You are on page 1of 185

HRESTOMATIJA IZ HISTORIJE KNJIEVNOGA JEZIKA II dio

za internu upotrebu

priredila Lejla Naka

Muhsin Rizvi BOSNA I BONJACI. JEZIK I PISMO Preporod, Sarajevo 1999. ----------------------------------------------------------------------------------------------1 Muhamed Nezirovi ROMANIZMI U BOSANSKOM JEZIKU Iz: Simpozij o bosanskom jeziku, Biha 1998. (zbornik radova) -----------------------------------------------------------12 Muhamed Nezirovi ZNAAJ KRAJINIKIH PISAMA ZA BONJAKU KULTURU Iz: Krajinika pisma, Preporod, 2004. -----------------------------------------------------------------------------------------18 Zdravko Kajmakovi IRILICA KOD SRBA I MUSLIMANA U OSMANSKO DOBA Iz knjige: Demal eli, Pisana rije u BiH ------------------------------------------------------------------------26 Milo Okuka KNJIEVNOJEZIKI IZRAZI KOD MUSLIMANA iz: Milo Okuka, Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba -----------------------------35 Asim Peco JEZIKI IZRAZ ALJAMIJADO KNJIEVNOSTI I VUKOV PRINCIP "PII KAO STO GOVORI"----------------------------------------------------------------39 Ismet Smailovi O JEZIKU U USKUFIJINU RJENIKU ---------------------------------------------------------------------------43 Alen Kalajdija REFLEKS GLASA JAT U JEZIKU ALHAMIJADO PJESNIKA ----------------------------------------------56 Hanka Glibanovi-Vajzovi ARAPSKO PISMO U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU prilog izuavanju upotrebe pisama u nas iz: Nauni skup: Lingvistika i lingvistike aktivnosti u Jugoslaviji, ANUBiH, posebna izd. knj. LXXXII, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 18, Sarajevo, 1987.-------------------------------------------------------------91 Sulejman Grozdani PISANA RIJE NA ORIJENTALNIM JEZICIMA I ALHAMIJADO objavljeno u: Demal eli, Pisana rije u Bosni i Hercegovini ------------------------------------------------94 Senahid Halilovi SLIKA SARAJEVSKOGA GOVORA U DJELU MULA-MUSTAFE BAESKIJE iz: Senahid Halilovi, Bosanski jezik -------------------------------------------------------------------------------109 Mevlida Karada ZABILJEKA MULA-MUSTAFE BAESKIJE O ODNOSU PREMA JEZIKU ---------------------------114 Lejla Naka KULTURNE PRILIKE BONJAKA U OSMANSKOM PERIODU ------------------------------------------117 Remzija Hadiefendi Pari O BONJAKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI -----------------------------------------------------------------124 Milo Okuka USMENI IZRAZ I NJEGOVA EKSPANZIJA iz: Milo Okuka, Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba ----------------------------127 Kosta Hrmann PRIPOMENA

Predgovor II knjizi pjesama ------------------------------------------------------------------------------------------130 enana Buturovi MARJANOVIEVA ZBIRKA iz: Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika -------------------------------------------------------------134 enana Buturovi HRMANNOVA ZBIRKA Iz: Buturovi, Bosanskomuslimanska usmena epika -------------------------------------------------------------138 Albert Bates Lord UTICAJ TURSKIH OSVAJANJA NA BALKANSKU EPSKU TRADICIJU -------------------------------141 Lejla Naka JEZIKI IZRAZ USMENOG STVARALATVA BONJAKA ----------------------------------------------150 Lejla Naka KNJIEVNOJEZIKI IZRAZ BONJAKA U AUSTROUGARSKOM PERIODU-----------------------164 Herta Kuna BILJEKE O JEZIKU BOSANSKOHERCEGOVAKE PERIODIKE AUSTROUGARSKOG VREMENA --------------------172 Herta Kuna ISTORIJA LITERARNOG (KNJIEVNOG) JEZIKA STANDARDNI JEZIK, NJEGOVA ISTORIJA I PREDSTANDARDNI IDIOMI -------------------------175

Muhsin Rizvi BOSNA I BONJACI JEZIK I PISMO I Nauka je isticala da u ranom formiranju i etnikom istovjeenju naroda bitnu ulogu imaju dva faktora: drava kao teritorijalno zasnovan i organizaciono utvren savez plemena, i jezik kao sredstvo meusobnog saobraanja i povezivanja. Smisao ovog uvodnog izlaganja je da iznese injenice o imenovanju Bosne, Bosanaca i njihova jezika u izvanbosanskim povijesnim, geografskim, leksikografskim i drugim znanstvenim djelima i napisima, te u knjievnim i kulturnohistorijskim izvorima do vremena preporodnih pokreta u nas u XIX stoljeu, uz komparativno ukazivanje na etniko oznaavanje naroda, posebno muslimanskog, unutar bosanske regije i granica Osmanskog Carstva. Sve s ciljem da se vidi kako je, zapravo, drugi svijet, onaj evropskog civilizacijskog kruga, sudio o Bosni, kako ju je doivljavao i kakve je predstave imao o njenoj dravno-povijesnoj, geopolitikoj i jezino-kulturnoj cjelini. O ranom jezgru bosanske drave zasvjedoio je jo Konstantin Porfirogenit oko 950. godine: u poglavlju "O Srbljima i zemlji u kojoj sad stanuju" on nadodaje oblast Bosonu, sa nastanjenim gradovima Katerom i Desnekom, koja se u to doba historijski prostirala od Lave do Drine, to govori o organiziranom okupljanju slavenskih rodova i plemena, da bi daljnji razvoj u toku XI i XII stoljea, osobito u doba vladavine bana Kulina, potvrdio Bosnu kao dravu1. Naporedo s time upotrebljava se i ime vezano za pripadnitvo Bosni, i bosanski etnikoni za predmete njene materijalne kulture. Ime Bonjanin prvi put se spominje u carskoj tituli Manojla Komnena 1166. godine.2 U srednjovjekovnom Dubrovniku od kraja XIII pa do u XV stoljee sreu se nazivi alla bosnese, ad modum bosnesem, ad ritum bosnesem', za razno oruje sentus bosniensis, spata di Bosna, te nazivi za bosanske tepihe, pafte i razni nakit.3 U najstarijim dubrovakim hronikama, biljeenim oko 1380, iji prvobitni tekstovi vode u prvu polovinu XII stoljea, spominje se "bosanski kralj" Radoslav, a za njegova unuka, koji je roen u Rimu, kae se da je bosanskog koljena (de stirpe Bosnese).4 U djelu Skazanie izjavljenno o pismeneh, koje je nastalo izmeu 1423. i 1426, Konstantin Filozof, naporedo sa bugarskim, srpskim, slovenskim, ekim i hrvatskim, spominje i bosanski jezik: uz ruski jezik, koji je bio osnova, ovi jezici su, po njegovom miljenju, pomogli kada su irilo i drugi "dobri muevi" oformili staroslavenski jezik.5 Najzad, godine 1436, pie kotorski notar da je mletaki knez u Kotoru kupio djevojku "bosanskog roda i heretike vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu".6 U to doba, od XIV stoljea, trajui sve do u XIX vijek, zainje se i jedna, znanstveno neodriva, ali karakteristina i rairena teorija, koja je porijeklo Bonjaka izvodila iz trakog plemena Besa. Nju nalazimo jo u starog bosanskog hroniara Milica Velimislia, ije izvode donosi Lukarevi, a ire je izlae Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi (1601), istiui da se Besi protjerani iz Trakije od Bugara, naselie izmeu Save, Une, Drine i Jadranskog mora, te se prevojem vokala u imenu prozovu Bosi, dajui tako ime i zemlji Bosna.7 Od starijih pisaca ovu teoriju zastupaju Bonfini (umro 1503), Munster (1489-1552), Tubero, Cerva, Bomman, Franjo Glavini (umro 1652), Kai i Androevi, a uz nju pristaju u novije doba E. Pricot de Sainte Marie, Abel Luki, Filip Lastri (Epitome, 1766), te Salih Muvekit, Anto Kneevi (Pad Bosne, 1886).8 U evropskom znanstvenom svijetu i knjigama izdanim na slavenskom Jugu ali izvan Bosne traje neprekinut kontinuitet njena imena i naziva njena jezika i pisma jo od vremena njene dravnosti, odslikavajui zapravo taj tradicionalno-dravni i suvremeno-etniki kulturni identitet Bosne, koji je u evropskoj svijesti egzistirao i poslije 1463. godine, kada je ona pala pod osmanlijsku vlast, iako su mu politiki nosioci bili Bonjaci koji su prihvatili islam. Tako se godine 1530. kae za jednu ispravu Petra Kruia da je bila pisana "bosnensibus literis".9 Sredinom XV stoljea, u esnaestom poglavlju svoga geografsko-historijskog djela De Europa Enea Silvio Piccolomini, kasniji papa Pio II, pie slijedee: "Poslije Albanije slijede ilirska plemena; taj soj ljudski naziva nae doba Slavenima i Bonjacima, drugi ih opet zovu Dalmatincima, Hrvatima, Istranima i Kranjcima."10 Drugi, neto kasniji iskaz, oko 1470. godine, odnosi se takoer na Bosnu: bizantijski historiar
Dr. Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta. /Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana/, Sarajevo, Svjetlost, 1974, str. 14. U daljnjem tekstu: Hadijahi. 2 Ibidem, 16. 3 Ibidem, 15-16.; Vidjeti o tome: V. Han: La culture materielle des Balkans au Moyen age a travers la documentation des Archives de Dubrovnik. - Balcanica, III/1972, 159-164. M. unji: "Mossolmani di Bossina" Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XXII/I967, 23, 55-56. 4 Hadijahi, 18, f. 24. 5 Ibidem, 27, f. 47. 6 Dr Aleksandar Solovjev: Trgovanje bosanskim robljem do god. 1661. - Glasnik Zemaljskog muzeja, N. S., 1946, l, 151. 7 Hadijahi, 31. 8 Ibidem. 9 E. Larsovski: Monumenta habsburgica l, M. S. H. S. M. 35, Zagreb, 1894, 397. 10 Citirano prema: dr Ferdo ii, Biskup Strosmajer i junoslavenska misao. Prvi deo. Beograd, SKZ, 1932, str.
1

Laonik Halkokondil naziva bosanskog kralja Tvrtka II Tvrtkovia vladarem Ilira."11 A u predgovoru Novom zavjetu, koji su junoslavenski protestanti tampali glagoljicom 1562. godine u Urachu, pie slijedee: "Jesmo li s timi naim tumaenjem svim slovenskoga jezika ljudem sluiti hoteli, najprvo vam Hrvatom i Dalmatinom potom takaje Bonjakom, Bezjakom, Srbljanim i Bulgarom."12 U djelu Jeronima Megisera Thesaurus polyglottus, izdanom u Frankfurtu na Majni 1606. i 1613. godine, spominju se dijalekti dalmatinski s dubrovakim, zadarski, rabski, srpski, hrvatski, istarski, kraki ilirski, bezjaki te slovenaki, ali izriito i bosanski.13 I pisci stare hrvatske knjievnosti u Dalmaciji stavljaju Bonjake naporedo uz druge junoslavenske narode. Na poetku XVI stoljea u Molitvi suprotiva Turkom Marko Maruli daje Bonjacima mjesto uz druge narode zaslune u borbi protiv Osmanlija: "Boj su bili njimi Hrvati, Bonjaci, / Grci ter Latini, Srbli ter Poljaci..."14 Na prelazu iz drage u treu deceniju XVII stoljea, Ivan Gunduli u Osmanu, pored isticanja pojedinih Bonjaka, spominje i skupno uee bosanskih junaka u hoimskoj bici: "Na konjijeh sve Bonjaci / sjahu svijetlo odjeveni, / zatonici hrli i jaci, / konjanici sve hrabreni."15 Ivan Tomko Mrnavi 1626. smatra da za reformu hrvatskih obrednih knjiga treba nai "u Iliriku osobu koja je vjeta itavom jeziku zemlje sa svim narjejima i djeliminim razlikama i koja posjeduje ne samo potrebne knjige nego takoer i savjetnike, najmanje etvoricu, i to jednog Dalmatinca, jednog Hrvata, jednog Bosanca i jednog Makedonca ili Srbina."16 I dok se u djelima ove stare hrvatske knjievnosti humanizma, renesanse i protureformacije razlikovanje Bonjaka koji su prihvatili islam od onih drugih koji su ostali u svojoj vjeri vri po imenu ili po kontekstu radnje u kojoj su se pojavljivali, imamo sluajeva da se precizna identifikacija Bosanskih Muslimana poela vriti u notarskim dokumentima dalmatinskih gradova od vremena kada su oni poeli nalaziti svoj interes u trgovini sa kranima, ak i onoj prekomorskoj. Dok je poslije 1463. sa nestankom bosanske drave sve to je od proizvoda pristizalo iz Bosne u Dalmaciju nazivano "cose turchesche", a ljudi iz turske Bosne takoer imenovani "Turcima", stotinjak godina kasnije jedan dokumenat iz Zadra, sainjen 25. maja 1568, svjedoi da se poelo prihvatati razlikovanje islamiziranih Bonjaka od Turaka. estorica trgovaca, Hadi Memi, Jusuf, Alija, Kara-Oru, Hasan i Ferhat, upisani su tada, moda i na svoj izriit zahtjev kod notara kao "Mossolmani di Bossina".17 To je bilo isticanje svoje posebnosti u smislu dvostrukog odnosa u Bosni i Turskoj Carevini: prema istovjetnim Turcima etnike; prema inovjernim Bosancima vjerske. Ali u pogledu jezika naziv u knjigama i dokumentima i u Bosni i izvan nje ostaje isti: "bosanski". Bartol Kai, porijeklom akavac, godine 1640, u predgovoru Rituala, koji je tampan u Rimu, govorei o jezikom i pravopisnom jedinstvu, takoer kae: "Jere svaki lovik svoga grada govor i besidenje hvali, Hervat, Dalmatin, Bonjak, Dubrovanin, Serbljin", i odluuje da u svome Ritualu "bosanski upie rii" bez obzira da li e ga ostali razumjeti.18 A Jakov Mikalja u djelu Blago jezika slovinskoga /Thesaurus lingue Illyricae/, tiskanom 1649-1651, u Loretu i Ankoni, istie kako "i u ilirskom jeziku ima mnogo i razliitih naina govora, ali svako veli da je bosanski jezik najljepi, radi ega bi svi ilirski pisci morali nastojati da njim piu".19 Evlija elebija, putujui kroz Bosnu u XVII stoljeu, naziva ga "jezik bonjakog i hrvatskog naroda" i kae: "Narod se u ovim krajevima u pukom govoru zove Bonjaci /"Bonjak"/. Samo drae im je kad se kae Bosanci /"Bosnevi"/." A ustvari to su samo dva razliita naziva za isti pojam: arapski Bosnevi, i turski Bonjak. "Kao to je ist njihov jezik, nastavlja on, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi, koji sve ispravno prosuuju. Jezik im je blizak latinskom"20 istie on slino Hevaiji, to nije ni udno jer je poznavao njegov rjenik. O tjelesnim i moralno-psihikim osobenostima naroda Bonjaka govori jo jedan istoni pisac XVII stoljea, uuri Hasan-efendija, rodom iz Aleppa, u svome perzijsko-turskom rjeniku Ferhengi uuri (Lisanul Ademi-i Nevalul-fudala): Bonjaci su poznati sa svojom blagosti i dostojanstvom; znanje, ispravno razumijevanje, zdravo razmiljanje, vjernost i povjerljivost njihova su svojstva. Njihovi robovi i robinje poznaju se po lijepom izgledu i uslunosti. Polet im je velik i visok, a imaju udio i u asti, slavi i dravnikim poloajima. Narav veine njih naginje dobrotvornim djelima i prima lijepa djela i dobre poslove."21 Na poetku XVIII stoljea stoji djelo Pavla Rittera Vitezovia Bossna captiva (1712), "o zauzetoj i zasunjenoj Bosni", koju on smatra "srcem Ilirika"22, izraavajui oslobodilaku tenju junoslavenskog
116-117. 11 Ibidem. 12 Matija Murko: O prethodnicima ilirizma. - Nova Evropa, 11/1920, 3, 26. 13 V. Putanec: Leksikografija, Enciklopedija Jugoslavije, V, 1962, 504. 14 Marko Maruli: Judita, Suzana, pjesme. Zagreb, Zora-MH, 1970, 130. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 4. 15 Ivan Gunduli: Osman. Zagreb, Zora-MH, 1964, 45. Pet stoljea hrvatske knjievnosti. 16 Fermendin: Listovi. - Starine, XXIV, 1981, 8. 17 Marko unji: "Mossolmani di Bossina". - Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XX/1967, 23, 57-59. 18 Vatroslav Jagi: Iz prolosti hrvatskog jezika. Izabrani krai spisi. Zagreb, 1948, 49. 19 Ibidem. 20 Evlija elebi: Putopis. Odlomci o jugoslavenskim zemljama. Sarajevo, V. Maslea, 1979, 121. 21 Mehmed Handi: uuri o Bonjacima. - El-Hidaje, V/1, 19-20. 22 Ljubomir Stojanovi: ivot i rad Vuka Stefanovia Karadia. Beograd, 1924, 21.
2

zapada i kranske Evrope itavo jedno stoljee, i vie, prije Ilirskog pokreta. A dvije godine nakon toga Jakov Pejaevi u knjizi Veteris et novae geographiae compendiosa congeries (Zagreb, 1714) daje geografski i povijesni opis Bosne i njenih glavnih gradova, kao kraljevstva koje je dobilo ime po rijeci Bosni.23 U oblast ovih ranih izvora XVIII stoljea, koji u okviru ilirskog obuhvata podrazumijevaju i Bosnu, spada i Lexicon Latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuplex Andrije Jambreia, izdan 1742. u Zagrebu, u kome pod rijeju Illvricum, Illyrium, Illyria pie da je to "veliko slavensko carstvo, kraljevstvo, koje vu sebi ve kraljevstvih, kakti Horvatsko, Dalmatinsko, Bosansko, Bogarsko, Srblinsko, sadanje slovensko e-c zaderava". Ime Illyrus i Illyrius se u njemu objanjava kao "ilirijanec", iliti Slovence, Horvat, Dalmatin, Bonjak e-c". A za slavenski ili ilirski jezik se kae da se od davnine govori u junoslavenskim zemljama, koje pojedinano navodi, a meu njima i u Bosni, te da je ak od Turaka poaen kao dvorski jezik.24 A ve je Andrija Kai Mioi u svome Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga 1756. govorio o narodnim pjesmama "koje openito pivaju Dalmatini, Bonjaci, Liani i ostali od slovinskoga jezika narodi",25 dok u naslovu Korabljice (Mleci, 1760) on i izriito kae da ju je "prinio iz knjiga latinskih, talijanskih i kronika Pavla Vitezovia" "u jezik bosanski".26 Uporedo sa drugim slavenskim i junoslavenskim jezicima spominje bosanski jezik i Matija Antun Relkovi, dok Alberto Fortis jezik naziva ilirskim i morlakim a na jednom mjestu i bosanskim. Ovaj naziv upotrebljavaju i slavonski pisci Ivan Grlii i Matija Katani, koji 1831. za svoj prevod Svetog pisma kae da je "u jezik Slaveno-Illyricski izgovora Bosanskog prinesheno".27 Godine 1777. izdao je Baron von Hocenhausen u Osijeku knjigu Illirien, u kojoj se "pod Ilirima smatraju stanovnici /.../ Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i Bugarske" koji "svi govore jedan temeljni jezik".28 A dvadeset godina kasnije Joef Sipu u svojoj knjiici Temelj itne trgovine, izdanoj 1796. u Zagrebu, govorei o jeziku u funkciji trgovakog sporazumijevanja, istie da tim "naim jezikom" govore i Horvati i Slavunci, i Srbiji i Muselmani i Dalmatini, ali da ga treba urediti tako da se odredi jedan "dijalektu" koga vsaki u pisanju knig drati bi se moral", jer mnoge stvari svaki od njih drukije naziva, a takoer "mnogim stvarim imena nejmamo". On uoava da iste predmete, zapravo odivo i ruho, iz pojedinih junoslavenskih oblasti, drukije naziva "u starom (h)adetu ivui joter horvatski i slavunski paur", koji to odivo i ruho kupuje, a drukije "Slavunac ili Srbljin, kome ono ruho ena njegova odkiva". "Onaj primi ime od mire, (h)alata ili odiva onakovo kakovo mu njegov trgovac dokazuje. Ovaj u nekojima kako ga prilika svog jezika volj negdanji vlastitelj i sadanji, a u strani pako komija Muselmanin, volj njegova mati i ena nauila jeste, zato dovoljan uzrok vidi se, ako jednako odilje drugaije zove i uspita."29 Neto ranije, takoer krajem XVIII stoljea, u svome znamenitom Pismu Haralampiju iz aprila 1782, slijedei ideje zapadnog prosvjetiteljstva i izraavajui vlastita etniko-jezina iskustva, Dositej Obradovi je pisao o jeziku kojim "itelji crnogorski, dalmatski, hercegovski, bosanski, servijski, horvatski (kromje mua), slavonijski, sremski, baki i banatski (osim Vlaa)" govore, "ne iskljuavajui ni same Turke Bonjake i Ercegovce, budui da zakon i vera moe se promeniti, a rod i jezik nikada." "Bonjak i Ercegovac Turin on se Turin po zakonu zove, a po rodu i po jeziku, kako su god bili njegovi ukundedovi, tako e biti i njegovi posljednji unuci: Bonjaci i Ercegovci, dogod Bog svet dri", nastavljao je on, uoavajui u nazivu "Turin" za slavenske muslimane vjersku sadrinu. I objanjavao dalje, razlikujui tursko podanitvo i dravljanstvo od narodnosti: "Oni se zovu Turci dok Turci tom zemljom vladaju, a kako se pravi Turci vrate u svoj vilajet otkuda su proizili, Bonjaci e ostati Bonjaci, i bie to su njiovi stari bili."30 U evropskoj leksikografiji "ilirskoga" jezika nastavlja se obuhvat pojedinih junoslavenskih zemalja. Tako Josip Volti (Voltiggi) u predgovoru svoga djela Ricsoslovnik iliricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika, izdanog u Beu 1803, istie: "Nema nijednog naroda, nijednog jezika koji se toliko prostire, i obuhvata toliko samih dijalekata kao stoje ilirski, jer Albanija, Dalmacija, Dubrovnik, dio subalpinske Istre, Hrvatska, Bosna, Slavonija, Srbija, Raa, Bugarska, sve do Carigrada, veliki dio Ugarske, Moravska, eka, leska, Poljska i Rusija i donji krajevi proteui se na kraj sjevera, i uzevi sve u jedno, i po porijeklu i proirenju, imaju isti
Muhsin Rizvi: Izmeu Vuka i Gaja. Sarajevo, Osloboenje, 1989, 236, 242-243. U daljnjem navoenju: Rizvi. Navedeno prema: dr Ferdo ii, O. c., 119. 25 Dr uro urmin: Povijest knjievnosti hrvatske i srpske. Zagreb, 1898, 109-110. 26 Hadijahi, 28. 27 Ibidem, 27-28. 28 Dr Franjo Fancev: Dokumenti za nae podrijetlo hrvatskog preporoda. - Grada za povijest knjievnosti Hrvatske, XII, 1933, Uvod, str. XXXI. 29 Joef ipu: Temelj itne trgovine. Vu Zagrebu, 1796, str. 42, 39. 30 Dositej Obradovi: Dela. Narodno delo, Beograd, 1932, str. 5. Pismo Haralampiju. - Slino ovom Dositejevu shvatanju Matija Maurani je, kasnije, 1839-1840. pisao: "Nai ljudi svakogajz Turske zemlje zovu Turina, kao to i Turci nemakoga podanika svakoga zovu vabom." /Pogled u Bosnu..., drugo fototinsko izdanje, Zagreb, 1938, 5/. A na drugom mjestu, to se tie "bonjakog jezika tako imenovanih i shvaenih "Turaka", on kae: "Pravoga turskoga jezika se manje uje u Bosni nego u Srbiji; jerbo ga u Srbiji arilije smatraju kao nekakav izobraen jezik, i zato svaki varosanin govori turski. A u Sarajevu ima dosta agah, koji ne znaju nego bonjaki. I premda paa sarajevski dobro znade turski, arapski i arnautski, zato mu ipak niie drago, da tko pred njim turski razgovara. Ako mu tko po turski to kae, on uv k bonjaki odgovara, l kae "daje na slavni bonjaki jezik od svih najl psi na sv tu" /54/. Uz to Maurani u ovom djelu jasno razlikuje Bonjake turske v re" od "Osmanlija" /53/.
24 23

jezik i obiaje, a u najstarije se doba /to podruje/ nazivalo Illvricum."31 Jedno desetljee nakon toga, 1814, kanonik Marko Mahanovi u knjizi Observationes circa Croaticam Ortographiam, navodei Kopitara sa tradicionalnim pokrajinskim razlikovanjem dijalekata, medu kojima je i bosanski, pie slijedee: "IUvricam denuo in particulares dialectos: Bulgaricam, Servicam, Bosnensem, Slavonicam, Dalmaticam, Raguzanam subdividit."32 U predilirskoj dokumentaciji prvih decenija XIX stoljea spomeni Bosne u sastavu junoslavenskih zemalja postaju sve ei. Tako Toma Mikloui u svome djelu Izbor dugovanj svakoverstneh za hasen i razveselenje slueeh, izdanom 1821. u Zagrebu, u poglavlju Ilirov, Slovencev, ishod imena, ladavci i mee, navodi i jezik "bonaki" naporedo sa ostalim junoslavenskim govorima, i ponavlja da "iliriki ili slavinski" "vu istom Carigradu ov isti jezik je dvorni",33 upotrebljavajui ove nazive kao iru okvirnu oznaku junoslavenskog jezika. Nakon ovoga se, u dokumentaciji predilirskog razdoblja hrvatske knjievnosti, spomeni Bosne i Bonjaka prenose iz proznih tiva u stihove.34 Da bi, na kraju ovog razdoblja, ovi spomeni dobili izrazitije politike pretenzije: Janko Drakovi u svojoj anonimnoj brouri Disertatia Hiti razgovor. Darovan gospodi poklisarom zakonskim i buduchjem zakonotvorzem kraljevinah naih, za buduchu dietu Ungarsku odaslanem, dran po jednom starom domorodcu (Karlovac, 1832), ve na samom poetku istie "naki jezik", upravo tokavski govor, koji je "najhodniji" u "Slavo-Hrvatih", "jer ga Slavonac, krajiki Hrvat, Primorac, Prikupnik, Dalmatinac, Bosanac, Crnogorac, i oni Hrvati, koji se WasserKroaten zovu i po Maarske zemlje rasuti jesu, jednako govore".35 On je pritom izraavao nadu "da Dalmacija jedan put, kako je prije bila, bude s nami sklopljena" i "ako li svrimenom Bosna, gdi toliko rozgve nae ivoe, s pomoju naum u nadre nae se povrati", onda bi takvo "kraljevstvo Iliriko" " brojalo pol etiri milion dua".36 Openito gledano, u slavistikoj nauci prve polovine XIX stoljea sve do Mikloia trajao je etnografski sistem Josefa Dobrovskog, koji je prema jezinoj srodnosti dijelio June Slavene na Vinde (u koje spadaju Slaveni Koruke, Kranjske, Primorja, tajerske, Prekomurja) i provincijalne Hrvate (odnosno kajkavce), zatim na Srbe, na Bonjake, Slavonce, Dalmatince, Crnogorce i Hrvatsku krajinu, koje naziva jednim imenom Iliri, a to su sve tokavci, i na Bugare.37 Jernej Kopitar je tako u svojoj Gramatici iz 1808. (Grammatik der slavischen Sprache in Krain, Kdrnten und Steiermark) u Ilire obuhvatao Dalmatince, Slovence, Hrvate, Bosance i Srbe.38 Pozivajui se na Dositeja Obradovia on je 1810. u "Annuale der Literatur und Kunst in den osterreichischen Staaten" (mart, 435-440) kao oblast "slaveno-srpskog" narjeja oznaio Crnu Goru, Dalmaciju, Hercegovinu, Bosnu, Srbiju, vojniku Hrvatsku, Istriju, Slavoniju, Srem, Baku upaniju i Banat.39 A Pavle Josip afarik je u svome djelu Geschichte der Slawische Sprache u. Literatur nach allen Mundarten (Ofen, 1826) takoer posebno spominjao katolike Bosance u naslovu odsjeka Geschichte der Sprache und Literatur der katholischen Slawoserben (Dalmatier, Bosnier, Slavonier). U doba preporodnih pokreta na slavenskom Jugu u prvoj polovini XIX stoljea Bosna, Bosanci, i oni islamske vjere, i osobito njihov jezik spominju se u razliitom kontekstu i imenovanju: hrvatski preporoditelji ih ukljuuju u obuhvat ilirskog, zapravo jedinstvenog junoslavenskog naroda i jezika sve dok pojam "ilirizam" nije ustuknuo pred pojmom "kroatizam", dok Vuk Karadi smatra da su oni, kao i drugi narodi tokavskog narjeja, "Srbi svi i svuda", a jezik im naziva srpskim. II Naporedo s tim izvanbosanskim imenovanjem, u srednjovjekovnoj dravi Bosni se etniki logino i jeziki prirodno upotrebljava naziv naroda izveden iz njena imena te pridjev koji oznaava pripadnost njoj. Tako se negdje izmeu 1214. i 1217. godine potpisuje Desoje kao "gramatik bana Ninoslava, velijega bosn'akoga",40 a 1234. se pod tim nazivom kune opini dubrovakoj "rab Boiji Matej, imenom ban bosnski Ninoslav"41. Na steku iz Zgoe iz XIII stoljea pie: "Sije lei Stjepom, ban bosanski..."42 Stjepan Kotromani, "po milosti Boijej gospodin vsim zemljani' bosan'skim", dariva "kneza Vlkoslava" za "jegovu vjernu slubu" poklanjajui mu "dvije upe", a "tomu daru bie svjedoci dobri Bonjane",43 koje dijak Priboje poimenino navodi. U hii velikoga gosta Radoslava u Radoslali, ban Stjepan godine 1323. ponavlja ovu darovnicu i daje garancije "pred djedom velikim Radoslavom, i pred gostem velikim Radoslavom, i unborom, i Vlkom, i pred vsom Crkvom, i pred Bosnom."44 Ivani Ivanovi godine 1323. pie svoju ispravu "u to vrijeme kada bjee

31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44

Navedeno prema djelu Viktora Novaka Vuk i Hrvati, Beograd, 1967, str. 15. Dr Franjo Fancev: O. c., 69. Ibidem, 151. Rizvi, 246-249. Dr Franjo Fancev: O. c., 297. Ibidem, 301. Dr Ferdo ii: O. c., 124. Miodrag Popovi: Vuk Stef. Karadi 17X7-1864. Beograd, 1972, 64. Ljubomir Stojanovi: ivot i rad Vuku Stefannvia Kamilia. Beograd, 1924, 21. Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi. Sarajevo, Svjetlost, 54. Ibidem 56. Ibidem, 66. Ibidem, 71-72. Ibidem, 74.

Stjepana bana sin u svoj Bosni gospodin najbolje",45 a taj naslov, negdje poslije 1323, i sam Stjepan Kotromani, u prvom licu, istie uz svoju titulu: "Az sveti Grgur, a zovom ban tipan, po milosti Boijoj gospodin vsin zemljani' bosanskim i solskim i uzorskim i Donjim krajem i Humskoj zemlji gospodin".46 Drava Bosna, "vsa Bosna", u dokumentima izdanim u njoj naziva se "Kraljevstvo bosansko" /Hrvoje Vuki Hrvatini 1404/;47 1405. Tvrtko Tvrtkovi "Kraljstvo bosansko" i "rusag bosanski";48 1427. Radosav Pavlovi "Kraljevstvo bosansko".49 Isti naziv za bosansku dravu, "kraljevstvo bosansko", ispisao je u potresnom kontekstu dijak Radoje izmeu 1415. i 1423. na steku Ozrisala Kopijevia,50 a 1427. u povelji Radoslava Pavlovia "kraljevstvo bosansko" i "rusag bosanski" upotrebljavaju se naporedno.51 Heretika crkvena organizacija u srednjovjekovnoj Bosni naziva se u ovim dokumentima dosljedno "crkva bosanska"; tako, na primjer, u povelji Stjepana Ostoje 1404. godine, ili u darovnici Stjepana Tomaa 1446, u kojoj se istie da se ono to je poklonjeno "naim virnom i drazim slugama /.../, da im se toj ne ima porei i potvoriti ni na manje donesti, ni za jednu nevini ni zgrihu kraljevstvu naemu, to ne bi ogledano gospodinom didom i Crkvom bosanskom i dobrimi Bonjani".52 Narod Bosne u ovim dokumentima naziva se "dobri Bonjani" u pluralnom obliku, dok se pojedini pripadnik jednostavno naziva "Bonjanin". Tako 1353. godine "gospodin knez Vladislav, i gospoja knjeginja Jelena, i niju sin gospodin ban Tvrtko, i njegov brat knez Vlk dali su vjeru svoju gospodsku i prisegli su dumanadesete dobrijeh Bonjana knezu Vlatku Vlkosaliu i njegovu djetetovi, da nije u njih svezanik ni taljenik ni poruenik, ni njegovo dijete".53 A na kraju povelje jo jednom se podvlai: "A tojzi vjeri i prisei svjedoci dobri Bonjani."54 U jednoj povelji Jelene Kotromani 1354. godine takoer pie: "V ono vrijeme, kada prie gospoja bana mati s Ugra i s svojim sinom, s knezom s Vikom, i kada bi stanak na Milah vse zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje prisegla je gospoja, bana mati, i njen sin, gospodin ban Tvrtko /i/ dumanadesete dobrih Bonjane knezu Vlatku Vlkoslaviu...",55 ali u nazivu dvanaest "Dobrih Bonjana" u ovoj i drugim poveljama vjerovatno se podrazumijeva dvanaest velikodostojnika Crkve bosanske, sa asocijacijom na dvanaest apostola, to daje jo veu garanciju izvrsnosti obaveza izraenih u sadrini ovih tekstova. U dokumentu Stjepana Kotromania iz 1332, u kome "utvrdi se zakon koji je prvo bio medu Bosnom i Dubrovnikom", iznosi se itav niz stavaka u kojima se navode dvije strane "Bonjanin" i "Dubrovanin" i propisuju odnosi meu njima u svrhu reguliranja sporova: "Ako ima Dubrovanin koju pravdu na Bonjaninu da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca roka da mu ne bude odgovoriti.// Ako Bonjanin zapi da nije duan da mu naree prisei samoestu, koje ljubo postavi banj rod. /.../ A kto Dubrovanin ubije ali posjee u Bosni ili Bonjanin Dubrovanina taj pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih.// Ako bude svagda Bonjanina z Dubrovaninom u Dubrovnici da sudi knez dubrovaki i sudje, a globa opini.//.../ I ako Bonjanin bude duan, a pobjegne iz Bosne z dugom da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana."56 U povelji Tvrtka Tvrtkovia iz 1405. takoer pie: "Tko godi je Bonjanin ali Kraljevstva bosanskoga prije rata bil dizan komu godi Dubrovaninu, volja poklad imal od Dubrovanina, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moe Dubrovanin tozi istinom pokazati da se ima Dubrovaninu vratiti i platiti."57 Isto je i u povelji Radoslava Pavlovia iz 1432, koji njenu sadrinu daje na vienje svakome pred koga ona doe, "pred gospodina kralja Tvrtka bosanskoga, ili inoga Bonjanina...58 A ve 1470. "Alibeg, sin kneza Ivana Vlahovia /.../ daju znati svakomu i od svake vrste lovjeku, kako od istone strane tako od zapadne, tako muslimaninu kako kaurinu" da se je sultan smilovao na Hercega Vlatka i da zapovijeda da mu se "vrate poklad i imanje roditelja mu gospodina hercega Stjepana, to je bio postavio u komun dubrovaki".59 Iako su postojale neke dileme u vezi sa njegovom etimologijom, sam naziv "Bonjak" izveden je u duhu i u skladu sa graenjem rijei bosanskog jezika: Bosn-jak Bonjak, tj. nastavkom -ak, -jak dodanim na osnovu bosn od imena zemlje i njene sredinje rijeke, slino nazivu "Bonjanin", koji je od iste osnove izveden nastavkom -anin, -janin. U Srpskom rjeniku Vuka Karadia uz ove nazive, koje nalazimo u spomenicima kao jedine etnonime u srednjovjekovnoj dravi Bosni, data su slijedea objanjenja: "Bonjak, Bonjaka, m. der Bosnier, Bosnus homo. cf. /Bonjanin/, Bosanac, Bosanlija." "Bonjanin, m. der Bosnier, Bosnius /vide

45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59

Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem, Ibidem,

78. 79. 193. 197, 196. 220. 213. 220. 230. 93. 94. 96. 85-86. 197. 227. 286.

Bonjak/: Janko gleda Relju Bonjanina."60 U Reniku srpskohrvatskog knjievnog jezika Matice srpske i Matice hrvatske pie: "Bonjak-aka. m. a. Bosanac, b. zast. musliman iz Bosne." "Bonjanin. /mn. Bonjani/ zast. Bosanac."61 Stevanoviu svojoj Gramatici srpskohrvatskog jezika navodi izvedenice sa nastavkom -ak, ali nema primjera za etnonim, dok uz nastavak -anin kae da se upotrebljava "i za oznaavanje pripadnika neke narodnosti, graanina neke zemlje ili mjesta", i navodi meu primjerima i "Bonjanin".62 Petar Skok u Etimologijskom rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika takoer ne navodi za sveslavenski sufiks indoevropskog i baltoslavenskog porijekla -/a/k da moe imati i znaenje etnika u mukom rodu,63 kao to ga ima sufiks -/a/c64 Ali on priznaje da su opeslavenskom sufiksu -anin, -janin, koji ima i znaenje etnika, sinonimi -c, -ak, -jak, i navodi kao jedini primjer Ljubuak od Ljubuki.65 Analogno tome, moe se uz Bonjanin kao sinoniman etniki naziv dodati i Bonjak. U samom Bosanskom Paaluku, koji je u nekim razdobljima osmanske vladavine, pored dananje Bosne i Hercegovine i Sandaka obuhvatao i druge okolne teritorije, muslimani slavenskog porijekla i jezika i starinikog pisma nastavljali su tradiciju dravnosti srednjovjekovne Bosne pa su sebe u domovinskoetnikom, politikom i jezinom smislu nazivali Bonjacima, diferencirajui se tako prema Turcima i vlastima u Carigaradu. A produavajui bosanski jezik i bosansku srednjovjekovnu pismenost, mnogi od njih su sve do kraja XIX i poetka XX stoljea pisali bosanicom. Bosanica se konstituirala u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi od poetka bosansko-humske epigrafike XIXII stoljea, preko srednjovjekovnih ustavnih biblijskih i apokrifnih kodeksa namijenjenih potrebama bosanskih "krstjana", preko bosanske diplomatike, administrativno-pravnih spisa, koji su u doba Tvrtka I/od 1377/pisani kancelarijskim brzopisom, sve do XV stoljea.66 Osobenosti brzopisne kurzivne bosanice, kojom e nastaviti da piu islamizirani Bonjaci, kao posebnim pismom sa vlastitom ortografijom, tekim za itanje irilovcima, jesu slijedee: tu je najprije fonologijsko naelo, tj. u njoj nema znakova koji su izgubili glasovnu vrijednost, tako da irilika /iica/, /jery/ i /jat/ mogu oznaavati samo glas i jer je u ikavskih Bonjana glas jat preao u i a razlike izmeu jery i i je nestalo. Uz to je iskljuen iz upotrebe i grafem i digrami i . Jat // se u bosanici upotrebljava i za oznaku glasa j kada se jat nalazi pored kojeg vokala /, c /, ali se pie i . Slovo upotrebljava se i namjesto srpskoirilskoga /ja/, napr. /Ostoja/, /gospoja/. Bosanica je u svom kurzivnom obliku, prema talijanskom gl i gn stavljala znak erv te tako oznaavala lj i nj. Taj znak erv, koji je za bosanicu najkarakteristiniji, oznaava i glasove i . Istovremeno bosanica razvija nove oblike: v //, #, , /v/, /z/, (c /k/. Brojana vrijednost bosanice takoer je poneto drukija od srpske irilice, jer se za 1000 upotrebljava znak , a za 90 nije srpsko ve grko koppa. Najzad, bosanica je nagnuta na desnu stranu, a crte slova produene su prema gore i dolje, po uzoru na zapadnjaku ligaturu. Bosanica se naslanja na glagoljicu a udaljava od irilice. Treba istaknuti jo da je jezik bosanicom pisanih spomenika ist narodni bosanski jezik ikavskoga izgovora dok je u onih pisanih srpskom irilicom nenarodni, crkveni67. O tome koliko se bosanica morfoloki znatno razlikuje od drugih tipova irilice pisao je Vuk Karadi: "Rukopis Bosanske bukvice tako je razlian od naega dananjega da ga niko ne bi mogao proitati dok ne bi najprije uio i namuio se..."68 I arheolog i putopisac Artur Evans, koji se naao u Bosni kao posmatra prilika za vrijeme ustanka na Krajini, iznosi kako je od "mudira otomanskog cara u Kulen Vakufu" dobio pismo "napisano starim irilskim slovima" i napominje: "Pismo je bilo napisano slovima naroite vrste i za bosanske muslimane i znatno se razlikuje od obine irilice, koju upotrebljavaju pravoslavni Slaveni i tako su sasvim neitljiva za njih. Jedino trgovci u trgovakim gradovima, radi trgovinskih veza sa Bosnom, mogu itati ovo pismo. Priznali su mi ak i slavenski profesori da ga ne mogu proitati."69 Inae za bosanicu u Bosanskih Muslimana, kako utvruje Hadijahi, znali su stranci jo odranije: Basano /XVI stoljee/ iznosi kako se "turski" sveenici slue slavinskim pismom, koje Slaveni nazivaju "Buchviza" /bukvica/ i "Ciuriliza, Chiriliza" /irilica/70, dok su protestantski pisci zakljuivali o slavenskom porijeklu "turaka" upravo po tome to su upotrebljavali /bosansku/ irilicu71. Sam naziv "bosansko pismo" sree se, prema Hadijahiu, prvi put 1530. godine72. Ovaj irilski brzopis nazvao je Francuz Guillaume Postel /1510-1581/ "srpskim ili bosanskim pismom"73. Fra
60 61

Vuk Stef. Karadi: Srpski rjenik. etvrto dravno izdanje. Beograd, 1935. str. 39. Matica srpska - Matica hrvatska: Renik srpskohrvatskog knjievnog jezika, \. Novi 62 M. Stevanovi: Gramatika srpskohrvatskog jeziku za vie razrede gimnazije. Beograd, 1951. Str. 262, 266. 63 Petar Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, }. Zagreb, JAZU, 1971. Str. 18. 64 Ibidem, 4. 65 Ibidem, 44. 66 E. Ha /Eduard Hercigonja/: Bosanica. Enciklopedija Jugoslavije, 2. JLZ, Zagreb, 1982, str. 88-89. 67 M. T. /Seid Mustafa Tralji/: Bosanica. Hrvatska enciklopedija 3 Zagreb 1942. 68 Muhamed Hadijahi: Grnita o posljednjim ostacima bosanice kod nas - Anali GHB, XI-XII/1985, 108. 69 Artur D. Evans: Ilirska pisma. Sarajevo, 1967, 81. 70 Rad JA, knj. LXII, Zagreb, 1882, 132. 71 Hadijahi: Graa..., 107. 72 Mon. Habs. I, 397. 73 Vjekoslav tefani: Jakov Ledesma i njegov "Nauk karstjanski" /1538/. - Vrela i prinosi, sv. II, 1940, XXVIII, br. 34. Branko Culi: Ferdinand Vel i njegova Bibliografija Bosne i Hercegovine". - Bibliotekarstvo, XXH/1976, 1-2, 104-105.
6

Marijan Linji u izvjetaju od 1672. donosi "bosanski alfabet"74. Lovro Brauljevi zalagao se 1730. za prilagodavanje pisama naem jeziku, "slaui latinska slova za nako izgovaranje onako kako su naa vlastita slova, tj. bosanska iliti srpska za to sloena"75. Kurzivnu bosanicu Truhelka naziva narodnim pismom, koje je "kao i narodna pjesma, narodna pria prelazilo predajom od oca na sina", pri emu se spoljanji oblik mijenjao. "Tim pismom sluili su se u Bosni i katolici i pravoslavni i muhamedanci" kae on 1889. Do prije etrdeset godina bila je bosanica rekao bih slubeno pismo u franjevakim manastirima./.../ U muhamedovaca je to pismo jo nedavno bilo obiajno u svim begovskim kuama, a jo i danas imade dosta familija, koje ostadoe vjerne bosanici. To pismo bilo im je ostavtina iz vremena, kada su njihovi pradjedovi bili jo plemii "rusaga" bosanskoga, prije nego li se poturie, a kao takvo cijenili su ga. Tim pismom napominje Truhelka ne samo da su mukarci pisali, ve i ene pojava, koja ide megju najrjegje u muhamedovskom svijetu./.../ to se tie pravoslavnog iteljstva, mnogi piu bosanicom jo i danas, ali uticaj irilice lake ih je dohvatio, pa se i pismo manje vie oslanja na irilicu."76 U okviru "rukopisne bosanice" on razlikuje dvije vrste: manastirsku, koja se razvila "megju ljudima, koji su kulturnom svijetu daleko blie bili nego begovski itluci i kule", i koja je "pravilna, katkad lijepa"; dok "u begovske bosanice svega toga nema". "Slova su tu puki grafiki znakovi za pojedine zvukove, a upotrebljavaju se bez ikakva pravila i zakona. Narod ne pita ni za ortografiju, ni za gramatiku, on ne odjeljuje rijei, reenicu od reenice, ve mee slovo do slova, kako dotini zvuk uje ili misli uti."77 Paleograf Tomislav Raukar je 1968. doao do zakljuka da ovu zapadnu irilicu "moemo oznaiti kao posebnu muslimansku varijantu bosanice."78 Bosanskomuslimanski krajinici, age i begovi, zapovjednici u turskoj slubi pisali su svoja pisma bosanicom i slali ih s onu stranu granice Bosanskog Paaluka, kao neku vrstu epistolarne knjievnosti: hrvatskim zapovjednicima u austrijskoj slubi, mletakim providurima, dubrovakim vlastima, glavarima u Crnu Goru79. Jedan od njih je godine 1673. ak insistirao na mletakoj strani da mu uvijek piu bosanicom /i svakako bosanskim jezikom/ kao to je i on njima pisao: "Od mene Omer pae teftedara bosanskoga prisvitlomu i plemenitomu gospodinu deneralu od Dalmacije i Albanije lipi pozdrav kako naemu ufanu prijatelju, a zatim dajem vaem gospodstvu na znanje da smo poslali naega sekretara u Split za jemina imenom hadi Mehmedaga. Molimo vae svitlo gospodstvo da biste mu u svakom poslu lubav uinili, a to vaega posla bude na ovoj strani piite nam neemo se kratiti posluati. I molimo vas vazda mi ovim pismo/m/ piite svaki posao da moremo svakda na pameti drati. I Bog vas podri u gospodstvu vee od sad nego dosad amen."80 Naziv "bosanski" spominje se uz titule pojedinih poiljalaca ili kao oznaka pripadnitva Bosni: "... au prisvitloga Sofi Mehmed pae bosanskoga" /iz g.1589/; prije toga, 1582, u nagodbi sa generalnim providurom Dalmacije Dede beg, namjesnik Kliskoga Sandaka, pie: "I tako mi obitamo mir virom boeom i estitoga cara, i naom virom muslomanskom."81 "... A od mene Usrem bega, base bosanskoga, vele visok poklon"; "Od nas vezir Ibrahim pae, serdara nad voeskom bosanskom..." Hasan vojvoda dumanski pie izmeu 1574. i 1588. providuru omikomu: "... i Cere smo te stvari opovidali estitom Ferhat pai bosanskomu." "Od nas nazora bosanskoga i makarskoga pozdrav i poklon providuru omikomu", pie 1617. Alija sin Husejnov. Istom providuru pie i 1634. Halil, efendija imotski: "... neka i mi mnimo pisati s ovizim siromasi na bosanski divan". A krajem 1617. pie soldat Jakov vojvodi Jakovu Deskoviu za Bosanske Muslimane: "... ne izgubi me umalo turci...", a 1635. knez ura Pavi i vojvoda uretina Sirotkovi piu providuru omikom kako starac Mikula Sinovi "trpi mnoge utiske od turak", a iste godine knez Marko Srdanovi pie istom providuru "za ovde turci od emina ekau dokle im/ poalu harae". Iste godine se Jura soldat ali providuru Andriji Balbi na Miloa Jelikovia: "I ne mogu podniti sramote negove, idoh samo-etvrt k pai posanskomu da se poturimo."82 Bosanske Muslimane su imenovali Bonjacima i Turci i osmanlijska administracija: u slubenim dokumentima Porte bonjako ime, kao regionalna i narodna oznaka, upotrebljava se u oblicima Bosnaklar, Bosnak taifesi, Bosnalu takimi, Bosnalu kavm, sve u znaenju Bonjaci, odnosno bosanski narod83. Vei broj pisaca orijentalske knjievnosti iz Bosne
Dr Karlo Jurii: Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine. Zagreb, 1972, str. 74 i 171. 75 Dr Ante Sekuli: Tri priloga hrvatskoj kulturnoj povijesti. - Rai, god. II, Split 1969, 79-90, i 83-84. 76 Dr iro Truhelka: Bosanica. Prilog bosanskoj paleografiji. - GZM, 1889, /!/, knj. IV, 81. 77 Ibidem, 82-83. 78 Tomislav Raukar: O nekim problemima razvitka irilske minuskule /"bosanice"/.' Historijski zbornik, XIX-XX, 1966-67, Zagreb, 1968, str. 496. 79 Muhsin Rizvi: Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti. U knjizi Bosansko-hercegovake knjievne studije. Sarajevo, V. Maslea, 1980, 77-145. 80 Historijski arhiv Zadar. Dragomanski spisi Filea 129, pozicija 32/14. Pismo nije datirano, ali je sigurno iz 1673. g. Ovo pismo sam dobio Ijtibaznim posredstvom rahmetli prof. Seida M. Traljia. 81 ime Ljubi: Rukoviet jugoslavenskih listina. - Starine JAZU, Zaereb 1878 kni X /B. fursko-mletake listine/, str. 14; 14; 16; 21 82 Dr Aleksandar Solovjev: Bociieva zbirka omikih isprava XVl-XVII stoljea. Spomenik SKA, XC1II, drugi razred, 72, Beograd, 1940, str. 10; 23; 28; 22'; 38; 39; 40. 83 Mustafa Imamovi: Naziv Muslimani. - Knjievna revija, 1990, 31. april, 3. - Pod ovim nazivom se, u doba osmanlijske vlasti na Balkanu, podrazumijevaju zapravo svi slavenski stanovnici islamske vjere dananje Bosne i Hercegovine, Like i Krbave, Slavonije, Novopazarskog sandaka, nekih pograninih krajeva Srbije, konkretno Uzica
74

nosi pridjevak al-Bosnawi, Bosnewi, Bosnali ili Bosna84. M. abanovi biljei ak etrdeset i etiri knjievnika sa tim prezimenskim dodatkom /al-Bosnawi/, od kojih je u svome djelu trideset i dva bio-bibliografski obradio, dok ih je dvanaest ostalo neobraenih85. A da su u pojmu "Bonjak" bili obuhvaeni samo muslimani svjedoi saopenje Evlije elebije, iz druge polovine XVII stoljea, koji kae za Srebrenicu da su joj stanovnici Bonjaci, a raja im Srbi i Bugari86, kao to e kasnije pisati i Malija Maurani: "U Bosni se krstjani ne smiju zvati Bonjaci. Kad se rekne Bonjaci, muslimani samo sebe razumiju, a krstjani su samo raja Bonjaka."87 Istovremeno se u Bosni i okolnim junoslavenskim zemljama za Bonjake upotrebljavao i naziv "turin" kao vjerska oznaka kojom se htjelo rei da su oni "turske", tj. islamske vjere, koju su Turci donijeli u ove krajeve, ime su se razlikovali od pripadnika drugih junoslavenskih naroda istog jezika, ali drukije religije88. Orijentalski pisci iz Bosne su tako nazivom Bonjak uz svoje lino ime javno, a u sredinama izvan Bosne namjerno, naglaavali svoju pripadnost Bosni, svoje bosansko porijeklo, svoje narodno ime, a kod mnogih su se, u djelima i biografijama, sauvala i svjedoanstva o njihovim domovinskim osjeanjima i narodnom ponosu. O ejh-Juji, Arif Hikmet-begu Rizvanbegoviu, Hasanu Bonjaku, koji je pjevao na arapskom jeziku, u tom pogledu svjedoe Baagi, Handi i drugi istraivai bosanskomuslimanske orjentalske knjievnosti89, o Dervi-pai Mostarcu, koji je pjevao "u slavu Bosne i Bonjaka"90. Ali jedan od tih knjievnika, iz druge polovine XVII i poetka XVIII stoljea, ustaje ak u odbranu Bosanaca u stihovima na turskom jeziku: "Ti, najgluplji ovjee svih vremena, koji Bosanca grdi, svojim bezvrijednim blejanjem pokazuje samo svoje neznanje./ Pretpostavljajui da je Bosanac neznalica, ne smatraj sebe uenim, jer ako ima kakvo teko pitanje, doi da ti ga rastumaim."91 Ali u pogledu jezika u knjigama i dokumentima i u Bosni i izvan nje ostaje isti "bosanski". U Bosni godine 1631. Muhamed Hevaija Uskufija u predgovoru svoga stihovanog tursko-bosanskog rjenika Makbu-l-i-arif /Potur ahidija/ govori za sebe da je Bonjak /Bosnewi/ a svoj jezik stalno naziva bosanskim /bosanca/, koji smatra posebnim i izuzetnim medu drugim jezicima, i slinim latinskom: "Kako su Bonjaci krupna stasa, /Znaj da su im i rijei krupne, / Pa ih onda dovesti na metrum,/ To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti..."92 "Meu jezicima je siao /s nebesa/ latinski,/ Latinski je pak jezik isto to i bosanski."93 Bosna, Bonjak i bosanski spominje se u predgovoru deset puta, a u samom tekstu rjenika jo dva puta, dok se u jednom drugom rukopisu nalazi jedna Hevaijina pjesma u kojoj se takoer spominje taj naziv: "Bosanski da vam govorim, bratani,/ da sluaju prijatelji i dobrotelji i znani."94 Oito pod utjecajem Potur-Sahidije i Evlija elebija se u odjeljku svoga putopisa pod naslovom "Jezik bonjakog i hrvatskog naroda" izraava o jeziku Bosanaca95 slino Hevaijinim stavovima u predgovoru rjenika i naziva ga "bosanski jezik".96 Naporedo sa ovom svijeu Bosanskih Muslimana traje i tradicija Bosne i bosanskog jezika i u bosanskih franjevaca, vezana i uz ime njihove franjevake provincije "Bosna Argentina", koja slubeno postoji, kao to se vidi u Lastria Epitome vetustatum provinciae bosniensis, od 29. juna 1514, kada je, kako navodi
koje je tada pripadalo Bosni, ukljuujui zapadni dio Kosova do Mitrovice, te Plava i Gusinja, pa Podgorice u dananjoj Crnoj Gori /S. Bali: Kultura Bonjaka. Wien, 1973, str. 57-58, fusnota 15, na osnovu lanka M. Hadi jahia Gle Anfiingea'ernationalenEntwicklunginBosnienund Jer Hercegovina u Siidostforschungen, 1962,21, 168193. 84 Smail Bali: Kultura Bonjaka. Muslimanska komponenta. Wien, 1973, 57-58. 85 Hazim abanovi, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima /Bibliografija/, Svjetlost, 1973.: Dervi Jakub-paa Bonjak; Muhamed Bonjak Ajne Ruri; Servi Bonjak /empresi/; Ali Dede Bonjak; Vahdeti, Ahmed Bonjak; ani, Salih Bonjak - Potur; Visali, Jusuf Bonjak; Allamek, Muhamed Musi Bonjak; Ibrahim Kazzaz Bonjak; Asafi Bonjak Hizir au; Mehmed Bonjak Mufetti; Bonjak Alija sin Hadi Mustafe; Hasan Bonjak; Sinasi Mehmed elebi Bonjak; Husejn Bonjak - Koda Muerrih; Sijahi Mustafa Bonjak; Bonjak Muhmed Halifa sin Husejnov; Katibi Mustafa Bonjak; Hasan Bonjak Imamovi; Aruzi Mehmed Bonjak; Miri Mehmed beg Bonjak; Talib Ahmed Bonjak; Mezaki Dervi Sulejman Bonjak; Samii Abdulkerim Bonjak; Asim Vusuf elebi /efendi/ Bonjak; Fahim Salih Bonjak; Reid Mehmed Bonjak; Atfi Ahmed Bonjak; Nutki Ali Dede Bonjak; Muhlisi hadi Mustafa Bonjak; Ahmed sin Hasanov Bonjak; Abdulvehhar Bonjak; Pisci koji nisu obraeni: Bosnavi; Bonjak Osman sin Ibrahimov; Hasan ibn Mustafa Bonjak; Hasan Husni Bonjak; Husam Bonjak; Intizami Bonjak; Jahja Bosnevi; Mehmed Tahir beg Bonjak; Muhammed Bonjak; Muslihuddin BonjakTravnianin; ehsuvar paa Bonjak; ejh Mahmud Bonjak 86 Evlija elebi; O. c., 100. 87 Malija Maurani: Pogled u Bosnu ili kratak put u onu krajinu uinjen 1839-40. j po jednom domorodcu. U knjizi: Ivan Maurani, Malija Maurani, Smert Smail-age engia. Stihovi, Proza - Pogled u Bosnu. Zagreb, Zora-MH, 1965. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 32. str. 230. U ovom izdanju je pravopis dotjeran. 88 Mustafa Imamovi: O. c., 2. 89 Muhamed Hadijahi: Neke karakteristine crte .stare bosansko-muslimanske knjievnosti. U knjizi Bosanskohercegovaka knjievna hrestomatija, I. Starija knjievnost. Sarajevo, Zavod za izdavanje udbenika, 1974, 231. 90 Kasim Dobraa: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, I. Sarajevo Husrev-begova biblioteka, 1963, 215. 91 air Sikiri: Divan Mehmed Reida. - Prilozi za orijentalnu filologiju, VI-VII, 1956-57, /Sarajevo, 1958/, 75. 92 Dervi M. Korkut: Makbul-i 'aryf /Potur ahidija/ Uskufi Bosnevije. - Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, LIV/1942, 387. 93 Ibidem, 388. 94 Alija Nametak: Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rjenici. - Grada za povijest knjievnosti hrvatske, knj. 29, 1968, 234-235. 95 Evlija elebi: O. c., 120. 96 Ibidem, 121, 92.
8

Fermendin, odlueno: "Oi provincije Bosne, koja treba da se osnuje, zadravaju peat i naslov Bosne time to imaju sva svoja mjesta izuzev jednoga u Hrvatskoj. Oi Bosne /pod vlau Turaka/ mogu izabrati vikara provincije, i nek se od tada zove odijeljena provincija i neka ima poseban peat Provincije Bosne, slino i naziv. A taj neka bude Provincija Bosna Argentina, takav titul pod tim uvjetom ako se desi sluaj da se vrate njeni vlastodrci da je to u stvari jedna provincija, a Provincija Argentina Bosne je sadrana pod provincijom Bosne."97 Atribut "argentina", srebrena, dobila je Provincija po Srebrenici, u kojoj su od rimskog doba bili rudnici srebra.98 Od poetka XVII stoljea, sa djelima Matije Divkovia, poinje u Bosni protureformacij ska franjevaka knjievnost na narodnom jeziku, u kojoj dolazi do izraaja bosanski naziv jezika i pisma irilice. Divkovi svoja djela prevodi "iz dijakoga" /latinskoga/ "u pravi i istiniti jezik bosanski", ili, na drugom mjestu, "slovinski, kako se u Bosni govori", kae on."99 I drugi franjevaki pisci u Bosni, ali esto i izvan nje, nazivaju svoj jezik bosanskim, od Stjepana Matijevia /l6307, Stjepana Margitia /bosanski aliti iliriki, 1701/ do Ambroza Matica /l 827/ i Luke Dropuljia, koji na svom putu u Carigrad zapaa kako ljudi od Sarajeva do Kratova "bosanski govore prifmo", pa do Ivana Franje Jukia, Martina Nedia i Ante Kneevia.100 Tim jezikom su govorili i bosanicom kao svojim pismom od starine "knjige" /pisma/ pisali i Bonjaci islamske vjere, a da ni jedni ni drugi nisu znali za knjievnu djelatnost druge strane, koja je bila ispunjena drukijim kulturno-religioznim duhom. Tako se i moglo desiti da Muhamed Hevajija Uskufija napie kako prije njegova rjenika nita na "bosanskom" jeziku nije napisano, ne znajui za svoga malo starijeg suvremenika Divkovia.101 Sam naziv jezika, meutim, to vrijeme ide dalje, u bosanskoj franjevakoj knjievnosti alternira sa nazivima "slovinski" i "ilirski", dok Bonjaci islamske vjere ne znaju za drugi naziv osim "bosanski". Tako Mula Mustafa Baeskija, kroniar XVIII stoljea, smatra da je bosanski jezik, kako ga on naziva, bogatiji rijeima od turskog i arapskog jezika, a kao dokaz navodi etrdeset i pet izraza za glagol ii u bosanskom jeziku, dok arapski za taj glagol ima tri izraza a turski samo jednu rije.102 U junakim pjesmama Bosanskih Muslimana ime "Bonjak" se upotrebljava kao ime ovog naroda, ali ee u mnoini nego u jednini. Pregled zbirke Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini103 ili prvobitno: Narodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini!, koju je Kosta Hrmann sabrao 1888-1889. godine a mi je uzimamo kao primjer i uzorak, pokazuje, prema Indeksu i s uvidom u tekstove, ovu frekvenciju: singularni oblik "Bonjak" upotrijebljen je, u prvoj knjizi, samo dva puta, i to u pjesmama iz Sarajeva i Gacka.104 Pluralni oblik "Bonjaci" spominje se, meutim, takoer samo u prvoj knjizi ovog izdanja, na trideset mjesta, u pjesmama iz Sarajeva, sa Zagorja, iz Gacka, Zenice, Nevesinja i Foe.105 Nasuprot tome, naziv "Turci", ali u smislu "dravne pripadnosti" kako to enana Buturovi podvlai, upotrebljava se jo ee: u prvoj knjizi Hrmannova izdanja dvadeset i jedan put, u drugoj jedanput, te u treoj, u kojoj su tekstovi iz rukopisne zaostavtine, est puta, te u singularnom obliku tri puta.106 I dok je u prvoj pjesmi ove zbirke naziv "Bonjaci" izveden iz Bosne kao domovine /"Lalo moja, uprili vezire/ sve mi hvali od Bosne Bonjake,/ al Bonjaci jedni hijaneti,/ izdaju mi zemlju kaurima"/107, u drugim pjesmama je ovaj naziv narodnosno osamostaljen: "...Meni ferman iz Stambola doe/ da ja kupim Bonjake junake";108 "Prod' se, Huso, vraga i belaja,/ da nikoga od Bonjaka nema/ do Alije erzeleza sama...";109 "Ko je Bonjak, Cuprili ga vie!"/ Kad Bonjaci doli upriliu/ svaki njega u skut poljubio",110 itd. Spominje se takoer i lokalni naziv "Krajinik" i "Krajinici", ak vie nego "Bonjaci"111 ali se naziv "Hercegovac" i "Hercegovci" upotrebljava u Hrmanna samo pet puta."112 Naziv Bonjaci ili bosanski narod, koji se odnosi samo na Bosanske Muslimane, upotrebljavali su u tridesetim
Eusebije Fermendin: Monumentum spectantia historicum slavorim meridionalium Zagreb, 1892, 307. Fra Bono Beni: Ljetopis Sutjekog samostana. Sarajevo, V. Maslea, 1979, 99. Muhsin Rizvi: Estetski arhaizam Matije Divkovia. U knjizi Tokovi i stvaraoci iz knjievne Bosne, Tuzla, Univerzal, 1986, 37. 100 Hadijahi, 24 101 Muhsin Rizvi: Estetski arhaizam..., 30. 102 Hadijahi 25-26 103 Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, /1/, Sabrao Kosta Hormann 1888-1889. Sarajevo, Svjetlost, 1976, Indeks finih imena i etnikih naziva nalazi se u Studiji o Hormannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama, Sarajevo, Svjetlost, 303-343. 104 Ibidem, I, 14; V, 89. 105 Ibidem, I, 18, 20; II, 50, 51, 53, 58, 59, 60, 61, 63, 64, 65, 66, 67, IV 76 V 84 87, 88, 89, 90; VIII, 119, XV, 195; XVII, 202, 204, 208, 210; XX, 251; XXXII, 466, 477, 479. 106 enana Buturovi: Studija..., Indeks, 339. U samom tekstu Studije ona, meutim, istie kako Vatroslav Jagi u svojoj kritici Hormannove zbirke "opaa da se pojam Turin esto upotrebljava, naglaava njegovu emfatinu upotrebu, ali nije uoio da se tim pojmom uglavnom obiljeava Vjerska pripadnost Muslimana Bosne" /64/. 107 Narodne pjesme Muslimana... /!/, I, 18. 108 Ibidem, II, 51 109 Ibidem, IV, 76. 110 Ibidem, V, 89. 111 Studija, Indeks, 323. 112 Ibidem, 316.
98 99 97

godinama XIX stoljea i prvaci pokreta Husein-kapetana Gradaevia u pismima koja su slali austrijskim vlastima. Tako Gradaevi u martu 1832. godine pie austrijskom caru Franji da sultan ne treba "da im namee novu vjeru i novi red /Regeln/, nove uredbe, koje nisu u skladu sa starim obiajima /redom/ i starom Muhamedovom vj erom, zbog ega se bosanski narod pobunio..."; zatim da sultan treba da im "imenuje za vezira Bosne jednog iz njihovih redova, koji je Bosanac, da bi ostali i dalje sultanovi podanici i da biv primali njegove zapovijedi..."113 U doba vladavine Topal erif Osman-pae u "Bosanskom vjestniku" 1866. izneseni su politiko-nacionalni stavovi urednitva vezani za bosansko ime naroda kao pokuaj da se izgradi interkonfesionalna bosanska nacionalna ideologija. "Tok povjesnice pisalo je u uvodnom lanku priislio je osmanskoj dravi razliite zemlje i narode; ovi su manje-vie svi zadrali svoje narodne osobitosti, pa i sami predjeli u kojima ive, ponajvie su kao geografiko-istorini pojmovi stupili u sadanjost. I Bosna je svoju istorinu individualnost pri svim promjenama vremena zadrala, i njena prastara narodnost ovdje je preivila bure prolosti. Bosanski narod izraava narodnost u podpunom smislu, koja nije samo genetina, nego i istorino spojena sa ovom zemljom, i nju ograniavajui, ostala je nepovredena razlinou vjeroispovijedi."114 U istoj godini ovaj list objavljuje u etiri broja Pjesme bosanskijeh muslimana115, za koje se pretpostavlja da ih je objavio Salih Hadihuseinovi Muvekit.116 "Bosanski vjestnik" u jednoj preporuci redakcije precizno diferencira bosanski jezik od njemakog i hrvatskog jezika,117 a slubeni vilajetski list "Bosna" preporuuje sa svoje strane za itanje "Bosanski vjestnik", koji, kako se kae, izlazi "na bosanskom jeziku".118 U kompleksu narodnog bosanskog jezika za Bosanske Muslimane u ovom prijelaznom periodu bio je, meutim, od bitnog znaaja i nain njegova pisanja, odnosno tampanja. Tekst na bosanskom jeziku irilicom bio je namijenjen hrianima bez razlike i onim Bosanskim Muslimanima koji su ga, u tradiciji bosanice, znali itati, dok je istovjetan tekst na turskom jeziku bio namijenjen onim Bosanskim Muslimanima koji su znali turski, ne toliko zbog jezika samog, jer im je bosanski bio maternji govor, ve u prvom redu zbog arapskog pisma koje im je duhovno bilo blie kao pismo vjerskih knjiga i alhamijado-literature, mada je samo poznavanje turskog jezika bilo ogranieno na bosanskomuslimansku inteligenciju. Ali naziv Bonjak kao obiljeje porijekla, povijesne sutine i etnike svijesti te bosanske domovinske pripadnosti koja nosi i nastavlja tradiciju srednjovjekovne drave Bosne, prirodno su i bez promjene i historijskog kolebanja nosili samo muslimani u toku cijelog razdoblja osmanske vladavine, ne podrazumijevajui pod njim krstjane i hristjane, a mnogi su ga isticali i uz svoje lino ime kao znak razlikovanja medu Turcima i drugim narodima. Godine 1870. Mehmed Sakir Kurtehaji, u jednom uvodniku svoga "Sarajevskog cvjetnika", evocira vrijeme prije dvjesta-trista godina, kada je starjeina mogao "samo jednim jedinim glasnikom sakupiti sve Bonjake pod jednu zastavu",119 mada za jezik u jednom pismu knjievniku Read-begu u Carigrad kae: "samo slovenski znam jer se ovdje najvie govori tijem jezikom".120 Izuzevi ovaj spomen, nazivanje jezika bosanskim imenom kod Bonjaka islamske vjere nastavlja se sve do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini, ali i nakon nje, do vremena iseljavanja iz Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore u Tursku, kuda su oni ponijeli ne samo svoje bonjako nacionalno ime nego i naziv bosanskog jezika. Naziv jezika bosanskim imenom zasnivao se kako na tradiciji bosanske dravnosti tako i na osjeanju teritorijalnog integriteta, osobito u XVII stoljeu, i posebnog, politikog poloaja i pod turskom vlau, kada je Bosna, naseljena preteno muslimanskim stanovnitvom s gusto naseljenim hrianskim oblastima u srednjoj i zapadnoj Bosni i Hercegovini, bila vie nego pokrajina, a pojam Bonjak oznaavao ne stanovnika jedne pokrajine nego pripadnika jednog naroda, koji je imao svoj jezik bosanski, na ovom podruju tokavski dijalekat i ikavski govor.121 Arif Hikmet Rizvanbegovi je, po zapisu Baagievu, turskim knjievnicima u Carigradu dokazivao "da je njegov bosanski jezik slikovit i sposoban za svaku vrst pjesme", i sa uzbuenjem je klicao: "Moj narod je najvei pjesnik!"122 I u dotada izdanim alhamijado djelima, tj. tampanim arebicom na narodnom jeziku, bosanski naziv jezika bio je uobiajen: Omer Humo iz Mostara izdao je tako Lugati Bosnevi /Bosanski rjenik/; a na kraju svoga tampanog Sehletul-vusula /1875/ on pie: "Ah, da je Bog do meni bio ovaki bosanski pisani itab", a u pjesmi Pohvala knjiga koje su napisane bosanskim jezikom kae: "Bez uhbe /sumnje/ je babin jezik najlanji, / Svatko njime vama vikom besidi. / Slatka brao, Bonjaci, / Hak /istinu/ vam Omer govori." Pored Hume tiskaju alhamijado knjige i drugi: Mehmed Agi iz Bosanskog Broda objavljuje 1868. u Carigradu knjigu Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab, zatim Ibrahim Edhem Berbi poetnicu pod naslovom Elifbai bosnevi sa starom i novomjazijom.
113 114

Avdo Sueska: Ajani. Sarajevo, ANUBiH, 1965, /Djela XXII/, 215. Anonim: /Uvodni lanak/. - Bosanski vjestnik, 1/1866, l, 1-2, od 7. aprila, 115 Pjesme bosanskijeh Muslimana. - Bosanski vjestnik, 1/1866, br. 20, 21, 23, 24. 116 Osman Sokolovi i Muhamed Hadijahi: Prvi pokuaji tampanja radova bosanskih Muslimana. Bibliotekarstvo, 1963, 4, 30. 117 Anonim: Na znanje. Bosanski vjestnik, 1/1866, 1, 1-2, od 7. aprila. 118 Bosna, 1/1866, 3, 2, od 30. maja ili. juna 1866. 119 Mehmed akir Kurtehaji/: /Uvodnik/. - Sarajevski cvjetnik, 2/1870, 21, l, od 23. maja. 120 Dr Safvet-beg Baagi Redepai: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Sarajevo, 1912, 157. 121 Alija Nametak: O. c., 247. 122 Dr Safvet-beg Baagi Redepai: O. c., 162
10

Bosanska elifnica /Carigrad, 1886/ te svoj Bosansko-turski uitelj /Carigrad, 1893/, Ibrahim Seljubac Novu bosansku elifnicu, pa Ibrahim Puka, Arif Sarajlija i drugi,123 ostajui tako dosljedni bosanskom imenovanju svoga jezika. Iz dvojnosti pisama, bosanice i arebice, vidi se da se bosanski jezik za Bosanske Muslimane nije postavljao u to doba kao problem govora, jer su oni s njime bili roeni, njime govorili i na njemu pisali, bosanicom ali jo vie arebicom, ve se postavljao problem pisma, tiskanja i itanja, s kojim e oni ui u razdoblje svoga preporoda. I tradicionalna bosanica je, kao "begovsko" i "ensko" pismo, bila ograniena vie na aristokratsku klasu a irim bosanskomuslimanskim slojevima bila je nepoznata, a suvremena Karadieva irilica tampe od ezdesetih godina za njih je bila jo i nesimpatina kao pismo uz koje su se vezale neislamske, hriansko-kranske predstave. U tom pogledu je rukopisna a osobito tamparska arebica kao muslimansko pismo za bosanski jezik Bosanskih Muslimana predstavljala znaajnu prelaznu etapu pismenosti i kulture124.

123 124

Hadijahi, 26 Muhsin Rizvi: Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u doba austrougarske vladavine. I. Sarajevo ANUBiH, 1973, 47.

11

Muhamed Nezirovi ROMANIZMI U BOSANSKOM JEZIKU Leksike posuenice u jednom jeziku, openito gledano mogu se podijeliti na stare i nove. U ovom radu govorit e se samo o onim romanskim posuenicama koje su ule u bosanski jeziku starijim povijesnim razdobljima. Radi se dakle o jednom pokuaju dijahronijske analize jednog segmenta leksikog blaga bosanskog jezika, jezika koji ne predstavlja jedinstveni jeziki blok nego je i sam razuen i heterogen poto je i sam u podrujima na kojim se govorio i na kojim se i danas govori trpio utjecaje kako supstrata tako i raznih superstrata koji su u njemu ostavili i fonetske nanose i pojedine leksike natruhe. Ovaj dijahronijski pristup prouavanju bosanskog jezika namee se tim vie to su ta ispitivanja bila rijetka i zanemarivana ne samo na naem prostoru nego i vie, na irim prostorima zajednikog nam idiosistema. Stoga je potrebno da se ubudue kod nas prie i dijahronijskim ispitivanjima i to da se takva istraivanja vre multidisciplinarno, to je vano za nas jer dananje bonjako stanovnitvo pripada raznim govornim zonama, a u prolosti je pristizalo iz raznih krajeva u manjim i veim skupinama u Bosnu i Hercegovinu nosei pritom govorne navike i leksiko blago kraja kojeg je naputalo. Neto od toga ostalo je i danas u jeziku. Na potrebu ovakvih multidisciplinarnih istraivanja u ovoj oblasti ukazao je jo 1974. godine Slavko Vukomanovi na jednom savjetovanju u Sarajevu kada je rekao: "Jasno je da dijalektolozi ne mogu praviti pouzdane zakljuke o "genetskim" odnosima izmeu pojedinih govora kada najelementaraija znanja o poreklu stanovnitva na tim podrujima ne postoje. Zato mislim da bi 125 etnoloke studije morale da prethode, ili bar da idu paralelno, sa ispitivanjem narodnih govora." Slino je na istom savjetovanju govorio i Ivan Brabec podvlaei da "Do sigurnih zakljuaka mogu doi dijalektolozi, 126 etnolozi i historiari zajedno", podvlaei da "Bez njihove suradnje nema sigurnih zakljuaka". Ovo vai i za romaniste koji treba zajedno sa slavistima da istrae da li postoji i koliki je romanski supstrat u naem jeziku te koliki je taj jeziki superstrat u pojedinim naim govorima jer je jo 1930. godine podvukao istaknuti balkanist Kristian Sanfeldu svojoj knjizi o balkanskoj lingvistici da: "Dans toutes les langues balkaniques d'origine non-romane il y a des traces profondes d'une influence latino-romane qui s'est effectue par 127 des voies differentes et qui, pour ce qui concerne le grec, a agi pendant plus de 2000 ans." Ti tragovi dolaskom i boravkom Turaka u naim krajevima niti su izbrisani niti zatrti, ak ta vie, slobodni smo rei, oni su se seljenjem stanovnitva rairili na jo vei prostor. Moda bi se tako, primjera radi, mogao objasniti i vei ili manji stupanj palatalizacije turskih velara k i g ispred vokala e i i pa ak i ispred svih vokala naeg glasovnog sustava. Na taj se nain moda moe doi do odgovora zato je vee prisustvo palatalizacije u Hercegovini a ova se pojava irenjem hercegovakih govora prenosila i dalje gdje susreemo rijei ilim, eer, sire, erdan, erdek, erzovati dok se u Bosanskoj krajini na istim mjestima nalaze kilim, eker, sirke, gerdan, gerdek, gerzovati. Da li se u ovom sluaju radi o vlakom supstratu s obzirom na to da se znade da je podruje Hercegovine u srednjem vijeku i u doba turskog osvajanja bilo naseljeno jakim skupinama Vlaha, a poznata je injenica da svi rumunjski (vlaki) govori kako balkanski tako i dakorumunjski palataliziraju velare k i g ne samo pred e i i nego i ire ispred: rum. cimitir "groblje", cina "veera", cinci "pet", ginta "rasa" ili je rije o jednoj opebalkanskoj pojavi ostaje da se vidi. Bilo kako bilo ovoj pojavi u Bosanskoj krajini, u bosanskim govorima, nasuprot stoje oblici koji ne palataliziraju velare k i g (eker, gerdan itd.), a poznato je da je tu prisustvo Vlaha manje i da e tu hercegovaki govori tek kasnijim migracijama iriti. Ostavimo sada ove fonetske promjene nastale moda pod djelovanjem supstrata po strani, kojih zasigurno ima jo, i navedimo da se leksike posuenice u bosanskom jeziku, kako one iz supstrata tako i one iz superstrata mogu posmatrati i prouavati na tri plana: - Kroz muslimansku epsku pjesmu - Kroz krajinika pisma nastala od konca petnaestog stoljea i pisana do u prvu polovicu XIX stoljea. - Kroz govorni jezik Bonjaka sve do naeg doba. Malo obavijeten ovjek ili sluajan italac kome je do ruke dola nekom prigodom neka knjiga epske narodne poezije Bonjaka moe biti iskreno iznenaen kada sazna ili vidi da se u toj bonjakoj muslimanskoj poeziji koja se tijekom stoljea stvarala kao odgovor na epska pjevanja na kranskoj strani i bila protutea kranskoj slavenskoj epici nalazi i znatan broj romanizama, zapravo, venecijanizama koji bi po svemu bili upravo svojstveni toj kranskoj epici. Taj romanski jeziki sloj u bonjakoj epskoj poeziji toliko je snaan da u njoj predstavlja drugi strani leksiki stratum od kojega je samo brojniji onaj turski ili ire uzeto orijentalni (tursko-arapsko-perzijski).
125

Slavko Vukomanovi, Potreba dijahronijskih ispitivanju i saradnja sa dijalektolozima. in Prouavanje bosanskohercegovakih govora, Sarajevo 1974, str. 46. 2 Ivan Brabec, Dijalekti i migracije, Ibid. str. 100. 126 Ivan Brabec, Dijalekti i migracije, Ibid. str.100. 127 Kristian Sandfeld, Linguistique balkanique, Problemes et resultats. Paris 1930., str. 45.
12

Nasuprot obinom itaocu mnogi sakupljai i izdavai bonjake muslimanske epske poezije biljeili su u glosarima koji su pratili njihove tekstove, ove romanizme obino venecijanizme, i davali njihove etimone ne pruajui pritom o njima neka ira objanjenja niti pokuavajui objasniti njihov tako veliki broj u svojim tekstovima. Tek je Matija Murko, ovjek koji je toliko uinio za ukupnu junoslavensku epiku uope, da je ponukao Jeana Rychnera pa ak i jednog Ramon Mendez Pidala da se bave narodnom epikom koja se javila na naim 128 prostorima. On je u svom djelu Tragom srpsko-hrvatske narodne epike nabrojao do tada sve poznate rijei romanskog porijekla koje su se sretale u bonjakim muslimanskim epskim pjesmama. Tako Matija Murko navodi sljedee romanizme svojstvene ovoj epici: tola "niski stol, sofra", alamanka "sablja iz Njemake", breanka "puka iz talijanskog grada Brescie", butiga "radnja", cekin, duka "dud", larma, lubarda, medilja, pancir, pancijer, penga, pengati, pogaa, princip, principovina "mletako zemljite u Dalmaciji", providur, saja "fini 129 sukno", panjur, panjrski, timati, ura, frculat, vrculat "maramica i tako dalje. Nae prouavanje glosara nekih manje poznatih rijei u pojedinim izdanjima bonjakih muslimanskih epskih pjesama ili samo itanje tih pjesama ukazuje da je taj broj romanizama daleko vei od onoga to ga je zabiljeio Matija Murko. Tako mi navodimo: avizati "shvatiti, obavijestiti", banda "strana", alabanda "mete", bala, ban/o, barilica "duguljasto burence", barda derivat od lumbarda, batulja derivat od bataljun, bekol, bisage, boca, bunca "demper", bua "vrst ogrtaa", bua "rupa, otvor", budulica "kranka iz Primorja, krmarica", cokola, cokolica, ala "dalekozor", avao, despet, duka "dud" i "knez", fatlja i faljica "ures na kalpaku", friko adv. "hitro", galija, gvardijan, kamara "soba", katela "staja", katelan, klak "klec" i denominal klaiti, kasa, koleda"veselo drutvo", komun "zajednica", kolijer "ogrlica", kordun "granica", i "graniar", krepanje, krbo "abar, kabao", kvartir, kumpanija "eta, druina", kupa "pehar, vr", kruna, libra "knjiga, slika", mandat "zapovijed", majolika "sud za vino", maljica "bat, mali eki", mezana "mjera za polovicu od neke koliine", maite f. pl. i maiti m. pl. "novii", mondura, muntovati "zamijeniti, razmijeniti", muket, natentati, navegati, palac "placa", placa "trg", parada, pasati i pasavat "proi, prolaziti", pena "muka, tekoa", pitola, porca derivat od porcija, presa, princip, principski, regulati kao i izraz regulana vojska "redovna vojska", rizikati, ronda "straa", roulin "vrsta slatke rakije", rouljica "krunica" ali i "Sveto pismo", sakuljica "kabanica", sigurati "opremati", skalene "stube", soldat, stimati (i protimati) "gledati, procijenjivati", timadur "procjenitelj", tima "tovanje", tala, pijati, kolj i kulj "otoi", trampa "slika", tambar "plat", tamburin "okrugli polububanj" urdin "naredba, zapovijed", utrampati "uslikati", vala "dolina", vala "svilena tkanina", zacukriti 130 "zaeeriti". Samo po sebi se razumije da mi ovdje nismo pobrojali sve one romanizme koje citira Matija Murko te naglaavamo da lista romanizama koju smo upravo dali nipoto nije ni ukupna ni zakljuna. Nova ispitivanja e broj ovih rijei, zasigurno, i poveati. Postoje sigurno, kako smo to ve naglasili, da ovolikim romanskim posuenicama po svim historijskim uvjetima, razvoju i prilikama nije bilo mjesta u ovoj epici, onda seje nuno upitati kakvi su uzroci doprinijeli da se taj romanski jeziki fond u njoj ipak pojavi? Svakako je tome doprinjela injenica da su se pod turskom vlau dugo godina nalazili predjeli koji su ve u svom ranijem leksikom fondu imali ove romanske rijei. Poslije pada Bosne 1463., a uskoro i potom i Hercegovine 1482. i ostali susjedni krajevi padaju pod njihovu vlast. Turci ve 1483. godine zauzimaju HercegNovi i stvaraju od njega jednu od svojih najznaajnijih luka na Jadranu. On e u njihovim rukama ostati sve do 1687. godine kada ga preuzima mletaki general Gerolamo Corner. Risanje pod tursku vlast pao neto kasnije, zauzet je naime 1539. i Turci su se u njemu drali sve do 1687. Taj potez Boke kotorske od Sutorine do Risna, iroko naslonjen na Hercegovinu, ostao je u turskim rukama dvije stotine godina i predstavljao je turske predjele u tom kraju naseljene brojnim muslimanima. Dubrovaka republika ostala je slobodna ali su Turci ve potkraj XV stoljea, tanije 1493. osvojili cijelo Makarsko primorje od Neretve na jugu do Vrulje na sjeveru. Neto ranije 1477. godine ovi osvajai su zauzeli Vrgorac sa cijelom njegovom krajinom i u njemu su ostali sve do 1690. godine. Knin i njegova krajina nali su se u turskim rukama ve od 1522. i oni ih dre sve do 1688. Do 1527. Turci su zauzeli predjele Skradina i Obrovca, a ve 1538. oni zauzimaju Nadin, Vranu i Velim, a od 1571. godine u njihovim rukama su i Zemunik i Polesnik. Tako su se Turci nali nadomak najznaajnijih dalmatinskih gradova Dubrovnika, Splita i Zadra. Cijela unutranjost, na sjever od Zadra, Lika i Krbava takoer je ve odmah poslije Mohake bitke bila pod njihovom vlasti i takvo e se stanje odrati sve do pod konac XVII stoljea kada e turska vlast iz tih predjela biti protjerana 1689. godine. Turci su u osvojenim krajevima osnovali dva sandaka. Ve 1537. na prijedlog Gazi Husrev-bega osnovan je Kliski sandak koji je obuhvatao iroko podruje od Konjica na istoku do pod Velebit na zapadu i koji je iao
128 Jean Rychner, La Chanson de geste. Essai sur l'art epique des jongleurs, Geneve-Lille 1955., str. 22-26. Ramon Menendez Pidal, Los cantores epicos yugoslavos y los occidentales in Boletin de la Rela Academia dc Buenas Letras de Barcelona, vol. XXXI, Barcelona 1965-6., str. 195-222. 129 Matija Murko, Tragom srpsko-hrvatske epike, knjiga I, Zagreb 1951., str. 462-463. 130 Muhamed Nezirovi, Neki romanizmi i njihovi etimoni u muslimanskoj epskoj poeziji in Etimologija, Razred za filoloke znanosti HAZU, Zagreb 1993., str. 106.

13

linijom Klis-Skradin-Benkovac na jugu. U njemu su bili gradovi, od dalmatinskih naselja, Sinj, Klis, Vrlika, Drni, Skradin i Zemunik. Sam grad Drni osnovali su Turci i tu je bila podignuta damija sultana Sulejmana Velianstvenog dok je u Klisu bila izgraena Murat-begova damija. Sjedite ovog sandaka bilo je u Klisu i Livnu. Drugi sandak bio je liki i on se protezao od Knina i rijeke Krke pa na sjever sve dokle su dopirali turski predjeli na tom potezu. Sjedite ovog sandaka bilo je u Kninu i Vrani. U svim ovim krajevima bilo je znatnog muslimanskog stanovnitva, dijelom onog to je doseljeno iz Bosne, dijelom domaeg ivlja to je primilo islam. Ne treba zaboraviti daje Dalmacija dala i niz istaknutih turskih velikodostojnika medu kojim se istiu Jusuf-paa Makovi, kapudan turske mornarice u XVII stoljeu iz Pakotana, Murat-beg Tardi, prvi kliki sandak-beg te Rustem-paa Hrvat rodom iz Skradina, veliki vezir sultana Sulejmana Velianstvenog. Ali nisu samo pojedinci primali islam. Na zemljitu izmeu Cetine i Zrmanje dolo je mnogo muslimanskog slavenskog svijeta iz unutranjosti i oni su se naselili u gradska naselja Knina, Skradina, Vrlike, Obrovca, Klisa i novoosnovanog Drnia. Njima su se uskoro i pridruili u vjeri mnogi starosjedioci tako da je muslimana bilo i po selima. Njihova naselja u okolici Klisa bila su Kamen, Solin, Lonari i Kozjak, a u okolici Drnia Petrovac, Stilovo i Neven. Izmeu donjeg toka Krke i Zrmanje oni su naseljavali Rakitnicu, Daslinu, Velim, Vranu, Nadin, 131 Zemunik, Polenik, Islam, Karin, Zeevo, Ostrovicu, Koulovac i Benkovac. Lika i Krbava su koncem XVI stoljea, takoer, snano naseljene muslimanskim slavenskim ivljem vrlo ratoborno raspoloenim. Slino je bilo i u Makarskom primorju. Muslimani su se naselili u Imotskom, Donjoj Glavini, Proloenu, Zadvarju i Makarskoj. Brojne muslimanske obitelji ivjele su, kako smo ve rekli, u Boki Kotorskoj, u Herceg-Novom, Bijeloj, Risnu i Sutorini. Prilike su se, meutim, promijenile koncem XVII vijeka. Mleani e 1684. godine preoteti Turcima Risan, iste godine osvojit e i Zadvarje. Sinj e zauzeti dvije godine kasnije, Herceg-Novi 1687., Knin 1688., Vrgorac 1690. Venecija e neto kasnije, 1717. godine, zauzeti i Imotski i dijelove Imotskog polja te e se Poarevakim mirom granica izmeu Mletaka i Turske konano ustaliti na dananjoj granici izmeu Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Muslimansko stanovnitvo iz Like, Krbave i Dalmacije e se shodno principu koji je vaio prije Velike francuske revolucije - cuius regio eius religio - povui u susjednu Bosnu i Hercegovinu ili e se manjim svojim dijelom pokrstiti. U doba islamske vlasti u pomenutim krajevima - Makarsko primorje je bilo pod vlau gotovo dvjesta godina, Lika stotinu ezdeset, dijelovi Boke i Dalmacije stoljee i po - dolo je do proimanja dviju civilizacija i do manje ili jae izraenih dodira izmeu starosjedilaca i do manje ili jae izraenih dodira izmeu starosjedilaca i pridolica. Brojni turcizmi uvaju se i danas u govorima Boke i Makarskog primorja, i Dalmacije uope kao to se brojni romanizmi, kako smo to vidjeli, uvaju u govorima i knjievnoj batini Bonjaka u Bosni i Hercegovini. to se tie bonjake muslimanske epske pjesme moramo rei da su oni koji su obraivali i objavljivali ovu poeziju u svojim glosarima gotovo uvijek navodili tanu etimologiju za pojedine romanizme. Neki od tih romanizama to jest venecijanizama doneseni su iz Dalmacije i sauvani su u narodnoj muslimanskoj junakoj pjesmi ali su pri kasnijem svom irenju u narodu i u interpretaciji razliitih pjevaa gubili svoja prvotna i prava znaenja tako da su ih pjevai i ostali upotrebljavali ne znajui uope ta te rijei znae. Navest emo samo jedan primjer: Tako u jednoj pjesmi iz Poitelja koju je zabiljeio Kosta Hrmann i koja nosi naslov Hrnjice u Skradinu itamo ove stihove: Jamili se polja zelenoga, iindiji navegalo sunce. Kada udno udo opazie. (K. HrmannII,248,stih211 ) U ovom primjeru glagol navegati, istoga postanja i znaenja kao navigati, pravilno je upotrijebljen u znaenju "dobroditi, stii". Meutim u pjesmi Dizdarevi Meho izbavlja Zibru Peti Alibega koju je zabiljeio i objavio Esad Hadiomerspahi 1909. godine u Banjoj Luci stoji: A po fesu navegala lale A na njojzi etiri fustana. 132 Ja kako se cura nagizdala. U ovoj banjalukoj pjesmi glagol navegati nema vie uope znaenje "dobroditi, stii", nego "nakititi", "naredati" pa je oito da anonimni pjesnik duboko u unutranjosti Bosne vie nije razumijevao njegovo pravo
131 132

14

Hrvatska Enciklopedija, tom IV, str. 485. Esad Hadiomerspahi, Muslimanske narodne pjesme. Banja Luka 1909., str. 58, stih 858.

znaenje. Drugi primjer je takoer veoma zanimljiv. U rukopisnoj zaostavtini K. Hrmanna itamo ove stihove: Naini mi trideset pletenica, Sve upii krste i maite Ko to nose morski generali. (Narodne pjesme Muslimana BiH iz rukopisne zaostavtine K. Hrmanna, Sarajevo, 1966., stv. 139. st. 655 ) Stihu koji smo upravo citirali teko je razluiti kojem rodu pripada ova imenica o kojoj govorimo. Izgleda da je ona mogla biti i enskoga i mukoga roda. Rjenik JAZU, VI, 384 navodi je kao imenicu enskog roda u pluralu, ali u drugom primjeru naglaava da je ona mukog roda u mnoini. Meutim, jedan na primjer koji smo zabiljeili od Edina efica, rodom iz Mostara, nedvojbeno govori da je ova imenica bila enskog roda. Primjer koji smo zapisali glasi: Ne igraju kike i maite Nego proha i kiselo mliko. Ova razmiljanja o rodu bila su potrebna kako bismo mogli rei da su maite, maiti("mali kovani novci, parice") i one su se mogli uplitati, kako je to bio i obiaj u narodu, u kose. Izvor ove rijei, po naem sudu, treba traiti u latinskoj rijei MONETA koja je u izumrlom dalmatskom jeziku ( potvrda se nalazi u njegovom veljotskom dijalektu, na otoku Krku) dala derivat monaita( dalmatski jezik diftongira latinsko dugo E u at). Takva rije je morala postojati i u unutranjosti Illyricuma to jest u ustima bosanskih Vlaha, ali se kasnijom upotrebom, vjerovatno, u ustima Slavena pretvorila sinkopiranjem protoninog sloga u maha slino kao stoje i morticina u sintagmi caro morticina( Skok, II/463 ), rije, takoer iz balkanskog latiniteta istom takvom sinkopom dala u naem jeziku oblik mrcina "mrtvo tijelo". Rije maite o kojoj je govor zabiljeio je Suljaga Halilbai u Sarajevu i to je indikativno. Ova rije nije jedina koja dolazi iz izumrlog dalmatskog jezika te smatramo da daljnja ispitivanja treba isto tako usmjeriti na istraivanja romanizama u Bosni i Hercegovini, jer se u njoj, u ruralnim i u neto manjoj mjeri urbanim sredina susreu i venecijanizmi, ali i ostaci iz izumrlog balkanskog latiniteta to jest dalmatskog jezika (Primjera radi navodimo dalmatske rijei sauvane u pojedinim govorima: ketiti"ukipiti se", kinta"para, novac", "nemam ni kinte", kimak "stjenica", "cimina", "mrcina", placa "trg" - rije nije istovjetna sa rijeju pijaca -itd.). Drugi jeziki fundus u kojem se u bosanskom jeziku susreu brojni romanizmi jesu pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea koja se u epistolarnoj knjievnosti nazivaju "krajinikim pismima". Slavenski jezik i pismo bosanica su nastavili da budu i u doba turske vladavine jezici i pismo kojim se sluilo u slubenom i diplomatskom openju. Tako ve, 13. listopada 1493. godine Malo vijee Dubrovake republike upozorava svoga otpravnika poslova u Carigradu da: Nel parlar cum Aghmatbassa tignereti modo, se poreti, de parlar cum lui solo, da lui a voi, in lingua 133 nostra, perche piu familiarmente poreti cum lui. (U razgovoru sa Ahmet-paom gledajte, ako moete, da govorite s njim nasamo na naem jeziku jer ete moi s njim tako prisnije razgovarati.) Lingua nostra to jest "na jezik" je na slavenski govor, a Ahmet-paa nije niko drugi do Stjepan Hercegovi, sin Hercega Stjepana i mlai brat posljednje bosanske kraljice Katarine. Romanizmi e se osobito nalaziti u onim pismima muslimanskih krajinika koji su ivjeli i upravljali onim predjelima koji su graniili s mletakim posjedima i teritorijem Dubrovake republike. Ova krajinika bonjaka pisma pisali su plaeni pisari vini bosanici koji nisu morali biti muslimani, ali ne treba odbaciti ni injenicu da je meu pisarima moglo biti i dosta muslimana jer je veina muke i enske djece bilo obavezno prolaziti kroz mektebe gdje su se uila arapskom pismu, a mnogi, osobito u uglednim obiteljima, poznavali su i bosanicu koja im je ostala kao nasljee predaka. O tome svjedoe i muslimanske epske pjesme: Moj Mujaga, brate od matere, 134 pii knjigu, ja u kazivati ili: Kad je Esmi sedam godin bilo
133 134

Dr. Matteo Giulio Bartoli, Das Dalmatische, Be 1906., tom II, kolona 208. Muhsin Rizvi, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti, in Godinjak instituta za jezik i knjievnost, Sarajevo 1976. knjiga V, str. 219.

15

Poslali je dajdi u ajnie gdje ju je dajinica uila "sitnu knjigu titi". Za nas je ovdje znakovit drugi stih koji smo naveli: "pii knjigu, ja u kazivati" iz kojeg se moe izvesti zakljuak da su krajiki uglednici, age, bezi, dizdari i nazori zasigurno i kazivali svoje rijei pisarima u pero to svjedoi da su rijei koje se u ovim pismima nahode, pa tako i romanizmi, autentini izrazi govora kojim su se ovi Bonjaci sluili. Brojni su znanstvenici koji su se bavili prouavanjem i izdavanjem ove epistolarne grae, a mi emo navesti samo one u kojima su romanizmi, to jest talijanizmi ili venecijanizmi brojniji. Tako je ime Ljubi jo 1878. Objavio Rukoviet jugoslavenskih listina meu kojima se nalaze dvadeset i dva muslimanska pisma, pisana izmeu 1534. i 1689. ime Ljubi ih donosi u poglavlju Tursko-mletake listine i esnaest ovih pisama su bonjaki uglednici poslali svojim mletakim sugovornicima, vjerovatno diktirajui 135 njihovu sadrinu pisarima. Izvanredno vana kolekcija ovih pisama je Bogiieva zbirka omikih isprava XVI-XVII veka, koju je 136 1940. godine izdao dr. Aleksandar Solovljev. Nezaobilazan je takoer i rad dr. ire Truhelke Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode 137 pisanih bosanicom iz dubrovake arhive, objavljenu Sarajevu, 1914. godine. Na ovom mjestu zbog karaktera ovog rada ne mogu se nabrojati sva izdanja i kritiki radovi o ovom pitanju, ali se svakako treba spomenuti rad rahmetli profesora Muhsina Rizvia Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti koji moe da slui 138 kao poticaj buduim istrivaima na ovom polju. Na koncu recimo, da je jezik ovih pisama, kao svaki jezik koji je bio nesputavan u svom razvoju gramatikim kanonima i zabranama ist i prirodan - Bonjacima nije bio potreban Vuk - stoga se ova pisma i danas mogu itati bez nekih tekoa. To je ve davne 1879. godine zapazio Franjo Raki kada je zapisao: "Dopisi su pisani istim pukim jezikom kako ga je govorio sam pisac. Na se jezik u tih dopisi prikazuje u svih osebina svojih, kakovimi se on izticao u Bosni i hrvatskoj krajini u XVI i XVII. vieku. Odjeven je pako tuj veinom u irilicu bosansku, kojom se pisac sluio kako je umio, i pisao ju kako je rije izgovarao. S 139 toga su i pravopisni pojavi u tih dopisi dosta zanimivi." Mi emo, primjera radi, navesti neka od ovih pisama ili njihove dijelove. Tako 17. rujna 1688. godine Mahmut-paa od Hercegovine pie u Dubrovnik, dubrovakoj vlasteli: "Od nas presvietloga i estitoga gospodina Ahmet-pae od Hercegovine svietliem i plemenitiem i svake asti dostoiniem naiem priatelom vlastelom dubrovakijem koji se u Konavalah nahode. Pozdrav. A potom tamo dolu do pred grad za nieke nae oprave Jusuf agu Ahmet Spahia posilamo. Zato Vas molei 140 da im date dobre strae da im je na siguru pasati da im ne bi o na putu intravenalo." Isto tako 27. juna 1634. godine Ahmet-aga i Mahmut-aga nazori iz Poljica trae od providura omikoga da im naznai "imenom i selom" njihove podlonike koji ometaju omike ribare, da bi ih kaznili: ,,A potom primismo potovani list v:m:kom pitate da so se toili ribari vai podlonici na Poljiane da im teto ine, to naa volaj nije, hoemo im peno uinit neka tete ne ine,... I ako bi im polo nae pene koji teto uinili, neka ga imenom i selom nama upovide: mi emo ga kastigati, zato je naa volja da se lipo u 141 ljubavi ive kako pravi sosedi."... Moda, negdje 1617. godine, piu Osman-aga, Sulejman spahija i Nu-aga i sva braa Ohrapovii providuru omikom i vlastelinu anu-Mariji da se u Omiu uhapsi ubica njihovoga ovjeka: "... Budui vai pijani pomu psovat naega ovika. Bud psovae... zato ubodoe? Isti junak an Marin, a to je s njegovim urdinom. Molim v:m: i an Mariju i va skup omiki, dokle mi tamo doemo, ne 142 puajte nam naega kar vavca, da se od njega uini po sudu a mirita..."
ime Ljubi, Rukoviet jugoslavenskih listina. Starine JAZU, Zagreb 1878., knjiga X, str. 7-21. Dr. Aleksandar Solovljev, Bogiieva zbirka omikih isprava XV1-XV11 veka, SKA, Spomenik XC11I, Drugi razred, 72, Beograd 1940., str. 477-494. 137 Dr. iro Truhelka, Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode pisanih bosanicom iz Dubrovake arhive, GZM XXVI, Sarajevo, str. 477-494. 138 Vidjeti nau biljeku br. 10 139 Franjo Raki, Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika. Starine JAZU, Zagreb, 1879., knjiga XI, str. 76. 140 Dr. iro Truhelka, op. cit., str. 482, pismo br. 46. 141 Dr. Aleksandar Solovljev, op. cit., str. 29, pismo br. 46. 142 Id. Ibid. str. 25, pismo 34.
136 135

16

Isto tako Ahmet-aga Omerbai i Mahmut-aga nazori poljiki piu godine 1634, providuru omikom molei ga da iz tamnice pusti neke njihove podlonike: "Mi smo nad nimi vladavci, valaj da nas avizajo: mi bismo svako pravdo uinili...."
143

l tako redom, i tako dalje, u ovim pismima pisanim od muslimanske gospode i visokih slubenika svojim mletakim sugovornicima redaju se brojni romanizmi, odnosno venecijanizmi koji su sigurno bili u upotrebi meu Bonjacima. Evo nekih od leksema koji se nalaze u Bogiievoj zbirci, a koji potjeu iz bonjakih muslimanskih pisama: Avizati(avvisare "obavijestiti"), ajustati(aggiustare "srediti"), ardikati (ardire "zapaliti"), aain (assassino "ubica"), aainati (assassinare), defenditi (difendere"braniti"), inpaati(impacciarsi"mijeati se"), intravenati(intravenire "dogoditi se"), kastigati(castigare"kazniti"), konat (conto "raun"), kontent (contento "zadovoljan"), korda (corda "ue"), libra (libbra "mjera za koliinu"), obaligati (obligare"prisiliti"), ordin ili urdin (ordine "naredba"), paati (impacciarsi "mijeati se, ticati se"),pena(pena"kazna"), poses (possesso "posjed"), prizentati (presentare "predstaviti"), restati (restare "ostati"), sakvetati (sequestrare "uhititi"), skala=skela (scala "skela"), soldat (soldato "vojnik"), timati (stimare "potovati, cijeniti"), tradimenstvo (tradimento "izdaja"), skrit (scritto"dopis, spis"), suspet (sospetto "sumnjiv"), dodajmo ovoj listi i izuminati(esaminare "provjeriti"), intrada (entrada "zarada"), miritati (meritare "zasluiti"), pasati i pasavati (passare "proi, prolaziti") itd. Mada je znaajan broj romanizama iezao iz dananjih govora bosanskog jezika - radi se, ponovo napominjemo, o starim, a ne o novim romanskim posuenicama - ipak se oni i danas susreu u kolokvijalnom govoru, kako u ruralnim tako i u urbanim sredinama. Tako u Hercegovini, u Trebinju susreemo rijei kao to su: austati, (po talijanskom aggiustare) koji ima isto znaenje kao i u Sarajevu austirati se "lijepo se obui". U Trebinju su se takoer susretali glagoli afermati ("potvrditi", avertiti "obavijestiti" kao i kastigati "kazniti". U 144 ovom gradu se meu starijim muslimanima, kako pie Hamdija Hajdarhodi mogla uti i reenica: Kastig, jedan ta ovaj ovjek ini! U Sarajevu pak uju se rijei kao to su: bastati"biti dovoljno", paati se "mijeati se", havizati se ili uhavizati se ("postati svjestan, shvatiti") od talijanskog (avvizare). U ruralnim govorima ovih primjera, osobito u Hercegovini ima jo vie. Mi elimo, na koncu ovoga rada, jedino naglasiti, da njihov cilj nije bio da dade iscrpnu i sveobuhvatnu listu romanizama koji se pojavljuju na tri razliite ravni u bosanskom jeziku: u epskoj pjesmi Bonjaka, u njihovim krajikim pismima i u njihovim dananjim govorima. Takva lista koja bi takoer obuhvatila i romanske kalkove u naem jeziku mogla bi se nainiti tek poslije dugih istraivanja nae pisane batine i ispitivanja naih ivih govora. Takvog poduhvata jo nema. Stoga je cilj ovoga rada da ukae da bosanski jezik posjeduje jo neistraene zone u leksici te da naglasi da su romanske posuenice, bar to se tie starijih perioda, drugi sloj posuenica koji u bosanskom jeziku jedino zaostaje iza turskih.

143 144

Id. Ibid. str. 31, pismo 49. Hamdija Hajdarhodi, Utjecaj talijanskog jezika na govor Trebinja i njegove okolice na poetku XVIII vijeka, Radovi ANUBiH-a, knjiga LV, Odjeljenje drutvenih nauka, kniga IX. Sarajevo 1975., str. 271-283.

17

Muhamed NEZIROVI ZNAAJ KRAJINIKIH PISAMA ZA BONJAKU KULTURU Littera scripta manet. Litterae loquntur. Zbirka pisama koju ovdje donosimo obuhvata dugo vremensko razdoblje koje ide od godine 1454, tj. od dana kada je vojvoda Isa-beg Ishakovi izdao povelju Dubrovanima o slobodnoj trgovini bez ikakve zapreke, pa sve do godine 1847, do dana kada je Ali-paa Rizvanbegovi, vezir hercegovaki, pisao jedan list vladici crnogorskom Petru Petroviu Njegou. Razlog da smo ovdje uvrstili nekoliko pisama iz druge polovice XV stoljea nalazi se u elji da se pokae neprekidnost trajanja jedne rukopisne tradicije kao i u injenici da je cijelo podruje nekadanjeg Bosanskog kraljevstva, a kasnije i Bosanskog ejaleta, bilo najisturenije tursko krajite prema Zapadu, a samim tim svi oni koji su branili i uvali interese novog carstva u naponu snage bili su i njegovi krajinici. U zbirci se tako nalo dvije stotine pisama, bilo istaknutih bosanskih i hercegovakih linosti to su igrale veu ili manju ulogu u povijesnim dogaanjima, bilo manje poznatih osoba koje su nekim svojim pismom ili inom privukli nau panju i uinili da njihovu "knjigu" ovdje uvrstimo. Sva ova pisma pisana su najveim dijelom bosanicom, dok je drugi, znatno manji dio pisan onovremenom latinicom. Mi smo itali i jedna i druga skoro uvijek iz ve objavljenih izvora jer su nam izvornici tekstova iz niza razloga bili nedostupni. Ovom prilikom smo, uz male preinake, pisma transhterirali na dananju latinicu, kako bi ona bila to pristupanija dananjem itaocu. Ova pisma najveim dijelom daju pisati carski namjesnici, beglerbezi, sandakbezi, pae, muselimi, kapetani pojedinih kapetanija, dizdari utvrenih gradova, nazori, emini - tj. nadzornici javnih dobara, pojedini bezi, age i bajraktari, gdjekad i poneki uitelj i nevoljni suanj i tuni zatoenik koji u tuoj zemlji moli za svoju slobodu. Ova pisma dolaze najee iz krajeva koje su turske vlasti drale u Slavoniji, Dalmaciji, Boki Kotorskoj kao i iz unutranjosti Bosne i Hercegovine i ona se upuuju odgovarajuim linostima na podruja koja su bila i ostala pod mletakom i austrijskom, upravom kao i u ona to su bila turska a koja su poslije od njih nanovo osvojena. Ova pisma se naslovljuju na banove, pa ak i na kraljeve, providure, porkolabe (suce), kapetane hrvatskih gradova, na kneza i vlastelu dubrovaku, na gvardijane franjevakih samostana, na kneeve iz Poljica, na vladiku crnogorskog... Ova pisma pisana su bosanicom (koju je njen zasluni istraiva dr. iro Truhelka nazivao i bosanicom), tj. bosanskom ili zapadnom irilicom, a koja je u irim pa i znanstvenim krugovima bila poznata i pod drugim imenima, od kojih navodimo samo neka kao to_ su hrvatsko pismo pa ak i glagoljica, srpsko pismo, epanovo pismo, begovsko pismo, ensko pismo i tako dalje. Prije nego se detaljnije pozabavimo ovim pismom, eljeli bimo naglasiti da je teritorij dananje Bosne i Hercegovine u prolosti bio snano izloen raznim kulturnim i civilizacijskim utjecajima i da su se zbog toga koristila razna pisma kao elementi - prenosnici ovih kultura. Tako se u Bosni i Hercegovini - ako se ostavi po strani usamljeni, ali znaajni sluaj postojanja cjelovitog gotskog futharka (runske abecede) iz Breze - nailazi i na najstarije slavesnko pismo glagoljicu, ve spomenutu bosanicu, latinicu, arapsko pismo, kojim je pisana uz prepisivane arapske tekstove i bosanska alhamijado knjievnost pa i jevrejsko rai pismo, koje su razumijevali i pojedini bosanski muslimani.145 Ali, vratimo se na bosanicu. To je staro pismo bosanske zemlje i njen najpoznatiji spomenik je upravo Povelja Kulina-bana iz 1189. godine, koju je na veliki ban uputio dubrovakom knezu Krvau i kojom jami i osigurava dubrovakim trgovcima slobodnu trgovinu u svojoj zemlji. Kroz cijelo trajanje neovisne Bosne to je pismo Bosanskog kraljevstva, koje mada irilino, po svome duktusu po nekim svojim slovima (jerv) i ortografskim rjeenjima razliito od pisma u Srbiji. Ono i poslije propasti Bosanskog kraljevstva, kao i pada Hercegovine pod osmansku vlast nastavlja ivjeti vrsto ukorijenjeno u tradiciju i u bie bosanskog ovjeka. O tome nam najbolje govori jedno svjedoanstvo Ljudevita Bassana, rodom iz Zadra, koji je 1550. godine putovao po nekom poslu u Tursku pa je proao i kroz Bosnu. Opisujui razne zgode sa tog putovanja, on na jednom mjestu veli da se i "turski sveenici slue pismom slovinskim, onim naime to Sloveni zovu bukvicom (Buchviza) i irilicom (chiuriliza, chiriza)..."146 Isto tako, dobar primjer da su se Bonjaci i nakon prihvanja islama nastavili sluiti svojim narodnim pismom jeste i epitaf koji su dva brata Radilovia, Hasan i Ahmat iz adovine kraj Rogatice dali uklesati krajem XV stoljea na steku-nianu njihova oca: Hasan i Ahmat, dva Radilovia sina -velike alosti radi pisae ovo... I da je blagosloven tko e projti, a proklet koji privaliti!..?147 Meutim, ovo pismo nije ivjelo samo na kamenim spomenicima nego se uvalo i u bosanskim domovima kao ostavtina predaka. U nizu primjera bonjake lirske pjesme svjedoe da su se ovom pismu u bosanskomuslimanskoj sredini pouavale mlade djevojke: Kad je Fati sedam godin' bilo, Oprema je u rod u daida Da je ue knjizi i jaziji,
Dr. Samuel Pinto tvrdi da se "trgovaka korespondencija izmeu jevrejskih i muslimanskih trgovaca odvijala redovno na panjolskom jeziku za vrijeme turske vladavine u Bosni." Tako je isti autor naao u zaostavtini sarajevskog veletrgovca Haimage Gloe devetnaest pisama pisanih na panjolskom i rai pismom koja mu je slao Salomo Levi Merkadi iz Metkovia. Jedno takvo pismo na istom jeziku i pisano istim pismom, ali upueno od jevrejskih trgovaca iz Jedrena, pronaeno je kod nasljednika trgovca Muhameda Kumaina iz Sarajeva. (Dr. Samuel Pinto, Poloaj bosanskih Jevreja pod turskom vladavinom, Jevrejski almanah, Beograd 1954, str. 57, biljeka 33. 146 Dr. Petar Matkovi, Putovanje po Balkanskom poluostrvu u XVI stoljeu Bartula Georgijevia i Ljudevita Bassana, 1550, Rad JAZU, knjiga LXII, Zagreb 1882, str. 132. 147 Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1990, str. 315. Ovaj epitaf je vie puta navoen u literaturi.
18
145

Dajinica vezu i umetu, Daidine sitan biser nizat.148 Meutim, osnovno je na ovom mjestu upitati se o kojoj i kakvoj se "knjizi" i "jaziji" radi? Da li je to arapsko pismo koje su bosanski muslimani trebali znati zbog svojih vjerskih potreba ili se tu radilo o tradicionalnom bosanskom pismu, bosanici. Mora se dopustiti mogunost da su djevojice, osobito iz odlinih begovskih porodica brzopisnu bosanicu uile u domaoj sre dini - zato se ono i zove ensko pismo - moda i zbog toga to su ranije naputale tradicionalne mektebe od muke djece. Uvijek je u takvim domovima bilo lanova porodice koji su njegovali ovo staro pismo, u ta nas uvjeravaju i sljedei stihovi: Knjigu uze ahin-painica, Pa pogleda knjizi niz jaziju. Painica ilum nauila, Jer je ona roda gospodskoga.149 I zaista, izvrsni lanak dr. Muhameda Hadijahia "Graa o posljednjim ostacima bosanice kod nas", objavljen u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke 1985. godine, daje nam cijelu listu uglednih bosanskih, hercegovakih i sandakih begovskih porodica u kojima se ovo pismo uvalo, njegovalo i prenosilo s koljena na koljeno. Meutim, ono to je takoer zanimljivo, a na to skree panju dr. Muhamed Hadijahi, jeste i injenica da se bosanica javljala i u bosanskim graanskim obiteljima, kao to je bila bogata sarajevska porodica Mulamemievia, gdje su se upravo muki lanovi ove familije dopisivali ovim pismom.150 Jo jednom se vraamo na tvrdnju da su bar u uglednim porodicama bila poznata oba ova pisma i da su tu bila koritena. Zato navodimo i dva izravna dokaza. Prvi je jedan podatak koji je u ovom pitanju dala emsa-hanuma engi novinaru beogradskog lista Vreme jo davne 1934. Hanuma engi je novinaru koji je svoj lanak potpisao inicijalima M. B. rekla daje roena u Pruscu i da potjee iz porodice begova Skopljaka pa je zatim nastavila: Kada sam ja dijete i djevojka pa i mlada ena bila, drukiji je vakat bio. Onda kad se ensko dijete rodi nije ilo kao sad u kole, nego eka u roditeljskom domu do udaje. Ono, nisu tada ni ljudi ili u naroite kole, osim onih iz ilmijjet a kamo li mi ene. Ali eto u nas, u kui i u jo nekoliko begovskih kua u Bugojnu, Jajcu, Travniku, Vakufu i Lijevnu, uile su i ene itati i pisati. I to ovu nau irilicu bosanicu, "begovicu". I ova naa iz naih krajeva razlina je od one u Posavini ili u Podrinju. Pa i muki su pisali sa njom, ali samo bezi, ko i mi begovice. I eto kad sam u mladosti nauila od moje majke da piem i itam bosanicom, onda sam uila vesti razne urneke po svili i kadifi, a bome i po bezu. Uila sam sufaru i Kur'an asni.151 S druge strane, Vojislav Bogievi u svojoj knjizi Pismenost u Bosni i Hercegovini, objavljenoj 1975. godine u ediciji Kulturno nasljee u Sarajevu, govorei o iriliskoj pismenosti kod muslimana u Bosni i Hercegovini donosi jedan zanimljiv snimak, na kojem se vidi jedan, kako kae autor, "irilski tekst na nekoj arapskoj knjizi (pisano u Bosni, vrijeme nepoznato)". Radi se ustvari o dvije razliite stranice (59 i 25 ?) presjeene najveim dijelom tako da su nam date samo dvije lijeve margine na kojim se uz "arapski" tekst nalaze dva pripisa na bosanici i na bosanskom jeziku. Prije nego to nastavimo govoriti o ovim pripisima eljeli bismo neto dodati Bogievievom objanjenju. Naime, ne radi se ovdje ni o kakvoj "arapskoj knjizi" nego o jednom tiskanom tekstu na turskom jeziku o kome e biti kasnije neto vie rijei. Na marginama dakle te turske tampane knjige nailazimo na vrlo zanimljive pripise koje V. Bogievi nije ni pokuao proitati mada su bili uoblieni na bosanskom i napisani bosanicom. Dodue, jo je i Vuk davno rekao daje "rukopis bosanske bukvice "tako razlian od naega dananjega, da ga niko ne bi mogao proitati dok se ne bi najprije uio i namuio se."152 Ti pripisi na str. 59 glase ovako: "Ko od straha mrije za duu mu prhe." Pa zatim: "Ne ali umrijet, ako eli ivljet." Pa opet: "Ne alite umrijeti ako elite dugo ivljeti." Na strani za koju pretpostavljamo da nosi broj 25 doslovno itamo: "Pria se kako su rekli mudri ljudi, deset stvari oznauje ovjeka koji je lijepe udi i naravi - i to prvo je sa dobrim ljudima opiti i njima se lijepo vladati, drugo za svaku stvar umjereno postupati, tree..."153 Ovdje se, naalost, prekida ovaj tekst koji nosi karakteristike hercegovakih govora. Vrlo je lahko mogue da ovi pripisi pripadaju Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, a da je knjiga na ije su stranice naneseni ustvari Marifetnama (Knjiga znanja), jedna vrsta enciklopedije objavljene na turskom jeziku 1757, a iji je sastavlja Erzerumlu Ibrahim Hakki. Pouzdano se znade daje Mehmed-beg Kapetanovi u svojoj knjinici posjedovao ovo djelo te da ga je prevodio i na marginama unosio svoje biljeke i svoja zapaanja.154 Sve ovo dokazuje daje bosanica u krugovima bosanske gospode bilo raireno pismo kako medu mukarcima tako i medu enama. Ponegdje su ga znali sve do polovice XX stoljea. Tako Vojislav Bogievi u svojoj, ovdje ve citiranoj knjizi (strana 262), donosi jedno pismo Sehade Haimbegovi iz Prijepolja pisano bosanicom 6. aprila/travnja 1953. u kojem ona navodi: Pismo pisati nauila sam na osnovu azbuke koju mije brat napisao i pokazao kako treba da piem ovim slovima pisati. Od kunih lanova znao je pisati brat i sestra sa kojim smo se sluili sve do 1942. godine dok mi je sestra bila iva. Moji su priali da se ova azbuka zvala staro srpska da je upotreblivana za vreme Grka.
148 149

Mehmed Delaluddin Kurt, Hrvatske narodne enske pjesme, Mostar 1902, str. 87. Dr. Muhamed Hadijahi, Graa o posljednjim ostacima bosanice kod nas, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke XI-XII, Sarajevo 1985, str. 108. 150 Id. Ibidem, str. 105. 151 Id. Ibidem, str. 106. 152 Vuk Stefanovi Karadi, Primjeri staro slavenskoga jezika, Beograd 1857. (Biljeku donio Petar uri, Istorija srpske irilice, Beograd 1975, str. 169.) 153 Vojislav Bogievi, Pismenost u BiH, Sarajevo 1975, str. 109. 154 Dr. Muhamed Hadijahi, Ibidem, Sarajevo 1985, str. 101.

19

Sehada Haimbegovi155 Ovim pismom, meutim, koristili su se i katolici i pravoslavni u Bosni i Hercegovini sve do polovice XIX stoljea, mada su postojali i pokuaji da se ovo pismo potisne iz njihove upotrebe. Zabiljeeni su takoer i sluajevi daje bosanica sluila i za pisanje i latinskog teksta (naprimjer, latinskog ulomka u Kunovskom zapisu iz XV stoljea) pa ak i tekstova na turskom jeziku. Jedan takav sluaj turskog teksta napisanog bosanicom potjee iz Poljica, strare autonomne hrvatske upe koja se prostire istono od Splita, a za koju su se stoljeima otimale Turska i Venecija. Poljiani su bili krani, ali i turski podanici. Jedan od njih, neki Nikola Bali, sin Matkov zapisao je bosanicom hidretske godine 999, tj. izmeu 1590. i 1591., dvije lirske pjesme na turskom jeziku, a dodatno privlai panju okolnost da je u dnu stranice nekoliko puta otisnuo svoj peat u arebici, na kojem se ita: "Nikola ibn Matko Bali to jest Nikola sin Matka Balia".156 Kako je ve primijeeno, kasnije e katolici dijelom napustiti bosanicu kao pismo i prei na latinicu, pravoslavni Srbi e je u Bosni i Hercegovini i Sandaku zadrati dulje, ali e ipak konano prihvatiti irilicu dok e muslimani nju pisati i poznavati je - osobito u begovskim porodicama - sve do sredine XX stoljea. Naravno da je bosanica kao pismo koje se pisalo stoljeima bilo podlono ortografskim promjenama to je svakako vodilo njenoj dekadenciji, tim vie to je ona bila narodno pismo koje nije bilo ni kodificirano, ni normirano, ni nametano kolom. Propau Bosanskog kraljevstva nestalo je i glavnog potpornoga stuba i bosanica, je ivjela samo u narodu, a druga su se pisma (arabica i latinica) snano nametala. Odatle i raznolika "ortografska rjeenja i velika sloboda u pisanju pojedinih slova, tako da su neki poznavaoci bosanice ili toliko daleko da su tvrdili da postolje tri vrste bosanice: jedna kojom su se sluili Gradaevii, druga kojom su pisali _Gavrankapetanovii i trea koja je postojala u tuzlanskom kraju.157 U njenom takvom grananju moglo bi se, ini se, ii u nedogled. Ipak je ona imala jednu svoju osnovu koja se kako-tako potovala. Drugi alfabet na kojem je pisan izvjestan broj pisama u ovoj zbirci je latinica. Njome su, uz neka druga, pisana i sva pisma Hasan-pae Prodovia, hercegovakog sandakbega iz godine 1573. koja je upuivao u Dubrovnik Pavlu Bridoviu, dvostrukom agentu, koji ga je, uzgred budi reeno, grozno izigrao i prevario dajui njegova pisma na uvid austrijskim vlastima. Kada se govori o toj latinici mora se rei daje ona i sloenija, i zamrenija, i tee itljiva od bosanice. Ova latinica iz naih pisama nosi crte talijanske i neto manje maarske latinice, te onaj koji nije vian ovim grafijama ima stanovite tekoe pri itanju. To je ve davno primijetio i fra Filip Lastri kada je u knjizi Testimonium bilabium jo u osamnaestom stoljeu naglaavao: "U dvi su vrste razdijeljeni pisci koji smetae na tampu dila latinskim slovima u jezik naki. Prvi u dvosloju [ortografiji] slide izgovarane talijansko, za izrii rii nake a drugi slide maarsko."158 Inae, ta pisma Hasan-pae Prodovia, temivarskoga a kasnije hercegovakoga sandakbega (kojeg ne treba mijeati sa uvenijim njegovim imenjakom Hasan-paom Predojeviem) vrlo su zanimljiva. On u jednom pismu pisanom u Ljubomiru, kraj Bilee, 14. maja/svibnja 1573. spomenutom konfidentu u Dubrovnik navodi da mu alje "moga najuernijega coujecha, na jme Memj hogja moga schrjiuana uellichoga...", to jest, on ga obavjetava da mu alje Memi hodu, svoga glavnog pisara. Ovdje nema ni traga nekom katib-auu ili jazidiji, kako bismo oekivali. Hercegovac Hasan-paa Prodovi ovdje oito ponavlja formulu srednjovjekovne bosanske kraljevske kancelarije ili kancelarija bosanskih velmoa na kojim je djelovao "dijak veliki". U istom pismu svojoj vezi u Dubrovniku poruuje: "I sto jmase pisatj, pischj, sllobodno, saschto jma chon mene tcho umje legati i latinskj, i sarbschj i nemacchj jmagarschj"159, to oito svjedoi da se ovdje radilo o jednoj pisarskoj kancelariji gdje su se itala, legala, kako se u pismu kae, mnoga pisma pisana raznim grafikim sustavima. Pisma Jusuf-alajbega Filipovia koja su donesena u ovoj zbirci napisana su, a kasnije su ih prireivai preveli na bosanski jezik. Takva pisma, a radi se o pismima suanja i zatoenika, kako onog alajbegovog dirljivog i kratkog pisma koje pie svojoj eni iz mletake tamnice u Veroni, tako i ona druga, odaju ljude koji su vini peru i, da dodamo, koji su vee kulturne razine. Tako neki Sulejman, kako za sebe kae, "suanj u nevjernikoj zemlji", u svom pismu napisanom prije 1557. godine navodi nekom ugledniku u Bosni: "Ja sam tamo [u Bosni] imao dosta prijatelja, koji su za mojom sofrom sidjeli, imao sam dosta jarana i drugova, sluga i mladijeh, pa mi je od svega toga ostalo sada ovo moje pero i jedan Mushaf, te plaem kao Ejub... O Muslimani, moja vam elja leti Molite Boga da me izbavi ove tiranske aveti."160 Ovo tugovanje nesretnog sunja Sulejmana zbog zaboravljenog prijateljstva neodoljivo podsjea na slinu tualjku francuskog pjesnika Rutbeufa s konca dalekog trinaestog vijeka: Bog me je uinio Jobovim [Ejubovim] sudrugom Otrgnuo mi je u jednom trenu Sve to sam imao ..... ta bi od mojih prijatelja Koje sam kraj sebe drao I toliko volio?
Transliteraciju i punktuaciju izvrio prireiva ovog zbornika. iro Truhelka, Bosanicom pisani tekstovi, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXVI, Sarajevo 1914, str. 552. 157 Dr. Muhamed Hadijahi, Ibidem, str. 105. 158 Herta Kuna, Jezik fra Filipa Latria, bosanskog franjevca iz XIX vijeka, ANUBiH, knjiga XII, Srajevo 1967, str. 26. 159 Dr. Aleksa Ivi, Pisma Hasan-pae Prodovia iz godine 1573., Spomenik Srpske kraljevske akademije XLIX, Drugi razred, Beograd 1910, str. 22, pismo 1. 160 Dr. Boidar erovi, Poklon dr. L. pl. Talocija Zemaljskom muzeju u Sarajevu, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1911, str. 163-164, pismo 3. Pismo je sa turskog preveo Fehim ef. Spahi - Spaho.
156 155

20

Ipak se ovdje mora rei da i bosanica, iako jako dobro pisana, ponekad pozajmljuje neka ortografska rjeenja iz glagoljice. Naime, bosanica nema znakova za glasove lj i nj, ali ih realizira na taj nain, osobito u kasnijim razdobljima, uz pomo staroslavenskog djerva ili jerva, o kojem je ve bilo rijei, pa su se tako grafemom i biljeili glasovi lj i nj (tako vola za volja, kona za konja). Za ta dva slova latinica u Bosni imala je svoja rjeenja koristei grafem gl za lj i gn za nj (vogla za volja i kogna za konja). Dodajmo da je ove grafeme latinica u Bosni preuzela iz talijanske latinice. Uz to jerv u bosanici oznaava i dva druga glasa: i . Ova pisma su pisana najveim dijelom na tokavskim podrujima i u njima je prisutan ijekavski izgovor. Ako se pak radi o pismima iz Hercegovine ili Herceg Novog i Risna onda je tu prisutan govor tih krajeva, uz brojne romanizme o kojima e kasnije biti rijei. Meutim, treba takoer rei da ima i znatan broj pisama gdje su crte akavskoga narjeja, kao i ikavski izgovor jako prisutne i vidljive. To se posebno vidi u pismima bosanskih krajinika koja su pisana na zapadnim stranama, to jest u sandacima koji su u prolosti pripadali unutranjoj i primorskoj Dalmaciji. Tako se u pismima iz ovih krajeva esto susree sedam samoglasnika od kojih e, a i o imaju zatvorenu artikulaciju, to jest ovdje se uz kvantitativnost susree i kvalitativnost ovih samoglasnika. U njima se nalaze i kratki oblici mnoine imenica, a vrlo je esta i stegnuta odnosna zamjenica mukog roda ki za koji. Odreenu nedoumicu nam je predstavljalo itanje starog slova (ta), koje se esto susree u ovim pismima kao i u ostalim dokumentima pisanim bosanicom, a koje se moe itati i kao t i kao . Pitanje smo razrijeili tako to smo sekvencu - (o, godie, nia itd.) ostavili u pismima to su bila napisana u zapadnoj ikavskoj, bilo akavskoj, bilo tokavskoj zoni, koja je obuhvatala dijelove Dalmacije kojom su upravljali i koju su nastanjivali Bonjaci, kao i zapadnu Bosansku krajinu. Sekvencu t- (to, godite, nita itd.) zadrali smo pak u onim pismima koja su nastala u onoj zoni istonohercegovakih govora koji se prostiru na istok od Neretve i obuhvataju gradove Stolac, Trebinje, Klobuk i Gacko, kao i sjeverozapadnu Boku Kotorsku, koja se prostire od Herceg Novog na njenoj zapadnoj strani do sela Orahovca na istoku, u kojoj su vladali i stanovali Bonjaci i u kojoj su se nalazila dva vana grada, Herceg-Novi i Risan, kao dva snana pomorska uporita na Jadranu. Ipak, treba rei da se obje ove sekvence slova nalaze u ovo isto doba u obje ove zone pa ak, nekad, i u istom pismu. Tako u "knjizi" Mustafe-alajbega Svetakovia, koji je obavljao dunost banjalukog topage godine 1719, moemo proitati oba ova oblika poena gospoja, poena familija, ali i potena krajina, dok u pismima Osman-pae Resulbegovia iz Trebinja, pisanim izmeu 1716. i 1728. godine, susreemo i sekvencu t i sekvencu (to i o). Treba takoer naglasiti da se u pismima koja potiu iz spomenutog dijela Dalmacije kao i zapadne Bosanske krajine, uz ikavske oblike nailazi i na one koje bismo na prvi pogled mogli oznaiti kao ekavske, kao to su to uinili neki od izdavaa ovih pisama (A. V. Solovjev). Tako, naprimjer, u izdanju Bogiieve zbirke omikih" isprava koju je priredio i objavio Solovjev, nailazimo na oblike susictvo i susetstvo, susid i sused. Miljenja smo da se ovdje ne radi ni o ekavskim oblicima, koji bi pripadali zoni akavskih ikavsko-ekavskih govora, jer se oni nalaze znatno sjevernije od oblasti gdje su u Dalmaciji u doba nastanka ovih pisama ivjeli i djelovali bosanski krajinici, a jo manje da se radi o ekavskim oblicima nastalim u ovoj zoni iz starog jata (). Vjerovatno se u ovoj oblasti, koja je ikavska, nailazilo i na ijekavske i jekavske oblike, tim vie to su neki Bonjaci, kao tadanji turski slubenici dolazili iz krajeva gdje je jat dao ije i je. Pisari kojima su diktirana ova pisma nisu bili uvijek sigurni da prenesu ova dva glasa, tim prije to je glas j teko i ne uvijek dosljedno biljeen. Ova pisma pruaju isto tako i neke zanimljive podatke i injenice vane za historiju naeg zajednikog jezika, kao to je, naprimjer, ona da je oblik futura jo uvijek jako analitian te da se jo nije potpuno uvrstio u sadanjoj svojoj formi. ("Hoemo ga opet poslati" ili "hoemo ga dati pokazati", umjesto dananjih "poslat emo ga opet" ili "poslaemo ga opet" itd.) Isto tako, u ovim pismima zanimljiv je i red i poredak pojedinih enklitikih oblika linih zamjenica, bilo da dolaze same, bilo da se nalaze dvije enklitike jedna pored druge. Tako, naprimjer, susreemo: "Da ga ete postat", "da mu su duni", "to me si prosil", "da ga mu da" itd., stoje upravo suprotno od dananjeg reda rijei u ovim sluajevima. to se tie leksikog profila ovih pisama, mora se potcrtati da ona nose znatan upliv stranog superstrata. Ovdje ne govorimo samo o utjecaju "turskog nego i o uplivu talijanskog i u manjoj mjeri maarskog, dok je doprinos njemakog jezika zanemarljiv. Mi smo ve u naim ranijim radovima navodili da talijanska leksika koja je prodrla u nae govore, u ranijim razdobljima, po svojoj obimnosti dolazi odmah poslije turske. I to se jako dobro vidi u onim pismima u kojima talijanske rijei, u svojoj mletakoj koloraciji, ne predstavljaju neprilagoene tuice nego sasvim prirodno prihvaene pozajmljenice. ak su u tim pismima vrlo este reenice u kojima je odslikan talijanski i uope romanski kalk s glagolom fare - initi + infinitiv (initi kastigat, init poi i tako dalje), tj. glagolski sklop toliko karakteristian za talijanski jezik pa i za njegov venecijanski dijalekat. Manje znaajan je, ali ipak prisutan i maarski leksiki superstrat (szabol - kroja, orszag - drava itd.) koji se susree u pismima iz Poekog i Pakrakog sandaka kao i onim iz Jasenovca, Kostajnice i sjeverne Bosne, koja je graniila sa Austrijom. Pitanje turske leksike takoer je zanimljivo. Poto su ova pisma u rasponu od nekoliko stoljea neki rani turcizmi postaju arhaizmi i nestaju iz jezika gdje ih zamjenjuju nove turske rijei. Tako, naprimjer, nestaje prilog urhilu - kako je u redu, nahva - obijest, klama prihodi, itd.). Isto tako treba naglasiti da se u ovim pismima nae i neka vrlo zanimljiva slavenska rije koja je, reklo bi se, hapax legomenon u naem jeziku, kao to je rije knezava za kneginju ili prilog drugovja za prilog
21

inae. Treba takoer upozoriti da se u ovim tekstovima susreu nae rijei koje su danas ee - one koje postoje u zapadnim, tj. u podrujima hrvatskog govora, ali koje su u prolosti imale vee podruje prostiranja pa su tako bile zastupljene i u govoru Bonjaka, mada su one tu danas ili zaboravljene ili odbaene. Radi se dijelom i aarhaizmima koji se, osim to imaju povijesnu vrijednost, ne upotrebljavaju ni u suvremenom hrvatskom jeziku (ci, cije_+ imenica u genitivu "zbog, radi" itd.) ili se sreu u nekim dananjim pokrajinskim govorima (Lika: si). Pisma bosanskih i hercegovakih krajinika potjeu ponajvie, kako smo ve to naglasili, iz graninih sandaka ili udsandaka, tj. pograninih krajita mada je cijela Bosna i Hercegovina po nama, jedna krajina na zapadu iz Bihakog, Kliskog i Hercegovakog, odnosno iz onih gradova i utvrda koji su se nali na graninoj liniji ili blizu nje, tj. od Ostroca i Udbine, na sjeveru, do Herceg-Novog i Risna na jugu. Meutim, ona potjeu i iz onih predjela sa sjevera Bosne, tj. iz gradova i tvrava kao to su Jasenovac, Kostajnica, Gradika, Banja Luka, koji su se nalazili uz kasnije izgubljene sandake Pakrac i Poegu. Na ovom dijelu teritorije pisma su izmjenjivana dugo. Naime, ugovor koji je zakljuen 1606. godine izmeu Austrije i Turske na utoku rijeke Zistave u Dunav donio je, za nae prilike zauujue dugi mir, koji je trajao sve do poraza Kara Mustafa-pae 1683. pod Beom. Tokom Bekog rata Slavonija je ostala bez cjelokupnog muslimanskog stanovnitva i u njoj je 1696. preostalo svega 20% ranijih itelja. "Toliko demografskog unitavanja nije zabiljeeno", kae Ivo Mauran, "nigdje u pisanoj povijesti Evrope - ak niti za velike epidemije kuge iz 1348. godine... Slavonija prva na udaru ratnog vihora od razvijene turske pokrajine ubrzo je bila pretvorena u zastraujuu pusto, kakvu u novijoj prolosti naega naroda nije bilo. Veliina razaranja materijalnih dobara i ljudskih patnji na tom prostoru jedva da su imali dostojnu usporedbu, pa se ine poput apokaliptinih snovienja u evropskim razmjerama."161 Ova pisma bosanskih i hercegovakih krajinika njihovim protivnicima, ali gdjekad i prijateljima - jer radilo, kako kae jedan historiar, o fratelli nemici ("neprijateljskoj brai") bilo sa mletakog bilo austrijskog dijela granice - kao i odgovori koje su oni primali, rano su privukli panju znanstvenika slavenskom jugu i bili su, a moe se rei i ostali su predmetom njihovih istraivanja i zanimanja sve dananjih dana. Od izdavaa tih pisama mi emo ovdje spomenuti samo one najvanije. Prvo, one koji objavili zbirke takvih pisama a onda one to su donijeli takva pisma u okviru drugih cjelina. se sa na do su

Prvi koji je tiskao jednu zbirku takvih pisama bio je ime Ljubi (1822-1896), sveenik, historiar, arheolog, direktor Narodnog muzeja u Zagrebu; zatim Franjo Raki (1828-1894), hrvatski povjesniar, politiar, prvi predsjednik JAZU; iro Truhelka (1865-1942), arheolog, etnograf, direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu; Ljubomir Stojanovi (1860-1930), srpski politiar, filolog akademik, sekretar SANU; Aleksandar Solovjev (1890-1971), profesor pravnih fakulteta u Sarajevu, Beogradu i enevi; Aleksa Ivi (1881-1941) srpski historiar, zastupnik u Hrvatskom saboru, profesor Pravnog fakulteta u Subotici; Svetozar Corovi, Duan Vuksan kao i jo neki. Meu onim drugim koji su objavljivali krajika pisma u okviru drugih radova i cjelina treba spomenuti Pavla Butorca, povjesniara Boke Kotorske i kotorskog biskupa, Boka Desnicu, historiara mletake Dalmacije, Hamdiju Kapidia, Rudolfa Strohala, Hamdiju Hajdarhodia, Ibrahima Filipovia, Milorada Pavia i Radovana Samardia. Upravo smo vidjeli ko su izdavai i vrsni komentatori ovih pisama, a sada treba takoer pogledati ko je ova pisma pisao i davao im oblik u kojem su dola do nas. Ve od prvih ranih ispitivanja (iro Truhelka) pa sve do dananjeg dana ustalilo se miljenje da su pisari to su pisali bosanicom kod bosanskih i hercegovakih muslimanskih velikaa i visokih dostojanstvenika bili odreda krani i da su tako ipso facto nastavljali tradiciju bosanskih srednjovjekovnih dijaka, samo u jednoj izmijenjenoj politikoj i kulturnoj klimi i sredini. Tako se to miljenje odralo i prevladava do danas. Dok Petar uri u svojoj knjizi Istorija srpske irilice. Paleografsko-filoloki prilozi, izdatoj 1971. godine u Beogradu, znade da je postojao 1512. godine neki upelija Ajvazovi, pisar musliman, ali ipak dodaje: "To bi ujedno i prvi poznati nam sluaj kada je jedan akt napisao irilicom pisar koji je bio musliman i to po roenju"162, dotle hrvatski povjesniar dr. Sreko Daja smatra da je "za mnoge primjerke bosankohercegovake epistolografije, kao i za sinkretistike zapise [?!] u mnogo sluajeva bio pisar nemusliman a adresant musliman".163 Tvrdnja u osnovi tana, ali bi ipak trebalo ovo miljenje proiriti i injenicom da je bilo i pisara muslimana pa ak da su se oni nalazili i na elu skriptorija, gdje se pisalo i bosanicom i latinicom. Evo primjera za oba ova sluaja: U jednoj povelji koju vojvoda Sinan-beg izdaje u Foi, prvoga dana mjeseca veljae 1457, na njenoj gornjoj lijevoj margini stoji (na turskom): "Napisa ovo fakir i hakir Jusuf (tj. "ponizni i smjerni Jusuf). Povelja je pisana bosanicom i sigurno je da ju je vojvoda Sinan-beg diktirao pisaru Jusufu. Znatno kasnije, tanije 10. januara/sijenja 1512. godine Mahmut Abdulahovi i neki Jusuf potvruju da su primili ostavtinu umrlog Deli Hamze Abdulahovia koji je naprasno umro u Dubrovniku. Potvruje napisao ve spomenuti upelija Ajvazovi, koji doslovce na kraju svoje potvrde kae: "Pisah ja, upelija Ajvazovi, pisac Ledeniki emina novskoga, na 10 enara mjeseca, ljeto 1512 Hristovo mojim rukom pisah za vjerovanje i na toj sam svjedok s ostalijem musromanami."164 to se tie drugog sluaja, ve smo spomenuli mogunost postojanja skriptorija hercegovakog sandakbega Hasan-pae Prodovia i njegovog velikog skribana Memi-hode, a Seid Mustafa Tralji, najbolji poznavalac odnosa izmeu Dalmacije i Bosne u osmanskom razdoblju, navodi da je i Husrev-beg "u svojoj
161

Ive Mauran, Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1689. godine, JAZU, Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku, Osijek 1988, str. 9 i 25. 162 Petar uri, lstorija srpske irilice, Beograd 1975, str. 164. 163 Preneseno iz Dr. Muhamed Hadijahi, Ibidem, str. 110. 164 Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma. Knjiga I, Dubrovnik i susedi njegovi, Drugi deo, SKA, Beograd-Sremski Karlovci 1934, str. 386.
22

kancelariji imao osim poznatog Divan katib Hajdar efendije, koji je bio starjeina ukupnog poslovanja i prepiske od uredskih pisara su vodili spise na turskom jeziku a drugi na narodnom. Ovi posljednji su pisali bosanicom, a moda i latinicom, ako je to trebalo pisati latinski ili talijanski... "165 A potvrda Hasan-pae Prodovia iz 1573. godine da on ima kod sebe "tko umije legati [itati] i latinski i sarbski i njemaki i maarski" od izvanredne je vanosti za junoslavensku politiku i kulturnu historiju jer obara ustaljeno miljenje da su pisari bosanicom bili iskljuivo krani ili hriani. Onda se moemo upitati: Kakva su to pisma i kakva je njihova vrijednost? Ova pisma, bilo da su pisana bosanicom, bilo latinicom u Bosni i Hercegovini po mnogo emu su slina pismima koja su nastajala u kancelarijama ostalih okolnih pa i ostalih evropskih zemalja i ona imaju sve elemente i karakteristike diplomatskog saopavanja i diplomatskog obraanja koje je bilo uobiajeno u to doba u Evropi. Mada sada Bosna i Hercegovina i njeni muslimanski velikai pripadaju jednom drugom politikom i kulturnom krugu, oni se - barem to se tie prepiske - nalaze sa svojim susjedima u istom kulturnom okruenju. Ova pisma, mada diktirana od muslimana, ponekad nose - kao ono Ali-bega, "gospodara zemlje Pavlovia", iz 1469. godine ili ono amaldara novskoga iz mjeseca veljae 1485. - "znak kria na poetku obraanja koji oznaava invocatio divina, tj. zazivanje Boga. Ona se datiraju upravo na nain kakav je uobiajen na Zapadu, tj. "od rodestva Hristova", a ne od godine "poetija svijeta", kako se datiraju pisma nastala u slavenskoj pravoslavnoj sredini. Ovaj obiaj uskoro je posve iezao u postupku pisara bonjakih krajinikih pisama. Pisma zapoinju formulom, koja je puna ceremonijalne utivosti te iskazivanja uljudnosti, kako je bilo u ono doba uobiajeno. Tako, naprimjer, moemo itati kako je pismo upueno: "U svemu vele visoko potovanom i svake asti dostojnome gospodinu providuru omikome..." Ili: "Od mene... plemenitomu i uzvienomu i svake gospodske asti i dike dostojnomu gospodinu... lipi poklon i veliko drago pozdravljenje kako junaku na toj krajini..." Ili: "Presvijetlijem i mnogo razumnim i svake asne hvale dostojnijem gospodi, gospodinu knezu i vlastelom dubrovakijem od nas svijeh poglavica novskijeh." Navedene i brojne sline formule, kako smo ve naglasili, ni po emu se ne razlikuju od formula u zapadnim krajevima. Tako e, naprimjer, Gaspar Stipani pisati jedno pismo Hansu Georgu Aichelburgu, senjskom vicekapetanu, koje e zavriti sljedeim rijeima: "Plemenitome i visocho potovanomu i svake potene hvale i gospodske asti i hvale dostoinome gospodinu Han Girgu Ahilbergaru" ili: "Izabranome i plemenitom i vsem visoko potovanomu knezu Jurju Zarvaru, kapetanu kraljeve svjetlosti u Bihu..." A i jedne i druge formule, i bosanske i ove druge vode porijeklo iz latinskog prvobitnog obrasca: Ad magnificum dominum capitaneum ili Dei gratia, "milostju Bojom" i tako dalje. Sadrina bonjakih krajinikih pisama raznolika je i ide, kako je ve primijeeno, od pisama najviih slubenika u osmanskoj upravi do pisama nekog trgovca ili nekog skromnog uitelja, pritisnutih nekom njihovom mukom. Takvo je, naprimjer, pismo hode Ibrahima Oruevia iz sela Kremeni Do kraj Trebinja iz godine 1686. upueno Dubrovanima. On moli dubrovake vlasti da mu se povrati njegovo blago (goveda) koje su otjerali dubrovaki podanici, jer on ne razumije taj zulum, a nema snage da uzvrati, jer kako kae "mi bivi ljudi knjievni nikomu od koga zla ne budui".166 Na slinoj ravni je pismo koje je Murat-kapetan iz Klobuka uputio 13. jula/srpnja 1713. godine dubrovakim vlastima, molei ih da se nadu u pomoi njegovom roaku Salih-ehaji, koji eli posjetiti svoju ker u Splitu te ih na to poziva ovakvom molbom: "...Da biste ga uputili s Vaijem brodom i Vaijem ljudima put Spljeta i opet Vas molimo da bi istim brodom doo iz Spljeta do Dubrovnika; reeni Salih ehaja ima u Spljetu jednu svoju ker te bi se htio svojim djetetom vidjet."167 Pitamo se: Kakvi su bili udni puti to su doveli jednu mladu muslimansku enu iz Hercegovine da u to davno doba boravi u mletakom i katolikom Splitu, kako je tamo otila ili tamo bila odvedena, kako se tamo oblaila, kako se tamo ponaala, ta je tamo radila i kako je tamo bila primljena? Nekad ova pisma daju pravu uputu za lijepo ponaanje i ophoenje, svjetujui onoga kome su upuena da se dri i upravlja prema svom poloaju, rangu i asti. Tako, primjera radi, navodimo Omer-kapetana iz Dvara u Dalmaciji - mogueg pjesnikog zaviaja uvene "alosne pjesance o plemenitoj Hasanaginici" - koji 1617. pie vlastelinu an Mariji Bnetkoviu povodom neke Ciganke koja je ukrala odjeu vlastelinovoj sestri, a koja se bila sklonila u Dvar. Vlastelin trai sestrine stvari, koje je Ciganka ve oblaila. Omer-kapetan, iznenaen ovim zahtjevom, odgovara vlastelinu: "a je Jeupka nosila ono je ve sramota vladikam nositi one robe... A ja sam kapetan, s Jeupke neu skinuti haljine zaem mi je sramota."168 Imamo dojam da bonjaka krajinika pisma esto odiu tolerancijom i eljom da se stvari pravedno rijee, srede i urede. Pri tome, oni koji ih piu zauzimaju se za sve one koji pate i trpe, bez obzira na vjeru i razliito narodnosno pripadanje. Tako, naprimjer, Gazi Husrev-beg pie 1535. godine - u vrijeme kad je bio sandak-beg smederevski - austrijskom kralju Ferdinandu I, povodom zatoenja trgovca Dmitra Kupinia, koji je "na vjeru uhien", i moli ga da poradi na njegovu oslobaanju. Gazi Husrev-beg zavrava pismo dirljivim rijeima: "I mi se nadamo od vae milosti za siega siromaha Dmitra, da bi vae gospoctvo sirote stare mu majke suze ustavili."169 Ivan Pavlovi, prvi izdava ovog pisma, objavljenog daleke 1882. godine, dirnut plemenitou dobrotvora
Seid M. Tralji, Husrevbegov boravak i radu Dalmaciji, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, V-VI, Sarajevo 1978, str. 16. 166 iro Truhelka, Nekoliko mlaih pisama hercegovake gospode pisanih bosanicom iz Dubrovakog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXI, Sarajevo 1914, str. 485-486, pismo 15. 167 Hamdija Kapidi, Prilozi istorije grada Klobuka, Gajret 12, Sarajevo 1940, str. 246. 168 Aleksandar V. Solovjev, Bogiieva zbirka omikih isprava iz XVI i XVII veka, SANU, Spomenici, XCIII, Drugi razred 72, Beograd 1940, pismo 33. 169 Iv[an] Pavlovi, Srpska pisma u francuskim arhivima, Glasnik Srpskog uenog drutva, LI, Beograd 1882, str. 15, pismo a.
165

23

Sarajeva, u svom komentaru primjeuje: "Ovo turinu na ast slui."170 Nuhaga Jusufagi, nazor poljiki stotinu i vie godina kasnije, tanije 1642, pie providuru omikom i moli ga da se oslobodi i pusti neki mladi po imenu Pavle Medenov, koga su silom odveli u mletaku vojsku neki providurovi ljudi. On mu opisuje tugu majke mladia silom odvedenog u vojnike, iako je turski podanik: "Ja budui nikoliko vrimena na putu pri gospodi, a k naemu gradu dohodei nika sirota iz Dubrave na ime Jakovica Medenova. Napokon kako s putem dojdoh k naemu gradu, naoh istu Jakovicu pred gradom. S kojna mi ne da sjahati, nego mi se rukami kojna pria, plaui kako prava sirota a tuei se kakono se komu nepravedeno ini, tuei se na vae podlonike, da joj si sina silom vezana i bijena u brod uvukli priko njegove volje... "171 Nuhaga Jusufagi trai njegovo oslobaanje i kae dalje u pismu: "I jistoga ovoga ovika elim viditi prida mnom mojim oima u ova dva dni." Ova posljednja reenica pokazuje da bosanski krajinici kada iscrpe sva ostala sredstva, umiju podii glas i biti uporni u svojim traenjima, pa ak i estoko zaprijetiti. Iz njih tada izbije elementarna sila ovakvog junaka kakvog poznajemo iz bonjake epike. Takvi su, naprimjer, bili Omer-aga Begzadi iz Hercegovine i Omer-aga Beirevi iz Krajine. Omer-aga Begzadi bio je zapovjednik azapa u Herceg-Novom. Svojom neobuzdanom prirodom i silovitim postupcima zamjerio se i Dubrovanima, kojima je jednom oduzeo prikupljeni hara i kojima je pljakao trgovce, a i turskim vlastima, jer nije uvaavao naredbe iz Sarajeva. Ovog neobuzdanog i plahovitog Krajinika su u jednom okraju - a na radost isprepadanih Dubrovana - pogubile turske vlasti u ljeto 1658. godine. Sauvala su se njegova otro intonirana pisma, koja je pisao svojim neprijateljima Dubrovanima. U jednom od njih on tako veli: Da se da gospodinu Knezu i ostaloj gospodi vlastelom. Od mene Omerage: Knezu i ostalijeme vlastelome pozdrav. A potom: Primismo to nam piete ma sve krivo i opako. Vi velite: mi ne moemo brda i gora od lupea sapaziti. Ma ono nijesu lupei od montana, nego Mleci, dumani estitoga cara, koji se vaijeme dogovorome iskrcavaju i s vaijeme ljudima haraju carevu zemlju kako to vidio puk i narod i turin i hrianin. I to mi piete da ste s naijeme starijeme prijatelji bili, to je istina. to ste inili, troduplo vam se inilo. A to sada to nam sela porobiste, to nam za veliko prijateljstvo uiniste. Pri jateljstvo ode a, a za zlotvorstvo to moe ko initi, neka ini... A to mi piete poklisar e se vratiti u mene, poboga. Iliti poklisaru, ili trgovcu vaemu, odsele su se puti trnome zatrnili i od tuda amo i odovuda tamo. A ti siromasi koji su porobljeni, s vaom je mudrosti to uinjeno. Gospodina Boga niko nije lica vidio, ma Ga su ljudi pametni nali...172 Osman-aga Beirevi, izdanak begova Beirevia iz Ostroca na Uni, bio je prvi kapetan Ostroake kapetanije i najpoznatiji je pripadnik ove krajinike porodice. O njemu historiar Radoslav Lopai, u knjizi o bihakoj krajini, primjeuje sljedee: "Osman-aga Beirevi prava je slika i prilika spahije i poglavice krajikoga, kojega su se bojali i Turci i krani, ali ga ujedno i potivali radi iskrenog prostoduja i osobne odvanosti i hrabrosti."173 I prijek, i hrabar, i gord, pie on tako godine 1700. Petru Kegleviu, kostajnikom kapetanu, dakle, nekome sebi ravnom po poloaju i inu, zamjerajui mu nedostatak odvanosti: "Kakav si ovik, takav si mi list pisao, jere se pie zapovidnik pounski i pokupski a nisi verstan od svoga vlaha uzeti svoje blago."174 Meutim, ti isti prijeki i estoki krajinici znaju se istinski radovati uspjesima svojih protivnika na krajini s druge strane granice, jer su to ljudi koji iznad svega cijene junatvo, pa ma od kuda ono dolazilo. Tako e jedan od historijskih predaka epskog Mustajbega Likog, u pismu harambai Petru Smiljaniu iz 1648. godine, iskazati iskrenu radost to je harambain sin Ilija primio za svoje vojnike zasluge mletako odlije, izmeu ostalog - a to nije nevano - "jere je na".175 I tako bi se moglo jo nastaviti, ali dovoljno je i ovo nekoliko primjera da se doivi duh ovih pisama i raspoloenje onih koji su ih pisali. Uostalom, pisma govore sama sobom - "Litterae loquntur". Krajinika pisma - koja odslikavaju neke vidove ivota koji je nekad tekao na obje strane granice - bilo one osmansko-austrijske, bilo one osmansko-mletake ili osmansko-crnogorske - imaju najprije dokumentarnu vrijednost. Istaknuti pojedinci koji su zauzimali razliite poloaje s obje strane granice piu jedni drugima kako bi razrijeili razne tekue pojave i tekoe koje je sa sobom nosio i nametao ivot. Dokumentarnost ovih pisama tie se drutvenih, privrednih i kulturnih pitanja vremena u kojem su nastajala i njihovim sadrajima obogauje se uvid u proli ivot na svekolikoj krajini. Kao to je ve primijeeno, od posebnog su znaaja za prouavanje jezika. Krajinika pisma vana su i lingvistima, i paleografima, i paremiolozima. To je veoma rano zapazio akademik Franjo Raki, jedan od prvih izdavaa krajinikih pisama sa sjeverne granice. On ve davne 1879. godine primjeuje: Ovom zbirkom okoristit e se ponajprije svaki koji se naim jezikom zanima. Dopisi pisani su istim pukim jezikom kako ga je govorio sam pisac. Na se jezik u tih dopisih prikazuje u svih osebinah svojih, kakovimi se on izticao u Bosni i u hrvatskoj krajini u XVI i XVII vieku... Ali ni povjestniku nee biti ova zbirka bez koristi. Ostali nam izvori pripovijedaju o ratovih i bitkah, o provalah i krvavih razbojitih na bosansko-hrvatskoj granici. U tim nam se pako dopisih prikazuju posljedice onih sukoba i sraaja; jer se ponajvie govori u njih o robovi i sunjevih koji su tada dopali ruku pobjeditelja i radilo se o njihovom oslobodjenju. Tiem se baca njeko svjetlo i na kulturne odnoaje tih zemalja u ono
Id. Ibidem, str. 114. Aleksandar V. Solovjev, Ibidem, str. 71, pismo 141. 172 Milorad Pavi, Istorija srpske knjievnosti (barokno doba) XVII-XVIII vek), Beograd 1970, str. 399. 173 Radoslav Lopai, Biha i bihaka krajina, Zagreb 1890, str. 261. 174 Franjo Raki, Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika, Starine JAZU, XII, Zagreb 1880, str. 10, pismo CX. 175 Miscellanea Turcica, sveska CXVI, 1,12, Dravni arhiv u Zadru, Zadar 1949, str. 55.
171 170

24

doba.176 Meutim, nisu poiljaoci i primaoci ovih pisama neprekidno vojevali. Bilo je dugih, za prilike u ovom dijelu Evrope zauujue dugih razdoblja mira, kako smo ve ranije naglasili, tada su ti fratelli nemici znali trgovati i viati se jer - kako kau neki francuski historiari - itava povijest ovjeanstva vjeita je mijena rata i trgovine. To je zaista lijepo uoio Aleksandar V. Solovjev, izdava omikih isprava iz zbirke Valtazara Bogiia, kada je u svome uvodu ovome izdanju napisao sljedee rijei: "Na toj 'razmirnoj' krajini u toku mnogih godina nije bilo razmirja; iz dana u dan tekao je obian miran ivot. Nai su seljaci trgovali s obje strane, obraivali njive, uzimali ih u zakup od tuih podlonika, enili se iz preko granice; a tuinske vlasti turske i mletake - vie manje iskreno brinule su se o tome da se njihovim podlonicima nepravda ne ini."177 Upravo ovaj navod naao je uvjerljivu potvrdu u jednom pismu Gazi Husrev-begovom, koji krajem mjeseca juna/lipnja 1533. godine pie iz Sarajeva Nikoli Trevizanu, generalnom providuru Dalmacije: "Potom u doi tamo ili u napisati knjige Murat vojvodi, da nai ljudi poanju ito i da ne siju polja sve dok se sijeno ne pokupi i ne digne ljetina."178 Sve spomenute vrijednosti krajinikih pisama ponukale su neke i medu naim najznaajnijim knjievnim historiarima da ih vide kao epistolarnu knjievnost, tj. da ih posmatraju kao zasebnu knjievnu vrstu. A da li je zaista tako? U traenju odgovora na ovo pitanje treba prije svega rei da su krajinika pisma nastajala iz trenutne, dnevne potrebe, a ne iz elje da se u asovima oputenosti i dobrog raspoloenja piu poslanice koje e itati - unato injenici da e biti upuena na odreeno ime - vei broj pojedinaca, uivajui u jezikoj uoblienosti tih sastava i konano ih doivljavajui kao knjievnost. Bonjaka krajinika pisma nemaju tu smiljenu i ciljanu namjeru. To nisu pisma onog knjievnog anra koji se javio u Francuskoj u XVII i XVIII stoljeu, i to u odreenim drutvenim slojevima i u krugovima u kojima se njegovao obiaj da se lijepo govori i otmjeno pie. Pisma koja su se tada tamo pisala - kao to su ona gospoe De Svign i gospode Du Deffand - otvorena su pisma za koja se znalo da e biti itana, tumaena pa ak i "ogovarana" od drugih te da e, prepisivana, ii od ruke do ruke. Njihovi pisci su to znali i htjeli, pa su se trudili da tim svojim sastavima daju jednu nesumnjivu knjievnu intonaciju, nastojei postii sve osobine jednog ukraenog iskaza koji treba da se dopadne moguem itaocu. Zanimljivo je takoer da su ova pisma pisale linosti koje inae nisu bili pisci - pri emu se izuzima samo Voltaire - i da su upravo oni ustanovili u evropskoj knjievnosti ovu knjievnu vrstu. Posredstvom ovih knjievno oblikovanih, otvorenih pisama, ove linost su zapravo postale pisci. Dakle, bonjaka krajinika pisma nisu pisma poput onih kakve je pisala jedna Madame de Svign, koja pie svojoj kerci Madame de Grignan, ili jedna Madame du Deffand, koja pie svoja pisma vojvotkinji De Choiseul, ili pak jedan Voltaire, koji pie pisma namijenjena javnosti - to su sasvim drugaija pisma: njih u pero saopavaju ili "naustimice" kazuju, ne ljudi vini peru nego ratnici vjeti oruju. Meutim, to ne znai da se oni u svojim kazivanjima ne slue ponekad jezikom na poseban nain svojstven knjievnom izrazu pa se ponekad pribliavaju onom jezikom iskazu koji e bonjaki usmeni pjesnik tako majstorski razviti u epskom pjesnitvu. Zato neke reenice u ovim pismima zazvue kao narodni deseterac koji se sasvim slian moe lahko nai i u nekoj pjesmi epskog karaktera. Isti epski duh te ista junaka atmosfera nadahnula je, po naem sudu, i krajinika pisma i krajiniku epiku. Krajinika pisma i krajinika epika su tako jedan te isti list, ija jedna stranica predstavlja pismo, tj. "knjigu", a druga deseteraki stih, tj. epsku poeziju. Ipak, krajinika pisma nisu knjievnost. Nisu pisana za takvo itanje i namjena im je izriito vezana za ivotnu zbilju krajinike svakodnevnice. Niti su ih njihovi kazivai-poiljaoci - bonjaki zapovjednici na raznim stranama i u razliitim vremenima krajine kao granice - uobliavali s ciljem da naine jezika umjetnika djela, niti su ih kao knjievna djela itali njihovi primaoci. Objektivno ih kao knjievnost nisu mogli prepoznati ni oni koji su ih iz razliitih razloga uzimali u razmatranje, bez obzira na pojedinane pokuaje takve vrste, medu kojima je naizrazitiji Rizviev primjer, koji je ova pisma proglasio knjievnou u prilogu Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XIV do sredine XIXstoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti. Mada pisana knjievno, knjievna djela nisu ni pisma velikih evropskih knjievnika poput Flauberta, Valerva, Gidea i drugih - niti pripadaju epistolarnoj knjievnosti. Meutim, ono to je izvan svake sumnje jeste injenica da krajinika pisma predstavljaju izvanrednu dokumentarnu grau, kroz koju pulsira i kroz koju se odraava ivot na krajini i koja je od ogromnog znaaja na vie planova, od kojih smo na neke ve ukazali. Ova zaista izuzetno vrijedna graa ima jo jednu vanu odliku: na desetinama mjesta u njima blistaju lijepe i mudre misli i pojavljuju se reenice koje kao da su istrgnute iz epske pjesme ili preuzete sa stranica nekog knjievnog djela. Zato se ova pisma - mada nisu bila pisana kao otvorena niti su bila namijenjena javnosti - itaju sa zanimanjem, ponekad sa iznenaenjem, ponekad sa uenjem. Doivljaj ovih pisama kao "knjiga", na tragu njihove pojave u usmenom, posebno epskom pjesnitvu, te njihov veliki znaaj za tok pismenosti na liniji narodne samosvojnosti i veze sa maternjim, bosanskim jezikom u nizu decenija, odreuju ih kao izuzetno vanu pojavu u bonjakoj kulturi i opravdavaju njihovo predstavljanje u okviru edicije Bonjaka knjievnost u 100 knjiga.179

176 177

Franjo Raki, Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika, Starine JAZU, XI, Zagreb 1879, str. 76. Aleksandar V. Solovjev, Ibidem, str. 3. 178 Franjo Raki, Izvodi iz zapisa M. Sanuda, Starine JAZU, XIV, Zagreb 1882, str. 125-126. 179 Napominjemo da smo paleografska, gramatika i leksikografska objanjenja davali u naim komentarima, rjeniku I biljekama u onoj mjeri koja je potrebna i koja odgovara ovoj vrsti izdanja. U ovaj izbor uvrstili smo ona pisma koja su nam se inila znaajna po svojoj historijskoj, lingvistikoj, sociolokoj, kulturolokoj i drugoj vanosti jus oneris ferendi.

25

Zdravko Kajmakovi IRILICA KOD SRBA I MUSLIMANA U OSMANSKO DOBA

Zasaeno na prostorima dananje Bosne i Hercegovine u dalekim predkulinovskim vremenima, irilsko pismo je u turskom periodu (1463 - 1878) ve imalo veoma duboke korijene. Istina, okupacija zemlje nije pogodovala irenju pismenosti jer osmanski upravljai nisu imali takav interes, ak obratno, te je u prvih etrdeset godina nakon 1463. veoma malo glasova o pisanoj rijei, posebno kod hriana. To je vrijeme prilagoavanja novim uslovima ivota, pribiranja i priprema -tek apatom progovori poneko slovo, nesigurno i neodreeno. Prvi dijaci i tampari alie se upravo na teka vremena i nedostatak knjiga. Ali, na prvi pogled neoekivano, kontinuitet irilice u ovom periodu bie produen upravo u kancelarijama novih upravljaa. ivei u uvjerenju da se domai jezik moe prevesti u pismo samo preko irilice, njome e se sluiti ne samo domae islamizirano stanovnitvo ve i turski zvaninici u prilikama kada su vodili diplomatsku prepisku sa susjedima, posebno sa Dubrovnikom. Bila je to brzopisna irilica, ona kojom su se sluile dvorske kancelarije u Srbiji i Bosni u srednjem vijeku. Na dvoru Hamza-bega, hercegovakog sandakbega, radio je dijak Radoje, koji mu je obavljao prepisku minuskulnom irilicom sedamdesetih godina XV vijeka. Takvi dijaci postoje i u Sarajevu kod Husrev-bega a dugo vremena irilina kancelarija radila je na dvoru u Carigradu. Muslimani e ponekad irilinim slovima ispisivati epitafe na novim nadgrobnim spomenicima, nianima. Hasan i Ahmat, dva Radilovia ispisae na nianu oca Ahmeta irilini natpis, u kome e ponoviti i neke stilistike oblike preuzete sa steaka: DA JE BLAGOSLOVEN TKO E PROITI I PROKLET KOI PREVALITI. Nian se nalazi u adavini kod Rogatice i potie iz druge polovine XV vijeka, te je lijep primjer nastavljanja tradicije kod tek islamiziranog stanovnitva. Slino e se desiti i na nianu Mahmuta Brankovia iz rogatikog kraja i Skenderevom iz Patnice. Stara brzopisna irilica (srpsko pismo, stara Srbija, grko pismo, Sepanovo pismo ili begovsko pismo) bie njegovana kod Muslimana sve do 1952. godine kada e u Prijepolju, Sarajevu i Foi biti napisana posljednja pisma ovim slovima. Ona se u zatvorenim begovskim krugovima uila u porodicama, te e preivjeti XVI, XVII i XVIII vijek, kada je naem jeziku prilagoeno arapsko pismo, alhamiado, postalo veoma popularno i prihvaeno od svih obrazovanih ljudi. Proizalo iz srednjovjekovnog poslovnog brzopisa, razvijajui se u relativno uskoj i zatvorenoj sredini, donekle izdvojeno i otrgnuto od uticaja irilice kod hriana a izloeno snanom uticaju arabice, ovo pismo e se sve vie udaljavati od kaligrafskih uzora, postajae sve oporije i manje njegovano, da bi se u naem vijeku, neposredno pred zamiranje, pretvorilo u krajnje pojednostavljene rudimente nekadanjih znakova. No, ipak, dok je irilica kod Srba i Hrvata razvijana i njegovana svestranije uz osvjeavajue korekcije i impulse dekorativnih knjikih pisama, ustava i poluustava, i tampe, te imala nekoliko stilskografikih i paleografskih izraza, irilica kod Muslimana bila je oslonjena iskljuivo na brzopisni prauzorak, te se u stilskom pogledu nije obogaivala. Ali, iako nije primjeivala kaligrafske pismo kod hriana, ona je ipak pratila razvoj brzopisne irilice u cjelini i teko se iz nje izdvaja, uspijevajui da sauva neke arhainosti srednjovjekovnog obrasca. Do naih dana ona je stigla kao daleki, gotovo zaboravljeni, spontani i uvjerljiv dokument o zajednikoj sudbini i ishoditu stanovnika dananje Bosne i Hercegovine. Grafike specifinosti bosanice, kako se ovo pismo naziva u novijoj istoriji, vide se kod znakova R ( ), J ( ), A ( ), E ( ), a znak za slovo I pokazuje na koji nain je vreno svoenje i pojednostavljenje pismena - postepeno uspravna crta i taka pretvorili su se u dvije take (:). Ostali znakovi identini su kao i u pandanima u brzopisnoj irilici kod hriana. Sasvim prirodno, irilica kod Muslimana nije imala onaj kulturni i prosvjetni znaaj kakav je ostvarila kod Srba. Ona nikada nije prevazila okvire ekskluzivnog pisma povlaenog begovata, koji je preko njega izraavao svoj nacionalni identitet u konfrontaciji sa Turkua-ma. Arabica e, ipak, biti pismo na kome e se zasnivati svi znaajniji kulturni, prosvjetni i umjetniki poduhvati. Matine tokove irilice u osmanskom periodu pratie najdosljednije Srbi. Vezani za nju preko stare knjievnosti i pravoslavne crkve oni su upravo tada, negdje krajem XV i poetkom XVI vijeka, poistovjetili ovo pismo sa svojim nacionalnim biem u uvjerenju da je biblijska sveta rije - slovo koje bjee prije svega - bilo ispisano irilinim bukvami. Ispisano na ikonama i freskama, krsnim slovima, nadgrobnicima, na ktitorskim natpisima iznad ulaza u crkve, jevaneljima, psaltirima, oktoisima, trebnicima, minejima, besjedama, pomenicima, hagiografskim i biografskim spisima, pisana irilina rije kod Srba dobija semiotiki oreol svetog i nebeskog, vanzemaljskog, kao nebeska svjetlost koju u to vrijeme uporno pokuavaju da dostignu i naslikaju zografi. Pisana rije je, dakle, bila prevashodno namijenjena posredovanju izmeu boga i ljudi, a tek onda meu ljudima. Ta osnovna misaona odrednica pismenih Srba bie tako vrsto ukorijenjena u njihovoj svijesti da e se veoma kasno nai ljudi spremni da je prevaziu i da pisanim tekstom izraze, jasno i neskriveno, neto od stvarnosti koja je pisce okruivala, one svakodnevne profanosti koju je u XVIII vijeku poeo da uoava Dositej. Jedino marginalne glose i zapisi autora u kratkim
26

pogovorima rukopisa uspjevaju da nam, ispod mimikrijskog sakralnog stilskog ruha, skriju i dostave po koji podatak o vremenu u kojem nastaju i o ljudskim sudbinama koje ih prate. Da su ti zapisivai, kojih na nau sreu ne bjee malo, takve glose smatrali grenim aktom i skrnavljenjem crkvenih knjiga, vidi se lijepo iz njihovih tekstova u kojima se oni kude i mole za oprotaj. Meutim, zapisi su redovno lijepo i s trudom sloeni, sa oiglednim knjievnim pretenzijama. Najvie prostora za slobodnije biljeenje pruali su pomenici, ro-doslovi, hroniarski spisi: sa vie ogranienja biljeilo se na ljekaruama, hagiografijama, knjievnim djelima (romanima i biografi] ama-itijima), fantastinim zoologijama, astrologijama i naunim spisima. Neoekivano, jedan na prvi pogled ruan i teko prihvatljiv obiaj, urezivanje ili pisanje zapisa po freskama, omoguavao je da pismeni ljudi ostave mnotvo izuzetno dragocjenih istorijskih podataka. U nedostatku papira, crkveni zidovi, pokriveni freskama, pretvarani su u svojevrsne hronike, kao to je sluaj u Lomnici, hronike koje tek oekuju redaktore. U stilskom, paleografsko-grafikom smislu, irilica u ovom vremenu nastavlja put pronaen jo u srednjem vijeku. Izrazito kaligrafsko ustavno pismo, iji bi se pandan u latinici mogao smatrati kapitalom, veoma je rijetko, rezervisano jedino za reprezentativnija jevane-Ija, znai najznaajnije crkvene knjige, i poneki natpis na freskama i kamenu (ktitorski natpisi u crkvama). Arhaian, sa krupnim, itkim i prorijeenim slovima, drei se naela kosa-tanka, uspravna-debela, ije su vertikale podsjeale na antike stubove sa bazama i kapitelima, irilini ustav je bio sve nepodesniji za vrijeme o kome govorimo. On e se u tihom hodu ve ranije pretopiti u poluustav, znatno elastinije i praktinije pismo kojim su se bre i jednostavnije prepisivale knjige. U stilskografikom smislu ovo pismo e i dalje biti kaligrafsko, blisko ustavu ali sa nekim iskustvima brzopisa ili poslovnog pisma. Poluusta-vom e se u Bosni i Hercegovini pisati gotovo sve crkvene knjige, postepeno on e se pojaviti i u naslovima ikona, pa ak i u tampanim izdanjima goradanske tamparije. Njegov razvoj u XVII i XVIII vijeku slijedie liniju sve primjetnijeg udaljavanja od ustava i pribliavanja kurzivu, koji se opet sve vie udaljavao od srednjovjekovnog poslovnog minuskulnog pisma iz koga je brzopis proizaao. Upravo zbog te injenice unutar istorije irilinog pisma kod nas teko je govoriti o paralelnom postojanju ustava i poluustava u osmanskom periodu - pravilnije je uoiti cjelovito izrastanje drugog iz prvog. Jer, osnovni sakral-no-semiotiki odnos prema pismu podrazumijevao je strogo oponaanje prauzorka, odnosno onemoguavao je stilsko-paleografsku razuenost naina pisanja. Unoenje linog duktusa u rukopis grijenih ruku nije se smatralo vrlinom nego manom. Otud u irilici u cjelini ima znatno manje paleografskih krugova - ona tee jedinstvenim i irokim tokom od Petrograda do naih obala. Tek najvrsniji poznavaoci ovog pisma u stanju su da unutar njega uoe i razdvoje paleogafske varijante karakteristine za ire geografske prostore. U naelu, crkva je teila jednom nainu pisanja - neizmjenjivom i vjenom. Kada je postepeno poluustav primio sve nebeske prerogative ustava, ovaj je postao bespredmetan. Brzopis, kurziv ili poslovno, diplomatsko pismo jedina je stalna alternacija knjikim pismima, ustavu i poluustavu. Njime se, kao i danas, piu pisma, pogovori na poluustavnim knjigama, biljee zapisi, recepti i vode itulje i tefteri - dakle on je u slubi ljudi. Brzopis je oigledno nie rangiran, ali ba zato to je bio manje optereen znakom sakralnosti imao je znatno iru upotrebljivost i uoljiviju evoluciju. Njemu, na kraju, imamo da zahvalimo za sve podatke o prilikama i ljudima u ovom tekom vremenu, posebno o prepisivaima, koji su tada na svoja krhka plea primili sav teret umnoavanja knjiga, posao koji su na Zapadu ve odavna obavljale tehniki razvijene tamparije. Kao i dananji brzopis, samo s tom razlikom to su se ranije slova redovno rastavljala., kurziv nije obraao panju na kaligrafske norme, njegovi otri i pojednostavljeni znakovi nisu bili lijepi, ali su redovno imali ta da saopte. Vremenom, on je postajao sve otriji i rustikalniji dostigavi krajem XVIII vijeka u tom smislu krajnju taku. U prvoj polovini XIX vijeka njegov dekadentni razvoj bie zaustavljen - lagani uticaji evropskog latininog kurziva, koji su ovdje strujali iz Srbije i Vojvodine, sve su uoljiviji. Izmeu 1818. i 1868. godine, u toku Vukove reforme, irilica je izgubila trinaest slova, meu kojima i tanko i debelo jer, a istovremeno obogaena je novim znakovima po principu: jedan znak za jedan glas. To su J, , , , . Srpskohrvatska irilica postala je tako najpraktinije pismo u Evropi. Kao i danas, i u prolosti se pisalo najee na papiru. Meutim, po lijepom obiaju da se svaki znaajniji poklon crkvi, narodu ili neki na optu korist uinjen posao obiljei, pisalo se i na kamenu (nadgrobni spomenici, esme, nadvratnici), drvetu (ikone, ikonostasi, drveni namjetaj u crkvama), metalu (krstovi, iraci, kandila, kivoti, putiri, tepsije, ae, ripide, petohljebnice,orari, itd.), tekstilu (antiminsi, pokrovi, odeda, vezovi), a ponekad na koi, sedefu i staklu. To su gotovo uvijek ktitorski zapisi, u kojima se navodi ko je predmet platio i poklonio, ko ga je izradio i u koje vrijeme. Kao i na knjigama, pisalo se svim vrstama irilice, ali najee brzopisom. Zadraemo se iscrpnije na linostima koje su neosporno najzaslunije u istoriji pisane rijei u Bosni i Hercegovini, prepisivaima, di-jacima, crtaima i zapisivaima, onim poznatim po imenu i anonimnim, koji su se svojim samoprijegorom i odricanjem pisalom i crnilom borili u dugom intervalu od nekoliko vijekova protiv efemernosti materijala, prolaznosti i zaborava. Na kraju, oni su zasluni da se ovaj pregled pisane rijei kod nas moe realizovati. U stvari, bie to prije slijed za njihovim djelima - o njima grijenim, hudim i nitoim saznae-mo, na alost, veoma malo. Tek u najsrenijem sluaju uspjee nam da za trenutak osvijetlimo poneku crtu njihovog lika, koja e nam u tom prohladnom sumraku pruiti oslonac grijui nas
27

toplinom ljudskih sudbina. Sve upuuje da su stari prepisivai knjiga bili izuzetne i snane linosti. Upornost i izdrljivost bila je kod njih sjedinjena sa inteligencijom, obrazovanou i erudicijom. ini se da je ponekad i neka fizika ili tjelesna mana pomagala ovim ljudima zatoenim po elijama da izdre na svom tekom i iscrpljujuem poslu. Neki od njih bili su hromi, drugi su patili od neizljeivih rana, trei su bili osavi (u to vrijeme velika mana), meu njima bilo je i patuljaka, a ozrenski prepisiva Ti-motije bio je gluh tako da mu je, kako sam ree, u uima tutnjalo kao da pucaju gromovi i zvei ratno oruje. Tek poneki meu njima nije bio sveteno lice - najee su bili monasi, koje je sam zavjetni in upuivao na rad i samovanje. Pisali su knjige u matinim manastirima, u prepisivakim radionicama, ali su ponekad putovali za poslom, iz manastira u manastir, traei dobre i pouzdane izvode (primjerke) ak na Atosu i u Moskvi. Svoja iskustva prenosili su na uenike, te se tako u pojedinim manastirima due njegovala prepisivaka tradicija. Skriptorij u manastiru itomisliu izgleda da je bio najznaajniji, a radio je u kontinuitetu vie od dva vijeka. Znaajni prepisivaki centri su u Tvrdou, Paprai, Gomionici i Sarajevu, ali su se knjige umnoavale svuda - ak i u kuama bogatijih trgovaca i zanatlija. Za nae prilike prepisivalo se veoma brzo. Averkije Hercegovac, hilandarski monah, prepisao je 1624. godine dva panagirika sa preko 600 stranica, a 1626. on prepisuje tri knjige, to znai da je dnevno radio pet stranica. Pitamo se da li je to sve to je Averkije te godine uradio, ili je poneki njegov rukopis nestao. Kako je izgledao jedan manastirski skriptorij vidimo na fresci u Lomnici. Longin je predstavio jevanelistu Luku upravo u prepisivakom kabinetu. On sjedi na niskoj drvenoj stolici, ispred njega je povien stalak sa primjerkom sa koga se prepisuje, a uz koljeno pult na kome pie. U ruci mu je trano pero koje se zarezuje noem, a na pultu sa originalom makaze, boice sa mastilom, lenjir, boje i no. Uz jevanelistu Jovana naslikan je i iak sa tri izvoda namijenjen nonom radu. U tenji da prevashodno pratimo autore koji se sa izvjesnou mogu vezati porijeklom ili djelima za ovo tlo, mi emo, donekle neopravdano, izostaviti brojne, ponekad izuzetno kvalitetne rukopise u iju provenijenciju nismo sigurni. Naravno, pitanja koja mi danas postavljamo u prolim vremenima nisu poznavana - knjige i ljudi nisu uoavali regionalne i nacionalne granice. Mi ne znamo gdje su nastali prekrasni rukopisi, uglavnom bogato iluminirani, kao to su Gomioniko, Tvrdoko, Sarajevsko Leontijevo jevanelje iz XVI v., sarajevski Kanon i Trebnik iz XVII vy i mnoga druga djela koja se uvaju u Sarajevu (Stara crkva), ajniu, itomisliu i Gomionici, ali bez obzira ko ih je i gdje pisao ovi rukopisi su svojim prisustvom i energijom uticali na sudbinu irilske knjievnosti i pismenosti u Bosni i Hercegovini. U odbiru ilustracija za ovaj tekst mi te vrijedne rukopise ipak nismo zaobih. Prvi sigurno ustanovljeni prepisiva irilinih knjiga u Bosni i Hercegovini u osmanskom vremenu javlja se u manastiru Tvrdo, Tre-binje. Ako je pisana rije redovno prethodila slici, a to je stvarno tako, onda se to lijepo moe ilustrovati primjerom obnove prepisivake i slikarske vjetine poetkom XVI vijeka. Desilo se to u istom manastiru, Tvrdou, u kome je Marko Stefanov Trebinjac 1509. godine prepisao Oktoih, danas u Savini, a 1510. dubrovaki slikar Vicko Lovrov oslikao tvrdoku crkvu freskama u grkom stilu. Obnova prepisivake djelatnosti javlja se dakle u junim oblastima Hercegovine, oko Tvrdoa u kome stoluju uporni i preduzimljivi hercegovaki mitropoliti i manastirski igumani, kao to su Visarion i Marko, pa i samozvani arhiepiskopi (Jovan), oni koji nisu priznavali in ukidanja patrijarije u Pei. Smatrali su da na to imaju pravo jer su slijedili liniju Hercegovog mitropolita Davida i pridravali grob sv. Save u Mileevi. Jovan i Visarion sagradili su oko 1500. godine Tvrdo u namjeri da, tu u neposrednom zaleu Dubrovnika, stvore uporite ilegalne srpske arhiepiskopije, nezavisne od ohridske, kojoj je srpska crkva nakon ukidanja patrijarije prikljuena. U toj sredini 1509. godine progovorio je prepisiva Marko Stefa-nov Trebinjac. Kao tvrdoki kaluer i podstriga sukna on je 1502. godine primljen na izuavanje slikarske vjetine kod dubrovakog slikara Matka Milovia. Njegov Oktoih iz 1509. pisan je nemirnim i rustikalnim polustavom, a ukraen je inicijalima, jednostavnim zastavicama sa crvenim, zelenim i smeim crteom stilizovane palmete. Marko Trebinjac prepisao je prvih 155 strana ovog petoglasnika, a ostale, do 330. stranice, Marko Pivac. Trebinjac je kasnije prepisao i Ustav, sada u Zagrebu (Sveuilina biblioteka, R 3361), potpisavi se dva puta kao Marko zograf i Marko dijak. Upuen u osnove slikarstva Marko je svoje rukopise ukraavao inicijalima sa upisanim ljudskim glavama, a na marginama je crtao ake sa stilizovanim posudama. Njegov zapis u Ok-toihu iz 1509, lijep i pun opservacija, predstavlja Trebinjca kao nadarenog knjievnika i stilistu:...zbog greha naih dostie nas turska eljezna palica koja netedice rui ustave pravoslavlja. I poruie se svete crkve i izmjenie predanja svetih ktitora; i bi nedostatak zakona i knjiga. I mnogi, od nikog ne mueni, odstupie od pravoslavlja i primie njihovu vjeru, kao to apostol prije ree: povue ih sila i velikoslavlje. U ta vremena carstvovao je neastivi, Trojici mrski i hrianima dosadni car ismailteljski Bajazid. Prepisa se ova duispasiteljna knjiga, zvana oktoih, u ljeto 1509, krug sunaca 17, lune 6, mjeseca marta, 31 dana. Pia smjerni sveeni monah Marko po zapovjedi moga gospodina i uitelja arhijereja kir Visariona, pri preosveenom arhiepiskopu kir Jovanu u mjestu od njih sazdanom, u crkvi Uspenja presvjete Bogorodice u Trebinju. Svri se u subotu na svetog i pravednog Lazara.
28

U jednom zapisu iz 1524. godine spominje se iguman i tvrdoki mitropolit kir Marko, pa se sa dosta razloga smatra da je Marko Stefa-nov, bivi podstriga sukna i prepisiva, pod starost nosio visoke crkvene titule, to inae za ljude ove profesije nije bilo predvieno i lako os-tvarljivo. Sve dok se ne pronae stariji prepisiva, Marku Stefanovu Tre-binjcu pripadae ast prvog umnoavaoca knjiga u osmanskom periodu u Bosni i Hercegovini. Njegov rukopis je opor a ruka jo uvijek teka, ali to je ruka pionira koja najavljuje itavu plejadu vrsnih sljedbenika. 18. maja 1508. godine, u Mileevi ili u Sarajevu, dijak Vladislav prepisao je itije sv. Save Srpskog po Domentijanu, koje se uva u Muzeju Stare crkve u Sarajevu. Nemirni poluustav ovog rukopisa, ukraenog zaglavljima i floralnim inicijalima, sasvim je blizak duktusu Marka Stefanova Trebinjca, kao to je i Vladisavljev zapis po duhu i kompoziciji veoma podudaran sa Markovim zapisom. Sljedei prepisiva javlja se u Paprai. Tu je 1513. godine pop Oli-ver prepisao jedno veoma lijepo jevandelje ostavivi na posljednjem listu zapis, ljepi od onog koga je sastavio Marko Stefanov. On jednom reenicom upeatljivo slika teke prilike oko Paprae: Ovdje je strah, ovdje je skrb, ovdje je bijeda velika, kao to bjee raspee Kristovo... Nevjera bjee i bjeda ismailtelska... Posljednji greni pop Oliver pia. Pisano je krupnim i itkim poluustavom, gotovo ustavom, te popa Olivera moemo smatrati prepisivaem koji je jo uvijek bio vrsto vezan za staru tradiciju umnoavanja rukopisa najvieg stila. Danas se Ohverovo ievandelje uva u Cajniu. Kako smo vidjeli, prvi prepisivai javljaju se na krajnjem jugu i sjeveru Bosne i Hercegovine. Kao po nekom zakonu o geografskoj ravnopravnosti, sljedei prepisiva pojavie se u Sarajevu. Tu je 1516. godine prezviter Vuk prepisao Jevandelje, te kao i njegovi prethodnici ostavio dui zapis iz koga doznajemo da je pisao u mjestu Vrhbosni koje se zove Sarajevo. Tada je u te dane i u toj zemlji bilo veliko poveanje Agarjana a veliko umanjenje pravoslavne vjere. Sada se jevan-delje nalazi u manastiru sv. Trojice kod Pljevalja. Tri godine kasnije, 1519. godine, proradie prva tamparija u Bosni i Hercegovini. Po nalogu Boidara Ljubavia Goradanina, koji je u drugoj deceniji XVI vijeka bio na nekoj slubi u manastiru Mileevi, inae potomka Vukosava Ljubavia, uglednog trgovca i kneza gora-danskog iz vremena oko polovine XV vijeka, njegova dva sina, ura i kaluer Todor, obreli su se 1518 - 1519. godine u Veneciji kako bi tu, u centru tamparstva, izuili ovaj jo uvijek novi zanat i nabavili potrebnu opremu. Tu, u tuoj zemlji, oni su izlili kositerova slova, sastavili forme nabavili drvorezne zastave i vinjete, te omoguili tampanje prve knjige Sluabnika, zavrenog 1. VIT "1519. godine, kada je ura ve bio mrtav (umro 12. marta 1519). Da li je Sluabnik odtampan u Veneciji ili u Goradu jo uvijek nije jasno, ali ve druga knjiga Psal-tir sa posledovanijem, zavrena je 21. X 1521. godine u crkvi sv. Dora u Sopotnici kod Gorada na Drini. Trea i poslednja knjiga goradan-ske tamparije, Molitvenik, odtampan je 1523. takoe u Goradu. To-doru tada pomae izvjesni akon Radoje. Nakon 1523. godine tamparija u Goradu nije vie radila. Pretpostavlja se, s razlogom, da je turska uprava nala motiv da rad na tampanju knjiga onemogui. Potomci Boidara Ljubavia prenijeli su tampariju u Vlaku, gdje su u Trgovitu s madrami Dimitrija Ljubavia, Boidarevog unuka, inae logoteta, odtampani 1543. Apostol i 1547. Trebnik (trudio se tampar Mojsej Deanac). tamparu Dimitriju pomagali su prilikom rada na Apostolu njegovi uenici Oprem i Petar. Dakle, goradanska tamparija, isto kao i njena prethodnica obodska, nastavila je ivot u Vlakoj, gdje su uslovi bili povoljniji i doprinijela je bitno razvoju tamparstva u dananjoj Rumuniji. tampar jeremonah Teodor, moda Ljubavi, radio je 1544. godine u Mileevskoj tampariji sa jeremonahom Mardarijem. Znaaj goradanske tamparije u razvoju pismenosti u Bosni i Hercegovini, pa i ire, jo uvijek nije dovoljno uoen i naglaen. Godina 1519. je bez sumnje najznaajniji datum u istoriji tamparstva na ovom tlu. Goradanska tamparija proradila je samo 79 godina nakon Gutembergove i 25 godina poslije prve irilske tamparije na slovenskom jugu, cetinjske - obodske. Ali, nisu samo to razlozi zbog kojih ovaj neoekivani poduhvat Boidara Goradanina i njegovih sinova smatramo znaajnim. tamparija je radila samo tri godine i izdala tri knjige (neki misle da je u Goradu tampana i etvrta), no njihova pojava skupa sa cetinjskim izdanjima i Vukovievim knjigama tampanim u Veneciji znaila je jasnu i veoma ranu orijentaciju sudbine knjige prema ovom revolucionarnom tehnikom izumu. Istovremeno gora-danske knjige, tampane poluustavom, izvrile su osvjeavajui i pozitivni uticaj na rukopisnu poluustavnu knjigu kojoj je u ovom vremenu prijetila opasnost dekadencije. tampa je rukopisni poluustav korigo-vala prema ustavu, potvrujui i fiksirajui neke njegove likovnografike kvalitete. Ne zna se u kojem su tirau izdavane goradanske knjige - pretpostavljamo da on nije bio velik - ali sudei po injenici da je samo u Hilandaru sauvano est primjeraka Sluabnika, smijemo pretpostaviti daje 1519. godine odtampano preko sto primjeraka ove knjige, a to je za prilike u kojima su nastale lijep tira. Moemo tek da zamislimo kakav je efekat imalo takvo izdanje u prilikama kada se knjiga rukom umnoavala. Zadivljuje veliina goradanskih knjiga - Psaltir sa svojih 352 lista predstavlja do tada najveu nau tampanu knjigu. Prevazii e je tek 1538. Vukoviev Prazniki minej. Goradanske knjige oponaale su u svemu rukopisne uzorke. Slova su tanka i rijetka, poluustavna, ponekad
29

ligirana, listovi su ukraavani grafikama (zastavama i jednostavnijim minijaturama), naslovne strane nisu postojale ve su naslovi stavljani iznad poetnog teksta u vidu lijepo stilizovane kaligrafske trake, a inicijali su stilizovani kao i u rukopisnim knjigama. tampari su se oigledno trudili da rukopisni uzorak prevedu to vjernije na jezik grafike kako bi se njihove knjige razlikovale od frukih (francuskih, kako su ih nai tampari nazivali), odnosno zapadnjakih, latininih. tampane su dvobojno - crno i crveno - s tim to su crvena slova prva otiskivana. Uslovi za nastavak tamparstva u naim krajevima pod osmanskom unravom bili su veoma teki. Prve tamparije na slovenskom jugu bie odreda veoma brzo ugaene. Sa vie sree, irilske tamparije radi-e u narednim vremenima u Veneciji, Vlakoj, Rusiji, Poljskoj, a zatim u Beu i Budimu. Domae tlo nije moglo da primi sjeme koje su ovdje preuranjeno posijali Ljubavii. Teodor Ljubavi je neosporno izraziti stilista i najobdareniji knjievnik koga je irilina knjievnost dala u osmanskom vremenu ovdje. Njegovi pogovori u Sluabniku i Psaltiru predstavljaju uzbuene i poetine tekstove, koji su koliko istorijski izvori toliko i lijepa knjievnost. Ljepoti njegovog sastava o pustoenju Srema i zauzeu Beograda 1521. godine nisu mogli odoljeti mnogi pisci - nastavljai starih pomenika, te su ga unosili u svoje hronike. Sauvan nam je zato u vie izvoda, ali uvijek od rijei do rijei neizmijenjen. On je uporedio tada silinu turske ofanzive sa krilatim zmijama koje su palile sela i gradove... a slavnu i divnu zemlju Despotovu Turci poplenie, a lepi grad Kupinik razorie.... Meu poznate i pozajmljene stilske figure Teodor je unosio svoje, do tada neviene i konstrukcije veoma smjele za vrijeme u kome nastaju. Svjestan da se svojim redaktorskim i tamparskim djelom moe kako proslaviti tako i posramiti, on je iroko objasnio svoje tegobe i moralne dileme u ovom sujetnom pozoritu ovoga vijeka, jer nema dana, nema noi ili pak asa u kojim ne nalazimo grijehe i vraije radnje; i gdje se skriti ili pobjei: zemlja i nebo, sunce i mjesec, zvijezde i more, rijeke i bezdani vapiju na nas. Stojei tako pred puinom misli, on se obraa itaocima: O blaeni i asni prezviteri, kao to je neprikladno slamom oganj gasiti, slijepom na put polaziti i bez lae po dubinama jezditi, tako je i meni, neznalici bilo teko slagati i ispravljati ove svete knjige pred kojim stojim sa ropskom bojanjo-u kao pred strminom neizcrpne dubine, te moli strujni izvor vaeg otroumlja da ispravljaju i da ne proklinju njegova kositerova slova. I ovdje veliko moje bezumlje ispovijedam: Kada sam tvorio ove forme u tuim zemljama italijanskim, imah tada sa sobom jednoga po puti brata. I doe mu iznenada smrt u ljeto 1521. mjeseca marta, 12--ti dan, njemu neka bude vjeni pomen. I tada se naoh bezuman i sam pred ovim djelom. Poee se ove svete knjige zvane liturgija, povele-nijem moga starca i roditelja Boidara. Trudi se o njima smerni monah i svetenik Teodor i svrie se od bitija 1519. Jo tri Bosanca vezae svoje ime za razvoj stare tampe. Dijak Jovan Maleevac koji je umornom rukom i mutnim umom prepisao u Tvrdou 1524. godine Minej, naruen od mitropolita i igumana Marka, ve pominjanog, radio je oko 1561. godine u Ljubljani i Urahu sa Primoem Trubarom na tampanju misionarskih protestantskih irilinih knjiga. Kada je Trubar bio napadan zbog angao-vanja Jovana Maleevca i Matije Popovia, odgovorio je protivnicima da su ovi pravoslavni svetenici iz Bosne rodom, da su tamo odgojeni i da se dobro slue svojim knjigama i jezikom. Jovan i Matija obeavali su 1561. godine Trubaru da e iz Bosne dobaviti ljude vine tamparskoj vjetini, podrazumijevajui vjerovatno one koji su radili u Gora-du i Mileevi. Iste godine, Jovan je sa Trubarom i Matijom prenio na magarcu tovar irilinih (uskokih) knjiga iz Ljubljane u Urah. Misionarska akcija Primoa Trubara nije imala znaajnijih rezultata, te su Jovan i Matija vraeni kui 1562. godine. U meuvremenu Jovan se bavio prepisivanjem knjiga. Pored tre-binjskog Mineja (moemo ga smatrati nastavljaem skriptorija koga je tu osnovao Marko Trebinjac) on je 1532. i 1546. prepisao dva jevane-Ija, 1531. pisao sa jo dva dijaka jedan rukopis, a 1545. godine nastavio i zavrio jedan Prolog. Nedavno smo Jovanovo ime bez dajuma nali zapisano na primjerku cetinjskog Oktoiha pronaenom u tekerovci-ma kod Glamoa. Tu Jovan veli da je Oktoih otkupio za zdravlje ivim i pomen mrtvim, navodei da je rodom i plemenom Maleevac od sela Otkovaka, koje se jo i danas nalazi u blizini Glamoa gdje ive Maleevii, kako se i selo ponekad naziva. O njegovom saradniku Matiji Popoviu jo uvijek nema znaajnijih podataka. Trei Bosanac koji e se baviti tamparstvom bio je Jovan Sveto-gorac, Gomionianin, rodom od Bosne od mjesta Kamengrada. Ovaj postrienik manastira Gomionice, kasnije hilandarski monah, radio je 1649. godine u Trgovitu u Vlakoj na tampanju Cvijetnog trioda. Izdavanje knjige pomogla je Jelena, ena Matije Besaraba, a Jovanu je pomagao u poslu Proka tipikar. Knjiga je lijepo ukraena crnim i crvenim inicijalima, zastavama i skromnim minijaturama. Kratka epizoda goradanske tamparije nije obezvrijedila prepisivaki rad. Jo tri i po vijeka gorice po elijama prepisivaki ici. U Stocu je 1547. godine izvjesni Jovan, moda Maleevac, prepisao Apostol, a anonimni dijak pie Jevandelje 1550. godine u Sopotnici, u istoj onoj Hercegovoj crkvi u kojoj je etvrt vijeka ranije radila
30

Ljubavia tampanja. Iz daleke Poljske javlja se 1551. i 1561. godine Mihailo Zboroevi-Aleksandrovi, potomak izbjeglica iz oblasti Paprae. On e prepisati Jevandelje, sada u Bukuretu (Biblioteka Akademije, Ms. slav. 460) i Psaltir, i oba poslati u ma.iastir Paprau. Bio je to vjet i nadaren ka-ligraf i iluminator, koji je pisao i raskono ukraavao svoje rukopise u duhu ruskomoldavskih skriptorija najvieg kvaliteta. Srpska crkva je 1557. godine postigla znaajan rezultat - obnovljena je patrijarija u Pei. Od tada e prosvjetni, kulturni i umjetniki poduhvati biti sve ei, svestraniji i organizovaniji. Po nalozima domaih patrijarha iz kue Sokolovia djelovae brojni slikari, duboresci, intarzisti, zlatari, kamenoresci pa i prepisivai. Pisanoj rijei i umjetnosti crkva je namijenila teku zadau - podrati potlaeni narod u borbi protiv potpunog zatiranja. Pomen prepisivaa sve je uestaliji. Dijak Dmitar prepisao je 1564. godine u Sarajevu u kui bogatih Desisalia, Minej koji se sada uva u zbirci Stare crkve u Sarajevu. Njegovo je djelo i Jevandelje, sada u manastiru sv. Trojice kod Plevalja. Jerodakon Mardarije prepisao je 1566. godine u Zavali Bogoro-dinik. U Dubici je 1587. godine aktivan anonimni prepisiva. Krajem XVI vijeka u ozrenskom manastiru radi izuzetno plodan, nadaren i vjet prepisiva. Bio je to jeremonah Timotije Gluhi. Godine 1589. on je u Ozrenu prepisao Panegirik, a 1592. Metafrast. U njemu je ostavio lijep i nadahnut zapis o svojoj tekoj gluhoi. Njegovo ime itamo i na ktitorskom fresko - natpisu posveenom oslikavanju ozrenske priprate 1609. godine. Pomenut je posljednji meu tadanjim ozren-skim monasima. Trea Timotijeva knjiga pronaena je nedavno u Vojvodini, kuda su dospjeli i Panegirik i Metafrast. Bie da su ozrenski monasi nakon provale Eugena Savojskog u Bosnu krajem XVII vijeka pobjegli u Srem ponijevi sa sobom i manastirske knjige. Ali,, koliko je knjiga prepisao Timotije Gluhi i koliko je njih propalo u tom i narednim meteima? U selu Roglju kod Trijebova (Mrkonji Grad) pop Bogdan je prepisao Triod 1593. godine. Bio je iv i 1604. kada je u Trebovu, v Vaku-pu bliz grada Jajca prepisao Mjesenik koji je kasnije dospio u manastir Hopovo. U Zavali, Mardarijevu prepisivaku vjetinu nastavlja kaluer Luka, koji tu 1600. godine prepisuje Minej za mart i novembar. Prepisivanjem knjiga bavio se i izvjesni Teodor koji se 1607. iavlja bliz Motanice. Prva etvrtina XVII vijeka obiljeena je izuzetno intenzivnom aktivnou pravoslavne crkve na svim poljima kulture i umjetnosti. Bilo je to posljednje plodno doba stare srpske umjetnosti, nakon koga e krivulja njenog razvoja imati silazni smjer. U tom vremenu rade znameniti stvaraoci raznih umjetnikih vjetina a meu njima i prepisiva Averkije. Averkije je najbolji i najplodniji prepisiva iriline knjige u naoj zemlji u osmanskom periodu. Sudei po zapisima do sada pronaenim, radio je izmeu 1614. i 1632. godine, znai punih 18 godina. Bio je porijeklom iz Hercegovine, ali je najvei dio ivota proveo u Svetoj Gori kao hilandarski monah, gdje je vjerovatno samo usavrio svoj prepisivaki dar. U Averkijevo vrijeme hilandarski skriptorij radio je u pirgu u Kareji; tu je na prepisiva uglavnom boravio radei kao kalig-raf. Imao je sreu da saraduje sa Ilarionom, takoe Hercegovcem, znamenitim hilandarskim igumanom, kome se Averkije s potom obraa u svojim pogovorima. Njegov savremenik i drug je i Georgije Mitrofano-vi, najvei srpski slikar svoga vremena. Ne znamo koliko je knjiga Averkije prepisao, ali su sauvane sljedee: Averkije nije poklanjao veliku panju kaligrafiji i ukraavanju svojih rukopisa. Radio je brzo - moglo bi se rei da je on svom pozivu pristupao racionalno, ekonomino, na moderan nain, kao to to rade tampari. Njegov sitni poluustav, slian brzopisu, voden sigurnom ispisanom rukom rutinera ipak djeluje ubjedljivo, vrsto i lijepo. Sam autor bio je svjestan da radi brzo, te se u zapisu na Panegiriku za februar vajka da zbog koliine tekstova nije imao vremena da ukraava knjige. A da je to znao vidimo na primjeru Zlatousta iz 1632. godine koji ukraava jednostavnim zastavicama, inicijalima i crteima. Panegirik dobrunski Averkije je prepisao 1614. godine ni za srebro ni za zlato ve na poklon Bogorodici dobrunskoj. Svoje ime duhovito je skrio u akrostihu: Ako eli da zna ime onog koji je pisao a ti pogledaj na gornji stih. Iz 1616. godine potie njegov Triod kablarski, u kome ponavlja skrivalicu sa akrostihom i ostavlja kratak zapis na grkom jeziku kojim je oigledno vladao. 1618-1619. on je u Studenici, gdje pie Psaltir a 1619 - 1620. Tipik studeniki. Zatim ga 1623. sreemo u Hilandaru. U Kareji pie Panegirik za septembar. Naredne, 1624. godine, u ovom manastiru pie Panegirik za oktobar, a istog datuma nastaje i njegov Panegirik za novembar. Godine 1625. prepisan je Panegirik za decembar u ijem pogovoru Averkije navodi svoj zaviaj: Monah
31

Averkije od zemlje Hercega. Iz 1626. sauvane su tri Averkijeve knjige: Panegirik za januar, Panegirik za februar i Zlatoust. Ovu posljednju knjigu Averkije prepisuje na molbu Antonija, gomionikog jeremonaha koji tada luta Svetom Gorom okajavajui neke grijehe uinjene svome matinom manastiru. Jo jedan Zlatoust Averkije prepisuje 1632. godine. To je i posljednja njegova knjiga. Prepisivakom poslu Averkije je pristupao oprezno, nauno, kritiki - redaktorski. On ponekad na marginama intervenie u obliku kritikih glosa. Jednom prilikom u Panegiriku iz 1623. veli: Ne lai, jere-tie, Makarije obrete a ne ti. U drugim zapisima on objanjava kog se naela pridravao prenosei tekstove i koja je ortografska pravila slijedio. Naglaava da je uporedivao sedam izvoda kako bi postigao autentinost teksta. Jednom prilikom upozorava svetenike da ne skrnave knjige: Kaem ti jo, kad odreuje acu dokle da ita slovo, nemoj da lepi vosak i ne izlazi poruzi svete ove knjige ve stavi zalogu. Prije svih Averkije je imao pravo da ovaj protest uputi svojoj sab-rai. Tri godine svoga ivota on je posvetio prepisivanju samo nilan-darskih panegirika. Sa aljenjem i uenjem primjeujemo da ime ovog nesvakidanjeg i vrijednog ovjeka nije zabiljeio nijedan njegov savremenik. Nekoliko pomena o sebi ostavio nam je jeremonah Petar iz itomislia. On je u ovom manastiru 1611. godine prepisao Minej za decembar a naredne godine Minej za mart. Daje rtalac Petar bio znamenit kaligraf sudimo po tome to je putovao ak u Vozuu kod Zavi-dovia kako bi tu prepisao Lestvicu, sada u Zitomisliu. On je vjerovat-no 1619. godine prepisao i Zlatoust, inae nepotpisan, a moe mu se pripisati i Petrov tipik manastira itomislia iz 1619. Petar je rodona-elnik kasnijih itomislikih prepisivaa i utemeljitelj skriptorija ovoga manastira. Petrov savremenik u Zitomisliu je dijak Jefrem, koji se trudio 1613. godine oko rukopisnog Mineja. Naredne 1614. godine u Zitomisliu e prepisati Sluabnik Rajkovi Ratko, monah Troikog manastira kod Plevalja. On je doputovao u itomisli ili po izvod ili da uz Petra i Jefrema naui prepisivaku vjetinu. Jer pored njih dvojice prepisivanjem se tih godina bave jo dvojica itomisliana: iguman Visarion prepisuje 1616. godine Uiteljnoje jevanelje, koje zavrava iste godine neki Gavrilovi. Sve govori da je skriptorij u Zitomisliu tada izuzetno aktivan i bogat dijacima. U nepoznato vrijeme, ali sigurno u XVII vijeku, u ovom skriptoriju radie i izvjesni Caldaka dijak, prepi-siva ukraenog Jevanelja, a 1634. jedan anonimni majstor radie na Psaltiru Stefana Avramovia - Hrabrena. Neto plodniji i znamenitiji itomisliki dijak je monah Teofilo. On je 1649. prepisao Molitvenik sa zakonopravilnikom, a 1689.Jednu rukopisnu crkvenu knjiicu koja je pronaena u Foi. Gavrilo Zitomislianin prepisao je 1670. Minej, boravei tada u Hilandaru. Najznamenitiji itomisliki kaligraf druge polovine XVII i poetkom XVIII v. je monah Grigorije, za koga se misli da je bivi svetov-njak Hadi Gavrlo Tadi - Humkovi, poznati i ugledni graanin Sarajeva. Prije monaenja Gavro je putovao u Dubrovnik, Veneciju, Ugarsku i Jerusalim. Prepisao je i sa 34 minijature ilustrovao Vodi kroz Jerusalim i sveta mjesta Palestine gdje daje i neka svoja lina zapaanja. Prepisao je 1712. i 1713. Arhijeratikon, Molitvenik i udesa Bogorodice, a 1716. Vlastarev pravilnik. itomisliki kaluer Viktor, inae kaligraf, umro je u Hilandaru 1670. godine. U prvoj polovini XVIII vijeka ve prestarjela prepisivaka kola manastira itomislia, najznaajnija u Bosni i Hercegovini, polako se ugasila. Sporadino, prepisivai se javljaju i dalje ali sve rjee i sa manje znaajnim crkvenim knjigama. Izgleda da je uvoz tampanih izdanja osnovnih bogoslunih knjiga davao prostor prepisivaima jedino u domenu manje traenih tiva i apokrifa. Jeremonah Zaharije prepisao je 1628. godine u manastiru Vozui jedan Molitvenik, a u Sarajevu 1558 (?) Visarion pie Otanik. Foanski kaligrafi Tomo i Vasilj Todorovi moda i prepisivai, potpisali su se na Zborniku iz Foe iz 1689. Foak je i Nikoli Spasoje, koji u to vrijeme prepisuje Jevanelje. Vukosav Raevi - Kaluerovi prepisao je u Sarajevu 1702. godine jednu knjigu. Nikola Vlastelini u Moskvi prepisuje 1715. godine Trebinjski ljetopis. Damjan Mali, pop iz Timara kod Prijedora, prepisuje jedan bogatije ukraen Trebnik. Vasilije ajnianin 1737. takode prepisuje Trebnik. Dijak Lazo iz Gerzova prepisuje 1737. godine Psalme Davidove i pjesme Mojsijeve. Njemu su mjetani nakon smrti podigli spomenik u obliku krsta sa naivnim portretom, predstavivi ga sa knjigom u ruci. Vuan 1740. godine prepisuje u Sarajevu itije kneza Lazara i Miloa Obilia. Hadi Arsenije Troianin, rodom iz Sarajeva, prepisao je 1743. Oktoih za Pljevaljski manastir. Neto pismeniji i plodniji prepisiva ovoga vremena bio je jere-monah, kasnije gomioniki iguman, Silvestar
32

Stanivukovi. Pisao je zapise po knjigama i crkvenom namjetaju, a 1750. pod visokom stijenom u planini jDsmai kod Banja Luke prepisuje Aleksandridu. Hristifor itomislianin bio je dobar kaligraf. U Sarajevu je vodio sarandar (tefter) Stare crkve, a na ikoni Deizis sa svecima, sada u Trijebnju, ostavio je 1750. godine zapis izuzetno skladne kaligrafije. U Sarajevu se 1782. godine ve spominje daskal (uitelj) Simeon Dori. U Dobrievu, knjige prepisuje tekom i grubom rukom Mojsije Dobrievac, a u Trebinju Longin tipikar pie 1798. Pomenik. Prepisivaki ici po manastirskim elijama sve su slabaniji ali su se teko gasili. Jo i onda kada vie nije bilo nikakvih razloga pojedinci su osjeali potrebu da prepiu neku knjigu. Radio je to polovinom XIX vijeka Dorde Prodanovi, Foak, dijak i knjigovezac, ali samo po anahronoj inerciji tradicije. Moderno doba reformisane irilice i tampe ve je bilo na pragu -na Savi, na Drini, na jadranskoj obali. Na kraju, nuno je napomenuti: ovaj pregled sainjen je na osnovu fragmentarno sauvanih podataka o irilici u Bosni i Hercegovini u osmanskom vremenu. Ograniili smo se prije svega na prepisivae i umnoavaoce knjiga, u uvjerenju da je njihov doprinos pismenosti bez sumnje najznaajniji. Morali smo da zanemarimo ogroman broj linosti koje su se u raznim prilikama bavile pisanjem, poduavanjem i biljeenjem. Svi oni, zajedno sa dijacima i starim tamparima, zasluuju znatno vie panje i istraivakog truda od ovoga koji mi u ovoj prilici inimo. Skromnost iznesene materije ne odraava pravo stanje pisane rijei u ovom periodu - ona je bila znatno rasprostranjenija, ali mi njenu pravu sliku danas veoma teko vaspostavljamo, pogotovo nakon posljednjeg rata u kojem su manastirske biblioteke sistematski unitavane. Tada je stradala najznaajnija biblioteka u Hercegovini, u itomis-liu, kao i druge u Zavali, Duima, Dobrievu, Ozrenu, Tavni, Paprai, Lomnici i Gomionici. Zbirke irilskih knjiga koje se sada nalaze u ovim centrima prikupljene su sa raznih strana tek u naem vremenu.

KATALOKI PODACI O NAJZNAAJNIJIM IRILSKIM SPOMENICIMA OSMANSKOG PERIODA 1. Gomioniko etverojevanelje, rukopis, XV-XVI v., papir, vodeni znak sidro u krugu, srpska redakcija, ustav prelazne varijante, 20,5x29,5 cm, nepotpuno, 149 listova ispisanih u jednoj koloni, nedostaje 5 kvateriona Matejevog jevanelja sa poetka i od Jovanovog jevanelja sauvano je s kraja samo 12 zaala, pisano crnim mastilom, uputstva cinoberom a ponegdje i zele nom bojom, iznad naslova dekorativne zastave, jednostavni ornamenti i inicijali, zapis o ukraavanju gomionike crkve 1590. ili 1790. godine vie ne postoji; sada u manastiru Gomionici kod Banja Luke. 2. Oktoih Marka Trebinjca, petoglasnik, 1509, papir, sitni i rustini poluustav, 20,5 x 28 cm, 330 listova, povez koni, srpska redakcija, resavski jednojerov pravopis, zastave i jednostavni inicijali, Marko Trebinjac Stefanov pie do 155. lista (tu njegov zapis), a Marko Pivac dalje, njegov zapis na listu 156,201. i 328, godina 1595. na kasnije ubaenom listu, napisano u Tvrdou ali je krajem XVII vijeka preneseno u Savinu gdje se sada uva. 3. itomisliko etverojevanelje (tvrdoko), kraj XV - poetak XVI v., papir, 21x27,5 cm, 252 1., srpska redakcija, resavski pravopis, poluustav veoma blizak ustavu, vod. znak: volovska glava s krstom i zmijom oko motke (1482), vaga u krugu s kontramarkom A (1500), polumjesec sa zrakama (1460) ali sa mreom iz poetka XVI v., pri uvezu sidro u krugu sa zvijezdom i kontramarkom AP (1567), ukraen zastavicama u utom i smedem koloritu i inicijalima zoomorfnog stila, uvezano i okovano u srebro sa predstavama Raspea i jevandeljskim simbolima (prednja strana) i Bogorodice sa Hristom i arhanelima, Savaotovom rukom, sv. Duhom, Grobom Bogorodiinim, poprsjima svetih otaca, (zadnja strana), okovi iz 1577, sada u itomisliu. 4. Biografija sv. Save, prepisao po Domentijanu dijak Vladislav 1508, papir, 14x21 cm, 248 listova, -l- 2 = 250, dvadeset redova na listu, poluustav, naslovi, glava i inicijali crveni. Broj inv. 18. Stara crkva, Sarajevo. 5. Oliverovo Jevandelje, rukopis, 1513, pisao poslednji greni pop Oliver u Paprai, papir, 19x27,5 cm, 407 listova, krupni poluustav, srpska redakcija, vodeni znak: vaga u krugu i vaga u kartui, zastave od prepletne trake (krugovi), crveni inicijali, uva se u srpskopravoslavnoj crkvi u ajniu. 6. Sluabnik Boidara Goradanina, tampa, l .VII 1519, odtampan u Veneciji ili Goradu, tampari Durad i Teodor Ljubavi, sinovi Boidarevi, poluustav, papir, 22x15,5 cm, vie od 100 1., potpun primjerak nije sauvan, srpska redakcija, resavski pravopis; jedan primjerak nalazi se u zbirci R. Grujia u Beogradu, a est u Hilandaru. Jedan primjerak svojevremeno bio u S. Karlovcima; drvorezni inicijali, tri zastave i jedna vinjeta.
33

7. Psaltir sa posledovanjem Boidara Goradanina, tampa, 25. X 1521, zavren u crkvi sv. orda u Sopotnici kod Gorada, tampar Teodor Ljubavi, papir, 13,5x19,2 cm, srpska redakcija, resavski pravopis, potpun primjerak ima izgleda 352 1., na poslednjim listovima dui pogovor, kratki pomenik i Teodorov opis pustoenja Srema i pada Beograda iz 1521, 4 drvorezne zastave, 7 inicijala u crno-crvenoj tampi, vie manjih inicijala, jedan primjerak nalazi se u zbirci R. Grujia u Beogradu, a zadnji list nalazio se do 1900. u Sopotnici. 8. Trebnik Boidara Ljubavia, tampa, zavren 1523. godine u crkvi sv. Georgija u Sopotnici kod Gorada, tampari Teodor Ljubavi i akon Radoje. Nije sauvan. 9. Sluabnik, rukopis, prva polovina XVI v., papir, 14x21 cm., 251 1., srpska redakcija, poluustav, 28 redova na punoj strani, crveni kitnjasti inicijali, vodeni znak: vaga u krugu s pticom (1523), uvez iz XVII v., uva se u Staroj srpskoj crkvi u Sarajevu. 10. Otanik, rukopis, prepisiva Visarion iz Sarajeva, 1558, papir, srpska redakcija, sitni poluustav, 10x14,5 cm, 207 L, 17 i 20 redova, pri kraju brzopis, neuvezan, nepotpun, vodeni znak: sidro u krugu sa trolistom i kontramarkom I R, uva se u zbirci Stare srpske crkve u Sarajevu. 11. Leontijevo jevandelje, Stara crkva u Sarajevu, XVI v., papir, 20x30,5 cm, 264 L, uvezano u XVIII v. i tada dodana 4 prazna lista, 19 redova na listu, ustav, ukraeno autorskim portretima jevanelista Mateja, Luke i Jovana sa potpisom minijaturiste grenog Leontija. Ukraeno zastavicama i inicijalima. Minijatura jevand. Marka nedostaje-istrgnuta. Nekada u posjedu manastira udikovo (1581), zatim Hopova (1694), a te godine poklonjeno je sarajevskoj crkvi (jeremonah Kiril). Srpska recenzija. Vod. znak: sidro u krugu sa inicijalima AB, AP, FC (XVI v.). Br. inv. 219. 12. etverojevandelje Stare crkve u Sarajevu, br. 220, XVI v., papir, 20,5 x 31,5 cm, 305 L, tekst 21 red. srpska recenzija, vod. znak: sidro u krugu sa zvijezdom bez kontramarke (1538), ukraeno zastavicama i lijepim inicijalima, uzvezano i okovano u srebrne korice sa predstavom arh. Mihaila, poluustav, zapisa nema. 13. Sledovani psaltir, rukopis, kraj XVI v., stilizovani poluustav, 19x28 cm, obrezan, 269 listova, srpska redakcija, lijepi inicijali sa kolorisanim vrijeama, nedostaju 24 lista naprijed, vodeni znak: sidro u krugu s trolistom i CB, u Narodnoj biblioteci u Sarajevu (MS 1306). 14. Besjede sv. otaca, Stara crkva, Sarajevo, br. inv. 14, XVII v., papir, 20x29 cm, 422 1., sitni stilizovani kaligrafski poluustav po 27 redova, na poetku zastavica i lijepi crveni inicijali, trona, vod. znak: sidro u krugu sa trolistom i inicijalima CC i G (XVII v.) 15. Kanoni molbeni, Stara crkva, Sarajevo, inv. br. 10. papir, XVII v., 19,5 x 28 cm, 157 listova, dodano 9 listova, poluustav, srpska redakcija, 23, 25 i 29 redova na listu, vodeni znak: sidro u krugu s trolistom i kontramarkama RA i A. Na posljednjem dodatom listu tri polumjeseca sa slovom B. Trebnik, Stara crkva u Sarajevu, inv. br. 257, XVII v., papir, 14x20,5 cm, sitni poluustav na listu 33 reda, srpska redakcija, ukraen veoma dekorativnim vreastim inicijalima sa ovjeijim glavama, pastelni kolorit, uvezan u kou.

34

Milo Okuka Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba KNJIEVNOJEZIKI IZRAZI KOD MUSLIMANA

IZMEU ORIJENTALNIH I DOMAIH FORMI Osvajanjem Bosne i Hercegovine Turci su u nae krajeve prenijeli i islamske tekovine na kojima je poivala feudalna istonjaka ideologija. Od XV stoljea oni su podizali ustanove vjerskog karaktera (damije, mektebe, medrese i dr.) koje su predstavljale rasadnike islamske civilizacije na Balkanu. Islamizirano stanovnitvo Bosne i Hercegovine upijalo je putem religijskih obreda filozofiju Kurana i misticizma, poistovjeivalo se sa turskom dravnom milju i inilo stub turske vladavine i moi. Iako je stoljeima bilo odvojeno od institucija i obiaja hrianskog puka, ono je, meutim, sauvalo maternji jezik i mnoge obiaje iz prethrianskog perioda (S. eri), slovensku etniku strukturu (M. Hadijahi), te svijest o domaem porijeklu i identitetu. Knjievnojeziki izrazi kod Muslimana bili su odreeni ovim iniocima i nalazili su se sve do sredine XX stoljea u procijepu izmeu orijentalnih formi i izraza i maternjeg jezika, koji su oni dugo nazivali bosanskim. U XIX stoljee Muslimani su uli sa bogatom knjievnou i pis-menou na orijentalnim jezicima (turskom, arapskom i perzijskom), koja je bila svojinom uenih i vlastele, koja se irila prepisivanjem i pohranjivanjem kao knjini fond u privatnim dvorima i vjerskim ustanovama, koja je obino kaligrafski ukraavana. Kao i kod veeg dijela arapsko-islamskog svijeta, i kod nas je u Muslimana, po ugledu na njih, pisana rije bila predmet tovanja i brige, ona je bila i ukras, medij likovnog izraza (S. Grozdani). tampanje knjiga na orijentalnim jezicima, meutim, poelo je dosta kasno, kod nas tek u drugoj polovini XIX stoljea. Najbogatiji je bio knjievnojeziki izraz na turskom jeziku. Krajem XVIII i poetkom XIX stoljea poznati i popularni stvaraoci bili su Ahmed Hadinesimovi Pruak (umro 1789) sa svojom hronikom o turskim ratovima sa Rusima i Austrijancima, Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi Stoevi (umro 1803) sa raspravom Slike mudrosti, Mula Mustafa Baeskija (umro 1809) sa svojim Ljetopisom i Muhamed Emiri Isevi (u. 1816) sa kritiki intoniranim Traktatom o prilikama u Bosni. A od Vukovih savremenika izdvajaju se pjesnik Fadilpaa erifovi (Sarajevo 1808 Uskudar, Turska 1882) i povjesniar Salih Hadi-husejinovi Muvekit (Sarajevo 1825 Sarajevo 1888). Na razvoj knjievnojezikog izraza na arapskom jeziku najvei je uticaj izvrio Hasan Kafija Pruak (umro 1616) svojim radovima iz filozofije, logike, teologije, lingvistike, prava, istorije i dr. Njegova se popularnost osjeala tokom cijelog XIX stoljea. Krajem XVIII i poetkom XIX st. djelovao je Muhamed Skejo Prozorac, koji je napisao socioloko-etiko djelo O ureenju drutva u islamu, te Alija Fehmija.

ALHAMIJADO IZRAZ Dabi, autor istorije arapske knjievnosti. A meu djelima napisanim na perzijskom jeziku najpoznatije je Bulbulistan od Fevzije Mostarca (XVIII st.). Naporedo sa knjievnojezikim izrazima na orijentalnim jezicima, koji su imali prestinu ulogu, kod Muslimana su postojala jo dva jezika izraza: novotokavski folklorni koine i alhamijado (knjievnost na maternjem jeziku pisana arapskim slovima arebicom), prvi svojinom svenarodnog duha koji se sukladno razvijao sa jezikim izrazom usmene narodne predaje Srba, Hrvata i Crnogoraca, a drugi svojinom pismenih i uenih, koji su potjecali iz puka, ivjeli u vrtlogu ivota jednostavnih ljudi, osjeajui sve patnje njihovog poloaja (M. Hukovi). Dok je novotokavski folklorni kome bio otvoren, svima prijemiv, usaen u narodni duh i obiaje, postavi vremenom sastavnim dijelom nae nacionalne kulture u irem smislu, dotle je alhamijado izraz ostao zatvoren u sebe, romonei tiho i izolirano cijelo vrijeme ne uspostavivi nikada znaajan kontakt sa ostalim knjievnostima ovoga tla (M. Hukovi). No, ako alhamijado izraz i nije imao ireg uticaja na tokove knjievnojezike misli, to ipak nije bio odvojen tok od novotokavskog foklornog koinea, nego idiom koji je njemu podreen, pod ijim je okriljem, idiom koji ima stanovito znaenje za sagledavanje standardno-jezikih procesa kod Muslimana, pa donekle i u Bosni i Hercegovini uopte. Alhamijado knjievnojeziki izraz u Bosni i Hercegovini imao je svoju viestoljetnu tradiciju. Na njemu je stvarana knjievnost koja se sadrinom i formom tijekom vremena nije bitno mijenjala. Pouno-moralistike i didaktike poruke, uglavnom religijskog siea, ostvarivane su kasidama i spjevovima, poslanicama i porukama, pa i proznim tekstovima. Bilo je i pokuaja sastavljanja leksikografskih djela, od kojih je Potur-ahidija (tursko-bosanski rjenik) Muhameda Hevajije Uskifije iz 1631. godine jedan od najstarijih rjenika na srpskohrvatskom jeziku. Mnogi alhamijado knjievnici pisali su i na orijentalnim jezicima. Na prelazu iz XVIII u XIX stoljee osobito je autoritativan bio Mula Mustafa Baeskija (Sarajevo, 1731. ili 1732 Sarajevo 1809), koji je svojim djelom
35

potvrdio misao da sve to se zabiljei ostaje, a sve to se pamti nestaje. Baeskija je iskazao veliku ljubav prema narodnom jeziku, istiui njegovu prednost i bogatstvo nad turskim, arapskim i perzijskim posebno u leksici. Kao primjer za to on navodi glagol otii za koji je naao etrdeset i pet izraza, dok su im, po njegovom miljenju, ekvivalentni u arapskom tri a u turskom samo jedan. Tako se Baeskija upustio u generalizaciju vrijednosnih sudova o jeziku, to je potvrda jednoga ranog narodnoslovlja (folk linguistics) u nas. To je istovremeno i dokaz da je Baeskija izvanredno poznavao maternji jezik i njegove izraajne mogunosti. Hazim abanovi je ak ustvrdio da je on stvarno mislio na svom, a pisao na turskom jeziku. Baeskijin savremenik, Seid Abdulvehab Ilhamija (epe? Travnik 1821), jedan od najplodnijih alhamijado pjesnika, takoe je pisao i na orijentalnim jezicima. Zalagao se za prosvjeivanje masa i za pismenost na narodnom jeziku. Zbog buntovnikog djelovanja pogubljen je 1821. godine. U narodnom predanju ostao je kao evlija (svetac). Narod mu je u Travniku podigao turbe, na kojem je natpis, iako na turskom jeziku, pod uticajem odreenih stilsko-jezikih postupaka iz folklorne tradicije (vrata Boije milosti; i umro je muenikom smru i sl.). Ilhamijin knjievnojeziki izraz je, meutim, nekozistentan: u osnovi je istonohercegovaki dijalekat (e, ovi, starijeh itd.), ali sa ikavizmima (lipo, posilima) te sa mnotvom turcizama religijske provinijencije. U Vukovo doba, naslanjajui se na Baeskijin i Ilhamijin pjesniki opus, pojavila se cijela plejada stvaralaca koji se dre ustaljenih stilsko-jezikih alhamijado kalupa, ali poneki od njih u svoj izraz, mada bojaljivo, unose i neke novine. To su, prije svega, elementi koji se baziraju na fakturi nae narodne poezije, to znai da je novotokavski folklorni koine izvrio znatniji uticaj na alhamijado izraz uopte, a posebno na izraz pojedinih pjesnika. Ovo se posljednje naroito odnosi na sjetnu i suptilnu Umihanu uvidinu (Sarajevo 1794 Sarajevo oko 1870), ija je pjesma amdi Mujo i lijepa Uma (sa napored-mim naslovom Sarajlije idu na vojsku protiv Srbije) zabiljeena u Vie varijanata i jedno je vrijeme smatrana narodnom. Njen je jezik gotovo identian jeziku Vukovih zbirki narodnih pjesama (npr. Nit je majka ukopala sina, / Ni sestrica brata jedinoga, / Ve djevojka svoga suenika, / to ga nee stii dovijeka). Samo se povremeno pojavljuju neke substandardne forme (jallah) i forme koje otkrivaju govor sarajevske arije (u zaepku, idu, ufat'te i sl.). Gledano sa stanovita metrike i stilskih postupaka, uvidina je jedina koja se pribliila narodnoj metrici (ona je ujedno i jedina pjesnikinja alhamijado literature). Ako se meutim uzmu u obzir i druga lingvistika sredstva (npr. sintagmatski sklopovi, leksika), onda moemo ustvrditi da je pod uticajem novotokavskog folklornog koinea vie alhamijado stvaralaca u Vukovo doba, a osobito se izdvajaju Fejzo Softa, kraj XVIII i poetak XIX stoljea, i Omer Humo, koji djeluje za Vukova ivota i neposredno poslije njegove smrti. Oni sami, meutim, imaju malo slinosti: Fejzo Softa je lirski pjesnik, u ijem se izrazu isprepliu elementi ljubavnih jadikovki poznati na irem srp-skohrvatskom jezikom prostoru, a Humo je narodnjak i prosvjetitelj u duhu islamskih normi na domaoj podlozi. Fejzo Softa je autor poetski najuspjelije pjesme alhamijado literature: Aiklijskog elif-be. Pjesma samo djelimino sadri moralistiko didaktike reminiscencije, a veim dijelom u alhamijado izraz unosi renesansne i slikarske vizije. Sve se to postie originalnim opisom arapskih slova, u kojem se opisu Softa pokazuje ne samo kao literata nego i kao gramatiar i metodiar. Ljubavni zanos prema voljenoj ostvaruje se odreenim stilskim postupcima koje su nametali slovni arapski znaci, na jednoj, i samosvojnom domaom leksikom, na drugoj strani. Uz to, pojavljuju se sintagmatski spojevi u obraanju djevojci (npr. prsi tvoje, tvoja pletenica, slatko gleda lice tvoje, ti si moja medna patka, ti si draga kamen ivi, ljubi softu i sl.) koji su ne samo neobini u bosanskohercegovakoj alhamijado lirici nego su za islamske puri-tance i skaredni. Zanimljivo je da Softin knjievnojeziki izraz nije optereen nefunkcionalnim turcizmima ili turcizmima uopte. Na primjer, na sto upotrijebljenih rijei pojavljuje se svega osam turcizama (softa, ulah, mezar, erbeta, makazice, kazma, anak i akmak). Ovo osobito ima svoje znaenje ako se uzme u obzir i injenica da su Softi turcizmi bili, prije svega, veza izmeu arapskog slovnog znaka i domaeg lirskog izraza. (Otuda je redovno turcizam iza slova poput h i d: Ha hasta sam kad te vidim, / Hi hajir je softom stati, / Dim damija tursko gnijezdo itd.). Ovozemaljski poticaji nametali su, dakle, i domae, ovozemaljske izriaje. U svemu tome mnogo dalje od Softe otiao je anonimni autor svojom pjesmom Otkad tebe nisam, gospo, vidio u kojoj nema nijednog turcizma. Sasvim neoekivano pjesnik rabi rijei aneo umjesto melek (ili mele); gospodin umjesto Bog (Allah), te nebog, gospa (umj. ena) itd. Sumnjalo se ak da je to pjesma nekog hria nina zabiljeena arebicom. Ali okolnosti da je naena u medmui sa pjesmama na turskom jeziku i na arebici govore da joj je pisac ipak musliman, da je bio napredan i da je ivio u krajevima koji su bili u doticajima sa dubrovako-dalmatinskom knjievnou (M. Hukovi). Od Softe do Hume vrijedni pomena jesu Abdurahman Sirija i Mula Mustafa Mestvica, koji donekle afirmiraju istonobosanski (ijekavskoakavski) dijalekat u knjievnojezikom izrazu bosanskohercego-vakih Muslimana. Budui da su obojica bili vrlo ueni ljudi i erijatski slubenici, njihov je jezik, s druge strane, optereen alhamijado didaktiko-moralistikim stilskim postupcima te islamskim vjerskim (i dervikim) konstrukcijama i frazama. Mestvica je, pored pjesama, iza sebe ostavio i nekoliko pisama na naem jeziku, a Sirija je svojim ilahijama dao znaajan doprinos mistikoj literaturi, te na osnovu prosvjetiteljskog rada u tekiji na Oglav-ku kraj
36

Fojnice ostao u tradiciji dervikih redova kao jedan od vodeih duhovnih i religijsko-kultnih dostojanstvenika u XIX stoljeu. Ako bismo, na primjer, poredili Sirijev jezik sa Softinim, onda bismo ustanovili dva dijametralno suprotna koda. Sirija, nasuprot Softi, na svakih deset domaih rijei ima pet-est orijentalnih (mnoge od njih razumljive su samo uenim vjerskim slubenicima), nedosljedni je ijekavac (griha, grihova, ali i grehota i grijeha; ljepe, ali svijet itd.), dosta rabi lokalizme (dijalektizme), npr. ovi, jami, miso, nejma i sl. ezdesetih i sedamdesetih godina XIX stoljea alhamijado knjievnojeziki izraz doivljava stanovitu afirmaciju s pojavom tampanih knjiga na arebici, na jednoj strani, a na drugoj strani istovremeno polako gubi odreena poetska obiljeja i upada u suhoparne prosvjetiteljske, moralistiko-didaktike, pedagoke i reformatorske preokupacije (S. Grozdani). Prvo tampano djelo alhamijado literature bio je udbenik islamske vjeronauke Od virovanja kitab Mehmeda Zaima Agia iz 1868. godine u Carigradu. A prvo tampano djelo arebicom u Bosni i Hercegovini, u sarajevskoj Vilajetskoj tampariji, pojavilo se sedam godina kasnije (1875). Bio je to Ilmihal, takoe udbenik iz vjeronauke, Mostarca Omera Hume (umro 1880). Od tada pa do sredine XX stoljea arebicom je tampano oko eterdesetak djela, uglavnom udbenika za muslimanske vjerske kole i knjiga religiozne sadrine, a na ovom pismu izlazili su i listovi ,Mualim', ,Tarik' i ,Misbah', namijenjeni uglavnom muslimanskim vjerouiteljima, te dva godita Kalendara ,Mekteb" za 19071908. i 19081909. godinu (M. Rizvi). Naporedo sa tamparskim zamahom, i ortografski sistem alhamijado literature dobijao je odreene reforme. Prvi koji se ozbiljnije pozabavio usustavljivanjem alhamijado pisanja, vjerovatno pod uticajem i Vukovih i Gajevih grafijskih i ortografijskih reformi, bio je Vukov suvremenik Omer Humo (Mostar oko 1820 Mostar 1880). Humin je sistem pisanja, meutim, bio dosta komplikovan, pa su njegovi nastavljai nastojali da ga uproste. Najvie uspjeha u tome imali su Ibra-him Edhem Berbi krajem XIX st. i Mehmed Demaludin auevi poetkom XX stoljea. auevi, je u stvari, izvrio korjenitu reformu arebice u osnovi prema Vukovim fonolokim principima, pa je ona po njegovom nadimku u narodu i prozvana matufovaa. Iako je bila dosta prikladna fonolokom sistemu srpskohrvatskog jezika, matufovaa se nije mogla odrati pred snanim naletom evropske kulture, naeg irilikog i latinikog pisma i evropeizacije bosanskohercegovakih Muslimana, koja je vidnije krenula upravo u drugoj polovini XIX stoljea. I prosvjetiteljsko-pedagoki i spisateljski rad Omera Hume, mada temeljen na islamskim naelima, dijelom se uklapao u te procese. Slijedei Muhameda Velihodia Raziju iz XVIII stoljea, koji se izjanjavao za uvoenje narodnog jezika u poetne kole (mektebe), Humo je prvi i deklarativno i konkretno izrazio nezadovoljstvo organizacijom nastave u vjerskim kolama, a osobito nije bio zadovoljan okolnou da se nastava izvodi na turskom jeziku. Humin zahtjev za uvoenje narodnog jezika u kole znaio je ne samo prvi ozbiljan pokuaj da se nastava, optereena okamenjenom tradicijom, u izvjesnom smislu osavremeni, da se iz nje iskljui mehaniko zapamivanje, ab-lon i kruta forma (M. Hukovi) nego i poetak preporoditeljskog pokreta bosanskohercegovakih Muslimana i njihove etnike (nacionalne) afirmacije i samosvijesti, preporoda koji naravno nije imao tako jasne obrise kao to su to imali preporoditeljski pokreti kod Srba i Hrvata. I sam optereen tradicijom, a vjerovatno se plaei otrije reakcije islamskog starjeinstva, Humo u svojim zahtjevima nije bio radikalan, ve pronalazi kompromisno rjeenje: a r e b i c u (kao vezu sa tradicijom) i narodni jezik (kao raskid sa tuinom). U predgovoru svom Ilmihalu on kae: Dobro znadi, svakom insanu svoj jezik od sviju jezika odve laki je. Nama Bonjacima na jezik voma je lagahan, da se opie arapskim resmi-hattom i jazijom kao to je u Musafu. A u svojoj pjesmi Pohvala knjiga patetino uzvikuje: Bez ubhe je babin jezik najlanji / Svatko njime vama vikom besidi. Humo je babinim jezikom doista smjelo besidio i u svojim didaktiko-prosvjetiteljskim spisima i u ilahijama, meu kojima su i Dova bosnevi i Savjeti, sa poznatom Dehenetskom ilahijom. Njegove su ilahije, kao i druga tadanja i kasnija alhamijado poetska ostvarenja, na alost, podsjeala na travke bez soka i sa suhe zemlje koje su se odmah s poetka pri samome klicanju suile izgledajui ute i popijene (S. Novakovi). A i prosvjetiteljske i reformatorske ideje nisu mogle dobiti onakav zamah kakav je bio potreban da se pretvore u preporodne. Nisu za to bili sazreli svi socioloki i sociolingvistiki uslovi. Izmeu ostalog, bosanskohercegovaki Muslimani, iako se u to vrijeme slue i irilicom i latinicom, jo se nisu u potpunosti bili ukljuili u standardnojezike procese. I sam Humo, mada glasan u uvoenju narodnog jezika u muslimanske kole, slabo je poznavao srpskohrvatski knjievni jezik, koji on uglavnom svodi na lokalni ikavsko-akavski idiom (sa koegzistiranjem ijekavice) opteretivi ga mnotvom turcizama koji su onemoguavali njegovu komunikativnost, dijelom i razumljivost, to e, manje-vie, biti odlikom i drugih alhamijado tekstova koji su slijedili u posthumino vrijeme.

Zakljune napomene Na temelju injenica iz ovoga pregleda o alhamijado izrazu u Vukovo doba moglo bi se zakljuiti sljedee:
37

Alhamijado knjievnojeziki izraz imao je u Bosni i Hercegovini dugu tradiciju, ali je svoju tampanu verziju dobio tek u postvukovsko doba, kada su standardnojezi-ki procesi u junoslovenskim zemljama srpskohrvatskog jezikog prostora privoeni kraju, kreui se putevima koji su vodili ka zajednikom knjievnom jeziku sveetiriju nacija. U tim procesima alhamijado izraz imao je specifino mjesto. On se stoljeima kontinuirano razvijao u diglosijalnim uslovima stalno igrajui podreenu ulogu u odnosu na uzviene i svete jezike (turski, arapski i perzijski). U drugoj polovini XIX stoljea alhamijado izraz ipak je dobio neke odlike normiranog jezika, idioma koji slui potrebama male, izolirane grupacije: osobeno pismo (nepoznato drugim korisnicima srpskohrvatskog jezika), donekle ureenu ortografiju, jer se sh. jezik kao nastavni predmet, nazivan uglavnom bosanski jezik, uvodi u muslimanske vjerske kole. Temelji tome knjievnom jeziku (pisanom iizrazu) nisu, meutim, bili vrsti: u osnovi je ijekavska struktura (i sa takav-skim i sa akavskim osobenostma), koja koegzistira sa ikavicom sline fizionomije. (Nijedan alhamijado pjesnik nije imao strogo kozistentan izraz. Njihov je jezik, kako ree A. Peco, dosta verna slika fonetsko-morfolofcih osobina ivog narodnog jezika kojim su govorili ti pesnici). Odreenu civilizacijsku nadgradnju i stilizaciju ovaj je idiom dobio na impulsima novotokavskog folklornog koinea i orijentalno-islamske civilizacije. Da postane knjievnim jezikom nedostajalo mu je, meutim, ono najbitnije: ukljuivanje etnike grupacije u internacionalnu civilizaciju upravo putem alhamijado izraza, te zatvorenost, ukalupljenost i bremenitost nefunkcionalnim stranim jezikim naslagama. Tako se onda moe rei da je alhamijado knjievnojeziki izraz samo jedan od izolovanih predstandardnih (i substandardnih) rukavaca srpskohrvatskog jezika, idiom koji je, iako takav kakav jest, sa novotokavskim folklornim koineom Muslimanima u Bosni i Hercegovini omoguio da izgrade i sauvaju svoju vjerskonacionalnu samobitnost i da se relativno lako ukljue u zajednike srpsko-hrvatske standardnojezike procese krajem XIX i prvih decenija XX stoljea.

38

Asim Peco JEZIKI IZRAZ ALJAMIJADO KNJIEVNOSTI I VUKOV PRINCIP "PII KAO STO GOVORI" Srpskohrvataka aljamijado knjievnost zasvjedoena je od XVI vijeka180 i trajala je sve do poetka XX vijeka. Istina, broj onih koji su pisali svoja literarna ostvarenja na naem jeziku arapskim pismom nije velik181, bar koliko nam je do sada poznato, to ima i svoje opravdanje: cjelokupno obrazovanje u doba turske vladavine naim krajevima bilo je zasnovano na turskom ili nekom drugom orijentalnom jeziku.182 Poznato je da nije bio malen broj naih zemijaka koji su ostavili vrijedna literarna djela na nekom od tih jezika.183 Sve je to uticalo na rjeu pojavu maternjeg jezika u literarnim ostvarenjima bosanskohercegovakih Muslimana. . . Mogli bismo se, istina, upitati: zato ti pjesnici nisu ostavili znaajnijih literarnih ostvarenja na svom maternjem jeziku, zato nisu pisali na srpskohrvatskom jeziku i zato se nisu sluili pismima koja su bila u upotrebi kod njihovih zemljaka drugih vjeroispovijesti? Odgovor na ova pitanja ne bi bilo teko dati. 1) U to vrijeme su i mnogi drugi literarni stvaraoci i van naeg jezikog podruja, pisali na jezicima koji im nisu bili maternji, npr. na latinskom jeziku. Dakle, ono to sretamo u pisanoj rijei sinova naega jezika, a pripadnika islamske vjeroispovijesti, ne ini nita posebno u tom vremenu. 2) U to vri jeme cjelokupno obrazovanje kod naih Muslimana bilo je na orijentalnim jezicima, na tim jezicima i arapskom pismu su itana i knjievna djela drugih stvaralaca, na tim jezicima su oni, tj. ti nai zemljaci, najee i komunicirali sa drugim. Prema tome, razumljivo je zato su na tim jezicima i pisali. italaka publika kojoj su se obraali ti pjesnici imala je obrazovanje iskljuivo na orijentalnim jezicima. To je vrijedilo i za nae Ijude, ovdje, na rodnom, matinom tlu. Ali, da ponovimo, ljubav prema rodnom kraju i maternjem jeziku nija nikada prestajala da prati ove nae zemljake.184 Istina, bosanskohercegovaki Muslimani poznavali su i naa pisma - irilicu i latinicu. Tim pismima su se sluili i u prepisci sa svojim susjedima, ali nisu tim pismima pisali i svoja literarna oatvarenja. Zato? Vjerovatno zbog toga to oni koji su poznavali naa pisma nisu pisali pjesme, i obratno. Ovdje, istina, nije iskljuena ni jo jedna pretpostavka: italaka publika kojoj su bila namijenjena ova literarna ostvarenja poznavala je iskljuivo arapsko pismo i bila je sposobna da ita samo ono to je tim pismom napisano. Arapsko pismo, opet, bilo je poznato skoro svakom seljaetu islamske vjeroispovijesti, jer su mektebi, vjerske kole, postojali u svakom veem selu. Zbog svega toga bosansko-hercegovaki Muslimani kada su osjetili potrebu da piu na svom maternjem jeziku nisu imali izbora, morali su posegnuti za arapskim pismom. Prema onome to nam je do sada poznato, moe se rei da poeci srpskohrvatske aljamijado knjievnosti seu u XVI vijek i da broj djela te vrste nije tako velik, niti njihova knjievna vrijednost iziskuje da se o njima piu posebne monografije (mada bi ih trebalo prouavati u sklopu istorije knjievnosti srpskohrvatsog jezikog podruja), ali je njihova jezika komponenta znaajna za istoriju naega jezika, tim prije to je jezik tih literarnih ostvarenja vjerna slika fonetsko-morfolokih osobina ivog narodnog jezika kojim su govorili ti pjesnici. Ovdje ne treba gubiti iz vida ni injenicu da ti nai pjesnici nisu imali neke domae uzore u koje bi se ugledali pri knjievnom stvaralatvu, ako se ne uzmu u obzir narodne pjesme. Literarna djela bosanakih franjevaca, sasvim razumljivo, nikako nisu mogla da privuku panju bosanskohercegovakih Muslimana, iako im je tematika esto bila usmjerena u istom pravcu - religiozno-didaktikog karaktera. Narodna poezija, meutim, imala je jaeg uticaja na te nae knjievne stvaraoce. To se lako uoava i u njihovim pjesmama. Tako, npr., Seid Vehab Ilhamija, zvani epak (umro 1821), ima i ovakve stihove: Boe dragi, tebi fala, Ti pogledaj naeg hala
180 Enciklopedija Jugoslavije, I, 144. M. Hadijahi navodi nekog Hadi Jusufa iz Livna, koji je prvi (izmeu 1619. i 1621), napisao "dvi pritube" na naem jeziku a arapskim pismom. 181 Isp. Dr Otto Blau: Bosniach-tuerklsche SprachdenKmaeler, Leipzig, 1868; B Kemura-V.orovi; Serbokroatische Dichtung bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII, und XIX Jahrhundert, Sarajevo. 1012; V. orovi, Ajvaz-Dedina Kasida, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, 192'?, VII, 189 19b; W. Lafeldt, Das serbokroatische Aljamiado-Schrifttum der bosnisch-hercegovinischen Muslims, Muenchen, 1969; Isti, Die EntMicklung der arabischen Druckschrift in ihrem Gebrauch fuer as Serbokroatiche, Die Welt der Slaven, XVII, 4, 359-375; Ist-.i , Deitracge zur Erforschung dea serbokroatischen Aljami ado- Schrifttums , Si.iedoat-Porschungen, XXVIII, 1969, 94-122. Arapskim pismom biljeene su i narodne pjesme, isp. A. Sokolovi Osman; Dvije tri sevdalinke pisane arabicom, Gajret, XVIII, april 1937, 4, 64. kao i u asopisu Narodna uzdanica, Sarajevo, 1935, 105-107. Arapskim pismom biljeio je narodne pjesme i Mula Mustafa Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1968, 20. 182 V. Bogievi: Istorija razvitka kola u Bosni i Hercegovini u doba turske i austrongarske uprave (1463-1918), Sarajevo, 1965, H. uri: kolske prilike muslimana u Bosni i Hercegovini 1800-1878, Posebna izanja SANU, Beograd, 1965. 183 Lijep uvid u ovu problematiku dao je S. Baagi u radu: Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1912, XXIV, 1-88. 184 Lehfeldt, Die Entwichlung...,365. -

39

Boe dragi, tebi fala, Ti sauvaj nai glava... Tako i Umihana uvidina, sarajevska pjesnikinja sa poetka XIX vijeka, pie u duhu narodne poezije: Vino piju age Sarajlije, Vino piju Zasavicu biju, Ranjenici mladi podjekuju, Svaki veli: Jelah moja majko, amdi Mujo: Jelah moja Umo".185 Duh narodne poezije osjea se i u pjesnikim tvorevinama ostalih pisaca srpskohrvatske aljamijado knjievnosti. Koliku su potekou imali ti nai pjesnici kada su eljeli da arapskim pismenima zabiljee nae rijei, pokazao je Lefelt u svojim radovima. Upravo je to razlog to esto nailazimo na nejednako itanje, nejednaku transkripciju tih pjesnikih ostvarenja kod pojedinlh izdavaa ovih pjesama.186 Sa arabicom, dakle, na naem jezikom podruju pojavili su se isti problemi, samo moda u neto izrazitijoj formi, kao i sa latinicom, pa i irllicom. Sva su ta pisma preuzimana iz drugih jezika iji fonetski sastav nije odgovarao glasovnoj strukturi naega jezika - otuda nedosljednost u pisanju, zbog ega se vrlo rano i postavilo pitanje reforme tih pisama i njihovog prilagoavanja naem glasovnom sistemu.187 Na neke od tih problema bie ukazano i ovdje. Glavne fonetsko-morfoloke karakteristike srpskohrvatske aljamijado knjievnosti su sljedee: 1. Zajednika osobina svih stvaralaca srpskohrvatske aljamijado knjievnosti su nedosljedan ikavizam i akavizam: a) Refleksi jata: Hevaji:188 lipo, uvik, digod, ovdi, nigdi, posli, zavitno, pored: tjelosti, rije, rijet, umrijet, grijeha, uljei, svjet (savjet); Kaimija: rit, vira (ostav'te se vire), nevik (i u nevik dohodi), pored: ljetina, zapovjedi, svjetove, vrijet, rijet, mrijet, grehota, blijed, slijed, vjeru mjeseca, ljepote, ljepa, ovdje, poslje, ali i: umjeru, uvjeru (zloasto je po vjeru, runo jedni umjeru, u zemlju se uvjeru)189 Duvanjski arzuhal:190 nigdi, ne smim, nalipismo, sidio, bii, do smiha, iz miha, griha, umriete, u sinu (= sijenu), cinu, pored: stjerae nas, sigjeti, svjetujte me, sjeno, vidio-sidio, ljeti, svijem, lijepo, rije; Ilhamija:191 dva svita, lipo kae, lipom, griha, trpio, kod svita, po silima, ne grii, virujemo, pored: ovdje, lijep, tijem, potlje, sjedit, ne htje, svijet, bje, gdjekad (gj-), zlijeh, bjei, vjetar, u besjedi, svijet, lijep, zlijem, kijem, nakijem, Njemca, po svjetu, na svijetu, ljepota; Kadija Hasan; lipo, tio, sidi, tili na sridu, zapovidie; pored: pobjegnuo, tijem, tugjieh, od njieh, osjetifie, Mehmed Razi: lijepo ivi, djeco, efkija-Mula Mustafa Baeskija: nigdi, na misto, bi od ognja, pored: rijet.192 U pjesmi "Ramo i Saliha", koju je zabiljeio Baeskija, nalazimo: prid svatove, pored: ljepa; Umihana uvidina:193 djeco moja, zapjevate, zapjevae, tri bijela dana, mjesec dana, djevojke;

M. Hadijahi, Hrvatska muslimanska knjievnost prije 1878. godine, Sarajevo. 1938, 9. Ovo naroito vrijedi za transkripciju naih afrikata, vokalnog r, glasovnih sekvenci ij i al. v. kod Lehfeldta Dok su irilica i latinica poetkom i sredinom prolog vijeka bile potpuno reformisane, i dobile dananji oblik, arabica je reformisana tek poetkom ovoga vijeka. To je tzv. matufovica, koju je prilagodio nam glasovnom sistemu D. auevi; v. M. Pavlovi: Matufovica-Matufuvaa, Giasnik SANU, 1, 168-169; Kemura-orovi, nav. djelo. 188 Muhamed Hevaji Uskufi roen je poetkom XVII vijeka u Solina-ena, Tuzla, a za Kaimija se zna da je irro 1690/91. u Zvorniku.; v. Kemura-orovi, X-XII. 189 Ovakvi superjekavizmi esto se javljaju u bosanskim akavskim govorima, naroito u govorima centralne Bosne, ukljuujui i Sarajevo. 190 Anonimni spjev s poetka XVIII vljeka, v. Kemura-orovi, XIV. 191 Sejid Vehab Ilhamija, epak, u. 1821, Kemura-orovi, XVIII. 192 Mula Mustafa Baeskija, pseudonim efkija, roen je u Sarajevu 1731/32, a umro 1809; Hadi Mehmed Razi takoe je iz Sarajeva (umro 1785), v. Kemura-orovi. 193 uvidina je roena u Sarajevu "oko 1795.", Hrvatska enciklopedlja, 1, 3ol; Omer Humo u Mostaru (umro 1880).
186 187

185

40

ejh-Sirija: lipe huje, grihova, na gihe; pored; svijet, grjehova, bje, ljepo, od grijeha, bjei, ljepota, svijet; Ahmet Karahoda: viruje, lipo, u liti; pored: svjetuje, bjei, tjera. Ukazujemo ovdje jo na Omera Humu i Jusuf-bega engia. lako su oni iz XIX vijeka, njihove knjievne tvorevine mogu da se uvrste meu prethodne - i po tematici i po jeziku. U "savjetima", koje navode Kemura i orovi, Humo je jekavac, sa osobinama centralnohercegovake jekavitine;13 ljepe, ne bjei, ovi svijet, na svijetu, grjesi, rijei, bje od grjeha, onog svjeta, ljepi raj, onim svjetom, za grijehom, s kijem, ali i: ne grii, kao i: zlih ljudi.194 Lefelt daje vie potvrda za ikavske oblike iz Huminih savjeta: na grihe, lipota, grihota, umi, rii, besidi, riima, od pri. To e biti vjernija slika realne govorne situacije, jer je Mostar, bar Sto se njegovog muslimanskog stanovnitva tie, doskora bio skoro isto ikavski. Jusuf engi:195 besjedi, ne sjedi, poslje, od grijeha, bjel, ljepota, grijeina, mjeina, umrijeti, podnijeti, zavrijeti, mrijeti, rijeti, lijepo, besjede, u grijehe, svijet, ljepote, vjeri; ali i: ne grii (ui dobro i pii, ti se uvaj, ne grii. Kao to primjeri pokazuju, srpskohrvatska aljamijado literatura, bar to se tie refleksa staroga vokala "jat", odraava stanje govora vremena u kojem su ivjeli ovi stvaraoci. Odatupanja od toga imamo uglavnom kod Hume, to se objanjava vremenom kada je Humo pisao. To je druga polovina prologa vijeka, a tada su na bosanskohercegovakom tlu Vukove ideje bile prisutne, iako e neto kasnije Vukova reforma tu biti i zvanino prihvaena. I u mnogim drugim fonetskim osobinama imamo isto stanje. 2. Kontrakcija samoglasnika, kada se vri, vri se u duhu narodnih govora krajeva odakle su pisci, tj. u korist drugoga samoglasnika iz vokalske skupine: pako, smako, plako (Kaimija); otio si, piso, diho (Kadija Hasan), poso (Humo), piso, reko, plako (engi). 3. Izmjena nepalatalnih suglasnika u vezi sa jednoslonim ijekavskim refleksima jata - je najee se ne vri osim u l, n: tjelosti, djeco, djevojke, besjedi, sjedi, besjedu; pored: ljetina, ljepota. poslje, Njemca, ljepe, ljepi raj polje, iako i: sigjeti, gdjekad. A to takoe odgovara situaciji koju nalazimo u narodnim govorima krajeva odakle su ovi pisci: sonanti l i n, ako se nau u vezi sa - je od jata, mijenjaju se u lj i nj. To ak i u primjerima kao ljepi, Njemac; okluzivi t i d, kao i konstruktivi s i z tu najee ostaju neizmijenjeni: djeco, djevojke, sjedu. Izuzetak bi mogao initi govor J. engia koji pripada istonohercegovakom tipu i kao takav zna za jekavsko jotovanje i okluziva i strujnih suglasnika. 4. Upotreba afrikata na bosanskohercegovakom tlu prua nejedinstvenu sliku. To, u izvjesnoj mjeri. potvruje i stanje koje nalazimo u pjesmama o ijim je jezikim osobinasma ovdje rije, ali se ne bi moglo rei da je transkripcija sa arabice na latinicu uvijek to vjerno odrazila. Tako, npr., kod Kemure i orovia imamo dosljedno zastupljenu razliku izmeu srpskohrvatakih dvaju parova afrikata, a pitanje je, s obzirom na porijeklo ovih pjesnika, da li je to bila i njihova govorna osobina. Nekoliko primjera; a) urui, isto, ne mui, ne ini, udo, uvamo, luit, muit; pored; nai, doi, zai, naete, ud, no (Hevaji); b) oti e, hoete, dete, gledaju, u itabi (Kaimija). Tako i kod O. Hume: poimaj, ui. ini, uiniti, oi, udo, uvaj, iji. ree; pored: ziir, e, hoe, lei. Lefelt, meutim, arapsko kaf transkribuje kao : ui, riima, uit, prilienja, sauvanja, uvaj, oi, eljade, to bi se, donekle, i moglo primiti za Humin govor, ali ne i za sve Muslimane jekavske Hercegovine. Sve ovo govori da arapsko pismo nije moglo vjerno odraziti izgovor naih afrikata i da zbog toga ta fonetska osobina ne moie da se prati u tekstovima pisanim tim pismom, a naim jezikom. 5. Ilhami, prema Lefeltu,196 ima i oblike: dojde, projde, ali i: najdje. Kemura i orovi daju: nagje, unigje, nagji, ali: ovdje, vidjet. Pojava oblika najde, dojde sasvim je obina u bosanskim akavskim govorima. 6. Fonema h najee se upotrebljava tamo gdje je nalazimo i u savremenom knjievnom jeziku naem:
o drugim pjesnicima v. kod Kemure-orovi i Lehfeldta. 194 A. Peco, Mjesto centralnohercegovakog govora meu ostalim govorima jekavske Hercegovine, Junoslovenski filolog, XXV. 195 Jusuf engi je iz Foe. Svoga Abdiju napisao je 1887, v. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak, Narodno blago, Sarajevo, 1887, 409-415. 196 Up. Zur Ertorschung....366-367, lo4, 39, 41.

41

odhodi, hodimo, hodite, hodte, hodi, hiti, uhiti, plah, sabah (Hevaji); Mihat, duhat, opuhat, uho, dohodi, grehota, haliji, hiljada, hoete, hode, Alah (Kaimija); aha, tahta, ehaja, huum, upitah, njih, ihsan, hajde, grehotan (Ilhamija); arzuhal, hal, hrti, haljina, hana, sahana, hizmear, bih, hodei, suha kruha, izdiha, miha, griha (Duvanjski arzuhal). Pored ovakvih primjera nailazimo i na sluajeve sa izostavljenim ovim suglasnikom: tio (nisi tio), tili (nisu tili), zva (zva je amo) (Kadija Hasan); nai glava, zli memura, u dananji ovi ljudi (Ilhami); na nji (Molba janjiara). Uz to ima potvrda i za pojavu sekundardnog h: him (to him je, Duvanjski arzuhal), govori him (uvidina), sad him plau, muka him je, zato hi pokara, sad hi die, pokloni him (Molba janjiara). Mi se ovdje ne mislimo uputati u razmatranje cjelokupne problematike vezane za sudbinu foneme h u govoru Muslimana srpgkohrvatskog jezikog podruja. O tome je i do sada bilo rijei u naoj strunoj lieteraturi.197 Za nas je ovdje znaajno da konstatujemo da se i kod Muslimana u finalnoj poziciji taj glas poeo gubiti, ali se taj proces kod njih, zbog posebnih razloga - molitve na arapskom jeziku - nije u potpunosti zavrio. Kao posljedica te njegove nestabilnosti u finalnoj poziciji i kod njih se poelo h javljati i tamo gdje mu etimoloki nije mjesto: inicijalna pozicija u oblicima zamjenikih enklitika: hi, him. 7. Ve smo rekli da su nai aljamijado pjesnici uglavnom svi akavci. Prema tome, trebalo bi u njihovoj pisanoj rijei oekivati suglaanike sekvence i prema naim standardnim suglasnikim skupovima t i d u primjerima kao tap i modani. Ako se polazi od govorne situacije koju danas nalazimo u mjestima odakle su ovi pjesnici, dolazi se do zakljuka da je njihova govorna rije imala i , ali, na alost, njihova pisana rije ne daje dosta potvrda za to, to je, svakako, posljedica male frekvencije takvih rijei, posebno u pjesnikom jeziku. U svim nama pristupanim pjesmama pronaeni su samo ovi primjeri sa : iemo (Hevaji), iu (Duvanjaki arzuhal), ie (Kadija Hasan), ali i: itui, (Hevaji), ne proputaj (ejh Sirija). I engi ima ii: ve od boga ii raj. Ogranienost ove suglasnike skupine na oblike glagola iskati moglo bi nas uputiti na zakljuak da se tu i ne radi o tipino akavskoj osobini, poto se takvi oblici sretaju i u dubini tokavske teritorije.198 Ipak nam se ini da je to ovdje akavska osobina, jer i mnoge druge fonetske karakteristike upuuju na govore bosanske akavtine. 8. I neke morfoloke karakteristike upuuju kako na vrijeme postanka ovih pjesama, tako i na pjesnikov zaviaj: mnogo godina, za vrati, kad se gizda dukati (Hevaji), s Turcim, Turkom (sami sebe Turkom krui), nevjernikom, u itabi (vidi dobro u itabi, Mehmed Razi); Kozaranin, misecovah (misecovah ja zi janim, Kadija Hasan), korpuz (nemoj korpuz rezati), jajem (ni jajem se tucati, Mehmed Razi); dvadest godin dana, petnest hiljad, u sandacim (Molba janjiara). Nailazimo i na zamjenike oblike: nami, vami (Hevaji), nami, namika (Ilhamija). Namjera ovoga rada nije bila da da sveobuhvatniju analizu jezika srpskohrvatske aljamijado knjievnosti, elja nam je bila da samo ukaemo na jo jedan izvor za prouavanje istorije i dijalektologije srpskohrvatskog jezikog podruja. Osobine na koje smo mi ovdje ukazali jasno potvruju misao da au bosanskohercegovaki pisci koji su se sluili arapskim alfabetom, a svojim maternjim jezikom, u potpunosti potovali naelo koje e zastupati i Vuk Karadi: "Pii kao to govori", odnosno: pii kao to narod govori, jer oni drugaije nisu ni znali da piu na maternjem jeziku ~ dakle, polazna osnova uvijek im je bila vi narodni govor sa svim svojim specifinostima za koje znamo iz istorijske gramatike i dijalektologije. ini nam se da e i uvrtavanje i ove kulturne batine nae u istoriju srpskohrvatskog jezika ne samo obogatiti njen istorijski fond nego e, uz to, omoguiti da lake shvatimo i to zato je Vukova reforma, kako jezika tako i pisma, u Bosni i Hercegovini prihvaena bez veih potresa i otpora, kako je to bilo u nekim drugim krajevima srpskohrvatske jezike teritorije. Na ovom tlu su bezmalo svi, bez obzira na vjeru i obrazovanje, kada su pisali maternjim jezikom, pisali onako kako su govorili. lako je Vukova reforma jezika i pisma dosta kasno zvaniino primljena na bosanskohercegovakom podruju, emu su krive politike prilike, osnovni principi na kojima e Vuk zasnivati svoju reformu tu su od ranije ve bili na snazi, i to kod svih onih koji su pisali neto na svom maternjem jeziku, a iz prostog razloga to se drugaije tu nije ni znalo pisati na tom jeziku nego onako kako se govorilo, a govorilo se onako kako je narod govorio. Dakle, bosanskohercegovako podruje, kao cjelina, primilo je Vukove ideje i Vukovu refomiu kao neto to proistie iz cjelokupne pisane tradicije ovog dijela srpskohrvatske jezike teritorije. Istina, naputena je ikavtina, ali se u pismima krenulo za Vukom i ilircima. To vrijedi ak i za arabicu gdje se ilo za naelom: grafema-fonema. Dakle u Vukovom duhu.

197 198

42

Up. npr. Na jezik, XVIII, 1971, 201-219. A. Peco, Govor istone Hercegovine, SDZb, XIV, 91.

Ismet Smailovi O JEZIKU U USKUFIJINU RJENIKU Govoriti o jeziku u Uskufijnu rjeniku znai raspravljati ne samo o jezinohistorijskim, filolokim i dijalektolokim pitanjima koja stoje u vezi s tim, ve razmotriti i neke nedovoljno rasvijetljene strane Uskufijine biografije, poto jedno s drugim stoji u uzrono-posljedninoj vezi. Svi oni koji su pisali o Uskufiji i njegovom knjievnom stvaralatvu, malo su panje posveivali jezinoj strani njegova rjenika, pa i ono to su napisali, rekli su povrno, bez dovoljne naune argumentacije i vie kao usput. Jedino su u tome dalje otili Dervi M. Korkut i Alija Nametak, jer su o jeziku Uskufijina rjenika napisali toliko da njihova miljenja zasluuju naunu panju. Na alost, Korkutova razmiljanja, pretpostavke i tvrdnje potpuno su na naunoj stranputici, dok se o Nametkovim analizama moe nauno raspravljati, uz prihvatanje i odbacivanje nekih sudova i ocjena. Zbog svega toga morat emo ovom poglavlju posvetiti malo vie prostora da bi se analizirala i rasvijetlila neka pitanja koja su vrlo vana kad je rije o jeziku Uskufijina rjenika i o Uskufiji uope. Da pogledamo najprije Korkutova razmiljanja, bolje rei pretpostavke, koje se s naune take gledita ne mogu nikako prihvatiti. Naime, Korkut pretpostavlja, pa ak i kategoriki tvrdi, da je u Uskufijino vrijeme (17. stoljee) u Bosni, pa i u govoru Uskufijina zaviaja (okolica Tuzle), postojao jo rjenika. Premda su u poglavlju ovoga rada "to je dosada zapisano i napisano o Uskufijinu rjeniku" ukratko citirana Korkutova miljenja o tome, morat emo ih ovdje malo opirnije navoditi radi boljeg Svoju tvrdnju o tom tobonjem "samoglasu" Korkut poinje ovako: "'Potur-ahidija ima naroitu vanost za studij preobraaja naeg jezika, jer se iz nje jasno vidi, da je prie 300 godina u ivom narodnom govoru bar nekih naih krajeva postojao jo jedan samoglas, koji se u staroslavenskom biljei sa ili "
59),

jedan "samoglas" koji se "u staroslavenskom biljei sa ili " i da se on osjea i u stihovima Uskufijina

pregleda njegovih misli i radi kontinuiteta u naem izlaganju.

oznaen kesretom ( , diakritikim znakom za kratko i), a esto i posve izputan. U potonjem sluaju, uzprkos nedostatka diakritinog znaka, taj se glas mora bezuvjetno predpostaviti kao da postoji, drugije bi bilo sasvim nemogue pravilno itati mnoge stihove, jer bi puno slogova manjkalo. Kad se uvai, koliko je truda siromah Uskufija uloio, dok je turske i nae riei i stihove uskladio sa stranom arapskom metrikom o kojoj je i sam napisao razpravu, nemogue je i zamisliti da je izpustio masu

a zatim odmah nastavlja: "U arapskoj transkripciji Uskufinoj taj je samoglas biljeen sa i ili je

slogova i to uviek samo one, gdje se mora predpostaviti samoglas odnosno . Tako je sluaj ve sa prvom riei u prvom stihu rjenika. Ako bi se ta rie. Bog, itala kao jednoslona, a ne dvoslona (Bogi), taj bi stih izpao krnjav: ne bi imao 15 slogova, kao ostali u tom poglavlju, nego samo 14, pa se takova pogreka ne bi, bar tu, mogla podkrasti Uskufiji. Takav je sluaj i s rieima u istom poglavlju: raj, prah,

trag, put, sop (sof), zub, nos, luk, konj, zob, mu, vuk, gost, most, mast, no, praz, med, list, prst, u, led, sol, r (rie). Iako ih mi danas osjeamo i izgovaramo kao jednoslone, u skfnu su govoru i
glasom l. Riei nizko i obrva glase u skfije: nizko (troslona) i obrv (odnosno obrva), a rajnik i pie kao troslonu: rajniki (rajnik).

rieniku sve te riei - dvoslone, a s se kod njeg izgovara sol, dakle dvoslono i sa jasno izraenim

I u ostalim poglavljima ima jo itav niz riei, naroito kraih, u kojima se mora predpostaviti glas , makar i ne bio niim oznaen u arapskom pismu skfinom." 60) Iako Korkut priznaje da nije strunjak za srpskohrvatsku filologiju i etimologiju, on svoju tvrdnju kategoriki nastavlja dalje pa kae: "Ja niesam struan za filoloke finese i etimologiju hrv. jezika kroz viekove, ali sam ovo nabacio u vezi sa glasom, koji je u ranija vremena biljeen slovom odnosno . Taj glas je sigurno postojao u govoru skfina kraja (okolina Tuzle) prije trista godina, a biljee ga i njegovi stariji zemljaci: u doba Kulina bana (1180. do 1204.) i jo kasnije sa , pod kraj XIV vieka javlja se na bosanskim stecima mjesto , kasnije ostaje u obliku na steli (biligu) Mahmuta Brankovia i u tiskanoj knjizi Matije Divkovia. Kod njegova neto mlaeg suvremenika skfije taj se Nikole Lavanina, pisanom bosanicom pod kraj prve polovine XVIII vieka. Po tom bi se moglo zakljuiti, da je taj glas u ivom govoru u Bosni zamukao negdje izmeu prve polovine XVII i prve polovine XVIII vieka." 61)
43

glas biljei arapskim i ili diakritinim znakom za kratko i (kesre ), ali se ve posve gubi u Ljetopisu fra

Ali Korkut postojanje toga "samoglasa", odnosno njegovih tragova u Bosni, pomie vremenski jo dalje naprijed ak u XX stoljee, sve do svojih srednjokolskih dana i savremenog ivog govora, a potvrdu za to nalazi u "neobinom nainu govora" jednog svog kolege iz gimnazijskih klupa, pa u vezi s tim kae: "Ja sam uvjeren, da je taj glas izgovaran u nekim krajevima naeg jezinog podruja jo doskora, a mislim da sam mu naao trag i u dananjem ivom govoru u Bosni. Evo kako: dok sam bio ak I. razreda Velike gimnazije u Sarajevu, imao sam jednog kolegu iz Kreeva, po imenu Marka Nikolia. On je bio dobar i miran djeak, ali su ga drugovi zadirkivali i smijali mu se radi njegovog neobinog naina govora. Meutim, on nije ni "peskao" ni mucao, pa ak ni "zadravao", kako reknu Sarajlije, ali je ipak govorio sasvim drugije nego svi mi ostali, iako nije imao nikakve organske greke. Na kraju mnogih riei koje se svravaju na suglas, on je izgovarao neki, nama nepoznati, polu-mukli samoglas, koji je zvuio kao neto strano. Sasvim se tono sjeam, kako je izgovarao taj moj, naalost ve pokojni, drug iz djetinjstva. [...] On je taj "svoj" poluglas izgovarao gotovo isto kao i Francuzi, ali bez prizvuka , samo je uviek posve jasno izticao suglasnik, iza kojeg je sliedio taj glas. On bi govorio na pr. moj otac (1. rie dvoslona, 2. troslona!) sad, stol (dvoslono!). Potonja je rie bila najudnija njegovim drugovima, koji su govorili "st". Kad je taj djeak mogao u XX. stoljeu govoriti stol, nisam se nimalo" zaudio, to je Uskiifija u poetku XVII st. pisao sol, sokol i rasol, odnosno izgovarao sol, sokol i rasol. Bilo bi absurdno predpostaviti, da je to diete iz Kreeva izmislilo neki svoj samoglas: mora da ga je nauilo od svoje majke ili slualo od ostalih ljudi u svom zaviaju. Ja nisam imao prilike da na licu mjesta provjerim, kako se u Kreevu izgovaraju riei, koje se u naim starim pisanim spomenicima piu sa odnosno , ali sam uvjeren, da pokojni Marko Nikoli nije jedini izgovarao taj glas, nego da taj glas postoji jo i sad u ivom narodnom govoru njegova kraja, a moe biti i u kojem drugom predjelu."62 Ovakvim Korkutovim tvrdnjama moramo suprostaviti naune istine iz historije naega jezika, zatim utvrene injenice iz dijalektokog prouavanja bosanskih govora i jo neke iz Uskufijina rjenika i naeg savremenog jezika. "Samoglas" o kojem Korkut govori u nauci se obino naziva poluglas. U praslavenskom i

junoslavenskom prajeziku postojala su dva poluglasa, od kojih se jedan u nauci zove: tvrdi, ili debeli, ili jor (), a drugi: meki, ili tanki, ili jer (). Oba ta poluglasa junoslavenski prajezik predao je jezicima koji su se iz njega kasnije razvili: srpskohrvatskom, slovenakom. makedonskom, bugarskom i

staroslovenskom. U srpskohrvatskom jeziku poluglasi su se vrlo brzo izjednaili tako da "u svim dijalektima naega jezika imamo od najstarijih vremena jedan poluglasnik [...] Samo ima razlike u izgovoru tog jednog poluglasnika u razlinim krajevima naim. [...] To je, prvo grupa starotokavskih dijalekata (govori prizrensko-timokog tipa, prim. I. S.) u kojoj se oba poluglasnika izgovaraju kao kratko muklo a. [...] U drugim govorima naim zetskoga tipa, u kojima se takoe sauvao poluglasnik, njegov je poluglas je ve vrlo rano zamenjen zvukom a. Kraj XIII veka i poetak XIV vreme je kada se u naem jeziku poinje zamenjivati poluglasnik zvukom a u pomenutim govorima.

nain izgovora slian muklom zvuku e. [...] U ostalim tokavskim govorima i u veini akavskih govora

[...] Posle toga vremena, iako se dri jo tradicionalno u pisanju starih rukopisa, sve novotokavske dijalekte, sem pomenutog zetskog, zahvata ova promena. Ona podjednako zahvata i sve akavske dijalekte sem Jednog malog dela kvarnerskog ostrvlja."63 Ovdje su o poluglasima (njihovu nestanku i ponegdje sauvanim tragovima) navedene tvrdnje Aleksandra Belia, a takve se nalaze i u ostaloj naunoj literaturi o naem jeziku, samo ih je nepotrebno sada citirati jer je u ovom radu suvino ponovo dokazivati ono to je ve davno proueno i nauno dokazano.

Dakle, navodno postojanje poluglasa u bosanskim govorima i u Uskufijinu zaviaju (Tuzla i njena okolica), pa prema tome i u Uskufijinu rjeniku, i to prije 300 godina (17. stoljee), ni u regionalnom ni u vremenskom pogledu ne odgovara naunim injenicama i istinama.
ve i rezultati dijalektolokih prouavanja bosanskih govora. Nijedan dijalektoloki materijal nije potvrdio postojanje bilo kakvih tragova nekadanjeg poluglasa na podruju Bosne i Hercegovine, a proueni su govori i Uskufijina zaviaja (Ivan Brabec: "Govor Tuzle i okolice") i govor Kreeva odakle je bio onaj Korkutov gimnazijski kolega Marko Nikoli, u ijem je izgovoru Korkut osjeao tobonji poluglas
44

Protiv Korkutovih pretpostavki i tvrdnji ne stoje samo naune injenice iz historije naega jezika

(Jovan Vukovi: "Kreevsko - lepeniki govor"). da su takav fonetski kuriozitet uoili i osjetili.

64)

Ni Brabec ni Vukovi nigdje ne navode da su otkrili

tragove nekadanjeg poluglasa kod stanovnitva iji su govor prouavali, a sigurno bi to dobro naglasili to u Uskufijinu rjeniku pie: sol, sokol, i rasol, to ne znai da su se te rijei u 17. stoljeu izgovarale: sol, sokol i rasol (s poluglasom na kraju), kao to Korkut misli. Poluglas se u njima na kraju sloga ranije izgubio, a poslije toga je sonant l, koji ve ima izvjesne elemente samoglasnika, poeo prelaziti u samoglasnik o (pred kraj 14. stoljea). Rezultati ove promjene prisutni su i u naem savremenom jeziku, s tim to se ona u nekim kategorijama rijei i oblika dosljedno izvrila, a u nekima nije. Danas imamo dosta rijei u kojima se l nalazi na kraju sloga, pa i na kraju rijei, npr.: bol, bijel, glagol, pomol, spol, val, dral

i dr., a po pravopisu naeg savremenog srpskohrvatskog knjievnog jezika neke se rijei mogu govoriti i jek. izgovoru), soko i sokol, so i sol, sto i stol, vo i vol.66)

pisati i sa l i sa o npr. do i dol, dio i dijel (u ijekavskom izgovoru), odio i odjel, predio i predjel, razdio i razdjel (u i Dakle, Uskufi je sasvim normalno pisao sol, sokol i rasol bez ikakve uzrone veze s poluglasom (), kao to je i Korkutov gimnazijski kolega Marko Nikoli iz Kreeva normalno govorio stol a da na takav izgovor nije nita utjecao tobonji poluglas.

Jedno od najvanijih pitanja u vezi s jezikom Uskufijina rjenika jeste refleks staroga glasa jata [] u rijeima gdje je taj glas postojao, tj. da li je Uskufi svoj rjenik pisao ijekavskim ili ikavskim izgovorom. Poto autograf rjenika jo nije pronaen, to se o tome pitanju dosada pisalo samo na osnovu sauvanih rukopisnih prijepisa, s pretpostavkom, pa i tvrdnjom, da su refleksi jata u Uskufijinu originalu (autografu) uglavnom isti kao i u sauvanim prijepisima. Uvid u sauvane prijepise pokazuje da je refleks jata u njima preteno i (s manjim brojem primjera sa ije i je, a s jo manjim sa e). Bolji uvid u takvo stanje onemoguio je Otto Blau, jer je, gotovo uvijek, iz rukopisa kojim se sluio prenosio u latiniku transliteraciju refleks jata znakom (npr. ovk, kolno, srda, mlko itd.), pa se iz toga ne izgovoru. Od svih onih koji su pisali o Uskufijinu rjeniku jedino je, izuzev autora ovoga rada, Alija Nametak ovom pitanju posvetio dosta strune panje, Dervi Korkut ga se samo dotakao, a u najnovije vrijeme na to se, s nekoliko reenica ukratko ali znalaki, osvrnuo Nijaz Alispahi. Otto Blau nije ni spominjao taj problem, jer nije znao vanost refleksa glasa jat u srpskohrvatskom jeziku. ak je i o ikavtini ili ijekavtini u rukopisu Maqbli-'rifa (Potur-hidije) kojim se sluio. Ostali nisu ni uoavali, prouavanju jezika drugih bosanskih pisaca 17. stoljea, Uskufijinih suvremenika, a posebno onih iz njegova ueg i ireg zaviaja. Zbog toga emo se u daljem izlaganju, koliko to bude potrebno, osvrtati samo na miljenje Dervia Korkuta, Nijaza Alispahia, a posebno Alije Nametka. Dervi M. Korkut ne rasravlja mnogo o refleksima jata u Uskufijinu rjeniku (on i priznaje da nije "struan za filoloke finese"), ali na dva mjesta u svome radu, popravljajui Blauovu transliteraciju Uskufijinih rijei, dobro naglaava da je Uskufi "neosporno govorio ikavski." Zavravajui svoje izlaganje o Mikaljinu rjeniku "Blago jezika slovinskoga"(Ancona, 1651), Korkut pie: "Upada u oi, da je Mikalja bio ikavac: on veli obrizati kao to Uskufi pie briza (breza), po oteao raspravljanje o tom pitanju, jer je, kako je ve reeno, znakom prekrio sve najvanije podatke ili nisu znali, da je to jedno od vrlo vanih pitanja ne samo u prouavanju Uskufijina rjenika, ve i u moe znati da li su takve i sline rijei napisane u ikavskom, (i)jekavskom ili eventualno u ekavskom

emu se nesumnjivo vidi, da je i ovaj neosporno govorio ikakvski, pa se je siromah Dr. Otto Blau

uzalud muio, da Potur-ahidiju poiekavi transkribirajui arapsko i sa , na pr. rie ovik Blau je transkribirao ovk, samsid - samsdi, lp t - lpoti itd. Istina, kod Uskiifije ima pojedinih riei, koje sve ikavski." 66) Na drugom mjestu, u jednoj fusnoti, opet napadajui Blaua, Korkut kae: evo u rijei (i)stenica Blau ga nainio ekavcem, iako isti Blau inae redovno, silom i s mukom, natee nae rijei na ijekavtinu."67 glasa jat nego to nauno dokazuje Uskufijinu ikavtinu, Alija Nametak o svemu tome govori smirenije i za svoje tvrdnje iznosi brojane podatke o razliitim refleksima glasa jat u Uskufijinu rjeniku, odnosno u rukopisima koje je prouavao. U vezi s tim on iznosi slijedee tvrdnje i injenice:
45

su nesumnjivo iekavske, na pr. tena, pravije etna mjesto zditna (zdjetna), ali to su izuzetci, inae je

"Zaudno je, kako Blau nije zapazio, da je Uskufi bio isti ikavac, to se vidi kroz itav rjenik, a

Za razliku od Korkuta, koji se vie ljuti na Blaua zbog njegovih omaki u obiljeavanju refleksa

"Jezik u Hevajijinim pjesmama i rjeniku je veoma ist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizama. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su rijei pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivaa, kojima se pokoja takva rije iz ivog govora otela i ula u Hevaji-Uskufijin ikavski govor. U Makbuli-arifu ili Potur-ahidiji ima 46 refleksa (prema O2 rukopisu), 43 (prema M rkp.), 49 (prema Blau, koji ima tri puta , gdje mu nije uope mjesta), a u nepotpunom O1 rukopisu 31. Blau je biljeio 39 puta (18 u dugim slogovima, 18 u kratkim i 3 puta nepotrebno u rijeima tat, smrka i mamla), je pet puta, e etiri puta (3 u kratkim slogovima, jedan u dugom), i jedanput (kratki slog). slogovima), je 10 puta, ije 8 puta i e 7 puta (pet u kratkim i dva u dugim slogovima). Muzejski rukopis ima 43 refleksa , od kojih dolazi i 18 puta (10 u dugim i 8 u kratkim O1 rukopis ima 31 refleks , od kojih dolazi i 27 puta, je dva puta i ije dva puta.

In rukopis ima 46 refleksa , od kojih i 43, e jedanput (kratko) i je dva puta (meded, 'zetna)." 68

kojima se vide razliiti refleksi glasa jat. Tako navodi ove rijei s refleksom i: bil (= bijel, 6 puta), bii, bii!

U zavrnom dijelu svoje studije Nametak navodi i rijei iz nekih rukopisa Uskufijina rjenika u

briza, ovik, hitit, kolivka, kolino, korin, lip (2 puta), livo, likar, lipota, linik, mid ( = mjed), mliko (2 puta),

nedilja, (2 puta), nevista, nidra, onesvistit, pivat, ponediljak, ri, rika ( = rijeka), samosid, sam-sidet, sino, sid! slip, snig, srida, svia, Usto, Ura, vitar, zdila, dribe, lib; s refleksom i je ili je: ovjek (2 puta), kolijevaka i koljevka, koljeno, korijen i korjen, ljekar meed, mjed, nedjelja, nevjesta, njedra, srijeda, stjenica, vidjeh, vjetar, zetna, lijeb, drijebe; s refleksom e: bei, breza, hitet, ne hitet, medved, mleko, nedra, seme, stenica, sveca, tera, zdetna.89)
Iz Nametkova teksta i primjera koje navodi jasno se vidi da i on misli kako je Uskufi svoj rjenik pisao ikavskim izgovorom, a da su kasniji prepisivai u svoje prijepise unijeli manji broj (i)jekavizama i ekavizama. Nasuprot Korkutovim i Nametkovim kategorikim tvrdnjama da je Uskufi svoj rjenik pisao ikavskim izgovorom, imamo miljenje Nijaza Alispahia koji sumnja u takve tvrdnje, ali se ne uputa da "I Potur-ahidiju, kao i ostale svoje tekstove, Uskufi je pisao ikavsim narjejem (!), to, svakako, dovodi u zabunu istraivaa. Ostaje otvoreno pitanje da li je, zaista, Uskufi svoje tekstove pisao ovim narjejem ili su prepisivai Uskufijinih rukopisa bili ikavci pa su ikavizirali i Uskufijin jezik! Tuzlansko jeziko podruje nije ikavsko, niti je bilo ikavsko u Uskufijino vrijeme, to potvruju i neki drugi rukopisi starih bosanskih pisaca s ovog podruja." 70) Ovakvo Alispahievo miljenje, mada kratko i nerazraeno, zasluuje veliku panju, jer se temelji na naunim injenicama do kojih se u najnovije vrijeme dolo u dijalektolokom prouavanju naega jezika, a posebno istonobosanskih govora. A koje su to injenice i kakvi su rezultati takvih prouavanja, vidjet emo ukratko sada. Sve do prije 25 godina u naoj se nauci o jeziku isticalo miljenje da su dananji ijekavci izmeu srednjih i donjih tokova Bosne i Drine (a tu je i tuzlanska oblast) ijekavizirani ikavci, tj. da je to podruje u srednjem vijeku bilo ikavsko, pa da je kasnije pod utjecajem junih doseljenika (iz Hercegovine, Sandaka i Crne Gore) promijenilo svoj govor u ijekavski. Razlozi za to nalazli su se u ikavskim poveljama, u djelima nekih starijih bosanskih pisaca, u ikavskim tekstovima na nadgrobnim stecima toga podruja i u nekim ikavizmima dananjeg govora (npr. sikira, nedilja, on ih jakim dokazima opovrgne. On samo kae:

bii). To miljenje, pored nekih ostalih, zastupali su Stjepan Pavii i Aleksandar Beli.

Govorei o naseljavanju Slavonije i Srijema u 16. stoljeu Pavii, izmeu ostalog kae: "Ostali su doseljeni muslimani naega jezika bili iz lijevog Podrinja, Pospreja i desnog Pobosanja. Ti su krajevi u to vrijeme (16. stoljee - primjedba I. S.) bili jo ikavski, osobito u svom sjevernom i srednjem djelu te su i naseljenici iz njih donijeli taj govor u svoja nova naselja."71) Kad su ti Muslimani (po Paviiu ikavci) poslije pada budimskog paaluka ponovo doli na bosansko zemljite (koncem 17. i poetkom 18. stoljea), i to najvie u oblast sjeveroistone Bosne, gdje se nalazi i Tuzla, "pojekavljivanje starih ikavaca pod snanim pritiskom s juga i utjecajem velikog broja neprestano novih jekavskih doseljenika iz gornjeg Podrinja, iz Polimlja i Potarja nalazilo se u svojem zavrnom dijelu ili u posljednjim stepenima ve prema svojem poloaju. Tada su velike mnoine novih ikavskih naseljenika [...] svojom velikom govornom snagom zaustavile taj tok razvitka poje-kavljivanja unijevi u govor toga zemljita velik broj ikavskih likova.72
46

Dakle, prema Paviievu miljenju, snaan proces pojekavljivanja izmeu srednjih i donjih tokova Drine i Bosne (gdje je i tuzlanska oblast) zaustavili su svojom ikavtinom upravo ti Muslimani, doseljenicipovratnici iz prekosavskih krajeva. Vidjet emo kasnije da su ovakva i slina miljenja najnovijim istraivanjima potpuno opovrgnuta. Svoje poglede na ovo pitanje iznio je ranije (1929) Aleksandar Beli u Stanojevievoj Enciklopediji ovako: "Ikavci, koji su se nahodili izmeu reke Bosne i Drine, otili su delimice u Srbiju i Vojvodinu, gde ih je nestalo u umadisko-sremskom govoru, ili su se sauvali kao ikavske oaze oko Drine u zapadnoj Srbiji. Drugi deo ikavaca pomerio se na sever u Slavoniju, gde ih je nestalo u posavskom ikavskom govoru. Najzad, jedan njihov deo otiao je u zapadnu Bosnu, preko reke Bosne, i tu se izmeao sa predstavnicima arhainijeg bosanskog govora (otuda u njemu pored i i t, d) 73) Dakle, navedena miljenja, koja su se doskoro odravala u naoj nauci, vrsto pretpostavljaju da je stanovnitvo izmeu srednjih i donjih tokova Drine i Bosne do 17. stoljea bilo ikavsko. Meutim, najnovija prouavanja bosanskih govora takva miljenja brojnim dokazima opovrgavaju. Meu prvima koji su izrazili svoje neslaganje s ranijom pretpostavkom o porijeklu ijekavtine u ovom dijelu Bosne bio je na dijalektolog Pavle Ivi. U vezi s tim on kae: "U nauci je u vie mahova, ak i sa najkompetentnije strane (prof. A. Beli), iznoena pretpostavka da su jekavski "akavci" u Bosni jekavizirani ikavci, i da je uopte ovaj deo Bosne, sve do Drine, bio u srednjem veku ikavski, pa tek docnije promenio nareje pod pritiskom hercegovakih doseljenika. Osnovni argumenat za ovo gledite davala je injenica da su natpisi na stecima u ovim krajevima po pravilu ikavski. Vrednost tog argumenta ograniena je, meutim, zbog opte jezike nesigurnosti ovih natpisa, punih pogreaka u jeziku i pisanju, a i zbog mogunosti da se iza ovog ikavizma krije tradicija u stereotipnim grobnim formulama (koja bi bila utoliko opravdanija to je u srednjovjekovnoj Bosni kao celini ikavsko nareje ipak "davalo ton"). Uostalom, nije iskljueno da su klesari bili svi iz istog kraja gde se gajila tradicija toga zanata, i da je taj kraj bio ikavski. S druge strane postoje znaajni dokazi za relativno ranu pojavu jekavtine na ovom terenu. Pisac Matija Divkovi (poetak XVII v.) rodom iz ovih krajeva bio je ist jekavac. Uostalom i sama unutranja analiza govora ovoga tipa nagoni na zakljuak da oni nisu nikada mogli biti ikavski. Kada su njihovi nosioci, odolevajui jekavskim talasima koje su irili pravoslavni doseljenici, uspeli da sauvaju tolika druga obeleja svog prvobitnog govora, zato bi napustili ba ikavtinu, koju inae katolici i muslimani u dodiru s pravoslavnima najupornije uvaju kao amblem? I to ovde, na terenu gde procenat staroga stanovnitva nikako nije neznatan. Sve ovo, razume se, ne znai da nije moglo biti sitnijih pomeranja granice jekavtine prema ikavtini i meu starim stanovnitvom ove oblasti."74) Drugi na poznati dijaktolog Dalibor Brozovi, prouavajui govor u dolini rijeke Fojnice, donosi zakljuke koji su vani i za tuzlansku oblast. Jedan od njih glasi: oblasti, ijekavski i to sa svojom vlastitom zamjenom jata, / budui da je on tu iz vremena prije mi"I budui da je ovaj govor, (govor u dolini rijeke Fojnice - primjedba I. S.), kao i govor tuzlanske

gracija, (istakao I. S.), mora mu se na karti ijekavskih govora nai posebno mjesto. I to ba ono koje i
danas zauzima: meurijeje Bosne i Drine + dolina Fojnice."75)

studiji "O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta", gdje je na osnovu naune literature i na temelju vlastitih ispitivanja prouio genezu stanovnitva i o njegovu govoru donio niz vanih zakljuaka. Evo samo onih najvanijih koji su znaajni kad je rije o hipotetikom ikavskom supstratu u sjeveroistonoj i istonoj Bosni: 1) "Osnovne dvije odlike te govorne zone su ijekavizam i akavizam."76 2) "Podruje ijekavskoakavskog dijalekta obuhvaa, openito govorei, meurijeje Bosne i Drine i dolinu rijeke Fojnice, a sa stanovitim rezervama i dolinu Usore." 77) 3) "To je samostalni tokavski dijalekt koji nije dio istonohercegovakog dijalekta niti to moe biti naprosto zato to on nije novotokavski koliko je god uznapredovao u novotokavskom pravcu."
78)

Mnogo vie i preciznije o govoru istone i sjeveroistone Bosne rekao je Brozovi u svojoj drugoj

4) "'Ijekavskoakavski teren je ijekavski od vremena zamjene jata (istakao I. S. ) [...] Najvaniji

je argument za autohtonost ijekavskog refleksa na ije. podruju on sam: ijekavskoakavske pojedi-

nosti u reparticiji jata prije zamjene (ir > r; pr- > pri-, prid-, prid, priko, prima-; n- > e-; dtelina
47

> detelina itd.) ne nalaze se ni u jednom drugom ijekavskom govoru u upravo takvu sastavu pa prema
tome ni iz kojega nisu mogle biti unesene na ijekavskoakavski teren (najsrodniji je dubrovaki sluaj, a apsurdno je pretpostaviti da je Dubrovnik ijekavizirao istonu i srednju Bosnu).79) Konano imamo i naunu studiju o govoru Tuzle, u kojoj se (ili u ijoj se blizini) najvjerovatnije

rodio Muhamed Hevai Uskufi. U svojoj doktorskoj disertaciji Govor Tuzle i okolice (1955) Ivan Brabec je

sakupio dosta jezinog materijala koji opovrgava ikavski supstrat u tuzlanskoj oblasti, ali jo uvijek nije odluan da ga potpuno negira pa misli da "pitanje jekavizacije TO (tuzlanske oblasti) ostaje otvoreno" (str. 167). Tek u svojoj kasnijoj raspravi o fonetskim osobinama u tuzlanskom kraju (1958) Brabec je u vezi s tim pitanjem mnogo jasniji i odluniji dokazujui da u istonoj Bosni i u tuzlanskoj oblasti nije bilo toliko migracija da bi doseljenici mogli bitno mijenjati govor staroga stanovnitva. Pri tome spominje i Cvijievu kartu u djelu La peninsule balkanique na kojoj se vidi da je tuzlanska oblast izvan glavnih migracionih struja. Prema njegovim zakljucima broj stanovnika sjeveroistone Bosne poslije austroturskih ratova nije se mnogo smanjio, osim to je broj katolika znatno opao jer su se preselili preko Save na austrijsko zemljite. Muslimani i pravoslavci jo uvijek su postojali u velikom broju kao starosjedilako stanovnitvo i broj doseljenika nije bio tako velik da bi mogao bitno utjecati na govor ovih krajeva, ak ni ondje gdje su se nastanili u veim masama. Svoje teze Brabec zavrava ovim zakljucima: "Tvrdnje o poijekavljivanju tuzlanske oblasti, na ovaj ili onaj nain, trebalo bi dokazati, ali mislim da je to nemogue. Fonetika tuzl. govora ne potkrepljuje takvo miljenje nego ga opovrgava. Ima i drugih osobina, akcenatskih, morfolokih i sintaksikih, koje ukazuju na to isto kao fonetika ovoga kraja: da je govor ove oblasti nastao u njoj, razvijao se i dopro do naih dana. Mijenjao se i mijenja se pod razliitim utjecajima, ali nikad nije bio prekinut u svome razvoju. Sauvao je mnoge

karakteristike iz daleke prolosti. Meu njima je jedna naroito znaajna. Tuzlanski govor bio je ijekavski otkad ijekavski govori postoje." 80) (Istakao I. S.)
Sve ovo to je reeno nesumnjivo pokazuje da Uskufijin rodni zaviaj (tj. Tuzla i njezina okolica) nije nikada bio podruje ikavskih govora, pa ni u 17. stoljeu kad je Uskufi ivio i pisao svoj rjenik. Prema tome ikavizmi koji se nalaze u rukopisnim prijepisima Uskufijina rjenika nisu potvrda govornog stanja Tuzle u vrijeme Uskufijina ivota i knjievnog rada. Razloge njihovom postojanju treba traiti na drugoj strani.

Kada se govori o jeziku Uskufijina rjenika, a posebno o refleksima jata u rijeima gdje je taj glas nekada postojao, onda se ne moe zaobii Uskufijin savremenik iz Tuzle franjevac Stjepan Matijevi, koji je ivio i pisao u isto vrijeme kada i Muhamed Hevai. Matijevi se rodio u posljednjoj etvrti 16. stoljea u Tuzli (najvjerovatnije 1580. godine), a kolovao se i u franjevaki red stupio u samostanu Svetog Petra apostola u Tuzli, ili u Gradovrhu. Sluio je kao kapelan i ispovjednik po raznim mjestima Bosne preko 18 godina, a od toga 6 u Sarajevu.81) Girolama Panormitana Confessionario raccolto dal dottori cattollci i dade joj puni naziv "Ispovjedaonik Kad je boravio u Rimu, po nagovoru Rafaela Levakovia prevede s talijanskog malu knjiicu

sabran iz pravoslavnijeh nauitelja po p.o. metru Jeronimu Panormitanu, reda pripovjedalaca s. Dominika, prinesen u jezik bosanski trudom p. o. f. Stjepana Matijevia Solinjanina, reda s. Franeska male bratje obsluujuijeh, drave Bosne Arentine pripovjedaoca". Knjiica je izala 1630. godine, a
bila je vrlo popularna kao prirunik za ispovijed. Matijevi je umro 1654. godine. O jeziku Stjepana Matijevia napisao je opirniju studiju Slavko Pavei pod naslovom "Jezik Stjepana Matijevia - Prilog poznavanju jezika bosanskih pisaca 17. stoljea", koju je objavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Institut za jezik, kao poseban otisak iz knjige "Rasprave Instituta za jezik", knjiga I, Zagreb, 1968. Iz te studije uzet emo najvanije podatke koji su nam potrebni radi komparacije ikavskih i (i)jekavskih oblika rijei u djelima Stjepana Matijevia i Muhameda Hevaije Uskufije, dvojice Tuzlaka koji su ivjeli i pisali u isto doba. samo one najvanije i najrelevantnije):
o 48

(I)jekavski refleks glasa jat Pavei je utvrdio kod Stjepana Matijevia u ovim primjerima (navodimo

o (2 puta)

(2 puta) (3 puta), (3 puta), po o (4 puta i d.) o (6 puta) (4 puta) o o (2 puta) o o, ali jednom ima i y p (16 puta) p (7 puta) p (4 puta) p (2 puta) zatim u rijeima iz iste porodice (4 puta) o (2 puta) o (1 puta o) o o o (2 puta) o , o, , , ali o, o y o (3 puta), (3 puta) o, ali o (1 put) (2 puta) o o (2 puta)

o (4 puta) (3 puta) (9 puta) (2 puta) (2 puta) (3 puta) (3 puta)


49

o (2 puta) oo o o o (2 puta) o o

o (2 puta) o (2 puta) (5 puta) , o (3 puta), o Meu ijekavske oblike idu i ei mlai oblici u kojima je j ispalo iza r u grupi suglasnika: o (4 puta), o, o, oo.

Vie od deset puta kod Matijevia se javlja neobian oblik o. (2 puta), o (2 puta) o (3 puta) (3 puta) o (3 puta), o (6 puta) (4 puta)

(3 puta), o, y,

Ikavski refleks glasa jat Matijevi ima u slijedeim primjerima:


b) u prijedlogu prd:

a) u predmetku pre-: , , , c) u estici -d: , (8 puta), o

d) u glagolima: , o i y e) u rijeima u kojima mu se omakne ikavski oblik, a inae ih redovno pie u ijekavskom obliku. To su ove rijei: divica (1 put), grih (4 puta), ispoviditi (1 put), sagrienje (1 put), likarlja (2 puta), nesria (1 put), najposlidnja (l put), potriba (1 put), potriban (1 put), razumi se (1 put), odrienje (2 puta) i

Ekavski refleks glasa jat se vidi u ovim primjerima:

uvridenje (1 put).

koji kao opi ekavizam i u tokavaca, i u akavaca, i u kajkavaca nikad i ne dolazi u drugaijem obliku;
b) u rijeima koje Matijevi gotovo redovno pie ijekavski, ali ih ponekad nalazimo i u ekavskom obliku: sagreiti (4 puta), grehov (l put), naslednici (l put), nasledovala (l put), najposlednji (1 put), telesna (2 puta), zaveta (1 put). c) samo u ekavskom obliku nalaze se po jednom ove dvije rijei: leta i posle.82) Iz navedenog se vidi da je Matijeviev jezik bio ijekavski s vrlo malim brojem ikavskih i ekavskih oblika, koji su, najvjerovatnije, tui nanos u njegovu govoru jer Matijevi nije stalno ivio i radio u Tuzli, ili su uli u njegovo djelo utjecajem jezika religioznih knjiga iz primorske i dalmatinske knjievnosti i drugih literarnih uzora.
50
83

a) glagol o,

Slina je situacija i s jezikom Matije Divkovia. On se rodio u selu Jelakama, blizu Varea, 1563.

godine, a ivio je i radio u Kreevu, Olovu i Sarajevu, "pa je razumljivo da je u osnovi njegovih djela jezik ovoga kraja, tzv. tuzlansko-fojniki govor. To je stari ijekavski teren, s neto specifinih i ujedno vrlo karakteristinih osobina u pogledu refleksa jata, to omoguuje laku jeziku identifikaciju tekstova pisanih ovim govorom. Meutim, u njegovim djelima postoje i takvi primjeri koji se ne mogu objasniti stanjem njegovog maternjeg govora, a niti stanjem okolnih govora, tako da objanjenje za odreene osobine treba traiti u drugim, upravo u literarnim izvorima Ispitiva Divkovievog jezika orevi utvrdio je da u Divkovia, istina, pretee ijekavski refleks, ali da ipak ima i nekih ikavskih leksema, kao i dubletnih primjera."84) Prisutnost nekih ikavizama u djelima Matije Divkovia, Stjepana Matijevia i ostalih bosanskih franjevaca s ijekavskog podruja Kuna Herta objanjava u prvom redu knjievnojezikim manirom, koji se formirao za franjevaku knjievnost u Bosni ve u toku 17. stoljea. Razloge za njegovu pojavu ona nalazi najprije u literarnim i jezinim utjecajima starije knjievnosti vjersko-pounog sadraja (dalmatinske i glagoljske), a uz to i u nastojanjima bosanskih franjevaca da se jezikom svojih djela prilagode cjelokupnom katolikom stanovnitvu u Bosni. Otuda i pojava da se u djelima bosanskih franjevaca iz zapadne Bosne (Ani, Posilovi) javljaju ijekavizmi, a u djelima franjevaca iz istone i srednje Bosne - ikavizmi (Divkovi, Matijevi, Radni, Latri).85) Ali ako je u 17. i 18. stoljeu iz navedenih razloga postojao knjievnojeziki manir u franjevakoj katolikoj literaturi u Bosni, da li je on iz istih razloga postojao i u bosanskohercegovakoj muslimanskoj alhamijado literaturi toga doba, odnosno u Uskufijinu rjeniku? Sigurno da nije, bar to se tie ugledanja na franjevce, jer je teko pretpostaviti da je franjevaka katolika vjersko-pouna literatura u vrijeme turske vladavine u Bosni i Hercegovini mogla utjecati sadrajem, stilom i jezikom na muslimansku alhamijado knjievnost bilo kojeg anra, ukljuujui i rjenik kakav je Magbuli 'arif (Potur-ahidija). Kontakti izmeu te dvije literature, koje Svaka je za sebe egzistirala odvojeno, jer su ih dijametralno razdvajali i sadraji (u jednoj vjerskopouni u rimokatolikom duhu, a u drugoj u islamskom), i pismo (u jednoj irilica, bosanica i latinica, a u drugoj arabica), i utjecaji sa strane (u jednoj iz Italije, Hrvatskog primorja, Dalmacije i Dubrovnika, a u drugoj iz orijentalnih zemalja). Uskufi, vjerovatno, nije ni znao za vjersko-pounu literaturu bosanskih franjevaca, pa ni za "Ispovjednik" Tuzlaka Stjepana Matijevia, a kamoli da je takva djela itao i ugledao se na njih. Prema tome, kada je rije o jeziku Uskufijina rjenika, moe se samo tvrditi da je on odraz ili pieva vlastitog govora, ili odraz govornog stanja njegova zaviaja, ili i jednog i drugog, a nikako da bi on mogao biti rezultat nekakvog kompromisnog mijeanja ijekavti-ne i ikavtine radi prilagodavanja govoru cjelokupnog bosanskog stanovnitva. Iz svega nevedenog mogu se izvesti ovi zakljuci: 1) Nauno je dokazano da govor Tuzle i njene okolice, dakle Uskufijina rodnog zaviaja, u 17. stoljeu nije bio ikavski ve ijekavski. 2) Odraz takvog govornog stanja potvren je u djelu Uskufijina savremenika iz Tuzle franjevca Stjepana Matijevia, s tim to je Matijevi pod utjecajem knjievnojezikog manira poput ostalih bosanskih franjevaca namjerno ubacivao u svoje djelo izvjestan broj ikavizma. 3) Jezik Stjepana Matijevia i Muhameda Hevaije Uskufije, bar to se tie ikavskog i ijekavskog izgovora odreenih rijei, ne moe biti razliit ako su oni oba roeni u Tuzli priblino u isto vrijeme i ako su u tom gradu ivjeli bar prvih 25 godina svoga ivota. 4) Ne moe se s naunom sigurnou tvrditi da je Uskufijin jezik u njegovu rjeniku bio ikavskog izgovora jer nam nije sauvan, odnosno jo nije pronaen orginalni rukopis toga rjenika (autograf). Sve podatke o refleksu glasa jat imamo samo iz kasnijih rukopisnih prijepisa, koji su vrlo neujednaeni ne samo u redoslijedu rijei i stihova, ve i u ikavskim i ijekavskim oblicima rijei. Nakon ovih zakljuaka opet ostaju otvorena dva pitanja: 1) Zato u sauvanim prijepisima Uskufijina rjenika ima mnogo vie ikavizma nego ijekavizma? i 2) Da li su sauvani prijepisi u pogledu refleksa glasa jat tana slika Uskufijina orginalnog (autografskog) rukopisa? Odgovori na ova pitanja zasad mogu biti samo kao vjerovatne pretpostavke, koje e tek kasnija prouavanja na temelju novih podataka ili potvrditi, ili dopuniti, ili potpuno opovrgnuti. Pokuat emo ih sada ukratko iznijeti uz
51

su se stvarale na istom podruju, u isto doba i na istom jeziku nisu ni postojali, bar ne u 17. stoljeu.

potrebna objanjenja. A) Ako su sauvani rukopisni prijepisi Uskufijina rjenika tano prenijeli ikavske oblike iz autorova orginalnog teksta (iz autografa), onda Uskufijini ikavizmi nisu odraz tuzlanskog govora u 17. stoljeu, ve su slika njegovog maternjeg govora s nekog ikavskog podruja u Bosni, a malobrojni ijekavizmi su rezultat utjecaja tuzlanskog ijekavskog govora. Ta injenica odmah dovodi u sumnju tvrdnje o Uskufijinu porijeklu i ponovo otvara raspravu o znaenju njegova nadimka ili prezimena Uskufi, to bi lako moglo dovesti do vrlo vjerovatne pretpostavke da je on po porijeklu iz Bosanskog Skoplja, tj. iz oblasti oko gornjeg toka Vrbasa, a koja je i u 17. stoljeu bila ikavska. Ako bi to bila istina, onda znai da se Uskufijina porodica pred njegovo roenje doselila iz Bosanskog Skoplja u Tuzlu i da je na pjesnik Muhamed Hevai samo roen u Tuzli, da je u njoj u svome djetinjstvu i mladosti ivio, ali da je po porijeklu s ikavskog

podruja, tj. iz Bosanskog Skoplja. S tim u vezi stoji i njegovo prezime, ili njegov nadimak Uskufi, to znai Skopljak, jer se na turskom jeziku Skoplje zove skp. Takvo miljenje imao je i Otto Blau, a i
Muhamed Handi vjeruje u tu mogunost kad kae: "Bie da se zove imenom Uskufi tj. Skopljak zato to mu je porodica moda iz Skoplja bila. Poto pisac sebe u uvodu Makbuli-arifa naziva Bonjakom, bie da se ovdje od Skoplja misli oblast u Bosni oko gornjeg Vrbasa, koja nosi to ime."86 Takva pretpostavka mogla bi biti vjerovatna jer u Tuzli i njenoj okolici i danas mnogi doseljenici uvaju u svojim prezimenima naziv kraja ili grada odakle su nekad doli, npr.: Biogradlii, Petalii, Budimlii, Sarajlii, Uuplii, Tokii i sl. Dervi M. Korkut i Alija Nametak ne vjeruju u takvu mogunost, prvi iz jezinih razloga, a drugi to "Uskufi ili po bosanskom Uskfija ne moe biti prezime nego opet jedan nadimak, koji na pjesnik rjee upotrebljava nego Hevaji" i to je taj nadimak nastao po nekoj vrsti

"zailjene pozlaene kape, koju su nosili janiarski oficiri i slubenici u carskom dvoru, a zvala se uskuf

."87

turski, ne bi nikad od Skoplje izveo svoj priimenak Uskufi. Da je bio Skopljak sa Vrbasa, on bi se nazvao Iskoplevi, a da je, kao to nije, bio iz grada Skoplja (skp) na Vardaru, prozvao bi se sigurno skbi, ali nikako Uskufi."881 Ne znamo zato bi postojale takve razlike ako se radi o Skoplju u Bosni i o Skoplju na Vardaru!? Od "skbi" glasovnim putem normalno se dolazi do "Uskufi", bilo da se radi o jednom ili o drugom Skoplju: skb > skp > skf > Uskuf, kao to je u nizu drugih rijei dolo do obezvuenja posljednjeg bilabijala b (npr.: kitb > kitp, 'Arab > Arap, unub > cnp > dunup, urb > urup > urup, gadab > gazab > gazap, qassb > kasap itd.), a poslije toga se javila poznata alternacija

Svoje miljenje Dervi M. Korkut objanjava doslovno ovako: "Sam Uskufija, koji je odlino znao

izmeu p i f (posebno u muslimanskim govorima u Bosni) kao npr. u rijeima: kalup : kaluf, kanap(a) : kanaf(a), sapun : safun, hoap : hoaf, mekteb > mektep > mehtep > mehtef, pa tako i skbi > skpi > Uskufi. to se tie Nametkova miljenja, a tako misli i Dervi M. Korkut, da Uskufi ne moe biti

prezime nego nadimak po nekoj vrsti zailjene pozlaene kape koju su nosili janiarski oficiri i slubenici u sultanovu dvoru, a zvala se uskuf, ono bi se moglo prihvatiti ali: 1) kad bi Tuzla u 17. stoljeu bila ikavsko govorno podruje pa da naziv Uskufi nema veze sa Bosanskim Skopljem oko oevim imenom, kao to je u staro tursko vrijeme bio obiaj, npr. Muhamed sin Hasanov. Meutim, Nametak kae da je "Hevaji pjesniko ime", a da "ni Uskufi ne moe biti prezime ve samo nadimak." Pa gdje je onda puno i pravo prezime ili ime oca? 3) Kad bismo imali jo nekoga iz naih krajeva ko je kao janiarski oficir ili sultanov dvorski slubenik nosio kapu "uskuf" i po njoj dobio nadimak Uskufi, ako je to tada bio obiaj. Meutim, kako sa svim tim stoji drugaije, to je zasad teko prihvatiti samo Nametkovo miljenje.89 dr Muhamed Hadijahi 1980. godine u svome radu Jedan nepoznati tuzlanski hagioloki katalog (lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga XIII, Tuzla, 1980, izd. Muzej istone Bosne u Tuzli). U tom radu Hadijahi doslovno pie ovako: "Posebno je pitanje odakle potjee naziv Uskufi. O tome je izneseno nekoliko pretpostavki: jedna je da je porijeklom iz bosanskog Skoplja u Povrbasju, ali je to argumentirano odbacio
52

gornjeg Vrbasa, 2) kad bi na pjesnik i leksikokgraf imao svoje puno prezime ili vezu linog imena s

U vezi s pitanjima to bi mogao znaiti naziv Uskufi pojavila se i trea pretpostavka, koju je iznio

D. M. Korkut (jer bi se u tom sluaju nazivao Iskoplevi). Druga je pretpostavka da to ime dolazi od janiarske kape zvane uskuf (A.Nametak), dok je potpuno deplasirana trea pretpostavka koja ovo ime dovodi u vezu s arapskom rijeju uskuf za biskupa. (Ovu je pretpostavku prije etrdesetak godina iznio sam Hadijahi, ali je se ubrzo odrekao -prim. moja). U ovoj prilici mogu iznijeti jedno novo miljenje, koje mi se ini najvie osnovano. Naiao sam, naime, na jedan turski dokumenat iz 1178/1764. godine, u kojem se spominju ivinice, i to doslovce ovako: 'ivinice, drugaije zvano Uskopi u nahiji Tuzla'. Iz ovog podatka se saznaje da je u tuzlanskoj nahiji postojalo mjesto koj se moe proitati kao Uskopi ili slino (jer je deifriranje naih toponima, pisanih arapsko-turskim pismom, vrlo esto nesigurno), a to bi bio drugi naziv za ivinice (u tekstu ivenice). Ovdje treba objasniti da naziv ivinice nije stariji od XVIII st. i da je donesen ovamo vjerovatno u nekoj migraciji (ini mi se nakon Beogradskog mira 1739. godine). To proizilazi iz dokumentacionog materijala kojim je raspolagao dr A. Handi prilikom obrade naselja tuzlanskog regiona. Handi izriito kae da Je naziv ivinice poznijeg datuma. Dodaje da se jo i sredinom XVIII vijeka to selo nazivalo Tatarica, a negdje Tatarica ili ivinice. Handi, meutim, ne dokumentira svoj navod da su se ivinice nazivale Tatarica, osim to se poziva na . Hodia, ali to nije nikakav argument. Budui da naselja ivinice nema u tuzlanskoj nahiji prije polovice XVIII st, a u defterima do kraja XVI kojima se raspolae nema spomena ivinicama, dok postoji iz 1764. dokumenat iz koga se moe zakljuiti da se ivinice (ivenice) zvale Uskopi ili tome slino, mislim da je logian zakljuak da je naziv Uskufi zapravo toponimik izveden iz ranijeg naziva sela ivinice. Zato sam miljenja da je naziv Uskufi toponimiko prezime, koje ukazuje mjesto iz koga se u Tuzlu doselila Hevaijina porodica, kao to imamo mnotvo ovakvih prezimena, kao npr. u Sarajevu Tuzlo, Biogradlija, Goradak, Foo, Podepac, Butmirija, Poegija i sl." (Navedeno djelo, str. 227. i 228). Ni ova pretpostavka nije sasvim nauno prihvatljiva, jer sigurno ne dokazuje da su se ivinice prije 18. stoljea zvale Uskopi. Prije svega udno je to Hadijahi tvrdi, bez ikakva obrazloenja, da Handievo pozivanje na abana Hodia i njegov rad Stari turski dokumenti sa tuzlanskog podruja menta, jedan je iz 1750. a drugi iz 1755. godine, naao za dananje ivinice naziv Tatarica?! I zato bi bio samo valjan argument onaj jedan turski dokument iz 1764. godine na koji je naiao Hadijahi, gdje pie da su se ivinice tada zvale Uskopi?! Zar se moe jedan dokument, i to mladi, uzimati kao dobar dokaz a da se druga dva, malo starija, zanemaruju i obezvreuju?! Osim toga ni sam Hadijahi nije sasvim siguran kako se u dokumentu, na koji je on naiao, drugim imenom nazivaju ivinice. On doslovno kae da se drugi naziv za to mjesto "moe proitati kao Uskopi ili slino (jer je deifriranje naih toponima, pisanih arapsko-turskim pismom, vrlo esto nesigurno)". Takva nagaanja i takve pretpostavke ne mogu biti siguran nauni dokaz ni za naziv ivinice, ni za nadimak Uskufi, ni za sve ostalo to Hadijahi izvodi kao "logian zakljuak". Konano, kako bi se u fonetskom i pravopisnom smislu pretpostavljeno Uskopi moglo "nije nikakav argument". Zato to ne bi bio valjan argument kad je aban Hodi u dva turska doku-

transformirati u sigurno Uskufi? Po pravilima nae i turske fonetike, odnosno ortografije, ne bi nikako

moglo, bar to se tie drugog dijela te rijei, jer zavrno -pi nema razloga da pree u -fi. Jo bi se moglo objasniti kako je od Uskopi nastalo Uskufi, ali se za naeg pjesnika i leksikografa nije nikad uo ni naao zapisan nadimak Uskufi nego samo Uskufi. Zanimljivo je da Hadijahi svojom navedenom pretpostavkom ini ono isto to kod Alije Nametka vidi kao metodoloku greku. Naime, on u svome spomenutom radu (u fusnoti 61) pie ovo: "A. Nametak tvrdi na osnovu stiha 'Dobrnjatan Doljno Solan' u zadnjoj strofi pjesme 'Hod'te nami vi na viru', koja je - kako sam kae " Veoma smuena' i 'koju nije mogue sasvim odgonetnuti' da se Hevaija rodio u selu Dobrnji kod Donje Tuzle. U Risle-i tebsyret-ul 'aryfnu izriito navodi sam Hevaji da je iz Donje Tuzle (Korkut, str. 378), pa ne vidim razloga da se na temelju jednog nejasnog stiha konstruira i teza o Dobrnji kao mjestu Hevaijina roenja." (str. 234). Navoenje ovih Hadijahievih rijei mogao bi istovremeno biti i jedan od odgovora na njegov
53

pokuaj da se na osnovu nesigurnog itanja rijei Uskopi objasni nadimak Uskufi.

Iz svega navedenog jasno je da se ni Hadijahieva pretpostavka o znaenju nadimka Uskufi ne


moe prihvatiti kao vjerovatna ili sigurna. B) Ako je Uskufijin orginalni rukopis rjenika (autograf) pisan ijekavskim izgovorom, tj. govorom kakav je postojao u Tuzli i njenoj okolici u 17. stoljeu, a u sauvanim rukopisnim prijepisima nalazimo mnogo vie ikavizma nego ijekavizma, onda znai da ti sauvani rukopisni prijepisi u pogledu refleksa glasa jat nisu tana slika Uskufijina orginalnog (autografskog) rukopisa. Kako je moglo do toga doi? U vezi s tim najloginije je pretpostaviti slijedee: 1) Da Muhamed Hevai Uskufi, piui svoj orginalni (autografski) tekst arapskom grafijom, nije dovoljno jasno isticao (i)jekavski refleks jata, pa se rijei u tom sluaju mogu itati i u (i)jekavskom i u ikavskom izgovoru. Tako dvojako itanje mogue je u alhamijado tekstovima ako rijei nisu posebno i jasno vokalizirane. Najbolje to potvruju sauvani rukopisni prijepisi, koji su u tom pogledu vrlo neujednaeni. Treba samo pogledati mnogobrojne fusnote u Nametkovoj studiji "Rukopisni turskohrvatskosrpski rjenici", gdje on s velikom akribijom komparira nekoliko rukopisa Uskufijina rjenika, ukazjui na raznovrsne razlike meu njima. Moramo naglasiti da u toj komparaciji nije mali broj razlika koje se odnose upravo na reflekse glasa jat. 2) Da su prvi prepisivai Uskufijina rjenika bili ikavci ili poluikavci (iz zapadne Bosne, iz zapadne Hercegovine, ili iz nekih mjesta centralne Bosne), pa su iz Uskufijina nedovoljno vokaliziranog autografskog teksta prepisivali rijei prema svome ikavskom izgovoru. Kasniji prepisivai njihovih prijepisa, porijeklom s ijekavskog podruja, samo su mehaniki prepisivali rijei s ikavskim refleksom jata, vjerujui da je tako Uskufi pisao u svom orginalnom (autografskom) primjerku. Pri tome su svakako pojedine ikavizme, moda namjerno a moda i nenamjerno, pretvarali u (i)jekavizme. A da je u rukopisnim prijepisima bilo namjernog mijenjanja refleksa jata, potvruje Alija Nametak ovim rijeima: "Kako je i prije ustanovljeno, ni dva prijepisa Makbuli-arifa ili Potur-ahidije nisu identina. Prepisivai su premetali stihove, izostavljali ak i cijela poglavlja, dijalekatski mijenjali pojedine rijei, reflekse (jata) mijenjali prema izgovoru svoga mjesta ili kraja, a neke rijei nisu ni razumijevali, pa je nekad izostavljena turska rije koja "pokriva" na pojam, i obratno."90 Zbog svega toga dobija se pogrena slika o autografskom primjerku Uskufijina rjenika, tj. da je pisan preteno ikavski sa neto ijekavskog oblika. Da je mehanikog prepisivanja bilo i poetkom 20. stoljea i da ono moe lako uputiti na pogrene zakljuke o govoru prepisivaa, pokazuje slijedei primjer. Prije 12 godina doao mi je u Tuzli do ruku jedan rukopisni rjenik. To je zapravo stara kolska teka u kojoj je na 5 listova arapskom grafijom ispisano 750 turskih rijei s prijevodom na na jezik. Meu njima ima najvie imenica, ali ima i znatan broj glagola i raznih glagolskih oblika. Rijei su zapisane preteno u ijekavskom obliku (mjesto,

korijen, ljetina, mjera, stjenica, dijete, crijevo, medvjed, tijesto, djever, itd.), ali ih ima dosta i u ikavskom (svia, strila, sino, priki put, slipi mi, sime, rika, divojka, snig itd.). Rukopis je pronaen u privatnoj
knjinici biveg muderisa u Janji Ali efendije Sadikovia (1872 - 1936) i na sebi ima faksimil njegova potpisa s tekstom: Ali Sadik-zade. Uz potpis stoji i godina 1323. po hidri, to odgovara 1905. po

gregorijanskom kalendaru. Iako na 1. strani ovog rukopisnog rijenika pie: "Hd kitbu Potur ahidi (= ovo je knjiga Potur-ahidi), ne moe se rei da je to prijepis Uskufijina rjenika, jer rijei nisu u stihovima, niti im je poredak kao u Hevaije Uskufije. Bit e da je to pokuaj da se rijei iz Potur-ahidije sistematiziraju po oblastima na koje se odnose, jer je rjenik podijeljen na poglavlja: o prirodnim pojavama, o povru, o cvijeu, o drveu, o rodbini, o domaim ivotinjama, o pticama, o dijelovima tijela, o oruju i oruu itd. Ikavski oblici u ovom rukopisnom rjeniku pokazuju da se autor u prepisivanju rijei sluio nekakvim ikavskim ili poluikavskim prijepisom Potur-ahidije, pa je mnoge ikavske oblike mehaniki prepisivao. Ovakav zakljuak se mora donijeti zbog toga jer je pisac, odnosno prepisiva ovoga rjenika Ali Sadik-zade po porijeklu isti ijekavac i ivio je stalno u ijekavskom mjestu Janji, a njegov sin Alija potvrdio mi je da njegov otac ni po porijeklu, ni po govoru nije imao nikakve veze s ikavtinom, niti se u njihovoj porodici ikada govorilo ikavski ili poluikavski. Pa koja je od navedene dvije pretpostavke tana, da li ona prva pod A), ili ova druga pod B), pokazat e budua prouavanja Uskufijina ivota i knjievnog rada, a posebno njegova rjenika. Zasada, prema svemu to je ovdje izloeno na osnovu utvrenih injenica, ini nam se vjerovatnija druga
54

pretpostavka pod B), pod uslovom da je Muhamed Hevai Uskufi roen u Tuzli ili u njenoj okolici, da su
mu roditelji s tog podruja i da je svoj rjenik pisao jezikom i govorom kakav je postojao u 17. stoljeu u njegovu zaviaju. U razmatranju jezika u Uskufijinu rjeniku najvie panje posvetili smo refleksu glasa jat zbog toga to to pitanje implicira i druga pitanja vana za Uskufijino porijeklo, za njegov nadimak, za prijepise njegova rjenika, za nau historijsku dijalektologiju, za komparativno prouavanje jezika bosanske knjievnosti u 17. stoljeu i za korekciju nekih tvrdnji koje su se doskoro smatrale tanim, a u stvari su hipotetine vrijednosti. O ostalim jezinim osobinama u Uskufijinu rjeniku teko je govoriti kad nemamo uvida u autorov orginalni rukopis. Sauvani mladi rukopisni prijepisi pruaju vrlo neujednaenu jezinu sliku, a sigurno je da je jezik u njima pretrpio neke izmjene u odnosu na ranije stanje. Zbog toga bismo na osnovu tih rukopisnih prijepisa, koje su prepisivali u razliito vrijeme najee po imenu nepoznati ljudi, i ko zna iz kojih mjesta i krajeva, mogli samo nagaati a nikako i sigurno govoriti o jezinim osobinama Uskufijina orginalnog teksta. Tek kad se pronae autograf Maqbli-'rifa (Potur-hidije), moi se se s naunom sigurnou govoriti i raspravljati o jeziku toga rjenika iz svih aspekata, a na takvu raspravu morat emo, na alost, jo ekati. O RUKOPISNIM PRIJEPISIMA USKUFIJINA RJENIKA Niko tano ne zna koliko ima rukopisnih prijepisa Uskufijina rjenika, ni gdje se oni sve nalaze. Jedni se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, drugi u Orijentalnom institutu u Sarajevu, dva se primjerka nalaze u Arhivu grada Sarajeva, jedan prijepis je dospio ak do Univerzitetske biblioteke u vedskom gradu Upsali, 91) a dosta ih ima po privatnim bibliotekama poznatih i nepoznatih vlasnika. Vjerovatno ih ima i izvan Bosne i Hercegovine (osim onog u Upsali), moda u Novopazarskom sandaku, moda ak i u Istambulu ili nekom drugom turskom gradu gdje ima naih iseljenika.

55

Alen Kalajdija REFLEKS GLASA JAT U JEZIKU ALHAMIJADO PJESNIKA (diplomski rad) Uvod Pisati o jeziku alhamijado knjievnosti znai upustiti se u avanture istraivakoga poduhvata koji zahtijeva punu panju i obazrivost u donoenju i otkrivanju jezikih pojavnosti ove literature. Ve se na samom poetku svaki istraiva susree sa problemom biljeenja, transliteracije, ali i itanja alhamijado knjievnosti. "Ova vrsta literature predstavlja krupnu zanimljivost i specifinost u istoriji nae pisane rijei. Unato tome, i danas smo u situaciji da mogue modele za njeno izuavanje nalazimo na strani, da ne posjedujemo, na alost, svoje pokuaje i razrade ...Serbokroatisti i orijentalisti iz nae sredine do sada nisu uspjeli iznai zajednike oblike rada u ovoj oblasti, a samim tim nemamo ni konkretnije i sistematskije pokuaje stvaranja i odgovarajueg modela za ovakav sloen posao."199 Miljenja naunika o lingvistikim odlikama ove knjievnosti su oskudna i nisu bile dubljim predmetom istraivanja. Kada se govori o jezikim osobitostima ove literature, uglavnom se napominje da je to knjievnost u kojoj varira ikavizam i ijekavizam. Alhamijado pisani izraz uglavnom se karakterizira hibridnom knjievnou koja je tavorila zatvorena i osuena na samu sebe i one koju su je stvarali i, koja, kao takva, nema odlike umjetnikoga teksta jer je pisana na maternjem jeziku muslimana iz Bosne i Hercegovine, iji jezik "ne zasluuje" da bude u osnovi literarnih i kakvih drugih ostvarenja imajui u vidu "uzvienije" orijentalne jezike. "Alhamijado idiom ostao je zatvoren za sebe, romonei tiho i izolirano od ostalih knjievnosti na bosanskohercegovakom tlu."200 "Alhamijado izraz imao je specifino mjesto. On se stoljeima kontinuirano razvijao u diglosijalnim uslovima igrajui podreenu ulogu u odnosu na 'uzvienije i svete jezike' (turski, arapski, perzijski)."201 Izvori u mome prouavanju grae su nekolike zbirke alhamijado knjievnosti meu kojima najrelevantnije podatke daju Zbornik alhamijado knjievnosti Muhameda Hukovia te Hrestomatija alhamijado knjievnosti Abdurahmana Nametka.202 Rad ovih autora bio mi je glavnim izvorom, a koristio sam zbirke i drugih autora kao to su Kemura oroviev Das serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundart. O radu ove dvojice autora Muhamed Hukovi zapaa: "Urednici su se trudili da tekstove uine itljivim, razumljivim i pristupanim itateljima, pa su arapsko pismo, koje su dotadanji autori svaki na svoj nain prilagoavali naem glasovnom sistemu, uskladili s reformiranom arebicom Demaludina auevia, udaljavajui se ponekad od izvornog pisanog izraza."203 Vanu kritiku ove zbirke nalazimo u djelu Wernera Lehfeldta koji o radu ove dvojice autora utvruje odreene karakteristike po kojima se prepoznaje ono to se u svjetlu naunih istraivanja niti smije, niti moe uvaiti. U slobodnom prijevodu njegova kritika glasi: ,,U 1912. godini objavljeno je Kemuraorovievo djelo Das serbokroatische... koje je nauno bezvrijedno zato to su autori izvorne forme teksta korigirali prema modernom jeziku... Najhitniji prigovori (na Kemura-orovievo djelo, A.K.) odnose se na sljedee: a) Kemura nije zadrao originalnu ortografiju nego ju je modernizirao tako da se koristio arapsko-turskim pismom koje lii na auevievu arebicu; b) nekoliko nejasnih mjesta u rukopisu Kemura je korigirao, a pritom nije ukazao koje su to ispravke; c) esto, transkribirani tekst ne podudara se unutar knjige u razliitim pjesmama; d) turski termini prevode se na srpskohrvatski jezik i pritom se ne ukazuje koje su to izmjene; e) vrhunac svega nalazi se u obradi Kraelitzovih publiciranih Hrvatskih pjesama .. ."204 Od izvora u prikupljanju grae koristio sam i bosanskohercegovaku knjievnu hrestomatiju, odjeljak Starija knjievnost u kojoj je alhamijado tekstove uvrstio Muhamed Hadijahi, te jednu magistarsku radnju Klausa Billiga: Kritik der Editionsmethoden des serbokroatischen Schrittums in Arabischer Schrift koji se bavi problemom translitracije i transkripcije alhamijado knjievnosti. Ovaj autor u radu uvruje i jedan dio transkribiranih pjesama koje nam vjerno svjedoe ono to se nalazi u autorskom rukopisu. Zadaci u istraivanju Moj zadatak mogao bi se svesti na sljedee: 1. Potrebno je utvrditi zakonomjernost refleksa glasa jat kako bih dao jednu opu sliku o ovome glasu budui daje on nakmarkantniji jeziki fenomen u ovoj literaturi.205 Ikavizam je prva jezika, ali mogu slobodno kazati, i literarna odrednica alhamijado knjievnosti. Asim Peco naglaava: "Zajednika osobina svih stvaralaca srpskohrvatske aljamiado knjievnosti su nedosljedan ikavizam i akavizam..."206

Devad Jahi: Jezik bosanskih muslimana, str. 95. Milo Okuka: Pogled na knjievnojezike izraze u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba, str. 11, u: Milo Okuka / Ljiljana Stani: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovim od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine. 201 Milo Okuka: Zakljune napomene o alhamijado izrazu, str. 20., u: Miko Okuka: Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1880. do 1878. godine. 202 Autor u Napomeni kae: "Refleks glasa jat biljeen je striktno prema autorovoj grafiji", str. 340. 203 Muhamed Hukovi: Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 273. 204 Ibidem 205 Ja, naravno, ne mogu porei i druge karakteristike, kao to su npr. turcizmi i sl. 206 Asim Pceo: Jeziki izraz aljamijado knjievnosti i Vukov princip "pii kao to govori", str. 20. u: Milo Okuka /
200

199

56

2. U svomu radu imam za cilj da ukazem na specifikum pojavljivanja odreenog refleksa glasa jat u datom konkretnom obliku rijei: glagolski pridjev radni, promjena zamjenica i pridjeva po deklinacijskom obrascu ujednaavanja osnova i sl. 3. Zato se javlja odreeni refleks u datoj leksikoj pojavnosti te da li to pojavljivanje implicira i neke druge zakonitosti? 4. Koliko pjesnika? je pisanje, odnosno, odreeni refleks giasa jat uvjetovan dijalekatskom bazom

5. Postoji li pisani manir i ako postoji na emu se zasniva ta pojavnost? 6. Da li ritmiki razlozi uvjetuju odreeno pojavljivanje refleksa? 7. Koliko je refleks glasa jat uvjetovan intervencijskim korekturama prepisivaa? U kojoj se mjeri alhamijado knjievnost ukljuuje u pojavne okvire novotokavske folklorne koine. te koliko je ovaj literarni izraz imao utjecaja u predstandardizacijskim procesima naega jezika? "On je Muslimanima u Bosni i Hercegovini donekle omoguio da izgrade i sauvaju svoju vjersko-nacionalnu samobitnost i da se relativo lako ukljue u zajednike srpskohrvatske standardnojezike procese krajem 19. i u prvih decenija 20. vijeka."207

Pojam alhamijado knjievnosti Alhamijado knjievnost je poseban vid pisanoga stvaratva na bosanskom jeziku i djelomice prilagoenom sistemu arapske grafije. Ovaj e pisani izraz nastajati od kraja 16. do poetka 20. st. tako da se njegov kulturni znaaj mora promatrati u jednom vremenskom razdoblju koje obuhvata gotovo etiri stoljea, a to nije zanemarivo posebno ako se to razdoblje proava u kontekstu umjetnikog stvaralatva. Ja sam se u svome pristupu za objekt istraivanja odluio uzeti samo ono to je napisano u stihu, u poeziji, a glavne izvore prouavanja ve sam spomenuo. Biljeenje, transkripcija i transliteracija alhamijado pjesama208 Bitan aspekt u prouavanju alhamijado knjievnosti jeste pitanje biljeenja, odnosno prijepisa, intervencije, ali i transliteracije i transkripcije pjesama. Iako ovo pitanje nije u ii moga interesiranja i prouavanja, vano je ukazati na ovu pojavu kako bi problematika alhamijado knjievnosti bila to vjernije predoena. (To i jeste glavni razlog to sam, navodei primjere pjesama, uvijek morao napomenuti zbirku, odnosno izvor jer su na nekim mjestima uoljiva razliita itanja pjesama u djelima razliitih istraivaa! O tome vidjeti u glavnom dijelu rada!). Najinformativnije djelo koje nam prua uvid u biljeenje alhamijado pjesama svakako je Das serbokroatische aljamiado-schrifttum der bosnisch-hercegovinishen Muslime Wernera Lehfeldta. Ovo Lehfeldtovo djelo prezentira grafiju arebice na bosanskome jeziku u kojem se sustavno izlae graa u vidu naina i oblika pisanja svakog od glasova bosanskoga jezika, bilo da oni postoje kao ekvivalenti u arapskom jeziku ili ne. Naravno, za autora je posebno bilo zanimljivo izlaganje grafema onih fonetskih jedinica za koje nema ekvivalenta u arapskome jeziku, a gdje se uvia pjesnika invencija u pisanju tih glasova. Autor, naime, daje prijegled svih glasova i za svaki nudi konkretan primjer iz grae tj. rukopisa. Tako, ovo djelo u izvjesnom smislu potvruje miljenje onih koji kau da norme u pisanju bosanskog jezika na arabici nije bilo te da se svaki autor sam brinuo i iznalazio rjeenja u pisanju pojedinih glasova. S druge strane, ovo je djelo dobar izvor u promatranju postepenog procesa normiranja arebice na njenu grafijskomu planu gdje se potvrda o nekim zajednikim crtama u grafiji, tj. biljeenju moe shvatiti upravo kao jedan preutni, ali ipak postojei konsenzus. Lehfeldt, naalost, ne daje posebnu analizu u biljeenju glasa jat ali pod takama o biljeenju glasa i odnosno e moemo pronai primjere kako je biljeen refleks ovoga glasa.209 Klaus Billig bavi se kritikom objavljenih radova o alhamijado literaturi s obzirom na transliteraciju pjesama. U njegovu radu mogu se uoiti odreena variranja s obzirom na transliteraciju pjesama. Glas jat () Pitanje o glasu jatu predstavlja zasigurno jedno od najkompleksnijih problema u prouavanju historijskoga razvoja fonetskoga sistema naega jezika (kao i svih slavenskih jezika). Uzroci takvoga stanja najprije je nepoznavanje glasovne vrijednosti ovoga glasa kao i njegove razliite refleksije u slavenskim jezicima i dijalektima. Ako se tome doda i pojava razliitoga biljeenja u stsl. tekstovima, onda se pred lingvistikom postavlja problem na temelju kojega se mogu konstruirati razliite teorije o prirodi, razvitku i postanku ovoga glasa. Ja, naravno, neu govoriti o njima na ovome mjestu"210 Ovaj glas mogao je biti dvojakoga postanja iz indoevropskoga prajezika: 1. od dugoga e;

Ljiljana Stani: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadzia do kraja austrougarske vladavine. 207 Milo Okuka: Pogled na knjievnojezike izraze n Bosni i Hercegovini u Vukovo doba. str. 12. u: Milo Okuka / Ljiljana Stani: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine. 208 Ja ovdje neu objanjavati pojam transliteracije i transkripcije; o tome vie u Rikard Simeon: Rjenik lingvistikih termina, str. 627., 628., 629., 631.; Dejvid Kristal: Enciklopedijski renik moderne lingvistike, str. 261. 209 O tome u djelu na str. 82.-87. ; 87.-92. i sl. 210 Aleksandar Beli: Osnovi istorije srpskohrvatskogjezika, Fonetika, str. 86., 87., 88.

57

2.

od diftonga oi, ai, ei.211

U odreenju glasovne vrijednosti glasa jat, u nauci se uzima da je u praslavenskom jeziku ovaj glas bio dvokomponentan ija je artikulacija u prednjem dijelu bila zatvorenije, a u drugom otvorenije prirode. Na taj nain se tumai pojava prelaska glasa u a iza palatala, kao i njegovi refleksi u slavenskim jezicima.212 "Za na jezik se moe pretpostaviti kao osnovna vrednost zvuka jata ie ..."213 Tako moemo razumjeti pojavu (na junoslaveskome terenu, npr.) da je u nekim govorima preovladala artikulacija prednjeg, odnosno zadnjeg dijela ovoga praslavenskog diftonga pa je dobijen glas i odnosno e. Ukoliko je dolo do artikulacije obaju dijelova diftonga, dobijen je dvosloni, odnosno prejotirani izgovor - (i)je.214 Na tim osnovama moemo pratiti razvoj, odnosno upotrebu odreenoga refleksa glasa jat u kontekstu alhamijado pjesama i onoga to e biti izloeno u ovome radu. Nain i oblik prezentacije grae Kriterij koji mije posluio u predstavljanju prikupljene i obraene grae o glasu jat u alhamijado knjievnosti bio je hronoloki. Razlog zbog kojega sam se odluio za ovaj pristup lei u injenici da sam elio pratiti hronoloke zakonomjernosti u upotrebi odreenoga refleksa glasa jat. Osim toga, zbog priline nezainteresiranosti naune javnosti o alhamijado knjievnosti, a posebice o njenu jeziku, smatrao sam da ovakav pristup predstavlja nastavak onoga to je Muhamed Hukovi uinio u djelu Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci bavei se ipak vie poetikim, a naravno i grafijskim problemima ove literature!, gdje je grau, takoer, izloio po hronolokome kriteriju. Dakako da je ovaj rad samo pokuaj utvrivanja odreenoga jezikog karaktera alhamijado pjesama a koji se tie samo! glasa jat. (Iitavajui ovaj rad, shvatio sam da se u njemu otvaraju i druga pitanja a koja zavise samo od naina u pristupu iznoenja jezikih podataka, a koji se tiu samo glasa jat. U tom smislu zanimljiv bi bio kriterij dijalekatskog variranja pjesama (gdje bi se uzelo pet dijalekata bosanskog jezika zetskojunosandaki, istonohercegovaki (ijekavskotokavski), ijekavskoakavski, ikavskotakavski i ikavskoakavski215 ili pak kriterij anrovske raslojenosti, odnosno kriterij odreenih zakonitosti refleksa glasa jat.) Prikupljenu grau razvrstao sam po stoljeima u kojima sam naveo pjesnike-predstavnike kao i pjesnika ostvarenja nepoznatih autora. Grau sam predstavio tabelarno, u redovima i kolonama koje slue za za oznaavanje odreene pjesme, odnosno refleksa glasa jat. Po brojevima sam razvrstao autore zbirki alhamijado knjievnosti a oni su: 1 - Muhamed Hukovi: Zbornik alhamijado knjievnosti, 2 - Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, 3 - Klaus Billig: Kritik der Editionsmethoden des serbokroatischen Schriftums in arabischer Schrift, 4 - Sejfudin Kemura, Vladimir orovi: Das serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII, XIX Jahrhundert, 5 - Muhamed Hadijahi: Starija knjievnost, * - Muhamed Hukovi: Muhamed Hevai Uskufi, monografija. Prijegled prikupljenih pjesama, njihovih autora i izvora U ovom poglavlju predstavljam sve pjesme koje su mi posluile kao izvor zabiljeenoga jata navodei, uz pomenuti princip, i mjesto porijekla autora, kao i godinu, odnosno stoljee stvaranja pjesme.
1 2 3 4 5 Mehmed Erdeljac Nepoznati autor Jusuf Livnjak Ahmed-aga Arinovi Zirai Muhamed Hevai Uskufi Erdelj, 1588./1589. kraj 16. i po. 17. st. Livno, 1618. Mostar, 1651.? Dobrnja, Tuzla (1601.- 1651.) Hirvati turkisi Otkad tebe nisam, gospo, vidio Arzuhal protiv Spore A ja pooh i povedoh konja na vodu a) Boe Jedini, Ti nas ne kinji. b) Vinjemu Bogu Koji sve sazda c) Molimo se, Tebi, Boe d) Moje srce e) Bosanski da vam besidim f) Savjet enama g) Poziv na vjeru a) Protiv pijenja duhana (1758.zabilj.) b) O osvojenju Kandije, 1669. c) Ti besposlen nemoj hodat Ajvaz-dedina kasida Garibi 1: 2:1,2,5 3:1,2,5 4:1,2,4,5 5a:1,2,3,4,5 5b:1,2,3,4 5c:1,2,3,4 5d:* 5e:* 5f:* i 1,2 5g:1,2,3,4,5 6a:1,2,3,4,5 6b:1,2,3,4 6c:4 7:1,2,5 8:2

Hasan Kaimija

Sarajevo, (1625./39.- 1691.) Prusac, kraj 17.st Sarajevo,

7 8
211

Ajvaz dedo Salih Kalajdi

O tome vie u Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 52.; Radosav Bokovi: Osnovi upredbene gramatike slovenskih jezika, str. 25 212 Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, 53.str.; Radosav Bokovi: Uporedna gramatika slovenskih jezika, str. 25.-27. 213 Aleksandar Beli: Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika, str. 86. i 87. 214 V. Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 59. i 60. 215 Devad Jahi: Bonjaki narod i njegov jezik, str. 13. - 15.
58

9 10 11 12 13 14 15 16 17

Mehmed-aga Pruanin Abdullah Karahoda Beir Visoak Razi Velihodi Mula Mustafa Baeskija Anonim Hasan Kadija Anonim Abdulvehab Ilhamija

1727. Prusac, 1728. epe, 1740. Visoko, 1763 764. Sarajevo, (1731.1786.) Sarajevo (1731.732. - 1804.) 1765. 1775. kraj 18.st. epe, (1773.- 1821.)

Duvanjski arzuhal Hodi,ago, ti klanjaj Sad se zazeleni gora Kasida Nut pogledaj sada tko si Ovi svit cvit Pismo bratu u Kozarac O hurmetima Ramazana a) Bogu fala Koji uje b) Hajat dok ne orakme c) Potlje Boga ne miluj d) De li ti je Halil-paa e) Ja upitah svog Jasina f) Denet-saraj uzel kua g) Sejhom irad tko ne naje h) udan zeman nastade, i) Ja upitah svoje due j) Der ti, aik, hajde do s tu k) Derviluk je udan rahat l) Dazum hata isjan benden m) Hajde, sinak, te ui n) ta god radi r) Ako pita za dervie svijeta a) Ah, derviu, otvor oi b) U pamet se ti obuj c) Ako hoe dervi bit a) Sarajlije iu na boj protiv Srbije, 1813. b) amdi Mujo i lijepa Uma Mazhar pie bosanska fukara Lipa ti si, moj dilbere (rukop.) alost Alibegovice Pisati je velik siklet Ako pita za Bosne valiju Bosanska ilahija sainita u novom

9:1,2,3,4,5 10:2,3 11:2,5 12:1,2,4 13:1,2,4,5 14:1,2 15:1,2,4 16:1,2 17a:1,2 17b:2 17c:1,2,3,4 17d:1,5 17e:1,2,4 17f:1,2,4 17g:2 17h:1,2,4 17i:4 17j:4 17k:4 17l:4 17m:4 17n:4 17o:4 18a:1,2,4 18b:1,2,4 18c:1,2,4 19a:1,2,4 19b:1,2,4 20:1,2,3 21:1,2 22:2 23:1,2,3 24:2,3 25:1,2 26:1,2 27:1,2 28:1 29:1,2

18

Abdurahman Sirri

Oglavak, Fojnica, (1785. - 1847.) Sarajevo, (1794.-1850./1870.) Sarajevo, 1815. Hercegovina, 1826. Banja Luka, 1832. 1838. Janja, po. 19. st.

19

Umihana uvidina

20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

Mustafa Firaki Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim Murad-beg engi

Bijelo Polje?, 1858. 19. st. Sarajevo, 19. st. Miljevina, Foa, 1870. Mostar, (? - 1880.)

Car Mustafa nestade Drugi stihovi na bosanskom jeziku Na Vratniku Fata Abdija

30

Omer Humo

31

Muhamed Rudi

Trebinje, (1825.-1905.)

32 33

Fejzo Softa Ahmed Karahoda

Travnik, 1892. epe, 1895.

a) Stihovi zahvale na bosanskom jeziku b) Sehletul vusul, 1875. c) Savjeti d) Dova na bosanskom a) Crna noca niti dan ne spava b) Dobro gledaj oca, majku c) Mirad d) Na bosanskom lijepa pria o Ismailu e) Savjeti Mudraca Aleksandru Karnejnu f) Hazreti Fatima kad bi ikala g) Vefat Aiklijski elif be, (zabilj.) Bonjakua

30a:1,2 30b:2,3 30c:4 30d:2 31a:1,2 31b:2 31c:1,2 31d:1,2 31e:2,3 31f:2 31g:3 32:1,2,5 33:1,2,4,5
59

34 35 36 37 38 39 40 41 42 43

Abdulah Bjelevac Alija Sadikovi Anonim Imam Edhem Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim Anonim

Mostar. (1857.-1905.) Janja, (1872.-1936.)

a) Tebrik b) Evo nami sad proljee lipo a) Nekad i sad b) Oino pismo, 1916. Nasihat Nasihati nisai Zaplakala iz denneta hurija Pismo bosanskim jezikom Kad ja idem pokraj tebe okseverim danum seni Hej moj dragi brate Suljae Savjet na bosanskom

34a:1,2 34b:1,2 35a:1 35b:1 36:1,2 37:1,2 38:1,2 39:2 40:2 41:2 42:2 43:2

1908.

Prijegled hronoloki predstavljene grae XVI stoljee U ovome stoljeu imamao sauvanu samo jednu pjesmu,
br. 1: 1,2,3 >i Ah, nevista, dua moja Ovi svit je kano cvit Ovi svit je kano cvit Neemo dugo mi ivit Ovu pesmu Mehmed zgodi Ne bud svagde tako srdit (4) > (i)je >e

U svim navedenim izvorima postoji saglasnost u transliteraciji: Hukovi. Nametak, Billig. Samo u Kemure nalazimo odstupanje u leksemi svagde koju jedino nalazimo kod njega. Meutim, za ovaj izvor dovoljno smo kazali, tako da se njegove informacije ne mogu uzimati pouzdanim. Kako je uoljivo, u djelu preovlauje ikavizam. U zabunu nas dovodi ekavizam pesmu. Kako tumaiti ovu pojavu? Moemo uzeti u obzir miljenje Smaila Balia koji kae da je ovu pjesmu napisao islamizirani Maar njemakog porijekla koji je nauio na jezik na podruju Sedmograa"' gdje du boravili i nai ljudi koji su bili mobilizirani.216 Ovo bi se moglo uzeti za objanjenje ukoliko ovoj konstataciji dodamo ovu Hukovievu: ,,U pjesmi se prepliu udne jezike karakteristike: ikavtina sa ekavtinom -- nevista, svit, ali i pesma -osobine tokavskog govora, ali i glagolski oblici izgubi! sam, prosim tebe netipine tokavske konstrukcije, odnosno bliske kajkavtini."217 Osim toga, mislim da jo jedan leksem govori u prilog miljenju da se u pjesmi prepliu kajkavske osobine: obden, u kojem uoavamo prelazak poluglasa () u e, to je, dabome, odlika kajkavsih govora.218 Prema tome, objanjenje ove pjesme moglo bi se, na temelju ponuenih informacija, svesti na sljedee: pjesnik je usvojao govore sa ikavskim tokavskim i ekavskim kajkavskim jatom, te se na osnovu toga u pjesmi susree ekavizam izmijean, sa istina, brojnijim ikavizmom. XVII stoljee U ovome stoljeu imamo nekolicinu pjesnika. Znaajna imena su svakako Hevai, Kaimija i dr. Meutim, u ovom vijeku imamo i jednoga nepoznatog pjesnika s kraja 16. ili poetka 17. st. Njegova se pjesma zove Otkad tebe nisam, gospo, vidio a signalizira, po mome miljenju, utjecaj dubrovake petrarkistike poezije na nae alhamijado pjesnike. Ovim se, ustvari, potvruje vievjekovna kulturna veza Bosne sa Dubrovnikom naslijeena iz predturskoga vremena, a to znai da ova poezija nije bila toliko zatvorena i ukalufljena, kako se to esto tvrdi.
br. 2: 1,2,5 >i Otkad tebe nisam, gospo, vidio (7x) Otkad tebe nisam, gospo, vidio > (i)je >e

216 217 218

60

V. Smail Bali: Aljamiado-pjenistvo u: Smail Bali: Kultura Bonjaka, str. 130 Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, str. 81. Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 171.

Ja se ni sad nasmijati ne mogu Volio bih se svojom duom rastati Svudi li u ja nevoljan plakati 3: 1,2,5 4: 1,2,4,5 Jer ne umi dobro sudit A na vodi lipa gospa lice umiva Nit te psujem, nit ti velim objeenice Nemoj, ah bre nemoj tako ti vire (5x) Jere jeste crne oi i lipe lice Ah, divojko, lipotice, lipa ti si boja Ah, divojko, lipotice, lipa ti si boja Ah. divojko, lipotice, lipa ti si boja Ostavi se, mlad junae, mene divojke Bog te ubio jer mi kri bile ruke Ah i mi smo birzemande bile divojke

U pjesmi br. 2 uoava se dosljedan ikavizam. Meutim, u njoj imamo oblika u kojima se regularnim putem, s obzirom na fonetsko-fonoloku uvjetovanost, pojavljuje ikavski refleks u poziciji: + o > io u primjeru glagolskog pridjeva radnog i + j > ij.219 Da se radi o specifikumu govori ikavski refleks jata u rijei nisam, kao i prilog svudi. Pjesme 3 i 4 takoer svjedoe o preovladavajuem ikavskom refleksu. Pogledajmo refleks glasa jat u jeziku preostalih pjesnika iz 17. st.: Hevaije, Kaimije, Ajvaz-dede.
br. 5a: 1,2,3,4,5 >i Sazdade Ti nas. Ti pazi uvik nas (8x) Da Te naemo da nismo sami Misao si Ti nam digod hodimo Za Tobom ovdi kan otrovan! Zemlje, nebesa i sve tilosti Bez Tebe nismo mi nigdi siti Bez Tebe nismo mi nigdi siti 5b: 1,2,3,4 Po volji uvik Njegovoj hodit Prvo i posli kojo e nam sudit Rad bi dolazit zavitnom daru Nije li, Hevai, vrime Te nai Zavitnom raju huriji nai 5c: 1,2,3,4 Omiluj nas lipo, isto Milostim uviravavi (3,4) 5d:*,5 Moje srce, moja duo, lipo ime, medu moj One punde kose, bile ruke i nidra One punde kose, bile ruke i nidra Tere izvadi vizen jagluk iz nidara Tere izvadi vizen jagluk iz nidara 5e: * Bosanski da vam besedim, bratani Vi moj i virni drugovi Dotle se pazi doksi svitla obraza Nevideteli od ovoliko godin Od Boga i od svita riit Od Boga i od svita riit Al' je lasno nevirno zai Ovi svit uini duam vas tjelosti (4) > (i)je >e

219

V. Jovan Vukovi: "Istorija srpskohrvalskog jezika", str. 71.

61

Da Tebi svi virno doemo 5g: *,1,2,3,4, Hod'te nami vi na viru (x) Po neviri to se kolju Po neviri sii, morit Po neviri sii, morit Mi turini virno iti A sa svitom obodit Nevirnikom rugamo se Kud diste se i kamo se Nevirniku noge sapet Ove rii promotrite Zavirnici ite u rite Valja sviti (savjetovati) njega Ovi pis je vazda viran Iz nevire bii zaran Iz nevire bii zaran Ter nevirom digne ervah Rije (4) to je zvat vas nami Vrlo pravo virno stati 5f:* Sjet uzmite od mene ujte ta u vam rijet Jer 'no emo umrijet Griha se uvajte Runom smrti ne mrijete U paklu se ugrijat Ne je ena lijepa Gora nego slijepa Svakim lipo ivite Te gorila kano lu 6a:1,2,3,4,5
220

Reeno je zvat vas nami (*,1,2)

Nemojte se po zlu vrijet ujte slovo to u rijet Her kim ister isto mrijet Jer je vrlo grihota (1,5) Uvijek je plaho Zarar lipa mala (2) Tutundija svaki blid (1,5) Iz nosa mu tee jid (1,5) Eger taze eger sid (1,5) Zloesto je po viru (1,5) blijed (2,3,4) ijed (2,3,4) sijed (2,3,4) vjeru (2,3,4) Ko za duhanom umrije U paklu se ugrije Runo jedni umiru (2,3) umjeru (1,4,5) Nijeste avako ostali (1,2) Osamdeset litina (1,2) Nemojte se srditi (1,2) Split povrgav i Trogir ljetina (4)

vret (2)

grehota (2,3,4)

6b: 1,2,3,4

letina (3)

Tko e rei sad... ibeniku ode vir

220

62

Ova je pjesma pronaena u rukopisu iz 1775. tako da je upitan njen izvorni karakter.

Zapovidi Isukrst Nevira vas obori Nevirniku vlasevati Vira pamet pogodi

zapovjedi (4) nevjera (4) nevjerniku (4)

Sve prejae svjetove (4) Gledajui sidismo Sve je tursko vidismo 6c: 4 Hajd' za vjetrom kuda ode Nu ljepote i tekija Bie ljepa tu elama Nema ovdje njemu mjesta Nema ovdje njemu mjesta Poslije Jednog nejma dosta 7: 1,2,5 Nimac Savu prehodi (1,5) Konj im nogam do kolina (2) Niti dotle doivjeti (2)

svetove (3)

Pogledamo li sliku refleksa glasa jat u jeziku alhamijado pjesnika ovoga stoljea, uoit emo dominaciju ikavizma. Meutim, ta pojava, kad je u pitanju Kaimija i ne izgleda tako. Prvo, Pjesma o pijenju duhana je zabiljeena 1758., a Kaimija je ivio do 1691., to znai da ne moe biti pouzdana, ali ona ipak prua odreeni uvid u pjesmu. U njoj mahom preovlauje ijekavizam sa snanim preplitanjem ikavizama. Drugo, pjesma 6c nije pouzdana u pogledu odreenja njena autora, a s druge strane, nju predouju Kemuraorovi koji su, kako sam ve naglasio, esto korigirali tekstove pjesama. Tree, pjesma 6b, tj. O osvojenju Kandije smatram da nudi izvornu sliku refleksa glasa jat, onakvu kakvu nalazimo u originalnom rukopisu, a to i dodatno potkrepljuje ovu injenicu jest stanje u transliteraciji svih zbirki osim Kemura-orovieve. Tek sa ovim pristupom i objanjenjem moemo ui u daljnje analize ovih pjesama. O nastanku ikavskoga jata Jovan Vukovi kae: "U procesu monoftongizacije i asimilatorne snage prvog od dvaju diftonkih elemenata dobijena je zatvorenija boja, da se, na koncu, formira ikavska zamjena: 1) u zapadnijim tokavskim govorima i 2) u jugoistonim akavskim."221 To je, dakle, proces u kojem je dolazilo do ikavskoga refleksa. No, kada je u pitanju pojam zapadne tokavstine vano je spomenuti da se bosanski jezik, po svojoj genetskoj bazi, upravo temelji na njoj. Bitna odlika zapadne tokavtine svakako je ikavizam za koju Devad Jahi utvruje: "Zapadna tokavtina u stvari je bila veim dijelom akavtina (ap, ognjie, pui), a nakon zamjene jata (takoer veim dijelom) bila je ikavska. Njen akcent bio je starotokavski; sa dva silazna akcenta (motika, Neretva) bez uzlaznih akcenata. U toj tokavtini nije bilo izvreno novo jotovanje pa su se upotrebljavale forme snopje, grebje, dojde, dojti, pojti, rodjak; uporebljavalo se j umjesto : meja, meja, preja; uvalo se neizmjenjeno l na kraju rijei i sloga (ital, znal, imal, bil), kao i vokalno l (vlk, Vlkoslav, vlna, Hlmska zemlja i sl.) oblici bez metateze kao vse, vsi, vas, zatim oblici kto, tko, ili vavijek, vazda i sl."222 Vratimo se ponovo analizi predoene slike glasa jat. Kad je u pitanju Hevai, ikavizam je bitna, nadasve prepoznatljiva crta Hevaijina jezika. To se moe kazati za cjelokupno njegovo djelo, osim pjesme Savjet enama za koju ne postoji saglasnost meu istraivaima o tome ko je njezin autor. Naime, Muhamed Hukovi, Muhsin Rizvi, Alija Nametak, te Kemura-orovi ovu pjesmu pripisuju Hevaiji, dok Abdurahman Nametak smatra daje autor ove pjesme neki imam Edhem iz Zenice.223 Prema ponuenoj grai, kako rekosmo, Hevai pie ikavski. Upravo ovaj fenomen bio je razlogom istraivanja koje je imalo za cilj utvrivanje uzroka upotrebe ikavskog jata u jeziku ovoga izuzetno znaajnog alhamijado pjesnika, za to nam bitnih informacija prua monografija o Muhamedu Hevaiju Uskufiju trojice autora: Muhameda Hukovia, Ahmeda Kasumovia i Ismeta Smailovia. Potvrujui neospornu injenicu o Hevaijinom ikavizmu,Ismet Smailovi navodi miljenje Alije Nametka: "Jezik u Hevaijinim pjesmama i rjeniku je veoma ist, a u pjesmama gotovo bez imalo turcizama. Pisao je u ikavskom govoru. Rijetke su rijei pisane jekavski ili ekavski, a i te su sigurno iz pera prepisivaa kojima se takva pokoja rije iz ivog govora otela i ula u Hevai-Uskufijin rjenik."224 Pitanje koje se samo sobom namee glasi: da lije ikavizam u Hevaijinom djelu uvjetovan dijalekatskom bazom pjesnika? Hevai je bio iz okolice Tuzle, iz mjesta Dobrnja, a u dijalektologiji je opepoznata injenica da govori Tuzle i njene okolice nikad nisu bili ikavski.225 Pa otkud, onda, ikavizam u Hevaijinom djelu!? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, meu naunicima je pokrenuto pitanje o utvrivanju Hevaijinog porijekla.
221 222

Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 65. Devad Jahi: kolski rjenik bosanskog jezika, str. 15. 223 M. Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, str. 87. 224 Ismet Smailovi u poglavlju O Uskufijinu rjeniku, str. 141. u: Muhamed Hevai Uskufi, monografija 225 O tome vie u djelu Ivana Brapca Govor Tuzle i okolice; Dalibor Brozovi: O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, HDZ, knj. 2

63

Ismet Smailovi pretpostavlja da je Hevai, poto ikavizam nije odlika govora Tuzle, porijeklom bio ikavac i to najvjerovatnije iz Uskoplja (Gornjeg Vakufa) sudei po njegovu nadimku Uskufi. "To to je Hevai i u rjeniku i u pjesmama bio znatno vie ikavac nego ijekavac ne znai da je u njegovo vrijeme Tuzla s okolicom bila ikavsko govorno podruje. Njegova je ikavtina, po mome miljenju, rezultat njegova porodinog ikavskog porijekla."226 Iako se ovo Smailovievo miljenje moe pretpostaviti istinitim i prihvatljivim, smatram da mu mogu uputiti nekolike zamjerke, budui da e u kasnijim radovima i sam Smailovi korigirati ovaj stav, a oni se mogu svesti na sljedee: prvo, u nauci nije zaokrueno miljenje o Hevaijinom porijeklu; drugo, ako zbilja i potjee iz Uskoplja, kako je mogue da govori ikavski, ako je roen i ako je ivio, (a to potvrdio u svome djelu "Dobrinjatin Doljnu Solan"227) u Dobrnji kod Tuzle; tree, poznato je da djeca lahko usvajaju govor zajednice u kojoj ive, bez obzira na porijeklo roditelja. Prema tome, smatram da je miljenje, koje Smailovi navodi u smislu objanjenja Hevijina ikavizma, neuvjerljivo. Ismet Smailovi navodi i drugu mogunost u objanjenju Hevijinog ikavizma. Prema toj interpretaciji, Hevai je pisao ijekavski. Meutim, prema njegovome miljenju, on taj glas nije precizno isticao pa je "logian" slijed da su ga prepisivai ikavizirali, ili pak druga mogunost: prepisivai su bili ikavci ili poluikavci pa su prepisivali rijei prema svome izgovoru. "Kasniji prepisivai su bili ijekavci koji su samo mehaniki prepisivali rijei s ikavskim jatom vjerujui da je tako pisao Uskufi"228 u svom originalnom (autografskom) primjerku. "Zasada, prema svemu to je ovdje izloeno na osnovu utvrenih injenica, ini nam se vjerovatnija druga pretpostavka... "229 (ova koja govori daje Hevai pisao ijekavski, A.K.). I na ovo miljenje imam nekoliko prigovora. Istina, Smailovi ovdje govori o ikavizmu u rjeniku Maqbuliarif, no kako je utvreno da je ikavizam odlika i pjesama, onda se ovaj njegov stav moe uzeti i u objanjenju Hevijinog ikavizma uope, a i sam Smailovi navodi citate Alije Nametka u kojima se tretira i pitanje ikavizma u pjesmama. Dakle, prigovori se mogu svesti na sljedee: prvo, ini mi se pomalo naivnom Smailovieva konstatacija kojom se tvrdi da Hevai nije precizno isticao glas jat. Ja se pitam kako je mogue da jedan glas, tanije fonem ne bude precizan bilo u govornoj ili pisanoj realizaciji. Na ovome mjestu nema potrebe govoriti o odlikama glasa, odnosno fonema;230 drugo, ini mi se neloginim ovaj "logiki slijed" u kojem su ba prepisivai bili ikavci ili poluikavci zato to su to isto mogli biti i ijekavci; tree, kako ba da se dogodi da se poslije ikavskih pojave prepisivai ijekavci te zato ikavci nisu prepisivali mehaniki nego su to radili ijekavci (mislim da teza o mehanikom prepisivanju u ovom kontekstu ne govori nita!); etvrto, mislim daje problematina formulacija o tzv. poluikavcima; peto, napokon, mislim da injenino stanje dovoljno govori samo za sebe a koje trai neki novi odgovor. Imajui u vidu sve pokuaje u objanjenju ikavizma u Hevaijinu djelu kao i sve slabosti na koje sam ukazao, pri emu Smailovieve tvrdnje niti negiram niti potvrujem, osim to iznalazim neke nejasnoe i nepreciznosti, ostaje mi da prezentiram jo jednu mogunost u objanjenja ove pojave, pojave ikavizma u jeziku pjesnika sa neikavskih terena. Takoer, napominjem da se treba obratiti ponovno na ono to nam nudi dosad prikupljena grada kako bismo ustanovili i potvrdili dominaciju ikavizma (Erdeljac, Zirai, Uskufi, djelimice Kaimija...). Prema tome to nam ta graa nudi, sa pravom moemo zakljuiti da se ikavizam u tom kontekstu moe promatrati kao pisani manir alhamijado knjievnosti. O tome svjedoi i miljenje nekih lingvista: "Kad se radi o pisanoj tradiciji Bosne, ikavizam je njezina tipina crta. Starobosanski jezik (da ga tako nazovemo) ikavski je; ikavizam je njegov pisani manir prema kojem se taj jezik (odnosno njegova pisana tradicija) prepoznaje... Ikavizam je kao pisani manir prevladavao i u onim ijekavskim sredinama (dijalekatski iskonski ijekavskim) kakvo je npr. Sarajevo. Radilo se, dakle, o jednom irem pisanom bosanskom maniru, vezanom sa tradicijom bosanske drave."231 Potvrdu ovoga miljenja pruaju nam pjesnici koji dolaze sa neikavskih terena, a iji broj, dakako, nije zanemariv: Hevai, iz okolice Tuzle; Zirai iz Mostara (a prema nekim karakteristikama izgleda da je bio iz Trebinja - "bre" se govori u Trebinju, npr.); Kaimija iz Sarajeva i sl. Jedini logini odgovor u objanjenju ikavizma koji sreemo kod ovih pjesnika, kao i kod onih koji e se javljati u kasnijim stoljeima, jeste njegovanje i uvanje pisanoga manira. Pisani manir je bitna karakteristika starije knjievnosti. On se odlikuje petrificiranom formom koja svojom stalnom upotrebom skree panju na sebe i kao takva predstavlja signal umjetniki prepoznatljivoga teksta. U tom kontekstu, ikavizam u jeziku alhamijado pjesnika predstavlja svojevrstan izraz pisanoga manira ove knjievnosti. Osim toga, ako je u nauci prihvaeno miljenje o postojanju pisanoga manira franjevake knjievnosti, zato se takav reciproan stav ne bi mogao primijeniti i na alhamijado knjievnost!? Takav stav iznosi Herta Kuna koja upozorava da se upravo u utilitarno-religioznoj literaturi uoava knjievno-jeziki manir.232 "to je knjievnost starija i utilitarnija, utoliko e u njenom jeziku dolaziti do jaeg izraaja knjievno-jeziki manir, jer e utoliko manje biti prisutna originalnost, pa prema tome i odgovarajua sloboda i samosvojnost u izraavanju samog stvaraoca literarnog djela. Knjievno-jeziki manir pretpostavlja za odreeno podruje i odreeno doba i tip literature izvjesne jezike crte manje-vie zajednike svim piscima, koje se ogledaju
226 227

Ismet Smailovi: Nova leksikografska studija, Jezik, Zagreb, 1969. str. 25. Stih iz pjesme Poziv na vjeru. 228 O tome na str. 154. 155. u monografiji Muhamed Hevai Uskufi. 229 Ismet Smailovi: O jeziku Uskufijinog rjenika Magbuli Arif, str. 156.. u monografiji Muhamed Hevai Uskufi. 230 O prirodi glasa vie u: Gramatika bosanskoga jezika, str. 83.- 85. 231 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 121. 232 Herta Kuna: Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievno-jezikog manira, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XIV/1, Novi Sad, 1971., str. 35.
64

sasvim konkretno na fonetskom, morfolokom i sintaksikom planu, a i na planu leksike. To su upravo one crte koje kod autora koji piu narodnim jezikom povezuju itav niz pisaca odreenim ustaljenim jezikim navikama koje kod svakog pojedinog pisca ne moraju biti niti odraz njegovog maternjeg govora, niti dosljedan govor publike kojoj je djelo namijenjeno."233 Mislim daje ovaj citat najbolje objanjenje onoga to ne nalazimo kod Smailovia. Na ovaj nain moemo razumjeti ono to uoavamo u Uskufijevu jeziku, ali i u jeziku drugih autora, jer kako ree Herta Kuna, takva jezika navika ne mora biti odrazom maternjega govora pisca, niti sredine u kojoj je pisana ili pak namijenjena. Smatram da osobenosti, s obzirom na na pisani manir franjevake knjievnosti, mogu biti preslikane i na alhamijado izraz, s odreenim varijacijama i ukazivanjem na pojedinosti koje karakteriziraju alhamijado. Alhamijado knjievnost nastaje na konkretnom grafijskom sistemu arapskoga pisma. To joj je, naravno, prva bitna odlika. No, u pogledu jezika i onoga to se promatra u knjievnoumjetnikom, tematskom i dr. aspektima, moemo govoriti o pisanome maniru zbog sljedeeg: i alhamijado knjievnost, kao i franjevaka, veim je dijelom didaktino vjerska literatura. Meutim, alhamijado izraz natkriljuje svaj tematski krug to je ini razvrsnijom (pjesme o socijalnim fenomenima, ljubavne, buntovne, arzuhali i sl.); i u vremenskom rasponu alhamijado knjievnost, poput franjevake, zaivljava poetkom 17. st; alhamijado literarni izraz natopljen je onim to se naziva ustaljena jezika navika, a ta se, pak, navika najbolje oituje, pored turcizama, u ikavizmu; kako god u franjevakoj knjievnosti postoji leksiki fond koji se ponavlja u ikavskoj formi, kakav je npr. "divica, ditiak, diti, divianstvo, divianska - bie da, najvjerovatnije, predstavljaju odreenu crkvenu terminologiju koja je mogla biti upravo s takvim refleksom jata uobiajena..."234 slino nalazimo i u alhamijado knjievnosti (to e kasnije izlaganje u radu to i potvrditi!) sa leksemima tipa lip, lipo, lipa, grih, vira, divojka, (ne)vira, bii i sl. kao jedan oblik specificirane, "knjievnike" leksike u kojoj ikavska zastupljenost jata potvruje njen pisani manir koji ne ostaje, kako ve rekoh, samo u sferi religijskog, utilitarnog, ve se iri i na dah ljubavnog zanosa, socijalne okolnosti, buntovnoga poklia... Postoji jo nekoliko okolnosti koje treba spomenuti a koji sugeriraju pojavu pisanoga manira: Ve sam spomenuo da ovu pojavu potvuju pjesnici koji dolaze sa neikavskih terena. Pisani manir moe se promatrati i u kontekstu bosanskoga srednjovjekovnog naslijea ija pisana tradicija, poevi od steaka do povelja, obiluje nizom karakteristinih crta meu kojima je svakako znaajno mjesto pripada ikavizmu (na stecima, npr.!) gdje i u razumijevanju ove pojave nalazimo objanjenja "...primeri sa i < u nekim srednjovekovnim grobnim natpisima svakako su vie izraz tradicije ili jezika klesara nego govora toga predela."235 Ovaj fenomen predstavlja kamen-temeljac u praenju njegovanja pisanoga manira bosanske knjievnosti. "Naime, jezgro srednjovjekovne bosanske drave vazda je bilo u sreditu ireg njezinog prostora, a u njemu je upravo ikavizam bio izvorna dijalekatska crta. Prvobitna Bosna, to je Bosna u gornjem toku Bosne i Vrbasa, a tamo su i prvobitni ikavski govori. Kasnije irenje teritorije Bosne znailo je i irenje ne samo ikavizma kao bosanskoga pisanog manira ve i irenje ijekavizma kao dijalekatske baze..."236 Pojava koja je doprinijela uvanju ikavtine, po mome sudu, tie se isto ekstralingvistikoga faktora. U pitanju je bilo ouvanje onog jezikog stanja stanovnitva koje nije migriralo, a to je bilo muslimansko i katoliko stanovnitvo jer "zato bi napustili ba ikavtinu, koju inae katolici i muslimani, u dodiru sa pravoslavnima najupornije uvaju kao amblem."237

Bez sumnje, ikavizam u pisanom jeziku stvaralaca alhamijado knjievnosti svjedoi o prepoznatljivom knjievnom manirizmu, za to nam kao potvrda slue gore navedeni primjeri i obrazloenja. Naredna istraivanja, odnosno prezentacija grae iz 18. st. potvrdit e ono o emu smo govorili o jeziku alhamijado stvaralaca 17. st., a gdje e se, izmeu ostalog, pokuati dati odgovor na uzroke pojavnosti odreenoga refleksa jata kao i druge bitne aspekte vane za razumijevanje ove problematike. XVIII stoljee 18. stoljee je po broju napisanih pjesama neto bogatije od prethodnog. U njemu se sreemo sa autorima poput Baeskije, Karahode. Pruanina i si. Refleks glasa jat u jeziku ovih autora izgleda ovako:
br. 8:2 >i U zlo misto, gospodo, A jedni mu svidoe Joder nije ni sjela Al' nam ini lijep nam Lijek imaoh, gospodo, > (i)je >e

233 Herta Kuna: Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievno-jezikog manira, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XIV/1, Novi Sad, 1971., str. 35. 234 Herta Kuna: Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievno-jezikog manira, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XIV/1, Novi Sad, 1971. god., str. 41. 235 Pavle Ivi: Srpskohrvatski dijalekti. Njihova struktura i razvoj. str. 152. 236 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovoru, str. 121. 237 Pavle lvi: Srpskohrvatski dijalekti, str. 152.

65

Tuda hodi posjesmo 9238: 1,5 Nije li nigdi nikoga Stirae nas u Duvno Ne smim tamo doi Nit mogu siditi Ni ta jisti ni piti Svitujte me, gospodo, Obno sino vuemo U Stambolu sidio Ovog nisam vidio Ovog nisam vidio Bii jedan po jedan Vami je do smiha Pazite se grihu Umriete, gospodo Pa jo iu cinu 9:2 Nije l' nigdi neboga uvaj liti uljage Recite mu, gospodo Ne smim tamo doi Niti mogu sidit Nit ta, jesti niti piti Svitujte me, gospodo Obno sino vuemo Muno ivjet, gospodo, Nahlipih se, gospodo U Stanbolu sidio Ovog nisam vidio Ovog nisam vidio Liti, zimi, vavika Liti, zimi, vavika Isjee se digerum Bii jedan po jedan Svijem ne velim: haa Nije meni do smiha Nestade iz miha Sve lipo izdiha Vami je do smiha Pazite se griha Umriete, gospodo, Bjeaemo, gospodo, Liti, zimi, gospodo, Jer pristelu (prijestolje) karar Kradu sino, gospodo, Ufate u sinu Pa jo iu cinu Da jedemo zijafet

238

Zbog neujednaenosti u itanju ove pjesme morao sam je posebno predstaviti kod razliitih transliteralora.

66

9: 3239

Nije nigdi nikoga Stirae nas u Duvno Ne smim tamo doi Niti mogu sieti Niti mogu sieti Svjetujte me, gospodo,

Muno ivjet, gospodo Sino vuemo Nalipismo, gospodo,

U Stanboiu sidijo Nisam ovo vidijo Nisam ovo vidijo Liti, zimi, vojska Bii jedan po jedan Svijem velim najedno Nije meni do smiha Nesta miha Sve lipo izdiha Pazite se griha Umriete, gospodo, Bijeaemo, gospodo, Uhite nas u sinu Poto iu cinu Jednu ri jo imam 9:4 Nije nigdi nikoga Stjerae nas u Duvno Nisam nikad vidio Nisam nikad vidio Nesmim tamo doi Niti mogu sieti Niti mogu sieti Ni ta jesti niti piti Svjetujte me, gospodo, Obno sjeno vuemo Muno ivit, gospodo, Nalipismo, gospodo, U Stambolu sidio Nisam ovo vidio Nisam ovo vidio Ljeti, zimi, vojska Bii jedan po jedan Svijem velim najedno Svijem ne velim haa Nije meni do smiha Nesta nama iz miha Sve lijepo izdiha Pazite se griha Umriete, gospodo Niti kopaj, ni ori
239

Ovu i sljedeu verziju daju Billig (koji nudi itanje po Otto Blau, a poznato je da ovaj autor nije biljeio izgovornu vrijednost ovog glasa!) i Kemura-orovi o ijoj sarn pouzdanosti u translileriranju ve neto govorio.

67

Bjeaemo, gospodo Liti, zimi, gospodo Kradu sino, gospodo, Uhite nas u sinu Poto iu cinu Jednu rije jo imam Pogledamo li sve etiri verzije, uoit emo dosta nedosljednosti. itanja koja daju Hukovi i Hadijahi se podudaraju. Nametak ima posebno itanje, kao i ostala dva autora, s tom napomenom daje refleks ijekavizama vei kod posljednje trojice autora. Stopostotni ikavski jat uoavamo u trans lite raciji 9:1.5 za koju se donosi itanje iz Firakijine zbirke koju daje Korkut240 a koju uvruju Hukovi i Hadijahi. Pogledajmo koliki je broj odreenog refleksa glasa jat u spomenutim transliteracijama:
br. 9:1,5 9:2 9:3 9:4 ikav. 18 25 20 20 ijekav. / 4 5 10 ekav. / 3 i 1

Pogledamo li jat u ovoj pjesmi, uoit emo dominaciju ikavizma. posebno u verziji 9: 1.5 mada je ikavizam poprilino est u Nametkovu itanju, a neto manji i kod ostale dvojice autora.
br. 10: 2,3 Jer e rijet bi-namaz Ti ne bii u avliju Siromasi u po lita Kada ima mliva Jera tira na namaz 11:2,5 Sad se zazeleni gora A ne bii, duo moja 12: 1,2,4 ujte, dico, svikoli Svakim lipo ivi djeco (4) lijepo (4) Nemoj kapuz rezati (1) 13: 1,2,4,5 Ne ostavlja nigdi nikoga to e biti ovde trica Zlo namisto, dobro ini Mali grijeh hele grijeh Mali grijeh hele grijeh Bi od ognja i od dima Nemoj rijet mali sevab Nee rijet nisam znao 14: 1,2 Ovi svit cvit Ovi svit cvit I svakome na svitu Doe zeman umriti I e jo kome Allah dade Tud nalaze mala dica Nikad nie oedniti Nikad nie oedniti Nikad nie ogladniti
240

>i

> (i)je

>e Na duanu kad sedu gore

68

V. o tome kod Muhameda Hukovia: Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 159.

Nikad nie ogladniti Na damiji po svitu Pod njim side tri terzije Telo him je od mukavve 15: 1,2,4 Jedva sam je razumio Lipo si mi knjgu piso Ali si nito plaho diho U obrazu poutio Kako hoe ljudi rei Nisi htio isto rei Nisi htio isto rei Vee meni lipo kazat ta e ti(j)em ljudi rei Sta e ti(j)em ljudi rei Lipo ti je sebe znati A tui(j)eh ne gonjati Da ti sidi tamo njima (2,4) I to sidi meu njima Nisu htili amo doi Nisu htili amo doi Od njijeh muku odtiskujem (1,4) Jal na sridu pare vri Misecivah ja zijanim Meni kada zapovidie 16: 1,2 Posluajte lipi Ne budite slijepi Sanka se okrepi U Denetu dovijek S bratom se ne jedi U jezik se ujedi U sehuru pojedi Do doba se smie Grihota se pie Bog mu grihe poklonja neto (4)

Pjesma pod rednim brojem 8 - Garibi nastala je u Sarajevu u kojoj uoavamo jednu zanimljivost: ona posjeduje mijeani refleks kratkoga glasa jat. Imajui u vidu injenicu da je pjesma nastala u Sarajevu, onda nas svakako dovodi u zabunu refleks spomenutoga glasa. Po mome miljenju, ova pjesma je, ili doivjela odreene varijacije prilikom prepisivanja, ili se pak radi o utjecaju pisanoga manira u vidu ikavizma, jer ne smijemo zaboraviti daje pjesma nastala u ijekavskoj zoni kakvo je Sarajevo. Preimo sada na pojanjavanje pojedinih primjera pjesama kako bismo pokuali odgonetnuti mogue razloge upotrebe odreenog refleksa glasa jat. Sve pjesme, ukljuujui i pjesmu br. 9, kao i spomenutu 8, uz pjesme od 10 do 15 obiluju upotrebom ikavizama. Od zakonitosti koje vrijede u pogledu ikavskog refleksa jata, moemo ukazati najprije na onu koju smo spominjali da kad se glas nae ispred o odnosno da daje ikavski refleks. To je sada, ini mi se, zakonitost. Meutim, zanimljiva je pojava "morfolokoga ujednaavanja i zamjene jata (gdje je) kao opa pojava ujednaavanje stare tvrde (na -h i sl) i meke (na ih i sl.) promjene u pluralu zamjenikih i zamjeniko-pridjevskih oblika... U svim naim tokavskim govorima stara razlika zamjenike promjene ovh, ovm i naih, naim (posljedica vokalske asimilacije prema prethodnom palatalnom vokalu) uklonjena je ujednaavanjem (opa pojava izjednaavanja tvrde i meke deklinacije u promjeni). Ali je na raznim terenima ujednaavanje ilo na razliite naine: 1) u korist meke promjene: ovh~naih > ovih, naih (bosanski ijekavski govori - sjeverozapadnije); 2) u korist tvrde promjene: ovh~naih > ovijeh, naijeh (hercegovaki ijekavski govori preteno, meu kojima je obian sluaj i da se naporedo upotrebljavaju i jedni i drugi glasovni oblici.241 U ovom kontekstu moemo tumaiti pojavljivanje pojedinih oblika u pjesmama kao to su svijem, tijem,
241

Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 73.

69

tuijeh. O ikavskom, odnosno ijekavskom refleksu glasa jat u negaciji prezenta glagola biti moemo govoriti u sljedeem: "Oblici nesmb, nesi i ne (ili neje- bez krajnjeg nastavka, kako se je on odrao u pozitivnom obliku jest) fonetskim putem su mogli dati: nijesam, nijesi, nije. Prema treem licu, gdje se ovo zavrno -je moglo osjeati kao sastavni dio zamjene jata (u saglasnosti sa odnosom jesam-sam, puni obliki enklitika, jest~je) lako je moglo doi do harmoninijeg odnosa: nisam - nisi - nije -jesam -jesi -je. To usklaivanje oblika zahvatilo je sjeverozapadnije zone i ijekavskih i ekavskih govora(...) dok je rezultat regularnog fonetskog procesa ostao da ga sauvaju jugoistoniji govori (istona Hercegovina, Crna Gora i Sandak), odatle je ovaj izgovor putem migracija prenoen i u zapadnije zone, tako da se on ponegdje mijea sa autohtonim nisam i u ikavskim govorima (a s tim paralelno idu i ovdje pominjani oblici zamjenica i pridjeva na -ijeh i -ijem).242 to se tie oblika njijeh koji se nalazi u pjesmi 14, on je samo analoka usporednica koja prati zapoeti spomenuti proces na tokavskom terenu. Dakle i u jeziku alhamijado pjesnika uoavamo nepodudarnost u obliku negacije glagola biti. Mogue je da te razlike potjeu iz gore pomenutih razloga. to se tie ikavizma u ostalim primjerima pjesama, oni su najvjerovatnije produkt pisanog manira koji se snano osjea u pjesmama, ako u jeziku Pruaka (koji dolazi sa ikavskog terena), onda zasigurno u pjesmama drugih autora. Ovaj se princip moe uvidjeti u pjesmama Ovi svit cvit, a posebno O hurmetima Ramazana u kojoj imamo dosta ijekavizama i ekavizama (ukljuujui ekavizam u leksemi jesti)- Ono to je bitno za naglasiti jeste da se u ovoj pjesmi uoava ikavizam u leksemama lip, grih za koje sam utvrdio da predstavljaju jedan vid okamenjenog oblika datog iskljuivo sa ikavskim refleksom glasa jat. Stoga, moemo zakljuiti da bosanski jezik prati kontinuitet manira naslijeenog iz prethodnog stoljea. XIX stoljee Po obimu i broju napisanih, prikupljenih i obraenih alhamijado pjesama. 19. st. je najbogatije, ali i istovremeno sa jako izraenim razliitim tendencijama i putanjama u smislu njezinog jezikog i poetikog obrasca. U ovom stoljeu nailazimo na desetak autora meu kojima su svakako i neki najplodonosniji (Ilhamija - koga sam uvrstio u ovo stoljee premda je stvarao vjerovatno pred kraj 18. st., no kako je vei broj pjesama iz 19. uvrstio sam ga u ovo razdoblje, Rudi, Humo, i sL.). Ovo je stoljee u kojem se javlja i najvei broj nepoznatih autora meu kojima svakako nalazimo vrijedna ostvarenja. Umihana uvidina i Fejzo Softa, za koje vrijedi pravilo da su uveli novine u alhamijado izraz te da su se ukljuili u proces tzv. novotokavskog folklornog koine, takoer su stvarali u 19. st. Pogledajmo refleks glasa jat u pjesamama Abdulvehaba Ilhamije.
br. 17a: 1,2 >i On je Zahir, On je Batin, ne biim Ilhamija fali Boga dok umrem 17b:2 Ti od hoda i od ejha ne bii Der agjarom lipo srce ne ei Od dizara Boijega ne bii Svoju duu grihovima ne mai Da pred Bogom ne bude mueno 17c: 1,2,3,4 Ili sidit ili leat (3) Srce vrlo ugrije Tebe vrlo ogrije (1,2) Grih ti unah ne bude 17d: 1,5 Ne htje ii u mekteb e li ti je Halil-paa e li bie lai vae e to bie lai vae Pobojte se, grehota je Ovi svijet sad e proi 17e: 1,2,4 17f: 1,2,4 Al' ti radi ovdje, hoda Al jo vee vidit Boga (2) vidjet (1,4) Jer evlija ne odleti odlete (4) Ko unie, eto sree Potlje Boga ne miluj sjedit (1,2,4) > (i)je >e

242

70

Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskogjezika, str. 73. i 74.

Der ti nai ove Njega (2) Lijep dizar nek ukae Ako treba tebi ihsan 17g:2 17h: 1,2,4 Dobri ljudi nestade Dobrih udi nikade Trpit teka muka I to ima lip nimet Ja sam jedan ovik sam Turska srea... Kad je vie zlijeh (l)judi Rugla od nji(h) golema Od griha se uklanjaj (2) Nie dicu u mekteb (2) 17i:4
243

Koren, sufi, ne budi

otrpjet (2)

Dva ehaje i dva svita Ilhamija lipo kae Onda e ti rit: beli

17j:4

Lajik budi lipom zatu S tijem sebe puno mui

17k:4 Vidjet Boga ako eli Oni svijet ako eli Bje' od griha i kufura Bje' od griha i kufura 171:4 17m:4 I kod svita sramotan A skakui, ne grii Sve u mekteb prispivaj Po silima ne hodaj A iz njega ne bjei Nemoj biti ko vjetar Ne grii se, ne luduj U besjedi budi blag Da ti daju cio svijet Dati daju cio svijet Jer e, sinak, umrijet Velku muku podnijet Sve je duman potlje Tebe

Slae jesti nego halva

Kod Boga je grehotan

Putem idu ne jedi Primaj lijep ponaaj S arsuzom se ne miaj Ne sastaj se sa zlijem Ko ushodi sa kijem Znaj ga ojkom nakijem 17n: 4 Kuran, Ahmed lijepo nam kae Al' se plai turskijeh dua Nevjera je vazda od Moskova uvaj dobro carskijeh gradova

243

Sve naredne pjesme su predstavljene u transliteraciji Kemura-orovieve zbirke.

71

Nu ridala udnijeh vukova Vjetar pue, jabuke mirue uvaj Njemca sa etiri strane llhamija vazda je naprjeda Aj kod eha bude zapovjeda Bie Racu golema bijeda 17r:4 Ako pita za dervie svjeta Pogledaj im po svjetu turbeta Na svjetu to je prava ljepota Na svjetu to je prava ljepota

Primjeri Ilhamijinih pjesama pokazuju izrazitu nestabilnost i neujednaenost refleksa glasa jat. U pjesmama dolazi do gotovo podjednake upotrebe ikavizama i ijekavizama, samo to nije zanemariv broj ni ekavske zamjene jata. Pogledamo li, vidjet emo da su neke pjesme koje navode Kemura-orovi ikavske (17h, 17i , 17l) dok se ijekavizam u potpunosti sree u pjesmama 17k, 17m, 17n i 17r. to se tie ostalih, u prvom redu Hukovia i Nametka, njihova transliteracija govori o otprilike podjednako zastupljenom i ikavskom i ijekavskom jatu, ali je ekavizam takoer est. Ovako neujednaeno biljeenje refleksa glasa jat sigurno je uvjetovano nekim faktorima. Da li je uzrok ove neujednaenosti prepisivakog karaktera!? Ili transiiteracijske korekture?! Ne moemo sa sigurnou tvrditi daje tana jedna, odnosno druga (pret)postavka. Mogue je, takoer, da je llhamija bio pod utjecajem maternjega govora, tj. njegove dijakatske baze. Obratimo panju na ovaj fenomen. Abdulvehab Ilhamija je iz epa koje u dijalekatskom smislu ini specifikum. Naime, ovi govori pripadaju zoni ijekavskoakavskih govora, za koje smo rekli da se prostiru izmeu Drine, Bosne, Usore i Fojnice. Naime, kad je ovaj govor u pitanju, ni u samoj nauci nije u potpunosti definirano kojoj zoni govora pripada. Geografski uzevi, ovi govori pripadaju ikavsko-akavskim govorima, ali se ni sami dijalektolozi ne slau u potpunosti u vezi s tim. O emu se radi!? "Ilhamijin knjievnojeziki izraz je nekozistentan: u osnovi je istono-hercegovaki dijalekat (e, ovi, starijeh itd.), ali sa ikavizmima (lipo, posilima) te mnotvom turcizama religijske provenijencije."244 Dalibor Brozovi upozorava, da se ijekavskoakavski dijalekt ne moe podvesti pod istonohecegovaki: "I zato ijekavskoakavski dijalekt ne moe biti dijelom istonohercegovakoga."245 Neto slino emo nai i u objanjenju ovoga dijalekta kod Pavla Ivia: "Iako u samoj svari ne spadaju u istonohecegovaki dijalekat, ovde e se spomenuti i neki polujekavski govori koji su geografski i lingvistiki bliski posmatranim jekavskim tipovima (misli se na govore istone Bosne, A.K). To su... 1) govori sa (dugim) > e i (kratkim) > je u Maglaju i Tenju, u predelu srednjeg toka Bosne (muslimani); 2) govori sa (dugim) > ije i (kratkim) > i u epu u dolini Bosne..."246 ta onda rei o jeziku Abdulvehaba Ilhamije!? Pod kakvim je utjecajem njegov literarni obrazac!? Koja mu je dijalekatska baza? Ako je istonohercegovaka, kako tvrditi da ovi govori ne spadaju u tip istonohercegovakog dijalekta!? Koji je to specifikum koji kiti Ilhamijin izraz? Jedno je sigurno: dijalekatska zona epa, gdje je ivio i stvarao Ilhamija, sigurno je ostavila traga na pisani oblik stvaralatva ovoga pjesnika, budui da je ovo podruje u lingvistikome smislu promatrano, specifino. Naime, promatrajui Iviev citat o karakteristici podruja sa kojeg dolazi ovaj pjesnik, moemo pokuati protumaiti neke jezike pojavnosti. Ijekavizam u obliku pridjeva i zamjenica plurala u vidu deklinacijskih izjednaavanja, (gdje sreemo i dobri(h) i zlije(h)) moemo promatrati u pomenutom kontekstu. Pogledamo li ijekavski refleks u ostalim primjerima, a na tragu onoga stoje Pavle Ivi kazao o govoru epa, ne moemo biti sigurni daje to ba utjecaj maternjega govora budui da dugi jat daje ijekavsi refleks, a kratki ikavski, kad je gotovo vie primjera u kojima kratki jat daje jekavizam: sjedit, ne htje, ovdje, vidjet, ovdje, otrpjet, bje i sl. Mislim da nam ovi primjeri ukazuju na injenicu da je u itanju Ilhamijinih pjesama polaeno od prilagoavanja refleksa glasa jat standardnome ijekavskom izgovoru. Naravno, ovu je problematiku potrebno podrobnije istraiti. Meutim, ono to uoavamo u pogledu ovoga refleksa samo nam relativizira pitanje utjecaja dijalekta, ili nas navodi na ideju da se svjesno radilo na ispravljanju Ilahamijinih pjesama. Ekavski refleks glasa jat je brojan. Kako se on reflektira u ijekavski govorima? Ove govore, naime, uvrtavamo u ijekavske: "Iako u samoj stvari ne spadaju u istonohecegovaki dijalekat, ovde e se spomenuti i neki polujekavski govori koji su geografski i lingvistiki bliski posmatranim jekavskim tipovima"247 (autor misli na govore epa, Maglaja i Tenja, A.K). "Tri su kategorije primjera u kojima je staro e u ijekavskom narjeju supstituisano glasom : a) regularno fonetskim putem dobijeno (kao u odnosu brijeg~bregovi), b) analogijski (kao u primjeru prelaz - duga zamjena -prelaziti), c) u pojedinim rijeima, gdje je, kojim putem, sa strane infiltriran ekavski oblik zamjene i ustalio se kao takav na ijekavskom terenu: sa dugom zamjenom."248
244

Milo Okuka: Alhamijado izraz (1), str. 13., u: Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1860. do 1878. godine. 245 Daiibor Brozovi: O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, str. 207. 246 Pavle Ivi: Srpskohrvatski dijalekti, str. 146., 147. 247 Pavle Ivi: Srpskohrvatski dijalekti, str. 146. 248 Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 75.
72

Pogledajmo sada neke od tih ekevizama: umrem, pred. grehota(n), ne odlete, srea, treba, koren, jesti. U Ilhamijinim pjesmama ovdje se susreemo sa samo dvama primjerima u kojima se ekavski refleks ne javlja u sekvenci r: odlete i jesti. Primjeri kao to su pred, grehota(n), srea, treba predstavljaju normalan proces u kojima se javlja ekavski refleks glasa e jer "obino je pravilo koje vrijedi za jedan dio ijekavskih govora, a to je uopeno i kao norma knjievnog jezika: ... 2) da iza dvaju suglasnika od kojih je drugi r (a glas e je pritom kratak!, A.K) dobijamo e, kao to ga imamo u ekavskom: vremena (gen. sg.), ...strelica (prema strijela) ...greka i pogreka (prema grijeiti, pogrijeiti) i tome slino..."249 Zato gore navedeni primjeri (pred, grehota, grehotan, srea, treba) predstavljaju normalnu ekavsku zamjenu u primjerima kada je jat kratak. Primjer imenice srea moemo tumaiti na sljedei nain. "Kod imenica vrea, srea, ne javljaju se srodne rijei sa starim dugim jatom, pa njihovo ijekavsko porijeklo danas ne moemo raspoznati onako kako je to obian sluaj sa drugim primjerima..."250 Zapravo, i u ovom primjeru uoavamo gore pomenutu zakonitost. Preostali primjeri kao odlete251 moe se u ovom kontekstu protumaiti samo korekcijom prepisivaa, dok primjer koren svjedoi ili korekciju ili eventualni utjecaj govora sa ijekavsko-ekavskom zamjenom jata (a to su govori oblinjih mjesta: Maglaja i Tenja), zato to u ovim govorima dugi jat daje ekavizam. Oblik jesti je dat u obliku karakteristinom za ijekavske (istonohercegovake) govore. O odnosu ijekavskog i ikavskog jata primjeujemo neke osobitosti. Naime, prema onome to smo kazali o karakteru refleksa u ovome govoru gdje kratki jat daje ikavsku zamjenu, primjeujemo je kao takvu, to svjedoe primjeri: biim, bii, sidit, vidit, trpit, ovik, dicu. No, da ne bilo zabune, Ilhamijin jezik posjeduje i ikavski refleks nekarakteristian za ove govore, gdje dugi jat daje, takoer, ikavizam: dobri(h), lip, griha, svita, lipo, rit, lipom, grii, prispivaj, ne miaj. Ovi primjeri, po momu miljenju, mogu se jedino objasniti kao onaj sloj leksika koji se nataloio u vidu pisanoga manira. Ostali ikavski primjeri tipa ugrije, ogrije, cio ve sam objanjavao, tako da ne moram to ponavljati. Spomenute refleksije glasa jat svjedoe nam o neizdiferenciranim oblicima pojavnosti gdje se u istim kategorijama i istom fonetskom okruenju javljaju razliite refleksije ovoga glasa. Takav sluaj moe nas zbunjivati, ali on kao takav odraz je ili pjesnikova dijalekatskog utjecaja, ili korekcije prepisivaa, odnosno pjesnikove nekonzistentnosti (to je ipak najmanje mogue!), ili je pak razliit refleks glasa jat uvjetovan metrikim razlozima.
br. 18a: 1,2,4 >i Lipe huje sve ti primaj Nehj to god je, od onog bii 18b: 1,2,4 Grihova se ti pokaj Od insana bi' u kraj I8c: 1,2,4 Grihova se pokajat Na grihe se ne vraat Robovati lipota ljepota (4) Ne posluat - grehota Svijem srcem: ja Allah Ovi svijet sad e pro' bjei (4) Ovi svijet kilu-kal, dost grjehova (4) bje' (4) > (i)je >e

injenino stanje pokazuje daje u jeziku Abdurahmana Sirrija ee u upotrebi ikavica, iskljuujui ono to su prezentirali Kemura-orovi. Jezik ovoga pjesnika svjedoi onu potvrdu o estoj upotrebi karakteristinih, manirski markiranih leksema. Imajui u vidu ono to Asim Peco navodi kao odliku ovih govora gdje kae: "Kratko > je"252 moramo ustvrditi da kod ovoga pjesnika nalazimo ikavizam: bii, lipota koje svjedoe pomenuti pisani manir u tako karakteristinim rijeima. Ostali primjeri mogu se shvatiti u kontekstu onoga to smo kazali za jezik Abdulvehaba Ilhamije (ekavizam, oblik svijem i sl.). Ovaj je pjesnik pod snanim utjecajem ijekavskoakavskih (istonobosanskih) govora253 dok Dalibor Brozovi utvruje da u ovu zonu govora ulazi i sliv "rijeka Fojnice (trokut Fojnica-Kreevo-Visoko) i Usore."254
br. 19a: 1,2,4 Djeco moja jeniari De dva i dva zapjevajte Zapjevae jeniari Tu su bili tri bijela dana >i > (i)je >e I pred njima Memi-aga

249 250 251 252 253 254

Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 75. Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 76. Ovo samo u itanju Kemura-orovia. Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 97 V. Devad Jahi: Bonjaki narod i njegov jezik, str. 24. Dalibor Brozovi: O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, str. 121.

73

Najnapreda amdi bajraktare I sioe stojnu Biogradu Tu su bili preko mjesec dana Skupie se Sarajke djevojke Da ja uzmem stojna Biograda I Semendru nie Biograda 19b: 1,2,4 Nee alit ni tri bjela dana I umrije, alosna mu majka Rusu kosu rukom odrezala U golemu jadu odrezana Il' djevojka svoga suenika Ve djevojka svoga suenika to ga nee stii dovijeka Ja ga neu stii dovijeka Tu su bili preko mjesec dana

Odreenje karaktera i jezike analize ove pjesme predstavlja problem s obzirom na donoenje provjerenih informacija zato to jedini oblik zapisa ove pjesme na arebici nude Kemura-orovi.255 jer je original, naalost, izgubljen. Obje uvidinine pjesme su nastale pod snanim utjecajem narodne poezije. "Pjesma je i po formi i po ruhu potpuno identina s narodnim pjesmama..."256 S obzirom na ovu konstataciju, moemo kazati da se alhamijado knjievnost ukljuila u predstandardizacijske tokove naega jezika. "Novotokavska folklorna koine izvrila je snaan uticaj na alhamijado - knjievnojeziki izraz, to se posebno odnosi na Umihanu uvidinu (XIX v.) i Fejzu Softu (XVIII - XIX v.), kod kojeg npr. ima veoma malo turcizama."257 "U Vukovo doba, naslanjajui se na Baeskijin i Ilhamijin pjesniki opus, pojavila se cijela plejada stvaralaca koji se dre ustaljenih stilsko-jezikih alhamijado kalupa, ali poneki od njih u svoj izraz, mada bojaljivo, unose i neke novine. To su, prije svega, elementi koji se baziraju na fakturi nae narodne poezije, to znai daje novotokavski folklorni koine izvrio znatniji uticaj na alhamijado izraz uopte, a posebno na izraz pojedinih pjesnika. Ovo se posljednje naroito odnosi na sjetnu i suptilnu Umihanu uvidinu... Njen je jezik gotovo identian jeziku Vukovih zbirki narodnih pjesama."258 U kontekstu razumijevanja ove pojave i pojma novotokavske folklorne koine, Dalibor Brozovi upozorava da je to zapravo bio specijalizirani novotokavski interdijalekt koji se nije govorio na konkretnom terenu ali je posjedovao na svim jezikim nivoima tako izgraen sistem koji se sastojao u vidu poetizama; drugim rijeima, to je bio uzor-jezik u umjetnikom narodnom stvaralatvu koji je dakako imao svojih bitnih osobina.259 Ijekavizam je bitna karakteristika jezika Umihane uvidine. Ikavizam se javlja tek u leksemi Biograd to predstavlja normalan razvoj u vidu ovog refleksa na ijekavskom terenu budui da se glas e nalazi ispred o. I ekavizam, takoer, prati ope ijekavske tendencije u reflektiranju glasa jat kad se nae u poziciji u sekvenci sa glasom r, gdje uviamo formulu: cons.+r+ (kratko) > re (pred, preko, najnapreda) dok se u primjerima odrezala, odrezana objanjenje svodi na sljedee: "Za glagol rezati i srodne rijei nemamo nikakvih znakova da je osnova rijei glasila rez-, osim ako rijei uporedimo sa ikavskim izgovorima rizati - i sl."260 Ijekavizam koji susreemo u uvidininom djelu potvruje, ne samo dijalekatsku bazu, ve i ono to smo kazali za ijekavski refleks glasa jat kao jedne od najsnanijih odlika novotokavske folklorne koine. Prema ovome to smo uoili u jeziku Umihane uvidine, s obzirom na refleks glasa jat, (kao i na ono to su kazali ostali naunici) lahko se da zakljuiti da je Umihana pjevala na istonohercegovakom dijalektu, odnosno, njezin jezik ima znaajke onih osobina koje se veu za ijekavsku novotokavsku folklornu koine, a samim tim i Vukovu koncepciju standardnog jezika. Ova nas konstatacija vodi u tom smjeru da moemo zakljuiti da ja alhamijado izraz, na tragu djela Umihane uvidine, ali i jo nekih alhamijado stvaralaca, ostala osvjedoenim zapisanim tragom u procesima standardiziranja naega jezika. To je, pored jo nekih karakteristika, bitan aspekt znaaja alhamijado knjievnosti.
br. 20: 1,2,3 >i Sultan care, sunce ogrijano x Ovo nije nita za besjedi Otkako nam postanue djedi
255 256

> (i)je

>e

V. Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 75. Muhamed Hukovi: Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 46. 257 Devad Jahi: Bonjaki narod i njegov jezik. str. 24. 258 Milo Okuka: Alhamijado izraz (1), str. 13., 14., u: Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1860. do 1878. godine. 259 O tome vie v. Dalibor Brozovi: Vuk Stefanovi Karadi i novotokavska folklorna koine, str. 102.-118. u: Standardni jezik. 260 Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 76.
74

Nije ti se Bosna nasmijala Svakakvije muka nauili to nas nijesu jo crvi toili Ako ne slua ove rii nae On je u Bosni mrve posidio Sad him plau ostarile majke Bosanske harekete vidio Sad him plau ostarije majke (3)

I Mustafa Firaki, kao i Umihana uvidina, bio je Sarajlija, a Sarajevo je uvijek pripadalo zoni ijekavskih govora.261 U ovoj Firakijinoj pjesmi nalazimo rijei sa glasom jat kod kojih se uoava gotovo podjednaka upotreba sa ijekavskim i ikavskim refleksom. Ikavizam se javlja u normalnim promjenama za ijekavske govore, kao to svjedoe primjeri ogrijano, nasmijala, posidio, vidio. Meutim, ikavizam se javlja i u rijeima nekarakteristinim za ijekavske govore: ostarile, a posebno rii u ijoj se upotrebi osjea sigurno snaan odjek pisane tradicije u vidu manira koja je natopljena poetskim, tradicionalnim osjeajem za umjetniko stvaralatvo. Ijekavski oblici svakakvije, nijesu sigurno su odlika ijekavskih govora hercegovakoga tipa za to slino objanjenje nalazimo i u sljedeem primjeru: "Obino je - nijesam, nijesmo. U zamenikopridevskoj promeni najee su uopteni nastavci starih tvrdih osnova: ovijem, naijem, dobrijem, vruijem."262 "To usklaivanje oblika zahvatilo je sjeverozapadnije zone i ijekavskih i ekavskih govora, dok je rezultat regularnog fonetskog procesa ostao da ga sauvaju jugoistoniji govori."263 Ostali refleksi jekavskog jata su uobiajeni za primjere sarajevskoga govora koji sreemo u jeziku Mustafe Firakija. Pogledajmo primjere pjesama kod kojih nije ustanovljen autor.
br. 21: 1,2 >i Lipa ti si moj dilbere, Bog te vidijo Lipa ti si moj dilbere, Bog te vidijo Lipo t' lice ima, ja te ljubio Bile t' ruke ima, mene grlile Lipa t' medna usta ima, mene ljubile Za kuom ti jedno vrilo moilo Pod kuom ti jedan duvar viran Ne bi l' drago u nidarce skoilo 22: 2 Tiila je Alibegovica Jo ti nisi alosti vidila Jo ti nisi alosti vidila 23:1,2,3 Po svijetu hodili Svakom kazat umijem (1,2) A sam sebe ne umijem U itabu razumijem (1 ,2) 24: 2,3 Potraite priko Lave broda On obalu prsima razdrije U zenika polja izdrije U stoku mu udree vue 25: 1,2 Bi nam dolo jedno vrime Da je nami teko brime Ti pogledaj zli(h) memura Zla ne inje, al' mu ape doljna Umrla je Bejzada djevojka > (i)je >e

261 262 263

V. dijalektoloke karte Pavla Ivica u djelima Srpskohrvatski dijalekti i Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 82. Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 73., 74.

75

Svi mi Boga virujemo Mlogo svita hrav biti 26: 1,2 Nizam dade lijepo 3x Rumeliju razredi Musellime razredi Urahati lijepo 2x U Biogradu vezira Feth uini lijepo U Senice dobavio Bog mu dade lijepo Ovi svijet sve nam lae 27: 1,2 Ne valja mi ovaj svijet Bre hou ja umrijet Da emo se svi razdrijet Nemamo se kud zavrijet Ovi svijet hoe pro Oni svet hoe do' Od elje u umrijet Srce moje razdrijet Ve ne mogu podnijet Meu zlijem propali e god ima pravi turin Po svijetu vas ehli arz e god ima krivi turin Najposlije idra eder 28: 1 Od Mule beara bjei priko vrata Ne bii, Fato, od mene beara Od bjelila i od rumenila Sve ti, Fato, dade za bjelilo Od Mule beara bjei priko vrata

Pjesme anonimnih pjesnika su neujednaene s obzirom na glas jat. Neke su od njih izrazito ikavske (21, 25), a neke izrazito ijekavske (23, 27), dok ostale posjeduju izmijean refleks ovih dvaja oblika u pojavljivanju jata. Pjesma 24 ima tri oblika sa ijekavskim, te po jedan sa ikavskim i ekavskim refleksom, ali samo u transliteraciji Klausa Billiga. Pjesma pod br. 26 pokazuje dosta kolebanja sa uestalijom upotrebom ijekavizma koji se ak osam puta ponavlja u leksemi lijepo, to nas navodi na pomisao da je u pitanju pjesnik ijekavac. Ikavski refleks u leksemi Biograd normalan je za ijekavske govore (ali i za druge!). Ekavizam u leksemi razredi i toponimu Senice kao i samome morfolokom obliku pojavljivanja navodi na nas specifinost pjesnikova govora. Na temelju onoga to sam prikupio, kao i uporedio, a imajui u vidu i injenicu da se autori alhamijado zbirki ne opredjeljuju u imenovanju pjesnika, ja u iznijeti ovdje jednu pretpostavku. Prema jezikim karakteristikama moglo bi se pretpostaviti da ova pjesma potjee iz Sandaka. Taj stav temeljim na sljedeim injenicama:
1. 2. 3. 4. 5.
264 265

Biograd: + o > i: "Promena u i ispred j i o obina je i ovde: bogatiji, ci(j)o..."264 Lijepo, vie, ekome: "Refleks ovde je po pravilu dvosloan: vijek, cijepala..."265 Razredi: "Grupa r daje re: gorelo, stareina, reica..."266 Senice: "Niz ikavizama postoji i u drugim govorima..."267 Konano, i sam pjesnik kae da je "Mehmed atib Akova"268 gdje Akova svakako znai Bijelo Polje.

Pavle Ivi: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, str. 158. Pavle Ivi: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, str. 157. 266 Pavle Ivi: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, str. 158. 267 Pavle Ivi: Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, str. 159. 268 Muhamed Hukovi: Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 190.; Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 198.
76

Prema tome, dijalekatska baza ove pjesme mogla bi biti zetsko-sjeniki govori, a njen autor je Mehmed atib Bjelopoljac. Pjesma pod rednim brojem 27 je isto ijekavska. Nijedan transliterator ne navodi izvor osim broja rukopisa. Prema jezikim karakteristikama ova je pjesma nastala na ijekavskom terenu, moda istonohercegovakom ili tipu istonohercegovakoga govora na kojem drugom terenu jer u njoj sreemo pored normalnog razvitka glasa jat u ijekavski refleks, i primjer zlijem kao i prilog e. Moemo kazati da nas pomalo zbunjuje oblik svet koji bi moda ovdje mogao biti ekavski zbog elje autora da imenicu onaj svijet prikae kao svetu-svet (pridjev). Ovdje valja spomenuti da ova pjesma ima jo jednu verziju koju daje Nametak, a koja ima neto manje turcizama. Prema jezikim karakteristikama, posebice prema refleksu jata, moglo bi se kazati da je ova pjesma nastala pod utjecajem Vukove reforme. Meutim, prema Nametkovoj informaciji daje ova pjesma nastala poetkom 19. st. zakljuuje se da tada nije bilo govora o utjecaju Vukove reforme na bosanskom tlu, pa i ire. Sa druge strane, ova pjesma nije u duhu novotokavske folklorne koine, iako bi se eventualno njena druga verzija mogla posmatrati u tom duhu zbog manjeg broja turcizama, posebice s poetka pjesme.
br. 29: 1,2 >i > (i)je Nemoj dunja milovat... gafil spavat i edit Hajir to je besjedi Ti bresposlen ne sidi Od griha se uklanjaj Na vratu ti griina Ti si jedna mjeina Nije lasno umrit U mezar se zavrit Azraila podnit Dinu nejma ragbeta, turskoj viri hurmata Hej alosti predrta, turske vire, Abdija Nemoj gafil leati, kahkahom se smijati Sabur lipa rabota Lipa budi hasleta Nemoj init hasreta, sjem na Boga, Abdija Kad ti stana mriti Iblis e se smijati Pa e tebi rijeti Valja tebi umrijet Valja muku podnijet itab kae grihotu I denetsku lipotu Ne pobie, Abdija I uvik se promisli Viruj se ti, Abdija Ahir zeman...jani nisu, Abdija Nii pravo da sudi >e

Pjesma Abdija potekla je sa izvora jugoistonobosanskoga govora, u jeziku Murad-bega engia. U jeziku ovoga pjesnika koji dolazi iz zone hercegovakih govora, jer pjesnik je iz Foe, preovladava ikavizam sa neto ijekavizama. Oblik sa ijekavskim jatom imamo u prepoznatljivom istonoheregovakom ruhu u kojem dolazi do jotovanja strujnog, zubnog s269: edit, bejedi. Ostali primjeri ijekavizama su obini ijekavski, da kaem, normalni refleksi ovoga glasa. Meutim, ono to zbunjuje u ovoj pjesmi jeste frekventna upotreba ikavizama nekarakteristinih za ove govore za koje se pretpostavlja, s obzirom na zonu govora, ijekavski refleks (tu naravno ne raunam na e koji se nae ispred j ili o). Ovo bi nas moglo pokolebati u odredeenju autora pjesme, odnosno njegove dijalekatske baza. Inae, postoje mimoilaenja autora (Hukovia i Nametka!)270 najprije o autorstvu a zatim i drugim osobitostima ove pjesme. Spominje se najprije da bi autor mogao biti
269 270

O tome vidi u Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata. str. 71. (o istonohecegovakim govorima uope!). V. o tome Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, str. 171.- 173. ; Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 96.

77

Jusuf-beg engi, ali se ta pretpostavka odbacuje zbog samog naslova pjesme gdje se eksplicitno navodi ime pjesnika. Nametak tvrdi da je ovu pjesmu zapisao Mustafa Nihati, dervi nakibendijskoga tarikata. dok Hukovi u verziji Abdije koju spominje u kontekstu Ljubuakova Narodnog blaga navodi da se u pjesmi odvraa od dervia. Ove dvije pojave su nespojive: da dervi pie protiv dervia! Zato, treba biti oprezan u donoenju jezikih rezultata. No, verzija koju daju Hukovi i Nametak originalna je i ono to u noj sreemo u pogledu jezikoga stanja treba promatrati u tom kontekstu. Oblici edit, beedit, bez sumnje, govore da je rije o originalnom autorstvu. Meutim, da li je pjesma naknadno korigirana, to ne znamo. No, ono to sreemo u ovoj pjesmi jeste, kako rekoh, frekventnost ikavizama. Na temelju tog fenomena, jedino logino objanjenje jeste i daljnje slijeenje pisane prakse, tradicije, pisanoga manira bosanskoga jezika. Iako je bilo, ve tada, dosta Vukova utjecaja, jezik ove pjesme svjedoi i dalje jaku tradiciju u pisanju alhamijado pjesama.
br. 30a: 1,2 Svatko njime vama vikom besidi Svatko njime vama vikom besidi 30b: 2,3 Salavat e grihe oprat ba dobro Jedan je Allah, ti viruj Kader ti je Ailah, ti viruj Nejma majke ni ortaka, ti viruj N ej m a dovde, ni sureta, ni mista Ko viruje na pejgamber to veli Na dva svita selamete dat e mu Allah Od insana bi' u kraj Lipe udi sve ti primaj Sevab hoe, tilo mui K'o Bog veli: virovati Grihova se pokajati Na grihe se ne vraat Robovat je lipota Ne posluat grihota Ovi svijet sad e pro' Sevab radi grih ne radi Bi' od griha i ufura Bi' od griha i ufura Po mistima sastanu se Grihe rade, umur gube Kajat e se jednom poslije I to umi vazda ui I tko Boga viruje U Kuranu zapovid Od grijeha pa budemo Vee bii
271

>i

> (i)je

>e Tedvid, Kur'an, vrlo ti je najprei

u avliju

Virovanje pravo dri Allah nam ga zapovidi Da bijae ita live Grihe vazda oslaivati Na grih vazda memi insan Dok je ivet, sevab radi i trai Kada umre, u mezare ne trai

271

78

Sljedeih jedanaest leksema nalazimo u pjesmi Bonjakua.

Drugijem lipo srce ne ei Drugijem lipo srce ne ei U njemu umrit, Allah ne da Ko ne klanja, pun je griha Haram mu je to god jide uvajte se, zaboga, od grijeha svakoga I pejgamber lip efat i
272

me srete, tu mi ree i me srete tu mi ree Ovi svijet kano cvijet Ovi svijet kano cvijet Ovi insan bijel behar I nama e mrijet doi

Pod njim jedno vrilo ima Ime mu je Kevser vrilo Kod njeg side tri buljuka Trei buljuk sitna djeca Sitna djeca iz mejtefa Grih ti unah ne bude Denet saraj lipa kua Ko unie, eto srie U njem umrit nee biti Al' jo vee vidit Boga Sve lipote nae one Sve lipote nae one Nek je tilo ibadetom mueno Ko grih radi, svoj je duman Dobro Omer viruje 30c:4 Nema nikad nita ljepe od toga Muhammed je hak pejgamber, ti vjeruj Jer salavat sve grijehe odnosi Od Kurana i od hoda ne bjei Nemoj, brate, ovaj svijet milovat Jer se nee imat poslje kad kajat Na svijetu ti nikoga ne mui Nemoj poslje na svom srcu jaditi Zar ne znade da se grjesi sve piu Nemoj mutit ni prenosit rijei Bje' od grjeha i zlih ljudi ti u kraj Bje' od grjeha i zlih ljudi ti u kraj Bje' od grjeha i zlih ljudi ti u kraj Pa da stee onog svjeta ljepi raj Pa da stee onog svjeta ljepi raj Onim svjetom ne brinu se
272

Sljedeih jedanaest leksema nalazimo u pjesmi Denetska ilahija.

79

kukavci Umur gube, za grijehom sve lete Boj se Boga, uvaj duu, ne grii Ja ni za to ni s kijem se ne kladim 30d:2 Svemu svitu estiti car sad je na

Pjesniki opus Omera Hume ogleda se u pisanju njegova najznaajnijega djela: Sehletul-vusula, prvoga tampanog arebikog teksta koji obuhvata i neke pjesnike tvorevine poznatije kao Denetska ilahija, kao i preuzete stihove Bonjakue te Hodi, ago, ti klanjaj. Meutim, Humo pie i jo neke kao to su Stihovi zahvale. Savjeti, Dova na bosanskom.273 Prema informaciji koju daje Peco, pozivajui se na zbirku Kemuraorovia, Humo je u pjesmi Savjeti "jekavac sa osobinama centralnohercegovake jekavtine."274 Odlike centralnohercegovakih govora je "nedosledna ijekavtina. pored mlijeko, snijeg, ee je mlieko, snieg, diete, sieno, bielo, ak snjeg, bjelo."275 Imajui u vidu ovu injenicu, kao i primjer stihova Sehletul-vusula i Stihova zahvale ne moemo se sloiti sa konstatacijom da se na temelju pomenuth Savjeta Humo odredi predstavnikom centralnohercegovakih govora. ta je, naime, po srijedi!? Prvi razlog upitnosti Pecinoga miljenja jest injenica da mu za izvor u prouavanju Huminog jezika slui Kemura-orovieva zbirka. Drugi razlog je onaj koji kae da se na temelju jedne pjesme ne moe suditi o pjesnikovu porijeklu, odnosno utjecaju dijalekta i konano trei, mislim i najvaniji, jeste injenica da Humo u pjesmama Sehletul- vusulu i Stihovi zahvale pokazuje upravo suprotnu tendenciju u pisanju glasa jat. U ovim pjesmama, naime, dominira ikavizam. To, naravno, ne znai, daje Humo ikavac, ili pak ijekavac, nego nas navodi na konstataciju da se mora biti obazrivim u donoenju zakljuaka. Mislim da upravo i Humin primjer pokazuje s koliko se potekoa svaki istraiva alhamijado knjievnosti susree kada se govori o jeziku pjesnika ove literature. Pogledamo li refleks glasa jat u Kuminim pjesmama, zakljuujemo da u Kuminu jeziku preovladava ikavizam, osim u pjesmi 28c za koju kao izvor slui Kemura-orovieva zbirka. Jat u Huminim pjesmama je veinom ikavski u primjerima kratkog sloga, mada se ovaj refleks uoava i u dugim. Upravo bi se prema toj konstataciji moglo zakljuiti da je Humo predstavnik sjevernohercegovakih govora jer je osobina ovih govora "nedosledna ijekavtina sa znatno vie ikavizama nego to je to u centralnohercegovakom govoru..."276 No, ni to ne mora znaiti daje Humo iz spomenutoga kraja jer se navodi daje neto vei broj ikavizama nego ijekavizama u ovome govoru, a primjeri pomenutih pjesama pokazuju upravo suprotno: ikavizama je vie od ijekavizama. Prema tome, moe se pretpostaviti da kod Hume postoji jo uvijek ouvan onaj vid pisanog stvaralatva u obliku pisanoga manira datog u ikavizmu. To to kod njega nalazimo i ijekavizama, ne mora znaiti da Humo nije njegovao ili sauvao taj manir, jer upotreba ikavizama u Huminu djelu potvruje spomenutu konstataciju upravo na temelju brojnosti ikavskoga refleksa glasa jat u specifinim leksemama tipa lip(a), grih, vira i sl.
br. 31a: 1,2 31b:2 Ko god cvili oca, majku, teko njemu vavika Ocu, majki valja lipo da gledaju mlaega Lipo valja svitovati Lipo valja svitovati Oba svita izgubi 31c: 1,2 Lejletul-kadri ponedilnik veer Neka doe viet dizar, moj... Desno, lijevo nita ne znam otada U mome se telu raztopio loj Svakakije himeta je vidio Svakakije himeta je vidio Meleima svue bio on imam Tvoj je mejdan posle sada... (2) Denet i Dehenem vidio Sve mu lipo sejr uini Mustafa >i Niti Sunce, ba ni misec ne spava eni, eci, ne daj maha... > (i)je >e

273 274

V. Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, str. 153. Asim Peco: Jeziki izraz alhamijado knjievnosti i Vukov princip "pii kao to govori", str. 21., u: Milo Okuka Ljiljana Stani: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine. 275 Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 72. 276 Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 73.
80

Da ti lipi dizar vidi u mene Svoje mjesto hala mlako nalazi 31d: 1,2 Ismaila siguraj mi lipo ti Obukla ga, lipo ruke naknila e e otac svoga sina zaklati Bi' od mene, polazi Bi' od mene, lanet na te od Boga Livo oko or Iblisu uini Pa idoe e je emer da kolju Ja sam u snu, sine, vidio Radi, babo, kano to si vidio Nemoj da joj sitna eca dolaze Jer se bojim jer grko mrijeti Preno emer ti donosi ko valja Ismaila i e noi zaklati Poto Ismaila noi ne ree Ja nijesam kadar dlaku preklati Na mjesto si Boiji emer donio Na mjesto si Boiji emer donio Iza toga u snu vie Ibrahim

Resmu vidi i ljepotu u njega Preno digni ispod noa Ismaila 31e: 2,3 Strah imadi od Allaha vavika i god bude, tu ulemu izkupi Sebe viet begenisat ne valja Da ti posli lipi budu svukuda Nemoj misliti od drugoga sjem Boga Ijed nemoj izvravat na mlaem Posljedak lijep biti u svaem Posljedak lijep, biti u svaem Ni na ensko ti prvjenstvo ne daj Pa ti nee lipo carstvo hodati Carski posli da lijepo hodaju Pravo radit, lijep nijet imati Memleetska posla lipo gledati Na maheru od Boga se stieti Nemoj sam jest ni lokmu, ne valja Da i sin mu potom vjeru ostavi Hazretu Hasanu ena u smese zehr dala Za to mu se voma ena prepala Poslije se za Mervana udala Nijeste li vi hadise sluali Od lijepih huja to je prilika Nevaljalih poslova se sauva Put svog mua osmjehnula obraza Nisu od njih pejgamberi bivali
81

31f:2

U Denetu od mlijeka vrelo ima U Denetu od mlijeka vrelo ima

31g:3277

beside vidijo 2x svitu 2x vrime misec lipom

Refleks glasa jat u pjesmama Muhameda Rudija dosta je neujednaen, te stoga ne moemo sa sigurnou tvrditi niti objasniti koji je razlog upotrebe razliitog refleksa. Rudijeve pjesme imaju zastupljen i ijekavski i ikavski, ali i ekavski jat u primjerima nekarakteristinim za ijekavske govore. Naravno, i ikavizam je nekarakteristian u primjerima Rudijevih pjesama u kojima ih daje (osim onih zakonitosti u ikavskom jatu na ijekavskom terenu), ali se on kao takav uzima opom odrednicom alhamijado knjievnosti shvaenim kao pisani manir. Zato govorim daje nekarakteristian ovaj ili onaj refleks glasa jat za Rudijev jezik u njegovim pjesmama!? Zato to je Rudi iz Trebinja, a poznata je injenica da Trebinje spada u zonu ijekavskih (istonohercegovakih) govora za koje vrijedi pravilo da u dugom jatu daju ije, a u kratkom je.278 Ijekavizam u Rudijevim pjesmama se javlja u njemu karakteristinim oblicima. Ikavizmi nisu, nevaljalih mogu se promatrati kao rijei koje su u procesu izjednaavanja osnova i na ijekavskom terenu. Posebnu zanimljivost u ikavizmu, pored itava niza istih, predstavlja njegova realizacija u leksemi lip, lipo, lipa koji najvjerovatnije svjedoi jo uvijek sauvani pisani manir bosanskoga jezika. O emu se, zapravo, radi!? U svim Rudijevim pjesmama, osim pjesama 31a i 31g u kojima se uope ne pojavljuje ovaj leksem, ikavski jat dominira. To svjedoe pjesme pod brojem 31b, 31c, 31d, 31e. Mislim da nam taj fenomen daje potvrdu miljenja o pisanome maniru. Meutim, to nije sve. Poredei i ostale, sve uvrtene pjesme u ovome radu, doao sam do sljedeeg zakljuka: leksem (lip, lipo...) redovno se javlja u velikom broju pjesama u jeziku razliitih autora sa upravo ikavskim refleksom. Dovoljno je samo uporediti sljedee pjesme u kojima je upotrebljen ovaj leksem, i sve e biti jasno: 4, 5c, 5d, 5f, 6a: 2, 9:2, 9:3, 12:1,2, 15, 16, 17b, 17h, 17i, 17j, 18a, 18c, 21, 29, 30b, spomenute Rudijeve pjesme (3lb, 31c, 31d, 31e, 31g), te 33, 34b, 37, 42. Broj pjesama sa ijekavskim refleksom ovog leksema su 8, 15f, 26, 31e, 35b, dok pjesme sa, takoer, ijekavskim jatom nalazimo u pjesmama: 6c, 9:4, lOc, 13, 17m, 17n, 17r, 18c, 30c kojima je, meutim, izvor Kemura-orovieva zbirka, za koju je utvreno da je nepouzdana, esto mijenjena i korigirana. Mislim da ovi egzaktni podaci gdje na ak 27 pjesama sa ikavskim jatom dolaze svega 5 sa ijekavskim, dovoljno govore samim sobom u prilog injenici, ideji, tvrdnji koja kae daje alhamijado knjievnost imala svoj pisani manir u vidu ikavizma, a koji se posebno uoava u pojedinim leksemama tipa lip i sl.279 U ovome kontekstu da se primijetiti da Rudi ustrajava u slijeenju ikavskoga jata u pojedinim rijeima kao vida pisane naslijeene tradicije bosanskoga jezika u duhu alhamijado izraza. "U jeziku bonjakih pisaca alhamijado-literature npr. ikavizam je rairen manir. On je shvatan kao knjievnojezika osobina prestinija od ijekavizma, koji se tek kasnije irio uslovljeno ne samo ekspanzijom novotokavskih govora."280 Ekavizme u Rudijevu djelu tipa treba, ree, vrela, spominjao sam i objanjavao u primjerima drugih pjesnika, gdje se ova pojava posmatra, za ijekavske govore, normalnom pojavom i zakonitou. Oblik telu, smese, sem, po mom sudu, treba shvatiti ili kao korekturu ili pak nakalemljeni ekavizam, posebice u primjeru sem, za to slino u neekavskim govorima imamo leksem cesta.
br. 32: 1,2,5 Nokta mjesec zagrijava "Dini" damija tursko gnijezdo Softi malu sreu hiti "Dal" gdje bih te, duo, tuko Ondje bih ti u dan puko I pojesti eer kruku Sa zvijezdama zakititi Ti si njega zavoljela Bjei meni, zlato moje Bjei meni da ne vidi tetka >i > (i)je Mjesec noktu obasjava >e

277 Uvrten je samo dio Vefata koji, naalost, nisam u stanju dati u stihovima jer se zbirka iz koje sam uzeo ovaj primjer nalazi u biblioteci u Wrzburgu, tako da se ovim putem predstavljaju samo rijei sa refleksom glasa jat. 278 V. Asim Peco: Pregled dijalekata srpskohrvatskog jezika, str. 70. 279 Usp. rad Herte Kune: Jezik bosanske knjievnosti XVII i XVIII vijeka u svjetlosti knjievnojezikog manira, str. 41. 280 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 122.

82

Ozgor nokta, dolje peta Pa bjeimo na livade Gdje sa lamom cvijee sade Gdje sa lamom cvijee sade Ti e biti cvijetak prvi Koja majci zlato ree Ja bih sretan hajduk bio

Pjesma Aiklijski elif be smatra se umjetniki najuspjelijim radom u alhamijado knjievnosti281 nastalim u djelu Travnianina Fejze Softe. Travnik ulazi u zonu ikavskih govora.282 Govorei o mlaem ikavskom dijalektu. Pavle Ivi kae: "Ovim dijalektom govori najvei deo katolika i muslimana na prostoru izmeu zapadne granice kompaktnog podruja istonohercegovakog dijalekta, Jadranskog mora, granica akavskih i kajkavskih dijalekatskih podruja i reke Save."283 Za ovu pjesmu bitno je istai da se u narodu sauvala kao Seljaka ri284 i da joj original na arebici. naalost, nije sauvan. Njena se godina biljeenja vee za 1892. iako se smatra daje nastala poetkom 19. st., a zabiljeio ju je Petar Mirkovi po diktatu izvjesnog ejha M. B. iz Zenice.285 Ove sam podatke naveo kako bih objasnio ono to se u ovoj pjesmi, s obzirom na glas jat, moe uoiti. Ova je pjesma pisana u iskljuivo ijekavskoj formi (izuzimajui primjer zagrijava) stoje pomalo udno imajui u vidu dijalekatsku bazu pjesnika. Podatak koji kae daje pisana poetkom 19. st., kao i da je u narodu sauvana kao Seljaka ri gdje imamo ikavski refleks, a imajui u vidu dijalekatsku osnovicu i naslijeeni, postojei, pisani manir, smatram da je ova pjesma u svom originalu napisana ikavski. Naravno, to je samo pretpostavka koja nam sada ne govori mnogo, ali na temelju pomenutih nekoliko injenica uz to (da dodam) daje zapisana u jeku vukovskog opredjeljenja za jezik, kao i daje sainjena po recitaciji jednog Zenianina, mislim da moja konstatacija ima opravdanja. Postoji jo jedna bitna injenica, koja moe ii u prilog onome to ja mislim. Naime, istraivai se slau daje pjesma napisana u duhu novotokavske folklorne koine: "Ako se, meutim, uzmu u obzir i druga lingvistika sredstva (npr. sintagmatski sklopovi, leksika), onda moemo ustvrditi da je pod uticajem novotokavskog folklornog koinea vie alhamijado stvaralaca u Vukovo doba, a osobito se izdvajaju Fejzo Softa, kraj XVIII i poetak XIX stoljea, i Omer Humo. koji djeluje za Vukova ivota..."286 "Novotokavska folklorna koine izvrila je snaan uticaj na alhamijado knjievnojeziki izraz, to se naroito odnosi na Umihanu uvidinu (XIX v.) i Fejzu Softu (XVIII-XIX v.) kod kojeg npr. ima malo turcizama."287 To su, dakako, neosporne injenice. Alhamijado knjievnojeziki izraz bio je ukljuen, kako to pokazuju djela Umihane uvidine i Fejze Softe, u proces "novotokaviziranja" govora. Da bi se novotokavska folklorna koine shvatila, mora se napomenuti da je ona nastajala u okvirima novotokavtine za koju Dalibor Brozovi utvruje: "Novotokavski (dijalekti) se predouju kao kao tri jedinice reorganizirane ad hoc novotokavska ekavska (tj. umadijsko-vojvoanski dijalekt), novotokavska istonoijekavska (istoni poddijalekt istonohercegovakog dijalekta) i novotokavska ikavsko-zapadnoijekavska (zapadni poddijalekt istonohercegovakog dijalekta i tzv. mlai ikavski dijalekt - na veini podruja tih dvaju dijalekatskih tipova oni koegzistiraju na istom terenu, razgranieni 'vjerskim' kriterijem na katoliko-muslimanske ikavske i pravoslavne ijekavske govore..."288 Znai, ponavljam i potvrujem da je Fejzo Softa bio pod utjecajem novotokavske folklorne koine. Meutim, problem je sa glasom jat i onim kako je on zabiljeen. Dalibor Brozovi utvruje: "Ali najvei dio novotokavtine ima znatno niveliranu strukturu s jedinom veom razlikom u refleksu jata, tj. imamo ekavske, ijekavske i ikavske novotokavske govore. NFK razvijala se u svim tim trima tipovima, ali najjae je korijene imala u ijekavtini, i istonoj i zapadnoj, no vie u prvoj."289 Dakle, kada govorimo o utjecaju novotokavske folklorne koine, ne smijemo odmah pomisliti da je u pitanju ijekavizam kao njena bitna odrednica. On, dodue, jeste najsnaniji, ali postojao je i ikavizam u sklopu svih tih procesa novotokaviziranja u kontekstu novotokavske folklorne koine. Prema tome, imajui u vidu sve spomenuto, ne moemo iskljuiti mogunost da je Softin izraz preivio odreene transformacije, to se za nas sad posebno tie refleksa glasa jat. Dakle, injenica daje pjesma nastala poetkom 19. st, da je zapisana tek 1892., da je nastala po citatu M.B. iz Zenice, da je u narodu sauvana kao Seljaka ri, da je dijalekatska baza pjesnika ikavska, daje i tada (kad je pjesma nastajala) vladao u alhamijado knjievnosti pisani manir te da je novotokavski folklorni koine svoj izraz imao u svim trima refleksima glasa jat, mislim da nas moe navesti na konstataciju eventualne korekcije pjesme. Naravno, ovo je moja pretpostavka i kao takva moe biti izloena kritikama, ali smatram da ovaj slijed i nabrojane injenice govore u prilog mojoj tezi. Naravno, kad je refleks glasa jat u pitanju, u pjesmi Aiklijski elif be on se moe prouavati u iskljuivo takvoj formi i ono to se u njoj kao
Dovoljno je pogledati radove i komentare o alhamijado knjievnosti, a ti su u spisku literature. V. dijalektoloke karte Pavla Ivia u djelima:Srpskohrvatski dijalekti i Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. 283 Pavle Ivi: Srpskohrvatski dijalekti, str. 178. 284 A. Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 72. 285 O tome u Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 72.; Muahamed Hukovi: Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 33. i Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, str. 129. 286 Milo Okuka: Alhamijado izraz (1), str. 14., u: Milo Okuka: Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1860. do 1878. godine. 287 Devad Jahi: Bonjaki narod i njegov jezik, str. 24. 288 Dalibor Brozovi: Standardni jezik, str. 105., 106. 289 Dalibor Brozovi: Vuk Stefanovi Karadzi i novotokavsku folklorna koine, u: Standardni jezik, str. 107.
282 281

83

takvoj da utvrditi, to se mora i uzeti kao nauna istina. Prema karakteristikama refleksa glasa jat, ova pjesma u potpunosti se slae sa refleksom ovoga glasa u ijekavskim govorima. Dvosloni refleks jata u dugom slogu je normalan, kao i jednosloni (prejotirani). Ikavski refleks u zagrijava je takoer normalan jer + j > ij u ijekavskim govorima je takav. Ekavski refleks u leksemama pojesti, ree, sretan takoer ne odudaraju od normale jer je poznato je daje glagol jesti u ijekavskim govorima sa ekavskim jatom (uporedi jisti na ikavskim!) ree i sretan ve sam objanjavao primjerima koje daje Jovan Vukovi.290
br. 33: 1,3
291

>i I dko Boga viruje Nek se lipo umije Kitab tebe svituje isto u Denetu misto I u zimi i u liti Vee bii u avliju

> (i)je

>e

Jer e rijet da su bi-namaz Ter ne bii u ariju Kako lipo on hoda Siromasi u po lita Zar nijesu bi-namaz Murdar doma bii Kada ima mliva Najposlije e u damiju Kad se rahmet dijeli Jera tjera na namaz 33:2,4
292

I ko Boga viruje Nek se lipo umije itab tebe svjetuje Svakom robu reeno I u zimi i u liti Ve ko bjei u avliju Ter ne bjei u ariju Kako lipo on hoda Kada ima mliva Kad se rahmet dijeli Jera tjera na namaz

Pjesma 33 - Bonjakua nastala je iz pera Ahmeda Karahode. Ona je, zapravo, varijacija pjesme Hodi, ago, ti ti klanjaj Karahodinog prezimenjaka i zemljaka budui da su obojica iz epa.293 Kao to sam napomenuo, ovdje imamo dva itanja ove pjesme. U jednoj se verziji slau Hukovi i Hadijahi, koji svoju verziju daju u itanju Alije Bejtia, dok se u drugoj po itanju podudaraju Kemura i Nametak. Inae, verzija koju daje Nametak je ona koju je nainio Sejfudin Kemura. Jezike osobitosti ove pjesme, a naroito se to odnosi na biljeenje izgovorenog jata, posmatrat u u kontekstu Hukovi - Hadijahieva itanja. Za govor epa rekli smo da posjeduje specifian refleks: kad je e kratko da je ikavski, a kad je dugo ijekavski refleks.294 Moemo kazati da se u ovoj verziji pjesme, u principu, slae ova zakonitost sa onim to sam kazao za govore Zepa. Tako nalazimo za kratki jat sljedee ikavske primjere: viruje, svituje, misto, liti, bii, lita gdje uoavamo spomenutu zakonitost. Odstupanje imamo samo u primjeru tjera gdje bi se oekivao ikavski jat. Istu zakonitost u pogledu dugog jata nalazimo u primjerima rijet, nijesu, najposlije, dijeli. Odstupanje je samo u primjerima mliva i lipo. Meutim, imajui u vidu ono to smo rekli o pisanome maniru, ovaj refleks je samo potvrda te tradicije i kao takvog ga treba promatrati. Verzija koju daje Kemura obiluje razliitostima, te stoga smatram kako ovo itanje upravo pokazuje primjer nedosljednosti i nakonzistentnosti pomenutog autora.

290 291 292 293 294

84

Jovan Vukovi: Istorija srpskohrvatskog jezika (Fonetika), str. 76. U ovome se itanju slau Muhamed Hukovi (v. Zbornik alhamijado knjievnosti, str. 97.) i Muhamed Hadijahi. Po ovom itanju slau se Nametak i Kemura-orovi. V. Abdurahman Nametak: Hrestomatija alhamijado knjievnosti, str. 111. V. Pavle Ivi: Srpskohrvatski dijalekti, str. 147.

br. 34a: 1,2

>i

> (i)je Da procvate na svijetu svato vam Slavno, asno i svijetlo ime vam

>e

34b:1,2 Evo nami sad proljee lipo doleti Evo nami sad proljee lipo doleti

Evo nami sad proljee lipo doleti

Rukujem se ovom knjigom, ti je prefati

Od pjesama Abdulaha Bjelevca ovdje su uvrtene samo dvije. Kako se dade primijetiti, ovaj autor nema puno rijei sa glasom jat (a i pjesme su kratke!). U objema pjesmama osjea se utjecaj normiranog jezika, a moda i pjesnikova dijalekta budui da ne znamo kojoj je zoni hercegovakih govora pripadao znajui da Mostar (kao opina) obuhvata i centralno- i sjevernohercegovaki govorni tip.295 U veini primjera javlja se ijekavski refleks izuzev prefati gdje se u prefiksu pre- nalazi ekavizam, a to bi se jedino moglo protumaiti eventualnom dijalekatskom crtom. Odstupanje od ijekavskog biljeenja nalazimo jo u primjeru lipo. Mislim da i ovaj primjer dovoljno govori o i dalje ivom, ali istina fragmentarnom utjecaju pisanoga manira i tradicije koju je plijenila ta leksema. Ovdje je vano naglasiti da taj utjecaj jo uvijek postoji, a to je uoljivo posebno u jednom stihu: Evo nami sad proljee lipo doleti u kojem se u sintagmi lipo proljee upravo uoljivo istie taj manir. U poeziji alhamijado knjievnosti, 19. st. ostavilo je duboka traga u pogledu raznolikosti tema kao i utjecaja. Moglo bi se kazati da se u ovom vijeku osjea nekoliko bitnih karakteristika koje odreuju ovu knjievnost.
1.

2.

3.

4.

Javlja se snaan utjecaj novotokavske folklorne koine to se posebno uoava u djelu Umihane uvidine i Fejze Softe, pa i Omera Hume296 ije se stvaralatvo i na poetikom i na jezikom planu uklapa u spomenute novotokavske tokove za to mi kao potvrda, takoer, mogu posluiti rijei Devada Jahia koji, govorei o alhamijado izrazu, kae: "Na njeg je snaan uticaj imao jezik narodne knjievnosti, tzv. novotokavska folklorna koine."297 U ovome se stoljeu, takoer, uoava i dalje utjecaj dijalekatske baze pjesnika (Ilhamija, Sirri, Karahoda, Rudi, Bjelevac). "Jeziki izraz alhamijado-literature djelimino e se stabilizirati tek krajem XIX vijeka (naroito u pravopisu), ali e njegova dijalekatska podloga i dalje ostati neujednaena."298 Pisani manir alhamijado knjievnosti predstavljen u obliku ikavizma i dalje je ne toliko iva, koliko li dosljedna praksa u pisanju pojedinih leksema karakteristinih po svome obliku i znaenju a koje sreemo u jeziku Ilhamije, Sirrija, engia, Hume, Rudija, Bjelevca i nekih anonimnih autora. U ovome stoljeu, to valja spomenuti, slabiji je utjecaj pisanoga manira, ali on i dalje ivi i traje. Ovo je stoljee period djelovanja Vuka Karadia pa se i neke ideje posebice u vezi sa refleksom jata, mogu uoiti u jeziku pojedinih pjesnika koji slijede novu pisanu formu. Moglo bi se kazati daje ovaj utjecaj imao odjeka u stvaralatvu pojedinih pjesnika, ali nije se kod svih podjednako reflektirao i nije kod svih podjednako utjecao na novi izraz a na tetu pisanoga manira (tako npr. i kod Rudija i kod Bjelevca uoavamo utjecaj norme, ali manir se fragmentarno odrava tek u pojedinim leksemama).

Ove pojave svakako potvruju izraenu nestabilnost u pisanju. I dalje, neki pjesnici uvaju ili pak drugi pokuavaju sauvati pisani manir ali je on pod snanim utjecajem novih jezikih strujanja. To, zapravo i pokazuje tendencije ukljuivanja bonjakog naroda u iri krug kulturnih i drugih zbivanja, ali i potvruje ideju o vlastitosti i posebnosti u gore spomenutom kontekstu. Zato vrijedi spomenuti miljenje Miloa Okuke koji za alhamijado izraz kae: "On je muslimanima u Bosni i Hercegovini donekle omoguio da izgrade i sauvaju svoju vjersko-nacionalnu samobitnost i da se relativo lako ukljue u zajednike srpskohrvatske standardnoj ezike procese krajem 19. i prvih decenija 20. vijeka"299

XX stoljee
br. 35a: 1 35b: 1 >i > (i)je Na dvoje ga uzmi pa razdijeli Ako nee, kaj at e se, vjeruj mi I mene su stariji savjetovali Od tebe sam vie svijeta vidio Od tebe sam vie svijeta vidio Dragi sine, primi to te s'vjetujem >e

V. Asim Peco: Pregled srpskohrvatskih dijalekata, str. 72., 73. Ovoga je miljenja (da i je i Humo bio pod utjecajem) Milo Okuka. v. Alhamijado izraz (1), str. 14., u: Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1880. do 1878. godine. 297 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 32. 298 Devad Jahi: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, str. 32. 299 Milo Okuka: Pogled na knjievnoj ezike izraze u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba. str. 12.u: Milo Okuka/ Ljiljana Stani: Knjievni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadia do kraja austrougarske vladavine.
296

295

85

Zato primi ovaj savjet od mene Na svijetu svaem ima prilika Svaki zerra savjetuje pametne Nepravde e puno vidjet' Jest poteko trpit krivdu... Al' pobijedi pravda, nek ti na'mpane Lijepo se javi vazda svakome Mehka rije na sert srce djeluje Mehka rije na sert srce djeluje Dr' se srede, najbolje je u svemu Svjetu koristi, bie svakom drag Budi dobar pa i vjeran svakome Nauen je svagdje pribran i rahat Kada htjedne biti drzak starijem Ako ne zna ocijeniti Huma. Slijep i okat samo nek ti na 'm... Dobro eli svakom, nemoj zavidit' La je glava sviju grjeha Kad pomisli na lolanje i ljenost Primjer crna zemlja, nek ti na... Niemu se na svijetu ne udi Kad naumi preko mjere potroit' Kad naumi preko mjere potroit' oj'k po drugu, zna se, nek ti na... Kad bi zdravlje zanemarit htio Pjana i budalu nemoj s'vjetovat S'vjetuj onog koji trai savjeta S'vjetuj onog koji trai savjeta Ko s ukalja, njeg vrijeme izgruha Nigdje nejma dosta Slijepa maka, svijet nek ti rekne Slijepa maka, svijet nek ti rekne Zato bje' od svae, nek ti na... Ti dumanu nikad nemoj vjerovat' Guja kou mijenja, nek ti na... Svog pomozi, al' mu posve ne vjeruj Ne ali se, eni nemoj vjerovat' U svemu se pati alim, vidjee Cijelom svijetu valja, nek ti na... Cijelom svijetu valja, nek ti na... Na fukaru nemoj gledat prijeko Lijepa rije, to je pomo moralna Lijepa rije, to je pomo moralna 36: 1,2 Hajde, dite, te ui A kod Boga grihotan A kod svita sramotan Nemoj biti k'o vjetar Ti iz njega ne bii A s kakoe ne grii
86

U besjedi budi blag Svag e doi prid Boga Da ti dadu vas svijet Jer e, sinak, umrijet Valja muku podnijet Primaj lijep ponaaj Sa arsuzim se ne meaj Sve u mekteb prispjevaj Po sijelima ne hodaj Ne grijei, ne luduj Ne sastaj se sa zlijem Ko uzie sa kijem Znaj ga ojkom anakijem Znaj ga ojkom anakijem 37:1,2 Sv'jet uzmite od mene ujte ta u vama ja rijet Neu lai ja rijet Jerbo treba umrijet Jerbo treba umrijet Grijeha se uvajte Runom smrti ne mrite U paklu se ogrijat Nije ena lipa Gora nego slipa Svakim lipo ivite Te gorila kano lu 38:1,2 Kad si bila dobra na svijetu Imala si...pastoradi, devet mile djece Kad bie ti hljeba zaiskali Naj vam hljeba, crna vas zemlja pojela Naj vam hljeba, crna vas zemlja pojela I pred njima ozman kapija

Literarno stvaralatvo u ovome stoljeu dosta je siromano. Zapravo, u njemu imamo samo jednoga bujnog pjesnika - Aliju Sadikovia. Ostali primjeri pjesama samo su prijepisi rukopisa nastalih prije 20.st. Alija Sadikovi je stvarao u Janji koja pripada zoni ijekavskih govora. U jeziku ovoga pjesnika nalazimo sve one karakteristike u vezi sa glasom jat kakve su uobiajene za ijekavske govore, odnosno jat je onakav kakav je uobiajen za normirani jezik. Znai, ijekavizam je bitna crta jezika ovog pjesnika. Ikavski refleks upotrebljen je u onoj poziciji karakteristinoj za ijekavske govore: htio, vidio. Ikavizam se javlja jo u dvjema leksemama: trpit', zavidit. Ekavizmi srede i meaj mogao bi se protumaiti autorovom dijalekatskom crtom ili odstupanjem radi ritma. Kod ovoga autora ijekavizam je zabiljeen i u leksemi lijep, lijepo. To nas navodi na zakljuak da je pisani manir u jeziku ovoga pjesnika ieznuo i da je u njegovu jeziku refleks jata onakav kakav je karakteristian za standardizirani jezik. Uzrok ovoj pojavi moda bi se jednostavno mogao okarakterizirati kao proces definitivnog ukljuenja u standardnojezike procese. Osim toga, Bosna i Hercegovina je u jednom novom kulturolokom ozraju u kojem se to stanje prenijelo i na sam jezik koji je sad ukljuen u ire razmjere (kulturne, umjetnike, znanstvene...). Jedno je sigurno: Alija Sadikovi je bio pod snanim utjecajem normiranog jezika (budui daje bio prilino obrazovan ovjek300) a i sam je mogao biti podran takvom jeziku zahavaljujui svome maternjem govoru koji je ijekavski. Pogledamo li pjesmu 36 - Nasihat vidjet emo nedosljednost i mijeanje refleksa glasa jat. ime je uvjetovana ova pojava!? Smatram da je ovo samo prijepis Ilhamijine pjesme Hajde, sinak, te ui (iako je i Nametak i Hukovi ubrajaju u posebna pjesnika ostvarenja) koja se sa Ilhamijinom poklapa ne samo u idejama koje iznosi pjesnik ve i u specifinim leksikim oblicima, kakav je npr. anakijem i si. Istina, pjesma, tj. njene strofe samo su ispremetane, ali je okosnica pjesme ista. Prema tome, govoriti o jeziku,
300

V. Muhamed Hukovi: Alhamijado knjievnost i njeni stavraoci, str. 179.-193.

87

odnosno jatu, u ovoj pjesmi bilo bi izlino. Ukoliko dolazi do odreenih nepodudaranja sa Ilhamijinom pjesmom, onda se ta pojava moe okarakterizirati ili prepisivaevim korigiranjem, ili se pak moe utvrditi Kemurino ispravljanje. Slian sluaj nalazimo i u pjesmi Nasihati-nisai koja je uvrtena kao pjesniko djelo imama Edhema. No, kad sam govorio o Hevaiju, tada sam spomenuo razliita miljenja naunika o pripadnosti, odnosno, autorstvu ove pjesme (v. taku 2.2.2.2.). Upravo mi ova okolnost ne dozvoljava dati zakljunu rije o ovoj pjesmi. Odgovor na ovo pitanje moe se dati tek onda kada se usporede rukopisi ovih dviju verzija pjesame, te da se s obzirom na jezike i poetike osobine, dadne konaan odgovor jer se ne smije zaboraviti da je Hevai pisao 400 godine prije ovoga Edhemovog rukopisa. Ja ovdje samo mogu nabrojati podudaranja i razlike u jatu. Tako se u obama verzijama uoavaju sljedee podudarnosti: s(v)'jet, rijet, umrijet, o/ugrijat, lipo, gorila dok se u Edhemovoj verziji daje grijeha, mrijete, lipa, slipa, u Hevaijinoj se javlja griha, mrite, lijepa, slijepa. To mi, naravno, predstavlja problem u donoenju zakljuaka jezike prirode ove pjesme. Zaplakala iz deneta hurija jedna je od posljednjih zapisanih alhamijado pjesama. Verziju ove pjesme daje Junus Sokolovi koji je biljei prema usmenom predanju. Dakako da je pjesma mogla doivjeti odreenih transformacija, ali ono to u njoj nalazimo kao jeziku odrednicu, s obzirom na refleks glasa jat, onda je to svakako ijekavizam, onakav kakvog sreemo u Sadikovia.To je onaj izraz koji podsjea na narodni duh novotokavskoga folklornoga koinea u ijem jeziku dominira ijekavizam a to se moe shvatiti ve zavladanom formom standardnog jezika. Ostali pjesnici Navodim jo preostalih pet kraih pjesama koje su mi posluile kao izvor za grau, s tim da se ne zna njihov autor, kao ni godina nastanka. Ove pjesme posluit e mi radi uvida u frekventnost odreenog refleksa jata.
br. 39:2 >i Poruuje divojica mladu mometu Kada poe priko plota, nemoj kriti Kada poe priko bahe, nemoj trati Kada poe priko na vrata, nemoj zebiti Zato bjei od mene Rahat nisam, dilbere 41: 2 Gede gonduz, rahat nisam Kad ja sjedem pokraj tebe Zato ti bjei od mene Rahat nisam, dilbere 42:2 Da odrii rukom gae Kad bi gae odriijo, I potje se ogriijo Ti bi posle sve driio Ti bi posle sve driio Lipo umije milovati Bilim rukam zagrliti Valja muku pritrpit I od griha zakloniti 43:2 Moja dico, sinovci Pravim putem idite Izgorjela kano lu > (i)je >e

40:2

Ono to mogu zakljuiti, a to je i jednostavno i logino, jeste da u pjesmama nepoznatih autora nastalih u nepoznatom vremenu, dominira ikavizam koji. po mom sudu. samo potvruje ideju o postojanju pisanoga manira bosanskoga jezika u alhamijado literaturi.

Zakljuak Na temelju izloene grae o glasu jat u alhamijado knjievnosti, kao i onoga to sam ponudio u objanjavanju datosti u vezi s tim, mogu zaokruiti svoje definitivo vienje ove problematike. Zakonomjernost u refleksu 1. Ekavizam se javlja u onim kategorijama karakteristinim za bh. ijekavske govore u primjerima kada postoji sekvenca r + e (e kratko): reeno, rezati, recite, grehota(n), rei, pred, srea, preko, odrezana, ree, treba, vrela, sretan...
88

Zapravo, ekavski jat uvijek se javlja u leksemi rei, rezati. Ovdje treba spomenuti i one primjere gdje se ekavski refleks uoava u sekvenci re, ali ispred njih ima neki konsonant: grehota(n)-ponekad, treba, sretan. Ekavski se refleks javlja gotovo uvijek u leksemi jesti. 2. Ikavski refleks glasa jat moe se saeti u tri pojavnosti: a) +o > io (vidio, npr.) b) +j > ij (ogrijano, npr.) c) Ikavizam koji se javlja van gore spomenutih kategorija, a u kojima se moe pojaviti i ijekavizam moe biti uvjetovan dvjema znaajkama: I) daje produkt dijalekatske baze pjesnika; II) daje dio pisanoga naslijea, tj. pisani manir. to se tie ove prve znaajke, ustanovio sam, naime, daje ikavski refleks glasa jat, u jeziku nekih pjesnika, produkt dijalekatske baze pjesnika i da se moe javiti kao takav. elim istai da se u pitanju reflektiranja glasa jat umnogome moramo pozvati na ispitivanje dijalekatske baze pjesnika. Zato je vano spomenuti neka pjesnika imena kao to su Jusuf Livnjak, Ajvaz-dedo, Abdulvehab Ilhamija, Abdurahman Sirri. Mehmed atib Bjelopoljac, Umihana uvidina, Muhamed Rudi, Alija Sadikovi kod kojih se zasigurno osjea dijalekatski nanos. Naravno, ne moe se samo na temelju prouenoga glasa jat donositi konaan zakljuak, ali se i na temelju prikupljene grade, u svjetlu istraivanja ovoga glasa, mogu dati odreeni zakljuci. Kod navedenih se pjesnika primjeuje dijalekatski nanos, ali se on, mora se priznati, esto mijea i sa odreenim, nazovimo ih ekstralingvistikim faktorima, kakav je npr. njegovanje i uvanje pisanoga manira. Smatram daje vano ne samo spomenuti, nego i naglasiti injenicu daje bosanski jezik imao pisani manir u vidu ikavizma. Naravno, ovaj rad se samo dotakao ove problematike, a za potpuniji uvid u ovu problematiku potrebno je jo prouavanja. Ipak, mislim da imamo nekoliko bitnih znaajki na osnovu kojih moemo govoriti o pisanome maniru - ikavizmu u alhamijado literaturi. Te se pojavnosti mogu svesti na sljedee:
1) Ikavizam je est oblik u stvaralatvu alhamijado literature koji se javlja kao jedan od

2)

3) 4) 5)

6) 7)

identifikacijskih sredstava umjetniki prepoznatljivoga, i sa zadanom formom, uoljivog teksta. U poreenju sa franjevakom knjievnou, alhamijado izraz posjeduje iste (ali i poetiki raznovrsnije) teme na osnovu kojih se ustvruje pisani manir u obama tipovima knjievnosti (ovo sam dobrano objasnio govorei o odnosu ovih dviju knjievnih struja u Bosni i Hercegovini). Pisani manir se oituje u upornom biljeenju pojedinih leksema sa ikavskim jatom (za to sam pokazao na primjeru lipo). Ikavizam je odlika pjesama ogromnog broja pjesnika sa neikavskih terena. Frekventnost i nadmonost ikavizama (oito je je da je vei broj leksema sa ikavskim jatom nego sa ijekavskim bez obzira na dijalekatku bazu pjesnika u odnosu na ijekavizme kojih takoer ima!) govori dovoljno samim sobom. Pisani manir ima snana odjeka u jeziku pjesnika kakvi su Hevai, Zirai, Kaimija, Ilhamija, Firaki, Baeskija, engi, Pruanin, Karahoda, Rudi, Bjelevac i dr. Pisani manir prati svoj kontinuitet u jeziku Bonjaka od vremena srednjovjekovne Bosne.

3. to se tie ijekavizma, on je ostao jedna od karakteristika alhamijado knjievnosti javljajui se u svim stoljeima, prepliui se i nadmeui sa ikavizmom kojega e upotrebnom pojavnou poeti nadvladavati ve krajem 19. st. (kod nekih pjesnika), odnosno, kojega e definitivno poraziti u 20. stoljeu. Hronoloki plan u reflektiranju jata Pogledamo li na dijahronijskom planu upotrebnu frekventnost kojeg od refleksa glasa jat, uoit emo odreenu zakonomjernost. U jedinoj sauvanoj pjesmi iz 16. stoljea preovladava ikavski refleks glasa jat. No, na temelju jedne pjesme ne mogu se donositi zakljuni sudovi u kojima mogu tvrditi postojanje odreene zakonitosti makar se to ticalo refleksa glasa jat. 17. st. je vrijeme kada alhamijado izraz dobija na znaaju, to svjedoi ne ogroman, ali dovoljan broj pjesama na osnovu kojih moemo zakljuiti da se u njemu postoji ijekavizam, ali i dalje, kao karakteristika ove pismenosti, ostaje prepoznatljiva ikavica osvjedoena u djelu Hevaija, Kaimije, Ziraija, te pjesmi Otkad tebe, gospo, nisam vidio, nepoznatog autora. Jedino Ajvaz-dedina pjesma odudara od ovoga principa u kojoj nalazimo podjednako zastupljen i ijekavski i ikavski izgovor. 18. st. je u biti potvrda jezikoga stanja iz 17. st. U ovom vijeku dominira ikavizam, ali je i velik broj ijekavizama, te ekavizama. Potvrda o daljnjem ouvanju pisanog manira svjedoe pjesme pod brojem 12, 13, 14, 15 i 17. Pjesma pod brojem 9 je znaajna jer svjedoi, iako ne dominantni]u, ali ipak postojeu upotrebu ikavizma u jeziku pjesnika sa neikavskog terena, a to bi se donekle moglo rei i za pjesmu br. 16. 19. st. najraznovrsnije po broju pjesama i autora, po broju tema i razliitih utjecaja, svjedoi nekolike bitne karakteristike. Ovo stoljee i dalje posjeduje izraz pisanoga manira ali se u njemu sree i sve vie zastupljen ijekavizam, a to se naroito odnosi na na kraj ovoga stoljea. U ovom vijeku se pojavljuju Umihana uvidina i Fejzo Softa koji se ukljuuju u okvire novotokavske folklorne koine ime se alhamijado knjievnojeziki izraz ukljuuje u predstandardizacijske tokove naega jezika. (Moglo bi se kazati i da se Hevai ukljuuje u novotokavski folklorni koine pogledamo li njegov jezik koji posjeduje najnii mogui fond turcizama, za razliku od alhamijado izraza uope, kao i umjetnike vrijednosti njegovih pjesama, s tom iznimkom daje njegov koine ikavski, a kao takav mogao je i postojati!). Uoljivo je da su pjesme Muhameda Rudija i Abdulaha Bjelevca prijelazna faza, da je tako uvjetno
89

nazovem, izmeu naslijeene tradicije - pisanog manira i onoga to nazivamo standardizacijska usmjerenost naeg jezika u pravcu ijekavizma. Naime, kod ovih pjesnika uoava se i vjernost manirskoj praksi i pokuaj ukljuenja u ire junoslavenske tokove jezike politike. 20. st. je peiod u kojem alhamijado knjievnost dolazi pred svren in. Ovo je doba kada prestaje sa ivotom jedan oblik dugogodinjega, vievjekovnoga knjievnog stvaralatva. Ono to se na isto jezikome planu dogaa jeste da se i alhamijado literatura usmjerava u pravcu konane normativizacije pri emu se svakako mora naglasiti pitanje refleksa glasa jat koji u ovom periodu dobija svoj konaan oblik i opredjeljenost - u pitanju je, dakako, ijekavizam. Naravno, ja ne mogu ovdje dati na temelju nekoliko pjesama i autora definitivan odgovor, ali se dade uoiti odreene tendencija. Naime, pjesme Alije Sadikovia svjedoe junoslavensku opredjeljenost i zaborav na postojei pisani manir dat kroz nekoliko stoljea u vidu ikavizama. Potvrdu tog strujanja nudi i pjesma Zaplakala iz deneta hurija dok preostale pronaene i ponuene pjesme iz ovog stoljea ne mogu biti pouzdanim informatorom jer su to prijepisi pjesama koje su nasta(ja)le prije. Na osnovu istraenoga korpusa, moemo zakljuiti da je bosanski jezik, realiziran u alhamijado stvaralatvu, kroz povijest posjedovao svoj literarni, odnosno knjievno-poetiki obrazac onakav kakav je karakteristian za nau stariju knjievnost.

90

Hanka Glibanovi-Vajzovi ARAPSKO PISMO U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU prilog izuavanju upotrebe pisama u nas

1. Kao posljedica definisanih kulturno-povijesnih prilika, na naem tlu se u vremenskom rasponu od oko 4 stoljea (1620. v.), kao zaseban i specifian alfabet nae pismenosti upotrebljavalo i arapsko, odnosno arapsko-tursko301 pismo. Takvo pismo prilagoeno potrebama i zahtjevima srpskohrvatskog jezika poznato je kao arabica (ili arebica), mektebica i matufovica (ili matufovaa)302. Tekstovi i uope pismenost ove vrste u kojoj se kombinuje arapsko pismo i srpiskohrvatski jezik nazivaju se alhaimijado (aljamiado) pismenost/literatura303. 2. S obzirom na to da se orijentalni jezici (arapski, turski i perzijski) i meusobno i, posebno, u odnosu na srpskohrvatski razlikuju i prema genealokoj i prema morfolokoj klasifikaciji jezika, razumljivo je da su se javljali brojni problemi u procesu prilagoavanja arapskog pisma fonetsko-fonolokim osobenostima naeg jezika. Pokuaji da ise rijee grafijske tekoe rezultirali su razliitim kodovima i pravopisnim reformama arabice, to takoe predstavlja zaseban problem pri transliteraciji alhamijado tekstova. 3. Arabica je tokom svog postojanja u naem jeziku, u procesu adaptacije prolazila kroz nekoliko faza:304 I. (16. i po. 17. vijeka) period zaetaka alhamijado pismenosti (pojedinane rijei i prvi krai tekstovi) kad nije postojala nikakva ortografska norma, ve se upotrebljavala uglavnom turska verzija arapskog pisma. II. (17-19 vijek) period koji karakterie ira upotreba arabice, ali koji se po nainu pisanja ne razlikuje mnogo od prethodne faze. Iako se djelimino unose ortografske inovacije arabica je jo uvijek pod uticajem turske i perzijske grafije, bez originalnih rjeenja koja bi odgovarala osobenostima srpskohrvatskog jezika i bez utvrenih pravopisnih pravila. Oznake za glasove koji su specifikum naeg jezika jo uvijek su rjeavane po nahoenju pojedinaca. III. (od 19-20. vijeka) period u kome se sreemo sa razliitim pokuajima pravopisnog normirainja arabice. Mada je jo uvijek bilo lutanja, prvom znaajnijom reformom arapskog pisma za potrebe srpskohrvatskog jezika smatra se rad Omera Hume. Svakako treba pomenuti i relativno originalan kd Ibrahima Berbia kojim je u Carigradu tampao svoje djelo305 dajui da se prethodno izliju specijialna slova, ali koji nije dobio iru primjenu. Kao najznaajniji rad na reformisanju arabice mogu se uzetli rezultati do kojih je doao Demaludin auevi. Njegovu arabicu karakterie dotad najvei stepen adaptiranosti i ona je bila opeprihvaen kd. Kako je u to vrijeme i itiamparija bila opremljena arapskim slovima, alhamijado djela, kao i alhamijado periodika bili su tampani upravo ovim kdom tzv. matufovaom. Meutim, ni matufovaa nije bila savrena, pa su svoj prilog grafijiskim poboljanjima arabice davali i pojedinci, to nailazimo i na stranicama alhamijado tampe306. 4. Upotreba arapskog pisma u srpskohrvatskom jeziku, pored optih (poput slinih pnimjera u drugim sredinama) ima i svoja specifina kulturoloka, psiholoka i sociolingvistika odreenja. Tokom gotovo 4 vijeka prisustva arabice na naem tlu, motivi njene upotrebe su, slino periodima fonoloko-grafijske adaptacije, prolaziti kroz razliite faze. I. Zaeci alhamijado pismenosti mogli su biti samo odraz stvarne potrebe da neko ko vlada iskljuivo arapskim (a ne i nekim drugim) pismom zabiljei neku rije ili reenicu izreenu na srpskohrvatskom jeziku dakle, isto praktini razlozi. II. U sljedeem periodu, kad arabica dobija neto iru primjenu (kad se javljaju cjelovitiji tekstovi i prva djela alhamijado literature) mogu se nazrijeti dva osnovna razloga za upotrebu ovog pisma u srpskohrvatskom jeziku: a) Prvo bi bila praktina strana: da se jednim alhamijado tekstom moe koristiti i ire islamizirano stanovnitvo, da pisaini tekst, dakle, dopre do veeg broja ljudi.
301

Naa arabica esto je nazivana i arapsko-turskim pismom, jer je ovaj grafijski sistem na nae tlo prispio posredstvom Turaka, pa je u pravopisnim rjeenjima bilo dosta elemenata ovog pisma prilagoenog potrebama osmanskog jezika. 302 Naziv za arabicu mektebica doao je prema upotrebi i irokoj zastupljenosti ovog pisma u mektebima, a matufovaa/ matufovica prema peorativnom nadimku reformatora ovog pisma D. auevia koga su protivnici prozvali matuf (matuh) senilan. 303 Etimologija ovog naziva vezuje se za ar. rije al'agamiyy = tu, stran, nearapski, koja je u panskom (odakle je nama prispjela) adaptirana u oblik aljamia, odnosno aljamiado izgovor kakav se, pored alhamijado, sree i u naoj literaturi. 304 Isp. rad T. Mufti, O arabici i njenom pravopisu, POF XIV/XV, 196465, Sarajevo 1969, str. 101121. 305 O Berbiu i njegovom djelu isp. rad: M. Karada-Gari i H. Glibanovi-Vajzovi, O gramatikoj terminologiji u djelu Bosanski turski uitelj Ibrahima Berbia, Knjievni jezik, god. 14, br. l, Sarajevo 1985, str. 4150. 306 Npr. Misbah, god. III, br. 16, 16. 7. 1914, str. 1.

91

b) Drugi razlog mogao bi se vezati i za odreene patriotske pobude. Naime, iako je rije o stvaralatvu islamiziranog bosanskohercegovakog stanovnitva, koje je u vjerskom pogledu bilo identino sloju vladajuih ne treba zaboraviti razlike u njihovu porijeklu. Iako, dakle, muslimani kao i Turci, nesumnjivo su u svojoj slavenskoj dui nosili naklonost prema svojoj zemlji i svome narodu, ljubav prema svom materinjem jeziku. U takvim okolnostima, opredjeljenje za maternji jezik moglo je znaiti uvanje sopstvenog identiteta, zadravanje poneeg od svoje autentinosti i autohtonosti, te, moda, u odreenom smislu, i distanciranje od potpunog potpadanja pod vlast tuina. S druge strane, osjeaj pripadnosti islamu bio je ve zadovoljen i ispoljen u prihvatanju pisma kojim je pisana i sveta knjiga Kur'an, pa je time odravana i spona sa suvjernicima Turcima. lII. Naredni period (19-20.vijek) u kome arabica dobija i mnogo iru primjenu u naem jeziku, daleko je sloeniji od prethodna dva, jer je u uskoj vezi sa istorijsko-politikim i socio-kulturniim prilikama. To je vrijeme smjene dvije tuinske vlasti na tlu Bosne i Hercegovine (19. v.) i znatnih promjena u dravnom i drutvenom ureenju meuratnog razdoblja, zabim buenja nacionalne svijesti iza kojeg e uslijediti, nacionalna diferenciranja koja e dovesti i do izrazitih nacionalno-vjerskih suprotnosti. U takvim okolnostima upotreba i izbor pisama vremenom su sve izraajnije postajali oznakom narodnosne pripadnosti u okvirima ove, nacionalno i konfesionalno heterogene sredine. 5. Ovaj posljednji period razvoja i upotrebe arabice u srpskohrvatskom jeziku moe se posmatrati, zapravo, u tri izdvojene faze: 1) turski period 19. vijeka, 2) austrougarski period (sa svoje 2 vrem. Etape 19. i 20. v.). 3) period izmeu dva rata. O upotrebi arabice i motivima njene upotrebe u svakom od navedenih perioda, te njenom mjestu u, odnosu na druga dva naa pisma moe se, ukratko, rei sljedee: 1. U turskom periodu (19. vijeka) pored stvaralatva na orijentalnim jezicima, nastaju i djela alhamijado literature, ali se na arabici ne insistira, ve se za srpskohrvatski jezik upotrebljava i irilica. 2. Upotreba pisama u austrougarskom periodu307 bila je pod snanim uticajem nacionalno-vjerskog osjeanja i jezike politike koju provodi vlada. U ovo vrijeme izbor pisma izbija gotovo u prvi plan kao obiljeje nacionalnog identiteta. Dok vlada pokuava (barem u poetku) da iznae kompromisina rjeenja tampajui svoje publikacije naporedo na latinici i irilici (vremenom se opredjeljujui sve vie za latinicu), dok srpsko, odnosno pravoslavno stanovnitvo upotrebljava iskljuivo irilicu, a hrvatsko, odnosno katoliko stanovnitvo, latinicu dotle muslimani Bosne i Hercegovine, nemajui jedinstven ni uvren stav u odnosu na upotrebu pisama prolaze kroz vrlo raznolike uticaje i opredjeljenja. Za austrougarske vlade 19. vijeka oni jo uvijek ne insistiraju na upotrebi arabice, mada ovo pismo ima svoju tradiciju i dobija sve iru primjenu. Stvaralatvo na orijentalnim jezicima iz praktinih razloga se postepeno gasi. Pored arabice, u ovo vrijeme se osjea tendencija ka upotrebi latinice, kojom se tampaju i jedina dva muslimanska lista (Bonjak i Behar). Meutim, period 20. vijeka austrougarske vladavine donio je bitne promjene na planu jezike politike u upotrebi pisama, to se naroito ogleda u stavu muslimanskog stanovnitva. Upravo u ovo vrijeme dolazi do odreenog raslojavanja i diferenciranja bosanskohercegovakih muslimana. Formiraju se tri struje: 1) prosrpska, 2) prohrvatska i 3) ona muslimanska struja koja se oslanja na tradicionalnu ideju o bosanstvu, sa izrazito prisutnim osjeanjem pripadanja islamu i, jo uvijek maglovitim, osjeanjem pripadanja zasebnoj muslimanskoj naciji. U skladu sa navedenim opredjeljenjima formirao se i stav prema upotrebi pisama: srpski orijentisani muslimani iskazivali su naklonost prema irilici, prohrvatska struja prema latinici, a pripadnici tree navedene struje postaju vatreni zagovornici upotrebe arabice. U elji da afirmiu ovo pdismo oni iznose brojne argumente koji mu, po njihovoj ocjeni daju predrnost i nad druga dva naa pisma i zalau se, ne samo za tampanje alhamijado djela (ak i periodike), ve i za ravnopravan tretman arabice sa latinicom i irilicom u javnoj upotrebi (to, meutim niije usvojeno ni nakon razmatranja ovog prijedloga na Bosanskom saboru). 3. Meuratni period je samo djelimino nastavak prethodnog, naslijeenog stanja. Iako su meunacionalni odnosi i nacionalnokonfesdonalne suprotnosti i dalje bili kamen spoticanja meu bosanskohercegovakim stanovnitvom, alhamijado pismenost je sve manje uzimana kao obiljeje vjersko-nacionalne pripadnosti. Sve manje je bilo onih koji su insistirali na upotrebi arabice ustupajui njeno mjesto latinici i irilici emu je doprinijela i orijentacija u obrazovnom sistemu u kome se upotreba arapskog pisma svodila manje-vie na predmet vjeronauke u mektebima.

307

92

O ovoj problematici isp. radove: D. Juzbai, Jeziko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat, Svjetlost, Sarajevo, 1973. i H. Glibanovi-Vajzovi, Upotreba pisama u bosanskohercegovakoj periodici do 1918. godine (u svjetlu vjersko-nacionalnih odnosa), Sveske Instituta za prouavanje nacionalnih odnosa, br. 56, Sarajevo 1984, str. 405414.

Tako je arabica, kao trei alfabet nae pismenosti, potisnuta iz upotrebe gotovo sa istim motivima koji su prethodili njenom nastanku: u odreenom istorijskom trenutku javila se iz praktinih razloga kao neophodnost, prolazlila kroz faze kad su joj davani razliiti znaaji i znaenja, da bi na kraju, u jednom novom vremenu izgubila ne samo socio-politiku, ve i praktinu motiviranost svoga opstanka i aktuelnosti.

93

Sulejman Grozdani PISANA RIJE NA ORIJENTALNIM JEZICIMA I ALHAMIJADO I Bosna i Hercegovina za vrijeme osmanske vlasti, posebno u prvim stoljeima, doivljava znaajan ekonomski, urbani i kulturni razvoj. Niu novi urbani centri, razvija se prosvjeta, nauka i kultura, niu stotine kola razliitog ranga, od poetnih do kola koje po svom programu imaju stvarno visoki rang u Carevini. Veliki broj naih ljudi stie najvie obrazovanje, prije svega u Carigradu, a potom i drugdje. Oni veoma brzo usvajaju tekovine arapsko-islamske kulture i aktivno se ukljuuju u opti drutveni, politiki i kulturni ivot. Meu njima je bilo prvih ministara, komandanata, namjesnika, visokih vjerskih i sudskih dostojanstvenika, profesora na najviim kolama, uenjaka, pisaca i pjesnika, graditelja i umjetnika. Mnogi su stvarali izvan svoga zaviaja, ali su brojni i oni koji su se, poslije kolovanja i sticanja iskustva, znanja i poloaja, vraali u svoj rodni kraj, gdje su doprinosili razvoju kulture, nauke, obrazovanja, knjievnosti i umjetnosti. Nema naune, knjievne i umjetnike oblasti orijentalno-islamskog kruga u kojoj se ovi nai preci nisu okuali i dali znaajna djela. Iako je Bosna i Hercegovina bila u okviru jednog feudalnog carstva, karakteristino je i znaajno da se kulturno-prosvjetni, nauni, knjievni i umjetniki ivot ne svodi na crkvene krugove i feudalnu elitu, nego ima znatno popularniji, demokratskiji karakter. Naime, zahvaljujui nastanku i razvoju relativno veeg broja gradova i gradskih naselja i strukturi stanovnitva i djelatnosti u njima, obrazovanje i kultura su ivo proimali iroki krug stanovnika gradova - trgovaca, zanatlija, slubenika, vojnika, svetenika, uitelja i drugih. O tome svjedoe brojni podaci o prepisivaima knjiga i kaligrafima, koje nalazimo u biljekama u rukopisima, u nekim vakufnamama; o tome takoer svjedoi i broj privatnih biblioteka koje se javljaju ve u drugoj polovini XV stoljea. Kasnije, jedva da je bilo ijedne iole uglednije i obrazovanije porodice koja nije imala bar skromnu biblioteku, a u veini kua se nalazila bar po koja knjiga. Ostaci privatnih biblioteka mogu se i da nas nai po Bosni i Hercegovini, a mnoge od njih su otkupljene za nae i strane fondove. Posebno su, u vezi s ovim, pored sidila, zanimljive neke vakufname u kojima se navode spiskovi knjiga koje njihov vlasnik zavjeta kakvoj kulturnoj ili prosvjetnoj ustanovi. Na taj nain su nastale brojne biblioteke, od kojih neke i danas ive (Vidi posebno poglavlje o bibliotekama). Iz sidila - sudskih zapisnika, iz onih njegovih mjesta koja se odnose na zaostavtine, moe se sasvim lijepo vidjeti i broj knjiga - rukopisa koje su posjedovali pojedini vlasnici. Tako naprimjer, vidimo da je u Livnu u prvoj polovini XVII stoljea jedan vlasnik posjedovao biblioteku od 127 a drugi od 125 rukopisa. II Sasvim je izvjesno da se poneka knjiga - rukopis na orijentalnim jezicima - arapskom, turskom i perzijskom, pojavila na naem tlu i prije osmanskih osvajanja. Meutim, pravi ivot te knjige poinje tek od XV stoljea, to jest od uvrenja osmanske vlasti i poetka islamizacije dijela domaeg stanovnitva. To je znailo ulazak naih osvojenih zemalja u krug arapsko-islamske civilizacije, iji su slubeni i kulturni jezici bili turski, arapski i perzijski. U Osmanskom Carstvu, internacionalnom u svakom pogledu, vladajua ideologija je bio islam sa arapskim kao jezikom svete knjige Kur'ana i najveeg broja djela vezanih za islam kao religiju, kulturu i zbir drutvenih i egzaktnih disciplina nastalih pod njegovim okriljem; dalje, vladajua dinastija su bili Turci-Osmanlije pa je turski jezik uglavnom bio dravni, slubeni jezik Carstva, kao i jezik knjievno-umjetnikog stvaranja; to znai da je turski jezik bio jezik administracije u najirem smislu, zatim jezik poezije, hronika, istoriografije kao i jezik brojnih prevoda sa arapskog i perzijskog iz raznih oblasti stvaralatva, od mistike, teologije, istorije do prirodnih nauka i kolskih prirunika; najzad, za Turke je perzijska poezija bila uzor, pa je perzijski jezik, pored turskog i arapskog uao meu tri vladajua kulturna jezika Carstva, i to poglavito kao jezik mistike, ljubavne, vinske i misaone poezije. Prema tome, orijentalna knjiga na naem tlu pisana je na arapskom, turskom i perzijskom jeziku a sve skupa arapskim pismom. Meutim, kako je vrijeme odmicalo, nai su ljudi, koji nikad nisu napustili svoj maternji jezik, poeli da arapskim pismom - arebicom, piu i tekstove na svom jeziku, to jest da stvaraju nau alhamijado knjievnost. III U poetku je orijentalna knjiga u nas bila uvezena. Sa osmanskom vojskom doao je sav pratei administrativni, ideoloki, kulturni i drugi aparat, kakav dovodi osvaja koji namjerava da ostane. Zato najstarije orijentalne knjige u naim fondovima nisu nastale na naem tlu, nego na irokim prostorima islamskog svijeta, od centralne Azije preko Arabije, Iraka, Sirije, Male Azije, Egipta pa sjeverne Afrike sve do Maroka. Meutim, nisu samo osvajai uvozili orijentalnu knjigu; vrlo brzo su se i nai ljudi ukljuili u dosta iv saobraaj ljudi, dobara, saznanja i ideja na prostoru Osmanskog Carstva. Kao vojnici, inovnici, trgovci, hadije, dervii i ljudi eljni znanja, oni su stizali najprije u metropolu - Carigrad, ali i u Kairo, Damask, Bagdad, Meku, Medinu, u sjevernu Afriku, srednju Aziju, pa ak i do Sudana u crnoj Africi. Svugdje su oni
94

kupili znanje i knjige, ali su svugdje i ostavljali tragove o svom radu i stvaralatvu, tako da na itavom spomenutom prostoru ima djela naih ljudi, originalnih i prepisa. Mnoge te nae ljude sudbina je vjeno vezala za daleka prebivalita, ali su se i mnogi vratili u svoj zaviaj da u njemu ostanu, dajui svoj prilog drutvenom, politikom i kulturnom ivotu. Vraajui se oboruani znanjem, oni su se oboruavali i literaturom, donosili brojne rukopise znaajnijih i zanimljivijih djela orijentalne kulture. Uvozom orijentalnih knjiga bavili su se i trgovci - bazerdani, koji su, odlazei trgovakim poslovima, donosili i knjige - rukopise i prodavali ih u svojim radnjama. Tako se u naim fondovima orijentalnih rukopisa mogu nai i veoma stari rukopisi krupnih djela orijentalne knjievnosti, nauke i kulture uopte. Meu tim djelima najstarija su ona iz oblasti prava. Vjerovatno najstariji rukopis u nas jeste Nawazil min al-fatawa, erijatsko-pravno djelo, prepisano poetkom XI stoljea. Zatim, slijede djela iz iste oblasti Kitab ft al-fiqh, prepisano 1150. godine, zatim al-Gami' as-sagir ft al-furu', prepisano 1154. godine u Buhari, a rukopis komentara tog djela prepisan je 1216. godine. U Bu-hari je nastao 1256. godine i prepis djela Muhtalaf ar-riwaya. Najzad, tu je i djelo Ihja' ulum ad - din uvenog al Gazalija, prepisano 1131. godine. Pored najstarijih uvezenih rukopisa, od kojih svaki predstavlja kulturno-istorijski raritet, postoji jedan broj stranih djela koja su uvezena ili pak kod nas prepisana, a koja su bila vrlo popularna i iroko koritena, to se prije svega vidi po velikom broju sauvanih rukopisa. Ta su djela veoma znaajno uticala na drutveni, kulturni i knjievni ivot u naoj sredini. Ona se mogu podijeliti u vie skupina. Pored Kur'ana i ue shvaene teologije, najbrojniji rukopisi su pravno-erijatskog sadraja, a meu njima je najpopularniji Multaqa al-abhur, napisan 1517. godine, od Ibrahima Halebija. To je u stvari komentar neto manje popularnog djela Durar al-hukkam, napisanog u drugoj polovini XV stoljea, od Mulla Husrewa. Al-Hidaya alMarginanija (umro 1197), moda najobuhvatniji zbornik iz oblasti islamske jurisprudenci-je, je isto tako bio kod nas u irokoj upotrebi i sluio je i kao udbenik. Potom, vrlo rairene su bile zbirke fetvi raznih autora, kojih u naim rukopisnim fondovima ima preko dvije stotine. Mistina literatura je takoer bila vrlo popularna, tako da iz te oblasti imamo u svojim fondovima vie stotina rukopisa. No, daleko najpopularnije djelo mistine knjievnosti je uvena Mesnevija Dela-luddina Rumija, za ije su se izuavanje i tumaenje osnivali posebni vakufi i koja je predstavljala poseban predmet u kolama. Najzad, Mesnevija je itana i tumaena meu intelektualcima i u knjievnim salonima, to se, istina sasvim rijetko, sauvalo sve do danas. Djela iz oblasti filozofije i logike su takoe bila veoma brojna, a najpopularnije meu njima bila je Isagoga (uvod u logiku), arapska Isagudi u redakciji Asiruddina al-Abharija (umro 1262. godine); to djelo ima mnogo komentara, od kojih su brojni i iz pera naih autora. Iz podruja skolastike filozofije bilo je u irokoj upotrebi djelo Adud-dina al-Idija (umro 1355. godine) -al-Mawaqif fi ilm al-kalam, koje je bilo i udbenik u medresama vieg ranga. Meu djelima iz oblasti retorike, kojih je u naim fondovima veliki broj, izdvaja se Miftah al-ulum as-Sakakija (umro 1229. godine), ijih prepisa ima mnogo i zbog toga to je sluilo i kao udbenik u kolama vieg nivoa. Iz oblasti lingvistike ima veliki broj rukopisa, a medu njima je veu popularnost uivao perzijsko-turski rjenik Tuhfai-ahidi, koji je komentarisao i na ejh Jujo. Najzad, u naim rukopisnim zbirkama ima vie stotina rukopisa iz podruja prirodno-matematskih nauka medicine, botanike, farmacije, matematike, astronomije, astrologije i drugih. Meu tim djelima je najstariji rukopis Mudez al-Qanun, od Ibn an-Nafisa, prepisan 1341. godine (XIII stoljee). IV Ulaskom u krug arapskoislamske kulture, nai su ljudi poeli da piu djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Vremenom je tih djela bivalo sve vie i vie, tako da danas u naim i stranim fondovima imamo na hiljade rukopisa originalnih djela naih ljudi na tim jezicima. Ta djela obuhvataju sve oblasti pisane rijei: pored administracije, koja je bila i najire podruje upotrebe pisane rijei, tu su oblasti poezije, proze, teologije, prava, filozofije, sociologije, istorije, putopisa, knjievnosti, epistolografije, jezika, leksikografije, hronika, epigrafike, zatim matematike, astronomije, geografije, medicine, veterine, botanike, farmacije i drugih. Najvei dio nae knjievnosti na orijentalnim jezicima napisan je na turskom jeziku, a najvei dio toga dijela, opet, spada u divansku knjievnost, prvenstveno poeziju, koja ima svoju svjetovnu i vjersko--mistinu liniju. Divanska poezija je mahom poezija metafore po prosedeu, a po sadraju obuhvata poglavito metafizike teme poloaja i sudbine ovjeka u ezgistenciji, mistike ljubavi i duhovne preokupacije u okviru islamskog vienja svijeta. U njoj je manje konkretne poezije, koja se vee za istorijska dogaanja, kao to se javlja u hronogrami-ma, prigodnim pjesmama, ponekoj rubaiji i slino. Uz divansku poeziju, u sauvanim rukopisnim materijalima nailazimo i na destane - epske pjesme iji su pisci uglavnom nepoznati ili su vrlo rijetko poznati. U njima nalazimo svojevrstan realizam, opjevani su stvarni dogaaji, postojei gradovi, realna stanja. U rukopisima razliitog sadraja -medmuama, sreemo pjesme turki - popularnu, anonimnu formu, blisku narodnom pjevanju, koje su se, uostalom, i pjevale uz saz. U njima se pjeva o ljubavi, ljepoti, prirodi, kao i o ljudskim nevoljama i mukama.
95

Na turskom jeziku su vrlo esto, uz arapski, pisane i vakufname -zavjetajnice, kojih je u naim rukopisnim fondovima pronaeno preko hiljadu i sto. Pored svoje kulturno-istorijske vrijednosti, one su esto napisane biranim rijeima i frazama i karakteristinim orijentalnim visokoparnim stilom. U znaajna djela na turskom jeziku spadaju istoriografska djela -ljetopisi, biografije, autobiografije i putopisi; ona uvijek daju vrijedne podatke o drutvenim, ekonomskim, politikim i kulturnim prilikama u nekom periodu nae istorije za vrijeme osmanske vlasti. Naa knjievnost na arapskom jeziku moe se takoer klasifikovati po oblicima, ali pri tom, kao i u sluaju nae knjievnosti na turskom jeziku, mora se uzeti u obzir da je ona srednjovjekovne i orijentalne provenijencije. Tako nalazimo sljedee oblike: knjige, rasprave, poslanice, rjenike, prirunike, a zatim komentare, glose, preradbe, te vakufname, fetve - pravna miljenja na osnovu erijata, te najzad, pjesme, hronograme i epitafe. Knjige, u smislu monografije, rasprave i poslanice su uglavnom iz oblasti drutvenih nauka - politike, sociologije, prava, administracije, filozofije, logike, teologije, te knjievnosti i jezika, istorije i slino. Veliki broj proznih strunih djela su napisali uitelji raznih kola, to znai da su mnoga od njih nastala kao izraz praktinih potreba; zaista, medu djelima naih pisaca na orijentalnim jezicima ima lijep broj preradbi, skraenih djela- kompendija i slino, koja su sluila kao prirunici, odnosno udbenici u kolama raznih nivoa. Jedna od krupnih stavki u broju naih djela na orijentalnim jezicima, posebno arapskom, su komentari i glose. Ta se djela na prvi i povran pogled mogu uzeti kao nesamostalna, neizvorna, neoriginalna, jer se, sa formalne strane gledano, naslanjaju ili veu za neka druga djela. No, i u ovom sluaju moramo voditi rauna o tome koje su bile vladajue forme pisanja onog vremena. To su bile upravo te forme. Meutim, to ne znai da one ne mogu sadravati znatnu mjeru samostalnog, sopstvenog i originalnog. Uvid u te komentare i glose, koji je, dodue, dosad nedovoljno ostvaren, pokazuje da se takvo djelo pisalo sa namjerom da ispravi, produbi i pojasni tekst na koji se naslanja. Tako Hasan Kafija Pruak u uvodu jednom svom djelu kae: No, ono (djelo na koje se oslanja, S. G.) ipak nije lieno izvjesnih oprenih i spornih mjesta koja zaokupljaju i optereuju uenike eljne znanja. Zato sam iz spomenutog djela izvukao osnovna pravila i stvarna znaenja, navodei najpristupanije primjere i odgovarajue dokaze, skratio sam ga na mjeru korisnu za one koji poinju, da im bude jasno i bez dosade, da im bude siguran prirunik i posrednik koji nee dovoditi u zabludu, bez nedostatka a sa potrebnim podacima za najvanija pitanja. Piui komentar ili glosu na osnovu jednog ili vie djela, a pri tom se povinujui vladavini takvih oblika, mnogi pisac je esto imao cilj da izvri stvarnu kritiku osnovnog djela ili pak komentara, ako pie glosu. U takvoj kritici se zahvat ne svodi na puko ispravljanje pogreaka ili pojanjavanje teksta, nego se nerijetko vode argumentovane rasprave, unose sopstveni, originalni stavovi i misli, ime se daje i odreen doprinos nauci iz koje je osnovno djelo napisano. Sigurno imamo sluajeva da se u naslonu na glavna djela u nekoj naunoj ili knjievnoj oblasti, tanije povodom njih, iskae u stvari svoje sopstveno vienje i rjeenje problema. Brojni komentari i glose su upravo zbog toga i nastali kao odgovor na zahtjeve opteg drutvenog i kulturnog kretanja. U ovakvom svjetlu treba gledati na ovu kategoriju djela naih ljudi na orijentalnim jezicima. Za stvaraoca i mislioca oblik djela nije bio prepreka da se kao takav iskae i potvrdi, da dadne svoj nauni i misaoni prilog. Pravi i vrijedan primjer takvog pisanja komentara i glo-sa je Muhamed Musi Allamek Sarajlija (umro 1636), iji komentari i glose iz oblasti lingvistike nose izrazit peat kritike i daju originalan prilog toj nauci. Naa knjievnost na perzijskom jeziku, po broju stvaralaca i djela, znatno zaostaje iza one na turskom i arapskom. Ona je poglavito komentatorska i mistina i u znaku je uticaja perzijske klasike. Mnoge pjesme su napisali pjesnici - poligloti, koji su pisali na sva tri orijentalna jezika, a nerijetko i na naem. Ovdje je nemogue navesti sva znaajnija naa djela i njihove autore kao i prepie na orijentalnim jezicima. No, da bismo dobili bar ok-viran uvid u strukturu ovog stvaralatva i stvaralaca, naveemo izvjestan broj pisaca i spomenuti neka njihova djela. Najvie pisaca ima na turskom jeziku. Meu najstarije epske pjesnike spada Dervi Jakub-paa Bonjak (umro 1501/2), visoki dostojanstvenik na osmanskom dvoru i pisac jedne epske pjesme o bici na Krbavskom polju; pjesma je i znaajan istorijski izvor jer se u njoj, izmeu ostalog, iznose podaci o samom toku bitke. Prevedena je na njemaki i srpskohrvatski jezik. U orvoj polovici XVI stoljea ivio je Alibeg Hercegovi, poznatiji kao Sirija (umro oko 1550. god.), unuk Hercega Stjepana i pjesnik suptilnih gazela i jedne rasprave o osmanskom osvo-jenju Egipta. Bio je u svoje vrijeme vrlo popularan i cijenjen, pa su njegovi stihovi zabiljeeni u nekoliko hronika, emu imamo i zahvaliti to sad znamo za njegovu poeziju. Pjesnik Zijaija Mostarac dao je u svojim pjesmama dosta vrijednih autobiografskih podataka. Napisao je potpun divan - zbornik poezije, ali se sauvalo do sada samo desetak pjesama na turskom i jedna pjesma na perzijskom jeziku. Sljedei pjesnik koji takoer ima svoj divan je Vahdetija Ahmed Bonjak (umro 1598.g.). Bio je pripadnik mistike heretike sekte; njegova poezija, koja je bila zanemarivana i pripisivana drugom, predstavlja izraz pjesnikove pripadnosti toj sekti. Dervi paa Bajezidagi iz Mostara (umro 1603. god.)
96

spada u nae ljude koji su pisali na sva tri orijentalna jezika. Napisao je na turskom i perzijskom jeziku po jedan kompletan divan pjesama. Njegove pjesme o sultanu Muradu III, o pjesnikovom rodnom gradu Mostaru, zatim o Sarajevu i o ljudskoj sudbini prevedene su na srpskohrvatski jezik. Pjesnik Muhamed Karamusi Nihadija (umro 1587.g.) iz Sarajeva takoer je napisao divan; prvi ga spominje Evlija elebija kao pisca uvenog natpisa na mostu u Viegradu. Dosadanji uvid u njegov divan, iz kojeg su etiri gazela prevedena i na njemaki jo u prolom vijeku, pokazuje da je Nihadija bio vrstan pjesnik i suptilan liriar. Pjesnik Lamekanija (umro 1625.g.) ima divan pjesama i zbirku Vahdetnamu. Njegovo pjesniko djelo jo nije proueno, ali iz onoga to se zna moe se zakljuiti da je bio mistiki pjesnik koji je pjevao o jedinstvu ovjeka i prirode u bogu. Meu relativno brojnim putopiscima, oko desetak, zanimljiv je Jusuf Livnjak iz prve polovine XVII stoljea, u ijem putopisu nalazimo opis velikog broja mjesta kroz koja je Livnjak proao. Pjesnik Aga Dede iz grada Dobora kod Modrice opjevao je svoj kraj pa njegova poezija predstavlja i znaajan istorijski izvor; on je takoer opjevao pohod sultana Osmana II na Poljsku 1621. godine. Varvarija Ali-paa (umro 1648.g.) naroito je poznat po svojoj Autobiografiji u stihu, rijetkom primjerku stvaralatva ove vrste u naoj orijentalnoj knjievnosti. Meu poznate pjesnike o Sarajevu spada Muhamed Nerkesija (umro 1635.g.), koji je uao u veliki broj antologija poezije na turskom jeziku. Napisao je vie djela: Vrt grana, Eliksir sree, Kanon duhovne zrelosti, Nevolje zaljubljenih i prozno djelo Osvajanja Murtaza-pae. Pjesnik Hasan Kaimija (umro 1691.g.) spada meu najpopularnije sarajevske pjesnike i predmet je mnogih istraivanja. Ima divan pjesama i posebnu zbirku - Varidat, kao i alhamiado-pjesme. Na sva tri orijentalna jezika pjevao je i pjesnik Mustafa Bonjak Muhlisija (prva polovina XVIII stoljea). On je napisao u stihu putopis na had i trojezini hvalospjev bosanskom namjesniku Hekim-oglu Ali-pai. Meu poznate hroniare spada Ahmed Hadinesimovi Pruak (umro 1789.), ija Hronika obuhvata rusko--turski rat, austrijskoturski rat i zapise o osmogodinjem ropstvu pisca. Meu zanimljivije linosti nae knjievnosti na orijentalnim jezicima spada Mehmed Guranija s pjesnikim imenom Mejlija. On je autor veeg broja lirskih i prigodnih pjesama; poznat je takoer i kao pisac hronograma. Jedan od najkrupnijih pjesnika XIX st. je Fadil-paa e-rifovi (umro 1882.godine), koji je posebno znaajan kao epigrafiar Bosne. Taj dio njegove poezije predstavlja vrijedan i zanimljiv izvor za nau istoriju i kulturu. Meutim, u njegovom divanu ima i izvanrednih gazela, sa dubokim misaonim porukama, esto u znaku misticizma. Pored divana pjesama, Hercegovac Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi Sto-evi, poznat kao Herseklija Arif Hikmet (umro 1903.g.), napisao je mistiko-filozofsku raspravu Slike mudrosti, zatim Aforizme eksplikacija i Svetionik tumaenja iz oblasti islamske filozofije. Meu proznim piscima na turskom jeziku poznat je Koda Muer-rih (umro 1649.g.). Njegovo djelo udesa dogaaja iz oblasti istorije privlai optu panju. Pisac druge poznate istorije je Ibrahim Alajbego-vi Peevija (umro 1651.g.), koji je ve u svoje vrijeme predlagao da se otvori tamparija. Njegova Istorija zanimljiva je i po tome to se nije sluio samo osmanskim nego i drugim izvorima prilikom pisanja. Interesantna je takoe Istorija Bosne, u stvari prikaz banjaluke bitke, Omer Novljanina (um. 1740.g.) To djelo spada meu prva koja su tampana u Turskoj, a prevedeno je na njemaki, engleski i francuski. Meu najpoznatija djela naih pisaca na turskom jeziku spada uveni Ljetopis Mustafe Baeskije (umro 1809.g.), sarajevskog Ijetopisca i pjesnika, neumornog biljenika svih krupnih ali i sitnih dogaaja u svom gradu Sarajevu, i to na nain koji odie ivotnou i ivou, neposrednou i duhovitou. Jo nisu u naoj nauci iskoriteni svi veoma raznovrsni i bogati podaci u Ljetopisu. Zanimljivo i znaajno je i djelo nemirnog buntovnog Muhameda Emina Isevia, (umro 1816.g.), koji je poznat po svom veoma kritiki intoniranom Traktatu o prilikama u Bosni u njegovo vrijeme, koji predstavlja vrijedan izvor za izuavanje nae istorije krajem XVIII i poetkom XIX stoljea. Znaajan je istorijski pisac i Salih Hadihusejinovi Muvekit (umro 1888.g.) sa svojim djelom Istorija Bosne, koja obuhvata period od osmanskog osvajanja pa do 1878. godine, a u kojoj je koristio sve pristupane izvore na orijentalnim jezicima, kao i one objavljene u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu u njegovo vrijeme. Najzad, spominjemo na kraju Muhameda Enveriju Kadia (umro 1931.g.), autora Zbornika veoma opsene, zaista monumentalne zbirke grade za istoriju Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlau. VI Drugi jezik po broju orijentalnih djela naih ljudi jeste arapski. Meu prvim autorima, ija su djela poznata i pristupana jeste Ali De-de Bonjak (umro 1598.) iz Mostara, ije je stvaralatvo proeto islamskim misticizmom. Njegova najznaajnija djela - Predavanja o prvim dogaajima i potonjim zbivanjima i Peati mudrosti ve su krajem prologa vijeka objavljena u Kairu. Medu naim piscima koji su se posebno bavili lingvistikom je Sarajlija Muhamed Musi Allamek (umro 1636.g.). On je poznat kao plodan pisac; navodi se 12 njegovih djela, medu kojima je nedovreni Komentar Kur'ana, zatim Glosa na arifov komentar Klju nauka i Glosa na Mulla Damijev komentar al-Kafije; najzad, napisao je i glosu na Duranijev komentar iz oblasti kelama. Do sada najpoznatiji i najprevoeniji stvaralac nae knjievnosti na orijentalnim jezicima je Hasan Kafija Pruak (umro 1616. g.). Bio je veoma plodan pisac, napisao je 17 djela iz raznih oblasti drutvenih nauka: filozofije, logike, sociologije, teologije, prava, istorije, lingvistike. Najpopularnije mu je djelo O ureenju drave i svijeta, zatim djelo Niz uenjaka do posljednjeg poslanika, Logika i Kompendij iz
97

arapske poetike i stilistike, te filozofsko-teoloko djelo Rajske bae i druga. Osnovna preokupacija u stvaralatvu Hasana Kafije jeste racionalisti-ki i kritiki pristup u posmatranju i tretiranju drutvenih i kulturnih prilika u Bosni njegovog vremena, pri emu stalno insistira na afirmaciji pravnog poretka u drutvu. Pored toga, njegov opus predstavlja i znaajan istorijski izvor, kao i pravo vrelo mudrosti ivota i vladanja, uz oit oslonac na orijentalnu mudrost. Izrazit primjer lucidnog ko-mentarisanja orijentalnih djela dao je Mahmud Damad (umro 1688.g.) iz Mostara, ije je djelo poznati komentar kompendija iz arapske metrike - Metrika Andalusiya, u kome je dao izvanredno uspjele definicije svih termina i tehnikih naziva iz arapske metrike, sa vrlo ilustrativnim primjerima. Veoma popularan pisac i profesor bio je ejh Jujo - Mustafa Ejubovi (umro 1707.g.) iz Mostara. U literaturi se spominje 27 njegovih djela, meu kojima se izdvajaju Napomene Abdullahu, komentar iz oblasti gramatike arapskog jezika, zatim Novi komentar na raspravu o logici i druga djela. ejh Jujo je bio meu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, bio je ugledni kadija i pedagog i plodan stvaralac. Njegova djela obuhvataju irok krug gotovo svih arapsko-islamskih nauka: filozofiju, logiku, teologiju, erijatsko pravo, stilistiku., sintaksu, leksikografiju i dr. Ibrahim Opija je bio uenik i biograf ejha Juje; ta njegova biografija je prvo takvo djelo u naoj literaturi na orijentalnim jezicima. Mustafa Pruak (umro 1755. g.) je jo jedan znaajan pisac iz prusakog kruga. Njegov opus zahvata problematiku o izvjesnim socijalnim pitanjima, teoriji ratovanja i ratnom pravu, a na nekim mjestima ima i rodoljubivih nota, kao i poziva na meusobno slaganje i solidarnost ljudi na osnovu uzajamne koristi. Pored toga, napisao je jo est djela iz oblasti arapske filologije, medu kojima i udbenike arapskog jezika sa sasvim modernim i samostalnim pristupom u rasporedu materijala. Spominjemo njegova djela Blagovijest borcima i Poslanica o milosti i samilosti, kao i Raspravu o kafi, duhanu i piima. Muhamed Skejo Prozorac, koji je ivio krajem XVIII i poetkom XIX stoljea, poznat je po sistematski ureenom djelu O ureenju drutva u islamu, koje spada u vei broj djela naih ljudi, u kojima se predlau rjeenja za ureenje ljudskog drutva, sa dosta sociolokih i etikih priloga i stavova. Najzad, meu nae znaajne pisce na arapskom jeziku spada i Alija Fehmija Dabi (19l8. g.) iz Mostara, koji je bio izvanredan poznavalac arapske knjievnosti i jezika i napisao dva djela iz podruja istorije i kritike arapske knjievnosti. Iskljuivo na perzijskom jeziku nije pisao nijedan od naih zemljaka. Veina od njih su pisali na sva tri orijentalna jezika. Medu onima koji su vei dio svoga opusa napisali na perzijskom jeziku nalazi se poznati komentator perzijskih klasika Ahmed Sudija (umro 1596. g.). I on je pisao na sva tri orijentalna jezika. Posebno je znaajan po tome to je prvi u Evropi preveo i komentarisao itav niz djela perzijskih klasika: Hafizov Divan, Sa'dijev ulistan i Bustan i Rumijevu Mesneviju. Za njegov komentar Hafizovog pjesnikog djela se tvrdi da je veoma znaajan prilog izuavanju poezije tog pjesnika. Meu relativno plodnim piscima koji su stvarali i na perzijskom jeziku, uz druga dva orijentalna jezika, je i Mahmud-paa Adnija, koji je, dodue, roen u Kru-evcu, ili u Makedoniji, ali je znatan dio svog zrelog doba proveo u Bosni. Njegovo djelo jo nije dovoljno izueno, ali se ocjenjuje da su mu najbolji gazeli na perzijskom jeziku koji se nalaze u njegovom divanu. Meu autorima koji su napisali samostalna, originalna djela na perzijskom jeziku najpoznatiji je Fevzija Mostarac (XVIII v.). Njegovo najznaajnije djelo jeste Bulbulistan, koje je prevedeno na francuski i na jezik i objavljeno. Bulbulistan je napisan pod snanim uticajem perzijskih klasika mistinih pjesnika, prije svega Delaludina Rumi-ja, zatim Hafiza, Damija i Sa'dija. U Fevzijinom djelu, pored univer-zalistikih mistinih ideja, ima i drutvenog stava u smislu traganja za sreom u izvanistorijskim, metafizikim sferama, to na svoj nain odraava i odnos prema aktuelnoj drutvenoj situaciji. VII U vezi sa brojem naih pisaca na orijentalnim jezicima, poi emo prije svega od djela Hazima abanovia Knjievnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. To je dosad najopirniji prikaz naeg stvaralatva na orijentalnim jezicima. No to djelo ipak nije potpuno, i to iz dva razloga: prvo, pisac je umro a da nije stigao da dovri svoj rad, i drugo, za posljednjih deset godina otkriven je znatan broj novih pisaca i djela. U knjizi Hazima abanovia spominje se 239 autora. Ako uzmemo u obzir dva spomenuta momenta u vezi sa nepotpunosti abanovieve knjige, kao i nau informaciju o broju navedenih pisaca i djela, o emu u ovoj prilici ne moemo iznositi posebno podatke, onda bi broj naih pisaca na orijentalnim jezicima dostigao i do tri stotine, a broj registrovanih djela iznosi vie stotina, moda i itavu hiljadu. Sasvim je izvjesno da je Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu najvea riznica djela naih pisaca na orijentalnim jezicima. Potom dolazi rukopisna zbirka Orijentalnog instituta u Sarajevu, Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, zatim zbirka orijentalnih rukopisa JAZU u Zagrebu, Arhiv Hercegovine u Mostaru, samostani u Fojnici, Kreevu, Kraljevoj Sutjesci, Mostaru, Gorici (kod Livna), zatim Muzej grada Sarajeva, Arhiv grada Sarajeva, te arhivi ili muzeji u Banja Luci, Tuzli, Zenici, Tenju i najzad u nekim drugim muzejima, arhivima i slinim ustanovama u zemlji (Dubrovnik, Beograd, Pritina, Prizren, Skopje). U stvari, mi jo nemamo potpun snimak fondova rukopisa i arhivske grade na orijentalnim jezicima u Jugoslaviji. Upravo je zapoeo posao da se to utvrdi, u okviru projekta Orijentalnog instituta u Sarajevu, koji e obuhvatiti nau zemlju i inostranstvo. Izvan Jugoslavije nalazi se veliki broj rukopisa djela naih ljudi. Najvea njihova koncentracija, poslije zbirki
98

u Turskoj, konstatovana je u Beu, u Nacionalnoj biblioteci, zatim vjerovatno u Vatikanskoj biblioteci u Rimu. Meutim, posebno je indikativna za nae doskora-nje kulturne prilike bogata zbirka naih orijentalnih rukopisa u Bratislavi; to je biblioteka i rukopisna zbirka Safveta Baagia koja je prodala tom gradu. Na taj nain smo izvezli hiljade vrijednih i neponovljivih rukopisa po cijeloj Evropi, ne samo orijentalnih nego i drugih. Tako svoje orijentalne rukopise nalazimo jo u veim evropskim fondovima (Pariz, Berlin, London), zatim u arapskim zemljama, jo nekim zemljama Balkana i Evrope, pa ak i u SAD. Bilo je mnogo ljudi koji su, kako je vrijeme odmicalo, sve vie shvatali znaaj nae arhivske i rukopisne grae na orijentalnim jezicima. Oni su je nabavljali na razne naine, sklanjali na razna mjesta u zemlji i izvan nje. Najznaajniji medu njima je Karl Pa, koji je sakupio veliki broj rukopisa i na taj nain, kao direktor Balkanolokog instituta, u znatnoj mjeri utemeljio i fondove Orijentalnog instituta. Istorijsko vrijeme, iz raznih razloga nije bilo naklonjeno ovom prostoru, posebno u kulturnom pogledu. esto ljudi, u pojedinim vremenima, nisu bili svjesni znaaja pisane rijei, a jo ee su puki egzistencijalni razlozi, ouvanje golog ivota ili nae poznate diobe, dovodili do unitavanja kulturno-istorijskog blaga, pri emu su naroito knjige, odnosno rukopisi stradali. Negdje su spaljivani, negdje bacani u rijeke, negdje zakopavani duboko u zemlju tako da se nikad ne pronau, a negdje i danas ame po tavanima, dolapima, seharama, medu starim, davno odbaenim i zanemarenim stvarima, u memljivim podrumima i zaputenim magazama. tampanje knjiga na ova tri orijentalna jezika uopte je poelo veoma kasno, a posebno u nas, tek u drugoj polovini XIX stoljea. Zato se knjiga irila prepisivanjem i zato je gotovo sav knjini fond djela naih ljudi na orijentalnim jezicima u rukopisima, pa e se i ovdje govoriti o knjizi u tom obliku. Prepisivanje knjiga je uglavnom bilo individualni napor, bilo da je prepisivao to inio kao profesionalac, to jest prepisivanje knjiga je bilo izvor sredstava za ivot, bilo pak kao obrazovani ljubitelj knjige. Zatim, prepis knjige mogao je biti poruen, mogao je biti sainjen u svrhu poklona, najee kakvom bogatom ugledniku, i najzad, mogao je biti uraen za line potrebe samog prepisivaa. Bilo je ljudi koji su se bavili prepisivanjem knjiga u posebnim radnjama, gdje su i prodavali rukopise. Prepisiva se nije ograniavao na obini prepis; on je redovno nastojao da prepis bude lijep, pa se tu javlja i kaligraf; naslovi i poglavlja su esto posebno ukraavani, pa i ilustrovani, te imamo i ilustratore i minijaturiste; najzad, da bi knjiga bila gotova, treba je uvezati, pa se javljaju uvezivai mudeliti, kao poseban zanat, ali i posebna tema. Posao prepisivaa-kaligrafa poinjao se uiti ve samim uenjem pismenosti. Na viim nivoima kolovanja postojao je i takav predmet. U Osmanskom Carstvu su uveni majstori kaligrafije imali svoje uenike kojima su, poto osvoje vjetinu lijepog, umjetnikog oblikovanja pisma, izdavali posebne diplome - idaze. Takve diplome su sticali u samom Carigradu i neki nai kaligrafi. S druge strane, bilo je naih ka-ligrafa koji su ovdje, u Sarajevu, na primjer, imali svoje uenike i izdavali im diplome. Meutim, ponekad je prepisivanje knjiga imalo organizovan karakter. Najpoznatiji takav sluaj je skriptorij u Foi iz druge polovine 16. st. Tom prilikom je prepisano erijatsko-pravno djelo Al-Wiqaya Mahmuda Sadr a-ari'a. Finansiranje prepisa ilo je putem zavjeta-nja (vakufa) odreenih sredstava, a u samom poslu je uestvovala itava ekipa ljudi. Na kraju su posebni korektori provjerili prepis. Arapsko pismo ima nekoliko osnovnih vrsta, (uz vie desetina podvrsta), to jest variranja slova - znakova, od kojih se svaka vrsta manje-vie koristi za odreene vrste tekstova (obini administrativni, sveani, ukrasni, tekstovi na kamenu, drvetu, metalu, itd.). Veina tih vrsta koritena je i kod nas, a neki prepisivai kaligrafi bili su specijalisti za pojedine vrste pisma. Posebno znaajni rukopisi su oni koje su sami autori napisali -autografi. Takvih djela nema mnogo, pa su utoliko dragocjeniji. Medu njih spadaju i autografi ejha Juje i Hasana Kafije Pruaka i nekih drugih. Neki prepisivai su prepisali i po vie desetina knjiga. Tako prepi-siva Ibrahim ehovi (umro oko 1811.) iz Sarajeva, na primjerku jednog rukopisa navodi da mu je to trideset i drugi prepis; meutim, zna se za njegov ezdeset i esti prepis Kur'ana. Ali, vjerovali ili ne, na jednom prepisu Kur'ana stoji da je to 249. prepis istog prepisivaa. Do ovakvih podataka se uglavnom dolazi iz samih rukopisa. Naime, ima dosta rukopisa gdje je prepisiva na kraju djela naveo svoje ime, porijeklo, mjesto i vrijeme prepisa. Tako dolazimo do izvjesnog broja imena ljudi za koje se moe tvrditi da su se bavili prepisivanjem knjiga, a istovremeno bili poznatiji kaligrafi. Njihova se imena javljaju ve krajem XV vijeka i sreu se sve do u XX vijek. Poznatiji meu njima su bili i vrsni kaligrafi. Spomenuemo nekoliko imena. Jusuf sin Ahmeda je 1475. godine kod Sarajeva prepisao spjev Husrew u irin Perzijanca ejhija. U 16. stoljeu poznata su imena dvojice naih kaligrafa i minijaturista; to su Nesuh Matrakija, koji je na minijaturama u djelu Madmu'i manazil prikazao ratni pohod Sulejmana Velianstvenog iz 1533-1535. godine, zatim Osman Naka, koji je bio najpoznatiji iluminator knjiga svoga vremena u Osmanskom Carstvu; posebno su mu poznate ilustracije djela Huner-name. Krajem ovog vijeka djelovali su pjesnici i kaligrafi Jusuf Bonjak i Dervi-paa Bajezidagi. Medu prepisivaima su bili i uveni Muhamed Nerkesija
99

(umro 1635. g.), zatim aban Muezinija (umro 1687. g.); polovinom XVII st. ivjeli su i bavili se prepisivanjem knjiga i Muhamed Hevaija Uskufija, zatim spomenuti ejh Jujo, koji je sam prepisao oko 60 djela za vlastite potrebe. U Travniku je Emir zvani Defterdar (umro 1773.) slovio kao najbolji kaligraf toga vremena u Bosni i to u svim vrstama pisma. U Sarajevu je u XVIII st. ivio poznati pjesnik Mejlija koji je bio i vrstan kaligraf, zatim se istie Husein Bonjak sa svojini prepisima Kur'ana, a u XIX vijeku dobre kaligrafske prepie je pravio Sarajlija Muhamed Imamovi. Mnogi prepisivai i kaligrafi imali su i svoje uenike u kaligrafiji; takav je bio na slavni Mula Mustafa Baeskija. U prolom vijeku je stvarao i ve spomenuti Ibrahim ehovi, zatim Lutfullah sin Osmana zvani Salih Dede iz Sarajeva, te uveni sarajevski hroniar Muhamed Enverija Kadi, koji je, pored svog Zbornika, prepisao knjiga za itavu biblioteku. Ponekad su se prepisivanjem bavile i ene; tako u XVIII stoljeu nailazimo na prepis Kur'ana Emine, keri Mustafe elebije iz Sarajeva. Prepisivanje knjiga u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske vlasti nije se ograniavalo samo na administrativne, politike i kulturne centre. Dodue, najvie je knjiga svakako napisano i prepisano u Sarajevu, Mostaru, Pruscu, Travniku, ali se na rukopisima i drugim dokumentima nalaze podaci da je ova djelatnost bila razvijena i u drugim brojnim mjestima u Bosni i Hercegovini; kao to su: Banja Luka, Biha, Kostajnica, Livno, Teanj, Doboj, Derventa, Gornji Vakuf, Fojni-ca, Visoko, Zvornik, Foa, Blagaj, Stolac, Prozor, Poitelj, Ljubuki i druga mjesta, ukljuujui i neka sela. IX Pisana rije na orijentalnim jezicima u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske vlasti ne svodi se samo na knjigu i dokumenta, odnosno na pisanu rije na papiru. Srazmjerno mnogo pisanih tekstova nalazimo i na drugim, tvrdim, trajnijim materijalima, kao to su kamen, zid, opeka, drvo, metal, staklo, koa, platno i drugo. Ovi materijali su koriteni jednako za biljeenje raznih injenica relevantnih za drutveno-is-torijska zbivanja, bilo ireg ili ueg, linog karaktera, te za ispisivanje popularnih vjerskih i pounih, etikih maksima, kao i za ukraavanje, uljepavanje raznih prostora na memorijalnim spomenicima, vjerskim i svjetovnim objektima razne namjene. Vjerovatno zbog odsustva afiniteta za figurativne umjetnosti, te potovanja i ljubavi prema rijei, Arapi su, a onda i vei dio arapsko-islamskog svijeta, stvorili od rijei i pisma pravi kult. Tako je bilo i kod nas za vrijeme osmanske vlasti. Pisana rije je uvijek bila predmet tovanja i brige, ona je bila i ukras, medij likovnog izraza. U tekstovima ove vrste epigrafika zauzima dominantno mjesto, to je uopte karakteristino za na prostor, a u samoj epigrafici preko devet desetina su natpisi na memorijalnim spomenicima - nianima i turbetima. Prema rezultatima dugogodinjih napora na sakupljanju i biljeenju ovih natpisa, koje je u najveoj mjeri obavio Mehmed Muje-zinovi, moe se izraunati da se broj epigrafa, ukljuujui, naravno, i epitafe, penje na vie hiljada moda i do est hiljada natpisa. Poslije epitafa, najbrojniji su i najznaajniji hronogrami. Naa epigrafika na orijentalnim jezicima spada u ono kulturno-umjetniko stvaralatvo na ovom tlu koje se u vrlo znaajnoj mjeri naslanja na predosmanski period. Tako su niani iz prvih stotinu do stotinu i pedeset godina po osmanskom osvojenju Bosne uglavnom u znaku veoma prisutne tradicije i po obliku i po jeziku i pismu; oblik je neodoljivo podsjeao na srednjovjekovne bosanske nadgrobne spomenike, jezik je bio na, a pismo bosanica. tavie, na mnogima od njih nalazimo i ljudske i ivotinjske figure, ruke ili ake, kao i tradicionalne likovne forme - luk sa strijelom, ma, sjekiru, bajrak, tap i drugo. Sve do polovine XVII stoljea na naim nianima nema gotovo nijednog teksta na orijentalnim jezicima; uz to, oni se sasvim razlikuju od osmanskih niana. Od polovine XVII stoljea javljaju se skopski niani sa arapskim tekstom, a potom i niani domae proizvodnje na orijentalnim jezicima, ali pod uticajem skopskog niana. Od poetka XVIII vijeka biljeimo vee bogatstvo domaih natpisa na velikom broju razliitih objekata. Gotovo svaka graevina je dobivala natpis - epitaf, epigram ili hronogram, ve prema prirodi objekta, bio on memorijalni, sakralni ili sekularni. Natpisi su stavljani na niane i turbeta, na damije, tekije, medrese, biblioteke, mostove, esme, hanove i razne druge graevine sasvim profane prirode. Znaaj epigrafskih materijala zbilja je viestruk; oni daju podatke o linostima i graevinama, o vremenu i drutvenim prilikama, o jeziku i knjievnom izrazu; oni, dalje, imaju umjetniku i poetsku vrijednost. Natpise, a posebno hronograme, najee su sastavljali i ispisivali pjesnici i kaligrafi. Nemamo mnogo podataka o tim naim ljudima, a ono to imamo u najvie sluajeva se javlja u vidu mahlasa - pseudonima pjesnika, koji se nalazi na kraju epitafa ili hronograma. Zahvaljujui tome, kao i drugim izvorima, znamo za jedan broj istaknutih pisaca hronograma i kaligrafa. Medu najstarijim je Fejzurab (XVI stoljee), pisac hronograma na arapskom jeziku, zatim pjesnik Nihadija - Muhamed Karamusi, pisac poznatog hronograma na viegradskom mostu. Kasnije, u XVIII vijeku poznati su Muhamed Emin Isevi, Mehmed ohadi,
100

Abdulah Burek, a najplodniji i najbolji je bio Mehmed Guranija zvani Mejlija. U novije vrijeme istakli su se pisanjem hronograma i Muhamed Enverija Kadi i Sejfudin Kemura. Sarajevo je svakako najbogatiji lokalitet epigrafskih spomenika. Pored njega, poznati su i bogati tim materijalom i Travnik, Foa, Mostar, Viegrad, Zvornik, Banja Luka, Prusac, Gradaac, Livno, Stolac itd., ali natpisa ima po cijeloj naoj Republici. X Poseban vid pisane rijei na naem tlu za vrijeme osmanske vlasti je alhamijado knjievnost, to jest knjievnost kazana na naem jeziku a napisana arapskim pismom - arebicom. Arebicom su daleko najvie pisali muslimani, ali se ona ne svodi iskljuivo na njih; njome su se, dodue mnogo rjee, sluili i drugi. Najznaajniji i najinteresantniji dio ove knjievnosti je zateen u rukopisima. Meutim, njen vei dio je u tampanom obliku; prva knjiga na naem jeziku tampana arebicom objavljena je u Carigradu 1868; od tog vremena pa do iezavanja arebice, pored izlaenja nekoliko asopisa i novina, objavljeno je tim alfabetom oko etrdeset knjiga. Izuavanje nae alhamijado knjievnosti dugo vremena je bilo zanemarivano u ovoj sredini. Duni smo zahvalnost pojedinim istraivaima, i domaim i stranim, za napor da se ona otrgne od zaborava, da se predoi kulturnoj javnosti i pokua vrednovati. Tek u najnovije vrijeme poveano je interesovanje za ovo nae knjievno stvaralatvo. Dosadanji rezultati, iako jo nisu dovoljno obuhvatni, pokazuju da ova literatura ima knjievno-istorijske, jezike, estetike i etike vrijednosti, znaajne za nau kulturnu prolost i sadanjost. Ne radi se, ergo, tek o srpskohrvatskim tekstovima pisanim arebicom, nego o knjievnosti koja ima izvjesne svoje karakteristike u pogledu oblika i izraza, sadraja i ideje, estetikog i etikog. U ovoj se knjievnosti njegovala i poezija i proza, mada je prva zastupljenija i znaajnija, bar to se tie starijeg perioda, koji je inae zanimljiviji jer, izmeu ostalog, jasno odraava vrstu i neprekinutu privrenost Muslimana Bosne i Hercegovine svom jeziku. Preovlaujui sadraji alhamijado knjievnosti su ovi: moralno-didaktiki, izreeni kroz islamski pogled na ovjeka ali sa jasnim zvucima domae tradicije; kritiki, izraeni kroz silne albe i otre kritike na drutveno, politiko i moralno stanje u Bosni u pojedinim vremenima; neki krupni predstavnici ove knjievnosti su zbog svoga bunta stradavali, pa i ivot gubili u bunama muslimanskih seljaka i graana protiv osmanske vlasti; sadraji o bratstvu i slozi svih naih ljudi bez obzira na vjeru i zakon, u kojima se poziva na povjerenje, slaganje i bratstvo, na zajedniko ivljenje na zajednikom tlu; ljubavni sadraji, ponekad na veoma originalan i dopadljiv nain iskazivanja ljubavi; poboni u kojima nailazimo na iznoenje i razradu islamskih dogmi, vjerskih dunosti, kao i na pozive u borbu za ouvanje i odbranu vjere; ima neto sadraja koji bi se uslovno mogli primiti kao rodoljubivi, jer se u njima poziva na borbu protiv neprijatelja i osvajaa sa zapada; takvo prihvatanje nekih sadraja uslovljeno je posebnim poloajem Bosne u okviru Osmanske imperije; najzad, ima dosta prosvjetnoprosvjetiteljskih i optih drutvenih sadraja, naroito u kasnijem periodu postojanja ove knjievnosti, u XIX i poetkom XX stoljea. Alhamijado knjievnost u Bosni i Hercegovini stvarana je tokom neto vie od tri stoljea. Uvid u tu knjievnost ne omoguava da se uvijek sa izvjesnou utvrdi ko je autor pojedinog djela, pogotovo to je njen znatan dio nastao u znaku bliske veze sa narodnim pjevanjem. Zato su i imenovanja pojedinih autora nerijetko uslovna pa i proizvoljna. Ipak, najstariji poznati pjesnik je Jusuf Muhamedov iz Livna, iz prve polovine 17. vijeka, a posljednja djela na arebici tampana su jo u nae vrijeme. Za vei broj alhamijado tekstova znaju se autori, no jedan broj autora je nepoznat, a znatan dio tekstova se moe pripisati narodnom stvaralatvu. Meu njima je i poznata narodna ljubavna pjesma veoma interesantnog sadraja i zanimljivo iskazanog drutvenog odnosa Ra-mo i Saliha. Jedan od najstarijih naih poznatih alhamijado tekstova, prema nekim istraivaima, jeste Kasida Ajvaz Dede iz Prusca. Pjesma je, na vodno, nastala oko 1480. godine i predstavlja zanimljiv dokument u onom vremenu; u pjesmi se neposredno govori o upadu Madara u Bosnu. Meutim, moglo bi se u njoj govoriti i o upadu Madara u Bosnu u 17. st. pa bi i pjesma bila docnijeg nastanka. Dosadanji stepen poznavanja ove knjievnosti pokazuje da je njen najvei predstavnik Muhamed Hevaija Uskufija (prva polovina XVII st.). On se ogledao u vie pjesnikih i proznih sadraja i oblika, ali su za nas posebno znaajna njegova dva djela. Prvo je pjesma Poziv na viru u kojoj Hevaija poziva svu brau po krvi, bez obzira na vjeru i druge diobe, na slogu, zajedniki ivot i meusobno povjerenje. Drugo njegovo znaajno djelo jeste tursko-bosanski rjenik u stihovima, sastavljen 1631. godine, Makbuli arif, kako ga je sam sastavlja nazvao, a koji je poznat i pod imenom Potur ahidija. Meu naim najpopularnijim pjesnicima orijentalnog perioda jeste buntovni Hasan Kaimija, pored poznatih zbirki pjesama na turskom jeziku Divana i Varidata, pjevao je i na naem jeziku. Najpoznatija mu je takva pjesma O osvojenju Kandije (Krita), u kojoj se slavi pobjeda turske vojske nad Mleanima, ali u kojoj se takoe izraava bliskost i suosjeanje sa braom Hrvatima koji su ugroeni od Mleana. Roeni Sarajlija, Kaimija je, prognan, umro u Zvorniku 1691. g.
101

Alhamijado pjesnik Muhamed Velihodi - Razija (XVIII stoljee) prvi se zalagao za uvoenje naeg jezika u poetne kole - mektebe. Poznata je njegova didaktika pjesma ujte, djeco svikoli. Najplodniji relativno stariji alhamijado pisac je Abdulvehab Ilhamija; roen 1773. godine a pogubljen 1821. godine, jer je bio izraziti kritiar drutvenih prilika onoga vremena. To se posebno vidi u njegovoj pjesmi udan zeman nastade, koja je u sastavu njegovog divana pjesama na arapskom, turskom i naem jeziku; na ovom posljednjem ima dvadeset pjesama. Na ovom mjestu je zgodno da spomenemo i jedan arzuhal - poslanicu u stihu od nepoznatog autora, poznatu kao Duvanjski arzuhal, nastalu poetkom XVIII stoljea. U iroj verziji poslanice nalazimo protest siromanih slojeva stanovnitva protiv tekih drutvenih prilika; klasne razlike i meu muslimanima bile su velike i otre. Mladi Fejzo Softa (prva polovina XIX vijeka) sroio je najsimpatiniju i najljepu ljubavnu pjesmu nae alhamijado knjievnosti; to je njegov poznati Aiklijski elif-ba. Redajui slova arapskog alfabeta i dajui opis svakog od njih, Fejzo Softa dodaje i svoje izjave i izlive ljubavi na vrlo originalan i upeatljiv nain. U izrazito mistine pjesnike nae alhamijado-knjievnosti spada Abdurahman Sirrija (1785-1847) iz Fojnice, za koga je vezana poznata sufijska tekija na Oglavku kod Fojnice. Jedina naa ena alhamijado pjesnik bila je Umihana uvida, roena 1794. godine u Sarajevu. Kao i mnoge ene pjesnici, bila je bliska narodnom duhu u pjevanju, pa je tom duhu veoma bliska njena pjesma amdi Mujo i lijepa Uma, iji se sadraj odnosi na uee osmanske vojske iz Bosne u borbama protiv srpskih ustanika, ali ija je poruka puna protesta protiv besmislenosti rata i ubijanja; istovremeno, pjesma je iv primjer trajne vjernosti u ljubavi. Kako je vrijeme odmicalo, naa alhamijado knjievnost sve vie je gubila svoje poetsko obiljeje a sve vie upadala u suhoparne prosvjetiteljske, moralistiko-didaktike, pedagoke i reformatorske preokupacije. Omer Humo, umro 1880. godine, bio je istaknuti prosvjetitelj i zagovornik uvoenja naeg jezika u kolama, pisao je prirunike pedagokog i didaktikog sadraja. Njegov ilmihal Sehletul-vusul je prva tampana knjiga u nas arebicom 1875. godine. U naoj alhamijado knjievnosti veoma je bilo popularno vjersko--didaktiko djelo Avdija, koje je napisao Jusuf engi; ta nevelika knjiica prvi put je tampana 1885. godine, ali ju je proirio Mehmed Kapetanovi Ljubuak, ije je proirenje zanimljiviji i ljepi dio djela koje je zatim objavljeno 1905. godine. Vrlo plodan i popularan pisac arebicom bio je i Muhamed Dizda-revi - Rudija iz Trebinja (roen 1823. godine). Prevodio je sa turskog i arapskog jezika, a meu njegovim alhamijado djelima, koje su uglavnom moralno-didaktike prirode u okviru islamskog uenja, istiemo zanimljivu Hikaju (priu) o Ejubu pejgamberu. XI Uzimajui u obzir starost, ljepotu i istoriografski i knjievni znaaj rukopisa, strunjaci - saradnici GaziHusrevbegove biblioteke i Orijentalnog instituta u Sarajevu dali su iri opis izvjesnog broja rukopisa i natpisa*, koji objavljujemo na sljedeim stranicama. * Ti strunjaci su Mehmed Mujezinovi, Mahmud Tralji, Lejla Gazi i Salih Trako.

KATALOKI PREGLED NAJZNAAJNIJIH SPOMENIKA ORIJENTALNE I ALHAMIJADO PISMENOSTI TUHFAT AL-'ARUS WA NUZHAT AN-NUFUS Djelo o enama i braku i voenju ljubavi (erotika). Napisao na arapskom Abu 'Abdullah Muhammad ibn Ahmed at-Tigani al-Adib (ivio u prvoj polovini XIV stoljea u Tunisu i Tripolisu). Djelo sadri 13 poglavlja (bab) koja se dijele na odsjeke (fasl). Napisano je lijepom prozom protkanom stihovima i ilustrovano. U ovom rukopisu nalazi se samo jedna ilustracija (polnog akta, L. 12b), dok je za ostalih 60 ilustracija ostavljen prazan prostor. Prepisao Baqa i sin Alije Izniqi (iz Iznika) 5. XI 1593. g. Povez poluplatneni, tvrdi, nov. L. lb-181b (22, 5x15,5 cm.). 21 red. (19x11 cm.). Papir bijel, deblji, kvalitetan. Pismo nesh, poluvokalizira-no, itko. Mastilo crno i crveno. Orijentalni institut u Sarajevu FRAGMENT ASTROLOKOG SPISA SA MINIJATURAMA U naim fondovima nema mnogo rukopisa sa minijaturama; zato ovaj rukopis predstavlja svojevrsni raritet. Autor nije poznat, pretpostavlja se da je djelo nastalo u XV ili XVI stoljeu. Arapski, turski, neshi, 22 lista, 26xJ 7 cm, 9 minijatura s tumaenjem pojedinih zodijakih znakova preko
102

itave strane. Hartija bela, dosta potamnela, bez vodenih znakova. Minijature s predstavama zodijakih znakova i tumaenjem sudbine ljudi koji se pod tim znakom rode na listovima: 14a 15b, 16a 17a 18a 19a 20a 21a 22a. Crte raen smeim mastilom, dosta povrinski, iluzija prostora dobijena postavljanjem figura u dva plana. Rad dosta rustian. Boje izbledele i na mnogim mestima istrvene. Boje: oker, plava, ljubiasta, zelena, svetlosmea, uta i zlato. Povez od tamnosmee koe, bez ukrasa, delimino grubo restauriran, po svoj prilici ne pripada ovom rukopisu.* Orijentalni institut u Sarajevu DUZOVI (Mushafa), arapski, XVI st. Listova 25; 24,50 x 17,50, nesh, veoma lijep, pisan rukom kaligra-fa - prvoklasnog umjetnika. Papir tamnobijel, deblji, povez koni, raskono ukraen zlatnim reljefnim ornamentima precizne izrade i skladno, naroito s vanjske strane. Svojom ljepotom ovi duzovi izdvajaju se izmeu svih drugih rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, jer su svi bogato opremljeni jednakim povezima, na kojim je ukraena i vanjska i unutarnja strana. Duzove je dao napisati i uvakufiti Mehmed-paa Sokolovi za svoju damiju u rodnom mjestu Sokoloviima kod Viegrada. Godine 1902. duzovi su preneseni iz Sokolovia u Gazi-Husrevbegovu biblioteku. Od 30 duzova sauvana su svega 22. Nedostaje i trideseti duz na kome je sigurno bio zapis o prepisivau, mjestu prepisa i godini. Zato se ne zna ko ih je i gdje prepisao. Mnoge indicije govore daje to mogao biti domai ovjek, jer u doba Mehmed-pae Sokolovia Bonjaci i Hercegovci u velikom broju su bili na istaknutim mjestima, pa i u prosvjeti, tako da se u njegovoj okolini nalazio velik broj i umjetnika iz naih krajeva. Gazi-Husrevbegova biblioteka u Sarajevu HAFIZ, Divan, perzijski, XVI st. Listova 194; 20,50x11, pismo talik, sitan, ist. Papir ukast. Povez koni sa utisnutim ornamentima s vanjskih i nutarnjih strana korica. Prve dvije strane ukraene su biljnim ornamentima, a prostori izmeu redova ispunjeni zlatom. Na poetku je paljivo, lijepo izveden un-van na tamno-plavoj i zlatnoj podlozi. Panju u ovom rukopisu privlae minijature, kojih ima svega pet, a svaka od njih je na lijevoj strani rastvorene knjige i ide uz tekst koji govori o dogaaju koji je na slici prikazan. Ilustruju pojedine prizore iz divana, a odlikuju se ivom matom i slobodom izraza. Gazi Husrevbegova biblioteka. * Opis rukopisa dala Zagorka Janc u ISLAMSKI RUKOPISI, Muzej primenje-ne umetnosti, Beograd 1956. str. 26. VAKUFNAMA (Zakladnica) Mehmed-bega Karaoz-bega iz Mostara, arapski, XVI st. Listova 19; 28x20. Pismo krupan i veoma lijep nesh. Papir bijel, deblji, gladak. Povez koni sa bogatim pozlaenim ornamentima na vanjskim stranama korica. Unvan lijep, raen u zlatnoj, plavoj i crvenoj boji sa biljnom ornamentikom. Svaka stranica obrubljena sa tri tanke crne i jednom irokom zlatnom linijom. Zakladnica se odnosi na Karaoz-begove zadubine u Mostaru: damiju, medresu i biblioteku. Za odravanje ovih zadubina ostavio je veliki pokretni i nepokretni imetak, to je sve nabrojeno u ovoj vakufnami. Gazi Husrevbegova biblioteka. NATPIS NA GAZI HUSREV-BEGOVOJ (KURUMLIJI) MEDRESI U SARAJEVU 1537/38 Preko puta Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu nalazi se i njegova medresa, nad ijim ulazom je kamena ploa, veliine 1,80x60 cm, na kojoj je uklesan natpis u stihovima na arapskom jeziku. Oko natpisa su cvjetovi i arabeske. Natpis je izveden u lijepom deli-nesh pismu, a njegov prevod glasi: Ovu graevinu podie za one koji trae nauku, A za ljubav Alaha, koji usliava molbe, Gazi Husrev-beg, zapovjednik boraca za vjeru, On je izvor dobroinstva, ponos pravednih. Fejzirabb joj izree kronostih: Stjecite dobrih, dom savrenih ljudi. Godina gradnje medrese izreena je u ebdedu, arapskom alfabetu, pa preraunavanjem vrijednosti slova posljednjeg distihona dobivamo hidretsku 944, odnosno 1537/38. godinu nove ere.
103

Husrev-begova medresa u Sarajevu po datumu nastanka je trea medresa u ovom gradu, jer su prije nje podignute bile dvije i to: Firuz--begova i Kemal-begova. Gazi Husrev-beg je svoju medresu podigao u spomen svoje majke sultanije Selduke, pa je u poetku bila poznata kao Seldukija, a kasnije je dobila ime Kurumlija medresa, jer je pokrivena olovom (kur-un). Gazi Husrev-begova medresa je pretea univerziteta kod nas, jer je to bila kola visokog ranga. LUGAT-I-MUNTEHAB Arapsko-turski rjenik. Napisao ejh Murteda Stoanin o kome se do sada nije nita znalo. (Biljeka o autoru na unutarnjoj strani prve korice poveza.) Prepisao Isa, sin Ibrahima, Nevesinjac, a prepis zavren 16. XI 1602. g. (Biljeka na kraju djela, list 188b.) Na osnovu biljeaka o autoru na unutarnjoj strani prve korice i prepisivau (biljeka na kraju, list 188a), pretpostavljamo da je autor ivio najvjerovatnije krajem XVI stoljea. Povez kartonski, na hrbatu pojaan koom. Listova 188 (21x14,5 cm). Papir bijel, srednje debljine, kvalitetan. Na stranici po 14 redaka (7 redaka teksta arapskih rijei i 7 redaka interlinearnog prevoda). Pismo nesh, lijepo, a u interlinearnom prevodu positna rik'a, takoer lijepo. Orijentalni institut u Sarajevu. NATPIS NA ALADA DAMIJI U FOI, IZ 1550/51. G. Na kamenoj ploi, veliine 50x90 cm, uzidanoj nad glavnim ulazom u ovu damiju, nalazi se natpis u prozi na arapskom jeziku. Natpis je isklesan i ispisan u tri elipsasta polja. Tekst natpisa mjestimino vokaliziran. Pismo lijep deli-nesh. Natpis sa svojim pismom i vegetabilnom ornamentikom djeluje u cjelini kao ornament. Natpis u prevodu glasi: Ovu asnu damiju i uzvieni mesdid sagradio je u ime Uzvienog Alaha dobrotvor Hasan, sin Jusufov, za ljubav Boga, elei postii Njegovo zadovoljstvo. Tajni glas izree joj kronogram: O vjeni (Boe), lijepo primi ovo djelo. Hidretska 957. godina u kojoj je damija dovrena nije ispisana brojkama, nego je sadrana u brojnoj vrijednosti slova posljednje reenice, iji zbir iznosi tano 957 (odgovara 1550/51 godini nove ere.) Alada damija se nalazi u starom dijelu naselja Foa, na lijevoj obali rjeice ehotine. Damija predstavlja remek-djelo osmanlijske arhitekture. Ime Alada (arena) dobila je po svom ivopisu, jer su od osobite umjetnike vrijednosti ornamenti i ukrasi izvedeni u samoj unutranjosti i na vanjskim zidovima trijema ove damije. Mnogi domai i strani posjetioci jo od njezina osnivanja ostavili su svoje potpise i zapise u pohvalu Alade i Foe. Meu ovim zapisima istie se zapis i autograf poznatog turskog putopisca, svjetskog putnika Evlije elebije, koji je na zidu trijema desno od ulaza u damiju napisao u lijepom talik pismu slijedee rijei na perzijskom jeziku: Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovako mjesto jo nisam vidio. Ispod toga je sitnijim neshom uz svoj potpis napisao Pisao mujezin Evlija godine 1074 (= 1664). Evlija se takoer potpisao i na Musluk damiji u Foi te iste 1664. godine.

MANAFI' AN-NAS Popularno medicinsko djelo na turskom jeziku. Napisao Badrud-din al-Qawsuni (ili Qaysuni-zade), poznat pod pseudonimom Derwi Nida'i, lijenik krimskog hana Givaja, a kasnije i osmanskog sultana Sulejmana Zakonodavca, koga je pratio 1565. u vojnom pohodu na Siget i najzad kada je sultan umro, on mu je tijelo balzamovao. Prepisao Muhamed, sin Hasana, Glodo Bosanac, iz Sarajeva 1808. godine (biljeka na 1. 98a). Kao dodatak djelu slijedi fragment rjenika naziva ljekovitog bilja (1.98), zatim Nidaijeva uputstva o tome kakvu hranu treba uzimati u pojedinim mjesecima (1. 104-105). Na poetku ovih uputstava kratka biografija autora djela. Povez koni, originalni, prilino ouvan. L. lb-105a (23,5x13,5 cm), 21 red (16,5x7 cm). Papir bijel, tanak, kvalitetan, talik, lijep i itak. Naslovi i podnaslovi, te pojedine rijei u tekstu pisani crvenim masti-lom. Prve dvije stranice ukraene zlatnom naslovnom vinjetom, bez upisanog naslova i zlatnim okvirom. Polustihovi uvodnog pjevanja rastavljeni sa po dvije zlatne vertikale. Ostali tekst uokviren crvenim linijama. Na mnogim
104

mjestima marginalije koje, sudei po rukopisu, potjeu od prepisivaa a predstavljaju najee recepte za lijekove. U rukopisnoj zbirci Orijentalnog instituta sauvano je jedanaest primjeraka ovog djela, to svjedoi o njegovoj estoj upotrebi u naim krajevima. Orijentalni institut u Sarajevu. EPITAFI NA NIANIMA HADI SINAN AGE I SAKINE U TURBETU UZ SINANOVU TEKIJU U SARAJEVU Turbe Hadi Sinan-age i njegove ene Sakme smjeteno je u groblju arac Alijine damije, a povie Sinanove tekije. Na njihovim nianima su natpisi izvedeni u vanredno lijepoj arapskoj kaligrafiji, oivieni lijepim vegetabilnim i geometrijskim ornamentima. U turbetu su dva sarkofaga nad kojima su postavljeni lijepo izraeni niani sa ovim natpisima. U natpisu Sakine stoji da je ona umrla 1028 (1618/19) godine, a Hadi Sinan-aga, osniva istoimene tekije, umro je 1049 (1639/40). KITAB AL-MIZAN OD ABDULAHVEHHABA IBN AHMED A-ARANIJA, ARAPSKI, XVII ST. DJELO IZ OBLASTI ERIJATSKOG PRAVA. Listova 289; 28,50 x 16,50, nesh sitan, lijep, pisan rukom vjeta kaligrafa. Prva rije u djelu napisana je zlatnim mastilom. S poetka su reenice rastavljene krupnim zlatnim takama. Na poetku je lijep un-van u bojama, u kome je prikazano sitno poljsko cvijee na plavoj i zlatnoj podlozi. Stranice su obrubljene sa tri tanke crne i jednom irokom zlatnom linijom. Na listovima 30-33 izraeni su lijepi crtei i ornamenti u bojama koji prikazuju kako se razna tumaenja pravnika veu za isti izvor eri-ata - objavu i da sva ta tumaenja i njihovi pravci vode u - raj, samo na razna vrata. Papir tamno-bijel, gladak, povez koni, ukraen pozlaenim ornamentima na vanjskoj i nutarnjoj strani korica, omotan u zeleno platno. Gazi Husrevbegova biblioteka. MUNEAT-I NERKESI SARAYI Zbirka Nerkesijinih pisama koja je pisao svojim prijateljima i nekim dostojanstvenicima, odgovori koje je od njih dobivao, te uzorci pisama drugih znamenitih stilista Nerkesijina vremena. Ovaj primjerak zbirke pisama, pored dueg uvoda, sadri 29 uzoraka pisama, a pretstavlja stariju redakciju, dok novije redakcije sadre oko 50 pisama. Ovaj rukopis je prepisao sarajevski kadija Muhammed Sadik, sin Omera Rifdije, 1787. godine. Zbirka se nalazi u kodeksu koji sadri jo dva djela, a sva tri su prepisana rukom navedenog prepisivaa, to se vidi iz zavrnih biljeaka (kolofona). U dodatku ovom djelu, na kraju, dopisane etiri Nerkesijine pjesme, od kojih je ona prva i najdua, sadri 24 distiha u pohvalu gradu Sarajevu. Rukopis je uvezan u koni povez, od koga se sauvala samo prva korica. Listova 115-147 (23x14 cm). Na stranici po 23 retka (17x7 cm). Papir bijel, srednjeg kvaliteta, sa vodenim znacima. Pismo neshtalik, positan, lijep, pisan crnom, a u naslovima crvenom tintom. Na prvoj stranici naslovna vinjeta u crvenoj boji, bez upisanog naslova. Orijentalni institut u Sarajevu. KITAB - AS SAKK Prirunik koji sadri zbirku uzoraka sudskih akata, na turskom jeziku, iz pera dvojice autora, te jo dvije kanun-name, rasporeeno u djelu kako slijedi: L. lb-65a. Kitab as-sakk, uzorci za sastavljanje sudskih akata, iji je autor ejh Muhammed zvani Balarzade, koji je sluio kao sekretar erijatskih sudova u vie kadiluka osmanske carevine (to se doznaje iz uvoda). Prvi uzorak u ovoj zbirci nosi datum 3. II 1631. g., pa se moe pretpostaviti da je i autor ivio u XVII stoljeu. L. 65a-83a. Sakk - uzorci za sastavljanje sudskih akata koje je sabrao Ebu Bekir, Visoanin, kadija u Srebrenici, umro poslije 1767, a poeo je sabiranje 1762. g. U uvodu je prepisiva, u datumu o poetku sakupljanja ovih uzoraka, napisao god. 1075/1664. umjesto 1175/1762. Zna se naime da je Ebu Bekir Visoanin ivio u drugoj polovini XVIII stoljea, a i ovdje je naveden uzorak jednog dokumenta koji je nosio datum 1131/1718; sakuplja je pak mogao uzimati samo starije ili uzorke iz vremena kada je ivio.
105

L. 83a-118 Kanun name-i sultan Ahmed han - zemljini zakoni koje je izdao osmanski sultan Ahmed 1609. g. L. 118-119. Kanun-i bad - zakon o daama (uvoznina, troarina i slino). Podataka o prepisu nema. Meutim, na kraju se nalazi biljeka u kojoj se istie da je brat pisara ove biljeke Muhammed efendija ispisao ovaj rukopis 1731-2. g., za koga se kae da je umro u Zenici. Istie se takoer da je on prepisao 40 primjeraka rukopisa. Povez kartonski, pojaan koom, prilino oteen. Listova 119 (19x11 cm). Na stranici po 15 redaka (13,5x6 cm). Papir tamnobijel, podebeo, vrst. Pismo nesh, itko, pisano crnim a u naslovima crvenim mastilom. Orijentalni institut u Sarajevu. HULLE-I-MANZUMA Komentar popularnog perzijsko-turskog rjenika Tuhfe-i ahidi. Komentar je napisao Mostarac Mustafa sin Jusufov zv. ejh Jujo (roen u Mostaru 1650-51.g.; umro kao mostarski muftija 16. VII 1707.g.). Ovaj manuskript je autograf kome je komentator ejh Jujo dao svojerunu konanu redakciju 1698. g. (Biljeka na listu 69a u manuskriptu). Povez kartonski, pojaan koom. L. 69 (19 x 13c.). Papir bijel, gladak, srednjeg kvaliteta. Pismo talik sa elementima rik'a pisma, lijepo. Na listu 1a utisnut lini peat autora ovog komentara: Bende-i hoda Mustafa (Boji rob Mustafa). Rukopis je otkupljen od lijenika dr Stanka Sielskog iz Tuzle 1956.g. Orijentalni institut u Sarajevu MUKIL AL-FARAID Zbirka rjeenja iz erijatskog nasljednog prava. Sakupio iz djela i svoje kadijske prakse Salih sin Abdu'l-ehada Serdarevi, muderris i kadija u ajniu, 1717.g. (Biljeka, napisana autorovom rukom, nalazi se na listu 1a, u ovom manuskriptu, a ispod nje je utisnut autorov muhur iz 1717.g.) Ovaj rukopis je autograf, kroz koji otkrivamo autora o kome se do sada nije znalo. Djelo se sastoji iz tri dijela: U prvom dijelu (list 2-9) su u vidu tabela izloeni nasljedni dijelovi rasporeeni tako da su prvo prikazane polovine kao nasljedni dijelovi, zatim sluajevi kada su nasljedni dijelovi treine, pa etvrtine itd. Drugi dio (list 21-154) nosi naslov Mukil al-faraid. U ovom dijelu su u vidu tabela izloeni svi mogui primjeri i kombinacije nasljeivanja ostavine. Mjestimina objanjenja autor je davao nekada na arapskom a nekada na turskom jeziku, najee u vidu pitanja i odgovora. Pisanje ovog drugog dijela je zavreno 3. III 1717.g. u sudu u ajniu (Biljeka na listu 154a u rukopisu). Trei dio (list 156b-163a) nosi naslov Kitabu l-faraid, a u njemu su izloene osnovne odredbe iz nasljednog prava. Povez kartonski, na hrbatu pojaan koom, prilino dotrajao. Listova 163 (20,5 x 14 cm.), bez originalne folijacije. Na stranici po 24 retka (16 x 6 i 17 x 11 cm). Papir bijel, srednje debljine, gladak, kvalitetan. Pismo neshtalik, pisan crnom, a u naslovima crvenom tintom. Na nekim listovima margine takoer ispunjene tekstom. Orijentalni institut u Sarajevu BEYTARNAMA, turski, XVIII stoljee. L. 137, 16 x 11. Pismo talik, papir bijeli, deblji. Pismo oteeno vlagom. Povez kartonski, noviji. Veterinarski prirunik od nepoznatog pisca. U uvodu se navodi da je djelo napisao Aristotel na traenje Aleksandra Velikog, kada je Aleksandrova konjica oboljela kod opsade grada Belha u Avganistanu. Djelo je prevedeno s perzijskog jezika na turski, ali se ne navodi ime prevodioca. Prepisao Ali Hoda iz Bosanske Dubice godine 1718. Moglo bi se pretpostaviti da je sastavlja ove Bejtarname sam Ali Hoda i da je djelo sastavio iz vie drugih Bejtarnama. Gazi Husrevbegova biblioteka KUR'AN, arapski, XVIII stoljee. L. 372. 16 x 10, pismo sulus, lijep, ujednaen. Papir ut, gladak. Na jednoj strani po 15 redaka. Tekst oivien sa tri crne i jednom crvenom linijom, izmeu kojih je jedna iroka zlatna. Povez koni sa utisnutim zlatnim vinjetama. Primjerak dobro ouvan.
106

Prepisao Husejn Bonjak, uenik Sulejmana, poznatog pod imenom hatib Muhamed pae. Prepis je dovren 1169. godine po hidri (1755. - 56) Prepisiva je naveo da mu je to peti primjerak koji je prepisao. Prve dvije strane su vrlo bogato ukraene (unvan). Po sudu strunjaka upotrijebljeno je devet boja, medu kojima dominira zlatna. Na ove dvije strane izmeu teksta su ornamenti u obliku cvjetia izraenih u zlatnoj boji. Naslovi pojedinih sura izraeni su na bijeloj podlozi. Ajeti su rastavljeni veim zlatnim takama. Oznake duzova, hizbova i seddi su vanredno lijepe rozete, njih 125 na broju. Sve su izraene u zlatnoj, plavoj i zelenoj boji, ali nisu u izradi identine, to se smatra velikim umjetnikim dostignuem i majstorstvom. Prepisiva je iao za to veom dopadljivou svoga djela, pa je i ona slova (harfove), koji se u arapskom pismu ne veu sa drugim slovima, povezao na taj nain to ih je vezao za druge tankom linijom, i tato dobio izvanredan sklad. Da bi popunio redove potpuno, negdje je pojedina slova produio tako da je u njih mogao smjestiti cijele rijei. Sve to ostavlja vanredan dojam. Narodna i univerzitetska biblioteka BiH u Sarajevu.

MEGMUA FIQHIYYA (Pravni Zbornik) Zbirka fetvi, pravnih rjeenja, koje je izdao Ibrahim Munib Pru-ak u svojstvu muftije Prusca i Livna od 1755. do 1765. godine. Ovaj rukopis je autograf i sadri i podatke o piscu. Zbornik sadri pravna miljenja i rjeenja konkretnih pitanja iz pravne prakse. Autor ih je izloio u 178 tema i obuhvataju sve oblasti ivota i pravne prakse toga vremena. U zbornik su uvrtena dva prirunika iz erijatsko-pravnog postupka, na arapskom jeziku drugih pisaca. Posebna vrijednost ovog Pruakova Pravnog zbornika je u sljedeim injenicama: djelo je autograf, sadri 740 fetvi koje je autor izdao i potpisao vlastorunim potpisom, izvedenim u obliku tugre. Uz to, on je uvaavao i unosio i miljenja mnogih drugih uglednih pravnika i u tim sluajevima je potpisivao njihova imena, kao to je citirao i mnoge pravne izvore. U Zborniku nailazimo na brojne knjievne tekstove u stihu i prozi raznih autora, domaih i stranih, tako da on predstavlja pravu medmuu, punu raznovrsnog sadraja. Zahvaljujui tome, iz ovog rukopisa saznajemo za mnoga zaboravljena knjievna imena, kao i za neke kulturne, humanitarne i komunalne objekte za koje su ispjevani hronogrami ovdje upisani. Manuskript je uvezan u originalni koni povez koji je prilino do-trajao. Broji 377 ispunjenih listova, vel. 23x12 cm. Papir je bijel, gladak, kvalitetan. Pismo neshtalik ili nesh neujednaene veliine, pisano crnom tintom. Rukopis je lijep, dopadljivo ispisivan vjetom rukom majstora. Orijentalni institut u Sarajevu KITAB MA'RIFAT AT-TAQTlR Prijevod sa njemakog jezika na turski kemijskog i farmakolokog djela o destilaciji i spravljanju medikamenata i drugih kemijskih preparata. Osnovno djelo napisao je njemaki naunik Burgchardt (ne navodi se originalni naziv djela). Na turski preveo Osman Terduman (tuma, dragoman beogradskog namjesnika Ahmed-pae uprilia), u beogradskoj tvravi, do-vrivi prijevod 4. I 1782. g., a prepis 1784. godine. Na sedam listova (koji nisu uli u paginaciju ovog rukopisa) ispisan je alfabetskim redom sadraj djela sa oznakom stranica na kojima se odreena materija nalazi. U poetku ovog sadraja djelo je nazvano Ma'rifatname. U uvodu (na dvije stranice) prevodilac iznosi da je ranije preveo na turski jezik djelo o bilju Kitab annabat (ne navodei autora djela), u kome su objanjeni samo lijekovi od jednostavnog bilja i njihove osobine, a nisu opisani naini dobijanja preparata i lijekova iz bilja, njihova korijenja i plodova kemijskim putem, destilacijom. Stoga se prevodilac odluio da prevede Burgchardtovo djelo o vjetim destilira-nja. Prevodilac dalje iznosi da je Burgchardt, na traenje svojih prijatelja i ljubitelja ove nauke, napisao suplement na ovo svoje djelo. Prevodilac Osman Terduman je, kako je istakao, preveo i osnovno djelo i suplement na taj nain to je u osnovno djelo ukljuio dijelove iz sup-lementa i unio ih na odgovarajue mjesto kao upotpunjenje odreene materije. Tako je on u prevodu itaocu pruio jedinstveno djelo u novoj, vlastitoj redakciji. Ovo djelo sadri tri glave koje se dalje dijele na poglavlja i odsjeke. Povez kartonski, s preklopcem, jako dotrajao. Rukopis ima originalnu paginaciju od str. 1-503 (32xl8cm). Sadraj djela, koji je ispisan na 13 stranica u poetku kao i dvije stranice uvoda nisu obuhvaene ovom paginacijom (25 r. (23,5x11 cm). Papir zatvorenobijel, potanak, srednjeg kvaliteta. Nesh, itak i lijep, pisan crnim i crvenim mastilom. Orijentalni institut u Sarajevu
107

KUR'AN, ARAPSKI, XIX ST. Listova 348; 32x20,50 nesh, lijep, krupan. Naslovi sura pisani srebrnobijelom bojom na zlatnoj podlozi. Zatitni listovi zeleni, ukraeni. Povez koni, tamno-zelene boje, ukraen obilno sa vanjske i unutranje strane zlatnim ornamentima. Prve dvije strane rasporeene su u vidu distiha i uokvirene svijet-loruiastom ornamentiranom trakom. Na ovaj okvir nadovezuju se po dva unvana. Tekst i margine ostalih stranica obrubljeni su tankim crnim i irokim zlatnim linijama. Redovi su podvueni sa dvije tanke crne i jednom zlatnom linijom. Duzovi i sedde ispisani su na rubovima u divnim rozetama u vie boja. Za razliku od mnogih drugih orijentalnih rukopisa u kojima je broj boja ogranien, ovdje je umjetnik upotrijebio itav niz boja u njihovom punom intenzitetu. Inae, rukopis spada meu najljepe primjerke orijentalne kaligrafije kod nas. Prepisao 1849. godine anonimni kaligraf, rodom iz Dagistana (Kavkaz). Ovaj primjerak uvakufio je 1872. godine Muhamed Fadil-paa e-rifovi za Gazi Husrevbegovu damiju i biblioteku, uz uvjet da ovaj primjerak slui kao uzorak za sravnjivanje ostalih rukopisa Mushafa i za pravilno itanje. Gazi Husrevbegova biblioteka. DIPLOMA na kaligrafiju, izdata hafiz Husejinu Rakimu Islamoviu, iz Sarajeva, arapski, XIX st. Veliina 37x27, pismo nesh i sulus izvanredne ljepote i razne veliine. Pismo je ukomponovano u biljnu ornamentiku, koja je raena u pozlati na plavoj podlozi, pa sve zajedno ini jedan ornament. Diploma je izdata od strane istanbulskih kaligrafa Sejida Muhameda Tevfika i Jahja Hilmije. Diploma je datirana 1867. godine. Dananji kaligrafski dekor Begove damije u Sarajevu djelo je ovog kaligrafa. Gazi Husrevbegova biblioteka.

108

Senahid Halilovi SLIKA SARAJEVSKOGA GOVORA U DJELU MULA-MUSTAFE BAESKIJE 1. O ivotu i radu Mula-Mustafe evki Baeskije (prezime Baeskija nastalo je prema zvanju koje su nosili domai janjiari, od: baa, titula u janjiarskoj slubi; vojni veteran; pjesniko ime evki = Svijetli) osnovne podatke imamo u poznatome negovom Ljetopisu308. Roen je u Sarajevu, 1731. ili 1732. godine; nakon osnovnog mektebskog obrazovanja izuio je kazaski (svilarski) zanat, kojim se poslije nije zanimao; poslije medrese kratko je bio imam, da bi se od 1763. opredijelio za slubu narodnog pisara. Uz male prekide, pisarski e posao biti njegovo glavno zanimanje. Jo od 1756. biljei dogaaje; dakle, kao dvadesetpetogodinjak poinje voditi svoj Ljetopis, na ijem poetku kae: Ovdje u biljeiti datume nekih dogaaja koji se zbie u gradu Sarajevu i Bosanskom ajaletu, jer sve to se zabiljei ostaje, a sve to se pamti nestaje. Poticaj da se perom odupre zaboravu mogla je biti u krvi uguena desetogodinja pobuna Sarajlija i Bosanaca protiv turske vlasti, poznata kao pobuna Moria (trajala od 1747. do 1756, kada su braa Morii, i drugi, pogubljeni). Opirno opisuje, prema sjeanju, te nemire, tako da, zapravo, Ljetopis poinje od 1746, a zavrava sa god. 1804/1805. 2. Ljetopis je pisan arapskim neshi-pismom, a na turskome jeziku, kakvim je tada u Sarajevu i ostaloj Bosni, prema potrebi, govorio manji broj gradskog stanovnitva. Osmanlije ovaj jezik nazivaju bosanskim dijalektom ("Bonjak-lehde"), a on je sadravao brojne elemente naega jezika. Otuda "pored mnogih rijei Ijetopisac pie i itave reenice na svom maternjem jeziku. On je, zapravo, mislio na maternjem a pisao je na turskom jeziku"309. Upravo su ti dijelovi teksta na naem jeziku i najzanimljiviji za analizu, jer su to dragocjeni detalji iz sarajevskoga govora tog vremena, zabiljeeni pouzdanom rukom. Ljetopisac se okuao i u poeziji, tako da od njeg imamo, uz nekolike pjesme na turskom, i jednu na naem jeziku (pjesma o dobrim poslovima). Od prvorazrednog su znaaja, kao jezika i folklorna graa, i etiri narodne pjesme koje - na naem jeziku Baeskija donosi uz svoj Ljetopis. Te su pjesme: Ramo i Saliha; Zekova pouka; Ah, divojko, bila nosa, i Galen prosi gizdavu divojku. To su i najstariji zapisi naih narodnih pjesama u alhamijado literaturi. Baeskijina Zbirka sadri, dalje, pored Ijetopisnog dijela, i nekrologij. Svake godine biljei on imena umrlih osoba, mahom odraslih mukaraca - i to Muslimana; zapisao je oko 4000 osoba, a za mnoge od njih navodi i nadimke, te je tim svojim dijelom Medmua i vanredno vrijedna antroponimijska zbirka. Uz veinu umrlih navodi i zanimanje, tako da spominje ezdesetak zanata. Za onomastiare je dragocjen popis praktino svih tadanjih sarajevskih mahala (pored slubenih, tu su i narodni nazivi), te popis demata u okolici Sarajeva.310 3. Dogaaji su u Ljetopisu datirani po hidretskim godinama, ali su tu i narodna imena mjeseci: - "12. veljae pojavi se behar na zerdelijama" (str. 43); - "29. svibnja"; "... pa sam 24. svibnja radi ostavine iao u Beograd" (46); - "2. sijenja" (52); "Moja kerka Umihana od deset mjeseci,...umrla 6. sijenja..." (53);311 - "poetkom lipnja..." (202); i dr., uz: "mjeseca agistosa" (167). Narodni su nazivi, dalje: Jurjev, Blagovijest, Vidovdan, Spasovdan, Petrovdan, Gospojina, Kasum (Mitrovdan), Aliun (Ilindan), Bozgun (Boi): - "na dan K a s u m a ..." (43); - "Na planini Trebeviu sve do J u r j e v a vidio se snijeg, a gotovo sve do aliuna padala je kia" (52); "esti dan po A l i u n u ..." (214); "ui (uoi) Jurjeva dana " (252); - "sve do Bozguna" (99); "Na dan Bozguna... " (183); "prije Bozguna" (284); - "... na Spasovdan... " (129); - "trei dan iza Vidovdana" (145); "jednu sedmicu iza Vidova" (320); - "na pet-est dana prije Petrovdana" (146); - "na dan Gospojine" (146); - "na Blagovijest" (175); i dr. Za dijalektologiju i leksikologiju od znaaja je i popis narodnih naziva bilja poznatog Ijetopiscu: detelina, duhan, divji (divlji) grah, gliva (gljiva), kukurik, kokoja ljubica, mlijeac, sjerak, enica (penica),

308

MulaMustafa evki Baeskija, Ljetopis (1746-1804). Drugo dopunjeno izdanje. Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1987, 469. 309 Ljetopis (Uvod), 14. Up. i str. 5-24. V. jo: S. Bali, Kultura Bonjaka. Muslimanska komponenta, Be,1973, 77. 310 Ljetopis, 11. 311 Dijelove navoda iz Ljetopisa tampane u ovome radu kurzivom Baeskija je pisao na naem jeziku (arebicom); dijelovi, pak, koje elim naroito istai, a u originalu su pisani na turskom jeziku, tiskani su ovdje spacionirano.

109

veljaa...312 Pojedine rijei i izraze (meu kojima ima i lascivnih) zapisane na naem jeziku imamo jo i u kratkim narodnim priama (predajama, bajkama, basnama - tzv. hiajama; ima ih preko stotinu, od ega je prevedeno 98 itljivijih), te u tumaenjima snova (njih 45), i drugdje. Sve ono to smatra neprevodivim na turski, Baeskija donosi na maternjem jeziku. Time, ujedno, eli ostati to razumljiviji, ali na taj nain potpunije izraava ono to eli.313 4. Na jezik Baeskija redovno naziva bosanskim: -"... uo sam od jednog ovjeka koji je doao iz Krajine... da su u Krajini nekakvi leptiri pojeli sve lie na hrastovim umama... Kada sam ga upitao o kakvim se zapravo ivotinjicama radi, odgovorio mi je da su to nekakvi leptiri koji se b o s a n s k i zovu prndilj..." (153); - "Konano, kako se to b o s a n s k i kae, pametara nejma da pamti ovakvu zimu" (174); - Mula Hasan Nikianin,... propovijedao je pola turskim a pola b o s a n s k i m j e z i k o m " (189); - "Mnoenje svijeta ili, kako se to b o s a n s k i kae, naroda predznak je kuge" (194); - "Po navretku jedne godine poe kuga harati i meu bogatim svijetom, ili, kako se to b o s a n s k i kae, 'udri u gospodu', i meu starijim..." (218); - "Ludi Osman... Bijae 'guav' i tepeli nosa, ili, kako se to b o s a n s k i kae 'gunjkav'..." (232); - "Starac mula Abdulah,... mevlud je uio na vie mekama, bio je, kako se to b o s a n s k i kae, 'gunjko'..." (248); - "U ovoj godini se kod pasa pojavila nekakva udna bolest... oni bi ciali i zavijali, kako se to b o s a n s k i kae cikoto" (304); - "Ovaj odmetnik bijae... debeo i bukelast, kako se to b o s a n s k i kae..." (313); - "U ovim zimskim ali sunim danima bijae mraza, ili kako se to b o s a n s k i kae adine..." (314); - "Gluhi hadi Avdija... Govorio je, kako se to b o s a n s k i kae, dreka -glasom" (317); - "Starac Mulo,... sakat u obje noge... Bio je, kako se to b o s a n s k i kae, krecav, prosjak" (331); - "Skadarski bajraktar,... a po b o s a n s k i su ga zvali Izviri Brada" (347); - "... ili kako se to b o s a n s k i kae, primetati se priko glave" (378); - "...nego na b o s a n s k i pone vikati: Ako nijesi krava, amo izii" (378); -"... ali u pelenama djeteta imala je ta i vidjeti, ona ugleda, kako se to b o s a n s k i kae veliki klipak" (397). 5. Baeskija je izvanredno poznavao izraajne mogunosti maternjeg jezika, i prema tom bosanskom jeziku iskazao je golemu ljubav. Bogatstvo bosanskog jezika osobito istie na planu leksike, tvrdei da je ono vee negoli u arapskom i turskom. Kao ilustraciju za to navodi 45 sinonima za glagol otii u naem, dok u arapskom pronalazi samo tri: "B o s a n s k i jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ii imaju svega tri oblika: zehebe - raha - mea. Turski jezik je opet u tom pogledu najsiromaniji, jer za glagol ii ima samo izraz gimtek. Meutim, u b o s a n s k o m jeziku za oblik glagola ii ima etrdeset i pet izraza: odde, otie, odplaha, odgmiza, odklipa, odgega se, odkasa, odtrapa, odipa, odskaka, odtavrlja, odbavrlja, odgaza,..." .314 Ovaj Baeskijin vrijednosni sud o jeziku potvrda je ranoga narodnoslovlja kod nas315, a iz njega "zrai i isijava velika njegova ljubav prema maternjem jeziku, ljubav koja itaoca plijeni i nadahnjuje ponosom. Posebno to treba istaknuti, jer na osnovu ovakvih i slinih iskaza moemo zakljuiti koliko je velika bila ljubav naeg ovjeka prema svome jeziku, tako velika da je nije moglo otupiti nita, pa ni arapski jezik, jezik vjere i najsvetijih knjiga"316. 6. Najprije emo osmotriti odlike na naem jeziku zapisane antroponimijske grae Ljetopisa (imena, prezimena i, osobito, nadimaka), te onomastike uope. Pada u oi velika zastupljenost dvoslonih antroponima mukoga roda sa zavrnim vokalom -o (karakterie ih, inae, dugouzlazni akcenat na prvome slogu): Ago (133.str.), Ahmo (84,111,162), Avdo (226, 306), Bego (293, 294), Begto (323), Brko (159), ajo (157), oro (44), Dajo (228), Dedo (50, 59, 70, 77, 141), Dafo (280), Flinto (347), Gazno (182), Gluho (113,126), Guo (241), Guto (336), Herco (47, 350), Huso (207,241), Jaho (\6l), Kladnjo (59), Lazo (328), Mao (93), Meho (44,56,70,73, 85,127,220,342), Mosto (38,207,306, 323,338), Muco (84), Muho (47,65), Mulo (118,331), Mujo (66,75,94,131,142,168,179,294),
312 313

Ljetopis, 453-455. Up.: Ljetopis,457; F.Nametak, Pregled knjievnog stvaranja bosansko-hercegovakih Muslimana na turskom jeziku, El Kalem, Sarajevo, 1989, 204. 314 Ljetopis, 442 315 Up.: M. Okuka, U Vukova doba, Veselin Maslea, Sarajevo, 1987,13. 316 M.Hukovi, Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Svjetlost, Sarajevo, 110.
110

Osmo (279), Pao (223), Piro (301),Popo (141), Posro (224), Prao (73), Salko (213), Smajo (348), Sivo (40, 58), Suljo (212), abo (322), eho (272), ondro (289), Tago (309), Zuko (222), mirko (179). Ovaj tvorbeni model hipokoristika u govoru Sarajeva ima, kao autohtonu, promjenu po obrascu imenica enskog roda na -a (tip: Mujo - Muje - Muji), za ta nalazimo potvrde i kod Baeskije; - genitiv: "Jabuar, zet Muje Bojadia" (68), "Tetrijeb, alemdar, brat Mue Muzaferije" (215), "Mladi sin... hadije Dede" (272); - akuzativ: "Bajru Oblodera ili, drugim imenom, Saliha saraa... djeca bi zadirkivala..." (177). U kratkom opisu sarajevskoga govora potkraj 19. vijeka . urmin kae da se ovakvi hipokoristici najee sklanjaju po modelu imenica enskog roda na -a, "ali se kod Muhamedovaca uje obino Mjo, Mja, Mju, Mja itd. Seljaci iz okolice naj vie ovako govore, te se rjee uje deklinovanje prema dekl. supstantiva enskoga roda".317 Deklinacioni obrazac koji urmin vezuje za Muslimane Sarajeva i okoline dominira u (jugo)istonobosanskim govorima, i u govorima istonohercegovakog tipa uope, odakle su mogli prispjeli i pojedini informatori. (Poznato je da urmin, na alost, nije uvijek posveivao potrebnu panju u izboru reprezentativnih informatora.) Ijekavskoakavski govorni tip, kamo spada i govor starog Sarajeva, ima, meutim, kao dominirajui, upravo ovaj vid promjene mukih hipokoristika kakav je zastupljen i u grai koju donosi Baeskija. Tako je ne samo u veini govora centralne i sjeveroistone Bosne, ve i centralne, zapadne i sjeverne Hercegovine318. urmin navodi da je od jednog Muslimana iz okoline Foe uo hipokoristike na -e u nominativu jednine (Vide bajraktare).319 O prisustvu takvih imena svjedoi i Baeskija: Mue - Muharem-aga (147), Salih-baa ale (171), Salih Golub, zvani Tale (331), ali i onih sa -a u nominativu: Muja, Mustafa-baa (259). Kada su u pitanju tvorbeni modeli, treba napomenuti da Baeskijina graa nudi vie potvrda za nadimke (i prezimena) koji predstavljaju imperativne sloenice: Lezitetka-efendija (42), Ahmedago Jebiciganka (47), Pecitava Mehmed (112), zadavie i zvanog eirepa (117), starac Salih-aga zvani Mlatiuma (207), i dr. Tvorba etnika takoer se moe pratiti u Baeskijinoj grai, zahvaljujui tome da, na naem jeziku, imamo potvrde za nekoliko tipinih modela: Mehmed-baa Bejti, Kreevljak (50), Mahmut Neretljak,... krupan ovjek, pravi Neretljak (162), Mula Mehmed S k o p I j a k (225); Smail-elebija Kladnjo (to je, zapravo, hipokoristino obrazovanje prema: Kladnjak; 59); Prao (73); Mustafa-baa Olovi (i danas iv tvorbeni model etnika, ne samo u olovskom kraju; 57), kazandija Bosni (194); neenja Mehmed Gaanin (301), krupni ovjek, Gaanin (316); masa premlati dvije prostitutke, i to Travniku... (134). Pojedine onomastike podatke imamo i izvan spomenutoga Popisa sarajevskih mahala: izmar, s Mutnog Potoka (70), iz Hlivna je otiao (149), grob mi se nalazi na Pirijinom Brijegu (P i r i n B r i g ; 207), Osman, bajraktar, poznat pod imenom Crna Rijeka (287), hadi Ibrahim, zvani Miljaska (281). Antroponimijska graa sadri i pojedine dijalekatske crte; tako gubljenje suglasnika uproavanjem inicijalnih i medijalnih konsonantskih grupa zasvjedoeno je u: Tica (39,45), Avdija Lepir (44). Izvorna grupa bd u leksici (i antroponimiji) preuzetoj putem turskog jezika disimilacijom daje vd: Avdija (273), A v d i j a Sikira (293). 7. Baeskijina pjesma na naem jeziku (pjesma o dobrim poslovima)320 u prvome stihu ima zamjenicu tko. Oblici tipa tko, netko prisutni su, i dosta rasprostranjeni i u nae vrijeme u dijelu ijekavskoakavskih sjeveroistonobosanskih govora (uz rijeku Bosnu, du cijeloga njenog toka, i istonije odatle, prema Tuzli), i nisu nacionalno markirani; premda su ei kod starosjedilakog muslimanskog i katolikog stanovnitva, mogu se uti i u pojedinim mjestima nastanjenim pravoslavcima. Ijekavskoakavski govori, inae, spadaju u one koji u cjelokupnoj tokavtini najbolje uvaju forme tipa tko.321 Vrijedno bi bilo istraiti koliko je ovaj arhaizam sauvan i u dananjem govoru sarajevskog starosjedilakog stanovnitva. Tek, Baeskija svjedoi da su takvi oblici bili frekventni u njegovo vrijeme (ali ne i jedini, jer se u istoj pjesmi javlja i ko, svako, to ne bi smjela biti posljedica nepreciznog itanja). Pored ijekavizama sa oekivanom dvoslonom zamjenom jata u dugim i jednoslonom u kratkim slogovima: grijeh; mjesto, imamo i ikavizme: nigdi, bi od ognja, kakve inae susreemo u samoj dijalekatskoj bazi. U ijekavskoakavskim govorima ilavo je ukorijenjen i hiperijekavizam rijet. Od ostalih dijalektizama spomenuu: regresivnu asimilaciju u finalnoj vokalskoj grupi -ao (poso); redukciju finalnog vokala -i u infinitivu (nemoj hodit, nemoj rijet); fonemu kao zamjenu za palatalizovano k' u leksici orijentalnog porijekla (eer, beli. U bosanskoj, osobito zapadnoj, akavtini inae dominiraju forme tipa
317 318

. urmin, Osobine dananjega sarajevskog govora, Rad JAZU, knj. CXIX, Zagreb, 1894,199. Up.: D.Brozovi, O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, Hrvatski dijalektoloki zbornik, II, Zagreb, 1966, 158; S. Halilovi, Govor Muslimana Tuholja (okolina Kladnja), Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, VI, Sarajevo, 1990, 321. Opirnije u: A, Peco, Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, II dio, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, III, Sarajevo, 1982, 93-102. 319 urmin, o.c., 199. 320 Ljetopis, 364-365. 321 Brozovi, O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, 140.

111

eker, gerdan, dok periferiju bosanskih akavskih govora, u koju spada i govor starosjedilaca Sarajeva, i govore istonohercegovakog tipa, karakteriu likovi tipa eer, erdan.322); te prezentski lik iu (promjena po petoj umjesto po prvoj vrsti). 8. Izvan spomenute pjesme panje su vrijedni i sljedei podaci iz Ljetopisa o dijalekatskoj bazi u kojoj je nastao: ijekavizmi (nijesi, 378; lijepa, 404; bijede, 405; vidjeemo, 404, bez jotovanja dentala d; pljegav, 84 - ovakav lik est je na ijekavskoakavskom terenu, i jedan je od izuzetaka u kojima dolazi do jekavskog jotovanja u vezi sa labijalima323; ikavizmi (primetati se priko glave, 378); nastavci starih tvrdih osnova u promjeni pridjeva (napetije brnula, 227). 9. Dijalekatske crte u narodnim pjesmama koje je zabiljeio Baeskija, razumljivo, nisu ujedno i crte (samo) staroga sarajevskog govora, jer narodna poezija u to vrijeme ve ima svoj, mada jo uvijek nedovoljno uvren, uzus, tzv. knjievnojeziki manir.324 U taj manir spadaju ikavizmi: "Ah,divojko, bila nosa", "Galen prosi gizdavudivojku l al divojka nee za Galena". O ijekavskoj dijalekatskoj podlozi svjedoe primjeri: snijeg, sijeno, lijepo; sjedi, Ijeva. Meu osobine koje karakteriu iri krug bosanskih, osobito arhainijih govora, idu: 1. redukcija vokala i (u ovim pjesmama zastupljena u primjerima: al divojka; vodte svati); 2. asimilacija eksplozivnog suglasnika p ispred strujnog (Ijeva od Galena); 3. svoenje grupe hv na/ (konja ufatio); 4. pojava sekundarnog h umjesto J iz grupe , nastale u procesu podnovljenog jotovanja ("Puha Ramo konja pod Salihom"); 5. enklitika hi, koja inae predstavlja jednu od opebosanskih muslimanskih osobina325 ("na svom si hi vratu izderao", "svojim si hi zubim istrgao"); 6. mnoinski padei sa starijim nastavkom -im: dativ ("svatovim je plaho govorio"), instrumental (zubim; iz malopreanjeg primjera). 10. Ljetopis Mula-Mustafe Baeskije dragocjena je riznica dijalekatske leksike. U taj sloj leksike danas spadaju i nazivi raznih zanata, koji su, od Baeskijina vremena naovamo polagano izumirali, zajedno s im je nestajala i brojna specijalizirana leksika za njih vezana. Ti su zanati (kao, npr., klinar, 58; krpedija, 77; opanar, 140,212; zlatar, 132; konjuar, 113,236 - spominjem samo neke od onih koje Baeskija zapisuje na naem jeziku) do te mjere postali dijelom onih koji su se njima bavili da ih Ijetopisac gotovo neizostavno navodi iza imena umrlih. Nisu rijetki sluajevi da je majstor, ili neko iz njegove porodice, nazvan po svome zanatu, to kasnije biva prihvaeno i kao prezime. Baeskija navodi i karakteristine reenice pojedinih zanaija: -Siromah Lendo, "Jedi halvu", buzadija (41); - Siromani starac Kolar, oso, h a l v e d i j a , zbivao je ale i stalno bi vikao: "Ti halvu peko i u strunjaku sepetu mijeo" (159); - Salko, b u z a d i j a , koji je 5060 godina prodavao buzu,... aljivine govorile mu: "Kako mene miluje, zagrizi Salih", a on bi ponekad uzviknuo: "Hej, buzadija, hej" (213); - Starac Husejin,... a zvali su ga i Dobra roba (316). Bogatstvo dijalekatske leksike ilustruju i sljedei navodi: -bavio se izradom l o n d r a f e n j e r a , minica, t a m b u r a (127); -izraivao i prodavao oklagije, trgalice, i b u k e i t a p o v e (182);-imao je zaduhu (157); umrli od zaduhe (336); - Bijae kiljav. Na oima je imao metaljke, ali ih je Bojom pomou s laticom izlijeio (182); -starac Pituljica (182); - iao s dvije ljake (207); - oblaio je sukneni koparan (226), komad starog sukna (174); - obueni u pelengae (283); - mula Omer, Putimrak (218); nenasmijana lica "putimrak" (227); - niska rasta, iznosak poput kepeca (229); - bijae "guav" i t e p e l i nosa,..."gunjkav" (232); "gunjko" (161, 248); - starac Jusuf iga,... Zaprait (236); - oblaio bi dugu a n t e r i j u od arene manice (241); - Bio je mucav, balav, terkav (272); - govorio poput eketala u mlinu (289); - starac Bego,... mirkav (294); - zvani Fuija (294); - kod pasa... udna bolest... cikoto (304); - ezan bi uio krupnim glasom, pa ga prozvae Horozar (310); - debeo i bukelast (313); - Ali-baa Pasja Mahnit (316); - govorio je dreka-glasom (317); - umro od bolesti potpuh (328), od bolesti potpuha (329); - bijae krecav (331); Ibrahim-baa Hrum Zlogovor (298), prodrljivac Zlogovor (341); - bijae... mraza, to jest adine (49); ljiva poegaa (49), poegae (99,191); - oka suhih takia (204); - bijae duda u izobilju (123); - bolesti zaunica (108); - teferi i z m e d i j a bio je paski, jer se oko o h a grdno zavadie (155); - na veliki pilav (167); - pametara nejma da pamti (174). Baeskija ponekad precizno definie znaenje neke rijei: kukom, napravljenom od drveta, koja se zove klju, hvatao daske to ih je bujica nanosila (166). 11. Naposljetku, spomenuu i neke od stilskih odlika Baeskijina Ljetopisa. Baeskija je bio dervi, pa je sasvim razumljivo prisustvo kur'anskog stila u zapisima skromnog i istinoljubivog hroniara: "Poegae i druge ljive rodie kao nijednom dosada, a A l a h n a j b o I j e z n a " (191), i sl. Golemo iskustvo aktivnog promatraa svekolikog zbivanja, te distanca, svojstvena misliocu, naspram svega to se deava naoigled jednog radoznalog duha, zrai iz reenica kao to je ova: "Ali kako ima poslova koji se udeavaju prema svijetu, tako je i ovdje aga u poetku postupao kako je bio obeao da bi svijet rekao kako je red zaveden aginom strogou" (243). Ovakve emo iskaze esto nai u hronikama Ive Andria, koji
322

A. Peco, Ikavskoakavski govori zapadne Bosne, I dio, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, I, Sarajevo, 1975, 258-260; Isti, Utkaj turskog jezika na fonetiku tokavskih govora, Na jezik, n.s., knj. XVI, sv. 3, Beograd, 1967,136. 323 V.: Brozovi, O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, 168; up. jo: pljeva. 324 Tekstove etiriju narodnih pjesama na naem jeziku v. u Ljetopisu, 365-366. 325 Brozovi, O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, 158.
112

je, nedvojbeno, gradio svoj stil i na izvorima nae Ijetopisne literature, meu kojima ovdje promatrani ljetopis zauzima poasno mjesto. Lapidarni izraz nadarenog Ijetopisca odlikuje se i literarno uspjelim poreenjima: - iznosak p o p u t kepeca (229); govorio p o p u t eketala u mlinu (289); - glava i lice su mu izgledali p o p u t pendera (309), i dr. Nadaren da otkrije i potcrta najinformativniji detalj, kratkim potezima uspijeva predoiti karakter i fizionomiju svojih sugraana, "tako da bi mnoge od njih po Baeskijinom opisu mogao slikar prenijeti na platno".326 Fini smisao za detalj, samo naoko efemeran, a u sutini bitan, jer prevazilazi granice samo jednoga vremena i jedne sredine, pokazuje Baeskija i sljedeim navodom: - Jedan moj poznanik mi ree da ga je njegov mali sini upitao: "Babo jesi l' ti moj aro cuko", a ja mu od dragosti odgovorih: "Jesam sinak" 327. 12. Sadrajem svojim, i nainom na koji je sama sadrina ovjekovjeena, Ljetopis Mula-Mustafe Baeskije nije tek dokument o Sarajevu iz druge polovine 18. stoljea, i o autoru svome, nego je i nezaobilazno tivo o nama samima, o sudbinama i naravima ljudi sa ovih prostora, i zahvalna je graa za svakovrsna, ne samo jezika ispitivanja. Nezamisliva je, primjerice, nekakva sinteza o nadarenosti naeg narodnog genija za humor i ironiju bez uvida u nadimke koje nose Baeskijini suvremenici, kao to su: Ibrahim-baa, Posro (224), ili onaj janjiar iz 97. demata, "kojeg su zvali Sutrabeg" (223).

326 327

V.: Ljetopis (Uvod), 11 Ljetopis, 446.

113

Mevlida Karada ZABILJEKA MULA-MUSTAFE BAESKIJE O ODNOSU PREMA JEZIKU Ovaj kratki skromni prilog posveen je jednom od najznamenitijih i najzaslunijih Sarajlija u toku istorije naeg grada - Mula Mustafi Baeskiji Mula Mustafa Baeskija proveo je gotovo cijeli ivot u rodnom Sarajevu, zapisujui u svoj Ljetopis tekue dogaaje. Roen je 1731. ili 1732. godine, a umro 1809. godine. (Podaci su navedeni prema studiji Mehmeda Mujezinovia "Uvod u Ljetopis"). Baeskija je zapoeo svoj Ljetopis kada mu je bilo 25 godina i gotovo do kraja ivota, dakle skoro pedeset godina, vjerno biljeio podatke o dogaajima u Sarajevu i izvan njega, a koji su se ticali njegovih itelja. Podaci koje je ljetopisac navodio vrlo su raznovrsni i tiu se najrazliitijih sfera ljudskog ivota. Uz to su propraeni ivopisnim autorovim komentarima koji nam esto s nevjerovatnom vjerodostojnou doaravaju ivot kakav je bio u naem gradu u 18. stoljeu. Tako moemo od Baeskije saznati, naprimjer, kakve su koje godine bile vremenske prilike, cijene prehrambenih i drugih artikala, zdravstveno stanje Sarajlija, kako su se veliki svjetski dogaaji odraavali u Sarajevu, kada su harale bolesti, ratovi, poplave, poari i zemljotresi. U Ljetopisu su sauvani i opisi proslava, zabava, naina odijevanja, izgradnje novih i opravke starih graevina. Najvie je prostora posveeno popisu umrlih, uz este vjerne opise i naraznovrsnije podatke o Sarajlijama, koje je ljetopisac na svoj nain ispraao u vjenost. Baeskijino djelo, koje je on nazvao Zbirka ili Knjiga, a njen najvei dio je, Ljetopis napisano je turskim jezikom, s malim izuzecima koji se odnose na dijelove pisane naim jezikom, kao to su na primjer tri narodne pjesme, popis narodnih naziva bilja te jedna Baeskijina originalna pjesma. Turski jezik kojim je pisano Baeskijino djelo pod snanim je uticajem autorovog maternjeg jezika. Sudei na osnovu oskudnih podataka koji se mogu nai u Ljetopisu o autorovu odnosu prema jeziku i jezikim pitanjima moemo ipak utvrditi nekoliko prilino vjerodostojnih injenica. Ovom prilikom, na alost, nismo u mogunosti, naroito zbog ratne situacije, da studioznije priemo ovom pitanju koje zasluuje mnogo vie panje. Ipak, u skladu s prilikama, pokuat emo da na osnovu kratke analize autorove zabiljeke o bosanskom jeziku, koja je naena u njegovom Ljetopisu, doprinesemo, barem malo, boljem poznavanju njegovog odnosa prema jeziku i jezikim pitanjima. Nadamo se takoer da emo u pokuaju rasvjetljavanja tog odnosa prema jeziku doi i do odreenih saznanja o predstandardnim tokovima jezikog razvoja na naem tlu i udjelu tog jezika u kasnije utvrivanom standardu. Zakljuke smo najveim dijelom temeljili na Baeskijinom Ljetopisu koji je, kao to je ve primijeeno, uglavnom pisan turskim jezikom. Neposredna analiza obavljena je u sljedeoj biljeci koju prenosimo u cjelini: Bosanski jezik je bogatiji od arapskog jezika. Evo, na primjer, u arapskom jeziku za glagol ii imaju svega tri oblika: zehebe - raha - mea. Turski jezik je opet u tom pogledu najsiromaniji, jer za glagol ii ima samo izraz gitmek. Meutim, u bosanskom jeziku za oblik glagola ii ima etrdeset i pet izraza: odde, otie, odplaha, odgmiza, odlaza, odplaza odganpa, odtapa, odpeda, odgigase, oiba, odgelase, odklipa, odhuka, odvurja, odherbeza, odtrapa, odbata, odeta, odhunja, odkasa, odhlapa, odfista, odgegase, odzvizda, odklapa, odhurlja, odipa, odsunja, odlista, odvreba, odhega, odkreka, odklasa, odega, odstupa, odskaka, odtavrlja, odbavrlja, odplaa, odbatlja, odgaza, odtalja, odvrlja, odbatina, odklaa. I druge rijei u bosanskom jeziku imaju vie izraza nego li arapski i turski jezik. Na primjer, za izraz jesti Arapi imaju rije ekele a Turci jemek, dok u bosanskom imamo izraze: jede, gvaca - zvoca - pira - sublja lotri - hapi - gloginja - lavutri - momolji - hlapa - aluga, pa i dalje prosuuj. Rijei perzijskog jezika opet imaju vrlo mali broj slova kao eved, bud, hest, mist, b((150))d. (Ljetopis, str. 15). Prvi utisak koji se namee nakon itanja ove Baeskijine Zabiljeke o naem jeziku isti je onaj koji nam ostavlja cijeli njegov hroniarski, gotovo poluvjekovni posao iji je glavni cilj bio da se otme od zaborava to je mogue vei i raznovrsniji dio ivota Sarajeva. Taj utisak upuuje na najdublju Baeskijinu privrenost rodnom gradu i njegovim iteljima, zanesenost njegovim ljepotama i bezgraninu ljubav prema svemu onome to ini karakteristiku ivljenja u njemu. U takvom odnosu, meutim, nema mnogo mjesta za kritika sagledavanja i preispitivanja. Odatle vrsto ali naivno i nauno neutemeljeno Baeskijino uvjerenje o bogatstvu i mogunostima bosanskog jezika. U poreenju sa arapskim i turskim jezikom u Baeskijinim procjenama bosanski jezik je u znatnom preimustvu. Kao dokaz za tu tvrdnju navodi se etrdeset i pet, uslovno reeno, sinonima koji u bosanskom jeziku postoje za glagol ii, prema samo tri takva oblika u arapskom jeziku; za glagol jesti naveo je jedanaest naih izraza, a samo po jedan u turskom i arapskom jeziku. Kada bismo ocjenjivali i filolokim kriterijima mjerili ove Baeskijine iskaze o jeziku, svakako da bismo im u najmanju ruku mogli odrei svaku ozbiljniju utemeljenost. Moglo bi se naroito dovesti u sumnju njegovo dovoljno poznavanje arapskog i turskog jezika. Ali, ono to se nikako ne bi moglo dovesti u pitanje i to je za na pristup Baeskijinom djelu bitno, to je njegovo izuzetno poznavanje naeg jezika koje mu je omoguilo stvaranje tako ubjedljivih i vjernih opisa ivota koji podsjeaju na slike otrgnute iz zaborava i fotografskom tanou pohranjene za vjenost. To je mogao da postigne samo izuzetan majstor i poznavalac jezika koji je bogaen iz najrazliitijih izvora i bruen istom strpljivou kojom su majstori iz tog vremena obavljali najrazliitije zanatske poslove. etrdeset pet izraza koje je Baeskija nabrojao kao sinonime za glagol ii nalazimo u obliku 3.licu jednine aorista.
114

Provjera njihove potvrenosti i pripadnosti naem jeziku u Rjeniku hrvatskog ili srpskog jezika JAZU daje rezultat da se za 44 oblika mogu nai ili direktne potvrde ili se, manje ili vie uvjerljivo, mogu dovesti u vezu sa rijeju ili oblikom istog korijena. Jedino se za oblik odhega nije mogla nai potvrda ni najudaljenija veza s nekom naom rijei nego se moe dovesti u vezu sa turskom rijei e((??))ri = kriv, iskrivljen, nagnut, odakle je nastao turcizam hegav, herav, herlav, erav, u znaenju iskrivljen, nagnut na jednu stranu. Potvrda za ovaj izraz naena je u Turcizmima srpskohrvatskog, hrvatskosrpskog jezika Abdulaha kaljia. Svi ostali izrazi za koje je Baeskija smatrao da su istoznanice glagola ii pripadaju naem jeziku i uglavnom su slavenskog porijekla. Ne ulazei ovom prilikom u raspravu da se navedene istoznanice ne mogu smatrati u strooj procjeni ak ni za neprave sinonime, pokuat emo da im priemo sa stanovita njihove slikovitosti i ekspresivnosti. U nauci o jeziku nisu ujednaena miljenja o stepenu razlika u znaenju sinonima. Postoji i miljenje da se sinonimima mogu smatrati i one rijei koje imaju samo zajedniko jezgro znaenja. Meutim, ak i kad bismo poli od tako iroko shvaenih kriterija za utvrivanje sinomskih odnosa, teko da bismo glagole otii, odplahati, odgmizati, odlaziti odplazati, odganpati, odtapati, otpedati, odgigati se, oibati, odgelati se, odklipati, odhukati, odvurjati, odherbezati, odtrapati, itd. mogli smatrati sinonimima. Ono to je zajedniko svim navedenim glagolima (45 glagola) je da oni oznaavaju svrenu radnju odlaska. Sljedea zajednika crta je da je rije o specifinom kretanju koje se razlikuje od opeg znaenja kretanja u glagola ii. Na primjer, u Rjeniku JAZU nalazimo uz glagol gmizati (nije naena direktna potvrda za odgmizati) sljedee znaenje "...hoditi potrbuke kao to idu crvi i druge bubice koje nemaju nogu, ili su im noge posve kratke..." Uz glagol odgegati se nalazimo tumaenje: "...gegajui se otii", uz glagol gegati se, "... ii teko, polagano...; uz glagol geljati se, "tromo hoditi"; uz glagol batinjati (dovedeno u vezu s Baeskijinim oblikom odbatina) nalazimo znaenje, "ii tamo amo kao uzalud"; uz glagol batati (dovedeno u vezu s Baeskijinim oblikom odbatlja) navedeno je znaenje "hoditi usiljavajui se kao to biva od slabosti ili od umora ili od tromosti"; uz glagol tapati, "ii nesigurno, spoticati se", uz glagol pedati "lijeno, tromo ii, govoriti, raditi"; uz glagol klapati (Baeskijin oblik za odklapa) nalazi se znaenje "u vezi s obuom, ii tamo i onamo (opanine mu klapaju)"; uz glagol trapati, "ii ne gledajui kuda, basati"; uz glagol kasati, u prenesenom znaenju trati naglo"; uz glagol ipati, "skoiti, zgrabiti", uz glagol stupati, "ii, penjati se kuda gore, koraati"; uz glagol skakati, "u hodanju ili tranju podizati jae noge"; uz glagol tavrljati, "teturati, klecati", uz glagol odvrljati, "vrljajui otii", uz glagol laziti, "sloeno s prijedlozima znai to i hoditi" itd. Za nekoliko Baeskijinih istoznanica glagola ii nismo mogli nai uvjerljivije veze ili potvrde upotrebe. To se odnosi, naprimjer, na oblike: odhuka, odfista, odvreba, odklasa, odplaa. Istina, i za ove oblike mogle bi se pretpostaviti veze i asocijacije s nekim rijeima koje su slikovito upotrijebljene. Tako bi se oblik odhuka mogao povezati s glagolom hukati, tj. "putati iz sebe glas hu" ili odfista sa glagolom fistati koji moe imati znaenje "buktjeti, lizati", kada se odnosi na plamen. Slikovitosti i izraajnosti ponekog od ovih oblika mogle su doprinijeti i njihove onomatopejske karakteristike. Drugi primjer kojim je Baeskija ilustrovao bogatstvo izraajnih mogunosti naeg jezika jeste sinonimni niz uz glagol jesti. Naveo je dvanaest, po njegovom miljenju istoznanih oblika glagola, u 3. licu prezenta singulara. To su: jede -gvaca - zvoca - pira - sublja - lotri - hapi - gloginja - lavutri - momolji - hlapa aluga, dakle, 12 glagola koji oznaavaju isto to i glagol jesti, s tim da je Baeskija ostavio mogunost da ih ima u naem jeziku znatno vie. Ono to je reeno o Baeskijinih etrdeset pet istoznanica za glagol ii, naroito u smislu odreivanja njihove pripadnosti jednom sinonimskom nizu, moglo bi vaiti i za glagol jesti i njegove navodne sinonime. Zajedniko im je, pored osnovne semantike spone, tj. svi znae radnju uzimanja jela u najoptijem smislu, i ue - specifian nain na koji se ta radnja obavlja, s naglaskom na zvukovima koji se tom prilikom proizvode i koje ti glagolski oblici onomatopejski doaravaju, kao u primjerima: momolji, hlapa, hapi, lavutri i slino. Sve su to, uglavnom, onomatopejski oblici za koje se teko mogu nai potvrde u Rjeniku JAZU, a isto tako ih je teko dovesti u vezu s bilo kojim poznatim rijeima. Naprimjer oblik gloginja mogao bi se povezati s onomatopejom "glogojati" u znaenju klokotati, oblik hlapa sa glagolom hlapati uz koji je u Rjeniku JAZU navedeno jedno od moguih znaenja: "pas a i koja druga ivotinja, hlapne, kad zinuvi brzo
115

zatvori usta klocajui da to zubima uhvati". Oblik lotri bi takoer mogao imati dalju vezu s glagolom lotriti se = lijeniti se. I pored oskudnosti materijala koji nam prua ova Baeskijina zabiljeka o jeziku, na osnovu izvedene analize moemo sa veom sigurnou utvrditi nekoliko injenica koje karakteriu odnos Mula Mustafe Baeskije prema jeziku. Svoj maternji jezik on naziva bosanskim jezikom. Zadivljen je i zanesen njegovom ljepotom i izraajnou a prilazi mu ne kao poznavalac nauke o jeziku, nego kao pisac, majstor rijei koji kao i svaki drugi zanatlija procjenjuje najprije mogunosti koje nam prua materijal od kojeg gradi svoje djelo. Baeskija je oaran nenadmanim mogunostima koje mu prua bosanski jezik u njegovom vjernom odslikavanju ivota Sarajeva u 18. stoljeu. On otkriva ljepotu tano odabrane i na pravom mjestu ugraene rijei, prilazei joj kao izuzetan stilista, vaga nijanse u znaenju i zvuku, dajui tako dragocjen doprinos u borbi s prolaznou. Takvim odnosom prema jeziku ostavio nam je trajno svjedoanstvo i bogat izvor za prouavanje predstandardnih tokova razvoja jezika na naem tlu. (Institut za istoriju, Sarajevo)

116

Lejla Naka Kulturne prilike Bonjaka u osmanskom periodu Masovna islamizacija stanovnitva u Bosni i Hercegovini u historiografiji jo nije dovoljno objanjena. Uz to, bonjake porodice nisu sauvale predanja o prelasku na islam, niti rodoslovlja koja bi sezala u predosmanski period. No izvjesno je da su na islam prelazili bosanski krstjani, ali takoer i pravoslavci i katolici te da je proces islamizacije, koji je otpoeo prije konanog osvojenja Bosne, trajao tokom dva stoljea. U ovom razdoblju religijska pripadnost islamu postala je temelj oblikovanju nacionalnog identiteta Bonjaka, a u isto vrijeme su i odreeni kulturnohistorijski momenti ugraeni u nacionalnu individualnost. Institucija ademi oglana kao osmiljen oblik snaenja Osmanskog carstva imala je dalekosene posljedice za historiju toga carstva. Od 16. stoljea i muslimansko stanovnitvo u Bosni, po vlastitom zahtjevu, bilo je obuhvaeno obavezom davanja djeaka koji su uglavnom uzimani u dvorsku, a rjee u vojnu slubu. Ta djeca i mladii u dokumentima se pominju kao sunetli oglan. Godine 1530. Benedikt Kuripei pie da su osmanski jenjiari i najbolji slubenici, inovnici i kapetani redom Bonjaci i da se oni u Carstvu smatraju najboljim, najportvovanijim i najvjernijim ljudima koji vole da se dre pravim Turcima. Sredinom 17. stoljea vicarski teolog i orijentalist Johan Heinrich Hottinger biljei da se turski jezik rijetko kad uje na sultanovu dvoru, jer su cijeli dvor i veina magnata bili iz zemalja u kojima se govorilo slavenski (Historia Orientalis, Zrich, 1651). U procesu prihvatanja islama moralo je biti znaajno visoko obrazovanje domaih ljudi u okrilju orijentalne kulture te njihovo kasnije djelovanje u domovini. Pojedini predstavnici islamiziranog stanovnitva Bosne i Hercegovine rano istupaju kao nosioci visoke orijentalno-islamske kulture: proslavljeni u Carstvu oni grade u svojoj zemlji vjerske i druge graevine u orijentalnom stilu, dok bosanski pjesnici pjevaju za njih hronograme na orijentalnim jezicima izraavajui svoje divljenje. Godine 1561. Ferhad-beg Vukovi Desisali podigao je za ljubav Boga, gospodara svjetova u Sarajevu Ferhadiju damiju sastajalite asketa, dom pobonih, kako je ispisano na njenom tarihu. U Mostaru su izgradili damije: Nesuh-aga Vujakovi 1528. godine, Muhamed-beg Karaoz (brat velikog vezira Rustempae Opukovia) 1557. i Dervi-paa Bajezidagi 1591. godine. Dervi-paa je takoer uz damiju izgradio mekteb, medresu i biblioteku, a on je i pjesnik uvenog tariha o gradnji mosta u Mostaru (1566): upriju podie koja podsjea na luk duge Allahu moj! Ima l' na svijetu po ljepoti drg? Jedan je Dervi zadivljen stao i rekao rijei: Ostavit emo upriju, a mi emo prei. Hronogram o dovretku gradnje mosta Mehmed-pae Sokolovia isklesan na kamenoj ploi na portalu mosta spjevao je sarajevski pjesnik Muhamed Karamusi Nihadi (1577): Za vladavine vladara svijeta Murad-hana, sina Selimova, dobrotvor, gospodin Mehmed-paa, koji je trojici vladara s odanou sluio kao veliki vezir, napravi najveu zadubinu, neka mu je Bog primi! U iskrenoj namjeri je na rijeci Drini svojom odlunou sagradio veliki most. Graevina mu ispade tako lijepa da onome ko je vidi ini mu se kao da na vodi stoji zrno bisera, a nebeski svod da mu je koljka. Boe, podaj da zgrada njegove sree i ivota bude vrsta, I ispuni mu elje na ovom i vjenom svijetu. Nihadi mu ree kronostih, neka ga blagosilja ko ga vidi: "Mehmed-paa sagradi ovaj most preko vode". Pjesnik Husein Bonjak Sipahi spjevao je 1579. godine tarih za damiju Ferhad-pae Sokolovia u Banjaluci: Ovu velebnu bogomolju podie u ime Allaha, dobrotvor Ferhad-beg, pomaga vjernika. ednim maem uklesa u mramor svoje junako ime, sa ratnim imetkom podie dobro taj odabrani mu. Sipahi prispjevi graevini ree joj kronogram: "U ime Allaha sagraeno je ovo mjesto za vjernike". Sultan Mehmed II El-Fatih sa svojom vojskom poveo je pored znalaca razliitih struka i znanosti i najodabranije predstavnike svih tarikata da ire duh sufijskog misticizma. Tradicija sufijskih tarikata mevlevijskog, nakibendijskog, halvetijskog i kaderijskog reda, koja se u Bosni javlja rano, podrazumijevala je prevoenje i dersove (predavanja) iz ezoterijske literature kojom su ovi tarikati nadahnuti i drugdje na Istoku. Bosanski ejhovi Kaimija, Ilhamija, Mehmed Mejli Kurani, Muhamed Fevzi Sarajlija, Vahdeti Dobrunjanin, Abdurahman Sirri, bili su misionari vjere, nosioci znanosti i duha. Na mjestu zavije Isa-bega Ishakovia na Bentbai Evlija elebija 1569. godine nalazi mevlevijsku tekiju, gdje su se okupljali mistici. ejh ove tekije bio je tuma tajni Mesnevije. Osim ove, putopisac iz 17. stoljea u Sarajevu nalazi tekiju ejh-Musafira Abdulkadira Gilanije, halvetijsku tekiju i tekiju Bistrigi Ibrahim efendije (elebija:111). Hadim Ali-paina Gazilerska tekija, kaderijskog reda smatra se jednom od najstarijih tekija u Sarajevu. Tekija Skender-pae Mihaloglu, nakibendijskog reda, osnovana je takoer vrlo rano, oko 1500. godine (Sarajevo, Hiseta). Kaimi-babina tekija bila je ustvari njegova porodina kua koju je uvakufio za tekiju i nalazila se nie od mosta umurije na desnoj obali Miljacke. Hadi Sinanova tekija iz
117

1623. kaderijskog je reda (Sarajevo, Vrbanjua), a njeni ejhovi bili su znamenita imena: Hasan Kaimija poznati pjesnik na turskom i bosanskom jeziku i Muhamed Mejli iji se brojni natpisi, pa ak i slikarski radovi uvaju u tekiji. Ima podataka o starim tekijama i u drugim gradovima. Tako je npr. u 17. stoljeu bilo u Zvorniku nekoliko tekija, a na damiji je stajao natpis iz 1574. godine: Bogomolja zaljubljenih dervia, dom onih koji padaju niice. (elebija:484) Svjetskoga glasa na polju tumaenja sufijske ezoterijske literature u prvoj polovini 17. stoljea bio je upravo jedan Bonjak Abdulah el-Bosnevi prozvan arihul Fusus, komentator Ibn Arebijevih Dragulja mudrosti i ejh koji je u Konji spjevao opsean komentar Mesneviji Mevlane Delaludina Rumije u mesnevi stihovima. Jedan halvetijski dervi iz Bosne postao je svjetski poznat po svom djelu iz oblasti drutvenih nauka. Hasan Kafi el-Akhisari (1544-1616), sin Turhana, unuk Davuda, a praunuk Jakova, proveo je u rodnom Pruscu gotovo cijeli svoj ivot. Prvi objavljeni prijevod Kafijinog djela Temelji mudrosti o ureenju svijeta napisanog na arapskom jeziku bio je francuski, a zatim je djelo prevedeno na turski, maarski, njemaki i na bosanski jezik. Stari prijepisi ovog rukopisa nalaze se u arhivskim zbirkama u Istanbulu, Bratislavi, Parizu, Lajpcigu, Berlinu, Drezdenu, Beu i Kairu. Prihvatanje orijentalno-islamske kulture znailo je stvaranje potpuno novog duhovnog okvira koji je bitno odredio bonjaki nacionalni identitet, ali je pritom slavenska etnika i jezika pripadnost bila oduvijek temelj nacionalnom samoodreenju.

Jezike prilike Nastavak srednjovjekovne tradicije Porta je rado povjeravala upravu Bosne i Hercegovine potomcima bosanskog plemstva. Kao upravitelji pojavljuju se: Sinan-paa Borovini, Mustafa-beg Jurievi, Mustaj-beg Milivojevi, Mehmed-beg Obrenovi, Hasan-beg Mihailovi, Skender-beg Vraneevi, Mustafa-beg Bogojevi (Dautpai), Ali-beg i Ismail Vlahovi (sinovi Ivana Vlahovia) i dr. Upravitelji su imali svoje pisare i izdavali su dokumente na bosanskom jeziku. Tako npr. Hamza-begovo pismo hercegu Vlatku ispisuje Radonja dijak u Hoi, a na margini pisma Sinanbega Borovinia stoji na turskom jeziku arapskim pismom tekst koji u prijevodu glasi: Napisa ovo fakir i hakir Jusuf. uveni osniva Sarajeva, Isa-beg imao je dva dijaka-kancelara koji su bili krani: Heraka Vranea (oca carskog dragomana Ibrahima) i Mihajla. Sinan-beg hercegovaki imao je dijaka Petra, a Mustafa-beg Milivojevi imao je za kancelara Pokrajca Dijakovia. I na Porti je postojala bosanska kancelarija, i to srazmjerno rano, o emu svjedoi injenica da su Dubrovani sve spise koje su slali na Portu caru i vezirima do poetka 16. st. pisali slavenskim jezikom (in schiavo). Samo jedna vrsta dokumenata izvjetaj o harau pisani su turskim jezikom, ali su Dubrovani zahtijevali da im se izdaju i duplikati tih dokumenata in lingua nostra. Carev kancelar (logofet) Ibrahim Vraneevi (sin Heraka Vranea) dolazio je 1474. godine u Dubrovnik da provede djelidbu hercegove ostavtine izmeu Ahmeta i Vlatka Hercegovia. U Dubrovakom arihivu sauvano je i nekoliko pisama Skender-bega "estitoga cara dragomana" upuenih Dubrovanima izmeu 1506. i 1511. godine (Truhelka:128,131,133). Jedno vlastoruno pismo Ahmet-pae Hercegovia (Truhelka:234) sadri uvod koji e se u kasnijim pismima bosanskohercegovakih krajinika razviti u obaveznu formulu: Milijem' i veledrazijem' prijateljem' i presvijetloj gospodije dubrovakoj knezu i vlastelom' od brata vam Ahmeta Hercegovia Plemenitijem i mudrijem i svake asti i asne hvale dostojnijem gu knezu i vlastelom dubrovakijem od nas Sulejman-bega Ljubovia Grafija kojom su pisma bosanskih upravitelja pisana sasvim je ista diplomatska minuskula kakva je bila u upotrebi u Bosni i Hercegovini jo od vremena kralja Tvrtka I Kotromania. Minuskulna slova etverolinijskog sistema: (r), (c), (a), (i) zauzimaju sva tri prostora; sredinji i donji prostor zauzimaju: (z), (d), (g),

(); a sredinji i gornji: (v), (k), (),

(u); a od tipino minuskulnih slova koja zauzimaju samo sredinji (t).

prostor tu su:

Smatra se da je u srednjovjekovnoj Bosni formiranje diplomatske minuskule bilo na pola puta kada se iznenada, u sklopu priprema za Tvrtkovo okrunjenje 1376. godine, pojavljuje u bosanskoj kancelariji pisar iz Srbije izuzetnog umijea, logofet Vlad. Vlad je svoje umijee prenosio svom bosanskom ueniku, nadarenom Tomau Lucu, koji ga je po ljepoti pisma ak nadmaio. Ova je minuskula ostala prepoznatljiva grafijska odlika bosanskih pisama sve do kraja 16. stoljea, kada se poinje jasno transformirati u jedno osobeno pismo nazvano begovica. Grafiju pisama bosanskohercegovakih krajinika odlikuje i izvjesna nestabilnost pa i individualizam u pisanju pojedinih slova. Tako npr. slova (t), (), (p), (b) bivaju iskoena ak do 90, slovo () zauzima sredinji, gornji i donji prostor, slovo (n) se desnim krakom izduuje u gornji prostor. Kasnije je jasno uoljiv utjecaj arapskog pisma na ovu grafiju, pa tako u pismu Mustaj-bega Likog (1648) slova za foneme c i imaju obavezno dvotake ( , ), to je svakako posljedica utjecaja za turski jezik adaptiranog arapskog slova dim ( )kojem bi se dodavala jo jedna taka da oznai turski glas . Takav znak za c i ( ) nalazi se i u naoj najstarijoj pjesmi pisanoj arebicom. Tako i u pismu Zulfikara
118

Rizvanbegovia (1757) nalazimo slovo (n) obavezno sa takom iznad, po uzoru na arapsko slovo nun (.) I mijeanje grafema za foneme o, u, v, to je est sluaj u ovim pismima, dokaz je da je na pisara snano utjecalo poznavanje arebice, a arapska je grafija za ova tri glasa mogla ponuditi samo jednu oznaku (:)

o o .. (1655)
Stanovnitvo koje je u Bosni prihvatalo islam ostajalo je uglavnom demografski stabilno, na svojim srednjovjekovnim batinama, te je postalo prenosiocem jezikog naslijea. Na ovom sredinjem tokavskom podruju tokom srednjeg vijeka mijeale su se novotokavske razvojne tendencije sa zapadnotokavskim, arhainijim i evolutivno sporijim, te su se u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i njenoj pisanoj tradiciji razvile osobene zapadnotokavske jezike crte (Jahi:56). U osmanskom periodu moe se pratiti kontinuitet srednjovjekovnog naslijea, jer upotreba narodnog jezika kod Bonjaka nije nikada prekidana. Naroitu ulogu u ouvanju kontinuiteta jezikog izraza imala je epistolarna tradicija pisana begovicom, razvijenom varijantom bosanice. Pisma krajikih Bonjaka iz perioda 16.-18. stoljea uvaju vezu sa srednjovjekovnom pismenou i odraavaju starobosanske jezike crte. Uz to, postoje u njima fraze i formulacije koje ih povezuju sa narodnom usmenom tradicijom: mnozi su vridni zamutiti, ali nisu vridni izbistriti (S85), glavom na sridu doide (R13), bio nam je na vjeri uzeo jedan sag (R37)328. Prvi istraivai ovih pisama istiu da su ona "pisana istim narodnim jezikom, kako ga je govorio sam pisac", sa onim osobinama "kakovimi se on izticao u Bosni i hrvatskoj krajini u XVI i XVII vieku", i da je "pisac je pisao onako kako je rie izgovarao" (Raki:76). Bitna odlika krajinikih pisama jeste da u njima, kao to je to esto sluaj sa epistolama, postoje tragovi hibridnoga stila, a to bi istraivaa moglo odvui od ispravnog zakljuka o dijalekatskom odrazu ivog govora u ovim tekstovima. Hibridni stil ogleda se u prilagoavanju izraza jeziku primaoca. Tako npr. leksema hia (R84, R92), koja je u srednjovjekovnoj Bosni imala posebno znaenje329, kada se javi u ovim pismima, predstavlja odraz upotrebe hibridnog stila za primaoca koji je kajkavac i oznaava jednostavno 'kuu'. Zbirka Franje Rakog znaajna je stoga to omoguava uvid u jezik primaoca pa tako i usporedbu s jezikom pisama bosanskih krajinika radi utvrivanja stupnja hibridnosti toga jezika. Prije svega, u ovim je pismima prisutna upravo ona mjera turcizama koja omoguava da ona budu razumljiva primaocu. To su prvenstveno rijei koje oznaavaju robu orijentalnog porijekla: sahtijan (R62), aba (R82), ilim (R83), a znatno rjee javljaju se turcizmi koji imaju sinonim u bosanskom jeziku [jeda bi hasnil i sebi i vami R85]. U pismima upuivanim na kajkavsko podruje naroito su se ispoljili hibridni zahvati: [nikaj ne morem uiniti R45], [nek siromah vaemu gospodinu odpela paripa R32], kajkavski futur [nikdar ne bude vidil ove zeme R32], pa ak i primjeri kontaktne sinonimije [prosimo i molimo vae gospodstvo R92]. Kod Redep-odobae kostajnikog ovaj se hibridni stil odrazio i na samu
obiaj u latinikim pismima koja su stizala iz Zagreba i Siska.

grafiju, pa u njegovom pismu nalazimo s=s/z: o, , (R16), kao to je

U okviru postupka stvaranja hibridnoga stila u ovim pismima javlja se i itav niz leksema romanskog porijekla koje nisu uvijek istekle iz dalmatskog supstrata, ve esto predstavaljaju odraz trenutne mode uvjetovane blizinom Mletake republike: [da im je na siguru pasati da im ne bi to u putu intervenalo T10], [uzdamo se u vau p:m: da ete jih kruto katigati S54], [da jih silom prizentava S154], [ukariza se u brod S154], [udimo se da v.m. nas tako timate R22], [jedan obienik je ovaku skandalu uinio S154], [kaza za armadu nepriatesku da se je na blizu ukazala R6], [jedna fregada armana u konalu od Mlieta R5], [dva sam vam paripa dobra, zdrava, mlada, freka naao R80] Takoer se u ovim pismima pojavljuju romanske sintaksike konstrukcije za koje u jeziku bonjake tampe na kraju osmanskog perioda nisu potvrene330: za+infinitiv od+genitiv imati+inf. initi+inf. [ja sam metnuo moga sina na Hutovo za uvati i nau i vau raju od hriavijeh ljudih T28] [ovi kae dosta stvari od vaega iea R4] [velei da imamo stati spravni R6] [mi radimo o vaemu dobru i vaemu hatoru kako bi smo mi inili ubav uiniti T21]; [preko vas da ih ine ispustiti R4]

Krajinika pisma pokazuju bogatstvo u upotrebi rijei apstraktnog znaenja, a katkad i inovativnost u tvorbi takvih rijei: prenedobitno carstvo R6, oproseni list R13, (s)podobna cina R65, R75, bjelodano S8, stanovito R34, podlonik S4, poslunik R11, tananik R2, obienik S154, razmirje S149, miloa R90, pomnja R7, odluak R37, gospoctvo R7, susictvo S2. Ova su pisma poznata po posebnom stilskom sloju leksike koja dolazi u njihovom uvodnom dijelu u obliku formule: veledrago pozdravenie R5, vele visoko potovanomu vitezu R34, privisokomu, prisvitlomu R80, izabranomu R87, dostojnomu R82, vridnomu R85, velikomu R82, estitom S194, uslinomu R83, to je svakako odraz kontinuiteta i razvijanja srednjovjekovne tradicije diplomatskog obraanja. Rani islamski kameni spomenici u Bosni i Hercegovini jasno odraavaju srednjovjekovno naslijee: niani u
328 329

R Raki, S Solovjev, T Truhelka; iza ovih oznaka slijedi broj pod kojim je pismo objavljeno u zbirci. Npr. darovnica Stjepana Kotromania iz 1323, godine pisana je "u gosta velikoga hii, u Radosai". 330 usp. Kuna, Biljeke o jeziku bosanskohercegovake periodike austrougarskog vremena, Knjievni jezik, 14/3-4, 1986, str. 279.
119

vidu stele i obeliska ornamentirani su rozetom, maem, lukom i strijelom, jabukom, poluloptama. Jedan stari nian kod Nevesinja ima isklesanu stabljiku sa viticama u vidu ljiljana, a taj ornamet pripada ovoj zemlji jer ukraava i mnoge steke u istonoj Bosni.331 Na Alifakovcu su otkriveni veoma stari niani na kojima je uklesan bosanski srednjovjekovni motiv ruka ispruenih prstiju. Na nianu u selu Fatnici uklesan je natpis: A se lei Iskender ispod kojega je rozeta vrlo slina rozetama Kulinove ploe. Ime je ispisano karakteristinom srednjovjekovnom tehnikom skraivanja pa kombinacija slova podrazumijeva slova [ske]. Na kamenom obiljeju s podruja Rogatice polovinom 15. stoljea zapisano je: I pogibe na boju despotovu. A si bilg Mahmuta Brankovia na svoi batine, na Petrovu Pou. Da je blsovena ruka koja sijee i pisa. (u) ukazuje na arhainost, a nain pisanja slova (t), (v), (k), (), () Dvopotezno ispisano slovo karakteristian je za zrelu bosansku srednjovjekovnu epigrafiku. Fonemi i obiljeeni su posebnim grafemima, to nije esta odlika srednjovjekovnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Jezik ovog spomenika je ijekavski takavski (siee, batina). Natpis na nianu Hasana Radilovia iz 15. stoljea ispisan je pomalo neuredno i nevjeto: grafem za glas u isklesan je na jednom kao naopako okrenuta omega; umjesto na kraju rijei esto se pojavljuje a: Ahmata umj. Ahmat, Hasana umj. Hasan, brata umj. brat, a neto rjee umjesto pojavljuje se i o: dova umj. dva, egovo umj. egov. Hasan i Ahmat dva Radilovia sina i oto stari Hsan umro je i oto biee jer bio je uzvrhu ljude (ovjek) a (uzvrhu) junake junak i toi egov brat Ahmat velike alosti radi pisae ovo i da je blsoven tko e proiti i proklet je (k)oi privaliti Spomenici od 17. st. pa do kraja osmanskog perioda kaligrafski su ispisani arapskim slovima na turskom jeziku. Ovi tekstovi imaju knjievnu vrijednost, mnogi od njih i po formi jer su u stihovima. Ovoj vrsti izraza svojstveni su izvjesni kliei, a upravo najea formula koja se pojavljuje u natpisima batinjena je iz srednjovjekovne tradicije: Danas sam ja ono to e ti biti sutra (usp. Mujezinovi I:237,240, 241; III: 214, 215, 243, 256, 258, 268, 269, 307, 309, 329, 420). Ti koji crpi pouku, pogledaj i proui Fatihu, jer e svako bie smrt okuati. Posjetioe moga groba, razmisli o mojem stanju, jer sam juer bio to ti danas, a ti e sutra biti to sam ja danas. (Mujezinovi III: 322)

Stvaralatvo na orijentalnim jezicima i alhamijado knjievnost Pjesnici Bonjaci, nakon kolovanja u Istambulu, stvarali su na prestinoj knjievnoj koine, na orijentalnim jezicima. Divanska poezija, kao tok u knjievnoj tradiciji Bonjaka, trajala je oko etiri stoljea, a kulminaciju je doivjela u sedamnaestom stoljeu. Sufijska divanska poezija karakteristina je po simbolima pomou kojih pjesnici sufije odslikavaju vidljivu sliku nevidljivog svijeta. Rijei simboli: vino, lice, koprena, uvojak, made, slavuj i rua, leptir i svjetiljka, imaju kod ovih mistika unutarnje, tajno znaenje. Meu najstarijim predstavnicima ove poezije u Bosni i Hercegovini je Muhamed Karamusi Nihadi (u. 1587), autor kompletnog divana. Je li ono mlade u obrvi one koju voli, ili je petlja u luku? Ili je crni gavran svio gnijezdo u svodu ljepote, Ili je to ruinjak u Iremskoj bai? Ili je na svjeu livadu pao od ljubavi gorui slavuj pa zamuknuo, Ili je to leptir koji je na plamen ljepote ljubavnice sebe bacio, pa izgorio i dua mu izala? Posebno zanimljiv motiv sufijske poezije iskazivanje pripadnosti Jedinstvu Apsoluta vahdetul vududu, u kome ovjek postaje jedno s Bogom, kao kap u moru, izrazili su bosanski pjesnici od Ahmeda Vahdetije, Huseina Lamekanije do Abdurahmana Sirije. Ahmed Vahdeti Dobrunjanin (u. 1598/99) opisao je tajnu fena (utrnua u Bogu) svojim stihovima: Iako tijelo zaljubljenog, uz onoga koga ljubi, postane nita, Ali u svijetu znaenj zauvijek ostane on iv. Kaplja, kad u more stigne, nestane je, Vie nije kaplja, nego dobije ime "sedam mora". Kaplja je uistinu voda, samo je odvojena od vode, Kada padne u vodu, opet postaje voda. I dua zaljubljenog je kaplja mora Boije ljepote, Kad ona stigne do onoga koga ljubi, nestane je. Abdurahman Sirri (1785-1847), nakibendijski ejh sa Oglavka kod Fojnice, nadahnut sufijskom filozofijom
331

120

usp. Dimitrij Sergejevski, Putne biljeke sa Nevesinjskog polja, GZM, 1948, str. 247

iskazao je u stihovima mistiko spoznajno iskustvo: Opstojanje ovog svijeta samo je jedna vizija, Nebo i Zemlja samo su posuda jedne vizije. U svemu to postoji, malom i velikom, manifestira se Jedan, Svoj opstanak u nitavilu prikaza Onaj koji nema znaka. Tvoji izrazi "ja", "ti" su samo jedna vizija, I to god ti kae samo je vizija u viziji. Ono to u tebi kae "ti" nije li samo rije?! Ako Gospodar rijei tebi oduzme Svoju rije, ta e ti ostati?! Kad se rije izgubi, budi uvjeren, izgubit e se i oblik. ejh Hasan Kaimija (u. 1680) opjevao je poznati sufijski motiv enje za vienjem Boga: Onaj to otro oko ima u stanju je uvijek da vidi. Onaj to basiret ima, uvijek e s Istinom biti. Oduvijek Ti postoji i sm sebi si veo, Jer ova dua, strast i tijelo Ti si; I Njega nemoj zaboraviti. Ui unutra, otvori oko, iz privida Njemu pobjegni Tanani most prei i lice Beskonanog e vidjeti. Pjesnik Abdulvehab Ilhamija (1773-1821), ejh i uzor svoga vremena, poznat je i kao pjesnik na bosanskom jeziku, ali su njegove pjesme na turskom i arapskom daleko vee umjetnike vrijednosti. I ejh Hasan Kaimija pisao je na narodnom jeziku, kao i ejh Abdurahman Sirija ije su ilahije ostale popularne do danas. Ipak, dojmu da je poezija Bonjaka na orijentalnim jezicima neusporedivo vrednija u umjetnikom smislu od alhamijado poezije nisu odoljeli mnogi poznavaoci. Razlog tome moe se traiti u nerazvijenosti domae leksike apstraktnog znaenja, kao i u injenici da je u ono vrijeme jedino usmena poezija imala razvijen model knjievnoumjetnikog izraza na narodnom jeziku. Upravo zato su i najstarije alhamijado pjesme prepoznatljivo nadahnute narodnom poezijom. Najznaajniji alhamijado pjesnik, Mehmed Hevai Uskufi (1601-165_), izrazio je u uvodu svome uvenom bosansko-turskom rjeniku tekou s kojom su se domai pjesnici morali suoiti kada su pokuavali pjevati na narodnom jeziku: Naumio sam da sainim jednu knjiicu Kakvu prije niko nije ni zamislio, Ali nema na svijetu rijei koja nije ve reena Kazano je sve, dobro i zlo. Pouzdavi se u Boga, zadubio sam se u misli Te se u taj mah dosjetih Da skupim jedan rjenik na bosanskom jeziku Nek i on, prema sebi, bude jedna svjetiljka. Kako su Bonjaci krupna stasa Znaj da su im tako i rijei krupne, Pa ih onda dovest na metrum To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti. Hvala Bogu, po pravilima retorike Izraavah se, nek bude trag svijetao od zrk Nainio sam tenim i pisao jasan srok Upueni zna da za to treba muke, Doista je mnogo truda uloeno. Utjecaj narodne lirike na umjetniki izraz alhamijadista jasno se oituje u pjesmi iz 16. stoljea, koju je napisao Ahmed Arinovi Zirai. Pjesnik ve izborom dugog stiha trinaesterca sa cezurom iza osmog sloga podraava starim lirskim pjesmama, ali i izborom poetske leksike: lice, ruica, janjece, grliica, bratac, te upotrebom ustaljenih sintagmi: crne oi, mlad junae, lipo lice. No po odlikama stiha i rime alhamijado poezija pokazuje izvjesni pomak u odnosu na narodnu poeziju. Zapravo rima se u svim alhamijado ilahijama pokazuje kao iznimno bitna. Ilahije su najee pisane u osmercima ili sedmercima skupljenim u strofe oblikovane ponavljanjem temeljnog stiha nakon svaka tri stiha koja imaju istovrsnu rimu; jedino se u prvoj strofi osnovni stih ponavlja dva puta kao drugi i kao etvrti: aAaA, bbbA, cccA, dddA Ovakvu shemu imaju Hevai, Kaimija, Ilhamija, Mehmed Razi, Abdurahman Sirri. Naravno, to nije jedina stihovna shema za ilahiju, ali jeste najea. Zbog ove tenje za rimom, pa ak i dvoslonom, nastajale su poetske rijei katkad i neprozirnog znaenja: Satvori due nae, Milosti, Zemlje nebesa i sve tjelosti, Ti brodi nami, ti gusti mosti;332 Sazdade Ti nas, Ti paz uvik nas. (Hevai)
332

?Priblii nam se, napravi nam mnogo mostova prema Tebi!


121

Tenja za trostrukom rimom navela je pjesnike da koriste gramatike paralelizme, jer to je bio najjednostavniji nain da se one ostvare: Sjajni dizar ako trai, Vidjet Boga ako eli, Oni svijet ako voli Hajde, dervi, u tekiju. (Ilhami) Viestruke rime i pravilna ponavljanja temeljnog stiha dio su poetike ilahija, jer je ova poezija u slavu Boga namijenjena prvenstveno melodijskoj interpretaciji, i to u opinjavajuim dervikim ritmovima.

Usmeno stvaralatvo Najstariju vijest o narodnim pjesmama u Bosni i Hercegovini zabiljeio je putopisac Banedikt Kuripei na svom putovanju u Carigrad 1530. godine. Kuripei je tada zapisao da se u Bosni pjevaju pjesme "o vitekim djelima vjernog sluge Radosava Pavlovia", a kada je upoznao zapovjednika Kamengrada Omerbega Malkoevia, sina Osman-bega Malkoa, pripomenuo je da se "o njegovim junakim djelima pjeva mnogo u Hrvatskoj i u Bosni". Slaveni koji su postali muslimani nastavili su pjevati poslije dolaska Turaka, a kako tradicionalna epika obino pripada vladajuoj grupi, jasno je da je bonjaka usmena tradicija postala veoma bogata. Usmenu tradiciju iz predosmanskog perioda Bonjaci su postepeno pretakali u novu, koja e pjevati o muslimanskim junacima i o Turskom carstvu. Bosanski feudalci su i poslije prelaska na islam odravali staru kulturnu tradiciju. Pri kraju 15. stoljea Alibeg "Pavlovia zemlji gospodar" ostavio je spomen o dvorskoj grupi svojih umjetnika koje alje Dubrovanima da ih zabavljaju na praznik Sv. Vlaha. Tradicionalni motivi i tradicionalni nain pjevanja na dvorovima su dotjerivani u skladu sa ukusom visokog stalea. Zabavljai su bili interpretatori tekstova te su ih na javnim nastupima prenosili irokoj publici. Mnoga vrijedna djela narodne knjievnosti, pa i sama sevdalinka nastajala su u ovakvim uvjetima (Dizdar:372). U starom dubrovakom zapisu s kraja 15. stoljea zabiljeeni su stihovi narodne pjesme iji lirski motiv iv i danas u brojnim varijantama pjesme Sino pooh iz Moria hana: Na junaku su zlate ostroge, a na djevojci tanka koulja; i zadjee se zlate ostroge za djevojinu tanku koulju. Zapee mi kove od akira za Umine danfezli dimije; kad se sageh kove otpinjati, zapee mi bazi od sahata za Umine ogre od erdana.

Visoka umjetnika razina bonjake epske poezije pripisuje se okolnosti da su pojedini begovi na svojim dvorovima njegovali narodnu pjesmu i pazili da ne bude povrijeen vladajui ukus.333 Vjerovatno se utjecaju visokog stalea na ovu poeziju ima pripisati i prisustvo motiva, poetskih usporedbi i stilskih zahvata iz orijentalne pisane i usmene knjievnosti. Meutim, orijentalni utjecaj na bonjaku epiku nije detaljnije znanstveno istraivan, premda su o njemu dali svoje kometntare Friedrich Krauss i Albert Lord. Premda je bonjaka knjievna tradicija osmanskog perioda veoma raznorodna i u jezikom smislu neujednaena, prepoznatljiva nit koja povezuje njene tokove jeste sveprisutni utjecaj usmene tradicije. Njeni stilski obrasci, formulacije i motivi pojavljuju se jednako u krajinikim pismima (Rizvi 1976:218) i u alhamijado pjesmama, pa ak i u djelima pojedinih Bonjaka pjesnika i hroniara na turskom jeziku. Pjesnici Dervi-paa, Nerkesi i Alaudin Sabit stvarali su na turskom jeziku poeziju koja se doimala kao poseban anr. U djelima ovih pjesnika je "obilje turskoj poeziji nepoznatih pjesnikih izraza i slika", jer su "posezali za bogatom riznicom prispodoba i figura iz nae narodne poezije" (Baagi 1912:129). Mustafa Firaki zapisao je u ljetopisu na turskom jeziku (1827) nekoliko aljivih narodnih pjesama, a Salih ef. Muvekit iz Sarajeva utkao je u svoju hroniku (1887), koju je napisao na osnovu mehemanskih sidila i vakufnama, i grau iz bonjake usmene epike. No bogatiji izvor za istraivanje prisutnosti bosanskog izraza u ljetopisu na turskom jeziku jeste Baeskijino djelo (1805), jer autor je osim etiri narodne pjesme u njega unio rijei, izraze i itave reenice iz maternjeg jezika. Jezik usmenog stvaralatva odigrat e svoju izuzetnu ulogu upravo na kraju osmanskog perioda, u vrijeme reformi i otvaranja tamparije, kada poinje izlaziti prvi bonjaki asopis Sarajevski cvjetnik, uporedo na turskom i na bosanskom jeziku. Urednik ovog lista, Mehmed akir Kurtehaji, u oblikovanju jezikog izraza oslanjao se na bonjaku narodnu poeziju, mnogo vie nego to je nastavljao tradiciju jezikog izraza alhamijado knjievnosti. Zbog takve orijentacije jezik ovog lista blizak je Vukovom modelu knjievnog jezika. Meutim, pravopis Sarajevskog cvjetnika ocijenjen je kao "ublaeni morfoloki pravopis" (Nogo 1981:156), to se ogleda u nejednaenju na granici prefiks-korijen, dok je veza korijenskog morfema sa sufiksom izloena nedosljednom jednaenju po zvunosti. Ovakav nain pisanja prvobitni bonjaki model standardnojezikog izraza pribliava hrvatskom modelu, kakav je izloen u asopisu Bosanski prijatelj. Za
333

122

Meu zatitnicima i mecenama ove umjetnosti spominju se Beg od Lipe, Murad-beg Beirovi i kapetan Murad od Gradaca, Husein-beg Kulenovi Staroselac, kapetan Mustaj-beg Kulenovi iz Bosanskog Petrovca, Hadi Rustam-beg Bievi iz Bihaa, Smail-aga engi i njegov sin Dedaga.

razliku od toga, pravopis Miloa Mandia u srpskom Bosanskom vjestniku gotovo je dosljedno vukovski. U navedenim asopisima neutraliziraju se razlike meu postojeim literarnim tradicijama, naroito na leksikom planu, tako da se moe govoriti o jednoj novoj jezikoj politici koja e voditi ka standardizacijskim procesima to e zahvatiti iru jeziku zajednicu. Openito se moe rei da se jeziki izraz Bonjaka pribliio izrazu drugih dviju konfesija u Bosni i Hercegovini, to je podrazumijevalo odvajanje od ranije alhamijado i orijentalne literarne tradicije te traenje jezikih uzora u izrazu bonjakog usmenog stvaralatva.

LITERATURA: Bali, Smail (1994) Kultura Bonjaka, izd. Tuzla: PPR&R, Zagreb. Baagi, Safvet-beg (1912) Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Zemaljska tamparija, Sarajevo. Buturovi, enana (1974) "Najstarija svjedoanstva o narodnim pjesmama bosanskohercegovakih muslimana", u: . Buturovi - V. Palavestra, Narodna knjievnost, Svjetlost, Sarajevo, 84-97. elebi, Evlija Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1996. remonik, Gregor (1950) "Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka II", Glasnik Zemaljskog muzeja, 1950, br. 6, Sarajevo, 105-199. Dizdar, Mak Antologija starih bosanskih tekstova, Svjetlost, Sarajevo,1997. Halilovi, Senahid (1991) "Slika sarajevskoga govora u djelu Mula-Mustafe Baeskije", u: Senahid Halilovi, Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 94-105. Imamovi, Mustafa (1998) Historija Bonjaka, 2. izd., Preporod, Sarajevo. Jahi, Devad (1999) Bonjaki narod i njegov jezik, Trilogija o bosanskom jeziku, knj. I, Ljiljan, Sarajevo. Mujezinovi, Mehmed (1998) Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini I, II, III, 3. izd., Biblioteka kulturno naslijee, Sarajevo. Nogo, Ljiljana (1981) "Fonetske, leksike i morfoloke osobine Sarajevskog cvjetnika", u: Jezik tampe u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, Sarajevo, 1981, 135-241. Raki, Franjo (1879) Dopisi izmeu turskih i hrvatskih astnika, Starine, JAZU, XI, 1879. Rizvi, Muhsin (1976) "Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom od XVI do sredine XIX stoljea kao oblik stare epistolarne knjievnosti", Godinjak odjeljenja za knjievnost, knjiga V, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, 1976, 217264. Solovjev, Aleksandar (1940) Bogiieva zbirka omikih isprava XVI-XVII veka, Spomenik SKA, XCIII, drugi razred, 72, Beograd, 1940. Truhelka, iro (1911) Tursko-slavjanski spomenici Dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja, XIII, Sarajevo. Zlatar, Behija (1998) "Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva", u: E. Imamovi [et al.] Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Bosanski kulturni centar, Sarajevo 1998, 99-131.

123

Remzija HadiefendiPari O BONJAKOJ USMENOJ KNJIEVNOSTI Kraj 18. stoljeca obiljeio je poetak romantizma u evropskoj knjievnosti (i umjetnosti openito). Taj knjievni pravac vaan je i za usmeno stvaralatvo junoslavenskih naroda, posebno Bonjaka, iz najmanje dva razloga. Prvo, donijet e novi pogled na usmenu ili narodnu knjizevnost i, drugo, sto je vremenski to bio krajnji trenutak da se usmeno bogatsvo zabiljei u periodu kad je ono ve prestajalo da se stvara i poelo zaboravljati pred novim drutvenim i kulturnim promjenama. Naime, romantizam je u knjievnosti, naspram klasicistike supremacije razuma, legitimirao fantaziju i emocije (srca), a gdje su one bolje ostvarene nego u narodnim bajkama, pricama, u narodnoj poeziji, mitologiji. Tako je panja skrenuta na "prosti narod", na njegovo usmeno stvaralatvo kao emanaciju duha (up. u knjievnosti Jakoba i Wilhelma Grimma, Johanna Gottfrieda Herdera; Richarda Wagnera i njegova narodna muzika drama; Wilhelma von Humboldta sa novom filozofijom jezika i motom: "die wahre Heimat ist eigentlich die Sprache"). Interes za nau poeziju Interes Europe za nasu narodnu poeziju poceo je sa romantiarima334, u drugoj polovici 18. stoljeca. Poznato je da je nasu poeziju evropskom svijetu otkrio talijanski opat, putopisac i filolog Alberto Fortis (1741-1803). U svom (drugom335) putopisu Viaggio in Dalmazia 1774. (Venezia) u drugoj svesci Fortis biljei bonjacku narodnu pjesmu "Xalostna pjesanza plemenite Asan-Aghinize", dakle Hasanaginicu, s prijevodom (prepjevom) na talijanski. Vec naredne 1775. Hasanaginica ce biti prevedena na njemaki. Prijevod je priredio Goethe, koji e je i sam 1778. prepjevati za Herderovu zbirku narodnih pjesama ("Volkslieder"). Taj prijevod uveo je u svjetsku knjizevnost ne samo baladu Hasanaginica vec je otvorio put otkrivanju i upoznavanju ostalog naeg narodnog stvaralatva. Zapocelo je veliko interesovanje da se ono sakupi i objavi. Sakupljanja Na tom su poslu radili Vuk, B. Petranovi, L. Marjanovi, K. Hrmann i dr. (Kasnije ce se tek javiti kao sakupljai mesu Bonjacima Osman iki, Safvet-beg Basagi i dr. ). ak ce se u Bosnu uputiti i jedan eh, Ludvik Kuba, koji e u V. tomu svoje velike zbirke narodnih pjesama Slovenstvo ve svych zpevech, u svesci VI, objaviti nae bosanskohercegovake pjesme za koje "dri da su melodijski najljepe i najskladnije pjesme itava Slavenskoga Juga".336 Zanimljivo je da je Vuk najvie hvalio pjesme svojih pjevaa Teana Podrugovia, rodom iz Bosne i Hercegovine, i Filipa Visnjia, iz Meea, "okruga zvornickog", koji je prosao cijelu Bosnu kao guslar. Izdanja Pod utjecajem romantizma poelo se na junoslavenskim prostorima drugaije misliti o nasoj narodnoj poeziji koja se vec dugo stvarala, nekoliko stoljeca. Uistinu je predstavljala pravo narodno blago, izvorni izraz naroda, kako su romantiari gledali na usmeno svaralatvo. Smatrala se, kao i svaka narodna umjetnost, svojinom naroda, opim blagom. Posebno su se lijepim i vrijednim pokazale lirske pjesme ljubavnog sadraja - sevdalinke, uz one na "mei", balade dakle, i junake pjesme. Sakupljane i sabirane irom Bosne, nase su narodne pjesme uvrstavane, meutim, u zbornike srpskih i hrvatskih narodnih pjesama ponegdje uz dodatak: "iz Bosne i Hercegovine". Tako je Vuk St. Karadi u svoju prvu zbirku pjesama iz 1814., u Malu prostonarodnu slaveno-serbsku pjesnaricu, izdatu u Beu, uvrstio neke nae pjesme napominjui uz poneku da je "pjesna Serbalja Muhamedanskoga zakona (Bosnjaka)", kako stoji npr. uz Hasanaginicu, koju je Vuk naslovio kao alostna pjesna plemenite Asanaginice, nainivi pri tome na njoj desetinu intervencija dodajui ak i jedan stih na kraju, budui ju nije razumio. Mnoge nae lirske pjesme Vuk je uvrstio i u kasnije svoje zbirke naslovljene kao Srpskih narodnih pjesama, npr. u tomove I. i V., objavljene u Beu 1841. i 1866. , u skladu sa svojim uvjerenjem o postojanju samo jednog naroda, srpskog, sa "tri vjerozakona" - "pravoslavnim, katolikim i muhamedanskim". Tako su sve pjesme "muhamedanskog vjerozakona" jednostavno pjesme "srpskog
Prvo djelo koje su stranci zabiljeili iz nae narodne knjievnosti nije Hasanaginica (1774), ve prie o Nasrudinhodi, koji je imenovan kao Bertoldo u djelu (Astuzio sotilissimo di Bertoldo) to ga je Lelia Della Volpe objavio u Veneciji 1738. To je utvrdio Nikola Palikua 1771, u svojoj knjizi Himbenost pritankogh Veleznanstva Nasredinova. Up. eman, Mustafa, Bibliografija bonjake knjievnosti, 1994. str. 48. 335 U svom prvom djelu o Cresu i Osoru 1771. (Saggio d'osservazzioni sopra l'isola di Cherso ed Osoro) Della Volpe biljei narodnu pjesmu o Milou Kobiliu i Vuku Brankoviu. Nju e Herder kasnije prevesti sa talijanskog na njemaki. Nije udo da su romantiarske ideje prigrlili mali narodi, sa juga Evrope pogotovo, kojima je imponirao interes drugih evropskih naroda (njemakog pogotovo) i za njegovo usmeno stvaralatvo. 336 Up. F. Petrai i F. Z. Miler, Hrvatska itanka, Zagreb, (prir. David Bogdanovi), 1939:7.
124
334

naroda". Radi ilustracije naveemo jos neke naslove pod kojim su uvrtavane bosnjake narodne pjesme. Tako 1864. u Zagrebu Luka Marjanovi objavljuje Hrvatske narodne pjesme iz Bosne i Gornje Krajine, a Ante Hangi (uitelj trgovake kole u Biu) 1896. Hrvatske narodne pjesme, govorei o obiajima muslimana i ostavlja 77 pjesama zborniku Matice hrvatske; Nikola Tordinac izdaje Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne u Vukovaru 1883.; Bogoljub Petranovi tampa Srpske narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine, knj. I-III, u Beogradu 1867-70.; Ivan Frano Juki i Ljubomir Hercegovac (iza imena krije se fra Grga Marti) - Narodne pjesme bosanske i hercegovake, u Osijeku 1858. i Mostaru 1892. ; 1898. u knj. III. i 1902. u knj. IV. objavljene su u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu "pjesme moslimske" ili "muhamedovske" (izbor priredio L. Marjanovi); 1909. u V. knj. Matiinih pjesama ("Romance i balade") nalaze se "pojedinani primjerci" "muslimanskih enskih pjesama" koje je za stampu priredo Nikola Andri; 1925. u Sremskim Karlovcima. Gerhard Gesemann objavio je dvanaest bosanskohercegovackih romansi u zborniku naslovljenom kao Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama; na prijedlog Nikole Andria 1942. Matica izdaje Haremske prialice (u zbirci Hrvatske narodne pjesme), kako stoji u Predgovoru, zenske pjesme nasih muslimana ("Haremske prialice" zapravo su ljubave pjesme, sevdalinke), i dr. Bonjake e se pjesme tek ponegdje objavljivati u zasebnom zborniku kao pjesme "Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini" (up. Vinko Vice Palunko je 1886. poslao Matici hrvatskoj zbirku "220 pjesama junakih i enskih iz Hercegovine" sa osam bosnjackih balada)337; Kosta Hrmann objavit e Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, knj. I-II, Sarajevo, 1888-1889, i dr. Zanimljivo je da e se u jeku sakupljanja i izdanja naih pjesama na univerzitetima u Europi drzati predavanja o slavenskim narodnim pjesmama mesu kojima su znaajno mjesto imale i nae narodne balade, prije svega Hasanaginica, identificirane kao muslimanske. Poznato i posebno znaajno po utjecaju koje je ostavilo jeste ono koje je Poljak Adam Mickiewicz odrzao na College de France davne 1841. On je rekao da "enska pjesma esto ima ozbiljan i tragian ton; jedna od najljepih u ovoj vrsti je pjesma o smrti Hasan-agine ene, prva koja je objavljena i poznata u Europi... To djelo je muslimanska pjesma. Slaveni koji ispovijedaju islam pjevaju takoer na slovenskom; oni nisu odbacili svoj jezik". Izvori Sakupljai nasih narodnih pjesama ostavili su dragocjene tragove i svjedoenja o izvorima svojih zbirki stihova.338 Tako je Vinku Vici Palunku Jelka Bukvi prenijela mnoge bonjake pjesme. On je uz zabiljeene tekstove pjesama ostavio i ovaj podatak: Jelka je "kao mala djevojica isla (bi) po zimnicu u Stolac, da se prehrani, to joj kod kue bijae trudno, a imala je stariju sestru na slubi u Ali-pae Rizvanbegovia, te bi otila k njoj da uva djecu, i tamo u serajlju Ali-pae nauila je od njegovih bula ove pjesme" (Palunko 1886, nav. prema Maglajlic 1898: 87). Slino je i neka Janja Vlahovi "ila na zimnicu u Ljubinje da u turskim kuama uva djecu; i ona tako naui od bula ove pjesme", zabiljeio je Palunko (Palunko: 1886, up. Maglajli 1989: 87). Sakuplja narodnih pjesama Vuk Vrevi pisao je: "(...) najvise mi je kazala dobra starica Simana, udovica Filipa Pistelje, i njene dvije djevojice obje Mare, pa posto su mi kazale sve ono sto su znale, hodile bi kod Turskijeh ena i djevojaka i kako bi koju ule, zapamtile bi i meni kazale (...)". (v. Maglajli 1989:37) I Vuku su bonjake pjesme stizale posredno. On ih je prepoznavao i nije propustio priliku to napomenuti. Tako e npr. 1814. god. u "Maloj prostonarodnoj slaveno-serbskoj pjesnarici" zapisati: "Ovo je pjesna Serbalja Muhamedanskog zakona". Kasnije, u Srpskim narodnim pjesmama biljeit e: "(...) Koje su enske (tj. lirske, napomena R. H. P. ) pjesme oznacene sa Ts, one sam sluao i prepisivao od neki tursko-ciganski djevojaka iz Sarajeva, kao sto i pjevaju Srpkinje turskog zakona u Sarajevu" (Vuk, knj. I, Beograd, izd. 1953., str. XXIX). Vuk je baladu Omer i Merima "prvi put uo u Triu 1803. godine od jednog Ciganina iz Bosne, koji ju je uz gusle pjevao; potom sam je sluao od mlogo ena i djevojaka u Madarskoj..." (Vuk St. K., Srpske narodne pjesme, knj. I, Be 1841, str. 240) Vuk je uz bosansku pjesmu "Na sramotu Begi i Mus-agi" pribiljeio 1814: "(...) a ovu su pjesnicu spjevale u Zvorniku Serbkinje muhamedanskog zakona, kad su Serblji, vozbuntovai se protiv dahija, zavladali abcem, a Bega, Mus-aga i Kurt-oglu utekli u Bosnu i doselili u Zvornik 1804. ljeta" (Vuk, Mala prostonarodna slaveno-serbska pjesnarica, Viena, 1814: 88). Nikola Andri pie u Predgovoru Hrvatskim narodnim pjesmama (Zagreb 1941) kako je "zbornik Ante Hangia sloen od takovih zenskih i junakih narodnih pjesama, koje mesu sobom pjevaju muslimanske ene i djevojke", to je ocjena "slagaa" prve knjige Matiinih Pjesama (iz 1896.). Nae pjesme "naih" muslimana
337 338

Up. M. Maglajli, Usmeno pjesnitvo od stvaralaca do sakupljaa, Univerzal Tuzla, 1989:86-89. Slino je i s narodnom prozom. Tako sakuplja Tordinac ostavlja podatak da mu je npr. bajku Sismael "kazivala starica Rua Mari, rodom iz Livna, a naseljena u epu. Ne opominje se pravo gdje ju je ula, al' znade da ju je ula od muhamedanskih gospoa" (Maglajli: 1989: 24). U istoj knjizi (Hrvatske narodne pripoviedke iz Bosne, Vukovar, drugo popravljeno izdanje iz 1883, str. V.) Tordinac biljei da mu je neke bajke "kazivao u epu terzija Jozica, ili pravim imenom Jozo Mandi", koji je "kako mi ree bio na zanatu kod nekog epakog Muhamedanca, koji je pun bio ko oko svakakvih kazivanja, pa je ove dvije od njega nauio" (isto, str. V, nav. prema Maglajli: 1989: 24).

125

U Hrvatskoj itanci David Bogdanovi (Zagreb, 1915) govori o srpskoj i hrvatskoj knjievnosti (kao jednoj) i navodi, u odjeljku o narodnoj epskoj poeziji, kako je 1774. "u drugome svesku tampana na kraju naa (isticanje R. H. P.) narodna pjesma Hasanaginica i to hrvatski original i talijanski prijevod" (str. 24). Na kraju odjeljka o diobi narodnih epskih pjesama ("u glavnome moze se reci, da sadraj narodnih pjesama ispunjaju borbe naeg naroda hrvatskoga i srpskoga s Turcima", str. 31-32) jedan pasus posveen je "Moslimima": "Ali i Moslimi su imali svoje pjesme, osobito oni, koji nastavaju pogranine krajeve Hrvatske, Bosne i Dalmacije. Njihove pjesme pominju se ve u XVI. vijeku. God. 1574. hvali knez ibenski junatvo svojih podanika, te ga isporeuje s kukavtinom talijanskih plaenika; zajedno javlja mletakom senatu, da i 'Turci' u svojoj zemlji pjevaju o njihovoj neobinoj hrabrosti. Dasto Turci su slavili u svojim pjesmama u prvom redu svoje junake. Najvie moslimskih pjesama potjee iz vremena, dok su oni gospodovali hrvatskom Likom, te su se jos do danas sauvale" (36) Zanimljivo je da je ova ista Hrvatska itanka (s podnaslovom "Pregled knjievnosti Hrvata, Srba i Slovenaca od poetka XIX vijeka do naih vremena"), objavljena nakon stvaranja KSHS kao djelo Petraia i Milera dok se David Bogdanovi javlja kao prireiva (Zagreb, 1939). U praktiki neizmijenjenom tekstu ranije Hrvatske itanke, bar kad je rije o usmenom stvaralatvu, u dio koji smo citirali ubaena je "veznika" reenica: "Sve to to smo do sad rekli vrijedi samo za pjesme kranskog dijela naroda naega." (str. 14) Iza toga ide slijedei tekst: "Ali i nai Moslimi su imali svoje pjesme... Njihove se pjesme spominju ve u XVI vijeku, a slave dato u prvom redu junake vjere Muhamedove, ali znadu biti dosta pravedne i prema kranskim junacima pa se u njima esto kranski (hrianski) i turski junaci pobrate ili pokume." Ipak, malo nakon izdanja ovih udbenika, Matica objavljuje Hrvatske narodne pjesme (1941) sa ve citiranim Predgovorom Nikole Andria (Haremske pjesme u zb. Hrvatske narodne pjesme 1942.). Tu stoji i ovo: "Dodajmo, da sam meu 'Haremske' uvrstio i neke takove pjesme, koje se po svojim motivima poznate ve iz prijanjih knjiga, ali neke nisu ondje bile spomenute ni meu varijantama, a neke se odlikuju istim muslimanskim obiljejem, tako da ih nisam mogao mimoii. Matica se sa ovo desetak knjiga Hrvatskih narodnih pjesama - svakako najdostojnije oduila svome narodu, jer je ovim knjigama definitivno sruena 'nauna' la, koja je - od pocetka 19. vijeka - hrvatskoj pjesnikoj dui i hrvatskom imenu u stvaranju narodnih pjesama osporavala svako pravo na priznanje. A kad tamo, Hrvati stoje - poevsi (isticanje R. H. P.) s Hasanaginicom - na elu stvaralaca enskih baladskih i muslimanskih junakih pjesama, koje su stvarane u ikavskom narjeju, a izdane u III. i IV. knjizi Matiinih pjesama". (str. 7) Da li se zato "Muslimi" ili "Muhamedanci" ili "Muslimani", dakle Bonjaci, nisu tako dugo prihvatili na jugoslavenskim prostorima kao nacija jer bi se tzv. "naa" knjievnost osiromaila?

126

Milo Okuka Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u Vukovo doba KNJIEVNOJEZIKI IZRAZI KOD MUSLIMANA USMENI IZRAZ I NJEGOVA EKSPANZIJA Vuk i pretee Ve je ranije istaknuto da je novotokavski foklorni kome, za razliku od drugih knjievnojezikih izraza bosanskohercegovakih Muslimana, bio opti i iroko prihvatljiv jeziki izraz, otvoren i prijemiv, razuen i s pokoljenja na pokoljenje prenoen i stiliziran. Iz toga onda slijedi zakljuak da su se Muslimani i mogli ukljuiti u standardno-jezike procese ravnopravno s drugim narodima srpskohrvatskog jezika zahvaljujui, prije svega, razvijenoj epskoj tradiciji, koja je posjedovala sve znaajke zajednike usmenom stvaralatvu tokavskog podruja. Mnogi muslimanski pjesnici zaduili su nau kulturu svojim umjetnikim tvorevinama na postojeim tematsko-stilskim fakturama srpske i hrvatske usmene knjievnosti, prikljuujui im i svoje, vlastite. Meu njima na prvom je mjestu, naravno, sevdalinka, pjesma slo-vensko-orijentalnog oploenja i spoja: orijentalnog po intenzitetu strasti, po sili i potencijalu senzualnosti u njoj, slovenskog po snatrivoj, neutjenoj, bolnoj osjeajnosti, po irini njene duevnosti (M. Rizvi). Vijesti o muslimanskoj narodnoj tradiciji potiu odavno, jo od XVI stoljea (B. Kuripei, I. A. Peevi). Godine 1660. i 1664. na svojim putovanjima kroz Bosnu znameniti turski putopisac Evlija elebija direktno se suelio s tom predajom, koja ostavlja traga i u njegovom prianju. A Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu (kraj XVIII st.) daje dosta podataka o sevdalinkama i bosanskim junakim pjesmama. U medmui, koja se uva u Gazi-Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, on ostavlja i tri narodne pjesme na arebici: Ramo i Saliha; Ah, divojko bila nosa; Galan prosi gizdavu divojku. No to nisu prve zabiljeene muslimanske narodne pjesme. Ve s poetka XVIII stoljea u Erlangenskom zborniku nale su se, zajedno sa srpskim i hrvatskim, i neke muslimanske balade i junake pjesme, nevjeto irilicom zabiljeene, da bi se 1774. godine pojavila prva tampana balada, glasovita alostna pjesanca o plemenitoj Asanaginici, u djelu Alberta Fortisa Viaggio in Dalmazia. Godine 1775. Gete je s talijanskog prevodi na njemaki jezik, da bi je Herder 1778. uvrstio u svoj zbornik narodnih pjesama. Na pragu XIX stoljea kotski poeta V. Skot (W. Scott) prevodi je na engleski, a u treoj deceniji XIX st. . Nodir (Ch. Nodier) i P. Merime (P. Merimee) na francuski jezik (kada slijede prevodi i na druge jezike). Nodir e za nju ustvrditi da je jedna od najslavnijih poema morlake knjievnosti, a V. Jagi da ona ini pokret u Historiji srpskohrvatske narodne poezije, u njenim snoenjima s zapadnom Evropom. S kraja XVIII stoljea kao sakuplja muslimanskih narodnih pjesama pojavljuje se i latinist uro Feri (17391820), koji iza sebe ostavlja narodne (turske) pjesme i na latinskom i na srpskohrvatskom jeziku. A u Babukicvom Poekom zborniku iz 1798. godine nai e se i jedna varijanta balade o smrti Omera i Merime, pod latinskim nazivom Divotium. U Vuvoko doba novotokavski usmeni izraz i kod Muslimana doivljava stanovitu afirmaciju naporedo sa srpskim i hrvatskim, mada je sistematsko biljeenje muslimanskog narodnog stvaralatva zapoeto neto kasnije, u drugoj polovini XIX stoljea, nastavljajui se u XX stoljeu sve do naih dana. Toj afirmaciji daje poseban peat i Vuko-vo djelo i njegova knjievnojezika shvatanja. Iako mu se nije ostvarila elja da stupi na tlo Bosne i Hercegovine, Vuk je u svojim zbirkama narodnih pjesama inkorporirao i muslimansku narodnu tradiciju. Ve u prvoj od njih, u Maloj prostonarodnoj slaveno-serbskoj pjesnarici (1814) on uvrtava Fortisovu Hasanaginicu, sa poznatim tekstolokim izmjenama i stilizacijom, te nekoliko drugih muslimanskih pjesama. A u predgovoru prve knjige lajpcikog izdanja Narodnih srpskih pjesama iz 1823. godine Vuk naglaava da je enske pjesme oznaene sa (T*) sluao i prepisivao u Kragujevcu od nekih evojaka iz Sarajeva. Tu se sada ponovo pojavljuje i alostna pjesanca, sa opsenim Vukovim komentarima i u novoj preradbi i stilizaciji. Evo ta on, izmeu ostalog, u predgovoru veli: Iz Putovanja Fortisova ja sam je (tj. Hasanaginicu, M. O.) 1814 godine prepisao naijem slovima i onda ovdje tampao. U pomenutoj Fortisovoj knjizi ona je natampana sa mnogo tamparskijeh, a, po svoj prilici, i pisarskijeh pogrjeaka, koje sam ja, koliko sam i kako sam onda znao, gledao da popravim. Poslije je vie zato nijesam ni tampao to sam sve oekivao neu li je u narodu gdje od koga uti; no dosad nigdje ni spomena. I od ovoga doba, u stvari, plele su se tekstoloke i jezike dileme o Hasanaginici, koje i danas traju. Ono to Vuku pripada naroita zasluga u svemu tome jeste to da ju je ukljuio meu najznaajnija ostvarenja na novotokavskom folklornom idiomu, te da joj je utkao i vlastitu knjievno jeziku potku. Iako su tokom vremena u tom Vuko-vom tkanju i popucali neki konci, iako se danas tzv. tamna i nejasna mjesta u njenom izvorniku razliito deifriraju, sve nam to nije dovoljno da ustvrdimo (kako to neki danas ine) da je Vuk u Hasanaginici vrio potpuno nedozvoljene intervencije. Svako njegovo rjeenje nije naravno prihvatljivo (npr.
127

snijeg umjesto snjezi, mati umj. mater, da ne vidi umj. nek ne vidi i si.). No, ne smije se gubiti iz vida da je to doba kad se Vuk bori za sasvim novi knjievni jezik, da je on uvijek imao u vidu opti profil novo tokavskog foklornog koinea, koji se izdie iznad regionalnih, dijalekatskih idioma. Prema tome, i muslimanski novotokavski folklorni koine u Hasanaginici Vuk je prilagoavao svojim teorijskim shvatanjima o knjievnom jeziku, na jednoj strani, a na drugoj strani onome idiomu koji je preovlaujui u drugim muslimanskim narodnim umotvorinama s istonohercegovakog dijalekatskog terena i koji se podudara sa srpskim i hrvatskim novotokavskim folklornim izrazom. Zbog toga je Vukovo itanje i poimanje alostne pjesance i ostalo polazite za sva naredna njena filoloka i umjetnika itanja i poimanja. Vukovi savremenici Poslije Vukove smrti, godine 1866, u nakladi Ane udove V. S. Karadia u Beu izlazi zbirka Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (enske). Za tampu ih priredio Vuk. Stef. Karadi. Pjesme je, meutim, sakupio Karadiev saradnik Vuk Vrevi, austrijski konzul u Trebinju. Meu njima ima dosta i muslimanskih narodnih pjesama. Vuku Vreviu pripada i zasluga skupljaa prve sauvane zbirke muslimanskih narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine. Na poticaj Stojana Novakovia on je tokom 1868. godine, za vrlo kratko vrijeme, sakupio i za tampu priredio junake hercegovake pjesme (muslimanske), koje su, na alost, do danas ostale u rukopisu. Vrevieva zbirka predstavlja presjek epskog izraza toga vremena u jednom dijelu Hercegovine i neobino je znaajna sa knjievnojezikog stanovita, osobito stoga to ona reprezentira jednu stiliziranu formu novotokavskog koinea kod Muslimana u autohtonoj ijekavskoj sredini, jedan jeziki izraz koji je prilagoen vienacionalnoj jezikoj zajednici i zajednikoj epskoj narativnosti. Dvojica vukova, Karadi i Vrevi, imali su i svoje savremenike i nastavljae u biljeenju i afirmaciji usmenog izraza, bosanskohcrcego-vakih Muslimana, koji su utrli stazu sistematskom biljeenju muslimanske epske tradicije krajem XIX stoljea (K. Hrmann, 1888. i 1889, L. Marjanovi, 1898). Meu Srbima i Hrvatima najznaajniji su Sima Milutinovi Sarajlija, Ivan Franjo Juki, Grga Marti i Marijan unji. U svojoj zbirci Pjevanija cernogorska. i Hercegovaka> sabrana ubrom ojkoviem Cernogorcem (Budim 1833. i, II. proireno izdanje, Lajpcig 1837) poznati poeta, pustolov i fantast Sima Milutinovi Sarajlija pruio je mnogo vie podataka o epskoj muslimanskoj tradiciji od Vuka Karadia. Pjesme sa muslimanskim temama, motivima i junacima on donosi kroz prizmu dviju konfesijskih filozofija, hrianske i muslimanske, to uslovljava meuzavisnost i proimanja i u njegovom folklornom izrazu, koji u naoj nauci nije dovoljno lingvistiki obraen niti je temeljitije uporeen sa Vukovim. Na osnovu onoga to se zna, moe se zakljuiti sljedee: Jezik pjesama koje potiu sa istonohercegovakog terena prua razliite slojeve novotokavskog foklornog koinea zajednikog za obje konfesije, temeljen na zajednikom dijalekatskom idiomu sa svim stilskim odlikama epske naracije. Dok je Karadi imao fragmentarni uvid u usmeni muslimanski izraz sa cjelokupne bosanskohercegovake jezike teritorije, a Vrevi i Sarajlija (istina dosta cjelovit) samo sa terena istone Hercegovine Juki, Marti i unji pokrivaju iri zapadniji prostor Bosne i Hercegovine. Dio toga usmenog izraza u njihovoj redakciji bio je dostupan javnosti u Vukovo doba, u Jukievom asopisu Bosanski prijatelj (1850, 1851. i 1861) i u Juki-Martievoj zbirci Narodne piestne bosanske i hercegovake (Osijek, 1858), dok je glavnina objavljena krajem XIX i poetkom XX stoljea (Narodne pjesme bosanske i hercegovake od I. F. Jukia i G. Martia, dva sveska, Mostar 1892. i Narodne junake pjesme iz Bosne i Hercegovine od M. unjia, 1915 i, II. izdanje, 1925). Taj se izraz u dijelovima bitno razlikuje od prethodnog, sadravajui elemente drugaije dijalekatske provinijencije i elemente knjikog profiliranja skupljaa. No, ono to je vano jeste to da je cjelokupni fond usmenog stvaralatva koji su zabiljeili ova trojica franjevaca-vukovaca ukazao i na bogatu epsku tradiciju Muslimana sredinom XIX stoljea, koja je bila poznata i prijemiva i hrianskoj sredini. Proimanja tradicija tih razliitih sredina (. Buturovi) naravno da je posebno ostavilo traga u jezikom izrazu, u kojem se pohranjuje materijalna i duhovna kultura naroda Bosne i Hercegovine. Muslimanski vukovci Biljeenje narodnih pjesama meu Muslimanima vezano je za poznate Ijetopisce. Ve smo ukazali na Vukova preteu (Mula Mustafu Baeskiju (kraj XVIII st.). Iz prvih decenija XIX stoljea poznat je jo jedan Ijetopisac kao sakuplja muslimanskih narodnih pjesama, Sarajlija Mustafa Firakija. No, i Baeskija i Firakija muslimanski usmeni izraz biljee arebicom i uzgredno. Uz to, taj je izraz optereen turcizmima, posebno kod Firakije, koji neke puke pjesme aljivog karaktera donosi udnom mjeavinom srpskohrvatskog i turskog jezika, vjetakim idiomom koji kod uenih Muslimana donekle igra slinu ulogu kao slavenoserbski kod Srba. Do pojave muslimanskih vukovaca (odnosno Vukovih sljedbenika) ekalo se, na alost, dugo. Zabludno vrijeme onemoguavalo je i one pojedince koji su uviali posljedice tradicionalnog kolskog, knjievnog i
128

kulturnog zaostajanja i izoliranosti od evropske naobrazbe i knjievnosti. Do nekog talasanja u toj bh. stradiji dolazi sedamdesetih godina XIX stoljea, s pojavom periodike i s prodorom evropskih pisama, posebno vukovske reformisane i funkcionalne irilice, koju pri-hvataju i bosanskohercegovaki Muslimani. Na vukovskoj irilici pojavljuje se 1866. godine u Bosanskom vjestniku (br. 20-21, 23-24) prve narodne pjesme bosanskijeh Muslo-mana anonimnog skupljaa (Muslimana). Utvreno je da je to bio istoriar Salih Hadihusejinovi Muvekit, koji je muslimansku narodnu tradiciju koristio i kao grau u svom djelu Povijest pokrajine Bosne (1887). Utvreno je takoe da je Muvekit poznavao i srpski novotokavski folklorni koine (izmeu ostalog, meu Muslimanima predbrojnicima [pretplatnicima] Petranovievih zbirki srpskih narodnih pjesama zabiljeeno je i ime spisatelja Sali-efendije Hadi Usejinovia). Muvekit je sastavlja i zbirke narodnih muslimanskih pjesama, koju su oduevljeno najavili ondanji listovi, ali ona na alost nije sauvana. Novosadska Zastava od 28. IX 1866. saoptava sljedee: Sali Efendija, rodom iz ajnia, pisar u begovoj damiji, pisar Vakupskijeh (damijskijeh) dobara, sad izdaje kalendar za 1867 god. irilicom, i to najprije stari, pak novi, pa zatim turski. Kako ujemo bie i narodnijeh pjesama i lijepa sadraja, o hvala Bogu! osvijestie se i Srbiji Muh. vjere i poee peatati sa irilicom, sreno im bilo. Vijest da e izai muslimanske narodne pjesme u jednoj zbirci... na bonjakom jeziku objelodanjuje i Sarajevski cvjetnik od 20. IX 1871 u redakciji Mehmeda akira Kurtehajia (Bijelo Polje 1844 Be 1872), koji je ve u prvom broju ovog glasila iznio namjere da sebe i sunarodnike ukljui u novo vrijeme i evropske civilizacijske tokove. I ovdje Kurtehaji tu vijest zaogrnjuje preporoditeljskim idejama: Ovom prilikom imamo bosanskom iteljstvu prigovoriti i pokazati mu, kako se kod razumnijeh patriota uvaavaju i kao izraz oduevljenja za cara i narod smatraju narodne pjesne, koje se kod nas uz gusle na svakom sastanku i sijelu pjevaju, premda to ugledni begovi i efendije, ne samo preziru, nego se i stide svojim matefnjlm jezikom govoriti. Razumni patrioti i spisatelji, koji se zanimaju opisivanjem raznijeli naroda i njihovijeh obiaja pohvaljuju narodne pjesme. Na osnovu svega ovoga, te na osnovu injenica koje su poznate o djelatnosti Muvekita i Kurtehajia, smatramo da su oni, u neku ruku, prvi muslimanski vukovci u Bosni i Hercegovini: Muvekit kao skuplja narodnih muslimanskih pjesama, a Kurtehaji kao inicijator i strastveni propagator preporoditeljskih ideja kod Muslimana na idiomu koji zbliava sve tri bosanskohercegovake konfesije. (Treba se samo podsjetiti njegovog rodoljubnog apela: O nauenjaci nae domovine, hodite pokaite se s drugim kamenjem vaeg znanja i prosvijetlite oi i umove naega naroda, ne stojte nego piite to god znate da e narodu i zemlji od koristi biti). I jezik Kurtehajievog Sarajevskog cvjetnika blizak je Vukovom tipu standardnog jezika, u stvari blizak je svim nacionalnim grupacijama na bosanskohercegovakom tlu, to e doprinijeti izvjesnoj jezikoj nivelaciji u asopisima koji su izlazili u Vilajetskoj tampariji i relativno mirnom ukljuvanju u tokove standardizacije (Lj. Nogo). Umjesto zakljuka I na kraju nekoliko napomena umjesto zakljuka. Prvo. Narodne pjesme kod bosanskohercegovakih Muslimana u Vukovo doba bile su rasprostranjene slino kao kod Srba i Hrvata na idiomu koji je imao novotokavsku podlogu, koji je, mada ne sasvim ujednaen (pored takavske ijekavice, dijelom ikavtine i akavtina), posjedovao odreene naddijalekatske odlike. Drugo. Jezik zabiljeenih narodnih pjesama u predvukovsko i vukovsko vrijeme sadri autohtone elemente odreene govorne regije s koje potiu, na jednoj, i elemente uoblienog novotokavskog folklornog koinea, sa izvjesnim kazivaevim (i zapisivaevim) primjesama, na drugoj strani. Tree. Taj se jezik, u veini sluajeva, podudara s jezikom Vukove narodne poezije i tamo gdje se ona ne podudara sa standardnom srpskohrvatskom normom, to sve govori o nesumnjivom pripadanju i ove poezije novotokavskoj folklornoj koine i o sudjelovanju u njenom razvoju (H. Kuna).

129

Hrmannov Predgovor II knjizi narodnih pjesama PRIPOMENA Nije tomu davno to sam turio u svijet prvu knjigu narodnih pjesana, pobranih po kitnjastim vrtovima naih Muhamedovaca. Poloivi tu knjigu narodu na koljeno, izgledao sam radoznalo, kako e biti primljena ova moja ponuda. Primljena je tako, da pred narod mogu izai evo i s drugom knjigom ovog narodnjeg blaga. Bude li prihvaena kao i prva, biu zadovoljan i radosno u se primiti rada oko tree knjige. Radujui se ljubavi, kojom iri slojevi naroda pri vie na srce prvu knjigu Narodnih pjesana Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini izgledao sam nestrpeljivo sud naih knjievnika o njima. Znajui da sam novajlija u takoj radnji, eljno sam iekivao pouke s pozvane strane. Nije mi trebalo dugo ekati i ve naoh svoju radnju oglaenu i u naoj i u stranoj tampi. Uz to mi stizahu listovi od uglednih lica u domovini i izvan nje. Svi mi povlauju radnji, svi me sokole, da je nastavim. Ali za dugo ne bje onoga, to sam udio: potankoga suda o vrlinama pjesana, ali i o manama moje radnje. Ele doekah i to. Stie mi ocjena g. dvorskog savjetnika, profesora V. Jagia, tampana u Arkivu za slavensku filologiju (XI. svezak), u kojoj me ovaj odlini nauenjak u jednu ruku poziva da nastavim izdavanje sabranih pjesana, a u drugu me savjetuje, ta mi valja popraviti ili popuniti. Prije Jagieve ocjene primih 30. broj Vienca, to se vije u bijelom Zagrebu. Obradovah se Viencu, kad u njemu naoh kritiku moga djela. Ja kritike, sinula je guja, i orlu bi oblomila krila! Nadah se i s ove strane trijeznome i nepristrasnome sudu, al kad tamo, g. kritiar sio jalom u srcu, zaotrio ubojito pero, zamoio ga u u i stao mi itati molitvu, kakoj se ni u snu nadao nijesam. Sva knjiga, veli g. kritiar, ne vrijedi umura, na kojoj bi je valjalo spriti. Ali stani od Doboja Mujo, i mi konja za trku imamo! Da vidimo, ta je ono izazvalo onoliku nemilost g. kritiara. Veli moj nemilosni sudi ja, da sam poeo raditi o knjizi tek onda, kad se proulo da Matica hrvatska prireuje taku zbirku, ne bih li nju u tome pretekao. Ovo nije istina. Mogao bih nabrojiti mnoga estita lica, koja moj rad oko sabiranja narodnih pjesana poznaju na mnoge godine prije, nego to sam i znao za Matiinu nakanu. to sam bez ikakove naroite namjere bre dovrio svoju radnju, nego li g. kritiar svoju, tome ja kriv nijesam. Podmee mi g. kritiar da sam nekakim zvaninim nalogom odredio sabiranje narodnih pjesana. Ovo je puka izmiljotina, na koju odgovarati ne marim. Dopisivao sam se s mnogim prijateljima radi narodnih pjesana, molei ih da mi pribave po koju. Kada npr. u sakupljenom materijalu o bojevima Muja Hrnjice ne naoh pjesne o njegovoj smrti, stadoh pisati tamo i amo, dok je u Foi ne stigoh. Zar to nijesam smio uiniti? A zna li g. kritiar, da od onog asa, kad sam douo da Matica hrvatska u jednom dijelu bosanske Krajine sabire narodne pjesne, u onom kraju ne htjedoh ni jedne pjesne pnibiljeiti, akoprem mi je to bilo mogue i ponueno. Od Jajca i Prijedora dalje na sjeverozapad ja svoga rada protegao nijesam, a neke prije sabrane pjesne iz ravnog Bia ne dadoh u tampu. Jesam li dakle kvario rad g. kritiaru, neka prosuuju tovani itaoci. Gosp. kritiar podmee mi i to, da stvaram muhamedovski narod!! Toga osim njega niko ne nae u onome, to sam uz zbirku napisao. Zato nijesam narodnim imenom ozvao pjesne? Nijesam htio, jer se u poznatu prepirku o imenu naroda i jezika ne upliem. Gospodin kritiar Vienev veli jo i to, da sam nainu pisanja za volju, koji sam za moju zbirku odabrao, isputao i izmjenjivao rijei. I to nije istina. Da je pri redigovanju pjesana trebalo kojeta ispustiti i izgladiti, o tome nee sumnjati ni g. kritiar, koji bi po svome govoru bio u tome jo i dalje zaao nego ja. Ja sam to inio samo onda, kad sam naiao na pogrjean ritam, na prevelik broj slogova i na neestetine
130

izraze. Nainu pisanja za volju nigdje nijesam mijenjao teksta i gledao sam uope da to manje redigiram. Beg Ljubovi u depove ruku ... Beg tatara za bijelu ruku ... i slini stihovi onako su zabiljeeni, kako je guslar pjevao, a to su sasvim pravilne eliptine reenice, koje se esto uju i u prozi (Doe mi prosjak, a ja ruku u dep pa mu dadem novi. Ja njega za ruku, pa ga uvedem u sobu). U Vuka (enske) pj. 6. str. 18. ima npr. U to doba u odaju Fata. To to rekoh budi reeno za sve kritiareve konjekture te ruke, dakle i za onu, gdje mi podmee da sam epiteton ornans lijepa ritmu za volju zamijenio rijeju mila (mila kerca, mila sestra itd.). Tu je rije upotrebio guslar, gdje god sam je zapisao. Nije to najzad nita novo, ima toga i u Vuka: Ti poekaj, moja mila sejo, Dok ja odem za bijelu crkvu ... (II. pj. 9, stihovi 92 i 93) Lazo hoe Milicu djevojku, Ba Milicu milu mljezimicu, Milu seju devet Jugovia ... (II. pj. 32, strana 185, stihovi 138140); Zna li togod za Haj kunu kazat, Sestru milu Frce Ibrahima ... (III. pj. 26, strana 181, stihovi 255. i 256). Fonetiki pravopis, veli gosp. kritiar, da mi nije dosljedno proveden, jer sam pisao: ne htje, kerca, nedjelja, vidjeti, odsjede, ondjeka itd. Tu mi valja rei, da prihvativi fonetiki pravopis, nijesam prihvatio pravopisnu anarhiju, kakvom ponegdje hoe da nam nakaze jezik, piui svaki onako rijei, kako mu se priinja, da ih uje. Rekao sam u pristupu, da sam u pravopisu slijedio stope Daniieve, koji je za fonetiki pravopis udesio stalna pravila. Neka se dakle g. kritiar izvoli uputiti, kako su ove i ovake rijei zapisane u Daniievu prijevodu starog zavjeta i u akademikom rijeniku. G. kritiar pria da se ee zadubi u Vukove pjesne; bie mu dakle valjda poznata Vukova primjedba u III. svesku na strani 528, koju nadovezuje na stih: Labudovi ve bi poletjeli i koja glasi: Poletjeli, kao i djevojka i nedjelja, to je po dubrovakom i bosanskom govoru. Ueni gosp. profesor Jagi prigovarajui mi, to sam se posluio latinicom, nadovezuje: Nachdem man sich jedoch filr die lateinische Schrift entschieden, so kann die Art und Weise der graphischen Anmendung dieser nur gebilligt werden; es sin die bevvahrten Grundsatze Vuk's gena u befolgt worden ... Ovi se dojakonji prigovori tiu mene i moje radnje. Ali je gosp. kritiar napoprijeko skudio i pjesne same po sebi, velei: Nema nijedne pjesme koja bi se kao uzor narodne pjesme mogla postaviti. Nekim prigovara to imaju mnotvo tuih rijei, pa me kori zato te rijei nijesam zamijenio narodnijem. G. profesor Jagi veli, da bi me onda ukorio, kad bih to uinio. Za neke pjesne veli g. kritiar, da bi valjale, da sam sve rijei u njima protumaio. Ja tu ne vidim logike, ta nije tu pjesna kriva, ve ja. Svoju krivicu u tom pravcu ja u nekoliko priznajem, a estiti italac ve e u drugoj knjizi nai proiren tuma. Jo mi je izjaviti, da sam gosp. kritiaru za ljubav ovaj put tumaio ak i one rijei, koje u nas svaki italac i poznava jezika poznaje, a te su npr. direk, kurum, mandat, sermija, jaranica, devab, dohakati, koleda, kenjac, sevdisati, demadan, tabak itd. Ispod pjesana nijesam htio da tumaim rijei, jer bih jednu te istu rije onda morao po vie puta tumaiti. G. kritiar prigovara pjesnama radi kronolokih i topografskih skokova, priznavajui meutim, da se toga nalazi i u drugim narodnim pjesnama. Ne mogu pravo da razumijem, to u tom pravcu g. kritiar upravo eli.
131

U broju 31 Vienca veli mi ovo: Ovo uniformiranje (u pogledu govora) je tako nedoputeno, kao to nije doputeno izpravljanje narodnih pjesama prema poviesti i kronologiji. Tako izpravljena pjesma nije vie narodna. U istom broju na str. 492. veli pak ovo: Ovi kronologijski i topografski skokovi su uobe slaba strana narodnih pjesama i pjevaa, pak ne moemo za nju svakoga sabiraa odgovornim initi, ali moemo dapae moramo onoga, koji daje firmu toli znamenitom poduzeu. Dakle ne smijem ispravljati kronolokih i topografskih skokova, a ipak sam za njih odgovoran! Ton, kojim je ta kritika pisana i koji inae nije obiajan u razloitih ljudi, neda mi, da potanko zalazim u sve primjedbe g. kritiara; volim se o takvim stvarima pregovarati, ali se ne marim inaditi, samo u se radi ope ga interesa osvrnuti jo na neke glavnije izraze, kojima je g. kritiar izvolio prigovoriti. Cura; ta rije upotrebljuje se u Bosni-Hercegovini u istom smislu kao i djevojka, a dolazi esto i u Vukovoj i Petranovievoj zbirci. Neka g. kritiar isporedi za primjer: u Vuka III pjesna 24, stihovi 450, 594, 635; pjesna 72, stihovi 14, 28, 35, 52; enske, pj. 7: 20; pj. 98, str. 141; pj. 165, str. 203; pj. 167, str. 204; u Petranovia II. pj. 22, stih 436, pj. 50, stihovi 135, 163; pj. 55: 120 itd. Ondje e gosp. kritiar nai dosta cura, a ako ga put zanese ovamo, drage u ga volje upoznati sa domaim stanovnicima, koji e mu pripovijedati: da imadu dvije tri cure, ili: da im je cura za udaju. Car Sulejman sobom Dana pita nije narodni stih, veli g. kritiar. U Vuka III. 26. pj. 142 ima stih: Sobom misli Komnen-bajraktare. Pjesna je krajika. Soko Mehmed-paa trebao se protumaiti; ta ja sam to uinio u Dodatku (strana 587 do 589). Kada bide poljem zelenijem ... Poljem se je magla uhvatila ... Kada bide poljem stambolskijem ... Za ove stihove veli g. kritiar da je nevjerojatno, da se instrumental kretanja slae sa svakim glagolom. Ako me ueni g. kritiar hoe posluati, neka izvoli otvoriti Daniievu sintaksu na str. 553. i 554, pa e nai ovo pravilo: Re u ovom (6) padeu pokazuje, da je ono, to sama znai, micanju put ili prostiranju mesto dalje: moe se to ovako micati ili prostirati, pa se o njemu kazati samo bivanje, koje se misli da mu prilii u tom stanju. Izmeu primjera naveu samo ove: On nagoni Kosovijem vranca (III. pj. 30, stih 70) Brdom smilje i dolom bosilje. (I. pj. 548) Neko pjeva drumom irokijem (III. 3, stih 50) Kad su bili poljem irokijem (III. 21, stih 70) Kad bjee gorom zelenom (I. pj. 421). Konja, stari Iconium u Maloj Aziji. U Kukuljevia Slavni Hrvati nai e ueni g. kritiar, da je Mehmed-paa Sokolovi jedno vrijeme bio u Konji. U Sarajevu ima ljudi koji su tamo bili. A ja bogme, svakako vrlo iva negacija; meni se ne ini ba runa, a u ovdanjeg naroda esto se uje. Ima je i u Vuka III. pj. 32. stih 30. Janok, u Vuka II. u pj. 101 i III. u pj. 18. Po situaciji u pjesnama i po nekim turskim analima to je Rab. Blizu ove varoi ima mjesto Janos haza, pa je moda od toga postao Janok. Baljemez, baljemez top. U Vuka III. pj. 18: 250: On obori tridest baljemeza. Nukica (po gosp. kritiaru Nukerl!!) spominje se i u Vuka, III. pj. 33: 183: I Nukici poljubio ruku. Pokajanje = osveta, cf. Pokajati u Vukovom rjeniku. Ognjeslav Utjeenovi Ostroinski veli u Ratnoj pjesni Kosovskoj: Poi nam je na Kosovo ravno, nae stare p o k a j a t i slavno. Odnesla = odnijela. Isporedi Vuka III. pj. 26: 262 i 263: Ba je niko nije zaprosio, a nekmo li mladu odnesao. Jo jedno. Stare oblike ostavio sam u pluralu, gdje su od pjevaa zabiljeeni. U singularu upotrebio sam za sva muka imena na o i e oblike prve deklinacije (Mujo, genitiv Muja, Muju itd.). U Vukovim krajikim pjesnama (III sv.) ima i ovako i po treoj deklinaciji Muje, Muji itd. Nema sumnje, da je ono prvo pravilno. Prezens historiki svrenih glagola mjesto avrista nijesam ni ja mogao nai u drugim zbirkama, taj oblik ostaje dakle specijalitet nekih pjesana u mojoj zbirci. Mislim ipak, da za to ne valja pjesnu osuditi, ve treba u tome vidjeti simptom i traiti mu razloge.
132

S velikom blagodarnou primio sam ozbiljnu, dostojnu i vrlo pounu ocjenu, koju je o mojoj zbirci napisao gosp. profesor V. Jagi u XI svesku svog lista: Archiv fur slavische Philologie. Velika je razlika izmeu njega i Vieneva kritiara. Gdje je ovaj za svaku pjesnu odredio katul-ferman, gosp. profesor Jagi nalazi dosta njih lijepima, a za XXXII. pjesnu kae: da je vrlo lijepa i da se s najboljim proizvodima srpskog narodnjeg pjesnitva moe stati usporedo. Dvije take navaa g. profesor Jagi, gdje sam zgrijeio; on veli: 1. da sam trebao naznaiti ime svakome pjevau, od koga koja pjesna potie i ko ju je zabiljeio; 2. da nijesam smio ikavske pjesne preokretati na ijekavtinu. Pokoravam se ovom osnovanom prigovoru, te u se prvom zahtjevu radosno odazvati. Knjizi, to e slijediti za ovom, dodau imena i pjevaa i sabiraa svake pojedine pjesne. Zato sam sve pjesne okrenuo* na ijekavtinu razloio sam u Pristupu prve knjige, samo jo dodajem, da po mome sudu ne treba drati u vidu samo znanstvene, ve i praktine svrhe. Ja sam bio toga mnijenja, da ne bi dobro bilo, kad bi knjiga, koja e se obilatije iriti meu irim slojevima nae muhamedovske brae, i koju e svi s voljom itati, odmah prikazala toj u pogledu nae knjige jo mladoj stihiji naeg naroda pravopisni kaos, kakim se moe naa literatura podiiti nad svaku inu. Miljah, da je tu korisnije prikazati narodu lijep, pravilan d dotjeran govor i pravopis. Rukopise pohraniu u naem muzeju, pa htjedne li ko s naunih razloga saznati, kako je koja pjesna zapisana, ondje e ih nai. Zahtjevu i savjetu veleuvaenog g. profesora Jagia ja se ipak i u tom pravcu pokoravam i bio bih mu udovoljio ve u ovoj knjizi, da nije bila ve preko polovice dotampana, kad mi stie kritika g. Jagia. U treoj knjizi bie dakle pjesne, ikavski zapisane, onako i tampane. Na pitanje g. profesora Jagia, zato ove pjesne nijesu tampane irilicom, odgovaram, da je meni irilica draga kao i latinica, ali je zbirka u prvom redu namijenjena naim Muhamedovcima, koji se danas vie slue latinicom nego irilicom. Sarajevo mjeseca aprila 1889. KOSTA HRMANN

* U oba prethodna izdanja: okrenio. [prim. . B.]

133

enana Buturovi MARJANOVIEVA ZBIRKA

Neprocjenjive zasluge u historiji biljeenja i publikovanja muslimanske epike ima Luka Marjanovi ije djelovanje se odvija u dvije posljednje decenije 19. vijeka. Njegov je rad inspirisan svakako tadanjom optom atmosferom u hrvatskoj kulturi i nauci, koju je karakterisala otvorenost u prouavanju narodnog ivota i obiaja, kao i narodnog stvaralatva uopte. Mladi Marjanovi, rodom iz Zavalja kod Bihaa, jo kao ak poinje da sakuplja narodne pjesme, pa veoma rano biljei i nekoliko muslimanskih epskih pjesama, vjerojatno od hrianskih kazivaa (period 1859. do 1863). Iskljuivo muslimanskoj epici Marjanovi se okree 1886. u fazi pune zrelosti, tada ve s titulom profesora crkvenog prava na zagrebakom sveuilitu. Pjesme sakuplja i biljei sa izvanrednom ekipom saradnika, meu kojima sam istie mladog studenta prava Petra Starevia, a potom Ivana Kostrenia, tadanjeg sekretara Matice hrvatske. U biljeenju pjesama pomagali su mu, uz pomenutu dvojicu jedni u Zagrebu, drugi na terenu Hugo Badali, Milivoj repel, pjesnik August Harambai, Stjepan Bobinac, Mile Findrik, uitelj i knjievnik Janko Leskovar, student prava Pavle Majstorovi i Martin Pilar. Marjanovi je i lino mnogo biljeio, i nastojao je da biljeenje pjesama bude, prije svega, njegov posao, ili da se odvija u njegovom prisustvu, te najzad da on lino kontrolira sve ostale zapisivae. Tako je nastao najobimniji fond muslimanske epike iz 19. vijeka zbornik muslimanskih tradicionalnih pjesama oko 300 junakih pjesama sa oko 250.000 stihova. Prema jednoj informaciji koju je donio sarajevski asopis Nada za godinu 1898. zagrebaka kola koja je radila na sakupljanju i izdavanju narodnih pjesama imala je ambiciozan plan - da publikuje desetak knjiga muslimanskih narodnih pjesama. Posao koji je uradio Marjanovi je ogroman, bez obzira na pomo koju je imao. Godine 1898. i 1899. u ediciji .Hrvatske narodne pjesme u redakciji Luke Marjanovia publikovane su Junake pjesme (muhamedovske), knjiga III i IV. U obje knjige zajedno objavljeno je 50 pjesama. Viestruka je i ogromna vrijednost Marjanovievog rukopisnog zbornika. Posebno je znaajno to je itava akcija na sakupljanju muslimanske epike bila usmjerena na biljeenje pjevakog repertoara najboljih znalaca muslimanske epike iz zapadne Bosne, pa su i pjesme u rukopisnom Marjanovievom zborniku predoene po pojedinim kazivaima, odnosno pjevaima, njihovim prenosiocima i tvorcima. Ovaj princip prisutnosti kazivaa, prenosioca u svojstvu nosioca epske tradicije, Marjanovi je zadrao i u publikovanom dijelu zbornika. Meutim, izbor ne predstavlja vjerodostojno itav fond, to je uoio i Marjanoviev recenzent (uro urmin), a i prvi kritiari. Ipak, kada je rije o ukupnom Marjanovievom radu na sabiranju i izdavanju muslimanske epike, onda treba razlikovati znaaj rukopisnog fonda od znaaja publikovanih zbirki. U naunim prouavanjima muslimanske epike, posebno u prouavanjima tipova i oblika epskih pjesama kao i tehnike stvaranja i prenoenja usmenih pjesama nezaobilazan je rukopisni fond. Meutim, i publikovana Marjanovieva zbirka, kao i sve ostale zbirke junoslovenskih epskih pjesama publikovane u 19. vijeku, ula je u historiju usmene knjievnosti, i bez obzira na uticaj koji je ona imala ponovo u narodu, ona predstavlja, nakon Hrmannove, drugu zbirku po znaaju u historiji prouavanja bosanskomuslimanske usmene knjievnosti. Nastala je kao rezultat knjievnoestetskih kriterija vrednovanja usmene tradicionalne knjievnosti, koji su bili karakteristini za 19. vijek, pri emu se kategorija usmeno, pa ni tradicionalna, nije uvaavala na nain na koji e se to initi u 20. vijeku. Tako su knjievnoestetski kriteriji rukovodili i Luku Marjanovia u odabiranju primjera za publikovanje. Za Marjanovia je sabiranje i izdavanje, napose redigovanje narodnih pjesama literarna operacija i to od velikog zamaaja. Pri svemu ovome treba imati u vidu da je Luka Marjanovi imao i posebnu namjeru da prezentuje primjere koji e biti razliiti od onih koji su ve publikovani u Hrmannovoj zbirci, ili, kako je on sam isticao, da donese bolje i interesantnije. U cjelini gledajui, zbirka je mnogo vie od Hrmannove rezultat literarno-antologijskog pristupa epici. U odnosu na Hrmanna Marjanovi je nedopustivo vie intervenisao u tekstovima pjesama, unosio je nove stihove, izbacivao stihove i itave stihovne cjeline (od dvadesetak do oko 700 stihova), ime je uticao na strukturu pjesme i na njen kvalitet. Zanemario je manir i umijee pjevaa koji, saoptavajui pjesme, u stvari ih ponovo komponuju. Prije nego to e prii biljeenju usmenih tradicionalnih muslimanskih pjesama Marjanovi je do tanina razradio metodologiju rada. Pregledao je sve publikovane zbirke, a imao je u vidu propozicije koje je istakla Matica hrvatska u Pozivu za sabiranje hrvatskih narodnih pjesama meu kojima, kao osnovni zahtjev,

134

stoji da se pjesma biljei vjerno, onako kako pjeva pjeva. Njegova izvanredna osobina je uz to: javnost njegovog rada, nema nijedne njegove radnje u vezi sa sakupljanjem, redigovanjem i publikovanjem narodnih pjesama da je za nas danas tajna. Svoj stav o zapisivanju on je ve imao formiran kada je 340 pristupio sakupljakom poslu i potpuno je identian onome koji izlae u kritici Hrmannove zbirke, to je evidentno kada se uporede stavovi o zapisivanju i stav da samo pjeva moe popraviti kazivanu pjesmu, ponovljen vie puta u korespondenciji sa pjevaem Mehmedom Kolakoviem, i kasnije sa zapisivaem Pavlom Majstoroviem. Meutim, i pored ogromne ljubavi za narodno pjesnitvo, Marjanovi nee imati onu snagu koju je imao Hrmann da pusti u svijet nauke i znatieljnih itaa i ljubitelja onakvu pjesmu kakvu je pjevao pjeva. On je imao za uzor Kaiev Razgovor ugodni i Vukove zbirke, pa nam, pominjui ih kao uzor, indirektno priznaje da je ve kod prepisivanja mijenjao tekst (Ja sam se svaki put zadubio u ove 341 No, on se dokraja trudio da dobije od pjesme prije nego to sam od pjevaa poeo pjesme prepisivati.) pjevaa to bolju pjesmu, pa i prilikom posljednjih biljeenja pie Pavlu Majstoroviu: Beir Vam imade onako kazivati pjesmu, kako ju i pjeva i svojim ostalim sluaima. Neka ponese i tamburu dvoicu, koja mu kod koje pjesme ako zapne moe i pomoi. Tano onako biljeite, kako on kazuje. Gdje na pr. kae i ili 342 ije, vi tako napiite . U pismu Majstoroviu nalae mu da odmah prepisuje Beirove pjesme ispravljajui istovremeno ono to se moe. Prema mojim dosadanjim prouavanjima ukupnog rukopisnog fonda Luke Marjanovia sve pjesme su prole njegovu redakturu. itajui pjesme, Marjanovi je svaku ocjenjivao sljedeim ocjenama: vrlo dobra, dobra, srednja, loa. Oznaio je broj stihova, odredio im je osnovnu tematiku, a ponekad je pjesmama koje je pregledao oznaavao i ue tematske kategorije. Redaktura primijenjena na pjesme prve i druge knjige (u pripremi je bila i trea), uistinu drastino odudara od onog to je Marjanovi proklaniovao, pa ak i u predgovoru knjige o vjernom biljeenju pjesama i o uvaavanju originalnih zapisa. Najozbiljnije primjedbe kritike i uinjene su na raun Marjanovievih intervencija u tekstu pjesama. Prvi ih je uoio, prije nego to su pjesme i ugledale svjetlo dana, uro urmin, recenzent. urmin je negativno ocijenio zbirku i traio da se u takvom obliku ne tampa, jer e, u suprotnom, dovesti u pitanje ugled Matice. Osnovna urminova primjedba se odnosi na ispravljanje stihova, te njihovo izostavljanje. Po urminu se pjesme moraju objaviti onakve kakve su zabiljeene, ukoliko prireiva ocijeni da izuzetno mora da izostavi koji stih, u tom sluaju 343 U kraim ocjenama i osvrtima na ovu zbirku, nakon publikovanja, malo je dotican on to mora i da navede. Marjanoviev redaktorski rad, a kada je to injeno, onda je on uglavnom ocjenjivan pozitivno. Godine 1900. Tugomir Alaupovi u svojoj razvuenoj recenziji, ocjenjuje visokom ocjenom Marjanoviev rad uopte, pa i redaktorski. Alaupovi smatra da je zbirka dragocjena i u etikom i u jezikom pogledu. Zapaa izvjesnu nepovezanost u kompoziciji, te iznosi stav da je trebalo da Marjanovi izbaci suvine stihove, zamjera mu intervencije na postizanju deseteraca, a odaje priznanje na uvanju autentinog dijalekta. Zanimljivo je miljenje o pjesmama ove zbirke izneseno 1907. u Beharu da su pjesme po kancelarijama dogonjene, a 344 nikako vjerno prenoene na papir iz pjevaevih usta. To je prva Prvu kritiku ocjenu Marjanovievog redaktorskog rada dao je 1956. Branislav Krsti. publikovana radnja u kojoj su na temelju poreenja tekstova predoene Marjanovieve intervencije na tekstu koje je ovaj autor klasificirao na sljedei nain: ispravljanje nepravilnih stihova, stapanje vie stihova u jedan, razrada stihova, mijenjanje reda stihova, izostavljanje stihova, umetanje stihova, popravljanje jezika, ispravljanje pravilnih stihova. Bavei se muslimanskom epikom, a posebno njenim tipovima i oblicima, godinama sam obavljala prouavanja ukupnog Marjanovievog fonda muslimanskih pjesama, i utvrdila takoer da su Marjanovievi zahvati u redigovanju pjesama bili esti i veliki, te da su uticali na strukturu muslimanske epike o kojoj se govorilo u javnosti na osnovu primjera iz njegovog zbornika.
345

339

Predgovor uz knjigu: Hrvatske narodne pjesme. Skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junake pjesme. L. Marjanovi, Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Hrmann. Knjiga prva. Sarajevo 1888, Vienac, XX/1888, br. 30, str. 478. 341 Knjiga prva. Zagreb 1896. Predgovor, str. IX. 342 Arhiv JAZU, ONO. Fascikl nesreene korespondencije. (Razna pisma). O redakciji pjesama Marjanovi govori i u Predgovoru o zbirci kada pominje pjesme Beira Islamovia: Od suvinih stihova i estih opetovanja istih stihova nismo ga mogli odvratiti. Njegove su pjesme i kod redakcije najvie posla zadavale, jer se moralo iz njih dosta nepotrebna isputali... (str. XXIII). U odjeljku Predgovora Izdanje piesama pokuava da kae itaocima da su do sitnica zadrane jezike osobenosti sve onako kako smo od pjevaa primili i zabiljeili (LIV). 343 Ova recenzija nalazi se u Arhivu Odbora za narodni ivot i obiaje JAZU. Fascikl neobraene prepiske (Razna pisma). Recenzija nosi datum 12. oktobar 1898. " Tugomir Alaupovi, Hrvatske narodne pjesme. (Skupila i izdala Matica hrvatska. Odio I. Junake pjesme (muhamedovske). Knjiga III. Zagreb 1898). Nada, VI/1900, 5, str. 7071; 6, str. 8688; 7, str. 98101; 8, str. 115117; 9, str. 131134; 10, str. 147150; 11, str. 163165; 12, str. 179182. 344 Anonim. Muslimanske narodne junake pjesme. I. sveska. Sakupio Esad Hadiomerspahi. Izdala tamparija Ugrenovia u Banjoluci 1907. Behar, VHI/19071908, 13, str. 208. Prikazujui zbirku Esada Hadiomerspahia ovaj anonimni autor se osvre na Hrmannovu i Marjanovievu zbirku. 345 Branislav Krsti, Luka Marjanovi i Nikola Andri kao izdavai narodnih pesama. Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, XXII/1956, 34, 241253. 20 L. Marjanovi, Predgovor, str. 30.
340

339

135

Zapaanja na kojima sam insistirala sedamdesetih godina bila su da je redigovani tekst zaveo i naunike velikog formata kakav je Schmaus, pri emu sam ukazala na injenicu da je on na temelju redigovane pjesme pravio zakljuke o njenoj autentinoj strukturi. Iscrpnu analizu odnosa tampanih pjesama u Marjanovievom zborniku i njihovih originalnih zapisa, sa svim prepisima i kolebanjima glavnog redaktora Marjanovia, koja su pratila ove prepie, dala je urica Muibabi u citiranoj radnji. Utvrdila je da su intervencije veoma krupne, a ne male i neznatne i da, ponekad, dovode u pitanje i kompozicionu organizaciju pjesme. urica Muibabi je, nadalje, utvrdila sljedee: da je Marjanovi iz pedeset pjesama izbacio broj stihova koji odgovara stihovima za etiri vee pjesme, da su u otrom rezanju najtee prole pjesme Salka Vojnikovia, da je esto najkraa verzija bila u prepisu, a publikovana sa vraenim stihovima iz originala. Kroz pet drastinih primjera urica Muibabi je ciframa iskazala stanje u stihovima pojedinih pjesama (prvi broj je broj pjesme u zbirci, drugi oznaava stihove u originalu, trei u prepisu, etvrti u ispravljenom prepisu, a peti u zbirci: 1. 1665 1428 5. 1641 1645 23. 2457 2436 28. 1378 1097 30. 1. 5. 1009 1045 1665 1641 1009 1052 1428 1645

Utvrdila je da je samo jedna pjesma nakon mijenjanja broja stihova, izbacivanja i ubacivanja, zadrala isti broj stihova u svim fazama (pjesma br. 32), dok je druga (br. 47) na kraju imala est stihova vie nego u originalnoj verziji. Sagledavajui postupak Luke Marjanovia u vezi s njegovim kraenjima pjesama Salke Vojnikovia i Beira Islamovia (Gerzelez Alija, carev mejdandija prva pjesma zbirke, Ajka Bajagia izbavlja brau, dvadeset trea pjesma zbirke, Car i Lehovkinja Mara, peta pjesma zbirke, sve tri Vojnikovieve, zatim enidba Hadagi Mujage, Beira Islamovia) ona posee za njegovim komentarima istovremeno pokazujui u kakvom je odnosu njegov postupak sa onim to je on izjavio u uvodu. Po Marjanovievim komentarima 600 isputenih stihova znai isputanje neeg suvinog, stihova koji znae opetovanje, tj. reducirana pjesma je tek dobra za publikovanje. urica Muibabi posebno ukazuje na one krupnije Marjanovieve intervencije koje zadiru u sutinu epskog kazivanja. Bira najbolji nain da to prezentuje, da o svom postupku govori sam Marjanovi. Marjanovi je, naime, uz original Islamovieve pjesme enidba Hadagi Mujage (pjesma publikovana pod br. 28 u etvrtoj knjizi) donio sljedeu biljeku Od stiha 60165 isputeno je sedlanje i opremanje konja i oblaenje Mujagino, jer se to u svakoj veoj pjesmi ovoga pjevaa istima stihovima opetuje. urica Muibabi je s pravom zakljuila da je ovim izbacivanjem pjesma izgubila u stvari, svoju autentinu formu. Utvrdila je, dalje, da se izbaeni stihovi nisu nijednom vie ponovili na isti nain. U predgovoru zbirci Marjanovi je dao iscrpne biljeke o svim svojim pjevaima, o njihovom ivotu, uiteljima, uenju, naveo je imena begova i drugih uglednika kojima su oni odlazili i pjevali svoje pjesme. Najvie pjesama zabiljeeno je od pjevaa Salka Vojnikovia, 104, zatim od Mehmeda Kolakovia, 68, potom od Beira Islamovia, 48, od Ibre Topia, 35, Ibre Karabegovia, sedam, od Ibre Dervievda, pet, od Alije Proia, tri, a od Omera Ukia i od Ibre Hrnjia po jedna. Publikovane su pjesme samo petorice pjevaa. Najvie je publikovano Kolakovievih pjesama, 23, potom Islamovievih, 13, Vojnikovievih, devet, Karabegovieve, tri, i Toipieve, dvije. Svi ovi pjevai su iz porodica u kojima se njegovala herojska epika. Svima njima je bio jedan od uitelja otac, amida, daida ili stariji brat. Trojica pominju kao najboljeg pjevaa u bihakom kraju erima aia (Islamovi, Majeti, Karabegovi). Taj erim Cai je, po Islamovievom prianju, od kapetana Murata Beiroviia nauio 360 pjesama to mu ih je iz nekakve knjige itao. Nabrojivi mnoge pjevae, Islamovi navodi da su svi pjesme primili od aia. Islamovi je jo kazao da je Murat-kapetan Beirevi pomenutu knjigu dobio od nekakve Turkinje djevojke iz Like. Knjigu od pjesama pominje i Mehmed Kolak Kolakovi, a vezuje je za jednog od svojih uitelja, Beira Jusia, rodom sa Sokoca, koji je, kako je pripovijedao Mehmed, znao oko 300 pjesama, koje je nauio od nekog Osmica Bianina, a ovaj da je imao nekakvu knjigu od pjesama. Marjanovi je uoio da su svi ovi pjevai izuzetno daroviti, premda nepismeni ljudi. Uoio je opte crte ovih pjesama i njihove karakteristike. Imajui u vidu duinu pjesama hrianskog stanovnitva, njemu se ini da se ove pjesme odlikuju vanrednom duljinom. Upravo kada ove pjesme poredi sa pjesmama hrianskih pjevaa njegovi su zakljuci manje kritiki i precizni. No, on je dobro prostudirao sadraj i poruke ovih pjesama. Posebno su vrijedna panje, ak i za historiara, njegova vienja odreenja regije Krajine, pri 346 emu je on, uz liina studiozna opaanja, uio i od kazivaa.

346 Pod imenom Krajina dolazi u prvom redu ona, kojoj je glavni grad Biha, a ipak pjesme spominju samo Hrnjicu Muju od Kladue kao glavu Krajine. Ovako se zove i Lika sa Krbavom, pa onda i Cetina, koja u nekim pjesmama

136

Dosta podataka Marjanovi je ostavio o svom ukupnom fondu. Uz 50 publikovanih pjesama u Dodacima uz ove pjesme doneseni su detaljni sadraji 68 pjesama, a pomenuto ih je jo otprilike toliko. Osim toga, Marjanovi je u Predgovoru donio sljedeu shemu o stepenu zastupljenosti pjesama razliitih duina, koja i te kako govori o karakteru zabiljeenih pjesama: ispod 100 stihova ima ih 30 od 100 do 300 stihova ima ih 26 od 301 do 600 stihova ima ih 72 od 601 do 1.000 stihova ima ih 103 od 1.000 do 1.500 stihova ima ih 62 od 1.501 do 2.000 stihova ima ih 12 od 2.001 do 3.000 stihova ima ih 11 od 3.001 do 4.000 i vie stihova ima ih 4 Ova slika o duini pjevanih pjesama svjedoi da je poezija tzv. bihakog podruja samo odgovarajua dopuna epici ostalih podruja. Preovladavaju pjesme od 601 do 1.000 stihova, a potom pjesme od 1.000 do 1.500 stihova, to potpuno odgovara prosjeku stihova epskih pjesama ostalih ispitivanih podruja s bosanskomuslimanskom epikom iste sadrine i istog tipa i oblika. Pjesme petorice pjevaa u Marjanovievoj zbirci i pored svih njegovih intervencija svjedoe o snanim individualnim i kreativnim prenosiocima epskih pjesama. Meutim, za izuavanje njihovog stila i stiha nezaobilazni su originalni zapisi njihovih pjesama.

potpada pod Liku . ... Vidi: L. Marjanovi, Predgovor, str. XL.

137

enana Buturovi HRMANNOVA ZBIRKA Najbrojnije intervencije su vrene Hdrmannovim rukopisom. Raspoznaju se u originalima tekstova sljedeih rukopisa: VI, VII, X, XI, XII, XVI, XXIII, XXIV, XXVII, XXVIII, XXXI, XL, XLI, XLIV, XLV, XLVI, XLVII, XLIX, L, LIV, LV, LVII, LXI, LXVIII, LXIX, LXX, LXXV. Intervencije Davorina Nemania takoe smo uoili i po rukopisu jasno izdvojili na tekstovima pjesama XXXII, LII, LIII, LXXV. Redaktorsike zahvate Ljuboja Dlustua nismo identifikovali, djelimino zbog toga to ga niismo mogli pouzdano razlikovati od jo dva rukopisa koja su meusobno veoma slina, a djelimino i zbog toga to su intervencije ovim rukopisom neznatnog obima. Meu imenima Hrmannovih saradnika pominje se i ime Miloa Mandia (18431900), poznatog bosanskog novinara. Nemamo nikakvih pouzdanih podataka koji bi nas upuivali na to u emu se sastojala Mandieva pomo Hrmannu. Samo moemo da pretpostavimo da se i Mandieva pomo Hrmannu sastojala u redaktorskim zahvatima, ili, moda, u pomoi pri izradi rjenika turcizama.347 Intervencije nekolicine redaktora raspoznajemo po rukopisima u 37 tekstova. To su rukopisi sljedeih tekstova pjesama: VI, VII, X, XI, XII, XIII, XVI, XVII, XVIII, XIX, XX, XXIII, ,XXIV, XXV, XXVI, XXVII, XXVIII, XXXI, XXXII, XL, XLI, XLII, XLIV, XLV, XLVI, XLIX, L, LII, LIII, LIV, LVII, LXI, LXII, LXVIII, LXIX, LXX, LXXV. U tekstovima LV, LVI d LXXIV, intenvenisao je samo po jedan redaktor, to ne znai da tekst nisu itali i drugi. U 13 originala pjesama nismo mogli da identifikujemo nijednog redaktora (XIX, XXIX, XXX, XLIII, XLVIII, LI, LVIII, LXIV, LXV, LXVI, LXVII, LXXI, LXXIII). U originalima pjesama XV, XVII, i Popovi i Bujher se potvruju kao recenzenti. Kao Hrmannov univerzalan saradnik posebno se istie Ivan Lepui. Lepuievi savremenici, koji su poznavali njegov rad u cjelini, istiu kako se on, uz pedagoki i knjievni rad, bavio i sakupljanjem narodnih umotvorina, a posebno da je biljeio pjevane guslarske pjesme.348 Od svih Hrmannovih saradnika redaktora pouzdane podatke da je sakupljao narodne pjesme imamo samo za Ljuboja Dlustua. Na sakupljaki rad Ljuboja Dlustua upuuje nas sauvana korespondencija Mirka urkovekog, jednog od Hrmannovih saradnika, kojeg je Hrmann, po svoj prilici namjerno, propustio da navede meu imenima svojih pomagaa. Iako je bio u srodnikim odnosima sa Kostom Hrmannom, a i njegov stvarni saradnik, urkoveki je, s druge strane, kao saradnik Matice hrvatske po svojim hrvatskim osjeanjima bio vie vezan za Zagreb i Maticu hrvatsku, pa je to. vjerovatno, bio razlog da ga Hrmann izostavi iz popisa. urkoveki je igrao i dvostruku ulogu, redovno je obavjetavao Maticu hrvatsku o svemu onome to je bito korisno da doznaju njeni sakupljai, a to je uspijevao da ispipa od Hrmannovih saradnika. U pismu koje je pisao 15. maja 1888. godine, vjerojatno Petru Stareviu, urikoveki poziva njega ili Marjanovia da dou u Turske Dubrave, jer na tom podruju boravi veliki broj pjevaa, meu njima mnogo onih starijih koji bi mogli uskoro da umru.349 U Turskim Dubravama urkoveki susree i Dlustua, koga pominje u pismu upuenom u Zagreb Matici hrvatskoj, 3. juna 1888. godine. U vezi sa Dlustuom urkoveki informira Maticu hrvatsku: Poznato e vam biti da taj i dina gospoda njeto okolo narodne pjesme petljaju: veoma napreduju kako su I svesku izdali. Ostaje nejasno otkuda urkoveki zakljuuje da Dlustu i dina gospoda imaju pjesama o kojima Matica hrvatska ni ne sanja.350 Iako dragocjeni, podaci iz ove korespondencije ne informiu nas u cijelosti o za nas najzanimljivijim pitanjima. Ostaje nepoznato da li je Dlustu na svoja putovanja iao iskljuivo radi pribiranja narodnih umotvorina, ili je kao kolski savjetnik po dunosti boravio na odreenom terenu i to vrijeme koristio za pribiranje narodnih umotvorina. Ostaje i nepoznato koliko je samoinicijativno urkoveki sebi dosudio ulogu tajnog informatora Matice hrvatske, ili je djelovao po neijoj preporuci. Iz njegovog pisma od 5. februara 1888. moe se suditi da je izvjesne instrukcije primio od Matice hrvatske. Naime, u svom pismu urkoveki odgovara da e udovoljiti savjetima i raditi tiho, bez buke jer akoprem se ne plaim vlade i njihovih akrepa, to mislim da bi mi, kad bi saznali iza namjeru oteali posao . . . Zajedniki saradnici Hrmannovi i Matice hrvatske, odnosno Luke Marjanovia, jesu, pored urkovekog,
Mandi je autor rjenika Turcizmi u BiH (1881), dopunjeno izdanje pod naslovom Tuma (1895); Todor Kruevac, Sopron u Bosni, Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva (Muzej grada Sarajeva) godina II. knjiga II, Sarajevo 1966, str. 168. O Mandievom ivotu i radu v. i Anonim, Milo Mandi, srpski novinar, Bosanska dina petnaesta, 1900, br. 21, str. 289291. 348 Kao rezultat Lepuievog rada na narodnoj knjievnosti navodi se njegovo djelo Sto izvornih basana Josip Milakovi, Ivan Lepui, kolski vjesnik, Sarajevo 1906, XIII, 554555. 349 Zbornik Mirka urkovekog, ONO. Zbirka Matice hrvatske br. 153. 30 Isto. si Isto. 32 ONZO, Fascikl neobraene korespondencije. 350 Zbornik Mirka urkovekog, ONO. Zbirka Matice hrvatske br. 153 (Pisma M. urkovekog Matici hrvatskoj); Marjanovi, Predgovor uz Junake pjesme (muhamedov-ske), str. IX/X, XXXII, XXXIII.
138
347

Milan Obradovi i Husein ef Karabegovi, kotarski upravitelj u Biahu. Milan Obradovi, Hrmannov saradnik od 1886., sakupljene muslimanske pjesme iz Bosne slao je Matici hrvatskoj, ali i Matici srpskoj. Uz pomo saradnika sabiraa, koji su svoje pjesme slali u Sarajevo i Zagreb, nosioci poduhvata na sabiranju muslimanskih narodnih pjesama iz oba centra, i Hrmann i Marjanovi, imaju i neke zajednike kazivae, npr. Velu Ahmetovia iz Bosanskih Dubrava, Omera Ukia iz Krupe.351 Poznati pjeva Matice hrvatske Beir Islamovi je, kako doznajemo iz njegove biografije, na svojim viemjesenim putovanjima bio gost i Hrmannovog saradnika iz Prijedora Omera Cirkinagia, gradskog naelnika.352 Zajedniki Marjanovievi i Hrmannovi saradnici u dobroj su mjeri doprinijeli prenaglaenosti suparnitva Hrmann Marjanovi. Odnosi Hrmann Marjanovi esto su se identifikovali sa odnosima Sarajevo Zagreb, odnosno Matica hrvatska zemaljska vlada. U historiji nastanika Hrmannove zbirke esto se proizvoljno navodi da je znaajnu ulogu pri sakupljanju pjesama ove zbirke odigrala zemaljska vlada. Iako u ovakvim navodima ima oite namjere da se umanji znaaj karaktera zbirke i da joj se da prigodni politiki znaaj, vjerujemo da su ovakve primjedbe omoguili i sami Hrmannovi saradnici, upravo oni iz reda Hrmannovih saradnika redaktora koji su za uspjeh svoje misije isticali Hrmannovo mjesto u vladi. Smatramo da u svemu ovome treba traiti i korijene prie o slubenoj okrunici za sakupljanje narodnih pjesama. Hrmann je svoje saradnike redaktore odabrao meu najistaknutijim iz reda kulturnih i prosvjetnih radnika koji su u to vrijeme djelovali u Bosni i Hercegovini. Njihova je odluka bila presudna u svim zahvatima koji su se odnosili na jezik, pravopis, narjeje, grafiju, te redaktorske zahvate u zbirci. uro Bujher je bio uitelj, direktor uiteljske kole, pisac pripovjedaka, putopisa, pounih lanaka i kolskih udbenika. Ivan Vasin Popovi je doao u Sarajevo s tim da primi urednitvo zvaninih Bosanskohercegovakih novina, koje od avgusta 1881. godine izlaze pod imenom Sarajevski list. Na dunosti urednika bio je do penzionisanja. Upravljao je jedno vrijeme i dravnom tamparijom, a bio je i vladin savjetnik. Bio je i odlian publicista, prevodilac, putopisac i feljtonista, te pisac udbenika.353 Davorin Nemani, uitelj, dugogodinji direktor gimnazije, bavio se knjievnou i filologijom.354 Ljuboje Dlustu, takoe uitelj, u Sarajevu napreduje do kolskog savjetnika. Pokrenuo i dugo godina ureivao kolski vjesnik (18941909). Poznati su mu radovi iz oblasti helenistike. Uz sve to je i pjesnik. Imao je znaajnu ulogu u organizovanju bosanskohercegovakih narodnih kola, bio poznat kao pisac udbenika. Ivan Lepui, uitelj, poznat i cijenjen kao veoma plodan knjievnik. Svi oni su, manje-vie uestvovali u radu komisije koja je osamdesetih godina kontrolirala i odobravala jezik kojim su bili napisani kolski udbenici (nakon usvajanja fonetskog pravopisa, 1883. godine). Osnovne principe u pogledu na jezik i pravopis, koje su izloili u kolskim knjigama i udbenicima, oni su primijenili i na Hrmannove zbirke, uestvujui u njihovoj redakciji. Tako je, odluka o jeziku, pravopisu, narjeju i grafiji u ovoj zbirci, poticala, nesumnjivo, najvie od ovih ljudi. Hrmann je u njoj aktivno uestvovao, a vjerojatno je konsultovao i sve svoje znaajnije saradnike. I iz Pristupa prve knjige i iz Pripomene, oito je da je Hrmann sa svojim redaktorima mnogo raspravljao upravo oko ovih pitanja. Konanu odluku on saoptava kao svoju linu. Naime, odluuje se za fonetski pravopis i izgovor juni ijekavski, s tim to e u nainu pisanja vjerno slijediti Daniia.355 Hrmann je ve kod izdavanja prve knjige znao, kao to su znali i njegovi saradnici, da moe biti primjedaba kako je trebalo pisati onako kako se ulo od pjevaa.356 Svoj stav Hrmann obrazlae injenicom da su muslimanske pjesme najee mjeavina ikavskog i ijekavskog narjeja. Detaljni odgovor na pomenutu primjedbu Hrmann donosi u Pripomeni druge knjige, poto je primjedba ve stigla od Vatroslava Jagia. Tu on, po naem miljenju, veoma razlono (to ne znai da i odobravamo) objanjava, da se pri izdavanju ovakvih tekstova ne mogu uvaavati samo znanstveni ciljevi nego je nuno imati u vidu praktinu namjenu poduhvata: Ja sam bio toga mnijenja da ne bi dobro bilo, kad bi knjiga, koja e se obilatije iriti meu irim slojevima nae muhamedovske brae, i koju e svi s voljom itati, odmah prikazala toj u pogledu nae knjige jo mladoj stihiji naeg naroda pravopisni kaos, kakvim se moe naa literatura podiiti nad svaku inu. Miljah da je tu korisnije prikazati narodu lijep, pravilan i dotjeran govor i pravopis.357 U Studiji o Hrmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama ja sam iznijela svoje miljenje da je Hrmann sa svojim saradnicima sagledao iri znaaj zbirke, a ujedno i njenu kulturnu ulogu kod Muslimana Bosne i Hercegovine. Tana je konstatacija da su Hrmannove Narodne pjesme uz Kapetanovievo Narodno blago u kulturnom ivotu irokih muslimanskih slojeva predstavljale prvi pokuaj stvaranja italake publike na tekstovima pisanim narodnim jezikom i evropskim pismom.358 Hrmannova knjiga je bila

Zbornik narodnih pjesama A. Babica, V. Dervievia, H. Majetia, V. Ahmetovia, I. Hrnjajia, O. Ukia, J. Heimovia, ONO, Zbirka Matice hrvatske br. 124, str. 264. 352 L. Marjanovi, Predgovor uz Junake pjesme (mu-hameovske), str. XXX. 353 Todor Kruevac, Periodika bosanska u prvom austrijskom periodu, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XVII, 19661967. Sarajevo 1969, str. 354356. 354 H. Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave, str. 45 355 K. Hrmann, Pristup, str. IX. 356 Isto, str. IX. 357 K. Hrmann, Pripomena, str. IXX. 358 Muhsin Rizvi, Behar, knjievnoistorijska monografija, Sarajevo 1971. (Biblioteka Kulturno nasljee), str. 42.

351

139

istovremeno itanka i izabrana lektira. Kada je poetkom dvadesetog vijeka zemaljska vlada anketirala bosanskohercegovake Muslimane s namjerom da utvrdi koje knjige najradije itaju, ustanovila je da ene najradije itaju Baagievu Trofandu iz hercegovake dubrave, a mukarci Hrmannovu zbirku narodnih pjesama.359 Za potrebe naune obrade tekstova ovih pjesama Hrmann je originalne rukopise ovih pjesama pohranio u Zemaljskom muzeju pa htjedne li to ko s naunih razloga saznati kako je koja pjesma zapisana, ondje e ih nai.360 Pod uticajem Jagievog autoriteta i Jagievih primjedaba Hrmann navje-tava u treoj knjizi, koja je u pripremi, originalno pjevaeve narjeje. Kako je namjeravao da postupi u sluajevima drugih primijenjenih intervencija nije nagovijestio. Hrmannova argumentacija, kojom on obrazlae dosljedno provedenu ijekavizaciju da su muslimanske pjesme najee mjeavina ikavskog i ijekavskog narjeja, sudei po rukopisima, stoji. Od sauvanih originala samo je pet izrazito Ikavskih tekstova, a to su Spoljarieve pjesme iz Jajca, a u trima pjesmama ima znatnijih primjesa ikavizama. Meutim, moemo pretpostaviti i ijeikavizacdju prilikom prepisa. Moe se kazati da redaktorske intervencije na tekstovima Hrmannove zbirke zadiru u dotjerivanje jezika, odnosno govora kazivaa. Meu izvrenim intervencijama na prvom mjestu uoavamo intervencije u okviru grafije i vaeeg pravopisa, ispravke zapisivaevih pogreaka, nastale kao posljedica brzine prilikom pisanja (susreemo ih i u tekstovima najpismenijih zapisivaa, npr. Lepuia); umjesto malih poetnih slova pri pisanju svakog reda, odnosno stiha, uvoena su velika poetna slova. U sluajevima kada je refleks jata obiljeavan dvoglasom ie, redakcija je postupila prema pravilu, zamjenjujui ie sa je i ije; oznaavan je broj stiha poslije svakog petog stiha, obiljeavana duina na rijeima i slino. Dosljedno je provoena deklinacija mukih imena i imenica na -o i -e po mukoj deklinaciji (Mujo, Muja), umjesto po enskoj, a prisvojni pridjev od ovih imena i imenica pisali sa -ov umjesto -in. Sluajeve novog ijekavskog jotovanja u tekstovima iz Hercegovine (naero, eno) redaktor je uglavnom prevodio u knjievne oblike. Dotjerivanje stiha u deseterac spada u obavezne intervencije redaktora. Zapazila sam sljedee361 intervencije na stihu: izmjena mjesta pojedinih stihova, stilizacija nejasnih i nepotpunih stihova i unoenje rijei drugog znaenja. Novi stih se unosi, uglavnom, onda i tamo kada je oiito da, je tu bio taj ili slian stih, a pjeva ga u uslovima kazivanja pjesme ispustio. Karakteristino je da su intervencije oko unoenja novih stihova gotovo redovno ubiljeene Hrmannovim rukopisom. U okviru manjih stilistikih dotjerivanja tekstova Hrmann je slobodnije izraze zamjenjivao pogodnijim. Intervencije oko tzv. dotjerivanja stihova usmjerene su preteno ka postizanju istog deseterca, meutim, ima ih i u sluajevima deseterakih stihova (zbog kongruencije, ritma stiha, ostvarivanja novog smisla i novog znaenja stiha, a najee zbog cezure). Redaktori su vrlo paljivo itali tekstove, ispisivali sadraj i pomagali Hrmannu kod odreivanja naslova. Uvid u rukopise pokazuje da preteu oni rukopisi na kojima su intervencije vie redaktora. Da je Hrmann bio glavni redaktor potvruje brojnost rukopisa na kojima se jasno uoavaju njegove primjedbe, 27 rukopisa. On je itao i kontrolirao sve primjedbe prethodnih itaa. Nekad je bio prvi i posljednji ita.362 Moramo pretpostaviti da su mnoge ispravke na tekstovima ove zbirke mogle uslijediti i presliavanjem kazivaa. Na to posebno upuuju tekstovi koje su sabrali Riza-beg Kapetanovi, Mehmed-beg Kapetanovi, Lepui i Kalabi. Vee intervencije, u najveem broju stihova napisane Hrmannovim rukopisom, vjerojatno su uinjene uz konsultaciju Mehmed-bega Kapetanovia. S druge strane, znatnije intervencije pojedinih redaktora vjerojatno su uinjene u Hrmannovom prisustvu. Redaktorske intervencije u ovim pjesmama uglavnom su u duhu stiha i izraza rasprostranjene muslimanske epike. Edhem Mulabdi je jo 1902. godine govorio o ulozi Mehmed-bega Kapetanovia u nastanku Hrmannove zbirke. Kao ljubitelj narodne tradicije i kaziva epskih pjesama istovremeno, Kapetanovi je mogao da nae odgovarajui stih u pjesmi gdje je pjeva ili kaziva zatajio. Optepoznata je injenica da je on posjedovao izuzetan smisao za jezik. Kao primjer pjesme koju je redigovao redaktor koji dobro poznaje muslimansku epiku moe da poslui pjesma XXXII, premda njen original nije sauvan u cjelini. U intervencijama oko turcizama u tekstovima ovih pjesama Hrmannu je, vjerovatno pomagao uz Miloa Mandia i Mehmed-beg Kapetanovi.

359

Ovaj zanimljivi podatak donosi A. Nametak po usmenom saoptenju Safvet-bega Baagia 1930. godine (vidi: Alija Nametak, Hrmannova zbirka narodnih pjesama Muslimana u Bosni i Hercegovini (rukopis). Rukopisi Odsjeka za duhovnu kulturu Etnolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Ms 50, str. 11. 360 K. Hrmann, Pripomena, str. X. 361 Vidi: Tekstoloke analize pjesama iz Hrmannove zbirke u knjizi Studija o Hrmannovoj zbirci.. ., str. 201 302. 362 Arhiv SANU, Etnografska zbirka, br. 37.
140

Albert Bates Lord UTICAJ TURSKIH OSVAJANJA NA BALKANSKU EPSKU TRADICIJU Tursko osvojenje bilo je povod da se tradicija balada, kratkih pria i pjesama o lokalnim sukobima pretvori u epsku poeziju. Prije dolaska Turaka postojali su pojedini dijelovi epske poezije koji su bili mjeavina najmanje dviju tradicija, slovenske i grke, formiranih na staroj raskrsnici izmeu Istoka i Zapada. Krajem etrnaestog vijeka meu balkanskim narodima postojala je znaajna tradicija balada i kratkih narativnih pjesama, od kojih neke govore o natprirodnim licima, a druge spominju stare junake; neke od tih junaka mi vie i ne poznajemo. Dolaskom Turaka, opet je oivjela epska poezija za kratak i konaan vremenski period na Balkanskom poluostrvu, naroito u brdima Bosne i Hercegovine i sjeverne Albanije. Ovaj referat je u svojoj sutini studija o muslimanskim narodnim epskim pjesmama i njihovom odnosu prema hrianskim tradicionalnim pjesmama na Balkanskom poluostrvu. Narodna tradicionalna epika obino pripada vladajuoj grupi. Njeno glavno obiljeje je optimizam, a njeni junaci su gotovo redovito pobjednici. Zato je bilo normalno oekivati da e Sloveni, koji su pjevali pjesme prije uvoenja turske vlasti i kulture koju je ona sa sobom donijela, produiti da pjevaju i dalje, i poslije njihovog dolaska, naroito ona grupa koja je postala muslimanska. Samo, oni e sada pjevati o muslimanskim junacima, o Turskom Carstvu. Kako je to gotovo aksiomatiki da buntovne pjesme ive nesigurno, iako uzvieno, u totalitarnom reimu, ukoliko uope postoje, moe neko da se udi ne toliko da su se muslimanske pjesme razvile za vrijeme turske vlasti, koliko da su hrianske pjesme i dalje pjevane, odnosno da su uopte preivjele. Toliko panje je posveeno anti-turskim pjesmama da izgleda malo teko zamisliti usmenu epiku i baladu na Balkanu prije dolaska Turaka. Pjesme o hajducima i kleftima nemaju osnove niti smisla bez Turaka, a njihova muslimanska protustrana ne bi, dabome, postojala bez hajdukih pjesama. Cijeli ovaj anr zavisi od Turaka. Kosovski ciklus je oito nemogu bez Turaka. Ukratko, najvie historijskih, ili nazovi-historijskih usmeno-narativnih tradicionalnih pjesama nastalo je nakon turskog prodiranja. Ovo je naroito tano za slovenski Balkan, ali to isto tako vrijedi i za Grku, osim to mi u grkoj tradiciji moemo gledati dalje u prolost nego li u slovenskoj, naime na dogaaje na istonim granicama Grkog Carstva u ranom srednjem vijeku, koji su dali povoda pjesmama o Digenis Akritesu.363 Ove pjesme praktino su iezle u tursko doba, iako su ostali njihovi osnovni uzori. Pjesme o Digenisu, koje su pjevane u prolom stoljeu, a donekle se pjevaju i sada, imaju malo ili nimalo veze sa Digenisom srednjovjekovnih balada tadanje epike. Ipak je postojao vrlo znaajan korpus balada i kratkih pria u narodnoj predaji u kojima se govori o mitolokim" predmetima. Izraz mitoloki" je uopteno upotrijebljen da ukae na bilo koje pjesme koje se odnose na nehistorijske ljude ili na natprirodna bia. Ova kategorija postaje nejasna zamka za one pjesme koje je teko klasificirati u vie historijske pretince. One su donekle bile zanemarene kada je interesovanje za historijskim dolo na prvo mjesto. Ipak bih elio da napomenem da su one, a ne historijske pjesme, sredinja jezgra bilo koje usmeno-narativne tradicije, bilo balada ili epike, a da su se historijske pjesme kasnije razvile. Upravo u ovom pogledu meni se ini da su muslimanske narodne epske pjesme najdragocjenije na Balkanu, jer, ja se nadam da u to i dokazati, one su sauvale i razvile neke mitske uzore bolje od hrianske tradicije, koja je uperila svoje poglede sve vie hajdukim i kleftskim pjesmama, a odatle i historiji. Iako je hrianska tradicija zadrala neke od mitskih pjesama prilino dobro, druge su se odravale sa sve manjim zanosom ostavljajui po strani sve vie mitske elemente. Najbogatiji mitski materijal u hrianskoj tradiciji kod balkanskih Slovena, pa ak i Albanaca, okupljen je oko lika Marka Kraljevia, a donekle, kod Srba, i oko Miloa Obilia. Znaajne su ovdje pjesme o ubijanju zmaja ili zma-jevskih likova (u Grkoj pripisane Digenisu i Konstantinu) ili o odnosima sa enskim natprirodnim biima, kao to su vile, ili samodivi. Ovamo takoer spadaju dobro poznate prie o ljudskim rtvama potrebnim za izgradnju mosta ili drugih zdanja (most tipa Arte) ili prie o nevjernim enama (kao u pjesmi Banovi Strahinja). Ova vrsta pjesme s pravom se moe staviti u jezgro balkanske narodne balade i epske tradicije prije dolaska Turaka. Mitoloke prie sainjavaju glavni izvor pjevaa slovenskih, grkih, rumunskih i albanskih, u momentu kada jedna njihova grupa postaje muslimanska i poinje da mijenja dio tog izvora u neto to je vrlo blizu istinskoj epici. Sve ovo treba da imamo na umu kada prouavamo niz aspekata muslimanske narodne epike na Balkanu. Prvo, gledajui na geografsku rasprostranjenost muslimanske usmene epike, mi nalazimo da je vrijedno panje ne samo gdje se ona razvila nego i gdje se ona nije razvila, ili, bar, gdje ne znamo nita o njenom razvitku.364 Moe se konstatovati da se ona gaji, odnosno da se nekada gajila od kraja oko Bihaa u
Petar Hektorovi, Ribanje i ribarsko prigovaranje, sa uvodom Ramira Bujasa (Zagreb: Jadranski Institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1951), red 519. 364 Vidjeti: Uvod od Dan-(John) Mavrogordata u Digenis Aferites, izdao sa uvodom, prevodom i komentarom, Oxford 1956.
363

141

sjevernoj Bosni u gotovo neprekidnom podruju juno do Janine u Epiru. Izgleda kao da je izbjegavala jadransku obalu i da tako pripada unutranjosti. Meni nije poznato da je ona njegovana istono ili sjeverno od Bosne, ali Novopazarski Sandak je jo jedno od njenih uporita. Nema je, izgleda mi, istono od Albanije, u jugoslovenskoj Makedoniji ili u Bugarskoj, usprkos injenici to je tamo bilo i jo uvijek ima muslimana koji ive u tim podrujima, ili u sjevernoj Grkoj istono od Epira. Mi znamo da je ona nestala iz nekih podruja gdje je nekada ne samo postojala nego i cvjetala. Tako, dok su danas muslimanske pjesme iezle iz srednje Crne Gore (npr. oko Kolaina), mi znamo da je prije 1912. Kolain bio poznat po svojim pjevaima, a prilivom tamonjih pjevaa bogatstvo tradicije u Novopazarskom Sandaku bilo je pojaano. Zbirka Milman Parija (Milman Parry) sadri obilan izvor vijesti o toj tradiciji prije balkanskih ratova u Kolainu i oko Kolaina. Praznina u kontinuitetu te tradicije danas u Crnoj Gori je, zato, srazmjerno novija pojava. U Srbiji, sjeverno od Sandaka, bilo je Muslimana, ali ja ne znam ni za kakav dokaz da su oni ikada pjevali muslimanske narodne epske pjesme. Od Bihaa do Gacka, meutim, dvije tradicije, muslimanska i hrianska, ivjele su jedna pored druge kroz vijekove, a ovako je, izgleda, bilo i u sjevernoj Albaniji, ali, koliko je meni poznato, u Epiru, kao i u Crnoj Gori, muslimanska tradicija je nestala sa tamonjim prestankom turske vlasti. Austrija je bila tolerantnija, izgleda, nego Crna Gora, i zato su Muslimani mogli da sauvaju svoje pjesme i svoju kulturu, isto kao i u sjevernoj Albaniji. Iako je ponekad odvraala od muslimanskog pjevanja, Jugoslavija je takoer u cjelini bila tolerantna prema muslimanskoj tradicionalnoj epici, i tako je muslimansko pjevanje nastavljeno i poslije prvog svjetskog rata, ne samo na bivoj austrijskoj teritoriji nego i u podrujima koja su ranije bila dio Turskog Carstva, osobito u Novopazarskom Sandaku. Geografska rasprostranjenost muslimanske narodne epike na Balkanu je tako odraz historijske stvarnosti. Treba primijetiti da je ovo podruje, koje sam oznaio kao podruje muslimanskih pjesama, isto tako podruje instrumenta sa jednom zategnutom icom poznatog kao gusle. Ili, u svakom sluaju, to je njegovo podruje na Balkanu, jer se gusle, ili njima vrlo slian instrumenat, nalaze takoer u srednjoj Aziji i u Africi, juno od Sahare, a moda i u drugim krajevima o kojima ja nemam podataka. Epska pjesma je pjevana na Balkanu uz pratnju tri razliita muzika instrumenta, od kojih, vjerujem, nijedan nije domaeg porijekla. Ona je pjevana i bez pratnje. Ti instrumenti su gusle, poznate u sjevernoj Albaniji pod imenom lahuta, tambura u sjevernoj Bosni, to je isto kao i ifteli u sjevernoj Albaniji, naime in-strumenat na kome se udara u dvije metalne ice, i g'dulka u Bugarskoj, nazvana emane u istonim dijelovima jugoslavenske Makedonije, a lira u Grkoj. Podruja gdje se upotrebljava g'dulka (emane, lira) su takoer krajevi u kojima su narativne pjesme bez pratnje i gdje ih pjevaju i ene kao i mukarci. Pjevanje bez (muzike) pratnje je zajedniko i mukarcima i enama. Dok mukarci ponekad upotrebljavaju g'dulku, ene, izgleda, nikada se ne koriste pratnjom instrumenata. Sa iznimkom Epira (a moje znanje ovdje nije sigurno), ovo su takoer krajevi u kojima nisu zabiljeene nikakve muslimanske pjesme. To su, takoer, podruja gdje su pjesme u obliku strofa, za razliku od stihovne tehnike u guslarskoj tradiciji. Osim toga treba istaknuti da se lira, pjevanje bez pratnje i enski pjevai, nalaze ili su se nalazili na dalmatinskoj obali i na ostr-vima Jadrana. Mi imamo dragocjen podatak iz 16. vijeka kod Petra Hektorovia, u njegovom Ribanju, o pjevanju bez pratnje na srpski nain (sarbskim nainom)365. Matica hrvatska objavila je nekoliko vrlo dobrih pjesama ena pjevaa sa raznih ostrva3. U ovim krajevima nalazilo se izbjeglica sa jugoistoka. Konano, u danima Vuka Karadia bilo je ena pjevaa u sjevernoj Srbiji366, gdje su se, opet, nalazili ljudi koji su doli u ranije doba sa juga. Drugim rijeima, muslimanska tradicija epskog pjevanja okruena je izrazito razliitom, iako jasno srodnom tradicijom epskog pjevanja, ili bar narativnih pjesama. Moda nema veze izmeu tipa pjevake tradicije i vjerske pripadnosti pjevaa ili sadraja pjesama. Moda je samo puki sluaj da su tamo gdje ive muslimanske epske pjesme, ili su nekad ivjele, karakteristini mukarci pjevai, gusle i stihovski raspored retka od deset do jedanaest slogova, dok tamo gdje postoji instrumenat tipa g'dulke ili gdje se pjeva bez pratnje, ili gdje ene kao i mukarci pjevaju, ne postoji, a moda nije nikad ni postojala ma kakva muslimanska narodna epska tradicija. Zanimljiva je pojava da, dok su gusle glavni instrumenat za epsku pratnju u muslimanskom epskom podruju, a ne kada i u muslimanskom kraju Crne Gore, od Bihaa do Tirane pojavljuje se drugi instrumenat, tambura, u sjevernim i junim dijelovima tog podruja i nigdje vie, a to znaci u sjevernoj Bosni i sjevernoj Albaniji. Treba primijetiti da se tambura upotrebljava (ili je tako bilo ranije) iskljuivo kod Muslimana u sjevernoj Bosni, ali se upotrebljava (ili je tako bilo u kasnim tridesetim godinama) i kod hriana u sjevernoj Albaniji, i to samo za kratke pjesme od po osam slogova o novijim istorijskim dogaajima. Ma kako da je bilo sa albanskom ifteli, dokazano je izuavanjem formule da je tambura u
365 Npr. Hrvatske narodne pjesme, sv. II, br. 19 i 20, enidba Marka Kraljevia", od Anice Begin iz Luke na ostrvu Sipan. Njene pjesme su u zbirci Glavia Balde Melkova. 366 Npr. slijepa Stefanija u Sremu, ali roena u Srbiji, ije etiri pjesme je on objavio (vidi uvod u Srpske narodne pjesme, sv. IV ^Bgd 1958) str.'XXI), ili slijepa ivana, koja je ivjela u Zemunu, ali je bila roena u Srbiji i ak ila i u Bugarsku, ijih est pjesama je on objavio (na nav. mjestu, str. XVIII).

142

sjevernoj Bosni kasnija od gusala, i da ona nije tamo tako dugo postojala da bi uvela drugu strukturu formule prve polovice retka u svom vlastitom duhu. Usprkos prodoru tambure, gusle su tipian instrumenat muslimanske narodne epske pjesme.367

Gusle u stihu mukarci pjevai nekada duga muslimanska i hrianska (epika)

g'dulka, lira, emane bez pratnje u strofi pjevai mukarci i ene obino kratka hrianska (balada).

Zaista nema mnogo zbirki muslimanskih pjesama iz ovog cijelog podruja u poreenju sa brojem zbirki hrianskih pjesama, ali one su odlinog kvaliteta. Najstarija meni poznata zbirka muslimanskih pjesama je ona od Vuka Vrevia, koja jo lei neobjavljena u arhivi Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu. Predgovor nosi datum marta 1869. u Trebinju, Hercegovina. Sadri 37 pjesama. Slijedea po vremenu je ona od Koste Hermana, objavljena u dvije sveske 1888. i 1889. u Sarajevu, koja sadri ukupno 75 pjesama. Godine 1966. jo petnaest pjesama iz Hermanovih neobjavljenih rukopisa izdala je enana Buturovi sa uvodom i napomenama, koje je objavio Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, i tako objavljeni materijal iz Hermanove zbirke iznosi devedeset pjesama. Her-manove prve dvije sveske su jedine muslimanske pjesme koje su doivjele i drugo izdanje 1933. Godine 1898. i 1899. Matica hrvatska objavila je dvije sveske pjesama iz odline zbirke Luke Marjanovia, koje su sakupljene izmeu 1886-1888; tu je ukupno objavljeno pedeset pjesama, ali 240 pjesama ostalo je jo neobjavljeno u rukopisima koji su sada u arhivi Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Postoji krasna zbirka od 23 muslimanske pjesme od Jovana Popovia, advokata u Beu, koju je pribavila Srpska akademija u Beogradu 1930, ali je jo neobjavljena. Koliko je meni poznato, najnovija zbirka velikog broja muslimanskih narodnih epskih pjesama je zbirka Milmana Parija na Harvardu, koju je zasnovao profesor Pari 1933, a poslije njegove smrti 1935. nastavio ja, a od 1962. prof. David E. Bajnam (Bvnum) sa Harvarda. U njoj je priblino 1500 epskih pjesama, kako muslimanskih tako i hrianskih sakupljenih 1933. i 1967, i vie hiljada lirskih pjesama. Trideset i dvije pjesme, sve od muslimana pjevaa iz Novog Pazara, objavljene su 1954. godine. Nedavno je Parijeva zbirka obogaena dodavanjem mikrofilmova najvanijih dijelova arhivskih zbirki Srpske akademije u Beogradu i Jugoslavenske akademije u Zagrebu. Ovi mikrofilmovi obuhvata ju sve muslimanske zbirke iz spomenutih arhiva i, takoer, mnoge, iako ne veinu, hrianskih zbirki. Godine 1937. ja sam sakupio stotinjak epskih tekstova u sjevernoj Albaniji, mnogi od njih su muslimanski, a i oni su sada u Parijevoj zbirci. Tako mi na Harvardu imamo sada najveu zbirku objavljene i neobjavljene balkansko-muslimanske narodne epike koja postoji. Nedostaju jo samo neobjavljeni materijali u Sarajevu i Albaniji. (Parijeva zbirka nedavno je bila znatno obogaena nabavkom zbirke grke poezije iz 19531954. Demsa A. Notopulosa, ali nita od tog materijala nije, dabome, muslimansko. Ja sam, uz pomo Bugarske akademije, takoer dodao nekoliko bugarskih pjesama 1958. i 1959, ali nijedna nije muslimanska.) Glavne objavljene zbirke muslimanskih narodnih epskih pjesama su, prema tome, tri: Hermanova, Marjanovieva i Parijeva, koje obuhvaaju pjesme zabiljeene od 1880. do danas. Treba napomenuti da nijedna od ovih zbirki, onako kako su objavljene, nije popularna", nego su sve one nauna izdanja namijenjena za struni svijet. Njihov sadraj pretakao se opet u narod posve malo i sporo ili nikako. Nekoliko manjih broiranih izdanja od dvije do tri pjesme, obino iz Hermanove zbirke, bilo je raireno tridesetih godina po selima. Jedna od ovih je znaajna, to je jekavska verzija ikavskog teksta pjesme o Smailagi Mehi, koju je objavio Fridrih S. Kraus (Fridrich S. Kraus) u Dubrovniku 1886, pod naslovom: Smailagi Meho, pjesan naih Muhamedovaca. Ovo je moda prvi objavljeni muslimanski narodni ep na. Balkanu. Iza svake od ove tri glavne zbirke postoji razliit broj jo neobjavljenih rukopisa, a u arhivima se nalaze jo i drugi, od kojih sam veinu imao priliku da vidim. Ispod ove piramide objavljenih i neobjavljenih zbirki lee bezbrojne pjesme jedne tradicije koja se vremenski protee nazad, mogue do u 15, vjerovatno do u 16, a sigurno do u 17. vijek. Ako je ovo datiranje tano, onda se iza naih zbirki protee period od moda tri stotine godina, u kome su muslimanske pjesme kao takove nastale i dostigle visok stepen razvitka. Muslimanske pjesme nisu bile temeljito izuavane. Zbirke, naroito ona od Marjanovica, imaju korisne uvode. Treba spomenuti i dvije monografije, onu od Aloiza mausa o bosanskoj epici (Studije o krajinskoj epici, JAZU, Zagreb 1953) i onu od Stavra Skendija o albanskoj epici (Stavro Skendi, Albanian and South Slavic Oral Epic Poetry, Memoir of the American Folklore Societv, NQ 44, 1954). U svom odlinom djelu maus razlikuje pjesme sjeverne bosanske granice od onih koje muslimanski svijet pjeva u junim krajevima i koje on oznaava kao hercegovaki tip",
367

Za drugo miljenje vid. A. Schmaus, Studije o krajinskoj epici, Zagreb 1953.

143

meutim on izuava strukturu pjesama na sjeveru. On utvruje njihovu rairenost na jugu i, to je vrlo zanimljivo, zapaa uticaj visoko razvijene strukture pjesama iz Krajine ak i na hrianske pjesme u onim podrujima gdje su dvije tradicije koegzistirale jedna pored druge. Premda sam i ja sakupljao pjesme u Krajini, kako 1935. tako i 1964, i poznajem tamonji materijal, zapaanja u ovom referatu zasnovana su isto tako. ak moda i vie na pjesmama iz junih krajeva, nego na onim sa sjevera, koje je tako dobro obradio maus. Na moja izlaganja treba gledati kao na dopunu mau-sovoj analizi i njegovim komentarima. maus dijeli hriansku epiku u onu dinarske zone" i onu periferne zone". U posljednju on ukljuuje Makedoniju, zapadnu Bugarsku, Srem, Slavoniju i dijelove Hrvatske i Dalmacije (str. 9495). On kae da epika u perifernoj zoni brzo degenerira, postajui svojina slijepih pjevaa i ena koji odustaju od stvaranja novih pjesama. Ako je njegovo shvatanje da su pjesme i pjevaka tradicija na periferiji opali oblici iste tradicije, koja se nalazi u sreditu, tj. u onom podruju koje on naziva dinarskom zonom", onda, ja mislim da moram, iako nerado, staviti prigovor njegovoj tvrdnji ili bar predloiti njenu modifikaciju. S obzirom na ono to sam rekao ranije o geografskoj rasprostranjenosti, meni vie izgleda da se na periferiji, tj. na jugu u Makedoniji i zapadnoj Bugarskoj, radi ili o produenju podruja balade (maus, str. 94 navodi bugarske hajduke balade, grke kleftske pjesme i kratke albanske pjesme o novijim dogaajima), ili o pre-laznom podruju, u kome se dvije tradicije, naime ona balada i ona epike ili ona g'dulke i ona guslarska, susreu i mijeaju. U perifernim oblastima na sjeveru i zapadu susreemo baladsku" ili gudalaku tradiciju koja je tamo, ini mi se, presaena seobom pojedinaca u doba turskih prodora, sa juga i istoka, i tada je, moda, i dolo do mijeanja dviju tradicija. Jedan nain da se rijei pitanje uticaja turskih invazija na narodnu epiku Balkana bio bi da se iz nje uklone svi turski elementi i da se utvrdi ta ostaje, ili, moda jo bolje, da se utvrdi ono to je odvojeno. Na nivou rjenika i formule mogle bi se tako oduzeti sve rijei u formulama kao i sve formule koje su turskog porijekla. At pastuh" i njene slo-enice, dorat kestenjak", ogat bijeli konj", alat ri konj''; otile bi, kao i bedevija, beduinska kobila". Konji koji bi ostali bili bi zelenko siv", vranac crn", malin jagodast konj" (crvenkastosiv), arac aren". Samo jedna od gore spomenutih rijei za konja ima odgovarajuu slovensku rije, naime: ogat bijeli konj", odgovara labudu, bijel kao labud". U muslimanskim pjesmama bijel konj, ogat, prije svega je onaj Muje od Kladue i on je oito vrlo poseban, magian konj. ogat je Muji ono to je arac arenko" Marku Kraljeviu. Mujin konj nije nikad labud, labudasto bijel". A mnogi elementi u kulturi konja izraeni su turskim rijeima koje navode na pomisao da, dok su konji bili vjero-vatno vani u epici prije dolaska Turaka, njihova vanost i bogatstvo opisivanja postali su mnogo vei poslije dolaska Turaka. Na primjer, sedlo ostaje u upotrebi, ali njegovi ukrasi su turski. Pojavljuje se naroiti oblik stremena, bakralija, koja je u isto vrijeme i mamuza (ostruga). U stvari, stremen ima turski duplikat u uzeniji, koja je mnogo ea u poeziji nego stremen, vjerovatno zbog toga to mnogo bolje odgovara metarskoj cjelini teksta (metarskom kontekstu) negoli dvo-slona imenica bez nekog ukrasnog (dodatnog) pridjeva. Mogu se dodati i drugi ukrasi, ali princip je jasan. U opisu konja i konjske opreme slovenska epika je znatno obogaena turskom invazijom. Ja vjerujem da su ne samo rijei nego i sami predmeti, ukoliko nemaju odgovarajueg para, doli na slovenski Balkan u isto vrijeme. Ima niz rijei koje se odnose na kue, njihovu arhitekturu, i njihovu opremu, a koje su takoer turskog porijekla. Na um padaju oak ugao, soba za primanje", ardak veranda, vila", kula toranj (tvrava)", kapija vrata", avlija dvorite", merdevine stepenice", minderluk uzdignuto sjedite, poivalite (leite, kau)", pender prozor", dam staklo", odaja soba", ikli odaja lijepo ukraena soba", i tako dalje. Nije udo da je na podruju dravne uprave i drutvene organizacije promjena bila daleko rairena, jer je bila zastupljena u epskoj poeziji: sultan se pridruio caru za najvie mjesto, a odgovarajui kralju i knjazu na hrianskoj strani; za raniji period strane vlasti nalazi se itav novi sistem, naime, vezir, paa, aga, spahija, beg, beglerbeg beg begova", dizdar kapetan (zapovjednik) tvrave", itd. Ova je lista vrlo duga. Mnogi ljudi razlinog drutvenog poloaja bili bi ukljueni: kmet seoski starjeina",368 tefterdar sekretar", kahvedija, posluitelj kafom, kiridija vodi karavana", surudija prvi jaha" (pred kolima, jahaima) i ehaja predstavnik vezira ili pae". Cijeli ivot turske uprave i drutvene strukture odran je u turskim rijeima koje su preuzele metarske formule epske poezije. Usko srodne sa ovim su i leksike jedinice iz vjerskog ivota u islamu. Muslimanska vjerska hijerarhija je predstavljana u poeziji, od eh ul islam-a visokog sveenika, do slojanstvenika islama",369 do hadije hodoasnika", hode sveenika", mule vjerskog uitelja" (vjerouitelja), mujezina onog koji sa munare (minareta) poziva na molitvu". Anelima su se pridruile hurije (djevice), a manastiru, samostanu i crkvi, opet, damija moeja". Liturgiji i molitvi dodani su sabah, zora", prvi zov na molitvu"[3] (koja je spojena sa slovenskom rijei zora da se napravi metriki korisna formula sabah zora), iindija trei poziv na molitvu", akam nastup mraka" (sumrak), (za koju rije srpskohrvatski jezik izgleda nema jednostavnog para osim prvi mrak ili zalaz sunca) i jacija peti poziv na molitvu".370 Molitva i moliti imaju svoje odgovarajue parove u esto upotrebljavanim rijeima oua i dovu initi, obaviti molitvu", moliti." Posljednji izraz je primjer interesantnog niza polusko-vanih formula, sastavljenih od jedne turske rijei i slovenskog prevoda druge turske rijei. Turski idiom sastoji se od imenice kao to je dova molitva", kojoj je dodat glagol et-mek initi, praviti". Epska formula zadrala je imenicu, a prevela glagol u odgovarajuem licu, broju i vremenu. Tako je nastalo juri uinio, on je napao", ili surgun uinio, on je protjerao". Ove formule su vrlo korisne u stihu, jer omoguuju estoslonu formulu, mjesto etvoroslone u slovenskom, na primjer: juri uinio, mjesto udario. Ovaj izvor formule bio je obogaen i uinjen elastinijim mnogim ovim dubletima turskih rijei i izraza. Iako je taj efekat najupadljiviji u muslimanskim pjesmama, on je bio znatan
368

U vrijeme ovih pjesama, u tursko doba, kmet je imao znaenje zavisnog seljaka koji obrauje tuu zemlju, a ne seoskog starjeine" kao u srednjem vijeku [napomena prevodioca]. 369 U stvari to je bio najvii zvanini vjerski dostojanstvenik sa sjeditem u Carigradu. 370 Sabah, iindija i jacija, kao i akam i, prije svega, podne znae vrijeme dana ili same molitve tog vremena, a ne zov na molitvu" [nap. prev].
144

i u hrianskoj poeziji. Formule su postale svojina pjevaa obiju vjera ako su eljeli da se njima koriste. Epske formule su tako prilagoene (adaptirane) da odraavaju kulturnu, drutvenu vjersku i politiku stvarnost svoga vremena. Njihov broj je rastao, a epski stil je bio obogaen. Meutim, ovo obogaivanje bilo je vie nego samo u rjeniku; mnogo sveane finoe i sjaja balkanske epike izgleda da je dolo sa tursko-muslimanskom kulturom. Na primjer, u hrianskoj poeziji, to je isto tako odrano i kod manje sveanih pjevaa muslimanskih pjesama, vijesti se alju jednostavno rijeima, kao kod Vuka Karadia, Srpske narodne pjesme, sv. III, br. 46, Kostre harambaa"; Knjigu pie care od Stambola / te je alje ka turskoj Udbinji / na Turina od Udbinje Zula". U mnogim muslimanskim pjesmama pisanje postaje jo vea ceremonija i pomno obavljanje tog rada povlai za sobom niz turskih rijei, to ukazuje da je to usko vezano za tursku kulturu. Tako onaj koji pie zove svog atipa pisara", ili, ako je vei slubenik svoga atib-bau (atibau) glavnog pisara", a ovaj sa svoje strane uzima divit i hartiju pisai sto371 i papir", (prva rije je arapska a druga grka, ali obje vjerovatno dolaze od Bizancium-Stam-bola), i stavlja jaziju pismo", pisanje" (od turskog jazmak, pisati") na prazan papir. Ako je onaj koji pie sam sultan, ceremonija odailjanja je poveana. On trai tatara pismonou, ije ime je esto navedeno, i tatar uzima menzilske konje ili jednostavno menzile, potanske konje", a odlazak i put su naglaeni sa: tatar vrisnu, surudija pisnu. Samo pismo moe da bude ne samo knjiga nego i bujruntija naredba", ferman, firman", katal ferman naredba o pogubljenju", ili (ako je od drugog osim sultana) mahzar, molba", peticija". Pismo je pisano sa ceremonijom, noeno sa ceremonijom i primljeno sa ceremonijom. Kontinuitet je vidan. Vijesti su slate pismeno prije turskih invazija, a i kasnije su takoer slate. Promjena je u izvoenju i ritualnoj ceremonijalnosti prianja, koje sa svoje strane odraava stvarnost turske kulture. Rijei su mogle biti perzijskog ili arapskog porijekla, a ceremonija moda duguje mnogo raskoi Bizantije, ali je sve to dolo na Balkan sigurno u turskom ruhu. Mogli bi se dodati brojni primjeri ove vrste proirenja (ekspanzije), koja je mnogo uobiajena u muslimanskim pjesmama, a ponekad je podraavana i pozajmljivana i u hrianskim pjesmama. To je znatno doprinijelo smislu epske irine u muslimanskim pjesmama, a i u hrianskim pjesmama kada je upotrebljavana. Dva odlomka iz detaljnog opisivanja iz verzije o Smail-agi-Mehi u 12, 311 stihova od Avde Meedovia (Parijev tekst br. 6840) osvijetlie moje gledite. Prvi (stihovi 783 837) opisuje, rijeima junakovog strica (amide), konja koga je sultan poslao mladom Mehi, drugi stihovi (1579 1676) pria o ulozi majke u oblaenju junaka:
Kada ti je, moj sine, nastala trinaesta godina, stie carski ehaja od dvora Car-Sulejmana i dovede za tebe misirskog dorata, koji je kupljen od misirskog aha. Zlatna su mu krila, a griva mu do kopita stie. Od dvije godine, a izgleda kao da mu je sedam. Horma je napravljena u Afganistanu posebno za dorata kad naraste. Sedlo mu je od koralja, gornji dio ispleten od istoga zlata, ispod sedla osmanlijsko platno, od niega drugog, moj sine, nego od amske svile, da ne bi nauljala konju lea. Sedlo od zlata, (800) horma od zlata. Na doratu svileni kolan do koe, da ne naulja njegovo meso. Gornji dio ukraen je biserom. Ako Bog da, sine, vidjee ih kad postane alajbeg od Krajine. Sada je, dragi sine, devetnaest godina kako si se rodio, a danas je deveta godina kako ti je doro sa hormom doao na dar. Sve to j'e car zamisliti mogao da opremi konja, to je napravio. Od tebe smo krili konja i napravili poseban podrum za njega.

Dvije su sluge u podrumu a etiri svjetiljke gore kod njeg svu no i oni ga vjebaju u podrumu. U 24 sata timare ga etiri puta ne kao drugog konja, nego platnom od svile. Tako su se brinuli za konja da nije vidio ni sunca ni mjeseca, moj sine, za devet godina. Da se sa konja pokrovac digne, sapi se vide tako oble, dlaka tako ieljana, i tako kratka, da crna muha na njeg padne odmah bi s

kojna pala. Konj na tebe eka, Meho, kad postane alajbeg i povede carsku vojsku i ajane. Hanuma ustade i zahvali se. U sebi je neto drugo mislila, moe biti Smailaga eli da oeni sina i sprema ga za aikovanje. Majka mu jedva eka da doe dan da vidi nevjestu (mladu) uz svog sina, pa uze sinove haljine koje su kao u pae, i otvori pozlaeni sanduk. Iz njeg izvadi sveanj svile protkane zlatom. Nije bio vezan uzlovima, ve probadan zlatnim iglama. Odveza zlatni sveanj, a ispade odjea od zlata, hvala Bogu, kao kad sunce zasja. Na njeg prvo metnu haljine od najfinije svile. Svaki trei konac je od zlata. Onda mu dade svilenu jeermu (1600), svu izvezenu istijem zlatom. Niz jeermu mu od zlata toke. U svakoj je pola litre zlata. Toka ispod vrata sjaji kao mjeseina, a u njoj je puna litra zlata. Jeerma je imala ogrlicu oko vrata, od zlata vezenu, ija dva krila su vezana kopom. S desne strane jake iznad kope je slika cara Sulejmana a s druge slika ehislama. Onda mu je oklop dala. Nije od srebra, ve od istog zlata i vaga pune etiri oke. Na leima je vezan kopom. Stavi na njeg svilene akire koje su u Damasku raene, sve zlatom izvezene, na bedrima ispod pasa i ispod kaia, za koji je sablja objeena. Onda ga opasa sa dva trabalosa pasa i pletenim bensilahom, koji nije kao drugi, neg opleten od zlatnije ica i protkan biserom bijelijem. Za pasom mu dvije male puke iz Mletaka, saljevene od istoga zlata, sve se vidi drago kamenje i isti biser, a sjaje se kao mjeseina. Obje puke bez kremena pale, a uzimlju punu litru praha, probijaju tvrdi oklop i pale srce junaka. Izmeu njih zulfikar-sablja, koja sijee srca junaka. Sve su kore sedefom ukraene, a balak je od zlata skovan. Preko ramena pozlaena kabanica, dva joj skuta tee zlatom. Pozlaeni rukavi okolo vezani, a na ramenima su guje, glave im se pod vratom sastaju. Sprijeda su mu etiri gajtana (1650) opleteni od finoga zlata, sva etiri stigla do pusata, mijeaju se sa kaiom to mu dri otru sablju iz Perzije. Onda mu je mati ieljala gusti perin eljem od slonove kosti i svezala ga biserom, stavila kalpak, sa dvanaest elenki, to niko nositi ne moe, niti vezir niti carski dvorjanin, ni muftija niti drugi paa, ve alajbeg pod sultanovim fermanom. Na glavi mu lepraju elenke, a zlatno perje pada mu po elu. Carske elenke dvojako su napravljene, pola ih miruje, a pola ih se okree, kad on jai ili leti, mirne elenke svidje kao ljute guje, a pokretne se okolo okreu. Junaku nije potreban sahat, jer se elenke svakog sahata okreu tri-etiri puta.

Meu posljedice dodatog ukraavanja i detaljnog odvijanja tema spada, moda, i najvidljivija i najupadljivija karakteristika muslimanskih pjesama, a to je njihova duina. U prosjeku one su znatno due negoli hrianske. Ali ovo je samo uopteno ocjenjivanje, jer ima iznimaka. Prvo, muslimanske jurine pjesme istog lokalnog okvira (znaaja) kao i hajduka tradicija, u stvari, druga strana novia, jesu kratke, priblino iste duine kao i hrianske pjesme o hajducima (hajduke pjesme). Izgleda da se u ovoj vrsti pjesme dvije
371

Divit znai mastionicu u kojoj se dre mastilo i pera od trstike i koja se nosila za pojasom, a ne pisai sto" [nap. prev].

145

tradicije malo razlikuju jedna od druge, bilo po duini ili sadraju. Drugo, ima hrianskih pjesama koje su iste duine ili su jo due nego neke muslimanske pjesme. Na primjer, u prvoj svesci Hermanove zbirke od 39 pjesama samo su tri due od pjesme enidba Maksima Crnojevia, kod Vuka II, a ima druga koja je samo dvanaest stihova kraa (br. XXVI, Mustajbeg liki izbavlja svoga brata, 1214 stihova prema 1226 stihova u pjesmi o Maksimu Crnojeviu). Ali enidba Maksima Crnojevia je jedna od srazmjerno malog broja iznimaka. Muslimanske pjesme mogu esto dostii dvije do etiri hiljade stihova, a hrianske pjesme ne dostiu tu duinu. Pjesma Smailagi Meho, o kojoj sam govorio ranije kao o moda prvoj objavljenoj muslimanskoj pjesmi, ima 2 160 stihova, a njena najdua verzija u Parijevoj zbirci ima preko 12 000 stihova. Kao to sam rekao ranije, meni izgleda da se sr jedne epske tradicije sastoji od pjesama koje se zasnivaju na mitskim uzorima (slikama) vie nego na istoriji. Jedan od najznaajnijih doprinosa muslimanskih narodnih epskih pjesama balkanskoj kulturi je iznoenje na vidjelo nekoliko najstarijih i najrairenijih mitskih slika do istinski epskih proporcija. Pjesma enidba Smailagi Mehe razvija mitsku sliku izrastanja do punoljetnosti i prisvajanja vlasti od strane mladog junaka. To je u staroj Grkoj slino prii o Telemahu u Homerovoj Odiseji, na junakom nivou, a prisvajanju vlasti od strane Zeusa u Heziodovoj Theogoniji na samom mitskom nivou. U srednjogrkom periodu to se moe nai u eposu o Digenisu Akritasu. Meni nije poznata nikakva hri-anska narodna epika na Balkanu koja je razvila ovu temu do stepena koji je dostignut u enidbi Smailagi Mehe, naroito u dugoj verziji Avde Meedovia. Revolt mladia protiv roditelja je krasno opisan, a uvoenje mladog Mehe u zapovjednitvo nad Krajinom kao i zadobijanje mlade ispriani su vrlo opirno i savrenom vjetinom. Mitski uzori su osnovni strukturni sastavni okvir pria o nadnaravnim biima, obino nazivanim bogovima. Kako su prie bile vezane za ritual i ceremonije, a vjerovatno i same bile namijenjene da ispune magike funkcije, one i njihovi uzori imali su znaaj van prividnog zabavljanja ili ak i is-torije, iako se o njima moe misliti kao o duhovnoj istoriji ili nekoj vrsti nadistorije. Kako se vjere mijenjaju tako i jedan broj bogova ili natprirodnih bia zamjenjuju druge, natprirodni elementi se mijenjaju, ljudi i ene zauzimaju mjesto bogova koji nisu vie oboavani, i tako se javlja jedan vanjski aspekat istorije. Ali ispod pseudoistorijske odjee kostur mitskog uzora i dalje se odrava, jer neki smisao njegovog znaaja ostaje neodvojen od nje, drei pojedine dijelove zajedno. Od ovih mitskih uzora najvidljiviji i najvie izuavan je primjer vegetiranja, smrti i uskrsnua, umirui bog koji se vraa. Taj uzor ima mnogo varijacija, ali njegove glavne crte nije teko vidjeti. Bog ili junak nestaje za srazmjerno dug period vremena i izgleda mrtav, ali, konano, on se vraa ili se trai i dovodi nazad. U njegovom odsustvu nastaje pusto, ali poslije njegovog ponovnog udomljenja, koje se odvija ceremonijalno, red je ponovo uveden, blagostanje ponovo dolazi, a, esto, on se i ponovo eni. Ja sam ovo izrazio u obliku mitosa o vegetiranju, jer mi izgleda da odgovara najbolje veini primjera uzora i prua bar tipian znaaj. To je uzor plus znaaj, ma kakav to bio znaaj, koji je bitan za moje dokazivanje, ili ovo gledite o sredinjoj sri pria u balkanskoj i drugoj epskoj pjesmi. Pjesme koje priaju o povratku junaka nakon dugog odsustva da bi naao enu pred samom preudajom, to je centralna tema Homerove Odiseje, vrlo su uobiajene u balkanskoj narodnoj epici i naroito su razvijene u muslimanskoj tradiciji. Dvije pjesme u Vukovoj zbirci, obje vrlo poznate, neposredno padaju na um: Marko Kraljevi i Mina od Kostura (Vuk II, br. 61, 336 stihova) i Ropstvo Jankovi Stojana (Vuk II, br. 25, 151 stih). U prvoj se radi o zlom proscu, a u drugoj o nevinom, ali ena je vjerna u obje. Obje ove pjesme kod Vuka su od nepoznatih pjevaa, to jest mi nemamo podataka o tome ko je bio kaziva. Odmah pada u oi da su obje ove pjesme vrlo kratke. Vea duina pjesme o Marku i Mini djelimino je zbog toga to su tu stvarno dvije pjesme u jednoj, naime Markova borba sa Arapima, njegovo povlaenje i konani povratak u borbu, sve uvrteno u samoj povratnikoj pjesmi, ako smijem upotrijebiti ovaj termin. U drugoj svesci Parijeve zbirke, u kojoj su pjesme muslimanskih pjevaa iz Novog Pazara, ima pet pravih povratnikih pjesama. Razlika u duini je velika, od 684 do 1480 stihova, ali jasno je da su muslimanske pjesme due, ak i po novopazarskoj tradiciji 1934. godine, od hrianske tradicije u Vukovo doba, prije 100 i vie godina, kada je hrianska tradicija bila na vrhuncu. U Dodatku III [moga] djela Singer of Tales (Pjeva pria),372 ja sam analizirao dvanaest drugih povratnikih pjesama iz Parrveve zbirke, od kojih je jedanaest od muslimanskih pjevaa, a jedna od hrianskih pjevaa, koji u stvari pjeva muslimansku povratniku pjesmu. Njima treba dodati pjesmu Ropstvo Jankovia Stojana, koju je pjevao amil Kulenovi u Bihau (on je bio iz Kulen Vakufa), dakle muslimanski pjeva koji pjeva hriansku povratniku pjesmu. Na materijal je, zato, bogatiji na muslimanskoj strani nego na hri-anskoj. Moda ima vie muslimanskih povratnikih pjesama negoli hrianskih. U svom daljem izlaganju ja u poduzeti da uporedim jednu muslimansku povratnu pjesmu sa jednom hrianskom. Na uzor za analizu hrianskih pjesama je Ropstvo Jankovi Stojana kod Vuka III, a za muslimanske

372

146

A. B. Lord, The Singer of Tales, Cambridg, Mass., 1960, str. 242 i dalje.

pjesme Ropstvo uli Ibrahima kod Parija I i II, a to je najdui tekst koji je pjevao Salih Ugljanin. U obje ove pjesme nama se pria kako je junak bio zarobljen brzo iza svog vjenanja, Stojan sedmicu kasnije, a Ibrahim na samu no vjenanja. Izgleda, takoer, da oba imaju druga ili drugove: sa Stojanom je Smiljani Ilija, a sa Ibrahimom je trideset Turaka. Kada je u pitanju junak Velagi Selim, onda je uz njega esto njegov pobratim u zatvoru, Alagi Alija. Na nivou narativne tehnike mi moemo ovdje primijetiti da smo u muslimanskoj pjesmi obavijeteni o pozadini iznenadnim blijeskom doslu-ivanja ranijih dogaaja, dok ih u hrianskoj pjesmi pria direktno samo pjeva. Ibrahim i njegovi drugovi su u zatvoru, a Stojan i Ilija su obraeni u islam i dati su im dvori. Hriani zato ne bjee nego se u stvari sami kradu nakon to su prvo ukrali kljue riznice (kazne) i tale, podesivi da njihov odlazak padne u petak kad su Turci u damiji. Kako u pjesmi nema nikakva znaka o loem postupku, niti bilo kakvih vijesti o nezgodama kod kue, Stojanovo i Ilijino umicanje je ostalo bez motivacije. Sa 35-im stihom oni su ve kod kue. Uzmi nasuprot muslimansku pjesmu. Uskok Radovan je zarobljen i baen u tamnicu u Zadru. Tu on nalazi Ibrahima i Turke i u jednom gotovo ritualistinom prizoru pitanja i odgovora Radovan pria Ibrahimu ta se dogodilo kod kue za vrijeme Ibrahimevog dugog odsustva, ukljuujui i injenicu da mu je ena pred udajom za Halila Hrnjicu. Ibrahim jaukne u zatvoru i tako privue panju banove ene, uz iju pomo je puten da se vrati kui, pod uvjetom da sa sobom nazad dovede nesuenog mladoenju Halila. Ibrahim je opran, obrijan i nahranjen, a onda poslat kui i, nakon nezgoda sa pograninom straom, na kraju stie na svoj prag. Ovo je obuhvatilo 510 stihova. Da sada razmotrimo poetak naih obiju pjesama sa gledita mitskih uzora. U obje je junak zarobljen, ali u jednoj prii on postaje lan zarobljivaevog drutva, dok u drugoj to nije sluaj, on je, naprotiv, baen u tamnicu. Ideja zakopanog-ali-jo-ne-umrlog u muslimanskoj prii i dalje se simbolino nastavlja mnogo jasnije nego u hrianskoj, jer potpuna inkorporacija sa svijetom mrtvih je nemogua u mitosu o povratku. Onaj koji je stvarno umro ne moe se vratiti. Osim toga, u prii u kojoj se govori o natprirodnom stvarna smrt besmrtnog boga je nemogua. On se moe samo umiriti ili se povui na stranu, ali on ne moe umrijeti, po jasno odreenoj definiciji. Dva vrlo znaajna momenta odrana su u obje pjesme u ovom trenutku. Junak se oenio prije kratkog vremena, a njegovo odsustvo trajalo je izvjesno vrijeme. Momenat odreenog vremenskog trajanja njegovog odsustva je suvie oevidan da bi trebalo objanjenje. Broj godina koje, svakako, treba pretvoriti u mjesece jest dvanaest, devet, dvadeset, dvadeset i etiri; one predstavljaju godinji dogaaj, ili period inkubacije (trudnoe) ljudskog bia, ili igru rijei izmeu dvanaest i dvadeset, ili dupliranje broja dvanaest. U sutini, misli se na dugo vrijeme, dosta dugo u svrhu naroitog oblika mitosa koji se primjenjuje. Bitna ideja skoro oenjenog je seksualna. Ovdje su udrueni elementi plodnosti i smrti. Na um pada slinost kod rituala prilikom etve. Posljednji snop ita je zakopan u zemlju da predstavi i zakopavanje mrtvog i zakopavanje sjemena koje donosi ivot. Interesantno je da, dok je hrianska pjesma o Jankovi Stojanu zaboravila simbolizam zakopavanja, simbolizam ivota je odran. Ipak treba primijetiti da ni u jednom od ova dva primjera ovaj momenat nije doveden do svog pravog i loginog zakljuka: naime, da sin, koji treba da eka na oev povratak, ili koji je bio zasunjen za vrijeme oeva odsustva, treba stoga da bude osloboen. On se nalazi u drugim muslimanskim varijantama, (npr. u pjesmi o povratku eti Osmanbega),373 ali ja ne znam ni za jedan hrianski primjer. Pomanjkanje simbolizma zatvora u hrianskoj pjesmi liilo je priu motivacije za junakovo bjeanje i pored toga to je on postao musliman i dobio dvorac. To je oduzelo hrianskoj pjesmi fino izraeno oivljavanje junaka iz mrtvih. Ovo je postignuto u muslimanskoj pjesmi pomou vjesnika (Radovana), ritualnim ispitivanjem, uz pomo ene, koja je usko vezana za kralja podzemlja (ako se smijem tako izraziti), ugovarajui uslove, i djeliminim, ali ne potpunim oivljavanjem, ali ipak dovoljnim da stigne kui. Iza svega ovoga dolazi put preko granice nazad u toplu zemlju ivovanja, rodu i eni. Ovo je ispriano dosta opirno u muslimanskoj pjesmi i sauvano je, sa manje ili vie detalja, u svim varijantama. Vjesnikova objanjenja su iznenadni povod daljem razvoju dogaaja, a te vijesti su o pustoi kod kue, kojoj je potrebna panja. Jedan od uvenih primjera sa derivatima ovog mita je, svakako, Homerova Odiseja, i bie korisno da prepoznamo gdje moemo neke od mitskih likova u toj pjesmi. Hermes je oito vjesnik koji donosi planom Odiseju, ili njegovom zarobljivau, odnosno tamniaru, vijest kojom otpoinje njegovo izbavljanje. Hermes kao vjesnik bogova, ili, to je ovdje jo znaajnije, kao psihopompa (psiho-rasko, ukras), jeste upravo odgovarajua osoba za ovaj zadatak, jer on redovito hoda izmeu svjetova, onih ivih i onih mrtvih. Upravo takav je uskok Radovan, koji je kao renegat profesionalni preskakiva granice. enski posrednik u ovom momentu u Odiseji je Atena, koja, kao kerka miljenica, stoji u posebnom odnosu sa Zeusom, i ija volja je
373 Serbocroatian Heroic Songs, Milman Parry and Albert B. Lord, Cambridge i Beograd, Harvard University Press i Srpska akademija nauka, sv. I (1954) i sv. II (1953), br. 32. Sin je takoer prisutan u br. 20, Sultan Sulejman osvaja Budimpetu".

147

mjerodavna, ini mi se da Kalipsu moramo nazvati Odisej evim tamnia-rem. Banova ena u pjesmi o Stojanu vanredno dobro igra ulogu enskog posrednika u sluaju Dulia Ibrahima. Tako mnoge pojedinosti muslimanske pjesme slau se nesmetano sa odgovarajuim mjestima, u mitskom ablonu, ali njih nema u Stojanovoj prii. U Stojanovoj pjesmi car i carica se, da kako, spominju, a bez mitskog ablona sultan bi se vjero-vatno naao sam; vrata su otvorena kljuem to moda blijedo simbolizira vrata tamnice. Ali nema vjesnika, nema ritualnog pregovaranja o oslobaanju, a konji i sredstva za povratak su ukradem, namjesto da budu zapravo obezbijeena od zarobljivaa (tamniara) kao u drugim primjerima. U ovom poetku povratnike pjesme muslimanska pria je blia mitskom ablonu negoli hrianska pria. Iako se moe uzalud tragati za lutanjima jednog Odiseja prilikom povratka kasnijeg balkanskog junaka, samo je u muslimanskoj pjesmi opisana neka vrsta putovanja. U njemu je iznesen prelaz preko granice, prepoznavanje na granici, izbjegnuta ili dobijena borba. Kada, meutim, junak stie kui i suoava se sa problemom prepoznavanja, dvije tradicije su neto blie jedna drugoj. Ako je obred oivljavanja iz mrtvih nestao u hrianskoj tradiciji, obred ukljuivanja u zemlju ivovanja poslije prelaza granice sauvan je iscrpnije i u hrianskoj i u muslimanskoj tradiciji. Ali moramo primijetiti da je muslimanska pjesma i u ovom dijelu punija. U mom djelu The Singer of Tales (Pjeva pria) ja sam iscrpnije, dosta potanko iznio ovaj dio povratnike pjesme u muslimanskim varijantama, u poreenju sa Odisejom,374 ali nisam objanjavao razlike izmeu muslimanske i hrianske tradicije meu junim Slovenima. Pjesma Ropstvo Jankovia Stojana je prilino jednostavna u svojim prizorima prepoznavanja. Nakon to se oprostio od svog prijatelja Ilije, Stojan stie u svoj vinograd, gdje nalazi svoju majku i pita je zar nema nikoga da joj u starosti pomogne. Ona mu pria o Stojanovom ropstvu i o skoranjoj preudaji njene nevjeste. Stojan bez rijei ide kui, gdje nalazi svatove, koji ga dobro primaju. Nakon to je malo popio, on trai dozvolu da pjeva, i tako pjeva malu pjesmu o lastavici koja je gradila gnijezdo devet godina, a tog jutra poinje da ga razgrauje, ali soko je stigao iz Carigrada da je sprijei od ruenja gnijezda. Svatovi ne razumiju smisao pjesme, ali ena je razumjela. Odletjela je zaovi i kazala joj da joj se brat vratio. Sestra je pogledala i kad ga je prepoznala poljubila ga je i zaplakala. Svatovi pitaju ta e biti s njima i sa tolikim blagom koje su za svadbu potroili. Stojan im daje sestru i mnoge darove, i oni odlaze. Uvee se vraa Stojanova majka, a Stojanova ena izlazi preda nju i javi joj da joj se sin povratio. Kad je stara majka ugledala sina, ona umire i biva sveano pokopana. Kao u ranijem dijelu pjesme, hrianska verzija je ovdje odrala neke bitne elemente. Na primjer, neko mora umrijeti u momentu prepoznavanja. U junoslovenskoj pjesmi i muslimanskoj i hrianskoj, to je obino junakova majka. To je neka vrsta naknade ivota povraenog mrtvaca. (U Odiseji, Odisejev pas je onaj koji umire. Odisejeva majka je ve mrtva, i on ju je sreo u podzemlju.) U muslimanskim pjesmama je neka ivotinja meu onima koji prepoznaju gospodara koji se vratio, a esto ona je ak i prva; ta ivotinja je obino junakov konj, ali to moe biti i njegov pas ili njegovi psi. Za ivotinje se esto misli da imaju esto ulo o ivim i mrtvim ljudima. One osjeaju duhove kada ljudi to ne mogu. Mislim da je prepoznavanje od strane ivotinja u osnovi vezano za pitanje da li je junak koji se vraa iv ili mrtav. Neto od toga se vidi u nagloj promjeni Eumeusovih pasa, u Odiseji. Kad se Atena javlja Odiseju, samo on i psi mogu da je vide u njenoj ljepoti i njenom sjaju, a kad su je ugledali, psi nisu lajali, nego se tiho tekui pokupljeni povuku u stranu na drugu stranu zaklona". U stvari, majka u Stojanovoj prii igra vie nego jednu ulogu. Ona je i vjerni pratilac (Eumaeus i Earvcleia u Odiseji) koja se u mnogim muslimanskim pjesmama, kao na primjer u prii o Duliu Ibrahimu, prva susretne sa junakom koji se vraa. Ali ono to upadljivo nedostaje u Stojanovoj prii jeste vrlo karakteristian momenat varljive prie, karakteristian jer se i on odnosi na problem junakovog identiteta: da li je iz svijeta mrtvih ili iz onog ivih. Drugi momenat od vanosti, koji nedostaje u hrianskoj pjesmi, jest natjecanje, igre, u kojima junak uestvuje sa svatovima. I ovdje se nalazi onaj dio prie koji pokazuje identitet i vitalnost junaka, a predstavlja dio teme o preudaji, sa kuanjem mladoenje. Ukratko, u ove dvije pjesme primjeuje se da je muslimanska pjesma sauvala i razvila upravo one elemente koji se najvie veu za smisao mitske slike (mitskog uzora). S druge strane, jasno je da je hrianska tradicija pjesme djelomino ve na putu da izgubi mitski simbolizam, koji je, iako jo prisutan, slabiji. ak i u pjesmi koja je jako mitska u svojoj slici, kao to je ona o povratku, mnogo je njenog znaaja izgubljeno, naroito u prvom dijelu. U hrianskoj pjesmi Marko i Mina od Kostura ima vie mitskih elemenata nego u pjesmi Ropstvo Jankovi Stojana. Oko Marka Kraljevia je privueno i odrano vie starih uzora i simbola nego oko bilo kojeg drugog hrianskog junaka na slovenskom Balkanu, i u ovoj pjesmi, kao i mnogim drugim, on je prikazan kao vjeran prijateljski podanik turskog cara. Verzija pjesme Marko i Mina kod Vuka II je vrlo interesantna. Njegovo srdito povlaenje nakon to je bio oklevetan od ljudi bliskih sultanu, njegov konani povratak u borbu i njegova pobjeda veoma su slini slici Ahilovog povlaenja u Ilijadi. Ali okvir cijele pjesme je
374

148

Nav. djelo, str. 169 i dalje.

opjevavanje povratka i ablon bi zahtijevao u ovom momentu, kao to smo vidjeli, neki slikovit opis ili simbolizam smrti koja nije smrt. Mogue je da Markovo povlaenje i povratak odgovara utamnienju Ibrahima u muslimanskim pjesmama, i tako ova pjesma o Marku uva na jedan gotovo neobian nain mitski elemenat. Svakako, u pjesmi je Marko teko ranjen u borbi s Arapima i on se lijei pijui, povraajui tako snagu kao da je bio mrtav. U ovoj verziji on je osloboen nakon to je primio pismo u kojem mu se javlja ta se dogodilo kod kue, ali nema ni pomena o enskom posiedniku kao u prii o Ibrahimu. Marko, meutim, vraa se jreruen i pria Mini lukavu priu o Markovoj smrti. Ali prizori prepoznavanja su blijedi i prigueni, iako ipak jedan detalj podsjea na Odiseju. Markova ena donosi mu njegovu sablju, isto kao to Penelopa dobavlja Odiseju luk, kojrn on ubija prosce. Ali, kao to rekoh, Marko, kraljev sin, vie je mitski junak nego bilo koji drugi hrianski Sloven na Balkanu, i on je ratovao s Turcima protiv Arapa kao i protiv grkog protivnika Mine od Kostura. Ima jedna mitska slika, i to vrlo osnovna, koja nije prikazana u tradiciji muslimanske pjesme. To je pria o ubijanja zmaja. Istina je da je erzelez Alija po legendi ubijao zmajeve, i u kraju oko Petera njegova borba sa zmajem je vezana za imena nekih sela. Ali to je legenda a ne epska pjesna. Ubice zmaja na slovenskom Balkanu su Marko Kraljevi i Milo Obili, a u Grkoj Digenis Akritas. Oni su (Heraklesi) kasnijeg balkanskog mita. U pjesmi Marko Kraljevi i Mina od Kostura Marko igra ulogj vrlo slinu onoj erzelez-Alije u pjesmi o Bagdadu (Par br. 6), to jest on dolazi da spasi sultanovu vojsku u ratu s Arapima. U dobro poznatoj pjesmi Marko i Musa (Vuk, II, br. 66) Marko je takoer sultanov junak protiv odmetnika Muse. Kao Derzelez tako je i Marko u pjesmi Marko i Musa oklevetan i protiv njega je kovana zavjera od izdajnika bliskih sultanu. Ovo je tano sa erzelezom u pjesmi Sedam kraljeva trae glavu erzelez Alije. Dvije muslimanske pjesme koje sam spomenuo, naime o Derzelezovom zauzmanju Bagdada i o sedam kraljeva, obje su opjevavanje mitskih predmeta. Prva ima veze sa Ilijadom i Trojanskim ciklusom, a druga se odnosi na smrt zamjenika, i tako opet ima veze sa Ilijadom. Jo jednom, mi vidimo da Marko Kraljevi ima vrlo posebno mjesto u tradiciji hrianske narodne epike na Balkanu u odnosu na muslimanske pjesme, naroito s obdrom na one s mitskom pozadinom. Ovaj predmet mora biti prouen mnogo detaljnije nego je to bilo mogue u ovom referatu. Zahvaljujui konzervatizmu islamiziranih pjevaa Balkana najstarije mitske slike narodne epike na poluostrvu bile tu ouvane, pomno razraene i osnaene. Vana i znaajna sr pria bila je zatiena od kretanja prema pretjeranom historiziranju, koje je utjecalo na tako mnoge hrianske pjesme krajem 18. i poetkom 19. vijeka. Muslimanski pjevai su razvili neokrnjen i irok narativni stil, koji e ostaviti biljeg ne samo na njihove vlastite pjesme nego i na one od hrianskih pjevaa koji su bili njihovi susjedi. Ma koliko bile duboke promjene koje su pogodile epsku poeziju, kao i mnoge druge strane ivota na Balkanu dolaskom turske vlasti, muslimanska tradicija pjesme je bila takva da je osigurala osnovni kontinuitet sa dalekom prolou, isto kao to je pomogla da se iz prastarog materijala razvije poetska struktura koja istinski zasluuje ime epike.

149

Lejla Naka Jeziki izraz usmenog stvaralatva Bonjaka Knjievnojeziki izraz Bonjaka u turskom periodu imao je etiri posebna pravca razvoja. etiri knjievne koine dale su svoj peat modernom jezikom izrazu premda samo jedna od njih usmena koine ima puni status predstandardnog idioma. U vrijeme prvih pokuaja standardizacije jezika na tlu Bosne i Hercegovine primjetan je u jezikom izrazu bonjakih pisaca trag ranije tradicije u vidu prisustva elemenata svakog od etiri tipa knjievnojezikog izraza. Bitna pitanja historije modernoga knjievnojezikog izraza Bonjaka, prvenstveno pitanje posebnosti tog izraza, tiu se moguih usporedbi novoga s tradicionalnim izrazom. Samu podlogu novom izrazu, prema jasno izraenom opredjeljenju pisaca u austrougarskom periodu, ini model jezika koji je pruala narodna knjievnost. Moderni jeziki izraz bonjakih pisaca u tom ranom periodu nadahnut je poetskom upotrebom jezika svojstvenom usmenom stvaralatvu. Iz divanske poezije na orijentalnim jezicima nasljeuje se mitoloki i duhovno religijski prostor, stilogenost osobnih imena, simbolika orijentalne poetske leksike. Alhamijado tradicija ponudila je model paralelizama u okviru rime za nove pjesnike forme, model bitno drugaiji od onog svojstvenog narodnoj poeziji. Model jezikoga izraza krajinikih pisama, koja donekle uvaju vezu sa srednjovjekovnom diplomatskom tradicijom, otvorio je put bogatoj i inovativnoj sufiksaciji, upotrebi domae leksike apstraktnoga znaenja i izrazito smanjenoj frekvenciji leksike orijentalnoga porijekla. Tvrdnja da su se knjievnojeziki izrazi Bonjaka u turskom periodu nalazili u procjepu izmeu orijentalnih formi izraza i bosanskoga jezika podrazumijeva promiljanje o razvijenom toku knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, na idiomima koji su imali prestinu ulogu, te o alhamijado tradiciji, u smislu njene bremenitosti tuim jezikim naslagama, kao okolnostima koje su u dvadesetom stoljeu mogle oteati ukljuivanje Bonjaka u knjievnu i kulturnu djelatnost na tlu Bosne i Hercegovine. Zaokret u razvoju knjievnojezikog izraza Bonjaka otpoeo je upravo odustajanjem od alhamijado izraza i naputanjem knjievnog izraza na orijentalnim jezicima. Bonjaci su "usvojili standardni jezik bez veih potresa i ukljuivali se potpuno ravnopravno u standardizacijske procese u bosanskohercegovakoj sredini" (Kuna 1978:8). Vrijedno je napomenuti da je bonjaka alhamijado knjievnost bila ikavsko-ijekavska, te da novija istraivanja pokazuju da se moe govoriti o postojanju ikavskoga manira u toj tradiciji, a da ikavski, kojim je takoer govorio znatan dio Bonjaka, nije nikad ni uao u konkurenciju kao mogui standard. Ravnopravno ukljuivanje Bonjaka u standardizacijske tokove dvadesetog stoljea, i pored ovih oteavajuih okolnosti, bilo je mogue zahvaljujui vrlo razvijenoj bonjakoj epskoj tradiciji na narodnom jeziku, rasprostranjenoj na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, "koja je po svemu sudei, vrlo intenzivno uestvovala u formiranju novotokavske folklorne koine" (Kuna 1978:7). Zahvaljujui opredjeljenju bonjakih pisaca s kraja 19. i poetka 20. stoljea za izraz blizak narodnome Bonjaci su "nainili pomalo zaudan duhovni obrat: oslobodili su se okvira klasine orijentalne knjievnosti i svoje lokalne alhamijado tradicije i, za samo jednu i po deceniju, vinuli se do modernih pjesnikih tokova svoga vremena i prostora i postali njihov integralni dio"375. Jeziki izraz alhamijadista doimao se kao "zastario, umoran i temama ubijen" iako je svojim ustaljenim stilskojezikim zahvatima, donekle bio podreen jezikom izrazu narodne poezije. Stoga je obnova jezika u Baagievoj poeziji "podrazumijevala cijeli jedan kulturni projekt koji nije mjerljiv ni sa jednim prethodnim (intencionalan je po svojim dijelovima i priblian po nakani samo KapetanoviLjubuakov)".376 Ve je ranije istaknuto da su na tlu Bosne i Hercegovine postojale razliite nacionalne knjievnojezike tradicije te da standardni jezik dvadesetog stoljea izrasta na onoj tradiciji koja pokazuje najvie slinosti sa drugima, koja je u najveoj mjeri zajednika trima narodima.377 Tradicionalni izraz usmene poezije u tokovima razvoja predstandardnih idioma uspio je povezati vie kulturnih prostora. Usmeno stvaralatvo svoje korijene ima u tradiciji predturskoga perioda to moe potvrditi i dokazana srodnost usmenoga izraza Bonjaka, Hrvata i Srba. Usmena je poezija imala vanog udjela u ouvanju kulturnog identiteta Bonjaka. Za razliku od drugih knjievnojezikih izraza Bonjaka, jeziki izraz usmene poezije zajedniki je, otvoren i prijemiv, s pokoljenja na pokoljenje prenoen i stiliziran. Taj je izraz dio novotokavske folklorne koine koja se oblikovala na irem epsko-lirskom novotokavskom podruju. Usmeno pjesnitvo Bonjaka bilo je rasprostranjeno na idiomu koji je imao novotokavsku podlogu, ali koji u pogledu nekih dijalekatskih crta nije bio sasvim ujednaen. U bonjakoj usmenoj koine378 odslikava se mijeanje razliitih dijalekatskih tipova kojima Bonjaci pripadaju. Jezik zabiljeenih pjesama sadri
375

Vujanovi, Vojislav, Baagievo pjesnitvo u interpretaciji naih znanstvenika u: Zbornik radova naunog skupa "Safvet-beg Baagi - bonjaka intelektualna strategija", Zenica, 1994. 376 Kajan, Ibrahim, Bonjaci. Pjesme i rasprave. Zagreb, 1994. 377 O tome je dosta iscrpno pisao Milo Okuka u svojoj knjizi U Vukovo doba. 378 Iako se po svom jeziku bonjaka usmena knjievnost podudara sa srpskim i hrvatskim novotokavskim folklornim izrazom i ima ope crte zajednike usmenoj tradiciji cijelog tokavskog podruja, u njoj postoje i posebnosti koje daju povoda da se govori o stiliziranoj formi novotokavske koine kod Bonjaka. Osim toga, jeziko ujednaavanje koje se odvija na nivou koine kao idioma nezavisnog od spontanog razvoja prirodnoga jezika poinje najprije unutar zasebnih folklornih tradicija, prelaenjem pjesama iz jednog podruja u drugo u okrilju jedne tradicije. Kasnije proimanje tradicija razliitih sredina utoliko se jednostavnije ostvaruje to su ove tri imale zajedniko ishodite, kao i zbog injenice da kontakt meu njihovim nosiocima nije nikad potpuno utihnuo. Pojmove "muslimanski novotokavki folklorni koine" i "srpski novotokavski folklorni koine" nalazim u (Okuka 1987:22,25).
150

autohtone govorne crte regije sa koje pjesme potjeu (ijekavizam, odnosno ikavizam, takavizam, odnosno akavizam), ali i pored toga prisutne su odreene naddijalekatske odlike koje svjedoe o postojanju uobliene novotokavske folklorne koine. U bonjakoj epici zapaena su dva suprotstavljena tipa pjesama, razliita po duini i kompozicijski, ali i po stupnju prisutnosti odreenih dijalekatskih crta. Ipak, i u junom i u zapadnom tipu pojavljuju se jezike crte karakteristine za onaj drugi. Uopavanje kakvo se odvija u knjievnoj koine podrazumijeva interakciju suprotstavljenih elemenata jezike strukture govornih idioma u pravcu neutralizacije, to vodi stvaranju interdijalekta. U poetskom interdijalektu nalaze se elementi razliitih idioma manje ili vie zastupljeni kod svih pjevaa. Pojedini strukturni elementi zadobivaju naglaenu stilsku vrijednost, jer se poinju shvatati kao dio poetske gramatike, ili pak kao ornament epske tradicije.

Posebnost bonjake usmene poezije Razvijena bonjaka epska tradicija posjedovala je sve znaajke zajednike usmenom stvaralatvu tokavskog podruja, no ona naravno ima i svoje posebne odlike po kojima je prepoznatljiva. Jedni su autori isticali njenu fantazmagorinost tumaei je radije kao odraz starine i arhainosti, nego kao prodor istonjakog "pretjerivanja". Albert B. Lord istakao je da su u pogledu prisustva mitolokih predmeta muslimanske epske pjesme najdragocjenije na Balkanu jer su one sauvale i razvile neke mitske uzore bolje od hrianske tradicije koja je krenula ka hajdukim, kleftskim i historijskim pjesmama. (Lord 1974:66). Analizirajui pjesme Ropstvo Jankovi Stojana i Ropstvo uli Ibrahima Lord e ustvrditi da je muslimanska pjesma sauvala i razvila upravo one elemente koji se veu za smisao mitske slike (uzora), a da je hrianska pjesma na putu da izgubi mitski simbolizam isputanjem bitnih elemenata mitskog ablona. Upravo je sr jedne epske tradicije u pjesmama koje se zasnivaju na mitskim uzorima slikama vie nego na historiji. Muslimanska tradicija osigurala je "osnovni kontinuitet s dalekom prolou i pomogla da se iz prastarog materijala razvije poetska struktura koja istinski zasluuje ime epike" (Lord 1974:83). Mitske slike istinski epskih proporcija u pjesmi enidba Smailagi Mehe odrastanje junaka i prisvajanje vlasti, revolt mladia protiv roditelja imaju svoju arhetipsku paralelu u Odiseji (Telemah), u Heziodovoj Theogoniji (Zeus). Drugi su istraivai, poput Schmausa, osudili osporavanje autonomnosti bonjakom u sklopu junoslavenskog epskog pjesnitva isticanjem njene identinosti sa srpskim i hrvatskim pjesnitvom pri emu je zanemarivana injenica da su prenositelji muslimanske usmene tradicije u Vukovim zbirkama hrianski pjevai te iz ove tradicije posuuju dijelove "ne samo siea, motiva ili sadrajnih pojedinosti, nego i pravih pjesama sa specifinim oblikom, koji se u mnogim sluajevima moe poznati i pored svih pokuaja adaptacije" (Schmaus 1953:23). U namjeri da rekonstruira raniju fazu bonjake epike, Schmaus je posegao za pjesmama uskokog ciklusa Vukove tree knjige gdje razlikuje dva sloja: stariji, autohtoni i mlai, nastao pod utjecajem bonjake epike. Utjecaj bonjake epike na uskoku poeziju vidljiv je u sadrajnim elementima (motivi, lica, opisi), te u obliku i tehnici pjesme (struktura i voenje radnje). Prema Schmausovoj procjeni hrianska epika u svom fondu sadri i prave muslimanske pjesme sa specifinim oblikom, koji se moe poznati i pored svih pokuaja adaptacije. Ovdje nije rije o veoj vrijednosti jedne ili druge epike, jer proces uzajamnih pozajmica morao je biti vrlo star i trajan. To to je u Schmausovom zapaanju bitno jeste da postoje posebne karakteristike bonjake epike koje je ine prepoznatljivom. Svi su istraivai primijetili da je posebna odlika bonjake epske tradicije duina pjesme kao i odreeni poetsko stilski zahvati koji tu duinu omoguuju. Mareti je prvi ukazao na jednu od bitnih odlika muslimanskih pjesama, na promjenu pozornice. Jedna od tipinih osobina muslimanskih pjesama je u tome da kad pjeva vidi da je ve dosta govorio o kom predmetu i da je vrijeme prei na drugi, vratiti se k preanjemu, onda kae: dosta je o ovome, a da sad vidimo neto drugo. Ode vojska pravo Temivaru. Nek car ide s hodom uprilijom, nek dolaze ostali veziri, nek dovode Temivaru vojsku. Da ti sada ja za Dana priam buljubau od Travnika b'jela.

(Mareti 1966:105)

Rana istraivanja bonjake epike pokazala su da postoje dva njena tipa: hercegovaki i krajinski, te da se hercegovaki tip po obliku pjesme pribliava vie hrianskoj nego krajinskoj epici. Za osobenost stila koja se razvila u krajinskoj epici, po Schmausovom miljenju, presudna je injenica da je u 16. i 17. stoljeu krajina bila pogranina oblast velikih borbi koje su dale peat svog herojskog doba naslijeenim oblicima srednjovjekovnog pjevanja te da su gubitak Maarske i kriza Otomanskog carstva u 17. st. dali su poseban epski ton begovskom feudalnom patosu i sjeanju na negdanju slavu. (Schmaus 1982:347) Epska poezija postala je predmet interesa i njegovanja u viem drutvu o emu svjedoe Murkovi izvjetaji o postojanju profesionalnih pjevaa i pojavi mecenstva kod otmenog sloja u sjeverozapadnoj krajini. Ovakvo interesovanje nije moglo ostati bez utjecaja na karakter pjesme i kvalitet pjevanja. Zabiljeeni su primjeri reguliranja umjetnikog ukusa u smislu plemiko-staleke cenzure379. (Schmaus 1982:350). Pjevai koji uglavnom pripadaju niim slojevima prilagoavaju se otmenom ukusu svoje publike te tako utjeu na opi ukus. Tako su se promjene izazvane ukusom i utjecajem vodeeg sloja pretvorile u tradiciju. Murkovi
379 Husein-beg Kulenovi Staroselac bio je u isti mah mecena, pjeva i kritiar. Pozivao pjevae u goste, zadravao ih mjesecima, sluao i popravljao njihove pjesme, pjevao im svoje pjesme i otputao ih zatim sa bogatim poklonima. Uio je od svakog pjevaa iz Bosne i Hercegovine, a i upravljao svima. Onaj sa ijim se pjesmama Staroselac saglasio smio je da pjeva po itavoj Bosni. (Schmaus 1982:350)

151

izvjetai potvrdili su da je bilo raznih pravaca ili kola, da su se predstavnici starinskog stila odupirali kitnjatskom stilu. Krajinska epika odlikuje se bogatijim unoenjem kulturnohistorijske grae u kojoj se pokazuje mo i gospodstvo, te oslikavanjem masovnih pothvata i vojnih nastupa jedne velike drave, a to je proizvelo moderniji nain epskog prikazivanja. Usljed toga se razvoj bonjake epike u ovom kraju poeo udaljavati od svog prvobitnog oblika. Obuhvatanje obimnije radnje sa veim brojem lica, pohodi masa, ukus za iroko ispredena romantino-avanturistika zbivanja sa mnogo preokreta i zapleta, bogatstvo opisnih elemenata daju krajinskoj epici esto preveliku opirnost. Navedene crte trae nov stil, novu tehniku i djeluju u pravcu dezintegracije starijeg epskog stila. (Schmaus 1982:353) U nizu pjesama zapadne i sjeverozapadne Bosne dat je podjednak znaaj dvjema ili ak trima temama. Radnja je sloena, ali prevladava postupak jednosmjerno voene radnje, s prekidima i vraanjem na prethodna izlaganja. Pojedini pjevai (Kolakovi, Islamovi, Vojnikovi) ostvarili su u pjesmama dvostrano voenje paralelnih radnji. Ipak, u veini njihovih pjesama preovladava tehnika koju je Schmaus nazvao "izvjetajem" (opirno izvjestioevo prianje dogaaja), a koja u njihovu prianju stvara iluziju jo jedne radnje (Buturovi 1992:596). Transformacija naslijeenih i stvaranje novih sredstava, pri emu se polazi od starog i zajednikog fonda, pratila je proces historijskog razvitka i preobraaja od krae epske pjesme junog tipa do opirne krajinske pjesme. Takav preobraaj predstavlja ustvari predstadij jednog malog epa, to se najbolje utvruje na promjeni pjevake tehnike. (Schmaus 1982:353) U stilskom razvoju i u tehnici mogli bi se pronai isti stilski simptomi i tehniki postupci koji su bitni za proces epizacije, prerastanja epske pjesme u ep. Posebnost bonjake usmene tradicije na leksikom planu ogleda se u prisustvu velikog broja orijentalizama vezanih za bonjaku kulturu tog vremena. Najfrekventnija leksika orijentalnog porijekla tie se konjske opreme, orijentalne arhitekture (kula, ardak, oak, kapija, basamaci, avlija, minderluk, pender, dam, ikli odaja), religije (sabah, akam, jacija, hurije, damija), feudalnih drutvenih uloga (sultan, vezir, beglerbeg, paa, beg, aga, dizdar). Lista orijentalizama sa znaenjem titula veoma je duga, te stoga i posebno znaajna. Feudalne uloge daju motiva razradi dramatske radnje jer postoje strukturalni odnosi meu njima i sistem drutvenih pravila koja ih pokreu i podravaju. Orijentalizme pjevai ugrauju u epske formule koje su uvijek tako prilagoene da izraavaju kulturnu, drutvenu, vjersku stvarnost svog vremena (Lord 1974:73). Formule graene pomou turcizma i glagola uiniti vrlo su korisne jer omoguuju estoslone obrasce za drugi polustih dovu, rezil, surgun, juri + uinio (Lord 1974:73). Kao jednu od osobitosti bonjake epike koja se tie dubljih kulturnih utjecaja, Lord je istakao sistem epskih formula vezanih za motiv pisanja pisma. Pisanje je u mnogim pjesmama prava ceremonija sa mnotvom rijei vezanih za tursku kulturu: onaj to pie zove svog, atib-bau (pisara), on uzima divit i hartije, stavlja jaziju. Ako pismo alje sam sultan, ceremonija je jo i proirena: on trai tatara (pismonou), koji uzima menzile (potanske konje), njegovo je pismo bujruntija (naredba), ferman, katl ferman (naredba o pogubljenju). Ako pismo nije od sultana, onda moe biti mahzar molba, peticija. Pisma su se pisala i prije turske invazije, no promjena je u izvoenju "ritualnoj ceremoniji prianja koja duguje mnogo raskoi Bizantije, to je na Balkan dola u turskom ruhu" (Lord 1974:74).

Istraivanje posebnosti jezikog izraza bonjake usmene epike treba da ukae na pravce ujednaavanja novotokavtine i zapadnijih, arhainijih crta. Jezike crte koje imaju udio u tom ujednaavanju poinju funkcionirati kao poetizmi, tj. prihvataju se kao epski jeziki manir ili signal po kojem se prepoznaje epska umjetnina.

Ijekavski manir bonjake usmene epike prema ikavizmima karakteristinim za lirsku i baladnu tradiciju U dosadanjim istraivanjima jezika bonjake usmene poezije posebna panja posveivala se analiziranju funkcije refleksa jata s obzirom na stvarni udio dijalekatske baze u pojavi ikavizama i ijekavizama. Pisalo se o ekspresivnosti i znaaju ijekavske zamjene za oblikovanje deseterca u smislu mogunosti koje ona prua za elidiranje, ili pak dodavanje jednog sloga (b'jeli/vijernica)380. Pokazano je takoer da je u bonjakoj epici jasno vidljiva tendencija usvajanja ijekavske osnove epske pjesme, kao i to da je u pjesmama s ijekavskih terena prisutan "izvjestan broj ikavizama, koji su primljeni preko narodne poezije ikavskog podruja, moda kao stilska oznaka". (Kuna 1978:12) Mijeanje ikavizama i ijekavizama u istoj pjesmi izgleda ipak nije stihijno. Primjetno je da je ijekavski refleks u epici frekventniji i da je on, ustvari, "jeziki amblem tradicije koja se najee odreuje kao epika crnogorsko-hercegovakog tipa"(Jahi 1999:94). Kako ikavskih epskih pjesama u kojima su prisutni ijekavizmi nije malo, potrebno je istraiti koliko ima zakonitosti u pojedinim sluajevima ijekavsko-ikavskog mijeanja. U ikavskim pjesmama sa zapadnih podruja nalazimo ijekavizme koji su vezani za posebne korijene rijei, tj. leksemske ijekavizme koji su uz to vrlo esto vezani za odreene epske formule. Tako u ikavskoj pjesmi enidba Hrnjice Halila (Marjanovi, IV,40) pjevaa Karabegovia nalazimo:

380

152

U ikavskoj Islamovievoj pjesmi enidba Hrnjice Halila sa dvije djevojke (Marjanovi, IV, 41) nalazimo primjer dvoslone zamjene umjesto jednoslone u svrhu reguliranja broje slogova u stihu: Ja ti krnu znadem dijevojku / lipu Zlatu Gazi Omerage (stih 17).

hoe meni tvrdu vjeru dati; hou, sestro, vjeru ti zadajem; ne znam, Mujo, vjera ti je tvrda; moj Halile, po svitu gledanje | mi smo bili vjere potvrdili; ja se vjeri svojoj zavjerio; vjera moja odati te neu; neu, Mujo, s tobom piti vina | jer od tebe nevjera postala; od tebe veeg nevjernika nema | kad s' nevjeru meni uinio, | kako j' drugim uiniti nee; Milovane virna naa slugo | bili meni tvrde vjere bio : kad mu Jele viru ujagmila | u livi ga obraz poljubila; ako nami bane ne viruje; gdje s' Halilu jedan nevirnie, | kamo t' vira stigla te nevira. Ilijinoj ruci poletjela; tako djecu Hrnjiie hrani; sjedi straa na studenoj stini; a Talia dva djevera mlada; nema mala, a nema irada | poslje njeto stare kuerine; pa donese vode u matrafi, | umiva je po bijelom licu : oko sebe emer opasala, | emer stee oko bila tila. Obiljeja ijekavskog manira nalazimo, iako znatno rjee, i kod Islamovia: pa okrenu kroz Zadar bijeli; tu mi bijel danak zabilio; a evo ti vira od meneka / za tobom ti poernika nema; Dosta imam vina i rakije, / a imadem hljeba bijeloga, / imam, bane, mesa ovnovine (enidba Hrnjice Halila s dvije djevojke); ne znam, draga, vjeru ti zadajem (Junatvo i enidba Dizdarevi Meha). Kako se vidi iz primjera, u pjesmama su prisutna esto, ak i u istom stihu, oba lika iste lekseme ijekavski i ikavski. U pjesmama zapadnog tipa javljaju i lekseme sa refleksom jekavskog jotovanja dentala, to je potpuno nespecifino za veinu bonjakih govora: Ja sam s' bratu bio zavjerio, i naera mene preko vjere; tu za Mujom poernika bilo;381 :Za njima se navrgla potira; potira je stigla do poljane; potira se natrag zauzbila. Zanimljivo je da se lekseme istog korijena sa ovim refleksom javljaju i kod bonjakih knjievnika u vrijeme prvih pokuaja standardizacije.382 Ijekavsko jotovanje dentala za ove pisce ima stilsku vrijednost upravo po tome to asocira na narodnopoetski stil. Iako se u bonjakoj narodnoj poeziji ijekavsko jotovanje dentala nedosljedno vri, ono je potvreno ak i u primjerima pjesama sa ikavskog terena, to svjedoi o nesumnjivom pripadanju ove poezije novotokavskoj folklornoj koine (Kuna 1978:17). Kad je rije o ikavizmima u epici s ijekavskog podruja, malo je vjerovatno da je upotreba ikavskog refleksa u svrhu reguliranja stiha bila ea od skraivanja zamjene jata elidiranja. Vjerovatnije je da su ikavizmi u ijekavskim pjesmama upravo leksemski ikavizmi (dite, vrime, bilog, divojka, Kuna 1978:2). Mogue je da ovi ikavizmi u usmenu epiku dopiru iz lirike. Sva tri jezika tipa sevdalinke znaju za ikavizme, samo se njihova frekvencija sve vie smanjuje idui od zapada ka jugoistonom tipu (Jahi 1999:84). Leksemski ikavizmi ei su u usmenoj lirici, gdje mogu, po tradiciji, funkcionirati kao poetizmi. Usmena je poezija, kao to je poznato, utjecala na jeziki izraz druge knjievne koine koja se paralelno razvijala u turskom periodu alhamijado tradiciju, ali je zanimljivo da je bosanska alhamijado knjievnost, i pored toga to u epskoj tradiciji vlada preteno ijekavski manir, ostala gotovo u cjelini ikavska. Ikavski manir u alhamijado izrazu Bonjaka jezika je crta koja u kojoj se odraava kontinuitet starijega (srednjovjekovnog) pisanoga jezika.383 Budua istraivanja treba da pokau kako se putem narodne pjesme odvija proces prelaska leksemskih ikavizama sa zapadnijih (jeziki arhainijih zona) u junije i jugoistonije i leksemskih ijekavizama sa jugoistoka prema sjeveru. (Jahi 1999:95). Jedno od moguih objanjenja za sam proces nastajanja leksemskog ijekavizma trebalo bi traiti u postojanju epskih formula graenih pomou leksema takvog fonemskog sastava. Takoer je vjerovatno da su se pojedine ikavske formule tipino lirskog sadraja (bilo lice), nakon to su se ustalile u lirici, prenijele u usmenu epiku. O zamjeni jata u baladi Hasanaginica pisano je mnogo. Veina istraivaa smatra da je ova balada nastala na isto ikavskom zapadnotokavskom terenu.384 No moglo bi se dodati da ne samo da je ona tu nastala nego je tu i zapisana. Mnogi istraivai smatraju da je Fortis prepisao Hasanaginicu, ne vjerujui da je on lino mogao zabiljeiti, za to uope nema osnova s obzirom na popratne komentare koje je sam Fortis uz nju dao. Alberto Fortis ne samo da je razumio jezik, on je primjeivao i komentirao dijalekatske nijanse: Suvie esti italijanizmi koji su prodrli u dijalekte dalmatinske obale mnogo su naruili drevnu jednostavnost toga jezika... U svakom sluaju, bosansko nareje kojim govore Morlaci udaljeni od mora, harmoninije je za moje uho od ilirskog sa primorja. (Fortis,75) Fortis je zapisao uvodne stihove Hasanaginice trima pismima, glagoljicom, irilicom i kurzivnom (morlakom, kako ju je sam nazvao) irilicom pridravajui se svaki put ortografskih uzusa svakog od ovih
381 I meu primjerima koje navodi Herta Kuna (str. 17) veina je sa korijenom -tjer-, neto je manje primjera sa letje-,-vidje-. 382 U Baagievom jeziku ima dosta primjera ijekavskog jotovanja dentala t i d, ali nisu rijetki ni primjeri uvanja sekvenci -tje-, -dje-. Primjetno je da je refleks ovog jotovanja vezan za posebne korijene rijei. Osim u izvedenicama od tjerati, letjeti, djeti i vidjeti, ijekavsko jotovanje dentala provodi se samo iznimno. Refleksi ovog jotovanja, osim kod Baagia, pojavljuju se jo kod ikia i Mulabdia. U Gramatici bosanskoga jezika, pak, povodom ovog jotovanja bilo je propisano da "ne valja pisati , " (str. 31) 383 U novijim istraivanjima dokazano je postojanje ikavkog manira u djelima Uskufije, kojega neki smatraju i zaetnikom ove tradicije. Uskufi, naime, potjee s ijekavskog terena, a kao konstantno ikavske pojavljuju se u njegovom djelu poetske rijei. 384 Mate imundi, Jezik narodne balade "Asanaginice", Rad JAZU, knj. 376.

153

pisama. Hasanaginica nije bila jedina pjesma koju je sluao, ona je samo, po njegovom miljenju, jedina bila uistinu dostojna biljeenja: Na italijanski sam preveo dosta junakih pjesama Morlaka. Jednu od njih, za koju smatram da je zanimljiva i skladno sastavljena dodau ovom svom dugakom izlaganju...Tekst na ilirskom ispod prevoda, omoguie vam da ocenite koliko bi ovaj jezik, neobino harmonian i podesan za pevanje, mogao posluiti muzici i poeziji... (Fortis, 75) Fortisova biljeka poetnih stihova Hasanaginice trima pismima vrlo je znaajna za odgonetanje izvornog jezika Hasanaginice, kao i za potvrdu miljenju da je upravo on zapisao ovu baladu. Dio teksta zabiljeen "mlorlakim kurzivom" u latinikoj transliteraciji je ovakav: to se bili u gori zelenoi Al su snizi al su labutovi Da su snizi ve bi okopnuli Labutovi ve bi poletili Od ove verzije zapisa bitno se razlikuju glagoljika i irilika, a one su opet identine jedna drugoj i u latinikoj transliteraciji izgledaju ovako: to se bli v gor zelenoi? Al su snzi al su labutove? Da su snzi vet by okopnuli; Labutove vet by poletli.

Mora se odati priznanje Fortisovom poznavanju konzervativne ortografije irilice i glagoljice: u biljeenju v tamo gdje u svom zapisu upotrebljava u, biljeenju jora i jera, u upotrebi grafema (t), ili pak u biljeenju grafema jeri na etimologijski opravdanom mjestu (by). Zadivljujue je Fortisovo nepogreivo biljeenje grafema jat, ak i u lokativu (v gor zelenoi) i njegovo uravnoteeno oitavanje sekvencom je u konanom latininom zapisu (u gorje zelenoj, u beicje). Fortis na kraju ostavlja osobito vrijednu opasku da morlaki kurziv "bolje odraava stvarni izgovor, od kojega sam se ja u tekstu malo udaljio" (Viaggio in Dalmazia, 1774, str. 104). Fortisova ocjena o vjerodostojnijem predstavljanju izvornog izgovora i uzorak morlakog transkripta upuuju na zakljuak da je verzija koju je Fortis uo u cjelini ikavska. etiri stiha zapisana bosanskim kurzivom u sebi sadre i odgonetku za neobian oblik labutove, koji se javlja u Fortisovom latininom, irilinom i glagoljskom zapisu, a koji bi onda, slijedei uputstvo vjernog odraavanja izgovora, trebalo itati kao labutovi kako je oba puta zabiljeeno bosanicom. U gramatikom zavretku -ove takoer se ogleda Fortisova upuenost u zakonitosti staroslavenske gramatike. Naime, imenica koja je u jednini glasi labut (ili labud), a u mnoini ima proirak -ov-, imala bi se ravnati prema deklinaciji starih osnova , : , . S druge strane, primjeri sa e umjesto i: kule niz pendere > kuli niz pendere (18) i za njom tru dve ere djevojke > za njom tru dvi ere divojke (19), a osobito konstrukcija sa genitivom (kule niz pendere) umjesto dativne posesivne formule (kuli niz pendere), koja je uobiajena za narodnu poeziju, potvruju da je tekst zapisao stranac. Od ukupno 38 rijei sa jatom u zapisu nae najljepe balade ima 8 ikavizama. Primijeeno je da se ikavizmi u Fortisovom konanom zapisu dosljedno javljaju u neposrednom govoru same junakinje, to je interpretirano kao pjevaeva "upotreba ikavske forme tamo gdje se dramatinost i traginost radnje kreu prema vrhuncu" (Jahi 1999:98). No mogue je i drukije tumaenje Fortis koji se dosljedno pridrava konzervativnih ortografsko-fonetskih uzusa slavenskih pisama (glagoljice "liturgijskih knjiga" i irilice "drevnih dokumenata") u upravnom govoru doputa ovoj traginoj morlakoj heroini da progovori svojim milozvunim narjejem.

Poetska gramatika usmenog pjesnitva Obino se smatra da je naddijalekatska priroda ove poezije posljedica tenje pjeva za ujednaavanjem izraza, te da predstavlja, dakle, odraz njihove volje da jeziki izraz u umjetnikoj funkciji bude prihvatljiviji na to irem prostoru. U ovakvom poretku stvari moe izgledati da se pjevau pripisuje romantina uloga u ouvanju jezikog jedinstva. No mnoge zajednike jezike crte, a osobito one za epski stil najbitnije, nastale su kao posljedica tradicionalnog umijea oblikovanja izraza vjetine popunjavanja obrazaca za gradnju epske formule. Ka sutini jezika usmene epike prije e nas odvesti otkrivanje jezikih zakonitosti epske tehnike, nego utvrivanje mjere podudarnosti pjevaevog izraza s odreenim dijalekatskim crtama. Pjevaeva odstupanja od uobiajenoga govornog jezika ustvari najee predstavljaju dio njegovog umijea u koritenju tradicionalnih obrazaca za formule. Da je jeziko ujednaavanje posljedica djelovanja tog sistema obrazaca jasno je ve i po tome to i pored krupnijih dijalekatskih razlika, kao to su npr. stari
154

padeni oblici za mnoinu imenica385 i ikavska osnova zapadnobosanskih pjesama, i dalje moemo govoriti o bonjakoj usmenoj koine, pa i o novotokavskoj usmenoj koine. Primjeri arhainih padenih oblika prisutni su u oba tipa bonjake epike kao stilski element, nezavisno od govorne podloge (Kuna 1978:20). Svakako su takvi oblici ei u zapadnom tipu bonjake epike, nego u junom, ali njih nije sasvim liena ni srpska folklorna koine,386 i to upravo zbog mogunosti da se variranjem oblika postigne odgovarajui broj slogova u stihu. Kolektivno uobliavanje upueno je upravo na to da pojedinani umjetniki zahvati ne postanu tajna umjetnike radionice, ve da obrasci ostanu poznati i pristupani. Preduvjet za kolektivno stvaralatvo jeste da svaki uesnik mora znati kako nastaje pjesma (Braun 1982:384). Da bi postao vlasnik tog umijea pjeva mora nositi u sebi potpuno vladanje elementima epskog umjetnikog stila. Ako dobro poznaje epski pjesniki jezik (koji uope nije jednak narodnom jeziku!), on moe izvoditi predanjem primljenu pjesmu, ili stvoriti neku novu. Gramatika ove poezije jeste gramatika koju iziskuje versifikacija (Lord 1982:475). Osnova pjevaeve umjetnosti jeste ovladavanje vrlo sloenim sistemom "obrazaca koji omoguavaju podeavanje fraze i stvaranje fraza putem analogije" (Lord 1982:476). Formule su u usmenom epskom stilu sveprisutne i nema niega u pjesmi to ne potjee iz obrasca neke formule (Lord 1982:489). Kao to je govorni jezik organiziran u sisteme supstitucije u sintaksikim modelima koji se ponavljaju, tako i usmena epika ima organizirane sisteme formula, "skupina rijei koje se redovno koriste pod istim metrikim uslovima da izrazi datu osnovnu ideju" (Lord 1982:469). "Poetska gramatika usmene epike jeste i mora biti zasnovana na formuli. To je gramatika paratakse i esto upotrebljavanih i korisnih fraza" (Lord 1982:508). No tehnika izraavanja u formulama ne sputava individualni talenat pjevaa u formuli je uvijek mogue zamijeniti jednu rije drugom, preoblikovati stare i stavrati nove fraze putem analogije. Stil izraavanja zasnovan na formulama omoguava ouvanje i razvoj tradicije kao i sazvuje sa dalekom prolou, jer je veina obrazaca iz zajednike tradicije i pripada zajednikoj zalihi formula.

Elementi epske poetske gramatike uvjetovani potrebom za metrikim skladom Elementi poetske gramatike koji omoguavaju reguliranje metra korisni su pjevau jer omoguavaju poveanje i smanjenje broja slogova u stihu. U narodnoj poeziji prisutna su sredstva koja omoguavaju postojanje dvaju sinonimnih fonemskih likova lekseme, dvaju morfolokih oblika ili dviju sintaksikih konstrukcija to se ne razlikuju po sadraju, ali imaju razliit broj slogova. Mogunost ostvarivanja nepostojanoga a u prefiksu-prijedlogu karakteristina je za narodnu poeziju. Tako e se samo u epskom stilu javljati lekseme poput: savede [u svoju ih savede avliju H,54], savezati [hotijahu mene savezati H,55], savezao [pa im b'jele savezao ruke H,42], savezali [i bijele savezali ruke H,41], savezae [pa Halilu savezae ruke H,43], savezuje [sad mu Mujo savezuje ruke H,48]; razavile [grane dale, a list razavile H,4], sakovanu [a meu njih palu sakovanu H,49], ali su istovremeno prisutne i sinonimne lekseme: [a svede ga na mermer avliju H,63], [svezao mu obadvije ruke H,41], [svezae ga uz tanka jelia H,43], [razvi durbin na sedam kanata H,57], [skovo mu ih uprili-vezire H,32].387 Na granici prefiksa i korijenskog morfema javljaju se sporadino likovi sa nepostojanim a: uza [a uza nju hiljada pandura H,57], [Halil ode uza merdevine H,32]. Mrfolokoga karaktera su primjeri raspanula, prepanuo, pobjegnuti, ostanuti. Takvi oblici predstavljaju izrazitu osobinu jezika narodne poezije te pored funkcije u oblikovanju metra imaju i posebnu poetsku i stilsku vrijednost (Kuna 1978:24).388 [pa je caru knjiga dopanula H,32], [jeste momak dopanuo rana H,47], [Mujo bjee dopanuo rana H,41], [u koje je jade zapanula H,4], [Ja bih mogo lako pobjegnuti H,56], [ve sam sedam pobjegnula puta H,63], [da ti bjee Paun pobjegnuo H,55], [gospoda se v'oma prepanula H,32], [jesi li se prepanuo, Mujo, H,57], [gdje se, Ano, prepanuti neu H,54], [kroz izme mu propanule pete H,75], [e tu su se oni sastanuli H,42], [kad estn'esto jutro nastanulo H,57], [otkako je njega nestanulo H,32], [na njima je mejdan ostanuo H,52], [otkako je Skradin postanuo H,57], [Stambolije na sejir stanule H,32]
Budui da je o ovim dijalekatskim crtama ve pisala Herta Kuna, navest u ovdje samo niz primjera iz jedne pjesme Marjanovieve zbirke (IV,40): sve se Jele u ramenih slie, Halil stoji odaji na vratih, sve nas babe znadu po kotarih | hodajui, brate, po sluidbah; pod slimenom u studenih stinah; u ivijah puke povalie; pali njemu po ramenih brci; ti ostani ardaku na vratih; kad sidoe oni na iljtetih, upadoe do malih puaka; Kotaranom Mujo prokauje: | Kotarani sivi sokolovi... 386 Iako su u svrhu reguliranja broja slogova u srpskoj folklornoj koine zastupljeniji mnoinski oblici bez krajnjeg a, mogu se takoer pronai i stari nastavci: sretosmo se na baeni vrati (Nahod Momir); kad je bio ardaku na vrati (Musi Stevan); te se bie i sekoe s Turci (Smrt vojvode Prijezde); da mu sablja Turkom ne dopadne (Oranje Marka Kraljevia). 387 Ovakve dvojne mogunost koristili su za oblikovanje metra i bonjaki pjesnici u austrougarskom periodu. Dvojnosti ipak ne nalazimo samo u poeziji. Rijei sa nepostojanim a u prefiksu javljaju se i u prozi, no njihova prvobitna poetska situiranost utjecala je na to da u proznom tekstu posjeduju stilske konotacije [sedamdeset drama zlata u dukate sakovata, Baagi, Male prie i dosjetke, 26]. 388 Kod pisaca u austrougarskom periodu glagoli ostati, pasti i u prozi imaju oblike svojstvene narodnom pjesnitvu, iako je u Gramatici bosanskoga jezika istaknuto da se takvi oblici upotrebljavaju "samo u pjesmama" (str. 108): [asna sablja, to no mi je ostanula iza pregja, Baagi], [u dio mi je panuo carski hljeb, Baagi].
385

155

Paralelno sa ovima pojavljuju se i oblici: [pobjegao Paun harambaa H,55], [nije duman davno pobjegao H,53], [jer se Mujo prepao Halilu H,47], [kroz akire propala koljena H,32], [gospoda se sva butun sastala H,32], [kad je druga nastala godina, H,56], [gotovo mu nestalo dukata H,1], [ako nam je od baba ostao H,42], [sve mu pae na divanu stale H,32] Kratki oblici mnoine za jednoslone imenice mukog roda karakteristini su za pjesniki jezik.389 U usmenoj epici Bonjaka izrazito je vei broj ovakvih oblika nego u pjesmama Vukovog zbornika (Kuna 1978:21). [ban mu dade od tavnice kljue, H,41], [Omer trai kljue od tavnice H,40], [izvjeo je krste i ikone H,42], [pa mu bezi selam nazivali H,1], [lasno ti je bege doekati H,1], [u polju se svati iskupie H,63], [pripalie tope baljemeze H,40], [odjurie ati i paripi H,40], [a gotove ate pojagmie H,45], [ve se maa u depe svione, Hasanaginica]. Veina ovih imenica pojavljuje se i sa dugom mnoinom, ponekad i u istim pjesmama: [rasplakao age i begove H,32], [ujete li, age i begovi H,40], [a svatovi goru pregazie H,63], [na tabije izvue topove H,32], [atovi se dobro opremie H,40] [pa zavue ruku u depove H,32]. U mnoini pridjevskih rijei u oblicima genitiva, odnosno dativa, instrumentala i lokativa frekventni su u ijekavskim pjesmama nastavci -ijeh i -ijem. Znatno su rjei u tim pjesmama nastavci -ih, -im.390 [ljutijeh je dopanuo rana H,47], [i tekijeh zadobio rana H,52], [zelenijem poljem pobjegnuo H,56], [ban zavika grlom bjelijem H,41], [i pogleda crnijem oima H,42], [pa ti hajde poljem irokijem H,42], [pa pooe morem debelijem H,40] || [stade jeka ljutih ranjenika H,41], [na Muju je sedam grdnih rana H,43], [sve u mrku, a na mrkim konjma H,50] U pridjevsko-zamjenikoj delinaciji alterniraju oblici sa fakultativnim vokalom u genitivu i dativu jednine sa oblicima bez tih vokala: [Mujo sae polju primorskome H,44], [u Prilepu gradu bijelome H,32], [ne ekaj me u dvoru bilomu, Hasanaginica], [nek se uje Zadru kamenomu H,56], [kad su bili polju zadarskomu H,56] [a sve gleda sentu njemakomu H,48], [pa je alje vrelu studenomu H,49], [vas u srmi i suhomu zlatu H,56] [kad smo bili lugu mahatomu H,52], [Do zelena Luga Mahnatoga H,75], [pro' se, brate, zadarskoga bana H,49] || [ja u ii bijelom Skradinu H,57], [na alatu, vas u suhom zlatu H,56], [pa pos'jee zadarskog kravara H,45]. Opa osobina narodne poezije jeste iva upotreba neodreenog vida. To su ustvari zaline forme jer mogu popuniti isti broj slogova kao i pridjev odreenog vida bez pokretnog vokala. Pa i pored toga oblici neodreenog vida su esti, to moe biti znak tenje da se punoznane rijei zavravaju vokalom, tavie da se imenica i njen pridjev zavravaju istim vokalom: [A kad sie Senju kamenitu H,56], [Uzjaho je mahnita putalja H,47], [ak' utee na dobru oginu], [Ne pogodi nejaka Omera H,40], [nek' se vidi po polju zelenu H,1], [pa pritee zlatna bensilaha H,40] [Vas u srmi i u suhu zlatu H,41] || [vas u srmi i suhomu zlatu H,49]. Jedna od posljedica tenje za vokalskim skladom u nastavcima susjednih rijei u drugom polustihu jeste i pojava slaganja pridjeva enskog roda uz imenice prirodnog mukog, a gramatikog enskog roda: [pa on vrati hitru knjigonou H,42], [to kucae hitra knjigonoa H,40], [i ogat je mejdandija stara H,57], [posjeko sam dvije mejdandije H,32], [dok izbie dvije serhatlije H,75], [eto ide jedna serhatlija H,40], [uranila turska serhatlija H,63], [za mnome je kaurska atlija H,44], [Ljubovi je careva gazija H,1], [povratie vlaku porediju H,40], [ta je tebi, jedna iftelijo H,57], [oj, junae, jedna adamijo, D,11], [ah uje li neznana delijo, Behar 1904/5, Suanj Ali-bee]. Znatno je rjee slaganje pridjeva prema prirodnom rodu ovih imenica: [al' ogat je dobar mejdandija H,40], [uje more, vlaki poredija H,40], [opazi ga hitar knjigonoa H,42], [mene zove carev serhatlija, Behar 1904/5, Beg Ajkuna i Atlagi Zuko], [mladi delijo, eer-idijo, sevd]. Na eufonijskim paralelizmima zasnovane su i neovisne sintagme u drugom polustihu: [ti ne uva staza ni bogaza H,57], [ne gledala sunca ni mjeseca H,57], [bjee tvoja slika i prilika H,4], [a tako mi dina i imana H,47], [prihvatie milje i fitilje H,52], [otjerae drvljem i kamenjem H,45], [ja u ekat srne i ljeljene H,58], [njemu skine toke i jeleke H,42], [Bog ubio cara i esara H,32], [razd'jelie ara i iara H,43], [danas nema rata ni serhata, H,32], [te uhvati Stoju i Ostoju H,3], [okrenue Lici i Vrljici H,42]. Sve navedene dvojne mogunosti proistekle su iz ostvarivanja razliitih ritmikih obrazaca: savezao ruke (42), ljutijeh je | dopanuo rana (3-1 | 4-2) i tekijeh | zadobio rana (1-3 | 4-2), od tavnice kljue (4-2) kljue od tavnice (2-4), poljem zelenijem (2-4), poljem irokijem (2-4). Zato to pjeva ima istinski osjeaj za cezuru; njemu je vaan niz obrazaca za granice rijei, ili, jo tanije, duinu akcenatskih grupa (Lord
389

Kratki su oblici prisutni i u jeziku bonjakih pisaca u austrougarskom periodu [tvojim blagim sjajem | svi su moji obasuti puti, ati], [tih dvorova stupovi su empresi i bori, ati], [kljue grada preda glavom halifi, Hadi]. 390 Ovu dvojnu mogunost koriste i bonjaki pjesnici u austrougarskom periodu, to je u skladu i sa Vuletievom normom, iako i je kod njega na prvom mjestu -ih, -im (Gramatika bosanskoga jezika, 1890, str. 61, 63).
156

1982:482). Za oblikovanje ritmikih obrazaca bitni su i sintaksiki obrasci, koji se tiu se reda rijei, upotrebe padenih oblika. Red rijei u ovoj poeziji esto nije isti kao u svakodnevnom govoru glagoli se mogu stavljati na neuobiajeno mjesto, pomoni glagoli mogu se izostavljati, padei mogu biti upotrijebljeni na neobian nain. Sve ove sintaksike osobenosti povezuju se u svijesti batinika usmene tradicije s osobenou stila usmene poezije. Jedan od esto upotrebljavanih sintaksikih obrazaca zasnovan na tenji za popunjavanjem metrike sheme jeste udvajanje prijedloga: [pitae se za mir i za zdravlje H,53], [za dva brata, za dva Hrnjiia H,50], [bez mrtvijeh i bez ranjenijeh H,53], [do Stambola, do careva grada H,42], [iz Budima, iz careva grada H,42], [iz Janoka, iz bijela grada H,52], [na silahu i na bensilahu H,63], [na desnici, na bijeloj ruci H,40], [a na svojoj na visokoj kuli H,40], [o konjima i o junacima H,55], [od mermera i od kositera H,42], [po kafama i po mejhanama H,51], [po cijeloj po svojoj dravi H,41], [vas u srmi i u istu zlatu H,44]. Pojava mukog imena, prezimena ili titule u vokativu umjesto u nominativu karakteristina je za epiku i jer omoguava jedan slog vie: [to bijae uliu Nuhane H,57], [to bijae Ahmed Velagiu H,49], [Kako nam je Babahmetoviu H,32], [Poznade ga Brehuljiu stari H,44], [pokraj njega sjede upriliu H,32], [a veli mu bee Ljuboviu H,1], [zapjenio Brehulja imune H,45], [a gleda ga Senjanin Ivane H,56], [uhvati je Mitre neimare H,3], [veli mu Hrnjiin Halile H,49], [a veli mu Ibrahime Tale H,44]. Jednaku mogunost za imenice mukog roda koje oznaavaju objekte prua i upotreba genitiva umjesto akuzativa, pa je konstrukcija tranzitivnog glagola s objektom u genitivu postala jedno od obiljeja usmenog stila: [ispod skuta noa izvadila H,32], [dobro krije noa plamenoga H,32], [pa uzela plamenoga noa H,32], [svakom dade maa plamenoga H,42], [Rade skide bojna deferdara H,49], [pa obue demadana zlatna H,32], [i donese careva fermana H,1], [a potegoh garabina svoga H,44], [Mujo uze srali durbina H,55], [tada puku jami karabina H,57], [ban prihvati divit i kalema H,42]. Upotreba dativa uz glagole kretanja umjesto obinije prijedloke konstrukcije s nekim drugim padeom u bonjakoj usmenoj poeziji predstavlja relikt starine sauvan u poetskom stilu zbog djelovanja tradicionalne poetske gramatike: [dok dooe eher-Sarajevu H,4], [da ja siem gradu ibeniku H,50], [ode Osman duboku Timoku H,44], [pa ja dooh bijelu Budimu H,32], [ako sae Zadru bijelome H,41], [kad sajdemo k Zadru irokome H,45], [salazio Zadru kamenome H,45], [kad stigoe Jadiki planini H,43], [dok stigoe Kunari planini H,57]. Navedenoj dativnoj dopuni sinonimna bi bila konstrukcija do+genitiv, koja oznaava dosezanje odredita kretanja: [pa sioe do orfesa b'jela H,40], [da siemo do Timoka grada H,44], [da on sae do Prilipa grada H,32], [i on doe do Janoka grada H,52], [da nam sae do Stambola grada H,32], [i ja saoh do b'jela Budima H,32]. Dativna dopuna ugraena je u uspjenu formulu koja je zahvatala cijeli stih: [kud god ide, ibeniku sie H,50], [kud god ide, Biu salazio H,32], [kud god ide uli silazio H,51], [kud god ide, vrelu salazio H,49], [kud god ide, Drini vodi sie H,4], [kud god ili, bistroj vodi sili H,51]. Takav cjelovito formulistiki stih koristili su razni pjevai, stoga on ima status esto iskoritavane korisne fraze koja postaje i kompoziciono sredstvo. Jeziki oblik koji bi se naao u okviru takvih fraza bio je zatien od promjena koje vrijeme donosi. Atributne funkcije izrazito su podlone oblikovanju po razliitim obrascima. Jedna zanimljiva mogunost izraavanja atributnog znaenja jeste u kombiniranju dviju imenica u istom padeu pomou sastavnog veznika, te tada jedna (najee prva) ima ulogu nekongruentnog atributa: [a za njima sila i ordija H,75] (silna ordija), [kad ti sie moru i limanu H,40] (morskom pristanitu), [a za njima kita i svatovi H,1] (kieni svatovi), [to dolazi ozu i penderu H,49] (prozorskom oknu), [dok eto ti ete i Madara H,49] (madarske ete), [ode vesak gradu i kapiji H,40], [pa dooe gradu i kapiji H,40] : [Halil doe pred gradsku kapiju 47]. Ovako oblikovana atributna sintagma ima obiljeja poetskog obrasca za drugi polustih: dvoslona imenica veznik troslona imenica. Posesivni dativ imenica ispred prijedlokog izraza od kojeg zavisi est je atributski obrazac u epici. Najosobitiji obrazac za usmeni stil predstavlja shema koja se ostvaruje u drugom polustihu: imenica u dativu prijedlog imenica u akuzativu, pri emu prijedloki akuzativ predstavlja adverbijalnu dopunu glagolu iz prvog polustiha: [da ispliva vodi na obalu391], [dovedoe moru na jaliju H,56], [Mujo gradu na kapiju sie H,57],
391

Zbor se kupi na Kakanj-pazaru

157

[ona gradu sie na kapiju H,57], [ode Mujo gradu na kapiju 57], [pa okrenu kuli uz mostove M,IV,40], [pa se pope kuli na bojeve H,46], [pa postupa kuli niz mostove M,IV,40], [ve on sie placu na sokake H,56], [pa pogleda knjizi niz jaziju H,1], [prihvati ga vodi u maticu392]. Najee je glagol iz prvog polustiha glagol kretanja pa imenica u dativu uspostavlja paralelni odnos i sa njim ponaajui se dijelom kao adverbijalna dopuna glagolu kretanja, a dijelom kao nekongruentni atribut u odnosu na izraz s prijedlogom i imenicom u akuzativu. Znatno su rjei primjeri gdje glagol iz prvog polustiha trai adverbijalnu dopunu u lokativu pa se u drugom polustihu ostvaruje shema: imenica u dativu prijedlog imenica u lokativu: [ekau te moru na obali H,40], [nizali ih gradu po bedemu M,IV,40], [Halil stoji odaji na vratih M, IV,40], [al e stati piku na biljeki H,49], [raspee ga polju na srijedi H,57], [vazda im je gradu na kapiji H,57]. U bonjakoj usmenoj poeziji est je atributski obrazac sa indeklinabilnim pridjevom orijentalnog porijekla izvedenim od imenice sufiksom -li. Takav pridjev najee je trosloan i uz troslonu imenicu omoguava popunjavanje ritmikog obrasca 3-3: [a razbija srali pendere H,50], [on pripasa srmali katije H,63], [pa obue kadifli dolamu H,42], [a uz noge danfezli dimije O,103], [i etvere laleli pamage B,259], [je l' mi kratka ohali fereda O,141], [na okolo brusali jastuci H,50], [on je pokri kumali jorganom]393, [i dovika dindali Anuu H,42], [otee nam bojali topove H,4], [a prihvati elikli nadaka H46], [u etiri atali julara H,56], [car mu dade turali fermana H,32]. Paralelno postoji i izrazito stilski obiljeen tip atributskog obrasca ostvaren putem uklapanja orijentalne imenice u polusloenicu, to prua druge mogunosti u pogledu broja slogova: [stade puka alajli bajraka394] [a na nogam' sedefli nanule H,32] [poletjela demirli kanatu, H,40] [primae se do damli pendera H,55] [i eerli kahvu poharili H,58] [u ljiviku pod beharli granom D,1] [i bijele imirli kaike395] [sestri nosi dibu i kadifu | pa po vrhu biserli koulju]396 [dotjeraj mi varakli koije H,41] [rad ljepote kafezli Anice H,57] [eno ga majko u ulli bai D,29] [dvije ruke dva alaj-bajraka O,146] [da udarim uz sedef-tamburu B,261] [Ban pogleda sa demir-pendera H,41] [na ardaku, na visoku,| kraj dam-pendera P,193] [eer-kahvu majci ti donesem O,436] [ali nemam behar-anterije O,87] [jesu li ti imir-tahte teke, H51] [natoi mi biser-suze svoje, D,1] [moj Hrnjica, na varak-koiju H,57] [odvede ga u kafaz-odaju H,40] [sinja magla po ul-bai pala O,375]

Postoji jo jedan frekventan obrazac koji podrazumijeva upotrebu rijei orijentalnoga porijekla. To je glagolska konstrukcija graena pomou glagola (u)initi: [kad djevojke sejir uinie H,41], [u Madare juri uinie H,41], [veerae, konak uinie H,54], [a sluge mu hizmet uinie H,1], [Halil e ti devab uiniti H,57], [i neu ti hilu uiniti H,56], [nemoj pai rezil uiniti H,1], [pa ga banu peke uiniti H,43], [ta u tebi iram uiniti H,40], [i on e se tebdil uiniti H,50], [Halil s' odmah aik uinio H,75], [kol'ko se je asi uinio H,32], [kad se momak takum uinio H,52], [Ljubovi se kajil uinio H,1], [velik sam vam zijan uinio H,41], [al' ga sultan surgun uinio H,1], [tu je bane enluk uinio H,41], [a ako si nijet uinio H,57], [car mu muhur teslim uinio H,32], [ja sam Bogu jemin uinio H,49], [kod njega je konak uinio H,32], [onda Tale uur uinio H,46], [pa Halilu dovu uinio H,32], [pa je srcu sabur uinio H,47] [svome srcu gajret uinio H,52], [Pa je za se niah uinio, Behar 1904/5, Kopieva kerka]. Iz dosad navedenih primjera vidljivo je da se jeziki izraz narodne poezije zasniva na vie ili manje konstantnom paralelizmu u gradnji stiha. Bitnu ulogu u organizaciji jezikih obrazaca svojstvenih ovoj poeziji ima cezura, intuitivno i nepogreivo postavljena iza etvrtog sloga. S tenjom za uspostavljanjem cezure iza etvrtog sloga povezane su i pojave neuobiajenog reda rijei. Jedna od njih je rastavljanje atributa od imenice atribut je u prvom polustihu, imenica u drugom, a meu njima ima neka rije: [carevu je zatvorio dadu H,32], [ljutijeh je dopanuo rana H,44], [dobrijeh se najahao konja H,41], [stambolska se zatvori arija H32], [ljuta ga je opazila guja H,57], [crni su ga poklopili brci H,47], [mrki su ga pritisnuli brci H,49], [velik nam je zijan uinio H,55], [velike ga pritisnule misli H,4], [banovi su blizi hizmeari H,57], [varakli im podmae emlije H,57], [vitku u ti uzet bedeviju H,40]. Najee susreemo obrazac: veznik atribut | glagol imenica (1-3|4-2 / 1-3|3-3): [dok banovi drmnue topovi H,63], [a insanske zijevaju glave H,63], [a kiene rastjeraj svatove H,63], [a preljetno nalivala vino H,57], [i banovu osijei glavu H,44], [pa [begovsku porobiti kulu
392 393

Isto Ljepotica Fata, Behar 1904/5. 394 Buljubaa Dano prima p muhura carskog (Friedrich Salomon Krauss: Slavische Volksforschungen. Leipzig 1908.) 395 Suanj Ali-bee, Behar 1904/5. 396 Na rastanku, Behar 1904/5.
158

H,53], [pa krilata uzjaha ogata H,42], [pa pomamna napravi ogata H,54], [pa carevoj poletio ruci H,32], pa debela natjera ogina H,48], [pa srmali kidoe handare H,51], [pa popovske oblai haljine H,42], [kad debela osjede dorina H,63], dok odajska poletjee vrata H,63], [i bijele savezali ruke H,41], [i b'jelu mu poljubila ruku H,63], i tekijeh zadobio rana H,52], a bijele zasukuje brke H,75], [i bukovo polijee lie H,57]. Pri izraavanju adverbijalnoga znaenja pojavit e se obrazac sa prijedlogom umjesto veznika: [niz tijesne zagazi sokake H,57], [od suhoga nainjeni zlata H,32], [od suhoga ispletenu zlata H,32], [u velike udarila misli H,52], Unutar obrasca prvog polustiha (1-3), na troslonom mjestu moe se pojaviti i dvosloni atribut praen enklitikom: [u britku ga poljubie ordu H,46], [u zlatnu ih zaveza mahramu H,1], [na desnu se naslonila ruku H,47], [na desnu se podnimio ruku H,45], [pred b'jelom se prekrstio crkvom H,50]. esto upravo ta enklitika razbija vezu pridjeva sa imenicom: [a b'jela je magla napanula H,50], [a jadna mu cura progovara H,63], [a mrke je oi zatvorio H,47], [a mrku joj kahvu dohvatio H,63], [a srdit se ogat dogodio H,40], [a tanke sam knjige razmetnuo H,56], [i silnu je etu sakupio H,53], [i l'jepu mu svadbu provedoe H,1], u mrko se ruho preobuko H,50], [u crnu se zemlju zamaknuli H,40], [na crnu se zemlju zasipae H,44], [u crnu je zemlju pogodilo H,32], [na desnu se ruku naslonio H,40], [s dobrijeh se konja ukidoe H,49]. Ponekad tu vezu presijeca inkongruentni atribut: [i bijela u eheru kula H,4], [pod bijele ahin-pae dvore H,1], [na bijeloj od kamena kuli, Behar], [uz bijelu od kamena kulu H,58], [po bijelu djevojke tijelu H,75], [a s malahnim u beici sinkom, Hasanaginica], [vlako tre iz mijeha pivo H,46]. I druge razbijene sintaksike veze posljedica su tenje za ravnoteom u metrikoj shemi. Tako se pomoni glagol nalazi u prvom, a glagolski pridjev radni na kraju drugoga polustiha: [jer smo udna zmaja ufatili, Biserje], [kad smo onu etu pokupili H,44], [kol'ko smo ga puta opkolili H,55], [alostan je ferman nainio H,32], [banovu sam sestru zarobio H,44], ravno se je polje zamaglilo H,52], [turski mu je selam nazivala H,50], [ljute su me rane savladale H,41], [i tamnu su nocu zanoili H,32]. ak i kad pomoni glagol, iz ma kojih razloga, nije izraen, glagolski pridjev radni zauzima isto mjesto: [bijelu mu kulu poharali H,47], [rusa joj se kosa obavila H,3], [studena ih voda obuzela H,40], [svilenim se pasom opasao H,32], [zelenog se polja prihvatio H,47], [velika se sila iskupila H,56], [puste mu se rane ohladjele H,48]. Veza izmeu glagola koji trai dopunu drugim glagolom infinitivu i tog oblika takoer je presjeena: [nemoj mojih povreivat rana H,48], [nemoj djece meni prevjeriti H,40], [mogu s tebe izgubiti glavu H,57], [mogu Vlasi hilu uiniti H,52], [ne mogu mu nita uiniti H,57], [ne mogu ti na jardumu biti H,3], [niti mogu rana preboljeti H,48], [pa ne mogu nita razabrati H,1], [more orda tebi odsje' glavu H,49], [tu ti more glava ostanuti H,4], [ne sm'jem nikom hatar itetiti H,56], [ne htje njega Mujo probuditi H,47]. No postoje i sloeniji principi jezike organizacije u narodnoj epici. Oni se tiu obrazaca za nizanje formula. Simetrino ponavljanje i suprotstavljanje gramatikih znaenja postaje ovdje umjetniki postupak. Povezanost razliitih morfolokih klasa i sintaksikih konstrukcija na upadljivo simetrian nain svjedoi o postojanju tradicionalnih obrazaca jezikoga izraza u usmenom poetskom stilu. Ovi kontrasti u gramatikom sastavu imaju udjela i u kompoziciji pjesme. Suprotstavljanje glagolskih oblika proizvodi obrasce za nizove stihova. Primjer takve organizacije dijelova teksta, koji podrazumijevaju izvjetaj o prolim dogaajima u prvom licu, jeste suprotstavljanje perfekta i aorista imperativu. Imperativ pritom izraava akcije vremenski sukcesivne aoristu koje je izvjestilac u ponavljao. Sva tri oblika isprepletena su u samo jednoj sloenoj reenici, pri emu posljednja klauza moe biti zakljuna te, stoga, izraena prezentom: Troji su me prosci isprosili, a troji me svati odvodili, a izie gavran kapetane, sa Kotora Baturli gavrane pod Kunaru, visoku planinu, razbij svate, zgubi uvegiju, ja uteci jadna na ogatu biloj kuli babe roditelja, pa ve meni muterije nema. U svem Kninu muke glave nema, ni u naem Hlivnu kamenome, da mi smide biti muterija. (Junatvo i enidba Dizdarevi Meha, M) Zamreni splet glagolskih znaenja utemeljen je na sloenom sistemu odnosa meu njima. Najprije je upotrijebljen perfekt svrenoga glagola koji nosi osnovno znaenje zavrenosti dogaaja u samom poetku,
159

a njemu je zatim suprotstavljen perfekt nesvrenoga glagola koji uvodi priu o uzroku vie puta ponovljenom. Sr zbivanja predstavljena je dinaminim smjenjivanjem aorista i imperativa to proizvodi utisak dramatinosti. Ova shema ponavlja se i kad o zbivanju izvjetava osoba koja nije u njemu sudjelovala: Troji su je prosci isprosili, pa je troji svati odvodili, a izii Dujman kapetane na poljane Sinobadevia, razbij svate, zgubi uvegiju, a uteci Zlatka na alatu. (enidba Hrnjice Halila sa dvije djevojke, M) estota aorista i imperfekta u epskom usmenom pjesnitvu nije samo odraz arhainosti jezike strukture. Da bismo objasnili zato se upotrebljava ova, a ne ona fraza, morali smo uzeti u obzir ne samo njeno znaenje, duinu i ritmiki oblik ve i njene glasove, zvukovne obrasce sainjene pod utjecajem onog to joj prethodi i to joj slijedi (Lord, 1982:496). Pjeva izgrauje obrasce za nizove stihova koje poznajemo kao paralelizme u usmenom stilu. Raznolikost obrazaca za nizove stihova zahtijeva vee umijee nego to je jednostavno prislanjanje formula jednih uz druge. Pjeva ima snano osjeanje za ravnoteu koja se iskazuje obrascima aliteracije, asonance i paralelizmima. Zato parovi stihova sa izrazito istaknutim obrascima paralelizma traju dugo: Bez edela nema umiranja | od edela nema zaviranja; a zeki je polje pregazio, | a vuki se mai planinama; zato se deava da glagol koji se javlja neposredno na kraju jednog stiha ponovo dolazi na poetku naredne fraze, ili je npr. uravnoteen drugim glagolom, u istom obliku, pred sam kraj narednog stiha (Lord 1982:501). Ponavljanje istih glagolskih oblika omoguava glasovna slaganja, a upravo po tome oblici postaju dio inventara gramatike uvjetovan eufonijskim skladom. To rekoe, skinue odilo, obadva se tevdil uinie. Po ardaku iar pokupie, sve oruje u dolaf strpae. Pobacali mrtve ereane u megaru ponie ardaka, pokrie ih jelovim granama. U ardak se oni povratili, po ardaku novce pokupie, pa sioe hladno vino piti. (M,IV,40) To rekoe, na noge skoie, uprtie torbe prtilice a za torbe sinje kabanice, duge puke u ruke uzee, u ardaku vrata zatvorie. (M,IV,40) Izrazit primjer eufonije postignute glagolskim nastavcima nalazimo u baladi Hasanaginica: Jo kaduna bratu se moljae, Da napie listak knjige bile, da je alje imotskom kadiji: Divojka te lipo pozdravljae, a u knjizi lipo te moljae... Imperfekt u posljednja dva stiha gubi svoje gramatiko znaenje, on ustvari zadobiva funkciju kakvu inae ima prezent. Ovakav postupak, iji je ishod pripisivanje glagolskom obliku znaenja svojstvenog drugom glagolskom vremenu, svjedoi o tenji za eufonijskim skladom, a izazvan je naglim prekidom naina predstavljanja toka radnje u dramatinoj taki u kojoj su se stekle sve sudbonosne niti radnje predstavljane dotad uglavnom prezentom i aoristom. U trenutku, kad se sve to je fatalno za Hasanaginicu ve odigralo, jer brat utnjom odbija njenu molbu da je ne daje kadiji, pojavljuje se prvi imperfekt: Ali bee ne hajae nita, | ve nju daje imoskom kadiji, nakon ega slijede navedni stihovi. Poetika balada sadri uvijek elemenat kobi, mistine neumoljivosti, a tenja da se osjeanje pretvori u radnju ishodi upotrebom leksike i oblik afektivne vrijednosti (H. Krnjevi 1980:31). Zato je prijelom u nainu predstavljanja toka radnje obiljeen upotrebom imperfekta kao oblika s naglaenom emocionalnom vrijednou. U trenutku kada se kaduna trei put obraa bratu, a poetiku balade karakterizira trostruko gradirano ponavljanje (H. Krnjevi 1980:39), iz oblika imperfekta izbija ton traginog mirenja i nemogunosti opiranja daljem toku zbivanja. Nevidljivi narator takoer uzima ovaj oblik kad svatovi prolaze pored djece: A kad bili agi mimo dvora, dvi je erce s pendera gledahu, a dva sina prid nju ishoahu, tere svojoj majci govorahu I inae, kada radnja dosegne kritini stupanj, kada molbe i pitanja ostaju bez odgovora, ta potpuna utnja nadomjeta se pripovijedanjem nevidljivog naratora, a njegova optika tad biva izraena perfektom:
160

Kad kaduna rijei razumjela, Jo je jadna u toj misli stala

Kad kaduna knjigu prouila, dva je sina u elo ljubila, a dvje ere u rumena lica, a s malahnim u beici sinkom, odijelit se nikako ne mogla, ve je bratac za ruke uzeo i jedva je sinkom rastavio

Kad to ula Hasanaginica bijelim licem u zemlju udrila, uput se je s duom rastavila od alosti gledaju sirot.

Radnja je oblik sudbine koja se neumoljivo ispunjava, a perfekt unosi dimenziju posljedica njenog tajanstvenog djelovanja. Zbog dramskog elementa koji sadri u sebi, balada ima vru strukturu od epskih pjesama. Balada prati dogaaj u njegovom unutarnjem dinamizmu, drugaije od pravolinijskog i kontinuiranog predstavljanja svojstvenog epici. Predstavljanje dramatinog unutarnjeg zbivanja, pri emu u trenucima loma nastupa tiina, nastavlja se izmjenom glagolskih oblika, ili unoenjem slutnje kao to je, recimo, strah od zvuka u Hasanaginici, ili pak miris ula u Omeru i Merimi.

Specifina leksika usmenog stvaralatva Leksiki tvorbeni obrasci svojstveni naem jeziku koriteni su u usmenoj tradiciji za stvaranje itavih klasa specifine leksike koja se i danas povezuje s usmenim stilom. Treba imati na umu da je takva leksika u ovoj tradiciji izrastala iz tenje za ispunjenjem metrikih obrazaca. Vremenom su se razvijale ritmiki uvjetovane ustaljene konstrukcije sa ovim izvedenim rijeima, to je doprinijelo tome da se ove lekseme danas asocijativno povezuju sa rijeju koja ih je u ritmikom obrascu pratila. Stoga ta leksema ima ozraje kakvo se podrazumijeva pod pojmom poetizam. Izdvajamo najprije klasu deminutiva i hipokoristika: [bilim licem u zemlju udarila, Hasanaginica], [obrvice s mora pijavice O,146], [dvi je erce s pendere gledahu, Hasanaginica], [progovara mlada robinjica B,263], [to mi ljubav, slatka djevo, za ljubav ne vrati, sevd.], [ter je mee sebi na konjica, Hasanaginica], [a iz tame konjik ispanuo H,75], [spustite ga na zemljicu arnu, Biserje, Omer i Merima], [tamna noca na zemlju panula H,47], [ako meni suen danak doe H,42], [ve to ima sedam godinica H,50], [putovahu nedjeljicu dana H,53], [b'jeli mi se zubi omakoe | za grlace dilber Umihane, Biserje], [a gr'oce kao mjeseina, Behar, Ljepotica Fata], [dvije keri dvije koutice, Behar, Alibegovica], [vezak vezla Merima djevojka, Omer i Merima]. Pridjevi su esto izvedeni takvim sufiksima koji omoguuju jedan slog vie: -ovit -it -iv -en [i etiri noi strahovite H,63], [podignite silovitu vojsku H,4], [gdje mu skau hrti tankoviti H,4], [nosi ferman Bosni kalovitoj H,32], [gdje e, Mujo, arovita gujo H,57], [ta ti knjiga arovita kae H,1], [plamenitu sablju pripasao H,47], [a kad sie Senju kamenitu H,56], [ljutit Mujo u klance da ue H,43], on otite koplje ubojito H,63], [salazio Bosni ponositoj H,32], [Tale srdit, pa on kune ljuto H,49], [osobit je u njegovu Jajcu H,4], [a odvie straiva pogleda H,40], [dobroj puci u straivoj ruci H,43], [o starice, majko milostiva H,48], [ja sam mlada srca alostiva H,40], [a Bistrie, strmen ti si B,251].

Ponekad u ovoj poeziji nalazimo imena koja su iz stilskih razloga stvarali neki nadahnuti pjevai. Ova imena imaju, zapravo, funkciju vrlo ekspresivnih atributa: Sve pokupi iz etrafa Turke, Hajde mojoj na Ogarsko kuli, (...) Podripanje i Popalirupu, Zadrikapu i Zametnikavgu, Jera bez njih tamo hoda nema. (H,75) Da vidimo Hrnjovine Muje! Dok Halila ne bi na Kladuu, Halileva spremio gavrana, A podigo ljute Krajinike, Ubilicu i Krvopivnicu. (M,IV,41) Ovoj vrsti leksike mogu se pribrojati i imenice koje prate vile i fantastina bia, a koja djeluju kao stalni epiteti: [podviknula nagorkinja vila H,57], [posestrimu prigorkinju vilu H,44], [i iznese bjelogorku vilu H,3], [donesi mi zmiju prisojkinju, Behar 1905397], [Bog ubio ribu brodaricu398]. Atributske sloenice tvorene kao kombinacije pridjeva sa imenicom potpadaju pod okvir epskog obrasca. Nalaze se u drugom polustihu kao i veina kombinacija imenica s epitetom: [opazi ih bjelogrla Janja H,42], [poletjee samohite vile H,48], [a ja odoh suhogranoj jeli H,57], [a u kiti suhovrha jela H,57], [konji kusci, golokraci Turci H,75], [na dva konja vrana putonoga H,75]. Atributske sloenice su i one kojima je prvi dio broj:
397 398

Ljepotica Fata Zbor se kupi na Kakanj-pazaru

161

[e ondje je troglav Arapine H,40], [tresla bi te troljetna groznica H,32]. Znatan dio leksike karakteristine za narodnu poeziju bio je arhaian i u vrijeme kad su pjesme zapisivane, no kako su te rijei bile duboko povezane s tradicijom, one su ostajale ornament ovog pjesnitva uprkos tome to su predmeti koje su oznaavale ve zaboravljani. Duge granalije, topi baljemezi, tanke tocijanke, sjajni deferdari, pale okovane, srmali handari, sablje demiskije, ostajali su dio drevnog epskog svijeta. Jednako tako u usmenoj lirici ostaju kao ornamenti rijei koje su povezane s tradicionalnom orijentalnom kulturom: bejaz anterija, mor dolama, mavi mintan, pulli duvak, danfezli dimije, terli diba, mestve pozlaene, almas-kamenovi, has-baa, al-katmeri, katmerli ruice, gonde ruice. Arhaini sloj leksike svojstvene narodnoj poeziji ine i domae rijei, naroito ona leksika koju nalazimo u krajinikim pismima 16. i 17. stoljea: [za Halilom potjer uinie, H,47], [uhvatit e tako gospodara, | uciniti u gotove novce M,IV,40], [u Jovana ezdeset hajduka | pocinio svu iroku Liku M,IV,26], [ja djevojka n'jesam za poruka, Behar, 1904/5].399 Specifina epska leksika kojm su oznaavani konji takoer je arhaina: [krvca ljeva niz konja dorata H,47], [te ga sveza za konja dorina H,46], [pa on sjaha sa konja ogata H,40], [pa odjaha svog konja ogina H,43], [gdje okree svog konja malina H,49], [zau tutanj od konja putalja H,48], [potjerah ga ranjen na zelenku H,44], [ja se za njim dadoh na zekanu H,53], [a pod njime mejdandija zeak H,75], [dobar vranac poprijeko skae H,49], [pa Rosanda uzjaha vranina H,47], [ban istjera vranku bedeviju H,49], [kad dostie dva dobra alata H,57], [pa Mujova uzjaha bjelana H,51], [pa bijesna protjera kulaa H,63], [sve ogre bega i goluba H,75], [krna arca, konja od mejdana H,52, [na mrkovu, konju velikome H,55], [na mrkalju k'o na gorskom vuku, Biserje], [na jagrzu k'o na gorskom vuku H,75]. Arhaine rijei slavenskog porijekla ostale su ugraene u ustaljenim poetskim konstrukcijama: [da ustrijeli utvu zlatnih krila, sevd.], [udna tutnja pokraj sinja mora H,54], [konja stjera lugu mahnatome H,75]400, [arnim okom sa damli pendera, Biserje], [da se rujna napijemo vina H,52], [rusa joj se kosa obavila | vrancu konju oko prvih nogu H,3]. Konano, kao karakteristian za epsko pjesnitvo, pojavljuje se i poneki romanizam: [u podrumu sigurah dorina H,75], [koju tima liku nabodicu M,IV,26], [a kad Mujo stimo madarije H,57],401 [vilen ogo Hrnjovine Muje M,IV,41].402 Poetska gramatika i leksika usmenog stvaralatva snano su obiljeile izraz prvih evropski orijentiranih bonjakih pisaca, to je i razumljivo s obzirom na njihov romantiarski stav. Tada je, takoer, usmena poezija jedina pruala u potpunosti izgraen model izraza na narodnom jeziku. Uz to, ova je tradicija bila iva i prisutna u narodnom pamenju, njeni modeli oblikovanja stvarnosti nasljeivani generacijama ostavili su traga u drugim knjievnim koinama toliko da se moemo pitati koliko je estestki model narodnog stvaralatva utjecao na razvoj naih estetskih zahtjeva. ivi i stvaralaki produktivan epski oblik sjeanja na prolost u Bosni i Hercegovini, ne samo formom nego i najdubljom sadrinom mitskim jezikom, utjecao je na pisce s prijelaza stoljea.403 Narodna epika i lirika odigrala je kod Bonjaka naroitu ulogu u ouvanju kontinuiteta stvaralatva na maternjem jeziku. Bonjaki pisci na orijentalnim jezicima takoer su cijenili ovu tradiciju, a i njihovo pjesnitvo na orijentalnim jezicima izdvajalo se iz osnovnog toka, kako svjedoi Baagi, upravo po unoenju lirskih elemenata iz sevdalinke.

Oznake uz stihove H (Hrmann 1976) M iz zbirke Luke Marjanovia: Hrvatske narodne pjesme, knj. III i IV. Junake pjesme (muhamedovske), Matica hrvatska, Zagreb 1898-1899. u: (Duri 1998) B (Buturovi 1983) D (Dizdar 1944) O (Orahovac 1968) P (Pobri 1992)

enidba bega Osman-bega. U pismima krajinika poruk je jamac izvrenja otkupnine. = pun maha: mah plijesan > metaforino 'biljka tajnocvjetka' (Petar Skok, Etimologijski rjenik II,354) 401 stimati procijeniti; vidjeti 402 vilen neukroen, divalj, bijesan 403 Zdenko Lei, Tradicija pripovijedanja u starijoj knjievnosti BiH, Izraz, knj. LXVI, god XXXIII, br. 7-8, str. 166, Sarajevo, 1989.
400

399

162

LITERATURA

Braun, Maximilian (1982) Narodna pesma kao filoloki problem, u: Koljevi, Svetozar, Ka poetici narodnog pesnitva, Strana kritika o naoj narodnoj poeziji, 373-386, Prosveta, Beograd. Buturovi, enana (1992) Bosanskomuslimanska usmena epika, Svjetlost, Sarajevo. Buturovi, Denana (1983) Morii, Svjetlost, Sarajevo. Dizdar, Hamid (1944) Sevdalinke, DKP, Sarajevo. Duri, Raid (1998) Antologija krajike epike, NIP Unsko-sanske novine, Biha. Fortis, Alberto "Iz putovanja po Dalmaciji (1774)", u: Koljevi, Svetozar, Ka poetici narodnog pesnitva, Strana kritika o naoj narodnoj poeziji, 70-81, Prosveta, Beograd, 1982. Hrmann, Kosta (1976) Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini I, II, 2. izd. Sabrao Kosta Hrmann 1888-1889. Priredila enana Buturovi. Sarajevo. Jahi, Devad (1999) Bonjaki narod i njegov jezik, Ljiljan, Sarajevo. Kajan, Ibrahim (1994) Bonjaci. Pjesme i rasprave, Preporod, Biblioteka Behar, Zagreb. Kuna, Herta (1978) "Jezik bosanskohercegovake muslimanske narodne poezije u odnosu prema standardnom jeziku", Knjievni jezik, VII/3, 5-29, Sarajevo. Krnjevi, Hatida (1980) ivi palimpsesti ili o usmenoj poeziji, Nolit, Beograd. Lord, Albert Bates (1982) "Formula", u: Koljevi, Svetozar, Ka poetici narodnog pesnitva, Strana kritika o naoj narodnoj poeziji, 467-516, Prosveta, Beograd. Lord, Albert Bates (1974) "Uticaj turskih osvajanja na balkansku epsku tradiciju", u: Narodna knjievnost Srba, Hrvata, Muslimana i Crnogoraca. Prir. . Buturovi i V. Palavestra, Svjetlost, Sarajevo. Mareti, Toma (1966) Naa narodna epika, 2. izd., Nolit, Beograd. Okuka, Milo (1987) U Vukovo doba. Knjievnojeziki izrazi u Bosni i Hercegovini u razdoblju od 1800. do 1878, Veselin Maslea, Sarajevo. Orahovac, Sait (1968) Sevdalinke, balade i romanse, Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo. Pobri, Omer (1992) 99 sevdalinki i poneka pjesma, Omega, Sarajevo. Schmaus, Alois (1953) Studije o krajinskoj epici, Rad, JAZU, knj. 297, Zagreb. Schmaus, Alois (1982) "ivotni uslovi muslimanske epike", u: Koljevi, Svetozar, Ka poetici narodnog pesnitva, Strana kritika o naoj narodnoj poeziji, 342-359, Prosveta, Beograd.

163

Lejla Naka KNJIEVNOJEZIKI IZRAZ BONJAKA U AUSTROUGARSKOM PERIODU (Na primjeru beletristikog stila) U austrougarskom periodu tok knjievnojezikog izraza Bonjaka pravi sudbonosni zaokret koji se sastoji u pokuaju spajanja kulture Istoka s modernim duhom Zapada. Preobraaj do kojega dolazi posljedica je djelovanja unutarjezikih zakonitosti, ali i vanjezikih inilaca koji su utjecali na identitet ovog idioma. Knjievnojeziki izrazi Bonjaka u turskom periodu nalazili su se "u procijepu izmeu orijentalnih formi izraza i maternjeg jezika, koji su oni dugo nazivali bosanskim" (OKUKA 1987, 11). Tu se svakako mora misliti na tok knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima, koji je imao prestinu ulogu, i, sa druge strane, na alhamijado tradiciju bremenitu orijentalnim jezikim naslagama te ustaljenim stilskojezikim zahvatima iz narodne poezije. Moe se rei da e zaokret u razvoju knjievnojezikog izraza Bonjaka otpoeti upravo odustajanjem od alhamijado izraza i naputanjem knjievnog izraza na orijentalnim jezicima. Upravo na kraju turskoga perioda ispoljit e se neki sasvim novi tokovi koji navjetavaju budui vrtlog. Kod nasljednika triju knjievnojezikih izraza s izrazitim nacionalnim obiljejima proisteklim iz razliitih tradicija pojavljuje se svijest o varijantnoj podvojenosti u osnovi jednoga jezikog izraza, objavljuju se dokumenti napisani pravopisom koji neutralizira postojee varijantne opozicije, a sve to odraava tenju ka pribliavanju izrazu zajednikom i prihvatljivom za sve.404 Ve na kraju turskog perioda kod Bonjaka zapoinje odvajanje od alhamijado tradicije, to se uglavnom ogleda u prihvatanju irilikog pisma te naglom prodoru internacionalizama. Openito se moe rei da se jeziki izraz Bonjaka pribliio izrazu drugih dviju konfesija u Bosni i Hercegovini. I rezultati istraivanja jezika tampe na kraju turskoga perioda takoer potvruju takve tendencije. U Sarajevskom cvjetniku predstavljen je prvobitni model standardnojezikog izraza Bonjaka sa "ublaenim morfolokim pravopisom" (NOGO 1981, 156) i brojnim neologizmima kakvi su registrirani i u ulekovim rjenicima: zemljopis, kolodvor, brzojav, parobrod, oevidac, prirodoslovan (KUNA 1981, 52). Istraivanja na leksikom planu otkrivaju da nijedan od bosanskohercegovakih listova nije bio leksiki i varijantski polariziran (KUNA 1991, 45), to se objanjava posljedicom tenje da izraz bude naddijalekatski i nadnacionalan. U austrougarskom periodu knjievnojeziki izraz Bonjaka preobraen je u tolikoj mjeri da se moe govoriti o "obnovi jezika", za razliku od 'zastarjelog', umornog i temama ubijenog u alhamijadista (KAJAN, 9). Prve pjesnike zbirke pokazuju da su Bonjaci "nainili pomalo zaudan duhovni obrat: oslobodili su se okvira klasine orijentalne knjievnosti i svoje lokalne alhamijado tradicije i, za samo jednu i po deceniju, vinuli se do modernih pjesnikih tokova svoga vremena i prostora i postali njihov integralni dio" (VUJANOVI, 94). Jezik bonjakih pisaca u razdoblju od 1878. do 1918. nije posebno i sistematski prouavan. Istraivanje jezika tampe u austrougarskom periodu pokazalo je osnovne konture jezikoga izraza Bonjaka. Te crte nam mogu posluiti tek kao osnovne smjernice u smislu ukazivanja na osobenosti jezikog izraza Bonjaka u odnosu na izraz Hrvata i Srba. Kako su te jezike crte samo kataloki popisane, bez uvida u njihovu funkcionalnu vrijednost, ostaje otvoren problem mogunosti njihove adekvatne interpretacije. Neke osobenosti izraza ne mogu biti jasne dok se ne sagleda njihova funkcija u sklopu samoga autorova teksta. Naprimjer, pojavljivanje oblika zamjenice to esa, ili pak pojava starijih oblika deklinacije u bonjakoj tampi zahtijevaju kompleksnu interpretaciju u okviru problema njihovog pravog mjesta u slici tadanjeg jezikog izraza Bonjaka. S druge strane, jedan vaan aspekt problema prouavanja knjievnojezikog izraza Bonjaka u austrougarskom periodu u dosadanjoj litaraturi samo je naznaen. Iako se tokovi standardizacije kod Bonjaka u 20. stoljeu tijesno vezuju sa normiranjem na irem planu, u literaturi je ocijenjeno da se u jeziku bonjakih pisaca afirmiraju i neke vrijednosti koje su rezultat vlastitoga knjievnojezikog kontinuiteta.2 Istraivanje upravo takvih vrijednosti osvijetlit e krivulju razvoja bonjakoga jezikog izraza. Pravopis U ovom periodu razvoja jezika jo ne postoji samo jedan sistem ortografskih normi to upuuje pisce na vee slobode. Ne moe se rei da je Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. uinila tu situaciju jasnijom. Katkad je norma te gramatike nejasno odreena: i pored naelnog opredjeljenja za fonetski princip u njoj su date i osnove morfolokoga pravopisa. Baagieve stavove o pravopisu moemo analizirati u njegovom redaktorskom radu u najitanijem bonjakom listu tog doba. Ispod jednog Hadievog lanka ostavio nam je Baagi dragocjeno svjedoanstvo o tome: ''Po elji gospodina pisca ostavljamo sad i ostavljaemo u budue pravopis i jezik, kako on pie.''3 Baagieva napomena da, po izriitoj elji autora, nee redigirati Hadieve lanke otkriva da se njegovi stavovi u pogledu jezika i pravopisa razlikuju od Hadievih. Hadi pie korijenskim pravopisom kad su ga ve i Hrvati napustili, a u Baagievom pisanju otkrivamo opredjeljenje za fonoloki princip sa neto izuzetaka. Kakav je bio etimologijski pravopis pokazuje Frano Vuleti u svojoj gramatici (str.
404 O tome svjedoe dokumenti Carski ferman iz 1875. i Carski kazneni zakonik (kopija Hatihumajuna), tampan u Sarajevu 1870. Iako su prevodioci Carskog zakonika pripadnici raznih nacija i nosioci razliitih literarnojezikih tradicija, njihov je jezik i pravopis u velikoj mjeri ujednaen. (OKUKA 1991, 48-49) 2 Prva generacija pisaca koja se okretala zapadnoj kulturi i civilizaciji (Baagi, Mulabdi, Hadi, ati) odrava "vrstu vezu s jezikim naslijeem, dijalekatskom izvornou, iskazom narodne poezije, te formama istonjake jezike prefinjenosti, pri emu se turcizmi pojavljuju kao vrlo znaajan, leksiki dominantan i stilskojeziki kultiviran sloj". (JAHI 1999.a, 30-31) To je vrijeme u kojem "bosanski jezik pokazuje pravu svoju snagu otvaranja; historijski vazda spreman da prima (to je za primanje) i na autentian nain spaja uticaje drugih tradicija". (JAHI 1999.b, 161) 3 Baagi: ''Po elji g. pisca ostavljamo sad i ostavljaemo u budue pravopis i jezik, kako on pie.'' Behar, izbor, str. 12

164

29), a moemo jasno vidjeti primjenu tih naela u Hadievim lancima objavljenim u Beharu u vrijeme Baagievog urednitva. Istraivanje pravopisa u Hadievim tekstovima u vrijeme Mulabdievog urednitva pokazuje da on nije bio popustljiv kao Baagi, tj. da nije tolerirao korijenski pravopis. Ne bi bilo ispravno zakljuiti da je Hadi promijenio princip, jer ako usporedimo pravopis njegovih tekstova objavljenih u Beharu u vrijeme kad je sam bio urednik (1909.), vidimo da on opet pie korijenskim pravopisom, i to gotovo sasvim dosljedno. Sa slijeenjem naela etimolokoga pravopisa povezano je, takoer, nejotovanje u sekvenci vj na granici korijena i sufiksa u Hadievim tekstovima (pravoslavje H1,4, protuslovje H1,72, poglavju H1,71). Kakvo znaenje u ono vrijeme moe imati upotreba korijenskog pravopisa kod pisaca Bonjaka? Zemaljska vlada obrazloila je svoje opredjeljenje za fonetski pravopis time da se etimoloki pravopis postepeno naputa i u "Hrvatskoj, zemlji najstroijih etimologa", a razlog bi mogao biti u tome to je "u elementarnom opismenjavanju fonetski pravopis podesniji ... jer je fonetika svima pristupana, ak i onima koji nemaju vremena da ue gramatiku ili, pak, korijen (porijeklo) pojedinih rijei", a pravila fonetskoga naina pisanja su "daleko jednostavnija i razumljivija, pa se ovim nainom postiu daleko bri rezultati nego primjenom etimolokog pisanja koji zahtijeva petorostruko due uenje" (ArBiH ZMF br. 2513). Korijenski pravopis po sebi, dakle, ve govori o viem obrazovnom nivou onoga koji njime pie, on takoer oznaava priznavanje ugleda jednoj literarnoj tradiciji (hrvatskoj), pogotovu ako ga prati jo upotreba starijih oblika u dativu, lokativu i instrumentalu plurala. Slijeenje principa etimolokoga pravopisa karakteristino je za Osmana Nuri Hadia. Baagiev je, pak, pravopis fonetski sa elementima etimolokoga, a Mulabdiev i atiev dosljedno fonetski (otsjev 1,35). Bonjaki su pisci u austrougarskom periodu slijedili naela gramatike interpunkcije. Gotovo dosljedno postavljanje zareza ispred veznika kod ovih pisaca odraz je ugledanja na njemaku interpunkciju, kao i na hrvatske pravopisne uzuse. Zapravo, u Hrvatskoj je gramatika interpunkcija imala dugu tradiciju, a BrozBoranievim pravopisom (1892.) je i zvanino uvedena (SIMI, 192). Fonetika Refleksi jata Kod bonjakih pisaca u austrougarskom periodu primjetna je mala nesigurnost vezano za reflekse jata u dugom, odnosno u kratkom slogu. Mora se ipak istai to da primjera ovoga tipa nije bilo kod Edhema Mulabdia, kao i to da ih je najmanje bilo kod Osmana ikia. Zamjena jata iza sekvence konsonant + r otkriva nedosljednosti kod veine pisaca, bez obzira da li je rije o kratkom ili o dugom slogu (strelicom 2; grjenik 2, uvrjeda H6; grjehota M7; sprjeavalo HB1,201; prijelazan 6, prevod 5, H1,2, predlog H9, prest 5, na prijestolu 5). Pojava dvoslone zamjene u kratkom slogu u skupini kons. + r + ustvari je odraz tenje da se ouva ijekavski refleks u takvoj poziciji, te na taj nain odri veza sa nizom rijei istoga korijena sa dvoslonom zamjenom (grijenik 7, B7.2, krijepost M15, B4,53) unato tome to bi pri izvoenju rijei trebalo doi do skraivanja osnovnog sloga. Baagi u toj poziciji uglavnom zadrava refleks e, to odgovara ijekavskom standardu (strelica B1,44, bregova B2,1, grehota B4,9, prozreli B5,17, pogreaka B4,67, potkrepljujui B6). Ijekavski nastavak u genitivu i dativu plurala pridjevsko-zamjenike deklinacije nalazimo uglavnom kod pjesnika, atia i ikia, te u Hadievom prijevodu Fatihe: [pod brijestom stoljetnijem 1,89], [do visina eternijeh 3], [mirisnim njegovijem darom 1.1], [Slava Bogu, gospodaru svijeh svjetova H9], [Na put onijeh koje si dobroinstvima obasuo H9]. Ijekavski refleks u nastavcima pridjevsko-zamjenike deklinacije bonjaki pjesnici koriste kao poetizam. Ovakvi primjeri u poetku, npr. kod Baagia, asociraju na narodnopoetski stil, a kasnije, posebno s atiem, postaju sve vie obiljeje poetskoga stila openito. Bonjaki prozni pisci u austrougarskom periodu upotrebljavaju odrini oblik glagola jesam gotovo iskljuivo u liku nijesam. Lik nisam pojavljuje se u poeziji, kod atia i ikia, kao i kod Baagia. Pjesnici koriste mogunost variranja ovih likova za skladanje metra.4 Morfoloki ikavizam u infinitivnoj osnovi glagola III vrste potvren je kod svih pisaca, ali je najmanje izraen kod Mulabdia i atia: [buktila je vjerska mrnja B1,11], [sve je kipilo i buktilo H9], [zabolilo ga u srcu 4], [vrtilo mu se neto u glavi HB1,149]. U Baagievom jeziku ima vrlo malo primjera koji odstupaju od standardne ijekavske zamjene, a oni su najee podrani stanjem u govoru urbanih sredina, npr. viditi, pored vidjeti. I ikavski refleks u primjerima gori i doli mogao je Baagi usvojiti iz sarajevskoga govora. Nepostojano a U atievoj, ikievoj, kao i u Baagievoj poeziji pojavljuju se stilski obiljeene lekseme koje na granici prefiksa i korijenskog morfema imaju a kao refleks vokaliziranoga poluglasa: [a vileni ati i paripi | svi u srebru jako sakovatu B2.76], [gdje silna samrt svoje mree iri 1,40], [a za njima dellat vodi | Ibrahima savezata 5], [kad pono tavna razavije mrake 3]. Dvojne mogunosti (sa i bez nepostojanoga a) koritene su, po ugledu na narodnu poeziju, za oblikovanje metra. Kod Baagia ovakve primjere nalazimo i u prozi, no njihova prvobitna poetska situiranost utjecala je na to da u proznom tekstu posjeduju stilske konotacije: [sedamdeset drama zlata u dukate sakovata B8,26], [ponu se malo po malo razasipati B1,141]. Kontrakcija vokala Kontrakciju vokalskih skupina -ao (<-al), -eo (<-el) bonjaki pisci esto oznaavaju sa 'o, ili sa . injenica da se ovoj pojavi nastoji dodijeliti posebna oznaka otkriva postojanje svijesti o dva nivoa izraza: jednom koji se u datom kontekstu eli ostvariti, i drugom koji je propisan. Izbor posebne oznake predstavlja vrstu
4

U atievim esejima, npr. nalazimo samo nijesam, nijesu.

165

kompromisa (zauzo B1,12, miso B3,39, vitl'o 1, polup'o 1,10, pep'o 1,104; glavu zakret'o od nas M1, ko bi reko M3, rasplams 5, mog'o 2). Kod Hadia nisu zabiljeeni primjeri kontrakcije vokala u glagolskom pridjevu radnom, kao ni kod Bjelevca. Kod Mulabdia ovakve primjere nalazimo u ustaljenim izrazima iz razgovornoga stila i u govoru likova njegovih proza. Vokalska kontrakcija ovoga tipa najkarakteristinija je ipak za poetski jezik. Ona je npr. dosljedno provedena u atievoj poeziji, dok je u njegovim esejima nema. Pokretni vokali Pokretni se vokali kod bonjakih pisaca pojavljuju bez posebnih zakonitosti. Jedni su pisci skloni njihovoj upotrebi, drugi ih izbjegavaju: [patarenskoga i katolikog elementa B1,11], [mladog galatskog ejha 5], [snaga stvaralakog genija 5]; [trud uenoga alima H8], [pored hrvatskoga i srpskoga H8], [ni jednog ciglog pretplatnika M11], [s toga gledita M17]; [sa svoga stanovita HB1,123], [onog vitekog doba HB1,150]. Kod atia se, osim u poeziji, pokretni vokali javljaju vrlo rijetko. Slino je i kod Mulabdia. Nasuprot tome, Hadi i Bjelevac u genitivu pridjevsko-zamjenike deklinacije gotovo uvijek imaju nastavak -oga, dok je Baagi u tome manje dosljedan. Pokretno u iznimno se javlja kod Baagia, a karakteristino je samo za Bjelevca: [oduzima se vlast jaemu nad slabijim B1,153], [i jo k tomu lijepa HB1,233], [tomu vrtlogu HB1,201]. Finalno -l Na kraju sloga i na kraju rijei imamo najee o < l kod bonjakih pisaca: [tvoje sjetno oko | sirotog srca svu b pripovijeda 1,68], [tek svileni dah lahora vi paoma lie dira 1,20], [ne sijecite paoma H1,31]. Ima, meutim, poetskih rijei u kojima na kraju sloga ostaje l: [ne znam: je l angjel ili je vila B2.Har.3], [angjelski glasi 1,21], [poput svilnih golubijih krila 8], [svilne vlasi 1.15]. Jedino je kod Hadia osjetna tendencija uvanja l u osnovama stol- i pol-: popoldneva H9, prijestolnica H1,41. Glas h Do gubljenja glasa h na kraju rijei dolazi samo u genitivu mnoine pridjevsko-zamjenike deklinacije. Primjeri za to mogu se nai gotovo iskljuivo u poeziji: [samo kadkad valovi potresu |zidinama uasnije dvora B2.71], [azil arobnije vila 11], [i hram Boji ponizno se do pranije tala klanja 1,22]; [s ruevina tavni' 3], meenskije (:Mea) 6,138. U prozi je ova pojava iznimno rijetka: [njegovih mladenaki dana HB1,202], [ideal njezinih mladenaki sanja HB1,204], [ivahni oiju M2]. Bonjaki pisci uvaju h u intervokalnoj poziciji, premda je npr. rije sahat ve u ono vrijeme trpjela preobraaj (sat 16; HB1,123,150,234,237 || sahat H3, H7; M5, M6, M10; HB1,100,202; vakti-sahat 1.32; mahana 3, 5; H11; M16; duhati HB1,238). ati je znao ak i ukidanjem ovoga glasa u rijei graditi poetizam (JAHI 1999.b,161): [ti rukom pamunom tio | gladi me po bl'jedom elu 13], [dok pastir bijae sred gore ti'je 1,10], [a trepavke guste, duge | klonule ti krotko, ti'o 1,105] || [i apatom tajanstvenim blage riei ape tiho 1,21], [ja niesam sanjar, to u tihoj noi | po moru biele mjeseine pliva 1,38]. Glas h katkad se gubi u sufiksu -ah(a)n: [ko svehli listak sa tanane grane 12], [udesi moga mlagjanog ivota 1,41], [tihanim umi umom 6,137], polagano HB3, HB4, HB1,236; hlaani 2, 5. Kod Baagia je h u ovom sufiksu izgubljeno, ali kod ostalih pisaca ei su primjeri njegova uvanja nego gubljenja: [u slagjahnoj nekoj boli ljiljanska joj dua pliva 1,21], uzahnoga H8, mlaahni H9; slaahne snove 3. Kod bonjakih pisaca u austrougarskom periodu glas h je pomalo nestabilan u poziciji ispred konsonanta k: [sladak kao akord poljubaca mekih 11], [laki zefir 1,49], [to mi lako poimamo H1,27]; polako HB1,100,177,150,240; lako HB1,147,238,243; meki HB1,150 || [na svilnom mehkom oblaju 12], [u sevdahu pjesma moja | s lahke harfe k tebi hrli 22], lahkoa H9; [mehka postelja M10]; [lahka eta konjanika 5]. Likovi lahak i mehak javljaju se kod Baagia paralelno sa likovima lak i mek, s tim to su prvi stilski obiljeeni i prisutni najee u ustaljenim izrazima: [nije bio tako lahak poso B1,37], [na lahku ruku B1,134], [izdigne se na svilene i mehke dueke B7.17]. U klasinim evropeizmima bonjaki pisci radije uvaju glas h, a vrlo rijetko upotrebljavaju latinizirane likove sa k umjesto h. ati, kao i Baagi, ponekad biljei ch u ovim rijeima to podrazumijeva izgovor h, kao u njemakom jeziku (Alhemiar B4,125; historija 14, H14, HB1,200; herubin 23, horizont 15, 17, H8, HB1,149, korizont M15, hrizantema 8, melanholija 5, melankolija 3,15; kroniari H10; B1,41; chronogram 5; B4,60,112; chimera 24; chalifa B4,177. Afrikate Zabiljeeno je relativno malo primjera nerazlikovanja ovih glasova. Mora se ipak uzeti u obzir da bi samo uvid u rukopisne primjerke djela mogao dati tanu sliku o ovoj pojavi kod pojedinih pisaca. Na osnovu prvih tampanih izdanja dalo bi se zakljuiti da su ati i Bjelevac imali problema sa razlikovanjem glasova i , kao i to da je Mulabdi ove glasove dobro razlikovao (tumaiti 4; ruini trak 5; rije 10; pozlaenih 11; uope H14; ne htijui HB1,100; tienika HB1,100; lomaa 5; izree 5). Ijekavsko jotovanje dentala Refleksi ovog jotovanja prisutniji su u Baagievoj poeziji nego u prozi, to naroito vrijedi za korijen -letje-. Ijekavsko jotovanje dentala u Baagievom jeziku ima stilsku vrijednost po tome to asocira na narodnopoetski stil [po mnijenju preeranih kritiara, nije njemu ravan zasio na stolicu velikih vezira B1,190]. Refleksi ovog jotovanja, osim kod Baagia, pojavljuju se jo samo kod ikia i Mulabdia, i to s odreenom
166

stilskom vrijednou. Kod ikia oni predstavljaju neku vrstu poetskog manira, a Mulabdiu su sredstvo karakterizacije u dijalogu (sihirbaz evojka 1.21, ne eraj inada 1.17; doeralo M8, umjetniki dotjerano M12). akavizam akavizmi su karakteristini samo za Hadia i za Bjelevca. Njihova pojava predstavlja probijanje dijalekatske baze u jezik ovih pisaca. Za jedini akavizam zabiljeen kod ikia, puenica, moe se rei da je upotrijebljen radi pojaanja ekspresivnosti rijei (dopua H14, zapuamo H11, zapuajui H11, puali H9, H1,4, dopuati H1,66, namjea H1,30; opraa HB1,268, spuao HB1,243, puala HB2,HB1,237; azgin-puenica 1.28). Jednaenje po mjestu tvorbe Jednaenje suglasnika s pred lj, nastalim nakon zamjene jata, karakteristino je jedino za korijen sld-, i to ne kod svih bonjakih pisaca. Kod Bjelevca nema ovog refleksa, a kod Hadia se on javlja iznimno rijetko (poljedica B4,178; 4, poljednji 51; M9, M14; 5; naljednik B4,177; H9, najpoljednji H5, na poljetku M7). Konsonantska disimilacija Primjer konsonantske disimilacije nalazimo u poetizmu tavni, kod Baagia, atia i ikia: [jednom od dvojice treba sunce da potavni B2.55], [a tamo s horizontom pono se cjeliva tavna ati, Izabrana djela, 1988, 105]; tavnica 5, [pono tavna 3]. Neto primjera daljinske disimilacije lj-nj > lj-n ima kod Bjelevca i kod atia, kao i kod Baagia: posljedni HB1,99,123,266; poljedni B1,115; 4,6,14,19. Refleksi sibilarizacije Gotovo da nema odstupanja od sibilarizacije u dativu i lokativu jd. imenica enskoga roda. Primjeri bez refleksa c, z, s zabiljeeni ovdje ujedno su i jedin pronaen u korpusu istraivanja: [glasoviti kirurgi B7.1], [jedan traktat o metafiziki B5,7], [slugi se to svidi B8,13], [po staroj naviki B1,167], [pripovijeda o tugi i bolu 5], svrhi H11; [na sunanoj egi M9]; [plamteoj zraki 6,135]. Morfoloke crte Imenice U knjievnojezikom izrazu Bonjaka u ovom su periodu uoljive arhaine morfoloke crte sa stiliskom vrijednosti. Kratki oblici mnoine za imenice mukog roda karakteristini su za pjesniki jezik, ali nalo se neto primjera njihove upotrebe i u proznom izrazu: [mjeseina mliene vale | po svemiru plavom stere 1,85], [uske staze, ravni puti 3], [tvojim blagim sjajem | svi su moji obasuti puti 1,37], [tih dvorova stupovi su empresi i bori 1,114], [snani vjetri 11], [kroz suze gledam tune zide tvoje 1,45]; [kljue grada preda glavom halifi H9], ], [donio sultanu kljue od Bagdata B1,30]; [megju zlatnim eljima i skupocjenim iglama HB1,205]. Upotreba starijih padenih oblika kod Hadia odraz ugledanja na jezik hrvatske knjievne tradicije. Ona u Hadievom jeziku nije konstantna, ve se javlja u stilski obiljeenom izrazu: [izvrgnuta tolikim porugam H8], [ja sam dva tri puta u novinam upozorio H4], [koji bi po vrelim Islam prouio H14], [Srbin Nedeljkovi pun je fantazijah, govorei o haremluku H1,6]; [nakon onoga, to smo napomenuli o prosvjeti islamskih sljedbenikah H1,74]. Zanimljivo je da se stari padeni oblici imenike deklinacije katkad javljaju u poetskom izrazu Bonjaka: [spomen e ostaviti na dumana njena legji' B2.2], [sad su nam u pohod doli na krili' | ah, preko sinjeg mora ati, Izabrane pjesme 1988,134]; [na konjicu bjee sa vilinskih krili 3], [na lakim krili 1.23]; [vjeno me svojim osjenjuju krili ati, Izabrane pjesme 1988,126]. Zamjenice Zamjeniki sistem otkriva arolikost oblika. Nalo se tu arhaizama (esa), dijalektizama njiha 1.2, 6,129,130, njojzi 1.16, 1.36, te utjecaja hrvatskih jezikih uzusa [s onakovim osmjehom 5], nekakovi HB1,147, [da ju preziu na pola H1,33], tko H3, H11, H4, H9, H14; nitko M2, M13, M3. Zanimljivo je da se zamjeniki dijalektizam moe nai i u artistikoj poeziji [i s njiha ambra plavim dahom die | ko mistika u hramu gotskog stila ati, Izabrana djela, 1988,176]. Stari zamjeniki oblici u Hadievom su jeziku izrazito stilski obiljeeni, pogotovu oblik esa koji se pojavljuje u sveanom izrazu za kur'anski stil: [iz niesa stvori sav svijet ovaj bijeli H9]; [stvorio sunce i mjesec iz niesa H9], [ovjek ne smije, da se uzoholi ni radi esa H1,23]; [za nje /duhovnike/ i za fratre uvesti uilita H1,66], [uzgoj djece dunost je roditelja: na nje pada odgovornost za njihovu djecu H1,85], [zapadne meu nje H1,35]. Pridjevi Upotreba neodreenoga vida nije krakteristina za Mulabdiev izraz. Kod drugih pisaca Bonjaka oblici neodreenoga vida naroito su esti za prisvojne zamjenice koje oznaavaju pripadanje treem licu, no ima i primjera za pridjeve (u njihovu drutvu 4, HB1,100. njezinu pozivu HB1,234; takova stepena H9, bez osobita utiska H14; do bistra i jasna zakljuka H9, nakon opirna pitanja HB1,243). Glagoli Kod bonjakih su pisaca uoljiva pomjeranja u sistemu glagolskih vrsta. Glagoli tipa prosipati esto imaju
167

promjenu po drugoj vrsti drugoga razreda: prosiplje, 6; M1; B5; pozivljem H12, H4, HB1,177; poimlje H11, oduzimlje H11, nazivlju H12, H14, H14; uzimlje HB1,238. Glagoli imati, znati, dati esto imaju promjenu po etvrtoj vrsti: [gazeli megju kojim imade dosta neuspjelih] 5, 9; HB1,202; B4,98; [ah, ja znadem: Tvoje srce | o sevdahu slatkom snije 21], 1,2; znadu B2.70; H14, H1,2; dadu B4,52; H11. Kod atia, Hadia, kao i kod Baagia glagol htjeti katkad ima oblike od arhaine osnove hot-: [prano lice crne zemlje hotio bi da cjeliva 20], hotjela 22, hotili H1,28; B1,57. Kod Baagia, Hadia, Mulabdia i Bjelevca, prisutne su arhainije forme imperfektivnih glagola izvedene od sloenih perfektivnih duenjem korijenskog vokala: podnaati H9, doprinaaju H1,97; povaati se M15; proizvaao HB1,200, provaao B1,131. U knjievnojezikom izrazu Bonjaka pojavljuju se iterativni glagoli izvedeni od sloenih perfektivnih nastavkom -iva, umjesto -ava: zarobljuju 5, usavruje H11, zavruje H12, ograniuje H1,27, naglasujemo H12, upozorujemo H1,99; M14, zabrinjuje M17; ponizuje HB1,237; natovarivali H14, preobrazivati H8, uvaivao HB1,267, razdjelivao HB1,244. Iz leksike Knjievnojeziki izraz Bonjaka u austrougarskom periodu bogat je orijentalizmima, no oni tada niukoliko nisu tako esti kao to su bili u jeziku bonjake alhamijado tradicije. Primjetno je da se u atievoj i u Baagievoj poeziji pojavljuje jedan krug leksike orijentalnoga porijekla koja ima izrazito poetsku vrijednost: [a ja u tvom gjulistanu | pod gusti sam bagren stao 1,85], B2.60, [toplim dahom zefir pirka 1,85], B2.44, [i mrse kosu vranu - | to crnog miska more 1,102], ambra 1,63, [u sevdahu angjeoskom tvome 1,76], [kad sam te prvi puta | na penderu tvom vidio H33], [kad otkrije ember s lica, | zasinu mi tvoji ari 1,82], kevser 1,84; [kad ne mogu s abu-hajata | dohvatiti ivotvorno vrelo 1,76], ikievo poetsko uvoenje turskih sintagmi te turcizama drukijih od onih koje su upotrebljavali njegovi prethodnici doista je uinilo njegovu poeziju originalnom, no ona se zbog toga danas ne moe itati bez rjenika (denjiz 1.16, dansevdija 1.8, zinet 1.7, devher 1.13, uzel-olu 1.3, akam geldi 1.2, ibriim 1.15, maraz 1.32, melek-zade 1.19, jandim 1.10, emr 5). Religijska leksika prisutna je kod veine bonjakih pisaca u ovom periodu. Ovu vrstu leksike orijentalnoga porijekla oni u publicistici tumae ili postavljaju uz rije odgovarajui kontaktni sinonim: [nestanak u Bogu "Fena fillah" 4], [tarikat prevedeno ad verbum znai put, staza H14], [tesbih (rosarij) H14], [treba znati usul, eksegezu (meni ve bejan) H1,25], [ashabi (apostoli) H1,24], [obhod (tavaf) oko Kabe H9], [uzbunile murike (pogane) H1,93]. U poeziji s mistiko-religijskim motivima takva je leksika nezamjenjiva i, za muslimanskoga itatelja, puna jedrine i slasti (UJEVI): [na seddu pao je i ko crv u prahu | slavio Tvorca, koji svemir grije 1,10]; [onda se smieit Boji rahmet stane 1,52], [bliede usne, dru mi za te | Fatihu alju u daljinu plavu 1,57], [a akamskog glas ezana | jasno zvui sa munara 1,69]. U prozi i dijelovima publicistikih tekstova u kojima ima elemenata pripovijedanja pojavljuje se ekspresivna leksika orijentalnoga porijekla, iva u narodnom govoru: [jo manje hasni govoriti H14], [ejrek sahata H3], [voda je vie dana bila crna od mureeba (mastila) H1,48], [insani (razumna bia) H6], [hrsuz (kradljivac) H7]; asli pravi M8, aiare M8, ivija M8, ahbab M8, hendek M8, efenek M7, M10, srklet M8, hajir M11, hefta M4, eglen M3, insan M4, gaflet HB1,101, [ocu je bilo ispod nama HB4], heimi (u dijalogu likova) HB1,99. Dio poetske leksike preuzet je u doticaju s dubrovakom knjievnosti (pramaljee 1,114, lijer 1,105, cjelov 1,44, toli 1,24), no veina ih je nastala skraivanjem imenice (prm 1,84, poljub 1.4, km 5), mijenjanjem njezina roda (nd B2.16, 5), naknadnom sufiksacijom (obzorje 1,37, M12, povrje 2, oblaje 1,38, valovlje 1,63, milinje H3, tmina 1,64), ili pak prefiksacijom [vladar je Boji osjen na zemlji H1,20]. Neologizmi se najee javljaju u publicistici, mada ih u atievoj poeziji ima dosta. Meu tim rijeima ima onih koje dopiru iz hrvatske kulturne sfere, bilo da su tvorenice, bilo da su preuzete iz slavenskih jezika u vrijeme ilirskoga purizma (bajoslovni 1,76f, glasovir 2, HB1,150, glazba 5, HB1,240, uglazbili 2, upeatak 5, kumir 1,22, bjelokost H1,43, promicatelj H1). No ee ih bonjaki pisci sami tvore prema obrascima razvijenim kod Hrvata u vrijeme ilirizma. U tome je naroito spretan ati: svjetlonosac 10, spasonosac 1,22, brzoletno 1,23, neboskln 3, na nebitu 1,20, lahkoletan 19, nedohitan 18, nevidovne ruke 17, spalite 5, krvoedan 3, nedvouman H14, nadarje H1,66, nebroj H1,41. Internacionalizmi su izrazito frekventni u Baagievoj esejistici. Internacionalne rijei za apstraktne pojmove pisac najee tumai domaim rijeima, to navodi na pomisao o zalihosti novog termina. Svako tumaenje internacionalne domaom rijeju, umjesto da bude puristika preporuka, pokazatelj je autorove evropske obrazovanosti i orijentacije, kao i njegove tenje da poui itatelja: [afektacija = prisiljenost, nenaravnost B4,176], [nuanca = fina razlika, tanina B4,180], [kategorija = razred, vrsta B4,178], [aforizam = iskrica B4,176], [biograf = ivotopisac B4,177], [pietet = djeinska ljubav, potovanje B4,180]. Katkad se pisac mora posluiti i orijentalizmom uz domau rije da bi objasnio internacionalni termin: [historija = tarih, povijest B4,178], [biblioteka = knjinica, utubhana B4,177], [individualnost = osebina, ahsijjet B4,178], [azil = utoite, melde B4,176], [fantazija = mata, hajal B4,177], [ortodoksan = strogovjeran, muteassib B4,180]. Sintaksike crte U djelima bonjakih pisaca nalazimo karakteristine sintaksike osobine koje su dio prethodne knjievne tradicije. Tako npr. u njihovim djelima nalazimo: slavenski genitiv [moi pruiti utjehe 14], [zaiskat halala M3], [u toj pomisli nalazio starac utjehe HB2], [i tri puta trzae
168

maa 5], [potee maa iz njedara 3], [krvopiji caru izgledae lova 3]; [nee dobiti nikakve nagrade H7], [ne razumije poezije H11], [tim rijeima ne treba tumaa H14]; [nije izuio zanata HB4]; posesivni dativ [susreemo se sa silesijom vlastitih mu neologizama 5], [u svjema stupnjevima socijalne im evolucije 4], [poslije kratkog mu bolovanja 14], [zovnem sina mu M5], [oivlje dua mu 2]; konstrukciju uzronoga znaenja s + genitiv [nek prsa dru s uzdaha mi vrela 8], [jer s draginih gjul-obraza | sad e granut srce moje 1,91], [mamuran s udnje i ognjene strasti 8], [obiaj je na zapadu, da sa intolerancije i fanatizma objeuju Islam H1,72], [s jednostavnog razloga H14], [dan nam progje ba uzalud, a sve s Omerove bijele medidije M4], [alio je Carigrad i s drugog jednog razloga HB1,202], [sino mi je s tebe kavga bila 1.27]; pridjev iza imenice: [ljubav prama jeziku potomaka Zoroastrovih 4], [utjecaj intelektualni 4]; [knjiga ova pisana je ne u svrhu da se pokae i otkrije historijska nam prolost, ve... H13]. Iako ove crte nisu jednako zastupljene kod svih bonjakih pisaca, njihovo prisustvo i njihova stilska vrijednost ostvarena u knjievnim djelima potvruje postojanje knjievnojezikog kontinuiteta kod Bonjaka. Osim kod Baagia, u djelima bonjakih knjievnika ne nalazimo, meutim, reenine strukture sa razbijenim sintagmama, koje su potvrene u jeziku bonjakih asopisa u austrougarskom periodu (KUNA 1986, 275): [po svojim u ratovima oelienim vrlinama B4,24], [kao da ve vidi dukate u svojoj prijevarom natrpanoj hazni B8,21] Kod bonjakih knjievnika nisu zabiljeene ni arhaine i participske konstrukcije u vrijednosti relativne reenice koje se postavljaju izmeu kongruentnog atributa i imenica, a kojih ima u jeziku bonjakih asopisa (KUNA 1986, 276). Meu ostalim sintaksikim crtama koje su primjetne u izrazu bonjakih pisaca izdvajamo upotrebu infinitiva radije nego da + prezent [mistina ljubav stala se pretvarati u erotike izlive 4], [stao me pozorno motriti HB4]; dopunu u instrumentalu uz glagole biti, postati, ostati [ta on je uzrokom ove | c'jele hude mi sree 6,143], [uenje bliske smrti postaje istinom 6], [Ruhjina filozofija ivota ostaje samo teorijom 9], pa i u izrazima s glagolima pasti i izabrati [urica pada rtvom njihovom M15], [po smrti Bekirovoj halifom izabran bio 4]; te odsustvo utjecaja stranih sintaksa zabiljeena su, zapravo, samo dva takva primjera kod Baagia i jedan kod Hadia [Za moi tumaiti i shvaati Kuran, nudno je temeljito poznavanje arabskoga jezika. H1,25], [u jednu veer uini udaviti sedam kapetana, stranih bosanskih zulumara B1,131]. Zakljuak O knjievojezikom izrazu Bonjaka u austrougarskom periodu moemo zakljuiti sljedee: Dio fonetskih osobina motiviran je vezanou upravo tih osobina za izraz bonjake narodne knjievnosti. To su prije svega: ijekavsko jotovanje dentala, oblik nijesam, oblici tipa zlatnijem, naijem, nepostojano a u primjerima tipa satvori, kontrakcija vokala u gl. prid. radnom, konsonantske disimilacije (tavni). Sve ove osobine u njihovim tekstovima imaju pojaanu ekspresivnu vrijednost. Zapravo, pisci paralelno s navedenim koriste i: likove bez ijekavskog jotovanja dentala, oblik nisam, oblike tipa zlatnim, naim, likove bez konsonantske disimilacije i kontrakcije vokala, s tim to, u odnosu prema ovima, gornji primjeri postaju stilski obiljeeni. Stilogenost gore navedenih osobina poiva na njihovoj naroitoj zastupljenosti u izrazu narodne knjievnosti. U knjievnojezikom izrazu Bonjaka relativno je dobro ouvan glas h, jedino se, u njihovoj poeziji, pojavljuje gen. pl. pridjeva bez h, to je osobina prisutna i u narodnoj. Likovi lah(a)k-, meh(a)k- imaju stilsku vrijednost, dok su lak-, mek- stilski neutralni. Arhaini oblici deklinacije imaju naroitu stilsku vrijednost u njihovim djelima. Ekspresivnim smatraju starije mnoinske padee, a posebno krae oblike mnoine imenica a-vrste. Kod Hadia se javljaju arhaini oblici zamjenice (esa, niesa) u sveanom stilu. Bonjaki pisci upotrebljavaju, pa ak i sami tvore, neologizme i romantiarske poetizme. Postoji u njihovim djelima krug orijentalizama s poetskom vrijednou, ali se u prozi javljaju i orijentalizmi svojstveni narodnom govoru. Openito uzevi, krug orijentalizama koji se koristi u ovom razdoblju znatno je suen u odnosu na raniji period razvoja jezika. Na planu sintaksike strukture kao zajednike crte izdvajaju se: slavenski genitiv, infinitiv umjesto konstrukcije da + prezent, dopuna u instrumentalu uz glagole biti i postati. Geneza novog jezikog izraza, s obzirom na tradicionalni knjievnojeziki izraz Bonjaka, zapoinje ve s Baagievim pjesnikim jezikom. Premda se u Baagievom izrazu odraava kontinuitet sa jezikim izrazom usmene tradicije Bonjaka, uoljiva je vea sloboda u izboru jezikih sredstava nego i u jednom prethodnom i potonjem periodu. Arhaizmi na svim planovima jezike strukture dobivaju svoju stilsku vrijednost. Romantiarski neologizmi i orijentalizmi poetizmi, koje Baagi uvodi u svoj pjesniki jezik, pojavit e se, ali sa izrazitijim umjetnikim obiljejem, i u atievoj poeziji do 1908. Asimilirajui zapadna artistika dostignua ati u kasnijoj fazi uspijeva za bosanski jezik uiniti ono to je, po njegovom miljenju, za turski jezik uinio pjesnik Baki, dakle, uspijeva umjetniki jezik "tako izbrusiti, dotjerati i takovu mu eleganciju podati, da su se u njemu svaka misao i uvstvo mogli izraziti bez imalo prozainosti, a dosta blizu narodnom shvaanju"(4). Uvoenje u opticaj niza terminolokih odrednica koje bosanski jezik nije imao osobito je vidljivo u Baagievim raspravama i lancima iz knjievnosti. Literatura edi, I. 1989. Jezik Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka. Radovi Instituta za jezik, Sarajevo, XIV, 7-120. Halilovi, S. 2002. Fonetske osobine govora Hercegovine i jugoistone Bosne, Institut za jezik u Sarajevu, Bosanskohercegovaki dijalektoloki zbornik, VIII, Sarajevo. Jahi, D. 1999. Trilogija o bosanskom jeziku: Bonjaki narod i njegov jezik (a), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora (b) Ljiljan, Sarajevo.
169

Kajan I. 1994. Bonjaci. Pjesme i rasprave. Zagreb, 5-12. Kuna, H. 1981. Jezik tampe u BiH do 1918. godine, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Radovi VIII, Sarajevo, 9-135. Kuna, H. 1986. Biljeke o jeziku bosanskohercegovake periodike austrougarskog vremena, Knjievni jezik, 15/3-4, 274-279. Kuna, H. 1991. Neke osobine jezika asopisa turskog perioda u Bosni i Hercegovini (druga polovina XIX stoljea), u: M. Okuka, Lj. Stani Knjievni jezik u BiH od Vuka do kraja austrugarske vladavine, Mnchen, 39-47. Kuna, H. 1983. Jezik ''Bosanskog prijatelja'', prvog bosanskohercegovakog asopisa, Sarajevo. Nogo, Lj. 1981. Fonetske, leksike i morfoloke osobine "Sarajevskog cvjetnika", u: Jezik tampe u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Radovi VIII, Sarajevo, 135-241. Okuka, M. 1987. U Vukovo doba. Knjievnojeziki izrazi u BiH, u razdoblju od 1800 do 1878. godine, Sarajevo. Okuka, M. 1991. Usvajanje Vukova jezika i pravopisa u administrativno-pravnim spisima turske administracije u Bosni i Hercegovini; u: M. Okuka, Lj. Stani: Knjievni jezik u BiH od Vuka do kraja austrugarske vladavine, Mnchen, str. 47-52. Simi, R. 1982. Neka naela logike interpunkcije u pravopisima srpskohrvatskog jezika do I svjetskog rata, Knjievni jezik 11/4, Sarajevo. ulek, B. 1874. Rjenik znanstvenoga nazivlja, osobito za srednja uilita; po nalogu vis. kr. dalm.-hrv.slav. zemaljske vlade, Zagreb. ulek, B. 1860. Deutsch-kratisches Worterbuch, (Nmako-hrvatski rnik), knj. I i II, Ugram. Ujevi, T. 1936. Musa azim ati (mistika velikog bola), Novi behar 10/1936, 37. Vujanovi, V. 1994. Baagievo pjesnitvo u interpretaciji naih znanstvenika, u: "Safvet-beg Baagi bonjaka intelektualna strategija", Zenica, 87-96. [Vuleti, F.] 1890. Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole. Dio I. i II. Nauka o glasovima i oblicima, Sarajevo.
Izvori Safvet-beg Baagi: (B1) Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, 1900. (vlastita naklada) (B2) Trofanda. Prve pjesme 1890.-1894. Zagreb 1896., vlastitom nakladom pisca; (B3) Izabrane pjesme, vlastita naklada, Zadruna tiskara, Sarajevo, 1913. (B4) Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Sarajevo, Zemaljska tamparija, 1912. (B5) Huddet-ul Hakk Gijasuddin Ebulfeth Omer b. Ibrahim el-Chajjami, u: Omer Chajjam, Rubije, preveo s perzijskoga Mirza Safvet, Islamska dionika tamparija, Sarajevo, 1920, 3-21. (B6) Sud evropskog uenjaka o islamskoj prosvjeti, Behar 1/1900-1901, 12, 188-189. # Nazim (B7) Stotinu i jedan hadisi-erif (ueno obrazlaganje vjerskih tema), Behar 4/1903-1904, brojevi 1-21. (B8) Uzgredne biljeke, priice i dosjetke, Naklada knjiare Brae Baagia, Islamska dionika tamparija, Sarajevo, 1907. Musa azim ati: (1) Pjesme 1900-1908. (prva knjiga) (2) Iz zbirke ivi cvjetovi. A. Zahiroviu. Biser, 1/1912-13, 6, 98-99. (3) Poar u Tenju (20. augusta 1905.), Behar 6/1905-1906, 11, 164. (4) Misticizam i uticaj Perzijanaca na tursko pjesnitvo, Biser 1/1912-13, str. 73. (5) Osmanlijski pjesnik Galib-dede, Biser 1/1912-13, 124, 155, 173. (6) Odbjegle noi. (Pjesme osmanlijskog pjesnika Husejn Sireta), Biser 1/1912-13, 68. (7) Nat, Behar, 4/1903-1904, 5, 66-67. (8) Rendez-vous, Behar, 9/1908-1909, 10, 151. (9) Ruhija Bagdadski, Gajret 5/1912, 9/10, 132-136. # air. (10) Iz ciklusa O eni , Biser, 1/1912-13, 5, 77-80. (11) Teufik Fikret: Moje gnijezdo. Slikajui. Zlatni snijeg. Behar, 10/1909-1910, 373. (12) Ja n'jesam sanjar, Behar 7/1906-1907, 23, 273-274. (13) Ja sklopio sam oi, Behar, 10/1909-1910, 7, 99. (14) Ahmed Hik'jmet: Zagonetno je srce ljudsko. Gajret 5/1912, 169-171. Preveo: azim. (15) Hamdullah Subh: Svjetlo i sjene. Biser 1/1912-13, 112. Preveo: ati M. azim. *Pjesma u prozi. (16) Jakub Kadri: Osamljeni putnik. Biser 1/1912-13, 61. Preveo: ati M. azim. *Pjesma u prozi. (17) Delal Sahir: Spram horizonta. Biser 1/1912-13, 62. Preveo: ati M. azim. *Pjesma u prozi. (18) Islamu, Behar, 3/1902-1903, 1, 3. (19) Lejlei-mevlud, Behar, 5/1904-1905, 3, 35-36. (20) Afijundija, Behar, 5/1904-1905, 6, 83 (21) Aiklije, Behar, 5/1904-1905, 5, 67. # Garib. Behar, 5/1904-1905, 13, 198. (22) U sevdahu, Behar 8/1907-1908, 7, 107. (23) Nekoliko gazela, Gajret, 5/1912, 140-141. (24) Imaginacija, Biser, 1/1912-13, 7, 131 Osman Nuri Hadi: (H1) Islam i kultura. U Zagrebu, nakladom pievom, 1894, str. 1-113 (H2) Hadi, Nuri Osman i Milievi, Ivan A.: Silvije. Behar, 9/ 1908-1909, 6, 82. (H3) Osman-Aziz: Svijet za sebe. "S puta i ceste". Behar, 9/1908-1909, 2, 17-20; 1. juna 1908. (H4) Islam i kultura. Poziv na pretplatu. Behar 1/1900-1901, /Behar, izbor, 1990, 71. (H5) Chretiens et muslims. L. De Conteson, Behar 2/1901-1902, /Behar, izbor, 1990, 124. (H6) Mevludi-erif, Behar 2/1901-1902.
170

(H7) Male prie i dosjetke: Pjesnikova nagrada; San; Opomena. Sabrao i preveo Vamik. Behar, 2/19011902,11,166-167. (H8) Osman-Aziz: Na poetku IX godita, Behar, 9/1908-1909, 1, 2-3. (H9) Kulturna povijest Islama, Gajret, 5/1912, 99-102; 130-133; 161-164. (H10) Muslimani, a ne Muhamedanci Poslanik, a ne propheta, Behar 1/1900-1901. (H11) Naela Islama i na zadatak, Behar, izbor, 1990, str 12 15. (H12) Pobratimstvo (Pismo urednitvu), Behar 1/1900-1901, 17, 271-273. # Vamik. (H13) Kriarske vojne?, Behar, 1/1900-1901, 17, 273-274. # Hajrudin (H14) Papirnati kriari, Behar 2/1901-1902, 7, 109-110; Behar 2/1901-1902, 8, 124-125; Behar 2/1901-1902, 18, 278-280; 19, 293-295. Edhem Mulabdi: (M1) Bijela medidija. (Uspomena), Behar, 1/1900-1901, 1, 4-6. (M2) ehiti, Behar, 1/1900-1901, 3, 39-42. (M3) Zekonja. Crtica. Behar, 1/1900-1901, 15, 231-233. (M4) Bez glave. Uspomena. Behar, 1/1900-1901, 18, 279-281 (M5) Ihtijar Sejfo. Crtica. Behar, 2/1901-1902, 2, 20-21 (M6) Prvi ezan. Crtica. Behar, 4/1903-1904, 1, 4-6 (M7) Slikar. Jedna zgodica iz ivota. Behar, 4/1903-1904, 12, 180; (M8) Novo vrijeme. Crtica. Behar, 4/1903-1904, 20, 308-309 (M9) Na Ilidu. Slika. Behar, 5/1904-1905, 6, 83-84 (M10) Jedna rotacija. Crtica. Behar, 5/1904-1905, 11, 163-165 (M11) Behar na kraju druge godine, Behar, 2/1901-1902 /Behar, izbor, 1990, 165 (M12) Kraljica Lepa, Evgenij Kumii, Zagreb, 1902, Behar 3/1902-1903, 14, 222. (M13) Podvala, Behar 4/1903-1904, 1, 14. (M14) Na kraju etvrte godine, Behar, 4/1903-1904, 24, 369-370. (M15) urica Agieva, pripovijest od Ksavera andora alskog, 1903, Behar, 5/1904-1905, 1, 13. (M16) Zlatarovo zlato Augusta enoe, peto izdanje 1904, Behar, 5/1904-1905, 10, 158. #Salih (M17) Opet jedna podvala. Behar, 5/1904-1905, 10, 296-298. Osman iki: (1) Aiklije. Pjesme. Mostar 1903., str. 1-57. (2) Dervi, Behar , 1/1900-1901, 8, 119. (3) erka cara krvopije. (Pria iz starina). Behar ,1/1900-1901, 6, 90-91. (4) Hazreti Omer. (Sliica iz prvih dana Islama). Behar ,1/1900-1901, 11, 165-166. (5) Iz zbirke Muslimanskoj mladei: Hazreti Ibrahim. Gajret, 5/1912, str. 138-140; 173-174. (6) Sabrana djela, priredio Josip Lei, Svjetlost, Sarajevo, 1971. Abdurrezak Hifzi Bjelevac: (HB1) Pod drugim suncem, Biser, 1/1912-13, br. 6,7,8,9,10,11,12. (HB2) Bjelevac, Abdurrezak-Hifzi: U slubi. Gajret, 5/1912, 2-3, 30-31. (HB3) Bjelevac, Abdurrezak-Hifzi: Problematino popodne. Gajret, 5/1912, 5-6, 85-86. (HB4) Bjelevac, Abdurrezak-Hifzi: Na kraju. Gajret, 5/ 1912, 9-10, 141; 11-12, 172.

171

HRT KUN BILJEKE O JEZIKU BOSANSKOHERCEGOVAKE PERIODIKE AUSTROUGARSKOG VREMENA405 (Knjievni jezik, XV/3-4, 1986, 274-279) Bsnskhrcgvk pridik ustrugrskg vrmn je u pgldu prcs jzik stndrdizcij z vu tritriju srpskhrvtkg jezika njprsudnij kmpnnt, prk kj s, nsumnjiv, mgu najbolje prtiti prvci rzvoj stndrdng jezika vg tl. Vlj nglsiti d j ustrugrski prid ujedno vrijm jg tvrnj prm vrpi, t intnzivnij kmunikcij s stlim srpskhrvtskim tritrjm u kviru ustrugrsk mnrhij, t j sv bitn uticl i n jzik pridin tmp. n s tkm vrmn rzgrnv406 i smim svjim pstojnjm ubrzv prcs jezike stndrdizcij, slnjajui s istvrmn, i n dmu nvtkvsku dijlktsku bzu. U pgldu sintks md j i njt utvrditi stndrdizcin trndv, mutim, kk j u vm sluaju u pitnju vm vlik krpus,407 uzimjui u bzir i injnicu d pkuvm przntirti, u nku ruku, jziki prsjk u listvim vg db, t d ntirm u vzi s tim sm dirktnij i igldnij dstupnja d stndrdng jzik XX vijk, nisu brivn sv sintksik pitanja, k u vini slujv, uklik s slu s dnnjim stnrdnim jzikm, nisu ni psmtrn. N s istrivnj u ovm lnku grniiti sm n nk vrl krktristin sintksik sbin, koj su djk strj litrrn trdicij, uklik su se zdrl j pngdj u tkstvim iz ustrugrsk ph. Pri tm trb imti u vidu d vkvi slujvi, ik rltivn rijtki, ipk prdstvljju utvrdivi kntinuitt izmu rnijg litrrng i nvrmng stndrdng jzik.408 U stvri, rdi s tkvim sintksikim knstrukcijm kj su u prthdnm rzdblju di litrrnjzikg izrz nstlg pd uticjm strn litrtur, t ujedno zni d su vzni z jzik uzus drng slj stnvnitv. U nvim klnstim i u drukijj drutvnj i kulturnj tmsfri pojavljuje s drugi tip pisc i kulturnih rdnik, li s uz njih zdrvju i kulturni trudbnici strijg tip, iji s knjivnjziki uticj j uvijk sj u izvjesnoj mjri, md sv ogrninij i sprdinj. Znimljiv j d su vkvi primjeri dst sti u hrvtskim listvim, kji, br u izvjsnj mjri, stj pd uticjm zgrbk tmp i kji su dbrim dijlm vjrski, ili su im glvni urdnici svtn lic, li ih im, kd su u pitnju drn sintksik konstrukcije, i u muslimnskj pridici, nrit u nj kj j rijntirn prm Zgrbu, dk su drugi muslimnski listvi prsrpski i slu s jziki blj s srpskm pridikm. Mutim, ik u sutini vukvsk rijntcij, ni srpski listvi nisu ptpun izbjgli uticj litrrn trdicij, t j nrit prisutn u rligiznj tmpi, k t j Dbrbsnski istnik. Iz strij litrrn trdicij pti, npr., tkv strukturirnj rnic kj dvdi d rzbijnj sintgm, pri mu s dvj tribut d glvng ln sintgm nkm drugm sintgmm, nj imnskim tributm, kji u dnnjm stndrdnm jziku dlzi, p prvilu, iz imnic, li i prdiktm, ili k cijlm rnicm. Primjri: ) (srpski) nd s uptrbljuj frmul pri krtnju v DBI, I, 50; i uniti je njgv z n nrd tk drgcijni ivt SVj V, 37/2; gdj s prk 100 ishrnjuj nih sirmnih i vljnih unik S I, 59;409 b) (hrvtski) uklniti svih crkvi kdljivih zkn GJF IX, 330; ... i njgv svt u prilici kruh blgvti til GJF IV, 22; i kltu punu rznih sudbin prlst GJF IX, 3; k psljdnj gugrsk up krk GJF IV, 22; c) (muslimnski) svj u vjernosti stvi mu pdnik B I, 14/1; svkdnji przir mir B I, 17/4; i njihv s strncim spltknj B I, 21/1; jdn tkv ng pns i plj dstjn list g I, 1/2; sv stl toj dluci prtuslvn drdb Bh IX, 21. U njkrktristinijim i njrhinijim slujvim rdi s prticipskj knstrukciji u vrijdnsti rltivn rnic kj s um izmu kngruntng tribut i imnic, k t j slud u sljdim primjrim: ) (srpski) vj krtki z ml trjui ivt zmni DBI I, 3; drugijh u njim nlzih s strin Trb. I, 7; b) (hrvtski) z izrivnj svih u grvnu struku spdjuih ncrt HZ I, 9/6; bv s svijm u trgvku
405

vj j rd priz iz bimn gr projkt Insitut z jezik i knjivnst u Srjvu pd nzivm Jezik tmp u Bsni i Hercegovini d 1918. gdin, pd rukvdstvm utr vg lnk. Zbg grning prstr vdj s trtirti sm vrl uzk krug sintksikih sbin. 406 pridinj tmpi ustrugrskg prioda v. Kruvac T., Bosanskhrcgvki listvi u XIX vku, Srjev, 1978. 407 Ukupn brj kscrpirpnih listv z vj prid j 49, 16 srpskih, 9 hrvtskih i 12 muslimnskih. U ovm lnku su izostavljeni vldini i tzv. nutrlii listvi. 408 litrrnm jziku v. H. Kun, Istrij litrrng (knjivng) jzik stndrdni jzik, njgv istrij i prdstndrdni idimi, Izrz. knj. XXXVI, gd. XVIII, br. 10, str. 421-438, Srjv, 1974. 409 Signtur listv uptrijebljenih u vm lnku su sljd: (srpski) DBI Dbrbsnski istnik, 1887-1897, vjrski; Trb Trbvi, 1882, knjivn-zbvni; SVj Srpski vjsnik, 1897, plitik-infrmtivni; PRS Prsvjt, 1885-1888, plitik-informativni; S Srpsk n, 1912-1913, knjivn-zbvni; (hrvtski) SPr Serfinski perivj, 1902-1913, vjrski; GJF Glsnik jugslvnskih frnjvc, 1887-1901, vjrski; K Krnsk obitlj, 1900-1944, vjrski, HZ Hrvtsk zjdnic. 19091914, informtivn-plitiki; HB Hrcgvki bsiljk, 1883-1884, knjivn-zbvni: NPrB Nvi prijtlj Bsn, 1888-1896, knjivn-zbavni; s svit, 1898-1907, plitik-infrmtivni; (muslimnski) B Bnjk, 1891-1910, plitik-infrmtivni; g gldl, 1907, infrmtivn-politiki; Bh Bhr, 1900-1911, knjivn-zbvni: MSVj Muslimanska svijst, 1909-1910. plitik-infrmtivni, JM Jenji misbh, 1914, vjrski; NV Nvi vkt, 1913, infrmtivnplitiki; Biser 1912-1914, 1918, knjivn-zabavni.
172

struku zsjcajuim dbvm HZ I, 9/7; prkrsn, u src dirju svt brd SPr XVI, 255; c) (muslimnski) bvi s s svim u trgvku struku zsjcjuim pslvima MSVj II, 47/4; zntnu i p prvu im pripdjuu sumu JM I, 8/3; slijd njbljim uspjhm djluju ljkrij B VIII, 50/4. Rltivn j njvi ptvrd u muslimnskim i hrvtskim listvim, kd su u pitnju primjri s prticipm (gltlski prilg s, nim, vdj pn uprv k prticip), njmnj u srpskim, i t grnin n njstriji list i n vjrsku tmpu. Uljiv j, mutim, d j pnit vin primjr vzn z dministrtivni stil, izvjtni jzik ustrugrsk birkrcij. Ipk j njvi primjr u kjim s sintgm rzdvj tkvm sintgmm u kjj j glvni ln glglski pridjv trpni s ddcim, kojih pnkd im i vi broj. vkvi su primjri pdjdnk zstupljni u listvim sv tri ncij i igldn su dkz lutnj u j ndvljn izgrnm stndrdnm jziku. Primjri: ) (srpski) i sv nstiv d njih prpvjdn zblunj DBI II, 54; d sviju plj rnj p d krtnj pinjnih grijhv DBI I, 50; iskz svih u istrzi prslunih svjdk PRS IV, 3/3; b) (hrvtski) z svoj s trudm stni nvc K XIII, 2/18, imdu vnu, d sv. crkv povjrnu si zdu SPr XIX, 66; c) (muslimnski) d svg u svjj usijnj glvi umiljng cilj B VIII, 48/1; vdnjm zbrvljnm d Bg, magistr Bilinskg, sbr i musall nrdu NV I, 5/3; dunst prm svm s svih strn ugrnm lemntu Bis III, 278. Mutim, u dnsu n rnij stnj litrrng jzik u irm smislu riji u prilinj s mjri prmijnil situcij u uptrbi glglskih prilg u prticipskj knstrukciji, tj. u funkcii tribut s privznm sintgmm kjoj j glglski prilg glvni ln, t j nk vrst rning kndnztr. v pjv j u rnijim phm rirn, mnj-vi, n cijlm prstru srpskhrvtskg jzik,410 vim dijlm pd uticjm ltinskg jzik, li i crkvnslvnskg litrrnjzikg nslj. Ntirn j u dbrj mjri j i u pridici turskg prid, mutim, u ustrugrskm pridu psstpn s gubi vkv nin izrvnj.411 Rltivn j njvi primjr u hrvtskj tmpi Bsn i Hrcgvin, i t vrl krktristinih, nrit vznih z dministrtivni jzik i vjrsku tmpu, li s nl primjera i u srpskj, nrit strijoj i vjrskj, pnit svud dlk vi z prilg sdanji ng z prilg prli. U muslimnskj su tmpi glglski prilzi u vkvj uptrbi izuztni, t dgvr n sm stnju u Srjvskm cvjtniku,412 njstrijm muslimnskm listu turskg prid, ng i injnici d j pnit muslimnsk tmp dlk mnj pd uticjm strijg litrrng jzik. Primjri: ) (srpski) i drugijh u njim nlzih s strin imzu svju vrijdnst Trb I, 7; gvri j prili slv vm dnu DBI I, 63; sbit kl Vrcr nlzih s sljn PRS III, 39/1; npslung pk i u grijsim nvlic prbivjug dlui i udlji DBI II, 5; zustviti suvi ngl prdiruu pplvu smnlij SVj V, 16/1; 6) (hrvtski) li su ujdn tj stji pd Smm nrd j ... prsvjtljivli G1F II, 139; i rk mu u srcu bukt pbnst GJF IX, 63; gldjui prkrsn u src diraju svt brd SPr XVI, 255; kd j nk uvni lkinj bitvjuim rdijncm n blrinskm plutku dr ... slv NPrB P, 63; sdri s u svljnm kmnu lm svrhu svd HB IX, 59; zknsku snvu dnsu s n nvu plvidbnu prugu S X, 4/2; c) (muslimnski) D bi s mgli tj vrtglvici pruzrkujuoj visini priviknuti Bis I, 95; Kk jvlj u Buhrtu izlzi list Rmnul, rdi s ..., B I, 11/3. Z glglski prilg prli biljim sm nklik primjr: ) (srpski) Du, n shrniv svg zvjt, skvrnul je duh DBI II, 4; b) (hrvtski) mlim svu stlu gspdu npvrtiv nm list ... nk ... plju HB VII, 58. Psljdnji primjr pnt dstup d stlih, jr u njmu v nij zstupljn kngruncij s imnicm uz koju glglski prilg prli stji. U muslimnskj tmpi s nij n nijdn primjer s glglskim prilgm prlim. Ik j u rnijim phm vm prirn knstrukcij z + infinitiv u vrijdnsti nmjrn rnic, i t n cijlj srpskhrvtsksoj tritriji, koja j pdjdnk prdirl iz tlijnsk k i njmk jzik sfr,413 v u bsnskhrcgvkj tmpi turskg prid sj s ngl smnjnj v uptrb, u db ustr-Ugrsk dlzi d drsting smnjnj primjr vkv rnin kndnzcij. Klik ih im, primjri su nj ipk ntirni u hrvtskoj tmpi, md ih s nl i u srpskj, pri tm trb nglsiti d j jdn d ink mlg brj primjr rgistrirnih u srpskim listvim zbiljn u mlm glsniku Srpskg prgld. U muslimnskj pridici ntirli sms sm jdn tkv primjr, i t n nrit krktristin, t j i kivn s bzirm n rltivnu nvisnst v tmp litrrnojezikom nslju.
410

V. H. Kun, Jezike krktristik knjivnih djl Dositeja brdvi, NUBiH, knj. XXXVI, djljnj drutvenih nuk, knj. 21, Srjv. 1970, str. 211-212; ist, Tlijnsk-ltinski uticaji u jziku bsnskhrcgvkih frnjvc XVII i XVIII v., Nuni sstnk slvist u Vukv dn, MSC, br. 6, sv. 1. Bgrd, 1977, str. 382-383. 411 O jziku tmp turskg prid v. Institut z jzik i knjivnst u Srjvu, djljnj z jzik, Rdovi VIII, Srjv, 1981; H. Kun, Jezik tmp u Bsni i Hrcgvini d 1918. gdin, str. 26-52; S. Tnsi, Nk sintksik sbin Bsn, str. 283-298; H, Kun, Jezik Bsnskg prijtlj, Svjtlst, Srjv, 1983, str. 141-169. 412 V. Lj. Ng, Fntsk, lksik i mrflk sbin Srjvskg cvjetnik, Institut z jzik i knjivnost u Srajvu, djeljenj z jzik, Rdvi VIII, Srjv (1981), str. 135-241. 413 V. H. Kun. n. d . 1970. str. 211 i d. (1977), str. 379-381.

173

Primjri: ) (srpski) rdi bitljskih prilik povoljno z izdti SP I, 16/5: jedino srdstv z pojmiti vlij Bij DBI I, 34; b) (hrvtski) jdn kmdi k dln, n vrici z bjesiti NPrB; Z prni pd kjim je pdnbjm kj mjst NPrB II, 49; Dkl z izvsti sjm ljudsk prvri tc pijn K IV, 133; c) (muslimnski) djlc j z prpruiti Bis I, 24. U hrvtskj s tmpi pjvljuj i izrz bz d u vznikj funkciji umjesto d n, igldn pruzt iz njmk sintks, li dst grnin. N s ipk p jdn primjr i u srpskj i muslimnskoj tmpi, i t u strijim listvim: Prsvjti i Bnjku, ko npr.: ) (hrvtski) i b vj crkvi npis, bz d s istin dtknu GJF XVI, 6; t s sstji u pridignuu pninih, bz d s prinu kji stj iznd SPr XIX, 362; d briju vjk kji spv, bz d g prbud s X, 39/3; b) (srpski) u kjim j n rblj bz d j it Bgu kriv bil, pitl PRS III, 3/2; c) (muslimnski) bz d s j j tjlsn j duvn umri B II, 39/3. Kk s vidi iz nvdnih primjr, kd Srb, k i kd Muslimn u pitnju su striji listvi, dk j kd Hrvt v pjv zbiljn k i u ksnijm dnvnm listu, k t j svit. Jo s rj jvlj izrz n (nit) ... ng umjst smo, t pti iz istg izvr, tj. iz njmk sintks. N s sm p jdn primjr u listvim svk d triju ncij, t gvri i tm d j dministrtivni jzik Mnrhij pdjdnk utic, uglvnm, n sv sljv i grup, n Hrvt vi sm nlik klik j tj uticj bi v prisutn u hrvtskim urbnim gvrim, nrit u Zgrbu, i t prk istg dministrtivng stil. Primjri: ) (srpski) jr ink nmm ih ng str DBI I, 77; b) (hrvtski) D prd 10 gdin nij im ng 80 milijun H3 I, 16/7; c) (muslimnski) Tj bi ... hjr bi nit drug ng pdiznj mktb B I, 11/3. Na kraju, i n tmlju vg sm djlming uvid u jdn rltivn uzk krug sintksikih pjv mgu s ipk dnijti br dv zkljuk. Prvi, ik j jzik bsnskhrcgvk pridik ustrugrskg vrmn u snvi stndrdni srpskhrvtski jzik, n j uvijk nij ptpun dbci nk nstndrdn sintkik sbin nstl pd uticjm strnih sintksi u rnijm pridu rzvj litrrng srpskhrvtskg jzik, prm km s dnsi k prm svm prdstndrdnm idimu. Drug, jdn brj tuih uticj u sintksi pnvn s unsi prk ustrugrsk dministrcij, kj stvr svj psbni jeziki izrz, u vlikj mjri izvjtn i st s dsjjim njmkg jzik. t s, mutim, ti karakterizacije jzik tmp s bzirm n ncinlnu pripdnst listv, muslimnski listvi stj, p svmu sudi, njvi izvn strnih i strijih litrrnjzikih uticaja, md ni ni nisu d ih imuni, dk s njj ti uticji sjju u jziku hrvtskih listv, li ih pznju i srpski, nrit striji ili crkvnvjrskg krktr.

174

Herta Kuna Izraz XXXVI / god. XVIII, br. 10, oktobar, 1974. ISTORIJA LITERARNOG (KNJIEVNOG) JEZIKA - STANDARDNI JEZIK, NJEGOVA ISTORIJA I PREDSTANDARDNI IDIOMI Da bi se uspostavile korelacije izmeu pojmova istorija literarnog (knjievnog) jezika, s jedne strane, te istorije stamdardnog iezika u njenom obuhvatnijem i uem znaenju, ukljuujui i predstandardne idiome,414 neophodno je najprije razmotriti svu nagomilanu terminoloku problematiku povezanu s ovim pojmovima. Na teritoriji srpskohrvatskog jezika, u stvari, ni do danas nisu potpuno preieni pojmovi u vezi s terminom knjievni jezik u odnosu prema jeziku knjievnosti i njegovoj istoriji.415 Naime, na jednom dijelu teritorije, i kod veeg broja strunjaka, ovaj je termin u potpunosti izjednaen s terminom standardni jezik i predstavlja samo njegov sinonim, tako da se u diskusijama oko knjievnog jezika podrazumijeva, u stvari, standardoloka problematika.416 S obzirom na to da je D. Brozovi u svojoj knjizi Standardni jezik dao itav niz argumenata za preferiranje termina standardni jezik u odnosu prema terminu knjievni jezik417 nesumnjivo je da je suvino da se ovdje posebno raspravlja o istoj problematici. elim, meutim, da skrenem panju na injenicu da je u osnovi termina knjievni jezik sadrana, u sutini, istorijska podloga njegovog formiranja, impulsi i shvatanja koja su djelovala na njegovo uobiiavanje, te njegova prvobitna glavna namjena. Tek kasnije nastaje proirenje njegovih funkcija na podruja upotreba koja nadaleko premauju njegovo prvobitno odreenje. Kada se formirao srpskohrvatski standardni jezik, on je u oba kulturna centra koja su ga inicirala zamiljen i formiran, u prvom redu, kao jezik nacionalne knjievnosti i, na drugom mjestu, kao jezik kole i administracije. Polivalentnost do koje je izrastao kasnije u prvi mah je izmicala njegovim tvorcima, to je i objanjenje zbog ega se u Zagrebu, kao hrvatskom kulturnom centru, moglo pomiljati na neka rjeenja koja su bila normativna jedino u svojoj pisanoj realizaciji (kao npr. , tzv. rogato e).418 U prvoj eposi stvaranja naeg standardnog jezika diskutovao se o njemu prevashodno kao o jeziku knjievnosti, o jeziku knjievnih djela, on je odmjeravan, uglavnom, prema svojoj sposobnosti za umjetniko izraavanje, druge njegove funkcije su se, manje-vie, podrazumijevala, ali su potiskivane u drugi plan.419 Odatle i porijeklo termina knjievni jezik; uostalom, taj termin je prihvatan i na drugim jezikim podrujima (v. npr. njem. Literatursprache, rus. Literaturnyj jazyk, franc. langue litteraire i dr.). Meutim, termin knjievni jezik nije bio ni u doba svoga nastanka, a pogotovo ne danas, ni dovoljno pun ni precizan, U svakom sluaju, jezik knjievnih djela je istovremeno i iri i ui od standardnog jezika. S jedne strane, u knjievnom djelu se pojavljuju idiomi, npr. dijalekatski, koji nisu u direktnoj vezi sa standardnim jezikom ni kao njegova supstandardna ili kakva druga deteriorna forma, a, s druge strane, standardni jezik je po svojoj funkciji daleko ira kategorija od knjievnog jezika. U prvom redu, on pretenduje da bude i kolokvijalni jezik najveeg dijela urbanog stanovnitva, a sa sve veom industrijalizacijom i opim podizanjem kulturnog i obrazovnog nivoa i velikog dijela seoskog. Na taj nain norma, koja je osnovni preduslov za nastanak i funkcioniranje standardnog jezika, ukljuila je pored gramatike, leksike i fonoloke razine jezika i njegovu ortoepiju, s jedne, a, naravno, grafiju i ortografiju, s druge strane. Meutim, koliko je u prvi mah bila pretenija njegova pisana forma, dokaz je, u prvom redu, u injenici da se pri normiranju standardnog srpskohrvatskog jezika najvie kopalja lomilo upravo oko grafije i ortografije i rjeavanje tih problema, u kojima se standardni jezik i vrlo odluno obraunao sa tradicijom ranijeg literarnog jezika420 dalo je privid da je u pitanju prvenstveno jezik knjievnosti, jezik knjiga, te jezik pismenosti uope. Meutim, dok je u pitanju samo ua problematika standardnog jezika u njegovoj sinhroniji, ova terminoloka razlika, pa i nepreciznost nije od takvog kardinalnog znaaja da bi bila presudna za potrebu definitivnog odbacivanja termina knjievni jezik. Problemi se pojavljuju kada pokuamo da cijelu problematiku stanTermin idiom upotrebljavam u znaenju kao u knjizi D. Brozovia, Standardni jezik, Matica hrvatska, Zagreb, 1970. V. l. Grickat, Jezik knjievnosti i knjievni jezik na osnovu srpskog pisanog naslea iz starijih epoha, JF XXVIII sv. 12, Beograd, 1969, str, 136. 416 Za termin standardoloki v. D. Brozovi, Sociolingvistika situacija i problemi jezine standardizacije u slavenskom svijetu XVIII stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 11, Zadar, 1973, str. 17. 417 V. D. Brozovi, Standardni jezik, str. 1418; M. Ivi, Dananji aspekti prouavanja srpskohrvatskog knjievnog jezika, Zbornik za filologiju i lingvistiku IVV, Novi Sad, 1961/62, str. 110115. 418 V. Lj. Jonke, Knjievni jezik u teoriji i praksi, Zagreb, 1965, str. 2830. 419 U polemikama Vuka i njegovih protivnika uvijek je u prvom planu podesnost Vukovog jezika za knjievno izraavanje (v. o tom Vuk St. Karadi, Skupljeni gramatiki i polemiki spisi, Beograd. 1896; A. Beli o Vukovim pogledima na srpske dijalekte, Glas SKA LXXXII, Beograd, 1910, str. 101. i d. Slian stav je bio i kod eha/ v. A. Jedlika, Teorija prake kole o knjinem jeziku, Jezik in slovstvo X, Ljubljana 1965, str. 183 i d. i tamo navedenu literaturu). 420 V. P. Ivi, O Vukovom rjeniku iz 1818. godine, Beograd, 1966, str- 64 i d.
415 414

175

dardnog jezika sagledamo na dijahronom planu, uzimajui u obzir ne samo tokove njegovog razvoja od prvih normativnih zahvata do konane kodifikacije nego i atavu problematiku predstandardnih idioma, koji su s njom neraskidivo povezani.421 U tom sluaju, da bi se uope razumjeli procesi i da bi se mogla dati araumentovana objektivna nauna ocjena, valja u razmatranje ukljuiti sve one tokove jezikog razvoja koji su bili preduslov za stvaranje standardnog jezika upravo takvog kakvog imamo, sa svim manjkavostima i unutranjom nekoherentnou i varijantskom polarizacijom. A upravo u takvom razmatranju javija se potreba da se strogo razgranii ono to je neposredno vezano za problematiku standardnog jezika, tj. sve one jezike fenomene iji je neposredni kontinuitet standardni jezik od opcije i ire problematike jezika knjievnosti uope.422 Osim toga, postoji i pitanje koliko duboko u prolost treba pratiti tokove predstandarda. Da li je mogue i da li je potrebno traiti istorijsku komponentu savremenog standardnog jezika ak u srednjem vijeku, u pismenosti koja je, bar u glavnim potezima, predstavnik istorijskih tokova ivih govora prirodnog jezika, u sutini najveim dijelom nezavisnih od knjievnojezike djelatnosti.423 Time ne mislim rei da je nastanak standardnog jezika vezan iskljuivo za razvoj jezika literature i da proizlazi iz njega, mada je udio literarnog jezika u njegovom nastanku relativno znatan, nego samo da je razvoj centralnih novotokavskih govora koji su legli u osnovu srpskohrvatskog standardnog jezika potpuno nezavisan od procesa normiranja standardnog jezika. Naime, kada uzimamo u obzir razvoj, treba rei da se, kad je u pitanju standardni jezik i predstandardni idiomi, ne moe govoriti o isto intralingvistikom razvoju, jednoznanom u smislu razvoja jezike strukture po njenim unutranjim zakonitostima. Standardni jezik je, nesumnjivo, sociolingvistika pojava, tavie, ima autora koji smatraju da standardni jezik treba prouavati u okviru sociologije, kao posebna njezina grana sociologija jezika, pri emu se, u prvom redu, standardni jezik prouava kao drutveni fenomen sa reperkusijama na planu socijalnih struktura, socijalnog prestia i svih sociolokih implikacija koje sadri stepen vladanja standardnim jezikom odreene socijalne grupacije.424 Meutim, i pored toga to je standardni jezik nesumnjivo najue povezan sa politikim, ekonomskim i socijalnim ustrojstvom drutva, te kao takav pripada kategoriji sociolokih pojava, on je istovremeno i istorijska pojava i, napokon, po svojoj sutini i lingvistika, jer njegova konkretna realizacija zavisi, s jedne strane, od postojee jezike stvarnosti, a s druge, od dijahrone razvojne linije odreenih jezikih fenomena. Standardni jezik je vrlo kompleksna pojava, gledano u oba plana, sinhronom i dijahronom. Dok je na sinhronom planu usko vezan za drutvenu i politiku sferu, u kojoj se odraava kao socijalni faktor po svome prestiu i po svojoj povezanosti sa socijalnim kategorijama drutva, dotle u svojoj dijahronoj komponenti, uz vezanost za sociopolitiku sferu, predstavlja i sastavni dio kulturne nadgradnje, pa je kao takav u znatnoj mjeri povezan sa kulturnom tradicijom. Ovo posljednje proizlazi iz injenice da konkretna jezika situacija u literaturi i pismenosti bilo kojeg podruja moe biti dvojaka. Ona ili na neki nain kontinuira raniju iiterarnojeziku tradiciju, produavajui neke njezine pravce i tendencije, ili je prema njoj u aktivnoj opoziciji, pri emu opet karakter tradicije uslovljava indirektno nove tendencije i odreuje idiome u kojima se trai lingvistiki osnov standardnog jezika.425 U tom smislu se ova kretanja uklapaju u ope tokove kulturnog razvitka, mada e kao regulativ odreenu ulogu igrati i konkretna situacija u prirodnom jeziku.426 Prema tome, i predstandardni idiomi mogu se razmatrati samo u tome kontekstu, a istorija standardnog jezika mora uzimati u obzir sve ove injenice. U modernom smislu standardni jezik je standardan upravo po svojoj relativno strogoj kodificiranosti, zbog ega on jedini predstavlja, pored lokalnih govora, konkretni jeziki idiom.427 Inae u lingvistikom smislu svaki prirodni jezik je po svojoj sutini dijasistem, i po tome nekonkretan, jer se nuno raspada na nizove raznovrsnih, vie ili manje bliskih jezikih idioma, od kojih svaki ima svoju sopstvenu strukturu i u jezikoj
421 Tom se problematikom u posljednje vrijeme bavilo vie autora koji su termin standardni, odnosno, knjievni jezik upotrebljavali vrlo razliito s obzirom na njegovu dijahronu komponentu (v. Z Vince, Udio Slavonije i Dalmacije u oblikovanju hrvatskog knjievnog jezika, VII meunarodni kongres slavista, Warszawa, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1973; J. Vonina, - O kontinuitetu hrvatskoga knjievnog jezika od 15. do 18. stoljea, VIl meunarodni kongres slavista, Warszawa, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1973; Mladenovi A., Tipovi knjievnog jezika kod Srba u drugoj polovini XVIII i poetkom XIX veka, Referati za VII meunarodni kongres slavista u Varavi, Novi Sad, 1973; H. Kuna, Udio franjevake knjievnosti XVIII vijeka u stvaranju literarnog jezika zapadnog srpskohrvatskog podruja, Knjievni jezik, 34, Sarajevo, 1972; B. A. Stolz, On the History of the Serbo-Croatian Diplomatic Language and Its Role In the Formatlon of the Contemporary Standard, American Contributions to the Seventh International Congress of Slavists, Volume l, 315332.) 422 Ovu vrstu povezanosti ne treba mijeati sa sukcesivnou, npr. slavjanosrpski neposredno vremenski prethodi Vukovom normiranju, ali ipak ne spada u predstandardnu problematiku. 423 V. I. Grickat, n.d., str. 13 i d., te isti autor: Aktuelni jezlki l tekstoloki problemi u starim srpskim irilskim spomenicima, Beograd, 1972. 424 V. D. Brozovi., Sociolingvistika situacija; P. Brang, Uber die Aufgaben der Sprachsoziologlschen Forschung, vornemlich am Beispiel der russischen Llteratursprache, Schweizerische Beitrage zum VII Internationalen Slavistenkongress in VVarschau, August, 1973; K. Gutschmidt, Parallele und divergente Entwicklungstendenzen in jungen slawischen Literatursprachen aus soziolinguistischer Sicht, Zeitschrift fur Slawistik, knj. XVIII, 1973, sv. 4. 425 V. D. Brozovi, Standardni jezik, str. 85 i d., te B A. Stolz, n. d. 426 Up. B. irmunskij, Nacional'nyj jazyk i social'nye dialekty. Lenjingrad, 1936, str. 40 i d. 427 O terminu konkretan v. Brozovi, Standardni jezik, str. 12.

176

realizaciji svoj posebni kod. Prema tome, potpuno stoji Brozoviev zakljuak da je svaki vii rang jezika apstraktniji od prethodnog, tj. dijalekti od lokalnih govora, a jezik od dijalekata. Svaki od tih stupnjeva objedinjuje manji broj identinih osobina; prema tome, svaki za sebe predstavlja stupanj u sistemu, ali to nije istovremeno i stupanj realizacije, jer za vie stupnjeve konkretne realizacije i ne postoje. Ujedno da napomenem i praktinu stranu problema. Ukoliko je rang vii, utoliko je manja sporazumijivost svih njegovih predstavnika, jer je u principu manji broj istih osobina; na nivou jezika ona je manja izmeu predstavnika raznih dijalekata, a vea unutar jednog dijalekta, tj. predstavnika raznih lokalnih govora unutar istog dijalekta. Ako se jezik posmatra kao dijasistem i kao apstraktna jedinica koja na izvjestan nain identificira one strukturalne osobine koje povezuju razliite postojee konkretne govore u jednu cjelinu, onda je raanje jednog strogo kodificiranog jezikog sistema mogue samo ako su prethodno prevladani problemi nivoa objedinjavanja, ako su drutvenopolitike i kulturne prilike jednog drutva sazrele za njegovu pojavu i drutvo to osjea kao imperativni zadatak, te ako postoji izvjesna tradicija jezikog izraavanja koji je opciji, univerzalniji barem od lokalnih govora, ako ne ve od jezika lokalne iii ue pokrajinske knjievnosti i koji je, naravno, prikladan za usvajanje na irem podruju bez veih tekoa.428 Ako se standardni jezik posmatra na taj nain, tj. kao istorijski uvjetovana injenica koja ima svoju drutvenu bazu, oito je da se on mora posmatrati, prije svega, polazei od teoretskih sociolingvistikih polazita.429 Pri tome treba imati naroito u vidu da je jezik sredstvo komunikacije, te da, prema tome, u njemu na neki nain bivaju odraene sve promjene u drutvu, samo to je njegova komunikaciona funkcija ujedno i faktor usporavanja, faktor kontinuiteta i, prema tome, konzervativnosti. Da bi se obezbijedila komunikacija izmeu generacija, promjene u jeziku nuno ne smiju i ne mogu biti takve da ih u toku ivota bilo koji predstavnik moe osjetiti i ocijeniti kao bitne promjene strukture. Upravo u jeziku je, meutim, najprisutnije dijalektiko jedinstvo prelaza kvantiteta u kvalitet, neprekidno nagomilavanje kvantitativnih promjena koje neosjetno dovode do kvalitetnog skoka, to je mogue sagledati jedino u jednoj vremenski veoj jedinici od one koju predstavlja jedan ljudski vijek, ili vijek ak i dviju ljudskih generacija.430 Meutim, s druge strane, pogreno je jezike promjeno posmatrati kao homologne prema strukturalnim promjenama drutva, jer bez obzira na svoju komunikacionu funkciju i na injenicu da se jezikom izraava postojea stvarnost i postojei odnosi, on upravo zbog toga ne moe direktno odraziti promjene u tim odnosima.431 Prije svega, jezik po nekim svojim funkcijama ulazi u sferu drutvene nadgradnje kao sastavni dio kulture, koja nije direktni odraz promjene u bazi drutva; drugo, kako jezik obezbjeuje komunikacione procese unutar ljudskog drutva i po vremenskoj, a ne samo po prostornoj osi, on nuno zadrava svoj identitet i u vremenu, a i svoje unutarlingvistike razvojne tendencije imanentne samoj jezikoj materiji. Uloga drutvenih promjena u mijenjanju njegove strukture realizira se samo u skladu sa zakonitostima imanentnim njegovoj strukturi u vrlo sporim procesima. Tako, kada govorimo, npr, o ujednaavanju dva reda afrikata u pojedinim srpskohrvatskim govorima, navode se, vrlo argumentovano, kao bitna komponenta takvog razvoja, sociolingvistiki uzroci: bilingvizam sa socijalno uslovijenim prestinim momentom;432 takoe, kada je u savremenom jeziku rije o gubljenju postakcenatskih duina, onda bi trebalo ispitati nije li tome procesu, izmeu ostalih razloga, doprinijela urbanizacija i industrijalizacija koja namee drugi tempo ivota, pa, prema tome, i drugi tempo govora, to potpomae proces koji je mogao biti zaet na nekom od podruja zajednikog jezika iz drugih, isto artikulacionih uzroka. Ovakvih injenica ima, nesumnjivo vie u savremenom jeziku, a bilo ih je i u njegovoj prolosti. Meutim, ovakva istraivanja zahtijevaju detaljno poznavanje svih sociopolitikih stanja i istorijskih uslova razvoja, kao i specifinosti svakodnevnog drutvenog ivota svih slojeva, to je veoma teko ustanoviti kad su u pitanju stariji, davno protekli periodi. Mi, uglavnom, ne znamo koji su ekstralingvistiki razlozi uticali na mijenjanje nekih bitnih crta jezika ne zato to se ne moe utvrditi nikakva zakonitost u tim procesima i odnosima, nego prosto zato to nam nedostaju ve pominjani precizni podaci.433 Meutim, ovo ima svoju punu vanost kada je u pitanju istorijska dijaloktologija, koja identificira posebne promjene pojedinih dijalekata i govora i prati, manje-vie, spontano razvojne procese, koje istorijska gramatika uopava na nivo zajednikog jezika kao istorijsku projekciju savremenog stanja jezika, njegovih dijalekata i konkretnih lokalnih govora. Meutim, kad je rije o standardnom jeziku i njegovom razvoju, u tom sluaju ie situacija bitno drukija, kao to proizlazi iz ve utvrenog karaktera samog standardnog jezika. Upravo na toj taki

Up. irmunskij, n.d., str. 40 i d.; M. M. Guhman, Nekotorye obie zakonomemosti formirovanija i razvitija nacional'nyh jazykov, Voprosy formirovanija i razvitija nacional'nyh jazykov, Moskva, 1960; V. V. Vinogradov, Diskusije o terminima l historijsko-lingvistikim pojmovima u suvremenoj nauci o knjievnom jeziku i njegovoj historiji, Umjetnost rijei, X. Zagreb, 1968. 155181. 429 V. L. B. Nikol'skij, O predmete sociolingvistiki, Voprosy jazykoznanija 1, Moskva, 1974, str. 6067, i tamo navedenu literaturu. 430 Up. O. Jespersen, ovjeanstvo, narod i pojedinac sa lingvistikog stanovita, Sarajevo, 1970, str. 30 i d.; E. Benvenist, Struktura jezika i struktura drutva, Trei program, Radio Beograd, 1973, str. 121. 431 V. E. Benvenist, n.d., str. 119. i d. 432 V. P. Ivi, Die serbokroatische Dialekte, Gravenhage, 196, str. 161. 433 V. o ovoj problematici L. B. Nikol'skij, n. d., str. 6567.

428

177

mi se sreemo sa kompleksnom problematikom predstandardnih idioma i sa cijelim kompleksom pitanja koja se tiu razgranienja sfere istorije standardnog jezika i predstandardnih idioma i problematike istorije literarnog jezika, drukije reeno, Istorije jezika literature.434 Naime, za dijahrono prouavanje jezika, kao i za prouavanje jezikih struktura uope, presudni su korpusi, koji su materijalna osnova za prouavanje, pa, prema tome, i njihov izbor po kriterijumima relevantnosti za svaki jeziki idiom ili za pojedinani koine ima primarni znaaj. Izbor korpusa i njegova stroga precizacija jest, ujedno, i izbor metodologije i teoretskih premisa za istraivanje. Naime, odbir tekstova koji ulaze u korpus je zasnovan na teoretskom konceptu istraivaa. Ukoliko, npr., istraiva ne razdvaja literarni jezik od jezika kao dijasistema ili od konkretnih govora, on e u korpus ukljuiti sve tekstove jednog podruja i vremena bez vee distinkcije bez obzira na to ta izuava. Dok sinhronijska prouavanja pored pisanog korpusa imaju i govorene korpuse, koji mogu da slue kao vrlo bitan korektiv, zatim u svakom sluaju i idiolekt samog istraivaa, kad su u pitanju dijahrona izuavanja, ova komponenta u potpunosti nedostaje. Istraivau jedino preostaje da govoreni jezik, a u svakom sluaju i pisani, rekonstruie na temelju tekstova, sluei se komparativnim istraivanjima kao svojevrsnom irom bazom, tako da teoretski koncept istraivanja dolazi u prvi plan ve pri konstituisanju korpusa. S druge strane, sam karakter svakog pojedinog korpusa zavisi od itavog niza objektivnih, pa i subjektivnih komponenti. Prije svega, razni ekstralingvistiki razlozi odreuju brojnost sauvanih spomenika, njihovu raznovrsnost, nivo ouvanosti, mogunost utvrivanja identiteta: vremenskog, autorskog i regionalnog samih spomenika, materijal na kome su pisani i sl., to sve moe da ima znaaja za rjeavanje odreenih pitanja u raznim sferama jezika. Zatim, kako je ve pomenuto, u prvi plan izbija konceptualni stav samog autora, piemise od kojih polazi, ope teoretsko shvatanje lingvistike problematike, to sve utie na kriterijume izbora tekstova koji ulaze u korpus zavisno od cilja lingvistikih istraivanja. Prema tome, kod istog istraivaa i kad polazi sa istih lingvistikih pozicija korpus bi trebalo da se razlikuje prema svrsi istraivanja, jer je iz istog korpusa zapravo nemogue istraivati razliite jezike fenomene. Posmatrano sa te linije, neprihvatljiv je stav da se problematika istorije literarnog jezika, istorijske gramatike, istorijske dijalektologije i istorije standardnog jezika prouavaju iz istog korpusa.435 Naravno, to jo ne znai da za sve ove discipline korpusi moraju da budu apsolutno razliiti, ali je u svakom sluaju neophodno razgraniavanje po kriterijumima relevantnosti samog teksta za tip jezikog idioma koji se istrauje, a i po vremenskom kriterijumu kad su u pitanju takvi jeziki idiomi koji su na izvjestan nain povezani po istorijskoj suksesivnosti.436 Iz ovog nuno proizlazi da je od presudnog znaaja, da bi se utvrdila sutina istorije literarnog jezika, ne samo utvrditi znaenje termina i sadraj prouavanja ove discipline nego i razgraniiti korpus tekstova koji ulaze u njeno prouavanje od ostalih srodnih korpusa. Da bi se, meutim, strogo precizirali zadaci, neophodno je razmotriti odnos pisanih tekstova koji pripadaju dijahroniji prema istorijskoj gramatici i istorijskoj dijalektologiji. Obje ove jezike discipline upravljene su prema govorenom aspektu jezika, prema jeziku kao sredstvu neposredne ljudske komunikacije, te prema strukturi i supstanciji konkretnog jezikog dijasistema. Postavlja se pitanje: da li su pisani tekstovi vjeran odraz stanja govorenog jezika, da li su to svi tekstovi podjednaki, te od ega zavisi nivo jezike unifikacije koji je proveden u tekstovima pisaca, kao i njegove konkretne regionalne granice, zatim, da li karakter jezika zavisi od tematskog karaktera teksta. Ovo su naelna pitanja i trae da se na njih tako i odgovori. Na prvo pitanje odgovor je mogu ve i sa stanovita sinhrone jezike prakse, S obzirom na iskustvo, mogue je rei da se govoreni jezik i njegov pisani aspekt gotovo nikad ne podudaraju u potpunosti, i te razlike nisu samo ortografsko-grafijske prirode nego upravo sutinski lingvistike. Naime, samo prenoenje komunikacije iz artikulaciono-akustike sfere u manuelno-vizuelnu nuno namee drukiji tretman jedinica razliitih lingvistikih nivoi, neophodna dinamika suksesivnost ivog govora biva zamijenjena statikim nizom grafikih znakova koje je mogue percipirati i u ponovljenim vremenskim intervalima, i to vizuelno, to uslovljava drukije strukturiranje pojedinih jezikih cjelina. Osim toga, u pisanom tekstu uvijek postoji mogunost vanjskih (lektorskih, cenzorskih i dr.) intervencija na svim jezikim nivoima.437 Ukoliko se ide dalje u dijahroniju, ove razlike su sve vee u veini pisanih spomenika, jer je pismenost uope ograniena na sve manji broj pripadnika jedne govorne zajednice, i ti su predstavnici u veini socijalno diferencirani po liniji prestia od ostalih lanova zajednice. Kako je pismenost prestini momenat u drutvu, a po tome ujedno i klasno obiljeje u veini sluajeva, nuno se u literaturi nametala i jezika distinkcija prema ostaloj jezikoj komunikaciji dostupnoj svim slojevima.438 Uostalom, u sociolingvistici je ve davno
Up. V. V. Vinogradov, n. d. V. i. Grickat, Jezik knjievnosti i knjievni jezik, JF XXVIII, sv. 12, Beograd, 1969, str. 136; B. Unbegaun, Les dbuts de la langue litteraire chez les Serbes, Paris, 1935, str. 15 i d. 436 V. Junkovi Z., Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta, Rad JAZU, knj. 363, Zagreb, 1972, str. 65 i d.; Unbegaun B., n.d., str. 14 i d.; Kuna H., Djela bosanskih tranjevaca s gledita istorijske dijalektologije, Jezik V, Zagreb, 1962/63. 437 U starijim epohama je velik uticaj i izdavaa, zatim tehnikih mogunosti, kod posthumnih izdanja redaktora (v. npr. Solarieve intervencije u Dositejevom Mezimcu i dr.). 438 V. irmunskij B., n. d., str. 29. i d., str. 68 i d.
435 434

178

zapaena prestina vrijednost pojedinih jezikih idioma u direktnoj zavisnosti od pripadnosti odreenom sloju socijalne strukture njegovih nosilaca. Pored toga, kako je literatura, a s njom i pismenost, sastavni dio drutvene nadgradnje u sferi kulture, jedan od bitnih elemenata u pismenosti uope, a u literaturi posebno, bila je kulturna tradicija, a to znai sa stanovita jezika naslijeeni jeziki potencijal u njegovoj pisanoj formi, koji je u zavisnosti od sociopolitikih momenata u odreenoj mjeri integriran u pisani jezik, mada vrlo nejednako s obzirom na njegove razliite anrove,439 Iz svega dosad reenog jasno slijedi zakljuak da je odraavanje konkretnih govora u pisanom tekstu obrnuto srazmjerno sa literarnim karakterom teksta, bolje reeno, s njegovim literarnim pretenzijama. Pitanje nivoa unifikacije je kompleksnije utoliko to je odgovor na to pitanje jae nego u prethodnom sluaju uslovljen istorijskim momentima, s obzirom na to da jedino konkretna istorijska i socijalna situacija uslovljava jeziko ponaanje pisaca (u najirem smislu rijei) samim tim to ona definira, izmeu ostalog, i jeziku situaciju,440 emu se pridruuju i ostali sociolingvistiki korektivi, kao to je znaaj socijalnog sloja iz kojeg potjee veina pisaca, te nivo njihove prosjene obrazovanosti, obiajni jezik kolovanja i dr. Ovo znai da je bez detaljnijeg izuavanja razliitih jezikih situacija nemogue dati lingvistiki argumentovanu opu definiciju odnosa zavisnosti. Ipak ostaje fakat da prouavanje istorijske situacije i njenih relacija prema pisanim tekstovima datog korpusa pridonosi ne samo razjanjavanju konkretnog problema nego je i korak blie utvrivanju zakonitosti u tom domenu. Slino je mogue rei i za utvrivanje regionalnih granica bilo kojeg literarnog koinea. One, meutim, nisu odreene ni stanjem dravne, pa ni dijalekatske granice nego, u prvom redu, sklopom dalih istorijskih i istorijskojezikih injenica, te kulturnom istorijom i tradicijom. Ipak, ve se i pri povrnom razmatranju moe uoiti da regionalna rascjepkanost literarnog jezika prati, manje-vie, politiko-regionalnu rascjepkanost drutva koje se slui jednim prirodnim jezikom, i to ukljuujui i socijalnu stratifikaciju.441 Naprijed su ve pominjani anrovi pisanog jezika, to je, zapravo, samo jedan od naina izraavanja tematske diferencijacije, a cijelo pitanje se svodi, u stvari, na problem funkcionalnih stilova, o emu e biti jo posebno govora. Ovdje, ipak, treba rei da je mjera zavisnosti jezika od tematike obrnuto proporcionalna stepenu normiranosti jezika; ukoliko je normiraniji, diferencijacije prema tematskom sadraju bie sve manje izraene. U standardnom jeziku diferencijacija ostaje na sintaksiko-stilistikom i leksikom planu, u ranijim epohama ona moe da obuhvata i ostale jezike planove. Prema tome, u strogom smislu rijei nijedan pisani tekst se ne odnosi prema jeziku obine usmene komunikacije, tj. prema lokalnom govoru, interdijalektu, ili ak kulturnom jeziku vieg sloja, kao njegov adekvatan odraz. Ipak., prethodno izloena shvatanja dozvoljavaju pretpostavku da izvjestan broj pisanih spomenika koji nemaju prestini karakter u svojim vremenskim relacijama, tj. koji pripadaju niim slojevima pismenosti, a ne literaturi, mogu da po slue kao baza za prouavanje konkretnih jezikih idioma odreenog podruja i vremena.442 Naime, mora se pretpostaviti, a za to ima i dovoljan broj egzaktnih primjera, da ona pismena komunikacija koja nije u socijalnom pogledu vezana iskljuivo za gornje slojeve drutva, bilo po realizaciji, bilo po iroj namjeni, proporcionalno svojoj demokratinosti odraava konkretni jeziki idiom ueg prostora i vremena.443 Prema tome, kao baza za odreivanja korpusa tekstova istorijske dijaiektologije posluie onaj tip pisanih tekstova koji nemaju izrazitiji literarni karakter, drugim rijeima, onaj koji je po svojoj funkciji ili namjeni u datom vremenskom periodu i na datom prostoru smatran neliterarnim, praktinim i utilitarnim i, osim toga, ili nema univerzalniji karakter, ili, ukoliko ga ima, onda je strogo vezan za praktinu stranu ivota. ta e od korpusa tekstova istorijske dijaiektologije ui u korpus istorijske gramatike zavisie u svakom pojedinom sluaju od karaktera dijasistema koji je predstavljen jednim lingvistikim identitetom, jednim jezikom. Ovakvo odreivanje osnovnog korpusa tekstova za dvije lingvistike istorijske discipline ne znai, istovremeno, da se ostali tekstovi ne mogu uope upotrijebiti za ovakva izuavanja. Meutim, navedeni korpus predstavlja etalon za odmjeravanje svih ostalih pisanih tekstova istih vremenskih i prostornih koordinata, pa se pri takvom odmjeravanju, u veini sluajeva, lako konstatuju vea ili manja odstupanja, koja veinom nije mogue svesti na specifinosti autorovog idiolekta. U stvari, pokazae se da isti prostor i isto vrijeme, a ponekad ni isti autor, nisu ni u kom sluaju garancija za identinost jezika razliitih tipova pismenosti i literature, i to ne samo u oblasti strukturiranja reenice nego openito na svim jezikim nivoima, pa ak i u fonolokom sistemu, koliko ga je mogue identifikovat: iz grafijsko-ortografskih uzusa.444
439 Up. N. I. Tolstoj, Rol' drevneslavjanskogo literaturnogo jazyka v istorii russkogo, serbskogo i bolgarskogo literaturnyh jazykov v XVIIXVIII v., Voprosy obrazovanija vostono-slavjanskih nacional'nyh jazykov, Moskva, 1962, str. 5. i d.;,A. l. Efimov, Istorija russkogo literaturnogo jazyka, Moskva, 1954, str. 76. i d. 440 O terminima jezika situacija i jeziko ponaanje v. L. B, Nikol'skij n. d., str. 62-63. 441 V. irmunsklj, n.d., str. 31. i d.; S. Jankovi, Fenomen diglosije u jeziku, Trei program Radio Beograda, 1973, str. 195. i d. 442 V. o tom Unbegaun B n.d., str. 15; P. Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1971, str. 129. i d. i O nekim problemima nae istorijske dijaiektologije, JF XXI, str. 100. 443 U tom je pogledu ilustrativan odnos izmeu jezika razliitih literarnih anrova, npr. Drievih graanskih komedija i ljubavne lirike, Rajieve Istorije slavenskih narodov i Boja zmaja s orlovi i dr. 444 O vanosti razrjeavanja grafije v. Junkovi Z., n. d., str. 20, 25, i d.

179

Ovakvo posmatranje dovodi nas direktno do tekstova koji predstavijaju specifian korpus istorije literarnog jezika kao onog jezikog realiteta koji je najee ostvaren jedino u svojoj pisanoj formi445 i odnosi se na priblino slian nain prema korpusu tekstova istorijske gramatike i dijalektologije kao to se danas odnosi standardni jezik prema raznim supstandardnim idiomima ili dijalektima. Drugim rijeima, pismenost koja u bilo kojoj eposi prije pojave standardnog jezika ima literarni karakter prema mjerilima onog vremena, koja u svojoj sociopolitikoj realnosti ima prestini karakter kao fenomen kulturne nadgradnje, pa se zbog toga nalazi u sferi specifine i ograniene komunikacije, mada je upravo zbog toga i sposobna da prelazi granice koje omedavaju konkretne govore, pa i cijele regije povezane irom jezikom komunikacijom na bazi veeg broja relevantnih a istovrsnih opozicija, takva pismenost je baza za izuavanje onih jezikih idioma koji se uklapaju u sistematska prouavanja istorije literarnog jezika kao dijahronijske i sociolingvistike discipline. Kao to je razumljivo iz prethodne definicije korpusa istorijske dijalektologije i gramatike, mada su kriterijumi za odbir tekstova korpusa istorije literarnog jezika stabilni i konstantni, bie ipak za svaki period i za svaku regiju potrebno posebno utvrivati karakter samih tekstova koji ulaze u ui korpus istorije literarnog jezika.446 Naime, u svakom pojedinom momentu je stvarni sadraj toga korpusa sociolingvistiki uslovljen prema tome, promjenljiv, zavisan od itavog niza ekstralingvistikih fakata, s jedne strane, kao i od konkretne jezike strukture ne samo sinhronog tipa jezika direktne komunikacije nego i od strukture jezika literarnog nasljea, elementa koji je prevashodno vezan za kulturnoistorijsku sferu. Osim toga, iz date definicije proizlazi i potreba da se u svakom konkretnom sluaju utvrdi, makar u najgrubljim potezima, osnovni drutvenopolitiki i kulturnoistorijski karakter epohe one jezike zajednice iji literarni jezik razmatramo, jer se samo na bazi takvih analiza mogu utvrditi relevantni kriterijumi za obrazovanje korpusa. Ovo, u krajnjoj liniji, znai da se i za istu jeziku zajednicu, pa i za isti prostor, na vremenskoj osi mijenja karakter tekstova koji ulaze u korpus ove lingvistike discipline, u prvom redu, u zavisnosti od drutvenog vrednovanja pojedinih anrova pismenosti u tematskom smislu te rijei. Ovakvim suavanjem dolazimo, u krajnjoj konzekvenci, do sutinskog pitanja istorije literarnog jezika: utvrditi kako se u pojedinim jezikim zajednicama kroz sve periode pismenosti kreirao jezik pismene komunikacije na nivou umjetnikog, kultnog i kulturnog izraza. Bitna je karakteristika ovog jezika da je univerzalniji od konkretnih lokalnih govora i nuno ih prevazilazi, a da pri tome, iako tei objedinjavanju u izvjesnom irokom smislu rijei, ipak ne normira i ne dobiva status standardnog jezika, mada postoji, u veoj ili manjoj mjeri, labilna norma, ili bar izvjesni jeziki uzusi, maniri, koji predstavljaju proizvod neposredne literarnojezike tradicije i konkretnih potreba onih slojeva koji neposredno uestvuju u kreiranju i konzumiranju literarnih proizvoda. Prema tome, ako se moe govoriti i ako se govori o standardnom jeziku kao sociolingvistikoj disciplini, pa ak i disciplini ire sociologije jezika, onda se sociolingvistlki prosede namee kao neposredna nunost upravo i za istoriju literarnog jezika u naprijed navedenom smislu.447 Iz ovakve definicije istorije literarnog jezika proizlazi jo jedan aspekt izuavanja korpusa njenih tekstova, a to je prouavanje jezika funkcionalnih stilova unutar istorije literarnog jezika kao njen sastavni dio. Naime, literarna produkcija ni u jednom istorijskom momentu nije jedinstvena po tematici, obliku i namjeni, a to izaziva veu ili manju diferencijaciju u jeziku. Na koji e nain ta diferencijacija biti izraena zavisie od supstancije i strukture naslijeenog jezika odgovarajueg tipa literature, zatim od jezika ivih govora, a jednim dijelom i od ekstralingvistikih faktora. Meutim, izvjesnu, i to ne nebitnu ulogu pri oblikovanju jezika funkcionalnih stilova igraju i subjektivni, autorski momenti. Funkcionalni stilovi su neposredni odraz tematske raznovrsnosti literature datog vremena i prostora, te, prema tome, i literarna kategorija. S druge strane, kakav e jeziki izraz vezati za sebe pojedini funkcionalni stil, da li e se razlike izmeu pojedinih funkcionalnih stilova kretati u okviru jednog jezika, ili e se polarizovati ak na raznim jezicima, dakle, da li e dolaziti do diglosije i u pisanom jeziku, da li e biti u upotrebi neke vrste hibridnog jezika, kod koga e osnovna supstancija i struktura vezana za konkretni stil zavisiti, u prvom redu, od tematskog sadraja, s tim to e dolaziti do jaeg ili slabijeg izraza jedna od dvije jezike komponente hibridnog jezika na sve to treba traiti odgovor u okviru sociolingvistikog prouavanja istorije literarnog jezika, jer je svako od tih pitanja koliko lingvistiki toliko i socioloki problem.448 Problematika funkcionalnih stilova u okviru problematike istorije literarnog jezika je isto tako strogo istorijska disciplina, te, prema tome, funkcionalni stilovi su promjenljive kategorije. Razliite istorijske epohe preferirae razliite sadraje, razliitu tematiku, u zavisnosti od razliitih interesa nosilaca kulture i slojeva kojima je namijenjena. Zbog toga e se pojedini literarni anrovi gasiti, a drugi nastajati, a to e kretanje pratiti i promjene jezika u postojeim funkcionalnim stilovima, i to ne samo u zavisnosti od intralingvistikog razvoja nego i od vladajuih

Usmena narodna knjievnost dostupna je lingvistikom prouavanju tek u relativno novijem vremenu, a i tada je ve podvrgnuta retuima i intervencijama skupljaa i prireivaa. 446 To je razumljivo s obzirom na promjenljivost kriterijuma kojima sa vrednuje ta spada a ta ne spada u knjievnost u raznim istorijskim epohama. Up. Hamm J., Hrvatski tip crkvenoslavenskog jezika, Slovo 13, Zagreb, 1963, str. 54, 58, 60. i d.; Katii R., Jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1971, str. 243, i d. 447 Up. V. V. Vinogradov, Oerki po istorii russkogo literaturnogo jazyka XVIIXIX vv.; Moskva, 1938; A. l. Gorkov, Istorija russkogo literaturnogo jazyka, Moskva, 1961, str. 11 i d. 448 Up. o problematici funkcionalnih stilova V. V. Vinogradov, n.d.; Gorkov A. I., n.d.; Vinogradov V. V., O zadaah stilistiki, Russkaja re, l, Petrograd, 1923, str. 197. i d.; Efimov A. l., n.d,, str. 21 i d.
180

445

shvatanja o jeziku. Prema tome, istorija literarnog jezika nuno ukljuuje u svoja razmatranja i istoriju funkcionalnih stilova, koji ine sastavni dio njenog sadraja. S obzirom na to da razliiti funkcionalni stilovi mogu kao svoju jeziku bazu da imaju i razliite idiome, koji ne moraju ni da pripadaju istom jeziku, lingvistiki raspon funkcionalnih stilova moe da bude izvanredno velik. 23. U ruskoj lingvistici postoji tendencija da se u okviru funkcionalnih stilova, kao anrovi pismenosti, a time i literarnog jezika, prouavaju i oni korpusi koji po naoj definiciji ne ulaze u strogom smislu rijei u korpus prouavanja istorije literarnog jezika, nego kao baza za istorijsku gramatiku i dijalektologiju.449 U samoj stvari, ukoliko njihovo prouavanje ostaje u okvirima posebnih funkcionalnih stilova i strogo razgranieno, ono bitno ne mijenja rezultate prouavanja u istoriji literarnog jezika, jer se anrovi ne mijeaju. Meutim, na taj se nain naruava teoretsko jedinstvo same discipline uvlaei u njen okvir oblasti koje joj u strogom smislu rijei ne pripadaju. Ukoliko se, onda, prouavanja iz istorije literarnog jezika neposredno vezuju za prouavanje predstandardnih idioma i standardnog jezika, u izvjesnim sluajevima je pri takvom tretmanu tee sagledati tokove evolucije i prerastanja literarnog jezika u standardni, taku prekida, ukoliko je ima, prelome u shvatanjima i realizacijama literarnog jezika, korpuse u kojima treba traiti poetke standardizacije, a koji mogu biti, u datim specifinim istorijskim uslovima, i potpuno izvan korpusa literarnog jezika, te predstavljaju po sebi izraz novih socijalnih snaga.450 Openito uzeto, sama problematika prerastanja literarnog jezika u standardni je, u sutini, nedovoljno istraena oblast, iz ega proizlaze i terminoloke nepreciznosti i lutanja. esto je sporno koju fazu u razvoju pisanog jezika (ne samo literarnog) treba smatrati poetkom standardnog jezika, to je razumljivo s obzirom na injenicu da je svaki standardni jezik sluaj za sebe, te da sociolingvistika problematika u istorijskim konkretizacijama pokazuje uope vrlo veliku raznovrsnost. U stvari, ako poemo od definicije standardnog jezika kao strogo normiranog, kodificiranog jezikog sistema, i po tome konkretnog, bie jasno da se o njegovoj pojavi moe govoriti tek od momenta kada su se preduzeli prvi konkretni koraci u pravcu svjesnog normiranja, kad je otpoela sistematska gramatika, fonoloko-prozodijska i leksika normalizacija. Tano je, meutim, da su odreene tendencije jezikog ujednaavanja, unifikacije i izbora u pravcu standardnog jezika postojale i u prethodnom periodu, da je bilo i moglo biti u jeziku takvih pravaca razvoja koji se, gledajui unatrag iz perspektive standardnog jezika, neposredno ulijevaju u standardoloke procese takvi jeziki idiomi, pisani ili govoreni, mogu se smatrati predstandardnim. Ovo je termin koji sve idiome ne ukljuuje jo u uu standardoloku problematiku, ali ih odreuje kao izvjesnu predistoriju standardnog jezika. U ruskoj je lingvistici manje-vie usvojen za cjelokupni obim pojava istorije literarnog jezika termin donacionalni literarni jezik, to onda, po logici stvari, identificira termin standardni jezik sa terminom nacionalni literarni jezik.451 Sam termin donacionalni literarni jezik, uzet za sebe, moe da zadovolji osnovne kriterije koji su izneseni u prethodnom razmatranju, a uz to precizira i jednu od bitnih komponenata istorije literarnog jezika, a to je njenu direktnu istorijsku zavisnost od drutvenih kretanja time to je vezuje za epohe koje prethode formiranju nacije, to implicira pojavu standardnog jezika kao instrumenta nacionalnog drutva, baziranog na kapitalistikoj privredi.452 Meutim, s druge strane, standardni jezik ne mora da bude, a esto i nije nacionalni jezik i mada je njegova pojava vezana za pojavu nacija drutveno-politikim, a djelomino i lingvistikim uslovima e ovisiti da li e jedan standardni jezik biti prihvaen od jedne ili vie nacija, iil e se jedna nacija nai raspodijeljena na dva standardna jezika. Prema tome, u korelaciji donacionalni literarni jezik : nacionalni literarni jezik moe se kao termin prihvatiti samo prvi dio para, jer je njegov korelativ neadekvatan sociolingvistikoj stvarnosti. Osim toga, kao to je jasno iz prethodnih izlaganja, standardni jezik najee nije direktni kontinuant donacionalnog literarnog jezika, ve i zbog toga to ovaj sam u sebi ne mora biti jedinstven, a najee to i nije. Standardni jezik se moe pojaviti, sa stanovita literarnog jezika, kao sasvim nova tvorevina, kao produetak izvjesnog literarnog stvaralatva koje nije moralo imati pismene forme, kao to su najrazliitije vrste narodnog folklora, ili, u drugom sluaju, kao dalji razvoj jednog funkcionalnog stila koji u ranijim periodima nije imao vei znaaj unutar literarnog jezika, ili kao proirivanje granice funkcionisanja jezikog idioma koji je u ranijim periodima stajao izvan sfere literarnog jezika uope. Pri tome moe doi do razliitih uzajamnih djelovanja izmeu razliitih funkcionalnih stilova literarnog jezika, do potpunog izumiranja jednih, a razvoja drugih, i njihovog uopavanja na nivo univerzalnog standardnog jezika, pri emu ostali iezavaju bez traga, ili se do izvjesne mjere infiltriraju, nejednako na razliitim jezikim nivoima, u osnovnu jeziku supstanciju i strukturu, pri emu ovakvi infiltrati mogu da imaju i samo stilsku funkciju. Posebnu vanost u tim kretanjima ima regionalni aspekt istorije literarnog jezika, regionalna razbijenost ili povezanost na nivou
449 V. Efimov A. I., n.d., str. 22, 77; Gorkov A. l., n.d., 41, 49 i d.; v. suprotno miljenje kod Unbegauna B., n.d., str. 15. 450 Klasian je pimjer pojava Vuka Karadia, koji nesumnjivo predstavlja interese nove srpske buroazije, koja se tek formira iz bogatijih seljakih slojeva i u opoziciji je prema razvijenijoj gradskoj vojvoanskoj buroaziji. 451 V. Vinogradov V. V., Razliija medu zakonomernostjami razvitija slavjanskih literaturnyh jazykov v donacional'nuju i nacional'nuju epohu, Moskva, 1963; Rusanovski V. M., Voprosy normy na raznyh etapah istorii literaturnogo jazyka, Voprosuy jazykoznanija 4, Moskva, 1970, str. 57. 452 V. irmunski, n.d., str. 40. i d.; Jespersen O., n.d., str. 67 i d.

181

literarnog jezika, te zatim jeziki karakter funkcionalnih stilova, njihov odnos prema konkretnim govorima podruja koja imaju centralni znaaj u etapi formiranja standardnog jezika. Na taj nain, istorija literarnog jezika jeste preduvjet za prouavanje predstandardnih idioma i same istorije standardnog jezika, jer je i standardni jezik nuno istorijska kategorija, ve i kao vid drutveno uslovijene ljudske aktivnosti. Meutim, s druge strane, poetak standardizacije ne uvjetuje i apsolutni kraj kretanja u istoriji literarnog jezika. Naime, neki funkcionalni stilovi literarnog jezika mogu egzistirati istovremeno i paralelno ne samo sa predstandardnim idiomima nego i sa tokovima istorije standardnog jezika, a da pri tome stoje sasvim izvan tokova standardizacije. Ipak su to, po samoj prirodi stvari, u datom periodu najee marginalne pojave koje predstavljaju relikte starijih stanja, mada se ponekad uklapaju i u direktnu borbenu opoziciju prema tokovima inauguracije standardnog jezika. Iz toga proizlazi da je istorija literarnog jezika disciplina koja je relativno nezavisna od prouavanja standardnog jezika i njegovog istorijskog razvoja, dok je razvoj predstandardnih idioma, a i samu istoriju standardnog jezika nemogue potpuno rasvijetliti bez onih saznanja kojima raspolae istorija literarnog jezika. U tom je smislu npr. mogue govoriti o raznim tipovima purizma u procesima standardizacije kod Hrvata i Srba, s obzirom na razliite drutvenoistorijske okolnosti, s jedne, i literarnojezike datosti, s druge strane.453 Dok je kod Hrvata purizam uperen uglavnom prema tuicama iz njemakog i talijanskog jezika, pa i protiv internacionalizama, to proizlazi iz konkretnih istorijskih uslova, poto se nacija oslobaa pritiska vladaiuih inojezinih nacija u dravnom sistemu u kojem se nalazila, dotle je kod Srba purizam uperen, u prvom redu, protiv dotad viadajueg tipa literarnog jezika, koji je na jezikom planu predstavnik jednog starijeg graanskog vojvoanskog sloja, koji se povlai pred naletom nove, po porijeklu seljake buroazije ue Srbije. lako je istorija literarnog jezika prvenstveno sociolingvistika disciplina, o emu je ve dosta reeno, za ocjenjivanje pojedinih pojava u njenom domenu nuno je uzeti u obzir i subjektivni momenat, ulogu i znaaj stvaraoca, a to znai izvjestan iako dosta ogranien psiholingvistiki aspekt, ogranien zbog toga to i stvaraoca jednim dijelom posmatramo na koordinatama njegovog drutvenog bitisanja. Ipak, koliko je znaajan ovaj subjektivni momenat, pokazuje i injenica da se izvjesni bitni zaokreti u toku istorije literarnog jezika neposredno vezuju za pojedine u literarnom smislu znaajne stvaraoce, originalne literarne pojave sa jakom kreativnom moi, pa se onda ta kreativnost u izvjesnom smislu reprodukuje i na planu jezika. S dsuge strane, ipak je svaki stvaralac ogranien svojom epohom i regijom, pa se i znaajni zaokreti odvijaju unutar unaprijed datih okvira realnih mogunosti. Meutim, nesumnjivo je da u svakom pojedinom sluaju izbor mogunosti unutar jednog funkcionalnog stila, ak sa izvjesnim prekoraenjima u susjedne stilove, zavisi u velikoj mjeri od subjektivnih osobina, kao to je autorova ideoloka orijentacija, nivo obrazovanosti, obim literarnih pretenzija, stav prema literaturi svog vremena, te prema literarnoj i kulturnoj tradiciji, konzervativnost ili nedostatak tradicionalizma, akribinost ili nonalantnost, bojaljivost ili odlunost, sklonost prema polemici ili spremnost na kompromis, introvertiranost ili otvorenost prema ljudima i sl.454 Ovo znai da iako se istorija literarnog jezika posmatra, u prvom redu, kao socioiingvistika disciplina koja prati razvoj jezika odreenih literarnih korpusa u njihovoj kompleksnosti, nastojei da pronae, s jedne strane, nit razvoja i pokretake momente, a, s druge, da ustanovi glavne relevantne jezike osobine svakog korpusa kao jezike posebnosti odreene sa funkcionalnog stanovita, i to po kriterijumu unutranje labilne norme, koju moemo u veini sluajeva nazvati i knjievnojezikim manirom, ostaje uvijek mogunost da se ocijeni unutar funkcionalnih stilova i pojedini pisac, i to sa stanovita istorije literarnog jezika u svoj njegovoj sve stranosti. Naime, autorska linost moe da se pojavi, a to je i vrlo est sluaj, ne u jednom nego u vie funkcionalnih stilova, to proizlazi iz injenice da pisac svojim djelima uestvuje u nekoliko nekad ak i vrlo razliitih literarnih anrova, koji su veoma daleko po svojim funkcionalnim stilovima.455 I dalje, razliiti funkcionalni stilovi mogu da se pojave i unutar istog djela, najee u direktnoj zavisnosti od tematike i namjene, a koliko e biti mjera jezikog ujednaavanja raznih funkcionalnih stilova, zavisie opet, uglavnom, od subjektivnih pievih osobina.456 Prema tome, na temelju svega dosad izloenog moe se zakljuiti da je istorija srpskohrvatskog literarnog jezika lingvistika disciplina koja se bavi jezikom iiterature od najstarijih vremena u svoj njegovoj kompleksnosti, pratei na jezikom planu pojedine epohe, regije i pisce u njihovoj posebnosti i uzajamnosti, i to polazei sa sociolingvistikih pozicija, da bi kao svoju zavrnu fazu osvijetlila i one tokova i jezike idiome koji se neposredno ili posredno ulijevaju u predstandard i time kre put standardizaciji srpskohrvatskog jezika.

453

V. Jonke Lj., n.d., str. 125. i d.; P. Ivi, Srpski narod i njegov jezik, str. 193. i d.; R. Auty, The Role of Purism in the Development of the Siavonic Literary Languages, The Slavonic and East European Review, LI, br. 124, Cambridge, 1973. 454 O individualnom stilu v. V. V. Vinogradov, O zadaah stilistiki, str. 196. 455 V. Unbegaun B., n.d., str. 56. i d. 456 V. Kuna H., O Jeziku bosanske franjevake knjievnosti, Pregled br. LXII, Sarajevo, 1973, str. 543.
182