapetana Verea neka ga ne prevari Billyeva
ka ljepota: Vi ste opazili samo njegovo lijepo lice. Ispod rume-
nih cvjetova moe biti zamka.. Istr. 8'3 - 841
Njegove se sumnje kada svoju optubu ponovi pred Bil-
lyem, a rumenih ojJraza ga ubije.
Da bi istraila je u ovoj drami u pitanju, Barbara Johnson
prikuplja dokaze to ih prua Melville da je opreka Billya i
Claggarta opreka dviju koncepcija jezika, ili dvaju
tipova Billy je koji jednostavno doslovno
koji vjeruje u prozirnost Baviti se dvostrukim
ma i insinuacijama bilo kakve vrste, pie Melville, bilo je posve
strano njegovoj naravi. Za njega su prigodno otvoreno ponaanje
i ljubazna ono za to su se izdavali, da mladi
mornar nikad dosad nije za udvorno g On ne
moe vjerovati da bi oblika i moglo biti nesuglasja.
. S druge strane, Claggart nije samo personifikacija dvosmislenosti i
i koji vjeruje u nesuglasje oblikom i
On je pie Melville, da jetkost njegova nepov-
jerenja mora rasti razmjerno s ljepotom pojave. Claggart Bil1ya op-
tuuje zbog zbog' nesuglasja izgledom i zbiljom;
Billy to udarac koji zapravo ilustrira upravo nesug-
lasje to ga kobnu zamku ispod cvjetova.
nom njezina poricanja on zorno pokazuje istinitost Claggartove op-
tube.
* Nap. prev. - U originalu: handsome is as handsome does. Ne moe se
,adekvatno prevesti jer handsome i lijep, zgodan; fin, pristojan; ple-
, meriit, velikoduan, tj. se i izgleda i moralnih vrlina.
I
,
I ,
[ 203

fr

..
,l
:,'.
,:1


rh
:,?t
1;1
1\
,.,

i,il:
II
se tako smjetava postulata o neraskidivosti veze iz-
i (velikodunost se poznaje po
djelima) i postulata o njihovu raskidu (ispod rumenih cvjetova
moe biti zamka). Claggart, su optube o pobune
lane i stoga oprimjeruju upravo onu koju pripi-
suju Bi11yu, biva opovrgnut glede javnog izricanja lai o Bil1yu za
koju B11!yev p9.!"9.doksalno po!caZl!je da je istin2..
Istr. 861' ,
Ovaj prikaz opreke dvaju likova i njegovo oblikovanje
modela signifikacije i interpretacije raspoznaje dakle
dva u prepirke o ovoj N eki
su interpretatori, poput Claggarta, neskloni pri-
hvatiti Bi11yevu dobrotu zdravo za gotovo. Oni mogu izvesti zaklju-
o Claggartovoj prikrivenoj homoseksualnosti, njegov
postupak prema Billyu kao potisnuti oblik ljubavi. Oni predla-
opise Billyeve nevinosti kao pseudonevinosti i
njegove dobrote kao potiskivanja vlastite destruktivnosti koja izbija
na povrinu u onom kobnom udarcu. U prizoru sukoba Claggart je
uistinu portretiran kao kakav koji se Billyu
odmjerenim korakom i mirnim, pribranim dranjem psihijatra koji
se u blagovaonici pribliava nekom bolesniku koji
pokazivati nagovjetaje napadaja. Drugi sta-
ju na Bi1lyevu stranu, u neraskidivo st veze bivanja
i te moralne designacije likova: Claggart je zao,
Billy dobar, Vere mudar. Obje skupine imaju uvjerljive interpreta-
cije kobnog udarca: ,Ako Billy predstav-
lja dobrotu, tada je njegov nenamjeran no pra-
vedan, da zavrava unitenjem 'zlog' Claggarta. Ako je Billy
neurotskogpotiskivanja, onda je njegov nje-
govim nesvjesnim eljama i razotkriva destruktivnost pokuaja da se
potisne vlastita destruktivnost. U prvom je ubojstvo
no; u drugom je ono ispunjenje elje (str. 90-91).
Ovdje je to to je u svakom interpretacija udarca
utemeljena na premisama koje podrivaju tvrdnju to je zagovara in-
terpretacija: Billy i svi oni koji doslovno te vjeruju u neras-
kidivost veze i motivaciju moraju taj udarac drati i ne-
motiviranim, kako bi Billyevu dobrotu i praved-
nost udarca. Za Claggarta i druge interpretatore koji
vjeruju u nesuglasje izgledom i zbiljom taj je udarac dokaz
Bi11yeve zle samo onda ako je motiviran i stoga primjer
neraskidivosti bivanja i Tako dosljednost svake interpreta:'
tivne sheme biva razore:Q,a signifikacije na koje se mora po-
zivati da bi u svoje udarac. Udarac razara svako
gledite - Billyevo i Claggartovo, ba kao i onih koji
204

,D
doslovno i onih koji odravaju ironijski odmak. On izaziva
raskol li svakom interpretativnom prikazu zato to se ono to on
razara na koji
Pokua li presuditi, u raspravi Bi11ya i Claggar-
ta ili doslovnih i se i sama u polo-
aju kapetana Verea, koji je opisan kao i razborit Nje-
gova je to da odnos naivnosti i para-
noje, i ironije, ubojstva i greke, i on na
od Bil1yeva i Claggartova. Oni su bez prolosti i
koje u njihovim ne igraju nikakvu ulogu: oni
motiv i Vere se umjesto toga na prethodne
i posljetke : Buddova namjera ili nenarnjera nije
relevantna, izjavljuje on. On u odnosu prema i po-
vijesnim okolnostima i u odnosu prema prijanjim tekstovima, Bib-
liji i Zakonu o pobuni. i znanje, Vere toni presu-
dom odnose drugih interpretacija i A za
njega proglasiti Billya krivim ubiti ga. Vereovo je poli-
djeluje pretvaranjem
dvosmislene situacije u odredivu: No on to pretvaranjem
razlike unutar (Billy rascijepljen svje.sne pokornosti i ne-
svjesnog neprijateljstva, Vere rascijepljen razu-
mijevanja i vojnog autoriteta) u razliku Claggar-
ta i Bi11ya, Prirode i Kralja, autoriteta i
... je kontekst II romanu Billy Budd takav da su razlike
unutar (pobuna na ratnom brodu, franCUSKa revolucija kao pri-
jetnja trajnim institucijama, Billyevo nesvjesno neprijatelj-
stvo) na svim razinama razlikama (brod Belli-
patent nasuprot brodu Athee*, Engleska nasuprot Francuskoj,
ubojica nasuprot rtvi). I str. 105-61 .
,
se i estoko prepiru u svojim prosudbama tog
tatelja, Vere a, koji je izgleda prisiljen pogrijeiti na jedaH
ili na drugi i kojije pristran upravo stoga to u svojoj pre-
sudi mora uzeti u obzir posljedice te presude. Moemo li mi, kao
tatelji knjievnog djela, bolje postupiti? Moemo li mi donijeti
niju i nepristraniju presudu no to je to Vereova ? Ako je zakon
prisilna preoblika dvosmislenosti u rjeivost, je li pita
.. Barbara Johnson, dvosmislenost kao takvu, da to ne
funkcionira kao (str. 107). i o tome,
ona, Melville moe neto .jer li romanu Billy Budd postoji i
onaj koji 'se nikada ni u to ne i nikada ne da-
je savjet': stari Danac. od 'malo mnogo bora' i s 'puti
* Nap. prev. - Be1lipo ten t. - si1<:!.n u ratu (lat.); Athee - ateist, bez-
bonik (franc.)
205
fr

..
,l
:,'.
,:1


rh
:,?t
1;1
1\
,.,

i,il:
II
se tako smjetava postulata o neraskidivosti veze iz-
i (velikodunost se poznaje po
djelima) i postulata o njihovu raskidu (ispod rumenih cvjetova
moe biti zamka). Claggart, su optube o pobune
lane i stoga oprimjeruju upravo onu koju pripi-
suju Bi11yu, biva opovrgnut glede javnog izricanja lai o Bil1yu za
koju B11!yev p9.!"9.doksalno po!caZl!je da je istin2..
Istr. 861' ,
Ovaj prikaz opreke dvaju likova i njegovo oblikovanje
modela signifikacije i interpretacije raspoznaje dakle
dva u prepirke o ovoj N eki
su interpretatori, poput Claggarta, neskloni pri-
hvatiti Bi11yevu dobrotu zdravo za gotovo. Oni mogu izvesti zaklju-
o Claggartovoj prikrivenoj homoseksualnosti, njegov
postupak prema Billyu kao potisnuti oblik ljubavi. Oni predla-
opise Billyeve nevinosti kao pseudonevinosti i
njegove dobrote kao potiskivanja vlastite destruktivnosti koja izbija
na povrinu u onom kobnom udarcu. U prizoru sukoba Claggart je
uistinu portretiran kao kakav koji se Billyu
odmjerenim korakom i mirnim, pribranim dranjem psihijatra koji
se u blagovaonici pribliava nekom bolesniku koji
pokazivati nagovjetaje napadaja. Drugi sta-
ju na Bi1lyevu stranu, u neraskidivo st veze bivanja
i te moralne designacije likova: Claggart je zao,
Billy dobar, Vere mudar. Obje skupine imaju uvjerljive interpreta-
cije kobnog udarca: ,Ako Billy predstav-
lja dobrotu, tada je njegov nenamjeran no pra-
vedan, da zavrava unitenjem 'zlog' Claggarta. Ako je Billy
neurotskogpotiskivanja, onda je njegov nje-
govim nesvjesnim eljama i razotkriva destruktivnost pokuaja da se
potisne vlastita destruktivnost. U prvom je ubojstvo
no; u drugom je ono ispunjenje elje (str. 90-91).
Ovdje je to to je u svakom interpretacija udarca
utemeljena na premisama koje podrivaju tvrdnju to je zagovara in-
terpretacija: Billy i svi oni koji doslovno te vjeruju u neras-
kidivost veze i motivaciju moraju taj udarac drati i ne-
motiviranim, kako bi Billyevu dobrotu i praved-
nost udarca. Za Claggarta i druge interpretatore koji
vjeruju u nesuglasje izgledom i zbiljom taj je udarac dokaz
Bi11yeve zle samo onda ako je motiviran i stoga primjer
neraskidivosti bivanja i Tako dosljednost svake interpreta:'
tivne sheme biva razore:Q,a signifikacije na koje se mora po-
zivati da bi u svoje udarac. Udarac razara svako
gledite - Billyevo i Claggartovo, ba kao i onih koji
204

,D
doslovno i onih koji odravaju ironijski odmak. On izaziva
raskol li svakom interpretativnom prikazu zato to se ono to on
razara na koji
Pokua li presuditi, u raspravi Bi11ya i Claggar-
ta ili doslovnih i se i sama u polo-
aju kapetana Verea, koji je opisan kao i razborit Nje-
gova je to da odnos naivnosti i para-
noje, i ironije, ubojstva i greke, i on na
od Bil1yeva i Claggartova. Oni su bez prolosti i
koje u njihovim ne igraju nikakvu ulogu: oni
motiv i Vere se umjesto toga na prethodne
i posljetke : Buddova namjera ili nenarnjera nije
relevantna, izjavljuje on. On u odnosu prema i po-
vijesnim okolnostima i u odnosu prema prijanjim tekstovima, Bib-
liji i Zakonu o pobuni. i znanje, Vere toni presu-
dom odnose drugih interpretacija i A za
njega proglasiti Billya krivim ubiti ga. Vereovo je poli-
djeluje pretvaranjem
dvosmislene situacije u odredivu: No on to pretvaranjem
razlike unutar (Billy rascijepljen svje.sne pokornosti i ne-
svjesnog neprijateljstva, Vere rascijepljen razu-
mijevanja i vojnog autoriteta) u razliku Claggar-
ta i Bi11ya, Prirode i Kralja, autoriteta i
... je kontekst II romanu Billy Budd takav da su razlike
unutar (pobuna na ratnom brodu, franCUSKa revolucija kao pri-
jetnja trajnim institucijama, Billyevo nesvjesno neprijatelj-
stvo) na svim razinama razlikama (brod Belli-
patent nasuprot brodu Athee*, Engleska nasuprot Francuskoj,
ubojica nasuprot rtvi). I str. 105-61 .
,
se i estoko prepiru u svojim prosudbama tog
tatelja, Vere a, koji je izgleda prisiljen pogrijeiti na jedaH
ili na drugi i kojije pristran upravo stoga to u svojoj pre-
sudi mora uzeti u obzir posljedice te presude. Moemo li mi, kao
tatelji knjievnog djela, bolje postupiti? Moemo li mi donijeti
niju i nepristraniju presudu no to je to Vereova ? Ako je zakon
prisilna preoblika dvosmislenosti u rjeivost, je li pita
.. Barbara Johnson, dvosmislenost kao takvu, da to ne
funkcionira kao (str. 107). i o tome,
ona, Melville moe neto .jer li romanu Billy Budd postoji i
onaj koji 'se nikada ni u to ne i nikada ne da-
je savjet': stari Danac. od 'malo mnogo bora' i s 'puti
* Nap. prev. - Be1lipo ten t. - si1<:!.n u ratu (lat.); Athee - ateist, bez-
bonik (franc.)
205

tl
cij
"
11
JI
'lj
ii
.,ij:l
i
,
"

1,'\
1;1
!ll
1,,1
i
IC,\
h
i;
1'1
il\
I:i
11,.'1
I;
I
nalik drevnom pergamentu' (str. 107). On vidi i zna. Na Billyevo
navaljivanje da mu da savjet on nudi samo svoje zapaanje da se
Claggart okomio na nj; no to, zajedno s njegovim odbijanjem da
kae neto vie, ima ustanovljive posljedice i pridonosi tragediji.
Danac dramatizira koje pokuava biti spoznajno i
performativno neutralnim koliko je to god ali pokuaj
znanja bez moe i sam funkcionirati kao Danac, po-
put Verea, ilustrira i nerazdvojivost spoznaje i djelovanja, i nemo-
njihova skladna stapanja, jer se u svakom kako pie
Barbara Johnson, autoritet sastoji upravo u zadra-
vanja vlastite primjene. Nijedan od likova ne moe sprije-
posljedice koje uslonjuju i
spoznaje i suda.
Billy Barbara Johnson,
mriogo je vie od puke studije o dobru i zlu, pravdi i nepravdi.
Posrijedi je dramatizacija zamrenih odnosa znanja i
njenja, govorenja i ubijanja, i koji razu-
mijevanje i djelovanje tako .... Smrtonosni
ili razlika koja se kroz roman Billy Budd
nije smjetena znanja i djelovanja, izvrenja i spoznaje.
Ona je ono to unutar spoznaje funkcionira kao ono to nas
unutar djelovanja da ikada saznamo da li se ono to uda-
ramo podudara s onim to podrazumijevamo. A to
je ono to Melvilleova posljednjeg djela tako udar-
nim./str. 108-91
Ova posljednja fraza iz oslikava jedno
obiljeje ove kritike koje u odlomcima to sam ih citirao nije dobro
zastupljeno: uporabu izraza iz teksta, se ka-
ko bi se iz pripovijesti povezali s i pisa-
nja. Billyev je udarac udarni u sloena struktura zna-
i prisilnih posljedica; djela, kako je objanjeno,
ima dakle performativnu s posljedicama to ih nije lako iz-
vezu uspostavlja naslov poglavlja, Melville's Fist: The
Execution of Billy Budd, koji povezuje tri performativna govorna
Melvilleov pisanja (Pokuat dati njegov IClaggartovl
portret, ali ga nikad pogoditi*, pie on), Billyevo
poricanje i Vereovu smrtnu presudu. se jezikom teksta kao
metajezikom, nastavljaju proces to ga je tekst
no dekonstrukcijska se uvelike razlikuju u tome kako se tom
* Nap. prev. - engl. hit udariti i pogoditi neto, to se ovdje rabi
kao igra.
206
I
j_;};o
.?i
I
slue. Derrida nasilno iri iz teksta da bi
opisao tekstovnu logiku. De Man, naprotiv, izbjegava kategorije to
ih nudi tekst i brzo povezuje momente koji ga zanimaju s
nim naZIVIma retorike i filozofije. Umjerenim koritenjem te tek-
stovne zalihe Barbara Johnson stvara neto to nalikuje igrama

Drugi aspekt dekonstrukcije to ga ilustrira ovaj primjer jest
sumnja u pripravnost da dvosmislenost kao estet-
sko bogatstvo. s dvjema interpretacijama ili dvjema mo-
,Barbara Johnson postavlja pit(;l,nja o premisama na ko-
jima svaka od njih i istrauje' odnos premisa i kon-
kluzija: da podrivaju upravo one pretpos-
tavke koje ih Takva onda osiguravaju polazita
istraivanju okvira unutar kojih takva izlaze na vidjelo. De-
konstrukcijska tako mogu odbiti estetskog bogat-
stva. Uvijek kada stignemo do to bi se moglo posljed-
njom - kakav zgodan paradoks ili formulacija
- to mjesto natrag u tekst, to djelo moe o
do kojeg smo doli. Nakon Vereove presude
Barbara Johnson pita to tekst moe o samom presude, a
nakon o presudi kao o nasilja koji poku-
ava ovladati svojim vlastitim posljedicama, ona pita to
bi tekst mogao o estetskoj kritici presude, koja kritika
izgleda izranja iz njezina Ona potom analizira tvrdnju sta-
rog Danca kao daljnje uokvirenje pitanja interpretacije. Sa svojim
invaginiranim depovima tekst moe poneto o bilo kojem
to ga iz njega izvesti.
ogled Barbare Johnson postavlja pitanja o vo-
o odvajanja djelovanja i presude od pita-
nja Roman Billy Budd u jednom smislu zonio pokazuje da
il n'y a pas 'de hors texte [nema izvan teksta]: se
djelovanje ovdje razotkriva kao osobit tip koji uzalud poku-
ava posljedice njegovim temeljima. vezu
nasilja sredstva i postuliranja (ili pretpos-
tavke o neraskidivosti veze sredstvima i ciljevima i pretpostav-
ke da sve mora imati neko Billy Budd proizvodi kritiku
autoriteta kao takvog - zakona, primjerice, i zakon sig-
nifikacije - i ilustrira tekstovnost presude, u mnogome kao to to
na drugi De Man u svom Nietzschea (Allegories
of Reading, str. 119-31).
Naposljetku, ogled Barbare Johnson pokazuje nam dekonstruk-
cijsku kritiku u potrazi za strukturama za koje se da postaju
progresivno a se pokazuju' dvostrukim vezama. U
207

tl
cij
"
11
JI
'lj
ii
.,ij:l
i
,
"

1,'\
1;1
!ll
1,,1
i
IC,\
h
i;
1'1
il\
I:i
11,.'1
I;
I
nalik drevnom pergamentu' (str. 107). On vidi i zna. Na Billyevo
navaljivanje da mu da savjet on nudi samo svoje zapaanje da se
Claggart okomio na nj; no to, zajedno s njegovim odbijanjem da
kae neto vie, ima ustanovljive posljedice i pridonosi tragediji.
Danac dramatizira koje pokuava biti spoznajno i
performativno neutralnim koliko je to god ali pokuaj
znanja bez moe i sam funkcionirati kao Danac, po-
put Verea, ilustrira i nerazdvojivost spoznaje i djelovanja, i nemo-
njihova skladna stapanja, jer se u svakom kako pie
Barbara Johnson, autoritet sastoji upravo u zadra-
vanja vlastite primjene. Nijedan od likova ne moe sprije-
posljedice koje uslonjuju i
spoznaje i suda.
Billy Barbara Johnson,
mriogo je vie od puke studije o dobru i zlu, pravdi i nepravdi.
Posrijedi je dramatizacija zamrenih odnosa znanja i
njenja, govorenja i ubijanja, i koji razu-
mijevanje i djelovanje tako .... Smrtonosni
ili razlika koja se kroz roman Billy Budd
nije smjetena znanja i djelovanja, izvrenja i spoznaje.
Ona je ono to unutar spoznaje funkcionira kao ono to nas
unutar djelovanja da ikada saznamo da li se ono to uda-
ramo podudara s onim to podrazumijevamo. A to
je ono to Melvilleova posljednjeg djela tako udar-
nim./str. 108-91
Ova posljednja fraza iz oslikava jedno
obiljeje ove kritike koje u odlomcima to sam ih citirao nije dobro
zastupljeno: uporabu izraza iz teksta, se ka-
ko bi se iz pripovijesti povezali s i pisa-
nja. Billyev je udarac udarni u sloena struktura zna-
i prisilnih posljedica; djela, kako je objanjeno,
ima dakle performativnu s posljedicama to ih nije lako iz-
vezu uspostavlja naslov poglavlja, Melville's Fist: The
Execution of Billy Budd, koji povezuje tri performativna govorna
Melvilleov pisanja (Pokuat dati njegov IClaggartovl
portret, ali ga nikad pogoditi*, pie on), Billyevo
poricanje i Vereovu smrtnu presudu. se jezikom teksta kao
metajezikom, nastavljaju proces to ga je tekst
no dekonstrukcijska se uvelike razlikuju u tome kako se tom
* Nap. prev. - engl. hit udariti i pogoditi neto, to se ovdje rabi
kao igra.
206
I
j_;};o
.?i
I
slue. Derrida nasilno iri iz teksta da bi
opisao tekstovnu logiku. De Man, naprotiv, izbjegava kategorije to
ih nudi tekst i brzo povezuje momente koji ga zanimaju s
nim naZIVIma retorike i filozofije. Umjerenim koritenjem te tek-
stovne zalihe Barbara Johnson stvara neto to nalikuje igrama

Drugi aspekt dekonstrukcije to ga ilustrira ovaj primjer jest
sumnja u pripravnost da dvosmislenost kao estet-
sko bogatstvo. s dvjema interpretacijama ili dvjema mo-
,Barbara Johnson postavlja pit(;l,nja o premisama na ko-
jima svaka od njih i istrauje' odnos premisa i kon-
kluzija: da podrivaju upravo one pretpos-
tavke koje ih Takva onda osiguravaju polazita
istraivanju okvira unutar kojih takva izlaze na vidjelo. De-
konstrukcijska tako mogu odbiti estetskog bogat-
stva. Uvijek kada stignemo do to bi se moglo posljed-
njom - kakav zgodan paradoks ili formulacija
- to mjesto natrag u tekst, to djelo moe o
do kojeg smo doli. Nakon Vereove presude
Barbara Johnson pita to tekst moe o samom presude, a
nakon o presudi kao o nasilja koji poku-
ava ovladati svojim vlastitim posljedicama, ona pita to
bi tekst mogao o estetskoj kritici presude, koja kritika
izgleda izranja iz njezina Ona potom analizira tvrdnju sta-
rog Danca kao daljnje uokvirenje pitanja interpretacije. Sa svojim
invaginiranim depovima tekst moe poneto o bilo kojem
to ga iz njega izvesti.
ogled Barbare Johnson postavlja pitanja o vo-
o odvajanja djelovanja i presude od pita-
nja Roman Billy Budd u jednom smislu zonio pokazuje da
il n'y a pas 'de hors texte [nema izvan teksta]: se
djelovanje ovdje razotkriva kao osobit tip koji uzalud poku-
ava posljedice njegovim temeljima. vezu
nasilja sredstva i postuliranja (ili pretpos-
tavke o neraskidivosti veze sredstvima i ciljevima i pretpostav-
ke da sve mora imati neko Billy Budd proizvodi kritiku
autoriteta kao takvog - zakona, primjerice, i zakon sig-
nifikacije - i ilustrira tekstovnost presude, u mnogome kao to to
na drugi De Man u svom Nietzschea (Allegories
of Reading, str. 119-31).
Naposljetku, ogled Barbare Johnson pokazuje nam dekonstruk-
cijsku kritiku u potrazi za strukturama za koje se da postaju
progresivno a se pokazuju' dvostrukim vezama. U
207
,
.,
'I
ri
l!


,
i
l

t
!
,:\
uvodnom ogledu knjige The Critical Difference ona komentira Bar-
tliesovu odluku u djelu S/Z da razbije tekst, da ga dri galaksijom
prije negoli strukturom Valja upitati da li
ova (kao opreka
kom') vjernost razlomljenom uspijeva ogoliti funkcio-
nalnu pluralnost Balzacova teksta, ili nije li u zavrnoj
stanovita sustavna razina tekstovne razlike izgUbljena i poravnata
Barthesovim odbijanjem da iznova uredi ili rekonstruira tekst (str.
7). u Uvodnim napomenama svoje knjige vlastiti po-
stupak, Barbara Johnson pie:
se ovdje odvija raspoznavanjem i ogoljavanjem razlika
drugih razlika koje se ne mogu u cijelosti raspoznati niti
ogoljeti. Polazite je binama razlika za koju se kasnije po-
kazuje da je iluzija stvorena djelovanjima razlika koje je mnogo
tee istjerati Pokazuje se da su razlike entiteta
(proze i pjesnitva, mukarca i ene, knjievnosti i teorije, krivnje
i nevinosti) utemeljene na potiskivanju razlika unutar entiteta,
na'koje se neki entitet razlikuje od samog sebe. Ali
na koji se tekst razlikuje od samog sebe nikada nije jednostavan:
on posjeduje stanovitu neumoljivu, logiku,
koje se mogu do stanovite mjere. Dekonstrukcija binar-
ne opozicijy stoga nije ponitenje svih vrijednosti ili razlika; ona
je pokuaj finih, snanih razlika koje djelu-
ju unutar iluzije o binarnoj opoziciji. Istr. x-xii
Ako je dekonstrukcijska kritika potraga za razlikama - razlikama
zatajivanje kojih je uvjetom svakog pojedinog entiteta ili gledita -
onda ona nikada ne moe se zaustav-
lja kad vie nemoe i ogoljeti razlike koje rade na
vanju drugih razlika.
kako Barbara Johnson roman Billy Budd u dekon-
strukcijskoj je kritici osobit zbog svoje opsenosti - vrline koja se
olako precjenjuje - no ona ovdje ne istrauje potanke implikacije
figura, kao to to u svojoj knjizi Defigurations du lan-
gage poetique [Defiguracije jezika]. U uvodu zborniku
The Rhetoric of Romanticism [Retorika romantizma], u kojem je
ogled Barbare Johnson o romanu BJ11y Budd prvi put objavljen, Pa-
ul De Man p'ie: je produktivna gesta svih ovih spisa
to to nadmauju [c1oseness of reading] koja im se
nadavala kao uzor i to jo pomnijim pomnih poka-
zuju da ona nisu ni priblino bila dovoljno pomna (Introducti-
on [Uvod], str. 498). Dekonstrukcijsku kritiku moemo dalje karak-
terizirati dva pitanja to ih ovaj komentar: to
nje pomnim? Kakvu ulogu za dekonstrukcijsku .kritiku imaju
208
I
"
I
i .
l
prijanja Barbara Johnson najpomnije onda kada po-
tanko opisuje logiku signifikacije u stanovitim momentima
teksta. to bi jo mogla pomnost?
Za De Mana pomno [close reading] zahtijeva obzirnu po-
zornost prema onome to se ili se opire razumijeva-
nju. TJ svom predgovoru knjizi Carola Jacobsa The Dissimu1ating
Harmony [Prijetvort:li sklad] on o parafrazi govori kao o sinonimu
za razumijevanje: koji, nepoznato pretvara u poznato,
se s, (ticale se one sintakse, uporabe figura
ili iskustva) i ... se s njima i uvjerljivo, ali koji
vjeto isputa, prikriva i od onoga to stoji na putu
to bi se dogodilo, pita on, kad bismo jednom iznimno mor;lli
preokrenuti etos i pokuali biti uistinu precizni, okua-
seu koje se vie ne bi slijepo pokoravalo teleologiji
kontroliranog (str. ix-x)? to bi se naime- dogodilo kad bi,
umjesto pretpostavke da su elementi teksta
instrumenti kontrole ili cjelokupnog i stava,
tatelji morali istraivati svako opiranje Primarnim bi
kama otpora moglo biti ono to nazivamo figurama, bu-
da identificirati kakav odlomak ili niz kao figurativan
preobliku doslovne koja moe posjedovati za-
nimljive u parafrazu koja odgovara za koje se
pretpostavlja da upravlja porukom kao cjelinom. Kao to smo vidje-
li u naoj raspravi o Derridi, je - pozornost prema
implikacijama figurativnosti u diskurzu - jedno od najvanijih
, sredstava dekonstnikcije.
Razmotrimo, naprimjer, De Manov postupak s odlomkom iz
Proustova djela U potrazi za izgubljenim vremenom [A la recherche
du temps perdu], u kojem se Marcel opire zahtjevu svoje bake da
ida se igra te ostaje u svojoj sobi. tvrdi da
moe istinit jji pristup ljudima i strastima, ba kao
to, u moe bit ljeta uhvatiti prisnije i snanije, negoli
kad bi zbilja bio vani: Ta svjeina moje sobe ... mojoj'
je mati potpunu predodbu ljeta koju bi moja osjeti-
la, da sam blo u etnji, mogla uivati samo u dijelovima. Taj mu
ljeta prenose muice koje su na svom. malom koncertu
preda mnoin izvodile svoju ljetnu komornu muziku: ona ga ne dozi-
va u pamet kao neka arija koju pjeva ljudsko grlo i koja, kad je slu-
u ljetno doba, poslije na nj; ona je s ljetom
udruena mnogo nunijom vezom: rodili su je ljetni dani i ona se
uvijek iznova samo s njima, u sebi sadri neto od njihove biti,
te u naem ne budi samo njihovu sliku, nego
njihov povratak, njihovu djelotvornu i neposredno dohvatljivu pri-
14 o DEKONSTRUKCIJI
"209
,
.,
'I
ri
l!


,
i
l

t
!
,:\
uvodnom ogledu knjige The Critical Difference ona komentira Bar-
tliesovu odluku u djelu S/Z da razbije tekst, da ga dri galaksijom
prije negoli strukturom Valja upitati da li
ova (kao opreka
kom') vjernost razlomljenom uspijeva ogoliti funkcio-
nalnu pluralnost Balzacova teksta, ili nije li u zavrnoj
stanovita sustavna razina tekstovne razlike izgUbljena i poravnata
Barthesovim odbijanjem da iznova uredi ili rekonstruira tekst (str.
7). u Uvodnim napomenama svoje knjige vlastiti po-
stupak, Barbara Johnson pie:
se ovdje odvija raspoznavanjem i ogoljavanjem razlika
drugih razlika koje se ne mogu u cijelosti raspoznati niti
ogoljeti. Polazite je binama razlika za koju se kasnije po-
kazuje da je iluzija stvorena djelovanjima razlika koje je mnogo
tee istjerati Pokazuje se da su razlike entiteta
(proze i pjesnitva, mukarca i ene, knjievnosti i teorije, krivnje
i nevinosti) utemeljene na potiskivanju razlika unutar entiteta,
na'koje se neki entitet razlikuje od samog sebe. Ali
na koji se tekst razlikuje od samog sebe nikada nije jednostavan:
on posjeduje stanovitu neumoljivu, logiku,
koje se mogu do stanovite mjere. Dekonstrukcija binar-
ne opozicijy stoga nije ponitenje svih vrijednosti ili razlika; ona
je pokuaj finih, snanih razlika koje djelu-
ju unutar iluzije o binarnoj opoziciji. Istr. x-xii
Ako je dekonstrukcijska kritika potraga za razlikama - razlikama
zatajivanje kojih je uvjetom svakog pojedinog entiteta ili gledita -
onda ona nikada ne moe se zaustav-
lja kad vie nemoe i ogoljeti razlike koje rade na
vanju drugih razlika.
kako Barbara Johnson roman Billy Budd u dekon-
strukcijskoj je kritici osobit zbog svoje opsenosti - vrline koja se
olako precjenjuje - no ona ovdje ne istrauje potanke implikacije
figura, kao to to u svojoj knjizi Defigurations du lan-
gage poetique [Defiguracije jezika]. U uvodu zborniku
The Rhetoric of Romanticism [Retorika romantizma], u kojem je
ogled Barbare Johnson o romanu BJ11y Budd prvi put objavljen, Pa-
ul De Man p'ie: je produktivna gesta svih ovih spisa
to to nadmauju [c1oseness of reading] koja im se
nadavala kao uzor i to jo pomnijim pomnih poka-
zuju da ona nisu ni priblino bila dovoljno pomna (Introducti-
on [Uvod], str. 498). Dekonstrukcijsku kritiku moemo dalje karak-
terizirati dva pitanja to ih ovaj komentar: to
nje pomnim? Kakvu ulogu za dekonstrukcijsku .kritiku imaju
208
I
"
I
i .
l
prijanja Barbara Johnson najpomnije onda kada po-
tanko opisuje logiku signifikacije u stanovitim momentima
teksta. to bi jo mogla pomnost?
Za De Mana pomno [close reading] zahtijeva obzirnu po-
zornost prema onome to se ili se opire razumijeva-
nju. TJ svom predgovoru knjizi Carola Jacobsa The Dissimu1ating
Harmony [Prijetvort:li sklad] on o parafrazi govori kao o sinonimu
za razumijevanje: koji, nepoznato pretvara u poznato,
se s, (ticale se one sintakse, uporabe figura
ili iskustva) i ... se s njima i uvjerljivo, ali koji
vjeto isputa, prikriva i od onoga to stoji na putu
to bi se dogodilo, pita on, kad bismo jednom iznimno mor;lli
preokrenuti etos i pokuali biti uistinu precizni, okua-
seu koje se vie ne bi slijepo pokoravalo teleologiji
kontroliranog (str. ix-x)? to bi se naime- dogodilo kad bi,
umjesto pretpostavke da su elementi teksta
instrumenti kontrole ili cjelokupnog i stava,
tatelji morali istraivati svako opiranje Primarnim bi
kama otpora moglo biti ono to nazivamo figurama, bu-
da identificirati kakav odlomak ili niz kao figurativan
preobliku doslovne koja moe posjedovati za-
nimljive u parafrazu koja odgovara za koje se
pretpostavlja da upravlja porukom kao cjelinom. Kao to smo vidje-
li u naoj raspravi o Derridi, je - pozornost prema
implikacijama figurativnosti u diskurzu - jedno od najvanijih
, sredstava dekonstnikcije.
Razmotrimo, naprimjer, De Manov postupak s odlomkom iz
Proustova djela U potrazi za izgubljenim vremenom [A la recherche
du temps perdu], u kojem se Marcel opire zahtjevu svoje bake da
ida se igra te ostaje u svojoj sobi. tvrdi da
moe istinit jji pristup ljudima i strastima, ba kao
to, u moe bit ljeta uhvatiti prisnije i snanije, negoli
kad bi zbilja bio vani: Ta svjeina moje sobe ... mojoj'
je mati potpunu predodbu ljeta koju bi moja osjeti-
la, da sam blo u etnji, mogla uivati samo u dijelovima. Taj mu
ljeta prenose muice koje su na svom. malom koncertu
preda mnoin izvodile svoju ljetnu komornu muziku: ona ga ne dozi-
va u pamet kao neka arija koju pjeva ljudsko grlo i koja, kad je slu-
u ljetno doba, poslije na nj; ona je s ljetom
udruena mnogo nunijom vezom: rodili su je ljetni dani i ona se
uvijek iznova samo s njima, u sebi sadri neto od njihove biti,
te u naem ne budi samo njihovu sliku, nego
njihov povratak, njihovu djelotvornu i neposredno dohvatljivu pri-
14 o DEKONSTRUKCIJI
"209
rl
!
:1
il
T il!
'I
:Iii
1:1
Ul
, .J
)

I,
;!l
;;1
'Il
ij!
ill
!ii
',I;
,I
1'1
:lj
sutnost.* Proustov je odlomak metafigurativan, tvrdi De Man, po
tome to figurativne odnose.
On kontrastira dva evociranja prirodnog iskustva ljeta i
nedvosmisleno prednost jednoga od tih pred onim
drugim: nuna veza koja zujanje muica sjedinjuje s ljetom
ni ga mnogo simbolom od arije to smo je
no u ljetno doba. Prednost je izraena distinkcije
koja odgovara razlici metafore i metonimije, da
su nunost i zakonit analogije
i kontigviteta [susljednosti]. o identitetu i totalitetu ko-
ji je za metaforu konstitutivan manjka u posve odnosnom meto-
nimijskom dodiru .... Odlomak govori o estetskoj me-
tafore nad metonimijom .... Pa ipak, nije potrebno otro-
umlja da bi se pokazalo kako tekst u praksi ne provodi ono to
pripovijeda. ovog odlomka otkriva da se figu-
:t:ativna praksa ne podudara s metafigurativnom teorijom i da
tvrdnja o prevlasti metafore nad metonimijom svoje uvjerlji-
vosti duguje uporabi metonimijskih struktura. / Allegories of Re-
ading, str. 14-15/
Da bi pokazao kako potpunu predodbu ljeta moe
putem prijenosa biti, Marcel mora objasniti kako su
i aktivnost, za izvanjski prizor, unesene
unutra. Ta svjeina moje sobe, pie on, s'accordait bien
a mon repos qui (grace aux aventures racontees par mes livres et qui
venaient l'emouvoir) supportait, pareil au repos d'une main immo-
bile au milieu d'une eau courante, le choc et l'animation d'un tor-
rent d'activite /dobro se slagala s mojim koji je (zahva-
pustolovinama iz mojih knjiga koje su ga bio
nalik na ruke usred vode: bio je, naime, i
on potresan burnim tokom bujice aktivnosti!. Izraz torrent d'acti-
vite [bujica aktivnosti], koji unosi uzavrelu aktivnost ljeta, djeluje
metonimijski, a ne tvrdi De, Man. On se slui susljed-
ili vezama kao oprekom bitnim vezama, na tri na-
prvo, ta slika na zdruivanju torrent i
activite u kliej ili idiomatski izraz (doslovne i bitne
torrent nisu vane za idiom); drugo, usporedno postavljanje klie-
ja torrent d'activite i slike ruke u vodi kao susljed-
nosti, zdruivanje torrent s vodom; i torrent preko
svoje povezanosti s torride arki] poma-
e da se u odlomak unese je stoga u tekst upisa-
na, pie De Man, na himben, tajnovit .... U odlomku koji
* Nap. prev: - Glede odlomka iz 'Proustova djela posluila sam se prije-
vodom Tina s francuskog izvornika (vidi: Marcel Proust. Put k
Swannu, Combray, prvi dio, Zora-GZH, Zagreb, 1977).
210

I
I
; 1
=
obiluje uspjenim i zavodljivim metaforama i koji tovie izrijekom
tvrdi da je djelotvornost metafore metonimijinoj, uvje-
ravanje se vri figurativne igre u kojoj se figure slu-
varljivo preruuju u figure nunosti (str. 66-67).3
tanje pokazuje kako tekst na odnosima za koje
tvrdi da ih odbacuje: upravo onda kada se postaVljaju najvii za-
htjevi za snagom metafore, same te slike zapravo po-
na varljivoj uporabi poluautomatskih uzoraka
(str. 16). U raspravi o tragedije De Man
da se dekonstrukcija ne zbiva iskaza, kao u opo-
vrgavanju ili u dijalektici, se umjesto toga izmedu metaje-
iskaza /u tekstu/ o naravi jezika, s jedne strane, i
prakse koja te iskaze dovodi u pitanje, s druge strane (str.
98).
Pomno ovdje skretanje pozornosti k
modusu ili statusu vanih detalja. Tematsko 'bi odlomka iz
Prousta najvjerojatnije stapanje i
u izrazu torrent d'activite, ne temelj
tog e.fekta niti njegove filozofske implikacije. De Man naravno ne
pokuava pokazati da svaki tematski iskaz podrivaju njegova sred-
stva izraza; njegova se pomna na reto- ,
strukture u odlomcima 's funkcijom ili metakri-
implikacijama: odlomcima koji. izravno
odnose, tekstovne strukture ili interpretativne procese, koji se
svojom raspravom o filozofskim opozicijama o kojima ovise
ke strukture (poput opozicija unutra/izvana, uzrok/po-
sljedica) posredno problema retorike i Mnoge su od De
Manovih uperene protiv totalizacije zahtje-
va da se nekim ili nekom pojavom ovlada preko zamjene
koja prikazuje njihovu bit. Moe se pokazati da takvi momenti ovise
o potiskivanju odnosa, ba kaoto prema nazivlju iz De
Manove prethodne knjige uvidi proizlaze iz
la. Metafora, pie on, postaje slijepom metonimijom (Allegori-
es of Reading, str. 102). No De Manovi prikazi uloge
I
3 Mogli bismo dokazivati da figura koja se u ovom odlomku dovodi II
opreku prema metbnimiji nije metafora (zamjena na temelju si-
negdoha (zamjena dijela za cjelinu): muice ne evociraju ljeto stoga to su
mu nalik, stoga to ih drimo njegovim bitnim dijelom. Takva razmilja-
nja ne mogu nauditi De Manovu dokazu zbog toga to odlomak uporno kon-
trastira bitne figure zamjene i figure zamjene, a taj se kontrast u dje-
lu U traganju za izgubljenim. vremenom, kao i .drugdje,
je s oprekom metafore i metonimije. To da ovaj odlomak
sinegdohu s modelom metafore (kao figure utemeljene na hvata-
nju biti) to ga djelo na drugim mjestima.
211
rl
!
:1
il
T il!
'I
:Iii
1:1
Ul
, .J
)

I,
;!l
;;1
'Il
ij!
ill
!ii
',I;
,I
1'1
:lj
sutnost.* Proustov je odlomak metafigurativan, tvrdi De Man, po
tome to figurativne odnose.
On kontrastira dva evociranja prirodnog iskustva ljeta i
nedvosmisleno prednost jednoga od tih pred onim
drugim: nuna veza koja zujanje muica sjedinjuje s ljetom
ni ga mnogo simbolom od arije to smo je
no u ljetno doba. Prednost je izraena distinkcije
koja odgovara razlici metafore i metonimije, da
su nunost i zakonit analogije
i kontigviteta [susljednosti]. o identitetu i totalitetu ko-
ji je za metaforu konstitutivan manjka u posve odnosnom meto-
nimijskom dodiru .... Odlomak govori o estetskoj me-
tafore nad metonimijom .... Pa ipak, nije potrebno otro-
umlja da bi se pokazalo kako tekst u praksi ne provodi ono to
pripovijeda. ovog odlomka otkriva da se figu-
:t:ativna praksa ne podudara s metafigurativnom teorijom i da
tvrdnja o prevlasti metafore nad metonimijom svoje uvjerlji-
vosti duguje uporabi metonimijskih struktura. / Allegories of Re-
ading, str. 14-15/
Da bi pokazao kako potpunu predodbu ljeta moe
putem prijenosa biti, Marcel mora objasniti kako su
i aktivnost, za izvanjski prizor, unesene
unutra. Ta svjeina moje sobe, pie on, s'accordait bien
a mon repos qui (grace aux aventures racontees par mes livres et qui
venaient l'emouvoir) supportait, pareil au repos d'une main immo-
bile au milieu d'une eau courante, le choc et l'animation d'un tor-
rent d'activite /dobro se slagala s mojim koji je (zahva-
pustolovinama iz mojih knjiga koje su ga bio
nalik na ruke usred vode: bio je, naime, i
on potresan burnim tokom bujice aktivnosti!. Izraz torrent d'acti-
vite [bujica aktivnosti], koji unosi uzavrelu aktivnost ljeta, djeluje
metonimijski, a ne tvrdi De, Man. On se slui susljed-
ili vezama kao oprekom bitnim vezama, na tri na-
prvo, ta slika na zdruivanju torrent i
activite u kliej ili idiomatski izraz (doslovne i bitne
torrent nisu vane za idiom); drugo, usporedno postavljanje klie-
ja torrent d'activite i slike ruke u vodi kao susljed-
nosti, zdruivanje torrent s vodom; i torrent preko
svoje povezanosti s torride arki] poma-
e da se u odlomak unese je stoga u tekst upisa-
na, pie De Man, na himben, tajnovit .... U odlomku koji
* Nap. prev: - Glede odlomka iz 'Proustova djela posluila sam se prije-
vodom Tina s francuskog izvornika (vidi: Marcel Proust. Put k
Swannu, Combray, prvi dio, Zora-GZH, Zagreb, 1977).
210

I
I
; 1
=
obiluje uspjenim i zavodljivim metaforama i koji tovie izrijekom
tvrdi da je djelotvornost metafore metonimijinoj, uvje-
ravanje se vri figurativne igre u kojoj se figure slu-
varljivo preruuju u figure nunosti (str. 66-67).3
tanje pokazuje kako tekst na odnosima za koje
tvrdi da ih odbacuje: upravo onda kada se postaVljaju najvii za-
htjevi za snagom metafore, same te slike zapravo po-
na varljivoj uporabi poluautomatskih uzoraka
(str. 16). U raspravi o tragedije De Man
da se dekonstrukcija ne zbiva iskaza, kao u opo-
vrgavanju ili u dijalektici, se umjesto toga izmedu metaje-
iskaza /u tekstu/ o naravi jezika, s jedne strane, i
prakse koja te iskaze dovodi u pitanje, s druge strane (str.
98).
Pomno ovdje skretanje pozornosti k
modusu ili statusu vanih detalja. Tematsko 'bi odlomka iz
Prousta najvjerojatnije stapanje i
u izrazu torrent d'activite, ne temelj
tog e.fekta niti njegove filozofske implikacije. De Man naravno ne
pokuava pokazati da svaki tematski iskaz podrivaju njegova sred-
stva izraza; njegova se pomna na reto- ,
strukture u odlomcima 's funkcijom ili metakri-
implikacijama: odlomcima koji. izravno
odnose, tekstovne strukture ili interpretativne procese, koji se
svojom raspravom o filozofskim opozicijama o kojima ovise
ke strukture (poput opozicija unutra/izvana, uzrok/po-
sljedica) posredno problema retorike i Mnoge su od De
Manovih uperene protiv totalizacije zahtje-
va da se nekim ili nekom pojavom ovlada preko zamjene
koja prikazuje njihovu bit. Moe se pokazati da takvi momenti ovise
o potiskivanju odnosa, ba kaoto prema nazivlju iz De
Manove prethodne knjige uvidi proizlaze iz
la. Metafora, pie on, postaje slijepom metonimijom (Allegori-
es of Reading, str. 102). No De Manovi prikazi uloge
I
3 Mogli bismo dokazivati da figura koja se u ovom odlomku dovodi II
opreku prema metbnimiji nije metafora (zamjena na temelju si-
negdoha (zamjena dijela za cjelinu): muice ne evociraju ljeto stoga to su
mu nalik, stoga to ih drimo njegovim bitnim dijelom. Takva razmilja-
nja ne mogu nauditi De Manovu dokazu zbog toga to odlomak uporno kon-
trastira bitne figure zamjene i figure zamjene, a taj se kontrast u dje-
lu U traganju za izgubljenim. vremenom, kao i .drugdje,
je s oprekom metafore i metonimije. To da ovaj odlomak
sinegdohu s modelom metafore (kao figure utemeljene na hvata-
nju biti) to ga djelo na drugim mjestima.
211
procesa gramatike, i susljednosti, kako to i sam ne
pruaju spoznaju koja zaustavlja proces dekonstrukcije. Kada odlo-
mak iz knjige U traganju za izgubljenim vremenom kao de-
konstruiranje hijerarhijske opreke metafore imetonimije,
onda moramo pripomenuti da je koji nam govori o ne-
metafore i sam metafora, metafora sintagme
koje je metafore iskazane antifrazom kao prio-
ritetne (str. 18) .. Tvrdnja o prioritetu metafore (za koju se u analizi
dokazalo da jasno pokazuje svoju ovisnost o metonirniji) pripisana
je koji je konstrukt, subjekt
su osobine prenesene sa susljednih predikata. Krajnji je rezultat, za-
De Man s velikom stanje nezna-
nja (str. 19). .
Ova se brzinom od tekstovnih de-'
taIja k najapstraktnijim kategorijama retorike ili metafizike. se
da njihova pomnost ovisi o njihovu ispitivanju to bi.
ih zanemarila ili otklonila i koje se zanemaruju up-
ravo stoga to bi dovele do rascjepa u aritu ili u kontinuitetu
nja koja njihovim Uklanjanjem postaju Zavrni se stih Ye-
atsove pjesme Among School Chi1dren kolskom djecom],
naprimjer, kao pitanje koje
nost razlikovanja od. plesa.
O chestnut-tree, great-rooted bIossomer,
Are you the leaf, the bIossom or the bole?
O body swayed to music, O brightening glance,
How can we know the dancer from the dance?*
lednako je pie De Man, posljednji stih doslov-
no, a ne figurativno, kao prijeko potrebno postavljanje pitanja ...
kako moemo distinkcije koje bi nas zatitile od po-
greke onoga to se ne moe poistovjetiti? .... Fi-
gurativno je koje pretpostavlja da je ovo pitanje
moda naivno, dok doslovno dovodi do uslonjavanja
teme i iskaza (str. 11).
s ovom sugestijom, moe biti sklon pitanju koje
se bolje slae s ostatkom pjesme, no upravo je taj potez prije-
poran : naa sklonost da uporabirno pojmove jedinstva. i tematske
koherentnosti kako bismo to ih jezik bjeloda-
no otvara i koje postavljaju problem. Da je umjesto bole
[deblo] bowl [zdjela; pokal; kugla za kuglanje], to se ne bi
* O kestenu, duboko ukorijenjeni
J esi li list, cvijet ili deblo?
212
O tijelo koje se njie prema glazbi, o blistavi odsjeve,
Kako moemo razlikovati od plesa?
I
..
: !.t

moglo suprotstaviti interpretaciji koja se razvijala, ali se doslovno
Yeats ova zavrnog pitanja ne moe odbaciti kao nevano.
Ta se dva moraju isprepletati u izravnom pri-
De Man, jer je jedno upravo ona pogreka koju ob-
znanjuje drugo i to ga drugo mora ponititi ... autoritet
to ga proizvodi struktura u cijelosti je
figure koja vapi za razlikovanjem to ga prikriva (str. 12).
Problem odnosa i plesa, ili kestena i njego-
vih pojavnih oblika, je problemu odnosa doslovne,
strukture i njezine porabe i s njim je nerazmrsi-
vo spleten. Interpretirati stih Kako moemo razlikovati od
plesa? kao pitanje uzeti zdravo za gotovo
nost oblika izrijeka strukture pita-
nja) od ovdje izvedbe te strukture; petposta-
viti da samo pitanje moemo razlikovati od njegove izved-
be. No to pitanje kao pitanje upravo pretposta-
viti entiteta i njegove izvedbe
(plesa). Tvrdnja da se pjesma interpretirala kao - po-
tvrda stapanja ili kontinuiteta - sruena je diskontinuitetom to ga
moramo predmnijevati da, bismo doli do te tvrdnje.
Dekonstrukcija, izjavljuje Derrida usputno u jednom inter-
vjuu, nije operacija. je njezin predmet; dekon-
strukcija se uvijek, u jednom ili drugom momentu; povjerenja'
uloenog u ili proces, drugim u
rjeenja, u rjeivog (la, ou le faux bond, str.
103). Rjeenja o - nuna i neizbjena - uklanjaju mo-o
u ime rjeivosti. Dekonstrukcija, pie De Man,
kao svoj cilj uvijek ima otkrivanje postojanja skrivenih ar1;ikulacija
i fragmentacija unutar prividno monadnih totaliteta (Allegories of
Reading, str. 249).' .
U prethodn6m smo poglavlju identificirali neke
pojmove to ih dekonstrukcija ponititi. Dekonstrukcij-
ska knjievna kritika, na knjievnost iz razdoblja
romantizma, postavila je osobite izazove uzorcima knji-
evne povijesti i totalizacijama to ih zahtijevaju organski modeli
kakve rabe pripovijesti. osmiljuju knjiev-
nost povijesnim pripovijestima, djela zajedno
u sljedove tijekom kojih se moe da se neto - anr, te-
ma, osobit tip razumijevanja - razvija. Tako se Rousseauova Julija
ili Nova HeJoiza [Julie, ou La Nouvelle HeJoise] stapa s Ispovijesti-
ma [Confessions] i sa Sanjarenjima uSCfmljenog [Les Reveri-
es du promeneur solitaire] i kao roman o refleksiynom.unutra-
njem ivotu, zato da bi mogla funkcionirati kao inauguracija jednog
213
procesa gramatike, i susljednosti, kako to i sam ne
pruaju spoznaju koja zaustavlja proces dekonstrukcije. Kada odlo-
mak iz knjige U traganju za izgubljenim vremenom kao de-
konstruiranje hijerarhijske opreke metafore imetonimije,
onda moramo pripomenuti da je koji nam govori o ne-
metafore i sam metafora, metafora sintagme
koje je metafore iskazane antifrazom kao prio-
ritetne (str. 18) .. Tvrdnja o prioritetu metafore (za koju se u analizi
dokazalo da jasno pokazuje svoju ovisnost o metonirniji) pripisana
je koji je konstrukt, subjekt
su osobine prenesene sa susljednih predikata. Krajnji je rezultat, za-
De Man s velikom stanje nezna-
nja (str. 19). .
Ova se brzinom od tekstovnih de-'
taIja k najapstraktnijim kategorijama retorike ili metafizike. se
da njihova pomnost ovisi o njihovu ispitivanju to bi.
ih zanemarila ili otklonila i koje se zanemaruju up-
ravo stoga to bi dovele do rascjepa u aritu ili u kontinuitetu
nja koja njihovim Uklanjanjem postaju Zavrni se stih Ye-
atsove pjesme Among School Chi1dren kolskom djecom],
naprimjer, kao pitanje koje
nost razlikovanja od. plesa.
O chestnut-tree, great-rooted bIossomer,
Are you the leaf, the bIossom or the bole?
O body swayed to music, O brightening glance,
How can we know the dancer from the dance?*
lednako je pie De Man, posljednji stih doslov-
no, a ne figurativno, kao prijeko potrebno postavljanje pitanja ...
kako moemo distinkcije koje bi nas zatitile od po-
greke onoga to se ne moe poistovjetiti? .... Fi-
gurativno je koje pretpostavlja da je ovo pitanje
moda naivno, dok doslovno dovodi do uslonjavanja
teme i iskaza (str. 11).
s ovom sugestijom, moe biti sklon pitanju koje
se bolje slae s ostatkom pjesme, no upravo je taj potez prije-
poran : naa sklonost da uporabirno pojmove jedinstva. i tematske
koherentnosti kako bismo to ih jezik bjeloda-
no otvara i koje postavljaju problem. Da je umjesto bole
[deblo] bowl [zdjela; pokal; kugla za kuglanje], to se ne bi
* O kestenu, duboko ukorijenjeni
J esi li list, cvijet ili deblo?
212
O tijelo koje se njie prema glazbi, o blistavi odsjeve,
Kako moemo razlikovati od plesa?
I
..
: !.t

moglo suprotstaviti interpretaciji koja se razvijala, ali se doslovno
Yeats ova zavrnog pitanja ne moe odbaciti kao nevano.
Ta se dva moraju isprepletati u izravnom pri-
De Man, jer je jedno upravo ona pogreka koju ob-
znanjuje drugo i to ga drugo mora ponititi ... autoritet
to ga proizvodi struktura u cijelosti je
figure koja vapi za razlikovanjem to ga prikriva (str. 12).
Problem odnosa i plesa, ili kestena i njego-
vih pojavnih oblika, je problemu odnosa doslovne,
strukture i njezine porabe i s njim je nerazmrsi-
vo spleten. Interpretirati stih Kako moemo razlikovati od
plesa? kao pitanje uzeti zdravo za gotovo
nost oblika izrijeka strukture pita-
nja) od ovdje izvedbe te strukture; petposta-
viti da samo pitanje moemo razlikovati od njegove izved-
be. No to pitanje kao pitanje upravo pretposta-
viti entiteta i njegove izvedbe
(plesa). Tvrdnja da se pjesma interpretirala kao - po-
tvrda stapanja ili kontinuiteta - sruena je diskontinuitetom to ga
moramo predmnijevati da, bismo doli do te tvrdnje.
Dekonstrukcija, izjavljuje Derrida usputno u jednom inter-
vjuu, nije operacija. je njezin predmet; dekon-
strukcija se uvijek, u jednom ili drugom momentu; povjerenja'
uloenog u ili proces, drugim u
rjeenja, u rjeivog (la, ou le faux bond, str.
103). Rjeenja o - nuna i neizbjena - uklanjaju mo-o
u ime rjeivosti. Dekonstrukcija, pie De Man,
kao svoj cilj uvijek ima otkrivanje postojanja skrivenih ar1;ikulacija
i fragmentacija unutar prividno monadnih totaliteta (Allegories of
Reading, str. 249).' .
U prethodn6m smo poglavlju identificirali neke
pojmove to ih dekonstrukcija ponititi. Dekonstrukcij-
ska knjievna kritika, na knjievnost iz razdoblja
romantizma, postavila je osobite izazove uzorcima knji-
evne povijesti i totalizacijama to ih zahtijevaju organski modeli
kakve rabe pripovijesti. osmiljuju knjiev-
nost povijesnim pripovijestima, djela zajedno
u sljedove tijekom kojih se moe da se neto - anr, te-
ma, osobit tip razumijevanja - razvija. Tako se Rousseauova Julija
ili Nova HeJoiza [Julie, ou La Nouvelle HeJoise] stapa s Ispovijesti-
ma [Confessions] i sa Sanjarenjima uSCfmljenog [Les Reveri-
es du promeneur solitaire] i kao roman o refleksiynom.unutra-
njem ivotu, zato da bi mogla funkcionirati kao inauguracija jednog
213
i.
1,1
vanog romanesknog tipa. Povijesni je ulog u ovu interpretaciju
Rousseaua znatan, a jedna od intrigantnijih svojstvenih
nanovo obavljenom Julije jest usporedno ponovno
tekstova za koje se pretpostavlja da pripadaju genealokoj liniji o
kojoj je kazano da s Rousseauom. Postojanje povijesnih 'li-
nija' s razlogom moe biti prvom nesretnom rtvom takva
koje prelazi put da bi objasnilo zato one odolijevaju (Al-
legories of str. 190).
Jedan je od glavnih dekonstrukcijske kritike bilo rascjepIji-
vanje povijesne sheme koja knjievnosti romantizma kontrastira post.,-
! i ovu drugu vidi kao intelektualnu ili de-
mistifikaciju pretjeranosti i tlapnji one prve. Poput tolikih povijes-
nih uzoraka, i ova je shema zavodljiva, poglavito stoga to osigura-
razumljivosti, za koje se da osigurava pristup knji-
evnol?ti prolih vremena, vremensko kretanje zdruuje s napretkom
razumijevanja, pa nas i nau knjievnost stavlja u poloaj najvie
svijesti i samosvijesti. Strategija mnogih dekonstrukcijskih
bila je pokazati kako se demistifikacija, svojstvena toboe
knjievnosti, moe u djelima
-. osobito Wordswortha i Rousseaua - te da je upra-
vo njezina snaga dovela do dosljedno pogrenog tih pisaca.
4
je tradicija djelovala putem preoblikovanja razlike unuta;
U razliku od heterogenosti koja je na djelu
unutar tekstova distinkcije i razdoblja. Unutar. kakve
periodizaciji sklone povijesti knjievnosti, naprimjer, ro-.
mantizam se motrio kao prijelaz s na ili organ-
ski koncept umjetnosti. Ako knjievnost romantizma radi na podri-
vanju sustava pojmovnih kategorija zdruenih s organicizmom i ge-
neticizmom, kako to sugerira De Man, moemo se s pravom pitati
koja bi to vrsta historiografije mogla biti pravedna prema fenomenu
romantizma, da bi romantizam (i sam pojam koji
razdoblje) tada bio pokret koji osporava genetsko to nuno
lei u temelju povijesne pripovijesti (str. 82). Dekonstrukcij-
ska razaraju pripovjedne sheme,
se umjesto toga na unutranju razliku.
Dekonstrukcijska se dakle slue pojednostavnjenjima po-
stignutima rjeenjima o referencijalnosti. Opreka referenci-
jainih i funkcija jezika postojana je i temeljna, uvijek pri-
4 Vidi: est De Manovih ogleda o Rousseauu u Allegories of Rea-
ding, Ellen Burt: Rousseau the Scribe [Rousseau Frances Fer-
guson: Wordsworth: Language as Counter-Spirit [Wordsworth: jezik kao
protuduh] i Cynthia Chase: Accidents of Disfiguration i
nja] kao primjere ovakvog prevrednovanja.
214
".,.",
.:
I
-I
i "\
ll
jeporna u koji zahtijeva rjeenja o tome to je referenci- .
jalno a to U romanima, tvrdi J., Ri1lis Miller u svojoj
knjizi Fiction and Repetition [Fikcija i ponavljanje], snane temat-
ske potvrde funkcije jezika nukaju da potankosti
interpretiraju kao prikazbe svijeta, no istodobno postoje i druge in-
dikacije, koje su od romana do romana vrsta, da se ne mo-
emo pouzdati u referencijalnost nitijedne osobite instance.
Romani opsjene i tlapnje likova, naprimjer, prikazuju kao re-
zultat doslovnog figura ili zamjenjivanja fikcija
zbiljom. Miller na taj roman Middlema'rch* analizira kao slu-
okretanja romana sebi s ciljem da se po-
tkopaju vlastiti temelji razotkrivanjem prikazbene pretpostavke na
kojoj roman kao nepouzdane fikcije ( Narrative and Rist9-
ry [Pripovijest i povijest], str. 462).
Razumjeti prvenstveno odrediti referencijski tek-
sta, pie De Man, a mi smo skloni prihvatiti kao danu
da se to moe ... Tako dugo dok moemo do-
slovno od figurativnog moemo i figuru prevesti natrag u
njezin pravi referencijalni objekt. Raspoznati neto kao figuru zna-
predmnijevati da ga na drugoj razini referen-
cijainim, te tako postulirati referencijainog zna-
kao telos-a svekolikog jezika. 'Bilo bi glupo pretposta-
viti kako se prisili referencijainog moemo ukloniti tek
tako bezbrino (Alle gories of str. 201). De Manovo
nje Nove Heloize istrauje sloenost tog problema, kako
to taj roman podriva svako osobito referencijalnosti, te
tako dovodi u pitanje referencijainog od re-
ali nipoto ne daje pravo da se oslobodi referenci-
jalnosti koja se uvijek iznova pojaVljuje. U predgovoru se primjerice
raspravlja o referencijalnom statusu romana: je li on prikazba zbilj-
. skog ivota - napriinjer niz pravih pisama ----:- ili je konstrukcija fik-
cijskih pisama koja djeluju referencijaino na drugoj razini da bi
opisala ljubav? Premda predgovor ovo pitanje ostavlja nerijeenim,
su skloni prikloniti se drugom rjeenju, likove, na-
primjer, figurama za ljubav. No De Man tvrdi da prikaz ljubavi, dan
u predgovoru i u djelU, snizuje tu referencijalnost. Poput
ka' lu Rousseauovoj Raspravi o podrijetlu nejednakosti [Discours
sur l'origine de l'inegalite] i u njegovu Ogledu o podrijetlu jezika
[Essai sur l'origine des Jangues]/'ljubav' je figura koja
metafora koja iluziju o pravom prenosi na ot-
vorenu strukturu (str. 198). Roman primjerice kae da
* Nap. prev. - roman George Eliot.
215
i.
1,1
vanog romanesknog tipa. Povijesni je ulog u ovu interpretaciju
Rousseaua znatan, a jedna od intrigantnijih svojstvenih
nanovo obavljenom Julije jest usporedno ponovno
tekstova za koje se pretpostavlja da pripadaju genealokoj liniji o
kojoj je kazano da s Rousseauom. Postojanje povijesnih 'li-
nija' s razlogom moe biti prvom nesretnom rtvom takva
koje prelazi put da bi objasnilo zato one odolijevaju (Al-
legories of str. 190).
Jedan je od glavnih dekonstrukcijske kritike bilo rascjepIji-
vanje povijesne sheme koja knjievnosti romantizma kontrastira post.,-
! i ovu drugu vidi kao intelektualnu ili de-
mistifikaciju pretjeranosti i tlapnji one prve. Poput tolikih povijes-
nih uzoraka, i ova je shema zavodljiva, poglavito stoga to osigura-
razumljivosti, za koje se da osigurava pristup knji-
evnol?ti prolih vremena, vremensko kretanje zdruuje s napretkom
razumijevanja, pa nas i nau knjievnost stavlja u poloaj najvie
svijesti i samosvijesti. Strategija mnogih dekonstrukcijskih
bila je pokazati kako se demistifikacija, svojstvena toboe
knjievnosti, moe u djelima
-. osobito Wordswortha i Rousseaua - te da je upra-
vo njezina snaga dovela do dosljedno pogrenog tih pisaca.
4
je tradicija djelovala putem preoblikovanja razlike unuta;
U razliku od heterogenosti koja je na djelu
unutar tekstova distinkcije i razdoblja. Unutar. kakve
periodizaciji sklone povijesti knjievnosti, naprimjer, ro-.
mantizam se motrio kao prijelaz s na ili organ-
ski koncept umjetnosti. Ako knjievnost romantizma radi na podri-
vanju sustava pojmovnih kategorija zdruenih s organicizmom i ge-
neticizmom, kako to sugerira De Man, moemo se s pravom pitati
koja bi to vrsta historiografije mogla biti pravedna prema fenomenu
romantizma, da bi romantizam (i sam pojam koji
razdoblje) tada bio pokret koji osporava genetsko to nuno
lei u temelju povijesne pripovijesti (str. 82). Dekonstrukcij-
ska razaraju pripovjedne sheme,
se umjesto toga na unutranju razliku.
Dekonstrukcijska se dakle slue pojednostavnjenjima po-
stignutima rjeenjima o referencijalnosti. Opreka referenci-
jainih i funkcija jezika postojana je i temeljna, uvijek pri-
4 Vidi: est De Manovih ogleda o Rousseauu u Allegories of Rea-
ding, Ellen Burt: Rousseau the Scribe [Rousseau Frances Fer-
guson: Wordsworth: Language as Counter-Spirit [Wordsworth: jezik kao
protuduh] i Cynthia Chase: Accidents of Disfiguration i
nja] kao primjere ovakvog prevrednovanja.
214
".,.",
.:
I
-I
i "\
ll
jeporna u koji zahtijeva rjeenja o tome to je referenci- .
jalno a to U romanima, tvrdi J., Ri1lis Miller u svojoj
knjizi Fiction and Repetition [Fikcija i ponavljanje], snane temat-
ske potvrde funkcije jezika nukaju da potankosti
interpretiraju kao prikazbe svijeta, no istodobno postoje i druge in-
dikacije, koje su od romana do romana vrsta, da se ne mo-
emo pouzdati u referencijalnost nitijedne osobite instance.
Romani opsjene i tlapnje likova, naprimjer, prikazuju kao re-
zultat doslovnog figura ili zamjenjivanja fikcija
zbiljom. Miller na taj roman Middlema'rch* analizira kao slu-
okretanja romana sebi s ciljem da se po-
tkopaju vlastiti temelji razotkrivanjem prikazbene pretpostavke na
kojoj roman kao nepouzdane fikcije ( Narrative and Rist9-
ry [Pripovijest i povijest], str. 462).
Razumjeti prvenstveno odrediti referencijski tek-
sta, pie De Man, a mi smo skloni prihvatiti kao danu
da se to moe ... Tako dugo dok moemo do-
slovno od figurativnog moemo i figuru prevesti natrag u
njezin pravi referencijalni objekt. Raspoznati neto kao figuru zna-
predmnijevati da ga na drugoj razini referen-
cijainim, te tako postulirati referencijainog zna-
kao telos-a svekolikog jezika. 'Bilo bi glupo pretposta-
viti kako se prisili referencijainog moemo ukloniti tek
tako bezbrino (Alle gories of str. 201). De Manovo
nje Nove Heloize istrauje sloenost tog problema, kako
to taj roman podriva svako osobito referencijalnosti, te
tako dovodi u pitanje referencijainog od re-
ali nipoto ne daje pravo da se oslobodi referenci-
jalnosti koja se uvijek iznova pojaVljuje. U predgovoru se primjerice
raspravlja o referencijalnom statusu romana: je li on prikazba zbilj-
. skog ivota - napriinjer niz pravih pisama ----:- ili je konstrukcija fik-
cijskih pisama koja djeluju referencijaino na drugoj razini da bi
opisala ljubav? Premda predgovor ovo pitanje ostavlja nerijeenim,
su skloni prikloniti se drugom rjeenju, likove, na-
primjer, figurama za ljubav. No De Man tvrdi da prikaz ljubavi, dan
u predgovoru i u djelU, snizuje tu referencijalnost. Poput
ka' lu Rousseauovoj Raspravi o podrijetlu nejednakosti [Discours
sur l'origine de l'inegalite] i u njegovu Ogledu o podrijetlu jezika
[Essai sur l'origine des Jangues]/'ljubav' je figura koja
metafora koja iluziju o pravom prenosi na ot-
vorenu strukturu (str. 198). Roman primjerice kae da
* Nap. prev. - roman George Eliot.
215
je ljubav puka iluzija: ona za sebe tako oblikuje drugi Svijet:
ona se okruuje predmetima koji ne postoje ili kojima je postojanje
dala sama ljubav; a da svoje iskazuje slika,
njezin je jezik uvijek figurativan.
Nije samo je i nuno, pie De Man, Juliju
na -taj kao osporavanje referencija!ne 'ljubavi' i
kao razotkrivanje njezina figurativnog statusa (str. 200) (to jo
jednu od Rousseauovih dekonstrukcijskih pripovijesti up-
ravljenom protiv No kao to djelo podri-
va referencijalni status ljubavi, je tropom, ono pridaje impre-
sivan patos i da ga patos ljubavi i patos autorove elje
prikazuju kao referencijski objekt. Upravo patos te elje (ravnodu-
an spram toga je li vrednovan pozitivno ili negativno) na
to da prisutnost elje zamjenjuje odsutnost osobnosti i da tekst, to
vie zbiljsko postojanje kakva referencijskog objekta, realnog
ili idealnog, i to vie postaje fikcijskim, to vie postaje i
prikazbom svog vlastitog patosa (str. 198).
U dijalogu to se vodi u Rousseauovu predgovoru jedan od sugo-
vornika pokuava zaustaviti odgodu i ponovnu pojavu referencijal-
nosti otkrivanjem jednog iskaza u tekstu koji uspostavlja rub izme-
teksta i izvanjskog referencijskog objekta i referend-
jalni modus teksta. Zar ne vidi, kae N., da tvoj epigraf odaje
sve? Taj je presudan dokaz citat iz Petrarce, i sam je slobodna pre-
radba Biblije, a modus mu je isto toliko kao i bilo
koje pitanje pri rjeavanju kojega se rabi. Moe se primijeniti da us-
'postavi razumljivost, no ne posjeduje osobit autorttet. De Man za-

Nebrojene spise koji ravnaju naim ivotima razumljivima
unaprijed sporazum glede njihova referencijainog auto-
riteta; ovaj je sporazum tek ugovoran, a nikada uistinu
bitan: Moe se raskinuti u svako doba i svako se pisano djelo
moe ispitivati glede svoga modusaj ba kao to se u
predgovoru ispituje Julija. Kad god se to zgodi, ono to se u po-
kakvim dokumentom ili instrumentom postaje tek-
stom i, kao posljedica, njegova se dovodi u pitanje. Is-
pitivanje nas usmjeruje natrag k ranijim tekstovima i proizvodi,
jedan za drugim, druge tekstove koji tvrde da zatvaraju tekstov-
no polje ci ne uspijevaju u torne). Jer svaki od tih iskaza redom
. moe postati tekstom, ba kao to se citat iz Petrarce ili Rousseau-
ova izjava da je on sam sabrao i objavio pisma mogu pretvo-
riti u tekstove - ne pukom tvrdnjom da su lai opreke kojih bi
mogle biti istinitima, razotkrivanjem njihove ovisnosti o refe-
rencijalnom sporazumu koji njihovu istinitost ili lanost
ki uzima kao danu /str. 204-5/
216
i
Opreka nije u tome da li vjerujemo to tekst govori ili to po-
u tome da li tom momentu pripisujemo referencijalnu
funkciju, tako da moe biti istinit ili laan, ili ga drimo figurom, ta-
ko da se neizbjeiv moment referencijalnosti
Naposljetku, dekonstrukcijska kritika poklanja pozornost struk-
turama koje se opiru pripovjednoj shemi teksta. To je
nacrt mnogih ogleda J. Hillisa Millera: nakon to je opisao povje-
renje romana u pripovjedne linije koje povezuju i svret-
ke retrospektivnim otkrivanjem zakona koji u-'
jedinstven niz, Miller nastavlja istraivati kojima ro-
razp...tlo:iy_aju_sY..oje
organizaclJke oblike kao nezakonite podvale.5 Za primjer bismo
mogli uzeti rad Johna Brenkmana Narcissus iu the Text
[Narcis u tekstu], rascjepa pripovjednih shema u o
Narcisu iz Ovidijevih Metamorfoza. Ovidije prvo prikazuje lijepa i
ponosna Narcisa, potom kako je nimfa Eho na to .
da poput jeke ponavlja drugih ljudi - tu joj je. kaznu namet-
nula Junona. Narcis prezre Eho tijelo nestaje,
'samo njezinu svijest i glas; no Narcis doivljuje svoj slom kada se
zaljubi u vlastiti odraz. Shvativi svoje udnje,on je
poloio svoju klonulu glavu i smrt je sklopila koje su se toliko
divile ljepoti svog vlasnika.
Uspjean knjievni oblik zamiljamo kao sintezu to je tvore myt-
hos, dianoia i ethos: stoga interpretacija trai jedinstven to-
talitet u kojem fabula; lik i oblikuju. jedno drugo. Jasno
je pie Brenkman,
da opisivanje pripovjedne organizacije (mythos) i njezina te-
matskog jedinstva (dianoia) zahtijevati potanki opis odnosa iz-
Eho i Narcisa. Uzete odvojeno, njihove su
no povezane preko pomaknutog paralelizma - paralelizma po
tome to je svaki lik gurnut u smrt kad onaj drugi.ne nje:-
govu udnju; pomaknuti paralelizam po torne to je za Eho taj
drugi jo jedan nalik njoj samoj, dok je taj drugi za Narcisa nje-
gova .zrcalna slika. U oba se ne uspijeva zbiti seksualno
sjedinjenje, prvo stoga. to ga Narcis odbija, a potom stoga to je
Njihove se presijecaju na koji toj razlici
daje imaginarna prikazana je kao
kazna za njegovo odbijanje da uzvrati udnje drugih, a njegov
susret s Eho je najrazvijeniji primjer takvog odbijanja u pri-
5 Vidi: Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative Line [Arijad-
nina nit: ponaVljanje i pripovjedna linija]. Zbirka Millerovih ogleda o ovoj
temi je za objavljivanje p'od naslovom Ariadne's Thread. U me-
Fiction and Repetition [Pripovjedna proza i ponaVljanje] analizi-
ra sedam engleskih romana koji paraju vlastite niti kontinuiteta.
217
i
I
II
iJ
II
II
il'
!/I
li
JI
I
li'/
li,
lli
iij
II
lli
/,11
,I'
1'1
,II
IIlj
II:
illil
je ljubav puka iluzija: ona za sebe tako oblikuje drugi Svijet:
ona se okruuje predmetima koji ne postoje ili kojima je postojanje
dala sama ljubav; a da svoje iskazuje slika,
njezin je jezik uvijek figurativan.
Nije samo je i nuno, pie De Man, Juliju
na -taj kao osporavanje referencija!ne 'ljubavi' i
kao razotkrivanje njezina figurativnog statusa (str. 200) (to jo
jednu od Rousseauovih dekonstrukcijskih pripovijesti up-
ravljenom protiv No kao to djelo podri-
va referencijalni status ljubavi, je tropom, ono pridaje impre-
sivan patos i da ga patos ljubavi i patos autorove elje
prikazuju kao referencijski objekt. Upravo patos te elje (ravnodu-
an spram toga je li vrednovan pozitivno ili negativno) na
to da prisutnost elje zamjenjuje odsutnost osobnosti i da tekst, to
vie zbiljsko postojanje kakva referencijskog objekta, realnog
ili idealnog, i to vie postaje fikcijskim, to vie postaje i
prikazbom svog vlastitog patosa (str. 198).
U dijalogu to se vodi u Rousseauovu predgovoru jedan od sugo-
vornika pokuava zaustaviti odgodu i ponovnu pojavu referencijal-
nosti otkrivanjem jednog iskaza u tekstu koji uspostavlja rub izme-
teksta i izvanjskog referencijskog objekta i referend-
jalni modus teksta. Zar ne vidi, kae N., da tvoj epigraf odaje
sve? Taj je presudan dokaz citat iz Petrarce, i sam je slobodna pre-
radba Biblije, a modus mu je isto toliko kao i bilo
koje pitanje pri rjeavanju kojega se rabi. Moe se primijeniti da us-
'postavi razumljivost, no ne posjeduje osobit autorttet. De Man za-

Nebrojene spise koji ravnaju naim ivotima razumljivima
unaprijed sporazum glede njihova referencijainog auto-
riteta; ovaj je sporazum tek ugovoran, a nikada uistinu
bitan: Moe se raskinuti u svako doba i svako se pisano djelo
moe ispitivati glede svoga modusaj ba kao to se u
predgovoru ispituje Julija. Kad god se to zgodi, ono to se u po-
kakvim dokumentom ili instrumentom postaje tek-
stom i, kao posljedica, njegova se dovodi u pitanje. Is-
pitivanje nas usmjeruje natrag k ranijim tekstovima i proizvodi,
jedan za drugim, druge tekstove koji tvrde da zatvaraju tekstov-
no polje ci ne uspijevaju u torne). Jer svaki od tih iskaza redom
. moe postati tekstom, ba kao to se citat iz Petrarce ili Rousseau-
ova izjava da je on sam sabrao i objavio pisma mogu pretvo-
riti u tekstove - ne pukom tvrdnjom da su lai opreke kojih bi
mogle biti istinitima, razotkrivanjem njihove ovisnosti o refe-
rencijalnom sporazumu koji njihovu istinitost ili lanost
ki uzima kao danu /str. 204-5/
216
i
Opreka nije u tome da li vjerujemo to tekst govori ili to po-
u tome da li tom momentu pripisujemo referencijalnu
funkciju, tako da moe biti istinit ili laan, ili ga drimo figurom, ta-
ko da se neizbjeiv moment referencijalnosti
Naposljetku, dekonstrukcijska kritika poklanja pozornost struk-
turama koje se opiru pripovjednoj shemi teksta. To je
nacrt mnogih ogleda J. Hillisa Millera: nakon to je opisao povje-
renje romana u pripovjedne linije koje povezuju i svret-
ke retrospektivnim otkrivanjem zakona koji u-'
jedinstven niz, Miller nastavlja istraivati kojima ro-
razp...tlo:iy_aju_sY..oje
organizaclJke oblike kao nezakonite podvale.5 Za primjer bismo
mogli uzeti rad Johna Brenkmana Narcissus iu the Text
[Narcis u tekstu], rascjepa pripovjednih shema u o
Narcisu iz Ovidijevih Metamorfoza. Ovidije prvo prikazuje lijepa i
ponosna Narcisa, potom kako je nimfa Eho na to .
da poput jeke ponavlja drugih ljudi - tu joj je. kaznu namet-
nula Junona. Narcis prezre Eho tijelo nestaje,
'samo njezinu svijest i glas; no Narcis doivljuje svoj slom kada se
zaljubi u vlastiti odraz. Shvativi svoje udnje,on je
poloio svoju klonulu glavu i smrt je sklopila koje su se toliko
divile ljepoti svog vlasnika.
Uspjean knjievni oblik zamiljamo kao sintezu to je tvore myt-
hos, dianoia i ethos: stoga interpretacija trai jedinstven to-
talitet u kojem fabula; lik i oblikuju. jedno drugo. Jasno
je pie Brenkman,
da opisivanje pripovjedne organizacije (mythos) i njezina te-
matskog jedinstva (dianoia) zahtijevati potanki opis odnosa iz-
Eho i Narcisa. Uzete odvojeno, njihove su
no povezane preko pomaknutog paralelizma - paralelizma po
tome to je svaki lik gurnut u smrt kad onaj drugi.ne nje:-
govu udnju; pomaknuti paralelizam po torne to je za Eho taj
drugi jo jedan nalik njoj samoj, dok je taj drugi za Narcisa nje-
gova .zrcalna slika. U oba se ne uspijeva zbiti seksualno
sjedinjenje, prvo stoga. to ga Narcis odbija, a potom stoga to je
Njihove se presijecaju na koji toj razlici
daje imaginarna prikazana je kao
kazna za njegovo odbijanje da uzvrati udnje drugih, a njegov
susret s Eho je najrazvijeniji primjer takvog odbijanja u pri-
5 Vidi: Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative Line [Arijad-
nina nit: ponaVljanje i pripovjedna linija]. Zbirka Millerovih ogleda o ovoj
temi je za objavljivanje p'od naslovom Ariadne's Thread. U me-
Fiction and Repetition [Pripovjedna proza i ponaVljanje] analizi-
ra sedam engleskih romana koji paraju vlastite niti kontinuiteta.
217
i
I
II
iJ
II
II
il'
!/I
li
JI
I
li'/
li,
lli
iij
II
lli
/,11
,I'
1'1
,II
IIlj
II:
illil
povijesti. Ukratko, na odbijanje da se uzvrati udnja odgovoreno
je udnje. Istro 297/
Pripovijest je posve u Narcisove sudbine kao
strukturalno prikladne kazne. N akon to je odjeke svog vlastitog
glasa kao izraz Ehine seksualne udnje, on je odbacuje.
Zat1m je netko koga su izbjegavall, svoje ruke prema ne-
bu, rekao: 'Neka i on sam ljubi 'i nek ne mogne ljubljeno!'
Nemeza se sloila s pravednim molbama. Postojalo je jezerce ...
Interpretaciji je razumjeti pomaknuti paralelizam to ga
pripovijest uspostaVlja Eho i Narcisa. Postoje dvije kazne,
Ehina i Narcisova, dva oblika ponavljanja, glasovno ponaVljanje
Ehina govora i vizualno ponavljanje Narcisova odraza; dvije tlap-
nje, Narcisovo zamjenjivanje odjeka vlastitog glasa za Ehin glas i
.njegovo zamjenjivanje vlastitog odraza za drugo tijelo; te dvije pri-
kazbe smrti, smrt Ehina tijela, koja za sobom ostaVlja svijest i glas, i
smrt Narcisa, koja ga odnosi u podzemni svijet.
Kako pripovjedna struktura koristi razlike u tim paralelama i
kakvu im vanost pripisuje? Razmotrimo prvo Ehin
Eho na ponavljanje, Junonina je kazna mogla razoriti odnos iz-
njezina ja i jezi'ka, Eho nesposobnom da izgovara
svoje elje i tako je u cijelosti nerazumljivom kao lik. Iznalae-
njem skupa takvih izrijeka da u njihovu odjeku Eho zapravo izraa-
va svoje elje, Ovidijeva pripovijest posreduje u obnavljanju odnosa
jezika i njezina ja. (Naprimjer, kad Narcis Kamo
da umrem poje no to moje obilje bude tvoje !, Eho ponaVlja
zavrne sit tibi copia nek moje obilje bude tvoje!*)
Moemo pie Brenkman, da se o Eho pojaVljuje unu-
tar pripovijesti kao drama osobnog identiteta i obnovljenog in-
tegriteta. Ono to je moglo biti pukom igrom signifikacija ostavlje-
nih nepovezanima s govornikom, likom, postaje drugom
stranom zbiljskog dijaloga autonomnih govornika,
dvaju jednako ostvarenih likova (str. 301).
Premda je Ehin glas samo prazno, ponaVljanje Na-
rcisovih to ih on pogreno kao drugi glas, za tematsko'
i strukturno jedinstvo je zatajiti tlap-
nje i praznog ponavljanja tako to nam se govori da Ehini odjeci
uistinu izraavaju njezinu udnju, tako njezin glas, nje-
zinu osobnost i razumljivost. To je zato to ako Narcisov
usud mora biti primjerena kazn'a, onda Eho mora biti lik koji je izra-
zio svoju udnju i bio odbijen.
* Nap. prev . .....:.- u izvorniku:
391. ante ait emorior, quam sit tibi copia nostri.
392. rettulit illa nihil nisi sit tibi copia nostri.
218.
;;1
I
. I
i
Zatajivanje opasnosti kojom puko ponavljanje ugroava osob-
nost ovisi o opreci tipovima ponavljanja to ih u sebi sadre
dvije kazne. U Ehinom gdje glas ponavlja glas, pripovijest
drugi glas moe drati nezavisnim (jednakog statusa kao i prvi) i
glasovno ponavljanje prikazati kao dijalog nezavisnih subjekata.
Kad se Narcisova slika ponaVlja u jezercu, to se zbiva
tlapnje da se drugi pojavljuje kao jo jedan poput stanovi-
tog 'ja' ... odraena slika i ono to ona odraava razdijeljeni su ap-
solutnom razlikom. Ehino je ponavljanje vox [glas] kao i vox to
ga ponavlja, dok je u Narcisovu origina.l corpus [tijelo], ali
je njegov odraz umbra [sjena] ili imago [slika]/Ovidijevi nazivi/o
Drugi nije jo jedan poput stanovitog 'ja' je s obzirom na to 'ja'
neto posve drugo (str. 306). Opreka govora i vizualnog po-
navljanja, utemeljena tradicijom to je Brenkman saeto o-
crtava, bitna je za strukturno i tematsko jedinstvo Ona
je pripovjedni sustav i jedinstvo to ga tvore mythos, dianoia
i ethos. Svaki aspekt pripovijesti ovisi o da odjek posta-
ne govorom: stalnost Eho kao lika ili kao svijesti; rjeenje svakog
elementa kad je posrijedi dianoia - 'ja' i drugi, pravda i zakon,
seksualnost, smrt; Narcisove imaginarne te hi-
jerarhija glas/svijestltijel%draz (str. 308).
Presudan pripovjedni zahv<:tt koji Ehine 'odjeke izrazom nje-
. zinih misli kao to smo rekli, prazno ponavljanje
telja i Narcisovu tlapnju preoblikuje u ispravno razumijevanje.
Ta su' nedjeljiv dio pripovjednog i tematskog susta- .
V;;l koji priprema Narcisov susret na jezercu designiraju6i ga kao
kaznu. Ta designacija slui da se propie te epizode -
to jest da se njezine mnogostruke signifikacije usmjere k
nju koje ostati dosljedno tematskim konstruktima pripovijesti.
Zahtijeva li i ta gesta kakvo zamiljeno s ciljem da
stalnost i vrijednosti pripovjednog sustava? .... Proizvo-
di li prizor s Narcisom signifikacije to ih pripovjedni s:ustav mo-
ra zatajiti, one se mogu aktivirati samo ako zanemari-
mo designaciju i propis koji usmjeruju taj prizor. / str. 310/
Zanemarimo li putokaznu designaciju, ,ono to uistinu
jest tekst koji to mu ih je propisao
neskriveni tematski sustav pripovijesti.
Za ovo daljnje postoje dva aspekta: potanka razrada to
se sve ima zatajiti kako bi tekst ostvario svoje pripovjedno i temat-
sko jedinstvo, te istraivanje kako ti drugotni ili rubni elementi rue
hijerarhiju o kojoj ovisi tematska struktura, iznova dramu
pomaknutim nazivima. prizor s Narcisom kao
nu, pripovijest bi ga na drugorazrednu ili lanu dra-
mu jastva, dramu puke u klopku, uzaludnosti i smrti
219
povijesti. Ukratko, na odbijanje da se uzvrati udnja odgovoreno
je udnje. Istro 297/
Pripovijest je posve u Narcisove sudbine kao
strukturalno prikladne kazne. N akon to je odjeke svog vlastitog
glasa kao izraz Ehine seksualne udnje, on je odbacuje.
Zat1m je netko koga su izbjegavall, svoje ruke prema ne-
bu, rekao: 'Neka i on sam ljubi 'i nek ne mogne ljubljeno!'
Nemeza se sloila s pravednim molbama. Postojalo je jezerce ...
Interpretaciji je razumjeti pomaknuti paralelizam to ga
pripovijest uspostaVlja Eho i Narcisa. Postoje dvije kazne,
Ehina i Narcisova, dva oblika ponavljanja, glasovno ponaVljanje
Ehina govora i vizualno ponavljanje Narcisova odraza; dvije tlap-
nje, Narcisovo zamjenjivanje odjeka vlastitog glasa za Ehin glas i
.njegovo zamjenjivanje vlastitog odraza za drugo tijelo; te dvije pri-
kazbe smrti, smrt Ehina tijela, koja za sobom ostaVlja svijest i glas, i
smrt Narcisa, koja ga odnosi u podzemni svijet.
Kako pripovjedna struktura koristi razlike u tim paralelama i
kakvu im vanost pripisuje? Razmotrimo prvo Ehin
Eho na ponavljanje, Junonina je kazna mogla razoriti odnos iz-
njezina ja i jezi'ka, Eho nesposobnom da izgovara
svoje elje i tako je u cijelosti nerazumljivom kao lik. Iznalae-
njem skupa takvih izrijeka da u njihovu odjeku Eho zapravo izraa-
va svoje elje, Ovidijeva pripovijest posreduje u obnavljanju odnosa
jezika i njezina ja. (Naprimjer, kad Narcis Kamo
da umrem poje no to moje obilje bude tvoje !, Eho ponaVlja
zavrne sit tibi copia nek moje obilje bude tvoje!*)
Moemo pie Brenkman, da se o Eho pojaVljuje unu-
tar pripovijesti kao drama osobnog identiteta i obnovljenog in-
tegriteta. Ono to je moglo biti pukom igrom signifikacija ostavlje-
nih nepovezanima s govornikom, likom, postaje drugom
stranom zbiljskog dijaloga autonomnih govornika,
dvaju jednako ostvarenih likova (str. 301).
Premda je Ehin glas samo prazno, ponaVljanje Na-
rcisovih to ih on pogreno kao drugi glas, za tematsko'
i strukturno jedinstvo je zatajiti tlap-
nje i praznog ponavljanja tako to nam se govori da Ehini odjeci
uistinu izraavaju njezinu udnju, tako njezin glas, nje-
zinu osobnost i razumljivost. To je zato to ako Narcisov
usud mora biti primjerena kazn'a, onda Eho mora biti lik koji je izra-
zio svoju udnju i bio odbijen.
* Nap. prev . .....:.- u izvorniku:
391. ante ait emorior, quam sit tibi copia nostri.
392. rettulit illa nihil nisi sit tibi copia nostri.
218.
;;1
I
. I
i
Zatajivanje opasnosti kojom puko ponavljanje ugroava osob-
nost ovisi o opreci tipovima ponavljanja to ih u sebi sadre
dvije kazne. U Ehinom gdje glas ponavlja glas, pripovijest
drugi glas moe drati nezavisnim (jednakog statusa kao i prvi) i
glasovno ponavljanje prikazati kao dijalog nezavisnih subjekata.
Kad se Narcisova slika ponaVlja u jezercu, to se zbiva
tlapnje da se drugi pojavljuje kao jo jedan poput stanovi-
tog 'ja' ... odraena slika i ono to ona odraava razdijeljeni su ap-
solutnom razlikom. Ehino je ponavljanje vox [glas] kao i vox to
ga ponavlja, dok je u Narcisovu origina.l corpus [tijelo], ali
je njegov odraz umbra [sjena] ili imago [slika]/Ovidijevi nazivi/o
Drugi nije jo jedan poput stanovitog 'ja' je s obzirom na to 'ja'
neto posve drugo (str. 306). Opreka govora i vizualnog po-
navljanja, utemeljena tradicijom to je Brenkman saeto o-
crtava, bitna je za strukturno i tematsko jedinstvo Ona
je pripovjedni sustav i jedinstvo to ga tvore mythos, dianoia
i ethos. Svaki aspekt pripovijesti ovisi o da odjek posta-
ne govorom: stalnost Eho kao lika ili kao svijesti; rjeenje svakog
elementa kad je posrijedi dianoia - 'ja' i drugi, pravda i zakon,
seksualnost, smrt; Narcisove imaginarne te hi-
jerarhija glas/svijestltijel%draz (str. 308).
Presudan pripovjedni zahv<:tt koji Ehine 'odjeke izrazom nje-
. zinih misli kao to smo rekli, prazno ponavljanje
telja i Narcisovu tlapnju preoblikuje u ispravno razumijevanje.
Ta su' nedjeljiv dio pripovjednog i tematskog susta- .
V;;l koji priprema Narcisov susret na jezercu designiraju6i ga kao
kaznu. Ta designacija slui da se propie te epizode -
to jest da se njezine mnogostruke signifikacije usmjere k
nju koje ostati dosljedno tematskim konstruktima pripovijesti.
Zahtijeva li i ta gesta kakvo zamiljeno s ciljem da
stalnost i vrijednosti pripovjednog sustava? .... Proizvo-
di li prizor s Narcisom signifikacije to ih pripovjedni s:ustav mo-
ra zatajiti, one se mogu aktivirati samo ako zanemari-
mo designaciju i propis koji usmjeruju taj prizor. / str. 310/
Zanemarimo li putokaznu designaciju, ,ono to uistinu
jest tekst koji to mu ih je propisao
neskriveni tematski sustav pripovijesti.
Za ovo daljnje postoje dva aspekta: potanka razrada to
se sve ima zatajiti kako bi tekst ostvario svoje pripovjedno i temat-
sko jedinstvo, te istraivanje kako ti drugotni ili rubni elementi rue
hijerarhiju o kojoj ovisi tematska struktura, iznova dramu
pomaknutim nazivima. prizor s Narcisom kao
nu, pripovijest bi ga na drugorazrednu ili lanu dra-
mu jastva, dramu puke u klopku, uzaludnosti i smrti
219
I
1
I
316-17). No kada na prikazano motrimo kao na moment pre-
poznavanja, otkrivamo da Narcis odraz prepoznaje kao svoju sliku
stoga to u odrazu vidi pomicanje usana, ali ne govor: Narcis
kae: tq ne dopiru do mojih uiju. Ja sam taj.*
Iste ego sum - trenutak li kojem Narcis ne samo
to sliku prepoznaje kao sliku, isto tako prepoznaje samog
sebe (kao sliku), te put ispunjenju Tirezijina
'stva da Narcis doivjeti duboku starost si se non noverit
Iako ne upozna sebe1 - taj ja s drugim i s
prostornim. Ta se smetnja ovdje ne da umanjiti stoga to se sa-'
moprepoznavanje zbiva u odnosu prema drugom i pre-
ma prostornom.
Upravo ovaj trenutak u drami Narcisova }astva opis
jastva mora 1 str. 3161
Ovidijev nam tekst ne govori samo da se ja upoznaje
kao drugi na pozornici zrcala, tu spoznaju prikazuje
ovisnom o nijemom, prostornom, vizualnom ponavljanju glasa.
Oko odraene slike okupljen je grozd priroka to su se tradi-
cionalno pripisivali pismu. '" Kao neiva prikazba glasa, pismo u
procesima uvodi odnos prema smrti (str. 317). Dakle,
Narcisova drama - liimo li je designacije po kojoj je kazna, iro-
nijska reinscenacija koji ponitava sam. sebe, pa je
kao dramu jastva - stavlja 'ja' u prvobitni odnos prema drugom;,
prema prostornosti, prema smrti, prema 'pismu' (str. 320). Drugi
to ga otkriva Narcis je ne-subjekt koji na 'ja', ne-subjekt
bez kojeg se ?ja' ne bi moglo pokazati samom sebi niti bi moglo sebe
prepoznati (str. 321). Ovo jastva, to ga pripovjedna i te-
matska struktura pri zavrne epizo-
de, nije tek kakvo zanimljivo uslonjenje to prebiva na rubovima
teksta; ono reaktivira zatajene elemente prijanje epizode i pokazu-
je da i za Eho vrijedi Iste ego sum: ja se konstituira po-
sve ponavljanjem (u ovom zvuka) u kojem Eho
upoznaje ili prepoznaje samu sebe.
Brenkman istrauje daljnje posljedice - pripovjedne momente
koji se ovim pripovjedne i tematske strukture iznova
ispisuju s snagom. Njegovo pokazuje tekst koji'
dekonstruira model ,dijaloga to ga pripovijest, model koji
bi titio identitet jastva i prvotno st glasa; no ,rezultat nije nekO-hO-
vo jedinstveno niti neko alternativno jedinstvo. Brenkman
pie: Narcisova epizoda razbija samo pripovjednog
* Nap. prev. - u izvorniku:
462. verba refers, aures non pervenientia nostras.
463. iste ego sum: .,.
220
I
I
sustava - mythos, dianoia, ethos - koji potom ne postaje formal-
nim jedinstvom to vlada svim signifikacijama teksta, granicom
koju one uvijek iznova (str. 326).
Ovo ono to smo prije vidjeli:' pomnost
[cJoseness] dekonstrukcijskih ne na ri-
ili redak-po-redak, na pozornosti prema onome to
se opire drugim razumijevanja. Nalazimo, primjerice, isti-
canje doslovnil;1 formulacija uporabljenih u tekstu na onim mjesti-
ma gdje razumijevanje- koje tei jedinstvu podupire parafrazu ili fi-
gurativnu interpretaciju. De Man pitanje kojim zavrava pjesma
Among School Children uzima doslovno: Brenkman naglaava
doslovne Narcisova uslika: Iste ego sum, ,a ne:' T6 nije druga
osoba niti: To je mQj odraz, premda bi oba ova izrijeka zadovo-
I ljila tematsku interpretaciju. Dekonstrukcijska kritika
rabi Ovidijevu doslovnu formulaciju, nevanu za interpretaciju to
je djelo naizgled stoga to ona SUkobljuje s hijerarhijskim
oprekama o kojima razumijevanje ovisi. Da bi prora-
narav i posljetke tog sukoba, mora iznijeti na vidjelo
filozofske opreke na kojima djelo, a posao ko-
ji je ovdje uvelike varirati. U Ovidijevu tekstu je
istaknut vox, no hijerarhije u kojima on igra svoju ulogu i interesi
tih hijerarhija izlaze na vidjelo tekstovnih niti i
porabom filozofske tradicije. (Brenkman prua saet prikaz vanih
momenata u Kanta, Husserla, Heideggera i Derride.)
Narcisa zbog ljubavi prema sebi, o Narcisu
predmnijeva jastvo, ali, kako to pokazuje Brenkman, ona jastvo
identificira kao tropoloki konstrukt, zamjensko imenovanje uteme-
ljeno u Iste ego sum. Ovidijev bi tekst dakle bio ono to
De Man zove parabolom o imenovanju ili tropolokom pripovi-
(Allegories of Reading, str. 188). Paradigma za sve tekstove
sastoji se od kakve figure (ili sustava figura) i njezine dekonstrukci-
j(f. Temeljne dekonstrukcijske pripovijesti na figu-
re, a uvijek na metaforu jesu tropoloke pripovijesti koje
o imenovanju i njegovu ponitenju (str. 205). Ranije
odlomak iz Prousta je o metafori i njezinu razara-
nju. Billy Budd se slui Bi1lyevim udarcem da ispripovjedi dekon-
strukciju logike signifikacije. o Narcisu slika samospoznaju
kao prevareno imenovanje. Pripovijest, pie ,De Man, u besko-
o svom otklonu od vlastitih imenovanja (str.
162).
se da takve dekonstruktivne pripovijesti doseu istinu,
premda negativn,im putem raskrinkavanja kakve greke, lanog pre-
tvaranja. .. Izgleda da zavriti u raspoloenju si-
221
i!
li
ili
I
il
I
;1
'Ii
II
i
iii
, i
'I
il
!
lli
l'
I
1
I
316-17). No kada na prikazano motrimo kao na moment pre-
poznavanja, otkrivamo da Narcis odraz prepoznaje kao svoju sliku
stoga to u odrazu vidi pomicanje usana, ali ne govor: Narcis
kae: tq ne dopiru do mojih uiju. Ja sam taj.*
Iste ego sum - trenutak li kojem Narcis ne samo
to sliku prepoznaje kao sliku, isto tako prepoznaje samog
sebe (kao sliku), te put ispunjenju Tirezijina
'stva da Narcis doivjeti duboku starost si se non noverit
Iako ne upozna sebe1 - taj ja s drugim i s
prostornim. Ta se smetnja ovdje ne da umanjiti stoga to se sa-'
moprepoznavanje zbiva u odnosu prema drugom i pre-
ma prostornom.
Upravo ovaj trenutak u drami Narcisova }astva opis
jastva mora 1 str. 3161
Ovidijev nam tekst ne govori samo da se ja upoznaje
kao drugi na pozornici zrcala, tu spoznaju prikazuje
ovisnom o nijemom, prostornom, vizualnom ponavljanju glasa.
Oko odraene slike okupljen je grozd priroka to su se tradi-
cionalno pripisivali pismu. '" Kao neiva prikazba glasa, pismo u
procesima uvodi odnos prema smrti (str. 317). Dakle,
Narcisova drama - liimo li je designacije po kojoj je kazna, iro-
nijska reinscenacija koji ponitava sam. sebe, pa je
kao dramu jastva - stavlja 'ja' u prvobitni odnos prema drugom;,
prema prostornosti, prema smrti, prema 'pismu' (str. 320). Drugi
to ga otkriva Narcis je ne-subjekt koji na 'ja', ne-subjekt
bez kojeg se ?ja' ne bi moglo pokazati samom sebi niti bi moglo sebe
prepoznati (str. 321). Ovo jastva, to ga pripovjedna i te-
matska struktura pri zavrne epizo-
de, nije tek kakvo zanimljivo uslonjenje to prebiva na rubovima
teksta; ono reaktivira zatajene elemente prijanje epizode i pokazu-
je da i za Eho vrijedi Iste ego sum: ja se konstituira po-
sve ponavljanjem (u ovom zvuka) u kojem Eho
upoznaje ili prepoznaje samu sebe.
Brenkman istrauje daljnje posljedice - pripovjedne momente
koji se ovim pripovjedne i tematske strukture iznova
ispisuju s snagom. Njegovo pokazuje tekst koji'
dekonstruira model ,dijaloga to ga pripovijest, model koji
bi titio identitet jastva i prvotno st glasa; no ,rezultat nije nekO-hO-
vo jedinstveno niti neko alternativno jedinstvo. Brenkman
pie: Narcisova epizoda razbija samo pripovjednog
* Nap. prev. - u izvorniku:
462. verba refers, aures non pervenientia nostras.
463. iste ego sum: .,.
220
I
I
sustava - mythos, dianoia, ethos - koji potom ne postaje formal-
nim jedinstvom to vlada svim signifikacijama teksta, granicom
koju one uvijek iznova (str. 326).
Ovo ono to smo prije vidjeli:' pomnost
[cJoseness] dekonstrukcijskih ne na ri-
ili redak-po-redak, na pozornosti prema onome to
se opire drugim razumijevanja. Nalazimo, primjerice, isti-
canje doslovnil;1 formulacija uporabljenih u tekstu na onim mjesti-
ma gdje razumijevanje- koje tei jedinstvu podupire parafrazu ili fi-
gurativnu interpretaciju. De Man pitanje kojim zavrava pjesma
Among School Children uzima doslovno: Brenkman naglaava
doslovne Narcisova uslika: Iste ego sum, ,a ne:' T6 nije druga
osoba niti: To je mQj odraz, premda bi oba ova izrijeka zadovo-
I ljila tematsku interpretaciju. Dekonstrukcijska kritika
rabi Ovidijevu doslovnu formulaciju, nevanu za interpretaciju to
je djelo naizgled stoga to ona SUkobljuje s hijerarhijskim
oprekama o kojima razumijevanje ovisi. Da bi prora-
narav i posljetke tog sukoba, mora iznijeti na vidjelo
filozofske opreke na kojima djelo, a posao ko-
ji je ovdje uvelike varirati. U Ovidijevu tekstu je
istaknut vox, no hijerarhije u kojima on igra svoju ulogu i interesi
tih hijerarhija izlaze na vidjelo tekstovnih niti i
porabom filozofske tradicije. (Brenkman prua saet prikaz vanih
momenata u Kanta, Husserla, Heideggera i Derride.)
Narcisa zbog ljubavi prema sebi, o Narcisu
predmnijeva jastvo, ali, kako to pokazuje Brenkman, ona jastvo
identificira kao tropoloki konstrukt, zamjensko imenovanje uteme-
ljeno u Iste ego sum. Ovidijev bi tekst dakle bio ono to
De Man zove parabolom o imenovanju ili tropolokom pripovi-
(Allegories of Reading, str. 188). Paradigma za sve tekstove
sastoji se od kakve figure (ili sustava figura) i njezine dekonstrukci-
j(f. Temeljne dekonstrukcijske pripovijesti na figu-
re, a uvijek na metaforu jesu tropoloke pripovijesti koje
o imenovanju i njegovu ponitenju (str. 205). Ranije
odlomak iz Prousta je o metafori i njezinu razara-
nju. Billy Budd se slui Bi1lyevim udarcem da ispripovjedi dekon-
strukciju logike signifikacije. o Narcisu slika samospoznaju
kao prevareno imenovanje. Pripovijest, pie ,De Man, u besko-
o svom otklonu od vlastitih imenovanja (str.
162).
se da takve dekonstruktivne pripovijesti doseu istinu,
premda negativn,im putem raskrinkavanja kakve greke, lanog pre-
tvaranja. .. Izgleda da zavriti u raspoloenju si-
221
i!
li
ili
I
il
I
;1
'Ii
II
i
iii
, i
'I
il
!
lli
l'
gurnosti koje u velikoj mjeri stvara diskurz (str. 16).
tim, ovaj se model figure i njezine dekonstrukcije zapravo ne moe
nekim i redom proizvodi suplemen-
tarnu figurativnu natpoziciju koja pripovijeda prijanjeg
pripovijedanja. Takve pripovijesti na drugom stupnju alegorije su
- zapravo alegorije Alegorijske pripovijesti
o neuspjehu dok tropoloke pripovijesti, kakva
je IRousseauoval Druga o neuspjehu ime-
novanja (str. 205). Temeljno dekonstruktivne pripovijesti ne mogu
se u negativne sigurnosti kao razotkrivanje tropa sto-
ga to, kako to napominje De Man u prije navedenim opaskama
o Proustu i o o dekonstrukciji - dekonstrukciji metafo-
re ili ljubavi - stvara djela, a taj je me-
proizvod sustava. to raskrinkava tropo-
loki 'konstrukt tako ovisi o tropu, ne negativnu sigur-
nost neopravdanu upletenost ili, kako to De Man moda manje
sretno naziva, neznanje prije negoli alegoriju o
vosti.
De Man tvrdi da je pomak s dekonstrukcije figure na alegorije
svojstven logici figura, no da neki tekstovi, poput Rousseau-
ovih, aktivno i blistavo osiguravaju alegorije o svojoj
Julija je dobar primjer. Negdje na pola knjige Julija pie presudno
pismo Saint-Preuxu, ljubav i dekonstruk-
ciju ljubavi kao figure, mistificirane razmjene osobina unut-
ranjosti i izvanjskosti, tijela i due, sebe i drugoga. Prva je polovina
pripovijesti stvari postavila zamjenama unutar sustava
zrcalnih opreka, a Julija obznanjuje da su sve te zamjene bile zasno-
vane na sada prolom otklonu. Ona primjetice pie: Mislila sam
.da sam na tvojem licu prepoznala tragove due koja je mojoj dui
'bila nuno potrebna. mi se da su moja osjetila djelovala sa-
mo kao organi uzvienijih' i ja sam te voljela, ne toliko zbog
onoga to sam mislila da vidim u tebi koliko zbog onoga to sam os-
u sebi. Ovaj jezik egzaltiranog nudi zapravo
figurativne logike ljubavi, rasvjetljuje proces zamjenjiva-
nja o kojem je dosad ovisilai tematizira dekonstrukcijsko ras-
krinkavanje figure to ga provodi djel<?
Pripovijest dakle iz tog otklona. Na
mjestu 'ljubavi', utemeljene na i zamjenama tijela i due
ili sebe i' drugoga, pojaVljuje se ugovorni sporazum braka, postav-
ljen kao obrana od strasti i kao temelj drutvenog i poret-
ka (str. 216). No, kao to dokazuje De Man u svom
Prousta, lucidnost dekonstrukcije figure proizvodi probleme.
U trenutku kada Julija najvii stupanj uvida, izgubljena
.22.2
7:
e
I
' '
i l

je kontrola nad retorikom njezinog vlastitog diskurza, kako za nas
tako i za nju (str. 216).
Rezultat je koja izlazi na vidjelo na nekoliko
tematski za likove, i alegorijski za i autore.
Prvo, postoji Julijina nesposobnost razumijevanja vlastite dekon-
strukcije. Ona smjesta ponaVljati onu istu prevarenu figura-
tivnu upletenost koju je tako lucidno raskrinkala, ovo-
ga puta Saint-Preuxa Bogom. Julijin jezik odmah ponavlja pojmo-
ve to ih je upravo optuila kao greke .... ona nije kadra
,svoj vlastiti tekst, nije kadra prepoznati kako se njegov mo-
dus odnosi spram njegova (str. 217). Drugo, postoji nepo-
pustljivi diskurz to su ga i nali tekim za
tanje: moralizatorski ton dijelova Julije iR-ova odua rasprava u
drugom predgovoru o koristi to je imati od njegove knji-
ge pokazatelji su alegorije A1egorije su uvijek pie
De Man. Prijelaz na tonalitet ne proizlazi iz kakvog trans-
cendentalnog imperativa, je referencijaina (te stoga nepouzda-
na) verzija zbrke, nesposobnost i
snage dekonstruktivne pripovijesti (str. 206). R-ova tvrdnja u
predgovoru kako ne zna je li on napisao djelo iliDnije, tvrdi De Man,
alegorizira strogu gestu ... kojom se pisac odjeljuje od razumlji-
vosti svog vlastitog teksta (str. 207). R-ov iskaz o
pred vlastitog teksta je Julijinom ponovnom
padu u modele interpretacije u trenucima njezina uvi-
da (str. 217n). Aspekti Julije to su ih drali zamorno
funkcioniraju u alegoriji o kombinaciji
epistemoloke profinjenosti i naivnosti, koju je i samu
teko i koja proizlazi iz nesposobnosti likova i autora da
svoje vlastite diskurze. .
Mogli, bismo i grublje da su djela koja se u svojoj
drugoj polovini u dosadna i sentimentalna ili pak mora'7
za to su nam primjeri Either/Or [Ili/ili] ili Daniel
i koja naizgled nazaduju s obzirom na uvide to su ih do-
I segla, alegorije koje putem krajnje nepovezanih pote-
za razotkrivaju nesposobnost dekonstruktivnih pripovijesti da proiz-
vedu znanje. Dekonstrukcije figurativnih tekstova stvaraju
blistave pripovijesti koje sa svoje strane i tako unutar svoje vlas-
. tite teksture proizvode straniju neprozirnost no to to greka ko-
ju raspruju (str.- 217). se da je problem to to je u cijelosti
rasvijetljeni jezik ... nesposoban kontrolirati ponovno pojavljiva-
nje, kako u svojih tako i u sebi samom, greaka to ih sam
razotkriva (str. 219n).
Moj je prikaz De Manove kritike, poput svih prikaza dekon-
strukcije, varav; ne stoga to ne neto od onog je ne sais qu-
223
gurnosti koje u velikoj mjeri stvara diskurz (str. 16).
tim, ovaj se model figure i njezine dekonstrukcije zapravo ne moe
nekim i redom proizvodi suplemen-
tarnu figurativnu natpoziciju koja pripovijeda prijanjeg
pripovijedanja. Takve pripovijesti na drugom stupnju alegorije su
- zapravo alegorije Alegorijske pripovijesti
o neuspjehu dok tropoloke pripovijesti, kakva
je IRousseauoval Druga o neuspjehu ime-
novanja (str. 205). Temeljno dekonstruktivne pripovijesti ne mogu
se u negativne sigurnosti kao razotkrivanje tropa sto-
ga to, kako to napominje De Man u prije navedenim opaskama
o Proustu i o o dekonstrukciji - dekonstrukciji metafo-
re ili ljubavi - stvara djela, a taj je me-
proizvod sustava. to raskrinkava tropo-
loki 'konstrukt tako ovisi o tropu, ne negativnu sigur-
nost neopravdanu upletenost ili, kako to De Man moda manje
sretno naziva, neznanje prije negoli alegoriju o
vosti.
De Man tvrdi da je pomak s dekonstrukcije figure na alegorije
svojstven logici figura, no da neki tekstovi, poput Rousseau-
ovih, aktivno i blistavo osiguravaju alegorije o svojoj
Julija je dobar primjer. Negdje na pola knjige Julija pie presudno
pismo Saint-Preuxu, ljubav i dekonstruk-
ciju ljubavi kao figure, mistificirane razmjene osobina unut-
ranjosti i izvanjskosti, tijela i due, sebe i drugoga. Prva je polovina
pripovijesti stvari postavila zamjenama unutar sustava
zrcalnih opreka, a Julija obznanjuje da su sve te zamjene bile zasno-
vane na sada prolom otklonu. Ona primjetice pie: Mislila sam
.da sam na tvojem licu prepoznala tragove due koja je mojoj dui
'bila nuno potrebna. mi se da su moja osjetila djelovala sa-
mo kao organi uzvienijih' i ja sam te voljela, ne toliko zbog
onoga to sam mislila da vidim u tebi koliko zbog onoga to sam os-
u sebi. Ovaj jezik egzaltiranog nudi zapravo
figurativne logike ljubavi, rasvjetljuje proces zamjenjiva-
nja o kojem je dosad ovisilai tematizira dekonstrukcijsko ras-
krinkavanje figure to ga provodi djel<?
Pripovijest dakle iz tog otklona. Na
mjestu 'ljubavi', utemeljene na i zamjenama tijela i due
ili sebe i' drugoga, pojaVljuje se ugovorni sporazum braka, postav-
ljen kao obrana od strasti i kao temelj drutvenog i poret-
ka (str. 216). No, kao to dokazuje De Man u svom
Prousta, lucidnost dekonstrukcije figure proizvodi probleme.
U trenutku kada Julija najvii stupanj uvida, izgubljena
.22.2
7:
e
I
' '
i l

je kontrola nad retorikom njezinog vlastitog diskurza, kako za nas
tako i za nju (str. 216).
Rezultat je koja izlazi na vidjelo na nekoliko
tematski za likove, i alegorijski za i autore.
Prvo, postoji Julijina nesposobnost razumijevanja vlastite dekon-
strukcije. Ona smjesta ponaVljati onu istu prevarenu figura-
tivnu upletenost koju je tako lucidno raskrinkala, ovo-
ga puta Saint-Preuxa Bogom. Julijin jezik odmah ponavlja pojmo-
ve to ih je upravo optuila kao greke .... ona nije kadra
,svoj vlastiti tekst, nije kadra prepoznati kako se njegov mo-
dus odnosi spram njegova (str. 217). Drugo, postoji nepo-
pustljivi diskurz to su ga i nali tekim za
tanje: moralizatorski ton dijelova Julije iR-ova odua rasprava u
drugom predgovoru o koristi to je imati od njegove knji-
ge pokazatelji su alegorije A1egorije su uvijek pie
De Man. Prijelaz na tonalitet ne proizlazi iz kakvog trans-
cendentalnog imperativa, je referencijaina (te stoga nepouzda-
na) verzija zbrke, nesposobnost i
snage dekonstruktivne pripovijesti (str. 206). R-ova tvrdnja u
predgovoru kako ne zna je li on napisao djelo iliDnije, tvrdi De Man,
alegorizira strogu gestu ... kojom se pisac odjeljuje od razumlji-
vosti svog vlastitog teksta (str. 207). R-ov iskaz o
pred vlastitog teksta je Julijinom ponovnom
padu u modele interpretacije u trenucima njezina uvi-
da (str. 217n). Aspekti Julije to su ih drali zamorno
funkcioniraju u alegoriji o kombinaciji
epistemoloke profinjenosti i naivnosti, koju je i samu
teko i koja proizlazi iz nesposobnosti likova i autora da
svoje vlastite diskurze. .
Mogli, bismo i grublje da su djela koja se u svojoj
drugoj polovini u dosadna i sentimentalna ili pak mora'7
za to su nam primjeri Either/Or [Ili/ili] ili Daniel
i koja naizgled nazaduju s obzirom na uvide to su ih do-
I segla, alegorije koje putem krajnje nepovezanih pote-
za razotkrivaju nesposobnost dekonstruktivnih pripovijesti da proiz-
vedu znanje. Dekonstrukcije figurativnih tekstova stvaraju
blistave pripovijesti koje sa svoje strane i tako unutar svoje vlas-
. tite teksture proizvode straniju neprozirnost no to to greka ko-
ju raspruju (str.- 217). se da je problem to to je u cijelosti
rasvijetljeni jezik ... nesposoban kontrolirati ponovno pojavljiva-
nje, kako u svojih tako i u sebi samom, greaka to ih sam
razotkriva (str. 219n).
Moj je prikaz De Manove kritike, poput svih prikaza dekon-
strukcije, varav; ne stoga to ne neto od onog je ne sais qu-
223
'I.
I
.,!i
l
oi* dekonstrukcijske kritike ili to parafrazira sloene ra-
dove, zato to nas logika saetka i navodi da se usre-
na dolazita -' pa tako na ili
na aporiju, ili na neznanje - kao da je o zavrnom
da dekonstrukcija svako motrite, temu, izvor ili
svrhu dri konstrukcijom i diskurzivne snage koje ju proiz-
vode, dekonstrukcijski radovi pokuati dovesti u pitanje bilo to
to bi se moglo pozitivnim i trsit se da svoja
vlastita stajalita podijeljenima, paradoksalni-
ma, svojevoljnima ili neodredivima. To da ta stajalita nisu za-
vrni premda mogu biti osobito naglaena u saetom
nju, logika kojeg nas vodi rekonstrukciji s obzirom na nje-
gov cilj. dekonstrukcijske kritike, kao to su to
tatelji koji spram nje imaju ponajvie razumijevanja, lee u ocrtava-
nju logike tekstova, a ne u stavovima kojima ili u kojima zavravaju
ogledi.
Lako je shvatiti kao iskaze o kakva
djela kad se ogled pojedinom djelu, kao u dosad razmatra-'
nim primjerima, se zgodimice teorijskim diskurzima da bi
identificirao interese stanovitih hijerarhijskih opreka,ali
kako u pojedinom tekstu elementi to ih je potisnulo
razumijevanje rade na razaranjustrukturq spram kojih se rub-
_.nima. No dekonstrukcijska se mogu odvesti u
:: prostor i tamo postaje jasnije da cilj nije razotkrivanje po-
. jedinog djela, istraivanje snaga i struktura koje se u i pi-
- sanju uvijek nanovo pojavljuju.
Tako dekonstrukcijska kritika jedno djelo moe analizirati kao
drugog djela - Derridinim kao stroj s mnogostru-
kim glavama za druge tekstove (Living On, str. 107) -
kako logika ili cjeline djeluje u
broju djela ili pak strukture jednoga djela za razotkri-
vanje temeljne energije u odlomcima drugo-
ga. Htjeli bismo sugerirati, pie Jeffrey Mehiman u knjizi Revolu-
tion and Repetition [Prevrat i ponavljanje], da teksta valja
iznad svega vrednovati njegove sposobnosti drugih
tekstova, energija koje su drugdje sadrane
tovie, u onoj mjeri koli1F-o je radikalno;'valjalo bi da je kak-
te energije odrediva kao mnogostrukost posve lokalnih iznena-
(str. 69). U koju' naziva i nastrano po-
vrnom (str. 117), Mehiman povrinske slojeve kako bi
pribliio revolucionarnog Marxa ireakcionarnog Hu-
* Nap. prev. - ne znam to
224
J
goa u njihovim radovima o revoluciji. Elementi kakvi su toesin
(zvono na uzbunu) i njegovi homofoni te poraba slika krtica i pod-
zemnih tunela uspostavljaju veze ta dva diskurza koje se po-
kazuju produktivnima u ili raspoznava-
nju usporedivih logika kojima se u svakom djelu podrivaju temeljne
opreke i kretanje sinteze. Nanoenje tih povrinskih slo-
jeva jedan na drugi iz svakog od dvaju djela to se od-
predanima totalizaciji bizarnu a ipak usporedivu potvrdu he-
terogenosti.
Marxa s Kantom, kao to Mehiman Marxa s Hugo-
om, Richard Klein rabi Marxovu analizu zlata i jednakovrijedne
forme kako bi otkrio da najistaknutiji trenutak loeg ukusa u Kan-
tovoj teoriji, uzviene ljepote pjesme
Friedricha Velikoga u kojoj kralj sebe sa suncem, ima is-
tu strukturu kao j uzviena jednakovrijedne forme
u Marxa, te stoga nije nesretna pogreka koju valja zanemariti, vet
za ekonomij-q to je ta estetika predmnijeva (Kant's Sunshi-

Austin ou la seduetion en deux Jangues [Skandal tijela koje govori:
Don Juan s Austinom ili na dva jezika] Shoshane Felman
izaziva sloenu tekstova, Moliereova Don Juana
kao teoriju govornih domiljatiju od Austinove i raskrinka-
Austina kao nadzavodnika. No ako Austin zavodi, Lacan op-
tako da Shoshana Felman dri da Austin govori 3. peu pres
la meme chose* kao Lacan i da zamisli to ih njegovi sljedbenici
pokuavaju dovriti upisuje unutar poretka koji njiho-
vo dovrenje.
se vrste problema blisko pove-
zanih djela odnosi kojih su bili reduktivno definirani, Barbara John-
son Baudelaireove pjesme u prozi nasuprot njihovim stihovnim
ekvivalentima. Njezina knjiga Defigurations du Jangage poetique
ispituje kako te pjesme u prozi internaliziraju i problematiziraju
pretpostavljene razlike proze i pjesnitva. Borba kodova
stiha i proze uprizoruje se unutar samih pjesama u prozi u
niz sloenih kretanja to ih .Barbara Johnson vjeto slijedi.
No umjesto saimanja takvih rasprava, mogli bismo razmotriti
vrstu ogleda, vrijednu zbog svoje. profinjenosti - bez ob-
java da ovo dekonstruira ono i zbog svog uspjeha u
poneto biografske i spleta ljudskih odnosa u tek-
stovni niz. Freud and the Sandman Neila
Hertza za svoje polazite uzima odlomak Das Unheimli-
* Nap. prev. gotovo isto
15 o DEKONSTRUKCUI
225
'I.
I
.,!i
l
oi* dekonstrukcijske kritike ili to parafrazira sloene ra-
dove, zato to nas logika saetka i navodi da se usre-
na dolazita -' pa tako na ili
na aporiju, ili na neznanje - kao da je o zavrnom
da dekonstrukcija svako motrite, temu, izvor ili
svrhu dri konstrukcijom i diskurzivne snage koje ju proiz-
vode, dekonstrukcijski radovi pokuati dovesti u pitanje bilo to
to bi se moglo pozitivnim i trsit se da svoja
vlastita stajalita podijeljenima, paradoksalni-
ma, svojevoljnima ili neodredivima. To da ta stajalita nisu za-
vrni premda mogu biti osobito naglaena u saetom
nju, logika kojeg nas vodi rekonstrukciji s obzirom na nje-
gov cilj. dekonstrukcijske kritike, kao to su to
tatelji koji spram nje imaju ponajvie razumijevanja, lee u ocrtava-
nju logike tekstova, a ne u stavovima kojima ili u kojima zavravaju
ogledi.
Lako je shvatiti kao iskaze o kakva
djela kad se ogled pojedinom djelu, kao u dosad razmatra-'
nim primjerima, se zgodimice teorijskim diskurzima da bi
identificirao interese stanovitih hijerarhijskih opreka,ali
kako u pojedinom tekstu elementi to ih je potisnulo
razumijevanje rade na razaranjustrukturq spram kojih se rub-
_.nima. No dekonstrukcijska se mogu odvesti u
:: prostor i tamo postaje jasnije da cilj nije razotkrivanje po-
. jedinog djela, istraivanje snaga i struktura koje se u i pi-
- sanju uvijek nanovo pojavljuju.
Tako dekonstrukcijska kritika jedno djelo moe analizirati kao
drugog djela - Derridinim kao stroj s mnogostru-
kim glavama za druge tekstove (Living On, str. 107) -
kako logika ili cjeline djeluje u
broju djela ili pak strukture jednoga djela za razotkri-
vanje temeljne energije u odlomcima drugo-
ga. Htjeli bismo sugerirati, pie Jeffrey Mehiman u knjizi Revolu-
tion and Repetition [Prevrat i ponavljanje], da teksta valja
iznad svega vrednovati njegove sposobnosti drugih
tekstova, energija koje su drugdje sadrane
tovie, u onoj mjeri koli1F-o je radikalno;'valjalo bi da je kak-
te energije odrediva kao mnogostrukost posve lokalnih iznena-
(str. 69). U koju' naziva i nastrano po-
vrnom (str. 117), Mehiman povrinske slojeve kako bi
pribliio revolucionarnog Marxa ireakcionarnog Hu-
* Nap. prev. - ne znam to
224
J
goa u njihovim radovima o revoluciji. Elementi kakvi su toesin
(zvono na uzbunu) i njegovi homofoni te poraba slika krtica i pod-
zemnih tunela uspostavljaju veze ta dva diskurza koje se po-
kazuju produktivnima u ili raspoznava-
nju usporedivih logika kojima se u svakom djelu podrivaju temeljne
opreke i kretanje sinteze. Nanoenje tih povrinskih slo-
jeva jedan na drugi iz svakog od dvaju djela to se od-
predanima totalizaciji bizarnu a ipak usporedivu potvrdu he-
terogenosti.
Marxa s Kantom, kao to Mehiman Marxa s Hugo-
om, Richard Klein rabi Marxovu analizu zlata i jednakovrijedne
forme kako bi otkrio da najistaknutiji trenutak loeg ukusa u Kan-
tovoj teoriji, uzviene ljepote pjesme
Friedricha Velikoga u kojoj kralj sebe sa suncem, ima is-
tu strukturu kao j uzviena jednakovrijedne forme
u Marxa, te stoga nije nesretna pogreka koju valja zanemariti, vet
za ekonomij-q to je ta estetika predmnijeva (Kant's Sunshi-

Austin ou la seduetion en deux Jangues [Skandal tijela koje govori:
Don Juan s Austinom ili na dva jezika] Shoshane Felman
izaziva sloenu tekstova, Moliereova Don Juana
kao teoriju govornih domiljatiju od Austinove i raskrinka-
Austina kao nadzavodnika. No ako Austin zavodi, Lacan op-
tako da Shoshana Felman dri da Austin govori 3. peu pres
la meme chose* kao Lacan i da zamisli to ih njegovi sljedbenici
pokuavaju dovriti upisuje unutar poretka koji njiho-
vo dovrenje.
se vrste problema blisko pove-
zanih djela odnosi kojih su bili reduktivno definirani, Barbara John-
son Baudelaireove pjesme u prozi nasuprot njihovim stihovnim
ekvivalentima. Njezina knjiga Defigurations du Jangage poetique
ispituje kako te pjesme u prozi internaliziraju i problematiziraju
pretpostavljene razlike proze i pjesnitva. Borba kodova
stiha i proze uprizoruje se unutar samih pjesama u prozi u
niz sloenih kretanja to ih .Barbara Johnson vjeto slijedi.
No umjesto saimanja takvih rasprava, mogli bismo razmotriti
vrstu ogleda, vrijednu zbog svoje. profinjenosti - bez ob-
java da ovo dekonstruira ono i zbog svog uspjeha u
poneto biografske i spleta ljudskih odnosa u tek-
stovni niz. Freud and the Sandman Neila
Hertza za svoje polazite uzima odlomak Das Unheimli-
* Nap. prev. gotovo isto
15 o DEKONSTRUKCUI
225
"i
che gdje Freud analizira Hoffmannovu novelu, spaJaJUCl njezinu
knjievnu snagu s prisilom ponavljapja koju je nedavno postulirao,
te tako odnos vrstama paralelizama i ponav-
ljanja to djeluju u knjievnim sloajima i pokre-
snagom. Hertzova za istraivanje poveza-
nosti knjievnog i psiholokog sadri Hoffmannovu novelu, koja
postaje kao agensom r:asvjet1jivanja tako i predmetom
Freudov ogled, metapsiholoki prikaz prisile ponavljanja u djelu
Beyond the Pleasure Principle, te biografski materijal koji pri-
o Freudovim odno'sima s njegovim Victorom Taus-
kom i dvjema enama: prvo, s Freudovom oboavateljicom i Taus-
kovom negdanjom ljubavnicom, Lou Andreas-Salome, a potom s
Tauskovom Helene Deutsch, koja se podvrgavala
Freudovoj analizi.
U:vodni paragraf Freudova ogleda raspoznaje temu nelagode kao
udaljeno estetike, takve vrste .da se tek u ri-
jetkim prigodama moe osjetiti ponukanim da ga istrauje. Kako je
Hoffmann neq.osti;;tn majstor nelagode u knjievnosti,
pruaju za istraivanje temelja stanovi-
tih knjievnih Freudovo u arite zanimanja postav-
lja ,uzorak ponaVljanja u kojem lik (Sandman/Coppelius-
/Coppola) 1'1athanaelove pokuaje ljubavi (s Klarom i
Olympiom). Nathanaelov da je on strana
sila i nelagode prepoznaju se kao prikrive-
nog no ustrajnog kastracijskog kompleksa. nelagod-
nog, pie Freud, izravno pripada liku Sand-Mana*, to jest ideji
da su ukradene a elementi ponaVljanja koji se
proizvoljnima i bez postaju razumljivi Sandma-
na poveemo sa ocem iz se ruku kastra-
cija (The Uncanny, svezak 17, str. 230, 232).
Spis Das Unheimliche i sam je upleten u problem ponavlja-
nja. U svibnju 1919, kako sam Freud se vratio jednom ra-
nijem konceptu i nanovo ga je napisao, a miljenja je da je takav po-
stupak rezultat novog razumijevanja prisile ponaVljanja, do kojeg je
doao u oujku ili travnju 1919, na konceptu knjige Beyond
the Pleasure Principle. tovie, to to Freud .u noveli Der Sand-
mann prepoznaje ponOVljeni trokut utemeljen pa strahu od kastra-
cije (Coppelius/Nathanael/Klara i Coppola/Nathanael/Olympia)
navodi nas na tantaisku paralelu s trokutnim ponavljanjem koje se
javlja u Freudovim osobnim odnosima prema svom Taus-
ku, gdje se da su djelovali snani edipovskog suparni-
* Nap. prev. - Sandmann (njem.) - koji djeci sipa pijesak u
i tako im donosi pospanost i san (ujedno naziv Hoffmannovenovele)
226

,I
l
tva. U prvom su trokutu (Freud/Tausk/Salome) Salome i Freud vo-
dili duge razgovore o Tauskovom suparnitva iFreudovoj
nesigurnosti glede izvornosti i U drugom trokutu (Freud-
/Tausk/Deutsch) Freud je odbio da Tauska uzme na uvjebavanje
analize (da Tausk ne bi umislio kako su ideje to ih je stekao tije-
kom svojih sesija s Freudom njegove vlastite) i poslao ga je k Hele-
ne Deutsch, koja se i sama podvrgavala Freudovoj analizi. Tausk je
u svojim sesijama s Helene Deutsch govorio o Freudu, a ona je u
svojim sesijama s Freudom govorila o Tausku, sve dok Freud nije
od nje zatraio da prekine Tauskovu analizu. Tri mjeseca kasnije,
svog Tausk se ubio, Freudu pisamce is-
punjeno izrazima tovanja i zahvalnosti.
Tri koje nas u iskuenje da ove trokute poloimo
jedan na drugi jesu: prvo, spoj Freudova straha glede izvornosti i
plagijata s njegovim djelotvornim zahvatom II Tauskove odnose sa
enama; drugo, podudarnost kako je Freud, kao to sam kae,
nabasao na novu teoriju nagona smrti upravo u vrijeme
Tauskova samoubojstva; i da se Freudovo
nje iz trokutnog odnosa s Tauskom i Helene Deutsch poklapa s po-
njegova rada na prvom konceptu knjige Beyond the Pleasu-
re Principle, naime na tekstu u kojem on prvi put formulira zbunju- '
teoriju ponavljanja ( Freud and the Sandman, str. 316 - P).
Freud se potom svom radu o nelagodi i nanovo ga pie, izla-
da se sve to god nas na ovu unutranju prisi-
lu ponavljanja kao nelagoda i kao primjer ove
vrste prisile niz trokutnih odnosa u pripovijesti Der SaIidmann.
Ovdje, nastavlja Hertz, moemo inter-
pretatorove kunje: moemo li ta dva niza trokuta staviti jedan na
drugi?
A ako mislimo da moemo - ili bismo eljeli da moemo - to
onda? Moemo li od toga napraviti Ne bismo li se mogli
osjetiti prisiljenima da to i Ikao to pripovje-
Der Sandmann govori o svom porivu da Na-
thanaelovu da te elemente poredamo u vremenske i uz-
nizove? Bismo li, naprimjer, mogli da je teorija ponav-
ljanja koju je Freud razradio u oujku 1919. uslijedila odmah
nakon - i bila posljedicom - njegove spoznaje da je jo jed-
nom u stanovit odnos s Tauskom ? Bismo li-mogli prido.-
dati da je Freud taj odnos bio prisiljen opaziti kao nelagodu -
ne posve knjievnu, ali ne vie ni posve zbiljsku; tovie, da su
radovi o prisili bljesnuli kroz svijest da se neto ponavlja?
/Str.317/ . .
Hertzova formulacija cilja na Freudovu tvrdnju da nelagoda ne pro-
izlazi iz na bilo to to se ponaVlja, iz bli-
227
"i
che gdje Freud analizira Hoffmannovu novelu, spaJaJUCl njezinu
knjievnu snagu s prisilom ponavljapja koju je nedavno postulirao,
te tako odnos vrstama paralelizama i ponav-
ljanja to djeluju u knjievnim sloajima i pokre-
snagom. Hertzova za istraivanje poveza-
nosti knjievnog i psiholokog sadri Hoffmannovu novelu, koja
postaje kao agensom r:asvjet1jivanja tako i predmetom
Freudov ogled, metapsiholoki prikaz prisile ponavljanja u djelu
Beyond the Pleasure Principle, te biografski materijal koji pri-
o Freudovim odno'sima s njegovim Victorom Taus-
kom i dvjema enama: prvo, s Freudovom oboavateljicom i Taus-
kovom negdanjom ljubavnicom, Lou Andreas-Salome, a potom s
Tauskovom Helene Deutsch, koja se podvrgavala
Freudovoj analizi.
U:vodni paragraf Freudova ogleda raspoznaje temu nelagode kao
udaljeno estetike, takve vrste .da se tek u ri-
jetkim prigodama moe osjetiti ponukanim da ga istrauje. Kako je
Hoffmann neq.osti;;tn majstor nelagode u knjievnosti,
pruaju za istraivanje temelja stanovi-
tih knjievnih Freudovo u arite zanimanja postav-
lja ,uzorak ponaVljanja u kojem lik (Sandman/Coppelius-
/Coppola) 1'1athanaelove pokuaje ljubavi (s Klarom i
Olympiom). Nathanaelov da je on strana
sila i nelagode prepoznaju se kao prikrive-
nog no ustrajnog kastracijskog kompleksa. nelagod-
nog, pie Freud, izravno pripada liku Sand-Mana*, to jest ideji
da su ukradene a elementi ponaVljanja koji se
proizvoljnima i bez postaju razumljivi Sandma-
na poveemo sa ocem iz se ruku kastra-
cija (The Uncanny, svezak 17, str. 230, 232).
Spis Das Unheimliche i sam je upleten u problem ponavlja-
nja. U svibnju 1919, kako sam Freud se vratio jednom ra-
nijem konceptu i nanovo ga je napisao, a miljenja je da je takav po-
stupak rezultat novog razumijevanja prisile ponaVljanja, do kojeg je
doao u oujku ili travnju 1919, na konceptu knjige Beyond
the Pleasure Principle. tovie, to to Freud .u noveli Der Sand-
mann prepoznaje ponOVljeni trokut utemeljen pa strahu od kastra-
cije (Coppelius/Nathanael/Klara i Coppola/Nathanael/Olympia)
navodi nas na tantaisku paralelu s trokutnim ponavljanjem koje se
javlja u Freudovim osobnim odnosima prema svom Taus-
ku, gdje se da su djelovali snani edipovskog suparni-
* Nap. prev. - Sandmann (njem.) - koji djeci sipa pijesak u
i tako im donosi pospanost i san (ujedno naziv Hoffmannovenovele)
226

,I
l
tva. U prvom su trokutu (Freud/Tausk/Salome) Salome i Freud vo-
dili duge razgovore o Tauskovom suparnitva iFreudovoj
nesigurnosti glede izvornosti i U drugom trokutu (Freud-
/Tausk/Deutsch) Freud je odbio da Tauska uzme na uvjebavanje
analize (da Tausk ne bi umislio kako su ideje to ih je stekao tije-
kom svojih sesija s Freudom njegove vlastite) i poslao ga je k Hele-
ne Deutsch, koja se i sama podvrgavala Freudovoj analizi. Tausk je
u svojim sesijama s Helene Deutsch govorio o Freudu, a ona je u
svojim sesijama s Freudom govorila o Tausku, sve dok Freud nije
od nje zatraio da prekine Tauskovu analizu. Tri mjeseca kasnije,
svog Tausk se ubio, Freudu pisamce is-
punjeno izrazima tovanja i zahvalnosti.
Tri koje nas u iskuenje da ove trokute poloimo
jedan na drugi jesu: prvo, spoj Freudova straha glede izvornosti i
plagijata s njegovim djelotvornim zahvatom II Tauskove odnose sa
enama; drugo, podudarnost kako je Freud, kao to sam kae,
nabasao na novu teoriju nagona smrti upravo u vrijeme
Tauskova samoubojstva; i da se Freudovo
nje iz trokutnog odnosa s Tauskom i Helene Deutsch poklapa s po-
njegova rada na prvom konceptu knjige Beyond the Pleasu-
re Principle, naime na tekstu u kojem on prvi put formulira zbunju- '
teoriju ponavljanja ( Freud and the Sandman, str. 316 - P).
Freud se potom svom radu o nelagodi i nanovo ga pie, izla-
da se sve to god nas na ovu unutranju prisi-
lu ponavljanja kao nelagoda i kao primjer ove
vrste prisile niz trokutnih odnosa u pripovijesti Der SaIidmann.
Ovdje, nastavlja Hertz, moemo inter-
pretatorove kunje: moemo li ta dva niza trokuta staviti jedan na
drugi?
A ako mislimo da moemo - ili bismo eljeli da moemo - to
onda? Moemo li od toga napraviti Ne bismo li se mogli
osjetiti prisiljenima da to i Ikao to pripovje-
Der Sandmann govori o svom porivu da Na-
thanaelovu da te elemente poredamo u vremenske i uz-
nizove? Bismo li, naprimjer, mogli da je teorija ponav-
ljanja koju je Freud razradio u oujku 1919. uslijedila odmah
nakon - i bila posljedicom - njegove spoznaje da je jo jed-
nom u stanovit odnos s Tauskom ? Bismo li-mogli prido.-
dati da je Freud taj odnos bio prisiljen opaziti kao nelagodu -
ne posve knjievnu, ali ne vie ni posve zbiljsku; tovie, da su
radovi o prisili bljesnuli kroz svijest da se neto ponavlja?
/Str.317/ . .
Hertzova formulacija cilja na Freudovu tvrdnju da nelagoda ne pro-
izlazi iz na bilo to to se ponaVlja, iz bli-
227
. ,.,:

:1
.li
jeska ili na tu prisilu ponavljanja, to bi se najvjerojat-
nije zbivalo u gdje se bilo to to se ponavlja javlja osobi-
to neizazvano ili prekomjerno, ne kao posljedak kakva uzroka,
kao bizarna manifestacija samog ponavljanja, kao da je zarad knji-
evnog ili efekta. Dio nelagodnosti to nam se
nadaje - odnosi ponavljanja struktura novele, procesa i za-
Freudova rada te uzoraka njegovih odnosa s drugim oso-
bama - moda od to ga kao knjievni
uzorak koji bi bio nasilno naruen kad bismo tragali za nekim psi-
holokim uzrokom, za izvornikom to ga ta ponavljanja ponavljaju.
U onoj mjeri u kojoj nas taj uzorak jo uvijek izaziva a ipak se opire
rjeenju, pie Hertz, zadrani smo u stanju negdje
ne ozbiljnosti' i knjievnog preduitka, svjesni kolebanja
knjievnosti i 'ne-fikcije', a na je da je na djelu ponavljanje
obQjen sablasnim sjenama nasilja, ludila i neprirodne smrti (str.
317
r
-18). . k kV"d" v"
nterpretator Je u ta Vim SituaCijama u usnJi a OVim UC1mma
ponavljanja ovlada tako to ih ubaciti u joj po-
i uzorke i joj dramatsku, izrazitu boju. Stoga je Freud o
Tausku govoriO na nj nelagodan doja"m; da bismo to odre-
dili i objasnili poglavito kao strah od plagijata - strah da bi Tausk
mogao ukrasti i ponoviti njegove zamisli - valja nam u arite zani-
manja postaviti i nadzirati ponaVljanje sablasne Ta-
da bismo mogli da interpretator nelagode u pripovijesti
Der Sandmann, kakav je interpretator Freud,
da nadzire ponaVljanja koja kroz svoju bljes-
kove samog ponavljanja .
Hertz zapravo pokazuje da je Freudovo zanemarivanje pripovje-
i pripovjednog okvira u njegovu Der Sand-
mann vaan izmicanja, jer samosvjesna akrobatika pripovje-
na uspostavlja paralelizam
snaga koje upravljaju Nathanaelom i onoga to pripovje-
to god to bilo, da pokua ponoviti ili prikazati Djelo-
vanja likova i i ona kada Nathanael pokua-
va pisati o svom poloaju ili taj poloaj prikazati, povezana su niz-
om slika koje prijenos energije. Kao rezultat Hoffman-
novih manipulacija, pie Hertz, zbrkano da su Na-
thanaelov ivot, njegovi spisi, pripovijedanje, Hof-
fmannovo pisanje i vlastito, evo, preputanje tom
pisanju pokretani istom energijom, te da su pokrenuti upravo stoga
da prikau tu energiju, da oboje njezine jedva raspoznate obrise
(str. 309 - 10). Ukratko, prikazuje tantalski lanac ponaVljanja,
Nathanaelove zaruke u kontekst ponavljanja;
no ono to se ovdje ponavlja i to tako prikazuje" ili bojom ispunja
228
ponaVljanje upravo je poriv za prikazbom energije, za bojenjem nje-
zinih obrisa. se od knjievnih ponavljanja unutar djela
kako bi se na ponavljanja unutar Nathanaelove
- ponavljanja to ih pripisuje kompleksu kastracije - Freud slijedi
uzorak koji je ponOVljen u toj prikazivanje energije, njezino
bojenje na jezovit (kao strah od kastracije). se ponaj-
vie i ponaVljanja - koje moe
ti bljeskove samog ponavljanja - i se na strah od kastra-
cije kako bi ponaVljanju to ga analizira dao snanu emotivnu boju,
Freud u aritu izotruje i suava ponavljanje, tako
upravo naglaavanjem njezine demonske strane (str.
313).
U svakom se od tih s pojmom bojenje - za ono
to daje vidljivost, ili intenzivnost koli-
ko god figurativnom jeziku, kae se da boji, vidljivima i
va teko shvatljive pojmove.
6
Freud primjerice biljei da su funda-
mentalni nagoni koje on postulira, poput nagona smrti, vidljivi sa-
mo onda kad su ili obojeni tome,
ono to se ponavlja djeluje tako to boji i vidljivom prisilu po-
navljanja (te joj daje afektivnu boju). Freud isto tako sV'oje teorijske
kategorije, kakav je pojam same prisile ponavljanja, identificira kao
figurativan jezik koji vidljivim ono daje ime.
se u knjizi Beyond the Pleasure Principle zbog obveze da operira
znanstvenim nazivima, to jest figurativnim jezikom" svojstvenim psi-
hologiji, on da ne bismo mogli opisa-
ti procese o kojima je i uistinu ih ne bismo mogli. postati svjes-
" ni (svezak 18, str. 60). na bojenje - koje
donosi vidljivost, intenzitet i - dolazi u Freu-
dove analize pripovijesti Der Sandmann. Mi moenio pokuati
zanijekati da su strahovi od gubitka oka strahovi od kastracije, pie
Freud, no racionalan dokaz o vrijednosti vida ne objanjuje supsti-
tutivan odnos oka i penisa u snovima i mitovima; niti mo-
e raspriti dojam da prijetnja kastracijom osobi-
to estoku i neobjanjivu emociju, te da je ta emocija ono to ideji o
gubitku drugih organa ponajprije daje njezinu intenzivnu boju
"(svezak 17, str. 231). Ba kao to strah od kastracije in-
fenzivnu boju, tako i prizivanje kastracije pribavlja o ponaVlja-
nju intenzivnu boju i dramu.
6 mogu moje naglaavanje boje drati' pokuajem da prisvojim
Hertzov krasan ogled njegove najpresudnije momente. Nedvoj-
beno nimalo raspriti to vjerovanje kaem li da mi je trebalo izvanred-
no mnogo vremena dok nisam otkrio da je bojenje zapravo Hertzova
finog i neuhvatljivog dokaza.
229
. ,.,:

:1
.li
jeska ili na tu prisilu ponavljanja, to bi se najvjerojat-
nije zbivalo u gdje se bilo to to se ponavlja javlja osobi-
to neizazvano ili prekomjerno, ne kao posljedak kakva uzroka,
kao bizarna manifestacija samog ponavljanja, kao da je zarad knji-
evnog ili efekta. Dio nelagodnosti to nam se
nadaje - odnosi ponavljanja struktura novele, procesa i za-
Freudova rada te uzoraka njegovih odnosa s drugim oso-
bama - moda od to ga kao knjievni
uzorak koji bi bio nasilno naruen kad bismo tragali za nekim psi-
holokim uzrokom, za izvornikom to ga ta ponavljanja ponavljaju.
U onoj mjeri u kojoj nas taj uzorak jo uvijek izaziva a ipak se opire
rjeenju, pie Hertz, zadrani smo u stanju negdje
ne ozbiljnosti' i knjievnog preduitka, svjesni kolebanja
knjievnosti i 'ne-fikcije', a na je da je na djelu ponavljanje
obQjen sablasnim sjenama nasilja, ludila i neprirodne smrti (str.
317
r
-18). . k kV"d" v"
nterpretator Je u ta Vim SituaCijama u usnJi a OVim UC1mma
ponavljanja ovlada tako to ih ubaciti u joj po-
i uzorke i joj dramatsku, izrazitu boju. Stoga je Freud o
Tausku govoriO na nj nelagodan doja"m; da bismo to odre-
dili i objasnili poglavito kao strah od plagijata - strah da bi Tausk
mogao ukrasti i ponoviti njegove zamisli - valja nam u arite zani-
manja postaviti i nadzirati ponaVljanje sablasne Ta-
da bismo mogli da interpretator nelagode u pripovijesti
Der Sandmann, kakav je interpretator Freud,
da nadzire ponaVljanja koja kroz svoju bljes-
kove samog ponavljanja .
Hertz zapravo pokazuje da je Freudovo zanemarivanje pripovje-
i pripovjednog okvira u njegovu Der Sand-
mann vaan izmicanja, jer samosvjesna akrobatika pripovje-
na uspostavlja paralelizam
snaga koje upravljaju Nathanaelom i onoga to pripovje-
to god to bilo, da pokua ponoviti ili prikazati Djelo-
vanja likova i i ona kada Nathanael pokua-
va pisati o svom poloaju ili taj poloaj prikazati, povezana su niz-
om slika koje prijenos energije. Kao rezultat Hoffman-
novih manipulacija, pie Hertz, zbrkano da su Na-
thanaelov ivot, njegovi spisi, pripovijedanje, Hof-
fmannovo pisanje i vlastito, evo, preputanje tom
pisanju pokretani istom energijom, te da su pokrenuti upravo stoga
da prikau tu energiju, da oboje njezine jedva raspoznate obrise
(str. 309 - 10). Ukratko, prikazuje tantalski lanac ponaVljanja,
Nathanaelove zaruke u kontekst ponavljanja;
no ono to se ovdje ponavlja i to tako prikazuje" ili bojom ispunja
228
ponaVljanje upravo je poriv za prikazbom energije, za bojenjem nje-
zinih obrisa. se od knjievnih ponavljanja unutar djela
kako bi se na ponavljanja unutar Nathanaelove
- ponavljanja to ih pripisuje kompleksu kastracije - Freud slijedi
uzorak koji je ponOVljen u toj prikazivanje energije, njezino
bojenje na jezovit (kao strah od kastracije). se ponaj-
vie i ponaVljanja - koje moe
ti bljeskove samog ponavljanja - i se na strah od kastra-
cije kako bi ponaVljanju to ga analizira dao snanu emotivnu boju,
Freud u aritu izotruje i suava ponavljanje, tako
upravo naglaavanjem njezine demonske strane (str.
313).
U svakom se od tih s pojmom bojenje - za ono
to daje vidljivost, ili intenzivnost koli-
ko god figurativnom jeziku, kae se da boji, vidljivima i
va teko shvatljive pojmove.
6
Freud primjerice biljei da su funda-
mentalni nagoni koje on postulira, poput nagona smrti, vidljivi sa-
mo onda kad su ili obojeni tome,
ono to se ponavlja djeluje tako to boji i vidljivom prisilu po-
navljanja (te joj daje afektivnu boju). Freud isto tako sV'oje teorijske
kategorije, kakav je pojam same prisile ponavljanja, identificira kao
figurativan jezik koji vidljivim ono daje ime.
se u knjizi Beyond the Pleasure Principle zbog obveze da operira
znanstvenim nazivima, to jest figurativnim jezikom" svojstvenim psi-
hologiji, on da ne bismo mogli opisa-
ti procese o kojima je i uistinu ih ne bismo mogli. postati svjes-
" ni (svezak 18, str. 60). na bojenje - koje
donosi vidljivost, intenzitet i - dolazi u Freu-
dove analize pripovijesti Der Sandmann. Mi moenio pokuati
zanijekati da su strahovi od gubitka oka strahovi od kastracije, pie
Freud, no racionalan dokaz o vrijednosti vida ne objanjuje supsti-
tutivan odnos oka i penisa u snovima i mitovima; niti mo-
e raspriti dojam da prijetnja kastracijom osobi-
to estoku i neobjanjivu emociju, te da je ta emocija ono to ideji o
gubitku drugih organa ponajprije daje njezinu intenzivnu boju
"(svezak 17, str. 231). Ba kao to strah od kastracije in-
fenzivnu boju, tako i prizivanje kastracije pribavlja o ponaVlja-
nju intenzivnu boju i dramu.
6 mogu moje naglaavanje boje drati' pokuajem da prisvojim
Hertzov krasan ogled njegove najpresudnije momente. Nedvoj-
beno nimalo raspriti to vjerovanje kaem li da mi je trebalo izvanred-
no mnogo vremena dok nisam otkrio da je bojenje zapravo Hertzova
finog i neuhvatljivog dokaza.
229
se da u vrstama to ih je sakupio Hertz ima-
mo niz bojenja koja prikazuju snage ili daju i intenzitet
snagama koje bi mogle biti ili barem manje inten-
zivne i shvatljive. Hertz je drugdje pisao o na koji,
s umnaanjem bilo kakve vrste, dolazimo u kunju da dramatizira-
mo i pogoramo svoju kako bismo stvorili moment blokade
- ono to Kant u svom prikazu uzvienoga naziva
provjerom vitalnih snaga - tako da se umnaanje
ili ponavljanje ili neki niz razrijee u kakvu zapreku koja
proizvodi neto poput jedan na jednoga -
koje osigurava identitet i integritet onoga ja koje doivljava blo-
kadu. umnaanje i ponaVljanje postaju manje prije-
ako se zgusnu u nekog protivnika ili snagu,
kakav je otac koji vri kastraciju; jer to zrcalno
koje, sve da i donosi teror ili poraz, status onog
ja koje je ugroeno ponaVljanjem i umnaanjem. Ci1j je u sva-
kom pie Hertz, edipovski moment .... kad se kakav ne-
i niz razrijei (uz bilo kakvu rtvu) u
jedan na jednoga, kad se prekomjernost pretvori u ono
zalino s agensom koje je jamcem integ-
riteta tog ja kao agensa .... Prijelaz u krajnost moe se jezo-
vitim, no on ima svoje i svrhe (The Notion of.
Blockage in the Literature of the Sublime, str. 76). Demonsko ili
edipovsko - bojenje kastracije, naprimjer- .moe zapravo biti
putem svog uaritenja i pripitomljavanja ocu)
ponavljanja koje bi moglo izgledati
nelagodnim, bezrazlonim. Naprimjer, Freudova interpretacija Ta-
uskove neugodnosti kao opasnosti od plagijata, uzeta zajedno s dru-
gim odlomcima gdje Freud prisvaja izvornost ili je se skromno odri-
sugerira
da na djelu mogu biti fundamentalnije sumnje i nesigurnos-
ti - sumnje li bilo kakav figurativni jezik prva
P9glavito kada prva ponaVljanja - uz-
, tjeskobu koja se onda iz nesvjesnog u registru
knjievnog prioriteta. tog lanca elja i strahova -
elje da se bude originalan, straha od plagiranja i1iod bivanja
plagiranim - bi da se strukturira i ponovo vrati, u koliko
god melodramatskom obliku, za rukovanje prikladniji, neodre-
afekt povezan s ponavljanjem koje obiljeava ili boji, daju-
vidljivost snagama ponavljanja i istodobno djelo-
vanje tih snaga od samog subjekta. IFreud and the Sandman,
str. 3201
U ponaVljanja. koja povezuju Freugove odnose s Tauskom,
njegove radove i njegovo pripovijesti Der Sandmann, mo-
230
-:;w.,'
I
1
rali bismo pripitomiti kvaziknjievni karakter tih
uzoraka kad bismo ih morali pretvoriti u o smrtnom edipov-
skom suparnitvu, koliko god Freud ostavljao postrani knjievna
ponavljanja pripovijesti >!Der Sandmann kako bi njezin pripi-
sao kastracijskoj anksioznosti. to je bojenje tih drama intenzivnije,
to one uspjenije izbjegavaju problem ponaVljanja, neugodnost ko-
jeg se moe bolje iskazati u manje motiviranima, vie
momentima: ono to se samo knjievnim moe nas dublje
dovesti u dodir s ponavljanjem. No ono u dramatskim bojenjima
ponaVljanja najpoeljnije, tvrdi Hertz, jest pokuaj da se pitanje po-
navljanja odijeli od pitanja samog figurativnog jezika (str. 320).
Freudove rasprave koje se bave onim to se ponavlja,
kastracijskom i samim njegovim nazivima
kao to je bojenje, navode na raspletanja tih dvaju pi-
tanja: sporazumjeti se s prisilom ponavljanja, otkri-
vamo da je neumanjiva figurativnost naeg jezika od ne-
utemeljenog i n'eobjanjivog pojma same prisile. U takvim bi
se trenucima elja da se pitanje figurativnog jezika ostavi p'ostrani
mogla kao protusnaga naoj najsilnijoj strepnji da se pri-
sila ponoviti, a mogla bi poprimiti oblik kakav ima u Freudovu
nju pripovijesti Der Sandmann, oblik elje da se tamo ne prona-
'nikakva knjievnost' (str. 321), Herzt ove:> zanemarivanje knji-
evnih i na koncu aspekata ponavljanja (ponavlja-
nje se objelodanjuje upisivanjem Freudovih osobnih odnosa i nje-
govih vlastitih pisanja u taj tekstovni niz) kao
obranu od obrisima tek nacrta takvih odnosa ili kao
kompenzaciju za taj nacrt to ga daje Freudova teorija ponavljanja.
Hertzov je ogled fin primjer na koji dekonstrukcijska kritika
moe .istraivati interese ponavljanja.
Posljednja os oko koje se varijante dekonstrukcijske kri-
tike jest poraba prijanjih De Man govori o svojim sljedbe-
nicima koji prijanja pomna [close readings] kako bi
pokazali da ona nisu bila ni priblino dovoljno pomna, a smo
vidjeli kako dekonstrukcijske razaraju gledita ili
ke to ih djelo bjelodano i to se prikladno u prija-
njim tog djela. tovie, dio kritike neto
no, djelo u .opreku s prijanjim kako bi se poka-
zalo gdje su ta grijeila i ispravku ili dopuni. Po
se razlikuje dekonstrukcija, ako se razlikuje?,
Neki od primjera o kojima smo raspravljali sugeriraju da je po-
kuaj ispravljanja prijanjih jedna verzija tenje da se
razlika unutar pretvoriu razliku izmedu: problem unutar tek-
sta preoblikuje se u razliku teksta i njegove interpre-
231
se da u vrstama to ih je sakupio Hertz ima-
mo niz bojenja koja prikazuju snage ili daju i intenzitet
snagama koje bi mogle biti ili barem manje inten-
zivne i shvatljive. Hertz je drugdje pisao o na koji,
s umnaanjem bilo kakve vrste, dolazimo u kunju da dramatizira-
mo i pogoramo svoju kako bismo stvorili moment blokade
- ono to Kant u svom prikazu uzvienoga naziva
provjerom vitalnih snaga - tako da se umnaanje
ili ponavljanje ili neki niz razrijee u kakvu zapreku koja
proizvodi neto poput jedan na jednoga -
koje osigurava identitet i integritet onoga ja koje doivljava blo-
kadu. umnaanje i ponaVljanje postaju manje prije-
ako se zgusnu u nekog protivnika ili snagu,
kakav je otac koji vri kastraciju; jer to zrcalno
koje, sve da i donosi teror ili poraz, status onog
ja koje je ugroeno ponaVljanjem i umnaanjem. Ci1j je u sva-
kom pie Hertz, edipovski moment .... kad se kakav ne-
i niz razrijei (uz bilo kakvu rtvu) u
jedan na jednoga, kad se prekomjernost pretvori u ono
zalino s agensom koje je jamcem integ-
riteta tog ja kao agensa .... Prijelaz u krajnost moe se jezo-
vitim, no on ima svoje i svrhe (The Notion of.
Blockage in the Literature of the Sublime, str. 76). Demonsko ili
edipovsko - bojenje kastracije, naprimjer- .moe zapravo biti
putem svog uaritenja i pripitomljavanja ocu)
ponavljanja koje bi moglo izgledati
nelagodnim, bezrazlonim. Naprimjer, Freudova interpretacija Ta-
uskove neugodnosti kao opasnosti od plagijata, uzeta zajedno s dru-
gim odlomcima gdje Freud prisvaja izvornost ili je se skromno odri-
sugerira
da na djelu mogu biti fundamentalnije sumnje i nesigurnos-
ti - sumnje li bilo kakav figurativni jezik prva
P9glavito kada prva ponaVljanja - uz-
, tjeskobu koja se onda iz nesvjesnog u registru
knjievnog prioriteta. tog lanca elja i strahova -
elje da se bude originalan, straha od plagiranja i1iod bivanja
plagiranim - bi da se strukturira i ponovo vrati, u koliko
god melodramatskom obliku, za rukovanje prikladniji, neodre-
afekt povezan s ponavljanjem koje obiljeava ili boji, daju-
vidljivost snagama ponavljanja i istodobno djelo-
vanje tih snaga od samog subjekta. IFreud and the Sandman,
str. 3201
U ponaVljanja. koja povezuju Freugove odnose s Tauskom,
njegove radove i njegovo pripovijesti Der Sandmann, mo-
230
-:;w.,'
I
1
rali bismo pripitomiti kvaziknjievni karakter tih
uzoraka kad bismo ih morali pretvoriti u o smrtnom edipov-
skom suparnitvu, koliko god Freud ostavljao postrani knjievna
ponavljanja pripovijesti >!Der Sandmann kako bi njezin pripi-
sao kastracijskoj anksioznosti. to je bojenje tih drama intenzivnije,
to one uspjenije izbjegavaju problem ponaVljanja, neugodnost ko-
jeg se moe bolje iskazati u manje motiviranima, vie
momentima: ono to se samo knjievnim moe nas dublje
dovesti u dodir s ponavljanjem. No ono u dramatskim bojenjima
ponaVljanja najpoeljnije, tvrdi Hertz, jest pokuaj da se pitanje po-
navljanja odijeli od pitanja samog figurativnog jezika (str. 320).
Freudove rasprave koje se bave onim to se ponavlja,
kastracijskom i samim njegovim nazivima
kao to je bojenje, navode na raspletanja tih dvaju pi-
tanja: sporazumjeti se s prisilom ponavljanja, otkri-
vamo da je neumanjiva figurativnost naeg jezika od ne-
utemeljenog i n'eobjanjivog pojma same prisile. U takvim bi
se trenucima elja da se pitanje figurativnog jezika ostavi p'ostrani
mogla kao protusnaga naoj najsilnijoj strepnji da se pri-
sila ponoviti, a mogla bi poprimiti oblik kakav ima u Freudovu
nju pripovijesti Der Sandmann, oblik elje da se tamo ne prona-
'nikakva knjievnost' (str. 321), Herzt ove:> zanemarivanje knji-
evnih i na koncu aspekata ponavljanja (ponavlja-
nje se objelodanjuje upisivanjem Freudovih osobnih odnosa i nje-
govih vlastitih pisanja u taj tekstovni niz) kao
obranu od obrisima tek nacrta takvih odnosa ili kao
kompenzaciju za taj nacrt to ga daje Freudova teorija ponavljanja.
Hertzov je ogled fin primjer na koji dekonstrukcijska kritika
moe .istraivati interese ponavljanja.
Posljednja os oko koje se varijante dekonstrukcijske kri-
tike jest poraba prijanjih De Man govori o svojim sljedbe-
nicima koji prijanja pomna [close readings] kako bi
pokazali da ona nisu bila ni priblino dovoljno pomna, a smo
vidjeli kako dekonstrukcijske razaraju gledita ili
ke to ih djelo bjelodano i to se prikladno u prija-
njim tog djela. tovie, dio kritike neto
no, djelo u .opreku s prijanjim kako bi se poka-
zalo gdje su ta grijeila i ispravku ili dopuni. Po
se razlikuje dekonstrukcija, ako se razlikuje?,
Neki od primjera o kojima smo raspravljali sugeriraju da je po-
kuaj ispravljanja prijanjih jedna verzija tenje da se
razlika unutar pretvoriu razliku izmedu: problem unutar tek-
sta preoblikuje se u razliku teksta i njegove interpre-
231
tacije. Premda se dekonstrukcijske obilno slue pf1Jas-.
njim i mogu od tih odstupati, one ih ne
dre toliko izvanjskim nesretnim ili otklonima koje
valja odbaciti, koliko objavama ili pomacima vanih snaga unutar
djela. Ogledi kakav je The Frame of Reference Barbare Johnson
sugeriraju ispravka i sklonijima
mjesta negoli njihovu ispraVljanju. Derrida i De
Man uvelike rabe prijanja Rousseaua kako bi prepoznali -
neizbjeive niti ili probleme unutar Rousseauovih radova.
tomu, na koji dekonstrukcijski ogledi smjetaju
prijanja znatno varira. J. Hillis Miller naprimjer govo-
ri o odnosu dekonstrukcijskog i koje on po-
nekad naziva ili, M. H. Abramsa,
ili kao o odnosu zategnuto g supostojanja.
Shelleyeva pjesma The Triumph of pie on, u sebi sadri i 10-
metafiziku i nihilizam, koji se nepomirljivo sudaraju
jedno s drugim. Nije to se o toj pjesmi nisu sloi-
li. Njezino se nikada ne moe svesti ni na kakvo 'jednoz-
bilo ono ili jednoduno
ko, kad bi takvo to moglo postojati, a ne moe ( The Critic as
Host kao mnotvo], str. 226). Velika knjievna djela, pi-
e Miller u drugom ogledu, po svojoj prilici nadvisuju svoje kriti-
Ona postoje. Ona su izrijekom anticipirala svaku dekon-
strukciju koju moe obaviti. se smije nadati da se
uz velik trud i prijeko potrebnu samih pisaca do razi-
ne profinjenosti gdje se nalaze Chaucer, Spenser, Sha-
kespeare, Milton, Wordsworth, George Eliot, Stevens ili Willi-
a'ms. Oni se, tamo nalaze nuno na takav da su
njihova djela otvorena ( Deconstructing the
Deconstructors [Dekonstruiranje dekonstruktora], str. 31).
rev a je dakle, prepoznati dekonstrukcije to ga je
oduvijek, u svakom na na sebi izvodio sam
tekst. I prijanja i dekonstrukcijska se
na i operacije tematizirane u samom tekstu,u obliku me-
iskaza koji tamo u zategnutom sup'ostojanju, na
prepoznavanja koji ih iznijeti na vidjelo. '
U svom romana Die Wahlverwandtschaften [Srodne du-
e] Miller primjerice obrise tradicionalne religijsko-es-
interpreta'cije ,romana koju je, se, autorizi.:.
rao sam Goethe, no potom dokazuje da stanovita obiljeja tog
teksta nav6<;ie na njegovo posve i stvaraju neuma-
njivu heterogenost, da ta koja su oba tematizirana u
djelu, artikuliraju dvije posve nezdruive u naoj tradi-
232
I
ciji o osobnostima i osobnim odnosima (A 'BuchsUibliches' Rea-
ding of The Elective Affinities [Doslovno Srodnih dua],
str. ll). Oba su to ih Miller naziva ontolokim i semio-
utkana u u njemu artikulirana, crna nit isprepletena
crvenom. Tekst je heterogen. Linije samointerpretacije u romanu
jedna drugoj. romana nalazi se li nunosti tog
u na koji svako od tih proizvodi svoju
razornu protu stranu i nije se kadro pojaviti samo (str. 13). Ovaj od-
nos zategnutog supostojanja Srodne due jo jednim zornim
primjerom samorazorne heterogenosti svakog velikog djela zapad-'
knjievnosti. Ta heterogenost naih velikih knjievnih teksto-
va vana je manifestacija zapadne tradicije (str.
ll). Ovdje se djela motri kao sintezi nepodvrgljiva kombi-
nacija prijanjih i novog koje nudi Miller - kombi-
nacija koja prikazuje heterogen e kombinacije nae tradicije.
Druge dekonstrukcijske prijanja smjetaju po-
neto Rasprava Shoshane Felman oJamesovoj pripovi-
, jesti The Turn of the Screw [Okretaj zavrtnja] se da po-
kae kako su kada tvrde da interpretiraju ovu
izvan nje i nam njezino istinsko zapravo u
nju interpretativnu ulogu koja je u dra-
matizirana. Prijepori oko ove zapravo su
onorazumsko transferno ponavljanje drame te iako da naj-
snanije strukture djela ne izranjaju na povrinu u onome to kriti-
o djelu govore, u njihovu ponavljanju ili u njihovoj
upletenosti u pripovijesti The Turn of the pie
Shoshana Felman, moe odabrati ili da vjeruje odgojitelji ci
i da se stoga ponaa kao Grose, ili da ne vjeruje od-
gojiteljici te da se stoga ponaa poput odgojiteljice. Bu-
da je unutat:; teksta odgojiteljica ta koja igra ulogu sum-
i zaposjeda mjesto interpretatora, sumnjati u to
mjesto i u taj poloaj samim tim zauzeti ga. Demistificirati
odgojiteljicu je samo pod jednim uvjetom: uvjetom
ponavljanja upravo same njezine geste (Turning the Screw of In-
terpretation [Okretanje zavrtnja interpretacije], str. 190). Tako pri-
mjerice upravo time to odgojiteljicu proglauje ludom,
IEdmundi Wilson nehotice oponaa ono isto ludilo koje obznanju-
je, nesvjesno u udjela (str. 196):
Prema transfera i protutransfera,
strukture nesvjesnog ne otkrivaju se interpretativnim iskazima anali-
diskurza, koji se opaaju u uloga-
ma za koje otkrivaju da ih sami igraju u svojim susretima
s bolesnikovim diskurzom. Le transfert, kae Lacan, est la mise
233
tacije. Premda se dekonstrukcijske obilno slue pf1Jas-.
njim i mogu od tih odstupati, one ih ne
dre toliko izvanjskim nesretnim ili otklonima koje
valja odbaciti, koliko objavama ili pomacima vanih snaga unutar
djela. Ogledi kakav je The Frame of Reference Barbare Johnson
sugeriraju ispravka i sklonijima
mjesta negoli njihovu ispraVljanju. Derrida i De
Man uvelike rabe prijanja Rousseaua kako bi prepoznali -
neizbjeive niti ili probleme unutar Rousseauovih radova.
tomu, na koji dekonstrukcijski ogledi smjetaju
prijanja znatno varira. J. Hillis Miller naprimjer govo-
ri o odnosu dekonstrukcijskog i koje on po-
nekad naziva ili, M. H. Abramsa,
ili kao o odnosu zategnuto g supostojanja.
Shelleyeva pjesma The Triumph of pie on, u sebi sadri i 10-
metafiziku i nihilizam, koji se nepomirljivo sudaraju
jedno s drugim. Nije to se o toj pjesmi nisu sloi-
li. Njezino se nikada ne moe svesti ni na kakvo 'jednoz-
bilo ono ili jednoduno
ko, kad bi takvo to moglo postojati, a ne moe ( The Critic as
Host kao mnotvo], str. 226). Velika knjievna djela, pi-
e Miller u drugom ogledu, po svojoj prilici nadvisuju svoje kriti-
Ona postoje. Ona su izrijekom anticipirala svaku dekon-
strukciju koju moe obaviti. se smije nadati da se
uz velik trud i prijeko potrebnu samih pisaca do razi-
ne profinjenosti gdje se nalaze Chaucer, Spenser, Sha-
kespeare, Milton, Wordsworth, George Eliot, Stevens ili Willi-
a'ms. Oni se, tamo nalaze nuno na takav da su
njihova djela otvorena ( Deconstructing the
Deconstructors [Dekonstruiranje dekonstruktora], str. 31).
rev a je dakle, prepoznati dekonstrukcije to ga je
oduvijek, u svakom na na sebi izvodio sam
tekst. I prijanja i dekonstrukcijska se
na i operacije tematizirane u samom tekstu,u obliku me-
iskaza koji tamo u zategnutom sup'ostojanju, na
prepoznavanja koji ih iznijeti na vidjelo. '
U svom romana Die Wahlverwandtschaften [Srodne du-
e] Miller primjerice obrise tradicionalne religijsko-es-
interpreta'cije ,romana koju je, se, autorizi.:.
rao sam Goethe, no potom dokazuje da stanovita obiljeja tog
teksta nav6<;ie na njegovo posve i stvaraju neuma-
njivu heterogenost, da ta koja su oba tematizirana u
djelu, artikuliraju dvije posve nezdruive u naoj tradi-
232
I
ciji o osobnostima i osobnim odnosima (A 'BuchsUibliches' Rea-
ding of The Elective Affinities [Doslovno Srodnih dua],
str. ll). Oba su to ih Miller naziva ontolokim i semio-
utkana u u njemu artikulirana, crna nit isprepletena
crvenom. Tekst je heterogen. Linije samointerpretacije u romanu
jedna drugoj. romana nalazi se li nunosti tog
u na koji svako od tih proizvodi svoju
razornu protu stranu i nije se kadro pojaviti samo (str. 13). Ovaj od-
nos zategnutog supostojanja Srodne due jo jednim zornim
primjerom samorazorne heterogenosti svakog velikog djela zapad-'
knjievnosti. Ta heterogenost naih velikih knjievnih teksto-
va vana je manifestacija zapadne tradicije (str.
ll). Ovdje se djela motri kao sintezi nepodvrgljiva kombi-
nacija prijanjih i novog koje nudi Miller - kombi-
nacija koja prikazuje heterogen e kombinacije nae tradicije.
Druge dekonstrukcijske prijanja smjetaju po-
neto Rasprava Shoshane Felman oJamesovoj pripovi-
, jesti The Turn of the Screw [Okretaj zavrtnja] se da po-
kae kako su kada tvrde da interpretiraju ovu
izvan nje i nam njezino istinsko zapravo u
nju interpretativnu ulogu koja je u dra-
matizirana. Prijepori oko ove zapravo su
onorazumsko transferno ponavljanje drame te iako da naj-
snanije strukture djela ne izranjaju na povrinu u onome to kriti-
o djelu govore, u njihovu ponavljanju ili u njihovoj
upletenosti u pripovijesti The Turn of the pie
Shoshana Felman, moe odabrati ili da vjeruje odgojitelji ci
i da se stoga ponaa kao Grose, ili da ne vjeruje od-
gojiteljici te da se stoga ponaa poput odgojiteljice. Bu-
da je unutat:; teksta odgojiteljica ta koja igra ulogu sum-
i zaposjeda mjesto interpretatora, sumnjati u to
mjesto i u taj poloaj samim tim zauzeti ga. Demistificirati
odgojiteljicu je samo pod jednim uvjetom: uvjetom
ponavljanja upravo same njezine geste (Turning the Screw of In-
terpretation [Okretanje zavrtnja interpretacije], str. 190). Tako pri-
mjerice upravo time to odgojiteljicu proglauje ludom,
IEdmundi Wilson nehotice oponaa ono isto ludilo koje obznanju-
je, nesvjesno u udjela (str. 196):
Prema transfera i protutransfera,
strukture nesvjesnog ne otkrivaju se interpretativnim iskazima anali-
diskurza, koji se opaaju u uloga-
ma za koje otkrivaju da ih sami igraju u svojim susretima
s bolesnikovim diskurzom. Le transfert, kae Lacan, est la mise
233
en acte de la de l'inconscient /Transfer je odigravanje zbilje
nesvjesnog/ (Les Quatre Concepts fondamentaux de la psychanaly-
se fundamentalna pojma psihoanalize], str. 133, l37r Istina
nesvjesnog izranja na vidjelo u transferu i protutransferu, kako ana-
biva u ponavljanje struktura bolesnikova
nesvjesnog. Ako je transfer struktura ponavljanja koja povezuje
i analizirani diskurz - bolesnikov ili tekstovni - u situ-
aciji koju opisuje Shoshana Felman imamo neto usporedivo: inter-
pretator iznova odigrava uzorak iz teksta; je pomaknuto po-
navljanje strukture koju analizirati. U tom prijanja
s kojima se interpretator nisu pogreke koje valja
odbaciti ni istine koje valja dopuniti istinama,
su objave ponaVljanja tekstovnih struktura. Vrijednost tih
nja dolazi na vidjelo kada kasniji - ovdje Shoshana Fel-
man'- transferno transferni odnos i
teksta pripovijest The Turn of the Screw kao tekst koji anticipi-
ra i dramatizira prijepore i interpretativne poteze ranijih
Analiza onoga to Barbara Johnson naziva transfernom struktu-
rom svekolikog postala je vanim dekonstrukcij-
ske kritike. U Melville's Fist Barbara Johnson otkriva da
je opreka BiUya i Claggarta ujedno i opozicija dvaju
modela interpretacije, te da je tradicija interpretacija glede ove pri-
pomaknuto ponovno odigravanje te interpreta-
cije, na pretpostavkama koje stvaraju su-
kob Bil1ya i Claggarta, razmjenjuju udarce nad udarcem
koji ne samo da ubija Claggarta i Billya, isto tako 'poga-
i dva stajalita da, kao to smo vidjeli, na
koji on za svaku od tih interpretacija onome to on
za svaku od njih. Daljnji interpretativni potezi ponavljaju dak-
le pozicije zapisane u kao kad pokuavaju - poput
kapetana Verea - presuditi o pitanju nevinosti ili krivnje, ili kad
se trse ostvariti nepristrano, ironijsko ponovo Dan-
ulogu. ovog teksta u kontekstu njegovih interpretacija
doputa da otkrije stanovite' pravilne one yrste ko-
ju Barbara Johnson opisuje u spektakularnoj raspravi o nizu
koja se uklapaju jedno u drugo: Derrida Lacana koji Poea.
Potanko Derridino poteza to ih on
i kritizira u Lacana, Barbara Johnson iznosi na vidjelo ono to nazi-
va transferom prisile ponavljanja s izvornog teksta na pozqrnicu
njegova (The Frame of Reference, str. '154). Transferna
struktura kako je sada analizira dekonstrukcijska kritika, u
sebi sadri prisilu ponaVljanja neovisnu o psihologiji pojedinih kri-
a, utemeljenu u i pisanja.
234
Najsloeniji odnos prema prijanjim javlja se
u radovima Paula de Mana. Na je snaan dojam ostavio na-
kojim se njegovi ogledi protiv to su ih istom uv-
jerljivo razloili, se pritom frazama poput: Prije no to se
prepustimo ovoj vrlo uvjerljivoj shemi, moramo ... (Allegoiies of
Reading, str. 147). Ova formulacija sugerira da' se toj shemi
nuno ili neizbjeno prepustiti, ali da je to preputanje ipak pogre-
no. bi se da ovdje nemamo posla sa zategnutim supostoja-
njem istina, s teko opisivim spojem pogreke i nu-
nosti. U De Manovim ranijim radovima dralo se da pogreke pri-
janjih uvid i da su produktivne. Les Exegeses
de Holderlin par Martin Heidegger [Heideggerova Hol-
derlina] hvali uvid Heideggerova da je Hei-
degger upravo preokrenuo smisao Holderlinovih u
njegovim pjesmama Bitka umjesto ponovljenog neus-
pijevanja da se Bitak osvoji. Holderlin govori ono-
me to Heidegger kae da govori. No na toj razini razmiljanja,
napominje De Man, teko je prijedlog i ono to tvori nje-
govu opreku. opreku jo uvijek govoriti o istoj stvari,
premda na i u dijalogu ovog reda je itekako po-
stignuto neto ako su dva govornika uspjela govoriti o istoj stvari.
Velika je zasluga Heideggerovih Holderlina to su precizno.
identificirala sredinju zaokupljenost njegova djela [oeuvre] (str.
809). Taj uvid slijepa i silovita strast kojom Heidegger
raspravlja o teksto'Vima (str. 817), a premda De Manov ogled mo-
da sugerira da se Heideggerova pogreka moe preokre-
nuti u istinu, jasno je pokazana slonost sljepila i uvida. De Manova
pohvala Heideggerova pogrenog objanjiva je samo on-
da ako je pogreka na neki nuna za uvid.
O ovisnosti uvida o pogreci naire se raspravlja u\knjizi Blind-
ness and gdje De Man analizira nekoliko
- Lukacsa, Blanchota, Poul eta, stanovitih novih [New Cri-
tics] - i da u svakom od tih uvid izgleda ... da je
iz jednog negativnog kretanja koje nadahnjuje mi-
sao, jednog rieiskazanog koje odvodi njegov jezik od njegova
stajalita, i njegovo iskazano op-
redjeljenje do gdje nestaje bit, kao da je u pitanje dola sama
izricanja tvrdnje. Pa ipak, ba je taj negativan, des-
truktivan rad doveo do to bi se pravovaljano moglo nazvati
uvidom (str. 1(3). Iskazano opredjeljenje, stajalite ili
metodoloko igJ;'a ulogu u proizv04nji negativnog
kretanja uvida to ga podriva. Zbog toga to su novi [New
- Critics] bili 'opredijeljeni z<l; coleridgeovski pojam organske forme, s
235
en acte de la de l'inconscient /Transfer je odigravanje zbilje
nesvjesnog/ (Les Quatre Concepts fondamentaux de la psychanaly-
se fundamentalna pojma psihoanalize], str. 133, l37r Istina
nesvjesnog izranja na vidjelo u transferu i protutransferu, kako ana-
biva u ponavljanje struktura bolesnikova
nesvjesnog. Ako je transfer struktura ponavljanja koja povezuje
i analizirani diskurz - bolesnikov ili tekstovni - u situ-
aciji koju opisuje Shoshana Felman imamo neto usporedivo: inter-
pretator iznova odigrava uzorak iz teksta; je pomaknuto po-
navljanje strukture koju analizirati. U tom prijanja
s kojima se interpretator nisu pogreke koje valja
odbaciti ni istine koje valja dopuniti istinama,
su objave ponaVljanja tekstovnih struktura. Vrijednost tih
nja dolazi na vidjelo kada kasniji - ovdje Shoshana Fel-
man'- transferno transferni odnos i
teksta pripovijest The Turn of the Screw kao tekst koji anticipi-
ra i dramatizira prijepore i interpretativne poteze ranijih
Analiza onoga to Barbara Johnson naziva transfernom struktu-
rom svekolikog postala je vanim dekonstrukcij-
ske kritike. U Melville's Fist Barbara Johnson otkriva da
je opreka BiUya i Claggarta ujedno i opozicija dvaju
modela interpretacije, te da je tradicija interpretacija glede ove pri-
pomaknuto ponovno odigravanje te interpreta-
cije, na pretpostavkama koje stvaraju su-
kob Bil1ya i Claggarta, razmjenjuju udarce nad udarcem
koji ne samo da ubija Claggarta i Billya, isto tako 'poga-
i dva stajalita da, kao to smo vidjeli, na
koji on za svaku od tih interpretacija onome to on
za svaku od njih. Daljnji interpretativni potezi ponavljaju dak-
le pozicije zapisane u kao kad pokuavaju - poput
kapetana Verea - presuditi o pitanju nevinosti ili krivnje, ili kad
se trse ostvariti nepristrano, ironijsko ponovo Dan-
ulogu. ovog teksta u kontekstu njegovih interpretacija
doputa da otkrije stanovite' pravilne one yrste ko-
ju Barbara Johnson opisuje u spektakularnoj raspravi o nizu
koja se uklapaju jedno u drugo: Derrida Lacana koji Poea.
Potanko Derridino poteza to ih on
i kritizira u Lacana, Barbara Johnson iznosi na vidjelo ono to nazi-
va transferom prisile ponavljanja s izvornog teksta na pozqrnicu
njegova (The Frame of Reference, str. '154). Transferna
struktura kako je sada analizira dekonstrukcijska kritika, u
sebi sadri prisilu ponaVljanja neovisnu o psihologiji pojedinih kri-
a, utemeljenu u i pisanja.
234
Najsloeniji odnos prema prijanjim javlja se
u radovima Paula de Mana. Na je snaan dojam ostavio na-
kojim se njegovi ogledi protiv to su ih istom uv-
jerljivo razloili, se pritom frazama poput: Prije no to se
prepustimo ovoj vrlo uvjerljivoj shemi, moramo ... (Allegoiies of
Reading, str. 147). Ova formulacija sugerira da' se toj shemi
nuno ili neizbjeno prepustiti, ali da je to preputanje ipak pogre-
no. bi se da ovdje nemamo posla sa zategnutim supostoja-
njem istina, s teko opisivim spojem pogreke i nu-
nosti. U De Manovim ranijim radovima dralo se da pogreke pri-
janjih uvid i da su produktivne. Les Exegeses
de Holderlin par Martin Heidegger [Heideggerova Hol-
derlina] hvali uvid Heideggerova da je Hei-
degger upravo preokrenuo smisao Holderlinovih u
njegovim pjesmama Bitka umjesto ponovljenog neus-
pijevanja da se Bitak osvoji. Holderlin govori ono-
me to Heidegger kae da govori. No na toj razini razmiljanja,
napominje De Man, teko je prijedlog i ono to tvori nje-
govu opreku. opreku jo uvijek govoriti o istoj stvari,
premda na i u dijalogu ovog reda je itekako po-
stignuto neto ako su dva govornika uspjela govoriti o istoj stvari.
Velika je zasluga Heideggerovih Holderlina to su precizno.
identificirala sredinju zaokupljenost njegova djela [oeuvre] (str.
809). Taj uvid slijepa i silovita strast kojom Heidegger
raspravlja o teksto'Vima (str. 817), a premda De Manov ogled mo-
da sugerira da se Heideggerova pogreka moe preokre-
nuti u istinu, jasno je pokazana slonost sljepila i uvida. De Manova
pohvala Heideggerova pogrenog objanjiva je samo on-
da ako je pogreka na neki nuna za uvid.
O ovisnosti uvida o pogreci naire se raspravlja u\knjizi Blind-
ness and gdje De Man analizira nekoliko
- Lukacsa, Blanchota, Poul eta, stanovitih novih [New Cri-
tics] - i da u svakom od tih uvid izgleda ... da je
iz jednog negativnog kretanja koje nadahnjuje mi-
sao, jednog rieiskazanog koje odvodi njegov jezik od njegova
stajalita, i njegovo iskazano op-
redjeljenje do gdje nestaje bit, kao da je u pitanje dola sama
izricanja tvrdnje. Pa ipak, ba je taj negativan, des-
truktivan rad doveo do to bi se pravovaljano moglo nazvati
uvidom (str. 1(3). Iskazano opredjeljenje, stajalite ili
metodoloko igJ;'a ulogu u proizv04nji negativnog
kretanja uvida to ga podriva. Zbog toga to su novi [New
- Critics] bili 'opredijeljeni z<l; coleridgeovski pojam organske forme, s
235
njegovim djela kao autonomnog
nja suprotnosti, bili su kadri do opisa jezika knjievnosti kao
neizbjeno ironijskog i dvosmisleno g - uvid koji je ponitio pre-
mise to su do njega i dovele (str. 104). Svim tim za-
De Man,
izgleda da je govoriti neto posve od
onoga to su namjeravali Njihov stav - Lukacsevo
prorotvo, Pouletova vjera u to je posjeduje izvorni cogito,
Blanchotova tvrdnja o meta-mallarmeovskoj bezosobnosti - po-
raen je njihovim vlastitim rezultatima. Slijedi prodo-
ran no tegoban .uvid u narav jezika knjievnosti. se,
tim, da se taj uvid mogao samo zato to su bili u
vlasti tog osobitog sljepila: njihov je jezik mogao polako tapkati
prema stanovitom stupnju uvida samo stoga to je njihova meto-
da. zaboravila percipirati taj uvid. Uvid postoji samo za
je poloaj .povlaten tako to je kadar opaziti sljepilo kao fe-
nomen po sebi - da je pitanje njegova osobnog sljepila
pitanje to ga je on po definiciji nenadlean postaviti ---'- te je ta-
ko kadar iskaz i On mora ponititi re-
zultate vizije koja se moe kretati prema svjetlu samo zato to se,
slijepa, ne-mora bojati snage tog svjetla. Ali ta vizija nije kad-
ra izvijestiti to je opazila tijekom svog putovanja. Pisati
o postaje tako razmiljanja o para-
doksalnoj zaslijepljene vizije koju valja ispraviti
uvida to ih ona nesvjesno Istr. 105 - 61
.' Moda se da na ispravljanje zaslijepljene vizi-
je uvida to ih ona sugerira kako bolji
- ovdje De Man - moe uvide bez sljepila,
pogreku u istinu, ali kada ovaj uzorak protee na Derridino
Rousseaua, De Man razjanjava da bi uzorak sljepila i uvida valjalo
pojmiti kao uzorak koji se primjenjuje na najpaljivija i najotroum-
nija pa i na ona koja ispravljaju sljepilo prija-
njih Rousseauov najbolji suvremeni interpretator, pie
De Man, monio je skrenuti s njegova puta kako ga ne bi razumio
(str. 135). Blistave uvide Derridina Rousseaua je
njegovo pogreno Rousseaua s jednim razdobljem
u povijesti' misli i odatle s metafizikom tog razdoblja.
On unutar Rousseaua postulira metafiziku prisutnosti koja se po-
tom moe pokazati nedjelatnom ili ovisnom o implicitnoj jezi-
ka koja je razlama i otkida od njezina temelja (str. 119). Na koncu,
Derridino Rousseaua usporedivo je s Heideggerovim
njem Holderlina: Derridinaverzija ovog 'pogrenog razumijevanja
pribliava se vie od bilo koje prethodne verzije Rousseauovu zbilj-
skom iskazu stoga to kao sljepila
236
prozirnosti: teoriju retorike i njezine neizbjeive posljedice
(str. 136).
Postoji nekoliko vanih obiljeja De Manova prija-
njih Prvo, ono je u svojem naglaavanju istine i po-
greke; nema ni govora o pokuaju da se stane iznad ili izvan igre is-
tinitosti i lanosti i da se dopuste svi nazori
kojekakvih valjanosti, kao u Mi11erovom prikazu pozi-
cija to ih u sebi opseno sadri tradicija. Takvi poku-
aji izbjegavanja istinitosti i lanosti pogrenim putem, jer
nije zamisliti u koje nije primarno umijeano pitanje
njegove istinitosti ili lanosti (Predgovor, str. xi). Tamo gdje je
Derrida oprezan i neizravan, De Man pie u tradicionalnijoj
koj ulozi, da je ono to on tvrdi istinito, po-
vjerljivo nas to tekstovi uistinu kau, a istodobno
zna, kao to su u svojoj nadi da bi moglo biti i
oduvijek znali, da vremenitost i razumijevanja svaki is-
kaz podlonim ponovnom i raskrinkava ga kao pogreku.
koji De Manovu oholu sigurnost dre i do-
kazuju kako bi njegovo spoznavanje sljepila trebalo donijeti skrom-
nost njegovim vlastitim tvrdnjama nisu shvatili da
tvrdnje ipak sebi prisvajati pravo da govore istinu, koliko god da se
ograde i skromnim odricanjima.
Drugo, dok implicitno tvrdi kako prikazuje uvide do kojih su
preko pogreke doli drugi, De Man prepoznaje u koje se
uklapa njegov osobni diskurz. Kao to Derridino Rousseaua
De Manu da se poslui Rousseauom kako b:(r, prepoznao
Derridina pogrena tako De Manov prikaz kasnijim kriti-
da Derridu i Rousseaua upotrijebe protiv De
na. To je sloena situacija koja se ne dobro. smo sklo-
ni nijekati da bilo koje ima osobit status koji ga
je da sudi drugom : koje tvrdi da ispraVlja neku pri-
janju interpretaciju samo je jo jedno No u drugim prigo-
dama elimo tvrditi kako neko uistinu ima povla-
ten status i moe identificirati uspjehe i neuspjehe drugih
Oba ta gledita pretpostavljaju nevremenski okvir - ili jest
ili nije u poloaju glede drugih No
ca je, kao to pokazujemo kada se time sami bavimo, da se interpre-
tacija zbiva u povijesnim situacijama to su ih dijelom stvorila pri-
janja i da uokviruje ili smjeta ta o sljepilu i uvidima
kojih moe stoga svoj sud. Domiljata
da su kadra posluiti se tekstom kako bi pokazala gdje su to prija-
nje interpretacije krenule krivim putem i tako tvrdnje o ogra-
njihovih metoda ili o odnosu njihove teorije i
njihove prakse. Kao to biljei De Man u uvodu kritici Hansa Ro-
237
lj
a
r
I
(
o

b
njegovim djela kao autonomnog
nja suprotnosti, bili su kadri do opisa jezika knjievnosti kao
neizbjeno ironijskog i dvosmisleno g - uvid koji je ponitio pre-
mise to su do njega i dovele (str. 104). Svim tim za-
De Man,
izgleda da je govoriti neto posve od
onoga to su namjeravali Njihov stav - Lukacsevo
prorotvo, Pouletova vjera u to je posjeduje izvorni cogito,
Blanchotova tvrdnja o meta-mallarmeovskoj bezosobnosti - po-
raen je njihovim vlastitim rezultatima. Slijedi prodo-
ran no tegoban .uvid u narav jezika knjievnosti. se,
tim, da se taj uvid mogao samo zato to su bili u
vlasti tog osobitog sljepila: njihov je jezik mogao polako tapkati
prema stanovitom stupnju uvida samo stoga to je njihova meto-
da. zaboravila percipirati taj uvid. Uvid postoji samo za
je poloaj .povlaten tako to je kadar opaziti sljepilo kao fe-
nomen po sebi - da je pitanje njegova osobnog sljepila
pitanje to ga je on po definiciji nenadlean postaviti ---'- te je ta-
ko kadar iskaz i On mora ponititi re-
zultate vizije koja se moe kretati prema svjetlu samo zato to se,
slijepa, ne-mora bojati snage tog svjetla. Ali ta vizija nije kad-
ra izvijestiti to je opazila tijekom svog putovanja. Pisati
o postaje tako razmiljanja o para-
doksalnoj zaslijepljene vizije koju valja ispraviti
uvida to ih ona nesvjesno Istr. 105 - 61
.' Moda se da na ispravljanje zaslijepljene vizi-
je uvida to ih ona sugerira kako bolji
- ovdje De Man - moe uvide bez sljepila,
pogreku u istinu, ali kada ovaj uzorak protee na Derridino
Rousseaua, De Man razjanjava da bi uzorak sljepila i uvida valjalo
pojmiti kao uzorak koji se primjenjuje na najpaljivija i najotroum-
nija pa i na ona koja ispravljaju sljepilo prija-
njih Rousseauov najbolji suvremeni interpretator, pie
De Man, monio je skrenuti s njegova puta kako ga ne bi razumio
(str. 135). Blistave uvide Derridina Rousseaua je
njegovo pogreno Rousseaua s jednim razdobljem
u povijesti' misli i odatle s metafizikom tog razdoblja.
On unutar Rousseaua postulira metafiziku prisutnosti koja se po-
tom moe pokazati nedjelatnom ili ovisnom o implicitnoj jezi-
ka koja je razlama i otkida od njezina temelja (str. 119). Na koncu,
Derridino Rousseaua usporedivo je s Heideggerovim
njem Holderlina: Derridinaverzija ovog 'pogrenog razumijevanja
pribliava se vie od bilo koje prethodne verzije Rousseauovu zbilj-
skom iskazu stoga to kao sljepila
236
prozirnosti: teoriju retorike i njezine neizbjeive posljedice
(str. 136).
Postoji nekoliko vanih obiljeja De Manova prija-
njih Prvo, ono je u svojem naglaavanju istine i po-
greke; nema ni govora o pokuaju da se stane iznad ili izvan igre is-
tinitosti i lanosti i da se dopuste svi nazori
kojekakvih valjanosti, kao u Mi11erovom prikazu pozi-
cija to ih u sebi opseno sadri tradicija. Takvi poku-
aji izbjegavanja istinitosti i lanosti pogrenim putem, jer
nije zamisliti u koje nije primarno umijeano pitanje
njegove istinitosti ili lanosti (Predgovor, str. xi). Tamo gdje je
Derrida oprezan i neizravan, De Man pie u tradicionalnijoj
koj ulozi, da je ono to on tvrdi istinito, po-
vjerljivo nas to tekstovi uistinu kau, a istodobno
zna, kao to su u svojoj nadi da bi moglo biti i
oduvijek znali, da vremenitost i razumijevanja svaki is-
kaz podlonim ponovnom i raskrinkava ga kao pogreku.
koji De Manovu oholu sigurnost dre i do-
kazuju kako bi njegovo spoznavanje sljepila trebalo donijeti skrom-
nost njegovim vlastitim tvrdnjama nisu shvatili da
tvrdnje ipak sebi prisvajati pravo da govore istinu, koliko god da se
ograde i skromnim odricanjima.
Drugo, dok implicitno tvrdi kako prikazuje uvide do kojih su
preko pogreke doli drugi, De Man prepoznaje u koje se
uklapa njegov osobni diskurz. Kao to Derridino Rousseaua
De Manu da se poslui Rousseauom kako b:(r, prepoznao
Derridina pogrena tako De Manov prikaz kasnijim kriti-
da Derridu i Rousseaua upotrijebe protiv De
na. To je sloena situacija koja se ne dobro. smo sklo-
ni nijekati da bilo koje ima osobit status koji ga
je da sudi drugom : koje tvrdi da ispraVlja neku pri-
janju interpretaciju samo je jo jedno No u drugim prigo-
dama elimo tvrditi kako neko uistinu ima povla-
ten status i moe identificirati uspjehe i neuspjehe drugih
Oba ta gledita pretpostavljaju nevremenski okvir - ili jest
ili nije u poloaju glede drugih No
ca je, kao to pokazujemo kada se time sami bavimo, da se interpre-
tacija zbiva u povijesnim situacijama to su ih dijelom stvorila pri-
janja i da uokviruje ili smjeta ta o sljepilu i uvidima
kojih moe stoga svoj sud. Domiljata
da su kadra posluiti se tekstom kako bi pokazala gdje su to prija-
nje interpretacije krenule krivim putem i tako tvrdnje o ogra-
njihovih metoda ili o odnosu njihove teorije i
njihove prakse. Kao to biljei De Man u uvodu kritici Hansa Ro-
237
lj
a
r
I
(
o

b I
:
<lIk
l j
h:
t
i
li
1,1;
'Ii
"
"
berta Jaussa, obzor Jaussove metodologije, poput svih metodologi-
ja, ima granice koje ne moe dosegnuti svojim vlastitim
Valjalo bi napomenll;ti da distinkcije is-
tinitosti i lanosti, sljepila i uvida, ili i pogrenog os-
taju i dalje distinkcijama, ali da one nisu utemeljene tako
da bi ikome mogle dopustiti da definitivno ustanovi istinitost ili
uvid svog
De Manovo odnosa i prijanjih
daje mu pravo na nastavak sudjelovanja u jednoj od tradici-
onalnih djelatnosti knjievne kritike: uvida i
velikih djela prolosti. to je izvorni izrijek ambivalentniji, pie
De Man, to je uniformniji i univerzalniji uzorak dosljedne pogre-
ke u sljedbenika i (Blindness and str. 111). U
nju djela postoji transfer sljepila s autora na PO-
stojanje osobito bogate tradicije zastranjivanja, u pisaca koje
opravdano moemo nazvati najrasvjetljenijima stoga nije
je sastavnim dijelom svekolike knjievnosti, zapravo t,emeljem
povijesti knjievnosti (str. 141). to je tekst izvrsniji, to je uporab-
ljiviji za Uklanjanje neizbjenih zastranjivanja prijanjih a
se takvim djelima, se nalazi u najpovoljnijem od
sviju poloaja: ... ima posla s autorom su misli prozir-
ne koliko god mu to jezik doputa i koji upravo s tog razloga biva
sustavno pogreno sama autorova djela, interpretirana na
nov mogu s'e usprotiviti najdarovitijima njegovim zava-
ranim ili sljedbenicima (str. 139). Nietzsche, Rousseau,
Shelley, Wordsworth, Baudelaire i Holderlin se zbog istina
- premda negativnih - to ih kazuju njihova djela.
De Manovo prikazuje neumanjivu ponovlji-
vost procesa. Ba kao to Julija ne moe ponavlja-
nje tropolokih poteza to ih je tako luCidno obznanila, tako i kri-
okretan u otkrivanju sljepila prijanjih.
kadto i siVojih prijanjih zauzvrat proizvesti pogre-
ke. u knjizi Allegories of Reading o tradicionalnim
Rousseauovih i autobiografskih spisa, De Man
opaa da i dalje za sobom ostavlja te zablude, ob-
barem donekle njihovo pretkazivo pojavljivanje (str.
258), ali takvu pretkazivost donekle protee na analizu koja razot-
kriva prijanje zablude. Nije ni potrebno da ova nova inter ...
pretacija, sa svoje strane, zapasti u vlastiti oblik sljepila - to j{{ za-
djela Blindness and Insight (str. 139).
, No knjiga A11egories of Reading ide dalje u opisivanju kako se
samo dekonstrukcijsko koje. prepoznaje pogreke tradicije i
pokazuje da tekst razotkriva svoje temeljne pojmove kao tropoloka
238
zastranjenja, dovodi u pitanje daljnjim momentima u kojima tekst
obrise alegorije o Nazivi sljepilo i uvid,
sa svojim na i neuspjehe opaanja, u ovom se
prikazu vit< ne pojaVljuju jer se ovdje aspekti jezika i
osobine diskurza koje osiguravaju da spisi, poput drugih
tekstova, zavriti ono za to tvrde da se ne moe pre-
ili ne ono to tvrde samim izricanja te
tvrdnje. o Rousseauu, De Man i ne-
umoljive procese gramatike i diskurzivne organizacije u napomena-
ma koje isto tako pristaju pokuajima ovladavanja Rous-
seauovim djelima. Drutveni ugovor primjerice
nja, pa ipak uvelike
Ponovno to je ustanOVljena
njegova ne zbiva se voljom pisca ....
djelotvornost tekst duguje modelu kojega je verzijom.
Taj je model jezika nad kojom sam Rousseau nema
nadzora. Ba kao i svaki drugi on je obvezan svoj tekst
pogreno kao promjene. Pogreka nije u
sam jezik odjeljuje spoznaju od Die Sprache ver-
spricht (sich) ljezik ; u mjeri u kojoj je nuno varav, je-
zik upravo kao nuno sadri svoje vlastite istine. Istr.
276 -771 .
Pogreno je ovdje ponovljeni rezultat odno-
sa performativnog i konstativnog funkcioniranja jezika.
Neugodna situacija koju smo opisivali, gdje je pogreno i
greka koju valja raskrinkati i neizbjean usud pojavljuje se
u Shelley Disfigured
Shelley], gdje De Man istodobno rabi tekst kako bi druga
okarakterizirao kao pogreke i na koji se njegov
vlastiti tekst neizbjeno mora pojaviti tako obznanjenim pred-
Ne postoji bolji da nau raspravu o
konstrukcijskoj kritici od ovog koji sebe uvijek ponovo uk-
u neizbjena zastranjenja to ih obznanjuje.
De Man je razmatrao na koji naa knjievnosti ro-
mantizma estetiziraju odlomke i prikazbe smrti,
smrtno u povijesne i estetske spomenike. Takva monumentalizaci-
ja nipoto nije nuno naivna gesta ili izgovor, a zacijelo se nitko ne
moe graditi da tu gestu ne :Bez obzira na to da li uspijeva ili
ne, ta gesta postaje
izazov razumijevanju koje uvijek iznova zahtijeva da bude
no. A razumjeti, pitati, znati, zaboravljati, izb'risati,
ponaVljati - drugim prozopope-
ju kojom se mrtvima daje lice i glas koji alegoriju o njihovu
nestanku i doputa nam da ih apostrofiramo. Nijedan stupanj
239
I
:
<lIk
l j
h:
t
i
li
1,1;
'Ii
"
"
berta Jaussa, obzor Jaussove metodologije, poput svih metodologi-
ja, ima granice koje ne moe dosegnuti svojim vlastitim
Valjalo bi napomenll;ti da distinkcije is-
tinitosti i lanosti, sljepila i uvida, ili i pogrenog os-
taju i dalje distinkcijama, ali da one nisu utemeljene tako
da bi ikome mogle dopustiti da definitivno ustanovi istinitost ili
uvid svog
De Manovo odnosa i prijanjih
daje mu pravo na nastavak sudjelovanja u jednoj od tradici-
onalnih djelatnosti knjievne kritike: uvida i
velikih djela prolosti. to je izvorni izrijek ambivalentniji, pie
De Man, to je uniformniji i univerzalniji uzorak dosljedne pogre-
ke u sljedbenika i (Blindness and str. 111). U
nju djela postoji transfer sljepila s autora na PO-
stojanje osobito bogate tradicije zastranjivanja, u pisaca koje
opravdano moemo nazvati najrasvjetljenijima stoga nije
je sastavnim dijelom svekolike knjievnosti, zapravo t,emeljem
povijesti knjievnosti (str. 141). to je tekst izvrsniji, to je uporab-
ljiviji za Uklanjanje neizbjenih zastranjivanja prijanjih a
se takvim djelima, se nalazi u najpovoljnijem od
sviju poloaja: ... ima posla s autorom su misli prozir-
ne koliko god mu to jezik doputa i koji upravo s tog razloga biva
sustavno pogreno sama autorova djela, interpretirana na
nov mogu s'e usprotiviti najdarovitijima njegovim zava-
ranim ili sljedbenicima (str. 139). Nietzsche, Rousseau,
Shelley, Wordsworth, Baudelaire i Holderlin se zbog istina
- premda negativnih - to ih kazuju njihova djela.
De Manovo prikazuje neumanjivu ponovlji-
vost procesa. Ba kao to Julija ne moe ponavlja-
nje tropolokih poteza to ih je tako luCidno obznanila, tako i kri-
okretan u otkrivanju sljepila prijanjih.
kadto i siVojih prijanjih zauzvrat proizvesti pogre-
ke. u knjizi Allegories of Reading o tradicionalnim
Rousseauovih i autobiografskih spisa, De Man
opaa da i dalje za sobom ostavlja te zablude, ob-
barem donekle njihovo pretkazivo pojavljivanje (str.
258), ali takvu pretkazivost donekle protee na analizu koja razot-
kriva prijanje zablude. Nije ni potrebno da ova nova inter ...
pretacija, sa svoje strane, zapasti u vlastiti oblik sljepila - to j{{ za-
djela Blindness and Insight (str. 139).
, No knjiga A11egories of Reading ide dalje u opisivanju kako se
samo dekonstrukcijsko koje. prepoznaje pogreke tradicije i
pokazuje da tekst razotkriva svoje temeljne pojmove kao tropoloka
238
zastranjenja, dovodi u pitanje daljnjim momentima u kojima tekst
obrise alegorije o Nazivi sljepilo i uvid,
sa svojim na i neuspjehe opaanja, u ovom se
prikazu vit< ne pojaVljuju jer se ovdje aspekti jezika i
osobine diskurza koje osiguravaju da spisi, poput drugih
tekstova, zavriti ono za to tvrde da se ne moe pre-
ili ne ono to tvrde samim izricanja te
tvrdnje. o Rousseauu, De Man i ne-
umoljive procese gramatike i diskurzivne organizacije u napomena-
ma koje isto tako pristaju pokuajima ovladavanja Rous-
seauovim djelima. Drutveni ugovor primjerice
nja, pa ipak uvelike
Ponovno to je ustanOVljena
njegova ne zbiva se voljom pisca ....
djelotvornost tekst duguje modelu kojega je verzijom.
Taj je model jezika nad kojom sam Rousseau nema
nadzora. Ba kao i svaki drugi on je obvezan svoj tekst
pogreno kao promjene. Pogreka nije u
sam jezik odjeljuje spoznaju od Die Sprache ver-
spricht (sich) ljezik ; u mjeri u kojoj je nuno varav, je-
zik upravo kao nuno sadri svoje vlastite istine. Istr.
276 -771 .
Pogreno je ovdje ponovljeni rezultat odno-
sa performativnog i konstativnog funkcioniranja jezika.
Neugodna situacija koju smo opisivali, gdje je pogreno i
greka koju valja raskrinkati i neizbjean usud pojavljuje se
u Shelley Disfigured
Shelley], gdje De Man istodobno rabi tekst kako bi druga
okarakterizirao kao pogreke i na koji se njegov
vlastiti tekst neizbjeno mora pojaviti tako obznanjenim pred-
Ne postoji bolji da nau raspravu o
konstrukcijskoj kritici od ovog koji sebe uvijek ponovo uk-
u neizbjena zastranjenja to ih obznanjuje.
De Man je razmatrao na koji naa knjievnosti ro-
mantizma estetiziraju odlomke i prikazbe smrti,
smrtno u povijesne i estetske spomenike. Takva monumentalizaci-
ja nipoto nije nuno naivna gesta ili izgovor, a zacijelo se nitko ne
moe graditi da tu gestu ne :Bez obzira na to da li uspijeva ili
ne, ta gesta postaje
izazov razumijevanju koje uvijek iznova zahtijeva da bude
no. A razumjeti, pitati, znati, zaboravljati, izb'risati,
ponaVljati - drugim prozopope-
ju kojom se mrtvima daje lice i glas koji alegoriju o njihovu
nestanku i doputa nam da ih apostrofiramo. Nijedan stupanj
239
II,
fl znanja nikada ne moe zaustaviti ovu ludost, jer je to ludost rije-
Ono to bi bilo naivno jest vjerovati da ta strategija, koja nije
naa strategija, nas kao subjekata, da smo prije njezini
proizvodi negoli njezini agensi, moe biti izvorom vrijednosti i
da u skladu s tim ima biti hvaljenom ili optuenom.
Kad god se to vjerovanje javi - a javlja se svo vrijeme - ono
dovodi do pogrenog koje moe i koje bi trebalo biti od-
za razliku od prisilnog zaboravljanja da Shelleyeva
pjesma tematizira dobro i zlo i da stoji onkraj njih. Ne
bi bilo osobito korisno nabrajati i kategorizirati raznolike oblike
i imena to ih to vjerovanje uzima na naoj dananjoj i
knjievnoj pozornici. Ono funkcionira du dosadno pretkazivih
linija, historizacijom i estetifikacijom tekstova, ba kao i njiho-
vom porabom, kao u ovom ogledu, za izricanje metodolokih za-
htjeva koje pobonijima njihovo poricanje poboznosti. Svi
pokuaji da se romantizam definira, razumije ili opie u odnosu
prema nama i u odnosu prema drugim knjievnim pokretima dio
su ovog naivnog vjerovanja. The Triumph of Life opominje nas
da se nita, bilo to misa9 ili tekst, nikad ne u
odnosu, potvrdnom ili prema to prethodi, slije-
di ili postoji negdje drugdje, samo kao nesvrhovit
koji svoju snagu, poput snage smrti, duguje nesvrhovitosti svog
zbivanja. Ta nas pjesma isto tako upozorava zato se i kako ti do-
potom moraju reintegrirati u historijski i estetski sustav
osnaenja koji se ponaVlja bez obzira na to to je njegova lanost
raskrinkana. IShelley Disfigured, str. 68 - 69/
Ako nita drugo,. odlomci poput ovoga bi na to da su
oni koji piu o k uitku usmjerenom formalizmu yaleskih
u uzorak sustavnog pogrenog

Teko je
zaokupljenog istinom i znanjem u na-
struktura koje bi poricanje istine i'znanja mogle pri-
mamljivom alternativom. No taj odlomak oslikava i jedan
od aspekata dekonstrukcijske kritike: poistovje-
onoga to' tekstovi govore o jeziku, tekstovima, spajanju di-
jelova, poretku i s istinama o jeziku, tekstovima, sP!ljanju dije-
lova, poretku i Ako nas pjesma The Triumph of Life uistinu.
upozorava da se nita nikada ne zbiva ni u kakvu odnosu prema bi-
lo drugom, kakvog razloga imamo da to drimo istinitim? De-
konstrukcijski je optuen da tekst to ga dri
posve samoreferencijalnom igrom oblika bez ikakve spoznajne,
ke ili referencijaine vrijednosti, no to bi moglo biti jo jednom ilus-
tracijom kojim kako De Man, jedan uistinu mode-
7 Frank Lentricchia, After the New Criticism, str. 176. Lentricchia isto ta-
ko govori i o novom hedonizmu koji se prodorno sugerira u radu
Hartmana, Millera i De Mana, za koje on vjeruje da tvore kolu (str . .169).
240
I
,.
'I':
lli.
ran pisac biti prisilno pogreno interpretiranim i pojednos-
. tavnjenim, te mu se pripisivati da govori od onoga to je
zbilja rekao (Blindness and Insight, str. 186). Jer dekonstrukcij"ska
zapravo dalekosene pouke iz tekstova to ih
vaju. U knjizi Allegories of Reading De Man Rousseauove tekstove
kao da nam oni govore istinu o opsenom nizu predmeta.
Ono to nam govori Rasprava o nejednakosti, a to su
interpretacije Rousseaua tvrdoglavo odbijale jest da je poli-
sudbina strukturirana poput i izvedena iz
nog modela koji opstoji neovisno o prirodi i neovisno o subjek-
tu: on se poklapa ,sa slijepom metaforizacijom nazvanom
strast, a ta metaforizacija nije intencijski .... Ako drutvo i
vlast od napetosti i njegova jezika, onda
oni nisu ni prirodni (ovisni o odnosu i stvari), ni
(ovisni o odnosu ljudima), ni teoloki, ela se
jezik ne poima kao transcendentalno kao
pogreke. Za stoga postaje prije tere-
tom negoli povoljnom prilikom .... Istr. 156 - 571
o znanju, govornim krivnji i jastvu prikazani
su u drugim ogledima na gotovo jednak kao istine to ih iska-
zuju, sugeriraju ili ozakonjuju Rousseauovi spisi'. A dekonstrukcij-
ska su sklona pronalaziti iskaze ne o onome to se moe zbiti
ili to se zbiva, o onome to se mora zbiti. Billy Budd nam
ne pokazuje kako bi .autoritet mogao djelovati; Melvil1e u romanu
Billy Budd pokazuje da se autoritet sastoji upravo u
zaustaVljanja svoje vlastite primjene (Johnson, The Critical
Difference, str. 108). I zbilja, za Barbaru Johnson autoritet romana
Billy Budd protee se tako daleko da su njegovi uvidi iskazani kao
nunosti: zakonit poredak, koji 'grubu silu' pokuava podvrgnuti
'formama, odmjerenim formama', moe samo ukloniti nasilje tako
to ga preoblikovati u autoritet. A spoznaja, koja moda
kao igra protiv igre moe samo pu-
tem vlastite razrade, niz onoga pokuava ovladati (str.
1 08 - 9, moj kurziv). .
U brojnim i djelo daju valjane dokaze u pri-
log istinama izvedenima 'iz djela; oni kadto' objanjavaju narav
nunosti koja istinu valjanom za svekoliki jezik, za sve govor-
ne sve strasti, sve spoznaje. U drugim. u De
Manovu prikazu opomene to je pjesma The Triumph of Life,
ne moe zamisliti kako je mogao dokazivati
prijepornu istinu kakva je tvrdnja da se nita nikada ne zbiva ni u
kakvu odnosu prema bilo to prethodi, slijedi ili postoji .ne-
gdje drugdje; i dovedeni smo u sumnju daje stanovita vjera u tekst i
u istinitost njegovih najtemeljnijih i ponajvie impli-
16 o DEKONSTRUKCIJI
241
;;'
I;
j';
!:j
:j:
I
I;
!i
ili
l,
Pi!
II!!
1:1'
i:;:
1;1'
11;'
I i ;
I
'if
i
:Ii
il!
li'i
jii!
::ii
llq
):1
li';
llij
Iiii
III,
'1'1
il'!1
!I,!
I
iii
dl
il'
Iiii
11;1
l
li
II
il
II
III
ld
I'i
!il
!II
,I
II,
fl znanja nikada ne moe zaustaviti ovu ludost, jer je to ludost rije-
Ono to bi bilo naivno jest vjerovati da ta strategija, koja nije
naa strategija, nas kao subjekata, da smo prije njezini
proizvodi negoli njezini agensi, moe biti izvorom vrijednosti i
da u skladu s tim ima biti hvaljenom ili optuenom.
Kad god se to vjerovanje javi - a javlja se svo vrijeme - ono
dovodi do pogrenog koje moe i koje bi trebalo biti od-
za razliku od prisilnog zaboravljanja da Shelleyeva
pjesma tematizira dobro i zlo i da stoji onkraj njih. Ne
bi bilo osobito korisno nabrajati i kategorizirati raznolike oblike
i imena to ih to vjerovanje uzima na naoj dananjoj i
knjievnoj pozornici. Ono funkcionira du dosadno pretkazivih
linija, historizacijom i estetifikacijom tekstova, ba kao i njiho-
vom porabom, kao u ovom ogledu, za izricanje metodolokih za-
htjeva koje pobonijima njihovo poricanje poboznosti. Svi
pokuaji da se romantizam definira, razumije ili opie u odnosu
prema nama i u odnosu prema drugim knjievnim pokretima dio
su ovog naivnog vjerovanja. The Triumph of Life opominje nas
da se nita, bilo to misa9 ili tekst, nikad ne u
odnosu, potvrdnom ili prema to prethodi, slije-
di ili postoji negdje drugdje, samo kao nesvrhovit
koji svoju snagu, poput snage smrti, duguje nesvrhovitosti svog
zbivanja. Ta nas pjesma isto tako upozorava zato se i kako ti do-
potom moraju reintegrirati u historijski i estetski sustav
osnaenja koji se ponaVlja bez obzira na to to je njegova lanost
raskrinkana. IShelley Disfigured, str. 68 - 69/
Ako nita drugo,. odlomci poput ovoga bi na to da su
oni koji piu o k uitku usmjerenom formalizmu yaleskih
u uzorak sustavnog pogrenog

Teko je
zaokupljenog istinom i znanjem u na-
struktura koje bi poricanje istine i'znanja mogle pri-
mamljivom alternativom. No taj odlomak oslikava i jedan
od aspekata dekonstrukcijske kritike: poistovje-
onoga to' tekstovi govore o jeziku, tekstovima, spajanju di-
jelova, poretku i s istinama o jeziku, tekstovima, sP!ljanju dije-
lova, poretku i Ako nas pjesma The Triumph of Life uistinu.
upozorava da se nita nikada ne zbiva ni u kakvu odnosu prema bi-
lo drugom, kakvog razloga imamo da to drimo istinitim? De-
konstrukcijski je optuen da tekst to ga dri
posve samoreferencijalnom igrom oblika bez ikakve spoznajne,
ke ili referencijaine vrijednosti, no to bi moglo biti jo jednom ilus-
tracijom kojim kako De Man, jedan uistinu mode-
7 Frank Lentricchia, After the New Criticism, str. 176. Lentricchia isto ta-
ko govori i o novom hedonizmu koji se prodorno sugerira u radu
Hartmana, Millera i De Mana, za koje on vjeruje da tvore kolu (str . .169).
240
I
,.
'I':
lli.
ran pisac biti prisilno pogreno interpretiranim i pojednos-
. tavnjenim, te mu se pripisivati da govori od onoga to je
zbilja rekao (Blindness and Insight, str. 186). Jer dekonstrukcij"ska
zapravo dalekosene pouke iz tekstova to ih
vaju. U knjizi Allegories of Reading De Man Rousseauove tekstove
kao da nam oni govore istinu o opsenom nizu predmeta.
Ono to nam govori Rasprava o nejednakosti, a to su
interpretacije Rousseaua tvrdoglavo odbijale jest da je poli-
sudbina strukturirana poput i izvedena iz
nog modela koji opstoji neovisno o prirodi i neovisno o subjek-
tu: on se poklapa ,sa slijepom metaforizacijom nazvanom
strast, a ta metaforizacija nije intencijski .... Ako drutvo i
vlast od napetosti i njegova jezika, onda
oni nisu ni prirodni (ovisni o odnosu i stvari), ni
(ovisni o odnosu ljudima), ni teoloki, ela se
jezik ne poima kao transcendentalno kao
pogreke. Za stoga postaje prije tere-
tom negoli povoljnom prilikom .... Istr. 156 - 571
o znanju, govornim krivnji i jastvu prikazani
su u drugim ogledima na gotovo jednak kao istine to ih iska-
zuju, sugeriraju ili ozakonjuju Rousseauovi spisi'. A dekonstrukcij-
ska su sklona pronalaziti iskaze ne o onome to se moe zbiti
ili to se zbiva, o onome to se mora zbiti. Billy Budd nam
ne pokazuje kako bi .autoritet mogao djelovati; Melvil1e u romanu
Billy Budd pokazuje da se autoritet sastoji upravo u
zaustaVljanja svoje vlastite primjene (Johnson, The Critical
Difference, str. 108). I zbilja, za Barbaru Johnson autoritet romana
Billy Budd protee se tako daleko da su njegovi uvidi iskazani kao
nunosti: zakonit poredak, koji 'grubu silu' pokuava podvrgnuti
'formama, odmjerenim formama', moe samo ukloniti nasilje tako
to ga preoblikovati u autoritet. A spoznaja, koja moda
kao igra protiv igre moe samo pu-
tem vlastite razrade, niz onoga pokuava ovladati (str.
1 08 - 9, moj kurziv). .
U brojnim i djelo daju valjane dokaze u pri-
log istinama izvedenima 'iz djela; oni kadto' objanjavaju narav
nunosti koja istinu valjanom za svekoliki jezik, za sve govor-
ne sve strasti, sve spoznaje. U drugim. u De
Manovu prikazu opomene to je pjesma The Triumph of Life,
ne moe zamisliti kako je mogao dokazivati
prijepornu istinu kakva je tvrdnja da se nita nikada ne zbiva ni u
kakvu odnosu prema bilo to prethodi, slijedi ili postoji .ne-
gdje drugdje; i dovedeni smo u sumnju daje stanovita vjera u tekst i
u istinitost njegovih najtemeljnijih i ponajvie impli-
16 o DEKONSTRUKCIJI
241
;;'
I;
j';
!:j
:j:
I
I;
!i
ili
l,
Pi!
II!!
1:1'
i:;:
1;1'
11;'
I i ;
I
'if
i
:Ii
il!
li'i
jii!
::ii
llq
):1
li';
llij
Iiii
III,
'1'1
il'!1
!I,!
I
iii
dl
il'
Iiii
11;1
l
li
II
il
II
III
ld
I'i
!il
!II
,I
kacija sljepilo koje uvide dekonstrukcijske kritike ili pak
metodoloka nunost koja se ne moe opravdati ali se podnosi zbog
snage svojih rezultata. Strategijska uloga tog pristajanja na istinu
teksta pri is.crpnu nedvojbeno nam pomae da objasnimo za-
to se dekonstrukcijska kritika na vanije ka-
nonske autore: zahtijeva li takva analiza pretpostavku da istina
na vidjelo iz domiljatog, nasrtljivog
manju potrebu da tu pretpostavku brani kad Wordswortha,
Rousseaua, Melvillea ili Mallarmea, negoli kada nekanonske
autore. Glasine da dekonstrukcijska kritika ocrnjuje knjievnost, ve-
slobodne asocijacije i uklanja i referencijal-
nost, se smijenim zastranjenjem kada ispitamo neke od mno-
gih primjera dekonstrukcijske kritike. Moda je te glasine najbolje
shvatiti kao obrane od tvrdnji o jeziku i svijetu to ih ti ot-
krivaju u djelima koja
--------......... .
n'1!r
_ J ....
t(r .. -: t: "'":
'6
,'-., . .. . .. - ... _. _-J.
. )f,:I(
242
BIBLIOGRAFIJA
Abraham, Nicolas, i Maria Torok. Cryptonymie: Le Verbier de
l'homme aux 10 ups. Pariz: Aubier-Flammarion, 1976. O vieje-
lancima - Vuka, s Derridinim pro-
slovom.
Abraham, Nicolas. L'Ecorce et le noyau. Pariz: Aubier-Flammari-
on, 1978. Engleski prijevod stranica 203-26: The Shell and the
Kerne1. Diacritics, 9:1 (1979),16-28. ogledi.
Abrams, M. H. The Deconstructive Angel. Critical Inquiry, 3
(1977), 425 - 38. Kritika dekonstrukcije'u raspravi s J.Hil1isom
Millerom. .
Abrams, M. H. How to Do Things with Texts. Partisan Review,
46 (1979), 566 - 88. O Derridinim, Fishovim i Bloomovim novim
modelima .
Abrams, M. H. The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and
the Critical Tradition. New York: Oxford University Press, 1953.
Adams, Mauriann.e. Jane Eyre: Woman's Estate. U: The Authori-
ty of Experience, izd. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst:
University of Massachusetts Press, 1977, str. 137 - 59.
Agacinski, Sylviane. Aparte: Conceptions et morts de S0ren Kierke-
gaard. Pariz: Aubier-Flammarion, 1977. Derridinska analiza.
Alti eri, Charles. Act and Quality: A Theory of Literary Meaning
, and Humanistic Understanding. Amherst: University of Massac-
husetts Press, 1981. Utemeljeno na radu u filozofije je-
zika. .
Altieri, Charles. Wittgenstein on Consciousness and Language: A
Challenge to Derridean Literary Theory. Modern Language
Notes, 91 (1976), 1397 - 1423.
Arac, Jonathan, i dr. The Yale Critics: Deconstruction in America.
Mihneapolis: University of Minnesota Press, pred izlaskom. Og-
ledi rane radove De Mana, Hartmana, Millera i Blooma.
Argyros, Alexander. Daughters of the Desert. Dia critics, 10:3
(1980), 27 - 35. O Derridinoj knjizi Eperons.
Austin, J. L. How to Do Things with Words. Cambridge: Harvard
University Press, 1975.
Austin, J. L. Philosophical Papers. London: Oxford University
Press, 1970. .
243
!Ii
,ll
dl'
II
ii
II
l,
il
II
il
li
'i
kacija sljepilo koje uvide dekonstrukcijske kritike ili pak
metodoloka nunost koja se ne moe opravdati ali se podnosi zbog
snage svojih rezultata. Strategijska uloga tog pristajanja na istinu
teksta pri is.crpnu nedvojbeno nam pomae da objasnimo za-
to se dekonstrukcijska kritika na vanije ka-
nonske autore: zahtijeva li takva analiza pretpostavku da istina
na vidjelo iz domiljatog, nasrtljivog
manju potrebu da tu pretpostavku brani kad Wordswortha,
Rousseaua, Melvillea ili Mallarmea, negoli kada nekanonske
autore. Glasine da dekonstrukcijska kritika ocrnjuje knjievnost, ve-
slobodne asocijacije i uklanja i referencijal-
nost, se smijenim zastranjenjem kada ispitamo neke od mno-
gih primjera dekonstrukcijske kritike. Moda je te glasine najbolje
shvatiti kao obrane od tvrdnji o jeziku i svijetu to ih ti ot-
krivaju u djelima koja
--------......... .
n'1!r
_ J ....
t(r .. -: t: "'":
'6
,'-., . .. . .. - ... _. _-J.
. )f,:I(
242
BIBLIOGRAFIJA
Abraham, Nicolas, i Maria Torok. Cryptonymie: Le Verbier de
l'homme aux 10 ups. Pariz: Aubier-Flammarion, 1976. O vieje-
lancima - Vuka, s Derridinim pro-
slovom.
Abraham, Nicolas. L'Ecorce et le noyau. Pariz: Aubier-Flammari-
on, 1978. Engleski prijevod stranica 203-26: The Shell and the
Kerne1. Diacritics, 9:1 (1979),16-28. ogledi.
Abrams, M. H. The Deconstructive Angel. Critical Inquiry, 3
(1977), 425 - 38. Kritika dekonstrukcije'u raspravi s J.Hil1isom
Millerom. .
Abrams, M. H. How to Do Things with Texts. Partisan Review,
46 (1979), 566 - 88. O Derridinim, Fishovim i Bloomovim novim
modelima .
Abrams, M. H. The Mirror and the Lamp: Romantic Theory and
the Critical Tradition. New York: Oxford University Press, 1953.
Adams, Mauriann.e. Jane Eyre: Woman's Estate. U: The Authori-
ty of Experience, izd. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst:
University of Massachusetts Press, 1977, str. 137 - 59.
Agacinski, Sylviane. Aparte: Conceptions et morts de S0ren Kierke-
gaard. Pariz: Aubier-Flammarion, 1977. Derridinska analiza.
Alti eri, Charles. Act and Quality: A Theory of Literary Meaning
, and Humanistic Understanding. Amherst: University of Massac-
husetts Press, 1981. Utemeljeno na radu u filozofije je-
zika. .
Altieri, Charles. Wittgenstein on Consciousness and Language: A
Challenge to Derridean Literary Theory. Modern Language
Notes, 91 (1976), 1397 - 1423.
Arac, Jonathan, i dr. The Yale Critics: Deconstruction in America.
Mihneapolis: University of Minnesota Press, pred izlaskom. Og-
ledi rane radove De Mana, Hartmana, Millera i Blooma.
Argyros, Alexander. Daughters of the Desert. Dia critics, 10:3
(1980), 27 - 35. O Derridinoj knjizi Eperons.
Austin, J. L. How to Do Things with Words. Cambridge: Harvard
University Press, 1975.
Austin, J. L. Philosophical Papers. London: Oxford University
Press, 1970. .
243
!Ii
,ll
dl'
II
ii
II
l,
il
II
il
li
'i
,I

'J

Bahti, Timothy. Figures of Interpretation; The Interpretation of
Figures: A Reading of Wordsworth's 'Dream of the Arab.' Stu-
dies in Romanticsm, 18 (1979), 601
Barthes, Roland. Analyse textuelle d'un conte d'Edger Poe. U:
Semiotique narrative et textuel1e, izd. Claude ChabroL Pariz: La-
rousse, 1973, str. 29 - 54. Engleski prijevod: Textual Analysis of
Poe's 'Valdemar'. U: Untying the Text, izd. Robert Young. Lon-
don: Routledge & Kegan Paul, 1981, str. 133-61. Nastavlja ra-
kodova u knjizi S/Z. . ./
Barthes, Roland. Critique et verite. * Pariz: Seuil, 1966. Dio II. defi-
nira poetiku.
Barthes, Roland. Essais critiques. * Pariz: Seuil, 1964. Engleski prije-
vod: Critical Essays. Evanston: Northwestern University Press,
1972.
Barthes, Roland. Image, Music, Text. New York: Hill & Wang,
1977. Sadri i neke oglede kojih nema u francuskom iz-
danju.
Barthes, Roland. Introduction a l'analyse structural e des recits.
Communications,8 (1966), 1-27. Engleski prijevod: Introduc-
tion to the Structural Analysis of Narratives. U: Image, Music,
Text, str. 74- 124" Program za naratolqgjj,u.
Barthes, Roland. Le PlaiSir du texte. ** Pariz: Seuil, 1973. Engleski
prijevod: The Pleasure of the Text.-New York: Hill & Wang,
1974. Ulomci o uitku i tekstu. .
Barthes, Roland. S/z. Pariz: Seuil, 1970. Engleski prijevod: New
York: Hill and Wang, 1974. Sustavna analiza Balzacove Sarra-
sine.
Barthes, Roland. Systeme de la mode. Pariz: Seuil, 1967. O semio-
sustavu mode.
Barthes, Roland. Texte, theorfe du. Encyc1opaedia Universalis.
Pariz: 1968-75. Svezak 15, str. 1013-17.
Beauvoir, Simone de. The Second Sex. *** New York: Knopf, 1953.
Kalsika enskog i kritike.
B1eich, David. Readings and Feeling. Urbana, IlL: National Coun-
cil of Teachers of English, 1975.
* Ova su dva naslova u nas prevedena u knjizi:
Rolan Bart. Knjievnost. Mitologija. Semiologija. (Le zero de l'ec-
riture. Mythologies. Sur Radne. Essais critiques. Elements de semiolo-
gie. Critique et verite.). Izabrao Milo Preveo Jvan
Predgovor Nikola Beograd: Nolit, 1971. (1979
2
), (Biblioteka
27)
** U nas: Zadovoljstvo u tekstu. Preveo Jovica Ni: Gradina, 1975.
(Biblioteka Misao)
*** U nas: Simon de Bovoar. Drugi poJ. Prijevod: Zorica (I.
dio) i Mirjana (II. dio). Beograd: Beogradski
zavod, 1982. (Misao i dileme: velika biblioteka)
244
Bleich, David. Subjective Criticism. Baltimore: Iohns Hopkins Uni-
versity Press, 1978. teorija koja vrijednost
skih osobnih odgovora.
Bloom, Harold. The Anxiety of Influence: A Theory of Poetry*.
New York: Oxford University Press, 1973.
Bloom, Harold. Kabbalah and Criticism. New York: Seabury, 1975.
Na svoju teoriju proizvodnje primjenjuje
kategorije. .
Bloom, Harold. A Map of Misreading. New York: Oxford Universi-
ty Press, 1975. Razrada interpretativnih implikacija straha od ut-
jecaja.
Bloom, Harold. Wallace Stevens: The Poems of Our Climate. Itha-
ca: Cornell University Press, 1977. Bloom u cijelosti razvija svoju
teoriju pjesnitva.
Bloom, Harold. i dr. Deconstruction and Criticsm. New York: Sea-
bury, 1979. Ogledi, ponajvie o Shelleyu, petorice ya-
leske kole: Blooma, Hartmana, De Mana, Millera i Derride.
Booth, Stephen. An Essay on Shakespeare's Sonnets. N ew Haven:
Yale University Press, 1969. Interpretacije utemeljene na .
skom iskustvu red po red.
Booth, Stephen. On the Value of Hamlet. U: Literary Criticism:
Idea and Act, izd: W. K. Wimsatt. Berkeley: University of Cali-
fornia Press, 1974, str. 284-310. Dramu motri kao niz djelovanja
na razumijevanje publike.
Booth, Wayne. Critical Understanding: The Powers and Limits of
Pluralism. Chicago: University of Cl;1icago Press, 1979.
Bove, Paul. Destructive Poetics: Heidegger and Modern American
Poetry. New York: Columbia University Press, 1980. Heidegge-
rovska optuba suvremene kritike i Whitmana, Stevensa i
Olsona.
Brenkman, John. Culture and Domination. Ithaca: Cornell Univer-
sity Press, u tisku. Ogledi o knjievnosti koji pruaju
ku kritiku interpretacije i kritiku
interpretacije.
Brenkman, John. Narcissus in the Text. Georgia Review, 30
(1976), 293 - 327. dekonstrukcijsko
Brooks, Cleanth. A Shaping Joy: Studies in the Writer's Craft. Lon-
don: Methuen, 1971.
Brooks, Cleanth. The Well Wrought Um. N ew York. Harcourt Bra-:
ce, 1947. .
Brooks, Peter. Fictions of the Wolfman: Freud and Narrative Un-
derstanding. Diacritics, 9: l (1979), 72 - 83.
Brutting, Richard. Ecriture und Texte: Die franzosische Lite-
raturtheorie nach dem Strukturalismus. Bonn: Bouvier Verlag
Herbert Grundmann, 1976. .
* U nas: Harold Blum. kritika: teorijapesnitva. Prijevod: Maja
Herman Beograd: Slovo ljubave, 1980. (Biblioteka Eidos)
245
ii
ii
iii
ii:

! '"
ii'
II.
;I:
il:
) :
il
li
'il
lli
I"
rll
l:'
ll:
'I,
il:
Iii
lli
111
iii
II,
'III
! i
III::
j
,
"I::
!
I
,I

'J

Bahti, Timothy. Figures of Interpretation; The Interpretation of
Figures: A Reading of Wordsworth's 'Dream of the Arab.' Stu-
dies in Romanticsm, 18 (1979), 601
Barthes, Roland. Analyse textuelle d'un conte d'Edger Poe. U:
Semiotique narrative et textuel1e, izd. Claude ChabroL Pariz: La-
rousse, 1973, str. 29 - 54. Engleski prijevod: Textual Analysis of
Poe's 'Valdemar'. U: Untying the Text, izd. Robert Young. Lon-
don: Routledge & Kegan Paul, 1981, str. 133-61. Nastavlja ra-
kodova u knjizi S/Z. . ./
Barthes, Roland. Critique et verite. * Pariz: Seuil, 1966. Dio II. defi-
nira poetiku.
Barthes, Roland. Essais critiques. * Pariz: Seuil, 1964. Engleski prije-
vod: Critical Essays. Evanston: Northwestern University Press,
1972.
Barthes, Roland. Image, Music, Text. New York: Hill & Wang,
1977. Sadri i neke oglede kojih nema u francuskom iz-
danju.
Barthes, Roland. Introduction a l'analyse structural e des recits.
Communications,8 (1966), 1-27. Engleski prijevod: Introduc-
tion to the Structural Analysis of Narratives. U: Image, Music,
Text, str. 74- 124" Program za naratolqgjj,u.
Barthes, Roland. Le PlaiSir du texte. ** Pariz: Seuil, 1973. Engleski
prijevod: The Pleasure of the Text.-New York: Hill & Wang,
1974. Ulomci o uitku i tekstu. .
Barthes, Roland. S/z. Pariz: Seuil, 1970. Engleski prijevod: New
York: Hill and Wang, 1974. Sustavna analiza Balzacove Sarra-
sine.
Barthes, Roland. Systeme de la mode. Pariz: Seuil, 1967. O semio-
sustavu mode.
Barthes, Roland. Texte, theorfe du. Encyc1opaedia Universalis.
Pariz: 1968-75. Svezak 15, str. 1013-17.
Beauvoir, Simone de. The Second Sex. *** New York: Knopf, 1953.
Kalsika enskog i kritike.
B1eich, David. Readings and Feeling. Urbana, IlL: National Coun-
cil of Teachers of English, 1975.
* Ova su dva naslova u nas prevedena u knjizi:
Rolan Bart. Knjievnost. Mitologija. Semiologija. (Le zero de l'ec-
riture. Mythologies. Sur Radne. Essais critiques. Elements de semiolo-
gie. Critique et verite.). Izabrao Milo Preveo Jvan
Predgovor Nikola Beograd: Nolit, 1971. (1979
2
), (Biblioteka
27)
** U nas: Zadovoljstvo u tekstu. Preveo Jovica Ni: Gradina, 1975.
(Biblioteka Misao)
*** U nas: Simon de Bovoar. Drugi poJ. Prijevod: Zorica (I.
dio) i Mirjana (II. dio). Beograd: Beogradski
zavod, 1982. (Misao i dileme: velika biblioteka)
244
Bleich, David. Subjective Criticism. Baltimore: Iohns Hopkins Uni-
versity Press, 1978. teorija koja vrijednost
skih osobnih odgovora.
Bloom, Harold. The Anxiety of Influence: A Theory of Poetry*.
New York: Oxford University Press, 1973.
Bloom, Harold. Kabbalah and Criticism. New York: Seabury, 1975.
Na svoju teoriju proizvodnje primjenjuje
kategorije. .
Bloom, Harold. A Map of Misreading. New York: Oxford Universi-
ty Press, 1975. Razrada interpretativnih implikacija straha od ut-
jecaja.
Bloom, Harold. Wallace Stevens: The Poems of Our Climate. Itha-
ca: Cornell University Press, 1977. Bloom u cijelosti razvija svoju
teoriju pjesnitva.
Bloom, Harold. i dr. Deconstruction and Criticsm. New York: Sea-
bury, 1979. Ogledi, ponajvie o Shelleyu, petorice ya-
leske kole: Blooma, Hartmana, De Mana, Millera i Derride.
Booth, Stephen. An Essay on Shakespeare's Sonnets. N ew Haven:
Yale University Press, 1969. Interpretacije utemeljene na .
skom iskustvu red po red.
Booth, Stephen. On the Value of Hamlet. U: Literary Criticism:
Idea and Act, izd: W. K. Wimsatt. Berkeley: University of Cali-
fornia Press, 1974, str. 284-310. Dramu motri kao niz djelovanja
na razumijevanje publike.
Booth, Wayne. Critical Understanding: The Powers and Limits of
Pluralism. Chicago: University of Cl;1icago Press, 1979.
Bove, Paul. Destructive Poetics: Heidegger and Modern American
Poetry. New York: Columbia University Press, 1980. Heidegge-
rovska optuba suvremene kritike i Whitmana, Stevensa i
Olsona.
Brenkman, John. Culture and Domination. Ithaca: Cornell Univer-
sity Press, u tisku. Ogledi o knjievnosti koji pruaju
ku kritiku interpretacije i kritiku
interpretacije.
Brenkman, John. Narcissus in the Text. Georgia Review, 30
(1976), 293 - 327. dekonstrukcijsko
Brooks, Cleanth. A Shaping Joy: Studies in the Writer's Craft. Lon-
don: Methuen, 1971.
Brooks, Cleanth. The Well Wrought Um. N ew York. Harcourt Bra-:
ce, 1947. .
Brooks, Peter. Fictions of the Wolfman: Freud and Narrative Un-
derstanding. Diacritics, 9: l (1979), 72 - 83.
Brutting, Richard. Ecriture und Texte: Die franzosische Lite-
raturtheorie nach dem Strukturalismus. Bonn: Bouvier Verlag
Herbert Grundmann, 1976. .
* U nas: Harold Blum. kritika: teorijapesnitva. Prijevod: Maja
Herman Beograd: Slovo ljubave, 1980. (Biblioteka Eidos)
245
ii
ii
iii
ii:

! '"
ii'
II.
;I:
il:
) :
il
li
'il
lli
I"
rll
l:'
ll:
'I,
il:
Iii
lli
111
iii
II,
'III
! i
III::
j
,
"I::
!
I

!!
il
i11
I:
j

-'h
I
.1

I
I
I
ii
.1,
i!
il
II
II
1
Burt, Ellen. Rousseau the Syribe. Studies in Romanticism, 18
(1979), 629 - 67. Potanka .problema autobiografije.
Cain, William E. Deconstruction in America: The Recent Literary
Criticism of J. Hi11is Mi1ler. College English, 41 (1979),
367 - 82.
Carroll, David. Freud and the Myth of Origins. New Literary
. (197 S), 511 - 28.
Cave, Terence. The Cornucopian Text: Problems of Writing in the
French Renaissanee. Oxford: Clarendon Press, 1979.
Charles, Michel. Rhetorique de la lecture. Paris: Seuil, 1977. Anali-
zira i uloge u raznovrsnim francus-
kim djelima.
Chase, Cynthia. The Accidents of Disfiguration : Limits to Literal
and Rhetorical Reading in Book V of The Pre1ude. Studies in
Romanticism, 18 (1979), 547 - 66. Problemi retorike i refleksiv-
nosti.
Chase, Cynthia. The Decomposition of the Elephants: Double-Re-
ading Daniel Deronda. PMLA, 93 (1978), 215 -27. Dekon-
strukcijsk?- analiza pripovijesti.
Chase, Cynthia. Oedipal Textuality: Reading Freud's Reading of
Oedipus Diacritics, 9: l (1979), 54 - 68.
Chase, Cynthia. Paragon, Parergon: Baudelaire Translates R()Us-
Diacritics, 11:2 (1981), 42 - 51. Raspravlja o
. nom zdruivanju.
Cixous, Helme. Le Fiction et ses fant6mes. Poetique, 10 (1972),
199-216. Engleski prijevod u New Literary History, 7 (1976),
525 - 48. O Freudovu Das Unheimliche. .
Cixous, Hejene. Le' Rire de la Meduse. L 'Arc, 61 (1975), 3 - 54.
Engleski prijevod: The Laugh of the Medusa. Signs, 1 (1976),
875 - 93. Manifest ensk6gpisma. .
Cixous, Helene, Sorties. U: Cixous i Catherine Clement. La Jeu-
ne Nee. Paris: Union generale d'editions, 1979, str.' 114-275.
Kritika opreke mukarac/ena.
Coste, Didier. Trois Conceptions du lecteur. Poetique, 43 (1980),
354-71.
Coward, Rosalind i John Ellis. Language and Materialism: Deve-
lopments in Semio1ogy and the Theory of the Subject. * London:
Routledge & Kegan Paul, 1977. kritika i razvitak se-
miotike' i psihoanalize. . -
Crews, Frederick. Reductionism and Its Discontents. Critical In-
quiry, l (1975), 543 - 58. Problem redukcionizma u
koj kritici.
Culler, Jonathan. Barthes. London: Fontana i New York: Oxford
University Press, 1983.
* U nas: Rosalind Coward, John Ellis. Jezik i materijalizam: razvoji u semio-
logiji i teoriji subjekta. Prijevod: Ranka Zagreb: kolska knji-
ga, 1985. (Biblioteka Suvremena misao)
246
Culler, Jonathan, Ferdinand de Saussure. * London: Fontana, 1976;
New York: Penguin, 1977.
Culler, Jonathan. Flaubert: The Uses of Uncertainty. Ithaca: Cor-
nell University Press i London: Elek, 1974.
Culler, Jonathan. The Pursuit of Signs: Semiotics, Literature, De-
construction. Ithaca: Cornell University Press i London: Rout-
ledge & Kegan Paul, 1981.
Culler, Jonathan. Structuralist Poetics: Structuralism, Linguistics,
and the Study of Literature. Ithaca: Cornell University Press i
London: Routledge Kegan Paul, 1975.
Davis, Walter. The Act of Interpretation: A Critique of Literary Re-
ason. Chicago: University of Chicago Press, 1978.
istraivanje triju unificiranja Faulknerova Medvjeda.
De Man, Paul. Allegories of Reading: Figural Language in Rousse-
au, Nietzsche, Rilke, and Proust. New Haven: Yale "University
Press, 1979.
De Man, Paul. Autobiography as De-facement. MLN, 94 (1979),
919 - 30. O Wordsworthu, epitafima i prozopopeji.
De Man, Paul. Blindness and Insight: Essays in the Rhetoric of
Contemporary Criticism. ** New York: Oxford University Press,
1971. O Derridi, Blanchotu, novim [New Critics] i
drugima.
De Man, Paul. The Epistemology of Metaphor. Critical Inquiry,
5 (1978), 13 - 30.
De Man, Paul. Les Exegesesde HOlderlin par Martin Heidegger.
Critique, 11 (1955),800-819. >
De Man, Paul. Foreword. Predgovor knjizi The Dissimu1ating
Harmony Carol Jacobs. Baltimore: John Hopkins Universtiy
Press, 1978, str. VII - XIII. Iskaz' o
De Man, Paul. Hypogram and Inscription: Michael Riffaterre's
Poetics of Reading. Diacritics, 11:4 (1981), 17 - 35. .
De Man, Introduction. Studies in Romanticism, 18 (1979),
495 - 99. o prilozima ovom problemu u The Rheto-
ric of Romanticism.
De Man, Paul. Introduction. Uvod u knjizi Towards and Aesthe-
ties of Reception Hansa Roberta Jaussa. Minnapolis: University
of Minnesota Press, 1982. Ukazuje na Jaussove me-
tode.
De Man, Paul. Literature and Language: A Commentary. New
Literary History, 4 (1972), 181- 92.
De Man, PauL Pascal's Allegory of Persuasion. U: Allegory and
Representation, izd. Stephen Greenblatt. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1981, str. 1-25.
* U nas: Kaler Donatan. Sosir: moderne lingvistike. Prijevod: Bo-
ris Hlebec. Beograd: BIGZ, 1.980. (Biblioteka XX. vek, 43)
** U 'nas:.Pol De Man. Problemi moderne kritike. Prijevod: Gordan B. To-
i Branka Predgovor: Sreten Beograd: Nolit, 1975.
(Biblioteka 45)
247
i
l-
J:

!!
il
i11
I:
j

-'h
I
.1

I
I
I
ii
.1,
i!
il
II
II
1
Burt, Ellen. Rousseau the Syribe. Studies in Romanticism, 18
(1979), 629 - 67. Potanka .problema autobiografije.
Cain, William E. Deconstruction in America: The Recent Literary
Criticism of J. Hi11is Mi1ler. College English, 41 (1979),
367 - 82.
Carroll, David. Freud and the Myth of Origins. New Literary
. (197 S), 511 - 28.
Cave, Terence. The Cornucopian Text: Problems of Writing in the
French Renaissanee. Oxford: Clarendon Press, 1979.
Charles, Michel. Rhetorique de la lecture. Paris: Seuil, 1977. Anali-
zira i uloge u raznovrsnim francus-
kim djelima.
Chase, Cynthia. The Accidents of Disfiguration : Limits to Literal
and Rhetorical Reading in Book V of The Pre1ude. Studies in
Romanticism, 18 (1979), 547 - 66. Problemi retorike i refleksiv-
nosti.
Chase, Cynthia. The Decomposition of the Elephants: Double-Re-
ading Daniel Deronda. PMLA, 93 (1978), 215 -27. Dekon-
strukcijsk?- analiza pripovijesti.
Chase, Cynthia. Oedipal Textuality: Reading Freud's Reading of
Oedipus Diacritics, 9: l (1979), 54 - 68.
Chase, Cynthia. Paragon, Parergon: Baudelaire Translates R()Us-
Diacritics, 11:2 (1981), 42 - 51. Raspravlja o
. nom zdruivanju.
Cixous, Helme. Le Fiction et ses fant6mes. Poetique, 10 (1972),
199-216. Engleski prijevod u New Literary History, 7 (1976),
525 - 48. O Freudovu Das Unheimliche. .
Cixous, Hejene. Le' Rire de la Meduse. L 'Arc, 61 (1975), 3 - 54.
Engleski prijevod: The Laugh of the Medusa. Signs, 1 (1976),
875 - 93. Manifest ensk6gpisma. .
Cixous, Helene, Sorties. U: Cixous i Catherine Clement. La Jeu-
ne Nee. Paris: Union generale d'editions, 1979, str.' 114-275.
Kritika opreke mukarac/ena.
Coste, Didier. Trois Conceptions du lecteur. Poetique, 43 (1980),
354-71.
Coward, Rosalind i John Ellis. Language and Materialism: Deve-
lopments in Semio1ogy and the Theory of the Subject. * London:
Routledge & Kegan Paul, 1977. kritika i razvitak se-
miotike' i psihoanalize. . -
Crews, Frederick. Reductionism and Its Discontents. Critical In-
quiry, l (1975), 543 - 58. Problem redukcionizma u
koj kritici.
Culler, Jonathan. Barthes. London: Fontana i New York: Oxford
University Press, 1983.
* U nas: Rosalind Coward, John Ellis. Jezik i materijalizam: razvoji u semio-
logiji i teoriji subjekta. Prijevod: Ranka Zagreb: kolska knji-
ga, 1985. (Biblioteka Suvremena misao)
246
Culler, Jonathan, Ferdinand de Saussure. * London: Fontana, 1976;
New York: Penguin, 1977.
Culler, Jonathan. Flaubert: The Uses of Uncertainty. Ithaca: Cor-
nell University Press i London: Elek, 1974.
Culler, Jonathan. The Pursuit of Signs: Semiotics, Literature, De-
construction. Ithaca: Cornell University Press i London: Rout-
ledge & Kegan Paul, 1981.
Culler, Jonathan. Structuralist Poetics: Structuralism, Linguistics,
and the Study of Literature. Ithaca: Cornell University Press i
London: Routledge Kegan Paul, 1975.
Davis, Walter. The Act of Interpretation: A Critique of Literary Re-
ason. Chicago: University of Chicago Press, 1978.
istraivanje triju unificiranja Faulknerova Medvjeda.
De Man, Paul. Allegories of Reading: Figural Language in Rousse-
au, Nietzsche, Rilke, and Proust. New Haven: Yale "University
Press, 1979.
De Man, Paul. Autobiography as De-facement. MLN, 94 (1979),
919 - 30. O Wordsworthu, epitafima i prozopopeji.
De Man, Paul. Blindness and Insight: Essays in the Rhetoric of
Contemporary Criticism. ** New York: Oxford University Press,
1971. O Derridi, Blanchotu, novim [New Critics] i
drugima.
De Man, Paul. The Epistemology of Metaphor. Critical Inquiry,
5 (1978), 13 - 30.
De Man, Paul. Les Exegesesde HOlderlin par Martin Heidegger.
Critique, 11 (1955),800-819. >
De Man, Paul. Foreword. Predgovor knjizi The Dissimu1ating
Harmony Carol Jacobs. Baltimore: John Hopkins Universtiy
Press, 1978, str. VII - XIII. Iskaz' o
De Man, Paul. Hypogram and Inscription: Michael Riffaterre's
Poetics of Reading. Diacritics, 11:4 (1981), 17 - 35. .
De Man, Introduction. Studies in Romanticism, 18 (1979),
495 - 99. o prilozima ovom problemu u The Rheto-
ric of Romanticism.
De Man, Paul. Introduction. Uvod u knjizi Towards and Aesthe-
ties of Reception Hansa Roberta Jaussa. Minnapolis: University
of Minnesota Press, 1982. Ukazuje na Jaussove me-
tode.
De Man, Paul. Literature and Language: A Commentary. New
Literary History, 4 (1972), 181- 92.
De Man, PauL Pascal's Allegory of Persuasion. U: Allegory and
Representation, izd. Stephen Greenblatt. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1981, str. 1-25.
* U nas: Kaler Donatan. Sosir: moderne lingvistike. Prijevod: Bo-
ris Hlebec. Beograd: BIGZ, 1.980. (Biblioteka XX. vek, 43)
** U 'nas:.Pol De Man. Problemi moderne kritike. Prijevod: Gordan B. To-
i Branka Predgovor: Sreten Beograd: Nolit, 1975.
(Biblioteka 45)
247
i
l-
J:
(
I
I
l
"'i'
:'
L
i
I
,
!
j
:j'
l!
II .
'j!
.1
:11
;
j'
li
l;
II
(ll
1;
De Man, Paul. The Resistance to Literary Theory. Yale French
Studies, 63 (1982), 3 - 20. Opsean iskaz o teoriji i njezinim izgle-
dima.
De Man, Paul. The Rhetoric of Temporality. U: Interpretation:
Theory and Practice, izd. Charles Singleton. Baltimore : Johns
Hopkins University Press, 1969, str. 173 -209. Utjecajan ogled o
simbolu i alegoriji u romantizmu.
De Man, Paul. Shel1ey Disfigured. U: Bloom i dr, Deconstructi-
on and Criticism. New York: Seabury, 1979, str. 39-74.
De Man, Paul. Sign and Symbol in Hegel's Aesthetics. Critical
Inquiry, 8 (1982).
Derrida, Jacques. L'Age de Hegel. U: GREPH, Qui a peur de la
philosophie?, Pariz: F1ammarion, 1977, str. 73 -107. Rasprava o
Hegelovoj raspravi o filozofije.
Derrida, Jacques. L'Archeologie du frivole. Uvod u knjizi: Con-
dillac, Essai sur l'origine de la connaissance humaine. Pariz: Ga-
1i1ee; 1973. Zasebno objavljuje Gonthier, 1976. Engleski prije-
vod: The Archeo1ogy of the Frivolous: Reading Con.dillac. Pit-
tsburhg: Duquesne University Press, 1981.
Derrida, Jacques. Avoir l'ordlle de la philosophie. U: Lucette Fi-
nas, i dr, Ecars: Quatre essais fi propos de Jacques Derrida. Pa-
riz: Fayard, 1973, str. 301 - 12. Blistav intervju.
Derrida, Jacques: La Carte postale: De Socrate fi Freud et au-deJa.
Pariz: Flammarion, 1980. Engleski prijevodi: The Purveyor of
Truth, Yale French Studies, 52 (1975), 31- 114; Speculating
- On Freud (izvaci sa str. 277 - 311), o.xford Literary Review,
3 (1978), 78-97; Coming. into One's Own (izvaci sa str.
315 - 57), Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Ge-
offrey Hartman, Baltimore: " Johns Hopkins University Press,
1978, str. 114-48. Cjelovit engleski prijevod: The Post Card.
Chicago: University of Chicago Press, u tisku. Izmiljena ljubav-
na pisma u kojima se raspravlja o nizu tema te dva stvarana ogle-
da o psihoanalizi.
Derrida, Jacques. The Conflict of Faculties. U: Languages of
Knowledge and of Inquiry, izd. Michael Riffaterre. New York:
Columbia University Press, 1982. O Kantovu ogledu o raspodjeli
autoriteta fakultetima na
Derrida, Jacques. De la grammatologie. * Pariz: Minuit, 1967. En-
gleski prijevod: Of Grammatology. Baltimore: Johns Hopkins
University Press, 1976. Govor i pismo u Saussurea, Levi-Straussa
i Rousseaua. .
Derrida, Jacques. 'La Dissemination. Pariz: Seuil. 1972. Engleski
prijevod: Dissemination. ,Chicago: University of Chicago Press,
1982. Ogledi o Platonu, Mallarmeu iSollersu.
* U nas: Derrida, Jacques. O gramatoiogiji. Prijevod: Ljerka ifler-Premec.
Pogovor: Nikola Sarajevo: Veselin Maslea, 1976. (Biblio-
teka Logos)
248
Detrida, Jacques. D'un ton apocalyptique adopte neguere en phi-
losophie. U knjizi Les Fins de l'homme: A partir du travail de
Jacques Derrida, izd. Philippe Lacoue-Labarthe i Jean-Luc Nan-
cy. Pariz: Galilee, 1981, str. 445 -79. O tonu i problemi-
ma Ovaj svezak sadri brojne Derridine napo-
mene za vrijeme rasprava ovog kolokvija.
Derrida, Jacques. Economimesls. U: S. Agecinski i dr., Mimesis
des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 55 -93. Engleski
prijevod u: Diacritics, 11:2 (1981), 3-25. Ekonomija Kantove
teorije i ekonomija U Kantovoj teoriji.
Derrida, Jacques. L'Ecriture et la difference. Pariz: Seuil, 1967. En-
gleski prijevod: Writing and Difference. Chicago: University of
Chicago Press, 1978. Ogledi o Levi-Straussu, Artaudu, Batai1leu,
Freudu, Foucaultu i drugima. ,.
Derrida, Jacques. Entre crochets. Digraphe, 8 (1976), 97 -114.
Intervju. '
Derrida, Jacques. Eperons: Les sty1es de Nietzsche. Venecija: Cor-
bo & Fiore, 1976. Pariz: Flammarion, 1978. Engleski prijevod:
Sp urs. Chicago: ,University of Chicago Press, .1979. O eni i
stHu u Nietzschea.
Derrida, Jacques. Fors: Les mots angles de N. Abraham et M. To-
rok. Predgovor knjizi Abraham i Torok, Cryptonymie: ,Le Ver-,
bier de l'homme aux 1oups. Pariz: Flammarion, 1976, str; 7 -73.
Engleski prijevod: Fors. The Georgia Review, 31 (1977),
64-116. "
Derrida, Jacques. Glas. Pariz: Galilee, 1974. O Hegelu i Genetu.
Derrida, Jacques. Ja, ou le faux bond. Digraphe, 11 (1977),
84 - 121. Intervju.
Derrida, Jacques. Limited Inc. Dodatak Glyph 2. Baltimo-
re: Johns Hopkins University Press, 1977. Engleski prijevod u
sopisu G1yph, 2 (1977), Odgovor na Sear1eovukritiku
u G1yph 1.
Derrida, Jacques. Living On: Border Lines. U: Bloom i dr., De-
,construction and Criticism. New York: Seabury, 1979, str.
75 - 175. Francuska verzija, Survivre, neobjavljena. O Blan-
chotu i Shelleyu.
Derrida, Jacques. La Loi du genre. G1yph, 7 (1980), 176-201.
Engleski prijevod: The Law of Genre. Ibid, str. 202-29. O
Blanchotu, recit i anru.
Derrida, Marges de la philosophie. Pariz: Minuit, 1972.
Engleski prijevod: Differance i From and Meaning: A Note
on the Phenomeno1ogy of Language, u: Derrida, Speech and
Phenomena, Evanston: Northwestem University Press, 1973, str.
107 - 60. Ousida and Gramme, u: Phenomenology in Perspec-
tive, izd. F. J. Smith. Hag: Nijhoff, 1970, str. 54-93. The Ends
of Man, Phiiosophica1 and Ph en om en ologica1 Research, 30
(1969),31- 57.The Supplement of Copula, The Georgia ,Revi-
ew, 30 (1976), 527 -64. White Mythology, New Literary His-
249
(
I
I
l
"'i'
:'
L
i
I
,
!
j
:j'
l!
II .
'j!
.1
:11
;
j'
li
l;
II
(ll
1;
De Man, Paul. The Resistance to Literary Theory. Yale French
Studies, 63 (1982), 3 - 20. Opsean iskaz o teoriji i njezinim izgle-
dima.
De Man, Paul. The Rhetoric of Temporality. U: Interpretation:
Theory and Practice, izd. Charles Singleton. Baltimore : Johns
Hopkins University Press, 1969, str. 173 -209. Utjecajan ogled o
simbolu i alegoriji u romantizmu.
De Man, Paul. Shel1ey Disfigured. U: Bloom i dr, Deconstructi-
on and Criticism. New York: Seabury, 1979, str. 39-74.
De Man, Paul. Sign and Symbol in Hegel's Aesthetics. Critical
Inquiry, 8 (1982).
Derrida, Jacques. L'Age de Hegel. U: GREPH, Qui a peur de la
philosophie?, Pariz: F1ammarion, 1977, str. 73 -107. Rasprava o
Hegelovoj raspravi o filozofije.
Derrida, Jacques. L'Archeologie du frivole. Uvod u knjizi: Con-
dillac, Essai sur l'origine de la connaissance humaine. Pariz: Ga-
1i1ee; 1973. Zasebno objavljuje Gonthier, 1976. Engleski prije-
vod: The Archeo1ogy of the Frivolous: Reading Con.dillac. Pit-
tsburhg: Duquesne University Press, 1981.
Derrida, Jacques. Avoir l'ordlle de la philosophie. U: Lucette Fi-
nas, i dr, Ecars: Quatre essais fi propos de Jacques Derrida. Pa-
riz: Fayard, 1973, str. 301 - 12. Blistav intervju.
Derrida, Jacques: La Carte postale: De Socrate fi Freud et au-deJa.
Pariz: Flammarion, 1980. Engleski prijevodi: The Purveyor of
Truth, Yale French Studies, 52 (1975), 31- 114; Speculating
- On Freud (izvaci sa str. 277 - 311), o.xford Literary Review,
3 (1978), 78-97; Coming. into One's Own (izvaci sa str.
315 - 57), Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Ge-
offrey Hartman, Baltimore: " Johns Hopkins University Press,
1978, str. 114-48. Cjelovit engleski prijevod: The Post Card.
Chicago: University of Chicago Press, u tisku. Izmiljena ljubav-
na pisma u kojima se raspravlja o nizu tema te dva stvarana ogle-
da o psihoanalizi.
Derrida, Jacques. The Conflict of Faculties. U: Languages of
Knowledge and of Inquiry, izd. Michael Riffaterre. New York:
Columbia University Press, 1982. O Kantovu ogledu o raspodjeli
autoriteta fakultetima na
Derrida, Jacques. De la grammatologie. * Pariz: Minuit, 1967. En-
gleski prijevod: Of Grammatology. Baltimore: Johns Hopkins
University Press, 1976. Govor i pismo u Saussurea, Levi-Straussa
i Rousseaua. .
Derrida, Jacques. 'La Dissemination. Pariz: Seuil. 1972. Engleski
prijevod: Dissemination. ,Chicago: University of Chicago Press,
1982. Ogledi o Platonu, Mallarmeu iSollersu.
* U nas: Derrida, Jacques. O gramatoiogiji. Prijevod: Ljerka ifler-Premec.
Pogovor: Nikola Sarajevo: Veselin Maslea, 1976. (Biblio-
teka Logos)
248
Detrida, Jacques. D'un ton apocalyptique adopte neguere en phi-
losophie. U knjizi Les Fins de l'homme: A partir du travail de
Jacques Derrida, izd. Philippe Lacoue-Labarthe i Jean-Luc Nan-
cy. Pariz: Galilee, 1981, str. 445 -79. O tonu i problemi-
ma Ovaj svezak sadri brojne Derridine napo-
mene za vrijeme rasprava ovog kolokvija.
Derrida, Jacques. Economimesls. U: S. Agecinski i dr., Mimesis
des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 55 -93. Engleski
prijevod u: Diacritics, 11:2 (1981), 3-25. Ekonomija Kantove
teorije i ekonomija U Kantovoj teoriji.
Derrida, Jacques. L'Ecriture et la difference. Pariz: Seuil, 1967. En-
gleski prijevod: Writing and Difference. Chicago: University of
Chicago Press, 1978. Ogledi o Levi-Straussu, Artaudu, Batai1leu,
Freudu, Foucaultu i drugima. ,.
Derrida, Jacques. Entre crochets. Digraphe, 8 (1976), 97 -114.
Intervju. '
Derrida, Jacques. Eperons: Les sty1es de Nietzsche. Venecija: Cor-
bo & Fiore, 1976. Pariz: Flammarion, 1978. Engleski prijevod:
Sp urs. Chicago: ,University of Chicago Press, .1979. O eni i
stHu u Nietzschea.
Derrida, Jacques. Fors: Les mots angles de N. Abraham et M. To-
rok. Predgovor knjizi Abraham i Torok, Cryptonymie: ,Le Ver-,
bier de l'homme aux 1oups. Pariz: Flammarion, 1976, str; 7 -73.
Engleski prijevod: Fors. The Georgia Review, 31 (1977),
64-116. "
Derrida, Jacques. Glas. Pariz: Galilee, 1974. O Hegelu i Genetu.
Derrida, Jacques. Ja, ou le faux bond. Digraphe, 11 (1977),
84 - 121. Intervju.
Derrida, Jacques. Limited Inc. Dodatak Glyph 2. Baltimo-
re: Johns Hopkins University Press, 1977. Engleski prijevod u
sopisu G1yph, 2 (1977), Odgovor na Sear1eovukritiku
u G1yph 1.
Derrida, Jacques. Living On: Border Lines. U: Bloom i dr., De-
,construction and Criticism. New York: Seabury, 1979, str.
75 - 175. Francuska verzija, Survivre, neobjavljena. O Blan-
chotu i Shelleyu.
Derrida, Jacques. La Loi du genre. G1yph, 7 (1980), 176-201.
Engleski prijevod: The Law of Genre. Ibid, str. 202-29. O
Blanchotu, recit i anru.
Derrida, Marges de la philosophie. Pariz: Minuit, 1972.
Engleski prijevod: Differance i From and Meaning: A Note
on the Phenomeno1ogy of Language, u: Derrida, Speech and
Phenomena, Evanston: Northwestem University Press, 1973, str.
107 - 60. Ousida and Gramme, u: Phenomenology in Perspec-
tive, izd. F. J. Smith. Hag: Nijhoff, 1970, str. 54-93. The Ends
of Man, Phiiosophica1 and Ph en om en ologica1 Research, 30
(1969),31- 57.The Supplement of Copula, The Georgia ,Revi-
ew, 30 (1976), 527 -64. White Mythology, New Literary His-
249
t











i
t
I,
'l
:il
i
I
l'
l
f
t
il!'
fi,,'
J,
\\1
"i
:11
ii:
i'!
,I:
ji:
ii,
jj:
'/
l
.I:
'ii,
f
Il','I'i.'
:1,
I'
t;
'Ii
1\1 li
lj
)1;
,Il"
Iii
'lli!
II
I
tory, 6 (1974), 5 -74. Signature Event Context, Glyph, l
(1977), 172-97., Cjelovit engleski prijevod, Margins of Philoso-
phy, Chicago: University of Chicago Press, ,u pripremi.
Derrida, Jacques. Les Morts de Roland Barthes. Poetique, 47
(1981), 269 - 292. Barthesu, na djelo La
Chambre claire.
Derrida, Jacques. Me-Psychoanalysis. Diacritics, 9:1 (1979),
4 - 12. Francuski izvornik, Moi, la psychanalyse ... , izlazi u
sopisu Confrontations, (1982). Uvod u djelo N. Abrahama i M.
Torok.
Derrida, Jacques. L'Origine de la geometrie Edmunda Husserla.
Prevedeno s uvodom. Pariz: Presses Universitaire de France,
1962. Engleski prijevod: The' Origin of Geometry. New York:
Nicolas Hays, 1977. Brighton: Harvester, 1978. Odui uvod o
pismu u Husserlovoj teoriji idealnih objekata. ,
Derrida, Jacques. OU commence et comment finit un corps enseig-
nal1t. U Politiques de la philosophie, jzd. Dominique Grisoni.
Pariz: Grasset, 1976, str. 55-97. O dekonstrukciji kao borbi za
preobliku teorije i prakse filozfije.
Derrida, Jacques. Pas. Gramma, 3/4 (1976), 111- 215. O Blan-
chotu.
Derrida, Jacques. La Philosophie et ses c1asses. U: GRE PH, Qui
a peur de la philosophie? Pariz: Flammarion, 1977,str. 445 -50.
O problemima u vezi s obranom filozofije u sustavu kolstva.
Derrida; Jacques. Positions. Pariz: Minuit, 1972. Engleski prijevod:
Chicago: University of Chicago Press, 1981. Tri lucidna inter-
, vjua, od kojih za<;lnji o marks izmu, psihoanalizi i dekonstrukciji.
Derrida, Jacques. Le Retrait de la metaphore. P083sie, 6 (1979),
103 - 26. Engleski prijevod: The Retrait of Metaphor. Encli-
tic, 2:2 (1978), 5 - 34. Nastavak La Mythologie blanche iz
knjige Marges. , ,
Derrida, Jacques. Scribb1e (pouvoir/ecrire). Uvod knjizi L'Essai
sur les hieroglyphes W. Warburtona. Pariz: Flammarion, 1978.
Engleski prijevod: Scribble (writing-power). Yale French Stu-
dies, 58 (1979), 116-47. Uvod se bavi odnosima pisanja
i
, Derrida, Jacques. Signeponge. Prvi dio u knjizi Francis Ponge:
Colloque de Cerisy. Pariz: Union generale d'editions, 1977, str.
115-51. Drugi dio u: Digraphe, 8 (1976), 17-39. O Pongeu,
stvarima i potpisima.
Derrida, Jacques. Titre (a preciser). Nuova Correl1te, 28 (1981),
7 - 32. Engleski prijevod slijedi u Sub-stan ce. . '
Derrida, Jacques. La Verite en peinture. Pariz: Flammarion, 1978.
Le Parergon, II. dio, preveden je na engleski: The Parer-
gon. October, 9 (1979), 3 - 40. Ogledi o umjetnosti: Kantova es-
tetika, Adami, Titus-Carmel, te Van Gogh (kako o njemu ras-
pravljaju Heidegger i. Shapiro).
250
Derrida, Jacques. La Voix et le ph en omen e. Pariz: Presses Universi-
taires de France, 1967. Engleski prijevod: Speech and Phenome-
na. Evanston: Nortwestern University Press, 1973. Kritika Hus-
serlove teorije znakova.
Descombe, Vincent. L'Inconscient malgre lui. Pariz: Minuit, 1977.
Gradi lacanovsku teoriju filo-
zofIje.
Descombes, Vincent. Le Meme et I'autre: Quarante-cinq ans de phi-
losdphie fran9aise. Pariz: Minuit, 1979. Engleski prijevod: Mo-
dern French Philosophy .. London: Cambridge'University Press,
1980. Blistav prikaz temeljnih pitanja u suvremenoj francuskoj
fIlozofiji. .
Dinnerstein, Dorothy. The Mermaid and the Minotaur: Sexual Ar-
rangements and Human Malaise. New York: Harper, 1976: Psi-
holoki' hranjenja. ,
Donato, Eugenio. 'Here, Now'/'Always, Already': Incidental Re-
marks on Some Recent Characterizations of the Text. Diacri-
tics, 6:3 (1976),24-29.6 Derridi i Edwardu Saidu.
Donato, Eugenio. The Idioms of the Text: Notes on the Language
of Philosophy and the Fictions of Literature. Glyph, 2 (1977),
1-13.
Donoghue, Denis. Deconstructing Deconstruction. New York
Review of Books, 12. lipnja 1980, str. 37 - 41. Recenzija knjiga
Deconstruction and criticism i Allegories of Reading.
Donoghue, Denis. Ferocious A1phabets. Boston: Little, Brown,
1981. O koji tragaju za glasom ' i koji
trae pismo.
Douglas, Ann. The Feminization of American. Culture. New York:
Knopf, 1977.
Eagleton, Terry. Marxism and Literary Criticism. London: Methu-
en, 1976. '
Eco, 'lJ:n:i6erto. L 'Opera aperta. * Milan: Bompiani, 1962.
ka studija o otvorenom djelu.
Eco, Umberto. The Role of the Reader: E.xplorations in the Semio-
tics of Texts. Bloomington: Indiana University Press, 1979.
Eco, Umberto. A Theory of Semiotics. Bloomington: Indiana Uni-
versity Press, 1976
Edwards, Lee i Arlyn Diamond. The Authority of Experience: Essa-
ys in Feminist Criticism. Amherst: University of Massachusetts
Press, 1977.
Eisenstein, Hester i Alice Jardine, izd. The Future of Difference.
Boston: G. K.'Hall, 1980. Vrsna antologija o knjievnim,
nim i teorijskim spohie
I Ellmann, Mary. Thinking about Women. New York: Harcourt Bra-
ce, 1968. Rano razotkrivanje kritike.
* U nas: Umberto Eko. Otvoreno djelo. Prijevod: Nika Sarajevo:
Veselin Maslea, 1965. (Knjievnost i druge umjetnosti)
251
t











i
t
I,
'l
:il
i
I
l'
l
f
t
il!'
fi,,'
J,
\\1
"i
:11
ii:
i'!
,I:
ji:
ii,
jj:
'/
l
.I:
'ii,
f
Il','I'i.'
:1,
I'
t;
'Ii
1\1 li
lj
)1;
,Il"
Iii
'lli!
II
I
tory, 6 (1974), 5 -74. Signature Event Context, Glyph, l
(1977), 172-97., Cjelovit engleski prijevod, Margins of Philoso-
phy, Chicago: University of Chicago Press, ,u pripremi.
Derrida, Jacques. Les Morts de Roland Barthes. Poetique, 47
(1981), 269 - 292. Barthesu, na djelo La
Chambre claire.
Derrida, Jacques. Me-Psychoanalysis. Diacritics, 9:1 (1979),
4 - 12. Francuski izvornik, Moi, la psychanalyse ... , izlazi u
sopisu Confrontations, (1982). Uvod u djelo N. Abrahama i M.
Torok.
Derrida, Jacques. L'Origine de la geometrie Edmunda Husserla.
Prevedeno s uvodom. Pariz: Presses Universitaire de France,
1962. Engleski prijevod: The' Origin of Geometry. New York:
Nicolas Hays, 1977. Brighton: Harvester, 1978. Odui uvod o
pismu u Husserlovoj teoriji idealnih objekata. ,
Derrida, Jacques. OU commence et comment finit un corps enseig-
nal1t. U Politiques de la philosophie, jzd. Dominique Grisoni.
Pariz: Grasset, 1976, str. 55-97. O dekonstrukciji kao borbi za
preobliku teorije i prakse filozfije.
Derrida, Jacques. Pas. Gramma, 3/4 (1976), 111- 215. O Blan-
chotu.
Derrida, Jacques. La Philosophie et ses c1asses. U: GRE PH, Qui
a peur de la philosophie? Pariz: Flammarion, 1977,str. 445 -50.
O problemima u vezi s obranom filozofije u sustavu kolstva.
Derrida; Jacques. Positions. Pariz: Minuit, 1972. Engleski prijevod:
Chicago: University of Chicago Press, 1981. Tri lucidna inter-
, vjua, od kojih za<;lnji o marks izmu, psihoanalizi i dekonstrukciji.
Derrida, Jacques. Le Retrait de la metaphore. P083sie, 6 (1979),
103 - 26. Engleski prijevod: The Retrait of Metaphor. Encli-
tic, 2:2 (1978), 5 - 34. Nastavak La Mythologie blanche iz
knjige Marges. , ,
Derrida, Jacques. Scribb1e (pouvoir/ecrire). Uvod knjizi L'Essai
sur les hieroglyphes W. Warburtona. Pariz: Flammarion, 1978.
Engleski prijevod: Scribble (writing-power). Yale French Stu-
dies, 58 (1979), 116-47. Uvod se bavi odnosima pisanja
i
, Derrida, Jacques. Signeponge. Prvi dio u knjizi Francis Ponge:
Colloque de Cerisy. Pariz: Union generale d'editions, 1977, str.
115-51. Drugi dio u: Digraphe, 8 (1976), 17-39. O Pongeu,
stvarima i potpisima.
Derrida, Jacques. Titre (a preciser). Nuova Correl1te, 28 (1981),
7 - 32. Engleski prijevod slijedi u Sub-stan ce. . '
Derrida, Jacques. La Verite en peinture. Pariz: Flammarion, 1978.
Le Parergon, II. dio, preveden je na engleski: The Parer-
gon. October, 9 (1979), 3 - 40. Ogledi o umjetnosti: Kantova es-
tetika, Adami, Titus-Carmel, te Van Gogh (kako o njemu ras-
pravljaju Heidegger i. Shapiro).
250
Derrida, Jacques. La Voix et le ph en omen e. Pariz: Presses Universi-
taires de France, 1967. Engleski prijevod: Speech and Phenome-
na. Evanston: Nortwestern University Press, 1973. Kritika Hus-
serlove teorije znakova.
Descombe, Vincent. L'Inconscient malgre lui. Pariz: Minuit, 1977.
Gradi lacanovsku teoriju filo-
zofIje.
Descombes, Vincent. Le Meme et I'autre: Quarante-cinq ans de phi-
losdphie fran9aise. Pariz: Minuit, 1979. Engleski prijevod: Mo-
dern French Philosophy .. London: Cambridge'University Press,
1980. Blistav prikaz temeljnih pitanja u suvremenoj francuskoj
fIlozofiji. .
Dinnerstein, Dorothy. The Mermaid and the Minotaur: Sexual Ar-
rangements and Human Malaise. New York: Harper, 1976: Psi-
holoki' hranjenja. ,
Donato, Eugenio. 'Here, Now'/'Always, Already': Incidental Re-
marks on Some Recent Characterizations of the Text. Diacri-
tics, 6:3 (1976),24-29.6 Derridi i Edwardu Saidu.
Donato, Eugenio. The Idioms of the Text: Notes on the Language
of Philosophy and the Fictions of Literature. Glyph, 2 (1977),
1-13.
Donoghue, Denis. Deconstructing Deconstruction. New York
Review of Books, 12. lipnja 1980, str. 37 - 41. Recenzija knjiga
Deconstruction and criticism i Allegories of Reading.
Donoghue, Denis. Ferocious A1phabets. Boston: Little, Brown,
1981. O koji tragaju za glasom ' i koji
trae pismo.
Douglas, Ann. The Feminization of American. Culture. New York:
Knopf, 1977.
Eagleton, Terry. Marxism and Literary Criticism. London: Methu-
en, 1976. '
Eco, 'lJ:n:i6erto. L 'Opera aperta. * Milan: Bompiani, 1962.
ka studija o otvorenom djelu.
Eco, Umberto. The Role of the Reader: E.xplorations in the Semio-
tics of Texts. Bloomington: Indiana University Press, 1979.
Eco, Umberto. A Theory of Semiotics. Bloomington: Indiana Uni-
versity Press, 1976
Edwards, Lee i Arlyn Diamond. The Authority of Experience: Essa-
ys in Feminist Criticism. Amherst: University of Massachusetts
Press, 1977.
Eisenstein, Hester i Alice Jardine, izd. The Future of Difference.
Boston: G. K.'Hall, 1980. Vrsna antologija o knjievnim,
nim i teorijskim spohie
I Ellmann, Mary. Thinking about Women. New York: Harcourt Bra-
ce, 1968. Rano razotkrivanje kritike.
* U nas: Umberto Eko. Otvoreno djelo. Prijevod: Nika Sarajevo:
Veselin Maslea, 1965. (Knjievnost i druge umjetnosti)
251
I:
I
'
"
lj,:!
;I;
;ij!;
>!
ii':
r:
I:
:ti
:'Iii
',II
:j':
'lll1
j.,
i,;
,"
li
li
j';
b
l:
r
r:
I
I!\
J
d
!ll!i
l:!
iiii
'II!
III
Felman, Shoshana. La Folie et la chose litteraire. Pariz: Seuil, 1978.
Engleski prijevod pripremila Cornell University Press. Opsena i
raznovrsna zbirka ogleda ecole de Yale.
Felman, Shoshana. Rereading Femininity. Yale French Studies,
62 (1981), 19 - 44. O Balzacovu djelu La Fille aux yeux d'oro
Felman, Shoshana. Le Scan dale du corps par1ant: Don Juan avec
Austin ou La seductjon en deux langues. Pariz: Seuil, 1980. En-
gleski prijevod priprema Cornell University Press. Austinovsko
Moliera i lacanovsko Austina.
Felman, Shoshana. Turning the Screw of Interpretation. Yale
French Studies, 55/56 (1977), 94-207. Izvrsna analiza teksta i
pripovijesti The Turn of the Screw. .
Felman, Shoshana. Womenand Madness: The Critical Phallacy.
Diacritics, 5:4 (1975), 2 - 10. Balzaca.
Ferguson, Frances. Reading Heidegger: Jacques Derrida and Paul
de Man. Boundary 2, 4 (1976),593-610.
Ferguson, Frances. Wordsworth: Language as Counter-Spirit. New
Haven: Yale University Press, 1977.
Fetterly, Judith. The Resisting Reader: A Feminist Approach to
American Fiction. Bloomington: Indiana University Press, 1978.
Kritika vanijih romana i poziv na otpor.
Fiedler, Leslie. Love and Death in the American Novel. New York:
Criterion, 1960.
Finas, Lucette. Le Coup de D. e(s)t judas. U: Finas i dr., Bcarts:
Quatre essais apropos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973,
9-105. Heterogene rasprave o Derridi.
Fish, Stanley. Is There a Text in This Class? Cambridge: Harvard
University Press, 1980. Vani ogledi koji razotkrivaju razvoj kriti-
svijesti.
Fish, Stanley. Se1f-Consuming Artifacts: The Experience of Seven-
teenth-Century Literature. Berkeley: University of California
Press, 1972.
Fish, Stanley. Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost. Ber-
keley: University 'of California Press, 1967. Rano djelo kritike
koja se bavi odgovorom [reader-response criticism].
Fish, Stanley. Why No One's Afraid of Wolfgang Is.er. Diacritics,
11: 1 (1981), 2 - 13. Kritika Iserove teorije
Fokkema, D. VI/., I Elrud Kunne-Ibsch. Theories of Literature in the
Twentieth Century: Structuralism, Marxism, Aestheties of Re-
ception, Semiotics. New York: St. Martin, 1977. Koristan pre-
gled. ,
.Forrest-Thomson, Veronica. Poetic Arti/ice: A Theory of Twentieth-
-Century Poetry. Manchester: University of Manchester' Press,
1978. O radikalnom formalizmu jezika.
Frank, Manfred. Das Sagbare und das UnsgbEJre: Studien zur
neusten franzosisehen Hermeneutik und Texttheorie. Frankfurt:
Suhrkamp, 1980. Uzima Schleiermachera kao polazite za ras-
prave o Sartreu, Lacanu i Derridi.
252
Freud, Sigmund*. Complete Psychological Works, izd. James Strac-
hey. London: Hogarth, 1953 -74. 24 sveska.
Fynsk, Christopher. A Decelebration of Philosophy. Diacritics,
8:2 (1978), 80 - 90. Vrsna recenzija djela Qui a peur de la philo-
sophie?
Gasche, Rodolphe. Deconstruction as Criticism. G1yph, 6 (1979),
177 - 216. Dekonstrukcijskim pripisuje pogreno raz-
umijevanje Derride.
Gasche, Rodolphe. The Scene of Writing: A Deferred Outset.
G1yph, 1 (1977), 150-71. O romanu Moby Dick.
. Gasche, Rodolphe. 'Setzung' and 'Ubersetzung': Notes on Paul de
Man. Diacritics, 11:4 (1981), 36 - 57. O knjizi Allegories of Re-
ading.
Gasche, Rodolphe. La Sorciere metapsychologique. Digraphe; 3
(1974), 83 -122. O Freudovu odnosu spram meta-
psiholoke spekUlacije.
Gilbert, Sandra M., i Susan Gubar. The Madwoman in the Attic:
The Woman Writer and the Nineteenth Century Literary Imagi-
nation. New Haven: Yale University Press, 1979.
Girard, Rene. Intervju. Diacritics, 8: 1 (1978),31- 54.
Girard, Rene. Mensonge romantique et verite romanesque. Pariz:
Grasset, 1961. Engleski prijevod: Deceit, Desire, and the Novel:
The Self and Other 'in Literary StruCture. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1965. Teorija romana utemeljena na mime-
elji.
Girard, Rene. To Doubje Business Bound: Essays in Literature"
Mimesis, and Anthropology. Baltimore Johns Hopkins Universi-
ty Press, 1978. . .
Girard, Rene. La Violence et le sacre. Pariz: Grasset, 1972. Engleski'
prijevod: Violence and the Sacred. Baltimore : Johns Hopkins
University Press, 1977. Rasprave o rtvenom jarcu i izvorima kul-
ture. ,
Gouldner, Alvin, W. The Dialectic of Ideology and Technology_
New Yor,k: Seabury, 1976.
Graff, Gerald. Literature against Itself: Literary Ideas in Modern
Society. Chicago: University of Chicago Press, 1977. Napada
suvremenu kritiku kao nastavak nove kritike [New Criticism] pri-
postindustrijskom kapitalizmu kojem se ona toboe sup-
rotstavlja. .
Hamon, Philippe .. Texte litteraire et metalangage. Po etiq u eft 31
(1977), 261- 84. O funkcijama unutar djela.
* U nas se dio Freudovih tekstova o kojima govori Culler moe
u: Odabrana dela Sigmunda Frojda, urednik Hugo Klajn. (6. izdanje) Novi
Sad: Matica srpska, 1981. 8 svezaka.
te u: Sigmund Frojd. Mojsije i monoteizam. Preveo: Boidar Zec. Beograd:
Grafos, 1979. (Horizonti, 22) .
253
I:
I
'
"
lj,:!
;I;
;ij!;
>!
ii':
r:
I:
:ti
:'Iii
',II
:j':
'lll1
j.,
i,;
,"
li
li
j';
b
l:
r
r:
I
I!\
J
d
!ll!i
l:!
iiii
'II!
III
Felman, Shoshana. La Folie et la chose litteraire. Pariz: Seuil, 1978.
Engleski prijevod pripremila Cornell University Press. Opsena i
raznovrsna zbirka ogleda ecole de Yale.
Felman, Shoshana. Rereading Femininity. Yale French Studies,
62 (1981), 19 - 44. O Balzacovu djelu La Fille aux yeux d'oro
Felman, Shoshana. Le Scan dale du corps par1ant: Don Juan avec
Austin ou La seductjon en deux langues. Pariz: Seuil, 1980. En-
gleski prijevod priprema Cornell University Press. Austinovsko
Moliera i lacanovsko Austina.
Felman, Shoshana. Turning the Screw of Interpretation. Yale
French Studies, 55/56 (1977), 94-207. Izvrsna analiza teksta i
pripovijesti The Turn of the Screw. .
Felman, Shoshana. Womenand Madness: The Critical Phallacy.
Diacritics, 5:4 (1975), 2 - 10. Balzaca.
Ferguson, Frances. Reading Heidegger: Jacques Derrida and Paul
de Man. Boundary 2, 4 (1976),593-610.
Ferguson, Frances. Wordsworth: Language as Counter-Spirit. New
Haven: Yale University Press, 1977.
Fetterly, Judith. The Resisting Reader: A Feminist Approach to
American Fiction. Bloomington: Indiana University Press, 1978.
Kritika vanijih romana i poziv na otpor.
Fiedler, Leslie. Love and Death in the American Novel. New York:
Criterion, 1960.
Finas, Lucette. Le Coup de D. e(s)t judas. U: Finas i dr., Bcarts:
Quatre essais apropos de Jacques Derrida. Pariz: Fayard, 1973,
9-105. Heterogene rasprave o Derridi.
Fish, Stanley. Is There a Text in This Class? Cambridge: Harvard
University Press, 1980. Vani ogledi koji razotkrivaju razvoj kriti-
svijesti.
Fish, Stanley. Se1f-Consuming Artifacts: The Experience of Seven-
teenth-Century Literature. Berkeley: University of California
Press, 1972.
Fish, Stanley. Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost. Ber-
keley: University 'of California Press, 1967. Rano djelo kritike
koja se bavi odgovorom [reader-response criticism].
Fish, Stanley. Why No One's Afraid of Wolfgang Is.er. Diacritics,
11: 1 (1981), 2 - 13. Kritika Iserove teorije
Fokkema, D. VI/., I Elrud Kunne-Ibsch. Theories of Literature in the
Twentieth Century: Structuralism, Marxism, Aestheties of Re-
ception, Semiotics. New York: St. Martin, 1977. Koristan pre-
gled. ,
.Forrest-Thomson, Veronica. Poetic Arti/ice: A Theory of Twentieth-
-Century Poetry. Manchester: University of Manchester' Press,
1978. O radikalnom formalizmu jezika.
Frank, Manfred. Das Sagbare und das UnsgbEJre: Studien zur
neusten franzosisehen Hermeneutik und Texttheorie. Frankfurt:
Suhrkamp, 1980. Uzima Schleiermachera kao polazite za ras-
prave o Sartreu, Lacanu i Derridi.
252
Freud, Sigmund*. Complete Psychological Works, izd. James Strac-
hey. London: Hogarth, 1953 -74. 24 sveska.
Fynsk, Christopher. A Decelebration of Philosophy. Diacritics,
8:2 (1978), 80 - 90. Vrsna recenzija djela Qui a peur de la philo-
sophie?
Gasche, Rodolphe. Deconstruction as Criticism. G1yph, 6 (1979),
177 - 216. Dekonstrukcijskim pripisuje pogreno raz-
umijevanje Derride.
Gasche, Rodolphe. The Scene of Writing: A Deferred Outset.
G1yph, 1 (1977), 150-71. O romanu Moby Dick.
. Gasche, Rodolphe. 'Setzung' and 'Ubersetzung': Notes on Paul de
Man. Diacritics, 11:4 (1981), 36 - 57. O knjizi Allegories of Re-
ading.
Gasche, Rodolphe. La Sorciere metapsychologique. Digraphe; 3
(1974), 83 -122. O Freudovu odnosu spram meta-
psiholoke spekUlacije.
Gilbert, Sandra M., i Susan Gubar. The Madwoman in the Attic:
The Woman Writer and the Nineteenth Century Literary Imagi-
nation. New Haven: Yale University Press, 1979.
Girard, Rene. Intervju. Diacritics, 8: 1 (1978),31- 54.
Girard, Rene. Mensonge romantique et verite romanesque. Pariz:
Grasset, 1961. Engleski prijevod: Deceit, Desire, and the Novel:
The Self and Other 'in Literary StruCture. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1965. Teorija romana utemeljena na mime-
elji.
Girard, Rene. To Doubje Business Bound: Essays in Literature"
Mimesis, and Anthropology. Baltimore Johns Hopkins Universi-
ty Press, 1978. . .
Girard, Rene. La Violence et le sacre. Pariz: Grasset, 1972. Engleski'
prijevod: Violence and the Sacred. Baltimore : Johns Hopkins
University Press, 1977. Rasprave o rtvenom jarcu i izvorima kul-
ture. ,
Gouldner, Alvin, W. The Dialectic of Ideology and Technology_
New Yor,k: Seabury, 1976.
Graff, Gerald. Literature against Itself: Literary Ideas in Modern
Society. Chicago: University of Chicago Press, 1977. Napada
suvremenu kritiku kao nastavak nove kritike [New Criticism] pri-
postindustrijskom kapitalizmu kojem se ona toboe sup-
rotstavlja. .
Hamon, Philippe .. Texte litteraire et metalangage. Po etiq u eft 31
(1977), 261- 84. O funkcijama unutar djela.
* U nas se dio Freudovih tekstova o kojima govori Culler moe
u: Odabrana dela Sigmunda Frojda, urednik Hugo Klajn. (6. izdanje) Novi
Sad: Matica srpska, 1981. 8 svezaka.
te u: Sigmund Frojd. Mojsije i monoteizam. Preveo: Boidar Zec. Beograd:
Grafos, 1979. (Horizonti, 22) .
253
I
i

;

4
,
.

,


I

1
I


t

r
Harari, Josue, izd.. Textual Strategies: Perspectives in Post-Structu-
ralist Criticism. Ithaca: Cornell Ul).iversity Press, 1979. Zbirka
raznovrsnih tekstova.
Harari, Josue. Structuralists and Structuralisms. Ithaca: Diacritics,
1971. Bibliografija ..
Hartman, Geoffrey. Criticism in the Wilderness. New Haven: Yale
University Press, 1980. Ogledi o kritike. t
Hartman, Geoffrey. The Fate of Reading and Other Essays. Chica-
go: University of Chicago Press, 1975.
Hartman, Geoffrey. Saving the Text: Literature/Derrida/Philoso-
phy. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1981. O knjizi
Glas i .
Heidegger, Martin. The Question Concerning Technology.* Ba-
sic Writings
7
izd. D. F. KrelL New York: Harper, 1977, str.
283 318. O
Heilbrup., C,arolyn. Mi11e'tt"S' Sexual Politics: Aph-
ra
7
2 (197'1), 38 - 47." .
Hertz, Neil, Freud and the Sandman. U: Textual Strategies
7
izd.
J. Harari. Ithaca: Cornell University Press, 1979, str. 296-321.
Hertz, Neil. The Notion of Blockage in the Literature of the Subli-
me. U:. Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geof-
frey Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978,
.. . str. 62 - 85. Funkcioniranje scenarija Uzvienog u irokom ras-
o, ponu situacija.' . .
Hertz, Neil. Recognizing Casaubon. Glyph 6 (1979), 24 - 41. O
. surogatima autora i romanu Middlemarch. .
Hirseh, E. D. The Aims of Interpretation. Chicago: University of
Chicago Press, 1976. Obrana njegove verzije hermeneutike.
Hofstader, Douglas. Godel, Bach: An Etemal Golden Bra-
id. New York: Basic, 1979. Istraivanja samoreferencijalnosti.
Hohendahl, Peter Uwe. The Institution of Criticism. Ithaca: Cor-
nell University Press, 1982. Drutvena povijest kritike i
razmiljanje o kritici kao instituciji modernog doba.
Holland, Norman. 5 Readers Reading. New Haven: Yale Universi-
ty Press, 1975. Rasprava o njihovim osobnostima i odgovorima.
Holland, Norman. Unity Identity Text Self. PMLA, 90 (1975),
813 - 22. Saetak njegove teorije
Horton, Susan. Interpreting Ivterpreting: InterpretingDickens'
Dombey. Baltimore: Johns Hopkins. University Press, 1979.
istraivanje.
Hoy, David Couzins .. The Critical Circle: Literature and History in
Contemporqry Hermeneutics. Berkeley: University of California
Press, 1978. Hirsch, Gadamer i suvremena teorija.
* U nas: Pitanje o tel;mici (Die Frage nach der Technik) u:
Uvod u Heideggera. Preveli: Ivan Marijan Cipra i d!:. Zagreb:
Centar za drutvene djelatnosti omladine RK SOB, 1972. (Biblioteka
Centra, Edicija: Pogled u suvremenost. Kolo 1. Knj. 4)
254
I
-
t-.
;i
Ingarden, Roman. The Cognition of the Literary Work of Art. *
Evanston: Northwestern University Press, 1973. Fenomenoloka
studija.
Ingarden, Roman. The Literary Work of Art. Evanston: Northwes-
tern University Press, 1973. Prijevod djela iz 1931. koje
definira slojeve djela.
Irigaray, Luce. Ce Sexe qui n'en est pas lin-. Pariz: Minuit, 1977. Fe-
ogledi o psihoanalizi i pismu.
Irigaray, Luce. Speculum, de l'autre femme. Pariz: Minuit, 1974.
Primarno kritika Freudove teorije seksualnosti. Engleski prije-
vod tiskat Cornell University Press.
Iser, .. ct..of..fl.e(lding: A Theory of Aesthetic Respon-
se. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978.
Iser, Wolfgang. The Implied Reader: Patterns of Communication. in
Prose Fiction-flom Bunyan to Beckett. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1974.
Iser, Wolfgang. Intenr.Ju. Diacritics, 10:2 (1980), 57 -74.
Iser, Wolfgang. Talk like Whales. Diacritics, 11:3 (1981), 82-7.
. Odgovor Fishu.
Jacobs, Carol. The Dissimulating Harmony: The Image of Interpre-
tation in Nietzsche, Rilke, Artaud, and Benjamin. Baltimore:
lohns Hopkins University Press, 1978.
Carol. The (too) Good Soldier: 'a real story'. Glyph 3
(1978),32-51. O Fordu Madoxu Fordu. . .
Jacobus, Mary. Sue the Obscure. Essays in Criticism, 25 (1975),
304 - 28. Odgovor Kate Millett.
Jacobus, Mary, izd. Women Writing and Writing about Women.
London: Croom HeIm, 1979. Ogledi o knjievnicama i feminis-
kritici. .
James, Henry. Selected Literary Criticism, izd. Morris Shapira.
New York: Horizon, 1964.
Jameson, "Fredric. Ideology of the Text. Salmagundi, 31
(1975 - 6), 204 - 46. Kritika recentne teorije.
J ameson, Fredric. The Political Un cons cio us : Narrative as a Social-
ly Symbolic Act. Ithaca: Cornell University Press, 1980. Gl;:lVno
djelo kritike.
Jardine, Alice. Pre-Texts for the Transatlantic Feminist. Yale
French Studies, 62 (1981), 220-36. Predstavlja francusku femi-
teoriju.
Jauss, Hans Robert. Aesthetische Erfahrung und literarische Her-
meneutik. I. Versuche im Feld der aesthetischen Erfahrung.
Miinchen: Fink, 1977. Rad o teoriji estetskog ili iskus-
tva. .
* U nas: Ingarden, Roman. O saznavanju knjievnog dela.
( Vom Erkennen des literarischen Kunstwerkes) Prijevod: Branimir ivo-
Predgovor: Zoran Beograd: Srpska knjievna
zadruga, 1971.
255
I
i

;

4
,
.

,


I

1
I


t

r
Harari, Josue, izd.. Textual Strategies: Perspectives in Post-Structu-
ralist Criticism. Ithaca: Cornell Ul).iversity Press, 1979. Zbirka
raznovrsnih tekstova.
Harari, Josue. Structuralists and Structuralisms. Ithaca: Diacritics,
1971. Bibliografija ..
Hartman, Geoffrey. Criticism in the Wilderness. New Haven: Yale
University Press, 1980. Ogledi o kritike. t
Hartman, Geoffrey. The Fate of Reading and Other Essays. Chica-
go: University of Chicago Press, 1975.
Hartman, Geoffrey. Saving the Text: Literature/Derrida/Philoso-
phy. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1981. O knjizi
Glas i .
Heidegger, Martin. The Question Concerning Technology.* Ba-
sic Writings
7
izd. D. F. KrelL New York: Harper, 1977, str.
283 318. O
Heilbrup., C,arolyn. Mi11e'tt"S' Sexual Politics: Aph-
ra
7
2 (197'1), 38 - 47." .
Hertz, Neil, Freud and the Sandman. U: Textual Strategies
7
izd.
J. Harari. Ithaca: Cornell University Press, 1979, str. 296-321.
Hertz, Neil. The Notion of Blockage in the Literature of the Subli-
me. U:. Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geof-
frey Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978,
.. . str. 62 - 85. Funkcioniranje scenarija Uzvienog u irokom ras-
o, ponu situacija.' . .
Hertz, Neil. Recognizing Casaubon. Glyph 6 (1979), 24 - 41. O
. surogatima autora i romanu Middlemarch. .
Hirseh, E. D. The Aims of Interpretation. Chicago: University of
Chicago Press, 1976. Obrana njegove verzije hermeneutike.
Hofstader, Douglas. Godel, Bach: An Etemal Golden Bra-
id. New York: Basic, 1979. Istraivanja samoreferencijalnosti.
Hohendahl, Peter Uwe. The Institution of Criticism. Ithaca: Cor-
nell University Press, 1982. Drutvena povijest kritike i
razmiljanje o kritici kao instituciji modernog doba.
Holland, Norman. 5 Readers Reading. New Haven: Yale Universi-
ty Press, 1975. Rasprava o njihovim osobnostima i odgovorima.
Holland, Norman. Unity Identity Text Self. PMLA, 90 (1975),
813 - 22. Saetak njegove teorije
Horton, Susan. Interpreting Ivterpreting: InterpretingDickens'
Dombey. Baltimore: Johns Hopkins. University Press, 1979.
istraivanje.
Hoy, David Couzins .. The Critical Circle: Literature and History in
Contemporqry Hermeneutics. Berkeley: University of California
Press, 1978. Hirsch, Gadamer i suvremena teorija.
* U nas: Pitanje o tel;mici (Die Frage nach der Technik) u:
Uvod u Heideggera. Preveli: Ivan Marijan Cipra i d!:. Zagreb:
Centar za drutvene djelatnosti omladine RK SOB, 1972. (Biblioteka
Centra, Edicija: Pogled u suvremenost. Kolo 1. Knj. 4)
254
I
-
t-.
;i
Ingarden, Roman. The Cognition of the Literary Work of Art. *
Evanston: Northwestern University Press, 1973. Fenomenoloka
studija.
Ingarden, Roman. The Literary Work of Art. Evanston: Northwes-
tern University Press, 1973. Prijevod djela iz 1931. koje
definira slojeve djela.
Irigaray, Luce. Ce Sexe qui n'en est pas lin-. Pariz: Minuit, 1977. Fe-
ogledi o psihoanalizi i pismu.
Irigaray, Luce. Speculum, de l'autre femme. Pariz: Minuit, 1974.
Primarno kritika Freudove teorije seksualnosti. Engleski prije-
vod tiskat Cornell University Press.
Iser, .. ct..of..fl.e(lding: A Theory of Aesthetic Respon-
se. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978.
Iser, Wolfgang. The Implied Reader: Patterns of Communication. in
Prose Fiction-flom Bunyan to Beckett. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1974.
Iser, Wolfgang. Intenr.Ju. Diacritics, 10:2 (1980), 57 -74.
Iser, Wolfgang. Talk like Whales. Diacritics, 11:3 (1981), 82-7.
. Odgovor Fishu.
Jacobs, Carol. The Dissimulating Harmony: The Image of Interpre-
tation in Nietzsche, Rilke, Artaud, and Benjamin. Baltimore:
lohns Hopkins University Press, 1978.
Carol. The (too) Good Soldier: 'a real story'. Glyph 3
(1978),32-51. O Fordu Madoxu Fordu. . .
Jacobus, Mary. Sue the Obscure. Essays in Criticism, 25 (1975),
304 - 28. Odgovor Kate Millett.
Jacobus, Mary, izd. Women Writing and Writing about Women.
London: Croom HeIm, 1979. Ogledi o knjievnicama i feminis-
kritici. .
James, Henry. Selected Literary Criticism, izd. Morris Shapira.
New York: Horizon, 1964.
Jameson, "Fredric. Ideology of the Text. Salmagundi, 31
(1975 - 6), 204 - 46. Kritika recentne teorije.
J ameson, Fredric. The Political Un cons cio us : Narrative as a Social-
ly Symbolic Act. Ithaca: Cornell University Press, 1980. Gl;:lVno
djelo kritike.
Jardine, Alice. Pre-Texts for the Transatlantic Feminist. Yale
French Studies, 62 (1981), 220-36. Predstavlja francusku femi-
teoriju.
Jauss, Hans Robert. Aesthetische Erfahrung und literarische Her-
meneutik. I. Versuche im Feld der aesthetischen Erfahrung.
Miinchen: Fink, 1977. Rad o teoriji estetskog ili iskus-
tva. .
* U nas: Ingarden, Roman. O saznavanju knjievnog dela.
( Vom Erkennen des literarischen Kunstwerkes) Prijevod: Branimir ivo-
Predgovor: Zoran Beograd: Srpska knjievna
zadruga, 1971.
255
Jauss, Hans Robert. Literaturgeschichte als Provokation.* Frank-
furt: Suhrkamp, 1970. prijevod: Literary
History as a to Literary Theory. U: New Directions
in Literary History, izd. Ralph Cohen. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1974, str. II 41. O estetici recepcije.
Johnson, Barbara. The Critical Difference: Essaysjn the Contempo:
nay R1Jeton'c of Reading. Baltimore: Johns Hopkins University
Press, 1980. Dekonstrukcijska Baudelaia-ea, Barthesa,
Mallarmea, Melvillea, te Lacana/Derride/Poea.
Johnson, Barbara. Defigurations du langage poetique. Parii: F1am-
marion, 1979. O Baudelaireovim i Mallarmeovim pjesmama u
prozi.
Johnson, Barbara. The Frame of Reference: Poe, Lacan, Derrida.
U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geoffrey
Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978, str.
149 --: 71. verzija ogleda iz knjige The Critical Differen-
ce, tlo s nekim novim i vrijednim formulacijama.
Johnson, Barbara. Nothing Fails like Success. SCE Reports, 8
(1980), 7 - 16. O dekonstrukcijskim kritikama i strategi-
jama dekonstrukcije.
Kamuf, Peggy. Writing like a Woman. U: Women and Language
in Literature and Society, izd. S. McConnell-Ginet i dr. New
York: Praeger, 1'980, str. 284 - 99. ogled usredoto-
na Les Lettres portugaises. )" .
Kant, Immanuel. Critique of Judgmen t. ** Oxford: Oxford Univer-
sity Press, 1952.
Klein, Richard. The Blindness of Hyperboles; the Ellipses of In-
sight. Diacritics, 3:2 (1973), 33 - 44. O De Manu.
Klein, Richard. Kant's Sunshine. Diacritics, 11:2 (1981),
26 - 41. Heliopoetika Kantove estetike.
Kofman, Sarah. A berra tions : Le devenir-femme d'Auguste Comte.
Pariz: Flammarion, 1978. Otroumno Comteova ivota i
njegovih djela. .
Kofman, Sarah. L 'Enfance de l'art: Une interpret;:ttion de 1'estheti-
que freudienne. Pariz: Payot, 1972.
Kofman, Sarah. L'Enigme de la femme: La femme dans les textes
de Freud. Pariz: Galilee, 1980. Engleski prijevod (od 60. do 80.
stranice): The Narcissistic Woman: Freud and Girard. Diacri-
* U nas: Hans Robert Jaus. Estetika recepcije. Izbor studija. Prijevod:
Drinka Predgovor: Zoran Beograd: Nolit,
1978. (Knjievnost i civilizacija) .
** U nas: Kant, Immanuel. Kritika rasudne snage. (Kritik der Urteilskraft)
Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld. Pogovor: Marijan Zagreb: Kul-
tura, 1957.
ili: Kant, Immanuel. Kritika Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld.
Predgovor: Danko 2. izd. Zagreb: Naprijed, 1976. (Filozofska bib-
lioteka)
256
'"t
il.
tics, 10:3 (1980), 36 - 45; (str. 83 - 97): Freud's Suspension of
the Mother. EncJitic, 4:2 (1980), 17 - 28. Cjelovit engleski prije-
vod priprema Cornell University Press. Dekonstrukcijsko
nje.
Kofman, Sarah. Nerval: Le Charme de la repetition. Lausanne:
L'Age d'homme, 1979.
Kofman, Sarah. Nietzsche ella metaplwre. Pariz: Payot, 1972. Ra-
na studija koja retoriku.
Kofman, Sarah. Nietzsche et la scene philosophique. Pariz: Union
generale d'editions, 1979. Lucidna brojnih tekstova.
Kofman, Sarah. Un philosophe 'unheimlich'. U: L. Finas i dr,
Ecarts: Quartre essais a propos de Jacques Derrida. Pariz: Fay-
ard, 1973, str. 107-204. O Derridi.
Kofman, Sarah. Quatre Romans analytiques. Pariz: Galilee, 1974.
Studije o freudovskim analizama.
Kofman, Sarah. Le ResjJect des femmes. Pariz: Ga1ilee, 1982. O e-
nama li Kanta i Rousseaua.
Kofman, Sarah. Vautour rouge: Le double dans Les Elixirs du di-
able d'Hoffmann. U: S. Agacinski i dr, Mimesis des articulati-
ons. Pariz: Flammarion, 1976, str. 95 - 164.
Annette, Reply to Commentaries : Women Writers, Lite-
rary Historians, and Martian Readers. 'New Literary History,
II (1980), 587 - 92. Obrana nazora o povijesti knji-
evnosti i knjievnoj vrijednosti.
Kolodny, Annette. Some Notes on Defining a 'Feminist Literary
Criticism'. Critical Inquiry, 2 (1975), 75 - 92.
Krieger, Murray, i L.arry Dembo, izd. Directions for Criticism:
Structura1ism and Its Alternatives. Madison: University of Wis-
consin Press, 1977. Kriti&i ogledi o pravcima kojima je krenula
recentna teorija.
Kriger, Murray. Theory of Criticism: A Tradition and Its System.*
Baltimore: Johns Hopkins University 1976.
Kristeva, Julia. Desire in Language. New York: Columbia Universi-
ty Press, 1980. Ogledi iz knjiga Semiotike i Polylogue. .
Kristeva, Julia. La Femme, ce n'est jamais 9a. Tel Quel, 59
(1974), 19 - 24. engleski prijevod: Woman Cannot
Be Defined. U: New French Feminisms, izd. Elaine Marks i
Isabelle de Courtivron. Amherst: University of Massachusetts
Press, 1980, str. 137- 41. Intervju.
Kristeva, Julia, izd. Folle Verite. Pariz: Seuil, 1979. Spisi o istini li.
diskurzu.
Kristeva, Julia. Polylogue. Pariz: Seuil, 1977. Sadri teorijske ogle-
de o umjetnosti, romanu i subjektu.
* U nas: Mari Krigyf. Teorija kritike. Prijevod: Svetozar M. ..
Predgovor: Nikola Beograd: Nolit, 1982. (Knjievnost i civili-
zacija)
17 o DEKONSTRUKCIJI
257
Jauss, Hans Robert. Literaturgeschichte als Provokation.* Frank-
furt: Suhrkamp, 1970. prijevod: Literary
History as a to Literary Theory. U: New Directions
in Literary History, izd. Ralph Cohen. Baltimore: Johns Hop-
kins University Press, 1974, str. II 41. O estetici recepcije.
Johnson, Barbara. The Critical Difference: Essaysjn the Contempo:
nay R1Jeton'c of Reading. Baltimore: Johns Hopkins University
Press, 1980. Dekonstrukcijska Baudelaia-ea, Barthesa,
Mallarmea, Melvillea, te Lacana/Derride/Poea.
Johnson, Barbara. Defigurations du langage poetique. Parii: F1am-
marion, 1979. O Baudelaireovim i Mallarmeovim pjesmama u
prozi.
Johnson, Barbara. The Frame of Reference: Poe, Lacan, Derrida.
U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. Geoffrey
Hartman. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978, str.
149 --: 71. verzija ogleda iz knjige The Critical Differen-
ce, tlo s nekim novim i vrijednim formulacijama.
Johnson, Barbara. Nothing Fails like Success. SCE Reports, 8
(1980), 7 - 16. O dekonstrukcijskim kritikama i strategi-
jama dekonstrukcije.
Kamuf, Peggy. Writing like a Woman. U: Women and Language
in Literature and Society, izd. S. McConnell-Ginet i dr. New
York: Praeger, 1'980, str. 284 - 99. ogled usredoto-
na Les Lettres portugaises. )" .
Kant, Immanuel. Critique of Judgmen t. ** Oxford: Oxford Univer-
sity Press, 1952.
Klein, Richard. The Blindness of Hyperboles; the Ellipses of In-
sight. Diacritics, 3:2 (1973), 33 - 44. O De Manu.
Klein, Richard. Kant's Sunshine. Diacritics, 11:2 (1981),
26 - 41. Heliopoetika Kantove estetike.
Kofman, Sarah. A berra tions : Le devenir-femme d'Auguste Comte.
Pariz: Flammarion, 1978. Otroumno Comteova ivota i
njegovih djela. .
Kofman, Sarah. L 'Enfance de l'art: Une interpret;:ttion de 1'estheti-
que freudienne. Pariz: Payot, 1972.
Kofman, Sarah. L'Enigme de la femme: La femme dans les textes
de Freud. Pariz: Galilee, 1980. Engleski prijevod (od 60. do 80.
stranice): The Narcissistic Woman: Freud and Girard. Diacri-
* U nas: Hans Robert Jaus. Estetika recepcije. Izbor studija. Prijevod:
Drinka Predgovor: Zoran Beograd: Nolit,
1978. (Knjievnost i civilizacija) .
** U nas: Kant, Immanuel. Kritika rasudne snage. (Kritik der Urteilskraft)
Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld. Pogovor: Marijan Zagreb: Kul-
tura, 1957.
ili: Kant, Immanuel. Kritika Prijevod: Viktor D. Sonnenfeld.
Predgovor: Danko 2. izd. Zagreb: Naprijed, 1976. (Filozofska bib-
lioteka)
256
'"t
il.
tics, 10:3 (1980), 36 - 45; (str. 83 - 97): Freud's Suspension of
the Mother. EncJitic, 4:2 (1980), 17 - 28. Cjelovit engleski prije-
vod priprema Cornell University Press. Dekonstrukcijsko
nje.
Kofman, Sarah. Nerval: Le Charme de la repetition. Lausanne:
L'Age d'homme, 1979.
Kofman, Sarah. Nietzsche ella metaplwre. Pariz: Payot, 1972. Ra-
na studija koja retoriku.
Kofman, Sarah. Nietzsche et la scene philosophique. Pariz: Union
generale d'editions, 1979. Lucidna brojnih tekstova.
Kofman, Sarah. Un philosophe 'unheimlich'. U: L. Finas i dr,
Ecarts: Quartre essais a propos de Jacques Derrida. Pariz: Fay-
ard, 1973, str. 107-204. O Derridi.
Kofman, Sarah. Quatre Romans analytiques. Pariz: Galilee, 1974.
Studije o freudovskim analizama.
Kofman, Sarah. Le ResjJect des femmes. Pariz: Ga1ilee, 1982. O e-
nama li Kanta i Rousseaua.
Kofman, Sarah. Vautour rouge: Le double dans Les Elixirs du di-
able d'Hoffmann. U: S. Agacinski i dr, Mimesis des articulati-
ons. Pariz: Flammarion, 1976, str. 95 - 164.
Annette, Reply to Commentaries : Women Writers, Lite-
rary Historians, and Martian Readers. 'New Literary History,
II (1980), 587 - 92. Obrana nazora o povijesti knji-
evnosti i knjievnoj vrijednosti.
Kolodny, Annette. Some Notes on Defining a 'Feminist Literary
Criticism'. Critical Inquiry, 2 (1975), 75 - 92.
Krieger, Murray, i L.arry Dembo, izd. Directions for Criticism:
Structura1ism and Its Alternatives. Madison: University of Wis-
consin Press, 1977. Kriti&i ogledi o pravcima kojima je krenula
recentna teorija.
Kriger, Murray. Theory of Criticism: A Tradition and Its System.*
Baltimore: Johns Hopkins University 1976.
Kristeva, Julia. Desire in Language. New York: Columbia Universi-
ty Press, 1980. Ogledi iz knjiga Semiotike i Polylogue. .
Kristeva, Julia. La Femme, ce n'est jamais 9a. Tel Quel, 59
(1974), 19 - 24. engleski prijevod: Woman Cannot
Be Defined. U: New French Feminisms, izd. Elaine Marks i
Isabelle de Courtivron. Amherst: University of Massachusetts
Press, 1980, str. 137- 41. Intervju.
Kristeva, Julia, izd. Folle Verite. Pariz: Seuil, 1979. Spisi o istini li.
diskurzu.
Kristeva, Julia. Polylogue. Pariz: Seuil, 1977. Sadri teorijske ogle-
de o umjetnosti, romanu i subjektu.
* U nas: Mari Krigyf. Teorija kritike. Prijevod: Svetozar M. ..
Predgovor: Nikola Beograd: Nolit, 1982. (Knjievnost i civili-
zacija)
17 o DEKONSTRUKCIJI
257
Lacan, Jacques. Ecrits. * Pariz: Seuil, 1966. engleski pri-
jevod: Ecrits: A Selection. London: Tavistock, 1977.
Lacan, Jacques. Les Quatre Concepts fondamentaux de la psycha-
nalyse. ** (Le Seminaire, livre xi). Pariz: Seuil, 1973. Engleski
prijevod: The Four Fundamental Concepts of Psycho-analysis.
London: Tavistock, 1977.
Lacoue-Labarthe, Philippe. Note sur Freud et la representation.
3 (1974), 70-81. Engleski prijevod: Theatrum Ana-
lyticum. G1yph, 2 (1977), str. 122-43. O Freudovu tekstu
Psychopatic Characters on the Stage.
Lacoue-Labarthe, Philippe. Thypographie. U: S. Agacinski i dr,
Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 165 -
270. engleski prijevod: and Truth. Dia-
8:1 (1978), 10-23. O Pla.tonu, Nietzscheu, Heideggeru i
Girardu. '
Lacoue-Labarthe, Philippe, i Jean-Luc Nancy. L 'Absolu litteraire.
Parii: Seuil, 1978. Tekstovi i rasprava o knjievnoj teoriji nje-
romantizma.
Lacoue - Labarthe, Philippe, izd. Les Fins de 1 'homme : A partir du
travail de Jacques Derrida. Pariz: Galilee, 1981. Sedamsto strani-
ca zapisa s Colloque de Ceris,Y na Derridu. Vrlo '"
bogat zbornik spisa i sinopsisa rasprava. _
Lacoue - Labarthe, Philippe. Le Titre de la lettre. Pariz: Galilee,
1973. O Lacanu.
Lander, Dawn. Eve among the Indians. U: The Authority of Ex-
perience; izd'. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst: Universi-
ty of Massachusetts Press, 1977, str. 194 - 211. O zamiljenoj slici
i zbilji ena s granice.
Laplanche, Jean. Vie et mort en psychanalyse. Pariz: Flammarion,
1970. Engleski prijevod: Life and Death in Psychoanalysis. Bal-
timore: Johns Hopkins University Press, 1976. Lucidno lacanov-
sko Freuda. '
Laplanche, Jean, i Serge Lec1aire. The Unconscious: A Psycho ana-
lytic Study. Yale French 48 (1972), 118-75.
Laporte, Roger. Une Double Strategie. U: L. Finas i dr, Ecarts:
Quatre essais a propos de Jacques Pariz: Payard, 1973,
str. 205 - 63. '
Leitch, Vincent B. The Lateral Dance: The Deconstructive Criti-
cism of. J. Hillis Miller. CriticalInquiry, 6 (1980), 593 - 607.
Lentricchia, Frank. After the New Criticism. Chicago: University of
Chicago Press, Rasprava o recentnoj teoriji i o
tirma uzornima
* U nas: ak Lakan. spisi: (izbor). Prijevod: Radoman Danica Mi-
f.ilip Beograd: Prosveta, 1983. (Biblioteka Dananji svet)
** U nas: Lacan, Jacques. Cetiri temeljna pojma psihoanalize: XI semi-
nar. Prijevod: Mirjana - Lednicki. Zagreb: Naprijed, 1986.
(Biblioteka Psiha). '
258
I
II
Lenz, Carolyn, i dr, izd. The Woman's Part: Feminist Criticism of
Shakespeare. Urbana: University of Illinois Press, 1980.
Levesque, Claude. L'Etrangete du texte: Essai sur Freud,
Blanchot, et Derrida. Pariz: Union generale d'editions, 1978. .
Lewis, Philip E. The Post-Structuralist Condition. Dia critics,
12:1 (1982), 1-24. vrednovanje ovog
pojma.
Lynos, John. Semantics. Cambridge: Cambridge University Press,
1977. U 2 sveska.
Lyotard, Jean-Franyois. La Condition post-modeme. Pariz: Minuit,
1979. O distribuciji komunikacijskih uloga i tehnika ozakonjiva-
nja.
MacCannell, Dean. The Tourist. New York: Schocken, 1976. Teori-
ja modernosti, koja njezine strukture i njezinu auten-
preko turizma.
MacCannell, Julite FIower. Nature and Self-Love: A Reinterpreta-
tion of Rousseau's 'passion primitive'. PMLA, 92 (1978),
890-902.
MacCannell, Juliet Flower. Phallacious Theories of the Subject.
30 (1980), 359 -74.
Macksey, Richard, i Eugenio Donato, izd. The Structuralist Contro-
versy: The Languages of Criticism and the Sciences of Man. Bal-
timore: Johns Hopkins University Press, 1970. Zapisnici vanog
kolokvija.
Mailer, Norman. The Prisoner of Sex. Boston: Little, Brown, 1971.
Obrana seksizma.
Mailloux, Steven. Interpretive Conventions: The Reader in the Stu-
dy of American Fiction. Ithaca: Cornell University Press, 1982.
Prikaz kritike koja se bavi odgovorom [reader-res-
ponse criticism] i vanost odgovora za kri-
nacrte.
Maii1oux, Steven. Learning to Read: Interpretation and Reader-
. -Response Criticism. Studies in the Literary Imagination, 12
(1979), 93 -107. O porabi odgovora u interpretaciji.
Marin, Louis. La Critique du discours: Etudes sur la Logique de
Port-Roy'al et les Pensees de Pascal. Pariz: Minuit, 1975. Pas-
calovo pisanje kao dekonstrukcija kartezijske logike.
Marin, Louis. Le Redt est un piege. Pariz: Minuit, f978. O snazi na-
rativnosti.
Markiewicz, Henryk. Places of Indeterminacy in a Literary Work.
U: Roman Ingarden and Contemporary Polish Aestehetics, izd.
Piotr Graff i Slaw Kr;zemien-Ojak. Varava: Polish Scientific
Publishers, 1975, str. 159 - 72.
Marks, Elaine. Women and Literature in France. Signs,3 (1978),
832-42.
Marks, Elaine, i Isabelle de Courtivron, izd. New French Femi-
nisms. Amherst: University of Massachusetts Press, 1980.
259
Lacan, Jacques. Ecrits. * Pariz: Seuil, 1966. engleski pri-
jevod: Ecrits: A Selection. London: Tavistock, 1977.
Lacan, Jacques. Les Quatre Concepts fondamentaux de la psycha-
nalyse. ** (Le Seminaire, livre xi). Pariz: Seuil, 1973. Engleski
prijevod: The Four Fundamental Concepts of Psycho-analysis.
London: Tavistock, 1977.
Lacoue-Labarthe, Philippe. Note sur Freud et la representation.
3 (1974), 70-81. Engleski prijevod: Theatrum Ana-
lyticum. G1yph, 2 (1977), str. 122-43. O Freudovu tekstu
Psychopatic Characters on the Stage.
Lacoue-Labarthe, Philippe. Thypographie. U: S. Agacinski i dr,
Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 165 -
270. engleski prijevod: and Truth. Dia-
8:1 (1978), 10-23. O Pla.tonu, Nietzscheu, Heideggeru i
Girardu. '
Lacoue-Labarthe, Philippe, i Jean-Luc Nancy. L 'Absolu litteraire.
Parii: Seuil, 1978. Tekstovi i rasprava o knjievnoj teoriji nje-
romantizma.
Lacoue - Labarthe, Philippe, izd. Les Fins de 1 'homme : A partir du
travail de Jacques Derrida. Pariz: Galilee, 1981. Sedamsto strani-
ca zapisa s Colloque de Ceris,Y na Derridu. Vrlo '"
bogat zbornik spisa i sinopsisa rasprava. _
Lacoue - Labarthe, Philippe. Le Titre de la lettre. Pariz: Galilee,
1973. O Lacanu.
Lander, Dawn. Eve among the Indians. U: The Authority of Ex-
perience; izd'. Lee Edwards i Arlyn Diamond. Amherst: Universi-
ty of Massachusetts Press, 1977, str. 194 - 211. O zamiljenoj slici
i zbilji ena s granice.
Laplanche, Jean. Vie et mort en psychanalyse. Pariz: Flammarion,
1970. Engleski prijevod: Life and Death in Psychoanalysis. Bal-
timore: Johns Hopkins University Press, 1976. Lucidno lacanov-
sko Freuda. '
Laplanche, Jean, i Serge Lec1aire. The Unconscious: A Psycho ana-
lytic Study. Yale French 48 (1972), 118-75.
Laporte, Roger. Une Double Strategie. U: L. Finas i dr, Ecarts:
Quatre essais a propos de Jacques Pariz: Payard, 1973,
str. 205 - 63. '
Leitch, Vincent B. The Lateral Dance: The Deconstructive Criti-
cism of. J. Hillis Miller. CriticalInquiry, 6 (1980), 593 - 607.
Lentricchia, Frank. After the New Criticism. Chicago: University of
Chicago Press, Rasprava o recentnoj teoriji i o
tirma uzornima
* U nas: ak Lakan. spisi: (izbor). Prijevod: Radoman Danica Mi-
f.ilip Beograd: Prosveta, 1983. (Biblioteka Dananji svet)
** U nas: Lacan, Jacques. Cetiri temeljna pojma psihoanalize: XI semi-
nar. Prijevod: Mirjana - Lednicki. Zagreb: Naprijed, 1986.
(Biblioteka Psiha). '
258
I
II
Lenz, Carolyn, i dr, izd. The Woman's Part: Feminist Criticism of
Shakespeare. Urbana: University of Illinois Press, 1980.
Levesque, Claude. L'Etrangete du texte: Essai sur Freud,
Blanchot, et Derrida. Pariz: Union generale d'editions, 1978. .
Lewis, Philip E. The Post-Structuralist Condition. Dia critics,
12:1 (1982), 1-24. vrednovanje ovog
pojma.
Lynos, John. Semantics. Cambridge: Cambridge University Press,
1977. U 2 sveska.
Lyotard, Jean-Franyois. La Condition post-modeme. Pariz: Minuit,
1979. O distribuciji komunikacijskih uloga i tehnika ozakonjiva-
nja.
MacCannell, Dean. The Tourist. New York: Schocken, 1976. Teori-
ja modernosti, koja njezine strukture i njezinu auten-
preko turizma.
MacCannell, Julite FIower. Nature and Self-Love: A Reinterpreta-
tion of Rousseau's 'passion primitive'. PMLA, 92 (1978),
890-902.
MacCannell, Juliet Flower. Phallacious Theories of the Subject.
30 (1980), 359 -74.
Macksey, Richard, i Eugenio Donato, izd. The Structuralist Contro-
versy: The Languages of Criticism and the Sciences of Man. Bal-
timore: Johns Hopkins University Press, 1970. Zapisnici vanog
kolokvija.
Mailer, Norman. The Prisoner of Sex. Boston: Little, Brown, 1971.
Obrana seksizma.
Mailloux, Steven. Interpretive Conventions: The Reader in the Stu-
dy of American Fiction. Ithaca: Cornell University Press, 1982.
Prikaz kritike koja se bavi odgovorom [reader-res-
ponse criticism] i vanost odgovora za kri-
nacrte.
Maii1oux, Steven. Learning to Read: Interpretation and Reader-
. -Response Criticism. Studies in the Literary Imagination, 12
(1979), 93 -107. O porabi odgovora u interpretaciji.
Marin, Louis. La Critique du discours: Etudes sur la Logique de
Port-Roy'al et les Pensees de Pascal. Pariz: Minuit, 1975. Pas-
calovo pisanje kao dekonstrukcija kartezijske logike.
Marin, Louis. Le Redt est un piege. Pariz: Minuit, f978. O snazi na-
rativnosti.
Markiewicz, Henryk. Places of Indeterminacy in a Literary Work.
U: Roman Ingarden and Contemporary Polish Aestehetics, izd.
Piotr Graff i Slaw Kr;zemien-Ojak. Varava: Polish Scientific
Publishers, 1975, str. 159 - 72.
Marks, Elaine. Women and Literature in France. Signs,3 (1978),
832-42.
Marks, Elaine, i Isabelle de Courtivron, izd. New French Femi-
nisms. Amherst: University of Massachusetts Press, 1980.
259
Martin, Walace. Literary Critics and Their Discontents : A Respon-
se to Geoffrey Hartman. Critical Inquiry, 4 (1977), 397 - 406.
Blaga kritika Hartmanova stajalita.
McDonald; Christie V. Jacques Derrida's Reading of Rousseau.
The Eighteenth Century. 20 (1970), 82 - 95 ..
Mehiman, Jeffrey. Cataract: A Study of Diderot. Middletown: Wes-
le:yan Un!'versity Press, 1979. v"ezc pre-
ko svakovrsnih katarakata. -
Mehiman, Jeffrey. How to Read Freud on Jokes: The Critic as
Schadchen. New Literary 4 (1975), 439-6l.
Mehiman, Jeffrey. On Tear-Work: L'ar de Valery. Yale French
Studies, 52 (1975), 152 -73. Otkriva vaan kompleks
u Valeryevu pjesnitvu. .
Mehiman, Jeffrey. Revolution and Repetition: Marx/Hugo/Balzac.
Berkley: University of California Press, 1977.
tanje. ,
Mehiman, Jeffrey. Trimethylamin: Notes on Specimen
Dream. Diacritics. 6:1 (1976),42-45.
Michaels, Walter Benn, The Interpreter's Self: Pe irce on the Carte-
sian 'Subject'. Georgia 31 (1977),383 -402. Dokazuje
da je subjektivnost u.interpretaciji laan problem. .
Michaels, Walter Benn. 'Saving the Text': ,Reference and Belief.
MLN, 93 (1978), 771-:-93.0 ulozi vjerovanja u interpretaciji.
Michaels, Walter Benn. Walden's False Bottoms. G1yph, 1 (1977),
132 - 49. Analiza ovoga djela.
Miller, J. Hillis. Ariachne's Broken Woof. Georgia Re vie H!, 31
(1977), 44 - 60. u djelu Troi1us and Cressida ..
Miller, J. Hillis. Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative
Line. Critical 3 (1976), 57 -78.. .
Miller, J. Hillis. A 'Buchstabliches' Reading of The Elective Affini-
1ies. Qlyph 6 (1979) 1-23. -
Miller, J. HiHis. The Critics as Host. Critical 3 (1977),
439-47. Okritici i nametnitvu. Proirena verzija u: Bloom i di,
Deconstruction and Criticism. New York: Seab'ury, 1979, str.-
217-253.
Miller, J. Rillis. Decoristructing the Deconstructors.
5 :2 (1975\ 24 - 31. Osvrt na Riddelovu knjigu The In verted Bell.
Miller, J. Hil1is. Fiction and Repetition: Seven English Novels.
Carp.bridge: Harvard" University Press, 1982. Analizira njihovo
opiranje vlastitim snagama koje tee njihovu z'aokruivanju.
Miller, J. Hillis. Narrative and History. 41 (1974), 455 -73.
Kako pripovijetke ponitavaju svoje povijesne zahtjeve.
Miller, J. Hillis. Stevens' Rock and Criticism as Cure. Georgia
Review, 30 (1976), 5-33 (I. dio) i 330-48 (II. Ste-
vensa, raspravom o ovorazumskoj i onorazum-
,kritici. . ,
Millett, Kate. Sexual Politics. New York.: Doubleday, 1970.
rijek o dominaciji u seksualnim odnosima i u njihovim knjiev-
nim prikazbama.
260 '
I
Mitchell, Juliet. Psychoanalysis and Feminism. New York: Random
House, 1975. Jedna od prvih studija te vrste.
Nancy, Jean-Luc. Le Discours de la syncope, I: Logodaedalus. Pa-,
riz: Flammarion, 1976. O Kantu.
Nancy, Jean-Luc. Ego Sum. Pariz: Flammarion, 1979.
engleski prijevod: Larvatus Pro deo. G1yph,2 (1977), 14-36.
Dekonstrukcijsko ispitivfl.nje kartezijskih problema.
Nancy, Jean-Luc. La Remarque specu1ative. Pariz: Galilee, 1973. O
Hegelu.
Nancy, Jean-Luc. Le Ventriloque. U: S. Agacinski i dr, Mimesis
des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 271 - 38. O Plato-
nu. _
Nelson, Cary. The Psychology of Criticism, or What Can Be
Said. U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. G.
Hartman. Baltimore: Johns Hopkins Univeristy Press, 1978, str.
86 - 114. O konvencijama koje upraVljaju samora-
zotkrivanjem.
NietzsGhe, Friedrich. Werke. * Izd. Karl Schlechta, Miinchen: Han-
ser, 1966. U 3 sveska.
Parker, Andrew. Of Politics and Limits: Derrida Re'-Marx. SCE
Reports, 8- (1980), 83 -104. Vrijedna rasprava o dekonstrukciji i
marksizmu.
Parker, Andrew. Taking Sides (On History): Derrida Re-Marx.
11:3 (1981), 57 -73. Osvrt na knjigu Franka Lentric-
chie After the New Criticism. .
Pautrat, Bernard. Politique en scene: Brecht. U: Agacinski -i dr,
Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 339 - 52.
Pautrat, Bernar,d. Versions du soleil: Figures et systeme de Nietz-
sche. Pariz: Seuil, 1971.
Peirce, Charles Sanders. Collected Papers. ** Izd. Charles Hartshor-
ne i Paul Weiss. Cambridge: Harvard University Press, 1931 -
58. U 8 svezaka.
Phillips, William. The of Criticism: New Criticism to Struc-
turalism. Partisan Review, 47 (1980), 372 - 85.
Prince, Gerald. Introduction a l'Hude du narrataire. 14
(1973), 178 - 96. Engleski prijevod: lntroduction to the Study of
the Narratee. U: Reader-Response Criticism, izd. Jane Tomp-
*Od Nietzscheovih djela to ih u OVQj knjizi spominje Culler u nasje preve-
deno:
Fridrih Vesela nauka. (Das froehliche Wissenschaft) Prijevod: Milan
Beograd: Grafos, 1984. (Biblioteka Horizonti)
Nietzsche, Friedrich Wilhelm. tragedije: (Die Geburt der Tragoe-
die) Prijevod: Vera Zagreb: zavod tIrvatske, 1983.
(Biblioteka ZGra, knjiga 22)
Nietzsche, Friedrich. Volja za (Der Wi1le'zllr Macht) Prijevod: Ante
Pogovor: Branko Despot. Zagreb: Mladost, 1988.
** U nas: SandersPers. Pragmatizam. Izbor i prijevod: Dua!).
Beograd: Grafos, 1979. (Biblioteka Horizonti, 21)
261
Martin, Walace. Literary Critics and Their Discontents : A Respon-
se to Geoffrey Hartman. Critical Inquiry, 4 (1977), 397 - 406.
Blaga kritika Hartmanova stajalita.
McDonald; Christie V. Jacques Derrida's Reading of Rousseau.
The Eighteenth Century. 20 (1970), 82 - 95 ..
Mehiman, Jeffrey. Cataract: A Study of Diderot. Middletown: Wes-
le:yan Un!'versity Press, 1979. v"ezc pre-
ko svakovrsnih katarakata. -
Mehiman, Jeffrey. How to Read Freud on Jokes: The Critic as
Schadchen. New Literary 4 (1975), 439-6l.
Mehiman, Jeffrey. On Tear-Work: L'ar de Valery. Yale French
Studies, 52 (1975), 152 -73. Otkriva vaan kompleks
u Valeryevu pjesnitvu. .
Mehiman, Jeffrey. Revolution and Repetition: Marx/Hugo/Balzac.
Berkley: University of California Press, 1977.
tanje. ,
Mehiman, Jeffrey. Trimethylamin: Notes on Specimen
Dream. Diacritics. 6:1 (1976),42-45.
Michaels, Walter Benn, The Interpreter's Self: Pe irce on the Carte-
sian 'Subject'. Georgia 31 (1977),383 -402. Dokazuje
da je subjektivnost u.interpretaciji laan problem. .
Michaels, Walter Benn. 'Saving the Text': ,Reference and Belief.
MLN, 93 (1978), 771-:-93.0 ulozi vjerovanja u interpretaciji.
Michaels, Walter Benn. Walden's False Bottoms. G1yph, 1 (1977),
132 - 49. Analiza ovoga djela.
Miller, J. Hillis. Ariachne's Broken Woof. Georgia Re vie H!, 31
(1977), 44 - 60. u djelu Troi1us and Cressida ..
Miller, J. Hillis. Ariadne's Thread: Repetition and the Narrative
Line. Critical 3 (1976), 57 -78.. .
Miller, J. Hillis. A 'Buchstabliches' Reading of The Elective Affini-
1ies. Qlyph 6 (1979) 1-23. -
Miller, J. HiHis. The Critics as Host. Critical 3 (1977),
439-47. Okritici i nametnitvu. Proirena verzija u: Bloom i di,
Deconstruction and Criticism. New York: Seab'ury, 1979, str.-
217-253.
Miller, J. Rillis. Decoristructing the Deconstructors.
5 :2 (1975\ 24 - 31. Osvrt na Riddelovu knjigu The In verted Bell.
Miller, J. Hil1is. Fiction and Repetition: Seven English Novels.
Carp.bridge: Harvard" University Press, 1982. Analizira njihovo
opiranje vlastitim snagama koje tee njihovu z'aokruivanju.
Miller, J. Hillis. Narrative and History. 41 (1974), 455 -73.
Kako pripovijetke ponitavaju svoje povijesne zahtjeve.
Miller, J. Hillis. Stevens' Rock and Criticism as Cure. Georgia
Review, 30 (1976), 5-33 (I. dio) i 330-48 (II. Ste-
vensa, raspravom o ovorazumskoj i onorazum-
,kritici. . ,
Millett, Kate. Sexual Politics. New York.: Doubleday, 1970.
rijek o dominaciji u seksualnim odnosima i u njihovim knjiev-
nim prikazbama.
260 '
I
Mitchell, Juliet. Psychoanalysis and Feminism. New York: Random
House, 1975. Jedna od prvih studija te vrste.
Nancy, Jean-Luc. Le Discours de la syncope, I: Logodaedalus. Pa-,
riz: Flammarion, 1976. O Kantu.
Nancy, Jean-Luc. Ego Sum. Pariz: Flammarion, 1979.
engleski prijevod: Larvatus Pro deo. G1yph,2 (1977), 14-36.
Dekonstrukcijsko ispitivfl.nje kartezijskih problema.
Nancy, Jean-Luc. La Remarque specu1ative. Pariz: Galilee, 1973. O
Hegelu.
Nancy, Jean-Luc. Le Ventriloque. U: S. Agacinski i dr, Mimesis
des articulations. Pariz: Flammarion, 1975, str. 271 - 38. O Plato-
nu. _
Nelson, Cary. The Psychology of Criticism, or What Can Be
Said. U: Psychoanalysis and the Question of the Text, izd. G.
Hartman. Baltimore: Johns Hopkins Univeristy Press, 1978, str.
86 - 114. O konvencijama koje upraVljaju samora-
zotkrivanjem.
NietzsGhe, Friedrich. Werke. * Izd. Karl Schlechta, Miinchen: Han-
ser, 1966. U 3 sveska.
Parker, Andrew. Of Politics and Limits: Derrida Re'-Marx. SCE
Reports, 8- (1980), 83 -104. Vrijedna rasprava o dekonstrukciji i
marksizmu.
Parker, Andrew. Taking Sides (On History): Derrida Re-Marx.
11:3 (1981), 57 -73. Osvrt na knjigu Franka Lentric-
chie After the New Criticism. .
Pautrat, Bernard. Politique en scene: Brecht. U: Agacinski -i dr,
Mimesis des articulations. Pariz: Flammarion, 1976, str. 339 - 52.
Pautrat, Bernar,d. Versions du soleil: Figures et systeme de Nietz-
sche. Pariz: Seuil, 1971.
Peirce, Charles Sanders. Collected Papers. ** Izd. Charles Hartshor-
ne i Paul Weiss. Cambridge: Harvard University Press, 1931 -
58. U 8 svezaka.
Phillips, William. The of Criticism: New Criticism to Struc-
turalism. Partisan Review, 47 (1980), 372 - 85.
Prince, Gerald. Introduction a l'Hude du narrataire. 14
(1973), 178 - 96. Engleski prijevod: lntroduction to the Study of
the Narratee. U: Reader-Response Criticism, izd. Jane Tomp-
*Od Nietzscheovih djela to ih u OVQj knjizi spominje Culler u nasje preve-
deno:
Fridrih Vesela nauka. (Das froehliche Wissenschaft) Prijevod: Milan
Beograd: Grafos, 1984. (Biblioteka Horizonti)
Nietzsche, Friedrich Wilhelm. tragedije: (Die Geburt der Tragoe-
die) Prijevod: Vera Zagreb: zavod tIrvatske, 1983.
(Biblioteka ZGra, knjiga 22)
Nietzsche, Friedrich. Volja za (Der Wi1le'zllr Macht) Prijevod: Ante
Pogovor: Branko Despot. Zagreb: Mladost, 1988.
** U nas: SandersPers. Pragmatizam. Izbor i prijevod: Dua!).
Beograd: Grafos, 1979. (Biblioteka Horizonti, 21)
261
kins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str.
7 - 25. Uvodi strukturnu protustranu
Rabinowitz, Peter. Truth in-Fiction: A Reexaminatiori of Audien-
ces. Critical Inquiry; 4 (1977), 121-42. pub-
like to ih predmnijevaju knjievna djela.
Rand, Nicolas. 'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A
propos d'une transposition des Flleurs du Maj par Stephan Ge-
orge. Poetique (1982). kao inkorpo-
riranje.
Rand, Richard. Geraldine. Glyph,3 (1978), 74-97. Dekonstruk-
cijsko Coleridgea. .
Reichert, John. Making Sense of Literature. Chicago: University of
Chicago Press, 1977. Brani zdravorazumski pristup koji sadri
nekoliko osobitih postupaka ili konvencija.
Rey, Jean-Michel. L'Enjeu des signes: LectiJre de Nietzsche. Pariz:
1965. .
Rey, Jean-Michel. Note en marge sur un texte en cours. U: Lucet-
te Finas i dr, Bcarts: Quatre Essais li propos de Jacques Derrida.
Pariz: Fayard, 1973, str. 265 -95.
Rey, Jean-Michel. Parcours de Freud: Economie et discours.
Galilee, 1974.
Riddel, Joseph. Decentering the Image: The 'Project' of 'Ameri-
can' Poetics?. U: Textual Strategies, izd. J. Harari. Ithaca: Cor-
nell University Press, 1979, str. 322 - 58:
Riddel, Joseph. The Inverted Bell: Modernism and the Counter PO-
etics of William Carlos Williams. Baton Rouge: Louisiana State
University Press, 1974. Znatno se slui Heideggerom IDerridom.
Riddel, Joseph. 'Keep Your ,Pecker Up' - Paterson Five and the
Question of Metapoetry. Glyph 8 (1981), 203 -31.
Riddel, Joseph. A Miller's Tale. Dia critics, 5:3 (1975), 56 - 65.
Odgovor na Millerovu kritiku ..
Riffaterre, Michael. La Proauction du texte. Pariz: Seuil, 1979-. Og-
ledi o nizu sredstava i njihovim od-
nosima.
Riffaterre,' Michael. Semiotics of Poetry. BloomingtoIJ.: Indiana
University Press, 1978. Teorija i interpretacije francuskih
pjesama devetnaestog i dvadesetog
Rif(aterre, Michael. Syllepsis. Critical Inquiry, 6 (1980), 625 - 38.
, Citanje knjige Glas.
Rorty, Richard. Freud, Morality, Hermeneutics. New Literary
History, 12 (1980), 177 - 86. O usvajanja Freudovih
radikalnih redeskripcija. '
Rorty, Richard. Philosophy and the Mirror of Nature. Princeton:
Princeton University Press, 1980. Kritika filozofije kao funda-
mentalne discipline.
Rorty, Richard. Philosophy as a Kind of Writing: An Essay on
Derrida. New Literary History; 10 (1978), 141-60.
262
t
Rorty, Richard. Professionalized Philosophy and Transcendenta-
list Culture. Georgia Review, 30 (1976), 757 -71. O odustajanju
filozofije od njezine kulturne uloge.
Ryan, Michael. Marxism and Deconstruction. Baltimore: lohns
Hopkins University Press, 1982. Predlae porabe de-
konstrukcije.
Ryan, Michael. The Question of Autobiography in Cardinal N ew-
man's Apologia pro vita sua. Georgia Review, 31 (1977),
672 - 99. Dekonstrukcijsko
Ryan, Michael. Self-Evidence. Diacritics, l 0:2 (1980), 2 - 16. Kri-
tika refleksivnosti u teorijama o autobiografiji. -
Said, Edward. Beginnings: Intention and Method. New York: Ba-
sic, 1975. Utjecajne rasprave o fikcijskim i nefikcijskim djelima.
The Problem of Textuality: Two Exemplary Posi-
tions. Critical Inquiry, 4 (1978), 673 -714. Derridu
i Foucaulta, prednost Foucaultu. '
Sartre, lean-Paul. Qu'est-ce que la litterature?* Pariz: Gallimard,
1948. Engleski prijevod: Mat Is Literature? London: Methuen,
1950. Sadri izvrsnu saetu povijest francuske knjievnosti ute-
meljenu na publici za koju su pisci pisali.
Saussure, Ferdinand de. Cours de lingiustique generale.** Pariz:
Payot, 1973. Engleski. prijevod:' Course in Gt;:neral Linguistics.
London: Peter Owen, 1960.
Schor, Naomi. Female Paranoia: The Case of Psychoanalytic Fe-
minist Criticism. Yale French Studies, 62 (1981), 204-19.
Seade, lohn. Reiterating the Differences: A Reply to Derrida.
Glyph, l (1977), 198 -208. Kritika Derridina teksta Signature
evenement contexte.
Seade, John. Speech Acts: An Essay in the Philosophy of Language.
Camoridge: Cambridge University Press, 1969.
Serres, Michel. Hermes. Pariz: Minuit, 1968 -77. U 4 sveska. Izvor-
ni ogledi o opsenom knjievnih i neknjievnih spisa. '
Serres, Michel. Le Parasite. Pariz: Grasset, 1980'. Studija koja okup-
lja vrste nainetnitva.
Showalter, Elaine. Feminist Criticism in the Wilderness. Critical
Inquiry, 8 (1.981), 179 - 206. Procjena stanja.
Showalter, Elaine. Towards a Feminist Poetics. U: Women Wri-
ting and Writing About Women, izd; M. lacobus. London: Cro-
. om HeIm, 1979, str. 22-41.
Showalter, Elaine. The Unmanning of the Mayor of Casterbrid-
ge. U: Critical Approaches to the Fiction of Thomas Hardy,
* U nas: an-Pol Sartr. ta je knjievnost. Prijevod: Frida Ni-
kola Berto1ino. Beograd: Nolit, 1981. (Izabrana dela /an-Pol Sartr, knji--
ga 6)
** U nas: Ferdinand de Sosir. Opta lingvistika. Prijevod: Sreten Be-
ograd: Nolit, 1977.
2
(Bibli?teka 24)
263
kins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str.
7 - 25. Uvodi strukturnu protustranu
Rabinowitz, Peter. Truth in-Fiction: A Reexaminatiori of Audien-
ces. Critical Inquiry; 4 (1977), 121-42. pub-
like to ih predmnijevaju knjievna djela.
Rand, Nicolas. 'Vous joyeuse melodie - nourrie de crasse': A
propos d'une transposition des Flleurs du Maj par Stephan Ge-
orge. Poetique (1982). kao inkorpo-
riranje.
Rand, Richard. Geraldine. Glyph,3 (1978), 74-97. Dekonstruk-
cijsko Coleridgea. .
Reichert, John. Making Sense of Literature. Chicago: University of
Chicago Press, 1977. Brani zdravorazumski pristup koji sadri
nekoliko osobitih postupaka ili konvencija.
Rey, Jean-Michel. L'Enjeu des signes: LectiJre de Nietzsche. Pariz:
1965. .
Rey, Jean-Michel. Note en marge sur un texte en cours. U: Lucet-
te Finas i dr, Bcarts: Quatre Essais li propos de Jacques Derrida.
Pariz: Fayard, 1973, str. 265 -95.
Rey, Jean-Michel. Parcours de Freud: Economie et discours.
Galilee, 1974.
Riddel, Joseph. Decentering the Image: The 'Project' of 'Ameri-
can' Poetics?. U: Textual Strategies, izd. J. Harari. Ithaca: Cor-
nell University Press, 1979, str. 322 - 58:
Riddel, Joseph. The Inverted Bell: Modernism and the Counter PO-
etics of William Carlos Williams. Baton Rouge: Louisiana State
University Press, 1974. Znatno se slui Heideggerom IDerridom.
Riddel, Joseph. 'Keep Your ,Pecker Up' - Paterson Five and the
Question of Metapoetry. Glyph 8 (1981), 203 -31.
Riddel, Joseph. A Miller's Tale. Dia critics, 5:3 (1975), 56 - 65.
Odgovor na Millerovu kritiku ..
Riffaterre, Michael. La Proauction du texte. Pariz: Seuil, 1979-. Og-
ledi o nizu sredstava i njihovim od-
nosima.
Riffaterre,' Michael. Semiotics of Poetry. BloomingtoIJ.: Indiana
University Press, 1978. Teorija i interpretacije francuskih
pjesama devetnaestog i dvadesetog
Rif(aterre, Michael. Syllepsis. Critical Inquiry, 6 (1980), 625 - 38.
, Citanje knjige Glas.
Rorty, Richard. Freud, Morality, Hermeneutics. New Literary
History, 12 (1980), 177 - 86. O usvajanja Freudovih
radikalnih redeskripcija. '
Rorty, Richard. Philosophy and the Mirror of Nature. Princeton:
Princeton University Press, 1980. Kritika filozofije kao funda-
mentalne discipline.
Rorty, Richard. Philosophy as a Kind of Writing: An Essay on
Derrida. New Literary History; 10 (1978), 141-60.
262
t
Rorty, Richard. Professionalized Philosophy and Transcendenta-
list Culture. Georgia Review, 30 (1976), 757 -71. O odustajanju
filozofije od njezine kulturne uloge.
Ryan, Michael. Marxism and Deconstruction. Baltimore: lohns
Hopkins University Press, 1982. Predlae porabe de-
konstrukcije.
Ryan, Michael. The Question of Autobiography in Cardinal N ew-
man's Apologia pro vita sua. Georgia Review, 31 (1977),
672 - 99. Dekonstrukcijsko
Ryan, Michael. Self-Evidence. Diacritics, l 0:2 (1980), 2 - 16. Kri-
tika refleksivnosti u teorijama o autobiografiji. -
Said, Edward. Beginnings: Intention and Method. New York: Ba-
sic, 1975. Utjecajne rasprave o fikcijskim i nefikcijskim djelima.
The Problem of Textuality: Two Exemplary Posi-
tions. Critical Inquiry, 4 (1978), 673 -714. Derridu
i Foucaulta, prednost Foucaultu. '
Sartre, lean-Paul. Qu'est-ce que la litterature?* Pariz: Gallimard,
1948. Engleski prijevod: Mat Is Literature? London: Methuen,
1950. Sadri izvrsnu saetu povijest francuske knjievnosti ute-
meljenu na publici za koju su pisci pisali.
Saussure, Ferdinand de. Cours de lingiustique generale.** Pariz:
Payot, 1973. Engleski. prijevod:' Course in Gt;:neral Linguistics.
London: Peter Owen, 1960.
Schor, Naomi. Female Paranoia: The Case of Psychoanalytic Fe-
minist Criticism. Yale French Studies, 62 (1981), 204-19.
Seade, lohn. Reiterating the Differences: A Reply to Derrida.
Glyph, l (1977), 198 -208. Kritika Derridina teksta Signature
evenement contexte.
Seade, John. Speech Acts: An Essay in the Philosophy of Language.
Camoridge: Cambridge University Press, 1969.
Serres, Michel. Hermes. Pariz: Minuit, 1968 -77. U 4 sveska. Izvor-
ni ogledi o opsenom knjievnih i neknjievnih spisa. '
Serres, Michel. Le Parasite. Pariz: Grasset, 1980'. Studija koja okup-
lja vrste nainetnitva.
Showalter, Elaine. Feminist Criticism in the Wilderness. Critical
Inquiry, 8 (1.981), 179 - 206. Procjena stanja.
Showalter, Elaine. Towards a Feminist Poetics. U: Women Wri-
ting and Writing About Women, izd; M. lacobus. London: Cro-
. om HeIm, 1979, str. 22-41.
Showalter, Elaine. The Unmanning of the Mayor of Casterbrid-
ge. U: Critical Approaches to the Fiction of Thomas Hardy,
* U nas: an-Pol Sartr. ta je knjievnost. Prijevod: Frida Ni-
kola Berto1ino. Beograd: Nolit, 1981. (Izabrana dela /an-Pol Sartr, knji--
ga 6)
** U nas: Ferdinand de Sosir. Opta lingvistika. Prijevod: Sreten Be-
ograd: Nolit, 1977.
2
(Bibli?teka 24)
263
i
,.
I
i
I
I
izd. Dale Kramer. London: Macmillan, 1979, str. 99 -115. Femi-
romana.
Showalter, Elaine. Women and the Literary Curriculum. College
English 32 (1971), 855-62.
Slatoff, Walter. With Respect to Readers: Dimensions of Literary
Response. Ithaca: Cornell University.Press, 1970. Jedno od prvih
djela koja
Smith, Barbara Herrnstein. Narrative Versions, Narrative Theori-
es. Critical Inquiry, 7 (1980), 213 - 36. Otroumna kritika teori-
ja pripovijedanja.
Smith, Barbara Herrnstein: On The Margins of Discourse: The Re-
lation of Literature to Language. Chicago: University of Chicago
Press, 1979.
Sosnoski, James. Reading Acts and Reading Warrants: Some Im-
plications of Reader's Responding to Joyce's Portrait of Ste-
James Joyce Quarterly, 16 (1978/79), 42 - 63. Pokuaji.da
se obja:sne interpretacije. .
. Spivak, Gayatri Chakravorty, Draupadi Mahasvete Devi. Prevela
i predgovor napisala Gayatri Spivak. Critical Inquiry, 8 (1981),
381 - 402. komentar o bengalske spisa-
teljice.
Spivak, Gayatri Chakravorty. Finding Feminist Readings: Dante-
-Yeats. Social 3 (1980),73-87.
Spivak, Gayatri Chakravorty. French Feminism in an Internatio-
nal Frame. Yale French 62 (1981), 154- 84. Kako se
francuski feminizam moe odnositi prema feminizmu Svi-
jeta? .
Spivak, Gayatri Chakravorty. Revolutions That as Yet Have No
Model: Derrida's Limited Inc. "10:4 (1980), 29-"49.
Sprinker, Michael.Criticism as Reaction. 10:3 (1980),
2 -14. O Graffovoj knjizi Literature against Itself.
Sprinker, Michael. Textual Politics: Foucault and Derrida. Boun-
dary 2, 8 (1980), 75 - 98. Foucaultovska kritika.
Stewart, Susan. Nonsense: Aspects of Intertextuality in Folklore
and Literature. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1979.
q tehnikama besmisla, samo referenciju i p6navlj3;-
nje.
Stewart, Susan. The Pickpocket: A Study in Tradition and Allusi-
on. 95 (1980),.1127 - 54.
Strickland, Geoffrey. Structuralism or Criticism: Some Thoughts on.
How We Read. Cambridge: Cambridge University Press, 1981.
Brani autorsko od loe definiranog .strukturalizma.
Suleiman, Susan, iInge.Crosman, izd. The Reader in the Text: Es-
says on Audience and Interpretation. Princeton: Princeton UQi-
,versity Press, 1980. .
Sussman, Henry. Franz Kafka: Geometrician of Metaphor. Madi-
son: Coda Press, 1979. Dekonstrukcijsko
Sussman, Henry. The Deco.nstructor as Politician: Melvi1le's Con-
4 (1978), 32 - 56.
264
I
Thompson, Michael. Rubbish Theory: The Creation and Destructi-
on of Value.. Oxford: Oxford University Press, 1979. Teorija vri-
jednosti utemeljena na rubnom.
Tompkins, Jane. Sentimental Power: Uncle Tom's Cabin and the
Politics of Literary History. 8 (1981),79 -102 .. Feminis-
kritika ideologije povijesti knjievnosti i nov' pogled na
pripovjednu prozu.
Tompkins, Jane. The Reader in History: The Changing Shape of
Literary Response. U: Reader-Response izd Tomp-
kins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str.
201-32. O mijenjanju predodaba o odgovoru u kritici od kla-
do modernih. vremena. u antologiju
suvremene teorije odgovora.
Trilling, Lionel. The Opposing Self. New York: Viking, 1955.
Turkle, Sherry. Psychoanalitic Politics: Freud's French Revolution.
New York: Basic Books, 1978. Informativna povijest lacanov-
skih pokreta .
Ulmer, Gregory. The Post-Age. 11:3 (1981),39-56.
Autoritativan osvrt na Derridinu knjigu La Carte postale.
Vance, Eugene. Mervelous Signals: Poet.ics, Sign Theory, and Poli-
tics in Chaucer's Troilus. New Literary History, 10 (1979),
293 -337. .
Warminski, Andrzej. Pre-positional By-play. Glyph 3 (1978),
98 -117. Beispiel u Hegela.
Warminski, Andrzej. Reading for Example: Sense-Certainty in He-
gel' s Phenomenology of Spirit. 11:2 (1981), 83 - 94.
Warning, Rainer. Rezeptionsasthetik als literaturwissenschaftliche
. Pragmatik.* U: izd. R. Warning. Miinchen:
Fink, 1975, str. 9 - 41. Dobro teorijsko u an-
tologiji, prvenstveno iz kole u Konstanzu.
Weber, Samuel. Closure and Exc1usion. 10:2 (1980),
35 - 46. O Peirceu.
Weber, Samuel, The Divaricator: Remarks on Freud's Witz.
1 (1977), 1-27. .
Weber, Samuel. Freud-Legende: Drei Studien zum psychoanaliti-
schen Denken. Olten i Freiburg: Walter Verlag, 1979.
Weber, Samuel. It. 4 (1978), 1-29. O ponovljivosti u Der-
ride i ponaVljanju u Freuda. .
Weber, SamueL Saussure and the Apparition of Language.
91 (1976), 913 -38.
'Weber, . Samuel. The Sideshow, or: Remarks on a Canny Mo-
ment. 88 (1973.), 1102-33. .
. Weber, Samuel. The Struggle for Control: Wolfgang' Iser's Third
Dimension. University of Strasbourg. Neobjavljeno (u rukopi-
su). na Iserovu teoriju o autoritetu autora.
* U nas: Rajner Varning. semiotika i recepciona estetika. Be-
ograd: delo, 1977.
265
i
,.
I
i
I
I
izd. Dale Kramer. London: Macmillan, 1979, str. 99 -115. Femi-
romana.
Showalter, Elaine. Women and the Literary Curriculum. College
English 32 (1971), 855-62.
Slatoff, Walter. With Respect to Readers: Dimensions of Literary
Response. Ithaca: Cornell University.Press, 1970. Jedno od prvih
djela koja
Smith, Barbara Herrnstein. Narrative Versions, Narrative Theori-
es. Critical Inquiry, 7 (1980), 213 - 36. Otroumna kritika teori-
ja pripovijedanja.
Smith, Barbara Herrnstein: On The Margins of Discourse: The Re-
lation of Literature to Language. Chicago: University of Chicago
Press, 1979.
Sosnoski, James. Reading Acts and Reading Warrants: Some Im-
plications of Reader's Responding to Joyce's Portrait of Ste-
James Joyce Quarterly, 16 (1978/79), 42 - 63. Pokuaji.da
se obja:sne interpretacije. .
. Spivak, Gayatri Chakravorty, Draupadi Mahasvete Devi. Prevela
i predgovor napisala Gayatri Spivak. Critical Inquiry, 8 (1981),
381 - 402. komentar o bengalske spisa-
teljice.
Spivak, Gayatri Chakravorty. Finding Feminist Readings: Dante-
-Yeats. Social 3 (1980),73-87.
Spivak, Gayatri Chakravorty. French Feminism in an Internatio-
nal Frame. Yale French 62 (1981), 154- 84. Kako se
francuski feminizam moe odnositi prema feminizmu Svi-
jeta? .
Spivak, Gayatri Chakravorty. Revolutions That as Yet Have No
Model: Derrida's Limited Inc. "10:4 (1980), 29-"49.
Sprinker, Michael.Criticism as Reaction. 10:3 (1980),
2 -14. O Graffovoj knjizi Literature against Itself.
Sprinker, Michael. Textual Politics: Foucault and Derrida. Boun-
dary 2, 8 (1980), 75 - 98. Foucaultovska kritika.
Stewart, Susan. Nonsense: Aspects of Intertextuality in Folklore
and Literature. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1979.
q tehnikama besmisla, samo referenciju i p6navlj3;-
nje.
Stewart, Susan. The Pickpocket: A Study in Tradition and Allusi-
on. 95 (1980),.1127 - 54.
Strickland, Geoffrey. Structuralism or Criticism: Some Thoughts on.
How We Read. Cambridge: Cambridge University Press, 1981.
Brani autorsko od loe definiranog .strukturalizma.
Suleiman, Susan, iInge.Crosman, izd. The Reader in the Text: Es-
says on Audience and Interpretation. Princeton: Princeton UQi-
,versity Press, 1980. .
Sussman, Henry. Franz Kafka: Geometrician of Metaphor. Madi-
son: Coda Press, 1979. Dekonstrukcijsko
Sussman, Henry. The Deco.nstructor as Politician: Melvi1le's Con-
4 (1978), 32 - 56.
264
I
Thompson, Michael. Rubbish Theory: The Creation and Destructi-
on of Value.. Oxford: Oxford University Press, 1979. Teorija vri-
jednosti utemeljena na rubnom.
Tompkins, Jane. Sentimental Power: Uncle Tom's Cabin and the
Politics of Literary History. 8 (1981),79 -102 .. Feminis-
kritika ideologije povijesti knjievnosti i nov' pogled na
pripovjednu prozu.
Tompkins, Jane. The Reader in History: The Changing Shape of
Literary Response. U: Reader-Response izd Tomp-
kins. Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1980, str.
201-32. O mijenjanju predodaba o odgovoru u kritici od kla-
do modernih. vremena. u antologiju
suvremene teorije odgovora.
Trilling, Lionel. The Opposing Self. New York: Viking, 1955.
Turkle, Sherry. Psychoanalitic Politics: Freud's French Revolution.
New York: Basic Books, 1978. Informativna povijest lacanov-
skih pokreta .
Ulmer, Gregory. The Post-Age. 11:3 (1981),39-56.
Autoritativan osvrt na Derridinu knjigu La Carte postale.
Vance, Eugene. Mervelous Signals: Poet.ics, Sign Theory, and Poli-
tics in Chaucer's Troilus. New Literary History, 10 (1979),
293 -337. .
Warminski, Andrzej. Pre-positional By-play. Glyph 3 (1978),
98 -117. Beispiel u Hegela.
Warminski, Andrzej. Reading for Example: Sense-Certainty in He-
gel' s Phenomenology of Spirit. 11:2 (1981), 83 - 94.
Warning, Rainer. Rezeptionsasthetik als literaturwissenschaftliche
. Pragmatik.* U: izd. R. Warning. Miinchen:
Fink, 1975, str. 9 - 41. Dobro teorijsko u an-
tologiji, prvenstveno iz kole u Konstanzu.
Weber, Samuel. Closure and Exc1usion. 10:2 (1980),
35 - 46. O Peirceu.
Weber, Samuel, The Divaricator: Remarks on Freud's Witz.
1 (1977), 1-27. .
Weber, Samuel. Freud-Legende: Drei Studien zum psychoanaliti-
schen Denken. Olten i Freiburg: Walter Verlag, 1979.
Weber, Samuel. It. 4 (1978), 1-29. O ponovljivosti u Der-
ride i ponaVljanju u Freuda. .
Weber, SamueL Saussure and the Apparition of Language.
91 (1976), 913 -38.
'Weber, . Samuel. The Sideshow, or: Remarks on a Canny Mo-
ment. 88 (1973.), 1102-33. .
. Weber, Samuel. The Struggle for Control: Wolfgang' Iser's Third
Dimension. University of Strasbourg. Neobjavljeno (u rukopi-
su). na Iserovu teoriju o autoritetu autora.
* U nas: Rajner Varning. semiotika i recepciona estetika. Be-
ograd: delo, 1977.
265
Wellek, Rene, i Austin Warren. Theory of Literature. * New York:
Harcourt Brace, 1956.
White, Hayden. Tropics of Discourse: Essays in Cultural Criticism.
Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978. O retorici, po-
vijesti i teoriji.
Wilden, Anthony. System and Structure: Essays on Communication
and Exchange. London: Tavistock, 1972. i psi-
studije o opserlom nizu tekstova i problema.
Wittgenstein, Ludwig. Lectures and Conversations on Aesthetics,
Psychology and Religious Belief. Oxford: Blackwell, 1966.
Wittgenstein, Ludwig. On Certainty. Oxford: Blackwell, 1969.
Woolf, Virginia. CoJ1ected Essays. ** London: Hogarth, 1966. U 4
sveska.
* U nas: Rene Velek, Ostin Voren. Teorija knjievnosti. Prijevod: Aleksan-
dar I. Slobodan Predgovor: Nikola Beograd:
Nolit, 1974.
2
** U nas: Virdinija Vulf. Eseji. Izbor. Prijevod: Milica Beo-
grad: Nolit, 1956. (Mala knjiga, 36)
266
Pogovor
Nakon opadanja ugleda i utjecaja tzv. Nove kritike (New Criticism)
pedesetih godina, na anglo kulturnom nestalo
Je- dominantnog knjievno-teorijskog pravca i niz su se godina do-
due javljala vrijedna djela (navedimo samo Anatomiju
o'kritike Northropa Fryeja, 1957), je nedostajala utjecajnija kola
ili orijentacija. Tekose sedamdesetih godina nala na Ya-
le skupina srodnih pogleda koja je ubrzo po-
staJa poznata kao Yaleska kola a kojoj je glavni uzor bio suvremeni
francuski mislilac Jacques Derrida. Sam Jonathan Culler - o kome
je ovdje - d.9due ne pripada Ya:leskofkoli no on je zajedno
s njom najvie doprinio prodoru novih teorijskih ideja na
. kontinent.oi3iie su to prije svega ideje francuskih strukturalista i Jiji-
.. o hovIh kasnIjih tzv.. post-strukturalista. Cul1erova knjiga
'Str(Jctu.fa1is{poeiics(1975) odigrala je ulogu <u upoznavanju
javnosti s tim idejama, s lingvistom de
Saussureom i njegovim, sljedbenicima, preko Barthesa, Jakobsona,
Greimasa do Julije Kristeve. No po'red informiranja Culler je i sam
zauzeo stav u okviru novih tendencija. Za razliku od tzv. Novih
koji su pokuavali to bolje odrediti knjievnog
djela (pri se raspravljalo jedino o sredstvima kojima se treba
sluiti), CllJler smatra ,da nam nisu., potrebne novy (tj.
traenja djela, nego razumijevanje konven-
, cija i se naglasak posla seli od poku-
Jonathan Culler je 1944. u SAD, diplomirao je na Har-
vard a postdiplomski studij komparativne knjievnosti zavrio je u Oxfordu
u Engleskoj. Od 1969. do 1974. djelovao je kao nastavnik knjievnosti u
Cambridgeu, a kasnije je neko vrijeme predavao u Oxfordu. Od 1979/80.
predaje komparativnu knjievnost na Cornell u SAO. Glavna su
mu djela: Flaubert: the Uses of Un certain ty (Flaubert: primjene neizvjesnos-
ti), 1974; StructuraJist Poetics poetika), '1975; Saussure,
1976 (prevedeno pod :qaslovom Sosir, modeme lingvistike, preveo
dr. Boris Hlebec, Beograd 1980); On Deconstruction (O dekonstrukciji),
1983; Barthes, 1983.
267
Wellek, Rene, i Austin Warren. Theory of Literature. * New York:
Harcourt Brace, 1956.
White, Hayden. Tropics of Discourse: Essays in Cultural Criticism.
Baltimore: Johns Hopkins University Press, 1978. O retorici, po-
vijesti i teoriji.
Wilden, Anthony. System and Structure: Essays on Communication
and Exchange. London: Tavistock, 1972. i psi-
studije o opserlom nizu tekstova i problema.
Wittgenstein, Ludwig. Lectures and Conversations on Aesthetics,
Psychology and Religious Belief. Oxford: Blackwell, 1966.
Wittgenstein, Ludwig. On Certainty. Oxford: Blackwell, 1969.
Woolf, Virginia. CoJ1ected Essays. ** London: Hogarth, 1966. U 4
sveska.
* U nas: Rene Velek, Ostin Voren. Teorija knjievnosti. Prijevod: Aleksan-
dar I. Slobodan Predgovor: Nikola Beograd:
Nolit, 1974.
2
** U nas: Virdinija Vulf. Eseji. Izbor. Prijevod: Milica Beo-
grad: Nolit, 1956. (Mala knjiga, 36)
266
Pogovor
Nakon opadanja ugleda i utjecaja tzv. Nove kritike (New Criticism)
pedesetih godina, na anglo kulturnom nestalo
Je- dominantnog knjievno-teorijskog pravca i niz su se godina do-
due javljala vrijedna djela (navedimo samo Anatomiju
o'kritike Northropa Fryeja, 1957), je nedostajala utjecajnija kola
ili orijentacija. Tekose sedamdesetih godina nala na Ya-
le skupina srodnih pogleda koja je ubrzo po-
staJa poznata kao Yaleska kola a kojoj je glavni uzor bio suvremeni
francuski mislilac Jacques Derrida. Sam Jonathan Culler - o kome
je ovdje - d.9due ne pripada Ya:leskofkoli no on je zajedno
s njom najvie doprinio prodoru novih teorijskih ideja na
. kontinent.oi3iie su to prije svega ideje francuskih strukturalista i Jiji-
.. o hovIh kasnIjih tzv.. post-strukturalista. Cul1erova knjiga
'Str(Jctu.fa1is{poeiics(1975) odigrala je ulogu <u upoznavanju
javnosti s tim idejama, s lingvistom de
Saussureom i njegovim, sljedbenicima, preko Barthesa, Jakobsona,
Greimasa do Julije Kristeve. No po'red informiranja Culler je i sam
zauzeo stav u okviru novih tendencija. Za razliku od tzv. Novih
koji su pokuavali to bolje odrediti knjievnog
djela (pri se raspravljalo jedino o sredstvima kojima se treba
sluiti), CllJler smatra ,da nam nisu., potrebne novy (tj.
traenja djela, nego razumijevanje konven-
, cija i se naglasak posla seli od poku-
Jonathan Culler je 1944. u SAD, diplomirao je na Har-
vard a postdiplomski studij komparativne knjievnosti zavrio je u Oxfordu
u Engleskoj. Od 1969. do 1974. djelovao je kao nastavnik knjievnosti u
Cambridgeu, a kasnije je neko vrijeme predavao u Oxfordu. Od 1979/80.
predaje komparativnu knjievnost na Cornell u SAO. Glavna su
mu djela: Flaubert: the Uses of Un certain ty (Flaubert: primjene neizvjesnos-
ti), 1974; StructuraJist Poetics poetika), '1975; Saussure,
1976 (prevedeno pod :qaslovom Sosir, modeme lingvistike, preveo
dr. Boris Hlebec, Beograd 1980); On Deconstruction (O dekonstrukciji),
1983; Barthes, 1983.
267
aja da se otkrije na napor da utvrdi okvir u kojem
(ili protiv kojega) je djelo napisano. Drugim Culler se op-
redijelio za ono, to u suvremenim knjievnim teorijama nazivamo
. teorijom recepcije, a koja je srodna strukturalizmu. Zadatak je kriti-
cara '=- iz te perspektive - da djelo prirodnim, tj. da
dovede u svoj vidokrug ono to se u djelu moglo stranim i ne-
Sam Culler tvrdi da, ukoliko je studij knjievnosti dis-
dplina, on mora postati poetika, tj. uvjeta i
na taj To je ono to Culler (prema ter-
minologiji poznatog lingvista Noama Chomskog) naziva knjiev-
nom kompetencijom
1
pri bi competence otprilike
sposobnost, znanje, a performance izvedbu koja na-
ravno ne moe nadvisiti, ili okvire, kompetencije. Kako bi to
bolje objasnio, Culler se slui usporedbom: Kao to u dobro pozna-
tom jeziku moemo zamisliti bezbroj novih (po prvi put izvedenih)
tako i knjievnog djela neko tivo tek ako je
usvojio - internalizirao - sistem pravila i konvencija bez
tekst ne bi mogao shvatiti. Neki tekst dobiti svoj tek u, od-,
nosu prema sistemu konvencija koji je usvojio;Proce's koji se
1.). odvija mogli bismo nazvati naturalizacijom (sposobnost"
da s djelom neki nazivnik) 'i,
tekst! djelo vjerojatnim (Culler upotrebljava francuski termin
"'vraisemblable), tj. da ono to je U tekstu prihvatljivim.
Tu se radi o kodovima u okviru kojih autor stvara a koje mi (svojim
znanjem,'poznavanjem, dakle kompetencijom) moemo Is-
prva bi Culler takvu sposol:?llost nazivao idealnom, da bi se kasnije
'korigirao, istaknuvi kako je potrebno osloboditi se takvih apstrak-
cija, da je time povijest u kojoj je uvijek
, s
je Culler vjerovao da su pitanja kojima se knjievna te-
orija treba baviti poezija kao proces kojim vladaju pravila, slaganje
-odnosno neslaganje oko pojedinih tekstova, :raznolikost u
, nekom tekstu i S vremenom je postao prema tak--
vom izboru problema te 'je sve vie sumnjao- u intelektu-
alnog ili saimanja (bez ostatka)_l}ekog teksta. Ta poja-
.... skepsa ila je u smjeru pjegova kasnijeg zalaganja za
"postupak poznat pod naziv:omdekons.t:rukCija, a' o raspravlja
'ti svojoj knjizi On Deconstruction (1983). .
Cupe.r se tu odnosi.prema tzv. kritici jer
. sumnja da postoji neto poput neposredne prirodne reakcije na,
1 Prijevod poglavlja Literary competence iz Cullerove knjige Structu-
ralist Poetics objavljen je u Republici 1986, br. 3 - 4. .
268
djelo. Ono to nam teorija otkriva upravo je obrat-
-no, a to'je posteLlovarta reakCija, puna kontr:adi,kcija. Jer je
-reakcija vec unaprijed pripravljena bezbrojnim primjerima iz i-
\Tota, bilo da je to rezultat odgoja, kolovanja ili nekog drugog ivot-
nog iskustva. Zbog toga je naivno govoriti o neposrednosti bilo kak-
vog iskustva, a-teorija moe tek odrediti granice ono-
ga to u tekstu vidimo i onoga to u tekst elimo _(svjesno ili nesvjes-'
-no) Culleru da Sl! glavni predstavnici teorije recepcije
biIr poput dramskih junaka koji sami ravnaju, upraVljaju
dok/pojava na zamke koje tekst u sebi skri-
\r(i a iz kojih proizlaze u pouzdanom pri po-
staje jasno da ranije teorije nisu odrive.
, Kao to Culler u predgovoru knjige On Deconstruction ra-
di se o nastavku njegove rasprave iz Structuralist Poetics no, to
nastavlja, u se izmijenila knjievno-teorijska klima u
'Sjedinjenim Dravama. naime nije potrebno pisati uvodne stu-
dije o problematici strukturalizma - jer je to - nego
je potrebno sudjelovati, odnosno intervenirati, u debati o tom pod-
To je potrebno u pogledu postupka dekonstrukcije i
njegova najistaknutijeg zagovornika, Jacquesa. Derride, su ideje /"
krivo o svojoj namjeri u toj knjizi Culler kae
da se radi o prikazu onoga za to sam otkrio da je najvitalnije i naj-
u nedavnoj teorijskoj literaturi te sam se prihvatio iznoe-
nja problema koji su loe Kao to smo rekli, ti
najvitalniji problemi 'vezani su uz Derridin pojam dekonstrukcije.
Culler kako je/termin logocentrizam u os-
Jlovi'n za Derridin miljenja.' Logocentrizam bi zna-
pojmova izvan konteKsta i povijesti, kao da za-
_dravaju svoju bit: .Tako se, po Derridi, u zapadnoj filozofiji zadra-
. lo vjerovanje u stahie inepromjenljive pojniove i ideale (npr. o:
slobodi, bitku itd.tkao da su apsolutni, promjenama
Jconteksta i vremena. Derrida to naziva 10goce:o.trizmoriJ. evropske
metafizike koja je postala rtvom zablude o stalnoj supstanciji. Sam
Derricl.a se nasuprot tome zalae za da tek u okviru siste-
,ma razlika razaznajerno neki pojam pa je Derrida zbog. toga proiz-
veo nov termiu'"](oji taj neprekidni pro<::es razlikovanja. Taj
termin je diffefance to nije tek prijevod nae razlika.
na francuski da se ta pie difference, dok u Derride sto-
ji a umjesto drugog e. Derrida naime elipotcrtati vremensku i prQ-
stOf1").U razliku koja naiiij6lcod promjena li novim okolnostima, dis-
. lokaciJom starog pojma to mora prostor-
ni premjetaj i vremensku odgodu. tog pojuia naveia je
Derridu da iskuje novu (tj. differance) koja bi li isto vrijeme
269
aja da se otkrije na napor da utvrdi okvir u kojem
(ili protiv kojega) je djelo napisano. Drugim Culler se op-
redijelio za ono, to u suvremenim knjievnim teorijama nazivamo
. teorijom recepcije, a koja je srodna strukturalizmu. Zadatak je kriti-
cara '=- iz te perspektive - da djelo prirodnim, tj. da
dovede u svoj vidokrug ono to se u djelu moglo stranim i ne-
Sam Culler tvrdi da, ukoliko je studij knjievnosti dis-
dplina, on mora postati poetika, tj. uvjeta i
na taj To je ono to Culler (prema ter-
minologiji poznatog lingvista Noama Chomskog) naziva knjiev-
nom kompetencijom
1
pri bi competence otprilike
sposobnost, znanje, a performance izvedbu koja na-
ravno ne moe nadvisiti, ili okvire, kompetencije. Kako bi to
bolje objasnio, Culler se slui usporedbom: Kao to u dobro pozna-
tom jeziku moemo zamisliti bezbroj novih (po prvi put izvedenih)
tako i knjievnog djela neko tivo tek ako je
usvojio - internalizirao - sistem pravila i konvencija bez
tekst ne bi mogao shvatiti. Neki tekst dobiti svoj tek u, od-,
nosu prema sistemu konvencija koji je usvojio;Proce's koji se
1.). odvija mogli bismo nazvati naturalizacijom (sposobnost"
da s djelom neki nazivnik) 'i,
tekst! djelo vjerojatnim (Culler upotrebljava francuski termin
"'vraisemblable), tj. da ono to je U tekstu prihvatljivim.
Tu se radi o kodovima u okviru kojih autor stvara a koje mi (svojim
znanjem,'poznavanjem, dakle kompetencijom) moemo Is-
prva bi Culler takvu sposol:?llost nazivao idealnom, da bi se kasnije
'korigirao, istaknuvi kako je potrebno osloboditi se takvih apstrak-
cija, da je time povijest u kojoj je uvijek
, s
je Culler vjerovao da su pitanja kojima se knjievna te-
orija treba baviti poezija kao proces kojim vladaju pravila, slaganje
-odnosno neslaganje oko pojedinih tekstova, :raznolikost u
, nekom tekstu i S vremenom je postao prema tak--
vom izboru problema te 'je sve vie sumnjao- u intelektu-
alnog ili saimanja (bez ostatka)_l}ekog teksta. Ta poja-
.... skepsa ila je u smjeru pjegova kasnijeg zalaganja za
"postupak poznat pod naziv:omdekons.t:rukCija, a' o raspravlja
'ti svojoj knjizi On Deconstruction (1983). .
Cupe.r se tu odnosi.prema tzv. kritici jer
. sumnja da postoji neto poput neposredne prirodne reakcije na,
1 Prijevod poglavlja Literary competence iz Cullerove knjige Structu-
ralist Poetics objavljen je u Republici 1986, br. 3 - 4. .
268
djelo. Ono to nam teorija otkriva upravo je obrat-
-no, a to'je posteLlovarta reakCija, puna kontr:adi,kcija. Jer je
-reakcija vec unaprijed pripravljena bezbrojnim primjerima iz i-
\Tota, bilo da je to rezultat odgoja, kolovanja ili nekog drugog ivot-
nog iskustva. Zbog toga je naivno govoriti o neposrednosti bilo kak-
vog iskustva, a-teorija moe tek odrediti granice ono-
ga to u tekstu vidimo i onoga to u tekst elimo _(svjesno ili nesvjes-'
-no) Culleru da Sl! glavni predstavnici teorije recepcije
biIr poput dramskih junaka koji sami ravnaju, upraVljaju
dok/pojava na zamke koje tekst u sebi skri-
\r(i a iz kojih proizlaze u pouzdanom pri po-
staje jasno da ranije teorije nisu odrive.
, Kao to Culler u predgovoru knjige On Deconstruction ra-
di se o nastavku njegove rasprave iz Structuralist Poetics no, to
nastavlja, u se izmijenila knjievno-teorijska klima u
'Sjedinjenim Dravama. naime nije potrebno pisati uvodne stu-
dije o problematici strukturalizma - jer je to - nego
je potrebno sudjelovati, odnosno intervenirati, u debati o tom pod-
To je potrebno u pogledu postupka dekonstrukcije i
njegova najistaknutijeg zagovornika, Jacquesa. Derride, su ideje /"
krivo o svojoj namjeri u toj knjizi Culler kae
da se radi o prikazu onoga za to sam otkrio da je najvitalnije i naj-
u nedavnoj teorijskoj literaturi te sam se prihvatio iznoe-
nja problema koji su loe Kao to smo rekli, ti
najvitalniji problemi 'vezani su uz Derridin pojam dekonstrukcije.
Culler kako je/termin logocentrizam u os-
Jlovi'n za Derridin miljenja.' Logocentrizam bi zna-
pojmova izvan konteKsta i povijesti, kao da za-
_dravaju svoju bit: .Tako se, po Derridi, u zapadnoj filozofiji zadra-
. lo vjerovanje u stahie inepromjenljive pojniove i ideale (npr. o:
slobodi, bitku itd.tkao da su apsolutni, promjenama
Jconteksta i vremena. Derrida to naziva 10goce:o.trizmoriJ. evropske
metafizike koja je postala rtvom zablude o stalnoj supstanciji. Sam
Derricl.a se nasuprot tome zalae za da tek u okviru siste-
,ma razlika razaznajerno neki pojam pa je Derrida zbog. toga proiz-
veo nov termiu'"](oji taj neprekidni pro<::es razlikovanja. Taj
termin je diffefance to nije tek prijevod nae razlika.
na francuski da se ta pie difference, dok u Derride sto-
ji a umjesto drugog e. Derrida naime elipotcrtati vremensku i prQ-
stOf1").U razliku koja naiiij6lcod promjena li novim okolnostima, dis-
. lokaciJom starog pojma to mora prostor-
ni premjetaj i vremensku odgodu. tog pojuia naveia je
Derridu da iskuje novu (tj. differance) koja bi li isto vrijeme
269
kako sam razlikovanja, tako i njen rezultat:, Po Derri-
di svaki pojam nosi u sebi trag drugog pojma, on je njime, mogli
, bismo kontaminiran a to je ono to Derrida naziva tragom (tra-
ce) u pojedinoj dok u drugu-ruku sadrIa:j tielcog-poJma nije is-
y' na taj termin nego se iri, razlijeva izvan sebe
(te time ostavlja svoj trag na drugim jekod Derride
djelovanje vika (supplement). /
/[z tog novog pristupa' jeziku proizlazi postupak de-
konstrukcije koji je kao_ to -Culleristice, za, 1. pro-
rigoroznog dokazivanja u filozofiji i 2. dislokaciju
filozofskih'kategorija i osporavanje pokuaja za pojedinih
Za ovu drugu vrst postupka dekonstrukcije
- na je dehijerarhizacija nekog pojma koji je u dihotomiji
/ konvencionalno zauzimao bitno mjesto/Culler kao primjer za takav
-postupak dehijerarhizacije navodi odnos strukture i eleme-
nata (koji tu strukturu se smatra da elementi
, imaju primat jer oni zapravo strukturu, cjelinu. N o ipak
takva opozicija je neodriva, odnosno proizvoljna, jer elementi
moraju biti dio strukture. Za ilustraciju bismo mogli uzeti jezik za
koji kaemo da se sastoji od kao elemenata. A ipak jedva da
moemo zamisliti da su ikada postojale izvan strukture, tj. u
nekoj vrsti kaosa ili mase. Jednu moemo shvatiti
tek ukoliko se 'onajavlja u kontekstu, u6kviru (frugih dakle u
hekoj strukturi. Prema tome,- kao to Culler
,/ 'Derri-du;-opozicija struktura/element pn nam se da
lj' . -element-ima primat - dekonstn,lirana je. I na drugim Derridinim
_:primjerima Culler pokazuje kako"se iu zapravo radi o rigoroznom i
dosljedno provedenom ,filozofskog razmiljanja i razlikova-
" nja a ne o pukoj skepsi koja zavrava u nihilizmu - kao to se za
. Derridu tvrdilo. Culler na Derridino upozo-
ravanje o prelijevanju i preklapanju pojmova to vodi do po-
u gdje je smisao od onoga -to bismo
na prvi pogled mogli Krajnji su rezultati takvih preklapa-
nja tzv. aporije u to bi da se ne moemo zaustaviti
na jednom a osim toga nema da dilema bude
razrijeena nekom zavrnom sintezom. -
-'. pokazuje na djelu
p()zn(ltog igl-avnogpredstavnik.aYaleske koje, Paula. De
-'Mana -(umro 1984). De Man na tekstovima-Prousta;' Rilkea i ROllS-
-'seaua pokazuje da svede
- jedno rjeenje. Redovito se radIo preklapanju 9 sup-
rotnosti izmedu npr. ili
= 1?-amjere i ostvarenja. KaO' to'_ Culler navodi, De Man ide tako dale-
270
ko da tvrdi kako bi zapravo svako paljivo otkrilo nedosljed-
nosti i protuslovlja u tekstu. Nema razloga, po De Manu, zato i po-
red velikih individualnih razlika, ne bismo nailazili na takve pojave
kod svih autora.
Culler se zadrao i na drugom vanom elementu poststruktura-
lizm"a, na tzv. intertekstualnosti. Po tom originalnost i in-
dividualnost vie su izraz ideologije nego to bi to
pravo stanje stvari. Zaprav-o je 'svaki tekst p-roaran svjesnim i
nesvjesnim tragovima prolosti i sadanjosti, to su ponavljanja i pre-
uzimanja elemenata drugih djela i autora, a to ranija kritika nije
. voljela-priznati.' '-
- ,Qdposebnog je interesa i poglavlje kao ena koje je ve-
zano uz oivlJivanje pokreta i gdje Culler na brojnim
vprimjerima pokazuje kako ensko dovodi do -no-
"Y:U\ 'i ocjena poznatih knjievnih djela. U za-
moemo samo ponoviti da Cullerova knjiga o dekonstrukci-
ji prua vrijedan uvid u stanje knjievnih teorija naeg vremena te
ujedno zauzima vlastiti stav u tom intelektualnom okviru.
Miroslav Beker
271
kako sam razlikovanja, tako i njen rezultat:, Po Derri-
di svaki pojam nosi u sebi trag drugog pojma, on je njime, mogli
, bismo kontaminiran a to je ono to Derrida naziva tragom (tra-
ce) u pojedinoj dok u drugu-ruku sadrIa:j tielcog-poJma nije is-
y' na taj termin nego se iri, razlijeva izvan sebe
(te time ostavlja svoj trag na drugim jekod Derride
djelovanje vika (supplement). /
/[z tog novog pristupa' jeziku proizlazi postupak de-
konstrukcije koji je kao_ to -Culleristice, za, 1. pro-
rigoroznog dokazivanja u filozofiji i 2. dislokaciju
filozofskih'kategorija i osporavanje pokuaja za pojedinih
Za ovu drugu vrst postupka dekonstrukcije
- na je dehijerarhizacija nekog pojma koji je u dihotomiji
/ konvencionalno zauzimao bitno mjesto/Culler kao primjer za takav
-postupak dehijerarhizacije navodi odnos strukture i eleme-
nata (koji tu strukturu se smatra da elementi
, imaju primat jer oni zapravo strukturu, cjelinu. N o ipak
takva opozicija je neodriva, odnosno proizvoljna, jer elementi
moraju biti dio strukture. Za ilustraciju bismo mogli uzeti jezik za
koji kaemo da se sastoji od kao elemenata. A ipak jedva da
moemo zamisliti da su ikada postojale izvan strukture, tj. u
nekoj vrsti kaosa ili mase. Jednu moemo shvatiti
tek ukoliko se 'onajavlja u kontekstu, u6kviru (frugih dakle u
hekoj strukturi. Prema tome,- kao to Culler
,/ 'Derri-du;-opozicija struktura/element pn nam se da
lj' . -element-ima primat - dekonstn,lirana je. I na drugim Derridinim
_:primjerima Culler pokazuje kako"se iu zapravo radi o rigoroznom i
dosljedno provedenom ,filozofskog razmiljanja i razlikova-
" nja a ne o pukoj skepsi koja zavrava u nihilizmu - kao to se za
. Derridu tvrdilo. Culler na Derridino upozo-
ravanje o prelijevanju i preklapanju pojmova to vodi do po-
u gdje je smisao od onoga -to bismo
na prvi pogled mogli Krajnji su rezultati takvih preklapa-
nja tzv. aporije u to bi da se ne moemo zaustaviti
na jednom a osim toga nema da dilema bude
razrijeena nekom zavrnom sintezom. -
-'. pokazuje na djelu
p()zn(ltog igl-avnogpredstavnik.aYaleske koje, Paula. De
-'Mana -(umro 1984). De Man na tekstovima-Prousta;' Rilkea i ROllS-
-'seaua pokazuje da svede
- jedno rjeenje. Redovito se radIo preklapanju 9 sup-
rotnosti izmedu npr. ili
= 1?-amjere i ostvarenja. KaO' to'_ Culler navodi, De Man ide tako dale-
270
ko da tvrdi kako bi zapravo svako paljivo otkrilo nedosljed-
nosti i protuslovlja u tekstu. Nema razloga, po De Manu, zato i po-
red velikih individualnih razlika, ne bismo nailazili na takve pojave
kod svih autora.
Culler se zadrao i na drugom vanom elementu poststruktura-
lizm"a, na tzv. intertekstualnosti. Po tom originalnost i in-
dividualnost vie su izraz ideologije nego to bi to
pravo stanje stvari. Zaprav-o je 'svaki tekst p-roaran svjesnim i
nesvjesnim tragovima prolosti i sadanjosti, to su ponavljanja i pre-
uzimanja elemenata drugih djela i autora, a to ranija kritika nije
. voljela-priznati.' '-
- ,Qdposebnog je interesa i poglavlje kao ena koje je ve-
zano uz oivlJivanje pokreta i gdje Culler na brojnim
vprimjerima pokazuje kako ensko dovodi do -no-
"Y:U\ 'i ocjena poznatih knjievnih djela. U za-
moemo samo ponoviti da Cullerova knjiga o dekonstrukci-
ji prua vrijedan uvid u stanje knjievnih teorija naeg vremena te
ujedno zauzima vlastiti stav u tom intelektualnom okviru.
Miroslav Beker
271
il-
! ...
Kazalo imena
Abraham, Nicolas 164, 180
Abrams, M. H. l12
b
, 152-153,
171, 191,232
Adams, Maurianne 38
Altieri, Charles 112b
Aristotel 30, 116, 126
Artaud, Antonin 159
Ashbery, Hohn 32
Austin, J. L. 76, 94-110, 114,
125, 131, 183-184, 186, 190,
225
Balzac, Honore de 54-55, 149,
191, 193, 208
Barth, John 29
Barthes, Roland 11, 14, 16, 18,
20-21, 22
b
, 26-30, 32-33, 58,
61, 191-192, 208, 267
Baudelaire, Charles 225, 238
Beauvoir, Simone de 40
Bercovitch, Sacvan 49
Blanchot, Maurice 117, 176,
235-236
Bleich, David 56-57
Bloom, Harold 14, 16, 23-24,
53
b
, 69-70, 151, 154
Bohr, Niels 68
Booth, Stephen 30, 60 ,
Booth, Wayne 7, 26, 113\
152-153 I
Boulez, Pierre 31
Brenkman, John 14, 217-221
Breton, Andre 40
Bronte, Charlotte 38
Brooks, Cleanth 31, 172-173,
175-176, 187,202
Brooks, Peter 137
b
Burke, Kenneth 152-153
Burt, Ellen 214
Carroll, David 137
b
C6risy, Kolokvij o Derridi
196
b
Chase, Cynthia 137
b
, 164
b
,
196
b
, 214b
Chaucer, Geoffrey 232
Cixous, Helene 137
b
, 142, 148
Claudel, Paul 40
Coste, Didier 69
b
Courtivron, Isabelle de 53
b
Crane, R. S. 152
Culler, Jonathan 267-271
140, 164
Dante, Alighieri 177
Davis, Walter 26
Deleuze, Gilles 10, 16, 20
De Man, Paul 11, 19-20, 23-24,
70-71, 75\ 114, 127, 153,
158-159, '171, 184,187, 193,
195-197, 207-216, 221-223,
231-232, 235-241, 270, 271
Derrida, Jacques 8, 10-12, 17,
19, 22
b
, 23-24, 54
b
, 73,
76-79, 81-89, 91-92, 94, 96,
99-104, 106-121, 123-128,
130-131, 134-136, 137\ 139,
141-143, 145, 147-148, 150,
153-161, 163-172,176-190,
192, 195-196,207, 209, 21'3,
221, 224, 232, 234, 236-237,
267, 269, 270
Descartes, Rene 80, 120, 130,
139
Descombes, Vincent '14, 109 '
Deutsch, Helene 226-227
Dewey, John 130
Diacritics 195
Dickens, Charles 177
Dinnerstein, Dorothy 46-47,
51-52, 196
b
Donato, Eugenio 20
Donne, John 172, 175-176
Donoghue, Denis 196
Douglas, Arin 49
273
il-
! ...
Kazalo imena
Abraham, Nicolas 164, 180
Abrams, M. H. l12
b
, 152-153,
171, 191,232
Adams, Maurianne 38
Altieri, Charles 112b
Aristotel 30, 116, 126
Artaud, Antonin 159
Ashbery, Hohn 32
Austin, J. L. 76, 94-110, 114,
125, 131, 183-184, 186, 190,
225
Balzac, Honore de 54-55, 149,
191, 193, 208
Barth, John 29
Barthes, Roland 11, 14, 16, 18,
20-21, 22
b
, 26-30, 32-33, 58,
61, 191-192, 208, 267
Baudelaire, Charles 225, 238
Beauvoir, Simone de 40
Bercovitch, Sacvan 49
Blanchot, Maurice 117, 176,
235-236
Bleich, David 56-57
Bloom, Harold 14, 16, 23-24,
53
b
, 69-70, 151, 154
Bohr, Niels 68
Booth, Stephen 30, 60 ,
Booth, Wayne 7, 26, 113\
152-153 I
Boulez, Pierre 31
Brenkman, John 14, 217-221
Breton, Andre 40
Bronte, Charlotte 38
Brooks, Cleanth 31, 172-173,
175-176, 187,202
Brooks, Peter 137
b
Burke, Kenneth 152-153
Burt, Ellen 214
Carroll, David 137
b
C6risy, Kolokvij o Derridi
196
b
Chase, Cynthia 137
b
, 164
b
,
196
b
, 214b
Chaucer, Geoffrey 232
Cixous, Helene 137
b
, 142, 148
Claudel, Paul 40
Coste, Didier 69
b
Courtivron, Isabelle de 53
b
Crane, R. S. 152
Culler, Jonathan 267-271
140, 164
Dante, Alighieri 177
Davis, Walter 26
Deleuze, Gilles 10, 16, 20
De Man, Paul 11, 19-20, 23-24,
70-71, 75\ 114, 127, 153,
158-159, '171, 184,187, 193,
195-197, 207-216, 221-223,
231-232, 235-241, 270, 271
Derrida, Jacques 8, 10-12, 17,
19, 22
b
, 23-24, 54
b
, 73,
76-79, 81-89, 91-92, 94, 96,
99-104, 106-121, 123-128,
130-131, 134-136, 137\ 139,
141-143, 145, 147-148, 150,
153-161, 163-172,176-190,
192, 195-196,207, 209, 21'3,
221, 224, 232, 234, 236-237,
267, 269, 270
Descartes, Rene 80, 120, 130,
139
Descombes, Vincent '14, 109 '
Deutsch, Helene 226-227
Dewey, John 130
Diacritics 195
Dickens, Charles 177
Dinnerstein, Dorothy 46-47,
51-52, 196
b
Donato, Eugenio 20
Donne, John 172, 175-176
Donoghue, Denis 196
Douglas, Arin 49
273
Eagleton, Terry 178
Eco, Umberto 31-32, 61, 98
Eliot, George 23,
.Eliot, T. S. 31
Ellmann, Mary 47
Emerson, R. W. 8, 9, 197
Epimenid 173
Euripid 42
Felman, Shoshana 14, 16, 43,
54-55, 100
b
, 101
b
, 102
b
, 147,
149, 225, 233-234
Ferguson, Frances 214
Fetterly, Judith 45-46, 48
Fiedler, Leslie 45
Finas, Lucette 147
Fish, Stanley 14,30, 31
b
, 34-35,
57-66, 69, 154
Flaubert, Gustave 69
b
, 191
Forrest-Thomson, Veronica 33
Foucault, Michel 10, 20, 120,
190-192
Freud, Sigmund 8, 19, 51-52,
63, 76, 83, 118-120, 128,
137-142, 144-147, 149, 154,
161, 164
b
, 172, 180, 183,-184,
226-231
Friedrich Veliki 225
Fynsk, 13 5
Gadamer, Hans Georg 8, 131 b
Gasche, Rodolphe 73
b
, 137
b
,
176, 196
Genet, Jean 40, 76, 117
Genette, Gerard 16, 18, 20,
180-181 "
Gilbert, Sandnl 44\ 53
b
, 143
b
Gilman, Charlotte 39
Girard, Rene 16, 20, 23-24
Glyph 195
Godel, Kurt 114
Goethe, J. W. von 8, 9, 232
Goffman, Erving 8
Gouldner, Alvin 10
GREPH 135
Gubar, Susan 44\ 53
b
, 143
b
Harari, Josue 20 .
Hardy, Thomas 37, 42
274
Hartman, Geoffrey ll, 14, 23,
37, 38
b
, 113\ 117
b
, 154,
164
b
240
b
Nathaniel 50
Hegel, G. W. F. 8-9, 73
b
, 76,
116-117, 125, 166, 190
Heidegger, Martin 10, 73
b
,
76-77, 83, 120, 122, 127-128,
166, 170, 221, 235-236 .
Heilbrun, Carolyn 42
Hemingway, Ernest 103
Hertz, Neil 14
b
, 137
b
, 225-231
Hirseh, E. D. 26, 32, 67
Hoffmann, E. T. A. 226, 228
Hofstader, Douglas 9, 173
b
Holderlin, Friedrich 235-236,
238
Holland, Norman 56, 60-61
Howe, Irving 37
Hugo, Victor 224-225
Hume, David 75, 190
Husserl, Edmund 73
b
, 76, 80,
83, 87, 166, 221
Ingarden, Roman 31
Irigaray, Luce 51, 144-145, 149
Irving, Washington 45
b
Iser, Wolfgang 14, 28-31, 60,
65-66, 68
Jabes, Edmond 178
Jacobs, Carol 196\ 209
Jacobus, Mary 42b
Jakobson> Roman 18, 21, 267
James, Henry 31, 48, 233
Jauss, Hans Robert 237-238
Johnson, Barbara 22
b
, 119-120,
153, 183, 202-203, 205-209,
225, 232, 234, 241
Kamuf, Peggy 50-51, 55
Kant, Immanuel 13, 76, 116,
120, 126-127, 134-135,
166-172, 183, 184, 221, 225,
230
Katz, J errold 100
b
Klein, Richard 225
Kofman, Sarah 75\ 137
b
,
145-147, 149, 196
b
.j
l
"
)
I
J
Kolodny, Annette 39, 44
Kristeva, Julia 14, 149-150,267
Kuhn, Thomas,67
Lacan, Jacques 8, 21-22,
119-120, 137
b
, 148, 225,
. 233-234
Lacoue-Labarthe, Philippe
24\ 137\ 157, 196
Lander, Dawn 38-39
Laplanche, Jean 137
b
, 139
b
,
140-141
Lawrence, D. H. 40-42
Lec1aire, Serge 139
b
Leibniz, Wilhelm Gottfried
190
Leiris, Michel 116
Lentricchia, Frank 11, 17, 36
b
,
197, 240
b
.
Levi-Strauss, Claude 20, 76,
87, 190
Lewis, Philip 20
Lukaos, Georg 235-236
Lukrecije 68
Lyoils, John 97
MacCannell, Dean 9
Mailer, Norman 40-41, 47
Mail1oux, Steven 69
b
Mallarme, Stephane 76, 124,
178, 181, 191,242
Marin, Louis 20
Markiewicz, Henryk 31 b
Marks, Elaine 53
b
Marx, Karl 8-9, 165, 224-225
Mehlma:n, Jeffrey 137
b
, 224,
225
Melville, Herman 50, 202-203,
241-242
Michaels, Walter 197-202,
205-206
Miller, Henry 40-41
__ 11, 18-20,
-- 22-23, 36\ 189, 215, 217,
232-233, 240
Mi11ett, Kate 40-42
Milton, John 34-35, 232
Mitchell, Juliet 146
Moliere 225
Montherlant, Henry MilIon de
40
N abokov, Vladimir 29
Nancy, J.-L. 157, 160, 196
Narcis 217-221
Newsweek 195
N ewton, Isaac 68 ,
New York Review of Books 195,
196
b
Nietzsche, Friedrich 8, 18, 23,
54
b
, 73
b
, 74, 75
b
, 83, 112,
128, 143
b
, 207, 238
Ovidije 217-221
Parker, Andrew 36
b
, 165
Pater, Walter 62, 64
Peirce, C. S. 162
Petrarca, Francesco 216
b
Phillips, William 14
Platon 51, 76, 79, 80, 86-87,
116, 123, 125-126, 160-161,
166, 183, 186, 188
Poe, E. A. 39, 199, 234'
Ponge, Francis 165
Poulet, Georges 36
b
, 235-236
Prince, Gerald 28-29
Proust, Marcel 23, 90, 209-211,
221-222
Rabelai.s, Franyois 191
Rabinowitz, Peter 29
Racine, Jean 191
Rand, Nicolas 164
b
Reichert, John 26-27, 32, 59
b
Rey, Jean-Michel 137
b
. Richard, Jean-Pierre 179-180
Riffaterre, Michael 20, 28, 30,
68, 117
b
, 197
Rilke, Rainer Maria 23
Robbe-Gri1let, Alajn 33
Rorty, Richard 8-10, 67, 77,
124, 130-131, 154
Rousseau, Jean Jacques 23, 70,
76, 80, 87-91, 94, 116, 120,
126, 158,. 161, 182-183,
275
Eagleton, Terry 178
Eco, Umberto 31-32, 61, 98
Eliot, George 23,
.Eliot, T. S. 31
Ellmann, Mary 47
Emerson, R. W. 8, 9, 197
Epimenid 173
Euripid 42
Felman, Shoshana 14, 16, 43,
54-55, 100
b
, 101
b
, 102
b
, 147,
149, 225, 233-234
Ferguson, Frances 214
Fetterly, Judith 45-46, 48
Fiedler, Leslie 45
Finas, Lucette 147
Fish, Stanley 14,30, 31
b
, 34-35,
57-66, 69, 154
Flaubert, Gustave 69
b
, 191
Forrest-Thomson, Veronica 33
Foucault, Michel 10, 20, 120,
190-192
Freud, Sigmund 8, 19, 51-52,
63, 76, 83, 118-120, 128,
137-142, 144-147, 149, 154,
161, 164
b
, 172, 180, 183,-184,
226-231
Friedrich Veliki 225
Fynsk, 13 5
Gadamer, Hans Georg 8, 131 b
Gasche, Rodolphe 73
b
, 137
b
,
176, 196
Genet, Jean 40, 76, 117
Genette, Gerard 16, 18, 20,
180-181 "
Gilbert, Sandnl 44\ 53
b
, 143
b
Gilman, Charlotte 39
Girard, Rene 16, 20, 23-24
Glyph 195
Godel, Kurt 114
Goethe, J. W. von 8, 9, 232
Goffman, Erving 8
Gouldner, Alvin 10
GREPH 135
Gubar, Susan 44\ 53
b
, 143
b
Harari, Josue 20 .
Hardy, Thomas 37, 42
274
Hartman, Geoffrey ll, 14, 23,
37, 38
b
, 113\ 117
b
, 154,
164
b
240
b
Nathaniel 50
Hegel, G. W. F. 8-9, 73
b
, 76,
116-117, 125, 166, 190
Heidegger, Martin 10, 73
b
,
76-77, 83, 120, 122, 127-128,
166, 170, 221, 235-236 .
Heilbrun, Carolyn 42
Hemingway, Ernest 103
Hertz, Neil 14
b
, 137
b
, 225-231
Hirseh, E. D. 26, 32, 67
Hoffmann, E. T. A. 226, 228
Hofstader, Douglas 9, 173
b
Holderlin, Friedrich 235-236,
238
Holland, Norman 56, 60-61
Howe, Irving 37
Hugo, Victor 224-225
Hume, David 75, 190
Husserl, Edmund 73
b
, 76, 80,
83, 87, 166, 221
Ingarden, Roman 31
Irigaray, Luce 51, 144-145, 149
Irving, Washington 45
b
Iser, Wolfgang 14, 28-31, 60,
65-66, 68
Jabes, Edmond 178
Jacobs, Carol 196\ 209
Jacobus, Mary 42b
Jakobson> Roman 18, 21, 267
James, Henry 31, 48, 233
Jauss, Hans Robert 237-238
Johnson, Barbara 22
b
, 119-120,
153, 183, 202-203, 205-209,
225, 232, 234, 241
Kamuf, Peggy 50-51, 55
Kant, Immanuel 13, 76, 116,
120, 126-127, 134-135,
166-172, 183, 184, 221, 225,
230
Katz, J errold 100
b
Klein, Richard 225
Kofman, Sarah 75\ 137
b
,
145-147, 149, 196
b
.j
l
"
)
I
J
Kolodny, Annette 39, 44
Kristeva, Julia 14, 149-150,267
Kuhn, Thomas,67
Lacan, Jacques 8, 21-22,
119-120, 137
b
, 148, 225,
. 233-234
Lacoue-Labarthe, Philippe
24\ 137\ 157, 196
Lander, Dawn 38-39
Laplanche, Jean 137
b
, 139
b
,
140-141
Lawrence, D. H. 40-42
Lec1aire, Serge 139
b
Leibniz, Wilhelm Gottfried
190
Leiris, Michel 116
Lentricchia, Frank 11, 17, 36
b
,
197, 240
b
.
Levi-Strauss, Claude 20, 76,
87, 190
Lewis, Philip 20
Lukaos, Georg 235-236
Lukrecije 68
Lyoils, John 97
MacCannell, Dean 9
Mailer, Norman 40-41, 47
Mail1oux, Steven 69
b
Mallarme, Stephane 76, 124,
178, 181, 191,242
Marin, Louis 20
Markiewicz, Henryk 31 b
Marks, Elaine 53
b
Marx, Karl 8-9, 165, 224-225
Mehlma:n, Jeffrey 137
b
, 224,
225
Melville, Herman 50, 202-203,
241-242
Michaels, Walter 197-202,
205-206
Miller, Henry 40-41
__ 11, 18-20,
-- 22-23, 36\ 189, 215, 217,
232-233, 240
Mi11ett, Kate 40-42
Milton, John 34-35, 232
Mitchell, Juliet 146
Moliere 225
Montherlant, Henry MilIon de
40
N abokov, Vladimir 29
Nancy, J.-L. 157, 160, 196
Narcis 217-221
Newsweek 195
N ewton, Isaac 68 ,
New York Review of Books 195,
196
b
Nietzsche, Friedrich 8, 18, 23,
54
b
, 73
b
, 74, 75
b
, 83, 112,
128, 143
b
, 207, 238
Ovidije 217-221
Parker, Andrew 36
b
, 165
Pater, Walter 62, 64
Peirce, C. S. 162
Petrarca, Francesco 216
b
Phillips, William 14
Platon 51, 76, 79, 80, 86-87,
116, 123, 125-126, 160-161,
166, 183, 186, 188
Poe, E. A. 39, 199, 234'
Ponge, Francis 165
Poulet, Georges 36
b
, 235-236
Prince, Gerald 28-29
Proust, Marcel 23, 90, 209-211,
221-222
Rabelai.s, Franyois 191
Rabinowitz, Peter 29
Racine, Jean 191
Rand, Nicolas 164
b
Reichert, John 26-27, 32, 59
b
Rey, Jean-Michel 137
b
. Richard, Jean-Pierre 179-180
Riffaterre, Michael 20, 28, 30,
68, 117
b
, 197
Rilke, Rainer Maria 23
Robbe-Gri1let, Alajn 33
Rorty, Richard 8-10, 67, 77,
124, 130-131, 154
Rousseau, Jean Jacques 23, 70,
76, 80, 87-91, 94, 116, 120,
126, 158,. 161, 182-183,
275
186-188, 213-216, 222, 232,
236, 239, 241-242
Russell, Bertrand 173
Ryan, Michael 136
Sade, markiz de 191 .
Salome, Lou-Andreas 226-227
Sartre, Jean-PaulI O, 66
Saussure, Ferdinand de 8, 21,
23, 76, 83-87, 94-95, 99, 104,
116, 117
b
, 161, 163, 183,
190, 192
Searle, John 94, 96, 100-102,
103
b
, 106, 131
Serres, Michel 10, 14, 16, 20 .
Shakespeare, William 23, 40,
232 .
Shelley, Percy Bysshe 117, 232,
238, 24.0
Showalter, Elaine 37, 43-44
Slatoff, Walter 35
Sokrat 122, 123, 125, 161
v Spenser, Edmund 232
Spivak, Gayatri 43, 73
b
, 193.
Staljin, J. V. 42
Stendhal40
Stevens, Wall ace 23, 232
Stowe, Harrie't Beecher 49-50
Strickland, Geoffrey 27
Suleiman, Susan 27
276
Swift, Jonathan 29
Tausk, Victor 226-230
Thompson, Michael 9
Thoreau, Henry 197-201
Todorov, Tzvetan 16, 20
Tompkins, Jane 30
b
, 33, 49
Torok, Maria 164
Trilling, Lionel 39
Valery, Paul 156-158
Warner, William 128
b
Warren, Austin 15, 170
Weber, Samuel 63, 65, 137
b
Weinberg, Bernard.30
Wellek, Rene 15, 170
Wilde, Oscar 42
Williams, William Carlos 177,
232
Wimsatt, W. K. 34
Wittgenstein, Ludwig 107,
111-112
Woolf, Virginia,39;43
Wordsworth, William 13-14,
31, 214, 232, 238, 242
Yaleska kola 23
Yeats, W. B. 2l2-2l3
Zenon 81
\
I
/.
186-188, 213-216, 222, 232,
236, 239, 241-242
Russell, Bertrand 173
Ryan, Michael 136
Sade, markiz de 191 .
Salome, Lou-Andreas 226-227
Sartre, Jean-PaulI O, 66
Saussure, Ferdinand de 8, 21,
23, 76, 83-87, 94-95, 99, 104,
116, 117
b
, 161, 163, 183,
190, 192
Searle, John 94, 96, 100-102,
103
b
, 106, 131
Serres, Michel 10, 14, 16, 20 .
Shakespeare, William 23, 40,
232 .
Shelley, Percy Bysshe 117, 232,
238, 24.0
Showalter, Elaine 37, 43-44
Slatoff, Walter 35
Sokrat 122, 123, 125, 161
v Spenser, Edmund 232
Spivak, Gayatri 43, 73
b
, 193.
Staljin, J. V. 42
Stendhal40
Stevens, Wall ace 23, 232
Stowe, Harrie't Beecher 49-50
Strickland, Geoffrey 27
Suleiman, Susan 27
276
Swift, Jonathan 29
Tausk, Victor 226-230
Thompson, Michael 9
Thoreau, Henry 197-201
Todorov, Tzvetan 16, 20
Tompkins, Jane 30
b
, 33, 49
Torok, Maria 164
Trilling, Lionel 39
Valery, Paul 156-158
Warner, William 128
b
Warren, Austin 15, 170
Weber, Samuel 63, 65, 137
b
Weinberg, Bernard.30
Wellek, Rene 15, 170
Wilde, Oscar 42
Williams, William Carlos 177,
232
Wimsatt, W. K. 34
Wittgenstein, Ludwig 107,
111-112
Woolf, Virginia,39;43
Wordsworth, William 13-14,
31, 214, 232, 238, 242
Yaleska kola 23
Yeats, W. B. 2l2-2l3
Zenon 81
\
I
/.