You are on page 1of 26

RJENIK ARHITEKTURE I ARHITEKTONSKIH POJMOVA

A
ABAKUS (lat. abacus ploa), kvadratna kamena ploa; gornji dio kapitela na kojem poivaju grede. ADYTON, odvojeni prostor za kultnu radnju ili kultni lik u naosu antiknih hramova; pristupaan samo svetenicima. AGORA (gr. skuptina), trg kvadratnog ili pravougaonog tlocrta u centru grkog grada na kojem se odvijao javni, drutveno-politiki i trgovaki ivot. Agora je okruena trijemovima i javnim zgradama i u nju uviru glavne ulice. Najpoznatije su u Ateni, Miletu i Prienneu. AKANTUS (gr. akanthos), mediteranska biljka; njeno je otro izrezano lie posluilo antiknoj skulpturi kao omiljeni ornamentalni motiv, naroito pri oblikovanju korintskog kapitela. AKROPOLA (gr. akropolis visoki grad), utvreni centar ranih grkih naselja, smjeten na uzvisini. U njemu je bilo kraljevsko boravite i hram boga zatitnika. Najpoznatija je atenska akropola iji najstariji zidovi potjeu jo iz mikenskog razdoblja, no koja svoj konani oblik dobiva u V. stol. pr. n. e. Tada je na atenskoj akropoli podignuto nekoliko hramova (Partenon, Erehteion, hram boice Nike), koji se ubrajaju meu najznaajnije spomenike grke umjetnosti. Na akropolu se pristupalo kroz monumentalni ulaz Propileje. AKROTERIJ (gr. akroterion izboeni dio neega), 1. izboeni dio, ukras na uglovima zabata grkog hrama, u obliku palmete ili akantusa, od terakote ili kamena. 2. ukrasi u obliku stiliziranih eera ili lisnate glavice na pokrovima srednjovjekovnih ciborija i na vrhovima iljatih lukova gotikih prozora i arkada (npr. krini cvijet). AKVEDUKT (lat. aquaeductus vodovod), rimski vodovod kod kojeg su cijevi za vodu postavljene na visoke potpornje (lukove, zidove), esto na vie spratova, tako da je tim omoguen dovod vode laganim padom iz nekog vieg izvora u grad. Jedan od najpoznatijih sauvanih rimskih akvedukata je Pont du Gard u Francuskoj, sagraen u vrijeme cara Augusta, a ostatke akvedukata nalazimo i na podrujima susjednih zemalja (Salona, Zadar). ALKOV, dio unutranjeg prostora, svoena nia bez prozora. U arapskoj arhitekturi mjesto za krevet. U XVIII. stol. rasprostranjena u evropskoj arhitekturi kao poseban prostor za krevet ili prostor ograen zavjesama. AMBON (lat. oboje), starohrianski oblik propovjedaonice smjeten ispred svetita, u glavnom brodu crkve. Stepenicama se pristupa maloj ograenoj platformi. Amboni su izraivani od mramora ili kamena i bogato su ukraavani. AMFITEATAR (gr. amfitheatron), rimsko gledalite u kojem su se odvijale borbe gladijatora, a ponekad prikazi bitaka na vodi. Tlocrt amfiteatra ima oblik elipse, a sastoji se od arene-borilita i stepenastog gledalita. Amf. nije bio natkriven, a vanjski zidni plat ralanjavao se nizovima lukova u vie spratova. Najstariji sauvani zidani amfiteatar nalazi se u Pompejima, a potjee iz 80 god. pr. n. e., dok je najvei Koloseum u Rimu (50 000 sjedita), zapoet potkraj I stol. n. e. Dobro

sauvani amfiteatri nalaze se u Veroni, Arlesu, Nimesu, a moemo ih pronai i u Hrvatskoj (Pula, Solin, Stobi). AMFIPROSTILOS (gr. amphiprostylos dvostruki red stupova),tip grkog hrama sa dvostrukim redom stupova na uim stranama. ANTE (lat. antae stub), produetak uzdunih zidova na grkim hramovima pomou kojeg se stvara vanjski okvir predvorja. ANTEPENDIJ (srednjovj. lat. antependium), pokrov prednje strane oltara izraivan od razliitih materijala (drvo, tekstil, metal). U srednjem vijeku bogato ukraavan. ANULUS (lat. anullus prsteni), plitki dekorativni lijeb u obliku prstena izmeu kapitela i stabla dorskog stupa. APADANA, perzijska palaa iji je glavni dio velika prijestolna dvorana sa mnogobrojnim stupovima koji nose ravni krov. Meu sauvanim ostacima apadana najznaajnije su one u Perzepolisu i Suzi. APSIDA (gr. apsis luk, oblina), polukruno ili potkoviasto oblikovan prostor presvoen polukupolom. Apsida se javlja u rimskoj arhitekturi kao ui prostorni okvir za neki manji objekt, za odreenu radnju ili, naroito u bazilikama, kao mjesto gdje sjede suci (tribuna). U tom smislu preuzeta je apsida i u sakralnoj arhitekturi gdje predstavlja prostorni okvir kultne radnje i oltara. Apsida je obino polukruno ili poligonalno oblikovana i izboena na istonoj strani crkve, ali moe biti izdubljena i unutar zidne mase, odnosno uklopljena u prostor. ARHITEKTURA, umjetnost volumena i prostora, koja zavisi od materijala za gradnju, tehnikih mogunosti i zahtjeva sredine. Osnovni elementi arhitekture jesu funkcija, konstrukcija i forma. S obzirom da je arh. prvenstveno konstruktivna koncepcija prostora, vanjski izgled zgrade zavisi od funkcije koju zgrada ostvaruje i rjeenja odnosno tereta i nosaa. Da bi smo upoznali prostorni raspored jedne graevine u cjelini, posmatramo vertikalne i horizontalne presjeke (tlocrt), dok su za doivljaj volumena vane fasade, ortogonalne projekcije zgrada odnosno njihovih vanjskih vertikalnih povrina. U svrhu ostvarenja povezanog i osvijetljenog prostora u arhitekturi tradicionalnih materijala, zidni plat se ralanjuje (stup, stub, arkada) i otvara (prozor, vrata). U arhitekturi novih materijala zidna ploha gubi svoju konstruktivnu ulogu i time omoguuje slobodno rjeavanje unutranjeg prostora, (slobodni tlocrt) zadravajui samo svoju ulogu zidne membrane. Problem gornje granice (petog zida) unutranjeg prostora u arhitekturi tradicionalnih materijala rjeava se otvorenim krovitem, ravnim stropom ili svodom. Ravni strop moderne arhitekture likovno ne znai bitno novo (pravokutno se vezuje za nosae) i samo se u konstruktivnom smislu razlikuje od ravnog stropa arhitekture tradicionalnih materijala. Meutim, samonosive, betonske ljuske koje aktivno povezuju zid i strop u jednu integralnu cjelinu, revolucioniraju arhitektonsku formu ukidanjem konstruktivne i likovne razlike izmeu prostornih granica. ARHITRAV (lat. arcus luk, trabes greda), ravna horizontalna greda koja poiva na stupovima ili zidu. ARHIVOLT (lat. arcus luk, volutus savijen), svaki savijeni element arhitekture, posebno luk izmeu dva stupa. ARKADA (lat. arcus luk), dva stupa ili stuba povezana lukom, odnosno niz takvih lukova na stupovima ili stubovima.

ARKATURA, arkade malih dimenzija, kao balustrada ili otvoreni lukovi pod vijencem na fasadama nekih romanikih crkava. Slijepa arkatura, niz malih plitkih lukova koji poivaju na stupiima i oivljavaju zidnu plohu. ARKOSOLIJ (lat. arcosolium), polukruna grobna nia iskopana u zidu katakombi. ATIKA (gr. attike), u antiknoj arhitekturi potez zida koji se izdie iznad glavnog vijenca tako da zaklanja krov. Naroitu upotrebu atike susreemo kod rimksih slavoluka, gdje se na nju smjetaju natpisi i reljefi. Ponovna pojava atike uslijedila je u renesansi. Atikom se naziva i posljednji nii sprat iznad glavnog vijenca na palaama. ATRIJ (lat. atrium taman, zadimljen), sredinji prostor u starim italskim kuama u kojem se nalazilo ognjite, zbog ega je krov u sredini bio otvoren. U rimskoj kui atrij se postepeno pretvarao u otvoreno dvorite u ijem se podu nalazi bazen za prikupljanje kinice impluvij. Sakralna arhitektura hrianstva upotrebljava atrij kao crkveno predvorje u pravilu je to dvorite kvadratinog oblika okrueno natkritim hodnicima iji krovovi poivaju na stupovima (trijemovi). AULA (gr. aule dvorite), dvorite ili predvorje grke kue. Kasnije se aulama nazivaju i sudnice, odnosno velike dvorane u palaama, te tako dolazi do poklapanja pojmova aule i palae, naroito carske, u Rimu i Bizantu. Danas se tako nazivaju dvorane u kolama i univerzitetima odreene za sveane skupove i druge priredbe.

B
BALATORIJ (lat. bellatorium trijem), vanjsko kameno stepenite s trijemom na podestu napose u primorskoj arhitekturi. BALKON, izboeni otvoreni dio u viim dijelovima graevine povezan sa unutranjou i ograen. BALUSTER, mali stup ili stub ograde (balustrade). BALUSTRADA, ograda stepenita sastavljena od kamenih ili drvenih balustera. BAPTISTERIJ (gr. baptisterion bazen sa toplom vodom), krstionica. 1. zasebna graevina ili odvojeni dio crkvenog prostora obino centralnog tlocrta; 2. kamena ili metalna posuda s visokim podnojem, pravljena u svrhu obavljanja obreda krtenja. Stavljala se u sredinu baptisterija u zamjenu za prvobitne piscine, ili u crkveni prostor. BASTION (srednjovj. lat. bastire graditi), prvobitno omrambena kula; u uem smislu rijei: izboeni dio utvrenja polukrunoga ili poligonalnog tlocrta, iz kojeg se vatrom moe tititi prostor ispred gradskih zidova. BAZA (gr. basis tlo, podloga), izboeno podnoje stupa ili stuba. Baza izraava prenos tereta sa nosaa na iru podlogu. BAZILIKA (gr. basileus vladar), tip javne graevino u grko-rimskoj antici, a zatim osnovni tip crkvenoga prostora hrianskog kulta. Bazilika je u biti prostor podijeljen redovima stupova u vie

uporednih dijelova (brodovi). Bazilika svoj zaetak ima u Grkoj. U I stol. pr. n. e. rimski arhitekt Vitruvije utanauje pravila u vezi s gradnjom bazilika. Bazilika je u pravilu graevina pravougaonog, izduenog tlocrta podijeljena u tri ili pet brodova. Kod trobrodne bazilike sredinji brod je vii i iri od pobonih brodova i pokriven otvorenim dvoslivnim krovitem. Poboni brodovi imaju ravni strop i iznad njega galeriju za graanstvo. Nasuprot ulazu nalazi se povieno mjesto za sudsko vijee. U rimskim bazilikama rjeavali su se sudski sporovi, sastajali trgovci i zasjedali tribuni. Bile su raskono ureene. Osnovni tlocrtni raspored rimske bazilike zadrao se i u hrianskoj arhitekturi, uz postepeno uvoenje novih elemenata, prije svega atrija i narteksa, a esto i poboni zavravaju apsidama u koje se smjetaju oltari. Nad glavnim oltarom obino se nalazi ciborij. Luk kojim se sredinja apsida otvara prema brodu zove se trijumfalni luk. Uz zid glavne apside nalazi se klupa za svetenike - subselia, s katedrom. Ispred oltara, u prezbiteriju, je i mjesto za pjevae - shola cantorum, plutejima ograen od ostalog dijela naosa. Unutar ovoga prostora nalazi se ambon. U bizantskoj arhitekturi pobone apside pretvorene su u 2 pomone prostorije: sjeverna - protezis, slui za posveivanje hrane; juna - akonikon, slui za odlaganje svetenike odjee i posua. Hrianske bazilike redovito su orijentirane (orijentacija). BEFFROI (fr. befroa), 1. najjaa kula u srednjovjekovnim tvravama. 2. gradski toranj simbol gradskih sloboda. BEMA (gr. stepenica), 1. povieni dio svetilita ispred oltara; 2. propovjedaonica u sinagogama. BELVEDERE (tal. lijepi vidik), vila, palaa, ili paviljon na uzvisini. BIFORA (lat. biforium, biforis sa dva otvora), prozor kod kojeg je luni ili arhitravni otvor podijeljen stupiem na dva dijela. BRISOLEJ (fr. bris-soleil lomljenje sunca), razliiti oblici sjenila u modernoj arhitekturi koji se postavljaju ispred staklenih zidova da bi titili unutranji prostor od sunca. BROD (LAA), dio unutranjeg prostora nastao zbog ralanjivanja tereta krova i osvjetljenja u uzdunim graevinama. Brodovi su meusobno odijeljeni redovima stupova i stubova, srednji je obino iri, a poboni ui. BULEUTERION (gr. vijenica), grka vijenica; u tlocrtu slian teatru, samo natkriven. BUNJE, prahistorijski tip kue u hrvatskim krajevima (sjeverna Dalmacija, Istra), krunog tlocrta, suho zidane od neobraenog kamena, svoene uglavnom elipsoidno. Ovaj oblik kue zadrao se u sporednim funkcijama (kolibe u polju, tale) na krakom podruju sve do dananjih vremena. BURG (njem. grad), svako utvreno obitavalite. U uem smislu burg je srednjovjekovna utvrda, graena u svrhu odbrane, ili utvreno mjesto za stanovanje kralja i feudalaca, obino na povienome mjestu. Prvi burgovi imali su za obranu samo opkop, drvenu kulu i ogradu. U XI st. u Francuskoj nastaju burgovi od kamena.

C
CAMPANILE (tal. kampanile zvonik), zvonik talijanskih crkava koji nije dio same crkvene graevine, ve stoji slobodno.

CAMPO SANTO (tal. kampo santo sveto polje), srednjovjekovna groblja u Italiji. Najpoznatije se nalazi u Pizi, izgraeno u obliku pravokutnog zatvorenog dvorita iji su zidovi ukraeni freskama. CARDO (kardo), ulice koje u rimskim gradovima pravilnog rastera teku u pravcu sjever-jug, sjekui okomito decumanus. CELA (lat. cella komora), pravougaona zatvorena prostorija. U celi antiknog hrama uvao se kip boga ili boice kojem je hram bio posveen. CIBORIJ (lat. ciborium aa), 1. baldahin postavljen na stupove iznad oltara. U crkvenoj arhitekturi javlja se ve od IV stol. Niz ciborija od predromanike do renesanse sauvano je i na jadranskoj obali. 2. posuda za liturgijsku hostiju. U pravilu od plemenitog metala. CIKURAT (babilon. brijeg bogova), mezopotamski hram u obliku stepenaste kule sa vie spratova. Na vrhu se nalazilo svetilite do kojeg su vodile rampe ili spiralno postavljene stepenice. Nijedan od cikurata nije sauvan. Upoznati smo s njima putem reljefa, opisa i iskopina. CINKTURA (lat. cingere opasati), ograda oko groblja ili crkve pravljena u svrhu obrane. U baroku su zidom bile opasane hodoasnike crkve (cinktor). CIRKUS (lat. krug), prvobitno kultno mjesto, kasnije uzduna arena za konjike trke i druge zabave. U Rimu su poznati cirkusi bili Circus Flaminius i Circus Maximus koji je mogao primiti do 185 000 gledalaca. COEMETERIUM (gr. koimeterion, cemeterium poivalite), groblje. CUBICULUM (kubikulum), 1. spavaonica u rimskoj kui, 2. grobna komora muenika u katakombama.

IKAKA KOLA, grupa amerikih arhitekata koji su osamdesetih godina XIX stol. poeli primjenjivati novi materijal u arhitekturi i boriti se za novu graevinsku estetiku koja iz tih materijala proizilazi. Pod utjecajem arhitekta H. H. Richardsona (1838-1886) projektovali su visoke uredske zgrade sa metalnom konstrukcijom. Najpoznatiji pripadnici bili su W. Le Baron Jenney (1832-1907), te L. Sullivan (1850-1924). Svjetska izloba 1893. godine znaila je prekid njihovog rada. ikaki prozori su iroki, primjenjivani u arhitekturi eline konstrukcije . Upotrebljavali su ih arhitekti ikake kole.

D, D
DEAMBULATORIJ (lat. deambulatorium etati se), ophod u apsidi u obliku hodnika polukrunog ili potkoviastog tlocrta, od sredinjeg prostora odijeljen stupovima.

DECORATED STYLE (engl. dekorejtid stajl ukrasni stil), stil engleske gotike od polovine XIII do pol. XIV stol. DECUMANUS (dekumanus), osovina zapad-istok, jedna od glavnih ulica u rimskom gradu i vojnom logoru, okomito poloena na cardo. Diafana stijena, zid rastvoren velikim otvorima (gotika arhitektura). DIENST (njem. dinst sluba), tanki polustup ili etvrtstup, vertikalni dio svjenjastog stupa, ili pilastra u gotikoj arhitekturi, koji slui kao nosa rebra svoda. DIPTEROS (gr. dis dva puta, pteron krilo), tip grkog hrama sa dvostrukim redom stupova na svim stranama. Pseudodipterosima nazivamo hramove kod kojih je unutranji red stupova prislonjen uza zid te postaju polustupovi. DOKSAT (tur.), ispust poput erkera u islamskoj profanoj arhitekturi. DOLMEN (bret. dol, taol, tol stol, men kamen), grobna graevina s kraja kamenog i poetka bronanog doba. Jednostavni dolmen sastoji se od dva uspravno postavljena kamena koji podravaju trei horizontalno poloen. Kameni blokovi mogu biti postavljeni tako da formiraju prostoriju krunog, etvrtastog, poligonalnog tlocrta ili pokrivene aleje hodnike (pr. tumulus). Dolmeni su esto ukraeni apstraktnim ili figurativnim (shematski prikaz boice majke) reljefima. Dol. su najmnogobrojniji u Irskoj i Bretagni, a susreu se na irokom podruju od Engleske do Kavkaza i Indije te u Sjevernoj Africi. DONJON (donon), 1. kula za stanovanje u ranom srednjem vijeku, 2. glavna kula i posljednje obrambeno pribjeite u burgu. DORMITORIJ (lat. dormitorium spavaonica), 1. zajednika spavaonica u samostanima, 2. zgrada sa spavaim sobama u veim kolskim sreditima, 3. u prenesenom smislu gradsko naselje koje svojim stanovnicima prua samo mogunost stanovanja, spavanja. DORSKI STIL, stil grke arhitekture. Karakteristian je kanelirani stup, koji bez baze stoji na stilobatu. Kapitel se sastoji od ehinusa i abakusa, a stablo i kapitel povezuju anuli. Stupovi nose arhitrav sastavljen od pravougaonih greda, koje se sastaju u osovini stupa. Iznad arhitrava je friz izmjenjuju se metope i triglifi, a zatim geizon. Iznad greda je trokutasti zabat proeljni i zaeljni zavretak kosog krova. Timpan je ukraen skulpturalnim prikazima. Najpoznatiji dorski hramovi su: ostaci est velikih hramova u Selinuntu, Posejdonov hram u Paestumu, Demetrin hram u Paestumu, ruevine hrama u Agrigentu, Zeusov hram u Olimpiji. Tezeion u Ateni, Partenon na Atenskoj akropoli, Apolonov hram u Figaliji. DVORANSKA CRKVA, jedno ili viebrodna crkvena graevina kod koje su svi brodovi iste visine. Na taj nain ostvaruje se jedinstvenost unutranjeg prostora i upravo zbod toga dvoranske crkve su este u razdoblju gotike, naroito u Njemakoj. DAMIJA (arap. gami onaj koji okuplja svijet), u irem smislu muslimanska bogomolja. U uem smislu damija je turska bogomolja, a moeja arapska. Osnovni dijelovi su: dvorite sa ophodom (natkrivenim hodnikom) i zdencem za vjerski obred pranja, te zatvoreni prostor za molitvu, sa mihrabom i mimberom.

E
EARLY ENGLISH STYLE (engl. Erli Ingli stajl rani engleski stil), razdoblje engleske gotike u XIII stol. EDIKULA (lat. aedicula kuica, mali hram), arhitektonski okvir oltara kunih bogova ili nia u grobnoj komori u koju su se stavljale urne ili kipovi pokojnika, takoe mala kapelica. EHINUS (gr. echinus je), dio dorskog kapitela u obliku krunog jestuia ispod abakusa. EKLEKTICIZAM (gr. eklegein izabirati), oponaanje starijih stilova, esto s proizvoljnim spajanjem raznih stilskih elemenata u jednom djelu. U tom smislu eklekt. je bio naroito izraen u arhitekturi XIX stol. (neostilovi). EXSEDRA (lat. exedra zbornica), kruni ili pravougaoni dio prostora sa sjedalima u antiknoj arhitekturi. U srednjovjekovnim graevinama exsedra se identificira s apsidom. EMPIRE (fr. ampir carstvo), klasicistiki stil Napoleonovog vremena, odnosno prvih nekoliko desetljea XIX stol., naroito izraen u namjetaju i unutranjoj dekoraciji. U dekorativnim elementima emp. se oslanja na antiku, emu pridonose velika arheoloka iskopavanja tog vremena. EMPORA (njem. empore gore, uvis) prohodni prostor, galerija iznad pobonih brodova u graevinama bazilikalnog tlocrta, koji se prema glavnome brodu otvara nizom arkada. Empore mogu biti i neprohodne, smjetene u debljini zidova. ENGLESKI VRT, tip vrta, odnosno parka, koji se u XVIII stol. razvio u Engleskoj, a u toku XIX stol. proirio cijelom Evropom. Primjenjuje se na veim povrinama, a cilj mu je da se ouva dojam prirodnog rasporeda raslinja, ra razliku od arhitektonski organiziranih baroknih parkova (npr. Francuski vrt). Cvijee se umee u travnjake, drvee i bunje se sadi u veim grupama, a velika stabla rastu osamljena (soliteri). Travnjake presijecaju mali potoci, a esto se stvaraju jezera nepravilnog oblika. Engleski vrt je u sutini jedna od manifestacija romantikih strujanja. ENTAZIS (gr. napinjanje), zadebljanje sredine stupa potrebno da bi se zbog prividnog suavanja prema gore izbjegla optika varka da je stup uleknut. Entazis je prvi put primijenjen na stupovima dorskog stila u klasinoj Grkoj. ESTRADA (fr. estrade podij), povienje poda u unutranjosti nekog prostora, ispod prijestolja ili oltara. U irem smislu rijei pozornica.

F
FASADA (fr. facade), proelje zgrade. Ako elementi ralanjenja zidne plohe (stub, stup, arkada, vijenac) i otvaranja (prozor, vrata) izraavaju unutranji raspored prostora, fasada je prava.

Lanom ili dekorativnom fasadom zovemo ono proelje koje predstavlja kulisu, zid koji zatvara, omeuje ali nema organske veze sa unutranjim prostorom, ne izraava unutranji raspored prostora. FIJALA (gr. fiale), vitki tornji sa iljatim zavretkom. Fijala se esto upotrebljava u gotikoj arhitekturi, najee kao zavretak poptornih stubova. FLAMBOYANT (fr. flamboajan sjajan, plamenit), jedan od naziva za kasnu gotiku u ijoj dekoraciji preovladavaju nemirni kieni oblici, a lisnati motivi poprimaju izgled plamenih jezika. FONTANA (lat. fons izvor), izvor, esma. Kao element urbanistikih rjeenja esta je na renesansnim i baroknim trgovima i parkovima. Fontane se grade ve u antici, naroito u helenizmu. U srednjem vijeku zamjenjuju ih zdenci samostanskih dvorita, dok se kao element gradskog trga ponovo javljaju u gotici. FORMA, (lat. oblik), element umjetnikog djela, njegova pojavnost, ostvarenje u odreenom materijalu, cjelokupnost vizuelnih elemenata. Prema tome, nema djela bez forme, tj. forma je upravo samo djelo (npr. apstraktna umjetnost). Kod arhitekture i dizajna forma izraava funkciju, konstrukciju, odnosno proces proizvodnje. Forma se ostvaruje u odreenom materijalu, tehnici izraavajui ili negirajui njihova osnovna svojstva i mogunosti. FORUM (lat.), javni trg u rimskom gradu, sredite gradskog ivota i jedan od najvanijih elemenata rimskog urbanizma. Njegovo porijeklo nalazimo u trgovima na raskru cesta, gdje su se okupljali trgovci stokom. Prvobitno je to bio prazan prostor oko kojeg su trgovci postavljali svoje prodavaonice. U III stol. pr. n. e. forum se poinje ureivati poput grke agore: pravokutni trg se okruuje porticima i javnim zgradama, prije svega kurijom za sastanke lokalnog senata, i bazilikom. U rasteru grada najee zauzima prostor gdje se sijeku cardo i decumanus. Na forumu se obavljalo suenje, trgovalo se, odravali su se narodni skupovi, pa ak i gladijatorske igre. FRANCUSKI VRT, tip vrta nastao u XVII stol. u Francuskoj nastavljajui se na renesansne vrtove pravilnog plana. Raslinje se ree u geometrijske oblike ravnajui se prema arhitekturi. Drvoredi se sastoje od simetrino rasporeenih stabala ije su kronje oblikovane poput geometrijskih tijela. Breuljci se terasasto ralanjuju i povezuju stepenicama. Izmeu vegetacije postavljaju se statue i fontane. Najpoznatiji park takvog tipa je Versailles. FRIZ, u arhitekturi dugaka uska ploha izmeu arhitrava i zavrnog vijenca. Friz moe biti gladak (neobraen), ukraen slikanim ili reljefnim ornamentima, odnosno figuralnim prikazima. FUNKCIONALIZAM, naziv kojim se eli izraziti da je polazna taka arhitekture njena funkcija, a stvoren je u vezi Le Corbusierove (1887-1965) djelatnosti. Le Corbusier se sam zgraavao nad tim nazivom, ali je ipak iroko rasprostranjen. Upotreba armirano-betonskih konstrukcija omoguava ostvarenje triju osnovnih stupnjeva modernog stanovanja koje je formulirao Le Corbusier: 1. sunce, prostor, vegetacija (slobodan tlocrt, zidovi staklena membrana, brisolej, ravni krov zelena povrina); 2. termika regulacija, ventilacija, zvuna izolacija; 3. izolirane funkcionalne jedinice (stan) u cjelini vertikalnog grada, (servisi, duani, kino, zabavite, bazen). Uopteno se pod funkcionalizmom razumijevaju zgrade stereometrinog oblika u kojima je ostvarena sinteza funkcije, konstrukcije i forme u povezivanju unutranjeg i vanjskog prostora.

G
GALERIJA, 1. dugaak prostor koji povezuje vie prostorija u dvorovima i palaama, 2. dugaak prostor koji se podie u gornjem dijelu veih dvorana (npr. empore), 3. najvii dio gledalita u pozoritu, 4. otkriti ili natkriti prolaz sa unutranje strane obrambenih zidova, 5. natkriti prolaz s trgovakim i ugostiteljskim radnjama, 6. zbirka umjetnikih djela, odnosno zgrada koja je u tu svrhu graena ili preureena. GEIZON (gr. gejzon), zavrni vijenac na antiknim hramovima. GLORIJETA (fr. gloriette), graevina krunog tlocrta, smjetena na uzvisinama baroknih i klasicistikih parkova, konstruirana prozrano, s mnogo otvora. GOPURA, monumentalna vrata sagraena u obliku stepenaste piramide; bogato skulpturirani ulazi u junoindijske ainistike hramove. GRADINA, 1. prahistorijsko utvreno naselje. Gradine su poznate u posljednoj fazi neolita, bronanom i eljeznom dobu. Obino se nalaze na prirodnim ili umjetnim zaravancima breuljaka, opkoljene zemljanim nasipom ili kamenim bedemom. Gradine su vana nalazita za prahistorijske kulture. 2. naziv za ruevine burgova i uopte starih zdanja. GRAEVINSKI MATERIJALI, opeka, kamen, drvo (osovni tradicionalni materijali), beton, elik (novi materijali). Opeka peena glina razliitih dimenzija i oblika koji su odreeni kalupom. Upotrebljavala se ve u 5 tisuljeu pr. n. e., naroito u Mezopotamiji. Kamen prirodni materijal koji se upotrebljava neobraen (npr. megalitski spomenici), djelimino obraen (npr. kiklopski zidovi, rustika), poptuno obraen (kvadar) ili tucani. Drvo prirodni materijal. U graevinarstvu se upotrebljava u obliku balvana, greda (npr. kanatna gradnja) i dasaka. Beton materijal koji se priprema od ljunka, vode, pijeska, cementa i zatim lijeva u kalupe. Armirani beton smjesa za beton lijeva se preko kostura elinih ipki. Kombinovanjem elastinosti elika i vrstoe betona dobija se najpogodniji materijal za izgradnju modernih konstrukcija. Lijevanjem elika preko napete eline mree nastaje prenapregnuti beton. elik industrijski materijal (kovno eljezo). Zbog vrstoe i elastinosti pogodan za izradu skeleta. Pojavljuje se sredinom XIX. stol. GUTTA, GUTTULI (lat. kapljica), ukrasni element grke arhitekture dorskog stila, u obliku kapljica smjetenih na ploicama (npr. mutul) ispod vijenca i triglifa arhitrava.

H
HIPETRALNI HRAM (gr. hypaithros nepokriven), vrsta antiknog hrama koji zbog velikih dimenzija nije mogao biti pokriven krovitem, tako da su njegovi perimetralni zidovi oblikovali zatvorena dvorita.

HRAM, graevina podignuta u ast nekog boanstva, odnosno za kultne radnje posveene tom boanstvu (obino stvarne ili simboline rtve). Hramove susreemo u gotovo svim starim kulturama (i hrianska crkva je hram), i oni u pravilu predstavljaju jedan od najznaajnijih zadataka umjetnikog oblikovanja itavih razdoblja.

I
IKONOSTAS, visoka pregrada u crkvama istonog obreda, koja dijeli svetite od ostalog crkvenog prostora, najee prekrivena ikonama rasporeenim prema odreenom programu. IMPOST (lat. imponere postaviti), leaj, nadglavnik ili umetak izmeu kapitela i luka u obliku ploe, odnosno okrenute krnje piramide. titi kapitel od direktnog pritiska tereta. INTERIEUR (fr. enterijer unutranjost), unutranjost graevine ili likovni prikaz unutranjosti prostorija. INTERKOLUMNIJ (lat. intercolumnium), razmak izmeu dva stupa, koji se obino mjeri od njihovih osovina. IVAN (arap. nia), etverostrani prostor sa prednje strane otvoren i bavasto zasvoen. Gornji dio otvorene strane obrubljen polukrunim lukom. esti element u partsko-perzijskoj i islamskoj arhitekturi.

J
JEZUITSKI STIL, programatsko koritenje umjetnikih izraajnih sredstava, unutar baroknog razdoblja, vezano uz djelovanje reda Jezuita (Isusovaca). Jezuitski stil odlikuje se raskonom iluzionistikom dekoracijom, praznom patetikom, bljetavilom, hiperdimenzioniranou i prenatrpanou. Matina crkva jezuitskog reda Il Gesu u Rimu (1568. arh. Vignola, 1573. fasada G. Porta) obrazac je svih jezuitskih crkava: irok jednobordni prostor s transeptom, velikom kupolom na kriitu i nizom pravokutnih kapela na stranama. JONSKI STIL, jedan od stilova grke arhitekture, nastao po svoj prilici pod istonjakim utjecajem na grkoj obali Male Azije. Karakteristian je stup s bazom, koja je kod atikog tipa dvolana, a kod maloazijskog trolana. Stablo stupa je kanelirano sa 24 kanelire. Kapitel se sastoji od ehinus kime, fascije s volutama i abakusa. Stupovi nose arhitrav, friz ukraen reljefima i vijenac. Glavna karakteristika jonskog stila je vitkost u proporcijama. Najpoznatiji hramovi su Filipejon u Olimpiji hram Atene Nike i Erehtejon na atenskoj akropoli, te Artemizijon u Efezu.

K
KALVARIJA (prema lat. prevodu sa aramejskog brdo lobanja), serija skulpturalnih ili slikarskih djela koje prikazuju 14 scena Hristove muke, esto u okviru arhitekture. Naroito su poznate kalvarije nastale u Bretagni u vremenu od XIV do XVIII stol.

KANATNA GRADNJA (turs. kanet krilo od prozora), nain gradnje pri kojem se konstruktivni okviri, koje stvaraju drvene grede, ispunjavaju glinom ili opekom, pri emu drvena konstrukcija ostaje vidljiva, a njena povrina je esto ukraena rezbarijama. U nekim podrujima Evrope (naroito u Njemakoj) ovaj nain gradnje trajao je ne samo tokom cijelog srednjeg vijeka nego doivljava pravi procvat u XVI i XVII stol., kad su stvoreni itavi potezi gradskih ulica s kuama izgraenim na taj nain (Hildesheim, Braunschweig). KANELIRA (fr. cannelure), vertikalni lijeb ili brazda, polukrunog tlocrta, na stubovima i stupovima. Prvi put se javlja u grkoj arhitekturi, na dorskom stupu. Kanelirama se postie dojam lakoe i vitkosti. KANON, 1. skup pravila koja odreuju proporcije kipa ili graevine; 2. uzorno djelo ostvareno po pravilima. Prvi kanon nastaje u grkoj umjetnosti (Polikletov Dorifor nosa koplja) u V stol. pr. n. e. KAPELA (od srednjovj. lat. cappa plat), manja graevina sakralnog karaktera koja stoji zasebno ili je dio neke druge vee graevine (crkva, burg, palaa). Tlocrt je kruni ili pravokutni. U romanici i gotici esto se vijenac kapela zrakasto rasporeuje oko glavne apside, a u baroku najee pravokutno prema glavnom brodu. KAPITEL (gr. kefale glava), najgornji dio stupa ili stuba plastiki oblikovan, koji izravno ili preko imposta prenosi teret na stablo stupa. Nain plastinog oblikovanja kapitela mijenja se tokom razliitih stilskih razdoblja. Najranije kapitele susreemo u egipatskoj umjetnosti, gdje su najee oblikovani poput cvjetova lotosa ili papirusa. U razvoju kapitela naroito znaenje pripada grkim (npr. jonski, dorski, korintski stil), jer su ti oblici kontinuirani tisuljeima. U rimskoj umjetnosi javlja se kompozitni kapitel koji takoe dugo kontinuira. U kasnoj antici vegetabilni i drugi dekorativni elementi kapitela sve se vie stiliziraju, a jedino na podruju Bizanta dolazi do formiranja nekih novih oblika (koarasti, trapezni, naborani, ipkasti). Na evropskom Zapadu, novi tipovi kapitela javljaju se tek u romanici, poevi od najjednostavnije gotovo geometrijske forme (kockasti kapitel) do kapitela s figuralnim reljefom. Istovremeno dolazi i do prve obnove antiknih tipova kapitela. U gotici preovladavaju kapiteli s lisnatim ukrasom, esto sa elementima lokalne flore (list vinove loze). Od renesanse pa na dalje preovladavaju ponovo antikni oblici kapitela. KAPITUL (lat. capitulum glavica), dvorana za sastajanje redovnika i obavljanje posebnih obrednih funkcija jedan od osnovnih elemenata samostanskog kompleksa. KATAKOMBE (gr. kymbe udubljenje), podzemna groblja koja su se oko I stol. poela upotrebljavati irom Rimskoga Carstva. Najvee su katakombe hriana u Rimu u kojima su se ovi pokopavali od I do V stol. KATEDRA (gr. kathedra), biskupsko sjedalo u crkvi stvoreno po uzoru na poasno mjesto rimskih senatora. U najranijim i srednjovjekovnim crkvama katedra se nalazi u tjemenu polukruga apside iza oltara. Katedre esto predstavljaju znaajna umjetnika djela, a prave se od kamena, drveta te bjelokosti. KATEDRALA, glavna crkva neke biskupije, biskupska crkva. Naziv potjee od katedre. KIKLOPSKI ZIDOVI, zidovi napravljeni od golemih kamenih blokova (ponekad 2 m dugaki i 1 m iroki) poligonalnog oblika, sloenih bez vezivnog sredstva. U prahistoriji takvim su zidovima bile opasane gradine Tirinsa i Mikene. Grci su ih prozvali kiklopskim, pripisujui njihovu izgradnju mitskim gigantima Kiklopima.

KLAUSTAR (lat. claustrum ograen prostor), pravougaono dvorite okrueno natkritim hodnicima. Klaustar je osnovni element samostanske arhitekture nastao u izravnom oslonu na peristilni tip antike ladanjske vile. Izgradnja klaustara otpoela je u VI stol. (samostan Monte Cassino, 529. g.). Arkade hodnika klaustra najukraeniji su dio samostana. KLJUNI KAMEN, zaglavni kamen na mjestu krianja rebara krino rebrastog svoda ukraen biljnim, ivotinjskim ili ljudskim oblicima, esto i grbovima. KOLONADA (fr. colonnade), red stupova. KOLUMNA (lat. stup). U antici su se kolumne dizale u spomen bitaka. Najpoznatija je Trajanova kolumna u Rimu visoka 27 m, sa reljefnom vrpcom dugom 200 m. U srednjovjekovnim gradovima postavljale su se kolumne koje su simbolizirale gradska prava (tkzv. Rolandovi stupovi). U XIX stol. u ast bitaka dizale su se kolumne nalik na rimske. KOMPOZICIJA (lat. componere slagati), u arhitekturi kompozicija je meusobni odnos i raspored elemenata zida (stup, stub, arkada, vijenac, prozor, vrata itd.), volumena i upljine (slijed prostorija, proirenja i suavanja itd.). KOMPOZITNI KAPITEL, u rimskoj arhitekturi esto upotrebljavani oblik kapitela nastao kombinacijom voluta jonskog kapitela i akantusovog lia korintskog. KONHA (gr. lat. konhe koljka), polukupola apside, nia. KONSTRUKCIJA (lat. constructio sklop, slaganje, sastavljanje, graenje), rjeenje odnosa tereta i nosaa u arhitekturi. U arhitekturi tradicionalnih materijala kada je zid nosa, a krov teret, teret krova odreuje debljinu i stupanj otvorenosti zidova. elja za stvaranjem velikih zgrada, irokih osvijetljenih prostora dovodi do ralanjivanja tereta, to se postie stupnjevanjem volumena i kontrafornim sistemom. Luk i svod su konstruktivni elementi koji imaju ulogu ralanjivanja tereta pokrivaa. Upotreba armiranog betona omoguava novo konstruktivno rjeenje armiranobetonskog skeleta. Zid vie nije nosa i krov nije teret, ve zgradu nosi skelet vertikalni stupovi sa horizontalnim dekama i vertikalni stub s konzolnim istakama katova. Takve konstrukcije jo uvijek uvaju prividnost suprotnosti zid-krov u poloaju, dok konstrukcije prenapregnutog betona (samonosive ravne, povijene, paraboline ili hiperboline ljuske) izraavaju kontinuitet tereta i nosaa. KONTRAFOR (fr. contrefort), zidani potporanj sa vanjske strane zida, naroito esto upotrebljavan u romanikoj i gotikoj arhitekturi zbog podravanja svodova. KONTRAFORNI SISTEM, poptorni sistem koji se sastoji od potpornih stubova i poptornih lukova. Slui za podupiranje zidova veoma visokog srednjeg i niih pokrajnjih brodova gotikih crkava. Lukovi dodiruju zid u statiki nesigurnoj taki i teret krova se preko njih prenosi na potporne stubove. KONZOLA (fr. console podupira), izboenje na zidu s ulogom nosaa ili podupiraa vijenca (podgrednjaka). Ujedno je i ukrasni element. U antikoj arhitekturi je najee s presjekom u obliku slova S, a u srednjem vijeku vrlo esto je ukraena ljudskim ili ivotinjskim likovima. KOR (gr. horos igralite), prostor u crkvi u kojem se okuplja pjevaki zbor i u kojem su smjetene orgulje. Obino je to poviena galerija nad ulazom, brodovima ili u transeptu. U srednjem vijeku, naroito u gotici, pjevai su se okupljali u svetitu (istonom oltarnom prostoru), pa se i ono naziva korom. U bizantskim crkvama funkciju kora imaju katkada polukruno isturene bone prostorije pjevnice.

KORINTSKI STIL, stil u grkoj arhitekturi. Karakteristian je stup s bazom poput jonske, sa dodatkom kvadratne ploe (plinta). Stablo stupa je kanelirano sa 24 kanelire, kapitel je sastavljen od stiliziranog lia biljke akantus, voluta na uglovima i abakusa. Stupovi pridravaju arhitrav, ornamentalno ukraen friz s konzulama koje podupiru geizon. Najpoznatiji hramovi su Olimpejon u Ateni, hram u Labrandi (Mala Azija). KRILNI OLTAR, oblik oltarnog retabla kod kojeg su oko vrstog srednjeg dijela privrene pokretne drvene ploe, koje zatvorene pokrivaju taj srednji dio, a otvorene predstavljaju njegova krila. Najei oblik krilnog oltara je onaj sa dva krila (diptih) i sa tri krila (triptih), ali postoje i sa etiri i est (poliptih). Krilni oltari bili su obino oslikani, i to na obje strane, tako da su se zatvaranjem, odnosno otvaranjem krila mijenjali prikazi. esti su i skulpturirani krilni oltari. KRIPTA (gr. kryptein sakriti), podzemni prostor. U katakombama grobne komore muenika, u romanikim i gotikim crkvama prostor za grobnicu ili uvanje relikvija ispod uzdignutog glavnog oltara, odnosno itavog kora. KRIPTOPORTIK (gr. crypto skriven, lat. porticus vrata), 1. zatvoren svoen trijem u rimskoj arhitekturi, esto podzemni. 2. otvoren hodnik koji ne izbija iz ravnine fasade. KRIITE, mjesto na kojem se u bazilikama sijeku uzduni i popreni brod (transept). Vrlo esto se nad kriitem die toranj. KRINI CVIJET, ukrasni element u gotikoj arhitekturi smjeten na vrhu fiala i vimperga. KROMLEH, keltski naziv za kruno postavljene kamene blokove, vjerovatno sa ulogom rtvenika. Potjeu iz neolita i poetka bronanog doba, pripadaju tkzv. megalitskim spomenicima, a naroito mnogo je pronaeno u Bretagni, Engleskoj (Stonehenge). KROV, pokriva zgrade. U arhitekturi tradicionalnih materijala istovremeno i teret, dok je u modernoj arhitekturi dio konstrukcije. Moe biti ravan, kupolast, kos (jedno- dvo- ili vieslivni), povijena ili vitoperna ljuska. Kosi krov sastoji se od krovne konstrukcije i krovnog pokrivaa. Drvena konstrukcija kosog krova ima slemenjau u sredini i kose rogove sa strane, koji se naslanjaju na zidove, odnosno grede. Kada postoji svod esto uopte nema krovne konstrukcije, ve se krovni pokrov postavlja direktno na zidove. Pokrov moe biti od slame, drveta (indra), crijepa, kamenih ploa, betona ili metala. Za izradu ravnog krova moderne arhitekture i povijenih te vitopernih betonskih ljuski upotrebljavaju se asfalt i drugi bituminozni produkti. KUPOLA, svod u obliku uplje polukugle. Moe se konstruisati izravno na zidovima prostora ili na tamburima. Prelaz sa etvrtaste ili poligonalne osnovice na kupolu rjeava se trompama ili pandantivima. Svoenje kupolom bilo je u srednjoj Aziji poznato ve u starom vijeku, ali iroku primjenu dostie tek u rimskoj arhitekturi. Najpoznatiji primjeri su Panteon (promjer 39,5 m), Aja Sofija u Carigradu (32 m), Sv. Petar u Rimu (42 m).

L
LABIRINT, legendarna palaa na Kreti koju je dao izgraditi kralj Minos kao boravite udovita Minotaura. Njen graditelj bio je Dedal. Hodnici palae zapletali su se tako da bi se neupueni posjetilac u njima izgubio. Arheoloka iskopavanja na Kreti otkrila su u Knososu ruevine palae sa takvim zamrenim hodnicima. 2. Zamreni geometrijski dekorativni motiv, najee u obliku

kontinuirane spirale, koji u biti predstavlja sjeanje na kretsku palau. Tim motivom ukraavali su se podovi graevina. U gotikim katedralama motiv labirinta na podu nosi u sredini lik graditelja ili njegovo ime. LANCEDE (fr. lansede kopljast), stil francuske gotike od kraja XII stol. do sredine XIII stol. LAPIDARIJ, spremite i izlobeni prostor kamenih fragmenata arhitekture i skulpture znaajnih za arheologiju i historiju umjetnosti. LATERNA (lat. svjetiljka), 1. mali tornji na vrhu kupole, najee kruni, kroz ije rastvorene zidove ulazi svjetlo u unutranji prostor; 2. laterna mrvih stup ili tornji na srednjovjekovnom groblju. LAVRA (srednj. gr. laura ulica), u IV i V stol. skupine pustinjakih koliba u Egiptu i Palestini iz kojih se razvija samostanska zajednica, tako da se kasnije taj izraz upotrebljava na podruju Bizanta za samostane odnosno manastire. LETNER, razdjelni zid izmeu srednjeg broda i svetita s jednim ili vie prolaza, koji u gornjem dijelu ima malu ograenu galeriju, na koju se uspinje stepenicama. Letner se javlja tek u XIII stol. Isti naziv upotrebljava se i za gredu ispod trijumfalnog luka na koju se smjetaju kipovi Raspea. Takvi letneri bili su uobiajeni u gotici u XIV i XV stol. LEZENA, plitki istak na zidu ija je funkcija da ga konstruktivno i dekorativno ralanjuje. LOCULUS (lat. lokulus mjestance), nia u zidu katakombi, sluila je u svrhu sahranjivanja. LOGGIA (tal. loa), natkriveni prostor sa otvorenim stranama (krovna konstrukcija poiva na stubovima ili stupovima), obino za neku javnu namjenu: ispred gradskih vrata pred javnom graevinom ili kao samostalan objekt na trgu. Kod stambenih objekata lodom nazivamo prostore koji su otvoreni na jednoj ili vie strana (ugaona l.), a koje za razliku od balkona ne izlaze iz ravnine zida fasade. LUK, konstruktivni element u arhitekturi. Ima funkciju ralanjivanja tereta i njegovog prebacivanja na odreene take, omoguava probijanje otvora u zidu, odnosno njihovu veu irinu, a takoe poveanje razmaka meu stupovima. Luk moe biti polukruan, ovalan, potkoviast, segmentan, iljast, trolistan, sedlast. Najugroenije mjesto luka je tjeme, koje je kod iljastog luka izbjegnuto, ime je omogueno proirenje otvora u zidu te razmaka meu stupovima. LUNETA (lat. luna mjesec), polukruno polje izmeu ravnog nadvratnika (odnosno natprozornika kod prozora) i luka iznad njega, koje moe biti otvoreno ili zatvoreno. Luna nastaje kao rezultat konstruktivnog nastojanja da se pomou luka rastereti ravni nosa, prebaen preko odreenog otvora; u tom smislu ona je identina s timpanom. U srednjovjekovnoj arhitekturi, naroito u romanici, lunete crkvenih portala bile su osnovne povrine na kojima se razvijaju figuralni prikazi.

M
MANASTIR (gr. monazein osamljeno ivjeti), isto to i samostan. U uem smislu pod manastirom podrazumijeva se pravoslavni samostan. Tlocrtni raspored starijega tipa izgleda poput

tvrave: crkva i zvonik nalaze se u sredini velikog, obino ovalnog dvorita, okruenog zgradama arhimandtritije (stan igumana, kancelarijske prostorije i elije monaha), blagovaonice, (trapeza) konaci za hodoasnike te gospodarske graevine. MANSARDA (naziv po francuskom graditelju H. Mansardu (1646-1708), prvobitno oznaka za jedan ili vie puta lomljeni krov kojim se postie koritenje potkrovlja za stambeni prostor, a danas se tako naziva samo taj prostor. MASTABA (arap. klupa), grobnica egipatskih faraona i velikaa. Ima oblik krnje piramide. U unutranjosti mastabe nalazi se predvorje, a do grobnih komora vode vertikalni rovovi. MATRONEJ (lat. matrona gospoa), u doba starijeg hrianstva mjesto u crkvama odreeno za boravak ena, zavjesom odvojeno od prostora namijenjenog mukarcima. Kao matr. mogle su sluiti i empore. MAUZOLEJ, monumentalna grobnica. Naziv potjee od grobnice kralja Mauzola i njegove ene u Halikarnasu, sagraene sredinom IV stol. pr. n. e., koja se u starom vijeku ubrajala u sedam svjetskih uda. MEDRESA (arap. madrasa uilite), tip graevine u islamskoj arhitekturi, rasprostranjen kod Osmanlija. Oko centralnog atrija sa vodoskokom tee trijem iz kojeg se ulazi u prostorije svoene kupolom, odreene za ake. Uionica je smjetena nasuprot glavnom ulazu, u osovini itavoga kompleksa. Drugi tip medrese je kvadratini atrij oko kojeg su rasporeena 4 ivana uionice. Medresa se esto kombinuje sa moejom. MEGALITSKI SPOMENICI (gr. megas velik + lithos kamen), kultni spomenici od neobraenog kamena u obliku menhira, dolmena, kromleha iz razdoblja neolita i poetka bronanog doba. MEGARON, pratip grke kue, palae i hrama jednostavna pravougaona graevina sa predvorjem kojeg stvaraju ante. U sreditu unutranjeg prostora stajalo je ognjite, a etiri stupa oko njega podravala su na tom mjestu neto uzdignuti krov, tako da je bio omoguen odvod dima. Megaron se spominje i u Homerovim epovima, a arheoloka iskopavanja u Mikeni pokazala su njegov oblik. MENHIR (keltski veliki kamen), neobraeni kameni blok vertikalno postavljen, vjerovatno grobni spomenik ili moda simbol plodnosti u vezi s kultom sunca. Rasprostranjen na svim starim kontinentima u neolitu i bronanom dobu. METOPA (gr. metopon prednja strana), dio friza na dorskom hramu. Reljefno ukraene ploe postavljene naizmjenino sa triglifima. METROPOLIS (gr. matini grad), kod starih Grka matini grad kolonije. Danas metropolom zovemo glavni grad neke zemlje. MIHRAB (arap. nia), nia ili arkada na zidu damije, obino nasuprot ulazu. Oznaava smjer Meke. MIMBER (arap. mi ubar govornica), propovjedaonica u damiji, smjetena obino desno od mihraba. Moe biti kamena ili drvena, bogato ukraena ornamentalnim reljefima. MINARET (arap. svjetionik), tanki visoki toranj krunog ili poligonalnog tlocrta, uz damiju, sa unutranjim stepenicama koje vode do balkona s kojeg mujezin poziva na molitvu.

MITREUM, svetite iranskog boga sunca Mitre, koji je prvih godina nae ere imao veliki broj poklonika u Rimskom Carstvu. MODUL (lat. modulus mjera), jedinica mjere za odreivanje proporcija u arhitekturi i skulpturi. U antici: poluprenik stabla stupa, palac ruke (kanon); u modernoj arhitekturi: dimenzije ovjeka Le Corbusierov modulator, udaljenost meu stupovima skeletne konstrukcije. MONOLIT (gr. monos jedan, lithos kamen), predmet izraen od jednog komada kamena, najee stup. MOST, konstrukcija u svrhu prelaza s jedne na drugu obalu neke rijeke. Najstariji mostovi iz VI stol. pr. n. e. arhitravne su konstrukcije na drvenim stupovima. Tek su Rimljani zapoeli sa upotrebom luka kao konstruktivnim elementom (Elijev most u Rimu). Novi mostovi srednjeg vijeka nastaju od XII stol. pa nadalje; Avignon, Regensburg, Firenza. Na naim prostorima znaajni su mostovi iz turskog vremena (Arslanagovia iz XVI ili XVII stol.). Prvi most eljezne konstrukcije sagraen je u Engleskoj u drugoj polovini XVIII stol. Mostovi vicarskog arhitekta R. Mailarda (1877-1940) najljepi su primjeri betonske konstrukcije. MREITE, gornji dio prozorskog otvora ispunjen perforiranom kamenom plohom. Oblici rastvaranja su razliiti: rozeta, oblik plamenova, oblik ribljeg mjehura (flamboyant). Mre. je arhitektonski ukras Gotike. MUZEJ (gr. mouseion sjedite Muza), zbirka predmeta skupljena u svrhu uvanja i izlaganja. Raspored izloenih predmeta najee je hronoloki. Osim stalno izloenih postoje i oni koji se uvaju u depoima (skladitima). O zbirci obavjetavaju katalozi muzeja. Prvi muzej bila je biblioteka i akademija Ptolomeja u Aleksandriji osnovana 300 god. pr. n. e.

N
NAOS, 1. cela; 2. sredinji brod u bizantskim crkvama. NARTEKS (gr. nartex), crkveno predvorje. Narteks moe biti unutranji ili vanjski. Vanjski narteks je u stvari ostatak atrija portik prislonjen uz vanjski zid crkve na kojem se nalazi glavni ulaz. Unutranji narteks je onaj dio prostora koji se nalazi neposredno iza ulaza i koji je vie ili manje odijeljen od ostalog crkvenog prostora. U ranom hrianstvu sluio je za boravak katekumena (nekrtenih). NEKROPOLA (gr. nekropolis grad mrtvih), 1. monumentalno antiko groblje izvan gradskih zidina (u Ateni kraj Dipilonskih vrata), ili uz velike ceste, Via Appia u Rimu, Alyscamps u Arlesu. 2. prahistorijska groblja nalazita prvostepene vanosti za rekonstrukciju prahistorijskih kultura (eljezno doba) sa obzirom na bogati inventar razliitih predmeta i umjetnikih djela. NIA, udubina u zidu, obino segmentno svoenje. U niu se esto stavlja kip. NURAG (arap. tal). tip krune graevine, utvrena kula. Nurag je graen od velikih komada kamena sa stepenicama iznutra i sa malim prostorijama (zaklon, grobnica) u koje vodi niski ulaz. Najvie nuraga pronaeno je na Sardiniji (oko 4000). Nastali su u vremenu mlaeg kamenog i bronanog doba.

O
OBELISK (gr. obelos koplje), visoki etverostrani kameni stup, u pravilu monolit, koji se suava u gornjem dijelu i na vrhu zavrava piramidalno. Najraniji obelisci su iz Egipta, nastali s kultom boga Amona, a njihova povrina je obino prekrivena hijeroglifskim znakovima. OCULUS (lat. okulus oko), prozor krunog ili ovalnog oblika (volujsko oko), naroito est u baroku. ODEON (gr. ode pjesme), u antiknoj Grkoj natkrita graevina u kojoj su se odravale muzike priredbe. OKTOGON (gr. okto osam, gonia ugao), centralna graevina osmerokutnog tlocrta. OLTAR (lat. alta ara visok rtvenik), mjesto iskazivanja poasti, prinoenje rtve, zazivanja boanstva. U veini kultova oltar je podizan u obliku kamenog stola. Meu antikim oltarima, posebno su za historiju umjetnosti znaajni oni iz doba helenizma i Rima. U hrianskom kultu oltar je tokom stoljea predstavljao jedan od najznaajnijih zadataka umjetnikog oblikovanja. Do VI stol. smio je biti samo jedan oltar, od tog vremena tri (u svakom brodu bazilike po jedan), a vremenom neogranieni broj (u kapelama, uz zidove i stupove crkve). Prvobitni jednostavni kameni stol sastojao se od stipesa (nosa ploe; stup u sredini ili 4 stupa na uglovima ili zidani blok) i menze (kamena ploa sa udubinom u koju su poloene moi svetaca, ukoliko nisu u stipesu ili upljinom spojene iz kripte pod oltarom), a kasnije dobiva ukraeni antipendij ciborij, retabl. Ponekad se na oltaru nalazi tabernakul te kustodija (ormari postavljen na menzu u kojem se pohranjuje posue: kale, plitica itd.). ORHESTRA (gr. orkhestra), 1. prostor krunog, kasnijeg polukrunoga, tlocrta u grkom pozoritu, mjesto za hor i igru glumaca; 2. u modernom pozoritu mjesto za orkestar ispred pozornice. OLTARNA PREGRADA, ograda sastavljena od pluteja i stupia, ili samo stupia, koja dijeli svetite od ostalog crkvenog prostora. Na sredini oltarne pregrade nalazi se prolaz, ponekad zatvoren vratacima. Iznad ovog prolaza povezan je lijevi i desni dio oltarne pregrade lukom ili zabatom. Oblikovanje pluteja predstavljalo je vaan zadatak ranohrianske, predromanike i bizantske umjetnosti. Oltarna pregrada u crkvama istonog obreda razvila se u ikonostas, a na Zapadu, u gotici, u letner. OPISTODOM (gr. opisthodomos zadnji dio graevine), prostorija u zadnjem dijelu grkog hrama. ORATORIJ (lat. orare moliti se), mala graevina namijenjena molitvi. ORGANSKA ARHITEKTURA, grana moderne arhitekture nastala tridesetih godina XX stol. Org. arhitektura je prvenstvo nepravilnih organskih oblika stvorenih u novim armirano-betonskim konstrukcijama na principu konzole, u svrhu postizanja izoliranosti unutranjeg prostora, uz dobro

osvjetljenje te stapanja arhitektonske cjeline sa okolinom. Najznaajniji arhitekt je F. L. Wright (1869-1959). U tenji za ostvarenjem svojih zamisli (kontinuitet prostora u krunom rasporedu) Wright upotrebljava osim armirano-betonske konstrukcije obilno i tradicionalne materijale (kamen, drvo, opeka). U tome postoji slinost izmeu njega i finskog arhitekta A. Aalta (1898-1971) koji polazi od tradicionalne finske drvene arhitekture iji je karakter vrlo blizak ciljevima moderne arhitekture. ORIJENTACIJA (lat. oriens istok), usmjeravanje pojedinih graevina ili nekog kompleksa graevina u odreenom pravcu. Kod hrianskih sakralnih graevina orijentacija je u pravilu od zapada prema istoku (apsida-svetite na istonoj strani), a odreena je kultnim propisima. Ti propisi uopteno se uspostavljaju tek u V stol., tako da mnoge crkve nastale prije V stol. nisu bile orijentisane. Kako se istok odreivao prema mjestu izlaska sunca u vrijeme kada su postavljeni temelji gradnje, a kako se to mjesto tokom godina mijenja, orijentacija kasnoantiknih i srednjovjekovnih crkava nije uvijek ista, odnosno geografski nije posve tana. ORNAMENT (lat. ornamentum urez, ukras, ara), naziv za razliite klesane, rezane i slikane ukrase. Ornament moe biti geometrijski (meandr, zupasti, cik-cak), vegetabilni i zoomorfni koji nastaju stilizacijom biljnih, odnosno ivotinjskih oblika. Prvi ornamenti nastali su jo u paleolitu i od tada do secesije u razliitim historijskim stilovima, kao i u seljakoj umjetnosti, igraju veliku ulogu, ali stvarno ne utjeu na strukturu samog predmeta. Upravo zbog toga moderna umjetnost odluno odbacuje bilo kakav ornament, smatrajui ga sa stanovita sinteze forme, funkcije i strukture suvinim.

P
PAGODA, budistiko svetite kvadratnog tlocrta na vie spratova, sa karakteristinim zavrnutim uglovima krova. Gradila se u Kini i Japanu pod utjecajem indijske stupe. Najstarija sauvana pagoda na 15 spratova sagraena je poetkom VI stol. u Kini. PALAA, stambena zgrada reprezentativnog karaktera. Tipovi su: zgrade ili prostorije organizirane oko centralnih dvorita (Mezopotamija, firentinska renesansa), oko prestolne dvorane (Perzija), oko megarona (egejske kulture). U srednjem vijeku palae esto imaju karakter tvrava, pa ak i one koje se nalaze u gradu, a na ladanju palae se jo u XVI stol. oslanjaju svojim oblikom na burg. Poseban tip palae razvio se u XII XIII stol. u Veneciji, a karakterizira ga iroka rastvorenost donjeg dijela (portik), kao i iroka centralna prozorska zona u spratovima. U XVII stol. palae gube fortifikacioni karakter i tlocrtno se razvijaju obino u obliku potkove, a vei objekti smjetaju se u parkove i vrtove. PALAS (lat. prema brdu Palatin), 1. boravite vladara; 2. glavna zgrada burga sa velikom sveanom dvoranom (viteka dvorana). PALMETA (tal. mala palma), ornamentalni motiv stiliziranog palminog lia lepezasto i simetrino rasporeenog oko jedne okomice. PANDANTIV (fr. pendantif privjesak), konstruktivni element u obliku sfernog trokuta koji slui kao prelaz od kvadratinoga ili pravokutnog tlocrta prostora koji se presvouje, i krune baze kupole.

PATIO (pan. dvorite), 1. unutranje dvorite u panskoj arhitekturi, okrueno otvorenim trijemom, obino poploano, ukraeno zelenilom i fontanom. 2. svako unutranje dvorite. PAVILJON (fr. pavillon ator), 1. mala graevina u baroknim vrtovima; 2. osamljena zgrada okruena zelenilom PERFORACIJA (lat. perforo probuiti), rastvaranje plohe. zidne mase. PERGOLA (tal. sjenica), sjenoviti hodnik, stubovi ili stupovi koji nose laganu rotiljastu konstrukciju, obino od drveta, na koju se oslanjaju vitice penjaica. PERIPTEROS (gr. peri naokolo, pteron krilo), tip grkog hrama sa jednostrukim nizom stupova na svim stranama. PERISTIL (gr. peri naokolo, stylos stup), prostor okruen stupovima. 1. unutranje dvorite grkih i rimskih kua; 2. predvorje sa stupovima; 3. javni trg okruen kolonadom. PHAROS (gr. naziv najstarijeg svjetionika u Aleksandriji), svjetionik PILASTAR (tal. pilastro), polustub pravokutnog presjeka prislonjen uza zid, s bazom i kapitelnom zonom. Pilastar slui pojaavanju zidova, ralanjavanju zidne plohe ili kao arhitektonsko-plastiki okvir portala, prozora, nia itd. PILO, uzidana kamenica za vodu. Sastoji se od dva dijela: gornjeg, u koji se stavlja posuda sa vodom ili direktno voda, koja onda curi kroz rupice, ili se drugom posudom ulijeva u donji dio koji je konkavno izdubljen i ima odvod. U gotici, renesansi i baroku bila su esto ukraena skulptiranim arhitektonskim dekorom. Mnogo ih je sauvano u Dalmaciji, po kuama i crkvama. PILON (gr. pylon velika vrata), 1. arhitektonski okvir ulaza u egipatske hramove u obliku krnje piramide. Ulaz moe biti izmeu dva pilona ili usjeen u jednom pilonu. 2. stub velikih razmjera. PIRAMIDA, egipatska grobnica, najee u obliku pravilnog geometrijskog tijela (najvea je Keopsova piramida kod Gize, visoka 146 m), a ponekad krnja ili stepenasta (Zoserova pir.). Piramida je puno tijelo probijeno jedino dugim hodnikom koji vodi do grobnih komora. PISCINA (lat. ribnjak bazen), 1. isprva mali bazen, a kasnije zdjela s vodom za krtenje u baptistrejima. 2. posuda za vodu, obino kamena, u sakristijama, a slui za pranje liturgijskog posua. PLASTINOST, stupanj ostvarenja volumena (arhitektura, skulptura), ili iluzija volumena na slici. PLOHA, ravnina. Pored ostalog, element arhitekture prvenstveno kao zidna ploha koja definie prostor i slui stvaranju plastikog tijela (volumen). Zidna ploha moe biti glatka povrina otvorena samo prozorima i vratima ili na razliite naine raljanjena (stup, stub, arkada, vijenac). PLUTEJ (lat. pluteus zaklon), ploa oltarne pregrade. POLIS (gr.), grad drava u staroj Grkoj.

PORTAL (tal. portale vrata), glavni ulaz u neki prostor, odnosno svaki ukraeni ulaz. Portal je gotovo u svim razdobljima bio naglaen arhitektonskim ili skulpturalnim ukrasom, a neki stilovi romanika, gotika napravili su od portala najukraeniji dio graevine. Vrlo esto je ukraavanje bilo u vezi sa statinom nunou rastereivanja nadvratnika (luneta). PORTIK (lat. porticus trijem), 1. natkriveno predvorje ije se krovite (na jednu vodu, pultni krov) gornjim dijelom oslanja na zid same graevine, a donjim na niz stupova ili stubova; 2. samostalna konstrukcija (stoa); 3. svaki hodnik otvoren prema vanjskom prostoru nizom stupova ili stubova. PREZBITERIJ (gr. presbyteros stariji), mjesto u hrianskim bazilikama odreeno za svetenike (bazilika). PROFILACIJA, obrada elemenata koji slue ralanjenju zidne plohe ( vijenac). PRONAOS (gr.), predvorje ispred naosa u grkom hramu. PROPORCIJA (lat. proportio razmjernost) meusobni odnos pojedinih dijelova umjetnikog djela i svih njih prema cjelini. Osnovna jedinica pri odreivanju proporcija jeste modul, koji moe biti apstraktan ili dio ljudskog tijela, a proporcije imaju odgovarajui karakter. Pojedina razdoblja naroito su briljivo izradila sisteme proporcija (Grka, Rim). PROSTILOS (gr. prostylos), antiktni tip hrama sa stupovima na eonoj strani. PROSTOR, (kao element likove umjetnosti). U arhitekturi prostor odreuju zidni plat i krov; ralanjenje krova dovodi do ralanjenja prostora, ralanjenje zida dovodi do povezanosti unutranjih prostorija, otvaranje zida ili krova do osvjetljenja potrebnog da se prostor u poptunosti ostvari. Prostor predoujemo tlocrtom, a doivljavamo obilazei i boravei u njemu. PROTIRON (gr. vanjska vrata kue), mali zasvoeni atrij prislonjen na fasadu pred ulazom. Krovi poiva na dva stupa, odnosno stuba, u romanikim crkvama esto na likovima ivotinja. PROZOR, otvor u zidu koji omoguava ulazak svjetla i zraka u unutranji prostor. Tokom razliitih stilskih razdoblja oblik prozora se mijenjao (pravokutni ravne grede, okrugli, razliiti luni oblici), to u arhitekturi tradicionalnih materijala, gdje je zid nosa tereta i gdje svaki otvor znai ugroavanje nosivosti samog zida, znai odreeno konstruktivno rjeenje problema otvaranja. U modernoj arhitekturi, kada otvaranje zida zbog konstrukcije vie nije problem, prozori odnosno staklene plohe zamjenjuju itav zid. Za prozorske izolatore upotrebljavaju se tanke drvene ploe, uljeni pergament, alabasterne ploe, prozirno ili bojeno staklo. Prozorski okviri esto se ralanjuju u vie dijelova i tako nastaju bifore, trifore, quadrifore. PSEUDOARHITEKTURA (prema gr. lana arhitektura), razliiti elementi prolih stilova, nekada funkcionalni u gradnji s tradicionalnim materijalom, upotrijebljeni iskljuivo dekorativno, bez logike veze sa konstrukcijom (eljezna) i funkcijom.

R
RAYONNANT STIL (fr. rayon zraka), zrakasti stil francuske gotike, za koji je karakteristino ostakljivanje vanjskog zida triforija.

REBRO, konstruktivni element svoda u gotikoj arhitekturi napravljen od razliito profiliranog kamena. Pojaava mjesta gdje se popreno sijeku svodovi. REKONSTRUKCIJA (lat. re-construere ponovo graditi), naelo i praksa u zatiti spomenika po kojima je dozvoljeno obnoviti oteene spomenike ako postoje ma i najmanji podaci o njihovom izgledu prije unitenja ili analogijom sa drugim spomenicima. Rekonstrukcija se primjenjivala u XIX stol., ali je danas uglavnom naputena. RETABLE (fr.), dio baroknog oltara iznad menze, prislonjen uz zid, ukraen slikama te skulpturama. RIZALIT (tal. risalto skok naprijed), vertikalni istak neke graevine u itavoj visini fasade. ROTONDA (lat. rotundus okrugao), graevina krunog tlocrta, esto svoena kupolom. Oblik poznat od prahistorije (npr. nurag, trullo, bunje) do rimskog Panteona za gradnju koliba, grobnica, hramova. Ovaj tlocrtni tip je u razliitim varijantama iroko rasprostranjen u hrianskoj arhitekturi na Istoku i Zapadu. U renesansi se pojavljuje i kao profana zgrada. ROZETA (fr. rosette ruica), 1. jedan od najstarijih i najproirenijih ornamentalnih motiva koji nastaje veom ili manjom stilizacijom cvjetne krune. 2. prozor krunog oblika, est na proeljima romanikih i gotikih sakralnih graevina. RUSTIKA (lat. rusticus seosko, grubo), kamen kojem su klesani samo bridovi. Zid napravljen takvim kamenom djeluje grubo (firentinske palae).

S
SAKRISTIJA (srednjovj. lat. sacristarium), prostorija kraj svetita crkve u kojoj se uva odjea i pribor za obred, obino na junoj strani. Sakristija se esto nalazi u maloj posebnoj graevini koja komunicira sa svetitem. SAMOSTAN, pojedinana graevina ili kompleks zgrada namijenjen stanovanju redovnika. U hrianskom svijetu samostan se oformio oslanjajui se na prostornu organizaciju rimske vile i pustinjale lavre, tokom IV i V stol. Nakon reforme sv. Benedikta koji je u VI stol. sproveo novu organizaciju monatva na temelju zajednikog ivota, samostan se sastoji od klaustra, oko kojeg se redaju: kapitul, refektorij, parlatorij dvorana za razgovor i dormitorij. Osim ovih zgrada postojala je jo bolnica, biblioteka, skriptorij te gospodarske graevine. Samostani su se u prvo vrijeme gradili izvan naselja, a kasnije i unutar gradskih zidina (pravoslavni samostan manastir; budistiki vihara). SIMA (gr. savijen), kameni oluk za vodu koji se postavlja iznad zavrnog vijenca na antiknim graevinama. SKRIPTORIJ (lat. scriptorium), prepisivaonica rukopisa. U starom Rimu postojale su posebne radionice izdavakih kua. U srednjem vijeku prepisivaki posao obavljao se preteno u samostanima. SLAVOLUK, 1. rimski arhitektonski oblik. Trijumfalna vrata masivni zid probijen s jednim ili tri luka. Iznad vijenca je atika sa natpisima i reljefima. Slavoluk se die u ast pobjede. Poznati su Konstantinov i Titov u Rimu, Sergijev u Puli. Poetkom XIX stol. obnavlja se ta vrsta arhitekture i

grade se u Parizu Arc de Triomphe i u Berlinu Brandenburgen Thor. 2. luk koji odvaja svetite od broda (arcus triumphalis). SPOLIA (lat. spolium oderana koa), fragmenti ranije upotrijebljene grae ili obraenog kamena u novijoj gradnji.

STAMBA (sanskrit), veliki monolit s kipom ivotinje na vrhu. Najstariji arhitektonski spomenici u Indiji. Zovu se jo stupovi kralja Asoke. STEAK, na srednjovjekovni nadgrobni spomenik posebnog oblika (pronaen i na prostorima susjednih zemalja poput Srbije, Crne Gore i Dalmacije). Uglavnom su izraivani od monolita, a postoje razliiti oblici poloeni paralelopiped, sanduk, sarkofag. Veliki broj steaka ukraen je plitkim reljefom sa geometrijskim i biljnim ornamentima te vrlo stiliziranim ljudskim i ivotinjskim likovima. Ima prikaza scena iz lova, turnira i kola. Umjetnost steaka je u biti izraz jedne feudalne, izolovane sredine koja upotrebljava prastare simbole istovremeno sa novim gotikim elementima u stilistici i motivima. Datiraju se uglavnom u XIV i XV stol., u periodu kada se na naim prostorima irio utjecaj sa strane bogumila, pa se iz tog razloga steci esto povezuju sa bogumilima, ali to je samo djelimino opravdano. STELA (gr. stele stup), nadgrobni spomenik u obliku vertikalne ploe s reljefom. STEREOBAT (gr. stereos vrst, betos potporanj), grubi temelj grkih hramova. STILOBAT, uzdignuto postolje antiknih hramova. STOA (gr. trijem, hodnik), natkriveni hodnik u antikoj arhitekturi, koji je barem s jedne uzdune strane otvoren prema vanjskom prostoru stupovima ili stubovima. Upotreba stoe je viestruka: za etnju graana, za pravosue, razgovore filozofa i sl. STRIGIL (lat. strigilis strug), kanelira u obliku slova S na kasnoantiknim sarkofazima, a upotrebljavala se i kao arhitektonska dekoracija u renesansi. STRUKTURALIZAM (lat. structura zidanje), moderna arhitektura koja strukturi daje prvenstvo. Razlikujemo strukturu Mies van der Rohea (1886-1969) i P. L. Nervia (1891-1979). Metalne konstrukcije, staklene opne i pravilna tijela karakteriu arhitekturu Mies van der Rohea, koji za razliku od funkcionalizma, strukturi podreuje namjenu i izgled graevine. Prostor treba oblikovati tako da bude praktian i ekonomian, a funkcija e se ve prilagoditi tome, rekao je Mies van der Rohe. Ova vrsta strukture karakteristina je za ameriku arhitekturu masovne industrijske proizvodnje i mehanizacije. Struktura P. L. Nervia zasnovana je na novim konstruktivnim mogunostima prednapregnutog betona. Strukturalna ideja je ona koja odreuje plastino oblikovanje prostora. Nervieva arhitektura suprotstavlja se plastinoj inventivnosti nekih modernih arhitekata, pogotovo O. Niemayera (1907.), jer struktura Nervijevim rijeima u veini sluajeva ima tehniki sve elemente da se preobrazi u vrhunski arhitektonski izraz. STUB, slobodno stojei potporanj pravokutnog presjeka koji nosi odreeni teret. U biti izolovani dio zida. Stub moe imati bazu i kapitelnu zonu. STUP, slobodno stojei potporanj krunog presjeka koji nosi odreeni teret. Osnovni dijeli stupa: stablo, baza i kapitel (neki stupovi, npr. dorski, nemaju bazu). Stablo stupa moe biti od jednog komada kamena (monolit), ili od vie dijelova valjaka (tambur). U razvoju arhitekture stup

predstavlja jedan od prvih elemenata kod kojih neposredna funkcionalnost dobiva estetsko-likovni oblik (dorski, jonski, korintski stil, kanelira, kapitel). STUPA (sanskrit lobanja), najproireniji oblik budistike sakralne graevine u obliku monumentalnog relikvijara. Prva stupa je sagraena na mjestu legendarne Budine smrti. Rane stupe obino su u obliku polukugle i okruene ogradom, no kasnije se njihova osnova i oblici sve vie komplikuju. Najljepa je stupa se nalazi u Sani, I stol. pr. n. e. SVOD, konstruktivno zatvaranje gornje granice unutranjeg prostora. Osnovni oblici svodova 1. bavasti svod, iji je presjek polukrug; 2. iljasti sv., iji je presjek iljati luk, a koji se u konstruktivnom smislu ne razlikuje od bavastog svoda; 3. krini sv., koji nastaje ukrtavanjem dvaju bavastih svodova istog presjeka koji se sijeku pod pravim uglom; 4. krino-rebrasti svod je krini sv. koji je na mjestima gdje se popreno sijeku svodovi pojaan rebrima, tako da se teret prenosi i na etiri take; 5. zvjezdasti sv., kod kojeg su rebra rasporeena u obliku zvijezde; 6. mreasti sv., kod kojeg rebra pokrivaju povrinu svoda poput mree; 7. samostanski svodovi stvaraju etiri polja u obliku sfernih trokuta koji se sastaju u vrhovima; 8. grebenasti sv. nastaje krianjem dvaju bavastih svodova, tako da na njihovom spoju nastaje ravni greben; 9. zrcalni sv., varijanta krinog svoda, iji je gornji dio odrezan i zamijenjen ravnim, pravougaonim poljem; 10. kupola; 11. lani svod, primitivna forma svoda koja nastaje isputanjem kamena ili opeke u horizontalnim slojevima, stepenasto ih pribliavajui dok se ne sretnu.

T
TABERNAKUL (lat. tabernaculum ator), 1. krovi na stupiima u gotikoj arhitekturi, pod kojim obino stoje statue, ne upotrebljava se kao dekorativni oblik i bez skultpura (baldahin). 2. ormari smjeten na oltaru u kojem se uvaju sakramenti. TAMBUR (fr. tambour bubanj), 1. element arhitekture u obliku valjka ili viestrane prizme koji nastaje izdizanjem kupole, a izraava ralanjenost tereta kod centralnih graevina. 2. pojedinani dio tijela stupa ukoliko ovaj nije monolit. Tamburi se meusobno povezuju klinovima. TENIJA (gr. traka), traka pravokutnog presjeka, niske reljefnosti s funkcijom ukrasnog povezivanja dijelova arhitekture. Tenija je podloga slikanom meandru, pletenici i talasastoj liniji. TERME (gr. thermos toplo), luksuzna rimska kupalita. Samo u gradu Rimu bilo ih je 11 pored oko 1000 jeftinih narodnih kupalita. Sve su terme imale slian raspored prostorija. Kupatila sa toplom vodom (caldarium), kupatila s hladnom vodom (frigidarium), odaje za masau, odaje s toplim zrakom (tepidarium), parno kupatilo (laconicum), vestibul, odaje za razgovor. Najvee rimske terme bile su sagraene poetkom III stol. (Caracaline i Dioklecijanove koje su dovrene 330 god.). Bili su to golemi prostori svoeni krinim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukraeni mozaicima, polihromijom, arhitektonskim elementima (stup, vijenac), shvaenim sasvim dekorativno. TIMPAN (gr. tympanon), trokutna ili polukruna povrina, zabatno polje ili dio portala izmeu nadvratnika i luka (luneta). TLOCRT, horizontalan presjek u visini temelja, prizemlja i pojedinih spratova. Razlikujemo longitudinalni (uzduni tl.), centralni (kruni tl.), njihove kombinacije i slobodni tlocrt.

TORANA (sanskrit), monumentalna vrata, ulaz u ograeni prostor oko stupe u indijskoj arhitekturi. Torane su bogato skulpturirane. TORANJ, samostalno ili sa drugom graevinom povezano zdanje, visoko, s malim, etvrtastim ili krunim, tlocrtom. Vrh se zavrava kapom razliitih oblika. U starom vijeku toranj se rijetko gradio. U sakralnoj arhitekturi srednjeg vijeka postae glavni akcent itavog kompleksa (npr. campanille, minaret, sedlasti toranj). U profanoj arhitekturi je dio fortifikacija (pr. donjon). U srednjovjekovnim i renesansnim gradovima gradski toranj (pr. beffroi). TORUS (gr. toros), konveksna profilacija na bazi jonskog stupa. TRANSEPT (srednjovj. lat.), popreni brod bazilike koji pod pravim uglom sijee njen uzduni brod. TRAVEJ (fr. travee), dio unutranjeg prostora uzduno odreen arkadama u zidu, a popreno lukovima svoda. Jedinica svoenja. TRIFORIJ, naroiti oblik otvora empora, karakteristian za gotiku arhitekturu, to je grupiranje po tri otvora (ponekad manje ili vie) pod jedan zajedniki luk. TRIGLIF (gr. trygliphos trorez), u grkoj arhitekturi kameni blok na arhitravu ije je elo dekorirano sa tri okomite kanelire pravougaonog presjeka. Triglifi se izmjenjuju s ploama metopa. TROHILUS (gr. trokhilos), konkavna profilacija na bazi jonskog stupa. TROMPA (fr. trompe varka), konstruktivno rjeenje prelaza s poligonalnog ili etvrtastog tlocrta osnovice na kruni ili poligonalni tlocrt kupole. Ima oblik trougaone nie. TRUMEAU (fr. Trimo), stub u sredini irokih romanikih i gotikih portala, obino skulpturalno oblikovan. TUDOR STYLE (engl. Tjudor Stajl, stil Tudor), gotika XVI stol. u Engleskoj unutar koje dolazi do spajanja kasnogotikih i renesansnih elemenata. TUMULUS (lat. breuljak), grobnica potkraj kamenog, bronanog i eljeznog doba. Grobnu komoru pokriva vei ili manji humak od zemlje ili kamena. TURBE (arap. turbeh grobnica), islamska grobnica etvrtastog tlocrta zasvoena kupolom, ponekad piramidalnog krova.

U
URBANIZAM (lat. urbis grad), praksa i teorija prostornog organiziranja ivota ljudi. Moderni urbanizam zahvata organiziranje od najmanjih do najveih aglomeracija (udruenja ljudi), tj, od zaseoka do metropole, kao i meusobno koordiniranje svih aglomeracija unutar ireg, prirodno ogranienog podruja regionalni urbanizam. Sam naziv pokazuje da urbanizam prije svega oznaava djelatnost vezanu za podizanje, organiziranje, ureenje grada.

V
VIJENAC, vodoravni, glatki ili profilirani pojas koji izbija iz zida, a kojim se naglaava vodoravno ralanjivanje neke graevine, raspodjela na spratove i zavretak prije krova. I pojedini otvori, prozori, vrata mogu imati svoj vijenac. Vij. isto tako povezuje i pojedine elemente okomitog ralanjivanja neke graevine (npr. pilastre), tako da predstavlja veoma vaan element u oblikovanju fasade. VILLA (lat.), tip rimske kue, razliit u pojedinim provincijama. Razlikujemo villu rusticu seoska, gospodarska kua (Boscoreale), i villu suburbanu kua na ladanju, u okolini grada, ponekad velikih razmjera (Tivoli, npr. Hadriana). U renesansi ladanjska kua okruena vrtom G. Da Sangallo: Poggio a Caiano u blizini Firenze. VIMANA (sanskrit), piramida na spratove, sastavni dio indijskog hrama. U VII stol. iz vimane se razvio toranj ikara. VOLUMEN (lat. savitak), 1. rotulus; 2. tijelo u prostoru. Trodimenzionalnost koja se ostvaruje razliitim sredstvima u razliite svrhe (arhitektura, skulptura, industrijsko oblikovanje), ili se oblikuje kao iluzija volumena na plohi (slikarstvo). Volumen se postie oblikovanim sredstvima arhitekture (masa, zid, krov, stub, stup, arkada, vijenac itd.) VOLUTA (lat.) 1. spiralni ukrasni element na uglovima jonskog i korintskog kapitela; 2. Ukrasni element u obliku slova S, naroito est na baroknim fasadama. VRATA, otvor u zidu kroz koji se ulazi u neki prostor. Vrata slue za proputanje svjetla u arhitekturama gdje ne postoje prozori (Egipat, Grka). Vrata mogu biti pravougaonog, trapezastog oblika ili luno nadsvoena. Kamene grede koje uokviruju otvor s vertikalnih strana zovu se dovratnici, a greda sa gornje horizontalne strane je nadvratnik. VRATNICE, drvene ili metalne plohe kojima se zatvaraju ulazi u graevine; poznaju ih ve najstarije kulture Mediterana (Egipat), a najstariji opis vratnica nalazimo kod Homera. U antici su se vrat. uvrivale pomou klina koji je ulazio u okruglu rupu iskopanu uz dovratnike u nadvratniku i pragu vrata, te su se okretale otvaranjem tog klina u rupi. Prva dekoracija vratnica sastojala se od glava avala kojima su poprene daske bile pribijene uz uzdune (Grci, Etruani), tako da je ploha vratnica bila podijeljena u kvadratina polja kasete. Kasnije su se vratnice oslikavale, intarzirale, ukraavale reljefima, oblagale metalnim ploama. I vrat. bronce zadravale su raspored ukrasa karakteristian za drvenu konstrukciju. Za historiju umjetnosti posebno znaenje imaju vrat. crkava iz IV i V stol. Reljefi na njima pripadaju najvanijim spomenicima kiparske umjetnosti tog vremena. VRTNA ARHITEKTURA, oblikovanje pejzaa po odreenim dekorativnim principima. Sredstva su zemljite, voda, flora, ali isto tako i arhitektonska i skulpturalna djela. Postoje dva osnovna oblika: pravilan, geometrijski i nepravilan, slobodan. Prve vrtove poznajemo sa egipatskih i grkih opisa babilonskih tzv. viseih vrtova Semiramide. Kineski vrtovi nepravilnog rasporeda s mostiima, jezerima, paviljonima i minijaturni japanski vrtovi oponaali su pejza. Kasnogotiki i renesansni vrtovi bili su pravilni, geometrijski i pod njihovim utjecajem nastao je u XVII stol. francuski vrt, dok se u XVIII stol. Evropom proirio engleski vrt.

WIMPERG (njem. uelak), ukrasni trokutni zabat koji se javlja u gotikoj arhitekturi iznad prozora i portala, obino ispunjen mreitem. Njegove kose strane ukraene su rakovicama, a uokviruju ga fiale.

Z
ZABAT, 1. trokutasti zavretak ue strane zgrade. Oblikom prati nagib krova, ali ga moe iz dekorativnih razloga nadvisivati. O zabat se opire sljeme krova. Polje zabata timpan esto je bilo koriteno za smjetanje skulpturalnog ukrasa (Grka, Rim). 2. zavretak rizalita. 3. trokutasto polje, istaknutih, profiliranih rubova, nad prozorima i vratima, koje je u arhitekturi manirizma i baroka esto prekinuto, to stvara dojam vertikalne pokrenutosti. ZLATNI REZ, odnos dvaju dijelova u kojem se manji odnosi prema veem kao vei prema cjelini. Proporcije zlatnog reza bile su naroito potovane u antikoj i renesansnoj umjetnosti, a ponovo ih stavlja u prvi plan i empiristika estetika. (Fechner, Muller i dr.).