You are on page 1of 32

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.

25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43.

Pojam i predmet kriminalistike Sistem kriminalistike Nauni praktini karakter kriminalistike Nain saznanja za KD-a i uinioce Planiranje kriminalistike djelatnosti Indicije Vrste indicija Zlatna pitanja kriminalistike Kriminalistike verzije Planiranje kriminalistikih verzija Provjeravanje kriminalistikih verzija Kriminalistike operativne evidencije Utvrivanje identiteta Kriminalistiki aspekti legitimisanja Kriminalistiko obavjetajna djelatnost Kriminalistika provjera Kriminalistika kontrola Racija Dresirani psi u suzbijanji kriminaliteta Kriminalistiko pradenje Zasjeda Potrana djelatnost Kriminalistiko forenzika obrada mjesta zloina Uviaj Rekonstrukcija dogaaja Kriminalistiki eksperiment Vjetaenje Kriminalistika vjetaenja Lienje slobode Taktika pretresanja stanova i drugih prostorija Taktika pribavljanja linih dokaza Psiholoka osnova iskaza lica Priprema informativnog razgovora sa licima Taktika informativnog razgovora sa otedenim - rtvom Taktika informativnog razgovora sa svjedokom Taktika informativnog razgovora sa osumnjienim Krivino procesni aspekti informativnog razgovorima sa licima Simptomatska slika osumnjienog Alibi Kriminalistika upotreba poligrafa . Kriminalistike karakteristike prepoznavanja lica Suoenje Prijavljivanje krivinog djela

44. 45. 46. 47. 48. 49.

Otkrivanje, razjanjavanje KD i razotkrivanje uinioca Kriminalistika istraga obrada Saradnja policije i tuilatva u istrazi Kriminalistiki sadraj izvjetaja o preduzetim mjerama i radnjama Savremene tendencije kriminalistike Naela kriminalistike

1. Pojam i predmet kriminalistike Kriminalistika je nauna disciplina koja sistematski istrauje i primjenjuje naune i na iskustvu zasnovane metode i sredstva u otkrivanju i razjanjavanju pojava KD i utvrivanja njihovih poinitelja. To je nauka, koja se bavi izuavanjem strategije, taktike, metodike i tehnike otkrivanja, suzbijanja i prevencije kriminaliteta na nivou pojedinog KD i pojave u cjelini. Tri osnovna zadatka kriminalistike su: gnoseoloki (spoznaja zakonomjernosti), konstruktivni (pronalazi nove metode strategijskog i taktikog postupanja i usavravanje tehnikih sredstava) i komunikativni (prenos naunih rezultatapraktiarima, graanima, studentima...). Predmet kriminalistike je: -- otkrivanje, istraivanje i prouavanje zakonomjernosti nastanka, trajnosti, prikupljanja ispitivanja i koritenja operativnih i dokaznih informacija o KD i uiniocu KD -- prouavanje sadrajnu, spoznajnu stranu operativne, istrane i sudske prakse -- izuavanje, analiza i uoptavanje delikventske prakse, kako bi se uoile opte i tipine zakonomjernosti -- izuavanje primjene, u praksi postojedih kriminalistiko- strategijskih, preventivnih, taktikih mjera i tehnikih sredstava (npr. alarmni sistemi...) -- utvrivanje zakonomjernosti i meusobno dejstvo materijalnih objekata, kao i fiziko djelovanje ljudi (uzajamne radnje i odnosi uinioca i rtve; uzajamne radnje i odnosi uinioca i svjedoka; uzajamne radnje i odnosi uinioca i dravnih slubenika; uzajamne radnje i odnosi svjedoka i dravnih slubenika i meusobni odnosi institucija, koje primjenjuju kriminalistiku). 2. Sistem kriminalistike Kriminalistiku tvore sledede tematske cjeline: Kriminalistika tehnika prouava, razvija i iz tehnikih i prirodnih nauka preuzima najpodesnija sredstva koja slue za pronalaenje, obezbjeenje, fiksiranje i ispitivanje tragova KD (npr. mikroskopi, fotografske tehnike...); za formiranje baza podataka (o uiniocima, o KD, sredstvima izvrenja...), kao i za spreavanje izvrenja i prevenciju KD (npr. alarmi, video nadzor...).

Kriminalistika taktika se bavi oblicima u kojima se mogu pojaviti KD, motivima i ciljevima njihovog izvravanja (kriminalna, delikventska tehnika i taktika); strunim znanjima, vjetinama, obiajima, shvatanjima, nainom ivota i psihologijom izvrioca KD (kriminalistika fenomenologija); usavrava sva ona pravila i radne metode, koje slue za otkrivanje i razjanjavanje izvrenih i bududih KD, a nisu tehnike prirode i organski povezuje taktike i tehnike naine rada. Kriminalistika metodika to je disciplina kriminalistike, koja istrauje i prouava specifinosti, tj. ono to je vaede samo za otkrivanje, istraivanje i razjanjavanje odreene vrste KD. Npr. specifinosti vrenja uviaja kod saobradajnih nesreda... Kriminalistika strategija zbog razvoja kriminaliteta, dolo je do potrebe kriminalistike prevencije. Kriminalistika strategija je stvaranje koncepta kriminalistikih mjera i programa sa ciljem postizanjaefikasnog otkrivanja, razjanjavanja i spreavanja KD. Dijeli se na: -- optu KS formiranje, unapreenje i metode suzbijanja (stavljanje pod kontrolu) i prevencije kriminaliteta u cjelini. -- posebne KS - formiranje, unapreenje i metode suzbijanja (stavljanje pod kontrolu) i prevencije pojedinih vrsta KD. -- specijalne KS strategija implementacije i optimiziranja pojedinih kriminalistikih mjera. 3. Nauni praktini karakter kriminalistike Kriminalistika - kao praktina disciplina ima dvije osnovne karakteristike: -- realizuje se skoro iskljuivo u praksi policije. To je neophodna djelatnost kod otkrivanja delikta i uinioca i kod potpunog rasvjetljavanja dogaaja. -- ispoljava se postdeliktno, tj.posle izvrenja KD. Ovo je nedostatak kriminalistike, jer je na ovaj nain kriminalistika ograniena, tj. moe se postaviti pitanje postoji li preventivna kriminalistika. Preventivna kriminalistika je usmjerena ka sistematskom istraivanju mjera kojima se spreava poinjenje krivinih djela. Kriminalistika kao nauna disciplina mora se posmatrati u odnosu i u sadejstvu sa drugim naukama, koje za predmet imaju kriminalitet (krivino pravo, materijalno i procesno, kriminologija, penologija, viktimologija, sudska medicina, kriminalna politika...). To je nauka, koja se bavi izuavanjem strategije, taktike, metodike i tehnike otkrivanja, suzbijanja i prevencije kriminaliteta na nivou pojedinog KD i pojave u cjelini.

Kriminalistika sistematski istrauje nauna i iskustvena pravila iz prirodnih, drutvenih i tehnikih nauka i sjedinjuje ih u podruju svojih istraivanja. - neki autori joj ne priznaju status samostalne naune discipline i njena istraivanja ne uzimaju kao posebne tematske cjeline. - neki autori joj priznaju status samostalne naune discipline, ali se prema njoj kao cjelini odnose suzdrano - neki autori smatraju da kriminalistika ispunjava sve uslove da bude samostalna nauna disciplina injenice koje kriminalistici daju atribut nauke su: 1. poseban predmet izuavanja i istraivanja 2. specifian pristup procesu kriminalistiko-pravnog istraivanja 3. posebne jedinstvene metode istraivanja 4. Nain saznanja za KD-a i uinioce Nain saznanja za KD i izvrioca aktivnosti organa unutranjih poslova formiranje ekspertnih grupa za pradenje i analizu pojedinih formi kriminaliteta. Na osnovu analiza se dobijaju bitni podaci: pogodne lokacije za izvrenje KD; potencijalne rtve, kategorije potencijalnih delikvenata...Na osnovu ovih podataka se prave specijalni programi prevencije (saradnja sa graanima, rad u lokalnoj zajednici), kontrole i nadzora (punktovi, kontrola pojedinaca, racije, zasjede...). Na osnovu ovakve aktivnosti esto se poinioci KD zatiu pri samom izvrenju KD. Organi unutranjih poslova u svojim aktivnostima se koriste: a) informantima lica, koja daju obavjetenja o uinjenim KD, za koja su sluajno ili prirodno saznali zahvaljujudi svojoj profesiji ili drugim kontaktima sa pojedinim licima iz kriminalnih sreduina (npr. taksisti, portiri...). b) informatorima lica iz kriminalne sredine, koja daju obavjetenja o uinjenim KD. -- pouzdanici due vremena potajno alju informacije/neporona lica, kojima policija vjeruje -- vigilanti lica, koja pripadaju kriminalnoj sredini i koja obavjetavaju policiju o krivinim aktivnostima svojih kriminalnih saradnika. -- agenti provokatori lica koja pripadaju policiji i ubaeni su u kriminalnu sredinu. Nae zakonodavstvo zabranjuje koritenje agenata provokatora. javno pogovaranje prenoenje glasina da je izvreno neko KD ili da je odreeno lice uinitelj nekog KD. Npr. da neki ljekar prima mito... Javno pogovaranje moe biti tano i netano.

iz sredstava javnog informisanja Npr. oglasne rubrike u kojima se esto prodaju ukradene stvari... prijave 1. samoprijava lice samo sebe prijavljuje za izvrenje KD. Mogu biti istinite (KD je izvreno u afektu, iz nehata, iz strasti pa se uinilac pokajao); lane (npr. plemeniti cilj otac titi sina;) i nesvjesno neistinite (lice prijavi sebe za KD za koje pogreno misli da je izvrilo). 2. anonimna (bez potpisa) i pseudonimna (lani potpis) 3. prijava otedenog i drugih svjedoka 4. prijava dravnih, privrednih i drutvenih subjekata - Npr. razne inspekcijske ili carinske slube, zdravstvene ustanove, finansijska policija...

5. Planiranje kriminalistike djelatnosti U XX vijeku je naputen koncept reaktivnog pristupa kriminalitetu i poela se razvijati proaktivna strategija suprostavljanja kriminalitetu, koja podrazumjeva njegovo sistematsko i cjelovito analiziranje i suzbijanje. Strategijsko planiranje podrazumjeva globalan pristup u okviru kojeg se analiziraju pojedine vrste kriminala i kriminalitet u cjelini, uslovi i uzroci koji ih produkuju, pojedini tipovi kriminalaca kao i postojede mjere njegove kontrole i suzbijanja, kako bi se uoile opte zakonomjernosti, tendencije u okviru pojedinih formi kriminalaca kao i sistemske slabosti u organizaciji i sprovoenju kriminalistike djelatnosti sa ciljem otklanjanja, iznalaenja novih preventivnih rjeenja, povedavanja efikasnosti suzbijanja, otkrivanja i dokazivanja KD. Strategijsko planiranje se usmjerava prema odreenim tipovima kriminala i ka licima koja se bave kontinuirano kriminalitetom. Osnovu SP ini kriminalistiko-strategijska analiza, koju vre ekspertni timovi. Taktiko planiranje predstavlja sistem standarizovanih metoda i ciljno usmjerenih postupaka otkrivanja i razrjeavanja krivinih dogaaja, sprovoenjem analize injeninog stanja, postavljanjem i provjeravanjem verzija u pogledu spornih okolnosti kako bi se prikupili i obezbjedili dokazi o postojanju KD i uedu odreenog lica u njihovom izvrenju. To je razjanjavanje konkretnih sluajeva izvrenih KD. TP ima dva nivoa: a) planiranje kriminalistike djelatnosti u cjelini i b) planiranje pojedinih kriminalistikih radnji. Naela na kojima se zasniva TP su:

- konkretnost planiranje konkretno: odreivanje ciljeva, zadataka planiranja, odreivanje naina rjeavanja zadataka, konkretno odreivanje strunjaka koje treba angaovati... - individualnost planiranja za svako djelo de se praviti plan operativne i sudske djelatnosti - dinaminost planiranja korigovanje i dograivanje plana sa pronalaskom novih injenica 6. Indicije Indicije su injenice koje pobuuju sumnju, tj. injenice koje ukazuju na postojanje KD, na vezu izmeu KD i nekog lica, na osnovu kojih se moe sa manjom ili vedom vjerovatnodom zakljuiti da li je KD izvreno ili nije, kakva je veza izmeu odreenog lica i KD, kao i na druge okolnosti znaajne za razjanjavanje krivine stvari. Indicije se prikupljaju svim operativno-taktikim radnjama (npr. razgovor sa graanima, koritenjem psa tragaa...) i radnjama dokazivanja (vjetaenje, pretres...). 7. Vrste indicija Prema okolnostima na koje usmjeravaju kriminalistiku djelatnost: -- indicije koje ukazuju na postojanje KD -- indicije koje ukazuju na mogudeg izvrioca Po svojoj prirodi: --- materijalne predmeti i tragovi KD --- psihike promjene u ponaanju izvrioca, kao i lica koja imaju bilo kakvu vezu sa KD --- moralne temelje se na procjeni karaktera osumnjienog ili okrivljenog Po vremenu nastanka: - indicije koje su nastale prije izvrenja KD moralna sposobnost za izvrenje KD; motiv KD kao indicija; ispoljavanje volje za izvrenje KD; sumnjivo ponaanje; ranije kazne; tjelesna i duevna svojstva podobna za izvrenje KD. - indicije koje se ispoljavaju u momentu izvrenja KD prisutnost na licu mjesta; posjed sredstava i orua KD; karakter koji je izvrilac ispoljio u momentu izvrenja KD; uestvovanje u izvrenju KD... - indicije koje su nastale posle izvrenja KD tragovi KD na izvrioci; uestvovanje u djelu; koristi od krivinog djela; psihiko dejstvo KD na uinioca; sumnjivo ponaanje i loe pravdanje. Po vrijednosti koje imaju u kriminalistikoj djelatnosti:

-- indicije kao orjentaciono-eliminacijske injenice nemaju dokaznu snagu ali usmjeravaju kriminalistiku djelatnost u odreenim pravcima -- indicije sa dokaznom snagom prikupljaju se u sudskom postupku i imaju snagu dokaza. Indicijalni dokaz je sastavljen dokaz od svih indicija koje zajedno treba da ine cjelovito objanjenje itavog krivinog dogaaja. 8. Zlatna pitanja kriminalistike Ako se dobije odgovor na slededa pitanja istina je utvrena: da li u konkretnom sluaju postoji KD, prekraj, disciplinski prestup ili zades je izvrilac? ako izvrilac nije poznat sastavlja se indicijalna lista na osnovu indicijalne metode ako se zna tano vrijeme mogu se provjeravati alibiji osimnjienih lica ustanovljava se lice mjesta izvreno? nain izvrenja KD (bitno zbog specifinosti linosti uinioca) sredstvo izvrenja (orue iz zanimanja, hobija...) - verzija o sauesnicima objanjava mogude motive izvrioca Koga ili to? ukazujena objekat napada. 9. Kriminalistike verzije KV je jedno od vie mogudih tumaenja nekog dogaaja ili injenice. To je sud za koji se uzima da je istinit. Verzije su misaone rekonstrukcije mogudih naina izvrenja KD ili objanjenja znaenja pojedinih injenica, i one upuduju kriminalistu gdje i koje dokaze treba traiti. Treba uvijek planirati vie verzija, odn. postaviti sve mogude verzije nekog krivinog dogaaja. Pri sastavljanju verzija treba koristiti timski rad. subjekti koji postavljaju verzije su: primarni (ovladena lica unutranjih poslova; tuilac i sudija u glavnom pretresu) i subjektivni (osumnjieni i njegov branilac; svjedok; vjetak). Dijele se: po opsegu, tj. krugu objanjavanih injenica: -- opte obuhvadaju krivini dogaaj u cjelini -- posebne pretpostavke o subjektu, subjektivnoj strani, objektu i objektivnoj strani KD

-- pojedinane pretpostavke o pojedinanim injenicama iz theme probandi i dokaznim injenicama po vremenu u koje spada pretpostavljena okolnost: -- retrospektivne objanjavaju krivini dogaaj iz prolosti u cjelini ili u pojedinim injenicama -- prognozne odnose se na injenice koje treba provjeriti u bududoj kriminalistikoj djelatnosti u pogledu meusobne saglasnosti: -- podudarne saglasne su i dopunjuju se u okviru jedne opte verzije -- konkurirajude meusobno se iskljuuju i pripadaju razliitim optim verzijama u odnosu na subjekte koji ih postavljaju -- operativne ovladena lica unutranjih poslova -- istrane tuilac u istrazi -- verzije sa glavnog pretresa predsjednik i lanovi vijeda za vrijeme planiranja i odvijanja gl. pretresa -- ekspertizne u toku vjetaenja prema predmetu dokazivanja: -- verzije optube -- verzije odbrane

10. Planiranje kriminalistikih verzija Planiranje kriminalistikih verzija je organizovana i usmjerena djelatnost operativnih radnika u cilju predvianja svih relevantnih injenica i okolnosti, koje je neophodno razjasniti u konkretnom dogaaju. 1. verzije moraju biti zasnovane na provjerenim i utvrenim indicijama. verzije se nemogu zasnovati na optoj sumnji, jer bi to dovelo do sumnjanja u sve i svata. Tek kad nastupi osnova sumnje mogu se preduzeti odreene mjere i radnje,tj. narediti sprovoenje istrage. 2. broj planiranih verzija obrnuto je srazmjeran broju i kvalitetu raspoloivih indicija. to je operativnom radniku poznato vie injenica, to su one od vieg krivino-pravnog znaaja, to je jasnije koji su njegovi uzroci, to je potrebno planiranje manjeg broja operativnih verzija i obrnuto.

3. posebne verzije moraju biti saglasne sa optim verzijama. Pretpostavke o neposrednim i posrednim dokazima nazivaju se posebnim verzijama. One moraju biti u skladu sa optom verzijom; tj. sa verzijom o predmetu dokazivanja. 4. podaci (injenice) na kojima se zasnivaju verzije ne smiju da protivrjee jedni drugima. 5. u kriminalistikoj obradi planiraju se najmanje dvije verzije. Npr. osumnjieni je kriv i nevin; postoji ili nepostoji krivino djelo... 6. po pravilu se planiraju sve vjerovatne, ali i mogude verzije. Za planiranje svake verzije mora postojati neki osnov u injenicama. 7. otkrivanje novih injenica u vezi sa KD zahtjeva i planiranje novih verzija. 11. Provjeravanje kriminalistikih verzija To je cjelokupnost misaonih i praktinih radnji usmjerenih na potvrivanje, odn. opovrgavanje verzija. Faze u provjeri KV su: analiza kriminalistike verzije izvoenje misaone posljedice svake verzije (odreivanje koji i kakvi tragovi mogu ili moraju biti ako je dotina verzija tana); utvrivanje-planiranje praktinih radnji koje je potrebno preduzeti kako bi se utvrdilo da li misaono izvedene posljedice postoje pronalaenjem/nepronalaenjem dokaza uvezi njih i odreivanje redoslijeda, mjesta i rokova preduzimanja planiranih praktinih radnji praktina provjera verzije neposredna provjera (izvoenje kosekvenci i njihovo provjeravanje u stvarnosti) ili posredna provjera (negiranje svih verzija osim jedne koja se smatra tanom). 1. sve postavljene verzije se provjeravaju paralelno a ne po redoslijedu. 2. eliminacija jedne verzije pojaava vjerovatnost druge verzije. 3. meusobna konkurencija verzija rezultira eliminisanjem verzija koje nemaju argumenata za dalje postojanje. 4. eliminacija svih planiranih verzija oznaava nepravilnost u njihovom planiranju. 5. eliminacija svih postavljenih verzija izuzev jedne, treba da znai da se ta verzija transformie u izvjesnost istinu. 12. Kriminalistike operativne evidencije KE predstavljaju planirano i organizovano prikupljanje, biljeenje i obradu podataka o izvrenim i pripremanim KD, izvriocima, predmetima i tragovima KD, kao i o kriminalistikim radnjama i mjerama, koje su od znaaja za otkrivanje i razjanjavanje krivinih djela, otkrivanje izvrilaca, njihovu identifikaciju i uopte

za preduzimanje preventivnih kriminalistikih mjera, za spreavanje vrenja novih KD od strane evidentiranih izvrilaca. Dijele se na: opte evidencije opta azbuna kartoteka, dosije za lica, evidencija odreenih kriterijuma potencijalnih uinilaca KD, album fotografija, evidencija nadimaka, monodaktiloskopska zbirka (otisci prstiju), kaznena evidencija i evidencija prekraja. modis operandi evidencije (MOS) evidencija KD sa nepoznatim uiniocem, evidencija ukradenih i nestalih stvari i evidencija otedenih ostale evidencije evidencija nestalih lica i neidentifikovanih leeva, evidencija objekata, evidencija dogaaja, dosijei akcija.

13. Utvrivanje identiteta UI je utvrivanje bitnih svojstava jednog lica po kojima se ono razlikuje od drugog lica. Ta svojstva su: - promjenjiva su u toku ivota (lino ime, prezime i ime oca i majke, dravljanstvo, brano stanje, prebivalite...) nepromjenjiva su (datum roenja, mjesto roenja, nacionalnost i matini broj) UI se vri obavezno u slededim sluajevima: kod liavanja slobode lice za koje se podnosi izvjetraj u odnosu na nae dravljane kada ih strane slube deportuju u odnosu na strane dravljane koje izvre KD za koje se gone po slubenoj dunosti ili ako je protiv njih izreena zatitna mjera protjerivanja iz zemlje kada lice uskraduje davanje podataka o svom identitetu ili daje lane podatke o sebi kada postoji sumnja da je lina isprava falsifikovana u odnosu na lice koje zbog psihofizikih nedostataka nije u stanju da o sebi prui podatke, a ne posjedujeline isprave identitet se obavezno utvruje u odnosu na le iji identitet nije poznat. Najpoznatiji naini UI su: pomodu papilarnih linija, tj. otisaka prstiju (papilarne linije su reljefne ate na prstima, dlanovima i stopalima; metod je daktiloskopija; ); pomodu linog opisa; pomodu zuba; pomodu albuma fotografija....

14.

Kriminalistiki aspekti legitimisanja

15. Kriminalistiko obavjetajna djelatnost KOD je prikupljanje informacija, koje su od izuzetnog znaaja za spreavanje, otkrivanje i prijavljivanje KD i uinioca. U uem smislu, to su izjave lica date organu unutranjih poslova u neformalnom postupku u vezi sa konkretnom krivinom stvari. U irem smislu, to su sva saznanja do kojih organi unutranjih poslova dolaze preduzimanjem operativno-taktikih mjera i radnji. Prikupljanje informacija ima razliite ciljeve: -- obezbjeivanje materijalnih i linih dokaza prema konkretnom KD -- stvaranje povoljnih mogudnosti za suzbijanje i spreavanje kriminaliteta (o kriminalnom organizovanju; o metodama rada kriminalaca...) -- strateko obavjetavanje (o tendencijama i analizama kriminaliteta...) 16. Kriminalistika provjera KP je opta operativno-taktika mjera i radnja iji je zadatak da utvrdi istinitost (osnovanost) prikupljenih injenica, koje ukazuju na odreeno KD ili uinioca, ili druge okolnosti znaajne za rasvjetljavanje KD ili odreene kriminalne djelatnosti. Podjele provjera: policijski organi provjere vre na: - sopstvenu inicijativu odnose se na osnovu sumnje, indicije ili saznanja do kojih su ovi organi doli vlastitim angaovanjem, neposrednim zapaanjem, na osnovu prijava graana ili privrednih organizacija... - zahtjev drugih organa kod saradnje izmeu pojedinih organa. Zahtjev za provjeru mogu uputiti: organi pravosua, vojni organi,predstavniki organi drutveno politikih zajednica, tuilac... prema predmetu provjere: -- provjera lica -- provjera objekata to su objekti u kojima se najede vre KD ili ispoljavaju socijalno-patoloke pojave prema nainu vrenja provjere: --- otvorene (javne) --- konspirativne (tajne) 17. Kriminalistika kontrola

KK se sastoji u nadziranju odreenih kriminalnih sredina i kriminogenih objekata, kao i dogaaja u njima, aktivnosti pojedinih kriminalaca (prvenstveno povratnika), uoavanje pojedinih kriminogenih faktora i uopte, asocijalnih i antisocijalnih ponaanja. KK se preduzima ne samo prema kriminalnim, ved i socijalnopatolokim sredinama, kao i u situacijama koje nose samo mogudnost kriminalnog ispoljavanja (npr. poplave, poari velikih razmjera...). Ukoliko se KK otkriju prve osnove sumnje u odnosu na odreeno KD, odn. odreeno lice kao izvrioca, u tom sluaju se KK transformie u kriminalistiku obradu. 18. Racija Racija je ograniavanje kretanja lica na odreenom prostoru, koje se sastoji u iznenadnom i istovremenom zatvaranju svih ulaza/izlaza radi vrenja kontrole i preduzimanja drugih radnji prema odreenim licima u tom objektu ili prostoru od strane policajaca. Racija se sprovodi: da se pronau lica za kojima se traga; da se utvrdi identitet lica koja su prisutna u objektu/prostoru; da se pronau i oduzmu predmeti, tragovi KD; da se sprijei izvrenje planiranih KD. Racija se planira u tajnosti, nakon sprovedenog osmatranja,pradenja...

19. Dresirani psi u suzbijanji kriminaliteta psi uvari dresirani su da pomau ovjeku; da uvaju objekte... zatitni ili odbrambeno-patrolni psi dresirani su da pomagaju kod spreavanja tue; da tite patrolu; pomau kod hapenja i sprovoenja opasnih kriminalaca... psi tragai pronalaenje odbjeglih i skrivenih uinilaca KD; sakriveni ili odbaeni predmeti, sredstvo izvrenja, oruje; pronalaenje leeva... Identifikacija koju izvri pas nema dokazni karakter ved predstavlja iskljuivo orjentacionu indiciju. U pojedinim zemljama razvijena je kriminalistika odorologija grana kriminalistike, koja se bavi konzervacijom mirisa sa lica mjesta dok se ne stvore uslovi za identifikaciju pomodu psa. Mirisi se konzerviraju tako to se specijalnim pricem uzima miris iz tla sa lica mjesta ili se pravi mirisni trag tako to se po tragu koji je ostavio uinilac postavlja specijalna bezmirisna tkanina koja upija mirise sa lica mjesta.

20.

Kriminalistiko pradenje

21. Zasjeda Zasjeda je nepredvidiva i efikasna akcija u odnosu na lice zbog kojeg je postavljena. Slui za: - hvatanje uinilaca KD za kojima se traga - pronalaenje i hvatanje osuenih lica, koja su pobjegla iz zatvora - da se otkrije, presretne, uhvati i savlada diverzantsko-teroristika grupa - liavanje slobode lica koja se vradaju sa izvrenja KD ili koja su pola da izvre KD Da bi se postigao uspjeh potrebno je a) prikupiti obavjetenja da se utvrdi mogudi pravac kretanja, odnosno vrijeme i mjesto nailaska kriminalca, b) dobro isplanirati zasjedu (vrijeme, mjesto, broj ovlatenih lica, precizni zadaci za svako ovlateno lice, sistem veze izmeu ovlatenih lica, naoruanje...). Zasjede se mogu formirati na razliite naine u obliku potkovice; jedna linija ili dvije paralelne linije; kruna zasjeda, stepenasta zasjeda... Zasjede se djele na: obine zasjede raspored policajaca je u obliku jedne linije dubinske zasjede - raspored policajaca je u obliku potkovice, makasa, polukruga... Po duini trajanja se djele na: -- kratkorone -- dugorone 22. Potrana djelatnost PD predstavlja sistem operativno-taktikih i tehnikih mjera i radnji, koje neposredno preduzimaju policijski organi s ciljem pronalaenja odreenih lica ili predmeta koji jesu ili mogu biti u vezi sa KD, odn. radi potpunog utvrivanja identiteta lica i leeva, ukoliko ga nije mogude utvrditi na drugi nain. Npr. lica su u bjekstvu a nisu poznati boravite ili prebivalite; pronalaenje nestalih lica, koja su nestala usljed KD; pronalaenje predmeta koji su u vezi sa KD; utvruvanje identiteta kod neidetifikovanih leeva; pronalaenje nestalih duevnih bolesnika opasnih po okolinu; pronalaenje odbjegle djece ili maloljetnika... Potrana djelatnost se obustavlja poslije traganja koje je bilo uspjeno predmet je pronaen; utvren je identitet lica ili lea; utvrena je adresa traenog lica... Potrana djelatnost se obustavlja po: isteku tri mjeseca (potrage uneene u jedinstvenu evidenciju sistema u Min. bezbjednosti BiH pokrenute redovnim ili vanrednim obavjetenjem); po isteku 30 dana od raspisivanja (potrana djelatnost pokrenuta depeom); po isteku 5 godina (kod centralnih potjernica) i po isteku 3 godine (kod centralnih objava i raspisa o traganju).

Po podruju traganja razlikuju se: - lokalne podruje ue od teritorije policijske stanice, CJB ili policijske uprave - centralne u traganje se ukljuuju svi policijski organi u dravi - meunarodne kada centralna potraga nije dala rezultate i kada se smatra da se predmet potrage nalazi van dravnih granica Potrani akti /mogu ih izdati sudovi, policijski organi ili drugi subjekti/ mogu biti: -- potjernice to je potrani akt kojim se zahtjeva traganje u cilju pronalaenja, liavanja i sprovoenja odreenih lica. Zahtjev se predaje teritorijalno nadlenom policijskom organu. Kada se raspisuje meunarodna potjernica osim optih podataka u potjernici, potrebna je i potvrda Ministarstva pravde, kojom se potvruje da de biti zatraeno predavanje lica ukoliko ono bude pronaeno u stranoj dravi. -- objave potrani akt, kojim se po zahtjevu nadlenih organa, policijski organi angauju radi traganja s ciljem: pronalaenja odbjeglog lica; prikupljanje informacija radi indentifikovanja lica; prikupljanje podataka o predmetu povezanim sa KD i kod identifikacije leeva. Sadri uputstvo kako treba postupiti u sluaju pronalaenja predmeta i kojem organu ga treba dostaviti. -- raspisi o traganju

23. Kriminalistiko forenzika obrada mjesta zloina 1) obezbjeenje lica mjesta vri ga uniformisana policija; spreavaju promjene na LM i uvaju predmete i tragove KD; zadravaju i vre informativno ispitivanje eventualnih svjedoka; obiljeavaju LM vidljivim znakovima; spreavaju poar ili eksploziju na LM; sainjavaju slubenu zabiljeku; skiciraju ili fotografiu LM; 2) kada doe ekipa za vrenje uviaja vri radnje informativnog karaktera uzima informacije od ekipe koja je obezbjeivala LM (podaci o preduzetim mjerama obezbjeenja; o zapaenim tragovima; od koga su informacije pribavljene...) i od eventualnih svjedoka 3) radnje organizaciono-pripremnog karaktera ako je potreban pas traga; ako je potrebna potjera... 4) radnje orjentacionog karaktera odreuje se fiksna taka od koje de se vriti mjerenja; vremensko orjentisanje (kada de preuzeti potrebne radnje npr. kad je nod ili slaba vidljivost)... 5) statika faza uviaja opisuje se LM bez diranja predmeta i tragova KD; fotografisanje i skiciranje; na LM ulaze samo tuilac i kriminalistiki tehniar;

misaona rekonstrukcija dogaaja i planiranje verzija; oznaavanje predmeta i tragova brojanim oznakama; mjerenje izmeu pojedinih predmeta i tragova... 6) dinamika faza uviaja pomjeraju se predmeti i tragovi, detaljno se opisuju i analiziraju i onda se pakuju; trae se slededi tragovi: otisci prstiju, tragovi obude, tragovi krvi i drugi bioloki tragovi; tragovi vatrenog oruja; tragovi orua; sredstva izvrenja KD; predmeti koje je izvrilac ostavio na licu mjesta... U dinamikoj fazi - u LM ulaze i druga struna lica; navodi se metoda i tehnika pomagala, kojima su tragovi pronaeni; pronalaze latentni tragovi (tragovi nevidljivi golim okom) pomodu specijalnih hemikalija ili prakova; vri se mulairanje tragova pomodu raznih smjesa (reljefni tragovi npr. tragovi pneumatika na tlu...); pronalaenje i fiksiranje mikrotragova (npr. pomodu ljepljivih traka, usisavanje praine...); fiksiranje odorolokih tragova (mirisni tragovi)... 7) sastavljanje zapisnika sa uviaja sa pratedom dokumentacijom (fotografije, skice, kasete iz diktafona...) odmah poslije vrenja uviaja; sadri sve injenice koje su utvrene na mjestu dogaaja bez izjava graana i bez verzija; zapisnik se sastoji od uvodnog, opisnog i zavrnog dijela; uvodni dio podaci o organu koji je vrio uviaj, o KD, vrijeme poetka i zavretka uviaja, imena lica koja su uestvovala u uviaju; opisni dio promjene nastale od momenta izvrenja KD do dolaska ekipe za vrenje uviaja, podaci o vremenskim uslovima, geografski poloaj i izgled LM, opis predmeta i tragova KD, meusobni odnos predmeta i tragova KD,navedeno je koje su radnje, metode i kriminalistiko-tehnika sredstava primjenjena; zavrni dio napomene uesnika uviaja i potpisi. 24. Uviaj Uviaj je radnja dokazivanja, koja se sastoji od neposrednog opaanja promjena na licu mjesta krivinog dogaaja, koje preduzima ovladeni organ, tj. uviaj je sistem intelektualnih, realnih i instrumentalnih djelatnosti koje se primjenjuju na osnovu odredbi Zakona o krivinom postupku uz primjenu kriminalistikotehnikih i taktikig metoda i sredstava, koji su usmjereni na pronalaenje, obezbjeivanje od unitenja i fiksiranje kriminalistikih i pravno relevantnih materijalnih informacija (predmeta, tragova KD...) za potrebe eventualnog krivinog postupka. Uviajem se ostvaruje neposredno ulno opaanje na licu mjesta krivinog dogaaja, tj. rukovodilac ostvaruje neposredno ulno uviaja primjenjujudi metode i sredstva kriminalistike tehnike uz angaovanje specijalista potrebnog profila (npr. kriminalistiki tehniar, balistiari, elektroininjeri...).

Lice mjesta fiziki definisan prostor u okviru kojeg se mogu pronadi znaajne informacije za razjanjavanje konkretnog sluaja. Pod LM se podrazumjeva: a) mjesto gdje je uinilac izvrio KD b) mjesto gdje je nastupila posljedica KD c) svako drugo mjesto gdje se mogu pronadi tragovi KD Subjekti koji uestvuju u vrenju uviaja su: organi unutranjih poslova kod KD za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina; na zahtjev prisutnog tuioca mogu vriti odreene radnje na uviaju (osim obdukcije i ekshumacije lea) tuilac prije poetka istrage ili poslije donoenja naredbe o pokretanju istrage. Pomau mu kriminalistiki inspektor i tehniar; druga struna lica razliitih profila i uniformisana policija (obezbjeuje lice mjesta) sudija za predhodno sasluanje nakon podizanja optunice predsjednik suda, sudija, odn. vijede na glavnom pretresu i van glavnog pretresa Dokazna vrijednost uviaja rezultati prikupljeni uviajem, obavljenim u skladu sa Zakonom o krivinom postupku, imaju vedu dokaznu vrijednost od onih koji su prikupljeni drugim dokaznim radnjama, jer uviaj postie objektivnu procjenu situacije na mjestu dogaaja. 25. Rekonstrukcija dogaaja Rekonstrukcija dogaaja je radnja dokazivanja, koja se sastoji u planskom obnavljanju pojedinih elemenata krivinog dogaaja, koja se preduzima na osnovu postojedeg dokaznog materijala sa LM i/ili izjava osoba, koje su ga opaale il iuestvovale u njemu u uslovima u kojima se stvarni dogaaj odigrao s ciljem provjere postojedih ili utvrenih novih dokaza. Rekonstrukcijom se vjetaki obnavlja injenino stanje na LM u onom obliku u kojem je postojalo nakon nastanka KD. Uslovi ukojima se vri rekonstrukcija isti koji su postojali kod njegovog nastanka meusobno rastojanje, meteoroloki uslovi, vidljivost, doba dana.... 26. Kriminalistiki eksperiment To je svjesno, plansko i viekratno variranje novih okolnosti prilikom njihovog uvoenja u sporni injenini sklop ispitivanog krivinog dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci, mehanizam razvoja krivinog dogaaja kao i zakonomjernost nastanka posljedica i tragova s ciljem provjere postojedih i pribavljenih novih dokaza. Obavlja se na licu mjesta ili u labaratoriji.

U praksi se primjenjuju sledede vrste rekonstrukcije i kriminalistikog eksperimenta: a) rekonstrukcija i eksperiment, kojima se utvruje mogudnost izvrenja neke radnje /npr. moe li auto u odreenom vremenu predi odreeno rastojanje..../ b) rekonstrukcija i eksperiment, kojima se provjerava mogudnost opaanja kakve injenice ili pojave /npr. mogudnost da se uje glas na odreenoj udaljenosti.../ c) rekonstrukcija i eksperiment, kojima se provjeravaju profesionalne i druge navike ovjeka /npr. provjera sposobnosti moe li lice obaviti odreenu radnju.../ d) rekonstrukcija i eksperiment, kojima se utvruje mehanizam obrazovanja tragova /npr. tragovi kod sobradajnih nesreda.../ e) rekonstrukcija i eksperiment, kojima se utvruje mogudnost nastanka nekog dogaaja, pojave, procesa ili promjena u odreenim uslovima /npr. nastanak poara.../ 27. Vjetaenje Vjetaenje (ekspertiza) je procesna radnja koja se preduzima po naredbi suda ili OUP-a i kojom se angauju posebni strunjaci, tj. vjetaci da u skladu sa pravilima svoje naune oblasti, tehnikih znanja, vjetine ili umjetnike organizacije, ispitaju objekte vjetaenja koji su im predati i nakon toga daju svoj struni nalaz i miljenje (o tome da li postoji KD i da li je odreeno lice njegov izvrilac). Predmet vjetaenja su mnogobrojne injenice, koje tuilac ne moe samostalno da ispituje zato to je nedovoljno njegovo opte ili pravniko obrazovanje. Organ koji vodi postupak odreuje koja de se vrsta vjetaenja koristiti i sastavlja listu pitanja na koja vjetak mora odgovoriti. Zadaci i pitanja su formulisani u naredbi o vjetaenju. Tri faze vjetaenja su: uvodna faza upoznavanje vjetaka sa krivinim predmetom i ekspertnim zadatkom; uruivanje materijala koji de vjetaiti... operativna faza vjetak primjenjuje svoja struna znanja i vjetine u skladu sa strukom i zahtjevom organa koji vodi postupak faza donoenja zakljuka o vjetaenju daje nalaz u kojem navodi sledede okolnosti: opis materijala, primjenjene metode i rezultate koje je postigao; daje zapisnik o vjetaenju u kojem se nalazi: detaljan opis materijala, da li je materijal bio dobro zapakovan i sauvan od propadanja, opis postavljenih pitanja, prikaz metoda i postupaka koje je koristio i svoje struno miljenje. prema redoslijedu sprovoenja: -- prva

-- ponovna trai se ukoliko: ekspertiza protivrjei utvrenom dokaznom materijalu; ekspert nije primjenio pravilne i najpodesnije metode; postoji sumnja u kvalifikovanost eksperta i ukoliko je zakljuak netaan i pogrean. prema obimu ispitivanja: -- osnovna -- dopunska trai se ukoliko: je otkriven novi dokazni materijal; je zakljuak nejasan i nepotpun; nije upotrebljen sav dokazni materijal i nije dat odgovor na sva pitanja. prema broju angaovanih eksperata: -- pojedinana -- komisijska po sastavu upotrebljenih znanja vjetaka: -- jednorodna vie vjetaka iste naune orjentacije -- kompleksna primjenjuju se metode i znanja razliitih i meusobno povezanih nauka u odnosu na naunu oblast ije se metode primjenjuju: - bioloka (npr. DNK...) - sudskomedicinska (npr. utvrivanje uzroka smrti...) - toksikoloka (npr. ispituju se uzroci trovanja...) - tehniko-tehnoloka (npr. ispituje se uzrok poara...) - psihijatrijska (npr. ispituje se uraunljivost...) - knjigovodstvena (npr. poslovne knjige....) u odosu na realizatora vjetaenja: -- vjetaenja koja sprovode profesionalni vjetaci (stalna profesija) -- vjetaenja koja sprovode povremeni vjetaci (dopunsko zanimanje) u odosu na mjesto gdje se vre vjetaenja: -- laboratorijska vjetaenja u specijaliziranim ustanovama; visok stepen specijalizacije; timski rad; ispitivanje i uvoenje novih, efikasnijih i savremenijih metoda... -- vjetaenja u zgradi suda -- situaciono vjetaenje vri se na samom mjestu dogaaja 28. Kriminalistika vjetaenja KV se vre u okviru kriminalistikih laboratorija ili instituta za kriminalistika vjetaenja.

KV primjenjuju metode razliitih nauka, koje su prilagoene potrebama kriminalistike tehnike i trasologije ili se razvijaju samostalne metode i kriminalistika sredstva. Dijele se na: a) identifikaciona KV utvruje se identitet lica ili stvari. Tu spadaju: grafoskopska vjetaenja (po pisanom tekst utvruje se ko je pisao); trasoloka vjetaenja (ispitivanje ostavljenih tragova na podlozi); balistika vjetaenja (na osnovu tragova na ahuri ili projektilu utvruje se oruje iz kojeg je pucano)... b) neidentifikaciona KV dijagnostika vjetaenja (utvruje se vrijeme, uslovi i uzroci izvrenja KD...) i situaciona vjetaenja (kompleksna). 29. Lienje slobode LS je mjera kojom se stvaraju uslovi za uspjeno preduzimanje niza radnji u fazi rasvjetljavanja i dokazivanja KD i spreavanje daljeg kriminalnog djelovanja uinioca. To je i dio postupka izvrenja pojedinih krivinih sankcija (npr. kazna zatvora...). Odreeno lice de biti lieno slobode ukoliko su ispunjeni materijalni uslovi (postoji osnovana sumnja da je lice izvrilo KD) i formalni uslovi (izdata je naredba suda ili drugog nadlenog organa). Lice lieno slobode u roku od max. 24 sata mora biti sprovedeno tuiocu. Lice nemoe podnijeti albu (zbog kratkog roka od 24 sata) ali moe traiti naknadu tete ako je protivpravno lieno slobode. Prerano LS moe imati posljedice oteano razotkrivanje i dokazivanje ukupne kriminalne djelatnosti lica, njegovih sauesnika... Prekasno LS moe imati posljedice unitavanje ili sakrivanje tragova i predmeta KD; skrivanje ili bijeg uinioca... Priprema liavanja slobode provjera identiteta lica; adresa; nain ivota lica; stav lica prema policiji; preciziranje vremena preduzimanja radnje liavanja slobode; odreivanje lokacije liavanja slobode; broj slubenih lica koje de uestvovati; upotreba adekvatnih sredstava... Taktika LS kod opasnih delikvenata lice je spremno na bijeg, pruanje otpora ili de napasti orujem:potrebne su detaljne i temeljne pripreme... - lienje slobode (opasni delikvenati) na otvorenom prostoru mjere predostronosti u naseljenim mjestima da bi se izbjegla opasnost po ivot graana; izbjegavati LS na prometnim mjestima (lake je pobjedi; strah za prolaznike; graani mogu sprijeiti hapenje...); ako je lice naoruano policajci u njega upere oruje iz zaklona i licu se naredi da odloi oruje; konkretni zadaci lica koja uestvuju u LS; siguran, efikasan i iznenadan nastup pripadnika policije...

- lienje slobode (opasni delikvenati) u zatvorenom prostoru lice je u prednosti u svom stanu /podrka ukudana, bolje poznavanje prostorija/; na pouzdan i diskretan nain provjeriti kad de delikvent biti u stanu; blokiranje itave zgrade ili stana; kucanje na vrata ili razvaljivanje vrata bez zadravanja na vratima zbog mogude pucnjave iz stana; panja je usmjerena i na druga lica; - lienje slobode (opasni delikvenati) u prevoznom sredstvu postavljanje zasjede na putu; postavljanje zapreka iza zaustavljenog vozila da se sprijei bijeg... - lienje slobode (opasni delikvenati) na radnom mjestu vri se u saradnji sa rukovodiocem firme... Transport lica lienog slobode posebna vozila /marice/; opasna lica se transportuju svezana; izbjegavati prevoz nodu ili opteredenim saobradajnicama... 30. Taktika pretresanja stanova i drugih prostorija Ulazak u objekat i stvaranje uslova za pretresanje munjevit ulazak u objekat i spreavanje izbacivanja dokaza iz objekta; prvo se pretresaju odjeda, tijela i torbe svih lica, koja su se zatekla u objektu i zabranjuje im se naputanje objekta /stoje pod nadzorom na sredini prostorije/; draocu stana se saoptavaju razlozi pretresa i trai se da on preda dobrovoljno predmete koji se trae a ako to odbije dralac stana uestvuje i gleda pretresanje objekta. Pregled objekta i pretresanje pretres planski i pretresa se prostorija po prostorija; prvo se pretresaju podrum i tavan ako postoje; pretresene prostorije se zakljuavaju; izbjegava se pretjerana buka... Traenje skrovita i sakrivenih predmeta trae se odstupanja od uobiajenog koritenja i upotrebe stvari... Taktiki naini za pronalaenje skrovita posmatrati i analizirati ponaanje optuenog za vrijeme trajanja pretresa; sa osumnjienim se itavo vrijeme razgovara, jer nemoe svoje ponaanje itavo vrijeme drati pod kontrolom; od osumnjienog se trai da sam vri pretres i da pomjera stvari (due de se zadravati na mjestu gdje nije sakriven predmet); osumnjieni se moe prije pretresa podvrgnuti testiranju na poligrafu... 31. Taktika pribavljanja linih dokaza Dokazne radnje se djele na one kojima se prikupljaju lini dokazi (sasluavanje svjedoka i osumnjienog, suoenje...) i one kojima se prikupljaju materijalni dokazi (uviaj, pretresanje...).

Personalni dokazi se dobijaju pribavljanjem iskaza, tj. sasluavanjem svjedoka, optuenog, vjetaka, sprovoenjem suoenja i predoavanjem radi prepoznavanja. Sasluavanje je djelatnost organa krivinog postupka, kojom se uporeuju i dokazuju krivinopravno relevantne injenice na osnovu uzimanja iskaza i prouavanja ponaanja ispitanika. Rezultat sasluanja je iskaz ispitanika. Iskaz je izjava nastala kao rezultat sasluavanja, koju je neko lice dalo u pravnom postupku u svojstvu procesnog uesnika i kojom se utvruju injenice znaajne za primjenu prava. Sa psiholokog stanovita, iskaz je saoptavanje odreenih psiholokih sadraja. 32. Psiholoka osnova iskaza lica Svaki iskaz nastaje kroz tri faze (opaanje, pamdenje i reprodukcija), koje bitno odreuju njegovu sadrinu i karakteristike. Iako prolazi kroz te tri faze on ima svoj individualni karakter i zavisi od karakteristika i stila linosti, koja se sasluava. opaanje drai (fizike, hemijske i mehanike drai) djeluju na ljudska ula i izazivaju uzbuenje (nadraaj), koji se nervima prenosi do odreenih djelova modane kore. Osjetljivost ula na drai razlikuje se od ovjeka do ovjeka. Minimalni prag osjetljivosti podrazumjeva najmanju dra koja djeluje na ula i moe se njima registrovati pomodu svjesti. Maksimalni prag osjetljivosti podrazumjeva najvedu snagu drai koju mogu da registruju ljudska ula. Faktori koji utiu na osjetljivost su: trudnoda, starenje, umor, alkohol, profesionalne deformacije (npr. artiljerci slabije uju...), adaptacija na nadraaje (npr. lica koja stanuju blizu pruge ne registruju prolazak voza...)... Simultani koncept je individualna sposobnost svjedoka da opazi odreeni broj drai, koji djeluju na ula. ulo vida 90 % svih informacija ovjek primi ulom vida. Daltonizam je nemogudnost raspoznavanja boja (ute i plave ili crvene i zelene). Na ulo vida jo utiu: kratkovidost, dalekovidost, adaptacija na tamu (period adaptacije 3-10 minuta), adaptacija na svjetlo (period adaptacije 3-4 minute). ulo sluha na ulo sluha utie: adaptacija ula sluha (lice koje se nalazi u bunoj prostoriji ne uje tihe zvukove); staraka nagluvost... pamdenje to je zadravanje u psihi ovjeka, opaenog i doivljenog dogaaja, procesa ili odnosa, sa mogudnodu prisjedanja, radi reprodukcije ili njihovog prepoznavanja. Sjedanje je sposobnost opisivanja ranije opaenih sadraja ili njihovo prepoznavanje. Predstave sjedanja o dogaaju, koji je ranije opaen i koje svjedok opisuje prilikom davanja iskaza, mogu biti veoma nesigurne i podlone

iskrivljavanju (one su nestalne, statine, sa prazninama...). Izuzetak je kod eidetiara (savreni svjedoci) lica koja imaju sposobnost da ranije opaenu pojavu prizovu u svojoj svijesti identine slike kao u momentu dogaanja ranije opaene pojave. Vrste pamdenja su: - neposredno i posredno pamdenje neposredno pamdenje je urezano u svijesti, tj. sadraj pamdenja je stalno u svijesti i u svako doba se moe reprodukovati. Npr. vlastito ime i prezime, dogaaj sa traumatskim karakterom... Posredno pamdenje je sposobnost da se prizove u svijest doivljaj, nakon dueg ili kradeg vremena od opaanja. - hotimino i nehotimino pamdenje hotimino je ono kod kojeg su u odnosu na dogaaj postojali panja i interes. Nehotimino pamdenje (ne sadri interes i panju) je pamdenje kod brzih i iznenadnih dogaaja. - vizuelno, logiko-smisaono, emocionalno, motorno Kontaminacija stapanje dva ili vie doivljaja u jedan kompleks predstava, iako oni ne ine jednu cjelinu. Npr. mijeanje lica, vremenskih deavanja... Fantazije produkti mate o dogaajima koji se u stvarnosti nisu dogodili. Amnezija odsustvo, gubitak pamdenja. Mogu biti organske (povreda glave, posljedica starenja...) ili psihogene (usljed tekog emocionalnog oka). reprodukcija opaenog to je jezika materijalizacija iskaza. 33. Priprema informativnog razgovora sa licima 1) analiza postojedih akata u vezi sa konkretnim krivinim predmetom i izuavanje dokaza kojima se raspolae. Npr. ranije izjave drugih svjedoka, fotodokumentaciju sa uviaja... 2) ako treba prije razgovora se vri i rekonstrukcija dogaaja. Npr. provjerava poloaj svjedoka u momentu izvrenja KD... 3) prikupljanje podataka o svjedoku od meusobno nezavisnih izvora informacija. 4) pravljenje plana sasluanja odreivanje vremena, mjesta i redoslijeda sasluanja svjedoka... 5) ako se svjedok ispituje o nekim strunim pitanjima iz podruja kojima kriminalista ne vlada moe se angaovati i strunjak iz tog podruja. 6) obezbjeenje objektivnih uslova za sasluanje ako je svjedok star ili bolesan moe se ispitati u njegovom stanu ili u bolnici; prostorija u sudu koja slui za sasluanje treba biti izolovana od buke i prometnosti; dnevno ili vjetako svjetlo mora biti okrenuto prema svjedoku... 34. Taktika informativnog razgovora sa otedenim - rtvom

Otedeni je lice, kojem je izvrenjem KD priinjena imovinska, moralna i fizika teta, pa iskaz otedenog slui kao izvor saznanja o krivinom dogaaju (on je svjedok i svjedoi o KD, izvriocu i obimu tete) i sredstvo zatite njegovih naruenih prava i zakonskih interesa (pravo na imovinskopravni zahtjev, pravo uvida u dokaze...). Pri prvom sasluanju potencira se na ulozi otedenog kao svjedoka a tek nakon provjere prvog iskaza otedenog, njemu se doputa uvid u spis i dokaze, prisustvo sasluavanju osumnjienog... 1. osvjetliti linost rtve, jer se tako lake dolazi do uinioca - otedeni moe fingirati KD (npr. da bi sakrio utaju iscenira provalu ili razbojnitvo...); iskaz moe biti laan, jer postoji: strah od osvete uinioca KD; zbog roakih, bliskih odnosa sa uiniocem KD... 2. ako je otedeni u stanju oka sasluava se tek kada se smiri i sabere - iskaz moe biti netaan, ako je otedeni stanju oka 3. uporeivati iskaz otedenog sa drugim dokazima 4. razjasniti viktimoloki odnos izmeu uinioca i otedenog 35. Taktika informativnog razgovora sa svjedokom 1. uspostaviti meusobnu saradnju i povjerenje izmeu svjedoka i ispitivaa npr. postavljanje neformalnih pitanja; 2. svako sasluanje obavezno dobro isplanirati i pripremiti 3. obezbjediti objektivne uslove za saluanje - ako je svjedok star ili bolesan moe se ispitati u njegovom stanu ili u bolnici; prostorija u sudu koja slui za sasluanje treba biti izolovana od buke i prometnosti; dnevno ili vjetako svjetlo mora biti okrenuto prema svjedoku... 4. eliminisanje forenzike zbunjenosti lice se prvi put sasluava u ivotu pred slubenim licem, pa lice moe biti okirano, zbunjeno, uplaeno... 5. upoznati svjedoka sa njegovim pravima i obavezama 6. svjedok se prvo pusti da slobodno izlae; ispitiva samo slua i ne prekida izlaganje; ispitiva u ovoj fazi upoznaje o kakvoj je linosti rije; ispitiva analizira odnos svjedoka prema KD... 7. poslije slobodnog izlaganja svjedoku se postavljaju pitanja hronolokim redom po njegovom izlaganju; izbjegavaju se sugestivna pitanja i muna pitanja... 8. treba posmatrati reakcije svjedoka 36. Taktika informativnog razgovora sa osumnjienim 1. iskaz osumnjienog je izvor dokaza, sredstvo razobliavanja njegove krivice i sredstvo zatite od neosnovanog sumnjienja

2. sasluavanje osumnjienog treba striktno sprovoditi po zakonskim propisima pravo na branioca; vrijeme za pripremanje odbrane; ispituju se i injenice koje idu u korist osumnjienog... 3. ne smije se upotrijebiti sila, prijetnja, iznuda, obmana, 4. treba dobro isplanirati sasluavanje 5. prilikom sasluanja osumnjienog u istranom postupku prisustvuju samo osumnjieni i kriminalista 6. uspostavljanje kontakta i povjerenja sa osumnjienim postavljaju se kontaktna pitanja; izbjegava se grub i hladan pristup... 7. na prvom sasluanju svjedoku se uzimaju lini podaci; upoznaje se sa osnovama sumnje i pravima koja mu garantuje ZKP; 8. osumnjieni se prvo pusti da slobodno izlae o svim okolnostima koje ga terete i iznosi sve injenice koje mu slue za odbranu; ispitiva samo slua i ne prekida izlaganje; ispitiva u ovoj fazi upoznaje o kakvoj je linosti rije; ispitiva analizira odnos svjedoka prema KD... 9. poslije slobodnog izlaganja osumnjienom se postavljaju pitanja koje je ispitiva saznao iz drugih izvora; izbjegavaju se sugestivna pitanja; odgovori se biljee u zapisnik... Strategija postavljanja pitanja: - hronoloki red kako se i dogaaj odvijao - logiki redoslijed pitanja se postavljaju po logikoj vezi izmeu njih - psiholoki redoslijed pitanja se grupiu kako bi se uticalo na psihu osumnjienog - obrnuti redoslijed obrnuto od odvijanja dogaaja pogodno za razbijanje lanog iskaza - razbijene redoslijed pitanja se postavljaju izmjeana kako bi se razobliio napamet nauen iskaz

37.

Krivino procesni aspekti informativnog razgovorima sa licima

38. Simptomatska slika osumnjienog To je prouavanje neverbalnih znakova pri komunikaciji sasluavanog lica (dranje tijela, mimika, intonacija...). Neverbalne informacije, koje alje sasluavano lice mogu biti: a) voljne sasluavano lice eli da ostvari odreeni cilj (osmjeh, ljubaznost...) b) nevoljne - sasluavano lice eli da je sakrije ali ne uspijeva u tome

- sve prirodne reakcije govore o istinitosti iskaza, a sve neprirodne reakcije govore o lanom iskazu - ako lice prvo ispolji neverbalnu pa verbalnu informaciju iskaz je iskren Rozentalov efekat zbog opteg negativnog stava prema kriminalitetu i kriminalcima ispitiva moe nesvjesno zapaati samo one simptome ponaanja, koji se slau sa njegovim unaprijed utvrenim stavom i verzijom, dok se oni koji su u suprotnosti jednostavno proputaju. Simptomatska slika tano osumnjienog 1. znoje se (npr. znojenje dlanova unutranji nemir...) 2. promjena boje lica npr. naglo crvenilo ljutnja, stid ili zbunjenost... 3. suva usta velika napetost znak laganja 4. ubrzani puls 5. ostajanje bez daha 6. izbjegavanje kontakta oima zbunjenost i stid 7. izmjene glasa 8. osmjeh neprirodan osmjeh kod laova 9. ukoenost unutranja napetost 10. izdajniki gestovi trljanje brade; ukoen pogled; lupkanje prstima po stolu... Simptomatska slika pogreno osumnjienog 1. reakcija na direktno sumnjienje nevini odmah porie a pravi krivac je uzdran i eka da vidi dokaze 2. potenciranje na svojoj nevinosti nevini su aktivni u negiranju krivice, a stvarni izvrilac je pasivan 3. ponovno vradanje na pojedine take sumnje nevino lice se stalno vrada na pojedine take sumnje, a stvarni uinilac izbjegava da se vrada na kritina pitanja 4. ukazivanje na vezu izmeu KD i dosadanjeg ponaanja osumnjienog nevino lice se stalno poziva na svoje dosadanje ponaanje, vaspitanje, kulturu... 5. strah od sramote nevini se brine zbog reakcija okoline, a stvarnog krivca brine odgovornost za KD 39. Alibi lat. alibi negdje drugdje, na drugom mjestu. Alibi je dokaz nevinosti, kojim se tvrdi da je lice osumnjieno za KD, u vrijeme njegovog izvrenja, bilo na drugom mjestu, a ne na mjestu izvrenja. Alibi kao pozitivna injenica svjedoci tvrde da su osumnjienog vidili na drugom mjestu u vrijeme izvrenja KD. Alibi kao negativna injenica svjedoci tvrde da osumnjieni nije bio na mjestu izvrenja KD. Jau dokaznu snagu ima alibi kao

pozitivna injenica, jer je u suprotnom sluaju osumnjieni mogao biti na mjestu izvrenja, ali nije bio primjeden. Alibi se provjerava: 1. sasluanjem lica koje se poziva na alibi ako osumnjieni precizno navodi itav niz detalja nakon protoka vremena o izvrenja KD alibi treba provjeriti, jer se u praksi pokazalo da nevino osumnjieno lice teko navodi svoj alibi, jer se ne sjeda tano ta je radio u vrijeme izvrenja KD; alibi treba provjeriti kad osumnjieni navodi ta je radio u vrijeme izvrenja KD, da je bio u to vrijeme sam i da ne postoje svjedoci koji de to podvrditi; alibi treba provjeriti kad je alibi u suprotnosti sa navikama osumnjienog... 2. razgovorom sa svjedokom alibija vri se to prije nakon sasluanja osumnjienog; istovremeno se razgovara sa svim svjedocima alibija da bi se izbjeglo njihovo dogovaranje; 3. rekonstrukcijom 4. analizom isprava koje se nude kao dokaz 5. analizom predmeta i tragova koji su pronaeni na licu mjesta 40. Kriminalistika upotreba poligrafa lat. poli vie lat. grafos pisa Poligraf je izumio Don Larson 1921. godine, mada je ideja poligrafskog ispitivanja veoma stara npr. kinezi su davali osumnjienom da vade pirina i ako bi pirina ostao suv osumnjieni sa smatrao nevinim (jer se kod nevino optuenih u toku ispitivanja sue usta...). Poligraf grafiki registruje (na poligrafskoj traci) vie unutranjih fiziolokih promjena u ljudskom oragnizmu izazvanih emocijama ispitanika za vrijeme vrenja poligrafskog ispitivanja. Lica koja su nepodesna za poligrafsko ispitivanje: - lica koja boluju od amnezije, mentalnih oboljenja, od bolesti kardiovaskularnog sistema, pretjerano gojazna lica, lica sa govornim smetnjama, lica ometena u psihikom razvoju... - lica koja su dugo vremena u zatvoru ta lica su esto apatina i depresivna - djeca i maloljetnici psihiki su nerazvijena - trudnice Taktika poligrafskog ispitivanja

1. sastavljanje pitanja za poligrafsko ispitivanje poligrafski ispitiva mora poznavati linost ispitanika, imati uvid u detalje KD o kojem ispituje, saradnju sa tuiocem... 2. potrebna je saradnja ispitivaa i ispitanika suzbijanje straha od ispitivanja... 3. o poligrafskom ispitivanju se vodi dosije 41. . Kriminalistike karakteristike prepoznavanja lica Predoavanje radi prepoznavanja je dokazna radnja kojom se subjektu identifikacije (svjedoku), prezentira vie istovrsnih i meusobno slinih subjekta identifikacije, kako bi semeu njima prepoznao onaj koji je u vezi sa KD. Faze prepoznavanja lica: 1) opaanje izvrioca KD i pamdenje njegovog izgleda (aperceptivna faza) posmatra teko pamti lik izvrioca u strahu, u panici, po mraku... 2) sposobnost opisivanja zapamdene slike izvrioca KD (reproduktivna faza) 3) sposobnost prepoznavanja izvrioca KD (faza rekognicije) - sintetiko prepoznavanje (prepoznavanje na ukupnom, optem utisku, gdje svjedok nemoe da navede detalje po kojem je izvrio prepoznavanje) i analitiko prepoznavanje (svjedok uoava i pamti pojedine detalje linog opisa izvrioca) 42. Suoenje To je procesna radnja u istrazi ili glavnom pretresu, kojom se zajedno sasluavaju dvije ranije sasluane osobe o vanim injenicama u pogledu kojih su ranije dali iskaze. Suoenje se sprovodi zbog postojanja protivrjeja u pogledu pojedinih injenica u iskazima sasluanih lica ili u odnosu na itav iskaz. Suoiti se mogu istovremeno samo dva lica: 1. osumnjieni i osumnjieni 2. osumnjieni i svjedok 3. svjedok i svjedok Taktika suoenja a) pitati ostaju li lica pri svojim ranije datim iskazima i saoptiti im da de biti podvrgnuti suoenju b) moe se planski izazvati konfliktna situacija izmeu suoenih lica c) razlikuje se pristup kod suoavanja: - dobronamjernih svjedoka - osumnjienih koji lau, uskraduju priznanje ili se brane dutanjem

43. Prijavljivanje krivinog djela Svaki graanin ima neogranieno pravo i obavezu da usmeno ili pismeno prijavi izvrenje KD. ZKP ne propisuje obavezan sadraj prijave, pa se daje potpuna sloboda prijaviocu da u slobodnoj formi nadlenom organu preda prijavu, kako bi taj organ utvrdio postojanje osnova sumnje za prijavljeno KD. Primljene prijave, policija prosleuje tuilatvu da procjeni da li postoji osnov sumnje. Vrste prijava su: prema podnosiocu: - od strane graana - od strane dravnih organa - od strane privatnih preduzeda - od strane politikih organizacija prema nainu podnoenja: - usmena - pismena - telefonska, telegrafska, email prijava, na CD-u... prema legalnosti izvora: - javna - anonimna - pseudonimna prema sadrini, istinitosti: - istinite - djelimino istinite - lane - djelimino lane prema odnosu prijavioca prema KD, uiniocu: - otedeni - svjedok - samoprijavilac policijske prijave mogu biti rezultat: - samoinicijativne kriminalistiko-operativne djelatnosti - prijava svih drugih vrsta prijavljivanja 44. Otkrivanje, razjanjavanje KD i razotkrivanje uinioca Ove radnje se ostvaruju preko niza logikih i intelektualno stvaralakih modela, koji predstavljaju sastavni dio cjelokupnog kriminalistiko-spoznajnog procesa

praktinog djelovanja na subjekte otkrivanja i gonjenja. Kriminalista prikuplja saznanja i informacije o postojanju nosilaca operativnih i dokaznih informacija, da bi ih putem istranih i procesnih radnji fiksirao, provjeravao i ocjenjivao. Definicija prof. Vodinelid On otkrivanje definie kroz tri kriminalistiko teoretska problema: a) kriminalistiko uenje o operativnoj i dokaznoj informaciji; b) sistematsko strukturno objanjenje povezanosti operativne i istrane djelatnosti i c) sopstveno shvadanje krivinog dogaaja kao relevantne pojave, koja se determinie kao drutveno-tetna posljedica, to upuduje na neiji umiljaj ili nehat. Entropija nedostinost informacija o odreenom sistemu; tamni pojas kriminaliteta... Negentropija proces otkrivanja. Sistem otkrivanja i ustanovljenja moe da se definie kao sistem koji je sposoban da dejstvuje antientropijski, odn. da planski i sistematski proizvede negentropiju krivinog dogaaja, njegovo otkride i ustanovljenje.

45. Kriminalistika istraga obrada Nakon dostavljanja prijave tuiocu tuilac odluuje o pokretanju istrage, koju de izvriti policijski organi. Kriminalistike karakteristike istrage: - zasnovana je na pravilima i uenju kriminalistike taktike, metodike, operative i tehnike u toku istrage se primjenjuju metode, sredstva i tehnika koje izuava kriminalistika nauka. 46. Saradnja policije i tuilatva u istrazi - kriminalistika policija, tj. istrailac sastavlja izvjetaj o preduzetim mjerama i radnjama u istrazi i taj izvjetaj se prosleuje tuiocu. Tuilac ocjenjuje da li se osnov sumnje transformisao u osnovanu sumnju. - nakon dostavljenog izvjetaja i eventualnih dopuna izvjetaja, tuilac odluuje hode li okonati istragu (dovoljno je razjanjeno da se moe podidi optunica) ili de obustaviti istragu (utvreno je da osumnjieni nije uinio KD; nema dovoljno dokaza...). - neophodna je konstantna saradnja policije i tuioca od saznanja za KD do okonanja ili obustavljanja istrage - tuilac ima nadreenu ulogu u istrazi u smislu nareivanja, nadzora, obustave ili okonanja istrage...

47. Kriminalistiki sadraj izvjetaja o preduzetim mjerama i radnjama Kriminalistika policija, tj. istrailac sastavlja izvjetaj o preduzetim mjerama i radnjama iu njemu navodi, nabraja i prilae sve materijale, zapisnike i dokaze, predmete i injenice do kojih je doao. Ako se, nakon slanja izvjetaja tuiocu, pojave nove injenice, okolnosti u vezi sa konkretnim kriminalnim dogaajem (posebno ako u istrazi nije otkriven uinilac KD) tuiocu se prosleuje dopuna izvjetaja. 48. Savremene tendencije kriminalistike

49. Naela kriminalistike Naela kriminalistike formuliu i preciziraju najefikasnije taktike naine sprovoenja procesnih radnji. naelo zakonitosti moraju se potovati ustavni i zakonski propisi naelo metodinosti i planiranja cjelokupna djelatnost krivinog postupka se od poetka do kraja sistematski i kontinuirano planira naelo kritinosti i samokritinosti kriminalista treba da bude kritian i da kod svojih radnji primjenjuje naelo sumnje (ko ne sumnja nemoe otkriti), ali istovremeno da bude i samokritian i da ne donosi prebrze zakljuke naelo brzine i iznenaenja (operativnosti) itava se djelatnost otkrivanja i razrjeavanja KD, pronalaenja i privoenja uinioca, kao i dokazivanja njegove krivice organizuje na brz i efikasan nain naelo temeljnosti i upornosti naelo brzine nesmije dovesti do povrnosti u radu. esto se deava da i najmanje sitnice predstavljaju krucijalni dokaz. naelo objektivnosti kriminalista mora iskljuiti simpatije/antipatije u radu sa strankama i jednako je obavezan kako da otkrije krivca, tako da i dokae nevinost pogreno osunjienog ili okrivljenog lica. naelo jedinstvenog rukovoenja operativno-taktikim radnjama kod tekih djela, kada se angauje vedi broj slubenih lica potrebno je formirati operativni tab iz kojeg de se koordinirati i rukovoditi cjelokupnom akcijom. naelo koordinacije i saradnje zbog povezivanja kriminalaca na dravnom i meunarodnom nivou, potrebna je saradnja organa krivinog postupka na irem regionu (preko zamolnica; razmjena informacija...) naelo uvanja slubene tajne zakonskim propisima su odreeni, koji su podaci tajni. Npr. neke operacije su diskretne: pradenje, koritenje informatora...

naelo proaktivnog kriminalistikog postupanja i dosljednog razvijanja kriminalistike prevencije bolje je i jeftinije preventivno djelovanje nego kasnije represivne mjere. Npr. edukacija graana, kontakti sa mladima, voenje evidencije povratnika izvrilaca KD... naelo meunarodne kriminalistike saradnje -- INTERPOL 1914. godine u Moskvi je odran prvi meunarodni kongres sudske policije u Monaku, a drugi kongres je odran u Beu 1923. godine. Na drugom kongresu je osnovana Meunarodna komisija kriminalistike policije sa sjeditem u Beu. 1946. godine na kongresu u Parizu komisija dobija naziv Meunarodna organizacija kriminalistike policije - Interpol, i sjedite se premjeta u Pariz. Ima 140 lanica. Organi Interpola su: Generalna skuptina, Izvrni komitet, Generalni sekretar i Generalni sekretarijat. Interpol, kao koordinacioni centar za borbu protiv me. kriminaliteta intervenie na zahtjev policijskih i sudskih organa zemalja lanica u oblasti opteg prava (klasinog kriminaliteta), a zabranjena je svaka djelatnost ili intervencija u pitanjima ili u sluajevima koji imaju politiki, vjerski, vojni ili rasni karakter. a) crvene potjernice zahtjev strane drave da lice bude uhapeno radi ekstradicije b) plave potjernice izdaju se sa ciljem prikupljanja informacija o identitetu neke osobe, sudskih informacija, informacija o kriminalnim radnjama odreenih lica, utvrivanje mjesta boravka lica... c) zelene potjernice informacija iz tri razliite drave o kriminalnim aktivnostima nekih lica d) ute potjernice kod nestalih osoba iosoba koje nisu u stanju da se same identifikuju e) crne potjernice kod neidentifikovanih mrtvih tijela f) narandaste potjernice kod mogudih prijetnji ili opasnosti. Npr. pitolj olovka, pismo bomba... U BiH, saradnju sa Interpolom vri Interpol osnovan pri Ministarstvu bezbjednosti BiH. -- EUROPOL osnovan je 1999. godine sa sjeditem u Hagu, na osnovu engenskog sporazuma. Osnovan je sa ciljem kooperacije policija i vlada drava lanica EU nakon ukidanja kontrole na granicama izmeu lanica. Europol: a) sainjava baze podataka o formama kriminaliteta; b) razmjenjuje informacije izmeu lanica EU, c) analitika djelatnost i d) standarizacija tehnika u zemljama lanicama.

-- regionalni oblici kriminalistike saradnje Npr. OEBS je organizovao policijsku asocijaciju koja okuplja zemlje jugoistone Evrope sa zadatkom borbe protiv organizovanog kriminala u tom podruju. -- specijalizovane meunarodne organizacije npr. Udruenje za razvoj forenzikih nauka (FSS)... -- bilateralni oblici kriminalistike saradnje