UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

Predmet: Svjetska knjievnost I

SEMINARSKI RAD
Tema: Odlomak iz ahname (Rustem i Suhrab) Ebul-Kasim Firdusi

Mentor: dr.sc. Azra Verlaevi, doc.

Student: Nedad Husi

Perzijska knjievnost
Perzijska knjievnost postoji ve 2500 godina, iako je dosta pred-islamskih djela izgubljeno i nije sauvano. Njeni izvori obuhvataju i podruja koja su izvan granica dananjeg Irana jer se perzijski jezik upotrebljavao a i danas ivi na raznim podrujima Centralne Azije. Kao primjer moemo navesti Rumija, jednog od najcijenjenijih perzijskih i islamskih pjesnika, koji je pisao na perzijskom jeziku a ivio u gradu Konya koji danas pripada Turskoj. Poetkom 11. vijeka Perzija je vladala velikim dijelom centralne i june Azije, pa perzijska knjievnost broji pisce i iz dijelova dananjeg Afganistana, Pakistana i Indije. Meutim, nije sva perzijska knjievnost na perzijskom jeziku jer se u nju ubrajaju i djela roenih Perzijanaca koji su pisali i stvarali svoja djela na drugim jezicima, npr.grkom i arapskom. Najvei dio danas postojee perzijske literature je iz perioda nakon Islamskog osvajanja Irana, 600-te godine n.e.. Oko 750.god. , nakon to su Abasije dole na vlast, perzijski je postao slubeni jezik Islamskog carstva i Islamske knjievnosti. Perzijanci su pisali i na arapskom i na perzijskom jeziku. Perzijski pjesnici kao to su Rumi, Hafiz i Hajjam imali su uticaja na knjievnost mnogih zemalja. Iz doba antike Perzije je preivjelo samo par djela i veinom su to neki kraljevski spisi kraljevskih dinastija. Niti jedan tekst posveen literarnoj kritici nije sauvan iz predislamske Perzije. Treba istai da postoji par Pahavijevih

eseja koji se smatraju literarnom kritikom, a neki istraivai su zakljuili da je u

predislamskoj Perziji postojalo i par djela o elokvenciji, kao to je npr. Karvand. Meutim, ni takve knjige nisu preivjele. Postoje i izvjesne indikacije da je perzijska elita bila upoznata sa grkom retorikom i knjievnom kritikom. Iako je za vrijeme Abasijskih halifa ova knjievnost bila u sjeni arapske, vrlo brzo je perzijski postao jezik knjievnosti centralne Azije.

to se tie poezije, mnogo djela se pisalo u stihu i sa rimom iako nisu imala poetski karakter. Veina pjesama toga perioda su bile u slavu vladajuih dinastija, pa se tako razvio i Horasani stil, dobivi naziv po dinastiji Horasani. Najpoznatija forma ovog perioda su bile kaside, a najpoznatiji pjesnik kasida je vjerovatni bio Omer Hajjam. U 13. vijeku najpoznatija postaje forma gazela kada se javlja i mistina sufijska poezija. Najznaajniji predstavnik ove forme i stila je Sadijev Bustan. Neki najomiljniji perzijski pisci su bili sufije, a pjesnikom i osnivaem rasprostranjenog sufijskog reda se smatra Rumi. Na Zapadu je perzijska knjievnost bila nepoznata sve do 19. vijeka kada je dolo de prevoenja nekoliko srednjovjekovnih perzijskih pisaca ija su djela ostavila veliki uticaj na Zapadnjake pjesnike i knjievnike. Vjerovatno najpopularniji pisac krajem 19. i poetkom 20.st. u Evropi je bio Omer Hajjam koji je postao i jedan od najee citiranih pjesnika na engleskom jeziku. Pored njega, znaajno je spomenuti jo Rumija, Sadija, Hafiza i svakako Firdusija.

Ebul-Kasim Firdusi
Ovaj veliki pjesnik, ije je puno ime Ebul-Kasim Mensur ben Hasan Firdusi Tusi, spada u red najveih epskih pjesnika u svijetu. Ubraja se meu <<sedam zvijezda

na nebu perzijske poezije>> i esto ga nazivaju Homerom Istoka. Roen je u selu

Ba u okolini grada Tusa, oko 25 kilometara sjeverno od dananjeg grada Meheda, gdje mu se danas nalazi i velianstveni mauzolej. Tana godina roena nije tano utvrena i navode se godine izmeu 932. do 951. Porijeklo vodi iz porodice koja je spadala u polufeudalnu seosku klasu dihkana, a dihkani se bili meuklasa izmeu poljoprivrednika i krupnih feudalaca; bili su vlasnici zemlje, a ivjeli su u dvorovima koje su pravili na svojim imanjima. Iranski hroniari ne znaju kako je tano prola njegova mladost, ali u svakom sluaju, njegov otac je

elio da mu sin bude to bolje obrazovan. Savreno je nauio svoj maternji jezik, dobro je poznavao i arapski, bio je upuen u jezik zoroastrizma, odnosno pahlevi ili srednjoperzijski jezik. Naroito su ga zanimale legende i predanja svoga, iranskog naroda, pa je tako svugdje tragao za iranskom tradicijom, bilo to po starim rukopisima ili po prianju starijih ljudi. U vrijeme njegove mladosti postojala su mjesta gdje su se okupljali Iranci, rodoljubi, a poto se Firdusi I sam formirao kao pravi Iranac, patriota, i sam je odlazio na ove skupove i sluao ta se tamo prialo. Najvie se prialo o sjajnoj prolosti i slavi Irana, o osvajanjima iranskih careva i veliini carevina. Firdusi je izgraivao svoju linost kreui se u sredini sa veoma razvijenim i naglaenim nacionalizmom i patriotizmom. Meutim, Firdusi nije lino sakupljao narodnu tradiciju nego se koristio ve postojeim zbirkama narodne predaje, ipak mu pripada osnovna zasluga da je oivljena i sauvana drevna tradicija Iranaca. Stoga je ime Firdusija neraskidivo povezano sa historijom prolosti i sadanjosti Irana. Firdusi je, dakle, dobro poznavao predaje i legende svojega naroda, pa je tu

legendranu povijest Irana pjesniki transponirao u opsenom epskom spjevu ahnami (Knjizi kraljeva), koji slovi najveim iranskim nacionalnim knjoevnim djelom1

) Leksikon stranih pisaca, kolska knjiga, Zagreb, 2001.god., str.338

AHNAMA
Razni hroniari piu da je Firdusi poeo stihovati ahnamu na zahtjev semanidskih emira ili gaznevidskog sultana Mahumda. Meutim, treba znati da je Firdusi poeo da pie ahnamu sam po svojoj volji, a ne na zahtjev nekih navedenih vladara. U tome velikom poslu su mu pomagali i bodrili njegovi prijatelji iz Tusa i blie okoline. Sam pjesnik spominje neke od njih i to, moni Iranac iz Tusa kojem ne navodi ime, zatim Huje ili Husejn koji je takoer bio dobrostojei i trei zatitnik po imenu Ali Dejlemi. Tvrdnja hroniara da je Firdusi poeo pisati ahnamu na zahtjev Mahmuda od Gazne dolazio otuda to je u drugoj verziji ahname, Firdusi unio ime Mahmuda od Gazne. Meutim, zna se da je Firdusi poeo pisati ahnamu jo za vrijeme vladavine Samanida. Znai, pjesnik nije mogao posvetiti ahnamu Gaznevidima, a samim tim i Mahmudu od Gazne jer su oni doli na vlast tek kasnije, nakon to je prva verzija ahname ve bila napisana. Dakle, prva verzija ahname je nastala deset godina prije poznanstva pjesnika sa vladarom, oko 384.god. po Hidri, odnosno 994.godine, i ova godina je spomenuta u nekoliko rukopisa ahname. Druga verzija ahname zavrena je deset godina kasnije, oko 400.god. po Hidri, to odgovara 1010.god. Tek tada je Firdusi trebao da se upozna sa ljudima sultana Mahmuda od Gazne i sa sultanovim dvorom. U to je vrijeme prva verzija ahname ve postala dobro poznata narodu. U ovu drugu verziju ahname, Firdusi je uveo i neke prie o Rustemu. Nakon to ju je zavrio, Firdusi je tu novu verziju iz Tusa odnio u Gaznu i posvetio je sultanu. No, sultan nije bio ba oduevljen tom verzijom i Firdusi nije dobio ranije obeanu nagradu. Ova legenda o nesporazumu izmeu pjesnika i sultana je bila naroito rasprostranjena u 12.vijeku, posebno meu pjesnicima. Poruka ove legend bi bila da pjesnici poruuju bogatim feudalcima da paze i potuju svoje pjesnike, a oni e za njih pjevati i ovjekovjeiti ih u svojim djelima i poeziji; u protivnom , mogu ih zauvijek osramotiti, kao to je Firdusi osramotio sultana

Mahmuda. U ovom nesporazumu izmeu sultana i pjesnika, Firdusi je bio politiki pobijeen, ali kao umjetnik, pobijedio je pjesnik. Firdusijeva ahnama (Knjiga kraljeva) je poetizovana historija Irana od najstarijih vremena, pa do propasti iranskog carstva uslijed arapskih osvajanja u srednjem vijeku. Glavni dijelovi ove epske historije ne odgovara stvarnim, historijskim dogaajima, nego su oni takvi kakvim ih je elio i zamiljao iranski narod. Ovo je vie legendarna historija Iranaca, koju je Firdusi uobliio u svom spjevu i tako stvorio nacionalni ep Iranaca. U ahnami se opisuje porijeklo Iranaca, njihovi kraljevi I otkria, pronalaenje sredstava u drevnoj iranskoj prolosti i sl. Osnovna ideja ahname je uvijek ista; sukob svjetla i tame, borbe

dobra i zla koja je vjeita borba, te svemona i neumoljiva sudbina. Ovaj dugi
period iranske dravne tradicije u ahnami je podijeljen na 50 pjevanja, a u svakom pjevanju sve je koncentrisano oko glavne vladarske linosti. Ta se pjevanja o pojedinim vladarima po svom obimu mnogo razlikuju, a uz pojedinog vladara je data i duina njegove vladavine. U pogledu historinosti i epske vrijednosti pjevanja, u ahnami se razlikuju tri razliita perioda ili kruga: 1. Legendarno-mitoloki krug 2. Herojski krug 3. Historijski krug

Legendarno-mitoloki krug
U ovom dijelu ahname pjesnik, poslije hvale i slave Boga, pohvale poslanika Muhammeda a.s., poinje sa opisima prethistorijskih iranskih vladara. Ovaj dio sadri prie o vladaru Kejumersu, Huengu, Tahmuresu, Demidu i Zahaku, do pojave Feriduna. Ovaj dio ahname se takoer odlikuje legendama o Damidu te sotonskom Zahaku. Legende o njima su date u vidu borbi izmeu ljudi i divova, a imaju smisao borbi izmeu dobra i zla. Pojavom Zahaka dobro biva poraeno i zlo pobjeuje nakon ega e svijet dugo vremena ostati pod terorom zla i njegovih predstavnika na zemlji. U ovom periodu se jo ne javljaju veliki junaci i heroji. Vea je i naglaenija mitoloka strana ovog dijela, a ukoliko se imena lica i mjesta spominju, neodreena su i nejasna.

Herojski krug
Ovo je najvaniji i najbolji dio ahname, a ujedno spade i u najvei domet perzijskog pjesnitva uopte. Dogaaji opisani u ovom dijelu poinju ustankom kovaa Kavea i Feriduna koji predvode Irance i zbacuju sa prijestolja Zahaka poslije hiljadu-dugogodinje uzurpatorske vladavine. Nakon toga, Feridun postaje car Irana i svijeta, a poslije due vladavine, on je dijeli svojim sinovima. U ovo doba, za vrijeme ovih ratova u ahnami se pojavljuju veliki iranski junaci i heroji, meu kojima je svakako i najvei od svih junaka Rustem. Ovaj krug je pun borbi i osveta junaka i careva, neprestanih i krvavih sukoba Iranaca sa neprijateljima. Ovaj krug posjeduje sva obiljeja prave epske poezije. Na kraju ovog kruga, stari junaci polahko nestaju, da bi smru Rustema praktino i zavrio herojski krug ahname.

Historijski krug
Poto Iran ostaje bez svojih velikih junaka, slijedi pohod Aleksandra Makedonskog, a njegovim osvajanjem Irana formalno i zavrava herojski krug ahname. Nakon herojskog kruga dolazi historijski krug, i pjesme tog kruga ahname se poinju postepeno drati historijskih izvora. Prva vana pria ovog kruga je pria o ve spomenutom Aleksandru Makedonskom. Osim pjevanja o Aleksandru, i drugog o iranskoj dinastiji Ekanida, ostatak historijskog kruga je historija vladavine iranske dinastije Sasanida te njihovih odnosa i ratova sa Vizantijom, Turancima, i najzad sa Arapima. Ovaj krug se zavrava tunom smru Jezdegrida III koji dolazi na vlast nakon poraza Irana u sukobu sa Arapima. Sa ovim se ujedno zavrava i itava ahnama.

Rustem i Suhrab dnevnik itanja

Analizu ove odabrane epizode iz ahname zapoela bih rijeima iz samog uvoda:

Sad boj Rustema i Suhraba sluaj, Druge si prie slu, uj i ovu. Ovo je jedna pria puna suza, Njeno se srce grozi na Rustema
Prvo pjevanje Rustem ide u lov Rustem se budi jedno jutro i odluuje ii u lov. Nakon uspjenog lova, zaspao je da se odmori od napornog dana, a svog konja Raha je pustio da pase po polju. Kada se Rustem probudio vidio je da mu nema konja. Raha su, dok je on spavao, ugledali turski konjanici, nakon duih napora uhvatili u zamku i poveli sa sobom.

Rustem je, ljut i bijesan to nije naao svog Raha, krenuo put Semengana ne bi li gdje ta uo o njemu. Drugo pjevanje Dolazak Rustemov u grad Semengan Stigavi u Semengan, kralj ga pozva k sebi i obea mu pomo u potrazi za Rahom. Rustema je to malo smirilo, pa on prihvata kraljev poziv da bude njegov gost. Kraljeve rijei junaka vedre

I od brige mu oslobode duu, Pa primi poziv da kraljev gost bude, Veselo zbog vijesti u dvor ode
Tree pjevanje Tehmina, ki Semenganskog kralja, dolazi k Rustemu Iste te noi, Rustem upoznaje lijepu Tehminu, kerku Semenganskog kralja, koja mu dolazi u sobu i govori mu da ga voli, da eli porod s njim i obeava mu da e mu nai Raha.

Znaj dobro da me ljubav tebi void I da sam njojzi razum rtvovala. A osim toga ja od Boga elim, Da s tobom imam od srca poroda
Rustem je zaprosio Tehminu, a kralj to draga srca prihvati i blagoslovi njihovu odluku. Tu no su Tehmina i Rustem proveli skupa, i on joj daje svoj kamen oniks govorei joj:

uvaj taj amanet! Ako te kerkom sudbina obdari,

Taj dragi kamen priij joj u kosu Za dobru zvijezdu I srena znaka; Ako te ona sinom obraduje, Pod pazuho mu taj oev znak svei!...
Ujutro ga obavjetavaju da su mu pronali Raha i Rustem se sprema za novi put, a Tehmina ostaje tuna poslije njega. etvrto pjevanje Tehmina raa Suhraba Nakon devet mjeseci, lijepa Tehmina raa sina I daje mu ime Suhrab. Sin je bio isti otac i ve sa deset godina bio dovoljno jak da niko nije mogao dijeliti mejdan s njim. Suhrab je elio da zna ko mu je otac, a majka mu je s ponosom ispriala sve o njegovom porijeklu, nakon ega on odluuje da krene u potragu za Rustemom. Majci obeava da e prijesto i krunu dati svome ocu, a nju da e uiniti kraljicom Irana. Peto pjevanje Suhrab izabire konja Tehmina i njen otac opremaju Suhraba, daju mu sve to mu je potrebno, kraljevski ga opremaju na vojnu te on kree na put. Meu opremom najvaniji Suhrabu je bio konj i njemu su stavljeni svi konji na izbor da on izabere sebi koji mu odgovara. Suhrab izabire konja koji je iz Raheva soja.

U snazi ko lav, u hodu ko vjetar, Visoko poput brda iznad dola; Kad poljem tri, ko da ptica leti, A ide vrsto, pravo kao sunce, Takoga konja jo ne vidje niko

esto pjevanje Afrasijab alje Barmana i Humana Suhrabu Za sve je to saznao kralj Afrasijab i on odmah poe kovati zle planove. Odlui da poalje dvojicu svojih junaka, Barmana i Humana, Suhrabu pod izgovorom da mu predaju darove i nau mu se pri ruci ako mu ta zatreba. Sve je to bila samo varka ne bi li se sin i otac sastali na bojnom polju i poubijali jedan drugog. Sedmo pjevanje Suhrab dolazi do Bijelog grada Poslije toga Suhrab sakupalja svoju vojsku i ubrzo nakon toga stie do Bijelog grada s namjerom da ga zauzme. Vojvoda Hedir je bio gradski dizdar i odluno se usprotivio Suhrabu. Meutim, to je bilo bezuspjeno jer je Suhrab svakako bio jai od Hedira.U trenutku kada mu je Suhrab htio odrubiti glavu, Hedir ga je zamolio za milost. Suhrab mu je potedio ivot ali ga je ipak zarobio i odveo. Osmo pjevanje Boj Suhraba sa Gurdafridom Za Hedirov poraz se je odmah ulo, pa su vijesti doprle i do Gurdafride. Gurdafrida je bila Gudehemova kerka, i poznata kao hrabra ena, pa je odluila da se suprostavi Suhrabu.

To bjee ena hrabra kao vitez, Koja se tu junaki ponijela! U boju niko ne vidje joj ravne
Suhrab odmah na poetku borbe nije znao da se bori sa enom, nego kada joj je u toku borbe skinuo ljem shvatio je da je to ustvari djevojka. To ga je veoma iznenadilo i opet ju je napao. Gurdafrida, poto je vidjela da nee moi pobijediti Suhraba, nije vidjela drugog izlaza nego da se sva pokae i pokua se na prevaru izvui i spasiti.

Poto sam lice i kosu otkrila,

Vojska e svata zboriti o tebi, Rei e: Radi jedne enske glave Prainu die u noju pod oblake! ta mu je stalo s djevojkom se biti Da gubi vrijeme i sramoti se? Za te je bolje da uvamo tajnu, Pametan ovjek uvijek um slua
Suhrab poslua njen prijedlog i zajedno s njom se zaputi put Bijelog grada ali ga Gurdafrida ostavlja pred kapijom. Kada je Suhrab shvatio da ga je Gurdafrida prevarila, zastidi se to je bio tako lakomislen, te to mu se grad tako lako izmae. Poto je ve bilo kasno za boj, Suhrab se povue ali sa vrstom odlukom da sutra otpone boj za grad. Deveto pjevanje Gudehem pie knjigu Kavusu Kada je Suhrab otiao, stari Gudehem je pozvao pisara da napie pismo svom vladaru Kavusu. U tom pismu mu je objasnio sve o vojsci koja je dola da zauzme grad, o mladom i hrabrom junaku koji ju je predvodio, te da bi od tog junaka svako pomislio da je Rustem. Rekao mu je takoer da je Hedir iziao na boj s njim ali I da je ostao u ivotu njegovom milou. Na kraju pisma on trai od vladara da im poalje vojsku u pomo jer drugaije se nee moi oduprijeti tom hrabrom junaku. Gudehem je udario peat na pismo, te odmah alje glasnika na put da preda pismo vladaru.

Deseto pjevanje Suhrab zauzima Bijeli grad Ujutro, Suhrab uze bojno koplje, i krenu put grada. Kada je doao do grada, vidjevi da je grad prazan, shvatio je da su Gudehem i Gurdafrida skupa sa ostalim velikaima pobjegli u toku noi. U meuvremenu, pismo je stiglo do vladara i on saziva svoju vojsku i vlastelu da odlue ta dalje da rade je rim se sprema velika nevolja. Svi su se sloili da trebaju pozvati Rustema iz Zabulistana. Kralj poziva svog pisara da se posavjetuje s njim jer je stvar bila hitna i neodlona. Jedanaesto pjevanje Kavus pie Rustemu i poziva ga iz Zabulistana Iz samog naslova pjevanja se vidi da Kavus pie pismo Rustemu da im pritekne u pomo. Na poetku mu alje blagoslov a potom ga hvali veliajui njegovu snagu i hrabrost, te mu govori da je on jedini koji tom junaku moe potamniti sjaj. Vladar mu takoer napominje da odmah po primanju ovog pisma, ne oklijevajui ni trenutka, krene im u pomo skupa sa svojim konjanicima. Potom stavi peat na pismo i preda ga Givu koji ga je trebao odnijeti Rustemu. Kada je Giv stigao u Zabulistan, odmah urui Rustemu pismo i ispria mu sve o junaku i situaciji u Bijelom gradu. Kada je Rustem uo priu o junaku sjetio se da mu je Tehmina rodila sina ali je on mislio da je Suhrab jo dijete i da to ne moe nikako biti njegovo djelo. Giv je upozorio Rustema da je Kavus rekao da se odmah vrate ali Rustem to nije elio, i tek nakon etiri dana veselja i zabave oni krenue na put. Dvanaesto pjevanje Kavus se srdi na Rustema Stigavi u grad, Rustem i Giv se uputie kralju i kada su ga pozdravili i naklonili mu se kralj im i ne odgovori ve odmah planu i okomi se na Giva.

Ta ko je Rustem da moj nalog kri, Da svoju dunost spram mene ne vri?

Ove rijei su pogodile Giva, te on pokua da se opre kralju ali se ovaj rasrdi i na njega te naredi da se obojica iva objese. To je razljutilo Rustema, on se usprotivi kralju i prigovori mu za njegovo ponaanje prema njemu. Takoer im ree da im sada nee pomoi sa Suhrabom i da svako sebi trai lijek onako kako zna a da njega vie Iran nee vidjeti. Ostalim junacima, uvi sve to, rastui se srce i oni se obraaju Guderzu s namjerom da se on obrati vladaru Kavusu i sve mu lijepo objasni tako da bi se Rustem vratio jer je on jedini koji im moe pomoi. Guderz ih poslua te on odlazi kod Kavusa, ukazuje mu na njegove greke i ubijedi kralja da promijeni miljenje. Zatim svi odlaze za Rustemom, kazuju mu da je kralj shvatio da je pogrijeio i nakon dueg oklijevanja vraa se s njima u dvor pred kralja. Kralj se potom odmah pone pravdati Rustemu i nakon to su rijeili razmirice odluie se malo odmoriti i proveseliti. Trinaesto pjevanje Kavus i Rustem vode vojsku Sutradan, Kej-Kavus okupi vojsku i na elu sa Rustemom uputie se u boj. Opazivi veliku vojsku kako ide prema njima, vojnici javie Suhrabu ali on se nije uplaio ve ree Humanu:

Iupaj svaku bojazan iz srca! U ovoj silnoj vojsci nee nai Nijednog borca ni topuza tekog Koji e meni na mejdan izai, Sve da mu sunce i mjesec pomogne! U zdravlju kralja Afrasijaba ja u Od polja more napraviti krvi

Na drugoj strani, Kavus, Rustem i njihovi vojnici su razapeli svoje atore i pripremali se za bitku. etrnaesto pjevanje Rustem ubija enderezma Kada se spustila no, Rustem zatrai dozvolu od kralja da ode do ulaza u grad i vidi ko je taj slavni junak i ko su mu borci. Kavus mu daje dozvolu rekavi mu da radi sve onako kako eli i misli da je pravilno. Rustem odlazi i uspijeva da se kradomice uvue u tvravu te iz daljine posmatra gozbu Suhraba, njegovih prijatelja i vojnika. Jedan od prijatelja i Suhrabovih pratilaca je bio i njegov ujak, enderezm, kojeg je Tehmina uputila sa Suhrabom kada je ovaj odlazio. U jednom trenutku, end je opazio Rustema kada je iziao napolje i upitao ga ko je on i zatraio objanjenje od njega ali ga Rustem tako jako udara da on na mjestu ostaje mrtav. Opazivi da enda ve due vrijeme nema, Suhrab se zapita ta je s njim te posla svoje vojnike da ga nau. Nali su ga mrtvog i o tome su odmah tunih srca izvjestili Suhraba. On naredi vojnicima da cijelu no deuraju i potom se vrati na gozbu obeavi da e se Iranu osvetiti za enda. Rustem se potom zaputi nazad kralju, ispria mu za Suhraba, ta je sve vidio i uo, te mu jo ree i to da je ubio enda. Nakon toga su se cijele noi s drutvom zabavljali.

Petnaesto pjevanje Suhrab pita Hedira za imena Iranskih vojvoda U ovom pjevanju Suhrab odlazi na jedno brdo sa kojeg se je vidjela cijela iranska vojska te pred sebe zovnu Hedira dag a ispituje o Iranu i toj vojsci. Zaprijeti mu da mu pri odgovorima ne smije lagati jer e ga to skupo kotati. Hedir mu odgovara da e mu rei pravilno sve to bude znao pa Suhrab zapoe svoje ispitivanje. Prvo ga je upitao za kralja Irana i Guderza a kada je doao red na Rustema, Hedir je odluio da mu ne kae za njega, nego mu slae da je to kraljev vazal koji je stigao iz Kine. Suhrab se tokom ispitivanja nadao i oekivao

kada e mu Hedir spomenuti i Rustema to ovaj nije uinio. Suhrab je nastavio svoje ispitivanje a Hedir mu je pokazao i Giva, i Feriburza, zatim Garuza i sve ostale junake za koje ga je upitao ali Rustema nigdje ne spomenu. To je Suhraba jako razljutilo i pomislio je dag a Hedir vara ali je ovaj ipak ostao pri svome i nastavio ga lagati govorei mu da Rustema nema tu, te da je on u Zabulistanu. esnaesto pjevanje Suhrab navaljuje na Kavusovu vojsku Bijesan i ljut zbog Hedirovih rijei da nikad nee moi pobijediti Rustema, Suhrab se uputi prema iranskoj vojsci odluan da ih napadne. Doavi pred atore, serdari se razbjeae i niko se ne usudi ni u oi ga pogledati. Suhrab otpoe galamu, ree im da e se osvetiti za anda te ih poziva da budu hrabri i izadju s njim na mejdan. Poto mu niko ne odgovori on opet pozva im ree da pozovu Rustema to Tus i uinu. Rustem naredi da mu sedlaju Raha i uputi se ka Suhrabu. Kada ga je ugledao, on pozva Suhraba da se njih dvojica sami bore. Suhrab, uvi njegove rijei, upita ga da mu kae od kojeg je roda i pritom mu ree da on vrsto misli da je on ustvari Rustem. Rustem to poree rekavi mu da on nije onaj za koga ga smatra na to se Suhrab veoma razoara. Sedamnaesto pjevanje Boj Rustema sa Suhrabom Suhrab nakon toga krenu na bojite, a u glavi je cijelo vrijeme mislio o onome to mu je mati govorila o ocu. Odabrali su polje za boj i poeli sa pripremama.

Odmakoe se jedan od drugoga, Otac pun bola, a sin pun gorine. Nijednog od njih ljubav ne pokrenu, Razum se skloni, ljubav sakri lice

Rustem je u sebi razmiljao o tome kako je ovaj junak doista hrabar i kako je boj sa Bijelim Divom bio ala naspram ovog. Obojica su bili izuzetno snani i nije im se bilo lako boriti jedan protiv drugog. Bitka je bila teka i neizvjesna. U jednom trenutku, Rustem je navalio na turansku vojsku, a Suhrab na iransku. Rustem se potom poboja za ivot Kej-Kavusa i vrati se u svoj tabor. Vidjevi da Suhrab ubija koga god stigne, on se usprotivi tome i odlui da sutra nastave boj jer je no ve poela padati. Osamnaesto pjevanje Rustem i Suhrab se vraaju u svoj tabor Nakon to su se razili svako odlazi u svoj tabor. Suhrab razgovora sa Humanom, a Rustem sa Givom koji mu govori o Suhrabu i njegovom napadu na vojsku. Potom dolazi i kralj Kavus i oni otpoinju razgovor o Suhrabu, te se i sam Rustem udio njemu, njegovoj lavovskoj snazi i junatvu. U razgovoru s vojvodom Zevarom, Rustem izdaje naredbe za sutranji boj i govori mu da ukoliko on sutra pobijedi nee dugo ostati u vojsci, a ukoliko se desi suprotno da niko ne ali i ne jadikuje za njim, da ne zameu nove bitke, nego da se svi vrate u Zabulistan odakle e otii Destanu te saoptiti vijesti njegovoj majci i utjeiti je. Nakon toga su krenuli na spavanje.

Devetnaesto pjevanje Suhrab obara Rustema Ujutro, im je sunce izilo, Rustem je ustao, spremio se i krenuo na bojno polje. Na drugoj strani, Suhrab je razgovarao sa Humanom i govorio mu o svom protivniku te jo jednom rekao kako on mislim da je to stvarno Rustem i da on ne bi trebao sa ocem traiti boja i s njim se biti. Potom se i oni opremie te krenue na bojno polje. Kada je doao na polje, upita Rustema kako je spavao, kako je ustao te mu predloi da se izmire i da se pokaju to su traili boja.

Ti budi sa mnom i ostaj na gozbi! Srce mi ljubav spram tebe osjea I rumen stida na lice mi tjera
Rustem mu na to odgovara da ga ovom priom nee uhvatiti u zamku I da e biti kao to su se sino dogovorili. Suhrab mu na to odgovara da je lud to nee da poslua njegov savjet i to mu predaje svoju duu u ruke. Nakon toga bitka je otpoela i cijelo su vrijeme jedan drugog silno napadali dok Suhrab u jednom trenutku nije oborio Rustema na zemlju i krenuo mu odrubiti glavu. Vidjevi da nema izlaza, Rustem mu je slagao da kod njih nije takav zakon i obiaj, te da tek kada ga drugi put obori ima pravo da mu odsijea glavu. Iako ove rijei nisu imale smisla, Suhrab mu je povjerovao i pustio ga. Kada je sve ispriao Humanu, ovaj mu ree da je prevaren to Suhraba razljuti. Rustem je zato vrijeme otiao na rijeku te tamo zamolio Boga da mu vrati svu onu njegovu snagu to Bog i uini. Nakon toga on se opet vrati na bojite razmiljajui gdje bi bilo najbolje da napadne svog protivnika.

Dvadeseto pjevanje Rustem ubija Suhraba Boj je opet otpoeo ali ovaj put je Rustem bio taj koji je oborio Suhraba i ne elei da mu da vremena da se odbrani uze ma i raspori mu grudi. Suhrab se sav zgri od bola a potom mu ree da je on sam taj koji mu dade klju svoje smrti. Suhrab mu takoer ree da e mu se njegov otac Rustem osvetiti za ubijenog sina to je bilo dovoljno da Rustem shvati ta je uinio i on pada u nesvijest. Kada je doao sebi upitao je Suhraba da li ima kakav znak da mu je Rustem otac, te mu govori da je on Rustem, zapoe vikati, upati sebi kosu i proklinjati svoje ime.

Suhrab mu pokazuje onaj oniks koji je on ostavio Tehmini da da djetetu kada se rodi. U meuvremenu, poto se Rustem nije dugo vremena vraao vojsci, oni su krenuli da vide ta je s njim i kako je bitka prola ali nikog ne naoe na bojitu. O tome su izvijestili i Kej-Kavusa koji je odmah izdao nareenja da se sazna ta je s Rustemom. Potom Rustem saznaje od Humana da je Hedir sakrio istinu od Suhraba i da mu nije htio rei za oca zbog ega se sve ovo i desilo. Rustem potom odlazi k Hediru i htjede dag a ubije ali su ga ostali sprijeili u tome govorei da je sada ve kasno. Dvadeset prvo pjevanje Rustem trai mehlem od Kavusa Rustem alje Guderza Kavusu da trai od njega mehlem kojim on lijei rane ranjenim ljudima ne bi li uspio spasiti svog sina. Meutim, Kavus ne eli dati lijek za Suhraba jer se boji da ako se Suhrab uspije izlijeiti da e ispuniti svoje prijetnje: da e se Iranu ljuto osvetiti a Kej-Kavusa iva objesiti. Guderz se vraa Rustemu i govori mu ta mu je Kavus rekao i da bi bilo bolje da on sam ode kod njega. Dvadeset drugo pjevanje Rustem jadikuje za Suhrabom Rustem izdaje naredbu da se donese zlatni ilim i da Suhrab poloi na njega te potom odlazi put kraljeva dvora. Samo to je krenuo obavijestili su gad a se Suhrab rastao sa duom i da umjesto dvora trai tabut. Rustem to teko primi, poe plakati, a za njim i svi ostali velikai udare u vrisku i kukanje. Saznavi da je Suhrab umro, Kej-Kavus dolazi kod Rustema i govori mu rijei utjehe ali mu ovaj samo govori da se ne smije svetiti Humanu i ostalim turskim voama. Kralj mu govori da iako su mu mnogo zla nanijeli i cijeli Iran spalili, ipak im se nee svetiti.

Dvadeset tree pjevanje Rustem se vraa u Zabulistan Vojska je otila sa bojnog polja i Rustem se vraa u Zabulistan. Tamo su ga svi, oaloeni tom vijeu, doekali i odali poast mrtvom junaku. Teka srca Rustem je sahranio svog sina. Dvadeset etvrto pjevanje Mati doznaje da je Suhrab ubijen Vijesti da je Suhrab pao na bojitu, majka Tehmina i djed su to teko prihvatili. Od velike muke trgala je sebi odjeu, kosu, bila se po licuTehmina je godinu dana kukala i plakala za sinom nakon ega je i ona od prevelike tuge i alosti za sinom umrla. Ovdje zavrava potresna pria o ocu i sinu.

Nesumnjivo, ovo je jedna od najupeatljivijih epizoda iz obilnog sadraja ahname, epizoda o slavnom Rustemu i njegovom sinu Suhrabu te nevolji koja ih je obojicu zadesila. Ova bitka izmeu oca i sina je puna potresne tragike i prikazana je sa toliko pjesnikog umijea i snage da ne moe, a da se ne ubroji meu najljepe epizode u ahnami. Smatra se da je ovu epizodu o Rustemu i Suhrabu preveo na srpskohrvatski jezik Fehim Barjaktarevi 1928.godine. Pokazatelj da ova pria iz ahname, posebno dijelovi kada Rustem ve saznaje da je ubio svog vlastitog sina, njegova tuga, bol i jad koji osjea zbog toga, te naposlijetku i majina tuga za sinom je i to da sam itajui dijelove literature izmeu ostalog proitala i to da je jedan iranski profesor, uvijek plakao dok su uenici itali ove dijelove. Naime, on se izvinjavao uenicima govorei im da jednostavno ne moe suzdrati suze, i da mu se svake godine dogaa isto. Ovdje je obraen jedan pjesniki motiv koji se nalazi u predanjima raznih naroda: otac i sin se sukobljavaju na bojnom polju, ne prepoznavi se. U nekim sluajevima nije dolazilo do traginih posljedica, ali u ovom, kako vidimo jeste.

Firdusi je taj motiv obradio sa mnogo pjesnike snage i sve to naveo kao neku vrstu sudbinske tragedije. Mnogi potresni momenti u djelu nas upuuju na to. Takve izraze, izraze ljubavi oca prema sinu, je mogao napisati samo veliki umjetnik rijei, a razlog tome bi mogao biti i taj to je Firdusi izgubio svog jedinog sina, pa je vrlo vjerovatno zbog toga mogao da pie tako osjeajno o toj temi.

Rustem
Rustem kao ovjek koji je ivio 600 godina a samim tim i njegov ivot nisu realnost. Rustemovo raanje, djetinjstvo, starost, smrt sve je nadljudsko, izvan ljudsko pa moe se rei i metafiziko, ali istovremeno se moe rei da nema ljudskijeg ivota i smrti od Rustemova. U pravom smislu rijei, Rustem je samo kreacija, realizacija i otjelovljenje nacionalnih elja Iranaca. Rustem kao junak nije prava historija onako kako se deavala, ali je ona bila onakva kakva se eljela, i zato je ona istinitija i realnija od bilo kojih historijskih dokumenata, ratova i ubistava koji govore o Iranu i Irancima. Poznato je da je Firdusi bio zaljubljen u ovog ovjeka (Rustema), ovjeka koji je trebalo da oliava velikodunost, estitost, junatvo, snagu duha i tijela, vjetinu, vjernost, dobrotu srca, ispravnost i plemenitost. Firdusi, ija je elja bila da vidi takvog ovjeka ili vie takvih ljudi, stvorio je svojim talentom i matom i uz pomo narodne predaje i mjesnih pria tog ovjeka i dao njegovu odredbu u liku Rustema2 Rustem, najsnaniji, ali ne i glavni junak u ahnami je samo ovjek. On je okusio gorinu poraza u boju sa Suhrabom iako je iz tog boja iziao kao pobjednik. Pored sve svoje slave koju je doivio u isto vrijeme je doivio i najveu nesreu; ubio je svog sina iz neznanja.
) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja XV vijeka, Beir Daka, Nunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 1997.god., str.130.
2

Prijevod prie o Rustemu i Suhrabu Fehima Bajraktarevia sainjen je uz izuzetno poznavanje klasinog perzijskog jezika i knjievnosti, posebno poezije. Pria je jasna svakom itaocu makar nita ne znao o perzijskoj knjievnosti3 Ono to je Homer i njegovi epovi u staroj grkoj knjievnosti, to je u mnogo pogleda Firdusi i njegova ahnama u novoiranskoj literature, i kako su Homerovi epovi utjecali na kasniji razvoj knjige kod Grka i kod onih zapadnih naroda, koji su se na njih ugledali, tako je slino i Firdusijev ep kod Iranaca i onih istonih naroda kojima su oni bili uitelji.

LITERATURA

) Rustem i Suhrab, Firdusi, Izdavaka kua Ljiljan, Sarajevo, 2000.god., str.26.

1) Historija perzijske knjievnosti od nastanka do kraja XV

vijeka, Beir Daka, Nunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo, 1997.god.;

2) Rustem i Suhrab, Firdusi, Izdavaka kua Ljiljan, Sarajevo,

2000.god.;
3) Leksikon

stranih pisaca, kolska knjiga, Zagreb, 2001.god.;

4) Rustem i Suhrab, Ebul-Kasim Firdusi, Svjetlost, Sarajevo,

1999.god.;

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: Bosanski jezik i knjievnost PREDMET: Svjetska knjievnost I

D N E V N I K I T A NJ A
TEMA: Hiljadu i jedna no (izabrane prie)

STUDENT: Meliha Maliki

PROFESOR: Dr.sc. Azra Verlaevi, doc.

1.0 U V O D

Pojam Arapska knjievnost ukjuuje kako knjievnost arapa tako i knjievnost na arapskom jeziku. Ona predstavlja literaturu koja je stvarana vijekovima i na ogromnim prostorima od Perzije na istoku do panije na zapadu. Arapi su narod Semitskog porijekla koji je prvobitno nastanjivao Arapsko poluostrvo ali se ire na sjeverAfrike, u jugozapadnu Aziju zatim u Indiju, Kavkaz i u srednju Aziju. PREDISLAMSKA KNJIEVNOST ( 500.-622.) Njegovala se uglavnom poezija , neke vrste govornitva, mudre izreke i rimovana proricanja...Pjesnici stvaraju pjesme , kaside, po tano utvrenom obliku. Ti oblici su sacuvani i u kasnijim vijekovima a nisu doivjeli skoro nikakve promjene. Pjesnik je slavio svoje pleme, podvige u bitkama.. Karakteristino za ovu poeziju je to to su je prenosili recitatori (ravi).4 Najpoznatiji pjesnik ovoga, doba bio je Imru ul Kais, prograni princ. Pisao je uglavnom kaside, pjesme koje sadre 60-100 stihova u slavu enske ljepote.iza sebe je ostavio Divan majstorskih kasida. Jedna od glavnih funkcija predislamske poezije je i uvanje svijesti o prolosti. Njegovao se kult suparnitva meu pjesnicima a pjesnici su uivali visok ugled u svojim zajednicama.5 KNJIEVNOST U DOBA IRENJA ISLAMA Ovaj period u poetku ne daje nita znaajno u literaturi, predstavlja nazadovanje u odnosu na predhodni period. Poslanik Muhammed a.s. nije boi naklonjen tadanjoj poeziji i smatrao je osloncem paganstva. U VIII stoljeu pojavit e se najpoznatija arapska zbirka Mualake koju je sastavio Hamad ar-Ravi i u koju je uvrstio kaside najpoznatijih predislamskih pjesnika. Poslije smrti Poslanika, pristalice su nastavile irenje islama ali i granica zemlje: Perzija, Egipat, Sirija... poetkom VIII stoljea dolazi do ponovnog procvata poezije. Glavna pjesnika forma i dalje je bila kasida ali se sada razvija i ljubavna lirika gazel. Od tada poinju radovi na leksikografiji i fonologiji kao i na sakupljenju hadisa. KLASICNI PERIOD (750.-1055.) Arapska knjievnost apsorbuje u sebe perzijske, indijske i grke elemente. U Bagdadu je osnovana bagdadska filoloka kola, a javljaju se i drugi centri knjievnosti. 1258. god.- dolazi do opadanja u stvaranju vrijednih knjievnih djela a do 1800. god. dolazi do opadanja kvaliteta arapske knjievnosti mada se smatra da je tada formiran konaan oblik Hiljadu i jedne noi a nastali su i neki popularni romani. U IX stoljeu dolazi do obnove interesa za helanskim naukama i filozofijom te se javlja veliki zamah u prevodjenju helenskih autora, a veliki otpor ovoj pojavi javlja se od tzv. Pravovjernih koji izuavaju teologiju i pravo i na njihovom tragu nastaju cuvene zbirke hadisa Buharija, Muslim, Tirmizije i dr. U sljedeem stoljeu premotava se jaz izmeu pravovjernih i zastupnika helenizma, javlja se skolastika teologija islama.U XII stoljeu dolazi do novog preporoda arapske filozofije, nauke i knjievnosti. Poznata imena su: AL- GAZALI, IBN HALDUN, IBN RUD, AL- ARABI...

4 5

Povijest svjetske knjievnosti (knjiga 1)- Mladost, Zagreb 1982. god. Sva moja lektira 1- prof. dr. Muhidin Danko, mr. Mirsad Kuni

2.0 HILJADU I JEDNA NO (ar. )

2.1 Porijeklo i problematika izvorita
Zbirka pria Hiljadu i jedna no nije tipina: nema svoga autora ni tano utvreno porijeklo, vrijeme i mjesto nastanka. Mnoge stvari vezane za izvorite ove zbirke jo uvijek podlijeu raspravama- zbog ega je Robert Irwin, jedan od najpoznatijih arabista, napisao je kako niko ne zna kada su prie Hiljadu i jedne noi poele, ni kada e zavriti. Veina prouavalaca ovog djela smatra da je morala postojati izvjesna verzija ove zbirke pria ve u X stoljeu i da je tada bila naslovljena Hiljadu noi. Prie su tokom vremena dodavane prvobitnom korpusu. Sve do ranog 19. vijeka. Jedina stvar koja je zajednika svim i razliitim izdanjima Hiljadu i jedne noi je injenica da prie pripovijeda eherzada kralju ahrijaru, iz noi u no, kako bi spasila svoj ivot. Glavna okvirna pria je u stvari narativno jezgro tj. okvirna kompozicija: ne samo da glavna pria uokviruje sve druge, ve i sve ostale prie su uokvirene, likovi u njima pripovijedaju svoje prie, a na nekim mjestima je postupak trostepen: likovi u priama likova pripovijedaju svoje prie. Neke od pria su knjievno-umjetniki nezrele ili su u obliku u kakvom su nam stigle, nerazumljive a to je jedan od razloga da neki itavu zbirku, posebno na Istoku, doivljavaju kao neozbiljnu knjievnost. Za pitanje porijekla Hiljadu i jedna no vrijedi ono to vrijedi za usmenu knjievnost: traenje jednog, orginalnog i prvobitnog izvora ove zbirke je besmisleno. Robert Irwin o problematici izvorita Hiljadi i jedne noi kae: ... Vjerovatno je da su mnogi prijepisi Noi bili napisani da bi se itali glasno, bilo od profesionalnih ili od amaterskih kazivaa pria, te je mogue da kaziva nema potrebu za cjelovitim tekstom (bez obzira na to koliko taj tekst mogao biti taan). Kaziva pria imao je potrebu samo za nacrtom neke prie, a potom bi taj nacrt on sam kitio i uljepavao!(...) Klasina kritika teksta nastoji proizvesti rukopisno stablo koje vodi natrag ka jednom izvoru koji ima autora.. Meutim, Noi stvarno mnogo nalikuju Novom zavjetu, gdje se moe pretpostaviti jedan rukopis izvora, niti se moe pozicionirati jedan izvorni fiksirani kanon. Prie su se mogle dodavati i isputati u svakoj generaciji...- Doista, jedva da ima kakva pria u cjelini u Noima koja nema svoje prie prethodnice, nastavljaice ili analogne verzije. Prie evoluiraju u druge prie, ponavljaju se, pojanjavaju, obru, izvru, premoavaju, povezuju i komentiraju unutar vlastite strukture u sklopu beskrajne igre preobraavanja! Ali, da li je ikada postojala prvobitna verzija ikoje prie??? Uvijek je gotovo nemogue rei kada je pria prvi put ispriana, kada je prvi put zapisana i kako je prenesena.6 Najveibroj naunika saglasan je u tome da okvirna pria ima indijsko-perzijsko porijeklo. Orijentalisti tvrde da je u prijeislamskom Iranu na srednje perzijskom (pahlevi) jeziku postojao zbornik (indijsko)iranskih fantastinih pria pod naslovom Hezar efsane, to znai hiljadu pria. Hezar efsane je prevedena na arapski jezik pod preuzetim naslovom Alf layla (hiljadu noi). Ve u IX vijeku imamo osnovu zbornika na arapskom jeziku prevedenu sa srednjeperzijskoga. Jedno od veoma vanih pitanja je i sami naslov knjige, otkud se u naslovu pojavila jo jedna no??? Prevodioci Enno Littmann i Francesco Gabriel smatraju da se tu javlja turski
6

1001 no na Zapadu- Robert Irwin (preveo Enes Kari), Ljiljan, Sarajevo 1999.god.

idiomatski izraz bin bir to znai hiljadu i jedan, a inae se upotrebljava u nainu mnotva. Edward Lane 1841. god. navodi svoj razlog, strah od parnoga broja.. Joseph von Hammer je 1823.god. iznosi svoje miljenje perzijskog porijekla Hiljadu i jedne noi. Folkloristi, koji su se bavili ovim pitanjem upuuju da porijeklo potie iz daleke i drevne Indije iz ije je literature okvirna pria ZBIRKE PRIA: Jataka, indijska zbirka pria na pali jeziku, koja sadri vie od 500 pria, romansi, izreka i legendi, uglavnom moralno-etike tematike i svrhe. Nije poznato kada je ova antologija sasatavljena ali vjerovatno je postojala prije V vijeka. Panatantra ili Petokrije indijska zbirka pria, sastavljena na sanskrtu, oko VI stoljea koje su imale i pounu i zabavnu svrhu. Zanimljivo je da je ova zbirka prevedena na arapski jezik ve u VIII stoljeu, pod nazivom Kalila wa-Dimna od Ibn alMukaffe (ova zbirka ima istu okvirnu priu kao i Hiljadu i jedna no a takoer i kompoziciju). Na pojedinim mjestima u priama Hiljadu i jedne noi nalaze se i takvi momenti ili likovi koji upuuju na prie i likove iz drevne grke i rimske knjievnosti. Arapi su osvajanjima batinili ne samo umijea pripovijedanja Grke i Rima nego i vjetine pripovijedanja Jevreja i Perzijanaca. I druge drevne civilizacije Bliskoga istoka su dale i mogle dati svoje doprinose (npr. Sumersko-babilonski Ep o Gilgameu: pria o potrazi za besmrtnosti). Svakako se moe tvrditi da su prie , basne i knjievnost predislamske Perzije ostavili traga u arapskom pripovijedanju nakon osvajanja. Pretpostavljen je perzijski prototip Hiljadu i jedne noi pod nazivom Hazar Afaneh.7 Dva poznata evropska arabista pokuali su dokazati da je ova zbirka djelo jednog ili dva autora. Francuski arabist i ef katedre na Sorboni, Baron Silvestre de Sacy, poricao je perzijsko porijeklo zbornika temeljei svoje miljenje na tome to prie imaju muslimanski duh. On je smatrao da je zbornik nastao u Siriji a djelo je jednoga autora, koji je umro prije nego je okonao svoj rad tj.zbirku. Engleski prevodilac Hiljadu i jedne noi, Lane, utvrdivi u zborniku mnogo slinosti egipatskome nainu ivota i naravima koje je dobro poznavao, te injenica da je jezik djela najblii egipatskome, prevodilac je zakljuio da je zbirka nastala u Egiptu krajem XV i poetkom XVI stoljea, kao djelo jednoga ili vie autora koji su kao osnovu mogli uzeti Hazar efsane. U zbirci Hiljadu i jedna no, nije teko uoiti da se u mnogim priama ponavljaju funkcije junaka pa ak i ponavljanje cijele prie. Baron Carra de Vaux, negira indijsko porijeklo zbirke te tvrdi da su te prie produkt grke beletristike u koju su prodrli talmudski judaizam i prijeislamski iranski elementi, te da su Arapi preuzeli prie iz zbornika Knjiga o hiljadu i jednoj noi. Ruski akademik Krimski zahtijeva na stasanju zbornika kao procesu koji je otpoeo u Indiji, te je preko Perzije i Bagdada dospio do Egipta, gdje je okonao svoje irenje osmanskim osvajanjem Egipta 1517. god. Krimski je iznio jedninstveni stav da je zbirka Hiljadu i jedna no djelo kojem je sueno da ostane zauvijek nedovreno. Na osnovu stogodinjih rezultata istraivanja, javlja se i negativnaa kritika o rezultatima ovoga pitanja. Putovanje pria iz Hiljadu i jedne noi zapoeto neznano kada u Indiji, u formi
7

1001 no na Zapadu- Robert Irwin (preveo Enes Kari), Ljiljan, Sarajevo 1999.god.

okvirne prie, zatim se vijekovima prenosile preko Perzije i Bagdada do Egipta gdje su sauvane u dananjem obliku. Ali je i to putovanje i dalje znatno zamagljeno...8

2.2 Bagdadska i Egipatska redakcija Zahvaljujui djelu MURUD- MESUDIJA koje se javlja u X vijeku postoje pouzdani
izvori o postojanju bgdadskih pria iz abasijske epohe. Bagdadska redakcija nastala je u vrijeme dramatinog opadanja moi bagdadske dinastije,to dovodi do slabljenja centralne vlasti, nestajanje blagostanja..zbog aljenja za minulim vremenima, doveo je do idealizacije vladara a posebno Haruna er-Reida. Ali njegov lik nije samo idealiziran u zbirci Hiljadu i jedne noi (koja obuhvata niz pria o njemu) nego i u djelima mnogih historiara. Nije poznato u kakvom je stanju bagdadska redakcija bila ali je poznato da je veliku popularnost stekla u Evropi, u vrijeme vladavine Memluka. U mnogim razliitim izdanjima bajki, pa i u samom usmenom izdanju zbirke Hiljadu i jedne noi u vie pria javlja se isti sadraj, npr. Junak dolazi sa istim ciljem na leima dina.. Ponovljivost funkcija kao postupka junaka posmatranih sa stanovita znaaja za tok radnje neoekivano je velika i takoer, nerijetko podudarna s funkcijama u bajkama svijeta, prilino su zagonetni posebno u djelu kao to je Hiljadu i jedna no u kojoj su se dugo taloili motivi drevnih civilizacija.9 Naunici nisu saglasni o tome kada je tano nastala egipatska redakcija zbornika. Neki smatraju da je redakcija zavrena u XIV vijeku, a vei broj naunika smatra da je zbornik nastao u XV vijeku. Bilo je i onih naunika koji su utvrivali autorstvo mnogih stihova, elei utvrditi vrijeme nastanka zbirke Hiljadu i jedne noi. Tako se dolo do saznanja da je znatan broj stihova pripadao pjesnicima izmeu XII i XIV vijeka.

2.3 Arapsko izdanje zbornika

Antoine Galland je prvi evropski prevodilac Hiljadu i jedne noi i odigrao je veliku ulogu u populariziranju pria i oblikovanju neke vrste kanonske zbirke. Tokom 1690- tih godina Galland je primio rukopis prie Sindibadova putovanja i preveo ga, a kasnije, potaknut uspjehom prijevoda preveo i itavu zbirku, tokom 1704. i 1717. godine. Galandov prijevod sadri neke bajke kojih nema u njegovom rukopisu, niti u bilo kojem tanpanom izdanju zbirke. Ali te bajke spadaju u nekoliko najljepih, to je kasnije prevodioce obavezivalo da ih uvrste u svoje prijevode. To su prie Alauddin i arobna lampa, Ali Baba i etrdeset hajduka... Na arapskom jeziku postoje etiri tanpana izdanja Hiljadu i jedne noi:

8 9

Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga- Esad Durakovi, Sarajevo 2005.god. Prologomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskoga kruga- Esad Durakovi, Sarajevo 2005.god.

1. BRESLAVSKO IZDANJE izdanje cjelovitog tampanog arapskog teksta Hiljadu i jedne noi prvi put se pojavilo 1825-1843. godine u dvanaest knjiga. Prvih devet izdao je breslavski profesor Maximillian Habicht, a preostale tri izdao je poznati arabist Fleischer nakon profesorove smrti. 2. BULAKO (kairsko) IZDANJE najrasprostranjenije i najee koriteno kritiko izdanje, koje je tako nazvano po znamenitoj tampariji u kairskom predgrau Bulak. Bulako izdanje koristili su najpoznatiji svjetsko prevodioci: na engleski jezik preveo ga je Edward Lane, na njemaki jezik preveo ga je Max Henning.. na bosanski, hrvatski i srpski jezik do sada nije preveden integralni tekst bulakog izdanja. 3. KALKUTSKO IZDANJE koje se prvi put pojavilo 1839.-1842. godine. Ovo izdanje sa ruskoga jezika 1949. godine prevedeno je na srpsko-hrvatski jezik zahvaljujui Marku Vidojkoviu. 4. JEZUITSKO BEJRUTSKO IZDANJE (1880.-1882.) uvrteno je u kritika izdanja mada su u njemu, za razliku od prethodnih izdanja, izvrena izvjesna moralistika preiavanja. U zbirci se javljaju erotski detalji kojih nije malo i koji su mjestimino vrlo pikantni, za razliku od drugih izdanja izbaeni su u bejrutskom izdanju.

3.0 UNIVERZUM PRIA HILJADU I JEDNE NOI

3.1 OKVIRNA PRIA Pria o caru ahrijaru i njegovom bratu caru ahzemanu
U davna vremena, na otocima Indije i Kine ivio je car iz carske loze Sasana i imao je dva sina, koji su bili hrabri vitezovi. Stariji sin ahrijar poeo je vladati jednimdijelom zemlje i svi su ga voljeli, a mlai brat drugim dijelom zemlje. Vladali su mudro i pravino. Jednoga dana stariji brat zaeli da vidi svoga mlaeg brata, te posla svoga vezira u carstvo svoga brata, da ga pozove da ga posjeti. Brat se obradova pozivu i odmah je krenuo na put. Meutim, usred noi dok je odmarao, sjeti se da je neto zaboravio iz dvorca te se vrati. Kada je doao u dvor, zatee svoju enu kako ga vara sa jednim crnim robom. Caru se smui cijeli svijet i pomisli: Ako se to dogaa dok jo nisam ni napustio grad, ta e tek biti kada budem odsutan, due vrijeme?! Zatim trgne sablju i pogubi ih oboje u postelji.

Kada je doao u carstvo svoga brata, vese i razdragan razgovarao je sa njim, ali mu nije spominjao ta mu se dogodilo. Na trenutak se sjetio svoje ene, ali ni dalje nije nita govorio a stariji brat je mislio da je tuan zbog toga to je napustio carstvo. ahrijar je inio sve da oraspoloi svoga brata, pozivao ga je u lov ali je on to odbijao. Kada je ahrijar otiao sam u lov, njegov brat je kroz prozor posmatrao vrt dvora, svoga brata. U tom vrtu se tada pojavie dvadeset robova i robinja, a meu njima i ena njegova brata ahrijara, koja je otvoreno pred svima imala odnos sa jednim robom. Kada je ahzeman to vidio pomisli: Tako mi Boga moja je nevolja mnogo manja od ove. Osjeao se mnogo bolje. Nakon toga vratio se njegov brat iz lova i primjeti da je njegov mlai brat boljeg raspoloenja. Mlai brat ispia starijem bratu ta se dogodilo u njegovom dvoru prije nego se uputio na njegov dvor u posjetu, ali nije elio dd mu ispria za djela njegove ene. Zaklinjem te Allahom da mi ispria, ree stariji brat, a ahzeman mu ispria ta je vidio te postavie zamku da se i sam ahrijar uvjeri da ga ena vara. ahrijar se izbezumi, te dva brata krenue na put u svijet, da vide da li se takvo neto deava jo nekome ili samo njima. U toku svoga putovanja zaustavie se kod jednoga drveta, u blizini mora da se odmore, ali odmor im prekide neobina pojava iz mora te se oni iz straha popee na drvo i sakrie. Iz mora je izaao veliki din, koji je na glavi nosio sanduk. Din se skrasi kraj tog stabla a iz sanduka iznese mali kavez iz koga izae lijepa i vitka ena i din zaspa na njenome krilu. Ona spazi dva cara na drvetu i zaprijeti im, ako ne siu i ako ne budu imali odnose sa njom da e probuditi dina. Nakon dugog kolebanja, od straha pristadoe. Nakon uivanja, ena izvadi jednu svezicu u kojoj je bilo 570 prstenova i objasni im da su to prstenovi svih mukaraca sa kojima je ona imala odnose u dinovom nemaru, te uze i njihove prstenove. Din je djevojku ukrao na njenu prvu svadbenu no, stavio je u seharu zatim u koveg na koji je stavio sedam katanaca i spustio je na dno mora. Din nije znao, da niko ne moe sprijeiti enu da dobije ono to eli. Braa se vratie u dvor. ahrijar pogubi svoju enu, robove i robinje te od tada je svaku no uzimao po jednu mladu, nevinu djevojku i nakon provedene noi sa njom ubijao je. To je trajalo tri godine. Ljudi su se plaili i sa svojim kerkama pobjegli u druge gradove i carstva. Jednoga dana, kada vezir nije mogao nai nevinu djevojku, ode svojoj kui plaei se cara da se vrati na dvor. I vezir je imao dvije prelijepe kerke eherzadu, stariju ker, koja je mnogo itala knjige, ljetopise, biografije i predaje o starim narodima i mlau Dunjazadu. Otac ispria eherzadi ta se dogaa a ona mu ree: Tako ti Allaha, oe, udaj mene za tog cara. Ili u ostati iva ili u iskupiti muslimanske keri i spasiti ih od cara. Bojaljivi otac se kolebao te ispria kerki jednu priu..

PRIA O MAGARCU, BIKU I ZEMLJORADNIKU

Jedan trgovac je stekao veliko bogatstvo i krdo stoke. Imao je enu i djecu, a i sposobnost da razumije jezik ivotinja. ivio je na selu, gdje je uzgajao bika i magarca. Jednoga dana bik se obrati magarcu i u razgovoru poali mu se kako se on cijeli dan umara radei, dok magarca gazda samo rijetko upotrebljava za rad.

Magarac ga nagovori da kada ga izvedu da radi, on legne ne htjedne nita da jede i napravi se da je bolestan. Ovaj razgovor u trgovac te narednoga dana, kada bik uradi ono to ga je magarac nasavjetovao, trgovac naredi da magarac cijeli dan zamijeni bika. Predvee bik se zahvali magarcu to mu je dopustio da se odmori, a imorni magarac se pokaja. I naredni dan magarac je radio na njivi, a kada se vratio magarac mu se ponovo zahvaljivao. Magarac ga ponovo nasavjetova, da vie ne lijenari jer je uo gazdu kako kae ako se ni sutra ne pomakne sa mjesta da e ga zaklati. Tako bik odlui da od sada ide sa magarcem na njivu. Trgovac je ponovo uo taj razgovor. Ujutro sa svojom enom doe pred talu, a kada bok izae poe da skae i pravi razne grimase a on poe da se smije. Nije mogao odati svoju tajnu eni jer bi odmah umro, ali ona je uporno navaljivala. Trgovac je ostavio oporuku i pozvao cijelo selo da slua njegovu priu. Dok se pripremao, uo je razgovor izmeu pijetla i psa. Pijetao je rekao: ja imam pedeset ena pa sa svakom izaem na kraj a na gospodar ne moe izai sa jednom. Ne preostaje mu nita drugo nego da uzme dudov tap, i istue enu dok ne umre ili se pokaje. Trgovac tako i uradi a ena se pokaja i ivjeli su sretno i zadovoljno...

eherzada se ni poslije prie nije pokajala, te zamoli oca da je uda za cara. Prije nego je krenula na dvor, ostavila je pismo svojoj sesti, da doe na dvor a kada car bude zadovoljen eherzadom da je zamoli da im ispria jednu priu, da im bre proe no. Tako se i zbi. Car posla po Dunjazadu da se oprosti od svoje sestre (to je bila posljednja eherzadina elja), a Dunjazada je zamoli da um ispria neku lijepu priu, te car pristade. eherzada, koja je bila mudra i slatkorijeiva , svoju priu prekide u cik zore na najzanimljivijem dijelu. Car iz radoznalosti kako ce pria skonati, odgodi njeno pogubljenje.. I tako iz noi u no eherzada je priala prie caru ahrijaru...

3.2 Pria o Alladinu i arobnoj lampi

eherzada i ovu priu zapoinje rijeima kojima zapoinje sve svoje prie: ula sam estiti care... i te mu noi pria priu o Aladinu. U jednom gradu je ivio siromani kroja koji je imao enu i sina po imenu Aladdin. Kako je bio siromaan nije mogao sina slati u kolu i na zanat, pa ga je poduio krojakom zanatu. Aladdin je bio nestaan djeak i htio je da se igra s djecom iz mahale i nije htio s ocem da radi. Nije htio da slua roditelje i da radi i zbog toga mu se otac razbolio i umro, ali Aladdin se ni tad nije promijenio. Nisu imali nikakvog drugog izbora i majka je morala da proda trgovinu da bi preivjeli. Jedini nain da prehrani sina bio je preenje pamuka. I to je trajalo sve do Aladdinove petnaeste godine. Kao i svaki drugi dan Aladdin se igrao s drugovima kad je naiao nekakav marokanski dervi, zastao i posmatrao djecu, ali je ipak najvie panje usmjerio ka Aladdinu. Taj dervi bio je sa zapada i zapravo je bio arobnjak koji je poznavao sve vrste vradbina. Poto je dobro osmotrio Aladdina zovnuo je jednog drugog djeaka u stranu i raspitao se potanko o Aladdinu

Onda je pozvao Aladdina i upitao ga : Sinko, nisi li ti sin toga i toga krojaa?, Aladdin je odgoviro da jest ali mu je resko da mu je otac davno umro. Kad je arobnjak to uo poeo je da plae i zagrlio je Aladdina, a kad ga je Aladdin upitao zato plae on mu je odgovorio da mu je brat umro. Dao je Aladdinu deset zlatnika i pitao ga gdje mu je majka i gdje im je kua. arobnjak mu ree da poselami majku i kako se on, njegov amida, vratio iz tuine. Majka Aladdinu nije povjerovala jer je njegov amida davno umro. Drugi dan arobnjak je Aladdinu dao dva zlatnika i rekao da za njih majka pripremi veeru za njega. Prije noi pojavi se arobnjak sa slugom koji je nosio pune korpe voa i povra. Poeo je da pria o svom ivotu i da plae za bratom, kako bi pria da je on Aladdinov amida bila uvjerljivija. Kad je uo da Aladdin nije vian ni jednom zanatu i da samo dangubi po cijele dane s djecom iz mahale, arobnjak je rekao da e ga on povesti da naui zanat sa skupocijenim tkaninama i da e mu onda kupiti duan. Sutradan su krenuli u grad da to i ostvare. Svratili su prvo do ainice da jednu i da Aladdin upozna ljude i trgovce, zatim ga je aobnjak poveo u vrt i etalita. Nakon nekoliko etnji Aladdin se poali da se umorioi arobnjak osjeti da ako ga ne pusti da ide kui da e on pobjei, te ga udari po glavi i Aladdin pade na zemlju. arobnjak mu ree da e ako ostane vidjeti ono to nemaju svi carevi svijeta. Izgovorio je udne rijei i pred njima se otvorila zemlja. Dao je Aladdinu jasne upute kako da doe do kraja tunela koji se pokazao pred njim. Na kraju tunela bila je lampa koju je morao donijeti, ali nije smio dotaknuti nita od zlata i srebra koje je bilo na putu do te lampe. Tako je i bilo i Aladdin je pratei arobnjakove upute doao do lampei krenuo prema izlazu. Kad je doao do arobnjaka nije mogao izvaditi lampu iz koulje pa se arobnjak naljutio i izgovorio one arobne rijei i zemlja se zatvorila. Aladdin je ostao zatoen a arobnjak je otiao u druge zemlje. Kad je shvatio prevaru Aladdin poe moliti Allaha da mu pokae put do izlaza. Tako sam i zatoen sluajno je protrljao prsten koji mu je arobnjak dao na ulazu u tunel i pred njim se pojavio duh i ree: Ja sam tvoj rob i ispunit u svaku tvoju elju. Aladdin zamoli duha da ga izvue na slobodu i za tren se naao na onom mjestu gdje je arobnjak otvorio zemlju. Vratio se kui i ispriao majci sve to mu se desilo, da je amida bio prevarant i laljivac i da ga je htio ubiti zbog lampe. Nakon toga Aladdinn je spavao dva dana i kad se probudio majka mu nije imala to dati da jede i Aladdin protrlja opet onaj prsten i pred njima se stvori sofra sa dvanaest razliitih jela. Uivali su i jeli koliko su mogli a ostalo su ostavili za drugi dan. Kad su sve pojeli Aladdin je tanjire odnio na pijacu da ih proda ne znajui koliko vrijede, pa ih je na prevaru kupio neki Jevrej za po jedan zlatnik. Drugi put mu se posreilo pa je za svaki tanjir dobio po sedamdeset zlatnika. Tad su imali dovoljno nvaca ali se nisu raspali troili ga na sve strane. Aladdin se poeo druiti sa uenim ljudima i svata je nauio o svemu. Sa svojim draguljima vrijednijim od bilo kojeg carstva elio je isprositi princezu Bedr Buduru. Njegova majka se tome protivila jer su oni bili iz siromane porodice i bilo je nemogue da car svoju kwer jedinicu da jednom siromahu. Aladdin je bio uporan u svojim eljama i to mu se na kraju i ostvarilo. Nakon to je izvrio sve zahtjeve to ih je pred njega stavio car, naravno uz pomo arobne lampe, napokon se oenio princezom. Svadba je trajala nekoliko dana i svi su bili sretni i zadovoljni.

Tu bi trebao biti kraj prie, ali eherzada da bi due ostala iva nastavlja priu rijeima: ula sam estiti care... Onaj dervi je jednog dana razgrnuo pjesak da vidi da li je lampa jo uvijek ondje i da li je Aladdin mrtav. Kad je rzgrnuo pjesak razoarao se kad je vidio da se Aladdin spasio i odnio lampu sa sobom. Odluio je da krene na put i uzme lampu za sebe. Stigao je u zemlju u kojoj je bio Aladdin i sluao prie kako se ljudi dive Aladdinu to se uspio oeniti carevim kerkom. arobnjak je bio zavidan i otiao u jedan duan i kupio sve lampe to ih je duandija imao. Sutradan se zaputio prema Aladdinovom domu i na sav glas govorio: Dajem novu lampu za staru!!! to je ula i Aladdinova supruga, princeza, i da bi se uvjerila da taj siromah ne lae naredila je slugama da iznesu staru Aladdinovu lampu i zamijene je za novu. Nije znala da je ta lampa zasluna za svu njenu sreu i dala ju je arobnjaku za novu, bezvrijednu. arobnjak je bio sav sretan jer je uspio u svom naumu i odmah je protrljao lampu i zaelio da se Aladdinov dvorac i sve u njemu prebaci u njegov kraj. Car je poludio kad je to ssznao i naredio da odrube Aladdinu glavu neznajui da Aladdin tome nije kriv. Aladdin ga je zamolio da mu objasni to se zapravo desilo i tad ga je oslobodio. Pomou arobnog prstena Aladdin je saznao gdje su mu dvorac i ena i zaputio se tamo. Na prevaru je vratio lampu, ubio arobnjaka i sretan sa svojom enom vratio se u svoj kraj.

3.3 Pria o Ahmedu ad-Denefu, Hasnu umanu, te lukavoj Dalili i njenoj keri Zejnebi Spletkaroici
Zavidjevi Ahmedu ad-Denefu i Hasanu umanu na poloaju koji su imali za vrijeme vladavine halife Haruna ar-Raida, eljele su da smisle neko lukavstvo protiv njih, da i one budu poznate i da dobiju istu platu kao i oni. Ahmed je dobio desno krilo halifine garde a Hasan lijevo krilo i dobili su mjesenu platu od hiljadu dinara. Tako dalila odmah smisli lukavstvo kako da nadmudri ljude i da se dokopa njihova novca. Svaki dan je ila gradom, smiljajui nove podvale. Jednom se obue u neku siromanu odjeu, stavi tespihe oko vrata i krenu ulicom. Jezikom je slavila Allaha , a srcem je usrdno smiljala pakosti narodu. U jednoj ulici u veoma raskonoj kui, ivio je Hasan erutarik, koga je ena prve brane noi zaklela da ne oeni ni jednu pored nje. Jedan dan dok je bio u hamamu zatee svoje prijatelje koji su doveli po jednog ili dva sina. On ode kui, rasrdi se na enu i posvaa se sa njom, te joj ree da e se oeniti jo jednom enom jer sa njom nema potomaka. Dok je Hasanova ena gledala kroz prozor tuna, ugleda staricu Dalilu kako prolazi putem i u da spominje Allaha te naredi uvaru da je pusti u kuu kako bi joj udijelila neto. Hasanova ena zvala se Hatuna. Ona lijepo primi staricu i da joj da jede. Lukava starica prevari Hatunu, te joj ona ispria svoju tunu priu, a starica joj obea da e joj pomoi. Obea joj da e je odvesti kod ejha Abu-l-Hamalata i da e joj on pomoi da rijei problem te da e uskoro sa svojim muem dobiti sina ili krku. Dok su tako ile ulicom Dalila je smiljala nain kako da dobije svu skupocijenu odjeu i nakit koji je nosila Hatuna.

Dok je prolazila pokraj duana mladog, lijepog i bogatog Sidi Hasana, ostavi Hatunu u blizini a prie da razgovara sa Hasanom jer je primjetila njegove poglede upuene prema njoj. Dalila obea da e je udati za njega ali e mu je prvo pokazati nagu. Mladi je slijedio Dalilu i Hatunu. Starica je dola kod jednog bojadije i rekla da su Hatuna i Hasan njena djeca, te ga je zamolila da im ustupi svoju kuu jer se njihova obruaje i opasno je ivjeti u njoj. Bojadija nasjede na Daliline lai i dopustu joj. Hatunu je smjestila u jednu sobu, a Hasana u drugu. I jednom i drugom je izmislila neke razloge kako bi se dokopala njihove odjee. Nakon to je dobila to je eljela, zakljua kuu i napusti je. Dalila je zatim posjetila bojadiju, dala mu dinar da kupi neto i napravi njenoj djeci da jedu ali da im se i on pridrui a ona e mu u meuvremenu uvati duan. I bojadija nasjede na staricine lai, a ona iskoristi njegovo odsustvo te pokupi sve dragocijene stvari iz duana. Putem je prolazio nosa od koga starica izmudri magarca da joj prenese stvari, a njega zamoli da polupa sve preostalo u duanu jer je njen sin bankrotirao tako da izvrilac ne zatekne nita kada tu doe. Kada se bojadija vratio i ugledao prizor poeo je da tue nosaa dok nisu uvidjeli staricinu prevaru. U meuvremenu Hatuna i Hasan su poli u potragu jer nisu mogli vie da ekaju ono po ta su doli. Ali i oni se sastae te nakon kratke rasprave uvidjee da ih je starica prevarila kako bi se dokopala para, nakita i bogate odjee. Bojadija traei staricu doe do svoje kue te saslua priu dvoje mladih ljudi, da im odjeu i pomogne da se izbave odatle. Zejneba je brinula za svoju majku jer se nije zadovoljavala dobijenim plijenom nego je iz dana u dan izmiljla nove spletkatine. I tako poslije svakog novog dogaaja dolazila je kui i priala svoje spletke Zejnebi. Varala je, krala, podmiivala narodu, izvlaila dinare i uvijek pobjeivala u svojim poslovima. Mnogi su pretraivali grad nekoliko puta ali nisu mogli da nau staricu. Jedan dan dok su prolazili gradom, jedna od Dalilinih rtava je prepozna i uhvatie je i odvedoe valiji. Ali bili su umorni i ekajui valiju svi su zaspali a sama Dalila je smiljala novo lukavstvo. Ona prevari valijinu enu, zatim uze od nje novac navodno za robove koje je kupio njen mu, te ponovo ode svojoj kui. Starica je uinila jo mnoga lukavstva tako da su odredili Ahmeda ad-Denefija da je sa svojom gardom trai. Zejneba je traila od majke da prevari Ahmeda, ali ipak odlui da to sama uradi. Ona otkri svoje lice te ugosti njegovu gardu a zatim i njega, lano se prestavljajui, te im dade alkohol u koji je ubacila prah za omamljivanje. Kada su ostali bez svijesti ona im oduze svu odjeu. Ahmed je otiao halifi i vratio sve ordene i zamolio ga da sluaj preuzme Hasan uman. Poto se Dalila jedino bojala Hasana umana, on ju je i uhvatio ali sa garancijom i zatitom od halife. Halifa je izgadio han sa tri zgrade kako bi u njemu mogli odsjesti trgovci. Odredio je da han uva etrdeset robova i etrdeset pasa koje je uzeo od nekog namjesnika, te je dao da se psima naprave ogrlice. Halifa je naredio da se ispune elje Dalili jer kad su je uhvatili rekla je da nije napravila ujudurme zbog lahkomosti za tuim stvarima, nego zato to je ula za marifetluke Ahmeda koje je izvodio po Bagdadu i za ujudurme Hasana koji su uprkos svemu tome imali dobar posao.

Dalila je htjela posao da upravlja hanom,i postavie je za starjeinu etrdeset robova kojima naredi da joj se potinjavaju. Ona sebi izabra mjesto za boravak iza vrata hana,a svakog dana je odlazila u divan jer je halifi moglo zatrebati da negdje poalje neko pismo. Iz divana nije izlazila do kraja dana,dok je etrdeset robova ostajalo uvajui han. Kada padne no , putala je pse da uvaju han.

3.4 Pria o Sindibadu Moreplovcu

U vrijeme halife Haruna er-Reida ivio je neki siromani ovjek koga su zvali Sindibad Nosa, jer je za sitnu nadnicu nosio tovare na glavi. Jednoga dana zatekao se pred kuom nekoga trgovca, iz koje je izaao djeak lijepoga lica i pozvao ga u kuu da im bude gost. Tu je vidio mnogo lijepih robinja i muzikih instrumenata. Upoznao se sa domainom kue koji se zvao Sindibad a dali su mu nadimak Moreplovac. On je svome gostu ispriao priu o svojim putovanjima, tj. o svojih sedam putovanja sa kojih se vratio bogat i sretan. PRVO PUTOVANJE Sindibad je plovio mnogim morima dok se nije iskrcao na jedan pusti otok. Tu su laari zapalili vatru, a onda je vlasnik lae upozorio da taj otok zapravo predstavlja, lea dinovske ribe na kojima se nalazi pjesak. Osjetivi vatru na leima riba je zaplovila duboko u more i svi mornari se utopie osim Sindibada, koji se spasio pomou drvenoga korita. Ploveci na koritu 24 sata Sindibad je dospio na drugi otok gdje je susreo jednoga ovjeka i konja. Kasnije je shvatio da je taj ovjek bio sluga cara Mihradana. Zajedno sa drugim sligama vezivao je careve drebice kraj mora kako bi ih oplpivali morski konji. A nakon toga su ga odveli caru i car je dao Sindibadu posao, da broji lae koje pristiu na pristanite. Sindibadu je bilo lijepo na otoku ali je eznuo za Bagdadom. Stalno se raspitivao o Bagdadu, da li je neko putovao.. Tako je jednom prilikom razgovarao sa kapetanom jednoga broda koji mu je rekao da na brodu uva robu biveg lana posade koji se utopio. Sindibad se silno zaudi kako je prepoznao brod kojim je on doputovao, a utopljenikova roba je bila njegova roba. I kapetan se iznenadi to je vidio Sindibada iva. Sindibad se vrati u Bagdad nosei sa sobom skupocijene poklone od cara Mihradana. Poslije ovoga putovanja Sindibad je postao ugledan i bogat. DRUGO PUTOVANJE Nakon lagodnog ivota u Bagdadu, Sindibad odlui da se ponovo tisne u svijet morskim putem. Obiao je mnoge otoke sve dok se nije naao na otoku sa mnogo voa i bistrih vrela. Kraj jednoga vrela je zaspao, a kada se probudio vidio je da je posada broda otila bez njega. Sindibad je oajavao i smiljao kako da napusti otok. Za to mu je dobro dola dinovska ptica ruh, koja se hranila slonovima. Dok je ptica leala na jajima Sindibad je privezao svoje kaie od turbana za njezine noge i ptica ga je odnijela na veliku

planinu ispod koje se nalazila dolina dinovskih gmizavaca. On tada shvati da se nalazi u podnoju Dijamantne planine. itava dolina bila je prekrivena dijamantima, Sindibad je lijepio dijamante za komade mesa koje je kasnije nosila ptica ruh. Tako se Sindibad jo vie obogatio i u Bagdad se vratio kao jo bogatiji ovjek. TREE PUTOVANJE Sindibad se ponovo otisnuo u svijet, ali sada je naletio na planinu majmuna. Tu su majmuni presjekli uad na lai i otisnuli je na puinu, te se posada zatekla na nepoznatom otoku u ijem sreditu je bio dvorac. Oni su u njemu ugledali Crno udovite koje se hranilo ljudskim mesom. udovite je jelo po jednog lana posade te su oni odluili da neto poduzmu da se spase. Od brvana su napravili manju lau a naveer su usijanim ranjem oslijepili udovite. Uspjeli su pobjei na lau, ali su ga Crni i njegova enka gaali velikim stijenam. Tada su se spasili samo Sindibad i jo dvojica lanova posade. ETVRTO PUTOVANJE Sindibad nije dugo mirovao i opet je elio da putuje, trguje. Zajedno sa drugim trgovcima Sindibad je otplovio. Plovili su tako od mora do mora, od otoka do otoka, sve dok ih nije uhvatila strana oluja i potopila brod. Sindibad je zahvaljujui Allahovoj volji ostao iv zajedno sa jo nekoliko lanova posade, te su se oni na jednoj dasci spasili do oblinjeg otoka. Na tom otoku uhvatili su ih goli ljudi i odveli kod svoga cara. Tamo su svi osim Sindibada jeli neobina jela i zalijevali ih kokosovim mlijekom, od toga su ih udebljali te ive kuhali i davali svome caru ljudoderu. Sindibad je uspio pobjei od golih ljudi, te nakon nekog vremena naiao je na ljude koji su brali biber. Oni su se zaudili kada su vidjeli da se on uspio spasiti od golih ljudi te ga odvedoe svome caru. Sindibad im pokaza kako se prave sedla za konje a u znak zahvalnosti car mu za enu dade jednu asnu i uglednu enu. Sindibad je tu uivao u bogatstvu sve dok ne sazna za obiaj, da ovjeka iva sahranjuju na dno bunara poslije enine smrti. Tako bi i sa njim, ena mu se razbolje i umre a njega bacie u bunar. Sindibad je dolje ubijao ive ljude i hranio se njihovom hranom. To mjesto je posjeivala zvijer koja se hranila mesom mrtvaca, Sindibad ju je pratio i tako doao do izlaza. ekao je na plai brod te ponovo sretno zavrava svoje putovanje povratkom u Bagdad. PETO PUTOVANJE Sindibad se zaputi u Basru a odatle sa drugim trgovcima ponovo na more. Doli su na pusto ostrvo gdje su vidjeli ogromno ruhovo jaje. Trgovci su ga razbili i pojeli meso ruhova ptiata. Sindibad je tada bio na lai, i kada je uo ta su uradili znao je da e im se ruh osvetiti. Trgovci su poeli bjeati na brod ali ih je stiglo jato ruhova koji su nosili velike stijene i bacali na brod. Sindibad se ponovo Allahovom voljom spasio. Tu je sreo nekoga starca ogrnutog liem koji je zamolio Sindibada da ga prenese ne leima meu drvee. Sindibad se smilova starcu, ali ga on vrsto stegnu nogama oko vrata, te je tako morao stalno nositi starca. Sindibad je u suhe tikve stavljao groa i tako sebi pravio vino koje zaeli i starac, a kada ga opi baci ga sa lea i ubi velikim kamenom. Kasnije je Sindibad saznao da je to bio Morski starac iz ijeg se zarobljenitva nije niko mogao izbavuti osim sindibada. ESTO PUTOVANJE Na ovo putovanju Sindibd ponovo doivljava brodolom i spaava se na pusti otok. To je bio otok dijamanata i plemenitih metala. Sindibad je uspio napraviti splav kojeg je sam napravio te je dospio na otok gdje su ivjeli muslimani i oni su ga odveli svome caru. Sindibad ga je oduevio priama o Harunu er-Reidu te on posla poklon bagdadskom halifi. Tako se Sindibad ponovo vrati u Bagdad. SEDMO PUTOVANJE Sindibad i putnici upali su u veliku oluju koja ih je odnijela u krajnja mora, gdje se nalazio mezar Poslanika Sulejmana. Tu su ivjele ogromne zmije, a svaku lau koja bi tu plovila progutao bih kit, ali je zapuhao jaki vjetar i brod bacio na hrid.

Tada se spasio samo Sindibad. Dospio je na otok gdje je sreo dva djeaka, zatim je sreo zmiju koja je do pola progitala ovjeka koji je dozivao Allahovo ime i traio pomo. Sindibad je ubio zmiju i spasio ovjeka a poto je na krilima ovjeka ponovo doao u svoj Bagdada... ivjeli su potom zajedno i prijateljski u velikoj radosti i veselju dok im ne doe Ruiteljica Uitaka i Razbijaica Skupova, Ruiteljica Dvorova i ona to mezarje nastanuje..

EPILOG
Hiljadu i prve noi kada eherzada zavri posljednju priu, ona skoi na noge pa se duboko nakloni caru i ree: estiti care, jedinstven za sva vremena! Ja sam tvoja robinja i evo ve hiljadu i jednu no priam ti o davnim ljudima i pripovijedam ti poruke predaka imam li zato pravo da pred tobom izrazim jednu elju. Oni joj hitro donesoe djecu. eherzada stavi djecu pred cara, poljubi ih i ree: estiti care, ovo su tvoja djeca. Moja elja je da me spasi pogibije, zbog djece jer e ova djeca ostati bez majke. Car zaplaka, privue djecu na grudi pa ree: Allaha mi eherzado oprostio sam ti i prije dolaska djece, jer sam vidio da si estita, odana i iskrena. Neka Allah blagoslovi tebe, tvog oca i majku, tvoje pretke i potomke! Neka mi Allah bude svjedok da ti opratam sve ta bi ti moglo nauditi.10 Car oeni eherzadu, bogato okiti grad kao nikada do tada, darova njegove stanovnike a eherzadinog oca javno bogato nagradi to mu je dao svoju kerku.

10

Hiljadu i jedna no- Esad Durakovi, Sarajevo 2002. god.

4.0 O ZBIRCI (ANALIZA I KATEGORIZACIJA PRIA)

Kada jedna knjiga postane simbol pria i svekolikog pripovijedanja, kao to je sluaj sa Hiljadu i jednom noi, onda nije nimalo sluajno to joj se u nauci o knjizi dodjeljuje status prie nad priama. Hiljadu i jedna no stoljeima nakon svoga nastanka djeluje jednako, svjee i neponovljivo kao i prvoga dana, ona i danas oparava i itatelje i pisce i teoretiare knjievnosti. Ova nam knjiga kazuje kolika je mo prie i pripovijedanja, eherzadi je zahvaljujui prianju poklonjen ivot a caru ahrijaru vjera u ljude i ljubav.11 Hiljadu i jedna no je poput nekoga nedoglednog okeana sakupila mone bujice matovitog, pripovijedakog umijea itavoga Istoka. Istonjaki carevi, veziri, narodi i plemena, pozdravljaju nas osmijehom prije nego to e se izgubiti u valovima koji se nad njima sklapaju. Na sreu dok je eherzadine prie, nisu iezli u nepovrat. Interesantno je prije svega kako je eherzada okarakterizirana u ovoj prii: "eherzada je itala knjige, ljetopise, biografije drevnih careva i predanja o starim narodima. Pripovijeda se da je sakupila hiljadu knjiga iz oblasti historije starih naroda, bivih careva i pjesnika." Navodei da je itala biografije careva, ona je bila upoznata sa nainom na koji razmiljaju i djeluju carevi- pa i sama injenica da je spremna rtvovati svoj ivot da bi spasila enski rod pokazuje koliko je humana , osjeajna i altruistina. Tako je mudra i lukava eherzada zapoela svoje prie koje je priala kroz hiljadu i jednu no, svaki put nadmaujui samu sebe u toj borbi za opstanak. Poetak svake noi u ovoj zbirci karakteristian je za bajke, ime nas sami poetak upuuje na injenicu da sadrina prie ne predstavlja neto realno. Kroz mnogobrojne prie ona vodi cara do saznanja, ona utie na njega, na njegova vjerovanja, uvjerenja Polahko, eherzada dobija povjerenje cara koji je zamrzio cijeli enski rod, priajui mu bezbrojne prie u kojima su osnovne teme IVOT i SMRT, a izmeu njih stoji srea, odnosno put do nje i prepreke Te prie nastaju kao plod atmosfere, osjeaja i ugoaja u eherzadinom zbiljskom svijetu, ona svoje prie prilagoava carevom raspoloenju date noi, kao i njihovom trenutnom odnosu. Tako svaku od pria moemo interpretirati sa dva aspekta: prvo, kao priu samu za sebe, a drugo, kao odraz atmosfere. eherzada svoje prianje zapoinje priama o ljudima koji su svoje ivote spasili prianjem pria, ba kao to i ona eli da spasi svoj ivot. eherzada svoje prie pria iskljuivo nou, a zavrava ih u cik pred zoru, ne samo zbog toga to car preko dana radi, ve i zbog atmosfere: koja je tajanstvena, arobna i magina. U knjizi Hiljadu i jedna no na Zapadu Robert Irwin prie Hiljadu i jedne noi klasificira prema njihovoj sadrini. Ova zbirka sadri herojske epove, mudronosnu knjievnost, basne, kozmoloku fantaziju, pornografiju, proste ale, mistine bogougodne pripovijesti, hronike o niskom ivotu, retorike rasprave... U ovom velikom zborniku prie ne pripovijeda samo eherzada nego i neki likovi u njezinim priama kazuju prie, a opet i neki likovi u njihovim priama pripovijedaju prie. Tako se sve
11

itanka za 4.razred gimnazije- Vedad Spahi 2003., str.242

te prie mogu predoiti u vidu koncentrinih krugova od kojih onaj vei uokviruje manje prie koje se opet pojavljuju unutar njega kao zasebne prie i bivaju okvirnom priom nekih manjih pria, a sve zajedno ih uokviruje jedan ogromni koncentrini krug sa eherzadinom priom kralju ahrijaru. Najpoznatiji primjer te tehnike zatvaranja i uokviravanja pria jeste ciklus pria o Grbavcu. Tu, izmeu ostalog, kroja pripovijeda priu koju mu je kazao hrom mladi, a opet, pria ovog hromog mladia unutar sebe sadri prie brijaa, a brijaeve prie sadre prie njegove esterice nesretne brae. *** U predislamskoj Arabiji pljakanje kamila nije se shvaalo kraom i esto su se slavile u poeziji. Kraa se nije smatrala zlodjelom. Dolaskom islama i obznanjivanjem erijata ustanovljene su odreene kazne. U kasnijim vremenima ti su lopovi u nekim krugovima bili omiljeni i slavljeni. Hiljadu i jedna no obiluje priama o lopovima i profesionalnim varalicama. Kult lukavstva, prepredenosti, varki proima Arapsku knjievnost i prie o prepredenostnim lopovima kao jedan iri anr koji slavi lukavstvo, borce, ene.. Takoer, javljaju se djela o prepredenosnim varkama dina, zatim o raznim drogama kao sredstvu kako bi se dolo do odreenog cilja. Kroz svaku priu proima se prevara, u veoj ili manjoj mjeri, tj. prevara koja vodi do pozitivnog izhodita i prevara koja vodi neemu loem, negativnome cilju. U prii o Lukavoj Dalili i njenoj kerki Zejnebi Splektaroici pronalazimo primjere niskoga ivota. Njih dvije su se sluile svim sredstvima, prevarama, laima, zavoenju i koritenju opojnih droga kako bi ispunile sve svoje elje. I pored toga ta su radile one nisu kanjene nego su postigle moda i vie od oekivanog. U prii o Sindibadu Moreplovcu, radnja se odvija na potpuno drugaiji nain. U njima se Sindibad koristi prevarama ali kako bi spasio svoj ivot i ivot lanova posade, mada to u nekoliko navrata nije uspio. Prie u zbirci Hiljadu i jedna no imaju malo ili nimalo seksualnog sadraja. Najee su to prie o preljubi, sadizmu.. Primjer takvih pria je i sama okvirna pria koja govori o dva cara ahrijaru i ahzemanu koji otkrivaju prevaru svojih ena sa crnim robovima. Druge prie Hiljadu i jedne noi govore o enama preljubnicama, o enama snalaljivicama, nadmonicama i pronicljivicama a nake ene su beskrajno strasne pohotne i bludne. Na osnovu zastupljenosti pria sa vulgarnim sadrajem, moemo zaljuiti da sve prie nisu islamskoga porijekla, prevedene su na arapski jezik i blago su arabizirane i islamizirane.

Literatura: -Hiljadu i jedna no- Esad Durakovi, Sarajevo 2002. god. -1001 no na Zapadu- Robert Irwin (preveo Enes Kari), Ljiljan, Sarajevo 1999.god. -Povijest svjetske knjievnosti (knjiga 1)- Mladost, Zagreb 1982. god.