NASLJEDNO PRAVO

prof.dr. Milorad ivanovi

1. POJAM NASLJEIVANJA Nasljeivanje kao pravni pojam podrazumijeva prelazak odreenih subjektivnih prava i obaveza sa jednog subjeka na drugog u trenutku smrti umrlog lica Nasljeivanje je prijenos imovine umrlog na druga lica, a pravila (pravne norme) po kojima je uraen tekav prijenos ine nasljedno pravo

Nasleivanje je prenos materijalnih i duhovnih vrijednosti sa predaka na potomke.

Kao pravna pojava nasleivanje podrazumijeva prelazak odreenih prava i obaveza sa jednog subjekta prava na drugi subjekat prava. Imovinska prava i obaveze jednog lica ne prestaju da postoje usljed smrti tog lica, ona prelaze na prava njegovog nasljednika. Sva ta imovinska prava predstavljaju imanje jednog lica, koje se nakon smrti tog lica naziva zaostavtina i koje prelazi u ruke drugih lica, nasljednika umrlog. Ti nasljednici su ili zakonski (one koje je zakon odredio), ili voljni (oni koje je ostavilac naznaio svojom izjavom volje). Da bi nasleivanje nastupilo potrebno je da kumulativno budu ispunjene odreene zakonske pretpostavke: - smrt ostavioca, - postojanje nasljednika, - postojanje zaostavtine, - prijem i odricanje od naslea, - pravni osnov pozivanja na naslee. 2. POJAM NASLJEDNOG PRAVA Nasljedno pravo je nauka koja se bavi izuavanjem objektivnog i subjektivnog nasljednog prava, njihovim istorijskim razvojem, teorijom, vezama i odnosima sa drugim pravnim disciplinama, njihovim tumaenjem i praktinom primjenom, kao i pitanjima njihovog daljeg usavravanja.

Nasljedno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu

Nasljedno pravo ima dva osnovna znaenja, objektivno i subjektivno. U objektivnom smislu nasljedno pravo je skup pravnih propisa koji ureuju nasljeivanje. U subjektivnom smislu nasljedno pravo oznaava konkretno ovlaenje odreenog lica, da na osnovu objektivnog nasljednog prava, stekne odreena prava iz zaostavtine ostavioca. Dakle, nasljedno pravo je nauka koja se bavi izuavanjem objektivnog i subjektivnog nasljednog prava, njihovim istorijskim razvojem, teorijom, vezama i odnosima sa drugim pravnim disciplinama, njihovim tumaenjem i praktinom primjenom, kao i pitanjima njihovog daljeg usavravanja.

Jedno lice kao subjekt prava, sjedinjava odreeni krug prava i obaveza, kako imovinske prirode (svojina, slunost, zaloga, obligaciona prava) tako i neimovinske (politika prava, lina porodina prava i sl.) U modernim pravima, pravilo je da se prenos prava i obaveza sa umrlog na njegove nasljednike vri u trenutku njegove smrti, odnosno prestanka pravnog subjektiviteta, tako da njegova prava i obaveze ni u jednom trenutku ne ostaju bez svog titulara. 3. ZNAAJ NASLJEDNOG PRAVA Nasljedno pravo je nastalo sa nastankom drave i razvijalo se tokom istorije u skladu sa razvojem ukupnih drutveno-ekonomskih i vlasnikih odnosa. 1. Nasljedno pravo ima veliki drutevni znaaj. Tek kroz nasljedno pravo, pravo svojine dobija svoj konaan oblik. 2. Nasljedno pravo oliava i podrava privatnu svojinu podstrekavajui svakog pojedinca na rad, sticanje i racionalno upravljanje imovinom. 3. Nasljedno pravo uvruje ekonomsku bazu porodice kao osnovne elije u svakom drutvu i podravajui rad i kontinuitet, ono je motor sticanja dobara i napretka. 4. Nasleivanje ima i psiholoku i moralnu komponentu koja djeluje na uu porodicu. U modernim pravima, pravilo je da se prenos prava i obaveza sa umrlog na njegove nasljednike vri u trenutku njegove smrti, odnosno prestanka pravnog subjektiviteta, tako da njegova prava i obaveze ni u jednom trenutku ne ostaju bez svog titulara. 4. NAELA NASLJEDNOG PRAVA 1. Naelo nasljeivanja usljed smrti (institut nasljeivanja moe se primjeniti tek kada doe do smrti nekog fizikog lica. Ovajt renutak naziva se delacija i oznaava momenat prelaska prava i obaveza sa umrlog na njegove nasljednike. Nasljeuju se samo fizika lica); 2. Naelo obavezne neposredne univerzalne sukcesije (univerzalna sukcesija predstavlja prelaenje zaostavtine na nasljednike u cjelosti. Nasljednici preuzimaju sva prava, potraivanja i obaveze. Zaostavtina se sa umrlog neposredno prenosi na nasljednika, bez posredovanja i u punom obimu prava i obaveza koje je imao umrli u momenti smrti, a nasljednici ne mogu da vre izbor izmeu prava i obaveza); 3. Naelo ogranienog broja osnova pozivanja na nasljee (postoje samo dva osnova pozivanja na nasljeivanje: testament (oporuka) kao osnov za testamentalno nasljeivanja i zakon kao osnov za zakonsko nasljeivanje); 4. Naelo ravnopravnosti (podrazumijeva: ravnopravnost polova, brane i vanbrane djece; ravnopravnost domaih i stranih dravljana); 5. Naelo ipso iure stjecanja (momentom smrti ostavioca (delacijom) zaostavtina po sili zakona prelazi na njegove zakonske ili testamentarne nasljednike. Nasljednici ne moraju ni znati da su postali nasljednici); 6. Naelo dobrovoljnog stjecanja (nikome se ne moe nametnuti svojstvo nasljednika. Ukoliko se nasljednik u ostavinskom postupku odrekne nasljednog prava smatrae se da i nije nikada bio nasljednik. Nasljea se jedino ne moe odrei drava /ne postoji dobroovoljnost/-naelo kaduciteta); 7. Naelo kaduciteta (kaducitet ili oasnost znai sa aspekta nasljenog prava da ostavitelj nema nasljednike u nekom konkretnom sluaju. Sud e oglasom i na drugi nain pozvati osobe koje polau pravo na nasljee da se pojave na sudu, a ako se nakon

6 mjeseci ne javi ni jedan nasljednik, ostavtine prelazi u ruke optine (grada), ali se time nasljednik ukjoliko se pojavi kasnije ne liava nasljednog prava). 5. UNIVERZALNA I SINGULARNA SUKCESIJA Ukoliko se iz zaostavtine stiu samo pojedina prava i stvari (u sluaju legata), tada takvo sticanje nije direktno, odnosno neposredno, ve se radi o posrednom sticanju a) Univerzalni sukcesor Stupa u sva prava i obaveze ostavitelja koji su egzistirali u asu njegove smrti i zbog toga sukcesor preuzima svu aktivu i pasivu zaostavtine. b) Singularni sukcesor Preuzima samo odreenu korist i zbog toga je sukcesor samo u aktivi zaostavtine (ako ostavitelj nije odredio da preuzima i njegove dugove), pa je njegom zahtjev obligacionog karaktera). 6. IZVORI NASLJEDNOG PRAVA 1) Ustav, 2) Zakon o nasljeivanju (Slubeni list SRBiH 22/73, 22/75, 36/75, 38/78 i preieni tekst tog Zakona Slubeni list SRBiH 7/80.) 3) Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima, 4) Zakon o obligacionim odnosima, 5) Zakon o autorskom pravu, 6) Zakon o parninom postupku, 7) Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima, 8) Zakon o rjeavanju sukoba zakona i nadlenosti u statusnim porodinim i nasljednim odnosima, 9) Zakon o ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu u obliku meunarodnog testamenta, 10) Meunarodni ugovori. 7. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEIVANJE Da bi se ostvarilo nasljeivanje potrebno je da se ispune navedene pretpostavke u konkretnom sluaju: a) smrt ostavitelja, b) postojanje nasljednika, c) postojanje zaostavtine, d) postojanje osnova pozivanja na nasljee, e) prijem i odrizacnje od nasljea. 8. SMRT OSTAVIOCA KAO PREPOSTAVKA ZA NASLJEIVANJE Smrt ostavioca je prirodni dogaaj koji ima za posljedicu prestanak pravnog subjektiviteta ostavitelja i prelazak njegove imovine na njegove nasljednike. - Smrt nekog lica dokazuje se izvodom iz matine knjige umrlih. - Proglaenje neke osobe umrlom. - Postupak za dokazivanje smrti.

9. POJAM ZAOSTAVTINE Pojam zaostavtine najee se odreuje kao skup imovinskih prava i imovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti Zaostavtina, nasljee, nasljedna masa je skup svih pravnih stanja, odnosno skup svih prava i obevza, ili cjelokupna nasljeivanju podobna aktiva i pasiva umrlog lica, koja prelazi po osnovu nasljeivanja i po propisima nasljednog prava na nasljednike. Pojam i predmet zaostavtine Pod predmetom nasljeivanja u zakonskom smislu navedene zakonske odredbe podrazumijeva se zaostavtina, ostavina umrlog lica, sa svim pravima i obevzama koji su pripadali ostaviocu, dakle cjelokupna aktiva i pasiva umrlog lica (bruto zaostavtina). Razlika izmeu te aktiva i pasive ini istu (neto) zaostavtinu, pod pretpostavkom da je vrijednost aktive vea od pasive. 10. SASTAV ZAOSTAVTINE Sastav zaostavtine predstavlja: Aktivu i pasivu U sastav zaostavtine ulaze samo ona prava i obaveze (imovinska i lino-imovinska) koja je ostavilac mogao prenostiti drugim licima za vrijeme ivota. U pogledu sadrine zaostavtine to mogu biti : stvari, imovinska prava, imovinska potraivanja, i imovinske obaveze. Pod imovinskim pravima podrazumijevaju se stvrna prava (pravo vlasnitva, pravo zaloge, pravo stvarne slunosti, pravo korienja na gradskom graevinskom zemljitu) 11. IZDVAJANJE IZ SASTAVA ZAOSTAVTINE Zakon utvruje mogunost izdvajanja dijela zaostavtine u korist lica koja su ivjela u zajednici sa ostaviocem (potomci, usvojenici), a koja su svojim radom ili na drugi nain pomagala ostaviocu u privreivanju i na taj nain doprinjeli poveanju vrijednosti imovine ostavioca. Zaostavtinu ne ine predmeti domainstva manje vrijednosti (pokustvo, namjetaj, posteljina i slino) koji slue svakodnevnim potrebama ostavioevih potomaka, njegovog suprunika i roditelja, ako su sa ostaviocem ivjeli u istom domainstvu, ve oni postaju zajednika svojina ovih lica. O izdvajanju odluuje ostavinski sud po zahtjevu zainteresovanih u vanparninom postupku ako postoji saglasnost svi nasljednika, ili parnini sud ako nema saglasnosti. 12. OBRAUNSKA VRIJEDNOST ZAOSTAVTINE Bruto vrijednost zaostavtine predstavlja svu aktivu i pasivu odnosno zbir svih nasljeivanju poodobnih prava i obaveza. Neto vrijednost zaostavtine je razlika izmeu aktive i pasive ostavioca Obraunska vrijednost zaostavtine je neto vrijednost + odreena vrsta poklona (kod povrede prava nunog nasljednika). Obraunska vrijednost zaostavtine treba razlikovati od bruto i neto zaostavtine u sluajevima postojanja nunih nasljednika i izraunavanja veliine nunih dijelova. Naime, obraunskoj vrijednosti se radi izraunavanja veliine dijelova nunih nasljednika dodaje vrijednost poklona (darova) koje je uinio ostavitelj za vrijeme svog ivota, uz

mogunost da doe do vraanja nekih poklona, ako vrijednost neto zaoostavtine nije dovoljna za izmirenje nunih nasljednika. 13. POSTOJANJE NASLJEDNIKA KAO PRETPOSTAVKA ZA NASLJEIVANJE Nasljednik moe biti samo osoba koja je u ivotu u trenutku otvaranja nasljea, a isto pravilo vai i za fizika i pravna lica (u naem pravu testamentarni nasljednici mogu biti i pravna lica). Nasljednici mogu biti osobe koje su nadivjele ostavitelja, to su osobe koje su u ivotu u momentu ostaviteljeve smrti. Postoje izuzeci od pravila da nasljednik mora biti iv u momentu delacije. Dijete ve zaeto u trenutku otvaranja nasljea (nasciturus), smatra se kao roeno, ako se rodi ivo. 14. ODSUTNA I NESTALA LICA KAO NASLJEDNICI Takve osobe se smatraju da su ive, odnosno da su nasljednici, a radi zatite njihovih prava postavlja im se privremeni staratelj, koji se stara o njihovim pravima u odnosu na zaostavtinu. Ako se pojavi odsutna ili nestala osoba, ona e preuzeti zaostavtinu, odnosno dio zaostavtine koji joj pripada. Ako se provede vanparnini postupak u kome bi se nestala osoba proglasila umrlom, u ostavinskom postupku bi se utvrivala nasljedna prava drugih osoba koja izvode pravo nasljea od umrlog nasljednika.

15. NASLJEDNA PRAVA STRANACA Strani dravljani imaju isti nasljedni poloaj, pod uslovom uzajamnosti, kao i domai dravljani, ako meunarodni ugovorom nije drugaije odreeno. 16. NEDOSTOJNOST ZA NASLJEIVANJE Predstavlja nemogunost odreene osobe da postane nesljednik konkretnog ostavitelja zbog razloga subjektivne prirode. To je svojevrsna sankcija prema odreenoj osobi kao moguem nasljedniku zbog odreenog ponaanja takve osobe prema ostavitelju ili njemu bliskoj osobi, koje ponaanje predstavlja nedoputen ili nemoralan akt, ili ak krivino djelo. 17. OSNOVI POZIVANJA NA NASLJEIVANJE U naem pravu doputena su samo dva osnova: Zakon i testament. Testament ima prioritet. Do zakonskog nasleivanja dolazi: a) ako ne postoji testament ili ako je on nitavan, b) ako testamentom nije obuhvaena sva imovina, c) ako testamentalni naljednik ne moe ili nee da primi naslee. Po naem zakonu mogue je da nasljednik nasleuje djelimino po testamentu,a djelimino kao zakonski nasljednik. Ugovor o nasleivanju nije doputen.

18. POJAM ZAKONSKOG NASLJEIVANJA Zakonsko nasleivanje je prelazak zaostavtine na nasljednike na osnovu zakona. Ono e se ostvariti u ovim sluajevima: - kada ostavilac nije sainio testament, - kada testamentom nije obuhvaena cjelokupna zaostavtina, - kada testamentalni nasljednik ne moe ili nee da primi naslee - i u svim drugim sluajevima kada testament nije osnov za nasleivanje. Zakonsko nasleivanje moe da bude redovno i nuno zakonsko nasleivanje. Osnovne injenice zakonskog nasljednog reda su srodstvo (krvno i graansko) i brana veza. Na Zakon o nasljeivanju predvia tri nasljedna reda, ali sadri i posebna pravila za nasljeivanje po osnovu nepotpunog usvajanja, mogunost poveanja nasljednog dijela djece, suprunika i roditelja, kao i posebna pravila o nasljeivanja autorskog prava. 19. SISTEMI GRUPNE RASPODJELE SRODNIKA KAO NASLJEDNIKA Da bi odreeno lice moglo biti potencijalni nasljednik moraju postojati sledee injenice: 1) krvno srodstvo 2) graansko srodstvo 3) brana veza. 1. Krvno srodstvo krug krvnih srodnika je ogranien. Ostavioca nasleuju: svi njegovi potomci, od predaka samo roditelji i djedovi i babe, porodini srodnici od kojih, samo braa i sestre, njihovi potomci i djeca od djedova i baba ostavioca. U pogledu nasleivanja vanbrano krvno srodstvo je izjednaeno sa branim. 2. Graansko srodstvo graanski srodnik ostavioca postaje se putem usvojenja. Koji e od graanskih srodnika ui u krug potencijalnih nasljednika ostavioca zavisi od vrste usvojenja. Usvojenje moe biti potpuno i nepotpuno. Nepotpuno usvojenje je ono kojim usvojenik i njegovi potomci ne prekidaju vezu sa svojim krvnim srodnicima, i uspostavljaju ogranienu graansko srodniku vezu sa usvojiocem. Ovim usvojenjem usvojenik i dalje ostaje potencijalni nasljednik svojih krvnih srodnika. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojioeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograniena ili sasvim iskljuena. Usvojenik iz nepotpunog usvojenja zajedno sa svojim potomcima moe naslijediti samo svog usvojioca, ali ne i njegovog branog druga i njegove krvne i graanske srodnike. Potpuno usvojenje je ono usvojenje kojim usvojenik i njegovi potomci izlaze iz svoje krvne porodice i potupno se ukljuuju, integriu u porodicu svog usvojioca. Srodstvo potpunog usvojenja izjednauje se sa srodstvom po krvi. U sluaju potpunog usvojenja prestaju meusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi. 3. Brana veza sa ostaviocem brana veza sa ostaviocem ima isti znaaj kao i srodstvo sa ostaviocem. Poloaj branog druga ostavioca imaju ona lica koja su u asu njegove smrti bila s njim u valjanom braku. Brani drug nee imati pravo na naslee: - ako je ostavilac prije svoje smrti podnio tubu za razvod braka, a nakon njegove smrti se utvrdi da je tuba bila osnovana,

ako njegov brak sa ostaviocem bude proglaen za nepostojei ili poniten poslije ostavioeve smrti, iz uzroka za ije je postojanje nadivjeli brani drug znao u vrijeme zakljuenja braka, - ako je njegova zajednica sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem. Vanbrana zajednica sa ostaviocem zajednica se tretira kao vanbrana ako je do asa smrti ostavioca trajala najmanje 15 godina, a ako je u njoj bilo djece najmanje 5 godina do asa smrti ostavioca. 20. PARANTERALNI SISTEM Parantelarno-linearni sistem je osnov za odreivinaje zakonskog reda nasljeivanja srodnika ostavitelja u naem nasljednom pravu. U tom sistemu srodnici ostavitelja se grupiu u redove, koljena (parentele) tako da blii red iskljuuje dalji. Unutar jednog reda potomaka, odnosno predaka ostavitelja podjela se vri na linije (grane). 21. PRAVO PREDSTAVLJANJA (REPREZENTACIJE) Dalji srodnici ostavitelja, predstavljajui svog pretka (koji je umro prije ostavitelja), stupaju u nasljedno pravo tog pretka, konkuriui na nasljedstvo tako da ostvare dio nasljedstva koji je pripadao njihovom pretku da je bio iv u asu ostaviteljeve smrti. 22. PRAVO PRIRATAJA Priratanje (dodavanje) nasljednog dijela odreenog nasljednika, koji nee i ne moe postati nasljednik u konkretnom sluaju, u korist ostalih srodnika istog stepena. Svrha prava priratanja je u tenji jednake podjele zaostavtine, a pravo nastupa ipso iure po samom zakonu, tako da nasljednik ne treba da se izjanjava da li prima dio koji mu pripada.

23. ZAKONSKI NASLJEDNI REDOVI Ako zakonom nije drugaije odreeno, na osnovu zakona umrlog nasljeuju: - svi njegovi potomci, - njegov suprunik, - njegovi roditelji, - njegova braa i sestre i njihovi potomci, - njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Gore navedena lica nasljeuju po nasljednim redovima. Nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. 24. PRVI NASLJEDNI RED

Zaostavtinu umrlog nasljeuju njegovi potomci i njegov suprunik i to na jednake dijelove. Pod potomcima ostavitelja smatraju se njegova djeca i njihovi potomci (unuci, praunuci itd). djecom se matraju brana i vanbrana, kao i pozakonjena djeca(roena van braka, ali su njihovi roditelji naknadno zakljuili brak ili su namjeravali zakljuiti, ali su zbog smrti jednog od njih bili u tome sprijeeni). 25. DRUGI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeuje njegov suprunik i njegovi roditelji. Roditelji umrlog nasljeuju jednu polovinu zaostavtine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavtine nasljeuje suprunik umrlog. Ako iza umrlog nije ostao suprunik, roditelji umrlog nasljeuju cijelu zaostavtinu na jednake dijelove. 26. TREI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su oni ostavili nekog potomka, ni suprunika, nasljeuju njegovi djedovi i babe. Jednu polovimu nasljeuju djed i baba sa oeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majine strane 27. ETVRITI NASLJEDNI RED I OSTALI NASLJEDNI REDOVI Ostavioevi pradjedovi i prababe sa oeve strane nasljeuju na jednake dijelove polovinu zaostavtine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeuju ostavioevi pradjedovi i prababe sa majine strane. Ostali nasljedni redovi Poslije ostavioevih pradjedova i prababa, zaostavtinu nasljeuju njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeuju njegovi pradjedovi i prababe. 28. NASLJEDNO PRAVNI POLOAJ SUPRUNIKA Brana veza izmeu ostavitelja i druge osobe je jedna od osnova za odreivanje prava na nasljee. Nadivjeli suprunik nasljeuje ostavitelja sa potomcima ostavitelja u prvom nasljednom redu, a ako ostavitelj nije ostavio potomke, suprunik nasljeuje po pravilima koja vae za drugi nasljedni red. Suprunik iz zaostavtine ostavitelja dobija odreeni dio, uz mogunost da se njegov nasljedni dio povea ili da nasljedi cijelu zaostavtinu pod uslovima predvienim zakonom (ako nema nunih sredstava za ivot, odsnosno ako bi zapao u oskudicu to jeu praksi teko ostvarivo i dokazivo). 29. SMANJENJE NASLJEDNOG DIJELA SUPRUNIKA Poveanjem nasljednog dijela djeci, smanjuje se nasljedni dio supruniku, na zahtjev zaineteresovanih a po odluci suda u zakonom propisanoj formi. 30. POVEANJE NASLJEDNOG DIJELA SUPRUNIKA

Kada je suprunik koji nema nunih sredstava za ivot povan na nasljee sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud moe na zahtjev suprunika odluiti da suprunik nasljedi i jedan dio onog dijela zaostavtine koji bi po zakonu trerbalo da nasljede ostali nasljednici, a moe odluiti da suprunik nasljedi cijelu zaostavtinu, ako je ona tako male vrijednosti, da bi njenom podjelom, suprunik zapao u oskudicu. Sud uzima u obzir sve okolnosti, a naroito imovinske prilike i sposobnosti, za privreivanje suprunika, trajanje brane zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i dr. 31. PRESTANAK NASLJEDNOG PRAVA SUPRUNIKA Pravo nasljeivanja na osnovu zakona izmeu suprunika prestaje razvodom braka ili ponitenjem braka. Suprunik nema pravo na nasljee: ako je ostavilac podnio tubu za razvod braka, a poslije smrti se utvrdi da je tuba bila osnovana; ako njegov brak sa ostaviocem bude oglaen za nepostojei ili bude poniten, poslije smrti ostavioeve, iz uzraka za ije je postojanje nadivjeli suprunik znao u vrijeme zakljuenja braka, i Ako je njegova zajednica ivota sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili sporazumno sa ostaviocem. 32. POVEANJE ZAKONSKOG NASLJEDNOG DIJELA DJECE Kada su djeca koja nemaju nunih sredstava za ivot pozvana na nasljee sa suprunikom ostavioevim, sud moe na njihov zahtjev odluiti nda nasljede i jedan dio ovog dijela zaostavtine koji bi po zakon trebalo da da nasljedi suprunik. Sud moe odluiti da djeca nasljede cijelu zaostavtinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu. Ako neko od djece nema nunih sredstava za ovot moe zahtjevati poveanje svog dijela kakoprema supruniku tako i prema ostaloj djeci ostavioevoj. Sud uzima u obzir sve okolnosti, a naroito imovinske prilike. 33. POVEANJE ZAKONSKOG DIJELA RODITELJA Kada su roditelji koji nemaju nunih sredstava za ivot pozvani na nasljee sa branim drugom ostavioevim, sud moe na njihov zahtjev, odluiti da nasljede i jedan od onog dijela zaostavtine koji bi po zakonu trebalo da nasljedi suprunik. Sud moe odluiti da roditelji nasljede cijelu zaostavtinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu. 34. DRAVA KAO NASLJEDNIK Drava je posljednji zakonski nasljednik. 35. SLOBODA TESTAMENTARNOG RASPOLAGANJA OGRANIENJA Testament (oporuka, zavetanje, posljednja izjava volje) POJAM I

Je jednostrana, lina uvijek opoziva posljednja izjava volje testamentarno spsobnog fizikog lica, kojom rasporeuje svoju zaostavtinu za sluaj smrti, u zakonom propisanoj formi. 36. TESTAMENTALNA SPOSOBNOST Testament moe sainiti svako lice sposobno za rasuivanje koje je navrilo 16 godina ivota ( RS 15 godina). Osnovni kriterij na osnovu koga se procjenjuje testamentalna sposobnost tie se uzrasta i mentalne sposobnosti zavjetaoca. Uzrast 16 godina ivota (u RS 15). To mora biti uzrast koji garantuje ne samo intelektualnu zrelost, nego i izvjesno ivotno iskusto. Zakonodavac je ovaj uzrast odredio relativno nisko, zato to je testament strogo lini akt, pri ijem sastavljanju nije mogue zakonsko zastupanje. Sposobnost za rasuivanje tu sposobnost zavjetalac ima ako je svjestan svojih postupaka i u mogunosti je da shvati stvarni i pravni znaaj radnje koju preduzima. Za lica koja su dostigla traeni uzrast pretpostavlja se da su sposobna za rasuivanje, pa prema tome i za pravljenje testamenta. Volja mora biti ozbiljna i stvarna. 37. POJAM I KARAKTERISIKE TESTAMENTA

Pojam testamenta
Testamentalno raspolaganje se javlja kao izraz slobode ovjeka da moe slobodno raspolagati svojom imovinom za sluaj smrti. Naredbom poslednje volje zavjetalac moe da mijenja zakonski nasljedni red, onako kako to odgovara njegovim eljama i potrebama. Testamentom ostavilac odreuje nasljednike i njihove nasljedne dijelove. Ako zavjetalac nije sam uinio raspored svoje imovine za sluaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasleivanje. Da bi testament bio punovaan moraju biti ispunjeni sledei uslovi: - sposobnost za pravljenje testamenta, koja mora postojati u momentu njegovog pravljenja, - da izjava poslednje volje zavjetaoca predstavlja njegovu stvarnu volju, izraenu slobodno i svjesno, a ne da je data u zabludi, pod prijetnjom ili prinudom, - testament mora biti sainjen u zakonom predvienoj formi.

Karakteristike testamenta:
1) 2) 3) 4) 5) Testament je jednostrana izjava volje zavjetaoca Izjava volje ostavioca proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave. Testament je strogo lini pravni posao Testament moe sainiti samo ostavilac, iskljuena je mogunost zastupanja. Testament je izriita izjava volje Testament moe nastati samo izriitom voljom ostavioca, u protivnom smatra se da ne postoji. Testament je opoziva izjava volje Ostavitelj nije vezan jednom izjavom volje, on je moe mijenjati potpuno ili djelimino, nadopunjavati sve do svoje smrti. Testament je strogo formalna izjava poslednje volje Izjava volje uinjena u jednoj od zakonom predvienih formi proizvodi pravne posljedice, ukoliko su ispunjeni i ostali uslovi za njegovu punovanost.

38. OBLICI TESTAMENTA 1. Svojeruni, 2. Pisani testament pred svjedocima, 3. Sudski testament, 4. Konzularni testament, 5. Meunarodni testament, 6. Brodski testament, 7. Usmeni testament. 38 -1 VRSTE TESTAMENTA U savremenoj pravnoj teoriji prihvaena je podjela na: a) redovne i vanredne, b) javne i privatne, c) usmene i pismene testamente. 39. JAVNI I PRIVATNI TESTAMENT Javni testament (uz uee ovlaenog organa): 1. Sudski, 2. Konzularni, 3. Meunarodni, 4. Brodski, 5. Vojni. Privatni testament (bez uee dravnog organa) 1. Svojeruni, 2. Pisani pred svjedocima, 3. Usmeni. 40. REDOVNI I VANREDNI TESTAMENT Redovni testament, sainjava se u obiajenoj i redovnoj procesudi, a to su: 1. Svojeruni, 2. Pisani pred svjedocima, 3. Sudski, 4. Konzularsni i 5. Meunarodni Vanredni testament, sainjava se u izuzetnim i neuobiajenim okolnostima, a to su: 1. Brodski, 2. Vojni i 3. Usmeni 41. OLOGRAFSKI (SVOJERUNI) TESTAMENT Holografski olografski testament sainjava testator koji zna da ita i pie tako to ga svojom rukom napie i potpie. On je redovan, privatan i pisan. Bitni sastojci su mu: da je napisan rukom testatora,

da je potpisan rukom od strane testatora (moe stenografski, brojano, na bilo kom jeziku; ak i pismo moe imati svojstvo testamenta) Nebitni sastojsci su mu: datum, mjesto itd. 42. ALOGRAFSKI TESTAMENT PISANI TESTAMENT PRED SVJEDOCIMA Alografski posljednja izjava volje testamentarno sposobnog lica, koje zna da ita i pie. Zavjetalac koji zna da ita i pie moe sainiti testament na taj nain to e ispravu koju mu je neko drugi sastavio svojeruno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujui pred njima da je to njegov testament. On je pisan, redovan, privatan. Bitni element su mu: a) sastavljanje isprave, b) izjava i potpis testatora, c) potpis svjedoka. Nebitni element su mu: a) oznaavanje svojstva, svjedoka, datum, mjesto itd. 43. SUDSKI TESTAMENT Sudski testament se sainjava na osnovu usmene izjave kazivanja zavjetaoca. Sastavlja ga sudija na propisan nain, koji e prethodno utvrditi identitet zavjetaoca. Poto zavjetalac ovakav testament proita i potpie, sudija e potrvrditi na samom testamentu da ga je zavjetalac u njegovom prisustvu proitao i potpisao. Dvije su varijante ovakog testamenta: 1. ako testator zna da ita i pie, 2. ako testator ne zna da ita i pie. 44. POSTUPAK SAINJAVANJA SUDSKOG TESTAMENTA Pri sainjavanju pisanog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta svjedoci moraju biti punoljetna lica koja nisu liena poslovne sposobnosti i koja znaju itati i pisati, a kod sudskog testamenta i koja razumiju jezik na kome je testament sainjen. Ne mogu biti svjedoci pri sainjavanju pisanog testamenta pred svjedocima i sudskog testamenta, niti testament sainiti po kazivanju zavjetaoca u svojstvu sudije: potpomci zavjetaoca, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i usvojenici, njegovi srodnici u pobonoj liniji do etvrtog stepena zakljueno, suprunici svih ovih lica i suprunik zavjetaoca. Mjesno nadlean je sud prebivalita ili boravita. Testament se sainjava u sudu (izuzetno van suda kada testator nije sposoban doi u sud ili kada postoje drugi opravdani razlozi). Radnje koje preduzima sudija moraju se unijeti u zapisnik su: 1. utvrivanje identiteta zavjetaoca (javna isprava, dva poslovno sposobna svjedoka); 2. utvrivanje testamentarne sposobnosti zavjetaoca (u sluaju sumnje miljenje vjetaka);

3. da li je volja testatora slobodna i ozbiljna, objasniti sadraj i smisao testamenta, kao i posljedice testamenta. Testament moe zavjetaocu sainiti notar. 45. NOTARSKI TESTAMENT Notar e testament sainiti u skladu sa odredbama ovog zakona, koji se odnosi na sudski testament, ako zakonom o notarima nije drugaije regulisano. 46. KONZULARNI TESTAMENT Konzularni testament je redovni, javni i pismeni oblik testamenta. Za njega vae sve odredbe koje se odnose i na sudski testamnent. Ovaj testament moe se sastaviti samo u zgradi diplomatsko-konzularnog predstavnitva jer samo ono uiva eksteritorijalnost. Koriste ga dravljani koji borave u inostranstvu.

47. MEUNARODNI TESTAMENT Meunarodni testament je redovan, pisan i javni testament. Ugraen je u na zakon nakon donoenja Zakona o ratifikaciji Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku meunarodnog testamenta Meunarodni testament je punovaan u pogledu oblika bez obzira na mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, dravljanstvo ili prebivalite zavjetaoca. Meunarodni testament je punovaan ako su ispunjeni sledei uslovi: ako je sainjen u pismenom obliku, ako je zavjetalac u prisustvu dva svjedoka i lica ovlatenog za testament izjavio da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovom sadrinom, ako su svjedoci i ovlateno lice u prisustvu zavjetaoca stavili svoje potpise na testament. 48. BRODSKI TESTAMENT Testament na brodu predstavlja vanredni, javni i pismeni testament a moe se sainiti samo na brodu, sastavlja ga zapovjednik broda i ima ogranieno trajanje. Testament koji je sainjen na brodu prestaje da vai po isteku 30 dana nakon povratka zavjetavaoca u RS. 49. VOJNIKI TESTAMENT Vojniki testament je vanredni, javni i pismeni testament koji je vezan samo za vrijeme mobilizacije i rata, pa je i njegovo trajanje ogranieno. Sainjava ga strajeina odreenog ranga ili drugo lice u njegovom prisustvu. Prestaje vaiti 60 dana po prestanku rata ili 30 dana od dana demobilizacije. 50. USMENI TESTAMENT Usmeni testament se sastavlja ako usljed izuzetnih prilika zavjetalac nije u mogunosti da sastavi pismeni testament. Sud ocjenjuje postojanje izuzetnih prilike u svakom konkretnom sluaju, od ega i zavisi njegova punovanost. Za punovanost je potrebno

da je zavjetalac svoju volju usmeno izjavio pred dva svjedoka. Usmeni testament prestaje da vai po isteku 30 dana od prestanka izuzetnih prilika. 51. SVJEDOCI TESTAMENTA Pri sainjavanju usmenog testameta mogu biti svjedoci samo lica koja mogu biti svjedoci pri sainjavanju sudsog testamenta, ali ne moraju znati itati i pisati. Dunost svjedoka usmenog testamenta Svjedoci pred kojima je zavjetilac usmeno izjavio svoju posljednju volju duni su da bez odgaanja napiu izjavu zavetioca i da je prije predaju sudu ili da je usmeno ponove pred sudom, iznosei kada, gdje i u kojim prilikama je zavjetilac izjavio svoju posljednju volju. Izvrenje ove dunosti nije uslov za punovanost testamenta. 52. UVANJE TESTAMENTA Pod uvanjem testamenta se podrazumijeva uvanje pismena o sadraju testamenta. Postoje 4 naina uvanja testamenta: a) uvanje testamenta od strane samog zavjetaoca; b) uvanje testamenta od strane nekog drugog lica od povjerenja zavjetaoca; c) uvanje testamenta kod depozitnih ustanova; d) uvanje testamenta od strane suda; Zakoni o nasleivanju jedino reguliu uvanje testamenta od strane suda. Za uvanje testamenta nadlean je osnovni (optinski) sud. 53. OPOZIVANJE TESTAMENTA Opozivanje testamenta je radnja kojom zavjetalac povlai svoju izjavu poslednje volje u cjelini ili djelimino. Opoziv testamenta moe biti izriit ili preutan. Opoziv je izriit u sluajevima kada se opozivanje izvri na nain, pravljenjem novog testamenta, ija je jedina sadrina opoziv testamenta. Ako se kasnijim testamentom izriito ne opoziva raniji testament, odredbe ranijeg testamenta ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnijeg testamenta. Opozivanje je preutno kada zavjetalac kasnije drugaije raspolae odreenom stvari. 54. NITAVOST TESTAMENTA Osnovni uslovi za punovanost testamenta su sposobnost zavjetaoca za pravljenje testamenta, slobodno izjavljena volja i forma utvrena Zakonom. Kao osnovne uslove za ponitenje testamenta Zakon navodi: 1) Nedostatak testamentalne sposobnosti; 2) Prijetnja, prinuda i zabluda; 3) Nedostatak forme; 4) Ostavljenje neeg sudiji koji je testament sainio, svjedocima pri njegovom sainjavanju, kao i njihovim precima i potomcima, branim drugovima; 5) Ostavljanje neeg svjedocima pri sainjavanju usmenog testamenta, njihovim precima i potomcima, branim drugovima, Testament moe biti nitav u cjelosti ili samo u pojedinim dijelovima. Ukoliko se poniti itav testament, dolazi do primjene nekog ranijeg testamenta, a ako on ne postoji primjenie se zakonsko nasleivanje u odnosu na cijelu zaostavtinu. Ponitenje testamenta moe traiti lice koje ima pravni interes, a to je faktiko pitanje koje sud ocjenjuje u konkretnom sluaju.

Ponitenje testamenta se moe traiti u rokovima predvienim Zakonom. Zbog testamentalne nesposobnosti zavjetavaoca rok za podnoenje tube iznosi jednu godinu od kada je ovlateno lice saznalo za uzroke nitavosti, najdalje 10 godina od proglaenja testamenta prema savjesnom licu, a 20 godina prema nesavjesnom licu. Ponitenje testamenta zbog nedostatka oblika moe se traiti u roku od 1 godine od kada je ovlateno lice saznalo za testament, a najdalje za 10 godina od proglaenja testamenta. 55. SADRAJ TESTAMENTA Sadraj testamenta moe da se odnosi na: 1. Odreivanje nasljednika i nasljednih dijelova, 2. Iskljuenje zakonskog nasljednika iz nasljedstva, 3. Lienje prava nasljednika na nuni dio, 4. Oprotaj nedostojnosti, 5. Ostavljanje legata, 6. Postavljanje izvrioca testamenta, 7. Testamentalne odredbe neimovinskog karaktera. 56. PROSTA (VULGARNA) SUPSTITUCIJA Postavljenom testamentalnom (ili zakonskom) nasljedniku, koji nee ili ne moe da nasljedi, testator moe odrediti zamjenu (supstituta), pod sljedeim pretpopstavkama: 1. Da supstitut bude sposoban za nasljeivanje (da bude iv ili zaet u momentu delecije); 2. Da bude dostojan za nasljeivanje; 3. Da se ne odrekne nasljea. Kod proste (vulgarne) supstitucije supstitut zamjenjuje institut samo u situaciji kada institut nije postao nasljednik ili legatar. 57. FIDEIKOMISARNA SUPSTITUCIJA Predstavlja sukcesivno odreivanje vie nasljednika (odreivanje nasljednikova nasljednika nakon njegove smrti), a to znai da zavjetilac ne moe odrediti nasljednika svom nasljedniku ili legataru Ovakva supstitucija nije dozvoljena. 58. RASPOLAGANJE U DOZVOLJENE SVRHE I OSNIVANJE ZADUBINE Testamentalnim raspolaganjem mogue je osnivati fondove i zadubine (zaklade). Fond - Zaostavtina ili dio zaostavtine se ostavlja nekom ve postojeem pravnom licu sa nalogom da se ta imovina trajno upotrijebi u dozvoljene svrhe. Zadubina ili zaklada Izjavom volje zavjetilac moe odrediti osnivanje zaklade koja e imati svojstvo pravnog lica, a moe nastati: a) ako je zavjetilac u testamentu naredio njeno osnivanje; b) ako je odredio sredstva za tu namjenu; c) ako je u testamentu odreen dozvoljeni cilj koji se eli postii osnivanjem zaklade. 59. OGRANIENJE TESTAMENTA USLOVOM, ROKOM ILI NALOGOM Zavjetilac moe u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove i rokove.

Uslov je neizvjesna i budua okolnost od ijeg ispunjenja (neispunjenja) zavisi dejstvo testamenta. a) moe biti izriito ili preutno predvien u testamentu, b) uslov je nitav: - ako je protivan ustavnim naelima, prirodnim propisima i moralu, - ako je nemogu, nerazumljiv ili protivrjean, - ako je ostvaren prije ostavioeve smrti. Na dejstva uslova mogue je primjeniti odredbe zakona o obligacjama. Rok je trenutak u vremenu ili odreeni protok vremena kojim se pravo nasljednika ograniava vremenom (nastaje ili prestaje protekom vremena). Rok za razliku od uslova uvijek nastupa (odloni i raskidni rokovi), Do istka roka imovina pripada zakonskim nasljednicima, Ako nasljednik postavljen pod odlonim rokom ne doivi istek roka, zaostavtinu nasljeuju ostaviteljevi zakonski nasljednici. Nalog je teret koga testator (oporuitelj, zavjetalac) postavlja zakonskom nasljedniku ili testamantarnom nasljedniku. Teret moe biti bilo koja inidba, koja moe biti predmet obligacije. Nitavi su nalozi koji su protivni javnom poretku, prinudnim propisima ili moralu drutva. 60. LEGAT (ISPORUKA) Legat je odreena vrijednost (stvar ili neko pravo) koju zavjetalac ostavlja testamentom odreenom licu koje moe biti naslednik ili neko drugo lice, s tim to mu nalae da iz onog to mu ostavlja, odreenom licu da neku stvar ili mu isplati odreenu sumu novca ili da ga oslobodi nekog duga ili da ga izdrava itd. To drugo lice nije naslednik tj. nije univerzalni sukcesor, ono je samo korisnik istog dijela zaostavtine. To drugo lice legatar, ima trabeno pravo, moe da trai izvrenje svog potraivanja od lica koje je po testamentu u nekoj obavezi. Legat je davanje koje tereti zaostavtinu a legatar ima samo trabeno pravo prema toj zaostavtini. Legatar ne odgovara za dugove ostavioca ali povjerioci zaostavtine imaju pravo prvenstvene naplate u odnosu na potraivanja legatara. Pravo da se trai izvrenje legata zastarjeva godinu dana od dana kada je legatar saznao za svoje pravo i bio ovlaten da trai njegovo izvrenje. Ako ostavitelj nije odredio koje dunik legata, legat tereti sve nasljednike srazmjerno njihovim nasljednim dijelovima. O izvrenju legata duan je da se stara izvrilac testamenta ako je postavljen, a ako nema izvrioca testamenta, ispunjenje legata se moe zahtijevati od nasljednika koji uptravlja nasljedstvom. Legat uinjen zakonskom nasljedniku uraunava se u njegov nasljedni dio. l. 108. ZON (1) Zavjetilac moe ostaviti testamentom jednu ili vie odreenih stvari ili neko pravo odreenom licu ili naloiti nasljedniku ili drugom licu kome neto ostavlja, da iz onoga to je ostavljeno da neku stvar odreenom licu ili da mu isplati sumu novca ili da ga oslobodi nekog duga ili da ga izdava ili uopte da u njegovu korist neto uini ili da se uzdri od neega ili da neto trpi. (2) Takvim zavjetanjem se po pravilu, ne postavlja nasljednik. Tako zavjetanje naziva se legatom, a lice kome je neto namijenjeno legatarom.

61. PREDMET I SADRAJ LEGATA Ostavljanje legata Legat se ostavlja testamentom, U testamentu legatar mora biti odreen ili odrediv, Legatar moe biti fiziko ili pravno lice, Legat moe biti ostavljen neposredno (ako ostavilac direkto ostavi nekom licu jednu ili vie stvari ili prava), ili posredno ( ostavitelj nalae nasljedniku da iz onog to mu je ostavljeno u nasljee odreenu stvar ili pravo preda legataru). Predmet legata moe biti: a) sve ono to moe biti predmet obligacije, b) jedna ili vie stvari ili prava (na pr. da dunik legata legataru isplati 5000 KM, da izdrava legatara, da sagradi kuu legataru itd) 62. TUMAENJE TESTAMENTA Tumaenje predstavlja utvrivanje pravnog znaenja nejasnih odredbi. Odredbe testaementa tumae se prema pravoj namjeri zavjetaoca i u smislu kako bi se ono moglo odrati pravo valjanim. U sluaju sumnje odredbe testamenta tumae se tako da se primjeni obo to je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za lica kome je testamentom naloena neka obaveza. 63. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI Zakon o nasleivanju regulie 4 vrste nasljednopravnih ugovora: a) ugovor o nasleivanju; b) ugovor o buduem nasljedstvu i legatu; c) ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota; a) ugovor o doivotnom izdravanju. Navedeni ugovori nazivaju se nasljednopravnim ugovorima. Ugovor o nasleivanju i ugovor o buduem nasljedstvu i legatu su zabranjeni izriitim zakonskim odredbama. Ugovor o doivotnom izdravanju koji predstavlja klasian obligacioni ugovor i ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota koji samo djelimino proizvodi nasljednopravna dejstva, su doputeni i oni reguliu pravne poslove meu ivima. 64. POJAM I KARAKTERISTIKE UGOVORA O DOIVOTNOM IZDRAVANJU Ugovor o doivotnom izdravanju je ugovor kojim se jedan ugovara obavezuje da izdrava doivotno drugog ugovaraa, ili neko tree lice, a u kome drugi ugovara izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u naslee. U pitanju je obligacioni ugovor sa odreenim nasljednopravnim elementima. Jedna od najvanijih karakteristika ovog ugovora je da je on nastao onda kada su se ugovorai dogovorili oko njegove sadrine, sastavili pismenu ispravu o tome, potpisali je, te ovjerili od strane suda;

Ugovor o izdravanju se ne moe zakljuiti putem punomonika, a mogu ga zakljuiti i lica koja su po zakonu obavezna da se meusobno izdravaju; Zakljuuje se u pismenom obliku; To je dvostrano obavezan i teretan ugovor, to znai da za svaku ugovornu stranu nastaju iz ugovora odreene obaveze, te da svaki ugovara prima naknadu za ono to daje drugom; Uslovi za zakljuenje ugovora mora se voditi rauna o saglasnosti volja i predmetu ugovora. Subjekti ugovora su davalac izdravanja i primalac izdravanja. Primalac izdravanja moe biti samo fiziko lice, a davalac izdravanja moe biti svako fiziko lice i povjerilac. Izmeu davaoca izdravanja i primaoca izdravanja mora postojati saglasnost volja, da bi ugovor bio pravno valjan. Predmet ugovora je dvojak, jer su dunici obe ugovorne stranke. Predmet obaveze davaoca izdravanja sastoji se u tome da on ini razna davanja i injenja u cilju obezbjeenja izdravanja primaoca izdravanja. Karakteristike ugovora su: nije ugovor o nasljeivanju, strogo je formalan, dvostrano obavezan, naplatan. Dejstvo ugovora: nije ugovor o nasljeivanju, obligacioni ugovor o otuenju nekretnima uz naknadu zakljuen pod odlonim rokom. 65. FORMA UGOVORA O DOIVOTNOM IZDRAVANJU Ugovor je: 1. strogo formalan; 2. u pisanom obliku; 3. ovjeren od strane sudije optinskog suda; 4. obaveza je sudije da strankama proita ugovor i da ih upozori na njegove posljedice 66. PRESTANAK UGOVORA Ugovor o doivotnom izdravanju moe prestati na vie naina i iz raznih uzroka: 1. smru izdravane osobe (najei uzrok za prekod ugovora); 2. sporazumnim raskidom: 3. jednostrani raskid odlukom suda 4. odlukom suda zbog promijenjenih okolnosti. U sluaju raskida ugovora svaka strana zadrava pravo da od druge strane trai nadoknadu koja joj pripada po optim pravilima imovinskog prava. Ugovor o doivotnom izdravanju zakljuuje se na neodreeno vrijeme. 67. RASKID UGOVORA O DOIVOTNOM IZDRAVANJU Nastupa : Jednoglasnom odlukom suda u sluajevima:

a) Zbog poremeaja odnosa (u sluaju kada ugovaratelji ive zajedno), a koji dovode do toga da je zajedniki ivot postao nepodnoljiv. b) Kada jedna od ugovorenih strana ne ispunjava svoje obaveze. Zbog promijenjenih okolnosti: a) Ako poslije zakljuenja ugovora nastupe takve okolnosti koje strane nisu mogle predvidjeti i ukoliko te okolnosti u znatnoj mjeri oteavaju ispunjenje ugovorenih obaveza, stranke se u tom sluaju mogu obratiti sudu i zahtjevati da im ponovo na drugi nain uredi odnose ili raskine ugovor. 68. PRAVNE POSLJEDICE SMRTI DAVAOCA IZDRAVANJA Pravne posljedice nastupaju: Smru primaoca izdravanja obaveza prestaje; Smru davaoca izdravanja prava i obaveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako na to pristanu; Ako ne pristanu ugovor se rskida i nemaju pravo na naknadu za dato izdravanje (osim ako iz opravdanih razloga nisu u stanju preuzeti obavezu izdravanja). 69. UGOVOR O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE ZA IVOTA Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota je dvostarni formalni pravni posao inter vivos koji se sklapa izmeu pretka i njegovih potomaka i/ili branog druga. Ovim ugovorom predak za ivota ustupa i rasporeuje svojim potomcima cijelu svoju imovinu ili njen dio, ako se sa time saglase sva djeca i drugi potomci pretka koji e po zakonu biti pozvani na naslee. a) Ovaj ugovor je dvostrani pravni posao, gdje se kao ugovorne strane javljaju predak ustupilac sa jedne strane i njegovi potomci, djeca i brani drug, sa druge strane. b) Ustupanje i raspodjela imovine su punovani samo ako su se sa tim saglasila sva djeca i drugi ustupioevi potomci koji e po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu zaostavtinu. c) Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota je formalan pravni posao, mora biti sastavljen u pismenoj formi i ovjeren od strane suda. d) Predmet ovog ugovora moe biti cjelokupna imovina ustupioca ili samo jedan njen dio, ali samo sadanja imovina ustupioca. Ta imovina ne ulazi u zaostavtinu ustupioca. Pravna dejstva ugovora brani drug moe biti obuhvaen ustupanjem i raspodjelom samo uz njegov pristanak, a ukoliko ne bude obuhvaen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nuni dio ostaje neokrnjeno. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupilac moe za sebe ili svog branog druga zadrati pravo plodouivanja na svim ustupljenim stvarima ili nekima od njih, ili ugovoriti doivotnu rentu i doivotno izdravanje. Potomci izmeu kojih je ustupilac razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, ako neto drugo nije odreeno prilikom raspodjele. Prestanak ugovora naini prestanka ugovora u nekim sluajevima mogu biti obligacionopravnog, a u pojedinim sluajevima nasljednopravnog karaktera. Najei nain prestanka ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za ivota je opozivanje. Ustupilac ima pravo da zahtjeva da mu potomak vrati to je primio ustupanjem i

raspodjelom, ako je ovaj pokazao grubu neblagodarnost prema njemu. U drugim sluajevima osim nedavanja izdravanja, kada potomak ne izvrava terete koji su odreeni ugovorom o ustupanju i raspodjeli, sud e vodei rauna o vanosti tereta za ustupioca i o ostalim okolnostima sluaja, odluiti da li ustupilac ima pravo da zahtjeva vraanje date imovine, ili samo pravo da trai prinudno izvrenje tereta. 70. POJAM NUNOG NASLJEDNOG DIJELA Nuno nasljedno pravo predstavlja: Skup pravnih pravila kojima se odreuje krug osoba kojima je oporuitelj duan ostaviti odreeni dio svoje imovine; Osim kod oporuenog nasljeivanja dolazi do izraaja i kod darovanja; Nuni dio je odreeni dio zakonskog dijela; Oporuitelj moe raspolagati samo raspoloivim dijelom, ali ne i sa nunim; Nuni je nasljednik univerzalni sukcesor; Nuno nasljeivanje ima prisilan karakter za razliku od zakonskog nasljeivanja; Svrha je nunog nasljeivanja da najblii srodnici i brani drug dobiju izvjestan dio ostavine iako nisu navedeni u oporuci; Nuni se dio daje samo na zahtjev, a nikada po slubenoj dunosti. 71. PRAVNA PRIRODA PRAVA NA NUNI DIO U teoriji nasljednog prava postoje dva shvatanja o pravnoj prirodi prava na nuni dio: 1. Nuni dio je jadan oblik nasljednog prava (prihvaeno je kod nas i u veini zemalja svijeta); 2. Pravo na nuni dio obavezno je pravo (prihvaeno u Njemakoj, Austriji i vicarskoj). Prihvatanje stajalita da je pravo na nuni dio, oblik nasljednog prava ima veliki znaaj na: Na nuno se nasljeivanje primjenjuju pravila zakonskog nasljeivanja, Za nune nasljednike vrijede pravila o dostojnosti, iskljuivosti izmeu pojedinih nasljednih redova, odgovornosti za ostaviteljeve dugove, nasljednikoj izjavi, naelu reprezetacije i dr. 72. USLOVI ZASTICANJE SVOJSTVA NASLJEDNIKA Nuni nasljednici su: djeca umrlog, njegovi usvojenici i njegov suprunik. Moemo ih podijeliti na: Apsolutne nune nasljednike, koji nasljeuju bez dodatnih uslova, a to su: ostaviteljevi potomci, ostaviteljevi posvojenici i njihovi potomci i brani drug. Apsolutni nuni nasljednici imaju pravo na polovicu zakonskog dijela. Relativni nuni nasljednici, nasljeuju ako se kumulativno ispune dva dodatna uslova: 1. moraju biti trajno nesposobni za rad, 2. ne smiju imati nunih sredstava za ivot. U njih spadaju: ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali pretci (bake i djedovi, prabake i peadjedovi). Relativni nuni nasljednici imaju pravo na treinu zakonskog dijela. Nuni nasljedni redovi: I. nuni nasljedni red ine ostaviteljevi potomci, posvojenici i njihovi potomci ze ostaviteljev brani drug. Svakome pripada po zakonskog dijela.

II. nuni nasljedni red ine ostaviteljevi roditelji (posvojitelji) i brani drug. Roditeljima pripada 1/3 zakonskog dijela, a branom drugu polovina zakonskog dijela. III. nuni nasljedni red ine bake i djedovi ostavitelja. Pripada im 1/3 zakonskog dijela. Teorijski se moe govoriti o etvrtom i daljim nasljednim redovima. Kod nunog nasljeivanja ne primjenjuje se naelo prirataja, a naelo reprezetacije se ogranieno primjenjuje samo u prvom nunom nasljednom redu, dok je u daljim iskljueno.

73. VELIINA NUNOG NASLJEDNOG REDA Do izraunavanja nunog nasljednog dijela dolazi na zahtjev nunih nasljednika u sluaju da je nuni dio povreen ne samo oporukom nego i darovima. Od aktive se odbija pasiva, to znai dugovi, trokovi pogreba, popisa i procjene ostavine; Tako se dobije ista vrijednost ostavine. istoj oistavini priraunava se vrijednost svih darova koje je ostavitelj uinio nekom zakonskom nasljedniku bilo kada. Priraunava se i vrijednost darova koje je ostavitelj uinio treim osobama u posljednoj godini svoga ivota. Pod darom se podrazumijevaju i tzv. predavanja (na pr. trokovi obrazovanja nasljednika). Ne uraunavaju se darovi uinjeni u opte korisne svrhe kao i darovi koji se inae na uraunavaju po zakonu. Na taj nain se dobije obraunska vrijednost ostavine iz koje se odreuju nuni nasljednici. 74. SMANJENJE RASPOLAGANJA TESTAMENTOM I VRAANJE POKLONA ZBOG POVREDE PRAVA NA NUNI DIO Kada je povreen nuni dio, raspolaganja testamentom e se smanjiti, a pokloni e se vratiti ukoliko je potrebno da bi namirio nuni dio. - Najprije se umanjuju oporuna raspolaganja, a ako to nije dovoljno za namirenje nunog dijela, vraaju se darovi. - Oporuna se raspolaganja umanjuju u istom omjeru osim ako to drugo ne proizilazi iz oporuke; - Vraanje darova poinje od posljednjeg dara do prvog; - Darovanjem se smatra i oprost duga; - Do umanjenja oporunih raspolaganja i vraanja darova nikad ne dolazi po slubenoj dunosti - nego iskljuivo na zahtjev nunih nasljednika; - Tuba za umanjenje oporunih raspolaganja podnosi se u roku od 3 godine od proglaenja - oporuke; - Tuba za vraanje dara podnosi se u roku od 3 godine od smrti ostavitelja. 75. LIENJE PRAVA NA NUNI DIO Lienjem prava na nuni dio ostavilac potpuno ili djelimino oduzima nuni dio svome potomku ostavljajui pri tome taj dio njegovom potomku. Cilj ove ustanove je da zatiti

odreene potomke lienog lica. Ako na strani potomaka lienog lica nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi ni lienje nee proizvesti pravne uinke. Zakon propisuje razloge zbog kojih jedno lice moe biti lieno prava na nuni dio. Jedna grupa razloga odnosi se na linost nunog nasljednika, a druga grupa na njegove potomke. Ostavilac moe liiti prava na nuni dio svog potomka koji je rasipnik ili je prezaduen. Da li je neko lice raspinik ili je prezaduen je faktiko pitanje o kojem u sluaju spora odluuje sud cijenei sve okolnosti konkretnog sluaja. Lienje moe biti uinjeno samo u korist maloljetnih potomaka lica koje se liava ili punoljetnih potomaka koji su nesposobni za privreivanje. Dio koji je trebao pripasti lienom licu ostavilac moe ostaviti jednom potomku lienog lica, samo nekima od njih, ili svima u jednakim ili nejednakim dijelovima, ako ispunjavaju propisane uslove. Ostavilac moe liiti samo svoje potomke. Postojanje uslova za lienje procjenjuje se prema momentu pravljenja testamenta i u momentu smrti ostavioca. Zakonom je propisano da lienje gubi svoju vanost ako u momentu smrti potomci u iju je korist lienje izvreno nisu maloljetni ili nesposobni za privreivanje 76. ISKLJUENJE IZ PRAVA NA NUNI DIO Nuni nasljednik se iskljuuje iz prava na nuni dio zbog njegovog drutveno neprihvatljivog ponaanja prema ostaviocu ili prema optim drutvenim interesima. Jedno lice moe biti iskljueno iz nunog nasljednog dijela samo iz razloga propisanih zakonom, i to: 1) Ako se povredom neke zakonske ili moralne obaveze tee ogrijei o ostavioca, 2) Ako je sa umiljajem uinio neko tee krivino djelo prema ostaviocu ili njemu bliskom licu. Da bi ovaj uslov bio ispunjen neophodno je da postoji pravosnana osuujua presuda donijeta u krivinom postupku ili u graanskom postupku u kojem se postojanje ovog krivinog djela postavilo kao prejudicijalno pitanje. Neophodno je da je krivino djelo uinjeno sa umiljajem. 3) Ako je potencijani nuni nasljednik uinio krivino djelo protiv naroda i drave, 4) Ako se nuni nasljednik odao neradu i nepotenom ivotu (kocka, pijanstvo). Iskljuenje iz nunog nasljednog dijela zavisi od ostavioeve volje koja mora biti izraena u formi testamenta, ako su ispunjeni zakonom propisani razlozi. Postojanje razloga za iskljuenje presuuje se prema asu pravljenja testamenta, kojim se jedno lice iskljuuje iz prava na nuni dio. Ostavilac moe nunog nasljednika iskljuiti potpuno ili djelimino iz nunog nasljednog dijela. Potpunim iskljuenjem iz prava na nuni dio lice gubi nasljedniko svojstvo, kao da nije postojalo u momentu smrti ostavioca. 77. ZATITA NUNOG DIJELA Ostavljanje i odreivanje nunog dijela 1. U obliku zakonskog nasljednog dijela (ako u oporuci uopte nije spomenut nuni nasljednik ili je ostavitelj neovlaeno raspolagao darujui svoju imovinu ili je neopravdano iskljuio nekog nunog nasljednikamiz prava na nuni dio); 2. U obliku oporunog nasljednog dijela (ako je ostavitelj u oporuci odredio koji dio ostavine treba pripasti nunom nasljedniku);

3. u obliku zapisa; Za zatitu nunog dijela koristi se tuba (actio supletoria) kojom nuni nasljednik moe traiti redukciju oporunih raspolaganja. Tuba zastarijeva u roku od tri godine od dana proglaenja oporuke 78. POJAM I PREDMET OSTAVINSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak predstavlja skup radnji kojima nadleni organi vlasti sudovi, utvruju nasljednopravne posljedice smrti ostavitelja, te odreuju mjere i postupke zatite zaostavtine i prava u pogledu nje. U ovom postupku sud utvruje: 1. ko su nasljednici umrlog, 2. koja imovina sainjava njegovu zaostavtinu i 3. koja prava iz zaostavtine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim licima. Ostavinski postupak je dio graanskog sudskog postupka /vanparnini postupak/. Otuda je i osnovno pravilo da se u ostavinskom postupku primjenjuju pravila parninog postupka, ako zakonom nije drugaije odreeno. Za raspravljanje zaostavtine stvarno je nadlean osnovni sud, a sve odluke u postupku donosi sudija pojedinac. Za raspravljanje zaostavtine mjesno je nadlean osnovni sud na ijem je podruju ostavilac imao u vrijeme smrti prebivalite, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalite, nadlean je osnovni sud na ijem je podruju ostavilac imao boravite, ukoliko zakonom nije drugaije odreeno 79. POKRETANJE OSTAVINSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak se pokree po slubenoj dunosti im sud sazna da je neko lice umrlo ili je proglaeno umrlim. Sud je obavezan pokrenuti ostavinski postupak uvijek kada sazna za smrt nekog lica koje je imalo prebivalite na njegovoj teritoriji, bez obzira da li je ovo lice ostavilo neku imovinu ili ne (naelo oficijelnosti). Kad je pokrenut ostavinski postupak, sud je duan da ga dovede do kraja i da donese odgovarajue rjeenje (naelo neprekidnosti). Sud donosi svoju odluku na osnovu rezultata cjelokupnog postupka raspravljanja uzimajui u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i dokaze koje je sud pribavio. Odluka o postupku donosi se u obliku rjeenja, protiv kojih se moe izjaviti posebna alba. alba se izavljuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja aliocu. alba zadrava rjeenje, ako sud ne odlui drugaije. Po albi rjeava vii sud i to u pravilu samo u blagovremenoj albi. Ako ostavina sadri bar jednu nekretninu ostavinski se postupak treba provesti O raspodjeli pokretnina mogu se nasljednici sporazumijeti i bez ostavinskog postupka (bez ostavinske rasprave ne mogu se stei vlasnika prava) U ostavinskom postupku javnost je iskljuena
PRETHODNE RADNJE U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Prethodne radnje u ostavinskom postupku su: 1. sastavljanje smrtovnice,

3. 1.

2. popis i procjena imovine, mjere osiguranja zaostavtine Sastavljanje smrtovnice Matiar koji je izvrio upis smrti umrlog u matinu knjigu umrlih, duan je da u roku od 30 dana dostavi osnovnom sudu smrtovnicu za umrlog. Smrtovnica se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog ili od lica sa kojim je umrli ivio. Ukoliko matiar nije u mogunosti pribaviti sve potrebne podatke, sastavie smrtovnicu koja je nepotpuna. Smrtovnica se sastavlja i u sluaju kada umrli nije ostavio nikakve imovine, a unosi se: - ime i prezime umrlog i ostali lini podaci, - dan, mjesec, godina, mjesto i as smrti, - prebivalite odnosno boravite umrlog, - ime i prezime i ostali lini podaci branog druga umrlog i njegove djece, ime i prezime i ostali lini podaci ostalih srodnika koji mogu biti pozvani na naslee na osnovu zakona, kao i ona na osnovu testamenta, - priblina vrijednost nepokretne imovine i priblina vrijednost pokretne imovine. Pored obaveznih podataka u smrtovnicu se unose i ostali vaniji podaci. 2. Popis i procjena imovine Popis i procjena imovine umrlog lica vri se po odluci ostavinskog suda: a) kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravite, b) kada su nasljednici lica koja usljed maloljetstva, duevne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, c) kada zaostavtina treba da se preda drutveno-politikoj zajednici ili drugoj organizaciji, d) sud e narediti da se izvri popis u sluaju kada to zahtjevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog, Popis imovine obuhvata cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti. Popis obuhvata i imovinu umrlog koja se nalazi kod drugih lica, kao i imovinu koja se nalazi kod umrlog a za koju se tvrdi da nije njegova svojina. Pokretne stvari se popisuju po vrsti, rodu, broju, mjeri i teini ili pojedinano. Nepokretnosti se popisuju pojedinano sa naznaenjem mjesta gdje se nalaze, vrsta i opis objekta, kultura zemljita i zemljinoknjinih podataka. Popis i procjenu vri nadleni optinski organ uprave, ali je moe izvriti i radnik suda koga sudija za to odredi. Popis i procjena se vri u prisustvu dva punoljetna graanina, a kada je potrebno i uz prisustvo vjetaka. Popis i procjena zaostavtine odnosi se na njen sastav i vrijednost u momentu smrti ostavioca. 3. Mjere osiguranja zaostavtine (Privremene mjere za obezbjeenje zaostavtine) U odreenim sluajevima potrebno je preduzeti mjere osiguranja radi obezbjeenja zaostavtine. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavtinom, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kad druge okolnosti nalau naroitu opreznost, nadleni optinski organ uprave

predae u hitnim sluajevima imovinu ili njen dio na uvanje pouzdanom licu i o tome obavjestiti sud na ijem podruju se ta imovina nalazi. Sud moe ovu mjeru izmjeniti ili ukinuti. Ovaj sud je duan da obavijesti ostavinski sud o svim mjerama obezbjeenja zaostavtine. U toku cijelog ostavinskog postupka sud moe po vlastitom nahoenju, ili na prijedlog zainteresovanih lica, odrediti mjere obezbjeenja zaostavtine. Cilj preduzimanja ovih mjera je zatita prava interesa odreenih uesnika, ali to moe biti i zatita optih interesa. 80. NASLJEDNIKA ZAJEDNICA Dijelom diobe nasljednici upravljaju i raspolau nasljedstvom zajedniki. Ako newma izvrioca testamenta, a nasljednici se ne sloe o upravljanju nasljedstvom, sud e na zahtjev jednog od njih, postaviti upravitelja koji e u njihovo ime upravljati nasljedstvom ili odrediti svakom nasljedniku dio nasljedstva kojim e on upravljati. Za upravitelja sud moe postaviti i nekog od nasljednika. Upravitelj moe odobrenjem suda raspolagati stvarima iz zaostavtine ako je za to ovlaten testamentom ili ako je to potrebno radi isplate trokova ili otklanjanju tete na nasljedstvo. 81. NADLENOST ZA VOENJE OSTAVINSKOG POSTUPKA - Ostavinski se postupak u prvom stepenu provodi se pred osnovnim /optinskim/ sudom: - Pred osnovnim /optinskim/ sudom ostavinski postupak provodi sudija pojedinac ili struni saradnik; - Za ostavinski postupak mjesno je nadlean sud na ijem je podruju ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalite, a ako nije imao prebivalite onda je nadlean sud na ijem je podruju ostavitelj imao boravite; - Ako u vrijeme smrti ostavitelj nije imao ni prebivalite ni boravite u BiH, mjesno je nadlean sud na ijem se podruju nalazi preteni dio njegove ostavine u BiH; - Ako se ni jedan dio ostavine ne nalazi u BiH, mjesno je nadlean sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu dravljana; - Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadlenost suda u ostavinskom postupku. 82. MJERE ZA OBEZBJEENJE ZAOSTAVTINE U odreenim sluajevima potrebno je preduzeti mjere osiguranja radi obezbjeenja zaostavtine. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavtinom, a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni ili kad druge okolnosti nalau naroitu opreznost, nadleni optinski organ uprave predae u hitnim sluajevima imovinu ili njen dio na uvanje pouzdanom licu i o tome obavjestiti sud na ijem podruju se ta imovina nalazi. Sud moe ovu mjeru izmjeniti ili ukinuti. Ovaj sud je duan da obavijesti ostavinski sud o svim mjerama obezbjeenja zaostavtine. U toku cijelog ostavinskog postupka sud moe po vlastitom nahoenju, ili na prijedlog zainteresvanih lica, odrediti mjere obezbjeenja zaostavtine. Cilj preduzimanja ovih

mjera je zatita prava interesa odreenih uesnika, ali to moe biti i zatita optih interesa. 83. POSTUPAK SA ZAOSTAVTINOM KAD SU NASLJEDNICI NEPOZNATI Ako nije poznato da li ima nasljednika, sud e oglasom pozvati lica koja polau pravo na nasljee da se prijave sudu. Ako se po isteku jedne godine od objavljivanja oglasa ne pojavi ni jedan nasljednik, zaostavtina se predaje nadlenoj skuptini optine, a li se sa tim nasljednik koji bi se javio najkasnije u roku od deset godina od predaje zaostavtine ne liava prava da mu se preda zaostavtina ili dio koji mu pripada. 84. PROGLAENJE TESTAMENTA Kad sud utvrdi da je lice koje je ostavilo testament umrlo ili je proglaeno umrlim, otvorie njegov testament bez povrede peata, proitae ga i o tome sastaviti zapisnik. Otvaranje i itanje testamenta izvrie se u prisustvu dva punoljetna lica, a proglaenju mogu prisustvovatii nasljednici, legatari i druga zaintresovana lica. Zakon razlikuje tri sluaja proglaenja testamenta: a) proglaenje pismenog testamenta, b) proglaenje usmenog testamenta, c) proglaenje nestalog ili unitenog testamenta. a) Proglaenje pismenog testamenta zapisnik o proglaenju treba da sadri: 1. koliko je testamenata naeno, koji datum nose i gdje su naeni; 2. ko je testament predao sudu ili sastavljau smrtovnice; 3. da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je peatom bio zapeeen; 4. koji svjedoci su prisustvovali otvaranju i proglaenju testamenta. Na proglaeni testament sud e staviti potvrdu i o njegovom proglaenju sa datumom proglaenja, kao i broj i datum ostalih pronaenih testamenata. b) Proglaenje usmenog testamenta kod proglaenja usmenog testamenta postavlja se pitanje utvrenja poslednje volje ostavioca, koju je on izjavio pred svjedocima. Ako je umrli sainio usmeni testament i o tome postoji isprava koju su svjedoci svojeruno potpisali, sud e sadrinu ove isprave proglasiti po odredbama koje vae za proglaenje pismenog testamenta. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojima je usmeni testament izjavljen sasluae se ponaosob o sadrini testamenta, a naroito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovanost, pa e zapisnik o sasluanju ovih svjedoka proglasiti po odredbama za proglaenje pismenog testamenta. c) Proglaenje nestalog ili unitenog testamenta zakon doputa i mogunost dokazivanja nestalog ili unitenog testamenta, ukoliko je do nestajanja ili unitenja dolo nezavisno od volje ostavioca. Ukoliko je pismeni testament nestao ili je uniten nezavisno od ostavioeve volje, a meu zaintresovanim licima nema spora o ranijem postojanju tog testamenta, o obliku u kome je sastavljen, sadrini, kao i nainu nestanka ili unitenja, sud e o tome sasluati sva zainteresovana lica i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa e taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vae za proglaenja pismenog testamenta. Ukoliko bi zaostavtina, da nema testamenta, postala dravna svojina, sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta vai samo uz saglasnost nadlenog organa.

85. POSTUPAK SA IZGUBLJENIM ILI UNITENIM TESTAMENTOM Ako je testament uniten sluajem ili radnjom nekog drugog lica, izgubljen ili sakriven ili zaturen poslije smrti zavjetaoca, ili prije njegove smrti ali bez njegovog znanja, proizvee dejstvo punovanog testamenta ako zainteresovano lice dokae da je testament postojao, da je uniten, sakriven ili zaturen, da je bio sainjen u obliku propisanom u zakonu i ako dokae sadrinu onog dijela testamenta na koji se poziva. 86. STARALAC ZAOSTAVTINE Kada su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravita kao i u ostalim sluajevima kada je to potrebno, sud e postaviti privremenog staraoca zaostavtine koji je ovlaten da u ime nasljednika podnosi tubu, naplauje potraivanja i isplauje dugove i uopte da zastupa nasljednike. O postavljanju privremenog staraoca sud e obavijestiti organ starateljstva koji moe postaviti drugog staraoca. 87. SLUAJEVI KADA SE ZAOSTAVTINA NE RASPRAVLJA Predak moe pravnim poslom meu ivima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i drugim svojim potomcima. Ustupanje i raspodjela imovine punovano je samo ako su se s tim saglasila sva djeca i drugi potomci ustupioevi koji e po zakonu biti pozvani da nasljede njegovu zaostavtinu. Ovaj sporazum o ustupanju i raspodjeli imovine, koji iskljuuje raspravu o zaostavtitni, mora biti notarski obraen. 88. ODRICANJE OD NASLJEDSTVA /NASLJEDNIKA IZJAVA/ Odricanje od nasljea je izjava volje nasljednika koju on daje nakon smrti ostavitelja, s ciljem da ne nasljedi dio ili cijelu zaosstavtinu tog ostavitelja. Odricanje nasljednik moe izvriti samo nasljednikom izjavom. To je izriita, jednostavna, strogo formalna i neopoziva izjava volje privremenog nasljednika koju on u odreenom roku daje sudu u cilju neprihvatanja zaostavtine svog ostavitelja. Da bi izjava bila pravno valjana, njen sadraj mora biti mogu, dozvoljen i odreen. - Nasljednik se moe odrei od nasljea izjavom kod suda od svretka rasprave zaostavtine, kojom se dioba zabranjuje ili organiava; - Odricanje vai i za potomke onoga koji se odrekao od nasljea ako nije izriito izjavio da se odrie samo u svoje ime; - Nasljednik koje se odrekao nasljea samo u svoje ime, smatra se kao da nikada nije bio nasljednik; - Ako se odreknu od nasljea svi nasljednici koji u trenutku smrti ostavioca pripadaju najbliem nasljednom redu, na nasljee se pozivaju nasljednici sljedeeg nasljednog reda. Odricanje od nasljea ne moe biti djelimino ni pod uslovom. Odricanje u korist odreenog nasljednika ne smatra se kao odricanje od nasljea. Ovako odricanje smatra se kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela. Nije mogue odricanje od nasljea koje se oekuje, ve se od nasljea moe odrei tek poslije delecije, odnosno smrti ostavitelja. Nakon momenta delecije imovina (ipso iure) prelazi na nasljednike

89. ODRICANJE OD NASLJEA KOJE NIJE OTVORENO Odricanje od nasljea koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog dejstva, izuzetno od ove odredbe, potomak koji moe samostalno raspolagati svojim pravima moe se sporazumno sa pretkom odrei od nasljea koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Za punovanost ovog sporazuma potrebno je da bude sastavljen u pisanom obliku i koji je ovjerio sudija. Prilokom ovjere sudija e proitati sporazum i upozoriti pretka i potomka na posljedice sporazuma. Odricanje vai i za potomke onog koji se odrekao, ako sporazumom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije ta drugo odreeno. 90. ODVAJANJE ZAOSTAVTINE Povjerioci ostavioevi mogu zahtjevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljea da se zaostavtina odvoji od imovine nasljednika. U tom sluaju nasljednik ne moe raspolagati stvarima i pravima zaostavtine niti se njegovi povjerioci mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate povjerioci koji su trili odvajanje. Povjerioci ostavioevi koji su traili odvajanje mogu naplatiti svoja potraivanja samo iz srdstava zaostavtine. Odvojenoj zaostavtini sud moe postaviti staraoca. 91. OSTAVINSKA RASPRAVA Ostavinska rasprava je sredinji stadij ostavinskog postupka, a vodi se na jednom ili vie roita koje zakazuje sud. - sud na ostavinsku raspravu poziva zainteresovane osobe, a to su potencijalni nasljednici, legetari, izvritelj oporuke, a ponekad i dravni pravobranitelj; - ako je ostavitelj ostavio oporuku, o pokretanju ostavinskog postupka sud e obavijestiti i na roite pozvati i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo; - ako se ne zna ima li nasljednika, sud e oglasom pozvati osobe koje polau pravo na nasljee da se prijave sudu u roku od est mjeseci od objave oglasa u Slubenom glasniku (oglas se objavljuje i na oglasnoj ploi suda). - Na ostavinskoj raspravi raspravljaju se sva pitanja vana za donoenje odluke, a naroito pravo na nasljedstvo i zapis, veliina nasljednog dijela i dr.; - Sud odliuje na temelju izjava zainetersovanih osoba. 92. UPUIVANJE NA PARNICU Ako meu strankama postanu sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, sud prekida ostavinsku raspravu, a stranke upuuje da to pitanje rijee u parnici ili upravnom postupku. Sporne se injenice odnose na: - valjanost i sadraj oporuke,

odnos nasljednika i ostavitelja kao osnove za zakonsko nasljeivanje, sastav ostavine, predmet zapisa, veliinu nasljednog dijela, vrijednost nunog dijela, - uraunavanje u u nasljedni dio, - opravdanost iskljuenja nunih nasljednika, - opravdanost razloga za nedostojnost i valajnost odricanja od nasljedstva itd. Ako postoji spor o primjeni prava, ostavinska se rasprava ne prekida, a sporna pitanja rjeava ostavinski sud. Sud e na parnicu ili upravni postupak uputiti onu stranku ije pravo smatra manje vjerovatnim (manje vjerovatnim se smatra pravo koje se zasniva na zakonu u odnosu na pravo koje se zasniva na formalno valjanim ugovorima i formalno valjanoj oporuci) Ako sud prekine postupak odredie rok u kome treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno organom uprave. Ako stranka u odreenom roku postupi po rjeenju suda, prekid postupka trajae dok parnica ne bude pravosnano zavrena. Ako stranka u odreenom roku ne postupi po rjeenju suda, nastavie se raspravljanje zaostavtine i ako stranka do zavretka postupka ne podnese dokaz da je pokrenula parnicu, dovrie se raspravljanje zaostavtine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upuena na parnicu 93. ALBA U OSTAVINSKOM POSTUPKU Protiv rjeenja osnovnog suda dozvoljena je alba, osim ako Zakonom o nasleivanu nije odreeno drugaije. alba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostavljanja rjeenja aliocu. Blagovremeno izjavljena alba zadrava i izvrenje rjeenja, ali sud moe odluiti da alba ne zadrava izvrenje rjeenja. alba se podnosi osnovnom sudu ije se rjeenje pobija. U albi treba naznaiti rjeenje koje se pobija i sud koji je rjeenje donio. alba se ne mora posebno obrazlagati, dovoljno je da alilac u albi ukae u kom pogledu je nezadovoljan rjeenjem. U albi se mogu iznositi novi dokazi i nove inejnice bez obaveze da alilac obrazloi zbog ega ih nije iznosio u prvostepenom postupku. Kada osnovni sud albu primi, ispitae da li je alba doputena i da li je izjavljena od strane ovlaenog lica. Ako sud utvrdi da alba nije doputena ili da nije izjavljena od strane ovlaenog lica, rjeenjem e odbaciti albu Ako sud utvrdi da je alba doputena, moe novim rjeenjem ranije rjeenje preinaiti ili ga staviti van snage, ako se time ne vrijeaju prava drugih lica zasnovana na tom rjeenju. Protiv ovakvog rjeenja stranke mogu izjaviti albu. Nakon to osnovni sud kompletira spise, dostavlja albu zajedno sa spisima predmeta nadlenom viem sudu, bez obzira da li je alba blagovremena. Vii sud rjeava samo albu koja je blagovremeno izjavljena, ali moe uzeti u obzir i neblagovremeno izjavljenu albu, ako se time ne vrijeaju prava drugih lica koja se zasnivaju na rjeenju. Protiv rjeenja vieg suda ne moe se izjaviti revizija. Od ostalih vanrednih pravnih lijekova, moe se uloiti jo samo zahtjev za zatitu zakonitosti. Taj zahtjev se moe podnijeti u roku od 3 mjeseca, a o njemu odluuje Vrhovni sud, a podnosi ga javni tuilac. 94. POSTUPAK SA NAKNADNO PRONAENOM ZAOSTAVTINOM

Ako se po provedenom zakonskom postupku raspodjele zaostavtine, naknadno pronae imovina /zaostavtina/ za koju se u vrijeme provoenja postupka nije znalo da pripada zaostavtini, nasljednik ili nasljednici, mogu traiti da im se prizna pravo nasljedstva na dio koji im po zakonu pripada na novopronaenoj imovini 95. ZASTARJELOST NASLJEDNOPRAVNIH ZAHTJEVA Pravo nasljednika da zahtjeva zaostavtinu ne zastarjeva. Ovim se ne dira u pravila o odraju, sticanju od nevlasnika i zastarjelosti potraivanja.

Nasljedno pravo u objektivnom i subjektivnom smislu Znacaj nasljednog prava Pojam i sastav zaostavstine Osnovni uslovi za nasljedjivanje Komorijenti Nesposobnost i nedostojnost za nasljedjivanje Osnov pozivanja na nasljedjivanje Zakonski nasljedni redovi Pravo predstavljanja i pravo prirastaja Bracni drug kao nasljednik Nuzni nsaljednici i velicina nuznog nasljednog dijela Pojam i vrste testamenta Sadrzina testamenta Legat,prosta i vulgarna supstitucija Testamentalni svjedoci Ko moze opozvati testament Razlozi za ponistenje testamenta Ugovor o dozivotnom izdrzavanju Separatio donorum Nasljednicka izjava.

NASLJEIVANJE PO ZAKONU
Smru subjekata neka prava i obaveze se definitivno gase, to su lina prava i obaveze i po pravilu lino-imovinska prava i obaveze.S druge strane imovinska prava i obaveze i neka lino-imovinska prava nadivljuju svog titulara i prelaze putem pravila nasljednog prava na njegove naslednike, pridruujui se njihovim ve postojeim pravima i obavezama. U savremenim pravima pravo i obaveze nemaju samostalni ivot, titular je taj subjekt koji omoguava pravni ivot razliitim pravima i obavezama, te se

prenos prava i obaveza sa umrlog na njegove nasljednike vri u trenutku njegove smrti, tako da ni u jednom trenutku ne ostaju bez titulara.Pravo naslea najee asocira na novac i imanje, ali ono se tu ne iscrpljuje.Ono s druge strane omoguava da se njeguju marljivost, ljubav , odanost, prijateljstvo u svakom drutvu poeljne osobine , posebno nagrade koje se tiu odreivanja visine nasljednog dijela, isporuke-legata, poklona za sluaj smrti.S druge strane ono sankcionie negativne pojave kroz ustanovu nedostojnosti, iskljuenja iz prava na nuni nasljedni dio i dr.Nasleivanje ima i psiholoku i moralnu komponentu koja djeluje pozitivno u okviru ne samo porodice nego i drave. Za nasljedno pravo vai naelo univerzalnosti, koje kae da su pravila zakonskog nasleivanja ista, odnosno opta, jedinstvena i univerzalna bez obzira na line osobine i kvalitete ostavitelja ili nasljednika, imovno stanje, vjeroispovjest, pripadnost odreenom drutvenom sloju, zanimanje, kao i bez obzira na vrstu, porijeklo i kvalitet dobara koja ulaze u sastav zaostavtine. Iz ovog naela izvire naelo ravnopravnosti, koje proklamuje princip da svi graani pod istim uslovima imaju jednak nasljedno-pravni poloaj. To se odnosi na ravnopravnost polova, ravnopravnost brane i vanbrane djece, kao i na ravnopravnost domaih i stranih dravljana. U naem pravu doputena su dva osnova pozivanja na nasljee: testamentalno nasljeivanje i zakonsko nasljeivanje. Trei mogui osnov, ugovor o nasljeivanju je zabranjen (ugovorno nasljeivanje). Ugovor o nasljeivanju u naem pravu ne moe biti osnov ni za univerzalnu niti za singularnu sukcesiju. U savremenim pravima mogue je paralelno pozivanje po svim osnovima pozivanja, po ugovoru, po testamentu i po zakonu, no tada se radi o razliitim dijelovima zaostavtine. Isto je i u naem pravu, s tim to postoje dva doputena osnova pozivanja na nasljee, to znai da je mogue naslijediti djelimino zakonski, a djelimino na osnovu testamenta. Graani imaju pravo da u skladu sa zakonom utvrenim uslovima slobodno raspolau svojom imovinom za sluaj svoje smrti i daju druge izjave sa odreenim pravnim dejstvima za sluaj smrti i to se zove naelo slobode zavjetanja. Postoje ogranienja koja su ustanovljena putem ustanove javnog poretka i posebno pravo na nuni dio. Poslije smrti ostavitelja, mora postojati bar jedno lice koje e biti njegov univerzalni sukcesor. Obaveznost univerzalne sukcesije proizilazi iz neophodnosti da prava i poslije smrti nastave drutevenu ulogu koju su prije smrti imala i tako produe svoj vijek, opravdaju sopstveni postanak i pravni

poredak. Univerzalni sukcesor je nasljednik u pravom smislu rijei, on dobija zaostavtinu u cjelini ili u odreenom njenom dijelu izraenom razlomkom ili procentualno. Pored toga to dobija odgovarajua prava iz aktive zaostavtine, on odgovara i za dugove ostavitelja srazmjerno pasivnom dijelu zaostavtine. Univerzalni sukcesor stupa u prava i obaveze ostavitelja neposredno u trenutku delacije, znai, on pravo svojine na naslijeenoj stvari stie trenutkom delacije, tako da modus aqvirendi kao poseban akt nije potreban. Univerzalni sukcesor moe odmah da podigne neku od svojinskih tubi, a ovlaen je da podigne posesornu tubu. Zanimljivo je pomenuti i tzv.leeu zaostavtinu iz razloga to je u praksi zaostavtina od trenutka delacije pa do izjave nasljednika (univerzalnog sukcesora) o prijemu nasljea bez titulara. U savremenim pravima evropskokontinenatalne pravne tradicije, pravilo je da univerzalni sukcesor stupa u prava i obaveze ostavitelja po sili zakona, ve od trenutka delacije, znai nema leee ostavine ( hereditas jacens). S druge strane u angloamerikom sistemu izvrilac testamenta ili ukoliko izvrioca nema, administrator zaostavtine duan je da se postara da svi dugovi ostavitelja prethodno budu namireni, pa tek tada da urue nasljedniku istu zaostavtinu.

Nasljednik moe biti fiziko i pravno lice, i mora postojati u trenutku smrti ostavitelja.Ako je dijete zaeto u momentu delacije ( nasciturus), to dijete se smatra ve roenim u odnosu na taj trenutak.Ovo je pravna fikcija i ima za cilj da ouva nasledna prava ukoliko se dijete kasnije ivo rodi.Ostavinska rasprava se odlae do trenutka raanja djeteta i ako se dijete rodi ivo ima pravo na naslijee.Nascituris mora biti roen najkasnije u roku od 300 dana od smrti ostavitelja .Primjenom ove analogije i pravno lice koje nije jo nije oformljeno moe postati testamentalni nasljednik, ako je postupak bio u toku, ili to ostavitelj trai svojim testamentom , zadubine , fondacije i fondovi.Odsutna i nestala lica mogu biti nasljednici po uslovima propisanim zakonom. Ukoliko nije poznato da li ima nasljednika sud e oglasom pozvati lica koja polau pravo na naslijee da se u roku od jedne godine prijave sudu.Nakon isteka tog roka ako se ne pojave nasljednici sud e imovinu predati na uivanje dravi. Ako su nasljednici nepoznatog boravita , ili nije poznato da li ih uopte ima sud e postaviti privremenog staraoca zaostavtine koji je

ovlaten da u ime nasljednika podnosi tube , naplauje potraivanja i isplauje dugove , uopte da ih zastupa sud je duan o ovome obavijestiti organ starateljstva. ZAKONSKI NASLJEDNICI

IInstitut zakonskog naslednika je veoma star, tek ako ostavilac nije ostavio testament prijmjenjivao se Zakonik XII ploa koji je poznavao tri nasljedna reda: sui heredes, proksimus adgnatus i gentiles.Vremenom, po pretorskom pravu gubi znaaj neposredna vlast ostavitelja nad agnatskim lanovima njegove porodice a to uzrokuje i slabljenje agnatskih veza. Reformama u carsko doba i uvoenjem Justinijanovog sistema (Novela 118) dotatanje agnatsko srodstvo se posve izmjenilo sa kognatskim srodstvom i nasljednci su svrstani u etiri nasljedna reda. injenice na kojima se zasniva zakonski red nasljeivanja su: srodstvo (krvno i graansko) ostavitelja i odreenog kruga lica koja dolaze u obzir kao njegovi zakonski nasljednici i brana veza sa ostaviteljem.U savremenim pravima javljaju se i druge injenice: zajednica ivota, vanbrana veza , izdravanje itd. U prolosti i u istoriji prava postojala je potreba da se u svakom drutvu i javnom poretku uspostavi redosljed pozivanja srodnika na zakonsko naslijee.Veremenski je to razliitio shvatano, naroito prilikom raunanja srodstva, podjele srodnika, razliitog shvatanja porodice, odnosa prodice i pojednaca prema svojini. U pravnoj naucu se najee navode tri osnovna sistema grupisanja srodnika (modela ) za regulisanje intestatskog nesljeivanja. 1.Prvi sistem ili Sistem zajednice krvi Ovdje se polazi od fizioloke pretpostavke da roditelj daje svojoj djeci po 50% krvnih faktora i da su najblii srodnici lica koja imaju najveu koliinu zajednike krvi.Najblii srodnici ostavitelja su njegova roena braa i sestre jer posjeduju 100% zajednike krvi.Dalje, slijede djeca ostavitelja, roditelji ostavitelja , polubraa i polusestre ostavitelja jer svi imaju meusobno 50 % zajednike krvi.Po ovom sistemu srodnici sa veom koliinom zajednike krvi imali bi prednost nad onima koji imaju manju koliinu zajednike

krvi.Ovo bi znailo da roeni brat i sestra automatski iskljuuju iz prava na naslijee djecu ostavitelja, roditelje i druge srodnike.Srodnici sa istom kliinom zajednike krvi nasljeivali bi na jednake dijelove.Ovaj sistem ne uzima u obzir druge bitne injenice,koje su presudne za utvrivanje pravnorelevantnih veza meu srodnicima.Naroito ne uzima u obzir podjelu srodnika na potomke, pretke i pobone srodnike , ne vodi raina o stepenu srodstva ostavitelja i njegovih srodnika.U javnom poretku savremenih i modernih drava nije prihvaen zbog toga to bi se njegovom primjenom dovelo do poremeaja u osnovnom sistemu vrijednosti javnog poretka. 2.Drugi sistem ili Sistem stepena srodstva Datira iz rimskog prava.Sistem srodstva je opte usvojena injenica koja je znaajna u mnogim pravnim oblastima (porodino, upravno , krivino , procesno graansko i krivinom pravu).Ova injenica utie na mogunost stupanja u brak, izuzee , incest i drugo.Sama injenica srodstva lako se utvruje i to je egzaktna operacija raunanja koja prua i objektivnost i sigurnost u radu sukcesije.Prema civilnom raunanju srodstva koji je prihvaen u svim savremenim pravima srodnici se prema ostavitelju pozivaju po slijedeem redu : PRVI STEPEN: djeca i roditelji ostavitelja DRUGI STEPEN:Unuci, braa i sestre, djede i babe TREI STEPEN:Praunuci , pradjede i prababe, sestrii i bratii, strievi i ujaci, tetke. Ovo znai da srodnici blirg stepena iskljuuju srodnike daljeg stepena srodstva. Ovaj istem je manjakav iz razloga to moe dovesti do situacija koje ne odgovaraju stvarnom intenzitetu veze izmeu srodnika na primjer: roditelji mogu da iskljue unuke i slino. Nedostatak ovog sistema je injenica da ignorie podjelu srodnika na potomke, pretke i pobone srodnika. 3.Sloeni sistem: Zbog nedostatka prva dva sistema sloeni lil kombinovani sistem poiva na injenici da se svaki zakonski redosljed pozivanja na naslijee mora temeljiti na vie elmenata .Kao osnovni elemenat uzima se podjela srodnika na potomke , pretke i kolaterale .Ovaj sistem u zavisnosti od kombinacije elemenata se dijeli na :

3.1. SISTEM BLISKOSTI SRODSTVA 3.2. PARENTELARNI SISTEM (grupisanje krvnih srodnika u parentele-koljena) 3.1. SISTEM BLISKOSTI SRODSTVA Polazi od podjele srodnika na potomke, pretke i pobone srodnike i formira tri odgovarajue grupe srodnika , zastupljen je francuskom pravu. Prema francuskom Code civil prvi nasljedni red ine potomci ostavitelja, drugi nasljedni red inje njegovi preci (roditelji) i odreeni poboni srodnici , trei nasljedni red ine babe i djede i ostali preci, etvrti nasljedni red ine ostali poboni srodnici (osim onih iz drugog nasljednog reda) 3.2. PARENTELARNI SISTEM (grupisanje krvnih srodnika u parentele-koljena) Parentele ili nasljedna koljena su skupovi srodnika koji potiu iz istog ili istih predaka kao rodonaelnika koji su prema ostavitelju , istog ranga.Rodonaelnik prve parentele je sam ostavitelj (koljeno potomka), rodonaelnici druge parentele su roditelji ostavitelja i nihovo potomstvo, rodonaelnici tree parentele su djedovi i babe ostavitelja (etiri rodonaelnika ) sa svojim potomstvom, rodonaelnici etvrte parentele su pradjedovi i prababe ostavitelja (osam rodonaelnika) sa svojim potomstvom , itd. Ovaj sistem pojavio se jo u starogrkom pravu, jevrejskom pravu, a razvio se tokom 18. i 19.vijeka u germanskom pravu.On se ogleda u hijerarhiji pozivanja na naslijee pojedinih parentela, pri emu se uzima u obzir podjela srodnika na potomke, pretke i pobone srodnike, blizina stepena srodstva, primjena pravila o predstavljanju i prirataju. Prema odnosu primjene priprataja i predstavljanja ovaj sistem se dijeli na dvije grane: 3.3.Parentalno-graduelni sistem Parentalno-graduelni sistem poiva na neogranienoj primjeni prava prirataja (jus accrescendi) i daje odluujuu prednost stepenu srodstva

(Gradus) unutar parentele.Po ovom sistemu roak blieg stepena srodstva u svakom sluaju iskljuuje iz naslijea roaka daljeg stepena srodstva. Primjer: Ostavitelj je u prvoj parenteli ostavi kerku i tri unuka od ranije preminulog sina, svu zaostavtinu e kao jedini nasljednik dobiti kerka ostavitelja , jer je ona sa ostaviteljem u prvom a njegovi unuci u drugom stepenu srodstva .Zbog toga to se naslijee uvijek predaje srodniku ,odnosno srodnicima koji su sa ostaviteljem u bliem stepenu srodstva skoro ni u jednom pravu nije neogranieno prihvaen, jer dovodi do nepravinog rjeenja. U svaremenim pravima najee se primjenjuje od etvrte parentele, odnosno od tree parentele. 3.4.Parentelarno-linearni sistem. Za ovaj sistem je karakteristina prvenstvena i neograniena podjela prava predstavljanja (jus representacionis), naziva se jo i linearni sistem.Po ovom sistemu nasljedni redovi su ureeni tako da oni ostaviteljevi roaci, koji su o svom zajednikom pretku blii ostavitelju iskljuuju iz naslijea sve one druge roake ostavitelja koji su , preko svog zajednikog pretka, ostavitelju dalji.Unutar jedne parentele srodnici se pozivaju na naslijee prvenstveno po linijama (linea).Znai ako je ostavitelj imao troje djece , formiraju se tri linije .Ako jedno dijete ostavitelja , na primjer , nije doivilo trenutak delacije, ili je nedostojno da naslijedi , na naslijee se pozivaju djeca tog lica (unuci ostavioca) i dobijaju onaj dio koji pripada toj liniji (onoliko koliko bi dobilo dijete ostavioca kao nosilac linije) da je moglo da primi naslijee.Zakljuak je da se, predstavljanje primjenjuje sve dokle god ima nishodne linije.Tek u sluaju da u jednoj liniji nema lanova (srodnika) primjenjuje se pravo prirataja. Ovaj sistem iskazuje niz prednosti a to su: pravilniji redosljed pozivanja na naslijee, izjednaava mlae generacije sa starijim u mogunostima pozivanja na naslijee, omoguava pozivanje na naslijee veeg broja srodnika to stvara socijalizaciju funkcije nasljeivanja.Zbog ovih prednosti ovaj sistem je u veini prava usvojen kao osnovni princip pri formiranju zakonskog reda nasljeivanja. Zakon o nasljeivanju (Slubeni glasnik RS broj 1/09) ureuje pitanje nasljeivanja u Republici Srpskoj, krug zakonskih nasljednika, nasljeivanje na osnovu testamenta, pitanje nasljedno-pravnih ugovora, trenurak prelaska zaostavtine na nasljendike i druga pitanja koja se tiu nasljeivanja.

Zakon sadri odredbe po kojim su svi graani su pod istim uslovom ravnopravni u nasljeivanju,vanabrano srodstvo se izajednaava u pogledi nasljeivanja sa branim.Srostvo potpunog usvojenja se izjednaana sa srodstvom po krvi.U sluaju potpunog usvojenja prestaju meusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sa njegovim srodnicima po krvi. Zakon kae da se moe naslijediti po zakonu i po testamentu, i to su osnovi pozivanja na naslijee.Testamentom se moe raspolagati samo u granicama i pod uslovima koji su odreeni zakonom.Zaostavtina bez nasljednika postaje svojina Republike Srpske. Ako zakonom nije drugaije odreeno umrlog nasljeuju : svi njegovi potomci ,njegov suprunik, njegovi roditelji , njegova braa i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Ova lica nasljeuju po nasljendim redovima, nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva nasljednike daljeg nasljednog reda, RS je posljednji zakonski nasljednik. PRVI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog prije svega nasljeuju njegova djeca i njegov suprunik.Nasljednici ovog nasljednog reda nasljeuju na jednake nasljedne dijelove. Ovu normu prati i norma koja regulie pravo reprezentacije .Sutina prava reperezentacije da dio zaostavtine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadivjelo ostavioca nasljeuju njegova djeca , unuad ostavioeva na jednake dijelove, ako je neko od unuadi umrlo prije ostavitelja, dio koji bi pripao njemu da je bio iv u trenutki smrti ostavioeve pripada praunuadi ostavioevoj , na jednake dijelove i tako redom sve dok ima potomaka ostavioevih. DRUGI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeuju njagov suprunik i njegovi roditelji . Roditelji umrlog nasljeuju polovinu zaostavtine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavtine nasljeuje suprunik umrlog.Ako iza umrlog nije ostao suprunik, roditelji umrlog nasljeuju cijelu zaostavtinu na jednake dijelove. I ovdje imamo primjenu prava reprezentacije, te ako je jedan roditelj ostavioev umro prije ostavioca , dio zaostavtine koji bi mu pripao da je

nadivio ostavioca nasljeuju njegova djeca (braa i sestre ostavioca), njegova unuad i njegovi dalji potomci po pravilima koji se primjenjuju kada umrlog nasljeuju njgova djeca i ostali potomci.Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca primjenju se pravo predstavljanja.U svim sluajevima ostavioeva braa i sestre samo po ocu nasljeuju majin dio , odnosno oev dio, a roena braa i sestre sa braom i sestrama po ocu, oev dio , a sa braom i sestrama po majci, majin dio. Ako je jedan roditelj ostaviteljev umrlo prije ostavitelja a nije ostavio nijednog potomka, dio zaostavtine koji bi mu pripao da je nadivio ostavioca nasljeuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, negovi potomci nasljeuju ono to bi pripalo i jednom i drugom roditelju po pravilima prava predstavljanja. Ako oba roditelja umru prije ostavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka , cijelu zaostavtinu nasljeuje nadivjeli suprunik ostaviteljev.

TREI NASLJEDNI RED Zaostavtinu umrlog koji nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su roditelji ostavili nekog potomka, ni suprunika nasljeuju njegovi djedovi i babe.Jednu polovinu nasljeuju djed i baba sa oeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majine strane. Djeda i bana iste loze nasljeuju na jednake dijelove.Ako je neko od predaka jedne loze umro prije ostavitelja , dio zaostavtine da je nadivio ostavioca nasljeuju njegova djeca, po pravilima koja vae kada umrlog nasljeuju njegova djeca.U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i baba jedne loze i njihove djece vae pravila po kojima nasljeuju roditelji ostavioevi i njihova djeca.Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca , a nisu ostavili nijedno dijete, dio zaostavtine koji bi im pripao da su nadivjeli ostavioca nasljeuju djed i baba druge loze i njihova djeca. ETVRTI NASLJEDNI RED nije sadran u ranijem zakonu , nego ga uvodi novi Zakon o nasljeivanju: Ostaviteljevi pradjedovi i prababe sa oeve strane nasljeuju na jednake dijelove polovinu zaostavtine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeuju ostavioevi pradjedovi i prababe sa majine strane.Ako neko od ovih predaka ne moe i nee da nasljedi , nejgov dio nasljeuje suprunik ako je predak ostvioev.Ako predak iste loze ne moe ili nee da naslijedi,

njegov dio nasljeuje drugi predak iste loze.Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili nee da naslijede, njihov dio nasljeuju drugi par predaka iste loze.Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili nee da naslijede, njihov dio nasljeuju pradjedovi i prababe druge loze. Ovaj zakon poznaje i ostale nasljedne redove, pa kae da zaostavtinu poslije ostavioevih pradjedova i prababa , nasljeuju dalji preci , redom, shodno pravilima po kojima nasljeuju njegovi pradjedovi i prababe. Republika Srpska nasljeuje ako ostavilac nema drugih zakonskoh nasljednika, Republika Srpska se ne moe odrei naslijea, a zaostavtina koju naslijedi Republika Srpska postaje njena imovina. Prema ranijem shvatanju i zakonskoj regulativi pravo predstavljanja se iscrpljivalo u treem nasljednom redu..Pravo predstavljanja je bilo ogranieno samo da djecu baba i djedova, te ukoliko njihova djeca tj.ujaci, srievi teteke ostavioca po ocu i majci , nisu nadivjeli ostavioca ne mogu se osloncem na pravo predstavljanja pozvati na naslijee djedova i baba i njihovih potomaka. ( Vrhovni sud Bosne i Hercegovine , broj Gvl-12/87 od 18.07.1987, Bilten VSBiH broj 198/73 odluka broj 66, koji je kasnije prihvatio i Ustvni sud Bosne i Hercegovine . Nepotuno usvojenje: Usvojenik iz nepotupnog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna praava kao i ostavioeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograniena ili su savim iskljuena.U sluajevima u kojima usvojenik i njegovi potomci nasljeuju usvojioca kao njegova djeca, usvojilac nasljeuje usvojenika i njegove potomke.Usvojilac ima na zaostavtini usvojenika i njegovih potomaka ista prava koja ima odgovarajui predak usvojenika prema svojim potomcima.Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeuju usvojioeve srodnike, negovog suprunika, ni druge njegove usvojenike.Srodnici usvojioca i njegov suprunik prilikom nepotupnog usvojenja ne nasljeuju usvojenika ni njegove srodnike.Nepotpunim usvojenjem ostaju nedirtnuta prava nasljeivanja izmeu usvojenika i njegovih srodnika.Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca ako je usvojilac podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan. POVEANJE NASLJEDNOG DIJELA DJECE:

Kada su djeca koja nemaju nunih sredstava za ivot pozvana na naslijee sa suprunikom ostavioevim, sud moe na njihov zahtjev odluiti da naslijede i jedan dio zaostavtine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi suprunik.Sud moe odluiti da djeca naslijede cijelu zaostavtinu ako je ona male vrijednosti i ako bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.Ako neko od djece nema nunih sredstava za ivot moe zahtijevati poveanje svog dijela kako prema supruniku tako i prema ostaloj djeci ostavioevoj.U ovim sluajevima sud uzima u obzir sve okolnosti, a naroito e cijeniti imovinske prilike i sposobnosti za privreivanje svakog djeteta i suprunika, trajanje brane zajednice, kao i vrijednost zaostavtine. NASLJEDNA PRAVA SUPRUNIKA Pravo nasljeivanja na osnovu zakona izmeu suprunika prestaje razvodom braka ili ponitenjem braka.Surunik nema pravo na naslijee u slijedeim situacijama : ako je ostavilac podnio tubu za razvod braka, a poslije smrti ostaviteljeve se utvrdi da je tuba bila osnovana, ako je njegov brak sa ostaviteljem oglaen za nepostojei ili je poniten poslije smrti ostavioeve iz uzroka za ije je postojanje nadivjeli suprunik znao u vrijeme zakljuenja braka i ako je njegova zajednica ivota sa ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem. Na isti nain na koji se moe povaati nasljedni dio djece ostavitelja , moe se poveati nasljedni dio suprunika i roditelja ostavioevih kada su pozvani na naslijee sa branim drugom ostavioevim.Ako je izmeu roditelja ostavioevih zajednica ivota trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nunih za ivot taj roditelj moe zahtijevati poveanje nasljendog dijela u odnosu na druge nasljednike. AUTORSKA PRAVA UMRLOG, Nasljeuju njegova djeca , njegov suprunik i njegovi roditelji i to po nasljednim redovima , nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva nasljednike daljeg nasljednog reda.Ukoliko nema ovih nasljednika , autorska prava nasljeuje Republika Srpska. Nuni nasljednici su djeca umrlog , usvojenici koji imaju pravo da naslijede oastavitelja i njegov suprunik.Ostali potomci umrlog, njegovi usvojenici i njihovi potomci, njegovi roditelji i njgova braa i sestre su nuni nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nunih sredstava

za ivot.Ova lica su nuni nasljednici kada su po zakonskom redu nasljeivanja pozvani na naslijee. Nuni nasljednici imaju pravo na dio zaostavtine kojom ostavilac ne moe raspolagati i koji se naziva nuni dio.Nuni dio djece , usvojenika i suprunika iznosi jednu polovinu, a nuni dio ostalih nasljednika jednu treinu od onog dijela koji bi svakom pojedninom od njih pripao po zakonskom nasljeivanju. Ostatkom zaostavtine moe zavjetalac raspolagati po svojoj volji i taj dio zaostavtine se naziva raspoloivi dio. Na naslijee se pozivaju .lica koije je sam zakon odredio da budu nasljednici , kada ostavitelj nije oznaio nasljednike testamentom , niti to utvrdio ugovorom , odnosno kada ostavilac u pogledu svog imanja nije uopte uinio nikavu izjavu volje za sluaj smrti .Ovo je najei , ali nije i jedini sluaj zakonskog nasljeivanja.Deava se da je ostavitelj sainio testament ili ugovor o nasljeu kojim nije raspolagao svojom cjelokupnom imovinom , dio koji nije raspolagao ugovorom ili testamentom se rasporeuje na zakonske nasljednike. U situaciji kada testamentalni ili ugovoreni nasljednik odbije da primi naslijee, ili je nesposoban ili nedostojan da naslijedi , ako umre prije ostavitelja ili se nita ne zna za njega.Kada testament ili ugovor o naslijeu nije punovaan i bude poniten iz bilo kojeg razloga, ovo vai i za ugovor o diobi nasljedstva. Zakonsko nasljeivanja je dvojako i razliku jemo : redovno i vanredno zakonsko nasljeivanje . Redovno zakonsko nasljeivanje se uopte primjenjuje i zasniva se na krvnom srodstvu , sa kojim se izjednaava u izvjesnim sluajevimai srodstvo po usvojenu.Tek kada nema krvnih srodnika u odreenim stepenima , naslijee se zasniva na braku, ako pak nema ni suprunika nasljeuje drava.Glavno naelo Nasljednog prava pri zakonskom nasljeivanju je primjena pravila da krvni srodnici imaju pravo na naslijee.Osnova zakonskog nasljeivanja je krvno srodstvo, ztajednica krvi je injenica koja dovodi do toga da jedno lice nasljeuje po zakonu drugo lice. Kao drugi princip pri nasljeivanju istie se naelo predstavljanja, ili pravo predstvaljanja.Ovo naelo se sastoji u tome to se na naslijee poziva udaljeniji srodnik i to tako to mu se daje onaj udio u naslijeu na koji bi on prema principu blizine srodstva mogao imati pravo ako bi bio na mjestu svog , ostaviocu , blieg srodnika, bilo da je taj srodnik predak ili potomak.Znai dalji srodnik dobija onaj dio koji bi mu inae mogao pripasti,

ako bi se gladala samo blizina srodstva , tek u sluaju da je on na mjestu drugog nekog svog srodnika u nasljeu.Predstavljanje se sastoji u tome da se jedan ili vie udaljenih srodnika priblie dekujusu za jedan ili vie stepena, da bi mogli dobiti ono to bi inae dobio blii srodnik , koji se ne poziva na naslijee, bilo zati to je umro bilo to ne postaje nasljednik iz ma kog drugog razloga. Ovo naelo , se pojavljje kao korektiv naelu da se samo najblii srodnici pozivaju na naslijee.Kada bi se dosljedno sprovelo pravilo da je blizina srodstva jedino mjerodavna za red i raspodjelu zaostavtine, onda bi se vrlo esto deavali sluajevio koji bi oigledno bili nepravini.Primjer: Ostavilac je imao dva sina, jedan sin je umro prije ostavitelja a iza sebe je ostavio sina , unuka ostavioevog, naslijee bi samo dobio sin ostavioca koji je iv kao potomak prvog stepena , to je nepravino. Pravo predstavljanja su formirali naroiti obziri i drutvene potrebe , sutina ovog prava je stupanje potomaka na mjesto svog oca , da bi naslijedili ono to bi naslijedio srodnik prvog stepena. Predstavljati se mogu potomci ili pak preci, odnosno na dva naina suprotna jedna drugom. Prvi sluaj je mnogo ei i dozvoljen je u veini zakonodavstava, a sastoji se u tome da sa potomak ranije umrlog ili iz naslijea iskljuenog srodnika , poziva na naslijee kada se nalazi na poloaju tog svog pretka i prima onaj nasljendi dio koji bi pripao tom pretku. Primjer: Ostavilac je ima dva sina od kojih je jedan umro prije ostavitelja , a ostavio je iza sebe potomstvo , njegova djeca naslijeuju po pravu predstavljanja nasljedni dio svog oca da je nadivio ostavitelja. U ovom sluaju predstavljanja se vri u nishodnoj liniji, nishodno, ali je njegovo dejstvo ushodno jer se dalji srodnik (potomak) penje na stepen vii od onoga na kojem bi on bio bez prava predstavljanja. Drugi sluaj ili predstavljanje predaka postoji kada se umjesto jednog blieg pretka ostavioevog , poziva na naslijee drugi , dalji predak. Ovo je ushodno predstavljanje .Primjer: Ako naslijee treba da pripadane roditeljima ostavioevim, pa je otac ranije umro , onda bi se po pravu predtsvljanja pozivao oev otac , djed ostvioev, tada se on sputa na stepen svog sina i nasljeuje konkurentno sa mjakom ostavioevom onaj dio koji inae pripada samo pretku prvog stepena.

to se tie predstavljanja potomaka preko predaka, ono nikada ne biva u sporednoj liniji u korist kolaterala.Nema sluajeva , da je pozitivno pravo jedne zemlje pozvalo pretka, rodonaelnika, jednog ranije umrlog kolaterala, na mjesto tog kolaterala, a njegovog potomka.Razlog lei u tome to je takav predak nekog kolaterala dekujusovogh ili i sam krvni srodnik dekujusov, i onada se on poziva na naslijee u tom svojstvu, zauzimajui blie i bolje mjesto nego onaj koga bi imao predstavljati; ili pak nije krvni srodnik dekujusov, i onda se uopte i ne uzima u obzir za nasljeivanje.Ovo znai da u ushodnoj liniji moe biti predstavljanja samo kod predaka dekujusovih, u prvoj liniji, dok u nishodnoj linij, predstavljanje ranije umrlog pretka, a u korist potomaka , moe biti i kod srodnika u pobonim linijama, kod kolaterala. Sistem neograniene (iste) reprezentacije se moe izvesti dosljedno do krajnjih granica i to tako da svako predak dekujusov, poev od roditelja bude predstavljen svojim potomcima.Ako tih potomaka nema , onda bi bio predstavljen svojim najbliim precima (ocem i majkom,a djedom i babom dekujusovim), pod pretpostavkom da su oni jo u ivotu., ako nisu u ivoti , on bi bio predstavljen njihovim potomcima.Ako nema ni tih potomaka, ilo bi se ka jo udaljenijem pretku, odnosno njegovim potomcima, i tako dalje, sve dok se ne doe do krajnjih granica srodstva , koje se uopte mogu utvrditi.Ako nema potomaka dekujusovih koji bi se u prvom redu mogli pozvati na naslijee, ovako izloeno naelo dovelo bi do cijepanja nasljedstva na oevu i majinu lozu.U oevoj lozi bi se cijepanje nastavilo na loze njegovog oca i majke , a to bi isto bilo i u majinoj lozi.Kada bi se dolo do pradjeda i prababa , cijepanje bi se i dalje nastavilo i za naslijee bi konkurisali predstavnici vie loza , mada bi oni prema svom auktoru nejednako bili udaljeni od dekujusa. Dekujusovi potomci A i B su ranije umrli i naslijee prelazi na roditelej dekujusa B i G. Njima pripada o zaostavtine, oni nisu u ivotu, a ni potomstvi im nije u ivoti odnoso potomak R.Roditelji dekujusa BiG bie predstavljeni svojim roditeljima i E , tako da svako od njih dobije po zaostavtine .Samo je E u ivoti, a je umro i nema potomaka , ni predaka, niti pretkovih potomaka , te njegov dio pripada E, te e E dobiti polovinu zaostavtine.to se tie G on e biti predstavljen svojim roditeljima iZ i svaki od njih dobija po zaostavtine.Meutim i Z nisu vie vie u ivotu, pa kao nemaju ni potomkaka, moraju biti predstavljeni svojim precima. e biti predstavljen svojim roditeljima I iJ, od kojih e svaki dobiti po polivinu dijela koji pripada , dakle po 1/8.I pripada osmina, a druga osmina, poto J nije u ivotu ide po pravu predstavljanja roditeljama uenika J , M i N , a zatim

nijhovim potomcima O odnosno P, poto oni nisu u ivotu, te e licu P pripasti druga osmina. Ovo je jedan iskljuivo teorijski zamiljen i doljedno izveden sistem , bez obzira na pozitivno pravo. Parentalni sistem ili linearna forma: Sutina ovog sistema se sastoji u hijerarhizaciji pojednih loza srodnika ostavioevih, tako da se vri sukcesivno pozivanje na naslijee.Ovdje se poinja od potomaka ostavioevih, koji obrazuju pravu grupu , zatim dolaze otac i majka sa svojim potomcima , treu grupu ine dva djeda i dvije baba ostaviteljeve sa svojim potomstvom .etvrtu grupu obrazuju pradjede i prababe sa svojim potomstvom itd , svaka grupa se poziva na naslijee tek kad ne bude bilo nasljednika iz prethodne grupe.U granicama jedne iste grupe primjenjuje se neogranieno pravo predstavljanja .Kada se ovaj prentalno linearni sistem uporedi sa sistemom iste reperezentacije uoava se razlika.Razlika se sastoji u tome to kod sistema iste reperezentacije na naslijee konkuriu istovremeno i nasljednici koji proistii iz predaka ostavioevog raznog udaljenja, tj,raznih stepena, dok kod parentalnog sistema samo srodnici koji potiu od istog auktora i mogu konkurisati za naslijee.Kod sistema iste reperezentacije blizina stepena srodstva , ne igra nikavu ulogu, a kod parentalnog sistema ima relevantan znaaj pri utvrivanju hijerarhijskog reda pojedinih grupa to se pozivaju sukcesivno na naslijee.Koji je predak blii, njegova se grupa, kojoj je on nosilac prava poziva na naslijee. isti reprezentacioni sistem sa nasljednim reimima , izveden na osnovu principa stepena srodstva ili zajednice krvi nigdje nije usvojen.Na prvom mjestu se opaa lake rasporeivanje zaostavtine, bez pravila o visini nasljednih dijelova i nema potrebe za obiljeavanjem kruga koji bi obuhvatio srodnike koji se pozivaju na naslijee, to je jedan konstruisani nasljedni sistem.Ipak njegovi pojedini elementi, osnovne ideje iz naela predstavljanja nalaze se ostvareni u mnogim zakonodavstvima.Sistem iste reperezentacije se sastoji iz tri glavna principa: 1. neogranieno predstavljanje ranije umrlih predaka preko njihovih potomaka 2. pozivanje daljih predaka , na mjesto umrlih, bliih (predstavljanje potomaka, nasuprot predsavljanu predaka) 3. naelo diobe i poddiobe zaostavtine sve dotle , dok se srodstvo po linijama bude ravalo.

Ova tri principa mogu biti i pojedinano prihvaeni, bili u istom obliku , bilo sa odreenim odstupanjima est je sluaj da se jedan od nasljednika poziva na naslijee nezavisno od naela predstavljanja, dok se drugi poziva po naelu predstavljanja.Deava se da naela predstavljanja doe u sukob , sa nekim drugim naelom koje isto dominira Nasljednim pravom.U situacijama kada potomci predstavljau svog ranije umrlog pretka i primaju onaj nasljedni dio koji bi inae pripao tom pretku, da je on postao nasljednik.Spor se vodi oko toga da li je reprezentant nasljednik po svom vlastitom pravu ili na osnovu jedne zakonske fikcije, nasljeuje posredstvom prava svog pretka.U pravnoj teoriji postoji dvojako miljenje , po jednom rperezentant je potomak ranije otpalog srodnika, ne nasljeuje po svom vlastitom pravu, iure proprio, ve po tuem pravu, po pravu onog pretka, koga e predstavljati (iure praedefuncti parentis).Po ovom shvatanju potomak je samo zato nasljednik to bi umrli predak bio nasljednik, te dobi naslijee preko tog pretka , koristei se pravom naslijea tog pretka Kada se primjenjuje ovo predstavljanje uvijek postoje dvije vrste predstavljanja , dva naslijea.Na prvom mjestu reprezentant nasljeuje pravo nasljea svog umrlog pretka, pa onda , kao titular tog prava nasljeuje ostavioca o ijoj je zaostavtini rije.Praktina posjedica ovog shvatanja, proizilazi da bi reprezentant morao biti sposoban i dostojan da naslijedi svog pretka, a njegov predak odnosno reprezentirani bi morao da bude sposoban i dostojan prema ostavitelju.U odnosu na reperezentiranog i ostavitelja , reperezentant ne bi morao biti dostojan prema ostavitelju, poto ga on ne nasljeuje neposredno.On je nasljednik reprezentiranog i dovoljno je da prema njemu bude dostojan.Po drugom miljenju, znaaj reprezentacije je mnogo prostiji.Potomak jednog umrlog srodnika nasljeuje po svom vlastitom pravu i to nasljeuje neposredno ostavitelja.Njegov odnos prema ranije umrlom svom pretku se sastoji u tome , to se on na osnovu jedne zakonske privilegije, penje na stepen svog pretka, da bi dobio onaj rang, koji ima taj predak, te da bi tako u pogledu blizine srodstva prema ostavitiocu biio izjedanaen sa onima koji su u istom stepenu srodstva sa ostaviocem kao i njegov umrli predak.Ovim se samo ublaava i koriguje naelo da najblii srodnici moraju prvenstveno biti pozvani na naslijee, pa se blizina srodstva ne mjeri iskljuivo stepenima srodstva.Pravo predstavljanja daje potomku formalnu zatitu da ga blii srodnici ne iskljue iz nasljedstva.Inae, taj potomak se u svemu koristi isto linim svojim pravom i svojim linim odnosima i osobinama.U pogledu dostojnosti za nasljeivanje proizilazi iz ovog shvatanja da reperezentant, poto nije nasljednik onoga koga predstavlja, ne mora prema njmu biti ni

sposoban , ni dostojan.Bitno je da on bude prema ostaviocu dostojan i sposoban. Od ova dva miljenja pravilnije je ovo drugo.Pravo predstavljanja , je samo jedna beneficija poztivnog prava koja se sastoji u tome da se srodnik u daljem stepenu srodstva izjednauje, usljed pomjeranja na stepen srodstva ranije umrlog pretka , sa onim srodnicima, koji bi sa tim pretkom nasjevali i nema drugi znaaj. Uslovi prava predstavljanja: Prvi uslov je da reperezentant (predstavnik) bude zakonski potmak reprezentiranoga .Drugi uslov je da predak koji se predstavlja nije posato nasljednikom, ma iz kog uzroka a najei sluaj je smrt pretka.Smrt je dosta najei, ali ne i jedini povod za predstavljanje.Za primjenu prava predstavljanja glavno je da predak nije postao nasljednikom, bilo zato to nije iv, ili to je nesposoban ili nedostajona . Ostaje samo jedan diskutabilan sluaj u kojem se ne moe pouzdano rei , da li ima mjesta predstavljanju ili ne. To je sluaj kada se predak odrekne naslijea.U sumnji odricanja od naslijea , smatra se izjava vai i za potomke , osim ako nije uinjena u korist potomaka, to je prihvaeno u pozitivnom pravu. Predstavnik ili reprezentant mora da ima linu sposobnost i dostojnost prema ostaviocu.Poto nije nasljednik reperzentiranog, ne mora prema njemu biti dostaojan.Kada se sposobnost i dostojnost odreuju samo prema linosti ostavioca , proizilazi da je potrebno da je reperezentant roen , odnosno bio zaet, u vrijeme smrti ostavioca, a ne i onoga koga predstavlja.Primjer: Unuk koji je roen nakon smrti svog djeda moe predstavljajui oca i djeda naslijedi pradjeda, samo ako je bio roen ili bar zaet i vrijeme smrti pradjedove. Osnovno pravilo parentalno-linearng sistena, pa prema tome i naeg pozitivnog prava je da svi srodnici istog kvaliteta i stepena srodstva, kao zakonski nasljednici nasljeuju zaostavtinu na jednake dijelove.Jednakost nasljednih kvota postoji pod pretpostavkom ispunjena dva uslova: jednakost stepena srodstva i jednakost kvaliteta srodstva.U ovom sistemu raspodjela zaostavtine zasniva se na podjeli srodnika na linije-grane i unutar svake linije na dalje ogranke.Treba naroito voditi rauna o ovom drugom uslovu , jednakosti kvliteta srodstva.To znai da treba razlikovati srodnike, ukoliko su u pitanju poboni srodnici, po broju zajednikih predaka na strani

pojedinih lica, to jeste da li poboni srodnici istog stepena srodstva imaju zajedno sa ostaviocem jednog ili oba zajednika pretka. U drugom naslendom koljenu treba razlikovati nasledno-pravni poloaj roene brae i sestara ostavioca (germani ) od nasledno-pravnog poloaja brae i sestara po ocu (consangunei) od naslendo-pravnog poloaja roene brae i sestara ostavioca samo po majci (uterini). Prvi , roena braa i sestre, budui da su sa drugim istog stepena srodstva, imaju drugaiji kvalitet srodstva i uestvuju kao lanovi obje linije u drugom naslednom koljenu, konkuriui eventualno i na naslijee putem korienja prava predstavljanja, obje polovine zaostavtine. Drugi , braa i sestre samo po ocu ili samo po majci, mogu konkurisati na naslijee samo polovine zaostavtine koji pripada lijiniji kojoj oni pripadaju, ali ne i na naslijee druge polovine.Isti je sluaj i u bilo kojem koljenu i u bilo kojoj liniji treeg i dalje nasljednih koljena, tako ja jednakost nasljednikih kvota predstavlja, kao to je u ivotu najee sluaj, jednak kvalitet srodstva, a to znai da u krajnjoj liniji je to je u ivotu i najee sluaj dio ukupne zaostavtine koji pripada srodnicima istog stepena srodstva, s obzirom na razliitost kvaliteta srodstva, ne mora biti uvjek isti. Pravilo o jednakosti nasljednikih kvota vai za nasljednike istog stepena i istog kvaliteta srodstva, pa bilo da se oni pri nasljeivanju koriste pravom predstavljanja ili ne.Ono regulie uzajamne odnose izmeu srodnika istog stepena srodstva . Pravo predstavljanja regulie odnose izmeu srodnika razliitog stepena srodstva, omoguujui u tom sluaju da se skup srodnika daljeg stepena srodstva tretira kao jedan srodnik stepena srodstva ravan ostalim nasljednicima koji su blii srodnici, da dakle , kao takav skup, na osnovu prava predstavljanja dobije kao cjelina jednak dio kao i ostali nasljednici.Jednakost nasljednikih kvota u ovom sistemu je dopunjena pravom prirataja ( jus accresendi) koje automatski djeluje izmeu srodnika istog stepena i istog kvaliteta srodstva , dakle unuar skupina koje predstavljaju linije, odnosno granicu , pa u krajnjoj liniji i sama koljena. U sluaju da jedan srodnik koji treba da postane nasljednik, na bi htio ili ne bi mogao da u konkretnom sluaju postane nasljednik , njgov dio automatski i po sili zakona prirasta , pridodaje se srazmjerno tj.u jedankim iznosima , nasljednim dijelovima ostalih srodnika prvog stepena i istog kvaliteta srodstva, i to samo njhovim dijelovima. Ovo sve u cilju da se obezbijedi ravnomjerna podjela zaostavtine izmeu grupa srodnika istog stepena srodstva.Primjer: Ako je iza ostavoca ostalo dva sina i tri unuka od ranije preminule keri, svaki osd sinova e dobiti po 1/3 zaostavtine , a svaki od unuka koristei se pravom predstavljanja po dio od 1/9.Ne postane li u konkretnim sluaju jedan od unuka nasljednik , nee ili ne moe , onda

njegov dio prirasta dijelovima ostalih unuka, tako da e sinovi opet dobiti po 1/3 a dva unuka koja postaju nasljednici dio od 1/6.Ne postane li jedan od sinova nasljednik u konkretnom sluaju njegov dio prirasta i dijelu drugog sina i dielovima unuka koji e koristei pravo predstavljanja imati isti stepen srodstva sa sinom ostavioca, a to znai da e sin ostavioca dobiti nasljedstva a tri unuka po 1/6 nasljedstva. Pravo priprataja je ustanova koja ima zadatak da izjednai poloaj srodnika istog stepena i kvaliteta srodstva kao nasljednika.Ono predstavlja u punoj mjeri instituciju naeg prava jer se primjenjuje u svim koljenima i u pogledu svih srodnika. U oviru parentalno-linearnog sistema treba jasno razlikovati primjenu prava predstavljanja i prava priraataja.Ukoliko postoji mogunost primjene i jedne i druge institucije, primjena prava predstavljanja uvjek prethodi primjeni prava prirataja,sve dok u konkretnom sluaju postoji mogunost prijene prava predstavljanja ne dolazi u obzir primjena prava prirataja.Tek kada je pravo predstavljanja eventualno primjenjeno ili ako je njegova primjena iskljuena, dolazi mogunost primjene prava prirataja.Treba naglasiti da pravo priraataja djeluje samo u korist srodnika istog stepena i istog kvaliteta srodstva, odnosno u korist grupe srodnika koji su pomou prava predstavljanja prethodno primjenjenog, svi zajedno kao cjelina dobili nasljedno-pravni poloaj srodnika blieg stepena srodstva.Na taj nain primjena prava prirataja moe ii bilo u korist svih srodnika koji se u konkretnom sluaju poijavljuju kao nasljednici, bilo u korist samo neke od njih ( srodnici jedne grupe ili srodnici jednog ogranka). Nuni nasljednici imaju pravo na dio zaostavtine kojom ostavilac ne moe raspolagati i koji se naziva nuni dio.Nuni dio djece , usvojenika i suprunika iznosi jednu polovinu, a nuni dio ostalih nasljednika jednu treinu od onog dijela koji bi svakom pojedninom od njih pripao po zakonskom nasljeivanju. Ostatkom zaostavtine moe zavjetalac raspolagati po svojoj volji i taj dio zaostavtine se naziva raspoloivi dio. Na naslijee se pozivaju lica koja je sam zakon odredio da budu nasljednici , kada ostavitelj nije oznaio nasljednike testamentom , niti to utvrdio ugovorom , odnosno kada ostavilac u pogledu svog imanja nije uopte uinio nikavu izjavu volje za sluaj smrti .Ovo je najei , ali nije i jedini sluaj zakonskog nasljeivanja.Deava se da je ostavitelj sainio testament ili ugovor o nasljeu kojim nije raspolagao svojom cjelokupnom imovinom , dio koji nije raspolagao ugovorom ili testamentom se rasporeuje na zakonske nasljednike. U situaciji kada testamentalni ili ugovoreni nasljednik odbije da primi naslijee, ili je nesposoban ili nedostojan da naslijedi , ako

umre prije ostavitelja ili se nita ne zna za njega.Kada testament ili ugovor o naslijeu nije punovaan i bude poniten iz bilo kojeg razloga, ovo vai i za ugovor o diobi nasljedstva. Zakonsko nasljeivanja je dvojako i razliku jemo : redovno i vanredno zakonsko nasljeivanje . Pravo predstavljanja su formirali naroiti obziri i drutvene potrebe , sutina ovog prava je stupanje potomaka na mjesto svog oca , da bi naslijedili ono to bi naslijedio srodnik prvog stepena. Predstavljati se mogu potomci ili pak preci, odnosno na dva naina suprotna jedna drugom. Prvi sluaj je mnogo ei i dozvoljen je u veini zakonodavstava, a sastoji se u tome da sa potomak ranije umrlog ili iz naslijea iskljuenog srodnika , poziva na naslijee kada se nalazi na poloaju tog svog pretka i prima onaj nasljendi dio koji bi pripao tom pretku. Primjer: Ostavilac je ima dva sina od kojih je jedan umro prije ostavitelja , a ostavio je iza sebe potomstvo , njegova djeca naslijeuju po pravu predstavljanja nasljedni dio svog oca da je nadivio ostavitelja. U ovom sluaju predstavljanja se vri u nishodnoj liniji, nishodno, ali je njegovo dejstvo ushodno jer se dalji srodnik (potomak) penje na stepen vii od onoga na kojem bi on bio bez prava predstavljanja. Drugi sluaj ili predstavljanje predaka postoji kada se umjesto jednog blieg pretka ostavioevog , poziva na naslijee drugi , dalji predak. Ovo je ushodno predstavljanje .Primjer: Ako naslijee treba da pripadane roditeljima ostavioevim, pa je otac ranije umro , onda bi se po pravu predtsvljanja pozivao oev otac , djed ostvioev, tada se on sputa na stepen svog sina i nasljeuje konkurentno sa mjakom ostavioevom onaj dio koji inae pripada samo pretku prvog stepena. to se tie predstavljanja potomaka preko predaka, ono nikada ne biva u sporednoj liniji u korist kolaterala.Nema sluajeva , da je pozitivno pravo jedne zemlje pozvalo pretka, rodonaelnika, jednog ranije umrlog kolaterala, na mjesto tog kolaterala, a njegovog potomka.Razlog lei u tome to je takav predak nekog kolaterala dekujusovogh ili i sam krvni srodnik dekujusov, i onada se on poziva na naslijee u tom svojstvu, zauzimajui blie i bolje mjesto nego onaj koga bi imao predstavljati; ili pak nije krvni srodnik dekujusov, i onda se uopte i ne uzima u obzir za nasljeivanje.Ovo znai da u ushodnoj liniji moe biti predstavljanja samo kod predaka dekujusovih, u prvoj liniji, dok u nishodnoj linij, predstavljanje ranije umrlog pretka, a u korist potomaka , moe biti i kod srodnika u pobonim linijama, kod kolaterala.

PRAVO PRIRAATAJA Osnovno pravilo parentalno-linearng sistena, pa prema tome i naeg pozitivnog prava je da svi srodnici istog kvaliteta i stepena srodstva, kao zakonski nasljednici nasljeuju zaostavtinu na jednake dijelove.Jednakost nasljednih kvota postoji pod pretpostavkom ispunjena dva uslova: jednakost stepena srodstva i jednakost kvaliteta srodstva.U ovom sistemu raspodjela zaostavtine zasniva se na podjeli srodnika na linije-grane i unutar svake linije na dalje ogranke.Treba naroito voditi rauna o ovom drugom uslovu , jednakosti kvliteta srodstva.To znai da treba razlikovati srodnike, ukoliko su u pitanju poboni srodnici, po broju zajednikih predaka na strani pojedinih lica, to jeste da li poboni srodnici istog stepena srodstva imaju zajedno sa ostaviocem jednog ili oba zajednika pretka. U drugom nasljendom koljenu treba razlikovati nasljedno-pravni poloaj roene brae i sestara ostavioca (germani ) od nasljedno-pravnomg poloaja brae i sestara po ocu (consangunei) od nasljendo-pravnog poloaja roene brae i sestara ostavioca samo po majci (uterini). Prvi , roena braa i sestre, budui da su sa drugim istog stepena srodstva, imaju drugaiji kvalitet srodstva i uestvuju kao lanovi obje linije u drugom nasljednom koljenu, konkuriui eventualno i na naslijee putem korienja prava predstavljanja, obje polovine zaostavtine. Drugi , braa i sestre samo po ocu ili samo po majci, mogu konkurisati na naslijee samo polovine zaostavtine koji pripada lijiniji kojoj oni pripadaju, ali ne i na naslijee druge polovine.Isti je sluaj i u bilo kojem koljenu i u bilo kojoj liniji treeg i dalje nasljednih koljena, tako ja jednakost nasljednikih kvota predstavlja, kao to je u ivotu najee sluaj, jednak kvalitet srodstva, a to znai da u krajnjoj liniji je to je u ivotu i najee sluaj dio ukupne zaostavtine koji pripada srodnicima istog stepena srodstva, s obzirom na razliitost kvaliteta srodstva, ne mora biti uvjek isti. Pravilo o jednakosti nasljednikih kvota vai za nasljednike istog stepena i istog kvaliteta srodstva, pa bilo da se oni pri nasljeivanju koriste pravom predstavljanja ili ne.Ono regulie uzajamne odnose izmeu srodnika istog stepena srodstva . Pravo predstavljanja regulie odnose izmeu srodnika razliitog stepena srodstva, omoguujui u tom sluaju da se skup srodnika daljeg stepena srodstva tretira kao jedan srodnik stepena srodstva ravan ostalim nasljednicima koji su blii srodnici, da dakle , kao takav skup, na osnovu prava predstavljanja dobije kao cjelina jednak dio kao i ostali nasljednici.Jednakost nasljednikih kvota u ovom sistemu je dopunjena pravom prirataja ( jus accresendi) koje automatski djeluje izmeu srodnika istog stepena i istog kvaliteta srodstva , dakle unuar skupina koje

predstavljaju linije, odnosno granicu , pa u krajnjoj liniji i sama koljena. U sluaju da jedan srodnik koji treba da postane nasljednik, na bi htio ili ne bi mogao da u konkretnom sluaju postane nasljednik , njgov dio automatski i po sili zakona prirasta , pridodaje se srazmjerno tj.u jedankim iznosima , nasljednim dijelovima ostalih srodnika prvog stepena i istog kvaliteta srodstva, i to samo njhovim dijelovima. Ovo sve u cilju da se obezbijedi ravnomjerna podjela zaostavtine izmeu grupa srodnika istog stepena srodstva.Primjer: Ako je iza ostavoca ostalo dva sina i tri unuka od ranije preminule keri, svaki osd sinova e dobiti po 1/3 zaostavtine , a svaki od unuka koristei se pravom predstavljanja po dio od 1/9.Ne postane li u konkretnim sluaju jedan od unuka nasljednik , nee ili ne moe , onda njegov dio prirasta dijelovima ostalih unuka, tako da e sinovi opet dobiti po 1/3 a dva unuka koja postaju nasljednici dio od 1/6.Ne postane li jedan od sinova nasljednik u konkretnom sluaju njegov dio prirasta i dijelu drugog sina i dielovima unuka koji e koristei pravo predstavljanja imati isti stepen srodstva sa sinom ostavioca, a to znai da e sin ostavioca dobiti nasljedstva a tri unuka po 1/6 nasljedstva. Pravo priprataja je ustanova koja ima zadatak da izjednai poloaj srodnika istog stepena i kvaliteta srodstva kao nasljednika.Ono predstavlja u punoj mjeri instituciju naeg prava jer se primjenjuje u svim koljenima i u pogledu svih srodnika. U oviru parentalno-linearnog sistema treba jasno razlikovati primjenu prava predstavljanja i prava priraataja.Ukoliko postoji mogunost primjene i jedne i druge institucije, primjena prava predstavljanja uvjek prethodi primjeni prava prirataja,sve dok u konkretnom sluaju postoji mogunost prijene prava predstavljanja ne dolazi u obzir primjena prava prirataja.Tek kada je pravo predstavljanja eventualno primjenjeno ili ako je njegova primjena iskljuena, dolazi mogunost primjene prava prirataja.Treba naglasiti da pravo priraaaja djeluje samo u korist srodnika istog stepena i istog kvaliteta srodstva, odnosno u korist grupe srodnika koji su pomou prava predstavljanja prethodno primjenjenog, svi zajedno kao cjelina dobili nasljedno-pravni poloaj srodnika blieg stepena srodstva.Na taj nain primjena prava prirataja moe ii bilo u korist svih srodnika koji se u konkretnom sluaju poijavljuju kao nasljednici, bilo u korist samo neke od njih ( srodnici jedne grupe ili srodnici jednog ogranka).

SVOJERUNI TESTAMENT SAETAK

U radu se govori o svojerunom testamentu kao jednom od najeih oblika zavjetanja. Autor navodi veinu nedoumica koje se pojavljuju u teoriji i praksi u vezi sa formom olografskog testamenta. Primjenom naunih metoda, kritiki su analizirani stavovi vie pravnih teoretiara, zakonodavstva drava nastalih na tlu SFRJ, kao i normativna rjeenja nekoliko evropskih zemalja i SAD. U zakljuku, autor naglaava da bi trebalo reformisati pravne propise kojima se ureuje ova oblast u zemljama nastalim na prostoru bive Jugoslavije. Izmeu ostalog, trebalo bi preciznije regulisati pojam, uslove i postupak sainjavanja, kao i potpisivanje i datiranje svojerunog testamenta. Takoe, autor zakljuuje da se u teoriji i praksi mora praviti razlika izmeu sastavljanja i sainjavanja zavjetanja, odnosno svojerunog pisanja i unoenja teksta. Kljune rijei: olografski testament, pisanje testamenta, potpis i datum na testamentu. *Mr.sc., Pravni fakultet Univerziteta u Istonom Sarajevu IZVORNI NAUNI RAD 36 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici 1. UVOD U Republici Srpskoj, poetkom 2009. godine stupio je na snagu Zakon o nasljeivanju.1 U Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH i dalje se primjenjuje Zakon o nasljeivanju SR BiH.2 Svojeruni testament je razliito regulisan u ovim zakonima. U Republici Srpskoj, datum je obavezan elemenat forme, za razliku od Federacije i Brko Distrikta. U pogledu sastavljanja, potpisivanja i datiranja olografskog testamenta postoje znaajne razlike u zakonodavstvima mnogih drava. Primjenom uporednopravnog, normativnog i istorijskog metoda analizirali smo pozitivno pravo zemalja nastalih na tlu SFRJ3, kao i prava nekoliko stranih drava.4 Nastojali smo da kritiki ocijenimo postojea teorijska saznanja, te da damo sistematian pregled najvanijih pitanja u vezi sa ovim oblikom zavjetanja. Cilj nam je da radom utiemo na zakonopisce i zakonodavce kako bi unaprijedili normativna rjeenja, ali i da pomognemo pravnicima praktiarima u tumaenju i primjeni zakonskih normi. 2. POJAM SVOJERUNOG TESTAMENTA Svojeruni testament (testamentum holographum5) je redovan, privatni

i pisani6 oblik zavjetanja. Zavjetalac ga moe sainiti u bilo koje vrijeme, vai neogranieno, u postupku sainjavanja ne uestvuje organ sa javnim ovlaenjima, a zavjetanje se sastavlja u pisanom obliku. Olografski testament je regulisan u veini pravnih sistema.7 Porijeklo vodi od rimskog privi1 Zakon o nasljeivanju Republike Srpske ZON RS, Slubeni glasnik RS, br. 1/09. 2 Zakon o nasljeivanju SR BiH ZON SR BiH, Slubeni glasnik SR BiH, br. 7/80, 15/80. 3 Zakon o nasleivanju Srbije ZON Srbije, Slubeni glasnik R. Srbije, br 46/95, 101/03; Zakon o nasljeivanju Hrvatske ZON Hrvatske, Narodne novine R. Hrvatske, br. 48/03, 163/03; Zakon o nasljeivanju Crne Gore ZON CG, Slubeni list R. Crne Gore, br. 74/08; Zakon o dedovanju Slovenije ZON Slovenije, Uradni list SR Slovenije, br. 15/76, 23/78 i Uradni list R. Slovenije, br. 17/91, 13/94, 40/94, 82/94, 117/00, 67/01; ZON Makedonije, . , br. 47/96. 4 Njemaki graanski zakonik, Brgerliches Gesetzbuch BGB, http://bundesrecht.juris.de/bundesrecht/ bgb/, 28. mart 2010; Austrijski graanski zakonik, Allgemeines Brgerliches Gesetzbuch ABGB, http:// ibiblio.org/ais/abgb1.htm, 28. mart 2010; Francuski graanski zakonik, Civil Code CCF, http://www. lexinter.net/ENGLISH/civil_code.htm, 28. mart 2010; englesko nasljedno pravo, Wills Act 1837; Wills Act Amendment Act 1852; Administration of Justice Act 1982, http://www.opsi.gov.uk/legislation/about_legislation, 28. mart 2010; Jednoobrazni zakon o nasljeivanju SAD, Uniform Probate Code, http://www.law. upenn.edu/bll/archives/ulc/upc/final2005.htm, 28. mart 2010. 5 Naziv potie od latinskog testamentum testament, i grkog holographus, holos sav, potpun, cio, i grafein pisati, napisati. A. Romac, Rjenik rimskog prava, Informator, Zagreb 1975, 565. 6 S obzirom na to da se ova vrsta testamenta ne mora sainiti u vidu pismena, ispravnije je rei da je to pisani, a ne pismeni oblik.

7 Olografski testament je predvien u skoro svim savremenim pravima. U erijatskom pravu (koje i danas vai u nekim dravama svijeta) ne postoji forma svojerunog zavjetanja. Takvo zavjetanje je nitavo. Navedeno prema: A. Silajdi, Testament u erijatskom pravu, Dravna tiskarna, Sarajevo 1941, 108. 37 legovanog zavjetanja (testamentum parentis inter liberos).8 Na naim prostorima se odavno primjenjuje i postoji mnotvo pisanih tragova o njemu.9 Zavjetalac koji zna da ita i pie, svoju posljednju volju moe izraziti tako to e svojeruno napisati i potpisati zavjetanje.10 Za punovanost ovakvog testamenta u nekim pravima se zahtijeva oznaenje datuma sainjavanja. U pojedinim zakonodavstvima, datiranje nije obavezno, dok se u nekima preporuuje. Poslije alografskog i sudskog, olografski testament je najei oblik zavjetanja u naoj praksi.11 Svako zavjetajno sposobno lice koje je pismeno moe ga sainiti u bilo koje doba. Nikakvi dodatni uslovi nisu potrebni. Pismenost se cijeni u smislu poznavanja pisanih slova azbuke kojom se slui ostavilac, jer zavjetanje sainjeno tampanim (tehnikim) slovima nije punovano. U tampanim slovima se ne ogleda autentinost zavjetaoevog rukopisa, a lice koje zna samo tehniko pismo i umije da se potpie nije pismeno. U nekim pravnim sistemima, izriito se naglaava da testator mora da zna da ita i pie da bi sainio ovakvo zavjetanje.12 Iako na prvi pogled podsjea na tautologiju, ova jezika konstrukcija ima dublji smisao. Ovakvim normiranjem postie se bolja preciznost zakonskog teksta. U sluaju da je svojeruni testament sainilo slijepo ili slabovido lice, moemo postaviti pitanje punovanosti takvog zavjetanja, s obzirom na to da testator nije mogao proitati sastavljeno pismeno. Pomenutom normom otklanja se svaka sumnja u tom smislu. Kada u zakonu pie da zavjetalac mora da zna da ita, time se trai da on to zna (prim. aut.), ali ne i da to moe da ini u trenutku izjavljivanja posljednje volje.13 Ovim se reguliu svi sluajevi kada testator nije u stanju da proita testament koji je sastavio, to je ponekad

8 Testament roditelja u korist njegove djece, za iju punovanost nije bilo potrebno prisustvo svjedoka. 9 V.: D. ivojinovi, Sloboda zavetanja u srednjevekovnoj Srbiji, Srpsko pravo nekad i sad, Kragujevac 2007, 2337; M. Miloevi, Testament \ura Crnojevia, PodgoricaCetinje 1994. 10 U engleskom pravu postoji specifian oblik testamenta koji niti je olografski niti alografski, nego sadri elemente i jednog i drugog. ,,A will may, therefore, be handwriten, typed, printed, or be in any combination of these. If it is handwriten, it may be in ink, or pencil, or partly one and partly the other. Vie o tome vidjeti u: A. R. Mellows, The Law of Succession, Butterworths, London 19773, 70 93. 11 U periodu od 1997. do 2001. godine, na podruju Optinskog suda u Kragujevcu, svojeruno zavjetanje je inilo 14,68 % svih uzoraka. Navedeno prema: D. ivojinovi, Zavetanje u sudskoj praksi, Pravni ivot, 10/2004, II tom, 304. 12 l. 84 ZON-a Srbije. 13 U srpskom pravu, postoji jasna razlika izmeu sintagmi zna da ita i moe da ita, odnosno je u stanju da ita. V. l. 88, st. 1 ZON-a Srbije i l. 179, st. 1 ZVP-a Srbije. Iz ovoga se vidi da je srpski zakonopisac vodio rauna o razlikama izmeu ovih pojmova. Da je zakonodavac elio da izuzme slijepa i slabovida lica od mogunosti sainjavanja svojerunih zavjetanja, upotrijebio bi se izraz moe da ita, a ne zna da ita. D. erani: Svojeruni testament 38 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici izuzetno vano.14 Iako veina autora ima slino miljenje15, postoje teoretiari koji pod izrazom zavjetalac koji zna da ita i pie, podrazumijevaju mogunost zavjetaoca da ita i pie u vrijeme sainjavanja zavjetanja.16 Treba napomenuti da je bezuslovno raspolaganje za sluaj smrti od strane slijepih lica i ranije bilo dozvoljeno kod nas17, za razliku od raspolaganja za ivota koje je podlijegalo obavezi ovjere potpisa od strane suda.18 3. PREDNOSTI I NEDOSTACI SVOJERUNOG TESTAMENTA Za punovanost svojerunog testamenta potrebno je da je ono od poetka do kraja napisano zavjetaoevim rukopisom i da je potpisano. Minimalni

zahtjevi forme ine ovaj oblik izuzetno dostupnim i prostim za sastavljanje. Njime se omoguuje najvei stepen privatnosti. Svaka pismena i zavjetajno sposobna osoba moe kad god hoe, bez iijeg saznanja o postojanju i njegovoj sadrini, sainiti ovakav testament. U nekim sluajevima, apsolutno zagarantovana tajnost moe biti izuzetno vana za ostavioca. Primjera radi, kako bi izbjegao eventualne prijetnje i pritiske od strane lica koje nije oznaio nasljednicima, ili od strane lica koja imaju interes da se zavjetanje ne saini (nasljednici iz ranijeg zavjetanja, odnosno zakonski nasljednici). Olografskim testamentom postie se krajnja granica slobode zavjetanja, barem kada je u pitanju forma. Nije nebitno i to da ovakav oblik ne iziskuje nikakve trokove. Prednost olografskog zavjetanja je i u tome to se ono moe sastavljati danima, mjesecima, sa prekidanjem kontinuiteta.19 Ovdje moemo postaviti pitanje punovanosti takvog zavjetanja jer je, recimo, pisanje zapoeto u etrnaestoj godini (prije sticanja aktivne zavjetajne sposobnosti), a okonano u esnaestoj godini. Odgovor je vrlo jednostavan. Postojanje aktivne zavjetajne sposobnosti se cijeni u trenutku sainjavanja zavjetanja.20 Testament je sainjen u trenutku potpisivanja i nebitno je to je dio teksta ranije sastavljen. Sve ovo ukazuje na vanost razlikovanja sainjvanja od 14 Na primjer, kada neko lice u borbi na frontu ostane bez vida i u strahu od iznenadne i objektivno mogue smrti, odlui da saini svojeruno zavjetanje, npr. olovkom na vojnoj mapi koju je imalo pri ruci. 15 V.: L. Markovi, Nasljedno pravo, Beograd 1930, 194; V. Nedeljkovi, Testament nepismenih, Glasnik Advokatske komore Vojvodine (GAKV), 8/1957, 14; B. Blagojevi, Nasledno pravo, Beograd 1960, 240; \. Kre, M. Pavi, Komentar Zakona o nasljeivanju, Zagreb 1984, 203; D. Bago et al., Osnovi nasljednog prava, Sarajevo 1991, 77. 16 V.: I. Babi, Nasledno pravo, Slubeni list SRJ, Beograd 20072, 113. 17 429 SGZ-a. 18 52, t. 5 Zakona o javnim belenicima, od 11. 9. 1930. god., kao i l. 103 Zakona o mjenici, od 12. 12. 1946. god. Navedeno prema: V. Nedeljkovi, 14. 19 Slino, v.: S. Svorcan, Nasledno pravo, Kragujevac 20065, 206. 20 O nitavosti zavjetanja zbog odsustva aktivne zavjetajne sposobnosti, vie vidjeti u: D. \urevi, Apsolutna

nitavost zavetanja, doktorska disertacija, odbranjena na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2004, 243272. 39 sastavljanja testamenta (prim. aut.).21 Zbog toga, mislimo da bi zakonopisci trebalo vie rauna da povedu o terminologiji kojom se slue. Pored pomenutih prednosti, ova forma testamenta ima i izvijesne nedostatke. S obzirom na to da u postupku sainjavanja ne uestvuju ni svjedoci ni organi sa javnim ovlaenjima, mogui su nedozvoljeni uticaji na zavjetaoca (mane volje) od strane treih lica.22 Takoe, mogue je da se zbog pravnikog neobrazovanja, to je najei sluaj, testator neprecizno izrazio pa se njegova stvarna volja nije mogla ostvariti. Iste pravne posljedice postoje i u sluaju da se usljed neitkog rukopisa testament nije mogao proitati. Nedostatak je i to to se olografski testament moe lako falsifikovati jer nema svjedoka o njegovom sainjavanju. Isto tako, nisu rijetki sluajevi i kada se se za testament nikada nije saznalo jer niko nije znao da je sainjeno, ni gdje je ostavljeno.23 U nekim pravima, olografski testament mogu sainjavati samo punoljetna lica. Za punovano raspolaganje mortis causa, maloljetna zavjetajno sposobna lica moraju se koristiti javnim oblicima zavjetanja.24 Pojedini autori smatraju da bi i u naim pravima trebalo prihvatiti ovakvu koncepciju, obrazlaui to pomirenjem dviju suprotstavljenih tenji: slobode zavjetajnog raspolaganja i pravne sigurnosti.25 ini nam se, da bi prije uvoenja ovog ogranienja, trebalo razmisliti o njegovom stvarnom domaaju. Testamentarno raspolaganje je ionako rijetko u naoj pravnoj praksi, pogotovo kada je rije o maloljetnicima. Pomenuto zakonsko rjeenje u stranim pravima postoji odranije i nastalo je u vremenu i poretku razliitom od naeg dananjeg. Propisivanjem obaveze odlaska maloljetnika pred neki ovlaeni organ, mogli bismo sprijeiti nastanak i ono malo zavjetanja koja sainjavaju takve osobe. Mnogo formalizma bi ih moglo odgovoriti od zavjetajnog raspolaganja. Takoe, ta bismo sa sluajevima iznenadne ivotne ugroenosti u kojima je realno oekivati sainjvanje svojerunog testamenta od strane maloljetnika.

21 V.: D. erani, Sudski testament u ZON-u i ZVP-u Republike Srpske, Pravna rije, 20/2009, 360361. 22 Uvijek treba voditi rauna o tome koliki su dozvoljeni uticaji treih lica na zavjetaoca prilikom sainjavanja testamenta. Okolnost da je jedan od testamentarnih naslednika (...) tampanim slovima prepisao testament treeg lica kao obrazac, govorei zavetaocu da treba da na slian nain unese svoje podatke, ne oduzima spornom testamentu autentinost svojerunog zavetanja... Odluka Vrhovnog suda Vojvodine, Rev. 276/82. Navedeno prema: N. Stojanovi, Praktikum za nasledno pravo, Pravni fakultet, Ni 2004, 90. 23 Isto, v.: N. Stojanovi, Oblici zavetanja u srpskom pravu nekada i sada, Srpsko pravo nekad i sad, Kragujevac 2007, 47. 24 U njemakom pravu, maloljetnici ne mogu sainjavati svojeruno zavjetanje, nego neki od javnih oblika izuzev testamenta koji se u vidu zatvorenog pismena predaje notaru. V. 2247 st. 4 i 2232 i 2233 st. 1 BGB-a. 25 V.: L. Markovi, 193; D. \urevi, 254. D. erani: Svojeruni testament 40 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici 4. PISANJE TESTAMENTA Svojeruno zavjetanje, kao to smo rekli, mora da bude od poetka do kraja napisano zavjetaoevim rukopisom. Prilikom pisanja, testator nekim sredstvom prenosi pokrete ruke na materijal na koji se zapisuje tekst zavjetanja. To mogu biti razliita sredstva: olovka, pero, kist, kreda i sl. Pritom, autentinost testatorovog rukopisa ne smije se dovesti u pitanje. Korienje mehanikih sredstava kojima bi se unosio tekst, a ne ispisivao tekst ima za posljedicu nevanost zavjetanja. Sluenje nekim sredstvom kojim se pie je dozvoljeno, ali korienje sredstvom kojim se unosi tekst nije. To zato, jer se time gubi vjernost zavjetaoevog rukopisa. Ukoliko je zavjetanje nainjeno, npr. na kucaoj maini, tampau, putem ablona i sl., nee biti punovano. Naravno, ukoliko bi bili ispunjeni drugi uslovi, takav testament bio bi punovaan kao neki drugi oblik (konverzija formi).26 Pojedini pravni teoretiari smatraju da je zakonsko rjeenje neprecizno jer se njime dozvoljava da svojeruni testament bude napisan i mehanikim sredstvom poput pisae maine jer se i tada zavjetalac koristi svojom

rukom.27 Mislimo da ovi autori nisu u pravu jer obraaju panju na dio zakonske odredbe. U zakonima se pominje svojerunost, ali se ujedno trai i da je testament napisan. Pod pojmom napisan ne podrazumijeva se unoenje teksta putem mehanikog sredstva. Kucanje, tampanje, unoenje teksta putem ablona ne predstavlja pisanje. injenica da se zavjetalac redovno sluio nekim mehanikim pomagalom (npr., proteza), kako bi prevladao nedostatak nekog dijela tijela, ne vodi nevanosti svojerunog zavjetanja sainjenog putem takvih pomagala. Isto tako, pod zakonskim izrazom svojom rukom, ne podrazumijeva se samo ruka zavjetaoca. To zato, to postoje lica koja u redovnom pravnom prometu piu i potpisuju se nogom, ustima ili nekim drugim dijelom tijela jer nisu u mogunosti da se slue rukom. U pravima nekih zemalja, kao to su pojedine drave SAD-a, svojeruno zavjetanje ne mora u potpunosti da bude ispisano rukom testatora. Trai se samo da materijalna sadrina zavjetanja bude napisana svojeruno.28 Kada je u pitanju materijal na kome je sainjeno zavjetanje, treba rei da u tom pogledu nema nikakvih ogranienja. Ipak, treba voditi rauna o okolnostima u kojima je zavjetalac zapisivao posljednju volju. Najee 26 O konverziji, vie vidjeti u: O. Stankovi, V. Vodineli, Uvod u graansko pravo, Nomos, Beograd 1996, 172. 27 V.: M. Miti, Svojeruni testament, Pravni ivot, 3-4/1960, 4; N. Stojanovi (2007), 48. 28 Uniform Probate Code Section 2502(b) only requires that material portions of the document be in the testators handwriting. L. H. Averill, Wills, Trusts, and Future Interests, West Group, St. Paul, Minn. 2000, 208. 41 se testament sastavlja na hartiji. U odreenim sluajevima, punovano je i zavjetanje koje je ispisano na podu, platnu, kamenu, drvetu, limu, stolu, staklu... S obzirom na savremena dostignua nauke i tehnologije, broj i vrste ovih materijala se svakim danom poveavaju, te je neopravdano ograniavanje na hartiju ili pergament. Zapis koji ostaje kao trag saoptavanja posljednje volje, takoe je nebitan, uz voenje rauna o okolnostima u kojima je dolo do sainjavanja

zavjetanja.29 U redovnim prilikama, to e biti zapis od tinte, grafita, ili neke sline supstance koju sadre sredstva za pisanje (grafitna ili hemijska olovka, naliv pero i sl.). Zavjetanje e biti punovano i ako je ispisano temperama, ugljenom, kredom, vodenim bojama, krvlju itd. Testament moe biti zapisan i u vidu traga u nekom tvrdom materijalu, poput uklesanog teksta na kamenu ili drvetu, zaparotine na staklu ili metalu, traga u pijesku ili na zemlji i sl. Sve ovo, pod uslovom da se bez sumnje moe ustanoviti zavjetaoeva namjera za sainjavanje zavjetanja i da nema sumnje u ozbiljnost i slobodu njegove izjavljene volje i njegovu sposobnost za rasuivanje. Ukoliko je zavjetalac pronaen mrtav u kancelariji sa hartijom i olovkom ispred sebe, a zavjetanje je urezano na stolu, postojanje animus-a testandi i sposobnosti za rasuivanje je veoma sporno. Takoe, ovdje bi se moglo postaviti i pitanje da li je to uopte on uinio, ili neko drugi.30 Zavjetanje koje je testator, npr. napisao krvlju na podu, bie punovano samo ako su postojale vanredne prilike u kojima se to dogodilo. Primjera radi, ako mu je iznenada pozlilo zbog pada ili povienja eera u krvi, udario je grom u kuu i sl. Ako je ostavilac pronaen mrtav na obali nakon brodoloma sa prstom zarivenim u pijesak u kome je ispisao zavjetanje i potpisao se, takvo zavjetanje bie punovano pod uslovom da se moe ustanoviti autentinost njegovog rukopisa i potpisa.31 U teoriji se raspravljalo da li zavjetanje treba da bude od poetka do kraja napisano istim sredstvom i na istom materijalu. Neki teoretiari smatraju da su ovakva zavjetanja punovana.32 Iako se naelno slaemo sa ovakvim miljenjem, neto bismo jo dodali. Takvi testamenti e biti punovani pod uslovom da okolnosti sluaja ne dovode u sumnju postojanje animus-a i sposobnosti za rasuivanje. Ako je, recimo, u testatorovom depu pronaena olovka kojom je prvi dio testamenta ispisan, a njome se i dalje moe sluiti (ispravna je), dok je drugi dio testamenta napisan drugim sredstvom, 29 Zavjetanje moe biti ispisano i nevidljivim (bijelim, tajnim) mastilom. Naravno, pod uslovom da ga neko nekada na valjan nain proita. 30 Slino, v.: O. Anti, Nasledno pravo, Beograd 20098, 285. 31 I, naravno, pod uslovom da se priroda (plimni talasi i vjetar) nije poigrala sa pravom (tragom u pijesku). Ma koliko se trudili, uvijek e fakticitet biti kreativniji od prava.

32 V.: S. Svorcan, Komentar Zakona o nasleivanju Srbije, Kragujevac 2004, 206. D. erani: Svojeruni testament 42 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici postoji sumnja u autentinost takvog pismena, animus testandi i aktivnu zavjetajnu sposobnost. Neki autori predlau da se zbog masovne upotrebe tehnikih sredstava kojima se olakava pisanje, predvidi i podoblik olografskog testamenta koji bi nastajao korienjem raunara, uz obavezan svojeruni potpis i navoenje linih podataka.33 Mislimo, da ovaj prijedlog nije dobar jer bi se njime uinilo vie tete nego koristi. Svojeruni testament je zbog pristupanosti i jednostavnosti izuzetno podloan zloupotrebama. Dodatno liberalizovanje zakonskih rjeenja to bi samo pogoralo. Savremena tehnoloka dostignua omoguuju da se vjetaenjem utvrdi porijeklo papira, otiska tampaa, pa u krajnjem sluaju i raunara na kome je testament sainjen, ali sve ovo ne utie na sigurnost pravnog prometa kao jedno od osnovnih naela na kome poiva pravni sistem. Pored ovih razloga, moramo primijetiti da je bilo kakvo restrukturiranje zahtjeva kod olografskog testamenta u vidu podoblika, praktino nemogue. Svaka izmjena, u sutini vodi nekom novom obliku, bitno razliitom u odnosu na postojei. Kada je rije o jeziku na kome je saoptena posljednja volja, treba rei da je on potpuno nebitan. Jedini uslov, je to da se zavjetalac tim jezikom aktivno sluio u trenutku sainjavanja zavjetanja, kao i da je kod zavjetaoca postojala namjera sainjavanja takvog testamenta. injenica da je posljednja volja saoptena na jeziku kojim se zavjetalac nije redovno sluio moe poveati sumnju u zavjetaoev animus testandi. Primjera radi, zavjetanje je moglo biti sainjeno u ali.34 Zapisivanje testamenta na stranom jeziku omoguuje veu tajnost i privatnost. Posljednja volja moe biti izraena i na mrtvim jezicima latinskom, starogrkom, sve pod uslovom da se zavjetalac njima zaista sluio. U teoriji i praksi postavilo se pitanje punovanosti zavjetanja koje je stenografski napisano. S obzirom na cilj stenografskog biljeenja (brzo pisanje), miljenja smo da, u naelu, ovako sastavljena pismena treba smatrati nacrtima zavjetanja (kojima nedostaje namjera za sainjavanje zavjetanja da bi proizvodila pravna dejstva), a ne zavrenim zavjetanjima.35 Okolnosti

u kojima se preduzima ovakvo biljeenje mogu da upute na postojanje animusa testandi, to bi imalo za posljedicu punovanost takvih pismena kao svojerunih zavjetanja. Na primjer, zavjetalac je u strahu od skore smrti odluio ubrzati pisanje zavjetanja tako to ga je stenografski zabiljeio. Takoe, nisu rijetke ni situacije u kojima je ostavilac elio sprijeiti saznanje prisutnih lica o sadrini zavjetanja pa ga je stenografski zapisao. 33 N. Stojanovi (2007), 48. 34 Isto, v.: O. Anti, Z. Balinovac, Komentar Zakona o nasleivanju, Nomos, Beograd 1996, 322. 35 Isto, v.: O. Anti (2009), 284. 43 Neki teoretiari se opredjeljuju za nekritiko prihvatanje potpisane stenografske zabiljeke kojom se vri raspolaganje imovinom za sluaj smrti kao olografskog zavjetanja svaki stenogram nosi lino obeleje svoga autora.36 Mislimo, da iznijeto stanovite po kome treba voditi rauna da li je u pitanju nacrt ili gotovo zavjetanje daje potpuniji i taniji odgovor. Nasuprot ovakvim miljenjima o prihvatanju ili uslovnom prihvatanju mogunosti stenografskog zapisivanja zavjetanja, pojedini teoretiari smatraju da se testament ni u kom sluaju ne moe stenografski zabiljeiti.37 Ovi autori istiu da se u stenografskim znacima ne moe prepoznati autentinost testatorevog rukopisa i uporeuju to sa upotrebom tampanih slova. Slaemo se sa konstatacijom ovih pravnih pisaca da u sluaju spora oko autentinosti rukopisa treba utvrivati injeniko stanje, ali to nije ni u kakvoj vezi sa stenografisanjem. Pitanje autentinosti rukopisa je jedno, a stenografsko biljeenje je neto sasvim drugo. U praksi se postavljalo pitanje da li svojeruni testament treba da nosi oznaku da je to zavjetanje. I u teoriji, i pred sudovima zauzet je stav da se posljednja volja moe izjaviti u vidu pisma upuenog treim licima, ako sadrina pisma upuuje na to da se radi o testamentu.38 U pogledu sitnijih (obinih) izmjena, dopuna i popravki teksta zavjetanja (ispravljanje greaka u pisanju, precrtavanje slova i sl.), vai pravilo da su punovani ukoliko nije dolo do bitnijih promjena zavjetajnog raspolaganja. Pitanje trenutka unoenja promjena je bitno. Ukoliko su promjene

uinjene prilikom prvobitnog sainjavanja zavjetanja, nije nita sporno. Meutim, ukoliko su promjene injene kasnije, treba cijeniti zavjetajnu sposobnost u tim trenucima. U svakom sluaju, poeljno je da svaku intervenciju u tekstu, testator posebno potpie ili barem parafira. Ako su izvrene znaajnije izmjene, takve ispravke se obavezno moraju potpisati. U francuskom pravu sve kasnije izmjene, dopune, ili pojanjenja uinjena na marginama ili izmeu redova nisu punovana ukoliko nisu svojeruno potpisana i datirana od strane zavjetaoca.39 Kada ve govorimo o ovome, moemo postaviti pitanje pravnih dejstava reenica ili rijei koje su umetnute u tekst zavjetanja u vidu tampanih ili otkucanih slova i sl. Ovakve umetnute odredbe su nitave. Meutim, njihova nevanost ne povlai za sobom nitavost cijelog testamenta ako on moe 36 V.: L. Markovi, 194; B. Blagojevi, 240; I. Babi, 113; D. Bago et. al., 77. 37 V.: S. Svorcan (2004), 206. 38 Nije nuno da testament sadri oznaku da se radi o posljednjoj volji ostavioca. Nije bitno to pismo ne sadri u tekstu i rije testament, s obzirom na to da sadrina pisma jasno ukazuje da se radi o posljednjoj volji zavjetaoca. Presuda Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1277/04, od 23. 12. 2004, Bilten Okrunog suda u Beogradu, 74/2006, 100. 39 I. Babi (1996), 202. D. erani: Svojeruni testament 44 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici opstati bez nitave odredbe, ili ako ta odredba nije bila odluujua pobuda zbog koje je zavetanje sainjeno.40 Na kraju, ipak, da napomenemo da se originalnim zavjetanjem moe smatrati samo zavjetanje koje je napisano i potpisano od strane zavjetaoca, a ne i kopija tog testamenta.41 Naravno, ovim se ne dira u pravila o dokazivanju sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog zavjetanja. 5. POTPISIVANJE TESTAMENTA Zavjetalac je obavezan da sainjeni olografski testament svojeruno potpie. U suprotnom, zavjetanje je nevano. Zavjetaoev potpis, u principu, ini njegovo lino ime (ime i prezime), a moe to biti i potpis kojim se zavjetalac sluio u pravnom prometu, kao i pseudonim. Sve to, pod uslovom postojanja namjere testatora za sainjavanjem testamenta. Pod

potpisom se ne mogu smatrati inicijali zavjetaoca.42 U pojedinim pravima, dozvoljeno je potpisivanje inicijalima ako se iz toga vidi oigledna namjera da se time eljelo sainiti zavjetanje.43 Svojeruno zavjetanje se ne moe potpisati faksimilom, svejedno to se testator njime koristio u redovnom pravnom prometu.44 To zato, jer se moe desiti da je tekst pismena autentian, ali zavjetalac nije elio potpisati pismeno jer nije htio da mu d svojstvo zavjetanja, pa je neko naknadno stavio faksimil njegovog potpisa. Kada je svojeruno zavjetanje sainjeno u vidu oprotajnog pisma45 (upuenog nasljednicima ili treim licima), ono e biti punovano i ako se na kraju, umjesto imena i prezimena, zavjetalac potpisao tako to je oznaio svoj odnos prema licima kojima je upueno oprotajno pismo, ali samo pod uslovom da je na poetku (mada ne mora biti uvijek na poetku) pisma naveo svoje ime i prezime. Primjera radi: Ja, Marko Markovi, oficir u penziji ... u potpisu: Va otac!46 40 l. 158 ZON-a Srbije. 41 V. odluku Okrunog suda u Splitu, G 1959/86, od 19. 9. 1986, Pregled sudske prakse, 32/1987, 116. 42 Na istom stanovitu je i francuska doktrina i praksa, mada je bilo sluajeva kada je u praksi priznavano zavjetanje koje je bilo potpisano inicijalima zavjetaoca. Vidjeti: primjer Massillion, naveden u: I. Babi, Svojeruni testament u francuskom pravu, Strani pravni ivot, 1-3/1996, 203. 43 A testator may sign just his initials, or part of his signature, provided in every case that the actual mark he did make was intended to be his signature. A. R. Mellows, 73. 44 Slino, v.: L. Markovi, 196. 45 Punovaan je testament sainjen u obliku pisma zavetaoca bez obzira to ono ne sadri oznaku da se radi o testamentu, ako sadrina pisma jasno ukazuje da je re o poslednjoj volji zavetaoca. V. Presudu Vrhovnog suda Srbije, Rev. br. 1227/04, od 23. 12. 2004. god., Bilten Okrunog suda u Beogradu, br. 74/2006, 100. 46 O. Anti, Z. Balinovac, 322323. 45 Ako se zavjetanje sastoji od vie listova, poeljno je da zavjetalac potpie ili parafira svaki od njih, kako bi se izbjegli eventualni sporovi oko sadrine zavjetanja i kako bi se nesavjesna lica odgovorila od pokuaja naknadnog

umetanja teksta u zavjetanje. Meutim, to nije obaveza testatora i zavjetanje e biti punovano i ako je potpisano samo na kraju. U sluaju da zbog starosti, ili iznemoglosti ili neke druge fizike nemogunosti, ostavilac nije u stanju da sam, bez pridravanja stavi potpis47, dozvoljeno je pridravanje njegove ruke od strane drugog lica.48 Ovako se izjanjavala i naa starija doktrina.49 Potpis treba da stoji na kraju zavjetanja i sve to je napisano ispod potpisa nema pravnog dejstva. Samo se datum i mjesto sainjavanja zavjetanja mogu nalaziti ispod potpisa. U Engleskoj je dugo voena rasprava u vezi sa poloajem zavjetaoevog potpisa.50 Prvobitna odredba, predviena u s. 9 Wills Act-a 183751, prvo se pokuala pojasniti amandmanima iz Wills Act Amendment Act-a 185252, da bi na kraju bila zamijenjena normom iz Administration of Justice Act-a 1982.53 Danas, u engleskom pravu, testator mora potpisati zavjetanje tako da se u tome ogleda njegova namjera da time sainjava zavjetanje. Neki autori smatraju da se moe priznati pravna valjanost odredbama u testamentu koje se nalaze ispod potpisa. To, pod uslovom da se autentinost rukopisa ne dovodi u pitanje, i da odredbe po sadrini predstavljaju dopunu zavjetanja. Meutim, ukoliko se ovim odredbama opoziva dio ili cijelo zavjetanje, onda se one smatraju nevaeim jer im nedostaje bitan elemenat forme potpis.54 Mislimo, da ovakvo shvatanje i pored svoje pragmatinosti nije u skladu sa pravom. Sadrinu zavjetanja ini samo ono to je napisano iznad potpisa. U pojedinim sluajevima moe se ak postaviti i pitanje vanosti datuma koji se nalazi ispod potpisa, a nekamoli odredaba kojima se dopunjava testament. 47 Testament voene ruke fr. testament main quide. 48 Na pravovaljanost svojerune oporuke ne utie okolnost to je prilikom pisanja testamenta tree lice dralo ruku testatora, ako se radilo samo o pomoi testatoru da oporuku napie. Vidjeti odluku Vieg suda u Subotici, G 715/81. Navedeno prema: R. osi, T. Krsmanovi, Aktuelna sudska praksa iz graanskog materijalnog prava, Poslovni biro, Beograd 2000, 200. 49 V.: A. Runov, Tuma Obemu austrijskomu graanskomu zakoniku, knjiga druga, Zagreb 1891, 50.

50 Vie o reformi pozitivnog prava u Engleskoj u vezi sa potpisivanjem testamenta od strane testatora, vidjeti u: A. Borkowski, Textbook on Succession, Oxford University Press, second edition, New York 2002, 98123. 51 At the foot or end of the will. 52 Testators signature was valid if it shall be so placed at or after, or following, or under, or beside, or opposite to the End of the Will, that it shall be apparent on the Face of the Will that the Testator intented to give Effect by such his signature to the Writing signed as his Will. 53 It appears that the testator intended by his signature to give effect to the will. 54 S. Svorcan (2006), 207208. D. erani: Svojeruni testament 46 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici U teoriji su iznesena miljenja da ako je zavjetanje pisano u vidu deklaracije (primjera radi: Ja, Marko Markovi...), onda nije neophodno da se potpis stavlja ispod teksta jer potpis postoji ve u samom tekstu.55 Mislimo, da potpis ili naznaenje nekog svojstva (npr., tvoj suprug, va djed, zavjetalac i sl.) mora postojati na kraju testamenta. To zato, jer nepostojanje neke vrste zakljuivanja teksta upuuje na to da je testament nedovren, a samim tim animus se dovodi u pitanje. Moda je testator elio vjebati pisanje testamenta, ili je u posljednjem trenutku odustao od njega pa ga nije potpisao. Na ove razloge ukazuju ak i autori koji zagovaraju mogunost nepotpisivanja testamenta na kraju.56 Na obavezu stavljanja potpisa na kraj testamenta upuuje se i u zakonskim odredbama. Redoslijed rijei je nedvosmislen prvo treba napisati testament pa ga tek onda potpisati. Umjesto potpisa, zavjetalac na testament ne moe da stavi rukoznak ili neki drugi znak (krsti, zvjezdicu i sl.). U suprotnom, zavjetanje e biti nevaee. Ukoliko se na pismenu nazvanom testament ne nalazi potpis zavjetaoca, i u sluaju da se neka od stranaka u ostavinskom postupku poziva na autentinost takvog zavjetanja, sud nee prekidati postupak i to lice nee upuivati na parnicu jer se punovanost, odnosno nepunovanost zavjetanja moe procijeniti na osnovu same isprave.57 Ne postoji nikakva prepreka da ostavilac svoj potpis na svojerunom zavjetanju ovjeri u sudu pred sudskim slubenikom, s tim da se tako ne

mijenja privatni karakter svojerunog zavjetanja. Jedina prednost ovakvog ovjeravanja jeste u spreavanju eventualnih sporova u vezi sa autentinosti zavjetaoevog rukopisa i potpisa.58 S istim ciljem, pojedini teoretiari predlau da zavjetalac pored potpisa navede i podatke sadrane u linoj ispravi.59 Neki autori su iznijeli miljenje da postoje sluajevi kada svojeruno zavjetanje ne mora biti potpisano. Iako se ne slaemo sa njihovim stavovima, zbog zanimljive argumentacije, zasluuju da ih napomenemo.60 Jednom prilikom, zavjetalac je pred dvojicom sinova sastavljao svojeruno zavjetanje, saoptivi im ta ini. Odjednom, zavjetalac je uz krike povikao da umire i da nee uspjeti da potpie testament, to se nekoliko trenutaka kasnije i dogodilo. Jedan od sinova, koji je u pismenu naslov55 Ibid., 207. 56 Ibid. 57 Isto, v.: B. Kaelan, Odnos parninog i ostavinskog postupka, magistarski rad, odbranjen na Pravnom fakultetu Univerziteta u Begradu, 2005, 85. 58 Isto, v.: O. Anti (2009), 285. 59 N. Stojanovi (2007), 48. 60 V.: D. P. Mii, Da li okolnosti mogu zamenuti potpis na testamentu, GAKV, 12/1956, 1317. 47 ljenom zavjetanje bio oznaen kao nasljednik manjeg dijela ostavioeve imovine, istakao je prigovor nepunovanosti testamenta. Ostavinski sud je prihvatio prigovor i drugog sina je uputio na parnicu da dokazuje punovanost zavjetanja. Ne znamo kako se pomenuti sluaj okonao pred sreskim sudom, ali znamo argumentaciju naeg autora. On je tvrdio da je Zakon o nasljeivanju u osnovi elastian pa svojeruno zavjetanje moe nastati i bez potpisa ukoliko postoje drugi dokazi da bi zavjetalac testament potpisao da ga samrtnike muke nisu omele u tome. Ostavioeva posljednja volja ne moe se promijeniti u tako kratkom vremenu i njenom zaokruivanju samo nedostaje potpis. Argument u odbrani ovakvog stava je pronaen i u pravljenju paralele sa pravilima koja vae za sluajno uniteno, izgubljeno ili sakriveno zavjetanje. Za dokazivanje ovakvog testamenta potrebni su dokazi manje snage nego to postoje u konkretnom sluaju. Poreenje je injeno i sa pretpostavljenom formom svojerunog zavjetanja za koje nije potreban potpis ukoliko je napisano pred svjedocima. U sluaju da negdje

u svijetu postoji ovakva forma testamenta, takvo zavjetanje stranog dravljanina bi bilo punovano za razliku od istog zavjetanja naeg dravljanina, a to nije pravedno. Kao protivargument tvrdnji da je ZON elastian i da se ne treba strogo drati slova Zakona, treba samo rei sudovi sude i presuuju na osnovu ustava i zakona. to je svima jasno, tumaa ne treba. Razlika izmeu pismena, koje autor naziva zavjetanjem, i sluajno unitenog, izgubljenog ili sakrivenog testamenta jeste u tome to se u drugom sluaju moe utvrditi da je testament nekada nastao. U prvom sluaju, zavjetanje nikada nije sainjeno nedostaje mu potpis kao bitan elemenat. Tvrdnja da u nekoj stranoj dravi pod navedenim uslovima moe nastati testament, nita nam ne znai. Takvih sluajeva moe biti nebrojeno mnogo. Svaki pravni poredak obiljeavaju i odreene karakteristike, koje ga ine takvim kakav jeste. Pod javnim poretkom, prinudnim propisima i dobrim obiajima podrazumijeva se razliita sadrina u vremenu i prostoru, i za razliite situacije vezuju se i razliite pravne posljedice. 6. DATUM SAINJAVANJA TESTAMENTA U pravu Republike Srpske i nekim pravnim sistemima, datum na olografskom testamentu je obavezan elemenat forme.61 Isto normativno rjeenje postojalo je u starom srpskom pravu.62 U pojedinim pravima datum nije 61 l. 68 ZON-a RS; l. 970 CCF-a; 2247(1) BGB-a; l. 602 IGZ-a. 62 430 SGZ-a. O datumu sainjavanja zavjetanja u srpskom pravu, vidjeti u: K. \etvai, Pismo bez datuma kao testament, GAKV, 12/1953, 49. D. erani: Svojeruni testament 48 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici neophodan63, dok u nekima takoe nije neophodan, ali je poeljan.64 U veini zakonodavstava sa prostora SFRJ, sa izuzetkom RS, kao i u nekim stranim pravima ne trai se oznaenje datuma na svojerunom zavjetanju. ini nam se, da je obaveza navoenja datuma bolje normativno rjeenje zbog nekoliko razloga.65 Olografski testament je najprivatniji oblik zavjetanja jer ga bez iijeg uea sainjava sam zavjetalac. Zavjetajna sposobnost se cijeni u trenucima nastanka testamenta. Godine ivota i sposobnost za rasuivanje ne mogu se tano utvrditi ukoliko se ne zna momenat

sainjavanja. Takoe, odsustvo datiranja, uzrok je oteanom utvrivanju stvarne volje ostavioca. U sluaju kolizije vie testamenata, ne zna se koji je od njih nastao kasnije i time opozvao raniji. Oznaenje datuma na zavjetanju pomae nam i u sluajevima kada postoji sumnja da li je odreeno pismeno posljednja volja zavjetaoca, ili koncept posljednje volje.66 Svi ovi razlozi su bili dovoljni da zakonopisac u Republici Srpskoj propie obavezu unoenja datuma u olografski testament. Meutim, pitanje je koliko je dobar nain na koji je to uinjeno. U prelaznim i zavrnim odredbama Zakona o nasljeivanju Republike Srpske, reeno je da se na zavjetanja67 koja su sainjena do dana stupanja na snagu zakona68, primjenjuju propisi koji su vaili u vrijeme njihovog sainjavanja.69 To znai, da olografski testamenti u kojima nije naveden datum, a koji su nastali prije 13. januara 2009. god., proizvode pravna dejstva, dok su kasnija nedatirana svojeruna zavjetanja nitava. 63 l. 63, st. 2 ZON-a Slovenije. 64 l. 66, st. 2 ZON-a SR BiH; l. 84, st. 2 ZON-a Srbije; l. 66, st. 2 ZONa Makedonije; l. 30, st. 2 ZON-a Hrvatske; l. 66, st. 2 ZON-a CG; 578 ABGB-a. Jednoobraznim zakonom o nasljeivanju SAD, datum nije predvien kao uslov punovanosti svojerunog testamenta. Zakonima nekih drava datiranje se ipak zahtijeva: Some statutes require the will to be dated, this requierement has been found to be for juxtapose purposes only and the date need not be valid. L. H. Averill, 209. 65 Isto, v.: L. Markovi, 196198; O. Anti (2009), 283. 66 Isto, v.: L. Markovi, 196198; O. Anti, Z. Balinovac, 323. 67 Iako smo zagovornici prioritetne upotrebe pojma zavjetanje u odnosu na pojam testament, moramo istai da je zakonopisac u Republici Srpskoj napravio nomotehniku greku kada se u prelaznim odredbama posluio terminom zavjetanje. S obzirom na to da se u zakonu iskljuivo pominje testament, ovaj termin se morao koristiti i u zavrnim odredbama. 68 U l. 172 ZON-a RS, kae se da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da vai Zakon o nasljeivanju SR BiH. O (be)smislu i domaaju ove sistemske norme, muno je govoriti jer se tie elementarnih nomotehnikih

znanja. Zakon o nasljeivanju SR BiH se primjenjivao u Republici Srpskoj na osnovu l. 12 Ustavnog zakona za sprovoenje Ustava Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 3/92), pa bi trebalo navesti da ZON SR BiH prestaje da se primjenjuje, a ne da prestaje da vai. Narodna skuptina Republike Srpske niti je usvojila ZON SR BiH, niti moe da ga ukida. Uostalom, ZON SR BiH i dalje se primjenjuje u Federaciji BiH i Brko Distriktu BiH. Meutim, ovakve pravno-sistemske greke nisu nita novo, tavie! O nedostacima zakonskog rjeenja predvienog u Ustavnom zakonu, vie vidjeti u: I. Babi, Graansko zakonodavstvo u RS de lege lata i de lege ferenda, Izgradnja i funkcionisanje pravnog sistema Republike Srpske, Banja Luka 1997, 239248. 69 l. 171, st. 2 ZON-a RS. 49 Neki razlozi koje smo naveli kao argumente za uvoenje obaveze datiranja svojerunog zavjetanja, mogu se navesti i kao argument za osporavanje naina na koji je to uinio zakonopisac u RS. Kao to se ne moe znati koji testament je ranije, a koji kasnije sainjen, isto tako se ne moe znati koja zavjetanja su nastala prije stupanja na snagu zakona, a koja poslije ukoliko nema datuma na njima. Prilikom izrade Nacrta Zakona o nasleivanju Srbije iz 1995. god., identino pitanje se postavljalo pred lanovima zakonodavne komisije. Pojedini lanovi (sudije, praktiari), smatrali su da bi unoenje datuma kao bitnog elementa kod svojerunog zavetanja dovelo do njegove nitavosti u brojnim sluajevima.70 Nasuprot njima, neki lanovi komisije (profesori, teoretiari), zagovarali su obavezno datiranje. Pravna sigurnost je jedno od osnovnih naela na kojima se temelji svaki pravni sistem. Kao to smo vidjeli, nepostojanje obaveze navoenja datuma kod olografskih testamenata moe dovesti do primjene nekih zavjetanja koja su nevaea. Isto tako, obaveza stavljanja datuma moe biti uzrok pogrene predstave o nitavosti zavjetanja koja su u stvari punovana. Izlaz iz ovog pravno-sistemskog problema mogao bi se iznai u konstituisanju pravne pretpostavke o punovanosti. U zakonu bi se mogla propisati norma u kojoj bi se reklo da u sluaju postojanja sumnje u vezi sa trenutkom

nastanka nedatiranog zavjetanja (da li je ono nastalo prije ili poslije stupanja na snagu zakona kojim se datiranje zahtijeva), treba smatrati da je ono sainjeno prije stupanja na snagu zakona.71 Ovim bi se postigla vea pravna sigurnost jer bi se obezbijedila punovanost zavjetanja koja su ranije nastala, a time se ne bi diralo u obavezu datiranja buduih olografskih testamenata. S obzirom na to da je obaveza navoenja datuma na svojerunim testamentima u francuskom pravu odavno prisutna, iskustva iz njihove teorije i prakse mogu nam itekako posluiti. U francuskoj doktrini i praksi, smatra se da datum mora ispunjavati tri pretpostavke kako bi zavjetanje bilo punovano.72 Dan sainjavanja testamenta mora biti odreen ili odrediv. U sluaju potpunog ili djeliminog proputanja datiranja, zavjetanje nije punovano. Izuzetak postoji u sluaju da je datum odrediv na osnovu unutranjih ili spoljanih elemenata zavjetanja. Drugi zahtjev tie se ispisivanja datuma. Zavjetalac mora svojeruno obaviti datiranje i to u cjelosti. U slu70 O. Anti, Prvi Zakon o nasleivanju Republike Srpske, Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Istonom Sarajevu, Pale 2009, 28. 71 Ovim se ne dira u pravila u vezi sa testamentarnom sposobnosti. Ukoliko zavjetalac u trenutku stupanja na snagu zakona nije imao najmanje onoliko godina koliko se trai kao donja granica za sticanje aktivne zavjetajne sposobnosti, jasno je da nema nikakve sumnje oko punovanosti testamenta. Zavjetanje je nitavo. 72 O stavovima u francuskoj doktrini i praksi u vezi sa datumom na olografskom testamentu, vie vidjeti u: I. Babi (1996), 204206. D. erani: Svojeruni testament 50 ANALI Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici aju da to bilo ko drugi uini, testament je nitav. Na kraju, navedeni datum se mora podudarati sa stvarnim danom sainjavanja testamenta. Netaan datum uzrokuje nevanost zavjetanja, s tim da je dozvoljeno utvrivanje tanog datuma, pod uslovom da nije postojala namjera u navoenju pogrenog datuma.73 Mislimo, da bi se mutatis mutandis, sve navedeno moglo primijeniti i u naem pravu. 7. ZAKLJUAK

Svojeruni testament kao redovan, privatni i pisani oblik je jedan od najkorienijih oblika testamenta u naoj pravnoj praksi. O njemu se mnogo pisalo, kako u domaoj, tako i u stranoj literaturi iz prostog razloga to je regulisan u skoro svim pravnim sistemima dananjice. Meutim, i danas postoje mnoge nedoumice u vezi sa ovom formom izjavljivanja posljednje volje. Analizirajui dostupnu pravnu grau, doli smo do nekoliko zakljuaka koji bi se mogli primijeniti u naoj zakonodavnoj i sudskoj praksi. U pogledu odreivanja pojma olografskog testamenta, miljenja smo da ne bi bilo loe kada bi se postojee norme dopunile odrednicom zavjetalac koji zna da ita i pie. Ovakvo zakonsko rjeenje postoji u nekim pravima i omoguuje jednostavniju primjenu na sluajeve u kojima testator zna da ita, ali u trenutku sastavljanja testamenta to nije u stanju da uini. Kada je rije o terminologiji i znaenju upotrijebljenih rijei u zakonu, trebalo bi vie rauna povesti o razgranienju pojmova sastavljanja i sainjavanja, odnosno pisanja i unoenja teksta zavjetanja. Iako postoje razlozi za uvoenje ogranienja mogunosti sainjavanja olografskog testamenta od strane maloljetnih, a zavjetajno sposobnih lica, mislimo da bi se o ovome trebalo jo razmisliti. Prednosti i nedostaci ovog oblika izraavanja posljednje volje (pa i od strane maloljetnika), toliko su brojni da ne dozvoljavaju jednostranu ocjenu. Vezano za sredstva pisanja, materijale na kojima se pie, kao i zapis koji ostaje kao trag testamentarnog raspolaganja, primijetili smo da se njihov broj svakim danom sve vie poveava, to je sasvim opravdano. Predvianje podoblika olografskog testamenta, ini nam se bespotrebnim, ali i strukturalno nemoguim jer bi svako odstupanje od postojeeg modela zadiralo u karakter svojerunog saoptavanja posljednje volje, pa bi to predstavljalo novi oblik, a ne podoblik. Potpisivanje i datiranje svojom rukom sainjenog zavjetanja izaziva mnogo nevolja i u teoriji i u praksi. Smatramo, da se testamentarno raspolaganje mora zakljuiti nekom vrstom potpisa iz koga se moe otkriti animus 73 I. Babi (1996), 202208. 51 testandi, ali to ne mora biti uinjeno u vidu navoenja imena i prezimena. Sve to se nalazi ispod potpisa nema nikakvog pravnog znaaja i ne predstavlja

dio testamenta. Uvoenje obaveze stavljanja datuma na olografski testament je opravdano. Prilikom propisivanja zakonske obaveze datiranja treba voditi rauna o sistemskom, prostornom i vremenskom vaenju takve pravne norme, o emu nije brinuo zakonopisac u Republici Srpskoj. Sve u svemu, miljenja smo da olografski testament ima svoje mjesto i ulogu u naem pravnom sistemu i treba ga dodatno usavravati. Ipak, trebalo bi vie poraditi na praktinoj primjeni kako ovog oblika zavjetanja, tako uopte testamentarnog raspolaganja koje je neopravdano zapostavljeno.