Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
issn 1512-8180
SADRAJ
POLITIKA I DRUTVO Hasan ZOLI, Mirza EMIRHAFIZOVI: Ciljevi i znaaj popisa stanovnitva, sa posebnim osvrtom na BiH ......................................................... 7 air FILANDRA: Religija protiv nacije: sluaj Bonjaka ................................... 21 Delal IBRAKOVI: Nacionalni ekskluzivizam kao negacija slobode ................. 27 Senadin LAVI: Pusti krajolici: bonjaka prezimena (rodovi) u povijesnom i prostornom kontekstu istone Bosne i Hercegovine ..................... 42 Enes PAALI: Branski simulakrum ................................................................... 73 Adnan JAHI: O lanu 10. Ugovora o zatiti manjina od 10. 9. 1919. ................. 88 DUHOVNA OBZORJA Mustafa ef. CERI, reisul-ulema: Bajramska hutba ............................................ 101 GODINJICE Sto trideset godina od roenja Husage iia (187819562008) Husaga II: Pisma ............................................................................................ 111 KNJIEVNI PRILOZI Mujo MUSAGI: Pjesme ...................................................................................... 125 Ismet BEKRI: Pjesme ........................................................................................ 136 Melida TRAVANI: Pjesme) ............................................................................. 143 Kemal MAHMUTEFENDI: Prie ..................................................................... 149 Mustafa SMAJLOVI: Glas mrtvaca .................................................................. 160 REFERENCE BONJAKE KULTURE Intervju sa Nedadom IBRIIMOVIEM (razgovarao Zulfikar Filandra) ........... 171 Raid DURI: Stilemi turcizmi kroz bonjaku recepciju Njegoeva Gorskoga vijenca ....................................................................... 179 Mirsad KUNI: Povratak Zbirke Milmana Parryja ............................................ 200 Sead EMSOVI: Tesavufski motivi u postupku transkodiranja ......................... 203 Nadija REBRONJA: Prie o Boijim poslanicima u podtekstu romana Dervi i smrt Mee Selimovia ........................................................................ 211
Godinjak 2008 / 3
Almir ZALIHI: Pregled bonjake knjievne produkcije u 2008. godini .......... 234 PRIJEVODI Muzaffer KALEOLU: Pjesme (s turskog jezika prevela Lamija Hadiosmanovi) ............................................................................................. 265 Ayfer TUN: Prie (s turskog jezika preveo Enver Ibrahimkadi) .................... 272 PRIKAZI I OSVRTI Asim MUJKI: Esad Zgodi: Ideja bosanske nacije. Sarajevo: Zalihica, 2008. ................................................................................................. Fahira FEJZIENGI: Da zloin ne postane otrcana fraza. Carla del Ponte i Chuck Sudetic: Gospoa tuiteljica. Suoavanje s najteim ratnim zloinima i kulturom nekanjivosti. Sarajevo: Buybook: Zagreb: Profil, 2008. ..................................................................................................... Merima AMO: Delal Ibrakovi: Bosna, islam Bonjaci: Etnoloko-povijesne skice. Sarajevo: Fakultet politikih nauka, 2008. .......... Elvis FEJZI: Handiev znanstveni doprinos naoj osmanistici. Djelo dr. Adema Handia: zbornik radova sa znanstvenog simpozija (Teanj, 15. i 16. 12. 2006. godine) ............................................................................... Amir DURANOVI: Mesud adinlija: Prvi korpus ARBiH: nastanak i razvoj 19921995. Sarajevo: Ministarstvo za boraka pitanja Kantona Sarajevo, 2008. ................................................................................. Atif KUJUNDI: Poetika i estetika bosanskog znaka. Nijaz Omerovi: Izloba crtea. BZK Preporod, Gradaac, 15. augusta 2008. ................... IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI Hatida DUMAN: Izvjetaj o radu BZK Preporod za 2008. godinu................ Isma KAMBEROVI: Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2008. godinu ...................................... Adresar opinskih drutava BZK Preporod u Bosni i Hercegovini .................. Aktivnosti opinskih drutava BZK Preporod u 2008. godini .......................... BONJAKI MERHUMI (2008) Isma KAMBEROVI: Sudionici nae povijesti umrli 2008. godine ................ 407 Autori priloga ........................................................................................................ 432 313 319 321 327 287
290 298
302
305 308
4 / Godinjak 2008
POLITIKA I DRUTVO
posljednje vrijeme dosta se raspravlja o popisu stanovnitva u bh. mas-medijima, kao i na brojnim sastancima, na kojima se iznose opreni stavovi o ovoj temi. Popis stanovnitva, domainstava / kuanstava i stanova u Bosni i Hercegovini trebao bi se sprovesti 2011. godine u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju koji je naa zemlja 16. 6. 2008. godine potpisala sa EU, kada e to uiniti i sve zemlje lanice EU, kao i drave u regionu. Popis u BiH nije izvren 2001. godine, iako je proteklo deset godina od posljednjeg popisa iz 1991. godine, to znai da se ne raspolae pouzdanim podacima u vezi sa stanovnitvom u BiH (ukupan broj, njegova struktura, i ostalo), nego se vre odreene procjene. Cilj ovog rada je na neki nain doprinijeti otklanjanju odreenih dilema koje se pojavljuju o predstojeem popisu stanovnitva u BiH. ta je popis stanovnitva? Poznato je da popis stanovnitva predstavlja jedan od osnova za davanje slike stanja o demografskim, ekonomskim, socijalnim, porodinim znaajkama jednog drutva zemlje u cjelini. Njime se u redovnim intervalima daje referentna mjera za utvrivanje broja stanovnika, njegove strukture (bioloke, ekonomske, obrazovne i druge) na nivou drave, regije i lokalnom nivou. Danas u svim modernim dravama popis predstavlja jedinstveni izvor za stvaranje okvira uzorkovanja za odreene ankete (anketa o budetskoj potronji, o zaposlenosti, o javnom mnijenju itd.). Sa ciljem planiranja, a i provoenja razvojnih ekonomskih i socijalnih politika, ili pak odreenih naunih istraivanja, neophodno je raspolagati to pouzdanijim podacima o broju, strukturi, geografskom razmjetaju stanovnitva itd. Godinjak 2008 / 7
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
Popis stanovnitva, zbog naina njegovog organiziranja, primjene odreenih metodologija i standarda, postao je primarni izvor za referentne statistike i za stalno i za prisutno stanovnitvo. Dakle, popisi stanovnitva su specijalne, opsene statistike akcije koje se provode na cijeloj teritoriji jedne zemlje, obino svake dekade, prema jedinstvenoj metodologiji, s ciljem da se doe do sveobuhvatne i realne slike o demografskim, socijalnim, ekonomskim, porodinim i drugim karakteristikama stanovnitva. S obzirom na to da je stanovnitvo izuzetno dinamina kategorija, podaci popisa odnose se na tzv. kritini momenat za koji se odabire vrijeme kada je pokretljivost stanovnitva najmanja, kako bi se cjelokupna demografska masa fiksirala na tano utvreni momenat. Savremeni popisi, zasnovani na principima statistike nauke, imaju sljedee bitne karakteristike: a. provode se periodino, obino svakih deset godina; b. po pravilu obuhvaaju ukupno stanovnitvo odreenog teritorija; c. podaci se prikupljaju neposredno od stanovnika, primjenom ekspedicionog naina prikupljanja podataka; d. podaci popisa se odnose na odreeni trenutak kritini trenutak (iako popis moe trajati i nekoliko sedmica)1; e. jednoobraznost plana (programa) promatranja, koji podrazumijeva da samo u nekim iznimnim sluajevima doputa za pojedine dijelove popisne teritorije ili za neke grupe stanovnitva dopunjavanje programa popisa posebnim takama; f. tenja da se sve operacije popisa provedu u relativno kratkom roku, tj. u roku od nekoliko dana; g. centralizacija radova, koja je potrebna za puno odranje naunog principa jedinstva, za tano ispunjenje kalendarskog plana rada u svim karikama tog plana2. Upravo zahvaljujui rezultatima popisa kao osnovnom i najznaajnijem izvoru podataka o stanovnitvu, mogu se donositi ekonomske i socijalne razvojne strategije i politike na svim nivoima (od dravnog do lokalnog), obavljati administrativne aktivnosti, ali i vriti pojedina nauna istraivanja. Podaci o stanovnitvu izuzetno su bitni u planiranjima znaajnim za svakodnevicu, kao to su, primjerice: gdje sagraditi novu kolu ili vrti, proizvodni pogon, bolnicu, stambeno naselje, kakav tip populacione politike treba voditi, kako poboljati javni prijevoz, i, uope, kvalitet ivota graana.
1 2
Nejami, I. (2005), Demogeografija: stanovnitvo u prostornim odnosima i procesima, kolska knjiga, Zagreb, str. 15. Zoli, H. (2007), Demografija (skripta), Sarajevo, str. 25.
8 / Godinjak 2008
Preporuke za popise stanovnitva i stambenog fonda u 2010. godini (2006): Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih naroda i Statistiki ured evropskih drava, Ujedinjeni narodi, eneva, str. 17.
Godinjak 2008 / 9
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
Meunarodne preporuke za vrenje popisa stanovnitva i stambenog fonda U osnovi, ciljevi popisa su identini u svim zemljama, ali postoje i pojedine specifinosti zbog odreenih lokalnih uslova. Uprkos postojanju specifinih nacionalnih ciljeva popisa, popis mora biti uraen u skladu sa meunarodnim preporukama, odnosno zajednikim Preporukama Ekonomske komisije UN-a za Evropu i Statistikog ureda Evropske unije Eurostata, kako bi dobio meunarodnu relevantnost. Naelno, preporukama se definiraju obavezni/osnovni sadraj (eng. core-topics) i dopunski/fakultativni (eng. non-core topics) sadraj. Svaka zemlja, u pravilu, treba u potpunosti preuzeti obavezni sadraj, dok dopunski preuzima u zavisnosti od potreba, to znai da te teme mogu, ali i ne moraju biti zastupljene u popisnici (obino se u savremenim uslovima preuzima iznad 50% nesutinskog sadraja). Uobiajene jedinice popisa su: osoba (stanovnik), domainstva i stanovi i druge nastanjene prostorije. Na osnovu preporuka UN-a, koje se odnose na populacijske teme, precizno je odreeno koje osobe ulaze u popis, i to prema uobiajenom mjestu stanovanja, na bazi ega se izvodi ukupan broj stanovnika4. Stanovnitvo koje treba popisati:
SUTINSKE TEME Uobiajeno mjesto stanovanja Ukupni broj stanovnika (izvedena) NESUTINSKE TEME
U dosadanjoj praksi iskazivanja slubenih rezultata popisa primjenjivano je naelo tzv. stalnog stanovnitva, to jest u mjestu u kojem stalno stanuje. Osoba je u kritinom trenutku mogla biti u svojem prebivalitu prisutna ili privremeno odsutna. U oba je sluaja iskazivana u naselju u kojem ima prebivalite kao stalni stanovnik. Ekonomska komisija UN-a za Evropu i Eurostat koriste se nazivom uobiajeno stanovnitvo, kriterij pripadnosti odreenom podruju jest uobiajeno mjesto stanovanja (Place of usual residence), a vremensko ogranienje odsutnosti je do dvanaest mjeseci. Takoer, preporukama su obuhvaene i geografske karakteristike, na osnovu kojih se mogu razgraniiti urbana i ruralna podruja u BiH, i utvrditi njihov broj. Ti podaci kasnije e se koristiti u brojnim anketnim istraivanjima, naroito onim u vezi sa socioekonomskim znaajkama domainstva i porodice.
Vidjeti vie, Preporuke za popise stanovnitva i stambenog fonda u 2010. godini (2006): Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih naroda i Statistiki ured evropskih drava, Ujedinjeni narodi, eneva.
10 / Godinjak 2008
Potom su detaljno obraene demografske karakteristike, osobito vane za Bosnu i Hercegovinu. Spol, starost i zakonito brano stanje predstavljaju sutinske teme, dok stvarno (de facto) brano stanje, ukupan broj ivoroene djece, kao i ostali podaci u vezi sa brakom nemaju sutinski znaaj.
Demografske karakteristike6:
SUTINSKE TEME Spol Starost Zakonsko brano stanje NESUTINSKE TEME De facto brano stanje Ukupni broj ivoroene djece Datum(i) zakonskog braka (brakova) udavanih ena: (i) prvi brak i (ii) trenutni brak Datum(i) poetka konsenzualne zajednice (ili zajednica) ena koje su ikad bile u takvoj zajednici: (i) prva konsenzualna zajednica i (ii) trenutna konsenzualna zajednica
Kad su u pitanju ekonomske karakteristike, one su potrebne u okviru popisa stanovnitva, jer pruaju detaljne informacije o broju i karakteristikama zaposlenih, nezaposlenih i ekonomski neaktivnih osoba za isti referentni period kao i druge demografske i socijalne informacije kako bi se dobila sveobuhvatna slika o socioekonomskoj situaciji.
5 6 Ibid., str. 158. Izvor: Ibid., str.159.
Godinjak 2008 / 11
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
Trenutno stanje aktivnosti koje se definira kao trenutni odnos neke osobe sa ekonomskim aktivnostima, zasnovan na kratkom referentnom periodu kao to je jedna sedmica ili jedan dan, predstavlja sutinsku temu. Na osnovu ove teme, doi e se do informacija o trenutno aktivnom stanovnitvu (to jest radna snaga), zaposlenim i nezaposlenim osobama, zatim o trenutno neaktivnom stanovnitvu (tj. osobama koje ne ine radnu snagu). Naredne sutinske teme su: zanimanje, djelatnost (grana ekonomske aktivnosti) i poloaj u zaposlenju. U nesutinske teme u okviru ekonomskih karakteristika stanovnitva, spadaju preteno stanje aktivnosti, davaoci neplaenih usluga (volonteri), vrsta sektora (institucionalne jedinice), neformalna zaposlenost, vrsta mjesta na kome se obavlja posao, uobiajeno vrijeme rada, vremenski nedovoljna zaposlenost, trajanje nezaposlenosti, broj osoba koje rade u lokalnoj jedinici firme, glavni izvor sredstava za ivot, prihod i socio-ekonomske grupe kao izvedena nesutinska tema. Ekonomske karakteristike7:
SUTINSKE TEME Trenutno stanje aktivnosti Zanimanje Djelatnost Poloaj u zaposlenju NESUTINSKE TEME Preteno stanje aktivnosti Davaoci neplaenih usluga, volonteri Vrsta sektora (institucionalne jedinice) Neformalna zaposlenost Vrsta mjesta na kome se obavlja posao Uobiajeno vrijeme rada Vremenski nedovoljna zaposlenost Trajanje nezaposlenosti Broj osoba koje rade u lokalnoj jedinici firme Glavni izvor sredstava za ivot Prihod Socio-ekonomske grupe (izvedena)
Zatim slijede obrazovne karakteristike iji je obavezni sadraj rubrika o postignutom stepenu obrazovanja, dok se kao neobavezna tema ubraja i pismenost, koja e zasigurno biti zastupljena u naem narednom popisu.
Obrazovne karakteristike8:
7 8
12 / Godinjak 2008
Oblast migracija (unutranjih i vanjskih) zbog svoje je globalne vanosti i aktuelnosti u Preporukama posebno obraena, a u sutinske teme ubrajaju se zemlja/mjesto roenja, zemlja dravljanstva, osobe koje su ikada ivjele u inozemstvu i godina dolaska u zemlju, ranije uobiajeno mjesto boravka i datum dolaska u sadanje mjesto stanovanja. Meunarodna (vanjska) i interna (unutranja) migracija9:
SUTINSKE TEME Zemlja/mjesto roenja Zemlja dravljanstva Osobe koje su ikad ivjele u inozemstvu i godina dolaska u zemlju NESUTINSKE TEME Zemlja ranijeg uobiajenog mjesta stanovanja u inozemstvu Ukupno trajanje stanovanja u zemlji Uobiajeno mjesto stanovanja pet godina prije popisa
Ono to je interesantno jeste da niti jedna tema iz grupe etno-kulturnih karakteristika nije sutinska / obavezna, dakle ni pitanja o etnolokom porijeklu, ni o jeziku, niti o religiji. Etno-kulturne karakteristike:
SUTINSKE TEME NESUTINSKE TEME Etnoloko porijeklo Jezik Religija
Potom slijede preporuke u pogledu invaliditeta, gdje postoji samo jedna nesutinska tema, ali je vrlo iscrpno predstavljen okvir za invaliditet i terminologija na osnovu Meunarodne klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (ICF), koju je 2001. godine izdala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).
Godinjak 2008 / 13
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
Invaliditet: 10 SUTINSKE TEME NESUTINSKE TEME Stanje invaliditeta U dijelu preporuka koje se odnose na karakteristike domainstva i porodice, odnosi meu lanovima domainstva imaju karakter sutinske teme, dok su poloaj u domainstvu, porodino stanje, porodina jezgra, veliina porodinog jezgra, vrsta privatnog domainstva, veliina privatnih domainstava, te naini koritenja imovine od domainstava izvedene sutinske teme. Porodice, iako nisu primarne jedinice popisa, izvode se naknadno nakon obrade popisne grae, i to na osnovu izvornih podataka o srodnikom odnosu pojedinih lanova domainstva prema osobi na koju se vodi domainstvo (tzv. starjeini domainstva). Karakteristike domainstva i porodice11:
SUTINSKE TEME Odnos meu lanovima domainstva Poloaj u domainstvu (izvedena) Porodino stanje (izvedena) NESUTINSKE TEME
Istospolna partnerstva (izvedena) Proireno porodino stanje (izvedena) Vrsta nanovo osnovane porodice (izvedena) Vrsta porodinog jezgra (izvedena) Vrsta proirene porodice (izvedena) Veliina porodinog jezgra (izvedena) Generacijski sastav privatnih domainstava (izvedena) Vrsta privatnog domainstva (izvedena) Pojedinano ili zajedniko stanovanje Veliina privatnog domainstva (izvedena) Najamnina Nain koritenja imovine od strane Trajni proizvodi iroke potronje u domainstva vlasnitvu domainstva Broj vozila na raspolaganju domainstvu Dostupnost parkinga za auto Telefonske i internetske veze
U poglavlju u vezi sa poljoprivredom, predstavljene su dvije nesutinske teme o poljoprivredi, a to su: poljoprivredna proizvodnja za vlastiti raun i karakteristike svih poljoprivrednih poslova tokom zadnje godine. Posebno su date vrlo detaljne preporuke za stambene teme, koje ukljuuju objekte za stanovanje, prebivalita i stambena rjeenja.
10 Izvor: Ibid., str. 160. 11 Izvor: Ibid., str. 160-161.
14 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 15
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
strukture, stvaranjem tzv. vika ena itd13. Rat u BiH je rezultirao opim osiromaenjem drutva zbog razaranja domova, velikog broja izbjeglica i unitavanja veeg dijela industrije i ekonomske baze zemlje.14 Kao posljedica rata, brojno ruralno stanovnitvo nastanilo se u urbanim zonama, ime je na silu ubrzan proces deagrarizacije velikog dijela BiH. Dejtonskim mirovnim sporazumom konstituirana su dva entiteta na teritoriji BiH, ime su uspostavljene i tri agencije/zavoda za statistiku: Federalni zavod za statistiku, Republiki zavod za statistiku, na entitetskom nivou, i na dravnom nivou Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Do 1992. godine Bosna i Hercegovina je imala 109 opina i jedan grad (Sarajevo), a u postdejtonskom vremenu ima 146 opina i etiri grada. Nakon ukidanja opina u okviru Grada Mostara poetkom 2004. godine, broj opina u Bosni i Hercegovini je smanjen na 140.15 Ovo je posebno vano zbog problema uporedivosti teritorije, o emu treba voditi rauna prilikom poreenja podataka razliitih popisa onih podruja gdje je dolo do pomjeranja granica. Problem nezaposlenosti prisutan je u svim drutvima, posebno onim u tranziciji, meu koje spada i BiH, gdje je registrirana izuzetno visoka stopa nezaposlenosti. Sa ciljem procjene radne snage u zemlji, kao i prikupljanja drugih podataka o stanovnitvu, Agencija za statistiku BiH zajedno sa entitetskim zavodima do sada je provela dva anketna istraivanja radne snage u BiH. Podaci dobiveni ispitivanjima radne snage podlijeu moguim grekama u uzorkovanju i stoga rijetko daju pouzdane procjene za mala podruja ili za detaljne grupe djelatnosti ili zanimanja. Administrativni spisi moda nemaju isti kvalitet kodiranja djelatnosti i zanimanja, niti istu sveobuhvatnost u pokrivenosti stanovnitva. Druge line karakteristike, karakteristike domainstva i prebivalita koje su ukljuene u popisne teme (kao to su obrazovanje, nivo primanja, vrsta prebivalita itd.) usko su povezane sa ekonomskom aktivnou lanova domainstva. Stoga je poeljno prikupiti informacije o ekonomskim znaajkama lanova domainstva u okviru popisa kako bi se mogla ispitati meusobna povezanost ovih kategorija podataka.16 U postratnom periodu (od 1996. godine), u gradovima BiH intenzivirana je bespravna stambena izgradnja putem koje pojedinci pokuavaju rijeiti naglaene stambene probleme.17 Prema tome, narednim popisom stanovnitva i stambenog fonda u BiH trebalo bi da se ustanove promjene u stanovnitvu nastale poslije 1991. godine, kada
13 Wertheimer-Baleti, A. (1999), Stanovnitvo i razvoj, Mate, Zagreb, str. 2. 14 Bieber, F., ibid., str. 44. 15 Pejanovi, M. (2005), Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, ahinpai, Sarajevo, str. 218. 16 Preporuke za popise stanovnitva i stambenog fonda u 2010. godini (2006): Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih naroda i Statistiki ured evropskih drava, Ujedinjeni narodi, eneva, str. 55. 17 Bublin, M. (2003), Rehabilitacija gradova Bosne i Hercegovine, Buybook, Sarajevo, str. 44.
16 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 17
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
rata u BiH vrena brojna anketna istraivanja koja, iz objektivnih razloga, nisu koristila podatke popisa kao osnovu okvira za uzorkovanje, nego su se bazirala na odreenim procjenama, tako da je upitna validnost rezultata tih anketa. Iz podataka o stanovima, koji e se prikupiti popisom, vane su informacije o strukturi stambenog fonda prema veliini stanova. Ono to je bitno kako za sagledavanje ivotnog standarda stanovnitva, tako i za trite nekretnina, jesu podaci o strukturi stanova prema starosti (godini izgradnje) i kvalitetu (na primjer, opremljenost stanova kuhinjom, i postojanje centralnog grijanja, elektro i vodovodnih prikljuaka). Ovim e se doi i do spoznaje o intenzitetu stanogradnje u postratnom periodu, posebice u velikim urbanim podrujima kao to su Sarajevo, Mostar, Tuzla, Banja Luka, Bijeljina, Biha i dr. gradski centri u BiH, kao i disproporciji izmeu broja izgraenih stambenih jedinica u seoskim podrujima i urbanim zonama u proteklom periodu. Ovim popisom takoer se treba stvoriti osnova za izradu registra stanovnitva, kao jednog od izvora podataka o stanovnitvu. Popis kao jedinstveno statistiko istraivanje Iako je u organizacijskom smislu tzv. veliki popis znatno kompleksniji, on je istovremeno i znatno ekonominiji nego kad bi se provodila dva ili tri posebna popisa. To naroito vai za terensko provoenje popisa, tj. za prikupljanje podataka kao najskuplju fazu. Naredni popis vjerovatno e nadmaiti popis iz 1991. godine zbog trenda ekspanzije potreba za raznovrsnijim i bogatijim podacima u odnosu na tadanje vrijeme, kako bi se moglo odgovoriti zahtjevima za popisnim podacima relevatnim za realizaciju grandioznih projekata iz oblasti empirijskih znanstvenih istraivanja, kao i za rjeavanje nekih aktuelnih praktinih problema koji izviru iz svakodnevnog drutveno-ekonomskog ivota. S ovim proirenjem, kao i nunim proirenjem sadraja popisnice (upitnika za stanovnika), ukupni obim podataka koje treba prikupiti o osnovnim jedinicama popisa: stanovniku, domainstvu i o stanu nalazi se na granici mogunosti i popisivaa i graana koji trebaju dati podatke zadovoljavajueg kvaliteta. Ipak, u odnosu na komparativnu prednost ovakvog naina prikupljanja podataka, obimnost kao negativna strana se moe zanemariti. Popis stanovnitva, domainstava i stanova provodi se na osnovu zakona o popisu donesenog u skladu sa parlamentarnom procedurom, kojim se reguliraju sva bitna pitanja koja se odnose na pravnu dimenziju popisa. Budui da se popis provodi na teritoriji jedne drave, bez obzira na njenu unutarteritorijalnu konstituciju, i naredni popis imat e one odlike koje se podrazumijevaju, a to su sveobuhvatnost teritorije i jedinica posmatranja. To znai da e se popisom obuhvatiti svi stanovnici Bosne i Hercegovine, sva domainstva u kojima ti stanovnici ive i svi stanovi. Samo tako se moe osigurati dobijanje
18 / Godinjak 2008
Literatura: Preporuke za popise stanovnitva i stambenog fonda u 2010. godini (2006): Evropska ekonomska komisija Ujedinjenih naroda i Statistiki ured evropskih drava, Ujedinjeni narodi, eneva. Zoli, H. (2007), Demografija (skripta), Sarajevo. Nejami, I. (2005), Demogeografija: stanovnitvo u prostornim odnosima i procesima, kolska knjiga, Zagreb. Wertheimer-Baleti, A. (1999), Stanovnitvo i razvoj, Mate, Zagreb. Pejanovi, M. (2005), Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu, ahinpai, Sarajevo. Bublin, M. (2003), Rehabilitacija gradova Bosne i Hercegovine, Buybook, Sarajevo. Bieber, F. (2008) Bosna i Hercegovina poslije rata: politiki sistem u podijeljenom drutvu, Buybook.
Godinjak 2008 / 19
ZOLI, EMIRHAFIZOVI
20 / Godinjak 2008
air Filandra
nutar bosanskohercegovakog drutva odvijaju se brojni procesi projektiranog savremenog evropeiziranja. Oni su izraeni kroz itav sistem mjera i aktivnosti koji se ine u Bosni i Hercegovini u pravcu postizanja evropskih standarda s ciljem pribliavanja evropskim integracijama. Brojni su i heterogeni subjekti evropeiziranja bosanskohercegovakoga drutva, od medija, preko politikih stranaka, nevladinih organizacija, vjerskih zajednica, do svakog stanovnika. Na taj eljeni tok drutvene transformacije utjee i percepcija kategorije Evrope unutar bosanskohercegovakih naroda, historijsko iskustvo s tom kategorijom, te aktualni odnos drutvenih i idejnih snaga unutar svake nacionalne zajednice ponaosob prema tekuim evropskim integracijama. Stoga su jedan od bitnih inilaca tog procesa i bonjaka idejna previranja. Ti idejni tokovi proizvode svojevrsnu bonjaku identitetsku dramu. Nju proizvodi dinamiki meuodnos unutarnjih i spoljnih drutvenih utjecaja koji skupa posljednje dvije decenije utjeu na stanje i oblik nacionalnog identiteta ovog naroda. Bonjaki identitet danas se nalazi u procjepu izmeu nacionaliziranja i islamiziranja, odnosno postajanja Bonjaka nacijom u punini njezinog savremenog znaenja ili ostajanja u krnjem identitetu kao vjerske zajednice. Na specifian nain je uspostavljeno jedinstvo, protivrjeje, rivalstvo pa ak ponekad i iskljuivost izmeu nacionalnog i konfesionalnog identiteta. Kategorije nacije, moderniteta, evropejstva i sekularne politike kulture ine jedan blok stavova i vrijednosti, dok drugi blok ine islam, dakle religija, univerzalna islamska zajednica ili umma i islamizam u politikoj kulturi. Pod islamizmom mislimo jednu politiku dimenziju islama, politiki islam, tj. antimodernu ideologiju koja rjeenje za sve probleme ovjeka i svijeta nalazi iskljuivo u islamu. U posljednje dvije decenije islamizam u Bonjaka prijeti njihovom nacionalizmu, iz ega proistjee paradoksalan zakljuak o poeljnosti bonjakog nacionalizma, to je i hipoteza ovog rada. Nacionalizam u ovom radu mislimo kao Godinjak 2008 / 21
FILANDRA
konstrukciju potpunog nacionalnog identiteta, kao svijest koja gradi taj nacionalni osjeaj, a ne kao negativni odnos prema drugoj naciji i drugaijem. Nacija i Bonjaci Svaki nacionalni identitet je otvorena, nedovrena forma, jedna vrsta pojmovne konstrukcije, ali i objektivne realnosti. Za potrebe ovoga rada naciju razumijevamo u duhu teorijskih odreenja Anthonyja Smitha i njegovog odnosa etnikog i nacionalnog. Stoga je i svaki govor o nacionalnom identitetu kao takvom osjeaju zajednikom i pripadajuem svim njegovim nosiocima koliko uvjetan, subjektivan, toliko i jeziki nuan, objektivan. Zato je i govor o aktualnom stanju nacionalnog identiteta Bonjaka, i pored te presije pojma nacije nad pripadnicima toga naroda, mogu, nuan i objektivno utemeljen. Unutar ove nacionalne skupine danas se odvijaju posebni procesi u odnosu na nacije u okruenju. Najmanje su tri objektiva izvorita te posebnosti. Prvi je u tome to su oni pored Albanaca i Turaka jedna od tri autohtone evropske muslimanske zajednice. Drugi: Bonjaci su od svih nacija u okruenju bili osporavana nacija, i trei: Bonjaci imaju nedovoljno razvijenu nacionalnu svijest. Specifinost ovoga naroda je u posljednje navedenom nedostatku u izgraenosti vlastite nacionalne svijesti. Navodimo nekoliko povijesnih injenica koje su nune zarad razumijevanja spomenutog fenomena. irenjem Osmanlijskog carstva u Evropi sredinom 15. stoljea iz slavenskog etnikog supstrata je procesom prihvatanja islama stasala autohtona bosanska konfesionalna, potom kulturna i naposlijetku nacionalna zajednica bosanskih muslimana. Ta zajednica je sve vrijeme imala razvijenu distinktivnu svijest o sebi. U toku etiri i po stoljea osmanlijske prisutnosti na Balkanu ona nije asimilirana. Zajedniko s Osmanlijama bila je samo drava i vjera. Bosanski regionalni i etniki supstrat stanovnitva se ouvao kao etnokulturna samosvijest. Slavenski etnicitet i zemaljska bosanska kultura bili su diferentia specifica u odnosu na Turkue, kako su Bonjaci pogrdno zvali Turke Osmanlije. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine distinktivna osobina Bonjaka u odnosu na okruenje, prije svega prema pravoslavnima ili Srbima i katolicima ili Hrvatima, postaje islam, njihova religija, te od toga razdoblja traju sve pometnje oko odnosa islama i nacionaliteta u identitetu bosanskih muslimana. Tri faze razvoja bonjakog nacionalnog identiteta Odnos tih dviju kategorija povijesno je mogue podijeliti u tri faze. Prva od 1878. do 1968. godine; druga od 1968. do 1993. godine i trea od 1993. do naeg vremena. Prvu fazu karakterizira razumijevanje nacije kao instrumenta modernizacije. Ona je neuporedivo najdua i za sagledavanje dananje bonjake identitetske 22 / Godinjak 2008
FILANDRA
kao posljedicu imalo uvrivanje konzervativizma i izolacionizma, kao bitnih odlika kolektivnog identiteta. Druga faza, od 1968. do 1993. godine, obiljeena je komunistikim priznavanjem bonjake nacionalnosti. Odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista Bonjacima je priznat status nacije pod imenom Muslimani, budui da se nisu htjeli pretopiti u neku drugu naciju, a to je bilo i oekivano. Na taj nain komunisti su, na prvi pogled, formalno uinili ideologijski presedan, promovirajui jednu vjersku zajednicu u nacionalnu. Meutim, komunisti su sutinski samo ozakonili postojei i trajui bonjaki narodni identitet. Politiki aspekt kategorije nacionalnog kod Bonjaka time je samo formalno ojaan, budui da je bio ogranien na kadrovsku politiku. Ravnopravni muslimanski politiki i nacionalni status bio je reprezentiran politikom tzv. nacionalnog kljua. Vodee pozicije na svim razinama vlasti proporcionalno su dodjeljivane Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Budui da je komunistiko drutvo bilo slubeno ateistiko na mjesto religije kao markera nacije dola je nacionalna kultura. Takvo opredjeljenje rezultiralo je afirmacijom bonjakog kulturnog identiteta. U treoj fazi s propau komunizma i preimenovanjem Muslimana u Bonjake 1993. godine vraanjem vlastitom nacionalnom imenu oekivalo se konano rjeenje bonjakog nacionalnog pitanja. Osnovna karakteristika ovog razdoblja je odreena kolizija izmeu nacionalno-politikih i duhovno-identitetskih tokova. Ona je podgrijavana brojnim posebnostima nacionalnog konstituiranja Bonjaka u procesu raspada Jugoslavije. Prije svega, Bonjaci su jedina nacija ex-Jugoslavije koja nema svoj ekskluzivni nacionalni prostor, budui da s bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima konstituiraju zajedniku dravu. Svi ex-jugoslavenski postkomunistiki nacionalni pokreti uspjeli su se, prema evropskom modelu nacije-drave, konstituirati u okviru vlastitih nacionalnih drava. Stoga je sasvim bilo logino da su u stilu evropske povijesne prakse dominirajue realpolitike novouspostavljenih nacionalnih drava na podruju ex-Jugoslavije koristile mehanizme etnikog inenjeringa kao sredstvo vlastite nacionalnodravne konstitucije po principu dominantne veine i marginalizirane manjine. Koritene su metode etnikog ienja i humanog preseljenja stanovnitva. Demografska redistribucija stanovnitva trebala je osigurati dominaciju jedne nacije. U Bosni i Hercegovini taj proces je, s obzirom na etniku izmijeanost stanovnitva, imao najtraginije posljedice, uspostavljani su koncentracijski logori, injeni ratni zloini, i izvren je genocid nad Bonjacima. U rat protiv Bosne i Hercegovine, sa ciljem razaranja njene dravnosti, bile su ukljuene susjedne drave Srbija, Crna Gora i Hrvatska. Ratom se nastojao razoriti model bosanske drave, koji je izuzetak u odnosu na model nacije-drave. Umjesto zakljuka: izazov islamizma Aktualni odnos imeu islamizma i nacionalizma kod Bonjaka odreen je spoljnim i unutarnjim iniocima. Spoljni inioci a najbitniji su ratovi tokom ras24 / Godinjak 2008
FILANDRA
nalnim zajednicama Balkana postkomunizam je i kod Bonjaka praen koritenjem religije u politike svrhe. Ovom prilikom taj fenomen je dodatno predmet panje stoga to se radi o islamu, za koga je znanstveno i politiko interesiranje u svijetu intenzivirano posljednjih godina. Kod Bonjaka postoje politike stranke koje islam koriste kao ideologiju za mobilizaciju masa, privlaenje glasaa, ali i kao vrijednosni kriterij. One religioznije ljude smatraju kao odgovarajue za obavljanje niza poslova u podruju javne djelatnosti. Bezbroj je primjera, meu svim narodima u Bosni i Hercegovini, prikrivanja materijalnih, porodinih i drugih vlastitih interesa kategorijama religioznosti. Na taj nain se dodatno stvara lana predodba o bosanskohercegovakom drutvu kao izrazito religioznom. Osim prisustva islamizacijskih elemenata svjedoimo preimustvo demokratizacijskog toka koji postie politiku realizaciju nacije u obliku drave, ustavno implementiranje graanskih prava i nacionalne ravnopravnosti, podravanje liberalnog graanskog principa te sekularizma, tranzicije i globalizacije, informatizacije, otvoreno drutvo i evropske integracije. Osjeanje pripadanja evropskoj pluralnoj kulturi danas jeste dominantan drutveni, politiki, idejni i vrijednosni trend u Bonjaka. Ono znai briselsku orijentaciju na politikoj razini te razvoj civilnog drutva i njegovih vrijednosti u drutvenoj sferi.
26 / Godinjak 2008
Delal Ibrakovi
tvaranjem etike projekcije vrijednosnih sudova u BiH prije rata i kulturalnih pretpostavki za njihove promjene u toku agresije i poslije rata, stvoreni su neprirodni uvjeti za najmanje tri istine (izmeu ostalog, i) o osnovnim elementima tzv generikog morala. Obnova generikog morala (i njegovo iskreno usvajanje od veine stanovnika je preduvjet za mentalno ozdravljenje bh. drutva. Ekskluzivizam je u praksi na BiH prostorima donio strahovite zloine bez ijih razrjeavanja, u smislu suenja ratnim zloincima, ali i putem ponitavanja efekata kulturne intervencije, (izraz koji koristi Sigmund Freud, u svojim predavanjima u Frankfurtu) nee moi biti prevazien koncept ekskluziviteta. Pod ovim terminom (kulturna intervencija) Freud podrazumijeva da velikoj destruktivnosti u ratu prethode kulturna obrazloenja koja istiu na drugoj strani sve nedostatke, od pokvarenosti potencijalnog protivnika, potrebu pedagoke svrsishodnosti vlastite intervencije, odbrane asti, proglaavanje intervencije za narodni ustanak itd. Nalaze se kulturoloka, atropoloka, filozofska, vjerska, historijska i druga nauna objanjenja pred vlastitim narodom u njegovom pozivu za destrukciju. Ta kulturna intervencija traje i na poetku 2009. godine u smislu koritenja kulture kao novog rovovskog ukopavanja. Ono treba da poslui za afirmaciju ekskluziviteta vlastite nacije. Kultura je opasan pojam XXI stoljea i u BiH i u svijetu. (Vrcan, 2006.) Ekskluzivitet svoje nacije se nakon sukoba razrauje kroz nauku, sredstva informiranja koja djeluju propagandistiki, kulturu i njene tvorevine i, to je posebno znaajno, izmjenu sistema obrazovanja i prilagoavanja njegovog sadraja forsiranju etnohomogenizacije i razvoja vlastitog ekskluziviteta na raun drugog (u BiH i na raun treeg). Demokratizacija je smrtna opasnost za nacionaliste i zato joj se oni suprotstavljaju. Pitanje stvarne demokratizacije u BiH je dalje otvoreno, a moe se oekivati i intenzivna aktivnost nacionalista u spreavanju prijema Bosne i Hercegovine u evropske integracije, jer je Evropska unija znaajan faktor koji bi svojom objeGodinjak 2008 / 27
IBRAKOVI
dinjavajuom prirodom ponitio sve potencijalne separacije, s obzirom na to da je i ona svojevrsna multietnika federacija, ali federacija liberalne demokratije. (Jovi, 2001: 126) Kako da BiH postane normalna drava (kao i druge u Evropi)? U svom nastojanju da ue u lanstvo i NATO-a i EU, Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje tranzicije, pokuava pokazati i dokazati da lii na ove dvije meunarodne asocijacije, da se formatira prema zahtjevima nacije-drave, jer sve ono to se Bosni i Hercegovini daje kao uvjet za prijem ve postoji u vladajuem obliku nacije-drave, posebno na Zapadu . Odnosno, drave-lanice ovih asocijacija upuuju kandidatima zahtjeve prema svom modelu. Istovremeno, svakom analitiaru je jasno, kada je o BiH rije, da su takvi zahtjevi ponajvie u nadlenosti Bonjaka, jer znaajan dio bh. Hrvata i vei dio bh. Srba, zarad drugih namjera, ometaju ostvarenje slinosti na razne naine odudarajui namjerno od zacrtanih standarda. Njihova priljenost u provoenju principa nacije-drave usmjerena je prema drugoj dravi izvan vlastite u kojoj su roeni i u kojoj e najvei dio njih zauvijek ostati, te e kao i njihovi i blii i dalji preci tu (u BiH) nai i ovozemaljski i vjeni poinak. Za Bonjake, kao i one bosanske Hrvate i Bosanske Srbe koji zajedno s njima ele BiH kao svoju domovinu, to je teak posao i napor koji je povezan sa odricanjem od bilo kakvog pobjednikog mentaliteta, ali i odstupanjem od uloge rtve koja (zbog evidentnih rtava u agresiji, koju su na njih izvrile uglavnom komije, uz pomo svojih drava-nacija) bi bez uvjetovanja trebala biti uvaena. Bonjaci su prinueni da troe energiju i svoj bioloki fiziki i psiholoki potencijal u dokazivanju da su mnogo evropskiji nego to to treba da bude bilo koji narod u Evropi. Odnosno, praktinim aktivnostima treba da dokau da ne lie, ne samo fiziki nego i duevno, na one tamo muslimane irom svijeta, a posebno one arapskog porijekla. Naime, Bonjaci u kranskoj Evropi trebaju dokazivati da su tu bili i da, prema najstroijim kriterijima, zasluuju da tu i ostanu. Vestfalski mir, koji je uspostavljen 1648. godine, inaugurirao je neke principe, meu kojima i zaetak teritorijalnog suvereniteta, koji je, prema nekim autorima, osnovni politiki i pravni argument, pa i osnova sistema nacionalne drave. Ve dugo se model zapadne nacionalne drave (iji je jedan oblik prisutan i u zemljama nastalim na prostoru bive SFRJ u razliitim varijacijama) tretira kao nepromjenljiv, meutim, jasno je da je danas jedan od osnovnih oblika te nepromjenljivosti (teritorijalni suverenitet) ve dobro naruen. Postnacionalna geografija jeste prisutni model u svijetu i ona, mada neki primjeri govore i drugaije, ipak, postaje trend. I u takvoj situaciji se pojavljuju razni lokalizmi, odnosno zaviajnosti. Taj zaviajni subjektivitet, iju osnovu ine ui ivotni svjetovi, zasnovani na osnovama relativno stabilnog ljudskog postojanja, relativno poznate zajednike historije i kolektivno proputovanih i lahko prepoznatljivih 28 / Godinjak 2008
IBRAKOVI
mobilizacija domorodakih naroda, proizvelo je nacrt Deklaracije UN-a o pravima domorodakih naroda, a stalno se kao prijetnja javljaju potencijalne secesije i unutar nekih od najperspektivnih zapadnih demokratija, od Kvebeka (Kanada) do kotske, Flandrije i Katalonije. Priznavanje samoproglaene nezavisnosti Kosova, poetkom 2008. godine, od najrazvijenijih zemalja svijeta kao da samo ovjerava dodatnom argumentacijom ovaj stav. Iskustvo komunistikih zemalja i prisutni problemi etnokulturalne heterogenosti na Zapadu natjerali su veliki broj teoretiara da se ozbiljnije bave ovim pitanjem.1 Iz liberalne tradicije proistie odreeni mit o etnokulturalnoj neutralnosti. Prema ovom mitu, liberalne drave tretiraju kulturu na isti nain na koji tretiraju religiju, odnosno kao neto to su graani slobodni da njeguju u privatnom ivotu (sa jednim jedinim ogranienjem da potuju istovjetna prava drugih), ali to nije briga drave. Isto kao to iskljuuje zvaninu religiju, liberalizam odbacuje mogunost uspostavljanja zvaninih kultura, koje bi imale povlaten status u odnosu na druge mogue kulturne pripadnosti. Neki autori (kao Michael Walzer) tvrde kako liberalizam pretpostavlja odsjeno razdvajanje drave i etniciteta. Drava je neutralna s obzirom na jezik, historiju, literaturu, programe etnikih i nacionalnih grupa. Na osnovu toga se u teorijama pojavljuje razlikovanje liberalne graanske nacije (civic nations) od neliberalne etnike nacije (ethnic nations). Etnike nacije, u takvoj projekciji, smatraju reprodukciju odreene etnonacionalne kulture i identiteta jednim od primarnih zadataka. S druge strane, graanske nacije su neutralne prema etnokulturalnim identitetima njihovih graana pripadnost naciji ovdje se definira iskljuivo u terminima prihvatanja odreenih principa demokratije i pravde. Liberali priznaju znaaj drutvenih veza i pripadnosti zajednici, ali oni pretpostavljaju da se individue mogu distancirati od svojih drutvenih uloga i pripadnosti, i da mogu prihvatiti, odigrati i odbaciti svaku od njih po elji (iako ne sve, verovatno ni mnogo njih u isto vreme). Stoga su volja, izbor, refleksija i procenjivanje od kljune vanosti za liberalnu ideju osobe. (Tamir, 2002: 74) Ovaj neutralistiki princip esto se istie kao osnovni razlog za odbacivanje bilo kakvih manjinskih zahtjeva za posebnim pravima, koja bi bila izvan graanskih i politikih prava dodijeljenih svim graanima. U praksi se to pokazuje kao mit koji nema osnova, jer ako SAD nema zvaninog jezika, to ne znai da sva djeca u koli ne ue engleski jezik, pravna je obaveza da imigranti stariji od 50 godina moraju nauiti engleski ako ele biti primljeni u dravljanstvo, ustroj federalnih jedinica je takav da omoguava anglofonskom stanovnitvu veinu u svih 50 drava. Ono sutinski etniko poelo se pojavljivati u sferi politikog, dovodei u pitanje funkcioniranje politikog ivota nacije: njegove mehanizme reprezentiranja
1 W. Kymlicka iznosi da je tek devedesetih godina XX stoljea doao jedan broj cjelovitih filozofskih rasprava na engleskom jeziku kao npr: Will Klymicka: Multicultural Citzemship: A Liberal Theory of Minority Rights, Oxford University Press, 1995.; Charles Taylor: The Politics of Recognition, Princeton University, 1992.; Tamir Yael: Liberal Nationalism, Princeton University Press, 1993. (Kymlicka, 2000: 48-51.)
30 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 31
IBRAKOVI
Etniko ienje (ni)je zavreno
32 / Godinjak 2008
Iz: Uporedne analize (2005: 48). Mada je je prisutna ponovna nacionalizacija (koja se esto naziva i etnicizacija, pri emu se termini nacionalno i etniko u treem mileniju mijeaju), odnosno fragmentacija drutva po nacionalnim osnovama, jasno je da su prethodna drutva (pretkolonijalna, odnosno prednacionalna) proizala iz svojevrsnog sjeckanja cjelina koja nisu bahnula s nebesa, nego su bila, po svemu sudei, uklopljena u kontinuiranu mreu odnosa, obrazujui na taj nain lanac drutva (mreu). To se moe s pravom rei i ima jae uporite nego da se govori o nepovezanim, dovoljnim za sebe (nebeskim, ili na bilo kakav nain odabranim) ili u sebe zatvorenim grupama. Na prostoru bive Jugoslavije nova komunistika vlast negirala je postojanje tih prethodnih, historijski potvrenih kontakata i suivota na ovom prostoru, ime je uvodila osnovicu za drugu vrstu suivota pod formom nacionalne ravnopravnosti uobliene u ideoloku floskulu bratstvo i jedinstvo. Nakon sloma tog koncepta, ak i Zapad najee gubi iz analitikog vidokruga postojanje tih interakcija i prije stvaranja Kraljevine Jugoslavije, odnosno SFRJ, pa se prethodni pluralizam zamjenjuje novim, jer stari nije valjao (sa obrazloenjem: da je valjao, ne bi dolo do eskalacije etnikih sukoba). ak se negira, uglavnom sa ideolokim razlozima, i nesumnjiv utjecaj koji je i koncept bratstva i jedinstva ostvario na razvoj multilateralnosti drutava veeg broja naroda koji govore slinim (meusobno razumljivim) jezicima. Na primjeru BiH to se ogleda kao stalno nametnuti diskontinuitet spram nekih tradicionalnih stanja, koja, kao u nekom sudbinskom odreenju, prosto tjeraju da se situacija u BiH dovede do stanja Godinjak 2008 / 33
IBRAKOVI
kada se kao najbolje rjeenje nudi razgranienje. Pri tome, takvo neto u prethodnoj historiji nije padalo na pamet niti jednoj od dravnih tvorevina u kojima se Bosna i Hercegovina nalazila. Od samog poetka procesa dezintegracije socijalistikih multinacionalnih drava nueni su mnogi korisni savjeti. Jedni su govorili da je najbolje da se konstitutivni narodi izdvoje u dravice, a poslije da pristupe integracijama. Dogaaji koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije, naprimjer, vie daju prava miljenju, poput Wolker Connora, da to veu autonomiju neka etnika grupa uiva to je generalno manja motivacija da se ostane u okviru zajednike drave (Connor, 1994.) Usavravanje dravnog okvira koji bi bio u stanju da izdri etniku heterogenost, jeste problem koji stoji otvoren pred multilateralnim istraivaima, imajui u vidu da poetkom XXI stoljea praktiki nema drave koja ima ist etniki sastav. Poto je kulturni pluralitet trajna karakteristika savremenih drutava, potrebno je da se medicina, koja je primjenjivana na etnike konflikte, bolje upozna i usavri. U svemu tome vrlo je vano pitanje i sa koliko socijetalnih kultura pojedino drutvo raspolae. Odnosno, da se sagleda da li su one kompatibilne, sklone saradnji ili su suprotstavljene meusobno, te kakav je njihov odnos prema okolini. Postoji li jedna, tri ili vie socijetalnih kultura u Bosni i Hercegovini? Jedna od najvanijih determinanti sposobnosti kulture da preivi opisana je odgovorom na pitanje da li je njen jezik ujedno i jezik dravne vlasti, odnosno da li se njen jezik upotrebljava u javnom obrazovanju, sudstvu, zakonodavstvu, socijalnim slubama, zdravstvenom sistemu itd. Javno finansiranje obrazovanja na maternjem jeziku od sutinske je vanosti, poto se ovim garantira prenoenje jezika i s njim povezane tradicije na sljedee generacije. Bez obzira na demokratiju, injenica je da vlade raspolau sa gotovo polovinom nacionalnog dohotka u konkretnoj zemlji, jezik koji se koristi u organima vlasti odreuje i prednosti ili inferiornosti lingvistike grupe. Iz ove perspektive treba posmatrati i pitanje jezika u BiH oko stvarne jednakopravnosti naroda na prostoru cijele BiH. I dok se kao neupitnim tretiraju srpski i hrvatski jezik, dotle se dugo vremena vode rasprave o utemeljenosti bosanskog jezika. Pitanje bosanskog jezika je, ustvari, pitanje priznavanja Bonjaka kao nacije i duboko je povezano sa svojatanjima BiH. Neprihvatanje bosanskog jezika od Srba i Hrvata, nosi sobom negaciju Bonjaka iz diskursa velikodravnih projekata, ali je i nastavak jedne grube jezike politike iz prethodnog perioda, kada je srpskohrvatski jezik bio dravni jezik koji su morali svi narodi da ue. I tu ne bi bio problem da se taj zajedniki jezik uio uz nadopunu uzajamnog poznavanja jezika svojeg susjeda. To se deavalo uz nipodatavanje jezika susjeda (Slovenaca, Albanaca, Makedonaca, Maara, kajkavskih narjeja, ikavskih itd.) i, samim time, je predstavljalo jednu grubu vrstu ekskluzivizma koja je bila na djelu i pored irokog transparen34 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 35
IBRAKOVI
du manjinama (dakle, ne-neutralnost u ovom procesu, nego princip pravde)? Na prostoru Bosne i Hercegovina ak se ne prikriva nepravednost ili nepravda kao vrlo vaan segment potiranja manjine, njenog obespravljivanja i isticanja nepoeljnosti. Ako jedno moderno drutvo ima slubeni jezik u najpotpunijem znaenju te rijei, kao od drave sponzorirani, promovirani izdefinirani jezik i kultura, na ijoj osnovici funkcionira i ekonomija i drava, tada su ljudi koji pripadaju ovom jeziku i kulturi oigledno u neizmjernoj prednosti. Ljudi koji govore druge jezike znaajno su hendikepirani (Taylor, 1997). Sa ciljem golog opstanka i biolokog preivljavanja Bonjaka u toku agresije, posebno u situaciji kada su otpoeli sukobi Hrvata i Bonjaka, intenzivirane su veze sa islamskim zemljama, esto podsticane univerzalnim pozivom o muslimanskoj solidarnosti. Pomo u borbi za opstanak muslimana Bosne (Bonjaka) bila je materijalna i u ljudstvu. I na taj nain je ispunjen jedan od ciljeva agresije svaki konstitutivni segment je dobio svog sponzora i pomagaa i tako se relativizirao osnovni cilj agresije ostvarivanje velikodravnih nacionalistikih koncepata Hrvatske i Srbije. Time su druga dva konstituenta dobili univerzalnog protivnika islamske zemlje i time su oivjeli stari animoziteti izraeni kao negativno historijsko sjeanje na dolazak Osmanlija. Na taj nain, izmeu ostalog, Bosna i Hercegovina je postala svojevrsni poligon pokvarenih vremeplova i pomijeanih historijskih datuma. U skladu s tim su bili i sudionici koji kao da su pristigli sa snimanja filmova ve davno pregledanih i poznatih scenarija: marirali su ustae i etnici, nicali koncentracioni logori, ubijalo se, proganjalo, silovalo, palilo kao u nekom najcrnjem hororu. Tu su bili i bradati ljudi sa turbanima i krivim sabljama, ali i ukrajinski, grki i rumunski desperadosi, ruski vagabundi i probisvjeti iz Legije stranaca, pacijenti i doktori psihijatrijskih klinika Dejtonski sporazum je samo potvrdio isti princip koji je generirao sukobe prije 1991. godine. Insistiranje na (iskljuivo) etnikom nacionalnom identitetu na raun graanskog identiteta proizvodi stanja grevite odbrane svojeg etnoprostora koji je u BiH proizveden vjetaki, odnosno iz agresije proisteklog stanja zasnovanog na nepravdi, sili i uope neprirodnom stanju, koje kao takvo teko da moe biti zadrano. Presuda za genocid poinjen u Srebrenici od Meunarodnog suda pravde u Haagu i proglaenje 11. jula Danom sjeanja na Srebrenicu na osnovu Rezolucije, mogao bi predstavljati znaajan moralni kapital koji se zbog njegove (za sada samo) etike strane ne smije unaprijed odbaciti. Moe li se dogoditi da se i u BiH, kao i drugdje u Evropi rat pojavljuje kao onaj faktor koji podstie potrebnu modernizaciju?. Kroz tu fazu (odbrambenog moderniziranja) proli su i Francuska, panija, Osmanlije, Japan. Mahmud II je nakon upada Napoleonove vojske i modernizacije Egipta pourio sa modernizacijom i masakrom janjiara i dramatinim poveanjem vlasti centra praktino sruio stari feudalni poredak. Vojni poraz kod Jene Auerstadta 1806. je natjerao Nijemce na modernizaciju, a Rusija Petra Velikog je pokuaj da se ona pretvori u modernu evropsku dravu. Prema Fukuyami, rusko prosvjetiteljstvo se pretvorilo 36 / Godinjak 2008
IBRAKOVI
Naslijeen je (stoljeima) misaoni aparat sklonosti ka diktaturi, koji u kontinuitetu umjesto programa prosperiteta i slobode izbora nudi sigurnost kao osnovni argument vlasti. Sigurnost je povezana sa prikrivenom opasnou, u kojoj je zvanini dravni organ za nasilje (policija, javna i tajna i vojska) pokrila sve svojom mreom. Ove Mihnjikove napomene, mada esejistiki iznesene, predstavljaju vrlo znaajno slikanje stanja mentaliteta u zemljama u tranzicji, u kojima su bili socijalistiki sistemi. Nova situacija (demokratije) trai u ovim zemljama promjenu svijesti ka jednom novom drutveno-politikom miljeu. Iz starog sistema, a u BiH i na prostoru Jugoistone Evrope i naslijeene sklonosti i simpatijama ka metodama diktature i totalitarizma, iznikle su razne naivnosti i elje za sigurnou. To je prepoznatljivi milje bilo da se radi o okrilju sigurne i nesalomive socijalistike drave ili, pak, provjerene nacionalistike drave i svojih ljudi koji s nama dijele nacionalna, vjerska i druga uvjerenja. U kulturolokom smislu moe se govoriti i o podanikom mentalitetu koji se, uz modificirani patrijarhat kao vladajui oblik porodinih odnosa i na kraju XX i poetkom XXI stoljea, reflektira u elji za ocem (nacije, drave, mudrim djedom...), a to je i velika mogunost za vrstu ruku i totalitarne oblike vlasti. I nije sluajno to traju stalna nadmetanja, umjesto za sadrajima politikih programa, za svako upranjeno mjesto oca ili lidera bilo koje od konstituirajuih nacija u BiH? U tom smislu se trebaju posmatrati i stalne borbe za prvog u Bonjaka. Zato diktatura jo ima pristalice, nju u skrivenim znakovima prepoznajemo najvie po ciljevima koji su atraktivni za hiljade ljudi. Takav cilj moe da bude revolucionarna promjena u elji za pravdom u vlasnikim odnosima, borba protiv korupcije revolucionarnim metodama, zabrana za strani kapital, zabrana gledanja ak i fudbala/nogometa reprezentacije zemlje u kojoj ljudi ive. Razlog postojanja diktature su njeni neprijatelji, ljudi starog sistema (u BiH, to je zanimljivo u kratkom periodu ima vie starih sistema zavisno od pobjednika izbor i uvijek se kree sa obraunima nepodobnih prethodnika). Diktature uvijek gaje isto uvjerenje: vide sebe kao spasioce naroda i straare reda. A ta je s demokratijom? Ili je poriu u ime nekih viih ideala komunizma, nacionalnog socijalizma, vjerske drave, ili tvrde da narod jo nije sazrio za demokratiju. Usprkos razradi i teorijskom modeliranju nacionalizma i uoavanju opasnosti od nacionalizma, upravo je Evropa bila kolijevka koja je odnjihala etniko ienje (sa ekstremnim faizmom i komunizmom). Poslije svakog rata, odnosno mirovnog sporazuma, mijenjala se geografska i politika karta Evrope (izuzev Pirinejskog poluostrva), propagirajui etnocentrizam kao osnovni model stvaranja drava. Danas se taj etnocentrizam na Zapadu pojavljuje kroz odnos prema strancima u svojim dravama, a na Istoku na razvalinama komunistikih tvorevina kroz stvaranje novih drava. Da je tako, govori i etnocentrizam koji se pojavljuje kao ideoloka matrica velikodravnih projekata (velikosrpskog i velikohrvatskog), ali se u drugaijem obliku pojavljuje i kao ideoloka matrica 38 / Godinjak 2008
IBRAKOVI
generike sutine ljudskog roda, na koji nain e se u budunosti ispoljavati ono to savremenim rjenikom zovemo etnocentrizam. Naalost, za forme njegovog ispoljavanja ne postoji rije nemogue. Upravo je primjer BiH, na kraju XX stoljea, uz to i usred Evrope, pokazao da je potrebno tako malo povijesno kulturalnog drutvenog prostora i oputenosti moralnih regulativa da se dogodi nemogue ikada vie kako je govoreno u Evropi i svijetu nakon Drugog svjetskog rata. To je ona opasnost koja bdije na poetku treeg milenija nad lahkoom dogaanja desnice i otvaranjem novih ratnih arita. Takva posmatranja izazivaju nihilizam, apatiju, uzaludnim ine sve napore nerazvijenih zemalja da izau iz kruga nerazvijenosti, ali i izaziva okantne vrste novih odgovora koji sa svojom nepredvidivou plae milijarde ljudi irom svijeta. Napetosti koje se umnoavaju na kulturalnom planu prijete da odu u sferu ve vienog ksenofobije, etnocentrizama, rasizama itd. Potreban je samo dobar povod da animoziteti isplivaju na povrinu i najdrastiniji oblici omalovaavanja i unitenja Drugog i drugaijeg. U tom smislu BiH moe biti, naalost, samo jedan sluaj, ali ne i jedini, pokazala je i krvava praksa kraja XX i jo krvavijeg i strahom nabijenog poetka XXI stoljea.
Literatura knjige: Anderson, Benedict (1990), Nacija: zamiljena zajednica, Zagreb, kolska knjiga. Brubaker, Rogers (1996), Nationalism, Reframed: Nationhood and the National Question in the New Europe, Cambridge: Cambridge University Press. Connor Walker (1994), Ethnonationalism, The quest understending, New Jersey, Princeton University Press, Princeton. urak, Nerzuk (2006), Obnova bosanskih utopija, Sarajevo Zagreb, Synopsis. Fukuyama, Francis (1994), Kraj povijesti i posljednji ovjek, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada. Gellner, Ernest (1998), Nacije i nacionalizam, Politika kultura, Zagreb. Mujki, Asim (2007), Mi, graani etnopolisa, Sarajevo, ahinpai. Nasr, Hossein Seyyed (1994), Tradicionalni islam u modernom svijetu, Sarajevo, El-Kalem. Spahi, Besim (2001), Nacionalni marketing ex-Yu i Bosna i Hercegovina naroda, Sarajevo, VKBI. naper, Dominik (1996), Zajednica graana (O modernoj ideji nacije), Sremski Karlovci Novi Sad, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia. Tamir, Jael (2002), Liberalni nacionalizam, Beograd, Filip Vinji. Taylor, Charles (1997), Nationalism and Modernity, in: J. Mc Mahan and R. McKim (eds), The Morality of Nationalism, New York, Oxfoird Universsity Press. Tejlor, arls (2000), Prizivanje graanskog, Beograd, Beogradski krug. Vrcan, Sran (2006), Nacija nacionalizam i moderna drava (izmeu etnonacionalizma, liberalnog i kulturnog nacionalizma ili graanske nacije i postnacionalnih konstelacija), Zagreb, Golden marketing Tehnika knjiga. Zgodi, Esad (1999), Ideologija nacionalnog mesijanstva, Sarajevo, VKBI.
40 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 41
Pusti krajolici
Bonjaka prezimena (rodovi) u povijesnom i prostornom kontekstu istone Bosne i Hercegovine.
usta dvorita, prazne kue, utihle mahale u gradovima Podrinja i Hercegovine. Pusta sela, zarasle poljane, korov na njivama, zarasli puteljci izlokani planinskim bujicama. Sruene damije na ijim mjestima zjape provalije svjetova i kultura, kao velike kosmike rupe nesree i svekolikog ljudskog ponienja. Tako je u Foi koja uti kao avetinjska ruina na ehotini, kasaba na ijem se licu prepoznaje krv. Tako je u Nevesinju i Bratuncu. Stravino je tuno na ulici u Rudom ili malo nie niz Drinu u Viegradu, gdje je kua u kojoj su izgorjeli ljudi, ene i djeca. Gdje je, takoer, i stara uprija na kojoj su zloinci iz velikosrpskih pobuda i mitologija klali ljude bonjakog porijekla. U ajniu se osjea ruina, raspadanje ljudskog bia, barbarska tmina nad krajolikom crne omorike. utnjom misli da sakrije svoj zloin, sram, zlodjelo koje je napravljeno nad ljudima bez ikakvog opravdanja. Stoljeima e Foa biti obiljeeno mjesto (stravini prostor nesree) i simbolika taka zlodjela nad ljudima koji su bili nevini. Takve take zlodjela u naoj svijesti ostat e Trebinje, Gacko, Nevesinje, Bilea, ajnie, Rudo, Viegrad, Rogatica, Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Bijeljina... Hodajui po ruevinama u tim krajolicima uasa, u kojima se pokuava izbrisati saki trag Bosne, ovjek se suoi s djelom zla koje je tu, pred oima, ostvareno, krvavo i opasno. U tim gradovima ili gradiima u istonom dijelu Bosne i Hercegovine
Ovaj rad je otvoren za sve dobronamjerne dopune prezimena (rodova) koja su iz nekog razloga previena ili zanemarena. Svi oni koji mogu ponuditi neku dopunu podataka bie od velike pomoi.
42 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
ideologija nacionalistikih faista iskorijenila je gotovo cijeli bonjaki narod iz prostora na kojem je stoljeima obitavao kao autohtono bie, kao svoj na svome. Mnogo puta u proteklih desetak godina obiao sam krajeve Trebinja, Nevesinja, Kalinovika, Uloga, Glavatieva, Trnova, Broda na Drini, Tjentita, Foe, Ustikoline, sela Kukavice kod Rogatice, Prae, Ustiprae, ajnia, Rudog, Meee, Viegrada, epe, Vlasenice, Srebrenice, Bratunca i Zvornika. Iste su slike u Nevesinju, Bilei, ajniu, Srebrenici ili u Vlasenici. Neprestano ostaje osjeaj kao da se stalno hoda po istom krajoliku sruenih kua, zaraslih livada i neobraenih njiva. Ugasla imanja vape za svojim ljudima. Pustinje koje rastu oko nas postale su ornamentalni segmenti naih ivota na poetku 21. stoljea u BiH. Rastue pustinje i primitivne etnonacionalne politike, doista, predstavljaju najveu nesreu za jednu generaciju ljudi. Oko nas su brojna mrtva naselja u kojima samo esme otkrivaju da je prije mrtvila tu bio ovjek, da su se oko te esme igrala neija djeca. Voda vraa izgubljenu nadu voda e moda oprati i oistiti nae svjetove. Voda tee... Tamo gdje su nekada stoljeima ivjeli brojni rodovi kao dijelovi bonjakog naroda danas gotovo da nema ni traga od njihovog prisustva. Ostala je povijesna, demografska i politika injenica da su nekada bili veina u tim krajevima, da su gradili gradove i naselja, mostove, damije, karavan-saraje. Ali sve je to odnijela ruka zloinca. Ovdje objavljujem samo dio etnografskih i antropolokih biljeki s praznog terena na kojem su ostali jo rijetki pripadnici bonjakog naroda, koji su do 1992. godine bili veina u regionu Istone Bosne, a danas ih tamo gotovo i nema. Da se ne bi zaboravili brojni bonjaki rodovi koji su u tom regionu ivjeli, donosimo ovdje prvu verziju popisa tih rodova koja je napravljena na terenu i u dugotrajnim komunikacijama s ljudima s tih podruja. Uz savremene popise rodova navest emo i rodove iz Herceg-Novog i Nikia, koji su od sedamnaestog i devetnaestog stoljea zbijani u krajolike Bosne i Hercegovine iz kojih su ponovo nemilosrdnom vojnom agresijom srpskih i crnogorskih osvajaa na koncu dvadesetog stoljea protjerani irom svijeta. Tako se pokazuje da se Bonjaci tri stoljea sistematski trijebe s podruja na kojima su ivjeli vijekovima. Da bi se ovo zaustavilo, oito je da Bonjacima treba jedna vrsta unutarnje konsolidacije, jer su spoljni faktori vidljivi i djelatni. Jednom saetom formulacijom Mustafa Memi je kontekstualno predstavio proces istrebljivanja Bonjaka i otimanje njihovih imanja i posjeda na kojima su ivjeli stoljeima. Poraz Osmanlija pred Beom (1683.-1699.) nakon kojeg je sklopljen vojno-religijski savez, poznat kao Sveta alijansa, naputanje Slavonije i Srijema od strane Osmanlija i prelazak austrijske vojske juno od Save i Dunava, te istovremeno stupanje i Mleana u rat protiv Osmanlija, oznailo je kraj osmanskih osvajanja i poetak opadanja osmanske moi. Otpoeo je proces Godinjak 2008 / 43
LAVI
otimanja teritorija koje su Osmanlije osvajale u tristogodinjem periodu.2 To su na Balkanu odmah osjetili Bonjaci. Nije nimalo lagano za ivot ovjeka (i naroda) da se ivi na granici, na liniji razdvajanja velikih sila, svjetova, carstava. To je uvijek krvavo, krajiki neizvjesno i surovo. Tako se, naprimjer, dogodilo osvajanje i spaljivanje Novog Pazara u 17. stoljeu i prodor na Kosovo tzv. dobrovoljake srpske milicije u sastavu austrijske vojske, kojoj je glavni zapovjednik u Srbiji bio Mark Graf Ludvig Badenski, a sve je to podravao patrijarh srpske crkve u Pei Arsenije III arnojevi koji se stavio na raspolaganje generalu austrijske vojske Eniju Silviju, grofu Pikolominiju koji je komadovao austrijskim jedinicama i srpskom dobrovoljakom milicijom od Nia prema Novom Pazaru, Kosovu i Skoplju. Za te poslove angairan je kapetan austrijske vojske Petar Sokolovi preko njega upuen je apel srpskom narodu da se die na ustanak protiv prokletog Turina. Tako je 1689. izvren stravian zloin nad Bonjacima Nia, Novog Pazara, Sjenice... Povijest stradanja i gubitaka muslimana u 19. stoljeu na Balkanu, sa novim nacionalizmom koji je bio import iz Zapadne Evrope, poinje s Grkom revolucijom 1821. godine. Grki ustanak bio je prvi od pokreta koji je sebe identificirao s ubijanjem i protjerivanjem muslimana iz njihove zemlje. Grka revolucija postavila je model koji su kasnije slijedile druge nacionalne pobune protiv Otomanskog imperija.3 Sve je to dio velikih imperijalistikih poduhvata i politika koje su transformirale svijet, posebno ruski nacionalizam i imperijalizam 19. stoljea koji se pokazuje u ruskoj pseudo-revolucionarnoj prii o ratovima za nacionalno osloboenje (Hannah Arendt).4 Tada u 19. stoljeu antisemitizam predstavlja svjetovnu ideologiju. Povijesni i geogRafski RasPoRed bonjakiH prezimena (rodova) 1. HerCeG-novi progon muslimana (bonjaka) iz Herceg-novog i okolice 1687. Poslije Velikog Bekog rata i Kandijskog rata (1645.-1669.) Bonjaci su poeli stradati. Pojavili su se strani gubici teritorija i stanovnitva, tako da od druge polovice sedamnaestog stoljea i poetka 18. stoljea moemo rei da poinje epoha progona i unitavanja Bonjaka kao dijela muslimana Balkana. U tom
2 3 4 Mustafa Memi, Bonjaci-Muslimani Sandaka i Crne Gore, MNV Sandaka, Sarajevo 1996., str. 164. Justin McCarthy, Death and Exile. The Ethnic Cleansing of Ottoman Muslims 18211922, The Darwin Press, Inc. Princeton, New Jersey, 1995, p. 9-10. Hanah Arendt, Izvori totalitarizma, Beograd, 1998, str. xxii.
44 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
kontekstu treba posmatrati bonjaku povijest, politike intencije i vojne dogaaje. Na njima su se pokuali namiriti Srbi i Crnogorci, a kasnije i Hrvatska velikodravna i ekspanzionistika politika. Sve to je nekada bilo osmanlijsko trebalo je, prema nekom nepisanom pravu, pripasti srpskoj i crnogorskoj dravi. Bosna za njih predstavlja nepovijesnu pojavu. Bonjaci su trebali nestati: ili vraanjem u pradjedovsku vjeru ili progonom u Aziju ili ubijanjem bez milosti. Sve te mogunosti su koristili srpski i crnogorski nacionalisti koji su doekali 19. stoljee za svoje nacionalne projekte i ekspanzije (provincijalni snovi o velikim svjetskim dravama malobrojnih naroda koji zavravaju u balkanizaciji i barbarstvu). Kako su Bonjaci i drugi muslimani odgovorili na promjenu svoga statusa, tj. postali su od veine manjina? Prije katastrofe muslimana u Grkoj, stradali su muslimani u Boki Kotorskoj. Od Risna na jugu u Bokokotorskom zaljevu, pa do vie Bradine na sjeveru protezala se Hercegovina na kraju 15. stoljea. Osmanlije su 1470. godine ustanovile Hercegovaki sandak koji se do 1580. godine nalazio u sastavu Rumelijskog ejaleta, a otada u sastavu Bosanskog paaluka. U januaru 1482. godine Herceg-Novi5 je pao u ruke Osmanlija. Oni su u Boki Kotorskoj osvojili veliki dio teritorija, od Sutorine do Risna, koji su drali pod svojom kontrolom vie od 200 godina. U Herceg-Novom, Risnu, Sutorini i jo nekim mjestima Turci su za svoje vladavine podigli niz fortifikacionih, sakralnih i drugih objekata...6 Osmanskomletaki rat trajao je od 1683. do 1699. godine. Zavrio je mirom u Sremskim Karlovcima (poznat kao Karlovaki mir) 1699. godine, a otada je Kadiluk Novi svoje sjedite izmjestio u Niki i nosio dalje ime Bekiye Novi, tj. ostatak od Kadiluka Novi. Nakon uspostave mletake vlasti u Boki Kotorskoj 1687. godine sve muslimanske porodice su iselile, naravno prisilno. Jedan dio tih porodica je
5 Povijesno je Herceg-Novi nastao kao rezultat interesa bosanske drave da ima grad na obali mora, preko kojeg e ostvariti trgovinske, politiko-diplomatske i druge veze sa svijetom. Ovaj dravni interes Bosanaca nije ba podravao Dubrovnik koji je tada imao veoma snaan monopol koji je svoja prava branio privilegijama dobijenim za razvoj karavanske trgovine i posebno unosnu prodaju soli. Tako je, nakon niza pokuaja da trgovite osnuje na uu Neretve, bosanski kralj Tvrtko I utemeljio grad u tadanjoj upi Draevici, s primarnim ciljem da zatiti vlastitu trgovinu, a potom i proizvodnju soli. Grad Herceg-Novi osnovao je bosanski kralj Tvrtko I Kotromani 1382. godine i dao mu prvo ime Sveti Stefan, a tek poslije je nazvan Novi. U 15. stoljeu ga je dograivao Stjepan Vuki Kosaa u ijem je posjedu tada bio, te je po njemu dobio ime Herceg-Novi. Padom Herceg-Novog u ruke Osmanlija 1482. godine definitivno je zauzeta cijela Hercegovina i time je okonana srednjovjekovna pria o Kosainoj zemlji. U vlasti Osmanlija Herceg-Novi je ostao sve do 1687. godine (s prekidom 1538/39). Herceg-Novi se u osmanlijskim biljekama i izvorima naziva Neve. Ponosni Stjepan Vuki Kosaa (14351466) je nastojao da od Novoga napravi najvee poslovno (ekonomsko) sredite Hercegovine. Za takvo neto su i postojali mnogi preduslovi. On je hrabro i bez obzira na kontekst pokrenuo proizvodnju soli, na potezu od Njivica preko Igala do Sutorine. S uspjehom je prodavao so mimo postojeih ugovora sa tadanjim susjedima, to se nije nimalo svialo dubrovakim vlastima. Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina Bonjaka II. Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarasko primorje, Zapadna Hercegovina, IKC, Mostar 1999, str. 13.
Godinjak 2008 / 45
LAVI
iselio u Bar brodom je u luku Bar dolo 2100 muslimana. Odatle su se raselili po Novopazarskom sandaku, Limskoj kotlini i Pljevljima. Drugi dio porodica iz Herceg-Novog i okoline iselio je u hercegovaka mjesta: u jo neizgraeni Niki, Trebinje, Bileu, Korjenie, Klobuk i druge krajeve Hercegovine. Veliki dio njihovih potomaka naselio se u Sarajevo, gdje i danas ive, kao to su Abadii, kaljii, Baii i drugi, koji to znaju ili ne znaju. Tokom 19. i 20. stoljea na Balkanu, uz proces stvaranja (etnikih) drava na ruevinama Osmanskog Carstva, uglavnom hrianskih (Srbija, Crna Gora, Bugarska, Rumunija, Grka), odvijao se proces kontinuiranog genocida nad muslimanima (meu kojima su i Bonjaci). Ova dva procesa su meusobno povezana, ali nisu dovedena u vezu nego su zanemarena od brojnih istraivaa koji gotovo da smatraju da je to nebitno to je iskorijenjeno nekoliko miliona muslimana s Balkana na kojem su bili autohtono stanovnitvo stoljeima prije nacionalizma, rasizma, etnonacionalizma i imperijalnog ekspanzionizma, koji je ostvaren genocidom i progonom. Ovdje elimo navesti glavni dio ili veliku veinu onih rodova (njihova prezimena) koji su ivjeli na podruju Boke Kotorske, prije svega, Herceg-Novog, a danas ih tamo nema. Muslimanske i bonjake porodice koje su ivjele u Herceg-Novom i okolici od druge polovine 15. stoljea do poetka 18. stoljea: Abaze, Abdulahovii, Abdulovii, Agbabii, Ahmetagii, Ahmetehajii, Alagii, Alajbegovii, Alekovii, Alii, Alidani, Alijagii, Alvahodii, Amidii, Arikali, Arslanagii, Avdibegovii, Babe, Babahmetovii, Babovii, Bajramovii, Bajrovii, Bakae (Bake), Balaovii, Balii, Barakovii, Bardonjii, Bae, Baii (Lavi, Lavii), Beiragii, Beirovii, Beovii, Begzadii, Behlilovii, Bekii, Berberi, Beovii, Bijedii, Bijegii, Bijelii, Bilajdanovii, Bilamuevii, Bjelalii, Bubii, Bulagdii, Busuladii, Buiii, Cvijetii, ame, elebii, irtaii, omii (ivjeli su u Bilei do 1992.), agijani, akalii, atovii, ehajii, ehe, erimagii, iriati, iii, orii, umurije, Danevii, Dautovii, Delijii, Delikaprii, Dizdarevii, Drljevii, Durakovii, Duranovii, Durmiagii, Daferovii, Dele; Ejnehanovii, Ejupi, Emrovii, Erkoevii; Fazlagii, Fetahagii, Galijatovii, Ganijagii (danas u Konjicu Nikii), Giljulii, Glavovii, Hadrovii, Hadagii, Hadalii, Hadiahmetovii, Hadialijagii, Hadiartii, Hadii, Hadihasanovii, Hadimahmutovii, Hadimahovii (danas ih ima u Konjicu), Hadimanovii, Hadismailovii, Hadivelii, Hajdarhodii, Hajdarovii, Hajrovii, Halife, Hasandikovii, Hasanovii, Hodii, Hrustanovii, Huremovii, Huseinagii, Ibrahimagii, Ibriii, Isakovii, Isovii, Jaganjci, Jenibegovii, Jerkovii, Joksalii, Jusovii, Jusufajii, Kabili, Kale, Kalpozani, Kapidii, Karaine, Kasumovii, Koii, Kolajdii, Komadinii/Komandii, Korjenii, Kosii, Kraine, Krakalovii, Krese, Krupeevii, Kurbaii, Kurbegovii, Kurtagii, Kurtini, Kurtovii, Lavii (Baii), Leventini, Lopuii, Lupori, Lupurovii; Mahmutagii, Mahmutovii, Maksudii, Mavri, Memiii, Muadulii, Muharemehajii, Mujaii, Mujinovii, Mulii, Murgii, Murguzi, Musii, Muslibegovii (danas ih ima u Podgorici), Mustafii, Muii (danas ive u 46 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
Drenici i Mostaru), Mutovii, Nurkovii, Oleevii, Omeragii, Omerbegovii, Omerovii, Omurovii, Oslokovii, Osmanii, Ostojii, Ovine, Oerlii, Papuci, Parente, Paripovi, Parputi, Paii, Pazmaii, Pervani, Pirii (ivjeli su u Lastvi kod Trebinja, odakle su ih hajduci iz crnogorskih brda prognali), Pivodii, Pizovii, Pospanii, Preklovii, Prinii, Pukii, Ramadanovii, Ramovii, Redepovii, Rejzovii, Repovii, Resulbegovii, Resulovii, Reizikalovii, Rikalovii, Risanovii, Rizvanagii, Rizvanovii, Sagamazovii, Salahovii, Salimovii, Salimii, Saraevii, Sakovii, ipegliahovii, Seferovii, Selimovii, Serdarevii, Sevdijarevii, Skenderbegovii, Slavovii, Slijepevii, Smailovii, Solimanovii, Suii, Suge, Sulejmanovii, Suljinovii, Suplikarevii; abanagii, abanovii, ahinagii, emii, ehovii, trbci, Temimi, Temimovii, Topalovii, Turci, Turini, Ustalii, Uvenezovii, Vafirovii, Vilalii, Vie, Vraevii, Zeferovii, Zulzulai, Zurkovii.7 U Herceg-Novom su bile uspostavljene administrativne, kulturne i vojne forme ivota karakteristine za osmanski period. Tu su bile utvrde, tekije, damije, mahale, mostovi, luka... Hivzija Hasandedi spominje Sultan Bajezid Velinu damiju koja se nalazila u Donjem gradu (Herceg-Novi) na mjestu dananje crkve Svetog Arhanela. Munara joj je bila pokrivena eremitom. Sagraena je za vlade i u ime sultana Bajezid Velije koji je vladao od 1481. do 1512. godine. Ovo je bila prva damija u Herceg-Novom i jedna od nekoliko najstarijih u Bosni i Hercegovini. Evlija kae da se u njoj klanjaju dume i bajrami...8 Postojala je i Sinan-paina damija, ali Hasandedi navodi da se ne zna koji je Sinan-paa i kada sagradio ovu damiju. Za vrijeme Kandijskog rata9 (otok Kandija ili Krit ili Kreta), 1645.-1669. voena je intenzivna trgovina robljem.Napulj je bio jedno od glavnih sredita za prodaju roblja. Mletaki rob, Husein Huremovi koji je radio kao vesla na galiji, umro je 1654. godine. Neki krani prodavali su svoje roake Turcima...10 Herceg-Novi je pretrpio je velika razaranja 1687. u mletakoj opsadi i osvajanju grada. Na njegovim bedemima su ostale odsjeene krvave glave branitelja, a ovo prokletstvo na njegovim bedemima kasnije e ponavljati i jurinici mnogih imperija, panci, Francuzi, Austrougari, pa ak i Rusi, koji su godinu dana vladali ovdje.
7 Muslimanske porodice iz Herceg-Novog, Risna i drugih trinaest mjesta Boke Kotorske protjerane su poslije uspostave mletake vlasti 1687. godine. Mustafa Memi ova prezimena preuzima iz Hasandedievog istraivanja Spomenici islamske kulture u Herceg-Novom (Takvim, Sarajevo, 1967.), Hrvatski arhiv u Dubrovniku, C 2-3a; C 2-4a; C 6-11, Acta turcarum Arhiva Hercegovine u Mostaru, te rad Gligora Stanojevia Spisak mletakih poreskih obaveznika u hercegnovskom kraju iz 1702. godine. (Istorijski zapisi, Titograd, 1973.) 8 H. Hasandedi, Ibid., str. 18. 9 Rat na Kritu je 1645. godine otpoeo sultan Ibrahim I (1640-1649). Tek 1669. mletaki guverner Morozini predaje Kandiju Osmanlijama, a tek e 1715. biti okonano osvajanje ostrva. 10 H. Hasandedi, Ibid., str. 24.
Godinjak 2008 / 47
LAVI
a) Bijela Bijela se nalazi u hercegnovskoj opini i jedno je od najljepih sela u Boki Kotorskoj. Bila je pod upravom Osmanlija od 1482. do 1684. godine. U Bijeloj je bila sagraena damija. Taan datum njezine gradnje se ne zna, ali je bila zadubina Ibrahimagia. Osman-aga Ibrahimagi, kapetan, bio je 1687. godine zapovijednik Novog. On je u Zadvarini imao dvorac ije se ruevine i danas vide...11 U Bijeloj su ivjele sljedee muslimanske porodice: Ahmetagii, Alvahodii, Babovii, Bakae ili Bake, Balii, Bilajdanovii, Bjelalii, akalii, Glavovii, Hadihasanovii, Hajdarovii, Ibrahimagii, Joksalii, Kljukunci, Leventini, Mulii, Muii, Parputi, Slavovii, Zulzaui. Poslije progona muslimana iz Bijele, sva njihova imanja su podijeljena Peratanima koji su se istakli u borbama za osloboenje Novog od Osmanlija.12 Hasandedi prenosi od P. erovia pripovijest o tome da su muslimani 1684. godine konano napustili Bijelu i da su se tada iselili i naselili u Bijeloj iznad Konjica.13 b) Risan Varoica Risan se nalazi u Bokokotorskom zaljevu (dananja Crna Gora), otprilike 30 km udaljena od Herceg-Novog. U Risnu su ivjele bonjake porodice do 1684. godine: Agbabii, Bijedii, Danevii, Ganijagii, Hadagii, Hadialijagii, Hadidanovii, Jerkovii, Komanii, Kurbegovii, Mahmutovii, Risanovii, Rizvanagii (Begovii), Rizvanovii, Selimovii, Sulinovii, ehovii i druge. Agbabii su iselili u Klobuk i bili kapetani klobuke kapetanije. Hadagii su iselili u Korjenie gdje su imali kulu. U narodnoj pjesmi Novljanin Bego opjevano je junatvo Bege Hadagia. Ahmed Hadagi je imao 1664. godine posjed u Glavici kod Novog. Alaga Hadagi u Novom, a Rizo Hadagi u Krivoijama i Donjem Morinju. Hasan-aga Hadialijagi preselio je iz Risna u Police, u Trebinju...14 c) Sutorina Sutorina ili eerna luka (eker-liman na turskom jeziku) se nalazi sjeverozapadno od Toplanskog zaljeva u jednoj udolini do Konavala i zaprema povrinu, prema Hasandedievom uvidu, oko 28 km2.15 U periodu od 1482. do 1687. bila
11 H. Hasandedi, Ibid., str, 25. 12 Isto je raeno u dananjoj Junoj Srbiji (Nova Varo, Uice, Topola, Kurumlija, Prokuplje, Parain, Pirot, Vranje), u dananjoj Crnoj Gori (Kolain, Niki 1877.) u drugoj polovici 19. stoljea. Model je uspostavljen Grkom pobunom protiv Osmanlijskog Carstva u martu 1821. godine, kada su Turci masakrirani i sva njihova imovina i imanja opljakana i podijeljena onim koji su ih ubijali bez milosti. 13 Petar erovi, Bijela u Boki Kotorskoj. Starine i porijeklo stanovnitva, Beograd, 1954., str. 182. 14 H. Hasandedi, Ibid., str. 26. 15 H. Hasandedi, Ibid., str. 27.
48 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
je pod vlau Osmanlija koji su ovuda imali direktan strateki izlaz na Jadransko more. Muslimanske porodice su imale veliku i plodnu zemlju u ovome regionu. Po padu Herceg-Novog 1687. sve su se porodice povukle u Hercegovinu, a njihova imanja su preoteli mletaka i peratanska vlastela i pokoja srpska porodica. Tek je Poarevakim mirom 1718. Osmanlijsko carstvo (a time i BiH) dobilo izlaz na more jednim uskim koridorom kroz Sutorinu.16 Zato je na Berlinskom kongresu 1878. potvreno kako BiH ima dva izlaza na obalu Jadrana, utvrena mirovnim pregovorima u Poarevcu 1718, te da je i na zasjedanju AVNOJ-a dogovoreno da kao kriterijum za dravne granice Bosne i Hercegovine bude stanje koje je potvreno pomenutim kongresom. O tome se danas pomalo stidno govori i jo se nije razvila kvalitetna, cjelovita svijest o bosanskohercegovakoj dravnoj teritoriji.17 Kuriozitet je i da se Franjo Josip upravo u Sutorini sastao sa mostarskim paom, tako da je ostala zapisana i kao prvo bosanskohercegovako mjesto koje je austrijski car posjetio. Hasan-beg Arslanagi bio je podigao veliku kuu na obali u Sutorini koja mu je sluila za trgovinu i nadziranje granice. U Sutorini su muslimani staru damiju sruili i sazidali novu u proljee 1718. godine, a veliku ulogu u tom poslu odigrao je Osman-paa Resulbegovi. Ustanici su je zapalili i sruili 1875. i nikada vie nije obnovljena. Do polovine dvadesetog stoljea jo su se vidjeli njezini temelji. Pored ove damije bila je i damija u Neumu, ali je i ona sruena. Prema uvidu H. Hasandedia, u podruju Sutorine svoje posjede su imali: Alijagii, Arslanagii, Cvijetii, Dizdarevii, Kurtovii, Omeragii, Salimii i Resulbegovii. 2. niki bonjaka prezimena (rodovi) u starom nikiu (do 1877.) Nekad se grad (malo naselje) na mjestu dananjeg grada Nikia zvao Onogot. Neki smatraju da ovo ime ima veze s Gotima i predslavenskim narodima koji su ivjeli na ovim prostorima, a prije svega s Ilirima. Preko Onogota je iao tzv. Zetski put koji se ravao u pravcu Drobnjaka, Pive i Ribnice. Onogot je stajao na putu Mostar, Nevesinje, Gacko, Onogot i dalje za Skadar. ak se
16 Galib ljivo, Klek i Sutorina u meunarodnim odnosima 1815. do 1878, Beograd, 1977. 17 Ovaj problem istrauje profesor Jusuf Muli u knjizi Velika Srbija, Muslimani i Bosna: od poetka Prvog srpskog ustanka 1804. do poetka Drugog svjetskog rata 1941. godine (Sarajevo, 2006.). On govori o stravinim pogromima nad muslimanima i Islamskom zajednicom, pljaki zemlje muslimanskih vlasnika i dravne zemlje u korist srpskih bezemljaa, pljaki graana BiH, prikljuenju bosanskog dijela Boke Kotorske od Risna do Sutorine Zetskoj banovini/ Crnoj Gori (1928.) i izdvajanju politike opine Primorje s katastarskim opinama Kruevica i Sutorina iz Trebinjskog sreza i njenom prikljuenju Bokokotorskom srezu 1936. godine, posrbljenju BiH i njenom zatomljenju kao drave/pokrajine i drugim vanim temama.
Godinjak 2008 / 49
LAVI
spominjao i Onogoki put (Via Anagasti). Bosanski kralj Tvrtko I Kotromani zauzeo je Onogot 1373. godine, a poslije toga je ovaj grad preao u posjed vojvode Sandalja Hrania, amide Hercega Stjepana Kosae. U to vrijeme se spominje carina u Onogotu (1411.), koju je postavio vojvoda Sandalja. Od Sandalja ga je naslijedio Herceg Stjepan. Otada je Onogot bio (poslije proglaenja Stjepana hercegom) u sastavu Hercegovine sve dok ga nisu Osmanlije zauzele, 1465. godine. A prema narodnom predanju prve muslimane u Niki doveo je Ahmet-paa Hercegovi, sin Herceg Stjepana koji je prihvatio islam i kao musliman doao u oevu zemlju, odnosno u svoju domovinu. On je zauzeo Onogot i u njemu ivio neko vrijeme s vojskom. Poslije su se pobunili pleme Nikia i druga plemena, te ponovo osvojili Onogot i sruili ga.18 Prema nekim uvidima, cijelo 17. stoljee (a moda dijelom i 16.) Onogot nije postojao jer je bio u ruevinama. O Ali-pai engiu i pripremama za gradnju Nikia pie Pavao Butorac.19 Neki Marijan Bolica, kotorski providur, u opisu Nikia (iz 1614. godine) ne spominje grad Onogot, a to je kao dokaz da ni tada nije postojao. Muslimani su Onogot zatekli u ruevinama, kada su krajem 17. stoljea doli u njega. Oni su ga obnovili iz temelja i nanovo podigli svoj grad, koji se sve ee poeo nazivati Niki.20 Niki su izgradili hercegovaki muslimani koji su poslije Kandijskog rata (1645.-1669.) prognani iz Novog i Risna. Oni su doli kao izbjeglice da nanovo zaponu ivot kad su prognani iz Risna (1684) i Herceg-Novog (1687). Veliki broj izbjeglica iz Bokokotorskog zaljeva naselio se u Trebinju i Korjeniima. Prema predanju, u Niki je dolo priblino 20 porodica muslimana iz Risna i Novog a to je svakako malo. To su bile porodice: Bajrovii, Basori, Bijedii, Danevii, Duranovii, Ganijagii, Golovii, Hadidanovii, Hajrovii, Hajvazovii, Ihtijarevii, Jagii, Jerkovii, Jusufajii, Komanii, Kurbegovii, Kuraii, Murgii, Nurkovii, Paripovii, Paovii, Pivodii, Slijepevii (Dizdarevii), ahinagii...21 Narod ih je zvao Hercegovcima, a onaj dio Nikia gdje su se naselili prozvali su Hercegovaka mahala. Smatra se da su Danevii, Jerkovii, Bijedii, Kurbe18 Tako prenosi narodno predanje Petar obaji u knjizi Niki. Onogot. La Ville de Niki (Onogot), Posebna izdanja geografskog drutva, str. 29, Beograd, 1938. Za ovoga obajia sve to se nalazi od naroda na ovim prostorima Hercegovine i Crne Gore sve je to isti Srbin. 19 Pavao Butorac, Gospa od krpjela, Sarajevo, 1928. 20 Ime Niki za grad, nastalo je od imena plemena Nikia. Ovo se pleme pre vie vekova toliko namnoilo i ojaalo u Nikiu, da je postalo jedno od najjaih hercegovakih plemena, izvojevalo je presti nad ostalim stanovnitvom onog kraja i nametnulo svoje ime celom predelu i njegovom gradu... (P. obaji, Ibid. str. 30.). Nikii se pominju, naprimjer, u jednoj biljeki kotorskog Sudskog arhiva (Ja, Radonja Ninkovi iz Nikia, iz Zete...). Polovinom 14. stoljea Vlasi Nikii su stanovali u upi Onogot, bavili se stoarstvom i zemljoradnjom, te su izgonili stoku na prodaju u primorske gradove na osnovu ega su ih znali Kotorani i Dubrovani. Izgleda da se ve u 14. stoljeu neki predio u upi Onogot zvao Nikiem, koji je sastavni dio Zete (kae obaji). 21 Iz Risna su bili: Bijedii, Danevii, Ganijagii, Hadidanovii, Jerkovii, Komanii i Kurbegovii. Iz Novog su bili: Ihtijarevii i Paripovii.
50 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
govii, Ganijagii, Hadidanovii, Komanii bili starinom iz Risna, a Ihtijarevii i Paripovii iz Novog. Ove porodice je doveo u Niki Redep-paa eji22 koji je zidao Niki. Istakao se u ratovima krajem 17. stoljea. Poginuo je u Drobnjacima, najvjerovatnije 1703., samo godinu poslije zidanja grada (1702.). Crnogorci su s Rusima napadali na Niki i pritom poruili damiju koju je obnovio hadi Ismail 1807. godine (on je, vjerovatno, bio od Lekia, ueg bratstva Mehmednikia, Gruda). Hrianska plemena oko Nikia su napadala na grad 14 godina, voena je borba od 1805. do 1819. godine. Stanovnitvo je bilo sasvim prorijeeno, izginulo, iscrpljeno i izgladnjelo na obje strane.23 Tek poslije Grahovske bitke 1858. godine jedan dio Nikia pripao je hrianskim plemenima.24 Nikiki Bonjaci su ivjeli u gradu i po tome su dobili ime Graani tako su ih zvali svi okolo. Postoji i prezime Graanin u Konjicu i Mostaru koje je porijeklom iz Nikia. Oni su se dijelili u bratstva (kabile) koja su se po krvnom srodstvu grupisala u vee zajednice kao i bratstva u plemenu. Kao vojvoda u plemenu, na elu turskog (bonjakog) Nikia stajao je kapetan koji je predvodio Graane u veini borbi. Zajednike stvari rjeavane su na sastancima prvaka pojedinih bratstava, aga i buljubaa, a u tim vanim dogovorima predsjedavao je kapetan grada. Kao i plemena, i Graani su imali u okolnim planinama zajednika pasita, gdje su njihovi kmetovi izgonili stoku na ispau. Izdvojeni verski od okolnog hrianskog stanovnitva, s kojim su bili u stalnom neprijateljstvu borbi, i nikiki muslimani su kao i lanovi plemena vezani bili zajednikim interesima u odbrani ivota i imanja. Njihove este borbe s hrianima stvarale su tradiciju posebne, bratstvenike, i opte, i time i osjeaj pripadnosti jednoj zajednici. A ta je zajednica nosila ime graani, koje je imalo plemensko znaenje. Stalne krvave borbe s hrianima stvarale su od nikikih muslimana verske fanatike do najvee mere...25 Ovdje obaji zaboravlja da se radi o ivotu ili smrti za muslimane, jer su oni uglavnom ve imali iskustva progona i seobe. Ne govori da je napad na Niki ista hajduka pljaka brdskih i ratobornih plemena kojima je trebalo plijena. Svi su se Graani dijelili na dvije grupe: prva, hercegovaki Bonjaci iz Risna i Novog (prvi naseljenici), a druga, fisovi Grude, Kui, Piperi, Ferizi i ostali. Roeni u primorskim gradovima, u kojima su dugo njihovi preci iveli, Riljani i Novljani su se izdvajali od drugih muslimana Nikia, koji su veinom doli iz sela u grad, po naprednijem i udobnijem nainu ivota. Uz to oni su poticali iz uglednih porodica koje su dugo gospodarile u Risnu i Novom i imali jake tradici22 Od Redep-pae vode porijeklo nevesinjski Redepaii, koji su se kasnije po Baagi prozvali Baagii. Iz ove porodice je bio Safvet-beg Baagi, direktni potomak Redep-pae. 23 P. obaji, Ibid, str. 103. 24 P. obaji, Ibid, str. 106. 25 P. obaji, Ibid, str. 106-107.
Godinjak 2008 / 51
LAVI
je iz prolosti. U prvo vreme po doseljenju hercegovaki muslimani su samo sebe smatrali za prave Turke, a na poturenjaka iz plemena i uskoke hriane, koji su dobeavali u grad i turili se, gledali su s visine i nazivali ih pogrdno Vlasima i za dugo se s njima nisu prijateljili, niti se enili od njih, niti im odive davali. Kada su u Niki doli preci Gruda, prvi naseljenici iza hercegovakih muslimana, pria se da su ih ovi gledali s omalovaavanjem, nazivali minuarima, jer su donijeli minue u uima i nisu im se dali nastaniti blie njima, blie gradu, ve su ih pomakli dalje, iza Malog Potoka...26. Tako je, dakle, postojala podvojenost izmeu hercegovakih muslimana (Riljana i Novljanja), i drugih fisova (Gruda, Kua, Pipera, Feriza i drugih) iji su preci doli u Niki zbog siromatva ili zbog krvne zavade. Time je u gradu postojala podvojena struktura koja je vodila disharmoniji i buduim dogaajima, a koja e pokazati svoju dezintegrativnu strukturu po padu grada u ruke crnogorskih napadaa koji su nakon viegodinjih opsjedanja osvojili Niki 1877. O junatvu nikikih muslimana pjesmu Lazar Pecirep zabiljeio je V. S. Karadi: A kakvi su od Nikia Turci, Kakav li je Hamza kapetane, Kakva li su dva Hamzina sina Kakav li je Babiu Jaare, Kakav li je Didiu Agane Kakav li je Paripovi Ibro Kakav li je Bea Peleviu, Jo kakva su dva sina Beina Jo kakvi su dva Ferizovia Kakav li je Juso i Avdija27 Ovdje se u pjesmi misli na Hamzu-kapetana Muovia, a poznat je bio i Jaar Babi. Danas Bonjaci, naalost, ne znaju i ne pamte mo i odvanost Muovia od Nikia i Kolaina njihovi preci su sagradili grad Kolain. Kad je Niki pao u ruke crnogorskih napadaa, onda je mnogo muslimana odselilo (bez obzira na to to su bili u rodu s mnogim pravoslavnim porodicama) i napustilo svoje kue koje su gorjele. Veliki broj izbjeglih i prognanih odselio je u Tursku. Gotovo svi muhadiri iz Nikia i Hercegovine otili su u Karabak. O tome pie Husein Bai u romanu Bijeli Azijati.28 Pored muslimana iz Hercegovine (izbjeglica iz Risna i Novog) i Muovia najvei dio stanovnitva muslimanskog porijekla u Nikiu inila su etiri fisa i
26 P. obaji, Ibid, str. 110-111. 27 Vuk S. Karadi, Srpske narodne pjesme, knjiga IV: Lazar Pecirep str. 27. 28 Jaar Redepagi, Na raskru vremena od Kapetanovia do Muovia, Prishtine 2007, str. 142.
52 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
to: Grude, Kui, Piperi i Ferizovii. To, dakle, nisu bili nikakvi azijati, Turci ili pak neko drugi s Orijenta, ve se radilo o domaem, autohtonom stanovnitvu koje je prihvatilo islam. Preci ovih fisova doselili su se u Niki odmah ili ubrzo po podizanju grada. Jedni su dolazili kao poturenjaci iz starog kraja, a drugi, naroito Piperi i Kui, dobeavali su u Niki kao hriani i onde primali Islam.29 Meu muslimanima Niia, pak, bilo je malo pravih Turaka, jer su to bili domai muslimani, Bonjaci i Albanci. Malo dalje obaji nastavlja u ovome stilu: Svako turenje ma koga uskoka propraeno je velikim veseljem i pucanjem puaka u gradu.30 Odmah poslije hercegovakih muslimana u Niki su meu prvima doli Grude (pleme porijeklom iz Albanije) koji su, navodno, bili katolici i koji su nosili minue u uima. Oni su se dijelili u vie manjih bratstava: Brunevii, olevii, Mehmedinikii i Marai. Uz ova bratstva kao ogranci Gruda navode se porodice: Pelevii, Babii, Krnjevii, Glavonjii, Kljakovii i abovii. Naseljeni Grude u Nikiu roakali su se s Gornjim Pjeivcima: Mijukoviima, Kontiima, Nikeviima i dr. Pamti se da Gornji Pjeivci (prema njihovom predanju) vode porijeklo iz plemena Gruda. Pored Gruda ivjelo je u Nikiu i neto drugih Arbanasa, iz Klimenata (arb. Keljmendi) i prilino sirotinje.31 Veliki dio stanovnitva u Nikiu sainjavali su poturenjaci iz plemena Kua koji su po broju bili najbrojniji fis u gradu.32 I oni su se dijelili u vie kabila (bratstava): Mekii (prialo se da su Mekii s Muoviima doli iz Kolaina), Ljuvare, Ljuce, Didii, Prekii, Sukii, Ruevii, Kajovii, Mustafagii, Tahirovii, Alibaii, Ibriii, Elezovii i dr. Jako bratstvo u Nikiu bili su takoer Ljuce.33 Oni su se smatrali roacima Vujaia iz Grahova koji su starinom iz Kua. Dva brata Vujaia su prihvatila islam, pa su od jednog nastali Ljuce u Nikiu, a od drugog Ljuce u Bijelom Polju. Muslimani koji su ivjeli poetkom
29 P. obaji, Ibid., str. 66. (Ovdje rije poturenjak ponovo zavarava o etnikom i vjerskom porijeklu tih ljudi. Koliko je poznato ne moe se prihvatanje islama protumaiti kao poturenje, jer Bonjaci ulazei u islam nisu postajali (etniki) Turci, niti su, dakle, mogli promijeniti svoje etniko odreenje, niti su naputali svoj bosanski jezik da bi govorili turskim jezikom. Osim toga, obaji potcrtava da su ovdje islam prihvatali oni koji su dobeavali zbog nekog loeg djela, tj. neki opasni i loi ljudi da bi se sakrili od ruke pravde ili osvete za svoja zlodjela. Nije to ba bilo tako! To je, u svakom pogledu, nisko i netano podmetanje koje ispod povrine kazuje da su islam prihvatali najloiji domai stanovnici, opasni uskoci i izrodi. Treba stalno imati na umu jednu staru injenicu koja je vremenom iezla iz opeg znanja i kulture. Radi se, naime, o tome da su posrbljeni rumunski Vlasi i Arbanasi kao osnovni dio svojekulture ubijanja postavili proganjanje Turaka, kako zovu muslimane (Bonjake, Albance, Crnogorce i druge) od Prvog srpskog ustanka (1804.-1813.) pod vostvom Arbanasa iz plemena Klimente (alb. Keljmendi), trgovca svinjama ora Petrovia, zvanog Crni ore (tur. Karaore), poznatog i kao Karaore Petrovi.). 30 P. obaji, Ibid, str. 68. 31 Poznato je da su od druge polovine 13. stoljea pa do dolaska Osmanlija, balkanski Vlasi i Arbanasi, kao stoari polunomadi, svoja zimita imali samo u feudalnoj oblasti srednjovjekovne bosanske drave Hercegovina (u ostale dijelove Bosne su ih tek kasnije naseljavali Osmanlije). 32 P. obaji, Ibid, str. 67. 33 Marko Miljanov kae da su iz Fundane od Kua Mrnjavevia. (vid. Pleme Kui u narodnoj prii i pjesmi, Biograd 1904.)
Godinjak 2008 / 53
LAVI
dvadesetog stoljea u Nikiu smatrali su da su mnoga kuka bratstva u Nikiu (Sukii, Tahirovii, Alibaii, Ibriii, Elezovii, pa moda i Didii i Prekii) bili samo razroena ua bratstva Ljuca. Ljuhari su, prema jednom predanju, bili iz Kua, a prema drugom iz Pipera. Imali su Ljuharsku mahalu u Nikiu. Trei fis u Nikiu sainjavaju Piperi. Turenje Pipera, kao i drugih hriana iz naih plemena, uzrok je najee bila meusobna borba bratstava u plemenu i krvna zavada. Nemogui ostati u plemenu, pojedinci su beali u turske gradove i tamo menjali verom. Izgleda da su potureni Piperi u Nikiu bili mahom od starosedelaca Pipera, koji su u borbi s jaim doseljenicima u plemenu podlegali i beali Turcima. Kako je Piperima bio na domaku turski grad Spu, oni su najvie tamo uskakali. U Niki je iz Pipera prvi doao u pesmama esto opevani Sefer Piper, jedan od vrlo istaknutih junaka Nikia iz prve polovine 18. veka. Bio je od starosedelaca Petrovia (Mehmedovia) iz Pipera.34 (Nota bene ponovo su sporni razlozi prelaska na islam) Potomci Sefera Pipera prezivali su se Mulii, danas ih ima u Konjicu i Sandaku... I ovdje, kod starih muslimanskih nikikih porodica, na djelu je famozni srpski etniki apriori koji nam kazuje da su muslimanske porodice nastale uglavnom od poturenih Srba. Svi smo mi bili Srbi prije svega tako glasi nacionalistika poruka u 19. i 20. stoljeu. To u potpunosti funkcionira i kod P. obajia kad pie o Nikiu. Na taj nain se sve stravine dogaaje i procese moe jednostavno objasniti povratkom na veru pradedovsku i prvotono stanje. Tako ovaj mit slui na isti nain u nacionalizmu kao tzv. prvotni grijeh u teologiji ili prvobitna akumulacija kapitala u politikoj ekonomiji 19. stoljea. Da su hercegovaki Bonjaci, naprimjer, koji su protjerani iz Risna i Novog, bili Srbi ili neko drugi, ne bi ih trebalo ubjeivati da su to. Oni su sasvim jasno imali izgraenu svijest da nisu Srbi i da to nikada nisu ni bili. A opet srpska nacionalna pria ne moe se protegnuti tako daleko u prolost, uglavnom sve se to mitologiziranje srpske nacije i povijesti dogaa u 19. stoljeu. Tad nastaju glavni nacionalni konstrukti srpskog nacionalizma, koji traju do danas. Albanski historiar S. Rizaj se pita kakvi su to Srbi bili na Kosovu 1389. godine u famoznom, i historijskom i mitskom boju s osmanskim vojnicima. Kad dananji historiari referiraju na taj dogaaj o kojim srpskim pripadnicima govore, tj. je li tu na djelu ve srpska nacija, srpska drava, srpska vojska, srpska policija, srpski jezik, srpska politika itd. oito je da se te vremenske provalije ne mogu prekriti priama i fenomenima neto novijeg doba pomou transponiranja historije i novije teorije nacije. Spomenuti Rizaj govori i o albanskim i vlakim plemenima te o bonjakim ratnicima koji su se pojavljivali na hipernacionaliziranom Kosovu na kojem srpska nacija nalazi svoje izvorite, a da nije na njemu nikada bila veinska ili priblino izdjednaena s drugim.35
34 P. obaji, Ibid, str. 68-69. 35 Ivo Banac, Skender Rizaj, Justin McCarthy, Misha Glenny.
54 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
prezimena (rodovi) bonjaka iz nikia Alemii, Alibaii, Alii, Atlii, Avdii, Avii (Havii?), Babii, Bahii, Bajrovii, Bakali, Balabanovii, Banci, Baralovii, Basori/Baari, Bauci, Begovii, Beirevii, Bibii, Bijedii, Brunevii/Bruevii (Grude; oni su bili kadije u Nikiu, a njihovu pamet je priznavala sva Hercegovina i Bosna), Cakovii, Danevii, Dervii, Dizdarevii, Duranovii, Durkovii, Dankovii, Didii (Kui), Dilupovii, eevii, olovii, Elezovii (odselili iz Prage u Bijelo Polje); Ferizovii (ponosili su se time to su bili porijeklom od jakog plemena Nikia), Ganijagii, Gaevii, Glavanjii, Gledii, Golovii, Groevii, Grude, Guevii, Hadajlii (Ferizovii, starinom su Nikii), Hadidanovii, Hadimanii, Hadimusii, Hadiomerovii, Hajrovii, Hajvazovii, Hodii; Ibriii, Ihtijarevii, Jagii, Jarkoevii (Danevii), Jaarii, Jerkovii, Jusufajii, Jusufovii, Kahrimanovii, Kajovii, Klikovii, Kljakii, Komanii, Kozii, Krnjevii, Kuevii, Kujevii, Kurbegovii, Kuraii, Lukovci/Lukovac, Ljuce, Ljuhar, Ljutovii, Macevii, Marai, Maruni, Masliii, Mehmedovii, Mekii, Memovii (Ljuce), Miijevii (prema predanju su iz Nikia doselili u Mostar), Mrgii, Mrke, Mujkovii, Mulii (potomci Sefera Pipera, ive danas i u Konjicu i u Sandaku), Murgii, Mustafagii, Muovii (najglasovitija begovska porodica koja je preko svojih kapetana gospodarila Nikiem sve vrijeme osmanske vlasti. Doli su iz Kolaina, a navodno su od Mahmudbegovia iz Pei. Njihov pradjed Ali-paa Mahmudbegovi sagradio je grad Kolain. Svi se Muovii dijele na dva ua bratstva, na Hamzagie i na Mehinagie), Naraii, Nikevii, Nurkovii, Njuharevii, Osmovii (Piperi), Osmanovii, Paljevii/Peljevi, Paripovii, Paovii, Pecirepi, Pivodii, Prekii, Puevii (bilo je u Nikiu muslimanske sirotinje, neznatnog roda i porijekla, koju su Graani zvali pue i makai; jedan od takvih bio je junak Hamza Puevi koji je poginuo u boju na ipanu, a nisu ga Graani spasili da mu hriani ne odsjeku glavu); Rakuljice, Ramadanovii, Rizvanagii, Rogovii, Runjevii, Ruovii, Salkovii, Seferovii, Sinovii, Skoii, Slijepevii (Dizdarevii), Sukii, Suljevii (Didii), abovii, ahinagii, ehovii (Mrvo, iz Korjenia porijeklom), Tahirovii, Torine (glava Omera Torine donesena je kao dokaz da e Trebjeani zakrviti s Turcima), Zlatanii/Zlatinovii.36
36 Nikike muslimanske porodice izgnane su iz svojih domova tokom 1878. i 1879. godine. Jedan dio je doao u Hercegovinu, drugi dio u Novopazarski sandak, a dio prema Skadru. Tad je raseljeno oko 4.000 muslimana Nikiana. U Konjic su doli Gaovii, Nikii, Dankovii i drugi. Oni su u Mostaru ubili muftiju Karabega jer se nije htio suprotstaviti austrougarskoj vojsci protiv koje su se Nikiani herojski borili.
Godinjak 2008 / 55
LAVI
3. neveSinje Hercegovaka kasaba Nevesinje nalazi se na zapadnoj strani Nevesinjskog polja, ispod prevoja Grebak. Od Mostara je udaljena 37, a od Konjica otprilike 140 kilometara. Osmanlije su ovo podruje zauzeli 22. juna 1463. godine. Osmanlije su, dakle, ovaj prostor meu prvima u BiH ukljuili u svoj sistem. Za vrijeme Aliuna muslimani su se okupljali na Ponoru. Lokalitet Nian.37 Starjenike porodice kod Nevesinja u selu Bijenja: Dedovii, Pajovii, Kafadari, Demirovii i uii. Kuga u Hercegovini u 19. stoljeu pomori mnogo stanovnika, a to je znaajno otada pravoslavno stanovnitvo postade brojnije, jer je po planinama kuga imala manji efekt. To tvrdi Jefto Dedijer. Tada je poelo uzmicanje muslimanskog stanovnitva s prostora istone Hercegovine. Na to su u 19. stoljeu doli osvajaki poduhvati srpskih i crnogorskih bandi, ustanici i Nevesinjska puka Pere Tunguza. Muslimani se sakupljaju u varoima, a pravoslavci se ire po selima okolo i onda upadaju u varoi, koje su lahak plijen, i iskorjenjuju muslimane iz Nevesinja, Bilee, Gacka, Trebinja, Ljubinja, Korjenia, Nikia.38 prezimena iz nevesinja (1820 stoljee)39 Akari, Agii, Alibaii, Aliii, Bajgorii, Bakrai, Balte, Baralije, Baagii (Redepaii), Bojii, Brkii, aglji, ame, anovii (odselili poslije Drugog svjetskog rata iz Nevesinja u Mostar i Tuzlu), atrine, elebii, izmii, olakhodii, opelji, ustovii (porijeklom iz Gacka, bio milicioner u Nevesinju; njegovog sina su ubili 1992); atii, efe (porijeklom iz Sarajeva), iii, orii, ose, upine, uii, Dedovii, Delii, Demii, Demirovii, Dervikadii, Dugalii, Durakovii, Daferagii, Demii, Dinovii, Eminovii, Ferizi, Foii, Gaanice, Glamoi, Golii, Goloi, Grizovii, Hajrovii, Halvadije, Hande, Handari, Haskovii, Haznadarevii, Hrnjiii, Husovii, Ihtijarevii, Juge, Kadii, Kafadari, Kajani, Kapetanovii (porijeklom iz Lastve; 1945. odselili u Sarajevo, Brko, Derventu), Karade, Karapui, Kazazii, Kazazovii, Kee (odselili u Sarajevo), Kevelji, Kife (izumrli, Kifino selo), Kljake, Kolakovii (Alija Kolakovi iz Blagaja, Hasei Ali-aga, sagradio je u Konjicu most od est lukova preko Neretve 1682/83. godine, koji je sruen 1945., a obnavlja se 2009.), Korai, Korjenii, Korkuti (odselili u Travnik), Kosovii, Kujani, Kukavice (odselili iz Nevesinja poslije Drugog svjetskog rata), Kulaci, Lojii, Ljubovii (napustili Nevesinje 1920), Ljute (porijeklom iz Sarajeva), Mahinii, Masle, Mehremii, Merzii, Muratspahii, Mutilovii, Nevesinjci (odselili u Ljubuki, Sarajevo,
37 Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta na Nevesinjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1947., (III), str. 47 i 50. 38 J. Dedijer, Hercegovina, Veselin Maslea, Sarajevo, 1991., str. 98. 39 Ovdje uglavnom slijedimo povijesne slike iz Hasandedievog rada.
56 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
Mostar), Nitovii, Nurkovii, Omerike, Oruevii, Paii (iz Odaka), Pehilji, Pendani, Pilavdii, Piragii, Ploskii, Priganice, Puce; Ramovii (Mevla Ramovi ubijena 1992), Sekanii, Sidrani, Srebre, abanovii, aranii, ehovii (porijeklom iz Trebinja), endre, este, ikale, tukani, Tankovii, Tanovii, Trebovii (Redepa Trebovia 1992. ubili etnici; zapalili mu kuu; bio autoprevoznik), Trnovci, Tucovii, Zolji. prezimena po selima Kifino selo je udaljeno od Nevesinja 9 kilometara uz cestu Nevesinje Gacko. Dobilo je ime po nekom begu Kifi koji se prvi u ovome mjestu naselio i u njemu sagradio damiju. Na ruevinama Kifine damije u Kifinom selu sagradio je polovinom 19. stoljea Lazar Maak han, a na ruevinama ovoga hana sagraena je 1948. zemljoradnika zadruga. Selo Brata je rijekom Zalomkom odijeljeno od Kifina sela. U selu Brata polovinom 18. stoljea ivjele su sljedee muslimanske porodice: Akari, orii, ose, Duranovii, Grbii, Klajii, Kukolji, Lojii, Radinovii i Radiii. U Bratau je prije agresije na BiH ivjela porodica Muratspahi, a u Kifinu selu jedna porodica Lojia. Smaju Lojia i njegovu enu ubili su etnici 1992. godine u ovome selu. Na poetku 21. stoljea sve je uniteno.40 U mjestu Sopot (koje je danas zaselak sela Zalom), udaljenom od Nevesinja 12 km i lociranom visoko u brdu iznad Brataa i Zalomke, Sinan-paa Boljani sagradio je bio jedan mesdid. Selo Odak se nalazi 7 km jugoistono od Nevesinja. U njemu su se nekada nalazili odaci, kule i posjedi begova Ljubovia. Najstariji poznati lan iz ove porodice bio je Sulejman-beg koji je ivio u drugoj polovini 16. stoljea. On je imao sina Omer-bega, a ovaj sina Osman-bega koji je uestvovao u opsadi Kandije (1645-1669), odakle je slao svoje pjesme u domovinu i pjevao pod pseudonimom Hilmi.41 Jednu damiju u Odaku sagradila je Hana Ljubovi, udova Osmanbega, 1625. godine, a uz damiju je sagradila i mekteb i kameni most na rijeci Zalomci izmeu Brataa i Kifina sela. Hajduci (uskoci iz crnogorskih krajeva) su 3. jula 1876. godine zauzeli posjede begova Ljubovia u Odaku, opljakali ih i znatno ih unitili. Nakon agrarnih nevolja (rjeenje agrara ih je stavilo u nepovoljan poloaj), Ljubovii su poslije 1922. godine iselili iz Odaka i danas ive po
40 Treba napomenuti da su Bonjaci pod komandom Mujage Zlatarevia, muselima Huseina Gradaevia, porazili i unitili Baaginu vojsku u Kifinom selu 6. maja 1832. godine i tada zapalili Baagia kulu u Bratau. Isto su uradili s damijom u Zalomu i svim to je pripadalo Baagi, djedu Safvet-bega Baagia. 41 O nesretnoj ljubavi Ali-bega Ljubovia i Hanke urkovi iz Odaka u Bjelimiima, F. Hadibaauevi je zabiljeio baladu urkovia Hanka koja je objavljena u Gajretu 1925. godine. Husein ogo je napisao ljubavni roman Srea mladog Ljubovia (Novi Behar 1934. i 1935.) u kojem je glavni junak Ali-beg Ljubovi, koji je ivio u Odaku kod Nevesinja polovinom 18. stoljea. Abdurahman Nametak, je takoer, posvetio Ali-begu ljubavnu dramu Legenda o jednoj ljubavi (Mostar, 1966).
Godinjak 2008 / 57
LAVI
raznim mjestima u BiH. U Drugom svjetskom ratu damiju u Odaku su sruili etnici. Ona je ponovo obnovljena 1973. i postojala je sve do 1992. godine, kada su etniki sinovi ponovo ruili i palili po Hercegovini. Selo Zovi Do udaljeno je od Odaka 8, a od Nevesinja 15 kilometara na jugoistonoj periferiji Nevesinjskog polja. U Dinovia mahali bila je damija nedaleko od Dinovia kule. Bila je sagraena poetkom 16. stoljea. Pria se da je to bila najstarija damija u Hercegovini i da ju je sagradio Ahmed-paa Hercegovi, zet sultana Bajezida II. Poslije se pripovijedalo da je Bajo Pivljanin sruio ovu damiju. Damiju je obnovio neki elebi. Hercegovaki hajduci su 1. augusta 1875. godine upali u Zovi Do i sve su sruili i popalili, kule i kue muslimana.42 U periodu od 1800. do 1872. ovdje su ivjeli Dinovii (Omer, Husein, Ferhat, Mustafa, Dervi, Nukica, Ibrahim, Zulfikar, Halil, Fatima, ea, Asifa, ulsa, Melikhana i Umihana). U Zovom Dolu su nekada ivjeli: Grizovii, Piragii, Sekanii. Od 1920. ovdje ne ive muslimani. Dvanaest kilometara od Nevesinja nalazi se naselje Bijenja koja se dijeli na Gornju i Donju Bijenju. Prema H. Hasandediu, Donja Bijenja je bila centar demata kojem su pripadala sela: Gornja Bijenja, Krekovi, Postoljani i Tuepi. Na ovom podruju polovinom 18. stoljea ivjele su sljedee muslimanske porodice: Atlija, Balta, osovi, ui, Dedi, Demirovi (Timouroglu), Husi, Jugo, Kalaba, Karada, Kujan (Kujanovi), Leri, Loli i Pajevi. Osim navedenih porodica tu su poslije Drugog svjetskog rata ivjele sljedee porodice: Boji, elebi, Dedovi, Gaanin, Geljak, Demi, Husovi, Kafadar, Kazazovi, Kosovi, Kukavica, Leri, Ljubovi, Maslo, Pehilj i Zolj. Kljuni (Kljunovii) su udaljeni od Nevesinja 14 km i nalaze se na pravcu Nevesinje Kruevljani, s lijeve strane puta. Nevesinjski kadija oko 1796. godine Kljuna naziva Hodanii, to je vjerovatno stariji naziv za ovo mjesto. U Kljunima i okolici ima dosta srednjovjekovnih steaka. Hodali su u vjeri malo bogumilstva malo islama, pa otuda Hodanii. Prema drugoj verziji, pak, u Kljunima je u srednjem vijeku bilo sjedite krstjanskog poglavara Hodidjeda i po njemu su dobili ime Hodanii. Pria se, takoer, da od ovog Hodidjeda vuku svoje porijeklo dananji Mehanii, koji su do 1992. ivjeli u Presjeci. Postoji, takoer, i mogunost da su Kljuni dobili ime po prezimenu bonjake porodice Kljun (u dokumentima Klun) koja je polovinom osamnaestog stoljea ivjela u ovom kraju. Hasandedi napominje da je Ibrahim Kljun bio jamac (efil) za osamnaest krana koji su ivjeli u Bjeljanima, opina Divin. Kljuni su polovinom 18. stoljea bili centar demata kojem su pripadala sela: Presjeka, Sopilji i Kovaii. Tu su ivjele muslimanske porodice: opelj, Forta, Karahasanovi, Kasimovi, Krpo, Mahini, aro/are, atorovi, ipak, i Tarada. Neke su izumrle a neke se raselile, da bi poslije agresije 1992. godine potpuno nestale s tog podruja. Tu su jo ivjele porodice: Alibai, Alii, Brajevi, Bralj,
42 Hamid Hadibegi, Turski dokumenti o poetku ustanka u Hercegovini i Bosni 1875. godine, Prilozi POF, Sarajevo, 1950., str. 113.
58 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
amo, ori, Deli, Demi, Droce, Feriz, Gakovii, Glamo, Golo, Handa, Kajan, Karamei, Kohni, Kovalija, Kupusija, Nurkovi, Omerika, Pobri, Prola, ahinagi i endra. Damija u Kljunima je jedna od najstarijih u Hercegovini. Sagradile su je osmanske vlasti. Izgorjela je 1875. godine. Obnovljena je i uz nju je sagraena munara oktogonalnog oblika, visoka 20 metara. Poslije toga ju je zemljotres prilino otetio. Onda su je etnici sruili 1992. godine. Ponovo je izgraena poslije rata i danas (2007) postoji. Imami i hatibi ove damije bili su: Mula Zulfikar ef., Ahmed Halifa, Hande (koji su ovdje doselili iz Konjica). Od Nevesinja 20, a od Kljuna 6 kilometara udaljeni nalaze se Kruevljani koji su polovinom 18. stoljea bili centar demata sa selima: Borovii, Dramievo, Luka i Seljani. Ovdje su ivjele sljedee muslimanske porodice: Baralija, Bareli, Luli, atrina, Dani, Kora, Piri, Radovina, Toroman, Veli i Zahidi. U ovim mjestima su ranije ivjeli: Dedii (odselili u Sarajevo), Divoi, Durmii (izumrli) i Hodii (odselili u Tursku, a moda je jedan dio dio doao u Lokve kod Hadia, jer na podruju Hadia ima Halvadija koji su porijeklom Nevesinjci). Ranije su odavde u Mostar odselili Behlilovii i Hadiosmanovii. U mjestu Biograd, koji je od Nevesinja udaljen 11 km, ivjeli su: Bajgorii (nekad se ovdje nalazila Bajgoria kula), Cernice, Dedii, Gluhii, Kreinii, Plake, Ramadanovii i Solakovii (Solakovi mahala). Crnogorski hajduci i etnici su 1875. godine zapalili sve muslimanske kue u Biogradu. Poslije Drugog svjetskog rata u ovom mjestu ive samo dvije muslimanske porodice: upina i Sidran. U jugoistonom dijelu nevesinjske opine nalazi se Rabina, udaljena od Nevesinja 12 a od Mostara 20 kilometara. Za vrijeme turske uprave pripadala je Blagaju i bila je sultanov has (carski posjed). Muslimanske porodice: Dando (Stranjkovii danas ive u Dandinoj kuli), Gatan, Pehilj, Memi, Fazli, Pirui, Merzi, Tule, Gadara, Ali, Sinanovi i Miijevi. Zaseok Rabine je Bakraua, ali dematlije idu petkom na dumu i na bajram u Kokorin i ulje.43 damije i drugi prepoznatljivi vjerski i kulturni objekti bonjaka u nevesinju 1. Sultan Bajezid Velina damija (Careva damija). Sagraena je u ime sultana Bajezida II (1481- 1512) i predstavlja jednu od najstarijih damija na ovome tlu; 2. Darul-hadis (kola za studiranje islamske tradicije) i darul-kurra (kola u kojoj su hafizi uili pravilno itanje Kurana na sedam dijalekata) izgradio je Ali afi ef. Nevesinjac (brat poznatog mostarskog legatora Roznamendi Ibrahim ef.) na lijevoj strani harema Bajezid Veline damije; 3. Hadi Velijjudina Bakraa damija (Dugalia damija) u centru Nevesinja, kod sahat-kule, u Pahljevia mahali, na mjestu koje se nekada zvalo Morievac.
43 Ahmed Alii (priredio), Poimenieni popis sandaka vilajeta Hercegovina (1475 477), Sarajevo, 1985., str. 12. i 14.
Godinjak 2008 / 59
LAVI
Sagraena je 1515. godine. Ovu su damiju djelimino otetili pravoslavni hajduci 29. 8. 1875. godine. Mirko S. Radoji pie da je 1200 hajduka i ustanika udarilo na kasabu Nevesinje 17. augusta 1875. i da su je svu sprili.44 Zatvorena je pred Drugi svjetski rat; 4. Sinan Dedi-ef. damija (ukova damija) u Vinjevoj mahali, na pola puta izmeu Careve i Hadi-Velijjudinove damije. I ova damija je zapaljena 1875. od junaka pravoslavnih. Godine 1880. ovu je damiju vlastitim sredstvima obnovio hadi-Dervi uak, ali bez munare. Zatvorena je 1930. godine i sluila je kao magazin nekom preduzeu iz Nevesinja. H. Hasandedi smatra da su uci u Nevesinje doselili iz Sarajeva i ranije su se prezivali Hadivezirovii45; 5. Pekuia damija na Vakufu, nevesinjskoj etvrti. Ova damija je sruena 1875. od domaih i crnogorskih hajduka i razbojnika. Sve do pred Drugi svjetski rat u ovoj damiji je bio imam Avdo ef. Kujundi. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sluila je Talijanima kao magazin, a oni su je prilikom povlaenja sruili; 6. Rudija je u Nevesinju osnovana 1871. (nia srednja kola)46; 7. Sahat-kula se nalazi u centru Nevesinja47, uz harem Hadi Velijjudinove damije; 8. Hamam (javno kupatilo) je bio lociran stotinjak metara nie Bajezid-Veline damije. Smatra se da je ovaj hamam sagradio neki predak stare nevesinjske porodice Kolakovi; 9. Karavan saraj naseljena mjesta u opini nevesinje Batkovii, Beee, Biograd, Bojita, Borovii, Brata, Budisavlje, Donja Bijenja, Donji Dreanj, Donji Lukavac, Dramievo, Gaj, Gornja Bijenja, Gornji Dreanj, Gornji Lukavac, Grabovica, Hruta, Humani, Jasena, Jugovii, Kifino Selo, Kljen, Kljuna, Kovaii, Krekovi, Kruevljani, Lakat, Luka, Miljevac, Nevesinje, Odak, Pluine, Podgrae, Postoljani, Presjeka, Pridvorci, Prkovii, Rabina, Rast, Rilja, Rogae, Seljani, Slato, Sopilja, Studenci, ehovina, ipano, Trusina, Udrenje, Zaborani, Zalom, Zaluje, Zovi Do, iljevo, uberin i ulja. Grad (kasaba) nevesinje Alii, Ali, Bajgorii, Bojii, Brkii (b. cig.), efo, iii, orii, upine, olakhodii, ustovii, Dervikadii (begovi), Dugalii, Durakovii, Dinovii, Foii, Gaanice, Gamovi, Grizovii, Handari, Hajrovii, Hrnii, Husovii, Ihtijarevii, Karade, Karapui, Kazazii, Kazazovii, Kljake, Korjenii, Lju44 Mirko S. Radoji, Hercegovina i Crna Gora 1875 1878, Nevesinje, 1966., str. 46. 45 Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 138. 46 Hajrudin uri, kolske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 1800 1871, Beograd, 1965., str. 151. 47 Hamdija Kreevljakovi, Sahat-kule u BiH, Nae starine, Sarajevo, 1957., IV, str. 31.
60 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
bovii, Mahinii, Merzii, Mutilovii, Nitovii, Nurkovii, Oruevii, Pajevii, Pehilji, Pilavdii, Plavii (b. c.), Ramovii, ehovii, endre, ikalo, ipkovii, tukani, Tipura, Trebovii, Trnovci, Tankovii, Voloderi ... bonjaka prezimena po selima u nevesinju48 BIJENJA (DONJA I GORNJA): uii, Dedovii, Demirovii, Pajevii (svi Gornja Bijenja), Kazazovii, Demii, Lerii (svi Donja Bijenja) BOROVII: olii, Eminovii, Miliii, Tucovii, Zloje... HRUTA: atii, orii, Merzii, endre... LAKAT: Demii, Kajani... LUKA: Baralije, Bulii, Gaanice KLJUNA: Kasumovii, Kupusije (Kohnii), Nurkovii, Omerike KRUEVLJANI: aglji, Durakovii, Golii, Halvadije, Pajevii, Piuge, Pitii, Zolji POSTOLJANI: Ljeljci, Juge, Kukavice PRESJEKA: opelji, Mahinii, Skorupani ZOVI DO: Dinovii, Mutilovii, Zukanovii SOPILJI: Zolji
48 Pri otvorenju ponovo sazidane damije u Kruevljanima 2006. godine efko Goli, Asim Lavi, Ahmet Lavi i autor ovoga teksta su popisivali prezimena po selima prikupljajui podatke od Bonjaka koji su domicilni i koji su znali sve rodove u zadnjih stotinjak godina.
Godinjak 2008 / 61
LAVI
4. konjiC prezimena (rodovi) bonjaka konjica Abaze, Abudi-Fejzi, Adembegovi, Adem, Agii (Crnani iz Grue, dodali prezimena Hadovi i Zajmovi), Ahami, Ahmetovi, Ahmi, Ajanovi, Alagi, Alajbegovi, Alibai, Alibegovi, Ali, Alihodi, Alikadi, Alivodi, Anadolac (Muhamedovi), Arnaut, Arnautovi, Asanovi, Avariija, Avdibegovi, Avdi; Badak, Bahtijar (Bahtijarevi), Bajat, Baji, Bajraktarevi, Bajramovi, Bakal (Bakalovi), Bakija, Balaban, Bali, Baljeta, Banda (Bandi, Bandul), Barakovi, Bai, Beirovi, Beganovi, Begtaevi, Begeta, Begi, Beglerovi, Begluk, Begovi, Beho (Behi), Behram, Beli, Belija, Biber, Bilanovi, Bili, Bii, Boji, Bori, Bosi, Bostan, Bostandija, Bozalija, Bradi, Brdar, Brkan, Brki, Bubalo, Bublin, Budovi, Buha, Bukvi, Buljina, Burek, Buturovi (Obrinovi), Caki, Cero, Cigi (Cigo), Coko, Cokoja, Crnani (Agii), Crvenac, amdi, amo (Dabranin), elebi, oharad, ohadi, okljat, olak, olakovi, olopek, omaga, omor, ukas, ukle (ukleta, Karanfilovi), ukovii, unur, urina, urt (urkovi), ustovi, ati, ehai, esir, ibo, io, ori, orina, orovi (Sikiri), osi, oto (oti, Hasanbegovi), uri, Dabranin (amo), Daguda, Daut, Dautbegovi, Dedi, Deftedarija, Deli, Demirovi, Dervo, Djedovi (edovi), Didik, Divo, Dogo, Drae, Drajevi, Drka, Dugali, Durai, Duran (Duranovi), Duro, Durgut (Lavi, Lovi), Duvnjak, Daferagi, Daferovi, Dafi, Daji, Dani, Delilovi, Deneti, Deparovi, Devlan, Dino, Diver (iver), Dumhur; edovi (Djedovi), iver (Diver), ogo (ogi), onko, orali, uli, Elezovi, Eminagi, Erzumli (Jalandi), Eskindija, Faladi, Falan, Fazlibai, Fazlibegovi, Fejzagi, Fejzi, Ferhatbegovi, Fii (Fio), Gabela, Gaanica, Gaanin, Gao, Gadara, Gado, Gagula, Gaki, Gega (Gegi, Geki), Gerin, Gluho, Gluci, Gocani, Golo, Gosta (Halilovi), Grabi, Graanin, Graho, Granulo, Grlica, Gruhi, Guska, Guevi; Habibija, Habibovi, Hadajli (Hadajlija), Hadiali, Hadi, Hadihusejnovi (Hadihuseinovi, Hadihusejinovi), Hadizuki, Hajdar, Hajduk, Hakalovi, Haketa, Halebi, Halilovi, Hamidkadii (Kadii), Hamza, Hamzi, Hando, Hani, Hasagi, Hasanbegovi, Hasan (Hasanovac), Hasanovi, Haseta, Haimbegovi, Hebibovi, Hejko, Hejub (Hejubovi), Herakovi, Hero, Hodi, Holjan, Homatlija, Hondo (Hondi), Hondo, Hoaf (Hoafi), Hrelja, Hrgica (Hrgi), Hrnjica (Hrnji), Hromi, Hurem, Huseinbegovi (odvojak od Repovaca), Husi, Husni, Hustije; Idriz, Ihtijarevi, Imamovi, Isi, Ierlija, Jabli, Jahi (Kalovljak), Jakupovi, Janapovi, Jazvin, Jai, Jelekovi (Jelekovi), Jugo (Jugovi), Jusufbegovi, Jusi, Jusufovi, Junuz; Kadi, Kajgo, Kajanija (Kajan), Kalajdi, Kalem, Kalovljak (Jahi), Kami, Kapetanovi, Karali, Karanfilovi (ukle), Kari, Karkelja, Kasalo, Kasap, Kai (Kai-Tabak), Kavazovi, Kelecija, Kepulovi, Kesi, Keko, Kevi, Kevri, Kezo, Klepo, Koji, Komadina, Konjianin, Kori, Kosovac (Hadihuseinovi), Kopo, Kovaevi, Kova, 62 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
Kovai, Kozi, Kraljui, Kreevljak, Krnji (Krni), Krvavac, Krzo (Krzi), Kubjei, Kukrica, Kulini, Kunara, Kuni, Kupreak (Kupreanin), Kuri, Kurti, Kurtovi, Lando, Lapo, Lavi, Leli, Lepara, Leo, Lihi, Lipovac, Litri, Loji, Lugi, Lukija, Luli, Ljevo, Ljubovi, Ljubuni, Ljubui, Macanovi, Maci, Madak, Mahmutovi, Mahovi, Makan, Maksumi, Malanovac (Habibija), Manduka, Malovi, Mari, Maslea, Mai, Mani, Mehi, Mehovi, Mehremi, Meki, Memevi, Memi, Memidan, Memii, Memikovi, Menzil, Mesarevi, Mei, Meuki, Mezit, Miloti, Miljevi, Mlako, Mljetvina, Moro, Mrav (Mravovi), Mravovi, Mrndi, Mufti, Muhamedovi (Anadolac), Muharemovi, Muhibi, Mujak, Mujalo, Mujan, Mujagi (Neretljak), Mujei, Muji, Mujki, Muli, Muratovi, Murti, Musi, Muslimi, Mustafi, Muani, Muanovi, Mui, Muinovi, Mutapija, Naki, Nefer, Neretljak, Nerki, Nezo (Nezi), Nezir (Neziri), Nezirovi, Niki (Nii, olovi, Ganijagi, Mani), Noli, Noina, Nuhbegovi (odvojak od Repovaca), Nuhi, Nuspahi; Obrinovi (Buturovi), Omerbegovi, Omerii, Omerika, Omerovi, Osmanovi, Paariz, Paeran, Padalovi, Paji, Palavra, Pamuki, Pandur, Panjo, Parcan, Parsovi, Paali, Peli, Perva, Pervan, Perviz, Pezekoza, Piuga, Pilav, Pintul, (Pintol), Pinjo, Pirija (Piri), Pirka (Piriki), Plavi, Plavuki, Pobri, Podrum, Podumljac, Pohara, Pokvi, Potura (Poturovi), Premilovi, Prevljak, Pripa, Prohi, Prokosi, Puzi, Radmanovi, Rajkovi, Rami, Rai, Razi, Redepovi, Redi, Repovac, (Ajanovi, Alibegovi, Avdibegovi, Dautbegovi, Ferhatbegovi, Hasanbegovi, Huseinbegovi, Jusufbegovi, Nuhbegovi, Redepovac, Ribi, Rizvanbegovi, Rizvanovi, Rizvo (Rizvi), Rudo, Rusti, Sablji, Sabur, Salihbegovi, Salihkadi, Salihovi, Saki, Salmanovi, Saraji, Sarajli, Seburovi, Selimovi, Selmanovi, Serhatlija, Sidran, Sinanovi, Sitara, Sivri, (Sivrija), Skorupan, Slato, Smailovi, Smaji, Smajki, Smailhodi, Sofo, Softa (Softi), Sokol, (Sokolovi), Spiljak, Subai, Suki, Sultani, Sulti, Suac, Suvari, abanovi, abo, abi, ahin, ahinovi, aji, aki, ahman, arovi, ai, eibovi, ehi, ehovi, endra, erbi, iljo, iljevac, irbegovi, kapi, koji, koro, ljivo, olji, oro (orovi), pago, teto, unjo, urkovi, ui, uto, Tabak, Tabakovi, Tadi, Tarahija, Teletovi, Terzi, Tibo, Tinjak, Tiro, Tobi, Toljagi, Topalovi, Trebo (Sabur), Trenjo, Trnka, Trukar, Tucak, Tucakovi, Tufekija, Tuli, Turak, Turkovi, Tuzo, Uzunovi, Vao, Vajzovi, Vardi, Varii, Vejzovi, Veljkovi, Vili, Vladovi, Voloder, Vrti, Vukalija, Vukovi; Zai, Zahirovi, Zaklan, Zalihi, Zalup, Zatega, Zeevi, Zei, Zeki, Zorice, Zuban, Zubovi, Zupevi, Zuki, Zulfikarpai, dero, etice, ike.49
Godinjak 2008 / 63
LAVI
5. ajnie prezimena (rodovi) bonjaka iz ajnia popis 1991. ajnie
ajnie Mjesna zajednica ajnie Laevci Meurjeje Miljeno Zaborak 8956 4024 Ukupno Bonjaci 4272 303 1413 1657 1293 1417 151 1130 829 497 4709 Srbi 2682 150 277 819 781 5 Hrvati 2 0 0 3 0 77 Jugoslaveni 60 1 1 14 1 141 Ostali 111 1 5 10 14
U ajniu je napravio damiju Sinan-paa Boljani (porijeklom iz Boljania kod ajnia), sin Bajram-agin, brat vezira Husein-pae, zet Mehmed-pae Sokolovia (oenio njegovu kerku). Umro je oko 1581. godine i sahranjen je u posebnom turbetu u ajniu.50 Sinan-paa je za ajnie ono to je Muhamed-beg Karaoz za Mostar. prezimena (rodovi) bonjaka ajnia51 Agovi, Ajanovi, Alihodi, Alispahi, Aliehovi, Arslanovi, Bajramovi, Bajrica, Bakija, Barut, Basor, Bai (selo Gramusovii), Batoti, Bavi (Bavi-rijeka u Crnoj Gori, otud su takoer i Moevii i Hoe), Beirevi, Bekto, Beo, Bezdrob, Bio, Biser (doli iz Cvilina u ajnie), Borovac, Borui, Brezac, Buo, Bukva, Bungur, Cama, Cico, Cviko, aprljan, ardaklija, auevi, elik, eljo, olak, ato, atovi, ehaja, ehaji, ori, osibegovi, osovi, ulov, Dardagan (u selu Hasovii potiu od Smajlovia iz sela Dardagani koji su se udali za Hasoviku), Dedovi, Delizaimovi, Dizdar, Dizdarevi, Duhovi, Durakovi; Daferovi, Dambegovi (Danbegovi), Didi, Dihani, Doko, edovi, ogo, ulani, Efendi, Fazlagi, Fejzi, Ferhatovi, Filipovi, Foi, Foo, Gabela, Gado, Geo, Gluhi, Habibovi, Hadi, Hajdarevi, Hajvaz, Halilovi, Haljkovi, Hamzi, Haskovi, Hasovi, Hastor, Hela, Herak, Heto, Hodovi, Homora, Hoo, Hrustemovi, Hukovi, Huri, Hurlov, Huskovi, Imamovi, Jajanin, Jaarevi, Jusufspahi, Kadi, Kadri, Kaim, Kajgana, Kaljaa, Karamei, Karamustafi, Karovi, Kastrati, Keki, Kean, Klovo, Korjeni, Ko50 H. Hasandedi, Muslimanska batina istone Hercegovine, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 145. 51 Veliku zahvalnost za Feldforschung u rejonu ajnia, posebno podruja Zaborka, ovdje iskazujem prijatelju dr. Selimu Hasoviu. Od njega sam dobio veinu bitnih informacija o rasporedu bonjakog stanovnitva na podruju opine ajnie.
64 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
sti, Kovaevi, Koo, Kreho, Kudin, Kulelija, Kulin, Kustura, Kutalija, Lapo (u Drugom svjetskom ratu Nedib Lapo je bio komandant muslimanske milicije u ajniu, emso Tanovi u Gacku komandant u isto vrijeme), Leen, Leper, Lisov (preli na pravoslavlje), Lolo, Lutvikadi, Ljuca, Mahmutovi, Makota, Maslan, Maslo, Medoevi, Memi, Memievi, Meevi, Mirvi, Moevi, Mujezinovi, Mujkovi, Muratovi, Musa, Musabai, Musabegovi, Muanovi, Nasufovi, Nokto, Obua, Omerovi, Oru, Osmanagi, Osmanspahi, Paldum, Paradik, Pai, Pazalja, Pazarac, Pecikoza, Pekmez, Peljto, Pirija, Pita, Piti, Polovina, Popovi (potjeu od prezimena Mrahori), Poturak, Prao, Prco, Prljaa, Rami, Ramovi, Rai, Raanica, Rebiovi(?), Redovi, Ridal, Sadikovi, Salihovi, Seferovi (selo Miljeno), Selak, Serdarevi, Sijeri, Silajdi, Siri, Skenderagi, Skorupan, Smajilovi (Smajlovi), Sofovi, Somun, Srna, Sudi, Sukur, Sultanovi, abanovi, abovi, airagi, arka(?), ehovi, eko, ero, ii, ljivo, Tabakovi, Tahirovi, Tirak, Tirovi, Tozo, Trgo, Vahida, Veli, Vesni, Vlahovljak, Vuini, Zagrljaa, Zajkovi, Zeneli, iga. MZ AJNIE (arija) (U gradu je 1991. godine ivjelo 1417 Bonjaka) ajnie do 1992. godine ima izmijeano stanovnitvo bonjakog i srpskog naroda. Od te godine Bonjaci su protjerani prema uputama SDS-a i naelnika Duka Kornjae, a sve u okviru velikosrpskog projekta stvaranja Velike Srbije. U gradu su ivjeli: Agovii, Batotii (Hamze), Demirovii, Hasovii, Hukovii, Krehe, Osmanagii, Osmanspahii, Raanice, Serdarevii, Sultanovii, ljive, Tiraci... MZ Zaborak (Na podruju ove MZ 1991. godine ivjelo je 497 Bonjaka. U Zaborku je ivjela porodica Pai Muratbega, pored njega (mjesto) Begluk.
seLa Hasovii Podrid Podavrelo Hodii Potok Okruglica Humkovii Slatina Suhonje Stopii Skorupani prezimena Hasovi, Pita, Dardagan, Ljuca (porijeklom iz Sandaka, udali se) Pita, Peljto (udao se neki Peljto) Skenderagi Dihanii atovi (napravili hidrocentralu na potoku, porijeklom iz Hercegovine) Musabegovi, Delizaimovi, Daferovi, Peljto Peljto, Fazlagi Efendi, Skorupan Fazlagi, Srna (udao se iz Stopia), Ridal, Muharemovi, Srna, Lapo Skorupan, Meevi, Peljto
Godinjak 2008 / 65
LAVI
akovii Todorovii Mahrevii Omeak Batkovii Milatkovii Hoevina Tokovii Neevii Batkovii Dardagani Vela une Matoevina Kukavice askovine Kovaevac Mali Banii Skorupan Humkovii Bukovii Podgorje Prevrzma Makotii Vidobar Umari Gramusovii Vrela Vuini Budovnica Potkamen Kuevrana Paravci Begluk Donji Stopii Bai, Omerbai, Dizdarevi, Bekto, Hadi, Pecikoza, Bakija, Hasovi, Hodi (udao se), Demir, Hajvaz, Peljto, Didi, Polovina, Smajlovi, Muratovi, Trgo, Husi, Sijeri, Nasufovi, Muratovi Pecikoza, Zejnilovi, Meevi, Hela, osovi Mahmutovi, Kovaevi, elik, ehaja Ajanovi, Beo, Ramovi, Pecikoza, Lolo, aho Ahmetovi, Dardagan Dizdar, Pai Peljto, Hadi, Memievi, Pai, Daferovi Prao, Pai Pai Ahmetovi, Kovaevi, Hadi, ahinovi Smajlovi, Hrustemovi, Fejzi, Hadi, Ahmetovi, Ramovi ehovi (iz Trebinja porijeklom), aprljan, osovi, Leen, erifovi Efendi, Kovaevi Pai Hela, Meevi, osovi, Alihodii (udao se), Borui (udao se) Meevi Meevi Basor, Batovac, (u selu su Srbi orsovii) Skorupan Peljto, Fazlagi (porijekom iz Hercegovine, Gacko), Ridal Buo Habibovi Hodi Paldum, Zajkovi, Tabakovi, Agovi Kean, Aliehovi Agovi, osibegovi, Bai Bai Sirko (Siri) Vuini Omerovi, Hasovi, Beo Sadikovi, Jusufspahi, Agovi, Dardagan Tozo, Duhovi Mujezinovi, Ogleevac, Cviko Delizaimovi ahovi, ebo
66 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
MZ Meurjeje52 Na podruju ove MZ ivjelo je 1130 Bonjaka. Kod kole u Meurjeju ivjeli su Hurii. Ruevina stare damije kraj je kole. Damija je imala drvenu munaru (?) U kolu danas ide nekoliko djece. Prema selima
seLa Stanii anjeva Avlija iglica Dubaa Haskovii Majstorii Karovii Vihnii Dubac Radievii Okosovii Slatina Donja Duica Gornja Duica Barleta Sudii akovii prezimena Imamovi Imamovi, Gado Huri Huri, Tabakovi Dubaa, Paldum Haskovi, Ridal Huri, Dizdarevi, Karovi, Kovaevi Durakovi, arka, Gado Prljaa, Trgo, Kovaevi Gado Herak, Dubaa Redovi, eko, ero, Hoo, Kajgana, Sadikovi, Rebiovi, Prco, Herak Bezdrob, Sadikovi Bezdrob Huri abanovi, Omerovi, Sudi, Poturak, Kudin, Hasovii
Batovo obuhvata Duica G i D, Barleta, Slatina, Okosovii, Avlija, akovii, Vihnii, Haskovii, Radievii. Boranje obuhvata Potkamen, Vidobare, Makotie, Podgorje, Umare, Prevrzma, Vrela, Vuinii MZ Miljeno (U ovoj MZ ivjelo je 1991. godine 829 Bonjaka)
Miljeno Kapov Han Klak Prvanj Tozo, Seferovi, Kulelija, Vesni, ato, Alihodi, Makota, Batoti Alihodi, Silajdi, Somun, eljo Omerovi, Kean, Hodovi, Siri Pirija, Biser, Kreho, Homora
52 Podruje Meurjeja sam obiao u jesen 2008. sa gospodinom Feridom Buom. Nali smo tenisko igralite zaraslo u umu, gotovo nevjerovatan prizor. Bili smo kod damije u Meurjeju koja je izgleda uvrtena na UNESCO-listu zatite. Kraj damije u Batovu stajali smo s gospodinom Kulinom koji je vadio krompir preko vikenda. Mnogo je ruevina i malo povratnika. Kue Mievia, Srba, malo dalje na rijeci Janjini su itave i netaknute.
Godinjak 2008 / 67
LAVI
Batotii Brdo Slatina (pola pripada Foi pola ajniu) Bukovica Batoti (beg), Medoevi, ii, Hurlov, ljivo Dambegovi, Aleta, Bai, Baovi, Bekte, Brezac, atovi, auevii, orii, Dedovii, Dragolji, Drljo, Danko, Gabela, Hamzii, Kaloper, Karovi, Korijeni, Krakonje, Krndija, Kuduzi, Kutalije, Leper, Ljubinac, Mamonje, Milatovi, Musi, Musli, Paali, Puri, Ramii, Sadikovi, Selimovii, Somuni, Tataragii, Vahida, ardaklija, Cuplov, abovi, Bungur, Daka, Alimanovi, Bavi
MZ Laevci53 U ovoj MZ je 1991. godine ivio 151 Bonjak i 150 pravoslavnih. Laevci su ire podruje u okviru Foanske Slatine (Gornje) koja pripada opini ajnie i sastoji se od sljedeih sela: Zaseoci, Vukovine, Rasomani, Ifsar, Somuni, Bresci i Krstac. U njima su ivjeli ovi bonjaki rodovi: Alete, Bekte, Brezaci, auevii, orii, Dedovii, Dragolji, Drlje, Gabele, Hamzii, Krakonje, Kuduzi, Kutalije, Leper, Mamonje, Ramii, Sadikovii, Somuni (imali su pekaru na putu Pljevlja Dubrovnik Foa/ajnie), Tataragii, Vahide, Ljubinac, Klapuhi, Mujanovii, ahmani, Hajdarevii, abanovii. U rejonu Donje Foanske Slatine, koja pripada opini Foa, razmjetena su sela: Prativi, Vojvodii, Podgaje, ilii, Hroii, Obradci, Grubojevii, Vukuii, Purii i Maari, u kojima su ivjeli sljedei bonjaki rodovi: Baii, Baovii, auevii, atovii, orii, Dedovii, Danke, Kaloperi, Karovii, Korijenii, Krndije, Ljubinac, Milatovii, Musii, Muslii, Paalii, Purii, Selimovii, Odobaii, Sudari, Groonje, Adilovii, Deovii, Vinjii, Spahovii, Bekani, Beirbaii, Varaii, Vrete, Barak, Klinac, Klapuh, Masle, Hadimusii, Havii, Jaari, Borovac, Kulaglije, Zune, Isanovii, izmii, Nerkezi, Milatovii, Ganovii.
6. rUdo54 bonjaka prezimena (rodovi) iz rudog Abaz, Abdurahmanovi, Agovi, Ali, Alispahi; Bahtovi, Bajramovi, Bakal, Baruija, Batovi, Beirevi, Beli, Biber, Bijedii, Bistrivoda, Bojadi, Cokovi, Cviko, auevi, iak, olakovii, ovrk; ato, atovi, Dizdare53 Za podatke o prezimenima Bonjaka u MZ Laevci dugujem zahvalnost gospodinu Vahida Ismailu i Buo Feridu koji su mnogo u poslijeratnom periodu uinili za odranje bonjakog naroda na prostorima opine ajnie na kojima su potpuno nestali u ratu 1992.1995. godine. 54 Posebno sam zahvalan prijatelju Ismailu Biberu koji mi je sakupio veinu prezimena s podruja opine Rudo koja je tokom rata gotovo etniki oiena od Bonjaka. Od Gornje Strmice uz dolinu Lima do Rudog i Sjeverina poslije rata ponovo su podignute sruene damije i postoji klica povratka, ali to je vrlo mali broj ljudi.
68 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
vi, Dobrilovi, Dolovac, Dolovi, Dori, Drinjak, uzo, Dabija, Daferovi, Danko, Dihani, ip, Ejubovi, Fazli, Ferhatovi, Fejzi, Fukelja, Gado, Gazibara, Gotovua, Guo, Hadiahmetovi, Hadi, Hadovi, Hajdarevi, Hamzii, Hasei, Hela, Hodi, Hota, Hrustemovi, Hrvat, Hukara, Humi, Hurem, Huski, Husomanovi, Imamovi, Jarko, Jaarevi, Jeli, Jordamovi, Jusufbai, Kadri, Kadrispahi, Kahriman, Kalfati, Kaltak, Kapidija, Kariik, Karovi, Klaar, Klipo, Kosovac, Kosovi, Kovaevi, Kreho, Krila, Kuka, Kulovi, Kurti, Kustura, Lagumdija, Lakota, Leen, Lika, Lisica, Ljutovac, Maglajlija, Majstori, Majstorovi, Malievi, Manko, Mehanovi, Meli, Memi, Meanovi, Mrdi, Mujevi, Mujezinovi, Muratovi, Musi, Mutapi; Nogo, Nuhanovi; Ogleevac, Omeragi, Omerovi, Oru, Paali, Pazalja, Peljto, Pljevljak, Pohara, Polimac, Prao, Pribii, Ramovii, Raoni, Raanica, Redovi, Resi, Rustemi; Sadikovi, Salihovi, Salkanovi, Salman, Saraevii, Sarai, Sarvan, Serhatli, Sinanovi, Sirbubalo, Slatina, Smajovi, Sofovi, Spahi, Subaii, Svraka; ahat, arac, atovii, atrovii, ehii, erifovii, ero, utrovii; Titori, Trgo, Trlo, Valjevi, Veli, Vranj, Zajko, Zeba, Zgodi, Zuko, Zuli, iga, unii Prema popisu stanovnitva 1991. godine, Rudo je imalo 3.142 Bonjaka (27,2 %), 8.191 Srba (70,8 %). Danas u Rudom gotovo da nema Bonjaka. Obnovljena je damija u gradu i u selima dolinom Lima prema Drini: Grivin, Sokolovii, Gornja Strmica, Strgaina itd. prezimena bonjaka prema teritorijalnom rasporedu u rudom
red. mjesne br. zajednice grad (arija, Sjeverin i blia okolina) Sela/zaseoci bonjaka prezimena Agovi, Bajramovi, Beirevi, Bijedi, Bojadi, Cokovi, ato, Fehratovi, Gotovua, Gibovi, Gibanica, Hadovi, Hela, Jarko, Kreho, Lagumdija, Lakota, Maglajlija, Maslo, Mutapi, Ramovi, Resi, Salman, Sajtarevi, Smajovi, Slatina, atrovi, ehi, Vranj, Zgodi, iga Bahtovi, Batovi, Beli, olakovi, Ejubovi, Hamzi, Hasei, Hrustemovi, Kalafat, Mujevi, Sara, Slatina, Spahi, uni Abaz, Dolovi, Guo, Serhatli, erifovi Dori Danko, Guo, Jarko, Jaarevi, Zajko uzo, Guo, Hrvat, Kuka, Kustura, Lisica, Ljutovac, ero Polimac, atrovi Baruija, auevi, Drinjak, Hrvat, Resi
1.
2.
mz - mioe
3.
mz - mrsovo
Godinjak 2008 / 69
LAVI
Bakal, Biber, iak, Daferovi, Hukara, Huski, Kovaevi, Lika, Malievi, Memi, Nogo, Nuhanovi, Prao, Raanica, Rustemi, Sadikovi, Sinanovi Hodi, Zuli Abdurahmanovi, Dobrilovi, Husomanovi, Jusufbai, Kadrispahi, Kahriman, Krila, Kulovi, Musi, Omerovi, Pljevljak, Sara, arac auevi, Kadrispahi, Mujezinovi, Sirbubalo. Kosovac, ero Agovi, Bajramovi, Gado, Hadovi, Hela, Imamovi, Jordamovi, Kaltak, Klipo, Lisica, Manko, Mujezinovi, Subai Karovi, Kosovi, Manko, Sirbubalo, atrovi, ehi , Valjevi Meanovi, Subai Bistrivoda, ip, Daferovi, Fukelj, Gazibara, Hadi, Hurem, Jeli, Omerovi, Raoni, Saraevi, Sarvan, Sofovi, Subai, Zeba Alispahi, Bajramovi, Fejzi, Kariik, Sadikovi. Dolovac, Hajdarevi, Kadri, Mrdi, Muratovi Hodi, Leen, Majstorovi, Ogleevac, Salihovi, Trgo atovi, Dihani, Skenderi, Skenderagii Dabija, Imamovi, Kapidija, Pohara, utrovi, Zgodi Majstori, Pazalja Peljto, Delizaimovii Fejzi, Hota, Kovaevi, Pribii, Subai, Veli Cviko, Fazli, Mujezinovi Fazli, Hadiahmetovi, Hadi, Kariik, Klaar, Kovaevi, Majstori, Meli, Nogo, Omeragi, Oru, Raanica, Redovi, Subai, Svraka, utrovi , Zgodi, Zuko. ato, ovrk, Danko, Fejzi, Humi, Kurti, Mehanovi, Sinanovi, Smajovi, ahat Ali, Dizdarevi, Paali, Titori
Grivin Kovijoc Setihovo Zubanj Kosovii 5. Staro rudo Staro Rudo Viti grab Zagrae Arbanasi/ Trbosilje/ Kaotice Bare Dolovi Dubac Oputnica Dihanii Omaina 6. Strgaina Pazalje Petaine Pribiii Radoelje Strgaina Strmica Zarbovina
4.
mz - Setihovo
70 / Godinjak 2008
Pusti krajolici
7. roGaTiCa prezimena (rodovi) bonjaka iz rogatice55 Agi, Ajanovi, Ajnadi, Alagi, Alajbegovi, Ali, Alimanovi, Arnautovi, Avdagi, Bahtanovi, Bajraktarevi, Beirevi, Bejti, Bradarac, aldarevi, amdija, oli, ati, ubro, Dedaji, Divovi, Dizdarevi, Dugali, Durakovi, Durmievi, Dabija, Dananovi, Dindo, edovi, Feriz, Ferizovi, Garagi, Hadibuli, Hajdarevi, Halimi, Hodi, Husi, Isakovi, Isanovi, Jamakovi, Janjo, Jarovi, Jaarevi, Jesenkovi, Jusi, Jusufovi, Kapo, Karahmet, Kari, Katica, Kazi, Kerla, Konakovi, Kozadra, Kzi, Krajina, Kujovi, Kukavica, Kuli, Kurti, Kustura, Lihi, Ljutovi, Maka, Mai, Mehmedovi, Mehovi, Mesiren, Mei, Muhi, Muhovi, Musli, Nalbanti, Omeragi, Osmanovi, Pavica, Pecikoza, Pleho, Ploo, Puhalo, Rami, Sejtarija, Selimovi, Smaji, Smajilovi, Smajovi, atrovi, ehi, etki, ii, ua, uvalija, Veli, Vrana, Zuki, iga. 8. epa prezimena (rodovi) bonjaka iz epe56 Nekad je epa bila opina, a danas je podijeljena izmeu Rogatice, Han-Pijeska i Srebrenice. Ta podjela stanovnicima ne odgovara, jer trebaju daleko ii po dokumente, slaba im je zdravstvena zatita i slino...) U epi se nalaze sljedea prezimena (rodovi) Bonjaka: Baji, Begi, Brgulja, Cocali, ardakovi, avi, esko, Devedija, Debo, Fazli, Guhdija, Gui, Halilovi, Halimanovi, Hasanovi, Helji, Hodi, Imamovi, Jusupovi, Kaevi, Kamenica, Kari, Kreetlica, Kuli, Kulovac, Lili, Mehmedovi, Mujki, Muratovi, Nuhanovi, Omanovi, Otajagi, Piri, Podi, Sui (?), titkovac, Vatre, Zagorica, Zimi, iga.
55 Prezimena Bonjaka s podruja opine Rogatica pomogao mi je sakupiti junak iz Kukavica kod Rogatice Ajnadi Adem, zvani Ako, kojem sam posebno zahvalan za politiku geografiju u rejonu Rogatice, Ustiprae, Meee i Strgaine, gdje smo proveli dosta vremena s legendarnim Sadikovi Hamdom (iz roda Sadikovia koji su iz Ljubukog doli u Strgainu traei glavi selameta). Ovdje treba naglasiti, da se gospodin Ajnadi posebno pokazao u rejonu Modrana na Drini ispod Ustikoline dok je predviao kiu s gospodinom emiiem koji nije znao ta je emiija. U kui generala Hamde Bahte bila je samo nena i nismo je htjeli ometati u tiinama i namazima. S tog mjesta smo otili u Mesie na Prai i u amerikom dipu naeg vodia Alije dolinom rijeke Prae doli do Salke Pale i onda se preko Pala spustili u Sarajevo. 56 Za prezimena Bonjaka iz herojske epe zahvalan sam prijatelju Aliji Mehmedoviu.
Godinjak 2008 / 71
LAVI
prezimena (rodovi) prema selima epa (dio koji je pod opinom Rogatica) Centar epe: Podi, Kulovac, Omanovi, Kaljevi, esko, Salkuni Vratar: Guhdija, Hajri, Helji, Vatre, Kurti, Parnica Ribioc: Vatre, Mehmedovi Ljubomilje: esko, Bala, Omanovi, abanovi Laze: esko, Torlak Borovac: Bii, Brgulja, Hubli, Zagorica Slap: Cocali, Tabakovi Pripeak: Otajagi, Rami, Sali Vrelo: Hodi Stop: Halilovi, Kari, Imamovi, Devedija titkov Do: titkovac, iga avii: avi, Rui, Rami Krni: Debo, Branin Purtii: Mehmedovi, Zimi, Kaevi, Avdi, Kari, Hasanovi, Hruljevi, Hadrovi, Gluhi, Meanovi, avi
epa (dio koji je pod opinom Han-Pijesak) Goenji: Lili, Muratovi, Kuli, ahi, igi, Curi, Debo, Podi, Halimanovi, Kamenica, Uvejzovi Stoborani: ardakovi, Sejfi, oi, Nuhanovi, Bii, Odakovi, Zagorica Brlonik: Mujki, Nuhanovi, Torlak Podeplje: Subai, Hasanovi, Jusupovi, Hodi Plane: ahmanija, Gui, Drmonja, Paraganlija Rijeke: Gui, Kretalica, Muji Krivae: Piri, Pali, Hasanovi
epa (dio koji je pod opinom Srebrenica) Luka: Muji, Begi, Mustafi, Sulejmanovi, ehi Kruev Do: Gladovi, Ali, Habibovi, Jugovi, Krli, Mandi, piodi, Muminovi
72 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
Enes Paali
enomenologija javnog govora1 o Brko Distriktu BiH od donoenja Konane arbitrane odluke 1999. godine i konstituiranja Distrikta 2000. godine svela se na kraju na ideoloko-politikantske floskule koje su izgubile svaku vezu sa realnou, te se kao takva moe nazvati simulakrumom2. Govor, um, simbol, znak... uvijek su neka vrsta reprezentacije stvarnosti. Simulakrum kao simulacija3 destruira (ponitava) stvarnost. Simulacija je suprotstavljena reprezentaciji. Reprezentacija polazi od toga da su Um, Znak, Govor i Realno ekvivalenti.4 Simulacija niti tu ekvivalenciju i ukida svaku referenciju5. Govor o stvarnosti postaje stvarnost. Destrukcijom Realnog destruira se novovjekovna slika svijeta koja se temeljila na pretpostavci odnosa Uma i Stvarnosti koji se izraavao u raznim moda1 Pod govorom se ovdje misli na ispoljavanje u kojem se doputa da ono to je unutarnje izae izvan sebe, preputajui se drugome. Ovdje se ne misli o govoru kao poimajuem miljenju, nego kao mislenom shvaanju ija je sadrina predstava, kao tatina i praznina, a ne pojam iji je sadraj negativan. Vidjeti Hegel, Fenomenologija duha, BIGZ Beograd, 1986., str. 34 i str. 186. Brian Massumi je, u skladu sa Baudrillardom, simulakrum definirao kao supstituciju znaka realnog za realne kojim se uspostavlja hiperrealnost u okviru kojeg znak (oznaitelj, govor) vie ne predstavlja spoljni svijet. Vidjeti Brain Massumi, Realher then Real, The sumulacrum according to Deleuze and Guatar, Copyright No. 1, 1087. god. Baudrillard navodi razliku izmeu simulacije i pretvaranja. Simulacija, kae on, nije pretvaranje. Ko god simulira neku bolest proizvodi u sebi neku vrstu simptoma te bolesti, ko se pretvara samo zavarava druge u svoju bolest bez proizvoenja objektivnih posljedica. Ko se pretvara ostavlja realnost netaknutom, dok simulacija proizvodi novu realnosti ili hiperrealnost. Simulacija proizvodi simptom koji vie ne moe biti uzet kao fakt prirode, stoga svaki simptom moe biti simultabilan i simuliran, a medicina (nauka) gubi svoju ulogu i znaenje poto je ona navikla da tretira bolest u skladu sa njenim objektivnim uzrocima. Vidjeti Baudrillard: Simulations, Foreign Agents Series, semiotext(e), Inc. 522, Philosophy Hall. Baudrillard, Simulations, Foreign Agents Series, semiotext(e), Inc. 522, Philosophy Hall. Vidjeti Baudrillard, Simulations, Foreign Agents Series, semiotext(e), Inc. 522, Philosophy Hall.
4 5
Godinjak 2008 / 73
PAALI
litetima (racionalizam, empirizam...) umnog reprezentiranja svijeta.6 Nestankom stvarnosti (Realnog) nestala je svaka referencija i logika binarnih opozicija, a time i razlika istine i lai, dobra i zla.7 Simulakrum postaje istina8. Fenomenologija javnog govora o Distriktu prolazila je fazama simulacije od slavljenja Konane arbitrane odluke i uspostave multietnike zajednice kao nove stvarnosti, te promoviranja vladajue politike oligarhije umjesto branske realnosti, do potpune supstitucije branske realnosti politikantskim frazama o Distriktu kao ogledu za ugled, eldoradu u BiH, bosanskom Hongkongu, putokazu ka normalnom i uspjenom svijetu, mjestu u BiH gdje e biti rijeeni svi problemi. Tako se oblikovao profajlovski9 branski simulakrum. Naravno, branski profajlovski simulakrum teko se moe podvesti pod postmodernistiku diznilendizaciju svijeta. To je prije totalizirajui duh Konstantinovieve palanke koji ponitava stvarnu egzistenciju oktroiranjem palanakih vrijednosti sentimentalizma, podrugljivosti, historijske zatvorenosti, egzistencijalne praznine i dosade, neodgovornosti pamfletizma, infantilnosti, banalnosti u kojim se javni angaman iskazuje kao ljubav za politiku koja je istovremeno ne-ljubav za ljubav ili ivot.10 Politika u Distriktu je najvia forma simulakruma.11 Uinci branskog simulakruma su katastrofalni. I pored objektivnih prednosti datih kroz Konanu arbitranu odluku i ogromnog budeta (oko 220 mil. KM godinje) Brko se provincijalno retardiralo u svim sferama javnog ivota. Pokazatelji te retardacije i stagnacije se, zbog dominacije simulakruma, javljaju iskljuivo u obliku ekscesa, kao pobuna Realnog (Stvarnosti)12
6 Vajthed smatra da modernog svijeta, odnosno moderne nauke ne bi bilo bez instinktivne vjere u postojanje reda stvari, ili posebno Reda prirode. Vidjeti A.N. Vajthed, Nauka i moderni svijet, Nolit, Beograd, 1976. 7 Baudrillard, Simulations, Foreign Agents Series, semiotext(e), Inc. 522, Philosophy Hall. 8 Baudrillard, Simulations, Foreign Agents Series, semiotext(e), Inc. 522, Philosophy Hall. 9 Profajl je DOO iz Banja Luke, koji uz tendersku nadoknadu od vie miliona KM umjesto da promovira novi model, glorificira novu bransku politiku oligarhiju i njene navodne historijske uinke u Distriktu. 10 Vidjeti Radomir Konstantinovi, Filozofija palanke, otkrovenje, Beograd, 2004. 11 Vrhunac branske politike kao simulakruma, koja svoje fantazme zadovoljava u improviziranim daarama uz janjetinu, pivo, rakiju i pjevaljke, jeste poziv hrvatskoj pjevaici Severini da u povodu Dana Distrikta odri koncert. Pod pritiskom javnosti koncert je otkazan. Tako se spektakl (simulakrum) u povodu Dana Distrikta, koncipiran po zamisli fantazmi branske politike, nee izraziti u svojoj najvioj formi, u formi branskog pornia. 12 Ako se jednom podvue crta i napravi objektivna analiza uinaka politike prakse nakon Konane arbitrane odluke, ne bi zaudila dijagnoza o socio-kulturnoj i politikoj retardaciji Distrikta. Njegova osnovna odlika danas je provincijalni autizam do kojeg ne dopiru ni entitetski, odnosno dravni standardi, da ne govorimo o europskim i svjetskim. Zakonodavni diletantizam, provincijalizirano zdravstvo i prosvjeta, katastrofalna infrastruktura grada bez zaobilaznice, vode, deponije smea, podizanje plonika u centru grada nakon svake kie, ujedi pasa, sve vei broj samoubistava katastrofini su i upozoravajui indikatori stanja u Brko Distriktu. Nakon to se januara 2009. god. desio kvar aparata za dijalizu, bolesnici koji su hitno prebaeni u bolnice u Bijeljini i amcu izjavljuju da su tamo uslovi za dijalizu svemirski brod u odnosu na
74 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
Jo 2003. godine u izvjetaju Meunarodne krizne grupe je konstatirano da je vrijeme da se razmisli o budunosti Distrikta Brko13 Nakon pet godina od ovoga upozorenja i osam godina od donoenja Konane arbitrane odluke i uspostave Distrikta nema ozbiljne analize o tome to je donijela Konana arbitrana odluka i koji su uinci njene primjene u praksi. Ovdje ak ne vrijedi ni Hegelova maksima koje kae da minervina sova zapoinje svoj let tek u suton14, odnosno da je stvarnost mogue pojmiti samo onda kada je njen odreeni ivotni oblik ve sazreo, ili uao u zrelo doba. Branski model javnog ivota uspostavljen Konanom arbitranom odlukom je nalozima Supervizora iz 2008. godine gotovo u potpunosti izmijenjen a da se o njemu govorilo iskljuivo na nain simulakruma. Za sada sporadina pobuna Realnog indicira da u Brkom neto ne tima, odnosno daje naznake ozbiljne politike krize.15 Bez ambicija da ulazimo u detaljnu analizu sadraja Konane arbitrane odluke i njene primjene u praksi, pokuat emo ukazati na to to je bio politiki novum branskog modela u odnosu na dejtonsku koncepciju BiH, kao i modalitete njegovog demontiranja. Bez obzira na to to je politika implementacija Konane arbitrane odluke dovela i do retrogradnih posljedica, ije se ukupne posljedice jo ne mogu u potpunosti sagledati, ostaje i neto vie od osjeaja da je normativni osnov uspostavljen Konanom arbitranom odlukom i Statutom Brko Distrikta BiH izvorno bio daleko moderniji i potencijalno produktivniji od Dejtonskog mirovnog sporazuma. Retrogradni procesi sasvim sigurno svoj osnov nisu imali u Konanoj arbitranoj odluci. Oigledno da branski politiki subjekti, kao i ukupni branski kapaciteti (intelektualni, politiki, moralni) nisu bili dovoljni da afirmiraju ono to je Konana arbitrana odluka nudila. Podsjetimo se to je to bila differentia specifica branskog modela uspostavljenog Konanom arbitranom odlukom u odnosu na Dejtonsku BiH.
uslove u branskoj bolnici. Nita bolje nije ni u ostalim oblastima javnih usluga i javnog ivota. Budetski prihodi amca i Bijeljine su mnogostruko manji nego oni Distrikta. 13 Brko Distrikt BiH: Poetak, napredak i povlaenje, 2. jun 2003. god. International crisis group. 14 Hegel Osnovne crte filozofije prava, Veselin Maslea-Svjetlost, Sarajevo, str. 19. 15 Nakon to etiri mjeseca od lokalnih izbora u Brkom nije formirana nova vlada, te naloga iz OHR-a o novanom kanjavanju poslanika, kao da se radi o uposlenicima, uslijedio je prijedlog Supervizora o potrebi formiranja koncentracione Vlade u Distriktu (Nalog Supervizora iz februara 2009. god.). Tako se i OHR u potpunosti uklopio u scenarij branskog simulakruma. Poziv na formiranje koncentracione vlade otitan je kao poziv da svako uzme svoj dio javnog kolaa kako bi se izbjegli otvoreni politiki sukobi. No, i pored toga to koncentraciona vlada pretpostavlja neku vrstu konsenzusa svih uesnika oko temeljnih pitanja do izbora gradonaelnika, predsjednika i potpredsjednika Skuptine Distrikta uz gotovo otvorene nacionalne podjele u Skuptini.
Godinjak 2008 / 75
PAALI
konana arbitrana odluka Henry L. Clark, bivi supervizor za Brko Distrikt, smatra da je Konanom arbitranom odlukom za Brko izmijenjena ustavna struktura BiH. Uspostavljena je oblast pod novom politikom jurisdikcijom ( new political jurisdiction), odvojena od entiteta i subordinirana dravi BiH, to ima direktni utjecaj na ustavnu strukturu BiH.16 Carl Dahlman i Gearoid OTuathal proglaenje Distrikta Brko vide kao uspostavu treeg bosanskog prostora (Bosnias Third Space), odnosno novog geopolitikog prostora (a novel geopolitical space), za razliku od binarnih opozicija nacionalizma i univerzalizma koji prevladava u ostalim dijelovima BiH. Oni Distrikt vide kao novi kozmopolitski identitet, odnosno novi upravljaki mentalitet (new governmentality).17 U izvjetaju Meunarodne krizne grupe od 2003. god. citira se bivi visoki predstavnik za BiH Peddy Ashdown koji je izjavio da Brko postaje model za cijelu BiH, odnosno njegov stav iznesen na Vijeu za implementaciju mira da je Brko model budue BiH u malom.18 William Sommers istie da je formiranje Distrikta od jedinstvene vanosti u razvoju novog pristupa javnoj administraciji, odnosno novoj kulturi javne uprave (new public menagement culture). To je servisno orijentirana snana egzekutiva kombinirana sa gradonaelnikovim izvrnim funkcijama objektiviziranim u jednoj linosti.19 Temeljem odredbi sadranih u Konanoj arbitranoj odluci i sm sam definirao Distrikt kao mjesto metodikog kreiranja novog modela ivota, koje se formalno-pravno izvodi iz dejtonskih entitetskih konstituenata BiH (kondominijum), ali po svojim ovlastima datim kroz Konanu arbitranu odluku ima mogunost drugaijeg socio-kulturnog i politikog ustrojavanja ovog dijela BiH.20 Ako bi se sintetiki izrazili zakljuci ovih relativno malobrojnih opserviranja o Konanoj arbitranoj odluci i Brko Distriktu BiH, onda bi se oni mogli svesti na nekoliko bitnih karakteristika: Konanom arbitranom odlukom uspostavljen je novi ustavno-pravni prostor (subjekt, entitet) sa nazivom Brko Distrikt BiH, kojim je izmijenjena ustavna struktura dejtonske BiH NOVA USTAVNA STRUKTURA. Na tom ustavno-pravnom prostoru oblikovao se novi politiki model ustrojavanja javnoga ivota NOVI POLITIKI MODEL.
16 Henry L. Clarke, Changes in the constitutional structure of Bosnia and Hercegovina, East Europen Studies, internet www.ciaonet.org. 17 Carl Dahlman Gearoid O Tuathail: Bosnia s Third Space? Nationalist separatism and international Supervision in Bosnia s Brko distrikt, Geopolitics, 11: 651-675, 2006. 18 Brko Distrikt BiH: Poetak, napredak i povlaenje, 2. juni 2003. god., International Crisis Group. 19 William Sommers, Brcko Distrikt: Experiment to experiance, Krakow, Poland, 2002. 20 Brko Distrikt BiH, Enes Paali: Tragovi 1990.-2000, GE PE, 2001.
76 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
Bitna odrednica tog novog modela je nain konstituiranja i funkcioniranja javne vlasti (Vlade) VLADA BRKO DISTRIKTA BIH. Definiran je drugaiji socio-kulturni supstrat takve politike zajednice nazvan multietninost MULTIETNINOST. Ove etiri odrednice meusobno su povezane i oslonjene jedna na drugu. Izmjena bilo koje od njih dovodi u pitanje opstojnost ostalih. Kao takve daju Brko Distriktu specifian i novi bosanski identitet21 u odnosu na entitete i dravu BiH, koji je proizaao u razlici spram iskljuivosti bosanskih izama, bilo etno-nacionalizama, bilo apstraktnih univerzalizama, a u kojem se trebao testirati novi model ivota u BiH. Uspostava novog politikog modela je sukus postojanja Brko Distrikta BiH. Ako mu se oduzme ta karakteristika ukida se razlog njegovog postojanja. Pokuajmo ukratko analizirati tri prve odrednice Brko Distrikta BiH proizale iz Konane arbitrane odluke, u kontekstu suvremenih politolokih rasprava. nova ustavna struktura biH U svome uem znaenju ustav izraava politiko jedinstvo i socijalni poredak22 jedne drave koja funkcionira kao sistem institucija kroz koje se ostvaruje u cjelini i dijelovima politika vlast23. Ustav nije akt vlade nego nekog politikog subjekta (naroda) koji konstituira vladu. Svaka ustavna vlada je ograniena vlada.24 Dejtonskim mirovnim sporazumom, aneksom IV, dobili smo novi ustav BiH25, najkomplikovaniji ustavni dokument, kojim je odreen sistem institucija putem kojih se vri dravna vlast, te principi njihovog konstituiranja, kao i pravila njihovog funkcioniranja. BiH je ouvana kao cjelovita drava, uz izmijenjenu strukturu koju ine dva entiteta, Federacija BiH i R Srpska, deset kantona unutar Federacije, te jedinice lokalne samouprave.26 Dejtonskim mirovnim sporazumom biva opina Brko nije ukljuena u ustavnu strukturu dravne vlasti BiH, jer se nije mogao postii dogovor o njenom statusu. Pregovarake strane su se suglasile da o statusu Brkog obavezujuu odluku donese meunarodna arbitraa.27
21 Carl Dahlman Gearoid OTuathail: Bosnia s Third Space? Nationalist separatism and international Supervision in Bosnia s Brko distrikt, Geopolitics, 11: 651-675, 2006. 22 Carl Schmitt, Verfassungslehre, Berlin 2003, Carl Schimitt: Nauka o ustavu neobjavljen prevod Ribi Kamira. 23 Branko Smerdel, Smiljko Soko Ustavno pravo, Pravni fakultet, Zagreb, 2007. 24 Vidjeti Charls Howard McILWAIN, Constitucionalism-ancient and modern, Ithaca New Jork, Carnell Universioty press 1947. 25 Ovdje neemo ulaziti u specifinosti akta donoenja ustava koji je prije meunarodni ugovor nego suvereni akt politikog jedinstva jedne zajednice. 26 Vidjeti Ustav BiH. 27 Vidjeti Dejtonski mirovni sporazum, aneks 2, lan 5.
Godinjak 2008 / 77
PAALI
Konanom arbitranom odlukom Meunarodnog tribunala 1999. godine biva opina Brko je proglaena Distriktom BiH. Tim tzv. kreativnim rjeenjem Distrikt je definiran kao: kondominijum, odnosno teritorijalna jedinica pod upravom obaju entiteta; na iju su vladu entiteti trajno i nepovratno delegirali svoje zakonodavne, izvrne i sudske ovlasti, kao i upravljanje javnom imovinom, ime je prestao bilo kakav uticaj entiteta u ovoj oblasti; koja je stavljena pod direktni suverenitet BiH i u kojoj direktno vae zakoni BiH; uz uvoenje supervizije u formi zamjenika visokog predstavnika sa ovlastima slinim onima visokog predstavnika.28 Na nivou ustavne strukture dravne vlasti Distrikt nema teritorijalne zasebnosti (kondominijum je teritorija obaju entiteta), ali u funkcionalnom pravnopolitikom i administrativno-upravnom smislu predstavlja prostor nove jurisdikcije. Tako se izbjeglo mijenjanje unutarnje teritorijalne strukture BiH sa dva entiteta, ali se praktino izgubila svaka njihova nadlenost u oblasti Distrikta. Henry L. Clarke navodi da je odluka napisana tako da se ne mijenja tekst Ustava. U protivnom, da se radilo o tekstu kojim se mijenja Ustav (ustavni amandman) morala bi se dati prilika entitetima da daju svoju saglasnost, odnosno da je ospore. Odluka je sainjena tako da je pravno i logiki konzistentna sa Ustavom BiH.29 Kao takva Konana arbitrana odluka je promijenila ustavnu strukturu BiH, kreirajui u potpunosti novu politiku jurisdikciju neovisnu od oba entiteta. Poto Ustav ne sadri specifinu proceduru odnosa Distrikta i drave, da bi se taj odnos shvatio moraju se uporedo itati Ustav i Konana odluka za Brko. Tada je vidljivo da su ovlasti Distrikta identine onima entiteta, te da su u prenosu entitetskih ovlasti u podruju Brkog ili u drugim stvarima subjekti Distrikt i drava BiH, odnosno da se prenos ovlasti sa Distrikta na dravu ne moe vriti bez saglasnosti Distrikta.30 Ovakvo shvatanje ustavne pozicije Distrikta osporeno je u procesu ustavnih promjena BiH. Na Londonskoj proceduralnoj konferenciji, odranoj u Londonu 13. i 14. juna 2005. godine u okviru procedure prenosa ovlasti entiteta na dravu BiH otvorilo se pitanje samoupravnog statusa Brko Distrikta BiH, odnosno mogu li se preuzimati ovlasti Distrikta bez njegove suglasnosti.31 Ustavna reforma je pokazala da visoki predstavnik ita Konanu arbitranu odluku za Brko
28 Vidi Konana arbitrana odluka. 29 Vidi Henry L. Clarke, Changes in the constitutional structure of Bosnia and Hercegovina, East Europen Studies, internet www.ciaonet.org. 30 Isto. 31 Vidjeti Londonska proceduralna konferencija u Model Distrikta-pokretaka snaga razvoja, Petar Vasi i Muhamed Mujki, 2006.
78 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
na nain denying Brkos role in constitutional change, iskljuujui Brko kao subjekta u procesu ustavnih promjena.32 Kao jedini subjekti prenosa ovlasti na dravu smatraju se entiteti. Prevladava miljenje da su entiteti prenijeli ovlasti na vladu Distrikta uslovno, privremeno i povratno, mada je u Konanoj arbitranoj odluci eksplicitno navedeno upravo suprotno. Praktino, Brko je tako izgubilo svoju specifinu ustavnu poziciju. Ni drava ni entiteti ne pokazuju volju da zatite interese Distrikta, dok Branska vlada ovu dilemu jo nije uinila predmetom svoje politike. Jedini subjekt zainteresiran da se ouva specifina ustavna pozicija Distrikta je Supervizor i OHR u Brkom. Tako Rafi Gregorijan, supervizor za Brko, vodi aktivnost da se u Ustav BiH ugradi amandman kojim bi se odredila specifina pozicija Distrikta, definirana Konanom arbitranom odlukom.33 Prijedlog nacrta Zakona o Brko Distriktu koji je Prudskim sporazumom evoluirao u amandmane na Ustav BiH, svoju parcijalnu verifikaciju dobio je usvajanjem amandmana od Vijea ministara BiH kojim se osigurava da je Ustavni sud BiH nadlean da odluuje o bilo kojem sporu u vezi sa zatitom konanog statusa Distrikta. Iz nacrta Zakona, koji je predloio OHR Brko, vidljivo je da se potvruju ovlasti koje su entiteti prenijeli iskljuivo u nadlenosti Distrikta, ali o pitanju prenosa nadlenosti na institucije BiH obezbjeuju se samo odgovarajue konsultacije sa Uredom Brko Distrikta BiH.34 Time se formalno potvruje Distrikt kao poseban ustavno-pravni prostor sa sopstvenim ovlastima, ali se praktino u prenosu tih ovlasti na dravu BiH svodi na amikus curiae drave BiH. novi politiki model Konanom arbitranom odlukom utvrene su nadlenosti, kao i principi konstituiranja i funkcioniranja vlasti u Distriktu. Na tim principima oblikovan je novi politiki model, koji je i bio osnovni formalni razlog specifinog ustavnog pozicioniranja Brko Distrikta. Izmjenama tog modela, odnosno njegovim izjednaavanjem sa modelima entiteta, izgubio bi se smisao postojanja specifine ustavne pozicije Distrikta. Naravno, praktini razlozi specifinog politikog modeliranja i ustavnog pozicioniranja bive opine Brko bili su sasvim druge prirode. Sukus protivrjenosti dejtonske BiH ispoljio se na Brkom. Dejtonsko primirje bilo je mogue samo uz uvjet da ostanu u opticaju obje iskljuujue politike opcije zbog kojih se i ratovalo. Opcije cjelovite BiH, odnosno opcija njene podjele. Status Brkog pokazao se kao presuujui faktor za dejtonsko primirje. Brko u R Spskoj omoguilo bi teritorijalnu cjelovitost R Srpske, entiteta
32 Vidi Henry L. Clarke: Changes in the constitutional structure of Bosnia and Hercegovina, East Europen Studies, internet www.ciaonet.org 33 Ustav BiH mora uvaavati postojanje Brko Distrikta BiH, intervju sa Rafijem Gregorijanom, Dnevni avaz, nedjelja 29.juni/lipanj 2008. godine, str. 9. 34 Vidi Nacrt Zakona o Brko Distriktu BiH, OHR, lan 2, stav 2 i 3.
Godinjak 2008 / 79
PAALI
koji bi uz visoke dejtonske ovlasti mogao u pogodnoj prilici pretendirati na samostalnost ili pripajanje R Srbiji. Brko u Federaciji BiH dijelilo bi R Srpsku na dva dijela i onemoguilo njeno izdvajanje iz BiH. Stoga je biva opina Brko morala dobiti specijalan status. Izdvojeno iz entiteta dejtonske BiH kao mjesta nacionalnog ekskluziviteta Brko je moralo dobiti novu politiku formu da bi njegovo izdvajanje uope imalo smisla. Zato je Konanom arbitranom odlukom biva opina Brko proglaena oblau pod suverenitetom BiH, treim bosanskim prostorom, modelom za buduu BiH... Odnos entiteta BiH i Brko Distrikta konceptualno se moe izraziti kao odnos razliitih modela konstituiranja politike zajednice koji se u suvremenim politolokim raspravama izraavaju kao odnos graanskodemokratskog i etnonacionalnog (konsocijalnog), odnosno liberalnodemokratskog i komunitarnog modela konstituiranja politike zajednice.35 Pokuajmo ukratko prikazati osnovne karakteristike ovih dvaju politikih modela. Rekli smo da ustavna konstitucija jedne zajednice nije akt vlade nego odreenog politikog subjekta koji konstituira samu vladu, odnosno uspostavlja politiko jedinstvo tog naroda kao dravu.36 Postavlja se pitanje ko je ili to je krajnji izvor moi te konstitucije za koju kaemo da je suverena37. U skladu sa etimolokim porijeklom rijei (lat. Superanus) termin najee oznaava svojstvo drave, svojstvo bivanja najviom vlau..38 No, rekli smo da ustavotvorna konstitucija nije akt vlade, pa ni drave, jer se njome tek uspostavljaju pravila koja obavezuju graane i dravu39. Zato Kelzen predlae da se suverenost shvati u smislu najvie pravne vlasti40. Ako se saglasimo sa Kelzenom, onda je i logiki opravdano pretpostaviti postojanje suverene moi koja prethodi dravno-pravnoj suverenosti i koja, ustvari, tu dravnu suverenost uspostavlja.41 Da bi se izalo iz ovoga zaaranog kruga, potrebno je razlikovati na nivou subjekta ustavovotvorne
35 Jedna od temeljnih slabosti jalovih bosanskih rasprava o graanskom i etnonacionalnom modelu politike zajednice jeste da nisu definirane osnovne kategorije kao to su graani i nacija. Tako se u veini rasprava nacija as izjednaava sa dravom, as sa kulturom, historijom, jezikom, a graanin as kao konstituent dravne zajednice, as kao njen proizvod. Stavovi da nacija integrie populaciju u zajednicu graana jo nisu osvijeteni ni kao teorijska ni kao praktina mogunost u bh. raspravama. Vidjeti Domenik naper, Zajednica graana, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia 1996. 36 Charls Howard McILWAIN, Constitucionalism-ancient and modern, Ithaca New Jork, Carnell Universioty press 1947. 37 Konana i apsolutna mo u drutvu. Vidjeti F.H. Hinsley, Suverenitet, August Cesarec, Zagreb, 1992. 38 Hanz Kelzen, Suverenitet i meunarodno pravo, Trei program radio Beograda, 2008. 39 Janos Kis, Constitutional democracy, CEU PRESS, Budapest New York, 2003. 40 Hanz Kelzen, Suverenitet i meunarodno pravo, Trei program radio Beograda, 2008. 41 Dilema se moe izraziti i na logikoj ravni. Ako postoje pravila koja definiraju subjekt, onda subjekt ne moe biti izvor pravila i prethoditi pravilima. Ako postoji subjekt koji prethodi pravilima, onda on ne moe biti krajnji izvor sve moi, jer ne postoje pravila po kojima bi bio odreen.
80 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
vlasti pouvoir constituant od pouvoir constitue, konstituirajuu mo od konstituirane moi. Pouvoir constitue (konstituirana mo) je legalno definirana mo i ona proizlazi iz uspostavljene ustavne konstitucije. Ona moe initi ono za ta je ovlatena putem ustava, ali nita izvan toga. To nije krajnja mo jer ne moe konstituirati samu sebe. Stoga mora postojati mo koja je iznad nje, mo koja stvara ustav i svaku ustavnu vlast. Ta fundamentalna mo je pouvoir constituant, koja je neograniena i kao takva nema legalnu realnost jer nema nita to nju moe ograniavati. Ona egzistira kao krajnji izvor moi izvan ustavnog poretka.42 No, ako pouvoir constituant ne bi imala legalnu realnost i ako bi bila s onu stranu ustavnog poretka, ta njena nedefinirana realnost mogla bi imati opasne posljedice da se utvruje na ulici.43 Stoga je neophodno da ustav definira svoj krajnji izvor politikog autoriteta (pouvoir constituant) na nain da ga prizna kao takvog.44 Zvonko Posavac smatra da postoji temeljna napetost izmeu konstituirajue moi i konstituirane moi koja se formira kroz pravno-politike institucije putem kojih predstavnici obnaaju vlast.45 Mi bismo dodali da je ta napetost prisutna, odnosno da se pojaava ukoliko ne postoji suglasnost izmeu pouvoir constituant i pouvoir constitue. Suverenost pouvoir constituanta mogua je samo kroz suverenitet pouvoir constitue ili vladara (Vladu), na nain da subjekt suverene moi bude identian sa subjektom nad kojim se ta mo primjenjuje.46 No, kako emo znati da li pouvoir constituant korespondira pouvoir constitue ako ne odredimo pouvoir constituant. Teoriju o pouvoir constituant formulirao je Sieyes, te u toku Francuske revolucije razvio teoriju o narodu (tanije naciji), kao subjektu ustavotvorne vlasti.47 U razdoblju nakon Francuske revolucije legitimacijska osnova boanskog prava apsolutnog monarha zamjenjuje se demokratskom suverenou naroda. Mada se moderni subjekt ustavne konstitucije definira kao narod (nacija) on se u ustavotvornoj praksi operacionalizira dvojako kao zajednica graana dravljana, odnosno kao etno-nacionalni kolektivni subjekt.48 Demokratska zajednica suverenih graana poiva na konsenzusu slobodnih pojedinaca, dok se demokratska
42 Vidjeti Janos Kis, Constitutional democracy, CEU PRESS, Budapest New York, 2003., str. 136, Schmitt, Carl, Verfassungslehre, Berlin 2003.-Carl Schmitt, Nauka o ustavu, neobjavljen prevod Ribi Kamira. 43 Vidjeti Janos Kis, Constitutional democracy, CEU PRESS, Budapest New York, 2003., str. 136137. 44 Vidjeti Janos Kis, Constitutional democracy, CEU PRESS, Budapest New York, 2003., str. 137. 45 Zvonko Posavac, Legitimacija ustavne drave izmeu moralnog univerzalizma i nacionalnodemokratskog partikularizma, Politika misao, br. 3 1998. g. str. 5. 46 Vidjeti Janos Kis, Constitutional democracy, CEU PRESS, Budapest New York, 2003. 47 Vidi Carl Schmitt, Verfassungslehre, Berlin 2003., Carl Schmitt, Nauka o ustavu, neobjavljen prevod sa njemakog Ribi Kamira. 48 Nenad Zakoek, Drava, puk, nacija, Politika misao, br. 4. 1990.
Godinjak 2008 / 81
PAALI
zajednica suverenih naroda/nacija uspostavlja nekomunikacijski metapolitikim principima tradicije, etnosa, kulture, jezika...49 Graanskodemokratski model polazi od zajednice egoistinih graana koji su krajnji i apsolutni izvor vlasti. Da bi zajednica graana, kao krajnji autoritet, delegirala svoje ovlasti na pouvoir constitue (konstituirana mo) neophodno je uspostaviti politiku jednakost graana. Utemeljenje politike zajednice na nacionalnom principu polazi od vrijednosnog ili ideologijskog konsenzusa koji dravu povijesno razliito uspostavlja kao zajednicu srodnika (etno-nacionalna zajednica), tradicijsko-obiajnosnu zajednicu, zajednicu jezika i sl.50 Pouvoir constituant, bilo da se definira kao zajednica graana, bilo kao nacija (etnika zajednica), treba da korespondira sa pouvoir constitue, da ne bi dolo do napetosti meu njima. Suglasnost pouvoir constituant sa pouvoir constitue nije upitna kod jednonacionalnih politikih zajednica. Veinska nacija obezbjeuje vaenje svoje volje na nivou pouvoir constitue i kroz zajednicu jednakih graana.51 Problem se javlja kod vienacionalnih politikih zajednica, tipa BiH, kada se ne moe uskladiti jednakost graana sa jednakou nacija.52 Ukoliko se kod vienacionalnih politikih zajednica pouvoir constitue uspostavi demokratskom veinom, onda je mogua neadekvatna reprezentacija manje brojnih nacija. Mnogi smatraju da je veinska demokratija neodriva u pluralnim drutvima jer prijeti opasnost da veinska grupa (nacionalna, vjerska, rasna, etnika...) uzme svu ili vie vlasti. U takvim sluajevima predlae se konsocijacijska demokracija53. Konsocijacijska demokracija na etnonacionalnom principu najee postaje konsenzualna demokracija, to vodi etnizaciji javnog prostora, odnosno uspostavljanja razliitih politikih identiteta i razgradnje prostora politikog jedinstva drave. Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma (Ustav BiH) definira konstituirajuu mo (pouvoir constituant) u BiH kao Srbe, Hrvate, Bonjake, ostale i gra49 Nenad Zakoek Drava, puk, nacija, Politika misao, br. 4. 1990. st. 21, 22, 23. 50 Isto. 51 Demokratska veinska volja koja treba da obezbijedi jednak tretman svih njenih graana istovremeno nosi opasnost iskljuivanja nacionalnih, vjerskih i etnikih manjina. Louis Blanc na pitanje ta je jednakost odgovara da je to za sve ljude jednak razvoj nejednakih sposobnosti, jednako zadovoljenje nejednakih potreba. Jednak tretman nejednakih uvijek odrava nejednakost. Vidjeti Victor Segesvary: World state, nation state, or non-centralized institutions, The Hague, Holland, 2004. 52 Ukoliko su nacionalne zajednice jednake bez obzira na broj njenih lanova, onda su pripadnici veinskih naroda nejednaki kao graani u odnosu na graane manjinskih nacija. Ukoliko se uspostavi jednakost graana, onda manjinske nacije nisu jednake sa veinskim nacijama. 53 Konsocijacijsku demokraciju je prvi uveo danski naunik Arend Lijphart koji ju je primijenio za ouvanje demokracije u podijeljenim drutvima. Pouvoir constitue je mogua samo kao podijeljena vlast (power sharing) a nikako kao centralizirana veinska vlast. Vidjeti Arend Lijphart Modeli demokratije, CID Podgorica, 2003., Mirjana Kasapovi, Bosna i Hercegovinapodijeljeno drutvo, Politika kultura, Zagreb, Democracy and power-sharing in Multi-national States, International Journal on multicultural societies, Vol. 8, No. 2, 2006.
82 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
ane, nazivajui ih konstituentima drave BiH, dok suverenitet dodjeljuje dravi BiH.54 Vaingtonskim sporazumom Federacija BiH se definira kao ekskluzivna teritorija Bonjaka i Hrvata, a R Srpska konsekventno kao ekskluzivna teritorija srpskog naroda. Naknadnim usklaivanjem entitetskih ustava sa Ustavom BiH preuzeta je u entitetskim ustavima odredba Ustava BiH o Srbima, Hrvatima, Bonjacima, ostalima i graanima kao ustavnim konstituentima na cijelom prostoru BiH.55 Shodno odreenju konstituirajue moi (pouvoir constituant) u BiH kao Srba, Hrvata i Bonjaka konstituirana mo (pouvoir constitue), odnosno oba doma parlamenta BiH, kao i oba doma Federacije, Parlament R Srpske i Predsjednitvo BiH uspostavljaju se po principu konsocijacijske demokracije i podjele vlasti (power sharing) na konstitutivne narode Srbe, Hrvate i Bonjake. Graani nisu politiki predstavljeni u dravnim institucijama ni na nivou BiH ni na nivou entiteta. Temeljni demokratski princip jednakosti graana je ovdje doveden u pitanje, a time i politiko jedinstvo drave.56 Temeljem odreenja iz Konane arbitrane odluke Brko Distrikt BiH je uspostavio graanski model politike zajednice. Kao takav funkcionira na sasvim drugim premisama nego ostali dio BiH. Moe se smatrati institucionalnim eksperimentom u kojem je etniki princip ostavljen po strani i kao takav uinio je etnoteritorijalnost irelevantnom.57 Distrikt je uspostavio model koji je izvrio deinstitucionalizaciju razlika i uspostavio institucionalizaciju politike jednakosti graana. Na to ukazuju sljedei sadraji Konane arbitrane odluke: U paragrafu 11 Konane odluke se kae da se nee dozvoliti bilo kakva podjela Distrikta na nacionalnoj osnovi; Simboli Distrikta moraju biti nacionalno i politiki neutralni; Ukinute su MZ kao jedna od prepreka uspostavljanju multietnike zajednice; Skuptina Distrikta se bira na osnovu jednakosti graana i donosi odluke veinom i kvalificiranom veinom; Izborni zakon uvaava politiku jednakost graana i ope i jednako pravo glasa graana;
54 Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima), i graani BiH ovim ureuju Ustav BiH, opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politiku nezavisnost BiH..., Ustav BiH, preambula. Za razliku od Ustava BiH koji graanina svodi na marginalni dodatak, ustavi R Hrvatske i R Srbije, mada definirane kao nacionalne drave, suverenitet dravnih institucija izvode iz zajednice graana. Tako Ustav R Srbije navodi da je R Srbija drava srpskog naroda, a da suverenitet potie od graana. Vidi Ustav R Srbije. Ustav R Hrvatske navodi da R Hrvatska utemeljena kao drava Hrvatskog naroda, ali da sva vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih graana. Vidjeti Ustav R Hrvatske. 55 Vidjeti amandmane na Ustav R Srpske i Ustav Federacije BiH. 56 Izbor lanova Predsjednitva vri se na entitetsko-nacionalnom principu tako da se jedan lan Predsjednitva bira kao Srbin iz R Srpske, dva iz Federacije BiH kao Hrvat i Bonjak. Svakako da Bonjaci i Hrvati nisu politiki jednaki u R Srpskoj kao to Srbi nisu politiki jednaki u Federaciji i to nije jedini primjer. 57 Vidjeti Asim Mujki Marginalizacija faze multietninosti u BiH, Puls demokracije, komentari 21. 4. 2008.
Godinjak 2008 / 83
PAALI
Kao najbitnija karakteristika je uspostava nove jedinstvene demokratske multietnike vlade Brko Distrikta BiH ija su forma i mehanizmi odluivanja glavni oslonci graansko-demokratskog modela Brko Distrikta BiH. vlada brko distrikta biH Mada je formalno Konanom arbitranom odlukom Distrikt proglaen kondominiumom, odnosno teritorijem oba bosanskohercegovaka entiteta, u lanu 9. Konane arbitrane odluke se kae da e se pravni efekti sastojati u trajnom prestanku ovlatenja oba entiteta na teritoriji optine Brko i njenom ponovnom uspostavljanju u obliku jedinstvene administrativne jedinice58. Entiteti nee imati nikakve ovlasti unutar granica Distrikta, kojim e upravljati unitarna vlada.59 Bivi supervizor za Brko Distrikt BiH Henry Clark pie da je kroz Arbitranu odluku stvorena nova politika jurisdikcija neovisna od entiteta60 u formi Vlade Brko Distrikta BiH. U lanu 11. Odluke se kae da se radi o unitarnoj vladi, u lanu 9. o multietnikoj demokratskoj vladi, a u lanu 36. da se radi o jedinstvenoj, unitarnoj, multietnikoj demokratskoj vladi, koja e se sastojati od Skuptine Distrikta, Izvrnog odbora, nezavisnog sudstva i ujedinjene policije potpuno nezavisne od policije u entitetima.61 Ono to je bitna karakteristika ove vlade je da je ona konstituirana na graanskodemokratskom principu, na principu jednakih graana. U njenom konstituiranju sasvim su iskljueni elementi konsocijacijske demokracije, a u njenom funkcioniranju mehanizmi power sharing (podjele vlasti), posebno na nacionalnoj osnovi. Skuptina Distrikta je jednodomna i njen sastav odraava volju jednakih graana po principu svaki glas jednako vrijedi ili jedan ovjek jedan glas. Funkcionira po klasinom principu demokratskog odluivanja, veinom i kvalificiranom veinom. Time se obezbjeuje adekvatno prezentiranje volje jednakih graana izraenih na izborima. Umjesto mehanizama konsocijacijske demokracije i power sharinga uveden je mehanizam kvalificirane veine, 3/5 za usvajanje zakona i za promjene statuta.62 Izvrni odbor je poeo sa funkcioniranjem u formi gradonaelnika, kojeg bira Skuptina, i njegovih pomonika, koje je trebalo birati na osnovu strunih kvalifikacija. Bio je to model jedinstvene izvrne vlasti koja je struan i efikasan servis graana.
58 Konana arbitrana odluka, lan 9. 59 Vidi Konana arbitrana odluka. 60 Henry L. Clarke Changes in the constitutional structure of Bosnia and Hercegovina, East Europen Studies, internet www.ciaonet.org. 61 Konana arbitrana odluka. 62 Vidjeti Statut Brko Distrikta BiH.
84 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
Sudstvo i policija su isto tako trebali biti formirani po principu strunih kvalifikacija, a struktura zaposlenih u javnom sektoru morala je odraavati sastav stanovnitva.63 Supervizor je temeljem Konane odluke dobio ovlasti da izabere bilo koji mehanizam koji e ojaati pravednu zastupljenost svih elemenata vienacionalnog stanovnitva, odnosno mehanizam zatite od demografskog ininjeringa (vjetakog naseljavanja pojedinih nacionalnih skupina).64 Mada Vlada Brko Distrikta ne sadri elemente konsocijacijske demokracije i power sharinga, Statutom se titi multietninost, multikulturalnost drutva, kao i nacionalni identitet konstitutivnih naroda. Nacionalni, kulturni i vjerski identitet titi se Konvencijama o ljudskim pravima koje imaju veu pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u suprotnosti sa konvencijama65, dok Statut garantira ravnopravnu upotrebu tri jezika i dva pisma.66 Tako se ouvao graanskodemokratski model odluivanja, uz mehanizme statutarnih garancija o kolektivnim i individualnim ljudskim pravima i odluivanju kvalificiranom veinom za ona pitanja od vitalnog drutvenog i nacionalnog interesa. Prvi supervizor za Distrikt R. Farrand bio je uvjeren da bi ugradnja odredbi o posebnim nacionalnim pravima bila pogrena i kontraproduktivna.67 Naalost, ovakvi principi konstituiranja vlasti i mehanizmi njenog odluivanja nikada nisu ozbiljnije analizirani kako funkcioniraju u praksi. Osim kod Zakona o obrazovanju koji je nametnuo Supervizor, nije bilo ozbiljnije krize u funkcioniranju Branske vlade. Danas, kada je ovaj model gotovo do kraja demontiran, ostaje upitno da li su razlozi njegovog demontiranja funkcionalne ili politike prirode.68 Nakon prvih demokratskih izbora u Distriktu 2004. godine i formiranja koalicione veine javila se potreba za jednom foteljom vie. Umjesto pozicije zamjenika gradonaelnika, koji je ujedno bio i ef jednoga od odjela, uvedeno je mjesto dogradonaelnika na kojeg je prenesen dio ovlasti gradonaelnika.69 Time je poela demontaa modela jedinstvene izvrne vlasti i otpoela politika pria o uvoenju dva dogradonaelnika i dva dopredsjednika skuptine po nacionalnom kljuu. Ovakvi razlozi bili su vie pragmatino-politike prirode motivirani
63 64 65 66 67 Vidjeti Statut Brko Distrikta BiH, lan 20., stav 1. Vidjeti konanu arbitranu odluku, aneksi. Statut Brko Distrikta BiH, lan 13., stav 4. Isto lan 6., stav 1. Brko Distrikt BiH: Poetak, napredak i povlaenje, 2. jun, 2003. god. International crisis group. 68 Srpska demokratska stranka je 5. 11. 2007. uputila pismo Skuptini Brko Distrikta BiH u kojem predlae izmjene Poslovnika Skuptine kojima bi se omoguilo uee u donoenju svih odluka najmanje 1/3 poslanika iz reda sva tri naroda. Ovakav prijedlog slijedile su stranke sa hrvatskim predznakom, kao i neke bonjake stranke. Kada je Supervizor zapoeo demontau Branskog politikog modela, imao je suglasnost svih parlamentarnih stranaka. 69 Vidjeti nalog Supervizora od 2. 2. 2007. god.
Godinjak 2008 / 85
PAALI
iskljuivo potrebom za vie funkcionerskih fotelja, a legitimirani potrebom za uspostavljanjem nacionalne ravnopravnosti. Nakon toga uslijedili su i zvanini hrvatski i srpski zahtjevi za izmjenama statuta i uvoenja mehanizama zatite nacionalnih interesa, na to su pristali i bonjaki poslanici.. Tome u prilog ila je i odluka Ustavnog suda o neophodnosti usklaivanja ustava entiteta sa Ustavom BiH u smislu ravnopravnosti konstitutivnih naroda na cijelom prostoru BiH. Nalogom Supervizora od 2. februara 2007. godine, kojim se konstatira da je bitno izvriti promjene u nainu funkcioniranja Vlade Distrikta tako da u budunosti odluke donosi zajedniki i uz iri konsenzus nego to je to bio sluaj do sada.70 Razlozi tome su stvaranje uvjeta za zavretak supervizije i uinkovito funkcioniranje institucija.71 Promjene nastale u funkcioniranju vlade izraene su kroz mehanizam afirmativnih glasova. Osim mehanizma odluivanja obinom veinom uveden je mehanizam afirmativnih glasova sa tano pobrojanim efovima pojedinih odjela u pojedinim oblastima za koje se donosi odluka. Time to se precizno definiralo koji odjeli po pojedinim pitanjima spadaju u afirmativne glasove jo se svjesno i namjerno izbjeglo eksplicite navesti da se radi o mehanizmu zatite konstitutivnih naroda od nadglasavanja, mada je po odabiru odjela, odnosa njegovih efova, bilo jasno da se uvodi kvalificirana veina svakog konstitutivnog naroda.72 Paradoksalno je da se ova promjena prvo desila u izvrnom organu dok je Skuptina nastavila da funkcionira po demokratskom veinskom principu. Naravno, ne zadugo. Demontaa graanskodemokratskog modela se nastavila Nalogom Supervizora od 6. maja 2008. god., koji imajui u vidu da multietnika struktura Skuptine iziskuje uspostavljanje ravnotee izmeu interesa konstitutivnih naroda, tako da jedan narod ne moe ostvariti nepravinu prednost u odnosu na neki drugi. Stoga je neophodno uvesti zatitne mehanizme kojima bi se u odgovarajuim okolnostima spreavalo preglasavanje bilo kojeg konstitutivnog naroda.73 Nalogom je izmijenjen Statut Brko Distrikta BiH i dodan lan 33a, koji se odnosi na spreavanje preglasavanja. Osim potrebne veine, propisane Statutom, uvode se afirmativni glasovi najmanje 1/3 zastupnika svakog od konstitutivnih naroda koji se odnose na tano specificirane oblasti.74 Interesantno je da se afirmativni glasovi ne uvode kod izbora gradonaelnika, predsjednika i potpredsjednika Skuptine Distrikta, tako da se oni mogu izabrati i relativnom veinom, to bi praktino znailo da ih mogu izabrati predstavnici samo jednog naroda. Tako je eksplicite uveden power sharing mehanizam na nacionalnim osnovama, za sada samo u odreenim oblastima, to je uinilo itav sistem nekoherentnim.
70 71 72 73 74 Nalog Supervizora od 2. februara, 2007. god. Isto. Birani su oni odjeli iji su efovi iz razliitih konstitutivnih naroda. Nalog Supervizora od 6. maja, 2008. god. Isto.
86 / Godinjak 2008
Branski simulakrum
etiri mjeseca nakon lokalnih izbora 2008.godine i nemogunosti parlamentarnih stranaka da formiraju vlast u Brkom, uslijedio je teko objanjiv potez Supervizora, koji je iao u pravcu potpune power sharing podjele vlasti. Naime, Supervizor je predloio da se u Distriktu formira koncentraciona vlada75. Time bi se omoguilo svim politikim strankama da participiraju u vlasti. Formiranje koncentracione vlade produciralo je paradoksalne politike uinke jer su gradonaelnik, predsjednik i potpredsjednik Skuptine izabrani veinom u kojoj nije bilo predstavnika jednog konstitutivnog naroda. Naravno, to se desilo zbog nekoherentnosti mehanizma odluivanja jer se afirmativni glasovi ne odnose na izbor tako vanih funkcija kao to su gradonaelnik, predsjednik i potpredsjednik Skuptine. No, pravo pitanje bi bilo ta bi se desilo da su afirmativni glasovi uvedeni i u ove oblasti. Da li bi se vlast u Brko Distriktu BiH uope mogla formirati?... Time je Branski model izgubio jednoznanost graanskodemokratskog modela. U Brkom se sada radi o mjeavini dvaju modela, model jednakih graana i model jednakih konstitutivnih naroda, sa tendencijom da se itav sistem svede na model konsocijacijske demokracije, po uzoru na ustrojstvo dejtonske BiH. Time e se, naravno, prije ili kasnije, otvoriti pitanje specifinog ustavnog pozicioniranja Distrikta, odnosno svrhe njegovog postojanja kao zasebne administrativne cjeline. A svrha je bila itekako jasna i vidljiva, ali je oigledno nije imao ko afirmirati. Sve ovo, naravno, ne bi trebalo shvatiti kao vrijednosno opredjeljenje. Duboko smo svjesni bosanskohercegovakog drutva i pluralne strukture moi koju ono producira, te shodno tome tekoa da se ona adekvatno integrira bilo kojim politikim modelom. No, ono to je osam godina bilo alternativa dejtonskom nacionalnom ekskluzivizmu, a da u praksi nije iskazalo veu disfunkcionalnost, ostalo je do svoje demontae gotovo nezapaeno. Istovremeno, bosanskohercegovaka intelektualna javnost ne prestaje sa svojim jalovim jadikovkama o potrebi graanskog modeliranja BiH, to onda otvara pitanje da li je ona uope, povijesno i teorijsko-metodologijski, svjesna o emu se tu, zapravo, radi.
Godinjak 2008 / 87
Adnan Jahi
akon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je postala poprite grubog nasilja nad ljudima nekanjenih ubistava, premlaivanja, otimaine, paljevina, silovanja, naroito po selima, gdje je propau Austro-Ugarske zavladalo stanje koje se graniilo sa anarhijom. Samo dan nakon to je 1. novembra 1918. zemaljski poglavar general Sarkoti predao vlast predstavnicima Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu i Hercegovinu, u Vlakovcima kod Bosanske Dubice ubijen je Malibeg Kulenovi, zemljoposjednik iz Kulen-Vakufa. Zloin su poinili lokalni srpski seljaci, koji su opljakali svu Kulenovievu imovinu. Zvanina istraga, vie puta pokretana, nije dala nikakve rezultate niko od poinilaca nije priveden, niko nikada nije odgovarao.1 Odsudnim prevratom nastupilo je vrijeme koje e, stepenom bezakonja i obimom zloina, godinama nakon proglaenja zajednike drave, nositi mnoge odlike nesnoljivog interregnuma. Glavne rtve novonastalih prilika bili su muslimani, bez obzira na etniki korijen i porijeklo. U novoj dravi Bonjaci su tretirani kao graani drugog reda, bez prava na efikasnu zatitu dravnih vlasti. O tekom poloaju Bonjaka po uspostavi junoslavenske drave ilustrativno govori dramatino obraanje reisul-uleme auevia francuskom novinaru Charlesu Rivetu, s molbom za posredovanje kod francuske vlade, da ne budemo prisiljeni ostaviti domovinu, u kojoj se ne osjeamo vie sigurnim. Mi emo nepravdu podnositi, dravni se poslovi mogu bez nas voditi, ali nek se potuju barem na ivot, naa ast i imetak. Zar je previe, ako to traimo?2
1 2 Atif Purivatra, Politike partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. godine, Prilozi Instituta za istoriju; br. 3 (1967); Nacionalni i politiki razvitak Muslimana (rasprave i lanci), II izdanje, Sarajevo, 1970., str. 221-222. Charles Rivet O prilikama u Bosni, Pravda, I/1919., br. 23, str. 1.
88 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 89
JAHI
novembra 1919. pismo predsjedniku mirovne konferencije Georgesu Clemenceauu u kojem je traio tumaenja i izmjene predloenih ugovora kako bi ponueni dokumenti bili prihvatljiviji za jugoslavensku stranu (prije svega, nedvosmisleno vezivanje 51. za ispunjenje Ugovora o zatiti manjina, odnosno izuzimanje teritorije predratne Kraljevine Srbije iz odredbi spomenutog ugovora), ali je u Clemenceauovom obrazloenju tek stajalo da nova drava moe biti mirna u pogledu novih odredaba izvan Ugovora, dok je zahtjev u pogledu izuzea predratne Srbije odbijen. Kako velike sile, oito, nisu bile spremne za bilo kakva poputanja, ne elei hazardirati u pogledu vlastite sudbine Kraljevina SHS je prihvatila oba ugovora, koji su narednih godina proglaeni privremenim, a zatim stalnim zakonima nove drave. Prava Bonjaka prema Ugovoru Bonjaci su Ugovorom o manjinama, pravno gledano, dobili i individualnu i kolektivnu zatitu. Kao stanovnicima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca zagarantirani su im puna i potpuna zatita ivota i slobode ( 2.), pravo na slobodu vjere ( 2.), pravo na dravljanstvo ( 6.), jednakost pred zakonom i uivanje istih graanskih i politikih prava ( 7.)7, pravo na jezik ( 7.) i pravo na javnu rije ( 7.). Kao pripadnicima etnike, vjerske ili jezike manjine, zagarantirani su im jednak pravni i faktiki tretman od drave ( 8.), uz mogunost da o svome troku podiu, upravljaju i nadziravaju dobrotvorne, verske i socijalne ustanove, kole i druge vaspitne zavode s pravom da se tu slue slobodno svojim jezikom i slobodno ispovedaju svoju veru8 ( 8.), zatim pravo na nastavu u osnovnim kolama na svom vlastitom jeziku ( 9.), te pravian udio u dodjeli i iskoritavanju onih suma koje bi iz javnih fondova dravnim budetom, optinskim ili drugim budetima mogle biti namenjene vaspitanim, verskim ili dobrotvornim ciljevima9 ( 9.). Izriito kao muslimanima, unutar druge kategorije, Ugovor o manjinama garantirao im je sljedee: l. 10 Drava Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da za muslimane, u koliko se tie njihovog porodinog i linog statusa, donese odredbe koje doputaju da se ta pitanja reguliu po muslimanskim obiajima.
7 U 7. st. 2 stajalo je: Razlika u religiji, verskom uverenju ili veroispovesti ne sme da smeta ni jednom pripadniku srpsko-hrvatsko-slovenakom u uivanju graanskih i politikih prava, niti naroito za prijem u javne slube, zvanja i poasti, ili za vrenje raznih zanimanja i industrija. I. Pri, Zatita manjina, str. 122. Ovaj stav bio je vaan u kontekstu ondanjeg poloaja Bonjaka, koje je nova drava u svojim prvim danima sistematski potiskivala sa svih javnih pozicija i funkcija. O tome vie: Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, III izdanje, Sarajevo, 1999., str. 40-47. I. Pri, Zatita manjina, str. 122. Isto.
8 9
90 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 91
JAHI
jedan bio vojni izaslanik, obratila su se Sakib ef. Korkutu, prvom ovjeku Pravde, koji je onda formulirao zvanini tekst.12 Premda Purivatrine navode, obavijesti Dervia M. Korkuta, nemamo naina obeskrijepiti, u cijeloj prii ostaju praznine koje bacaju znaajnu sumnju na iznesene tvrdnje. Prije svega, ako su eljeli zatititi prava muslimana, zato bi Francuzi razgovarali sa Sakib ef. Korkutom, a ne sa reisu-l-ulemom aueviem? Korkut je doista imao kontakata sa Rivetom, ali imao ih je i auevi. Ako je cijela stvar imala ostati tajna, zato bi urednik stranakog glasila bio pogodnija linost od prvog ovjeka vjerske hijerarhije? Sa druge strane, analiza 10. Ugovora o manjinama u svjetlu programskih opredjeljenja JMO ukazuje na ozbiljne diskrepance izmeu ova dva dokumenta. U programu JMO govori se o bezuslovnoj ravnopravnosti islama sa drugim religijama, dok se 10. njegovi pripadnici definiraju kao vjerska manjina. Program JMO govori o vjerskoj samoupravi, odnosno ouvanju vjerske i vakufsko-mearifske autonomije 10. autonomiju uope ne spominje. Mjesto autonomije, Ugovor o manjinama insistira na obavezama (ali i pravima) drave da uredi odreene oblasti vjerskog ivota muslimana, bez obaveze da to uini konsultirajui njihove predstavnike. Takoer, dok stranaki program uope ne spominje reisu-l-ulemu, 10. navodi njegovo imenovanje kao rezultat vladine inicijative, bez neophodnosti da njegova funkcija ima ikakvog legitimiteta u volji muslimana. Jednako tako, iz 10. se ne vidi da e reisu-l-ulema biti imenovan za itavu dravu, a ne samo za jedan njen dio. U pogledu porodinih i linih prava muslimana kae se da e se donijeti odredbe koje doputaju da se ta pitanja reguliraju prema muslimanskim obiajima. Da muslimanski obiaji i erijatsko pravo nisu iste stvari, brzo su uvidjeli i istakli savremenici ugovora o manjinama, poput Muhameda Hadia, koji je iznio miljenje da je ureivanje linih i porodinih prava muslimana prema muslimanskim obiajima anomalija za novo vrijeme i okolnosti.13 I sam Sakib ef. Korkut, u vrijeme rasprave o prvom ustavu nove drave, snano je insistirao na instituciji erijatskih sudova kao ustavnoj kategoriji kojom se reguliraju lina i porodina prava muslimana.14 Na koncu, 10. istaknute su obaveze drave u pogledu muslimanskih vjerskih i humanitarnih ustanova, dok je potpuno zanemarena institucija hilafeta, koja je snano naglaena u programskim opredjeljenjima Korkutove stranke. Postavlja se pitanje: zato bi istaknuti lan Jugoslavenske muslimanske organizacije ponudio predstavnicima francuske vlade tekst koji ni duhom ni sadrajem nije odgovarao bitnim ciljevima vjerske politike spomenute stranke? Ako pretpostavimo da je Sakib ef. Korkut ponudio nacrt, a nepoznati redaktori konaan prijedlog 10. Ugovora o manjinama, onda se o Korkutu teko moe
12 A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija, str. 66. 13 Muhamed Hadi, Poloaj muslimana prema Senermanskoj konvenciji, Budunost, II/1920., sv. 1, str. 5. 14 Fikret Kari, erijatski sudovi u Jugoslaviji 1918-1941, Sarajevo, 1986., str. 41.
92 / Godinjak 2008
15 V. Degan, Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana, str. 91. 16 Desanska Todorovi, Stav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prema mirovnom ugovoru sa Turskom u Sevru 1920. godine, Istorija XX veka (zbornik radova), XI, Beograd, 1970., str. 263. 17 Pogledati: Nai dopisi, Pravda, III/1921., br. 79 (317), str. 3.
Godinjak 2008 / 93
JAHI
damiji uili dovu za prestolonasljednika, poetkom septembra 1923. godine18. Drukije je bilo stanje u istonim i junim krajevima zemlje (ukljuujui istonu Hercegovinu), gdje su se zloini nad muslimanskim stanovnitvom kontinuirano dogaali tokom dvadesetih. Recepcija 10. Ugovora o manjinama od bonjakih politiara, meutim, pokazivala je znakove izvjesne divergencije. Koncem 1919. Pravda ga je objavila na udarnom mjestu, ali ga je ostavila bez ikakvog komentara.19 Isti je sluaj bio sa integralnim tekstom Ugovora o zatiti manjina, objavljenim nekoliko sedmica kasnije.20 Poslije je dato obrazloenje da je spomenuti ugovor prenijet prvenstveno s ciljem da se s njim upoznaju makedonski muslimani, te da se utjee radi bojazni da bi sadanje njihovo bespravno, stanje moglo postati nekim principom za budunost21. JMO i njeno glasilo, oito, nisu smatrali oportunim eksponirati se ni u smislu podrke ni u smislu kritike 10. Ugovora o manjinama. Drukije su postupali predstavnici bonjake opozicije. Na sjednici Privremenog narodnog predstavnitva ukrija Kurtovi je napao 10. kao akt pravnog nasilja nad muslimanima, koji, istakao je, nisu i ne trebaju biti nikakva manjina. Naglaavajui kako ne eli biti u istom poloaju sa onim pripadnicima troimenog naroda koji su okonanjem rata pripali drugim nacionalnim dravama, Kurtovi se posebno poalio to je navedeni lan unesen u ugovor sa Austrijom, iz ega se izvlai zakljuak da su muslimani preli iz boljeg u gore, zbog ega im je potrebna zatita austrijske drave. ta je Austro-Ugarska znaila za muslimane, Kurtovi smatra, ne treba posebno objanjavati; gdje god se prostirala njena vlast, tu je nestajalo damija, munara i muslimana. lan 10. Ugovora o manjinama, navodi Kurtovi, ne samo da je nepotreban jer se muslimanima obeava ono to oni ve imaju on je za muslimane i uvredljiv i tetan. Cijela stvar je zahtijevala otvoren protest jugoslavenske delegacije na mirovnoj konferenciji, koji je naalost, izostao.22 U biti, Kurtoviev glas bio je jedan u nizu onih koji su neslaganje sa 10. ugovora o manjinama koristili sa ciljem kritike prevage vjere nad nacijom, kako meu bonjakim masama, tako i u najjaoj bonjakoj stranci. Mjesecima prije Kurtovievog istupa, spominjani Muhamed Hadi otro je napao 10. kao novo otvaranje prostora anacionalnim strujanjima unutar bonjakog naroda; navodei kako je 10. unesen u Ugovor zalaganjem snaga koje ne ele dobro troimenom narodu, preko nae volje i protiv interesa nae narodne drave, Hadi
18 Vie vidjeti: Krv u Prijedoru, Pravda, V/1923., br. 195, str. 1. Takoe: O krvoproliu u Prijedoru, Pravda, V/1923, br. 196, str. 1-2. 19 Poloaj muslimana prema Senermanskoj konvenciji, Pravda, I/1919., br. 102, str. 1. 20 Zatita manjina u Jugoslaviji, Pravda, II/1920., br. 12 (117), str. 1. 21 Pravda, II/1920., br. 20 (125), str. 1. 22 Integralan Kurtoviev govor pogledati unutar: Stenografske beleke Privremenog narodnog predstavnitva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, V, Zagreb 1921., str. 463-465. Kurtoviev govor prenijelo je i glasilo Muslimanske teake stranke, inicirane od efkije Gluhia i ukrije Kurtovia u martu 1920. Govor g. ukrije Kurtovia, narodnog poslanika, prilikom debate o ugovoru mira sa Austrijom, Glas teaka, I/1920., br. 19, str. 1.
94 / Godinjak 2008
Godinjak 2008 / 95
JAHI
Slino su stvari stajale u vezi s imenovanjem reisu-l-uleme. Ako je stav 2. podrazumijevao sve muslimane u Kraljevini, onda je dotina odredba ispotovana tek 1930., izborom i imenovanjem hafiz Ibrahim ef. Maglajlia za prvog reisul-ulemu Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Ranije to nije bilo mogue usljed koncepcijskih razlika izmeu vladajueg reima i Jugoslavenske muslimanske organizacije u pogledu formiranja ujedinjene vjerske zajednice muslimana na razini kraljevine.29 to se tie pruanja zatite damijama, grobljima i drugim muslimanskim vjerskim ustanovama, premda je pojam zatite nedovoljno preciziran, nema nikakve sumnje da se drava potpuno ogluila kada je rije o dotinoj obavezi. Dvije godine nakon potpisivanja Ugovora o manjinama reisu-l-ulema za Bosnu i Hercegovinu Demaludin ef. auevi je govorio o potrebi vraanja uzurpiranog vakufskog imetka, o islamskim zgradama pretvorenim u vojnike i civilne urede, o grobljima koja treba zatititi od nepropisnog koritenja.30 efkija Behmen je pisao o sandakom selu Karauli gdje su vlasti u mekteb uselile andarme, damiju napunile svinjama a seoskog hodu kaznile sa 150 dinara globe zato to je pouavao djecu iz vjeronauke po kuama.31 Na Kosovu i Makedoniji mnoge damije su proglaavane dotrajalim, pa su onda ili ruene ili ustupane vojnim vlastima kao magacinski prostor.32 Vakufska zgrada Sinan-mekteba u Bitolju oduzeta je od Islamske zajednice i pretvorena u zanatlijsku kolu, a vakufsko imanje u Sv. Nikoli, sastavljeno od zgrade, njive i livade, uzurpirano od Ministarstva prosvjete i pretvoreno u prosvjetnu zadubinu.33 Narodni poslanik Husejn Mai izjasnio se protiv vladinog prijedloga prorauna 1922., a kao jedan od razloga naveo je oduzimanje triju mekteba u Kalkandelenu, gde je u jedno smjeteno okruno naelstvo, u drugom sud, a u treem gimnazija i tim je oduzeta mogunost da se muslimanska deca mogu kolovati.34 Generalno uzevi, muslimanske vjerske ustanove u Kraljevini su nazadovale, mnoge su zatvarane i prestajale sa radom, poput Darul-mualimina i Okrune medrese. Odsustvo zatite ispoljavalo se putem nametanja nemuslimana za direktore muslimanskih obrazovnih zavoda, kao to je erijatska gimnazija u Sarajevu.35
29 Vie o spomenutim razlikama pogledati: Adnan Jahi, Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata, neobjavljena doktorska disertacija, Tuzla, 2007. 30 Rado Kuej, Verska anketa u Beogradu i njeni zakljuci, Ljubljana, 1922., str. 27. 31 efkija Behmen, Stanje muslimana u Novom Pazaru i Sandaku, Pravda, VIII/1926., br. 28, str. 1. 32 M. Imamovi, Pravni poloaj i organizacija, str. 161. 33 Pregled rada Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice u Beogradu od 31 oktobra 1930 do 31 oktobra 1933 god, Sarajevo 1933., str. 68. 34 Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Redovan saziv za 1921-1922. god., V, Beograd, 1922., str. 755. Govor Husejna Maia na CV. redovnoj sjednici Narodne skuptine 24. 7. 1922. 35 Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH), fond Veliki upan Sarajevske oblasti, 722 / pov, 1924. Govor Edhema Mulabdia na LIX. redovnoj sjednici Narodne skuptine (Prilog dopisu Ministarstva vjera Muslimansko odjeljenje [pov. v. br. 77, 17. III 1924] velikom upanu Sarajevo.
96 / Godinjak 2008
36 Safet Bandovi, Iseljavanje Bonjaka u Tursku, Sarajevo, 2006., str. 391. 37 Prema: Pokolji muslimana u Hercegovini ne prestaju, Pravda, VIII/1926., br. 28, str. 2.
Godinjak 2008 / 97
DUHOVNA OBZORJA
Hvala Allahu, kojem pripada sve to je na nebesima i na Zemlji. On je Mudar i Sveznajui. On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta s neba silazi, a ta na nebo uzlazi. Allah je Milostiv i oprata grijehe. Oni koji zapreu istinu govore: Nee biti proivljenja nakon smrti! Reci im: Hoe, tako mi Gospodara mog, koji zna i ono to je odsutno vaem oku. Nema nita to je izvan Allahovog znanja, ni trun jedan ni na nebesima ni na Zemlji, nema nita ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, njih eka oprost i dar veliki, a da patnju osjete oni koji poriu Boije znakove. Ima onih koji dobro znaju da je ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi do Allaha Dragog i Hvaljenog. Neka je salavat i selam na Allahove vjerovjesnike: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., na njihove ashabe i na sve one koji su ivjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. I neka je selam na bosanske sinove, ehide, koji su, na Allahovom putu, dali svoje ivote.
anas je Bajram vrijeme zadovoljstva onih koji su se kroz ibadet posta oslobodili ahure u kojoj samoljubivi ovjek vidi samo sebe i nikog vie. Ibadet posta ui ovjeka da on nije sam na svijetu, ve da postoje ljudi i stvari oko njega koje treba da upozna. Post je uzvieno stanje due koja se odmara dok posmatra, koja se hrani dok razmilja, koja se lijei dok razgovara. Godinjak 2008 / 101
CERI
Ramazan nam donosi mnotvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo na ivot Stvoritelju, zahvalnost i poslunost naim roditeljima, vjernost naim prijateljima, lijep primjer naoj djeci, ljubav i vjeru naim branim drugovima, oprost naim protivnicima, pomo naim slabim i nemonim, te ispunjenje naeg obeanja i naeg emaneta. To je bt vjere i morala kad obea da ne slae i kad ti se povjeri emanet da ga ne iznevjeri. Jer, Alejhisselam kae: Nema mna onaj u kojeg se ne moe imati povjerenje i nema dna onaj koji ne ispunjava svoje obeanje. To su dva stuba na kojima poiva svijet emanet i obeanje. Emanet se preuzima, hrabro nosi i pouzdano uva u korist opeg dobra; obeanje se daje, zatim ne porie i dosljedno se ispunjava u korist opeg napretka. No, povjereni emanet i dato obeanje nisu privilegija pojedinca, niti su iznevjereni emanet i neispunjeno obeanje grijeh jednog ovjeka. Ako se preuuje iznevjeravanje emaneta i ako nema odgovornosti za neispunjena obeanja, onda to znai da je drutvo u dubokoj moralnoj krizi. Jer, kao to je neko rekao: Mogue je prevariti sve ljude neko vrijeme, ak je mogue neke ljude uvijek varati, ali nije mogue sve ljude uvijek varati. Naalost, oni koji varaju uvijek e nai one koji pristaju da budu prevareni. No, za moralnu obnovu drutva potrebno je da svaki pojedinac poe od sebe, jer prvo se ti mora promijeniti da bi promijenio svijet oko sebe, o emu nam Kuran asni najbolje govori: Allah nee promijeniti stanje jednog drutva dok se samo drutvo ne promijeni (Kuran, 13:11), a to znai dok se svaki pojedinac u druvu ne promijeni. Alejhisselam kae: Khabs (korumpirana osoba) nikad ne napada drugu korumpiranu osobu. Moralnu obnovu drutva treba da vode oni koji su i sami moralni. Zato smo duni da ovdje i sada ukaemo na anomalije u drutvu, kao to su bogaenje bez truda i rada; uivanje bez svijesti i savjesti; obrazovanje bez odgoja; poslovanje bez etike i morala; politika bez principa; i vjera bez odricanja. Naravno, moralna obnova drutva bit e uspjena ako svako od nas poe od samoga sebe, jer u Kuranu asnom nam se lijepo kae: - Zar drugima o moralu priate, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se opametiti neete (Kuran, 2:44) Bogatstvo bez truda i rada Nije grijeh biti bogat, ali je grijeh bogatiti se na raun truda i rada drugoga. Jer, Uzvieni Allah kae: ovjeku pripada samo ono to zaradi svojim vlastitim trudom i radom (Kuran, 53:39) Ne moe se niim opravdati da se jedni bogate bez truda, dok drugi jedva preivljavaju od napornog rada. Nema sree i napretka u drutvu bez drutvene pravde. Jer, pravda je, kao to kau mudri ljudi, nuna vrlina da bi drutvo preivjelo. Zato pravedan ovjek treba da uvjeri i druge ljude da se bore za drutvenu pravdu. Drava ne moe opstati, niti se njome moe uprav102 / Godinjak 2008
Bajramska hutba
ljati, bez drutvene pravde. Ljubav za pravdom treba da nadvlada strast za slavom i bogatstvom. ovjek u svojoj naravi treba da bude sklon pravdi i da podrava pravedne ljude; treba da mrzi tlaenje i tlaitelje; treba da pomogne potlaene da se oslobode od tlaenja; ne smije se biti neudluan, niti se smije biti popustljiv ako se trai istina i pravda; ne smije se pristajati na la i nepravdu. Kukaviluk pred prijateljem isto je to i kukaviluk pred neprijateljem. Makar bio u manjini sam, istina uvijek ostaje istina i pravda uvijek ostaje pravda. Uivanje bez svijesti i savjesti U Kuranu asnom jasno se kae: Uzvieni Allah nije stvorio ni nebo, ni Zemlju, ni ono to je izmeu njih iz potrebe za igrom i zabavom (Kuran, 21:16) Naprotiv, Allah je stvorio nebesa i Zemlju sa odreenim ciljem (Kuran, 6:73), a to je da ovjek vidi veliinu Boanskog stvaranja. Ovaj svijet je samo igra i zabava za one koji su svoj ivot sveli na besvjesno uivanje. To je samo jedan pogled na svijet i ivot, koji nam nije nepoznat, ali nam se u posljednje vrijeme namee kao agresivni nain ivota kroz ljude i medije, koji su sebi umislili da su mjera za sve stvari. Meutim, filozofija prirodnog determinizma, na koju se pozivaju jednospolni uivatelji, isto je to i filozofija vjerskog fatalizma. Prvi su podanici besvjesnog uivanja, a drugi su poklonici besvjesne sudbine. Hvala Bogu da znamo i vjerujemo da na ivot nije samo besvjesno uivanje, ve svjesni i savjesni put od prolaznosti do vjenosti. Zato treba da budemo otporni na sve provokacije; treba da ostanemo ustrajni u vjeri i dosljedni u suivotu i toleranciji. Istina se ne namee silom, i prisilom, niti se etika i moral ustanovljavaju nasiljem. Islam nije vjera sile i prisile, niti su etika i moral muslimana nasilje. Allah je stvorio sve ljude, pa neki od njih ne vjeruju, a neki vjeruju. Allah sve zna i sve vidi! Obrazovanje bez odgoja U dovi, koju je Alejhisselam uio, kae se: Boe, sauvaj me beskorisnog znanja. To je ono znanje koje kod ovjeka ne pobuuje plemenitost i dobrotu. Jer, kao to nas drevna mudrost ui: kad se stvari prouavaju, znanje se uveava; kad se znanje uvea, volja postaje iskrena; kad je volja iskrena, um je ispravan; kad je um ispravan, ovjek je odgojen. Naalost, na nekim fakultetima znanje se moda uveava, ali se ne odgaja iskrena volja, ne odgaja se ispravan um, ne odgaja se ovjek. Ovdje i sada diemo svoj glas protiv mita i korupcije i traimo da se ustanove moralno-etike norme za obrazovanje i odgoj nae djece, tako da neodgovorni pojedinci ne kaljaju ast profesorskog poziva, tako da neodgovorni profesori ne ucjenjuju studente i da na radna mjesta ne dolaze pijani. Naa djeca treba da se odgajaju na argumentu moralnog primjera, a ne na argumentu linog interesa profesora. Drutvo koje ima obrazovanje bez odgoja, slino je skeletu bez due. Nema niko prava da truje nau duu, mislei da otrovano stablo moe Godinjak 2008 / 103
CERI
donijeti jestive plodove. Hoe li sadanjim roditeljima njihova djeca postavljati ista pitanja, koja su oni postavljali svojim roditeljima: Niste li znali ta rade? Zato niste neto uinili da ih zaustavite!? Poslovanje bez etike i morala Uzvieni Allah kae: A onima s kojima ste sklopili ugovore podajte njihovo pravo. I upamtite Allah je svemu svjedok. (Kuran, 4:33) To su jasne poruke da poslodavci moraju potivati prava radnika. I, doista, ima asnih poslodavaca, koji vode rauna o svakom svom zaposleniku. Naalost, ima i onih koji radnike bespotedno iskoritavaju. Oni koji to rade nepoteni su, a odgovorni su oni koji im to doputaju. Alejhisselam kae: Duan si zatititi mazlma, onoga koji je rtva nepravde, ali i zlima, onoga koji je nepravedan, tako to e ga sprijeiti da bude nepravedan. A to znai primorat e poslodavca da potuje prava radnika, koja su utemeljena na etici i moralu. U socijalizmu nije se umiralo od gladi, ali se nije ni ivjelo obilato; u kapitalizmu moe da ivi bogato, ali i da umre od gladi ako se ne snae. Mora se stati u kraj tom divljem kapitalizmu, koji kao razjularena zvijer dere malog ovjeka, koji nije vjet da se od nje brani. Ne moe se sve podvesti pod zakon slobodnog trita u situaciji kad se drutvo nije oduilo od starih navika i kad je upoznavanje sa novim pravilima poslovanja privilegija odabranih. Odnosi u poslovanju se moraju regulirati zakonima, koji e zatiti slabe i nemone i obavezati bogate i mone da njihovo bogatstvo i mo budu u slubi ovjeka. Allah je uz ovjeka dok je ovjek na usluzi svome bratu. Politika bez principa Nije udno to neki predstavnici meunarodne zajednice nisu uvijek dosljedni svojim principima u politici prema naoj zemlji. Ali je udno to je domaa politika bez principa, koji treba da nau zemlju vode u bolju budunost. Za bosanske muslimane princip usaglaenog jedinstva o bitnim pitanjima za opstanak i razvoj bosanske drave nema alternativu. Duan sam da to ovdje danas kaem zato to su nam, posebno u ovome Ramazanu, mnogi Bonjaci izrazili svoju zabrinutost zbog nejedinstva meu njihovim predstavnicima o pitanjima oko kojih nema i ne smije biti razilaenja. Njih iritiraju privatne politike nekih medija, koji umjesto poruka nade ire beznae. Mi ne moemo promijeniti prolost, ali tetimo sadanjosti ako ne gradimo budunost. Brao i sestre, ova vaa poruka o nunosti naega jedinstva je sada svima jasna i zato vjerujem da emo je svi ozbiljno prihvatiti. Nema drugog puta, ve da se savjesno i odgovorno dogovaramo o zajednikoj nam sudbini. Molim Allaha, d.., da nas u tome pomogne.
Bajramska hutba
Vjera bez odricanja Ima ljudi koji misle da je dovoljno da kau: Mi vjerujemo, a da pritom nisu spremni na bilo kakva odricanja. Oni ekaju da se Bog priblii njima, a ne oni Uzvienom Bogu. Ali Bog nije ovisan o ovjeku, ovjek je ovisan o Uzvienom Bogu. Zato se ovjek treba predati cijelim svojim biem Svevinjem Bogu. to se vie predaje Bogu, sve vie je Svemogui Bog s tobom u svakom trenutku, u svim tvojim mislima, za sve tvoje potrebe. Ti tada osjea Boiju blizinu, dok eta i dok radi, dok jede i dok spava. Zato se treba predati Sveznajuem Bogu cijelim svojim biem, jer samo tako ovjek e osjetiti radost i ljepotu Boije milosti, jer samo tako ovjek moe shvatiti da njegova vjera nije dovoljno jaka ako zna da mu je komija gladan a nita ne ini da ga nahrani, jer jedino tako ovjeku e biti jasno zato je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., rekao: Dennet se ne zarauje mnotvom namaza i posta, ve irinom due, dareljivou ruke i suosjeajnou sa ljudima dobre volje. Danas je Bajram, dan radosni onima koji su se u ime Allaha mjesec dana odricali jela i pia, pa im je danas dua iroka, i ruka dareljiva, i srce puno suosjeanja prema roditeljima, siroadima, siromasima, komijama, bliim i daljnim roacima, te svim ljudima dobre volje. allahu Svemogui, Sauvaj nas bogatstva bez truda i rada, Uivanja bez svijesti i savjesti, Obrazovanja bez odgoja, Poslovanja bez etike i morala, Politike bez principa i Vjere bez odricanja! allahu milostivi, Uini da samo Tebi sluimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela inimo! Da se tueg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje poveavamo! allahu Samilosni, Podari bolesnima zdravlje! Siromanima opskrbu! Prognanima povratak domovima njihovim! Zarobljenicima slobodu! Naim braniocima pomo! Godinjak 2008 / 105
CERI
Naoj domovini mir i slobodu! Osnai nae prvake mudrou i hrabrou! Nau ulemu znanjem i iskrenou! allahu milostivi, Oplemeni sve ljude ljubavlju i milou! Oisti ljudska srca od mrnje i zla! Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost! Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote, I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu! Brao i sestre, Podijelite radost Bajrama meu sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan ehida, odate poast najboljim sinovima, ehidima, nae domovine! Svima vam od srca elim sretan Bajram, molei dragog Allaha, d.., za vae zdravlje i uspjeh u ivotu i radu. Posebno elim Bajram estitati prognanim, bolesnim i nemonim sa dovom Stvoritelju Uzvienom da im bude na pomoi! Sa osobitim eljama Bajram estitam naoj brai u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bonjakoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: bajram erif mubarek olsun!
GODINJICE
JUGOSLAVENSKA RADIKALNA ZAJEDNICA KANCELARIJA PRESTOLONASLEDNIKOV TRG br. 23 Telefon br. 27030. Beograd, 26. oktobar 1935. Gosp. HUSEIN II, MOSTAR Potovani gospodine! Vae pismo upueno glavnoj kancelariji predato je meni da Vam ja odgovorim, to ja inim ovim pismom jer je potrebno, da se izvesne stvari objasne i postave na svoje mesto, da bi Jugos. Radikalna Zajednica mogla uspeno razviti svoj rad u Mostaru.1./ Za formiranje stranke u bivem mostarskom okrugu odreen je od vodstva stranke potpisati Dr. Lazar Markovi u koliko je u pitanju Narod. Radikalna Stranka. Meni je stavljeno u dunosti da sa pretstavnicima Jugoslav. Muslimanske Organizacije u sporazumu ovaj posao izvedem. Ja sam na osnovu toga ovlaenja opunomoio g. Smailagu emalovia, lana ireg glavnog odbora radikalne stranke, da izvri privremenu organizaciju radikalne stranke i da se onda u sporazumu sa prijateljima gosp. Spahe provede zajednika organizacija. Gosp. emalovi i stari oprobani radikalci pristupili su ovome poslu tako, da radikalski odbor kad bude obrazovan ima da se sporazume sa odborom iz grupe gosp. Spahe, da bi se napravio slono i sporazumno jedan odbor Radikal. Zajednice za grad Mostar.Iz Vaeg pisma vidim da ste Vi obrazovali jedan odbor iz sredine optinskog odbora. Na prvom mestu Vi uopte niste imali pravo to da inite, jer moete pristupiti grupisanju samo prijatelja gosp. Spahe, ako ste tako ovlaenje od njega dobili. Za grupisanje Radikala Vi nemate i ne moete imati nikakva ovlaenja. Na drugom mjestu Vi ste uinili jednu krupnu greku to ste pomeali optinsko vee sa odborom Radikalne zajednice za grad Mostar. Optinsko Vee nije Godinjak 2008 / 111
II
od naroda izabrano, nego je ono od policije postavljeno. To optinsko vee ne pretstavlja ni za grad Mostar pravog i istinitog pretstavnika u pogledu optine, a ono nikako ne moe biti pretstavnik jugoslavenske Radikalne Zajednice. Naa stranka se stvara voljom naroda tako, da njeni odbori imaju biti birani slobodno od pripadnika stranke, a ne imenovani od Ministra Policije. Prema tome taj Va optinski odbor makar i proiren ne moe biti priznat za pretstavnika Jugoslavenske Radikalne Zajednice. Vi kaete u Vaem pismu da su drugi ljudi pristupili organizovanju Mesnog Odbora Radikalne Zajednice po odobrenju nekakvog glavnog odbora Narodne Radikalne Stranke. Ako Vam nije poznato, da postoji Glavni odbor Radikalne Stranke koji je sa glavnim odborom Spahove grupe i sa glavnim odborom Koroeve stranke stvorio zajedniku partiju pod imenom Jugoslavenska Radikalna Zajednica onda je to dokaz vie, koliko ste Vi slabo upueni i kako malo smisla imate da pretstavljate Jugoslav. Radikalnu Zajednicu naroito ako to Vae miljenje dele i Vai prijatelji iz optinskog vea.to se tie Vae napomene da ste Vi bili kandidat na prolim izborima na listi gosp. Maeka, a u ime gosp. Spahe, to Vam daje kvalifikaciju da se stranka sprovodi i u sporazumu sa Vama i tako stoji u uputstvu izdatom od vodstva stranke.To uputstvo obavezno je za vodstvo Spahove grupe i Vi kao poslaniki kandidat Spahove grupe imate pravo da pretstavljate svoje prijatelje prilikom organizacija Jugoslavenske Radikalne Zajednice. To Vam ne spore mostarski radikali, niti Vam mogu sporiti. Vae napomene da dva pelivana ne mogu igrati na jednom konopu ne vredi za radikale, a koga Vi drugog mislite pod tim imenom to ostavljamo da vi sami cenite.Prema ovome da bi se stvar ispravila ja Vam preporuujem, da u sporazumu sa drugim pristaama Spahove grupe, a naroito sa onima, koji su bili pristalice Jugoslavenske Muslimanske Organizacije do 6. januara i koji tu organizaciju nisu izdali formirate jedan privremeni odbor, koji e se privremenim radikalskim odborom stupiti u vezu i sprovesti zajedniku organizaciju Jugoslavenske Radikalne Zajednice. Pretsednik radikalnog odbora u Mostaru je g. emalovi, a sekretar g. Savo Semiz. S njim treba da stupite u vezu radi obrazovanja zajednikog odbora.S odlinim potovanjem: Dr. Lazar Markovi, s.r.
***
Pisma
Gospodinu Dr. LAZARU MARKOVIU, bivem poslaniku iz biveg mostarskog okruga bive Narodne Radikalne Stranke BEOGRAD Vae cenjeno pismo primio sam. U njemu velite da je moje popratno pismo upueno Glavnoj Kancelariji Jugosl. Radikalne Zajednice u Beogradu uz ispunjene formulare izjave o stupanju u Jugosl. Radikalnu Zajednicu i iz propisne zapisnike o izboru Izvrnog Odobra stranke Glavnih Kancelarija ustupila Vama, da me urazumite, da taj posao ja, kao neki poverenik Ministra policije nijesam smeo raditi i da izabrani odbor iz kruga opinskog vea ne moe vriti funkciju odbora nove stranke, jer je i taj opinski odbor, kako Vi velite, voljom policije odabran.Ako je tano to Vi cenjeni gospodine kaete, taj Glavni Odbor koji Vam ovako delikatne poslove poverava i daje Vam prilike i mogunosti, da ovako drsko vreate potene ljude, trebao je bar toliko biti koncilijantan, da Vam ustupi i pripojene mu formulare izjave i sve ostalo, da biste sve to mogli prikljuiti svome pismu, da uzmognemo po Vaem cenjenom nahoenju sortirati upisnike u redove, da im Va takoer cenjeni poverenik na oturak udari i svoj povereniki peat.- Kao pametan ovek to niste smeli iz vida pustiti.to se pak moje malenkosti i tie, ja sam potpuno svestan, kao i moji drugovi iz opinskog vea, kako sam doao na poloaj pretsednika mostarske optine i kako su moji drugovi doli u optinsko vee. Zato Vas uveravam, da u dobrohotno ustupit mesto Vaem povereniku onim asom, kad policajne vlasti, na koje Vi mnogo polaete, budu u mogunosti, da po svom ukusu biraju pretsednika gradske optine, kako je to i u svoje vreme praktikovano. To Vam jamim i za sve moje drugove iz optinskog vea i Vai e ih prijatelji iz biveg mesnog odbora Narodne Radikalne Stranke moi komotno zameniti.- Kako vidite mi ni po emu ne sliimo na one ljude, s kojima ste Vi u svoje vreme sticali i stekli svoj politiki renome u bivem mostarskom okrugu, pa mislim, da ste nas od uvreda mogli potediti.Po naem skromnom shvatanju mi smo pri upisu u novu stranku postupili onako, kako treba postupiti i kako smo to iz priposlanih nam uputstava Izvrnog Komiteta Organizacionog odbora Jugoslav. Radikalne Zajednice u Beogradu i mogli razumeti.- Tamo bar nigde nismo videli da su po ukusu cenjenog gospodina Lazara Markovia imamo najpre podeliti u redove Spahove grupe i u redove grupe Laze Markovia, ili, kao to proizlazi iz Vaeg cenjenog pisma u redove Narodne Radikalne Stranke, nego da se u redove svrstavaju svi oni estiti ljudi, Godinjak 2008 / 113
II
koji za vreme estojanuarskog reima nisu menjali svoja lica prema politikom kursu, koji je dominirao dravnom upravom, a prijatelji su meutim nove solucije sa Jugoslavenskom Radikalnom Zajednicom.- Vodei se tom misli mi smo se sporazumevali sa najuglednijim i najestitijim privrednicima naega grada, kako pravoslavnim tako i muslimanima, a rezultat je svega toga bio priposlani zapisnici i formulari izjava na kojima je kao pretstraa stranke upisano preko stotinu najuglednijih graana grada Mostara.- Po tome smo upisali u stranku jo daljnjih 600 upisnika, pa ako nas za tu i toliku drskost, kako Vi valjda mislite, nije policija pohapsila, ne moe se odatle zakljuivati, da smo i policajni poverenici. Osim toga, nama nije nepoznato da su Kraljevim ediktom od 6. januara 1929. god. razjurene sve postojee politike stranke u zemlji, pa po tome i Narodna Radikalna Stranka, koja se, kao ni druge razjurene stranke, u duhu novodoneenih zakona o politikim strankama, nije vie formirala, te po tome sudimo, da ona kao stranka ne postoji vie i da ljudi iz biveg vodstva njena ne mogu samovlasno dirigirati redove nove stranke, koja se formira iz redova triju razliitih stranaka.Iz priposlanih nam statuta nove stranke opazili smo, da je ustanovljen Izvrni Komitet Organizacionog Odbora Jugoslav. Radikalne Zajednice u Beogradu, Komitet koji se sastoji iz nekadanjih pretstavnika razjurenih stranaka iz ijih se tabora meutim i ima formirati nova stranka, pa smatrajui ovaj Komitet nadlenim da daje uputstva kako se stranka ima organizovati, mi smo i postupili po uputstvu njegovu.Ako smo pak dotle doterali, da su i ovaj Izvrni Komitet ljudi Vaeg soja uspjeli da stave pod kurtelu, onda mi ovde nemamo ta da kaemo, jer ne nalazimo za vredno da o toj novoj stranci neto i kaemo.U svakom sluaju izvolite mnogocenjeni gospodine primiti izraz moga nepatvorenog potovanja.U Mostaru, 28./X. 1935.-
***
Mostar, dne 24-IX-1939. Dragi prijatelju, U prilogu Ti dostavljam kopiju jedne moje izjave koju sam preko reportera Jugosl. lista u Sarajevu i Vremena u Beogradu, svojevremeno, uputio na objelodanjenje dotinim redakcijama, ali koju ove redakcije iz nekih svojih razloga nijesu objelodanile. Nesumljivo je i na jednom i na drugom mjestu cenzor uinio svoje, jer njegovim gosama, izgleda, ne ide u raun da i ovakva miljenja o nabaenom pitanju bosansko hercegovake autonomije dobiju iri publicitet. treberska izlaganja pojedinaca i pojedinih grupa, koja su podeena u skladu sa 114 / Godinjak 2008
Pisma
poluslubenim stavom onih ija se gledita u pitanju naih pokrajina diametralno razlikuju od gledita onih, ije se koe ovo pitanje najvie i tie, uvijek imaju mjesta u stupcima nae famozne tampe i najiri publicitet dok za ova druga gledita ne smije biti mjesta ni u jednoj novini. Jedan ugledni engleski publicista Seton Wadston jednom prilikom je posve ispravno okarakterisao potkupljenu jugoslavensku tampu, rekavi, da treba samo pljunuti kada se ta tampa spomene, i ovdje je taki sluaj, jer i ovdje se, u ovom nabaenom pitanju naa tampa vlada sluboljudno. Ali iz ve serviranih izjava pojedinaca i pojedinih skupina sa oba patriotskoovinistika krila ujedinjenih frakcija za podjelu vlasti u Kraljevini moemo tano ustanoviti sa kakvim pretenzijama nastupa ujedinjena bratija na nau uu domovinu i kakvu joj je zlu sudbinu namijenila. Izjavama svojim koje su mu objelodanjene u Jugosl. Listu od 17. novembra t.g. g.dr. Smoljan je jamano obiljeio gledite vodje HSS g. dr. Maeka na pitanje koje nas toliko interesuje, jer je posve izvjesno, da ovaj na fikali i ne smije imati nekog svog vlastitog miljenja u politici kao ni druge politike kreature iz Maekove partije. Isto tako stav Hrvatskog dnevnika organa Maekove partije, protiv navodnih intrigiranih muslimanskih frankofurtimaa oko Muslimanske svijesti u sporazumu Maek-Cvetkovi oito govorio o stavu Maekovu u pitanju bosansko hercegovake autonomije, jer je i ovdje oito da se iza ovog stava ovoga organa kriju glavom i bradom g. dr. Vlatko Maek. Dakle, sve one poruke, koje vijesnici boljih dana i za nau uu domovinu donose iz navodnog kruga Maekovih istomiljenika o bosanskoj autonomiji nijesu nita drugo nego obine fikcije koje bi u pogledu nae vlastite koe imale posluiti u licitacione svrhe! S druge strane, naruene izjave srpskopravoslavnih patriota iz Bosanske krajine i iz Bosne jasno i otvoreno govore i o stavu one druge strane u pitanje bosanske autonomije, i mi Bosanci iz oba ova stava imamo da povuemo ligine konsekvencije. Jer ovaj narueni patriotsko politiki baga, koji je sa istim elanom i sa istim pretenzijama do nedavno branio Nae more i ljubomorno pazio da ni u Hrvatskom Primorju, pa i drugdje u Hrvatskoj, ne bi ma ko spomenuo hrvatsko ime, sada se je bez vidne potrebe raskoraio na Drini da Majku Srbiju od Bosanaca i Bosantine! Iz svega ovoga slijedi, da se mi Bosanci i Hercegovci i ovoga puta imamo pouzdati samo u se i u svoje kljuse i u obrani svojih stoljetnih prava zbiti svoje redove, onako kako su nam i stari u slinim zgodama inili. Mi vie ne smijemo prepustiti inicijativu u naim javnim poslovima ljudima koji s tradicijama i istorijom nae ue Otadbine Herceg Bosne nemaju nikakva dodira. Pod inicijativom i direktivama izvjesnih tipova naa je zemlja u kratkom vremenskom razmaku proivila nedaa u svakom pravcu, nego pod tuincima kroz stoljea, pa zar da im inicijativu u naem javnom ivotu i dalje prepustimo. Godinjak 2008 / 115
II
Sjene naih otaca, naih djedova i pradjedova, te sjene pradjedova njihovih pradjedova, koji su u obrani svojih prava kroz vjekove znali prkositi i Istoku i Zapadu, od nas imperativno zahtjevaju da dokaemo svemu svijetu, da njihov neslomivi duh nije u nama zamro. Ne trebamo se ni najmanje ustruavati stava koji nam se logino namee iz gore izloenog gledita i posveivati neku panju papagajskim brbljanjima onih brbljivaca koji u Bosantini hoe da vide neto nedolino i neumjesno, jer se ni inae starosjedioci naih pokrajina ni vodom ni sapunom ne mogu oprati od srotstva onih dobrih Bonjana koji su tokom vijekova slavu nae Otadbine Herceg Bosne, pronijeli na etiri strane svijeta. Zato Te prijatelju i dragi brate najuitivije molim, da ovu stvar ne uzme olako, nego da u krugu svojih prijatelja i istomiljenika ovo pitanje u detalje proui i zauzme stav onakav kakav sinu ove zemlje dolikuje. Moje je miljenje da se ovdje moramo organizovati kao Bosanci, odnosno kao bosanski autonomisti, i nikako drugije, jer sam uvjeren, da u tom znaku moemo okupiti pod svoj bajrak sve one sinove ispaene Otadbine koji line profite ne pretpostavljaju opo narodnim, i koji ne mogu imati nikakvih linih rauna, da lina i imovinska bezbjednost sinova ove zemlje bude ovisna od drugih. Sumnje nema, da e radni svijet u naim pokrajinama bez razlike na vjersku pripadnost objeruke prihvatiti ovu parolu, jer je izvjesno, da e u ovom znaku nai zatite za svoje trabine u poboljanju svojih materijalnih prilika, koje sada nijesu ruiaste. To isto vrijedi i za zemlje radnika, iji produkti nijesu ni dostatni ni ravnomjerni potrebama za svakidanji ivot. Uostalom i neprirodno je za svakog normalnog ovjeka da eli da se u njegovoj vlastitoj kui drugi vie pitaju od njega. To je zacijelo patentirani unikom loe shvaenih slobotina nae hiperpartijske bagae! Dakle, treba ovo pitanje postaviti onako, kako ono i zasluuje i uspjeh jamano nee izostati. U svakom sluaju se moramo odluno ograditi od oitih namjera one vladajue klike, koja za neke erpetrove raune hoe da cijepa i dijeli nau Otadbinu. To pitanje bezuslovno ima biti za nas otvoreno sve dotle, dok postavljenom cilju ne dodjemo. S toga Te dragi brate jo jednom najljepe molim, da ovoj stvari posveti osobitu panju, i da o svome kraju pripremi sve to je potrebno kako nas prilike ne bi preduhitrile. U to Te ime mnogo pozdravlja Tvoj: Husein ii
***
Pisma
PREDSJEDNIK VAKUFSKOG SABORA ZA BOSNU I HERCEGOVINU O AUTONOMIJI BOSNE Odgovor Ministru bez lisnice g. dr. Barii Smoljanu Mostar, dne. 19. novembra. Pretsjednik Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu, bivi pretsjednik mostarske opine i senator g. Husaga ii, povodom nastale polemike oko autonomije Bosne, te povodom izjave Ministra bez lisnice g.dr. Berie Smoljana, dao je naem saradniku slijedeu izjavu: Ministar bez lisnice, g.dr. Beria Smoljan na svome puteestviju kroz nahije stolakog sreza, blagoizvolio je udostojiti nas svoje visoke panje i dati neke izjave o sporazumu Maek-Cvetkovi, u kome tangira i pitanje nae ue domovine Herceg Bosne kao zasebne jedinice. On, prema napisima Jugosl. Lista kae da ovaj sporazum nije konaan, nego da bi se putem plebiscita imalo odluiti, koje bi se jo pokrajine imale prikljuiti velikoj banovini Hrvatskoj, medju koje ubraja i nau uu domovinu Herceg Bosnu.U pitanju nastala polemika oko autonomije naih pokrajina g.dr. Smoljan kae, da ga udi nezadovoljstvo brae Muslimana zbog podjele Bosne i Hercegovine na dva dijela medju Srbijom i Hrvatskom, tim vie, veli, to se Muslimani nijesu bunili protiv Ustava iz 1931. godine, kojim je predvidjena podjela pomenutih pokrajina na etvoro. Nadalje, veli: ako cjelovita Bosna ne moe dobiti svoje granice u sastavu banovine Hrvatske, da e Hrvati zastupati tezu da se putem plebiscita pojedini bosansko hercegovaki kotarevi odlue da li e pripasti Hrvatskoj ili onoj drugoj strani tj. Srbiji. Preporuuje brai Muslimanima da u ovim odlunim momentima nadju zdrave puteve i razmisle dobro, kom e se privoljeti carstvu: zemaljskom ili nebeskom. U svom zemaljskom carstvu obeaje toleranciju prema drugim vjerama i braom nae krvi, jer, veli, da kulturni hrvatski narod ima da pokae svakom da e u ovom dijelu Evrope, svakom stanovniku banovine Hrvatske biti bolje nego to mu je prije bilo. Prije svega nam je napomenuti da u zdravu smisao za pravinost i toleranciju ovog naeg komije, a sada g. Ministra bez lisnice, nijesmo nikada ni sumnjali, pa ni sada kada po njegovoj inicijativi imaju ambar nita manje nego pet efova raznih dravnih nadletava i dravnih poduzea, sluajno Muslimana, da bi ustupili mjesta njegovim ljudima. Sluajno su ovi zapakovani ljudi sve samo Mostarci.- Ja velim od koga je ova ovolika panja nije previe li loa! Godinjak 2008 / 117
II
Ali je interesantno, da nam, prema dotinim podacima, ovaj g. Ministar bez lisnice nabija na nos navodno priznanje Ustava iz 1931. g. Ustava naime, koji se i sada na snazi nalazi. Kao da ovaj g. Ministar bez lisnice nije svjestan, da je on, sa svojom druinom, samim sporazumom i saradnjom u Vladi priznao ovaj Ustav, kojim je, kako e mi i sam priznati, na nezgodan nain tangirana njegova Velika Hrvatska. Mi moramo ozbiljno posumnjati da su g. Ministru podmetnuli stolicu bez lisnice prije, nego to je poloio zakletvu na taj Ustav! Uostalom pogodbama Maek-Cvetkovi uslovljena je i konana odluka velike Narodne skuptine o toj pogodbi pa nije iskljuena mogunost da e ta skuptina dijeliti miljenje naega g. Ministra bez lisnice u pozitivnom smislu njegove rijei. I mi smo se isto tako po potrebi kleli na Ustav iz 1931. godine, iako ga ne smatramo niti smo ga kada smatrali neprikosnovenim. Stranka u kojoj smo saradjivali, po svom programu, takodjer pretpostavlja parlamentarni reim Ustavnom, kao to pretpostavlja postojeoj podjeli zemlje po banovinama najire samouprave u duhu dvije programne take JRZ vezale su nas za ovu stranku s pretpostavkom da emo njenim posretstvom granice naih pokrajina dovesti u prvobitno stanje njihovo. Kako je medjutim poznato, stranka nije imala skoro nikakve podrke medju Pravoslavnima ni s ovu ni s onu stranu Drine, a ja vjerujem da je nije imala samo zato to su se izvjesne tajne sile postarale da je ne bude. Hoe li braa Hrvati imati vie sree od nas, idemo da vidimo. Na se g. Ministar bez lisnice ozbiljno udi zato braa Muslimani sada apeluju na Hrvate da ih podupru u njihovim tenjama za bosansku autonomiju, pa milostivo ukazuje na neku pomo u sluaju da se braa Muslimani en-blok izjasne za veliku Hrvatsku. Mi Bosanci i suvie iskustva imamo sa izljevima bratske ljubavi te vrsti, jer odavno opaamo da se je naa sirotica Bosna za tri koplja ulegla pod ljubavnim zagrljajem samozvanih naih osloboditelja s Istoka, pa nam ne ide u raun da jo jednom slinu probu napravimo i sa braom sa Zapada. Ukoliko se pak u naoj urnalistici od strane pojedinaca upuuju apeli na uvidjavnosti hrvatskog naroda dolazi odatle to jo vjerujemo da e medju razboritim svijetom u tome kraju opaziti odatle to jo vjerujemo da e se medju sporazumom Maek-Cvetkovi upuen i da ovakav i-mar njihov ne moe proi bez tekih posljedica. Polazna taka nastojanjima hrvatskog naroda za njihovo narodno samoopredjeljenje oslanja se na dugogodinje hrvatsko dravno pravo, pa kad je rije o tome onda je pravi zloin zadirati u prava jedne zemlje koja u tom pogledu ima vie prava na svoje opredjeljenje i od Hrvatske i od Srbije.Mi iz istorije znamo da naa ua domovina Bosna iz davnih i pradavnih vremena tei samostalnosti; da je pod Kulinom u punoj mjeri manifestovala tu svoju misao; da je pod Ninoslavom nakon tekih i krvavih borba sa Arpadoviima i Nemanjiima bila rasparana i podjarmljena; da je pod Kotromanom ponovo uspostavljena u svoje prvobitne granice; da je pod Tvrtkom bila dola do zamjerne veliine svoje; da je na koncu konca nadivila svoje dravne tvorevine 118 / Godinjak 2008
Pisma
Junih Slavena, naime dravne tvorevine Kreimirovia i Zvonimirovia, kao i Nemanjia, Mrnjavevia, Hrebljanovia, Brankovia i tutikvanti, te da je i pod dugotrajnom osmanlijskom vladavinom uvijek ivila posebnim ivotom kao posebna dugotrajna administrativna jedinica.- Ona je kao takva uljegla i u sklop ujedinjenih zemalja Kraljevine Jugoslavije, a to nai prijatelji i s desna i s lijeva ne smiju smetnuti s uma. Mi Bosanci nijesmo niija prija i nikome neemo priznati pravo da nas cijepa i dariva kao tegleu marvu. Ali jo jednom imam da primjetim da izvode naeg uvaenog g. Ministra bez lisnice, a to je da ni malo od nas nije poeljno da nas u pitanjima ove vrste nazivaju braom muslimanima, jer to ovdje ne elimo da budemo. Mi emo ubudue nastupati kao takovi samo u vjersko prosvjetnim pitanjima, a ovdje smo samo Bosanci i nita drugo. Naa je elja da pod svoj bajrak okupimo sve zdrave elemente nae ue domovine Herceg Bosne koji ovu ispaenu i orobljenu zemlju vole sinovskom ljubavlju. Ako se ve ne nadje razumijevanja za nae opravdane zahtjeve, u krugu onih, koji sada imaju vlast u svojim rukama, pitanje bosanske samostalnosti ostae za nas otvoreno sve dotle dok svojoj Otadbini ast ne povratimo. Niko i nikada nee iznuditi od nas da kumujemo i ovako svetogrdnom inu. Prijetnje izvjesne klike ilardija, istorijski falsifikati i lane statistike, niti e nas zastraiti ni zaprijeiti u ovom naem preduzeu. Sigurni smo da emo naii na izdanu potporu svih razboritih elemenata u naim pokrajinama bez razlike na vjersku i klasnu pripadnost, pa ako to i ne bude odmah ono e biti u dogledno vrijeme. U to ne sumnjamo! OHS.
***
II
USEIN II HUSAGA (15. 12. 187830. 8. 1956.) roen je u Mostaru, gdje je proveo najvei dio svoga ivota. Tu je zavrio osnovnu i srednju kolu. Nakon toga izuzetnu panju posveuje linom obrazovanju. Prilazi Pokretu za autonomiju BiH (vjersko-prosvjetnu), koji je organizovao Aliefendija Dabi. Jo u mladosti posvetio se radu u Muslimanskoj itaonici. Tu postaje najprije bibliotekar, zatim sekretar, a potom i predsjednik. Iskazuje sklonost pisanju, u emu je sasvim odreen i veoma otar. Prijateljuje sa erifom Arnautoviem, sekretarom Koordinacionog odbora Muslimana BiH za autonomiju. Zajedno s njim i s jo nekolicinom istomiljenika pokree 1905/6. list Musavat. Redovni je njegov saradnik s radikalnim lancima protiv austrougarskih vlasti. Naredbom Visoke zemaljske vlade odreen je 1909. za vjetaka-pouzdanika kod Sreskog kotarskog ureda u Mostaru. Zbog neslaganja sa . Arnautoviem i MNO istupa iz nje zajedno s Osmanom ikiem, Smajom emaloviem i dr. te formiraju stranku MDO (Muslimanska demokratska organizacija) i izdaju struni list Samouprava. Njegov rad u toj stranci trajao je do smrti O. ikia 1912. Potom s porodicom biva interniran na njegovo imanje u Bivolju Brdu kod Stoca, gdje je ostao do 1914. Hapse ga i tada u mostarskom zatvoru na Konaku provodi nekoliko mjeseci. Iz Mostara je interniran u Biha, te u Arad. Tu je mobilisan i poslan u kanjeniku jedinicu u eru. Vojniki put ga, dalje, vodi na italijansku granicu u IV bosanskohercegovaku regimentu. Godine 1917. je ranjen i vraen u Mostar. Izabran je, potom, za predsjednika Gradskog vijea. Postaje 1921. referent za likvidaciju agrarnih odnosa u Kotarskom uredu u Mostaru. Do 1926. nije pripadao nijednoj stranci. Biran je za oblasnog poslanika u Oblasnu skuptinu, a na ovoj za potpredsjednika Skuptine i za potpredsjednika Oblasne samouprave i za inovnika, vodei referate za zdravstvo i socijalu na podruju Hercegovine. Na toj je dunosti do 1929. (do estojanuarske diktature), kada zbog politikog neslaganja podnosi ostavku. Od 1918. do 1935. aktivno uestvuje u borbi za prava Muslimana. Husaga ii je 1935. izabran za predsjednika opine Mostar. Tu dunost e obavljati sve do 1939. godine. U meuvremenu je izabran za predsjednika Vakufsko-mearifskog sabora Muslimana u Sarajevu. Na toj funkciji je bio do 1945., kada je izabran za lana Glavnog odbora Muslimana BiH. Za narodnog poslanika izabran je 1938., ali on odustaje. Umjesto toga, biraju ga za senatora Kraljevine Jugoslavije. Odluno se suprotstavlja podjeli Bosne i Hercegovine prema sporazumu Cvetkovi Maek. Od najuglednijih Mostaraca 1941. formiran je odbor za borbu za jaanje bratstva i jedinstva, pa s ostalim pokree Rezoluciju protiv bratoubilakog rata. Izabran je 1945. za lana III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Na Treem zasjedanju AVNOJ-a Husaga ii podnosi amandman na novi Ustav i na zasje120 / Godinjak 2008
Pisma
danju istupa protiv negiranja prava muslimanskog naroda i BiH kao republike. Poslanik Saveznog vijea ostaje sve do smrti. Zavod za zatitu spomenika kulture BiH postavlja ga 1948. za povjerenika za zatitu spomenika kulture. Na osnovu njegovih prijedloga formiran je Regionalni zavod za zatitu spomenika u Mostaru za Hercegovinu. Husaga ii je mnogo pisao. Izmeu ostalog, izdvajaju mu se sljedei radovi: Agrarno pitanje i pojam o socijalnoj pravdi nae demokratije (1919), Obespravljeni (1920), Jedan prijedlog za razmiljanje zemljovlasnicima (1925), O beglukoj uredbi, Husein-kapetan Gradaevi (1928), Istina o Smail-agi engiu i njegovoj pogibiji (1936), Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija (19281945) i Muslimanka i njezina pea i fereda (1953). (ii, Husein, Mostar u Herceg-Bosni, Mostar, Preporod, 1991., str. 291-292.)
KNJIEVNI PRILOZI
Mujo Musagi
PJESME
MUSAGI
Sikstinske kapele? ne mogu ni oni vjeno uvati peinske tajne, rado bi i oni svjetlosti probali malo. Sunce je ozbiljna zvijezda i zato zauzima tako visoko mjesto meu zrelim bosanskim ljivama. Ve pet punih dana i pet punih noi u svijetu ovom samo pada kia, porazboljevae se potoci i rijeke i kaljem svojim glasnim odaju ponore tajne, i sm sam, ini mi se, ve umoran malo, pa bih rado sve budue dane u fus-notu stavio tek, pa kad oko vae slavno preleti preko crte spasonosne istina e mu se razlistati cijela: sve to je iznad crte ostalo tanke sanjani je svijet i privid dugine igre kratke, koja se ponekad, u kinoj kapi, zbog milosti nebeske prevelike, malom ljudskom oku javi. Sunce je ozbiljna zvijezda, da bi ga varali pjesnici plani.
Pjesme
proljee ove godine ui u na mali grad: s juga, moda, otkriju li mu stazicu tajnu smrznuti ljubavnici, ili sa sjevera, gdje se milion godina ve sveta paprat udvara mladim anelima, ne bi li je kako toplom priveli moru. Mogao je i ovaj dan proi mirno, bez rime, da, koji minut ranije, u liftu ovom tronom, nije putovala jedna mlada ena, jo se osjea miris njenog malog crvenog uha, kojim je paljivo sluala vijesti sa radija o naglom ulasku proljea novog u ovaj grad. Imala je oba oka potpuno plava, i pomalo tuna, kao da je, koji minut ranije, na bosanskoj zastavi vjetar povoljni ekala. A vjetra, kao za inat, ni za lijeka nije bilo, pa se jo uvijek ne zna kojim e putem ove godine proljee ui u na mali grad.
MUSAGI
(u nedostatku mesa tetrijeba sa Altajske gore, kojim je Dingis-han hranio ratnike svoje) otvaraju slono limenke s dorukom mesnim, dodajui mu luka crvenog i kapi svijetlog piva spasonosnog iz zelenih flaa od pola litra, u kojima jo plivaju nerasanjene alge, slavei dolazak jo jednog dana proljetnog. Eh, majstori, majstori, vi novi, poslijeratni majstori, crvenih obraza, pripazite malo svoje maskirne bluze, vojnike, i kabanice trone svoje, sa crteima zaspalih ljepotica, i oi svoje staklene pripazite malo, za vjetrom sjevernim znaju doi psi izgladnjeli, pojest e vam psovke i doruke mesne iz depova to vam vire. Eh, majstori, majstori, grlati, brkati, rukati, poslijeratni majstori, eno vam tople ene po kuama bez prozora gole etaju i, nakon zamornih nonih mjeseevih kupki, rukama pipaju resice une, nadajui se da su jo cijele. Djeci su sitnoj kupili medenjake slatke, pa vam sad djeca, kao starinske lastavice, po icama telegrafskim vise. Eh, majstori, majstori, pospani, umorni, zakasnjeli ratnici, uzalud vam trud i umijee silno, svijet e ovaj, pokvaren i troan, nestati jednog dana u depu vae trone vojnike kabanice.
Pjesme
MUSAGI
Pjesme
ljudi su se, jednom u godini, na vjernost jednom jedinom brdu zaklinjali, epikurejske jedui gljive. Samo je pola mjeseca tada jo visilo na nebu, djeca su ga naa, bez straha, dodirivala prstima, kao trbuh besposlene pastrmke u potocima naim; dugo bi, poslije toga, meu stalaktitima, djeiji odzvanjao smijeh. A onda su odnekud stigli kraljevi i reci, obraza mrkih, namnoie se rijei i brda neka lana, pa se, ni meu sobom, prepoznati nisu mogla, pobjee nam mjesec daleko iznad ume, od tada se evo po svijetu bijelom traimo, pitajui jedni druge: je li vam ovo jutro dobro jutro? je li vam ovaj dan dobar dan? je li vam lahka bila prola no?
MUSAGI
I ruke i noge boljeti vas mogu, ako ih pretjerano (i mimo uputstva o nainu upotrebe) koristite, lovei uz rijeku sjenke tajnih riba i davno zaspalih vitezova; u prstima, pred kiu, iznenada zna se javiti neko proljee davno, a na tjemenu vam oblak teki zastane, pa ga ni vrapci strani otjerati ne mogu. I bolesti srca znaju este biti, kad misli vae lutaju pretkomorama tunim i usput prosipaju preostale radosne kristale, tu vam samo strofe zanosne od koristi mogu biti, one e vam, ako ih dozovete kako, lae vratiti izgubljene, kojima biste mogli, uz malo sree, kui svojoj stii. Ali ko danas spominje srca zeia bijelih, i da li se o srcu domovine govoriti jo moe?! U knjizi jednoj na ovogodinjem sajmu knjiga pie kako sa srcem treba paljivo postupati, umotavati ga redovno u paprat mehku i pustiti ga da samo sebi odredi broj otkucaja u minuti.
Pjesme
bunili su se protiv ove prie mali ukasti mravi, ni na as ne prekinuvi svoj posao teki. Ni pria se nije dala ba tako lahko smesti: prvo jer veliki vjetar puhnu, pa je potom zatreperilo sitno i krupno lie, kronje su radosno ile u susret korijenju svom, crnoj su se zemlji bijeli radovali dani. Primordijalne rijei uetale su mirno kroz dimnjak, prozore i vrata, probudie se sitna djeca jer im se pikilo silno, zijevnula je debela maka u uglu male sobe, (nje se veliki prasak nimalo ticao nije) u dvoritu je zalajalo uhranjeno pseto (ljutito, jer gi ni za ovaj kosmiki prevrat niko nita pitao nije) na televizijskom ekranu jedan je ovjek, odjeven samo u brkove bijele, sveano najavljivao dogaaj skoranji, vani: u naem e se malom gradu desiti prasak veliki. Onda smo svi bjeali u podrume vlane, meu ute mrave i gljive spasonosne, djeca su u plastinim kesama nosila svoje male sobe, njih se nimalo ticala nije singularnost, beskrajna i mona. U podrumima nam je bilo sasvim dobro, malo smo drhtali a malo pjevali pjesme junake, zvjezdanog neba vie nije bilo nad nama, zakona moralnih vie nije bilo u nama, tu oko nas, bez stida, ljubili su se prostor vrijeme, kao da e ih prasak veliki rastaviti zauvijek . Toliko tek, u ovom asu, o prasku velikom mogu rei. Svaka nova rije suvina bi bila, u usijanu bi se pretvorila kau. ekamo dugu no da se ohlade stvari, pa ako novog ne bude rata, pa ako preivimo novi cvrkut ptica nad gradskim zidinama, priat u vam
MUSAGI
iznova o prasku novom, velikom, u naem malom gradu.
Uz dane praznine
Uz dane praznine uvijek me pod ruku uhvati tuga neka udna. Poezija tad, stidna i nevesela, pone da kaplje niz oluke stare, i niz rubove zastava prazninih, ispranih, tragajui u ledu dubokom za crteima vanim, na kojima bi se, van svake sumnje, usred noi i usred dana, mogao vidjeti kaiprst slavni Kulina bana, iza lea preko srednjeg prsta prebaen, i sve to na Bilinom polju kako se zbiva. I sve to kao jasan znak da poetak stoljea trinaestog ba mnogo i ne vai, da otisak prsta njegovog nikakav dug nije historiji, u bubregu mu je ba taj dan kamen prohodao, velik kao mramor prijatelja njegovog Nespina, uvara vjernog iz klepsidre iscijeenog vremena gustog. Uz praznine dane, dok djeca i starci po trgovima i travnjacima piju slatko vino, i dok u kolonama ene vesele ispod zastava vanih pokazuju svoje raspjevane dojke, sklanjam se u svoju tunu priu i presvlaim se u svoju sveanu kou. Praznini je dan i po ulicama skakuu male bijele ptice, slobodne od vjetra i od srednjovjekovnih magli, eno ih za doruak kljucaju zrele, rumene pisce historije i sirote bankarske inovnike. I tako uvijek, kad praznini dou dani, poezija ritmino kaplje niz oluke stare, i niz rubove zastava prazninih, ispranih, 134 / Godinjak 2008
Pjesme
ljudi bez rijei u visoka brda bjee, a oni rijetki, koji bjeati vie ne umiju, na prstima se sklanjaju tiho u rimovana uputstva za preivljavanje prazninih dana, a tamo tri puta dnevno, prije ili poslije jela, imaju pravo, pred ogledalom, pustiti po jednu prazninu suzu bistru.
Ismet Bekri
PJESME
Historija
Vjetar je nahrupio, neoekivano. Na zemlju je pala jabuka, nedozrela Da li emo je prepustiti hladnom stisku zemlje, eljustima divljih krda, milionima mrava, crvu, to stalno eka... Ili emo je podignuti, odnijeti toplini doma, da mirie, dozrije, da gleda s naim oima, i na osmijeh dobije na svome licu, okruglom.
Pjesme
BEKRI
Toplina
Ruku poloi na kamen, na stablo, na kvaku, na zrak, i na sva mjesta prazna... Odmah osjeti svoju toplinu, tu koju poklanja svim tim stvarima. Osjeti isto toplinu drugih, to su je jo prije ostavili tebi.
Sarajevsko sunce
Kiparu i slikaru Mustafi Skopljaku koji je od komadia razbijenog stakla po ulicama granatiranog Sarajeva stvarao skulpture
Na svakom razbijenom, rasutom komadiu stakla po ulicama Sarajeva vidi se cijelo sunce. Kada prekriju brdo, kada ubijaju jutro, 138 / Godinjak 2008
Pjesme
sunce se raa iz komadia stakla.
Mostih
S mislima na Mostar i antieve veeri poezije
Bio sam stranac, bio sam gost, a sad sam znanac, jer preoh most. Obale ruke, a srce luk, niem sve zvuke u svjetla zvuk. Zemlja i voda, i neba dlan, i ovjek hoda, svoj, uspravan. Iznad kaljua, ponora svih, pjesma se prua, most prvi stih.
1995.
BEKRI
Poruivali su mu iz svojih progonstava, iz svojih nesanica: Naslikaj, naslikaj nam Vrbas! Ne zaboravi onaj kamen, na kojem su sjedile nae prve ljubavi, ne zaboravi onu sedru sa imenima naeg djetinjstva, i onaj buk, prepun naih glasova, i onu granu to se nad vodu nadnijela, i sad je grli i naim rukama... A kome on da porui iz svoga progonstva, iz svoje nesanice: Naslikaj, naslikaj mi Vrbas!
1998.
Najtii glas
Sam sam, kraj vode, dok tee i umi sve to je bilo i to e biti; molim te, vrbo, 140 / Godinjak 2008
Pjesme
vie ne glumi, oblae, prestani suze liti! Naslonite se na moje rame, ujmo sad svaki, i najtii glas; godine tek su datumi tame ako ne zasja svaki im as.
Serdada
Serdada majke stare rasula je svoje are, kao da se polje cijelo uz basamake uspelo, da posadi cvijet do cvijeta, tamo kuda majka eta, hoda lahka, kao dah, da ne bude cvijee strah, i da podu, njenih ljeta, kakav korak ne zasmeta. U kutku gdje sjedi majka, svaka ara, kao bajka, i dok vani no sve skriva, od njih soba jo je iva, jo je puna svijetlih zraka to ne daju ruci mraka da uzbere kakav cvijet dok u tami sniva svijet. I dok stara majka die, soba, svijet sve mirie.
BEKRI
Melida Travani
PJESME
Promjene
TRAVANI
ne bi li me utjeila milju da nisam sama i to je nemogue a da umrem ma ne tek onda nastaju problemi nita praznina je samo danas nepodnoljivost ve sutra sve e biti bolje etat u ulicom osmjehujui se pozdravljati drage prolaznike
Zaleenost strahom
Ukoenog pogleda posmatram kako dom u kojem ivim opkoljavaju crne make. Juriaju prema ulaznim vratima. Grebu, cie. U snovima je potpuno drugaije: njih nekoliko lee u mom krilu mazei me njenim apama. Ljudi, koji, kao, sve znaju, kau: crne make donose nesreu. Smijeim se njihovom (ne)znanju.
Pjesme
Gluha, i ve dovoljno nesretna, probijam se kroz tminu. Rukom u dodirnuti to svjetlo to negdje daleko treperi.
(Ne)postojeem
Odavno sam ve prestala vjerovati da ti, kao idealni moj mukarac, postoji. Prestala sam biti tvoja princeza na zrnu graka. Te da ja, kao takva, kakva jesam mogu promijeniti tvoju stvarnost. Na zadnju stepenicu nisam stala, strmoglavila sam se. Odbaena?! Ideju o tebi spakovat u u sarkofag, tako nedirnuta moda jednom uskrsne.
Tjeskoba
ogledala su zidovi cerekaju se iskrivljena lica zgrene sjenke bola lutkarske siluete ciganka koja prorie sudbinu Godinjak 2008 / 145
TRAVANI
slijepa starica ispruenih ruku na najveem lik boice ljepote prekrivena bijelom plahtom na onom u oku
Misterij
ini se da uope nije svanulo, mada me kafa na rubu stola podsjea da je ve osam sati. Dugo godina taloene estice praine na knjigama kao da su se ba ovog trenutka pokrenule i sada lijeno krue oko moje glave. Gue me. Prljavi zastor na prozoru kazuje da ovdje ve dugo nema ivota. Ali, gle uda: u ovoj zaguljivoj prostoriji ivi pauk. Polako, polako uspinje se 146 / Godinjak 2008
Pjesme
nevidljivom niti prema plafonu. Ustajem, otvaram prozor.
U tiini
Njih dvoje sjede jedno naspram drugog. Vodu piju iz iste ae, gledajui se satima. Malo dublji uzdah esto prekine tiinu koja ponekad zna biti muna. Oni ne obraaju panju na vanjske pojave. ak ne uju ni onu muicu koja bezglavo krui oko njihovih glava.
Okonavanje
moje tijelo obavijeno tankom icom djeluje kao spirala Godinjak 2008 / 147
TRAVANI
iz noi u no sve manje spavam valjam se iz jednog kuta polumrane prostorije u drugi nemir ili strast ispod jastuka pregrt mojih suza skorene ekaju vjenost ludim
Sjenka
Svaki dan mi se uini da vidim nekoliko poznatih lica. Centar moga svijeta postao je tako isprazan. Sutina je: nikad nita i nije bilo u centru sve se zadravalo na margini. A poznata lica i dalje kao utvare hodaju okolo.
Kemal Mahmutefendi
PRIE
MAHMUTEFENDI
Mrea, cijedei se, izvlai iznad vode enu sa pundom svijenom u obliku Mlijene staze. Kaplje pljute niz lice mirno kao nebo puno zvijezda; posljednji ostaci slane vode zalijevaju grudi, stomak, izmeu nogu, cijedei se kao u smijehu niz Venerin brijeg, glatkiji od kamena od kojeg je isklesan. Stoje odrpanci mornari, zure u pridolicu iz dubine morske, kao da ih je posjetio neko sa drugog svijeta. ena! ali jest od kamena, nema u njoj krvi, nije ivo meso, mada ti se ini kako die, da joj svaki oblik trai dodir i oka i prstiju. Fidijas, ime potpuno nepoznato divljim mornarima, ve vijekovima nije iv, da im kae koja je to ena stajala pred njim dok je u kamenu mramornom oblikovao to tijelo. Vidi, vidi kako se podgurkuju te grube ruerde na palubi Viktorije, jedni drugima, oima, pokazujui meko kameno meunoje na kome se smjenjuju svjetlost i sjenka egejskog podnevnog podneblja. Tu je postavite. Nek se osui uje se strogi glas kapetanov. Zatim je pokriti vreama od jute. Povezati konopcima. Dalje e da bude moja briga. I jo: uz glavni jarbol je postaviti jasno! A u njegovoj, kapetanskoj, svijesti presipaju se zlatni, svjetlucavi dukati: nagrada koja zaslueno slijedi iz Engleske.
***
Danima, noima ve, brod miruje kao kaika u zlatnoj stegnutoj masti. Jedra, bez daka vjetra u njima, oputena, mlitava, mrtva. Posada, bilo mornari, bilo oficiri, popadala smlavljena tropskom vrelinom. Ni talasi barem da ljapne; od umrtvljenih otoka ni glasa: kao da su svi, od neba do mora, pomrli. Nou se uje, samo, gluha tiina, od koje ui prosto bole. apat iscijeenih tjelesa i mrtvo svjetlucanje parafinskih, etvrtastih fenjera lanterni. Ona je, zamotana poput mumije u jutane vree i podvezana kudeljinim konopcima vie za glavu od najvieg mornara prislonjena uz glavni jarbol. Venera kamena, izvaena iz svog podmorskog, crno-modrog, vjekovnog sna svezana. Jedino joj, iz upavog, sasuenog ogrtaa, viri kamena puna i stopala boanskih prstiju sa noktima koji kao da su ivi, kako se doaptavahu mornari, ne mogavi odvojiti oi od nje. A ispod je izvijeno, puno i glatko tijelo. Kameno, mramorno, pa ta? Tijelo je toliko ivo da, moda, i die. Kad mi pospimo mrtvim snom izmueni dnevnim suncem ko bi znao, moe bit da Boica hoda? Preko naih tijela, po vodi glatkoj kao brueno kristalno ogledalo? Ko zna.
Prie ***
Krenulo je to nou. Koje noi, nije, nije vano, ali je bila no, vrela, uzbuujua. ta je krenulo? Pa to da su oni odrpanci od mornara, kao omaijani neim nepoznatim, potpuno neshvatljivim krenuli, krijui jedni od drugih, dok je no mirovala kao najdublji grob prema eni kamenoj. etveronoke, palubom, samo nazirui iskolaenim oima lik uz jarbol prislonjen. Poneki od njih su i puzali po izglaanim daskama, krijui se od drugih. No bilo je to neizvodljivo biti nevidljiv, tako da su, kao u preutnom dogovoru, smjenjivali se u ispunjenju svog tajnog nauma. Evo jednoga nekog Dofrija iz luke Bristol kako se majmunskim skokovima prikrada jutenoj mumiji. Osvre se kao zaaran gleda li ga iko. Pa prua ruku. Otkauje ogrta. Prsti mu koliko uzdrhtali? dopiru do ispupenja na prsima. Malo oklijeva. Zatim poinje da milije... boanske grudi. Njeno, sve njenije, pravei eljnom akom posudu oblikovanu po obliku oblih, kamenih dojki koje osjeti diu i unutranjim srsom podrhtavaju. Pribliava i usne, od sunca ispucale i suhe poput otonih smokava... I ljubi, cjeliva, jezikom dodiruje vrhove. Odjednom mu do uha dopire neko mekoljenje. Kako je doao, tako se i udaljava, u skokovima. Drugi, trei, deseti ne smetajui nimalo jedni drugima smjenjuju se. Jedni miluju kamenu punu; miriu joj dah mousa, ambrozije i joda; drugi, opet, otkrivaju lice: jagodicama prelaze preko oiju ko zna kamo zagledanih; sputaju vatreni a meki poljubac na zaobljene usne; dok trei, etvrti silaze dolje, na stomak, na bedra, na ono ispod stomaka, na butine snu nalik, tako glatke i vrste; a jedan rii kotlananin, kleknuvi kao da metanie, dugo, dugo ljubljae prste na nogama, njeno milujui neuporedivo sa bilo ime izvajane glenjeve... Jutra su doekivali vidno izmijenjeni, kao da su sanjali neto toliko lijepo i isto tako strano. Sa bogovima, posebno boginjama, nije preporuljivo se igrati! Uhvativi ga na djelu, umorom i vrelinom, beskrajnom dosadom izmueni i razdraeni oficiri, dadoe da se izbiuje do krvi neki mladac, po imenu Sidni, roen i odrastao u slavnom Portsmautu. Od tada da li prividno? prestadoe none posjete Fidijasovoj dami umotanoj u jutu i konopce. A u sljedeoj luci u gunguli svijeta koga je uvijek tuta i tma na tim mjestima na Leventu kapetan Viktorije izvri primopredaju skupocjenog tereta jednom trgovcu umjetninama, valjda iz Londona. Mornari se i ne osvrnue.
MAHMUTEFENDI
Prie
Nee nama niko govoriti... podobro piti jedan magistar. Znamo mi dobro i predobro ko smo... onaj prvi nije ni zavrio a upade mu u rije ko bi znao ko li je, ali je pouzdano neko. I sve se valja, i sve pjeni, die se i sputa, tone i propinje: Kulin jeste! On je naa dika, nema druge! A kad vidi da i kole, i bulevari, kulturno-umjetnika drutva, mjesne zajednice, sportski klubovi i bend-sastavi, ko sve ne jo, poee prizivati njegovo ime i resiti se njime, on, velmoa, odlui da, sa tog svog nedodirljivog oblaka-trona, iz svoje vjene nedosegnutosti lijepo sie pravo na zemlju: na svoju zemljicu Bosnu, meu Bosance koji toliko ude za njim. Pa kud puklo da puklo! *** I spuznu on, u svoj svojoj veliini, sa onog svog oblaka, pravo... gdje drugdje nego u Bosnu; svoj svome, rodu roenome. *** Pred njim se pruio put, crna krepana i suha zmijurina, u nedogled; irok i nekako opasno gladak, ni slika onih prisnih staza kojima su gazili ljudi i stoka u njegovo vrijeme. A neke plehane spodobe samo jure li, jure. Niko da zamijeti, barem pogleda u njega tog njihovog Kulina. Jesi li orav, budalo?, dreknu mu jedan iz te jedne kutije koja ga u munjevitoj brzini opasno okrznu. Treba ih se uvati, ovih tokastih zvjezdana, zakljui on, naglo odskoivi. ta li ona dvojica ine? Nije valjda, ne dao Bog... jeknu iz Kulina, bana bosanskog, neto kao jauk, preklinjaju slino, kad spazi, na onoj istoj glatko ulizanoj cesti, kako se dvojica krvniki aketaju bez imalo milosti, dok odmah pokraj njih one dvije kante slupane izdiu ba ko adaha kad je pogodi koplje sv. Jurja. Uini mu se da panino uzviknu: Nemojte brao!, a oni se samo osvrnue prema njemu i siknue: Hoe li i ti! Pobjee zatim dalje i dublje u jedan ljivik. Nedugo zatim, sad ve sav ukaljan blatom po onoj svojoj sveanoj sjajnoj banskoj rizi, opet pokraj onog opasnog i pogibeljnog puta, ugleda pred sobom dva enska eljadeta gotovo gola. Nisu gola, jesu gola, zavisi kako se uzme. Navikao da bude pristojan prema slabijem polu suprugama, sestrama, majkama, prijateljicama on im prie. Dobar dan, uini mu se da promrsi. Ja... i? one e obje uglas. Same ste u ovoj pustopoljini, a odsvakle vreba opasnost... nezatiene. A i no se pribliava, a tako ste oskudno odjevene, pokua neto da prozbori. Ne promaknu mu: usta i oi im, oprosti Boe, kao da su dvostruki, udvojeni, nekako bezdani, dobrano opasni i prodirui, pa pomisli: mogu i pojesti. Dolje, niz njih, ispod onih kratkih haljetaka, samo dlan krpice irokih, ne smjede ni pogledati. A jesi li ti, stari, za jednu dobru, potenu i temeljnu jeb...nu?
MAHMUTEFENDI
Ne zna ni sam kako se poslije tih rijei od kojih se srami svaka gramatika stanio u jednom velikom gradu. *** Taj grad, sav zamotan u guste zadahe prenog krvavog mesa sa ara, obavijen zaguujuim vazduhom ispunjenim do posljednjeg atoma isparenjima benzina iz nebrojenih vozila koja su prosto najahivala jedna na druge da se naem potenom Kulinu naviknutom na ist vazduh bosanskih planina, muno dalo na povraanje, a neprekidna buka s kraja na kraj bila tolika da mu se inilo kako je sav ovaj grad jedan grdni avolski avan o ije dno neprekidno tue kakva gigantska neumoljiva stupa taj grad u koji je, kako vidimo, zabasao na plemeniti junak, bio je opet pria za sebe. Prosto se ne zna odakle bi se krenulo u opisu toga grada; kojim putem ispripovijedati barem ono najvanije to je Kulin, na ban bosanski, siavi sa onog nedodirljivog oblaka, sreo i ugledao u njemu. Ali polako, treba ii redom. Prvo se on obreo na nekom ogromnom smetljitu, na kome nema ega nije bilo. U slupanim kredencima, stolovima, komodama, seijama gnjile, poluraspadnute make i psi. U trulim duecima ivotinjskih crijeva. Gomile kravljih oiju, krvavih, zgnjeenih, ekale su na svakom koraku kao da vapiju za nekim spasom. Nepodnoljiv zadah se uzdizao sve do crnog neba. Hej ti, jarane! Ko si ti? u iza sebe. Kakva ti je to haljina? Gizdava, nema ta. Bijahu dvojica. Zamazani od onog grdnog smea, kao da su napravljeni ni od ega drugog, ve od njega. Samo su im, iz zaguljive polutmine, one kugle zvjerski sijevale; kao omaijani njome, ne trepui su zurili u skupocjenu monduru prodolice. Ja sam vam, draga brao, glavom Kulinban, va vladar bosanski. Davno ivio, u dobra, stara vremena, kada je ova naa Bosna bila i jaka i bogata, znai i sretna. Da ti nisi sluajno onaj iz Meee? Onaj za koga se pria da je do kraja frcio? Nije, nisam, potovani. Ja sam vam sa Dvora. Ban, kralj, car, vladar va milostivi. Doao da... I ba vladar?! u jedan glas e obojica, primiui mu se. A ta svijetla haljina na tebi?... To je moj vladarski plat. Znak mi je moi i mog gospodstva. A to to svijetli... nije li moda zlato? Nije uspio ni da dovri jeste, zlato je a ve su ga one crne ruke epale i s njega strgle sjajni plat, da se on, zateen, spotakao i prostro se u jednu smrdljivu lokvu. Ostade samo u nekoj bijeloj haljini; srea da je imao nju, inae ostade ti na ban, najvjerovatnije, onakav kakvog ga je majka na svijet donijela. 154 / Godinjak 2008
Prie
Ban! Ban! Ban! Car! Car! Car! Iz Meee! odjekivalo je iza one dvojice dok su bjeali sa sjajnim platom izmeu brda smrdljivog smea. *** Suton, poput jata malaksalih ptica, padao je po krovovima, kronjama drvea, ulicama i ljudskim prilikama koje su urile kroz tamu na sve strane, bubavabama nalik. Kud sada? Umor mu je teinom olova siao do peta; glad burgijala stomakom; oi se sklapale; a onaj preostatak od haljine, uasno prljave, leprao je na njemu na veernjem, sve ledenijem vjetru. Gdje li su sad oni akademici, koji su ga onako zduno hvalili i u svome uzvienom duhu onako vatreno prizivali? Da je barem do jednoga doi i da on sve objasni! Crkva!!! odjednom mu sinu spasonosna misao. Duhovni hram, Boija kua tamo mora da bude spas, tamo je otjelotvoreni Hrist! u njemu isto neto duboko zapjeva i osvijetli ga iznutra. Ugleda jednu, toranj sa krstom na vrhu dizao joj se u magleno nebo. Tamo! I, bazajui izmeu mranih prilika, gomila kanti za smee i, spaavajui se kako je znao i umio od onih prijeteih metalnih udovita, ije su uagrene oi prijetile i prestravljivale evo ga pred jednom crkvom. Konano! Ovdje e se sve razbistriti i objasniti: Duh sveti je svemoan! Ali aja! masivna vrata, sa ogromnim avlima zakovanim u njima, bijahu zatvorena, pomisli: zabravljenija nego vrata nebeska pred grijenicima ove suzne doline. A uz njih, on ugleda prizor zbog koga posumnja u svoj, inae zdrav oinji vid. Dvoje, muko i ensko, bijahu u takvom ljubavnom stavu da jednostavno ne povjeruje. Zar se ovako razapinju grenici na vratima crkvenim?! Apage satanas! iz jadnog Kulina, bogumila ili katolika, svejedno, pisnu glas slian glasu prepadnutog djeteta. *** Odjednom je ugazio u lokvu krvi. Crne od mraka a crvene pod bljeteim svjetlima koja su strijeljala sa svih strana. Prestravljen, povue nogu; bijae kasno jer sva banska sandala bila mu je ve oblijepljena ljepljivom ljudskom tenou. Sav se strese. Zatim se ukoi spazivi onoga iz koga je isticala ta krv. Tijelo je lealo na mokroj kaldrmi, a ogroman no je strio iz grudi koje su se sve sporije dizale i sputale, oito u predsmrtnom ropcu. Topot koraka, svakako onih koji su to uinili, gubio se u dubini sve daljih ulica. *** Nekako mu se desi te zabasa to mu je najmanje trebalo, kasnije je zakljuio pravo meu nekakvu bratiju mumlavih glasova, otrih, prijeteih gestikulacija i siktavih jezika, meu kojima, odmah primijeti, svi prisutni, obraajui se jedni Godinjak 2008 / 155
MAHMUTEFENDI
drugima strogo drahu okrenuta lea; kao da se plae, pitao se Kulin, da se ne zaraze meusobno kakvom opasnom boletinom. No svi su govorili uglas i glasno i, ne promaknu mu, prijetei; inilo se da ne uju jedni druge pa i ne vide, pomisli Kulin, nita ne shvatajui. Razabra samo dvije stvari: njihova imena, moda i nadimke, kojima su se oni prozivali, i dozivali u malenoj prostoriji ispunjenoj duhanskim dimom; ne promae mu ni natpis koji je svjetlucao iznad ulaza ovog doma u koji je imao sretnu ili nesretnu priliku da upadne: Dom pisaca. Imena im bijahu (moe bit i nadimci): Vjenik, Sidro, Nepopravljivi, Klasik, Genije na smetljitu, Transcendentalac, Jesenjin, Tom Dons, Kiklop, (H)omer, i tako dalje, i tako blie; sve nije mogao da zapamti. Sve u svemu, svejedno; vano je da mu je ipak uspjelo da razabere, koliko-toliko o emu je bila rije na datom, posve razobruenom skupu, kako je pomislio, onih odabranih, onih koji bi trebali i morali da budu dika, nada, svijest ovog naroda bosanskog, za kojeg se ne moe rei da nije potekao (i) od njega, dinog Kulina, uz to bana, uz to bonjakog, uz to dobrog, plemenitog i u trajnu uspomenu, kao u stijenu, uklesanog djelima svojim. Vjenik: Kao to moje ime i govori, ljutio se neko, ne ljutio, ja u samo, i nikako drugaije nego o Vjenosti. Nemoj se ti tamo smijati! Vjenost, to smo mi, ja, ti, onaj tamo nemoj da se kliberi tim svojim krivim ustima! Znai, Vjenost, istiem da je ja ja! piem i izgovaram, uvijek, velikim slovom. I da nije Nje, te vjene Vjenosti, bogami ne bi, sigurno, bilo ni nas, koliko god nas i kad god nas ima. I mrtvi su vjeni! vjeniji pouzdano nego ivi evo kao mi ovdje. Samo momenat... samo momenat, kolega, nemoj mi skakati u usta... Sad e uti... (Graja, smijeh, uzvici: Ostavi ti sebi tu svoju vjenost sa do neba velikim slovom!) Sidro: Dobro, ovjek je, kolege, malo metafiziki predisponiran, to je njegovo pravo, i moramo ga razumjeti. To je nama Bosancima u krvi: kapati nad vjenou. Valjda, ko posumnja u ovaj tu ivot, taj mora da pronae neki otklon, kakvu-takvu nadoknadu, jebi ga. (Zviduci, uzvici: Uaaa!) Ja opet mislim, dozvolite, potpuno drugaije: sve je Ovdje i Sada (ja njih, eto, piem velikim slovom Ovdje i Sada). Nee ispasti, nadam se, previe vulgarno, ako kaem onu prostonarodnu a mi stvaramo za narod, zar ne? u se, na se i poda se. (Ti ba samo poda se, neko izbaci iz zadnjih redova) Polako, polako. Nek mi neko kae da nije tako. A literatura, kao literatura, nije, usuujem se rei, nije, i ne smije da bude nita drugo ve natura! (Dobro... dosta! Znamo mi dobro to tvoje. Ti i pie najvie se osvrui na polusvijet taksista, kurvi, kelnera i, da ne kaem...) Neponovljivi: Evo... samo bih... Taman je on namjeravao da zausti, kad neto pade, gromko se razbi, graja se die do neba, odnosno do plafona, utog ljutog nikotina, prozori zadrhtae, samo to se rasprsnue, mogue uslijed prevelikog unutranjeg duhovnog pritiska i 156 / Godinjak 2008
Prie
na ti se dobri Kulin posve smuen i raspameen, no jednako nosei u svojoj potenoj dobro-bonjakoj dui svoju nepomuenu vjeru u Pismo i Evangelije, taj duhovni kristal pismenosti i dobrote (koje bi morao da slijedi svaki onaj koji se usudi maiti pera, kao ovi ovdje) nae, blijed poput stijene, dok ga je preplavljivao onaj beskrvni natpis reklama napolju: DOM PISACA. Laem: dva su se prva slova u obje rijei, ko zna zato, utrnula, pa je ostalo samo krnje: OM ISACA. Niko se od ovih gore nije ni osvrnuo na njega bili su toliko puni sebe. *** Nije mu bilo druge traio je makar jednog od onih akademika. Ili oni, ili niko! Samo neka kau, neka objasne: ko je on i zato je, sa onog svog oblaka, tj. iz slavne i nezaboravne prolosti ove nae Bosne, ove plemenite, doao ponovo svojim dobrim Bonjanima. Dovoljno je, barem toliko, da izdvoje jedan dio, ma i najmanji, iz svojih naunih citata. Da ga prepoznaju, da ga sasluaju, da on uje njihovo miljenje, da se ubijede kako on, njihov Kulin, misli na njih i brine o njima i da je, i poslije toliko vijekova, evo s njima, da im, koliko moe a moe! pomogne u svim nesreama historije koja ih, kako se zna, nije nimalo mazila ni tedjela. Ali kako, u ovolikoj strci i ovom nerazluivom mraku, u ovoj, (jo goroj od one stare) babilonskoj zbrci i pometnji kako, dakle, dospjeti do Akademika? Ma kakav da je; jer svaki moe da pomogne u ovoj zbilja nezavidnoj situaciji. *** I batrgajui se od neiskazivog umora i oaja koji ga je dovodio do same ivice izdrljivosti, sa onom svojom banskom sandalom na nozi, na kojoj se krv poela pretvarati u gustu, ljepljivu smolu, na ti se Kulin jednako uporan da kako-tako, kao posljednji spas pronae trag neznanom Akademiku, obrete pred jednom velikom palaom tamnih prozora i prijetei tihom. isto mu se zamanta kad baci pogled gore, do vrha zdanja pred kojim se osjeti tako siuan, kao nitavni mrav. ta li predstavlja ova zgradurina, ovolika i ovakva? A prazna! obrati se jednom stvorenju koje se zadesi pokraj njega; inilo mu se, bila je starica koja ve uveliko uruje sa smru, kako se to, ne bez zlobe, zna rei. Ova ti je zgrada, lijepi moj gospodine u tako zamazanoj spavaici (moda si iz Jagomira? ali to je tvoja briga) i tako ulijepljenim, ko zna ime, sandalama, ...ona ti je, da ne duljim i ne vrdam, ma ko da si, briga me, ionako mi nije jo dugo ostalo...ona je gola la, lopovluk koga nije bilo nikad do sada, opaina, kurvaluk, kriminal, zlo nad zlima, Sotonino djelo, neto to ne samo da bi trebalo sruiti, sve one to su u njoj rastjerati, nego i zemlju ispod tog razbojnikog gnijezda duboko preorati, neisto sjeme im zatrti... tim politiarima! narodnim predstavnicima! parlamentarcima! avoljim diskutantima!... I baba, sve vie urastajui u Godinjak 2008 / 157
MAHMUTEFENDI
gusti mrak, tonui, nestajui u njemu, jetko, kao s drugog svijeta, nasmija se pred zapanjenim Kulinom: smijehom Neastivog. I nestade je kao da je u onome svom bijesu i muci sama sebe, poput akrepa, unitila, progutala. *** Akademik? nekoliko mladia sa nekakvim pricama koje su, malo-malo, zabadali krvniki sebi u podlakticu, svakog asa poteui neto iz nekih raznobojnih flaica, oiju od kojih su ostale prazne rupe koje nigdje ne gledaju ta grupica spodoba samo pokaza Kulinu: Akademik je, molim lijepo, tamo. Evo spasa! Tu je razrjeenje. Konano! *** Malo je falilo pa da Kulin, na jednom bunjitu, ne nagazi pravo na Akademika. Po svemu, ovjek je bio, izgleda, u dubokoj nesvijesti. Moda je i mrtav? Ali, nije, jer je iz njega neto soptalo, krkljalo, mijaukalo, realo, to je sve, i pored svega, odavalo znak ivota, barem nije bila smrt. Akademik? Kakav li je sad ovo Akademik? A titula? A intelektualno dostojanstvo? Pa drutveni poloaj i presti? Nije li u pitanju nekakva okrutna igra? Akademie! Akademie!... Oni momci me poslae... kau: tamo je... Akademie! ta ti je? probudi se makar na trenutak... Da ti vidim lice, ujem glas. Stenjanje. Hropac. Mrtvilo. Beznadenost. Mrak natopljen ko zna ime. Tiina i bez vrata i bez prozora bezdani muk. Spusti lagano ruku na ono to bi trebalo da bude ovjekovo tijelo. Ja sam Kulin. Kulin-ban. Bosanski vladar. Sjeti se: govorio si tako lijepo o meni i o mome vremenu na onom simpozijumu. Doao sam... da se vidimo...da se dogovorimo...da se prepoznamo... pa i osvijestimo... imamo mi itekako prolost, a i budunost, zar nije tako, moj dragi Akademie?... Samo si neto... ovjek je, nema sumnje, bio jo iv, ali nekako mrtviji nego da je, boemeoprosti, mrtav. Sve je bilo badava. Dozvati Akademika bijae nemogue. ta je s njime? S Akademikom? Pa kako je on Akademik, onakav, draga moja djeco? pokua Kulin da upita one mladie iz sjene. Ne dobi nikakav odgovor, jer su se oni bili sruili i unakrst povaljali jedni preko drugih (price i flae bile su razbacane naokolo); jedino jedan izmeu njih, jo pri svijesti, promrlja u pravcu Kulinovih uiju: Tako ga mi, raja, zovemo. Inae je on jedan pijanac, beskunik. Dobriak. Voli on taj nadimak. U ratu je izgubio sina i ker... Pije ne bi li se rijeio ivota. Ovdje je bio rat svih protiv svih... Bebe su ubijane, ene silovane, sakatih, i onih bez nogu, i onih bez ruku, kao i onih sa njima, toliko je da im se broja ne zna. 158 / Godinjak 2008
Prie
Akademik je u pravu; on je legenda: umrijeti treba, moj udni jarane padajui u san bez svijesti, zavri svoje mrmorenje onaj sa zemlje. *** Jutro. Osvit kad golubovi guguu a u vazduhu se osjeti umor i miris peciva iz sporednih ulica. Ne vjerujui potpuno da je on jo on Kulin-ban bosanski na junak, koji nam pomoe da ispriamo ovu neobinu priu, ispunjen sve do svoje ruse kose neim to se rijeju teko moe kazati, Kulin tuniji od tuge, oajniji od oaja, samlji od svake samoe, baci jedan dug, dug pogled na sve ono to posljednji put naputa, zauvijek se opratajui, Kulin visokorodni, nezaboravni sa svoje dobrote i mudrosti, to i u neizbrisiva slova knjiga se utisnue zakorai svojom banskom nogom, iz koje odmah istee sav umor, i uas, i tuga sad ve gore, u svjetlost, prema oblacima to su tako spasonosno i obeavajue svjetlucali iznad planina, pruenih u nedogled, njegove drage Bosne.
Mustafa Smajlovi
PRIA
Glas mrtvaca
Meu dvadesetak kamenih niana prosutih u neredu i neskladu po starom i zaputenom Dubovskom groblju, nian Rame Jaara je najmanji. Grubo isklesan kamen, zarastao u korov i poutjelu mahovinu, jedva se nazire ispod zakrljalog stabla divlje kruke. Kada se skine mahovina i obrie zemlja, ukau se nevjeto uklesana slova, koja vie lie na zamazani djeiji crte nego na slovni biljeg. Uz naprezanje oiju, slovo po slovo, moe se proitati ime i prezime onoga koji lei pod zemljom: Ramo Jaar. Kamenorezac, neki Abid Sueska iz upnog sela lijeb, priao je da je niane isklesao po narudbi dubovskog imama Kadrije Beirevia. Umjesto struhlih baluka, podigao je kamene niane. Imam je kazao: Abide, ti nian u zemlju, ja tebi dukat u kesu! Jedan dukat, jedan nian? Dva dukata za dva niana! More! E, tako! Naruilac ovakvog dobra nije zamjerio klesaru to je malim slovima uklesao poetna slova imena i prezimena rahmetlije, ali je, kau, ljutito prigovorio to je uklesao slovo na kraju prezimena onoga to lei pod zemljom. Ko se bude bolje zagledao, primijetit e kako je Ramo Jaar Ramo Jaar! Do ovakve greke je dolo najvjerovatnije zbog toga to se Ramino prezime jedino u selu zavrava bez slova , pa se klesar naao u nedoumici. Kako je suvino slovo uklesano gotovo na samoj ivici onog ravnijeg dijela kamene ploe, za povjerovati je da ga je kamenopisac naknadno doklesao, samouvjeren da tako treba. Tako i nikako drugaije! 160 / Godinjak 2008
Glas mrtvaca
Jo neto ovaj mezar ini drugaijim od drugih: drugi grobovi imaju oba niana; onaj iznad glave mrtvaca i onaj iznad nogu, samo ovom nedostaje onaj vrh nogu pokopanog! Zalud je zavirivati u iblje, razgrtati travu i traiti. Nema ga! Kao da je u zemlju propao. Kruka divljaka je samonikla u grobu. U bijegu od pomisli kako je drvo izraslo iz trbuha umrlog, neki bi radije da pripiu jo jednu greku klesaru: Pobo je nian na pogrenom mjestu! Da ima drugi nian, kao to nema, brzo bi bila rijeena zagonetka, ije rjeenje moe biti samo ovo: drvo je niklo gdje je sjemenka pala! Traganje za ovakvom tajnom prestaje tamo gdje poinje pria o mrtvacu. uli smo je iz usta Starca u bijelom. Bijele kose, bijele kape, bijelih obrva i bijele brade, odjeven u bijele haljine, sjedei na bijeloj ovnujskoj koici, Starac je priao: Dok je Ramo Jaar po dunjalukom Suncu hodio, bio je gluh i nijem, a iz njegovog mezara se uo glas Moda je pria za svakoga, ali glas rahmetlije nije bio za svaije uho! ulo se iz mezara: Ja, Ramo Jaar, sin Muhameda i majke Mejre koju nisam zapamtio, cijeli ivot sam preutio, bez mogunosti da izustim jednu jedinu rije. Drugi su sluali uima, ja oima. S tuih usana sam skidao rijei tako kako sam jedino mogao, cijedei glas stiskom ake. Izmeu tuih usana i mojih oiju zidao sam nevidljivu upriju preko koje sam prelazio sa jedne na drugu stranu. Moj sluh je bio taj pogled prema ustima i oima onih koji me nisu ozbiljno shvatali da sam uo onoliko koliko je trebalo da ujem kako bih uspravan hodio. Otvarao sam usta, gutao glas. Rukama sam govorio i odgovarao onima koji su me razumjeli, ali i onima kojima je bilo teko rijeima neto dokazati. U ove krajeve stigoh odnekud iz Hercegovine. Bi mi od Velikog Boga sueno da gasim e dubovskom vodom, da udiem dubovski vazduh, da hodim ovim putevima, da me bude meu ivima sve do onog dana kada je dua prhnula iz mene, a moje tijelo spustie u crnu zemlju. ivjeh ni minutu vie, ni minutu manje, ve onoliko i onako kako mi je bilo sueno. Odoh na vrijeme. Za nevjernike sam umro mlad. Za vjernike preselih. Na vrijeme! Baluk istruhnu. Drvo postade zemlja. Da mezar ne bude ivima upitnik, moj glas trai kameni biljeg. Kad osvane kamen na mezaru, glas e nestati. Nian e biti usklinik iza svega onoga to u kazati. Ono to znam, kazujem. Ono to ne znam, Bog znade. Godinjak 2008 / 161
SMAJLOVI
Voljom Svevinjeg, stigoh za gostiljskim trgovcima stoke. Tu, u Dubovu, gdje se ljudi i vrijeme premeu s jedne na drugu stranu planine, gdje je dubodolina jedini most, odbacie me oni to me povedoe za sobom. Ne povjerovae da sam gluhonijem. Glas nekog Alage, hromog gonia stoke, poput aoke zabode se u moju ranu. Skidoh mu s usana: Oi mu kazuju da mu se pod jezikom skolutila guja Stani mu na rep, pa e vidjeti kako ujeda i sike! Odhramao je sa psovkom u ustima. Boe, oprosti mu, on ne zna ta ini! - rekoh tako kako sam jedino mogao rei, glasom due. Ono to je njega razbjesnilo, mene je raalostilo. Odgurnu me od sebe i trgovac Mean Hori. Nisam uo otar zvuk kamdije od koje je prokrvarilo uho, ali sam osjetio rezak bol i uo kada je kazao da je bi mehlem za ono to e mi uraditi dubovske kabadahije i zakoljice. Pred takvima i medvjed propjeva, a nekamo li insan Neka mu je Bog na pomoi! ree i odjaha na konju Bijelcu. Naslutio je da me eka gore od goreg. Na put mi stadoe esterica. Jedan ree, peterica povjerovae: Kradljivac stoke! Doo mulac po nae blago? Konjokradica! Kokoar! Jajara! Govori, ko te poslo!? uti, znai, kriv je! ibajte ga! Rukama sam zatitio glavu. Pretvoren u klupko tiine, nemoan da iz ake istisnem jednu jedinu rije odbrane, naao sam se u nemilosti bijesnih kerova u ljudskoj koi. Onjacima su razbijali kamen. Stali su kada je potekla krv. Bog je poslao spasitelja, Jusufbega Sejmenovia. Pronaao me je u svojoj bati. Na rukama me unio u kuu. Mehlemi spravljeni od ljekovitih trava rukom Kadunbegovice i Jusufova lijepa rije pomogli su da otvorim oi. Naa baa, na musafir kazao je beg. Bogme, i na sluga! izustila je begovica, ostavljajui mjesta u ustima i za ono to se begu nee svidjeti. - Sluga, ali bez glasa i sluha Zar i bez glasa, bee? Vidjeh trag guje oko Kaduninih usta. I beg je vidio isto. Kaduno, misli li ti mrijeti? Mislim, bee, jakako! Pa, evo ti prilike da ti se Kapija otvori Kakva kapija? O emu ti to, bee? 162 / Godinjak 2008
Glas mrtvaca
Bog ti je poslao ovog musafira bez sluha i glasa, bez kue i imena, pa biraj! Ali zapamti, Kadunhanuma, njegova ruka ti moe dennetska vrata otkrinuti ?! Moe, moe!!! Kao kine kapljice, to kaplju sa strehe u cvijee, kapale su begove rijei u moju duu. Dua ih je upijala kao edna zemlja. Dua upijala, a oi se otvarale. Da je plemeniti Jusuf mogao tada razumjeti govor mojih ruku koje su u akama stiskale rijei, znao bi da sam ve tog trenutka izustio zakletvu da u mu biti vjeran sluga dok budem po Suncu hodio. Treptale su trepavice kao krila grlice. Beg je zavirivao u sirotinjske krpe zalijepljene za moje rane, a onda je naglo zautio. Dugo je gutao neto to se nije dalo progutati. Kada je opora oskorua, odnekad, kliznula kroz grlo, uspio je proaputati kako je u kragni koulje naao zapis. Presavijena hartija je bila uivena crnim koncem. Dok je pomjerao usne, moja dua je upijala slovo po slovo: Ramo, sin rahmetli Muhameda Jaara Siroe! uzdahnula je begovica. Kaduna, sve dok ljute rane ne zacijele, neu ni kap vode da mi prinese! Jesi l ula? ula! E, tako! Na koljenima sam otpuzao do Jusufovih nogu. Brzo me je uspravio: Ustaj, Ramo! Pridigoh se. Zabolje me rana do stiska begove ake, ali bol ne stie do srca. Sluaj mome, pred Bogom smo jednaki, pa tako e biti i u mojoj kui! tako ree beg. Ramo, meni je begova ljutnja slaa od neije halve! izustila je begovica. Zaboljeli te rana? upita, kao da me pomilova po glavi. Ne zabolje! rekoh tako kako sam jedino mogao rei, sa rukom na srcu. Naklonih se. Beg se nakalja. Begovica je htjela jo neto kazati, ali je beg prekide: Kaduno, kakve fajde ima ranjenik od tvog saaljenja? De, zadahni mu duu toplim mlijekom Evo, evo, bee! Snaga ide na usta, a iz usta, da ne kaem ta!? Sa oljicom kozijeg mlijeka, Kadunbegovica prinese i osmijeh. Moda sam ba tog trenutka prionuo i za njeno srce. Pihnider, sinko! Srknuh. Vrela kapljica spri eludac. Godinjak 2008 / 163
SMAJLOVI
Ne mogu! kazah grem na licu. De, kap po kap! bila je neumoljiva. Utroba iva rana. Svaka kapljica vrijea. Stresam se od bola Beg me gleda sa podignutom obrvom. ivnue ti meni, ko riba vraena u vodu kae. Hoe, ako Bog da, hoe! veli begovica. Jednom rukom mi pridrava glavu, a drugom prinosi oljicu ustima. Toplinu dlana osjeam na potiljku. Jo, kaaap! Beg nije skidao pogled sa mene. Kadunhanuma, pripremi toplu vodu! odreza glasom. Zakolutah oima. Nije li beg vidio crvenilo na mom licu? ta je, moramo te okupati? Rane samo to se nisu ucrvale! Begovica prinese lavor sa mlakom vodom. Evo, bee! Svuci te krpetine s njega! Sve me je odmah prestalo boljeti. Zar moram ostati go pred oima spasitelja? Ima li ikakav drugi izlaz? Prevrhnuh oima. Beg me je razumio. Sam ne moe, ruke su ti polomljene kae. Stresoh se, kao da mi ledena kapljica kliznu za vrat. Zatvorih oi od stida. Jusufe, boljee ga Krpe su prionule za rane Neka boli, skidaj! I da sam mogao jauknuti, ne bih jauknuo. Od sramote. Odnekad je begovica odlijepila krpe sa rana. Okupae me kao svoje dijete. Kadunhanuma, daj mu moje haljine! Obukoe me u begovsku odjeu. Rane su s vremenom zacijelile. Ostali su oiljci, ali se nisu vidjeli ispod begove koulje. Davno sam zaboravio na one u dui, jer za njih nije bilo mjesta u meni od ljubavi prema mojim spasiteljima. Pod begovskom kouljom je kucalo vjerno srce. Bio sam samo za druge gluhonijemi sluga, a moji zemaljski gospodari su znali da govorim i ujem, spreman za njih umrijeti svakog trenutka. Za njih bih iao u vatru i vodu. U begovini sam bio razgranati hrast. Kada su bivale ljetne vreline, pravio sam hlad. U nevrijeme, bio sam zatita od oluja. Korijen je bio duboko u duama mojih gospodara. Beg jednom, i ne samo jednom, ree: Bog mi je tobom nadomjestio ono to nisam imao djecu! Ramo, svojom odanou i utnjom kazuje i dokazuje mnogo vie nego to drugi mogu rijeima iskazati Ti ti si moj sin! Ja, Begov sin siin siiin! odjekivalo je u meni. Kako sam zemaljskom gospodaru mogao iskazati moju sreu? Radost sam iskazao tako kako sam jedino mogao rukama. Zagrlio sam ga onoliko koliko 164 / Godinjak 2008
Glas mrtvaca
su mi ruke bile duge i iroke, pa kada mi se i to inilo da je malo, da je mrvica naspram milosti koju mi ukazuje, oi su orosile. Suza je kanula na begov dlan. Bee, u ovoj suzi je more zahvalnosti kazao sam stiskom ake i zajecao. Ponovo me je digao na noge: Di se, ako sam beg, nisam Bog! Rastao sam, listo i sazrijevao u bai zemaljskih gospodara. Nad zemljom sam bio biljka. Pod zemljom njihov korijen. Begova zemlja me hranila i odravala. Jusuf je bio moj sluh. Kaduna je bila moj glas. Moglo je biti i obrnuto, ali nikako drugaije. Sluao sam njihovim uima i govorio njihovim glasom. Nisam bio sluga, bio sam njihov sin. Za druge sam bio utnja, i jo gore muk! U svakom mome pokretu jedino su moji gospodari vidjeli ono to sam bio: ovjek koji rukama govori i oima uje. Lijepo i jasno su uli svaku moju rije, moje mogu i moje hou. Ako i nisam bio siguran u to, vie sam nego siguran da su znali da ih niim nisam znao povrijediti. Sa takvom mjerom saznanja, gradio sam sebe da budem ono to e me u begovoj kui odrati i initi sretnim: bio sam od koristi na svakom koraku! Begovina je traila savren sklad mudrosti kako bi se sauvala u svojim granicama. Preko mea, koje su dijelile begovinu sa drugim imanjima, zalazili su pogledi onih koji su uvijek bili nezadovoljni onim to imaju. Kada bi se zasitili pogledima, u pohlepnoj elji da proire svoje, znali bi iupati kamen mea i poboli bi ga dublje u begovinu. Na tom proirenom pedlju zemlje, gradili su svoje gnijezdo zadovoljstva i sree. Kamen mea nije vie bio poboden u gladnom srcu, ve izvaen i poboden tamo gdje su mislili da treba u tuem srcu! Vraao sam mea u meu. Ni u begovo, ni u tue, ve tamo, gdje mu je mjesto. Ne dam! grmjela je moja utnja. Nisam bio ni gluh ni nijem kada su begu govorili protiv mene: Bee, ivot prolazi, begovina ostaje Koliko je tvoj sluga kadar sauvati begovinu? Ko bere tuu brigu, svoju u trnje gura mirno, bez ljutnje, govorio je Jusufbeg i jo mirnije nastavljao govoriti: Drai mi je Ramo od cijele begovine Ne ostavljam je slugi, ve sinu, kome ne manjka ni glasa ni sluha, ni razboritosti ni odanosti Bee, jedno ti govori srce, a drugo razum?! Srce mi zadrhta, kada se otvorie begova usta: Ko je zahvalan prvo Bogu, pa onda begu, u takve nema sumlje Kada ja odem, iza mene ostaju oi moga sina!
SMAJLOVI
Poput brljena, omotan i pripijen uz stablo begove mudrosti, crpio sam sokove, ni manje ni vie nego onoliko koliko je bega ostavljalo jo jakim i zdravim, a mene kadrim da sutra, kad bega ne bude bilo, budem stablo otporno na sve oluje. ovjek bez vjere je kao drvo bez korijena govorio je beg i pripremao me za svoj odlazak. Duhovna snaga je u molitvama kazao je i pokazao mi kako se treba pokorno klanjati samo Svevinjem. Rije po rije, skidao sam ajete sa Jusufbegovih usana. Ako sam i bio gluhonijem, u jedno sam bio siguran: nisam to bio na postekiji! Ajet po ajet, molio sam se Milostivom, tako kako sam jedino znao i mogao iskrenim mislima. Okupanog tijela i istog srca, inio sam sve ono to je Jusufbeg inio. Ispred sebe sam prostirao ovnujsku kou, uzimao tespih u ruke i molio. Taj dan, kada mi je Jusufbeg ponudio svoju postekiju od bijele ovnujske koe, bio je najsretniji dan u prolaznom ivotu. Ozarenog lica je kazao: Na, tvoja je! Zapamti sine, ljubav prema Bogu je nemjerljiva! Ono to je znao Bog, znao je i beg: kada bi mi otvorili srce, u njemu bi nali rijei molitve. Moj glas ne moe uti svaije uho. Lijepo je to begovica govorila: I nije svaije da ga uje Jedino Bog uje i one koji viu i one koji ute! Zemaljskim gospodarima i meni je bilo sueno da poput biljke iz zemlje niknemo, olistamo, behar zametnemo, ali da plod na zemlji ne ostavimo. Bog jedino zna zato je tako. Meni, gluhonijemom Rami Jaaru, bilo je moda jasnije od onih koji govore i sluaju, da je sve bolje nego ostaviti iza sebe sjeme koje e zatrovati zemlju. Biti gluh za rije koja vrijea, prije je nagrada nego li falinka. Glas je ma sa dvije otice Posijee i onoga koji psuje i onoga ko je opsovan. Na moju misao, koju sam nosio kao pritajeni glas u sebi, nisu se mogli porezati ni oni kojima je rije bila ma, ni oni kojima je glas bio uprija od uha do uha. Hodio sam krajem puta, onako kako me je savjetovao Jusufbeg: Ako kome i zasmeta, najmanje e tebi koditi Sredinom puta hode oni koji ni sebe ne vole! Kada je krenuo na put bez povratka, iz depa je izvadio sat i kazao: Na, tvoj je! Moje vrijeme je isteklo Sa begovim glasom u sebi lake sam podnio njegov odlazak, ali i one koji su brinuli tuu brigu: Ostade begovina na usvojenom gluhonijemom Rami Jaaru! Dijelio sam radost sa dobrim ljudima koji su govorili: Begu, bez sumnje, bi slai Dennet od begovine. U begovom gnijezdu, kojeg je ispleo od ljubavi i sloge, nije bilo mjesta za ljutnju, zavist i mrnju. On je otiao, a nama ostavio da biramo: svjetlost ili tamu, ljepotu ili nesreu! Zastraivali su me: 166 / Godinjak 2008
Glas mrtvaca
Kad i Kadunu spuste u mezar, oko begovine e se skolutiti guje, zinue adahe, kruie leinari Kako e ti to, Ramo, izdurati? Moja odanost e sauvati begovinu rekoh stiskajui rijei u aci. Begova lijepa rije u mojoj dui je klju koji gvozdena vrata otvara! Ramo, ta initi kada slijep nasrne na gluhonijemog? Progledae od stiska ruke Na mom dlanu pie: Ono to ja ne inim tebi, nemoj ni ti initi meni! I lijepa rije ima vijek trajanja Kada bih stiskao aku, klonili bi se mene. U zatvorenom dlanu je ostajala nedodirljiva begovina. Znao je moj zemaljski gospodar i za tu tvravu. Pa ipak, vie je brinuo o uvaru tvrave: Sve ti ostavljam, a kao da ti nita ne ostavljam! Preutio je ono to se nije dalo sakriti. Sine, ostavljam ti brigu Zbog begovine moe izgubiti glavu! Ne brini, bee! poljubio sam ga u ruku. Moja misao je dolazila do praga, a njegova prelazila prag. Ko e tebi, sine, na samrti prinijeti vodu da zadahne duu? Zagrlih ga i privoljeh da zauti. U mojoj suzi je bila moja dua. Ako je Jusufbegova ljubav prema meni bila planina, elio sam da moja ljubav prema njemu bude vrh planine koji dodiruje nebo. Pa ipak, takva tajna e ostati sve do Sudnjeg dana Sjeanje ponesoh u grob Na Sokolovom brdu Jusufbega ujede guja. arka. Puna otrova. Njega ujede, a mene zabolje. to nije mene? rekoh oima punim straha. uti, ne grijei duu! ree. Pocijepah koulju i povezah nogu iznad koljena. Stegoh povez kako bih zaustavio otrov. Sine, stegni jae! Boli li, bee? upitah i stegnuh, kao da pritegoh gajtan sebi oko vrata. Jo jae! Beg odahnu, ja zadrhtah. Na akiju, rasijeci ranu! Zar moram? Mora, ako ti je stalo da spasi oca?! Da se ne bih uguio, uinih ono to sam morao: vrhom noa rasijekoh ranu tamo gdje su se ukazivali tragovi arkinih zuba, a onda ustima poeh isisavati zatrovanu krv. Ispljuni! zabrinuto je uzviknuo beg. Usisavao sam otrov, a gledao gospodara u oi. U tim lijepim oima starca nieg nije bilo to bi se moglo nazvati strah. Ako je i bilo nemira, bio je od pomisli da mogu progutati otrov. Skrivao je pogled. Kako sam ga poznavao u duu, Godinjak 2008 / 167
SMAJLOVI
u jedno sam bio siguran: kakve su mu oi, takve su misli. elio je ostati pribran radi mene. U strahu, za begov ivot, zaprtih ga na lea. Zalud se opirao. Liio sam na mrava koji nosi teret dva puta vei od sebe. Ali, Jusufbeg nije bio moj teret. Donesoh ga na begovinu. Polahko, da ga ne povrijedim, spustih ga vrh kue. Sine, ti si sve uradio to je bilo do tebe, ali ako bude sueno da umrem od otrova arke, dabe si me nosio ree uz smijeak. Ne do Bog zadrhtah. Danima kasnije, nije se jednom znao naaliti: Bolje je ne priati nikome da me je ujela guja! Od drugaije boljke je preselio na ovaj ovamo svijet. Tu no je kazao: Od ove boljke nema lijeka! Bee, koja je to bolest? Starost, sine, starost! Za begom ode i Kadunbegovica. Zabolje je Jusufova smrt. Tuga je ukide s nogu. Nisu se ohladile njegove kosti, a odnesoe je na put sa koga se vraaju samo nosai mrtvih. Na izdisaju ree: Sine, da nije smrti, ne bi valjalo! Sa Jusufom i Kadunom preselie moj sluh i moj glas. Ostatak ivota sam proveo u tiini. Dok sam po suncu hodio, begovina je ostala onakva kakvu je beg ostavio iza sebe. Ni minutu prije, ni minutu kasnije, ve tano u sueni trenutak bi i meni sueno da odem. Za nevjernike sam umro rano. Za vjernike, preselih na vrijeme. Starac u bijelom, koji je donio ovu priu, netragom je nestao. Ostao je njegov glas: Gluhonijemog Ramu Jaara nije moglo uti svaije uho!
mislim da je najbolje da krenemo od vaih poetaka. kako ste poeli da piete i zato? ta vas je ponukalo? Nauio sam da itam i piem prije osnovne kole. Napisao sam prvu pjesmicu kad sam imao pet-est godina. Napisao sam prvu priu kad sam imao trinaest godina, i objavljena je u Plavom Vjesniku, zvala se U bostanu. Imala je i moju ilustraciju, ta pria. Sa osamnaest godina napisao sam prvu ozbiljniju priu koja se zvala U posjeti, a poslije je preimenovana u urno ispriao Zulfikarov mlai sin. Iz te prie je poslije nastala prva moja zbirka pria Kua bez vrata, odnosno Kua zatvorenih vrata, napisana i predata izdavau 1961. objavljena 1964. godine. Zadravana je u ladicama izdavaa zato to je u to vrijeme bio u Jugoslaviji napad na takozvani Crni Talas u umjetnosti. Tako da sam rano poeo. Poeo sam pisati kada sam poeo i disati. Mnogo sam itao, volio sam slova... a kako ste se sami odluili da ponete? Nisam osjetio da sam se odluio za pisanje. Ono je dolo na neki prirodan nain. Nisam se nikada odluio da piem, pisao sam, ne osjetivi da piem, kao to sam i itao, ne osjetivi da itam. Pisao sam, ne osjetivi da piem; itao sam, ne osjetivi da itam. dali je bilo neto to ste eljeli rei ljudima? Tek u zreloj dobi, moda ak tek sada, ne ranije, javlja mi se elja da ljudima neto kaem. Dotad, dosad, ako sam i elio neto ljudima da kaem, spoticao sam se o ono to se dogodilo Camusu i Sartreu koji su svoje literature opteretili svojim filozofskim porukama, tako da je ta bojazan na taj nain prisutna i sada kod mene, ali tek moda sa Vjenikom sam odluio neto da kaem ljudima. A ta bi to, ustvari moglo da bude? Prije svega, to su stvari koje se kreu u ravni etike i stvari koje se kreu u formi prie, u formi osjeanja i pripovijedanja. Zapravo, meni se Vjenik, ta ideja za Vjenika pojavila odmah na poetku, ve kad sam bio mladi od sedamnaest-osamnaest godina. Na poetku moga uplivljavanja u literaturu, bilo itanja bilo pisanja. Godinjak 2008 / 171
IBRIIMOVI
Uzora niste imali? Nisam imao nikakvog uzora, ali volim klasike. Volim provjerene knjige, preprane u vremenu. Volim Tolstoja, ehova, olohova, Dostojevskog, Anatola Franca, Tomasa Mana; klasinu knjievnost. A imam i posebnu ljubav za pisce koji piu malo, saeto i na neki nain strogo, kao to je, recimo, Babelj, ili kao to je Hemingway, ili kao to je, recimo, na poseban opet nain Pir Lagerkvist. kako tee sam va proces pisanja? da li je to neto mukotrpno ili to ide lahko? Veoma mukotrpno. Kod mene je uvijek proces pisanja tekao veoma mukotrpno. Teko. Moda zato to... zato to se jo nisam odluio da li da budem pisac. Moda biti pisac znai imati jasnu i svjesnu odluku. Ja sam, kao to sam kazao na poetku, pisao ne znajui da piem. Mogue je da bih morao svjesno i jasno da se odluim da budem pisac, da bih pisao, moda to onda ne bi bilo mukotrpno niti teko. Ja ne znam zato je to mukotrpno i teko, moda zato to s jedne strane ne elim da piem golu autobiografiju, a sa druge strane teko je objektivno pogoditi sebe. U kojoj knjizi ima najvie vas? Sigurno da me ima u svim knjigama, na ovaj ili onaj nain ali... U svim mojim knjigama su uvjek sva moja iskrena nastojanja, ta sad znae ta iskrena nastojanja to je ve drugo pitanje, ali u svim knjigama, su znai, moja iskrena nastojanja. A gdje ima najvie mene, gdje ima najvie toga to me pitate, to kako ja ne piem, ustvari, kako dosad nisam pisao, mogue je da me ima najvie u Brai i vezirima. Mogue, ali sumnjam. Moda me ima najvie u autobiografskoj prozi Bog si ove hefte, na kraju krajeva to je autobiografija. ta vas je ponukalo da napiete Bog si ove hefte? Ponukao me jedan eksperiment, jedan pokuaj, da se umjetnost svue u blato. Nakon tog eksperimenta ja sam shvatio da se umjetnost ne moe svui u blato, umjetnost se mora dosezati a ne moe se umjetnost sputati, tako u tom smislu. Ja sam elio tom knjigom da pokrenem jedan svjetski pokret, da svaka ulica ima svoju knjigu; meutim, to je bila jedna besmislica. Knjiga nije nikad samo ono to u njoj pie., ima jedna reenica u Vjeniku, uvijek ima jo neto, i taj Car si ove hefte, odnosno u prvi mah Bog si ove hefte, jeste sigurno jo neto osim toga to sam ja htio da bude. Razliite sam eksperimente pravio u knjievnosti, ali Vjenika vuem i nosim cio ivot, piui uporedo ovo to sam napisao pored njega, ali uvijek njega pratei; tek sada njime moda pokuavam neto da kaem ljudima. ta je to to elim da kaem, moe se svesti na to da ljudi moraju voditi rauna o odnosima a ne o sudovima. Sud o nekome vrijedi samo ako je mogunost za dijalog. Da u ovjekovom ivotu postoje dvije smrti, jedna je psihika, druga je faktika, kaburska. To je neto na ta bi htio da skrenem panju, htio bih da skrenem panju ovjeku da je on, da je ljudsko bie jedna praka u Kosmosu, 172 / Godinjak 2008
Intervju
odnosno da je to njegova veliina. U Vjeniku ima reenica koja glasi: ovjek jo uvijek hoda po zemlji kao da je ona ploa a ne plavobijelo zrnce u ogromnom prostranstvu Kosmosa. i da je ljudsko bie na toj maloj zemlji, na toj praki gotovo nevidljivo, ali da se samo u njegovim oima odraavaju svjetla milijardi zvijezda. Taj odnos beznaajnosti i ogromnosti ljudskog bia. To bih htio da iskaem. kaete da ste dobili ideju za Vjenika sa sedamnaest godina... Sa sedamnaest godina nisam dobio ideju, nego sam dobio samo jedan zvuk, jedan osjeaj, jednu slutnju, ne znajui ta je to. Meni je dugo trebalo da definiem ta je to to ja elim, ta je to to mi se javilo. Da se odredim ta je to, dugo vremena ja sam samo to osjeao kao neto neodreeno. Dugo mi je trebalo da razvidim ta je to otprilike, a onda su mi trebala pomagala. Potreban je bio alat, potrebna je bila rije, potrebna je bila figura. Neto s ime u poeti otvarati to to mi se razvia, to mi se nudi. Prvo pomagalo je bio pojam smrti. Kad god se kae smrt, neminovno se mora vui i par ivot. Sve u naem svijetu je u parovima; ako se spominje smrt, mora se spomenuti i ivot, i obratno. Ali taj pojam smrti mi je bio potreban da bih imao posebno mjesto gledanja na stvari, jer ja volim klasike, ja pristajem na ovo ta sam zatekao na zemlji svojim roenjem. Ja nita ne elim da promijenim, ja samo elim da se sve to to ima drugaije vidi. Iz jednog posebnog ugla sagleda. Ja sve zadravam, nita ne ruim, nita ne unitavam i nita novo ne donosim nego elim samo da drugaije osvijetlim to gdje se ovjek nalazi na ovoj svojoj Zemlji. Mogunost da drugaije to osvijetlim jeste taj uklon u smrt; meutim, uklonivi se u smrt ti si mrtav, ne moe iz mrtvoga gledati ivo, zato sam doao nakon dugog razmiljanja u Vjeniku do pojma zamiranja, koje je neto kao prividna smrt. Ali u udnji da dotaknem pravu smrt u samome Vjeniku glavni junak Abdullah Misri el-Bosnawi umire u El-Hidrovoj knjizi u Vjeniku, istinski umire u knjizi El-Hidra. Ne umire u svojoj knjizi, odnosno ne umire u ivotu. koliko se mijenjala ideja vodilja kroz sve vrijeme geneze Vjenika? Ta ideja... Dakle, prva promjena te ideje vodilje je bila da umjesto smrti uzmem zamiranje, prividnu smrt. Druga je bila, budui da sam teio savrenstvu, da se savrenstvo na Zemlji ne moe postii, pa sam se morao odzidati od savrenstva. Vratiti nazad jedan korak, ili ne znam koliko koraka. Trea ideja je bila ehadet: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. I to su ta tri glavna preokreta, tri glavne promjene tokom trideset-etrdeset godina pisanja Vjenika. Dakle: prividna smrt kao ugao gledanja, odmicanje od zida savrenstva, u savrenstvu za nas nema nita pa nema ni knjige, i trea je ehadet: Ehedu en la ilahe illallah ve ehedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. To su tri glavne stvari.
IBRIIMOVI
koliko je bilo teko u knjievnost uvesti lik hazreti Hidra? Meni lino jeste bilo teko. Ja nisam knjigu pisao po svojoj pameti, ja sam knjigu pisao po njenoj pameti, po njenoj potrebi, po njenoj elji. Ja sam pisao ono to je knjiga htjela, a ne ono to sam ja elio ili ono to sam ja mislio ili ono to sam ja razmiljao. Kada sam, piui Vjenika stopu po stopu, korak po korak, red po red, kada mi je Vjenik zatraio da u njega unesem El-Hidra ja sam kazao: Draga knjigo, ja to ne smijem, ja to ne mogu. Ja nisam alim, ja sam obian musliman. Za to su potrebne velike studije, veliko osjeanje, veliko znanje. Ja to ne smijem., ali je knjiga kazala: Ti to mora. i tako sam uveo El-Hidra u knjigu. Ja sam se bojao i svih drugih poglavlja u knjizi, naravno, najvie sam se bojao kako uvesti El-Hidra. Ali knjiga je traila El-Hidra i ja sam ga izgleda, uspjeno uveo. Ne samo da sam ga uspjeno uveo, nego ini mi se da sam evropskoj knjievnosti koja u svojoj tradiciji ve ima Ahasvera, Vjenog ida, i ima Ukletog Holananina, Jan Van Der Ekena, podario isto tako jednog dugovjekog ili vjenog, lik El-Hidra. moete nam objasniti odnos izmeu imhotepa i misrija? To je delikatan jedan odnos, vrlo delikatan. Teak za razloiti. Usmeno zaista ne znam kako, da li sam u stanju usmeno da vam odgovorim na to teko pitanje, jer to je neka vrsta dvostrukosti u samom liku Abdullaha Misrija el-Bosnawija. Abdullah Misri el-Bosnawi, odnosno Egipanin Neferti, on vjekovima, hiljadama godina nastoji da svoje bie niim ne odredi. Zadrava se na onoj razini koja se naziva razina obinih ljudi, ili razina obine svijesti, a sa druge strane on je Imhotep, jedan od najveih graditelja ovjeanstva. Graditelj koji je izgradio prvu piramidu u Sakkari, stepenastu piramidu faraona Dosera. Ne samo graditelj, on je filozof i naunik i ljekar. Imhotep se nakon toga preobre u adada Ibn Ada graditelja Imrana na stubovima i zadrava te velike odlike jednoga genija, meutim, kako to dvoje pomiriti? Ja mislim da je sam tekst Vjenika to na neki nain pomirio... Na kraju krajeva, to se moe uzeti kao jedno pitanje: Kako jedan veliki ovjek moe biti obian ovjek i u tom smislu. Zato se jedan ovjek otima odreenju izuzetnosti? Zato bjei od izuzetnosti svoga bia? Zato to je i to ukalupljivanje ovjeka. To su pitanja koja spadaju u Vjenika. da li su misri i imhotep ista osoba kroza itavu knjigu? Formalno jesu. Ne moe se porei da nisu, ali u kakvom su odnosu i kako su, to je neto o emu bi neko ko je filozofski obrazovan i ako bi proitao paljivo Vjenika mogao vie da vam kae nego to ja kao autor mogu o tome raspredati. U svojim knjigama koristite neobine naratore: muzafer u Ugursuzu, din u karabegu i sam misri. zato se odluujete na taj postupak? To je sigurno iz neke literarne potrebe, ne iz neke izvanjske potrebe, potrebe za efektom. Ako upotrebljavam Muzafera, to je vie instinktivno, a manje svjesno, odabrano. I Muzafer iz te pozicije gluhonijemoga i din u Karabegu iz te 174 / Godinjak 2008
Intervju
pozicije dinske moi, ili Abdullah Misri iz pozicije dugovjekosti. Znai, osnovna odlika pisca zaista jeste njegova posmatraka misija. Pisac nije aktivan kao, recimo, jedan vojskovoa, jedan politiar, ili jedan ekonomist, jedan bogata, jedan trgovac. On nije aktivan u ivotu, pisac ima poziciju posmatraa i sve ove pozicije: pozicija Muzafera gluhonijemog, posmatraka pozicija, pozicija dina u Karabegu, posmatraka pozicija, pozicija dugovjenosti Misrija... Sve su to posmatrake pozicije, nisu pozicije ljudi aktivno prisutnih u ivotu. Iz sve te tri pozicije se nastoji ui aktivno, one su polazita da bi se aktivno ulo u ivot. Sad, ta to znai... Recimo ja sam, literarno govorei iz sve te tri pozicije, aktivno uao u ivot mojom dramom Boja hre, koja je imala samo jednu praizvedbu i sa pozornice se to, to sam ja aktivno uao u ivot, nije uope vratilo, negdje sam pogrijeio. Ali u svakom sluaju, ja to mogu jasno definisati, a to je ono to sam vam na poetku rekao da je meu ljudima bitan odnos, a nije bitan sud. To znai da nisu bitne ni pojedine linosti odnosa nego sam odnos, da je to neto to je ivo i kreativno, da je to neto na ta se baca teite, a pogotovo nisu ivi sud i presuda. Dakle, radi se o jednom paradoksu sa kojim ja ne mogu lahko da izaem na kraj kao literat. Knjievnost zahtijeva potpun psiholoki i karakterno ocrtan lik. Potpuno psiholoki i karakterno ocrtan lik vodi sudu, a ne vodi odnosu, mada u sutini potpuno karakterno ocrtan lik moe se vidjeti samo iz odnosa, i to zna Dostojevski i to Dostojevski i radi. S jedne strane, pisac ne moe pisati ako nema jasan, definisan lik, a s druge strane, mene to ne zanima. Mene zanima ta je izmeu ljudi, a ne ta je s njima ponaosob. To je ono to ja elim da poruim, kad me ve pitate o poruci. elio bih da vas pitam za vaeg adema kahrimana iz Knjige Adema Kahrimana napisane Nedadom Ibriimoviem Bosancem. Uoio sam da postoji mnogo podudarnosti izmeu vas i adema iz knjige, da li ste vi on? ili je on neka vaa tenja? Nisam o tome mislio, ali pristajem na to da smo Kahriman i ja bliski i da mene ima puno u Ademu Kahrimanu, ta knjiga je pisana iz linoga doivljaja. S druge strane, sutinski ta postavlja Kahriman u toj svojoj knjizi? On eli da pobrie zla koja su se dogodila, ali da li je to zabijanje glave u pijesak, da li je to zaboravljanje? Ja mislim da nije ni jedno ni drugo. Radi se o mojoj, a i o naoj situaciji danas, koja bi se mogla svesti na ovo: Mi u Bosni, naroito Bonjaci, muslimani, nismo eljeli, nikako nismo eljeli, to monstruozno, neljudsko ratno iskustvo koje nam je dolo i sa istoka i sa zapada i sruilo se na nae glave. Sada, kada smo mi posjednici toga jezivoga, neljudskoga, stravinog iskustva, koje nismo eljeli, mi ne znamo ta da radimo sa tim iskustvom. Sa tim tekim iskustvom kojim smo optereeni i koje nismo htjeli. Ne moemo ga vratiti, ne moemo ga skloniti, ne moemo ga zaboraviti i ne moemo ga prihvatiti, i to je moja pozicija ovdje gdje ivim kao ovjek, kao insan u ovoj naoj Bosni, i to je pozicija Adema Kahrimana. Adem Kahriman to razrjeava jednim literarnim postupkom; budui da literatura uspostavlja sliku, moe je i unititi, moe uiniti i da nestane. Sluei se Godinjak 2008 / 175
IBRIIMOVI
tom literarnom mogunou, Adem Kahriman brie, nastoji da izbrie ta zla koja su se dogodila u Bosni. A ja lino ne znam ta da radim sa tim naim iskustvom. Ja kao Nedad Ibriimovi ne znam ta da radim sa tim neeljenim, neljudskim iskustvom. Ono nije trebalo nikome. Kako ga nositi? Ono se ne moe zaboraviti, ne moe biti da nije bilo, ne moe se prihvatiti, a nema se kome dati. ta s njim raditi? Jer je neljudsko, potpuno neljudsko, a ljudi su ga poinili, i to je pitanje. Ljudi koji su ostali ivi i ive, Bosna ima neki okvir, u Bosni se neto dogaa, ostaju ivi i jedni i drugi i trei i etvrti i peti i svi koji ive i koji neto ine, ali... Zla su se neprekidno dogaala kroz historiju svim narodima i svim ljudima, ali ovo je zlo koje smo mi direktno, najneposrednije osjetili i ne moemo da ga ne osjetimo i ne doivimo, ali ta s njim raditi? Ono je nepotrebno, ono je bilo nepotrebno u svakom pogledu; i politiki i historijski i faktiki nepotrebno, ali dogodilo nam se. Na kraju krajeva, neljudski. ta se to postie u ivotu zlom, zlim, nepojmljivo zlim inovima koje ljudi ine ljudima. ta? ta je to vie od tog nepojmljivog zla da se ono moe poiniti? ta to vrijedi initi takve stvari? Ne vrijedi nita, prema mom miljenju. I da vrijedi, tim nainom ja to ne elim. Zato je Kahriman jednak sa mnom, samo je Kahriman moda razrijeio u knjizi svoju dilemu, u knjizi, a ja nisam. I u tome je moda razlika izmeu Kahrimana i Nedada Ibriimovia, jer Nedad Ibriimovi u Ademu Kahrimanu ne prekraja historiju, on je samo pokuava literarnim postupkom uiniti spasilakom, humanom. napisali ste da zlo pokree dobro... To nije netano ali, nije potpuno, nije... U kom smislu zlo pokree dobro? U tome to se bjei od njega, jer ako nema zla, nemate od ega bjeati. Po mom osjeanju ne postoji u svijetu borba dobra i zla, ne postoji. Postoji samo bjeanje od zla, uklanjanje zlu, a ne postoji borba i hrvanje sa zlom. Ne postoji bitka sa zlom. Nema nadmetanja sa avolom, nema nadmetanja, nema hrvanja, nema. Od njega se samo odlazi, od njega se samo uzmie, od njega se samo odmie. Zato taj uveni literarni pojam borba dobra i zla za mene ne postoji, nije plodonosan, za mene nije taan, nije plodotvoran, nije istinit. napisali ste da je adem izvajao sjenu, da li to znai da ste i vi isklesali sjenu? Ta moja udnja da u skulpturi izvajam sjenu je na neki nain isto ono to ja u literaturi pokuavam da uradim, uhvatim, ali ja ne znam niti ta je to to ja u skulpturi pravim sjenu, a ne znam, ne mogu, sebi sasvim jasno da objasnim kakva je slinost izmeu sjene u mojoj literaturi i sjene u mojoj skulpturi. Ja o tome razmiljam, ali ja to jo nisam razrijeio, ja ne znam zapravo ta je to. Tek u posljednje vrijeme zaiskrile su iskre tog razrjeenja ta je to sjena u mojoj literaturi, ta je to sjena u mojoj skulpturi za mene lino, ali o tome zaista moram jo razmiljati. Volio bih i da mi neko pomogne u tome, ljudi koji gledaju moje skulpture ili itaju moje knjige, da mi rastumae ta se to sa mnom dogaa, ta ja to elim, zato je to slino, emu to vodi, ta to hoe da kae, ta to znai. 176 / Godinjak 2008
Intervju
kako pomirujete ostale umjetnosti, primarno skulpturu, sa knjievnou? koja vam je draa? Drae mi je raditi skulpturu, ali u njoj nemam takav uspjeh kao to imam u literaturi. Drae mi je to raditi nego pisati, ali u pisanju imam vee uspjehe, u skulpturi nemam. Iako mi je ovo drae, manje sam uspjean, ovo mi nije drae, a vie sam uspjean. podjednako se smatrate skulptorom i piscem? Smatram se, zapravo, piscem, skulptorom ne znam... Ja sam dugo vremena govorio da sam klesar, moda bih sada mogao da kaem da sam pomalo i skulptor. Nakon izlobe koju sam imao u galeriji Roman Petrovi prije etiri godine mogue da bih i ja sebi mogao kazati da sam skulptor, da sam kipar. ta je sa onom skulpturom to je na naslovnici etvrtog izdanja? To sam nisam odabrao, to sam odabrao na poticaj jednog mladog i visprenog ovjeka svjeih ideja, Almira Hrvanovia, koji mi je rekao da bi moda bilo zanimljivo staviti to to ja radim na naslovnu stranu moje knjige, pa smo nali tu skulpturu koja se na neki nain pribliila Vjeniku. To je neki odraz, figura koja nema definisano tijelo, to je neto to dolazi izvana, izdaleka, ide neemu... Ima neke mistike, neega poetskog. kako gledate na stanje knjievnosti danas u svijetu? Knjievnost je u posljednjih pedeset godina prela u film. Film je knjievost kraja dvadesetoga i poetka dvadeset i prvoga vijeka. Tamo je otila literatura, u film. Dakle, dok nije bilo filma literatura je bila dostatna, nije imala konkurencije, nita joj nije smetalo, nita je nije diralo, nita joj nije prijetilo. Budui da je film u temeljima knjievnost i da film bez knjievnosti ne bi bio nita, sada je veliko pitanje je li ovjeanstvo izgubilo u dobroj mjeri mo knjievne recepcije. Tako gledano, to to se dogaa sa knjievnou na globalnom planu dogaa se i sa knjievnou u Bosni i Hercegovini. kako gledate na stanje u bosni i Hercegovini. kuda se knjievnost kree, ko su novi pisci, nove nade? Odgovor na to pitanje zahtjeva jedno intenzivno praenje svega to se tampa. Ta vrsta praenja je u domenu knjievnih kritiara i naunika koji se bave knjigom, ona nije u domenu jednoga pisca kao to sam ja. Jer pisac je vie zaokupljen sobom, svojim potrebama, nema sistematian pogled na to to se deava i sve to bi rekao bilo bi ad hoc i bilo bi proizvoljno. Ne bi spadalo u jedan objektivan sud, zato je bolje na to pitanje i da ne odgovaram. a ta mislite o nagradi mea Selimovi, da li ste se osjeali zakinuti kada Vjenik nije nagraen?
IBRIIMOVI
Iskreno reeno, jesam, mada ja nemam pravo to kazati. Ja ne mogu donijeti sud o svojoj knjizi, jer sam bio autor. Ja sam se nadao da e Vjenik dobiti nagradu, meutim, odluka svakog irija je autonomna i njoj nema prigovora. To je tako. Na kraju krajeva, Vjenik je dobio u godini dana tri knjievne nagrade i objavljen je etiri puta, to je dovoljan uspjeh. Ja vjerujem da su se nadali i ostali pisci koji su uli u ui izbor, kao Devad Karahasan ili Slobodan Novak, Domazetova... Svi smo se mi nadali da emo dobiti nagradu. andrej nikolaidis je rekao: ideoloki teror desnih i jeftina apologetika lijevih pokuali su zgaziti ovu veliku knjigu i njegova autora. oba pogleda bila su optereena ideolokim dioptrijama i zakinuta za elju da se Vjenik proita oima knjievnosti. ako ita u bh. knjievnosti, ako ita u regionalnoj knjievnosti zvoni, onda zvoni Vjenik, briljantan i velianstven svijet pripovijedanja, svijet knjievne iznimnosti. ta mislite o polemici Sidran-Lovrenovi-kazaz? Ta Nikolaidisova opaska je veoma tana, a to se tie polemike, Abdulah Sidran mi je kao autoru dao veliku satisfakciju. kaete da je Vjenik kruna vae karijere. ime se sada zaokupljate, ta moemo dalje oekivati od vas? Vjenik je bio zamiljen sa jo jednim poglavljem, ima jedno poglavlje koje ja nisam stigao da napiem, to poglavlje se zove Razgovor sa El-Hidrom. Vjeniku ja kao pisac dugujem jo to poglavlje, pa pomalo na tome radim. kako mislite niste stigli? Zato to sam knjigu pisao cijeli ivot, a ve sam u godinama. I onda ujutru kad se probudim bojao sam se da ne umrem, a ako ga na bilo koji nain ne zavrim, sve to sam dosad napisao raspast e se. Pa sam pourio malo da ga zavrim. Sada je lahko neemu to je relativno zavreno dodati jo jedno poglavlje, jednu knjigu. (Razgovarao Zulfikar FILANDRA)
Raid Duri
Treba velike unutarnje smirenosti duha da se dopre do najdaljih umjetnikih znamenovanja gdje se djelo vidi u prozranoj ljepoti hrama izvan i preko crkvenih i sektakih, istorijskih pregrada, da bi italac Musliman, ne odriui se nieg to je ljudsko u tom njegovom svojstvu itao Njegoa i Maurania.*
ecepcija knjievnosti je u pravilu transmisijsko katarziki proces intimnoga proivljavanja umjetnosti rijei. Iz tog procesa nije uvijek moguno iskljuiti kolektivno nacionalnu dimenziju recepcije. (Posebice npr. u junakom eposu i u knjievnosti romantizma). U svojem subjektivnom prosuivanju knjievni znalci esto, naime, zanemare bitan initelj svake recepcije: nasljedni duhovni kod i razinu (nivoe!) ljudske pameti, savjesti i osjeanja. Mada dakle u osnovi ne opstoji kolektivna (nacionalna) recepcija knjievnosti, ta se recepcija itekako dade kolektivizirati. Kroz medije i kroz institucije svojem kolektivitetu (i drugaijim od svojega) ideologijski, vrijednosno i idejno ozvaniiti, do nivoa nametanja. Sa neminovnom posljedicom vulgarizacije knjievne rijei! Usljed navedenih injenica, na ovom mjestu markiram da su sve teze u ovoj studiji plod moje osobne recepcije! Recepcije kojoj nije smisao da (za)vodi srodnoj, niti tzv. nacionalnoj recepciji. Uz jednako bitnu primjedbu da ne pristajem na bilo iju recepciju umjetnosti knjievne rijei kao intimno-stvaralakog akta.
* Begi, Midhat; Raskra, 3 , Sarajevo, 1978, str. 88.
DURI
Posebice ne pristajem na hrvatsku, srpsku, crnogorsku knjievno-oficijelnu recepciju Smrti Smail-age engia, Gorskoga vijenca, i jednog dijela proza Ive Andria. Da, odbijam opedrutveno prihvaenu ili zvaninu recepciju navedenih djela sve do devedesetih godina. Tomu je jedan od bitnih razloga da su navedeni knjievni tekstovi i vei dio dotadanje knjievne kritike neumitno i neminovno producirali i pothranjivali protumuslimansko-bonjaku ideologiju. Sa centralnim ideologemom navodne muslimanske (bonjake) turske krivice. Do danas je taj ideologem bio i ostao (!) politikom polugom za nametanje politike (pre) vlasti na Balkanu, u Bosni. U bosanskomuslimanskoj recepciji taj ideologem u posljednja dva stoljea producira frustraciju: potkopava moralno, povijesno i kulturno dostojanstvo ovoga etnosa. Sredinji ideologem kojeg anatemiziram u ovoj studiji je meusobno muslimansko hriansko zatiranje u ime Boga i Boanstva! Sa neumitnom konsekvencom ili drugim ideologemom: transmisijom turskoga tirjanstva na junoslavenske muslimane. Sa stereotipom etikoga jednaenja turskoga tirjanstva i muslimanstva islama svjetonazora, religije i civilizacije. U studiji se pledira na spoznajno i emocionalno razluivanje navedenih pojmovnih dvostrukosti sudionika u spjevu. Takoe i na idejno i etiko razluivanje turskoga kolonijalizma ili tirjanstva, od svjetonazora islama. i Budui da je do znanstvene istine, kojom je ovaj tekst motiviran, suprotstavljenom argumentacijom mogue dospjeti, promiljanju Gorskog vijenca (1847) pristupam divergentnim recepcijama spjeva u junoslavenskom, i u irem kranskom i muslimanskom duhovnom i kulturnom prostoru. Recepcijama uvjetovanim povijesnim naslijeem i razliitom ontoloko-aksiolokom i religijskom supstancom kultura junoslavenskih naroda. Namjera spisateljskog ina je procjenjivanje idejne i etiko-motivacijske strukture Gorskoga vijenca u bonjakomuslimanskoj recepciji, njihovo vrednovanje u sklopu univerzalnih aksiolokih postulata, a na temelju stilistike funkcije Njegoevih turcizama. Recepcija pretpostavlja kritiko promiljanje brojnih stereotipa ovog, u principu duboko misaonog djela, protkanog mudrostima ivljenja. Savremeni problem recepcije Gorskoga vijenca poiva na oprenoj religijsko-tradicijskoj, kroz njih oblikovanoj suprotstavljenoj psiholoko-etikoj podlozi junoslavenskog recepijenta. Dva (ili tri) divergentna psiholoko-etika doivljaja, hriansko-kranski i bonjakomuslimanski ka jedinstvenoj gnoseologiji sa objektivnom istinom spjeva dovesti, ini se sizifovski zaludna. Njima je ovaj tekst motiviran. Uvjet za validnu ocjenu etikih slojeva spjeva jest odreenje dobra i zla, kao ontolokih postulata bivstvovanja. U sutini je svih vrijednosti da sadre protuvrijednosti, pa ono o emu (i kako) se raspravlja u isti mah sadri kategorije dobra i zla. Iskustvo da kategorija dobra, u principu makar (klicu) potencijalnog 180 / Godinjak 2008
DURI
i evropski romantici i Njego iza svojih ideja ima nastajuu graansku klasu, jo uvijek plemenskog svjetonazora i etike, kojoj njegove ideje postaju nacionalnopolitikim programom. Njego ima ambiciju da u isti mah bude neimar formirajueg naciona, njegov svetenik i prorok. I za Njegoa je svojstvena sljedea konstanta evropskog knjievnog romantizma: Veliki pjesnici ne javljaju se u epohama u kojima prevladava refleksija, ve u onima koje su bogate imaginacijom, u epohama koje se nazivaju barbarskim, kao to se Homer pojavio u barbarstvu antike, Dante u srednjovjekovnom, ponovo oivljenom talijanskom barbarstvu.2 Nekoliko argumenata u prilog pokuaju razumijevanja istrage poturica, bazine idejne, ideoloke i motivacijske sri Gorskoga vijenca. Hrianski viestoljetni kolonijalni status, i iz njega izvedeno idejno, povijesno i moralno pravo podanika na socijalno, politiko i nacionalno osloboenje (ispoljeno u vie traktata spjeva) u ovoj studiji nisu, niti mogu biti osporeni. S druge strane, koliko god socijalno-egzistencijalnih argumenata za in istrage ponudili, nedostatni su za njegovo moralno opravdanje. Da li je istraga poturica na zbilji utemeljena? U stvarnosti realizirana? O povijesnoj osnovanosti i o historiografskom osporavanju istrage poturica objavljene su brojne studije i monografije koje i dokazuju i osporavaju istragu. Moda je u tom smislu znanstveno najrelevantnija hronoloki najnovija monografija Istraga poturica, mit i stvarnost akademika i njegoologa Vojislava Nikevia (Almanah, Podgorica 2001), u kojoj se detaljno opisuju povijesni dokumenti i epskousmeni izvori istrage poturica. Nikevi nastoji osporiti povijesnu utemeljenost istrage. Ipak, zakljuuje da je to bio istorijski dogadjaj koji se zbio za vlade vladike Danila (a prema I. Ruvarcu, na poetku Morejskog rata). Zastupnici toga pristupa su brojni knjievnici, istoriari, povjesniari knjievnosti, etnolozi. (...) A neuporedivo malobrojniji predstavnici drugog pristupa zastupaju stanovite da je Badnje vee mitoloki dogaaj bez odgovarajue istorijske podloge. (Navedeni izvor, strana 197). Njegoolozi i povjesniari nastojali su platom legende ovaj dogaaj zamagliti. Odani ideji pravoslavlja, Crnogorci su naime na neku Badnju vee poetkom XVII veka po legendi prepadom poklali svoje poturenjake, ukoliko nisu hteli da se pokrste.3
2 3 Benedetto Croce: Knjievna kritika kao filozofija, preveo Vladan Desnica, Beograd 1969., 208. Slijepevi Pero, Nekoliko misli o Njegou kao umetniku, In: Knjievni istoriari i kritiari, knjiga II, Novi Sad 1963., 303, 304. O istragi poturica kao historijskom faktu objavljena je brojna povijesna i knjievna literatura na junoslavenskim i na stranim jezicima. Temeljni dokument ove literature je jedno vrijeme sporno autorstvo autografa savremenika dogaaja istrage vladike Danila, koji je napisan 1707. ili 1709. godine. Autografska autentinost nie citiranog dokumenta od pojedinih historiara (meu kojima je kao najrelevantniji bio Ilarion Ruvarac u svojoj knjizi Montenegrina, drugo izdanje. U Zemunu 1899., 156-183)) do savremenih prouavatelja knjievnosti (sve do lingviste i knjievnog historiara Vojislava P. Nikevia) je osporavana. Povijesnim je istraivanjima naknadno utvreno da je navedeni autograf zapravo prijepis kojeg je sainio vladika Danilo. O tome opirnije u: Popovi P.,: O Gorskom vijencu, Drugo izdanje. Beograd 1923, 209, 210. Ovdje je Popovi dokazao da je teza I. Ruvarca osporena u istraivanjima L. Tomanovia, njegovom studijom Ruvarac i Montenegrina. O tome opirnije pogledati u: Tomi J. N., Iz istorije Crne Gore, 1901. Tomi, naime,
DURI
tiki necivilizacijski njome, kao fenomenom sui generis, svijet i bie definirati, religijom ukupnu svijest supstituirati. Rije je ne samo o Njegoevu pokuaju koji je oponentan humanistikoj sutini svakom od tri teoloka sistema: svaki od njih u ideju o jedinstvenom Bogu ugradio je uenje o jednakosti i jedinstvu bia, ljudskog roda. Budui da definirajui kriterij svjetonazora, civilizacije i njihovih vrijednosti ne moe biti ekskluzivno religijski, samo religijom kodiran, Njegoeva koncepcija anateme muslimanstva je bez teorijsko-aksioloki validne baze. Ona jest zasnovana na pokuaju ostvarenja univerzalnih vrijednosti, ali u zbilji, tj. u knjievnoj transformaciji ne uspijeva prerasti plemenski religijski egoizam i unitarizam. Istraga je pokrenuta strahom pravoslavnih od socijalne grupe drugaijeg svjetonazora. Potom ostvarena agresijom, koja je u povijesti uvijek kao barbarski in oznaavana. Suprotno Njegoevu ekskluzivizmu, prolost i savremenost ogledalo su imanentne egzistencije razliitih civilizacija, religija, etnija... Plemenska svijest, kolonijalno iskustvo, ili vlastoljublje, Njegoa su ograniili da bivstvovanje ne prihvati u dvije komplementarne supstance istog i razliitog, njihova harmoniziranja kao sutine egzistencije. Idejno-ideoloka baza spjeva poiva na mitu nastalom vojnim porazom pravoslavnih od Osmanlija na Kosovu (1389.) Motivacija istrage poiva na osveti hriana nad crnogorskim muslimanima zbog renegatstva, prelaenja u religiju osvajaa. U pokuaju etikog pravdanja istrage, Njego konstituira pravoslavlje jedinom vrijednou, pripisujui muslimanstvu bezvjerje. Takvim stereotipom Njego iskljuuje injenicu da je po Kuranu Muhammed, a. s., najavljen u Svetom pismu (2, 129), te da je u dva proroka teksta Objava Muhammeda, a. s., dovedena u svezu sa Evaneljem (61,6; 7,157). Aksioloki ekskluzivitet pravoslavlja Njegoeve interpretacije rezultira bumerangom: razaranjem sri poimanja religioznosti. Ovaj teorijsko-teoloki postulat valja dopuniti praksisom: prevjeravanje, realizirano uglavnom na bazi socijalnih ustupaka osvajaa spram osvojenih, prakticirano je kako pri hrianizaciji tako i islamizaciji, i ovi su ustupci ili privilegije najee presudni socijalni faktor renegatstva. To dokazuju brojni povijesni fakti.4 Njego u Gorskom vijencu slijedi socijalno-povijesnu praksu prevjeravanja, to ga dakako ne liava osobne odgovornosti, mada pokuava in istrage na ve ovdje komentiranoj koncepciji pravoslavlja kao jedine istinske religije, jedinog mogueg samoostvarenja ovjeka, fundirati. Sve to je van navedene koncepcije, prema Njegou je nedostojno ljudskog osmiljenja. Nije ovdje rije samo o pjesnikovoj elji i iluziji. Rije je o unienju sri svake religije i religioznosti: u negaciji Boanstva hristoljublja u ovjekoljublju! Takva kon4 Postoje brojni povijesni podaci o islamizaciji i kristijanizaciji balkanskih Slavena kroz socijalno-ekonomske i politike privilegija osvajaa i vlastodraca. Osim toga, zabiljeeni su i podaci o nasilnom kristijaniziranju junoslavenskih plamena koje je provodila bizantijska vlast. Prouavajui Njegoevo djelo, ove podatke koristi spomenuti knjievni povjesniar V. P. Nikevi, sluei se francuskim savremenim vrelima. Opirnije u: Nikevi P. V.,: Njego i gnoza. Gorski vijenac i Lua mikrokozma. Cetinje 1993.
DURI
tovana, ne znai da je tim manje socijalno ekskluzivna, jer ne poiva na postulatima civilizacije. Civilizacija je kontinuirani proces socijalizacije i akulturacije kroz ljudsko stvaralatvo. Mada su joj svojstveni konflikti, sudari. Civilizacija eo ipso ujedinjuje kolektivitete na najiroj osnovi kulture i tradicijom naslijeenih razlika. Otud je historija civilizacija u temelju historija premoavanja razlika i jazova, tradicijom razliitih entiteta, dakako ne njihovim ukidanjem ve oblikovanjem transetnikih, univerzalnih vrijednosti. U Njegoa su ove potencijalne vrijednosti (eksplicirane uglavnom u prologu i u monolog-dijalozima vladike Danila i iguman Stefana) u sutini plemenskim steoretipima supstituirane. U promiljanju ljudskog ina neminovno je vrednovati njegovu humanu dimenziju. Ljudski in osmisliti znai humanumu ga podesiti. Otud herojsko djelo pretpostavlja viu ljudskost, ovjekoljublje van granica etnikog kolektiviteta. Njegoev spjev u sutini, meutim, producira mrnju prema muslimanstvu. U takvoj je dehumanoj funkciji njegov korijen i ethos. Mrnju pravoslavnih prema islamiziranim moguno je poimati strahom pred islamizacijom Crne Gore. Ova je potencijalnost Njegoem ne samo hiperbolisana ve su u nju utkane kozmogonijsko-aksioloke dimenzije odiozuma muslimanstvom: Up. stih Zaudara zemlja Muhamedom! Potencijalnost i zbilja jesu, meutim, dvije kategorije nespojive za situiranje objektivne istine. Iz njihova se odnosa ne moe graditi opevaljani etiki sud, niti validna istina. Spjevu, sasvim oito, nedostaje vrlo bitna ontoloko-aksioloka karika u njegovoj pretenziji cjelovite istine, objektiviteta u poimanju i tretmanu svijeta i ivota. Istragom, fizikim unitenjem najsmislenije vrijednosti ljudskoga ivota jesu potencijalni etiki atributi spjeva derogirani, detronirani, pa ih je gotovo deplasirano promiljati. Dakako da ovom markacijom ne sporim temeljno crnogorsko pravo na dekolonizaciju, svoju vlast i slobodu, koji su ugraeni u idejni fundament spjeva. Problem recepcije Gorskog vijenca do danas je u injenici da su dvije bitno razliite socijalno-politike i ideoloke pojave i posljedice turskoga kolonijalizma osvajae Osmanlije i muslimane junoslavenske njegoolozi povijesno-zbiljski, filozofijski, aksioloki i etiki poistovjeivali. Mudroslovlja o slobodarstvu i ojstvu u spjevu zavravaju u krvavo iskaljenoj mrnji i zloinu. Kosovskim zavjetom ideologizirani brojni njegoolozi, u materijalnoj zavisnosti od vlastodraca, nisu razdvajali Turke Osmanlije od muslimana junoslavenskih. Usljed toga se krstjanski odiozum prema turstvu i Turskoj kao kolonizatoru automatski i zakonom spojenih posuda od kosovskog poraza srpskoga do danas transmutirao na generacije muslimana i Bonjaka. Pothranjivao sa svakom socijalno-politikom krizom na Balkanu magmu hriansko-krstjanske antimuslimanske omraze. Etiki je ishod Gorskoga vijenca moguno vrednovati parafrazom pjesnika i slikara Dragoslava Antia da je svaka sloboda rat na poetku, sramota na kraju.6
6 Navedena parafraza o slobodi na poetku i sramoti na kraju svakog rata preuzeta je od Dragoslava Antia, izuzetne poetske pojave u junoslavenskom kulturnom prostoru, iz njegove Antologije objavljene u Novom Sadu 1992.
DURI
Ova metodologija podrazumijeva komunikacijski dijagram: poiljalac, poruka, primalac, sa naglaskom na posljednjem elementu u ovoj studiji. Rije je o metodologiji prouavanja uzajamno zavisnih, u cjelinu integriranih dimenzija pisca, jezika i itatelja, ujedinjenih pozitivizama, antipozitivizama i recepcionizama, primijenjenih uglavnom u narednom dijelu studije.10 ii Njegoev jezik i stil, posebice u Gorskom vijencu, u sreditu su lingvistikog prouavanja vie desetljea.11 U njima su, meutim balkanski turcizmi marginalno interpretirani, uglavnom na nivou registracije ili povrne deskripcije.12 Stilematska funkcija balkanskih turcizama Gorskoga vijenca nije takoer bila predmetom sistematskih prouavanja, posebice u muslimansko-bonjakoj recepciji.13 Turcizme u Gorskom vijencu Njego koristi u pojmovima iz religije, socijalnih odnosa, administracije, vojnitva i tradicije u opem smislu. U ovom lanku nije moguno analizirati funkciju i recepciju svih Njegoevih turcizama, niti je ovdje neophodno interpretirati i recipirati odavno urasle i srasle turcizme u sva etiri junoslavenska standarda. Za velik njihov dio ni danas ne postoje adekvatne leksiko-pojmovne zamjene. U komparaciji sa drugim specifinim leksemima (npr. sa gotovo 1500 ekscerpiranih Njegoevih slavenizama, porijekla u srpskoslavenskom, ruskoslavenskom, ruskom i slavenosrpskom) zastupljenost
10 Navedena metodologija znanosti o knjievnosti temeljena je na sljedeim izvorima: Milosavljevi P., Metodologija Prouavanja knjievnosti, Novi Sad 1985.; Petrovi S., Priroda kritike, Zagreb 1972.; Riards I. A., Naela nove kritike, Preveli N. Koljevi i D. Puvai, Sarajevo 1964. 11 O Njegoevu jeziku i stilu objavljeno je vie monografija, meu kojima su znanstveno najrelevantnije autora M. Reetara., N. Banaevia, M. Stevanovia i D. Vujovia. Njegoevi slavenizmi leksiki i fonetsko-morfoloki su obraeni u monografiji S. Stijovia, Slavenizmi u Njegoevim pesnikim delima, Novi Sad 1992. (Popis lingvistike literature o Njegoevu jeziku naveden je na str. 239-253.) 12 Stijovi S., Slavenizmi u Njegoevim pesnikim delima, Ibid: 241,247, 250, 251. Uporedi, takoer, studiju Vojislava Nikevia: Turcizmi u crnogorskom jeziku kao kulturoloki i civilizacijski izraz (na primjeru Njegoeva jezika): U: Jezikoslovne studije. Cetinje 2004., 183-204. Stijovi S., Slavenizmi u Njegoevim pesnikim delima, Ibid: 241, 247, 250, 251. Uporedi takoer, studiju Vojsilava Nikevia: Turcizmi u crnogorskom jeziku kao kulturoloki i civilizacijski izraz (na primjeru Njegoeva jezika): U: Jezikoslovne studije, Cetinje 2004., 183-204. 13 Recepcija Gorskoga vijenca u junoslavensko-muslimanskom i bonjakom itateljstvu marginalno je obraena u monografiji Rizvi M., Kroz Gorski vijenac. Interpretacija i tekstualna komparativna studija o strukturi, Sarajevo 1985. (Posebice na str. 13-35; 431-436). Za komunistiko doba, jugoslavensko, karakteristina je anacionalna recepcija i promiljanje spjeva, sa podrazumijevajuim etiko-duhovnim mazohizmom bonjako-muslimanskog recepijenta. U ovom je kontekstu karakteristino posipanje pepelom po glavi profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u prvim postpartizanskim godinama: da se nacionalno osloboenje ne moe izvriti bez nacionalnog jedinstva, a nacionalno jedinstvo ne moe se ostvariti dok se ne istrijebi guba iz torine. U: Nazei S.,: Petar P. Njego. Gorski vijenac, Sarajevo 1947., 15.
DURI
cepciji prethodi bitna naznaka: njome ne sporim ontoloki i aksioloki nesporivo pravo crnogorsko-srpskog naciona (u istom kontekstu svakog drugog) da se izbori za slobodu i dostojanstven ivot borbom protiv svakog, u ovom sluaju turskog kolonijalizma. Ovo je nepovredivo pravo u spjevu, meutim, izokrenuto: umjesto da se bore protiv turskog okupatora, Crnogorci kidiu na svoju konfesionalno-etniku manjinu, pa je potencijalni univerzalni slobodarski etos (kakav su mu njegoolozi u ekskluzivnoj formi nastojali priskrbiti) izvitoperen u nasilje. U spjevu je rije o organiziranom unitenju crnogorskih muslimana, izvedenom pod izlikom straha od islamizacije. Rije je o klasinoj podvali: na prepad izvreno umorstvo je u nizu interpretacija brojnih njegoologa supstituirano univerzalnim etikim mjerilima. Ve od prvih stihova dinamizirana je emotivno-psiholoka tenzija spjeva anatemom turstva i muslimanstva. U takvoj anatemi turcizmi su stilematski demiurg, posebice u simbolici islama vraga su sedam binjiah. (turc. irok ogrta od crvene ohe). Erupcija etiki opravdane anateme na Turke, osvajae brojnih zemalja, u solilokviju vladike Danila slijeva se, meutim, u etiki neosnovanu osudu muslimanske religije i svjetonazora, svih njenih sljedbenika, da bi potom simbolika se ulila smjeranom delikatnom motivu spjeva u atak na Turke domae izrode: Pa im pone demonski mesija lane vjere pruat poslastice. Bog vas kleo prokleti izrodi. to e turska vjera meu nama. (stihovi: 71-75)15 Ovu osudu Njego je kasnije u spjevu razvio. Kroz motivacijsku, idejnu i ideoloku, filozofsku, etiku strukturu spjeva razradio. Sa manje ili vie strasti, gnjeva i prijezira izaeo. U navedenom je stihovlju saeto da je Muhamed demonski mesija, koji je lanu vjeru irio. Shodno tomu da ta vjera nema mjesta u ljudskom drutvu, s tim ishodino da su svi muslimani izrodi. Takva ideja u daljem razvijanju siea spjeva rezultira ontoloki i aksioloki neutemeljenu tezu da inovjerne valja prevjeriti ili unititi! Oito je da su Turci, islam i junoslavenski muslimani u Njegoa, i u hrianskog poluobrazovana recipijenta neodvojivo trojstvo. Ovo trojstvo su brojni njegoolozi nastojali razdvojiti spajanjem aksiolokih i povijesno-etikih postulata u spjevu. Iz takvog pokuaja jedinjenja njegoolozi su motivu istrage, nastojali priskrbiti univerzalnu slobodarsku idejnost. Da pritom nisu imali validnu argumentaciju, dokazuju brojni stihovi spjeva. Motiv spjeva pokrenut je pozivom na osvetu kosovskog poraza. Odmazdom nad crnogorskim muslimanima, ne pozivom na borbu protiv turskog kolonijalizma:
15 Stihovi u mom radu navedeni su prema bibliofilskom izdanju: Petar Petrovi Njego: Gorski vijenac, CANU, Pobjeda, Obod, Veljko Vlahovi. Titograd, Beograd 1985. (1983) Tira 499 numerisanih primjeraka. (Rije je o izdanju Njegoeva autografa preuzetog iz Nacionalne biblioteke u Austriji i izdanju Gorskog vijenca u savremenoj transliteriranoj irilici. Cijena pojedinog primjerka ovoga bibliofilskog izdanja bila je 500 DM).
DURI
na borbi protivnika u jednakim uvjetima i jednakim poetnim pozicijama u borbi. Sa posljedicom trijumfa umnijeg, spretnijeg, jaeg. Takvo je, meutim, crnogorsko epsko vitetvo u Gorskom vijencu izokrenuto. Motivacijsko-idejna struktura spjeva bazirana je, naime, na smiljenoj, u tajnosti pripremanoj odmazdi na brojano neuporedivo slabijem protivniku. U nekim su scenama junatvo i vitetvo promiljani kao primarna vrijednost ivota, kao humanizam i ovjekoljublje, npr. u stihovima 613-620. Ova potencijalna estitost rezultira osvetom, usljed ega poluuje prijezir. Arin vitetva ne zavreuju, takoer, brojni monoloko-dijaloki traktati nivoa fraziranja u spjevu. Kao ni meucrnogorski pravoslavno-muslimanski disputi samohvalisanja, verbalnog uniavanja. Jezgro realizacije spjeva etiki je truhlo, jer spjev zavrava nasilnim obraanjem ili unitavanjem ljudi. in istrage izveden je na neetikoj osnovi ekskluzivnog priznanja dostojanstva pravoslavnim, pravovjernim. Rije je o jo jednom stereotipu koji ponitavanjem drugaije religioznosti i svjetonazora sam sebi amputira potencijalnu univerzalnu vrijednost. Mada se na njih poziva (traktatima o tirjanstvu, vitetvu i asti) zavrava u kalu odmazde i surova tirjanstva. Turcizmi su koncentrirani u epizodi pokuaja meucrnogorskog pomirenja. Ova je epizoda, meutim ostvarena kroz plemensko nadmudrivanje, sraunato na obraanju, tj. pravoslaviziranju muslimana. Sa posljedicom unienja asti muslimana. I otvorenom prijetnjom pravoslavnih. (Pogledati stihove 834-848). Muslimanska strana ne producira mrnju; ona je u nastupu pomirljiva. Muslimani su za zajedniko ivljenje. Rukovoeni su postulatima islama o uvaavanju i priznavanju kitabija, hriana, krana i idova kao naroda Knjige, koje su prethodile kuranskoj Objavi. Muslimani odluno brane dostojanstvo islama, zalau se za dosadanji bratski suivot, za koegzistenciju religija, tradicija, posebice u stihu 1020. Sve to pravoslavni odluno odbacuju. (Stihovi 964-973) Romantiarsko-hrianski opis Denneta i Stambola samo je na prvi pogled oduevljenje kulturom islama: u biti je rije o kamufliranom unienju vjerskog dostojanstva muslimana. Scene hedonizma rajsko-dennetskog nespojive su kuranskom duhovno-saznajnom zanosu po ovozemaljskoj smrti. U epizodi pokuaja meucrnogorske pomirbe Njego dokazuje znanje kuranske Objave, ali znanje nije u funkciji shvaanja i prihvaanja razliitosti, ve opskurnog uniavanja dostojanstva Objave. Karakteristian je u tom smislu stih pod Beom je Burak posrnuo (stih 1149) simbolike likovanja usljed turskog vojnog poraza 1699. godine. Burak je, naime, krilati konj iz Denneta na kojem je Muhammed, a. s., u mubarak (svetoj) noi dospio na nebesa i primio poruke Allaha, d. . Potom ih ljudima objavio, a sa kojima su, Allahom priznati islam i islamu prethodee Objave. Njegoev je spisateljsko-idejni in transparentno jasan: ne priznati dostojanstvo islamu, njegov svjetonazor i svetost, i u takvoj nakani uznastojati opravdati in istrage. Njegoeva ekskomunikacija islama i islamiziranih Crnogoraca nema ne samo religijsko ve ni pravno utemeljenje. Religijski je koncept islama zvanino-pravno priznat posljednjim vizantijskim dinastom Paleologom (koji je objedinjavao svjetovnu i crkvenu vlast) na prostorima osvojenim od Osmanlija, 192 / Godinjak 2008
DURI
Al ti prosto dinovo mlijeko Kada Bosni polomi rogove, kad sve pokla to ne posuneti. Samo fakir ostavi fukaru, da nas slui, a pred krstom tui. (1816-1820) Navedena knjievna fikcija (bez historijskoga uporita) produkt je usredsreenja motivacijskog sloja spjeva u zgromilavanju mrnje. Takvoj svrsi usredsreen je i spisateljski racionalitet, potiskivan vrelim emocijama, pa e u odreenom momentu podeene strasti kontroli razuma izmaknuti, a plemenski tipus za odmazdu biti pripravan. (Pogledati reakciju plemenskog tipusa u rijeima kneza Janka, stihovi 1025-1030). Odmazdi je morao prethoditi prijezir pravoslavnih spram muslimana, a iz prijezira e pokuljati diluvijalni atavizam: Kako smrde ove poturice! Opaa li togod, Rogane? Knez Rogan Ka u zli as, Knee, ne opaam! Kada blizu njih sjedim u Skuptinu ja nos drim svagda u rukama; da ne drim bih se izbljuvao. Pa sam stoga na kraj i uteka, e blizu njih ne bih osvanuo. Eto vidi koliko sam daleko i opeta ona teka vonja od nekrsti ovde zaudara. ( 1243-1253) Bioloku odvratnost individue spisatelj transformira u dresuru kolektiviteta, smisla i funkcije relativizacije etike odgovornosti predstojee odmazde: ostraeni plemenski tipus lahko e iza pojasa noinu potegnuti, jer su ga takvom spoznaniju prava pripremili duhovne i svjetovne voe knezovi, vladika Danilo, otac iguman Stefan. Zarad interesa glavara izginut e crnogorska mladost u meuobraunu. Tubalica sestre Batrieve za mrtvim bratom, ljepotanom oiju gvozdenijeh vrhunac je, posljednja kap, u stilu Njegoevu kupa u ai izaete mrnje pravoslavnih Crnogoraca. I u ovoj epizodi Njego izokree injenice shodno komentiranoj idejnoj koncepciji spjeva: umjesto na Turke, stvarne krivce pogibije Batria (usmrenog pri hajdukom prepadu na turski karavan) pravoslavni kidiu na crnogorske muslimane. I ova etiki neprenosiva plemenska odmazda traje stoljeima, meu junim Slavenima do danas, uzrokovana turskim kolonijalizmom, podjarivana Gorskim vijencem. Sama po sebi tubalica sestre Batrieve vrhunac je genijalnog baladeskno-traginog usmenog izraza. Tragos zavrava osudom neodlunih poglavara, nedvosmislenim pozivom na no, samoubojstvom sestre 194 / Godinjak 2008
DURI
Slijedi kolektivna zakletva pravoslavnih o meusobnoj vjernosti, u crkvi poloena na Badnje vee. U istoj je noi izvren pokolj veliki (2575) od Cetinja na sjeveru Gore Crne, uz rijeku Crnojevia prema moru do Skadra: Koliko je ravnoga Cetinja ne utee oka ni svjedoka ni da kae kako im je bilo te pod sablju svoju ne metnusmo koji mi se ne ke pokrstiti; koji li se pokloni Boiu prekrsti se krstom kristanskijem, uzesmo ga za svojega brata. Kue turske ognjem izgorjesmo da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domaega vraga. Iz Cetinja u ekli podjosmo ekliki se razbjeae Turci malo koga od njih posjekosmo; od meeta i turske damije napravismo prokletu gomilu neka stoji za uklin narodu. (2596-2614) Po Crmnici Turke isjekosmo i grad Besa sa zemljom izravnismo. Sad ti nema u nau nahiju obiljeja od turskoga uha do trupine ali razvaline. (2720-2725) Brutalni in istrage od brojnih je njegoologa tumaen motivacijom straha pravoslavnih od islamizacije. Ontoloki zakon ivota kao najvie vrijednosti ne moe, meutim, biti podreen socijalno-egzistencijalnim okolnostima. Koliko je duboko na plemenskoj svijesti ideja istrage usidrena, dovoljno je napomenuti da je ona opsjednuta predrasudama o egzistencijalnoj ugroenosti, da se neprekidno od nekoga brani. Normalna svijest kojom strasti obvladale nisu, brani se samo kada je u zbilji ugroena. Spjev zavrava u priesti sa nakanom oprosta zlodjela. Priest je, zapravo, jo jedan u nizu klerikalnih stereotipa spjeva, obavljen u formi plemenskog ritusa, kojim se nastoji odgovornost pojedinca kolektivitetom prekriti. Priest predvodi iguman Stefan koji mie sve na svoju duu. (2620) Posljednju, mudro sroenu i zdvojnu poruku igumana Stefana mogue je razumjeti kao izraz plemenskog mazohizma, ili kao vrhunac paroksizma: u zanosu, pomami i transu iguman likuje usred ope tragike. Iguman je Njegoev alter ego koji sebi dosljedan ostaje: zaglibljen u oaju, u racionalno nerjeivoj kvadratu196 / Godinjak 2008
DURI
Sutinska je motivacija ovoga teksta u relativizaciji socijalnih predrasuda, na njenoj osnovi, i na postulatu opeljudskom: sueljavanje sukobljenih. Tome je pretpostavka odbacivanje predrasuda. Odbacivanju predrasuda prethodi raspoznavanje i uvaavanje vrijednosti i svjetonazora drugaije socijalne zajednice. U ovom su kontekstu osmansko-tursko osvajanje crnogorskog teritorija i crnogorsko kidisanje na turke domae dva vida jednog tirjanstva uzrokovanih ekskluzivitetom. Otud je etiki kompromis u sluaju Gorskoga vijenca ravan podvigu: pomiriti bazinu, u spjevu izokrenutu ideju crnogorskoga slobodarstva sa istragom. Etiki kompromis interesno i vrijednosno razliitih i suprotstavljenih socijalnih grupa, njegovo svoenje na nivo univerzalnog moraliteta, oigledno nije bilo moguno ni ovom studijom ostvariti, unato njenoj ontoloko-aksiolokoj argumentaciji. U povijesno etabliranim vrijednostima sadrane su i predrasude, usljed ega hrianski recepijent istragu doivljava kao slobodarstvo, muslimanski kao zloinstvo, i u toj kvadraturi kruga pamet staje, jer su, izgleda, interesi i predrasude moniji od istine, a Bogoljublje primarnije od ovjekoljublja. ovjek, meutim, ne bi ovjekom bio da ne prevladava sebe i svijet svijeu da je sutina ivota, razliitih religija, ideologija, vrijednosti... u koegzistenciji, mada su ih upravljaki slojevi, u pravilu, perfidno i uporno nametali kao jedine. Unato injenici da je ovjek, prema S. Freudu, oduvijek bio uplaena zvijer, unato saznanju da sve to je bilo bit e opet, ovjek sizifovski jedini nejedinjivo: strast i razum, ekskluzivizam sa tolerancijom, jer je jedino izvjesno da u ontolokom krugu nita zaposve ne umire: sve strukture postoje kao potencijali, mada jedna arhetipska struktura kao subjekt uspijeva u odreenom prostoru i vremenu dominirati. Dominanta epohe (ideologijsko-politike, religijske,... etc. naravi) jeste meutim, privremena vladavina jednog arhetipa pored kojeg opstoje i traju ostali arhetipovi. Rije je o koegzistenciji kao sutini, zakonitosti bivstvovanja: svaki arhetip postaje ono to jest (privremeni vladajui subjekt) stoga jer je prinuen na (ko)egzistenciju sa onim koji ga negiraju. Dominacija jednog samo je privid u vremenu; u zbilji je pluralizam, preduvjet opstojanja dominantnog arhetipa. U takvoj neminovnoj koegzistenciji jedina je izvjesnost vjena tenja Apsolutu. Promiljanje Gorskoga vijenca pretpostavlja navedeni ontoloko-aksioloki i etiki circulus vitiosus, i u njegovu kontekstu aktuelizira poetni motto ove studije sa milju korifeja savremene srpske knjievnosti M. Pavlovia: teko je ali nije nemogue navesti ljude da se iskreno postide. Pored postojanja Renika za celokupna dela Petra II Petrovia Njegoa, (knjiga VII, Beograd 1980), inilo mi se bespredmetnim ovdje prilagati balkanske turcizme u Gorskom vijencu. Budui da, prema prireivaima Renika, M. Stefanovia i R. Bokovia, (...) ovo nije kakav sistematski i potpun renik Njegoeva jezika (...) da ovaj renik predstavlja, i po nameni i po sadrini svojoj, dopunu komentara objanjenja uz pojedina Njegoeva dela (311), ovdje prilaem Tabelu, uz napomenu da su u nju unesene samo one lekseme islamsko-orijentalnog porijekla koje do danas nisu srasle sa savremenim bosanskim, crnogorskim, hrvatskim i srpskim standardom. Opepoznati turcizmi tipa al, hajduk, ... u 198 / Godinjak 2008
Mirsad Kuni
Tuzli je od 03. do 06. jula 2008. godine odrana meunarodna nauna konferencija (http://chs.harvard.edu/chs/return_of_the_song_povratak_ pjesme) o Parryjevoj zbirci usmene knjievnosti (http://chs119.harvard. edu/mpc/), koja je nastala na prostorima Sandaka, Bosne i Hercegovine i Albanije, a uva se na Harvardu. Organizator ovoga znaajnog skupa bio je Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, a suorganizatori Milman Parry Collection of Oral Literature/Harvard University i Narodna i univerzitetska biblioteka Tuzla. Malo dui naslov konferencije Return of the Song: The Milman Parry Collection and Its Reception in the World / Povratak pjesme: Milman Parry Kolekcija i njeni recepcijski odjeci u svijetu trebao bi da simboliki predstavi vraanje uzetih pjesama tamo odakle su uzete, a jo vie simboliki da najavi buenje recepcijskog interesa za ovu zbirku na prostorima gdje je i nastala. Parryjeva zbirka usmene knjievnosti je jedna od najvanijih i najveih zbirki usmene knjievnosti u svijetu i jedan od najznaajnijih toposa bonjake / bosanskohercegovake kulture uope. Nastala je tridesetih i pedesetih godina XX stoljea kao rezultat zanimanja poznatih svjetskih folklorista za nau usmenu tradiciju. Ameriki homerolog i folklorist Milman Parry saznao je za postojanje vrlo ive, zanimljive i vrijedne usmene tradicije u Sandaku, Bosni i Hercegovini i Albaniji. Kada se, nakon prvog dolaska uljeto 1934. godine, uvjerio u ono ta mu je zduno preporuivano, vratio se uzimu iste godine kao voa dobro opremljene naune ekspedicije i poeo viegodinju avanturu zapisivanja (grafikog i zvunog) i prouavanja izuzetno vrijednog usmenog blaga. U linosti epskog pjevaa Avde Meedovia iz Bijelog Polja, koji mu je otpjevao nekoliko epova duine Ilijade i Odiseje, otkrio je naeg Homera dvadesetog stoljea, ime je definitivno rijeio dvjesta godina staro homersko pitanje. Dragocjene zvune zapise na vie od 13000 gramofonskih ploa od nekoliko stotina hiljada stihova pohranio je na Harvardu i pokrenuo zamaan projekt prouavanja sakupljenog materijala, projekt koji e nastaviti njegov uenik Albert Bates Lord. Lord e, kao krunu svoga rada na Meedovievim i drugim epovima Zbirke, objaviti kapitalno djelo svjetske folkloristike Pjeva pria (The Singer of Tales), te lansirati znamenitu teoriju
KUNI
Bosna i Hercegovina), Dvije pjesme istog naslova u zbirci Milmana Parryja; Vanja Lichtensteiger (University of Zurich, Switzerland), Prikaz Alije erzeleza u umjetnikom djelu Ive Andria i usmenim epsko- junakim pjesmama Milman Perijevog blaga; Dragana Vukievi (Filoloki fakultet, Beograd, Srbija), Usmena knjievnost i srpska realistika proza tipovi citatnih relacija; Munib Maglajli (Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina), ivot epskih likova u pjesmi enidba Smailagi Mehe Avde Meedovia; David Elmer (Harvard University, USA), Meedovi and Vlahovljak, Stesichorus and Homer: Competing Notions of Truth in Bosniac and Ancient Greek Epic Tradition; Alma Avdi (Osnovna kola Lukavac, Bosna i Hercegovina), enidba Smailagi Mehe koliko je ep prisutan u kolskim planovima i koliko se zna o njemu; Tanja Pavlovi (Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina), Translating Traditional Bosnian Poetry (Im)possible Task; Elizabeth Thornton (University of California at Los Angeles, USA), Substitution Systems, Psycholinguistics and the Return of the Song for Science Students: Neglected Elements of the Oral-Formulaic Theory and Homers Place in an Interdisciplinary Undergraduate Setting. U odsustvu su jo proitani radovi John Miles Foleya (University of Missouri, USA), Editing Moslem Oral Epics from Stolac; Robert L. Manna (independent scholar, USA), New Evidence that the Slovo o polku Igoreve and the Zadonshchina Tales Were Oral Compositions i Margaret Beissinger (Princeton University, USA), Traditional Banquets in Balkan Oral Epic: How Narrative and Performance Overlap. Prezentirani i proitani referati bili su rasporeeni u 10 panela, ime se na najbolji nain ilustrira raznovrsnost znanstvenih pristupa: Ouvanje tradicije, Jezik usmenih epskih pjesama, U potrazi za izvorima, Balkanske kulture i njihovi odrazi u pjesmama i priama, Izmeu epskog i proznog anra, Balkanske i kotske balade i njihovi odjeci, Na raskru izmeu balkanskih i orijentalnih usmenih tradicija, Usmeno i knjievno, Avdo Meedovi: Magnum Opus i Poduavanje i prevoenje tradicionalnih usmenih tekstova. Znanstvena i tematska rezultirale su metodolokom raznovrsnou, tako da se moglo uti od knjievnohistorijskih i knjievnoteorijskih, preko poredbenih pa sve do isto lingvistikih pristupa. Ako su organizatori pred sebe postavili sljedee zadatke: organizirati meunarodni skup visokoga znanstvenog ranga, okupiti na jednom mjestu znanstvenike sa svih meridijana, suoiti ih jedne sa drugima, sa naim studentima i naom znanstvenom javnou te fokusirati panju domae i meunarodne javnosti na Parryjevu zbirku onda su uspjeli. Ako su organizatori pred sebe postavili ciljeve: vratiti zabiljeenu i pohranjenu pjesmu na prostore gdje je nastala i pjevana, vratiti Zbirku u Bosnu i Hercegovinu, na junoslavenske prostore, na Balkan te animirati akademsko i znanstveno okruenje u Bosni i Hercegovini onda su u tome uspjeli! Jedna pozitivna energija i lijepi utisci o samome skupu, o Univerzitetu i gradu Tuzli otila je na razliite strane svijeta. Pokazalo se jo jednom da se uz mnogo truda i ne previe novca, te uz poneto nerazumijevanja od onih od kojih se to najmanje oekuje, moe napraviti znanstveni skup najviega ranga, skup humanistikog usmjerenja u dominantno tehniko-tehnolokom okruenju. 202 / Godinjak 2008
Sead emsovi
d prvih pjesnika novih vremena pa sve do danas traje neprekinuto transkodiranje tesavufskih motiva naslijeenih od razliitih knjievnih i izvanknjievnih oblika na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku, djel bilo domaih ili stranih pisaca. Sva su ta djela okrenuta ka poetici vjeronaunog stepenovanja znanja, ponajvie radi uoblienja odgovarajuih recipijentskih grupa. Stoga tesavufske motive, a esto i cijele pjesnike tvorevine, moemo najbolje grupirati upravo prema ovim stepenima: erijat, tarikat, marifet i hakikat. Poetiku erijata i njegove temeljne odlike prepoznajemo u poslanstvu Nuha, a.s., tarikata u poslanstvu Ibrahima, a.s., marifeta Musa, a.s., i hakikata Isa, a.s, da bi poslanik Muhammed, a.s., objedinio ove etiri i dodao jo pet oblika vahdeta. Na temelju ova etiri stepena, pri emu se marifet tumai kao apsolutni erijat, a hakikat kao apsolutni tarikat, otkrivamo i etiri poetike tesavufske poezije. ivotopisi spomenutih poslanika uvjerljivo potvruju odlike i meuodnos stepeni vjeronaunog znanja, a time i poetik tesavufske poezije. Slijedom ove podjele nailazimo na pjesme kojima se eli pouiti temeljnim naelima vjere erijatskim propisima. U takvoj se poetici ne zalazi u pitanje vjerovanja i doivljaja vjere, ve se samo preporuuje izvravanje nareenog, te su ovakve pjesme znatno prisutnije u alhamijado nego u divanskoj knjievnosti. Ovakva poetika motiva, iznimno rijetko cijelih pjesnikih uoblienja, poiva na Nuhovom nainu pozivanja u vjeru logikom i prijetnjom stranim kaznama. A kada se na to njegov narod nije odazvao, Nuh ree: Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostavi, oni e robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo e grjenika i nevjernika raati! (LXXI:26-27)
EMSOVI
Komentirajui ovaj oblik pozivanja, Ibn Arebi u svom Fususu kae: Naravno da su se Nuhu (alejhiselam) odazvali isto onako kako ih je Nuh (alejhiselam) pozivao.1 Nuhovo nas poslanstvo pouava da je ovaj oblik pozivanja naroite vrste, te ga kao sasvim samostalnu poetiku u poeziji Bonjaka bilo kog perioda ne moemo prepoznati. Javljanje motiva ovog poetikog obrasca uvijek je natopljeno svrhovitim razlozima robovske pokornosti Gospodaru svjetova. Tako Abdija2 poinje stihovima: Hajd Abdija ti na vaz, Klanjaj pet vakat namaz, Ter ne ini Boji farz A za Boga, Abdija. Ali ve sljedeom strofom pjesnik izlazi iz okvira poetike Nuhovog pozivanja: Akom srce napuni, Allah, Allah sve zbori, Svoga Boga spominji, Ah sve ini, Abdija. I tako pjesnik tek povremeno doda strofu u kojoj prepoznajemo samo motive pozivanja erijatskim propisima. Dok kod kasnijih pjesnika, od austrougarskog doba do danas, ovaj poetiki obrazac motiva gotovo da nije nikako prisutan, to je u velikoj mjeri pokazateljem modernog razdvajanja erijata i tarikata, kako u religijskoj literaturi, tako i u poetskim ostvarenjima. Drugi poetski obrazac motiva u tesavufskoj poeziji prepoznajemo u naelima poslanike misije Ibrahima a.s. A kad Ibrahim ree svome ocu Azeru: Zar kumire smatra bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi. I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi vrsto vjerovao. I kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: Ovo je Gospodar moj! A poto zae, ree: Ne volim one koji zalaze!
1 2
ejhul Ekber Muhjuddin ibn Arebi, Fususul-hikem. Briljanti mudrosti, Visoko, 2005., str. 67. [Prevodilac i komentator ejh oli hadi Mustafa efendija.] U historiografiji knjievnosti nailazimo na dva stava o pitanju autorstva Abdije. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak smatra da se radi o Jusuf-begu, a Abdurahman Nametak o Murad-begu engiu.
3 4
Iako se u prijevodu kae ocu Azeru, poznavaoci arapskog jezika se razilaze da li se radi ocu ili amidi. Uenjaci se razilaze da li se radi o iskuenju sa Ismailom, Ishakom ili obojicom.
EMSOVI
Jadna ja! ree zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino! Zar se udi Allahovoj moi? rekoe oni Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! I poto Ibrahima proe strah i doe mu radosna vijest, on se poe raspravljati sa Naim izaslanicima o narodu Lutovu; Ibrahim je zaista bio dobroduan, saaljiv i odan. O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga je stiglo; njih e stii patnja, sigurno! (XI:69:75) Ibrahimovo poslanstvo ocrtava briga za ovjeka, bio on vjernik ili nevjernik, to nam posebno potvruju brojni hadisi o ivotu ovoga poslanika.5 Tek se sa ovim stepenom vjeronaunog znanja javlja ljubav, briga, saaljenje, obazrivost, jednom rijeju, emocija i prema Stvoritelju i prema stvorenome. Stoga se Ibrahim i smatra imamom putovanja i putnika, jer: Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete namaz obavljati! (II:125) Slijedom reenog, motivika tesavufske poezije koja pripada poetici tarikata (puta, putnika i putovanja), odlikuje se ljubavlju i prema Stvoritelju i prema stvorenome, blagim i mirnim podnoenjem malih i velikih iskuenja, najprisutniji je poetiki model knjievnosti kojom se izraava religioznost, bilo radi eksplicitnog pouavanja itaoca ili oprimjerenja vlastitih oduevljenja spoznajnim postupcima i spoznajom samom. Ovo je, zapravo, poetiki oblik druge ranije navedene strofe Abdije, kao i cijelog niza pjesnikih uoblienja kojima se preporuuje Ljubav i spominjanje nekog od Boijih imena, kao to to nailazimo u pjesmi Boga trai i plai ejha Abdulvehaba Ilhamije: Boga trai i plai, Zikrullah ti sve ui, Dohodie sve jai, La ilahe illallah. Ti nikoga ne mui, Svoga nefsa poturi, Uzmi Kuran te ui,
5 Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, Tutin, 1994.
EMSOVI
I njih dvojica krenue. I kad se u lau ukrcae, onaj je probui. Zar je probui da potopi one koji na njoj plove? Uinio si, doista, neto vrlo krupno! Ne rekoh li ja ree onaj da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom? Ne karaj me to sam zaboravio ree i ne ini mi potekoe u ovome poslu mome! I njih dvojica krenue. I kad sretoe jednog djeaka pa ga onaj ubi, Musa ree: to ubi dijete bezgrjeno, koje nije nikoga ubilo! Uinio si, zaista, neto vrlo runo! Ne rekoh li ja tebi ree onaj da ti, doista, nee moi izdrati sa mnom? Ako te i poslije ovoga za bilo ta upitam ree onda se nemoj sa mnom druiti. Eto sam ti se opravdao! I njih dvojica krenue; i kad dooe do jednog grada, zamolie stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbie da ih ugoste. U gradu njih dvojica naioe na jedan zid koji tek to se nije sruio, pa ga onaj prezida i ispravi. Mogao si ree Musa uzeti za to nagradu. Sada se rastajemo ja i ti! ree onaj pa da ti objasnim zbog ega se nisi mogao strpiti. to se one lae tie - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lau otimao; to se onoga djeaka tie roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi elimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg od njega, i milostivijeg; a to se onoga zida tie on je dvojice djeaka, siroadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuivanju. Eto, to je objanjenje za tvoje nestrpljenje! (XVIII:65-82) Dakle, motivika ove poetike tesavufske poezije povezana je sa Musaovim nainom pozivanja u vjeru, odnosno onako kako je on pouavan od Hidra i kako je on kasnije pouavao druge, ime se zapravo prikazuje ciklus izrastanja uenika u uitelja. Ovom poetikom obrascu odgovarala bi pjesma ejhom Irad tko ne nae Abdulvehaba Ilhamije: ejhom irad tko ne nae I ziira, la ilahe illallah, ejtan njemu sve dojde, 208 / Godinjak 2008
EMSOVI
Ja sam mikrokozmos iz kog je potekao makrokozmos. Ja sam uvar poprita ljubavi i danas sam drugi Eref! Ja sam odraz Alijine tajne, od svega sam vii ja! Iz navedene podjele poetikih obrazaca tesavufske poezije tek donekle moemo sklopiti njezin sloeni poetiki sistem, jer, kao to smo pokuali i pokazati, ne radi se o jednom niti o vie razliitih poetikih oblika, nego o jednom koji se razlikuje od drugih nereligijskih koncepata, ali sastavljenom iz niza manjih poetikih cjelina mikrokosmosa. Slijedom toga, ovi su primjeri tek iznimke prepoznate kao odgovarajui primjeri poetike putem kojih upoznajemo motive koji pripadaju njezinom poetikom obrascu. Tako, naprimjer, najuestalije motive ove poezije moemo razvrstati: krma, vino, krmar/krmarica; ljepotica, njezino lice i solufi poetika tarikata leptir i svijea poetika marifeta kap i more poetika hakikata Transkodiranje ovih motiva u poeziji austrougarskog doba, meuraa, i u drugoj polovini XX stoljea, takoer posmatramo na isti nain. Njihovo preitavanje i ponovno ispisivanje ni u kom sluaju ih ne postavlja izvan vjeronaunih stepeni znanja, ve ih samo znaenjski transkodira, osuvremenivi ih pritom i prilagodivi novom vremenu. Znaenja, meuodnos i intertekstualna relacioniranja spram Kurana i hadisa ponajbolje moemo upoznati kontekstualizacijom ovih motiva u poetike odlike vjeronaunih stepeni znanja, jer je to poetika ivljenja iz koje ova poezija i dolazi do nas.
Nadija Rebronja
oman Mee Selimovia Dervi i smrt spada u djela koja su, zbog svog znaaja i vieslojnosti, mnogo komentirana. Analiza religijskog podteksta predstavlja novi nain posmatranja savremenog romana i daje odgovore na neke, do sada, nedovoljno precizno odgonetnute dileme. Direktna vezanost ovog djela za islamsku svetu knjigu Kuran, jasno je naglaena citatima kojim je roman uokviren. Isticanjem dijelova ajeta postavljenih na poetku svakog poglavlja, autor ukazuje i na intertekstualnu relaciju izmeu romana i Kurana. Ono to su zaviaj i judaizam za Kafku, to su Bosna i islam za Selimovia; naime ne samo pitanje vere, ve i pre svega ivotno iskustvo jedne zajednice.1 Osim direktne citatne vezanosti za odreene kuranske ajete, roman Dervi i smrt vezan je za Kuran i druge islamske predaje i vjerovanja o Boijim poslanicima koja su stavljena u podtekst romana. Na Boije poslanike prvo Selimovi upuuje dajui glavnom liku etrdeset godina: etrdeset mi je godina, runo doba: ovjek je jo mlad da bi imao elja a ve star da ih ostvaruje. Tada se u svakom gase nemiri, da bi postao jak navikom i steenom sigurnou u nemo to dolazi. A ja tek inim to je trebalo uiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. teta to nemam deset godina vie pa bi me starost uvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se niega ne boji, pa ni sebe.2
1 2
Muharem Pervi, Dervi i pesnik u: Miroslav Egeri, Dervi i smrt Mee Selimovia, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1995., str. 90. Mea Selimovi, Dervi i smrt, Svjetlost, Sarajevo, 1991., str. 64.
REBRONJA
Sa etrdeset godina je posljednji Boiji poslanik Muhammed primio poslanstvo i poeo propovijedati islam.3 Doba od etrdeset godina ima bitnu simboliku u islamu. etrdeset godina je vrhunac zrelosti za mukarca. ovjek od etrdesete godine moe postati vladar, halifa ili vjerski poglavar. Poslanik Isa4 e, prema islamskom vjerovanju, pred Sudnji dan provesti etrdeset godina na zemlji: Isa e ostati na Zemlji etrdeset godina, a onda e umrijeti.5 Ahmed Nurudin, kao i Boiji poslanici, u trenutku spoznaje ima etrdeset godina. Meutim, istina Boijih poslanika je prosvjetljujua, ona isti i donosi smiraj, a istina Ahmeda Nurudina donosi unutranju nestabilnost i nemir. Dok u islamu etrdesete godine oznaavaju najveu zrelost, muevnost i godine mudrosti, Ahmed Nurudin ih doivljava kao runo doba, doba u kojem ne moe da se odupre promjenama kojima nije vrijeme, a nema ni snage da se bori za novog sebe. Ahmed ne umije da se suoi sa svojim sazrijevanjem. Simbolika broja etrdeset prisutna je u svim religijama:
etrdeset je okuavanje; proba; inicijacija; smrt. Kao umnoak broja etiri, celovitost je i sveukupnost. Vanost etrdeset dana verovatno potie iz vavilonskog etrdesetodnevnog nestanka Plejada, razdoblja kia, nepogoda, povodnja i opasnosti. Povratak Plejada bee vreme slavlja, a snop od etrdeset trski spaljivan je u znaku tih etrdeset dana zle moi. U rimskom karantinu lae su etrdeset dana drane u izolaciji. Hramovi u Persiji, Baalbeku, Tatarskoj i oni druidski, kao i hram Jezekiljev, imali su etrdeset stubova.6
Prema Kuperu, u egipatskoj tradiciji etrdeset dana smrti i odsustva Ozirisovog je razdoblje posta. U hrianskoj tradiciji etrdeset je dana velikog posta, prema Hristovih etrdeset dana u pustinji; etrdeset dana uskrsnua, od Uskrsa do Vaznesenja; uivanja povlastice ili utoita; etrdeset dana onakvog vremena kakvo je na Sv. Svidinu. U Starom zavjetu Mojsije provodi etrdeset dana na Sinajskoj gori, Ilija skrivajui se; potop nastaje za etrdeset dana; toliko traje okuavanje Ninevije u vrijeme Jonino; jevrejskih etrdeset godina lutanja po pustinji, pod jarmom filistejskim; etrdeset godina vladavine Davidove; vladavine Solomonove; Ilijevog suenja Izrailju. Jezekilj je podnosio nepravdu Izrailjevu etrdeset dana. U mitrikoj tradiciji etrdeset je broj dana inicijacijskih obreda te
3 4 5 6 Mustafa Spahi, Povijest islama, Borac, Travnik, 1997., str. 147. Po Bibliji Isus. Tako je govorio Muhammed Resulullah, priredio Ahmed Mehmedovi, Grafiar, Tuzla, 1991., str. 363. D. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola, Prosveta-Nolit, Beograd, 1986., str. 27.
O prvom ovjeku, Boijem poslaniku Ademu, islamske predaje govore da je njega i njegovu enu Havu Iblis nagovorio da probaju plod sa drveta besmrtnosti i vlasti koja ne prolazi, nakon ega su postali svjesni svoje nagosti.11 Ova aluzija na Boijeg poslanika Adema, u kontekstu Selimovievog romana, aluzija je na susret sa samim sobom, sa vlastitom ljudskou. Kao to je Adem nakon grijeha shvatio da nema odjee, da je go, dakle time spoznao svoju ljudsku prirodu, tako se i Ahmed Nurudin susree sa sobom, sa samim ovjekom u sebi bez titula i ovosvjetskih priznanja: Sve je dolo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni ejh ni Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono to je bilo prije svega, gola koa i go ovjek.12 Istovremeno, ovo je aluzija na prvi grijeh. Ime i titula ejha spadaju sa Ahmeda i ostaje go kao Adem kada poini grijeh. Nurudinov grijeh je pobuna. Skidanjem ovosvjetske odjee od vjerskih titula koje su ga skrivale i titile, Ahmed spoznaje svoju golotinju, svoju nezati-
7 D. K. Kuper, Ilustrovana enciklopedija tradicionalnih simbola, 1986. str. 27. 8 Annemarie Schimmel, Misterija brojeva, Libris, Sarajevo, 2006., str. 251. 9 Islamske predaje jasno su povezane sa biblijskom priom o praroditeljskom grijehu. Vidi: George Every, Kranska mitologija, Otokar Kerovani, Opatija, 1988., 26-31. U Bibliji: Knjiga postanka, 3, 1-20. 10 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 64. 11 Muhammed Ahmed Beranik, Kazivanja o Allahovim vjerovjesnicima, Kamp-Lintfort-Germany V I G B e. V, 1996. str. 15-18. 12 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 64.
REBRONJA
enost, grenu ljudsku prirodu, zapravo spoznaje Adema u sebi, ljudsko u sebi, samospoznaje se. Prvi Ademov grijeh i prvo iskuenje bilo je drvo vjeite vlasti. Vlast biva iskuenje i Ahmedu Nurudinu jer dolazak na vlast na kraju biva njegovo prokletstvo i vodi ga u smrt. Trenutak ogoljavanja, trenutak grijeha u kome poinje pobuna, vezuje se za susret sa Ishakom: Stajao je u spletu iblja, ne bih ga naao da nisam znao gdje je, lice mu je bez crta, potrto polusjenom, on mene bolje vidi, otkriven sam svjetlom, pa mi se ini da sam go, a ne mogu da se zaklonim.13 Prie o poslaniku Ademu i njegovom grijehu Selimovi se dotie i kada opisuje Mula Jusufa: Gledao sam poslije kako Mula Jusuf prepisuje u hladu granate jabuke, potrebno mu je ujednaeno svjetlo, bez bljeska i bez sjenki.14 Ovo je aluzija na prvi grijeh koji je u vezi sa drvetom. Mula Jusuf sjedi ispod drveta koje je simbol grenosti i time je nagovijetena njegova izdaja. U opisu susreta sa Ishakom postoji i aluzija na gorui grm u kome se, prema Bibliji, Bog javio Mojsiju.15 Kuran neto drugaije interpretira tu priu o poslaniku Musau. Nakon to ubija ovjeka, poslanik Musa odlazi kod poslanika uajba16, eni se njegovom kerkom i sa njom ima djecu. Musa je krenuo u Egipat sa svojom porodicom, kada je ugledao vatru:
A kad doe do vatre, neko ga zovnu sa desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: O Musa, Ja sam Allah, Gospodar Svjetova! (XXVIII: 30). O Musa, izuj obuu svoju, ti si, doista u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj. I on skide svoje sandale, i stojei skrueno pred Allahom d.. sluao je dokaze jasne, ajete i dokaze koje mu je objanjavao.17
Islamska simbolika ovog dogaaja vezuje pojavu vatre za prisustvo Boije, za obraanje Boga i spoznaju istine, ali islamska tradicija ne dozvoljava nikakvo otjelotvorenje Boanskog u neemu fizikom, te se tu interpretacija ovog dogaaja razlikuje od hrianske. Obraanje Boga Musau se vezuje za pojavu vatre, ali ne za obraanje iz gorueg grma ili iblja te je ova simbolika u romanu vie biblijska nego kuranska: Stajao je u spletu iblja, ne bih ga naao da nisam znao gdje je, lice mu je bez crta, potrto polusjenom, on mene bolje vidi, otkriven sam svjetlom, pa mi se ini da sam go, a ne mogu da se zaklonim.18 Ishak se pretvara u iblje, u grm, simboliui time javljanje istine.
13 14 15 16 17 18 Isto, str. 109. Isto, str. 123. Knjiga Izlaska, 3, 1-12. Po Bibliji Jitro, Jetro, Raguel. H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, Damad, Tutin, 1994., str. 98. Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 109.
Islamska verzija prie o raspeu sutinski se razlikuje od hrianske. Prema Kuranu, poslanik Isa nikada nije razapet: Kuran porie kransku dogmu o Isusovom raspeu, uskrsnuu i o tome da je on Mesija, spasitelj i iskupitelj ovje-
19 20 21 22 23
Evanelje po Mateju, 27, 32-38. Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 103. Isto, str. 104. Isto, str. 107. Isto, str. 110-111.
REBRONJA
anstva. Allah uzima duu Isaovu, uzdie ga i spaava od nevjernika i nasilnika.24 Neki teolozi tumae uzdizanje racionalnije: Uzdigao sam tvoj ugled, tvoju nauku i historijsku ulogu. To nije uzdizanje na nebesa i spajanje sa Bogom. To to Izraeliani govore da su ubili Isaa, Kuran porie tvrdnjom da ga nisu ubili niti razapeli ve im se o tome priinilo. // Kada nije ni ubijen, ni na kri razapet, onda je umro prirodnom, Allahu poznatom smru. Priinilo im se, moe znaiti da je neko ipak ubijen raspeem ali ne Isa.25 U islamskoj tradiciji postoji i vjerovanje da je umjesto Isaa razapet jedan od njegovih uenika, Jehuda26:
Njihov pogled Uzvieni Allah d.. usmjeri neprijatelje za jednim od drugova Isaa a.s. (Jehudom) koji po svemu liae na njega i ubie ga, a onda ga razapee u obliku kria. Bio je to Jehuda koji izda Boijeg poslanika i koji uputi neprijatelje na njega. Jevreji bjehu presreni, mislei da su ubili Isa a.s, ali Kuran opovrgava njihovu tvrdnju.27
Raspee kao simbol muenitva, koji se moe vezati za bjegunca Ishaka, blie je u romanu biblijskoj simbolici nego kuranskoj. U Kuranu se razapinjanje izdajnika Jehude prije moe vezati za kanjavanje. Pria o izdajniku Jehudi moe se vezati i za Mula Jusufovu izdaju. Na isti nain kao Jehuda, Mula Jusuf izdaje svog uitelja, ejha. No, veza sa Boijim poslanicima u romanu se moe istraiti i kroz simboliku imena. Selimovi imenima likova u romanu direktno upuuje na prie o Boijim poslanicima. Mula Jusufovo ime aludira na priu o poslaniku Jusufu, koji je simbol lijepog i ednog mladia28:
Poto je Jusuf bio najljepi ovjek koji je ikad ivio i za koga su ene govorile, kada su ugledale njegovu ljepotu, da je plemeniti melek, a ne ljudsko bie, u njega se vlasnikova ena strasno zaljubila i htjela ga je silovati, te mu je svu koulju s lea poderala. U to su se uvjerili njen mu i jedan njen roak jer su je na djelu uhvatili. Ono to je ona inila, ona je za to djelo Jusufa potvorila. Njen mu je zamolio Jusufa da pree preko tog djela, a nju da se Allahu pokaje. Za taj dogaaj ene su saznale i sve su pole ogovarati vlasnikovu enu. Kao uzvrat na to, ona ih je sve jednog dana pozvala kod sebe davi im voe i noeve da jedu i gule. U tom momentu pustila je Jusufa meu njih i te ene su se obeznanile od Jusufove ljepote i tada su noevima, umjesto voa, izrezale sebi ruke i prste. Tada je vlasnikova ena pred svima njima izjavila da, ako Jusuf ne poini s njom
24 25 26 27 28 Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 132. Isto, str. 132-133. Po Bibliji Juda. H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, 181. Pria o poslaniku Jusufu analogna je biblijskom liku Josipa Prekrasnog. Vidi: Stari zavet, Knjiga postanka, 39, 1-23.
Mula Jusuf je na poetku opisan kao lijep i edan mladi, ali kasnije izdaje svog ejha. Mula Jusufovo iskuenje, kao i iskuenje poslanika Jusufa, bila je ena. Postoje predaje koje govore da je poslanik Jusuf volio enu svog vlasnika, ali da je odolio toj ljubavi: A kad Zulejka, lijepa ena Potifarova, vidje kako izrasta prelijepi djeak, njena se materinska naklonost prema djeaku premetnu u estoku strast. A i ona se Josipu (Jusufu) svidi. Ali mu se lice oca Jakova ukaza te ga sprijei da se oda poudi.30 Poslanik Jusuf se na kraju oenio Zulejhom: Josip (Jusuf) dobi od faraona Zulejku za enu. A ona sada spozna kako je neko muu bila uinila nepravdu, ustegnu mu se i ivljae uza nj u djevianskoj nevinosti; mada ju je progonila strast, pobijedi u njoj stid i spoznaja vlastite poude. Zulejka i Josip (Jusuf) starili su pod Allahovim blagoslovom u snazi i mudrosti a da mladenake ljepote nisu gubili.31 Ljepota Hasanove sestre bi se mogla uporediti sa ljepotom Zulejhe, ali Mula Jusuf, za razliku od poslanika Jusufa, podlijee ovom iskuenju a ono ga na kraju vodi u izdaju. Time se u romanu istie ljudska stvarna priroda, esto razliita ili sasvim suprotna od vjerskih istina. Mula Jusuf je imenom vezan za simbol ednosti, pobonosti i vrstine, za onoga koji odolijeva enskoj ljepoti, a on u romanu postupa upravo suprotno simbolici vlastitog imena. Time je postignuta univerzalnost poruke romana i osobeno pomirenje sa ljudskom nesavrenou. Bjeguncu kojeg nalazi u tekiji, Ahmed Nurudin u svijesti daje ime Ishak:
Uinilo mi se da iza mojih lea, meu ljudima u molitvi, stoji moj sinonji bjegunac. Nisam smio da se okrenem, ali sam bio siguran da je u damiji, uao je poslije mene, ili ga nisam vidio. Njegov glas se uje drukije nego ostali, dublji je i mukiji, njegova molitva nije molba vec zahtjev, oi su mu otre, pokreti gipki, ime mu je Ishak, zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam. Doao je mene radi, da mi zahvali, ili sebe radi, da se skloni. Ostaemo sami poslije namaza, da ga pitam to sam propustio sino. Ishak, ponavljam, Ishak, to je ime moga ujaka koga sam kao dijete mnogo volio, Ishak, ne znam kako ih dovodim u vezu, i kako i zato tako uporno dozivam djetinjstvo, sigurno je to bjeanje.32
29 Mustafa Spahi, Povijest islama, 61-62. 30 Walter Beltz, Mitologija Kurana. enja za rajem, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1982., str. 104. 31 Isto, str. 105. 32 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 149-150.
REBRONJA
Boiji poslanik Ishak33 sin je poslanika Ibrahima34. Za njegovo roenje vezana je mudiza35 jer ga je majka rodila u ivotnoj dobi kada ene vie ne raaju a bila je nerotkinja.
A ena njegova stajae tu i mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmijehnu. Jadna ja! - ree, Zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino! Zar se udi Allahovoj moi? rekoe meleki, Allahova milost i blagoslovi Njegovi su na vama, porodici vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit. (11:71-73)36
Prema islamskim predajama, Ishak je roen kada mu je majka Sara37 imala devedeset, a otac Ibrahim sto godina.38 Bjegunac Ishak simbolizira Nurudinovu pobunu, promjenu i ponovno raanje:
udna je to bila no, ne samo zbog onoga to se deavalo, ve kako sam to primao. Razum je govorio da se ne mijeam u ono to me se ne tie, a umijeao sam se toliko da nisam vidio izlaza, duga navika da vladam sobom odvela me u sobu a vratio sam se gonjen nekom novom potrebom, tekijski i derviki red me nauio da budem tvrd a stajao sam pred bjeguncem ne znajui ta da uinim, a to je ve znailo da inim to ne treba. Svi su razlozi govorili da ostavim ovjeka njegovoj sudbini, a iao sam s njim njegovim klizavim i opasnim putem koji nije mogao da bude i moj.39
Kao to poslanik Ibrahim dobija sina i nasljednika svog poslanstva u poznim godinama, tako i Ahmed sree Ishaka, tj. u njemu se raa Ishak u godinama u kojima se ne oekuje da se u ovjeku raa bunt:
Upao je u moj ivot u asu slabosti, i bio uzrok i svjedok izdaje, kratkotrajne ali stvarne. Zato sam elio da bude ubica, sve bi tada bilo lake. Ubistvo je manje opasno nego buntovnitvo. Ubistvo ne moe biti uzor i podstrek, izaziva osudu i gaenje, a deava se iznenada, kad se zaboravi strah i savjest, neprijatno je, kao runo podsjeanje na trajnost niskih nagona kojih se ljudi stide, kao to se stide nedostojnih predaka i prestupnih roaka. A pobuna je zarazna, moe da podstakne nezadovoljstva, kojih uvijek ima, lii na junatvo, a moda i jeste junatvo, jer je otpor i neslaganje, izgleda lijepo jer je nose zanesenjaci koji umiru za lijepe rijei, sve stavlja33 34 35 36 37 38 39 Po Bibliji Isak. Po Bibliji Abraham. udo. Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 55. Po Bibliji Saraja. H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 64. Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 112-113.
Kao to se poslanik Ishak raa u poznim godinama svog oca, bjegunac Ishak je za Ahmeda Nurudina promjena u poznim godinama, ruilac uvjerenja onako kako nije svojstveno zrelom ovjeku, kao i ponovno raanje onda kada nije uobiajeno da se raa. Ishak je Ahmedova suprotnost, njegova priguena tamna, prikrivena pobunjena linost: Jest, htio sam da predam bjegunca straarima, i miran sam zbog toga. On je bio izazov, podsticaj, mamljenje u nepoznato, junak iz djeijih pria, san o hrabrosti, ludaki prkos, jo opasniji ako sam samo mislio da je to, trebalo je ubiti svoju neodgovornu misao, njegovom krvlju se ukopati na mjestu koje je moje, moje po razumu i savjesti.41 Centralna pria stavljena u podtekst romana jeste pria o Boijim poslanicima koji odlaze kod vladara svoga vremena i pokuavaju da trae istinu i pravdu. Oni svi bivaju odbaeni i prognani, onako kako je i Ahmed Nurudin bio. Dogaaji iz petog, estog i sedmog poglavlja, Nurudinov odlazak kod muselima, kadije i muftije, gradativno poredani ukazuju na prie o Boijim poslanicima koji dolaze pred tadanje vladare, propovijedajui istinu i bivaju odbaeni. Ahmeda, koji je doao da moli za oslobaanje nepravedno zatoenog brata, ismijava i odbacuje najprije muselim:
Htio sam da pitam za brata rekao sam smeteno, poinjui kako ne treba, bez sigurnosti, odmah otkrivajui slabo mjesto, ne uspjevi da pripremim povoljniji prijem i utisak. To teko neprobueno lice me prisililo da kaem ta bilo, sve odjednom, da bi me prepoznao, da bi me primijetio. Brata? Kakvog brata? U tom gluhom pitanju, u mrtvom glasu, u uenju to sam pretpostavljao da bi trebalo da zna neto nevano, osjetio sam kako smo se brat i ja smanjili do zrnca praine. Neka mi oproste svi asni ljudi, hrabriji od mene, svi dobri ljudi koji nisu doivjeli iskuenje da zaborave ponos, ali moram da kaem, nita mi ne bi pomoglo kad bih pred sobom skrio istinu: nije me uvrijedila njegova namjerna grubost, ni strana daljina koju je postavio izmeu mene i sebe. Uplailo me to, jer je bilo neoekivano, osjetio sam se nespokojan i ugroen, brat nije postojao kao mogua spona izmeu nas, trebalo ga je oivjeti, dovesti ga pred njega prvi put, i prvi put odrediti stepen njegove krivice. Ali ta sam mogao da kaem da ne nanesem tetu bratu i da ne uvrijedim muselima?42 /.../
40 Isto, 130. 41 Isto, str. 126. 42 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 144.
REBRONJA
Sjedio je nepojmljivo miran, ne osjeajui potrebu da makne bilo ime (liilo je na mrtvaku obamrlost ili na fakirsku snagu samosavladavanja), s istim izrazom lica to sam ga zatekao kad sam uao, sa osmijehom koji nita ne izraava, varljivo razapet na ustima bez usana. Umarao me taj osmijeh vie nego njega.43 // Oborio sam pogled i utao, uplaen svojom nepotrebnom smjelou i njegovim nadmonim odbijanjem.44
O slinim dogaajima Kuran govori u vezi sa ivotima mnogih Boijih poslanika, Nuha47, Huda48, Saliha49, Ibrahima50, Luta51, Musaa52 i drugih.
43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 Isto, str. 202. Isto, str. 207. Isto, str. 233 Isto, str. 237. Po Bibiliji Noje. Po Bibiliji Eber. Ime poslanika Saliha nije spomenuto u Bibliji. Po Bibliji Abraham. Po Bibliji Lot. Po Bibliji Mojsije.
Na isti nain Ahmed Nurudin poziva muselima da shvati kakva je nepravda uinjena njegovom bratu, a on mu trai dokaze, iako je istina oigledna: Brat, veli? Zatvoren? Pogledao sam kroz prozor, vatra je ugaena, samo se jo dim vukao iznad arije, trom, crn. teta to nije sve unitila. Zna li zato je zatvoren? Doao sam da pitam. Eto, ne zna ni zato je zatvoren. A dolazi da moli, bez obzira ta je uinio. Nisam doao da molim. Hoe li da ga optui? Neu. Moe li da navede svjedoka za njega ili protiv njega? Da ukae na druge krivce? Ili sauesnike? Ne mogu. ta onda hoe? 54 Boijeg poslanika Nuha nevjernici poniavaju i smatraju nemonim siromakom:
Nuh a.s je uloio veliki trud, ne bi li odvratio svoj narod od oboavanja raznih kipova, ali sva njegova nastojanja bila su uzaludna. Na njegov trud odgovarali su: O Nuhu, mi ti neemo nikada vjerovati, neemo te slijediti. Ti nisi bogatiji od nas, ti nisi vladar moni, ti nisi nikakav velikan ugledni. Ti si samo bijednik siromani. Kako onda da napustimo naa boanstva i tebe slijedimo?!55
53 H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 26. 54 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 146. 55 H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 26.
REBRONJA
I Ahmed Nurudin nemoan je u odnosu na ugledne ljude svog vremena. Boijeg poslanika Nuha, kao i druge poslanike, uporno odbijanje nevjernikog naroda navodi da shvati da je njegova borba uzaludna ako mu Bog ne pomogne i da se jedino On moe osvetiti:
I pored prijetnje Nuh a.s. poe pozivati pravoj vjeri. Prilikom novih susreta i poziva poee rukama ui zatvarati kako ne bi poziv njegov uli. I kad god sam ih pozivao da im oprosti, prste su svoje u ui stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi. (LXXI:26-27). Kada svaku nadu izgubi da e ga posluati, zamoli Allaha d.. da kazni neposluni njegov narod. Ja sam pobijeen, Ti se osveti! (LIV:10).56
Ahmed Nurudin na slian nain pred muselimom gubi nadu u svoju borbu:
Njegovo lice nita nije govorilo, nije odavalo ni srdbu ni razumijevanje, iz njegovih usta mogla je da izae i osuda i blagost. Docnije sam se nesigurno prisjeao da sam tada mislio kako je u stranom poloaju svako ko moli: nuno malen, nitavan, pod tuom nogom, kriv, ponien, ugroen od tueg hira, eljan sluajne dobre volje, podloan tuoj moi, nita od njega ne zavisi, ak ni izraz straha ili mrnje koji ga moe upropastiti. Pod tim pogledom bez sjaja, to me jedva vidio, prestao sam da oekujem dobru rije ili milost, i samo elio da odem, a sve neka se svri kako Alah hoe.57
Boiji poslanici, propovijedajui istinsku vjeru, dolazili su u sukob sa starjeinama i vladarima svojih naroda. Naprimjer, poslanik Hud je imao sukob sa Adom:
Starjeina tog plemena bio je snaan, pravi gorostas. Njegovo ime je Ad, a njegovo pleme prozvae njegovim imenom. // Kako je vrijeme prolazilo ovaj je narod zaboravio na ibadet Jedinom Bogu d.. Umjesto Boga oni su poeli oboavati kojekakva boanstva kojima su se klanjali i pred njima niice padali, prinosei rtve, da bi im pruili pomo i udovoljavali eljama. // Osim klanjanja kipovima narod plemena Ad je presretao i pljakao karavane. Trgovce su ubijali, a njihovu robu otimali. U nasilju su jo dalje otili. Vjeto su gradili lane puteve kako bi lake karavane i putnike zavarali i njihova imetka se domogli.58
Predstavnici vlasti u Ahmedovom narodu su muselim, kadija i muftija, a sasvim su slini vladarima u doba Boijih poslanika.
56 Isto, str. 27. 57 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 145. 58 H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 27.
Kao to su poslanici pozivali svoje narode, tako i Ahmed Nurudin razgovara sa kadijom:
Kad sam rekao zato sam doao, odgovorio je kuranskom reenicom: Koji vjeruju Boga i sudnji dan, ne dre prijateljstvo s neprijateljima Alaha i poslanika Njegova, makar to bili oevi njihovi, ili braa njihova, ili roaci njihovi. Zavapio sam: - ta je uinio? Hoe li mi iko rei ta je uinio? O pravovjerni, ne pitajte za stvari koje bi vas u brigu i oajanje mogle baciti, ako bi vam se otvoreno reklo. Do groba u ti biti dunik. Doao sam da mi se otvoreno kae. I ovako sam u brizi i oajanju. Oholo su zemljom hodili i rune spletke pleli. O kome to govori? Ne mogu da vjerujem da govori o mome bratu. To Bog kae o nevjernicima, a moj brat je pravovjerni. Teko onima koji ne vjeruju. uo sam da je zatvoren zbog nekih rijei. Ne moe biti tajnog sporazumijevanja i saaptavanja meu trojicom a da Bog ne bude etvrti meu njima. Tajni sastanci su satanino djelo, jer satana hoe da rastui pravovjerne. Dobro poznajem svoga brata, nije mogao da uini zlo! Ne budi pomaga i zalee nevjernicima! Brat mi je, zaboga! Ako su vam vai oevi, vai sinovi, vaa braa, vae ene, vae porodice, miliji od Boga, od njegova poslanika i od borbe na njegovu putu, ne oekujte milost boiju. O pravovjerni, klonite se sumnjienja i klevetanja, jer kleveta i sumnjienje je grijeh. To sam ja rekao. /.../
REBRONJA
Rekao je: Nisu za grijenicima plakali ni nebo ni zemlja. A ja sam mislio: teko ovjeku ako su mu mjera nebo i zemlja. I rekao je: Zaista, bie nesrean ko duu svoju okalja. I jo: O, Zulkarnejne, Jedud i Medud prave smutnju po zemlji. A ja: O, Zulkarnejne, Jedud i Medud prave smutnju po zemlji. I: Zaista bie nesrean ko duu svoju okalja. I: Pored istine postoji zabluda. I: Neka ljudi oproste i smiluju se, zar vi ne elite da vama Bog oprosti? I jo: Zaista je ovjek veliki nasilnik, a nasilnici su najdalje od istine. Na to je on zautao za trenutak, pa rekao mirno, jo se smijeei: Teko tebi, teko tebi, i opet teko tebi! Alah je svaije utoite odgovorio sam izgubljeno.60
Selimovi poredi muselimovo lice sa idolima (kumirima): Ne! zazivalo je neto u meni, runo je, zar si doao da sebe brani, od ega, brat je u opasnosti, stidjee se poslije, oteae mu poloaj, uuti i izai, reci i izai, reci i ostani, pogledaj mu u oi, samo te plai svojim kumirskim licem, uutkaj bezrazloni strah, nema ega da se boji, ne sramoti se jadikovkama i pred njim i pred sobom, reci ono to mora.61 Nevjerni narodi su odbijali istinu koju su im Boiji poslanici propovijedali, ostajui dosljedni svojim idolima:
Oni odgovorie da im se samo poveava sljepilo, te da oni nee napustiti oboavanje kipova koje su oboavali njihovi preci. Osim odbijanja uputa, zaprijetie Nuhu a.s. ovim rijeima: Ako se ne okani, o Nuhu! bie sigurno kamenovan (XXVI:116)62
Poslanik Muhamed je jednu od pobjeda islama postigao ruei kipove u Kabi kojima su se klanjali predislamski Arapi:
Poslanik se sada okrenu od Kabe prema idolima, njih ukupno tri stotine i ezdeset, koji su opasavali Kabu u irokom krugu. Jahao je izmeu njih i Hrama ponavljajui ajet Objave: Doe istina a ieze la! Zbilja la iezava!63, i upirui tapom u sve idole pojedinano, koji su padali jedan po jedan, licem prema zemlji. Nakon to je obiao cijeli krug, on sjaha i stade uiti u Ibrahimovu svetilitu koje se u to vrijeme naslanjalo na Kabu. Potom ode do vrela Zemzem, gdje mu Abbas dade da se napije, i time za sva vremena potvrdi tradicionalno pravo sinova Hiamovih da opskrbljuju hodoasnike. //
60 61 62 63
Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 204-206. Isto, str. 145. H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 27. Kuran, XXVII:81.
Ruenje kumira u Kabi ima dublje simboliko znaenje. Ono predstavlja ruenje idola u samom ovjeku, ruenje grijehova kojima je sklon, suprotstavljanje kultovima koji stoje izmeu njega i Boga. Ruenjem idola u srcu ovjeka, a ti idoli su klanjanje ovosvjetskim stvarima, vjernik u svom srcu postie Boije jedinstvo, to znai da vjeruje samo u jednog Boga i voli samo Njega. Ahmed Nurudin u muselimovom licu vidi idolopoklonstvo. Kameni kipovi kojima se Nurudinovi protivnici klanjaju jesu mo, vlast, neistina, nepravda i surovost kao sredstva da se do moi i vlasti doe. Ahmed se kao i Boiji poslanici nalazi pred ljudima koji vjeruju u idole i koji odbijaju da mu povjeruju da govori istinu, a nemoan je jer u sebi ne nalazi snagu, da, kao poslanik Muhamed, porui te idole. Vrhunac ovih gradativno poredanih Nurudinovih pokuaja da se izbori za pravdu jeste odlazak kod muftije, koji bi se mogao uporediti sa sukobom poslanika Musaa sa faraonom. Bog je traio od Musaa da ode kod faraona: Musa, idi faraonu. On se uistinu osilio. Idite ti i Harun faraonu. On se doista osilio.65 Musa odlazi kod faraona, govorei: Zaista sam ja poslanik gospodara svjetova.66 Meutim, im se Musa pojavljuje pred faraonom:
on mu prigovara ubistvo Egipanina a Musa mu odgovara da je to uinio nehotice dok nije bio poslanik, a iz Egipta je pobjegao iz straha. Faraon prigovara jedno nehotino ubistvo Musau, a on, svaki je dan svjesno i namjerno ubijao na stotine i hiljade ljudi. Iza toga faraon pita Musaa i Haruna Ko je va stvoritelj? Oni mu odgovaraju da je to Stvoritelj nebesa i Zemlje, Istoka i Zapada, Stvoritelj sadanjih i prijanjih naroda. Faraon na ove argumente odgovara prijetnjom zatvorom, a kasnije i ubistvom ako u njega ne budu vjerovali.67
Najpoznatiji dogaaj iz ivota poslanika Musaa jeste nadmetanje sa faraonovim maioniarima, kojim je Musa dokazivao da nije laac, jer mu je faraon prijetio tamnicom.
I Musa baci tap svoj, kad on zmija prava, a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su je gledali bijela. Ovaj je zaista vjet arobnjak ree glaveinama oko sebe faraon, hoe da vas arolijom svojom iz zemlje vae izvede. Pa ta savjetujete. (26: 30-35) /.../
64 Martin Lings, Muhammed. ivot Vjerovjesnika islama zasnovan na najranijim izvorima, Bemust, Sarajevo, 2004. str. 418-420. 65 Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 76. 66 Isto. 67 Isto.
REBRONJA
Faraon je sakupio svoje maioniare koji su prije natjecanja sa Musaom zatraili velike nagrade. /.../ Musa im ree: Bacite ono to elite da bacite! i oni pobacae konope svoje i tapove i rekoe: Tako nam dostojanstva faraonova, mi emo svakako pobijediti! Zatim Musa baci svoj tap, koji, odjednom, proguta ono to su oni lano izveli. arobnjaci se onda na tle bacie i rekoe: Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova! (26:41-48).68
To nadmetanje se nalazi u podtekstu sedmog poglavlja romana Dervi i smrt. Ahmed Nurudin odlazi pred muftiju, nadajui se da e pronai pravdu, a muftija, kao i faraon za Musu, simbolizira oholog vladara:
Obojica ugojeni, samo sa salom nejednako rasporeenim, bezbojni i zbrkani, sparueni sobnim vazduhom, kao da su presjedili od jesenas nad ovim crnim stolom od abonosa i nad ahom od slonovae. Ljutito u poetku, a onda sve bljee, sve bezvoljnije, muftija je prigovarao a drugi se saglaavao. Izgledalo je udno kako muftija pita, kako tvrdi, kako odgovara. Jedva sam uspijevao da uhvatim neki smisao. /.../ Upitao me, ne ustajui: Igra li ah? Slabo. ta hoe? Rekao si da doem. Molio sam da govorim s tobom. Rekao sam? Da, da. Kome? Kako je napolju? Sunano. Toplo. I zimus su tako govorili: nije hladno. Jesu li zime uvijek ovako otre? Gotovo uvijek. Strana zemlja. ovjek se navikne. Dosadna zemlja. Igra li ah? Debeli ovjek se umijeao, tiho: Ne igra, rekao je. A ta hoe? Ima neku molbu. Ko je on? Rekao sam ko sam, i da sam u nevolji, i da traim pravdu, i da mi je niko nee dati ako mi je on ne da. Muftija je pogledao u ovjeka pred sobom, ne krijui dosadu, gotovo s oajanjem.69
Kao to je za Musau jedini spas i dokaz njegovo nadmetanje sa maioniarima koji zabavljaju faraona, tako igranje aha sa muftijom postaje za Ahmeda Nurudina mogunost da spasi brata, jedini nain da oholog vladara navede da razmisli o nepravdi koja se ini. Buenje muftije iz nezainteresiranosti i mogunost igranja aha postaje igra ivota i smrti:
68 H. Adem Zilki, Allahovi vjerovjesnici, str. 101-102. 69 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 229-230.
REBRONJA
Moj brat Harun je rjeitiji od mene, pa poalji samnom i njega kao pomonika da potvrdi rijei moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem. (28:34)
Poslanik Harun je na neki nain nadopuna Musaaovog poslanstva. On je za Musaa predstavljao mogunost da nadomjesti ono to mu nedostaje, da bi mogao ispuniti svoju misiju. U romanu Mee Selimovia, Harun je, za razliku od Ahmeda Nurudina, bio hrabriji, sposobniji da iskae svoja htijenja i ciljeve. To je vjeita pria o dva brata, od kojih je jedan nuno hrabriji, otvoreniji, blii ljudima i ivotu. Harun je brat otvoren ka spoljanjem svijetu, a Ahmed brat zatvoren u svom unutranjem svijetu. Kao takav, Harun je za Ahmeda onaj dio njegove linosti koji mu nedostaje, nadopuna njegovog bia bez koje se ne osjea potpuno, kao to je i poslanik Harun bio nadopuna Musaaovog poslanstva. Harun je, zapravo, Ahmedov alter ego, a nakon gubitka alter ega poinje uruavanje Ahmedove linosti: Kao da se neto otkinulo u meni i sad ga nema, to je sve.75 U trenutku kada muftija odbija da pomogne Nurudinu, on shvata da svog brata, dio sebe, zauvijek gubi: // i neu znati ne samo gdje je Antiohija prokleta bila! ve ni kako je ime sinu moje majke.76 Autor ovdje ne istie na kog sina iste majke se misli. U trenutku kada oaj kulminira, kada gubitak brata postaje sve izvjesniji, Nurudinovo ja se gubi, potpuno nestaje on i brat postaju jedno. Borba za brata je borba za sebe samog, njegov ego se potpuno odvaja pa on o sebi govori u treem licu. Tada se Ahmed i Harun, borac i ono za ta se bori, kao Musa i Harun, spajaju u jedno. Uruavanje Nurudinove linosti poinje zbog gubitka brata kao onog dijela njegove linosti koji je predstavljao oslonac. Nakon gubitka tog oslonca, cijeli sistem vrijednosti, cijeli njegov ivot uruava se. Zatim, pokuavajui da neim zamijeni oslonac bez kog je ostao, Ahmed u sebi gradi pobunu kao novi oslonac. Olienje pobune jeste Ishak, koji je psiholoka zamjena za brata, zapravo za kompletnu linost kakva bi Ahmed mogao da bude kada bi posjedovao i bratove osobine, za linost koja predstavlja realnu ravnoteu kakvu Ahmed nikad nije uspio postii.
Ishak, esta moja misao, najlake sjeanje, nesigurna elja mene nesaznanog i neostvarenog, daleko svjetlo moje tame, ljudsko uzdanje, traeni
75 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 250. 76 Isto, str. 238.
Ishak je sada zamjena za brata, za izgubljeni dio sebe: Htio sam da ujem poznata imena. Hasan i Harun. Ne. Hasan i Ishak.78 Ovo je centralna kuranska pria stavljena u podtekst romana i oko nje se gradi glavni zaplet. To autor potvruje i u osmom poglavlju, kada citira rijei poslanika Musaa: Musa ree: Moj Boe! Daj mi pomonika od blinjih mojih, Haruna, brata mojega, ojaaj njime snagu moju. Uini mi brata pomonikom u poslu mome. Moga brata Haruna vie nema, i mogu samo da kaem: Moj Boe, ojaaj njim mrtvim snagu moju. Njim mrtvim i nesahranjenim po zakonima Boijim, nevienim i necjelivanim od svojih najbliih pred veliki put s koga povratka nema.79 U osmom poglavlju romana autor direktno upuuje na priu o Kabilu i Habilu80: Ja sam kao Kabil, to mu Bog posla vranu koja rovljae zemlju, da ga poui kako e zakopati tijelo mrtvog brata. A on ree: Jao meni, zar ne mogu uiniti ni koliko vrana, da zakopam tijelo mrtvog brata svoga. Ja, nesreni Kabil, nesreniji od vrane crne.81 Ovdje autor upuuje na prvo ubistvo u ljudskom rodu bratovljevo i na dogaaj koji je objasnio ljudima kako treba sahranjivati mrtve. Strast je zaslijepila Kabila i on ubija brata Habila:
I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih.(5:30)
Ovim je, primarno, iskazana Nurudinova alost zbog nemogunosti da brata dostojno sahrani i oplae, ali potencijalno i osjeanje krivice za bratovljevu smrt, za nesposobnost da ga spase. Izostanak sahrane brata jeste ono to jo vie produbljuje oaj u njegovoj munoj psiholokoj drami, jer sahranjivanje i suoavanje sa mrtvim tijelom nosi olakanje, pomirenje sa smru a za vjernika i nadu u
77 78 79 80 81 82 Isto, str. 289. Isto, str. 281. Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 259. Po Bibliji Kain i Avelj. Isto. Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 20.
REBRONJA
drugi svijet: Nisam ga spasao ivog, nisam ga vidio mrtvog.83 U ovoj situaciji, Ahmed osjea kao da mu je brat jo mukiji ubijen. Istovremeno, u njegovoj svijesti produbljena je krivica zbog bratove smrti i samoprijekor zbog nedostatka hrabrosti i mogunosti da uini neto za njega, a to je iskazano time to sebe poredi sa bratoubicom Kabilom. U nastavku osmog poglavlja, Ahmed spominje i poslanika Nuha: Sada nemam nikoga osim sebe i tebe, Boe moj, i tuge svoje. Daj mi snage da ne klonem od bratske i ljudske alosti, i da se ne otrujem mrnjom. Ponavljam rijei, Nuhove: Rastavi mene i njih, i sudi nam. ivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti, on je najvei. A znam, zaboraviti ne mogu.84 Ahmed, poput Boijih poslanika, osjea duboku tugu i razoarenje jer na svom putu nije pronaao one koji bi povjerovali u njegovu istinu. Na poslanika Nuha autor aludira i na samom kraju romana: Sjedim na koljenima, sluam. U tiini sobe, negdje iz zida, iz stropa, iz nevidljivog prostora kuca kudret-sat, nezaustavljiv hod sudbine. Potapa me strah, kao voda.85 Ovim autor upuuje na priu o potopu koji se desio u vrijeme poslanika Nuha, a koja je analogna biblijskoj prii o potopu86:
Za vrijeme Nuha dogaa se jedan sveopi potop - Et-tufan, kao kazna njegovom narodu, u kojem, niko osim male skupine ljudi koja se spasla na lai, nije htio vjerovati.87
Ono to potapa Ahmeda Nurudina jeste strah. Taj strah on doivljava kao kaznu za svoje grijehe, ne smrt samu. Smrt je vie njegov spas, njegova laa na koju e se ukrcati, iako uplaen, on je tako donekle pomiren sa smru, jer vie ne nalazi spas, niti vidi nadu u ivotu. U trinaestom poglavlju romana govori se o eni koja pati zbog smrti sina i zato sebe kanjava:
Jo u samom poetku, kad sam krenuo u trgovinu, uo sam za jednu enu u Viegradu, udovicu nekog spahije. Nikog nije imala osim sina, mladia od dvadeset godina. /.../ Kad je mladi poginuo u ratu, majka se izbezumila, najprije nije vjerovala, a onda se zatvorila u sobu, jela samo crni hljeb i pila vodu, spavala na golom podu, stavljajui svako vee na prsa teki crni kamen. eljela je da umre, a nije imala snage da se ubije. Ali, kao za pakost, smrt nikako nije dolazila.
83 84 85 86 87
Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 259. Isto. Isto, str. 509. Vidi: Biblija, Stari zavet, Knjiga postanka, 6-8. Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 25.
U podtekstu ove prie se nalazi dogaaj iz historije islama, iz vremena poslanika Muhameda o onima koji su se rtvovali za vjeru: Umejja, poglavar roda Dumah, imao je jednog afrikog roba po imenu Bilal, koji je bio vrst vjernik. Umejja bi ga u podne izveo na otvoreno i naredio da se koiima svee na zemlju i veliku bi mu stijenu navalio na prsa kunei se da e ga drati tako dok ne umre ili dok se ne odrekne Muhammeda i okrene se vjeri El-Lat i El-Uzze89. Dok je ovo trpio, Bilal je govorio Jedan, Jedan.90 Kamen na prsima ovog roba iz historije islama simbol je iskuenja, dok kamen na prsima ene predstavlja nemogunost da se prevazie alost, ogromni gubitak koji vjeito obiljeava osobu. U oba sluaja, kamen na prsima predstavlja muenitvo, u prvom sluaju zbog ideala za koji se bori, u drugom zbog ljubavi prema sinu. U patnji ove ene Ahmed Nurudin vidi svoju patnju, a kada poinje da je lae, da bi joj pomogao da prevazie bol zbog sinovljeve smrti, on u njoj vidi elju da i sam pobjegne od mune stvarnosti u kojoj se nalazi:
Slagao sam spahinici da mi je jedan moj prijatelj, i on je poginuo, priao o njenom sinu, i da sam zato doao da je vidim, jer mi se ini kao da sam i njega poznavao. Slagao sam, jer je to bio jedini nain da pone sa mnom razgovor. /.../ Rekao sam da je bio lijep, pametan, dobar i plemenit prema svima, njean prema njoj, da se izdvajao meu hiljadama. Slikao sam njenu misao, i nisam mogao pretjerati. Svaka moja pohvala bila je majci slaba, nedovoljna.91
Ahmed Nurudin je u itavom romanu predstavljen i kao muenik, borac za pravdu koji ne uspijeva dobiti istinu od nepravednih vladara. Najvei muenik u historiji islama je poslanik Ejub92. On je bio iskuan jadima i mukama, boleu i smru cijele njegove obitelji.93 Ejub je muenik koji se istinski bori za svoje verovanje, dok je Ahmed onaj koji posustaje i postaje jednak onima protiv kojih se borio. Time je opet istaknuta razlika izmeu religijskih istina i ljudske realnosti. ovjek ne ostaje i ne moe da ostane ravan uzorima koji mu se nude.
88 89 90 91 92 93 Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 374. Predislamska boanstva Arapa. Martin Lings, Muhammed, str. 111. Mea Selimovi, Dervi i smrt, str. 375. Po Bibliji Jov. Vidi: Biblija, Stari zavet, Knjiga o Jobu. Walter Beltz, Mitologija Kurana. enja za rajem, str. 122.
REBRONJA
U podtekstu romana Dervi i smrt nalazi se i pria o rtvovanju sina zbog vjerovanja u uzvieni ideal, zapravo pria o poslaniku Ibrahimu i njegovom sinu Ismailu94. Ismail je trebao biti rtva i na to je kao dijete pristao: Tu Allahovu Odredbu, na koju je on svjesno pristao trebao je izvriti njegov otac Ibrahim koji se takoer Allahovoj odredbi pokorio.
I Mi smo ga (Ibrahima) obradovali djeakom blage naravi. I kad on (Ismail) odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim ree: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa ta ti misli? O, oe moj, ree: onako kako ti se nareuje postupi, vidjet e, ako Bog da, da u sve izdrati. I njih dvojica posluae, i kada ga on elom prema zemlji poloi, Mi ga zovnusmo: O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine, to je, zaista, bilo pravo iskuenje! I kurbanom velikim ga iskupismo. // (37:101-109)95
Kao to je Ibrahimovo iskuenje bilo da dokae pokornost prema Bogu tako to e rtvovati sina, tako je i Ahmedovo iskuenje bilo rtvovanje bliskog prijatelja. Autor romana se ovdje opet poigrava sa tokom dogaaja iz ivota Boijih poslanika, stavljajui jednu priu sa religijskom porukom u podtekst, ali u potpuno drugaije okolnosti. Umjesto religijske istote, Selimovi slika ljudski moralni pad, izdaju prijatelja, pokazuje kako borac za pravdu i sam postaje jedan od onih protiv kojih se borio. Selimovi u romanu Dervi i smrt esto imenima junaka daje simbolina znaenja ili tim imenima direktno upuuje na kuranski podtekst. Tako imenom Harun, kao to je ve navedeno, on direktno ukazuje na vezu sa poslanikom Harunom, a time i sa njegovim bratom Musaom. Znaenja imena takoe se mogu vezati sa osobinama likova romana. Harun je ime starohebrejskog porijekla i znai predragi96, a to je upravo pravi atribut za brata za kojeg se glavni junak u cijelom romanu bori. Ishak, kao simbol Nurudinove pobune, njegove nade i iskre u kojoj trai utoite upuuje na ime poslanika Ishaka, a znai razveselitelj, nasmijani, onaj koji je radostan.97 Jusuf upuuje na poslanika Jusufa i dogaaje iz njegovog ivota, a znai oaloeni, ucvijeljeni98, kakav u romanu jeste i Mula Jusuf kojeg glavni junak smatra izdajnikom. Hasan znai lijep, ljubak, krasan, izvrstan99, a to su upravo atributi Hasana iz romana. Ovaj nivo podudarnosti teko bi mogao biti sluajan i spontan.
94 Po Bibliji Ismael, Jomael. Po Bibliji Abraham ne rtvuje Jomaela, ve Izaka. Vidi: Biblija, Knjiga Postanka, 22, 1-19. 95 Mustafa Spahi, Povijest islama, str. 53. 96 Senad Agi, Senad Agi, Muslimanska lina imena, Starjeinstvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1988., str. 49. 97 Isto, str. 54. 98 Isto, str. 56. 99 Isto, str. 49.
Almir Zalihi
a li se putem stanja u izdavatvu jedne zemlje ili jednog naroda moe zakljuiti kakvo je stanje i koje su vrijednosti aktuelne u knjievnosti te zemlje i tog naroda? Odgovor na postavljeno pitanje iziskivao bi dug i kompleksan odgovor, to naravno nije primarni cilj ovog teksta, ali u svakom sluaju je nuno istai sljedee: U bh. izdavatvu, a ini mi se i knjievnosti, uporedo i autonomno ive tri drave, od kojih dvije sa po jednom nogom stoje u susjednim dravama, Srbiji i Hrvatskoj, oslanjajui se uveliko na izdavatvo takozvanih matica. Ozbiljniji poznavaoci ove oblasti tvrde da je ureenost odnosa u izdavatvu jedne zemlje savren odraz generalne ureenosti te zemlje. Ukoliko je to tano, a izgleda da jeste, Bosna i Hercegovina je zemlja bez zakona i bez perspektive. Upravo tako o ovdanjem izdavatvu misli veina onih koji se izdavatvom bave. Ono to se dogaa na polju beletristike i poezije neto je lake savladati, s obzirom na svu minornost koja prati ovu djelatnost, i koja bi u svojoj sutini trebalo da ima sasvim plemenitu misiju, a sada se svela, uz rijetke izuzetke, na puko ivotarenje, ali i meetarenje. Bosanskohercegovaki izdavai, autori i tampari okrenuti su tritu koje praktino ne postoji. U cijeloj BiH, i Federaciji i Republici Srpskoj, (bez udbenika) se ne objavi ni 500 knjiga godinje. Pravi broj knjiga, ustvari, nemogue je utvrditi. Ono to je stvarno dostupno iroj itateljskoj javnosti ne iznosi ni 60 % od pomenutog broja. U zemlji u kojoj se na prste jedne ruke mogu nabrojati istinske knjiare (dakle, one koje ozbiljno prodaju knjige, a ne olovke, tople sendvie ili oho ljepilo) i u kojoj nekoliko pisaca ima svog omiljenog itaoca; u zemlji u kojoj su bestseleri knjige koje se prodaju u 100 primjeraka veoma teko je govoriti o izdavatvu. Od nekoliko velikih predratnih izdavaa ostalo je samo ime (to za pametne i vjete i nije tako malo). U ratnom i poratnom periodu niklo je bezbroj malih izdavaa, uglavnom bez jasno definiranog izdavakog profila, izjavio je svojevremeno pisac Zlatko Topi. Kolega je, i danas, potpuno u pravu. Naalost,
POEZIJA
Svako dobro pjesnitvo ita se na poseban nain. Meutim, radost itanja ne prelazi uvijek u lahkou pisanja. Poeziju Amira Brke lijepo je itati, ali o njoj nije lahko pisati. italake radosti koje se mogu otkriti u njegovoj poeziji otvaraju interpretativne tekoe. Lijepo je postalo teko. Ako se od moderne poezije uobiajeno mora oekivati odsustvo pojednostavljenih ili izriitih, odvie jasnih znaenja, i otpor prema suvinom raskrivanju (to je, naprosto, njezina prirodna i razlikovna odlika), Brkina pjesnika prisutnost postavlja i zahtjeve vee od uobiajenih. Ona ostaje tman govor uprkos tome to govori o stvarima koje nepogrjeivo prepoznajemo i o stvarima koje svakodnevno (svakodnevno to je kljuna rije i osnovni prostor ove knjige) susreemo. U ovom iznevjerenom oekivanju da poznato uvijek mora biti poznato na isti nain ukazuje se jedan od pjesnikovih karakteristinih postupaka (da u prepoznatom ukae na neto to najee ne prepoznajemo) i jedan od razloga zbog kojih je lake biti italac (onaj koji nasluuje i prepoznaje, i u tako izdvojenom prostoru bezinteresno uiva) nego interpretator poezije Amira Brke (onaj koji naslueno i prepoznato artikulira i eksplicira). U knjizi avo na Dunavu (Biblioteka Alija Isakovi, Gradaac, 2008.) prepoznaju se pjesnikove ve ranije markirane teme, pa se ona na izvjestan nain moe smatrati rekapitulacijom ovladanog iskustva. Brkina poezija govori o svakodnevnom i o onom to bi, potiui iz samog sredita svakodnevnog, moglo da bude mitsko. Ispisujui mit svakodnevice kao jednu mogunost poezije i jednu mogunost ivota, ovi stihovi u susretu sa stvarnou prepoznaju ivotne oblike i prevazilaze tekoe uobliavanja. Bilo da je napisana u slobodnom stihu ili u nekom drugom preciznom obliku - Brkina pjesma je opredijeljena za tihu reinterpretaciju stvarnosti. Pjesnik, stie se dojam, razumije poeziju kao izlazak iz zadatog kruga imenovanja i slikovnosti, zbog ega je ona ispunjena preobraajima iskustvenih, vienih slika. Osnovna pozicija ove poezije prepoznaje se u oneobienim, esto iskoenim opisima i interpretacijama ivota, svakodnevnih relacija, stvarnosti i onoga to se u nekom asu uspostavlja kao vano u svakodnevnom. Ilustrativna je, u tom smislu, pjesma Po strani koja potencira obrnutu perspektivu tematizovanja svijeta. Smisao lirike, proitan iz Brkinih pjesama ili iz njihovog Godinjak 2008 / 235
ZALIHI
nenametljivog poetikog posredovanja, nije u tome da velikim rijeima govori o velikim temama, ve da tiho svjedoi o malim sutinama svakodnevice. Tako se istrauje mitsko u svakodnevnom i metafiziko u obinom. Simbolistiki tretman stvarnosti u ovim stihovima pokazuje teinu anonimne svakodnevice koju ivot mijenja drukije od epohalnih okolnosti, to ne znai da ga uope ne mijenja. Stoga mi se ini vrlo znaajnim citirati miljenje Ljiljane op koja (u pogovoru knjizi) kae: Insistiranje na sutinama ini jezgro poetike Amira Brke. Svestan da bezinteresno traganje za sutinama poduzima tek neznatan promil pripadnika ljudskog roda, pesnik neretko odustaje od mogunosti elitistikog, hermetinog saoptavanja svog pogleda na svet. Tada se odluuje za viak pripovedanja u pesmi, za humor, za pamtljivu zvunost (Jelaki blues), za svedenost na upeatljivu sliku ili vieznaan detalj koji pokazuje u kolikoj je meri ovaj pesnik istovremeno i budni (u hamvaevskom smislu budnosti) posmatra i aktivni uesnik u promiljanju svega vienog, doivljenog, proitanog, i pouzdan svedok, ali i tvorac jednog autonomnog pesnikog sveta koji uspeno funkcionie izvan datuma, geografije i inih odrednica svakodnevlja kojih se Amir Brka uporno ne odrie. A i zato bi, kada su njegovi motivi za pevanje i njegove pesme u tako savrenom skladu? Jezika redukcija u ovoj poeziji oslobaa postmoderni prostor za otkria nagovijetenih i omoguenih znaenja. U knjizi avo na Dunavu, kako se vidi, jezik nije samo sredstvo komunikacije ve i sredstvo samorazumijevanja subjekta. Subjekt je u ovoj poeziji izloen samopropitivanju, i on postoji i traje znatno due nego njegova zapitanost. Forme zapitanosti subjekta u ovoj knjizi iskazane su u nekoliko preciznih varijanti, i njima se pjesnik bavi gotovo opsesivno. U ciklusu Bijelo u crnom (ta mi je rekao pekar Adem) zapitanosti poinju od tvrave, prelaska granice o historijskoj spoznaji i misli o zemnoj smrti, da bi se, preko refleksija o gradu, bijeloj pekarskoj radnji, stiglo do potresnih reminiscencija o beznau, besperspektivnosti, uzaludnosti, nemogunosti povratka u poetno stanje i, moda prije svega, dosezanje do stanja u kojem subjekt preispitivanja vie ne moe da doe do orijentacije. Subjekt poezije Amira Brke priziva uenu Drugost, ili se zbog toga sam preobraava u Drugog sa kojim se i vodi dijalog dramatian u egzistencijalnom i u metafizikom pogledu. Drugoliki je, meutim, najee u istom, u onome ko se pita o sebi pitajui se o drugome. Dok se neimenovano priziva, praeno raskrivanjem tradicionalnih toposa logike i isticanjem napetosti u relaciji strast patnja, tijelo subjekta eli se izloiti razaranju. Poziciju subjekta neprestano obiljeava gubitak teine logosa bia, zbog ega je u ovoj poeziji tako sloeno imenovanje tereta, od raskuenog do zaboravljenog. Subjekt, kojeg nita ne moe utjeiti, pa ni nemirna i zainteresovana svijest o svemu, postaje razorena dobroudna bitnost. Smrvljeno bie rastaje se od svoje uene prirode, prieljkujui i fizioloko gubljenje tijela u metafizikom samorazumijevanju: razmiljam da moda pekaru preorijentiem 236 / Godinjak 2008
ZALIHI
sera Alikadi je svojim trikovima izraza uspjela da doe do pravog stanja stvari. Ona je napisala mnogo toga to obino ostaje skriveno i preueno. Kod Bisere Alikadi rijei su poravnane sa stvarima, i u tome je u ovoj knjizi na tragu Ogdena Nea. Rijei ive svoj ivot. Npr. Iskrena pjesma. Nije to igra radi igre nego se eli pokazati kako funkcionira na lini misaoni tok. Kada se ispjeva pjesma sa naslovom, poetkom i krajem (za kraj se uvijek uva neka efektna slika), sa temom o kojoj se neto i kae tada je to jedan intelektualni proizvod koji sa osjeanjima, sa stvarnim emocionalnim doivljavanjem ima vrlo malo veze. Zapravo je postignut kontra-rezultat. To je poput holivudskog filma u kome, poslije silnih peripetija, sve zavrava hepiendom, pa taj sladunjavi kraj rui cio zaplet (smisao filma), tj. proglaava i sebe i cio zaplet lanim. Ako je mogu bajkoliki zavretak ivjeli su dugo i sretno, onda se postavlja pitanje: kako nastaju svi ti krvavi zapleti, nepravda, la i nesrea? Kako se stvari, zapravo, zavravaju? Konano, u kakvoj su vezi? Zato toliko bezrazlone borbe, kada je mogua i srea?! Ili se eli rei ona stara biblijska da put do sree vodi kroz dolinu plaa, kroz pakao. Stvar je, meutim, u tome da konflikt postoji, da je postojao i da e postojati, pa je, npr., pisanje ljubavne pjesme la, lani posao i lani rezultat. Jo su stranije tzv. rodoljubive i bogougodne pjesme, poezija i pjesnici (pjesme: Kastracija-Instalacija; Dekonstrukcija-Konstrukcija; Zdravica nate srce; Do grla dolo; Saobraajno izvjee sa puteva Bosne ponosne; Korov biljko ime ti je mit). ovjekova tenja ka idealnom, ka idealizaciji mora se temeljno i neprestano ruiti i ismijavati. To nije lahak i zahvalan posao. Ljudi koji nemaju umjetniku icu i nerv za suvremeno ne mogu se nauditi tom naem poslu blaenja i porunjivanja ivota, koji je i inae teak i ruan kau oni. Dananji moderni pjesnici su u strahovitom konfliktu sa tzv. javnim mnijenjem, vladajuim iluzijama sree i blagostanja, i dobrim dijelom svojih kolega. Alikadieva nam govori ta ini sluzavi poetski diskurs: negodovanje, albe, tube i kukumavke. Upravo je to diskurs spomenutog javnog mnijenja i savremene estradne poezije. Okvirna pria o zbilji, obinim ljudima, njihovom ustavu, sustavu i javnom biljeenju srama jeste nova/stara civilizacijska situacija drutva u kojem ivimo. Ipak, svaki propis ili zakon jeste neto beskrajno problematino mada na prvi pogled izgleda ba suprotno. Zakonodavci misle da su zakoni jasni, precizni i razloni. Pjesnikinja doarava pravo stanje, doarava nam njihovu neshvatljivost, fragmentarnost i bizarnost. Zamislite ovjeka koji izlazi pred sudiju jer je popio au vie sa hiljadu svojih linih razloga, opravdanja i okolnosti. Zapravo, moe se rei da je itav njegov proli ivot vodio do tog trenutka. Sudija sa istom takvom prethistorijom sjeda za sto i hvata se zakona. Zamislite Rat i njegove posljedice (naziv jedne od pjesama) u kojem se cjelokupni ivoti moraju svesti na rijei sve je uzaludno. Jasno je samo da se neki udovini i neuhvatljivi mehanizam suprotstavlja ivotu. Situacija je zbunjujua, jer nas taj isti mehanizam nagoni da krimo pravila i da ih istovremeno potujemo kao kreteni! Mi, zapravo, zbog te civilizacijske situacije nismo u stanju ni da se bavimo stvarnim ivotom. 238 / Godinjak 2008
ZALIHI
vodei u etnju napijajui; praznei je i punei strastima. Ponekad i poneko itajui joj stranice ispunjene slovima. I niko ne pogrijei! svak u sebe, svak ispod sebe... svak pod sebe... Povremeno ih putamo (tijela nae goste) da kao psi-ubice kolju jedni druge. A znajui, u svakom trenu: sueno im je da umru, nestanu, zemlja da postanu. I, vodajui za ruku tog monstruma udovite, upitamo li se nekad, i iko: Ko nam ga dade na revers i u ime kakve i ime propisane kazne? Jedino samo ostaje da me interesuje: ta li ostaje onome koji je zaduen za tijelo onda kada to tijelo konano nestane bestraga? (Idila i uas) Stoga zbirka pjesama Nova pusta zemlja nudi mnotvo moguih pristupa, kako pri itanju tako i u procesu analiziranja to je sigurno pokazatelj kvaliteta i zanimljivosti no uvijek ostaje sumnja da li je pogoen onaj pravi i koliko je toga proputeno. Nosei u sebi odgonetanje svijeta, otpor prema potinjenosti, uspijevao je pjesnik da se odmetne i stvori osobeni poetski svijet, vlastitu istinu pjevanja. Njegova poezija je ifra slika ljudske sudbine, imenovanje raskone pustoi ovjekova postojanja. Njegova je tragika u konanici, a samo takva poezija, pomalo paradoksalno, traje, opstaje. Neprestano evoluirajui ka jednostavnosti pjesnikog izraza, Mahmutefendi se sve vie oslanja na vlastito iskustvo, njegova poezija je sve vie ispovijest. ini mi se da nijedan bh. pjesnik nije tako dodirnuo prostor ovjekove neizvjesnosti, njegovu tamu, unutranje nemire, trajanje, borbu sa samim sobom, vlastitu samou u mnotvu. Besmrtnost je obina smrtnost. Kao smrtnost make Zemlje i... ovjeka. Sad jesi sad nisi. Je li besmrtnost toliko prolazna ? Pa jeste! 240 / Godinjak 2008
ZALIHI
u stanje metafizike ispranjenosti ili drutvene letargije. Postmoderni pjesnici u startu odustaju od ove iluzije privremenosti i okreu se istovremenom ispitivanju jezikih strategija i drukijih mogunosti spoznaje svijeta. U svim tim poetikim transformiranjima gotovo da nema izrazitijih prelaznih oblika, mada se podrazumijeva da nijedan od tipova govora, u krajnjem sluaju, nije mogao da ostane imun na meusobne utjecaje. To je, moda, najvea poetika i aksioloka korist od prisutnih poetikih prelaza u bh. poeziji. Mensur ati je u knjizi Pjesme za drugo mjesto (Zalihica, Sarajevo, 2008.) izabrao pjevanje iz pozicije osvijeene margine i potpuno je svjesno odlagao ono to se u knjievnohistorijskim razmatranjima uzima kao neminovno: dolazak sa margine u centar. Centar, meutim, nije pitanje vrijednosti ve pitanje ustaljenosti jezike prakse. Otuda je ati ve sada, zapravo, u centru (ili, da budemo sasvim precizni, u jednom od centara, jer centar nije vie jedan), ali to znaju samo rijetki itaoci poezije. atiu je, izgleda, vie stalo da bude prisutan nego da bude utjecajan. Njegovo pjesnitvo nema nikakve korozivne, prosvjetiteljske, uope velikonaracijske ambicije, pa tako nema ni ambicije da mijenja poeziju jezika na kome nastaje. Ovo pjesnitvo nas nee voditi ka katarzinom ishodu. Katarza i znaenje u ovoj poeziji preputeni su onima koji, po svaku cijenu, pa i po cijenu djeliminog ili potpunog razilaenja sa zadovoljstvom u tekstu, hoe da dopru do njih. atievo pjesnitvo jednim dobrim dijelom nastaje na dekonstrukciji snova i uinaka humanistike ideologije i retorike i u poeziji i u stvarnosti. Otuda je pretean status ovog pjesnitva imanentan njegovim poetikim osnovama. Istiui privremenu vanost rijei koje se izgovaraju olahko, poetiko bie ove knjige podrazumijeva da rije stie vanost samo ako misli u sebi i ako ima u vidu vlastitu metafiziku nunost. U pjesmi Komar subjekt se okree refleksiji, otkrivajui u sebi prostore samoartikulacije: amo je jednom u snu bilo toliko vano da neto kaem i pokuavao sam rei gurao kroz usta rijei kao da guram roenu djecu kroz prozor i nijedno sigurno u moju ljubav nije pustilo ni glasa Samorefleksivnost postaje, na taj nain, uslov da bi se o bilo emu mislilo. Komar kao da veim dijelom, parafraziramo li pjesnika, u tiini kazuje o odsustvu sredita, o nestabilnosti, neodreenosti i nepostojanosti, o prostoru kome je oduzeta teina i biu kome je neizvjestan lik. Meutim, to nije miljkovievska derealizacija kojom se predmet oslobaa sopstvene svakodnevnosti da bi zadobio simboliki karakter, ve postapokaliptika pozicija jedinke. Iskazujui krajnju sumnju i podvrgavajui sve problematiziranju, pjesnik izlae sumnji i jezik kao posrednika izmeu subjekta i svijeta. Tu negdje, meutim, 242 / Godinjak 2008
ZALIHI
nedostatkom ne poruuje se besmisao, nego se ukazuje na trag, to ipak samo govori o odsutnosti. Drugim rijeima, smisao valja nai. A dok se ne nae, valja se opustiti i uivati u trenucima izostanka loginosti i diktata logocentrikoga uma, te prepustiti se nesputanom prividu izostanka pravila. Poetska zbirka Naide Mujki Oscilacije (Naklada Zoro, Sarajevo, 2008.) u svom je motivsko-tematskom sloju dvostruko kodirana: proeta je iskustvom neposrednih egzistencijalnih situacija, koje istodobno reflektiraju svoju proivljajnu dimenziju, i obrnuto, tako da se stalno dogaa uzajamni proces ogledanja pjesnikih slika i psiholokih manifestacija. Snani izvansubjektni poticaji za tekstualno uobliavanje prelamaju se redovno kroz transparentno izgovorenu i vrsto pozicioniranu instancu lirskoga subjekta, tako da nema, kako smo navikli itati u postmodernistikoj poeziji, mehanizama koji to Ja ele prikriti ve, naprotiv, otkrivaju ga kao glavnoga koordinatora materijala iz kojega izrasta tekst. To Ja kao da kroz tekst progledava, kao da tekstom skida mrenu sa sebe i svijeta oko sebe, ne zazirui ni od egzistencijalno najbolnijih mjesta, zapravo, ba od takvih ne, pa ih upravo verbalizacijom pokuava, ne dokinuti, nego iz sebe ih, a sebi izgovoriti, sauvati, pretoiti u jezik, uobliiti gramatikom egzaktnou tu neprevladivu emotivnu oscilaciju. Iz oscilatorne perspektive preispituje se i potencijal svakodnevnih, iskustveno naizgled minornih dogaaja, poput kupanja ili pranja sua, ili pak onih koji se ine odavno potroenima, kao etnja na kii, posjeta galeriji, a koji dobivaju povlateno mjesto u intimnom svijetu lirske junakinje, s obzirom na to da njihova vanost, lei, kako ona uvia, samo u uglu gledanja. Naime, dok za neke prizore iz kontinuuma ivota pita: ta, sama ena moe da uradi, sa vikom slobode, ista ta ena odgovara: moe da ita o stopalnim kostima, stvarajui na sopstvenom kockaste modrice svih veliina, ili, da isproba ukus novih cigareta, zavaljena u rasklimanu fotelju, u oba sluaja, nije na gubitku, to sugerira tri razine svijesti: onu o hijerarhiji dogaaja u autobiografskome univerzumu; onu o moi medija u kreiranju percepcije neijega personaliteta, koja naruava ili potpuno obre taj intimno skrojeni poredak po vanosti, a u skladu s oekivanjima javne sfere sklone senzacionalizmu, to ga zanima mnogo vie od bakinih lijekova u korpici ili make-up cirkusa na licu. pa onda i onu o svojevrsnoj hijerarhiji te moi razliitih medijskih objava. Impresivna mnotvenost semantikih slojeva u tim ulananim, sadrajno nesusjednim, ali ipak vrlo itkim slikama, ini poeziju ove autorice ozbiljnim i zrelim pjesnikim inom. Putovanje kroz poeziju Muhameda Elezovia u knjizi Zmijama sam otrov pozajmljivo (Dobra knjiga, Sarajevo, 2008.) otkriva nam pjesnika koji je geografski odreen i omeen Hercegovinom, i koji donosi onaj dah i atmosferu koju su u poeziji izgradili Humo i Mak. Istai emo jednu karakteristinu osobinu Elezovieve poezije: rije je o njegovom proirivanju tematsko-motivskih okvira, uvoenjem inilaca savremenog iskustva, u pronalaenju razloga za pjesmu 244 / Godinjak 2008
ZALIHI
odmak, na promatranje koje se u pjesmi manifestira iskazom lirskog subjekta. To stanje nipoto nije ravnodunost, prije strategija koja e dovesti do potpunijeg sagledavanja svoje nutrine u kontekstu meuljudskih odnosa i univerzuma koji ih ispunjava. To se ostvaruje u stihovima nastalima na propitivanju stanja duha i stanja tijela. Njihovim ispreplitanjem dolazi se ne samo do manifestacije iskrena svjedoanstva ve i do pobjede kako nad tijelom, tako i nad tekstom. injenica svjesnosti vlastite pozicije istovremeno je njezina promjena, jer je osvijetena pozicija uvijek pozicija drugog stepena. Ili, reeno stihovima Damira A. arevia, koji se pita: gdje je rije da je pokrenem? (Prije sraza) Njegova rije, dakako, nee promijeniti svijet, ona to niti moe, ali pozicija u kojoj je rije izreena otvara mogunost sraza, predstavlja angairanost instance koja u unutranjoj kartografiji vlastitoga jezika i teksta naglaava autentino postojanje. Knjiga Emsudina Sinanovia Tarih o Slavonki (KDBH Preporod, Zagreb, 2008.) jeste fino poetsko tkivo zavodljive, povremeno erotine mirnoe, koje spretnim isprepletanjem modernistike metaforinosti i postmodernistike citatnosti iskuava psihoterapeutski uinak revizije intimne povijesti (pri emu se sama mogunost obnavljanja davno doivljenoga i proivljenoga izvrgava sumnji), propituje memorijski potencijal tijela i teksta te nudi opciju definicije pjesnikoga jezika i pisanja uope.
PROZA
Istinski talentiranog umjetnika otkriva stil: umjetnik je onaj ovjek koji u prikazivanju ivota i svijeta manifestira svoju osobnost, odnosno stil. Ali stil ne znai sklad rijei ili boja, stil nije neto to se vidi samo u sklopu boja ili rijei nego u cijelom umjetnikovom postupku, od njegovog gledanja na svijet do njegovog sklopa rijei ili boja. Ima umjetnika koji piu ili slikaju najraznovrsnije stvari iz ivota, ali, naalost, u tom svom putovanju po svijetu tema i motiva nisu otkrili sopstveni stil. S druge strane, mogu sve teme jednog umjetnika biti monotono sline, ali je injenica da je on pronaao svoj stil, kao Vincent Van Gog ili kao Semjuel Beket. Samo drugi su markantni, autentini, znaajni umjetnici. Samo kod njih je dovoljno vidjeti jedno djelo, pa zakljuiti da je rije o autentinom, osobenom umjetniku koji slae rijei ili boje da bi izrazio svoj pogled na svijet. Od prvih objavljenih pjesama Mirsad Sijari je bio pisac ne tako raznovrstan po svojim temema, ali pisac sa svojim specifinim stilom. Sve u njegovom djelu, od njegovih sumornih ratnih pjesama do na izgled tromog toka njegovih reenica u romanu Jo jedna pjesma o ljubavi i ratu (Connectum, Sarajevo, 2008.) natopljeno je neim autentinim, neponovljivim, jedinstvenim. Dakle, nakon objavljivanja ovog romana, to vie nije samo utisak nego zakljuak. Motivi njegove proze izvueni su iz banalne svakodnevice, liene svakog romantizma, svake pustolovnosti, svake bizarnosti. Ali svijet koji on stvara po motivima realnog svijeta, nije beznaajan, obian, banalan. Ne treba mijeati svijet koji on opisuje, 246 / Godinjak 2008
ZALIHI
i pedantnom sjenenju realistikih detalja, Advan Hozi je romanom ekajui nafaku zbunio sve one koji su poznavali njegovo ranije djelo. Sve ono to se u njegovim ranijim pripovijetkama s pravom smatralo slabou i nedostatkom, Hozi je vjetom primjenom uspio da pretvori u specifian kvalitet osobene satirine proze, tako da ni njegova suha, ravnomjerna reenica, puna faktografskih detalja, opisa i paljivo iscrtanih slika, nije predstavljala smetnju prisnom saivljavanju s tekstom, ve pozitivno svojstvo jedne moderno koncipirane satirine pripovijesti. Primjena tradicionalnih realistikih rekvizita u alegorinoj satirinoj prii obezbijedila je romanu ekajui nafaku neku udnu dra, prvenstveno time to je prividno konvencionalno ispriana pria, svojim unutranjim djejstvom, zadovoljila modernu koncepciju satirine proze, u kojoj su humoristini elementi, duhovite aluzije i otre invektive zamijenjene literarnim postupkom koji novu stvarnost gradi od istog materijala od koga je nainjen i realni, iskustveni svijet. Knjiga Damira abotia Zaziva meleka (Naklada Zoro, Sarajevo, 2008.) nagraena je u rukopisu nagradom knjievnog konkursa Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih pria. Na prvi pogled jednostavne prie zavode svojom slojevitou, a kako odmiemo kroz knjigu one postaju sve interesantnije i vjetije satkane. Tako e u nekima od pria aboti posegnuti za historijskom pozadinom, ubacivi u njih zaplet po napetosti ravan onima u kriminalistikim romanima, u drugima e opet preovladati motivi suvremenosti koji kontekstualiziraju sliku poslijeratne Bosne, siromane, zavaene, poniene, oneovjeene. Zemlja u kojoj se svaki sukob rjeava tuom uz korienje otrih predmeta nije zemlja za ljubav, koju pripovjeda u moda najboljoj prii iz prve cjeline Julska sjenka u Canberri tako silno eli da negira. U tom smislu zbirka pria Zaziva meleka potcrtava sumornu sliku prostora na kome hajduija trai povod za sukob bez obzira na ideologiju. ini se da je u prvih osam pria narator imao elju da uopava i kontekstualizira, a u drugom dijelu komentira uraeno u prvom i pokae koliko smo se malo izmijenili i koliko smo malo historijskih lekcija shvatili. Roman Osmana Arnautovia Ukleta arija (Bosanska rije, Tuzla, 2008.) odmah po izlasku iz tampe pobudio je nesvakidanje interesovanje italake publike i kulturne javnosti u BiH. Za manje od mjesec dana, na predstavljanju u Tuzli i na Sajmu knjiga u Sarajevu, gotovo da je prepolovljeno prvo izdanje, a ve ima interesa i za njegovu ekranizaciju tvrde u izdavakoj kui Bosanska rije. U osnovi ove autentine detektivske prie je nesvakidanja sudbina Bonjaka Nedima koga je od efa bijeljinske policije (koji ga je, u aprilu 1992. godine, stavio na spisak za likvidaciju), za 2.000 maraka otkupio jedan seljak. Njegov spasitelj e ga, potom, odvesti u podrum svoje kue, gdje e ga okovati u lance i drati zarobljenog punih 14 godina. Zlatko Luki: Katarza, Fondacija Fra Grgo Marti, Kreevo, 2008. Roman prvjenac Fadila Duranovia Sutra je novi dan (Bosanska rije, Tuzla, 2008.) iskrena je i gorka pria o ljubavi i prijateljstvu, o naim naravima i mentalitetu, o ljudima kakvi stvarno jesu, o dobru koje danas nije isplativo, i zlu 248 / Godinjak 2008
ZALIHI
dvojbe i probleme, na nain koji nas tjera na razmiljanje, koji nas emocionalno i duhovno pogaa i angaira, koji nas upuuje na prevrednovanje i mijenjanje ili na dublje razumijevanje postojee stvarnosti, povijesnih pretpostavki opstojanja odreene zajednice, pa i naeg vlastitog uea u svemu tome. Posredstvo rijei, unutranjeg monologa ili dijaloga svedeno je kod Hamzabegovia na najmanju mogunu mjeru. U meuprostorima njegovih svedenih reenica tinja moralna i psiholoka drama. Rijei dijaloga su samo finalni proizvod izvjesnog doivljavanja ili iskustva, koncentrat koji je vie tu da nas privue onome to se u njemu krije no da nam baci u naruje jednostavnu istinu o istinama koje nisu jednostavne. Hamzabegovievi akteri rijetko misle pred itaocem, a pisac jo rjee imenuje jasnim, eksplicitnim rjenikom njihova intimna stanja ili njihovu misao; stvarnu sloenost njihovih stanja, njihovu obuzetost sobom, otkriva nam geometrija malih simbola usaenih u materijalnu realnost prozne slike. Hamzabegovi je zanijet plastikom detalja, harmonijom malih dijelova i cjeline. S druge strane, on oduzima svojim junacima idejni zakljuak, posljednju rije, sugerirajui je, viim rafinmanom, samom itaocu. Prema elementima tih simbolinih detalja, Hamzabegovia bismo u izvjesnoj mjeri mogli smatrati uenikom Hemingvejevim. Ali svako grublje poreenje je iskljueno. Analiza njegove prozne slike mogla bi nam otkriti autentinost pripovjedakog iskustva ovog pisca. Rekli smo da izvjesne prikrivene realnosti junaka dobijaju svoje utoite ili svoje razrjeenje u slici njihovog ulnog doivljaja; veim brojem proznih slika iz Hamzabegovieve pripovijesti moglo bi se pokazati kako se i neke kolektivne realnosti srpskog ratovanja na prostoru BiH 9295. odraavaju u tim slikama, upuujui nas na ono to veliki materijalistiki analitiar umjetnike imaginacije, Gaston Baalar, zove materijom uobrazilje. Pljaka je, nesumnjivo, bila jedna od takvih kolektivnih realnosti tog rata. Pljaku emo, i kad je niko ne imenuje, osjetiti. Roman Nigdje, niotkuda Bekima Sejranovia (Profil, Zagreb; Buybook, Sarajevo 2008.) pisan je u autobiografskom kljuu; radnja romana prati kljune dogaaje iz autorova ivota od djetinjstva u Brkom, preko srednjokolskih dana provedenih u Rijeci, pa do odlaska u Norveku, gdje glavni junak studira i radi kao prevodilac, ali i proivljava dvije ljubavne prie, od kojih jedna rezultira i brakom. Knjievni kritiar Boidar Alajbegovi istie da je temeljna znaajka rukopisa i najee rabljeni postupak u romanu je digresivnost, to se prepoznaje ve u poetnom poglavlju romana gdje se pripovjeda, opisujui sahranu svoga strica, prisjea i prethodnih dviju denaza kojima je prisustvovao. No, poetni opis sahrane autor rabi i u svrhu apostrofiranja neprilagoenosti kao jedne od najizrazitijih crta pripovjedaeva karaktera junak je, naime, jedini koji tijekom obreda sahrane stoji na nogama, dok svi ostali ue, u molitvi. No, junakova neprilagoenost, zapravo, predstavlja samosvojnost individualca nespremnog na kompromise, koji na svijet gleda zrelo i kritiki, ne prihvaajui lagodnost samozavaravanja, dok je njegova sklonost autodestrukciji koja se oituje u estim i estokim opijanjima rezultat brojnih kriznih situacija i trauma kojima ga je 250 / Godinjak 2008
ZALIHI
bio je boem kojeg su potovali konobari pariskih nonih barova, beogradskih klubova, tuzlanskih i sarajevskih kafana, bio je ovjek istananih manira kojem su pristajali saloni evropskog plemstva, ali i teferii u Vojkoviima. Njegov sin Ismar, i sam vrstan umjetnik, prvi put u knjizi Portret sa spomenicom (Vrijeme, Zenica, 2008.) otkriva detalje iz ivota sa ocem. Knjiga Portret sa spomenicom pokazuje da je ivot velikog slikara bio jednako uzbudljiv kao i kompozicije njegovih slika, a sin, dakle autor knjige, iskazuje ovim tekstom iznimni literarni talent, smisao za detalj, neobini a bitni kroki, dok nadahnuto ispisuje oev ivotopis. Branko opi Treba sanjati (Vrijeme, Zenica, 2008.) riznica je uspomena i sjeanja, pria i anegdota. Enes engi je svojedobno doao na ideju da povede razgovore s Brankom opiem o njegovu djetinjstvu i ivotu. Tako je nastao ovaj svojevrstan humorni dnevnik. opievo pamenje je neumorno, a Enes engi je autentino zabiljeio njegove intimne trenutke i sainio svje literarni mozaik, neiscrpan u motivima i dogodovtinama.
IZABRANA DJELA
Izdavaka kua Zonex iz Sarajeva objavila je Izabrana djela amila Sijaria u sedam knjiga, elei da naoj prilino letarginoj knjievnoj i italakoj javnosti jo jednom ukae na neupitnu vrijednost opusa pisca koji je po mnogo emu izuzetan. Kompleksan pripovjeda, ovjek i pisac stvoren za priu, zapravo stvoren od pripovijedanja, amil Sijari je ivio za priu i od prie, mimo toga kao da nije ni postojao. A da li je i mogao biti drugaiji intelektualac irokih vidika i nesluenih opservacija ponikao u kraju stoljetnih naratora, koji priu prenose sa koljena na koljeno, priu koja ivi u njima i njihovom narodu, a svaki je dograuje, umiva, glanca, prilagoava i uvijek u svakom kazivanju imamo novu priu. A zvijezde su htjele da u literaturu ue na velika vrata, ili uleti kao meteor kako je esto govoreno i pisano 1955. godine, pa i prije i poslije tog znaajnog datuma u ivotu mladog amila Sijaria, kada je njegov roman Bihorci proglaen za najbolji roman ondanje Jugoslavije. I naravno, sve to je kasnije amil Sijari napisao i objavio potvrdilo je rasko njegovog pripovjedakog talenta. Prireivai Zonexovog izdanja su se fokusirali na najbitnije u djelu amila Sijaria, pa stoga ovaj komplet sadri pored spomenutih Bihoraca i romane Konak i Raka zemlja rascija, dvije knjige pripovijedaka, izbor iz putopisa i sabranu liriku. ini mi se ovom prilikom, zgodnim istai nekolike opservacije prof. dr. Hasnije Muratagi Tune o Bihorcima: Bihorci su samo na prvi pogled poetoloka pria o zabavnom ivotu jednog malog kraja, a mnogo vie prozirna i britka naracija koja raskrinkava intimne i kolektivne konvencije i vrlo sloen ideoloki poredak. Roman je samo naizgled pria o prostim ljudima, onim najbliim prirodi, naivnim i jednostavnim. Zapravo se radi o vrlo sloenim linostima, izuzetne pronicljivosti i inteligencije. Dovoljno je samo uputiti na Hadiju i njegovo udaljavanje 252 / Godinjak 2008
ZALIHI
spjelom pohodu na Be i u iz toga proisteklom, posebno za Turke koji su ve ivjeli preko Save, neopovoljnom mirovnom sporazumu, sa kojim praktino zapoinje dugotrajni proces opadanja osmanske moi i osipanja tog velikog carstva. Kad govorimo o irini zahvata, imamo na umu Sijarievu ambiciju da u gustom tkanju romanesknog teksta isplete mreu produktivnih polariteta u ijoj se dinaminoj interakciji sublimiraju i duh vremena, i povijesni udes ljudi tog podneblja, i transhistorijski (nadvremeni ili vanvremeni) metafiziki klju sudbine ovjeka samim postojanjem upuenog na patnju i stradanje. Za razliku od Bihoraca, koji predstavljaju raskonu jezikostilistiku sublimaciju sandakog karaktera i mentaliteta, od Konaka kao ponorne i u kljuu psiholokog realizma minuciozno provedene introspektivne studije osmanske dekadencije u Srbiji 19. stoljea, te od romana Kuu kuom ine lastavice kao hronike jedne porodice u kojoj se kroz iroku lepezu likova oslikavaju modaliteti i razorne posljedice sraza bilog i nadolazeeg vremena u ovom romanu autor se otisnuo duboko kroz virove historije, evocirajui duh srednjovjekovlja koji emanira iz usudne i neraskidive spregnutosti polariteta svetog i profanog, zemlje i neba, mikrokozma i makrokozma, religioznog asketizma i svjetovne pustopanosti, suverene osvajake sile i zloesto-zlobive rajinske pokornosti.(...) Zato ovaj roman i predstavlja neiscrpan izvor interesa pravih italaca i interpretatora ali, naalost (i moda ba iz istog razloga: jer je, naime, vrhunsko djelo velikog majstora, a ne da se, poput knjiga Vitomira Lukia, ni na koji nain ideoloki iskoristiti ni upotrijebiti!), od pojave prvog izdanja pa sve do danas nije u domaoj knjievnoj kritici i historiografiji adekvatno svom znaaju analiziran, valoriziran ni batinjen. To je ono to treba kazati, to treba govoriti, to nikad nije suvino ponoviti: ta e nas to u vlastitom jeziku, u vlastitoj knjievnosti i kulturi initi ispunjenima, sretnima i ponosnima ako ne ova i ovakva blistava djela velikih majstora pisane rijei! Pripovjedako djelo amila Sijaria, saglasni su kritiari, jedno je od najznaajnijih iz ukupnog junoslavenskog govornog podruja. Profesor Dejan urikovi smatra da: Ma koliko da je amilova pria natopljena lokalnom bojom, konkretnim geografskim koordinatama, u njoj ne prepoznajemo vrijeme, ili je ono sasvim neizrazito i nevano, amilova pria prenosi u neko neidentifikovano vrijeme, drevno, mitoloko, prirodno (ne iskonsko) vrijeme, u kojem je sve zborilo i u kojem i dalje ive prastare, iskonske slike svijeta na koje je savremeni ovjek zaboravio. A to da je sve nekad zborilo, drvo i kamen, zemlja, i trava, pa eto zbog neta danas ne zbori to amilovo podsjeanje se ini izvanredno modernim i ivotno znaajnim pitanjem: zbog ega sve to to je nekad zborilo danas ne zbori, zbog ega je ovjek prestao (izgubio mo) da slua govor prirode, tog hrama (kako je naziva Baudelaire) gdje rijei smuene / Iz stubova ivih katkad uvo uje / i gdje ovjek kroz ume simbola putuje / Dok rodbinski njine gledaju ga zjene. Dvadeseti vijek je, kau znalci, potroio sve velike ideje (socijalne, filozofske, ideoloke). U nedostatku novih obnavljaju se mnoge stare. Novo se zapravo nastoji nai u njihovoj sintezi, tzv. postmoderni. I komunist i liberal i konzervativac udi254 / Godinjak 2008
ZALIHI
svijet stoga je prirodan nastavak njegovog proznog kosmosa iz kojega izrasta, i dijeli s njime mnoga bitna svojstva, ali zadrava svoju posebnost koja se - izvana gledano oituje ponajprije u saetosti govora. Izdavaka kua Zonex iz Sarajeva je publiciranjem izabranih djela amila Sijaria, ini se u pravo vrijeme, postigla pun pogodak na naoj izdavakoj sceni. Akademik Tvrtko Kulenovi roen je 9.4.1935. godine u apcu. Zavrio je Filozofski fakultet u Beogradu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu temom Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog azijskog teatra. Putopisac, pripovjeda, esejist, pozorini, knjievni i likovni historiar i kritiar, redovni je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku za opu knjievnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo. Dobitnik je estoaprilske nagrade grada Sarajeva i Godinje nagrade Drutva pisaca BiH 1994. godine za knjigu Istorija bolesti i Zlatnog lovorovog vijenca MESS-a za izuzetan doprinos umjetnosti teatra. Dakle, nakon vrlo plodnog i uspjenog pedesetogodinjeg spisateljstva Meunarodni centar za mir, IK Conecctum i IK Planjax objavili su Izabrana djela u sedam knjiga. Izbor sadri romane: Kasino, ovjekova porodica, Istorija bolesti, Jesenja violina, knjigu pria Trag crne ui, knjigu putopisa Mehanika fluida i knjigu eseja Vrata koja se njiu. Sutinu Kulenovievog spisateljskog opisa dr. Enver Kazaz istie u tekstu Kulenovieva postutopijska osjeajnost u kome, izmeu ostalog, kae: Tematski i anrovski razueno spisateljsko djelo Tvrtka Kulenovia predstavlja osobenu granicu u savremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti. Svojim romanesknim i pripovjedakim opusom Kulenovi je ovdanju literaturu emancipirao od poetikih naloga visokog modernizma uvodei je u horizont postmodernistikih poetikih obrazaca1, a u zadnjim romanima, Istoriji bolesti i Jesenjoj violini, postavio je na prijelazu vijekova i nacrte poetike nove osjeajnosti. Takva granina pozicija Kulenovievog knjievnog opusa nije samo rezultat tenje za neprestanim ispitivanjem anrovskih granica romana, prie ili putopisa. Ona je posljedica i pieve tijesne skopanosti s povijesnim, drutvenim, kulturolokim i nizom drugih konteksta. Zapravo, Kulenoviev romaneskni izraz oblikovan je koliko god postmodernistikim zahtjevom da se ispitaju anrovske granice romana, isto toliko i autentinom stvaralakom potrebom da roman usisa u sebe i drutvenu dramu i povijesnu tragediju i oslobodi se okova modernistiki profilirane ideologije estetskog utopizma i ideje autonomije literature. A to znai da je kreativna reakcija na drutveni kontekst i povijesna zbivanja, prije svega ratni uas koji je zadesio BiH i ex-jugoslavenski prostor, presudno transformirala poetiku ovog pisca. Ako je u predratnim romanima Kulenovi postmodernist koji istrauje mogunosti hibridizacije novohistorijskog romana bez izravne etike angairanosti, rat prelama njegovu poetiku, kao i u sluaju znatnog dijela drugih bosanskohercegovakih pisaca. U romanesknu poetiku uvedena je etika i estetika svjedoenja o tragici ratne stvarnosti i iskustva pojedinca u njoj, a model hibridnog novohistorijskog romana zamijenjen je razliitim modalitetima autobiografskog pisma koje 256 / Godinjak 2008
ZALIHI
Prof. dr. Enver Kazaz o knjizi pria Pod pritiskom pie: Nagraena na konkursu Zoroa za 2003., knjiga pria Pod pritiskom Faruka ehia predstavlja maestralan prozni snimak ratnog uasa. U vjeto srezanoj i vanredno organiziranoj ispovijesti u kojoj se mijeaju poetsko simbolini pasai i narativni isjeci, ehi kombinira spoljnju i unutarnju sliku rata. Njegovi junaci su uglavnom autsajderi, urbani momci koji iz rokerske pozicije i iz podnoja drutvene vertikale, kao obini vojnici na frontu ne pristaju ni na kakve ideoloke maske ni politike obmane, nego iznose doivljaj rata iznutra, iz ljudske pozicije koja trpi njegov nemjerljivi uas. Prie u knjizi Apokalipsa iz Recycle bina karakterizira smjena brutalnosti, naturalizma i tankoutnih lirskih pasaa. U njima nema lanog moraliziranja, nema lanog patriotizma, nema politike vladajuih oligarhija, nema super junaka, veleizdajnika.
KNJIEVNOST ZA DJECU
Enisa Osmanevi-uri jedan je od najsuptilnijih pjesnikih glasova u Bosni i Hercegovini. Svojom najnovijom knjigom Berite svoje snove (Bosanska rije, Tuzla, 2008.), koja je nominirana za najvie priznanje za djeiju knjigu u regionu nagradu Mali princ potvruje ranije iskazanu sposobnost pronicanja u istu djeiju duu ispunjenu bujnim matarijama, ivotnim obasjanjima i radostima, iskrenim ljubavima, malim tugama i velikim snovima. Staklenci godinjih doba Atifa Kujundia (Bosanska rije, Tuzla, 2008.) jesu kratki roman u petnaest pria u kome se moe prepoznati onaj univerzalni specifikum djetinjstva za koji najee moemo rei: isto kao moje! U romanu Mjesec, san i papirni avioni Zejir Hasi (Bosanska rije, Tuzla, 2008.) uspijeva odrati pripovijedanje u razini spontaniteta djeijeg miljenja i njegove sposobnosti naracije. Ova Hasieva karakteristika izgraena je dugogodinjim i briljivim, rekli bismo, jednako odgojno-obrazovnim, itateljskim i spisateljskim iskustvom. Ovu knjigu ispisuje talentirani djeak koji svoj dar usmjerava prema studiju bosanskog jezika i knjievnosti, to potvruje istovremenim svretkom studija i dovravanjem romana, koji potpisuje kao dar roditeljima, koji vie nisu meu ivima. Svaka nova knjiga jednog autora predstavlja izvjestan sloj predmetno-znaenjskih znakova koji se transponuju u njegovom djelu na, u izvjesnoj mjeri, istovjetan ili prividno nov nain. Za takve pisce kaemo da su izgradili svoj svijet, svoju imaginaciju i svoj izraz. Po tom krugu oni se prepoznaju, pamte i ostaju mu u prilinoj mjeri vjerni. U tom smislu Fahrudin Kuuk je pravo osvjeenje u bosanskohercegovakoj knjievnosti za djecu. Moderan matovit, bajkovit, intrigantan, dakle, roman o pustolovinama dede Hambe i maka Bimbe (Zalihica, Sarajevo, 2008.) ita se u jednom dahu, i pamti kao to se pamte sve divne knjige u djetinjstvu proitane. Fahrudin Kuuk, dakle, ve nekoliko godina pie za mla258 / Godinjak 2008
DRAMA
Muholovac Zilhada Kljuanina (Zalihica, Sarajevo, 2008.) jeste drama u osam slika o ovjeku koji eli da spasi svijet od muha, dok mu domovina (Bosna) strada, dok mu se porodica raspada. Glavni protagonist Muho L. bosanski je gastarbajter koji ivi uobiajeni emigrantski ivot u Sloveniji. Oenjen, otac dvoje djece, vlasnik birtije od koje porodica solidno i sretno ivi. U Bosni izbija surovi rat ijeg divljanja niko nije poteen. Roditelji Muhe L. zarobljeni su u ratnom paklu za koji on ne eli znati. Njegova ena Maruka zahtijeva da ispuni dunost i pomogne starcima koji obitavaju zarobljeni u ratnom vihoru, na ta ovaj ostaje potpuno gluh, jer Muhino poimanje stvarnosti i opasnosti potpuno je drugaije. On, naime, razvija ideju o opoj ugroenosti Planete iji integritet naruavaju muhe, koje ele unititi ljudsku populaciju. Muho patentira i proizvodi mehaniku napravu za unitavanje muha koju naziva muholovac. Muhina borba za Godinjak 2008 / 259
ZALIHI
promoviranje novog tehnikog uda neophodnog za spas svijeta od nadolazee invazije pretvara se u komediju apsurda, u dramu identiteta, u vrtlog besmisla.
BATINA
Muhamed Mrahorovi prezentira u knjizi Mustafa Ejubovi ejh Jujo, (Dobra knjiga Sarajevo, 2008.) prijevod traktata Risala fi adab al-baht (Rasprava o disputaciji) i Zubda al-adab (Sutina disputacije) Mustafe Ejubovia Mostarca (ejh Jujo), tog posljednjeg enciklopediste meu Bonjacima, to je jo jedan znaajan doprinos spoznavanju razuenog knjievnog naslijea Bonjaka. Ovi radovi su obimom vrlo ogranieni (tri + est rukopisnih strana), no u njima je na ushiujue sistematian nain Ejubovi uspio razloiti logiki postupak koji dovodi do ispravnog (istinitog) zakljuka, bilo pozitivnog ili negativnog, to, prema njegovom tumaenju predstavlja nain logiki ispravnog miljenja. Stoga ovi traktati imaju, prije svega, nastavno-udbeniki koncept, jer su najvjerovatnije pisani iz kolsko-nastavnih namjera. Za razumijevanje bilo kojeg fenomena neophodno je poznavanje konteksta. Vrijeme u kojem je ivio Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak (1839.-1902.) jedno je od delikatnijih kroz koje su prolazili Bonjaci i Bosna i Hercegovina, pa da bismo razumjeli njegovu, van svake sumnje, grandioznu ulogu, neophodno je podsjetiti na, bar, magistralne tokove njegovog vremena, to su nam vrijedni ljudi iz izdavake kue Dobra knjiga omoguili publiciranjem knjige Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka Muslimani u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 2008.) 2008. Godine navrilo se punih sedamdeset godina od smrti Mehmeda Demaludina auevia (1870.-1938.), muslimanskog prosvjetitelja, reformatora, vjerskog lidera, reisul-uleme bosanskohercegovakih i, potom, jugoslavenskih muslimana, alima koji je najsnanije i najodlunije zastupao puteve obnove muslimanskog vjerskog i drutvenog ivota, pa je tim povodom prof. dr. Enes Kari priredio iznimno vrijednu studiju Mehmed Demaludin auevi, (Dobra knjiga, Sarajevo, 2008.) Aja Demila Zahirovi u dvojezinoj bosansko-engleskoj monografiji Sofra bosanske ljepote A Banqueting table of Bosnian beauty (Connectum, Sarajevo, 2008.) sutinu svoje knjige najavljuje rijeima: U svom desetstoljetnom trajanju Bosna i Hercegovina je svojim raznovrsnim ljepotama privlaila panju stranaca. Jer, to je zemlja u kojoj se vidi nevieno i otkriva neotkriveno. I tamo gdje jo uvijek ljudska ruka nije nita taknula, sve je prilagoeno ljudskom osjeanju za lijepo. Interes stranaca za Bosnu i Hercegovinu zapoeo je vrlo rano. Oni su putujui Bosnom zapisivali svoje utiske, doivljaje i u razliitim povodima pisali putopise, biljeke i skice, prikaze ljudi, dogaaja, arhitekture i arolikosti Bosne, svekolikih njenih ljepota to su vijekovima narastale i svojom razliitou iskazivale
STUDIJE
Knjievnokritika recepcija Danteovog djela u 20. stoljeu ne moe se i ne smije zasebno posmatrati. Ona ima svoju dugu genezu, isto kao to preplitanje zapadnoevropskog svijeta sa slavenskim ima svoju dugu historiju. Stoga knjiga Muhameda Delilovia Slaveni o Danteu (Connectum, Sarajevo, 2008.) poinje historijom recepcije Dantea u slavenskim zemljama, saeto koliko je to mogue i precizno koliko su to izvori dozvoljavali. To je naroito vano kada je rije o 19. stoljeu, jer su se mnogi duhovni procesi, a s njima i neki aspekti dantologije prenijeli i u 20. stoljee. Vano je i zbog toga to ona ocrtava opu sliku odnosa slavenskih kultura prema Zapadu, odnosa koji je u mnogome odredio sudbinu Danteovog djela u ovom dijelu svijeta. Umjetnost je svojevrsna kultura u nastajanju umjetniko djelo je i samo cjelovita i samosvojna kultura neusporediva s drugom, bez obzira kako je ta kultura mala ili velika obuhvatom i iskazom, vodea je misao knjige Fehima Hadimuhamedovia Tekst o slici: umjetnost kao kultura u nastajanju (Naklada Zoro, Sarajevo, 2008.). Svako umjetniko djelo principijelno je mjerljivo jedino samo sobom svojim unutarnjim odreenjima i karakterima. Ambicija kritikih tekstova o umjetnosti u ovoj knjizi bila je pokuaj dokuivanja situaciGodinjak 2008 / 261
ZALIHI
je kulture umjetnosti na samom izvoritu njenog nastanka prostoru u kome se predvia i sluti nastanak estetskih i kulturnih obrazaca umjetnikog djela. To sugerira otvoreno tumaenje umjetnikog djela. Nedostatak kriterija vrednovanja umjetnikog djela unutar suvremene umjetnosti javlja se kao akutan. Tako se otvara pitanje da li bi svako djelo moralo sugerirati svoj kriterij iitavanja. U knjizi Razvoj i oblici djejeg bosanskohercegovakog romana (Zalihica, Sarajevo, 2008.) Ibrahim Kajan osvjetljava promjene u razvoju djeijeg bh. romana, opisuje tipove ili modele koje je taj razvoj nosio kroz vremensku ravan, razvrstava uoljive anrovske podcjeline, te, najposlije, naznaava anrove koji se tek pojavljuju kroz usamljene, ali sluene tematsko-strukturalne prostore, pa stoga ova knjiga, osim to je prva te vrste na naem prostoru, postaje iznimno vrijedna za dalje prouavanje tipologije i anrovskih karakteristika bh. romana za djecu.
PRIJEVODI
Muzaffer Kaleolu
PJESME
enja
Pjesnik je umorio okove Od enje U noima Probdjevenim bez sna Srce mi ostari Od enje Te kose nisu valjda u mlinu posijedile Niti su bore na mom licu olovkom iscrtane enja ne prestaje Ne prestaje.
Lae
Nekoliko maramica je zamahalo Dok se more, pjenei, talasalo Morem jedna po jedna laa su prolazile Neujno, tiho u horizont tonule Ko li ih eka Na dalekim obalama? Pogodan vjetar Ili valovi tuge.
KALEOLU
Oni to hitaju
ta li to ima u prirodi Da hita da bi se susreli: Vjetar sa umom Talasi s obalom Sunce hita ka obzorju Buba cvijetu Ptice gnijezdu A mladi iz njih hitaju. Svak s ciljem Da ostvari enju.
Pjesme
Odjednom se nebo rastvori atore sa zemlje podie Mali janjci s bujicom nestae Okke s dolinom se oprosti eljad na breuljak povede Da eka da se nevrijeme smiri ree... Okke Dede, dok je gledao u strane blatne bujice Jedno malo pero zabi se u njegove starake oi Vodena bujica arenu pticu prekrila, usmrtila Okke sa svog mjesta skoi A iz grudi mu dubok uzdah iskoi Hej mubarek ptico arena Dobro si uinila, rano stigla i rano zapjevala I sebi i meni si pjesmu otpjevala.
Putevi
Putevi to iz srca vode u tuinu Putevi to krivudajui u razne zemlje svraaju Ponekad u susret nekome idu, ponekad enju osjeaju Putevi umorni od tereta davnog vremena. U hladnim noima nebo oslukuju Sputajui se pod snagom kotaa Iz posjete u posjetu neprestano idu Putevi koji podnose teku tegobu. Katkad u dubini potoci umilno teku A ponekad stijenje u visine diu Svoju pranjavu glavu sudbini predaju Umorni putevi s nepravdom ive.
KALEOLU
Potok
S planine mali potok protie Kose u pijesak protee S kojeg breuljka, odakle si stigao Jesi li kroz moje selo moda proticao? Imam li selam s modrih planina Ili moda s vinograda grozdanih Vidje li sluajno moju draganu Dok lice umiva u hladnom potoku? Zahvatih vode na dlan I ispih kap po kap Sjetih se voljene Iznutra izgorjeh sva Nije mi vijesti potok donio Niti mi je selam uruio Poskakujui potee I u polje otee.
Samoa
Kia kii niz stare oluke Tmasta i tmua iz crnih oblaka Nema glasa ni izbliza ni izdaleka Sama sam, sluam tiinu. Poeljela sam se svojih voljenih Da se barem telefon oglasi Ili zvono na kapiji zazvoni, rekoh Teka tmina je sve pritisla Srce mi lupa i stalno eka Nek doe ma ko to bio Potar, bakal ili prosjakinja Dovoljno da na kapiju zakuca...
Pjesme
Kad bi dola
Jutro njenom ipkom omotano Predveerje na horizontu u sedam boja U svekolikoj ljepoti samo postoji ti. Oi su mi utonule u tminu noi Zaeljeh te se, tugom prelivena Kako su daleki putevi koji vode enji Nainih stepenice od dana i mjeseca Ali nikako da dou kraju starake godine
Sarajevo 92
Jedna iskra zaiskri nad Sarajevom Iz sata u sat, iz dana u dan je plamtjela Divljaka oluja se proiri U zbjegu se nevini ljudi nali A krici za pomo, do neba se izvili Stranoj agresiji prepreke nema Nikoga ko bi napao one to ubijaju djecu i ene Je li se to zove civilizacijom dvadesetog vijeka? Oi su slijepe, a ui gluhe cijeloga svijeta Bosna lijepa ko Dennet polahko umire.
KALEOLU
Kad bih barem ruku prema telefonu pruila Moda bi i enje srca olakala. (Prevela sa turskog jezika Lamija HADIOSMANOVI)
O PJESNIKINJI
uzaffer-hanum Kaleoglu (Muzaffer Kaleolu) roena je u Bursi (negl) 1922. godine. Njen otac Ahmed Hamdi-beg potjee iz ugledne mostarske obitelji Lakii. Najprije se bavio trgovinom, a u vrijeme Gazi Kemala Ataturka obavljao je visoke dunosti turske administracije. Sa Ataturkom je bio blizak prijatelj, pa mu je spisateljica posvetila i jednu veoma snanu pjesmu. Muzaffer-hanum se kolovala u Istanbulu. Bila je udata za poznatog ljekara specijalistu dr. Esada Kaleoglua, porijeklom iz ugledne gradaake porodice Gradaevia. Muzaffer-hanum je veoma rano zavoljela pisanu rije, koja se u njenoj kui njegovala, i kao dijete pokazivala je interes za knjievnost. Zanimljivo je, da je i pored toga to je njena porodica davno napustila Bosnu, ta zemlja bila u svim porama prisutna u njihovom domu. Muzaffer-hanum i danas dosta dobro govori bosanski, iako je to arhaian jezik, koji pomalo podsjea na Baeskijin, to daje posebnu dra. Jo kao mlada djevojka pisala je, istina u poetku samo za sebe, pjesme i kratke prie, od kojih su neke kasnije objavljene u asopisima i raznim glasilima irom Turske. U te radove unosila je najtanahnije svoje misli i osjeaje i s velikom vjetinom ih pretakala u stihove. Autorica je triju knjiga: zbirka pria Rumeli rzgarlari (Rumelijski vjetrovi), objavljena 1966., roman Bonak kizi Melo (Djevojka Bonjakinja Mela), 1988., i zbirku pjesama ocuklugumu ariyordum (Tragah za djetinjstvom), 2003. Sva tri njena djela zapaena su od turske javnosti i doivjela su izuzetne kritike knjievne i italake publike. U svim njenim radovima prisutna je Bosna, naroito u ovom ve navedenom kraem romanu. Muzaffer-hanum se preko svoga oca, pa i mua, upoznala sa obiajima bosanskih muslimana, to se posebno vidi iz njenog romana i pria. Spisateljica je majka dvoje djece, sina i kerke, te petero unuadi. Naalost, kerku je izgubila, pa se u njenim pjesmama osjea latentna tuga, nikada direktno 270 / Godinjak 2008
Pjesme
iskazana, ali u mnogim pjesmama prisutna. Svoju bol za izgubljenim djetetom izraava na jedan dostojanstven nain, suptilno, ali ona je duboka i neprebolna. Neke, ranije napisane pjesme su romantiarskog obiljeja i osjea se da je to ensko pismo. Takve su obino naslovljene kao enja, elja, Samoa i sl. Sve njene pjesme itaju se, moe se s pravom rei, u jednom hipu, i s velikim oduevljenjem. Bez ikakve sumnje, Muzaffer-hanum je talentirana spisateljica, sposobna da itaoca okupira i panju mu usmjeri na svoje prozne tekstove ili poeziju. Bh. javnost e se u nizu djela turskih autora upoznati i sa pjesmama Muzaffer-hanum Kaleoglu, ime e biti obogaena i naa i turska knjievnost.
L. H.
Ayfer Tun
PRIE
Crvena patnja
ili smo tri lika koja u glavi naega spisatelja ekaju da se to prije ispie njihova sudbina. Notar, Mladi i ja. Iako jo nismo ispisani, na nekakav neodreen nain mi smo osjeali da emo biti likovi iste prie, te smo se trudili predvidjeti kakva e to biti veza to e je na spisatelj uspostaviti meu nama. Ali, na vidjelu nije bilo ak niti jedne jedine ispisane reenice, koja bi nas okupila u istom kontekstu. Stoga, nikako nismo uspijevali zbliiti se i zadovoljavali smo se meusobnim posmatranjem izdaleka. Naa pria, koja jo nije imala neku odreenu postavku, neprestano se vrtjela u spisateljevoj glavi. Nije bilo poznato ta emo biti, ta emo raditi, pa ak ni da li emo uope i postojati. Nismo bili razvijeni toliko da uspostavimo nekakvu vezu izmeu naega postojanja i onoga to se njemu mota po glavi. Veoma malo toga smo znali o sebi. Samo smo preputeni samima sebi kao jo neispisani junaci tumarali u nestvarnome svijetu likova prie. Bili smo napeti; osjeali smo se jako usamljenim. Na bi spisatelj ponekad vrio pribiljeke, za koje smo mislili da su u vezi sa naom priom, to nas je inilo veoma uzrujanim; naliv-perom crnoga mastila bi na papiru za koncepte vrljao prve reenice prie, poslije bi to sve guvao, bacao, a nas tako odvlaio u nekakvu duboku neizvjesnost. Ne moe se rei da se pretjerano zanimao nama, da je vei dio vremena odvojio za stvaranje nas. Istini za volju, povremeno se zanimao Notarom, ali je Mladia i mene u veini sluajeva zanemarivao; osobito nije pisao niti jednu jedinu rije koja bi se mene ticala. Kako me nikako nije pretvarao u pisane rijei, tako su se i moje nade u postojanje nezaustavljivo topile. Zbog toga to jo nisam uspostavila prisnost sa likovima drugih pria, svu svoju panju sam posvetila naem piscu. Biti svjestan injenice da je nae postojanje u njegovim rukama, prualo mi je nekakav prijatan, teko opisiv, osjeaj. Meu nama je postojala jedna gotovo boanstvena ravnotea. Ono to je osmiljavalo ivot naeg spisatelja, bila sam ja i ostali likovi pria. 272 / Godinjak 2008
Prie
Ako on mene stvori, ja u, onda, dati svoj doprinos njegovome postojanju. Ovaj odnos izmeu pisca i lika kojeg je on ispisao u meni, jo je vie budio snanu elju za postojanjem; uasno me je uzbuivao. Od Staretinara sam saznala da na pisac mnogo vremena troi na svoje prie, da, prije no to pone pisati, likove pria dugo vremena nosi u svojoj glavi i da postoje nedovreni likovi na kojima jo radi. Staretinar je bio glavni lik jedne prie na kojoj je na pisac godinama radio. S obzirom na to je stalno ispisivan, on nikako nije uspijevao poprimiti svoj konani oblik; ili ga s razlogom nije dobijao. U najbeznadenijim trenucima u periodu ispisivanja nae prie, pored sebe sam stalno osjeala prisustvo Staretinara, koje mi je prualo sigurnost. Notar, Mladi i ja smo zasebno formirani u pievoj glavi. Ne znam kada je to i kako poelo. Kada smo jednom prilikom sjedjeli svi na okupu, obojicu sam ih pogledala krajikom oka i tada sam na jedan udnovat nain osjetila da emo postojati u jednoj te istoj prii. Tako se nijemo desio na poetak, tako hladno i na distanci; ak tako obespokojavajue. ta trebamo biti? ta e nas zadesiti? U kakvom emo se to bivstvovanju umnoavati? S kakvim emo karakterom ui u glave onih to budu itali nau priu? Koje emo njihove emocije dirnuti; koja razmiljanja pobuditi? Nita nismo znali; to se poetak nae prie vie odgaao, mi smo osjeali sve vee nespokojstvo. Sa svih strana nas je obuzimao strah: a ta ako nikada ne budemo postojali?! Kada na pisac svako jutro sjedne za stol, nas bi ispunjavale svjee nade. Osjetili bismo uzbuenje kada bi mu se naa pria poela vrtjeti po glavi. Ponekad nam se inilo kao da izlazimo na vidjelo; i ba kada se pripremamo osmjehivati se svome postojanju, na pisac bi svoje pero isputao iz ruke. Nastavili bismo sa svojim dugim, zamornim i nijemim ekanjem tamo gdje smo prestali. Ali, to stanje nije dugo trajalo. Nedugo nakon to smo osjetili da smo likovi iste prie, Notar je postao poprilino jasan. Mladi i ja smo bili zapostavljeni. Nismo ispisivani onako kako to dolikuje; o nama nisu postojale pribiljeene ak niti dvije rijei. Nezainteresiranost naeg pisca nas je meusobno zbliila; poprilino nas je udaljila od Notara. Notar je sada bio neko sasvim drugi. Nestao je plaljivi ovjek koji je bio zabrinut za ulogu koju e mu dodijeliti njegova jo neizvjesna sudbina; na njegovo je mjesto doao neko to se doima bezosjeajan poput suhe grane, hladnog i drskog ponaanja. Vie nije bio ortak naeg nespokojstva, emocija i naih oekivanja. On se epurio poput kakvog glumca to mu je dodijeljena nekakva pompezna glavna uloga; smjekao se u maniru nekoga ko je zadovoljan sobom. U oima mu se nastanio nekakav uznemirujui pogled. A jo ga je spopala i nesanica. Njegove se krupne oi nikako nisu sklapale; ak su i u najdubljoj nonoj pomrini sijale poput fosfora kakvog ukletog sata to e nas odvesti u neko tuno nestajanje. ak i kada smo spavali, osjeali smo kako se, kao kakva crna sjenka, njegovo postojanje probijalo do nae sri.
TUN
Na pisac je radio samo na njemu. Osmislio je njegove strasti, slabosti, njegove navike, udnovate prohtjeve; kreirao je ak i mjesto gdje je ivio. Glede biljeki i ulomaka koje je na pisac ispisao, ivio je sm u nekoj zastraujuoj, velikoj i zaputenoj kui poprilino udaljenoj od grada, ispred koje je prolazila eljeznika pruga. Svako jutro izlazi iz kue, pjeice odlazi na stanicu i ulazi u vlak; istim putem bi se uveer vraao. Unato tome to jo nije sasvim ispisan, bilo je oito da e biti lik jedne zanimljive prie. Dan i no su mijenjali kemiju njegovoga tijela. Tokom dana ivi kao prosjean ovjek nalik svima ostalima; ratificira sklad niza ivotnih detalja sa zakonom; dok je u odijelu tamne boje, iskazuje pretjeranu pedantnost u poslu, postaje dio uspostavljenoga sistema, neko ko lojalno obavlja svoju dunost i koji e to tako raditi do kraja ivota. Ali, kada se sunce izgubi iza brda i kada se tama noi spusti na zemlju, Notar pada u ropstvo nekakve oteene, bolesne strane svoje due i tako, ne trepnuvi oima, on do jutra sjedi ispred prozora, te izgarajui udnjom u osjeanjima koja mu se u toku dana ine zabranjenim u dubokoj i nastranoj usamljenosti gubi kontrolu nad sobom. ak samo to bilo je dovoljno da ostali likovi prie ponu raspravljati o Notaru. Saaptavali su se, upirali prstom; motali su se oko njega, pomalo s oduevljenjem, a pomalo i snebivljivo. Notar je takoer bio svjestan svoje situacije. Zbog toga je postajao sve vie bezoniji; nimalo se nije blagonaklono odnosio prema Mladiu i meni; mjerkao nas je poniavajuim pogledima. A zbog toga to je bio siguran da e biti glavni lik prie, uvaavao je samo ono to su govorili glavni likovi pria koje je na pisac ranije napisao. Brzo se promijenio; a to su vie postajali jasniji detalji u svezi sa njegovim karakterom, poveavala se i njegova drskost. I to nije sve. Uvjerenje u svoju superiornost je u tolikoj mjeri nametnuo svome okruenju da se ak i njegov dijalog sa nekim likom iz prie gotovo smatrao ljubaznou. Poeo se razliito odnositi prema ostalim likovima; neke ak i poniavati. Ali, dok se on tako ponaao, sporedni likovi su stalno kolali oko njega, nadmetali se u preuvelianim rijeima punih komplimenata; iskazujui mu pretjeranu panju, trudili su se nainiti boanstvo od nekakvog lika iz prie koji e postojati sudbinom to e mu je njegov pisac ispisati. Naspram ove preuveliane panje, Notar je toliko otvrdnuo da je to izgledalo komino u naem nestvarnome ivotu. Premda, na svijet je bio neobuzdani svijet bez pravila. ivjeli smo u slobodnome prostoru pieve glave, daleko od svih prirodnih i drutvenih zakona. Likovi prie padaju pod utjecaj ovakvog Notarevog ponaanja i dranja; sasvim je otvoreno pokazivao kako eli da mu se bezuvjetno predamo. Oito je da je u na areni svijet bezvlaa uspostavio nekakvu udnovatu hijerarhiju. to se tie Mladia, on je bio potpuno okupiran neodreenou svoje sudbine. Gotovo da je sasvim izgubio vezu sa svojom okolinom. ak su mu i snovi bili rastrojeni i ispunjeni strahom. Zebnja zbog mogunosti sopstvenog nepostojanja, poprilino mu je oslabila ivce. Staretinar i ja bili smo svjesni uasa svega toga, ali smo bili nemoni. Sa Staretinarom sam se upoznala onda kada je Notar najedanput postao jasan i kada je naa beznadenost sve vie rasla. Kao da je bio inventar u glavi naega 274 / Godinjak 2008
Prie
pisca. Nije se sjeao koliko je godina ivio u njegovoj glavi; koliko je zapoeto pria u kojima je on bio glavni lik. Bio je toliko neispisani lik da je prosto postao savjest naega pisca, njegov kritiar, kontrolor take do koje je stiglo njegovo spisateljstvo. Ostario je u njegovoj glavi; gotovo se personificirao. U periodu kada nikako nije uspijevao biti ispisan, Staretinar je vidio toliko mnogo likova pria da mu vie nije bilo bitno da li e uope i biti ispisan. Bio je jedini lik meu nama koji nije bio zabrinut za svoje postojanje. Nisam mu to nikada rekla, ali osjeala sam da e se kada ga ispie okonati avantura naega pisca, da e zavriti svoje spisateljstvo. Svi likovi pria bili su svjesni Staretinarevog znaaja. Koliko god da su trkarali oko Notara, Staretinara su se ustruavali; jasno su pokazivali da prema njemu osjeaju duboko potovanje. U periodu kada je punim srcem vjerovao kako je on najvei lik iz pria kojeg je stvorio na pisac, Notar je Staretinara htio uzeti pod svoj utjecaj. Ali, ostao je zabezeknut vidjevi da njegovo utjecajno dranje, kojim je jednostavno usmjeravao ostale likove prie, nije imalo nikakvoga utjecaja na Staretinara. Tada sam shvatila da je i Notar poeo sumnjati u svoju sudbinu. Jednog jutra, kada sam ve sasvim gubila nadu u svoje postojanje, na pisac je preao za sto i, nakon to je u glavi montirani tok prie koja se neprestano vrtjela oko Notara prenio na papir, poeo je ispisivati i nas. Ja sam obukla nekakvu crvenu haljinu. Mladi je imao veoma ik, crveni automobil. Notar je poput kakve sove sjedio pored prozora svoje zaputene kue. Mladi je previe ozbiljno shvatio ovo postojanje; najedanput je oivio. Nisam ga mogla prepoznati, isto kao to jedno vrijeme nisam prepoznala ni Notara. Nestao je Mladi, koji bi se, namjesto postojanja od nekoliko reenica, odluio za nepostojanje, a na njegovo je mjesto doao nekakav jadnik zadovoljan bilo kakvim karakterom samo da bi uao u priu. Napokon se ispisujemo!, radosno je vikao i pokazivao pretjeranu radost. Meutim, ja nisam bila nimalo sretna to u postojati u prii u kojoj je i Notar. Osjeaj da u sa ovim likom to je totalno ispreturao na nestvarni svijet, a meu nama uspostavio nekakvu udnovatu hijerarhiju biti zarobljena u istoj prii, pogodio me kao kakva duboka bol. Staretinar je primijetio moje nespokojstvo. Pozivajui se na sopstveno iskustvo, koje je postigao u toku dugogodinjeg neispisivanja, govorio mi je kako nadu ne smijem gubiti sve do posljednje take u prii; elio me je smiriti, ali ono to je svojom slatkorjeivou ispriao, nije mi pomoglo da izbacim bol to se usadila u meni. Sjedjela sam na prednjem sjeditu Mladievog skupog, crvenog automobila. Obukla sam izazovnu crvenu haljinu, a na usne nanijela kao krv crveni ru. Crne tanke arape grlile su moje duge noge. Na nogama sam imala cipele visokih i tankih potpetica, a na ramenima imitacija nekog crnog krzna. Bila sam jeftino elegantna. Puila sam cigaretu. Pohota koju je Mladi osjeao prema meni, izbijala je kroz njegov ten.
TUN
Bilo je to u kasnim satima noi. Pogaena su svjetla kua koje su bile sve rjee i rjee; stanovnici grada su se predali u zagrljaj umornoga sna. Auto je brzo gutalo asfaltni put koji je prolazio nekoliko metara nie pruge. Jo nismo bili stigli do Notareve kue, koja je, u prostranom i zaputenom dvoritu, podsjeala na jedno crno i veliko oko. Da je Mladi veoma raspoloen, bilo je oito iz svakog njegovog pokreta. Bio je pijan, upravo onako kako je to pisac elio. Spustio je prozor, a kako je stiskao po gasu, tako je i vritao. Na kraju mi je bez ikakve sumnje bilo jasno da smo u slubi Notareve prie. Postojali smo kao prosjeni likovi. Bit emo zaboravljeni nakon prvog itanja i tako emo u jedno od najnitavnijih okova naeg nestvarnoga svijeta s mukom zauzeti svoje mjesto i uvijek ostati prosjeni. I ja sam bila pijana. Otvorila sam prozor. Svoju golu ruku bih povremeno ispruala vani i drei je pod snijegom, koji je lagano padao, nastojala sam ohladiti ten koji je gorio kao vatra. Dok je jednom upravljao autom, drugom je rukom Mladi zadigao moju haljinu i poeo me milovati po nozi. Odgurnula sam mu ruku; nije obraao panju. Da je bio veoma zadovoljan dodijeljenom mu ulogom, bilo je oito iz sve vee grubosti njegovih ruku. Ovaj put poprilino grupo odgurnuvi njegovu ruku, rekla sam mu da me ne dira. Kurvo!, povikao je i oamario me. I ja njega udarila. Najedanput smo se poeli tui. Dok sam se ja naprezala da ga udarim, on je govorio kako mi je platio unaprijed i kako e raditi ono to eli; prihvativi me za kosu, glavu mi je udarao o prozor auta, putao, davio me ili amarao. Boljelo me je. Da bih se kutarisala amara to pljute po mome licu, trudim se uhvatiti njegovu snanu i srdito ispruenu ruku, ali nisam uspjela. Kada je u jednom trenutku povukao nogu sa gasa, automobil je usporio, te sam se, otvarajui vrata, bacila vani i sa visine od nekoliko metara otkotrljala na eljezniku prugu. Survala sam se na ine. Dok se toplota krvi, to mi je curila iz nosa, razlijevala po licu, ula sam prodornu sirenu nekakvoga vlaka. Htjedoh se pridi, ali nisam uspjela. Okolinu odjednom osvijetlie ogromni farovi vlaka koji se iznenada pojavi iza krivine i svom brzinom pojuri na mene. Prokinjui svoga pisca, zatvorila sam oi. Vlak se pribliavao, a ja ja, koja u prilikom svakog itanja iznova kuati ovu smrt postojala sam kao nekakav nesretni lik kratkoga ivota. Zvuk sirene se smanji, potom sasvim utihnu. Zbunjeno sam otvorila oi. Nestalo je jake svjetlosti farova; okolina je utonula u mrkli mrak. Vlak iza sebe nije ostavio moje mrtvo tijelo; doao je i proao drugom stranom pruge duplog kolosijeka. S mukom sam se pridigla, osjeajui kako moja pria, zapravo, tek sada poinje. Notarova kua ugaenih svjetala, to je u tami noi izgledala kao nekakva velika silueta, naprosto me je pozivala. Umornim i utuenim koracima poela sam koraati prema svojoj sudbini. Nos mi je jo krvario. Kosa mi je bila razbaruena, krzno zapelo za ipragu, a lakovane cipele sletjele s nogu. Bilo mi je jako hladno. Rukama punih rana i modrica pokrivajui razgoliene grudi, ula sam u Notarevo zaputeno dvorie i 276 / Godinjak 2008
Prie
zalupala na eljezna ulazna vrata kue. Moj pisac je napisao da je on sve vidio i da me eka. Fosfornih oiju, Notar je otvorio vrata. Onesvijestila sam se u njegovim mravim i koatim rukama. Kada sam u onom kratkom trenutku kada je dan izmeu svitanja i nesvitanja, u ogromnome krevetu nasred velike sobe dola sebi, ugledala sam da je Notar, koji je cijelu no masirao zglobove mojih nogu, iz ormara izvadio tamno odijelo kako bi se spremio za radni dan. Nisam umrla, postala sam Notarev zarobljenik. To je bilo gore ak i od same smrti. Nisam bila zadovoljna svojim postojanjem. Ali, nije me unitilo to, ve Mladievo pretjerano zadovoljstvo. Nije vie bilo osjeajnog i nevinog mladia, ije djetinje crte lica bude neodoljivu elju za milovanjem. Nastojao se dodvoriti Notaru; od radosti je bio sav van sebe. Bila sam veoma zbunjena. Nas, zapravo, nije ni bilo u ovoj prii. Nije bilo nita to se iznosilo uz pomo nas. Ja sam bila nekakva prosta kurva, a on jedan kukavan mladi. Bili smo sredstvo za postojanje Notara. Sve to Mladia nimalo nije doticalo. Likovima prie je priao kako me je amarao, ta je osjeao dok me je milovao po nogama i nepristojno se i sirovo smijao. Tako je postao bijedan da se uope nije ustruavao da nie pohvale na raun Notara, koga je prije svoga postojanja silno mrzio; da kae kako je on najvei lik iz pria koji je ikada ispisan. Notar je, pak, namigivao na takvo Mladievo ponaanje; naprosto ga je nagraivao, smijeei se. Ali, jedne se noi desi neto to uope nisam oekivala. Priao mi je Staretinar i rekao kako na pisac nikako ne uspijeva da zaspi. I, doista, na pisac se neprestano vrtio u svome krevetu. Pogledala sam Mladia. Pao je umoran od prevelike radosti; sa glupim izrazom lica, spavao je kao beba. Ali je ova uznemirenost naeg pisca privukla i Notarovu panju. Doli smo oi u oi. U njegovim oima to se nikako nisu sklapale, ukazivala se sjenka nekakvog straha koju je bilo nemogue sakriti. Pisac se na kraju pridie iz kreveta, pree za stol i predade se poslu. U ishodu jednog grozniavog rada koji je trajao nekoliko sedmica, Notar i Mladi su nestali. Notar je bio totalno zbunjen; propao je. Nije mogao povjerovati da je bio rtvovan. Ne mogavi shvatiti ta se deava, Mladi je, pak sa nekakvim sleenim osmijehom na usnama ostao zabezeknut. Sve vie su se gubili, a kada je baen i posljednji papir, potpuno su nestali. Ovaj je sluaj veoma iznenadio i likove ostalih pria. Bili su potreseni. Poslije, mnogo poslije su poeli iznositi svoje uenje kako ih je to Notar uspio toliko uzeti pod svoj utjecaj; priznali su da se stide svoga jadnog stanja u koje su zapali dodvoravajui mu se. areni i uzbudljivi svijet likova pria poeo je polako primati svoje staro bogatstvo. Od one nedovrene prie ostala sam samo ja. Dugo sam vremena u pievoj glavi ivjela kao jedna ena jeftinog izgleda, u crvenoj haljini i sa crvenim ruom na usnama. Poslije je jednog jutra pisac poeo ispisivati moju priu. Izala sam iz kafane sa jednim likom iz prie, kojeg nikada ranije nisam vidjela. Opet je to bilo u kasnim nonim satima. Mladi tunog pogleda, srameljivog ponaanja je imao dotrajali automobil; sjeli smo u njega i poeli se voziti istim onim priobalnim putem. Oboje smo bili pijani. Mladia sam ja zavela. Godinjak 2008 / 277
TUN
Ili smo u neku vikendicu. Ovog srameljivog i senzibilnog mladia koji e mi tamo skinuti crnu imitaciju krzna, crne svilene arape, lakovane cipele i crvenu haljinu trebala sam upoznati sa osjeajem koja se zove pohota. Dok je automobil iao prema mjestu gdje sam se skotrljala na prugu, srameljivi mladi mi je svojim nesigurnim i nespretnim prstima dodirnuo noge. Sve je bilo onako kako je na pisac napisao. Kao postarija prostitutka, koja ne zna ta joj nosi vrijeme, digla sam ruke od spavanja sa ovim mladiem. Najedanput sam mu odgurnula ruku i poela ga vrijeati. Rekla sam mu da od mene ne moe raditi to eli, samo zato to je platio. Iznenadio se; potpuno se spetljao. Kajao se je; odavno je prestao da me dodiruje, ali ovaj put sam ja bila lik iji je karakter drukije ispisan. Bila sam odvratna, pijana. Psovala sam ga i plakala na sav glas. Otvorila sam prozor i poela vritati. Upalila su se svjetla u nekoliko kua nanizanih pored puta. Srameljivi se momak trudio da me umiri. Poeo me preklinjati da uutim, ali ja nisam prestajala. Vriska se razlijegala u noi. U jednom trenutku, kada je nastojao da mi rukom zatvori usta, iznenada su se otvorila vrata dotrajalih kola i ja sam se na istom onom mjestu zakotrljala na istu onu prugu. Ponovo se ukaza isti vlak. Njegovi farovi obasjae okolinu kao da je dan. Proao je tranicama pored mene. Iz nosa mi je opet curila krv. Pridigla sam se i krenula prema moru. Naslonila sam se na neko stablo. Bila sam pijana i alosna. Odjednom zauh mladieve vapaje. Mislio je da me vlak udario; s mukom je silazio niz nagib. Kao da je poludio. Kleknuo je na tranice. Gdje si?, povikao je nekoliko puta. Bio je prestravljen, jadan. Najedanput se i iz suprotnoga smjera pojavi vlak. Njegova prodorna sirena razlijegala se prema moru. Farovi su osvijetlili okolinu. ula sam kako odjekuje vrisak mladia, kako mu se tijelo rasparava. U tom trenutku mi se u srce zari nekakva bol. Upoznah se sa crvenom, sasvim crvenom patnjom. Tako smo postojali u svijetu likova prie. Mladi stidljivog ponaanja, romantinog i blagog pogleda, stalno je ponavljao kako sam ja jedan dobar prijatelj iz prie. A ja sam rekla da je teta to pisac u priu nije ukljuio i njegovu vjerenicu. Da je drukije napisao svoju priu, on bi se narednoga dana trebao oeniti. A svoje posljednje momako vee elio je provesti sa mnom. 1996.
Prie
Tajanstvena
h, nagizdana tetka, ah!... Druga ena doseljenika sa zembiljom... Bestidna poput bosiljka, naizgled podla, koja, kao i bosiljak, dok se ne nagnjei ne puta miris, bez koga se ne moe. Ona je bila sjenka, nekakva melankolina mrlja na kojoj su se meusobno mijeale rasprene boje. Podsjeala me je na nekakvu tenost to bi procurila izmeu prstiju, ako bih je htjela uhvatiti. Sazdana od tuge. Od melankolije i svih onih vedrih enskih ukrasa prijatnih mirisa. Uvijek bih je viala na vrhu puteva. Na uglovima ulica, na raskrsnicama. Uvijek stranac mjesta u kome ivi, ova je vremena ena svojim pohabanim kostimima, koji su u zaostalosti i osrednjosti maloga grada djelovali komino, i svojim nakitom lanoga kamenja, izgledala kao neka stara glumica to na ulicama trai svoju scenu. Bila je to komina starica, to je etala od ulice do ulice da bi bezbrine ene maloga grada ubijedila u svoje boli, ili da bi se oslobodila osjeaja otuenosti, da bi postala tamonja. A moda je bila na ulici u nadi da e iznenada sresti svoju staru ljubav. Gledala bih za njom. Gledala bih, a nisam uspijevala shvatiti kako to da ona velika otuenost u jednom ovakvom gradu biva tuga, a izgleda komina. Bila sam dijete u to vrijeme; mnogo poslije sam iz knjiga nauila da je faeton zapravo fijaker. Nagizdana je tetka bila nepozvani gost svih domova. Tog vremena se danas sjeam kao vremena blagostanja. Moda i nije bilo, ali vrijeme blagostanja je svako sretno provedeno djetinjstvo. Nagizdana se tetka minkala najmahnitijim bojama, ali na bjelini njenoga lica sve bi boje izblijedjele; ostajale su samo njihove sjene. Gledala bih u njeno lice, gledala bih jo jednom, bile su boje, ive, mahnite, u tonu sa kostimom ili naunicama, ali nisam uspijevala dokuiti kako to da su tako slabile, brisale. Jedina poetina fotografija moga djetinjstva bila je ova ena, koja mi sa svojim drvenim ofarbanim perlama, eirima, cipelama tankih potpetica to odolijevaju vremenu sada, od glave do pete, predstavlja patnju, a iteljima moga rodnoga mjesta budalu. Nije bilo kue u koju nije ula, na ija vrata nije pokucala. Pratila bih je kradimice. Teko mi je padalo to su je ismijavali, tjerali egu s njom; dolazilo mi je da zaplaem. Njen mu je bio neki doseljenik to je, sa zembiljem u ruci, sedam dana u sedmici odlazio na pijacu i vraao se sa praznim zembiljem. Nikada ga nisam vidjela da je, smijui se, priao sa bilo kime. Bio je plav, star, a kada bi se naao u drutvu ljudi, na njegovome bi licu uvijek bljesnuo nekakav bijes. U to vrijeme me je strano bunilo kako je srdba uspijevala pronai mjesto na licu koje se umekavalo, smijeilo pred voem, pred cvijeem. Djeca koja se nisu odvajala od njegove supruge, smjesta bi se razbjeala kad bi ugledala ak i njegovu sjenku. U malim su gradovima neizostavno postojali jedan opinski park, jedna Ataturkova bista, dvije avenije koje se meusobno presjecaju, a kada bi na ovim avenijama
TUN
vidjeli kako se etka neka potitena osoba, ljudi bi je proglaavali ludom i time upotpunjavali njenu manjkavost. Nagizdana tetka bi se svakoga dana prije podne oblaila, dotjerivala i izlazila na ulicu. Poslije bi nasumino pokucala na neka vrata. Poneka se vrata ne bi otvarala, a nagizdana bi tetka znala koji je razlog tome. Ili su domaini neraspoloeni i nisu u stanju smijati se, ili je u pitanju neka bolna smrt i nije vrijeme za zabavu. Ali ono to je jo gore, vrata nisu otvarali kako bi vidjeli ta e ona uraditi; posmatrali bi iza prozora gornjeg kata. Nagizdana bi tetka malo saekala. Nikada na vrata nije kucala dva puta; lagano bi oborila onu svoju nadmenu glavu i, dok bi se neobuzdani grohotan smijeh sa oblinjih prozora izlivao na ulicu, ona bi liila na neku uginulu pticu slomljenoga vrata. Osjetila bih nekakvu veliku bol. Zatvarala bih oi da ne bih vidjela kako potajno brie svoje oi i kako popravljajui kosu koju je svako jutro paljivo uvijala ide prema nekoj drugoj ulici. I dok bi vukla one svoje umorne i ostarjele noge, iza nje bi ostajali sada ve do kraja otvoreni prozori, zvonki smijeh, gestikulacije, bolne rijei. Bila je saksija bosiljka; neprestano ugnjetavana u grubim rukama. U njoj bi naspram ovih ena to njenu tugu doivljavaju kao svoju zabavu nadolazio krik; znam: kutariite me ove ubitane otuenosti, od usamljenosti u otuenosti, od mojih strahova, lijepih sjeanja na moju mladost, od ostavljenosti, od toga to me neko mnogo voli! Kutariite me ove Boije kazne, ove moje tuge to me nikako ne puta! kripava vrata bi se u veini sluajeva otvarala. Jer, ona je predstavljala oekivanu zabavu dana to su sasvim neprimijetno proticali. ene, tamonje ene kojima je otuenost bila sasvim nepoznata, spopadale bi je svojim pitanjima. Bile su nemilosrdne. Mislile su kako neko ko je lud ne moe imati tajni koje uva za sebe. Uz to, mislile su kako je sve ono to bi im ona priala puka izmiljotina, la i mata. Prolo je mnogo vremena od tada. Ni ja vie ne uspijevam razluiti. A moda i neto svoje pridodajem ivotu nagizdane tetke, koji je ona u svakoj kui prepriavala na drugi nain. Nisam naisto ta je moja, a ta njena pria. Pamuk helva1, poslastiar Albanac bujnih brkova, matinei u dva i petnaest, urevdanske vatre, fijakeri, sve su to fotografije iz albuma moga djetinjstva, ono to pripada meni, to je skriveno u mome pamenju i ono to mi se pojavljuje pred oima kada se sjetim svoga djetinjstva. Ali nagizdana tetka je neto drugo, neto posebno. Priala bi onim lijepim jezikom. Mislila je da je to nain da se kutarie otuenosti, da postane jedna od ondanjih ena. S nezasienim je zadovoljstvom priala kako ju je ostavila njena prva ljubav, kako ju je zavolio doseljenik sa zembiljem. ovjek koga je prvog voljela zauzimao je posebno mjesto u njenome ivotu. Voljela je i doseljenika sa zembiljem, ali nije to bila ljubav; to joj se nika-
Vrsta poslastice, koja se meu ovdanjom djecom spominje pod imenom vuneni sladoled. (prim. prev.)
Prie
ko nije dalo. Jednoga dana bi se sigurno trebala susresti sa tom prvom ljubavi; jer, imala je nekoliko rijei da mu kae. Njenu stvarnu priu niko ne zna. Kada je dola u ovaj grad u kome se osjeala strancem, ko je doseljenik, gdje su se i kako upoznali, niko ne zna. Tu priu je nagizdana tetka u svakoj kui priala na drugi nain. ivjeli su u lijepim gradovima, putovali su; uvijek druga pria. Sada razumijem; svoju pravu priu nagizdana je tetka uvala za sebe. Znala ju je samo ona i doseljenik. Doseljenik sa zembiljom se dao po pijacama. Svih sedam dana u sedmici bi iao na pijacu. Na pijace oblinjih kasaba, a ponekad i udaljenijih mjesta. eznuo je za plodonosnom zemljom rodnoga kraja. Oni su bili dvije saksije cvijea, uzeti sa prozora iza kojih su roeni, ozlojeeni, divlji. Svakim danom su sve vie venuli. Mislila bih kako je doseljenikova prva supruga bila kerka nekog Jugoslavena. Iz nekog bosanskog sela. Plave kose, okrugloga lica. Na njenome kao snijeg bijelome vratu sigurno su bile nanizane struke zlata. Na svadbama bi izlazila na mejdan i igrala; oblaila bi se u crveno, zeleno. Pobjegla je sa nekim ovjekom to je prodavao lijepe tofove, svilu, til. Doseljenika je ostavila samog sa sinom. Tada je, eto, doseljenik zanijemio. Danima je tumarao baama breskava, njivama suncokreta; spavao u kukuruzitu. Nije mogao nai mira. Ostavljajui mnotvo ismijavanja, uvreda, smijeha i sina iza sebe, jednoga dana je bespovratno otiao. Od tada u ljude gleda s mrnjom, bijesom; zaluen je cvijeem, voem, a jo i nagizdanom tetkom. Oni koji ive u velikim gradovima ne mogu znati ta je otuenost. Stranac u nekom velikom gradu svaki dan moe nai neku novu ulicu u koju moe zakoraiti, svaku no neku novu kafanu u koju moe ui. U svakoj ulici u koju ue, u svakom parku, u svakoj kafani moe nai strance poput sebe. Ali mala mjesta... Naroito mali gradovi priklijeteni izmeu planina. Tamo noi lagano ubijaju stranca. Sva vrata se zatvaraju, a epenci sputaju. Dolaskom noi, kreket aba postaje glasniji; u malome gradu izmeu malih planina, prostrtome na poljani veliine podlanice, stranac moe umrijeti od patnje. Noi ne prolaze u spavanju i buenju; do jutra uvijek ima jo mnogo. Meutim, ljudi priaju. Maka se uurila i lei pored pei, majke heklaju, a dok se oevi vraaju iz kafane, nagizdana tetka i doseljenik sa zembiljom su koljeno uz koljeno. Doseljenik se zadubio u njene oi, dva plava oblutka, a nagizdana tetka u svome svijetu, razmilja o onih par rijei koje bi rekla svojoj prvoj ljubavi. Izgubila je vrijeme. Ne zna da je jako blizu smrti. Ali, doseljenik je jo uvijek ispunjen nadom: nagizdana tetka e ga voljeti s ljubavlju, udnjom. Carigraanka je bila nagizdana tetka. Njena prva ljubav bio je mornar. Moda pak i medicinar. Ali je sigurno bio plav. mao je izrazito zelene oi. Pretpostavljam da su se sastajali u boriku. Vozili se u fijakeru. Nagizdana je tetka ivjela u nekoj od sporednih ulica Pere2. A u gradu u kome se osjeala otuenom, sa doseljenikom je stanovala u jednoj drvenoj kui. Prilikom jedne svoje posjete, vidjela
2 Pera kvart u najuem centru grada nedaleko od Taksima i sa pogledom na Zlatni rog. (op. prev.)
TUN
sam jednu, naknadno bojenu, fotografiju okaenu na zidu. Stajala je u jednom starom drvenom okviru. Kada sam je posljednji put vidjela tu fotografiju je dala meni; zajedno sa okvirom. Na njene usne i obraze nanesena je lagana crvena boja, a ljubiastocrvena na kosu, koja je bila sapletena i kao kruna posaena na glavi. Kako je samo topao osmijeh ene koja voli. Snimljena je u danima kada je bila zaljubljena, sasvim sigurno. Slikala se na Peri i sliku dala svome ljubljenome. Zraila je nepritajenom ljubavlju. Uramivi je, vratio ju je natrag, da je uva. Uskoro e se vratiti, nije bilo razloga za zabrinutost. Godine i godine je nagizdana tetka provela ekajui ga. Svoju je ljubav prema njemu stalno drala svjeom. Trebao se vratiti, obeao je. Poslije ga je jednog dana vidjela na mostu, u fijakeru. Pored njega jedna crnomanjasta, veoma lijepa ena, a u krilu beba. Toga je dana slika izblijedjela, poutjela je i zauvijek ostala takva. Sve uspomene na moje djetinjstvo na kraju su postale samo nasmijane fotografije. Toliko daleke da kao da nikada nisu proivljene. Pria koliko nagizdana tetka nikada nije bila. Stablo sa koga smo krali ljive, poslastiar Albanac smijee mi se i sada, kada ih pogledam i nakon toliko godina. Bol koji sam osjeala zbog otuenosti nagizdane tetke samo je ono to danas neizmijerno ivi u meni. Koliko su njeno ubjeenje da nema pravo ljutiti se, vrijeati se zbog ega je istrajno odgovarala na sva podrugljiva pitanja njen drveni obojeni nakit, kamene minue, melankolini osmijeh bili daleko od nje sa fotografije... Poput toga to je daleka, njoj sa fotografije je danas bilo uspomena i sve ono to ini jedno djetinjstvo. Zajedno sa igrakama i sreom. Izmrvljeni su u mlinu vremena. Umrla je nagizdana tetka. Ve je noge nisu mogle vie nositi, kada sam je vidjela posljednji put. Niti je njena tuga ostala iza nje, a niti njene oi, dva plava kamena oblutka ispod vode. Usadila se nekakva odvratnost proistekla gubitkom ljudskog obiljeja. Nema je vie na ulicama. Bili su u jednoj od drvenih kua neke zabaene, siromane etvrti. Pokucala sam na njihova vrata. U dugom i mranom dvoritu najedanput se otvorie jedna vrata, jedan svijet od svjetla, jedno proljee i jedna smrt. Nagizdana je tetka sjedjela na nekakvoj niskoj seiji i posmatrala sumanuto proljee vani. Doseljenik sa zembiljom je u zasjenjenom oku slog po slog itao stare novine. Proljee kao da je pomahnitalo. Kao da obavlja svoju posljednju obavezu prema tom lagano umrtvljenom gradu i tom ljudskom biu. Nikada vie ne bi trebalo doi sa svojim poletom. Svojim zelenim ljivama vie nikada nee zaslijepiti djeije oi. Sve stvari i sva mjesta su se sada mijenjala. Proljee je trebalo biti kao nekakva bijeda to je u skladu sa vremenom. Koristilo je svu svoju umijenost. Kao da je snimljeno nekoliko proljea i sad se nagizdanoj tetki prikazuje na njenom niskom, uzanom prozoru sa zasunom. U jednom je trenutku procvjetalo na hiljade krasuljaka, rue su opupale, procvjetale, uvehle, ponovo opupale. Nagizdana tetka je bila nezainteresirana. Na trenutak me pogleda u lice, nije me prepoznala. Potom se osmjehnula. Tegobno sam joj uzvratila. Njen osmijeh se sve vie i vie ledio, poe se guiti od plaa. Plakala je na sve. Plakao je 282 / Godinjak 2008
Prie
dugogodinji stranac malog grada, jedina njegova razonoda. Doseljenik je bio nijem. Zvuk njegovih suza, to su padale na novine i rasprskivale se, mijeao se sa srceparajuim plaem nagizdane tetke. Neopisivo je volio nagizdanu tetku. Ali, ivot nagizdane tetke bio je jedno iekivanje okonano sa nekoliko rijei pokopanih u njoj kao tuga. Bili su ljudi tekih elja. Toga sam dana shvatila da e nagizdana tetka umrijeti. Umrla je nakon nekoliko dana. Umrla je plaui, sa vrelim usnama na doseljenikovom elu. Od tada do dananjih dana doseljenik, navodno, spava na groblju. Bio je poput zvijeri za one koji su ga htjeli udaljiti odatle. Ogrnut dekom nagizdane tetke, po cijeli dan, kau, eka na njenom grobu. ene se sada ne smiju; plae se jer vie nema melankolije; nastupila je agresivna ljudska bol. Doseljenik sa zembiljom dobio je ime ludi doseljenik. Dok mi je kada sam ga posljednji put vidjela davao njenu fotografiju, kroz pla je pjevao neku pjesmu: ...ve godinama ekam da se jednog dana vrati / Zato se za nevjernu enu sveza srce moje... Ah, nagizdana tetka, ah! ta je to imala tvoja prva ljubav da ga toliko voli? Zato ti ivot proe sa nekoliko rijei koje si imala za rei tom nevjernome? Koliko je samo doseljenik prieljkivao da ga nagizdana tetka zavoli ljubavlju. Nikada moda nee zaboraviti trenutak kada je umrla. Moda su njene ruke na njegovome vratu, usne na elu. Ko zna, moda je doseljenika poloila na svoja koljena to su izgubila osjeaj, milovala ga je, njihove su se suze meusobno mijeale, ko zna? Ko zna gdje je nae djetinjstvo? Gdje je stablo iza koga smo se skrivali, prazni plac gdje smo se igrali, poploano dvorite gdje smo se umivali? Ko zna ta se desilo i gdje je poslastiar Albanac bujnih brkova, prva supruga doseljenika? Ah, to se ne moe znati! Koliko god slijedili, gubi se, ostaje polovino. Gdje su oni to odlaze, s kime su, ne moe se znati. Datumi prolaze, naa se lica pune borama, lea nikako da se zgriju, godine prolaze; gdje su ljubavi, ne zna se. l988. (Preveo sa turskog jezika Enver IBRAHIMKADI)
TUN
jfer Tun (Ayfer Tun) roena je 1964. godine u Adapazaru (Turska). Na Istanbulskome je univezitetu zavrila Fakultet politikih nauka. U toku studija je svoje tekstove poela objavljivati u razliitim magazinima za knjievnost i kulturu. Na natjeaju za najbolju priu Yunus Nadi, koji je 1989. godine organizirao dnevnik Cumhuriyet uestvovala je sa priom Tajanstvena (Sakl) i osvojila prvo mjesto. U periodu od 1999. do 2004. godine je, kao urednik, radila u prestinoj izdavakoj kui (Yap Kredi Yaynlar). Sa djelom pod nazivom Moji roditelji bi da vas posjete, ako niste zauzeti Na ivot 70-ih godina (Bir Maniniz Yoksa Annemler Size Gelecek-70li Yllarda Hayatmz) koje je objavljeno 2001. god i koje je nailo na zapaene reakcije italake publike je 2003. god uestvovala na meunarodnome natjeaju Balkanika, gdje je osvojila prvo mjesto. Na natjeaju su uestvovali knjievnici iz sedam balkanskih zemalja i odlueno je da se prvonagraeno djelo prevede na est balkanskih jezika. Ajfer Tun je do sada objavila slijedea djela: Tajanstvena (prie, 1989.), Djevojka sa naslovnice (roman, 1992.), Dvolina seksualnost (istraivanje, 1994.), Prijatelji iz peine (prie, 1996.), Sluaj gospodina Aziza (prie, 2000.), Moji roditelji bi da vas posjete, ako niste zauzeti Na ivot 70-ih godina (ivotna iskustva, 2001.) Kamen papir makaze (prie, 2003.), Hotel Evvel (prie, 2006.), To nazivaju ivotom (ivotna iskustva, 2007.) i Pogreno prepriana kratka historija jedne ludnice (roman, 2009.) E. I.
PRIKAZI I OSVRTI
Prikazi i osvrti
olega Zgodi, neosporno je pionir refleksije domae politike, uope drutvene misli nae zajednice. Upitno je koliko bismo uope mogli zakljuiti da postoji neto kao bosanskohercegovaka drutvena misao kao cjelina da nije bilo dugogodinjeg Zgodievog predanog kako refleksivnog, tako i mukotrpnog, nazvao bih ga, arheolokog rada. Bez Zgodievih sinteza i kritikih uvida u sferi drutvenih promiljanja, saglasili se mi s njima ili ne, zagubili bismo se u beskrajnoj razuenosti aktera i tema, u kontingenciji, naizgled nepovezanih koncepata i ideja koje su i oblikovale, ali i rastakale to bosanskohercegovako socijalno tkanje koje, ini nam se, nikako da se artikulira otkako, je naa zemlja stupila u doba modernosti, od austrougarske okupacije do danas. Valjalo je toj razuenoj hrpi papira najrazliitijih proglasa, deklaracija, pamfleta, novinskih i znanstvenih tekstova, lucidnih proto-socijalistikih uvida, rasistiko-biologistikih i etnokarakterolokih, te etnopolitiki mobilizirajuih uradaka, panislamistikih, nacionalno-romantiarskih te komunistikih ideja dati jedan refleksivni teorijski okvir unutar kojega bi stekle svoju inteligibilnost i meusobnu koherenciju. Za jedan takav zadatak samorazumijevanja nae drutveno-politike zajednice potrebna nam je teorija. U ovom vremenu, u kojemu se temeljito rekonstruira sam pojam obrazovanosti koji poiva na otvorenom preziru prema teoriji, Zgodi nam upravo nudi teoriju. Teorija, ako je upravo prizemljimo u etimolokom smislu, ograniavajui je na grki glagol theorein sa znaenjem gledati, znai pogled, dakako ne onaj doslovni, mada i on ne bjei mnogo od pravog smisla rijei ukoliko pod njim podrazumijevamo horizont, vidokrug horizont unutar kojega stvari stoje na svome mjestu u nekom meusobnom odnosu. U irem smislu, taj horizont, odnosno pogled, oznaava specifini narativ, umni nabaaj, osvjetljenje unutar kojega se pozicioniraju, nalijeui jedna na drugu one, na prvi pogled, nespojive stvari. To fino tkanje, uvezivanje u naraciju, intelektualno uljebljenje, u jednom pragmatikom znaenju, onda predstavlja napor tkanja smisla smisla koji nam je toliko neophodan kada se suoimo s divergentnou bosanskohercegovakog socijalnog konstrukta. Teoretiziranje onda ne moe biti smatrano metafiziciranjem, ve smislotvornou onoga po sebi odjelitog, po sebi i iz sebe nespojivog. Bez smislotvornog narativnog tkanja stvari su rasute, jedna kraj druge u ravnodunosti, naprosto besmislene, a besmisao nas samo moe plaiti. Otuda je theoria kao naroito smislotvorstvo, a ne neka suprotstavljenost praksi, od odsudne vanosti za samorazumijevanje. Ona je jedna praksa par ecellence, i to ona najsuptilnije vrste.
Prikazi i osvrti
Zgodievo djelo nam svjedoi da je zadaa te socijalne, politike i filozofske teorijske refleksije, osobito kada je rije o malim narodima bez neke vee duhovne produkcije, a jo manje institucionalne tradicije, jedna od najnezahvalnijih intelektualnih zadaa. Istovremeno, to je zadatak samorazumijevanja i autorefleksije koji se nuno postavlja pred svaku modernu politiku zajednicu. Nepostojanje takvog samorazumijevanja, nepostojanje jednog intelektualnog koordinatnog sistema dravljanskog identiteta, a s druge strane, puko kontingentno nabacivanje ideja i nekritiko slijeenje trendovskog miljenja, pokazuje se po nau zajednicu paralizirajue jer je, s jedne strane, ini podlonim ideolokim, asimilirajuim i razgraujuim politikim naracijama. S druge strane, njezina nereflektiranost, tu politiku zajednicu ostavlja u pretpolitikoj sferi obiajnosti, u stupnju takozvane samorazumljivosti, odnosno, kako Zgodi kae, unutar ethosa komiluka. Pokuaj konstrukcije bosanske politike nacije na neem pretpolitikom pokazuje se i u Zgodievom tekstu, podjednako nemoguom pa stoga i razgraujuom politikom naracijom i promaenim pokuajem. Zgodiev tekst tako itam kao poziv na ono to on naziva orijentirajuim idejama probosanske alterpolitike u kojima nema mjesta za neki idilini, beskonfliktni, predestinirajui i transcendentni komiluk, lijepe adete naih djedova. To istrajno prebivanje u nereflektiranoj obiajnosti direktno onemoguava pojavljivanje subjekta politike zajednice graanina, bez kojega ta zajednica moe u najboljem sluaju biti zaviajem kako se inae u velikosrpskim, velikohrvatskim, na kraju i u panislamistikim ideolokim projekcijama, Bosna uope i pojavljuje. Uronjenost u samorazumljivu obiajnost znai bezupitno slijeenje zadatih drutvenih uloga, unaprijed propisan pravac ivota pojedinca u okvirima romantine tradicije koji je a-politiko tavorenje. Dok savremena politika refleksija takvo bivanje transformira u etnografske muzeje, kodificira u paragrafima antropoloke publicistike, kod nas se ono nerijetko izdie u vrhunski beskonfliktni politiki ideal. Zgodi upravo hoe konflikt, jer samo konflikt raa graanina; on hoe pluralitet ak meusobno nesamjerljivih pogleda i shvaanja unutar jakih politikih okvira u kojima e biti onemogueno nametanje. To je mogue samo u razvijanju suptilne politike zajednice, odnosno jedne bosanske drave koja e biti limitirana u dosezima u potencijalno razvijajue civilno drutvo (308), jer se, nastavlja Zgodi, samo u kontekstu civilnog drutva otkrivaju horizonti ouvanja, oblikovanja i afirmiranja nacionalnih identiteta (307-08). Za oekivati je isto tako da Zgodiev pionirski poduhvat teorijskog nabacivanja koherencije bosanskohercegovakog drutveno-politikog tkanja prate i odreene nedoreenosti, nedosljednosti i lutanja kojima nakratko elim posvetiti panju. Kao prvo, mislim da je Zgodi sklon estom zapadanju u psihologizacijske redeskripcije nae drutvene i politike zbilje. Drugo, osjetan je, rekao bih, poriv za mnotvom sasvim novih metafora kojima obiluje Zgodiev tekst. I jedna i druga sklonost, barem meni kao kritikom itaocu, donekle oteava razumijevanje teksta. U dijelovima teksta potreban je znaajan intelektualni napor kod itaoca da ouva i ne izgubi koherentnu preglednost ove temeljne idejno-kritike 288 / Godinjak 2008
Prikazi i osvrti
konstrukcije koju autor eli razviti. Dakle, ako je teorijska naracija, kako smo vidjeli, jedan hrabar pokuaj osmiljavanja naeg drutveno-politikog besmisla koji nas ve decenijama paralizira, onda je razumljivo da jedna reflektivna teorijska naracija, htjela-ne htjela, poprimi neku vrstu terapeutske note. Priznat emo da je teko razumnome ovjeku nositi se s takvim besprizornim besmislom, pa se teorijski narativ opravdano javlja kao sutinska potreba za vidanjem rana. Zgodi s pravom ukazuje na nepostojanje adekvatnih termina da se postojea situacija valjano artikulira to opet onda znai da se razumije, odnosno osmisli. To svakog ozbiljnijeg autora svakako navodi na potrebu za imaginativnom konstrukcijom metafora, novih termina koji bi nam pomogli u toj prijeko potrebnoj zadai repozicioniranja drutvenog konteksta i nas unutar njega. Ali, ta duhovna bremenitost koja isijava termine kao to su hipokratija, egopolitika, egokratija itd., mogla bi se pokazati velikim teretom za onu zadau koju je sama sebi postavila, naprosto razvodnjujui se u umi novih kovanica kao slijepih ulica u kojima bismo mogli zavriti. Ludwig Wittgenstein nas je nauio da rije svoje znaenje stjee u upotrebi, odnosno da ona kroz upotrebu stjee granice svog znaenjskog horizonta. Zgodi esto ne razvija takvu upotrebu, nego se zadovoljava tek s konstatacijom novoskovanog termina, pa na taj nain isuvie olako prelazi preko novih termina koje nam nudi za artikuliranje, te uz eventualno par referenci, ostavlja ih najee samorazumljivim. U svakom sluaju knjiga kolege Esada Zgodia Ideja Bosanske nacije izuzetno je vrijedan doprinos naoj politikoj misli i artikuliranju bosanskohercegovakog politikog identiteta. Stoga mogu je samo najtoplije preporuiti iroj italakoj publici. Ona predstavlja, prema mom sudu, jedno logino zaokruenje identitetske politike naracije, one koju je zacrtao jo prije 140 godina fra Petar Bakula, koga Zgodi navodi u svojoj knjizi. Bakula nam je dao kljune, temeljno prosvjetiteljske smjernice za jedno koherentno teorijsko promiljanje identiteta nae zajednice. Bakula kae: Budi dakle mladiu tovatelj, branitelj, sliditelj i uzdritelj narodnosti tvoje, dali ni vie ni manje, nego jedan ovik, koji u svaem od svitloumnosti miru slidi: i tada samo izae ti za rukom narodnosti pristojno i slavno sluiti; i da narodnost slui tebi s njezinim sjajnim dostojanstvom. Razlog ljucki on ima narodnostju gibati; a ne nigda da ovik narodnoljublja suanj se ukae. Jedan vaan doprinos borbi za nau opu svitloumnost koja miru slidi je i ova knjiga. estitam autoru, a vama zahvaljujem na panji. Asim MUJKI
Prikazi i osvrti
lavna tuiteljica Hakog tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu, Carla del Ponte napisala je u svojoj nedavno objavljenoj knjizi ono to, zapravo, nije nikada prije javno izgovorila, izjavila niti iskazala naglas, a to je da je i sama bila iznenaena presudom Meunarodnog suda pravde u Haagu po tubi drave Bosne i Hercegovine za genocid protiv Srbije i Crne Gore (kako se u to vrijeme nazivala zajednika drava sada ve triju suverenih priznatih drava Srbije, Kosova i Crne Gore), koja je oslobodila Srbiju i Crnu Goru od krivnje za genocid poinjen u BiH i Srebrenici. Ova reenica bi ve mogla zazvuati jako dosadno i istroeno za sve one ui koje ne vole pravni vokabular, i kojima je zavirivanje u nedavnu bh. prolost ve dojadilo. Ali, za sve ostale ui, a to su prije svih one referentne znanstvene ui koje razumiju monotoni a presudno vaan pravni rukopis, koje razumiju meunarodni pravni i politiki poredak, koje razumiju procedure, norme i pravila igre u svijetu moi i svijetu vladanja, ovo e Carlino otkrie-ispovijest biti prvorazredna pravno-politika izjava to je izgovorena na kraju 2008. godine. I vie od toga. Stoga mi je kao autoru veoma vano zamoliti za malo vie itateljske panje i usredsreenosti od puke jednokratne empatije. Samo nekoliko sedmica prije izricanja ove famozne presude, 21. septembra 2006. godine u sudnici broj 1 u Carlinome sudu, u Meunarodnom tribunalu za ex-Jugoslaviju i Ruandu, u predmetu na elu sa sucem Peterom McCloseyem, na posljednjem suenju za Srebrenicu Carla je rekla: ...nepobitno je da su genocid i drugi zloini protiv ovjenosti poinjeni... Izbrisana je cijela jedna populacija, ene, djeca i starci protjerani iz svojih domova, goloruki mukarci i djeaci koje su pogubili streljaki vodovi, zakopani u masovne grobnice, a potom iskopani i jo jednom pokopani u pokuaju da se od svijeta sakrije istina... (Del Ponte; 2008.326). I utjela je sve dosad tuiteljica, sutkinja, advokatesa i ena Carla. Sad, kad je kasno, post festum, prizivanje razoarenja to ovaj drugi sud, stalni Meunarodni sud pravde u Haagu (poto su dva suda u istome gradu, mnogi i ne razumiju da ih ima dva, jedan stalni i drugi ad hoc ili privremeni) nije okrivio Srbiju (i Crnu Goru) za su-krivnju genocida u BiH (Srebrenici) djeluje labue kao taj potanki pjev to se ispjevava u predveerje ili u ranu zoru prije svretka labuega ivota,
Prikazi i osvrti
bijeloga, vodenoga ivota. Carla je suzdrana, hladna, neumoljiva i nepristrasna. Napisala je knjigu da u njoj potanko pokae kako je njeno mjesto u Haagu izgledalo, ta su pozadine a ta vidna mjesta u radu suda koji ima povijesnu odgovornost na pleima. Nemajui kud, Carla proziva i ostavlja testament svojemu radu u Tribunalu, otvorene zagovornice Srbije u UN-u bile su panija, Italija, Grka, Austrija i Velika Britanija. Stoga je proces za genocid i proao kako je proao. Tuiteljica koja se snano okomila na kulturu nekanjivosti, i koju odlino prepoznaje od talijanske mafije, do agresivnih mueva u loim brakovima, do genocida i procesa Miloeviu i ruandskim generalima genocida, naroito se okomila na oprost genocida Srbiji. Veli da je 26. februara 2007. godine presuda stalnog Hakog suda oprostila Srbiji i Crnoj Gori genocid u Srebrenici, i to glasanjem sudaca 13:2, ime je Carla bila okirana, te priznaje: Znala sam da istina nije izala na vidjelo. Potom dodaje: Od proljea 2003. godine Ured tuitelja primio je stotine tajnih dokumenata, ukljuujui zapisnike sa ratnih sastanaka jugoslavenskih politiara i vojnih elnika, koji su pruali jasne dokaze o ulozi Srbije u ratu u Bosni. Srbija je od Meunarodnog tribunala dobila doputenje da neke od tih spisa zadri podalje od oiju javnosti, i to je jo vanije, od sudaca Meunarodnog suda pravde. Ti suci bi moda presudili drugaije da su izvrili pritisak kako bi imali pristup cjelokupnoj arhivi Vrhovnog savjeta odbrane. I dalje pie hrabra Carla: U dokumentaciji je potanko opisano kako je Srbija finansirala i pomogla ratna nastojanja Srba. Oni pokazuju da je vojska bosanskih Srba, premda slubeno izdvojena iz JNA 1992. god., bila produena ruka JNA. Ti dokumenti pokazuju da su srpske snage, ukljuujui tajnu policiju, sudjelovale u zauzimanju Srebrenice i pripremi ovdanjeg pokolja. Moda e me optuiti za nepotivanje Suda jer ovo govorim. No, veoma je vano to razjasniti (Del Ponte; 2008:340), dovrava tuiteljica. S razlogom se ova nadasve hrabra i racionalna Evropljanka pita, pitajui lanice EU: elite li doista integrirati dravu koja kri Konvenciju o genocidu? to je s vaim vrijednostima i naelima? to je s onim nikad vie? (Del Ponte, 2008:340) Odavde nastavlja korisna racionalna argumentacija za gospou tuiteljicu, koja me potakla na ovaj tekst. Timoty Garton Ash, britanski lord i politolog, u knjizi Historija sadanjice1 kae da su, zapravo, svi evropski narodi prije no to su uli u vlastitu zajednicu, evropsku zajednicu reda i mira, poinili genocid, ili etniko ienje. I to, podrazumijeva se, poinili su genocid ili etniko ienje nad nekim slabijim ili drugaijim od sebe. Tako su, naime, evropski nekad ratniki narodi meusobno
1 Knjiga Historija sadanjice Timotya Gartona Asha, podnaslovljena kao Eseji, skice i izvjetaji iz Evrope devedesetih, Samizdat, FREEB 92, Beograd. Stavak na koji se referiram Ash relativizira na ovakav nain: Ovo je Evropa. Jer sve su ove stvari u Evropi Evropljani radili drugim Evropljanima... preuzimajui bizaran, skoro bizantski surov stavak povjesniara Konstantina Geberta, kojemu pripisuje slijedee navode: Ukoliko elite da se vratite u Evropu, prvo nainite etniko ienje a onda saekajte jednu generaciju...
Prikazi i osvrti
prethodno potvrdili da su sposobni biti surovi delati u ratu pa potom demokratini partneri u miru i proceduri, nakon ostvarenja svojih ciljeva (teritorijalnih, depopulacijskih, graninih, etnikih, vjerskih) prestali udjeti za njima. Jer su ih, naprosto, ostvarili. Tako proieni, oieni i uglanjcani nakon ostvarenog cilja postaju sposobni racionalizirati sve znaajnije pojave, stanja, zbivanja u drutvenom okruenju, a prije svih vlastiti zloin kojim su postigli cilj. Jer, pretpostavlja se, samo narodi, kolektiviteti, koji poine genocid, (to zasad najbolje osmiljeno, planirano, organizirano racionalizirano zloinako predumiljajno i sistematino izvedeno kolektivno, timsko, dravno ili prodravno zlodjelo); dakle, neimari i kreatori, majstori i irgati ovakvoga golemog posla, pothvata i projekta genocida, doista i jesu u stanju politiki racionalizirati sve to se tie toga zloina. Racionalizirati da je samo etniko ienje ili genocid u Evropi, usred sveevropskog mira i blagostanja, negdje potkraj XX stoljea (zvahu ga stoljeem napretka), za njih, za poinitelje i sponzore (one preanje irgate i majstore) sam taj poinjeni lukavi genocid 2 zasad je vrlo korisna referenca3 e to je prva bilet-ulaznica koju zajednica evropskih naroda potrauje jo od vremena koje je prepoznao prethodno citirani Konstantin Gebert, a ponovio britanski politolog Ash. Tako je poinjala prva zajednica uglja i elika, nakon najveeg pogroma u povijesti ovjeanstva (holokausta), koja ovih dana obiljeava polustoljetni jubilej pedeseti roendan zajednice evropskih zemalja. Genocid je proizvod sistema. Sistema koji je dio organizirane zajednice, najee drave. Plana, akcije, racionalnih i sposobnih ljudi. Ne proizvod sluaja i eksces. Doista, racionalni diskurs daje mi za pravo samo narodi, narodnosne skupine, nacije, koji mogu smiljeno, planski, sa jasno definiranim ciljem istrijebiti drugu i drugaiju skupinu ljudi koja moe biti narod, nacija, kulturna ili vjerska zajednica, ne trepnuvi okom, to je prva premisa za uspjean genocidni pothvat kako ga je definirao pravnik Lemkin tvorac termina i ideje istraivanja i naukovanja o genocidu, ne pokajavi se i ne uplaivi se; samo, dakle, takvi narodi, autoritarne i kolektivizirane nacije na elu sa njihovim politikim elitama i ideoloko-politikim projektima, mogu ui u svaki naredni projekat politiki i drutveni hladno i racionalno kao da se nita dogodilo nije i nastaviti funkcionirati unutar njega, ne remetei njegovu sustavnost, pragmatinost, pro2 Zato lukavi genocid? Pa zato to je lukavo smiljen, lukavo uraen, lukavo skriven i pokapan, lukavo voen i predvoen, pravno je teko uhvatljiv. Pravi celofanski genocid, sve to je u njemu je celofanom omotano. Prema Hakoj presudi, genocid je izvrila VRS i ona je prethodno dobrovoljno ukinuta u korist BiH, a nisu spomenute Policija RS, CZ RS, vojna opinska i lokalna rukovodstva i ini lokalni svesrpski bh. politiko-vojni organi koji su na poslu genocida irgatovali, dakle, sve po smjernicama evropsko-srpskog lukavog politikoga uma. Velim zasad, poto e se brojke morati poveavati; naime, tek neto oko miliona raseljenih, oko 200 hiljada ubijenih, 30-tak hiljada silovanih samo je dobra poetna nominacija za genocid, dok e brojevi od oko miliona ubijenih i svih preivjelih raseljenih u Aziju biti prava dobra nominacija za genocid...
Prikazi i osvrti
ceduralnost. Posve racionalno kako se u Evropi popularno i nadaje hobsovski pragmatino.4 A izvoai genocida koji ga uspjeno obave i uspjeno prou nekanjeni ve se prometnu ko hoda kroz ponjavu, eh, ti i takvi majstori genocida zasluuju da prije svoje rtve uu u zajednicu uglja i elika. rtve pak, poto grekom preive, moda naknadno individualno pristupaju. Stoga predlaem da se Srbi ulane u evropsku zajednicu uglja i elika retroaktivno, sa poetkom od prije 1946. godine ako moe, a ako ne moe, onda od 1946. godine. I dok su izgon muslimana panije i inkvizicija, kriarski pohodi i jedan od svjetskih ratova formalno neaktualni, sama povijest, stara ishlapjela slova na poutjelim stranicama knjiga koje manje-vie niko ne ita, dotle ovaj posljednji primjer genocid nad veinom bosanskim Bonjacima5 aktualan je i refleksivan kao neotkopana masovna grobnica i njen zadah i zapah neslian iemu drugome. Ba kao to je sam genocid neslian niemu drugom. Stoga nije nimalo dobro, ne ispisati sve stranice i ne potroiti sve napunjene kaleme dok se smisao, sadrina i poruka, ove strane kovanice genocid ne iscrpi, prije negoli se genocid Ovdje ne ponovi. A genocidi se ponavljaju, jednako revnosno kao to su se dogaali i ponavljali do pedesetih godina dvadesetog stoljea kada jeziki nisu bili nominirani, kada je denotativ ovoga sistemskog zloinjenja, bio nepostojei, kao to se ponavljaju nakon pedesetih godina od leksemske uspostave i definicije. I bit e mogui, ponavljat e se, unato tragediji, sjeanjima, tlapnjama okupljenih razliitih jadnika to im se u sjeanje urezala tragika, groteska i silni zadah i zapah to ga genocid(i) kao rije i kao prestrani zloin i zloinci egzekutori donose sobom. I sve dok mogu ivjeti mirno, raditi i rukovoditi stanjem na terenu BiH ona uvena dvojica i deseci hiljada njihovih terenskih irgata na zadovoljstvo Pariza, Londona, Moskve, a evo sad i Haaga, bit e mogui genocidi. I to ne samo nanovo u Bosni, ve gdje god pomisli u Evropi i okolo...
4 U takvim, racionalno oienim novim okruenjima, u drutvenoj skali vrijednosti nita se ne preispituje u smislu etike ili neetike poputnine, moralnih drutvenih ili nacionalnih bisaga s kojima dolaze pojedine evropske nacije-drave, jer se to ostavlja ispred ulaza, pod pragom ili pod sagom, koji vie niko ne spominje, ta svi su prethodno okrvarili ruke, bajonete ili topove, ta se tu treba spominjati prolost inkvizicijske panjolske, kriarske vojne bolumente, faistiko-nacistika njemaka pomama...?...sve je to nekada bilo i prolo te je ve proao i genocid u Srebrenici. Valja u Evropu sa skrivenim i nekanjenim krvavim rukama, bajonetama i topovima ispred ulaza, pod pragom ili ispod saga. Niko to nee vie spominjati. A srpski zloini su dovoljno dobri i posve uklopivi u zloinjenja XXI stoljea da srpski lideri zloinstva mogu postati dobri savjetnici i jo bolji irgati u razraunu sa muslimanskim elementom diljem svijeta, a ba su se rasuli svud po Planeti. Ve neke armije to znaju pa koriste odline zlikovce u odredima smrti i legijama beaa po Afganistanu, Srednjem Istoku ili Africi. Ve se, navodno, koriste i zlikovaka znanja generala srpskoga Veljka Kadijevia u amerikim vojnim pothvatima u Iraku. Zato li Karadi i Mladi jo nisu stigli biti korisno upotrijebljeni, pitam se... A moda ve i jesu, samo nije nigdje objavljeno. Treba biti precizan pa kazati da se termin Bonjaci ne nalazi preciziran u presudi Meunarodnog suda u Haagu, dugakoj 381 stranicu, ve je rabljen fluidan i iz negacije konotiran termin nesrpsko stanovnitvo odnosno bosanski Muslimani, muslimansko stanovnitvo.
Prikazi i osvrti
Zato je to tako? Vratimo se naem iskrenom britanskom lordu s poetka teksta. On je samo naizgled nemuto priznao u rijetkim lordovskim trenucima iskrenosti, jer lordovski i racionalno je biti lukav, a ne biti iskren, potaknut kratkotrajnim nevoljama to ih je proivio dok se uunjavao 1994. u opsjednuto i izgladnjelo Sarajevo, za njegove istomiljenike neprobavljivo Sarajevo, ulazio kroz tunel ivota ispod Sarajevskog aerodroma on je, dakle, tada, kada je ve izaao iz Sarajeva i krenuo mirno i udobno ka Beogradu, priznao da u drutvo racionalne Evrope prvi ulaze oni sa poputninom tekih zloina i genocida na leima. Ostali, ostaju izvan. Izvan Evrope. Kao naprimjer, kiparski Turci ili bosanski Bonjaci. Dakle, ulaze spremne nacije, evropski zrele nacije, nacije zrelog genocidnog pedigrea, takvi to im nije razvuena pamet nemaju sjeanja na vlastito stradanje, nemaju potrebe da se sjeaju, da preturaju po grobnicama i piu naracije povijesti, nemaju potrebe da se plae, da se strae i da njuhaju oima kao uima, a jezikom kao mozgom, ne trebaju im emocije, niti osjeanja, niti tuga niti strah. Bosanskim muslimanima je kao naciji i zajednici nad kojom je izvren genocid razvuena pamet. Za njih, za Srbe su najizotreniji racionalni vokabulari, racionalni rezoni i ekstrakti technea i procedure kao najbolji nain vladanja koji sve precizno moe pretvoriti u profit od pasoa, vize, boravine ulaznice, abibunga, do cijene lea, mozga, bubrega, djeteta, embriona, spermija, latice cvijeta, kaplje nafte, plina, krvi, krvne plazme, grama plutonijuma, dekagrama uranijuma, silicijuma, kilograma kancerogene materije i genocida. Sve je korespondentno sa eurima, dolarima ili uncama utoga i bijeloga zlata. Sadanji srpski politiki establiment posebice kalfe i uenici, a o njima je prvenstveno rije u ovome dijelu teksta, nisu na najbolji nain obavili posao genocida. Ne po migu majstora evropskih satanskih soft-metropola. Naime, nisu ga dobro dovrili spram nesrba, da kaemo to jezikom hake presude. Dakle, parcijalni genocid su obavili uspjeno, ali presporo i na ogranienom prostoru, svega koja stotina kilometara je pretvorena u masovnu grobniku povrinu, u enklavi (kakva besprizorna rije racionalnoga novogovora) Srebrenica, a zadaa je bila ira. I genocidirano je tek gotovo 200 hiljada (muslimana, prvorazrednih globalnih izopenika i terorista, i fundamentalista, i islamista i bitangi za odstrjel...), a trebalo je da cifra stigne do miliona. Barem do miliona, kao u Ruandi, tek to je kvalitetna nominacija za genocid. Zato je ovaj tekst u pravu kada naglaava da je u pitanju bila loa nominacija za genocid. Loa je iz dva razloga: Prvo: broj ubijenih je zanemariv prema planiranome (milion); i Drugo: nominacija se mora ponoviti nakon druge runde genocida, kad se plan prvi ostvari. Tada e biti jednostavno priznati genocid. Jer tada e nesrbi u BiH biti u veini odstrijeljeni. Tada e moi biti organiziran virtualni Nirnberki proces, kao pandan ovome neuspjelom u Haagu, i na sudu stalnome i na sudu ad hoc isto da ne bude zabune, koji sud ta radi. rtava nee biti, a Srbi e moi biti birani za pred294 / Godinjak 2008
Prikazi i osvrti
sjedavajuu evropsku naciju. Ba kao to je to trenutano sa bivom faistikom iz 40-tih godina XX vijeka. Dakle, do njenoga ispunjenja, te dobre nominacije za genocid, a ona je oko miliona, politiki umski, ili presvueni listerom reim, treba da dovri posao. Koliko e to trajati, teko je sada pretpostaviti.6 Ali, kako se balkansko bure baruta s mjerom pali i s mjerom gasi, valja se prisjetiti da je svako golemo, svjetsko ekonomsko posrtanje ili ratno zakuhavanje svakako imalo odraza na bosanskohercegovako rovito tlo. Pa tako dakle treba imati u vidu da e ve aktualno ozbiljno svjetsko finansijsko rulanje krvavim stazama ravno odjeknuti i u naim uima. Da se ranije dogovoreni posao genocida, uz pomo kojega se ulazi u zajednicu racionalnih istomiljenika to no izgone, inkviziraju ili genocidiraju one svoje razliite komije, bolje obavi. Stoga je odluka Meunarodnoga suda u UN-a u Haagu morala imati predsjednicu suda Rosalyn Higgins7, lordovskih manira, i imala ju je, i stoga je ova presuda izazvala evropski politiki relaks, izazvala zadovoljstvo koju dunosnici EU izraavaju to Srbija nije kanjena za genocid i poprima ak nehumane razmjere, da se saglasimo sa stavom komentatora Augustina Palokaja, koju je iznio u zagrebakom dnevniku Jutarnji list, podsjeajui da u prii o Srebrenici cijela Europa nema istu savjest, a Carla del Ponte sada to i javno pie, i proirimo je ispravnijim stavom, u cijeloj prii o Bosni i Hercegovini i njenim muslimanima Evropa nema istu savjest. No, proirenje ove konstatacije ima cilj da upozori na jo jezovitiju, neproivljenu injenicu nema je i nee je imati, jer evropska vjerska ksenofobija, kulturna autizirana prepotentnost, bojim se, tek e isplivati na povrinu.8
6 Posve dnevna je ova tana dijaloka referenca koja se dogodila u martu 2007. godine u Sarajevu, kojom prilikom predstavnik podmlatka SDS-a, a mogao je biti i bilo koje druge politike mainerije iz RS-ovske skupine sistema, kae predstavnici bonjakog politikog podmlatka: ta hoete, mi smo Srbi spremni za rat. Samo ekamo da ona dvojica izau i pozovu nas! Ona dvojica treba li ih uope nominirati, otkrivati, ispisivati im imena?? Svako malo oblijepe njihove plakate, prikau ih na bijednim bosanskim TV-kanalima. Idoli, mitovi, kreacije, san i ponos, dika i slava poinitelja genocida nad nesrbima , jer je, kae haka presuda VRS izvrila to djelo. Na elu sa njima dvojicom. iji se izlazak i poziv iekuje. Oekuje. Oslukuje. Tu u BiH. U njenom jo nestruhlom trbuhu. Gospoa Higgins ima sedamdeset godina ivota, Sud kojim je predsjedavala u sluaju tube BiH protiv Srbije i Crne Gore ima ezdeset godina, Higginsova ak 30 knjiga iz oblasti prava, ali sve to nije dostatno za trun morala, koji ionako ne korespondira niti sa politikom niti sa pravom, niti sa etikom niti sa pravdom. Sutkinja je donijela posve kontekstualnu odluku, politiki kontekstualnu odluku koja je makijavelistiki odrezonirala odnose snaga u evropskoj zajednici racionalnih politikih reima koji su aminovali agresiju na bosanske muslimane i njihovu domovinu, aminovali njihove nevjerovatne boli i patnje pune etiri godine, suuestvovali u najcrnjim odlomcima bosanskoga inferna, i treba je razumjeti. Ona niti je mogla niti je smjela posegnuti za bilo ime drugaijim. Ovo jest njena misija, profesionalna i evropska. Ovo jeste njen svijet. U tom svijetu uspjeli su itati presudu nekoliko sati a ne spomenuti ime i prezime civilno-politikog egzekutora i naredbodavca genocida, generalnog izvoaa radova, Radovana Karadia. Upravo po mjeri jednih i drugih. Na Okruglom stolu koji je povodom presude Meunarodnog suda u Haagu organizirao Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, 14. marta 2007. godine, akademik Reid Hafizovi kazao
Prikazi i osvrti
Jer, posve je krivo misliti kako evropska zajednica politikih reima eli ovom nepravednom presudom svima jednako rasporediti krivicu u BiH i nastaviti graditi region Balkana u mirnu, prosperitetnu i svoju cjelinu, ve poruiti svojim umskim egrtima koje i nakon hapenja i privoenja Radovana Karadia u Nizozemsku, paljivo uva i brani, u Beogradu da budu pripravni na novi mig majstora da obave posao delata ubojitije. Ako niko nije kriv za genocid u Srebrenici, izuzev moda Marsovaca, kako je pisalo na jednom od plakata okupljenih graana Bosne i Hercegovine i Sarajeva na mitingu nezadovoljstva presudom iz Haaga na Marijin-dvoru 27. februara 2007. godine, ako to najvia pravno-sudska instanca Ujedinjenih nacija napie i potpie bacivi svoj kolektivni intelekt i odgovornost u smee i osudio sve nae nasljednike i budue generacije na kaznu stalne borbe za preivljavanje u potpunom bezakonju, kako napisa eljko Milievi (www//bosnjaci.net), onda je posve logino da ni jedan naredni genocid protiv muslimana Bonjaka nee biti sankcioniran, pod bilo kojom izlikom ili pod bilo kojim izmijenjenim uvjetima. Sud je utvrivao procesnu istinu, mimo i izvan materijalne istine zloina rata i genocida u BiH, reklo bi se pravniki, ali je jo proces Dariju Kordiu potvrdio meunarodni karakter sukoba u BiH. Izravni dokazi sa procesa Miloeviu nisu bili u pravoj igri, jer bi s njima sve bilo drugaije ak i u procesnoj istini. Ali, zar je Carla del Ponte uzalud ovolike godine etala od Haaga do Beograda i nazad?? Zar je ova stara plava maka mogla bolje obaviti posao majstorice iz eneve?? Makar kako dobro zvuale pojedine stranice njene vrlo itane i vrlo zanimljive knjige. I makar kako nam izgledalo da je bila izvan kljunih tokova politike i prava u radu Meunarodnog ad hoc suda za bivu Jugoslaviju i Ruandu, kako glomazno zvui naziv ovoga suda, dok itamo trilerski zanimljivu njenu posljednju knjigu o kulturi nekanjivosti u evropskom pravu i politici. Milenijumska predskazanja fuj Pravda je kao pravno ugraviran normativ prela sa stranica racionalnog vokabulara u mit. To nije dobro ni za pravdu ni za mit. Stoga to je krajnje bezakonje, najstraniji zloin i zloinjenje zatrpano u teku rije genocid nekanjeno prolo. To znai da je zlo, zloin prihvaeno kao dobro, kao ona poetna mjera na koju se pozivaju zemlje lanice evropske zajednice politiki zrelih reima i koju trae kao svoj paso, svoju ulaznu vizu od onih to kucaju pred njihovim vratima od
je upozoravajue etiri stavke zbog kojih kako kae ne vidi vie nikoga u Evropi ko ga moe uiti dijalogu i toleranciji, ko ga moe uiti o jednakosti ljudi pred zakonom jer muslimanske rtve nisu jednako vrijedne kao rtve drugih graana. Te stavke su: da je Meunarodni sud u Haagu stavio do znanja da nee muslimanske ivote i imetak braniti na isti nain kao ivote i imetak drugih graana Evrope, da muslimani u BiH mogu oekivati novi genocid (predugo policija RS-a opstaje) vrlo uskoro, da Evropa ne moe tolerirati muslimane kao politiki narod ve samo kao vjersku skupinu te da e ovaj genocid posluiti kao obrazac za razraunavanje sa muslimanskom dijasporom u samoj Evropi (broji oko 20 miliona ljudi).
Prikazi i osvrti
engena ili od brisela, kako kad. Zreliji e traiti novu ansu, i to nikako drugaije ve onako kako je to u rijetkim trenucima iskrenosti priznao lord-politolog Ash.9 Oni manje zreli, nee nikada ni dobiti tu ansu. Oni, naime, nikada prije i nikada poslije nee moi poiniti genocid. Naprosto, jer vjeruju da e apsolutna pravda i apsolutna krivda biti mjerene apsolutnom vagom samo na onome, za koji mnogi kau, boljemu svijetu. Bonjaci jednostavno, gorko i stravino tano, kako to napisa eljko Milievi, nemaju ista prava kao njihovi kranski komije, pa ni prava na genocid. Ovaj svijet vrije pod nogama miliona gnjevnih, ugnjetenih, onih kojima nije dato pravo na jednakost, na transparentnost, na istost a drugost, na obian zemni svijet svakog obinog dana. Stoga e, kada gnjeva postane dovoljno, oni morati ustati i pobrinuti se da se svijet iz temelja promijeni. U njemu, kao u milenijumskim predskazanjima, zbilja i nee trebati imati mjesta za lordove i nominatore genocida. Bit e pometeni sa lica zemlje, kao to je pometeno sve to nije valjalo. Oni moraju znati odgovoriti na genocid.
Fahira FEJZI-ENGI
Prikazi i osvrti
Delal Ibrakovi: Bosna, islam Bonjaci: Etnoloko-povijesne skice. Sarajevo: Fakultet politikih nauka, 2008., str. 214.
Ulazak Bonjaka u kulturno-povijesni krug islama bio je jedan normalan proces koji je sa inom formalnog prelaska (ili potvrivanja ve ranijoj pripadnosti) bir ugurden kod Jajca, ali i na drugim mjestima u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi, po svojim izvorinim vrijednostima sa prologom na nebu bio i svojevrsna priprema za dogaaje koji e se u budunosti (pola milenija kasnije) odigrati upravo na ovom prostoru. avedeni citat je fragment uvodnog razmatranja veoma zapaene studije pod naslovom Bosna, islam Bonjaci (etnoloko-povijesne skice) autora Delala Ibrakovia i ujedno prikladan tematski orijentir svim zainteresiranim itaocima koji nastoje saznati neto vie o kulturnom i povijesnom tragu islama na bosanskom tlu kroz stoljea. Znastvena oblast unutar koje je situirana ova sloena tematika jeste sociologija, vjeto upotpunjena istraivakim i teorijskim dosezima kulturne antropologije, etnologije, historije, politologije, islamske teologije i demografije. Idejnu okosnicu ovog djela ini povijesna zbilja Bosne i Hercegovine i Bonjaka, to je ujedno i iri okvir za socioloku analizu islama gradotvorne supstancije duboko usaene u nacionalno bie bonjakog naroda. Knjiga je, pored Predgovora i Uvoda, podijeljena u sedam poglavlja: Kulturno-povijesni bonjaki milje, Bosna teritorijalna, duhovna i povijesna kolijevka Bonjaka, Muslimani i Bonjaci univerzalnost i pragmatinost, Akulturacija, sinkretizam, multikulturalnost, Borba za Bosnu i Hercegovinu i Nedostatak vizija budunosti, koji obuhvataju vie potpoglavlja sa interesantnim naslovima, predoenim u formi pitanja, tematskih natuknica i konstatacija. U uvodnom dijelu autor kroz jedan koncizan osvrt upuuje itatelja u naznaenu problematiku, naglaavajui da istraivanje historijsko-kulturne komponente islama kao presudnog elementa u profiliranju duhovnog bia bonjakog naroda, daje mogunost da se na polju kulture istrae utjecaji koji su iskristalizirali njegovu osobenost, iroko prepoznatljivu na bosanskohercegovakom tlu, iz kojeg je i ponikla. Islamska bonjaka prethodnica bilo je bogumilstvo, heretiki pokret, srednjovjekovnog bosanskog drutva i prava vjera domaeg stanovnitva dobrih Bonjana koji su kroz viestoljetno trajanje uspjeli sauvati jedinstven, samostalan, autentian svjetonazor i autohtone vjerske principe, dajui nemjerljiv doprinos razvoju i ouvanju srednjovjekovne bosanske drave. Politiki slom 298 / Godinjak 2008
Prikazi i osvrti
srednjovjekovne Bosne, presirano usmjerava ovu teoloki zastranjenu zajednicu pod okrilje islama, u kojem bogumili uspijevaju sauvati svoj ethos i prevladati teinu nezaustavljivih mijena. Jedan od kljunih razloga koji je unaprijedio taj proces prilagodbe odraavao se u religijskoj i socijalnoj supstrukciji bogumilstva koja se u odreenim aspektima podudarala sa islamom. Nadalje, pisac istie da je upravo komponenta islama, ba kao i komponenta patarenstva, esto odolijevala historijskoj kunji, raznim politikim, vojnim i vjerskim nakanama i strategijama, tvorei tako jaku predispoziciju za dalju afirmaciju Bonjaka kao nacije. Sljedstveno tome, u drugom poglavlju ove etnoloko-povijesne skice, uoavamo dojmljivu retrospekciju paljivo analizirane fragmente ivota srednjovjekovne Bosne u kojoj su tolerancija i suivot bili uvjet opstanka pojedinca i skupine. Kako je ve naglaeno, nestanak bosanskih bogumila, a time i odumiranje prave vjere bosanske bilo je u izravnoj vezi sa prihvatanjem i irenjem islama u Bosni i Hercegovini. Preko svojih namjesnika Osmanska drava u ove krajeve donosi islam, monoteistiku religiju, koja srednjovjekovnom stanovnitvu nije bila nepoznanica, to argumentira novija historijska literatura. Islamsko-orijentalni utjecaji, koji se pojavljuju uporedo sa dolaskom nove vlasti, bili su intenzivni, sadrajno bogati, prijemivi, djelotvorni i nesputani, to se konsekventno odrazilo u svim vitalnim sferama bosanskohercegovakog ivota. U do sada poznatoj historiografskoj grai primjetna je tendencija da se prijelaz na islam stanovnika Bosne tumai kroz prizmu prisilne islamizacije, meutim, ta znanstvena vizura zahtijeva iru i vjerodostojniju sliku. Osmanski Turci nisu provodili politiku prozelitizma, niti su pripadnike drugih konfesija prisiljavali da dotadanji nain ivota podrede islamskom obrascu. Proces u kojem su muslimani postali veinsko stanovnitvo nije bio kratkotrajan, ve naprotiv, trajao je 150 godina. Turska dravna politika, posebno u prvim decenijama vladavine, svoj interes zasnivala je na uvrivanju vlasti nad zaposjednutom zemljom, na prilivu novca, obezbjeenju ljudstva i raznih feudalnih prihoda. Isto tako, ne moe se negirati injenica da je u historiji Bosne i Hercegovine prisutan autentian narodni elemenat stanovnitva koji je prihvatio islam, koji ima svoju kulturu, tradiciju, obiaje, svojevrsna demotina obiljeja itd. Taj narod se ve stoljeima identificira sa nazivom Bonjak. Tree poglavlje tretira kompleksan bonjaki kulturoloki milje, i to kao skladnu sintezu raznorodnih elemenata s islamsko-orijentalnim karakteristikama, te kao sintonijski spoj ovjekovih potreba i iskustva, njegove vjere, svjetonazora, vrednota, zanosa, ljubavi, fatalnosti, bespomonosti, otpora; modeliranih u neminovnosti historijskog toka. Osmiljene i vrijedne kulturoloke tvorevine na kojima jo stoji utisnut trag njihovog stvaraoca i vremena u kojem su nastale, imaju poasno mjesto u moderniziranim lingvistikim, publicistikim, umjetnikim i arhitektonskim riznicama koje Bonjak budno uva, obogauje i prenosi s generacije na generaciju. Naravno, kulturno-povijesni bonjaki milje batini i elemente duhovne i materijalne kulture srednjovjekovne Bosne, koja se nastavila Godinjak 2008 / 299
Prikazi i osvrti
razvijati i poslije prijema islama, unosei u bonjako kulturno naslijee species autohtonog bosanskog duha. Posebnu panju izaziva etvrto poglavlje u kojem Ibrakovi uz primjetnu dozu emotivnosti govori o naoj Bosni teritorijalnoj, duhovnoj i povijesnoj kolijevci Bonjaka, o Bosni kao zaviaju, domicilu i utoitu bonjakog naroda bez kojeg bi se njegovo bivstvovanje pretvorilo u bezaviajnost, stranstvovanje, osamljenost, ukletost i izgon. Nedoumice koje se javljaju pri datiranju naziva Bosna, poesto iskazane pitanjima: da li je ovaj teritorij dobio naziv po istoimenoj rijeci, da li potjee od ilirskih naroda ili od slavenskih plemena, u sutini, samo potvruju (s obzirom na vremensku distancu njihovog egzistiranja na ovome prostoru) viestoljetno, odnosno viemilenijsko trajanje Bosne. Mada su u dostupnoj literaturi, koja eruira bosansku opstojnost u minulim stoljeima nerijetko prisutna dijametralna/povrna miljenja, povijesna je injenica da Bosna i Hercegovina unatrag nekoliko stotina godina obuhvata kompaktan i u kontinuitetu stabilan prostor, dok mnoge drave u svijetu (kao i drave na podruju ex Jugoslavije) imaju nestabilan teritorij, kojem bez valjane osnove patriotski dodaju prefiks vjeni, pradjedovski ili historijski. U tom kontekstu autor istie da su politika i vjerska deavanja izazvana pretenzijama eksternih dravnih aparata, sredinom XV stoljea, uveliko ugrozila intaktnost srednjovjekovnog bosanskog teritorija. Dolazak i prihvatanje islama od strane dobrih Bonjana predstavlja proces koji uspjeno ekvilibrira i blokira ideoloku razjedinjenost, neizvjesnost, tenju prisajedinjenja bosanske teritorije susjednim dravama, progon itd. Islam je teritorijalno spasio geografski i sutinski pojam Bosne, akcentuira Ibrakovi, te nastavlja iako se ova konstatacija doima pristrasnom i romantiarskom, injenice su neumoljive; izraenoj razliitosti Bosne, islam je dao novu dimenziju i utemeljenost, sauvavi njen integritet na dui period. U petom poglavlju autor je u centar svog razmatranja postavio drutveni status Bonjaka u Bosni i Hercegovini, na razmeu XIX i XX stoljea, koji doivljava svoju prvu, ozbiljniju transfiguraciju. U bosanske kotline se poinju slijevati austrougarske litije, nosei svoja srednjoevropska znamenja i u njima modernistiki duh koji se ubrzo personificirao u inovnike hladne diplomacije obuene i spremne za sprovedbu novih politikih, ekonomskih, religijskih i kulturnih naela. Primjena zapadnjakih maksima pokree krupne promjene unutar islamsko-orijentalnog vrijednosnog sistema, to se posljedino odraava i na poloaj Bonjaka koji se prinudno otcjepljuju od levantske matice, traei, iznova, spas u islamu kao jedinom sigurnom pribjeitu. U Bosni se kroz nametnuti proces odroavanja Bonjaka, odstupanja od islamskog morala, islamskih obaveza, islamskog poimanja svijeta, gubila i sama Bosna kao pradjedovski zaviaj, utapajui se u vizije koje je nametala okolina. Meutim, islam se u povijesnom realitetu objektivno potvruje kao vertikala i konstanta, kao jedinstven bosansko - sinkretiki kd, kao religija koja nadilazi novovjekovna iskuenja inicirana traganjem za nacionalnim identitetom, ratovima, kontrarnom dvojugoslavenskom ideologijom, te krvavim pohodom prvih susjeda agresijom: genocidom i 300 / Godinjak 2008
Prikazi i osvrti
etnikim ienjem, koji po surovosti nadmauju slina dogaanja u dosadanjoj, svjetskoj historiji. Analizirajui tragina deavanja u Bosni i Hercegovini tokom posljednje decenije XX stoljea, Ibrakovi konstatira da su posljednja agresija i genocid moda najbolji primjer pokuaja potpunog nasilnog ponitavanja bonjakog toposa (ija je bitna odrednica islam) i ostvarivanje etnikog ienja kao novog elementa prinudne akulturacije geografskog prostora i izmjene njegove povijesno kulturne utemeljenosti. U Bosni i Hercegovini se uvijek povratak stvaralakom itanju autentine poruke vjere islama moe posmatrati kao povijesno zrijenje Bonjaka u svim prijelomnim trenucima i najee je takav stvaralaki pristup (samo)propitivanja i uvjet opstanka. Navedeni citat sadran je na jednoj od stranica estog poglavlja i na odreen nain predstavlja njegov sukus. U ovom dijelu knjige Ibrakovi itaocu nudi ekspresivno tumaenje bonjake duhovnosti i njoj svojstvene islamske jurisprudencije, vjeto ih preslikavajui na savremene modele evropskog drutvenog ivota i mentaliteta. Da bi bonjaki narod opstao u okruenju u kojem se nalazi, potcrtava autor, on mora razvijati i njegovati duh tolerancije kroz isticanje svoje samobitnosti. Taj duh proizlazi iz osnovnih islamskih principa zastupljenih u praksu svakodnevnog ivota koji polaze od najuniverzalnijeg stava da unaprijed nema prednosti niko iznad onog drugoga u kojem se i sm ogleda. Sintaksa biti drugaiji od drugih nosi dvojnu konotaciju: negativnu (osporavanja, konflikt) ili pozitivnu (koegzistencija), ovisno o krajnjem nagovjetaju koji odailjaju razliiti etniki, religijski, kulturoloki i drugi socijalni dodiri (mi o njima: oni o nama). Ovu sloenu komponentu, mehanizmi etniciteta (etniko/ nacionalni identitet) uranjaju u vrijeme i njemu pogodan prostor, prilagoavajui ga svom tradicijskom sklopu. Bez obzira na viestoljetnu osvjedoenost Bonjaka u jedinstvu razliitosti za njih se posljednjih stotinu godina, gotovo ciklino, veu negativni predznaci. Ta negativna simptomatika, koja due od jednog stoljea nepravedno i bahato sudi nacionalnom biu Bonjaka (Muslimana), jeste tematska preokupacija autora u sedmom poglavlju knjige. Posljednje, osmo poglavlje obuhvata detaljnije odgovore na pitanja djelomino zastupljena u pojedinim poglavljima knjige, te krai rezime u kojem autor iznosi svoja promiljanja o moguoj bonjakoj perspektivi. Iz prezentiranog sadraja evidentno je da je uloen veliki napor da se razotkrije tradicionalno tumaenje bosanskohercegovake a time i bonjake historije koja je dugo imala ideoloku opremu i bila zalog velikodravnih tenji i zahvata. Zbog svoje neosporne proniciljivosti i osjetljivosti za uvianje procesa u procesu, postpojavnosti ugasle pojave, te interesantnog pristupa poznatoj materiji, uz relevantnu znanstvenu podlogu, ova studija sadri duboku i po mnogo emu sveobuhvatnu analizu povijesne zbilje Bosne i Hercegovine i Bonjaka, to je na koncu i ini vrijednom italake panje. Merima AMO
Prikazi i osvrti
Prikazi i osvrti
stveni rad u okviru IRCICA. Nakon zavretka rata vraa se on u Bosnu i Hercegovinu i nastavlja svoju znanstvenu djelatnost, koja je ponovo bila vrsto vezana za Orijentalni institut u Sarajevu. U znanstvenom ivotu bio je prisutan skoro pet decenija, tanije punih 46 godina. Adem Handi, kao jedan od naih eminentnijih historiografa, bio je vrlo plodan pisac, a bonjaku znanstvenu misao obogatio je sa novih 68 razliitih bibliografskih jedinica. Ono to nam svjedoi njegova znanstvena bibliografija, prije svega, ukazuje i na to da se ...njegov interes u naunoistraivakom radu kretao prvenstveno u oblasti izuavanja primarnih historijskih izvora pomou kojih je bilo mogue osvijetliti brojne segmente historije Bosne i Hercegovine u osmanskom periodu. (str. 31) Vano je spomenuti i to da je Handi istraivao irok spektar razliitih tema, poev od onih socijalnih, preko politikih, ekonomskih, demografskih, konfesionalnih, urbanih do onih vojnih. Vana odrednica njegovog istraivakog rada jeste da se on moe teritorijalno i vremenski situirati. Imajui to u vidu, njegova djelatnost bi se mogla ograniiti, u teritorijalnom smislu, naravno, na prostor Bosne, ili jo preciznije na prostor sjeveroistone Bosne, dok bi se na slian nain moglo govoriti i o temporalnoj uslovljenosti njegovih radova uglavnom su skoncentrirani na 15. i 16. stoljee. Ako bismo, pak, eljeli izvriti svojevrsnu kategorizaciju njegovih djela, onda, bez ikakve dileme, kao njegova dva najznaajnija djela trebamo izdvojiti studije Bosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-paa (objavljenu 1955. godine) i Tuzla i njena okolina u XVI vijeku (koja je izdata 1975. godine). Adem Handi je u znanstvenim krugovima ostao markiran po svom autentinom stilu i metodu ije su supstancijalne odlike dokumentiranost i analitinost. U prvoj knjizi dao je ... potpuno novo tumaenje jednog od najznaajnijih dogaaja za povijest Bosne od Karlovakog mira (1699.) do austrougarske okupacije 1878. godine, iz jednog novog ugla promatranja. (str. 25.) Dok je, s druge strane, u studiji Tuzla i njena okolina u XVI vijeku pristupio istraivanju postanka i razvoja gradskih naselja u Bosni, iznosei tezu da ... stvarni i urbani razvitak gradova u Bosni poinje sa osmanskom vlau, a na razvoj gradova utjecali su brojni faktori administrativne i ekonomske naravi, geografsko-strateki, te pravni poloaj gradova (i stanovnitva u njima) koji su stjecanjem statusa gradskog naselja-kasabe dobijali pravno povoljniji poloaj (oslobaani su od rajinskih i vanrednih nameta). (str. 28, 29) U jednom saetom promiljanju njegovog znanstvenog stvaralatva mogli bismo konstatirati da je Handi ...izuavao one dogaaje, pojave i procese koji su imali snaan i dugotrajan odraz... u povijesti Bosne, posebno: irenje islama, vakuf i urbanizacija. (str. 29) Posebno je znaajan Handiev doprinos izuavanju historijske demografije, u okviru ega se bavi istraivanjem konfesionalne strukture u predosmanskoj Bosni, povrh svega, u sjeveroistonoj Bosni i migracionim kretanjima stanovnitva u Bosni, polazei od ciljanog naseljavanja Vlaha na nekim podrujima do masovnih odlazaka seoskog stanovnitva u gradove. Vano mjesto u svojim znanstvenim istraivanjima, takoer, on pridaje statusu i ulozi vakufa, iznosei da je on ... Godinjak 2008 / 303
Prikazi i osvrti
zbog samog poloaja Bosne kao serhata Osmanskog Carstva, ustvari bio strategijsko, komunikaciono i privredno angairan od same drave. (str. 46) Imajui u vidu specifinosti osmanskog drutvenog sistema, Handi je smatrao da je prva elija u nastanku jednog gradskog naselja bila damija ili neka druga vjerska institucija, jer su gradovi uglavnom nastajali svjesnom aktivnou upravnih slojeva osmanskog drutva. Iznosi on dalje i da su naroito veliki doprinos u razvoju naselja imali muafijet (dodjela pravnih povlastica odreenim proizvodnim kategorijama jednog grada ili vie njih) i institucija vakufa (pojedinci su posredstvom vakufa podizali socijalne, privredne, prosvjetne i druge korisne objekte za jednu zajednicu), ne zanemarujui pri tome ni zasluge dervia i dervikih tekija s obzirom na to da su tekije bile centri okupljanja uenih ljudi i knjievne elite toga vremena u razvoju gradskih naselja u Bosni. Istaknuto mjesto u svojim istraivanjima Handi pridaje i pitanju irenja islama u Bosni, polazei od postulata ...da u prihvatanju islama nije bilo prisile. (str. 85) On smatra da su tri momenta utjecala na irenje islama u ondanjoj Bosni, navodei, prije svega, u prvom redu ...haotine prilike koje su Turci zatekli u Bosni, ekonomske povlastice koje su proistjecale iz erijatskih i kanunskih propisa, i `nezadovoljstvo i otpor pristalica bosanske crkve prema kranskoj ortodoksiji... (str. 88) Sasvim je evidentno da je u problematiziranju ove tematike Handi konstruirao svojevrstan otklon spram diskursa o islamizaciji Bosne koji bi, moda, mogao ukljuivati i neke nasilne metode u recepciji islama na ovim prostorima. Zato on svoju tezu o nenasilnom irenju islama u Bosni obrazlae racionalnim motivima koji su direktno pogodovali ovom procesu. Uzimajui u obzir prethodno analizirani i elaborirani diskurs, moemo konkluzivno kazati da je Adem Handi bio svestran, znanstveno objektivan i, povrh svega, plodan historiograf. Bazirao se, uglavnom, na istraivanje osmanskih izvora te se s razlogom smatra jednim od osnivaa osmanistike u Bosni i Hercegovini. Ostao je prepoznatljiv u znanstvenom bonjakom miljeu po svom radnom profesionalizmu, istraivakoj irini, discipliniranoj analitinosti, sistematinoj dokumentiranosti i autentinom istraivakom stilu. Smatramo da je njegov doprinos razvoju nae historiografije i nae osmanistike neprocjenjiv, jer je na ovom polju izvrio nekoliko pionirskih istraivanja koja su rasvijetlila do tada postojee magline, neznanja i nejasnoe. Imajui sve ovo u vidu, potpuno opravdano moemo konstatirati, bez daljeg analiziranja i problematiziranja njegovog znastvenog opusa, da Ademu Handiu, bez ikakve dileme, pripada posebno mjesto u najodabranijem drutvu bosanskohercegovakih historiografa i osmanista. Elvis FEJZI
Prikazi i osvrti
Mesud adinlija, Prvi korpus ARBiH: nastanak i razvoj 1992. 1995. Sarajevo: Ministarstvo za boraka pitanja Kantona Sarajevo, 2008., 194 str.
osanskohercegovaka struna i nauna, ali i ira javnost, posljednjih godina je izloena svojevrsnoj poplavi naslova koji tematiziraju period historije Bosne i Hercegovine u posljednjem ratu (1992.1995.). Meutim, rijetki su primjeri koji zasluuju ozbiljniju panju. Prije svega, u najveem broju sluajeva, radi se o knjigama memoarskog karaktera pri emu se veina autora, prilikom pisanja, nije oduprijela izazovu s kojim se sudionici odreenih povijesnih dogaaja suoavaju, subjektivnom prikazivanju vlastite uloge u datim okolnostima. Tako smo veoma esto u prilici itati tekstove kojima autori opravdavaju vlastiti angaman i ulogu, a nisu rijetki ni sluajevi kada se, naknadnom pameu, pojedini dogaaji pokuavaju predstaviti u drugaijem svjetlu od stvarnog. U sluaju knjige koju na ovaj nain predstavljamo, situacija je sasvim drugaija. Autor Mesud adinlija je iao teim, ali sigurnijim putem. Ohrabren vlastitim ivotnim pozivom, hrabro se, to jednom historiaru vojniku i dolikuje, postavio pred izvornu grau prvoga reda. Tako je i nastala ova veoma vrijedna knjiga. Radi se, prije svega, o kratkoj, ali veoma sadrajnoj historiji Prvog korpusa Armije RBiH. Povod za nastanak ove knjige autor je, opravdano, vidio u kvalitativnoj praznini unutar historiografije, koja prati najrecentniju bosanskohercegovaku historiju. Meutim, ovom knjigom ta praznina nije u potpunosti popunjena, ali je solidan temelj i uputa za generacije historiara koji se nalaze na poetku nauno-istraivake karijere. Istovremeno, knjiga e, sigurni smo, nai svoj put do konane ciljne grupe, italaca. Cilj autora je bio da na jednom mjestu, koristei izvornu arhivsku grau, predstavi nastanak, razvoj i organizacijsko-formacijske promjene unutar struktura Prvog korpusa ARBiH tokom 1992.1995., to je, kontekstualizacijom u ratne okolnosti i uspio, pri emu je ostao dosljedan veoma vanom stavu sa poetka knjige. Uspio je, naime, da u uvjetima koji su mu, objektivno, oteavali posao, izvri maksimalnu depersonifikaciju historije Prvog korpusa ARBiH. Ovim, naravno, nije umanjena vrijednost knjige. Priu o Prvom korpusu autor je poeo u prethistoriji rata, prikazujui proces dezintegracije Jugoslavije, koji je bio obiljeen dominantno nacionalnim politikim diskursom (str. 9) i stvaranjem politikog pluralizma koji je, nakon prvih viestranakih izbora, rezultirao podjelom vlasti u zemlji izmeu nacionalnih politikih stranaka iji su se politiki ciljevi konceptualno razilazili, ukazujui na krizu koja je veoma brzo uslijedila. U danima kada je Republika Bosna i Hercegovina doivjela meunarodno priznanje nezavisnosti, Godinjak 2008 / 305
Prikazi i osvrti
ratne operacije su intenzivirane napadima na Sarajevo (pjeadijski napadi paravojnih jedinica prema Vasinom Hanu, Jaredolima i irokai). Kako je intenzitet ratnih djejstava rastao, tako se krenulo i u organizacijske promjene u strukturi odbrambenih jedinica. Istovremeno sa detaljnim opisom ratnih operacija u okolici Sarajeva u prvim mjesecima rata, adinlija govori i o nastanku Prvog korpusa. Iako pojedini arhivski dokumenti dovode u odreene nedoumice kada se govori o tanom datumu nastanka Prvog korpusa, autor se, ini se opravdano, odluio za 18. august 1992. godine kao validan, mada je komanda Prvog korpusa u stvarnosti zaivjela tek nakon neuspjelog pokuaja deblokade glavnog grada poznate pod kodnim nazivom JUG. To se vidi iz najstarijeg sauvanog nareenja komande Korpusa od 19. septembra koja govori o neuspjehu ove operacije. Slijedei hronoloki red, adinlija u nastavku svoje knjige govori o vojnim aktivnostima Prvog korpusa, uspjenim i neuspjenim akcijama, ostajui pritom vjeran svome prvobitnom zadatku, prikazivanju promjena unutar organizacijske strukture, promjena na rukovodeim pozicijama i komandnom kadru, kao i odluka o promjeni zona odgovornosti prilikom ega se glavno sredite operacija Prvog korpusa usmjerilo na odbranu Sarajeva. Kada ovu historiju sagledamo u cjelini, da se primijetiti kako je 1994. bila godina bez velikih i estih organizacijsko-formacijskih promjena. Konano, na ideji formiranja znatnijih manevarskih snaga, neophodnih za nastavak osloboenja zemlje (str. 43), poetkom 1995. godine izvrena je reorganizacija cijele Armije RBiH pa time i Prvog korpusa. Ova reorganizacija ukazuje i na cjelokupne promjene u odnosu snaga izmeu agresora, s jedne, i branilaca, s druge strane. U tom kontekstu, vrijedno panje je i autorovo ukazivanje na greke, odnosno loe rezultate u pokuajima deblokade Sarajeva (str. 46), to sa pokazateljima o ratnim gubicima Prvog korpusa kompletira objektivnu sliku koju nam autor nudi. Zavretak prie o Prvom korpusu adinlija je kompletirao sa prikazom politikih deavanja s kraja 1995. godine, kada je, nakon Mirovnih pregovora u Daytonu, konano u Parizu potpisan Mirovni ugovor. U skladu sa odredbama Dejtonskog mirovnog ugovora, poetkom 1996. godine izvrena je temeljita reorganizacija Prvog korpusa ARBiH, na ijoj tradiciji je nastao Prvi korpus Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. U drugom dijelu knjige adinlija je temeljito prikazao nastanak i razvoj jedinica Prvog korpusa, dajui time strukturalno veoma temeljitu historiju jednog dijela Bosanskohercegovake armije. U svakom poglavlju, tekstualni opis nastanka, razvoja i ratnog puta jedinica popraen je grafikonima koji pokazuju strukture jedinica i njihovu organizacijsku vezu sa komandom Korpusa. Uz trei i etvrti dio knjige, Indeks jedinica Prvog korpusa (popis svih jedinica sastavnica Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine) i Priloge (faksimili dokumenata, fotografije), ovim je kompletiran osnovni zadatak koji je postavljen na poetku knjige, prikazivanje stukture Korpusa i njene promjene tokom rata u Bosni i Hercegovini. Odabirom i vrstom priloga autor je maksimalno iskoristio pruenu mogunost da napisanu knjigu dokumentira izvornim materijalom, koji vjerno i trajno svjedoi i potvruje iznesene stavove. 306 / Godinjak 2008
Prikazi i osvrti
Odluivi se za ovaj autorski poduhvat, adinlija je istovremeno poeo i pionirski posao pisanja najnovije historije Bosne i Hercegovine, ili barem njenog jednog segmenta, zasnovan na validnom nauno-metodolokom obrascu i detaljnoj analizi izvorne grae. Stoga su naa nadanja usmjerena prema nastavku ovoga rada, ali i poticaju prema drugim istraivaima. S tim u vezi, ako je suditi prema ovoj knjizi, koja u svakom smislu zasluuje visoku ocjenu, moemo slobodno iznijeti konani sud u vremenu kada naslovi sumnjivog kvaliteta i ideoloko dodvoravanje pojedinih autora politikim elitama vrijede kao model ivljenja, pojava ovakve knjige ukazuje na postojanje svjetla na kraju tunela.
Amir DURANOVI
Prikazi i osvrti
kademski slikar Nijaz Omerovi crta s radou. Ova izlobena postavka svjedoi o svemu bitnom za Omeroviev crte koji je fascinantan u postupku i visoko etian i estetian u dosegu. Tematski i motivski Omeroviev crte izrasta iz bh. stvarnosti, a kao rezultat i estetski ishod naslanja se na iskustvo svjetske umjetnosti. Mislimo da Nijaz Omerovi radi dobro to to radi. Njegovi crtei i slike ire ljepotu karakteristinog znaka bh. ivota i prostora, ali i snae svijest o tome da taj prostor nuno, bosanskog ovjeka bitno ini i uvjetuje. Naime, postoji neto to moemo nazvati poetikom bosanske ume i bosanskog krajolika, poetikom bosanske ehre, poetikom bosanske arhitekture, a to je u podlozi trajne inspiracije i rada Nijaza Omerovia to je ono to njegove slike i crtei nude ljudima. Bosanske ume i najljepe bonjake likove i vidimo ba tako kako ih Nijaz Omerovi crta i slika. To je uma karakteristine konfiguracije i grafije, uma koja bukti i nadgornjava se zelenilom svojih listopadnih kroanja i irinom bosanskog krajolika. To su likovi ija je ista ljepota lica, pogleda i duha stvarna. Uvjetno kazano, i tipoloki, to su ljudi naeg svakodnevlja, graditelji, imami, trgovci, junaci, vojskovoe, nae ene, uznosite u svojoj ljepoti, najljepe insanske ehre. Crte Nijaza Omerovia realiziran je crticom i takom. Granina mjesta izmeu povrina najee su ostvarena odmjerenim preciznim bjelinama, ostavljanjem bjeline papira kao na dobrom akvarelu, pa due linije sasvim izostaju. Omeroviev crte je odraz njegovoga doivljaja, vienja i shvatanja svjetla koje mu u vid donosi odreenu sliku. Transponovano do crtea, svjetlo poprima Omerovievu karakteristinu osjeajnost, a slika i crte dovravaju etinu zamisao o svjedoenju i estetske vrijednosti koje su se u umjetniku javile kao pokreta. Svojim crteima, Omerovi se obraa svekolikoj poputbini bh. geografskog i topografskog, arhitektonskog i duhovnog, antropolokog, povijesnog i kulturnog naslijea, koje dovodi u komunikaciju sa svojim nemalim poznavanjem likovnih umjetnosti kojim dovrava i amalgamira sliku. Omeroviev talent omoguuje oplemenjivanje percipiranih motiva nae stvarnosti kao i znanja i vjetina sa kojima prilazi slici. Omeroviev crtako-slikarski in postaje, najmanje dvostrano djelatan i srasta u plemenit gest darovanja bh. kulturi, kao i rada na samome sebi. U sasvim odreenom smislu, rije je o umjetnikom svjedoenju prema kojem je Bosna i Hercegovina mogua u karakteristino svojim, ali i svjetskoj umjetnosti poznatim opcijama. Naime, Omerovi u Bosnu dovodi Barok i Renesansu,
Prikazi i osvrti
a bosanske steke i bonjake niane rasijava svijetom kroz tijesne prolaze i ima svoju inaicu Rembranta, Renoara, Andija Vorhola, prelaska Modre rijeke i Visoravni ehida. Jer, svi smo mi na istom mjestu u Boijoj Jednoi i Nijaz to zna. Crte Nijaza Omerovia je nosivi dio svake njegove slike i zamisli, a ini osnovnu postavku njegovih estetskih zahtjeva. To moemo otitati iz njegovih mapa crtea Graanica, Hronika o Bosni, Atlantida, Put i krug, kao i s njegovog ratnog plakata koji je artikuliran snanim umjetnikim i patriotskim aktivitetom u najteim ratnim danima i vremenima u kojima odbrana Bosne i Hercegovine i povijesno srasta u kontinuitet s pokretom i borbom za autonomiju, s likom Husein-kapetana bega Gradaevia i njegovom kulom kao simbolom, s neprekidnou opstajanja.
Atif KUJUNDI
IZ PREPORODOVE DJELATNOSTI
Na tragu utvrenih programskih zadataka Matini odbor je u protekloj godini nastojao realizirati svoju zadau. Preporodov zbor bio je i ove godine prilika da sagledamo gdje smo doli svojim minulim radom, ta smo postigli, a ta propustili, te emu teimo i ta su nai budui temeljni zadaci. Zbor je odran 27.29. 6. 2008. godine u epu. Ovo je bio etrnaesti po redu Zbor predsjednika opinskih drutava, i svojevrsna smotra Preporodovih poslenika, znanstvenih, kulturnih i umjetnikih djelatnika. U njegovom radu pored njih aktivni uesnici bili su predsjednici opinskih drutava Preporoda iz Bosne i Hercegovine. Pored osamdesetak uesnika Zboru su prisustvovali graani epa i susjednih opina, jer je uprilieni program bio otvoren za javnost. Na ovogodinjem Zboru razmatrana su tekua pitanja, te ona od dugoronog znaaja za ukupno djelovanje ove bonjake zajednice u kulturi. Nastavljena je rasprava o nainu finansiranja rada opinskih drutava, uvezivanju i razmjeni odgovarajuih sadraja unutar opinskih drutava. Veze Matinog odbora sa opinskim drutvima ostvaruju se prigodnom pomoi i prisustvom skuptinama, izlobama, knjievnim veerima i slinim. Pomo koja se najee trai od Matinog odbora je finansijske prirode. Ona se prua ali ne u obimu koji moe zadovoljiti tekue potrebe, niti moe ukljuiti sva opinska drutva. Finansijski su pomognuta sljedea opinska drutva: Banja Luka, Biha, Brko, Doboj Istok, Jajce, Kopai, Livno, Modria, Stolac, Tomislavgrad, Tuzla i Zenica. Ope je miljenje da rad opinskih drutava ovisi o vie faktora: iznosa finansijskih sredstava kojim drutvo raspolae, sposobnosti vodstva, kvaliteta ponuenih sadraja i participaciji njihovih korisnika. Rad opinskih drutava kree u rasponu od samostalnog organiziranja sadraja do traenja prireenih sadraja sa nivoa Matinog odbora. Uspjean rad nije uvjetovan samo visinom finansijskih sredstva kojima opinska drutva raspolau nego i samoprijegorom pojedinaca te njihovom sposobnou da okupe mlade ljude unutar folklornih grupa, pozorinih trupa i drugih sekcija. Predsjednik air Filandra je sa grupom prijatelja Vlasenice prikupio odreen broj knjiga i poklonio Preporodovoj biblioteci u Vlasenici. Na kraju izvjetajne godine biljeimo nau prisutnost u 64 opine Bosne i Hercegovine. U protekloj godini osnovali smo dva opinska drutva, u Busovai i Tesliu. Kako je Preporod nevladina i nestranaka organizacija u ovom politiziranom vremenu jako je teko djelovati s navedenog poloaja, te osigurati potrebna sredstva i ljude u pojedinim opinama. Godinjak 2008 / 313
Izvjetaj o radu Biblioteke Instituta za bonjake studije BZK Preporod za 2008. godinu
Rad u Biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod u 2008. godini najvie je bio usmjeren na elektronsku obradu knjiga. Dugogodinji predani i ustrajni rad, konano je pokazao i rezultate. Uradili smo lokalni elektronski katalog, koji smo postavili na nau web-stranicu www.preporod.ba. Ovaj online katalog sadri zapise knjiga koje se nalaze u Biblioteci Instituta za bonjake studije BZK Preporod u Sarajevu. Kompjuterska obrada knjiga zapoeta je 2000. godine, a dosada je obraeno vie od 6.000 knjiga, zbornika i separata. Unesena je polovina knjinog fonda, a u narednom periodu nastavit emo rad na daljem unosu knjiga. Elektronski katalog uraen je u programu File Maker Pro koji se koristi i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a za web-prezentaciju prilagoen je u Microsoft Accessu. Knjige su obraene prema Meunarodnom standardu za opis monografskih publikacija ISBD (M) i Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK). U ovome online katalogu mogua je pretraga po sljedeim parametrima: autoru djela, naslovu djela, mjestu izdanja, izdavau, godini izdanja i kljunoj rijei. Nadamo se da e ova naa elektronska baza podataka pomoi svim naim istraivaima, doktorantima, magistrantima, studentima, uenicima i ostalim korisnicima u radu na njihovim projektima. U protekloj godini knjini fond uvean je za 330 nova naslova, od kojih je samo 145 kupljeno, zbog finansijske krize u Preporodu, a ostalo smo dobili putem poklona i razmjene izdanja. Sve knjige su prole uobiajeni put obrade: upisane u inventarsku knjigu, ispeatane, popunjena karta knjige za svaku publikaciju, klasificirane i katalogizirane, otkucano 670 kartica za autorski i struni UDK katalog i unesene u kompjutersku bazu. U radu s korisnicima biljeimo da je biblioteko-informacijske usluge koristilo 250 italaca, jedni su grau koristili u itaonici, drugi su informacije traili telefonskim putem, dok su trei biblioteke usluge koristili kao saradnici na Preporodovim projektima. Primili smo poklone od Instituta za istoriju, Fakulteta islamskih nauka, Orijentalnog instituta, Fakulteta humanistikih nauka iz Mostara, Pravnog fakulteta u Sarajevu, Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, JU Istorijskog arhiva Sarajevo, Gazi Husrev-begove biblioteke, Foruma Bosna, HKD Napredak te pojedinanih darovatelja: knjievnika Amira Brke, mr. Jasminka Godinjak 2008 / 319
1. Opinsko drutvo Banovii Branilaca Banovia bb Predsjednik: Vehid Kudumovi Tel/Fax: 035/882-154 Mob: 061/737-886 75290 BANOVII 2. Opinsko drutvo Banjaluka Gorana Radulovia Bimbe Predsjednik: Fuad Bali Tel: 051/304-485 78000 BANJALUKA 3. Opinsko drutvo Biha Bihakih branilaca 5 Predsjednik: Smail Klii Mob: 061/479-451 Fax: 037/226-084 77000 BIHA 4. Opinsko drutvo Bijeljina/Janja Kozaraka 5 Predsjednik: Jusuf Trbi Tel: 055/204-258 E- mail: macakbn@yahoo.com 76300 BIJELJINA 5. Opinsko drutvo Bosanska Dubica Kninska 5 Predsjednik: Samir Krivdi Mob: 061/878-548 Sekretar: Saed Murtehai Mob: 06/197-81 79240 BOSANSKA DUBICA
6. Opinsko drutvo Bosanska Gradika Partizanska 5a Predsjednica: Sabina Jodanovi 78400 BOSANSKA GRADIKA 7. Opinsko drutvo Bosanska Krupa Dom kulture Trg Avde uka bb Tel: 037/471-693 77240 BOSANSKA KRUPA 8. Opinsko drutvo Brko Distrikt BiH Bosne srebrene 16 Predsjednik: azim Suljevi Tel/Fax: 049/214-594 Mob: 061/344-946 E-mail: kultura@teol.net www.preporod-brcko.ba 76100 BRKO Distrikt BiH 9. Opinsko drutvo Breza Alije Izetbegovia bb Predsjednik: Fikret Herco Tel: 033/784-433 Mob: 061/783-260 E-mail: josebreza@gmail.com 71370 BREZA 10. Opinsko drutvo Bugojno Sultan Ahmedova 71 Predsjednik: Muamer Terzi Mob: 062 / 581-676 E-mail: mterzic@bih.net.ba www.bugojno.org /preporod/ 70230 BUGOJNO
bzk preporod opinsko drutvo banja Luka A Izdavaka djelatnost Promocija treeg kola Bonjaka kulturna djelatnost u Banjaluci: Serija C: Had i Pervizova vakufnama iz 1630. godine (Sv. broj 11); Banja Luka pod osmanskom vladavinom (Sv. broj 12); Rezolucija hrabrih banjalukih muslimana 1941. godine (Sv. broj 13); Vakufnama Sefer Spahije iz Banja Luke, 1618. godina (Sv. broj 14); Usmene predaje o Banjaluci i Banjaluanima (Sv. broj 15). Ova biblioteka izazvala je veliki interes Banjaluana kako u Banjoj Luci tako i u svijetu. Posebno priznanje dobila je interesovanjem Univerziteta Harvard SAD, njegove katedre za islamsku arhitekturu. Sufinansiranje i promocija jubilarnog broja Banjalukih ubora, broj 10, sa nazivom Traim grad. Ova specifina publikacija ima multikulturni i multinacionalni karakter, a redakciju i itaoce ine Banjaluani iz Banje Luke i svijeta. U ovih 10 brojeva saraivalo je 140 saradnika iz oblasti proze, poezije, putopisa, dnevnika, analiza i osvrta, te i esnaest likovnih saradnika, od akademskih slikara do talentiranih amatera, koji su likovno obogatili ubore. Veliku aktivnost u izdavanju ubora dali su pjesnik Ismet Bekri i prof. Fuad Bali. U 2008. godini pokrenuta je nova biblioteka Sjeanja sa prvom knjigom autora prof. Irfana Nurudinovia, koji trenutno ivi u Norvekoj, i likovnom opremom slikara Alije Saraa iz Banje Luke. U saradnji sa Zajednicom udruenja Banjaluana, iji je jedan od osnivaa BZK Preporod, tampan je katalog za izlobu vajara Ahmeta Baia, koji trenutno ivi i stvara u vedskoj. Godinjak 2008 / 327
bzk preporod opinsko drutvo banovii I ove godine smo, u saradnji sa Radijem Banovii, uestvovali u pripremi i realizaciji sedminih jednosatnih emisija iz nauke i kulture svakog etvrtka u sluaocima dobro poznatom terminom od 16:00 do 17:00 sati. S obzirom na sluanost Radija i prostorni domet na podruju nekoliko okolnih opina, a putem interneta i do bh. dijaspore, izbor tema obraenih od eminentnih strunjaka, od kojih su neke: Bosanski jezik, Bonjaka knjievnost, Umjetnost i graditeljstvo, Medicina i zdravlje (veoma kvalitetno i profesionalno snimljen materijal 4 x 90 kom. x 60 min. audio kasete, kao projekt Bonjaka kultura Radio Preporod Sarajevo), i efekte koje smo postigli, preporuujemo ovakav ili slian projekt svim drutvima koja mogu ostvariti saradnju sa lokalnim radijem i iskoristiti mogunosti radija kao mas-medija. Ovdje treba napomenuti da su neke od emitiranih navedenih radioemisija o sadraju iz aktivnosti Opinskog drutva Banovii. Nastavljena je dobra uhodana saradnja sa osnovnim kolama i Srednjom mjeovitom kolom u Banoviima na sljedee naine: a) Nastavnicima i profesorima ovih kola date su na raspolaganje i koritenje audio kasete (4 x 90 kom. x 60 min.) sa prethodno navedenim temama, koje bi im posluile kao pomo i dopuna u predavanjima u skladu s njihovim planom i programom. Godinjak 2008 / 329
bzk preporod opinsko drutvo biha Neto povoljnije finansijske prilike omoguile su intenziviranje rada u opinskoj organizaciji Bonjake zajednice kulture Preporod Biha. Opinske vlasti su pruile finansijsku potporu za ponovno aktiviranje muzikog ansambla, koji je mirovao due od godinu. Osim muzike i folklorne sekcije, osnovana je sekcija enskog hora. Nju broji dvadeset ena. Voene vrijednom i strunom profesoricom muzike Medinom Arnautovi, djevojke su ostvarile vrijedne rezultate. Njihov repertoar sainjavaju, osim sevdalinki, duhovne pjesme Bonjaka, starogradske, ali i popularne pjesme pripadnika nekih evropskih naroda. lanovi Preporoda su uestvovali na svim lokalnim i kantonalnim kulturnim manifestacijama i nastupima povodom znaajnih datuma. Tokom 2008. godine folklorna grupa je uestvovala na Festivalu folklora u turskom gradu Galipolje. Taj festival je revijalnog karaktera, ali nastupi ove grupe su izazvali oduevljenje publike. Povodom Kurban-bajrama sve tri sekcije su gostovale u Beu. U ovoj godini izdana je knjiga mr. Elvire Islamovi sa naslovom kolstvo i obrazovni sistem na Okrugu Biha za vrijeme Austrougarske monarhije. Knjiga je veoma znaajna, jer svojom tematikom popunjava povijesnu prazninu koja je kulturoloki veoma znaajna. Od kulturnih sadraja treba spomenuti i promocije nekoliko knjiga i javnih tribina. Predsjednik Samil Klii
bzk preporod opinsko drutvo busovaa Osnivaka skuptina Opinskog drutva Preporod Busovaa, odrana je 10. 4. 2008. godine u prostorijama Osnovne kole Kauni u Kaunima. Prof. dr. Munib Maglajli je u svom obraanju prisutnima poelio dobrodolicu pristupanju Bonjakoj zajednici kulture Preporod BiH, traei od prisutnih aktivno sudjelovanje i pomo u radu i djelovanju Opinskog drutva Preporod Busovaa. Treba spomenuti da smo prije Osnivake skuptine, u saradnji sa BZK Preporod Vitez, tj. njenim predsjednikom Fejzulahom Beo obiljeili Bajram 23. 12. 2007. god. to je i prekretnica buduih aktivnosti priprema oko osnivanja BZK Preporod Busovaa. Nakon Osnivake skuptine organizirane su aktivnosti na osiguranju prostorija, te renoviranju i opremanju kancelarije i biblioteke BZK Preporod Busovaa. Iako biblioteka raspolae sa manjim knjinim fondom, koji se permanentno dopunjava (donacijama), ipak nalazi puteve do italaca, tj. studenata i srednjokolaca sa podruja nae opine, to ujedno doprinosi postizanju Preporodovih ciljeva. Povezivanje sa drugim opinskim drutvima, kao to su BZK Preporod Vitez, Novi Travnik, epe rezultiralo je bogatijim kulturnim, umjetnikim i odgojno-obrazovnim sadrajem u naoj opini. Upravo zahvaljujui povezivanju sa drugim opinskim drutvima upriliili smo dvije manifestacije: Festival kulture i sporta u Kaunima i U susret Ramazanu u Busovai. BZK Preporod Busovaa i NK Kauni su u Kaunima 17. 8. 2008. godine upriliili kulturno-sportsku manifestaciju koja e se dugo pamtiti. Nakon uea 338 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo donji vakuf Aktivnosti BZK Preporod opinski odbor Donji Vakuf u 2008. godini odvijale su se u kontinuitetu, tako da smo kroz razliite programe sekcija, ostvarili neke od aktivnosti. Programi su realizirani kroz: Literarnu sekciju Preporod D. Vakuf, Klub mladih pisaca Preporod D. Vakuf, Amatersko pozorite, enski hor Vokalni ansambl Preporod D. Vakuf. Aktivnosti BZK Preporod su se odvijale u razliitim sredinama (kole, mjesne zajednice, domovi, otvorene scene i sl.) Obiljeili smo sve bonjake i bosanske praznike u toku godine prigodnim manifestacijama, kao i u povodu Ramazanskog i Kurban-bajrama, Dana Opine, Ajvatovice itd. Takoer smo i ove godine organizirali i bili pokrovitelji izlobe slika Donjovakufljanina akademika slikara Ismeta Ramljaka. Nae sekcije odrale su niz koncerata u Bosni i Hercegovini, a u saradnji sa Domom kulture i KUD-om ponovno smo odrali programe u Turskoj. Aktivnosti koje su realizirane u 2008. godini. Januar: Priprema i organizacija promocije knjige 80 godina nogometa u Donjem Vakufu autora Mule Hadia, Donjovakufljanina. 340 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo doboj istok U 2008. godini BZK Preporod Opinsko drutvo Doboj Istok imalo je sljedee aktivnosti: Kulturne manifestacije: Kao i uvijek do sada, u ast obiljeavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, dana. 1. 3. 2008. godine u organizaciji BZK Preporod Doboj Istok u Domu kulture u Klokotnici upriliena je kulturno-zabavna manifestacija Bosne je bilo i bie. Da bi uveliali ovaj, uistinu veliki praznik, potrudili su se i lanovi KUD Azra iz Raljana kod Brkog. Od kolikog im je znaaja ovaj praznik i koliko cijene Prvi mart, Dan nezavisnosti jedine nam domovine BiH, graani Doboj Istoka su pokazali svojim dolaskom. Njih vie od pet stotina stiglo je da skupa sa nama obiljei ovaj historijski dogaaj. U organizaciji opine Doboj Istok i BZK Preporod Doboj Istok, desetog marta 2008. godine, u Domu kulture u Klokotnici upriliena je Sveana akademija u povodu obiljeavanja desete godinjice formiranja opine Doboj Istok. S tim u vezi, jo u februaru opina Doboj Istok je raspisala nagradni knjievni i likovni konkurs za uenike osnovnih i srednje kole o temi: Deseti mart, Dan moje opine. U prepunoj Sali Doma kulture u Klokotnici, osim prigodnih referata, mnogobrojnim graanima Doboj Istoka svoja kulturno-umjetnika dostignua predstavili su uenici i uenice osnovne kole Klokotnica, osnovne kole Brijesnica, MS Doboj Istok (drama, recitali, horovi) te lanovi KUD erdan 342 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo Gorade 10.1. 2008. Povodom nove Hidretske godine presjednik BZK Preporod Nedad Kurtovi upriliio je podjelu novogodinjih paketia djeci koja su lanovi kole fudbala Gazije, i djeci koja pohaaju mektebsku nastavu u prostorijama BZK Preporod. Podijeljeno je oko etrdesetak paketia. 14. 1. 2008. U prostorijama BZK Preporod organizirano je druenje povodom nove 1429. Hidretske godine. Ovom druenju prisustvovali su ministar za boraka pitanja Admir Pozderovi i ministrica za obrazovanje, sport i kulturu Sevda Popovi, presjednik BZK Preporod Nedad Kurtovi, glavni imam Rasim Dafi, imam iz Sinanbegove damije Omer Kurti, uz vei broj omladine iz SDA i Stranke za BiH. Prireen je prigodan program na kojem su glavni imam Rasim Dafi i imam Sinan- begove damije Omer Kurti odrali predavanje. U kratkim pauzama djevojke su izvele nekoliko ilahija, tako da su uljepale ionako lijepu no. 19. 1. 2008. U maloj sali Centra za kulturu odran je prigodan program. Djeca su izvela nekoliko ilahija. Kasnije je predsjednik BZK Preporod Nedad Kurtovi prisutnima govorio o odlasku u Tursku, i kakvi programi oekuju djecu .Ovom druenju prisustvovao je dobar broj posjetilaca, a ponajvie roditelja ove djece. 20. 1. 2008. BZK Preporod Gorade je organiziralo petnaestodnevnu posjetu bratskoj dravi Turskoj. Dvadeset djevojica i tri profesora posjetili su Ankaru, gdje su Godinjak 2008 / 347
bzk preporod opinsko drutvo Gornji vakuf Od Obnoviteljske skuptine do danas BZK Preporod Gornji Vakuf imao je zadatak i cilj da pobolja kulturnu i svaku drugu svijest Bonjaka ovog grada. Zahvaljujui dobrovoljnom radu svojih lanova, BZK Preporod G. Vakuf je jedini u protekloj godini podigao svijest o kulturnom identitetu Bonjaka. Uz finansijsku pomo, te pomo u knjigama Matinog odbora i drugih Organizacija, Ministarstava kulture te Opine G. Vakuf-Uskoplje, uspjeli smo pokrenuti projekt biblioteke, te organizirati promociju knjiga itd., to emo detaljnije objasniti dalje u tekstu. U protekloj godini ostvarene su i posjete nekim sreditima u bosni i inozemstvu: Povodom proslave Dana nezavisnosti BiH (1. marta) Horska sekcija BZK Preporod G. Vakuf uestvovala je na manifestaciji u Prozoru, u organizaciji BZK Preporod Prozor. Takoer je uestvovala na Prvom festivalu ilahija i kasida organiziranom od BZK Preporod Graanice. Od 10. 10. do 13.10. 2008. godine lanovi BZK Preporod G. Vakuf gostovali su u Linzu, u Austriji. Ova trodnevna posjeda gradu u kojem ivi veliki broj uspjenih Bosanaca, organizirana je u saradnji Izvrnog odbora BZK Preporod G. Vakuf i demata Nur Linz, Austrija. lanovi su bili smjeteni u kuama Bonjakih porodica koje ve dui niz godina ive i rade u Linzu. Sva okupljanja su se obavljala u prostorijama Aneksa 1, kako domaini nazivaju lijepo ureeni prostor u kojem se provodi veina zajednikog slobodnog vremena. U spomenutom programu, koji se odrao 11. 10. 2008. godine, gornjovakufski ogranak Preporoda predstavio se sa folklornom, dramskom, muzikom te horskom sekcijom. Osim njih su se predstavili i hafiz Aziz Alili, hor Arabeske iz Zagreba i hor El Fatih iz Sarajeva. Iako smo dobili poziv od KUD Izvor 08 iz Kiseljaka za uee na Festivalu folklora, zbog unaprijed isplaniranih obaveza prema Nur Linz nismo bili u mogunosti da uestvujemo na festivalu. 352 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo Hadii Tokom 2008. godine, u okvirima finansijskih mogunosti, realizirajui planske i programske zadatke, OD Preporod Hadii je svojim aktivnostima dalo znaaj i doprinos sveukupnim kulturnim deavanjima, ne samo na podruju opine Hadii, nego i mnogo dalje. Naime, naim gostovanjima, organizacijama razliitih kulturnih sadraja smo irili duh zajednitva, saradnje i potrebe zajednikog nam uvanja kulturnih tekovina. Meu aktivnostima u toku 2008. godine, istiem najznaajnije: Gostovanje i nastup dramskog ansambla Preporod u Olovu sa izvedbom drame Na Boijem putu. Drama je izvedena na pozornici sale Doma kulture, pred paljivom i mnogobrojnom publikom. Organizator ove posjete je bio naelnik Opine Olovo Alija Abazovi. Nakon predstave organizirano je druenje u hotelu Aquaterm, i snimljen razgovor, kao informacija o Drutvu, radu dramskog ansambla i samoj predstavi, za lokalni radio. U prostorijama Preporoda odrana je knjievna veer. Gost ove knjievne veeri bila je knjievnica Jasmina Musabegovi, koja je svojim jednostavnim i interesantnim govorom zaokupila panju mnogobrojnih posjetilaca, posebno omladine. Na zavrnoj manifestaciji Uz knjigu sam upoznao/upoznala domovinu, namijenjenoj uenicima osnovnih kola sa podruja BiH, zapaeno uee imali 360 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo jablanica U 2008. godini Opinski odbor BZK Preporod Jablanica imao je mnogo razliitih aktivnosti koje se kontinuirano provode otprije nekoliko godina. U izvjetajnom periodu organi drutva su odrali dvadesetjednu sjednicu Izvrnog odbora, a odran je i veliki broj konsultativnih i radnih sastanaka. Na sjednicama je raspravljano o aktuelnoj problematici u radu drutva, te planovima, aktivnostima i programu rada u aktuelnom periodu. Izvrni odbor je usvojio estomjeseni izvjetaj za 2008. godinu i Izvjetaj o finansijskom poslovanju za 2008. godinu. Takoer su Opini Jablanica redovno dostavljani izvjetaji o utroku finansijskih sredstava. Drutvo je u 2008. godini odralo godinju skuptinu. Koliki je znaaj BZK Preporod u Jablanici, govore navedene aktivnosti. Gotovo da i nema kulturnih deavanja u Jablanici na kojima drutvo nije uestvoGodinjak 2008 / 363
bzk preporod opinsko drutvo kakanj 30. 5. 2008. godine Bonjaci iz Splita u posjeti kakanjskim Bonjacima U prostorijama JU Gradska biblioteka Kakanj 30. 5. 2008. godine odrana je kulturnoumjetnika manifestacija sa nazivom Historijski as u Kraljevoj Sutjesci i na Bobovcu u organizaciji BZK Preporod-Kakanj iz Kaknja. Ova 364 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo kalesija 21. 3. 2008. godine U organizaciji BZK Preporod, Gradske biblioteke i UG Magaza, a u povodu 21. marta Svjetskog dana poezije, u Gradskoj biblioteci Kalesija upriliena je promocija zbirke pjesama ilibar i perla dr. Omera . Ibrahimagia iz Tuzle. Za knjigu ilibar i perla Ibrahimagi je 2007. godine dobio prestinu nagradu Mak Dizdar, koja se dodjeljuje za neobjavljenu zbirku poezije u skupu manifestacije Slovo Gorina u Stocu. O knjizi, uz autora, je govorio i kalesijski knjievnik Mehmed edovi. 366 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo konjic U skladu sa Planom rada za 2008. godinu Opinsko drutvo Konjic realiziralo je raznovrsne aktivnosti. I u ovoj godini nastojali smo da obiemo to vie teritorije Opine, u skladu sa finansijama, kako bismo prikupili to vie materijala za etnografsku zbirku. Obien je plato Bjelimia, Glavatieva i bjelanikih sela. U saradnji sa kolama takoer je prikupljen odreen broj predmeta. Poeli smo sa aktivnostima na ustanovljenju Fonda za stipendiranje studenata i aka, trenutno stipendije u ime Preporoda ima deset studenata, kao i Kluba prijatelja Preporoda. U saradnji sa Turskom radimo na ustanovljenju Bosansko-turskog kulturnog centra, projekt je uraen, nadamo se skorom pozitivnom rjeenju. Pomagali smo rad naih pisaca kroz pomo za tampanje knjiga, koje smo i promovirali. Kao i svake, i ove godine bili smo organizatori 8. Meunarodnog festivala foklornog stvaralatva Konjike sehare gdje je uestvovalo 30 KUD-ova iz: Turske, eke, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, tj. gotovo 1500 uesnika koji su bili u Konjicu i do osam dana tako da je ovaj projekt, iako zahtjevan finansijski i organizaciono, uspjeno zavren. Uz nae stalne aktivnosti u gradu proirili smo obim djelovanja i na prigradska naselja, kao i sela, a u saradnji sa nekim podrunim kolama pokrenuli smo folklorne sekcije u istim. Takoer smo tradicionalno obiljeili znaajne datume za dravu, opinu, kao i blagdane, a u gostima smo imali drutva iz Zagreba i Donjeg Vakufa, uestvovali smo gotovo na svim smotrama u BiH i van BiH (Turska, gdje smo bili predstavnici BiH, uestvovao je djeiji ansambl, te Norveki omladinski ansambl). KUD trenutno broji tri stotine mladih ljudi u okviru: folklorne, muzike, horske, dramske, ritmike, historijske, sportske sekcije. Godinjak 2008 / 371
bzk preporod opinsko drutvo modria Djelovanje Bonjake zajednice kulture Preporod Modria u 2008. godini je u odnosu na prethodnu godinu rada bilo slabije, zbog nedostajuih novanih sredstava, odnosno zbog njihova sporog dotoka na na tekui raun. Pred kraj treeg mjeseca Preporod je odrao tribinu Trei Bonjako-muslimanski preporod. Tokom tribine prireen je kratki koncert bosanske sevdalinke. U etvrtom mjesecu tekue godine objavljen je natjeaj Opine Modria za dodjelu novanih sredstava nevladinim organizacijama, na koji su prijavljena dva projekta Preporoda: 1) Tekueg poslovanja on-line, 2) Nastavak rada Prvog tamburakog zbora u Bosni (Modria). Natjeajna komisija je, naalost, zanemarila prvi projekt i dodijelila novanu pomo samo za drugi projekt. Ovim je djelovanje Preporoda bilo na due vrijeme zaustavljeno, tim vie to je novana pomo od Matinog odbora Preporod Sarajevo jo vie kasnila i bila u jo manjem iznosu u odnosu na prethodnu godinu. Osim dva drutva-darovatelja novanih sredstava iz Modrie (d.o.o.) i jednog iz Odaka (d.o.o.), nisu se, u navedenom smislu, javili drugi darovatelji. U petom mjesecu ove godine je ustanovljen enski hor (osmerac) Preporoda, koji je tokom petog i estog mjeseca tekue godine imao nekoliko proba, nakon ega je imao svoj prvi javni nastup na Tarevakom ljetu 2008. Poto nam je odlukom o nainu dodjele novanih sredstava Opine Modria u cijelosti usporeno djelovanje, s nae strane je u meuvremenu od naelnika Opine traeno preimenovanje novane podrke sa projekta o nastavku rada Prvog tamburakog zbora u Bosni (Modria) na Projekt tekueg djelovanja on-line Preporoda. U iekivanju odgovora na na podnesak, novana sredstva dozna372 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo novi Travnik 19. 5. 2008. uraen i promoviran multimedijalni DVD, plakat i broura projekta Kulturno-historijsko naslijee opine Novi Travnik u sali Opine Novi Travnik. 14. 6. 2008. povodom Dana Opine, na sveanoj sjednici Opinskog vijea Novi Travnik, podjela materijala Kulturno-historijsko naslijee opine Novi Travnik. 9.06.-12. 9. 2008. izrada projekta dokumentacije za obnovu Stare damije u enkoviima, te pripremni i sanacioni radovi. 1.-25. 6. 2008. ureivanje nekropola steaka Bistro i austrougarske esme kod sela Monjii, kao i pripremanje materijala o nekropolama Bistro, Opara, Monjii i Sebei. Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika BiH. 27.-28. 6. 2008. na Meunarodnom sajmu maline u Novom Travniku promocija materijala Ruralno i kulturno-historijsko naslijee opine Novi Travnik. 1. 8. 2008. na Sajmu organske proizvodnje u Zenici promocija materijala Ruralno i kulturno-historijsko naslijee opine Novi Travnik, te podjela istog materijala na slinim sajmovima irom BiH i u regionu. 2. 9. 2008. tampanje i promocija zbirke poezije u Vitezu Dan u neuvehloj nadi pjesnikinje Ajle Hrusti. 22. 10. 2008. u okviru manifestacije Ilhamijini dani promocija u Travniku na Starom gradu multimedijalnog DVD-a, letaka, broura Ruralno i kulturnohistorijsko naslijee opine Novi Travnik, te asopisa i knjiga koje je izdalo nae drutvo. 10. 12. 2008. u saradnji sa Osnovnom muzikom kolom Novi Travnik, hor naeg Drutva odrao Bajramski koncert u sali kole. decembar 2008., priprema i tampanje zbirke poezije Iz njedara sivoga beskraja pjesnikinje Dobrice Milutinovi-ulafi. Predsjednik Enver Veletovac Godinjak 2008 / 377
bzk preporod opinsko drutvo Srebrenica U 2008. godini nismo imali zvaninih projekata, ve su se nae aktivnosti realizirale kroz uee u Organizacionom odboru za obiljeavanje 13. godinjice genocida nad Bonjacima SZ UN-a Srebrenica. Uestvovali smo u sljedeim aktivnostima: U saradnji sa MIZ Srebrenica uestovali smo u kupovini namjetaja i prikupljanju knjiga za biblioteku u Kulturno edukativnom centru u Srebrenici, i u toku manifestacije Dani Srebrenice sveano je otvorena biblioteka. Promocija knjiga Srebrenica Tuzla, put smrti autora Sadika Selimovia i Turistiki potencijali Srebrenice autorice mr. sc. Senade Nezirovi. Prijem i smjetaj uesnika Mara mira. Protokolarne i dr. aktivnosti na dan denaze. Predsjednica Fija Avdi
bzk preporod opinsko drutvo Travnik Ovaj izvjetaj sadri opis najznaajnijih djelovanja i hronoloki popis aktivnosti koje je Bonjaka zajednica kulture Preporod Opinsko drutvo Travnik realizirala tokom 2008. godine. U toku 2008. godine odrano je 14 sastanaka na kojima je razmatrana problematika u vezi s realizacijom aktivnosti planiranih Programom rada Bonjake zajednice kulture Preporod Opinskog drutva Travnik za 2008. godinu, kako ga je utvrdio Izvrni odbor. Osim realizacije planiranih aktivnosti, odrano je i niz vanrednih sastanaka zbog nemiloga dogaaja, kada je u noi izmeu 22. i 23. decembra 2007. godine u poaru izgorjela kua i cjelokupna imovina jedne travnike porodice, to je ponukalo lanove Preporoda na pokretanje humanitarne akcije u koju smo pozvali i u koju su se ukljuili: Udruenje privrednika opine Travnik, tamparija Borac Travnik, Humanitarna organizacija Merhamet, Udruenje ena Bonjakinja Sumejja, Mjesna zajednica Centar i Nezavisni radio TNT. Akciju smo vodili do 20. marta 2008., kada smo prikupljena sredstva (za koja smo otvorili namjenski raun) uruili lanovima postradale porodice. Cijenimo da je ova aktivnost do382 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo Tuzla Program rada Opinskog drutva BZK Preporod Tuzla zasniva se na osnovnim programskim zadacima i ciljevima BZK Preporod BiH, usklaen sa osnovnim zadacima Drutva utvrenim Statutom. BZK Preporod OD Tuzla svoju aktivnost ostvaruje u razliitim oblicima kulture i umjetnosti, izdavakom djelatnou, javnim manifestacijama, naunim tribinama, promocijama i drugim segmentima Drutva (saradnja sa drugim Preporodima u okviru Preporoda BiH, saradnja sa drutvima koja imaju cilj ouvanja kulture i kulturnog identiteta). Osim osnovnih zadataka Drutva, u 2008. godini smo nastojali ostvariti kulturnu saradnju Drutva, to je realizirano ostvarenjem meunarodne saradnje sa bonjakim institucijama kulture u Republici Turskoj, te saradnjom sa BZK Preporod Velika Kladua i intenziviranjem saradnje sa BZK Preporod Banja Luka, Rijeka, Zagreb i Mostar. 1. Izdavaka djelatnost Godinjak Drutva za 2007. godinu; asopis Pogledi; Fotomonografija; Zajednika zbirka Preporodovog literarnog stvaralatva.
bzk preporod opinsko drutvo vitez Devetog januara 2009. godine Izvrni odbor BZK Preporod Vitez odrao je prvi redovni sastanak u 2009. godini, koji je imao dvije take dnevnog reda: analiza rada Drutva za 2008. godinu, plan rada za 2009. godinu U sklopu prve take dnevnog reda analizirane su sve aktivnosti Drutva u protekloj godini i donesen je zakljuak da su postavljeni zadaci uspjeno realizirani, te da je Opinsko drutvo BZK Preporod Vitez i dalje jedan od najveih promotora i glavnih oslonaca kulturno-zabavnog ivota opine Vitez, posebno u aspektu ouvanja i unapreenja kulturne batine Bonjaka. Rad Drutva u 2008. godini bio je povezan sa djelovanjem sekcija (folklorna, dramska, literarna, sekcija vokalnih solista, hor ilahija i kasida), ali i za promociju knjievnih djela i koordinaciju u nekoliko vanih kulturnih projekata. Jedna od najvanijih aktivnosti u 2008. godini svakako je bio projekt gostovanja Preporoda Vitez u gradu Edirne, Turska, na Meunarodnom festivalu folklora koji je odran u periodu od 29. 6. do 3. 7. 2008. godine. Naime, na poziv organizatora ovog prestinog festivala Preporod Vitez je odluio uestvovati na spomenutoj meunarodnoj kulturno-zabavnoj manifestaciji. Drutvo se predsta388 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo zavidovii Mi smo, kao i svake godine, organizirali dvije bajramske akademije u saradnji sa Opom gimnazijom i sa Islamskom zajednicom, i taj projekt je postao prepoznatljiv u gradu pa i ire. Osim toga, uradili smo dvije promocije knjiga i imali namjeru uraditi jo dvije, ali nismo uspjeli, dijelom zbog nedostatka finansijskih sredstava, dijelom zbog nezainteresiranosti druge strane. Imali smo i nekih manjih projekata sa Asocijacijom mladih SDA, u vidu organiziranja akcija kao to su literarni radovi o temama Bosna i Bonjaci, Srebrenica i Armija BiH. U proloj godini imali smo najbolju saradnju sa Islamskom zajednicom koja nam je uvijek pomagala i izlazila u susret pa nikad nije bio problem da koristimo njihove sale za sastanke ili promocije, na emu smo im veoma zahvalni. Za kraj elim naglasiti da je bilo raznih pokuaja da se nae aktivnosti obogate sa vie razliitih 390 / Godinjak 2008
bzk preporod opinsko drutvo zenica Januar 10. 1. Izvoenje kulturno-umjetnikih sadraja u sklopu programa obiljeavanja Nove hidretske 1429. godine u organizaciji Medlisa IZ Zenica Dom penzionera. 11. 1. Organizacija kulturno-zabavnog programa za ene povodom obiljeavanja Nove hidretske 1429. godine (neposredni organizator Sekcija za ouvanje bonjake tradicije, kulture i obiaja) Dom penzionera. Februar 22. 2. U domu Preporoda odran program Veer etenije. Mart 2. 3. Kulturno-umjetniki program povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine u domu Preporoda izveli lanovi ansambla Bosnia folk Zenica. 3. 3. Odran sastanak sa voditeljima sekcija Preporoda o temi Realizacija programa rada BZK Preporod za 2008. godinu i aktuelna pitanja unutranje organizacije, rada i djelovanja sekcija. 14. marta U Domu Preporoda odrana tribina s videoprojekcijom: Palestina ispit za ovjeanstvo. Organizator tribine: Koordinacioni odbor za pomo Palestini. Na tribini su govorili: hafiz Kenan Musi, Sulejman ef. elikovi i prof. Midhat Kasap. Sainjen projekt: Zeniki vodi za kulturno-historijske znamenitosti sa kojim je aplicirano na opinski konkurs grantovi za mlade.
bzk preporod opinsko drutvo epe Svakoga petka bili smo na usluzi posjetiteljima Spomen-sobe i Bosanske sobe koja se nalazi u gradu u porodinoj kui knjievnika Nedada Ibriimovia. U ovoj godini Spomen sobu posjetio je veliki broj posjetitelja, a posebno nas raduje injenica da je to bila veinom omladina. Hor ena koji njeguje sevdalinku i starogradsku pjesmu (Preporodov hor) uestvovao je u obiljeavanju Dana nezavisnosti BiH, u epu. Djeiji hor ilahija osvojio je 1. mjesto na takmienju duhovne muzike Kajde iz Nejistana u Kaknju. Ovaj hor ostvario je zapaene nastupe u Kaknju, Vitezu, Busovai, Zenici, epcu, a solista ovoga hora Latif Muhamed osvojio je 1. mjesto na Omladinskom festivalu ilahija u Zenici. Bili smo domaini 14. Zbora predsjednika opinskih drutava Preporoda BiH. Zajedno sa BZK Preporod Travnik organizirali smo dane ejha abdulvehaba ilhamije epaka, a u okviru ove desetodnevne manifestacije u epu smo organizirali: 1. Predavanje o ejhu Ilhamiji, Godinjak 2008 / 399
bzk preporod opinsko drutvo ivinice U protekloj 2008. godini OD Preporod ivinice, izmeu ostalog, imalo je sljedee aktivnosti: Organiziralo je promociju knjige Gornja Sprea, koju je napisao Devad Tosunbegovi. Promocija knjige odrana je 25. 2. 2008. godine u maloj sali BKC-a ivinice i prenosila ju je Televizija ivinice. Promotori knjige bili su prof. dr. Salih Kulenovi, prof. dr. Adib ozi i mr. Redo Butkovi. Posjeenost je bila na nivou, pred punom salom. 15. 5. 2008. godine OD Preporod ivinice je organiziralo Poetsku veer u maloj sali BKC-a ivinice. Uesnici poetske manifestacije bili su pjesnici Mehmed Mea edovi iz Kalesije, Fikreta Selimovi, aban Fejzi obi, uenici JU O Via, uenici O iz sela Graanice i uenici Gimnazije iz ivinica. 17. 5. 2008. godine u prostorijama Drutva odrana je sveana sjednica povodom Dana osloboenja ivinica. Sveanosti su prisustvovali: Azra Gazibegovi, predsjednica ZOD TK Preporod, Refka aji i Alija Dervievi, oboje iz OD Preporod Graanica, glavni imam ef. Mehmed Butkovi i drugi domai gosti i lanovi Preporoda. Sveanost su uveliali pjesnici Fikreta Selimovi i aban Fejzi obi. 17. 5. 2008. godine, u prostorijama Drutva, otvorena je izloba slika i levhi autora Refke aji i Alije Dervievia. Izloba je trajala sedam dana i bila je otvorenog tipa.
Isma Kamberovi
S
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.
vjedoci smo zlog vremena i potrebe uvanja sjeanja na nae znaajne linosti. Ova rubrika, koja obrauje biografsko-bibliografske podatke znaajnijih Bonjaka je, na neki nain, produena grana Bonjakog biografskog leksikona, Preporodovog dugogodinjeg projekta. Za njeno pisanje potrebno je praenje i briljivo sakupljanje podataka tokom itave godine. Duni smo za budue generacije zabiljeiti umrle slikare, knjievnike, muziare, glumce, historiare, ljekare, stomatologe, knjievne kritiare, karikaturiste, historiare umjetnosti, muzeologe i dr. Njihov ivotni stvaralaki opus svakako e posluiti mlaim generacijama u njihovim buduim istraivanjima. Zabiljeili smo da se u 2008. godini zatvorila ovozemaljska knjiga za 28 znaajnih linosti iz nae sredine. Svakog mjeseca odlazilo je po dvoje, to je, ako smijemo primijetiti, previe... Ali, Omer Arifhodi, Fuad Baki, Hamza Beirbegovi, Edah ampara, Avdo engi, Fadil olakovi, Zlatan Demirovi, Dalija Drino, Mehmed Daka, Beir Hadipai, Ahmet Harai, Hajrudin Hurem, Rasim Ibrulj, Hamo Karamehmedovi, Muhamed Kebo, Alija Godinjak 2008 / 407
omer ali (1929-2008) Prof. dr. Omer Ali, roen je 29. 3.1929. godine u Komaru kod Donjeg Vakufa. Diplomirao je 1954. godine na umarskom fakultetu, Odsjek drvne industrije u Sarajevu. Doktorsku disertaciju odbranio je 1972. godine na Mainskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je bio jedan od njegovih prvih profesora. Na Odsjeku za mehaniku tehnologiju drveta, proao je sva zvanja, od asistenta, docenta, vanrednog, do redovnog profesora. Objavio je sljedee knjige: (sa Skopal Bogdanom) Finalna mehanika obrada drveta. 1, Principi obrade na mainama. Sarajevo: Univerzitet, 1964.; Ispitivanje materijala za povrinsku obradu drveta u fabrikim laboratorijama. Sarajevo: Zavod za tehnologiju drveta, 1966.; (sa Skopal Bogdanom) Konstrukcije proizvoda od drveta. Sarajevo: Univerzitet, 1966; Povrinska obrada drveta. Sarajevo: Mainski fakultet, 1997. i dr. Autor je brojnih naunoistraivakih projekata, od kojih izdvajamo: Istraivanje mogunosti vjetakog suenja domaih lakova za povrinsku obradu drveta infracrvenim zracima: naunoistraivaki projekat. Sarajevo: Zavod za tehnologiju drveta, 1971.; Istraivanje metoda i postupaka pripreme povrine za povrinsku obradu drvnih proizvoda te eksploatacionih odlika razliitih lakova za drvo. I-II: naunoistraivaki projekat. Sarajevo: ipad, 1977.; Kvalitet i mjere poboljanja povrinske obrade u industriji namjetaja BiH: naunoistraivaki projekat. Sarajevo: ipad-Institut za istraivanje, razvoj i projektovanje, 1981. i dr.
autori priloga: BEKRI, Ismet, knjievnik, Ilirska Bistrica, Slovenija CERI, dr. Mustafa, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini AMO, mr. Merima, Fakultet politikih nauka, Sarajevo II, Husaga, politiar i publicista (1878-1956) DUMAN, Hatida, BZK Preporod, Sarajevo DURANOVI, Amir, asistent, Filozofski fakultet, Sarajevo DURI, Raid, knjievni kritiar, Njemaka EMIRHAFIZOVI, Mirza, asistent, Fakultet politikih nauka, Sarajevo FEJZI, Elvis, asistent, Fakultet politikih nauka, Sarajevo FEJZI - ENGI, dr. Fahira, Fakultet politikih nauka, Sarajevo FILANDRA, dr. air, Fakultet politikih nauka, predsjednik BZK Preporod Sarajevo FILANDRA, Zulfikar, student HADIOSMANOVI, dr. Lamija, Filozofski fakultet, Sarajevo IBRAHIMKADI, Enver, prevodilac sa turskog jezika, Turska IBRAKOVI, dr. Delal, Fakultet politikih nauka, Sarajevo JAHI, dr. Adnan, Filozofski fakultet, Tuzla KALEOLU, Muzaffer, knjievnica, Turska KAMBEROVI, Isma, BZK Preporod, Sarajevo KUJUNDI, Atif, knjievnik, Lukavac KUNI, mr. Mirsad, Filozofski fakultet, Tuzla LAVI, dr. Senadin, Fakultet politikih nauka, Sarajevo MAHMUTEFENDI, Kemal, knjievnik, Zenica MUJKI, dr. Asim, Fakultet politikih nauka, Sarajevo MUSAGI, Mujo, knjievnik, Sarajevo PAALI, Enes, publicista, Vlada Brko distrikta, Brko REBRONJA, Nadija, orijentalista, Novi Pazar SMAJLOVI, Mustafa, knjievnik, Sarajevo EMSOVI, mr. Sead, Filozofski fakultet, Sarajevo TRAVANI, Melida, pjesnikinja, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj TUN, Ayfer, knjievnica, Turska ZALIHI, Almir, knjievnik i knjievni kritiar, Izdavaka kua Zalihica Sarajevo ZOLI, dr. Hasan, Fakultet politikih nauka, Sarajevo