Učenje stranog jezika

KOLEGIJ: Učenje stranog jezika

PROFESOR: Damir Horga

TEORIJE UČENJA STRANOG JEZIKA

- termin „teorija“ – 3 značenja/pogleda:
1. u obrazovanju - sistematsko razmišljanje, tj. pogled na određeno područje
organizirano u jedan koherentni sustav
2. pod teorijom se podrazumjevaju različite škole i razl. metode
pr. audiovizualna metoda učenja ima svoju teoriju – tada govorimo o školi
3. teorija se strogo definira; postavljaju se hipoteze koje se moraju dokazivati

- svaka dobra teorija treba:

1. biti korisna i primjenjiva
2. biti eksplicitna, jasna (postavke teorije trebaju biti očigledne
3. biti konzistentna i koherentna, tj. treba biti dosljedna (postavke unutar same teorije ne
smiju biti u kontradikciji)
4. treba biti provjerljiva (empirijska istraživanja, eksperimenti)

- elementi nastave stranog jezika

- učenik
- metode podučavanja (radi kvalitete)
- faktori koji djeluju na promjenu pogleda na učenje i osobine učenika

IKor 1
 Učenje stranog jezika

OSOBINE UČENIKA
(čovjeka koji uči strani jezik)

- kompletnost, individualnost
- 3 kategorije –
1. sposobnost, dispozicije (što možemo, daju nam mogućnost da obavljamo neke radnje)
2. navike, vještine, znanja (što umijemo, što smo naučili)
3. interesi, sklonosti, stavovi, motivacija (što želimo, što hoćemo)

1. SPOSOBNOSTI
- različito smo sposobni za razl. aktivnosti (isti uvjeti, ista motivacija, ali rezultat je
drugačiji)
- razlike ne moraju biti diskriminativne
- pitanje strukture, geneze (prirođeno ili razvijano)
 STRUKTURA – do poč. 20.st. maglovito opisivana; poč. 20.st. – ideje, pogledi na
naše sposobnosti prema kojima se na njih gleda kao na strukturu koja je sastavljena od
razl. faktora, istraživanja u podr. inteligencije, kognitivnih sposobnosti; faktori nišeg
reda = hijerarhijska struktura od općeg/generalnog fakt. do grupnih faktora pa do
faktora unutar samih grupa
- faktorske metode u statistici (struktura, međ.odnos)

sl.1

• faktori složenih intelektualnih funkcija –

(W) rječitost (sposobnost vladanja riječima)
verbalni faktor (razumijevanje)
(N) numerički
(M) mnemički (memorija)
brzine (koliko brzo se mentalne operacije obavljaju, kako
brzo reagiramo)
• psihomotoričke sposobnosti –
ručna spremnost (baratanje rukama) i spretnost prstiju = MOT.SP.
vizualizacija (zamišljanje)
vještina obje ruke
• perceptivne sposobnosti – (za osjetilne modalitete)

IKor 2
 Učenje stranog jezika

diferencijalna osjetljivost (sluh,vid,opip) - minimalna razlika gdje osjetila

funkcioniraju
spacijalna orijentacija

- faktor spretnosti artikulacije (psihomot. faktor u sklopu podr. govora)

- faktor brzine asocijacija
- faktori u osobi funkcioniraju kao jedno, mozak je gl. mehanizam, a faktori se
integriraju
- uži reaktivni sustavi – faktori istog tipa ili strukture
- integrativni procesi – kada mozak integrira različite faktore
- generalni faktor – operativno jedinstvo svih faktora u mozgu

- psihologija, statistika
- od pol. 20.st. – proučavanje mozga
- strani jezik govorimo iz lijeve hemisfere mozga, a materinji iz desne hemisfere
 geneza sposobnosti – 2 stajališta – pogledi nativizma (urođene sposobnosti) i
empirizma (razvijamo se u interakciji s okolinom)

- virtualne, potencijalne (sposobnosti), moraju postojati okolinski uvjeti koji će

omoguciti da se dispozicije, s kojima se rađamo, razviju
- perceptivno-motoričke sposobnosti su više genetski zadane (pretpostavka), osobine
ličnosti su više pod utjecajem okoline (stavovi, npr.)
- okolina različito djeluje na različite osobe
- sposobnosti = potencijalni i dinamički sustavi za vršenje određenih tipova
aktivnosti, stečene kroz aktivitet na osnovu nasljeđenih dispozicija i utjecaja
prirodne i društvene sredine

sl.2

2. VJEŠTINE I ZNANJA
- tijekom života mijenjamo naše ponašanje – sazrijevanje organizma, različite
mogućnosti za nova znanja; mijenjaju se pod utjecajem aktivnosti (okolina i vl.
potrebe ih određuju)
- mijenjanje funkcija pod utjecajem aktivnosti = samo ako je aktivnost dovoljno
česta
- kroz proces učenja mijenjaju se i sposobnosti pojedinca
- mijenjaju se stavovi i interesi
- rezultat procesa = stjecanje novog iskustva; ovisi o našim dispozicijama, pr.
sposobnostima, metodama učenja
- 3 uvjeta za stjecanje vještina – potreba (motiviranost) za novim oblikom
aktivnosti; „učenik“ mora znati cilj aktivnosti i način njenog ostvarenja, način

IKor 3
 Učenje stranog jezika

nakoji se usvajaju znanja i vještine; „učenik“ mora biti izložen situaciji koja će ga
potaknuti na tu aktivnost (karakter)

- terminološka/konceptualna razlika
1) vještine – psihomotoričke, senzoričke osobine koje mijenjamo kroz učenje;
učenjem su preslikane – redovito se ponavljaju u aktivnosti zbog koje smo ih
razvijali, proces učenja uči ono što će kasnije biti korišteno, to je tranzitni proces,
veća razina/stupanj
2) znanja – upotrijebit ćemo ga šire, usvojena znanja će biti korištena u različitim
područjima

 cilj usvajanja vještina – karakteristike procesa –

o pretpostavlja odbacivanje akt. koje su za cilj te aktivnosti beskorisne ili štetne
(efikasnija organizacija pokreta – motorički = pr. naše t i englesko the –
organiziramo novu strukturu pokreta (primjer vidljiv na sonogramu))
o bolje korištenje senzoričkih podataka – kada nešto usavršimo, možemo uz to u isto
vrijeme obavljati još neku aktivnost; početak razgovora na nekom stranom jeziku –
pračenje gramatike i sadržaja, nastaje umor od pračenja kanala i dolazi do
„zaboravljanja“ gramatike, artikulacije, ostaje sadržaj
o stvaranje boljih veza unutar CNS-a, boljih veza između mozga i receptora, bolja
veza između CNS-a i efektora (izvršna razina) – otvaraju se novi, bolji živčani
putovi, sinapse koje lako propuštaju određene živčane impulse i one koje koče ono
što je beskorisno; živčani sustav funkcionira bolje zbog boljih veza periferija-
mozak i obrnuto; stvaraju se neuralni lanci koji su struktura određenog pokreta,
aktivacija pojedinih neurona ima finu vremensku organizaciju

- aktivacija određenih struktura na svakoj razini

sl.3

o efikasno funkcioniranje – u provm času aktiviramo element, ali ga i deaktiviramo u

pravom trenutku, nakon što ga upotrijebimo i iskoristimo u artikulaciji
o regulacija osjetilne/senzoričke aktivnosti – sve manje je potrebna vanjska kontrola,
sve više se možemo oslanjati na proprioceptivne osjete

IKor 4
 Učenje stranog jezika

- promjene u unutarnjim organima

- povećava se mobilizacija radnih sinergija kroz proces učenja
- ubrzava se vraćanje na normalu nakon neke pojačane aktivnosti
- učenje doprinosi da kvalitetnije radimo, ali i da kvantitativni učinak bude bolji,
efikasnije trošenje energije

 karakteristike usvajanja znanja – usvajanje simboličke građe (simboli, znakovi),

usvajanje novih modela intelektualnih operacija (kako nmnožiti, dijeliti), usvajanje
zakonitosti karakterističnih za određena područja (verbalne akt. – usvajanje jezika;
numeričke aktivnosti; usvajanje grafičkih sustava)

- važno je na koji način povezujemo znanja iz različitih područja (učenje s

razumijevanjem)

sl.4

- nema bitnih razlika između znanja i vještina

- moraju se integrirati u nove strukture
- slična fiziološka podloga, na neurološkoj razini – efikasnije funkcioniranje CNS-a

3. INTERESI/MOTIVACIJA
- faktor koji nas pokreće na određenu aktivnost
- potreba za aktivnošću je potaknuta određenim stanjem neravnoteže – stanje
organizma i ono što se nudi
- vidi se u stanju biotičkih (bioloških motiva = što ih je više, stanje neravnoteže je
veće)
- drugi motivi su nešto skriveniji – društveni, socijalni – želimo doseći neke
vrijednosti u društvu

 postoje različite teorije =

a) teorija poticaja – postoji unutarnja neravnoteža koja potiče
organizam na aktivnost – biološki motivi – glad žeđ; senzorička
slad, deprivacija od senzoričkih poticaja
b) teorija pobuda – izvana smo potaknuti na određenu akrivnost,
instrumentalni motivi – osobe se pokušava instrumentalizirati
(potiče se na akt. koja je poželjna za poticatelja) – reklame
kojima nas bombardiraju; prelaženje vanjskih potreba u
unutarnje (droga)

IKor 5
 Učenje stranog jezika

sl.5

= odnos poticaja, pobuda i aktivnosti nije linearan

= poticaji, pobude rastu – pojačava se aktivnost, ali u jednom trenutku poticaj i dalje raste dok
aktivnost opada
= optimalan odnos poticaja, pobuda i aktivnosti je u organizmu određen periodama
karakterističnim za određenu aktivnost

sl.6

- aktivnost se utiskuje u oblike ponašanja osobe

- treba dati vanjski poticaj u optimalnom periodu i on će izazvati aktivnost, čak ako i
sam nije optimalan
- većina motiva se može osvijestiti
- naš odnos prema motivima je reguliran vanjskim - društvenim pravilima
- unutarnji/podsvjesni motivi – Freud, smatrao da je čitava naša aktivnost određena
njima = seksualnim motivima, koji su regulirani socijalnim okvirima, potisnuti
njima; mogu izaći na površinu kad socijalne okolnosti olabave – snovi (svijest
uključena)

- hijerarhija motiva
- od osnovnih bioloških do onih određenih društvenim okvirima

sl. 7

1) biološki – motivi proživljavanja (glad, žeđ)

- motiv sigurnosti, zaštičenosti
2) emocionalni – reguliraju naše ponašanje
- primamo i dajemo (npr. ljubav), bilo u emocionalnom ili materijalnom
smislu
3) socijalni – motiv da uspijemo u onim aktivnostima koje se u društvu vrednuju

IKor 6
 Učenje stranog jezika

- motiv samopoštovanja, najviši stupanje je motiv samoaktiualizacije (ono

što smo ostvarili)
- kada smo ostvarili potpun sklad između potreba i onoga što smo
ostvarili (nesvjesni smo okoline, pomireni sami sa sobom – trans u
primitivnim kulturama)

 motivacija se može poticati na različite načine

- u različitim sferama našeg djelovanja i života treže se više razine u djelovanju
-
→ pohvale/ukori – poticaj za povišenje stupnja motivacije; pohvale su bolja
motivacija jer se njima zadovoljava potreba za afirmacijom; ukori/kazne –
lošije jer se osoba koju se kažnjava nalazi između dva negativna izbora =
učenje je jedna neg. komponenta, a druga neg. aktivnost je sama kazna – dolazi
do neadekvatnog ponašanja, mogu se vezati uz određenu osobu koja bi inače
trebala biti poticaj za motivaciju (nastavnik, učitelj – transfer neg. stava),
suprotna je od želje za afirmacijom
- razina težnje za aktivnošću raste s uspješnoću aktivnosti
- motivacije su razrješenje konfliktnih situacija
- svaka aktivnost postavlja određene probleme, poteškoće koje moramo
savladati
- motivisu kompleksni
- konfliktna situacija zahtijeva razrješenje, ako to ne uspijemo može doći do
poteškoća – nesocijalnih vrsta ponašanja -
I. agresivno ponašanje
II. regresija (ponašanje nižeg stupnja razvoja)
III. fiksacija (fiksiramo se na problem, uporno ga na isti način
želimo riješiti, ustrajemo na neuspješnoj aktivnosti)
IV. rezignacija (odustajanje

→ način povećanja motivacije = razvijanje taktičarske situacije – vjerojatnosd

da ćemo u nekoj aktivnosti biti uspješni

→ suradnja – u nastavničkom smislu – dati učenicima šansu da kažu što žele

- poveća se motivacijaako se uvjeti suradnje ostvare

IKor 7
 Učenje stranog jezika

STRANI I MATERINSKI JEZIK

L1 – materinski jezik, prvi usvojen, bolje se njime vlada nego L2, rano usvajanje u prirodnim
uvjetima
- rodni/izvorni jezik, onaj tko vlada – izvorni govornik tog jezika = materinski jezik
- primarni (redoslijed usvajanja, vladanje govorništvom)

L2 – strani jezik
- sekundarni jezik

- jezik šire ili uže komunikacije, razlika između standardnog i regionalnih idioma,
nacionalni jezici – odr. nac. zajednica (većinski – službeni jezik cijele zajednice; nac.
jezici – jezici nac. manjina)
- služben/neslužben-privatan
- moderni ili klasični jezici (edukacijski proces, a ne prirodnim putem)
- strani jezik = subjektivno (L1, L2); objektivno (u društvu prihvaćen kao strani ili ne
- npr. francuski jezik u Kanadi – nije strani, nego ravnopravan engleskom jeziku;
subjektivno – po statusu pojedinog govornika

- procjena važnosti jezika – dva kriterija – način usvajanja jezika, stupanj vladanja
jezikom (mogu se ispreplesti
- način usvajanja jezika
- stupanj vladanja jezikom – ne moramo prizivati znanja o strukturi jezika –
perfektno/potpuno vladamo, kao izvorni govornici
- L2 pretpostavlja da smo usvojili L1
- razlika je jasna u kompaktnim jezičnim zajednicama, ali u multilingualnim sredinama
se granice L1 i L2 gube – ta dva pojma se isprepliču

- pojam 1. i 2. jezika – vezan uz pojam bilingvizam

 bilingvizam – ranije definiran kao jednako vladanje jezikom (stupanj)
- npr. djeca s jednim roditeljem govore jednim jezikom, a s drugim drugim
jezikom – bilingvali
- tijekom vremena = svako poznavanje/vladanje stranim jezikom, bez obzira
na stupanj, čak i razl. dijalektima materinjskog jezika

 ekvilingvizam – u bilingvizmu ravnopravno vladamo sa oba jezika – balansirani

bilingvali
- teško ga je postići, pogotovo ako se promatraju razl. vještine (govorenje,
čitanje, pisanje)

- strani jezik je stariji termin / prvi i drugi jezik je noviji termin – često se koriste kao
sinonimi, a ponekad se radi i razlika

- SAD =
TESL – L2 = teaching English as second language
TEFL – SJ = teaching English as foreign language

IKor 8
 Učenje stranog jezika

- jezik integracije (drugi jezik) – da se doseljenici iztegriraju u am. društvo, ima

podršku jezične zajednice, neformalno učenje u svakodnevnim jezičnim
komunikacijama ILI formalno (zemlja od imigranata traži da polaže određene tečajeve
njihovog jezika ili barem položiti ispit vladanja tim jezikom)

- strani jezik – uči se da bi se moglo otputovati u tu zemlju, komunikacija sa

govornicima tog jezika bez obzira gdje se ona odvijala
- način usvajanja – jezična sredina je daleko, učenje je formalno – tečajevi, škole,
instrukcije
- svjesno želimo usvojiti taj jezik

- drugi jezik – s obzirom na prisustvo referentne lingvističke i kulturološke grupe, s

obzirom na to da li se jezik uči u zemlji gdje se govori ili drugdje

pr.

prisutna referentna ling. i kult. odsutna ref. ling. i kult.

zajednica zajednica
u zemlji L2 učenje engleskog jezika u učenje engleskog jezika u
Kanadi Indiji/Zambiji/Nigeriji
izvan zemlje L2 Kinezi u Americi u Kineskoj učenje engleskog jezika u
četvrti Hrvatskoj

→ poučavanje – prirodno usvajanje bez tumačenja strukture, usvajanje vještina vladanja

tim jezikom; usvajanje u formalnim uvjetima = učenje jezika
- i jedno i drugo je učenje – prirodno/organsko i formalno; učenje pokriva i
usvajanje jezika (učenje razmišljanja, socijalnih načina ponašanja,
mentalno/kognitivno ponašanje, osobine ličnosti)

- FORMALNO; NEFORMALNO UČENJE – organiziran sustav poučavanja; biološko

sazrijevanje
- prirodno usvajanje – nama programa/sustava poučavanja
- neformalno učenje – podrazumijeva završetak određenog procesa; prirodna razina
- poučavanje / formalno učenje – pravila koja ovise o razl. uvjetima; pitanje potreba
učenika; metodologija učenja
- u tom teorijskom području stvaraju se novi koncepti i pristupi
- pitanje na koji se način ti teorijski pristupi mogu primjeniti u nastavi
- pod teorijom se smatra sustav mišljenja, koherentni sustav stavova i takav pogled je
karakterističan za one znanosti koje nisu zasnovane na strogim metodološkim
kvantitativnim postupcima, ali ipak čine jedan sustav stavova
- drugi pojam teorije je u smislu da pokriva određenu školu ili metode
- takve teorije su čvršće jer se zasnivaju na određenim pretpostavkama, na osnovu kojih
se mogu izrađivati modeli, imaju dobro definirane koncepte
- treći okvir definiranja teorije su one teorije koje su strogo definirane – prirodne
znanosti, hipoteze se dokazuju metodološki strogo određenim postupcima, koji su
kvantitativno provjerljivi
- teorijski pristup se može provjeravati na taj način koliko je npr. znanje stranog jezika
unaprijeđeno
- teorijski pristup učenja stranog jezika – korisna i primjenjiva metoda

IKor 9
 Učenje stranog jezika

- teorija treba biti eksplicitna, jasna, očigledna, to uključuje i svjesno prihvaćanje

teorijskih postupaka
- treći zahtjev je da bude koherentna, konzistentna – dosljedna, tj. da pojedini stavovi te
teorije nisu u kontradikciji
- najčešće se to provjerava tako da se ti teorijski stavovi provjeravaju
- mora postojati red u postupcima
- koherentnost teorije provjerava se na različitim jezicima, dobnim skupinama, itd.
- četvrti zadatak je da bude razumljiva, tj. jasna
- peti – da bude provjerljiva
- teorija bi trebala uključivati svojstvo anticipacije – mora pretpostaviti kako će se nešto
odvijati ako se promjene ti principi (npr. hoće li doći do generalnog poboljšanja
učenja, itd.)
- odnos lingvistike i nastave stranog jezika sa ovim elementom učenja, koji je prije
svega podnožje psihologije i pedagogije – ti se odnosi pokušavaju prikazati različitim
modelima

→ Campbell, 1980.

sl.8

- lingvist koji se bavi strukturom jezika – teoretičak

- primjenjeni lingvist je medijator koji će teoriji lingvistike izmijeniti stavove da bi
bili primjenjivi u teoriji stranog jezika za samog praktičara, tj. nastavnika

sl.9

- pretpostavka je da sve te teorijske znanosti imaju što reći o nastavi stranog jezika,
tj. da mogu na nju imati utjecaj

IKor 10
 Učenje stranog jezika

→ Spolsky, 1978.

sl.10

- OL – opća lingvistika – teorija jezika; opis jezika – iz opisa se može doći do

strukture, tj. deskripcije opisa
- teorija jezika vodi do teorije učenja koja se povezuje sa teorijom uporabe jezika i
iz toga svega proizlazi pedagogija nastave i jezika, odn. L2
- teorija učenja jezika se u ovoj strukturi (modelu) povezuje s lingvistikom što je
problem, jer lingvistika može biti i znanost za sebe, dakle ne mora tako biti

→ Ingram, 1975.

sl.11

- fundamentalne znanosti – lingvistika, psihološka lingvistika, sociološka

lingvistika, psihologija, sociologija – iz toga proizlazi uvid, opći pogled na ovaj
dio svijeta koji se odnosi na nastavu stranog jezika – iz toga se razvija
metodologija koja bi uključivala metode, sylabus (jez. materijal na temelju kojega
se uči), teme – iz toga proizlaze nastavni projekti – onda se traži potvrda u praksi –
nastavnik u razredu sve to primjenjuje

IKor 11
 Učenje stranog jezika

→ MacKey, 1970.

sl.12

- društvo bira vlast koja određuje obrazovnu politiku iz koje proizlazi jezična
politika (prema stavovima, jeziku manjina) – na osnovi koje se stvara program (za
svaki stupanj, jezik, itd.) – taj program mora u sebi uključivati nastavnika koji se
veže uz metodu učenja (M)
- dalje su tu i instrukcije (I), upute što učenik tom nastavom mora dobiti, koja znanja
mora steći
- sociolingvistički ili kulturološki utjecaj kao konačni element (npr. na FF je
povećano zanimanje za ruski jer su shvatili da su se probudili susjedski odnosi što
utječe na obrazovnu politiku
- „M, N, I“ su varijable koje se odnose na nastavu, a „S, U“ su varijable samog
učenja, proces učenja je određen tim varijablama

→ Stevens, 1976/77.

- politika definira ciljeve, administracija i organizacije definiraju način na koji će se

to ostvariti – profesionalne discipline razmišljaju u samoj teoriji i ostvarivanju
ciljeva – izbor učenja i nastave – što uključuje principe = pedagogiju i metodiku –
sylabus te konstrukciju (izradu) nastavnih materijala – tu su ograničenja rezultata
učenja i poučavanja – konačno to ide do učenika koji je rezultat čitavog procesa, a
L je onda i trening nastavnika koji je prisutan
- br. 1,2,3 – elementi koji iniciraju učenje
- 4 do 9 – primjena
- 10, 11, 12 – rezultati

IKor 12
 Učenje stranog jezika

- ovaj model ide od poticaja koji uključuje ciljeve, njihovo ostvarivanje u primjeni
te rezultata čitavog procesa

sl.13

→ Stern, 1982.

sl.14

L1/R1 – temeljna razina (T) – teorija

L2/R2 – međurazina (M)
L3/R3 – praksa (P)

I. uključuje povijest nastave jezika općenito; zatim lingvistiku, sociologiju,

soc.lingvistiku, antropologiju, psihologiju, psih.lingvistiku, teoriju obrazovanja
II. između temelja i prakse – lingvistika obrazovanja; uključuje učenje (učenik), jezik
(ono što se uči), poučavanje (nastavnik)
III. uključuje metodologije – trebali bi biti sadržani principi, procedure, materijali;
ocjena procesa – mora postojati organizacija koja uključuje planiranje i
administraciju (PL i A), što je potrebno osnovnom obrazovanju, visokom
obrazovanju, obrazovanju nastavnika, neformalnom obrazovanju...

IKor 13
 Učenje stranog jezika

- sve ove metode skupe karakteristike osobina učenika, nastavnika, kontekst (obrazovni,
lingvistički, povijesni)

IKor 14
 Učenje stranog jezika

UČENJE I MEMORIJA
- učenje je jedan adaptivni proces
- povjek je sposoban prilagođavati se novim okolnostima – učenje nam pomaže u tome
- nove okolnosti nam daju nove informacije i zbog njih se možemo prilagoditi
- učenje = usvajanje znanja
- uz učenje su usko povezani memorija i pamćenje (pohranjivanje znanja i mogućnosti
korištenja)
- glavna karakteristika – učimo ono što možemo pretpostaviti da će se dogoditi,
možebitnost
- u različitim uvjetima dolazi se do različitih rezultata; u mnogo slučajeva nismo sigurni,
učimo ono što će se vjerojatno dogoditi; učenje nam dopušta anticipiramo

- nekoliko zakona učenja –

1. ZAKON EFEKTA – radnja koja do željenog cilja će se vjerojatno ponoviti ako se

nađemo u jednostavnim okolnostima; klasično komuniciranje do refleksa (klasično
uvjetovanog)
- instrumentalno učenje/operativno komuniciranje
- kad dajemo neki izvanjski motiv koji nas potiče na određenu aktivnost
- važno je da se uspostavi veza između rezultata i same aktivnosti
- ignorira se uzročno-posljedična veza između rezultata i uzroka
- zanemaruje se informacijski efekt te veze

2. ZAKON UZROČNIH VEZA – da bi organizam naučio vezu akcije i rezultata mora

postojati uzročno-posljedična veza
- ponavljat ćemo radnje koje imaju uzročni odnos s rezultatom, a izbjegavat ćemo
radnje koje imaju neželjeni odnos – ne dovode do rezultata

3. ZAKON INFORMACIJSKE POVRATNE SPREGE

- rezultat nekog događaja nam služi kao obavijest o tom događaju
- veze mogu biti stvarne i pretpostavljene (praznovjerje)
- naučena bespomoćnost – povezivanje reakcija s odr. uvjetima

- proces učenja nije jednak na svim stupnjevima razvoja

- Piaget je to podijelio na 5 stadija –

a) stadij senzo-motoričkog učenja

- povezuju se senzorika i motorika
- od rođenja do 18 mjeseci gdje se stvaraju odr. koncepti u svojoj svijesti u
svom svijetu
- pristup vanjskom svijetu je preko senzorike, ali i motorike

IKor 15
 Učenje stranog jezika

sl.15

- stvara se čvrsta veza između senzorike i motorike

b) stadij predoperativnog mišljenja

- između 2. i 7. godine
- razvija se jezik
- mogu se aktivirati mentalne sheme, senzoričko-motorički odnosi bez
izvođenja
- moguć je mentalni eksperiment – dijete se može odvojiti od realnog svijeta
i pretpostaviti događaje – ograničeni su na stvarne radnje vezane uz
sadašnjost
- faza egocentričnosti – dijete se može zatvoriti u svoj svijet i isključiti
okolinu; dijete tu govori zbog sebe a ne okoline

c) stadij operacionalnog mišljenja

- od 7. do 11. godine
- možemo izvoditi zaključke, manipulirati idejama
- još uvijek faza egocentričnosti
- razvijaju se pojmovi reverzibilnosti i kompenzacije

d) stadij formalnog mišljenja

- mogućnost implikacija, apstrakcije, propozicijska logika, mentalno
testiranje hipoteza
- od 11. do 15. godine

e) stadij mišljenja odraslog čovjeka

- isto kao i prethodni stadiji, ali puno je veći kapacitet učenja

- te faze su važne i zbog učenja stranog jezika jer se i s obzirom na fazu mijenja i metoda
učenja; i među djecom i među odraslima može se vidjeti razlika u mišljenjima

- memorija – pohranjivanje podataka i mogućnost prizivanja istih i upotrebe

- 3 vrste memorije –

1) SENZORIČKA MEMORIJA
- sensory information storage – SIS
- vrlo kratka; teško ju možemo uhvatiti, ali ako se dodirnemo i odmaknemo
prste imamo osjećaj da taj dodir još uvijek traje
- omogućava nam da gledamo film (15 – 24 sličice)
- ipak mora biti dovoljno duga jer nije samo bilježenje osjeta, nego ih mora i
obraditi
- već se tu odvajaju određena obilježja signala

IKor 16
 Učenje stranog jezika

- odbacujemo što je suvišno

2) KRATKOROČNA (KRATKOTRAJNA) MEMORIJA

- taj se signal dodatno obrađuje i tu prepoznajemo određeni obrazac
- memorija od 10tak sekundi

3) DUGOROČNA (DUGOTRAJNA) MEMORIJA

- od nekoliko minuta do čitavog života

- postoji teorija da je memorija neograničena i da nije pitanje je li nešto u

našoj memoriji, nego možemo li do toga doći
- gubljenjem neurona sigurno se gube neke informacije
- važan element je mogućnost korištenja pohranjenih podataka

 Kako memorija funkcionira?

- signal se obrađuje u prvih 6 sekundi (pretpostavka)
- nakon toga se pohranjuje u dugoročnu memoriju
- na neki način, signali u kratkoročnoj memoriji se brišu, zaboravljaju
- NAČINI BRISANJA =
- proces interferencije – novi signali interferiraju s postojećim; pretpostavka
je da tu može uči 7 elemenata (± 2)
- vrijeme – element koji je ušao u memoriju je ostavio neki trag; ima svoje
vrijeme zadržavanja i raspadanja i na taj način oslobađa prostor novim
elementima
- senzorička i kratkoročna memorija su zapravo stepenice da signal uđe u dugoročnu
memoriju

IKor 17
 Učenje stranog jezika

POVIJEST RAZVOJA METODA NASTAVE STRANOG

JEZIKA
- kraj 19.st. – klasični jezici su se učili, te metode su bile primijenjene na učenje živih
jezika (čitanje, pisanje, a najmanje govorenje)
- izolirani jezični elementi se uče (izolirane riječi – vokabular u rječničkom smislu
poznavanja riječi)
- struktura jezika – gramatičke paradigme
- gl. način usvajanja – prevođenje

- živi jezici se uče u uskom krugu ljudi, u bogatim obiteljima od ranog djetinjstva
(guvernante kao izvorni govornici stranog jezika)
- razvoj komunikacije zbog ekonomskih odnosa koji se bitno mijenjaju – širi se krug ljudi
koji komuniciraju
- pokazuju se nedostaci
- knjiđko poznavanje jezika je neupotrebljivo
- kritički osvrt –
1. nemogućnost komunikacije na str. jeziku
2. mogu čitati, ali ne mogu govorno komunicirati
3. metodologija nastave – stari način učenja stavlja materinji jezik kao posrednik, ulazi
se u strani jezik preko pisma, čvrsto su povezani strani i materinji jezik; značenje se
uspostavlja prevođenjem
4. riječi su u središtu nastave kao izolirani element, a ne njihova kontekstualizirana
upotreba

- direktne metode – pokušava se izvjeći posredništvo mat. jezika u nastavi str. jezika

 začetnik Francois Gouine – „Vrijednost učenja i poučavanja jezika“; treba ponoviti

proces koji dijete prolazi u učenju mat. jezika; otišao je u Njemačku učiti jezik, nije puno
postigao u 2 godine; promijenio je metodologiju zbog svog nećaka, koji je u te iste 2
godine naučio francuski jezik
- odbacio je gramatičko-prijevodne metode, smatrao je da se taj proces može ostvariti
kroz aktivnost
- percepcija je pasivna, zahtijeva aktivnu reakciju da bi bila aktivna – razvijanje
duhovnih očiju, usvajaju se značenja
- usvajanje glagola = u gramatičkom smislu im se treba posvetiti pozornost
- djeca barataju rečenicama u komunikaciji, nisu izolirane riječi važne
- to je tako jer se komunikacija odvija u stvarnim uvjetima
- riječi su apstraktne, imaju pot. razl. značenja, tek u rečenici dobivaju odr. značenje i
smisao
- veća važnost se pridaje oralnom usvajanju jezika, tek se kasnije prelazi na pisanje;
važno je slušanje
- jezik se može gledati kao razl. registre – objektivni, subjektivni (emocionalni),
figurativni (prenes.znač.)
- treba krenuti tim redom u usvajanju stranog jezika
- = lingvističke serije = - slaže rečenice koje se vežu uz određenu temu
- smatra da gramatiku treba učiti, treba krenuti od glagola, treba biti vezano uz
rečenicu/kontekstualiziranu upotrebu jezičnih elemenata

IKor 18
 Učenje stranog jezika

- udžbenik učenja stranog jezika = 50-60 poglavlja, 50-80 razl. tema, naučilo bi se oko
4000 riječi; čitav proces usvajanja traje 800 sati, na satu bi se obradilo %/& tema;
dnevno 2.5 h – 1 god. za učenje, 5 h – 6 mjeseci za usvajanje stranog jezika

- nastavni sat =
 uvod (mat. jezik, objašnjenje o čemu će se govoriti)
 objašnjavanje (nastavnik objašnjava smisao bez prijevoda, objašnjava se kroz
radnju, vizualno-mat. sredstvo – slike, predmeti)
 raščlanjivanje (analiza rečenica, uvođenje gramatike od glagola kao najvažnijeg
dijela, tek onda se prelazi na pisanje)

- uveo je oralni pristup, govor je važniji od pisma, pokušaj da se izbjegne mat. jezik nije
do kraja uspio ostvariti (npr. uvod, kasnije – vježbe prijevoda), aktivnost kao pokušaj
da se poveže jez. smisao sa stvarnom kom. situacijom, logične tematske cjeline na
kojima se učio str. jezik; istovjetnost usvajanja stranog i mat. jezika)

 Wilhelm Vietor (2.pol. 19.st.)

- istaknuo je važnost učenja izgovora (fonetike)
- fonetika kao posebno podr. u okviru lingvistike
 1867. Alexander Bell = „Visible Speech, Sounds and Their Relations“ = da se nađu
grafički znakovi koji bi bili prirodna slika izgovora pojedinih glasnika, veza između
glasova i njihove artikulacije
 1877. Henry Sweet – „Handbook of Phonetics“ = ako učenicima damo novo pismo, neće
svoju artikulaciju vezati uz grafiku; preko transkripcije se uđe u izgovor str. jezika, da se
izbjegne utjecaj ortografije materinjeg jezika
- fon. međ. društvo izraslo je iz društva nastavnika str. jezika
 Vietor i Gouine – važnost dobrog vladanja str. jezikom od strane nastavnika –
predstavnici predlingvističke faze polaze od intuitivnih postavki funk. jezika

 Henry Sweet
- učenje str. jezika se temelji na fonetici i govornom jeziku, dozvoljava prijevod i
tumačenje gramatike
- fonetika je za učenje str. jezika kao matematika
- treba krenuti od fonetike, usvajanja str. izgovora – izgovora izoliranih glasnika,
fonetsko pismo/transkripcija
- na početku učenja str. jezika – aktivni tečaj fonetike, kad učenici usvajaju str. izgovor i
transkripciju
- to treba usvajati na sr. kolokvijalnom stilu
- prihvaća kontrastilni pristup (uspoređuju se glasnici mat. i str. jezika) – element
lingvističkog pristupa
- treba odvojiti učenje literarnog/knj. jezika od kolokvijalnog jezika; prvo polazi učenje
od kol. jezika
- kritizira gramatičku i direktnu metodu, svjestan je interferencija između materinjeg i
stranog jezika
- treba krenuti od najfrekventnijeg vokabulara, gramatika se uči induktivno, kroz
upotrebu
IKor 19
 Učenje stranog jezika

→ pet faza –
1) mehanička – faza usvajanja fonetike – induktivno
2) gramatika – uči se deduktivno
3) idiomatski sloj jezika – uporaba riječi, učenje značenja riječi kroz uporabu, u
kontekstu
4) kolokvijalni jezik na početku, kasnije literarni
5) arhaični jezik (usvajanje)

 Otto Jespersen (poč. 20.st.)

- „Kako podučavati strani jezik“, 1904.
- pobornik direktne metode, daje joj nekoliko imena – „nova“, „reformatorska“,
„prirodna“, „direktna“, „fonetska“, „intuitivna“, „konverzacijska“, „antigramatička“,
„antiprijevodna“, „antiklasična“
- sam predlaže da bude intuitivna metoda jer dijete tako uči svoj jezik
- ističe važnost fonetike, u str. jezik treba uči preko fon. uvoda
- izgovor – imitiranje fon. izgovora stranog jezika (moto – ponavljaj!)
- zastupa fon. transkripciju
- fonograf – gramofon
- zalaže se za njegovu upotrebu na nastavi stranog jezika, izgovor izvornih govornika
- gram. oblike treba usvajati ovim redom kojim se oni pojavljuju u materijalima po
kojima se uči
- ono što je uporaba spojila, ne treba odvajati u samom procesu nastave
- mentalnu gramatiku moraju razviti učenici – automatizirati gr. spoznaje
- protiv prijevoda – moraju se uspostaviti neposredne asocijacije između riječi i
predmeta
- razlika između „error“ (neusvojeno) i „lapsus“ (greške koje rade i izvorni govornici
- pogreške – 1. u formiranju (ERROR) i 2. u uporabi (LAPSUS)

 Harold Palmer – 1922. „Principi učenja jezika“

- ističe razliku između učenja stranog i materinjeg jezika – djeca spontano asimiliraju
mod jezik jer su usmjereni na slušanje; a kod odraslih je dominacija oba, smeta pri
usvajanju izgovora str. jezika
- postoje prirodne sposobnosti po kojima se ljudi razlikuju
- postoji razlika u utjecaju i interferenciji mat. jezika na str. jezik – kod djece je manja
nego kod odraslih
- načela učenja – razvijati sputane, urođene sposobnosti, stvarati navike u spontanim
uvjetima, govornim kontekstima; dozvoljava meh. uvježbavanje (drill); dozvoljava
objašnjavanje pravila funkcioniranja jezika; primarnost govorenja prije pisanja;
uporaba fonetske transkripcije; primarnost sluha
- fonetska transkripcija segmentalna – ističe važnost usvajanja intonacije
- rečenice se uče napamet prije izoliranih riječi
- jezični elementi se uče ranije (nepravilni oblici)
- kolokvijalni jezik se uči
- najbolja metoda je ona koja najuspješnije dolazi do željenog cilja

IKor 20
 Učenje stranog jezika

 AMERIKA – korak natrag, ne bavi se usvajanjem stranog jezika zbog njegove manje
važnosti
- 1923 – 27. = projekt koji bi trebao dati stajališta o nastavi str. jezika – analitička
bibliografija nastavnih metoda, htjeli su razviti metode testiranja i mjerenja
uspješnosti razl. oblika nastave str. jezika
- pregled metoda do kraja 19.st. – gramatičke, prirodne, psihološke, *metode čitanja
koje su sami uveli
- u Americi se koriste sve metode (anketa na njihovim učiteljima)
- osnovali su Komitet za proučavanje metoda str. jezika
- projekt su nastavili „4 god.“ – učenje modernih str. jezika – izvještaj: uz stare metode,
metode čitanja (u tečaju od 2 god. se može zadovoljiti usvajanjem čitanja str. jezika,
princip ograničenog vokabulara, učenje idioma, razumijevanje teksta - *tiho,
ekstenzivno i intenzivno čitanje
- * princip da se i u nastavi str. jezika može ciljati prema potrebama učenika – može
naučiti str. jezik izvlačeći informacije koje mu trebaju (ekstenzivno čitanje)
- intenzivni pristup – analiza nekog teksta do najsitnijih detalja
- u kasnijim metodama se to primjenjuje jer se potrebe učenika stavljaju u prvi plan, ali
ne vlada se savršeno str. jezikom

- projekt nastavljen – „Analitička bibliografija nastave modernih str. jezika“ = 1929-32.

i 1932-37.

- u 1. dijelu obrađeno 570 naslova, a u drugom 1275

- ideja da se nađu metode i postupci kojima bi se mjerio rezultat nastave str. jezika
- izvještaj nije riješio pitanja pisanja i govora zbog toga što su tečajevi čitanja dali
rezultate, ali i direktne metode, koje su isticale važnost govornog jezika
- gramatika se uči induktivno, čitanju se nešto kasnije pristupa

- isticanje važnosti koristi fonolaboratorija u učenju str. jezika = 40-tak učenika je

moglo istovremeno individualno raditi, 30-tak min. dnevno; omogućili su induktivno
usvajanje gramatike, ide se efikasnim postupkom – slušanjem se promatra struktura
str. jezika, oblici se kompariraju, izvodi se apstrakcija – pravila, koja se onda
generaliziraju

- 2. dio projekta – važnost testova za čitanje, traže da budu složeni prema stupnju
teškoće, da se gramatika daje u količini koja je potrebna za razumijevanje tih tekstova
(induktivno)
- direktne metode se modificiraju – objašnjavanje na materinjem jeziku
- težina i važnost na izboru tekstova, složeni prema stupnju složenosti
- bitno je testiranje, mjeri se uspješnost, egzaktnost poj. metoda, mogućnosti učenika da
se prognozira rezultat
- pitanje sposobnosti usvajanja str. jezika između djece i odraslih – odrasli su bolji nego
djeca

IKor 21
 Učenje stranog jezika

 JAPAN, druge zemlje – Amerikanci saživlju njihova stajališta na 10 principa –

1) lingvistički simboli čine jezik
2) jezik je kod, šifra (sustav znakova i pravila tog koda)
3) jezik je kod, a njegova upotreba/realizacija je govor
4) učenje govora je identifikacija simbola (odnos između simbola i značenja
5) učenje jezika je razvijanje vještina – primarne, sekundarne
6) slušanje, imitiranje (primarne)
7) čitanje, pisanje, prijevodne vještine (sekundarne)
8) izgovor je integralni dio jezika (fonetika)
9) gramatika je integralni dio jezika
10) ograničeni vokabular je osnova za daljnje širenje učenja str. jezika

- prvih 6 tj. – direktna metoda (oralni pristup) , a nakon toga i pisanje

- minimalni rječnik treba razvijati
- gramatika = kod; trebaju se razviti gram. vještine (automatizacija), a tek onda joj se
pristupa kao kodu (jeziku), objašnjava se; ali novo gradivo se uvodi kao govorno, ne
uz eksplicitno gram. objašnjenje

 FRANCUSKA – direktne metode + mat. jezik za objašnjavanje gramatike i ispravljanje

pogrešaka učenika
- prva 3 mj. – izgovor
- prve 2 god. – osnovni vokabular
- prijevod radi razumijevanja teksta
- gramatika – usvajanje u 2. god. učenja uvježbavanjem (implicitno) + objašnjavanje
(ekspl.)
- čitanje – za širenje vokabulara
- konverzacija = najprikladniji oblik teksta/materijala za učenje = aktivni pristup
- učenje napamet

 NJEMAČKA – dosta razl. pristup, vraća se klasičnom učenju str. jezika, odstupa se od
direktnih metoda
- razdoblje poslije '30-tih god. – politika nacizma je imala svoj utjecaj i na nastavu str.
jezika

- tokom 2. svj. rata – životna potreba u Americi za dobrim znanjem str. jezika; vojnici su
odlazili u strane zemlje; izvidnice, špijuni se zahtijevalo da dobro znaju str. jezik, na razini
izvornih govornika
- podloga za stvaranje tečajeva str. jezika –
lingvistika – strukturalizam
psihologija – biheviorizam

- am. strukturalizam – Bloomfield – jeziku pristupa kao formalnom sustavu, odvaja

formalne od značenjske, smisaone razine jezika; probao je to ugraditi u nastavu stj. jezika

IKor 22
 Učenje stranog jezika

 ANTROPOLOŠKI LINGVISTI
- lingvisti poč. 20.st. (Amerika) – Franz Boas, Edward Sapair – promatraju učenje u
okviru cjelokupnog čovjekovog djelovanja – jezik treba tako promatrati – proučavali
su indijanske jezika
- jezik se promatra izolirano od dr. pojava
- ind. jezici nemaju pismo
- pismo je analitički pristup jeziku, mora ga se segmentirati
- i u govoru postoji segmentacija, ali se radi na osnovi nejez. elem. pa je u nekim
slučajevima i nelogična

- nisu imali jez. alate prema kojima bi segmentirali strukturu jezika i govora

- Boas – „Priručnik jezika am. Indijanaca“, 1911.

- nalaze se pred novim jez. strukturama, nove gram. kategorije koje odstupaju od
onih indoeur. jezika
- utjecajem civil. elem. na strukturu jezika objašnjava tu različitost
- ogr. broj glasova u indij. jezicima, koji omogućavaju govorno izražavanje; ne
postoji izolirani glas, vežu se u cjeline; pr. jedinica izražavanja je rečenica
- opis jezika se mora uzeti u obzir – mora početi od fonetike, pa dr. gram.
kategorijama i pravila njihovog povezivanja

- Sopair – „Jezik“, 1921.

- ponavlja povezanost i važnost kulture i civilizacije na jezičnu strukturu

- tečajevi za am. vojsku – osiguravaju im civilizacijski element za ponašanje, jednako

važan kao i dobro poznavanje jezika

→ Bloomfield
- svaki jezik je samosvojan, nema sličnosti između jezika jer pripadaju razl.
strukturama; npr. /p/ u hrv. i fr. nisu isti jer su u razl. fonološkim sustavima
- principi samosvojnosti i različitosti jezika
- biheviorizam – utjecaj i na učenje str. jezika
- ponašanje određeno usvojenim navikama (veza između podražaja i odgovora
(stimulus, response)) – pojačanje (reinforcement) povezuje st. i re. (nagrada ili
kazna) (riječ učimo tako da njezin zvuk povezujemo sa predmetom – naša reakcija
je „pojačanje“, učvršćuje vezu st. i rei.)
- gl. predstavnik – Skinner

- BLOOMFIELDOVI POSTULATI (pristupi) –

- jezik je govor, a ne pismo
- jezik je ono što izvorni govornik kaže, a ne ono što netko misli kako bi trebalo reći
(lingvisti)
- jezici su različiti
- jezik je skup uzvika
- induktivni princip – poučava jezik, a ne o jeziku

- „Vodič za praktično učenje jezika“, 1942.

IKor 23
 Učenje stranog jezika

- tečajevi za am. vojnike

- uveo je informante – nastava = učenik, nastavnik, informant (daje model str.
jezika)
- lingvist usmjerava samu nastavu
- informant – izvorni govornik razl. zanimanja, nemaju lingvističko znanje;
predstavlja model i aktivno sudjeluje u nastavi jer aktivno komuniciraju sa
učenicima
- treba početi ispočetka – zaboraviti znanje mat. jezika jer su jezici različiti
- važnost izgovora, transkripcija izgovora je prije pisma
- ideja = naučiti jezik brzo i savršeno (velik broj sati nastave, male grupe – 10 sati
dnevno, 6 dana u tjednu, 15 sati u razredu, 15 sati dril sa izvornim govornikom, 30
sati samost. rada, 9 mjeseci, 3x12 tjedana)
- egzotični jezici se uče (razl. po strukturi od engl. i dr. indoeur. jezika) – poveznica
sa antrop. lingvistima
- učenici dobivaju transkribirani tekst, informant ga čita i prati proces ponavljanja
(zborski pa individualno)
- lingvist promatrač u 1. fazi – sluša i prati proces, sugerira informantu što da radi
- 30-tak lekcija, svaka 6 cjelina, tematski organizirane; frekventne riječi, cijele
rečenice (klišeji), postupak ponavljanja i zapamćivanja, dijalozi, gram. ploče sa
stankama za ponavljanje, gram. induktivno-podsvjesni mehanizmi – učenik vlada
sa 1000 – 1500 riječi; nastava o civiliz. i kulturološkim karakt. zemlje i jezika
- tečajevi su naporni, nisu svi izdržali

- između dva rata – razvijaju se audio-oralne metode

- dril kao najprimjerenija tehnika učenja
- ističe se element auditivnog (slušnog) i govornog (oralnog) pristupa

A V G S (audio-vizualno-globalno-strukturalna metoda)
- tzv. „zagrebačka metoda“
- glavni fonetičar Petar Guberina
- 1968. osnovan Odsjek za fonetiku, prof. Guberina je bio prvi pročelnik
- doktorirao na Sobronni; čvrste veze s Francuskom
- Paul Rivenc iz Pariza s njim postavio temeljne principe audio-vizualne metode
- Guberina je došao iz lingvistike, gdje je slijedio ideje Charlesa Ballya (učenik
Saussarea); G. se bavio književnošću
- slijedio je taj put i pravce istraživanja govornog jezika i otkrivao njegove vrednote –
- auditivne (nose karakteristiku zvuka – frekvenciju, intenzitet, vrijeme, ritam,
stanka)
- vizualne (gesta, mimika, tzv. stvarni kontekst)
- gledao je na koji nači se odnose leksički elementi i govorne vrednote
- AV – govori o načinu prezentacije – najprije slušaju, a onda dobivaju vizualne
informacije gdje se taj govor odvija

- globalno = govorni izraz je globalan, taj princip se pokušava prenijeti u nastavi; ako
moramo globalan izraz raščlanjivati, niži element uvijek pokušavamo vratiti na višu
razinu

IKor 24
 Učenje stranog jezika

- princip strukturalnosti – odnosi se na sam jezik, ali i na način funkcioniranja

čovjeka, učenje te strukture zahtijeva da se vidi njihovo međusobno djelovanje – ono
što učimo se u našem mozgu na neki način strukturira
- teorija forme – odnosi se na funkcioniranje nače percepcije koja funkcionira kao
struktura i određena je teorijom forme – mi iz podražaja izdvajamo elemente koji su
bitni za hvatanje tog podražaja, a drugi su elementi redudantni – učimo kako pravilno
interpretirati forme

- NAČINI NA KOJE SE PROVODI NASTAVA – faze:

1. prezentacija (učenici dobivaju govorni materijal – sylabus); najbolja je
dijaloška situacija, snimali ljude u stvarnim dijaloškim situacijama –
predstavljena AV (kao strip, uz zvuk emitiran s magnetofona – 2 verzije
= brza, bez stanki i spora, prvo slika pa zvuk da pokušaju sami složiti u
slavi rečenicu)
2. eksplikacija – ideja da iz slike i zvuka dođu do značenja, nastavnik
eksplicira bez uporabe materinjeg jezika; neki elementi ostaju
neobjašnjeni da učenici aktivno otkrivaju vezu između odr. jezičnog
oblika i smisla
3. memoriranje – učenici moraju razviti svoj izgovor do razine izgovora
izvornih govornika – napamet naučiti lekciju; ponavljanje za, prije
magnetofona, pa bez magnetofona; igranje uloga (dijaloške situacije)
4. eksploatacija – postavljanje pitanja, širenje vokabulara
5. transpozicija – jez. materijal transponiraju u stvarne situacije

- na pisanje se prelazi kada je savršeni izgovor usvojen (stotinjak h na oralnu nastavu)

- dijaloški scenariji – narativni tekstovi (npr. na temelju prvih 5 lekcija) – slušaju ih, ne
pamte kao lekcije; nakon svake sljedeće lekcije scenarije vezan uz tu lekciju, ali u dr.
situaciji

- KRITIKA metode – mahaničnost, jednoličnost

- uz jezični materijal daje i priručnike za nastavnike
- ne inzistira se više na savršenosti izgovora i memoriranju
- lekcija se razbija na segmente, koji se onda obrađuju
- stadij meh. usvajanja jezika – prijelazni stadij

- oralni pristup jeziku je za odrasle teži nego kada imaju vizualnu podršku pisanog
teksta

- spušta se granica početka učenja str. jezika (5. razred i niže) – auditivni elementi
pogoduju učenju djece

IKor 25