Sie sind auf Seite 1von 76

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Pjesnitvo srednjeg vijeka

SADRAJ
HIMNA IRILU I METODIJU ___________________________________ 3 HRST VSKRSE IZ MRTVIH ______________________________________ 5 PISAN SVETAGO JURJA ________________________________________ 8 ZA MI TUI, DUE _________________________________________ 12 SVIT SE KONA ______________________________________________ 14 IBENSKA MOLITVA _________________________________________ 18 O MARIJA, BOJA MATI ______________________________________ 20 DANU SE VSI PONIZIMO _____________________________________ 21 SPASI, MARIJE, TVOJIH VERNIH _______________________________ 26 BOG SE RODI V VITLIOMI _____________________________________ 28 VA SE VRIME GODIA_______________________________________ 30 NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI _______________________________ 34 PRIGOVARANJE BLAENE DIVE MARIJE I KRIA ISUSOVA _____ 36 PSAN OT MUKI HRSTOVI ____________________________________ 40 ISUSOVA MUILA ___________________________________________ 43 VERSI BOJA TILA ___________________________________________ 46 TRI MARIJE HOJAHU _________________________________________ 49 EKVENCIJA ZA MRTVE ______________________________________ 51 PISAN NA SPOMENUTJE SMRTI _______________________________ 53 TUENJE DUE I TIJELA ______________________________________ 55 BRATJA, BRATA SPROVODIMO _______________________________ 61 TU MISLIMO, BRATJA, A SMO _______________________________ 62 EKVENCIJA NAD JUNAKOM MRTVIM ________________________ 64 BLAGOSLOV PUKA___________________________________________ 67 ENSKA LJUBAV _____________________________________________ 70 RJENIK _____________________________________________________ 72 ABECEDNI POPIS PJESAMA ___________________________________ 76

Pjesnitvo srednjeg vijeka

HIMNA IRILU I METODIJU


(Iz Slube sv. irilu i Metodiju) U hrvatskoglagoljskim slubama sv. irilu i Metodiju uvrtene su i etiri pjesme (koje se u brevijarima naim kao i u latinskim nazivaju himnima). No one su pisane kontinuirano kao proza. Pokuaj da se njihov tekst razvrsta u pravilne stihove po latinskim predlocima (M. Kevi) ne moe se smatrati uspjelim. Ipak se u tim "himnima" nazire recitativan ritam psalmodije, dakle se radi o ritmikoj pjesmi, svojevrsnim slobodnim stihovima koji nisu vezani ni odreenim brojem slogova ni stalnim cezurama. Takve asilabine poezije bilo je i u grkim i latinskim crkvenim tekstovima starijeg doba, samo su se u latinskim ambijentima prije i sretnije uobiajili silabiki stihovi. Mi smo ovaj himan preuzeli iz brevijara Vat. III. 6 iz g. 1379. Tekst smo razdijelili na stihove na bazi interpunkcije (take) u Vatik. i Novlj. brevijaru, a na strofe na bazi velikih slova kojima poinju pojedini odsjeci teksta u istim brevijarima.

Raduj se, grade vinji Jerusolime veseli se, svetaja mati crkav, Sione, jako eda tvoja va krasote mnaz u samogo vinjago cesara imut se. 1 Sveti jerji tvoji, Gospodi, uril i Metudij slavu vka otvrgu, togo radi priti utegu, toboju edreim, k svrenago jerjstva stepenu. 2 Crki svetaja mati jimi krasit se, zakonici v njej slavet se, zemlju hvalami zvanit, mir radujet se i pojet, o njih e pameti an'jeli likstvujut.

1 2

u samogo vinjago cesara imut se - nalaze se kod samoga vinjeg cara (Boga) Stoga zasluie da dou, tvojim smilovanjem, k stepenu savrenoga sveenitva.

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Si sut jerji tvoji, Gospodi, ie nasjae zemlju smeni blagimi, glagoli ot ust pisanih, si izbirajut v ivot vni ihe duh mnoastvo an'jel prijat. Si ubae blazni vka sego; o kol krasna koruna jerjskaja jejee dojti si utegu 3 prepojasani tolu svtlu, odni odnijem purpiri. edri nam jih radosti uivati, Boe veliki trojini 4 ie jesi jerj i cesar i vladatelj duam i tlesem naim, otpusti nam grhi reenim, amen.

3 4

jejee dojti si utegu - do koje oni zavrijedie doi trojini - od imenice trojica (tj. Otac, Sin i Duh Sveti)

Pjesnitvo srednjeg vijeka

HRST VSKRSE IZ MRTVIH


(Uskrsna himna) Ova je pjesma sauvana jedino u glagoljskom Vrbnikom 3. brevijaru iz 15. st. i u Prvotisku glagoljskog misala iz 1483. U Brevijaru ona prati proslavu Uskrsnua i trebala se pjevati "lipim i veselim glasom", a u Misalu ona je dodana kao sekvencija za uskrsnu misu. Takva proslava Uskrsnua, kakva se opisuje u Vrbnikom 3. brevijaru, ostatak je starinskog obreda koji se podudara sa slubom u istonoj crkvi. Pjesma se sastoji od 4 tropara (najstariji samostalni stihovi bizantske himnologije koji su se prvobitno umetali meu psalme) uskrsnog ciklusa (1, 3, 4); zatim od jedne strofe (2) koja je kompilirana od razliitih istonih liturgijskih tekstova, koji sadre radost zbog Kristove pobjede nad adom. Peta strofa u stvari je antifona zapadnog porijekla o Uzvienju kria. Pjesma u cjelini reflektira kronoloki slijed dogaaja koji su pratili Kristovo uskrsnue. Njih prate ideje o pobjedi nad smru kao i vjera u uskrsnue i besmrtnost svih ljudi. Kako je Krist do svoje slave doao po Kriu, posljednje dvije strofe posveene su Kriu. Struktura himne predstavlja sadrajnu i idejnu cjelinu izraenu starim leksikim fondom (pridjevi: grobnim i prvii dolaze samo u najstarijim glagoljskim spomenicima 11. st.) u idejnom (psalamskom) ritmu njenih strofa - tropara i antifona, tih najstarijih pjesnikih elemenata istone i zapadne liturgije. Ovakva jezgrovita kompozicija s odreenim aluzijama na dogmu Kristova uskrsnua i silaska u ad, izraena pjesnikim jezikom i namijenjena pjevanju, mogla je nastati jo u predraskolno vrijeme, dakle mogli bi joj biti autori iril ili Metodije. Pjesma je primjer kako su nastajale najstarije slavenske liturgijske kao i puke crkvene pjesme: preuzimanjem ili parafraziranjem najljepih elemenata iz liturgije. To potvruje i preradba prvog tropara nae himne u latinskoj, njemakoj, poljskoj, ekoj pa i u hrvatskokajkavskoj varijanti uskrsne pjesme: Kristu se je gore stal. Prvi je na nau pjesmu upozorio i izdao je iz Vrbnikog 3. brevijara V. Premuda u Vjesniku Staroslavenske akademije za god. 1912, Krk 1913, i u Sv. Ceciliji 21, 1927. Njenu potanju analizu provela je i utvrdila izvore M. Panteli u posebnoj studiji (Slovo 17, Zagreb 1967), odakle smo i mi preuzeli tekst.

Pjesnitvo srednjeg vijeka

1. Hrst vskrse iz mrtvih, semrtiju na semrt nastupi, 5 grobnim ivot darova. 6 2. Veselite se nebesa i raduj se zemlja i vsa jae sut v njih, 7 ibo vladika Hrst 8 Bog na saad va adova vrata, 9 jakoe sam izvoli, 10 uzi razvre 11 okovanih, pobdu e imije 12 vskrse iz mrtvih; grobnim ivot darova. 3. Muronosicam enam 13 pri grobi pristav an'jel glagolae: muro mrtvim jest dostojno, 14 Hrst e istlniju javi se tuj. 15 Na vzapijte vsi pojue: Hrst vskrse iz mrtvih, semrtiju na semrt nastupi grobnim ivot darova. 4. Pridite ot vidnija, eni blagovstnice, 16 Sionu rcite: primi ot nas celovanije, 17 i radost i vskrsenije Gospodnje. Likuj, 18 igraj i veseli se, Jerusolime,

5 6 7 8 9

Smru je smrt unitio. mrtvim je ivot darovao (misli se na njihovo uskrsnue) i sve to je na njima jer gospodin Hrst siavi u ad, pretpakao, limb kako je sm htio raskinuo je okove, tj. oslobodio pravedne Izaao je kao pobjednik iz borbe sa sotonom na vratima ada (prema Nikodemovu evanelju). ene koje su donijele mirisne pomasti da pomau mrtvog Krista pomast, pomazanje pristaje mrtvima Krist se trulosti pokazao tu, tj. Kristovo tijelo nije istrunulo. doite od vienja, ene, koje nosite veselu vijest celovanije - pozdrav likuj - pjevaj

10 11 12 13 14 15 16 17 18

Pjesnitvo srednjeg vijeka

csara Hrsta Boga uzrv 19 iz graba ishodea jako i enih ot rtoga svojego. 20 I vzapijte vsi pojue: Hrst vskrse iz mrtvih, semrtiju na semrt nastupi grobnim ivot dariova. 6. Nad vsmi drvi kedar ti jedin prvii 21 jesi, sveti Kriu, na njeme ivot mira pne, 22 na njeme Hrst pobdi semrt, semrtiju svojeju semrt pobdi. Aleluja, aleluja, aleluja! 7. Kriu tvojemu poklanjajem se, Gospodi, i svetoje vskrsenije Tvoje proslavljajem. Pridite poklonm se Hrstovu vskrseniju. Aleluja, aleluja!

19 20

uzrv - ugledavi

kao zarunik iz lonice svoje. U psalmu 18, 6 se crta zarunik koji bi na dan svadbe osvanuo s vijencem na glavi i usporeuje se s jutarnjim suncem. Stariji staroslavenski pridjev u znaenju excelsior - najuzvieniji; u mlaim brevijarima zamijenjen je pridjevom previnji.
21 22

na kojem je ivot svijeta razapet

Pjesnitvo srednjeg vijeka

PISAN SVETAGO JURJA


Legenda o sv. Jurju zmajoubici bez sumnje je jedna od najpopularnijih legenda srednjega vijeka. Ula je u umjetnost i knjievnost, pa i u narodnu. Njen primjer, koji donosimo iz glagoljskog Parikog kodeksa (Code slave 11 izd J Vajs u Starinama JAZU 31, 1905.), dokaz je da je ta legenda bila kod nas vrlo rano poznata kad je ve krajem 14. st. (kada je pisan spomenuti kodeks) bila versificirana gotovo posve narodnim jezikom i lokalizirana u dalmatinski Solin. Njena je versifikacija vrlo zanimljiva: asilabini stihovi s nejednakim brojem slogova uvaju rimu ne samo u dva nego i do u osam stihova. Takav slobodan stih osnovan na asocijativnom ritmu bio je rairen u srednjem vijeku, i to vie u svjetovnim nego u crkvenim pjesmama.

Poj eljno 23 V ime Isusa Nazaranina ki nma nigdr takmenika i vsh svetih i svetago Jurja konjika. Hoete li, ljudi, sliati ot sego vka da vam poju psan ot svetago Jeorjije 24 konjika, gda se sveti Juraj s drakunom rvae, kraljevu her ot smrti izbavljae. Sveti Juraj v Kapadociji rojen be, plemenito gospodstvo on ime. Ot dvju na deste ltu mudar slovie, 25 pasanoga viteza 26 ga postavie.

23 24

razgovijetno, jasno, lijepo

Sveevo ime u ovoj pjesmi nosi dvije tradicije: jednu zapadnu "Juraj", a drugu istonu koju reproduciramo na akavski nain "Jeorjija" (j - glagoljsko erv), premda bi se moglo itati "eorija"; svretak na -a ima analogije u imenima Bartolomija, Tanasija i dr.
25 26

Od dvanaeste godine slovio je kao mudar. Viteza opasana zlatnim pasom (lat. eques auratus).

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Sveti Jeorjija poe polje udrati 27 , kako ini vitezi brumno se rvati. Sveti Jeorjija poe tako rei: "K sego svta rvanji neu tei." Bolja mu pamet poe prihoditi, v tuje strane on se otpravljae, k Solinu 28 gradu on se pribliae. A onomu gradu drakun vele zla injae, jere onomu gradu bliz jezero postavljeno bjae, iz jezera drakun ishajae, a ognjenim plamikom dihae, a oganj mu smradom vonjae. Ot onogo smrada vele ljudi ginjae, bes isla ih zgubi drakun hudi. Kralj s vlasteli poe tako veati: "Uinimo drakunu po dvoje dobitka dati, da budet dobitak pri jezer stati, porv 29 ga drakun budet se vraati". Vladan'je vas dobitak strati; oe kralj s vlasteli poe veati: "Uinimo rbi metati, komu rbi skoie, bez dvojine ga drakunu dati." Bez dvojice ga drakun izdie, bez dvojice kralju rbi iskoie. Kralj jednu er vele lpu ime, oe vee dtce ne ime.
27 28

udrati polje - drati megdan

k Solinu umj. k Silenu (u pokrajini Libiji), kako to ima ostala hagiografska literatura: Martirologiji i Legenda aurea J. de Voragine.
29

porv - progutavi

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Kralj im se umiljeno poe moliti: "Vzmte zlato i srebro neizroito, uinite mojej heri smrt prostiti". Vlastele mu rekoe tako: "Gospodine, to neemo uiniti". Oe im se kralj umiljeno poe moliti: "Uinite mi s moju herju do osam dan stati, da se budev 30 najedno plakati". Vlast 31 jemu uinie otpustiti, a on ju 32 poe napravljati, kako da bi ju hotl za mu dati 33 . Osam dan se poe isplnjevati, gospodina pojde sama k jezeru stati. Vsi ljudi potekoe po mirh gledati, kada hoe gospodina ot drakuna smrt prijeti. Veliko udo stvori Bog poslati, svetago Jurja stvori prihajati. "to si prila, gospodina, sama zd stati?" on je poe tiho upraati, a ona mu poe poteno otgovarati: "Gospodine, drakuna mi je sd ekati, ot njega mi je stranu semrt prijeti. Ojme, moj gospodine, uini se otsuda otdliti, obju naju 34 hoe drakun porti".

30 31 32 33 34

budev - dual od biti: budemo. Vlast mj. vlastele. ju, tj. ker za mu dati - udati obju naju - dual: oboje nas

10

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Sveti Juraj poe tako rei: "Ne mozi se, 35 gospodina, bojati!" V tom as drakun iz jezera se isklonjae. Sveti Juraj ga zagledae. Znamenijem svetago kria on se znamenae, ita i sulice rukama potresnjae, tr drakuna v grlo probodjae.

35

ne mozi se - nemoj se

11

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ZA MI TUI, DUE
Ova je pjesma preuzeta iz glagoljskog Parikog kodeksa (M. Slave 11) koji se datira u kraj XIV. st. Ondje je medu 10 duhovnih pjesama (izd. J. Vajs u Starinama 31). Pjesmu je kasnije dopunio Stj. Ivi i pokuao je rekonstruirati u poreenju sa slinim tekstom u irilskom Libru od mnozijeh razloga iz 1520. (v. Graa 11). Zbog defektnosti i iskvarenosti glagoljskog rukopisa - to ujedno znai da je pjesma postanjem starija od rukopisa - mi smo izostavili posljednjih 16 stihova. - Pjesma se izvornim lirizmom izdvaja iz ablonske duhovne poezije. Starinu joj potvruje i slobodan stih vrlo razliite veliine. U rukopisu je pjesma pisana kontinuirano, ali se rime mogu uzeti kao znak kraja stihova. Ipak se pjesma pjevala - kako se to razabira iz naslovne rubrike Poj eljno. Nemamo indicija da bi bila prevedena. Nastala je na ikavskom jezinom podruju i malo ima tragova crkvenog jezika. Njena dubrovaka verzija svjedoi o seljenju starije glagoljske akavske knjievnosti u Dubrovnik.

Poj eljno 36 Za mi tui, due, iznemagajui dragostiju? Polji ljubav po Isusa da ustane iscljena s radostiju. I kada ti pride ljubvom se k njemu vedui, pogovori mu tako rekui: Davori ljubvo moja Isuse, ne hodi daleko ot mene, jere u sem slznom dolu kako bes tebe vesel biti mogu? Moja jedina ljubvo i dragosti ki isplnjujei vse elje tvojih istih radosti. eljno te dobro [moje] molju ne ohodi me 37 bes tebe u sem alostnom dolu.
36 37

Pjevaj lijepo, osjeajno. ne ohodi me - ne ostavljaj me

12

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Volja, ljubvo, ovd budi sa mnom a volja 38 me pojmi tamo s tobom. Jere mn 39 bez tebe biti gore je negoli umrti, a s tobom plteno umrti mani slatko j' oiti. Jere ti jesi moj ivot i dika ki si lpota onoga vika. Hvalite ljubav moju, Isusa, nebo i zemlja i vse tvari ki vse lpo krasi svojimi dari. Hvalite, gore, polja i vsa drva jere vas vsako lto lpo odva. Hvalite, lto s cvtjem i ptiice s eljnim ptjem. A nadasve vinu hvali ti, love, prepodobna tvari. [Daljih 16 stihova izostavljamo zbog iskvarenosti teksta.]

38 39

volja ... volja - ili ... ili mn - meni

13

Pjesnitvo srednjeg vijeka

SVIT SE KONA
Ova je pjesma zapisana samo u Parikom glagoljskom kodeksu (Slave 11) koji se datira potkraj XIV. st. Po metrikoj shemi pjesma je za ovo vrijeme dotjerana: sastoji se preteno od dvanaesteraca sloenih od tri lana po etiri sloga (uraunavi i nekih 7 siniceza) tako da bi od 49 stihova samo moda njih 10 neto (namjerno ili nenamjerno) izlazilo iz te ablone. Formalnu skladnost pjesme izraavaju izrazite strofe od po 4 stiha koji su meusobno povezani jednom rimom. Od te se formalne pravilnosti izdvajaju tri posljednje strofe: dvije imaju po tri dvanaesterca s dobrim rimama, a posljednja ima dva dobra dvanaesterca bez rime i jedan - posljednji stih - koji ima ak 18 slogova i ne rimuje se. Pjesma je dakle u posljednjem dijelu sigurno iskvarena, a bez sumnje u manjoj mjeri i u ponekim drugim stihovima. To je siguran dokaz da je pjesma nastala ranije. - Vrijeme kada je pjesma nastala pruaju nam stvarni podaci kao i refleks ambijenta ili atmosfere to ih u njoj nalazimo. Pjesma je naime po sadrini satira na ivot vieg klera i redovnika koji u asu kad se pribliava Sudnji dan ive u svakojakim opainama, za novac prodaju duhovna dobra (simonija), slue svom trbuhu, a one koji bi htjeli da ive kao pravi isposnici ti isti proglaavaju licemjerima te ih predaju inkvizitorima da im sude: time oni uzrokuju propast mnogih dua. Takva je atmosfera vladala u raznim evropskim ambijentima srednjeg vijeka. Mi bismo mogli podsjetiti na poeziju verberanata (bievalaca) i pjesnika lauda u Italiji u XIII. st meu kojima se istie Jacopone da Todi (1230-1306), kao i na Carmina Burana iz njemakih krajeva XIII. stoljea u kojima ima dosta primjera intonacije i motiva nae pjesme. Da arhetip nae pjesme nije mogao nastati prije posljednjih decenija XIII. st. govori i to to se u njoj osuuju gotovo svi crkveni redovi pa i oni koji su osnovani u prvoj polovici XIII. st., i to mala braa (franjevci), predikavci (dominikanci) i karmeliani - "vsi se nazad obratie kako raci", tj. njihov prvobitni vjerski ar ve je nestao i oni se okreu prema zemaljskim dobrima te se izvrgavaju kritici pravih Kristovih sljedbenika. Takvi odnosi mogli bi odgovarati i prilikama XIV. stoljea, tj. predreformatorskim kritikama katolike crkve (Wiclif, Hus i dr.) Datiranju pridonosi i impostacija o pribliavanju Antikrista (Sudnjeg dana). - Naa je pjesma nastala vjerojatno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje je vladao ikavsko-ekavski govor. Pjesmu je zajedno s ostalima iz Parikog kodeksa publicirao prvi J. Vajs u Starinama JAZU 31, zatim po Vajsu R. Strohal u Zbirci i drugi, a J. Hamm je pjesmu ponovno izdao i rekonstruirao u Radovima Slavenskog instituta 3 (Zagreb 1959).

14

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Svt 40 se kona i slnce jur zahodi, pravda gine, ljubav stine, tma ishodi. Djaval jure svoju vojsku kupno vodi, gda se svri Sveto pismo dan prihodi. 41 Isuhrst je danas zabljen i njegov sluga, 42 vsaki ki je z Babilona 43 njim se ruga. Gda to sliah, obuje mi srce tuga, ar [je] nesklad, krivo gleda drug na druga. V redovnicih ki tu sveto evan'jelje imla bi pravda biti i svren'je, 44 a sada je opaen'je i prevraen'je i vsakomu dobru dlu razoren'je. Ot istini oi svoji uklonie, u pohoteh sego svta zabljudie, k bezakon'ju srce svoje priklonie svojmu tlu, a ne Bogu ugodie. Grdinali, biskupi i opati misle, Boga ostavive, l o zlati. Duhovna r ot njih se ne more imati ako im se pnezi prije ne plati. Simuna v tom naslduju ki to zae. 45 Kako mnoga dua v mukah plae, nijedan to ne razmilja, ji, pje, skae. Gdo bi rekal: zlo inite! - zlo ga vlae.

40

Svt je u orig. pisan kraticom st, pa ju je Hamm itao Svitlost, dok se nama ini da metrikoj shemi bolje odgovara Svt (ili ikavski Svit) jer Svt se kona predstavlja etverosloni lanak, dok bi Svtlost se kona svojim petoslonim lankom naruavao shemu naeg stiha; svt ili svit znai takoer svjetlost ali i svijet.

41 Dolazi dan kad e se ispuniti rijei Svetog pisma, zapravo Apokalipse (o koncu svijeta, tj. neko e vrijeme zavladati Antikrist). 42 43

Sluga je svaki onaj tko istinski slui Isukrstu.

z Babilona, tj. iz grada koji se u srednjem vijeku smatrao simbolom pokvarenosti pa su neki pisci proricali da e se u Babilonu roditi Antikrist.
44 45

svren'je - savrenstvo

U tom nasljeduju Simuna (maga iz Djela apostolskih 8, 18) koji je prvi pokuao da novcem kupi davanje Duha Svetoga.

15

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Mala bratja 46 i koludri 47 , predikavci 48 , remetani 49 , karmeliti 50 , kavenjaci 51 , vsi popove, koludrice i vsi djaci, vsi se nazad obratie kako raci. Mnozi ot njih ki ako bi v svt 52 stali, skot bi pasli i kopali i orali, a sada su prevtil trbuh podpasali komu kako Bogu slue veli i mali. Licemri, vraji posli, svtom hine, 53 zlato, srebro i to mogu mono pline. Antihristu put gotove, zlo v tom ine. Se su oni kmi du mnogo gine. 54 Ki bi hotel boju pravdu udrati i njegova sina Isusa sldovati, u pokori i uboastvi grh plakati, povele ga svojim gnvom zlo sprognati. Prave: Ti si pokrita i arbuita, 55 a to tomu bldo lice i ostra svita. 56 Vlecite ga kviituru 57 da ga vspita. Sveti oe kviituru, ov ti bljudi. Laan, ejan, nag, bos hodi, a nas sudi. Prosimo te da se ov hinac l osmudi.
46 47 48 49 50 51

mala bratja - franjevci koludri mogu biti ili benediktinci ili redovnici uope predikavci (propovjednici) su dominikanci remetani su ili pavlini (eremiti sv. Pavla) ili pustinjaci uope karmeliti su katoliki redovnici osnovani 1226.

kavenjaci su svi oni koji na glavi nose tonsuru (koji su postrieni), a to su oni koji imaju bilo vie bilo nie crkvene redove u svijetu, tj. u civilu vraji posli, svtom hine - vraji poslanici, svijet varaju To su oni zbog kojih gine mnogo dua.

52 53 54 55

arbuita, iskvareno umj. sarabaita; sarabaite su bili "divlji" monasi koji su ivjeli bez odobrenih pravila i glavara. Bili su na tako zlu glasu, da ih ve stara benediktinska regula estoko osuuje. U pravilima nae Rogovske opatije (glagoljske) zovu se "arabiti... svitu sluee, kaue se Bogu laci..."
56 57

blijedo lice i otra odjea - znak su njihova licemjerstva Vucite ga inkvizitoru

16

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Ako nam se svrhu zemlje ne potrbi, slava naa i poten'je nam pogine. 58 Krate nam dohodak slatka vina i peene i morske ribe. 59

58 59

naa slava i dostojanstvo e nestati posljednja tri stiha su oito iskvarena pa ih je prof. Hamm rekonstruirao: Ako nam ga svrhu zemlje ne potribe slava naa i potenje nam pogibe krate nam slatka vina i morske ribe.

17

Pjesnitvo srednjeg vijeka

IBENSKA MOLITVA
(Pohvale Gospi) Sastavak je u nauci dobio ime po njegovu nalazitu, franjevakom samostanu u ibeniku, a mi smo mu dodali podnaslov Pohvale Gospi po njegovu sadraju. U originalu ima latinski naslov Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam, tj. Lijepa i pobona molitva blaenoj djevici Mariji. Nae pohvale Gospi pisane su u stilu talijanskih lauda tzv. flagelanata (bievalaca) ili disciplinanata 13-14. stoljea, i to u ritmikoj, recitativnoj prozi koja tei da se pojedini stavci ili zazivi zavre rimom, pa makar i nepravilnom. Rukopis Pohvala pisan je latinicom vjerojatno u Bribiru (Dalmacija) u drugoj polovici 14. st. od nekog franjevca koji moda i nije dobro znao hrvatski. Moda odatle neke ubaene latinske rijei, nepouzdana grafija i jezik, tako da je tekst ponegdje teko razumjeti. Jezik teksta je narodni, preteno akavsko-ikavskih osobina, a uva neke specifinosti kao npr. instr. sing. sa vsem obtastev, ili vokalno l pisano sa ul ili ol. Mi smo ovakve sluajeve transkribirali sa l (npr. pulc - plk, pult - plt) a nismo zadrali ni grafiju ar mj. vokalnog r (npr. svarhu), ni originalno pisanje f mj. v (npr. mucenicof). Ima u toj bratovtinskoj recitativnoj prozi i ostataka crkvenoslavenskog jezika, npr. u gen. sing. naeje matere nevoljnoje, u nom. sing. obsijan'je slnenoje. - Tekst je publicirao I. Mileti u Starinama 33.

Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam O blaena, o prislavna, o presvitla svrhu vsih blaenih, Bogom ivim uzviena, vsimi bojimi dari ureena. O prislavna prije vsega vika, Bogom ivim zbrana, O umiljena divo Marije! Gospoje, ti si blaenih patrijarak ubroan'je. 60 Gospoje, ti si blaenih prorokov proroastva isplnjen'je. Gospoje, ti si an'jelsko pozdravljen'je. Gospoje, ti si Boga ivoga obsijan'je i okripljen'je. Gospoje, ti si svetoga Duha asveen'je i akripljen'je. Gospoje, ti si sina boja mati i vsemu svitu saznan'je [i] proslavljen'je. Gospoje, ti si vse vere krstjanske kripko udran'je i okripljen'je. Gospoje, ti si nevere krstjanske potrtan'je. 61 Gospoje, ti si vse moi Luciferove skuen'je.

60 61

ubroan'je - rije je nejasna U orig. potarttanye, vjerojatno od glagola potrptati, pogaziti.

18

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Gospoje, ti si vsega upada an'jelskoga naplnjen'je. 62 Gospoje, ti si blaenih van'jelist pravo nauen'je. Gospoje, ti si blaenih apostolov isto i jisto skazan'je. Gospoje, ti si blaenih muenikov mo i vse pokripljen'je i pomoen'je. Gospoje, ti si blaenih ispovidnikov spaseno domiljen'je i vsaka strano 63 nadahnut'je. Gospoje, ti si blaenih pustinikov pia i vsako slatko nasien'je. Gospoje, ti si blaenih div i muenic kruna i vse ureen'je. Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga ast, slava i vse poten'je. Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s velikim poten'jem i s vesel'jem sa vsem oblastev 64 va vse nebesko vladan'je. Gospoje, tebe poslua vse boje tvoren'je. Gospoje, ti si vsega boja tvoren'ja obnovljen'je. Gospoje, ti si naeje matere nevoljnoje boliznivoga jimena prominjen'je. 65 Gospoje, ti si vsih dari i milosti bojih potvrjen'je. Gospoje, ti si sideih u tamnici prosvitljen'je i obsijan'je slnenoje. 66 Gospoje, ti si leeih v glbini paklenoj sdi proen'je - id est in mundo presenti. 67 O blaena, o prosveena, o umiljena, o priista divo Marije, mati sina boja! O cesarice nebeska, o kraljice vinja! Gospoje, an'jelska, o zvezdo morska, o odvitnice krstjanska! Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot, Gospoje, ti si utien'je alostnih udovic. Gospoje, ti si vesel'je dreselih muatic i udovic i divic. Gospoje, ti si skupljen'je dlnih, Gospoje, ti si izbavljen'je uznih i jatih. Gospoje, ti si vse utoie vsih vernih nevoljnih i alostnih. Gospoje, ti si vse ufan'je vsih nas vernih krstjan grinih. Gospoje, ti si ivot i skrien'je vsih vennih tvojih i grinih. Gospoje, ti si pomonica i kraljica vsih vernih, slabih i nemonih. Gospoje, ti si otvoren'je vrat rajnih vsih tvojih vernih i eleih i devotih. Gospoje, ti si obraz i zrcalo vsih redovnikov i redovnic vsih vernih. Gospoje, ti si drubenica tebe eleih i potovajuih vsih vernih. Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov neistih i vsih djaval upadnih. O blaena, u prosveena, o umiljena, o priista divo Marije! U daljnjih 25 versova pisac govori Mariji daljnje hvale u vezi s njenim roenjem sina bojega.

62 63 64 65

ti si nadoknada za otpale anele strano - udno sa svom silom (lat. termin potestas)

Moe se itati: priminjen'je i preminjen'je; vjerojatno znaenje: ti si izmjena (poboljanje) alosnog imena nae nevoljne majke.
66 67

U orig. nejasno napisano salce noue.

lat. id est in mundo presenti (to jest na ovom svijetu) pokazuje da v glbini paklenoj sdi proen'je treba shvatiti: ti na ovome svijetu oprata onima koji bi mogli dospjeti u paklenu dubinu.

19

Pjesnitvo srednjeg vijeka

O MARIJA, BOJA MATI


Ovo je puka pjesma za blagdan Marijina uznesenja. Ona je ispjevana u laganim osmerakim distisima, ali pada jo u XIV. stoljee. Sauvana je naime u glagoljskom Parikom kodeksu (Slave 11) s kraja XIV. st. (odakle smo je i mi preuzeli), zatim u Korulanskoj latinikoj pjesmarici koju meu u XV. st., u Klimantovievu zborniku iz prvih godina XVI. st. i u kasnijim zbirkama kao to je Budljanska pjesmarica iz 1640., Pavlinska iz 1644. i druge. Meu njima ima i poveih razlika, ali mi se u biljekama osvremo samo na one koje mogu direktno popraviti pariki tekst. O Marija, boja mati, svoju milost rai dati. Daj se grhov pokajati i s an'jeli pored stati. 68 Ti si danas proslavljena i ot Boga okrunjena. Ti si nebeska kraljica, ti si naa pomonica. Ti si Boga porodila, Ti si djavla pobdila. Ti si nebo otvorila, gnv si boji ukrotila. Na nebu si uzviena i vsh vie postavljena. Veseli se kralj nebeski, veseli se dvor 69 an'jelski S sinom tvojim pored stoji, njega milost voljno dli. On te ljubi i poslua, ar si ti njim jedna dua. On vse hoe a ti hoe, gospoja si i vse more. Ti nas stvori seb sluge, izbavi nas vne tuge. Amen.

68 69

uporedo stajati U Klimantovia bolje: hor.

20

Pjesnitvo srednjeg vijeka

DANU SE VSI PONIZIMO


Ovo je pjesma Djevici Mariji. Faktura joj je pomalo uena i to u strofi Stabat mater (8+8+7), samo na pjesnik nije bio ustrajan u rimama - ili su se one kod prepisivanja kvarile. Sauvana je u jednom latinikom rukopisu Nacionalne biblioteke u Beu koji potjee iz XV. stoljea. Gdje je pisan, ne zna se (moda u Rabu), ali je davno bio vlasnitvo franjevaca na Koruli. Tekst je izdao F. Menk u Jagievu Archivu V (1881), odakle ga i mi preuzimamo. Potvrena je u jednom glagoljskom zapisu iz XV. st. u Vinodolskom zborniku, ali samo sa tri defektne strofe. Osim toga pjesma se sauvala - uz manje izmjene - i u tzv. Osorsko-hvarskoj pjesmarici iz oko 1530. godine koja je takoer pisana latinicom (danas u Akademiji I a 62). Danu se vsi ponizimo ter na kolina padimo Mariju pozdravljuje. Njoj se prileno molimo ter joj se priporuimo da nas vsih obaruje. An'jelski ju pozdravimo, milosti od nje prosimo umiljeno govore: Zdrava divo od milosti, ka si puna vse radosti, nebeska cesarice. Prid vsega svita stvoren'jem ti s nebeskim odluen'jem da grinikom ufan'je. Od patriarki i kralji, od vladavac ki su sbrani rojena si, kraljice.

21

Pjesnitvo srednjeg vijeka

V zaetji tvom, o prelipa, darom bojim ne bi griha dui tvojoj, danice. Od Davidova kolena svitla si zvizda rojena, vsemu svitu vesel'je. Staroj bolizni lovika 70 nigdire joj ne bi lika, nego tobom, Gospojo. Tebe proroci elie, vsemu svitu navistie, Divo Bogorodice. Nada vse ine dostojna, va vsem si Bogu ugodna, sveta mirotvorice. Jer sina boja ti rodi ki svoju krv za nas proli i zbavi od tamnice. Raduj se, Gospo premila, ka sina boja si rodila ista diva ostajue. Raduj se jer si gojila, svetimi prsi dojila tvorca neba i zemlje. Raduj se, Divo, jer kralji tvomu sinu gredu s dari i da mu se poklone. Raduj se, Divo, jer sina, koga si bila zgubila, v Jerosolime najde.

70

tj. istonom grijehu

22

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Raduj se, slatkoga sina, koga smrt plana si tuila, vidii uskrien'je. Raduj se, jer sin veselo snide 71 prid tobom na nebo gdi vazda cesaruje. Raduj se, Divo, jer posla Duh sveti kim se obea 72 svojim na utien'je. Raduj se, jer k sinu dragu znesena si s veliku slavu v vikuvinje vesel'je. Na pristoli veleslavno posajena si dostojno sinu tvomu nablie; 73 gdi sveti i vsi pravedni, redi 74 vsih svetih an'jelov o tebi se vesele. Ne bi na sviti nijedna tebi takmena rojena koj serafini slue. Tebi, kraljice prislavna, vas dvor nebeski se klanja, sveta divo Marija. Jer Bog nebeski te stvori obilnu vsake radosti za nebesko vesel'je.

71 72 73 74

snide - vjerojatno pisarska pogreka umjesto vzide. Duha Svetoga koji je obeao nablie - moda bi trebalo ispraviti u najblie redi - korovi, zborovi

23

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Vsakomu svetu 75 po miri dana jest milost, da ti si darovana prez mire. Ki hoe milost imiti tebi mu se je moliti pod Isuson najvee. 76 Ti si suncem odivena, a zvizdami okrunjena, rajsko si ureen'je. Na rajsko blago od Boga, da njim daruje vsakoga, dano ti je proen'je. 77 Sa svit si, Divo, kupila milostju ku s' razdilila vsakomu do potribe. Ime tvoje priblaeno, gdi jest zazvano sreno, vsim jest na utien'je. Koga v tvoju milost prija taj se ne boji protivna ni sablazni paklene. Openu pomo Bog stvori tebe svitu ki se moli za njega prigrien'je. Jer protivu Bogu sagriismo ter ga vele rasrdismo za nae nesmiljen'je. 78

75 76 77 78

svetu - svecu poslije Isusa najvie Dano ti je pratanje (tj. rajsko blago) da ga svakom daruje. po naoj nesmiljenosti

24

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Da ti, Divo milostiva, moli prislatkoga sina da nas on pomiluje. Oblasno k njemu pristupi, nas grinikov priporui, slatka naa odvitnice, da po vsem trudu va vike radujemo se na nebi lice boje gledaje. 79 Amen.

79

gledaje - gledajui

25

Pjesnitvo srednjeg vijeka

SPASI, MARIJE, TVOJIH VERNIH


Ova je pjesma posljednja u skupini od pet pjesama koje se nalaze ispisane poslije drame o uskrsnuu Isusovu u Tkonskom zborniku, glagoljskom rukopisu iz prve etvrti XVI. stoljea. Drugdje nije nigdje zabiljeena. Tema je: molitva Mariji da oslobodi narod od "estoke turske sile". I po temi i po pojedinim mjestima i izrazima pjesma podsjea na Marulievu Molitvu suprotiva Turkom - a to je direktna sponka izmeu Marulia i zainjavaca. - Pjesma je vjerojatno nastala u drugoj polovici XV. stoljea kao jedna od rijetkih izvornih pjesama srednjeg vijeka, i to s vrlo aktuelnom tematikom, kad je strah od Turaka pritisnuo hrvatske due na dugom frontu, naroito na potezu Split-ibenik-Zadar-Krbava. Pjesma je bila namijenjena recitiranju u nekom Marijinom svetitu. Stoga je njena misaona koncepcija strogo kranska: Turci su kazna boja zbog grijeha i samo Bog moe po Marijinu zagovoru, da spasi narod, i to kad se oslobodi grijeha. - Pjesniki izraz je jednostavan; stih je u osnovi tipian osmerac s rimama a-a, b-b, ali neki stihovi (moda i pogrekom prepisivaa) distoniraju. Pjesmu je izdao R. Strohal (Zbirka 32), F. Fancev (Graa XIV, 286) i Nikica Kolumbi uz studiju o pjesmi (Radovi Instituta JAZU u Zadru, IX, 379-390).

Spasi, Marije, tvojih vernih, izbavi nas ot tug neizmernih kimi Isus, sin tvoj, priti: 80 ne daj mu nas pogubiti! Spomeni se, majko diva, da te vsaka dua vziva ka se kriva Bogu uje, 81 tebe majku naklicuje. Nebo i zemlja na nas tui, me, glad, smrt nas vsud ukrui, a ute kamo nimamo nere k tebi, Marije, samo. Smrt ci srdbe sinka tvoga lui draga od miloga. Smrt prenagla vsud vojuje,
80 81

Isus prijeti - zbog ljudskih opaina. uje se - osjea se

26

Pjesnitvo srednjeg vijeka

nikogare ne miluje. Jur v sirotstvi ditca cvile ci estoke turske sile, a kudgode gdo putuje nad drazimi narikuje; a me otri ta nas goni, nad glavu nam jure zvoni. Mila gospe, jur smiluj se, od nas dale ne dili se. ivot strahom vsim nam gine kako i mraz od vruine. Ne daj vpasti v smrtne rane kih smrt tako strano anje. Kako ovce k zakoljen'ju takovi smo vsi [v] miljen'ju. 82 Pomoli se, majko, sinu sluge tvoje da ne zginu. Znamo, gospe, da smo krivi, n dostojno da smo ivi, da mi ne a dostojimo, da milosti tvoje prosimo. 83 Ne daj, divo, boja mati, tako tuno nas skonati. Mi nimamo va ufati nere va te, boja mati. Pri tvom svetom ovom domu mnogimi udi preslavljenomu, 84 gdi je tva milost mnozim dana i nam budi darovana. O Marije, kruno svetih, o ufan'je grenih spetih, molimo te, uslii nas, grihov i tug izbavi [nas].

82 83 84

Svi se osjeamo kao ovce koje se vode na klanje. ali mi ne zato to zasluujemo - nego molimo tvoju milost.

Misli se na neko Marijino svetite (to nije morao biti Trsat) koje je bilo proslavljeno mnogim udesima.

27

Pjesnitvo srednjeg vijeka

BOG SE RODI V VITLIOMI


(Boina pjesma) Ova je pjesma jedna od najstarijih i najpopularnijih hrvatskih boinih pjesama (koleda). Moda je naa domaa, jer joj dosad nije pronaen izvor. Sauvana je u mnotvu pjesmarica, rukopisa i u razliitim varijantama, bilo sa akavsko-glagoljakog podruja bilo iz latinikog dalmatinskog i kajkavskog. Najstarija joj je potvrda u Parikom glagoljskom kodeksu s kraja XIV. st. (izd. J. Vajs u Starinama JAZU 31), a iz XV. st. potjee tekst u glagoljskom rukopisu JAZU IV a 92 kao i u Korulanskoj pjesmarici (izd. Vid Vuleti-Vukasovi, 1880). Na je tekst preuzet iz Akademijina rukopisa, i to s obzirom na kritiko izdanje Stj. Ivia u Grai XIV, 1939, str. 1-10. Isp. i Vj. tefani, Narodne pjesme otoka Krka, Zagreb 1944, 216-218. Pjesma je u rimiranim osmerakim distisima obradila temu o roenju Isusovu po Lukinom Evanelju. Ide medu najstarije hrvatske pravilne silabine stihove.

Bog se rodi v Vitliomi djavlju silu tagda slomi. Gradu ime tako bie kako boji prorok pie. Tu pastiri blizu stahu pri ovicah i ne spahu. Svitlost boja na njih pride pred kov 85 nona tma otide. Pastiri se udovahu, glasom k Bogu vsi vapjahu. Mnotvo an'jel tu vijahu, slavu boju ki pojahu. Jedan an'jel do njih tee i priad im tako ree: "Ja vam danas radost pravlju i na put vas ja nastavlju. Spasitelj se rodi danas ki je prial z neba za nas.
85

kov - kom

28

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Ne kasnite dulgo stati, oete ga blizu najti. Povit lei v Vitliomi, u jasalceh, v tujem domi." Kad pastiri to sliae Duhom svetim se vagae ter se na vkup zgovorie jednim glasom vsi rekoe: "Potacimo 86 k Vitliomu, potacimo k boju domu; pogledajmo boja grada, pozdravimo Boga mlada!" Oni tamo skoro teke i najdoe udo veke: Diva sina povijae ki vsim svitom obladae. Travicu mu prostirae, Bog v jasalceh poivae. Mladenac je slaji meda ki na pravih slatko gleda. Volak zimu odgonjae, oslak mu se poklanjae. Skoti Boga znahu tada, a grinik ga ne zna sada. Pastiri se povratie, glasom Boga pohvalie. Slavu boju ku vidie i druzim ju navistie. O Isuse, boji sinu, slava budi tebi vinu! Sinu boji, budi hvaljen va vse viki vikom. Amen.

86

potacimo - potecimo

29

Pjesnitvo srednjeg vijeka

VA SE VRIME GODIA
(Boina pjesma) Ova prastara boina pjesma stvarno je parafraza latinske pjesme In hoc anni circulo, ali je ona kod Hrvata bila u raznovrsnim varijantama proirena u svim pokrajinskim knjievnostima, ak se pjeva i danas. Najstarije potvrde ove pjesme potjeu iz XV. stoljea: u Petrisovu zborniku, pisanom glagoljicom 1468. u uoj Hrvatskoj, u Ljubljanskom glagoljskom brevijaru 161, koji je vjerojatno pisan u Bermu u Istri, i u jednom latinikom rukopisu iz Korule (sada u Beu). Mlaih rukopisa i izdanja ima bezbroj. Ve zbog tako velike popularnosti zasluila je ova puko-crkvena pjesma da ue u ovu zbirku. Metar je u njoj identian s latinskim: strofe od po 4 sedmerca od kojih prva tri paze na asonancu na kraju stiha, a etvrti je shvaen kao pripjev. - Na je tekst uzet iz Beramskog brevijara u kojem prevladavaju ekavizmi, ali pisar na vie mjesta odaje da je stariji govor pjesme bio ikavski. Tekst iz Petrisova zbornika publicirao je V. Premuda u asopisu Sv. Cecilija, XII, Zagreb 1918; iz korulanskog rukopisa publicirao je F. Menik u Archiv f. sl. Philologie, V, 1884. Meu najstarije potvrde ide i tekst u Osorsko-hrvatskoj pjesmarici iz oko 1530. Mlae varijante v. u Strohalovoj Zbirci 9. Ri je draga stvorena 87 od svete devi Marije Va se vrime godia mir se svitu navia skoze rojen'je ditia od svete devi Marije. Od priiste device ter nebeske kraljice vzide zvezda danica ot svete devi Marije. Deva sina porodi, djavlju silu vsu slomi, a krstjane oslobodi, sveta deva Marija.

87

Ovo je citat iz Ivanova Evanelja (latinski: Verbum caro factum est) u kojem je na prevodilac rije caro (= tijelo) shvatio kao cara i preveo draga.

30

Pjesnitvo srednjeg vijeka

O pol noi se Bog rodi nebo i zemlju prosveti, kako o pol dne svetlo be ot svete devi Marije. U jasli ga kladie, mati mu se klanjae, ter ga slatko ljubljae sveta deva Marija. An'jeli mu sluahu, novu pesan pojahu, milost njega slavljahu i svetu devu Mariju. O an'jeli tacite, 88 Sina boja slavite ter pastirem recite ot svete devi Marije. An'jel pride nebeski, ter pastirom navesti prevelike radosti ot svete devi Marije. O pastiri, tacite, stada vaa pustite, Sina boja iite sa svetu devu Mariju. Kada pastiri idoe, Sina boja najdoe ter mu slavu izdae 89 i svetoj devi Mariji. Kada k njemu pridoe, veliko 90 se udie tere tako rekoe, sveta devo Marije.

88 89 90

tacite - tecite, urite slavu izdae - ast iskazae veliko - veoma

31

Pjesnitvo srednjeg vijeka

udo velo loveka, kralja videsmo velika, v grdu plenu povita ot svete devi Marije. U jaslih on leae, svite na njem ne bee, za uboastvo ljubljae za svetu devu Mariju. Po rojen'ji osmi dan Sin boji b obrezan, i krv proli on'je dan, 91 sveta devo Marije. Stari zakon tvrjae, 92 a novi nainjae, Sveto pismo plnjae 93 sa svetu devu Mariju. Od istoka tri kralji mnogo dan su jizdili, da bi Isusa vidili sa svetu devu Mariju. Zvezda voj njih bivae, zrakom put njim kazae, kade Sin boji poivae sa svetu devu Mariju. Kada k njemu pridoe, zlato i tamjan podae, a muro darovae, sveta devo Marije. An'jel obno prileti tere kraljem navisti ka Irudu ne pojti, 94 sveta devo Marije.
91 92 93 94

on'je dan - onaj dan Stari zavjet potvrivae. plnjae - ispunjavae da ne pou k Irudu (Herodu)

32

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Kada domov pojdoe, jednim glasom vzapie, klicajui vzglasie, sveta devo Marije. Tebe, Boe, hvalimo, sveto Trojstvo slavimo sada i va veki vekom, amen.

33

Pjesnitvo srednjeg vijeka

NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI


Za ovu originalnu boinu popijevku, vrlo popularnu naroito u gornjoj Hrvatskoj, misli se da je nastala jo u XIII. stoljeu. To se zakljuuje po izrazu "mladi kralj", koji se za vladanja Arpadovia upotrebljavao za kraljeva zamjenika u Hrvatskoj, kao i po tome to se u pripjevu Boi naziva "mladim letom" - dakle u vrijeme nastanka pjesme poetak nove godine raunao se u Hrvatskoj od Boia, to nije bilo poslije XIII. stoljea (ii). Ipak se pjesma, i to u razliitim varijantama, sauvala samo u mlaim pjesmaricama, od kojih je najstarija Prekomurska iz 1593, zatim Pavlinska iz 1644. a donosi je i tampani zagrebaki prirunik Cithara octochorda u sva tri izdanja: 1701, 1723. i 1757. Mi smo tekst uzeli iz prvog izdanja Cithare koji je u kajkavskoj verziji kao i u Meumurskoj pjesmarici. Metar pjesme je neto slobodniji, variraju deveterci, deseterci i jedanaesterci. Narodil se je kralj nebeski od Marije, iste device. Ej na mladom letu veselamo se, mladoga kralja mi molemo. Po njem je poloen sveti tefan, prvi muenik Gospona Boga. Sveti Ivanu preljubljeni, meu apostolmi preobrani. Drobnu deicu pomorie za ime Boje kako ovice. Silvester papa k njim se pridrui, koga na nebeseh okorunie. Toma biskup ino muenik, Tomaevo ime ta je blaeno.

34

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Obrezavanje kaj se govori, na zvelienje imenuje se. Trije kraljevi asti nose, temjan, zlato, plemenitu mast. O mi vsi Boji kreniki, mladomu kralju dare nesemo. Hvaljeno budi sveto Trojstvo, hvalu mi zdajmo Gosponu Bogu. Daj nam Bog zdravje ino veselje, na tom mladom letu vsega obilja.

35

Pjesnitvo srednjeg vijeka

PRIGOVARANJE BLAENE DIVE MARIJE I KRIA ISUSOVA


Ova dijaloka pjesma - po sadrini kontrast - obrauje motiv koji je sastavni dio razliitih naih pasionskih tekstova (kao i jo neki ibenski dramski ulomci to ih je publicirao Fancev u Nastavnom vjesniku 33 g. 1925). S obzirom na to da ova pjesma dolazi u nekim zbirkama koje uvaju nau najstariju puko-crkvenu poeziju (kao to je: Trogirska pjesmarica, Luciev Vrtal, Pjesmarica Mie Vrania, Budljanska pjesmarica, Divkoviev Krstjanski nauk itd.) misli se da je prethodila naim prikazanjima i da je moda nastala u XV. stoljeu. Slian je kontrast postojao i u talijanskoj knjievnosti, a bio je i sastavni dio Passione di Revello. Mi tekst prenosimo iz Trogirske pjesmarice s kraja XVI. st. koja je prepisana iz Armanovljeve zbirke tampane negdje izmeu 1533-1551, i to po izdanju A. Zaninovia (Hrvatska prosvjeta 24, g. 1937). Glagoljski prijepisi su mlai i potjeu iz Divkovia (isp. Strohal, Zbirka 23).

Kriu tvrdi i nemili, mene mnogo ti rascvili da si prijal sinka moga Isukrsta svemogoga ki no j' svaka oni stvoril i za narod krv je prolil. a uini, Kriu britki, da na tebi sin moj slatki grubo visi vas izranjen ljutim tarnom i okrunjen? Kriu, meni sinka vrati, ja te molim tuna mati, za je on m vela radost tere moga srca slatkost. Kriu, gledaj vela uda ka se sada ine svuda: zemlja drhe svakolika, alost ljudem bi velika, svitlost sunca jest pomrkla i kamen'ja jesu pukla.

36

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Ta udesa naviuju tere svitu oituju da no j' isti on sin Boga, prijal na se ti si koga. 95 Kri odgovara divi Mariji Moj odgovor, slavna Divo, htij sliati sad pomnjivo da za narod loviaski na meni stoji Isus slatki, koga neu t' ja vratiti, to mi ne htij govoriti, za bo na meni umriti e, svit od smrti skupiti e. 96 Bog svemogi zakon stavi, a jest tokoj po naravi, smrt svakoga da uzima i nitkomur prostit nima. Smrti vas svit [Bog] 97 podloi i bogati i ubozi, 98 prostit sinu ne hti svomu, okusit je to svakomu. Smrt je dabru mnogi pokoj i nevolji konac tokoj. 99 Zato, Divo, ve ne pravi, 100 triba j' na me da se stavi. Majko boja, ustrpi se, slavna Divo, i pomni se: mater Evu i Adama, inih otac i Abrama tmine limba sloboditi, vrime jim je u raj priti. Odri' uzli zmaja ljuta, ne in' da re vee svita ter ti svit e vazda sluit i dostojno tebe hvalit. Raj se hoe veseliti
95

Znaenje: svi navedeni neobini znaci dokazuju da je onaj koga si ti, Kriu, primio na sebe identian sa Sinom bojim. skupiti e - iskupit e Bog smo dodali po smislu. i bogate i uboge Znaenje: smrt je konac mnogom dobru, ali isto tako i nevoljama. vie ne govori

96 97 98 99

100

37

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ter ti dvorno zahvaliti da su oci slobodjeni i u raj da su dovedeni.

Odgovara diva Marija Kriu Kriu, rii tvoje sliu, dali gorko ja ti zdiu, jere viju sinka moga, ja no divom rodih koga, da on visi s razbojnici u trnovi ljuti vinci.

Odgovara Kri divi Mariji Bog se u meni poniil je, po mni radost nebu dal je, a hudobi mnogu alost, za mu skrati njega jakost. Skala ja sam po koj gori nebeskoga gre se dvori. Smrt sam boja posveena i od njega narejena. Od dobitja kora ja sam i poten'ja dostojan sam. Ima dakle ustrpi se tere, Divo, veseli se 101 po mni da je mili sin tvoj oslobodil dragi puk svoj. Zato svit me ima ljubit i poten'je meni init 102 ci ljubavi slavnog Boga ja no prijah na se koga. Kri odgovara divi Mariji 103 Mir meu nami jur imamo, ve se ob tom ne priajmo.
101 102 103

ustrpi se i veseli se vjerojatno su infinitivi, a ne imperativi poten'je init - astiti Ova je didaskalija vjerojatno suvina, jer slijedee stihove imao bi da govori kor vjernika.

38

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Stav'mo svaka u ruke Boga, stvoritelja svemogoga. Mi se smrti ne straimo, sveta Kria mi ljubimo, Bogu slu'mo humiljeno njega ljube mi svreno. Budi vazda on pohvaljen ki no ive u vik. Amen.

39

Pjesnitvo srednjeg vijeka

PSAN OT MUKI HRSTOVI


Ova osmeraka pjesma u rimiranim dvostisima preuzeta je iz najstarije zbirice hrvatskih pjesama, tj. iz glagoljskog Parikog kodeksa Slave 11 koji se datira pod kraj XIV. st., a moda ba 1380. Njena pasionska tema obraena je narativno, no u sebi sadri motive muke - pa ak i ovei broj stihova - koji su zatim preuzeti u cikluse naih pasionskih pjesama (poevi od Korulanske pjesmarice iz XV. st.) i zatim u dijaloke i dramatizirane Plaeve Marijine i Muke Isuhrstove iz XV. i XVI. stoljea. Pjesma podsjea na talijanske laude ali se o prijevodu ne moe govoriti. Kao zametak dijaloke pjesme ona se i kod nas moe povezati s pobonim pjesnikim manifestacijama flagelantskih bratovtina koje su kod nas, naroito u primorskom pojasu, dobro potvrene u XIV. i XV. stoljeu. Formalna i stilska ablona pjesme ostala je tipina za nau duhovnu, naroito pasionsku poeziju, kroz vie stoljea. Kako je u Pariki kodeks prepisana iz starijeg predloka, ima vie iskvarenih stihova i rima; npr. mijenjanjem rijei smrt u semrt dobio se deveterac, uvajui konzervativno pisanje trb pokvarila se rima sa pribi itd. Nu mislimo ob tom danas gdo na krii umr za nas. Kralj nebeski, Isus dobri, nas ot smrti smrtju dobi. Sin jedini Boga oca b napojen li, octa. Mati mu Marija diva za njim vele bolzniva. Gledaj ruke, gledaj noge, gledaj tla rane mnoge. Gledaj rebra probodena, gledaj kralja okrunjena. Misli avle, misli rane, krv istee na vse strane. Bolzan je ljuta, brate, ku je Isus prijal za te. Lice vee slnca svtlo ot grnih je opljuvano. Bjan pri stlp mono svezan ki je nebo, zemlju steal. lovk be grhom gubav, oisti ga boja ljubav. Nas ot grhov krvju omi, kih djaval grehom ubi.

40

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Z drva 1 prvo pogibosmo, a kriem se vsi spasosmo. Umr ivot na sem drv mi da bismo ivi bili. Djavla kriem pobijae, a smrt smrtju premagae. Tako ti nas Isus spase, nae muke prija na se. Ne bhomo Bogu trb ni mu slavi s nami pribi; 2 ni je s nami Bog uzvien, ni je prez nas Bog ponien. To mu ne b po nevolji da bi umrl na sem polji. Za dobrotu hot tako da ga ti poljubi slatko. Poljubimo, zahvalimo, poalujmo, uzdahnimo srcem, rju, okom, stvorom ovd i pred bojim dvorom. Gdo bi mogal ne plakati gd ga plae draga mati. Blizu kriu ona stae tere grozno uzdihae:

Teb tuu, 3 dragi sinu, ja bes tebe gorko stinu. Rai, sinu, pogledati gd te plae tvoja mati. Moje drago porojen'je, moje dobro i poten'je, Bog si krpki, lovk pravi, nma konca svojej slav. Bog otac je hotl djati da ja budu tvoja mati. 4 On te rodi seb ravna da ja budu tobu slavna. Ot oca je tvoje boastvo, a od mene lovastvo. Za tm plau a je moje, vsemi oblada boastvo tvoje. Tvoja ljubav, sinu dragi, beskonana, Boe blagi, ne more se vee rei za lovka semrt podlei. Semrt si prijal bez krivine, za alost 5 mi srce stine. Dvoju 6 tebe sina rodih i 9 mseci te nosih.
3 4

teb tuu - tebi tuim

Z drva - misli se na drvo u zemaljskom raju s kojega su plod jeli Eva i Adam. Nismo bili Bogu od potrebe niti mu je s nama porasla slava.

Zbog rime s rijeju mati pisar je originalno dti (umj. djati = uiniti) vjerojatno izgovarao djati ili dijati. za alost - od alosti dvoju - djevicom, kao djevica

5 6

41

Pjesnitvo srednjeg vijeka

An'jel mene pozdravljae gda mi tebe zvevae: 7 Sina boja ho roditi i blaena ti ho biti. Ree: Zdrava, plna si milosti! a ninja sam plna alosti.

Gd se more povdati vee bolzniva mati! Da ovo mi je vei tuga da ti nsam v smrti druga. Morei me, sinu, utiti, rci mi s tobu umrti.

zvevae - navijetae

42

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ISUSOVA MUILA
(Pjesma o simbolima muke Isusove) Ovo je dijaloka pjesma iz tzv. pasionske tematike u kojoj aneo navijeta Isusu muku i pokazuje mu muila kojima e ga muiti. Mi je preuzimamo iz Osorsko-hvarske pjesmarice (u Arhivu JAZU I a 62), pisane latinicom oko 1530. godine, gdje se predstavlja sedam simbola muke. Pjesma se recitirala ili pjevala u Osoru na Cresu u okviru puke pobonosti u noi izmeu Velikog etvrtka i Velikog petka. U kasnijim obradbama ove teme (kao u Vranievoj pjesmarici iz druge pol. XVI. st. i u Budljanskoj pjesmarici iz 1640) broj muila raste, tako da ih u sceni anela sa simbolima u hvarskom skazanju Slimjenja s kria tila Isusova iz XVII. st. ima ve 17. Kasnije obrade su opirnije i bujnije - barokne. Na je tekst vjerojatno prethodio dramatizaciji ove teme koja ima analogiju u simbolima teolokih kreposti koje razgovaraju s Isusom u sceni molitve u Getsemanskom vrtu u skazanjima Muke (u Tkonskom zborniku i u Muci Spasitelja naega iz 1556). Stepen originalnosti pjesme nije utvren, ali je prilagoena naem kraju. Njen osmeraki dvostih svjedoi za starije puko podrijetlo, jer u istoj je pjesmarici i jedna dvanaesteraka obradba istog predmeta koja je vjerojatno mlaeg i umjetnikog postanja. Jezik teksta u Osorsko-hvarskoj pjesmarici pokazuje neke sigurne cakavizme (npr. pokripi sce, strasi sce), ali oni se zbog nesigurne grafije ne dadu uvijek utvrditi; stoga smo ih u naoj transkripciji zanemarili.

Gabriel anielus ad Cristum 1 Ja sam an'jel s neba prial, navistiti tebi doal. Slii, ja sam boji posal k tebi, Isuse, sada doal kako Bogu stvoritelju, svega svita skupitelju i svih Osoran noas tukoj. Budi kripak ni se ti boj. Evo t' daju sad na znan'je da ja pojdoh v boje stan'je. Rajsko sa mnom sve stvoren'je prikazasmo ter moljen'je, umiljenu i tu tihost,
1

Aneo Gabrijel govori Kristu.

43

Pjesnitvo srednjeg vijeka

mole oca tvoga milost da molitvu tvu uslii, sin Vinjega jerboj ti si dobrovoljno tad moljen'je usliano i umiljen'je i molitva svaka tvoja, na kri da gre volja je boja. An'jel jo znaj da e t' priti, alost tvoju utiiti i tebi e poka'zati ka ' trpiti 2 skazovati.

Incipiunt misteria 3 Gledaj k o n o p ov, Isuse, ovo t' bude ono ue kim te oe zavezati, narod zali potezati. Zato sada pokripi se, muku podnest ne strai se. Evo j' k l o n d a od kamena tebi, Isuse, pripravljena, pri koj oe svezan biti i od tuge ti zamriti. Pri njoj te e jo frutati, vele gorko nakazati ruke i noge i sve tilo kako da bi mrtvo bilo. Evo b i i gorki tukoj ki izrane vas ivot tvoj tuko gorko i preljuto krv ti proliv tere kruto zli idove, htij sliati, muku tvoju sad misliti. Evo joe ona k r u n a britka trnja ka je puna, kom te hote okruniti, svu glavicu t' izraniti. Svit mojane 'ka protee za sve glave 4 i krv stee. Gledaj joe k r i ovi gorki,
2 3 4

ka ' trpiti - to e trpiti Poinju misteriji (simboli muke). za sve glave - iz sve glave

44

Pjesnitvo srednjeg vijeka

mnogo gorak tere britki na kom hoe propet biti meju lupei i visiti, ajmeh gorku smrt prijati za grinici i proklati. Boga oca hti moliti da bi hotil njim prostiti, svim Osoranom i tukoje za milosrdje velo tvoje. Ovo s p u g a joe kruta, ui i octa puna ljuta, kom te hote napojiti ajmeh gorko ter raniti, iz ke nee moi piti ni od tuge okusiti. K o p j e otro evo tukoj, gledaj muku, kripko ter stoj. Njim te t' prsi znaj probosti v kih je vrutak od milosti, iz njih hoe i provriti, puk osorski napojiti. Jiskrnjemu kino proste i mir sveti jimit hote; ter satanu ki dobudu 5 vik v blaenstvi ivit budu, gospodina svi slidei Boga ki je svemogui. Amen.

dobudu - predobiju, pobijede

45

Pjesnitvo srednjeg vijeka

VERSI BOJA TILA


Pod ovim naslovom dolazi u vie starih zbirki pet pjesama na temu: klanjanje mrtvom tijelu Isusovu (na Veliki petak). Druga i trea potvrene su na Koruli od XV. do XX. st. Svih pet pjesama nalazimo u Trogirskoj pjesmarici s kraja XVI. st., ali se ondje kae da su prepisane iz jednog (danas nepoznatog) mletakog izdanja to ga je bio priredio Zadranin don Dominik Armanov oko g. 1533-1551. No Armanov je u stvari starije pjesme samo tropirao, tako da je dvostisima dodavao i trei stih. Njegovu redakciju preuzeo je u svoj mali Nauk krstjanski (1616) Matij Divkovi, a od njega mlai prepisivai, pa i glagoljski. Mi donosimo samo prve tri pjesme, i to prvu po glagoljskom zborniku . Klimantovia (1502-1505), drugu po Korulanskoj pjesmarici (XV. st.), a treu po Trogirskoj pjesmarici (izd. A. Zaninovi u Hrvatskoj prosvjeti 24, g. 1937).

Molitva prva Zdravo, sveto boje tilo, ko s' na krii za nas bilo! O presveto boje tilo, mi te slatko vsi molimo. Zdravo, telo boje blago, ko s' na krii bilo nago! O Isuse, Boe mili, ti se na nas grinih smili! Zdrav, Isuse, Boe blagi, a krstjanom vele dragi, ci nas z neba pride doli i krv svoju za nas proli. Zdrav, Isuse, Boe dragi, z Bogom ocem vazda slavni! O preslavno boje trojstvo i jedino vse boastvo, ti pomiluj, ti nam prosti, ki si jedan, a u trojstvi, tebi slava i poten'je grihom naim daj proen'je.

46

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Molitva druga Zdravo, tilo boje sveto, ko na kriu bi propeto! Zdravo, tilo boja sina Isukrsta gospodina! Zdravo, sveto slavno trojstvo, zdravo, vinje sve boanstvo! Zdrav, Isuse, Boe pravi, ki si sucem [v] jednoj slavi! Ti si hotil s neba priti, ter od dive rojen biti. Ti si za nas htil umriti i krv svetu svu proliti. Ti si trpil muku za nas, ti se smili sada na nas! Pue boji, sad se moli ponizivi glave doli, da primete svi proen'je budu njega vi stvoren'je. Ti si blaen vika viku, ti nam podaj rajsku diku! Amen.

Molitva trea Zdrav, Isuse, sinu Boga, u tebi je kripost mnoga, ne ostavi puka tvoga; za kih hoti doli priti, priblaenu krv proliti i nas k tebi pridruiti. S uenici veerae, smrt jim svoju naviae ter pitamo njih uae. V vrtlu oca kad moljae, pot te krvavi pobijae, eljna k njemu uzdihae. Juda k tebi pride onda, pozdraviv te celov poda, za pineze ki te proda. Vie na te 6 uinie, ter se tako zgovorie, napokom te umorie.
6

na te - protiv tebe

47

Pjesnitvo srednjeg vijeka

K Pilatu te privedoe, da te propne svi rekoe, pravdu vapjem primogoe. Kad pri stupu svezan stae, nikomure ne priae ni se zlobom obitae. 7 Na kolina tad padahu i tobom se svi rugahu, tvoju kripost jer ne znahu. Kad te k kriu prigvozdie, v krvi svetoj vas plovie, tuna majka onda bie; kaj se srce raspadae, od tuge se skonavae i v alosti umirae. Kad na kriu grubo stae, svih spasen'je ti eljae, zato piti tad proae. "Sve je svreno" kad izusti, duh blaeni tada pusti ter se ocu priporui. Molimo te, pomiluj nas, ter potribnih pomozi nas, jer gospodin samo ti s' na. Tebi slava, tebi dika, tebi hvala privelika ka ne mine vike vika. Amen.

niti se prijetio osvetom

48

Pjesnitvo srednjeg vijeka

TRI MARIJE HOJAHU


Ovo je jedna od etiri uskrsne pjesme koje se i stvarno po motivima nadovezuju na dramu Uskrsnue Isusovo u glagoljskom Tkonskom zborniku (prva etvrt XVI st.). Tako se npr. uz crkvenu dramu fra Ivana Zadranina o Navjetenju Marijinu (Venecija 1647) nadovezuje nekoliko idejno vezanih pjesama; i pisar imun Vitasovi u svojoj pjesmarici iz 1685. prikazanje o roenju Isusovu nadopunjuje s nekoliko pjesama boine inspiracije. Nae su se pjesme vjerojatno pjevale u crkvi uz obred ili obrednu igru uskrsnua Isusova na Veliku subotu naveer pa stoga sve one variraju prianje uskrsnih evanelja (Marko 16, 1-7, Ivan 20, 11-18 i 21, 1-14). Naa pjesma o tri Marije na grobu Isusovu dodiruje i prikazivanje Isusovo Mariji Magdaleni i Petru, ali je neobino to da se pjesnik obraa i sv. Petru, sv. Pavlu i sv. Jurju, a na kraju je ak dodao molitvu za "naega gospodina kneza Brnardina". Bez sumnje se tu misli na Bernardina Frankopana (vladao 1481-1529) koji je imao posjede od Novoga u Vinodolu do Ozlja, a najvie je boravio u Modruu. Stoga se zakljuuje da je ne samo ova pjesma nego i itav Tkonski zbornik pisan negdje u kneevini Bernardinovoj koji je - kako je poznato - bio mecena hrvatskoglagoljske knjige. Za to govori i jezik pjesme. Pjesma je bez sumnje domaa kompilacija evaneoskog motiva. Stih joj je neustaljen: osmerac, sedmerac i esterac, a ni rime nisu dosljedno provedene. Zanimljivost je njena kulturno-historijska: religiozni i feudalni momenat su udrueni. Pjesmu je izdao R. Strohal (Zbirka 17) i F. Fancev (Graa XIV, 281).

Tri Marije 1 hojahu, dragu pomast noahu tako hode plakahu, Isusa alovahu. An'jel ki grob otvori trim Marijam govori: "Ne plate se, Marije, Isus nam vsim kraljuje. Uenikom rcite i Petru navestite da on ki trpe, a ne kriv, Isus, ta je opet iv.

Nee vnogi as biti 2 da v Galileju e priti. Ki ga budu oteli 3 tu ga mogu viditi." Mandalena pozri v grob, vidi da v njem n nje Bog, ide narikujui, metra svoga iui. Ondi v svojoj on slavi Magdaleni se javi i poa ju tiiti i va veri kripiti:

Tri Marije: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Salome pooe na Isusov grob da bi njegovo tijelo namazale dragocjenom mau.

2 3

Nee proi mnogo vremena. budu oteli - budu htjeli

49

Pjesnitvo srednjeg vijeka

"Ne pla, Mande Marije, jur tvoj metar kraljuje. Ovo sam Isus, metar tvoj, ovo je pridni ivot moj." Po tom Petru se javi, na milost ga postavi. Sveti nam Petre pomozi, jer su grisi v nas mnozi. Moli devu gospoju sa vsu bratiju 4 svoju da nas, kot vas Bog veli vsih skupa obeseli. Petre, Pavle sveti, ne dajte nas vzeti pod djavlje siljen'je 5 za Hrstovo skrien'je.

Apustole Pavle, stegni sile djavlje ke je Isus stegnul kada je z mrtvih vskrsnul. Sveti Juraj muenik, vitez boji i orunik, grihom naim podaj lik da s tabu budemo uvik. Tvoje uskrien'je, Boe, obranjen'je naega gospodina bud kneza Brnardina. Boe silne vlasti, daj mu biti v asti dokle god dua vrti telom i po samrti. Kirije leizom, aleluja!

4 5

Sa svojom braom, tj. apostolima. djavlje siljen'je - avolju silu

50

Pjesnitvo srednjeg vijeka

EKVENCIJA ZA MRTVE
Latinski original nepoznatog autora ove potresne srednjovjekovne pjesme o Sudnjem danu (Dies irae) bio je poznat ve u 12. st. Ula je kao sekvencija u mise za pokojne. Neki glagoljski misali 14. i 15. st. imaju njezin prijevod u prozi, dok njenu versificiranu parafrazu u rimovanim osmercima na narodnom jeziku nalazimo prvi put g. 1440. u Berlinskom misalu, zatim u Picievoj Rapskoj pjesmarici iz g. 1471; u Novakov misal upisana je 1486, u Klimantoviev glag. zbornik g. 1512. itd. Sadrajno najpotpuniji prepjev nalazi se u Lekcionaru Bernardina Splianina, tampanom latinicom g. 1495. Ona se kasnije proirila u sve hrvatske krajeve u sva tri dijalekta. Donosimo njen prvi zapisani tekst iz Berlinskog misala f. 126cd-127a. Sudac hoe gnvan priti, vas svit ognjem popaliti, ne moi se prd njim skriti. Kolik trepet tada bude, kad se sveto pismo zbude, a mrtvi se vsi probude. Trublja boja mrtvih budi: "Vskrsnite mrtvi ljudi, pojte k Bogu da vas sudi!" Semrt hoe tada zada stati, 1 kada budu mrtvi vstati, raun Bogu va vsem vzdati. Knjige se hote otvoriti, v kih hoe svtlo biti, 2 kako hoe Bog suditi. Milostivi Gospodine, od straha mi dua stine, pomiluj ju da ne zgine. to u grenik tada rei, ku li milost tada stei, gdi hote dobri jedva utei. Mnogoslavni Boe blagi, pomiluj me, spase dragi, ne zgubi me zalimi vragi. S nebes pride mene radi, grnu duu ti osladi, ot pogibeli me ti ogradi. Smrt si, muku prijal za me, ne srdi se jure na me, izbavi me djavlje mame. Plau grozno i uzdiu, pokajan'jem grhi tiu milostiv si kako sliu.

1 2

stati - izostati svtlo biti - jasno biti

51

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Ognjem vnim grhi kae, 3 prosti prvo ner je skae, da me prava tada najde. Mariju si ti otril, 4 razbojnika ne uliil, 5 nadu si moju ti ukrpil. Molbe moje nedostojne, ti je primi sebi voljne, prosti muke nepokojne. 6 S janjci me ti umsti, 7 kozlii 8 su vsi neisti, iz ognja im ni izlisti. 9

Gd 10 prokljati 11 v muke pojdu, da z dobrimni strahe projdu, do radosti s tobov dojdu. Vele plaa, vele straha, gd se grnik vstane s praha da po dlih svojih prime, prosti mi za tvoje ime, Isuhrste, Boe blagi, daj im pokoj, Boe dragi. Amen.

3 4

kae - kanjava (od glagola kazati)

Mariju (Magdalenu) ti si odrijeio (oslobodio od grijeha). razbojnika nisi odbio muke nepokojne - nemile muke

5 6 7

s janjcima (tj. s pravednim ljudima na Sudnjem danu) smjesti me; u predloku je vjerojatno stajalo ,"s jaganjci", a umsti se - sudei po rimama - italo umisti.
8

kozlii, nasuprot jaganjcima, simboliziraju grenike za koje na Dan suda nee biti pratanja. nema izlaza

10 11

gd znai isto to i gda, tj. kada prokljati - prokleti

52

Pjesnitvo srednjeg vijeka

PISAN NA SPOMENUTJE SMRTI


Ova je pjesma zapisana u glagoljskom zborniku iz druge pol. 15. st. (Arhiv JAZU, IVa 92, f. 133; izd. R. Strohal, Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama 53), ali nekoliko stihova iz nje citira ve knez Novak g. 1368. u kolofonu svoga Misala. Prema tome ova je pjesma ivjela kod nas ve u sredini 14. st. te predstavlja najstarije poznate pokuaje hrvatske poezije. Posve analogan je tekst te pjesme i u Picievoj Rapskoj pjesmarici iz 1471. (pisanoj latinicom, isp. Graa 24) uz manje je razlike u Klimantovievu zborniku (Ritualu) iz 1512, a jo su vee razlike u Oxfordskom zborniku iz 1486 (izd. M. Tadin u Oxford Slavonic papers V, 138) i u kasnom Akademijinu rukopisu IVa 75 iz 18. stoljea. Motiv prolaznosti svijeta, neizbjenosti umiranja i o posljednjem sudu bio je naroito aktuelan u 13. st. kad su u Evropi oekivali svretak svijeta. Osnovno raspoloenje i stih - osmerac 4+4 - jednaki su kao u Dies irae Tome da Celano. Plai srcem i s oima pomislei gdi si ninja, pati skoro kamo ide, kamo ide, gdi li pride ili gdo te tamo prime v ono vrime ko ne mine. Vazda misli ono bitje, gdi je iti, ne umriti. Semu svitu a se trudi, jednim asom vse izgubi, jer je slava sega svita potrpin'je kako cvita. a ve ive to si blie zdi vse ojti, tamo pojti. 1 Kratak put je kim teemo, o duah se ne peemo. 2 Bludi ie 3 svita diku, a tamo je biti viku.

to vie ivi sve si blie (asu kada treba) ovdje sve ostaviti (i) tamo poi. Ali - sudei po rimama - ipak je tekst ovdje iskvaren.
1 2 3

za due se ne brinemo ie - traei

53

Pjesnitvo srednjeg vijeka

emu krasi tvoje tilo, a vidui 4 da je gnjilo! Ot zemlje je, v zemlju ide, kako oi nai vide. Ojme, tilo, gdo te ljubi gdo te ljubi duu gubi. S vitri tilo mimo ide kada smrtni as te dojde. Kada dua gre ot tela, ne nosei takmo dla, tada dari sa svit pozna gdo ga ljubi gda ga zgubi, Dokle ti je ovo itje, najdi tebi ono bitje, gdi je iti, ne umriti; jer si danas, jutri minu, a tamo je biti vinu. Ot sega svita gda se gane, straan sud je gdi pristane. Vse ostaviv tamo ide, gdi po delih tvojih prime. Nu mislimo o tom sada, a se najde od nas tada, gdi se dua strahom smete, a dela se skriti ne te. 5 Sudac gnivan grihe vide, 6 hote pravdov da vse ide reki 7 dobrim: Vi pridite, ivot veni vi primite. A prokletim: Otidite, v oganj veni vi pojdite. Velike tuge tere ljute, kamo tada nai puti! O ka tuga tu grinikom, Boga ojti, v muke pojti. Ka li radost pravadnikom, biti z Bogom viku vikom. Daj Bog nam on itak gdi je dika onoga vika. Amen.

4 5 6 7

vidui - znajui ne te - nee vide - videi, znajui reki - rekui

54

Pjesnitvo srednjeg vijeka

TUENJE DUE I TIJELA


Ova dvodijelna pjesma u osmerakim distisima po sadrini i obliku jedva moe da se uvrsti meu dijaloke kontraste (prenja) izmeu due i tijela - dobro poznatog motiva srednjovjekovnih knjievnosti koji se obraivao u razlinim oblicima. Na tekst je od spora dua-tijelo gotovo uinio refleksivno moralizatorsku pjesmu o zemaljskoj prolaznosti. Kompozicija joj nije ustaljena, pojedina se mjesta, pa i stihovi, vie puta variraju tako da se snaga izraza razvodnila. Kao da je pisana po kazivanju. Po osnovnim mislima i po detaljima ova pjesma kao da prethodi prikazanju Govorenje sv. Bernarda od due osujene. Pjesma je preuzeta iz Osorsko-hvarske pjesmarice pisane latinicom oko g. 1533. Da je pjesma starijeg postanja, pokazuje njena evolucija, naime njena varijanta u pjesmarici Mie Vrania iz sredine XVI. st. prilino se mnogo od nje razlikuje po koncepciji i jeziku, a vee razlike pokazuje i jedan fragment pjesme pisan glagoljicom takoer negdje u XVI. st. (JAZU IV a 80/33).

Kako se tui dua svrhu tila Slii, brate, a u t' pravit jer t' je tilo hrlo ostavit. A toj ti e skoro biti da t' e dua s tila iti. Jer pri nere k sucu pojde tilo grino ovde ojde. Za kad grisi svoji uzri 8 tad srdito na nje pozri 9 ter se pone tuit na nje jer joj pojti v muke za nje. Tad e tilu govoriti ter se mono ma nj srditi. Re e tilu: Za pregrii? slasti rajske za me ulii? Svita slasti ti zbirae, a za me se ne pomnjae. Ajme, tilo, gdi t' je dika ali itak sega svita?
8 9

grisi svoji uzri - grijehe svoje ugleda na nje pozri - na njih e pogledati

55

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Sve t' je brzo to ostavi 10 kad te doli smrt postavi. 11 Zato misli sad na tilo ko to je jo sada cilo da e skoro mrtvo biti ter u smradu sve izgnjiti. Bit e ti oi zatvoreni, a svi udi umoreni. Ni ' uima vee sliit niti svojih drazih tiit. Kad iz tebe dua izide, tad tva slava sva otide, a tilo ostane gluho i slipo ko to sada jo je lipo. Aj neharni tvrji driva, prid oima buti svia. 12 Misle skoro da t' je umriti, zato misli sad gdi ' priti. Ajmeh, brae, jeda koga nitkor 13 slia sada toga da bi se mogal smrti branit ali s kim se jo prominit? Jeda brat brata iskupi ali drug druga tim zastupi? Smrt nima u tom milosti, drazih razdilja u alosti. emu poni ljubi blago ko je zalim ljudem drago? Ajme grisi duu slide, a grinici to ne vide. Klad' se 14 dake pokoriti, diku svita pogrditi. Ne htij 15 vee gojit tilo ko e skoro biti gnjilo. U grob hoe skoro pojti, sva veselja druzim ojti. Zato svaki sada stei htij pozriti grob smrdei v kom e tilo [tvoje] biti
10 11

ostavi mjesto ostaviti (zbog rime) baci dolje, obori

12 Jamano pogreno tradiran dvostih; u Vrania: Oh lovie, tvrdi driva - svi smo na svit kako plima. Izraz buti moda treba itati bu ti (= bude ti) ili budi (kako je nie). 13 14 15

nitkor - itko klad' se (od klasti se), odlui se, nakani; u Vrania: htij se ne htij - nemoj

56

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ter u smradu sve izgnjiti. Tot' 16 e biti tvoje stan'je, tot' e biti sve iman'je. To polae uzidane, to postelje pripisane. 17 Tot' e biti tvoje dike tot' su slasti tvoje britke za ke plau ho' prijati ter u vike v paklu stati. Nut se smisli svak od sebe tere pozri svak na sebe. Sva oholstva doli vrzi, jere Isus na nje mrzi. Nut se svaki sada smisli tere na smrt jur pomisli, da e skoro svaki umriti ter prid Boga na sud priti. Prid Bogom e govoriti ter na tilo jo mrziti; tad e tilu govoriti ter se mono na nj tuiti: Ajmeh tilo, kamo t' blago ko no t' bie vele drago, ko no t' vazda ti sbirae, a za me se ne pomnjae! Ajmeh, gdi su sad pinezi ci kih stojim sad u tuzi? Ajmeh, tilo, gdi t' je zlato? za ne misli priti na to? Gdi postelje, gdi polae za ke dua sada plae? Ajmeh, gdi t' su sada stan'ja ali tvoja sva iman'ja? Ajmeh, tilo, gdi t' je lipost, za ne misli priti v alost? Ajmeh, gdi t' je sada dika, gdi li itak tvoga vika? Svite lipe ti sbirae, a za duu ne pomnjae. Oto, 18 tilo, sad te ojde sve veselje kad smrt dojde. Lipost ti je pomanjkala, sva veselja tva ostala.
16 17 18

tot' - to pripisane - prekiene (pisan - aren, kien) oto - eto

57

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Oi su ti potamnili, lipa lica oblidili. Sva t' je lipost potamnila ter se zemlji priminila. Vas ti je ivot pogrdil 19 ter se u zemlji rainil. Lici rumeni oblidili, a oi potamnili. Uima si jur ogluhal, a usta si sad primukal. Sve ti je tilo rasvnjeno tere rvi ograjeno. 20 Sad si pustil diku svita, za se vratit nee vika; ni te drazi vee vide 21 da ni s tobom ve beside; za e s rvi v drubi stati tere s njimi pribivati. rvi e te rasiniti ter u zemlju obratiti. Zemlja hoe k zemlji pojti, sva veselja druzim ojti. Amen.

Tuen'je zloestoga tila ko preminuje [s] sega svita Jur u v zemlji pribivati, samo o sudu 22 gori stati. A to za me smrt dostie ter m lipost sva odbie. Ajmeh, gdi je sad ma lipost, ajme, gdi si moja mladost? Ajmeh, gdi je sad ma dika, ajmeh, gdi li itak vika? Ajmeh, gdi su moji druzi ci kih stojim sad u tuzi? Ajmeh, gdi su moja stan'ja, ajme, gdi li sva iman'ja? Ajmeh, gdi je moje blago ko no ljubljah vele drago? Ajmeh, gdi je sad ma mladost
19 20 21 22

ivot pogrdil - tijelo porunilo rvi ograjeno - crvima ograeno, okrueno niti e te dragi vie vidjeti o Sudnjem danu

58

Pjesnitvo srednjeg vijeka

u ku ufah i u jakost? Ajmeh, sve me to ostavi, za to smrt me doli stavi. Ajmeh, drubo moja mila, ka si s manom vazda bila. Ajmeh, vijte moje tilo ko je skupa s vami bilo slasti svita sbirajui, a smrti se ne bojei. Vijte, bratjo, moje tilo kot je joe sada cilo. Svi su cili joe udi, sve mi dui malo prudi. Oi mi su zatvoreni, a svi udi umoreni; lipi lici 23 oblidili ter se k zemlji priminili. Sad uima ve ne sliim ni tih mojih drazih vidim. Ajmeh, dua sad mi zide, zato sva m slava pojde. A tilo osta gluho i slipo ko no bie vele lipo. Eto sada pravih tebi a e biti skoro i mani. Zato ne bud tvrji driva ter ti budi evo svia. 24 Misli skoro da ' umriti, zato misli gdi e priti. Jer smrt nima v tom milosti, drazih razdilja u alosti. Svak ot tebe tad odstupe razmi grisi ki pristupe, ki te s tobom tada pojti, 25 prid kim no se ne' mo skriti, prid kim no e trepetati razlog 26 kad mu bude dati. Zato za tvoja sagrien'ja pros' u Boga sad proen'ja. Boga oca sada slavi, njega molbom ne ostavi. Njega mole ovo reci
23 24 25 26

lipi lici - lijepa lica svia (rije koja nije u sroku s driva) moda ima da znai savjet (svjet-ja) ki te ... pojti - koji e poi razlog - raun (prema latinskom ratio)

59

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ter beside take steci: O ti Boe, oe sveti, i Isuse na propeti, na duicu mi se smili ter ot tebe ne odili. Toj obsluit nose zlamen 27 daj mni vire prave. Amen.

27

znak kria (u stvari zlamen se upotrebljava ablonski zbog sroka).

60

Pjesnitvo srednjeg vijeka

BRATJA, BRATA SPROVODIMO


Ovo je jedna od pjesama to su ih lanovi bratovtin pjevali u sprovodu za pokojnikom. ivjela je stoljeima u razlinim naim krajevima zahvaljujui laganom osmerakom distihu. Najstarije su joj poznate potvrde u glagoljskim rukopisima: u Parikom kodeksu (Slave 11) s kraja XIV. st., u Akademijinu rukopisu u Zagrebu (IV a 92) s kraja XV. st. i u Klimantovievu zborniku iz po. XVI. st. U Klimantovia je zaokruen niz od 9 mrtvakih pjesama u istom tonu i metru. U nekim zbirkama, poevi od XIV. do XVIII. st., nije ovo kolo mrtvakih pjesama tako potpuno zastupano. U nau knjigu preuzeli smo ih pet iz raznih rukopisa. Tekst ove pjesme preuzeli smo iz Parikog kodeksa (izd. J. Vajs u Starinama 31). Pisar joj je bio pravi ikavac koji je vie puta ablonski pisao namjesto i, tako da smo ga i korigirali, a mogli bi se slobodno i svi njegovi primjeri itati kao i.

Bratja, brata sprovodirno, za nj se Bogu pomolimo. Boe v nebeska vrata primi duu sego brata. Primi, Boe, v tvoji ui: prosti grhi njega dui. Mi se teb za nj molimo, are po njem vsi bolimo. O Marija, Boja mati, ti mu ne daj v muc stati. Ti ga ne daj grhu strti, izbavi ga vne smrti. O blaeni Mihaile, izbavi ga djavlje sile. Ti mu duu primi danas i Bogu se moli za nas, Krstitelju sveti Ivane, izbavi ga vne rane.

On je sluil pravo tebi, ti ga primi sada k sebi. O Franisko, oe sveti ti ga ne daj grhu speti. Ti se za nas moli Bogu, tvoje rani 1 vele mogu. Apostole sveti Petre, na pastiru i na metre, ti si kljuar boje vlasti, ne ulii ga rajske slasti. I vsi sveti apostoli, ki sdite v bojem stoli, usliite nae glase, vi stvorite da se spase. I vsi sveti mladnci 2 i vsi boji muenici, i vsi boji uenici umolite na to Boga, da ga prime kako svoga.

1 2

rane (stigmata) sv. Franje Asikog Ovaj stih je, ini se, suvian.

61

Pjesnitvo srednjeg vijeka

TU MISLIMO, BRATJA, A SMO


Ova je pjesma jedna od niza pogrebnih pjesama, namijenjena da se pjeva nad grobom tako da je njen konac imao da se pjeva pri polaganju kamena (ploe) na grob. Pjesma je postojala ve u XIV. stoljeu (kao moda i cijeli niz), jer njezin najstariji zapis, i to u Parikom kodeksu s kraja XIV. st., pokazuje mlae intervencije, a Dubrovaki irilski rukopis iz 1520. ima starijih jezinih crta, jer je tekst preuzeo iz starije glagoljske matice. Od starijih rukopisa pjesmu je sauvao i Akademijin glagoljski rukopis s kraja XV. i Klimantoviev zbornik iz po. XVI. stoljea. Tekst smo preuzeli iz Parikog kodeksa (izd. Vajs).

Tu mislimo, bratja, a smo, razumjmo zemlja da smo. Slast i dika tvoga tila hoe biti kal i gnjila. Tako nae tlo gine, tako naa slava mine. Grnici se teko hine to videe ki zlo ine. Ki vide njega tilo skoro hoe biti gnjilo. Malo hoe dni istei sami hemo tako lei. Vijmo skazan pred oima, zanosi nas smrtna plima Na nas hoe skoro priti ne more nas to griti. To smrt nosi ostru kosu, otpasti je s lica nosu. Ocre se nai zubi vsi leemo tamni, grubi. Ognjiti hote nai skuti, a ostati gnjila i uti. Smrt nas, bratja, mono anje, a mi l zli nie manje. Kad lovka smrt postigne tada ot njega vsak pobigne.

Sam ostane bes pomoi v tamn grab, v tam noi. Vsega ti je ovd ojti, sama dla s tobu pojti. Zlo je tamo grh ponesti, dobro bi se zd otresti. emu ljubi sa svt, brate, ki na smrti mrzi na te. ena, deca, rod i mati ne dadu ti s sobu stati. 1 Ostave te sama v grebi, tvoje blago vazmu k sebi. Tada ne bude nigdar blizu, tvoje telo rvi grizu. Tako hemo poivati dakle ree Bog ustati. Na sud hoe skoro priti, iz grobov je vsim iziti. An'jeli hote zatrubiti vsh ot smrti probuditi. Vstati hoe tvoje tilo, ako si je 2 sada gnjilo.
1 2

da ostane s njima ako si je - premda je

62

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Trublja trubi boja straha: vstante, ljudi, s kala, s praha! Kralj nebeski s nebes shodi vinje sile s sobu vodi. Ot smrti se probudite, vsi pred Boga postupite. Posluajte boja suda ot krivine i ot bluda. Otvore se tada grebi misliti e vsak o sebi. Vsi hoemo oiviti, dua s tlom vazda biti. Stati hote ljudi nazi, priti hote s pakla vrazi. Dla se hote vsa otkriti ne moi se kd ukriti. Bog hoe biti gnvan tada ki je vele krotak sada. Penicu hoe provjati, slamu hoe ognju dati. Tada se hoe razaznati na em hoe gdo ostati. Slavno budu boje sluge, grenikom su vene tuge.

Tu poloet kami na grob Boe dobri, Boe blagi, da bi spasen na brat dragi! Ako k zemlji grede tilo, da bi dui dobro bilo. Tvoja milost, Boe, budi, njega due ne osudi. Ti si hotl za nj umriti, ti ga stvori k seb priti. Amen.

63

Pjesnitvo srednjeg vijeka

EKVENCIJA NAD 1 JUNAKOM MRTVIM


Ovo je jedna od niza mrtvakih pjesama (sekvencija) koje su zabiljeene u Klimantovievu glagoljskom zborniku iz XVI. stoljea; ali budui da su gotovo sve njegove "ekvencije" ve poznate iz rukopisa XIV-XV stoljea, smatramo da je i ova starija. Motivika je u svima podjednaka, ali se u ovoj istie kako se paklom kanjavaju za zlodjela i najvie drutvene linosti.

Nu pomisli, o lovie, smrt ti roka ne odmie. Slui Bogu dokle ive, na sudnji dan da ne zgine. Ne ufaj se nigdor v mladost ni v umistvo ni u starost. 2 Vsakoj rii smrt je metar, svoj luk nosi i baletar. Strile njeje britko fre, vsi likari ne izlie. Zato mnoge majke cvile duu s tila gda razdile. Umriti se vsi bojimo, da bi dobro ne inimo. Draga bratja, kad umremo, pomislimo kamo gremo. Ni obuu ni odiu ni nosimo s sobom piu, nere duu grisi slide, a grinici to ne vide. Vsih vas molim, Boga cia, prid oima bud vam svia. To vidite mladost moju,

Takav je naslov pjesme u Klimantovia. On naziva "ekvencijama" sve svoje mrtvake pjesme kao i neke druge duhovne puke pjesme, premda su sekvencije u uem smislu samo pjesme koje su ule u sastav misne liturgije.
1 2

Jedan mlai rukopis iz XVIII. st. ima loginije: jakost.

64

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ne viste li kako stoju. 3 Rad bih mnoga vam javiti, da ne te mi 4 dopustiti. U raji su vsa vesel'ja, a v pakli su vsa dresel'ja. U raji su lipe asti, od Boga su vele slasti. Dobri z Bogom veselet se, zali v mukah dreselet se. U pkli su zmije ljute i paklene muke krute. V njem su mnozi svita kralji, cari i pape z gardinali. U pakli su silni duke i u njem su vne muke. Onamo su silni knezi i trnici njih pinezi. Vlastele su i ubozi i redovnici vele mnozi, biskupi su i perlati, popi mnozi i zali fratri. U pakli su i remete ki su bili zale lete. U pakli su sudci krivi, zlo se na njih v pakli gnjivi. Onamo su oholi djaci, vsaki tunim glasom jai. U pakli su i kraljice, vladike mnoge i vdovice. Onamo su koludrice i vse krive redovnice. U pakli su manjurice, vsaka tunim glasom klie. Onamo su od svita redi, to za svoje hude zledi. V zalih mukah vsi ti stoje jer kraahu tlo svoje. Vsim je, bratja, nam umriti, da ne vimo gdi emo priti. Naom duom pealimo, huda dla ostavimo. Ja vas hou pomoliti, raite me sprovoditi. Telo mi v zemlju poloite,
3 4

ne viste li kako stoju - ne znate li kako stojim da ne te mi - ali nee mi

65

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Bogu se za me pomolite. G Bogu gori pogledajte i molitvu za me dajte da mi Bog prosti moji grisi, na sudnji dan da me vskrisi. Amen.

66

Pjesnitvo srednjeg vijeka

BLAGOSLOV PUKA
Od ranog srednjeg vijeka bile su u kranskoj crkvi u obiaju tzv. laude ili aklamacije u kojima su se izraavale elje ili molitve za dobro crkvenih i svjetovnih glavara. Analogno su se kasnije razvile molitve ili aklamacije za itav narod, tzv. blagoslov puka na narodnom jeziku koji se sveano recitirao na Boi ili na Uskrs. Takav se blagoslov pretoio u pjesme koje su se s vremenom produbljivale i mijenjale prilagoujui se lokalnim prilikama. Kod nas je sauvan prilian broj takvih versificiranih blagoslova, veinom iz primorskih mjesta od Krka do Budve, ali oni nisu stariji od XVII-XVIII. stoljea. (Budljanska pjesmarica iz 1640, Bilanovieva iz 1661, Vitasovieva iz 1677. i 1685. te tampana verzija u T. Babia Cvitu razlika mirisa duhovnoga, 1726). No na jednom latinikom rukopisu iz XVIII. st. (Filippi iz Zadra) potvreno je postojanje pjesme g. 1416. Stoga taj tekst ovdje i donosimo po tom rukopisu - premda nije dovoljno dotjeran - i to po izdanju H. Morovia (Graa za povijest hrv. knjievnosti, 23). Jezik je prepisivanjem pomlaen, a metar vie puta naruen. Benedictio super populum Anno Domini MCCCCXVI 5 O ti pue potovani, O nai drazi [vi] Zadrani, Bog, svi sveti vas pomoz'te ki u ov tempal sad pridoste. U kom Boga svi moliste i ast mnogu uiniste; joe, pue, totu ki ste, svete rii ki sliiste, Blagoslov' vas Sveto Trojstvo, Otac, Sin, Duh - to jedinstvo; blagoslov' vas Boja mati, svoje lice k vam obrati. Da vas ona vik pomoe u potribah ka sve moe i poda van svoj blagoslov nje jimena i svetih slov. Blagoslov'te vas an'jeli i tukoje arhan'jeli i svi rodi duhov svetih i pomoz' vas milostju njih.

Blagoslov puka godine Gospodnje 1416.

67

Pjesnitvo srednjeg vijeka

Blagoslov'te vas proroci patriarke, sveti oci, apostoli; van'jeliste blagoslov' vas totu ki ste. Blagoslov'te vas divice i blaene udovice i svi sveci i svetice ki se v rajskoj slavi die. Joe sveti imun 6 i muenici i blaeni koludri i spovednici 7 i svi sveti i svetice i jo male krene diice. 8 Oca papu i cesara 9 uvaj od ruk silnih cara. Daj bnetakoj ast gospodi i na suhu i na vodi. Gospodovat mnoga lita u 'koliu svega svita; ov grad Zadar, njega puci dr' u tvojoj, Boe, ruci. No pokojnu poivati, svi veseli dni prez rati; blaga uda, 10 zdravja dosti, daj veselja brez alosti. Blagoslovi, Boe, ovi grad da n u njem kuga ni glad, da u njem vina i ita, ulja mnogo po sva lita. Blagoslovi, Boe, Zadar, blagoslov mu tvoj daj na dar, mir prisveti, ljubav tvoju, usli', Boe, molbu moju Blagoslovi i obidi 11 svi okolo Zadra zidi, u njem crikve, u njem hie, ke zazida i podvie. Blagoslovi svake vrste popi, fratri i koludrice,
sveti imun se posebno spominje budui da se u Zadru - gdje se nalaze njegove moi - naroito astio.
6 7 8 9

spovidnici, ispovjednici, sveci koji nisu umrli muenikom smru. Mala krtena djeica stavljaju se, zbog svoje nedunosti, u red svetaca.

Ne misli se na odreenog cara, nego na carstvo kao najvii politiki autoritet; obiaj moliti za cara ostao je i u mletakoj Dalmaciji jo od bizantskih vremena.
10 11

uda - mnogo obidi - obii, posjeti

68

Pjesnitvo srednjeg vijeka

manjurice, slubenice i udovice i due ke se u njemu krste. Blagoslovi vlasteli i vladike i uvaj od zla po sve vike i puane, konjike i vojnike, svi potovani po sve vike... Blagoslovi svi teaci, postolari i krojai, svake vrste artizani zla obrani, uvaj i hrani. Blagoslovi pilicari i zlatari, kovai, otari i mornari, mrije, ribari i bekare i s kalafatom sve zidare. Blagoslovi tvoja kripost vela kotar Zadranin i sva sela, blago i vinograde na tvojoj volju(!) i svaka stabla po svem polju. Blagoslovi na sve strane, Boe, tvoje sve Zadrane i ki stoje s njimi gosti, Boe, grihe ti svim prosti. Svaki Bogu slavu podaj tere u grihe ne upadaj, da ivemo astju mnogom u nebeskom raju s Bogom. Prisvetoga kria zlamen s vami budi vavik. Amen.

69

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ENSKA LJUBAV
Ovu je pjesmu protiv ena neki glagolja ubacio u tekst moralistikog djela Cvt vsake mudrosti kao njegovu etvrtu glavu. No ta mistifikacija nalazi se samo u jednom glagoljskom rukopisu Cvta, tj. u Tkonskom zborniku iz prve etvrti XVI. stoljea (f. 68v-71) koji je pisan negdje u Hrvatskoj izmeu Ozlja i Vinodola. Na je stihotvorac nadovezao na treu glavu Cvta, koja govori Ot ljubvi enske filozofski trijezno, pa njegova mizoginska poezija odudara od susjednog izvornog teksta. Pjesma nije dotjerana, prepisana je iz starijeg predloka, vjerojatno latinikog - o em moda govore jugoistoniji ikavizmi i grafija naimrze i zeljna. Prvi put ju je izdao R. Strohal (Cvt vsake mudrosti, Zagreb 1916, 15-17), a zatim kritiki N. Kolumbi (Jedna pjesma protiv ena iz XV. stoljea, Radovi - Razdio lingvistiko-filoloki 1961/1962, g. 3, Zadar 1962, 199-217).

Slii vsaki lovik ovo ter pameti vele dobro. Ove rii ke su ovdi na pamet vam vazda budi. Razumnim vam se govori vsaki od vas da razumi. uj se 1 vsaki mono ene kako ljute zale zmije, navlastito redovnici ki ste boji slubenici. Ne imij s enom a initi, ako nee zlo imiti. Vee ena zlobe umi nego djavli vsi pakleni. Salamuna j' prehinila, a Sansona umorila, Apsalon se lip zovie, mnozi ci en zlo imie. Ona ti je mria morska ter tonota zala gorska. Ona obdan, obno lovi tere mnoge due gubi. Obraz, noge, prsi kae na grih tebe da uee. Slatko vele uzgovori
1

tere mami na se gori. ini ona zaslipiti tere Boga ne viditi. Ljubve hude cia njeje zabude [i] ime svoje. Blaga svoga ne bi skratil da bi ljubav jur njom imil. Zapustil bi jisti i piti da bi eni ugoditi. A n na svit jo se rodil ki bi eni vse ugodil. Ona t' etver prilik 2 ima ki sitosti nigdar nima. A ovo su zli prilici mladi eni i divici: oganj, pakal tere zemlja ter studenac ki nima dna. Oganj vazda drva uie, zadovolje rei nee; 3 pakal due ki poira, a sitosti nigdar nima; da bi dajilo vse godie, zemlja rei nee nie;
2 3

etver prilik - etiri prilike, slinosti

uj se - uvaj se

tj. oganj nee nikad rei da mu je dosta drva

70

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ki preza dna jest studenac, napunjen'ja nima konac. Takova ti je vsaka ena, pohoti j' ona vazda eljna, zla vuica vazda gladna tere mono vele ajna. Nigdar ona nije sita zale ljubve sega svita. Da bi stida ne gledala na trgu bi mnozim dala ne gledajui stara, mlada, listo budi u njem snaga. Nigdar ne bi 4 zadovolje, neu vee, nimam volje. Zato uj se mono ene i tokoje slida njeje. Ona t' lipo mono poje tere na grih podbu[ju]je. Kada nje glas bude uti tada ti misal mono smuti. Na nju kada ti pomisli, tud se vsemu zlu domisli. Kad oima nju pogleda napasti se tada poda. njom kad bude govoriti, tada bude vas goriti. Kad ju rukom ti ustiska razum zgubi, pamet nima. njom kad bude uzlegati, ne da t' s mirom poivati ter te asto vele budi, jer ju vie oganj hudi. Ojme ene, hudo blago, ko n Bogu vele drago. Kolika se zala ine po vsem svitu cia ene. Ona ini krv prol'jati tere mnozih v pakal iti. Ona ti je zlo oruje, ostro vele, hudo vraje. Djavle ini oruati, suprotiva duam stati da si v raj ne vnidu milost boju ter ne pridu. Mnoga su se uinila

cia ene huda dila. Gradi dobri, veli, mali cia en su doli pali. Sela takoj i ladan'ja zgubili su svoja stan'ja. Zato uj se vsaki togaj da mu raspa ena ne da. Da dri se starih svita 5 ter ne ljubte sega svita, jer je ljubav sega svita potrpen'je kako cvita. Savsim tamna svitna dika bii brzo kako rika. To a nam je vsim najmre mi teemo strile bre v starosti i mali moi, 6 ali smrti ni utei. Smrt ti pride brzo tako od istoka munja kako. Kada ona s tila pride tada dua van izide. Vsi bogati i ubozi cia smrti gorko slzi. Nisu bani, nisu kralji suprotiva ki bi stali. 7 Zato ljubte Gospodina Isukrsta, boja sina, da on bude vas ljubiti tere k sebi pridruiti sa an'jeli, arhan'jeli i svetimi apustoli.

5 6

Nego dri se savjeta starih mali moi - bolesti koji bi se suprotstavili

tj. rekla

71

Pjesnitvo srednjeg vijeka

RJENIK
abije - odmah ali - ili, da li ar, are - jer, da artizani (tal. artigiano) - obrtnici baletar (tal. balestro) - sprava za strijeljanje strelicama bekar (tal. beccaio) - mesar bitje - stanje, boravite blazan - sablazan bluditi - lutati, grijeiti bolzan, bolizan - bolest, alost, bol bolzniv, bolizniv - bolan, alostan, gorak bridak - otar, gorak, ljut brumno - hrabro celovan'je - cjelov, pozdrav ci, cia - zbog, radi crikva - crkva asto - esto islo - broj rtog - lonica titi - itati to - to uti se - osjeati se dale - daleko danu - nuder, deder dari (do) - sve (do), ak (do) davori - uzvik divljenja, alosti i dr. devot (tal.) - poboan djati - initi, uiniti dobitak - ivina, stoka domov - kui dresel - alostan dreseliti se - alostiti se dresel'je - alost, tuga drvo, drivo - drvo dvojica, dvojina - dvojba gardinal - kardinal gda - kada gdo - tko glbina - dubina gnjila - zemlja, prah gresti (prez. gredu i gredem) - ii griti - promaiti, mimoii grozno - strano, gorko hinac - koji hini, varalica hia - kua, palaa ho - hoe hud - zao, zloest, lo ibo - jer, ta, zaista ino - i (veznik) ishajati - izlaziti ishoditi - izlaziti, izvirati iskloniti se - pomoliti se, pojaviti se isplnjen'je - ispunjenje isplnjevati, isplnjivati - ispunjavati istlnije - trulost iti - ii izlisti - izai izvoliti - htjeti, eljeti, voljeti ie - koji jaiti - vikati, pjevati jako - kao, kao da, kako jakoe - kako, kao, da jeda - da (ne), da li jego - njega, njegov jerej (gr.) - sveenik jerejstvo (gr.) - sveenstvo jeres (gr.) - hereza jeter - neki drugi jimi - njima

72

Pjesnitvo srednjeg vijeka

jisti - istinit junak - mladi, momak jur - ve, vie, dalje, ba, bar jutri - sutra kalafat (tal. calafato) - obrtnik koji popravlja brodove kami - kamen kazati - kanjavati kino - kojino klasti (se) (prez. kladem) - staviti klonda - kolona, stup koludar - kaluer, redovnik koludrica - redovnica konjik - konjanik koruna - kruna, vijenac krenik - kranin kupno - skupno, zajedno kviitur - inkvizitor laan - gladan l - ba, doista, samo, upravo, barem, ipak, takoer leto - godina likovati- igrati, plesati, veseliti se likstvovati - igrati (kolo), plesati, skakati ljubva - ljubav mala bratja - franjevci mama - mamac, meka mani, mn, mni - meni manom - sa mnom manjurica - redovnica nieg reda (koja ivi izvan samostana) me - ma metati - bacati, rigati mir - svijet; zid mnoastvo - mnotvo mono - jako, veoma, vrsto mojani - modani muro - pomast muronosica - mironosica, ena koja nosi pomast muatica - udata ena

najedno - zajedno najti (prez. najdem) - nai najti se - desiti se naju - nas, na (dual) nakazati - nakaziti, uiniti bolesnim, nagrditi naklicivati - zazivati napravljati - pripremati, opremati, ureivati nasjati - posijati, zasijati nastaviti - staviti na to, uputiti nastupiti - pogaziti, satrti nebore - jadnie (vok. od nebog) nepokojan - nemio, teak ner, nere - nego ninja - sada njej - njoj obarovati - uvati, ouvati obitati se - obrei se, obeati, obvezati se oblasno - dostojanstveno oblast - vlast, mo, snaga obsijan'je - obasjanje obujeti - obuzeti, dohvatiti odnije - odjea, odijelo odti - odjenuti ohoditi - ostavljati, naputati ojti - ostaviti okoruniti - okruniti omiti - umiti, oprati oslak - magari osmuditi - opaliti, oei osveen'je - posveenje oe - jo, jote otdliti se - udaljiti se oto -eto otsuda - odavle otvri se - odrei se, odbaciti oiti - oivjeti paki - pa, pak; opet, zatim, onda, ponovo pamet - spomen, uspomena, sjeanje pasati - opasati pasom pei se - brinuti se perlat - prelat, crkveni dostojanstvenik psan - pjesma pti - pjevati

73

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ptje - pjevanje pia - hrana pilicari (tal. pellicciaio) - krznari, koari pinez - novac pisan - aren, kien, ukraen plena - pelena pln - pun plniti - puniti, ispunjavati plten - puten, tjelesan pn - visio je (od peti) poati - poeti poten'je - poast, ast, potovanje, dostojanstvo pogovoriti - progovoriti, porazgovoriti pojati, pjeti (prez. pojmem) - povesti, uzeti sa sobom pojti (prez. pojdu) - poi pokrita - hipokrita, licemjer pomniti se - sjetiti se, mariti, hajati poni - dakle posal - poslanik, glasnik poten'je - ast, potovanje potrbiti - istrijebiti potresnuti - prihvatiti se potvrjen'je - potvrda, jamstvo poveleti - zapovjediti, naloiti pozriti - pogledati porti - prodrijeti, progutati praviti - pripovijedati, govoriti, kazivati, kazati prehiniti - prevariti, zavesti premagati - biti jai, nadmaivati, pobjeivati preminovati- odlaziti, umirati preobrati - odabrati prpodoban - svet prepojasati - opasati preslaviti - proslaviti previi - previnji previtil - pretio, debeo prevraen'je - izvrtanje, neurednost prez, preza - bez pri - prije pribiti - narasti, biti vei priati se - sporiti se pridan - vrijedan prigrien'je - sagrjeenje prihajati - dolaziti

prijati - primiti, zadobiti, uzeti prijeti - primiti prileno - ponizno, smjerno priminiti - porediti, izjednaiti primoi - nadvladati, pobijediti priad - priavi priti (prez. pridem)- doi prokljat - proklet prominjen'je - promjena protivan - neprijateljski prorti - prodrijeti pruditi - koristiti purpira - porfir, grimiz pustinik - pustinjak raiti - htjeti, udostojati se rajni - rajski razdiljati - dijeliti, rastavljati razlog - raun razmi - osim r - stvar; rije reiti - rijeiti, osloboditi ri - stvar, posao rvanja - borba, svaa rvati (se) - boriti (se), ratovati, napadati saznan'je - razboritost, spoznaja sd, sdi - ovdje shoditi - izlaziti, silaziti skazan - znak, dokaz, primjer skazanje - propovijedanje, nauavanje skazati - kazniti skazovati - kazivati, priati skoiti - pasti na koga (o drijebu) skot - ivotinja, stoka skoze - zbog, radi, kroz, preko skrien'je - uskrsnue skupitelj - iskupitelj skupljen'je - iskupljenje slnce - sunce slzan - suzan slziti - suziti, plakati spaen -spasonosan speti - sapeti, sputati spuga - spuva sreno - srdano, od srca srda, srdba - srdba, gnjev

74

Pjesnitvo srednjeg vijeka

stati se - boraviti, ivjeti stei - stojei steati - uiniti stinuti - mrznuti, zepsti stlp - stup stol - sjedite, zbor stvoriti - uiniti, napraviti svia - primjer, pouka svit - savjet, vijee, dogovor, pouka, opomena svita - haljina, odjea svren - savren edriti - smilovati se, dati, udijeliti ut - bedrena kost leta (staronjem.) - vrsta, soj tola (lat.) - sveana odjea, obino u obliku pojasa ili ala ta - taj takmen - jednak, ravan, slian takmenik - takmac takmo - samo, nego samo takoj - takoer tei - trati, hititi ter(e) - i, te tma - tama, tmina togo - toga tonota - zamka, klopka trnik - trgovac tuko - toliko tukoj(e) - takoer tvoren'je - stvorenje ubati - izbjegavati, izbjei, pobjei uboastvo - ubotvo, siromatvo udran'je - vrstoa, snaga udrati polje - drati megdan uliiti (se) - liiti (se), odbiti, ostati bez ega umiljeno - umiljato, ponizno upad - propast, otpad upadni - pali, otpali, pakleni upraati - pitati, moliti utegnuti - zavrijediti, zasluiti uzni - uznik uzrti, uzriti - ugledati, opaziti

v, va, vu - u va - u to, na to, do ega van'jelist - evanelist vas - sav vagati - ugati, upaliti, spaliti ve(e) - vie vk - svijet vele - veoma, mnogo vijati (se) - viati, gledati, initi se vik(u) - uvijek vikuvinji - vjeni vinu- uvijek, neprestano vkup - skupa, zajedno vladan'je - vladanje, drava, oblast vladavac - vladar, upravlja, glavar vladika - gospodin, gospodar vlei - vui voj - vo, vodilja volja - ili vsego - svega vsi - svi vzapiti - zavapiti, uzviknuti vzeti - uzeti vziti - uzai, ui za - jer, zato zd, zdi - ovdje zgovoriti (se) - dogovoriti zgubiti - pogubiti zlamen - znamen, znak zled - zlodjelo znamenati se - kriati se znamenije - znamenje, znak znesen - uznesen zvaniti - zvoniti, jeiti ajan - edan eljan - lijep, drag, mio eljno - lijepo, osjeajno enih - zarunik itak - ivot iti - ivjeti, boraviti itije, itje - ivot ivot - tijelo l - u reti - derati, gutati

75

Pjesnitvo srednjeg vijeka

ABECEDNI POPIS PJESAMA


BLAGOSLOV PUKA __________________________ 67 BOG SE RODI V VITLIOMI ____________________ 28 BRATJA, BRATA SPROVODIMO _______________ 61 DANU SE VSI PONIZIMO _____________________ 21 HIMNA IRILU I METODIJU ___________________ 3 HRST VSKRSE IZ MRTVIH _____________________ 5 ISUSOVA MUILA ___________________________ 43 NARODIL SE JE KRALJ NEBESKI ______________ 34 O MARIJA, BOJA MATI ______________________ 20 PISAN NA SPOMENUTJE SMRTI _______________ 53 PSAN OT MUKI HRSTOVI ___________________ 40 PISAN SVETAGO JURJA _______________________ 8 PRIGOVARANJE BLAENE DIVE MARIJE I KRIA ISUSOVA ____________________________ 36 SPASI, MARIJE, TVOJIH VERNIH ______________ 26 SVIT SE KONA______________________________ 14 EKVENCIJA NAD JUNAKOM MRTVIM________ 64 EKVENCIJA ZA MRTVE______________________ 51 IBENSKA MOLITVA _________________________ 18 TRI MARIJE HOJAHU _________________________ 49 TU MISLIMO, BRATJA, A SMO _______________ 62 TUENJE DUE I TIJELA ______________________ 55 VA SE VRIME GODIA ______________________ 30 VERSI BOJA TILA ___________________________ 46 ZA MI TUI, DUE _________________________ 12 ENSKA LJUBAV ____________________________ 70

76

Das könnte Ihnen auch gefallen