SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ ARHEOLOGIJE

Ivana aija

OLIMPIJSKE IGRE

Referat

Mostar, 2011.

UVOD
Malo se koji narod na svijetu moe pohvaliti manifestacijom kakva je kod Grka bila Olimpijada. Olimpijske igre su rijedak primjer kako jedna plemenita ideja, stvorena u davno doba, moe trajati i otrgnuti se od zagrljaja zaborava, da bi u nae suvremeno doba okupila i zbliila ljude bez obzira na rasnu, nacionalnu, vjersku, geografsku ili politiku pripadnost. Tvorci ovih starih igara su isticali naela koja nadilaze isto odmjeravanje fizike snage, vjetine, sposobnosti i izdrljivosti pojedinca. Iznad svega bila je to tzv. EKEHEIRIA sveti mir, koji je nalagao da se nekoliko mjeseci prije, za vrijeme i poslije odravanja igara moraju obustaviti neprijateljstva, sukobi ili ratovi izmeu zajednica grkog svijeta, kako bi se omoguile nesmetane pripreme i odvijanje igara. Pored ekeheirie igre su imale niz drugih vrijednih sadraja. Meu njima je bila proklamacija pravinosti i moralne uzvienosti koja je obvezivala kako natjecatelje,tako i organizatore pa i gledatelje. Igre su predstavljale dogaaj od najveeg znaenja. Pobjednik u nekoj od disciplina postajao je ivi ideal svega onoga to je krasilo ovu manifestaciju. Postajao je nacionalni heroj, a u nekim sluajevima uvrtavan je u red bogova. Zbog opih svjetskih zbivanja i promjena do kojih je dolo pred kraj antike, a koja su zahvatila i grki svijet Olimpijske igre su bile preputene zaboravu. Ali one su ipak oivljene i obnovljene, te opet poruuju sve one vrijednosti koje su isticali jo stari Grci, a koje su ostale nepromijenjene i aktualne i za na suvremeni svijet.

1. OSNIVANJE OLIMPIJSKIH IGARA

Olimpijske igre su dobile naziv po mjestu odravanja- Olimpiji, koja se nalazi u SZ dijelu Peloponeza, u pokrajini Elidi. Olimpija je predstavljala svetite sa prastarom kultnom tradicijom iji su glavni sadraj predstavljala sportska natjecanja u ast boga Zeusa. Olimpija kao svetite nije mogla nikada biti naseljena budui da je svojim sadrajem prvenstveno sluila kultu. Tek u godini kada su se odravale igre, Olimpija je primala stanovnike. U razmaku izmeu dvije Olimpijade posjetitelji su bili tek prolaznici koji su nakratko dolazili da posjete Zeusov, Herin ili neki drugi hram, da poloe poklon i da se nakon razgledavanja vrate. Porijeklo i utemeljenje igara kao i samog svetita, pada u daleko doba. To je bilo tako davno da ak i stari Grci o tome nisu nita znali, osim onoga to su im govorili mitovi. Jedan od njih govori i o osnivanju Olimpijskih igara: U gradu Pisi, nedaleko Olimpije vladao je kralj Ojnomah. Proroite mu je reklo da e poginuti od ruke svoga zeta. Kada mu je ki Hipodameja dorasla za udaju o njezinoj ljepoti se proulo po cijeloj Grkoj. Dolazili su prosci sa svih strana ali je otac nije nikome davao. Kako bez razloga nije mogao stalno odbijati najuglednije grke prineve, objavio je da e je dati onome tko ga pobijedi u kolskim trkama, u protivnom, poginut e od njegove ruke. Znao je da je u tome nepobjediv. Prosci su prihvaali uvjet i tralo se od Pise do Olimpije. Ojnomah je bio toliko uvjeren u svoju premo da je svakom protivniku davao odreenu vremensku prednost, a onda bi i sam krenuo, sustizao prosca svoje keri i u lea mu zabijao otro koplje. Na taj je nain poginulo trinaest prosaca. A onda se jednog dana pojavio mladi junak Pelop. Iako je bio uplaen nije odustao jer je bio zaljubljen u Hipodemeju. Posluio se varkom. Uspio je pridobiti Ojnomahovog koijaa Mirtila uz pogodbu da e mu dati pravo na prvu branu no sa Hipodamejom. On nije oklijevao jer je i sam bio potajno zaljubljen u svoju gospodaricu. Kad je doao dan utrke Mirtil je na kolima neprimjetno zamijenio kotae. Umjesto drvenih stavio je votane koji su se u toku utrke, ba kad je se Ojnomah spremao da probode Pelopa, raspali. Nakon toga Pelop je dobio za enu Hipodameju, a s njom i prijestolje njezinog oca. Kad je potom Mirtil zatraio obeanu nagradu Pelop ga je bacio niz litice. Umirui, izrekao je kletvu kojom je prokleo i Pelopa i njegovo potomstvo. Pelop je ustanovio svetkovine u ast boga Zeusa a na spomen trka, poginulih heroja i stranog Ojnomaha. Prema vijestima antikih pisaca Olimpija je jo u njihovo doba bila puna spomenika koji su se dovodili u vezu s mitskim dogaajima. Meu njima su bile i grobnice mitskog heroja Pelopa i poginulih Hipodamejinih prosaca.U najstarije doba Olimpijske igre su imale samo lokalno obiljeje. Na njima su sudjelovali samo stanovnici susjednog grada Elide, a onda se postupno ukljuila cijela Elida. Prvi zapis o Olimpijskim igrama je bio 776. godine.

2. OPIS OLIMPIJE
Mjesto gdje su se odvijale igre od najstarijih vremena se zvalo Olimpija. Tu je bilo svetite Zeusa i Here. Kroz dugo razdoblje Olimpija nije ostala neizmjenjena. Uvijek se gradilo, dograivalo, popravljalo ili ruilo, pa se slika Olimpije stalno mijenjala. Olimpija kakvu danas poznajemo uglavnom pripada razdoblju kasne antike, odnosno rimskoj epohi. Rezultati istraivanja su pokazali da jezgra Zeusovog svetita potjee iz mikenskog doba. U arhajsko doba Olimpija ve ima opegrki znaaj i ugled. Tijekom 6. st. grade se riznice grkih gradova u koje su polagali zavjete svetitu. U ovo doba su udareni temelji stadionu na kojem su se odravala sva natjecanja osim konjskih utrka. U doba klasike (5. 4. st. stare ere) Olimpija je doivjela najvei razvoj. Od 471. do 456. godine stare ere graen je Zeusov hram. Nekoliko godina kasnije Fidija je izradio Zeusov kip od zlata i slonovae, u sjedeem stavu, visok preko 12 metara. Stari stadion je sredinom 5. st. zamijenjen novim. U isto vrijeme podignuti su pomoni tereni koji su sluili za uvjebavanje sportaa. Tijekom 4. st. Olimpija je doivjela radikalne promjene. Podignut je hram posveen Majci bogova. Sagraen je Filipeijon-okrugla zgrada, u kojoj su postavljani portreti makedonske kraljevske kue, zatim Leonidaijon,nazvan po svom tvorcu Leonidi. Od 5. st. podiu se statue pobjednika na igrama. U helenistiko doba(3. 1. st.) nastaje Theokoleon,namijenjen trojici vrhovnih sveenika. Zbog veeg broja natjecatelja podignuti su novi sportski tereni za vjebanje-Gimnazion i Palestra, te zgrada za njihov smjetaj. U doba Rimskog Carstva Olimpija je izgubila onaj znaaj i ugled kakav je imala u doba grke samostalnosti. U doba kasne antike i za vrijeme Bizanta (3. i 4. st.) olimpijsko sredite je bilo pretvoreno u ruevinu.

3. ORGANIZACIJA IGARA
Olimpija je kroz due razdoblje bila naizmjenino u rukama gradova Pise i Elide. Ifit, koji je 776. godine obnovio igre, bio je kralj Elide pa su od tada igrama upravljali Eliani. Igre su se po pravilu odravale svake etvrte godine. Nekoliko mjeseci prije poetka, iz Olimpije su se upuivali sveti glasnici-spondofori, u sve krajeve Grke da objave poetak igara. Pravo sudjelovanja su imali svi pripadnici grkog naroda, osim onih koji su bili kanjeni zbog naruavanja pravila igara, osobe koje su bile kanjivane za bilo koji zloin te robovi po roenju. Natjecatelj nije smio imati nikakvu moralnu ni fiziku manu. Igre su odravane sredinom ljeta. Poetak je bio s danom kad se javljao puni mjesec nakon ljetnog solisticija. Ve nekoliko mjeseci prije poetka igara, do tada pusta Olimpija je odjednom oivjela. Prvi su dolazili lanovi Panegirisa(Nacionalna skuptina Olimpije), a zatim sportai sa svojom pratnjom, trenerima i robovima. Kako se bliio dan otvaranja igara poeli su stizati i posjetitelji. Za svakog Grka bio je san i sveta dunost da bar jednom u ivotu doe u Olimpiju. Meu brojnim posjetiteljima bilo je i onih koji su dolazili iz drugih razloga-trgovci, zabavljai, vraevi, varalice, skitnice. Za ovako

velike igre trebala je savrena organizacija. O tome se brinuo itav niz slubenika koji su po komisijama bili zadueni za odreene poslove. Svatko je znao to je njegov zadatak i sve se odvijalo u najboljem radu. Meu brojnim slubenicima, najveu ast su imali suci (Heladonici). Kako se poveavao broj disciplina rastao je i broj sudaca. Oni su vodili brigu oko organizacije, nadgledali su natjecatelje prije i tijekom natjecanja, donosili odluke o pobjednicima. Njihovi glavni pomagai su bili alutoi-koji su ujedno bili i uvari reda. Suci su u Olimpiju morali doi devet mjeseci ranije. Trebali su upoznati natjecatelje te su ih upoznavali sa pravilima igre i nadgledali su njihove pripreme. Discipline u kojima su se natjecali bile su: pjeake utrke, hrvanje, akanje, skok u dalj, bacanje diska i utrka konjskih zaprega.

4. OTVARANJE IGARA I NATJECANJA

Nakon to su zavrene sve pripreme s uzbuenjem se ekao dan otvaranja igara kao i samo natjecanje. Sveanost je zapoinjala prinoenjem rtava bogu Zeusu i ostalim bogovima koji su imali hramove na tom mjestu. Zatim je slijedilo polaganje zakletve sudaca, natjecatelja, njihovih roditelja, trenera. Poslije toga su obavljani drugi kultni obredi i s tim je zavravao prvi dan sveanosti. Drugi dan je bio odreen za natjecanje djeaka. Trei dan je bio najuzbudljiviji. Bio je namijenjen za natjecanje mukaraca. Ranom zorom suci su dolazili na stadion. Natjecatelji su vrili posljednje pripreme i na borilite su izlazili nagi. Prve na redu su bile pjeake utrke. Polazak se najavljivao zvukom trube. Iza tranja slijedilo je natjecanje u hrvanju. Natjecanje se odvijalo tako da su se protivnici odreivali drijebom. Mazali su se uljem ime su postizali veu elastinost miia, a potom su se posipali prainom da bi se otklonila skliskost. Da bi se pobijedio protivnik trebao ga je oboriti bar dva puta na zemlju i drati ga oborena sve dok sudac ne kae tko je pobjednik ili prisiliti protivnika da sam izjavi da je pobijeen. Slijedee natjecanje bilo je akanje. To je bilo najtee i najbrutalnije natjecanje pa je broj prijavljenih bio mali. U ovu kategoriju natjecanja spadao je i pankracij-kombinacija akanja i hrvanja. To je bila veoma gruba borba jer je protivnicima bilo sve dozvoljeno. Skok u dalj ini jednu od pet disciplina petoboja. Umijee se sastojalo u tome da se skaka svom snagom odbaci s mjesta nastojei da skoi to dalje. Bacanje diska predstavljalo je disciplinu koja je zahtijevala veliku tehniku obuenost. Disk je imao oblik okrugle pune ploe sa zadebljanjem na sredini s obje strane. Bio je izraen od bakra ili bronce, ali su se pravili i od eljeza, kamena, drveta. etvrti dan bio je predvien za kolske i jahae utrke koje su izazivale najvie uzbuenja. Natjecanje u ovim disciplinama odvijalo se na hipodromu duine 1538 metara. U ovom natjecanju sudjelovali su bogatiji graani. Sve je zavisilo od spretnosti i iskustva vozaa ali i od kvalitete konja. S obzirom da su utrke ove vrste pobuivale najvei interes gledatelja, natjecatelji su sudjelovali u utrkama sa najveim ambicijama. Peti dan igara bio je predvien za proglaenje pobjednika, podjelu nagrada i vjerske obrede. Pobjednike su prozivali uzvikujui njihovo ime, ime oca i majke, te ime njegovog rodnog grada. Prozvani je prilazio nag, drei u ruci maslinovu granicu kao simbol

pobjede, do sveane tribine. Najstariji sudac na glavu mu je stavljao maslinov vijenac kao najveu nagradu koja se mogla dobiti. Vijenci su bili napravljeni od granica svete masline koja je rasla nedaleko od Zeusovog hrama. Nakon podjele nagrada slijedio je vjerski obred. U Zeusovu hramu su prinosili rtve zahvalnice bogovima. Trijumf koji su pobjednici doivjeli u Olimpiji bio je samo poetak onog to ih je ekalo po povratku u domovinu. Doekati heroja igara bila je stvar od opeg dravnog znaenja, jer je slava pobjednika uzdizala ugled rodnog grada. Doek je bio opi narodni praznik. Onaj natjecatelj koji bi pobijedio na sve etiri svehelenske igre-Olimpija, Delfi, Istam i Nemeja, dobivao bi naslov pobjednika ciklusa. Ugled takvog pobjednika protezao se kroz vijekove i mogao se jo za ivota uvrstiti meu bogove.

5. SUDBINA OLIMPIJSKIH IGARA

Pad Olimpijskih igara poeo je kad su Grci izgubili samostalnost(kraj 3. st. stare ere). Iako su Rimljani podravali igre pa i sami sudjelovali na njima, one su izgubile svoj sadraj. Mnogo je doprinijela i kranska propaganda. Kranstvo je bilo ljuti neprijatelj svih poganskih manifestacija, posebno onih javnog karaktera kakve su bile gladijatorske igre u Rimu te Olimpijske igre. to je vie jaala uloga crkve u dravi sve su vie rasle kritike. Milanski je biskup Ambrozije zaprijetio caru Teodoziju iskljuivanjem iz crkve ako ne zabrani klanjanje kultovima i odravanje njihovih manifestacija. Car je morao popustiti i 394. godine donio je dekret kojim su ukinute Olimpijske igre. Posljednje su odrane 392. godine. Ukupno ih je bilo 292 koje su se odrale kroz razdoblje od 1168 godina. I Olimpija je doivjela slinu sudbinu kao i igre. Protivnici su ruili, pljakali i ravnali sa zemljom sve pred sobom. Olimpija je izgubila znaaj, sjaj i veliinu koju su Grci gradili vie od 1000 godina. Rijeke Alfej i Kladej su uinile veliku uslugu arheologiji. Svojim nanosima su postupno zatrpavali ruevine, pa su na taj nain sauvani ostaci ostataka. Arheolozi su iskopali skoro cijelu Olimpiju, pa su nam poznati brojni spomenici-hramovi, borilita, stadion, hipodrom.