Sie sind auf Seite 1von 96

BERNARD LEWIS profesor Povijesti Bliskog i Srednjeg Istoka na univerzitetu u Londonu

ARAPI U POVIJESTI
KULTURA Zagreb 1956

Naslov originala THE ARABS IN HISTORY by BERNARD LEWIS Hutchinson's University Library London, 1950 Preveo JOSIP UPANOV

SADRAJ

Predgovor Uvod I. Arabija prije islama II. Muhamed i pojava islama III. Doba osvajanja IV. Arapsko kraljevstvo V. Islamsko carstvo VI. Pobuna u islamu VII. Arapi u Evropi VIII. Islamska civilizacija IX. Suton arapske moi X. Utjecaj Zapada Kronoloka tablica Vanija bibliografija Biljeka o piscu Napomena prevodioca Pogovor

PREDGOVOR
Ovo nije toliko povijest Arapa, koliko pokuaj da se ona protumai. Umjesto da zbijem tako golem predmet u goli okvir datuma i dogaaja, nastojao sam da izdvojim i ispitam neka temeljna pitanja mjesto Arapa u povijesti ovjeanstva, njihova zajednika svojstva, njihove tekovine i bitne znaajke nekoliko razdoblja njihova razvitka. U ovakvom djelu nije mogue, a niti je ustvari poeljno naznaiti izvore za svaku injenicu i za svako tumaenje. Orijentalisti e smjesta opaziti, koliko dugujem majstorima islamskih studija, ivima i mrtvima. to se tie ostalih, mogu samo openito izraziti zahvalnost mojim prethodnicima, nastavnicima, kolegama i studentima, koji su mi svi pomogli, na razliite naine, da stvorim pogled na arapsku povijest, izloen na ovim stranicama. Dugujem posebnu zahvalnost profesoru H. A. R. Gibbu, Dr. U. Heydtu i Dr. D. S. Riceu, to su itali i dali primjedbe na rukopis, kao i gospoici J. Bridges, koja je priredila Indeks. B. L.

UVOD
to je to Arapin? Poznato je, da je teko definirati etnike nazive, a meu njima naziv Arapin nije najlaki. Jedna bi se definicija mogla odmah odbaciti. Arapi su moda nacija, ali jo nisu nacionalnost u dravnom smislu. Nacionalnost ovjeka, koji se sam naziva Arapinom, moe biti opisana u njegovoj putnici kao sirijska ili libanonska, palestinska ili egipatska, iraka ili saudijsko-arabijska, ali ne kao arapska. Postoje arapske drave, pa ak i Liga arapskih drava, ali jo nema jedinstvene Arapske drave, koje bi svi Arapi bili dravljani. Ali ako arapstvo nema dravne sadrine, ono nije nita manje stvarno, i Arapin nije manje ponosan na svoju arapsku pripadnost i manje svijestan veza, to ga vezuju s drugim Arapima u prolosti i sadanjosti. Da li je onda jezik inilac, to ujedinjuje da li je Arapin naprosto onaj, kojem je materinji jezik arapski? To je jednostavan odgovor, koji na prvi pogled zadovoljava pa ipak tu ima tekoa. Da li je idov iz Iraka ili Jemena, koji govori arapski, ili kranin iz Egipta i Libanona, koji isto tako govori arapski, Arapin? Istraiva moe dobiti razliite odgovore od samih tih ljudi i od njihovih muslimanskih susjeda. Da li je Arapin ak i musliman iz Egipta, koji govori arapski? Mnogi se smatraju Arapima, ali ne svi, a naziv Arapin jo se uvijek upotrebljava u svagdanjem govoru: u Egiptu i Iraku jo i zato, da bi se razlikovali beduini iz okolnih pustinja od domorodakog seljatva iz velikih rijenih dolina. U nekim se krajevima odbojna rije Arabofon upotrebljava, da bi se razlikovali oni, koji samo govore arapski, od onih, koji jesu pravi Arapi. Pred nekoliko je godina jedan skup arapskih voa definirao Arapina ovim rijeima: Tko god ivi u naoj zemlji, govori naim jezikom, odgojen je u naoj kulturi i ponosi se naom slavom, on je jedan od nas. S time moemo usporediti definiciju iz vrlo mjerodavnog zapadnog izvora profesora Gibba iz Oxforda: Arapi su svi oni, za koje je sredinji dogaaj u povijesti poslanje Muhamedovo i uspomena na Arapsko carstvo i koji usto njeguju arapski jezik i njegovo kulturno naslijee kao zajedniku batinu. Primijetit ete, da ni jedna definicija nije posve lingvistika. Obje dodaju kulturna, a jedna i vjerska obiljeja. Obje moramo tumaiti historijski, jer samo ako upoznamo povijest narod, koji se zovu Arapi, moemo se nadati, da emo razumjeti znaenje tog naziva od njegove primitivne ograniene upotrebe u drevnim vremenima do dananjeg irokog, ali prilino nejasnog znaenja. Kako emo vidjeti, u tom se dugom periodu znaenje rijei Arapin neprestano mijenjalo, i budui da je ta promjena bila polagana, 2

sloena i opsena, ustanovit emo, da se taj naziv mogao u jedno te isto vrijeme upotrebljavati u razliitom smislu i da je rijetko kada bilo mogue dati opu standardnu definiciju njegova sadraja. Porijeklo rijei Arapin jo uvijek nije jasno, premda su filolozi pruili objanjenja razliite uvjerljivosti. Neki smatraju, da je ta rije izvedena iz semitskog korijena, koji znai zapad, i da su je prvi primijenili stanovnici Mezopotamije na narode zapadno od Eufratske doline. Ta je etimologija sporna ve s lingvistikih razloga i izvrgnuta prigovoru, da su taj naziv upotrebljavali i sami Arapi, i da nije vjerojatno, da bi ljudi opisali sami sebe rijeju, koja oznauje njihov poloaj u odnosu na druge. Uspjeniji su bili pokuaji da se ta rije vee s pojmom nomadstva. To je uinjeno na razne naine: povezujui je s hebrejskom rijeju Arbh mrana zemlja ili stepska zemlja; povezujui je s hebrejskom rijeju Ereb to znai izmijean i stoga neorganiziran ivot kao suprotnost organiziranom i ureenom ivotu u sjedilakim zajednicama, to su ga nomadi odbacivali i prezirali; s korijenom Abhr kretati se ili prolaziti od koje je vjerojatno izvedena naa rije Hebrej. Asocijacija s nomadstvom opravdana je zbog injenice, to su, ini se, sami Arapi upotrebljavali tu rije vrlo rano, da bi razlikovali beduine od gradskog stanovnitva, koje je govorilo arapski, i seoskih stanovnika, i to se u stanovitoj mjeri ini sve do danas. Tradicionalna arapska etimologija, koja izvodi ime iz glagola koji znai izraziti ili izrei, predstavlja gotovo sigurno preokretanje historijskog procesa. Slian sluaj mogli bismo nai u izvoenju rijei deutlich od deutsch ova posljednja rije dolazi od germanskog korijena, koji znai narod. Najraniji, prikaz Arabije i Arapa, to je dopro do nas, nalazi se u desetom poglavlju Geneze, gdje su spomenuti po imenu mnogi narodi i oblasti poluotoka. Meutim rije Arapin ne nalazi se u tom tekstu, ve se prvi put pojavljuje u jednom asirskom natpisu iz 8R3. p n. e., u kojem je kralj Salmanasar III, zabiljeio poraz urote pobunjenikih knezova, to su im ga nanijele asirske snage; jedan od njih bio je Gindibu Aribi, koji je po dunosti pridonio 1000 deva snagama saveza. Od tog vremena pa do estog stoljea p. n. e., esto se spominju u asirskim i babilonskim natpisima Aribi, Arabu i Urbi. U tim natpisima zabiljeen je primitak danka od aripskih vladara, koji se obino sastojao od deva i drugih stvari koje upuuju na pustinjsko porijeklo, a tu i tamo govore o vojnim pohodima u zemlju Aribi. Jedan od kasnijih natpisa popraen je ilustracijama o Aribima i njihovim devama. Ti pohodi protiv Aribij, dakako, nisu bili osvajaki ratovi, nego kaznene ekspedicije sraunate na to, da natjeraju lutajue nomade na poslunost, koju duguju kao asirski vazali. Sluili su glavnoj svrsi da osiguraju asirske pogranine zemlje i saobraajne linije. Aribi s tih natpisa su nomadska plemena, koja ive na dalekom sjeveru Arabije, vjerojatno u sirsko-arapskoj pustinji. Oni nisu ukljueni u cvatuu sjedilaku civilizaciju jugozapadne Arabije, koja se odvojeno spominje u asirskim zapisima. Mogu se poistovetiti s Arapima iz posljednjih knjiga Staroga zavjeta. Oko 530. p. n. e. naziv Arabaja poinje se pojavljivati u perzijskim dokumentima pisanim klinastim pismom Od klasinih pisaca prvi ih spominje Eshil, koji u Prometeju govori o Arabiji kao dalekoj zemlji, odakle dolaze ratnici s kopljima otra iljka. Magos Arabos, to se spominje u Perzijancima kao jedan od zapovjednika u Kserksovoj vojsci, bio je moda takoer Arapin. Upravo u grkim spisima po prvi put nalazimo geografski naziv Arabija, obrazovan analogno kao Italija i t. d. Herodot, a za njim i veina drugih grkih i latinskih pisaca proteu nazive Arabija i Arapin na itav poluotok i sve njegove stanovnike ukljuujui i june Arape, pa ak i istonu pustinju u Egiptu izmeu Nila i Crvenog mora. Tako se ini, da u to vrijeme taj naziv obuhvaa sve pustinjske predjele Bliskog i Srednjeg Istoka naseljene narodima semitskog jezika. I opet se u grkoj literaturi najprije uobiajio naziv Saracen. Ta se rije prvi put pojavljuje u starim natpisima, i ini se, da je to ine posebnog pustinjskog plemena na podruju Sinaja. U grkoj, latinskoj i 3

talmudistikoj literaturi ono se upotrebljava openito za nomade, a kasnije se u Bizantu i na srednjovjekovnom Zapadu pridjeva svim muslimanskim narodima. Arapi su prvi put upotrebili tu rije u starim natpisima iz june Arabije, koji su ostaci napredne civilizacije, to ju je u Jemenu osnovala juna grana arapskih naroda i koja potjee iz pretkranskih i prvih kranskih stoljea. U tim natpisima naziv Arapin oznauje beduina, esto i pljakaa, i primjenjuje se na nomadsko stanovnitvo za razliku od sjedilakog. Na sjeveru se prvi put susree u ranom etvrtom stoljeu u Namara epitafu, jednom od najstarijih sauvanih zapisa na sjeveroarapskom jeziku, koji je kasnije postao klasini arapski. Taj natpis pisan arapski, ali nabatejsko-aramejskim pismom, biljei smrt i dostignua Imr ul Kajsa, kralja svih Arapa, rijeima, koje upuuju, da njegova suverenost nije ila dalje od nomada sjeverne i srednje Arabije. I sve do pojave Islama rano u sedmom stoljeu nemamo nikakve pouzdane vijesti, da se ta rije upotrebljavala u srednjoj i sjevernoj Arabiji. Za Muhameda i njegove suvremenike Arapi su bili pustinjski Beduini, i u Kuranu se ta rije upotrebljava jedino u tom smislu, a nikada za gradsko stanovnitvo Meke, Medine i ostalih gradova. 5 druge strane jezik tih gradova i samog Kurana opisuje se kao arapski. Ve tu nalazimo zametke ideje, koja e prevladavati u kasnije doba, da je najistiji oblik arapskog jezika jezik Beduina, koji su vjernije od svih drugih sauvali prvobitni arapski nain ivota i govora. Veliki valovi osvajanja poslije Muhamedove smrti i uspostave kalifata, to su ga uveli njegovi nasljednici na vodstvu nove islamske zajednice, zapisali su arapsko ime diljem triju kontinenata Azije, Afrike i Evrope, i upisali ga na zaglavak jednog veoma vanog premda ne dugotrajnog poglavlja u povijesti ljudske misli i nastojanja. Narodi arapskog jezika iz Arabije, nomadi kao i sjedilaki ivalj, osnovali su golemo carstvo, koje se prostiralo od Srednje Azije preko Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike do Atlantika. S Islamom kao svojom nacionalnom religijom i bojnim pokliem, i s novim carstvom kao sa svojim plijenom, Arapi su se obreli meu mnogovrsnim narodima, od kojih su se razlikovali rasom, jezikom i religijom, i meu njima su sainjavali vladajuu manjinu osvajaa i gospodara. Etnike razlike izmeu plemena, te drutvene razlike izmeu gradskog i pustinjskog ivlja postale su uskoro manje vane nego razlike izmeu gospodara novog carstva i raznovrsnih pokorenih naroda. U tom prvom periodu islamske povijesti, kad je Islam bio strogo arapska religija, a kalifat arapsko kraljevstvo, naziv Arapin poeo se upotrebljavati za one, koji su govorili arapski, koji su bili po porijeklu pravi pripadnici nekog arapskog plemena, i koji su, osobno ili po svojim pretcima, potjecali iz Arabije. Taj je naziv sluio tome, da se oni izdvoje iz mase Perzijanaca, Siraca, Egipana i drugih, koje su velika osvajanja dovela pod arapsku vlast, i kao pogodna oznaka novog imperijalnog naroda meu drugim narodima izvan Kue Islama. Rani klasini arapski rjenici daju nam dva oblika rijei Arapin 'Arab i 'Arb i kau nam, da posljednja rije znai Beduin, dok se prva upotrebljavala u irem, gore oznaenom smislu. Ako je to razlikovanje autentino a u ranim rjenicima ima mnogo toga, to je leksikografski vrijedno, mora da potjee iz tog perioda. Nema nikakvih znakova, da bi potjecalo iz ranijeg perioda, i ini se, da se nije dugo odralo. Od osmog stoljea kalifat se postepeno pretvarao iz Arapskog u Islamsko carstvo, u kojem je o pripadnitvu vladajuoj klasi vie odluivala vjera nego porijeklo. Budui da se sve vee mnotvo pokorenih naroda obraalo na Islam, religija je prestala da bude nacionalni ili plemenski kult arapskih osvajaa te je dobila opi znaaj, koji je odonda zadrala. Razvitak ekonomskog ivota i prestanak osvajakih ratova, koji su predstavljali glavnu proizvodnu djelatnost Arapa, stvorio je novu upravljaku klasu inovnika i trgovaca, raznorodnu po rasi i jeziku, i ona je istjerala arapsku vojnu aristokraciju, to je bila stvorena u osvajanjima. Ta se promjena odrazila u organizaciji i linom sastavu vlasti. Arapski je ostao jedini slubeni jezik u administraciji, trgovini i kulturi. Bogata i raznovrsna civilizacija kalifata, to su je stvorili ljudi razliitih narodnosti i 4

vjeroispovijesti, bila je arapska po jeziku, a u velikoj mjeri i po duhu. Upotrebi pridjeva arapski, da bi se opisali razliiti aspekti te civilizacije, esto se prigovaralo zato, to su Arapi po porijeklu razmjerno malo pridonijeli Arapskoj medicini, Arapskoj filozofiji i t. d. Kritizirala se ak i upotreba rijei muslimanski, jer su mnogi graditelji te civilizacije bili krani i idovi, pa se kao bolji predlagao naziv islamski, vie kao kulturna nego kao iskljuivo vjerska ili nacionalna oznaka. Meutim su autentine arapske karakteristike civilizacije kalifata mnogo vee, no to bi nam to pokazalo puko ispitivanje rasnog porijekla pojedinih tvoraca te civilizacije, pa je upotreba tog naziva opravdana, ukoliko se provodi jasno razlikovanje izmeu njenog kulturnog i etnikog znaenja. Druga je vana stvar to, to je u zajednikoj svijesti dananjih Arapa upravo arapska civilizacija kalifata u ovom irem smislu njihovo zajedniko naslijee, koje utjee na oblikovanje njihova kulturnog ivota. U meuvremenu se i etniki sadraj rijei Arapin takoer mijenjao. Kako se irio Islam meu pokorenim narodima, tako se irio i arapski jezik. Taj se proces ubrzao zbog naseljavanja mnogobrojnih Arapa u pokrajinama, a od desetog stoljea zbog dolaska nove vladajue rase, Turaka, ta je razlika izmeu potomaka arapskih osvajaa i arabiziranih domorodaca izgubila vanost. Stari su domorodaki jezici izumrli gotovo u svim pokrajinama zapadno od Perzije, a arapski je postao glavni govorni jezik. U kasno abasidsko doba pa dalje rije Arapin ponovo oznauje beduina ili nomada, kao i prije, i postaje ustvari vie socijalni nego etniki naziv. U mnogim zapadnim kriarskim ljetopisima upotrebljava se samo za beduina, dok se masa muslimanskog stanovnitva na Bliskom Istoku naziva Saracenima. Posve je sigurno, da u tom smislu govori Tasso u esnaestom stoljeu o altri Arabi poi, che di soggiorno, certo non sono stabili abitanti;

(GERUSALEMME LIBERATA. XVII, 21)1

Arapski historik iz etrnaestog stoljea Ibn Haldun, koji i sam bio graanin arapskog porijekla, upotrebljava rije Arapin obino u tom smislu. Religija je u to doba bila glavni kriterij za klasifikaciju. Razliite vjerske manjine bile su organizirane kao religiozno-politike zajednice, svaka sa svojim voama i zakonima. Veina je pripadala Umetul Islamu, zajednici ili narodu Islama. Pripadnici te zajednice smatrali su se u prvom redu muslimanima. Kad je bila potrebna daljnja klasifikacija, ona je mogla biti teritorijalna Egipani, Sirci, Iraani ili socijalna graani, seljaci, nomadi. Na te posljednje, t. j. na nomade se i odnosi naziv Arapin. Taj je naziv sauvao tako malo etnikog znaenja, te vidimo, da se povremeno primjenjuje na nearapske nomade kurdskog ili turkomanskog porijekla. Kad su u Umetul Islamu uglavnom Turci predstavljali vladajuu drutvenu klasu kao to je to bilo mnogo stoljea na Bliskom Istoku susreemo katkada izraz sinovi ili djeca Arapa Ebnaul Arab ili Evladul Arab,koji se primjenjuje na gradsko stanovnitvo i seljatvo, koje govori arapski, da bi se razlikovalo s jedne strane od turske vladajue klase, a s druge strane od nomada ili istih Arapa. U svakidanjem arapskom govoru to se nije promijenilo sve do dana dananjega, premda su drugi zamijenili Turke kao vladajua klasa. Ali meu intelektualcima zemalja, u kojima se govori arapski, zbila se promjena od dalekosena znaenja. Brz porast evropske aktivnosti i utjecaja donio je u te zemlje i evropsku ideju o naciji kao grupi ljudi, koji imaju zajedniku domovinu, jezik, karakter i politike tenje. Od 1517. narodi koji govore arapski na Bliskom i Srednjem Istoku nalazili su se veinom pod vlau Otomanskog carstva. Pod snanim utjecajem nacionalne ideje na narod, koji se nalazio u poroajnim grevima burnih socijalnih promjena to ih je izazvala pojava zapadnog
1

... a zatim drugi Arapi, koji zacijelo nemaju stalnog prebivalita; (Osloboeni Jeruzalem)

imperijalizma, nastali su prvi zaeci arapskog nacionalnog pokreta, koji je imao za cilj stvaranje nezavisne Arapske drave ili drava. Pokret je zapoeo u Siriji, i ini se, da su ga njegovi prvi voe zamiljali samo u granicama te zemlje. Ali ubrzo se proirio na Irak, a u novije doba uspostavio je tjenje odnose s lokalnim nacionalistikim pokretima u Egiptu, pa ak i s pokretima u zemljama Sjeverne Afrike, u kojima se govori arapski. Za teoretiare arapskog nacionalizma Arapi su nacija u evropskom smislu, koja u odreenim granicama obuhvaa sve one, koji govore arapski i gaje uspomenu na minulu arapsku slavu. Meutim, postoje razliita stanovita o tome, gdje se nalaze te granice. Neki hoe, da te granice obuhvaaju samo zemlje arapskog jezika u jugozapadnoj Aziji. Drugi dodaju Egipat premda se to protivi miljenju mnogih Egipana, koji svoj nacionalizam zamiljaju samo u egipatskim granicama. Mnogi ukljuuju ovamo itav svijet koji govori arapski, od Maroka do perzijskih i turskih granica. Po njihovu shvaanju drutvene granice izmeu sjedilakog i nomadskog stanovnitva nisu vie tako vane, uprkos tome, to se u svakidanjem govoru sauvala upotreba rijei Arapin za beduina. Meutim, tee je zanemariti vjerske razlike u drutvu, gdje je dugo vladala teokratska vjera. To e neki predstavnici pokreta, dodue, priznati, ali e mnogi Arapi iskljuiti one, koji odbacuju arapsku vjeru, pa stoga uglavnom i civilizaciju to ju je ona odnjegovala, premda govore arapski. Da rezimiramo: naziv Arapin susree se prvi put u devetom stoljeu p. n. e. i oznauje beduina iz sjevero-arapske stepe. U tom ga je smislu nekoliko stotina godina upotrebljavao sjedilaki ivalj iz susjednih zemalja. Grci i Rimljani prvi su ga proirili na itav poluotok i obuhvatili sjedilako stanovnitvo oaza i razmjerno naprednu civilizaciju na jugozapadu. ini se, da je i u samoj Arabiji taj naziv jo uvijek bio ogranien samo na nomade, premda se zajedniki jezik i sjedilaca i nomada zvao arapski. Nakon islamskih osvajanja i u doba Arapskog carstva naziv Arapin je odvajao vladajuu klasu osvajaa, koji su govorili arapski i bili arapskog podrijetla, od mase pokorenih naroda. Otkako se Arapsko kraljevstvo pretvorilo u svjetsko Islamsko carstvo, on naznauje vie u vanjskoj no u unutarnjoj upotrebi onu arolikost kulture toga carstva, to su je stvorili ljudi raznih ras i religij, ali na arapskom jeziku, po arapskom ukusu i na temelju arapske tradicije. Poto su se arapski osvajai i arabizirani pokoreni narodi stopili u jedno i bili zajedno podvrgnuti drugim vladajuim elementima, naziv Arapin je izgubio svoj nacionalni sadraj i postao drutvena oznaka samo za nomade, koji su mnogo vjernije nego drugi ouvali prvobitni arapski nain ivota i jezik. Narodi iz sjedilakih zemalja, koji su govorili arapski, oznaavani su naprosto kao muslimani, kadto i kao sinovi ili djeca Arapa, da bi se razlikovali od muslimana, koji su upotrebljavali druge jezike. Sve su se te razliite upotrebe odrale u stanovitom smislu sve do danas, ali se pod utjecajem Zapada rodila jedna nova upotreba, koja u posljednjih pedeset godina postaje sve vanija. To je ona, koja narode to govore arapski smatra nacijom ili skupinom sestrinskih nacija u evropskom smislu, ujedinjenih zajednikim teritorijem, jezikom, kulturom i zajednikom tenjom prema politikoj nezavisnosti. Mnogo je lake ustanoviti prostorne granice arapskog svijeta u dananje vrijeme. Zemlje, u kojima se govori I arapski, dijele se u tri grupe: jugozapadna Azija, Egipat i Sjeverna Afrika. Najvea arapska zemlja u prvoj grupi jest sam Arapski poluotok, kojega najvei dio zapremaju dvije kraljevine, Saudijska Arabija i Jemen. U objema jo postoji gotovo patrijarhalna organizacija, a u prvoj je ekonomika jo u velikoj mjeri pastirska i nomadska. Juna i jugozapadna Arabija nalaze se pod britanskom vladavinom, u razliitim stupnjevima. Dalje na sjeveru lee zemlje Plodnog polumjeseca, do 1918. provincije Otomanskog carstva, a sada drave Irak, Sirija, Libanon, Transjordanija i Palestina.2 U tim je zemljama proces arabizacije otiao najdalje, i osjeaj arapskog jedinstva je najjai. S Arapskom Azijom granii kraljevina Egipat, koja lei u sjeveroistonom uglu Afrike, najbogatija, najrazvijenija i najhomogenija od svih zemalja
2

O novijem razvoju stvari u arapskom svijeta poslije Drugog svjetskog rata vidi Pogovor. (Prev.)

u kojima se govori arapski, s najduljom tradicijom politikog nacionalizma i politikog ivota u moderno doba. etiri sjeveroafrike zemlje, Libija, Tunis, Alir i Maroko, jo se nalaze pod evropskom vlau, a tri posljednje pod francuskim suverenitetom, u razliitim oblicima. U njima veinom ivi mijeano stanovnitvo, dijelom Arapi, dijelom Berberi, a postoje i vane evropske naseobine u Tunisu i osobito u Aliru. Na te je zemlje najvie utjecala evropska ekonomska, kulturna i politika penetracija, a najmanje arapski preporod. Ali posljednjih je godina porasla snaga nacionalistikih pokreta u Sjevernoj Africi. Dok su njihovi ciljevi jo uvijek uglavnom lokalni, dotle irenje kulturnog utjecaja s Bliskog Istoka, osobito u Tunisu, stvara jak osjeaj srodstva s istonim Arapima. Osim u tim zemljama, arapske zajednice ive u britanskim i francuskim posjedima u tropskoj Africi, meu preteno crnakim stanovnitvom, a postoje i malobrojne arapske manjine u Perziji i Turskoj. Ukupan broj ljudi, koji govore arapski, u Aziji i Africi ocjenjuje se razliito: izmeu etrdeset i pedeset milijuna, od toga Dreko esnaest milijuna ivi u Egiptu, a preko dvanaest milijuna u sjeveroafrikim pokrajinama. Ali sve te zemlje imaju mnogo tota zajedniko. Sve se one sastoje od pustinje i manjih povrina obradive enili e i bore se od najranijih vremena pa sve do danas s vjeitim problemom nomadskih posezanja. Dvije najvanije, Egipat i Irak, od najstarijih su vremena navodnjavane rijene doline, glavni trgovaki putovi i sjedita centraliziranih drava. Sve su to uglavnom seljake zemlje, u osnovi s istim socijalnim poretkom i vladajuim klasama premda se vanjski oblici pa i sama drutvena stvarnost mijenjaju u razliito vrijeme, na razliit nain i razliitom brzinom, ve prema tome, kako na njih djeluje Evropa. Sve su te zemlje, osim Arabije, osvojene za arabizam i Islam u velikim osvajanjima, i sve su one batinile isto veliko nasljedstvo jezika, religije i civilizacije. Ali u jeziku ima mnogo lokalnih razlika, a takoer u religiji, kulturi i socijalnoj tradiciji. Dugotrajna odvojenost i goleme udaljenosti pomogle su Arapima da u spajanju s razliitim domorodakim kulturama stvore snane lokalne varijante zajednike tradicije, ponekad, kao u Egiptu, s drevnim smislom za lokalnu nacionalnu individualnost. Tu i tamo bijae uz pokorene narode i onih, koji su odbili da prihvate bilo jezik bilo vjeru osvajaa ili pak i jedno i drugo, te su se odrali meu Arapima, kao Kurdi u Iraku ili Berberi u Sjevernoj Africi, kao maroniti u Libanonu ili kopti u Egiptu. Rodile su se nove sekte i u samom Islamu, katkada djelovanjem prijanjih vjera, i tako su nastali iiti i jezidi u Iraku, Druzi u Siriji i Libanonu, zeidi i ismailiti u Jemenu. Moderno je doba, podvrgavi arapske zemlje snanim procesima diferenciranja, donijelo sa sobom nove inioce nejedinstva, koji proizlaze kako iz razliitih drutvenih razina, tako i iz regionalnih i dinastikih interesa. Ali moderni razvitak jaa i faktore jedinstva brz razvoj modernih saobraajnih veza povezuje zemlje arapskog svijeta tjenje i bre no ikada prije; irenje kolstva i pismenosti daje ire podruja djelovanju ujedinjujue snage zajednikog pisanog jezika i predaje; i, to je najoevidnije, stvorena je nova solidarnost u otporu, to ga pruaju mijeanju Zapada, i u rjeavanju problema, koje to mijeanje namee. Moramo raspraviti jo jedan problem u ovim uvodnim napomenama. Evropski pisac, koji pie povijest Islama, nailazi na posebne tekoe. Piui na nekom od zapadnih jezika, on nuno upotrebljava i zapadne nazive. Ali ti se nazivi zasnivaju na zapadnim kategorijama miljenja i analize, koje su i same proizale uglavnom iz povijesti Zapada. Njihova primjena na prilike drugaijeg drutva, koje se oblikovalo pod drukijim utjecajima i ivi drugim nainom ivota, moe u najboljem sluaju sluiti samo kao analogija, a moe dovesti i do opasnih zabluda. Uzmimo kao primjer: takvi parovi rijei kao crkva i drava, duhovni i svjetovni, crkveni i laiki, nemaju svojih ekvivalenata u arapskom jeziku sve do najnovijeg vremena, kad su stvoreni radi prevoenja modernih ideja, jer je dihotomija, koju oni izraavaju, bila nepoznata srednjovjekovnom muslimanskom, drutvu i neizraena u muslimanskoj misli. Islamska zajednica bila je 7

crkva i drava u jednom; one su meusobno bile tako isprepletene, da se nisu mogle razlikovati. Titularni poglavar zajednice, kalif, bio je ujedno i svjetovni i vjerski starjeina. Ili drugi primjer: izraz feudalizam odnosi se, strogo uzevi, na onaj oblik drutva, to je postojao u Zapadnoj Evropi u razdoblju izmeu sloma Rimskog carstva i poetka modernog poretka. Ako se taj izraz upotrebi za druga podruja i druga razdoblja, a ne bude brino definiran u novom sadraju, to e neizbjeno izazvati dojam kao da je drutvo, koje se tako opisuje, istovetno ili barem slino zapadnoevropskom feudalizmu. Ali ne postoje dva drutva, koja bi bila sasvim jednaka, te, iako drutveni poredak Islama moe u odreenim periodima pokazati prilian broj vanih slinosti sa zapadno-evropskim feudalizmom, to nikada ne moe opravdati potpuno poistoveivanje, koje je sadrano u neogranienoj upotrebi toga naziva. Takve rijei kao religija; .drava, suverenitet, demokracija znae sasvim razliite stvari u islamskom sadraju, a zapravo se razlikuju po svom znaenju i u pojedinim dijelovima Evrope. Meutim, te rijei ne moemo izbjei, kad piemo na engleskom, pa i na onim modernim orijentalnim jezicima, na koje je itavo jedno stoljee utjecao zapadni nain miljenja i razvrstavanja. Na iduim stranicama treba ih uvijek razumjeti u njihovu islamskom sadraju, a ne smije se uzeti kao da sadre vei stupanj slinosti sa zapadnim institucijama, no to je izriito navedeno.

I ARABIJA PRIJE ISLAMA


Breme pustinje na moru. Kao vihori koji prolaze na jug, tako e doi iz pustinje, iz zemlje strane.
(IZAIJA XXI, I)

Arapski je poluotok po obliku golemi pravokutnik s povrinom od kojih milijun i etvrt kvadratnih milja. Na sjeveru granii s nizom teritorija, poznatih u povijesti pod nazivom Plodni polumjesec u Mezopotamiji, Siriji i Palestini i s njihovim pustinjskim pograninim oblastima; na istoku li na jugu omeuje ga Perzijski zaljev i Indijski ocean; na zapadu Crveno more. Jugozapadne oblasti Jemena predstavljaju planinski kraj to obiluje vodom; to je omoguilo da se veoma rano podigne poljoprivreda i razviju cvatue i relativno napredne sjedilake civilizacije. Ostali dio zemlje sastoji se od bezvodnih stepa i pustinja, koje su mjestimino isprekidane oazama i ispresijecane malobrojnim karavanskim i trgovakim putovima. Stanovnitvo je uglavnom pastirsko i nomadsko, a ivi od svojih stada i pljakanja stanovnika oaza i obraenih susjednih pokrajina. Pustinje u Arabiji razliitih su vrsta: po arapskoj podjeli najvanija je Nefud, more pominih pjeanih dina, koje stvaraju krajolike, to neprestano mijenjaju izgled; Hamad, podruja s prilino vrstim tlom blie Siriji i Iraku; stepski predjeli, gdje je tlo jo vre I gdje sluajni pljuskovi izazivaju naglu i prolaznu vegetaciju; i, konano, prostrana i neprohodna pjeana pustinja na jugoistoku. Veze izmeu tih zona ograniene su i teke, a ovise uglavnom o vadima, pa stanovnici razliitih dijelova Arabije imaju malo, dodira jedni s drugima. Sredinji i sjeverni dio poluotoka dijele Arapi na tri tradicionalne zone. Prva se zove Tihama semitska rije koja znai nizina, a upotrebljava se za valovite ravnice i padine uz obalu Crvenog mora. Druga zona, koja se protee na istok, jest Hedas ili greben. Taj se naziv prvotno upotrebljavao za planinski lanac to odvaja obalnu ravnicu od visoravni Nedd, ali je kasnije protegnut na velik dio same obalne ravnice. Istono od Hedasa lei velika unutranja visoravan Nedd, koja se ponajvie sastoji od pustinje Hefud. Od vrlo ranih vremena Arabija je predstavljala tranzitno podruje izmeu sredozemnih zemalja i Dalekog Istoka, i njezinu su povijest odreivali u velikoj mjeri 8

preokreti u trgovini istok-zapad. Geografska konfiguracija poluotoka usmjerila je komunikacije, i unutar Arabije i kroz Arabiju, izvjesnim tono odreenim crtama. Prvi je Hedaski put, koji ide od crvenomorskih luka i pograninih mjesta Palestine i Transjordanije unutarnjom stranom obale to se prua uz Crveno more, i vodi u Jemen. Tim se putem u razliita vremena vrila karavanska trgovina izmeu carstva Aleksandra Velikog i njegovih nasljednika na Bliskom Istoku i daljih azijskih zemalja. Tim istim putem ide i hedaska eljeznica. Drugi put prolazi kroz Vadi-ed-Davasir, a ide iz krajnjeg sjeveroistonog dijela Jemena u Srednju Arabiju, gdje se nadovezuje na jedan drugi put, Vadi-er-Ruma, za junu Mezopotamiju. U stara vremena to je bila glavna veza izmeu Jemena i asirske i babilonske civilizacije. Napokon, Vadi-es-Sirhan povezuje Srednju Arabiju s jugozapadnom Sirijom preko oaza Dof. Sve dok ne budemo mogli vriti arheoloka iskopavanja u Arabiji, kakva smo izvrili u Egiptu, Palestini i Mezopotamiji, rana e stoljea Arabije ostati obavljena tamom, i istraiva na tom polju morat e oprezno kriti sebi put kroz ruevine napola izgraenih i napola sruenih hipoteza, koje povjesniar, opremljen mravim injenicama to ih danas posjeduje, niti moe upotpuniti niti oboriti. Moda je najpoznatija teorija WinclerCaetanija, nazvana tako po dvojici njenih najistaknutijih predstavnika. Prema toj teoriji Arabija je u prvo doba bila veoma plodna zemlja i prva domovina semitskih naroda. U toku tisuljea bila je podvrgnuta neprekidnom procesu suenja, presahnjivanja bogatstva i vodenih putova te irenja pustinje na tetu obradive zemlje. Sve manja produktivnost poluotoka zajedno sa sve veim brojem stanovnika izazvala je itav niz kriza prenapuenosti i zbog toga ciklus uzastopnih provala semitskih naroda s poluotoka u susjedne zemlje. Upravo su te krize dovele Sirce, Aramejce, Kanaance (ukljuivi Feniane i idove) i konano same Arape u zemlje Plodnog polumjeseca. Prema tome, historijski bi Arapi bili bezlina masa, to je preostala nakon velikih invazija u prastaroj povijesti. Premda Arabija jo nije geoloki temeljito ispitana, ipak su izneseni na vidjelo neki dokazi u prilog te teorije, u obliku presahnulih vodenih putova i drugih znakova minule plodnosti. Meutim, nema dokaza da se taj proces suenja zbivao nakon to je otpoeo ivot ovjeka na poluotoku, a niti pak da se dogaao na prostoru dovoljno velikom da izravno utjee na tok ljudskog ivota. Ima takoer i stanovitih filolokih dokaza u prilog te teorije, a sastoje se u tome, da je arapski jezik, premda se od semitskih jezika najkasnije pojavio kao knjievno i kulturno sredstvo, ipak u mnogoemu najstariji od njih po gramatikoj strukturi, pa dakle i najblii prvobitnom prasemitskorn jeziku. Drugu hipotezu iznio je talijanski uenjak Ignazio Guidi, koji smatra kao vjerojatnije, da je juna Mezopotamija pradomovina Semita, i istie, da semitski jezici imaju zajednike rijei za rijeku i more, ali da nemaju nita takva za planinu ili brijeg. Drugi uenjaci smatraju, da je domovina Semita Afrika ili Armenija. Po nacionalnoj arapskoj tradiciji arapski narodi dijele se u dvije grane, sjevernu i junu. To se razlikovanje ponavlja i u desetom poglavlju Geneze, gdje su date dvije zasebne loze Semova potomstva za narode iz jugozapadne i srednje, te sjeverne Arabije. Ovi posljednji su blii idovima. Etnoloko znaenje toga razlikovanja jest i vjerojatno e ostati sasvim nepoznato. U povijesti ono se prvi put pojavljuje u lingvistikim i kulturnim izrazima. Junoarapski jezik razlikuje se od sjeveroarapskog, koji je konano postao klasini arapski. On je pisan drugaijom azbukom, koja nam je poznata s natpisa, a u srodstvu je s etiopskim, koji su u Abesiniji razvili ustvari kolonisti iz june Arabije. Druga je vana razlika to, to su juni Arapi bili sjedilaki ivalj. Kronologija rane junoarapske povijesti je nejasna. U zapisima se spominje kao jedna od najranijih kraljevina Saba, koja je moda istovetna s biblijskom Sabom, koje je kraljica uspostavila odnose s kraljem Solomonom. Saba je moda postojala ve u desetom vijeku p. n. e. Tu i tamo ima vijesti o tome iz osmog vijeka, a postoje dokazi, da je u estom vijeku bila ve potpuno razvijena. Oko 750. p. n. e. jedan od sabejskih 9

kraljeva podie uvenu branu Marib, koja je dugo vremena sluila za reguliranje poljoprivredne djelatnosti kraljevine. Trgovinske veze odravale su se s afrikim zemljama na suprotnoj obali, a vjerojatno i s udaljenijim zemljama. ini se, da su se Sabejci uvelike naseljavali, u Africi i osnovali kraljevinu Abesiniju, kojoj ime dolazi od junoarapskog naroda Habaata. Otkako su Aleksandrova osvajanja dovela mediteranski svijet u dodir s daljim Istokom, obilnije vijesti u grkim izvorima svjedoe o sve veem zanimanju za junu Arabiju. Egipatski Ptolomejevii alju kroz Crveno more brodove, koji istrauju arapske obale i trgovake putove u Indiju. Njihovi nasljednici na Bliskom Istoku takoer su se zanimali za Arabiju. Potkraj petog stoljea p. n. e. kraljevina Saba je uvelike propadala. Muslimanski i kranski izvori navode, da je bila potpala pod vlast Himjarit, nekog drugog junoarapskog naroda. Posljednji himjaritski kralj, Du Nuvas, obratio se na judeizam. I kao odmazdu za bizantinske progone idova, uveo je mjere odmazde protiv kranskih doseljenika u junoj Arabiji. To je opet izazvalo reperkusije u Bizantu i Etiopiji, koja je tada ve kranska drava, te joj je dalo povoda i prilike da u isti mah osveti progonjene krane i da se doepa kljua indijske trgovine. Uspjena etiopska invazija dokrajila je Sabejsko kraljevstvo uz pomo mjesnih krana. Etiopska vlast u Jemenu nije dugo potrajala. Godine 575. p. n. e. u zemlju je provalila perzijska ekspedicija i bez velike muke pretvorila je u satrapiju. I perzijska je vlast bila simbolika, te je u vrijeme muslimanskih osvajanja od nje ostalo malo tragova. Temelj drutva u junoj Arabiji bila je poljoprivreda, i natpisi, u kojima se esto spominju brane, kanali, problemi granica i zemljinog posjeda, upuuju na visok stupanj razvitka. Pored itarica, juna je Arabija proizvodila miru, tamjan i druge mirodije i aromatike. Ovi posljednji bili su glavni predmeti izvoza, i u mediteranskim su zemljama mirodije iz june Arabije, koje su se esto brkale s onima to su preko june Arabije dolazile iz udaljenijih zemalja, stvorile toj zemlji legendarni glas kao zemlje bogatstva i napretka to je Arabia eudaimon ili Arabia felix klasinog svijeta. Arapske su mirodije nale odjeka i u zapadnoj knjievnosti, poevi od Horacijevih thesauris arabici do Shakespearovih miomirisa Arabije i Miltonovih mirisavih ala blagoslovljene Arabije. Politika organizacija june Arabije bila je monarhina i, kako se ini, na vrstim temeljima, s redovitim nasljeivanjem od oca na sina. Kraljeva nisu bili boanstva, kao drugdje na Istoku, i njihova je vlast, barem u nekim razdobljima, bila ograniena vijeima odlinika i kasnije nekom vrstom feudalizma s lokalnim plemiima, koji su iz svojih zamaka vladali nad svojim vazalima i seljacima. Religija u junoj Arabiji bila je politeistika i uglavnom, premda ne u svim pojedinostima, nalik na religiju drugih prastarih semitskih naroda. Hramovi su bili vana sredita javnog ivota i posjedovali su veliko bogatstvo, a njima je upravljao glavni sveenik. I sama etva mirodija smatrala se posveenom, te je treina prinosa bila zadrana za bogove, t. j. za sveenike. Iako je pismo bilo poznato, te su se mnogi natpisi sauvali, nema ni traga knjigama ili literaturi. Kad se iz june Arabije vratimo u srednju i sjevernu Arabiju, nai emo mnogo drugaiju pripovijest, koja se temelji na kudikamo oskudnijim vijestima. Vidjeli smo, da nas asirska, biblijska i perzijska vrela povremeno obavjetavaju o nomadskim narodima u sreditu i na sjeveru. Pored toga, ini se, da su se juni Arapi u ogranienom opsegu naseljavali na sjeveru, vjerojatno radi trgovine. Prve potanje vijesti potjeu iz klasinog perioda, kad je zbog prodiranja helenistikog utjecaja iz Sirije i povremene upotrebe zapadno-arapskog trgovakog puta nastao niz poluciviliziranih graninih drava u sirskoj i sjeveroarapskoj pustinjskoj krajini. Premda su te drave bile arapske po porijeklu, one su bile pod snanim utjecajem helenizirane aramejske kulture, te su openito upotrebljavale aramejski jezik za svoje natpise. Njihovo arapsko obiljeje oituje se samo u vlastitim imenima. Prva, a moda i 10

najvanija od njih bila je drava Nabatejaca, koji su u doba svoje najvee moi vladali podrujem to se protee od zaljeva Akaba na sjever do Mrtvog mora i obuhvaa velik dio sjevernog Hedasa. Prvi kralj, koji nam je poznat iz natpisa, bio je Aretas (arapski Haris), a spominje se godine 169. p. n. e. Prijestolnica je bila u Petri, u sadanjoj kraljevini Transjordaniji. Nabatejsko kraljevstvo uspostavilo je prve veze s Rimom godine 65. p. n. e., kad je Pompej posjetio Petru. Rimljani su uspostavili prijateljske odnose s tom arapskom kraljevinom, koja im je sluila kao neka vrst tampon-drave izmeu naseljenih rimskih posjeda na istoku i neukrotive pustinje. Godine 2524. Nabatejska je kraljevina posluila kao baza za ekspediciju Elija Gala. Ta je ekspedicija, koju je August poslao da osvoji Jemen, bila prvi i jedini pokuaj Rimljana da prodru u Arabiju. Pobuda za taj pohod bila je kontrola nad junim prolazom trgovakog puta za Indiju. Ukrcavi se u jednoj nabatejskoj crvenomorskoj luci, Eliju Galu je uspjelo da se iskrca u Jemenu i da prodre duboko u unutranjost. Meutim, ekspedicija je potpuno propala i zavrila sramotnim povlaenjem Rimljana. U toku prvog vijeka n. e. pogorali su se rimsko-nabatejski odnosi, te je god. 105. car Trajan pretvorio sjevernu Nabateju u rimsku provinciju, koja je poznata kao Trea Palestina. Usput moemo zabiljeiti, da su Arapi iz pograninih rimskih provincija dali Rimskom carstvu barem jednog cara, Filipa, koji je vladao od 244249 n. e. U razdoblju neposredno poslije njegovi smrti dolo je do pojave druge aramejsko-arapske granine drave na jugoistoku Sirije. To je bila glasovita kraljevina Palmira, osnovana u sirskoarapskoj pustinji, opet na polaznoj toki zapadnog trgovakog puta. Njen prvi vladar bio je Odenathus (arapski Udhaina3), kojega je car Galien godine 265. priznao kraljem, da bi mu se oduio za pomo u ratu protiv Perzijanaca. Poslije njegove smrti naslijedila ga je njegova udovica, glasovita Zenobija (arapski Zeineb), koja se neko vrijeme gradila kraljicom veeg dijela Bliskog Istoka, i svog sina, koji je klasinim izvorima poznat kao Atenodor, to je po svoj prilici grki prijevod arapskog imena Vahballt, proglasila Cezarom Augustom. Napokon se car Aurelijan pokrenuo i g. 273. osvojio Palmiru, pokorio kraljevinu i poslao Zenobiju u zlatnim lancima u Rim, da bi ukrasila rimski trijumf. Te su dvije drave bile prolazne pojave usprkos tome,, to je njihova slava kratkotrajno bljesnula u rimskim analima; nedostajala im je vrstina i zbijenost junih arapskih kraljevina, jer su se osnivale uglavnom na lutalakim nomadskim i polunomadskim narodima. Njihova vanost potjecala je iz njihova poloaja na trgovakim putovima, koji su ili od Rima kroz zapadnu Arabiju na dalji Istok, i iz njihove uloge kao tampon-drava ili tributamih graninih kneevina, koje su oslobodile Rimljane od teke i skupe dunosti da odravaju vojniku obranu na granicama pustinje. Manje su nam poznate dvije arapske drave, koje su u helenistikom periodu cvale u unutranjosti. To su Lihjan i Semud. Obje su poznate uglavnom s natpisa na njihovu vlastitom jeziku, a Semud i po tome, to se na nekoliko mjesta spominje u Kuranu. ini se, da su obje krae vrijeme bile pod nabatejskim sizerenitetom i da su kasnije postale nezavisne. Negdje u etvrtom vijeku, reklo bi se, trgovaki su putovi iz zapadne Arabije skrenuli u druge kanale kroz Egipat i Crveno more te dolinom Eufrata i Perzijskim zaljevom. Razdoblje izmeu drugog i etvrtog stoljea bilo je period propadanja i raspadanja. Kao to smo vidjeli, na jugozapadu su propale civilizacije Jemena i pale pod stranu vlast. Gubitak blagostanja i seobe junih plemena na sjever zgusnula je arapska narodna predaja u jednu jedinu ali upeatljivu epizodu ruenja brane Marib i pustoenja, koje je odatle proizalo. Na sjeveru su neko napredne granine drave potpale pod izravnu carsku vlast ili su se vratile u nomadsku anarhiju. irom poluotoka iezavalo je i nestajalo i ono malo gradova, to ih je bilo, i nomadstvo se irilo svuda na tetu trgovine i obraivanja.
3

Engleska transkripcija

11

U tom sudbonosnom periodu, koji neposredno prethodi pojavi Islama, dominantno je obiljeje stanovnitva srednje i sjeverne Arabije beduinsko plemensko ureenje. U beduinskom drutvu socijalna je jedinica grupa, a ne pojedinac. Pojedinac ima prava i dunosti samo kao pripadnik svoje grupe. Izvana grupu dri na okupu potreba samoobrane od tegoba i opasnosti pustinjskog ivota, a iznutra krvna veza podrijetla po mukoj lozi, to je temeljna drutvena veza. Uzdravanje plemena zavisi od njegovih stada te od pljake susjednih naseljenih zemalja kao i karavana, koje se jo uvijek usuuju da putuju Arabijom. Upravo je po nekakvom lancu meusobnih pljakanja roba prodirala iz naseljenih zemalja preko plemena, koja su bila najblie granicama, do onih u unutranjosti. Pleme obino ne priznaje privatno zemljino vlasnitvo, nego kolektivno ostvaruje prava na panjake, izvore vode i t. d. Prema nekim svjedoanstvima ponekad su ak i stada bila zajedniko vlasnitvo plemena, i samo su pokretne stvari bile predmet line svojine. Politika organizacija plemena bila je nerazvijena. Na elu mu je bio sejjid ili eik, izabrani voa, koji je rijetkok ad bio neto vie no prvi meu jednakima. On je vie slijedio nego vodio plemensko miljenje. Nije mogao nametnuti dunosti niti izvriti kazne. Prava i dunosti odnosile su se na pojedinane obitelji unutar plemena, ali ni na koga izvana. Funkcija eikove vlasti bila je vie posredovanje negoli zapovijedanje. On nije imao nikakve prinudne vlasti, pa su i sami pojmovi vlasti, kraljevstva, javnih kazna i t. d. bili nepoznati arapskom nomadskom drutvu. eika su birale starjeine plemena, obino meu lanovima samo jedne obitelji, koja je bila neka vrst eike kue, poznata kao Ehlul beit ljudi od kue. Njega je savjetovalo vijee starjeina zvano Medlis, koje se sastojalo od glavara obitelji i predstavnika rodova u plemenu. Medlis je bio tuma javnog miljenja. ini se, da se pravila razlika izmeu rodova, koji su se smatrali aristokratskima, i ostalih. ivot plemena bio je ureen obiajem, Sunetom, ili praksom predaka, koja je svoj ugled dugovala openitom potovanju presedana, a jedina je sankcija bila u javnom miljenju. Plemenski medlis bio je njegov vanjski simbol i jedini instrument. Glavno drutveno ogranienje prevladavajue anarhije bio je obiaj krvne osvete, koji je svojti ubijenog nalagao dunost da izvri osvetu na ubojici ili na jednom od njegovih suplemenika. Religija nomada bio je oblik polidemonizma povezan s poganstvom prastarih semita. Bia, koja je oboavala, bila su u poetku stanovnici i zatitnici pojedinih mjesta,, koji su ivjeli na drveu, uz izvore, i osobito u svetom kamenju. Bilo je nekoliko bogova u pravom smislu, kojih je tovanje prelazilo granice pukog plemenskog kulta. Tri najvanija bili su Menat, Uza i Alat; posljednjeg spominje Herodot. Ova trojica su i sami bili podreeni viem boanstvu, obino zvanom Alah. Plemenska religija nije imala stvarnog sveenstva; lutajui nomadi vukli su svoje bogove sa sobom u crvenom atoru, koji je bio neke vrsti zavjetni koveg i pratio ih u boj. Njihova vjera nije bila lina, ve kolektivna. Plemenska vjera usredsreivala se oko plemenskog boga, kojeg je obino simbolizirao kamen, a katkada i neki drugi predmet. uvala ga je eika kua, koja bi tako zadobila stanovit religiozni ugled. Bog i kult bili su znak plemenskog pripadnitva i jedini ideoloki izraz osjeaja jedinstva i kohezije plemena. Pokoravanje plemenskom kultu izraavalo je politiku lojalnost. Otpadnitvo od vjere bilo je ravno izdaji. Jedini izuzetak od tog nomadskog naina ivota bile su oaze. Tu su male sjedilake zajednice stvorile zametke politike organizacije, i esto su ugledne obitelji znale uspostaviti neku vrstu sitne kraljevske vlasti nad stanovnicima oaze. Katkada je vladar oaze svojatao neodreeni sizerenitet nad susjednim plemenom. Katkada je pak jedna oaza mogla stei kontrolu nad susjednim oazama i tako osnovati simboliko pustinjsko carstvo. Treba spomenuti samo jedno takvo carstvo, carstvo Kinda, jer njezin razvoj i ekspanzija u mnogoem predskazuje kasniju ekspanziju Islama. Kraljevina Kinda evala je u kasnom petom i ranom etvrtom stoljeu u sjevernoj Arabiji. Isprva mona, 12

pruajui se ak u podruje graninih drava, ona se sruila, jer joj je nedostajalo moralne snage i unutarnje kohezije, a nije joj uspjelo da probije prepreke koje je podiglo Bizantsko i Perzijsko carstvo, carstva, koja su tada bila razmjerno daleko jaa nego poslije nekoliko desetljea, kad su se sukobila s navalom Islama. Kraljevina Kinda ostavila je trajniju uspomenu u arapskoj poeziji. Od estog stoljea arapska su plemena na poluotoku imala ustaljen i zajedniki pjesniki jezik i tehniku, jezik nezavisan od plemenskih dijalekata, koji je sjedinjavao arapska plemena u jedinstvenoj tradiciji i jedinstvenoj usmenoj kulturi. Za svoj podstrek i razvoj taj zajedniki jezik i literatura mnogo duguju postignuima Kinde i uspomenama na taj prvi veliki dogaaj ujedinjenja sredinjih i sjevernih plemena. U toku estog stoljea zajedniki je jezik dosegao punu klasinu zrelost. Nomadi, koji su se stalno naselili, osnovali su tu i tamo gradove s neto naprednijim drutvenim ureenjem. Najvanija je od njih Meka, u Hedasu. U gradu je svaki I rod i dalje imao svoj medlis i svoj vlastiti kamen, ali je jedinstvo rodova, koji su sainjavali grad, na vanjski nain izraavala zbirka kamenja u jednom sredinjem svetitu sa zajednikim simbolom. Tako je kockasta graevina, poznata kao Kaba, bila simbol jedinstva u Meki, gdje je vijee, koje se zvalo Mahala, a bilo je sastavljeno iz rodovskih medlisa, nadomjestilo jednostavni plemenski medlis. Ovdje je eiki autoritet, koji je bio uvjetan i zavisio od pristanka plemena, oslabio, i u stanovitoj mjeri zamijenila ga je nekakva oligarhija vladajuih porodica. Usprkos nazadovanju, Arabija se u tom periodu jo nije sasvim odvojila od civiliziranog svijeta; ali je leala na rubu tog svijeta. Perzijska i bizantinska kultura, materijalna i moralna, otjecala je kroz nekoliko kanala, koji su ponajvie bili povezani s transarapskim trgovakim putovima. Jedan od tih kanala bilo je osnivanje stranih kolonija na samom poluotoku. U razliitim dijelovima Arabije bile su osnovane mnogobrojne idovske i kranske naseobine, koje su irile aramejsku i helenistiku kulturu. Glavno kransko sredite u junoj Arabiji bilo je u Nedranu gdje se bio razvio razmjerno napredan politiki ivot. Posvuda je bilo idova i poidovljenih Arapa, napose u Jesribu, koji je kasnije prekrten u Medinu. To su uglavnom bili poljodjelci i zanatlije. Njihovo nam podrijetlo nije poznato, i o tome ima mnogo razliitih teorija. Drugi kanal utjecaja vodio je kroz granine drave. Ista nuda, koja je navela Rimljane da podupru stvaranje Nabatejskog kraljevstva i kraljevine Palmire, podstakla je Bizantsko i Perzijsko carstvo da dopuste razvitak dviju arapskih drava na arapskim granicama Sirije i Iraka. Drave Gasan i Hira bile su obje kranske, najprije monofizitske, a kasnije nestorijevske. Obje su imale primjesu aramejske i helenistike kulture, od koje je poneto otjecalo u unutranjost. Rana povijest Gasana je nejasna i poznata samo iz arapske predaje. Poznata povijest poinje 529. n. e., kad je Justinijan uinio filarhom i patricijem Harisa IV. (u grkim, izvorima Aretas), poto je pobijedio arapske vazale Perzije. Gasanidi su ivjeli u blizini rijeke Jarmuk, i prije bi se reklo, da ih je Bizant priznao, nego da ih je postavio. Uoi pojave Islama Heraklije je kao mjeru tednje, nakon skupog rata s Perzijancima, obustavio novane pomoi, koje je dotada Bizant plaao Gasanidima, pa su zato muslimanski osvajai zatekli u Gasanu ogorenje i nelojalnost prema Bizantu. Na granicama pokrajine Iraka, koji je bio pod perzijskom vlau, leala je arapska kneevina Hira, vazalna drava perzijskih careva Sasanida. Kad su oni bili jaki, Hira je bila zavisna, a kad su bili slabi, ponaala se samopouzdano. Uloga Hire u sasanidskom carstvu bila je ista kao i uloga Gasanidske drave u Bizantskom carstvu. U perzijskim ratovima protiv Bizanta Arapi iz Hire sluili su obino kao pomona vojska. Oni su postigli najvei stupanj nezavisnosti pod El-Mundirom III., suvremenikom i neprijateljem Gasanida Harisa. Hiru je arapska tradicija uvijek smatrala bitnim, dijelom arapske zajednice, koji je u izravnom dodiru s ostalim dijelovima Arabije. Premda je bila vazal Perzije, njena je kultura potjecala uglavnom sa Zapada, iz kranske i helenistike civilizacije Sirije. Isprva su stanovnici Hire bili pogani, ali su se 13

obratili na nestorijevsko kranstvo, koje su donijeli sa sobom zarobljenici. Vladajuu dinastiju Lakm istrijebio je nakon pobune perzijski car Hozroe II. i poslao perzijskog namjesnika da vlada pomou jedne arapske marionete. God. 604. pridola arapska plemena potukoe Perzijance i naselie se u tom kraju dokrajivi tako dravu Hiru i perzijsku ekspanziju u sjeveroistonoj Arabiji. Neposredna strana vlast bila je drugi izvor ogranienog vanjskog utjecaja. Kratkotrajna abesinska i perzijska vladavina u Jemenu, te perzijske i bizantinske granine oblasti u sjevernoj Arabiji sluile su kao kanali kroz koje su Arapi donekle upoznali napredniju vojnu tehniku toga vremena i kroz koje su protjecali neki drugi materijalni i kulturni utjecaji. Ti vanjski utjecaji odrazili su se kod Arapa na nekoliko naina; materijalno, Arapi su pribavili oruje, nauili njegovu upotrebu i naela vojne organizacije i strategije. U graninim, pokrajinama na sjeveru arapske su pomone ete bile potpomagane i vjebane na irokoj osnovi. Tkanine, hrana, vino, a vjerojatno i umijee pisanja, doprli su do Arapa istim putem. Intelektualno, religije Srednjeg Istoka sa svojim monoteistikim naelima i moralnim idejama donijele su Arapima dah kulture i knjievnosti i tako stvorile bitan temelj za kasniji uspjeh Muhamedova poslanja. Taj odziv na strane utjecaje ogranien je na odreena podruja, osobito na sjedilako stanovnitvo june Arabije i Hedasa. Usprkos opsegu i brojanoj vanosti nomada, upravo su sjedilaki elementi, a napose oni koji su ivjeli i radili na transarapskim trgovakim putovima, dali oblik stvarnoj povijesti Arabije. Uzastopna premjetanja tih putova uvjetovala su promjene i revolucije u arapskoj povijesti. U drugoj polovini estog stoljea n. e. zbila se promjena od dalekosenog znaenja. Put Eufrat-Perzijski zaljev, kojim se dotada najvie sluila trgovina izmeu istonog Sredozemlja i daljeg Istoka, postao je teak zbog neprestanih ratova izmeu Bizantskog i Perzijskog carstva, a ometala su ga politika suparnitva, carinske barijere i ope rasulo zbog neprestanog sukoba. U Egiptu je takoer vladao nered, pa on nije pruao alternativni put kroz dolinu Nila i Crveno more. Stoga su se trgovci ponovo vratili na tei, ali mirniji put iz Sirije kroz zapadnu Arabiju u Jemen, gdje su indijski brodovi dolazili u jemenske luke. I sam Jemen bio je pao pod stranu vlast. Nabatejsko i palmirsko kraljevstvo, koja su ranije evala zbog istog spleta uzroka, odavna su nestala. Stvorenu mogunost iskoristila je Meka. Rana povijest Meke je nejasna. Ako je ona isto to i Makaraba grkog geografa Ptolomeja, kao to su neki tvrdili, onda je vjerojatno bila osnovana kao postaja na junoarapskoj mirodijskoj cesti prema Sjeveru. Ona je dobro smjetena na raskrsnici komunikacija: na jug prema Jemenu, na sjever prema Sredozemlju, na istok prema Perzijskom zaljevu, na zapad prema crveno-morskoj luci Dida i morskim putem prema Africi. Neto prije pojave Islama Meku je osvojilo sjeveroarapsko pleme Koreja, i ona se brzo razvila u vano trgovako mjesto. Korejski trgovci imali su trgovake sporazume s bizantinskim, abesinskim i perzijskim pograninim vlastima, i vodili su obimnu trgovinu. Dva puta na godinu otpremali su velike karavane na sjever i na jug. To su bila kooperativna poduzea, koja su organizirali sindikati trgovaca i investitora iz Meke. U drugo doba godine slali su i manje karavane, a ima nekih dokaza i o pomorskoj trgovini s Afrikom. U susjedstvu Meke odravalo se nekoliko sajmova, od kojih je najvaniji sajam u Ukazu. Bili su ukljueni u ekonomski ivot Meke i pomogli su joj da proiri utjecaj i ugled grada meu okolnim plemenima. Stanovnitvo Meke bilo je razliito. Glavni i vladajui element poznat kao unutarnji Koreji sastojao se od neke vrsti trgovake aristokracije poslovnih ljudi, bankara i trgovaca, poduzetnika i stvarnih gospodara tranzitne trgovine. Poslije njih dolaze takozvani vanjski Koreji, sloj malih trgovaca, koji su se kasnije doselili i bili nieg statusa, i napokon proletarijat stranaca i beduina. Izvan Meke bili su Arapi Korej, zavisna beduinska plemena.

14

Vladavinu u Meki sretno je opisao Lammens kao trgovaku republiku kojom upravlja sindikat bogatih poslovnih ljudi. Ali ta nas reenica ne smije zavesti na pomisao o organiziranim republikanskim ustanovama po zapadnom uzoru. Koreji su tek bili izronili iz nomadstva i njihov je ideal jo nomadski maksimum individualne slobode i minimum javne vlasti. Onakvu vlast, kakva je postojala, vrilo je vijee Mahala, neka vrst gradskog ekvivalenta za plemenski medlis, a sastojalo se 6d velikaa i glavara obitelji, koji su bili birani po bogatstvu i poloaju. Ta je vlast bila sasvim moralna i sastojala se u ubjeivanju, ali je stvarna osnovica jedinstva ostala klasna solidarnost trgovaca. Ta se solidarnost vrlo dobro pokazala na primjeru borbe protiv Muhameda. Trgovako iskustvo i mentalitet buroazije Meke osposobilo ih je za suradnju, organizaciju i samokontrolu, koja su svojstva bila rijetka u Arapa, ali izuzetno vana u upravljanju golemim carstvom, koje je trebalo da padne pod njihovu vlast. To je bila sredina, u kojoj se rodio Muhamed, prorok Islama.

II MUHAMED I POJAVA ISLAMA


Tako smo ti dali otkrie u arapskom jeziku; da bi opomenuo majku gradova (Meku) i okolna plemena, da bi upozorio na dan opeg sastanka. ..4
(KURAN, XLII, 7)

U raspravi o Muhamedu i porijeklu Islama Emest Renan primjeuje, da se za razliku od drugih religija, koje su obavljene misterijem, Islam rodio u punoj svjetlosti povijesti. Njegovi su korijeni na samoj povrini, a ivot njegovih osnivaa poznat nam je isto tako dobro kao i ivot reformatora iz XVI. stoljea. Ta se Renanova primjedba oslanja na obilan biografski materijal u Siri, tradicionalnom muslimanskom ivotopisu Proroka. Kad su se pri upravljanju prostranim carstvom Arapi sukobili sa svim moguim problemima i potekoama, kakve se nisu pojavljivale za Prorokova ivota, postavljen je princip, da nije mjerodavan samo Kuran, rije boja, kao vodi za ivot, nego i cjelokupna djelatnost i izjave Proroka za njegova ivota. Te djelatnosti i izjave sauvane su u obliku tradicija (arapski hadis), a svaki je pojedini hadis zasvjedoen od itavog niza svjedoka u obliku ja sam uo od... koji je uo od... koji je uo od ... koji je uo o Proroka. Kroz nekoliko generacija od Prorokove smrti izrasla je opsena zbirka hadisa, koji su obuhvaali svaku stranu njegova ivota i misli. Na prvi pogled hadisi bi sa svojim briljivim nabrajanjem svjedoka, koje u svakom pojedinom sluaju ide unatrag do oevica, mogli izgledati kao pouzdana vrela, kakva se mogu samo poeljeti. Ali tu nastaju tekoe. Sakupljanje i zapisivanje hadisa izvreno je tek za vrijeme druge ili tree generacije poslije Prorokove smrti. A u tom su periodu mogunosti i pobude za falsificiranje bile gotovo neograniene. Na prvom mjestu, puki protek vremena i nepouzdanost ljudskog sjeanja ve su dovoljni da dovedu u sumnju svjedoanstvo, koje se usmeno prenosilo blizu sto godina. Ali bilo je i razloga za svjesno iskrivljavanje. U periodu neposredno nakon Prorokove smrti islamska se zajednica snano razvijala. Pokoreni narodi unijeli su u Islam svakovrsne nove drutvene, politike, pravne i religiozne probleme i shvaanja, te su mnogi od tih ideja i rjeenja prikazani kao da su potekli iz usta Proroka, pomou lanih hadisa. To je ujedno bio period estokih unutarnjih sukoba meu pojedincima, obiteljima, strankama i sektama u Islamskoj vjerskoj zajednici. Svatko je smatrao, da najbolje podupire svoju vlastitu tezu tako, to daje hadise to su se mogli pripisivati Proroku, ili to su izraavali prikladno stanovite u njegovu korist. Uzmimo samo primjer odgovarajuih poloaja i vanosti pojedinih obitelji u Meki za Prorokova ivota: njih je suparnitvo njihovih potomaka toliko iskrivilo u hadiskoj literaturi, da se ne mogu ni prepoznati.
4

Prijevod Hadi Ali Rize Karabega 1937.

15

I sami su muslimani veoma rano uvidjeli, koliko mnogo ima lanih hadisa, pa su razvili itavu kritiku nauku, da bi se razlikovali pravi hadisi od krivotvorenih, to ih je izmislila pobona ili bezbona prijevara. Tradicionalna kritika sluila se iskljuivo ispitivanjem lanca svjedoka odbacujui neke izvjestioce zbog njihovih navodnih predrasuda ili zbog toga, to oni nikad nisu imali mogunosti da dobiju obavijest, koju su, kako tvrde, predali dalje. Moderni su kritiari naglasili vane nedostatke takvog prilaenja. Na prvom mjestu, jednako je lako izmisliti lanac svjedoka kao i tradiciju. U drugom redu, odbacivanje izvjestilaca uzimajui kao probni kamen miljenje, zapravo je pobjeda nekog posebnog miljenja i prihvaanje tog miljenja kao mjerila za prosuivanje drugih miljenja. Moderna kritika radije postupa tako, da podvrgava i tekst samih tradicija historijskoj i psiholokoj analizi. Detaljna, ponekad i sitniava kritika Caetanija i Lammensa pokazala je, da itavu hadisku literaturu, od koje Prorokov ivotopis predstavlja jedan dio, treba uzeti oprezno i s rezervom i da valja dobro vagnuti i ispitati svaki pojedini hadis prije no to se moe prihvatiti kao autentian. Neprijeporan izvor Prorokova ivota je sam Kuran, zbirka izreka, to ih je za ivota dao narodu Meke i Medine kao izravno objavljenje boje rijei. Uz pomo Kurana i ogranienih svjedoanstava iz drugih izvora mogue je sastaviti Muhamedovu biografiju, koja dodue ne e nipoto biti tako potanka kao ona, to je daje Predaja i raniji evropski pisci koji su se drali Predaje, ali e biti ipak dovoljna da nam otkrije osnovno znaenje njegova ivota. Malo je to poznato o Muhamedovu porijeklu i djetinjstvu, pa ak je i to malo postepeno postajalo nesigurno, jer je napredak zapadne nauke osporavao sve vie injenica muslimanske tradicije. ini se, da se Prorok rodio u Meki izmeu 570. i 580. n. e. u obitelji Benu Haima iz plemena Koreja, koja je bila ugledna, premda nije pripadala vladajuoj oligarhiji. Muhameda je kao siroe u siromanim prilikama vjerojatno odgojio njegov djed. Bogatstvo i poloaj stekao je oenivi Hatidu, udovicu bogata trgovca, koja je bila nekoliko godina starija od njega. Ti su dogaaji nali odjeka u jednom stihu iz Kurana: Ne bijae li ti siroe i nije li te on prihvatio (Svevinjom njegom)? On te je naao izgubljena (uzrokom doticaja s neznabocima) i uputio te je, On te je naao neimuna, pa te je obogatio.5 (Kuran, XCIII, 68) Vjerojatno je, premda nije sigurno, da se i sam bavio trgovinom. Meka je bila trgovaki grad, i esta upotreba trgovakih metafora i reenikih obrata u Kuranu upuuju na trgovako iskustvo. Tradicije, koje govore o trgovakim putovanjima u susjedne zemlje, nisu posve pouzdane. Doista, u Muhamedovim propovijedima ima malo znakova, da je on te zemlje poznavao. Glavni problem njegova duhovnog obrazovanja namee opet mnoga pitanja. Sigurno je, da je bio izloen idovskom i kransko utjecaju. To nam potvruju upravo ideje o monoteizmu i objavljenju kao i mnogi biblijski elementi u Kuranu. Ali Muhamed nije itao Bibliju. Muslimanska predaja kae, da je bio nepismen. To moda i nije istina, ali njegove verzije biblijskih pria upuuju na to, da je svoje biblijsko znanje dobio posredno, vjerojatno od idovskih i kranskih trgovaca i putnika, koji su bili pod midrakim i apokrifnim utjecajima. Predaja govori o nekim ljudima zvanim Hanifije, poganima iz Meke, koji su bili nezadovoljni s vladajuim idolopoklonstvom svoga naroda, te su traili istiji oblik religije, ali nisu bili voljni da prime ni judaizam ni kranstvo. Moda bi meu njima trebalo traiti Muhamedove duhovne korijene. Muhamed je prvi put osjetio Nadahnue kad se pribliavao etrdesetoj godini ivota. Da li je to bio vrhunac, dugog razvitka ili iznenadno buenje, kao to hoe Kuran i tradicija, nije sigurno, ali ovo posljednje ini se vjerojatnije. Stanovnicima Meke izgledalo je njegovo rano propovijedanje bezopasno, pa mu se nisu opirali. U to vrijeme on po svoj prilici nije pomiljao da osnuje novu religiju, nego je zapravo teio da dade
5

Prijevod Hadi Ali Rize Karabega, Mostar, 1937.

16

Arapima njihovo objavljenje, kao to su ga prije toga dobili drugi narodi na svojim jezicima. Poglavlja Kurana nastala u Meki uglavnom su religiozna i bave se prvenstveno jedinim i iskljuivim Bogom, grenou idolopoklonstva i neminovnou bojeg suda. U poetku je naao malo pristalica, a i to uglavnom meu siromanijim slojevima. Meu prvim obraenicima bili su njegova ena Hatida i njegov neak Alija, koji je kasnije postao etvrti kalif. Ali to je Muhamed postajao nasrtljiviji i to je otvorenije napadao postojeu religiju Meke, to se meu vladajuim elementima pojaao i otpor prema njemu i njegovim sljedbenicima. Jedan uenjak iz devetnaestog vijeka nastodao je prikazati borbu mlade muslimanske zajednice i oligarhije, koja je vladala Mekom kao klasni sukob, u kojem je Muhamed predstavljao obespravljene i njihov otpor protiv vladajue buroaske oligarhije. Premda to shvaanje istie jedan aspekt Muhamedova propovijedanja na tetu ostalih, ono je ipak istinito utoliko, to je on potporu dobio meu siromanijim klasama i to je otpor oligarhije bio uglavnom ekonomskog porijekla. Otpor se zasnivao na dva razloga. Prvi i najvaniji bio je strah, da e ukidanje stare religije i statusa svetita u Meki liiti grad jedinstvenog i unosnog poloaja, to ga je imao kao sredite hodoasnitva i poslova. Drugi je razlog bio prigovor nametanju ovjeka koji sam ne pripada jednoj od vladajuih obitelji. Ako su ti razlozi bili ekonomski, otpor se izrazio vie politiki no religiozno, te je konano natjerao i Muhameda na politiku akciju. Posljednje razdoblje njegova boravka u Meki bilo je obiljeeno progonom muslimana, koji dodue nije bio tako estok kao to hoe Predaja, ali je ipak bio dovoljno vaan da izazove bijeg jedne grupe obraenika u Abesiniju. Meutim, uprkos progonu, Islam, kako je bilo nazvano prihvaanje Muhamedove vjere, i nadalje je privlaio nove pristalice. Meu njima bili su najugledniji Ebu Bekir, Omar, lan manje vane obitelji Benu Adi, koji je zbog brzih odluka i djelovanja bio od ogromne vrijednosti za novu zajednicu, i Osman, lan kue Omeja, jedne od vladajuih obitelji Meke, jedini vaniji obraenik iz redova vladajue klase. Muhamed je morao traiti uspjeh na drugoj strani, jer nije mogao da uspjenije suzbije opoziciju. Poslije promaenog pokuaja u gradu Taifu, odazvao se pozivu naroda Medine, da se preseli tamo. Grad Medinu, nekih 280 milja sjeveroistono od Meke, prvobitno su naseljavala idovska plemena sa sjevera, napose plemena Benu Nadir i Benu Korejza. Prilino bogatstvo grada privuklo je poganske Arape, koji su najprije doli kao tienici idova, dok konano nisu njima zavladali. Medina ili, kako se zvala prije Islama, Jesrib, nije uope imala stalne vlasti ni u kojem obliku. Neprijateljstvo suparnikih arapskih plemena Evsa i Hazrea rascijepalo je grad, a idovi su odravali nesigurnu ravnoteu snaga. Bavili su se uglavnom poljoprivredom i zanatstvom, te su bili ekonomski i kulturno superiorniji Arapima i stoga omrznuti. Vidjet emo, da su Arapi, im su pomou Muhameda postigli jedinstvo, napali i na kraju unitili idove. Preseljenje Muhamedovo iz Meke u Medinu Hidra, kako se zove arapski bilo je prekretnica, i kasniji narataji s pravom su ga uzeli kao poetak muslimanskog kalendara. Koreji nisu ozbiljnije ni pokuali da to sprijee, i Muhamed je napustio Meku bez urbe. Prije bi se moglo rei, da je pozvao svoje sljedbenike, nego da im je naredio da idu, a sam je ostao do posljednjeg u Meki, bez sumnje i zato, da doe u Medinu ne kao usamljeni i progonjeni izgnanik, ve kao poglavar odreene grupe sa stanovitim poloajem. Medinjani nisu pozvali Muhameda toliko kao bojeg ovjeka, koliko kao ovjeka neobino snana duha, koji je mogao da im poslui kao sudija, da bi rijeio njihove unutarnje razmirice. Za njih je Islam bio koristan ne toliko kao nova religija, ve kao sistem koji im je mogao dati sigurnost i disciplinu. Za razliku od Mekanaca, oni nisu imali naslijeenih interesa u poganstvu i mogli su po svojoj volji prihvatiti religiozni aspekt Islama, ukoliko je zadovoljavao njihove politike i socijalne potrebe. Potpuno religiozno obraenje Medinjana zbilo se tek mnogo kasnije. Medinjani su se otpoetka razilazili u tome treba li pozvati tog sudiju izvana. Oni, koji su podupirali Muhameda, 17

poznati su u Predaj kao Ansar, pomagai, a onima, koji su mu se protivili, dan je ne ba laskav naziv Munafik, licemjeri. Toj razlici u miljenju dali su religiozno obiljeje kasniji ljetopisci. Hidri su prethodili dugotrajni pregovori, i ona se konano zbila godine 622. n. e. to je prvi siguran datum u islamskoj povijesti. Hidra oznauje prekretnicu u Muhamedovu ivotu i revoluciju u Islamu. U Meki je Muhamed bio privatni graanin, u Medini glavni sudac zajednice. U Meki se morao ograniiti na to, da se vie manje pasivno protivi postojeem poretku, u Medini je vladao. U Meki je propovijedao Islam, u Medini ga je mogao provoditi. Ta je promjena nuno utjecala na karakter, djelatnost i doktrine Muhameda i samog Islama; zapisi prelaze iz legende u povijest. Muhamedova vladavina u Medini poela je s ozbiljnim tekoama. Imao je malo zaista privrenih pristalica, koji su se sastojali od Muhadira, onih Mekanaca to su ga pratili, i od medinskih Ansara, koji su se morali sukobiti s aktivnim protivljenjem licemjera; to je protivljenje bilo ilavo, premda je bilo uglavnom politiko, sve dok se licemjeri nisu izmirili s novom vjerom zbog opipljivih koristi, koje im je ona kasnije donijela. Muhamed se bio nadao, da e ga idovi prijateljski doekati, jer e ih njihova vjera i pisma, tako je on mislio, navesti da prihvate tvrdnje arapskog Proroka s veom simpatijom i razumijevanjem. Da bi ih umirio, prihvatio je stanovit broj idovskih obreda ukljuivi i post Kipur i klanjanje prema Jeruzalemu. Meutim, idovi su s prezirom odbacili pretenzije neidovskog proroka i oduprli mu se ba na religioznom podruju, gdje je bio najosjetljiviji. Njihov otpor svrio je neuspjehom zbog njihova unutarnjeg nejedinstva i omrznutosti meu Medinjanima openito. Poto je Muhamed shvatio, da s te strane ne e dobiti potporu, odbacio je kasnije idovske obrede koje je bio prihvatio, zamijenio je Jeruzalem Mekom kao smjerom klanjanja i openito je svojoj vjeri dao strogo arapski i nacionalni karakter. Otkako je doao u Medinu, imao je dovoljno politike snage da zatiti sebe i svoje sljedbenike od estoke opozicije, koja je bila slina onoj Korej. Shvativi da religiozne doktrine, koje su bile njegov pravi cilj, trebaju potporu politike vlasti, on je djelovao politiki te je vjetom diplomacijom pretvorio svoju politiku mo u religioznu vlast. Arapski su nam historiari sauvali dokument, koji je veim dijelom nesumnjivo vjerodostojan, a daje nam poetni ustav rane medinske zajednice. Po rijeima ljetopisca: Muhamed je napisao i meu Muhadirima i Ansarom objavio dokument, u kojem se sporazumio i zakljuio ugovor sa idovima, te im potvruje slobodno ispovijedanje njihove vjere i vlasnitvo njihovih dobara, nameui im stanovite uvjete i dajui im izvjesna prava. Dokument nije ugovor u evropskom smislu, nego je vie jednostran proglas. Svrha mu je bila sasvim praktina i administrativna te pokazuje oprezan i obazriv karakter Proroka. Dokument je uredio odnose izmeu mekanskih doseljenika i medinskih plemena, te izmeu njih i idova. Zajednica koju je osnovao, Uma, predstavlja razvitak predislamskog grada s nekoliko bitnih promjena i oznaava prvi korak prema kasnijem islamskom despotizmu. Ona potvruje plemensku organizaciju i obiaje, pri emu svako pleme zadrava svoje obveze i povlastice to se tie inozemaca. Ali unutar Ume svi se moraju odrei svih tih prava i sve sporove iznijeti pred Muhameda, da ih rijei. Samo su Koreji posebno izuzeti. Nijedan dio Ume nije smio sklopiti zaseban mir s nekim vanjskim tijelom, a oni, koji bi se ogrijeili o Umu, stavljeni su izvan zakona. Tonije je rei, da je Uma nadopunila, a ne istisnula obiaje predislamske Arabije, i sve su njezine ideje u granicama plemenskog ureenja. Ona je zadrala predislamske obiaje to se tie svojine, braka i odnosa izmeu pripadnika istog plemena. Zanimljivo je primijetiti da se taj prvi ustav arapskog Proroka bavi gotovo iskljuivo graanskopravnim i politikim odnosima meu samim graanima te izmeu graana i stranaca. Pa ipak su se dogodile vane promjene. Najvanija je u tome, to je vjera nadomjestila krvno srodstvo kao drutvena spona. Jo su u predislamskom plemenu bog i kult bili oznaka nacionalnosti, i otpadnitvo je bilo vanjski izraz izdaje. Promjena je ustvari 18

znaila potiskivanje krvne osvete unutar Ume i postignue veeg jedinstva putem posredovanja. Jednako je vano bilo novo shvaanje vlasti. eik Ume, to jest sam Muhamed, djelovao je za one, koji su se zaista obratili, ne na osnovu neke vlasti pod uvjetom ili po pristanku, to bi mu je preko volje podarilo pleme, te bi je uvijek moglo opozvati, ve na temelju apsolutnog religioznog ovlatenja. Izvor vlasti prenesen je od javnog miljenja na boga, koji ju je podijelio Muhamedu kao svom odabranom apostolu. Uma je, prema tome, imala dvojak karakter. S jedne strane bila je politiki organizam, neka vrsta novog plemena, kojem je Muhamed bio eik, a muslimani i ostali lanovi. Ali je u isto vrijeme imala u osnovi religiozno znaenje. To je bila religiozna zajednica, teokracija. Politiki i religiozni ciljevi nisu se nikad pravo razlikovali u Muhamedovoj misli i u mislima njegovih suvremenika. Taj je dualizam bitno svojstven islamskom drutvu, kojega je zametak Muhamedova Uma, te je bio neizbjean u to vrijeme i na tom mjestu. U primitivnoj arapskoj zajednici religija se morala izraziti i organizirati politiki, jer drugi oblik nije bio mogu. Obrnuto, samo je religija mogla spojiti Arape u jedinstvenu dravu, jer im je svaka ideja o politikoj vlasti bila tua. Doseljenici, bez ekonomske podloge i ne elei da budu sasvim zavisni od Medinjana, prepustili su se jedinom preostalom zanimanju, hajdukovanju. Evropski su pisci izrazili mnogo pravednog gnjeva nad bojim Apostolom, koji vodi vjernike u pljakake napade na trgovake karavane; ali u uvjetima onog vremena i prema moralnim pojmovima Arapa hajdukovanje je bilo prirodno i zakonito zanimanje, i ono ne baca nikakvu ljagu na Proroka zato to ga je prihvatio. Pohodi protiv mekanske trgovine sluili su dvostrukoj svrsi; s jedne strane pomogli su da se nad gradom odri blokada, koja ga je jedina mogla nagnati da se podini novoj vjeri, a s druge strane poveali su mo, bogatstvo i ugled Ume u Medini. U oujku 624. g. 300 muslimana pod vodstvom Muhameda iznenadilo je mekansku karavanu u Bedru. Napadai su zadobili mnogo plijena, i njihova postignua slave se u Kuranu kao izraz boanske dobre volje. Bitka kod Bedra pridonijela je uvrenju zajednice i predstavlja poetak nove vrste objavljenja. Otada se medinska objavljenja sasvim razlikuju od mekanskih i bave se praktinim problemima vlasti, raspodjele plijena i tome slino. Pobjeda je omoguila reakciju protiv idova, a konano i protiv krana, koji su sada bili optueni, da su krivotvorili svoje vlastite svete knjige, kako bi sakrili proroanstvo o Muhamedovu dolasku. I sam se Islam poeo mijenjati. Muhamed je sada sasvim otvoreno propovijedao novu religiju, nazivajui sebe Nadahnutim prorokom. Nova vjera bila je jo vie arapska, i poto je Kaba u Meki prihvaena kao mjesto hodoaa, osvajanje grada postalo je vjerska dunost. U oujku 625., kao odgovor na sve veu opasnost od medinskog hajdukovanja, Koreji poslae ekspediciju protiv Muhameda i porazie muslimane na padinama Uhuda. Ali nisu se osjeali dovoljno jaki da produe prema Medini, pa su se vratili natrag. Muslimanska zajednica nije pretrpjela neki stvarni poraz, i Muhamed je, kao i nakon bitke kod Bedra, napao i protjerao jo jedno idovsko pleme. Meutim, Koreji se jo ne bijahu okanili borbe. U proljee 627. mekanska je armija od kojih 10.000 ljudi napredovala prema Medini i opsjela grad. Ali kako nam u suglasnosti s predajom kae jedan perzijski obraenik bilo je dovoljno da se iskopa obian jarak oko grada, pa da se razbije opsada, i nakon etrdeset dana vojska Koreja se povukla. Nakon te pobjede dolo je do istrebljenja idovskog plemena Korejza. U rano proljee god. 628. Muhamed se osjeti dovoljno jakim, da pokua napasti Meku. Meutim, dok su bili na putu, postalo mu je jasno, da je pokuaj preuranjen, i pohod se pretvorio u miroljubivo hodoae. Muslimanski voe sastali su se s mekanskim pregovaraima na mjestu zvanom Hudejbijja, na granicama svetog teritorija oko Meke, na kojem je prema predislamskim obiajima bilo zabranjeno voditi bilo kakve borbe u stanovito doba godine. Pregovori su zavrili desetgodinjim primirjem, i muslimanima je bilo dano- pravo da hodoaste u Meku idue godine i da tamo ostanu tri dana. 19

Meu najvatrenijim muslimanima bilo je i otpora protiv takvog neodlunog rezultata. Ali otpor je upuen na drugu stranu napadom na idovsku oazu Kaibar. Muslimanska pobjeda kod Kaibara oznauje prvi dodir izmeu muslimanske drave i osvojenih nemuslimanskih naroda te ini temelj za kasnije sporazume iste vrsti. idovi su zadrali svoju zemlju, ali su plaali 50% kao danak. Idue godine Muhamed je s dvjesta sljedbenika doao u Meku na hodoae, gdje su mu sve vei ugled i snaga nove vjere doveli nove obraenike. Meu njima su bili Amr ibn ul As i Halid ibn ul Velid; oba su kasnija odigrali vanu ulogu u islamskim pobjedama. Kad je u sijenju god. 630. neki Mekanac ubio jednog muslimana zbog sasvim privatnih razmirica, to je posluilo kao casus belli za konani napad i osvajanje Meke. Poto je zauzeta Meka i Koreji podvrgnuti Umi Islama, Prorokova je misija zapravo ispunjena za ivota, i u preostalim godinama svoga ivota, ini se, vie se nije bavio nikakvom ozbiljnom djelatnou. Najznaajnije obiljeje posljednje godine bila je reakcija nomadskih plemena prema novoj zajednici u Medini. U pregovorima s plemenima Muhamed je naiao na posve nepovoljne uvjete. Njegov sistem bio im je tu u svakom pogledu, jer je traio da se odreknu svoje snane ljubavi prema osobnoj nezavisnosti te znaajnog dijela prihvaenih pravila o vrlini i praiskonskih tradicija. Treba odati priznanje Prorokovoj dravnikoj vjetini, to je shvatio i u velikoj mjeri prebrodio te potekoe. Njegov konani i stvarni cilj obraenje nije bio nikada stvarno postignut, i sve do danas mjerodavni gledaju na Islam beduina sa stanovitom sumnjom. Neposredni i vanjski cilj njegove diplomacije poslije Hidre bio je da proiri vlastiti utjecaj na tetu utjecaja Koreja. To je postigao izbjegavajui trvenja s plemenskim predrasudama, usredsreujui se na vojne i politike poslove u svojim kolektivnim odnosima s plemenima, ostavljajui religiju individualnom obraenju. Uvjeti Muhamedovih utanaen ja s plemenima bili su uvijek isti pleme pristaje da prizna sizerenitet Medine, da se uzdri od napada na muslimane i njihove saveznike i da plaa zekat, muslimanski religiozni namet. U nekim su sluajevima prihvaali i medinske poslanike. S udaljenijim plemenima Muhamed je ugovarao na osnovi jednakosti, a ta su se plemena odnosila blagonaklono i odravala neutralnost prema prilikama. Poto je osvojena Meka, poeli su promuslimanski pokreti djelomice sasvim politike naravi meu udaljenijim plemenima. To posvjedouje snagu i ugled Ume, a imalo je oblik itavog niza netraenih poklonstava u Medinu, koja su u muslimanskoj povijesti poznati kao Vufudi. Ti su poslanici nudili politiko podinjavanje, kako ga je shvaao Muhamed, premda nije iskoristio priliku, koja mu se nudila, za religioznu propagandu. Sklopljeni ugovor bio je politiki i odnosio se osobno na vladara Medine, te je prema arapskom obiaju sam po sebi prestajao njegovom smru. Meu jo daljim plemenima, koja su bila pod utjecajem sirske i perzijske civilizacije i suvie daleko da bi osjetila snagu muslimanske vojske i oprla se toj snazi, postojale su manjine pod religioznim utjecajem. Ba od tih manjina, vie nego od samih plemena, potekli su Vufudi. Prorok je umro 8. lipnja 632. poslije kratke bolesti. Postigao je vrlo mnogo: poganskim narodima zapadne Arabije donio je novu religiju, koja je sa svojim monoteizmom i etikim doktrinama stajala na neuporedivo vioj razini negoli poganstvo, to ga je zamijenila; toj religiji dao je knjigu otkrovenja, koja je u iduim stoljeima trebala da postane vodi miljenja i ponaanja bezbrojnih milijuna vjernika. Ali uinio je jo vie od toga: osnovao je dobro organiziranu i dobro naoruanu zajednicu i dravu, koja je zbog svoje snage i ugleda postala dominantan faktor u Arabiji. Kakvo je, dakle, konano znaenje ivota arapskog Proroka? Tradiciji vjerni muslimani jedva da i postavljaju takvo pitanje. Muhamed je bio posljednji i najvei boji apostol, poslan kao Nadahnuti prorok da konano objavi i boju rije ovjeanstvu. Njegov ivot i uspjesi bili su predodreeni i neizbjeni, i ne trebaju nikakva daljnog objanjenja. Samo je pobona mata kasnijih pokoljenja vjernika zaodjela magloviti lik 20

Proroka bogatom i raznobojnom tkaninom bajki, legenda i udesa, a nije shvatila, da mu, umanjujui njegovo bitno historijsko obiljeje, oduzima jedno od najprivlanijih svojstava. Zapad je takoer imao svoje legende o Muhamedu, od smijenih zabluda i klevetnikih srednjovjekovnih polemika i paskvila pa do lanog lika Voltaireova Mahometa. Poevi kao neka vrst demona ili lanog boga, koga tuju u grijenom trojstvu sa sotonom i termagantom, srednjovjekovni Mahund iahurio se na Zapadu u arhikrivovjerca, kojem je Dante dodijelio istaknuto mjesto u Paklu nazvavi ga Seminator di scandalo e di scisma, da bi se kasnije, poslije Reformacije, pretvorio u lukava i sebina varalicu. Jedna legenda, veoma proirena na srednjovjekovnom Zapadu, opisivala je Muhameda ak kao ambiciozna i razoarana rimskog kardinala, koji je, kad mu nije uspjelo da bude izabran za papu, potraio drugaije zanimanje kao lani prorok. Posljednji tragovi zapadne teoloke predrasude mogu se jo zamijetiti u djelima nekih modernih uenjaka, kako se skrivaju iza nazubljenih fusnota akademskog aparata. Moderni historiar ne e spremno povjerovati, da je tako velik i znaajan pokret pokrenuo neki sebini varalica. Niti e se on zadovoljiti pukim vrhunaravnim objanjenjem, bez obzira na to, da li ono pretpostavlja boansku ili avolsku pomo. On e radije, kao Gibbon, s prigodnom skromnou ispitivati ne koji su zaista bili prvotni, ve koji su bili sekundarni uzroci brzog porasta nove vjere. Muhamed nije toliko stvorio novi pokret, koliko je oivio i usmjerio strujanja, koja su ve postojala meu Arapima u njegovo doba. To, to se poslije njegove smrti aktivnost iznova razbuktala, a nije splasnula, pokazuje, da je njegov ivotni uspjeh bio odgovor na velike politike, drutvene i moralne potrebe. Tenja k jedinstvu i ekspanzija ve se prije toga, iako bez uspjeha izrazila u kratkotrajnom carstvu Kinde. Potreba za viim oblikom religije bila je dovela do irenja judaizma, kranstva i do jo vanijeg pokreta arapskih Hanifija. ak i za Prorokova ivota djelovao je uporedo s njim jo itav niz lanih proroka meu drugim arapskim plemenima na drugim dijelovima poluotoka; njihova je aktivnost bila dijelom oponaanje, ali dijelom i uporedni razvitak. Muhamed je probudio i usmjerio skrivene snage arapskog nacionalnog preporoda i ekspanzije. Ali drugima je palo u dio da to potpuno dovre.

III DOBA OSVAJANJA


Vidjeli ste... kako se njihova veliina rodila iz Poslanja, a njihovo poslanje proirilo vjerom, a njihova vjera postala mona proroanstvom, a njihovo je proroanstvo osvojio Sveti zakon, a njihov je Sveti zakon uvrstio Kalifat, a njihov je Kalifat napredovao zbog vjerske i svjetovne politike...
(EBU HAJAN ET TEVHIDI: KITABUL IMTA VEL MUANASA)

Poetkom sedmog stoljea Bliski i Srednji Istok bio je podijeljen izmeu dvaju suparnikih carstava, Bizanta i Perzije. Povijest triju prethodnih stoljea bila je uglavnom povijest njihovih borbi. Bizantsko carstvo, sa svojom velikom prijestolnicom Konstantinopolom, imalo je grku kulturu i kransku religiju, ali je u velikoj mjeri jo imalo rimsku dravnu upravu. Glavna osnovica njegove moi bila je Anatolska visoravan, koja je u to vrijeme bila jo potpuno helenska. Prema jugu lee pokrajine Sirija i Egipat. U njima je bizantska vlast bila ugroena na vie naina. Stanovnitvo aramejsko u Siriji, koptsko u Egiptu -- bilo je Grcima tue po rasi, a u manjoj mjeri i po kulturi, i njihov otpor bizantskoj vladavini i tekim porezima, to im ga je ona nametnula, izrazio se u heretikim monofizitskim sektama, koje su bile u krvnoj zavadi s ortodoksnom vjeroispovijeu Carstva. U Palestini su idovi, jo uvijek vaan element, iako nisu bili veina stanovnitva, tee trpjeli od bizantskog ugnjetavanja nego heretiki 21

krani i nisu mnogo voljeli svoje gospodare. Perzijsko carstvo Sasanida pokazuje neku opu slinost s Bizantom. I ovdje je jezgra carstva visoravan Iran koju su nastavali narodi to su govorili jednini indoevropskim jezikom i vladali nad semitskom, vjerski nezadovoljnom pokrajinom Irak kao svojim posjedom. Kultura sasanidske Perzije bila je azijatska i ustvari je izraavala protuhelenistiku reakciju, koja je dovela do propasti Parta. Dravna religija bila je mazdaizam. Unutarnja struktura carstva bila je mnogo slabija od strukture Bizanta. Dok je u Anatoliji organizacija vojnih pokrajina pruala Carstvu vrstu ekonomsku i vojnu osnovu, Perzijsko je carstvo potkraj estog stoljea upravo bilo izronilo iz revolucionarnog potresa, u toku kojeg je slomljen stari feudalni sistem i nadomjeten vojnim despotizmom s plaenikom vojskom. Ali novi poredak nije bio nipoto siguran, i mnoga nezadovoljstva meu stanovnitvom rodila su itav niz opasnih religioznih hereza, koje su ugroavale religiozno pa prema tome i politiko jedinstvo Carstva. Od god. 602. do 628. vodio se posljednji od perzijsko-bizantskih ratova. Svrio je bizantskom pobjedom, ali su obje strane ostale iscrpene i oslabljene uoi neoekivane opasnosti, koja upravo treba da se srui na njih iz Arapske pustinje. Muhamedova smrt ostavila je mladu muslimansku zajednicu u nekoj vrsti ustavne krize. Prorok se nije bio pobrinuo za nasljednike niti je ak bio stvorio vijee po uzoru na plemenski medlis, koje bi moglo vriti vlast u presudnom prelaznom periodu. Jedinstven i iskljuiv karakter vlasti, koju je za sebe prisvojio kao jedini predstavnik Boje volje, ne bi mu doputao da za ivota imenuje nekog sudionika u vlasti pa ni nasljednika. Kasnija predaja ija, da je Prorok imenovao svog roaka Aliju, koji se oenio njegovom keri Fatimom, sigurno je krivotvorena. Pojam zakonitog nasljeivanja bio je u to doba tu Arapima, a slijed dogaaja vjerojatno ne bi bio drukiji sve da je Muhamed ostavio za sobom i sina. Sudbina Mojsijeva potvruje to stanovite. ini se, da je malo utjecala arapska tradicija da eika treba izabrati iz jedne te iste porodice i da su u svakom sluaju pretenzije tastova kao Ebu Bekir ili zetova kao Alija malo znaile u poligamnom drutvu. Arapi su imali jedno jedino pravilo kojeg su se mogli drati, a to je izbor novog plemenskog glavara. Medinjani izabrae pripadnika plemena Hazred i tako su usput otkrili nesavrenost svog Islama. Krizu je rijeila odluna akcija trojice ljudi: Ebu Bekira, Omara i Ebu Ubeide, koji su nekom vrsti dravnog udara nametnuli zajednici Ebu Bekira kao jedinog Prorokova nasljednika. Idueg su dana Mekanci i pripadnici Ansara bili stavljeni pred svren in, koji su nerado prihvatili. Ebu Bekir dobio je naslov Halifa ili Zamjenik (Proroka), koji se u evropskim spisima obino prevodi kao kalif, i izbor Ebu Bekira oznauje poetak velike historijske ustanove- kalifata. Kad su ga izabrali, nisu imali predodbu o kasnijim funkcijama i razvitku tog poloaja. U to vrijeme nitko nije pokuao da ogranii njegovu mo i dunosti. Jedini uvjet da bude imenovan kalifom bio je, da ouva netaknuto Prorokovo naslijee. Vlast, to ju je vrio Ebu Bekir, razlikovala se otpoet-ka u nekoliko vanih stvari od vlasti arapskih plemenskih eika. On je bio ne samo poglavar zajednice, ve i pokrajine. Imao je izvrnu vlast i vojsku, i, budui da je situacija poslije njegova stupanja na prijesto zahtijevala politiku i vojnu akciju, preuzeo je politiku i vojnu vlast, to je u toku vremena postalo bitan dio kalifskog poloaja. Nakon dvije godine, kad je umro Ebu Bekir, uspjelo je Omaru, koji se ve bio osilio u sjeni prijestolja, da bude imenovan bez ozbiljne opozicije. Prvi je zadatak novog reima bio da se vojnikom akcijom suprotstavi pokretu meu plemenima, pokretu koji je u predaji poznat kao Rida. Tom rijeju, koja znai otpadnitvo, nazvali su pokret teoloki zadojeni kasniji historiari, koji su na taj nain zapravo iskrivili pravo znaenje dogaaja. Plemena nisu odbila da priznaju Ebu Bekira kao nasljednika zato to bi obraeni muslimani bili ponovo pali u prijanje poganstvo, ve zbog toga, to je politiki ugovor naprosto sam po sebi prestao smru jedne od 22

stranaka. Plemena u blizini Medine bila su se doista obratila, i njihovi su se interesi bili tako tijesno poistovetili s interesima Ume, da nam nije zabiljeena neka njihova zasebna povijest. to se tie ostalih plemena, Muhamedova je smrt automatski prekinula njihove veze s Medinom, i stranke su ponova stekle slobodu akcije. Ta plemena nikako nisu smatrala da ih vee izbor Ebu Bekira, izbor, u kojem nisu sudjelovala, te su odmah obustavila danak i prekinula ugovorne veze. Da bi ponovo uspostavio prevlast Medine, Ebu Bekir trebao je da sklopi nove ugovore. Ali dok su to blia plemena prihvatila, udaljenija su odbila, te je Ebu Bekir bio prisiljen da pomou vojske podjarmi ta plemena prije no to e ih obratiti. Ratovi Rie, otpoeti kao ratovi za ponovno obraenje, pretvorili su se u osvajake ratove, koji su konano odveli daleko izvan granica Arabije. Ta dva osvajanja, s jedne strane osvajanje same Arabije, a s druge strane susjednih pokrajina Iraka, Sirije i Egipta, tekla su istovremeno i meusobno povezano, a ne jedno za drugim. Arapska plemena vjerojatno ne bi bila nikad osvojena, da osvajanja na sjeveru nisu pruala privlano rjeenje za unutarnje ekonomske probleme poluotoka. Prvi pohodi na sjever bili su puki napadi grupa sraunati na pljaku, a ne na osvajanje. Ono je uslijedilo tek kad je otkrivena slabost neprijatelja. Medinska je kontrola u poetku bila slaba i ograniavala se na ope usmjeravanje politike. Zbog tekih prometnih veza u ono vrijeme sve pojedinosti i mnogo inicijative bilo je preputeno komandantima i namjesnicima na licu mjesta. Jedna od odluujuih linosti arapskih osvajanja bio je Halid ibn ul Velid, glavni Ebu Bekirov general. Poto je ispunio zadatke obnovivi status quo kakav je bio u asu Prorokove smrti, sam je rijeio problem to da radi dalje, i dao se na put vojne ekspanzije. Pravi poetak arapskih osvajanja predstavlja bitka kod Akreba god. 633. u istonom Neddu. Pobjeda je dokazala Arapima, da je medinska vlast sposobna i da je preporuljivo pokoriti se toj vlasti. Poslije toga se niz pohoda razgranao u svim smjerovima. Izmeu Medine i Sirije nalazi se mnotvo napola pokrtenih arapskih plemena, koja su inila odsudnu prepreku napredovanju iz pustinje. Ta se plemena ne spominju u vrelima, premda mora da su igrala neku ulogu; moemo samo pretpostaviti, da ih je Heraklijeva obustava prijanje novane potpore bizantske vlade navela na to, da veu svoju sudbinu uz osvajae. Godine 633. Ebu Bekir pozva dobrovoljce za pohod na Siriju i poalje nekoliko nezavisnih jedinica u Palestinu i Siriju. Idue godine Arapi porazie male bizantske snage i izvrie mnogobrojne manje upade u Junu Palestinu, ali se povukoe u pustinju da saekaju pojaanje iz Medine, a dotle je Heraklije prikupio vojsku. U taj as iznenada doe Halid iz Iraka, du Eufrata preko Palmire, i bane pred Damask u travnju 634. Poto je opljakao grad, povukao se i spojio s ostalima na jugu. U meuvremenu, Bizantinci su se pribliavali Jeruzalemu, ali su ih porazile ujedinjene arapske snage u bici kod Ednadeina. Poslije itavog niza daljnih bizantskih neuspjeha i estomjesene blokade Arapi zauzee Damask. Oni su se odmah rasturili i razmiljeli po itavoj Palestini, dok je Halid kretao prema sjeveru. U isto je vrijeme Heraklije spremao snanu vojsku, koju su uglavnom sainjavali Armenci s pomonom konjicom unovaenom od podlonih Arapa. Iznenaeni od veoma nadmonih snaga, Arapi se povukoe iz Damaska i koncentrirae na rijeci Jarmuk, gdje su u srpnju 636. nanijeli Bizantincima ubitaan poraz, kojim im je preputena na milost i nemilost itava Sirija i Palestina, izuzevi dva utvrena bizantska uporita Cezareu i Jeruzalem. im je Sirija bila osvojena, Halid bude opozvan i zamijeni ga Ebu Ubeide civil je zamijenio generala. God. 637. Omar je posjetio Siriju i zacrtao ope smjernice vladavine. Prijedlog da se upadne u Irak potekao je prvobitno od poglavica arapskih plemena u pograninoj oblasti, koji su, pritijenjeni izmeu muslimana na jugu i Perzijanaca na sjeveru, vidjeli jedini izlaz u tome, da prihvate Islam i da se pridrue napadu na perzijska podruja. God. 633. Halid je upao u Hiru s malim i uglavnom lokalno 23

prikupljenim snagama. Neoekivani uspjeh tog napada dovede do novih pokuaja, koji su svrili tekim porazom arapskih snaga g. 634. u Bici na Mostu; taj su im poraz nanijele perzijske snage pod vodstvom cara Jezdegerda. Arapi ubrzo organizirae nov napad, i u ljeto 637. daleko manje arapske snage odluno porazie 20.000 Perzijanaca kod Kadizije. Arapi su iskoristili svoju pobjedu zauzevi perzijsku prijestolnicu Ktesifon, koji je poznat kao Madajn, te su zaposjeli itav Irak. Na brzu ruku sakupljene perzijske snage bile su lako potuene kod Dalule, i arapske snage jurnue na sjever kroz Siriju i Irak, da se sastanu u Mezopotamiji i dovre osvajanje Plodnog polumjeseca. Prema arapskoj predaji provala u Egipat bila je otpoela protiv kalifove volje, kao izraz nezadovoljstva Amr ibn ul Asa, zato to je bio zapostavljen u Siriji. Stanje u Egiptu, kao i u Siriji, i Iraku, pogodovalo je napadu. Kopti su bili duboko nezadovoljni s grkom vlau i spremni da pomognu osvajaima. 12. prosinca 639. Amr stie do egipatskog pograninog grada El Aria s tri tisue jemenskih konjanika. Lako ga je zauzeo i to ga je ohrabrilo da upad pretvori u osvajanje. Poto je zauzeo Pelusium (danas Farama), nastavio je prema bizantskoj tvravi Babilon, blizu dananjeg Kaira, i s pet tisua ljudi pojaanja iz Medine lako je potukao Bizantince u srpnju 640. Idue godine grad se sam predao, a Bizantincima je ostala u Egiptu samo Aleksandrija. Poslije jednogodinje opsade, Amr i koptski patrijarh sklopili su sporazum da se grad preda, a bizantinska posada povue. Grci su pokuali god. 645. da ponovo osvoje grad s mora i postigli su privremeni uspjeh, ali je taj pothvat idue godine bio osujeen. U mnogim knjigama obino se susree pria, da je poslije zauzea Aleksandrije kalif naredio da se uniti velika gradska biblioteka, jer ako knjige sadre ono to je u Kuranu, tada su nepotrebne, a ako ne sadre, onda su bezbone. Rezultati modernih istraivanja pokazali su, da je ta pria sasvim neosnovana. Ni jedan od ranih ljetopisa, pa ni kranskih, ne navodi tu priu, koja se prvi put spominje u trinaestom stoljeu. U svakom sluaju, velika biblioteka u Serapeumu bila je unitena u unutarnjim vjerskim sporovima prije dolaska Arapa. Napredovanje Arapa u nesemitske planinske krajeve na sjeveru i na istoku od Plodnog polumjeseca bilo je mnogo sporije i tee. Na perzijskoj visoravni otpor se nastavio mnogo godina, i itav Horasan u istonoj Perziji nije bio do kraja zauzet sve dok nije zavladao Muavija. U Anatoliji tekoe su se pokazale nesavladive, i obronci Taurusa obiljeavaju sve de danas najsjeverniju granicu arapskog govora. Arapi su se u velikim osvajakim pohodima sluili pustinjom na upadljivo slian nain kao to se modeme imperijalistike zemlje slue pomorskom silom. Arapi su dobro poznavali pustinju, i ona im je bila pristupana, ali ne njihovim neprijateljima. Sluila je radi snabdijevanja i dobivanja pojaanja i kao sigurno utoite u vrijeme nevolje. I nije sluajno, to su u svakoj osvojenoj pokrajini Arapi uspostavili svoje glavne baze u gradovima na rubu pustinje i obraene zemlje. U tu svrhu posluili su im tadanji gradovi, kao Damask, ako su zgodno leali, a kad im je bilo potrebno, osnivali su i nove, kao Kufu i Basru u Iraku, Fustat u Egiptu i Kairuan u Tunisu. Ti posadni gradovi predstavljali su Gibraltare i Singapore ranog arapskog carstva. U njima su Arapi podigli vojne utvrde i uporita, koja su kroz itav omejidski period ostala glavna sredita arapske vlasti. Ti su gradovi u arapskoj povijesti poznati kao Amsar igrali ivotno vanu ulogu u uspostavljanju i uvrenju arapskog utjecaja u osvojenim zemljama. Premda su u itavim pokrajinama Arapi bili manjina, u gradovima Amsara sainjavali su veinu, i tu je arapski postao glavni jezik. Ti su gradovi sluili kao trite za poljoprivredne proizvode susjednih okruja i preko njih se arapski jezik proirio na okolna seoska podruja. Ubrzo se svaki arapski posadni grad razvio u vanjski grad zanatlija, sitnih trgovaca i zanatskih radnika, koji su potekli od podlonog stanovnitva i zadovoljavali potrebe arapske vladajue klase. Kretanju stanovnitva iz seoskih krajeva u te gradove pridonijelo je nejednako oporezivanje nemuslimanskih poljoprivrednika i

24

pad cijena poljoprivrednih proizvoda, koji mora da je proistekao iz prilino slobodne raspodjele prihoda u naturi meu arapskim osvajaima. U osnovi, velika osvajanja nisu predstavljala ekspanziju Islama ve arapske nacije. Pritisak prenapuenosti na njihovu rodnom poluotoku tjerao ih je da trae oduka u susjednim zemljama. Ta su osvajanja jedan od niza seoba, koje su od vremena do vremena dovodile Semite u Plodni polumjesec i dalje. Ekspanzija Arapa nije bila tako iznenadna, kao to bi na prvi pogled mogla izgledati. U razdobljima, kad je brana, koja je Arape drala na njihovu poluotoku, bila odvie jaka te nije doputala da je izravno probiju, pritisak prenapuenosti nalazio je djelomino olakanje u neprestanom prodiranju arapskih elemenata u pogranine zemlje. Ima mnogo podataka o vanom arapskom prodiranju u estom i sedmom stoljeu, napose u basen Eufrata, u Palestinu i jugoistinu Siriju. Bizantski gradovi Bosra i Gaza, da spomenemo samo ta dva, imali su znatno arapsko stanovnitvo jo i prije osvajanja, i jedva se moe sumnjati, da su osvajai zatekli mnogo svojih suplemenika ve naseljenih u najbliim zemljama, koje su osvojili. Stariji su pisci precjenjivali ulogu religije u osvajanjima, dok je neki moderni uenjaci moda omalovaavaju. Njena je vanost u tome, to je u kratko vrijeme izvrila psiholoku promjenu u narodu, koji je po prirodi uzbudljiv i temperamentan, nenavikao na bilokakvu vrst discipline, koji je putao da ga uvjere, ali nikada da mu zapovijedaju. Ona ih je privremeno uinila mnogo samopouzdanijima i podatljivijima nadzoru. U osvajakim ratovima religija je bila simbol jedinstva i pobjeda. A da je vodea snaga u osvajanjima bila svjetovna, a ne religiozna, pokazale su njihove istaknute linosti kao Halid ili Amr, kojih je zanimanje za religiju bilo povrno, i ona im je sluila samo kao sredstvo za njihove svrhe. Osim nekoliko izuzetaka, istinski obraenici i pobonjaci igrali su neznatnu ulogu u stvaranju Arapskog carstva. Arapski historiari iz kasnijih stoljea dali su nam mnotvo pojedinosti o upravi, to ju je Omar zaveo u novom carstvu. Meutim, moderna kritika, a napose i jo vie mnogo tadanjih upravnih dokumenata iz prvog stoljea Islama, koji su doprli do nas zapisani na egipatskim papirusima, otkrili su, da je njihova pria, uglavnom, projekcija unatrag uzeta iz kasnijeg doba. Prve kalife pokretali su u tom pogledu praktini razlozi; oni sami nisu osjeali nikakve potrebe da utvruju odnose i funkcije ili da formuliraju naela, pa izuavanje njihovih mjera treba da se temelji na obinim injenicama. Njihovu politiku u osnovi nisu odreivali interesi podanika u osvojenim pokrajinama, ve arapskomuslimanske aristokracije, koju su stvorila osvajanja. Tu su politiku u velikoj mjeri oblikovali zapovjednici i upravljai svojim postupcima. Spoetka su Arapi zadrali perzijski i bizantinski aparat vlasti s njegovim inovnicima, pa ak i stari novac. Odmah nakon god. 640. Omar je uvidio, da su potrebne nove mjere te je uveo novi sistem, po emu je itavo carstvo povjereno kalifu kao iskljuivom povjereniku za itavu muslimansku zajednicu. Razne pokorene pokrajine imale su razliite zakone i obiaje. Budui da su Arapi naslijedili stare sisteme, nije bilo jedinstvenog prava u Carstvu. U Siriji i Egiptu, koji su se predali pod uvjetima, Omar je bio prisiljen da potuje mjesne obiaje. U Iraku, koji se predao bezuvjetno, imao je veu slobodu djelovanja. Arapi su preuzeli samo dravna zemljita i zemljita neprijatelja reima. Ostalim zemljoposjednicima, koji su priznali novu vlast, potvreno je puno pravo na slobodno vlasnitvo s tim, da plaaju odreene poreze. Drava je izvrila popis i upravljala konfisciranim zemljitima. Muslimanima je bilo doputeno da kupuju zemlju izvan Arabije, i mnogima su dodijeljena dravna zemljita u obliku zakupa poznatog kao Katia (mnoina Kataije). Te su se povlastice davale za obraena ili za nekrena zemljita, a u posljednjem sluaju obino ih je pratila dravna pomo u obliku poreskih olakica, novanih davanja za razvoj i t. d. Premda je Omar podijelio malo takvih davanja, njegovi su ih nasljednici podijelili mnogo. Muslimanski zemljoposjednici izvan Arabije nisu plaali pun iznos zemljarine, ve su poslije stanovitog natezanja plaali mnogo manju obavezu poznatu kao Ur ili desetinu. Izuzev mali religiozni namet; na muslimane, sve 25

ostale poreze plaali su podloni nemuslimanski narodi. Meu te poreze spadaju Dizja i Hara. Kasnije su ti izrazi oznaavali razliku izmeu glavarine, i koju su bili duni plaati nemuslimani, i zemljarine. Meutim, u doba ranog kalifata ti su se izrazi naizmjenino upotrebljavali za oznaku kolektivnog danka, to su ga Arapi udarali na svaki kraj u paualnom iznosu. Bilo je preputeno bizantskim inovnicima da razrezu porez i uberu novac na stari nain. Osvajai se nisu upletali u unutarnju graansku i vjersku upravu pokorenih naroda, koji su dobili poloaj dimisa, t. j. pripadnika religija, koje je Kuran doputao. ini se, da su pokoreni narodi uglavnom pozdravili arapsku vlast, jer su ustanovili, da je novi jaram laki nego stari, i u porezima i u drugim stvarima. ak je i kransko stanovnitvo Sirije i Egipta vie voljelo vlast Islama nego vlast ortodoksnih Bizantinaca. U jednom apokaliptikom idovskom spisu iz ranog islamskog doba aneo govori rabinskom proroku: Ne boj se, ben Johaj; Stvoritelj, blagoslovljen bio, doveo je Kraljevstvo Ismaelovo samo da te spasi od zla i pokvarenosti (t. j. Bizanta). Svevinji, blagoslovljen bio, poslat e za njih Proroka po svojoj volji i osvojit e za njih zemlju, i oni e doi i obnoviti je ... S tim moemo uporediti rijei kasnijeg sirskog kranskog historiara: Stoga nas je Bog osvete izbavio iz ruke Rimljana pomou Arapa... To nam je ne malo pomoglo da se spasimo od rimske okrutnosti i njihove nemile mrnje prema nama. Narodi osvojenih pokrajina nisu se ograniavali samo na to da prihvate novi reim, nego su u nekim sluajevima i aktivno pomagali da se on uspostavi. U Palestini su Samaritanci pruili tako djelotvornu pomo arapskim osvajaima, da su neko vrijeme bili osloboeni od plaanja stanovitih poreza, a u ranim ljetopisima ima mnogo vijesti o pomoi mjesnih idova i krana. I sami su Arapi poistoveivali Islam s arabizmom, to se vidi iz njihova stava prema novim obraenicima, pripadnicima pokorenih naroda, koji su poeli grnuti k Islamu. Arapski muslimani bili su toliko nespremni na ideju o nearapskim muslimanima, da su pridolice mogle pristupiti vjeri samo ako bi postali Mavali ili tienici ovog ili onog arapskog plemena. Premda su Mavali u teoriji bili izjednaeni s Arapima i osloboeni od veine poreza, Arapi su zadrali prezrivo nadmen stav prema njima i dugo su pokuavali da ih iskljue iz materijalnih povlastica Islama. Najvanija je povlastica bilo primanje plaa i penzija od Divana, ureda, to ga je Omar osnovao za raspodjelu dohodaka od osvajanja meu arapske ratnike. U tom se sistemu pretpostavljalo, da su Arapi i muslimani isto, kao i da se odrava religiozni ugled po kome kalif vri svoju vlast. im su te pretpostavke prestale vrijediti, sistem se neizbjeno morao slomiti. 4. studenog 644. kalifa Omara ubio je neki perzijski rob. Videi, da Islamu prijeti graanski rat, kalif je na samrtnoj postelji imenovao uru ili izborno tijelo, koje se sastojalo od najvjerojatnijih kandidata za nasljedstvo, s time da oni izmeu sebe izaberu novog kalifa. Ima protivurjenih vijesti o izboru ure, ali je na ope iznenaenje izabran Osman ibn Afan. Osman bijae poznat kao slabi, pa su ga ak sumnjiili s kukaviluka, to je bio straan grijeh u oima Arapa. Njegovo imenovanje predstavlja pobjedu vladajue klase starih mekanskih oligarha, koja je dodue koristi od nove religije prihvatila mnogo spremnije no to je ikad priznala njenog Proroka, ali je i dalje prezirala bive socijalne izgnanike, koji su dotada vladali u Medini. Uprkos naporima Ebu Bekira i Omara, da pridobiju Mekance za stvar Islama time to su ih postavljali na visoke poloaje kao to je, na primjer, Omar odabrao Muaviju za namjesnika Sirije oligarsi su jo uvijek bili nezadovoljni i nastojali su da opet zadobiju prvenstvo, za koje su smatrali da im po pravu pripada. Osman je, kao i Muavija, bio lan vodee mekanske porodice Omeja i bio je zapravo jedini predstavnik mekanskih patricija meu prvim Prorokovim sljedbenicima, te je imao dovoljno ugleda, da se svrsta meu kandidate. Njegov izbor bio je za oligarhe istodobno i pobjeda i zgodna prilika, a tu priliku oni nisu propustili. Osman je uskoro pao pod utjecaj vladajuih porodica u Meki, i visoki poloaji u Carstvu padali su jedan za drugim u ruke lanovima tih porodica. 26

Osmanova slabost i nepotizam doveli su do vrhunca nezadovoljstvo, to je ve dotada tinjalo meu arapskim ratnicima. Muslimanska predaja pripisuje slom za vrijeme Osmanove vladavine njegovim osobnim nedostacima. Ustvari, razlozi su mnogo dublji, i Osmanova je krivnja u tome, to nije znao da ih uvidi, kontrolira ili lijei. Poslije Omar ove smrti dolo je do zastoja u osvajakim ratovima, koji su sve dotle bili glavni pokreta arapske povijesti. Snoba arapskih naroda bila je uglavnom dovrena. Arapske mase preplavile su osvojene pokrajine i tamo se nastanilo, te je pokretaka snaga prenapuenosti privremeno utihnula. Arapi su se i opet nali pred novim i teim prepirkama visoke visoravni i neprijateljsko stanovnitvo Irana na istoku i Anatolije na sjeveru, pa je osvajanje postalo tee i sporije. Budui da je ratovanje zastalo, pripadnici su plemena imali vie vremena da razmiljaju o dotada priguenim pitanjima, pa su uskoro centrifugalne nomadske sile izazvale slom dravne uprave i opu pobunu. Elementi otpora mogli su se razabrati jo za Omarove vladavine te su moda uzrokovali njegovu smrt. Za vrijeme slabe Osmanove vladavine ti su elementi izbili na povrinu. Pobuna protiv njega nije bila ni religiozna ni osobna. To je bila pobuna nomada protiv bilo kakvog sistema centralizirane kontrole, pobuna protiv drave uope, a ne protiv Omarove drave. Oni su zadrali nomadski, t. j. konkretni i osobni pojam vlasti, po kojem se poslunost smatrala kao dobrovoljno podvrgavanje jednom pojedincu. Budui da Osmanu nije polo za rukom da ini nametne poslunost, oni su se osjetili slobodnima da mu je uskrate. Iako je oruani napad na Osmana doao iz Egipta, stvarno sredite otpora bila je sama Medina. Tu su Talha i Zubeir, dva nezadovoljna Mekanca, Amr, srdit to ga je Osmanov ovjek smijenio u Egiptu, i Aia, udovica Prorokova, stvorili sredita spletaka i zavjere protiv kalifa i vjerojatno su imali nekog udjela u dogaajima to su doveli do njegova ubistva. Amr i Aia su uvidjeli kamo dogaaji vode, pa su bili toliko oprezni da pribave sebi alibi otputovai u sudbonosnom trenutku jedan u Berebu, a drugi u Meku. Alijina uloga nije jasna. Iako je i sam bio neosporni kandidat za nasljedstvo, koga su ve tri puta mimoili, ini se, da ipak ne snosi nikakvu izravnu odgovornost za ubistvo, premda je njegova pasivnost da upotrebi svoj ugled i poloaj, kako bi sprijeio ubistvo, dala kasnije u ruke njegovim neprijateljima djelotvorno oruje protiv njega. Na dan 17. lipnja 656. jedna skupina pobunjenika iz arapske vojske u Egiptu, koja je dola u Medinu da se potui na nepravde, ula je u kalifove odaje i smrtno ga ranila. To ubistvo oznauje prekretnicu u povijesti Islama. Ubijanje kalifa od strane pobunjenih muslimana postalo je alostan presedan i teko je poljulalo religiozni i moralni ugled kalifove slube kao veze jedinstva u Islamu. Otada je jedina spona izmeu vlasti i plemena bila politika i financijska. Obje su bile neprijatne. Alija je gotovo odmah bio pozdravljen u Medini kao nasljednik, ali su se ak i neki Osmanovi neprijatelji ustruavali da priznaju kao kalifa ovjeka, koji je dolazak na prijesto u velikoj mjeri dugovao kraljoubicama, premda sam nije bio kriv. Drugi, koji nisu voljeli Osmana, nisu bili voljni da priznaju novog kalifa, i proosmanska je stranka brzo rasla i traila kaznu za krivce. Alija nije znao da se snae te je sebi stvorio itav niz novih neprijatelja opozvavi s poloaja mnoge ljude, koje je bio postavio ubijeni kalif. Otpor protiv Alije otpoeli su Aia, Talha i Zubeir, koji su olako preli preko svoje vlastite uloge u prijanjim dogaajima, pa su se povukli u Meku, da bi pozvali na rat i osvetu. Triumvirat je sakupio snage za akciju protiv Alije i premjestio se u Basru, gdje su se nadali mjesnoj potpori. U listopadu 656. krenuo je Alija iz Medine na elu svojih snaga. Taj je dogaaj dvostruko znaajan. U prvom redu, on je oznaavao konac Medine kao prijestolnice Islamskog carstva, jer otada tamo nikada vie ne e stolovati vladajui kalif. Drugo, po prvi put je jedan kalif poveo muslimansku vojsku u graanski rat protiv brae muslimana.

27

Alija stie sa svojom vojskom u Kufu, gdje je poslije pregovora s neutralnim namjesnikom Ebul Musom uao u grad uz odobravanje gomile. Otuda je nastupio protiv Basre i porazio snage triumvirata u boju poznatom kao Bitka oko deve, jer se glavno kreevo vodilo oko deve, na kojoj je jahala Aia, majka vjernika. Bitka je svrila Alijinom pobjedom. Talha i Zubeir su ubijeni, a Aia poslana natrag u Meku. Poslije kratkog zadravanja u Basri, gdje mu nije uspjelo da pridobije za sebe stanovnitvo, Alija se vratio u Kufu, koja je postala njegova prijestolnica. On je sada bio gospo-din- itavog Islamskog carstva izuzevi Siriju, ali uprkos prividnoj snazi njegov poloaj bijae oslabio zbog plemenskog ne jedinstva i neposlunosti njegovih pristalica, kao i zbog proturjenih savjeta pobonjaka i teokrata, koji su sainjavali velik dio njegove pratnje, te su stalno ugroavali dovodili u pitanje njegovu vlast. U Siriji je poloaj Muavije bio jak. On je stajao na elu centralizirane vlasti jedine u islamskom svijetu u to doba i vladao je nad ujedinjenom i poslunom pokrajinom, s dobrom vojskom, koja je bila izvjebana i disciplinirana u graninim ratovima s Bizantincima. I moralno je njegov poloaj bio jak. Njegovo pravo na vlast bilo je besprijekorno, jer ga je za namjesnika postavio Omar, a potvrdio Osman, posljednji openito priznati kalif. Traei osvetu za smrt svoga strica Osmana, on je postupao prema starom arapskom obiaju, to ga je potvrdio i sam Kuran. U prvim borbama izmeu Alije i njegovih protivnika mudro je ostao neutralan. ak ni sada nije isticao svoja prava na kalifat, nego je naprosto traio pravdu, te je lukavim izvoenjem osporio Aliji pravo na kalifat, optuivi ga s moralne krivnje zato, to je oprostio kraljoubistvo. Muaviju su podupirali lukavi i ciniki Amr i ujedinjene snage sirske vojske. Muavija je prvi put otvoreno istupio protiv Alije, kad se nasilno odupro namjesniku, to ga je poslao Alija, da ga zamijeni. Prisiljen na akciju, Alija je najzad krenuo s vojskom i sukobio se sa sirskim snagama blizu poruenog rimskog grada Sifina, pored Eufrata, u svibnju god. 657. Bici su prethodili, kao to se to esto dogaalo, pregovori, koji nisu doveli ni do kakva zakljuka. U toku pregovora Muavija je zahtijevao da se izrue i kazne Osmanovi ubice, a moda i da Alija abdicira i da se imenuje nova sura, koja e izabrati kalifa Islama. Najzad je zapoela bitka, i 26. srpnja Alijine su snage poele dobivati premo. Sirci, suoeni s porazom, pribjegoe blaem izlazu: nataknuli su Kuran na iljke svojih kopalja i vikali iz sveg glasa: Neka Bog odlui. Taj poziv na arbitrau mogao se odnositi samo na pitanje kraljoubic, budui da su se teko mogli nadati, da e u Kuranu pronai upute o problemu kalifata. Alija je prozreo prijevaru, ali je zbog pobonjake stranke u vlastitom taboru bio prisiljen da prihvati primirje. Bilo je dogovoreno, da svaka stranka imenuje svog arbitra i da se suparniki voe obaveu, da e se pokoriti presudi. Muavija je imenovao kao svog predstavnika Amra vjeta pregovaraa, odana njegovoj stvari. Alijini sljedbenici, koji su funkcije arbitra protumaili u drukijoj svjetlosti, prisilili su ga da prihvati usluge neutralnog Ebul Muse. Tim je potezom Muavija ve odnio moralnu pobjedu, jer je ustvari oborio Aliju s poloaja vladajueg kalifa na poloaj pretendenta. Arbitraa je ubrzo donijela nove potekoe za Aliju. Znatna grupa njegovih sljedbenika, nezadovoljna tim korakom, pobunila se protiv njega, i pobuna je morala biti estoko uguena u krvavom sukobu. Ti su pobunjenici bili poznati kao hariditi (havarid), oni koji idu van, i ponovo se pojavljuju mnogo puta u kasnijoj povijesti Islama. U sijenju god. 659. arbitri su se sastali u Azruhu. Arapski prikazi njihovih pregovora posve su tendenciozni, ali je jasno, da su njihovi zakljuci bili nepovoljni po Aliju te su vjerojatno sadravali njegovu abdikaciju. On je odbacio presudu, i stanje je opet bilo prilino slino kao prije Sifina, samo je Alija jo vie oslabio zbog sukoba s hariditima i zbog opadanja morala svojih sljedbenika. U iduim mjesecima pretrpio je nove gubitke. Muaviji je uspjelo da se doepa pokrajine Egipta i da time lii Aliju vanog izvora bogatstva i snabdijevanja, te je, izbjegavajui bitku, nekanjeno upadao i etovao u Iraku. 28

Dogaaji u posljednjoj godini Alijina ivota nisu jasni. Moda je bio zakljuio primirje s Muavijom ili se moda spremao za novi pohod, ali u sijenju god. 661 ubio ga je haridit po imenu Ibn Muldem. Alijin sin Hasan napustio je borbu i prenio svoja prava na Muaviju, koji je sada pozdravljen u Siriji, a uskoro je priznat u itavom carstvu.

IV ARAPSKO KRALJEVSTVO
Omar ree Selmanu: Jesam li ja kralj ili kalif?' a Selman odgovori: ,Ako si utjerao iz muslimanskih zemalja jedan dirhem, ili vie, ili manje, i upotrebio ga protuzakonito, ti si kralj, a ne kalif.' A Omar zaplaka.
(ET TABERI: TARIH UR RUSUL VEL MULUK)

Kad je Muavija stupio na prijesto, stanje je bilo puno tekoa. Uprava carstva bila je decentralizirana i u neredu, te je oivljavanje nomadskog anarhizma i nediscipline, koju vie nije obuzdavala religijska ili moralna veza, dovelo do ope nesigurnosti i pomanjkanja jedinstva. Ubistvo Osmana, graanski rat koji ga je slijedio i premjetenje prijestolnice iz Medine neopozivo su unitili teokratsku sponu, koja je drala na okupu prvi kalifat. Oligarhija u Meki bila je poraena i bez ugleda. Muavijin je problem bio u tome, da nae novu osnovicu za povezivanje carstva. On je taj problem rijeio tako, to je poeo preobraavati teoretsku islamsku teokraciju u arapsku svjetovnu dravu, koja e se temeljiti na gospodstvu arapske kaste. Pozniji arapski historiari, koji su pisali za vrijeme dinastija poslije Omejida, te su bili zaokupljeni time da osramote svrgnutu dinastiju, osporavali su naslov kalifa Muaviji i njegovim nasljednicima. Aliji priznaju kalifat, ali poslije njega govore o kraljevanju (Mulk) Muavije i ostalih Omejida izuzevi samo pobonog Omara II. (717720), kojemu jedinom priznaju naslov kalifa. io se ostalih tie, kalifat se ponovo uspostavlja tek dolaskom na prijesto dinastije Abasida god. 750. Premda u toj optubi zbog sekularizacije ima vie nego trunak istine, ipak je ne treba preuveliavati. Muavija i njegovi nasljednici pridavali su doista sve veu vanost politikim i ekonomskim aspektima vlasti, ali je religiozni faktor, premda potisnut na drugo mjesto, jo uvijek vrlo mnogo znaio. A Muavija ga je vjeto iskoriivao u neprestanim borbama s Bizantincima, koje su mu omoguile da se gradi pobornikom Islama i voom u Svetom ratu te da zahtijeva i postigne religioznu odanost veine Arapa. Proces centralizacije, koji je sada bio neophodan da bi arapsko carstvo moglo da preivi, obuhvaao je niz koraka, koje je trebalo poduzeti. Najprije je trebalo prenijeti prijestolnicu u Siriju, koja je ostala prijestolnika pokrajina carstva u itavom vijeku omejidske vladavine. Stvarna se prijestolnica esto premjetala. Omejidi, poglavice najezdnikog naroda, kojega se poredak zasnivao na iskoriivanju prednosti pustinje, podigli su svoje zamkove na rubu pustinje, gdje su se osjeali sigurni. Mnoge zgrade, to s ih podigli i napustili, jo nam uvijek slue kao dragocjen putokaz za njihovu politiku i kulturu. Sam Muavija smjestio se u Damasku, gdje mu se s obzirom na sredinji poloaj i stare kulturne i upravne tradicije grada inilo, da moe uspostaviti vladu, koja e biti sposobna da nadzire udaljenije pokrajine. Nova moralna spona, koja e nadomjestiti izgubljenu religioznu vezu, predstavljala je odanost arapske nacije svom svjetovnom voi. Muavijin suverenitet bio je u sutini arapski. Ne vie religiozni, ali jo ni monarhijski, taj je suverenitet bio nastavak i proirenje vlasti predislamskih sejjida. Bizantinski ljetopisac Teofan ne opisuje Muaviju kao kralja ili cara, ve kao protosimbulosa, prvoga savjetnika. To je prilino zgodan opis prirode vlasti, to ju je Muavija vrio. Glavno orue njegova vladanja nad Arapima bila je sura, vijee eika, to ga je sazivao kalif ili pokrajinski namjesnik, a imalo je i savjetodavnu i izvrnu funkciju. Tim su plemenskim vijeima bili pridodani vufudi, 29

delegacije plemena, i one su s njima zajedno sainjavale labavu strukturu, koja se u velikoj mjeri temeljila na slobodnom pristanku i odanosti Arapa. Muavija je rijetko kad zapovijedao, ali se vjeto sluio prihvatljivijim ubjeivanjem, osobnom sposobnou i ugledom. Pokrajinama je vladao putem imenovanih namjesnika, od kojih je bio najvaniji Zijad, vanbrano dijete, poznat kao zijad sin svoga oca. On je bio namjesnik Iraka, najnemirnije i najtee pokrajine, i namjesnik Istoka. U svojoj je upravi omejidski kalifat bio vie perzijska i bizantinska nasljedna drava, negoli arapska drava. Stari upravni aparat sa svojim osobljem i postupkom ostao je netaknut, a i sam Muavija drao je jednog sirskog kranina kao svog glavnog sekretara. ivotni problem za stabilizaciju carstva bilo je utvrivanje prava na prijestolje. Izbori i graanski rat bili su jedini presedani, to ih je Muaviji pruala islamska povijest. Izbori su bili nepraktini, a graanski je rat donosio oite tete. Metod nasljeivanja prijestolja po srodstvu bio je i suvie tu arapskim shvaanjima, a da bi ga oni spremno prihvatili. Muavija, sa svojom karakteristinom diplomacijom, pronaao je kompromis, kad je imenovao svog sina Jezida. Taj postupak najbolje pokazuje nain, na koji je funkcionirao plemenski parlamentarizam. Odluku su donijeli kalif i sura u Damasku, potvrdili su je vufudi kao savjetodavno tijelo plemena, a tek je onda proglaena. Otpor je savladan vie uvjeravanjem i podmiivanjem, nego silom. Za vladanja Muavije Carstvo je neprestano raslo. U Srednjoj Aziji Arapi su zauzeli Herat, Kabul i Buharu. U sjevernoj Africi stalno su napredovali na zapad, prema Atlantiku. Rat protiv Bizanta nastavljao se bez predaha, i brza izgradnja arapske flote omoguila je prvu veliku pomorsku pobjedu nad Bizantincima u Bici jarbola god. 655., dok je Muavija bio jo samo namjesnik Sirije. Najvei vojniki dogaaj za njegove vladavine bio je napad na Carigrad god. 670. Iako je Arapima uspjelo da nekoliko godina zadre jedno uporite juno od grada, taj se pohod i na kraju pokazao neuspjean i bio je naputen kad je Muavija umro. Ratovi protiv Bizanta sluili su dvostrukoj svrsi: da podignu religiozni ugled Muavijin i da prue arapskoj vojsci u Siriji bolju izvjebanost, disciplinu i iskustvo. Godine 680. Jezid je naslijedio kalifat bez ozbiljnijih nemira. Bio je to vjet i sposoban vladar, koji je u mnogoemu naslijedio oevu sposobnost; i njega su isto tako uvelike ocrnili kasniji arapski historiari. Njegova velika nesrea proistekla je iz razvitka dogaaja u Iraku. Tamo je surova vladavina Zijadova i jo surovija vladavina njegova sina Ubejdulaha produbila nezadovoljstvo irakih Arapa sa sirskom vlau i dovela do toga, da se pojavio pokret u korist Husejna, Alijina sina. Godine 681. omejidske su snage poklale Husejna i malu grupu njegovih roaka i sljedbenika u bici kod Kerbele. Dogaaj nije imao velikog neposrednog politikog znaenja, ali daljnje posljedice bile su nedogledne. Dramatsko muenitvo Alijina potomka pretendenta pripomoglo je da se brzo razvije stranka protivna omejidskoj vlasti; ta se stranka okupljala oko zahtjeva Alijine loze. Godine 683. Jezid umre i ostavi kao nasljednika svog maloljetnog sina Muaviju II. Uslijedio je period krize i nesigurnosti, kad su se pojavili zlokobni plemenski sukobi u velikom obimu meu samim Arapima. Poslije smrti Muavije II., koji je vladao samo est mjeseci, nastalo je meuvlae i buknuo drugi graanski rat u Islamu. U Arabiji je Ibn Zubeir, sin Zubeira koji se borio protiv Alije, istakao zahtjev na kalifat, ali je zbog tvrdoglavog odbijanja da napusti Medinu i da se nastani u Siriji propustio vjerojatno izvrsnu priliku. U samoj Siriji izbio je otvoren sukob meu zaraenim arapskim plemenima, a zavrio, je pobjedom Omejida nad njihovim protivnicima u bici kod Merd-Rahita god. 684. Tada je proglaen za kalifa Mervan (684685), lan druge grane Omejidske kue, a drao je u stvarnoj vlasti Siriju i Egipat. Njemu je uspjelo da prije smrti osigura nasljedstvo za svog sina Abd ul Malika, kojemu je pao u dio zadatak da obnovi jedinstvo carstva i autoritet te da stvori novi dravni organizam, koji je trebao da nadomjesti labavi poredak Muavije I. 30

Drugi graanski rat bio je mnogo sloeniji i mnogo opasniji od prvoga. Tendencije prema cijepanju carstva djelovale su u mnogo veem obimu i s mnogo veom silinom, a u isto vrijeme razvio se niz novih faktora, koji su donijeli sa sobom nove probleme i nove tekoe. Nije nam mnogo poznato o ekonomskom ivotu u periodu Omejida. Arapska vrela potjeu iz kasnijeg doba i uglavnom zamuuju problem, jer prenose u prolost dogaaje iz kasnijeg razdoblja te gotovo sva odreda boluju od predrasuda prortiv Omejidske kue i njenih djela. Dvostruko je teko dati sreen prikaz ekonomskog ivota Omejida zbog postupaka samih Omejida, koji su djelovali samovoljno i esto bez reda, a malo su marili za presedan ili sistem. Omejidsko drutvo temeljilo se na gospodstvu Arapa, koji su sainjavali ne toliko naciju koliko nasljednu drutvenu kastu, u koju se moglo ui samo roenjem. Arapi nisu plaali zemljarinu, ve samo religioznu osobnu desetinu. Samo su oni birani za Amsar oni su inili veinu ratnika upisanih u spiskove Divana, koji su primali i mjesene i godinje penzije i plae u novcu i u naturi iz ratnog plijena i prihoda od osvojenih pokrajina. Jo prije dolaska Omejida Arapi su poeli stjecati zemlju izvan Arabije. Od vremena Muavije broj takvih arapskih zemljoposjednika neprestano je rastao. Imanja su se stjecala na dva naina kupnjom od nearapskih vlasnika ili poklonom arapske vlasti. Novi arapski reim naslijedio je prostrana dravna zemljita od bizantske i perzijske drave. Tim zemljitima pridodana su znatna imanja, koja su napustili bizantski veleposjednici, kad su pobjegli zajedno s potuenim carskim armijama. Ta imanja, zajedno s prostranim i neobraenim zemljitem, sainjavala su takozvani Mevat ili mrtve zemlje, kako su ih nazvali arapski pravnici. Da bi osigurali obraivanje tih zemlja i ubiranje poreza s njih, kalifi su razvili praksu da ih izdaju u zakup, poznat kao Kataije ili, u Iraku, Savafi, lanovima svojih obitelji i drugim istaknutim i bogatim Arapima. Ti su zakupi bili slini bizantskoj emfiteuzi, na kojoj su se zapravo i temeljili. Oni su ukljuivali obavezu zakupca da obrauje zemlju u ugovorenom periodu, da sakuplja poreze i da ih predaje vlasti. Za razliku od nearapskih zemljoposjednika i seljaka, koji su bili obavezni da plaaju pun iznos poreza naslijeenog od starog reima, ti su arapsko-muslimanski zemljoposjednici plaali samo Ur ili desetinu. Broj kataija brzo je rastao i obuhvatio goleme povrine najbolje zemlje. Mogli su se kupovati i prodavati te su zapravo postali potpuno privatno vlasnitvo. Posjednici kataija obino nisu ivjeli na svojim imanjima, ve u gradovima Amsara ili u prijestolnici, a imanja su za njih obraivali domai zakupci ili poluropski radnici. Nije poznat toan broj Arapa koji su se naselili u osvojenim pokrajinama, ali oni mora da su inili neznatnu manjinu meu domorodakim stanovnitvom. Procjene za Siriju i Palestinu kreu se oko etvrt milijuna potkraj prvog stoljea Islama. To su bili preteno vojnici, inovnici i drugi stanovnici gradova, ili beduini, i samo tamo, gdje su se Arapi bili infiltrirali i naselili prije Islama, moe se nai izvjestan broj Arapa zemljoradnika. Jedno egipatsko vrelo navodi, da je u Egiptu potkraj omejidskog perioda bilo tri tisue arapskih seljaka. Mnogi prinevi iz kue Omejida bili su i sami krupni zemljoposjednici, i neki su od njih posveivali veliku brigu i panju razvitku svojih imanja. Ibn Amir, dobro poznati i napredni zemljoposjednik, pripisao je Proroku hadis: Muenik je svatko, tko je ubijen dok je branio svoje vlasnitvo. Vjerodostojnost takvog hadisa posve je sumnjiva, ali nam dobro objanjava, kakva su se gledanja razvila u novoj klasi bogatih zemljoposjednika, koja je prevladavala u arapskoj vladajuoj klasi. ini se, da velika bogatstva, koja su sakupili neki arapski osvajai, nisu bila investirana iskoritena u trgovini, pa je i trgovaka klasa Meke, uz neke izuzetke, napustila svoj prijanji poziv, da bi igrala ulogu ratnike aristokracije. Ali su zato omejidski kalifi i mnogi drugi bogati ljudi ivjeli u velikoj raskoi u gradovima, pa i u pustinji, te su utroili goleme svote zidajui i opremajui svoje palae. Privreda je u to vrijeme bila preteno, premda ne sasvim, novana. Vojnici i inovnici dobivali su plau i 31

u novcu i u naravi. Porezi su se ubirali na isti nain. Sauvani primjerci kovanog novca iz doba ranog kalifata potvruju svjedoanstvo historiara, da su kovnice novca, naslijeene od perzijske i bizantske uprave, i dalje kovale zlatni i srebrni novac u koliinama, koje su bile dovoljne da omogue navedena plaanja. Golemi iznosi novca, kojima je raspolagala arapska vladajua klasa, pridonijeli su razvoju nove klase Mavala (singular Mavla). Mavla je bio svaki musliman, koji po porijeklu nije bio pravi lan nekog arapskog plemena. Prema tome, Mavali su bili Perzijanci, Aramejci, Egipani, Berberi i drugi nearapski obraenici na Islam, a takoer i neki ljudi koji su govorili arapski i bili arapskog podrijetla, ali su s ovog ili onog razloga prestali biti lanovi vladajue kaste ili im nije uspjelo da to postanu. Taj naziv ne obuhvaa nemuslimane, poznate kao dimisi, to jest sljedbenici doputenih religija, koje je arapska drava titila, jer su pristali na vei iznos poreza i na neka drutvena ogranienja. Mavali su nagrnuli u velikom broju u gradove arapskog Amsara te su oko svakog brzo podigli prostrani izvanjski grad zanatskih radnika, zanatlija, duandija, trgovaca i drugih, koji su sluili potrebama arapske aristokracije. Kao muslimani, oni su teoretski bili ravnopravni Arapima pa su zahtijevali ekonomsku i drutvenu jednakost. Ali arapska aristokracija nije im u doba Omejida nikada priznala tu jednakost. Dok je nekim mavalskim zemljoposjednicima uspjelo postii da plaaju isti iznos poreza kao i muslimani, zbog njihovih usluga iskazanih novom reimu, veini to nije polo za rukom, te u vrijeme Abd ul Malika muslimanska vlast nije ustvari poticala na preobraanje na Islam, ve je tjerala Mavale iz gradova nazad na polje, da bi poveala dravne prihode, koji su bivali sve manji. Mavali su se doista borili rame uz rame s Arapima u islamskim armijama, a napose u pograninim pokrajinama Horasana i dalekog zapada. Meutim, oni su se borili kao pjeaci, bili su slabije plaeni i dobijali su manji dio plijena nego arapska konjica. Nii drutveni poloaj Mavala izbija veoma jasno u arapskoj literaturi toga vremena. Na primjer brak izmeu istokrvne arapske ene i Mavla smatrao se kao nedostojna vrsta braka, a jedan se arapski pisac pita, da li bi se takva sjedinjenja mogla trpjeti ak i meu blaenima u raju. Mavali su brojano brzo rasli te su ubrzo nadmaili broj samih Arapa. Njihovo masovno naseljavanje u posadnim gradovima stvorilo je nezadovoljno i opasno gradsko puanstvo, koje je bivalo sve svjesnije svog sve veeg politikog znaenja, svoje kulturne nadmoi pa i sve veeg udjela u vojnim operacijama. Glavna prituba bila je ekonomska. itava struktura arapske drave temeljila se na pretpostavci, da e manjina Arapa vladati nad veinom poreskih plataca nemuslimana. Ekonomski izjednaiti Mavale znailo bi u isto vrijeme smanjiti prihode i poveati rashode. To bi moglo dovesti samo do potpunog sloma. Premda se podjela na vladajuu kastu i Mavale u mnogo sluajeva poklapala s rasnim razlikama izmeu Arapa i nearapa, ipak je ona uglavnom bila vie ekonomska i drutvena nego nacionalna. Siromaniji Arapi u Iraku i Bahreinu nisu bili upisani u spiskove Divana, te su bili svedeni na nivo Mavala i dijelili njihove pritube. S druge strane, mnogi su se pripadnici stare perzijske zemljoposjednike vlastele prilagodili novom poretku. Nezadovoljstvo Mavala nalo je svoj religiozni izraz u pokretu poznatom kao ija (od ijatu Ali, Alijina stranka). iizam je otpoeo kao posve arapska i posve politika stranka, koja se okupljala oko zahtjeva Alije i njegovih potomaka za kalifatom. Prijenos prijestolnice od strane Alije u Kufu i kasnije prijenos u Siriju od strane Omejida pribavio je iizmu potporu irakog lokalnog patriotizma. Stvarni razvoj pokreta poeo je poslije muenitva kod Kerbele, kad je pokret, poto je pretrpio poraz kao arapska stranka, nastojao da pobijedi kao islamska sekta. iitski propagandisti obraali su se s velikim uspjehom nezadovoljnim masama, a naroito Mavalima, kod kojih je ideja o zakonitom nasljeivanju u Prorokovoj lozi nalazila mnogo vei odziv nego kod samih Arapa. iizam je u biti postao religiozni izraz otpora prema dravi i utvrenom Poretku, a oni, koji su 32

prihvaali taj poredak, bili su u suglasnosti sa Sunetom ili ortodoksnim islamskim uenjem. Taj se otpor nije nipoto ograniio samo na nearape. U nemirnim posadnim gradovima, napose u Kufi, gdje se rodio revolucionarni iizam, Arapi su igrali vanu i isprva pretenu ulogu. Upravo su Arapi prvi unijeli iizam u Perziju, gdje je arapski posadni grad Kum, naseobina Kufe, bio jedno od glavnih iitskih uporita. Otpor, to ga je izraavao iizam, bio je vie socijalna pobuna protiv arapske aristokracije, njenog vjerovanja, njene drave i njenih pristaa, negoli nacionalna pobuna protiv Arapa. Ali ni svi branitelji reima nisu bili iskljuivo Arapi. Preivjela perzijska feudalna aristokracija, koja je zadrala svoje ekonomske i drutvene funkcije i povlastice, pomirila se i sama s privremenim pomraenjem svojih politikih prava i suraivala s arapskom dravom sve dotle, dok je ta drava priznavala njezine povlastice. Obrativi se na Islam, ona je samo zamijenila mazdaizam muslimanskom ortodoksijom. A islamizirani gradski ivalj i seljatvo, koji su se i dalje borili protiv istog neprijatelja, zamijenili su mazdaistika krivovjerja muslimanskim krivovjerjem, koje je bilo upereno protiv gospodstva aristokracije, arapske i perzijske. Kao to bi se i moglo oekivati, Mavale Perzijance i druge mnogo vie su privlaili ekstremniji i zadrtiji oblici iizma, kojima su pridonijeli mnogo novih religioznih ideja izvedenih iz svog prethodnog kranskog, idovskog i perzijskog duhovnog naslijea. Moda je najvanija od njih ideja o Mahdiju, o onome koga bog vodi. Mahdi je poeo kao obian politiki voa, ali se ubrzo razvio u mesijanskog religioznog pretendenta. Kao takva, ta se doktrina prvi put pojavila u pobuni Muhurtara, koji je 685687. organizirao pobunu u Kufi u ime Muhameda ibn el Hanefija, Alijina sina, ali ne od Fatime, ve od druge ene. Muhurtar se obratio prvenstveno Mavalima, i zanimljivo je, da su mu, kako izvjeuje jedan arapski ljetopisac, Arapi zamjerali to je pobunio nae Mavale, koji su plijen, to nam ga je Bog darovao zajedno sa svim njihovim zemljama. Poslije smrti Muhameda ibn el Hanefija Muhurtar je propovijedao, da on nije stvarno umro, nego da se skrio u planinama blizu Meke te e se vratiti u svijet, kad doe njegov as, i uspostaviti vladavinu pravde na zemlji. Muhurtarova pobuna uguena je u krvi, ali je mesijanska ideja, koju je on prvi proturio, uhvatila vrst korijen, te su u preostalim godinama Omejidskog kalifata mnogi alijevski i pseudoalijevski pretendenti, koji su jedni i drugi pripadali lozi Muhameda ibn el Hanefija i Fatiminoj lozi, zahtijevali vjernost od muslimana kao jedini pravi suvereni Islama. Ti su mesijanski buntovnici jedan za drugim slijedili svoje prethodnike u zagrobno skrovite, te su svojim ivotom i padom obogatili mahdijevsku legendu nekim novim pojedinostima. Openito govorei, pretendenti Fatimine loze predstavljali su umjereno krilo u iji, koje su znatno podupirali nezadovoljni elementi meu samim Arapima. Loza Muhameda ibn el Hanefija bila je povezana s ekstremizmom, u vjeri i akciji, i mnogo je snanije predstavljala akutno nezadovoljstvo Mavala. Omejidi su se s jedne strane sukobljavali sa sve veim nezadovoljstvom svojih podanika, a s druge strane nipoto nisu mogli raunati na jednodunu potporu samih Arapa. Opi osjeaj plemenske nezavisnosti, jo uvijek jak meu arapskim nomadima, osjeaj ne toliko antiomejidski koliko antidravni, izrazio se u nizu politikih i religioznih pokreta. U Meki i Medini su pobonjaci, koji se nikad nisu bili sasvim pomirili s Muavijinim spajanjem arabizma i centralizacije, stvorili teokratsku opoziciju i naglaavali dobrovoljne i religiozne aspekte patrijarhalnog kalifata, koji su iznosili kao uzor. Njihovo antiomejidsko raspoloenje daje boju itavoj ranoj islamskoj religioznoj i historijskoj literaturi, kojoj su u to vrijeme udarili temelje. Njihovo protivljenje Omejidima rijetko je kad uzimalo oblik oruane pobune, ali je njihova neprestana propaganda pomogla da se potkopa ugled sredinje vlasti. Jo opasniji izraz elje da se odbaci drava i vrati predislamski poredak s islamskom spoljanou, bio je pokret havarida. Kao to smo ve vidjeli, to je bila grupa Alijinih 33

pristalica, koji su se bili pobunili protiv sporazuma o arbitrai, zakljuenog kod Sifina, i traili da spor rijei bog, to jest oruje. Dvanaest tisua ljudi napustilo je Alijine snage. On ih je ubrzo nagovorio da se ponovo vrate, ali ih se etiri tisue opet odmetnulo, te je Alija bio prisiljen da ih napadne i da pobije mnoge od njih u bici kod Nahravana, god. 658. Isprva je hariditski pokret bio posve religiozni pokret, ali se postepeno izmetnuo u ratobornu anarhistiku opoziciju, koja nije priznavala nikakvu vlast osim vlasti kalifa, koga su hariditi sami izabrali te su ga mogli u svako doba smijeniti, a to su esto i inili. U dvadeset godina poslije Alijine smrti u Iraku je izbilo vie manjih hariditskih buna, koje su dostigle vrhunac u pobuni irokih razmjera poslije Jezidove smrti. Havaridi su pretrpjeli neuspjeh zbog toga, to je njihov pokret bio rascjepkan i sklon unutarnjim sukobima i neredu. Za vladanja Abd ul Malika havaridi su bili slomljeni u Iraku i postepeno potiskivani u Perziju. Bili su gotovo zbrisani do poetka osmog stoljea. Oni predstavljaju predislamsku arapsku doktrinu o vlasti po slobodnom pristanku i o prevlasti privatnog miljenja u krajnjem obliku. Njihova su naela dobro opisana kao prirodna nepokornost Arapa, racionalizirana, sistematizirana, podjarivana i fanatizirana vjerskim uenjem. Glavna unutarnja slabost omejidskog poretka, zbog koje je taj poredak na koncu i propao, bila je krvna osveta, koja se neprestano pojavljivala meu samim arapskim plemenima. Arapska narodna predaja dijeli plemena u dvije glavne grupe: sjevernu i junu. Svaka ima razraeno rodoslovno stablo; svako od njih pokazuje veze izmeu razliitih plemena u grupi i njihovo porijeklo od zajednikog pretka. Bilo je krvne osvete i u predislamskoj Arabiji, ali se ona vrila izmeu susjednih plemena, koja su esto bila u srodstvu jedna s drugima. Ali je razvitak osvete meu velikim savezima plemena bio rezultat osvajanja. U gradovima Amsara Arapi su bili smjeteni u etvrtima po plemenima. Ti su se odsjeci uobliili u saveze suparnikih stranaka ne na geografskoj osnovici, ve vie kao mozaik. Plemenska stabla iz arapske predaje po svoj su prilici izmiljena, ali su historijski vana, jer su vladala arapskim ivotom u doba Omejida. Krvna osveta izmeu sjevernih i junih saveza pojavljuje se, jo nejasno, prvi put u doba Muavije. Otada je stalno bujala i izvrgavala se u otvoreno nasilje kad bi god ugled sredinje vlasti oslabio. To se dogodilo poslije smrti Jezida, kad su Kaisi, jedno od glavnih sjevernih plemena, odbili da priznaju njegova nasljednika i opredijelili se za Ibn Zubeira, Omejidima je polo za rukom da ih uz pomo junog plemena Kalba potuku u bici kod Merd Rahita, ali je Omejidska kua izgubila neutralnost i umijeala se u svau. Poslije Abd ul Malika kalifi su se obino oslanjali na jednu ili na drugu stranu, pa se i sam kalifat izrodio u puko stranako imenovanje u plemenskom sukobu. Neki smatraju, da tako duboko ukorijenjena i uporna borba mora da je imala ozbiljnije uzroke no to su izmiljena rodoslovlja iz arapske predaje. Te uzroke treba traiti u sukobu interesa izmeu onih Arapa, koji su bili prodrli u osvojene teritorije prije osvajanja veina je od njih junog porijekla i onih, koji su doli s armijama Islama, a to su bili preteno sjeverni Arapi. To miljenje podupire injenica, da su juna plemena openito bila vie sklona iitskoj propagandi, a to upuuje na stanovitu zajednicu interesa s Mavalima. Glavno podruje sukoba u drugom graanskom ratu bio je Irak, gdje su aktivno djelovali svi faktori. Kufa, napredan i vaan grad, bio je glavno sredite i doivio je itav niz nemira. U prvim godinama svoje vladavine Abd ul Malik bijae zabavljen uglavnom time, da ponovo uvede red meu Arapima, da sredi pitanja dinastije i da sklopi mirovni ugovor s bizantskim carem i time uspostavi mir na sjevernim granicama. Od god. 690. on je bio gotov da krene protiv pobunjenika, i u roku od tri godine uspjelomu je da postigne ope priznanje svoje vlasti. Problem mu je sada bio da smisli novu organizaciju. Neizbjeni odgovor bio je vei stupanj centralizacije: skupljanje vlasti u rukama vladara i oslonac na vojniku snagu sirske armije. Ali kalifat Abd ul Malika jo nije bio autokracija stare orijentalne vrste, nego je to vie bila centralizirana monarhija, koju su preinaili arapska tradicija i ostaci 34

teokratske ideje. Za vladanja Abd ul Malika zapoeo je proces poznat arapskim historiarima kao organizacija i sreivanje. Stare perzijske i bizantske sisteme uprave, koji su dotle bili zadrani u raznim pokrajinama, postepeno je zamijenio novi arapski imperijalni sistem s arapskim kao slubenim jezikom u upravi i financijama. God. 696. uveden je arapski novac umjesto preskupog bizantskog i perzijskog novca, koji se dotada upotrebljavao. Zasluga je Abd ul Malika i njegovih savjetnika, to su zapoeli proces fiskalnog sreivanja, koji se pod vladom njegovih nasljednika pretvorio u novi i specifino islamski sistem oporezivanja. On je namro svom nasljedniku smireno i mono carstvo, obogaeno velikim, naporima, to ih je uloio u javne radove i obnovu. Meutim, glavni problemi bili su odgoeni, ali ne rijeeni. Vladavina Velidova (705715) bila je u mnogom pogledu vrhunska toka omejidske moi. Najvanije je u tom periodu to, to je ponovo otpoelo osvajanje i ekspanzija, koja se sada proirila na tri nova prostora. U srednjoj je Aziji Kutejba ibn Muslim, kojeg je imenovao El Hadad, Abd ul Malikov namjesnik Iraka, prvi udario vrst temelj arapskoj vlasti u zemljama s onu stranu Amu Darje, kad je zauzeo Buharu i Samarkand i izvojevao proslavljene pobjede. Dalje na jugu jedna je arapska jedinica zauzela indijsku pokrajinu Zind. Ali ta akcija nije dovedena do kraja, te je muslimansko osvajanje Indije ostavljeno za mnogo kasnije. Mnogo vanije bilo je iskrcavanje u panjolskoj god. 709., poslije kojeg je ubrzo zauzet vei dio Iberskog poluotoka. Za vladanja Sulejmanova (715717) bila je upuena velika, ali neuspjela ekspedicija protiv Carigrada, posljednji arapski juri velikog stila. Neuspjeh pohoda donio je teke asove omejidskoj moi. Zbog financijskog napora za opremu i odravanje pohoda pootrio se fiskalni i financijski pritisak, koji je ve i inae bio izazvao tako opasan otpor. Sirska vojska i flota bile su potpuno unitene pod obalnim bedemima Carigrada, i to je liilo reim glavne materijalne osnovice njegove moi. U tom odsudnom asu Sulejman je na smrtnoj postelji imenovao za svog nasljednika pobonog Omara ibn Abdul Aziza, koji je bolje nego ijedan od omejidskih prineva mogao provesti izmirenje, koje je jedino moglo da spasi omejidsku dravu. Omarova je zadaa bila da sauva jedinstvo Arapa i Arapskog carstva time to e privui Mavale. On je to pokuao da uini nizom fiskalnih mjera, pomou kojih mu je uspjelo da prebrodi krizu, premda su one na kraju propale. Glavni problem, koji je stajao pred njim, potekao je otuda, to je zbog masovnog obraanja na Islam kao i neprestanog porasta broja arapskih zemljoposjednika bivalo sve vie onih ljudi, koji su odbijali da plate ikakav porez, osim po nioj stopi, kako su plaali muslimani. Hadadova mjera tjeranje Mavala natrag na zemlju i zahtjev da muslimanski zemljoposjednici plate pun iznos poreza izazvala je ogorenje i oajanje: bila je oito neupotrebljiva. Omar II. pokua rijeiti te potekoe uredbom, po kojoj bi muslimanski zemljoposjednici plaali samo Ur, a ne Hara vii iznos poreza, ali ne bi bili priznati nikakvi prijenosi zemljita, podlonih porezu, na muslimane, izvreni poslije 100. godine poslije Hidre (719 n. e.) Otada su muslimani na osnovu zakonske fikcije mogli takvu zemlju uzeti samo pod zakup, te su morali na nju plaati Hara. Da bi umirio Mavale, dopustio im je da se bez ikakve smetnje naseljuju u posadnim gradovima i oslobodio ih od Haraa i Dizje, koja je sada dobila posebno znaenje kao glavarina, koju su plaali nemuslimani. Meutim, Mavali su jo uvijek primali nie iznose plaa nego arapski ratnici, osim u Horasanu. to se tie samih Arapa, njima je podijelio plae u visini razine plaa u Siriji, koja je dotada bila vea nego drugdje, i dodijelio penzije udovicama i djeci ratnika. Uporedo s tim mjerama vodila se stroa politika prema dimisima; oni su sada trebali biti iskljueni iz uprave, u kojoj su dotada sluili u velikom broju, i bili su podvrgnuti otrijim drutvenim i financijskim ogranienjima, koja su im nametnuta zakonom. Reforme Omara II. u isti su mah poveale rashode i smanjile prihode. Odluka da ne upoljava dimise u upravi dovela je do zbrke i nereda, te je pod vladom njegovih nasljednika, Jezida II. (720724) i Hiama (724743), bio razraen novi sistem, koji je 35

uz svega nekoliko promjena ostao na snazi jo dugo vremena poslije pada Omejida. itava orijentalna predaja jednoduno opisuje Hiama kao krta i lakoma vladara, koji se nadasve zanimao za ubiranje poreza. Svjedoanstva, kojima raspolaemo, ne doputaju nam da damo opi sud o fiskalnoj politici u itavom kalifatu. Meutim, imamo neke vijesti o politici Hiamovih triju glavnih namjesnika pokrajina: Ubejdulaha ibn ul Hababa u Egiptu, Halida el Kasrija u Iraku i Nasra ibn Sajjara u Hoiasanu, i na osnovu tih vijesti moe se sastaviti opa slika fiskalne politike u kasnom omejidskom periodu. Glavni temelj novog ureenja bila je zakonska fikcija, da zemljite, a ne zemljoposjednik plaa Hara. Otada sva zemljita, oporezovana kao Hara-zemljita, plaaju pun iznos poreza bez obzira na vjeru ili narodnost njihova vlasnika. Zemljita obvezna da plaaju Ur, nastala u doba ranog kalifata, plaala su i dalje manji iznos poreza, ali se vie nisu mogla poveavati. Dimisi su jo povrh toga plaali Dizju ili glavarinu. Taj novi sistem, koji e postati kanonski sistem islamske pravne nauke, postao je jo djelotvorniji kad su uz namjesnike pokrajina bili imenovani posebni financijski nadzornici, sa zadaom da vre pregled i sastavljaju popis kao temelj novog oporezivanja. Poslije Hiamove smrti arapsko je kraljevstvo poelo brzo propadati. Silno ojaale plemenske svae te aktivna iitska i hariditska opozicija, koja se ponovo pojavila, dotjerale su dotle, da je od god. 744. vlast sredinje vlade bila ugroena ak i u Siriji, dok se drugdje nisu na nju ni osvrtali. Posljednji od Omejida, Mervan II. (744750), bio je vjet i sposoban vladar, ali je doao previe kasno da spasi dinastiju. Dokrajila ju je stranka koja se nazivala Haimija. Ebu Haim, sin Muhameda ibn el Hanefija za kojeg se borio Muhurtar, bio je na elu jedne ekstremne iitske sekte, koju su podupirali Mavali. Budui da sam nije postigao uspjeh, on je na samrti, god. 716., zavjetao svoja prava Muhamedu ibn Ali ibn ul Abasu, potomku jednog Prorokova strica. Sekta je prihvatila Muhameda, i on je stekao kontrolu nad njezinim propagandistikim i revolucionarnim strojem. Glavno sredite njezine djelatnosti bilo je u Horasanu, gdje su se bili naselili arapski kolonisti iz Basre i Kufe otprilike 670. godine. Oni su donijeli sa sobom svoje plemenske sukobe, koji su se razvijali i irili u novoj sredini. Arapi su bili neznatna manjina meu perzijskim stanovnitvom ratoborne udi, nezadovoljnim svojim drutveno i ekonomski niim poloajem. ini se, da su u poetku haimitski propagandisti suraivali s umjerenim iitima, koje je predstavljao u Horasanu Sulejman ibn Katir, Arapin s juga. Haimitska aktivnost otpoela je otprilike god. 720. Prvi njezin rukovodilac bio je pogubljen nakon jedne neuspjele pobune nekih osamnaest godina kasnije, i, da bi ponovo zadobio povjerenje umjerenih iita, Muhamed ibn Ali ibn ul Abas povjeri nadzor nad propagandom u Horasanu Sulejmanu, kojemu je pomagalo vijee dvanaestorice, sastavljeno od osam Arapa i etiri Mavla. Ustupak nije doveo ni do ega, i pokret se, lien svoje posebne privlanosti za Mavale, smanjio i ivotario. U meuvremenu Muhamed umre i naslijedi ga sin Ibrahim, ije je zahtjeve prihvatila organizacija na istoku. God. 743. Ibrahim alje perzijskim Mavalima Ebu Muslima, perzijskog Mavla iz Iraka, kao svog povjerljivog agenta i propagandista. Ebu Muslim je postigao znaajan uspjeh meu perzijskim stanovnitvom, pa ak i meu seoskom aristokracijom. Uprkos stanovitoj sumnji i nezadovoljstvu umjerenih iita, rukovodstvo Ebu Muslima bilo je openito prihvaeno, te je god. 746. izbio haimitski pu, i crne zastave Abasida izvjeene su u Horasanu. esto se prikazivalo, da je crna boja bila posebna boja Abasidske kue. Ustvari, upotrebom crnih barjaka pokuavalo se udovoljiti jednom od zahtjeva mesijanskih i zagrobnih proroanstava, od kojih su mnoga kolala meu nezadovoljnim stanovnitvom arapskog kraljevstva. I drugi su pobunjenici prije Abasida isticali crne barjake. I samo su zbog uspjeha Abasida oni postali odlika nove vladajue kue. Za nekoliko godina Abasidi su postali poznati i u Bizantu i u dalekoj Kini kao ljudi odjeveni u crno. Svretak prie je ukratko ovaj. Sukobi izmeu samih arapskih plemena u Horasanu sprijeili su Arape da prue bilo kakav djelotvoran otpor novom pokretu, sve dok nije bilo prekasno. Kad 36

su se jednom uvrstile na istoku, Ebu Muslimove armije brzo pojurie na zapad i potukoe posljednje omejidske snage u bici kod Velikog aba. Omejidska kua i arapsko kraljevstvo nestadoe. Na njihovo mjesto doao je Abasid Abdul Abas i proglaen je kalifom s naslovom Safah.

V ISLAMSKO CARSTVO
A goodly place, a goodly time. For it was in the golden prime Of good Haroun Alraschid.6

(TENNYSON: RECOLLECTIONS OF THE ARABIAN NIGHTS)

Abasidi su zamijenili Omejide na elu Islamske zajednice, i to nije bila samo puka promjena dinastije. To je bila revolucija u povijesti Islama, prekretnica isto toliko vana kao Francuska i Ruska revolucija u povijesti Zapada. Ona se nije zbila kao plod dvorske urote ili dravnog udara, ve djelovanjem iroke i uspjene revolucionarne propagande i organizacije, koja je predstavljala i izraavala nezadovoljstvo znatnih slojeva stanovnitva s prethodnim reimom i pripremala se dugo vremena. Kao i veina revolucionarnih pokreta, to je bila sprega razliitih interesa, koju je drala na okupu elja da se srui postojei poredak, ali je ta sprega bila osuena da se raspadne na protivnike grupe, kad je jednom pobjeda bila izvojevana. Jedna od prvih zadaa pobjednikih Abasida bila je da slome razoarano ekstremistiko krilo pokreta, koje ih je dovelo na vlast. Pogubljeni su Ebu Muslim, voa i graditelj revolucije, i neki njegovi drugovi, a ustanak njihovih pristalica uguen. Pa kakva je priroda te revolucije tko su bili revolucionari i to su teili da postignu? Evropski orijentalisti iz devetnaestog stoljea, koje su zavele rasistike teorije Gobineaua i ostalih, objanjavali su sukob izmeu Omejida i Abasida, a doista i itavu religioznu izmu ranog Islama, kao rasni sukob izmeu arapskog semitizma i iranskog arijevstva. Pobjedu Abasida smatrali su pobjedom Perzijanaca nad Arapima, jer da su Perzijanci pod krinkom perzijaniziranog Islama uspostavili novo Iransko carstvo umjesto oborenog Arapskog kraljevstva. U prilog takvom stanovitu govore poneto i arapska vrela Carstvo potomaka Abasovih bilo je perzijsko i horasansko, a carstvo potomaka Mervanovih omejidsko i arapsko, kae Dahiz, arapski esejist iz devetog stoljea. Ali novija su istraivanja pokazala, da su rasni antagonizmi dodue igrali ulogu u zbacivanju Omejida, ali nisu bili glavne pokretake snage revolucije, pa pobjednici, iako je meu njima bilo mnogo Perzijanaca, nisu odnijeli pobjedu kao Perzijanci niti su porazili svoje neprijatelje kao Arape. Snage revolucije obuhvaale su mnogo Arapa, osobito pripadnika junih plemena, koji nisu zauzimali tako vrst poloaj meu aristokracijom osvajaa. Mavali, koji su inili glavni oslonac pokreta, nisu nipoto bili iskljuivo Perzijanci, ve je meu njima bilo Iraana, Siraca, Egipana pa ak i Arapa, koji nisu bili punopravni lanovi plemenske aristokracije. Perzijska zemljoposjednika vlastela dihkani bila su se kao i bive bizanske inovnike klase u zapadnim pokrajinama prilagodila omejidskom reimu i igrala su vanu ulogu u funkcioniranju tog sistema. Upravo su oni razrezivali i ubirali skupni porez, to su ga Arapi zahtijevali od svake pokrajine, i nema sumnje, da su u tom ubiranju izuzimali sami sebe. U socijalnom i ekonomskom nezadovoljstvu obespravljenog gradskog stanovnitva, a osobito mavalskih trgovaca i zanatlija, koji su se bogatili u posadnim gradovima to su ih osnovali Arapi, treba traiti vodeu snagu revolucije. Kad su prestali osvajaki ratovi, nestala je jedina proizvodna djelatnost arapske aristokracije, koja je bila vladajua klasa u Omejidskom kraljevstvu, pa ta klasa vie nije bila historijski nuna, te je bio otvoren
6

Divno mjesto, divno vrijeme, jer to se zbivae u zlatno doba dobroga Haruna Alraida.

37

put uspostavljanju novog drutvenog poretka, zasnovanog na mirnodopskoj privredi poljoprivredi i trgovini, s kozmopolitskom vladajuom klasom inovnika, trgovaca, novara, zemljoposjednika i ulema, klase vjerskih uenjaka, pravnika, uitelja i dostojanstvenika, koji su bili najblii islamskom shvaanju o sveenstvu. Tu je zadau jo olakala politika nesposobnost i unutarnji razdor meu Arapima, kao i to, to su mnogi Arapi pribjegli revolucionarnom pokretu. Jo jasnije pokazuju nam prirodu pokreta promjene poslije pobjede. Prva i najoitija promjena bila je prebacivanje sredita vlasti iz Sirije u Irak, koji je bio tradicionalno sredite velikih svjetskih carstava na Bliskom i Srednjem Istoku. Prvi abasidski kalif Safah smjestio je svoju prijestolnicu u malom gradu Haimiji, to ga je sagradio na istonoj obali Eufrata blizu Kufe, da bi se tamo nastanio sa svojom obitelji i svojom gardom. Kasnije je premjestio prijestolnicu u Anbar. Tek je kasnije Mensur (754775), drugi abasidski kalif, u mnogoemu osniva novog reima, trajno smjestio abasidsku prijestolnicu u novom gradu na zapadnoj obali Tigrisa blizu ruevina stare sasanidske prijestolnice Ktesifona, od koje je kamenje bilo upotrebljeno za gradnju novoga grada. Slubeni naziv prijestolnice bio je Medina es Selam, grad mira, ali je ona vie poznata po imenu perzijskog sela, koje je prije toga lealo na tom mjestu Bagdada. Mensur je izabrao taj poloaj zbog sasvim praktinih razloga. Osnovao je grad blizu plovnog kanala, to povezuje Tigris i Eufrat i zauzima kljuni poloaj na raskrsnici putova i na cesti za Indiju. U odjeljku, u kojem prikazuje osnutak grada, geograf Jakubi pria kako se Mensur na putovanju zaustavio u selu Bagdadu i rekao: Ovaj otok izmeu Tigrisa na istoku i Eufrata na zapadu je trite svijeta. Svi brodovi, to plove uz Tigris iz Vasita, Basre, Ubule, Ahvaza, Farsa, Omana, Jamame, Bahreina i jo iz daljega ii e uzvodu i tu se usidriti; roba, koju voze brodovi niz Tigris iz Mosula, Dijar-Rabija, Azerbejdana i Armenije te du Eufrata iz DijarMudara, Rake, Sirije i graninih movara, Egipta i Sjeverne Afrike, dovest e se tu i iskrcati. To e biti glavni put za ljude iz Debela, Isfahana i iz horasanskih oblasti. Hvala Bogu, koji je ovo mjesto sauvao za mene i uinio da ga svi oni prije mene zaborave. Tako mi Boga, ja u ga sagraditi. Zatim u boraviti u njemu sve dok budem iv, i moji e potomci boraviti u njemu poslije mene. To e doista biti najnapredniji grad na svijetu. Sredite Bagdada bio je okrugli unutarnji grad s promjerom od oko dvije milje, a predstavljao je neku vrst tvrave, u kojoj su bili kalifovi dvori i boravite inovnika i horasanske garde, koju su kalifi doveli sa sobom s istoka. Izvan unutarnjeg grada brzo se razvila velika trgovaka metropola. Prijenos prijestolnice imao je znaajnih uinaka. Sredite vlasti pomaknulo se od mediteranske pokrajine Sirije u Mezopotamiju, bogatu, navodnjavanu rijenu dolinu, koja je bila raskrsnica mnogih trgovinskih putova. To je bio znak promjene: bizantska nasljedna drava pretvorila se u srednjoistono carstvo po tradicionalnom uzoru, u kojem su stari istonjaki utjecaji, poglavito perzijski, poeli igrati sve veu ulogu. Promjena dinastije dovrila je proces razvitka u organizaciji drave, koji je bio otpoeo jo pod Omejidima. Od plemenskog eika, koji upravlja uz nerado dan pristanak arapske vladajue kaste, kalif je sada postao autokrat i svojata boansko porijeklo za svoju vlast, koja se oslanja na redovite oruane snage i koju provodi plaena birokracija. Poveanu vanost sile kao sastavnog dijela vlasti najbolje pokazuje vaan poloaj krvnika na abasidskom dvoru, to je poznato svim itaocima Arapskih noi. U novom reimu rodoslovlje nije pomagalo nikome da napreduje, ve samo milost suverena, pa je arapsku aristokraciju nadomjestila inovnika hijerarhija. Novo dostojanstvo kalifa izraavalo se u novim naslovima. Kalif vie nije bio Zamjenik bojeg Proroka, ve naprosto Zamjenik boji, i i tvrdio je, da njegova vlast potjee izravno od Boga, Ta ista misao izraavala se u zvunom naslovu Sjena boja na zemlji. Dok su prvi kalifi bili Arapi kao i svi ostali, te im je ovjek mogao pristupiti i obratiti im se po imenu, Abasidi 38

su se okruili sjajem i ceremonijalom briljivo razraenog i hijerarhijskog dvora i moglo im se pristupiti samo preko itavog niza dvorjana. U teoriji, kalifi su jo uvijek podvrgnuti vlasti seri jata, svetog zakona Islama. Ustvari, to ogranienje nije bilo djelotvorno, jer nije bilo nikakva mehanizma da ga silom sprovede, osim pobune. Stoga je abasidski kalifat bio despotizam osnovan na vojnoj sili, a svojatao je za sebe gotovo boansko pravo. Abasidi su bili jai od Omejida zato, to nisu zavisili od potpore Arapa, pa su stoga vladali vie silom nego uvjeravanjem. Naprotiv, bili su slabiji od starih istonjakih despota, jer im nije pomagala ustaljena feudalna kasta i uaneno sveenstvo. Abasidska uprava predstavljala je daljnji razvoj uprave posljednjih Omejida, i Mensur je otvoreno priznavao, da u organizaciji drave mnogo duguje omejidskom kalifu Hiamu. Ali utjecaj starog perzijskog poretka Sasanida postajao je sve jai, te velik dio abasidske prakse bijae smiljeno oponaanje sasanidskih obiaja, koji su sada postali poznati preko perzijskih inovnika i sauvane sasanidske literature. Abasidska uprava vie se nije temeljila na rasnoj diskriminaciji i iskljuivosti. Njezina golema inovnika klasa popunjavala se u sve veoj mjeri iz redova Mavala i uivala je velik drutveni ugled. Ta je klasa bila organizirana u itavom nizu divana ili ministarstava, kao to su divani pravosua, vojske, peata, financija, pota i obavjetajne slube i t. d. Vojska inovnika, koja je sluila u tim divanima, stajala je pod vrhovnim nadzorom vezira. Vezirska sluba bila je abasidska novina, vjerojatno perzijskog porijekla. Vezir je stajao na elu itavog upravnog aparata te je kao glavni izvrni organ, podreen kalifu, imao golemu mo. Jedan od prvih vezira bio je Halid el Barmaki iz Srednje Azije, koji je nedavno bio preao na Islam, i taj su poloaj drali pojedini lanovi barmakidske obitelji sve dok ih nije zbacio Harun ur Reid god. 803. Vlast u pokrajinama vrili su skupa emir ili namjesnik, i amil ili financijski nadzornik. Oni su imali svoje vlastito osoblje i vlastite oruane snage, te su u stanovitoj mjeri uivali autonomiju pod opim nadzorom upravitelja pote, ija je dunost bila da o dogaajima izvjeuje izravno Divan pota i obavjetajne slube u Bagdadu. U vojsci, arapska vojnica nije vie bila vana, te su plae, koje su se isplaivale Arapima, postepeno ukinute, osim za redovitu vojnu slubu. Vojska se sada sastojala od plaenikih trupa, bilo od redovnih vojnika bilo od dobrovoljaca za pojedine pohode. Sr vojske bila je odana Horasanska garda, glavni oslonac novog reima. Krae vrijeme bila se odrala i jedna arapska jedinica poznata kao Arab ed Devle, Arapi Dinastije, sastavljena od Arapa vjernih novom reimu. Meutim, ona je uskoro izgubila svoju vanost, pa su kasnije vojsku sve vie sainjavali posebno obueni robovi poznati kao mameluci, po porijeklu veinom Turci iz Srednje Azije. Abasidi su doli na vlast na valu vjerskog pokreta i nastojali su da sauvaju potporu naroda naglaavajui religiozni aspekt svoje vlasti. Primjeuje se, da su prvi abasidski kalifi uporno udvarali vjerskim voama i pravnicima i da su, barem u javnosti, mnogo polagali na potovanje dobrog vjerskog ukusa. Po rijeima jednog kasnijeg arapskog historiara ta je dinastija vladala svijetom pomou politike, u kojoj se mijeala religija i kraljevanje; najbolji i najreligiozniji ljudi pokoravali su im se zbog religije, a ostali su im se pokoravali zbog straha. Vjerska organizacija ispunila je pukotinu, to je ostala nakon sloma arapskog rasnog jedinstva, i sluila je da se povezu raznoliki etniki i drutveni slojevi stanovnitva. Naglaavanje religioznog karaktera drutva i najvie vlasti dovodilo je do estih optuaba za licemjerje i izazvalo primjedbu jednog pjesnika: Hoe li nam se vratiti ugnjetavanje sinova Mervanovih, ili e pravinost sinova Abasovih vladati u paklu. Meutim, u ekonomskom ivotu abasidskog carstva moemo najjasnije sagledati prirodu promjena, to ih je donijela revolucija. Carstvo je raspolagalo bogatim izvorima. Penica, jeam i ria, tim redom, bili su glavni etveni prinosi velikih navodnjavanih rijenih dolina, dok su datulje i masline predstavljale manje vanu hranu. Carstvo je bilo 39

dobro opskrbljeno i metalima. Srebro je dolazilo iz istonih pokrajina, napose iz Hindukua, gdje je, prema izvoru iz desetog stoljea, deset tisua rudara bilo zaposleno na kapitalistiki nain. Zlato se donosilo sa zapada, a osobito iz Nubije i Sudana, bakar iz okolice Isfahana, gdje su bakreni rudnici plaali u devetom vijeku porez od pet tisua dirhema; eljezo iz Perzije, Srednje Azije i sa Sicilije. Drago kamenje nalazilo se u raznim dijelovima Carstva, a biser se dobijao iz bogatih lovita ribe u Perzijskom zaljevu. Graevnog drveta nije bilo u zapadnim pokrajinama, ali ga je bilo prilino na istoku, a rairena uvozna trgovina dovozila ga je iz Indije i daljih, zemalja. Abasidi su poduzeli opsene radove na navodnjavanju proirujui povrinu obradivog zemljita i isuujui movare, i historiari izvjeuju o veoma visokom prinosu. Revolucija je dala seljacima vea posjedovna prava i pravedniji sistem razrezivanja poreza, koji se zasnivao na procentu od etvenog prinosa, umjesto utvrene stope kao prije. Ali je poloaj seljaka bio i dalje lo, te se u toku vremena i pogorao zbog pekulacije bogatih trgovaca i zemljoposjednika i zbog uvoenja ropskog rada na velikim imanjima, koji je srozao ekonomski i drutveni poloaj slobodnog rada. Srednjovjekovna muslimanska enciklopedija dijeli industriju i zanate u dvije skupine: primarnu to su one industrije i zanati, koji zadovoljavaju osnovne ljudske potrebe i pomonu ili luksusnu. Prva se dijeli na hranu, stan i odjeu. A ova posljednja bila je ponajvie razvijena u Islamskom carstvu. Najvanija je bila tekstilna industrija, i po broju zaposlenih i po obimu proizvodnje, a zapoela je pod Omejidima i sada se brzo proirila. Proizvodila je sve vrsti dobara, i za domau potronju i za izvoz komadnu robu, odjeu, sagove, zidne ilime i ilime za pokustvo, jastuke i t. d. Platno se izraivalo uglavnom u Egiptu, gdje su kopti imali vaan udio u tri glavna sredita Damietti, Tinisu i Aleksandriji. Pamuk se prvobitno uvozio iz Indije, ali se uskoro poeo gajiti u istonoj Perziji i proirio se na zapad sve do panjolske. Manufaktura svile naslijeena je od Bizanta i Sasanidskog carstva, a najbolje je uspijevala u perzijskim pokrajinama Durdejan i Sistan. Sagovi su se izraivali gotovo svugdje, ali su se smatrali kao najbolji oni iz Tabaristana i Armenije. Industrija je bila organizirana djelomice pod dravnom kontrolom, a djelomice u rukama privatne inicijative. Od kasnih omejidskih vremena vlada je drala radionice i manufakturna sredita za proizvodnju tiraza, materijala za izradu odjee vladara i ceremonijskih odora, koje su se darivale u znak poasti visokim inovnicima i vojnim zapovjednicima. Uobiajeni sistem proizvodnje bio je kuna industrija. Zanatlije su mogli prodavati samo dravnim posrednicima ili privatnom poduzetniku, koji ih je financirao. U nekim sluajevima zanatlije su primali nadnicu, te doznajemo, da je u devetom stoljeu nadnica iznosila u Egiptu pola dirhema na dan. Papir je najprije pronaen u Kini, prema tradiciji god. 105. p. n. e. God. 751. n. e. Arapi su pobijedili neke odrede kineskih snaga istono od Jaxartesa (Sir Darja). Meu zarobljenicima bilo je i nekoliko kineskih proizvoaa papira, koji su uveli svoj zanat u islamski svijet. Pod Harun ur Reidom papir je uveden u Irak. Iako se upotreba papira brzo irila po itavom muslimanskom svijetu te je doprla u Egipat oko 800. i u panjolsku oko 900. godine, proizvodnja papira bila je u prvo vrijeme ograniena na istone pokrajine, gdje je najprije uvedena. Ali od desetog stoljea imamo sigurnih dokaza, da se papir izraivao u Iraku, Siriji, Egiptu, pa ak i u Arabiji, a uskoro ujemo o mlinovima za papir u Sjevernoj Africi i panjolskoj. Poznati su kao sredita te proizvodnje Samarkand, Bagdad, Damask, Tiberija, Hama, sirijski Tripoli, Kairo, Fez u Maroku i Valencija u panjolskoj. Ostale su industrije bile lonarstvo, industrija metalnih proizvoda, sapuna i parfema. Izvori Carstva, kao i ivotno vana tranzitna trgovina izmeu Evrope i daljeg Istoka, omoguili su opseni trgovaki razvitak. Tome je pridonijelo uspostavljanje unutarnjeg reda i sigurnosti te miroljubivi odnosi sa susjednim zemljama umjesto neprestanih osvajakih ratova, to su ih vodili Omejidi. 40

Trgovina Islamskog carstva bila je golemog obima. Iz luka u Perzijskom zaljevu: Sirafa, Basre i Ubule, a u manjoj mjeri i iz Adena i crvenomorskih luka, muslimanski su trgovci putovali u Indiju, na Ceylon, u istone Indije i Kinu, odakle su donosili svilu, mirodije, aromatike, drvo, kositar i druga dobra, i za domau potronju i radi ponovnog izvoza. Drugi su putovi u Indiju i Kinu vodili kopnom preko Srednje Azije. Jedno vrelo daje popis dobara to su dolazila iz Kine; to su: svila, svileni proizvodi, zemljano posue, papir, biber, mastilo, pauni, konji, sedla, pst, cimet, rabarbara, zlatno i srebrno posue, zlatni novac, droge, brokat, robinje, nakit, brave, hidraulini inenjeri, inenjeri agronomi, klesari mramora i eunusi, a iz Indije su dolazili tigrovi, pantere, slonovi, panterino krzno, rubini, bijelo sandalovo drvo, ebanovina i kokosovi orasi. Iz muslimanskih plovidbenih prirunika, koji su do nas dospjeli, vidi se, da su muslimanski moreplovci vrlo dobro poznavali istona mora, gdje su se arapski trgovci bili uvrstili u Kini ve u osmom stoljeu. U Skandinaviji, osobito u vedskoj, naeno je nekoliko tisua komada muslimanskog novca, koji nosi natpise iz kasnog sedmog i poetka osmog stoljea, iz perioda kad je cvjetala islamska trgovina. Mnogi nalazi arapskog novca du Volge potvruju vijesti iz pisanih vrela, da se vodila obimna trgovina izmeu Islamskog carstva i Baltika preko Kaspijskog i Crnog mora i Rusije. Iz tih zemalja Arapi su dobivali u prvom redu krzna, koe i jantar. Potpuniji spisak daje arapski geograf Mukadesi, koji navodi samurovinu, krzno od sibirske vjeverice, hermelin, krzno od lisice, dabrovinu, arene zeeve i koze, a isto tako vosak, strelice, brezovu koru, ubare, riblje tutkalo, riblje zube, riblje ulje, jantar, stavljene konjske koe, med, lenjake, sokolove, maeve, oklope, javorovo drvo, robove, sitnu i krupnu stoku. Nije vjerojatno, da su sami Arapi doprli i do Skandinavije. Vjerojatno je, da su oni doli u vezu sa sjevernim narodima u Rusiji i da su im kao posrednici sluili Kazari i Bulgari na Volgi. O vanosti arapske trgovine sa sjeverom govori injenica, da se najraniji poznati vedski kovani novac temeljio na sustavu teine dirhema, kao i to, to se susree nekoliko arapskih rijei u staroj islandskoj literaturi. I s Afrikom su Arapi obavljali obimnu kopnenu trgovinu. Glavna roba koju su uvozili bilo je zlato i robovi. Trgovina sa zapadnom Evropom bila je isprva prekinuta zbog arapskih osvajanja, ali su je obnovili idovi, koji su sluili kao veza izmeu dvaju neprijateljskih svjetova. U odjeljku, koji se esto citira, geograf iz ranog devetog stoljea, Ibn Hordabeh, pripovijeda o idovskim trgovcima iz june Francuske: ... koji govore arapski, perzijski, grki, franaki, panjolski i slavenski. Oni putuju sa zapada na istok i s istoka na zapad, kopnom i morem. Sa zapada dovoze eunuhe, robinje, djeake, brokat, dabrove koe, kunovinu i druga krzna, i maeve. Ukrcavaju se na brod u Franakoj, na zapadnom Sredozemnom moru, a iskrcavaju se u Farami, odakle prevoze robu na devama do Kulzuma, na udaljenosti od 25 parasanga. Zatim jedre istonim (Crvenim) morem od Kulzuma do El Dara i Dide i dalje prema Zindu, Indiji i Kini. Iz Kine donose natrag mous, aloj, kamfor, cimet i ostale proizvode tih krajeva i vraaju se u Kulzum. Zatim ih prebacuju u Faramu i jedre ponovo zapadnim morem. Neki plove sa svojom robom u Carigrad i prodaju je Grcima, a neki je nose kralju Franaka i prodaju tamo. Ponekad doplove sa svojom robom iz Franake preko zapadnog mora i iskrcaju je u Antiohiji. Zatim putuju tri dana hoda kopnom do El Dabije, odakle plove niz Eufrat do Bagdada, zatim niz Tigris do Ubule, a od Ubule do Omana, Zinda, Indije i Kine ... Ako je drava potpomagala industriju uglavnom zbog fiskalnih razloga, trgovini nije pomagala, i ini se, da je ak i u takvim stvarima, kao to je odravanje cesta, vrlo malo uinila, da bi unaprijedila trgovinu. Trgovci su bili prisiljeni da se neprestano bore protiv birokracije, koja je sve vie jaala. Ekonomska akcija drave isprvice se ograniila na opu zabranu pekulacije najvanijim ivenim namirnicama to se nije ba suvie djelotvorno provodilo i na djelovanje muhtesiba, gradskog inovnika, ija je zadaa bila da nadzire trite, da osigurava dobar kvalitet materijala i izrade i upotrebu tonih 41

mjera. Kasnije je drava poela da se neposrednije mijea u trgovinu, pa je ak i sama pokuala da se bavi trgovinom i da monopolizira neku robu za sebe. Uspon veletrgovine i poduzimljivosti izazvao je u devetom stoljeu razvoj bankarstva. Privreda Islamskog carstva bila je otpoetka bimetalistika: u istonim pokrajinama kolao je perzijski srebrni dirhem, a na zapadu bizantinski zlatni denarius (arapski, dinar). Te je novane jedinice zadrao i kalifat sa standardnom teinom od 2,97 grama za dirhem i 4,25 grama za dinar. Usprkos mnogim pokuajima da se ustale relativne vrijednosti tih dviju moneta, one su neizbjeno kolebale zajedno s cijenama, novane robe od koje su bile napravljene, pa je saraf ili mjenja novca postao bitna odlika svakog muslimanskog trita. U devetom stoljeu on se razvio u krupnog bankara, besumnje uz potporu bogatih trgovaca, koji su imali novaca za ulaganje. Doznajemo, da su postojale banke sa sjeditem u Bagdadu i s ograncima u drugim gradovima Carstva i da se veoma bio razvio sistem ekova, kreditnih pisama i t. d., tako da je bilo mogue ispostaviti ek u Bagdadu, a naplatiti ga u Maroku. U Basri, glavnom sreditu cvatue istone trgovine, kae se, da je svaki trgovac imao svoj bankovni raun i da su se plaanja na bazaru vrila samo ekom, a nikada u gotovini. U desetom stoljeu nalazimo dravne banke u prijestolnici; one su se zvale Bankari Nj. Velianstva, te su predujmljivale vladi ogromne sume gotova novca, koje su bile potrebne za upravne izdatke, a kao zalog sluili su neubrani porezi. Budui da je muslimanima bila zabranjena lihva, bankari su bili veinom idovi i krani. Bujni trgovaki ivot odraava se u misli i literaturi toga vremena, gdje emo nai, da se estit trgovac uzima kao idealni etiki tip. Tradicija je pripisala Proroku i takve izjave kao: Na dan Suda poten i vjeran muslimanski trgovac stat e u red muenika za vjeru, estit trgovac sjedit e u sjeni prijestolja Gospodnjeg na Dan Suda, Trgovci su glasnici svijeta i povjerljivi sluge Boga na zemlji. Navodi se, ali to je sasvim nevjerojatno, da je kalif Omar I. rekao: Nema drugog mjesta, gdje bi mi bilo milije da me zatekne smrt nego na trgu, dok kupujem i prodajem za svoju obitelj. Esejist Dahiz primjeuje u raspravi pod naslovom Pohvala trgovaca, a osuda inovnika, da je Bog dokazao da odobrava trgovanje kao nain ivota time, to je izabrao trgovaku zajednicu Koreja za svog Proroka. Literatura tog vremena daje prikaze idealna estita trgovca i mnoge savjete o ulaganju novca u trgovinu, a meu njima i takva naela kao: ne ulagati kapital u takve stvari, za kojima je ograniena potranja, kao to su dragulji, koje trae samo bogatai, ili naune knjige, koje trae samo uenjaci, koji su u svakom sluaju malobrojni i siromani. Ba je to naelo moralo potei od pisca koji je imao vie teoretskog nego praktinog iskustva, jer injenice openito pokazuju, da su ba trgovci luksusnom robom, kao to su dragulji i fini kambrik,7 bili najbogatiji i najugledniji. Sve su te ekonomske promjene izazvale odgovarajue drutvene promjene i stvorile novu vrstu odnosa izmeu etnikih i socijalnih sastavnih dijelova stanovnitva. Arapska ratnika kasta bila je sada oborena. Ona vie nije dobivala poklone iz dravne blagajne, a izgubila je i svoje povlastice. Od tog vremena arapski ljetopisci samo malokad govore o plemenskim krvnim osvetama meu Arapima. To ne znai, da je njihova estina jenjala, jer jo i u devetnaestom stoljeu potomci Kaisa i Kalba hvataju jedni druge za guu u Siriji, nego to znai, da je arapska plemenska aristokracija izgubila mo da se uplee i da utjee na javne poslove, pa njezine krvne osvete i kavge nisu vie od velikog znaenja. Otada unaprijed pripadnici arapskih plemena naputaju gradove Amsar i neki se vraaju nomadskom ivotu, kojega se nisu nikad sasvim okanili, a drugi se naseljavaju na zemlji. Islamski grad je izmijenio svoju narav: od posadnog grada osvajake vojske u osvojenoj pokrajini postao je trite i mjesto za razmjenu, gdje su trgovci i zanatlije poeli da se udruuju u cehove radi uzajamne pomoi i obrane. Ali Arapi nisu sasvim izgubili svoju prevlast. Ispoetka su jo uvijek preteno Arapi zauzimali vie poloaje u vladi. Dinastija je jo uvijek bila arapska i diila se svojim
7

Kambrik je fino laneno platno, odnosno fina pamuna tkanina. Prev.

42

arapskim porijeklom, a arapski je jezik bio jedini jezik vlasti i kulture. Teoretska nadmonost Arapa odrala se i dovela do pojave pokreta ubije u knjievnim i intelektualnim krugovima, koja je izraavala zahtjeve nearapa za jednakim poloajem. Ali zbila se vana promjena u znaenju same rijei Arapin, Od tog vremena Arapi su prestali da budu zatvorena nasljedna kasta i postali narod, koji je spreman da putem neke vrsti naturalizacije prihvati svakog muslimana koji govori arapski kao jednog od svojih. Drutvena emancipacija Mavala uzela je oblik punog prihvaanja Mavala kao Arapa, pa ak su i horasanski pretorijanci kalifa potpuno arabizirani. Procesu arabizacije pokrajina zapadno od Perzije pridonijelo je to, to su se demobilizirani Arapi po njima razmiljeli i to je arapski jezik prevladavao u gradovima, a iz njih i u okolnim seoskim podrujima. O razvoju tog procesa svjedoi nam zajednika arapsko-koptska pobuna u Egiptu god. 831. Naposljetku su ak i krani i idovi u Iraku, Siriji, Egiptu i Sjevernoj Africi poeli da se slue arapskim jezikom, a sam naziv Arapin u arapskoj upotrebi poeo se ograniavati samo na nomade. Umjesto arapske aristokracije Carstvo je imalo novu vladajuu klasu, bogatae i uene ljude, od kojih su prvi u mnogo sluajeva posjedovali golema bogatstva u novcu i nekretninama. Ta su bogatstva stekli u dravnoj slubi, gdje su zauzimali mjesta, koja su ne samo bila bogato plaena, ve su pruala i neograniene mogunosti za dopunsku zaradu od trgovine i bankarstva, pekulacija i zakupljivanja zemljita. Primjer, to ga navodi jedno vrelo, govori, kako je neki mladi iz inovnike obitelji uloio bogatstvo od 40.000 dinara, koje je naslijedio. 1000 dinara utroio je na to, to je obnovio sruenu kuu svoga oca, 7000 na pokustvo, odjeu, robinje i ostale udobnosti, 2000 je dao povjerljivu trgovcu, da trguje u njegovu korist, 10.000 je zakopao u zemlju za sluaj nude, a s ostatkom od 20.000 kupio je imanje, od kojega je ivio. Ovdje moemo neto rei o poloaju dimisa, nemuslimanskih podanika Carstva. Njihov su poloaj veoma idealizirali neki pisci, koji su preuveliavali nesumnjivu trpeljivost muslimanskih vlasti, koje da su im podarile potpunu jednakost. Dimisi bijahu graani drugog reda, plaali su vee poreze, trpjeli su od stanovitih drutvenih ogranienja, a u rijetkim prigodama bili su izvrgnuti otvorenim progonima. Ali sve u svemu njihov je poloaj bio beskrajno bolji od poloaja onih zajednica, koje su se razlikovale od slubene crkve u to vrijeme u zapadnoj Evropi. Slobodno su ispovijedali svoju vjeru, imali su redovita vlasnika prava i bili su vrlo esto zaposleni u dravnoj slubi, i to na najviim poloajima. Mogli su ulaziti u zanatske cehove, a u nekima su od njih stvarno i prevladavali. Nikad nisu bili prisiljeni na muenitvo ili na izgon zbog svojih vjerovanja. Prvi znaci propadanja te zadivljujue civilizacije pojavili su se u strukturi politikog jedinstva. Carstvo to ga je izgradio Mensur izgledalo je dovoljno vrsto uprkos izvjesnoj tutnjavi pobuna, sve dok nije zavladao Harun (786 829), ija vladavina predstavlja u mnogoemu vrhunac abasidske moi. Prvi su Abasidi potovali savez s perzijskim aristokratskim krilom pokreta, koje ih je dovelo na vlast, pa je perzijska plemika kua Barmaka, postavi dinastijom vezira, igrala sredinju ulogu u vladanju Carstvom. Za ivota Harun ur Reida dolo je, zbog neobjanjenih uzroka i okolnosti, do nemira, koji su dosegli vrhunac u svrgavanju kue Barmaka, koja je izgubila vlast, bogatstvo i sam ivot, te se po tome ti nemiri u drugim tekstovima nazivaju i Barmakidska no. Poslije Harunove smrti, sukobi, koji su tinjali, razbuktali su se u otvoreni graanski rat izmeu njegovih sinova Emina i Ma'muna. Eminova snaga bila je u prijestolnici i Iraku, a Ma'munova u Perziji, pa je graanski rat bio protumaen, na temelju sumnjivih podataka, kao nacionalni sukob izmeu Arapa i Perzijanaca, koji je svrio pobjedom ovih posljednjih. Vjerojatnije je, da je to bio nastavak socijalnih borbi iz perioda to je neposredno prethodio, isprepleten vise regionalnim nego nacionalnim sukobom izmeu Perzije i Iraka. Ma'mun, koji se oslanjao uglavnom na istone pokrajine, pomiljao je neko vrijeme da prenese prijestolnicu iz Bagdada u Merv, u Horasan. Prijetnja, da e 43

njihov grad izgubiti poloaj arterije, a graani ak i sredstva za ivot, ujedinila je narod Bagdada, koji je jarosno branio Emina protiv napadaa. Ma'mun je izvojevao pobjedu, ali je mudro zadrao Bagdad kao prijestolnicu i kao vornu toku velikih trgovakih putova. Poslije su perzijske aristokratske i regionalne tenje nale oduka u lokalnim dinastijama. Godine 820. polo je za rukom perzijskom generalu u Ma'munovoj slubi nazvanom Tahir, da postane nezavisan u istonoj Perziji i da uspostavi nasljedno namjesnitvo u svojoj obitelji. Druge perzijske dinastije, Safaridi godine 867. i Samanidi godine 892., uskoro su se uvrstile u drugim dijelovima Perzije. Ti lokalni reimi bili su razliita karaktera. Tahiridska kraljevina bila je djelo ambiciozna generala, koji je izdvojio jednu kneevinu za sebe, ali je ostao u opem okviru Arapsko-islamske civilizacije. Safaridi predstavljaju plimu perzijskog pukog pokreta, dok se sa Samanidima vratila na politiku vlast stara perzijska aristokracija i stala u punoj mjeri uivati svoje prijanje povlastice. Politiki rascjep na zapadu poeo je jo ranije. Zbog premjetanja prijestolnice na istok izgubio se interes, a naposljetku i kontrola nad zapadnim pokrajinama. Pod lokalnim dinastijama postaju stvarno nezavisni: panjolska 756., Maroko 788., Tunis 800.; Egipat je otpao 868., kad je namjesniku Ahmedu ibn Tulunu, turskom robu koji je bio poslan iz Bagdada, polo za rukom da postane nezavisan i da brzo protegne svoju vlast na Siriju. Poslije pada Tulunida dola je na prijesto u Egiptu jo jedna turska dinastija slinog porijekla. Pojava nezavisnog sredita u Egiptu, koji je esto vladao i Sirijom, stvorila je novu niiju zemlju izmeu Sirije i Iraka i omoguila arapskim plemenima iz Sirske pustinje i njezinih rubova da ponovo steknu nezavisnost, koju su bili izgubili poslije pada Omejida. Ponekad su ta plemena, znala protegnuti svoju vlast na naseljene zemlje u Siriji i Mezopotamiji, da zauzmu i dre gradove u razdobljima vojne slabosti ili nejedinstva Carstva i da uspostave kratkotrajne, ali vrsne beduinske dinastije, kao to je dinastija Hamdanida iz Mosula i Alepa u desetom stoljeu. Ubrzo je kalifu ostala izravna kontrola samo nad Irakom, a io se tie ostalog dijela Carstva, morao se zadovoljiti s povremenim dankom i nominalnim priznanjem od strane lokalnih nasljednih dinastija, koje se sastojalo u tome, to su ga svakog petka spominjali u molitvi u moeji i u natpisima na novcu. Sve dok je Bagdad zadrao kontrolu nad ivotno vanim trgovakim putovima, koji su vodili kroza nj, politiki rascjep nije ometao ekspanziju ekonomskog i kulturnog ivota, nego se ini, da joj je u izvjesnom smislu stvarno i pomagao. Ali uskoro su stvari krenule jo opasnijim tokom, te je vlast kalifa oslabila i u samoj prijestolnici. Pretjerani luksus Dvora i preteko breme birokracije izazvali su financijski nered i oskudicu novca, koja je postala jo tea, kad su izvori metala presahli ili pali u ruke napadaima. Kalifi su pronali lijek u tome, to su dali u zakup dravne prihode, pa su naposljetku lokalni namjesnici postali zakupnici poreza. Njihova je dunost bila da poalju ugovoreni iznos sredinjoj vladi i da uzdravaju lokalne vojne snage i inovnike. Ti zakupci-namjesnici postali su ubrzo pravi vladari Carstva, a domalo su se poistovetili s vojnim zapovjednicima. Od vremena Mutesima (833 842) i Vatika (842847) kalifi su malo pomalo gubili vlast nad svojim vlastitim vojnim zapovjednicima i gardom, koji su esto mogli da postavljaju i zbacuju kalife po svojoj volji. Ti su se zapovjednici i garda sve vie sastojali od turskih mameluka. Godine 935. stvoren je poloaj Emir ul Umera, vrhovnog komandanta, da bi se naznailo prvenstvo zapovjednika u prijestolnici nad ostalima. Konano je 945. perzijska kua Buvejh, koja se ve prije bila uvrstila kao gotovo nezavisna dinastija u zapadnom Iranu, provalila u prijestolnicu i unitila posljednje ostatke kalifove nezavisnosti, otada, osim u rijetkim razdobljima, kalifi su zavisili od milosti raznih majordoma, veinom Perzijanaca i Turaka, koji su vladali pomou oruanih snaga pod svojom komandom. Premda je kalif sauvao poloaj i 44

dostojanstvo vrhovnog suverena Islama, poglavara Crkve i Drave, koje su se obje stapale u toj slubi, njegova je stvarna vlast prestala, a postavljajui zapovjednike ili namjesnike on je posve formalno priznavao post facto postojee stanje.

VI POBUNA U ISLAMU
Et une heure, je suis descendu dans le mouvement d'un boulevard de Bagdad o des compagnies ont chant la joie du travail nouveau.. .8
(RIMBAUD, LES ILLUMINATIONS)

Brzi ekonomski razvitak na Bliskom i Srednjem Istoku u stoljeima nakon dolaska abasidskih kalifa na prijesto izvrgao je socijalno tkivo Carstva itavom nizu opasnih pritisaka i napetosti, koji su urodili pokretima nezadovoljstva i otvorenom bunom protiv utvrenog poretka. Ti su pokreti bili uglavnom ekonomski i socijalni po svom porijeklu, a neki su bili i nacionalno obojeni. Raznoliki po svojim uzrocima i prilikama, u kojima su se rodili, kao i po sastavu svojih sljedbenika, oni imaju mnogo zajednikog u tome, to su se gotovo svi izrazili u religioznom obliku. Bez obzira na to, kakve su nepravde ili sukobi interesa stvorili stranku u Islamu, njezina su uenja bila teologija, njezino orue sekta, njezin izvrilac misionar, a njezin voa obino Mesija ili njegov predstavnik. Ali, opisivati te drutveno uvjetovane religiozne hereze kao paravane, iza kojih su spletkari skrivali svoje stvarne i materijalne ciljeve, kako bi zavarali pobone ljude, znailo bi izvrtati povijest. Islamska drava, koja se razvila iz Muhamedove zajednice u Medini, a koju su uzgojile stare boanske monarhije na Istoku, bila je u teoriji i u pukom shvaanju teokracija, u kojoj je Bog jedini izvor i vlasti i zakona, a suveren njegov namjesnik na zemlji. Vjera je bila slubeni credo utvrenog poretka, kult vanjski i vidljivi simbol istovetnosti i jedinstva, a slaganje s vjerom i kultom, makar i povrno znak i zalog lojalnosti. Ortodoksija je znaila prihvaanje postojeeg poretka, a hereza ili otpadnitvo bila je kritika ili odbacivanje tog poretka. U tako ustrojenom drutvu, gdje su i u strukturi vlasti i u svijesti i osjeajima ljudi Crkva i Drava bile tako stopljene, da se vie nisu mogle razlikovati, religija i religiozne raspre igrale su onu ulogu, koju igra politika u modernom svijetu, te je gotovo svaki pokret, bez obzira na poetne preduvjete, traio u religiji ne krinku, nego nuan i organski izraz, javni i drutveni, onih tenji i nezadovoljstava, koja su ga tjerala. Bilo je dato i iznimaka dvorski dravna udari i vojnike pobune u vrijeme politike slabosti, seljake bune i nemiri u gradovima u vrijeme ekonomske napetosti. Ali ti su pokreti bili povremeni i veinom neorganizirani, ogranieni na vrijeme, mjesto i okolnosti svog neposrednog porijekla, esto sasvim osobnog znaenja. Kad je god neka skupina ljudi nastojala da se organizirano i trajno suprotstavlja drutvenom poretku, ona je nala svoj izraz u religioznoj sekti isto tako prirodno i neizbjeno kao to ga njihovi moderni dvojnici nalaze u politikoj partiji. Abasidski kalifat morao se od samog poetka susresti s prijetnjama takve vrsti. God. 752. izbio je ustanak u Siriji u prilog zahtjevima svrgnute Omejidske dinastije, kojoj je ta pokrajina jo dugo vremena ostala vjerna. Uskoro je i taj pokret krenuo opim smjerom razvitka, te je proomejidska partija poela govoriti o mesijanskom liku Omejidske kue, koja e se u toku vremena vratiti na ovaj svijet i uspostaviti vladavinu pravde. ija je takoer uskoro pokazala, da se razoarala u novom reimu, kojemu je i sama pomogla da se uspostavi. Pretendent iz Alijine loze, poznat kao Muhamed iste due, organizirao je urotu i pokuao da se proglasi Mahdijem u Jeruzalemu. Poto je pretrpio neuspjeh u Palestini, ponovo je pokuao u Medini, ali je bio poraen i ubijen god. 762.
8

Jednog asa siao sam u vrevu jedne bagdadske ulice, gdje su ete pjevale radost novog rada ... (Rimbaud, Les Illuminations)

45

Mnogo je vaniji bio niz pokreta u Perziji, koji su po svom porijeklu bili povezani sa sektom to je izbacila i same Abaside. Abasidsku revoluciju izvrio je savez onih elemenata, koji su bili protivnici Omejida. Ovamo treba ubrojiti muslimanske disidente, i Perzijance i Arape, a Perzijance i aristokratskog i siromanog stalea. Poto je revolucija zavrila s uspjehom, savez se raspao, a njegovi sastavni dijelovi su i dalje ostali u sukobu, koji je postao jo tei zbog prijevare i razoaranja. Ebu Muslima, popularnog vou, koji je vie nego ijedan drugi pojedinac bio graditelj abasidske pobjede, smaknuo je drugi abasidski kalif, El Mensur. Slino su proli i drugi voe sekte. Kalifi su se i dalje oslanjali na perzijsku, a posebno na horasansku potporu, ali je na mjesto Ebu Muslima i njemu slinih dola aristokratska kua Barmakida, koja je za vladanja nekoliko kalifa igrala odluujuu ulogu u politikom ivotu prijestolnice i osigurala vladi potporu starih perzijskih vladajuih krugova. Ogorenje podjarmljenog stanovnitva izrazilo se u mnogobrojnim religioznim pokretima u raznim dijelovima Perzije, a podupirali su ih preteno seljaci. Ti su pokreti bili donekle nacionalni utoliko, to su reim, kojem su se protivili, smatrali i dalje arapskim, te to je podloga njihove ideologije bila iranska. Ali njihovo uenje nije bilo mazdaistiko. Pravovjerni sljedbenici stare dravne religije u Iranu, pripadnici vladajue aristokratske kaste, bili su se ve prije dueg vremena poistovetili s reimom, pa su tek za vladanja Ma'munova perzijski knezovi stvorili vlastite pokrete za nezavisnost, kad su uspostavili autonomne kneevine u istonim pokrajinama. Prije e biti, da su te buntovnike vjerski nadahnjivale stare iranske hereze, koje su u predislamska vremena predstavljale pobunu niih i srednjih klasa protiv sasanidske monarhije. Najvaniji je od tih buntovnika bio Mazdek, komunistiki revolucionar, koji umalo to nije oborio Sasanidsko carstvo u etvrtom vijeku. Premda je Mazdekov pokret uguio u krvi sasanidski car Hozroe Anuirvan, ipak se uspomena na taj pokret dugo sauvala meu seljakim stanovnitvom, a njegove su doktrine igrale bitnu ulogu u stvaranju religioznih pokreta u doba posljednjih Omejida i prvih Abasida. Perzijski su se buntovnici esto pozivali i na uspomenu na Ebu Muslima, te su tvrdili za sebe, da su njegovi nasljednici i osvetnici protiv kalifa, koji ga je izdao. Isprva su ti pokreti po svojim vjerovanjima bili iranski, ali su kasnije postali sinkretistiki, te su propovijedali mjeavinu mazdakistikih i ekstremnih, iitskih ideja. Ortodoksni mazdaisti ostali su podaleko ili su se drali neprijateljski. Prvi buntovnik, ije nam je ime zabiljeeno, bio je Bihafarid, bivi mazdaist, koji se pojavio u Niapuru oko god. 749. i tvrdio, da je prorok. Malo znamo o njegovu ranijem ivotu, osim da je proveo nekoliko godina u Kini, mogue zbog trgovine. Muslimani su se prema njegovu pokretu drali ravnoduno, a najvie su mu se oduprli ortodoksni mazdaisti, poglavito sveenici, koji su protiv njega pozvali u pomo Abaside, te su najvie pridonijeli njegovu porazu u idue dvije godine. Smrt Ebu Muslima unijela je promjenu. Najekstremniji njegovi pristalice podigli su nekoliko seljakih buna i obino su tvrdili, da on zapravo nije mrtav, ve da se krije i da e se vratiti svom narodu. God. 755. Sonpaz, bivi drug Ebu Muslima i vjerojatno mazdakist, podie bunu. ini se, da je bio rodom sa sela blizu Niapura. Uskoro je pridobio za sebe znatan dio seljatva u zapadnoj Perziji, ukljuujui mazdaistike i muslimanske heretike. Njegov se pokret brzo proirio, i njegovi su sljedbenici zauzeli nekoliko gradova. U arapskim vrelima njihov se broj kree izmeu 90 do 100 tisua. Ali brzo ih je potukla vojska, to ju je poslao Mensur. Dvije godine kasnije poveo je slian pokret drugi bivi agent Ebu Muslima, poznat kao Ishak Turin, jer je bio poslan da propovijeda vjeru meu Turcima u Srednjoj Aziji. On je takoer slomljen. God. 767. Ustadsis povede bunu u Horasanu, koja je za kratko vrijeme teko ugrozila sigurnost Carstva. Mnogo opasnija od sviju bila je pobuna Mukane (ovjeka s velom), koji je sluajno junak jedne epizode u Mooreovu djelu Lalla Rukh. Tako su ga zvali zbog navike da nosi 46

veo preko lica, da bi prikrio njegov sjaj, kako tvrde sljedbenici, ili da bi prikrio njegovu nakaznost, kako tvrde protivnici. Mukana je bio perzijski heretik, a po zanimanju pera rublja. Propovijedati je poeo u Mervu, i njegov se pokret brzo proirio po itavom Horasanu i u Srednjoj Aziji, gdje je za kratko vrijeme Buhara bila njegovo uporite. Ovdje se takoer primjeuju znaci povezanosti s Mazdekom i Ebu Muslimom, pa ortodoksna vrela ne proputaju da ga optue, da je propovijedao i provodio zajednicu imovine i ena. Njegov je pokret potrajao due no pokreti njegovih prethodnika i odrao se od 776. do 789. Najozbiljniji od tih pokreta bio je Babekov pokret (816837), koji se odmah isticao svojim opsegom, trajanjem, rukovodstvom i vrstinom. Babek bijae heretik i ovjek izvanredno vojno i politiki nadaren. Sljedbenike je naao uglavnom meu seljacima, koje je pridobio za sebe propovijedajui i provodei razbijanje velikih imanja i podjelu zemlje. Ima nekih podataka o tome, da su ga podupirali i dihkani, perzijsko seosko plemstvo, od kojih su se mnogi u to vrijeme bili toliko srozali, te su se vrlo malo J razlikovali od obinih seljaka, ali su se s ponosom sjeali svog plemenitatva. Sredite pobune bilo je u Azerbejdanu, koji je, kako pomalo otrovno primjeuje geograf Jakut, uvijek bio sredite buntovnitva i kavge. Iz Azerbejdana pokret se proirio na jugozapadnu Perziju, gdje mu se pridruie kurdski, a isto tako i perzijski elementi, na kaspijske pokrajine na sjeveru i na Armeniju na zapadu. ini se, da je Babek jednom imao poslovni savez s bizantskim carem protiv zajednikog neprijatelja. Zbog svog poloaja, koji je presijecao sjeverne trgovake putove, bio je doista opasan neprijatelj. Sedam godina je njegovo oruje bilo potpuno uspjeno, potukao je etiri generala kalifa Ma'muna, ali, poto je.833. doao na prijesto Mutesim, ope je poboljanje sigurnosti Carstva dopustilo da se uini odluniji vojniki napor, koji je satjerao babekovce u Azerbejdan i kasnije ih unitio. Sasvim je drukije prirode bila pobuna crnakih robova, koji su se zvali zindi, izmeu 869. i 883. Islam je bio robovlasniko drutvo, a u nekim je krajevima jo i danas. Ali robovi nisu bili glavna osnovica proizvodnje, kao u Rimskom carstvu, ve je proizvodnja vie zavisila od slobodnih i poluslobodnih seljaka i zanatlija. Robovi su se upotrebljavali uglavnom kao kuna posluga ili za vojniku slubu; u njoj su mameluci sainjavali zapravo povlatenu vojniku kastu, koja je s vremenom poela vriti presudan utjecaj na dravne poslove. Bilo je, meutim, i izuzetaka. Robovi su se upotrebljavali za fiziki rad u izvjesnom broju krupnih poduzea: u rudnicima, u mornarici, na isuivanju movara, i t. d. S porastom klase krupnih kapitalista i poduzetnika, koji su raspolagali znatnim novcem, dolo je do kupovanja i upotrebe velikog broja robova u poljoprivredi. Gomile robova bile su sjaene u naselja, i esto su na tisue njih pripadali jednom jedinom zemljoposjedniku ili poduzetniku. Robovi te vrsti bili su uglavnom crnci, a dobivali su se osobito iz Istone Afrike zarobljavanjem, kupovinom, ili kao danak od pokorenih drava. Takvi su bili robovi na slanim ravnicama istono od Basre, gdje su bogati graani toga grada zapoljavali neuven broj robova na isuivanju slanih movara, kako bi pripremili zemlju za poljoprivredu, kao i u svrhu vaenja soli za prodaju. Oni su radili u grupama, koje su brojile od pet stotina do pet tisua; spominje se i jedna grupa od petnaest tisua. Njihovi su uvjeti ivota bili krajnje loi. Rad im je bio teak i naporan, a dobivali su jedva za golo i nedovoljno uzdravanje, koje se, prema arapskim vrelima, sastojalo od brana, mekinja i datulja. Mnogi su od njih bili Afrikanci koji su tek nedavno stigli, te su malo ili nikako poznavali arapski, i ujemo, da se njihov voa morao sluiti tumaem, kad im se htio obratiti. On je bio Perzijanac, po imenu Ali ibn Muhamed, i tvrdio je, da je Alijin potomak; moda je i bio arapskog porijekla. Poto je vie puta bez uspjeha pokuao da izazove bunu na raznim mjestima, pa i u Basri, gdje je kratko vrijeme bio u tamnici, doao je na polja salitre rujna 869. i poeo da djeluje meu robovima. On ih je podsjeao, kae arapski historik Taberi, na ravo stanje u kojem ive 47

i tvrdio, da e ih Bog izbaviti pomou njega i da on eli, da podigne njihov poloaj i da ih uini gospodarima robova, bogatstva i nastambi. Posljednje rijei otkrivaju slabost pokreta on nije imao stvarnog programa reformi, njegov opi cilj nije ukidanje ropstva, nego je to vie bio pokret odreenih robova, koji su htjeli poboljati svoj vlastiti poloaj. Ali je ispunio svoje obeanje kad su mu izvojevane pobjede omoguile da preda zarobljene muslimane svojim sljedbenicima kao robove. ak je i taj polubarbarski pokret bio pod dovoljno jakim utjecajem tadanjeg duha islamskog drutva, pa je i on nastojao da se religiozno izrazi. Premda je voa zinda tvrdio, da je Alijin potomak, nije pristupio iji, ve sekti havarida, egalitarskih anarhista, koji su jo i prije ispovijedali, da najbolji ovjek treba da bude kalif, pa bio to i abesinski rob. Prema hariditskom uenju zindi su smatrali sve ostale muslimane nevjernicima, koje treba odvesti u ropstvo ili pogubiti, kad su zarobljeni. Pokret se irio veoma brzo i pristupala mu je grupa za grupom, a kasnije vjerojatno i odbjegli robovi iz gradova i sela. Crnake ete carske vojske poslane protiv robova dezertirale su i prele k njima te su ih obogatile orujem i izvjebanim ljudstvom, dok im je izgled na plijen pribavio potporu susjednih beduinskih plemena. ini se, da su se i slobodni seljaci na tom podruju pridruili voi zinda, vjerojatno iz solidarnosti protiv zemljoposjednika. Ima malo znakova o potpori nezadovoljnih slobodnih elemenata u gradovima, premda izvori kau, da je jedan od Alijevih pomonika bio mlinar, a drugi prodava limunade. Vojniki uspjesi zinda bijahu sjajni. Carske vojske pretrpjele su poraz jedna za drugom, to je obogatilo zinde robovima, plijenom i napose orujem. U listopadu 869. napali su Basru, ali im nije uspjelo da zauzmu grad. Meutim, protuofenziva Basrana bila je slomljena, i malo zatim zindi su sami sagradili novu prijestolnicu, koja se zvala El Mulhatara, Odabrana, na suhom mjestu u slanim ravnicama. Naalost, nemamo nikakvih vijesti o njihovu sistemu vlasti. Dana 19. svibnja 870. zindi su zauzeli i opljakali cvatuu trgovaku luku Ubulu, te su uvelike ojaali svoje snage osloboenim robovima. Ubrzo zatim prodrli su u jugozapadnu Perziju i zauzeli grad Ahvaz. Pokret je od sada postao krupnija opasnost za Carstvo: zagospodario je vanim podrujima u junom Iraku i jugozapadnoj Perziji, zauzeo nekoliko gradova, vrio teak pritisak na Basru, drugi grad sredinjih pokrajina, i presijecao jugoistone saobraajne linije same prijestolnice. 7. rujna 871. zauzeli su Basru i opljakali je, ali su se neposredno zatim mudro povukli iz nje. U meuvremenu potukli su jo nekoliko carskih snaga i 878. zauzeli stari posadni grad Vasit. Ve idue godine zindi su pljakali na sedamnaest milja od Bagdada. To oznauje vrhunsku toku njihovih postignua. Sada je ustri i energini regent Muvafak, brat vladajueg kalifa, poeo da sprema uz ogromne trokove veliku ekspedicionu silu. Najkasnije u veljai 881. on je istjerao zinde iz svih zauzetih podruja, i opkolio ih u njihovoj prijestolnici El Mulhatari. Voa zinda odbio je primamljivu ponudu: da mu se oprosti i da dravna penzija, pa je poslije duge opsade grad podlegao napadaju 11. kolovoza 883. Alijeva glava donesena je u Bagdad na kolcu, u mjesecu studenom. ini se, da ti pokreti: seljaka buna u Perziji i buna robova u junom Iraku nisu trajno utjecali na tok islamske povijesti i da nisu uzrokovali nikakvu bitnu promjenu u strukturi islamskog drutva. Za njima je ostalo samo prigueno nezadovoljstvo i razdor, koji je s vremena na vrijeme izbijao u nizu neuspjelih pokreta, ali e se sve vee nezadovoljstvo obinih ljudi u Carstvu izraziti u jednom drugom pokretu, koji je mnogo znaajniji i trajniji po svojim uincima. To je ismailitski pokret, izdanak ije. Ve smo vidjeli, kako se iizam u svoje prvo doba razvio iz: arapske stranke u mavalsku sektu i postigao prvi zvuni uspjeh dovevi Abaside na prijesto. Tom je pobjedom loza iitskih pretendenata koji su potjecali od Muhameda ibn el Hanefija prestala da bude vanom. Odsada postaju voama ije pripadnici Fatimidske loze, potomci Alije od njegove ene Fatime, keri Prorokove. Imami pod tim su imenom ti iitski pretendenti bili poznati 48

svojim sljedbenicima bili su u njihovim oima jedini zakoniti kalifi. Ali vlast, koju su svojatali, bila je mnogo vea od vlasti Abasida. iitski imam bio je bogom nadahnuti vjerski poglavar, koji je sebi pripisivao nepogreivost i zahtijevao slijepu poslunost. Kad je 765. umro imam Dafer, njegovi su se sljedbenici pocijepali u dvije grupe: jedna je podupirala zahtjeve njegova sina Muse na nasljedstvo, a druga je podupirala zahtjeve njegova sina Ismaila. Sljedbenici Muse priznali su Musine potomke sve do dvanaestog imama poslije Alije. Meutim, Musa je nestao u neobjanjenim okolnostima, i takozvana Dvanaesta ija oekuje njegov povratak sve do danas. Dvanaesta ija bila je openito umjerena u svojim uenjima, koja se nisu mnogo razlikovala od uenja sunitskog Islama. Jedan francuski uenjak opisao ju je, vie domiljato negoli tono, kao Opoziciju Njegova Velianstva abasidskim kalifima. Mnogo drugaije razvijala se ismailitska grupa, koja je batinila ekstremistiki i revolucionarni karakter ranijeg pokreta. Osmo i rano deveto stoljee moemo opisati kao period revolucionarnog dozrijevanja, u kojem su Ismail, njegov sin Muhamed i stanovit broj privrenih sljedbenika organizirali ustrojstvo i propagandu sekte. Uenja sekte upadno se razlikuju od uenja ortodoksnog Islama i sadre :mnogo neoplatonistikih i indijskih ideja. Te je ideje uvelo uenje o dvojakom tumaenju, prema kojem svaki stih u Kuranu ima dva znaenja, jedno spoljanje i doslovno, i drugo skriveno, poznato samo posveenima. Tajna uenja sekte irila je neka vrst masonske hijerarhije stupnjeva posveenosti, a na najviem stupnju obraeniku se otkrivao itav sistem. Tajna organizacija pomogla je sekti da preivi i da buja uprkos budnosti abasidske policije. Naslovni poglavar sekte bio je imam, nepogreivi vjerski voa, potomak Alije preko Ismaila. U stanovitim okolnostima imam je mogao prenijeti svoju vlast na drugu osobu putem neke vrste duhovnog posinjenja. Tada bi ta osoba postala pouzdanik i izaslanik imama i imala bi mnoge, premda ne sve, ovlasti svoga gospodara. Na poetku desetog stoljea drutvena kriza dostigla je prelomnu toku. Poraeni seljaci i robovi bili su jo puni ogorenja, a sve vea koncentracija kapitala i rada ve je stvorila golem, nezadovoljan gradski proletarijat. U god. 920. i 921. financijske makinacije vezira dovele su do nemira zbog kruha u prijestolnici i do vrenja po itavom Carstvu. Stav razvlatenih prema ortodoksnoj religiji dobro je izrazio pjesnik iz toga doba u ovim stihovima: Ne, doista, ja se ne u moliti Bogu sve dok budem siromaan. Neka se moli eih ul Dalil, Faik... Zapovjednik vojski, iji su podrumi prepuni. Ali zato bih se ja molio? Jesam li moan? Imam li palau, konje, bogate haljine i zlatne pojase? Da se molim, kad ne posjedujem ni cigli palac zemlje, bilo bi isto licemjerje. Kod svih tih elemenata ismailitska su uenja nailazila na spreman odziv. Sami ismailiti ne bacaju u svojim spisima mnogo svjetlosti na socijalna uenja sekte, ali se iz toga, kako su ih pobijali ortodoksni teolozi, jasno vidi, da su prijetnju ismailita vladajuem poretku smatrali kao prvenstveno socijalnu, ne religioznu. Teolog El Bagdadi (na engl. preveo A. S. Halkin) spominje neki ismailitski dokument, koji navodno kae: Istinski oblik toga je naprosto to, to im je njihov gospodar (Muhamed) zabranio da uivaju dobra i ulio u njihova srca strah pred skrivenim Biem, koje se ne moe dokuiti. To je Bog, u ije postojanje vjeruju. On (Muhamed, op. pr.) kn je prenio predaju o tome, da postoje stvari, o kojima se oni ne e nikada moi osvjedoiti, kao uskrsnue iz grobova, nagrada i kazna, raj i pakao. Tako ih je ubrzo podjarmio i pretvorio u svoje roblje za ivota i u roblje svog potomstva poslije svoje smrti. Na taj je nain, sebi prisvojio pravo da uiva njihovo bogatstvo, jer kae: 'Ne traim od vas nikakva uzdarja za to, osim prijateljstva prema mojim srodnicima (Kuran, LXIII, 23)'. On je poslovao s njima u gotovu, ali oni su poslovali s njim na veresiju. On je traio od njih da mu smjesta dadu svoj ivot i imovinu u zamjenu za budue obeanje, koje se nikad ne e ispuniti. 49

Premda dokument po svoj prilici nije izvoran, on je ipak vaan, jer pokazuje kako se shvaala ismailitska prijetnja. Gazali, jedan od vodeih islamskih teologa, opetovano primjeuje, kad pobija gnusobe ismailita, da je glavna opasnost od sekte u tome, to ona privlai obian svijet. Na ranom stupnju razvoja ismailiti su se oslanjali uglavnom na potporu seljaka. Meutim, ubrzo su stekli znatan broj sljedbenika meu gradskim stanovnitvom, a osobito meu zanatlijama. Moda su ismailiti i stvorili islamske cehove, a sigurno su se njima sluili kao sredstvom u svojoj organizaciji, i stoljeima poslije toga pravila i ustrojstvo cehova pokazuju mnogo tragova ismailitskog utjecaja. Ortodoksni protivnici esto su optuivali ismailite, da su provodili zajednicu imovine i ena. U arapskim vrelima sauvao se zanimljiv prikaz djelatnosti nekog ismailitskog agenta u okolici Kufe otprilike sredinom devetog stoljea. Poto je obratio stanovnike nekoliko sela na svoj nauk, ujemo da je na njih udarao sve vie poreza i nameta i konano dunost Ulfa (zajednice). Ta se dunost sastojala u tome, to su trebali sakupiti sva svoja dobra na jednom mjestu i uivati ih zajedniki, i da nitko ne zadri nikakvu linu svojinu, koja bi mu mogla dati prednost pred drugima . . . On ih je uvjeravao, da ne treba da sauvaju nikakvu svojinu, jer sva zemlja pripada njima i nikome drugome. 'To je', kazao im je on, 'ispit na kojem ete biti iskuani, tako da moemo znati kako ete se ponaati'. Pourivao ih je da kupuju i pripremaju oruje... Misionari su postavili u svakom selu pouzdana ovjeka, da sakuplja ono to su ljudi u selu posjedovali: stoku, ovce, dragocjenosti, namirnice i t. d. On je oblaio gole i podmirivao sve njihove potrebe i nije ostavljao nikoga siromana meu njima, niti ikoga potrebna i nemona. Svaki je ovjek marljivo radio na svom mjestu i takmiio se s drugima, da bi zasluio visoko mjesto zbog koristi koju je pridonio. ene su pridonosile ono to su zaradile tkanjem, djeca su pridonosila svoju zaradu od tjeranja ptica. Nitko od njih nije nita posjedovao osim svoga maa i oruja. Kada je sve to uspostavio i kad je svatko pristao da se tome prilagodi, naredio je misionarima da odreene noi sakupe sve ene, da ih izmijeaju, kako bi mogle opiti sa svim ljudima bez razlike. To je, govorae on, pravo meusobno prijateljstvo i bratstvo. Nema nikakvih podataka u ismailitskim izvorima, da se ita takva sprovodilo, i ini se, da je optuba s komunizma vjerojatno odraz drutvenih tenji ismailita, tenji prema veoj slobodi ponaanja, koju su doputali enama. Pokret je poeo otvoreno djelovati u prvim godinama desetog stoljea. Izmeu 901. i 906. ismailitske ete jedne srodne grupe, koja je poznata pod nazivom Karmati, opustoile su Siriju, Palestinu i sjevernu Mezopotamiju. U vrelima se sauvao tekst propovijedi, koja se propovijedala u Himsu, dok su ga drali ismailiti: O Boe, vodi nas pod kalifom, nasljednikom, Oekivanim, Mahdijem, Gospodarom vremena, Zapovjednikom vjernika, Mahdijem. O Boe, ispuni zemlju pravdom i estitou i uniti njegove neprijatelje. Boe, uniti njegove neprijatelje. Jo je mnogo vaniji bio karmatski pokret u pokrajini Bahrein (koja se sada zove El Hasa), na arapskoj obali zaljeva. Tu je tlo bilo plodno za revolucionarne pokrete. Pokrajina bijae izolirana i teko joj je bilo prii, a stanovnitvo bijae mijeano, i bilo je mnogo onih, koji su preivjeli pobunu zinda. Negdje u poetku desetog stoljea karmatski su misionari postali vladajua snaga u pokrajini te su istjerali predstavnike sredinje vlade. Naalost, do nas je doprlo malo vijesti o reimu koji su uspostavili. Nae znanje potjee prvenstveno iz spisa dvojice putnika obojica su bili proismailiti koji su posjetili tu oblast. Prvi, koji je tamo doao u drugoj polovini desetog stoljea, opisuje Karmatsku dravu kao neku oligarhijsku republiku. Vladar je bio prvi meu jednakima i upravljao je uz pomo odbora od svojih najuih suradnika. Ovaj prikaz potvruje prianje jednog perzijskog ismailita, koji je posjetio Bahrein negdje u jedanaestom stoljeu. On je jo zatekao Karmatsku republiku u cvatu. U prijestolnici Lahsi bilo je, kae on, vie od 20.000 stanovnika sposobnih da nose oruje. Njima je upravljalo vijee 50

estorice, koje je vladalo poteno i pravedno, i kad bi ono nekoga primilo u audijenciju, lanovi vijea govorili su blago i skromno. Putnici nisu primijetili ni postova ni molitava, i jedina moeja bila je sagraena privatnim trokom za ortodoksne hodoasnike. Nije bilo nikakvih poreza ili desetina (prvi putnik govori o mnogima). Vijee je posjedovalo 30.000 crnakih robova, koji su obavljali poljodjelske poslove. Ako bi netko osiromaio ili zapao u dugove, drugi bi mu pomogli da se opet podigne. Svakom stranom zanatliji dali bi odmah, im bi doao u Lahsu, dovoljno novca da se uvede. Kue siromanih kuevlasnika popravljale su se na javni troak, a ito se ml jelo bez ikakve pristojbe u dravnim mlinovima. Trgovaki poslovi vrili su se simbolikim novcem, koji se nije mogao izvoziti. Opis reima tih dvaju putnika potvruje u jednoj toki karmatski novac, to je pronaen, a bio je kovan u ime Odbora. Druga oblast, u kojoj su ismailiti postigli uspjeh, bio je Jemen, gdje se 901. ugnijezdio jedan misionar i brzo zadobio mo. Iz Jemena slao je poslanike u Indiju i u Sjevernu Afriku, a vjerojatno i u druge oblasti. Misija u Sjevernoj Africi postigla je sjajan uspjeh u Tunisu, te je god. 908. mogla da ustolii imama Ubeidulaha kao prvog fatimidskog kalifa. Fatimidi su dakle u nekim pogledima slijedili taktiku samih Abasida na putu k vlasti. Sluili su se tajno organiziranom propagandom krivovjerne sekte, a odluan pokuaj da dou na vlast izvrili su u jednoj udaljenoj pokrajini Carstva. Oni se razlikuju od Abasida u dva vana pogleda, koji su vjerojatno povezani. Za razliku od Abasida, njima nije polo za rukom da zadobiju opu kontrolu nad islamskim svijetom. Dalje za razliku od njih, Fatimidi su ostali glavari sekte koja ih je dovela na vlast. Prva etiri fatimidska kalifa vladala su samo na zapadu, gdje su nailazili na izvjesne tekoe. Uspostavljanje drave i dinastije trailo je mnogo vie nego voenje revolucionarne opozicione sekte. U samom poetku bilo je dosta nepomirljivih pristalica sekte, koji su optuivali nove kalife, da su razvodnili i izdali naela ismailizma. Kasnije e Fatimidi doi u sukob s Karmatima iz Bahreina, uglavnom zbog istih razloga. Vlast nove dinastije protegnuo je na istok, nakon triju neuspjenih pokuaja, Muiz, etvrti kalif, koji je 969. osvojio Egipat. Osvajanje su dugo pripremali tajni izaslanici i propagandisti, koji su potkopali otpor Egipana. Gotovo neposredno nakon osvajanja Egipta dolo je do sukoba s Karmatima, koji su trenutno predstavljali stvarnu opasnost za novi reim. Kasnije su, ini se, opet postali vjerni Fatimidima. Muizu su dobro sluila dva izvanredno sposobna ovjeka. Jedan je od njih general Defher, mameluk evropskog porijekla, koji je bio pravi osvaja Egipta. Upravo je on sagradio novi grad, Kairo, kao prijestolnicu Fatimida, i veliku moeju El Azhar, kao sredite njihove vjere. Poto se u kasnijim stoljeima Egipat preobratio na ortodoksni Islam, moeja Azhar ostala je sve do danas jedno od glavnih sredita islamske misli i religioznog ivota. Drugi veliki Muizov sluga bio je Jakub ibn Kilis, islamizirani idov, Bagdadijev potomak, koji je priao Muizu u Tunisu i pomagao mu prije, za vrijeme i poslije osvajanja. Jakub ibn Kilis bijae financijski genij: on je uredio oporezivanje i uveo sistem inovnike slube, koji je trajao gotovo itav period fatimidske vladavine. Fatimidi su brzo protegnuli svoju vlast na Palestinu, Siriju i Arabiju i neko su vrijeme svojom moi i utjecajem nadmaili ortodoksne kalife u Bagdadu. Fatimidska mo u Egiptu dostigla je vrhunac za vladanja kalifa Mustanzira (10361094), kad je u fatimidsko carstvo bila ukljuena cijela Sjeverna Afrika, Sicilija, Egipat i zapadna Arabija. Godine 10561057. uspjelo je jednom profatimidskom generalu da uzauzme i sam Bagdad i da proglasi suverenitet fatimidskog kalifa s propovjedaonice abasidske prijestolnice. Meutim, on je idue godine bio istjeran, i poslije toga je fatimidska mo opala. Slom se najprije primijetio u upravi i doveo do toga, da se pojavio niz vojnih, autokrata, koji su vrili svoju vlast u Kairu isto kao to su to ve neko vrijeme prije radili njihovi dvojnici u Bagdadu. Lieni svoje neizmjerne moi i dovedeni u poloaj bespomonih lutaka emira, kalifi su malo pomalo izgubili potporu sektaa, i najzad je njihov reim ukinuo Saladin, koji je povratio Egipat ortodoksnom Islamu. 51

Fatimidski se reim u Egiptu razlikuje na svom vrhuncu u nekim pogledima od onih reima, to su mu prethodili. Na. elu mu je stajao nepogreivi imam, apsolutni monarh, koji je vladao po nasljednom pravu to je na njega bilo preneseno po boanskoj volji, time to se rodio u od boga odreenoj obitelji. Njegova je vlast bila centralizirana i hijerarhina, a dijelila se na tri odjela: religiozni, vojniki i inovniki. Posljednja dva odjela bila su povjerena veziru, graanskoj osobi, koji je stajao pod nadzorom kalifa. Religiozni odjel sainjavala je hijerarhija misionara razliitih stupnjeva pod rukovodstvom glavnog misionara,, koji je bio izvanredno utjecajna politika linost. To je odjeljenje odgovaralo za vie kole i za propagandistike organizacije ismailitske sekte. Propagandistiki odjel rukovodio je golemom vojskom agenata po svim istonim pokrajinama, koje su nominalno jo stajale pod vlau abasidskog kalifa u Bagdadu. Djelotvornost te propagande moe se vidjeti u vie stvari. Uestale bune od Iraka do granica Indije svjedoe o aktivnosti ismailitskih agenata, a intelektualni ivot itavog Islama svjedoi na vie naina o zavodljivoj privlanosti za radikalnu inteligenciju. Dva od najveih pjesnika u arapskoj knjievnosti, Mutenebi (umro 965) i Ebul Ala el Mearri (umro 1057), stajali su pod snanim utjecajem ismailitskih ideja. U Iraku je grupa Iskrena braa Basre organizirala enciklopedistiki pokret. Oni su objavili 51 pismo, koje obuhvaa sva podruja znanja poznatog u ono doba, a snano su ismailitski obojena. Pisma Iskrene brae itala su se od Indije do panjolske i izvrila golem utjecaj na kasnije pisce: irenju pisama pomagala je polutajna organizacija uenih grupa pod rukovodstvom lanova Bratstva. Fatimidsko doba bilo je takoer i epoha velikog procvata trgovine i industrije. To je bilo razdoblje velikog napretka, ako izuzmemo razdoblja gladi zbog ravih prilika na Nilu ili zbog vojnih klika. Fatimidske su vlasti odmah otpoetka shvatile vanost trgovine, kako za napredak svog Carstva, tako i za proirenje njegova utjecaja. Jakub ibn Kilis potaknuo je trgovaki napredak, kojem su kasnije pomagali i drugi vladari. Egipatska trgovina prije Fatimida bila je oskudna i ograniena. Fatimidi su razvili plantae i industrije u Egiptu i zapoeli vanu izvoznu trgovinu egipatskim proizvodima. Povrh toga razvili su iroku mreu trgovakih veza, naroito s Evropom i s Indijom. Na Zapadu su uspostavili tijesne odnose, koji potjeu jo iz vremena dok su Fatimidi bili u Tunisu, s talijanskim gradskim republikama, a napose s Amalfijem, Pisom i Venecijom. Izmeu Egipta i Zapada vrila se obimna pomorska trgovina, i egipatski su brodovi i trgovci plovili sve do panjolske. Dvije glavne luke pod vladom Fatimida bile su Aleksandrija i sirijski Tripoli; to su bila svjetska trita. Fatimidska mornarica kontrolirala je istono Sredozemlje. Na Istoku su Fatimidi uspostavili vane dodire s Indijom, proirujui postepeno svoj suverenitet prema jugu nad obje obale Crvenog mora. Uspjelo im je da pomaknu indijsku trgovinu sa Srednjim Istokom od Perzijskog zaljeva prema Crvenom moru, a napose prema velikoj fatimidskoj luci Ejzeb na sudanskoj obali. Trgovali su takoer s Bizantom i muslimanskim dravama, premda ta trgovina nije bila toliko vana. Kuda bi god odlazio egipatski trgovac, ismailitski misionar uskoro ga je slijedio, i ubrzo nalazimo isto previranje ideja meu muslimanima u panjolskoj kao i u Indiji. Kako je fatimidski kalifat propadao u Egiptu, tako su i veze izmeu dinastije i sekte slabile te su se na koncu prekinule. Fatimidski kalifat jo je neko vrijeme ivotario kao dinastija samo po imenu, dok na koncu nije bio ukinut, ali je zato u istonim zemljama kalifata, sada pod vlau turskih Selduka, revolucionarna organizacija produila ponovo svoj ivot.

VII ARAPI U EVROPI


Que Castillos son aquelos? Altos son y reluzian! 52

El Alhambra era, seor, y la otra la mezquita.


(ROMANCA O ABENAMARU)9

Jo u predislamsko doba Arapi su bili vini moru. Stoljeima prije pojave Islama narodi iz june Arabije gradili su brodove i vodili vani pomorski promet na Crvenom moru i Indijskom Oceanu. Ali sjeverni Arapi, a napose oni iz Hedasa te iz sirskih i irakih pograninih zemalja, bili su prvenstveno kontinentalan narod, koji je malo znao o. moru ili plovidbi. Jedno od najupadljivijih obiljeja velikih islamskih osvajanja je to, to su se Arapi tako brzo prilagodili tom novom obliku djelatnosti. U nekoliko godina nakon zauzimanja sirskih i egipatskih obala ljudi iz arapskih pustinja, koje nisu imale izlaska na more, sagradili su i popunili posadom velike ratne flote, koje su se mogle mjeriti s monim i iskusnim bizantskim mornaricama, i poraziti ih, te tako dati kalifatu onaj bitni preduvjet sigurnosti i ekspanzije pomorsku kontrolu nad Sredozemljem. Osvajanjem Sirije i Egipta Arapi su podvrgli svojoj vlasti dugaak pojas sredozemne obale, s mnogo luka i mornarskog stanovnitva. Arapi, koji su se dotada sukobljavali samo s bizantskim kopnenim vojskama, sada su se sukobili i s bizantskim flotama, pa ih je ponovno, premda kratkotrajno bizantsko zauzee Aleksandrije s mora god. 645. rano opomenulo na znaenje pomorske snage. Oni su odmah reagirali. Za stvaranje muslimanske mornarice zasluna su uglavnom dva ovjeka: kalif Muavija i namjesnik Egipta Abdulah ibn Sad ibn ebu Sarh. U Aleksandriji kao i u lukama na sirijskom primorju muslimani su opremili i popunili posadom ratne flote, koje su uskoro izvojtile jednako uvjerljive pobjede kao i muslimanska kopnena vojska. Prva velika pomorska bitka odigrala se g. 655., i kad je muslimanska flota od 200 brodova nanijela ubitaan poraz veoj bizantskoj floti u blizini anatolske obale. Kad su Abasidi prebacili sjedite kalifata iz Sirije u Bagdad, sredinja je vlada pomalo gubila interes za Sredozemlje, ali su nezavisni vladari Egipta i Sjeverne Afrike dugo odravali flote, koje su gospodarile Sredozemnim morem s kraja na kraj. ujemo, da su fatimidski kalifi u Egiptu imali u neko vrijeme nita manje nego pet tisua pomorskih kapetana, koji su plovili u njihovoj slubi. U devetom je stoljeu sve vea muslimanska trgovaka mornarica meusobno povezivala luke na muslimanskoj sredozemnoj obali, a ujedno odravala vezu izmeu tih i kranskih luka na sjeveru. Prvi ratni pohodi novostvorenih muslimanskih flota bili su upereni protiv bizantskih otok Cipra, Krete i Roda, koji su spadali meu glavna uporita bizantske mornarice u istonom Sredozemlju. Arapski historici kau, da prvi kalifi nisu rado odobravali pohode preko mora, i navode, da je Omar bio zabranio svojim generalima da napreduju u bilo koje mjesto kamo on ne moe stii na svojoj devi. I Godine 649. kalif Osman pomalo nerado dopusti Muaviji da izvri prvi napad na Cipar. Poslije toga uslijedilo je kratkotrajno zauzee Roda i Krete, a u razdoblju Omejida Arapi su znali da odre neko vrijeme jedan otok ili poluotok u samom Mramornom moru i da se njime slue kao pomorskim uporitem za kombinirani napad s mora i kopna na carsku prijestolnicu Konstantinopol. Zauzee istonih otoka bilo je najveim dijelom kratkotrajno i prolazno. Mnogo je znaajniji bio arapski napad na Siciliju. Prve pohode na otok poveo je Muavija s Bliskog Istoka i iz libi je. Kasniji pohodi vrili su se ponajvie iz Tunisa, a ne s Istoka, a potpomoglo ih je zauzimanje otoka Pantellerije oko god. 700. Prvi odluni osvajaki pokuaji zbili su se tek god. 740., kad je Habib ibn ebu Ubeide opsjedao Sirakuzu i iznuivao danak, ali se morao okaniti tog pokuaj i vratiti se kui, da bi uguio pobunu Berbera u Africi. Nakon nekog drugog napada god 752753. uslijedilo je razdoblje nesigurnog mira, u kojem su bizantske vlasti na otoku potpisale nekoliko primirja sa sada nezavisnim muslimanskim vladarima u Tunisu.
9

Kakvi su ono dvorci? Visoki su i sjaje se! Alhambra to bjee, gospodine, a druga je damija.

53

Pravo osvajanje zapoelo je god. 825. Bizantski admiral Eufemije, smatrajui da mu prijeti carska kazna zbog nekog prijestupa, za koji nije znao u emu se sastojao, pobunio se protiv cara i zauzeo otok. Kasnije, kad su ga porazile carske snage, odbjegao je sa svojim brodovima u Tunis i zatraio pomo Zijadatalaha, aglabidskog vladara Tunisa, te je navaljivao na njega neka pohita i osvoji otok. Premda je tuniski vladar poneto oklijevao, ipak je otposlao flotu od sedamdeset do sto brodova, koja je izvrila iskrcavanje kod Mazare, god. 827. Nakon poetnog brzog napredovanja napadai su pretrpjeli nekoliko poraza, te ih je iz njihovih tekoa izbavio samo neoekivani dolazak grupe pustolova iz panjolske. Poslije toga se nastavilo napredovanje. Godine 831. muslimani su zauzeli Palermo, koji je postao i ostao prijestolnica otoka u itavom razdoblju muslimanske vlasti i sluio kao polazna toka za daljnje prodiranje. Rat izmeu bizantskih i muslimanskih snaga nastavljao se na suhu i na moru, na otoku i na talijanskom kopnu, sve do god. 8956., kad su Bizantinci potpisali mir, kojim su se ustvari odrekli Sicilije. Muslimani su zaposjeli Mesinu oko 843. g., Castrogiovanni 859. i Sirakuzu 878. godine. U meuvremenu iskrcali su se i na kopno te su za neko vrijeme uspostavili posade u Bariju i Tarantu. Muslimanski su napadai ugroavali Napulj, Rim pa ak i sjevernu Italiju, te su prisilili i jednog papu, da im dvije godine plaa danak. Od 882. do 915. muslimanska vojna naseobina u Guariglianu drala je u strahu Kampanju i juni Lacij. Vjerojatno su je poslali i uzdravali sa Sicilije. Sicilija pod muslimanskom vlau bila je isprva kolonija Tunisa, uz koji bijae vezana politiki i administrativno. Kad su svrgnuti Aglabidi i zamijenili ih Fatimidi, vlast nad otokom prela je na nove kalife. U poetku je namjesnike otoka postavljala izravno vrhovna vlast ili su ih, u sluajevima nude, birali velikai Palerma. Kad su se Fatimidi premjestili u Egipat godine 927., kontrola sredinje vlasti je oslabila, i namjesnitvo je preutno postalo nasljedno, a prigrabila ga je loza Hasana ibn ul Kalbija. Nasljedno namjesnitvo Kalbida, koje se zadralo do god. 1040., oznauje vrhunac muslimanske moi i utjecaja na otoku. Putnik iz desetog stoljea Ibn Hevkal naao je tri stotine moeja samo u Palermu to je rjeit dokaz o opsenosti muslimanskog prodiranja. Kasniji pisci govore nam o bogatom procvatu arapske kulture i knjievnosti, od koje se naalost veoma malo sauvalo. Kalbidi su svrgnuti u graanskom ratu izmeu sicilijanskih i afrikih muslimana, koji je uinio kraj jedinstvu otoka. Poslije kratkog vremenskog razdoblja, u kojem je i samim Palermom vladalo vijee velikaa, a ostalim dijelom otoka mjesni knezovi, provalili su Normani, koji su u meuvremenu bili zaposjeli junu Italiju, i osvojili su vei dio otoka. U god. 1061. Roger I. zauzeo je Mesinu te je ve do g. 1091. podvrgao cijelu Siciliju osim manjih uporita, koja su jo drali muslimani. Pod normanskom vlau, koja se odrala do 1194., vaan dio kulturne gradske klase iselio se u Sjevernu Afriku i Egipat. Arapi su na Siciliji primijenili uglavnom ista naela vladavine kao i u pokorenim zemljama na Istoku, te su izvrili vanu socijalnu promjenu u posjedu i raspodjeli i zemljita. Mnoga sauvana arapska imena mjesta pokazuju snagu arapske kolonizacije mnoge arapske rijei u sicilijanskom dijalektu svjedoe o njihovu zanimanju za poljoprivredu. Arapi su donijeli na Siciliju narane, dudove, eernu trsku, datulje i pamuk. Oni su proirivali obradu zemlje briljivim navodnjavanjem, te jo i danas mnoge esme na Siciliji, a osobito u Palermu, nose imena, koja se lako mogu prepoznati kao arapska. Gotovo svi spomenici arapske vladavine su iezli, a knjige to su ih Arapi napisali na Siciliji, sauvale, su se samo u odlomcima. Spisi najveeg sicilijanskog arapskog pjesnika Ibn Hamdisa (umro 1132) doprli su do nas samo u panjolskim i sirskim prijepisima. Oni su nestali dijelom zbog kratkotrajnosti upotrebljenog materijala, dijelom zbog iseljavanja kulturnih klasa nakon normanskih osvajanja, a nadasve zbog razorne djelatnosti samih osvajaa. Ali Normani su se brzo prilagodili kulturi to su je zatekli na otoku. Arapski i muslimanski elementi na dvoru i u kulturi normanske Sicilije bili su mnogobrojni. Roger 54

II. (11301154), poznat kao Poganin zbog svoje naklonosti prema muslimanima, sluio se arapskim etama i opsadnim inenjerima u svojim vojnama u junoj Italiji kao i arapskim arhitektima za svoje graevine, koje su stvorile novi i karakteristini saracenskonormanski stil. Njegov velianstveni krunidbeni plat, satkan u kraljevskim radionicama tiraza u Palermu, nosi arapski natpis u kufijskom stilu i datum Hidre 528. (to jest god. 11334). On je zadrao ak i arapski obiaj da se dre dvorski pjesnici koji slave vladara. Jedan kasniji muslimanski sastavlja antologije sauvao je odlomke arapskih pjesama napisanih u pohvalu ovoga kralja i osuuje pisce, to su se ponizili slavei nevjernike: Neka ih Bog strmoglavi u najeu paklenu vatru. Upravo je na Rogerovu dvoru napisao Idrizi, najvei arapski geograf, svoj monumentalni pregled geografije, koji je posvetio normanskom kralju i koji nam je poznat kao Kitab Ruder Knjiga Rogerova. U 1185. posjetio je otok panjolski muslimanski putnik Ibn Dubejr. On primjeuje, da kralj (Vilim II, 11661189) umije itati i pisati arapski. Kralj se uvelike pouzdaje u muslimane i povjerava im svoje poslove, ak i one najvanije; tako je nadstojnik njegove kuhinje musliman, kao i... njegovi veziri i komornici. Putnik zapaa, da ak i krani u Palermu izgledaju i oblae se kao muslimani i da govore arapski. Normanski su kraljevi nastavili da kuju novac s arapskim natpisima i nadnevcima Hidre, a u poetku ak i s muslimanskom formulom. Mnoge su se slubene knjige jo uvijek vodile na arapskom, a meu njima i knjige kraljevskog dvora. Kasnije je pod vapskom dinastijom, to je dola poslije Normana, latinski postepeno zamijenio arapski u slubenoj upotrebi, te posljednji arapski dokument na Siciliji potjee iz godine 1242. Ali arapska se kultura i dalje sauvala i cvala pod vladom Fridriha II. (12151250), ojaana njegovim trgovanjem s muslimanskim Istokom. Znakovi arapskog utjecaja vide se jo i pod Manfredom (umro 1266), te su se u logoru Luceri, sicilijanskoj muslimanskoj koloniji to ju je na kopnu osnovao Fridrih II, jo uvijek molile etiri kanonske molitve. Ali stara je kultura izumirala, te je poetkom etrnaestog stoljea arapski jezik bio presahnuo na otoku, a Islam iskorijenjen iseljavanjem ili otpadnitvom. Sicilija je sve u svemu igrala u prenoenju muslimanske kulture u Evropi manju ulogu, nego to bismo oekivali. Ona je najvie postigla u tom smislu za vlade Fridriha II, kad je niz prevodilaca, krana i idova, preveo na latinski brojna arapska djela, kako originalna tako i ona prema grkim tekstovima. Meu prevodiocima bio je Teodor, astrolog istonjakog porijekla, koji je preveo djela o higijeni i sokolarstvu, i uveni Michael Scot, kotski arobnjak i astrolog, koji je nakon izuavanja arapskog i idovskog jezika u panjolskoj stupio u slubu Fridriha II. na Siciliji i ostao tamo sve do svoje smrti. Posljednji od sicilijanskih prevodilaca bio je idovski lijenik Fered ibn Salim, koji je za anuvinskog kralja Karla I. (umro 1285) preveo na latinski veliko medicinsko djelo Razija, Razesa, kako su ga zvali na srednjovjekovnom zapadu. U panjolskoj su Arapi postigli najvee i najtrajnije osvajanje u Evropi. Godine 709. iskrcala se jedna berberska jedinica u Algecirasu na poziv pobunjenog vizigotskog j namjesnika. Idue je godine berberski voa Tarif napao oblast izmeu Algecirasa i Tarife, koja i danas nosi njegovo ime. Ohrabren uspjehom tih poetnih okraja, Tarik, berberski slobodnjak Muse ibn Nusejra, arapski namjesnik sjeverozapadne Afrike, iskrcao se s jaom vojnom snagom i zauzeo Gibraltar, Carteyu i Algeciras. Odatle je prodro u unutranjost, potukao vizigotsku vojsku i osvojio Cordobu i Toledo. Dotadanje muslimanske snage bile su gotovo iskljuivo berberske, ali je god. 712. doao sam Musa s jakom arapskom snagom od nekih 10.000 momaka i zauzeo gradove Sevillu i Meridu. Nakon toga su Arapi brzo napredovali i do 718. osvojili vei dio Poluotoka i preli preko Pireneja u junu Francusku, i tek su tu njihovo napredovanje zaustavili Franci pod Karlom Martelom u bici kod Poitiersa, 732. g.

55

panjolska je uoi arapskog osvajanja bila u loem i alosnom stanju. Od svega, to je jedno posjedovala, sauvala je samo ime, kae jedan rani ljetopisac. Na jednoj strani nalazila se malobrojna zemljoposjednika klasa s ogromnim latifundijama, a na drugoj strani golema i bijedna masa kmetova i robova te unitena i upropatena srednja klasa. Clarissimi ili povlatena klasa bili su izuzeti i od veine poreza, te su ivjeli u raskoi i pokvarenosti; ostali su bili gladni i nezadovoljni. Po itavoj su zemlji lutale razbojnike bande odbjeglih kmetova i robova. God. 616. poinje na poluotoku estok progon mnogobrojnih idova, to je samo jo povealo mnotvo onih, koji nisu imali to da izgube u bilo kakvoj promjeni, ali su mogli da sve dobiju. Vizigotska vojska sastojala se velikim dijelom od unovaenih kmetova. Sasvim je razumljivo, da je ta vojska bila nepouzdana. Poetne pobjede Arapa izazvale su gotovo odmah slom crvotone strukture vizigotske drave. Kmetovi su obustavili rad; idovi su se pobunili i pridruili napadaima te im izruili grad Toledo. Novi reim bio je liberalan i trpeljiv, te i sami panjolski ljetopisci govore, da je bio bolji od franake vlasti na sjeveru. On je uinio zemlji najveu korist, jer je uklonio staru vladajuu klasu, plemstvo i sveenstvo, jer je razdijelio njihove zemlje i stvorio novu klasu sitnih posjednika; koji su uglavnom zasluni za razvitak poljoprivrede u muslimanskoj panjolskoj. Poloaj kmetova mnogo se poprativio, a buroazija je nala izlaz iz svojih nevolja u tome, stoj se na irokoj osnovi obraala na Islam i izjednaavala s Arapima. Poslije osvajanja vojnici osvajake vojske ostali su u panjolskoj i tu su se nastanili i poenili s mjesnim stanovnitvom. Novi talas useljavanja uslijedio je u toku osmog stoljea i doveo na poluotok mnogo Arapa, a jo vie Afrikanaca. God. 741. Berberi su bili dovoljno snani da dignu opu bunu protiv Arapa. Kalif je poslao arapsku, velikim dijelom sirsku vojsku, koja je stigla 742., nakon dugog i pustolovnog putovanja, pod zapovjednitvom Beld ibn Bira. Ona je brzo potukla Berbere, a za uzvrat je dobila kao leno zemljita uz sredozemnu obalu panjolske. Ti novi kolonisti iz Sirije naselili su se po istom planu kao i u Siriji, te je ljudima iz svakog sirskog dunda (vojno okruje) bilo dodijeljeno po jedno panjolsko okruje Damasku okruje u Elviri, Jordanu u Malagi, Palestini u Sidoniji, Himsu u Sevilli, Kinasrinu u Jaenu. Egipatska vojska drala je Beju i Murciu. Ti su arapski feudalni posjednici bili obavezni na vojnu slubu na poziv vlade u Cordobi, arapskoj prijestolnici. Kad nisu bili u vojnoj slubi, pretpostavljalo se, da ive na svojoj zemlji. Ali Arapi se jo nisu navikli na zemljoradnju, pa je veina feudalnih posjednika vie voljela da se naseli u glavnim gradovima okruja, gdje su leale njihove zemlje, i da ivi od dohodaka, to su ih izvlaili od panjolskih kmetova i napoliara, koji su obraivali njihova imanja. Oni su inili novo gradsko stanovnitvo, arapsku ratniku kastu, koja je ivjela od svojih dohodaka, a zvala se amiz ili Sirci, da bi se razlikovala od starijih naseljenika, koji su doli s prvom najezdom. Ti su dogaaji, ojaavi sirski element u panjolskoj, stvorili povoljne prilike za Abdurahmana, omejidskog princa, koji je pobjegao od propasti svoje kue na istoku. Poslije izvjesnih priprema u Beldovoj vojsci, u kojoj je bilo mnogo omejidskih pristalica, on se iskrcao kod Almuecara, 755. Ubrzo je pobijedio namjesnika, koji je priznavao Abaside, te je, zauzevi Cordobu godine 756., uspostavio nezavisnu omejidsku dinastiju, koja e trajati do 1031. Prvo stoljee omejidske vladavine u panjolskoj bilo je razdoblje nemira, u toku kojeg su emiri iz Cordobe bili zauzeti smirivanjem zemlje i upokoravanjem pritajenih ili otvorenih pobuna razliitih elemenata stanovnitva. Arapi su bili preteno graani, veliki vazali vojne aristokracije dunda. Bili su najjai na jugoistoku i neko su vrijeme ozbiljno ugroavali dravnu vlast. Kad je prestalo useljavanje Arapa, u devetom stoljeu, te su se Arapi i arabizirani panjolski obraenici na Islam postepno stopili, pomalo je slabio utjecaj velikih arapskih obitelji, koje su u kasnija omejidska vremena prestale da igraju neku vaniju ulogu u javnim poslovima. Mnogo brojniji i mnogo opasniji bijahu 56

Berberi, koji su brojano rasli zbog stalnog useljavanja sve do u jedanaesto stoljee. U gradovima oni su sainjavali manjinu, koja se brzo pretapala. Ti su brani iz Maroka veinom vie voljeli da se nasele u planinskim okrujima, kamo ih je privlaio srodan nain ivota, koji se zasnivao na stoarstvu i poljoprivredi, a isto tako i prednosti poznatog terena. Najzad valja spomenuti i same panjolce, krane, idove i obraenike. U panjolskoj su zatiene nemuslimanske zajednice bile brojnije i bolje organizirane no igdje drugdje u Islamu. Politika vlasti prema njima bila je openito liberalna i trpeljiva, a povremena tlaenja treba uglavnom pripisati politikim razlozima. Inae je prelaenje na Islam, na koje je navodila privlanost vie nego prisila, bilo brzo i obimno. Ubrzo su oni, koji su govorili arapski, i panjolski muslimani, slobodni ljudi, slobodnjaci i robovi, tvorili najvei dio stanovnitva. ak i oni, koji su ostali vjerni svojim starim religijama, u znatnoj su mjeri prihvatili arapski jezik. Ve u sredini devetog stoljea Alvaro, kranin iz Cordobe, govori sa aljenjem: Mnogo mojih istovjeraca ita arapsku poeziju i prie, prouava spise muhamedanskih teologa i filozofa, ne zato, da bi ih pobili, ve zato da naue, kako e se to tonije i otmjenije izraziti na arapskom. Gdje ete danas nai laika, koji ita latinska tumaenja Svetoga Pisma? Tko od njih prouava evanelja, proroke, apostole? Svi mladi krani, na glasu sa svoje nadarenosti, poznaju samo arapski jezik i literaturu, revno itaju i prouavaju arapske knjige i skupljaju velike knjinice od tih knjiga uz goleme trokove te posvuda na sav glas proglauju, da je ta literatura vrijedna divljenja. Meu tisuama nas teko je nai jednoga, koji zna napisati kakvo takvo latinsko pismo prijatelju, ali ima bezbroj onih, koji se znaju izraavati na arapskom i sastavljati pjesme na tom jeziku s veom vjetinom nego sami Arapi. Otprilike u isto vrijeme nadbiskup Seville smatra za potrebno da prevede Bibliju na arapski jezik i da je poprati tumaenjem, i to ne u misionarske svrhe, ve za vlastitu vjersku zajednicu. Mnogi su krani bili u dravnoj slubi, a omejidski su emiri slali ak i biskupe u vanim diplomatskim misijama. Za krane i idove, koji su govorili arapski, upotrebljavao se naziv Mozarab od arapskog i Mustarib (arabizirani). Obraenici su u panjolskoj povijesti poznati kao otpadnici, a na arapskom kao Muvalad, naziv koji znai otprilike usvojenici. Vladanje Abdurahmana II. (822852) bilo je razmjerno dugo razdoblje mira. Abdurahman je preuredio cordobsko kraljevstvo po abasidskim uzorima uvevi centraliziranu birokratsku upravu i abasidsku organizaciju dvora. Poznat je kao pokrovitelj knjievnosti, koji je doveo mnogo uenjaka i knjiga s Istoka i time veoma ojaao kulturne veze izmeu panjolskog Islama i sredita islamske civilizacije na Istoku. Jedna od najznaajnijih linosti meu njima bio je Zirjab, perzijski muziar, kojega je s dvora Haruna ur Reida otjerala zavist njegova uitelja. Naao je utoite na dvoru u Cordobi i postao neprijeporni arbitar ukusa i mode u panjolskoj prijestolnici, gdje je uveo nove i nepoznate profinjenosti istone civilizacije od orijentalnih muzikih oblika do noenja finih odijela i uivanja paroga. Za Abdurahmanovih nasljednika smanjila se opasnost od unutarnjeg rascjepa. Arapi, Berberi i panjolski muslimani stopili su se postepeno u jedinstveno muslimansko stanovnitvo, ponosno na svoju nezavisnost u kulturi i politici, a po svojim pogledima sve vie ibersko. Tom pokretu za politiko i kulturno ujedinjenje mnogo je koristio obrat dogaaja na poetku desetog stoljea. Pojava Fatimida u Sjevernoj Africi i uspostava izmatikog protukalifata na elu iroko rasprostranjenog i buntovnog revolucionarnog pokreta navela je emira Abdurahmana III. (912961) da sam uzme naslov i dostojanstvo kalifa te da se time proglasi vrhovnim vjerskim poglavarom muslimana u panjolskoj i da presijee posljednje spone zavisnosti od Istoka. Za kalifata Abdurahmana III. nastupio je vrhunac omejidske moi. Njegovo je vladanje bilo razdoblje politike stabilnosti i unutarnjeg mira, u kojem su i arapski feudalni glavari i berberski gortaci bili vrsto podreeni sredinjoj vlasti. Iezavali su istoni utjecaji i 57

poela je da se ocrtava posebna hispano-arapska civilizacija, u kojoj je klasina arapska tradicija podvrgnuta neprimjetnim utjecajima mjesne sredine. U isto vrijeme odravale su se trgovinske veze s Istokom, pa uspostavljanje diplomatskih odnosa s Bizantom pokazuje snagu i ugled Omejidske drave. El Hakim II. (961976), znameniti mecena, koji je podigao knjinicu s mnogo tisua svezaka, i napose njegov vezir El Mensur ili Almanzor stvarni vladar u zemlji, nastavili su djelo Abdurahmana u centralizaciji vlasti i ujedinjavanju stanovnitva. Poslije smrti El-Mensura, za vladanja Hiama (9761008), poelo je rasulo. Slabljenje sredinje vlasti odrijeilo je suzdrana suparnitva izmeu dviju stranaka, Andaluana, to jest cjelokupnog muslimanskog stanovnitva panjolske, i Berbera, koji su se nedavno doselili iz Sjeverne Afrike. U meuvremenu izmeu graanskog rata i raskola to je uslijedio, igrala je sudbonosnu ulogu trea stranka, poznata pod imenom Robovi. Isprva se taj naziv upotrebljavao za robove istonoevropskog podrijetla, a na kraju za sve robove evropskog porijekla u kraljevoj slubi. Mnogi su od njih bili Talijani ili su potjecali iz jo neosvojenih uporita nezavisnog kranstva na sjeveru. Bili su dovedeni kao djeca, te su bili poglavito muslimani i govorili su arapski. Ve sredinom desetog stoljea bili su sve vaniji i u vojsci i na dvoru, a navodi se, da su pod Abdurahmanom III. brojili 13.750 ljudi. Mnogi su osloboeni te su stekli bogatstvo i poloaj. Omejidski su ih knezovi upotrebljavali kao protuteu utjecaju arapskih feudalnih glavara, postavljajui ih na visoke poloaje u vladi i na zapovjednika mjesta u vojsci. Njihova nepokornost i njihovi sukobi s Berberima uvelike su pomogli da se obori omejidski kalifat. Prva polovica jedanaestog stoljea bila je period politikog cjepkanja, kad je panjolska bila podijeljena meu nizom siunih kraljeva i knezova berberskog, robovskog ili andaluzijskog porijekla, a koji su poznati kao stranaki kraljevi. Ta je politika slabost dovela do dvostruke provale u muslimansku panjolsku: do provale krana sa sjevera, uz franaku pomo, i Berbera s juga. God. 1085. talas ponovnog kranskog osvajanja progutao je Toledo; gubitak tog grada bio je smrtonosan udarac panjolskom Islamu. Ipak, uprkos politikoj slabosti i nejedinstvu zemlje, meurazdoblje stranakih kraljeva bilo je doba velikog kulturnog procvata. Mnogi siuni dvorovi bili su sredita znanosti, filozofije, nauke i knjievnosti, a pad kalifata je dopustio da se ponovo obnove aktivni ekonomski i kulturni odnosi s Istokom. Vladavinu stranakih kraljeva dokrajila je nova provala Berbera iz Afrike. Jusuf ibn Tafin, osniva dinastije Almoravida, uao je u panjolsku na poziv samih Andaluana, da bi se suprotstavio kranskoj opasnosti. Poto je potukao krane god. 1086., on je nastavio da pripaja stranake monarhije svom Maurskom carstvu. Almoravidi su opet ustupili pred novom afrikom dinastijom Almohad, fanatinom berberskom sektom. U meuvremenu nastavilo se ponovno kransko osvajanje. Godine 1195. muslimani su izvojevali posljednju veu pobjedu kod Alarcosa. S muslimanskim porazom kod Las Navas de Tolosa 1212. otpoeo je niz kranskih napredovanja, koja su dosegla vrhunac u zauzimanju Cordobe god. 1236. i Seville 1248. Almoravidsko kraljevstvo raspalo se u niz kratkotrajnih stranakih monarhija. Pod konac trinaestog stoljea krani su bili ponovo osvojili itav poluotok izuzevi jedino grad i pokrajinu Granadu, gdje je muslimanska dinastija vladala jo blizu dvije stotine godina. Upravo je tu, u sjaju sutona panjolskog Islama, izrasla velianstvena fantazija Alhambra, posljednji i najvii izraz njegova stvaralakog genija. Dana 2. sijenja 1492. ujedinjene vojske Aragona i Kastilije zauzele su grad Granadu, a malo zatim je kralj ukazom naredio da se protjeraju svi nekatolici s poluotoka. Arapski je jezik jo neko vrijeme ivotario meu onima, koji su se na silu preobratili na kranstvo, ali su ak i oni bili protjerani u Afriku na poetku sedamnaestog stoljea. panjolski Islam prua na svom vrhuncu sjajan prizor. Arapi su mnogostruko obogatili ivot poluotoka: u poljoprivredi, uveli su znanstveno navodnjavanje i neke 58

nove kulture, meu njima limun, pamuk, eernu trsku i riu. Napredno stanje u panjolskoj poljoprivredi pod arapskom vlau treba uvelike pripisati promjenama koje su oni unijeli u sistem zemljinog posjeda. Razvili su mnoge industrije: tekstilnu, lonarstvo, industriju papira, svile i rafiniranje eera, i otvorili su vane rudnike zlata, srebra i drugih kovina. Vuna i svila izraivala se u Cordobi, Malagi i Almeriji, lonarski proizvodi u Malagi i Valenciji, oruje u Cordobi i Toledu, koa u Cordobi, ilimi u Bezi i Calceni, papir koji su Arapi uveli s Dalekog Istoka u Jativi i Valenciji. Kao i svuda u Islamu, glavna je industrija bila tekstilna industrija, i ujemo, da je samo u Cordobi bilo 13.000 tkaa. Muslimanska panjolska vodila je obimnu vanjsku trgovinu s Istokom, a trgovaka flota iz andaluzijskih matinih luka prevozila je panjolsku robu po itavom Sredozemlju. Glavna trita nalazila su se u Sjevernoj Africi nadasve u Egiptu i u Carigradu, gdje su bizantinski trgovci kupovali njihove proizvode i preprodavali ih u Indiji i Srednjoj Aziji. Mnoge arapske rijei, koje su se sauvale u poljoprivredi i u zanatima, pokazuju koliko je bio snaan arapski utjecaj. ak i u politikom ivotu mnogi arapski nazivi, koji se jo upotrebljavaju u panjolskoj mjesnoj upravi i vojnikom rjeniku, svjedoe o ilavosti arapske tradicije. Kranski kralj iz etrnaestog stoljea, koji je obnovio Alcazar, proslavio je svoje djelo u natpisu na arapskom jeziku Slava naem gospodaru, sultanu don Pedru. Dugo vremena poslije ponovnog kranskog osvajanja novac je po obliku ostao arapski. panjolska arapska civilizacija, takoer, predstavlja velik i neosporan dio arapske knjievnosti uope i dala je vane doprinose svim granama arapske klasine predaje, koje je ona dio. Pa i grko nasljedstvo nije do panjolskih Arapa stiglo iz mjesnih izvora, ve s Istoka, putem knjiga uvezenih iz istonih prevodilakih sredita, poglavito za vladanja Abdurahmana II. Mjesni se utjecaj osjetio ponajvie u lirskoj poeziji, gdje su panjolski Arapi stvorili nove oblike, nepoznate muslimanskom Istoku, a koji su znatno utjecali na ranu panjolsku kransku poeziju, a moda i na ostale knjievnosti u Zapadnoj Evropi. Moda su najkarakteristini je tvorevine panjolskog Islama njegova umjetnost i arhitektura, koja se u poetku povodila za arapskim i bizantskim uzorima s Bliskog Istoka, ali se pod mjesnim utjecajima razvila u neto novo, individualno i izvorno. Znamenita moeja u Cordobi, koja se poela graditi pod Abdurahmanom I, obiljeava poetak novog hispano-maurskog stila, koji je kasnije dao takva remek-djela, kao to su kula Giralda, Alcazar u Sevilli i Alhambra u Granadi. Kao to bismo mogli i oekivati, svi panjolski historici nisu jednako oduevljeni trajnim uincima arapske okupacije panjolske na panjolski ivot i ustanove. U jednoj raspravi punoj dubokih misli moderni panjolski uenjak Sanchez Albornoz nabraja, koje su po njegovu gledanju trajne tetne posljedice snale kransku panjolsku zbog njenog straarenja u ime Zapada protiv muslimanskog napredovanja kao i zbog napora podnesenih u ponovnom osvajanju. Prvo je politika rascjepkanost zemlje. Osvajanje i ponovno osvajanje zbrisalo je politiko jedinstvo poluotoka, koje je ve bilo daleko uznapredovalo pod rimskom vlau, a ponovno osvajanje komad po komad oivjelo je stari duh panjolskog partikularizma i prouzrokovalo, da je panjolska daleko zaostala za ostalom Evropom u politikom razvitku i centralizaciji. Uporedo s tim kranska je panjolska ekonomski zaostala zbog toga, to je velika zadaa ponovnog osvajanja iscrpla svu njezinu raspoloivu energiju i ostavila malo ili nita za razvoj trgovine i industrije; trgovina i industrija poremetile su se time, to je panjolska bila prebaena iz afrikog i sredozemnog kruga, kojem je pripadala pod arapskom vlau, u krug Zapadne Evrope, gdje je bila pridolica, zaostala na putu razvoja iza ostalih i nesretno smjetena na rubu. Napokon, primjeuje on, sudbonosni utjecaj saracenske prevlasti u panjolskoj nije usporio samo ekonomski ivot i politiku organizaciju. Ta je prevlast i u najintimnijem tkivu panjolske due izazvala reakcije prepune alosnih posljedica. Pretrpljeni napor u ponovnom osvajanju prouzrokovao je ratniki i pustolovan mentalitet i slabljenje politikog smisla, to je navodilo panjolce da rasipaju 59

svoje energije u neplodnim pothvatima imperijalnog osvajanja, dok je religiozni karakter rata izazvao nezdravo bujanje sveenstva i sveenikog utjecaja, koji je zatrovao panjolski politiki ivot. Ponekad panjolski uenjaci iznose ovo stanovite: premda je civilizacija kalifata bila besumnje bogata i raznolika zacijelo bogatija od bilo koje druge u Zapadnoj Evropi u to vrijeme ona nije nadoknadila navedene tete, jer je najvei dio te civilizacije bio izbaen iz zemlje zajedno sa samim Arapima, a i prije toga je u veoma ogranienom opsegu otjecala u kulturni ivot kranske panjolske, koji se mnogo vie temeljio na siromanim i zaostalim nezavisnim dravama na neosvojenom sjeveru negoli na blistavoj kulturi muslimanskog juga. Doista je trajni utjecaj Arapa na panjolsku bio mnogo manji nego, na primjer, na Perziju. U perzijskom jeziku gotovo sva terminologija kulturnog i duhovnog ivota jo je i danas arapska. U panjolskom jeziku ona je latinska. Ali ipak mnoge sauvane rijei, koje se odnose na materijalni ivot, pokazuju koliko mnogo panjolska duguje Arapima u ekonomskim, drutvenim i, u izvjesnoj mjeri, politikim stvarima. I u kulturi mora se priznati velika vanost arapskog naslijea za panjolsku, a doista i za itavu Zapadnu Evropu. U panjolsku su dolazili krani iz mnogih zemalja, da ue uz roene panjolce kod muslimanskih i idovskih uitelja koji su govorili arapski, i oni su preveli mnogo knjiga s arapskog na latinski. Veliki dio ostavtine stare Grke upoznao je Zapad najprije iz arapskih prijevoda, to su pronaeni u panjolskoj. Prvo veliko sredite na Zapadu, gdje se kultura prenosila od Islama na kranstvo, bio je grad Toledo, ponovo osvojen god. 1085. Mnogi su ueni muslimani ostali u gradu i uskoro su njihov broj pojaali idovski izbjeglice s muslimanskog juga, tada pod vlau netrpeljivih Almohada, koji su uveli estoke vjerske progone u muslimansku panjolsku i natjerali mnoge idove da potrae privremeno utoite u liberalnijoj sredini Toleda. U dvanaestom i trinaestom stoljeu, a osobito za vladanja Alfonsa Mudrog, kralja Klastilije i Leona (12521284), prevodilake kole u Toledu stvorile su velik opus djela, koji je ukljuivao Aristotelov Organon i mnoge spise Euklida, Ptolomeja, Galena i Hipokrata, koje su arapski komentatori i nasljednici obogatili. Prevodioci su obino radili zajedno s dvojezinim domorocima mnogi su od tih domorodaca bili idovi a bilo je meu njima panjolskih i stranih uenjaka. Meu njima su bili Domingo Gundisalvi te preobraeni idovi kao Ivan od Seville i Petrus Alphonsi, a iz drugih zemalja Gerard od Cremone iz Italije, Herman Dalmatinac iz Njemake, Adelard od Batha, Daniel od Morlaya i Michael Scot iz Britanije. Arapi su utisnuli svoj biljeg panjolskoj u vjetinama panjolskog seljaka i zanatlije i u rijeima kojima ih on opisuje, u umjetnosti, arhitekturi, muzici i literaturi poluotoka te u nauci i filozofiji srednjovjekovnog Zapada, koju su oni obogatili prenijevi nasljedstvo antike vjerno sauvano i uveano. Uspomena na muslimansku panjolsku sauvala se i meu samim Arapima, meu izgnanicima U Sjevernoj Africi, od kojih jo mnogi nose andaluzijska imena i uvaju kljueve svojih kua u Cordobi i Sevilli objesivi ih po zidovima u Marakeu i Casablanci. U novije su vrijeme posjetioci panjolske s Istoka, kao egipatski pjesnik Ahmed evki i sirski uenjak Muhamed Kurd Ali, podsjetili Arape na Istoku na velika dostignua njihove panjolske brae i dali uspomeni na panjolski Islam pravo mjesto u nacionalnoj svijesti Arapa.

VIII ISLAMSKA CIVILIZACIJA


Znanosti su dole u arapski jezik iz razliitih krajeva svijeta; on ih je uljepao i unio u srca ljudi, a ari su toga jezika strujale kroz njihove vene i arterije.
(EL BIRUNI, KITAB ES SEIDANA)

60

Na najvioj toki razvoja arapskih i islamskih carstava na Bliskom i Srednjem Istoku razvila se bujna civilizacija, obino poznata pod imenom arapska civilizacija. Nisu je donijeli sa sobom ve gotovu arapski napadai iz pustinje, nego ju je poslije osvajanja stvorila suradnja mnogih na-roda: Arapa, Perzijanaca, Egipana i drugih. Ona ak nije bila ni posve muslimanska, jer je meu njezinim tvorcima bilo mnogo krana, idova i mazdaista. Ali je njezino glavno sredstvo izraavanja bio arapski jezik, a nad njim je vladao Islam i njegov pogled na ivot. I upravo su te dvije stvari, njihov jezik i vjera, bili veliki doprinos arapskih osvajaa novoj i izvornoj civilizaciji, to se razvila pod njihovim ezlom. Arapski spada u semitske jezike, meu njima je jedan od najbogatijih. Predislamski su Arapi bili primitivan narod, imali su teak i primitivan nain ivota, malo prosvijeenosti ili formalne kulture i gotovo nikakvu pismenu tradiciju. Ali su razvili izvanredno bogat pjesniki jezik i predaju, poeziju istanane i sloene ritmike, rime i dikcije, klasinu pravilnost oblika, koja je bila uzor najveem dijelu kasnije arapske poezije. Bogata strastima i slikovita, a ograniena tematski, ona je bila istinski izraz ivota beduina, pjevajui o vinu, ljubavi, ratu, lovu, o stranim krajolicima planine i pustinje, ratnikoj vrlini plemenskih pripadnika, o rugobi njihovih neprijatelja. Kao to bismo i oekivali, to nije literatura apstrakcije ili iste misli. Osvajanja su uinila arapski imperijalnim jezikom, a uskoro i jezikom velike i raznovrsne kulture. On se proirivao, da bi zadovoljio te dvije potrebe: djelomice je posuivao nove rijei i izraze, ali se uglavnom razvijao iznutra, stvarajui nove rijei iz starih korijena, dajui novo znaenje starini rijeima. Kao primjer tog razvitka moemo uzeti arapsku rije za apsolutan, pojam sasvim nepotreban predislamskim Arapima. To je mudarrad, particip pasivni od darrada, svui do gola ili ogoliti, izraz koji se normalno upotrebljavao za skakavce i u vezi je s rijeima darda, skakavac, i darda, list. Jezik stvoren na ovaj nain posjedovao je iv, konkretan i slikovit rijenik, i svaki je naziv imao duboke korijene u posve arapskoj prolosti i tradiciji. On je doputao da ideje neposredno i neublaeno djeluju na misao pomou konkretnih i poznatih rijei kao i da neometano proimaju dublje slojeve svijesti. Tako obogaen, arapski je jezik ostao iskljuivo sredstvo kulture jo dugo vremena poslije propasti arapskog kraljevstva. S jezikom Arapa dola je i njihova poezija kao njegov klasini uzorak i svijet ideja obuhvaen tom poezijom: konkretan, a ne apstraktan, premda esto istanan i ne uvijek dokuiv; retorian i deklamatoran, a ne prisan i lian; recitativan i isprekidan, a ne epian i povezan; literatura u kojoj se vie polagalo na djelovanje rijei nego na prenoenje misli. Pri arapskoj ekspanziji vie se treba uditi arabizaciji osvojenih pokrajina nego vojnikom osvajanju. Do jedanaestog stoljea arapski nije postao samo glavni govorni jezik od Perzije do Pireneja, ve i glavno sredstvo kulture, koja je istisnula stare kulturne jezike, kao koptski, aramejski, grki i latinski. Kako se irio arapski jezik, tako je i blijedjelo razlikovanje izmeu arapskog osvajaa i arabiziranog-osvojenog i postalo razmjerno beznaajno. Ali, premda su svi oni, koji su govorili arapski i ispovijedali Islam, i dalje smatrali, da pripadaju jedinstvenoj zajednici, naziv Arapin poeo se ponovo primjenjivati na nomade, koji su se prvobitno tako zvali, ili se upotrebljavao kao naslov za aristokratsko porijeklo, bez veeg ekonomskog ili socijalnog znaenja. Arapski je jezik izvrio ogroman utjecaj na druge muslimanske jezike i izvan prostranih oblasti koje su bile trajno arabizirane. Muslimanski jezici, perzijski i turski, a kasnije urdu, malajski i svahili: sve su to novi jezici, koji se slue arapskom azbukom i sadre golem broj arapskih rijei isto toliko koliko ima grkih i latinskih elemenata u engleskom koje su obuhvaale itav svijet pojmova i ideja. Odravanje i irenje arapskog jezika znailo je vie nego odranje samog jezika vie, na primjer, nego daljnja upotreba latinskog na srednjovjekovnom Zapadu. S jezikom su dole arapske navike i predaja s obzirom na izbor i obradu tema. To emo 61

najbolje shvatiti, ako usporedimo perzijsku poeziju na arapskom jeziku do jedanaestog stoljea, s poezijom na perzijskom jeziku u neko kasnije doba, kad je muslimanska Perzija ve razvila svoju vlastitu nezavisnu islamsku kulturu. Perzijska se arapska poezija razlikuje u mnogim vanim pogledima od rane poezije samih Arapa, pa ipak u osnovi odgovara arapskom ukusu, i Arapi je i danas svrstavaju u riznicu svog naslijea. Nedostaje joj epika i subjektivni lirizam kasnije perzijske poezije. Islam edo Arabije i arapskog Proroka nije bio samo sistem vjerovanja i kulta. Bio je to i sistem drave, drutva, prava, misli i umjetnosti civilizacije, koju je religija ujedinjavala, a kasnije njome vladala. Od Hidre naovamo Islam je znaio pokoravanje ne samo novoj vjeri, nego i zajednici u praksi, sizerenitetu Medine i Proroka, a kasnije sizerenitetu Carstva i kalifa. Isprva je Islam predstavljao arapsko dravljanstvo prvog reda. Njegov zakonik bio je erijat, sveti zakon, to su ga razvili pravnici na osnovu Kurana i Prorokove predaje. erijat nije bio samo normativni zakonik, ve i, u svojim socijalnim i politikim aspektima, pravilo ponaanja, ideal prema kojemu su ljudi i drutvo trebali da tee. Islam nije doputao nikakvu zakonodavnu vlast, jer je zakon mogao proizii samo boanskom objavom, ali ipak se neslubeno odralo obiajno pravo i civilno zakonodavstvo, koje je bilo volja vladara, a koje su pravnici povremeno priznavali u ogranienom opsegu. Od toga dana erijat je propisivao svaki oblik ivota, ne samo vjerovanje i kult, nego i javno pravo ustavno i meunarodno te privatno pravo kazneno i graansko. Njegov idealni karakter vidi se najjasnije u njegovu ustavnom obliku. Prema erijatu, poglavar zajednice je kalif, izabrani boji namjesnik, koji ima vrhovnu vlast u svim vojnim, graanskim i religioznim poslovima, a dunost mu je da ouva netaknuto duhovno i materijalno naslijee Prorokovo. Kalif sam nije imao duhovnih ovlasti. On nije mogao izmijeniti doktrinu niti stvoriti novu doktrinu; njega nije podupiralo nikakvo sveenstvo, ve samo polusveenika klasa ulema, doktora boanskog prava, kojih su ovlasti bile ograniene samo na tumaenje. U praksi, kalif je postao igraka vojnih zapovjednika i politikih pustolova, koji su od devetog stoljea bili stvarni vladari Islama. U jedanaestom stoljeu pojavio se uz kalifa sultan kao vrhovni svjetovni vladar; njegove su vlasti pravnici priznali post facto i nerado. Istu suprotnost vidimo i u primjeni zakona. Uz kadiju, koji primjenjuje Sveti zakon, bilo je svjetovnih sudova, koji su imali izriitu svrhu da rjeavaju predmete izvan kadijine nadlenosti i da ispravljaju nepravde sluei se diskrecionim ovlatenjima. Oba doprinosa Arapa, jezik i vjera, bila su od najranijih vremena izloena vanjskim utjecajima. Ima stranih rijei ve u predislamskoj poeziji i u Kuranu, a jo vie u razdoblju osvajanja. Administrativni nazivi iz perzijskog i grkog jezika, teoloki i religiozni iz hebrejskog i sirskog, znanstveni i filozofski nazivi iz grkog jezika pokazuju golem utjecaj starijih civilizacija s tog podruja na novu civilizaciju, koja se raala. Islamsko drutvo u klasinom razdoblju sloeni je razvitak, koji je sjedinjavao u sebi mnoge elemente razliita porijekla: kranske, idovske i mazdaistike ideje o proroanstvu, dravnoj religiji, zagrobnom ivotu i misticizmu, sasanidsku i bizantinsku upravnu i imperijalnu praksu. Moda je najvaniji bio biljeg helenizma, osobito u nauci, filozofiji, umjetnosti i arhitekturi, a donekle i u literaturi. Helenistiki je utjecaj bio toliko velik, da se Islam opisivao kao trei potomak helenistikog naslijea, zajedno s grkim i latinskim kranstvom. Ali je helenizam Islama bio kasniji helenizam Bliskog Istoka, napola orijentaliziran aramejskim i kranskim utjecajima, vie neprekinuti nastavak kasne antike nego ponovno otkrie klasinih Atenjana, kao na Zapadu. Uprkos razliitim izvorima, islamska civilizacija nije bila puki mehaniki spoj prethodnih kultura, nego je to vie nova tvorba, u kojoj su se svi ti elementi spojili u novu i izvornu civilizaciju time, to su bili preneseni na arapske i islamske oblike; to je karakteristina faza, koja se razabire na svakom stupnju njezinih dostignua. Najvee dostignue Arapa, prema njihovoj vlastitoj ocjeni, i prvo po vremenu bilo je pjesnitvo i s njim srodna govornika vjetina. Predislamsko je pjesnitvo imalo javnu i 62

drutvenu funkciju: pjesnik se esto pojavljivao kao hvalitelj ili satirik i igrao je vanu politiku ulogu. Pod Omejidima ta je usmeno prenoena poezija predislamske Arabije bila sabrana u zbornik i sluila kao uzor za daljnji razvoj. Pod Abasidima arapsku su poeziju obogatili mnogi nearapi, osobito Perzijanci, od kojih e prvi postati velik slijepi i daroviti Bahur ibn Burd (umro 784). Oni su za neko vrijeme postigli pobjedu novih tema i oblika nad predislamskim obrascima u ogorenoj borbi izmeu drevnih i modernih oblika. Ali i te je novotare sputavala potreba da se prilagode arapskom ukusu vladara i vladajue elite, te ih je na koncu potisnuo trijumf neoklasicizma, kojega je najistaknutiji predstavnik bio Mutenebi (905965), kojeg Arapi smatraju svojim najveim pjesnikom. Sam Kuran je prvi spomenik arapske prozne literature, koja je u prvim stoljeima arapske vlasti razvila i rimovanu i nevezanu prozu, te je bila vrlo bogata u beletristici i eseju. Najvei majstor eseja, a odista i arapske proze, bio je Annr ibn Babr, poznat kao el Dahiz, buljooki (umro 869). Rodom iz Basre i unuk crnakog roba, on zbog svoje svestranosti, originalnosti i privlanosti zauzima jedinstveno mjesto u arapskoj knjievnosti. Znanost i uenost bili su religioznog porijekla. Gramatika i leksikografija nastale su iz potrebe da se tumai i objanjava Kuran. U Medini su pobonjaci stare kole bili zaokupljeni religioznim naukama u uem smislu tumaenjem Kurana, formulacijom dogmi i sabiranjem i sreivanjem predaje. To je dovelo do islamskih kola prava i historije, koje su se razvile iz zakonske i biografske grae u Predaji. Zakonska se graa razvila u razraeni pravni zakonik erijat. Povijest poinje kod Arapa ivotopisom Proroka. Obogatila ju je sabrana arapska predislamska historijska usmena predaja, a kasnije su joj sluili kao primjer perzijski dvorski ljetopisci Sasanida, to su ih meu Arape uveli perzijski obraenici. Arapi imaju jak smisao za povijest i ubrzo su stvarali obimne povijesti mnogih vrsta: ope povijesti, mjesne povijesti, povijesti pojedinih obitelji, plemena i ustanova. Najranija arapska historijska djela jedva da su neto vie nego knjige grae pisane na nain prirunika predaje, a sastoje se od prikaza oevidaca uvedenih putem niza svjedoka koji ih prenose. Iz tih prikaza, koji su narativni i tek tu i tamo interpretativni, razvila se povijest, koja je dosegla vrhunac u djelu Ibn Halduna (13321406), najveeg historiara Arapa, a moda i najveeg historijskog mislioca Srednjega vijeka. Religiozna literatura bila je izloena jakom kranskom i idovskom utjecaju, osobito u prvo vrijeme, te je u Predaju ulo mnogo apokaliptikog i talmudistikog materijala, Teoloka literatura u uem smislu zapoela je pod utjecajem sirskog kranstva, a kasnije i grke misli. Grki utjecaj bio je najvaniji u filozofiji i u svim naukama: matematici, astronomiji, geografiji, kemiji, fizici, u historiji prirode i medicini. Ogroman napor da se prevedu grke knjige, bilo izravno s originala bilo sa sirskih obrada, izazvao je nov polet nauke u devetom i desetom stoljeu. Grke su se kole odrale u Aleksandriji, Antiohiji i drugdje, te u perzijskom uilitu u Dundiapuru, to su ga osnovali nestorijevski prebjezi iz Bizanta u sasanidsku Perziju. Prevoenje je zapoelo pod Omejidima, kad su bila prevedena neka grka i koptska djela o kemiji. Pod Omarom II. preveo je Masardevajh, neki idov iz Basre, sirska medicinska djela na arapski jezik i time udario temelje arapske medicinske nauke. Prevodioci su obino bili krani i idovi, uglavnom Sirci. Pod Omejidima prevoenje je bilo povremeno i pojedinano; pod Abasidima bilo je j organizirano i slubeno podsticano. Najvie se prevodilo u devetom vijeku, a osobito za vladanja Ma'muna (813833), i koji je u Bagdadu osnovao kolu za prevodioce, s knjinicom i redovnim osobljem. Jedan od najznaajnijih prevodilaca bio je Hunejn ibn Ishak (oko 809877), kranski doktor iz Dundiapura, koji je preveo Galenov opus, Hipokratove Aforizme i mnoga druga djela. Drugi su se prevodioci bavili astronomijom, fizikom, matematikom i drugim predmetima, te su ih prevodili s grkog na sirski i jo ee na arapski. Kalifi su slali uenjake na razliite strane pa ak i u Bizant u potragu za rukopisima. 63

Neki su od tih prvih prevodilaca dali svoja vlastita djela, obino kratke preglede i tumaenja grkih izvornika. Meutim, uskoro se pojavila generacija izvornih muslimanskih pisaca, uglavnom Perzijanaca, a meu njima i takve linosti kao to su lijenik Razi (Razes) (865925), lijenik i filozof Ibn Sina (Avicena) (9801037) i najvei od svih, El Biruni (9731048), lijenik, astronom, matematiar, fiziar, kemiar, geograf i historiar, dubok i izvoran uenjak, jedna od najveih intelektualnih pojava u srednjovjekovnom Islamu. U medicini Arapi nisu dirali osnovnu grku teoriju, ali su je obogatili praktinim opaanjima i klinikim iskustvom. Jo je vei i izvorniji njihov doprinos matematici, fizici i kemiji. Oni su prvi uveli upotrebu nule i takozvanih arapskih brojeva premda to nije izvoran arapski pronalazak u glavni sistem matematskih teorija i prenijeli iz Indije u Evropu. Algebra i geometrija, a osobito trigonometrija to su velikim dijelom arapske tekovine. U filozofiji je uvoenje grkih ideja bilo od dalekosene vanosti: one su dole do punog izraaja tek pod Ma'munom, kad su prijevodi Aristotela izvrili utjecaj na itavu filozofiju i teoloke poglede Islama i djelovali na dugi niz djela izvornih arapskih mislilaca, meu kojima moemo spomenuti Kindija (umro oko 850) to je sluajno jedini pravi Arapin meu njima Farabija (umro 950), Ibn Sinu (umro 1037) i Ibn Ruda (Averoesa) (umro 1198). Obino se tvrdi, da je, dodue, jedino Istok sauvao znanstveno i filozofsko naslijee drevne Grke, ali da je zanemario knjievno i estetsko naslijee, koje je bilo poznato samo na Zapadu. To nije sasvim tono. Arapi su nastavili tradiciju grko-rimske umjetnosti i arhitekture, koju su takoer preobrazili u neto bogato i neobino. Tenja bizantinske umjetnosti prema apstraktnom i formalnom ojaala je u Islamu, gdje je predrasuda protiv slikovnog prikazivanja ljudskog lika dovela najzad do umjetnosti stiliziranog i geometrijskog crtea. Islamska umjetnost mnogo duguje takoer i perzijskim i kineskim utjecajima i doprinosima. Najjasnije moemo vidjeti i eklekticizam i izvornost islamske civilizacije u dekorativnim i primijenjenim umjetnostima. Na zidovima omejidskih zamaka u Siriji, na iskopanim posudama i drugim predmetima u Iraku i Egiptu moemo vidjeti, kako su Arapi najprije posudili umjetnika djela pa i same umjetnike od drugih civilizacija, zatim ih redom oponaali i konano ih spojili u neto novo, izvorno, samosvojno. U lonarskim nalazima iz devetog vijeka, na primjer u Iraku, vidimo uporedo daljnju proizvodnju bizantinskog i sasanidskog zanatstva, zatim predmete uvezene iz Kine, mjesne imitacije tih predmeta i nove tvorevine nastale kao plod pokuaja s naslijeenim i uvezenim uzorcima. Jedno od karakteristinih dostignua islamske umjetnosti jest znamenita i divno ocakljena grnarija, koja se pod muslimanskom vlau proirila od Perzije do panjolske. Na isti su nain zanatlije Islamskog carstva razvili umjetnost u metalu, drvetu, kamenu, slonovoj kosti, na staklu i nadasve na tkaninama i sagovima: najprije su posuivali, zatim su oponaali i vrili pokuse, dok nisu stvorili nove, posebne i karakteristine stilove, koji se po svojim odlikama mogu prepoznati kao izriito islamski. Iz starijih civilizacija potjee i sama ideja o knjizi kao fizikom jedinstvu, povezanom skupu stranica s naslovom, sadrajem, poetkom i svretkom, a kasnije s ilustracijama i ukraenim uvezom. Isprva se knjievno djelo na arapskom jeziku objavljivalo samo usmenim prenoenjem i recitiranjem, te je govorena rije dugo vremena bila jedini priznati oblik objavljivanja. Ali, kad se veoma poveao broj i opseg knjievnih ostvarenja, pribiljeke su postale neophodne, te su se uskoro biljeke s predavanja razvile u diktat, u autorske nacrte i konano u knjigu. Tom je procesu pomoglo uvoenje papira iz Kine u osmom stoljeu, preko Srednje Azije. To je omoguilo jeftinije i opsenije izdavanje knjiga, te se uinci toga uvoenja na kulturni ivot mogu usporediti, premda u manjem razmjeru, s kasnijim irenjem tamparstva na Zapadu.

64

Prihvaanje grkog naslijea od strane Islama prouzrokovalo je borbu izmeu znanstvene racionalistike tendencije novog uenja s jedne strane te atomistikog i intuitivnog obiljeja islamske misli s druge strane. U razdoblju borbe muslimani iz oba tabora stvorili su bogatu i raznoliku kulturu, koja je velikim dijelom od trajne vanosti u povijesti ovjeanstva. Borba je svrila pobjedom istijeg islamskog stanovita. Islam, religijom uvjetovano drutvo, odbacio je vrijednosti, koje su ugroavale njegove temeljne postavke, ali je u isti mah prihvatio njihove rezultate te ih je tovie i razvio pokusom i opaanjem. Ismailizam revolution manque Islama moda bi bio doveo do punog prihvaanja helenistikih vrijednosti, objavljujui humanistiki preporod zapadne vrste, savladavajui otpor Kurana domiljatim ezoterinim tumaenjem, a otpor erijata neogranienom diskrecionom vlau nepogreivog imama. Ali snage iza ismailitske revolucije nisu bile dovoljno jake, pa je ona propala ba u asu svog najveeg uspjeha. Jalovo je, premda ugodno, baviti se analizom karaktera nacija to obino baca vie svjetlosti na analitika negoli na predmet analize. Nacija je isuvie sloen, isuvie raznolik organizam, da bi dopustio iscrpno statistiko ispitivanje, koje jedino moe potvrditi bilo koji ozbiljni znanstveni sud. Jo je vea potekoa kad se radi o civilizaciji koja je udaljena u vremenu i prostoru i koja nam je poznata uglavnom iz literarnih ostataka. Srednjovjekovna arapska literatura potjee gotovo sva od male povlatene vladajue manjine, koja je izmeu ostalih povlastica imala i tu, da je umjela pisati i da je vrila pokroviteljstvo nad pisanjem. Ostali, obian puk zanijemio je zauvijek, osim ono neto odjeka njihovih glasova, koje jo danas moemo nejasno uti. Ali uz tu ogradu ipak je mogue izdvojiti izvjesne znaajke svojstvene, ako ne Arapima, a ono svakako vladajuoj civilizaciji srednjovjekovnog Islama, kako je izloena u arapskoj umjetnosti i knjievnosti. Prvo obiljeje, koje nam upada u oi, jest jedinstvena mo arapske kulture da u sebe upije druge kulture, to se esto pogreno prikazivalo kao puko oponaanje. Arapska su osvajanja ujedinila prvi put u povijesti prostrana podruja od granica Indije i Kine pa do prilaza Grkoj, Italiji i Francuskoj. Arapi su za neko vrijeme vojnom i politikom silom, a za mnogo due vrijeme svojim jezikom i vjerom ujedinili u jedinstveno drutvo dvije prije toga suprotne kulture tisuugodinju i raznovrsnu sredozemnu tradiciju Grke, Rima, Izraela i drevnog Bliskog Istoka i bogatu civilizaciju Perzije, koja je imala vlastite oblike ivota i misli i plodonosan dodir s velikim kulturama daljeg Istoka. Iz zajednikog ivota mnogih naroda, vjera i kultura u okviru islamskog drutva rodila se nova civilizacija, raznovrsna po svom porijeklu i svojim tvorcima, koja ipak nosi na svim svojim pojavama osebujni peat arapskog Islama. Iz te raznolikosti islamskog drutva nastaje drugo obiljeje, koje osobito pada u oi evropskom promatrau to je razmjerna trpeljivost. Za razliku od svojih evropskih suvremenika, srednjovjekovni je musliman malokada osjetio potrebu da silom nametne svoju vjeru svima onima, koji su bili pod njegovom vlau. Kao i tadanji Evropljanin, on je dobro znao, da e doi vrijeme kad e oni koji vjeruju drukiju vjeru gorjeti u Paklu. Ali za razliku od njega, on nije vidio razloga da pretee boanski sud na ovom svijetu. On se veinom zadovoljavao time, to pripada vladajuoj religiji u drutvu s mnogo religij. Nametao je drugima stanovita drutvena i zakonska ogranienja kao znak svog prvenstva, te bi ih djelotvorno podsjetio, ako bi se ikad uinilo, da su oni skloni da to zaborave. Inae im je ostavio religioznu, ekonomsku i intelektualnu slobodu kao i mogunost da dadu znaajne doprinose njegovoj vlastitoj civilizaciji. Kao gotovo sve ostale civilizacije, srednjovjekovni je Islam nepokolebljivo vjerovao u svoju nadmonost i, u bitnim stvarima, u svoju samodovoljnost. Islamsko historijsko gledanje na proroanstva, prema kojem je poslanje Muhamedovo bilo posljednja karika u lancu otkrovenja, u kojem su idovstvo i kranstvo bile ranije karike, omoguilo je muslimanu da smatra, kako idovi i krani posjeduju rane i nesavrene prikaze neega, 65

to samo on posjeduje u punom savrenstvu. Nasuprot kranstvu, koje se stoljeima irilo kao religija siromaha i razvlaenih prije no to je postalo dravna vjera Rimskog carstva, Islam je za ivota svog osnivaa postao rukovodei zakonik zajednice, koja se pobjedonosno irila. Golema osvajanja Islama u prvim poetnim generacijama utisnula su u due vjernika uvjerenje o boanskoj naklonosti, koja je izraena u ovo zemaljskoj moi i uspjehu jedine zajednice, to je ivjela po bogomdanom zakonu. Muslimani su mogli mnogo nauiti od mudrih nevjernika drugih vjera, ali je na koncu probni kamen vrijednosti tog uenja bio erijat, posveen izravnim otkrovenjem i potvren uspjesima njegovih sljedbenika. Rije atomistiki esto se upotrebljava, da bi se opisao nain miljenja i pogled na svijet, koji se moe razabrati u mnogim oblicima civilizacije Arapa, a prevladava na posljednjim stupnjevima njihove povijesti. Time mislimo na tendenciju da se gleda na ivot i svijet kao na niz statikih, konkretnih i odvojenih jedinica, labavo povezanih u neku vrst mehanike ili pak uzrone povezanosti, koje vezuju okolnosti ili volja nekog pojedinca, ali nemaju vlastite organske meusobne povezanosti. Premda to nije nipoto opa tendencija, ona je utjecala na ivot Arapa na mnogo razliitih naina. Arapin ne zamilja svoje drutvo kao organsku cjelinu sastavljenu od meusobno povezanih i zavisnih dijelova, ve kao udruenje odvojenih grupa religija, nacija, klasa koje dri na okupu samo zemlja odozdo i vlast odozgo. Njegov grad je hrpa naselja, cehova, rodova, kua, i samo u rijetkim sluajevima ima svoj vlastiti skupni graanski identitet. Nasuprot uenjacima i filozofima s jedne strane i misticima s druge strane, obian ortodoksni teolog, uenjak ili littrateur ima sutinski isti stav prema znanju. Raznovrsne naune grane nisu razliiti putovi koji vode do iste sutine, skupljajui svoje pronalaske u povezanu cjelinu, ve su to zasebni i samostalni odjeljci; svaki sadri ogranien broj dijelia znanja, a progresivno nagomilavanje tih dijelia sainjava nauku. Arapska knjievnost, u kojoj nema epa ili drame, postie svoj uinak nizom odvojenih opaanja i karakterizacija, istananih i ivih, ali razbijenih; povezuju ih subjektivne asocijacije pisca ili itaoca, a rijetko kad neki opi plan. Arapska je pjesma niz zasebnih i odvojenih stihova, nanizanih bisera, koji su sami po sebi savreni, a obino mogu da zamijene jedan drugoga. Arapska muzika je korama i ritmika, razvija je fantazija ili varijacija, a nikad harmonija. Arapska umjetnost uglavnom primijenjena i dekorativna istie se vie svojom potankou i savrenstvom detalja nego kompozicijom ili perspektivom. Historici i biografi, isto kao i pisci romana, iznose svoju pripovijest kao niz slabo povezanih zgoda, pa i pojedinca opisuju kao zbir svojstava, esto navedenih, kako primjeuje jedan dananji pisac, kao lini opis u putnici. Ovo nas posljednje dovodi do druge crte, bezlinosti tavie do kolektivizma a ta se znaajka arapske prozne literature neprestano ponavlja. estoki individualizam prvih Arapa ouvao se u punoj snazi samo meu beduinima, a u sreditima civilizacije ustupio je mjesto pasivnom pa ak i anonimnom stavu. esto se knjiga nije prikazivala kao individualna i osobna tvorevina pisca, ve kao karika u lancu prenoenja, a autor je skrivao svoju linost iza ugleda svjedoka i niza prethodnih prenosilaca. Pa i poezija, taj bitno individualan izraaj, bila je vie javna i drutvena negoli lina i prisna. To se vie kolektivistiko no humanistiko prilaenje pojavljuje u svakom obliku islamske misli i ustanova, moda najjasnije u muslimanskom idealu savrenog ovjeka i savrene drave, kao izvana primijenjenim uzorima, kojima, u teoriji, svatko mora pokuati da se saobrazi vie nasljedovanjem i primjerom, nego razvijanjem svojih unutarnjih individualnih mogunosti. Atomistiki pogled na ivot dobio je svoj puni izraz u sholastinoj teologiji El Earija (umro 936). Ope prihvaanje te teologije u jednom ili drugom obliku obiljeava konanu pobjedu reakcije protiv slobode misli i istraivanja, koji su stvorili tako velianstvena postignua. Earizam je deterministiki, kazuistiki i autoritativan te zahtijeva da se slijepo prihvati Boanski zakon i Otkrovenje bila keif ne pitajui kako. 66

On porie sve sekundarne uzroke i radije naziva boga Tvorcem negoli Prvim uzrokom. Nema nikakvih nunih posljedica, nikakvih prirodnih zakona ili uzroka. Nedostatak hrane ne izaziva nuno glad, ve ga obino samo prati. Sve proizlazi izravno iz boje volje, koja je utvrdila izvjestan uobiajen redoslijed ili vremensko poklapanje. Svaki dogaaj u svakom dijeliu vremena rezultat je izravnog i individualnog ina stvaranja. Kad je jednom bilo openito prihvaeno konano i smiljeno odbacivanje svake uzronosti, to je znailo kraj slobodne misli i istraivanja i osujetilo razvoj arapske historiografije, koji je mnogo obeavao. To je dobro odgovaralo potrebama islamskog drutva, u kojem je slobodniji socijalni i ekonomski ivot velike trgovake ere ustupao mjesto statikom feudalizmu, koji se ne e mijenjati mnogo stoljea. Stari sukob shvaanja tinjao je i dalje, ali ovo novo tumaenje Islama nije bilo ozbiljno ugroeno za tisuu godina, sve dok utjecaj Zapada u devetnaestom i dvadesetom stoljeu nije zaprijetio cjelokupnom tradicionalnom ustrojstvu islamskog drutva i njegovim nainima miljenja, koji su bili njegov intelektualni odraz.

IX SUTON ARAPSKE MOI


Now Turks and Tartars shake their swords at thee, Meaning to mangle all thy provinces.10
(MARLOWE, TAMBERLAN THE GREAT, PART II.)

Poetkom jedanaestog stoljea islamski je svijet naoigled nazadovao. Znakovi propadanja mogli su se zapaziti jo i prije, najprije u politikom rasulu, u kojem je sredinja vlada izgubila vlast nad udaljenijim pokrajinama, zatim svuda osim u samom Iraku, i na kraju u tome, to su kalifi spali na poloaj pukih igraaka u rukama svojih ministara i vojnih zapovjednika. Godine 945. opadanje kalifata otilo je korak dalje. Te su godine Buvejhidi, perzijska mjesna dinastija, prodrli u Irak i zauzeli prijestolnicu. U toku idueg stoljea buvejhidski su knezovi bili stvarni gospodari prijestolnice, te su uzeli naslov sultana kao oznaku svjetovne vlasti. Premda su bili iiti, zadrali su abasidske kalife kao nominalne vladare i kao zakoniti izvor vlasti sredinje vlade nad pokrajinama. Znaajno je moda i to, to je ba u vrijeme kad je dola na vlast umjerena iitska dinastija, nestao u zagrobnom skrovitu dvanaesti imam, pretendent sekte. Buvejhidi su za neko vrijeme povratili red i napredak u sredinjim pokrajinama. Ali znakova ekonomskog nazadovanja bilo je sve vie. Opala je i ugasila se unosna trgovina s Kinom, djelomice i zbog unutarnjih prilika u toj zemlji. Trgovina s Rusijom i sa sjeverom smanjila se i prestala u toku jedanaestog stoljea, a sve vea oskudica dragocjenih kovina pripomogla je da se ugui ekonomski ivot carstva, koje je prestajalo da bude trgovako carstvo. Jedan od glavnih uzroka ekonomskog propadanja bilo je besumnje rasipnitvo i pomanjkanje organizacije u sreditu. Rasipnikim izdacima dvora i nabujaloj birokraciji koja se povremeno drala u dvostrukom broju zbog niza suparnika za vlast nije se suprotstavio nikakav veliki tehnoloki napredak ili vei razvoj privrednih izvora. Ubrzo je oskudica gotova novca prisilila vladare, da plaaju vie inovnike i generale time, to su im davali u zakup dravne prihode. Nije dugo potrajalo, pa su namjesnici pokrajina imenovani kao zakupnici poreza za podruja kojima su upravljali, a imali su dunost da uzdravaju mjesne snage i inovnike i da uplauju ugovoreni iznos u sredinju blagajnu. Ti su namjesnici ubrzo postali gotovo nezavisni vladari svojih pokrajina, te su iskazivali samo pravno potovanje kalifu, ija se funkcija svela na to, da ih formalno, u sve veoj mjeri post facto, ovlauje, da dre vlast. Potreba, da se dade neophodna vojna mo namjesnicima i zakupnicima poreza, uvela je praksu, da se vojni zapovjednici postavljaju za sakupljale poreza, a to je opet dovelo do
10

A sada Turci i Tatari vitlaju nad tobom svojim maevima, hotei da ti otmu sve tvoje pokrajine.

67

rasula u graanskoj i inovnikoj vlasti, koju su sada nadomjestili naoruani pretorijanci, to su vladali pomou svoje garde. Poetkom jedanaestog stoljea niz gotovo istovremenih napada unutranjih i vanjskih barbara sa svih strana otkrio je slabost carstva. U Evropi, kranske su snage napredovale i u panjolskoj i na Siciliji istrui velika podruja ispod muslimanske vlasti u talasu ponovnog osvajanja, koji je dosegao vrhunac, kad su Kriari potkraj stoljea stigli na sam Bliski Istok. U Africi je novi religiozni pokret meu Berberima u junom Maroku i na podruju Senegal-Niger doveo do stvaranja novog, Berberskog carstva, koje je uspostavljeno osvajanjem veeg dijela sjeverozapadne Afrike i onih dijelova panjolske, koji bijahu ostali pod muslimanskom vlau. Dalje na Istoku provalila su dva velika arapska beduinska plemena, Hilal i Suleim, s podruja gornjeg Egipta, gdje su dotada ivjela, i preplavila Libiju i Tunis, pustoei i razarajui. Oko 105657. uspjelo im je da opljakaju staru tunisku prijestolnicu Kairuan. Upravo toj najezdi, vie nego prvoj arapskoj provali u sedmom vijeku, treba pripisati pustoenje i zaostalost Sjeverne Afrike. Arapski historik iz etrnaestog stoljea Ibn Haldun, razmiljajui kako su te nomadske provale upropastile njegovu rodnu zemlju, razradio je vjerojatno prvu filozofiju povijesti u obliku ciklikog meusobnog djelovanja Pustinje i Obradive zemlje. O tim provalama on primjeuje: U Tunisu i na zapadu, otkako su plemena Hilal i Suleim prola tim putem na poetku petog stoljea (sredinom jedanaestog stoljea n. e.) i opustoila, te zemlje, sve su ravnice ostale puste za trista i pedeset godina; a prije je sve bilo obraeno od Sudana do Sredozemlja, kao to nam dokazuju ostaci bivih spomenika,, zgrada, imanja i sela. Iz Srednje Azije doao je drugi talas osvaja, koji je po svojim trajnim uincima bio moda najvaniji. Arapi su se prvi put sukobili s Turcima u Srednjoj Aziji i neko su ih vrijeme uvozili na muslimanski Bliski Istok kao robove, a osobito kao onu vrst robova, koji su od djetinjstva bili posebno izvjebani za vojnu i upravnu slubu te su kasnije poznati pod imenom mameluci, da bi se razlikovali od niih robova, koji su se upotrebljavali kao kuna posluga i u druge svrhe. Tu i tamo nalazimo turske robove u rano abasidsko doba pa i pod Omejidima, ali ih je prvi poeo upotrebljavati u velikom broju Mutesim (833842), koji je sakupio veliku snagu od turskih vojnih robova jo i prije no to je stupio na prijesto, a kasnije je uredio da dobije svake godine velik broj robova kao dio danka iz istonih pokrajina. Stara horasanska garda abasidskih kalifa bila se arabizirala i stopila s mjesnim stanovnitvom. Perzijska je aristokracija sada nala vlastiti politiki oduak u nezavisnim iranskim dinastijama, i tako su kalifi uvidjeli, da moraju potraiti novi oslonac. Nali su ga u turskim mamelucima pod komandom njihovih turskih zapovjednika, ljudi bez domovine, koji nisu imali nikakvih mjesnih, plemenskih, obiteljskih, nacionalnih ili religioznih veza, pa su zbog toga bili privreniji sredinjoj vlasti. Od poetka su se Turci odlikovali svojim viim vojnikim svojstvima, koja su se, ini se, sastojala uglavnom u upotrebi strijelaca na konjima i u nomadskoj brzini njihove konjice, Otada su se kalifi sve vie oslanjali na turske ete i njihove zapovjednike, na tetu starijih kulturnih naroda u Islamu, Arapa i Perzijanaca. Sve vea militarizacija reima pojaala je njihovu snagu. Poetkom jedanaestog stoljea Turci su poeli ulaziti u svijet Islama, ne samo pojedinano kao zarobljenici i robo-vi, nego su se selila itava plemena slobodnih turskih nomada, organiziranih jo uvijek na svoj tradicionalan nain. Uvrenje reima Sung poslije krae meu vlade nereda presjeklo je put irenju u Kinu i prisililo srednjoazijske nomade da se ire na zapad. Turski osvajai Islama pripadajujDlemenima Oguz i obino se zovu Selduci, po imenu vladajue obitelji meu osvajaima. Selduci su uli u zemlje kalifata oko god. 970. i ubrzo primili Islam. U kratko vrijeme zauzeli su vei dio Perzije, i 1055. Tugrul-beg je uao u Bagdad porazivi Buvejhide i pripojivi Irak seldukom kraljevstvu. U nekoliko godina Selduci su preoteli Siriju i Palestinu od mjesnih vladara i oslabljenih Fatimida, te im je uspjelo ono to Arapima 68

nije polo za rukom: osvojili su od Bizantinaca velik dio Anatolije, koja je postala i ostala muslimanska i turska zemlja. Selduci su bili muslimani suniti, pa su mnogi smatrali njihovo zauzee Bagdada osloboenjem od krivovjernih Buvejhida. Kalifi su ostali nominalni vladari, ali su stvarni gospodari Carstva, od kojeg je veliki dio bio sada ujedinjen pod jedinstvenom vlau prvi put od vremena ranog kalifata, bili selduki veliki sultani, koji su potukli i Bizantince i Fatimide na zapadu. U upravi, novi su se vladari carstva oslanjali uvelike na Perzijance i perzijsko inovnitvo. Jedna od najznaajnijih linosti toga doba bio je veliki perzijski ministar Nizam ul Mulk, koji je razvio i razradio onu smjernicu prema feudalizmu, koja je ve bila izraena u praksi u neposredno prethodnom razdoblju, kad su se porezi poeli izdavati u zakup. Zloupotrebe iz prethodnog razdoblja postale su sada pravila novog drutvenog i upravnog poretka, koji se temeljio na zemlji umjesto na novcu. Zemlja se darivala oficirima, ili su je oni sami uzimali. Za uzvrat morali su opremati nekoliko naoruanih ljudi. Ti pokloni nisu davali samo pravo na ubiranje poreza, nego i na same dohotke. Premda su tu i tamo samovoljno pretvoreni u nasljedne, oni su u teoriji i uobiajenoj praksi bili podareni samo za odreen broj godina i uvijek su se mogli opozvati. Historik Bundari, koji je pisao u selduko doba, naglaava, da je to bio jedini nain da se u goropadnih pripadnika turskih plemena i vojnika pobudi interes za napredak poljodjelstva, te primjeuje: Bilo je uobiajeno ubirati novac od zemlje i isplaivati ga etama, i nitko prije toga nije imao lena. Nizam ul Mulk je vidio, da novac ne pritjee iz pokrajine, zbog njenog nemirnog stanja, i da je prinos nesiguran zbog nereda u njoj. Stoga ju je podijelio etama u lena, dodijelivi im i prinos i dohodak. Njihovo zanimanje za razvoj pokrajine veoma se povealo, i zemlja se brzo vratila u napredno stanje. S tih nekoliko jednostavnih rijei on je opisao dugotrajni prijelaz od novane na feudalnu privredu. U doba takvih promjena socijalni prevrati bili su neizbjeni. Pojava nove klase feudalnih gospodara, koji nisu ivjeli na svojim imanjima, teko je pogodila zemljoposjednike iz starog reima. Trgovina je presahnjivala i propadala. Moda se najjasniji znak propadanja trgovine moe nai u novanim zalihama u Skandinaviji. U toku devetog i desetog stoljea u tim je zalihama bilo veoma mnogo, zapravo i najvie, perzijskog i arapskog kovanog novca. U toku jedanaestog stoljea koliina tog novca veoma se smanjuje; kasnije nestaje. Glavni opozicioni pokret u tom razdoblju bili su opet ismailiti, ali u novom i izmijenjenom obliku. Godine 1078. je Hasan-i-Sabah, perzijski ismailitski voa, posjetio fatimidsku prijestolnicu Kairo. Tamo se sukobio s vojnim samodrcem, koji je bio stvarni vladar Fatimidske kraljevine u ime sve slabijih imama. Odmah poslije smrti fatimidskog kalifa Mustanira god. 1094. Hasan-i-Sabah i njegovi perzijanski sljedbenici odbie da priznaju nasljednika, to ga je imenovao vojni samodrac zbog njegove popustljivosti: prekinue veze s oslabljenom organizacijom u Egiptu. Istoni su ismailiti proglasili sada svoju vjernost Nizaru, Mustanzirovu starijem sinu, kojemu je bilo uskraeno nasljedstvo, te su stvorili novo razdoblje snane djelatnosti kao ilegalni revolucionarni pokret u seldukim zemljama. Sljedbenici Novog propovijedanja, kako se nazivao reformirani ismailizam Hasana-i-Sabaha, zvali su se obino Asasini to je arapska rije koja znai uivaoce haia, u vezi sa sredstvima pomou kojih su, tvrdi se, dovodili vjernika u ekstazu. Evropsko znaenje rijei izvedeno je iz politike taktike sekte. God. 1090. Hasan-i-Sabah zavlada nepristupanom gorskom tvravom Alamut u sjevernoj Perziji. Ovdje je, i u slinim uporitima uspostavljenim u iduem stoljeu u Siriji, Starac s planine, kako su se zvali veliki metri sekte, zapovijedao bandama odanih i fanatinih sljedbenika i poduzimao pohode terora i podmuklih ubistava protiv kraljeva i knezova Islama, u ime tajanstvenog i skrivenog imama. Izaslanici velikih metara izvrili su niz smjelih ubistava istaknutih muslimanskih dravnika i 69

generala, ukljuujui i samog Nizama ul Mulka, godine 1092. Kau, da je Rikard Lavljeg Srca bio poteen od bodea razbojnika samo zato, to oni nisu eljeli da suvie olakaju poloaj njegova suparnika Saladina. Teror Asasina nije bio odagnan sve do mongolskih provala u trinaestom vijeku, poslije kojih je ismailizam zakrljao kao manje vana sekta. Ekonomska reorganizacija u doba prvih Selduka imala je svoj odraz u religioznom ivotu. U Bagdadu i drugdje bila su osnovana teoloka uilita poznata pod nazivom medrese; one su postale uzor mnogim drugima to su poslije osnovane u islamskom svijetu. Nizamija u Bagdadu, nazvana po velikom ministru koji ju je osnovao, i njezine posestrime bile su sredita ortodoksnog konformizma osobito Earijeve kole koji je sada postajao sluben, a svrha im je u velikoj mjeri bila da pobijaju revolucinarnu heterodoksiju ismailita i intelektualni radikalizam iz prethodnog razdoblja. Tu je neko vrijeme nauavao El Gazali (10591111), jedan od najveih muslimanskih religioznih mislilaca. U svojim djelima pobija i filozofiju i krivovjerje. Poslije smrti Nizama ul Mulka nastavilo se politiko cijepanje Bliskog i Srednjeg Istoka. Selduko se carstvo raspalo na itav niz manjih nasljednih drava, kojima su vladali lanovi ili dostojanstvenici Selduke kue. Upravo su u tom razdoblju slabosti Kriari doli na Bliski Istok, god. 1096. Uprkos idealistikom aspektu tog velikog pokreta, za to nam najbolji primjer daje zlosretna Djeja kriarska vojna, kriarske su vojne bile u povijesti Bliskog Istoka u sutini prvi pokuaji ekspanzionistikog imperijalizma, koji su pokretali materijalni razlozi, a vjera je bila psiholoko opravdanje. Trgovci iz talijanskih gradskih republika, slijedei trgovinu, to su je bili uspostavili s Bizantom i Fatimidima, do izvora sirovina, ratoborni i slavohlepni baruni, mlai sinovi koji su traili kneevine i grenici koji su traili unosno ispatanje to su bile znaajne i karakteristine linosti provale sa Zapada, a ne traioci Svetog Groba. U prvih trideset godina ne jedinstvo muslimanskog svijeta olakalo je posao napadaima, koji su brzo napredavali du obale Sirije u Palestinu i uspostavljali niz latinskih feudalnih kneevina sa sreditima u Antiohiji, Edesi, Tripoliju i Jeruzalemu. To prvo razdoblje bilo je doba kolonizacije i pretapanja. Osvajai i hodoasnici naselili su se u Siriji, usvojili mjesni nain odijevanja i obiaje i poenili se meu mjesnim kranima. Ljetopisac Prve kriarske vojne, Fulcher iz Chartresa, primjeuje: Sada smo mi, koji smo bili zapadnjaci, postali istonjaci. Onaj, tko je bio Talijan ili Francuz, postao je u ovoj zemlji Galilejac ili Palestinac. Onaj, tko je bio graanin Rheimsa ili Chartresa, sada je Tiranin ili Antioanin. Mi smo ve zaboravili svoj rodni kraj. Mnogi ga od nas ne znaju ili ak nisu ni uli za nj. Jedan ve posjeduje kuu i domainstvo kao da ga ima po oinskom i nasljednom pravu, drugi nije uzeo za enu svoju sunarodnicu, nego sirsku, armensku ili ak pokrtenu saracensku enu... Onaj, tko je bio tuinac, postao je domorodac, onaj, tko je bio doseljenik, postao je sada prebivalac. Za nama svaki dan dolaze nai roaci i prijatelji, koji drage volje naputaju sve to su posjedovali na Zapadu, jer, one, koji su tamo bili siromani, ovdje je Bog uinio bogatima. Oni, koji su tamo imali nekoliko groa, ovdje imaju bezbroj zlatnika; onaj, tko tamo nije posjedovao ni sela, ovdje, zahvaljujui Bogu, koji mu je dao, posjeduje itav grad. Zato bismo se onda vraali na Zapad, kad nam je na Istoku tako dobro? S ovim bi se mogla uporediti primjedba Usame ibn Munkida, Sirca iz dvanaestog stoljea: Ima neto Franaka to su se naselili u naoj zemlji i ive meu muslimanima: oni su od bolje vrste nego oni, to su doli nedavno... Ali ak i u tom prvom razdoblju, dok su kriari imali uspjeha, oni su bili stegnuti uglavnom na obalne ravnice i padine te su uvijek bili u tijesnoj vezi sa sredozemnim i zapadnim svijetom. Ali u unutranjosti, na istok prema pustinji i Iraku, spremao se protuudarac. God. 1127. doepao se selduki dostojanstvenik Zendi grada Mosula te je u narednim godinama postepeno izgraivao sve jau muslimansku dravu u sjevernoj Mezopotamiji i Siriji. Njegovu napredovanju smetalo je isprva suparnitvo drugih 70

muslimanskih drava, a poglavito Damaska, kojega se vladar nije acao da sklopi savez s latinskim Kraljevstvom Jeruzalema protiv zajednikog neprijatelja. God. 1147. Kriari su nerazborito raskinuli savez, pa je Zendijevu sinu i nasljedniku Nur-ed-Dinu polo za rukom da 1154. zauzme Damask i da stvori jedinstvenu muslimansku dravu u Siriji; sada su se Kriari prvi put nali pred zaista stranim protivnikom. Pred obje strane se sada postavilo pitanje vlasti nad Egiptom, gdje je fatimidski kalifat na posljednjem stupnju oronulosti teturao prema svom konanom slomu. Ishod nije mogao dugo ostati neizvjestan. U Egipat je doao kurdski oficir Salahudin, na Zapadu bolje poznat pod imenom Saladin, i tamo je sluio kao vezir Fatimida zastupajui u isti mah interese Nured-Dina. God. 1171. Saladin je objavio kraj fatimidskog kalifata. On je ponovo uveo da se ime abasidskog kalifa u Bagdadu spominje u slubi bojoj u moeji i na kovanom novcu, a sam se uvrstio kao stvarni vladar Egipta ispovijedajui neku usiljenu i neodreenu vjernost Nur-ed-Dinu. Poslije smrti Nur-ed-Dina, god. 1174., koji je ostavio maloljetnog sina kao nasljednika, Saladin je pripojio njegove sirske posjede i tako stvorio ujedinjeno Sirsko-egipatsko muslimansko carstvo. God. 1187. osjetio se dovoljno jakim da napadne kriare. Prije svoje smrti, god. 1193., ponovo je zauzeo Jeruzalem i istjerao Kriare odasvud osim s uskog obalnog pojasa, to su ga oni drali iz gradova Akre, Tira, Tripolija i Antiohije. Saladinova ujedinjena sirsko-egipatska drava nije dugo potrajala. Pod njegovim nasljednicima Ejubidima Sirija se opet raspala na nekoliko malih drava, ali Egipat je ostao snana ujedinjena monarhija, glavna muslimanska sila na Bliskom Istoku, glavni bedem Islama protiv Zapada, o koji, su se razbili opetovani pokuaji kasnijih kriarskih vojni da ponovo zauzmu Svetu zemlju. Glavni trajni uinak kriarskih vojni na Bliskom Istoku odrazio se u trgovini. Pod kriarskom vlau cvale su naseobine zapadnih trgovaca u levantskim lukama. One su preivjele muslimansko ponovno osvajanje te su razvile znatnu izvoznu i uvoznu trgovinu. God. 1183. Saladin u pismu kalifu u Bagdad ovim rijeima objanjava zato podstie tu trgovinu: Venecijanci, Genoveani i Pizanci donose u Egipat izabrane proizvode sa Zapada, osobito oruje i ratni materijal. To predstavlja korist za Islam, a tetu za kranstvo. Crkva je u Evropi grmjela protiv te trgovine i dekretima izopivala one, koji su se njom bavili, ali to nije nita pomoglo. U meuvremenu nadvijala se nad Islamom nova i opasnija prijetnja s Istoka. Daleko u istonoj Aziji Dingiskan I je poslije ogorenog unutarnjeg rata ujedinio nomadska plemena Mongolije i poveo ih na put osvajanja, koja po opsegu spadaju meu najznaajnija u povijesti ovjeanstva. Do god. 1220. Mongoli su bili osvojili svu Transoksaniju. Godine 1221. Dingiskan je preao rijeku Oxus (Amu-Darja) i uao u Perziju. Poslije njegove smrti, 1227., dolo je do predaha, ali je sredinom tog stoljea bio pripremljen i izvren nov pohod na zapad. Mongolski knez Hulagu preao je rijeku Oxus s nareenjem Velikog kana Mongolije, da osvoji islamske zemlje sve do Egipta. Njegove su vojske preplavile Perziju, svladavajui svaki otpor i krei ak i ismailite, koji su se bili oduprli prijanjim napadima. God. 1258. Hulagu osvaja Bagdad, ubija Kalifa i ukida Abasidski Kalifat. Unitenje te velike historijske ustanove, koja je, i dok je propadala, jo uvijek bila zakonito sredite Islama i znak njegova jedinstva, oznailo je kraj jednog perioda u islamskoj povijesti, Pa ipak, u svemu, udarac moda i nije bio tako velik kao to se ponekad tvrdi. Kalifi su dugo prije toga bili izgubili gotovo svu svoju stvarnu mo, i svjetovni su sultani, i u prijestolnici i u pokrajinama, bili poeli da pripisuju sebi ne samo ovlatenja, nego i neke od kalifovih prerogativa. Mongoli su samo dotukli utvaru jedne ustanove, koja je ve bila mrtva. Za razliku od Selduka, mongolski su osvajai bili jo neznaboci i nisu pokazivali zanimanja za Islam, njegove tradicije i ustanove. Razaranje, to su ga prouzrokovali u osvojenim zemljama, mnogo se preuveliava. Ono je najvema bilo sasvim strateko, a ne namjerno, i prestalo je nakon osvajakih pohoda, kojih je sainjavalo dio, pa je u 71

Perziji pod mongolskom vlau otpoelo novo razdoblje ekonomskog i kulturnog razvitka. Ali u Iraku su se neposredni uinci mongolskih osvajanja izrazili u slomu graanske vlasti i propasti naprava za navodnjavanje, od kojih je zemlja zavisila. Te su uinke jo pogorali upadi beduinskih plemena, kad je kontrola sjedilake vlasti jednom oslabila. Jo je sudbonosnije po napredak Iraka bilo to, to je bio ukljuen, kao vanjska pokrajina, u istono carstvo, kojemu je sredite lealo u Perziji. Odsada dolina Tigrisa i Eufrata, odsjeena od sredozemnih pokrajina granicom pijeska i elika, zaobiena na istoku pojavom perzijskog sredita, kojemu je bila podinjena, vie nije mogla sluiti kao kanal za trgovinu Istok-Zapad, koja se pomakla na sjever u Tursku, na istok u Perziju, na zapad u Egipat i Crveno more, a Irak i porueni grad kalifa ostali su stoljeima u zastoju i zaputenosti. Uprkos nekim upadima u Siriju, izravni uinci mongolskih osvajanja na arapski svijet ograniili su se na Irak, koji je sada bio pripojen mongolskoj dravi sa sreditem u Perziji. Novi reim, to je proiziao iz ejubidske monarhije, spasio je Siriju i Egipat od Mongola. Iako su sami Ejubidi bili kurdskog porijekla, njihov je reim bio turskoselduke vrste. Vladajua klasa bila je vojna autokracija turskih pretorijanaca, koji su esto znali da nadziru i samog ejubidskog sultana. Sredinom trinaestog stoljea mo turskih mameluka u Kairu dosegla je vrhunac, i pojavio se novi reim, mameluki sultanat, koji je vladao Egiptom i Sirijom do god. 1517. God. 1260., nakon razdoblja metea poslije smrti posljednjeg Ejubida, postao je sultanom kipaki Turin po imenu Baibars. Njegov ivotni put ini u mnogim tokama zanimljivu usporedbu sa Saladinovim. On je ujedinio muslimansku Siriju i Egipat u jedinstvenu dravu, ovaj put trajnije. Potukao je vanjske neprijatelje drave: suzbio Mongole na istoku i atro posljednje ostatke Kriara u Siriji. Bila je genijalna zamisao, to je pozvao lana Abasidske obitelji, da se ustolii u Kairu s naslovom kalifa. Potomci abasidskih kalifa u Kairu bili su obini dvorski slubenici mamelukih sultana. Egipatski historik Makrizi (umro 1442) kae: Turski su mameluci ustoliili kao kalifa ovjeka kojemu su dali ime i naslove kalifa. On nije imao nikakve vlasti i nikakva prava da izrazi svoje miljenje. Provodio je vrijeme sa zapovjednicima, s viim oficirima, inovnicima i sucima, koje je posjeivao, da im zahvali na veerama i zabavama, na koje je bio pozvan. To je bila posljednja stepenica u srozavanju te ustanove. Mameluki sistem Baibarsa i njegovih nasljednika bio je feudalan to je bio preinaeni selduki feudalizam, to su ga Ejubidi donijeli u Siriju i Egipat. Oficir ili emir primao je na dar zemljite umjesto plae, pod uvjetom, da uzdrava izvjestan broj mamelukih vojnika, koji se kretao izmeu pet i stotinu, ve prema njegovu inu. Za njihovo uzdravanje davao je obino dvije treine svojih, dohodaka. Zemljita se nisu poklanjala u nasljedstvo, premda su mnogi pokuali da ih takvima uine. Sistem se temeljio na tome, to su novouvezeni mameluci trajno izbacivali arabizirane potomke mamelukih oficira, to je, moda i smiljeno, sprijeilo da se stvori nasljedna zemljina aristokracija. Mameluki je oficir primao poklon doivotno ili za krae vrijeme. Obino on nije prebivao na svojim imanjima, ve u Kairu ili u glavnom gradu okruja, gdje je bilo njegovo leno. Njega nije toliko zanimao posjed, koliko dohodak. Stoga taj sistem nije razvio zamkove ili vlastelinstva niti snane mjesne vlasti zapadne vrste. Nije bilo daljnjeg darivanja zemlje vazalima, tavie u Egiptu nije bila trajna ni podjela zemlje na lena, jer je bila podvrgnuta povremenoj teritorijalnoj izmjeni. Sami mameluci bili su kupljeni robovi, izvjebani i odgojeni u Egiptu. Isprva su to bili uglavnom kipaki Turci sa sjevernih obala Crnoga mora, kasnije je meu njima bilo mongolskih vojnih bjegunaca i ljudi drugih rasa, najvema erkeza, po koji Grk, Kurd, pa ak i neto Evropljana. Pritom je turski i erkeski ostao jezik vladajue klase, iji su mnogi pripadnici, ukljuujui i sultane, jedva znali arapski. Mameluka drava, kako su je razvili Baibars i njegovi nasljednici, temeljila se na veoma sloenoj dvostrukoj upravi, 72

graanskoj i vojnoj, a obje su nadzirali mameluki oficiri s graanskim osobljem. Do 1383. mameluki su se sultani redali jedan za drugim po nekom vie manje nasljednom redu. Poslije su sultanat drali najjai zapovjednici. Sultana bi odmah poslije smrti naslijedio njegov sin kao formalni poglavar, dok se ne bi odluilo pitanje stvarnog naslijea. U prvo vrijeme mameluke su ugroavali mongolski i kranski neprijatelji, te je njihova najvea tekovina to su obranili islamsku civilizaciju Bliskog Istoka od tih neprijatelja. U toku petnaestog stoljea pojavila se nova sila Otomansko carstvo, koje se kao feniks diglo iz ruevina seldukog sultanata u Anatoliji. Odnosi izmeu dviju drava bili su u poetku prijateljski, ali dolo je do sukoba kad su Osmanlije, nakon to su se sigurno uvrstili u Evropi, obratili panju Aziji. Trgovina s Evropom, a napose trgovina izmeu Evrope i Daljeg Istoka preko Bliskog Istoka, bila je od ivotne vanosti za Egipat, kako zbog same trgovine, tako i zbog carinskih prihoda od nje. U razdobljima kad su mameluke vlasti bile snane, one su titile i podsticale trgovinu, koja je donijela Egiptu velik napredak i nov procvat umjetnosti i knjievnosti. Ali mameluci nisu posve uklonili mongolsku prijetnju, koju je Baibars suzbio. God. 14001401. tursko-mongolske snage Timura (Tamerlana) opustoie Siriju i opljakae Damask. Poast, skakavci i pljake razularenih beduina poslije odlaska Mongola dovrie njihovo djelo, a mameluki je sultanat pretrpio udarac po svojoj ekonomskoj i vojnoj snazi, od kojeg se vie nikad nije oporavio. U petnaestom stoljeu, ekonomsko propadanje i financijska kriza doveli su do nove fiskalne politike, koja je bila usmjerena na to, da izvue najvei mogui iznos novca iz tranzitne trgovine. Kao politika prihvaena je monopolizacija glavnih domaih i tranzitnih proizvoda. Porast cijena, to je odatle proiziao, izazvao je evropsku odmazdu i poremetio itav ekonomski ivot Egipta. Vaan faktor bio je stvarni slom mamelukog sistema novaenja putem kupnje. Zbog tekoa u zemljama kraj Crnog mora, odakle su pristizali robovi, novi prilivi bili su neredoviti i slabe kvalitete. Historici tog razdoblja slikaju ivu sliku sve vee korupcije i nesposobnosti reima u njegove posljednje dane. Govorei o vezirima jedan historik kae: To bijahu okrutne hulje, izumitelji tisua nepravdi, siloviti i uobraeni, Nisu doli na glas ni sa svog znanja niti sa svog vjerskog duha. Bijahu bi svoga vremena, u ustima im uvijek spremna bezrazlona uvreda. ivot im je proao samo u ugnjetavanju njihovih suvremenika i u nanoenju zla ovjeanstvu. Kad je Barsbej (14221438) prizvao etiri glavna kadije u Kairu i zatraio od njih da potvrde nove poreze, vee i povrh onih, to ih je zasnovao Sveti zakon, navodno mu je jedan od njih odgovorio: Kako moemo potvrditi da uzima novac od muslimana, kad sultanova ena nosi na dan obrezovanja svoga sina odjeu vrijednu 30.000 dinara; a to je samo jedna odjea i jedna ena. God. 1498. dolo je do konane katastrofe. Dana 17. svibnja te godine portugalski moreplovac Vasco da Gama iskrcao se u Indiji, doavi preko mora oko Rta Dobre Nade. U kolovozu 1499. vratio se u Lisabon s tovarom mirodija. On je otvorio novi put iz Evrope do Dalekog Istoka, jeftiniji i sigurniji od starog puta. Brzo su uslijedile i druge ekspedicije. Portugizi su uspostavili uporita u Indiji, te su razvili izravnu trgovinu, nanijevi time smrtni udarac levantskom putu i presjekavi samu ilu kucavicu mameluke drave. Shvativi neposredne posljedice tih dogaaja, a pourivani na akciju od svojih supatnika Mleana, mameluci pokuae da otklone portugisku prijetnju diplomacijom, a zatim i ratom. Njihovi napori bijahu uzaludni. Portugiski brodovi, sagraeni da odole atlantskim burama, bili su bolje graeni, bolje naoruani i vjetiji u plovidbi nego muslimanski. Ubrzo im je uspjelo da poraze egipatske eskadre, da sustavno unite arapsko trgovako brodovlje u Indijskom oceanu i da prodru u sam Perzijski zaliv i Crveno more. Arapski Bliski Istok bio je odsjeen. I tek se u devetnaestom stoljeu ivotvorni tok svjetske trgovine vratio u njegova presahla korita.

73

U toku dugog razdoblja to ga razmatramo ispoljile su se tri vane promjene. Prva je od tih promjena preobraaj islamskog Bliskog Istoka iz trgovake novane privrede u takvu privredu, koja je uprkos obimnoj i vanoj vanjskoj i tranzitnoj trgovini bila iznutra feudalna privreda, osnovana na naturalnom poljodjelstvu. Druga je promjena kraj politike nezavisnosti sjedilakih Arapa i narod arapskog jezika na mjesto kojih su doli Turci. U prostranim, ali rijetko naseljenim pustinjama arapska su plemena sauvala nezavisnost, koju su ponovo stekla u doba Abasida, te su se oduprla opetovanim pokuajima da im se nametne nadzor i esto su nagrizala granice obraene zemlje u svojoj dugotrajnoj borbi s Turcima. I na nekoliko usamljenih planinskih mjesta, ljudi koji su govorili arapski sauvali su svoju nezavisnost. Ali svuda drugdje, u gradovima i obraenim rijenim dolinama i na ravnicama Iraka, Sirije i Egipta ljudi arapskog govora ne e vie tisuu godina vladati sami sobom. Toliko je bilo ukorijenjeno osjeanje, da su samo Turci po prirodi pozvani da vladaju, te nalazimo u etrnaestom stoljeu, kako se neki mameluki inovnik sirskog porijekla obraa Arapima na turskom jeziku putem tumaa; a ne na svom. materinskom jeziku, da ne bi okaljao obraz, ako bi govorio prezrenim jezikom podjarmljenog stanovnitva. ak je i na poetku devetnaestog stoljea Napoleon, poto je provalio u Egipat, pokuao da postavi na poloaje u vlasti Egipane koji su govorili arapski, ali bez uspjeha, pa je bio prisiljen da pribjegne Turcima, koji su jedini mogli da pribave poslunost. Trea promjena bila je prebacivanje sredita vlasti svijeta koji je govorio arapski, iz Iraka u Egipat. Nesreenost i slabost Iraka, kao i njegova udaljenost od Sredozemnog mora, preko kojeg e kasnije doi trgovci i neprijatelji, iskljuivala je tu zemlju kao moguu bazu. Jedina je alternativa bio Egipat, drugi trgovaki put i navodnjena rijena dolina jedne jedine rijeke, koja je po samoj prirodi zahtijevala jedinstvenu centraliziranu vlast to je bila jedina snana centralizirana drava na arapskom Bliskom Istoku. S arapskom moi otila je i arapska slava. Perzijski i turski vladari, koji su naslijedili prijestolja od Arapa, bili su pokrovitelji onih pjesnika, koji su ih mogli slaviti na njihovim vlastitim jezicima, prema njihovim ukusima i tradicijama. Najprije su Perzijanci, a zatim Turci razvili svoje vlastite muslimanske kulturne jezike, te su zajedno s politikim vodstvom preuzeli i kulturno vodstvo Islama. Pod seldukom i mongolskom vlau islamske su umjetnosti ule u nova razdoblja procvata. I perzijska i turska literatura, premda snano obojene arapsko-islamskom tradicijom, izbacile su nezavisne i znaajne izdanke. Poslije seldukih vremena knjievna upotreba arapskog jezika bila se svela na zemlje, gdje se govorilo arapski, izuzevi ogranien broj teolokih i znanstvenih djela. Pomaknue sredita vlasti na zapad dalo je veu vanost Siriji, a jo veu Egiptu; oni su sada postali glavna sredita arapske kulture. Razvitak statikog drutva i prevlast statike formalistike teologije doveo je do opadanja nezavisne misli i istraivanja. Pasivna zavisnost od vlasti u javnom ivotu tekla je usporedo i u literaturi. Opadanje pismenosti i smanjivanje broja pisaca i italaca knjiga zajedno s gubitkom veze sa stvarnim ivotom uguilo je ivotnu snagu i nezavisnost. Najupadljivija znaajka vremena bio je sve jai naglasak na formi kod umjetnika i na pamenju kod uenjaka. Ali su se ipak pojavljivale velike linosti Gazali (10591111), jedan od najveih mislilaca Islama, koji je pokuao da spoji novu sholastiku s intuitivnom i mistinom religijom sufija; Hariri (10541122), kojega narodi arapskog jezika smatraju za najveeg predstavnika knjievnog oblika i otmjenosti; Jakut (11791229), biograf, geograf i uenjak, a u postmongolska vremena niz historika ili tonije historijskih kompilatora, meu kojima stri usamljen Tunianin Ibn Haldun (13321406), kao najvei historijski genij Islama i prvi koji je stvorio filozofsko i socioloko poimanje povijesti. God. 1517. oslabljeno i trulo mameluko carstvo podleglo je otomanskom nasrtaju, te su etiri stotine godina Sirija i Egipat inili dio Otomanskog carstva. Ubrzo su Barbarske 74

drave sve do granica Maroka priznale otomanski sizerenitet, i kad su 1639. Osmanlije konano osvojili Irak od Perzije, naao se pod otomanskom vlau gotovo, itav svijet koji je govorio arapski. Samo su na nekim mjestima narodi arapskog govora sauvali neku stvarnu nezavisnost. U Arabiji je jugozapadna pokrajina Jemen postala 1537. otomanski paaluk, ali je ponovo stekla nezavisnost 1635. Arapski vladari Meke i Hedasa, erifi, priznavali su otomanski sizerenitet, a bili su zavisni vie od Kaira nego od Carigrada. U ostalom dijelu Poluotoka beduini su ouvali svoju nezavisnost u negostoljubivim pustinjama. Sredinom osamnaestog stoljea oni su stvorili snaan duhovni pokret, koji u nekim stvarima podsjea na postanak samog Islama. Pravnik iz Nedda po imenu Muhamed ibn Abdul Vehab (17031791) osnovao je novu sektu, zasnovanu na strogom, antimistikom istunstvu. U ime istog, primitivnog Islama iz prvog stoljea on je napao sve kasnije nadopune vjerovanja i obreda kao praznovjerne novotarije, tue pravom Islamu. Zabranio je tovanje svetih ljudi i svetih mjesta, pa ak i pretjerano tovanje Muhameda, i odbacio sve oblike posredovanja. Tu istu istunsku strogost primijenio je na religiozni i osobni ivot. Kad se na Vehabov nauk obratio emir Nedda Muhamed ibn Saud, sekta je dobila vojno i politiko arite. Ubrzo se vehabizam proirio osvajanjem na najvei dio srednje Arabije, otimajui svete gradove Meku i Medinu erifima, koji su njima vladali u otomansko ime, i ugroavajui ak i otomanske pokrajine Siriju i Irak. Odgovor na to doao je god. 1818., kad je provalila tursko-egipatska vojska egipatskog pae Muhameda Alija, koja je slomila mo vehabistikog carstva i potisnula vehabizam u njegov rodni Nedd. Tamo je sekta preivjela u neumanjenoj snazi, da bi se ponovo pojavila kao politiki faktor sredinom devetnaestog stoljea i iznova u dvadesetom stoljeu. U Libanonu je postojala tradicija nezavisnosti u planinskim oblastima od ranih vremena, kad su kranski napadai iz Anatolije pretvorilo, vie planinske predjele u kranski otok okruen muslimanskim morem. Polunezavisne mjesne dinastije: neke kranske, neke muslimanske, a neke druke nastavile su da vladaju planinskim krajevima pod muslimanskom vlau, s izvjesnim stupnjem nezavisnosti, koji se mijenjao u zavisnosti od djelotvorne snage otomanske vlasti. Konano, na dalekom je zapadu mjeovito arapsko-berbersko carstvo u Maroku zadralo nezavisnost i razvilo se svojim posebnim putovima. to se tie ostalih arapskih zemalja, podvrgavanje Arapa turskoj vlasti, zapoeto pod kalifom Mutesimom, potvreno od Selduka i mameluka, zadralo se pod Osmanlijama. One pokrete za nezavisnost, kakvih je bilo u arapskim pokrajinama, najee su organizirali pobunjeni turski pae, a ne nekakvi mjesni voe. U Egiptu su Osmanlije zadrali mameluki poredak, nametnuvi mu otomanskog pau i vojnu posadu. Ali feudalni je sistem izgubio svoj vojni znaaj i poeo se temeljiti vie na dohotku no na vojnoj slubi. Najvei broj lena postali su iltizami dodjele dravnog zemljita dravnim inovnicima kao plodouivaocima, s, ogranienim pravima nasljeivanja i raspolaganja. Ovlaenik je ubirao godinje dabine od seljaka nevlasnika. I ovlaenik (multazim) i seljak plaali su poreze. Multazimovi nasljednici mogli su stupiti u nasljedstvo, ako su platili dunu pristojbu. Kad je oslabila sredinja vlast, mjesni su se begovi domogli vlasti, pa je paa postao pasivni promatra njihovih suparnitava. Ponekad su znali da zadobiju punu vlast. Otomanska osvajanja izazvala su veu promjenu u Siriji. Na poetku sedamnaestog stoljea zemlja je bila podijeljena na tri otomanska paaluka: Damask, Alep i Tripoli; god. 1660. dodan im je i etvrti Saida. Svakim je paalukom vladao paa, koji je kupio svoj poloaj i uivao iroku mjesnu slobodu djelovanja, koja se kretala u zavisnosti od prilika i linosti. Sami paaluci bili su organizirani prema otomanskim feudalnim osnovama. Najvei dio zemlje bio je podijeljen meu posjednike lena, uglavnom Turke. Lena su bila polunasljedna i optereivala posjednike obavezom da plaaju godinje 75

pristojbe i da vre vojnu slubu sa svom pratnjom. Posjednik lena imao je pravo da ubire poreze i da vri vlastelinsku vlast nad seljacima. Mnoge iltizame krunskih zemalja drali su dvorski dostojanstvenici u Carigradu. Pae su imali veliku diskrecionu mo i ovlasti, koje su rasle uporedo s udaljenou od prijestolnice i sa slabou vlade. Isprva je otomansko osvajanje znailo prednost, jer je donosilo razmjernu sigurnost i napredak nakon omamne more posljednjih dana mameluke vlasti. Ali od osamnaestog je stoljea propadanje otomanskog carstva dovelo do opih zloupotreba vlasti i korupcije, do anarhije i zastoja. U toku dugog razdoblja strane vlasti, te obostrano tetne sprege dviju kultura, od kojih je svaka bila silom prilika upletena u propast druge, jo uvijek se mogao razabrati duh bune. Poslije mongolskih provala ismailitski se pokret smanjio i postao beznaajan, ali su ga zamijenili drugi pokreti. ak je i pod mamelucima bilo s vremena na vrijeme pobuna egipatskog stanovnitva, koje je govorilo arapski. Povremene pokrete za nezavisnost pod Osmanlijama treba pripisati obino slavohlepnim pojedincima, esto samim turskim namjesnicima. Prava puka opozicija, u skladu s islamskom tradicijom, religiozno se izrazila u sufizmu. On je najprije bio sasma pojedinano mistino doivljavanje, zatim socijalni pokret s velikim brojem sljedbenika meu niim staleima, organiziran u dervika bratstva, koja su esto bila povezana sa zanatskim cehovima. Formalno, sufije nisu bili heretici kao ismailiti, a u politici se nisu sluili nasiljem. U religiji su pretpostavljali osobno mistino vjerovanje vladajuem ortodoksnom transcendentalizmu, te im je ponekad uspjelo da na nj utjeu. Ukoliko su ikad doli do izravnog politikog izraaja, on je bio neprijateljski prema postojeem poretku. Ali sufistika pobuna putem uvlaenja nije uspjela isto kao to nije uspio ni neposredni ismailitski juri u svoje doba. Statiki elementi bili su jo suvie jaki. Stvarnu e promjenu donijeti novi, vanjski inilac, snaniji i beskrajno nasrtljiviji od helenistikih poticaja, koji su bili otpoeli plodonosno previranje u srednjovjekovnom Islamu.

X UTJECAJ ZAPADA
Icci, beatis nunc Arabum invides gazis, et acrem militiam paras non ante devictis Sabaeae regibus, horribilique Medo nectis catenas?11
(HORACIJE: ODE I, 29)

Arapi bijahu u dodiru sa zapadnom Evropom jo od vremena prvih osvajanja. U panjolskoj i na Siciliji vladali su zapadnoevropskim stanovnitvom, a imali su vojne, diplomatske i trgovinske odnose s drugim zapadnoevropskim dravama. Primali su zapadnoevropske studente na svoje univerzitete. Kriari bijahu donijeli komadi zapadne Evrope u samo srce arapskog Istoka. Ali te veze, plodonosne za Zapad, koji je mnogo nauio od Arapa, veoma su malo utjecale na Arape. Za njih su ti odnosi bili i ostali samo izvanjski i povrni te su malo djelovali na arapski ivot i kulturu. U geografskoj i historijskoj literaturi srednjovjekovnih Arapa ogleda se posvemanje
11

Ikciju, ti sada zavidi Arapima njihovo golemo blago, te se na ljutu sprema vojnu Premda jo nisi slomio kraljeve Sabeje i strahotnom Meaninu kuje lance?

76

pomanjkanje zanimanja za zapadnu Evropu koju su smatrali kao potpunu tamu barbarstva, od koje se sunani svijet Islama ne treba mnogo bojati, a jo manje moe to nauiti. Sjeverni narodi, kae Masudi, geograf iz desetog stoljea, jesu oni, kojima je sunce daleko od zenita ... magla i studen prevladava u tim krajevima, a snijeg i led reaju se jedan za drugim u beskonanom slijedu. Nema u njih vedra raspoloenja; tijela su im krupna, ud neotesana, ponaanje grubo, poimanje tupo, a jezik trom... I njihovim religioznim vjerovanjima nedostaje vrstoe... I a oni najdalje na sjeveru najvie podlijeu tupoglavosti, neotesanosti i surovosti. Neki kadija iz Toleda, iz jedanaestog stoljea, u djelu o narodima to su gajili znanost, nabraja Indijce, Perzijance, Kaldejce, Grke, Rimljane (ukljuujui Bizantince i istone krane), Egipane, Arape i idove. Izmeu ostalih izdvaja Kineze i Turke kao plemenite narode, koji su se odlikovali na drugim poljima, i prezirno ostavlja postrani preostale kao sjeverne i june barbare, te o prvima kae: Trbusi su im veliki, boja koe blijeda, kosa dugaka i glatka. Nema u njih otroumnosti shvaanja ni bistre inteligencije. Pritie ih neukost i ludost, sljepilo i glupost. ak je i u etrnaestom stoljeu nitko manje nego Ibn Haldun jo uvijek mogao da kae s nevjericom: uli smo u posljednje vrijeme, da u zemljama Franaka, a to su Rim i njegove kolonije na sjevernoj obali Sredozemlja, cvatu filozofske nauke ... i ima sva sila njihovih uenjaka. Ali sam Bog zna to se zbiva u tim krajevima. Taj je stav bio u poetku opravdan, ali je s napretkom Zapadne Evrope sasvim zastario i kasnije se osvetio Arapima. Od poetka esnaestog stoljea moe se razabrati nov odnos izmeu Islama i Zapada. Zapad je bio veoma tehniki uznapredovao u ratnim i mirnodopskim umijeima. Obnovili su ga Renesansa i Reformacija. Slom feudalnog poretka oslobodio je trgovinu i dao odrijeene ruke privatnoj poduzimljivosti, kojima je uvrenje centraliziranih nacionalnih drava pribavilo snana i pouzdana politika orua, i tako je poela velika ekspanzija zapadne Evrope, koja je do poetka dvadesetog vijeka bila stjerala itav svijet u svoj ekonomski, politiki i kulturni krug. Na Bliskom Istoku je upadljiva snaga Otomanskog carstva prikrivala duboku slabost vojnog despotizma i trulog drutvenog poretka. Smanjivala se djelotvorna snaga religioznog jedinstva kao moralne spone. Ekonomski je zastoj pogorao korupciju i trule u upravi i propadanje moralnih vrednota. Ni vojnika vladajua klasa ni intelektualna klasa nije bila zainteresirana za ekonomsku promjenu. Evropska ekspanzija na poetku esnaestog stoljea bila je nove vrste. Ona je poela francuskim pregovorima s Visokom Portom, radi sklapanja saveza protiv zajednikog neprijatelja. Vjeta je diplomacija pretvorila taj savez u trgovaki ugovor, koji je davao odreena prava i povlastice francuskim trgovcima u otomanskim zemljama. Ta su prava bila ozakonjena u takozvanim Kapitulacijama iz 1535., koje su jamile francuskim trgovcima osobnu i imovinsku sigurnost, slobodu vjeroispovijesti i t. d. To je zapravo bila mjera eksteritorijalnosti. U poetku to nije bio ustupak iznuen od slabe istonjake Sile, ve podjeljivanje, gotovo aktom milosti, prava dimisa u muslimanskom drutvu, koje se pravo sada proirilo unutarnjom logikom muslimanskog zakonika na strane krane. Francusko je prodiranje brzo teklo. Francuski su trgovci iskoristili dobivene prednosti, da bi uspostavili trgovake ispostave i konzularna poslanstva u Siriji i Egiptu. Kasnije su uslijedile druge kapitulacije, Englezima (1580), Holananima (1612) i drugim silama. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeu evropska je trgovina neprestano rasla, i nastale su mnogobrojne naseobine trgovaca u sirskim i egipatskim lukama i gradovima pod zatitom njihova konzula. Za razliku od trgovakog, vojniko je napredovanje Evrope u muslimanski svijet Bliskog i Srednjeg Istoka bilo ogranieno do devetnaestog stoljea na njegove sjeverne granice, gdje su Austrija i Rusija stalno napredovale na tetu Osmanlija na Balkanu i du sjevernih i istonih obala Crnoga mora. Arapske su zemlje bile zahvaene samo 77

trgovaki, i tamo su dolazili uglavnom engleski, francuski i talijanski trgovci, da kupuju i prodaju. Velika je promjena nastala, kad je god. 1798. Napoleon Bonaparte zaposjeo Egipat. Taj je pohod prvi oruani upad iz Evrope na arapski Bliski Istok nakon kriarskih vojni zapoeo novo razdoblje. Otomanski mameluki poredak odjednom se sruio, i Francuzima je uspjelo da zaposjednu zemlju bez ozbiljne tekoe. Oni su kratko vrijeme drali Egipat, ali su izvrili dubok utjecaj. Poelo je razdoblje izravnog zapadnog upletanja u arapski svijet, s velikim ekonomskim i socijalnim posljedicama. Svojom lakom pobjedom Francuzi su razbili lano uvjerenje, da je islamski svijet u svakom sluaju nadmoan nevjernikom Zapadu, te su tako postavili ozbiljan problem prilagoavanja novim odnosima. Psiholoke smutnje, koje su odatle proistekle, jo nisu rijeene. Razdoblje anarhije poslije povlaenja Francuza svrilo je pojavom Muhameda Alija, albanskog vojnika u otomanskoj slubi, kojemu je uspjelo da postane gotovo nezavisan vladar Egipta, a kratko vrijeme i Arabije i Sirije, dok ga zapadne sile nisu ponovo potisnule u Egipat. Velike su sile osujetile napore Muhameda Alija za nezavisnost i ekspanziju. Njemu je uspjelo da uspostavi nasljedno namjesnitvo jedino u autonomnoj otomanskoj pokrajini Egiptu, ali je s druge strane zapoeo velik program reformi. Reforme su s poetka bile vojnike, a potekle su iz elje da ima novu vojsku evropske vrste. Da bi to postigao, pokrenuo je ambiciozni program ekonomskih i prosvjetnih mjera. Ekonomske su mjere bile djelomino uspjene. Njegov plan industrijalizacije nije imao uspjeha, ali je zato Muhamed Ali zapoeo da lomi zakonski feudalni poredak u Egiptu i Siriji i da unapreuje i proiruje poljoprivredu. Otvorio je nove kole sa zapadnim uiteljima, podsticao je prevoenje evropskih knjiga, koje su se tiskale u tampariji to ju je u tu svrhu podigao u Kairu, i slao je studente u Evropu, koji su bili prvi u dugom nizu. Proirenje gajenja pamuka u Egiptu pod Muhamedom Alijem i njegovim nasljednicima dovelo je do tjenjih ekonomskih veza sa zapadnom Evropom, poglavito s Engleskom, koja je bila glavno trite za egipatski pamuk. Evropski jezici i ideje irili su se kolovanjem kod kue i vani, pa je tradicionalni pogled na svijet bio izloen utjenovih ideja. Ni sam Muhamed Ali nije bio Arapin, ve Osmanlija, te je govorio turski; on nije snivao o arapskom carstvu, koje bi se oslanjalo na narod, koji je prezirao kao i veina Turaka u njegovo doba. Ali je on djelovao u arapskim zemljama, kojima je dao izvjestan stupanj nezavisnosti, stvorio je egipatsku i sirsku vojsku, a njegov je vlastiti sin Ibrahim govorio arapski i bio zadojen arapskom idejom. Sirija se vratila Otomanskom carstvu poto su se god. 1840. povukle snage Muhameda Alija. Ali feudalni se poredak i dalje lomio pod otomanskim okriljem, te ga je postepeno zamjenjivala centralizirana uprava. Otomanske su reforme dovodile do sve vee centralizacije. Pokrajine vie nisu bile feudalni pokloni, to su ih drali vojniki pae, nego upravna okruja, kojima su upravljali plaeni inovnici sredinje vlade. Ali, premda su zemljoposjednike klase bile liene svojih feudalnih povlastica i zakonskih ovlasti, one su sauvale svoje socijalno i ekonomsko prvenstvo i ostale vladajua klasa u ekonomskom i upravnom ivotu. U meuvremenu je evropska ekonomska aktivnost ula u novu fazu. Evropljani se vie nisu zanimali uglavnom za trgovinu, ve za razvoj i kontrolu privrednih izvora i slubi, a ponajvie saobraajnih veza, bilo neposredno, dobivanjem povlastica, bilo posredno, davanjem zajmova mjesnim vlastima. Jo od vremena Vasca da Game Evropljani su dolazili u Indiju bilo radi trgovine ili rata preko otvorenog mora, oko Rta Dobre Nade, izbjegavajui Bliski Istok. Ali u itavom tom razdoblju bilo je ljudi koji su pomiljali, da bi se trebalo vratiti prastarim kopnenim drumovima, te su ak i pokuali da to izvre, no bez uspjeha. Napoleonov pohod u Egipat jasno je ukazao na tu

78

mogunost. Pojava parobroda, koji ne zavisi od periodinih vjetrova u istonim morima, pretvorila je tu mogunost u stvarnost. Stoljeima bi evropski brodovi, uglavnom iz Indije, s vremena na vrijeme prodirali u Crveno more i Perzijski zaljev, donosei proizvode Indije na trita Basre, Dide, a ponekad i Sueza. Od poetka devetnaestog stoljea britanske su kompanije iz Indije drale redovitu parobrodarsku slubu do Basre i Sueza. Da bi osigurale tu slubu, britanske su pomorske jedinice iz Indije krstarile arapskim morima, skrile oruanom silom arapsko gusarstvo, te su u isto vrijeme podigle stanice za opskrbu ugljenom i strateka kontrolna uporita. Niz pohoda iz Bombaya protiv pljakakih plemena na istonoj i jugoistonoj obali Arabije dosegao je vrhunac u mirovnom ugovoru sa eicima Zaljeva god. 1820. On je utemeljio britansko politiko vrhovnitvo u toj oblasti, koje je postupno jaalo u toku devetnaestog stoljea. Gusarstvo sultana od Adena dolo je kao narueno te je izazvalo zauzimanje i zaposjedanje Adena god. 1839., a takoer i osiguralo prilaze Crvenom moru. Na Sredozemlju, Britansko parobrodarsko drutvo otpoelo je redovitu slubu za Egipat i Siriju 1836., a brzo su je slijedile francuske, austrijske, talijanske i druge parobrodarske linije. Nije trebalo dugo ekati ni na slian razvoj kopnenih veza izmeu tih dvaju mora. Godine 1800. na arapskom istoku jedva da je bilo ceste ili vozila; prijevoz tereta i ljudi vrio se uglavnom pomou tovarne stoke ili unutarnjim vodenim putovima. Evropski kapital i inenjeri izazvali su golemu promjenu. God. 1834. neki je britanski oficir izradio nacrt za irake i egipatske putove, a od 1836. britanski su parobrodi redovito plovili rijekama u Iraku vezujui Mezopotamiju s Basrom i Perzijskim zaljevom. Ali konani izbor nije pao na Irak, ve na Egipat. Prve su na popritu bile Istonoindijska kompanija i, od 1840., Poluotona i Orijentalna parobrodarska kompanija, s kopnenom vezom Aleksandrija-Suez za prijevoz robe i putnika, a upotrebljavale su parobrode na Nilu i unutarnjim kanalima te kopnena vozila na novosagraenim cestama. Godine 1851. paa od Egipta sklopio je ugovor s Georgeom Stephensonom, da ovaj izgradi prvu egipatsku eljeznicu. Pruga Aleksandrija-Kairo dovrena je 1856., a prikljuak izmeu Kaira i Sueza idue godine. eljeznice u Egiptu brzo su se razvijale. Do 1863. bilo je 245 milja pruge, do 1882. znatno preko tisuu, do 1914. preko tri tisue milja. Otvaranje Sueskog kanala, nakon desetogodinjeg rada, 17. studenoga 1869., konano je uvrstilo obnovu puta Egipat Crveno more i kljuni poloaj Egipta na tom putu. U arapskoj Aziji, postrani od glavnog puta, saobraajne su se veze razvijale sporije i kasnije. Razvitak tih veza treba pripisati uglavnom francuskim kompanijama, koje su izgradile nekoliko cesta u sredinjoj Siriji i, izmeu g. 1892. i 1911., nekih pet stotina milja eljeznike pruge koja je povezivala neke vanije gradove u Siriji i Palestini. Sami su Turci podigli Hedasku eljeznicu na hodoasnikom putu od Damaska do Medine, a do 1914. gotovo je dovrena glasovita Bagdadska eljeznica preko Alepa i Mosula, to su je sagradili Nijemci. Uporedo su se razvile luke, mostovi, kanali, telegrafske veze i druge slube, a od osamdeset i este godine otprilike evropske su tvrtke poele uvoditi vodovod, plin, gradski saobraaj i druge javne slube u nekim glavnim lukama i drugim gradovima. Ali sav se taj krupni razvitak odnosio u sutini samo na tranzit, pa je imao tek ograniene uinke na privrede zemalja kroz koje je tranzit prolazio. Prebacivanje glavne kopnene veze s egipatskih eljeznica u Sueski Kanal, god. 1869., jo je vie umanjilo za neko vrijeme izravni uinak na egipatsku privredu. Prema tome, polaganije su se razvijali privredni izvori u arapskim zemljama. Najvanije je bilo proirenje gajenja pamuka i eera u Egiptu zahvaljujui veoma brzom napretku u navodnjavanju pomou moderne opreme i zahvaljujui novim eljeznicama, cestama i lukama, koje su omoguile bri pristup na velika trita. Promjene u dvadesetom vijeku bile su daleko korjenitije. Pojava motora s unutarnjim sagorijevanjem dodala je vozilima avion, automobil i kamion. Avion je revolucionirao 79

tranzitne putove i u ekonomskom i u stratekom pogledu, a automobil i kamion prekrili su itav Bliski Istok mreom novih unutarnjih saobraajnih veza, koje omoguuju brzu razmjenu ljudi, dobara i ideja u dotad nesluenim razmjerima. Zamjena konja, magarca i deve automobilom, autobusom i kamionom vie je no ijedan drugi faktor izmijenila itav izgled arapskog svijeta. Uporedo se razvila eksploatacija nafte, koja je otada postala prirodni izvor Bliskog Istoka za vanjski svijet. Nakon nekoliko godina rada u Perziji i Anatoliji, kompanije za naftu su upravo protezale svoju djelatnost na Irak, kad je god. 1914. buknuo rat. Stoga je pun razvoj izvora irake nafte poeo tek nakon zakljuenja mira, kad je nekoliko kompanija, u kojima su prevladavali britanski interesi, poelo raditi u raznim dijelovima zemlje. Jo je novijeg datuma eksploatacija izvora nafte u Saudijskoj Arabiji, gdje gospoduju ameriki interesi. Kompanije za naftu, sa svojim velikim postrojenjima i golemim zapoljavanjem arapske radne snage, sa svojim naftovodima i rafinerijama, toliko su ponovo izmijenile i ekonomsku i strateku sliku, da se ona vie ne moe prepoznati. Premda je u Egiptu i Palestini napredak industrijalizacije jo u poecima, ipak je zbog njega ve otpoeo dalekoseni proces drutvene mijene. Evropsko kulturno prodiranje bilo je isprva uglavnom religiozno i vrilo se preko kranskih manjina. Vatikan je od esnaestog stoljea odravao veze s maronitskim katolicima u Libanu. Talijanski i francuski kapucini i jezuiti djelovahu u Siriji, moronitski sveenici dolaahu u Rim i Pariz. Otomanski su sultani dugo vremena zabranjivali tampanje na arapskom ili turskom jeziku. Prvi tamparski strojevi bili su na idovskom, grkom i sirskom jeziku, a upotrebljavali su ih mjesni idovi i krani. Ali arapske su se knjige tampale u Italiji i drugdje na Zapadu, te su kolale na Bliskom Istoku. Turci su poeli tampati knjige u Carigradu 1728. Napoleon je donio sa sobom arapski tamparski stroj u Kairo, da bi tampao novine i proglase na arapskom i turskom. Prvu muslimansku tampariju u arapskom svijetu podigao je Muhamed Ali u Egiptu. Od 1822., kad je bila osnovana, do 1842. odtampala je 243 knjige; to su ponajvie bili udbenici za nove kole i odgojne zavode Muhameda Alija. Znaajno je, da turske knjige brojem nadmauju arapske, te da su djela vojnog i pomorskog sadraja, kao i djela o matematici i mehanici, gotovo sva na turskom jeziku. Religiozna suparnitva velikih sila radi unosne zatite svetih mjesta i kranskih manjina pojaala su se u devetnaestom stoljeu. Najaktivniji misionari u arapskom svijetu bili su francuski jezuiti i Amerika protestantska misija oni su drali kole i uilita u Siriji. Osnovali su arapske tamparije i odtampali mnogo knjiga otkrivajui Arapima napola zaboravljene arapske klasike i prevodei neke zapadne izvore znanja. Odgojili su novo pokoljenje Arapa, koji su odjednom postali svjesniji svog arapskog, naslijea i skloniji evropskim utjecajima. Socijalni uinci svih tih promjena bili su manji, nego to bi se oekivalo. Nova domaa klasa trgovaca i intelektualaca potekla je velikim dijelom od manjina te zbog nesigurnosti svog poloaja i odvojenosti od stanovnitva kao cjeline nije mogla da odigra do kraja svoju ulogu. Ali ta je nova klasa govorila i pisala arapski. Sirci i krani, odgojeni od misionara, osnovali su listove i asopise u Egiptu i u Siriji, te su stekli iru publiku, kad je sve vie stanovnitva bilo obuhvaeno ekonomskom i drutvenom mijenom. Upravo u tom razdoblju rodio se arapski nacionalizam. On je mjeovitog porijekla. Staroj arapskoj odbojnosti prema Turcima te ivom nepovjerenju prema presezanju i tuinskom Zapadu pridola je evropska ideja nacionalnosti i preporod arapskog jezika i kulture. Nacionalizam je bio najjai meu kranima, koji su bili najmanje pod utjecajem muslimanskog ideala jedinstva, a najvie pod djelovanjem ekonomske promjene i zapadnog kulturnog utjecaja. Kranin nije mogao pristati uz panislamsku ideju, koja je bila moderan politiki izraaj stare zajednice Islama. Umjesto toga on je nastojao dati novi izraaj, u nacionalnim a ne religioznim okvirima, solidarnosti i otporu Istoka protiv nasrtljivog Zapada. Jer, muslimani nisu nikad pravo 80

razlikovali ta dva oblika izraavanja. Temeljni osjeaj identinosti bio je religiozni i socijalni, cjelovito islamsko drutvo izraeno ponekad u nacionalnim, ponekad u religioznim nazivima, koji su bili sinonimi i istorodne skupine rijei, tosu oznaavale istu temeljnu realnost. Izravna evropska kontrola ubrzala je razvitak nacionalistikog pokreta, isprva na rubu arapskog svijeta francuska kontrola u Aliru, god. 1830., britanska u Adenu, godine 1839. a zatim i u samom srcu toga svijeta. Godine 1822. Britanci su okupirali Egipat u samom sreditu arapskog svijeta. To je zaposjedanje izazvalo snaan razvitak nacionalistikog pokreta u Egiptu, koji je ovaj put bio vie lokalan zbog mnogo konkretnijih nepravdi, i ciljeva. Nekako u to vrijeme nacionalistiki se pokret izrazio politiki u politikim drutvima, a zatim u partijama. To obiljeava drugu vanu promjenu. Dodue, stari religiozni oblici drutvenog izraavanja nisu jo umrli. U Arabiji je na poetku dvadesetog stoljea ponovo oivio vehabistiki pokret, kad je Abd-ul Aziz ibn Saud zapoeo osvajanje, u toku kojeg su odani vehabistiki ratnici pripojili najvei dio Arabije njegovoj oevini u Neddu. Ibn Saud je prikljuio Hasu god. 1913., Debel amar god. 1921., Hedas god. 192425., te je 1932. proglasio novu Kraljevinu Saudijsku Arabiju, u kojoj je vehabizam slubena vjera. Meutim, organizirani se pokret otada izraavao uglavnom politiki, kako se to shvaa na Zapadu. To pozapadnjaenje javnog ivota bilo je u velikoj mjeri samo vanjsko. Stvarna osnovica drutva nije se jo temeljito izmijenila. Zakonsko ukidanje feudalnih prava jedva je neto izmijenilo stvarni feudalni odnos izmeu zemljoposjednika i seljaka, pa je zemljoposjednik i dalje uivao monopol stvarnog rukovodstva. Trgovake klase bile su nemuslimanske uglavnom izvan borbe. Vladajua klasa ostala je ista te je jo uvijek imala iste osnovne ideje i interese. Zapadnoevropski aparat parlamenata i izbora, partija i programa, listova i pozivanja na javno miljenje kao izvor vlasti, posuen je ve gotov i nakalemljen na drutvenu stvarnost, kojoj jo nije odgovarao. Odatle snaan religiozni karakter takvih pokreta, ukoliko su prelazili male klike. I sama mladoturska revolucija g. 1908. malo je djelovala na Arape koji su jo bili pod otomanskom vlau. Zamjena Islama turskom idejom kao osnovicom Otomanskog carstva i program poturivanja izazvali su izvjesnu reakciju u Siriji, ali gotovo nikakvu u Iraku ili Arabiji. Kad je izbio rat god. 1914., muslimanski je osjeaj jo prevladavao. Veina muslimanskih Arapa bila je jo uvijek za Turke, koji su imali simpatija i u Egiptu pod britanskom okupacijom. Ali je pod pritiskom ratnih godina i djelatnou Saveznika dolo do brzog razvoja arapskog j nacionalizma. God. 1916. Britancima je uspjelo da organiziraju pobunu Arapa u Hedasu, te su za neposrednu materijalnu pomo i za obeanu arapsku nezavisnost poslije rata beduinske pomone ete pomogle britanskim snagama da osvoje Siriju. Mirovni ugovor nije ni izdaleka ispunio sve nade Arapa, ali im je ipak dao mnogo. Osnovane su nove drave u Iraku, Siriji, Libanu, Transjordaniji i Palestini, gdje su saveznike oruane snage dokrajile tursku vlast. Ali uena je nezavisnost odgoena, te su uspostavljeni britanski i francuski mandati. Razoaranje Arapa, koje je postalo jo glasnije zbog brzog ekonomskog i kulturnog razvoja u meuratnim godinama, izrazilo se u nizu snanih nacionalistikih pokreta. Ti su pokreti jo bili religiozno obojeni; njihovo je rukovodstvo i velik dio njihove politike jo uvjetovao stari drutveni poredak. Ali uprkos tome, ili moda zbog toga, to su u svoje vrijeme bili istinski narodni pokreti, te su obuhvaali sve slojeve arapskog muslimanskog drutva od obrazovanih i politiki svi jesnih manjina, koje su im dale rukovodstvo i ideologiju, do ne-pismenog i jadnog seljaka, za kojeg su oni bili tuma njegove nerazgovijetne mjeavine ogorenja i straha zbog prisustva tuih i njemu neshvatljivih sila, koje su poremetile itav njegov nain ivota.

81

Borba je bila otra i uporna. U borbi za svoje politike ciljeve nacionalisti su uglavnom imali uspjeha. Ubrzo su Egipat i Irak stekli formalnu nezavisnost, pa se glavna antiimperijalistika borba prenijela na Siriju-Libanon i Palestinu. U Palestini, situaciju je oteao i zapleo razvoj idovske nacionalne domovine. Drugi svjetski rat uvrstio je meu nezavisne arapske drave Siriju i Libanon, pa je u oujku 1945., nakon dugih priprema, osnovana Arapska liga, koju ine Egipat, Irak, Sirija, Libanon, Saudijska Arabija, Jemen i Transjordanija. U oujku 1946. i Transjordanija je postala suverena drava. Pod izravnom stranom vlau ostali su samo Palestina, britanski posjedi u junoj Arabiji te francuska, panjolska i biva talijanska podruja u Sjevernoj Africi. Drugi svjetski rat donio je i druge promjene. On je duboko utjecao na arapske drave, premda one nisu u njemu djelotvorno sudjelovale. Savezniki i osovinski propagandisti primamljivali su ih svim raspoloivim sredstvima; saveznike i osovinske vojske boravile su i borile se na njihovu tlu, te su zapoljavale na tisue Arapa u snabdijevanju, u pomonim i drugim slubama bogatei jedne i remetei ivot drugima. Ekonomski i socijalni napori zbog ratnih prilika prisilili su sve vei dio stanovnitva da razmilja o problemima javnog ivota na nain, koji im dotada nije padao na pamet. Ekonomska promjena zbog industrijalizacije i rata te intelektualni uinci irenja prosvjete doveli su do pojave novih interesa, novih ideja i novih voa, nezadovoljnih samo politikim osloboenjem, koje su mnogi od njih osjeali kao obmanu, te su ugroavali jo neslomljenu prevlast starih vladara i voa. Utjecaj nacistike Njemake, nekad tako opasan, svrio je s njenim vojnikim porazom; ali je novi splet suparnitava meu velikim silama ponovo ispunio Istok borbom suprotnih interesa i ideologija, stvarajui nove i primamljive mogunosti za kratkoroni politiki uspjeh, a odvraajui panju od stvarnih problema jednog prelaznog drutva. Kao i u danima, kad je napredovanje arapskih ratnika dovelo njihovu vjeru u dodir s helenizmom, iz ega je proizalo novo i plodno potomstvo, i danas se Islam ponovo nalazi licem u lice s jednom stranom civilizacijom, koja ugroava mnoge njegove temeljne vrednote i zavodljivo privlai mnoge njegove sljedbenike. Ovaj put snage otpora su daleko jae. Islam vie nije nova vjera, koja je tek nastala i moe se jo oblikovati, ve je to stara i ustaljena religija, koja se stoljeima upotrebe i tradicije pretvorila u krute kalupe ponaanja i vjerovanja. Ali, ako je tvri metal, tvri je i eki jer je dananja prijetnja neuporedivo korjeniti ja, nasrtljivi ja i prodornija a ne dolazi iz pokorenog, ve iz osvajakog svijeta. Utjecaj Evrope s njezinim eljeznicama i tamparskim strojevima, avionima i kinematografima, tvornicima i univerzitetima, istraivaima nafte i arheolozima, strojnim pukama i idejama, nepopravljivo je razbio tradicionalno ustrojstvo ekonomskog ivota, obuhvatio je svakog Arapina u njegovu radu i odmoru, u njegovu privatnom i javnom ivotu, te zahtijeva da se tome prilagode naslijeeni drutveni, politiki i kulturni oblici. U tim problemima prilagoivanja arapski narodi mogu izabrati nekoliko putova: mogu se prikloniti jednoj ili drugoj od suparnikih verzija zapadne civilizacije to im se pruaju, utapajui svoju vlastitu kulturu u iroj i prevladavajuoj cjelini; ili mogu pokuati da okrenu lea Zapadu i svim njegovim djelima, idui za udom: da se vrate izgubljenom teokratskom idealu, to bi umjesto toga vodilo ojaanom despotizmu, koji je posudio od Zapada maineriju eksploatacije i ugnjetavanja i netrpeljivi rjenik, ili, najzad a za to je preduvjet da se ukloni zapadno tutorstvo, koje Arape razdrauje njima moe uspjeti da iznutra obnove svoje drutvo i da odravaju odnose sa Zapadom na osnovu ravnopravne suradnje, prihvaajui poneto i od njegove nauke i njegova humanizma, ne samo u oponaanju, nego i u sutini, u skladnoj ravnotei s vlastitom naslijeenom tradicijom.

KRONOLOKA TABLICA

82

Prije nae ere 853. Prvi put se spominju Arapi u natpisu Salmanasara III. 65. Pompej posjetio Petru prvi dodir Rimljana s Nabatejskom kraljevinom. 25.24. Pohod Elija Gala u junu Arabiju. Nae ere 105.6. Pad Nabatejske kraljevine. Dio kraljevine postaje rimska provincija. oko 250. Pojavljuje se kraljevina Palmira. 273. Aurelijan pokorio Palmiru. 525. Pad Himjara Etiopljani okupirali junu Arabiju. 575. Perzijanci zaposjeli junu Arabiju, koja je nekoliko godina bila satrapija. 602. Kraj arapske kneevine Hire u irako-arapskim pograninim zemljama. 622. Hidra: Muhamedov odlazak iz Meke u Medinu poetak islamske ere. 630. Muhamed osvaja Meku. 632. Smrt Muhamedova. Ebu Bekir postaje prvi kalif. 633.-37. Arapi osvajaju Siriju i Irak. 639.-42. Osvajanje Egipta. 656. Ubijen Osman poeo prvi graanski rat u Islamu. 657.-59. Bitka kod Sifina. 661. Ubistvo Alije poetak omejidske dinastije. 680. Pokolj Husejna i alijevaca kod Kerbele. 683.90. Drugi graanski rat. 685.87. Pobuna Muhurtara u Iraku poetak ekstremistike ije. 696. Abd ul Malik uvodi arapski kovani novac, u okviru reorganizacije uprave carstva. 709. Muslimani se iskrcavaju u panjolskoj. 750. Pad Omejida na prijesto dolaze Abasidi. 751. Arapi zarobili kineske proizvoae papira u Srednjoj Aziji; upotreba papira poinje da se iri na zapad diljem Islamskog carstva. 756. Omejidski princ Abdurahman postaje nezavisni emir u Cordobi. 762.63. Mensur osniva Bagdad. 788. Nezavisna dinastija Idrisida u Maroku. 799.800. Nezavisna aglabidska dinastija u Tunisu. 803. Harun ur Reid zbacuje Barmakide. 809.813. Graanski rat izmeu Emina i Ma'muna. 813.33. Vladavina Ma'munova razvoj arapske nauke i knjievnosti. 825. Aglabidi iz Tunisa poinju osvajati Siciliju. 833.42. Vladavina Mutesima poetak turske prevlasti. 836. Osnovana Samara. 868. Ahmed ibn Tulun, turski general, osniva dinastiju u Egiptu, a zatim u Siriji. 869.83. Pobuna crnakih robova u junom Iraku. 871. Pojavili se Safaridi u Perziji. 877. Umro Hunejn ibn Ishak, prevodilac grkih naunih djela na arapski jezik. 890. Prvi put se pojavili Karmati u Iraku. 901.06. Karmatske bande djeluju u Siriji, Palestini, Mezopotamiji. 910. Uspostavljen fatimidski kalifat u Sjevernoj Africi. 925. Umro lijenik Rai (Razes). 929. Abdurahman III. iz Cordobe prisvaja naslov kalifa. 932. Uspostavljena perzijska buvejhidska dinastija u Zapadnoj Perziji. 935. Stvoren poloaj Emir ul Umera, (glavni zapovjednik turske garde u prijestolnici i stvarni vladar). 945. Buvejhidi zauzeli Bagdad. 969. Fatimidi osvajaju Egipat osnivaju Kairo, 83

oko 970. Selduki Turci ulaze u zemlje kalifata s istoka. 1030. Omejidski kalifat u panjolskoj raspada se u stranaka kraljevstva. 1037. Umro Ibn Sina (Avicena). 1048. Umro Biruni. 1055. Selduci zauzeli Bagdad. 1056.57. Arapsko napadako pleme Hilali opljakalo Kairuan. 1061. Normani zauzeli Mesinu poetak osvajanja Sicilije. 1070.80. Selduci zaposjedaju Siriju i Palestinu. 1085. Krani zauzeli Toledo. 1086. Almioravidi pobijedili kod Sagrajasa. 1090. Hasan-i-Sabah zauzima Alamut. 1094. Umro fatimidski kalif Mustanzir rascjep u ismailitskom pokretu Hasan-iSabah vodi ekstremistiko krilo pokreta (Asasine). 1096. Kriari stiu na Bliski Istok. 1099. Kriari zauzimaju Jeruzalem. 1111. Umro Gazali. 1127. Zeni, selduki dostojanstvenik, zauzeo Mosul poetak muslimanske reakcije protiv kriara. 1171. Saladin objavljuje kraj fatimidskog kalifata osniva Ejubidsku dinastiju u Siriji i Egiptu. 1187. Bitka kod Hatina. Saladin porazio kriare i zauzeo Jeruzalem. 1220. Mongoli osvajaju istone zemlje kalifata. 1236. Krani zauzeli Cordobu. 1250.60. Iz ruevina ejubidskih kraljevstava ponikao mameluki sultanat u Egiptu i Siriji. 1254. Alfons X. utemeljio kolu za latinske i arapske nauke u Sevilli. 1258. Mongoli pod Hulagu-kanom zauzeli Bagdad i dokonali kalifat. 1260. Mameluci potukli Mongole kod Ain Daluta u Palestini i spasili Siriju i Egipat. 1400.1. Timur opustoio Siriju. 1406. Umro Ibn Haldun. 1492. Krani zauzeli Granadu muslimani i idovi istjerani iz panjolske. 1498. Vasco da Gama jedri u Indiju oko Rta Dobre Nade. 1517. Osmanlije osvajaju Siriju i Egipat unitavaju mameluki sultanat. 1535. Otomanski sultan podijelio prve Kapitulacije Francuskoj. 1639. Osmanlije konano preoteli Irak od Perzije. 1792. Umro Muhamed ibn Abdul Vehab, osniva vehabistike sekte u Arabiji. 1798.1801. Francuzi okupirali Egipat. 1805. Muhamed Ali postaje stvarni vladar Egipta. 1809. Zapoela redovita brodarska sluba iz Indije za Suez. 1820. Britanski savez s arapskim eicima na obali Perzijskog zaljeva poetak britanske prevlasti u toj oblasti. 1822. Muhamed Ali osnovao tampariju u Egiptu. 1830. Francuzi provalili u Alir. 1831.40. Egipat zaposjeo Siriju. 1836. Uspostavljena britanska parobrodarska sluba u unutarnjim irakim vodama. 1836. Poela redovita britanska parobrodarska sluba za Egipat i Siriju. 1839. Britanci zaposjeli Aden. 1851.57. Izgraena eljeznica Aleksandrija-Kairo-Suez. 1861. Stvoren autonomni Libanon. 1869. Otvoren Sueski Kanal. 1881. Francuzi zaposjeli Tunis. 1882. Englezi zaposjeli Egipat. 84

1901. Ibn Saud poeo obnovu saudijskog emirata u Neddu. 1908. Mladoturska revolucija. 1911.12. Talijani osvajaju Libiju. 1916. Pobuna Arapa u Hedasu. erif Husejn uzima naslov kralja. 1918. Kraj turske vlasti u arapskim zemljama. 1920. Ustanovljeni mandati za Siriju i Libanon (francuski), Palestinu, Transjordaniju i Irak (britanski). 1924.25. Ibn Saud osvaja Hedas. 1932. Konac mandata nad Irakom. 1932. Ibn Saud proglasio Kraljevinu Saudijsku Arabiju. 1934. Ibn Saud potukao Jemen u kratkotrajnom ratu. Mirovni ugovor u Taifu. 1936. Anglo-egipatski sporazum, koji priznaje nezavisnost Egipta. 1941. Kraj mandata nad Sirijom i Libanonom, koji postaju nezavisne republike. 1945. Stvorena Arapska Liga. 1946. Britanci priznali nezavisnost Transjordanije, koja postaje kraljevinom. 1948. Konac mandata nad Palestinom.

VANIJA BIBLIOGRAFIJA
Iscrpna bibliografija s komentarima moe se nai u djelu: Sauvaget, J.: Introduction a l'Histoire de l'Orient Musulman. (Paris, 1943 i 1946.) OPENITA DJELA Gibb, H. A. R.: The Arabs, (Oxford, 1940.) (U Oxford Pamphlets on World Affairs.) Brockelmann, C: History of the Islamic Peoples. (Engleski prijevod, New York, 1947.) Hitti, P. K.: History of the Arabs, (London, 1946.) Thomas, B.: The Arabs, (London, 1937.) Bart'old, V. V.: Mussulman Culture. (Engleski prijevod, Calcutta, 1934.) Combridge Mediaeval History, Sv. II., poglavlja 10., 11., 12.; Sv. IV., poglavlje 10. ZBIRKE STUDIJA Becker, C. H.: Islamstudien, 2 sv. (Berlin., 1924.) Goldziher, I.: Muhammedanische Studien, 2 sv. (Halle, 1890.) Nallino, C. A.: Raccolta di Scritti. Sv. III. (Rim, 1941.) REGIONALNE POVIJESTI Egipat: Lane-Poole, S.: History of Egypt in the Middle Ages. (London, 1925.) Hanotaux, G. (urednik): Histoire de la Nation Egyptienne, Sv. IV. i V. (Paris, 1926.) Prcis de l'Histoire de l'Egypte. Sv. II., Munier i Wiet: l'Egypte Byzantine et Musulmane. Sv. III,- Combe, Bainville i Driault: l'Egypte Ottomane, i t. d. (Kairo, 1933.) Sirija: Lammens, H.: La Syrie. Prcis Historique. 2 sv. (Beirut 1921.) Irak: Longrigg, S. H.: Four Centuries of Modern Iraq. (Oxford, 1925.) Sjeverna Afrika: Marais, G.: La Berbrie Musulmane et l'Orient au Moyen Age. (Paris, 1946.) 85

PRIRUNICI Caetani, L,: Chronographia Islamica. 5 sv. (Paris, 1912.) Lane-Poole, S.: The Mohammedan Dynasties, Chronological and Genealogical Tables. (London, 1894.) Encyclopaedia of Islam. 4 sv. i dodatak. (Leiden, 191338.) Von Hammer, J.: Geschichte des Osmanischen Reiches. 10 sv., Peta, 182735. (Francuski prijevod, 18 sv., Paris, 183543.) POGLAVLJA I. i II. Levi della Vida, G.: Pre-Islamic Arabia, u Faris, N. A. The Arab Heritage. (Princeton, 1944.) Muir, Sir W.: The Life of Muhammad. (Edinburgh, 1923.) Tor Andrae: Muhammad, his Life and his Faith. (Engleski prijevod, London 1936.) Buhl, F.: Das Leben Muhammads, (njemaki prijevod, Leipzdg, 1930.) Caetani, L.: Studi di Storia Orientale. Sv. I. i III. (Milano, 191114.) POGLAVLJA IIIVI. Muir, Sir W.: The Caliphate, its Rise, Decline and Fall. (Edinburgh, 1924.) Gaudefroye-Demombynes i Platonov: Le Monde Musulman et Byzantin jusqu'aux Croisades. (Paris, 1931.) Diehl, C., i Marais, G.: Le Monde Oriental de 395. 1081. (Paris, 1936.) Wellhausen, J.: The Arab Kingdom and its Fall. (Engleski prijevod, Calcutta, 1927.) Nldeke, T.: Sketches from Eastern History. (Engleski prijevod, Edinburgh, 1892.) Von Kremer, A.: Culturgeschichte des Orients unter den Chalifen, 2 sv. (Be, 1875). Djelomino preveo S. Khuda Buk u The Orient under the Caliphs (Calcutta, 1920) i u Studies, Indian and Islamic (London, 1927.) Bowen, H.: Life and Times of 'Ali ibn 'Isa (Cambridge, 1928.) Mez, A.: The Renaissance of Islam (engleski prijevod, London, 1937.) Poliak, A. N.: L'Arabisation de 1'Orient Semitique (Revue des tudes Islamiques, Paris, 1938.) Sadighi, G. H.: Les Mouvements Religieux Iraniens. (Paris, 1938.) Lewis, B.: The Origins of Isma'ilism. (Cambridge, 1940.) Ivanow, W.: The Alleged Founder of Ismailism. (Bombay, 1946.) Tritton, A. S.: The Caliphs and their non-Muslim Subjects. (Oxford, 1930.) POGLAVLJE VII. Lvi-Provenal, E.: La Civilisation Arabe en Espagne (Kairo, 1938); L'Espagne musulmane au Xe sicle (Paris, 1932); Histoire de l'Espagne musulmane (Kairo, 1944.) Dozy, R.: Histoire des Musulmans d'Espagne. 3 sv., (preraeno izdanje, Leiden, 1932.) Gonzales Palencia, A.: Historia de la Espana musulmana. (Barcelona, 1932.) Sanchez-Albornoz, C: Espaa y el Islam. (Revista de Occidente, LXX, Madrid, 1929.) Amari, M.: Storia dei Musulmani di Sicilia. 5 sv. (Preraeno izdanje, Catania, 193339.) POGLAVLJE VIII. Levy, R.: The Sociology of Islam. 2 sv. (London, 1933.) Von Grunebaum, G. E.: Medieval Islam (Chicago, 1946.) Gibb, H. A. R.: Arabic Literature, an Introduction. (London, 1926.) Nicholson, R. A.: Literary History of the Arabs. (Cambridge, 1930.) Mieli, A.: La Science Arabe. (Leiden, 1938.) Browne, E. G.: Arabian Medicine, (Cambridge, 1921.)

86

De Boer, T. J.: The History of Philosophy in Islam. (Engleski prijevod, London, 1933.) Goldziher, I.: Vorlesungen ber den Islam. (Heidelberg, 1910.) (francuski prijevod F. Arina, Le Dogme et la Loi de l'Islam, Paris, 1920.) Macdonald, D. B.: Muslim, Theology, Jurisprudence and Constitutional Theory. (New York, 1903.) Arnold, T. W.: The Caliphate. (Oxford, 1924.) Arnold, T. W. i Guillaume, A.: The Legacy of Islam. (Oxford, 1931.) Marais, G.: L'Art de l'Islam. (Paris, 1946.) POGLAVLJE IX. Stevenson, W. B.: The Crusaders in the East. (Cambridge, 1907.) Grousset, R.: Les Croisades. (Que sais je series, Paris, 1944.) Heyd, W.: Histoire du commerce du Levant au moyen age. 2. sv. (Leipzig, 1885). Atiya, A. S.: The Crusade in the Later Middle Ages. (London, 1938.) Poliak, A. N.: Feudalism in Egypt, Syria, Palestine, and the Lebanon, 12501900. (London, 1939.) POGLAVLJE X. Masson, P.: Histoire du commerce franais dans le Levant au XVIIe sicle (Paris, 1896); Histoire du commerce franais dans le Levant au XVIIIe siecle (Paris, 1911.) Wood, A. C: A History of the Levant Company (London, 1935.) Dodwell, H. H.: The Founder of Modern Egypt, a Study of Muhammad Ali. (Cambridge, 1931.) Hasenclever, I.: Geschichte Aegyptens im 19 Jahrhundert. (Halle, 1917.) Temperley, H. W. V.: England and the Near East. The Crvmea. (London, 1936.) Toynbee, A. J.: The Islamic World since the Peace Settlement (Survey of International Affairs, 1925, I. Oxford, 1927), i kasniji svesci za 1928., 30., 34., 36., 37. i t. d. Gibb, H. A. R.: Whiter Islam. (London, 1932); Modem Trends in Islam (Chicago, 1947); Middle Eastern Perplexities (International Affairs, London, XX, Listopad 1944.) Antonius, G.: The Arab Awakening. (London, 1939.) Arberry, A. J. i Landau, R.: Islam To-day. (London, 1943.) Ireland, P. W. (urednik): The Near East, Problema and Prospects (Chicago, 1942.) Crouchley, A. E.: The Economic Development of Modem Egypt. (London, 1938.) Young, G.: Egypt. (London, 1927.) Philby, H. St. J.: Arabia. (London, 1930.) Hourani, A. K.: Syria and Lebanon, (London, 1940.) Ireland, P. W. Iraq. (London, 1937.)

BILJEKA O PISCU
Bernard Lewis rodio se god. 1916. u Londonu. Studirao je u Londonu, Parizu i Kairu. Profesor je povijesti Bliskog i Srednjeg Istoka na londonskom univerzitetu. Od 1941. do 1945. radio je u Foreign Officeu. ivi u Londonu (u asu, dok piem ovu biljeku, nalazi se u Sjedinjenim Dravama, gdje predaje kao gost na University of California). Dosada je osim ove knjige napisao jo i ova djela: THE ORIGINS OF ISMAILISM (Korijeni ismailizma), Cambridge, 1940., TURKEY TODAY (Dananja Turska), London, 1940., BRITISH CONTRIBUTIONS TO ARABIC STUDIES (Britanski doprinosi arapskim studijama), London, 1941., A HANDBOOK OF DIPLOMATIC AND POLITICAL ARABIC (Diplomatski i politiki prirunik arapskog jezika), London, 1947. Osim toga pisao je u mnogim naunim asopisima i perodicima o arapskim pitanjima. Surauje u asopisima: 87

Bulletin of the School of Oriental & African Studies, Journal of the Royal Central Asian Society, Historv, International Affairs, Arabic Listener, Jewish Chronicle, Economic Historv Review te u asopisu Byzantium iz Bruxellesa i Islamic culture iz Hajderabada, Indija.

NAPOMENA PREVODIOCA
Prevodei ovu knjigu nuno sam se morao susresti s problemom transkripcije arapskih imena i naziva. Taj je problem bio utoliko sloeniji, to se kod nas u raznim knjigama i prirunicima ta imena transkribiraju prilino razliito, pa se trebalo odluiti za nekakav princip, kojeg se onda valjalo drati. Razumije se, da ova knjiga ne pretendira na neko konano rjeenje spomenutog problema, ve ona sadri tako bar mislim jedno praktino rjeenje, do kojeg se dolo polazei od svrhe, to je knjizi namijenjena, kao od temeljne injenice. Nae izdanje Lewisove knjige o Arapima nije namijenjeno strunjacima: historiarima ili lingvistima, odnosno nije namijenjeno samo njima, ve u prvom redu irokom krugu prosjeno obrazovanih italaca. Odatle proizlaze dva osnovna principa, na kojima se temelji transkripcija u ovom izdanju: prvo, da ona mora biti strogo fonetska, i, drugo, da arapska imena treba dati u onakvom obliku, kako su ih kod nas donijeli Turci i kako su se u narodu (u Bosni) udomaila. Kad govorim o strogo fonetskom principu, onda ne mislim samo na to, da je fonetska transkripcija arapskih imena jedino i mogua, inae bismo ih morali pisati arapskim pismom, nego taj fonetski princip uzimam u jednom uem i nama bliem znaenju t. j. da se u pisanju tih rijei ne upotrebe nikakvi znakovi koji se ne upotrebljavaju u naem jeziku i koji ne bi imali znaenja za naeg itaoca, kojem je ovo izdanje namijenjeno. Na primjer: veina e naih italaca jednako itati rije Alah pisali ga s jednim ili dva l i ne e iz toga zakljuiti, da je to sloena rije, pa ga zato piem s jednim l. To isto vrijedi na primjer i za nazive Rida (Ridda), Vadi Davasir (Wadi Dawasir) i sl. Nadalje u transkripciji su zanemarene razne glasovne vrijednosti slova h, pa guturalni h, koji u nekim drugim evropskim jezicima transkribiraju kao kh, piem kao i obini h. Tako na primjer ne piem Ibn Khaldun nego Ibn Haldun, jednako kao i Hasan. Osim toga, isputeni su i drugi znakovi, koji nemaju neko znaenje za veinu itaa, kao spiritusi, apostrofi, oznake za duzinu vokala i si. Tako piem Abasidi nasuprot engleskom pisanju: 'Absids ili Abd ul Aziz ibn Saud nasuprot Abd al-'Aziz ibn Sa'd. Tamo gdje apostrof oznauje sloenu rije, ja ga izostavljam, i piem na pr. Kuran, a ne Kur'an (engl. Qur'an). To je, dakako, ope pravilo, kojeg se drim, ali ima i nekoliko iznimaka: Ma'mun, Sejjid, Hudejbijja, Mearri. Drugo je naelo, da imena valja pisati onako, kako su nam ih donijeli Turci i kako su se u narodu uobiajila. Za to naelo govore jaki praktini razlozi: kad bismo se drali klasinog arapskog izgovora, trebalo bi, na primjer, pisati Muhammad, a ne Muhamed; nije teko zamisliti kakvu bi to zbrku stvorilo kod italaca. Meutim, i ovdje sam napravio dvije iznimke: Omar piem Omar, a ne Omer, kao to bi dosljedno izloenom naelu trebalo, jer se ime Omar tako esto upotrebljavalo u srpskim i hrvatskim knjigama, a ime Omer je tako vezano za Bosnu i Turke, da bi ovdje dosljednost principu dovodila mnoge itaoce u nepriliku. Druga je iznimka kalif. Ta je transkripcija netona, jer se arapski kae khalifa, odnosno trebalo bi je transkribirati kao halif. Meutim, zbog istih razloga svi-jesno sam ostavio tu netonu transkripciju, to nam je dola sa Zapada. Jo je tei problem bila transkripcija izvjesnih geografskih naziva, koji su ve odavno nestali s geografskih karata, a veoma je dvojbeno da li su neki od njih ikada bili transkribirani na naem jeziku; barem ja to nisam mogao ustanoviti, premda sam se trudio da ustanovim. Ta su imena transkribirana prema najboljem znanju drei se gore izloenih principa. 88

Na kraju elim da izrazim zahvalnost prof. S. Traljiu i E. olakoviu, koji su me u transkribiranju imena mnogo zaduili svojom pomou. J. .

POGOVOR
Djelo profesora Bernarda Lewisa, tako. bogato podacima, objavljeno je u engleskom originalu godine 1950. Iako autoru nije bio cilj da napie detaljniju povijest Arapa, nego da je, kako sam kae, protumai, on ipak nije mogao mimoii nabrajanje premda bez namjere da bude iscrpan niza injenica i datuma. Premda povijest nije puki zbir datuma i injenica, ona se ipak ne moe pisati bez njih. Stoga se i Lewis u svom saetom pregledu, odnosno tumaenju arapske historije nuno morao da osloni na golemi injenini materijal, pa su tako i mnogobrojna fakta postala sastavni dio ovog neobino zapletenog filma, koji se pred naim oima odvija i prikazuje prolost Arapa, punu dramatskih i sudbonosnih obrata. U kronolokoj tablici, to je dodana djelu, posljednji zabiljeeni datum odnosi se na prestanak britanskog mandata nad Palestinom. Godinom 1948. zakljuena je kronologija, autor je stigao do dana kad se film prekida, do dana kad svoj prikaz predaje javnosti. No povijest nije stala. Ne samo da se u nedogled nastavlja nemirni tok ljudske historije, u kojem i arapski svijet igra svoju ulogu; to je samo po sebi razumljivo, pa ne bi trebalo posebno isticati. Daleko vie od toga! Od asa kad je Lewisovo djelo zakljueno, pa do danas, zbio se u dijelu svijeta, koji ini pozornicu arapske povijesti, niz takvih promjena, koje u velikoj mjeri, a moda i kvalitativno mijenjaju ulogu Arapa u svjetskom zbivanju. Neprestano raste vanost svega onoga to je u posljednjih nekolike godina vezano uz politiki i ekonomski razvoj prilika u arapskim dravama. Pritom valja naglasiti, da taj porast vanosti uloge arapskog svijeta nije posljedica samo one pojave opeg porasta meuzavisnosti to je dobro poznata svima koji su upueni u meunarodne odnose interdependencije svih dijelova svijeta, pojave koja se odnosi na sve dravne tvorevine, na sve politike, ekonomske i kulturne snage. Kad bi se radilo samo o tome, potreba ovog pogovora ne bi bila tako oigledna. No pored ove ope pojave, koja u sve veoj mjeri svima dijelovima svijeta bez razlike, ukljuivi ak i arktika i antartika podruja, oduzima svojstvo neinteresantnih i nevanih krajeva, svijet je danas suoen i s takvim zbivanjima, kojima su korijeni i uzroci, kao i uvjeti daljnjeg razvoja, nesumnjivo snano vezani uz arapsko tlo i arapske prilike. Put, vrlo grubo reeno, k samostalnosti i vlastitoj dravnosti, put je kojim brzo kroe i drugi narodi, naroito narodi Afrike i Azije. Istina, to je jedna od vanih opih karakteristika naeg vremena. Istina je, takoer, da arapski svijet nije danas usamljen na tom putu, pa prema tome i na njega utjeu tui primjeri, on ui na tuim uspjesima i neuspjesima, bori se s istim ili slinim zaprekama, ponegdje protiv istih neprijatelja, moe da se koristi suradnjom s drugim narodima i etnikim grupama, i t. d. No pored svega toga arapski svijet ima i potpuno svoje probleme, otro izraene specifinosti, originalne nazore, itav splet faktora amo njemu svojstvenih, pa je zato i njegov razvojni put u velikom dijelu posve arapski put. I upravo ovaj povijesni presjek, kakav nam je Lewis pruio, moe da poslui upoznavanju tih arapskih specifinosti. Tu se, naravno, radi o historijskom naslijeu, koje je, i pored znatnih razlika to postoje izmeu Arapa, ipak bilo dovoljno snano da formira jednu otro ocrtanu posebnu politiku i kulturnu fizionomiju, jedan originalni pogled na svijet, jednu vlastitu etiku. Usprkos raznim utjecajima, kojima su Arapi bili izloeni u toku povijesti, te uprkos mijeanju s nearapskim narodima, oni danas tvore razmjerno vrlo otro formiranu etniku cjelinu. injenica, da rasprostranjenost muslimanske vjere prelazi meu arapskog svijeta, nije nigdje mogla izbrisati te etnike granice. U procesu osamostaljivanja od stranih gospodstava i utjecaja u arapskom su prostoru od kraja Prvog svjetskog rata naovamo postignuti vrlo znatni uspjesi. Meu njima je 89

svakako najznaajniji svretak turske vladavine u arapskim zemljama (1918). Zatim dolazi, tridesetih godina, do stapanja sultanata Nedd i Kraljevine Hedas u jedinu unitarnu kraljevinu, Saudijsku Arabiju; kralj uvruje svoj poloaj, pobjeuje vode udaljenih podruja, konsolidira granice prema Iraku, Transjordaniji i Jemenu. Slijedi svretak britanskog mandata nad Irakom (1932). U uskoj vezi s dogaajima Drugog svjetskog rata okonan je francuski mandat nad Libanonom i Sirijom, a svretak Drugog svjetskog rata obiljeen je formiranjem Arapske lige (1945). Lewis je jo stigao da zabiljei priznavanje nezavisnosti Transjordanije (1946) i prestanak britanskog mandata u Palestini (1948). Da bi se dobio makar i povrni dojam o dinaminosti procesa koji je u punom jeku, treba zabiljeiti najvanije dogaaje koji su se zbili u meuvremenu. Pritom emo se ograniiti na one najhitnije, da bismo, koliko je vie mogue, izbjegli pojedinostima, kako to i Lewis u svom prikazu ini. Teko bi bilo pronai neto to bi vie karakteriziralo intenzitet i pravac razvoja, od gole injenice, da je od zakljuenja Lewisove knjige do danas, to je kratak vremenski razmak, meunarodna zajednica drava dobila dvije nove lanice, arapske drave: Libiju i Sudan. Dva nova meunarodnopravna subjekta dokazuju samim svojim postankom i svojom egzistencijom uspjenost nastojanja na putu do postavljenog velikog cilja, t. j. do iskljuenja stranih utjecaja u arapskom prostoru. Na tome nita sutinski ne mijenja (nego samo umanjuje neposredne posljedice i odgaa stjecanje maksimalno mogue efektivne samostalnosti i nezavisnosti s obzirom za ve istaknutu pojavu meuzavisnosti u svijetu, danas ni jedna suverena drava ne posjeduje apsolutnu nezavisnost) okolnost, da su i formalno nezavisne drave esto podvrgnute stranim utjecajima. Libija je i danas, kao nezavisna drava, ipak jo uvijek izvrgnuta nastojanjima Sjedinjenih Drava Amerike (u Tripolitaniji), Vel. Britanije (u Cirenaici) te donekle jo i Francuske (u Fezanu), koja idu za tim, da u odnosnim dijelovima te nove drave bude osiguran njihov utjecaj. Libija je vana baza zapadnih sila i zasad jo nije sposobna za posve samostalnu egzistenciju bez ekonomske pomoi inozemstva. Usprkos tome, danas se zna, da stjecanje makar i gole i formalne nezavisnosti predstavlja velik uspjeh i prua nove mogunosti i nova oruja, kako u otvorenoj borbi za punu efektivnu samostalnost, tako i u mirnijem, evolutivnom razvojnom toku prema dravnoj samostalnosti. injenica, da postoji vlastito ime (Ujedinjeno kraljevstvo Libija), vlastita dinastija (obitelj plemenskih poglavica plemena Senusi u Cirenaici), vladajui kralj (Idris I), ustav (dvodomni sistem, federativno ureenje), da su ve odrani izbori, i t. d. sve to uvodi ire slojeve libijskog puanstva u politiki i javni ivot i odgaja ga, uz vee ili manje zapreke i u granicama koje doputa postojei drutveno-ekonomski i politiki sistem Libije, u pravcu samoupravljanja, koje, kako iskustvo pokazuje, uvijek sadri tendenciju da se dalje proiruje i osigurava, a nipoto da se zapusti i napusti. Treba spomenuti, da u Libiji ima, naravno, i faktora koji ve sada negativno utjeu na razvoj nove drave. ini se, da se vrlo znatan razlog nemirnih unutranje-politikih prilika nalazi u historijskom i vrsto ukorijenjenom antagonizmu izmeu Tripolitanije i Cirenaike. No borba izmeu faktora integriranja i dezintegriran ja, koju obino iskoriuju trei, najee ne moe da skri onu opu tenju za iskljuenjem tuih, u ovom sluaju nearapskih utjecaja u arapskom prostoru. Takoer i dinastike borbe i obrauni unutar vladajue obitelji, do kojih je ve dolo, vjerojatno ne e moi ukloniti arapsko neprijateljstvo, upereno kako protiv starih evropskih kolonijalnih sila, tako i protiv amerikog utjecaja u arapskom svijetu (koji se sada naroito osjea u Saudijskoj Arabiji). U toj borbi snaga koje razvijaju odnosno smanjuju samostalnost Libije, ne smije se podcijeniti znaaj lanstva te mlade drave, koja ivi tek od godine 1952., u meunarodnim organizacijama. U Ujedinjenim narodima Libija, prije svega, poveava broj arapskih drava lanica ove organizacije. Zatim, lanstvo u Ujedinjenim narodima uope vie pogoduje osamostaljivanju jo slabih i mladih meunarodnopravnih 90

subjekata, nego obratnom procesu. U sredini u kojoj male i slabe drave nisu ostavljene izravnom pritisku, bez svjedoka i mogunosti da prime pomo, nego gdje, naprotiv, uvijek postoje velike mogunosti da se dobije neija potpora, u organizaciji kojoj zapravo i jest svrha da uva subjektivitet i samostalnost svojih lanica, Libiji se pruaju znatni izgledi daljeg napredovanja. Osim to je lanica Ujedinjenih naroda, Libija je i lanica Arapske lige. Prije no to je pristupila Arapskoj ligi (1953), u toj su se organizaciji nalazile ove drave: Egipat, Sirija, Libanon, Saudijska Arabija, Jordan, Irak i Jemen. Pristupanjem Libije broj se, dakle, popeo na osam, ime je i znaaj Lige porastao, a njena faktina uloga u Ujedinjenim narodima i izvan njih dobila na vanosti. Libija je uzimajui u obzir samo najglavnije faktore nastala kao posljedica talijanskog poraza, raspravljanja o njenoj sudbini pred Ujedinjenim narodima, te odluke Ope skuptine Ujedinjenih naroda, u kojoj su se odrazili omjer snaga u svijetu i dominantno gledanje na suvremene politike prilike, posebno na odnose prema arapskom svijetu. Tako je u Africi stvorena jedna nova arapska drava, i to u podruju bive evropske kolonijalne ekspanzije. Ukratko, treba konstatirati povlaenje strane dominacije (uz nastojanje izvjesnih stranih sila da, koliko je vie mogue, odre politiki utjecaj i sauvaju vojne baze) i meunarodnopravno afirmiranje vlastite arapske suverenosti. U vremenskom razmaku izmeu stvaranja samostalne Libije i nezavisnog Sudana treba spomenuti, da je do daljnjeg istiskivanja stranog utjecaja dolo godine 1954., kad je izmeu Egipta i Velike Britanije zakljuen sporazum o zoni Sueskog kanala. Prema tome sporazumu, Velika Britanija povlai svoje snage iz zone kanala u roku od dvadeset mjeseci (raunajui od listopada 1954), no moi e, unutar roka od sedam godina, ponovo ui s etama u tu zonu, ako bi Egipat ili koja druga arapska drava, ili Turska, bili napadnuti). Egipat je nakon britanskog povlaenja preuzeo osiguranje i upravljanje ureajima i napravama kanala. Sporazumom su obje potpisnice, Egipat i Vel. Britanija, priznale meunarodni znaaj kanala te uzdravaju u snazi carigradski ugovor iz godine 1888. Po tom ugovoru zajamuje se slobodna upotreba kanala svim zastavama i u vrijeme rata, ukljuivi i ratne brodove zaraenih sila. Meutim, ta je obaveza na potivanje neutralizacije kanala, sadrana u ugovoru, danas oito nerealna. Ona je bila preuzeta u posve drugim prilikama i nametnuta Turskoj u posebnim okolnostima. Nije vjerojatno da bi Egipat, u konkretnom sluaju, mogao dopustiti i trpjeti da se kanalom koriste sile s kojima bi se nalazio u ratu. Sporazumom iz godine 1954. Sueski kanal dolazi sve vre u ruke najjae i vodee arapske sile, Egipta. Ovaj jo uvijek prvorazredni svjetski put, iako se moe i zaobii i preletjeti, ima jo uvijek veliko ekonomsko i vojno znaenje. Zavladati njime znai podii vlastitu vanost u svjetskim relacijama. Nakon to je u dugom razdoblju sluio Velikoj Britaniji za uveanje njene moi, Sueski kanal danas stavlja Egipat u red drava o kojima se ve i zbog njihova geopolitikog poloaja mora neprestano voditi rauna. Politika orijentacija Egipta u velikoj meunarodnoj politici od odsudne je vanosti. Otuda i trud to ga oba bloka ulau da bi uinila utisak i stvorila uvjerenje, da prema Egiptu, i itavom arapskom svijetu uope, vode prijateljsku politiku, to, meutim, ne iskljuuje da se ponekad poslue i prijetnjama. Daljnji i vrlo nedavni arapski uspjeh jest stjecanje samostalnosti Sudana. Ta je zemlja preko pola stoljea bila britansko-egipatski kondominij (od 1899). Pregovori koji su tekli izmeu Egipta i Velike Britanije, njihovi meusobni odnosi o kojima se raspravljalo u Vijeu sigurnosti, svi napori da se na meunarodnom planu, putem sporazuma, rijee otvorena pitanja, sve je to naglo i jednostrano dokrajeno. Sudanski je parlament 19. XII. 1955. proglasio nezavisnu republiku, bez prethodnog odobrenja i suradnje bar u toj posljednjoj fazi na putu prema punoj nezavisnosti s Velikom Britanijom i Egiptom. Politika gotovog ina jo je jednom, kao ve bezbroj puta, urodila uspjehom. I Egipat i 91

Velika Britanija smjesta su priznale novo stanje i uspostavile diplomatske odnose s novom dravom. Slijedila su daljnja priznanja, meu ostalima, Sudan je priznala i Federativna Narodna Republika Jugoslavija. Meunarodnopravni subjektivitet nije vie u pitanju. U ovom kratkom razdoblju svog opstanka Sudan je ve zatraio prijem u Ujedinjene narode, a u Arapsku ligu je ve primljen, pa je broj njenih lanova dalje porastao i sada iznosi devet. U vezi sa stvaranjem Sudana zanimljivo je istai, da su se one politike snage Sudana, koje su zastupale orijentaciju prema zajednikoj dravi Egipta i Sudana, neposredno pred konanom odlukom ipak priklonile stvaranju jednog novog i samostalnog meunarodnopravnog subjekta, nezavisnog Sudana. Ovo je, moda, vrlo karakteristino za fazu kroz koju Arapi danas prolaze, u kojoj su jo odsudne sve razlike koje meu njima postoje, a koje dovode do tenje svake grupacije s jae izraenim osobitostima k vlastitoj dravnosti. Osim stvaranja dviju novih samostalnih drava, to predstavlja dogaaje od velikog znaaja za povijest Arapa, posljednjih je godina bilo i drugih promjena u arapskom svijetu. Meu njima valja spomenuti dalekosene promjene u sadraju i obliku vladavine u Egiptu. U ljetu godine 1952., nakon dugotrajnog nezadovoljstva, konano je oboren korumpirani i neodgovorni kraljevski reim. Kralj Faruk I. bijae prinuen da abdicira i napusti zemlju. Nakon kratkog razdoblja, u kojem Egiptom jo nominalno vlada regentsko vijee a ustvari Revolucionarno vijee umjesto maloljetnog novog vladara, sina svrgnutog Faruka, Ahmeda Fuada II., Egipat je 18. VI. 1953. proglaen republikom. Time je zapoelo razdoblje vrlo iroko zasnovanih reformi na gotovo svim podrujima javnog i privatnog ivota. U ukupnom ekonomskom i politikom ivotu, u zemljoradnji (agrarna reforma) i industriji, zdravstvu i socijalnom staranju, kolstvu i t. d., sve se nalazi u punom previranju. Pod odlunim vodstvom pukovnika Nasera, i usprkos otporu reakcionarnih snaga, borei se s konzervativizmom i zaostalou naroito vjerskom ortodoksnou, Egipat proivljava revolucionarne promjene, koje su openito usmjerene prema moderniziranju naina ivota, proizvodnje, naoruanja, organizacije vojske, prometa, radnih odnosa, i t. d. Posljedice tih promjena u meunarodnim odnosima vrlo su dalekosene. One, prije svega, jaaju pozicije Egipta, a time i Arapske lige i arapskog svijeta uope, ine Egipat neovisnijim i samostalnijim. Zatim, promjena reima poveava, u korist republik, omjer izmeu njih i monarhija unutar Arapske lige. Sada broj monarhija iznosi pet (Irak, Jordan, Saudijska Arabija, Jemen, Libija), a republika etiri (Egipat, Sirija, Libanon, Sudan). Dakako, da jaanje nezavisnosti Egipta i drugih arapskih zemalja i nepristupanje postojeim blokovima znai dobitak za one, danas veoma brojne i veoma jake snage u svijetu, koje su protiv podjele svijeta na blokove i protiv politike sile, a za politiku aktivne koegzistencije. U itavom spletu injenica i okolnosti arapske sadanjice ima jedan daljnji, ali i vrlo neuralgian kompleks, o kojem Lewis nije dospio nita rei, a koji e sigurno i u daljoj budunosti initi vano poglavlje arapske povijesti. Radi se o izraelsko-arapskom sukobu. Stvaranjem drave Izrael odlukom Ope skuptine Ujedinjenih naroda u prostoru koji Arapi smatraju i vjerojatno e u doglednoj budunosti smatrati dijelom svog podruja i svoje djedovine, nastala je situacija, koja je teko rjeiva mirnim putem i iskrenim sporazumom, premda jo uvijek nije nerjeiva. No za mirno rjeenje bit e u ovom sluaju potreban maksimum dobre volje i strpljenja te aktivno zalaganje svih raspoloivih miroljubivih snaga. U historiji meusobne netrpeljivosti i mrnje, stvaranje Izraela predstavlja jedan od kritinih datuma idovsko-arapskih odnosa. I tek to je ta nova drava zapoela ivotom, odmah se nala u ratu sa Sirijom, Irakom, Libanonom, Jordanom, Saudijskom Arabijom i Egiptom. Rat u kojem su, protivno oekivanju mnogih, arapske drave 92

pretrpjele vojni poraz, jo ni danas nije dovren. Zasada ve od godine 1949. postoji primirje meu zaraenim stranama, utvreno ugovorima sa svakim od neprijatelja Izraela posebno. No, sudei po tome, kako upravo sada (poetkom godine 1956) stvari stoje, nipoto ne bi bilo opravdano smatrati, da e mir uskoro biti sklopljen. Sadanje faktine dravne granice Izraela nisu one, koje je Opa skuptina Ujedinjenih naroda bila dala novoj dravi, nego prelaze te okvire. A arapska drava to je trebala biti osnovana na onom podruju biveg britanskog mandata Palestine, koje je ostalo nakon osnutka Izraela, nije ni do danas stvorena, te su ta podruja sada pod vlau dijelom Izraela, a dijelom pak Jordana i Egipta. Sve tri drave ponaaju se u odnosnim podrujima kao da su izvrile njihovu konanu aneksiju, a ne privremenu okupaciju. U vezi s tim je, ini se, i izvrena promjena imena Transjordanije (koje vie ne bi odgovaralo, budui da se ta drava, ustvari, vie ne protee samo s onu stranu Jordana) u Jordan. I bez ulaenja u pojedinosti ove vrlo zapletene situacije, u kojoj su akteri, uz stranke u sporu (Izrael i arapske drave), jo i oba velika bloka, koja se bore za utjecaj, izmeu ostaloga, i u tom podruju, oigledno je, da postojanje Izraela i arapsko-idovskih odnosa, kakvi su oni danas, igra znaajnu ulogu u razvoju arapskih prilika. No vrlo je teko, bar zasada, ocijeniti u kom pravcu taj utjecaj djeluje. Da li idovsko-arapske suprotnosti djeluju integrirajui, t. j. da li predstavljaju faktor okupljanja arapskih snaga, odnosno da li umanjuju suprotnosti meu arapskim dravama i njihovim vladajuim slojevima? Ili, moda, postojanje tog spora, u kojem i nearapski i neidovski utjecaji stranih drava, prvenstveno velikih sila vode borbu za svoje interese, dovodi do pojaane i izuzetne mogunosti mijeanja, koje, u krajnjoj liniji, negativno djeluje na meuarapsku suradnju i njihovo zajedniko nastupanje? Teko je danas dati odgovore na ta i slina pitanja i proricati budunost. A to se sadanjosti tie, ona zabrinjava. Po gotovo jednodunoj ocjeni izraelsko-arapski spor predstavlja opasnost po svjetski mir, te se ve dulje vremena stalno nalazi na dnevnom redu svih velikih meunarodnih sastanaka. No, jo uvijek nisu rijeena ni neka od onih pitanja, koja moda pruaju mogunosti za vie tehniko tretiranje ili bi se bar velikim dijelom mogla rjeavati uz pomo novanih sredstava. U prvu grupu spadaju pitanja susjedskih odnosa i zajednikog iskoriivanja rijenih tokova Jordana, Jarmuka i Litanije. U drugu grupu spada bolno pitanje arapskih izbjeglica. Broj Arapa, koji su nakon stvaranja Izraela napustili podruje te nove drave, iznosi gotovo 900.000; od toga poprilici dvije treine ive na podruju Jordana. Njihov je poloaj neobino teak, dijelom ekonomski i zdravstveno upravo alarmantan. Ta se emigracija nalazi u teem poloaju nego i jedna druga emigracija. Uz stambenu bijedu i nezaposlenost postavljaju se i mnoga druga pitanja. Ve smo u nekoliko navrata spomenuli Arapsku ligu. A bilo bi posve nemogue ne spomenuti je. Lewis je takoer spominje. Radi se, naime, o dobrovoljnoj organizaciji arapskih drava, koja politiki i pravno nije nosilac velikih ovlasti i ve je dosada ee bila u nezavidnim situacijama. No, kad se god govori o arapskim problemima, kad se nastoji razumjeti arapske prilike, a naroito kad se eli predviati budui razvoj, mora se uvijek misliti i na ulogu Arapske lige. to je Arapska liga i zato je ona vana? Arapska je liga bez obzira na njene dosadanje uspjehe, a pogotovo neuspjehe ozbiljan i iroko zasnovan pokuaj da se ostvari arapska solidarnost. A to je vrlo mnogo. Jer, iako Arapi imaju mnogo razloga da zasada ne budu zadovoljni rezultatima Ligine aktivnosti, ipak je rezultata, i to ohrabrujuih, bilo. Ve se moglo osjetiti to u danom trenutku znai sloan nastup svih lanica Lige u krilu organa Ujedinjenih naroda. A obaveza na takav sloan nastup ini glavnu sadrinu ugovora, kojim je Arapska liga stvorena i kojega bi se lanice trebale drati. One bi, naime, morale koordinirati svoju vanjskopolitiku aktivnost. Liga bi mogla, a po ugovoru bi i trebala, pokazati slogu svojih lanica na dva velika podruja: 1) zajednika obrana i 2) upotreba arbitrae i mirnih naina za 93

rjeavanje sporova do kojih moe doi meu njenim lanicama. Oba ova zadatka, ako se lojalno i korektno ostvaruju, u biti su dio miroljubive aktivnosti drava, posve u skladu s ciljevima l. 5254. Povelje OUN o stvaranju regionalnih organizacija drava. Jedna od karakteristika Arapske lige je njena dosta znatna elastinost. Odluke, koje se donose u krilu Lige, veu samo one drave, koje su ih prihvatile. Nije potrebna jednoglasnost, odnosno pristanak svih lanica, da bi se neka odluka mogla primjenjivati. Drave, koje pristaju uz neku odluku, primjenjivat e je, a one drave ako ih ima koje su bile protivne donoenju takve odluke, ne e je primjenjivati. To, kad se radi o konstruktivnim mjerama aktivne suradnje na ekonomskom, kulturnom, socijalnom i drugim poljima, znai nepotpuno i parcijalno ostvarivanje ciljeva Lige, u granicama realnih mogunosti, to je korisnije od esto uzaludnih napora da se postigne jednoglasnost, koja bi omoguila da sve lanice ostvare neku odluku. Arapska liga, dakle, predvia i doputa i tjenju suradnju meu samo nekima od svojih lanica. To nije organizacija koja bi zahtijevala da svaka lanica bude sa svakom drugom lanicom u identinim odnosima i na istom stupnju suradnje. Tako je, na primjer, zakljuen. (1954) sporazum o tjenjoj vojnoj suradnji i zajednikoj obrani izmeu Egipta i Saudijske Arabije, budui da su to politike prilike dopustile. U sadanjim prilikama bilo bi, meutim, posve nemogue zakljuiti takav sporazum, na primjer, izmeu Egipta i Iraka. Postojanje Arapske lige odgovara sadanjem stanju odnosa izmeu njenih lanica, te je potrebno ulagati velike napore da ti odnosi ak ostanu na razini koja omoguuje postojanje Lige. Pokuaji, da se odlunije poe putem integracije arapskih drava, zasad jo ne mogu uspjeti. Nije mogue stvoriti ni jednu federativnu, a pogotovo ne unitaristiku arapsku dravu. Liga suverenih drava, vezana zajednikim akcijama u pitanjima od zajednikog interesa a ini se, da esto ima i suprotnih interesa najvia je toka arapske kohezije danas. No, dok s jedne strane u meusobnim odnosima arapskih drava ne postoji dovoljan stepen harmonije, dok su jo uvijek snane heterogene snage koje spreavaju da se postigne puna unutarnja suradnja, dotle se na vanjskim pitanjima, u zauzimanju stava prema dogaajima to se zbivaju izvan granica Lige, moe iako ne uvijek postii jednoduan ili gotovo jednoduan stav. Tako u pitanju procesa koji je upravo uao u akutnu fazu u Sjevernoj Africi. Protukolonijalne, naroito antifrancuske snage Tunisa, Alira i Maroka, uivaju nepodijeljene simpatije lanica Arapske lige i pomo u granicama datih prilika. Vidimo, da Arapska liga moe nai i druge velike zadatke svojoj aktivnosti, i izvan vlastite obrane i mirnog rjeavanja vlastitih sukoba. Ulozi, koju Arapska liga moe da igra u pitanju Maroka, Alira i Tunisa, treba dodati, da postoji niz posve arapskih podruja izvan Lige, za koje e meu njenim lanicama, po prirodi stvari, uvijek postojati vei ili manji interes, eventualno elja za aneksijama, a moda i elja da se odnosnim podrujima pomogne da steknu puni meunarodnopravni subjektivitet. Radi se tu o dravicama uz juni i istoni rub Arapskog poluotoka, to jest o emiratima Maskat i Oman (koji zajedno ine sultanat Oman), o t. zv. Ugovornom Omanu (nazivan i Gusarska obala), o eikatima Katar, Kuwait, Bahrein. Sve su to formalno nezavisne drave, koje se nalaze u posebnim ugovornim odnosima s Velikom Britanijom, i naravno, ne mogu se, bar za sada, smatrati faktino nezavisnim i samostalnim meunarodnim politikim silama. No te tvorevine nemaju status nesamoupravnih podruja (kolonija) te bi, u posebnim okolnostima, mogle poi prema efektivnoj nezavisnosti jednim drugim, moda kraim putem nego nesamoupravna podruja, jer formalnu i pravnu nezavisnost ve posjeduju. Dosada Vel. Britanija, koja u tim dravama ima, negdje vie negdje manje, vlast u svojim rukama, jo nije osjetila znatniji pritisak Arapa u svrhu istiskivanja stranog utjecaja. No posve je jasno, da do toga moe prije ili kasnije doi, jer se radi o arapskim dravama, o podruju koje nesumnjivo spada u arapski svijet i koje, zapravo, obrubljuje velik dio Arapskog poluotoka. Uz ve nabrojene zemlje koje tu spadaju, treba jo spomenuti britansku koloniju Aden i britanski 94

protektorat Aden. Ovo inimo odvojeno, jer se tu i formalno radi o nesamoupravnim podrujima, to jest o zemljama koje jo ni faktino ni formalno nemaju vlastite dravnosti, te se njima upravlja iz Londona. Nije potrebno naglasiti, da pozadinu svih tih odnosa ine neobino bogata, nalazita nafte, jer je to danas dovoljno poznato. Vanost, nalazita nafte na Arapskom poluotoku porasla je naroito otkako je Iran nacionalizirao proizvodnju nafte na svom podruju (1951). Taj gubitak engleski kapital nastoji kompenzirati na podruju Arapskog poluotoka, gdje su ve angairani i ameriki kapitali, pa tu dolazi i do manje ili vie prikrivenih, sukoba interesa izmeu engleskih i amerikih petrolejskih kompanija. Time smo ukazali na podruja koja potencijalno mogu biti prostori irenja Arapske lige i njenog utjecaja, jer ona i po stanovnitvu i po geografskom poloaju spadaju u arapski dio svijeta. Znai, da bi se Arapska liga mogla dalje poveati bila brojano (pristupanjem novih lanica Arapskoj ligi), bilo prostorno (zbog eventualnih aneksija tih rubnih dravica Saudijskoj Arabiji ili Iraku). Ako pustimo postrani spomenute mogunosti, koje i ne moraju da se ikada ostvare, i svratimo pozornost na realnosti koje upravo traju, tada moramo utvrditi akutnu krizu Arapske lige. Bagdadski pakt, stvoren poetkom godine 1955., kojemu uz Vel. Britaniju, Tursku, Iran i Pakistan pripada i jedna arapska drava, lanica Arapske lige, Irak, nanio je snane udarce solidarnosti izmeu lanica Lige? Tada se jasnije no. ikada pokazao onaj razdor koji predstavlja konstantu u taboru Lige. Ako Liga treba da bude arapska, centar arapskog okupljanja, garant solidarnosti i zajednikog nastupanja te neprilaenja bilo kojem od postojea dva bloka, tada je Irak zaista nanio jak udarac Arapskoj ligi. On je priao jednom vojnom paktu, priklonio se, dakle, jednom od dvaju tabora. Zapadne sile smatraju taj pakt obrambenim, a to je u dananjoj situaciji dovoljno da suprotna strana vidi u njemu mjeru zaokruivanja, pa i pripremu budue agresije. Ne moe se ozbiljno dokazivati, da Bagdadski pakt nije dio sistema Sjeveroatlantskog pakta i da nije njegovo azijsko produenje, jer to postaje oigledno im se baci pogled na geografsku kartu. Tako je izvreno cijepanje unutar Lige. Jedan njen sastavni dio izvaen je iz sklopa Lige i ugraen u jedan, strani vojno-politiki sistem, dok su sve ostale lanice Lige ostale nevezane tim paktom, te takav svoj stav smatraju korisnim po svjetski mir, a naroito po svoje vlastite, arapske interese. Daleko se lake moe braniti teza protivnika Bagdadskog pakta, da prilaenje paktovima s nearapskim zemljama ide vie u korist tih zemalja negoli arapskih drava, od teze koju zastupaju vladajui krugovi Iraka, tvrdei, da pakt nije u suprotnosti s ciljevima Arapske lige. Osim toga, Bagdadski pakt sigurno poveava mogunost stranog upletanja u unutranje prilike Iraka, dakle pogoduje odravanju nearapske aktivnosti u arapskom prostoru i to u asu kad otpor stranom utjecaju i mijeanju dovodi do ogorenih demonstracija u Jordanu i do smjenjivanja Glubb-pae. Dok Egipat smatra, da je neophodna puna nezavisnost arapskih drava, i da samo ona moe osigurati mir u tom prostoru, Irak je, povezujui se vojno s nearapskim dravama, oigledno stao na sasvim obratno stajalite. Rascjep je, dakle, ozbiljan i dubok, te je Bagdadski pakt, gledan sa stajalita arapskih drava, a posebno sa stajalita potrebe integracije tih drava i stabilnosti u tom prostoru, zaista dosada prouzrokovao pogoranje meuarapskih odnosa, a da se istodobno ne moe ukazati na neke povoljne posljedice. Sumaran pogled na arapske prilike treba da zabiljei pojavu jo jedne dosta agilne organizacije u tom podruju, ije se pristalice nalaze u svim dravama Lige, a takoer i izvan njenih granica (Iran). Ta neoficijelna, as manje as vie ilegalna i podzemna organizacija, poznata pod imenom Muslimanska braa, vrlo je neugodna. Ona je ekstremistika i teroristika, te je dosada organizirala niz atentata, meu njima i na Nasera. Orijentacija joj je izrazito protuevropska (dakako i protuamerika). Njen 95

politiki program nije razraen i detaljan. Glavni pokreta je mrnja na nemuslimane, na suvremenu evropsku i ameriku civilizaciju i vladajue nazore, a vlastiti stav kao glavni element sadri potrebu obrane islama. Fanatiziranim pripadnicima Muslimanske brae gotovo nita nije vjerski dovoljno ortodoksno, te njihovo neshvaanje suvremene meuzavisnosti stvara vladama arapskih drava dosta tekoa. Muslimanska braa neprestano sumnjie reime zbog izdaje, jer naginju tome, da svaki kontakt i pregovaranje s nearapskim. svijetom odmah ocjenjuju kao naputanje nezavisnosti i podvrgavanje tuim interesima. Protiv pripadnika Muslimanske brae, koji s argumentima Kurana vode primitivno uporno borbu protiv pojava koje ne e ili ne mogu razumjeti, vlade su, posebno egipatska, povele otre mjere represije. Zabiljeen je izvjestan broj kazna i smaknua. Ispravno shvaanje dogaaja, koje smo tek najkrae spomenuli, sastoji se u uvianju i razumijevanju postojeih suprotnosti. Dok s jedne strane postoje duboke slabosti u meusobnim odnosima arapskih drava, dotle to nipoto ne znai, da je njihova vanost kao jedne etnike cjeline slaba ili u trajnom opadanju. Naprotiv, odnos prema vani, prema nearapskom svijetu, iako neuravnoteen, moe u pojedinim momentima i u odreenim pitanjima biti neobino jedinstven te, prema tome, i odgovarajui stav vrlo prodoran i uspjean. Velike slabosti idu u najnovijoj povijesti Arapa paralelno s njihovom velikom snagom, te se stoga moe smatrati opravdanom uvodno istaknuta tvrdnja, da su promjene koje su se zbile u ulozi Arapa u svjetskom zbivanju kvalitativne naravi. Ali, ne uputajui se ve danas u konane ocjene navedenih dogaaja i tendencija, treba u najmanju ruku na njih ukazati i time nadopuniti ovu izvrsnu knjigu, koja je zbog burne dinamike poslijeratnog razvoja ve u nekim dijelovima zastarjela. Dr. VLADIMIR IBLER Zagreb, 16. III. 1956.

96