Sie sind auf Seite 1von 296
REGNI ET EDIDI T VOLUME N I
REGNI
ET
EDIDI T
VOLUME N
I

DIPLOMATA ANNORUM 743.-1100. CONTINENS

CODEX

DIPLOMATICUS

CROATIAE,

DALMATIAE

SLAVONIAE

ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM SLAVORUM MERIDIONALIUM

REDEGI T

MARKO KosTRENČIĆ

JAKOVSTIPIŠIĆETMILJENŠAMŠALOVIĆ

COLLEGERUNT ET DIGESSERUNT

TYPI S

ZAGRABIAE

EXSCRIPSI T

»IZDAVAČK I

ZNANOST I

AKADEMIJ E

ZAVO D

JUGOSLAVENSK E

I

UMJETNOSTI «

1967.

GONFECTU M IN INSTITUT O HISTORIC O ACADEMIA E SCIENTIARU M ET ARTIU M SLAVORU

GONFECTU M

IN

INSTITUT O

HISTORIC O

ACADEMIA E

SCIENTIARU M

ET

ARTIU M

SLAVORU M

MERIDIONÄLIU M

ZAGRABIA E

.

DIPLOMATIČKI ZBORNIK KRALJEVINE HRVATSKE, DALMACIJE I SLAVONIJE IZDALA JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I
DIPLOMATIČKI
ZBORNIK
KRALJEVINE
HRVATSKE,
DALMACIJE
I
SLAVONIJE
IZDALA
JUGOSLAVENSKA
AKADEMIJA ZNANOSTI I
UMJETNOSTI
SVEZA K
I
LISTINE
GODINA 743-1100.

JAKO V

MARK O

UREDIO

KOSTRENČI Ć

SAKUPILI I OBRADILI

STIPIŠI Ć

I

MILJ E

N

ŠAMŠALOVI Ć

ZAGREB

TISKAR A

IZDAVAČKO G

ZAVOD A

AKADEMIJ E

ZNANOST I

I

1 9

67 .

JUGOSLAVENSK E UMJETNOST I

IZRAĐEN O U HISTORIJSKO M INSTITUT U

IZRAĐEN O

U

HISTORIJSKO M

INSTITUT U

PREDGOVOR Kada je T. Smičiklas 1904. godine počeo izdavati zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i
PREDGOVOR
Kada
je
T.
Smičiklas
1904.
godine
počeo
izdavati
zbornik kraljevine
Hrvatske,
Dalmacije
i
Slavonije«,
Račkoga
izdana
1877. godine
mogu
privremeno
poslužiti
kao
zak
njegovog
zbornika
te je zbog
toga svoj
kodeks
započeo
II
t.j.
od 1101.
godine
dalje.
U predgovoru
tom
svesku
on ipak
je
potrebno
ponovno
izdati
prvi
svezak
dopunjen
nama.
Pošto
je 1877.
izdao
svoja
»Documenta«
već
je
i
sam
Rački
u Starinama
JAZU
br.
XII
neke
novonađene
isprave
koje
izdanju.
Do danas se je
broj

pripadaju spomenutom va i dalje povećao.

On,

doduše,

nije

velik,

smatrao

dubrovačkim

novonadenih

ali

obzirom

na

je

»Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia«

prvi

ističe

oskudne

izvore

najstarijeg

razdoblja

hrvatske

povijesti

svaki

je

isprave;, pa je sasvim

dubrovačke

historije

logično

nađu

svoje

da one i u prvom

iz najstarijeg

svesku.

»Diplomatički

da

F.

sve­

sveskom

da

listi­

objavio

vremenski

ispra­

relativno

novi

prilog važan. Smičiklas je u svoj Diplomatički kodeks uvrstio dubrovačke

perioda

mjesto

Proučavajući izdanje Račkoga i kolacionirajući njegov tekst s arhiv­ skim materijalom mnogi su naši naučni radnici utvrdili da je na mnogo mjestu potrebno ispravili čitanje teksta, datiranje i diplomatičke opa­ ske. Zato nam je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti povjerila zadatak da proučimo sav diplomatički materijal do kraja XI stoljeća i da na temelju postignutih rezultata priredimo prvi svezak Diplomatičkog zbornika te da tako ispunimo prazninu Smičiklasova djela.

i opravdano

Samo

se po

sebi

razumije

da

su

u

tom

prvom

svesku

Diplomatičkog

zbornika

morali

izostati

narativni

izvori

koje

je

Rački

pod

naslovom

»Scriptores«

također

uvrstio

u svoja

»Documenta«.

Na

tom

je

mjestu

Rački

donio

i neke

natpise

koji

predstavljaju

specifične

historijske

iz-

vore,

te

ih treba

na poseban

je nepotrebno

crkvenih

stili

među

napose

(kod

donositi

Račkog

sabora

ostale

dokumente

način

obraditi

i objaviti.

Smatrali

neka papinska

»Rescripta

po kronološkom

pisma

i zaključke

et synodaliü«),

redu.

pa smo

da

splitskih

smo

ih

uvr­

iz

1100. godine, ali, jer je pisana glagoljicom na narodnom jeziku., ona će biti objavljena u novom izdanju serije »Acta Croaiica«, koju priprema

Historijski institut Jugoslavenske

U ovaj

bi svezak

vremenski

pripadala

i

t.zv.

Dobrinjska

isprava

Da bi izvršili sve potrebne korekture u paleografskom kom pogledu, bilo je potrebno da svaki
Da bi izvršili
sve potrebne
korekture
u paleografskom
kom pogledu, bilo je potrebno da svaki pojedini dokument
i diplomatič­
i njegove va­
rijante ponovo sami pročitamo, prepisemo i proučimo. U tu smo svrhu
obišli sve arhive u zemlji i inozemstvu u kojima se taj materijal čuva.
Priređujući
ovo
izdanje
smatrali
smo
potrebnim
donijeti
tačno
ona--
kav
tekst
kakav
se nalazi
u predlošku
iz
kojega
smo
prepisivali.
Kod
više
prijepisa
donosimo
varijante,
a ako
neka
isprava
ima
vise
verzija,
tada
donosimo
tekst
svake
u
cjelini.
Posljedica
takvog
principa
izda­
vanja,
koji
je danas općenito
usvojen,
jest
ta da
u
tekstu
ostaju
sve
ori­
ginalne
pisarske
i jezične
pogreške.
Kasniji
prijepisi
često
sadrže
i
inter­
polacije
koje
danas
ne
možemo
uvijek
izlučiti
ili
ispraviti
a
da
ne
okrnjimo
vjernost
teksta.
Rački
je
na
ovakvim
mjestima
nastojao
dati
jedan
idealni
tekst,
ali je pri tome
donosio
i netočna
rješenja,
koja
nisu
u duhu
vremena
postanka
isprave
te
dovode
nužno
do
netačnih
inter­
pretacija.
Potrebno
je držati
se gornjeg
principa
kod
izdavanja
izvora
i
zbog
toga što nam često
jezične
i druge
pogreške
daju putokaz
k
pro­
nalaženju
tradicije
i filijacije
isprave.
Ispravke
kao
i netočna
čitanja
Račkoga
donosimo
u
bilješkama.
Kod
isprava
koje
su
objavili
samo
drugi
izdavači,
donijeli
smo
njihove
ispravke
i čitanja.
Kod
nejasnih
i
sumnjivih
mjesta
donosimo,
pored
mišljenja
Račkoga,
i čitanja
drugih
izdavača.
Držeći
se gornjih
načela
izdavanja
mi nismo
isprave
kartulara
samostana
sv.
Stjepana
u Splitu,
su sačuvane
samo
u
talijanskom
prijepisu,
preveli
na latinski,
kako
koje
su to učinili
Farlati
i
Rački.
Nakon
što smo
doslovnom
transkripcijom
dobili
vjerni
tekst,
pristu­
pili
smo
proučavanju
diplomatičkih,
a u prvom
redu
kronoloških
pro­
blema. Kod
toga smo
na mnogo
mjesta
ispravili
mišljenje
Račkoga
na

akademije.

temelju vlastitih zapažanja kao i na temelju najnovije naučne

koju uvijek i citiramo. Uslijed toga kronološki redoslijed isprava dosta

se razlikuje

literaturi

vrlo suprotna mišljenja. Već• je- naš'historičar Ivan Ludus-Lučić smatrao neku isprave očitim falsifikatima. Rački u svom izdanju sumnje u auten­ tičnost proteže na još veći broj isprava, te neke proglašava sumnjivim, druge krivotvorenima, a neke opet interpolifanima. I u novije vrijeme nakon Račkoga naši se historičari nalaze pred istini problemom, pa neki prihvaćaju mišljenje Račkoga, a neki čak povećavaju broj sumnji­ vih ili krivotvorenih isprava. To negativno mišljenje o najstarijim ispravama hrvatske povijesti osniva se velikim dijelom na tome što ne možemo sa sigurnošću utvrditi ni za jednu od njih da je original. Sa­

ali

to još uvijek nije dovoljno da posumnjarno u vjerodostojnost bitnog sa­

držali

smo se principa da svaku izrečenu sumnju treba potkrijepiti sigurnim

literature,

od onoga u izdanju

naših

Račkoga.

isprava

O autentičnosti

najstarijih

postoje

u naučnoj

svim je razumljivo

da se tekst

mnogih

isprava

prepisivanjem

pojedine

iskvario,

držaja dokumenta. Pri ocjeni autentičnosti

isprave

argumentima, a tih uslijed nedovoljnog komparativneg materijala ima vrlo malo. Kod toga moramo uočiti činjenicu da je hrvatska dvorska kancelarija, makar osnovana po franačkom uzoru, bila nerazvijena te

je prema tome i tekst isprave ovisio o spremi i vještini sastavljača, kao i stupnju
je prema
tome
i tekst
isprave
ovisio
o spremi
i vještini sastavljača, kao
i stupnju njegova poznavanja latinskog jezika. Teškoće u pitanju auten­
tičnosti povećavaju se i time što prije pojave notara »imperiali auctorita-
te« pisari nikakvom formulom ne označuju da li se radi o prepisanoj ili
prvi put sastavljenoj ispravi. Zbog svega toga postupali smo kod ocjenji­
vanja autentičnosti s najvećom opreznošću, ali smo razna suprotna mi­
šljenja uvijek donosili. Mnoge isprave zahtijevale bi daleko opširniju
diplomatičku analizu, ali zbog
karaktera djela, mi smo se ograničili na
najnužnije primjedbe koje će, kako se nadamo, ipak pridonijeti rješa­
vanju njihove problematike.
Zbog
jasnije
predodžbe
bilo je potrebno
da opišemo
vanjske
karakte­
ristike
svakog
dokumenta,
koje
uključuju
materiju
na
kojoj
je
pisan,
dimenzije
i
značajke
pisma.
Zbornike
i
kartulare
u
kojima
su
neke
isprave
sačuvane
ne
opisujemo
posebno,
jer
se njihovi
opisi
nalaze
u
poznatim
izdanjima.
Nakon
vanjskog
opisa
navodimo
mjesto
gdje se isprava
čuva.
To
isto
vrijedi
i
za
sve
prijepise.

Od publikacija, u kojima su isprave objelodanjene, navodimo samo ko­ lekcije t.j. diplomatičke zbornike ili ona izdanja koja se djelomice mogu takvim smatrati kao što je Lucićevo djelo »De regno Dalmatiae et Cro- atiae« i Farlatijevo »Illyricum sacrum«. Ukoliko je neka isprava objav­ ljena jedino u nekoj drugoj publikaciji, koja nema karakter diplomatič­ kog zbornika, onda citiramo to izdanje.

Isto

tako

od

literature

 

citiramo

samo

ona djela,

koja

se

pojedinom

ispravom

posebno

bave

i

o

njoj

donose

nešto

bitno

novo,

što

doprinosi

rješavanju njene diplomatičke,

rijske

problematike.

kronološke,

paleografske

ili

opće

histo­

Bilješke ispod teksta sadrže varijante raznih prijepisa, paleografska objašnjenja, u nekim slučajevima čitanja prijašnjih izdavača, a u prvom redu Račkoga. Na istom mjestu donosimo naknadne dodatke ispravi koji ne potječu iz vremena originalnog dokumenta. Po ugledu na Račkoga i Smičiklasa sadržaj nastalih dokumenata, koji se spominje u nekim kasnijim ispravama, donosimo u obliku regesta na mjestu koje mu kronološki pripada.

Perg.

znači

da je isprava

pisana

na pergameni;

ukoliko

materija

nije

naznačena

isprava

je

pisana

na

papiru.

Kod

oznake

dimenzija

prvi

broj

označuje

visinu,

a drugi

širinu

dokumenta.

Okrugle

zagrade

sadrže

riječi

koje

smo ponekad

umetnuli

radi

jasni­

jeg

shvaćanja

teksta.

 

Uglate

zagrade

sadrže

nadopunu

propalog

teksta,

dok

se

u

oštrim

zagrama

nalaze

ditografije

ili

tekst

koji

je

brisao

sam

pisar.

 

Lucius:

 

De

regno

Dalm.

Et

Croat,

označuje

amsterdamsko

izdanje

djela

»De regno Dalmatiae

et Croatiae

libri sex« iz 1666.

god.

sa­

crum«

Cod. dipl. CSD označuje »Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske s Dalmacijom i Slavonijom« Ivana Kukuljeviča Sakcinskog iz 1874. god.

cjelokupnu

Farlati:

lllyr.

sar.

označuje

ediciju

god.

djela:

»Illyricum

izdanog

u Veneciji

od 1751.

do

1819.

CD označuje »Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije« T. Smičiklasa započet 1904.
CD označuje
»Diplomatički
zbornik
kraljevine
Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije«
T.
Smičiklasa
započet
1904.
god.
Rački:
Doc.
br.
označuje
redni
broj
isprave
objavljene
u
djelu
F.
Račkoga: »Documenta historiae Chroaticae periodum. anatiquam
illu-
strantia«
iz 1877.
god,
Mansi:
Concil.
collectio
označuje
djelo:
»Sacrorum
conciliorum
nova
et amplissima
collectio
.
.
izdao
u Firenci
i Veneciji
god.
1759-1798.
Mon.
Germ,
znači veliku
zbirku:
»Monumenta
Germaniae«.
Na kraju
napominjemo
da se priprema
i album
faksimila
isprava
ovog
zbornika.

743,

Papa

1. 16. svibnja. U Rimu. Zakarija podjeljuje dubrovačkom nadbiskupu Andriji palij i daje mu prigodna
1.
16. svibnja. U
Rimu.
Zakarija
podjeljuje
dubrovačkom
nadbiskupu
Andriji
palij
i
daje
mu prigodna
uputstva
o njegovim
dužnostima.
Perg.
180У.675.
Pismo:
karolina.
Drž.
arh.
u Dubrovniku:
Bečka
skupina
br.
1.
Cod.
dipl.
CSD
I,
35.
Pflugk-Hartlung:
Acta
pont,
inedita
11, 21.
Radonić:
Dubrovačka
akta
i povelje
111, 1.
Isprava
je
datirana
prema
XI
indikciji,
koja
odgovara
743.
godini.
Zaharija
je
bio
papa
741.-752.
Najstariji
spomen
ove
isprave
nalazi
se u ispravi
Pape
Kaliksta
II
iz
g.
1120.
(CD
II,
33).
U jednom
notarskom
aktu
od
11.
X
1251.
(CD
IV,
460),
gdje
se
nabrajaju
privilegiji
dubrovačke
nadbiskupije,
spominje
se
i
ovaj
Zaharijin

iiakon

svih

ostalih

nabrojenih

po

kronološkom

redu

i

za

nj

se

veli

da

je

to

»exemplar brevilegii pape Zaharie«. U promemoriji

od

3.

II

1255.

(CD

IV,

590)

prokurator

dubrovačkog

nadbiskupa

brani

prvenstvo

svoje

crkve

pred

barskom

nadbiskupijom

 

baš

na

temelju

ovog

dokumenta

navodeći

da

je

original

uzeo

Stevan

Nemanja

kada

je

provalio

u Dubrovnik

i opljačkao

crkvu

(1185.

 

g.).

 

Thalloczy-Jireček*Šufflay,

 

Acta

et

diplomata

Albaniae

I,

11-12

i

D.

Gruber,

O

dukljansko-barskoj

 

i

dubrovačkoj

nadbiskupiji

do

polovice

 

XIII

stoljeća,

Vjesnik

zemaljskog

arhiva

XIV

1912,

str.

24-26,

smatraju

ovu

ispravu

 

falsifi­

katom.

 
 

Po

obliku

i

tekstu

ova

se

isprava

stvarno

može

smatrati

sumnjivom

 

te

da

je

učinjena

po

uzoru

na ispravu

pape

Benedikta

VIII

 

iz

1022.

g.

(br.

44).

Me­

đutim,

nije

isključeno

da

je

papa

Zaharija

ipak

izdao

sličan

privilegij

 

dubro­

vačkom

biskupu

i

da

je

taj

prigodom

provale

Stevana

Neman je

nestao.

V.

Foretić,

Ugovor

Dubrovnika

sa srpskim

velikim

županom

Stefanom

Nemanjom

i stara

dubrovačka

djedina,

Rad

JAZU

283, str.

59-62.).

 

Zacharias episcopus, seruus seruorum dei. Dilecto in Christo filio Andree, archiepiscopo sancte, Pitauritan^ ecclesie. Constituimus te omni­ bus ш Ц tue^ esse pastorem te et successores tuos super istam prouinciam. In primiš Zachulmie^ regno et regno Senralie^ Tribunieque regno, ciuitati namque Catarinensi seu Rose atque Buduanenši, Auarorum, Liciniatensi atque Scodrinensi nec non Driuastinensi atque Polatensi cum ecclesiis

ätque parochiis eorum. Si pastores ouium sole geluque pr,o gregi (!) sui custodia die ac nocte content! sunt, ut ne qua ex eis aut errando pereat aut ferinis laniata morsibus rapiatur oculis semper uigilantibus, quanto sudore quantaque cura debemus esse peruigiles nos, qui pastores anima- rum dicimur. Adtendamus et subiectum officium exibere erga custodiam dominicarum ouium non cessemus, ne in die diuini examinis pro desidia nostra ante summum pastorem neglegenti^ nos reatus excruciet, unde modo honoris reuerenti^ subliniiores inter ceteros uideamur. 1 Palleum autem ex more ad missarum sollemnia celebranda diebus ufte. tue. tan- tummodo tibi concedimus more prejdeeessorum tuorum consecrationem uero tuorum successorum nobis nostrisque successoribus in perpetuum reseruantes. Quod palleum non aliter utendum tibi concedimus nisi so- lummodo in die sancte resurrectionis lesu Christi domini nostri siue asscensionis et pentecoste seu in nataliciis sanctorum apostolorum et beati Iohannis Baptiste nee non et in assumptione beate Marie simulque in domini nostri lesu Christi natiuitate et in die ordinationis tue, uerum etiam in suffraganeorum tuorum ordinatione sicuti a beato Gregorio, predecessore nostro, huius alme sedis presule, sancitum est, in secre- tario induere tua fraternitas debet et sie ad missarum sollemnia profi- cisci. Et nichil tibi amplius liceat ausu temerari^ pr^sumptionis arroga- re, quam decessores precessoresque tuos usos esse incognitum non ha- bes, ne, dum in exteriori habitu inordinate aliquid arripiatur, ordinate etiam qu$ Heere poterant, ammitantur. Hortamur namque, ut morum tuorum ornamenta huic conueniant, quoniam huius indumenti honor modesta actuum uiuacitate seruanda sunt, quatenus auetore deo recte utrobique possis esse conspieuus. Itaque uia tua filiis tuis sit regula, in ipsa, si qua rectitudio illis inieeta est, dirigant, in ea, quod imitentur, aspiciant, in ipsa semper considerando proficiant, ut tuum uideatur post deum esse bene, quod uixerint. Cor ergo neque prospera, que tempora- liter blandiuntur, extollant, neque aduersa deiciant, sed quidquid illud fuerit, uirtute patienti^ deuincatur. Nullum apud te locum odio, nullum fauoT indiscretus inueniat, districtum te mali cognoscant; insontem apud te culpauilem (!) suggestio mala non faciat; nocentem gratia non excuset; remissum te deliquentibus non ostendas, ne, quod ultum non fuerit, perpetrari permittas. Sit in te et bonis (!) pastoris dulcedo, sit et iudicis seuera districtio: unum scilicet, quiod innocentem uiuentem foueat, aliud, quod inqu^etos arguendos a prauitate compescat. Sed quoniam nonnumquam prepositorum zelus, dum districtus malorum uult uindex existere, transit in crudelitate correctio, iram in iudicio refrena et censura discipline sic utere, ut eulpam ferias et a dilectione persona- rum, quas corrigis, non recedas. Misericordem te, pröut uirtus patitur, in omnibus ex'be. Oppressos defensos (!) tua iuste subueniat, opprimen- tibus modestiue ratio contradicat. Nullius faciem contra iustitiam acci- pias, nullum querentem iustitiam despicias. Custodia in te equitatis excellat, ut nee diuitem potentia sua aliquid apud uos extra uiam suadeat rationis audere, nee pauperes sua faciat humilitas desperare, quatenus deo miserante tal^s possis existere, qualem sacra lectio precipit dicehs: »Opportet episoopum irreprehensibilem esse«. Sed his omnibus

possis existere, qualem sacra lectio precipit dicehs: »Opportet episoopum irreprehensibilem esse«. Sed his omnibus 2

uti sambrite* poteris. si magistram karitatem habueris, qua qui sectatuš fuerit, a recto tramite non recedit. Ecce, frater karissime, inter multa alia ista sunt sacerdotii, ista sunt pallid, quej si stiidiose seruaueris, quod foris accepisse ostenderis, intus habebis, Fidem autem in tuis epistolis breuiter ascripsisti, litterario explanare debuerat. Redemptori tamen gratias agimus, quod etiam in ipsa breuitate esse eognouimus rectam. Sancta trinitas fraternitatem uestram sue protectionis circumdet atque in timoris sui uia nos dirigat, ut post uite, huius amaritudinem ad eter- nam simul dulcedinem peruenire mereamur, Scriptum per manum Theodori diaconi, sacri palatii scriniarii.

»iuđicamur«. . - poklanja crkvi sv. Jurja u Putalju posjede u kao i desetinu prihoda
»iuđicamur«.
.
-
poklanja
crkvi
sv. Jurja
u Putalju
posjede
u
kao i desetinu
prihoda
s njegovog
posjeda
u

BENE

VALETE.

Data XVII Kalendas Iunii per manus Theophilacti, archidiaconi sancte apostolice sedis. Anno Zacharie beatissimo II pape (!), indictio- ne XI.

1

U ispravi pape Beneđikta VIII etoji

Oko 839.

Vojvoda

Mislav

i Tugarima

Lažanima

Klisu.

Ovo se darovanje spominje

u ispravi

vojvode

Trpimira

od

4.

III

852. (br. 3>).

Vojvoda

Mislav

se

spominje

u Kronici

Ivana

Đakona

839.

godine.

(G. Mon-

ticolo:

Cronache

Veneziane

antichissime,

Roma

1890.,

p.

113).

 

1 Ime ovog vojvode u prijepisu Trpimirove isprave iz Kaštel Sućurca glasi »Oyslaus«,

dok u ostalim prijepisima »Mislaus« (v. br. 3., bilješka 38 i 55). U Kronici Ivaiia

Đakona to ime glasi

»Muiselaviis«.

3.

852, 4. ožujka. U

Bihaćima.

Vojvoda

Trpimir

poklanja

solinskoj

nadbiskupiji

crkvu

i samostan

sv.

nadbiskup

Jurja u Putalju

zajedno

Petar

s nekim

posjedima

srebro

za uzvrat

što mu je

posude.

pribavio

za crkveno

 

Danas

postoji

pet

prijepisa

ove

isprave.

 

a)

Najstariji

sačuvani

prijepis

iz

g.

1568.

nalazi

se

u župnom

uredu

Kaštel

Šučurca.

Perg.

635У\380

s ostacima

utisnutog

pečata

splitskog

gradskog

kneza

i notarskim

znakom

Danijela

Terzagusa.

Na

poleđini

regest.

Uza

sve

to

što

je

najstariji,

ovdje

ga

ne

donosimo

kao

osnovni

tekst,

jer

obiluje

daleko

krupni­

jim

pogreškama

nego

ostali

prijepisi. 1

 
b) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu. Kartular splitske kurije s ozna­ kom В (današnja
b)
Prijepis
u
Biskupskom
arhivu
u
Splitu.
Kartular
splitske
kurije
s
ozna­
kom
В
(današnja
signatura
br.
29)
koji
nosi
naslov:
»1620.
21.
Octobr.
Mons.
Ill mo
di Spalato
contra
Villici
di Suzuraz«,
fol.
I. 2
c)
Prijepis
u Biskupskom
arhivu
u Splitu
(današnja
signatura
br. 20)
u
tre­
ćem
svesku
isprava
koje
je
dao
prepisati
nadbiskup
Sforza
Ponzoni
(1616
-
1641.),
fol.
l-5v.
Svezak
ima
natpis
iz
kasnijeg
vremena:
»Donazione
del
re
Terpimiro
1333.«
Godina
1333.
ukazuje
na
to
da
je
ovaj
prijepis
učinjen
po
svoj
prilici
prema
nestalom
kartularu
nadbiskupa
Luccarija
iz
te
godine.
Far-
lati
daje
naslov
ovom
svesku:
»Donationes
principum«.
đ)
Prijepis
u Biskupskom
arhivu
u Splitu
(današnja
signatura
br. 25).
Osmi
svezak
isprava
koje
je
dao
prepisati
nadbiskup
Sforza
Ponzoni,
a nosi
naslov:
»Varia de bonis
archiepiscopatus«, fol.
25-27v?
е)
Prijepis
u
Arhivu
kaptola
u
Splitu,
(nr.
538,
ser.
B).
Vlastoručni
ispisi
Ivana
Lučića
(Lucius),
šesti
svezak,
fol.
l-4v. s
Prema
prijepisu
c
ovu
su
ispravu
izdali
Lucius:
De
regno
Dalm.
et
Croat.,
lib.
II,
c.
2,
p.
61 ; 4 Farlati:
Illyr.
sacr.
III,
51; 5
Kukuljević:
Iura
regni
Croat.,
Dalm.
et
Slav.
I,
3; Cod.
dipl.
CSD I,
45.
Rački:
Doc.
br.
2 donosi
tekst
s
vla­
stitim
ispravama.
Ovdje
donosima
također
tekst
prema
prijepisu
c
koji
ima
najmanje
očitih
pogrešaka.
Varijante
ostalih
prijepisa
donosimo
u
bilješkama
ispod
teksta.
Farlati
i
Kukuljević
(isp.
i
Kukuljevićevu
raspravu:
Ȇ7 koju
godinu
pada
darovna
listina
Trpimir
ova«,
Arkiv
za
povjestnicu
Jugoslavensku
XI,
str.
207)
smatraju
da
se
inđikcija
XV
odnosi
na
godinu
837;
dok
Lucius
datira
ispravu
sa 838.
godinom,
što
zbog
indikcije
ne
može
biti.
Rački
ispravlja
mišljenje
Ku-
kuljevića
i Farlatija
(Rad
JAZU
XVII,
str.
201-204)
zato
što
Lotar
vlada
kao
»Franeorucm rex«
Pek od 840.
g.
i
što
godine
837.
prema
pisanju
Ivana
Đakona
vlada
u
Hrvatskoj
Mislav.
Prema
tome
inđikcija
XV
može
se
odnositi
samo
na 852.
godinu.
Opširnu
paleografsko-diplomatičku
analizu
s
pokušajem
rekonstrukcije
pr­

votnog

teksta

dao

je

M, Barada:

Dvije

naše

vladarske

isprave,

Croatia

sacra

7,

str.

1—96 Isp.

još

L.

Katić:

Prijepisi

dviju

najstarijih

povelja

iz

hrvatske

po­

vijesti,

Vjesnik

za arh.

i hist.

Dalm.

LI,

str.

101-124

i M. Kostrenčić:

 

Nacrt

hi­

storije

hrv.

države

i

hrv.

prava,

Zagreb

1956.,

str.

115-117.

D. Švob

u

raspravi:

Krivotvorine

o svetom

Jurju

Putaljskom,

Vjesnik

hrv.

arh.

društva,

NS

XVII,

str,

195-207

smatra

ovu

ispravu

falsifikatom

XIV

stoljeća

navodeći

za

svoje

tvrdnje

neuvjerljive

argumente

i

proizvoljne

pretpostavke.

 

Regnante in Italia piissimo

Lothario, 7 Francorum rege, 8 per indictionem XV sub die IUI Nonis Mar-

Dum mundi ab origine cuneta per tempora facta mansisse delabisse-

alia alternis 11 simet oculis perspicimus mentis et ma­

nu« fidei palpamus, nihil corporeis membris uidere, audire aliud ualemus, nisi ea, que^ pr^sentantur et scripturarum auditio obtutibus pandet. Unde

dux Chroatorum, iuuatus munere diuino

incertus de

anim§ mee^

die nouissimo et hora, quam 13 nescit 14 homo, solicitus nimis

commune consilium meis cum omnibus zuppanis 15 construxi

monasterium ibique cateruas fratrum adhibui, quorum sedulis uotis et frequens oratio nos immunes redderet 10 deo 17 peccatis, in hane adiecit

In nomine patris et filii et Spiritus sancti. 6

til. 9

\que 10 succedentibus

ego, licet peccatior, Tirpimir,

12

mens nostra, eiusdem monasterii eeclesie. aliquid in utensilibus pre.p'ar'are. Cum autem non stifficeret in argento ipsa uasa perficiendum, accomo- dauit nobis Petrus, SalonitanQ eeclesie archiepiscopus et dileetus com-

hylari 19 animo

pater, undecim libras argenteas. Нас de re ei diximus 18

dare: Quod 20 uis et non denegamus charitati 21 uestre. Quibus ipse re-

22 tiel 23 31 40 ipsam 39 ecclesiam, cum donis ditatam 43 enixe deposcimus.«
22
tiel 23
31
40
ipsam 39
ecclesiam,
cum
donis
ditatam 43
enixe
deposcimus.«

SaIonitan§ ecclesi^ proferentes

firmamus,

et 50

spondit: Volo, domine et cömpater, ut primum quiequid proprio emi

precio uel quod donatum est immobilibiis

in Lazani et Tugari 25 cum seruis et ancillis 26 Ste-

pns, 27 Sagoleo, 28 Chortino 29 presentia claritatis uestre per paginttlam

priuilegium

qu<§ metropolis

rip am 32 Danubii et pene per totum regnum Chroatorum, et pro re-

com-

medio

detis eeclesie beati Georgii in loco, qui dicitur

mobilibus in sancta

matre ecclesia id est 24

30

sancte Salonitane eeclesie dicte mancipata in aeternum

permaneant ac deinde, ut in fatam matrem ecclesiam,

usque

anime nostr§, 33 parentum uel 34 fidelium uestrorum 35 et per 36

modatum argentum 37

Putalio, omnia que obtinet possessionum, seruos quidem et ancillas, que

Mislauo 38

sapradicto duce 42

quidem donatio a nobis 44 firmetur 45

simili modo et priüilegii censtira. Hqc

duce

dedicata uidetur 41 et ab ipso

Taliter

et

46

suggestioni 47 placiti data ad serisum spopondimus et iure mansuris rebus priuilegium fieri presentem nöstram deliberationem precepimuš videli­ cet ita dumtaxat, ut empta precio infra terminis nostris in locis memo- ratis sempiterna donatione pössideat dicta iam sancta ecclesia a nemine infestante. Tandem uero prefatam ecclesiam 48 de regali territorio ab orientali tarn occidentali parte a rupe montis usque ad mare, ab utro que latere terminos cum lapideis et ferro signatis, infra quos terminos nul­ lius adiacet territorium, nos diligenter condonamus et hoc in augumen-

ut singulis

di­

citur,

inferrantui* in memoratam ecclesiam, quas decimas ante­

annis de omnibus nascentibus 51 terre ex cttrte 52 nostra, que Clisa

tum 49

sancte

decime 54

53

cessor noster Mislauus 55 dare cepit. Si quis 56 vero de superscriptis 57

quicquid deo 58

optulimus,

censuimus, in cenobium sanctorum martirum Domnii, Anastasii, Cosme et Damiani, ut, si quis diripere uel subtrahere aut per uim opponere

salvatoris et sanctorum omnium maledictio-

nem quidem CCC patrum et octodenos 61 uinculo insolubili anathemate

maranatha 62 denodetur, 63

tione (!)

iam faetam 6 ^ presumpserit.

Fouetur 67 itaqu e hie litfgantibus Cum eo vicariis Sanctis religiosorum

stibsistentium princip urn gratia tarn nefandum faciens, quisquis ille de- functorum obliuioni dans et lumen animarum eorum extinguens et in

et

muneretur, 73

nouissimo die magni examinis cum diabolo et eius tetre

temerarie et sanctam matrem ecclesiam 65

64 et patria, uxore et filiis, quis separare donatiönem nostram

diuidatur et euellatur diuino iuditio a gnogna-

inspirante amore sanctorum inflamati deuoto pectore

concessimus et in posterum inconuulsa, 59 firmata manere

tentauenit, iram domini et

60

68

angeli 69

luda 70 Scarioten, ubi ignis numquam

Actum in loco, qui dicitur Byaci,

titia, presentia,

nu meque ipso 80 Tirpimiro 81 duce, huius rei concessore et auctore. 62

voto et voluntate corroboratum. Signum ma­

tempore nuperfato 78 et testium no-

impiorum non moriuntur. 76

71

Christi proditore, in gehenna 72 baratri

74

extingttitur et vermes

77

75

commune 79

Signum manu 85 Pretilia 86

iuppani. 87 Signum manu Nemustlo iuppani testis. Signum manu Zarsata 88

iuppani testis. Signum manu Ludovico

Ozanulo 91 cum fratre. Signum manu Negutia manu Zulo testis. Signum manu Potecario

Signum manu Comiciai 83

iuppani

testis. 84

89

iuppani

92

testis. 90 Signum manu

cameraro testis. Signum

93 testis. Signum manu Zuti- mustlo. 94 Signum manu Damai 95 testis. Signum manu Dommico
93
testis. Signum manu Zuti-
mustlo. 94 Signum manu Damai 95 testis. Signum manu Dommico 96 pres-
bytero capellano testis, Cypriano presbytero capellano testis. Ego Maria­
97
nus presbyter capellanus preceptione
domini mei ducis 98 memorati ro-
gatus scripsi" et manu propria opus compleui, signum manu feci. He_c
100
sunt nomina seruorum de Masaro
pertinentes eos in sancta matre
ecclesia beati Domnii. Scitote nomina 101
eorum. Sunt inprimis: Caren-
106
to, 102 Postellio, 103 Nasezaii, Damaiai, 104 Ybena, 105 Trubuza.
Istis cum
suas feminas. 107
Ceteri yero Septem, quorum nomina sunt: Liutamiro, 108
Strehemilo, 109 Nedamustlo, Tesina, Liuteciai, 110 Ceustizo. 111
1
Ovaj
prijepis
ima iza
teksta
u
lijevom
uglu
»Divi Marci
signum«
i slijedeće
no-
tarske
potvrde:
»Ego
Aloysius
Zambertus
clarissimorum
dominorum
syndicorum
Dalmatiae
seccre-
tarius
(!)
auscultaui
cum
quodam
catastico
in
membranis
et
conuenire
inueni
et
ideo
in
{idem
me
suscripsci
(!)
et
sigillaui,
qui
catasticns
fuit
praesentatus
in
officio
syndicatus
per
reuerendum
dominum
presbiterum
Gasparum
Hormaneum,,
vicarium
Spalati.
(Notarski znak). Ego
Daniel
Terzagus,
domini
Ludouici
filius,
nobüis
Almis-
siensis,
publicus
apostolica
auctoritate
notarius
et
de
praesenti
cancellariae
praeto-
riae
Spalati
coadiutor,
praesens
exemplum
ex
alio
exemplo
in
papiro
scripto,
prout
stat
et
iacet,
fideliter
extraxi
et
in
fidem
me
subscripsci
(!)
signo
mei
tabellionatus
consueto
apposito.
— Nos Franciscus
Gritti,
pro
serenissimo
ducali
dominio
Venetiarum
etc.
comes
et
capitaneus
Spalati
et
eius
districtus,
vniversis
et
singulis
praesentes
nostras
inspecturis
fidem
facimus
et
attestamur
dominum
Danielem
Terzagum
su-

prascriptum

esse

publicum

notarium

et,

affirmat,

exemplasse

praemissa

ex

copia

autentica,

prout

stat

et

iacet,

cuius

scripturis

publićis

ubique

locorum

fides

adhiberi

debet,

in

quorum

fidem

(etc.)

Spalati

die

XVI

ianuarii

MDLXVIH.

— Iulianus

 

Bellus

Iustinopolitanus,

cancellarius

praetorius

de

mandate.«

2 Prijepisi

b,

c,

d

i

e

imaju

pred

tekstom

isprave

ovu

bilješku:

»Hoc

exemplum

est

sumptum

siue

transcriptum

ex

quodam

montaneo

antiquissimo

ecclesiae

et

archiepiscopatus

Spalatensis,

in

quo

sunt

quaniplura

priuilegia

papalia

ac

regalia

alia

iura

dictae

ecclesiae

archiepiscopatus

antiquitus scripta. Cuius

Prijepisi

kaže

da

je

die

ovaj

imaju

tekst

tenor

per

omnia

talis

est.«

-

Prijepis

b nema potvrde notara. -

iste ovjere

notara

kao

i

prijepis

c

(v. bilj.

111). — 4

Lucius

3

et

uzeo

se

ovaj Lucijev štaimpani tekst razlikuje kako od teksta Ponzonijeve zbirke (prijepis c) -

tako i od teksta Lucijeva

tara kao prijepis

»Lotario«. -

-»dilabisseque«.

-

beneventanskih slova »a« i »t«, prema čemu bi se moglo zaključiti da je jedan od predložaka isprave bio pisan beneventanskim pismom. Prijepis b: »Tripimir«. -

Baradino m

mišljenju

»еж

registro

privilegiorum

(v. bilj

a: »rege

archiepiscopatus

(prijepis

Spalatensis«,

(o.e. str.

5

Farlati

što

bi

po

imao biti III

8

c

svezak Ponzonijeve

autografa

111). -

zbirke

e).

3). Treba

donosi

naglasiti

da

tekst

ovjere

no­

Prijepis a: »spiritusque saneti«. - 7 Prijepisi a i ti:

6

Franchorum«.

9

Prijepis

10

a: »sub

die

quarta

Nona-

rnensis martii«.

- Ovo čitanje moglo je nastati zbog sličnosti

Prijepis a:

16

b:

d:

»redderent«.

»hilari«.

-

20

, 7

d

23

b: »eccae«

a:

»domino«.

-

i

e;

»quiduis«., —

— nejasna

grafija;

seruis

-

suis

29

a:

et ancillas«.

»Cortino«.

»ad ripam«.

-

33

d

i

27 Svi ostali

30

e;

»privi-

e:

»vestre«,

-

Prijepis

rum Martium«, prijepis b: »sub die llll

n

e: »alia

altissimi«.

- 12 a: »Aprimirus«.

13

18

21

d:

b

a: »caritati«,

-

u

»qua«.

i

d:

a: »nesit«.

l e

»duximus«.

b: »cariti«.

a:

-

15

a: »iuppanis«

b:

25

31

a:

a: Cagolco«,

»in

fata

matre

26

b:

-

зг

»illarit,

22 e: »in immobilibus«.

»ylari«,

a: »cum

možda je pisar mislio napisati »ecclesiae«. е: »et«. — 24 Mjesto »id est« prijepis a ima

»idem«. —

tanskih slova »a« i »t« (v. bilj. 12). -

prijepisi: »Nepus«. 28

legialem«. -

a: »Agari«. Ovo čitanje je moglo nastati također zamjenom beneven­

»Sagolleo«.

a:

ecclesia«,

34 ss 36 37 а: »et«. - b: »vel filiorum nostrorum«. - a: »pro«. -
34
ss
36
37
а:
»et«.
-
b:
»vel
filiorum
nostrorum«.
-
a: »pro«.
-
a
i
b:
»commodatum
3S
39
40
41
memoratum
argentum«.
-
a:
»Oyslauo«.
-
a:
»ipsa«
-
a:
»ecclesiae«.
-
a:
42
43
»videatur«.
-
d:
»ipso
duce«
a:
»dicatam«.
— u
Prijepis
a
ima
satmo
»vobis«.
46
-
45 a;
»firmiter«.
d;
»ea«. I
ovo
čitanje
upućuje
na
beneventanski
predložak.
-
47
— 48
49
50
a:
»suggesioni«.
a:
»prefata
ecclesia
et«. -
e: »augmento«.
-
Ostali
prije­
5 l
53
pisi nemaju
»et«.
Ostali prijepisi:
»de
omnia
nascentia«.
— 52 a; »excurrat«.
-
54
— 55
L i
d:
»Clusa«,
e: »Clusan«.
6; »decimae«.
a: »Oyslauus«.
— £6 a: »quisquis«.
-
57
в0
a;
»suprascriptis«.
— 5S a; »domino«.
— 59 a: »inconculsa«.
d
i e nemaju
-
»et«.
-
61
61
е;
»CCCXVIII
patrum«.
-
6 - a: »maranata«.
-
-
63 b; »denotetur«.
»et«,
»iam
a:
»iuditio
a
65
cognatione«,
b:
»iudicio
agnitione«.
Prijepis
a nema
d
glasi:
»a
sanctam
ee
— 67
matrem
ecclesiam«,
е:
»a
sancta
matre
ecclesia«
-
a;
facta«.
a;
»pri-
— 69
— 70
— 71
uetur«.
— 68 a:
»tebr
«,
e: »tetr.«
e: »angelis«.
a:
Ь
i
е:
»Sca-
— 72
— 73
— 74
riote«.
a.*
»genua«.
a.* »munerentur«.
a;
»non«.
»lude«.
— " 5
a;
•luermis«. —
7(3
77
— 78
— 7S
a:
»moritur«,
a:
»Biaci«.
a
i
Ь:
»nuper
facto«.
e.-
»commuiii«.
-
g0
— 81
82
a:
»propria«.
a:
»Tripimiro«,
bi d
»Tyrpimiro«.
a:
»autthore«.
-
83
a:
»Semiceti«,
b:
»Tomiciae«
(ovdje
je isti pisar
popravio
početno
slovo
C
u
T).
-
84
86
87
a:
»testes«. - 8S
— m
a: »mei«,
tako i u daljnjem
tekstu. -
a:
»Precilis«.
~
a:
»iuppa-
90
no«.
a: »Zassota«.
— m
a: »Beudoicito«,
b:
»Lidovito«.
-
U
ostalim
prijepisima
ovdje
dolazi:
»Signum
mei
Butiliti
iuppano
testis«
(prijepis
a),
»Signum
manu
Bu-
81
tilia«
(prijepis
b),
»Buaallia«
(prijepis
d),
»Butilie«
(prijepis
e).
a: »Ozamilo«.
-
92
— 93
94
c:
»Negucis«.
a:
»Potecarco«,
b:
»Potecarico«,
e: »Potecano«.
b
i
e:
»Za-
95
97
timustlo«.
a; »Damnaoi«,
b; »Damiani«.
— 9б b: »Dominico«.
~
a:
»predepcione«.
101
— 98 a: »duci«.
mero«,
— "
a:
»scripsci«.
— 10 ° Ovdje
prestaje
tekst
prijepisa
b.
a:
»nu­
102
ioi
e: »numerum«.
a: »Gareciio«.
— ш
a: »Poslellico«.
~
a: »Đamariti«,
d
— 105
— 107
i
e;
»Damaciai«.
a:
»Ybono«,
d
i
e. #
Ylena«.
— ш
d
i
e:
»Tiubaza«.
a:
i10
»suas
familias«,
e:
»suis
feminis«.
— 108 a: »Licitamiro«.
- 109 a: »Stroliemilo«.
-
a:
n i
»Leutecili«.
a:
»Censlizo«.
Prijepisi
c,
d
i
е
imaju
iza
teksta
slijedeće
notarske
potvrde:
»Ego
Bonacursius
quondam
Primiparentis
de
Florentia,
imperiali
auctoritate
no-
tarius
et
nunc
comunis
Spalatensis
iuratus,
hoc
exemplum
suprascriptum
ab
auten-
tico
montano
coram
reuerendissimo
in
Christo
patre
et domino
domino
Dominico,
dei
el
apostolice
sedis
gratia
dignissimo
archiepiscopo
Spalatensi,
una
cum
infrascriptis
Benedicto
Ioannis,
Stephane
Desiderati
et
Lucano
primicerio
notario
diligenter
et
fideliter
auscultaui
et
quia
utraque
concordare
inueni,
ut
eidem
exemplo
adhibeatur
dc cetero
plena
fides
de
dicti
domini
archiepiscopi
licentia
et
mandato
me
in
festem
subscripsi
meoque
consueto
signo
signaui
et
roboraui.
— Et
ego
Benedictus
Ioannis,
imperiali
auctoritate
notarius,
hoc
exemplum
sumptum
ab
autentico
montano
coram
reurendissimo
in
Christo
patre
et
domino
Dominico,
dei
et
apostolice
sedis
gratia
dignissimo
archiepiscopo
Spalatensi,
una
cum
suprascripto
Bonacursio
et
infrascriptis
Stephano
Desiderato
et
Lucano
primicerio
notario
diligenter
et
fideliter
auscultaui
et,
quia
utrumque
concordare
inueni,
ut
eidem
exemplo
adhibeatur
de
cetero
plena
fides
de
dicti
domini
archiepiscopi
licentia
et
mandato
me
in
festem
subscripsi
meoque
consueto
signo
signaui
et
roboraui.
— Ego
Stephanus
quondam
Desiderati
de
Franchino
de
Taruisio,
publica
imperiali
auctoritate
notarius
et
nunc
egregii
uiri

domini

Iacobi

Gradenico,

cornitis

honorabilis

Spalati,

hoc

exemplum

sumptum

ab

autentico

montano

predicto

coram

reuerendissimo

in

Christo

patre

et

domino

domino

Dominico,

dei

gratia

archiepiscopo

dignissimo

Spalatensi,

una

cum

supradictis

Bo­

nacursio

et

Benedicto

notario

et

infrascripto

Lucano

primicerio

notario

diligenter

et

fideliter

me

in

testem

subscripsi

meoque

consueto

signo

signaui

et

roboraui.

-

Et

ego

Lucanus

Bertani,

ecclesie

Spalatensis

primicerius,

imperiali

auctoritate

notarius

et reuerendissimi

in

Christo

patris

et domini

domini

Dominier,

dei

et

apostolice

sedis

gratia

archiepiscopi

Spalatensis,

iuratus

notarius,

hoc

presens

exemplum

per

me

dictum

notarium

scriptum,

ut

in

dicto

principali

montaneo

inueni,

ita

hie

fideliter

et

per

ordinem

transcripsi

et

exemplaui

nil

addens

uel

minuens

fraudulentei,

quod

sensum

mutet

aut

uariet

intellectum

prefer

forte

punctum,

litteram

aut

syllabam

per

errorem

et

una

cum

predictis

Bonacurso,

Benedicto

et

Stephano

notario

coram

predicto

domino

archiepiscopo

presentibus

venerabili

in

Christo

patre

fratre

Luča,

dei

gratia

episcopo

Farensi,

fratre

Matheo

ordinis

sancti

Benedicti,

abbatis

monasterii

sancti

Stephani

Spalatensis

diecesis,

et

Dessa

archidiacono

Spalatensi,

tesiibus

fide­

liter

ac diligenter

auscultaui,

et

quia

concondare

inueni,

cum

ipso

principali

ex

man-

dato

meo

et

consueto

auctoritate

ipsius

et

signaui

domini

archiepiscopi

in

publicum

formom

ad

malus

robur

omnium

predictorum

redegi

supradicti

signoque

domini

archiepiscopus et episcopus suorum sigillorum et abbas sigillo sui conuentus et archidiaconus dictus sigillo
archiepiscopus
et
episcopus
suorum
sigillorum
et
abbas
sigillo
sui
conuentus
et
archidiaconus
dictus
sigillo
sui
capituli
iusserunt
appensione
communiri
hoc
presens
exemplum
anno
domini
MCCCXXXIII,
indictione
prima,
die
penultimo
mensis
maii,
pontificatus
sanctissimi
patris
et
domini
loannis
pape
XXII
anno
XVII
et
tempore
supradicti
domini
archiepiscopi
Spalatensis.«
-
4.'
858-867.
Papa
Nikola
I piše
ninskom
kleru
da se crkva
ne smije
osnovati
bez
dozvole
apostolske
stolice. 1
Decretum
Gratiani,
P.
III,
Dist.
I t
c.
8.
Friedberg:
Corpus
iuris
canonici
I,
Lipsiae
MDCCCLXXIX,
1296.
Cod.
dipl.
CSD
I,
199.
Rački:
Doc.
br.
144.
Oväj
se
fragment
može datirati
samo
prema
vladanju
pape
Nikole
I.
Nykolaus papa clero et plebi Nonensis ecclesiae. 2
Ecclesia, id est eatholicorum collectio, quomodo sine apostolicae sedis
instituetur nutu, quando iuxta sacra decreta nee ipsa debet absque pre-
ceptione papae basilica nouiter construi, que ipstfm eatholicorum intra
semet amplecti cateruam
dinoscitur?

1 Šišić (Priručnik, str. 190 i 199) smatra, da je ninska biskupija postojala još i prije, što se vidi iz Trpimirove darovnice. Za papin prigovor kaže da nije jasan, jer je nepotpun došao do nas. Perojević (Ninski biskup Teodozije, I prilog Vjesniku za arh. i hist, dalmat. br. XLV, str. 6) drži da se prigo-vor papin odnosi na samovoljni izbor ninskog biskupa. - 2 Prema Fniedbergu 1. c. t. zv. Editio Romana Gracijanovog de­ kreta ima naslov: »Electo et clero Nonensi«. Rački ima naslov: »Nicolaus papa electa et clero Nonensis ecclesiae«-

б.

Između kraja prosinca 872. i svibnja

873.

Fragment

pisma

pape

Ivana

VIII

vojvodi

Domagoju

 

o

tome

kako

je

bugarska

crkva

potpala

pod

utjecaj

carigradskog

patrijarha

Ignacija.

Prijepis

u

kodeksu

XII

stoljeća.

 

British

Museum

u

Londonu,

nr.

8873

(additional

msc).

 

MikloUć-Rački:

Novo

nađeni

spomenici

iz

IX

i

XI

vieka

 

za

panonsko-mo-

ravsku,

bugarsku

i hrvatsku

poviest,

Starine

JAZU

XII,

str.

212,

br.

2

(prema

P.

Ewald:

Die

Papstbriefe

der

britischen

Sammlung,

Neues

Archiv

der

Ge­

sellschaft

für

ältere

deutsche

Geschichte,

Bd.

V).

Mon.

Germ.

hist.

Epp.

VII,

278.

Ivan

vjerojatno

Hrvata,

VIII

str.

da

postao

je

ovo

353).

je

papom

u

drugoj

polovici

pismo

napisano

prvih

mjeseci

prosinca

vladanja

872.

(v.

god.

Šišić:

i

vrlo

Povijest

je

»(duci Sclavorum)«. 6. VIII javlja (solinskom?) kleru da je neke vršili službu Božju kaznio crkvenom
»(duci
Sclavorum)«.
6.
VIII
javlja
(solinskom?)
kleru
da je neke
vršili
službu
Božju
kaznio
crkvenom
Gratiani,
P.
II,
C. XI,
qu. III,
c.
109.
Corpus
iuris
canonici
I,
Lipsiae.
MDCCCLXXIX,
146.

dodaje:

ekskomunikaciji

Decretum

Friedberg:

Ъг.

svećenike

675.

Domagoi. 1 Ad mentem reducimus, qualiter Greca falsitas Bulgarorum nobis iure pertinentem patriam per Ignatium, quam nos recuperaveramus, occu- pare non timuit. Qui frequenter ob hoc excommunicatus non solum non quievit, verum etiam illuc quemdam seismaticum sub nomine arehiepis- copi destinavit.

1 Rački

:873/75.-.

Papa Ivan

usprkos

koji

kaznom.

su

Rački:

Doc.

Ovo

pismo

Reg.

Vat.

se

veli

nalazi

I)

da

se u registru i u Decretum

je

pismo

stoji

pape

Ivonis

Ivana

XIV,

VIII

c.

35

(Bibliotheca

(v.

Friedberg

ordini

Gracijanova

smatra

navedenom

Apostolica

n.

Vati-

1178),

et

Fried-

jušno,

cana,

gdje

ordini

berg

ali

1.

c ,

upućeno

razna

naslov.

»clero

izdanju. 1

et

rukopisa

Rački

Salernitano«

dekreta,

»Clero

pa

Salonitano«

u svom

izdanju

ovo

donosi

ostalim

datirati

gore

u četiri

taj

prihvaća

pismo

pismima

navedenom

da to pitanje

registru

ovo

nije

se

ipak

Prema

u svom

Ivana

VIII

godinom.

u

pismo

može

Clero

et

ordini

Salonitano.

De illis presbiteris, qui tempore sanctissimi predecessoris nostri do- mini papae Nicolai excommunicati sacrum ministerium contingere pre- sumpserunt, ipsi in se dampnationis, sicut canones statuunt, sententiam intulerunt. Tamen, quia miseralio apostolica ueniam solet prestare cor- rectis, ob multitudinem misericordiae illis hanc indulgentiam exhibermis, nt, sancta communiione saginati, 2 studeant tribus annis continues per ebdornadam omni secunda et sexta feria a uino et a carne penitus ieiu- nare, et ultra lugenda nequaquam coiimiltere»

pape

vori da ne treba rastaviti ženu od muža ako je ova bila krsna kuma svom pastorku. S obzirom da dva rukopisa imaju naslov »episcopö Salamino«, a samo Gracijanov de-

se go­

1 Rački

(Doc. br.

145)

donosi

pismo

Nikole

I

(a, 858.-867.), u kojem

kret ima »Salonitano episcopo« (Friedberg, o.e., 1097), ne donosimo ovdje to pismo,

»signa-

VIII

koje

koje također

ti«.