Sie sind auf Seite 1von 448

Dan Burstein-Tajne Marije Magdalene

Predgovor Ona je Marija s mnogo lica: ponizna svetica, grenica pokajnica, prva medu svim apostolima, ucenica, egzorcist, pomazanica, kranski idealista, matrijarh svete krvne loze, boica u svetom savezu, korisnica Isusova egzorcizma, samostalna i bogata ena, uzor, model umjetniku, muza, feministicka ikona, revolucionarka uitka, utjelovljenje feministicke duhovnosti, rtva religije kojom dominiraju mukarci, Isusova supruga, svjetovni kontrapunkt Djevici Mariji i jo mnogo toga. "Ni jedna biblijska figura ukljucujudi cak i Judu, a moda i samoga Isusa nije imala tako ivopisan i bizaran postbiblijski ivot u ljudskoj mati", kae Jane Schaberg, jedna od naih suradnica. Niti je ijedna povijesna figura izazivala vie kontroverzi. Danas znamo da je velik dio njezina imida iskrivljen, a njezina snaga kao duhovne figure odbacena. "Prava" Marija Magdalena cuvana je kao tajna, u stvari, od strane crkvene tradicije i crkvenih vlasti koje su je protjerale te zatocile teoloki zbog njezina spola. Za neke je ona od samoga pocetka bila neprikladna ena. Rimljani su smatrali da su sve ene nepouzdane i nedostojne povjerenja; ucenici su to samo oponaali. "Reci Mariji da nas napusti", kae Petar Isusu u Tominu Evandelju, "jer ene ne

zasluuju ivjeti". Kako se razvijala prva Crkva, mnogi crkveni oci poceli su propovijedati da je Isus umro kako bi odrijeio svijet Adamova grijeha. Izvor tog grijeha, naravno, bila je Eva. U 3. je stoljedu Tertulijan, plodni branitelj pravovjerne Crkve, zapisao: "Na racun *ena+... cak je i Sin Boji morao umrijeti". Sljedei okretaj zavrtnja dogodio se jesenske nedjelje godine 591. kada je papa Grgur Veliki iznio okupljenima daje Marija Magdalena bila kurva prije nego to ju je Krist iskupio. Krdanska pastva brzo je prihvatila tu lanu, ali vjerski instruktivnu sliku svete grenice. Unatoc njezinu navodno grenom poloaju ili upravo zbog njega ta verzija Marije Magdalene postat de nova junakinja za mnoge dok de se oblikovati u figuru popularne kulture u trinaestostoljetnoj Francuskoj, hranjena pricama o njezinu dolasku u Provansu u camcu bez kormila i "otkridem" njezinih kostiju. Tijekom renesanse umjetnicima je bila muza velike raznolikosti mogla je biti jedra i raskona (Tizian) ili divlja i asketska (Donatello). Marija Magdalena postala je cak i svojevrsna pobona pinup djevojka, kao to se moe vidjeti iz slike nedavno pripisane Leonardu da Vinciju a Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE koja krasi korice ove knjige. Velike drutvene promjene to ih je donijela industrijska revolucija bile su svjedokom da crkve prizivaju njezino ime u pokuaju zauzdavanja neposluha. Opatice su osnivale Magdalenine kude u nadi da de spasiti izgubljene. Do kraja devetnaestog stoljeda VVagner, Rilke i nekolicina drugih kulturnih figura poceli su oivljavati pristup prema kojemu je Marija bila Isusova ljubavna partnerica. Do kraja dvadesetog postala je feministicka ikona, uzor enama unutar Crkve i duhovni voda za sljedbenike New Age pokreta. Vatikan je, pokorivi se godine 1969. novom ucenju koje je izviralo iz same njezine unutranjosti, ponitio presudu koja je vrijedila tisudu i cetiri stotine godina nalaudi da od tada nadalje Magdalenu treba odredivati njezinom ulogom svjedokinje Uskrsnuda a ne grene ene iz Lukinog Evandelja. No, jedan aspekt njezine stare slike ostaje cak i rehabilitirana Marija i dalje je bila odredena svojim spolom. Ne treba traiti dalje od fenomena Da Vincijevog koda ili onoga

to jedna suradnica ove knjige, pop pjevacica Tori Amos, naziva privlacnom kvalitetom "sinsuality" (grene osjedajnosti) Marije Magdalene. Pravo znacenje Marije Magdalene, cini se, cesto je i dalje odraz zrcala koje drimo sebi samima. Za neke znanstvenike i vjerske figure, glavna prica je primljena Rijec Boja i ona mora ostati nepromijenjena, cak iako, kako se ispostavlja, ono to su nas ucili o Mariji Magdaleni dolazi iz filozofije mracnog vijeka, a ne iz usta Isusovih. Mnogi su drugi prihvatili krdanstvo rodeno iz raznolikosti, obiljeeno jednakodu i tolerancijom. Ipak, za druge, Marija Magdalena je samo beznacajna figura u prici o krdanstvu. Ako znamo koliko su blisko krdanstvo i Zapadnjacka civilizacija bili isprepleteni proteklih dvije tisude godina, njezina mitska evolucija zapravo je meta-komentar nacina na koji kultura shvada ulogu ena. Ova je knjiga napisana da pomogne tebi, citaoce, da sastrue okorjele slojeve znacenja koji zamagljuju temeljnu svjetovnu i religioznu vanost Marije Magdalene, te dode do svojih vlastitih zakljucaka o jednoj od najvanijih i najfascinantnijih ena u povijesti. Kao i u prethodnim knjigama iz serije Tajni Tajne Da Vincijeva koda i Tajne Andela i Demona okupili smo skupinu slavnih teologa, znanstvenika i ostalih strucnjaka u naoj intelektualnoj gozbi perspektiva i iskustava velike raznolikosti. S vama demo podijeliti ideje onih koji vjeruju da sve to trebamo znati o Mariji Magdaleni moemo nadi u Novom Zavjetu, ba kao i miljenja onih koji alternativna evandelja s njihovim vedim naglaskom na njezinoj vodedoj ulozi kao ucenice i bliske prijateljice Isusove smatraju najboljim nacinom da je se protumaci. Donosimo vam takoder i glasove onih koji je povezuju s antickim figurama boica i svetom enstvenodu. Ali i miljenja onih tredih za koje je Marija Magdalena najbolja inspiracija za kreativnost ili duhovno zajednitvo. Upudujemo vas izravno na poglavlje 5, u kojemu se est vodedih svjetskih strucnjaka za Mariju Magdalenu uputaju u zapanjujudu raspravu prigodom okruglog stola o kljucnim temama i kontroverzama koje je okruuju a unutar konteksta studija o Mariji Magdaleni u dvadeset i prvom stoljedu. Sve su mnogo objavljivale i govorile o Mariji Magdaleni i s njom povezanim temama: povijesnom Isusu, ranokrdanskom pokretu, gnosticizmu i ostalim alternativnim smjerovima unutar krdanstva, ulozi ena u ranoj Crkvi, religioznoj umjetnosti, arheologiji i kulturi od biblijskog doba do dananjih dana te mnogim drugim temama unutar jezgre spola/duhovnosti/religije/mita/arhetipa. Njihov inovativni rad otkrio je nove ideje o dogadajima od prije dvije tisude godina i to one znace za nae doba. Kratko o naem urednickom pristupu. Upustili smo se u opsean posao da bismo izdvojili najzanimljivije i najprovokativnije ideje i strucnjake, te da bismo pronali pravu ravnoteu elemenata izvorne eseje, intervjue i izvatke iz ved objavljenog materijala. Sav originalni materijal izvora naveden je a pobrinuli smo se da budemo jasni kada iznosimo izvorni materijal a kada govorimo u svoje vlastito urednicko ime. Na primjer, kratki dijelovi koji predstavljaju strucnjake, intervjue i izvorne eseje tiskani su upadljivo drukcijom vrstom otisnutih slova. Materijali ved objavljeni drugdje a

koji se ovdje pojavljuje uz dozvolu oznaceni su kao prilozi u knjizi i/ili copyrightom te napomenama o doputenju za objavljivanje. Nastojali smo urediti konvencije pisanja naziva i imena u naem radu istodobno ostavljajudi izvorni nacin pisanja i konvencija u isjeccima. Varijacije u stilu kao stoje pisanje "Magdalene" i "Magdalen" su neizbjene i molimo vas za razumijevanje. Kratke biografske biljeke

sadrane su u sklopu vedine uvoda. Za detaljnije biografske biljeke pogledajte odlomak suradnika na kraju knjige. Takoder vas poticemo da istraite cjelovite opuse svakog od naih suradnika. Prica o Mariji Magdaleni na neki je nacin i prica o tome kako mi kao drutvo tumacimo mitove, legende i nepoznato kada se preklapaju sa "stvarnim svijetom". Moe takoder posluiti i da nas podsjeti na kljucnu vrijednost suosjedanja, otvorenosti, tolerancije i potovanja prema pojedincima koje seu onkraj uskih granica necijeg spola, necije vjerske skupine ili necijeg naroda. Pozivamo vas da s nama istraite te teme. Dan Burstein Arne }. de Keijzer kolovoz 2006. Uvod ELAINE PAGELS Tko je bila ta neuhvatljiva i fascinantna ena u krugu oko Isusa iz Nazareta? Gotovo dvije tisude godine Marija Magdalena ivjela je u mati krdana kao zavodljiva prostitutka; u nae vrijeme suvremena fikcija oslikava je kao Isusovu ljubavnicu i suprugu, majku njegove djece. A ipak najstariji izvori koji govore o Mariji Magdaleni i u sklopu Novog Zavjeta i izvan njega ne opisuju ni te seksualizirane uloge ukazujudi da je sama ena, i nacin kako smo je naucili promatrati, sloenija nego to je itko od nas ikada zamiljao. Je li ona, dakle, bila jedna od Isusovih sljedbenika cije je bogatstvo potpomoglo uzdravati ga, kako kae najstarije evandelje Novog Zavjeta, Evandelje po Marku? Ludakinja opsjednuta sa sedam vragova, kako kae Luka? Ili Isusu najblia od svih ucenika, ona koju je volio vie nego bilo kojeg drugog, kako nam kae Evandelje po Mariji Magdaleni? Ili, rijecima Dijaloga Spasitelja, "ena koja je razumjela sve stvari?". Kada proucavamo najstarije dostupne arhive nalazimo sve te medusobno konfliktne slike, pa i vie. Ono to otkrivamo, takoder, jest da koji odgovor pronalazimo ovisi o tome kamo gledamo. Ono to je vjerojatno najstarija prica dolazi iz novozavjetnog Evandelja po Marku, napisanom otprilike cetrdeset godina nakon Isusove smrti. Marko nam kae da je, dok su rimski vojnici razapinjali Isusa na kri, Marija Magdalena stajala medu skupinom ena promatrajudi pogubljenje, tugujudi, iako su muki ucenici pobjegli u strahu za svoje ivot. Stojedi sa Salomom i jo jednom enom po imenu Marija (majkom Jakova i Josipa) Marija Magdalena nastavila je bdjeti dok Isus nije konacno preminuo. A kasnije je zajedno sa svojom pratnjom vidjela njegovo tijelo pomno omotano lanenim trakama, zakopano u grobnicu i zapecadeno u pilju isklesano u stijeni. Marko objanjava da su Marija, Saloma i "druga Marija" bile medu onima koji su "slijedili Isusa i skrbili za njega" vjerojatno se brinudi za obroke i smjetaj, moda i za novac potreban za najnunije stvari dok je bio u Galileji. Jutro nakon sabata ene su dole ponuditi svom ucitelju posljednju uslugu, donosedi mirisne mirodije kako bi dovrile njegov pokop. No, Markov izvjetaj zavrava

napomenom zbunjenosti i oka: pronalaenje otvorene grobnice, tijelo nestalo, ene, vijest da Isus "nije ovdje, ustao je", bijeg, drhtavica od uasnutosti "jer su se drhtanje i zapanjenost spustili na njih i nisu rekli nita nikome jer su Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE bili uasnuti".

Matej, koji je svoju verziju napisao s Markovim izvjetajem pred sobom, ponavlja istu pricu, ali mijenja uznemiravajudi zavretak. Umjesto toga Matej kae da su Marija i njezina pratnja zaista brzo napustili grob, ali su to ucinili "s velikim strahom i s velikom radodu". I umjesto namjere da ne kau nita, odmah su potrcali "redi njegovim ucenicima". A zatim, dok su bili na putu, sam uskrsli Isus ih je presreo i obratio im se. Luka, poput Matej a, ima Markovu pricu pred sobom, ali ima na umu neto drugo kada prepravlja Marka. Da bi jasno pokazao citatelju da ene bilo koja ena, a ponajmanje Marija Magdalena ne moe biti medu Isusovim ucenicima Luka za pocetak izostavlja Markov komentar da su Marija, Saloma i druga Marija "slijedile Isusa" (jer bi to moglo biti shvadeno kao da ih smjeta medu ucenike). Onda Luka namjerno stavlja nasuprot "dvanaestorici" mukarcima za koje kae da ih je Isus imenovao ucenicima one to ih naziva "enama" a koje svrstava medu potrebite, bolesne i izludene pripadnike gomila koje su se gurale oko Isusa i njegovih ucenika. Tako Luka, za razliku od Marka, kae da je Marija dola Isusu potaknuta demonskim duhovima i kao jedina medu "nekim enama koje su bile izlijecene od zlih duhova i od bolesti". Luka te ene odreduje kao "Mariju, zvanu Magdalena, iz koje je izalo sedam demona, i Ivanu ... i Suzanu te mnoge druge" koje su, doputa on, "skrbile za [Isusa i njegove ucenike] iz svojih izvora". Kada Luka pripovijeda pricu o Isusovu razapinjanju na kri i njegovoj smrti, on mijenja tri odlomka u kojima je Marko imenovao Mariju Magdalenu ostavljajudi je bezimenom u svakoj od tih prica, kako stoji medu anonimnom skupinom koju on naziva "enama". Tek nakon to anonimne ene, u prvom trenutku uasnute time to su Isusov grob pronale prazan, svjedoce o tome to su vidjele "jedanaestorici" (ui krug koji je Luka nazvao "dvanaestoricom" dok ih Juda Ikariot, koji je Isusa izdao, nije napustio) Luka imenuje ene. Jer ocito da su u tom trenutku one kao svjedoci vane da potvrde svjedocenje pa on sada navodi imena triju ena koje smatra najistaknutijima: Mariju Magdalenu, Mariju, majku Jakova i Josipa, i Ivanu. Iako Luka, kao i Ivan, ponekad o "enama" govori pozitivno, moemo se samo pitati zato u drugim prilikama ocrnjuje Mariju i umanjuje njezinu ulogu. Danas, zahvaljujudi nedavnom otkridu ostalih drevnih evandelja evandelja koja nisu ukljucena u Novi Zavjet i koja su ostala nepoznata gotovo dvije tisude godina moemo shvatiti to je Luka imao na umu. Ta su evandelja, pronadena prevedena na koptski u Egiptu, izvorno napisana ranije, na grckom jeziku, poput evandelja iz Novog Zavjeta. Znanstvenici raspravljaju o tome kada su napisana, ali se uglavnom slau oko toga da vedina istih potjece iz prva dva stoljeda UVOD -

postojanja krdanskog pokreta. Ono to nalazimo u tim otkridima je iznenadujude: svaki od, u novije vrijeme, otkrivenih izvora koji spominju Mariju Magdalenu izvora koji ukljucuju Evandelje po Mariji Magdaleni, Evandelje po Tomi, Evandelje po Filipu, Vjera Mudrost i Dijalog Spasitelja bez iznimke opisuju Mariju kao jednu od osoba od najvedeg povjerenja medu Isusovim ucenicima. Neka je cak tuju kao prvu medu njegovim ucenicima, kao Isusovu najbliu pouzdanicu jer je shvatio da je ona sposobna razumjeti njegove najdublje tajne. Moemo vidjeti da Luka ocito nije elio priznati da su neke od onih koje je jednostavno nazivao "enama" prije toga zapravo smatrane samim ucenicama. Iako u ovom uvodu ne moemo detaljno raspravljati o tim izvanrednim tekstovima, dopustite nam da nakratko pogledamo svaki od njih.

Prvo, Evandelje po Mariji Magdaleni oslikava Mariju kako preuzima vodedu ulogu medu ucenicima. Naavi muke ucenike previe uasnute da bi propovijedali Evandelje nakon Isusove smrti jer su se bojali da de i oni biti uhapeni i ubijeni, Marija ustaje da progovori i ohrabri ih, "pretvarajudi njihova srca u dobrotu". Kada Petar, priznajudi da "je tebe Gospodin volio vie od drugih ena" trai od Marije "reci nam ono to je rekao tebi" potajno, Marija pristaje. Nakon to zavri, Petar, bijesan, pita: "Zar je on zaista govorio nasamo sa enom a ne otvoreno pred nama? Zar bismo se trebali preokrenuti i svi sluati nju? Zar je nju volio vie od nas?" Uznemirena njegovim bijesom, Marija odgovara "Moj brate Petre, to ti misli? Zar misli da sam to smislila u svom srcu ili da laem o Spasitelju?" Levi u tom trenutku upada da bi posredovao u raspri: "Petre, oduvijek si bio nagao. Sada te vidim kako osuduje ene poput *naih+ neprijatelja. No, ako je nju Spasitelj ucinio dostojnom, tko si ti da je odbacuje? Zasigurno ju je Gospodin poznavao vrlo dobro; upravo ju je zato volio vie no nas." Evandelje po Mariji zavrava kako se ostali slau da prihvate Marijino ucenje, a ucenici, ukljucujudi i Mariju, izlaze da bi proglaavali Evandelje. Poput Evandelja po Mariji, Evandelje po Tomi opisuje Mariju kao jednu od Isusovih ucenika. Iznenadujude je da ono spominje poimence samo est ucenika, a ne dvanaest, a medu njima su dvije ene Marija Magdalena i Saloma, jedna od Marijinih prijateljica. Ipak, poput rasprave izmedu Petra i Marije u Evandelju po Mariji Magdaleni, nekoliko odlomaka u Evandelju po Tomi ukazuje na to da je u vrijeme kada je napisano, vjerojatno oko 90.100. godine, pitanje mogu li ene biti ucenice ved izazivalo ucnu kontroverzu. U izreci 61, na primjer, Saloma trai od Isusa da joj kae tko je: "Tko si ti, covjece, da si doao u moju kociju i jeo s moga stola?" Isus odgovara "Ja dolazim od onoga to nije podijeljeno"; to jest, od boanskog koje nadilazi spol. On, dakle, odbacuje ono to njezino pitanje podrazumijeva da njegov identitet Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE ukljucuje njegovo prvenstveno kao mukarca, kao to njezin znaci nju kao enu. Saloma, odmah shvativi to on misli, prepoznaje da se isto odnosi na nju i odmah odgovara "Ja sam tvoja ucenica". Medutim, ovdje takoder, kao i u Evandelju po Mariji, Petar osporava i suprotstavlja se prisutnosti ena medu ucenicima. Prema izreci 114 u Evandelju po Tomi, Petar kae Isusu "Reci Mariji da nas ostavi, jer ene nisu dostojne *duhovnog+ ivota". No, umjesto da otpravi Mariju, kako Petar insistira, Isus prekorava Petra i objavljuje "Ucinit du Mariju ivim duhom", tako da ona ili bilo koja ena moe postati jednako sposobna za duhovni ivot kao to je bilo koji mukarac bio u prvostoljetnoj judaistickoj tradiciji. Nalazimo jo jedan izvjetaj o raspravi u kojoj Petar osporava Marijino pravo da govori medu ucenicima u dijalogu nazvanom Mudrost vjere. Ovdje, nakon to Marija postavi Isusu nekoliko pitanja, Petar upada, aledi se Isusu da Marija previe govori i tako oduzima Petru i njegovoj bradi

prioritet koji im pravedno pripada. No, i ovdje, ba kao u Evandelju po Mariji Magdaleni i Evandelju po Tomi, Petrov pokuaj da utia Mariju pribavlja mu ukor, ovoga puta samog Isusa. Medutim, kasnije Marija priznaje Isusu da se jedva usuduje razgovarati s njime otvoreno zato to zbog "Petra oklijevam, bojim ga se jer on mrzi enski rod". Isus odgovara da onaj koga Duh nadahne, tko god to bio, jest boanski odreden da govori, bio mukarac ili ena. Ta tema sukoba izmedu Marije i Petra koju nalazimo u toliko mnogo izvora sukob koji ukljucuje Petrovo odbijanje da prizna Mariju kao ucenicu, a kamoli kao vodu medu ucenicima moda isto

tako odraava ono to su ljudi znali i pricali o stvarnom sukobu izmedu njih dvoje. Znamo takoder da su, s obzirom da su se ene cesto identificirale s Marijom Magdalenom, neki ljudi u pokretu pricali takve price o njoj ili protiv nje to je bio nacin dokazivanja trebaju li, ili kako, ene sudjelovati u njihovim krugovima. Upravo su, primjerice, pisci koji prikazuju Petra kao ucenika kojega Isus priznaje kao njihovog prvog vodu poimence, autori Evandelja po Marku, Mateju i Luki isti oni koji oslikavaju Mariju kao nekoga tko uopde nije ucenik/ca, nego samo jedna od "ena" ili, jo gore, u slucaju Luke, netko tko je bio opsjednut od strane demona. Ono to njihove iskaze cini povijesno vanim, naravno, jest to to su ovo tri od evandelja koja su bila ukljucena u kanon Novog Zavjeta cesto spominjana, cak i danas, kao "dokaz" da ene ne mogu zauzimati poloaje u vlasti u krdanskim Crkvama. Imajmo, takoder, na umu kako to funkcionira obrnuto: svaki od izvora koji spominju Mariju kao vodu medu apostolima bili su iskljuceni iz kanona Novoga Zavjeta. Kada su ti tekstovi iskljuceni medu njima Evandelje po Mariji Magdaleni, Evandelje po Tomi, Evandelje po Filipu, UVOD Mudrost vjere i Dijalog Spasitelja mnogi su krdani isto tako iskljucili uvjerenje da ene mogu i trebaju sudjelovati u vodenju Crkvi. Dijalog Spasitelja, jo jedan drevni tekst otkriven s tim drugim evandeljima, tvrdi da prepricava dijaloge izmedu uskrsnulog Isusa i tri ucenika koje je odabrao kao primatelje posebnoga otkrivenja Mateja, Tomu i Mariju. Ipak, ovdje, nakon to se svako od njih troje uputa u razgovor s Isusom, Dijalog izdvaja Mariju koja dobiva najvedu pohvalu: "To je govorila kao ena koja razumije sve stvari". I na kraju, prije nego se okrenemo fascinantnim studijama koje se nalaze u ovoj knjizi, pogledajmo jedan od najintrigantnijih medu izvorima: Evandelje po Filipu. To evandelje pokazuje koliko je mnogo ranih krdana vidjelo Mariju Magdalenu kao stalnu Isusovu pratiteljicu. Neki suvremeni citatelji shvatili su da to doslovno znaci da je bila Isusova ljubavnica i supruga. Istina je da nju Evandelje po Filipu prikazuje kao Isusovu najintimniju druicu i da grcka rijec syzygos (pratilac, drug) moe ukazivati na seksualnu intimnost. Plus, poput ostalih izvora koje smo proucavali, Evandelje po Filipu potvrduje suparnitvo izmedu Marije Magdalene i mukih ucenika: Pratiteljica Spasitelja je Marija Magdalena. *No Krist je volio+ nju vie od *svih+ ostalih ucenika i obicavao je ljubiti je cesto [u usta]. Ostali ucenici time su bili uvrijedeni. Govorili su mu "Zato voli nju vie od nas?". Spasitelj je odgovarao rekavi im "Zato ne volim vas onoliko koliko volim nju?"

Ta izjava, u kojoj Evandelje po Filipu prikazuje Mariju kao Isusovu pratiteljicu, a moda cak i njegovu partnericu, inspirirala je jednu od najkontroverznijih tocaka zapleta Da Vincijevog koda Dana Browna. U svrhu svoje fikcije Brovvn je sklon te izjave uzeti doslovno. No, da je nastavio i procitao ostatak Evandelja po Filipu, vidio bi da njegov autor vidi Mariju Magdalenu kao snanu duhovnu prisutnost, kao nekoga tko manifestira boansko kakvo se pojavljuje u enskom obliku iznad svega kao boansku Mudrost i Duh Sveti. Kada su izraelski proroci i pjesnici govorili o boanskom duhu i mudrosti, oni su prepoznavali enski rod hebrejskih rijeci. Biblijska Knjiga izreka govori o mudrosti kao enskoj duhovnoj prisutnosti koja je s Bogom podijelila djelo stvaranja svijeta:

Gospodin me stvorio na pocetku svog djela ... prije postanka zemlje; kada nije bilo dubokih voda, nastala sam ... prije nego to su oblikovane planine, bila sam tamo ... kada je oznacavao temelje zemlje, tada sam bila uz njega, poput predradnika; i svakodnevno sam bila njegovo veselje, radujudi se pred njim uvijek, radujudi se Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE u njegovu naseljenu svijetu i uivajudi u ljudskom rodu. Tako Evandelje po Filipu vidi Mariju kao manifestaciju boanske mudrosti hokhmah na hebrejskom, sophia na grckom, oba su pojma enskog roda na svijetu. idovska misticna tradicija cesto govori o Bojoj prisutnosti u svijetu samo kao o mudrosti, ali takoder i kao o shenkina, kao njegovoj prisutnosti. Vie od tisudu godina nakon to je napisano Evandelje po Filipu kabalisticka tradicija, koristedi jezik mistika iz cijeloga svijeta, slavit de taj enski aspekt Boga kao njegovu boansku nevjestu. U isto vrijeme, Evandelje po Filipu slavi Mariju Magdalenu kao onu koja ispoljava boanski duh, a to Evandelje naziva "djevicom koja je sila" s nebesa. Kada su krdani govorili o Isusu "rodenom od Djevice", ovaj se autor slae ali, odbija to shvatiti doslovno. Pa neki ljudi, kae on, to shvadaju doslovno i misle da znaci da je Isusova majka zatrudnjela bez ikakvog mukarca, bez spolnog odnosa. No, to je, kae on, "vjerovanje budalastih" koji ne uspijevaju shvatiti duhovne stvari (iako se, napominjemo, to moe vidjeti u pricama o rodenju ponudenim u novo-zavjetnim Evandelju po Matej u i Evandelju po Luki). Umjesto toga, nastavlja Evandelje po Filipu, Isus je roden fizicki, ba kao i sva ljudska bida, kao sin biolokih roditelja. Razlika je, kae autor ovog evandelja, u tome to je on takoder "ponovno roden" pri krtenju roden duhovno da bi postao sin Oca nebeskog, i boanske Majke, Svetog Duha. Mnogi drugi tekstovi nadeni s Evandeljem po Filipu ponavljaju isto. Evandelje po Istini isto objavljuje da nas milost vrada naem duhovnom izvoru, uvodedi nas "u Oca, u Majku, Isusa beskrajne miline". Tajna knjiga Ivanova tvrdi da je ucenik Ivan, tugujudi nakon Isusova raspeda, otiao u pustinju, ispunjen sumnjom i strahom dok se odjednom nije "citav svijet zatresao i ugledao sam ... nezemaljsko svjetlo, i u svjetlu tri oblicja". Dok je zapanjen promatrao, Ivan je zacuo Isusov glas kako dolazi iz svjetla, obradajudi mu se: "Ivane, Ivane, zato sumnja i zato se boji? Ja sam onaj koji je s tobom uvijek; ja sam Otac; ja sam Majka; i ja sam Sin". Kolikogod se ovo moe ciniti iznenadujudim na prvi pogled, koga bismo drugog ocekivali pronadi s Ocem i Sinom ako ne boansku Majku, Svetoga Duha? No, ta rana formulacija Trojstva ocito je odraz hebrejskog pojma za duh, Ruah, kao enskog bida znacenje izgubljeno kada je pojam duh preveden na jezik Novog Zavjeta, grcki, u kojemu je ta rijec srednjeg roda. Cak i ovaj kratki prikaz ukazuje na irok raspon karakterizaci-ja i bogatstvo znacenja koje su prvi

krdani povezivali s Marijom Magdalenom, a mnoge istrauju i proiruju eseji u ovoj knjizi. Od prvog stoljeda pa sve do naeg vremena, pjesnici, umjetnici i mistici UVOD

voljeli su slaviti tu izvanrednu enu koju Dijalog Spasitelja slavi kao onu "koja razumije sve stvari". Dakle, kroz istraivanja iznesena ovdje i kroz rasprave moda otkrijemo nove aspekte Marije Magdalene i, u tom procesu, nas samih. Princeton, NJ svibanj 2006 KNJINICA ZELINA 1. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA lako pedanterija porice, Jasno je da Bibilija znaci Da je Solomon postao mudar Razgovarajudi sa svojim kraljicama. W. B. YEATS Marija Magdalena je osoba, te reprezentativna i simbolicka osoba, koja je bila dio tradicije od samoga pocetka. To je kao da imate fotografiju na kojoj je jedan od kljucnih likova izbrisan i sada vidimo da je lik tamo bio od pocetka, te pripada tradiciji koju poznajemo kao njezin dio. ELAINE PAGELS Sinulo mi je, dakle, da moramo pomno ispitati besmislice i neprijateljstvo koji obiljeavaju razmiljanje i zapise o Mariji, da bismo pronali neke slike, krhotine i fragmente to svjetlucaju medu neobradenim kamenjem. MARY GORDON NAA OPCINJENOST MARIJOM MAGDALENOM Ispovijesti oboavatelja Da Vincijevog koda DAN BURSTEIN Bilo je gotovo dva sata poslije ponodi te tople nodi 2003. godine. Uzeo sam u ruke Da Vincijev kod ranije te veceri i brzinski citao njegova napeta poglavlja ved nekoliko sati. Bio sam potpuno oduevljen tim romanom koji se pokazivao kao intrigantna zagonetka o ubojstvima te, u isto vrijeme, pravi lov na blago kroz mitove, legende i simbole tisuda godina Zapadne civilizacije. Kada sam doao do prizora smjetenog u knjinicu Leigha Teabinga, u kojoj taj fikcionalni lik objanjava svoju tezu da ena sjedi s desne strane Isusu na Leonardovoj Posljednjoj veceri a ta ena bi trebala navodno biti Marija Magdalena koja bi, dakle, trebala biti partnerica i supruga Isusova, da ne spominjemo majka njegova djeteta a time i utjelovljenje Svetog Grala nisam mogao

odoljeti da ne odem u svoju knjinicu i jo jednom ponovno promotrim Posljednju veceru. Tiho, usred nodi, spustio sam preveliku knjigu, velicine stolida za kavu, Leonardovih radova koja je u mojoj obitelji desetljedima. Novim sam ocima promatrao poznato remek-djelo. Na mutnom svjetlu, pod utjecajem carolije Brownovih konspirativnih fikcija iz Da Vincijeva koda, na svoje poprilicno iznenadenje otkrio sam da je ono to sam oduvijek smatrao Ivanovim likom zaista izgledalo kao ena. Taj se trenutak pokazao kao pocetak mojega putovanja s ciljem razdvajanja cinjenica od fikcije u Da Vincijevu kodu i istraivanjem saznanja, arheolokih nalaza i suvremenog razmiljanje o tome kako tumaciti dogadaje i likove iz biblijskog doba. Kada sam sljededeg jutra otiao u lokalnu knjiaru Barnes & Noble, prva stvar koju sam otkrio bilo je obilje novijih knjiga o Mariji Magdaleni. Osim toga, pronaao sam citav svijet knjiga o mnogim temama u kojima se istice pojava Marije Magdalene i to na iznenadujude nacine: prodavana Gnosticka Evandelja Elaine Pagels kao i djela Karen King, Margaret Starbird, Suan Haskins, Lynn Picknett i Tim Freke. I deseci drugih naslova od Knjinice u Nag Hamadiju i Sveta krv, Sveti Gral, koji privlace pozornost u proteklih tri desetljeda. Tamo su bili i djelo Roberta Gravesa o bijeloj boici, djelo Riane Eisler o simbolima kalea i krvi te MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA roman Nikosa Kazantzakisa koji opisuje Isusov san o Mariji Magdaleni dok je umirao na kriu. Kako du uskoro saznati, u mjuziklu iz sedamdesetih, Isus Krist Suverstar, lik Marije Magdalene pjeva hit pjesmu I Don't Know How to Love Him/Ne znam kako da ga volim. Odetta je izvela odlicnu verziju stare narodne pjesme, John Henry, u kojoj stihovi pripovijedaju da je junacki lik Johna Henrvja bio oenjen Marijom Magdalenom. Sredinom devedesetih godina, saznao sam, bilo je svega acica dogadanja koji su slavili slubeni blagdan Marije Magdalene kao svetice (22. srpnja) u SAD-u. Do prole godine (2006. op. prev.) taj je broj narastao na vie od tri stotine. Ukratko, ljudi su razmiljali o alternativnim tumacenjima price o Mariji Magdaleni mnogo prije Da Vincijeva koda. Medutim, vedina nas nije bila svjesna da prica o Mariji Magdaleni doivljava novo i drukcije tumacenje dok Da Vincijev kod nije postao globalni fenomen. Kupilo ga je kao knjigu vie od ezdeset milijuna ljudi tijekom proteklih nekoliko godina, a gledalo kao film nekoliko stotina milijuna vie. Kakvogod bilo miljenje kritike o Da Vincijevu kodu, to je djelo postalo jedno od odrednica u kulturi prvih godina tredega tisudljeda. Od prvog trenutka onoga to je uskoro postalo fascinantno putovanje te nodi, dok sam citao roman, i dok sam pogledavao unatrag kroz pet stotina godina povijesti umjetnosti na Leonardovo remek-djelo do nastanka Tajni Da Vincijeva koda, naeg medunarodnog vodica kroz pitanja koja je postavio Da Vincijev kod, jedna mi je stvar postala savreno jasna: Marija Magdalena je zvijezda

predstave. Brownov roman postao je tako popularan i tako kontroverzan iz vie razloga. No, kada bih morao navesti samo jedan razlog koji objanjava fenomen Da Vincijeva koda, rekao bih da lei u provokativnim tvrdnjama o Mariji Magdaleni (kolikogod one bile nagadanje ili fikcija) i dubokom, odjekujudem akordu koji te ideje pogadaju u ovom trenutku u globalnoj kulturi. Dan Brown nije izmislio ni jednu od tvrdnji ili teza o Mariji Magdaleni koje su vane za Da Vincijev kod nego je u stvaranju svoje pop kulturno/intelektualne mjeavine umijeao dijelove i djelide ideja i tvrdnji to potjecu iz djela onih koji su proteklih nekoliko desetljeda proveli radedi na biografijama i novim idejama o Mariji Magdaleni. Njegovi se izvori kredu u rasponu od okultnog pa sve do znanstvenika iz Ivy Lige; od mitskog folklora do arheolokih nalaza, pa cak i do otvorenih prijevara i obmana. On sintetizira i saima te price. Rastegnuo ih je i krenuo da odgovaraju njegovu privlacnom zapletu. Cinedi to, pomogao je uciniti Mariju Magdalenu novom "hit" djevojkom za dvadeset i prvo

stoljede. Igrom slucaja pritom je takoder laserskom zrakom osvijetlio natrag u vremenu njezinu ulogu kao "hit" djevojke i za prvo stoljede. Iako je Da Vincijev kod u osnovi "samo pop roman" ispunjen cinjeniNAA OPCINJENOST MARIJOM MAGDALENOM Ispovijesti oboavatelja Da Vincijevog koda DAN BURSTEIN Bilo je gotovo dva sata poslije ponodi te tople nodi 2003. godine. Uzeo sam u ruke Da Vincijev kod ranije te veceri i brzinski citao njegova napeta poglavlja ved nekoliko sati. Bio sam potpuno oduevljen tim romanom koji se pokazivao kao intrigantna zagonetka o ubojstvima te, u isto vrijeme, pravi lov na blago kroz mitove, legende i simbole tisuda godina Zapadne civilizacije. Kada sam doao do prizora smjetenog u knjinicu Leigha Teabinga, u kojoj taj fikcionalni lik objanjava svoju tezu da ena sjedi s desne strane Isusu na Leonardovoj Posljednjoj veceri a ta ena bi trebala navodno biti Marija Magdalena koja bi, dakle, trebala biti partnerica i supruga Isusova, da ne spominjemo majka njegova djeteta a time i utjelovljenje Svetog Grala nisam mogao odoljeti da ne odem u svoju knjinicu i jo jednom ponovno promotrim Posljednju veceru. Tiho, usred nodi, spustio sam preveliku knjigu, velicine stolida za kavu, Leonardovih radova koja je u mojoj obitelji desetljedima. Novim sam ocima promatrao poznato remek-djelo. Na mutnom svjetlu, pod utjecajem carolije Brovvnovih konspirativnih fikcija iz Da Vincijeva koda, na svoje poprilicno iznenadenje otkrio sam da je ono to sam oduvijek smatrao Ivanovim likom zaista izgledalo kao ena. Taj se trenutak pokazao kao pocetak mojega putovanja s ciljem razdvajanja cinjenica od fikcije u Da Vincijevu kodu i istraivanjem saznanja, arheolokih nalaza i suvremenog razmiljanje o tome kako tumaciti dogadaje i likove iz biblijskog doba. Kada sam sljededeg jutra otiao u lokalnu knjiaru Barnes & Noble, prva stvar koju sam otkrio bilo je obilje novijih knjiga o Mariji Magdaleni. Osim toga, pronaao sam citav svijet knjiga o mnogim temama u kojima se istice pojava Marije Magdalene i to na iznenadujude nacine: prodavana Gnosticka Evandelja Elaine Pagels kao i djela Karen King, Margaret Starbird, Suan Haskins, Lynn Picknett i Tim Freke. I deseci drugih naslova od Knjinice u Nag Hamadiju i Sveta krv, Sveti Gral, koji privlace pozornost u proteklih tri desetljeda. Tamo su bili i djelo Roberta Gravesa o bijeloj boici, djelo Riane Eisler o simbolima kalea i krvi te MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA. roman Nikosa Kazantzakisa koji opisuje Isusov san o Mariji Magdaleni dok je umirao na kriu.

Kako du uskoro saznati, u mjuziklu iz sedamdesetih, Isus Krist Superstar, lik Marije Magdalene pjeva hit pjesmu I Don't Know How to Love Him/Ne znam kako da ga volim. Odetta je izvela odlicnu verziju stare narodne pjesme, John Henry, u kojoj stihovi pripovijedaju da je junacki lik Johna Henrvja bio oenjen Marijom Magdalenom. Sredinom devedesetih godina, saznao sam, bilo je svega acica dogadanja koji su slavili slubeni blagdan Marije Magdalene kao svetice (22. srpnja) u SAD-u. Do prole godine (2006. op. prev.) taj je broj narastao na vie od tri stotine. Ukratko, ljudi su razmiljali o alternativnim tumacenjima price o Mariji Magdaleni mnogo prije Da Vincijeva koda.

Medutim, vedina nas nije bila svjesna da prica o Mariji Magdaleni doivljava novo i drukcije tumacenje dok Da Vincijev kod nije postao globalni fenomen. Kupilo ga je kao knjigu vie od ezdeset milijuna ljudi tijekom proteklih nekoliko godina, a gledalo kao film nekoliko stotina milijuna vie. Kakvogod bilo miljenje kritike o Da Vincijevu kodu, to je djelo postalo jedno od odrednica u kulturi prvih godina tredega tisudljeda. Od prvog trenutka onoga to je uskoro postalo fascinantno putovanje te nodi, dok sam citao roman, i dok sam pogledavao unatrag kroz pet stotina godina povijesti umjetnosti na Leonardovo remek-djelo do nastanka Tajni Da Vincijeva koda, naeg medunarodnog vodica kroz pitanja koja je postavio Da Vincijev kod, jedna mi je stvar postala savreno jasna: Marija Magdalena je zvijezda predstave. Brownov roman postao je tako popularan i tako kontroverzan iz vie razloga. No, kada bih morao navesti samo jedan razlog koji objanjava fenomen Da Vincijeva koda, rekao bih da lei u provokativnim tvrdnjama o Mariji Magdaleni (kolikogod one bile nagadanje ili fikcija) i dubokom, odjekujudem akordu koji te ideje pogadaju u ovom trenutku u globalnoj kulturi. Dan Brown nije izmislio ni jednu od tvrdnji ili teza o Mariji Magdaleni koje su vane za Da Vincijev kod nego je u stvaranju svoje pop kulturno/intelektualne mjeavine umijeao dijelove i djelide ideja i tvrdnji to potjecu iz djela onih koji su proteklih nekoliko desetljeda proveli radedi na biografijama i novim idejama o Mariji Magdaleni. Njegovi se izvori kredu u rasponu od okultnog pa sve do znanstvenika iz Ivy Lige; od mitskog folklora do arheolokih nalaza, pa cak i do otvorenih prijevara i obmana. On sintetizira i saima te price. Rastegnuo ih je i krenuo da odgovaraju njegovu privlacnom zapletu. Cinedi to, pomogao je uciniti Mariju Magdalenu novom "hit" djevojkom za dvadeset i prvo stoljede. Igrom slucaja pritom je takoder laserskom zrakom osvijetlio natrag u vremenu njezinu ulogu kao "hit" djevojke i za prvo stoljede. Iako je Da Vincijev kod u osnovi "samo pop roman" ispunjen cinjeniDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE cama i fikcijom, nagadanjem i pripovijedanjem, ipak je postao novo sredite pozornosti popularnog znanja i vrelo dananjih rasprava o povijesnom Isusu, znacenju alternativnih evandelja, ulozi ena u Crkvi, gnosticizmu i razlicitim trendovima u filozofije u ranom krdanskom pokretu. Cak i vodedi znanstvenici na tom podrucju koje razdrauju pogreke i zablude u Da Vincijevom kodu osjedaju se potaknutima pozabaviti se argumentima u romanu zato to znaju da je roman, a ne ozbiljan znanstveni rad, ono to je privuklo zanimanje i zapalilo matu milijuna i milijuna ljudi. I zaista, Da Vincijev kod se uplide u fizicki oblik knjige stotina smjerova ideja i argumenata koji je povezuju u ponovno duhovno budenje to se pojavljuje na pocetku ovog novog tisudljeda. U ova vremena velike nesigurnosti novi vjerski i duhovni vjetrovi puu snano po cijelome svijetu. Iskustvo ivota u dvadeset i prvom stoljedu jest takvo koje naglaava za mnoge ljude ocitu odsutnost pravednog i brinog Boga. S jedne strane, ivimo u svijetu u kojemu se dogadaju uasne stvari

od Ruande do Darfura, od tsunamija do Katrine, a na je svijet svijet posvuda rairenog politickog nasilja, velikih prirodnih katastrofa, neocekivanih epidemija bolesti, netolerancije i pokvarenosti. Seksualno zlostavljanje i nasilje i dalje izbijaju unutar obitelji, zajednica pa cak i Crkve. U isto vrijeme na je svijet proizveo zapanjujude materijalno bogatstvo. Dao je golema i vana znanstvena otkrida. I sruio je gotovo svaku prepreku i svaki tabu. U procesu izgradnje tog novog svjetskog poretka i oslobodenja postmodernih globalnih gradana od ogranicenja i zamjerki religije, mnogi ljudi udaljili su

se od svojih tradicionalnih korijena i vjerovanja. Naa kultura, ma koliko bila bogata, produktivna i ugodna, sve je vulgarnija, pretjerano komercijalna i otudujuda. Pred licem ovih kontradikcija pojavile su se mnoge razlicite religiozne i duhovne reakcije. Tradicionalno religiozno vjerovanje doivljava pravo oivljavanje, bez obzira na oblik od islamskog fundamentalizma, ortodoksnog judaizma i organizacije Opus Dei sve do ponovno rodenog protestantizma. No, dok pravovjerje stjece pristalice, i nove religije i novi duhovni smjerovi pokazali su se privlacnima. Procjenjuje se da oko dvije stotine novih religija nastaje u Americi svake godine. U naoj popularnoj kulturi ta nova religioznost odraava se u kontinuumu djela koja se kredu u rasponu od Pasije Mela Gibsona do Da Vincijevog koda Dana Brovvna. U Pasiji, receno nam je, u stvari ovo: upravo je ovako bilo prije dvije tisude godina. Znamo to se dogodilo. To se dogodilo upravo onako kako tradicionalni spisi kau da se dogodilo, i upotrijebit demo modna sredstva modernog holivudskog filma da i vi osjetite da ste takoder bili svjedokom tih apokalipticnih dogadaja. Iz kina dete izadi s novom predanodu tradicionalnom vjerovanju u Isusa i tradicionalnom shvadanju krdanske poruke. Na drugoj strani kontinuuma, kae Da Vincijev kod, ide ovako: Sve to MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA vam je receno o tome to se dogodilo prije dvije tisude godina je najvjerojatnije la. Nikada vam nisu rekli za neke od najvanijih stvari, poput tko je zapravo bila Marija Magdalena. Morate sve dovoditi u pitanje jer su se modni pojedinci urotili da bi sakrili pravu povijest. Oni nazivani hereticima su pravi, istinski vjernici, a oni koji druge nazivaju hereticima su lani proroci. U tumacenju Da Vincijeva koda, poganski rimski carevi, Isusovi neprijatelji, kasnije su preoteli njegov pokret, sasvim iskrivili njegovu filozofiju i prepravili krdanstvo u hijerarhijsku, patrijarhalnu, imperijalisticku dravnu religiju njihova carstva. Usput su izmijenili i uredili ulogu ena kao svedenica ba kao i zajednicu dvojnosti mukog i enskog koja je bila tako vana za neke religiozne kultove u Egiptu, Grckoj i drugdje po istocnom Sredozemlju. Rimljani su odbacili Isusov revolucionarni antimaterijalizam da bi krdanstvo iskoristili za opravdavanje gomilanja modi i bogatstva. Umjesto poticanja samo-ostvarenja ugradenog u dokumente kao to su Gnosticko Evandelje po Tomi i Evandelje po Mariji Magdaleni, iskoristili su svoja odobrena i prihvadena Evandelja da bi svoje robove, svoje sluge i vojnike drali na njihovu mjestu. Izbrisali su potragu za samospoznajom i mogudnost da se Bogu pristupi pojedinacno, nametnuv-i jednostavnoj, neposredovanoj vjeri u Isusa infrastrukturu svedenika i papa, crkava, ispovjednika, katedrala i kriarskih ratova. Prokazali su kao herezu tajanstvene tradicije i gnosticke prakse potraga za uvijek dubljom spoznajom o svetome iz nutrine. A zamijenili su i ono to je bio raznolik vjerski pokret u razvoju dogmom o manjkavim i kontradiktornim izvjetajima iz Evandelja koja su proglasili pravom rijeci Bojom.

Kako nam kae Da Vincijev kod, Marija Magdalena simbolizira sve ono stoje istrgnuto iz srca Isusove revolucionarne vizije. Ona utjelovljuje svu mudrost i spoznaju tragicno izgubljene za budude generacije. U romanu cuvanje tajne o tome da je Marija iva takoder simbolizira potencijal da se krdansku vjeru vrati njezinim istinskim duhovnim nacelima. Nije iznenadenje to to su neki ljudi shvatili Da Vincijev kod daleko ozbiljnije nego to bi akcijsko-avanturisticka knjiga za plau trebala biti. Roman je strukturiran kao romanticna potraga za Gralom prema narudbi u stilu Josepha

Campbella "junakova putovanja" s ciljem da pronade ono to je izgubljeno, da pobije demone i zmajeve suparnicke strane, te da ponovno sazna pravi identitet junakinje i ponovno je postavi na njezino pravedno zaslueno mjesto. Poput arhetipskog enskog duha anime Karla Junga, Marija Magdalena oivljava roman. Bez obzira je li ili nije Marija Magdalena na Posljednjoj veceri, te bez obzira je li je ili nije Leonardo da Vinci smatrao Svetim Gralom, ona je definitivno Sveti Gral Da Vincijeva koda. Mnogo se govorilo i pisalo o povrnim povijesnim pogrekama u Da Vincijevu kodu, o nacinu na koji autor igra toplo-hladno s pitanjima Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE vjere, teologije i vjerskih praksi te o njegovoj navodnoj nesposobnosti da razluci ono to je za vedinu intelektualaca jasno uocljiva linija koja dijeli cinjenice od fikcije. Iako sve te kritike stoje do jedne mjere ili druge, one ipak promauju smisao. Kao prvo, teko je uznemiriti se zbog kritike da je Da Vincijev kod bezbona smjesa cinjenica i fikcije kada takva kritika dolazi od onih koji nisu uspjeli prepoznati da je isti problem svojstven vjerskim spisima gnostickim, idovskim, krdanskim ili nekim drugim. Za mene ispreplitanje cinjenica i fikcije sve dok nisu neprepoznatljivi ne predstavlja ni manji ni vedi logicki problem u odredivanju kako reagirati na pricu ispricanu u Da Vincijevu kodu nego to je to slucaj s odredivanjem kako reagirati na price ispricane u Bibliji. No, moda je za nas ovdje vanija vrijednost, pa cak i valjanost, nepobitnost Da Vincijeva koda na odredenoj razini apstrakcije. Ako se pomaknete korak unazad, i na trenutak zanemarite pogrene detalje, plone likove, ponekad smijene dijaloge i pretjerane elemente zapleta, a usredotocite se na iri kontekst, pocinjete uocavati da je Da Vincijev kod obavio prilicno dobar posao u iznoenju barem nekih od velikih ideja o Mariji Magdaleni koje pioniri/ke medu znanstvenicima, teolozima i feministicama iznose posljednjih nekoliko desetljeda. U Da Vincijevu kodu kao najvanije saznajemo to Marija Magdalena nije bila: nije bila prostitutka, ni pokajnica niti ita slicno. Cak i samozvani cuvari religiozne cistode oni koji su napadali brojne otvorene uvrede za teologiju i povijest to ih vide u Da Vincijevu kodu uglavnom nisu napadali "okantnu" pretpostavku Dana Browna da Marija Magdalena nije bila prostitutka pokajnica kakvom ju je Rimokatolicka crkva opisivala od vremena pape Grgura Velikog 591. godine pa sve do 1969. godine. Tek usred nemirnih ezdesetih godina i svih ostalih dubokih promjena u politici Crkve koje je proveo sam Vatikan, mala skupina promjena u nekim dokumentima i preporucena citanja Biblije za dan kada se ona slavi kao svetica, udaljila je Mariju Magdalenu od slike bludnice koja je dominirala slubenom crkvenom pricom od vremena pape Grgura I. Naravno, ako provedete 1378 godina institucionalizirani u Zapadnj ackom kanonu kao prostitutka, to mora imati neke oteavajude posljedice. Moja osobna iskustva na katolickim propovijedima su ogranicena, ali sam nedavno, sredinom devedesetih, sluao svedenika koji je propovijedao o znacenju Isusova opratanja grijeha Mariji Magdaleni, prostitutki. To je bilo gotovo tri desetljeda nakon to je

Crkva navodno ispravila zapise. Vizija Marije Magdalene iz Da Vincijeva koda, kolikogod radikalna bila za javnu kulturu u cjelini, ved je bila opde mjesto za studente u vodedim americkim bogoslovnim kolama tijekom sedamdesetih i osamdesetih, gdje su alternativni spisi pronadeni u Nag Hammadi u Egiptu 1945. godine bili

predmetom ucnih rasprava i izvanrednih doktorskih disertacija. Oni koji su citali prijelomnu knjigu Elaine Pagels, Gnosticka evandelja, MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA i ostale slicne revolucionarne izvjetaje o Mariji Magdaleni, povijesnom Isusu i gnostickom pokretu, prosvijetljeni su na slican nacin. Ipak, medu milijardom krdana u svijetu 2003., prema statistickim podacima vrlo ih je malo bilo svjesno da biografija Marije Magdalene vie ne ukljucuje ogranicenje ulicarke. Nesvjesni, to jest, dok nisu iste godine naili na Da Vincijev kod. Smatram daje vie nego ironicno daje nepoznati romanopisac iz malog grada u New Hampshireu, danas redovito napadan kao heretik pa i sam bogohulnik, odgovoran za informiranje daleko vedeg broja ljudi o nastojanjima Crkve da ispravi svjedocanstvo o Mariji Magdaleni od samoga Vatikana. Portret Sv. Marije iz Magdale, djelo pape Grgura, kao grenice koja se pokajala temeljio se na odluci da spoji tri razlicita enska lika u jedan to se spominju unutar istog odlomka evandelja Mariju Magdalenu, Mariju iz Betanije i neimenovanu enu poznatu samo kao "grenica iz grada" i objavi da su one jedna osoba: Marija Magdalena. Cinedi to, namjerno ili ne, on je promijenio stav krdanskog (za koji bi se moglo redi i: Zapadnog) svijeta prema Mariji Magdaleni, enama i seksualnosti za stoljeda koju su tek dolazila. Je li Grgurovo spajanje triju ena u jednu bilo jednostavno pogreka u prijepisu iz Mracnog vijeka, napravljena u pokuaju da se pojednostavi pricu za nepismenu publiku i standardizira slubeni kanon? Ili je to bio svjesni pokuaj da se okalja ugled Marije Magdalene i time izbrie povijest o enskim prorocicama i vodama unutar Crkve? Je li to bio dio filozofskog argumenta da se seksualnost prikae kao moralni porok, sa enama kao zavodnicama i prostitutkama, a slijedom toga i izvorima grijeha? Ili je to bio nacin da se ukae na univerzalnost i potpunost Isusove sposobnosti da prata, takve da je cak i biva prostitutka ako se pokajala mogla postati pripadnicom ueg kruga oko sina Bojega? Na kraju su, naravno, odgovori na ta i mnoga druga pitanja koja danas postavljaju znanstvenici, samo nagadanja. Osim za Dana Brovvna koji pretpostavlja da zna istinu. Da Vincijev kod tvrdi daje postojala namjerna, svrhovita urota u tijeku. U scenariju romana, papa Grgur bio je otvoreni protivnik nasljeda Marije Magdalene i nasljednik muke tradicije koja je zapocela sa sv. Petrom i nastavila se dalje preko Konstantina i prvih crkvenih otaca kao to su Irenej, Tertulijan i Origen. Svi su ti ljudi bili svjesno i svojevoljno orude crkvene urote koja je trebala ocrniti Mariju, izbrisati njezinu sredinju ulogu iz price o Isusu te ocistiti krdanstvo od drevnih utjecaja svete enstvenosti koju je ona predstavljala. U tom kontekstu sveta enstvenost znaci sve od svetosti spolnosti i snazi seksa da daje ivot, plodnosti i rodenja pa do osobite prirode enske intuicije i superiornog pristupa boanskoj spoznaji ena. Kredudi se od svetog ka profanom, Da Vincijev kod ide dalje dajudi naslutiti da Marija zavrava

svoju ulogu kao najpoznatija prostitutka u Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE povijesti a ne kao najpoznatija supruga i majka u povijesti, a kako bi se prikrili svi tragovi onoga to je preraslo u politicki dravni udar: Petar, sam zahtijevajudi kontrolu nad pokretom, odbio je dopustiti vodstvo ene. Taj udar, prema romanu, objanjava Petrove prijetede pokrete i otar no uperen prema liku "Marije" na Posljednjoj veceri. Moe takoder objasniti zato Evandelje po Mateju sadri

prilicno neobicnu Isusovu izjavu, koja zvuci izvan konteksta, a iz koje Petar izvodi svoje zakonito pravo: "Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit du Crkvu svoju". Neki znanstvenici smatraju da ta recenica iskace poput necega to tu ne pripada te da je mnogo kasniji dodatak koji treba poduprijeti Petrovo pravo da bude nositelj standarda Isusova pokreta, nasuprot Mariji, ali i na njezinu mjestu. Zatim putujemo od profanog natrag do svetoga: Da Vincijev kod dalje kae da, bojedi se Petrovih prijetnji koliko i rimskih vojnika, Marija ena koju je Isus obicavao "ljubiti cesto u [usta]" prema primamljivim rijecima Evandelja po Filipu, ena kojoj je Isus povjeravao svoje najdublje spoznaje i svoje najotroumnije vizije bjei u Francusku. Trudna je, ocekuje njegovo dijete kada naputa mete Svete Zemlje poslije Kristova raspeda. To dijete iz njezina braka s Isusom je prava sveta krv koju ona nosi u svojoj utrobi, pretvarajudi je u najvredniji tjelesni kale Sveti Gral. Brojne francuske legende, osobito popularne tijekom srednjovjekovnog doba zaista pripovijedaju price o Mariji Magdaleni i djetetu, ili djeci, koji stiu na francusku obalu u malenom camcu bez jedra i bez vesala. Marija proivljava svoje dane na razlicitim lokacijama na jugu Francuske, od kojih neke tvrde da cuvaju relikvije njezinih kostiju i pramenove njezine slavne crvene kose. U rasponu od uzvienog do gotovo definitivno smijenog, Da Vincijev kod zatim se vrti oko legendarne price o potomstvu Isusovu i Marijinu koje zapocinje kraljevsku krvnu lozu, a njihova se djeca ene onima koji de postati merovinki kraljevi Francuske, i ta se krvna loza nastavlja do dananjih dana. Za svu tu izrazito uzbudljivu i napetu povijest kae se da su je otkrili Vitezovi Templari tijekom zauzimanja ruevina Solomonova hrama u nekoliko godina u doba Kriarskih ratova. No, pape i carevi potaknuli su masakr i progon Templara na petak trinaesti u listopadu 1307. godine jer su ti srednjovjekovni vitezovi spoznali i shvadali snanu pricu o Mariji Magdaleni i njezinoj krvnoj lozi, pa su, dakle, morali biti ubijeni iz straha da de tajna biti otkrivena. Medutim, tajnu i dalje dokumentiraju i odravaju takozvani veliki metri Sionskog priorata, medu cijim redovima je, kae se, bila i skupina najvedih i najuglednijih europskih genija. Ti mukarci a gotovo su svi mukarci, to pomalo iznenaduje za navodno feministicki-nastrojen kult znaju pravu istinu o Mariji Magdaleni, oboavaju je i tuju kao boginju pa cak se uputaju i u drevni grcki tajni obred hieros gamos (sveti seks) da bi svoju predanost svetoj enstvenosti odrali ivom. Od Leonarda, cija Posljednja vecera navodno MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA prikazuje Mariju Magdalenu kao Sveti Gral, pa sve do Disnevjeve Male sirene (Ariel ima sliku Marije Magdalene na svom podvodnom ormaru), Da Vincijev kod tvrdi da postoji citav svijet koji zna za tajnu o Mariji Magdaleni i cuva je na upadljivom mjestu u nadi da ce nas ostale potaknuti da je uocimo. Nakon tri godine proucavanja materijala izvora za Da Vincijev kod, kao i kontroverzi i nagadanja koje je knjiga izazvala, prilicno sam siguran u sljedede postavke: jedan: Kako sam ved spomenuo, kada Dan Brown ustraje na tome da Marija Magdalena nije prostitutka te da u najranijim spisima o krdanskom pokretu nema naznaka koje bi poduprle

tumacenje Marije kao prostitutke koja se pokajala, on je povijesno tocan i to je mainstream najboljeg i najvanijeg znanstvenog rada obavljenog o toj temi u proteklih pola stoljeda. Dva: Jednako sam siguran da gotovo sve u Da Vincijevu kodu povezano s Marijom Magdalenom kao Svetim Gralom ili kaleom odgovornim za majcinstvo krvne loze kojoj se jo uvijek mogu pratiti

tragovi unatrag dvije tisude godina, jednako kao i gotovo sve to ima veze s namjernom urotom Crkve da sve to sakrije i zataka, i/ili trajno viestoljetno nastojanje navodnog Sionskog priorata da odri istinu o Mariji Magdaleni ivom sve je to daleko vie fantasticno nego cinjenicno. Iako uspjeh romana pokazuje da ti elementi cine pripovijest koja je zanimljiva i ostaje u sjedanju, teko mi je pripisati ikakav povijesni kredibilitet tim dijelovima Da Vincijeva koda. Prilicno sam siguran da je Sionski priorat, na primjer, obmana koju su u Francuskoj polovicom dvadesetog stoljeda "zakuhali" Pierre Plantard i njegovi nostalgicni, desno orijentirani prijatelji rojalisti. Isto sam tako duboko uvjeren da Leonardo da Vinci nije bio veliki metar nicega osim umjetnosti i renesansnih ideja. Dramaticne teorije o uroti i okultnim natopljeni dijelovi Da Vincijeva koda iznimno su zanimljivi na razini mita i metafore, arhetipa i simbolike. No, treba dodati da ti dijelovi price a posebice ta verzija o tome tko je bila Marija Magdalena ne proizlaze iz cinjenica, povijesnih dokaza pa cak niti iz ozbiljnih znanstvenih pretpostavki. Tri: Sloeniji, suptilniji i detaljniji dijelovi Da Vincijeva koda ne bave se ni prostitutkom koja Marija Magdalena nije bila a niti rtvom pos-tmoderne urote kakvom je za neke postala. Mnogo zanimljivija pitanja o Mariji Magdaleni ticu se toga tko je ona zapravo bila (ili barem tko je zaista mogla biti) i uloge koju je zaista moda imala u ivotu i vremenu Isusovu, ulogu koju su joj pripisale u ranoj povijesti krdanstva neke gno-sticke skupine te razloga zbog kojih se danas pojavljuje kao vrlo vana za tolike aspekte novog duhovnog razmiljanja. Ba kao to je Da Vincijev kod bio izvorom iz kojega su mnogi citatelji po prvi puta culi za postojanje alternativnih evandelja i spisa osim Mateja, Marka, Luke i Ivana i ostalih Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE priznatih knjiga iz Novog Zavjeta. Vanost tih alternativnih tekstova je, dijelom, i u tome to Mariji Magdaleni daju vie prostora od priznatih evandelja. Zapravo, u alternativnim tekstovima ona ima svoje "vlastito" Evandelje po Mariji (po mojem miljenju, nije ga napisala sama Marija Magdalena nego je djelo kasnijih gnostickih mislioca koji su nastojali prikazati njezin duh, mudrost i pricu). A zasigurno je vano da se nju u alternativnim tekstovima naziva "druicom" Isusovom (to dolazi od starogrcke rijeci koje se ponekad koristila i u znacenju "suprunika/ce") te se spominje da ju je on "cesto" ljubio, bilo to u usta bilo drugdje. No, za mene najveda vrijednost veze izmedu Gnostickih evandelja i Marije Magdalene moda lei u vanosti te vrste duhovnosti za nae vrijeme. Cini se da za dananji, slobodni, neognosticki pokret ima vie dublje, Zen-filozofiji slicne i produhovljenije mudrosti u Gnostickim evandeljima nego u tradicionalnoj krdanskoj teologiji. Mnogo je vie potrage za razumijevanjem tajni i cuda ivota, vie osjedaja svetoga. Gnostici su isticali procese samo-otkrivenja i samo-ostvarenja kao ono stoje u srcu moralnosti i religije. A iako su krajnje kontradiktorne stvari izrecene o enama u gnostickim tekstovima, barem se cini da je snaan pro-enski trend jedna od niti to se provlace kroz te dokumente. U tom kontekstu zanimljivo je spomenuti i "revoluciju unutar revolucije" koja se danas dogada u istraivanjima posvedenim Mariji Magdaleni. Bududi da je tek nedavno rehabilitirana nakon

cetrnaest stoljeda krade identiteta, koji bi identitet Marija danas trebala uzeti? Ima onih koji misle da nije dovoljno samo uciniti je opet vanom figurom u Isusovu pokretu "prvom medu apostolima", kako ju se ponekad spominje u tradicionalnom krdanskom govoru. Drugi smatraju da bi je trebalo gledati

kao boginju ili barem da price o njoj treba tumaciti kao mitsko predstavljanje duha boginje u kulturi istocnog Sredozemlja. Ima i onih koji misle da je pogled Dana Browna na Mariju kao udatu za Isusa i majku njegova djeteta pretjerano ogranicena uloga (to jest, uloga "Isusove gospode") za tu duboko produhovljenu, samostalnu enu koja je utjelovljenje biti svetog nacela enstvenosti. Neki kau da bi je trebalo promatrati kao potpuno jednaku s Isusom u izazivanju krdanske revolucije. Drugi smatraju da nije dovoljno egzoticno gledati na nju kao na bogatu idovsku enu iz ribarskog sela Magdale na Galilejskom moru (nazivalo se jo Galilejskim, Tiberijadskim i Genezaretskim jezerom, a dananji mu je slubeni naziv Kinaret op. prev.), nego tvrde da je bila crnkinja iz grada takoder zvanog Magdala, ali u Etiopiji moda objanjavajudi kult crne Madone, koji je osobito snaan u onim dijelovima Francuske u kojima je, legenda kae, Marija Magdalena ivjela nakon Isusove smrti. Nekoliko strucnjaka koji proucavaju Mariju Magdalenu cak je nezadovoljno idejom da joj se oduzme uloga prostitutke. Postoje neki dokazi da MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA su takozvane prostitutke u hramu naseljavale odredena mjesta religioznog tovanja u Egiptu, Grckoj, Izraelu i drugdje po istocnom Sredozemlju. Te prostitutke u hramovima izvodile su obrede svetog seksa s kraljevima, princevima, ratnicima i vjerskim poglavarima, blagoslivljajudi mukarce svojim modima nalik boanskima kroz te obrede hieros gamos. Darivajudi svoje enske darove, te su prostitutke iz hramova donosile mukarcima uspjeh u lovu i u borbi, u dozivanju kie za usjeve ili u predvidanju bududnosti. Povezivanje Marije Magdalene s prostitucijom, tvrdi nekolicina feministickih znanstvenica, iskrivljena je aluzija na tu sjajnu povijest nalik boanskoj, povijest snanih, modnih ena u antickom svijetu. Kako sam otkrio lutajudi medu brojnim Barnes & Noble naslovima tog jutra 2003. godine i kako sam nastavio otkrivati citajudi mnoge od stotina novih knjiga i clanaka o Mariji Magdaleni objavljene u proteklih nekoliko godina Marija Magdalena je poput dvadesetiprvostoljetnog Rorschacova testa za stavove o enama, spolu, seksualnosti, religiji, krdanstvu, povijesnom Isusu, duhovnosti, spoznaji, samo-otkrivenju, intuiciji i onome to je stvarno sveto a to profano u naem svijetu. Stvarnost je da je Marija Magdalena poput Isusa, Mojsija, Bude, Konfucija i doslovno svih popularnih ikona religioznog vjerovanja i vjere postala tkogod elimo da bude. TKO JE BILA MARIJA MAGDALENA? JAMES CARROLL* "Citava povijest zapadne civilizacije utjelovljena je u kultu Marije Magdalene", pocinje James Carroll u

ovom provokativnom eseju. Carroll je bivi svedenik, autor deset romana, kolumnist Boston Globea te autor djela Constantine's Sword i drugih nefikcionalnih naslova. Njegova teza ovdje jest da je, od izvornih dokumenata koji su postali Novi Zavjet sve do snimanja filma Da Vincijev kod, slika o Mariji Magdaleni opetovano bila prisilno novacena, iskrivljavana i osporavana. No, kroz sve to, kae on, kljucno pitanje ostalo je uglavnom zanemareno: tko je bila Marija Magdalena? Carrollov esej nastoji ponuditi odgovor primjedbom da zabune to

* Copvright 2006 James Carroll. Ovaj je tekst prvi puta objavljen u casopisu Smithsonian i prenesen je uz doputenje autora. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE su se vrtjele oko Marije Magdalene pocinju ved sa samim Evandeljima. Ona su, podsjeda on citatelje, izrasla iz "onoga to znanstvenici obicno nazivaju 'igrom gluhog telefona' kao karakteristikom oralne tradicije" to znaci da, iako se pisci tih Evandelja moda slau oko toga da se ona pojavljivala prilikom kljucnih dogadaja, kao to su Raspede i Uskrsnude, razlikuju se u tome to se dogadalo osobito u naknadnom prepricavanju. Na primjer, kada u vrtu u blizini praznog groba, uskrsnuli Isus susrede Mariju Magdalenu i kae joj "Ne dodiruj me.", to je, kae Carroll, fraza koja zvuci tocno za Isusa koji je u vedini biblijskih zapisa "zapamden da se prema enama ponaao s potovanjem i kao prema jednakima u njegovom krugu ". No, ta se interpretacija uskoro pocela malo po malo mijenjati, kae Carroll, a, kao i sa svakom pricom povezanom s Marijom Magdalenom, erotski detalji dobivali su sve vedu vanost. Tako nastaje Marija Magdalena kao prostitutka koja se pokajala manipulacija, kae on, koju su proveli mukarci, za mukarce: "Vizija celibata docarane za neenje". No, kako su se elementi tog vjerskog pokreta mijenjali od osporavanja mizoginije do potvrde iste, jedna od posljedica bile su znatne izmjene u prici o Mariji Magdaleni. Marija je, kae Carroll, "prola put od vane ucenice ciji je poloaj ovisio o povjerenju koje joj je ukazao sam Isus, do kurve pokajnice ciji je status ovisio o erotskom naboju njezine prolosti i bijedi njezine poremedene svijesti". U ovom radu bivi svedenik spaja svoje znanje o biblijskom razmiljanju sa svojim novinarskim okom za detalje kako bi oslikao realniju inacicu Marijine povijesti. Citava povijest zapadne civilizacije utjelovljena je u kultu Marije Magdalene. Mnogo stoljeda najopsesivnije tovana medu svecima, ta je ena postala utjelovljenje krdanske odanosti koja je definirana kao kajanje. A ipak je samo neuhvatljivo spomenuta u Bibliji i kao takva posluila je kao platno na koje je projiciran niz fantazija. Sa svakim novim razdobljem koje bi nastupilo u povijesti, njezina se slika mijenjala, od prostitutke i prorocice preko mistika i casne sestre u celibatu, pasivne pomagacice, feministicke ikone sve do matrijarha tajne dinastije boanstva. Kako je prolost zapamdena, kako je ukrodena seksualna udnja, kako mukarci i ene prilagodavaju i uskladuju svoje zasebne nagone, kako mod neizbjeno trai posvedenje, kako tradicija postaje autoritativna, kako se prihvadaju revolucije, kako se prihvada pogreivost i kako se moe natjerati odanost da slui nasilnoj dominaciji sva ta kulturalna pitanja pridonijela su oblikovanju price o eni koja je prijateljevala s Isusom iz Nazareta. Tko je bila? Na temelju Novog Zavjeta moglo bi se zakljuciti da je Marija iz Magdale (njezino rodno mjesto, selo na obali Galilejskog mora) bila vodeda figura medu onima koje je Isus privukao i okupio

oko sebe. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA Kada su ga mukarci iz tog drutva napustili u trenutku smrtne opasnosti, Marija iz Magdale bila je jedna od ena koje su ostale uz njega, cak i do Raspeda. Bila je prisutna kod groba, prva osoba pred kojom se Isus pojavio nakon Uskrsnuda i prva koja je propovijedala "Radosnu vijest" o tom cudu. Ovo su neke od nekoliko specificnih tvrdnji o Mariji Magdaleni u Evandeljima. Iz drugih tekstova iz ranokrdanskog doba cini se da se njezin status "apostolice" u godinama nakon Isusove smrti mogao

mjeriti cak i s Petrovim. Taj je ugled proizaao iz intimnosti njezina odnosa s Isusom, koji je, prema nekim izvjetajima, imao i fizicki aspekt koji je ukljucivao poljupce. Pocevi s nitima ovih nekoliko izjava u najstarijim krdanskim spisima koji datiraju od prvog do tredeg stoljeda, satkana je raskona tapiserija koja vodi do prikaza sv. Marije Magdalene u kojemu je najdosljednija opaska ona da je bila prostitutka koja se pokajala gotovo sigurno netocna. O toj krivoj opasci ovisi dvojna upotreba kojoj njezina legenda otada slui: diskreditiranje spolnosti opdenito i oduzimanje modi enama osobito. Zabune vezane uz lik Marije Magdalene sastavljene su tijekom vremena kako je njezina slika bila upisana u borbu za mod nakon neke druge, i u skladu s time iskrivljena. U sukobima koji su definirali krdansku Crkvu oko stavova prema materijalnom svijetu, usredotocenom na seksualnost; oko autoriteta iskljucivo mukog svedenstva; uvodenja celibata; obiljeavanja teoloke raznolikosti kao hereze; oplemenjivanja udvorne ljubavi; razbuktavanja "vitekog" nasilja; marketinga svetosti, bilo u vrijeme Konstantina, protureformacije, razdoblja romantizma bilo u industrijsko doba kroz sve to, preoblikovanja Marije Magdalene odigrala su svoju ulogu. No, zapravo, zabune pocinju ved sa samim Evandeljima. U Evandeljima u pricu o Isusu ulazi nekoliko ena goleme energije, ukljucujudi i erotsku energiju. Ima nekoliko Marija a posljednja medu njima zasigurno nije Marija, Isusova majka. No, tu je i Marija iz Betanije, sestra Marte i Lazara. Postoji Marija, majka Jakova i Josipa, te Marija, supruga Klopasova. Jednako vane, tamo su i tri ene koje su brzo obiljeene kao seksualne grenice ena na "loem glasu" koja brie Isusova stopala pomasti u znak pokajanja, Samaritanka koju Isus srede na bunaru i preljubnica koju farizeji dovlace pred Isusa da bi vidjeli hode li je osuditi. Prvo to treba napraviti u razotkrivanju tapiserije o Mariji Magdaleni je raceljati niti koje zaista pripadaju tim drugim enama. Neke od tih niti i same su prilicno zapetljane. Bit de korisno prisjetiti se kako je prica koja ih ukljucuje uopde napisana. Cetiri Evandelja nisu ispovijesti svjedoka dogadaja. Napisana su 35 do 65 godina nakon Isusove smrti, kao zgunjavanje zasebnih oralnih tradicija koje su nastale u rasprenim krdanskim zajednicama. Isus je Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE su se vrtjele oko Marije Magdalene pocinju ved sa samim Evandeljima. Ona su, podsjeda on citatelje, izrasla iz "onoga to znanstvenici obicno nazivaju 'igrom gluhog telefona' kao karakteristikom oralne tradicije" to znaci da, iako se pisci tih Evandelja moda slau oko toga da se ona pojavljivala prilikom kljucnih dogadaja, kao to su Raspede i Uskrsnude, razlikuju se u tome to se dogadalo osobito u naknadnom prepricavanju. Na primjer, kada u vrtu u blizini praznog groba, uskrsnuli Isus susrede Mariju Magdalenu i kae joj "Ne dodiruj me.", to je, kae Carroll, fraza koja zvuci tocno za Isusa

koji je u vedini biblijskih zapisa "zapamden da se prema enama ponaao s potovanjem i kao prema jednakima u njegovom krugu". No, ta se interpretacija uskoro pocela malo po malo mijenjati, kae Carroll, a, kao i sa svakom pricom povezanom s Marijom Magdalenom, erotski detalji dobivali su sve vedu vanost. Tako nastaje Marija Magdalena kao prostitutka koja se pokajala manipulacija, kae on, koju su proveli mukarci, za mukarce: "Vizija celibata docarane za neenje ". No, kako su se elementi tog vjerskog pokreta mijenjali od osporavanja mizoginije do potvrde iste, jedna od posljedica bile su znatne izmjene u prici o Mariji Magdaleni. Marija je, kae Carroll, "prola put od

vane ucenice ciji je poloaj ovisio o povjerenju koje joj je ukazao sam Isus, do kurve pokajnice ciji je status ovisio o erotskom naboju njezine prolosti i bijedi njezine poremedene svijesti". U ovom radu bivi svedenik spaja svoje znanje o biblijskom razmiljanju sa svojim novinarskim okom za detalje kako bi oslikao realniju inacicu Marijine povijesti. /-? Citava povijest zapadne civilizacije utjelovljena je u kultu Marije Magdalene. Mnogo stoljeda najopsesivnije tovana medu svecima, ta je ena postala utjelovljenje krdanske odanosti koja je definirana kao kajanje. A ipak je samo neuhvatljivo spomenuta u Bibliji i kao takva posluila je kao platno na koje je projiciran niz fantazija. Sa svakim novim razdobljem koje bi nastupilo u povijesti, njezina se slika mijenjala, od prostitutke i prorocice preko mistika i casne sestre u celibatu, pasivne pomagacice, feministicke ikone sve do matrijarha tajne dinastije boanstva. Kako je prolost zapamdena, kako je ukrodena seksualna udnja, kako mukarci i ene prilagodavaju i uskladuju svoje zasebne nagone, kako mod neizbjeno trai posvedenje, kako tradicija postaje autoritativna, kako se prihvadaju revolucije, kako se prihvada pogreivost i kako se moe natjerati odanost da slui nasilnoj dominaciji sva ta kulturalna pitanja pridonijela su oblikovanju price o eni koja je prijateljevala s Isusom iz Nazareta. Tko je bila? Na temelju Novog Zavjeta moglo bi se zakljuciti da je Marija iz Magdale (njezino rodno mjesto, selo na obali Galilejskog mora) bila vodeda figura medu onima koje je Isus privukao i okupio oko sebe. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA' Kada su ga mukarci iz tog drutva napustili u trenutku smrtne opasnosti, Marija iz Magdale bila je jedna od ena koje su ostale uz njega, cak i do Raspeda. Bila je prisutna kod groba, prva osoba pred kojom se Isus pojavio nakon Uskrsnuda i prva koja je propovijedala "Radosnu vijest" o tom cudu. Ovo su neke od nekoliko specificnih tvrdnji o Mariji Magdaleni u Evandeljima. Iz drugih tekstova iz ranokrdanskog doba cini se da se njezin status "apostolice" u godinama nakon Isusove smrti mogao mjeriti cak i s Petrovim. Taj je ugled proizaao iz intimnosti njezina odnosa s Isusom, koji je, prema nekim izvjetajima, imao i fizicki aspekt koji je ukljucivao poljupce. Pocevi s nitima ovih nekoliko izjava u najstarijim krdanskim spisima koji datiraju od prvog do tredeg stoljeda, satkana je raskona tapiserija koja vodi do prikaza sv. Marije Magdalene u kojemu je najdosljednija opaska ona da je bila prostitutka koja se pokajala gotovo sigurno netocna. O toj krivoj opasci ovisi dvojna upotreba kojoj njezina legenda otada slui: diskreditiranje spolnosti opdenito i oduzimanje modi enama osobito. Zabune vezane uz lik Marije Magdalene sastavljene su tijekom vremena kako je njezina slika bila upisana u borbu za mod nakon neke druge, i u skladu s time iskrivljena. U sukobima koji su

definirali krdansku Crkvu oko stavova prema materijalnom svijetu, usredotocenom na seksualnost; oko autoriteta iskljucivo mukog svedenstva; uvodenja celibata; obiljeavanja teoloke raznolikosti kao hereze; oplemenjivanja udvorne ljubavi; razbuktavanja "vitekog" nasilja; marketinga svetosti, bilo u vrijeme Konstantina, protureformacije, razdoblja romantizma bilo u industrijsko doba kroz sve to, preoblikovanja Marije Magdalene odigrala su svoju ulogu. No, zapravo, zabune pocinju ved sa samim Evandeljima.

U Evandeljima u pricu o Isusu ulazi nekoliko ena goleme energije, ukljucujudi i erotsku energiju. Ima nekoliko Marija a posljednja medu njima zasigurno nije Marija, Isusova majka. No, tu je i Marija iz Betanije, sestra Marte i Lazara. Postoji Marija, majka Jakova i Josipa, te Marija, supruga Klopasova. Jednako vane, tamo su i tri ene koje su brzo obiljeene kao seksualne grenice ena na "loem glasu" koja brie Isusova stopala pomasti u znak pokajanja, Samaritanka koju Isus srede na bunaru i preljubnica koju farizeji dovlace pred Isusa da bi vidjeli hode li je osuditi. Prvo to treba napraviti u razotkrivanju tapiserije o Mariji Magdaleni je raceljati niti koje zaista pripadaju tim drugim enama. Neke od tih niti i same su prilicno zapetljane. Bit de korisno prisjetiti se kako je prica koja ih ukljucuje uopde napisana. Cetiri Evandelja nisu ispovijesti svjedoka dogadaja. Napisana su 35 do 65 godina nakon Isusove smrti, kao zgunjavanje zasebnih oralnih tradicija koje su nastale u rasprenim krdanskim zajednicama. Isus je Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE umro otprilike 30. godine nae ere. Evandelja po Marku, Mateju i Luki datiraju oko 65. do 85. godine te imaju zajednicke izvore i teme. Evandelje po Ivanu sastavljeno je izmedu 90. i 95. godine i drukcije je. Dakle, kada citamo o Mariji Magdaleni u svakom od Evandelja, kao i kada citamo o Isusu, ono to dobivamo nije povijest nego sjedanje sjedanje oblikovano vremenom, nijansama naglaavanja i nastojanjima da se istakne izraziti teoloki zakljucak. A ved tada, cak i u tom ranom razdoblju kao to je ocito kada usporedujemo razlicite iskaze sjedanje je maglovito. Kada je rijec o Mariji iz Magdale, zabuna pocinje u osmom poglavlju Luke: Tada je nakon ovoga [Isus] prolazio kroz gradove i sela propovijedajudi i objavljujudi Radosnu vijest o kraljevstvu Bojem. S njime su ila Dvanaestorica, ba kao i neke ene koje su bile izlijecene od zlih duhova i slabosti: Marija s nadimkom Magdalena, iz koje je izalo sedam demona, Ivana, supruga Herodova sluge Chuza, Suzana i nekoliko drugih koje su skrbile za njih svojim vlastitim sredstvima. Dvije vane stvari nasluduju se u ovom odlomku. Prvo, te ene "skrbile su za" Isusa i Dvanaestoricu to ukazuje da su ene bile dobrostojede, ugledne figure. (Mogude da je ovo pripisivano, do Isusovog vremena, ulozi kakvu su bogate ene odigrale nekoliko godina kasnije.) Drugo, sve su one izlijecene od necega, ukljucujudi i Mariju Magdalenu. "Sedam demona", koji se spominju za nju, ukazuje na bolest (ne nuno opsjednutost) odredene ozbiljnosti. Vrlo brzo, kako se zamagljivanje sjedanja nastavljalo, a zatim, kako su pisano Evandelje citali neidovi neupoznati s takvim kodiranim jezikom, ti "demoni" bit de shvadeni kao znak moralne slabosti.

Ova inace bezazlena referencija na Mariju Magdalenu dobiva neku vrstu radioaktivne narativne energije zbog onoga to joj neposredno prethodi na kraju sedmog poglavlja, u anegdoti izvanredne i goleme snage: Jedan od Farizeja pozvao je [Isusa] na objed. Kada je stigao do Farizejeve kude i zauzeo mjesto za njegovim stolom, ula je ena koja je u gradu bila na loem glasu. Cula je da on jede s Farizejom i donijela je sa sobom alabastrenu posudu pomasti. Cekala je iza njega kod njegovih nogu, jecajudi a njezine su suze padale po njegovim nogama i ona ih je brisala svojom kosom; zatim je njegove noge prekrila poljupcima i namazala ih pomasti.

Kada je Farizej koji ga je pozvao to vidio, rekao je sam sebi "Da je ovaj covjek prorok, znao bi tko je ova ena koja ga dodiruje i na kakvu je loem glasu." MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA No, Isus odbija osuditi je pa cak i otkloniti njezinu gestu. On je zapravo prepoznaje kao znak "da su joj njezini brojni grijesi sigurno oproteni jer inace ne bi mogla iskazati tako veliku ljubav". "Vjera te tvoja spasila", kae joj Isus. "Idi u miru." Ova prica o eni na loem glasu, alabastrenoj posudi, rasputenoj kosi, "brojnim grijesima", oboljeloj svijesti, pomasti, pranju i ljubljenju nogu, tijekom vremena postali su dramaticni vrhunac price o Mariji Magdaleni. Ta ce scena biti eksplicitno povezana s njom te ponovljena iznova i iznova od strane velikih krdanskih umjetnika. Cak i leerno citanje ovog teksta, kolikogod napunilo njegovu jukstapoziciju stihovima koji slijede, ukazuje da te dvije ene nemaju nikakve veze jedna s drugom da uplakana pokajnica nema veze s Marijom iz Magdale nita vie nego to ima s Ivanom ili Suzanom. Ostali stihovi u drugim Evandeljima samo pridonose sloenosti. Matej, na primjer, donosi pricu o istom dogadaju, ali, da bi iznio drukciji zakljucak i s pridodanim kljucnim detaljem: Isus je bio u Betaniji u kudi imuna gubavca kada mu je prila ena s alabastrenom posudom punom najskuplje pomasti i izlila je na njegovu glavu dok je sjedio za stolom. Kada su to vidjeli, ucenici su bili ogorceni. "Zato takvo rasipanje?" rekli su. "Ovo je moglo biti prodano po visokoj cijeni a novac dan siromanima." Isusu je to zamijetio. "Zato uznemirujete enu?" rekao im je... "Kada je izlila ovu pomast na moje tijelo, ucinila je to da me pripremi za pokop. Zaista, kaem vam, gdjegod po cijelom svijetu ova Radosna vijest bude objavljena, to to je ona ucinila takoder de biti ispricano, u sjedanje na nju." Ovaj ulomak pokazuje ono to znanstvenici koji se bave Biblijom obicno smatraju svojstvom usmene tradicije iz koje je Evandelje izraslo. Umjesto Lukina Farizeja cije je ime imun, kod Mateja nalazimo "imuna gubavca". To pomazivanje posebice se odnosi na tradicionalno premazivanje mrtvaca uljem, tako da funkcionira kao eksplicitan nagovjetaj Isusove smrti. Kod Mateja, a i kod Marka, prica o neimenovanoj eni stavlja njezino prihvadanje Isusove smrti u veliki kontrast odbijanju (mukih) ucenika da Isusova predvidanja o vlastitoj smrti shvate ozbiljno. No, u drugim ulomcima Marija Magdalena povezuje se po imenu s Isusovim pokopom, to objanjava zato je bilo lako pomijeati tu anonimnu enu s njom.

U stvari, s ovim dogadajem i Matejeva i Markova prica pocinju se kretati prema vrhuncu Raspeda, jer jedan od ucenika "covjek zvan Juda" odlazi, u sljededoj recenici, glavnom svedeniku da izda Isusa. U ulomcima o pomazanjima, ena je prepoznata po "alabastrenoj Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE posudi", ali su kod Luke, koji ne spominje pogrebni obred, uocljivi i jasni erotski tonovi: covjek toga vremena trebao bi vidjeti rasputenu eninu kosu samo u intimnosti spavade sobe. Uvreda koju su osjetili svjedoci kod Luke tice se seksa, dok se kod Mateja i Marka tice novca. I, kod Luke, enine suze, zajedno s Isusovim rijecima, definiraju susret kao pokajanje bijednice.

No, komplikacije se gomilaju. Matej i Marko kau da se dogadaj s pomazanjem dogodio u Betaniji, to je detalj s odjekom u Evandelju po Ivanu koje sadri jo jednu Mariju, sestru Marte i Lazara, ali i jo jednu pricu o dogadaju pomazanja: est dana prije Pashe Isus je otiao u Betaniju, gdje je bio Lazar, kojega je uskrsnuo iz mrtvih. Tamo su mu priredili veceru; Marta ga je posluivala a Lazar je bio medu onima za stolom. Marija je donijela funtu vrlo skupe pomasti, cistoga narda, i njome je pomazala noge Isusove, briudi ih svojom kosom. Juda prigovara u ime siromanih i jo jednom se pokazuje da Isus brani enu. "Pusti je na miru; morala je sacuvati tu pomast za dan mojega pokopa", kae on. "Imat de siromane uz sebe uvijek, ali nede uvijek imati mene". Kao i prije, pomazanje nagovijeta Raspede. Tu su jo i nezadovoljstvo i ljutnja zbog rasipanja luksuzne robe, pa smrt i novac odreduju sadraj susreta. No, rasputena kosa isto tako naznacuje erotsko. Isusova smrt na Golgoti, gdje je Marija Magdalena brzo prepoznata kao jedna od ena koje su odbile napustiti ga, vodi do onoga to je daleko najvanija potvrda o njoj. Sva cetiri Evandelja (i jo jedan rani krdanski tekst, Evandelje po Petru) eksplicitno ju imenuju kao prisutnu kod groba, a kod Ivana ona je prva svjedokom Isusovog Uskrsnuda. To je a ne pokajanje, niti odricanje od seksa ono na to ona najvie polae pravo. Za razliku od mukaraca koji su se razbjeali i pobjegli, koji su izgubili vjeru, koji su izdali Isusa, ena je ostala. (Iako pamdenje krdana slavi taj cin odanosti, njegov povijesni kontekst vjerojatno je bio manje plemenit: bilo je mnogo vjerojatnije da de mukarci iz Isusova drutva biti uhapeni nego ene.) A glavna medu njima je Marija Magdalena. Evandelje po Ivanu pricu iznosi estoko: Bilo je vrlo rano prvoga dana u tjednu i jo uvijek mracno kada je Marija iz Magdale dola do groba. Vidjela je da je kamen pomaknut s groba i otrcala je imunu Petru i jo jednom uceniku, kojega je Isus volio. "Odnijeli su Gospodina iz groba" rekla je "i ne znamo kamo su ga stavili". Petar i ostali poure do groba da vide i sami, a zatim se ponovno razilaze. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA U meduvremenu je Marija stajala ispred groba, placudi. A zatim se, jo uvijek placudi, sagnula da pogleda unutra i ugledala dvojicu andela u bijelom kako sjede tamo gdje je prije bilo Isusovo tijelo, jedan kod glave a drugi kod nogu. Rekli su "eno, zato place?" "Odnijeli su mog Gospodina", odgovorila je ona "i ne znam kamo su ga stavili". Dok je to govorila, okrenula se i vidjela Isusa kako

stoji ondje, iako ga nije prepoznala. Isus je progovorio: "eno, zato place? Koga trai?" Pretpostavljajudi da je on vrtlar, ona je odgovorila "Gospodine, ako ste ga vi odnijeli, recite mi kamo ste ga stavili a ja du idi ukloniti ga ". Isus je zazvao "Marijo!" Ona ga je tada prepoznala i kazala mu na hebrejskom "Rabbuni!" to znaci Gospodar. Isus joj je rekao "Nemoj se drati mene jer se nisam jo uzdigao do ... mojega Oca i tvojega Oca, do mojeg Boga i tvojeg Boga". Pa je Marija iz Magdale otila i ispricala ucenicima da je vidjela Gospodina i da joj je rekao to. Prica o Isusu pripovijedana je i pripovijedana ponovno u tim prvim desetljedima, pripovjedne prilagodbe u dogadaju i karakteru bile su neizbjene, a zamjena jedne drugom bila je oznaka nacina na koji su Evandelja prenoena. Vedina je krdana bila nepismena; svoje su tradicije usvajali kroz

sloeno djelovanje sjedanja i interpretacije, a ne uz pomod povijesti, to je tek u konacnici vodilo do tekstova. Jednom kada su sveti tekstovi bili autoritativno uspostavljeni, egzegeti koji su ih tumacili mogli su napraviti paljive razlike, cuvajudi popis ena odvojenim, ali obicni propovjednici bili su manje oprezni. Prepricavanje anegdota za njih je bilo kljucno, pa je bilo sigurno da de do izmjena dodi. Viestrukost Marija sama po sebi bila je dovoljna da pomijea stvari kao to su bili i razliciti iskazi o pomazanju, to je na jednom mjestu djelo prostitutke rasputene kose, na drugom skromne nepoznate ene koja Isusa priprema za grob, a na tredem voljene prijateljice imenom Marija. ene koje placu, iako u rasponu okolnosti, pojavljuju se kao motiv. Kao i kod svake price, erotski detalji dobivaju na vanosti, osobito zato to je Isusov stav prema enama sa seksualnom prolosti bila jedna od stvari koja ga je razlikovala od ostalih ucitelja tog vremena. Ne samo da je Isus zapamden po tome to se prema enama ponaao s potovanjem, kao prema jednakima u svom krugu; ne samo da je odbio svesti ih na njihovu seksualnost, nego je Isus bio izricito prikazan kao covjek koji je volio ene, i kojega su ene voljele. Vrhunac tih tema dogada se u vrtu s grobom, s tom jednom rijecju obradanja "Marijo!" To je bilo dovoljno da ga ona prepozna i njezina je reakcija jasna iz onoga to on sljedede izgovara "Nemoj se drati mene". togod bilo prije, govor tijela izmedu Isusa i Marije iz Magdale sada mora biti drukciji. Od ovih razlicitih, odvojenih niti razne enske figure, pomast, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE kosa, plac, nevidena intimnost kod groba stvoren je novi lik Marije Magdalene. Od niti je, to jest, satkana tapiserija jedna pripovjedna linija. Kroz vrijeme ta je Marija prola put od vane ucenice ciji je superioran status ovisio o povjerenju to joj ga je sam Isus poklonio do kurve pokajnice ciji je status ovisio o erotskom naboju njezine prolosti i nesredi njezine oboljele svijesti. Dijelom je takav razvoj proizaao iz prirodnog poriva da se fragmenti Biblije vide kao cjeline, da se razdvojena prica sloi, a zasebne odluke i posljedice stope u jednu dramu. To je kao da je Aristotelovo nacelo jedinstva, navedeno u Poetici, nametnuto cinjenici tekstova koji su temelj krdanstva. Tako bi, na primjer, iz diskretne epizode u pricama iz Evandelja neki citatelji cak stvorili daleko jedinstveniju mnogo uvjerljiviju i mnogo vie zadovoljavajudu legendu prema kojoj je Marija iz Magdale bila neimenovana ena udata na svadbenoj svecanosti u Kani, gdje je Isus pretvorio vodu u vino. Njezin je suprug, u toj prici, bio Ivan kojega je Isus odmah unovacio da bude jedan od Dvanaestorice. Kada je Ivan otiao iz Kane s Gospodinom, ostavljajudi za sobom svoju novu suprugu, ona se onesvijestila u napadu usamljenosti i ljubomore te se pocela prodavati drugim mukarcima. Opet se pojavljuje u prici kao do tada ozloglaena preljubnica koju Farizeji dovlace pred Isusa. Kada Isus odbija osuditi je, ona uvida strahotu svojeg ponaanja. Nakon toga je otila i donijela svoju dragocjenu pomast te je nanijela na njegove noge, placudi od tuge. Otada ga je slijedila, uz cistodu i predanost, a njezina je ljubav ostala nekonzu-mirana "Ne dodiruj me!" i to snanija upravo

zbog toga. Takva ena ivi dalje kao Marija Magdalena u Zapadnjackom krdanstvu i u svjetovnoj Zapadnjackoj imaginaciji, sve do, recimo, rock-opere Isus Krist Superstar u kojemu Marija Magdalena pjeva "Ne znam kako da ga volim ... On je samo covjek, a imala sam toliko mnogo mukaraca prije ... toliko ga

elim. Toliko ga volim". Prica ima bezvremensku privlacnost, kao prvo, zato to pitanje "kako" treba li ljubav biti eros ili agape; senzualna ili spiritualna; pitanje udnje ili konzumacije definira ljudsko stanje. Ono to cini sukob univerzalnim jest dvojno iskustvo seksa: kao nunog sredstva reprodukcije i kao ludila strastvenog susreta. Za ene, majcinsko moe biti u suprotnosti s erotskim, napetodu koja kod mukaraca moe biti svedena na dobro poznate suprotstavljene fantazije o Madoni i kurvi. Ovo piem kao mukarac, a ipak mi se cini da je kod ena ta napetost izraena u stavovima ne prema mukarcima, nego prema samoj enskosti. Slika Marije Magdalene izraava takve napetosti i iz njih izvlaci snagu, osobito kada joj je par slika one druge Marije, Isusove majke. Krdani mogu tovati Blaenu Djevicu, no Magdalena je ta s kojom se identificiraju. Ono to je cini privlacnom jest to to nije samo kurva nasuprot Madoni koja je Isusova majka, nego to to u sebi sjedinjuje oba MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA lika. Cista zahvaljujudi svom pokajanju, ipak ostaje ena s prolodu. Njezino preobradenje samo povedava njezinu erotsku privlacnost, umjesto da je ukloni. Jad samo-optuivanja, poznat na ovaj ili onaj nacin svakom ljudskom bidu, nalazi olakanje u figuri cije je ponizno pokajanje je uvjet oporavka. To to je ali zbog izopacenog ivota seksualnog objekta koji je vodila cini je samo jo ucinkovitijom kao nekoga koga bismo mogli nazvati pokajnickim objektom. Stvaranje lika Marije Magdalene kao prostitutke pokajnice moemo promatrati kao posljedicu pritisaka svojstvenih pripovjednoj formi i pra-iskonskom porivu da izrazimo neizbjene napetosti seksualnog nemira. No, nita od toga nije bilo glavni cimbenik u preobrazbi slike Marije Magdalene, od one koja je osporavala mizogine pretpostavke mukaraca do one koja ih je potvrdivala. Najvaniji cimbenik u toj preobrazbi bila je, u stvari, manipulacija njezinom slikom od strane ba tih mukaraca. Promjeni je trebalo dugo vremena da se ostvari punih prvih 600 godina krdanske ere. Ponavljam, korisno je na umu imati kronologiju, s pozornodu usmjerenom na poloaj ena u Isusovu pokretu. Prva je faza vrijeme samog Isusa i mnogo je razloga da vjerujemo kako su, prema njegovu ucenju i u njegovu krugu, ene zato imale prava kao potpuno jednake. U drugoj fazi, kada su norme i pretpostavke Isusove zajednice zapisane, jednakost ena odraava se u pismima sv. Pavla (oko 50. 60.), koji imenuje ene kao prave partnere - svoje partnere u krdanskom pokretu, i u izvjedima iz Evandelja koja pruaju dokaze o Isusovim stavovima te isticu ene cija hrabrost i vjernost stoje kao vidljiva suprotnost kukavicluku mukaraca. No, do trede faze nakon to su Evandelja napisana, ali prije nego to je Novi Zavjet definiran kao takav Isusovo odbacivanje prevladavajude muke dominacije u krdanskoj je zajednici potkopavano. Sama Evandelja, pisana u onih nekoliko desetljeda nakon Isusa, mogu se citati kao naznaka tog potkopavanja zbog isticanja autoriteta "Dvanaestorice", koji su svi mukarci. (Potpunoiskljucivo muki sastav "Dvanaestorice" izricito iskoritava Vatikan danas da iskljuci ene iz

zaredivanja.) No, u novozavjetnim knjigama, rasprava medu krdanima oko poloaja ena u zajednici je implicitna, a postaje prilicno eksplicitna u ostalim svetim tekstovima iz tog ranog razdoblja. Moda nije iznenadenje da figura koja najvie utjelovljuje imaginativni i teoloki sukob oko poloaja ena u "Crkvi", kako se sama pocela nazivati, jest Marija Magdalena.

Ovdje je korisno prisjetiti se ne samo kako su sastavljeni tekstovi Novog Zavjeta, nego i kako su odabrani kao sveta knjievnost. Popularna pretpostavka je da su Poslanice Pavla i Jakova i cetiri Evandelja, zajedno s Djelima Apostolskim i Knjigom Otkrivenja, bili otprilike ono to je zajednica ranih krdana imala kao temeljne spise. Smatra se da ti tekstovi, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE za koje se vjerovalo da su "inspirirani Duhom Svetim", sadre neto to je Bog prenio Crkvi, te su pridrueni prethodno "inspiriranim" i odabranim knjigama Starog Zavjeta da bi tvorili "Bibliju". No, krdanske svete knjige (poput svetih knjiga judaizma, kada smo ved kod toga) nastale su procesom daleko sloenijim (i ljudskijim) od toga. Naglo irenje Radosne vijesti o Isusu po mediteranskom svijetu znacilo je da su udaljene krdanske zajednice nastajale posvuda. Postojala je iva raznolikost vjerovanja i praksi, koja se odraavala u oralnim tradicijama a, kasnije, i u tekstovima to su ih te zajednice koristile. Drugim rijecima, bilo je mnogo drugih tekstova koji su mogli biti ukljuceni u "kanon" (ili popis), ali nisu. Tek do cetvrtog stoljeda uspostavljen je popis kanoniziranih knjiga koje danas poznajemo kao Novi Zavjet. To je znacilo prekretnicu na putu prema samoodredenju Crkve upravo nasuprot judaizmu. U isto vrijeme, a neto suptilnije, Crkva je bila na putu prema poimanju same sebe u suprotnosti sa enama. Kada je Crkva pocela ojacavati "pravovjerje" onoga to je smatrala Svetom knjigom i njezinim doktrinom odredenim kredom, odbaceni tekstovi a ponekad i ljudi koji su ih cijenili, poznati i kao heretici bili su uniteni. To je djelomicno bilo pitanje teoloke rasprave Ako je Isus bio boanstvo, na koji nacin je to bio? a djelomicno povlacenja granica protiv judaizma. No, na djelu je takoder bila i izrazito filozofska istraga, jer su krdani, poput svojih poganskih suvremenika, nastojali definirati odnos izmedu duha i tvari. Medu krdanima ta de se rasprava uskoro usredotociti na seksualnost a njezino de bojno polje biti egzistencijalna napetost izmedu mukarca i ene. Kada su svete knjige kanonizirane, koji su tekstovi iskljuceni i zato? To je dug put, ali vradamo se natrag naem predmetu jer je jedan od najvanijih krdanskih tekstova koji se moe nadi izvan Novog Zavjeta takozvano Evandelje po Mariji, prepricavanje price o Isusovom pokretu u kojemu se Marija Magdalena (koja bez sumnje nije ena s alabastrenom posudom) pojavljuje kao jedna od najmodnijih voda. Ba kao to su se "kanonska" Evandelja pojavila iz zajednica koje su same sebe povezivale s "Evandelistima" koji moda nisu zaista "napisali" te tekstove, ovo je nazvano po Mariji ne zato to ga je ona "napisala", nego zato to se pojavilo iz zajednice koja je priznavala njezin autoritet. Bilo uz pomod represije bilo zanemarivanjem, Evandelje po Mariji izgubljeno je u ranom razdoblju ba kao to je stvarna Marija Magdalena pocela nestajati u previjajudoj muci kurve pokajnice i ba kao to su ene nestajale iz ueg kruga Crkve. Ponovno se pojavilo 1896. godine, kada se dobro ocuvana, iako nepotpuna petostoljetna kopija dokumenta datiranog u drugo stoljede pojavila ponudena na prodaju u Kairu. Na kraju su pronadeni i ostali fragmenti tog teksta. Tek polagano kroz 20. stoljede znanstvenici su poceli cijeniti ono to je ponovno otkriveno

MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA Evandelje otkrivalo, u procesu koji je kulminirao 2003. godine objavljivanjem knjige Evandelje po Mariji iz Magdale: Isus i prva ena Apostol Karen L. King.

Iako je Isus odbacivao muku dominaciju, to simbolizira njegovo davanje ovlasti Mariji Magdaleni za irenje Radosne vijesti o Uskrsnudu, muka dominacija postepeno je ostvarila modan povratak unutar Isusova pokreta. No, da bi se to dogodilo, davanje ovlasti Mariji Magdaleni moralo je biti preoblikovano. Moemo vidjeti da se upravo tako neto dogada u Evandelju po Mariji. Na primjer, Petrova nadmodnost je drugdje uzeta zdravo za gotovo (kod Mateja Isus kae "Ti si Petar stijena i na toj stijeni sagradit du Crkvu svoju"). Ovdje se on klanja njoj: Petar je rekao Mariji "Sestro, znamo da te Spasitelj volio vie od svih ostalih ena. Kazuj nam rijeci Spasitelja koje pamti, stvari za koje zna da ih mi ne znamo jer ih nismo culi." Marija je odgovorila "Poducit du vas onome to je skriveno od vas". I pocela im je govoriti te rijeci. Marija se prisjeda svoje vizije, neke vrste ezotericnog opisa uspona due. Ucenici Petar i Andrija su uznemireni ne onim to ona govori, nego time kako to zna. I sada se ljubomorni Petar ali svojim drugovima "Zar ju je *Isus+ odabrao radije nego nas?" To izaziva otar ukor jednog drugog apostola, Levija, koji kae "Ako je Spasitelj nju ucinio vrijednom, tko si onda ti da je odbacuje sa svoje strane?" To je bilo pitanje ne samo o Mariji Magdaleni, nego o enama opdenito. Ne bi trebalo biti iznenadenje, imajudi na umu kako je uspjeno iskljucujuda dominacija mukaraca uspostavljena u Crkvi "Otaca", to je Evandelje po Mariji bilo jedan od tekstova ostavljenih po strani u cetvrtom stoljedu. Kao to taj tekst pokazuje, rana slika o Mariji kao Isusovu apostolu od povjerenja, koja ima svoj odraz cak i u kanonskim tekstovima Evandelja, pokazala se kljucnom preprekom za uspostavu te muke dominacije, to je razlog zbog kojega je, bez obzira kakve "hereticke" probleme to evandelje postavljalo, ta slika morala biti izmijenjena u sliku podlonosti. Istodobno je naglaavanje seksualnosti kao korijena svih zala sluilo za potlacivanjem svih ena. Anticki je rimski svijet bio prepun duhovnosti koje su mrzile tjelesno stoicizam, manihejstvo, neoplatonizam a one su utjecale na krdansku misao ba dok se zgunjavala u "doktrinu". Tako se potreba da se liku Marije Magdalene oduzme mod zato da se njezine sestre nasljednice u Crkvi ne bi s mukarcima borile za mod, mijeala s porivom da se diskreditira ene opdenito. To je najucinkovitije napravljeno svodenjem ena na njihovu seksualnost, cak iako je i sama Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE seksualnost bila svedena na podrucje iskuenja, sam izvor ljudske nedo-stojnosti. Sve to od pripisivanja seksualnosti Mariji Magdaleni preko naglaenog tovanja Marije, Isusove majke, do prihvadanja celibata kao svedenickog ideala, marginaliziranja enske odanosti, promjene ljubavi i potovanja kao samoodricanja, osobito kroz pokajnicke kultove krajem estog stoljeda dolo je do

neke vrste definirajudeg vrhunca. Upravo su tada svi filozofski, teoloki i svedenicki porivi zaokrenuli natrag prema Svetoj knjizi, u potrazi za konacnim odobrenjem za tisak onoga to je do tada postalo cvrsta kulturna predrasuda. Tada je poloena pruga kojom de Crkva i Zapadnjacka imaginacija krenuti odredenim putem. Papa Grgur I. (oko 540. 604.) roden je kao plemid i bio je prefekt grada Rima. Nakon oceve smrti, odrekao se citave svoje imovine i pretvorio je svoju palacu u Rimu koja mu je bila dom, u samostan u kojemu je postao skromni redovnik. Bilo je to doba kuge, i prethodni je papa, Pelagije II., preminuo od iste. Kada je sveti Grgur izabran da ga naslijedi, odmah je istaknuo pokajnicke oblike tovanja kao

nacin zatite od te bolesti. Njegov je pontifikat obiljeen ucvrdivanjem discipline i misli, istodobno razdoblje reforme i osmiljavanja. No, sve se to dogadalo s kugom kao pozadinom, u pesimisticnom stanju u kojemu je prezrena pokajnica Marija Magdalena, titedi od duhovne kuge prokletstva i osude, mogla dodi na svoje. Uz Grgurovu pomod, uspjela je. Poznat jo i kao Grgur Veliki, on ostaje jedna od najutjecajnijih figura od svih papa, a u slavnom nizu propovijedi o Mariji Magdaleni, odranima u Rimu otprilike oko godine 591., stavio je pecat na ono to je dotada bilo uobicajeno ali neposvedeno citanje njezine price. Time je proturjecna Marijina slika bila, rijecima Suan Haskins, autorice knjige Mary Magdalene: Myth and Metaphor, "konacno ucvrdena ... za gotovo cetiri stotine godina". Sve se vratilo na one tekstove iz Evandelja. Prolazedi kroz pomna ici-tavanja kod egzegeta razlicite Marije, grene ene koja su hrabri spoj likova ucinila teko odrivim, Grgur je, sa svog poloaja autoriteta, ponudio vlastito deifriranje vanih tekstova iz Evandelja. Uspostavio je kontekst unutar kojega se od tada nadalje mjerilo njihovo znacenje: Ona koju Luka naziva grenom enom, koju Ivan zove Marijom, vjerujemo da je to Marija iz koje je istjerano sedam vragova prema Marku. A to tih sedam vragova predstavljaju ako ne sedam grijeha? Ondje je bila ena s "alabastrenom posudom" koju je sam Papa imenovao kao Mariju iz Magdale. Oslikao ju je: Jasno je, brado, da je ena prethodno koristila pomast da namiMARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA rie svoje tijelo u zabranjenim djelima. Ono to je ondje besramno pokazivala sada je nudila Bogu na hvale vrjedniji nacin. udjela je zemaljskim ocima, ali su sada uz pomod pokajanja izjedene suzama. Pokazala je svoju kosu da istakne svoje lice, ali sada njezina kosa sui njezine suze. Svojim je usnama izgovarale ohole stvari, ali je, ljubedi Gospodinovih nogu, svoje usne poloila na noge Iskupitelja. Dakle, za svaki uitak koji je imala u sebi, sada je sebe prinosila kao rtvu. Pretvorila je masu svojih zlodjela u vrline kako bi sluila Gospodinu potpuno u pokajanju. Papino obradanje "bradi" je kljuc. Kroz srednji vijek i razdoblje pro-tureformacije do modernog doba i prosvjetiteljstva, redovnici i svedenici citali bi Grgurove rijeci i kroz njih su citali same tekstove Evandelja. Plemeniti vitezovi, redovnice koje su osnivale kude za neudane majke, udvorni ljubavnici, ocajni grenici, razocarani neenje i beskrajna povorka propovjednika smatrala je Grgurovo citanje doslovnom istinom Evandelja. Sveti spis, izmijenivi ono to se stvarno dogodilo za Isusova ivota, i sam je bio izmijenjen.

Mukarci u Crkvi koji su imali koristi od toga, zauvijek potedeni prisutnosti ena u svojim svetitima, nisu mogli znati da se dogodilo ba to. Stvorivi mit, nisu pamtili daje bio izmiljen. Njihova Marija Magdalena ni fikcija, ni spoj a ni izdaja nekada potovane ene postala je jedina Marija Magdalena koja je ikada postojala.

To zatiranje tekstualnih razlika sluilo je za docaravanje ideala vrline koji je svoj ar izvlacio iz toga to je bio vizija neenje, propisana za neenje. Pretjerano zanimanje Grgura Velikog za prolost posrnule ene za to je ulje koriteno, kako je kosa prikazana, usta dovela je u sredite crkvenog tovanja neodredenu izazovnu energiju koja de cvasti pod patronatom jednog od najpotovanijih papa reformista u Crkvi. Na kraju je, Magdalena, kao ogoljeli predmet slikarske preokupacije renesanse i baroka, postala figura nita manje nego svete pornografije, jamcedi uvijek poudnoj bludnici cak i ako je to sada pouda za ekstazom svetosti stalno mjesto u katolickoj imaginaciji. Tako je Marija iz Magdale koja je najprije bila snana ena uz Isusa, "postala", u saetku Haskinsove, "iskupljena kurva i krdanski model pokajanja, figura jednostavna za rukovanje i kontrolu, te ucinkovito oruje i instrument propagande protiv njezina spola". Bilo je razloga narativne forme zbog kojih se to dogodilo. Bilo je zauzdavanja seksualnog nemira u toj slici. Bilo je i ljudskog razumijevanja u prici koja je isticala mogudnost oprotaja i iskupljenja. No, ono to je najvie poticalo antiseksualnu seksualizaciju Marije Magdalene bila je muka potreba za dominacijom nad enama. U Katolickoj crkvi, kao i drugdje, taje potreba jo uvijek zadovoljena. POBONA GRESNICA Dvije tisude godina opsjednutosti Marijom Magdalenom JOAN ACOCELLA* Ako je nekome potrebno vie dokaza o ulozi Marije Magdalene kao "hit" djevojke za pocetak dvadeset i prvog stoljeda vie, to jest, od njezine uloge zvijezde romana i filma Da Vincijev kod, najprodavanije knjige i filma naega vremena nego koja bolja glazura na torti od imati njezin vlastiti podulji clanak u pomodnom, otmjenom casopisu New Yorker? Clanak Joan Acocella u Neu> Yorkeru, objavljen pocetkom 2006. godine, jedan je od najboljih uvoda u golemi materijal raspri i rasprava o Mariji Magdaleni ikada napisan zbog cega smo ga ovdje ukljucili. Redoviti posao Acocelle je plesna kritika u stvari, iroko je prepoznata kao dio acice ljudi koji su uspostavili plesnu kritiku kao zasebnu modernu umjetnicku formu. Moda ju je upravo ta izloenost plesu i njegovoj snanoj, prai-skonskoj, ponekad svetoj, ponekad ekstaticnoj, ponekad erotskoj, ponekad u funkciji zamjenjivanja rodnih uloga u ljudskoj povijesti, ucinila posebice osjetljivom za neke od nijansi u raspravi o Mariji Magdaleni. U svakom slucaju, Joan Acocella izvanredno pie o plesu, ali i o drugim temama od vanosti za raspravu o Mariji Magdaleni. U svojoj prijelomnoj knjizi o americkoj spisateljici s pocetka

dvadesetog stoljeda, Willi Cather, Acocella se morala pozabaviti enskom figurom kojoj su pripisivane mnoge razlicite, medusobno suprotstavljene uloge populisticke Ijevicarke, konzervativne hraniteljice nestale romanticne ere, klasicne krdanske idealistice, osnaene, samostalne ene i seksom opsjednute lezbijke, da spomenemo samo nekoliko, lako je bila vie nego sposobna deifrirati simboliku u djelu Catherove, Acocella je takoder odbila pretjerano tumacenje simbolicnog sadraja, dodajudi da za neke kriticare "Nijedno drvo ne moe izrasti, nijedna rijeka tedi u krajolicima Catherove a da to nisu penis ili menstruacija". U suvremenoj raspravi o Mariji Magdaleni naidi de na

neto to bi moglo biti slican trend pretjeranog posezanja za tumacenjem simbolicnog sadraja u tekstovima i umjetnickim djelima. ' Copyright Joan Acocella. Tekst je objavljen u casopisu New Yorker i prenesen je uz doputenja autorice. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICAAcocella je takoder mnogo pisala o psihologiji, ukljucujudi i rad velicine knjige posveden posebice enama i poremedaju viestruke osobnosti. Njezina kritika lakode s kojom se sloeni psiholoki sindromi obiljeavaju i pogreno shvadaju osobito kod ena moda joj je isto tako pruila poseban uvid u one biblijske referencije na Isusovo istjerivanje "sedam demona" iz Marije Magdalene. Mnogi od strucnjaka na koje se pozivamo za Tajne Marije Magdalene citirani su i kod Acocelle u njezinu eseju. Medu njima su Bruce Chilton, Suan Haskins, Katherine Jansen, Marvin Meyer, Elaine Pagels, Jane Schaberg i Margaret Stabird, izmedu ostalih. Stavovi svakog od spomenutih strucnjaka dobro su zastupljeni drugdje u Tajnama Marije Magdalene, pa nai citatelji moraju samo pogledati na sadraj da bi pronali njihova stajalita razradena detaljnije. Katolicka crkva u ovom trenutku vjerojatno ima dovoljno svog posla i bez briga oko popularne fikcije, no, Rim nije mogao ne primijetiti da je Da Vincijev kod Dana Brovvna, roman koji tvrdi da je Isus bio oenjen, na Timesovu popisu bestselera ved gotovo tri godine. (Poruka romana uskoro de biti prenesena jo ire: izdanje mekog uveza treba izadi sljededeg mjeseca, a filmska verzija pocet de se prikazivati u kinima u svibnju.) Brovvn zasigurno nije prvi koji je ustvrdio da je Isus imao spolni ivot to je izjavio Martin Luther ali, najzloglasnija objava te teorije bila je knjiga iz 1982. godine, Sveta krv, Sveti Gral Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henrvja Lincolna. Sveta krv, koja je bila i jedan od glavnih izvora za Da Vincijev kod, kae daje nakon Raspeda Isusova supruga, s barem jednim od njihove djece pobjegla u Francusku, gdje su se njihovi potomci oenili u dinastiju Merovinga a ima ih i danas. No, nitko nije znao za to jer, prema autorovu zapletu, tu tajnu ved tisudu godina dobro cuva tajno drutvo nazvano Sionski priorat. Knjiga donosi fantasticno razradenu teoriju urote koja ukljucuje Leonarda da Vincija, Isaaca Newtona, Victora Hugoa i Jeana Cocteaua (svi su "veliki metri" Sionskog priora-ta), plus Emmu Calve i razne druge ljude koju je nemogude ukratko saeti, ali konacni je zakljucak da je Priorat sada spreman objaviti svoju pricu. Autori upozoravaju da organizacija namjerava uspostaviti teokratske Ujedinjene Europske drave, s Isusovim potomkom kao svedenikom-kraljem, no u kojima bi stvarni posao vladanja vodila jedna druga strana Sionski priorat, na primjer. A tko je ena koja je izazvala sve te probleme? Tko je ena koja se vjencala s Isusom i rodila njegovo potomstvo te time poloila temelje za ruenje kulture post-prosvjetiteljstva? Marija Magdalena.

Marija Magdalena spominje se samo cetrnaest puta u Novom Zavjetu. Luka i Marko opisuju je kao subjekt jednog od Isusovih egzorcizama Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE istjerao je "sedam vragova" iz nje i kao jednu od nekolicine ena koje su ga slijedile. U sva cetiri Evandelja ona je prisutna kod Raspeda. A ipak njezina uloga ostaje beznacajna sve dok odjednom,

nakon Kristove smrti, postaje silno uvelicana. Svako od Evandelja pripovijeda pricu malo drukcije, ali, u osnovi, Magdalena, bilo sama bilo s drugim enama, odlazi na grob tredeg dana da bi pomazala Isusovo tijelo, i upravo njoj (ili njima) andeo ili sam Krist objavljuje da je ustao iz mrtvih i upuduje je da to prenese njegovim ucenicima. Ta je uputa dala Magdaleni potpuno novi poloaj. Uskrsnude je dokaz istinitosti krdanske vjere. Kao prva osoba koja ga objavljuje Marija Magdalena postala je, kako je kasnije opisana, "prva medu apostolima". No, to je bio problem. Zato ona? Zato osoba koja se prije spominje samo u prolazu? Iznad svega, zato ena? Cinjenica da sva cetiri Evandelja navode da je Magdalena bila ta uvjerljivo pokazuje da je to stvarno ono to su ljudi pripovijedali da se dogodilo. No, ako je ved tako, morala je biti poboljana. A to je bar bilo lako. Danas, uz tolike strucnjake za tumacenje Biblije, moramo se uzrujavati oko toga to Biblija zapravo kae, no u prvim stoljedima nakon Kristove smrti takva su pitanja bila manje vana jer ljudi nisu znali citati. Cetiri su Evandelja, najvedim dijelom, zbirke oralnih tradicija. Kada su zapisane sluile su kao vodic za propovijedanje, ali samo kao vodic. Propovjednici su ih uljepavali slobodno, a umjetnici u stvari, svi napravili su svoje prilagodbe. Engleska znanstvenica Marina VVarner dokazuje to u svojoj knjizi o Djevici Mariji, "Alone of Ali Her Sex" (1976.). Kako pokazuje VVarnerova, mnogih detalja rodenja Kristova koji su nam tako poznati sa slika, iz himni i kolskih priredaba "sijeno i snijeg i miris toplih ivotinjskih tijela" u Novom Zavjetu nema. Ljudi su ih izmislili jer su eljeli bolju pricu. Slicno su tako izmislili i bolju Mariju Magdalenu. Isus je, za svoje doba i okruenje, bio izraziti neseksist. U Samariji, kada je razgovarao sa enom na bunaru to je najdulji osobni razgovor koji vodi u cijeloj Bibliji njegovi su se ucenici "cudili", jer idovski mukarac nije u javnosti razgovarao sa enom koja mu nije bila u rodu. U jednoj drugoj epizodi, kod Luke, Isus vecera sa imunom Farizejem kada "ena u gradu", "grenica" vjerojatno prostitutka ulazi u kudu, pere Isusove noge svojim suzama, sui ih svojom kosom, ljubi ih a zatim ih mae balzamom iz posude. imun kae Isusu da on sigurno nije prorok ako moe prihvatiti pocast takve osobe. Krist odgovara da mu je "grenica" iskazala vie ljubavi nego to je to ucinio imun. Prema nekim znanstvenicima Kristova ravnodunost po pitanju spola bila je tovana u nekim ranokrdanskim zajednicama u kojima su ene bile i vode. No, do drugog stoljeda, kada se takozvana "ortodoksna ili pravovjerna Crkva" ucvrstila, ene su bile gurnute u stranu, zajedno s onim to se smatralo da predstavljaju: seksom. Sve do dvanaestog stoljeda MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA

nisu svi svedenici Rimokatolicke crkve bili apsolutno obavezni ivjeti u celibatu, ali poziv na celibat poceo se javljati mnogo ranije, a spisi crkvenih otaca bili su vrlo strogi prema seksu. Do cetvrtoga stoljeda Kristova je majka bila proglaena djevicom. Cistoda je postala idealom, a ene, kao poticaj na necistodu, bile su stigmatizirane. Kako je, dakle, objava o Uskrsnudu mogla biti upudena jednoj od te strane? U onome to se doima, u retrospektivi gledano, genijalnim rjeenjem, Lukina "grenica" navedena je kao Magdalena. To je imalo nekog smisla. Luka najprije predstavlja Magdalenu imenom samo dva retka nakon price o "grenici". Onda je tu bilo "sedam vragova" koje je Krist istjerao iz Magdalene. Kakve bi vragove ena imala osim poude? I, konacno, za razliku od mnogih drugih ena u Evandeljima Marije, majke

Jakovove, Marije, supruge Kleopasove itd. Marija Magdalena, koja je spomenuta imenom, opisana je ne odnosom s mukarcem, nego prema gradu iz kojega dolazi, Magdali, bogatom ribarskom naselju na Galilejskom moru. Dakle, Magdalena je vjerojatno bila ena koja je ivjela sama, to je bila rijetka i sumnjiva stvar u idovskom drutvu toga vremena. Dodajte tome cinjenicu da je Magdala imala reputaciju razvratnoga grada te da je Magdalena ocito imala novca (Luka kae da se brinula za Isusove potrebe od svoga "imetka") i dolazimo do zakljucka: Marija Magdalena je bila grenica koja je oprala Isusove noge svojim suzama. Covjek se prvo zapita kako pomae novoj kampanji cistode u Crkvi da je prvi svjedok Uskrsnuda prostitutka. No, kako je ved spomenuto, Crkva je uglavnom zapela s Marijom Magdalenom. tovie, kljucni ton Isusove slube bio je poniznost. Bog koji je odabrao roditi se u staji moe isto tako odluciti svoje Uskrsnude objaviti prostitutki. A Lukina grenica nije bila samo prostitutka, bila je prostitutka koja se pokajala, lijudi suze tako obilne da su bile dostatne da operu noge covjeka koji je upravo hodao pranjavom cestom do Farizejeve kude. No, kljucni dobitak usadivanja te ene u Mariju Magdalenu bio je u tome to je to Magdaleni davalo neku punodu kao liku dok je istodobno umanjivalo njezin poloaj. Spajanje je ved bilo obavljeno do tredeg ili cetvrtog stoljeda, a u estom ga je stoljedu u propovijedi potvrdio papa Grgur Veliki. Marija Magdalena, jedna od rijetkih samostalnih ena u Novom Zavjetu, postala je kurva. I kao takva, bila je izvanredan uspjeh. Europa, preobradena na krdanstvo, nije bila zadovoljna time da svi ti sveti ljudi u Bibliji ogranicavaju njihove aktivnosti ili, to je jo vanije, njihove relikvije na Bliski Istok. I tako je Magdalena, medu ostalima, poslana na zapad. Nakon Raspeda, kae se, nevjernici su je smjestili u camac bez vesala i gurnuli ga u more, sasvim sigurni da de se camac prevrnuti. No, upravljan Bojom rukom, Magdalenin je camac stigao u Marseille, gdje je provela ivot u neumornom propovijedanju i preobratila junu Galiju. Medutim, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE na kraju se umorna od propovijedanja povukla u pilju na planinskom podrucju Marseillea, gdje je oplakivala svoju ludu mladost i kajala se. Nije nosila odjedu, bila je pokrivena samo svojom dugom kosom (ili, na nekim slikama, odvratnom vrstom krzna). Nije uzimala nikakvu hranu. Jednom na dan andeli bi se spustili da je ponesu na Nebesa gdje bi primila "nebesku hranu" a zatim bi odletjela natrag u svoju pilju. To je trajalo trideset godina a onda ju je jednoga dana njezin prijatelj Maksimin, biskup iz Aixa, pronaao u svojoj crkvi kako lebdi dva lakta iznad tla okruena zborom andela. Smjesta je nestala. Ovo je saetak raznih prica, a vedinu njih mogude je pronadi u "Zlatnoj legendi", zbirci ivotopisa svetaca to ju je u trinaestom stoljedu napisao dominikanac Jacobus de Voraigne koji je kasnije

postao nadbiskup Genove. Kae se da je "Zlatna legenda", poslije Biblije bio najcitaniji tekst iz Srednjega vijeka. Na temelju njega sastavljane su propovijedi, napisane drame, oslikani oltarni ukrasi, pripovijedane price iz dubine srca. Magdalena je, prema nekim izvorima, u Francuskoj postala najomiljenija svetica nakon Djevice Marije. U jedanaestom stoljedu razvio se posebice gorljiv kult Magdalene u burgundskom gradu Vezelavu, cija je crkva tvrdila da ima njezine relikvije to je tvrdnja na koju je nesumnjivo utjecala cinjenica da je Vezelav na jednoj od glavnih ruta do Santiaga de Compostele u panjolskoj, tredem najvanijem odreditu hodocada krdana (poslije Jeruzalema i Rima). Vezelav je uskoro postao jo jedno vano mjesto hodocada, to je znatno koristilo lokalnoj

ekonomiji. Godine 1267. redovnici iz Vezelava dali su iskopati relikvije Marije Magdalene ispod crkve a tom je dogadaju prisustvovao kralj. Neki su se ljudi ipak pitali kako je tijelo Marije Magdalene dolo do Burgundije, jer je, prema legendi, preminula u Provansi. Provansalski princ Karlo od Salerna, poboan covjek, bio je osobito povrijeden tim preseljenjem. I tako je 1279., samo dvanaest godina nakon ekshumacije u Vezelavu, otkrivena nova garnitura Magdaleninih relikvija u kripti sv. Maksimina, u blizini Aix-en-Provence. Sv. Maksimin postao je popularno mjesto hodocada. Kako je vrijeme prolazilo, pet citavih Magdaleninih tijela pronadeno je, zajedno s rezervnim dijelovima, na razlicitim mjestima. Njoj posveden dan, 22. srpnja, postao je veliki blagdan. U Viviersu je, prica se, seljaka koji se usudio orati svoja polja na taj dan, pogodila munja. Brojna zanimanja vinogradari, vrtlari, mornari, bacvari, tkalci prihvatili su je kao svoju sveticu zatitnicu. Crkva za crkvom nazivana je po njoj, ba kao i mnoge djevojcice. Kako je postala tako omiljenom? Posljednjih godina radeno je niz takozvanih "studije recepcije" Marije Magdalene, to jest, povijesti promjena njezine slike tijekom vremena. Dva dobra primjera su "Mary Magdalene: Myth and Metaphor" (1993.) Suan Haskins i "The Making of the Magdalen: Preaching and Popular Devotion in the Later Middle MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA Ages" (2001.) Katherine Jansen. Prema tim autoricama, Magdalena, ta dobro poznata kurva, postala je u to vrijeme vrlo istaknuta djelomicno zato to je urbanizacija u dvanaestom stoljedu izazvala irenje prostitucije. Propovjednici su isticali zapravo, izmiljali njezinu nemoralnu prolost. Bila je prekrasna, govorili bi, s valovima crvenkasto-zlatne kose, a bila je i nasljednica; ivjela je u dvorcu. No, nije imala mukog rodaka koji bi ugovorio odgovarajudi brak za nju i zbog toga se prepustila luxuria, ili poudi. Dan za danom, sjedala bi pred zrcalo, nanosedi kozmetiku i parfeme, da bi uspjenije zavodila nevine mladide. Uskoro je, prema srednjovjekovnim propovjednicima (koji su ocito smatrali da bogatstvo ne odvrada od prostitucije), pocela prodavati svoje tijelo to je lekcija, objavili su, za sve mlade ene koje u iskuenje dovodi luxuria. Jansenova citira fratra iz trinaestog stoljeda koji sebe stavlja u glavu takve djevojke to sjedi pred svojim zrcalom: "Ona povlaci svoju haljinu na jednu stranu da bi otkrila golu kou, olabavljuje svoju vrpcu oko ramena da bi razotkrila svoj dekolte. Njezino je tijelo jo uvijek kod kude, ali u Bojim ocima ona je ved u bordelu". Propovijedanje je bilo samo dio kampanje. Po citavoj su Europi za prostitutke spremne da okaju svoja djela osnivane institucije pod pokroviteljstvom Marije Magdalene. Medutim, kako je smatrana upozorenjem, isto je tako mlada Magdalena bila i predmet oboavanja. Odabrana je svetica zatitnica ne samo bacvara i vrtlara, nego i kitnicara, proizvodaca parfema i frizera drugim rijecima, dobavljaca svih onih ukrasa koji su je i doveli do njezina pada. (Postala je i

zatitnicom prostitutki. U Beaucaireu su na njezin dan kurve trcale utrku u njezinu cast.) Osim ljepote ljude je privlacila i njezina poznata osjedajnost. U srednjovjekovnim prikazima Raspeda i Skidanja s kria Magdalena se obicno pojavljuje poludjela od tuge. Njezina su usta cesto otvorena; ona vriti. Njezina kosa lepra, a njezin plat se vijori. Ljubi Kristove okrvavljene noge. Ona zna da je i zbog njezinih grijeha Krist umro. U usporedbi s njom, Djevica je obicno daleko smirenija. Razdoblje izmedu jedanaestog i trinaestog stoljeda bilo je doba velikog irenja tovanja Djevice Marije. Prema Marini VVarner, sve ljudske mane koje su odstranjene s Djevice izmjetene su na Magdalenu, i tako se razvijao svaki od ta dva kulta. No, kada je rijec o krivnji koju covjek nadilazi, Magdalena, a ne besprijekorna Djevica, bila je svetica koju su ljudi trebali. Kako to kae Haskinsova, bila je "uzor za

obicne smrtnike koji su mogli grijeiti i ponovno grijeiti, a ipak se uz pomod pokajanja nadati da de dodi u nebo". Ta promjenjiva Magdalenina slika ponekad djevojke s plakata, ponekad propovjednice ustalila se u renesansi. Kako kae veliki znanstvenik Mario Praz, postala je "Venera u pokajnickoj kostrijeti". Na Tizianovoj slici iz razdoblja izmedu 1530. i 1535. godine, vidimo je u njezinoj pilji Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE kako gleda u Nebesa. U isto vrijeme, izmedu pramenova njezine kose koja lepra, vidimo grudi poput bisera koje su u njezinu ivotu kao i u svim ivotima, kae Tizian urotnicki bile izvor grijeha. No, ta se ravnotea odrala tek kratko. U esnaestom stoljedu pojavio se protestantski izazov sakramentu pokajanja koji je, uz pomod prodaje oprosta, Crkva toliko zloupotrebljavala. Protureformacija je, dakle, snaan naglasak stavljala na pokajanje, pa kao dio kampanje ocidenja dobivamo izrazito krijeposne slike Magdalene, poput onih iz slavne serije Georgesa de La Toura, s pobonom sveticom sada potpuno odjevenom i s lubanjom pored sebe podsjetnikom na to kako ljepota zavrava. Magdalena se takoder mnogo pojavljivala u nabonoj poeziji sedamnaestog stoljeda u Engleskoj. "Saint Mary Magdalene, or The VVeeper" (1646.) Richarda Crashavva oslikava Krista kojega "slijede dvije vjerne fontane" dva Magdalenina oka "dvije kupke koje hodaju; dva pokreta koja placu; / Prijenosna i saeta oceana". Ova je pjesma, zajedno s ostalim slicnim prikazima, bila dovoljna da uvede pojam "maudlin", koji dolazi od imena Magdalena u engleskom jeziku, a sa znacenjem "sladunjavo placljivoga". S pojavom prosvjetiteljstva Marija Magdalena je, poput ostalih svetih stvari, pretrpjela odredeno zanemarivanje. No, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj ponovno su je prizvali reformisti, jer je prostitucija u viktori-janskom Londonu poprimila razmjere epidemije. Osnovano je jo samostana za prostitutke spaene u Magdalenino ime. (U stvari, kako objanjava Haskinsova, to su bile prolazne kude u kojima su djevojke vezle cekajudi na skromnu udaju ili posao u trgovini.) Sama rijec "magdalen" iroko je koritena u znacenju "posrnule ene". Krajem stoljeda veliki val razvrata provalio je u europsku umjetnost, a i u tome je Magdalena imala svoje mjesto, i to ne pod nabonom krinkom. Na nekim slikama pojavljuje se sasvim naga cijeloga tijela obnaenog, prikazanog od naprijed cak i bez lanog pokrivala njezine kose. Svidala se i "crnom simbolizmu" tog vremena. U bakrorezu belgijskog simbolista Feliciena Ropsa iz 1888. godine ona se savija, bez ijedne krpice na sebi, oko podnoja Kria, grledi Kristove noge. U dvadesetom stoljedu Magdalena je dobila neto uzvienije atribute. Rainer Maria Rilke, Marina Tsvetaeva i Boris Pasternak posvetili su joj predivnu poeziju. To su ljubavne pjesme o njezinu odnosu s Kristom, ali ozbiljne i mracne. Popularni prikazi Magdalene u nae vrijeme manje su suptilni.

Mjuzikl Tima Ricea i Andrewa Lloyda VVebbera iz 1971. godine "Isus Krist Superstar" otvoreno ju je prikazao kao kurvu, zaljubljenu u Isusa. U televizijskom filmu "Isus iz Nazareta", redatelja Franca Zeffirellija iz 1977., najprije vidimo Magdalenu kako zavrava posao s muterijom. U "Posljednjem Kristovu iskuenju" Martina Scorsesea iz 1988. koji se temelji na romanu Nikosa Kazantzakisa, Magdalena postaje prostitutka samo zato to ju je Isus, njezin prijatelj iz djetinjstva, odbio u MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA

seksualnom smislu. Iako to nije elio. Kasnije, na Kriu, spopada ga fantazija (ivopisno snimljena) o tome da s njom spava i zacne dijete. Ocito je to previe za nju, pa ona umire. Isto se, nakon te fantazije, dogada i Isusu. "Pasija" Mela Gibsona Magdalenu koristi tek kao narikacu kod Raspeda, ali to je rijedak slucaj. U stvari, Gibsonov film je jedini na popisu koji potvrduje trenutacnu doktrinu Crkve. ezdesetih godina dvadesetog stoljeda Crkva je konacno uhvatila korak s nekima od fantasticnijih medu ivotima svetaca, a 1969. pregledan je i ispravljen liturgijski kalendar. Niz dugo tovanih dana svetaca isputen je iz njega i to zbog nedostatka dokaza da je svetac u pitanju uopde postojao. (To je ukljucilo i sv. Kristofera, na aljenje mnogih ljudi koji jo uvijek nose njegov medaljon.) Za druge su svece promijenjeni zabiljeeni podaci, a medu takvima je bila i Magdalena. Vie nije bila prostitutka, rekla je Crkva, a Pjesma nad Pjesmama, ta seksi poema, vie nije bila propisana za citanje na njezin dan. Kako pokazuje snimljeni film, neki ljudi nikako nisu eljeli tu ocidenu Mariju Magdalenu. Drugi su se poceli pitati kako je uopde dolo do toga da je tako okaljana. Kljucni pomak u proucavanjima Magdalene bilo je otkride knjinice u Nag Hamadiju. Biblijski strucnjaci ved dugo znaju da je pravovjerna Crkva bila samo jedan segment Crkve koji je nadvladao konkurentske krdanske sekte, osobito takozvanih gnostika. No, osim onoga to se moglo zakljuciti iz prokazivanja tih navodnih heretika od strane crkvenih otaca, znanstvenici koji se bave ranim krdanstvom o njima su znali malo. A onda je jednog dana u prosincu 1945. godine arapski seljak imenom Muhamed Ali al-Samman potjerao svoju devu do podnoja breuljka u blizini grada Nag Hamadija, u gornjem Egiptu, da bi sakupio gnoj za svoja polja, i dok je kopao, izvadio je glinenu posudu visoku otprilike 90 cm. Nadajudi se da bi mogla sadravati blago, otvorio ju je i, na svoje razocaranje, pronaao samo hrpu knjiga od papirusa, uvezenih u kou. Knjige je odnio kudi i bacio ih u dvorite u kojemu je drao ivotinje. U tjednima koji su uslijedili njegova je majka iskoristila neke od stranica iz knjiga za potpaljivanje tednjaka, a druge su stranice razmijenjene za cigarete i vode. No, na kraju je, nakon dugog putovanja kroz ruke trgovaca starinama, po crnim tritima, kroz ruke krijumcara i znanstvenika, Sammanovo otkride prepoznato kao neprocjenjiva knjinica gnostickih spisa trinaest rukopisa koji su sadravali pedeset i dva teksta zabiljeenih na koptskom (ranom obliku egipatskog) u cetvrtom stoljedu a prevedenih s grckih originala koji su nastali izmedu drugog i cetvrtog stoljeda. S vremenom je knjige konfiscirala egipatska vlada i premjestila ih u Koptski muzej u Kairu, gdje se nalaze i danas. (Objavljene su u razdoblju od 1972. do 1977.) U stvari i nisu bile prvi otkriveni gnosticki tekstovi. Ostali su ugledali svjetlo dana krajem osamnaestog i u devetnaDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE estom stoljedu, ali ih vedina nije objavljena sve do vremena nakon otkrida iz Nag Hammadija.

Svatko tko eli upoznati cjeloviti, iznenadujudi sadraj Gnostickih evandelja s Demijurgom (a ne Bogom) koji stvara svijet i pricom o Padu ispricanom sa stajalita zmije, prijateljice ljudskoga roda trebao bi procitati klasik Elaine Pagels "Gnosticka evandelja" (1979.) ili knjigu Marvina Mevera "The Gnostic Discoveries: The Impact of the Nag Hammadi Librarv" (Harper,SanFrancisco), koja je objavljena u jesen 2006. godine. Meyer je deskriptivniji, a Pagelsova analiticnija. Vano je za pricu da je Marija Magdalena sredinja figura u Gnostickim evandeljima i, u usporedbi s europskom legendom o njoj, sasvim novi i drukciji lik. Ne samo da nije prostitutka; ona je evandeoska junakinja i Kristova miljenica medu ucenicima.

Kljucni tekst je Evandelje po Mariji. Kako rasprava pocinje Uskrsli Krist propovijeda svojim ucenicima. Ne postoji nita takvo kao to je grijeh, kae on. Ucenici takoder, u svojoj potrazi za boanskim, ne bi trebali slijediti nikakve autoritete, ne bi se trebali obazirati ni na kakva pravila, nego bi jednostavno trebali traiti u sebi. Prenijevi te pouke, Isus odlazi, ostavljajudi ucenike koji su drhtali od straha. Nema grijeha? Nema pravila? Ako budu poducavali te doktrine, mogli bi zavriti mrtvi, poput njega. U tom trenutku, inicijativu preuzima Marija Magdalena. "Ne pla-cite, ne tugujte, ne sumnjajte", kae ona ostalima. (Ovaj i ostali citati iz Gnostickih evandelja koji slijede su Meverovi prijevodi.) Petar zatim kae Magdaleni da oni svi znaju da ju je Isus volio vie od bilo koje druge ene, i pita je ima li neto to je samo ona naucila od Spasitelja dok su bili sami. Magdalena odgovara opisom vizije koju je imala a o usponu due do istine to je prica koju je dijelila s Isusom. (Ona sama dodaje ovaj komentar.) Iz ovoga ulomka nedostaju cetiri stranice, no, nekim citateljima moda i nede biti ao zbog toga. Izvjetaji o gnostickim vizijama ponekad su poput opisa necijih snova: bizarni, a ipak dosadni i dugi. I Magdalenina se prica cinila takvom njezinoj publici. "Zar je [Isus] zaista govorio sa enom na samo, bez naega znanja?" Petar sada pita svoju bradu. "Trebamo li se svi okrenuti i sluati je? Zar ju je volio vie od nas?" Marija brine u plac i upita Petra misli li da ona lae. Drugi ucenik, Levi, prekida ih: "Petre, ti si uvijek srdit... Ako ju je Spasitelj ucinio vrijednom, tko si ti da je odbacuje?" Ovaj tekst je primjer nacela po kojemu je gnosticizam dobio ime. Na grckom gnosis znaci "znanje, spoznaju". Za gnosticke zajednice to je znacilo neku vrstu duhovnog razumijevanja to je cilj svih vjernika koje je ostvareno samo kroz intenzivno samopropitivanje, obicno popradeno vizijama. Evandelje po Mariji Magdalenu prikazuje kao strucnjaka u toj praksi. Takoder je predstavlja kao vodu, punu samopouzdanja i ara. Jedan drugi gnosticki tekst, Pistis Sophia ("Vjera-Mudrost") ima formu MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA dijaloga izmedu Isusa i ucenika. Od cetrdeset i est pitanja postavljenih Isusu, trideset i devet ih je dolo od Marije Magdalene. Petar se konacno poali da nitko drugi nema prilike govoriti. Dakle, jo jedno obiljeje gnostickog portreta Magdalene je svada izmedu nje i Petra. Isus je opetovano brani, i to je konacna, kljucna tocka o gnostickoj Magdaleni: Isusova naklonost prema njoj. U jednom drugom Evandelju ona se spominje kao njegova "druica" koju je cesto ljubio. Neki su citatelji smatrali da to znaci da je bila njegova ljubavnica ili supruga, no ljubljenje je bilo uobicajeno medu ljudima na Bliskom Istoku u to vrijeme, a njihovo druenje kao da se temeljilo na Isusovu uvjerenju u njezin superiorni razum. Kada ga ucenici pitaju "Zato nju voli vie od sviju nas?", on odgovara, bez utjehe za njih, "Ako se slijepac i covjek koji vidi nadu u mraku, jednaki su. No, kada dode svjetlost, onaj koji vidi ugledat de svjetlost, a slijepac de ostati u mraku".

Dakle, dok je pravovjerna Crkva bila zauzeta uklanjanjem ena s poloaja modi, gnosticke su sekte, cini se, slijedile drukciji put. Jedan od njihovih tekstova kae da je medu Isusovim ucenicima bilo sedam ena kao i dvanaest mukaraca. Gnosticki panteon ukljucuje i enska boanstva. No, kljucni dokaz je sama Magdalena: njezino vodstvo i Kristova potpora istoga. To ne znaci da Gnosticka evandelja prikazuju rodno slijepu zajednicu. U jednom drugom odlomku u kojemu se Petar ali na Magdalenu "Marija bi nas trebala napustiti", kae on, "jer ene nisu vrijedne ivota" a Isus odgovara "Gledaj, vodit du je da bih je ucinio nalik mukarcu, tako da i ona moe postati ivudi duh koji nalikuje vama mukarcima. Jer de svaka ena koja sebe ucini mukarcem udi u kraljevsko nebesko". Tu su izjavu, razocaravajudu za mnoge oboavatelje gnosticizma, znanstvenici objasnili kao

odraz drevnog vjerovanja, koje su prihvadali i gnostici naprednih stavova, prema kojem je ena predstavljala zemaljske stvari, dok su mukarci vie bili u dodiru s boanskim. Isus kae da de njegove enske ucenice, unatoc svom spolu, postati duhovne. Petar se ocito ne slae. Tako je autoritet ena bio predmetom sukoba i medu gnosticima. Znamo kako je pravovjerna Crkva koja je, ne slucajno, svoju apostolsku misiju svojatala od Petra rijeila taj problem, a cinjenica da su ga gnosticke zajednice rjeavale drukcije bila je jedan od razloga zbog kojih su ih smatrali hereticima. U svakom slucaju, u cetvrtom stoljedu, u trenutku kada je pravovjerna Crkva, nakon stoljeda progona, konacno ostvarivala neku stabilnost, vode gnosticke zajednice u blizini Nag Hammadija, ocito smatrajudi da su sada u ozbiljnoj opasnosti, stavili su svoje najvrednije knjige u posudu i zakopali ih na padini breuljka. No, ene nisu bile njihov jedini problem. Kako objanjava Elaine Pagels, sva nastojanja Crkve u to doba bila su usmjerena na stvaranje institucije, a odredena gnosticka nacela prije svega, odbacivanje pravila Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE i hijerarhije bila su sasvim suprotna i nespojiva s institucionalizacijom. Pagelsova takoder istice da je gnosticizam, zbog svojeg egalitarizma, bio i elitisticki. Da biste se dokazali kao gnostik, morali ste se odluciti na pronalaenje boanskoga u sebi tijekom dugotrajnog ucenja. To nije bilo za svakoga, a pravovjerna je Crkva eljela sve ljude. Prema tome, Crkva nije traila od ljudi da u sebi trae boansko njihovi de im svedenici redi to je boansko a to im je osiguravalo da, sve dok priznaju odredene propisane nauke vjere i prate neke jednostavne rituale, i oni, takoder, mogu udi u Kraljevstvo nebesko. Bez tih razumnih pravila koje je jednostavno slijediti, pie Pagelsova, "jedva je mogude i zamisliti kako bi krdanska vjera uopde mogla preivjeti". Drugi su pisci pokazali manje razumijevanja. Feministicka biblijska znanost pojavila se pocetkom devetnaestog stoljeda i razvijala se tiho do ezdesetih godina dvadesetog stoljeda, kada je dobila novu snagu a to je bilo posljedica Drugog vatikanskog koncila. Ubrzo nakon toga dolo je objavljivanje knjinice iz Nag Hammadija. Feministice su dugo sumnjale da je Novi Zavjet, zajedno sa svojim komentatorima, umanjivao doprinos ena u utemeljenju krdanstva. Ovo je bio dokaz. Tekstova o Mariji Magdaleni odjednom je, poslije 1975. godine, bilo sve vie. To se dogodilo u isto vrijeme kao i uspon postmodernisticke knjievne teorije, koja je smatrala da su svi ti tekstovi nesigurni i porozni, obiljeeni "rupama" koje je citatelj sam trebao popuniti. Ona vie nije bila prostitutka, ali, to je, onda, bila? Mladi su znanstvenici pokuali otkriti to se dogodilo s pricom o njoj. Da spomenemo samo dva novija izdanja: Ann Graham Brock u "Mary Magdalene, the First Apostle: The Struggle for Authority" (2003.) i Holly E. Hearon u "The Mary Magdalene Tradition: VVitness and Counter-VVitness in Early Christian Communities" (2004.) obruile su se na Evandelja iz Novoga Zavjeta, dokazujudi da su potiskivala usmene tradicije koje su potjecale od Marije Magdalene

u korist tradicija to su dolazile od Petrove svedenicke slube. No, najtemeljitija i najgorljivije pobijana u ovoj kategoriji jest knjiga "The Resurrection of Mary Magdalene: Legends, Apocrypha, and the New Testament" (2002.) Jane Schaberg, profesorice na Sveucilitu Detriot Mercy. Detaljno, kao pincetom, Schabergova prolazi kroz Novi Zavjet, Gnosticka evandelja i kasnije tekstove da bi u njima pronala i iz njih izvukla strategije uz pomod kojih je, prema njezinim rijecima, pravovjerna Crkva Magdalenu "zamijenila, prisvojila i ostavila". Izmedu prvog i

cetvrtog stoljeda, smatra ona, krdanstvo je sraslo u nekoliko irokih tradicija. Jedna je bila magdalensko krdanstvo ciji je cilj bio stati na kraj potlacivanju bespomodnih na svijetu. Magdalensko krdanstvo bilo je egalitaristicko po svojoj organizaciji, poput Isusova pokreta u kojemu je i poteklo. U toj kampanji, kae Schabergova, Isus nije "bio junak, voda ni Bog" nego samo brat svojim drugovimareformatorima. Tek nakon MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA njegove smrti i navodnog uskrsnuda sredite pozornosti prebaceno je sa skupine na njega samoga, i on je postao boanstvo. Medutim, vano je da ga Schabergova vidi kao nekoga tko je imao poseban autoritet unutar pokreta, jer kae da je odabrao Magdalenu za svoju nasljednicu. To je, tvrdi ona, najvanije za objavu uskrsnuda. Uskrsnude je za Isusa znacilo eticku obnovu svijeta, i u objavi uskrsnuda Magdaleni, on je svoju misiju prenosio na nju. No, dok su Magdalena i zajednice koje je inspirirala ispunjavale taj zadatak, druge tradicije, posebice one koje su proizale od Petra i Pavla, granale su se u manje egalitaristickim smjerovima. To su bile tradicije koje su pobijedile i, da se nitko ne bi sjedao ene koja je eljela stvoriti drukciju vrstu Crkve, "ubili" su sjedanje na nju, pretvorivi je u bludnicu. Schabergova kae da je sve to samo nagadanje. I to je, smatra, u redu. Od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeda na djelu je istinska promjena paradigme u proucavanju Biblije. Prije su ljudi smatrali da je krdanstvo istina, a cak su i reformatori eljeli tek modifikaciju te istine. No, objavljivanjem Gnostickih evandelja, poduprtih postmodernistickom teorijom, niz mladih znanstvenika poceo je rano krdanstvo promatrati sasvim drukcije kao proces, kao golemu, stoljedima dugu raspru izmedu konkurentskih sekti tijekom koje su donesene i neke odluke. I, kako su ti autori zakljucili, odluke se jo uvijek donose, to je znacilo da novi prijedlozi, kolikogod problematicni bili, nisu bili samo korisni nego i od kljucne vanosti. Ljudi ne moraju brinuti o kontradikcijama u Novom Zavjetu, kae Jane Schaberg. Taj je dokument bio samo nacrt: "kola fragmenata, nerazradenih zamisli, gubitaka pamdenja, praznina, uputa, verbalnih eksperimenata, crckarija, tocaka". Stariji pisci takoder su rekli da su krdani morali stvoriti svoje vlastito krdanstvo i da ono treba biti politicko. Rijecima harvardske teologinje Elisabeth Schussler Fiorenza, feministicke su interpretacije bile dobra stvar, nacin da se "razvije i osudi nae vlastito kristoloko stvaranje znacenja licem u lice s nasiljem i ubijanjem dananjice". Njezine stavove, bliske "oslobodilackoj teologiji" (ona Magdalenu naziva jednom od "nestalih"), prihvatili su mnogi mladi znanstvenici koji se bave proucavanjem Biblije. Schabergova sebe opisuje kao "gerilskog tumaca Biblije". Nisu svi reformatori pokazali zube. U studenom 2006. izdavac Doubledav objavio je knjigu "Mary Magdalene: A Biography", djelo Brucea Chiltona, episkopskog svedenika i profesora religije na Bard College. Prema Chiltonu, Marija Magdalena bila je jedna od "formativnih snaga krdanstva". Osobito je vano, po njegovu miljenju, bilo njezino vizionarsko iskustvo, i u Gnostickim evandeljima i u objavi

uskrsnuda, to smatra subjektivnim, a ne objektivnim dogadajem. Chilton je, dakle, jedan od onih koji vjeruju da mogu potaknuti modernije, prihvatljivije Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE krdanstvo propitivanjem postojanja cuda. Mnogi katolicki reformatori, poput Fiorenze i Schabergove, cini se da su proli tu fazu. Oni pripadaju Crkvi koja stvarno vjeruje u cuda, i cini se da je sav skepticizam koji su osjedali kada je rijec o tim fantasticnim dogadajima iscrpljen prije mnogo

godina. Schabergova, suocena s pitanjem je li Krist proao tjelesno uskrsnude, odbija odluciti. "Tko zna?" kae ona "I kome je to uopde vano?" Chiltonu jest. Za njega su ocito, kao i za velik dio starijeg liberalnog svedenstva, cuda isprazna brbljanja koja vjernike udaljavaju od pravog znacenje Svete Knjige. Pa tako, prema njegovu miljenju, Lazar nije uskr-snut iz mrtvih. Vjerojatno je grekom iv zakopan a Isus ga je spasio. Slicno tome, samo oni koji vjeruju u doslovno oivljavanje, vjeruju i da je Krist zaista proao tjelesno uskrsnude. Ako je grob bio prazan, moda je netko ukrao tijelo. Krist je bio mukarac s idejom o ljubavi i pravdi te bismo trebali slijediti njegov put bez uznemiravanja oko tih starih prica. Medutim, do sada se sama takva rasprava cini starom pricom ogranicene koristi. Mnogi, vjerojatno i vedina, od dvije milijarde krdana zaista vjeruju u cuda, a i ele to. To ivot cini zanimljivijim i ozbiljnijim. Zapoceti reformu osporavanja cuda cini se uzaludnim pa i kolikogod neduhovito ovo bilo i runim. Katolicki reformatori, koliko mogu redi, nisu samo radikalniji. Doimaju se i sklonijima rasprivanju u frakcije kao to je "tovanje boginje". Godine 1993. Margaret Starbird, dobra katolkinja koja nikada nita ne objavljuje prije nego to to najprije procita njezin pastor, objavila je "The VVoman with the Alabaster Jar: Marv Magdalene and the Holy Grad". Starbirdova kae da je, citajudi "Svetu krv, Sveti Gral" bila "uzdrmana" tvrdnjom da je Isus bio oenjen. No, nije to odmah i bez razmiljanja odbacila. Sedam je godina istraivala te zakljucila da je "Sveta krv, Sveti Gral" u pravu: Isus je bio oenjen Marijom Magdalenom. Ne samo to, nego je potiskivanje te tajne i "zaboravljene enstvenosti" opdenito donijelo strane probleme u svijetu: zagadenje okolia, zlostavljanje djece, ratove. No, sada je boanstvenoj boginji bilo dosta. Kipovi Djevice Marije "videni su kako liju suze u crkvama irom svijeta... Cak i kamen place!" Kao i Disnevjevi filmovi. U "Maloj sireni" Arielin pravi identitet je "Izgubljena mlada", Magdalena. Zaboravljena enstvenost vrada se u velikom stilu. Starbirdova ide i dalje od te analize, pa ispisuje ljubavnu pricu. Isus je bio visok, zgodan momak, Magdalena je bila stidljiva idovska djevojka, navikla na sjedenje u svom vrtu i promatranje malih ptica. Jednog dana su ih upoznali. "Njegove su je tamne oci milovale." Ali, vodi nas i kroz njihovu prvu bracnu nod. Ubrzo nakon toga Isus kae Magdaleni, koja je sada trudna, da mora krenuti u opasnu misiju a da ona ostaje. "Zakopala je svoje suze u toplinu njegova ramena." Feministicki znanstvenici imaju vrlo malo strpljenja sa zapletom Isus-je-oenio-Magdalenu. Kako to vidi MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA Schabergova, te price ne govore o Magdaleni. One govore o Isusu; one su nastojanje da se od njega napravi "stvarnog covjeka", i to ne samo iz humanistickih, Krist-je-tvoj-prijatelj razloga. (U ezdesetima je bilo nekih zlocestih prijedloga da je Isus bio homoseksualac.) to se tice ljubavnog zapleta povezanog s Magdalenom, pie Schabergova, to je ponovno poniavanje, pokuaj da se tu samostalnu enu pretvori u "obicno" ensko. Knjiga Starbirdove potvrduje tu teoriju. Ona nije jedina koja je pribjegla fikciji. Objavljeno je vie romana o Magdaleni u proteklih nekoliko

desetljeda i mnogi od njih, prema Suan Haskins, oklijevaju odbaciti Magdaleninu reputaciju prostitutke. Trend je slaviti je kao seksualno oslobodenu enu. Iza toga, naravno, stoji feminizam drugog stupnja, no, mislim da tu postoji jo jedan motiv nastojanje da se malo ivotnosti prokrijumcari natrag u pricu o Magdaleni. Problem za Magdalenin revival, ili barem za teologe, jest to to je morao izvlaciti svoju preoblikovanu junakinju iz krute filozofije gnosticizma. Religija, da bi imala uspjeha, mora ponuditi i malo zabave:

price, simbole, obrede. Katolicki sveci, kolikogod pogreno utemeljene njihove biografije bile, ivopisna su skupina, svaki sa svojom, drukcijom, kosom i posebnim eirom, te praden lavom, zmajem ili necim drugim zanimljivim. Oni su poput zbirke lutaka, super-junaka ili poput hinduistickog panteona puni boja i razlika. Novi Zavjet najvedim dijelom ne daje Magdaleni stvaran, konkretni ivot. Srednjovjekovna je legenda ispunila tu prazninu, dala joj je camac, pilju i neke prijatelje. Oduzmite te stvari, i opet ste na nuli. Gnosticka evandelja ne pruaju mnogo osobnosti za nju a ono to i daju nije osobito ljupko. Gnosticka je Magdalena razmetljiva vizionarka. U jednom trenutku ona reagira na neto to je Isus rekao buljenjem u prazno pred sobom. Ona je isto tako i treberica, najbolja ucenica u razredu, ona koja stalno die ruku. Na Petrovu mjesto, i ja bih se alio. Feministi/ce su naravno u pravu to ukazuju na njezine gnosticke vrline vizionarski dar, vjerski zanos kao odgovor na njezinu degradaciju od strane Crkve, kao i svih ena. Ipak, nedostaju nam crven-kastozlatna kosa i posuda za pomast. Medutim, u jednom trenutku bezlicna Magdalena dobiva ne samo lice, nego i veliku, strastvenu osobnu dramu. To nije zapisano u Gnostickim evandeljima nego u Novom Zavjetu, u Ivanovoj prici o objavi Uskrsnuda. Ondje Magdalena dolazi na grob, prije zore, i dolazi sama. Osjedamo njezinu urbu i osjedamo da nasluduje opasnost. Na njezino zaprepatenje, kamen s groba je odmaknut. Ona uri natrag do ucenika i kae im "Odnijeli su Gospodina iz groba, i ne znamo gdje su ga poloili". Petar i jo jedan ucenik preuzimaju vodstvo. ure do groba; u stvari, utrkuju se da vide tko de do tamo stidi prvi. (To tipicno muko natjecanje postaje omiljeni prizor u srednjovjekovnim moralistickim dramama. U Ivanovu Evandelju, to unosi dozu komedije u inace mracnu pricu.) Kada stignu, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE vide da je Magdalena bila u pravu: tijelo je nestalo. Vradaju se kudi, vjerojatno zbunjeni, no Magdalena ostaje na grobu, uplakana. Ponovno pogleda u grob i sada vidi dva andela odjevena u bijelo. Upitaju je zato place a ona ponavlja svoju jednostavnu pritubu: "Odnijeli su mog Gospodina i ne znam gdje su ga poloili". Cak i s andelima, ona jo uvijek trai njegovo tijelo. No, zatim se okrene i ugleda jo jednu osobu koja joj kae "Zato place? Koga trai?" Grob je u vrtu i Magdalena misli da je taj covjek sigurno vrtlar. Tredi puta poput pjesme ona ponavlja svoju pritubu "Gospodine, ako ste ga vi odnijeli odavde, recite mi gdje ste ga poloili". Sada dolazi udarac noem u srce. "Marijo", kae joj "vrtlar", i u tom trenutku ona zna. "Rabi" (otprilike, "moj dragi rabine"), odgovara ona, i ocito prua ruke prema njemu, jer on kae, "Ne dodiruj me". (To je poznata fraza iz Biblije na latinskom jeziku "Noli me tangere".) "Ali", kae joj on, "podi do moje brade i kai im da sam uskrsnuo svome Ocu". Zatim nestaje i ona ostaje sama. Taj prizor u najdojmljivijoj novozavjetnoj prici svjedoci o suocavanju sa smrdu, o gubitku stvari koju volite zauvijek. Okruenje je prekrasno: zeleni vrt, jutarnja svjetlost, andeli. Zatim cujemo okrutne rijeci: "Ne dodiruj me". On je bio ondje; izgovorio je njezino ime; ona je pruila ruke prema njemu

da ga zagrli. No, mora odstupiti, pustiti ga i sama nastaviti svoj put. Mladi znanstvenici koji se bave Biblijom trebali bi imati svu nau potporu, i trebali bismo se sloiti s njima daje energicna, dalekovidna Magdalena iz Gnostickih evandelja dovoljan dokaz da bi Crkva trebala zaredivati ene za svedenice. No, to nije dokaz Magdalenina autoriteta u pitanjima due. Dokaz je Ivanova prica. KAKO SU SE MIJENJALE NAE PERCEPCIJE MARIJE MAGDALENE INTERVJU S BRUCEOM CHILTONOM

Bruce Chilton, zaredeni episkopski svedenik, i Bernard Iddings Bell, profesor religije na Bard College, ele da se stvari raciste: Marija Magdalena nije drugorazredna osoba o kakvoj je vedina od nas ucila nego jedna od tvoraca krdanstva. Ona je "ucenica koja je najvie cijenila Isusovo vizionarsko ucenje o Uskrsnudu", smatra Chilton. "Bez nje bi krdanstvo bilo sasvim drukcije. Nije jasno cak ni bi li se njegova bitna vjera u Isusovu pobjedu nad smrdu uopde pojavila da nije bilo Marije". U ovom intervjuu Chilton tvrdi da, kako bismo uopde poceli ispravno shvadati vanu ulogu Marije Magdalene, nju moramo promatrati u kontekstu idovske tradicije onoga vremena vremena u kojemu ene jesu imale svoje mjesto. Marija je, poput ena drugdje po bliskoistocnom svijetu, bila vizionarka koja je prakticirala sveti obred pomazivanja te je, kao i Isus, protjerivala zle duhove ili zlodudne sile uz pomod obreda egzorcizma. Chilton, cija je najnovija knjiga Mary Magdalene: A Biography ,za saetak vidi stranicu stranicu 96.) zakljucena njegovim razmiljanjima o vanosti vizije Marije Magdalene i o tome kako njezina mudrost obiljeava krdansku tradiciju kao i njegovo prakticiranje istoga. Biografija je rekonstrukcija, nastojanje koje postaje osobito teko kada, kao u slucaju Marije Magdalene, nema onodobnih suvremenih dokaza, a u obzir treba uzeti i citav niz slojeva kontroverznih "obnavljanja". Ipak, u svojoj knjizi Marija Magdalena: A Biography pokuavate uciniti upravo to. Kako ste se odlucili na to? Mislim da moemo uzeti podatke koji zaista postoje o Mariji Magdaleni u sklopu Evandelja, i povezati ih s kontekstom ivota u ranom judaizmu njezinoga doba. Tri aktivnosti koje se povezuju s Marijom Magdalenom u Evandeljima su egzorcizam, pomazivanje i vizija. Te su price vrlo cvrsto povezane s njom, pa predstavljaju najbolje podatke o Mariji Magdaleni koji su nam na raspolaganju. Zatim moramo uzeti u obzir te prakse i povezati ih s onim to se dogadalo medu ostalim idovskim duhovnim iscjeliteljima toga vremena. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Svaku sam pricu o egzorcizmu, na primjer, usporedio s ostalim pricama o egzorcizmu u idovskoj knjievnosti, a i drugdje u bliskoistocnom svijetu. Primijenio sam slicnu metodu za razumijevanje pomazivanja koje je bilo rairena praksa u sklopu vjerske prakse na Bliskom Istoku, kao i na viziju. I otkrio sam da su sva ta tri postupka bila posebice povezana sa enama u sklopu ranog judaizma toga vremena. Ideja koju su iznijeli neki moderni znanstvenici da ene nisu imale svoje mjesto u religioznom ivotu judaizma jednostavno je neistinita. Mogao sam dokumentirati slucajeve drugih ena koje su sudjelovale u svijetu vizija, koje su prakticirale pomazivanje i koje su se bavile egzorcizmom. A usporedbom njihovih postupaka s Marijinim, moemo vidjeti to je kod nje bilo neobicno i kako su te prakse pridonijele usponu krdanstva. Ako je zabluda da ene uglavnom nisu imale mjesto u religioznom ivotu toga vremena, postoje li

stvari o Mariji Magdaleni koje su moda bile isto tako zanemarene ili izmijenjene da bi odgovarale naim percepcijama? Marija Magdalena opisana je kao "hit" djevojka moderne teologije a s time prirodno dolazi citav niz projekcija koje nastoje iskriviti njezin pravi doprinos Novom Zavjetu. Obicno ju se spominje kao

prostitutku ili cak onu koja je s Isusom imala spolni odnos. No, postoji i druga strana: zahtjev da na nju gledamo kao na onu koja je, od trenutka svog preobradenja, ivjela potpuno u celibatu. Ono to je jasno i ocito u oba slucaja jest naa trajna opsjednutost pitanjem seksualnosti Marije Magdalene. Od srednjeg vijeka pitamo se, u ovom ili onom obliku: je li to radila ili nije? To, naalost, znaci da je njezin stvarni doprinos bio u potpunosti zanemaren. Ono to moemo tvrditi na temelju tradicije Evandelja, i to prilicno kategoricki, jest da je Marija Magdalena bila prva osoba koja je imala viziju Isusa uskrsnulog od mrtvih nakon to je razapet na kriu, da je Marija Magdalena bila pionirka u pomazivanju koje je sam Isus odobrio, a isto tako i da je Marija Magdalena najbolje znala kako se Isus suocavao sa zlim nagonima u ljudskoj prirodi i kako je to znanje prenosio ostalima. To znaci daje Marija prakticirala tri sakramenta: egzorcizam, pomazivanje i viziju, koji su bili temeljni za rano krdanstvo. A ipak su danas uglavnom prikriveni zbog nacina na koji smo opsjednuti onim to su ipak, u konacnici, sporedna pitanja o njezinu ivotu. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA' Cetiri Marije u Novom Zavjetu Marija, majka Isusova. Ona je najvanija Marija u kanonskom tekstu. Njezino djevicanstvo simbolizira njezino sluenje Bogu i ispunjava drevno prorocanstvo da de bududeg mesiju roditi djevica. Njezina prisutnost kod Raspeda uvjerljivo pokazuje spremnost da se podvrgne volji svojeg svetog Oca. Marija Magdalena. Njezina slika "grenice koja se pokajala" dobro je posluila kao kontrapunkt Djevici Mariji, svetoj Majci. Vrlo je brzo degradirana sa svoje najranije uloge kao primarne snage u tumacenju Isusova ucenja i "apostolice medu apostolima". Do kraja prvog stoljeda bila je obiljeena kao Petrova suparnica, a zatim odbacena kao ena koja nije mogla biti ni zamiljena kao voda u antickom rimskom svijetu te je, konacno, do estog stoljeda, pretvorena u bludnicu. Pogrekom je nosila tu etiketu sve do 1969. godine, kada je Vatikan konacno izmijenio prikaz njezine uloge. Marija iz Betanije. Sestra Marte i Lazara. Nakon to je Isus uskrsnuo Lazara iz mrtvih, Evandelje po Ivanu kae da je ova Marija velikoduno pomazala Isusove noge skupom pomasti i osuila ih svojom kosom. Njezin je identitet spojio s onim Marije Magdalene i onim neimenovane "grenice" iz grada papa Grgur "Veliki" godine 591. nae ere. "ena iz grada". Podrazumijeva se da je prostitutka, a ona je bezimena osoba u Luki 7:36-50 koja takoder pomazuje Isusa. A tek u sljededem poglavlju Luka spominje Mariju Magdalenu po imenu. No, papa Grgur ipak je zakljucio da su grenica i Magdalena ista osoba. Crkveni oci, teolozi, umjetnici i godinje citanje iz Luke, osuda grenice na dan Marije Magdalene hranili su sliku o prostitutki Mariji Magdaleni sve do 20. stoljeda. Molim vas, recite nam neto vie o ta tri najvanija vjerska i simbolicna cina pocevi s obredom

pomazanja. Za nju se kae da je pomazala Isusa dva puta, jednom dok je bio iv ijednom nakon to to vie nije bio. Recite nam neto o tom procesu, i kao cinu i kao simbolu. Pomazivanje su u antickom svijetu obicno izvodile ene u kudanstvima, ili u slucaju Isusova pokreta, u skupini povezanih ucenika. Marija Magdalena ne jednom je imenovana kao glavna pomazivacica, i zbog toga se cini da je medu enama koje su slijedile Isusa kao ucenice ona

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE bila najpoznatija po izvodenju pomazivanja. Pomazivanje je znacilo nanoenje maslinovog ulja na necije tijelo ili glavu. Pomazivanje Isusove glave spomenuto je u jednom slucaju, gdje Marija dolazi i uzima ulje koje je namirisano i izlijeva ga na Isusovo tijelo. To je prekrasan, nostalgican prizor jer u Evandelju po Marku identitet te ene najprije nije naveden. Ne znamo tko je ona. No, nakon to je nanijela sve skupocjeno ulje na Isusovo tijelo, a ucenici se ale zbog njegove skupode, Isus kae "Ona je unaprijed pomazala moje tijelo za pokop. I gdjegod ova poruka bude objavljena, ono to je ona ucinila bit de spomenuto u sjedanje na nju". Ovo nam daje kljuc za identitet te ene, jer je upravo Marija Magdalena ta koja kasnije u Markovu evandelju odlazi na grob da bi pomazala Isusovo tijelo. U svojoj knjizi naglaavate cinjenicu da je egzorcizam bio osnovni dio Isusova propovijedanja. Te, kada Marija Magdalena postaje ucenicom i apostolom, i ona takoder, kaete, postaje poznata po svom egzorcizmu. Naravno, kljucna veza je ovdje Isusovo protjerivanje demona iz Marije Magdalene demona koji su posvuda bili interpretirani kao povezani s njezinim seksualnim ivotom. Lukino evandelje spominje da je bilo sedam demona koji su izali iz Marije Magdalene. Ne odreduje preciznije koji su to demoni bili. Mislim da su pokuaji da se to ucini danas jo neuvjerljiviji od pokuaja da se primijeni psihologija na ovakvoj vremenskoj udaljenosti. Najvanije to Luka eli redi u ovom ulomku Evandelja jest da je, prije svega, nesreda Marije Magdalene bila duboka. To je bila serijska opsjednutost s kojom se Isus morao suociti ustrajnim egzorcizmom. Luka takoder ukazuje na to da je Marija Magdalena razvila vrlo blizak odnos s Isusom jer ju je morao lijeciti viekratno. Marija je bila primatelj Isusova egzorcizma sa znanjem insajdera o cemu je rijec. A to objanjava zato u Evandeljima imamo neke vrlo detaljne price vezane ne samo uz Isusov egzorcizam, nego i uz nacin na koji je razmiljao o egzorcizmu. Te najbolje price pripisane su Mariji Magdaleni, jedinoj osobi medu ucenicima koja je shvadala njegove postupke bolje od ikog drugog. Neupitno je da su se ucitelji u Crkvi, kako su stoljeda prolazila a oni navodili primjere onoga to necisti duh ili demon moe uciniti, cesto vie drali seksualnih grijeha od bilo kojih drugih. I tako je podatak da je Marija Magdalena imala sedam demona doveo do primisli da je i ona takoder bila prostitutka. No, u stvari, u Isusovo vrijeme poimanje necistih duhova nije bilo ograniceno na seksualnost. Necisti je duh bio shvaden kao bilo koji od onih poriva u nama koji nas, kada nad nama preuzmu kontrolu, mogu nagnati da sami sebe ozlijedimo, da ozlijedimo druge, da djelujemo na nacin koji je svjesno zlonamjeran. MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA '

Drugim rijecima, nauka egzorcizma u starom svijetu, kakvu su prakticirali Isus i ostali, bila je usmjerena na pitanje kako se suociti sa zlom u ljudskom srcu koje cesto rezultira nasilnim i poremedenim ponaanjem. Dakle, kada Luka spominje sedam demona, eli redi da je Marija imala niz tih "nesreda", slicno kao to bi danas mogli opisati razlicite vrste prisilnih radnji ili ovisnosti s kojima se treba suociti kao s cjelinom ako ih elimo lijeciti. / na kraju, recite nam neto vie o vanosti vizije Marije Magdalene jer se to povezuje s njezinom vizijom uskrsnulog Isusa. Neki su ili tako daleko da tvrde da je to zapravo bio dio njezine demonologije rijecju, halucinacija, a ne simbolicka i spiritualna.

Poznavanje biblijske povijesti i vjera u Boga su dvije razlicite stvari, a ipak su isto tako vrlo povezane jedna s drugom. Dolaze zajedno u razumijevanju osobite vrste ljudskoga iskustva duhovne vizije koja je jasan sredinji aspekt religioznog iskustva u antickom svijetu, ali je priguen i marginaliziran u prakticiranju vjere danas. Na primjer, u slucaju kada Marija Magdalena ima viziju uskrsnulog Isusa, mi u modernom svijetu mogli bismo biti skloni izjednaciti tu upotrebu rijeci vizija s nekim oblikom histerije. No, boljim upoznavanjem s antickom literaturom moemo uvidjeti da je prakticiranje vizije bilo osmiljeno da dovede one koji su bili posvedeni Bogu do mjesta gdje de spoznati Boga kao temelj stvarnosti. Vizija nam takoder moe omoguditi da vidimo materijalni svijet oko sebe ne kao najviu, konacnu istinu, nego tek kao neto to nas do te istine vodi. Anticki je svijet ispunjen svojom vlastitom vrstom mudrosti. Nekad otkrivamo oblike mudrosti koji nam se cine toliko snanima i toliko modnima da ih i prisvajamo za sebe. To sam sigurno ucinio u slucaju sakramenata Marije Magdalene, a razumijevanje nje produbilo je moju svijest ne samo o tome kako je krdanstvo nastalo, nego i o tome kako ga mogu prakticirati u dvadeset i prvom stoljedu. DUGO POGRENO ODREIVANA OTPADNICA RICHARD COVINGTON Gledano iz dananje perspektive, to je sigurno jedna od najzloglasni-jih propovijedi u povijesti Katolicke crkve. Dana 14. rujna 591. godine papa Grgur spojio je Mariju Magdalenu sa sedam demona s Marijom iz Betanije koja pomazuje Isusa i neimenovanom grenicom koja je svojom kosom osuila Isusove noge. Odjednom je Marija Magdalena pretvorena u "grenu enu" koja je pomast koristila da bi "namirisala svoje tijelo u zabranjenim djelima". U tom poznatom slucaju krivice po asocijaciji postala je poznata kao grena prostitutka koja se pokajala. Naravno, Isus joj je oprostio grijehe i postala je pokajnica uzor koji su upljani lako mogli oponaati. To je bilo iskrivljavanje koje se odralo gotovo cetrnaest stotina godina. Neki teolozi i znanstvenici smatraju da je to bilo nesretno pojednostavljivanje u nemirnim vremenima u kojima su ljudi eljeli sigurnost. "Moda je to bilo zbog lakeg pripovijedanja, zbog lakeg pamdenja... *ili+ zbog lakeg pradenja ireg shvadanja putova tih Marija kako su ljudi slijedili Isusa", kae otac Jean-Pierre Ruiz iz New Yorka. Ilije to moda bila urota, "nasljede kampanje ocrnjivanja to ju je vodila rana Crkva", kako tvrdi fikcionalni lik Leigh Teabing u svojim raspravama s Robertom Langdonom i Sophie Neveu u Da Vincijevom kodu. Kojagod bila motivacija, gotovo svi znanstvenici, teolozi i strucnjaci unutar i izvan Katolicke crkve danas se uglavnom slau da je Marija Magdalena kroz stoljeda bila ocrnjivana. Richard Covington, je,

piudi u posebnom izdanju U.S. News & VVorld Report tekst "Women of the Bible" saeo iroki raspon utjecaja koje je ta "pogreka" imala tijekom tisudljeda i pol koliko je predstavljala slubeni stav Vatikana. Malo je likova u Novom Zavjetu koji su tako pogreno opisani i odredeni kao to je to Marija Magdalena cija je reputacija posrnule ene potekla ne u Bibliji nego u estostoljetnoj propovijedi pape Grgura Velikog. Ne samo da ona nije grena prostitutka iz legende, koja meditira i levitira u pilji, nego nije nuno bila ni poznata grenica: to stoje bila opsjednuta sa "sedam demona" koje je Isus istjerao cini je vie rtvom nego gre-

MARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA nicom. A ideja koju je popularizirao Da Vincijev kod, da je Marija bila Isusova ena i da je rodila njegovo dijete, iako nije potpuno dokaziva kao neispravna, ipak je teza koju de biti jako teko dokazati. No, rasprave o tome je li Marija bila Isusova ena, preobradena bludnica ili preljubnica koju je Isus spasio od kamenovanja blijede u usporedbi s najogorcenije osporavanim aspektom njezina nasljeda onim to je tocno vidjela kod Isusova uskrsnuda. U novoj biografiji Marije Magdalene Bruce Chilton tvrdi da Marija nije svjedocila Uskrsnudu Isusa od krvi i mesa nego njegovoj spiritualnoj vizitaciji. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih je zaobidena u Novom Zavjetu, kae Chilton... *koji takoder tvrdi da je] Marijina nematerijalna interpretacija uskrsnuda u konacnici bila potisnuta jer se neugodno pribliila stajalitu gnostika, hereticke krdanske sekte koja je evala u drugom i tredem stoljedu. No, to je izalo na svjetlo dana 1896. godine kada je njemacki znanstvenik doao do Evandelja po Mariji, nastalog u drugom stoljedu. U tom fragmentarnom tekstu od osam stranica papirusa, pisanom na koptskom jeziku, Marija ima viziju u kojoj joj Isus kae da je vidjela njegovu ponovno rodenu sliku svojim "umom". ... Ona zatim potice apostole da slijede Isusove upute i ire njegovo ucenje medu nevjernicima. Kada se Petar ljutito izruguje ideji da bi Isus povjerio tako vanu viziju eni, jedan drugi ucenik, Levi, ukori ga zbog njegove "nagle naravi". No, danas, nakon vie stoljeda zanemarivanja, neobicnih iskrivljavanja i otvorenih mukih fantazija, Marija Magdalena pocinje zauzimati svoje mjesto kao... jedan od najvanijih katalizatora i sila koje su oblikovale krdanstvo. Katolicke skupine po cijeloj zemlji slave 22. srpnja, godinjicu njezine smrti, kao blagdan Marije Magdalene, koristedi tu priliku da se suprotstave mitovima koji je okruuju te da promicu zaredivanje ena za svedenice. "Pokuavamo ispraviti dvije tisude godina staru nepravdu", rekla je za casopis U.S. Catholic Christine Schenk, izvrna direktorica Future Church, organizacije sa sjeditem u Clevelandu koja stoji iza tog pokreta. Marija se prvi puta pojavljuje u Bibliji oko 25. godine nae ere u Kafarnaumu, ribarskom naselju na Galilejskom moru gdje je Isus ubrzano stjecao reputaciju iscjelitelja. Toj neudanoj eni, koju muci sedam demona, vjerojatno je 25 ili 26 godina. Nekoliko je godina starija od Isusa i takoder idovka, a dola je iz Magdale (porijeklo njezina imena Magdalena), napucenog, smrdljivog naselja smjetenog 11 kilometara prema jugozapadu, u kojemu se preraduje riba, a naseljeno je ljutitim, siromanim seljacima,. Nije teko zamisliti Mariju kako u ocaju bjei iz te rupe, puna zahvalnosti jer je pronala nekoga tko bi je mogao spasiti od njezinih demona... Iako Luka govori o Mariji kao jednoj od ena koje skrbe za Isusa "od svojih sredstava", Evandelje ne kae da je bogata, poput Ivane, jo jedne

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Isusove sljedbenice, koja je udata za slugu kralja Heroda. A nije lako ni zamisliti da bi itko bogat mogao dodi iz mjesta kao to je Magdala. No, renesansni slikari poput Caravaggia i drugih prikazivali su bogatu, posrnulu Mariju kao crvenokosu sirenu ogrnutu hermelinom, svilom i biserjem. U tim matanjima dokona bogataica

okrenula se prostituciji ne radi novca nego zbog tatine, zbog cega su njezino pokajanje i oprotaj bili tim sladi. Nakon to ju je Isus izlijecio Marija postaje najutjecajnija ena u njegovu pokretu, usmeni izvor prica o ostalim egzorcizmima u Novom Zavjetu. ... Marija se isto tako istice u obredima iscjeljivanja i pomaziva-nja, postupcima koji bi trebali prizvati Duha Svetoga. ... [I ona] je neupitno medu Isusovim najvjernijim sljedbenicima, svjedocedi Raspedu s njegovom majkom Marijom, dok su se muki apostoli razbjeali da bi izbjegli hapenje. U sva cetiri Evandelja Novoga zavjeta, Marija Magdalena je prva (bilo sama bilo sa skupinom ena) koja stie do Isusova groba, gdje susrede andela (ili par andela) koji je upuduje da ode i kae ucenicima da je Isus uskrsnuo... Nije slucajnost da je Marija Magdalena bila medu prvima koji su saznali za Isusovo ponovno rodenje. Sigurno je boanski prorok koji je predvidio svoje razapinjanje na kri predvidio i svjedoke svog Uskrsnuda. Na neki nacin, Isus je odabrao Mariju Magdalenu za vjesnicu svog povratka. Zbog svoje presudne uloge u Uskrsnudu postala je poznata kao "apostolica medu apostolima", figura dovoljno snana da moe izgrditi apostole da bi posluali Isusovu zapovijed i propovijedali nevjernicima, unatoc opasnostima. U pravoslavnoj tradiciji Marija Magdalena putuje u Rim, gdje propovijeda Tiberiju, a zatim seli u Efez, na sjeverozapadu Turske, s Marijom, Isusovom majkom, i apostolom Ivanom. Ostali izvori smjetaju je na jug Francuske ili cak u Indiju s apostolom Tomom. Prema Chiltonu, ona se vrada u Magdalu gdje nastavlja propovijedati, iscjeljivati i pomazivati. Godine 67. nae ere postaje jedna od tisudu rtava koje su Rimljani masa-krirali u odmazdi zbog oruane pobune. Ubrzo nakon toga, prvi vode Crkve u nastajanju, ukljucujudi i autore novozavjetnih Evandelja, pisanih izmedu 70. i 95. godine nae ere, nastavili su proces brisanja Marije Magdalene i ostalih ena iz Isusovih sljedbenika, koji je zapoceo s Petrom i ostalim ucenicima. U jednom tekstu, heretickom Gnostickom evandelju po Tomi, sam Isus ima zapanjujudu izjavu da Marija, pa onda i sve ene, ne mogu udi u Kraljevstvo nebesko ako ne postanu mukarci. Da bi ponudila moralnu alternativu dekadentnoj rimskoj religiji, novonastala je Crkva velicala tradicionalne obiteljske vrijednosti u kojima su mukarci bili dominantni. "To je omogudilo krdanstvu da se ubrzano iri grcko-rimskim svijetom, ali uz golemu cijenu zaboravljanja najutjecajniMARIJA MAGDALENA NE VIE PROGNANICA jih ena u pokretu", kae Chilton. U estom stoljedu papa Grgur Veliki odlucno je vratio Mariju u sliku ali ne onakvu kakva je bila, nego onakvu kakvu je Crkva eljela da bude. Pretjeranim pojednostavljivanjem od kojega zastaje

dah, Grgur je spojio Mariju Magdalenu sa sedam demona s neimenovanom "greni-com" koja je oprala Isusove noge svojom kosom iz Luke (poblie citanje Luke 7 i 8 pokazuje da to nije bila ista ena), ali i s Marijom iz Betanije, koja pomazuje Isusa nardom kod Ivana. Grgur je smatrao da, ako je eni poput Marije, koja je pala tako nisko, moglo biti oproteno kroz vjeru i Crkvu, a njezina tjelesnost preobra-ena je u duhovnost, i najgori se grenici mogu nadati spasenju. Marija Magdalena izbrisala je Evin Istocni grijeh. "U raju je ena za mukarca bila uzrokom smrti, no,

dolazedi iz groba, ena je objavila ivot za mukarce", proglasio je Grgur u svojoj slavnoj propovijedi 591. godine. Medutim, Pravoslavna crkva nikada nije prihvatila Grgurovo spajanje triju ena. Vrlo su brzo Mariju Magdalenu poceli izjednacavati s preljubnicom koju je Isus spasio od kamenovanja u Ivanu i s jo jednom enom koja u Novom Zavjetu nije ni spomenuta Marijom iz Egipta, prostitutkom iz cetvrtog stoljeda koja se preobratila na krdanstvo i ostatak svoga ivota proivjela u pilji. Povjesnicarka Jane Schaberg skovala je termin "bludnizacija" (engl. "harlotization" op. prev.) da bi opisala negativnu promjenu Marijine slike, proces koji je oduzeo mod jednoj od snanih vjerskih voda. Prica o pustinjakinji Mariji koja noktima razdire prsa i cupa kosu u okajavanju svojih grijeha bilo je u izobilju, a inspirirale su i nastanak redova flagelantskih redovnika. Crkve koje su tvrdile da imaju njezine tjelesne ostatke mnoile su se, a do kraja 13. stoljeda gotovo ih se 200 ponosilo nekim dijelom te svetice. U Saint-Maximinu na jugu Francuske, dominikanci jo uvijek imaju izloenu njezinu lubanju s cudesno sacuvanim komadidem koe gdje je Isus dodirnuo njezino celo nakon Uskrsnuda. Slikari poput trinaestostoljetnog talijanskog majstora Magdalene, Hansa Holbeina i VVilliama Blakea svoju su pozornost usmjerili na njezinu ulogu u Uskrsnudu, dok su umjetnici poput Tiziana prikazivali sveticu u ekstazi, jedva pokrivenog obnaenog tijela s dugom crvenkasto-smedom kosom. Viktorijanski fotografi snimali su polugole djevojke adolescentske dobi, od kojih su mnoge ivjele u dobrotvornim kolskim ustanovama, kao "Magdalene", u izazovnim kontradiktornim porukama to su odravale sliku svetice kao goropadne Lady Godive krdanstva. Konacno, 1969. godine, 1378 godina nakon to je Grgur spojio tri ene iz Novoga Zavjeta u Mariju Magdalenu i vie od 450 godina otkako su znanstvenici odbacili tu zabunu Crkva je slubeno ispravila Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE svoju greku. No, unatoc tome, legenda o grenoj prostitutki jo uvijek ima ilav utjecaj na javnu imaginaciju. Redatelji kao Martin Scorsese u Posljednjem Kristovom iskuenju iz 1998. i Mel Gibson u Pasiji iz 2004. odravaju tu fikciju na ivotu. Seksi, reformirana Marija Magdalena je simbol kojega je, kako se pokazalo, bilo teko napustiti. No, Marija vizionarka, puna vjere u podnoju kria i vjesnica uskrsnuda, ucenica u koju je Isus imao povjerenja za posebnu misiju irenja Boje rijeci, nosi veliki prsten istine. 2.

PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME Ja sam Priroda, sveopda Majka, gospodarica svih elemenata, praiskonsko dijete vremena, vladarka svega duhovnog, kraljica mrtvih, kraljica i besmrtnika, jedina manifestacija svih bogova i boica. Moja volja vlada sjajnim visinama Nebesa, svim morskim povjetarcima, tunim tiinama svijeta ispod. Iako sam tovana u mnogim aspektima, poznata po nebrojenim imenima a nastoje me odobrovoljiti svim nacinima raznovrsnih obreda, ipak me cijela okrugla Zemlja oboava. APULEJ, Zlatni magarac

Mitovi o Velikoj Boginji sva iva bida uce suosjedanju. Tamo dolazi da bi cijenio pravu svetost same Zemlje, jer je ona tijelo Boginje. JOSEPH CAMPBELL Poalji je iz svetih nebesa, i s prijestolja tvog velicanstva, da moe biti sa mnom, i da moe raditi sa mnom, da mogu znati to je tebi prihvatljivo. Jer ona poznaje i razumije sve stvari, vodit de me trezveno u svim mojim djelima, i cuvat de me svojom snagom. SALOMONOVA KNJIGA MUDRIH IZREKA Smatram da je najstarija krdanska hereza bilo osporavanje Nevjeste. MARGARET STARBIRD KADA JE BOG BIO ENA Price Evinih kderi MERLIN STONE * Mogli bismo se nadi u situaciji da se zapitamo do koje je mjere potiskivanje enskih rituala zapravo bilo potiskivanje enskih prava. MERLIN STONE Najdublje zanimanje Merlin Stone za ulogu Boginje u naim najstarijim drutvima bilo je potaknuto umjetnodu: ona je poznata kiparica koja mnogo izlae te profesorica umjetnosti i povijesti umjetnosti. Desetljede njezinih istraivanja rezultiralo je knjigom koja se smatra klasikom, When God Was a VVoman, objavljenom 1976. godine. Polazite ove knjige je pretpostavka da su drutva vrlo rano, ved u paleolitiku, tovala ene kao "stvarateljice" ivota. Zapravo su se sve drevne religije zasnivale na enskome, kae Stoneova, i tek kada su Indoeuropska plemena sa svojim, na mukosti utemeljenim vjerovanjima, osvojila vedi dio biblijskih zemalja, pocelo je potiskivanje tradicija boginje. Konacni udarac u tome, tvrdi Stoneova, zadali su Leviti, dominantna grana hebrejskih proroka i svedenika. Njihova sklonost prema religiji s mukarcem u sreditu nastavila se i u doba Marije Magdalene i u prvim danima krdanstva gdje je, kae ona, ostala i do danas. Teorijama Merlin Stone ne manjka kontroverze jer su u izravnoj suprotnosti s prevladavajudom znanosti pokazujudi da, iako su figure boginja bile vane za vjerske obrede mnogih drevnih kultura, nema dokaza da je ijedna od njih bila dominantna figura niti da je ikada bilo jasne linije koja dijeli razdoblje boginje i razdoblje boga. Ipak, stajalita Stoneove u novije su vrijeme stekla znatan broj pristaa, a iroki raspon filozofa i pisaca povezuje njezine ideje o prethistoriji s temama o Mariji Magdaleni i ranokrdanskom pokretu. Iako ivimo medu visokim celicnim zgradama, plastificiranim radnim povrinama i elektronickim televizijskim ekranima, u svima nama, u

* Iz knjige Merlin Stone, VVhen God Was a VVoman Copyright 1976 Merlin Stone. Objavljeno uz doputenje Doubledava, ogranka izdavacke kude Random House, Inc. PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME enama jednako kao i u mukarcima, postoji neto to nas cini duboko povezanima s prolodu... Za ljude odgojene i programirane prema patrijarhalnim religijama dananjice, religijama koje utjecu na nas cak i u najsvjetovnijim aspektima naega drutva, moda ipak preostaje zaostalo, gotovo urodeno sjedanje na vjerska svetita i hramove to su ih opsluivale svedenice, sluedi religiji izvornog vrhovnog boanstva. U pocetku su se ljudi molili Stvarateljici ivota, Gospodarici Nebesa. U samu zoru religije, Bog je bio ena. Sjedate li se?... Arheoloki artefakti ukazuju na to da je u svim neolitskim i rano-broncanim drutvima Boanska Pretkinja, koju vedina autora spominje kao Majku Boginju, bila tovana kao vrhovno boanstvo. Ona je davala ne samo ljudski ivot nego i zalihe hrane kojima je bilo mogude upravljati... [Strucnjak za religiju+ VVerner Schmidt o tim ranim kulturama kae: "Ovdje su ene bile te koje su se pokazale glavnima; nisu bile samo one koje su radale djecu, nego i glavne proizvodacice hrane. Shvadajudi da je mogude uzgajati, jednako kao i sakupljati hranu, zemlju su ucinile vrijednom i, slijedom toga, postale njezine posjednice. Tako su osvojile i ekonomsku i drutvenu mod i ugled...". Iako se cini daje u pocetku Boginja vladala sama, u nekoj jo nepoznatoj tocki u vremenu Ona dobiva sina ili brata (ovisno o zemljopisnom poloaju) koji je takoder bio i Njezin ljubavnik i suprug. ... Profesor E. O. James pie: "Bez obzira odraava li to ili ne primitivni sustav matri-jarhalne drutvene organizacije, to nikako nije nevjerojatno, ostaje cinjenica da je Boginja u pocetku imala prednost nad Mladim-bogom s kojim se povezuje kao sa sinom, suprugom ili ljubavnikom." Upravo je taj mladid bio simboliziran mukom ulogom u svetom godinjem seksualnom sjedinjavanju s Boginjom... Poznat na razlicitim jezicima kao Damuzi, Tammuz, Attis, Adonis, Osiris ili Baal, taj je suprug u mladosti preminuo, donosedi godinje razdoblje tugovanja i alovanja medu onima koji su Boginji iskazivali potovanje... Taj odnos Boginje i Njezina sina, ili na odredenim mjestima zgodnog mladida koji je simbolizirao sina, bio je poznat u Egiptu jo 3000. godina prije nae ere; pojavljuje se u najstarijoj sumerskoj knjievnosti, kasnije u Babilonu, Anatoliji i Kanaanu, opstao je u klasicnoj grckoj legendi o Afroditi i Adonisu, a bio je poznat cak i u pretkrdanskom Rimu u obredima Kibele i Attisa, ondje moda i utjecudi na simbolizam i obrede ranoga krdanstva... No, ba kao to su moda ljudi iz ranih neolitskih kultura doli iz Europe, tako su se kasniji valovi jo

sjevernijih naroda spustili na Bliski Istok... a njihov dolazak nije bio postepena asimilacija u tom podrucju, kao to se cini da je bila ona Boginjinih naroda, nego niz agresivnih invazija koje s rezultirale osvajanjem, podrucja po podrucja, Boginjina naroda. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE INDOEUROPLJANI POCINJU DOMINIRATI BABILONOM, ASIRIJOM I OSTALIM REGIJAMA Ti osvajaci sa sjevera, poznati kao Indoeuropljani, donijeli su sa sobom svoju religiju, oboavanje mladog ratnickog boga i/ili vrhovnog boga oca. Njihov dolazak je arheoloki i povijesno potvrden 2400. godine prije nae ere... *a+ obrazac koji se pojavio nakon osvajanja bilo je stapanje dviju teologija, sa snagom jedne ili druge koja se cesto zamjetno razlikovala od grada do grada. Dok su

osvajaci stjecali sve vie teritorija i postajali sve modniji tijekom sljedede dvije tisude godina, ta sintetizirana religija cesto je postavljala jedno uz drugo enska i muka boanstva, ne kao jednake, nego s mukim bogom kao dominantnim suprugom ili cak Njezinim ubojicom. No, ipak mitovi, kipovi i provjereni dokazi otkrivaju stalnu prisutnost Boginje i opstanak obicaja i rituala povezanih s njezinom religijom, unatoc nastojanjima osvajaca da unite ili omalovae drevno tovanje... Dolazak Indo-Arijskih plemena [u valu 16. stoljeda prije nae ere i zatim ponovno u tredem i drugom stoljedu prije nae ere+, predstavljanje njihovih mukih boanstava kao superiornih u odnosu na enska boanstva domadih populacija zemalja koje su osvojili, te posljedicno sloeno proimanje dvaju teolokih koncepata zabiljeeno je u mitologiji svake kulture. Upravo u tim mitovima moemo pronadi stavove koji vode do potiskivanja tovanja Boginje. Kako pie Sheila Collins, "Teologija je u konacnici politicka. Nacin na koji ljudske zajednice oboavaju uzvieno i odreduju kategorije dobra i zla ima vie veze s dinamikom modi drutvenih sustava koji stvaraju teologije nego sa spontanim otkrivanjem istine s drugog mjesta". ... Indoeuropsko muko boanstvo, za razliku od sina/ljubavnika iz religije Boginje, najcede je prikazivano kao bog oluje koji visoko na planini, plamti sa svjetlodu vatre ili munje. Taj simbolizam koji se ponavlja ukazuje na to da su ti sjeverni narodi moda jednom tovali vulkane kao manifestacije svojeg boga... Na nekim podrucjima taj je bog pripojen Boginji kao suprug, kao to su bog oluje Taru i Boginja Sunca Arinna ili Zeus i Hera. U nekim legendama pojavljuje se kao mladi pobunjenik koji junacki pobjeduje i zatire starije ensko boanstvo, a ponekad na prethodno osiguranom obedanju o prevlasti u boanskoj hijerarhiji. U mnogima od tih mitova ensko boanstvo simbolizira zmija ili zmaj, to je najcede povezivano s tamom i zlom. ... No, tek je posljednjim napadajima Hebreja, a u konacnici i krdana prvog stoljeda nae ere, religija Boginje konacno potisnuta i gotovo zaboravljena. U tim pricama o Indoeuropljanima moemo pronadi porijeklo mnogih ideja starih Hebreja. Koncept boga na planini koji plamti svjetlodu, dvojnost izmedu svjetla i tame kao simbol dobra i zla, mit o tome kako muko boanstvo porazi zmiju jednako kao i vodstvo vrhovne PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME vladajude klase, svi tako raireni u indoeuropskoj religiji i drutvu nalaze se isto tako i u hebrejskim vjerskim i politickim konceptima. Taj utjecaj ili moguda veza s indoeuropskim narodima mogu ponuditi objanjenje za ekstremno patrijarhalne stavove Hebreja... "UNITIT DE NJIHOVE OLTARE I POLOMITI NJIHOVE SLIKE"

Tako su neprijateljski bili nastrojeni levitski svedenici prema religiji Boginje u Kanaanu... da su napisani zakoni koji su zabranjivali tovanje tih "drugih bogova". Zakoni su bili tako strogi da su propisivali pripadnicima hebrejske vjere da ubiju cak i vlastitu djecu ako ne tuju Jahvu. Levitski zakonik iz Biblije odredivao je: "Ako tvoj brat ili sin ili kdi ili ena ili prijatelj predloe sluenje drugim bogovima, mora ga ubiti, tvoja se ruka mora prva podidi na njega i svi de te ljudi slijediti" (Ponovljeni zakon 13:6)... Leviti... su zahtijevali da sve ene moraju biti obiljeene kao privatno vlasnitvo nekog mukarca, oca ili mua. Tako su razvili i institucionalizirali koncept seksualnog morala za ene... Pa su predbracno

djevican-stvo i bracnu vjernost levitski zakoni proglasili nebeskim uvjetom za sve hebrejske ene, a to je bila antiteza stavovima prema enskoj seksualnosti u religiji Boginje. A ipak su utjecaj i ugled drevne religije uvijek bili prisutni. Kako smo vidjeli, stalno se pojavljuju biblijska izvjeda o "poganstvu" u svim razdobljima; ono se namede kao stalni problem, opisano kroz cijeli Stari Zavjet. Proroci-svedenici Jahve su prijetili. Grdili su. Levitski pisci opisivali su sve seksualno samostalne ene, ukljucujudi i svete ene iz hramova, kao kurve i bludnice te su zahtijevali jacanje svojih patrijarhalnih stavova koji su se odnosili na seksualno vlasnitvo nad enama. Kada su osmislili taj koncept "morala", optuivali su za "nemoral" ene cije je ponaanje, u skladu s njihovim vlastitim najdrevnijim vjerovanjima, bilo najvie i najsvetije prirode. Jo vie otkriva simbolicka analogija koju su povlacili izmedu svih ena koje bi odbile ivjeti prema zakonima novog morala stalno spominjanih kao bludnica i preljubnica te tvrdoglavost i mane citavog hebrejskog naroda u njihovom stalnom manjku vjernosti Jahvi. Koritenje enske seksualne nevjere kao najgoreg grijeha tako ozbiljnog da se smatralo jednakim izdaji Jahve nudi odredeni uvid u stav Levita prema seksualno nezavisnim enama. ZAKLJUCAK Odredbe o unitenju religije Boginje bile su ugradene u same kanone i zakone mukih religija koje su je zamijenile. Jasno je da drevno tovaDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE nje enskoga boanstva nije jednostavno slucaj za optubu nego da je nestajanje istoga provedeno postepeno, najprije od strane indoeuropskih osvajaca, kasnije od strane Hebreja, a na kraju od strane krdana, pa cak i kasnije od strane muslimana. Zajedno s konacnim prihvadanjem mukih religija po vedem dijelu svijeta, propisi o seksualnom "moralu", to jest, predbracnom djevicanstvu i bracnoj vjernosti za ene bili su ugradeni u stavove i zakone drutava koja su ih prihvatila... Moda, dakle, nije pretjerano nagadanje redi daje mit o Adamu i Evi... moda bio namjerno napisan i ukljucen u pricu o stvaranju svijeta u Bibliji kao jo jedan napad na religiju Boginje. U legendu o stvaranju svega to postoji kao i ivota od strane Jahve, mogla je biti umetnuta i prica koja navodno objanjava to se dogodilo na samom pocetku vremena, slika ene kao opasno zavodljive napasnice koja je uzrokovala pad citavog covjecanstva. Znajudi sve ono to znamo o svetim seksualnim obicajima u religiji Boginje, stalnoj prisutnosti tih obicaja medu Hebrejima cak i u Jeruzalemu, primjeni mitova o zmaju ili zmiji, cesto pridodanih pricama o stvaranju svijeta, od strane Indoeuropljana, te tragovima mita o Levijatanu u Starom Zavjetu moemo dobiti najjasniji i najinformativniji uvid u simbolizam i poruku to ih sadri biblijski mit o Adamu i Evi. Moda demo shvatiti da je naizgled nevini mit o Raju i o tome kako je svijet nastao zapravo pomno konstruiran i

promican da bi "ene drao na njihovu mjestu", mjestu koje im odreduje pleme Levita iz biblijskog Kanaana... Vrijeme je da rasvijetlimo cinjenice o ranim enskim religijama. I predugo su bile dobro sakrivene... S tim demo cinjenicama modi razjasniti stoljeda zabune, nerazumijevanja i prikrivanja podataka da bismo mogli zauzeti povoljan poloaj nuan za proucavanje slike, poloaja i uloge koje se jo uvijek pripisuju enama, cak i danas. S tim demo cinjenicama dobiti povijesnu i politicku perspektivu koja de

nam omoguditi da kao zablude pobijemo ideje o "prirodnim ili boanski dosudenim ulogama", u konacnici otvarajudi put za realnije prepoznavanje mogudnosti i potencijala djece i roditelja, bili enski bili muki, kao individualnih ljudskih bida. Kada bolje shvatimo drevne izvore rodnih stereotipa dananjice, mit o Rajskom vrtu vie nas nede modi proganjati. Ubojstvo izazovnog bracnog druga nije bilo odgovor, kao to to nije bilo ni utiavanje niti oslabljivanje ena u ekonomskom smislu. Moda demo, kada ene i mukarci zagrizu tu jabuku ili smokvu u isto vrijeme, kada nauce razmatrati ideje i miljenja onog drugog s potovanjem i kada budu promatrali svijet i njegova bogatstva kao mjesto koje pripada svim ivim bidima na njemu, tada demo modi poceti govoriti da smo postali zaista civilizirana vrsta. SEKS U HRAMU Tradicija svete prostitutke INTERVJU S NANCY CjUALLS-CORBETT enska duhovnost proizlazi iz spajanja tjelesnog, putenog sa svetim, tvrdi Nancy Qualls-Corbett, jungijanska analiticarka i autoritet za odnos seksualnosti i duhovnosti. Naa potraga za duhovnim znacenjem, dakle, nije samo putovanje prema religiji, nego i prema psihologiji, tvrdi ona, pozivajudi se na Carla funga, pionirskog vicarskog psihologa koji je isticao da bi psihu bilo najbolje razumjeti proucavanjem svijeta snova, umjetnosti, mitologije, svijeta religije i filozofije. }ung je bio klinicki psiholog, ali je bio zadubljen i u podrucja istocnjacke filozofije, alkemije, astrologije, umjetnosti, knjievnosti, simbolizma i arhetipova. Naglaavao je da se moderni covjek previe oslanja na znanost i logiku te da bi imao koristi od integriranja duhovnosti i potivanja nesvjesnoga u svakodnevnom ivotu. Jungijanski utjecaj na Dana Brouma i na njegovog glavnog lika, harvardskog simbologa Roberta Langdona, nesumnjivo je snaan. Takav je, isto tako, i jungijanski utjecaj na mnoge New Age pisce koji proucavaju teme to ukljucuju gnosticizam, neopoganstvo i metaforicke interpretacije iskustva Marije Magdalene. -ung je bio poznat i po isticanju mukih i enskih arhetipova, jednako kao po naglaavanju vanosti uspostave ravnotee njihovih uloga u dvojnoj zajednici. Za Nancy Qualls-Corbett ta je ravnotea izgubljena u krdanskoj dogmi koja je iskljucila "sve ensko iz svoje slike Boga, uvelike na psihicku tetu vjere". Ona nastavlja: "Bez ikakve enske osnove imamo crkve koje su razvile jednostrane ili neuroticne strukture", zahvaljujudi nacinu na koji su "Mariju Magdalenu unizili i marginalizirali mukarci koji su imali mod u ranoj patrijarhalnoj Crkvi i temeljno iskrivili njezino nastajanje". Cak i danas, dokazuje ona, nismo skloni povezivati ita ili ikoga tko je posveden Bogu i tko je postao svetim s onim to se smatra osjetilnim i tjelesnim. Ipak, kada je "na svijet bio mlad... nije bilo sukoba izmedu necije ljudske seksualne prirode i njegove vjerske ili duhovne prirode. Svaka je od njih davala ivot i smisao onoj drugoj i osiguravala vanu ravnoteu u svijetu starine: zajednicu boanskog i smrtnog".

Razgovarali smo s Nancy Qualls-Corbett o njezinoj knjizi The Sacred Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

Prostitute da bismo bolje razumjeli kako su se takve teme manifestirale u anticka vremena. Njezini odgovori, koje mnogi citatelji mogu smatrati u najboljem slucaju kontroverznima, rasvjetljuju nacine na koje te tradicije i dalje imaju utjecaja i isto tako otkrivaju neka iznenadujuda zajednicka obiljeja izmedu Marije Magdalene i vizije "svete prostitutke" Qualls-Corbettove. Nemali broj znanstvenika i ostalih strucnjaka pribliio nam je pojmove kao to su sveta zajednica i sveta bracna zajednica. Ali, sveta prostitucija? Iskopani iz ruevina najstarijih civilizacija Babilona i Sumera, prastare glinene plocice, slikarije na vazama i mali kipovi koji su nastali otprilike 18.000 godina prije Krista opisuju ili prikazuju ene koje izvode ljubavni cin u Hramu ljubavi. To je bio cin oboavanja a svedenica, odnosno boginja ljubavi bila je sveta prostitutka. Ona je docekivala od ivota umorne strance u privatnosti tog posvedenog mjesta i nudila im se pod pokroviteljstvom boice. U prisutnosti svete boginje taj je obred donosio preobrazbu. Sveta prostitutka, moda inicirana, mogla je doivjeti punodu enskosti a njezina se enska priroda budila i vradala u ivot. Element boanske ljubavi sada je prebivao u njoj. I stranac bi isto tako proivljavao misterije seksa i vjere koje su pratile duhovnu obnovu. Taj sveti seksualni cin smatran je obredom hieros gamos ili svetim brakom jer je predstavljao duhovnu zajednicu boanskog i smrtnog. Na drugim drevnim mjestima obred svetog braka proivljavan je na neto drukciji nacin. Na proslavi Nove godine, nazvanoj "Sredivanje sudbine" ljudi su pjevali himne boginji: "Kralj uzdignute glave prilazi svetom krugu; On koraca uzdignute glave do svetog kruga Inanne". Inanna se odnosi na sumersku boicu ljubavi i plodnosti, koja je osiguravala plodnost zemlje i ljudskoga ivota svojim blagoslovom ljubavi i umijeda vodenja ljubavi. Kralj, koji predstavlja boga, i odabrana sveta prostitutka, koja predstavlja boginju, odvodeni su do zigurata gdje je njihovo zdruivanje osiguravalo plodnost zemlje. Njezini ljudski osjedaji i kreativne, tjelesne energije ujedinjavale su osobno i nadosobno. Ona je dodirivala osnovne regenerativne snage i, slijedom toga, kao utjelovljenje boginje, osiguravala kontinuitet ivota i ljubavi. Sveta prostitutka bila je ljudska posuda u kojoj su bile ujedinjene zemaljske i duhovne snage. Obred svetog braka, kako je prikazano nedavno u Da Vincijevom kodu i u Kubrickovu filmu Oci irom zatvorene odraz je tog senzibiliteta. U kasnijim civilizacijama Inanna, a i druge boice, postale su neto diferenciranije; jedna je boica identificirana s plodnodu ili Majka Boginja, dok je druga bila tovana zbog svoje enstvene seksualne ljePRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME ' pote. Grci su, na primjer, prvu poznavali kao Demetru, dok je Afrodita bila oboavana radi svoje velicanstvene fizicke ljepote, ljubavi, strasti i uitka. Boginja ljubavi i boginja plodnosti tovane su boanske enstvenosti.

Zato je nastao koncept svete prostitutke? Kako se to prevodi u stvarnost vremena? Smatralo se da su ene koje su obavljale poslove slukinja u hramovima u bliskim odnosima s boginjom te time stjecu pravo da i one dodjeljuju blagoslove. Takoder se smatra da je taj ritual trag starijih primitivnih ceremonija u kojima bi voda plemena oduzeo nevinost djevici prije braka. Jo je jedna hipoteza da, dok su boginja i njezin suprug zemlji davali plodnosti, taj cin trebaju oponaati ene koje trae njezin blagoslov.

U razlicitim kulturama u razlicitim vremenskim razdobljima ene su postajale svete prostitutke. To nije bila sramota nego cast. Smatrali su ih "suprugama boga". Na nekim su mjestima u tome mogle sudjelovati samo ene plemenita porijekla. U Tebi je supruga visokog svedenika nosila naslov "vrhovne konkubine". U tredem stoljedu prija nae ere grcki povjesnicar Herodot je napisao: "Babilonski obicaj... obavezuje svaku enu u zemlji da jednom u svom ivotu sjedne u hram ljubavi i ima snoaj s nekim strancem". U hramovima Afrodite u Eriksu, Korintu i Komanasu, prema Strabonu, grckom geografu, filozofu i povjesnicaru iz petog stoljeda, svetih je prostitutki bilo na tisude. Imale / su odreden socijalni status u drutvu i bile su obrazovane. U nekim slucajevima, ostale su politicki i pravno jednake mukarcima po svojem pravu da nasljeduju zemlju. Vjerovalo se da, dok boginja donosi svoje darove ljubavi umijede vodenja ljubavi, strast i radost iz svog nebeskog carstva smrtnicima dolje, sveta je prostitutka, kao svedenica boginje, prenosila taj blagoslov ljudskom rodu. Kako se u sve to uklapa Marija Magdalena? Iako je zamagljena zbrkom biblijskog teksta, mislim i osjedam da je Marija Magdalena bila obdarena istim onim atributima kao i sveta prostitutka. Na mnogo je nacina slijedila svoje srce, iako je taj put morao biti mucan. Mogu samo zamisliti kakvu je hrabrost i unutarnju snagu imala da bi se suprotstavila odredujudoj ulozi enskog roda toga vremena. Luka je opisuje, kao i druge sljedbenice, kao "bogatu", to se obicno tumaci tako da je bila financijska potpora pokretu. A ipak rijec ima i dodatno znacenje, poput "vane" i "nune". Nije li to vie u odravanju njezine uloge? Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Svoju ste analizu temeljili na arhetipovima Carla junga. to je arhetip? Kakvu ulogu imaju arhetipovi u ljudskom razmiljanju i ponaanju? Dr. Jung je govorio o dubljim slojevima psihe kao kolektivnom nesvjesnom, razlikujudi ga od osobnog nesvjesnog koje sadri materijal potisnut iz osobnog iskustva pojedinca. Kolektivno nesvjesno sadri psihicke komponente arhetipove koji su sveprisutni, nepromjenjivi i zajednicki svim ljudima. Poput instinkata, oni su naslijedeni. Kao psihicka energija, imaju sposobnost da reguliraju i modificiraju svijest te da oboje doivljaj svijeta. Dakle, mogu se smatrati obrascima ponaanja. Junak ili vjetica, na primjer, je arhetipska slika koja izrasta spontano iz snova i mitova. Te su slike proizvodi nesvjesnoga koji se u svjesnome manifestiraju kao simboli. Iza vidljivog i objektivnog znacenja simbola je nevidljivo i mnogo dublje znacenje: to je junakova ili vjeticina "energija" u meni i kako me potice na djelovanje? Moemo u stvari redi da ne "posjedujemo" mi arhetipove, nego arhetipovi "posjeduju" nas. Kada govorimo o boginji ljubavi, govorimo o arhetipskoj slici. Kada se zaljubimo, osjedamo se ekstaticno puni energije kada se aktivira taj osobiti arhetip. Homerova oda Afroditi opisuje ju kao prekrasnu, kao onu koja zraci energijom i kao ljubavnicu smijeha. Osjedamo isti obrazac. aljemo svojoj voljenoj crvene rue, simbol ljubavi, zato to je to Afroditin cvijet. Kako se koncept arhetipa primjenjuje na figuru boginje pa onda i na

Mariju Magdalenu? U svjetskim mitologijama nalazimo dva razlicita aspekta arhetipa enstvenosti: staticki ili majcinski, te dinamicki ili erotski. Arhetipske slike majke i putene ene takoder su istaknute u krdanskoj mitologiji,

ali te su slike izmijenjene svjesnim vjerovanjima. Majcinska arhetipska slika, Marija, tuje se kao djevicanska, aseksualna ona nije odraz punih grudi i irokih bokova, odraz plodnosti kako je u drevnim danima bila shvadena majka boginja. Erotska enstvena arhetipska slika, Marija Magdalena, uniena je, nazvana prostitutkom i osudena zbog svoje seksualnosti koja je identificirana kao iskuenje i trapljenje tijela. Vidim da se taj stav mijenja, kako je naznaceno, trenutacnim snanim zanimanjem za Mariju Magdalenu zajedno sa svjesnim izazovom zastarjelih vjerovanja koja poniavaju ili iskrivljavaju ensku prirodu. Arhetipska slika erotske enstvenosti, kakvu simbolizira Marija Magdalena, ena koja je ljudsko bide, iznova nas povezuje s aspektom boanske enstvenosti u naem najdubljem unutarnjem bidu, kao to je cinila sveta prostitutka. PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME Rekli ste da je gubitkom enstvenog oblika iz svoje slike Boga, krdanska Crkva postala "neuroticna struktura". Kako je i kada boginja postala, kako ste to takoder rekli, "neutjelovljena"? I kakve to posljedice ima? Tijekom stoljeda prevladavajudi matrijarhalni sustav razvio se u onaj patrijarhalni. Nekada su poljoprivreda i religija bile najvanija jezgra ivota, a kasnije su sredite pozornosti postali trgovina, rat i kontrola to vedih povrina zemlje. Cinovi radanja i odravanja ivota vie nisu bili toliko tovani kao junacki ostvarena djela. Postepeno, kroz tisudljeda, do otprilike 5000. godina prije nae ere, ene su postale podredene jer njihove uloge vie nisu bile vane u kontekstu tih novih vrijednosti. U prolaenju stoljeda panteon bogova i boginja se raspao dok je priznat jedan jedini Vrhovni Bog. Hram ljubavi prepustio je mjesto Kudi Gospodnjoj. Seksualni uitak i duhovne vrijednosti vie nisu mogle opstati zajedno; ivotne radosti na zemlji bile su potisnute dok su mukarci traili vjecni ivot. Boginja i njezino zagovaranje ponovnog oivljavanja due kroz seksualno izraavanje sada je bilo osramodeno i videno kao zlo. Bilo je, naravno, malo tragova boanske enstvenosti u novouteme-ljenoj krdanskoj Crkvi i njezinoj hijerarhijskoj strukturi papa, biskupa i svedenika. Do najmanje mjere bila je inkorporirana u pravoslavlje kao Teotokos i Sofia, a kasnije su atributi svete enstvenosti bili pripojeni i ukljuceni u sliku Blaene Djevice Majke, osobito u katolickim zemljama. Crkva je proglasila krdansku pastvu nevjestom Boga, Krista i Ecclesije kao sponsus i sponsa. S prekrasnim osjedajem, to je prilicno ezotericna i apstraktna slika, vizija koju je teko povezati s osjedajno-du. Velika je dihotomija doivljena u srednjem vijeku kada su se gnosticke katedrale uzdigle do nebeskih visina u tovanju Marije, a ene su spaljivane kao vjetice. "Dezutjelovljavanje ili oduzimanje tijela boginji znacilo je regresivne stavove prema plodnosti prirode, enskim vrijednostima povezanosti i duhovnoj komponenti svojstvenoj vodenju ljubavi. to potiskivanje enstvenoga cini svima nama, kao pojedincima i unutar drutva? Kako se moemo obnoviti, "regenerirati"?

Kada je ensko nacelo Erosa potisnuto, nema povezanosti s unutarnjim bidem, s ljudskom prirodom i s prirodom. Bez posrednicke kvalitete povezanosti, snaga podie svoju modnu ruku. Osjedaj modi stvara oholost ili napuhnuti ego, to zauzvrat zagaduje srce i covjeka cini otvrdnulim i cinicnim. Ti se stavovi odraavaju i u drutvu. Razmiljanje se cijeni vie od osjedaja, a znanost vie od umjetnosti.

Nema ravnotee. Socijalne vrijednosti postaju okrutno realisticne dok su militarizam, konzumerizam i politika iznimno cijenjeni. A ljudski osjedaji ljubavi i prirode pretvaraju se u prainu. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Bez elementa boanske ljubavi koja posreduje u seksualnom iskustvu, zadovoljenje je kratkoga vijeka. Gubimo potovanje za obilje u prirodi kao i za sva iva bida. Srce nije dirnuto, dua nije nahranjena a duhovna dimenzija nije ostvarena. Mukarci gube doivljaj intimnosti ne samo s "vanjskom" enom, nego i sa svojom vlastitom nesvjesnom enskom prirodom, animom. Slicno tome, ene, bez zamjedivanja blagoslovljenih darova enske prirode, preziru ili zloupotrebljavaju svoje tijelo, ili ga koriste na sramotne nacine da bi zadovoljile potrebe vlastitog ega. Drevni mit o Afroditi pripovijeda o enama koje su je docekale s prezirom, ismijevale i izrugivale su joj se. Pretvorila ih je u kamen. Dokaz je toga da ene danas nisu otporne na to te mogu postati otvrdnule i kamene kada se boanska enstvenost ne cijeni. Bojim se da ne postoji carobni eliksir za obnovu. Pocetni koraci za mukarce kao i za ene mogli bi biti jednostavni, kao to je nastojanje da se divimo boginjinu mjesecu ili delikatnoj crvenoj rui. Moemo djelovati tako da pokaemo istinsku brigu za covjecanstvo i svoj planet. Ne moemo rekonstruirati Hram ljubavi u naem vanjskom svijetu, ali ga moemo sagraditi unutra. Moemo se prisjetiti blagoslova boginje i, poput svete prostitutke, svijetu donijeti njezine darove. Koja je prava, istinska snaga boanske enstvenosti? Kako se ona odraava u ena danas? Snaga koju ene posjeduju u svim vremenima manifestira se u unutarnjoj povezanosti sa enskom prirodom. Njezino bide nije ovisno o reakcijama drugih. Ona cini ono to cini zato to je to u skladu s unutarnjim istraivanjima svog jedinstvenog sebstva apsolutna antiteza ulozi "seksi ene". Kada radi i ivi u patrijarhalnom sustavu, moda nede biti u mogudnosti da taj sustav promijeni, ali niti ne doputa da sustav promijeni nju. enu koja je odana i privrena svojoj enskoj prirodi moda nede smatrati prekrasnom, seksi ili izazovnom prema dananjim standardima; prije de biti prepoznata po svom duevnom miru: toplom sjaju sposobnom da prima a koji zraci iz nje. Postoji definitivna kvaliteta u njezinoj prisutnosti koja gotovo da se opire definiciji. Takva ena dri blagoslov boanske enstvenosti ne radi uzdizanja svog osobnog ega, nego s potovanjem, da bi ga nosila dalje u svijet. MARIJA MAGDALENA I SVETA ZAJEDNICA INTERVJU S MARGARET STARBIRD Margaret Starbird je neumorna i uvjerljiva zagovornica obnove koncepta "svete zajednice" u srcu krdanstva srcu za koje vjeruje da je izgubljeno u utrci prema pravovjerju i uspostavi stroge i krute

patrijarhalne doktrine. Predana katolkinja koja je prije mnogo godina odlucila raskrinkati tezu o "kraljevskoj krvi" iz knjige Sveta krv, Sveti Gral a umjesto toga zavrila uvjerena u njezinu vjerodostojnost, napisala je i sama nekoliko knjiga o svetoj enstvenosti i njezinoj sredinjoj vanosti za istinsko krdanstvo. Medu najpoznatijima su The VVoman with the Alabaster Jar: Mary Magdalen and the Holy Grail i The Godess in the Gospels: Reclaiming the Sacred Feminine. Margaret Starbird dokazuje da su Marija Magdalena i Isus sklopili "sveti, dinasticki brak". Odvajanje Marije od Isusa, a to je, kako kae, ucinila Crkva, predstavlja "iskrivljavanje najosnovnijeg modela ivota na naem planetu 'svete zajednice' privrenih partnera".

Iako mnogi u znanstvenom mainstreamu smatraju da previe nagada, brojni se drugi slau s vedinom onoga to Starbirdova kae. Svi de vrlo vjerojatno priznati da su njezine knjige vane za razumijevanje moderne opcinjenosti Marijom Magdalenom i njezinom novom mitologijom. Dan Broivn posebice citira njezino djelo kao kljucni utjecaj koji obiljeava pricu u Da Vincijevom kodu. Margaret Starbird je vrlo traena kao predavac i kao voditeljica radionica i slicno, to je oblik javnih nastupa kojem daje prednost. Ved smo je prije intervjuirali za Tajne Da Vincijeva koda. Pocnimo s donekle osobnim pitanjem: rekli ste da vas je putovanje to ste ga poduzeli u proteklih dvadeset godina promijenilo na brojne nacine i dalo vam novi osjedaj vae vlastite duhovnosti. Moete li to razjasniti? Kamo vas je to putovanje odvelo i to vama znaci Marija Magdalena na osobnoj razini? Krenula sam u potragu za Izgubljenom Nevjestom kao odana rimokatolkinja i pripadnica male karizmatske molitvene zajednice. Sredinom sedamdesetih godina, uocili smo da neto kljucno nedostaje Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE iz temelja krdanstva, a s katastrofalnim posljedicama. Postepeno smo shvatili da taj gubitak ukljucuje oskrvnude enstvenosti. U to smo doba obnovili svoje zavjete Djevici Mariji, no, nakon citanja knjige Sveta krv, Sveti Gral 1985. godine osjetila sam da je potpuno otkrivenje svete enstvenosti bilo utjelovljeno u Mariji Magdaleni. Razotkrivanje istine o statusu Marije Magdalene omogudilo mi je da stvorim sliku boanskoga kao intimnoga partnerstva te da svjesno uklopim to razumijevanje u svoju vlastitu vjeru i iskustvo. Koncept svete enstvenosti, naravno, sja kroz sva vaa djela. Molimo vas, pratite ga neto dalje u kontekstu vaeg vjerskog obrazovanja. U sedamdesetima mnoge su ene krenule u potragu za tradicijama izgubljene Boginje, no, ja nisam bila jedna od njih. Bila sam vjerna kdi svoje Rimokatolicke crkve i cvrsto ukorijenjena u njezine tradicije. Godine 1988., proucavala sam Marka 14, pomazanje Isusa od strane ene s alabastrenom posudom dragocjenog narda, za predavanje na Vanderbilt Divinitv School. U proucavanju ulomaka o pomazivanju u Evandeljima, naila sam na njihovu povezanost s liturgijama "svetog braka" urodenih kultovima plodnosti drevnog Bliskog Istoka, a opisanim u nedavno prevedenoj liturgijskoj poeziji iz Sumera, Babilona, Kanaana i Egipta. Zbog toga to je moj magistarski rad bio iz komparativne knjievnosti, ne razmatram i tabu drevnih poganskih obreda. Oni su knjievnost. Otkrila sam da je pomazanje Svetog Kralja bilo povlastica Nevjeste koja kasnije upoznaje svog rtvovanog Mladoenju uskrsnulog u Vrtu. Kako moemo propustiti uociti slicnosti tih drevnih obreda s pricama o Muci iz krdanskih Evandelja u kojima "Nevjesta" ima istu ulogu? Ako je "sveto partnerstvo" bilo kamen temeljac ranog krdanstva, ne bismo li trebali barem pokuati obnoviti ga? Ohrabrena sam kada vidim iznenadujude brojke ljudi koji prihvadaju "svetu zajednicu".

Ukljucujudi, naravno, i Dana Broivna u njegovu fenomenalno uspjenom Da Vincijevom kodu. Mnoge od ideja to ih je iznio ondje imaju osnovu u vaem radu; u stvari, on vau knjigu The VVoman with the Alabaster lar stavlja na istaknuto mjesto na polici s knjigama Leigha Teabinga. Iz takve perspektive, to mislite da je Dan Brovon postavio ispravno, a to je pogreno?

Dan Brown je uspio uvesti pricu o Mariji Magdaleni u mainstream, osiguravi da dospije do svakog kutka planeta. On je shvadao da vanost price nije bila elitisticko polaganje prava na posebnu krvnu lozu, nego prije na "svetu zajednicu" u srcu krdanskog evandelja. PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME Marija Magdalena i slika Boginje Vizualni prikazi Marije Magdalene cesto se povezuju s figurama boginje iz mitova, folklora i legendi. Nemamo njezinih onodobnih slika, pa nikada ne moemo ukazati na samo jednu sliku, u jednom odredenom razdoblju u povijesti, i redi "To je stvarno ona, kakva je zaista bila". Upravo zato, kada govorimo o Mariji Magdaleni u umjetnosti, u stvari, govorimo o slojevima proetoga znacenja. Dakle, stapanje i imenovane i anonimne biblijske ene koju sv. Grgur Veliki odreduje kao Mariju Magdalenu ja prepoznajem kao "Mozaik Magdalena". Marija Magdalena, jednako kao i Marija iz Nazareta, mnogo je puta povezivana s atributima i karakteristikama prijanjih boginja, osobito od strane umjetnika u nekim dijelovima Francuske, Njemacke, Italije i panjolske. Prema nekim drevnim egipatskim tekstovima, boginja Izida ena je boga Ozirisa. Kada je on ubijen, a njegovo tijelo raskomadaju neprijatelji, Izida i njezina sestra Neptis trae sve te dijelove, sastavljaju ih, pomazuju njegovo tijelo i aluju pored njega sljededa tri dana. Tredega dana on se vrada iz mrtvih. Dakle, ideja pomazivanja, cekanja tri dana pored grobnice ili ivota koji se vrada nije nepoznata veza izmedu predkrdanskih tradicija boginje i Marije Magdalene. Slicno tome, Marija Magdalena ima veza i s Inannom, Astarte, Afroditom, Venerom i ostalim slicnim boginjama. to sve one predstavljaju? Ljubav, strast i enstvenu senzualnost jednako kao i vjetine vodenja kudanstva preko kojih je Marija Magdalena povezana tijekom odredenih razdoblja u krdanskoj povijesti. Mnogo puta je povezano s vjernodu jednoj osobi na nacin na koji je Magdalena vjerna od tocke njezina preobradenja za koje je zasluan Isus pa sve do poslije njegova Uskrsnuda. DIANE APOSTOLOS-CAPPADONA to je sva ta pozornost znacila vama osobno? Za mene "sveta zajednica" predstavlja pomak prema radikalnoj spolnoj jednakosti i ukljucenosti. To je najvanija kulturna promjena naega vremena. Roman Dana Browna pomogao je u promicanju te ideje. Moj rad dopire do sve ire i sve oduevljenije publike, a primam i sve vedi broj poziva za odravanjem predavanja i seminara o Izgubljenoj Nevjesti. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Kao posljedica vaih rasprava po zemlji u protekle dvije godine, jeste li culi neke stvari, ili ih pronali, koje su promijenile vae shvadanje nekih koncepata ili su izmijenili vae stavove? Ako da, na koji

nacin? Neprestano dobivam nove podatke i potvrde o "svetoj zajednici" koji se skrivaju iza lica stvarnosti. Uocavam vece razumijevanje arhetipa utjelovljenog u Mariji Magdaleni: nacelo Sofia/Mudrost drevnih vremena kako je izraeno i u hebrejskoj Bibliji "U pocetku" ne bijae samo Logos, nego i Sofia.

Vratimo se osnovama. Za citatelje koji moda nisu upoznati s njom, to je sveta enstvenost? I to je uzrokovalo njezin gubitak? Sveta enstvenost je nacin objavljivanja da Bog nije iskljucivo mukost, kako je naslikan na stropu Sikstinske kapele, nego ima i enske atribute. To je jasno iz prekrasnih ulomaka iz hebrejske Biblije i iz Evandelja koja o Bogu govore u enskim metaforama: "Moe li majka zaboraviti svoje dijete, ili ena dijete u svojoj utrobi?" (Izaija 49:15). Osobito sam zahvalna na tekstovima Petera Kingslevja kada je rijec o gubitku "Sofije" u Zapadnjackoj civilizaciji. "Ona" koja je nazvana "Zrcalom Boje boanske prirode" i "Uitak" ocito je naputena od strane Platona i kasnijih grckih mislioca koji su nastavili sebe nazivati "filozofima" ("ljubiteljima Sofije") iako su, u stvari, promijenili paradigmu da bi postali "ljubiteljima Logosa" (logicnih, racionalnih modova razmiljanja i postojanja lijeve strane mozga). Znamo da je bilo tovanja i oboavanja svete enstvenosti u egipatskoj, grckoj i ostalim tradicijama. Ipak, opdenito govoredi, ne cini se da su te kulture tretirale ene osobito dobro na svakodnevnoj razini barem ne prema suvremenim standardima. Ne bismo li mogli tvrditi daje ista, iako je moda predstavljala mudrost, bilo samo za uitak patrijarhata? U Egiptu su se faraoni enili svojim sestrama, stoje odraz odnosa koji daje ivot, odnosa njihova para bog-boginja, Ozirisa i Izide. I u hebrejskoj Bibliji nalazimo predivne price o vrlo snanim junakinjama Debori, Juditi i Esteri, zajedno s brojnim prorocicama. "Platonicka promjena" u muke modove dola je kasnije, a zatim je grcka civilizacija istisnula drevne obicaje nakon Aleksandrovih osvajanja svijeta. No, za svetu enstvenost nisu vana samo "enska prava". enstvenost ukljucuje modove razmiljanja desne strane mozga, postojanje i povezivanje sa stvarnodu uz pomod unutarnje mudrosti; to jest, intuiciju, iskustvenu, sa sreditem u tijelu a ne u mozgu ili mudrost. Da su ljudi u Jugozapadnoj Aziji koji su vidjeli val tsunamija otrcali na poviene poloaje kao to su to cinili slonovi i majmuni, ne bi poginuli na plaama. Zapadni su turisti bili toliko izmjeteni iz svojih "korijena" da nisu mogli osjetiti opasnost. PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME "Sofia" predstavlja ne samo tu povezanost s naom "zemaljskom" i "instinktivnom" tjelesnom mudrodu, nego i s odnosima u zajednici, ukljucujudi i dugotrajnu brigu za pravdu, milosrde i dobrobit "malenih" "sve do sedme generacije", kako to izraavaju indijanske bake. Osvjetavanjem te vrijednosti, moemo pomiriti i muku i ensku energiju pomaudi iscijeliti pustinju. Simbolizam, hebrejska numerologija/gematria, sveti brojevi posvetili ste velik dio svoga vremena i energije istraivanju istih. Rezultati su zapanjujudi. No, ostaje pitanje: jesu li ih prepisivaci onoga vremena namjeravali prenijeti kao takve ili gledamo u bunar samo da bismo u njemu vidjeli svoj vlastiti odraz? Neki od tih nalaza mislimo na Biblijski Kodeks, na primjer kao povijesni

dokumenti nisu uvjerljivi. Drugim rijecima, kakvu sigurnost imamo da su ta skrivena znacenja stavljena u njih namjerno? Nema nita njuejdovski u hebrejskoj numerologiji. Hebrejska je numerologija aspekt spisa to su ih biblijski znanstvenici dugo zanemarivali. To je drevni knjievni postupak koji se moe nadi u djelima Platona i drugih filozofa, jednako kao i u hebrejskoj Bibliji. Umjesto postavljanja kljucnih fraza u glazbi, postavlja ih brojevima. I grcka i hebrejska slova imaju numericke vrijednosti te su koriteni i kao brojke. Neki vani naslovi i fraze u Bibliji stvaraju brojcane sume koje su odraz kozmickih nacela

to ih moemo nadi u geometriji svete arhitekture od piramida i Stonehengea do "svetog grada" opisanog u knjizi Otkrivenja. Znanstvenici su proucavali taj predmet, ukljucujudi i Johna Michella (The City of Revelation i The Dimensions of Paradise) i Davida Fidelera (Jesus Christ, Son of God). Dokaz da su autori Novoga Zavjeta namjerno iskovali imena, naslove i fraze tako da ih povezu sa svetim kozmickim nacelima, po mom je miljenju izvan svake sumnje. Okredudi se evoluciji pravovjernog krdanstva, moete li nam iznijeti svoju perspektivu o tome zato je Crkva iskrivila uloge i Marije Magdalene i Isusa? Moje osobno miljenje jest da je rana Crkva zatajila Mariju Magdalenu zato to su se njezini prijatelji i obitelj toliko trudili zatititi je od uocenih prijetnji to su ih upudivale rimske vlasti i nasljednici kralja Heroda "Koljaca". Marija Magdalena doslovce nestaje. Pavlova je pisma uopde ne spominju, kao ni Djela apostolska. Sto se dogodilo? Od ugledne sljedbenice i vjernice, ona je izbrisana iz zapisa i svjedocanstava. "Pravovjerna" je Crkva u konacnici marginalizirala one frakcije koje su podupirale Isusove obiteljske veze (Nazaredana i Ebonita) jednako kao i gnosticka ucenja koja su Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE uzdizala poloaj Marije Magdalene. Ocito su crkveni oci, na koje su uvelike utjecali Irenej i Tertulijan, do kraja drugog stoljeda ocrnili vanu ulogu ena i egalitaristicku prirodu najstarijih krdanskih zajednica. U osporavanju uloge Svete nevjeste, crkveni su nam oci zapravo dali iskrivljenu sliku o Isusu. Pocelo ga se zamiljati kao neoenjenog boga, kako sjedi na nebeskom prijestolju neoenjeni sin Djevice Majke. "Mandala" svetog partnerstva ucinkovito je unitena. Koja je osnova za miljenje da je Marija Magdalena uopde otila u Francusku? Nije li se ta zamisao prvi puta pojavila u Zlatnoj legendi ciji je autor biskup koji je sam priznao da je njegov rad uljepavan? Biskup Jacobus de Voragine nije izmislio pricu o Mariji Magdaleni i njezinoj bradi i sestrama u Francuskoj. On je samo napisao fikcio-nalnu verziju o njezinu ivotu utemeljenu na legendama svojstvenima njegovoj zemlji. Do vremena kada je objavljena Zlatna legenda [oko 1267.] Inkvizicija je ved bila u punom zamahu. No, stariji izvori, ukljucujudi propovijedi i molitve iz starih brevijara svjedoce o prisutnosti Marije, Marte i Lazara u dolini rijeke Rhone. Legende karakteristicne za pokrajinu ugradene su u bogatu usmenu tradiciju 0 kojoj svjedoce razni srednjovjekovni kronicari. Gervais de Tilburv pisao je 1212. godine o sedamdeset i dva Isusova ucenika koji su protjerani iz Judeje i preputeni moru u camcima bez vesala. Poimence spominje Lazara, Martu, Mariju Magdalenu, Maksimina i druge iz ranokrdanske zajednice.

Sire de Joinville pripovijeda kako su on 1 kralj Louis IX, na svom putovanju kudi iz Kriarskog rata 1254. godine, stali da posjete sv. Maksimina i sv. Baumea, "duboku pilju u stijeni za koju se prica da je u njoj prebivala Marija Magdalena". Izvornik rukopisa nazvanog ivot svete Marije Magdalene i njezine sestre Marte vjerojatno potjece s kraja dvanaestoga stoljeda i cjelina je utemeljena na starijim izvorima koji vjerojatno ukljucuju propovijedi Rabanusa Maurusa, devetostoljetnog biskupa u Mainzu. Godine 1040., Benedikt IX izjavio je da se relikvije sv. Lazara cuvaju kao svetinja u samostanu sv. Viktora u Marseilleu. I u povijesti

kraljevstva Arlesa nalazimo referencije na VVilliama Gerarda, sina talijanskoga kralja koji je 935. godine krenuo na hodocade u sv. Baume, "gdje je Magdalena ivjela i umrla". Osim toga, za merovinkog kralja Klodovika kae se da je bio na hodocadu na grob sv. Marte u Tarasconu, to bi datiralo vjerovanje u to mjesto sve do 500. godine nae ere. Price o obitelji iz Betanije, koja ukljucuje i Mariju zvanu "Magdalena", dobro su potvrdene po citavoj pokrajini stoljedima prije nego to je biskup de Voraigne uopde napisao svoju izrazito matovitu verziju legende o njoj. PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME Skocivi od srednjeg vijeka do dananjih dana, vjerujete li da smo usred dugotrajnog oivljavanja zanimanja za "svetu zajednicu" kakvu predstavlja Marija Magdalena koju se naziva "hit" djevojkom naih dana? I u drugim razdobljima u povijesti neki su pokreti pokuavali ponovno uspostaviti tovanje Nevjeste: trubaduri u junoj Francuskoj velicali su vrline svoje "Dompnae" a prerafaeliti u Engleskoj u devetnaestom su stoljedu slikali velicanstvene slike i pisali poeme u njezinu slavu. Moderni pokret ima prednost VVorld Wide VVeba u irenju informacija u sve kutove planeta u nanosekundi. Nikakva Inkvizicija ne moe uutkati rastudi entuzijazam za ponovnom uspostavom Nevjeste; on se iri spontanim samozapaljenjem! to biste preporucili enama koje se nadaju da de obnoviti izgubljenu Boginju u svojim ivotima? Neki ljudi promicu krivu pretpostavku da ja preporucam i zagovaram tovanje Boginje. Zapravo, ja zagovaram to da ponovno uspostavimo ravnoteu u krdanstvu ponovnim postavljanjem voljene Isusove supruge u njezinu pravu ulogu. Mnogi znanstvenici koji se bave Biblijom i krdansko svedenstvo javno izjavljuju da oenjeni Isus nije kontradiktoran doktrini, bududi da doktrina ustraje u tome \ da je Isus bio covjek. Krdanstvo je dugo priznavalo Isusa kao Svetog ! Mladoenju. Kako to da ne priznaju njegovu Nevjestu? Postoji li jo neto na to ste nedavno naili u svojim istraivanjima o Mariji Magdaleni o cemu biste voljeli raspravljati? Uvjerena sam da Marija Magdalena nije bila "iz Magdale". Grad zvan Magdala u biblijska je vremena bio nazivan Taricheae ili Tarichess. Josip, idov koji je napisao svoj prvi nacrt idovskog rata na aramejskom jeziku, taj grad naziva Taricheae, kao i svaki drugi pisani izvor iz razdoblja prije 70. godine nae ere. Taricheae je uniten 67. godine nae ere, a grad koji je ponovno izgraden na starome mjestu na obalama Galilejskog mora nazvan je Magdala Nunnavah (aramejski za "Grad riba"). No, do tada je Marija Magdalena ved odavno nestala. Mislim da je prorocanski ulomak iz Hebrejske Bibilije, Mihej 4:811 najvjerojatniji izvor za naziv "Magdalena": Tebi de, O Magdal-eno, Kulo straaro Jata, vlast biti vradena". Ulomak se nastavlja prorocanstvom o njezinom progonstvu i, na kraju, spasenju. "Narodi de te ocrnjivati" (Mihej 4:11). Citav ulomak nabraja nesrede ucviljene Nevjeste, koja place nad preminulim kraljem, poslane u progonstvo, ocrnjene i okaljane. Smatram da su mnogi biblijski znanstvenici propustili prepoznati ovaj ulomak kao izvor naziva "h Magdalhnh" samo zato to odbijaju razmotriti ideju da

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

je ona bila oalodena Nevjesta poslana u progonstvo u tudinu. "Kdi Siona" u ulomku iz Miheja nalazi svoj posebni smisao u prici o Mariji Magdaleni, ba kao to "Sluga patnik" u prorocanstvima Izaijinim ima svoje posebno tumacenje u Isusu. Takoder smatram vrlo vanim medaljon s "ribama" pronaden nedavno u podnom mozaiku iz trede ili cetvrtostoljetne krdanske gradevine u Megidi u Izraelu. To otkride potvrduje da su prvi krdani tovali simbol zodijaka za Ribe mnogo prije nego to su odabrali identificirati se s kriem. Isus, njihov ICHTHYS, bio je prikazan kao "Avatar" ili "Gospodar" (Kyrios) Doba ribe koje je tek pocinjalo. Simbol tog novog doba nije bila samo jedna riba, nego dvije. Dugo sam dokazivala da je Marija Magdalena predstavljala tu "drugu ribu" iz zodijackog znaka, koji je bio shvadan kao znak "partnerskog odnosa", koji se manifestira u egalitaristickoj prirodi najstarijih krdanskih zajednica. Na kraju je ona "utopljena" u moru, i u dubinama naeg kolektivnog nesvjesnog a njezin je glas utihnuo kada je obiljeena kao prostitutka. Moramo ponovno uspostaviti "sveto partnerstvo" koje je nekada bilo u srcu krdanskog "Obicaja". ENE OKO ISUSA I NJIHOVA ULOGA U NASTANKU KRDANSTVA INTERVJU S MARY ROSE D'ANGELO Biblijski i drugi drevni tekstovi donose tek nekoliko detalja o ivotu ena u Isusovo vrijeme. Znamo da su neke ene imale uloge voda u razlicitim religijama toga vremena, ukljucujudi i istaknute poloaje u idovskim sinagogama te u nekima od "poganskih " religija. Biblija nam kae da su upravo ene skrbile za Isusa i ucenike "iz svojih sredstava". Kada su oni i ostali sljedbenici krenuli putem koji se odvajao od onoga idovske zajednice, cinili su to u "kudnim crkvama". No, koje su bile kulturne pretpostavke toga vremena? to je moglo te ene privudi Isusu i njegovom ucenju? Je li netocno ili neutemeljeno pretpostaviti, to se cesto i cini, da ene nisu imale nimalo ili su imale vrlo malo prava, pa niti mogudnost da budu nezavisne? Da bismo odgovorili na to pitanje, razgovarali smo s Mary Rose D'Angelo, profesoricom teologije na Notre PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME Darne i autoricom brojnih clanaka o enama i porijeklu krdanstva. Argument D'Angelove, iznesen u uvodu knjige koju je uredila, VVomen & Christian Origins, u osnovi je taj da, iako kulturne norme i politicku dominaciju Rimljana moramo uzeti u obzir pri proucavanju uloge ena u ranom krdanstvu, ne bismo trebali pretpostaviti da su uloge ena uvijek bile ogranicene i slabe, lako ih uglavnom opisujemo prema modernim standardima, ene onog vremena, ukljucujudi i Mariju Magdalenu, ipak su imale neku mod. Isto su tako imale vjerske i politicke enske uzore u

koje su se mogle ugledati kao inspiraciju i vodstvo. Poznato je da je Isus imao enske jednako kao i muke sljedbenike, to je prkosilo uspostavljenom patrijarhatu toga doba. Tko su bile ene oko Isusa i to znamo o njima? Ne znamo mnogo o enama, pa ni o mukarcima, oko Isusa osim imena nekolicine njih a to su bila vrlo cesta imena. Imena ena su sva hebrejska ili aramejska; neki od mukaraca imaju grcka imena ali je isto tako vjerojatno da su mukarci bili Zidovi. Marko spominje poimence tri ene: Marija Magdalenu, Mariju, majku Jakova i Jude Tadeja, i Salomu kao one koje su "slijedile" Isusa od Galileje i

"brinule se o njegovim potrebama" ondje. Dvije Marije predstavljene su kao svjedokinje praznog groba i vizije andela. Matej i Luka daju ispravljenu verziju Marka. Kod Luke ene kao da su degradirane od aktivnih sudionika u pokretu na "zbrinjavanje/ skrbljenje za njih [Isusa i dvanaestoricu] iz svojih vlastitih sredstava". Matej predstavlja Mariju i "drugu Mariju" kao svjedokinje uz grob i prve koje su vidjele uskrsnulog Isusa. Evandelje po Ivanu vidi Mariju Magdalenu ne samo kao svjedokinju Isusove smrti i praznog groba, nego i kao prvu vizionarku prva koja je vidjela uskrsnulog Isusa i alje je s porukom koja razjanjava Isusovu sudbinu. Jedini spomen Marije prije nego to se ona pojavi kod kria u kanonskim evandeljima jest onaj kod Luke 8:13, koji opisuje da je iz nje Isus istjerao sedam demona. To moe biti autorova izmiljotina i moda je to bio pokuaj da se nju unizi. No, nemogude je to sigurno znati. Evandelje po Tomi takoder opisuje Mariju i Salomu kao Isusove ucenice, a Evandelje po Mariji predstavlja je kao vizionarku i vodu ucenika. Ima li dokaza koji pokazuju je li Isus ili nije ene oko sebe tretirao prema nacelu jednakosti spolova? Mislim da nema mnogo dokaza za potpunu spolnu jednakost u vedini okruenja prvog stoljeda, i evandelja rijetko postavljaju pitanje poloaja ena (Evandelje po Tomi 114 i Evandelje po Mariji su Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE iznimke). A to nam tekstovi daju kao dokaz da su ene bile medu sudionicima pokreta vladavineBoga o kojemu je Isus propovijedao, jednako kao i u ranokrdanskoj misiji koja je propovijedala o njegovoj smrti i Uskrsnudu. Kako stvari u tekstovima stoje, moemo pretpostaviti vede sudjelovanje ena nego to se cini na prvo citanje. Zato bi se Isus i njegovo ucenje svidali enama, ili mukarcima, kad smo ved kod toga? to bi ih nagnalo da ostave svoje domove i, pretpostavljamo, svoj "ugled" da bi slijedili putujudeg propovjednika od grada do grada? Ljudi oko Isusa odazivali su se na obedanje da de Bog djelovati u njihovu korist. Uvjeti pod kojima su to shvadali bili bi idovski. Moemo zakljuciti da su bili potaknuti idejom da Bog ispunjava obedanja dana Izraelu: pravda za siromane, kraj potlacenosti, patnje i stranih dominacija vjerojatno, da de dodi do radikalne promjene, da de se Bog na neki nacin rijeiti Rimljana tako da bogotovlje u Izraelu vie ne bude pod njihovim nadzorom. Ti sljedbenici ili pratioci Isusovi ili su s njim od jednog mjesta do drugog propovijedajudi. Tek ih se nekolicina spominje imenom i nemogude je redi koliko ih je u tome sudjelovalo. Vedinom su to mukarci, ali navedene su i ene kao one koje su putovale do Galileje i Jeruzalema s njim.

Ostaviti kudu ili dom bio je odaziv na sam poziv; pitanje pridruivanja necemu nije podrazumijevalo da je to neto stalno. Teko je redi koja su oni ocekivanja imali ili kako su ostali reagirali na pokret; razliciti ljudi reagiraju na razlicite nacine, kao to ljudi danas razlicito reagiraju na razlicite pokrete. Mogude je da su neki od njihovih suvremenika vidjeli ene koje su krenule na put s pokretom

vladavine-Boga kao ene na loem glasu, ali ako je tako i bilo, evandelja ne pruaju nikakve jasne dokaze o njihovim pogledima. Bilo je i drugih pokreta koji su se pojavili da bi ispunili Boju volju u ime Izraela. Na primjer, Josip nam pripovijeda o novom egzodusu ili novom ulasku, pokretu oko petnaest godina nakon Isusove smrti, kojega je vodio prorok imenom Teuda. Oni su krenuli preko rijeke Jordan da bi cekali Boga koji de ih povesti natrag da bi ponovno stekli zemlju. Bududi da se kae kako su otili sa svom svojom imovinom, taj je pokret vjerojatno ukljucivao i ene, moda i citave obitelji. Poklali su ih Rimljani. Kako su ene mogle biti ukljucene u Isusovo djelovanje? Kakve su uloge mogle igrati? Ako pogledamo Evandelje po Marku, autor kae da su ene krenule na put, ali poklanja toj cinjenici malo pozornosti. Autor prelazi PRIHVADANJE TRADICIJA O ENAMA I SVETOME i preko pitanja zastoje tim enama bilo vano da budu pored kria. U Evandelju po Luki, pisac rano predstavlja ene i naznacuje da su neke od njih iz vie klase Ivana je, na primjer, supruga Herodova sluge. I Luka isto navodi da su te ene slijedile Isusa i brinule se za njega i ostale od vlastitih imovina. Moda Luka pokuava braniti ene iz pokreta predstavljajudi ih kao potovane ene s odredenim prihodima. Kod Luke, te ene rade neto drukcije od onoga to rade ucenici, brinudi se za njihove potrebe od svoje imovine, ali kod Marka nema te razlike. Ako su ene zaista putovale s Isusom, ne cini se vjerojatnom da su imale neku posebnu, drukciju ulogu od ucenika. Razlika koju istice Luka vjerojatno slui specificnoj svrsi cini se da je postojala zabrinutost vezana uz mogudnost da one budu videne kao bogate, potovane ene. Jedna od stvari koje moramo zapamtiti jest da ne znamo gotovo nita pojedinacno o tim ljudima. Iz povijesti znamo da je bilo ena koje su bile vlasnice nekretnina i koje su vodile poslove. Udovice su imale miraz novac koji je suprug mogao koristiti za trajanja braka ali koji se vradao eni i njezinoj obitelji ako bi mukarac preminuo. Bi li udane ene bile u mogudnosti sudjelovati u Isusovu pokretu bez pristanka njihovih supruga? Na pitanja poput , toga nikada ne moemo odgovarati uopdeno. Cak su i tada ene I govorile ne supruzima i donosile odluke koje se njihovim bracnim/ drugovima nisu svidale. I tijekom i poslije Isusova vremena, vjerojatno je da su ene bile aktivne u propovijedanju kraljevstvaBojeg na nacine koji su bili mogudi idovskim i rimskim enama, ali vjerojatno ne uobicajene za njih, ili za krdanske ene. Na primjer, bilo je ena prorocica, kao to je neimenovana ena kod Marka i ene u Korindanima 11:45 u ranom krdanstvu, kao to ih je bilo u idovskim i rimskim sredinama. ene su imale odredenu financijsku nezavisnost i mogle su putovati, nuditi i prihvadati gostoprimstvo, voditi poslove i slicno. Koga su te ene mogle smatrati uzorima? Je li bilo njima suvremenih ili povijesnih ena u koje su

se mogle ugledati radi duhovne inspiracije? Bilo je takvih ena. Knjiga o Juditi napisana je otprilike u to vrijeme, na primjer, a Estera i Ruta takoder su vane. Bilo je prica o enama ratnicama. Tu je prica o Deborah u kojoj se Deborah pojavljuje kao sudac i kao ratna junakinja, ali takoder i kao mudra ena i prorocica. Miriam i Huldah takoder su bile prorocice, a Rahab (Rava), koja je sakrila pijune u drugoj Knjizi o Joui, doima se kao uzor u starim idovskim i krdanskim tekstovima. ene bi u ta vremena citale te price one koje su to mogle a ostalima su bile citane ili prepricane. Uloge ena u starom judaizmu i ranom krdanstvu dugo su bile

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE zanemarivane ili zaboravljene, ali je takoder bilo i namjernog zatakavanja. U Rimljanima 16, Pavao pozdravlja skupinu ljudi u koju su ukljucena i enska imena. Jedno takvo ime je "Junia"; ona i jedan mukarac su pozdravljeni zajedno kao "slavni medu apostolima". Cini se da Djela apostolska 1:16 26 ogranicavaju "apostole" na dvanaest imenovanih mukaraca, a evandelja koja se obicno citaju u svjetlu su tog poglavlja. Medutim, ovdje se pojam upotrebljava za enu. Pavao kae da je ona bila zatocenica zajedno s njim; bila je prije njega u Kristu. On je naziva svojom "obitelji". Njezine ime je rimsko, pa je vjerojatno da je bila slobodna ena ili klijent rimskog gradana. Ime mukarca koji je njezin partner je grcko. To je u osnovi sve to znamo o njoj. Njezino je ime bilo prepoznato kao ensko ime sve do kasnog srednjeg vijeka. No, tijekom reformacije i renesanse ucvrstila se zamisao da ena nije mogla biti nazvana apostolom. S promjenom jednog znaka za naglasak, urednici i prepisivaci poceli su mijenjati ime Junia u muko ime, Junanije, unatoc cinjenici da nije poznato da je takvo muko ime bilo u upotrebi u prvom stoljedu. Danas, u svjetlu novijih istraivanja, grcki tekstovi i znanstveni prijevodi kao to je Nova revidirana standardna verzija ponovno ga prepoznaju kao ensko ime. Znanstvenici kao to su Wayne Meeks, Elisabeth Schussler Fiorenza i Peter Lampe iskoristili su Poslanicu Rimljanima 16 kao izvor sociolokih podataka o ranoj krdanskoj misiji. Lampe tvrdi da su ene moda bile aktivnije u prvoj krdanskoj zajednici od mukaraca, isticudi da se vie pojmova "radnika" ili "rada" vee uz enska imena. Nisam sigurna moemo li to zaista zakljuciti, ali vjerujem da su ene jednako kao i mukarci bile aktivni zacetnici/e krdanstva. Na neki nacin, to je razlog zbog kojega Marija Magdalena dobiva a i zasluuje posebnu pozornost. Ona je nositeljica i tumac poruke da je Isus uskrsnuo, a to je temeljna poruka krdanstva. 3. KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA Druica *Spasitelja+ je Marija Magdalena. *Spasitelj ju je* volio vie nego [sve ostale] ucenike [i on je] ljubio cesto nju [u usta]. Ostali su ucenici bili uvrijedeni time, pokazivali su neodobravanje. Ostali [ucenici+ ... rekli su mu "Zato nju voli vie nego sve nas?". Spasitelj je odgovorio i rekao im "Zato ne volim vas kao nju? Ako su slijepa osoba i ona koja vidi obje u mraku, jednake su. Kada dode svjetlo, ona koja vidi vidjet de svjetlo, a slijepa de osoba ostati u mraku". EVANELJE PO FILIPU Onda je Marija zaplakala i rekla Petru "Moj brate Petre, to ti zamilja? Zar misli da sam smislila ove

stvari sama u svom srcu ili da govorim lai o Spasitelju?" Levi je odgovorio, govoredi Petru, "Petre, uvijek si bio gnjevna osoba. Sada vidim da istupa protiv ene kao protiv Sotone. Jer, ako ju je Spasitelj ucinio vrijednom, tko si onda ti da je sa svoje strane odbacuje? Sigurno je Spasiteljevo znanje o njoj potpuno pouzdano. Upravo ju je zato volio vie nego nas". EVANELJE PO MARIJI

Blagoslovljena Marijo, ti s kojom du dovriti sve misterije na visini, govori otvoreno, jer ti si ona cije se srce odlucilo za nebesko kraljevstvo vie od ostale tvoje brade. PISTIS SOPHIA Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE BIOGRAFSKI BLJESKOVI O MARIJI MAGDALENI BRUCE CHILTON Jedine mrvice podataka koje nam Novi Zavjet daje o Mariji Magdaleni s vremenom su se pretvorile u golemi rog obilja mitova, legendi, rasprava, izmiljotina, znanstvenih tomova, kulturnog revizionizma i fikcio-nalne uspjenice. Postoji tek desetak spomena Marije Magdalene u Novom Zavjetu, a svega nekoliko ih nudi vie od nagovjetaja i implikacija o cinjenicama i dogadajima iz njezina ivota. A cetiri prihvadena evandelja kao da ne mogu pisati o njoj s imalo dosljednosti. Na primjer, Matej, Marko i Ivan spominju da je ona bila prisutna kod Razapinjanja Isusa na kri ali Luka nije eksplicitan po tom pitanju. Njezina prisutnost kod Uskrsnuda spomenuta je kod Marka, Luke i Ivana, ali ne i kod Mateja. Ivan spominje da je ona "vidjela kamen ved odmaknut s groba i zatim je otila redi ucenicima da je vidjela Gospodina". Marko kae: "On se najprije pojavio pred Magdalenom" i ostaje na tome. Luka daje najdetaljniji opis Uskrsnuda ali kae da, kada su Marija i ostale ene "objavile sve te stvari jedanaestorici i prenijele im da kau svima ostalima... njihova se prica cinila poput besmislice i [ucenici] im nisu vjerovali". Nekoliko strucnjaka koji piu u Tajnama Marije Magdalene jasno kau da nam Gnosticka evandelja govore mnogo vie o Marijinu razumijevanju Isusova ucenja i njezinu statusu Isusove druice, ali ne ba mnogo vie o Mariji Magdaleni kao osobi. Znanstvenici su paljivo radili na tome da izvuku povijest Marije Magdalene iz djelida informacija koji se pojavljuju u prihvadenim jednako kao i u alternativnim svetim knjigama: mjesto njezina rodenja, politicki i socijalni milje toga vremena, njezini prvi susreti s radikalnim rabinom imenom Isus. Bio je izazov pokuati i potovati onu tanku liniju koja razdvaja dobro pripremljeni znanstveni rad i osjetljivi zakljucak od pukih nagadanja i mate pripovjedaca, umjetnika, vjerskih voda i romanopisaca. Bruce Chilton, znanstvenik kojeg smo predstavili u prvom poglavlju, uspjean je u izvlacenju to je vie mogude vanih podataka bez prelaenje te linije, posebice u svom dobro prihvadenom djelu Mary Magdalene:

KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA A Biographv, izvoru za ovaj saetak. U toj knjizi Chilton izlae teoriju da klasicni izvori vjerskog iskustva prikazuju Boga kako utjece na ivote ljudi otklanjanjem zla (egzorcizam), lijecenjem bolesti (iscjeljivanje) i nudedi znakove boanskoga (vizije). Chilton kae: "Marija Magdalena bavila se tim praksama s Isusom i ucinila ih je profinjenijima". Marija se prvi puta pojavljuje u kronologiji Isusova ivota u ovom kratkom ulomku iz Lukina evandelja:

A ima i nekih ena koje su bile izlijecene od zlih duhova i bolesti Marija koju su zvali Magdalena, iz koje je izalo sedam demona, i Ivana, Khuzina supruga *Herodov povjerenik+, i Suzana i mnoge druge koje su skrbile za njih od svoje imovine. (8:23) Luka naznacuje kada je ula u Isusov ivot i zato ga je uopde potraila. Isusova reputacija mora da ju je privukla esnaest dalekih kilometara od njezina doma u Magdali u Kafarnaum, gdje je on ivio od 24. do pocetka 27. godine pr. Kr. Vjerojatno je k njemu dola sama, pjeice, po kamenim cestama i neprohodnim stazama, opsjednuta demonima, s odjedom u dronjcima. Po mojoj procjeni, ona ga je potraila 25. godine pr. Kr., nakon to je Isus postao poznat u Galileji kao rabin koji je rairio ruke i za one ljude to su ih smatrali grenima i koji se borio s demonima koji su ih napali... Luka ne prikazuje Mariju kao bogatu, elegantnu zavodnicu iz srednjovjekovnih legendi i moderne mate... Luka *isto tako+ ne kazuje koliko je Marija imala godina kad je upoznala Isusa, ali je najvjerojatnije bila u dvadesetim godinama, malo starija od njega, dovoljno zrela da razvije sloeni slucaj opsjednutosti (naznacen spominjanjem "sedam demona"). Evandelja ne kau nita o njezinoj obitelji. Ocito je bila neudana u dobi za koju se ocekuje da bi se ena u njoj trebala smiriti i radati djecu. Uzevi u obzir Marijinu opsjednutost od strane demona, ostaje malo tajni o tome je li bila neudana. Opsjednutost je nosila stigmu necistode, ne poput prirodne necistode rodenja djeteta (na primjer), nego zaraenost necistog duha. Ona je, bez sumnje, bila izopdena u Magdali radi svojih brojnih demona. Zidovi iz Galileje odredivali su same sebe, nasuprot nevjernicima oko njih, svojom predanodu utvrdenom strogim zakonima o cistodi koje je zapovijedala Tora, Mojsijev zakonik napisan na hebrejskom i prenoen u usmenom obliku na aramejskom jeziku. Sto su jeli, s kim su mogli jesti i druiti se, kako su obradivali zemlju, koga su mogli a koga nisu mogli dodirnuti, ljudi s kojima su se mogli eniti, kakvu su vrstu seksa upranjavali i kada su ga upranjavali sve to i jo vie bilo je propisano u Tori. Galilejcima je cistoda bila njihov identitet, u njihovim Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE glavama dragocjenija i ljepa od blagostanja pod vladu Rimljana pa cak i od samog opstanka. Sporadicno su pribjegavali nasilnom otporu tijekom prvog stoljeda kako bi se rijeili necistode to su je Rimljani donijeli njihovoj zemlji, cak i kada se otpor pokazao suicidalnim. "Necisti duhovi", kako su Isus i njegovi sljedbenici cesto nazivali demone, nastavali su Mariju. Ti su demoni smatrani zaraznima, prenosedi se s osobe na osobu i s mjesta na mjesto, a prenosili su ih ljudi poput Marije koji su bili poznati kao opsjednuti. U helenistickom svijetu nevidljiva zaraza te vrste nazivala se daimon, to je porijeklo rijeci demon. No, daimon u izvorima grcko-rimske misli nije morao biti tetan. Daimoni su lebdjeli prostorom izmedu ovozemaljskoga svijeta i carstva bogova. Kada su Sokrata pitali kako je znao kako djelovati suocen s etickom dilemom, rekao je da je sluao svog daimonion ti, ili u prijevodu "malenog daimo-na" koji ga je vodio...

Kako bilo da bilo, Marija je dola po svojoj daimonia te je u drutvu idovske Galileje smatrana necistom. Vjerojatno je bila jako usamljena kada je stigla u Kafarnaum... [bududi da su+ neudane ene koje su prole dob djevica imale granicni, nekontrolirani status, jednako problematican za njihove obitelji koje ih nisu uspjele udati kao i za same ene...

Je li Marija postala prostitutka prije nego je upozala Isusa? Je li bila silovana ili iskoritena tijekom svog putovanja iz Magdale? To su dobra pitanja, iako ni jedan tekst niti razborit zakljucak na temelju tekstova ne odgovara na njih. Nastojanje da potvrdimo ili osporimo te mogudnosti odvodi nas dalje od dokaza to su nam na raspolaganju. No, moemo redi da su u vremenu i prostoru Marije Magdalene ba kao to je i u naem vjerojatne rtve grijeha cesto bile prikazivane i same grenima... Marija Magdalena prila je pravom rabinu kada je traila Isusa. On je uivao u reputaciji da se druio s navodno rasputenim enama (rijec rasputena bila je primjenjiva na svaku enu koja nije nosila ime svog supruga ili oca, ili neki drugi znak muke zatite). Bilo je mnogo "nevezanih" ena medu Isusovim ucenicima; kad su ga ljudi nazivali "prijateljem carinika i grenika" (Matej 11:19), to nije bio kompliment, a Isusovi kriticari svrstavali su te enske ucenike medu "grenike"... Postojana reputacija Marije Magdalene kao promiskuitetne u srednjovjekovnoj legendi i u brojnim modernim romanima pociva na pogrenoj pretpostavci da su ene opsjednute demonima nuno bile promiskuitetne. Egzorcizam u antickom svijetu nije bio povezan samo sa seksom, iako znanstvenici ponekad pretpostavljaju da je opisivanje osobe kao opsjednute uniavalo tu osobu, cak i nakon izljecenja. To nije tako: anticki su mudraci znali kako razlikovati osobu od njegovih ili njezinih bolesti na nacin od kojega bi njihovi moderni kolege mogli togod i nauciti... Ljudi su voljeli sluati Isusovu viziju o novom dobu, potpunoj preobrazbi svijeta koji su poznavali. I sami su se osjedali preobraenima KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA brojnim parabolama koje je istkao kako bi ih uveo u svijet u kojemu de boanska pravednost i milost nadmodno vladati i preobraziti citavo covjecanstvo. U svojim egzorcizmima i iscjeljivanjima Isus provodi tu viziju Kraljevstva preobrazbe u djelo. Marija se pridruila tim okupljanjima i sudjelovala je u praznicnim gozbama u kudama u i oko Kafarnauma, gdje je Isus govorio o izvanrednoj Bojoj tajni zvanoj malkhuta. Rabin Isus morao je biti posebice rjecit dok je pio vino i jeo meso ovce i koze te svjee povrde to su ih donosili susretljivi domadini, pratedi vizije o tome kako de Bog uskoro promijeniti sve a Izraeliti koji su jeli zajedno blagovat de na gozbi s Abrahamom, Izakom i Jakovom, koji de ustati iz mrtvih. Ako ste znali daje Kraljevstvo nadomak ruke, mogli ste slaviti njegov dolazak, leedi na ledima na lealj-ci od slame (ili na pravoj pocivaljci, ako je va domadin bio bogat), cak iako je Cezar jo uvijek bio na vlasti. Lako je zamisliti da se Marija, autsajderica koja je i sama bila marginalizirana i izopdena, bez svoga mjesta u drutvenoj mrei Galileje, mogla odazvati na te parabole o osveti i istrebljenju tlacitelja Izraela. Moda je morala gurati se kroz gomilu da bi pronala put da vidi Isusa, no, kada je konacno uspjela privudi njegovu pozornost, on joj se posvetio, kako je iz Lukina evandelja ocito. Ne znamo kako je izgledao njihov prvi susret, ali se pokazao obedavajudim, i za rabina i za opsjednutu enu u

dronjcima, zaista vrlo usamljenu, kojoj je bilo sudeno da postane jednom od najvanijih medu njegovim ucenicima. Cinjenica da je Marija nosila ime "Magdalene" medu Isusovim sljedbenicima podupire dojam da je postala dio njegovog uskog kruga u Kafarnaumu. Takva je imena davao svojim najbliim ucenicima, nakon to ih je poznavao dulje vremena... Opisno " Magdalena" razlikuje Mariju od drugih Marija koji

su bile nekako povezane s Isusom. Nekoliko je ena imenom Miriam, to je semitsko ime prevedeno u Marija (engl. Mary op. prev.), bilo blisko Isusu, ukljucujudi i njegovu majku i majku ucenika Jakova i Jude Tadejskog (Marko 15:40). Mojsijeva se sestra zvala Miriam, pa su idovi u Galileji i drugdje ponosno prihvatili to ime za svoje kderi. No, jedina Miriam u Isusovoj skupini prepoznata je kao ona koja dolazi iz grada zvanog Magdala na aramejskom jeziku koji se ondje govorio. Magdala je bila vana i prakticno i simbolicki za Isusa i njegove ucenike. Naziv Magdala dolazi od rijeci migdal, niske utvrdene gradevine za cuvanje ribe... Galilejska papalina bila je omiljena namirnica rabina Isusa, kao to je to bila i brojnim njegovim sunarodnjacima. Suena je riba bila isto tako omiljena medu njegovim sljedbenicima jo dugo nakon njegove smrti cak i daleko od Galileje, zato to su idovi i ne-idovi u Isusovom pokretu mogli zajedno jesti ribu bez da se postavi pitanje je li koer, a to je uvijek prilicno vano u slucajevima u kojima je bilo ukljuceno meso. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE U stvari, riba je krdanima postala simbol tijekom drugog stoljeda: slova rijeci riba na grckom jeziku bila su akronim za "Isus Krist, sin Boji, Spasitelj" i predstavljala su Krista. Riba je znacila vrijednost, trgovinu i blagostanje za idove iz Magdale. Njihova se suena i usoljena riba prodavala u unutranjosti Galileje i preko mora u samoupravnoj nevjernickoj pokrajini Decapolis (od grcke rijeci decapolis znaci deset gradova; podrucje na istocnoj strani Galilejskog jezera koje je nekod imalo deset gradova, op. prev.)... No, to je najvanije, Magdala je snabdijevala Tiberiju, veliki, *oblinji+ grad koji se... pokazao iznimno vanim za identitet Marije Magdalene citavog njezinog ivota... Grad je bio sagraden u rimskom stilu, s akveduktima, hramovima, kupkama, kazalitima i stadionom. Reakcije pobonih idova na taj spomenik rimskim vrijednostima koji se dizao medu njima bile su, najblae receno, negativne. Hramovi idola kao to su Mars, Apolon i Dijana bili su sami po sebi dovoljno grozni. Kipovi Venere u kupkama ucinile su iste sastajalitima ljubavnika i bududih ljubavnika svih vrsta ukusa, sramotno gnjusan primjer upravo onakve vrste kakve se Tora gnuala... idovski povjesnicar iz prvog stoljeda, Josip, kae da su idovi koji su se odselili u grad bili otpad Galileje, smede izbaceno na obalu... *i+ sa stajalita standardne prakse judaizma ti su doseljenici u grad, postali orude necistode... po citavoj pokrajini Galileji. Blizina Tiberije i ekonomska prevlast Magdale podvrgnule su Marijin grad necistim silama. Tiberija je donosila zarazu, i ta je zaraza ono to Marija nosi u svom tijelu. Osim ocite asocijacije s ribom, to je ono to je prezime "Magdalena" znacilo Marijinim suvremenicima.

Marijin nadimak "Magdalena" isto je tako odjek imena dodijeljenog Isusu, povezujudi njih dvoje u najvanijim tekstovima evandelja verbalnom jekom. Isus "Nazaredanin" (Nazarenos na grckom) je gramaticki ekvivalent "Magdalene" (takoder predstavlja grcku upotrebu), to omogudava zamjenu spola... Engleski izgovor skriva rimu koja bi zapela za uho bilo kojem govorniku grckog ili aramejskog jezika koji bi cuo ta imena izgovorena na glas: tekstovi odjekuju implicitnom vezom izmedu Isusa i Marije. Nazivanje Isusa "Nazaredaninom" prirodno podsjeda na Nazaret kao njegovo rodno mjesto, ba kao to opis "Magdalena" podsjeda na Magdalu na Galilejskom moru. Verbalni odjek izmedu imena odraz je zemljopisne blizine izmedu dva naselja i njihovih medusobnih kontakata... Upotreba imena

"Nazaredanin" takoder je odjek tradicionalne upotrebe rijeci "Nazaret" [Naziv na hebrejskom jeziku), to znaci "posveden". Naziv Nazaredanin, zajedno s opisom "onaj koji je posveden od Boga" podsjeda na Isusovo posvedenje i ojacava njegovu duhovnu prijetnju za svijet demona u dramaticnom uvodnom egzorcizmu u Markovom evandelju KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA (1:2327): / odjednom je u njihovoj sinagogi bila osoba s necistim duhom. On je povikao i rekao, Nemamo nita za tebe, Nazaredanine Isuse! Jesi li nas doao unititi? Znam tko si ti onaj koji je posveden od Boga! Isus ga je izgrdio i rekao: Zauti i izlazi iz njega! Necisti ga je duh zgrcio, oglasio se jakim zvukom i iziao iz njega. I svi su bili zapanjeni. Epitet "Nazaredanin", ponovljen u Markovom evandelju i s odjekom u imenu "Magdalena" stalni je podsjetnik na neobicnu cistodu koja osporava citavo carstvo necistih duhova i u isto vrijeme otkriva Isusov identitet. Ba kao to su Isusovi suvremenici "zapanjeni" kada u Kafarnaumu demoni drhte u prisutnosti njegove cistode, Magdalena i njezini suputnici su "potpuno zapanjeni" vizijom mladog covjeka koji im kae da je Isus "Nazaredanin" ustao iz mrtvih (Marko 16:18). Ovdje, takoder, otkride zbunjuje i dovodi u nedoumicu one kojima je namijenjeno, i taj nemir odjekuje imenima Nazaredanin i Magdalena. U Isusovoj glavi Marija je bila Magdalena, ena koja je bila utjelovljenje necistode kojoj je Herod podvrgnuo Magdalu. Za Mariju je Isus bio Nazaredanin, snaga galilejske seoske cistode koja je mogla unititi njezine demone. Zajedno, ta imena podsjedaju na to kako su Isus i Marija imali trajnu vezu, ali i na uznemirujudu misao da snaga svetosti ne moe biti sadrana u uobicajenim konvencijama ovoga svijeta. EVANELJE PO MARIJI KAREN L. KTNG "Svega nekolicina ljudi upoznata je s Evandeljem po Mariji", kae Karen King, "a ipak te rijetke stranice pruaju intrigantan pogled u onu vrstu krdanstva koje je izgubljeno ved gotovo pet stotina godina". Kingova, koja je profesorica eklezijasticne povijesti na Divinitv School pri harvardskom sveucilitu i jedna od vodedih svjetskih znanstvenica koja se bavi ranim krdanstvom, autorica je prijelomne knjige Evandelje po Mariji Magdaleni: Isus i prva ena apostol/The Gospel of Mary of Magdala: Jesus and the First VVoman Apostle iz 2003. godine. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

Jedna jedina, fragmentarna, kopija Evandelja po Mariji Magdaleni na koptskom jeziku pronadena je 1896. godine pedeset godina prije slavnog nalaza iz Nag Hammadija koji je znanstvenicima dao citavo blago novih alternativnih evandelja za proucavanje. (Vidi tablu 1.) Dva dodatna fragmenta na grckom jeziku otada su dola na svjetlo, ali to je ukupno svega otprilike polovica cjelovitog teksta. Osam stranica koje postoje nude radikalno drukciji pogled na rano krdanstvo tako radikalno da

nije iznenadenje da ga je "pravovjerno" krdanstvo obiljeilo kao herezu i pokualo marginalizirati njegove vjernike. Preciznije receno, kae Kingova, ta "iznenadujude kratka pripovijest" dokazuje da je Isus poucavao da put u vjecni ivot lei ne u patnji i smrti kako je to prikazano u kartonskim evandeljima nego kroz put unutarnje duhovne spoznaje. Najradikalnije od svih njezinih otkrida jest ono o ulozi Marije Magdalene i drugih ena u ranom krdanstvu. Karen King tvrdi da Evandelje po Mariji "razotkriva pogreno gledite daje Marija iz Magdale bila prostitutka kao ono to i jest dio teoloke fikcije, predstavlja najizravniji i najuvjerljiviji argument u bilo kojem od ranokrdanskih tekstova za zakonitost enskog vodstva, daje otru kritiku nezakonite modi i utopijsku viziju duhovnog savrenstva, potkopava nae prilicno romanticne stavove o skladu i jedinstvu prvih krdana i trai od nas da iznova promiljamo osnovu autoriteta Crkve. A sve u ime ene". Ovdje donosimo saetak saznanja Karen King, pokazujudi citateljima zato stara prica o krdanskim korijenima da je Isus prenosio jedno jedino "istinito" ucenje svom "mukom" klubu ucenika preputa mjesto nizu novih tumacenja izvorne krdanske poruke, u isto vrijeme bogatije u svom znacenju, vjerniju onome to danas znamo o ranokrdanskom pokretu (to jest, vjerojatnu raznolikost vjerovanja) i zasigurno dojmljivije za moderno iskustvo. Kada je Isus preminuo, za sobom nije ostavio uredenu Crkvu s jasnom organizacijskom strukturom. Patrijarhalno i hijerarhijsko vodstvo Crkve razvijalo se polagano tijekom vremena i to iz velike raznolikosti mogudnosti. Prvi krdani eksperimentirali su s raznim formalnim uredenjima, od relativno nestrukturiranih karizmaticnih organizacija do stroe uredenih hijerarhijskih poredaka. U nekim kongregacijama, vodstvo je bilo podijeljeno izmedu mukaraca i ena u skladu s kretanjem Duha u inspiriranju darova proricanja, poucavanja, iscjeliteljstva, upravljanja i usluga. Ostalima su na celu bili starjeine, biskupi, dakoni i udovice. Neki su imali formalne urede, drugima su dunosti rasporedivane prema mogudnostima i sklonostima u sljedbi jednakih. U mnogima su ene i robovi bili istaknuti vode, a ostale su se odupirale toj promjeni dominantnog KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA' drutvenog poretka i radile na tome da ih iskljuce. Evandelje po Mariji napisano je u vrijeme kada jo nije bilo jasno u kojem de smjeru krenuti crkvena organizacija. Barem od vremena Pavla, krdanske su crkve isticale prisutnost Duha unutar crkvi i pojavljivanja duhovnih darova medu vjernicima. Pretpostavljali su da je Isus namjeravao stvoriti pokret koji bi njegovo ucenje irio na sve narode. Evandelje po Mariji prati svoje duhovno nasljede do ranokrdanske tradicije po kojoj je Isus naloio svojim ucenicima da propovijedaju evandelje. Dijalozi izmedu ucenika uokvireni su kako bismo proucavali znacenje/smisao Isusova naloga da se propovijeda evandelje. Koji je sadraj tog evandelja? Tko ga je razumio i tko je dao odobrenje da ga propovijedaju? to osigurava poucavanje pravog puta do spasenja? Evandelje po Mariji zauzima

vrlo jasan stav o svakom od ovih pitanja, ali kontroverza koja izbija medu ucenicima isto tako pokazuje i da je autor Evandelja po Mariji bio u potpunosti svjestan da se ne slau svi krdani s njegovim stajalitima. Plima de se sve vie okretati prema preputanju prednosti patrijarhalnoj, hijerarhijskoj vlasti. To je bio prevladavajudi oblik provedbe vlasti u rimskom svijetu, i jo je jednom omogudio stabilnost i vie

potovanja od karizmaticno organiziranih skupina koje je kruti senzibilitet Rimljana ocito smatrao radikalnima i nedoputenima. Pocetkom cetvrtog stoljeda kada je rimski car Konstantin prvi ozakonio krdanstvo izdavanjem edikta 0 toleranciji, on je priznao skupinu mukih biskupa kao uredeno vodstvo Crkve, i time je potvrdio strukturu modi koja de upravljati krdanstvom u nadolazedim stoljedima. No, Konstantin je samo dao sustavni poredak 1 carsko odobrenje onome to je ved uglavnom postojalo. Jer su ved do drugog stoljeda biskupi poceli svoje pravo da budu zakoniti vode Crkve temeljiti na nasljedivanju apostola, tvrdedi da svoj autoritet nasljeduju po izravnoj liniji od neposrednih Isusovih sljedbenika koji su bili nazvani velikim apostolskim utemeljiteljima krdanstva. To nasljedivanje prethodnih svjedoka, tvrdilo se, osiguravalo je istinitost ucenja Crkve i vjernicima je jamcilo spasenje. Evandelje po Mariji otvoreno osporava valjanost takvih tvrdnji, a umjesto njih nudi viziju krdanske zajednice u kojoj se autoritet temelji ne iskljucivo niti cak prvenstveno na nasljedivanju prijanjih svjedoka, nego na razumijevanju i potivanju evandelja. Autoritet je dan ne samo mukoj hijerarhiji, nego vodstvu mukaraca i ena koji su postigli snagu karaktera i duhovne zrelosti. Prorocanski govori i vizije dobivaju prednost kao manifestacija duhovnog razumijevanja i izvor cvrstog ucenja. Krdanska je zajednica izgradila novu humanost, u slici istinskog Covjeka, u kojoj povrne razlike tijela nemaju nikakvu duhovnu vanost. ene su jednako kao i mukarci mogle ocekivati uloge voda na temelju svog duhovnog razvoja. Evandelje po Mariji odbacuje svaki pogled na Boga kao Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE na boanskog vladara i suca a time odbacuje i one o ispravnim ulogama za krdansko vodstvo. Pravi uzor vodstva je Spasitelj, ucitelj i posrednik boanske mudrosti i spasenja koji upozorava svoje ucenike da ne postavljaju cvrste zakone i pravila koji de ih zarobiti. Prema prevladavajudoj prici o korijenima krdanstva, Isus je prenio pravo, istinsko ucenje svojim mukim ucenicima tijekom svoga ivota. Njima je, kao svjedocima Uskrsnuda, naloeno da idu i ire njegovo ucenje do rubova zemlje; tek kasnije je to apostolsko ucenje iskvario Sotona, koji je posijao sjeme hereze u apostolsko polje. Medutim, prema Evandelju po Mariji, to su sjeme posijali sami apostoli. Mukarci poput Petra i Andrije krivo su shvatili Spasiteljevo ucenje i unijeli su neslogu u zajednicu. Prema vaedoj prici, citavu krdansku doktrinu cvrsto je odredio Isus i prenio je na doktrine Crkve. No, Evandelje po Mariji pokazuje da je prica iz evandelja nedovrena. Krdanska doktrina i praksa nisu nepromjenjive dogme koje covjek moe samo prihvatiti ili odbaciti, nego se od krdana trai da zakorace u pricu i suraduju kako bi uoblicili smisao evandelja u svom vlastitom vremenu. Zbog toga to ljudske strasti i ljubav prema svjetovnome cine ljudima sklonima grijehu,

prepoznavanje istine zahtijeva trud, evandelje ustraje u tome da zajednice vjere preuzmu odgovornost za to kako tuju tradiciju u svijetu u kojem i precesto vladaju snage nepravde i nadmodi. Stoljedima je osnovna prica oblikovala matu ljudi o prvim stoljedima krdanstva; osigurala je mit o porijeklu koji ranu Crkvu prikazuje kao mjesto gdje je istinsko, jedinstveno i nepatvoreno krdanstvo pobijedilo. Ta je prica stalno iznova potpirivala vatre reformatora koji su je pozivali da ozakoni promjene u krdanstvu kako je ono nailazilo na vrlo raznolike uvjete i kulturne okoline po svijetu. Medutim, povjesnicari su sve bolje shvadali prikaz iz Evandelja po Magdaleni unatoc njegovim

matovitim opisima kao, po nizu aspekata povijesno tocnijim od ved prihvadene price. Najstariji krdanski tekstovi koje imamo ne prikazuju skladnu i jedinstvenu Crkvu duhovnog savrenstva, nego zajednice koje su promiljale pitanja to su bila uzrokom sukoba i razlicitosti. Evandelje po Mariji takoder jasno pokazuje daje pozivanje na odredenu vrstu apostolske vlasti teoloko stajalite, a ne povijesni sud. Nije osobito vjerojatno da je dvanaest mukih ucenika, svaki s istim shvadanjem Isusova ucenja krenuo u svijet i zaceo pokrete koji de u konacnici postati krdanska religija. Znamo i previe o utjecajima drugih osoba, medu kojima su Pavao, Isusov brat Jakov i Marija Magdalena, da bismo to mislili. Drevni tekstovi iz Egipta pokazuju da prvi krdani nisu bili istog miljenja u svemu cak ni oko neceg tako vanog kao to je pitanje jesu li kri i fizicko uskrsnude Isusa vani za spasenje ili ne. Evandelje po Mariji i ostala djela odlucno tvrde da usvajanje Isusova ucenja pokazuje put prema istinskom sljedbenitvu i spasenju. KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA Povijesna vanost Evandelja po Mariji lei u doputanju da uocimo obrise nekih kljucnih rasprava o autoritetu apostolske tradicije, prorockom iskustvu i enskom vodstvu. U boljem smo poloaju da sudimo to je bilo na kocki na putu koji je krdanstvo slijedilo ako proedemo jednim od putova koji je bio slabo utaban. TRADICIJA ALTERNATIVNOG EVANELJA INTERVJU S MARTINOM MEYEROM Otkride rukopisa u Nag Hammadiju 1945. godine jedno je od najvanijih nalaza u povijesti religije. Iskopao ih je egipatski seljak i te su fragmentarne koom uvezene knjiice pronadene u velikoj posudi koja je ocito bila pohranjena u pustinji od otprilike 400. godine nae ere. Zajedno su ti dokumenti postali poznati kao Gnosticka evandelja, to je pojam koji cilja na osobitu unutarnju spoznaju koju je trailo niz vjerskih pokreta cija je filozofija bila utjecajna u judaizmu, grcko-rimskim religijama i onome to smo do sada spoznali kao vrlo razlicite inacice krdanstva. Gledano zajednicki, ti dokumenti, poznati i kao knjinica Nag Hammadi, pruili su fascinantnu alternativnu perspektivu Isusa jednako kao i Marije Magdalene i mnogih od njegovih prvih sljedbenika i filozofske ideje o kojima se raspravljalo u antickom svijetu. Od tog otkrida, znanstvenici su proucavali mnoge nacine na koje se ta alternativna evandelja razlikuju od onih u Novom Zavjetu, ba kao i metoda kojima su ih neke snage u ranokrdanskom pokretu izostavljale kao herezu. Medu takvim razlikama su i nacin na koji je prikazana Marija Magdalena u nekoliko njih te naglasak na spasenju koje dolazi iz unutarnje spoznaje, nasuprot tovanju Boga preko njegova sina Isusa o kojemu citamo u Novom Zavjetu. Isto tako, u tim alternativnim evandeljima Isus ne ustaje iz groba, niti umire zbog ljudskih grijeha. Izneseni su znatno drukciji stavovi o grijehu, istini,

moralu, samospoznaji i ostalim temama. Medutim, znanstvenik Martin Meyer u razgovoru koji slijedi objanjava daje popularna predodba o tim kolama misli kao takvima koje su se kretale potpuno zasebnim i suprotnim stazama jedna kao prihvadena Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

prevladavajuda prica, a druga kao hereza pretjerano pojednostavljena. Meyer, profesor Biblije i krdanskih studija na Sveucilitu Chapman, ukazuje na neke temeljne slicnosti izmedu izvjetaja Gnostickih i tradicionalnih evandelja. Obje skupine su monoteisticke i slijede predodbu da je ljudski rod stvoren na Boju sliku i priliku, kae on, i oba vide Isusa kao figuru koja otkriva Boga ljudskom rodu. To navodi Meyera, zajedno s drugim znanstvenicima, na oprez usmjeren protiv stavljanja bilo kanonskih evandelja bilo tih alternativnih evandelja u kalup. Ona predstavljaju raznolikost pogleda na zajednicku temu, kae Meyer. "Omogudavaju nam da vidimo krdanski pokret kao definiran velikom raznolikodu ljudi i razlicitih skupina koje su svaki u svojoj vlastitoj potrazi za onim to znaci slijediti Isusa". Ipak, najvanija razlika izmedu pravovjernih evandelja i tih nekanon-skih tekstova jest nacin na koji prikazuju ulogu Marije Magdalene, kako smo vidjeli u prethodnom poglavlju cija je autorica Karen King. Dok se opdenito moe redi da ta alternativna evandelja tretiraju mukarce i ene s vie jednakosti od tradicionalnih evandelja, u njima je duhovni razvoj shvaden kao mnogo vaniji od spola, s velikom iznimkom Evandelja po Tomi. Ovdje, govoredi o Mariji, Isus nam kae "ene nisu vrijedne ivota" i "ja sam cuje voditi kako bih je ucinio mukarcem". Lako je zamisliti da ni jedan drugi ulomak u evandeljima nije izazvao toliko bijesa kao ovaj, i Meyer posveduje dio vremena u ovom intervjuu objanjavanju tog zagonetnog ulomka. Zakljucuje citatima nekih svojih omiljenih ulomaka o Mariji Magdaleni iz Gnostickih evandelja. Meyer je autor knjiga Gnosticka otkrida/The Gnostic Discoveries, Gnosticka evandelja o Isusu/The Gnostic Gospels of Jesus, The Unkovvn Savings of Jesus i The Gospels of Mary. Njegova knjiga The Gospel of Thomas: The Hidden Savings of Jesus uvrtena je na popis sto najboljih duhovnih knjiga dvadesetog stoljeda. Nedavno je dr. Meyer uredio i preveo najvanije dijelove alternativnih dokumenata tipa evandelja koji su ugledali svjetlo dana od otkrida u Nag Hammadiju, Evandelje po Judi. Otkride Gnostickih evandelja 1945. godine i detaljna proucavanja istih koja su slijedila naveli su znanstvenike i teologe da rekonstruiraju podlogu ranog krdanstva. Gotovo je dio nae religiozne DNK to to se krdanstvo razvilo u izravnoj progresiji: Isus je irio poruku, Petar je izgradio Crkvu, Nicejski je koncil ucvrstio doktrinu i to je to. Danas, odjednom, postajemo svjesni da je bilo vie krdanstava te da su se razliciti pokreti natjecali za doktrinalno pravovjerje. Kako vi gledate na to? Moj nacin rekonstrukcije povijesti Crkve pocinje ovim nacelom: u pocetku bijae raznolikost. E sad, to ne znaci da su se ljudi borili poput psa i macke citavo vrijeme, ali znaci da su postojali razliciti KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMAnacini razumijevanja toga to Radosna vijest o Isusu zaista donosi i to je znacilo slijediti Isusa.

Neke od tih razlika pretvorile su se u polemike to nije uvijek bilo dobra i njena stvar. Ova vrsta argumentacije javlja se u izvjetajima o Mariji gdje padaju teke rijeci izmedu Marije i Petra. "Petrovi ljudi" i "Marijini ljudi" jednostavno se ne slau pretjerano dobro i u konacnici Petrovi ljudi odnose pobjedu: TU ES PETRUS ET SUPER HANC PETRAM AED1F1CABO ECCLESIAM MEAM uklesano je u Bazilici sv. Petra u Vatikanu. "Ti si Petre stijena, i na toj stijeni sagradit du Crkvu svoju". To je linearno gledite na povijest Crkve, i to je loa povijest. Ona upuduje na to da postoji samo jedan nacin razmiljanja o tome kako je Bog djelovao kada, u pocetku, bijae raznolikost, a

raznolikost nije bila specificno ispravno miljenje niti pogreno miljenje, pravovjerno ili hereticko. Nije bilo pravovjerja ili hereze samih po sebi. To su politicki pojmovi. A tko je bio glasniji, tko je imao glasove, tko je na kraju odnio pobjedu, tko se smio nazivati pravovjernim? Heretici su bili oni koji jednostavno nisu imali brojke na svojoj strani: obiljeeni su kao bezboni ljudi i zli mukarci i ene, vjerojatno potaknuti od strane vraga. Oni postaju "autsajderi" a ne legitimni dio pokreta u rangu sa svojim ocem, vragom. to nas vodi ravno do Gnostickog pokreta. Da. Do drugog stoljeda rastuda kolicina raznolikosti stvorila je mislioce koji su tragali za gnosis (unutarnjom spoznajom) a to je procvalo u ono to danas nazivamo gnostickom religijom. Mnogi su ljudi u to vrijeme poceli gravitirati prema konceptu unutarnje spoznaje umjesto prema onome to de postati prevladavajudom predodbom da spasenje pociva u tovanju necega izvan samoga sebe. Cini se da je to bio nacin razmiljanja s kojim se moderni mukarci i ene mogu identificirati, taj koncept da istina pociva unutra. A bio je popularan i tada. Zato onda nije prevladao? Potekoda s gnosticima bila je u tome to se oni nikada nisu okupili kako bi se organizirali i postali politicki. Dok su gnostici meditirali i traili Boga u sebi, sljedbenici Petrova puta cvrsto su stajali na zemlji. Pokosili su travnjake i obojili crkve i sastavili kanon te uskocili u krevet s Konstantinom. to cini gnosticki nacin razmiljanja toliko drukcijim od onog u Novom Zavjetu? Tri su kljucne razlike izmedu Novoga Zavjeta i alternativnih evandelja. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Prvo, Uskrsnude. Citavo moderno krdanstvo izgradeno je na konceptu Novog Zavjeta. A ipak Evandelje po Mariji i Evandelje po Filipu, i ostala za koje danas znamo i nazivamo bilo Gnostickim evandeljima bilo misticnim evandeljima, ne sadre ni razapinjanje na kri, ni muke i smrt Isusovu a niti Uskrsnude, barem ne u doslovnom smislu. No, ako vjerujete da je najvrednija pouka price o Uskrsnudu pojava ivota i svjetla kao pobjednika u ljudskom iskustvu, tada u tim evandeljima imate mnogo toga ukljucujudi i nedavno otkriveno Evandelje po Judi. U stvari, Evandelje po Judi dobar je primjer mog zakljucka. Postoji golema kolicina ivota i svjetla na kraju tog teksta, ali nije shvadeno kao prazan grob, andeli ili mladid u grobu. Shvadeno je kao duhovno bide koje dolazi do izraaja, unutarnje bide koje konacno oivljava. Dakle, to je svakako vrlo razlicita vizija, ali ne i sasvim strana. Drugo i ono to nam je postalo tako dobro poznato uslijed fenomena Da Vincijeva koda, jednako

kao i uslijed popularizacije feministickih znanosti utemeljenih na tim alternativnim evandeljima jest tretman Marije Magdalene. Po mom miljenju, prica o Mariji Magdaleni u Novom Zavjetu je prica svedena na epizodni zaplet. To ne znaci da isti nije vaan. U stvari, od svih ena koje su tamo spomenute, s mogudom iznimkom Marije, Isusove majke, ona je istaknutija od vedine, i obicno se

spominje prva kod nabrajanja svih ena. Ona je ta koja je spomenuta po imenu kao ocidena od demona i ona cija su sredstva pomagala u potpori pokreta. I, naravno, ona je u samom sreditu price o Uskrsnudu. Ipak, prica o Mariji Magdaleni ostaje epizodni zaplet. Ocito je da u tim drugim evandeljima vidimo Mariju Magdalenu koja je mnogo nezavisnija osoba, a njezina prica uopde nije samo epizoda. U nekim slucajevima moemo ju vidjeti u vrlo dinamicnoj ulozi. Ona je ta koju je Isus cijenio i ona je ta koja ga zaista razumije. Dakle, sa stajalita pripovjedaca, razlika je izmedu sporednog lika u epizodi i protagonista u glavnom zapletu. A trede? Trede je uloga grijeha. Vjerujem da medu gnosticima grijeh nije bio osnovni ljudski problem, ali neznanje jest. Kada bismo samo mogli dosegnuti spoznaju kada bismo mogli iskorijeniti tamu, neznanje, manjak spoznaje dobro bismo proli. Shvatili bismo to je za nas najvanije. Vjerovanje u Kristovu muku i smrt, vjerovanje da je Isus umro za vae grijehe nije odgovor nego je odgovor vjerojatnije i prije stidi do spoznaje shvadanje da de vam, ako ste KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA krdanin, Isus pomodi da se probudite. On vam moe donijeti stvari koje de vas dovesti do spoznaje o tome tko je on i tko ste vi. I tada dete pronadi onu iskru boanskoga, ono boje svjetlo, onaj duh Boga u vama i bit dete spaeni. Izlaz iz ljudskih problema nede biti vjera, vjerovanje u nekoga, a ni necija rtva da bismo umirili ljutitog Boga. Moete uvidjeti da to gnosticima ne bi imalo nikakvog smisla. Cak i danas, mislim da ovdje ima nekih vanih pitanja. Mislim, zar pristojni krdani koji su upravo proli kroz Veliki tjedan stvarno misle da je Bog ljutiti, gnjevni Bog? I da je jedini nacin da se tog bijesa rijeimo prinijeti neku vrstu rtve? Da se mora proliti necija krv, i to ne samo ivotinjska nego ljudska? I ne samo ljudska, nego krv samog sina Bojeg? Drugim rijecima, prema Gnostickim evandeljima, neto moete nazvati grijehom, ali zaista, u stvarnosti, u shemi stvari ne postoji nikakva konacna stvar na svijetu zvana grijeh. Medutim, ako se zbunite s necim to vodi do neznanja i zabune, tada to nazivate grijehom. Pravi problem nije to to je Bog nekako ljutit na vas zato to ste zgrijeili. Pravi je problem sabrati se, shvatiti da pripadate strani svjetla. Znate tko ste, dolazite do spoznaje, i pronadi dete svoje spasenje u tome. Dakle, grijeh nije visoko na popisu problema koji zaokupljaju i kojima se bave gnosticki tekstovi. A to je s konceptom zla? Kako su se gnostici nosili s tim? Bilo je mnogo zanimanja za zlo u sklopu gnostickog pokreta. U stvari, sv. Augustin (354. 430.) i ostali smatrali su da su gnostici bili pretjerano zaokupljeni zlom djelovati kao da je zlo bilo je neto

stvarno i opipljivo. Gnostici su vjerovali da je stvoritelj ili demijurg bio prilicno gadan tip, i davali su mu stroga imena kao to je Yaldabaot (Dijete kaosa), Samael (Slijepi Bog) i Sakla (Luda) kako bi pokazali da je on odgovoran za vedinu neznanja, zla i smrti u svijetu. To je bilo u suprotnosti vie s platonskom idejom (to ju je usvojio sv. Augustin) koja kae da je sve to postoji dobro, a u mjeri u kojoj neto ne postoji to je zlo zlo je, dakle, konacna odsutnost dobra. Takav stav prkosio je

gnostickom vjerovanju da moramo biti svjesni da je zlo oko nas kao i natprirodne modi koje nas potlacuju ako se elimo osloboditi istih. Drugim rijecima, gnostici su platonistima odgovarali govoredi "Pa, znate da je problem ovdje to to postoje neke snane natprirodne sile oko nas, i bez obzira zvali ih sotonskim figurama ili ne, to je gomila zloduha. A dio stvarnosti ivota jest da morate nauciti suociti se s razlicitim zlima. Ne moete samo poeljeti da nestanu na filozofski nacin, pretvarati se da ne postoje, a i dalje u potpunosti sudjelovati u bidu". Njihovo je stajalite bilo da je mogude osjetiti zlo Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE u svom tijelu kao bolest ili ga vidjeti u tiraniji modi. To su stvarnosti ivota s kojima se moramo suociti. Upravo uz pomod meditacije i samospoznaje moemo se konacno suociti sa stvarnodu zla i prevladati ga, te nauciti kako ivjeti u blagoslovu kroz sve to, unatoc svemu tome. Zatim je tu cjelokupno pitanje uloge ena. Moj je dojam da je uloga ena u kanonskim evandeljima vana, a ipak ogranicena. No, to nije tako u gnostickim tekstovima gdje su ene videne prvenstveno kao one koje imaju vii poloaj to je bilo dijelom rasprave izmedu Marije Magdalene i imuna Petra. U gnostickim tekstovima Marija Magdalena je ona koja uvijek kae "Zaboravimo na spol. Govorimo o tome da smo stvoreni istinskim ljudima. Ne govorimo o tome hode li mukarci ili ene biti pobjednici u bici spolova". Petar je za borbu izmedu spolova dok se Marija izdie iznad takve vrste stvari i govori o tome to znaci biti istinski covjekom. Smatram to vrlo oslobadajudim i zaista prediv-nim. To je toliko drukcije od onoga to nam pada na um kada razmiljamo o prevladavajudem krdanstvu da se pitam treba li zaista gnostike smatrati krdanima. Va je zakljucak zanimljiv. Neki bi znanstvenici rekli, na primjer, da Evandelje po Judi nije krdansko evandelje jer u njemu, kao ni u mnogim Gnostickim evandeljima, Isus ne umire za necije grijehe. Ne ustaje fizicki iz mrtvih niti ostavlja prazan grob. Po mom miljenju, to jednostavno pokazuje razliciti pristup onome to je Isus bio i u cemu je bila njegova vrijednost. Krdanski je pokret bio odreden velikom raznolikodu razlicitih ljudi i raznih skupina koji su svi bili u vlastitoj potrazi za onim to je znacilo slijediti Isusa, hodati uz Isusa, vjerovati u Isusa i vjerovati u Boga. Na neki nacin stavljam tu raznolikost u kontekst jednog pokreta. Evandelje po Judi jest krdansko evandelje. Evandelje po Mariji jest krdansko evandelje. Evandelje po Filipu jest krdansko evandelje. Sve je to dio krdanstva kao nasuprot, mislim, onome to se dogada u pravovjernom nacinu gledanja na stvari, a koje kae da "ti ljudi" ne mogu biti dio ueg kruga. Iskljuciti te vjernike znaci drati ih izvan istoga. Tada su oni "drugi".

Istaknuli ste raznolikost ranokrdanske misli, cak i medu razlicitim Gnostickim evandeljima. Mnogi ljudi vole citirati Evandelje po Filipu gdje se kae daje Isus "volio nju vie od *svih+ ucenika ]i obicavao je] ljubiti ju ]cesto] u ]]" Vedina znanstvenika zakljucuje daje ova posljednja KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA

rijec "usta", nagovjetavajudi time neku vrstu erotske veze. No, tu je i jo jedna implikacija, moda jo vanija. To je dojam da Isus ne radi razlike izmedu sposobnosti ena da dostignu duboku duhovnu spoznaju i sposobnosti mukaraca za to. No, tu opet imamo Evandelje po Tomi. Ovdje se takoder cini da Isus podupire ujednacenu, cjelovitu ravnoteu izmedu mukog i enskog. U izreci 22 Isus kae da za ulazak u kraljevstvo nebesko "ucini ono unutra poput onoga vani, ono gore poput donjeg, i kada ucini muko i ensko jednim i istim, tako da muko nije muko niti je ensko ensko...". No, evandelje zavrava okom. Izreka 114 pocinje s prijedlogom imuna Petra da Marija napusti njihov krug "jer ene nisu vrijedne ivota". Na to Isus odgovara necim to bismo danas smatrali otrom anti-feministickom retorikom: "Sam du je voditi kako bih je pretvorio u mukarca, tako da i ona moe postati ivi duh nalik vama mukarcima. Jer de svaka ena koja od sebe ucini mukarca udi u kraljevstvo nebesko". Mnogo ste proucavali ovo evandelje. Moete li nam iznijeti svoje tumacenje onoga to se cini da je Isusov anti-feministicki stav? Pa, mislim da, kako godine prolaze, stjecem malo bolji uvid u Evandelje po Tomi i sada se osjedam prilicno blisko tom tekstu. Ne znam ba tocno kako bih ga klasificirao: nisam zadovoljan time da ga se klasificira kao Gnosticko evandelje. Ipak, smatram da u konacnici Evandelje po Tomi odraava epistemologiju povezanu s odredenim pristupom mudrosti. Zapravo ga smatram evandeljem mudrosti u kojemu Isus koristi tehniku videnu i u kanonskim evandeljima ne ogranicavanja svega nego ostavljanja prica nedovrenima ili s pitanjem koje ostaje visjeti u zraku. Takav pristup cini Tomino evandelje interaktivnim, dijalogom osmiljenim da docara misao, i otvorenim irem tumacenju. Dakle, postoji li posebna poruka ugradena u posljednju izreku Evandelja po Tomi? Ili bismo trebali pretpostaviti da je to polemicko djelo koje ponavlja vedinu onoga to nalazimo u literaturi vezano uz Petra kao vrlo strogog prema spolnim kategorijama i s Marijom kao onom koja je cesto kritizirana? Moja je pretpostavka da je rijec o ovom potonjem, tumacenom na razlicite nacine kako su se s time susretali razliciti ljudi. I smatram da ako je u stvari grupa redovnika bila ta koja je prepisivala Evandelje po Tomi, i ako je redovnik u svojoj sobi to uzeo u ruke i procitao posljednju izreku, moda nije imao prosvijetljeni misticni stav o tome ili simbolicki pogled. Siguran sam da je mislio na prekrasnu enu koja je prola pored njega u stvari koja ga je dovodila u iskuenje i tjerala da ima zle misli o seksu e Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE pa, i ona se moe spasiti, ali de morati odbaciti svoju enstvenost i svoju seksualnost te postati muko i nalik Bogu.

Kada pogledamo pitanje spolne modifikacije, ene koja postaje mukarcem, o tome postoji mnogo literature. U vedem dijelu literature takva vrsta promjene spola obicno je simbolicna a kategorije metaforicne. U stvari, u dobrom dijelu literature podrazumijeva se da, neovisno o stvarnom fizickom spolu osobe, u svim ljudskim bidima postoji i muka i enska strana. A muka je strana ono to treba njegovati i hraniti.

Ako vjerujete u takav simbolicki nacin razmiljanja, muka strana povezana je s nebesima i s umom, a enska strana s majkom Zemljom i vidljivim svijetom ciklusom ivota i smrti, osjetom percepcije, svime to je dio fizickog svijeta. I iz takvog svjetonazora, ako ena postane muko, ena je premaila ovaj svijet i postala dio svijeta iznad. Vratimo se suprotnosti izmedu izreka 22 i 114, u kojima moemo vidjeti taj koncept primijenjen u praksi. Izreka 22 ima viziju androginog, mukog i enskog koji postaju jedno. A onda imamo tu provokativnu izreku na kraju, toliko provokativnu da neki ljudi misle kako je istu vjerojatno dodao redovnik koji je mrzio ene. No, u stvarnosti onoga vremena to su bile tek dvije strane istog novcida u antickom svijetu. Postoje price koje kau da u pocetku bijae androgino, a onda je androgino prerezano na pola. Platon u Gozbi donosi pogled na covjecanstvo to njemu znaci da mogu postojati mukarci, ene i androgina bida. Moemo, dakle, redi da su i muko i ensko nekada bili u raju, i na pocetku bijasmo jedno, a sada smo dvoje. A jednoga demo dana ponovno biti jedno u blaenom postojanju. To je jedan nacin gledanja na to. No, postoji i drugi nacin gledanja na spol i to je jednos-polni pristup. To je samo spol: ako samo oduzmete muke spolne organe, penis od mukarca, imate ensko. Ili, ako imate ensko bide koje dovrava samo sebe ili ga dopunjavaju bogovi i boginje, tada tom enskom bidu mogu izrasti muki spolni organi. U dijelu mitoloke literature, ene pokuavaju pobjedi od ogranicenja braka ili ogranicenja ivota ene, pa se mole bogovima da ih pretvori u muko, i odjednom osjedaju pritisak u trbuh te od tamo izlaze muki spolni organi. Razvijaju se u falus. Gledano na taj nacin, mogu se smatrati androginim bidima jer su ene kojima je izrastao penis. I tako su postali potpunim bidima. Spoznali su potpunost jednoga spola. Ja mislim da su u Evandelju po Tomi, u izrekama 22 i 114 predstavljene dvije razlicite slike androginosti. Stajalite koje danas KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA smatramo privlacnim jest da se jednina, odnosno potpunost postie kroz zajednicu. Drugo odbacujemo kao neprikladno, neodgovarajude da bi ensko moglo postati muko. No, ipak vjerujem da je izreka 114 tretirana vie simbolicki u gnostickoj i misticnoj literaturi. Ondje prevladava tendencija ne uputanja u takve igre s izniklim falusima, nego se nastoji govoriti metaforicki o ivotu na ovom svijetu kao enskog stvorenja, i ivotu u svijetu iznad ivotu s Bogom, ivotu uma kao mukog bida. Nakon to je to receno, treba dodati da to ne znaci da de ijedno biti vrlo ocito i opipljivo. Jo uvijek

mislim da se osjedamo kao da imamo neto medu zubima kada pogledamo izreku 114. I dalje nas razdrauje, a moda tako i treba biti. Takav spolni simbolizam kakav nalazimo u izreci 114 moda je odgovarao antickom svijetu, no u naem se doima zaista zastarjelim. Koji su dijelovi Gnostickih evandelja vama pomogli da osobno razumijete Mariju Magdalenu? Ima li u njima anegdota koja vam se posebno dopadaju ?

Mislim da bi moj omiljeni ulomak bio iz Evandelja po Mariji kada ona, nakon razapinjanja Isusa na kri, dok su ucenici sasvim izvan sebe, tjei rijecima: "Ne placite, ne tugujte niti budite u sumnji, jer de njegova milost biti sa svima vama i zatitit de vas. Radije hvalimo njegovu velicinu jer nas je pripravio i ucinio nas istinski ljudskima". To je zaista snaan i dojmljiv nacin razmiljanja. U takvom nacinu shvadanja Radosne vijesti o Isusu, slijediti Isusa znaci shvatiti nae pravo mjesto kao ljudskih bida, te otkriti da se najdublje iskustvo spasenja dogada dok stjecemo istinsku humanost. To je predivna humanisticka poruka. Jo jedan meni jako drag ulomak jest onaj iz Pistis Sophiaje. Isus daje upute ucenicima, ukljucujudi i Mariju Magdalenu, te zavrava rijecima: "Tkogod ima ui da cuje trebao bi cuti". A zatim slijedi iva slika: "To se dogodilo kada je Marija cula te rijeci dok je Spasitelj govorio, zagledala se u zrak na jedan sat i rekla 'Gospodaru, zapovijedi mi da govorim otvoreno'". Suosjedajni Isus odgovara "Blagoslovljena Marijo, ti s kojom du dovriti sve tajne na visini, govori otvoreno, jer ti si ona cije je srce eljno kraljevstva nebeskog vie nego bilo koje od tvoje brade". Ne biste mogli traiti bolje ohrabrenje njezine duhovne snage od toga. Jeste li zabrinuti to je takva vrsta duhovne vizije izgubljena medu svom reklamom? Da de nas sve te kontroverze jesu li Marija Magdalena i Isus imali spolne odnose, je li ona zavrila u Francuskoj i utemeljila krvnu lozu itd. natjerati da propustimo smisao njezine Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE price, ba kao to nam pozornost odvradaju primjedbe pape Grgura o njoj ili francuske srednjovjekovne legende o Magdaleni? Da, cvrsto vjerujem u to. Postoje kontradiktorni dokazi koji podupiru te kontroverze, a nema nacina da se to razrijei. Argumenti iz tiine, cesto takvi kojima se ljudi utjecu i koje najglasnije izvikuju, opde je poznato, samo su nagadanja. Prepiranje oko mogudnosti jesu li Isus i Marija Magdalena bili spolni partneri, ili oenjeni, moe biti jo jedan nacin da ju se marginalizira, pa i mi moemo upasti u isti zamku. Luka je napisao da je bila histericna. Papa Grgur Veliki rekao je da je bila kurva. Mi bismo mogli redi: "Oh, bila je samo seksualna partnerica stvarno vanog decka". I tako bi nam promaklo ono to tekstovi pokuavaju naglasiti da je bila inteligentna, nezavisna ena kao i duhovni voda. NAJVEDE PRETJERIVANJE IKADA ISPRICANO Kritika "novih" tumacenja Gnostickih evandelja INTERVJU S PHILIPOM JENKINSOM

Otkride Knjinice iz Nag Hammadija popularno poznato pod nazivom Gnosticka evandelja donijelo je revoluciju u naem razumijevanju ranog krdanstva. Ti zapisi koje je predstavila i popularizirala nova skupina feministickih i drugih znanstvenika, podbodeni medijima eljnim da potaknu raspravu i debatu na podrucju vjerskog oivljavanja, i katapultirani u popularnu imaginaciju Da Vincijevim kodom, postali su novousvojeno znanje o ulozi Marije Magdalene medu Isusovim ucenicima. Philip Jenkins smatra da se ta nova konvencionalna mudrost pojavila zahvaljujudi ne toliko onome to evandelja zapravo kau koliko sklonosti da vidimo ono to elimo vidjeti. On tvrdi da je velik dio tih

takozvanih novih otkrida poznat ved barem dvije stotine godina. tovie, ta su alternativna evandelja napisana mnogo kasnije od kanonskih evandelja, to ih smjeta onako daleko od Isusova vremena koliko smo mi danas u SAD-u udaljeni od vremena Francuskog i Indijanskih ratova. Bududi da nema pisanih onodobnih dokaza o vremenu u kojemu je Isus ivio, jenkins postavlja retoricko pitanje, moemo li zaista vjerovati usmenoj povijesti staroj dvije ili tri stotine godina? Nadajmo se, kae on, da demo, kada se pojavi nova skupina biblijskih tekstova, njih modi "procjenjivati prema njihovim mjerilima, a ne iskljucivo prema njihovoj vrijednosti u kulturnim bitkama". jenkins je profesor povijesti i vjerskih studija na Sveucilitu u Pennsylvaniji a svoja je stajalita detaljno razjasnio u knjizi Hidden Gospels: How the Search for Jesus Lost Its Way. Podnaslov Vae knjige Hidden Gospels je provokativan: Kako se potraga za Isusom izgubila. Moete li ukratko prepricati to time mislite? I, je li se i potraga za Marijom Magdalenom isto tako "izgubila na putu"? Moj je naslov namjerna igra rijeci s "putom", pojmom koji su najraniji Isusovi sljedbenici koristili za opisivanje nove vjere, cak i prije nego to je ista postala "krdanstvo". Oni su bili sljedbenici Puta Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE (grcki hodos). Kada to znamo, moemo pronadi rijec razbacanu po citavom Novom Zavjetu. Ustvrdio sam da su brojni moderni znanstvenici iznijeli netocnu sliku o Isusu i tako se izgubili na "putu". Isus kakvoga su oni prikazivali ponajprije se zasnivao na tumacenju dvaju rekonstruiranih dokumenata, izgubljenog evandelja Q i najstarijih slojeva Evandelja po Tomi. Na temelju tih izvora tvrdili su da je "izvorni Isus", koliko moemo zakljuciti, bio ucitelj mudrosti a price s elementima natprirodnog oko njega izrastale su kasnije. Umjesto toga tvrdim da su cuda, iscjeliteljstvo i natprirodno bili u samom sreditu najranijeg Isusovog pokreta i da se rekonstruirana "Isusova mudrost" temeljila na pogrenom razumijevanju tih najranijih tekstova. Isto tako, mislim da je Marija Magdalena fascinantan lik, ali da je velik dio modernih tekstova o njoj izgubio smjer u smislu citanja nje kroz moderne poglede, kao predstavnice feministicke duhovnosti, izgubljene ere vodstva ena u Crkvi, i tako dalje. Albert Scheitzer opisao je potragu za Isusom kao gledanje prema dolje i opisivanje lica koje vidite ondje dolje kao Isusovo lice, iako je to, naravno, samo va vlastiti odraz. To se dogadalo s nekim novijim miljenjima o Mariji Magdaleni. Kako kae izreka, ne vidimo stvari onakve kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi. Nekada je, piete, fraza "istina Evandelja" simbolizirala apsolutni standard istine ali, danas, djelomicno zbog nalaza iz Nag Hammadija, djelomicno zbog citavog fenomena Da Vincijevog koda, znanstvenici i iroka javnost kao da su doli do suprotnog zakljucka: da postoji vie od jedne istine, da umjesto jednog krdanstva postoji vie njih. A ti alternativni stavovi trebali bi dobiti jednaki

tretman, ako ne i vedu teinu. Jedna od frustrirajudih stvari kod "novog" znanstvenog pristupa ranom krdanstvu jest da isti stalno iznova izmilja "toplu vodu". Ako pogledate biblijsku znanost prije stoljeda ili vie, to su upravo ideje o kojima su tada ljudi slobodno raspravljali. Godine 1934. VValter Bauer napisao je razornu knjigu naslovljenu Pravovjerje i hereza u ranom krdanstvu/Orthodoxy and Heresy in Early Christianity, u kojoj je tvrdio da su u drugom i tredem stoljedu razlicite vrste krdanstva bile pravovjerne u razlicitim dijelovima svijeta, a svaka je od njih imala svoje evandelje. Tek postepeno je jedna od tih kola odnijela pobjedu, proglasila samu sebe pravovjernom i retroaktivno proglasila svoje dokumente "pravim evandeljima". Te ideje nisu nita novo.

Problem u svemu tome jest da je Bauer uvelike pretjerivao. Evandelja nisu stvorena kao sasvim jednaka. Neka su dosta starija od drugih, bilo u smislu toga kada su napisana bilo kada je rijec o KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA izvorima kojima su imala pristup. Neupitno je da su cetiri kanonska evandelja starija u oba smisla od bilo kojeg "suparnickog", iako bi par fragmenata evandelja iz Egipta moglo sadravati ostatke nekih starijih tekstova. Razlog zbog kojega crkveni vode ne obradaju pozornost na ostala takozvana evandelja jest taj to je velika vedina tih tekstova tek bila zapoceta u tredem stoljedu. Prevladavajuda struja u Crkvi ne iskljucuje "skrivena evandelja" zato to smatra da nisu pravovjerna, nego zato to zna da su to novije produkcije koje ne zavreduju potovanje kao povijesni dokumenti. Datiranje je kljucno u odredivanju autoriteta. I upravo nam zato tekst kao to je Evandelje po Mariji moe redi mnogo o pocetku tredeg stoljeda, kada je napisan, ali ba nita o povijesnoj Mariji Magdaleni koja je vjerojatno preminula dvije stotine godina ranije. Vjerujete da je nalaz iz Nag Hammadija obogatio nae razumijevanje ranokrdanskog pokreta ali smatrate da u njega ucitavamo previe. Zato? Zar nas ta evandelja nisu prisilila da propitujemo nae shvadanje Marije Magdalene na pozitivan nacin kao apostolice pa cak i kao uzora? Tekstovi iz Nag Hammadija su iznimno informativni izvori i uce nas mnogo toga o ranokrdanskom svijetu. No, ne kau nam gotovo nita o Mariji Magdaleni, bilo kao stvarnoj povijesnoj figuri bilo kao legendarnom vodi ranog krdanstva. Ved u devetnaestom stoljedu svatko koga je zanimala religija krdanstvo, religija New Agea, feministicka duhovnost okrenuo bi se ravno stranicama Pistis Sophiaje, dugom dijalogu u kojemu su glavni likovi Isus i Marija Magdalena, a ona je opisana kao vodeda ucenica i vana duhovna figura. To nam govori neto o dubokom potovanju koje su neki gnostici iskazivali za Mariju, vjerojatno u tredem stoljedu no, kao to sam ved rekao, nita o stvarnoj eni tog imena. A Pistis Sophia je tek jedan izvor koji smo imali mnogo prije Nag Hammadija. Evandelje po Mariji cak i nije otkriveno u Nag Hammadiju, nego ponovno pronadeno 1896. godine. Imamo takoder mnogo kratkih ulomaka dijaloga izmedu Isusa i Marije u fragmentima evandelja koje smo otkrili od najranijih krdanskih pisaca. Drugim rijecima, vedina onoga za to ljudi tvrde da su bombasticna nova otkrida nije nita takvo. Neki su znanstvenici pronali publiku prijemljivu za predodbu da ta "skrivena evandelja" otkrivaju svijetu slavno "moda-bi-se dogodilo", da upotrijebimo vae rijeci, samo da ih nije proglasila herezom a zatim namjerno sakrila Petrova Crkva. to je u takvom miljenju pogreno? Dogadaji opisani u vaem pitanju pretpostavljaju kronologiju, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE odnosno pretpostavljaju da su gnostici postojali ved vrlo rano, a zatim je podla Crkva prikrila istinu

o njima. Crkva u drugom i tredem stoljedu ne skriva evandelja, samo zna da su ona novija, pa prema tome i ne osobito vrijedna. tovie, ako Crkva i jest sakrila Gnosticka evandelja, ucinila je to prilicno loe, bududi da su rani crkveni oci sacuvali tako mnogo od njihovih tekstova.

Ali, da, zaista mislim da je glavna privlacnost "skrivenih evandelja" to to ona doputaju modernim ljudima da razmisle o putovima kojima se nije krenulo. Uzmimo, na primjer, 1900. godinu; tada su, kao i danas, ljudi gledali prema velikim religijama Azije i osjedali duboko aljenje zbog toga to se cinilo da krdanstvo osuduje budizam ili hinduizam. Zar ne bismo mogli uciti iz velikih duhovnih ucenja to dolaze iz Azije? Medutim, Gnosticka evandelja prikazuju Isusa koji je mnogo vie u skladu sa svijetom azijskog gurua koji se dopada naim senzibilitetima. Jedna od ranih uspjenica iz moderne fikcije o Isusu bila je djelo Georgea Moorea The Brook Kerith, objavljeno 1916. godine, i ono prikazuje Isusa tocno na nacin budisticke sage, koji je preivio razapinjanje na kri, te se na kraju pridruuje budistickim redovnicima koji se vradaju u Indiju. Kako sam ved rekao, Da Vincijev kod nije prva knjiga koja iznosi radikalne argumente poput ovoga nije cak ni stota. D. H. Lavvrence se poigravao s idejom o oenjenom Isusu, ba kao i Erank Harris, ba kao i Robert Graves. Mnogi su pisci takoder istraivali ideju o Isusu koji je preivio razapinjanje na kri. Da, i ideja o Isusu koji je oenio Mariju Magdalenu jo je jedan vrlo stari orah. Zapravo me iznenaduje to nitko nije "pokupio" ideju Christophera Marlovvea daje Isus obicavao imati spolne odnose s evandelistom Ivanom. Moda netko i radi na takvom romanu upravo u ovom trenutku. Svaka generacija mora rekonstruirati rano krdanstvo u svojoj vlastitoj slici, pa to i cini. Nije iznenadenje da se "otkride" oenjenog Isusa podudara tocno s mahnitodu unutar Crkve oko pitanja celibata i zahtjeva ena za sudjelovanjem u vodstvu iste, kao i optubi za intrige i prikazivanje skandala vezanih uz zlouporabu od strane svedenika. Cini se da upirete prstom i kaete: bez vas, masovnih medija, koji ste svojevoljni sudionici zato to ste robovi politicke korektnosti i dnevnog socijalnog okruenja "osjedaj se dobro " taj revizionizam ne bi postao tako popularan kao to mu je uspelo, jer to uopde ne zasluuje. Moete li to objasniti? Ne bih bio toliko blesav da kritiziram medije zbog pokuaja da obave svoj najvaniji posao, a to je privudi najiru mogudu publiku. No, po KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA ' definiciji, vijesti su uvijek o necem novom. Znanstvenici koji se bave religijom iscrpljeni su kada oko Uskrsa dobiju uobicajeni telefonski poziv "Dakle, ima li to novo o uskrsnudu?" i ako nema, novinari pokazuju prirodnu sklonost da objavljuju teorije koje bi mogle biti rubne ili zaista zapetljane. Isto su tako skloni uokvirivati price u smislu uzbudljive pripovijetke, o zapanjujudim otkridima, odvanim znanstvenicima otpadnicima koji se usuduju uhvatiti se u kotac s uancenim establimentima, s novim dokumentima koji de poljuljati svijet znanosti i tako dalje. Problem u svemu tome jest da gubimo perspektivu pamdenja, i da u stvari tako malo onoga to je navodno novo i revolucionarno uopde nije novo, i dobro je poznato znanstvenicima ved doslovce stoljedima. Pripovijetka o izgubljenim misterijima i iznenadnim otkridima ugradena je u uzorak amnezije koja se

stalno vrada. Ako su, kako kaete, "novi znanstveni pristup" i mediji stvorili pretjerano miljenje o nalazima iz Nag Hammadija i ostalim u novije vrijeme otkrivenim evandeljima, koji je pravi nacin da shvatimo Mariju Magdalenu kao osobu, kao apostolicu, kao duhovnog vodu? I je li citav fenomen Da Vincijevog koda pomogao ili je oteao razumijevanje ranog krdanstva i uloge Marije Magdalene?

Za mene susreti poslije uskrsnuda izmedu Isusa i Marije Magdalene nisu samo velicanstveni kao knjievnost, nego su medu najdirljivijim ulomcima svih religijskih zapisa bilo koje vrste. Doslovce me prolaze trnci kada ih citam. Nije nikakvo iznenadenje da je tako mnogo umjetnika i pisaca koristilo i citiralo te prizore. Dopustite mi da iskoristim ovu mogudnost da spomenem velicanstvenu pricu Rudvarda Kiplinga "Vrtlar", upotrebu susreta Isusa i Marije Magdalene u modernom okruenju (da budemo poteni, Kipling mijea tu Mariju s Isusovom majkom). Detaljno sam objasnio zato ne vjerujem da nam Gnosticka evandelja kau ita vrijedno o pravoj, stvarnoj Mariji Magdaleni, pa mi dopustite da nastavim i kaem da nju i sama kanonska evandelja cine fascinantnom figurom. Osobno ne sumnjam daje ona bila presudna osoba u najstarijoj krdanskoj zajednici, i bez problema vjerujem da je nosila naslov apostolice. Moramo se isti tako suociti sa stvarnom misterij om nacina na koji evandelja obraduju dojam koji je Isus ostavio na Mariju i to se dogodilo s tom idejom u prvoj Crkvi. U prvim, najstarijim iskazima o uskrsnudu, to ih je napisao Pavao pedesetih godina prvoga stoljeda, Marija se uopde ne spominje a Petar je taj koji prima prve vijesti o uskrsnudu. A ipak evandelja prikazuju Mariju kao zvijezdu citave pripovijetke. Markov je iskaz nedovren, ali nema nikakve sumnje da ga je mislio zavriti prikazanjem eni. Dakle, ili Pavao (a) nije Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE poznavao tradiciju o Mariji Magdaleni? ili (b) nije vjerovao u isti? ili ju je (c) smatrao nedovoljno vrijednom da bi je uvrstio zato to je Marija bila ena? Ako je (a) tocno, kada je i kako zapocela ta ocito rana tradicija? Bilo bi lako povjerovati da je prva prica ispricana o uskrsnudu Mariji, koja je bila dvostruko upitna kao ena koja je imala poremedaj osobnosti to je naa moderna terminologija za sedam demona to su iz nje istjerani. U tom slucaju, vrlo brzo nakon toga Crkva bi nastojala ocistiti pripisujudi prvu vijest o uskrsnudu Petru, kao to bi pokuala i sasvim pokopati pricu o Mariji. Poganski kriticar Celzus svakako je smatrao Mariju nevrijednim svjedokom. No, zapravo je sasvim suprotno! Price o Mariji razvijaju se odvojeno od petrijanske doktrine, iako je iz dananje situacije teko redi jesu li one nastale prije, kasnije ili usporedo. Znanstvenici u devetnaestom stoljedu, poput Renana i Straussa, pronali su korijene ideje o uskrsnudu u "subjektivnoj viziji najprije ena kod groba, a zatim i ostalih ucenika koji su bili pod utjecajem svoje velike ljubavi prema Kristu, kao i pod utjecajem svog uzbudenog mentalnog stanja". Ukratko, zato je Marija Magdalena uopde tamo, osim ako nije postojala rana i prilicno nesavladiva tradicija koja je njoj dala prednost u citavoj prici o Uskrsu? No, ako je bilo tako, zato je nema kod Pavla? Jedno pitanje kod toga moglo bi se baviti sukobom ili barem nedostatkom istoga izmedu tradicija iz Galileje i onih iz Jeruzalema, ili, drugim rijecima: Petar protiv Marije. Evo jednog prijedloga moda su ucenici iz Galileje imali svoj vlastiti skup ideja i tradicija, s Petrom kao junakom, i to je

ono to je Pavao zapamtio kada je posjetio Palestinu. No, Crkva na podrucju Jeruzalema zapamtila je Mariju Magdalenu kao junakinju, te se pobrinula da njihove price zavre u evandeljima. I, tko zna, ona je takoder moda bila istaknuta osoba u Crkvi na tom prostoru ? Konacno, mislim da su novija matanja o Mariji Magdaleni zapravo odvratila pozornost od radikalizma ranoga krdanstva to je imalo svoj utjecaj na spolna pitanja. To je neto to nama

zapadnjacima promakne, a to citatelji u Africi i Aziji uocavaju, zato to im je poznatiji i blii tradicionalni drutveni poredak. Za mene je jedan od najsnanijih dijelova Novog Zavjeta prizor u kojemu Isus razgovara sa Samari tankom kod bunara, a cinedi to prevladava bezbrojne tabue i ogranicenja. Razmislite sada o tome iz azijske perspektive. Nije samo u ondanjoj Palestini Isusova komunikacija sa Samaritankom kod bunara prelazila prihvadena ogranicenja, niti je aktivno sudjelovanje ene u razgovoru ostavljalo dojam izazova. Moramo pogledati dalje od Marije Magdalene i na druge Isusove susrete sa enama, i to moramo uciniti na osnovi pouzdanih povijesnih materijala, a ne KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA fantazija od nekoliko stoljeda kasnije. Gdje se obruavate na sve kontroverze to okruuju Dana Broivna i ljude cija miljenja on uzima kao inspiraciju za svoju knjigu ljude kao to su Lynn Picknett (Templar Revelation) i Henry Baigent (Sveta krv, Sveti Gral) ? Ljudi kao to su Baigent, Brown i Picknettova su popularni pisci koji nemaju ama ba nita s ozbiljnim znanstvenim radom, i o njima ne bi ni trebalo raspravljati u istom dahu sa znanstvenicama poput Elaine Pagels ili Karen King. Dan Brown je ponajprije romanopisac i kao takav nema nikakvu obavezu prema povijesnoj istini. Iako osobno ne volim njegov stil pisanja, jasno je da je oduevio milijune ljudi, i u tom mu smislu elim sve najbolje kao da mu uopde i trebaju moje dobre elje. Moja zabrinutost oko njegova djela jest to to on donosi videnje krdanstva koje se apsolutno razlikuje, ili je cak u suprotnosti s bilo kojim iole pravovjernim videnjem vjere, a njegovo stajalite o velikoj uroti Crkve uklapa se u prilicno radikalno antikatolicko raspoloenje. Dakle, moj bi odgovor bio zahtjev za dosljednosti. Ako de umjetnicka djela vrijedati ljudi, neka svi ljudi budu jednako podloni tim uvredama. Nemojmo izdvajati ni jednu skupinu kao to je Katolicka crkva za napad, dok svi ostali ostaju slobodni. Zaista ne vjerujem u zabranjivanje knjiga, bududi da sam gotovo apsolutist kada je rijec o Prvom amandmanu. No, trebali bismo imati jednake mogudnosti vrijedanja za sve. Dakle, umjesto tih nagadanja o Isusu, Mariji Magdaleni i "revizi-onistickom" krdanstvu iz Da Vincijeva koda, cemu bi se ljudi trebali okrenuti? Volio bih vidjeti da moderni izdavaci ponovno tiskaju klasicna djela nagadanja o Isusu i prvoj Crkvi to su ih prije stotinu godina napisali George Moore, Frank Harris, Robert Graves i drugi. Knjige i price su u redu same po sebi, i ljudi bi bili iznenadeni koliko malo novih stvari ima pod suncem. A ja bih bio oduevljen da ljudi koji citaju ovaj razgovor poure procitati Kiplingovu pricu "Vrtlar".

MARIJA MAGDALENA Hereticki portret JOHN LAMB LASH U citavoj modernoj znanosti o gnosticizmu na djelu je nezamijedena ironija, pie John Lash u svom eseju to zaista potice na razmiljanje. U svom vremenu i okruenju, gnosticka su ucenja i prakse bili osudivani kao hereticki od strane crkvenih otaca kao to su bili Irenej i Augustin. U stvari, Lash vjeruje

daje gnosticizam predstavljao takvu fundamentalnu prijetnju rimskom krdanstvu da su prvi crkveni oci ustrajali u protjerivanju gnostickih pisanih djela a da bi mogli nametnuti svoj sustav doktrine bez pitanja, kritike ili opozicije i u tome su gotovo uspjeli. No, osnovno pitanje je li gnosticizam zaista bio hereza u smislu negativnog i opasnog sustava vjerovanja javlja se tek u nae vrijeme. Ironicno, kae Lash, znanstvenici su danas skloni gnosticizam smatrati vrijednim samo zbog onoga to otkriva o ranom krdanstvu, a ne po onome to isti kae sam po sebi. Vedina onoga to saznajemo o toj drevnoj herezi ide prema objanjavanju i, u odredenom smislu, osnaivanju sustava vjerovanja koji ju je potiskivao. Lash, autor cetiri knjige te jedan od osnivaca i glavni pisac za web stranicu www.Metahistory.org sebe opisuje kao "nezavisnog eklekticnog znanstvenika". U figuri Marije Magdalene vidi mogudnost otkrivanja izvornih heretickih svojstava gnosticizma. Tvrdi da de njegova sljededa knjiga, Not in His Image: Gnostic Vision, Sacred Ecologv, and the Future of Belief vratiti "sofijansku viziju Misterijima". U onome to bi mogao biti najradikalniji stav u Tajnama Marije Magdalene, Lash izraduje profil Marije kao poganske gnostikos, uciteljice anti-spasiteljskih stavova, to je upadljiv kontrast ucestalom prikazivanju Marije Magdalene kao tek odane sljedbenice Isusove. U ovom se eseju Isusova druica pojavljuje kao heretik, vjerna svojim gnostickim korijenima, a ne kao sudionica u krdanskoj poruci o spasenju. <? Roman Dana Browna Da Vincijev kod izazvao je veliko zanimanje prije za marginalnu, a moda i hereticnu, figuru Marije Magdalene. Pojavljujudi se kroz pukotinu u kolektivnoj psihi, uoblicuje se otkride s Magdalenom kao svojim nemirnim sreditem pozornosti. No, otkride KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA cega? Za koga? Iz kojeg razloga? togod inace moglo donijeti, ovo raireno priznanje Magdalene obedava da de promijeniti nacin na koji vidimo Isusa, a moda cak i nacin na koji se dolazi do spasenja. Jednom ukljucena u pricu o Spasitelju, Magdalena istu mijenja. Prisutnost zloglasne bludnice u kolektivnoj slici uocljiva je na tri, stalno sve dublje razine utjecaja: Prva razina, na kojoj se pojavljuje alternativna prica o Isusovu ivotu. Druga razina, na kojoj se pojavljuje dotada nepoznata povijest Isusova ivota, ukljucujudi i poganske i nekrdanske cimbenike. Treda razina, na kojoj Kristova Muka postaje muka Ljubavnika, a arhetipovi se sudaraju poput tektonskih ploca. PRVA RAZINA: ALTERNATIVNI ISUSOV IVOT

Na prvoj razini utjecaja Marija Magdalena uvodi alternativnu pricu o Isusovu ivotu. Kljucni incident je susret u vrtu na uskrsno jutro, kada Magdalena srede Isusa u "uskrsnulom" obliku. Znanstvenici raspravljaju o nekoliko ulomaka u evandeljima koji se mogu, ali i ne moraju odnositi na nju, no, ipak se jednoglasno slau da se upravo ova epizoda odnosi na nju. Susret je naznaka istinskog sudionitva izmedu Isusa (ili "Krista" u njegovom boanskom, nadljudskom aspektu) i ene koja ga je, kae nam se, zamijenila s vrtlarom. Gnosticki tekstovi ne opisuju taj susret, ali jasno kau da je Marija

Magdalena, iako smrtna ena, bila jednaka i partnerica uskrsnulom Gospodinu. U Pistis Sophia gdje Magdalena razgovara s Gospodinom nakon njegova uzaada, ona je nazvana "enom koja je sve razumjela". Smatra se da fragmentarno Evandelje po Mariji njezinim rijecima biljei ucenje o ljudskoj prirodi". U gnostickom smislu (to jest, u heretickom smislu) Magdalena predstavlja boanski element u ljudskome kao i Isus. I ona govori o ljudskoj prirodi iz boanskog nadahnuda cija je vjerodostojnost jednaka njegovoj. Da Vincijev kod ima malo za redi o Magdaleninoj poruci, ali, umjesto toga, igra na kontroverznu tvrdnju da je ona Isusova supruga i, to je jo vanije, majka njegove djece. Oni koji odbacuju ovu pricu tvrde da je to iskrivljavanje ili cista la, ili, pak, da nije u skladu s povijesnim cinjenicama (kao da Novi Zavjet moemo smatrati cinjenicom!), da ona ocrnjuje Isusovu boansku prirodu, itd. Oni koji pricu podupiru tvrde da ista daje humaniji pogled na Isusa, da ukljucuje ene u osnivanju krdanstva i da nudi rodno/spolno uravnoteen model duhovnosti. Neovisno o argumentima za i protiv, postavljanje Magdalene u sliku mijenja ono to smo voljni vjerovati o glavnom liku price, koji je moda cak i sredinja figura ljudske povijesti. Kljucna vjerovanja koja pokredu ljudsko ponaanje rijetko se prenose na izravan nacin, jasnim i otvorenim rijecima. Cede su ifrirana u priDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE cama, rukopisima, pripovijetkama. Ucinak koji takva vjerovanja imaju na nas moemo moda najbolje shvatiti kada prepoznamo kako su ista ifrirana u pripovjednom obliku, jer upravo kroz identifikaciju s pricom vjerovanja usvajamo i stapamo ih sa svojim identitetom. U konvencionalnoj prici o Isusu ifrirano je vjerovanje da je seks gadan tjelesni cin kojim se Sin krdanskog Boga ne bi uprljao. Prema krdanskom uvjerenju, seksualnost i uzrokuje i karakterizira nau odvojenost od boanstva. To je vjerovanje najprije upisano u pricu o Padu u Starom Zavjetu: nakon to su otkrili svoju seksualnost, Adam i Eva izbaceni su iz Raja (to jest, blaenoga stanja to ga daje, odnosno stvara prisutnost Boga, ono boansko). Novi Zavjet kodira vjerovanje da se Isus, kao boanstvo, ne bi mogao niti htio uputati u seksualne odnose. Na prvoj razini utjecaja, alternativna prica uzdie seksualnost covjeka Isusa u veliko olakanje. Po tom kakljivom pitanju alternativna se prica o Isusu dijeli na dva odvojena i razlicita smjera zapleta. Na jednoj je strani prica o svetoj krvnoj lozi to su je predstavili Baigent, Lincoln i Leigh u knjizi Sveta krv, Sveti Gral a koju je Dan Brown pretvorio u fikciju. Sve strane koje su dio ovog zapleta pretpostavljaju da je Isusova seksualnost imala svoju bioloku posljedicu: djecu koju mu je rodila Marija Magdalena. Ovaj zaplet kodira vjerovanje da je Isusova priroda bila posebna, da je bio vie od covjeka, ili

moda u potpunosti boansko utjelovljenje, pa zato njegovu genetsku lozu moramo smatrati svetom, posvedenom, boanskom. Prica o sangreal ponavlja drevno vjerovanje u stvaranje covjeka od strane boanske ruke. To je temelj teokracije, to jest, vladavine bogova ili njihovih potomaka. Kodirano u alternativnoj prici o Isusu, to vjerovanje predstavlja osnovu za velicanstvenu teoriju zavjere o tajnom udruenju ciji clanovi namjeravaju ponovno uspostaviti teokraciju u Europi i to otkrivanjem izgubljene krvne loze Isusa i Magdalene.

Sve je to prilicno senzacionalan materijal, cini se. No, neto jo senza-cionalnije tek de biti otkriveno, jer prica o Sangraalu/Sangreal nije jedini zaplet koji proizlazi iz gnostickog materijala o Magdaleni. To cak nije ni najvjerojatniji zaplet. Tvrdedi da je Isus imao spolni odnos sa enom moe se mnogim ljudima ciniti sramotnim, ali ceka nas jo veda sramota: tvrdnja da je on to radio ne u svrhu razmnoavanja nego iz pukog uitka u tome. Taj nas prijedlog dovodi do druge razine utjecaja gdje nalazimo pogansku povijest price o Isusu, koja je ispisana iz Novog Zavjeta, a koju uvelike ignoriraju Baigent, Brovvn i ostali. DRUGA RAZINA: PRICA O POGANSKOJ DUHOVNOSTI Stvaranje potomstva spada u objavljeni plan Boga Oca. U Starom Zavjetu, Jahve potice Hebreje da se plode i mnoe na zemlji. Do dananjeg dana Crkva osuduje kontracepciju zbog dvije stvari: zato to je seksualni KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA odnos radi uitka grijeh i zato to ljudi nemaju pravo mijeati se u funkciju radanja koju nam je dao Bog. Mnogo prije nego to je Crkva definirala i nametnula te doktrine, pogani (to jest, ne-krdani) u klasicnom svijetu prilicno su se dobro zabavljali s pretjeranom seksualnodu bez osjedaja krivice. Gnostici (gnostokoi, "oni koji poznaju boanske stvari") su imali posebice cvrste stavove po pitanju seksualnog oslobodenja. Ovdje se drugi zaplet, prica rjede ispricana, otro suprotstavlja zapletu o krvnoj lozi kojega je tako nekriticki usvojio Dan Brovvn, a trenutacno opcinjava cijeli svijet. Povezivanje Isusa s teokratskom urotom moe funkcionirati senzacionalno u fikciji, ali, u stvari, tekstualni materijal gnostickog porijekla o Magdaleni i Isusu ne podupire takav razvoj dogadaja, jer su se gnostici protivili krdanskom stavu o ljudskom boanstvu koje obiljeava teokratsku ideju. Drugim rijecima, odbacivanjem ljudskog boanstva (inkarnacije, teoloki receno), gnostici su se protivili samom pojmu teokracije. Kako bi se prica o svetoj krvnoj lozi mogla oslanjati na gnosticke izvore ako su gnostici odbacivali sve tenje teokratskog potomstva? Neki tekstovi iz Nag Hammadija jasno odbacuju utjelovljenje i uskrsnude, dva najvanija obiljeja Isusova boanstva. Evandelje po Filipu, koje sadri poznatu kameju Isusa koji ljubi Magdalenu, kae da "oni koji govore da de najprije umrijeti a onda ustati grijee" a Druga rasprava 0 Velikom Sethu osuduje utjelovljenje kao prijevaru, "oponaanje pravih prosvijetljenih" koja navodi ljude da prihvate "doktrinu o umrlom covjeku". Za gnostike, ono to je boansko u ljudskoj prirodi nije krv pa cak ni bestjelesni duh nego nous, bogolika inteligencija koja nas povezuje s Boicom Sophijom, cije ime znaci "mudrost". Prema gnostickoj filozofiji mita o stvaranju u Misterijima, Sophia je najprije stvorila ljudski rod (Anthropos) kao djelo svoje mate (Ennoia), a zatim se pretvorila u planetu Zemlju (Gaia), tako da je sama postala okruenje za ljudski rod da isti razvije svoju bogoliku

prirodu, nous. Covjecanstvo je boansko dobivanjem te prirode, pa ni Isus nije iznimka, iako su ga moda smatrali istaknutim uciteljem Anthroposa, to jest, autenticnog covjecanstva, u gnostickom smislu. (Cak i kada bi bilo tako, gnostickog Isusa ne moemo poistovjetiti s pseudo-povijesnim Isusom iz Novog Zavjeta, zato to rijeci pripisane tom Isusu sadre dragocjeno malo poruke Anthroposa). Antropska teologija gnostika bila je vrhunac poganske duhovnosti, najsjajniji trenutak drevnog nasljeda koje je daleko starije od krdanstva. (James Robinson, voda prevoditeljskog tima za Nag

Hammadi, tvrdi daje gnosticizam bio snaan i rairen pokret u poganskom svijetu, a ne samo rubna pojava u sklopu razvoja ranog krdanstva, te mnogo starija nego to ukazuje starost preivjelih izvora.) Smatrani poganima i hereticima, Isus 1 Magdalena bili bi par iniciranih ucitelja iz Misterija, duhovnih svemira klasicnog svijeta. Kao takvi, poducavali bi boansku sposobnost covjecanDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE stva, ali nisu prisvajali boansko za same sebe, niti za bilo koga drugoga. Ideolozi rane Crkve koji su mrzili gnostike pogreno su ih optuivali za prisvajanje boanskog statusa, no, detaljna analiza gnostickih tekstova ako ostavimo po strani argumente crkvenih otaca protiv njih, kae da je to zlobna dezinformacija. Kako objanjavam u svojoj knjizi, Ne na njegovu sliku/Not in His Image kljucni zahtjev inicijacije u Misterijima bila je smrt ega i nadilaenje identiteta pojedinacnog sebstva u stvari, neto posve drugo od samo-uzdizanja na boansku razinu. Cilj gnosis bio je spoznati kako Bog spoznaje, a ne postati Bogom u ljudskom oblicju, pa cak niti pronadi Boga u svom najdubljem unutarnjem sebstvu. S pozadinom poganske duhovnosti, Magdalena izgleda daleko sramotnije nego kao vjerna Isusova supruga i odana majka njegove djece. Gotovo sve to znamo o njoj dolazi iz gnostickih izvora, iz tekstova koji je prikazuju kao priznatu vidjelicu, iniciranu uciteljicu ili telestes. Vjerojatno je bila prosvijetljena ena koja se suocila sa svijetom u duhovnoj krizi. U zoru Doba ribe (oko 120. g pr. Kr.), pojavili su se neki poganski ucitelji iz kultova Misterija i poduzeli su javnu misiju s ciljem da razrijee prevladavajudu kontroverzu onoga vremena. Potaknuta javnim otkridem predvidanja ravnodnevnice od strane Hiparha oko 150. g. pr. Kr, ta se kontroverza usredotocila na jedno jedino kljucno pitanje: je li ljudska sudbina odredena unaprijed, ili svatko od nas moe biti doveden na put u ivotu prema naem vlastitom izboru? U tom razdoblju golemih preokreta, neka vrsta New Age groznice bjesnila je citavim Rimskim carstvom. Mnogi su ljudi ocekivali da de dodi mesija i donijeti socijalnu pravdu, drugi su, pak, poput Zadikima s Mrtvog mora, ocekivali kraj svijeta i na-pucanje-nalik spasenje od strane izvanzemaljaca u sjajnim kolima. Prikazani kao gnosticki upudeni u tajne (Zidovi ili ne), Isus i Magdalena prihvatili su se zadatka duhovnog vodstva, pomaudi ljudima u svim klasama drutva, da pronadu svoj put nasuprot diktatima sudbine. Bio je to trenutak golemog obedanja u kojemu je mogla ponidi velika promjena za covjecanstvo. No, umjesto toga, rimsko je krdanstvo preuzelo kontrolu nad drutvenim i duhovnim ivotom klasicnog svijeta, a mogudnost da ostvare puni potencijal Anthroposa, nastalog u sofijanskoj viziji gnostika, bila je osporena, pretvorena u herezu i nasilno uguena. Ubojstvo gnostickog ucitelja Hipatije 415.g. nae

ere obiljeava uranjanje Zapadnjackog svijeta u mracni vijek. Poganski profil Isusa i Magdalene, to ga snano podupiru povijesni i pisani dokazi, potpuno potkopava pricu o svetoj krvnoj lozi. Cak i da su Isus i Magdalena imali spolne odnose, nisu mogli imati djece. Malo je stvari oko kojih se gnosticizam jednoglasno slae, ali oko ovog se pitanja slau svi znanstvenici: gnostici su odbacili stvaranje ivota kao tajni sporazum s Demiurgom, poremedenim pseudo-boanstvom kojega su oni identificirali s Jahvom, ali su prihvatili radosnu, neobuzdanu seksualnost KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA

i kao velicanje ljudske nevinosti i kao oblik duhovne yoge. Evandelje po Filipu opisuje kako se inicirani seksualno sjedinjavaju u nymphionu ("svadbenoj sobi") radi izvodenja svetog obreda koji ih zatvara u sjajnu zatitnu cahuru. Za gnostike, kao i za njihove Azijske "parove", upudene u Tantru, seksualno otvaranje bilo je boanski izljev to je donosio prosvjetljenje i cinio ih otpornima na negative oblike misli ili nametljive duhovne entitete. Orgijasticki je tekst bio kljucna duhovna praksa kod nekih gnostickih skupina, kao to su Ofiti ili "tovatelji zmije". Ofis, boanska zmija, bila je identicna s Kundalinima u azijskoj tradiciji. Ako su Isus i Magdalena bili poganski posvedenici, kako ukazuju gnosticki dokazi, oni ne bi imali djece ali bi prakticirali tantricki seks. Epifanije iz Salamide, krdanski obradenik koji se uvukao u gnosticku sektu oko 335. g. nae ere, ostavio je erotski izvjetaj o takvim praksama kod Panariona. Cini se da je bilo dosta predigre i radovanja u poganskom obrednom seksu. Epifanije citira izgubljeni ulomak iz Pitanja o Mariji (Panarion, 26.8.23) gdje se Isus nalazi s Magdalenom radi ludovanja po obroncima planina i daje joj upute sa suptilnim detaljima o oralnom spolnom odnosu. Profinjeni duhovni hedonizam gnostika bio je, i jo je uvijek, daleko veda prijetnja za konvencionalna vjerovanja o Isusu nego to je to bio kudanski profil Magdalene kao supruge i majke. No, do danas je ovaj rizicni aspekt karijere svete bludnice ostao relativno nepoznat, a prica o krvnoj lozi i dalje dri monopol na Magdaleninu ulogu. TREDA RAZINA: PRICA O LJUBAVNICIMA Tajni dosje o Epifaniju prilicno je okantan, naravno, ali jo uvijek nismo doli do najdublje tocke utjecaja koji dolazi od lika Marije Magdalene. Dovedena do trede razine, prica o gnostickim uciteljima pretvara se u jedan od najsnanijih arhetipova znanih covjecanstvu: ljubavnicima. Baigent, Brovvn i ostali previdaju cinjenicu da gnosticki tekstovi Magdalenu nazivaju druicom (koinonos) Isusovom, a nikada njegovom suprugom. Dakle, gnosticki izvori najvaniji za alternativnu pricu ne mogu se koristiti kao dokaz tvrdnje o braku. Magdalena je bracna druica (paredros) Isusu, usporediva s maithuna ili spolno-duhovnom partnericom u azijskoj Tantri. Izvorno je paredros bila velika svedenica koja je stupala u spolni odnos s pretendentom na mjesto kralja kako bi testirala njegovu prikladnost da vlada s blagodu i snagom (dvije kljucne osobine dobrog ljubavnika). Ona je kandidata pomazala doslovce svojim seksualnim sokovima. Grcka rijec christos je prijevod hebrejske rijeci mashias, "mesija, pomazanik". U apokrifnom Novom Zavjetu (zbirci tekstova koji nisu iz NagHammadija), Djela Ivanova opisuju misticni ples koji plee Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Isus na Posljednjoj veceri. Prema tradicionalnom videnju, Magdalena je ena s alabastrenom posudom koja je pomazala Isusove noge ne zato da bi on mogao umrijeti na kriu nego da bi mogao plesati i slaviti cudo ivota. "Isusov kruni ples" predstavlja upadljivu suprotnost okrutnoj

melodrami Razapinjanja na kri, to Ivan, bliski svjedok, odbacuje kao sadomazohisticku halucinaciju. To je radikalni gnosticizam, s Magdalenom kao heretickom figurom jednakom Isusu. Djela Ivanova bila su takva prijetnja za rimsku Crkvu da su stoljedima nakon to su Misteriji potisnuti, njegove kopije traene i spaljivane, zajedno s onima koji su ih posjedovali. Srednjovjekovna legenda kae daje Marija Magdalena otila u Provansu na jugu Francuske. Ta legenda nije gnostickog porijekla, ali nije ni dokaz price o svetoj krvnoj lozi. Imajudi na umu hereticki

profil svete bludnice, Magdalenino izgnanstvo moglo bi se zamisliti i prilicno drukcije od istoga u prici o svetoj krvnoj lozi. Njezina je namjera moda bila odravati, ne vezu krvne loze, nego ideal duhovnog jedinstva u tjelesnoj ljubavi, slijedom gnostickih praksi opisanih u Evandelju po Filipu i velicanih u plesu pomazanika iz Djela Ivanovih. Veza strastvene ljubavi, kada ista ukljucuje istinski duhovnu dimenziju, cuva kao svetinju voljenu osobu u srcu ljubavnika/ce i ujedinjuje ih snagom koja nadilazi smrt. Njihova besmrtnost pociva u njihovoj strasti jednog za drugim, te osigurava da de biti ujedinjeni nakon smrti. Jezik moda zvuci ekstravagantno, ali je potpuno u skladu s arhetipom Boanskih ljubavnika, snanog sklopa mate to ga nalazimo na tredoj razini Magdalenina utjecaja. U okviru tradicionalnog vjerovanja, Isus Krist prilagodava se arhetipu Spasitelja, boanskog instrumenta iskupljenja, kao uzor i kao jamac vjecnoga ivota. Spasitelj je rtveno janje, nevina rtva koja umire za grijehe drugih. Slijedom toga, Isus utjelovljuje arhetip Boanske rtve. Vjerovanje u Isusa i pouzdanje u njegovu misiju ovisi o tome prihvadamo li ga kao ljudski odraz arhetipa rtve, no, uvodenje Magdalene u pricu o Isusu donosi presudnu mogudnost: zamisliti Isusa kao ljubavnika umjesto kao rtvu. Odobren i prihvaden, arhetip Spasitelj-rtva ima nevjerojatnu mod nad ljudskom matom, ali Ljubavnici imaju jednaku, ili cak vedu snagu. U ljudskoj psihi ta dva arhetipa sudaraju se poput dvije tektonske ploce od kojih de se jedna sigurno smjestiti na drugu, prije ili kasnije. S predstavljanjem Marije Magdalene kao kljucne figure u Isusovu ivotu irom svijeta, arhetip Ljubavnika tektonski je podignut. Ako se nastavi dizati, u konacnici de biti iznad druge ploce. U stvari, gledano povijesno, to se ved pocelo dogadati. U dvanaestom stoljedu je jug Francuske, gdje se kae da je Magdalena pristala na kopno nakon Isusove smrti, proivljavao je procvat bogatog duhovnog, kulturnog i knjievnog pokreta, kulta ljubavi ili kulta Amora. U sreditu tog KAKO JE POSTALA PRVOM MEU APOSTOLIMA pokreta bila je trubadurska poezija koja je slavila zagonetnu enu, Damu koju su nazivali Domna, skradeno od latinske rijeci domina, to je enski rod od imenice "gospodin, gospodar". Iznenadujudom inverzijom trubaduri su vidjeli "Gospodina" ne u rtvovanom Spasitelju, nego u zamamno+ eni cija je ljepota inspirirala neka od najljepih djela knjievnosti poznata svijetu. U Tristanu koji je napisao Gottfried von Strasbourg oko 1210. godine, pjesnik usporeduje strast Tristana i Izolde sa sakramentom kruha i vina. Njihova je duhovna ljubav tako snana uivo kao to je i Prisutnost Krista u euharistiji (dogma koju je dokazivao Cetvrti lateran-ski koncil iz 1215. godine). Taj vaan preokret iz religiozne u romanticnu vjeru dogodio se zato to je arhetip Ljubavnika preao preko Spasitelja, zauvijek mijenjajudi ulogu Isusa Krista u ljudskoj imaginaciji. Duboki psiho-duhovni ucinak koji je stvorio kult romanticne ljubavi doao je ne od Isusa, nego od njegove bracne druice i partnerice, Marije Magdalene. Njezina poruka govori o boanskoj prirodi

ljudske strasti i njezinoj snazi da nadvlada smrt. Ta poruka, koju bi se moglo smatrati najvedom herezom, nije preivjela u obliku pisane rijeci, nego kao figura i tajna bludnica i heretika. Da parafraziramo cesto citiranu recenicu iz ezdesetih, Magdalena jest poruka. 4. MARIJA MAGDALENA

MARGINALIZIRANA, PRETVORENA U BLUDNICU I "STAVLJENA NA SVOJE MJESTO Tijekom vremena, Marija je prola put od istaknute ucenice ciji je superiorni status ovisio o povjerenju koje joj je poklonio sam Isus, do kurve koja se pokajala a ciji je status ovisio o erotskom naboju njezine prolosti i bijedi njezine poremedene svijesti... od onoga koji je osporavao mizogine pretpostavke mukaraca do takvog koji ih je potvrdivao. JAMES CARROLL Samo jedan oblik krdanstva... izaao je kao pobjednik iz sukoba u drugom i tredem stoljedu. Taj jedan oblik krdanstva odlucio je to je bila "ispravna" krdanska perspektiva; odlucio je tko moe imati vlast nad krdanskim vjerovanjem i praksom; i odlucio je koji de oblici krdanstva biti marginalizirani, ostavljeni po strani, uniteni. Isto je tako odlucio koje de knjige uvrstiti kao kanon u Svetu knjigu a koje de knjige izostaviti kao" hereticke", one koje poucavaju pogrene ideje. BART EHRMAN Mukarci uivaju veliku prednost u tome to imaju boga koji podupire kod koji ispisuje; a bududi da mukarac ima suverenu vlast nad enama, osobito je sretna okolnost to mu je ta vlast dana od Vrhovnog Bida. SIMONE DE BEAUVIOR, Drugi spol APOSTOLICA PONIENA Izazov za autoritet Marije Magdalene INTERVJU S ANN GRAHAM BROCK Cini se da je krdanstvo rodeno ne samo u borbi protiv postojedeg stanja prije tisudu godina, nego i u natjecanju i borbi za vladu i kontrolom unutar pokreta, gotovo od njegovih prvih dana. Ta prijepornost kao da je imala manje veze s Isusovim rijecima, nego s bitkom za vladu. Nakon Isusovog uznesenja, koji su se izmedu njegovih najbliih sljedbenika mogli nazvati ucenicima? Tko bi bio odreden kao vrijedan da iri Isusovu poruku kao apostol? Po svim pravima, cinilo bi se daje Marija Magdalena bila vodeda kandidatkinja: na kraju krajeva, ona je odabrana da bude glasnica "apo-stolica" najvanije od svih poruka: Uskrsnuda Isusovog. to se, dakle, dogodilo? Zato nije dobila naslov Apostolice u Novom Zavjetu? Bila je to politicka odluka, tvrdi znanstvenica Ann Graham Brock, koju su donijeli pisci kanonskih evandelja kako bi poduprli Petrovu ulogu i umanjili onu Marije Magdalene. Brockova, autorica knjige Marija Magdalena, prvi apostol: borba za vlast/Mary Magdalene, the First Apostle: The Struggle for the Authoritv, objanjava to ovako: "Kriteriji prema kojima su razliciti ranokrdanski autori pripisivali apostolski autoritet odredenim Isusovim sljedbenicima a ne nekima drugima, u ranokrdanskim dokumentima pruaju uvid u politike razlicitih frakcija u prvoj Crkvi".

U ovom razgovoru Ann Graham Brock saeto govori o svojim otkridima. Cini se da je Marija Magdalena, i prije nego to je pretvorena u bludnicu u estom stoljedu, bila marginalizirana, unatoc onome za to vedina znanstvenika danas smatra da su bile bliske i intimne veze s Isusom i unatoc njezinoj ulozi svjedokinje Uskrsnuda.

Vrlo se malo toga stvarno pojavljuje u Bibliji to nam govori tko je bila Marija Magdalena, a jedini podaci koje imamo javljaju se u cetiri kanonska evandelja Novoga Zavjeta. Moete li neto redi o tome kako je opisana u svakom od evandelja? Zato mislite da izmedu njih ima razlika ? Kada je rijec o Mariji Magdaleni, evandelja iz Novog Zavjeta daju MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA nam neke vane slicnosti, ali i neke zanimljive razlike. Sva cetiri spominju Mariju Magdalenu (a to je vie nego to moemo redi za neke od ucenika) i, uz samo jednu iznimku, kadgod se u tekstu spominje skupina ena, nju uvijek imenuju prvu. to je najvanije, sva cetiri evandelja prikazuju Mariju Magdalenu (zajedno s ostalim enama u nekim slucajevima) kao odabranu da bude prvim svjedokom Uskrsnuda. Medutim, unatoc svim slicnostima, postoje isto tako i znatne razlike. Opisi Marije Magdalene iz evandelja razlikuju se iz vie razloga, djelomicno zato to su razliciti pisci evandelja imali donekle razlicite tradicije to su im prenesene, ali to je jo vanije, zato to su imali razlicite interese ili svrhe za zapisivanje. Crkvena je politika takoder imala znatan utjecaj. Na primjer, tri od cetiri evandelja opisuju Mariju Magdalenu samu ili s drugim enama kako prima naredbu da pode i ostalima prenese Radosnu vijest, ali Luka ne. Umjesto toga, samo Luka spominje pojedinacno ukazanje Uskrsnulog Isusa imunu (Petru), uceniku kojega Evandelje po Luki uzdie do cak i vede istaknutosti od drugih evandelja. Od tih razlicitih opisa, postoji li neki prikaz koji smatrate najtocnijim? Ili najvanijim? Dva najbolja portreta Marije Magdalene su oni kod Mateja i Ivana. Ono to najvie cijenim kod Evandelja po Mateju jest nacin na koji nam ono donosi jedan od najpotpunijih i najsveobuhvatnijih izvjetaja: kadgod ima vie tradicija koje se ticu Marije, ono osigurava obje price umjesto odabira jedne tradicije na tetu druge. Na primjer, jedna drevna tradicija koja se prenosila kae nam da su se nebeska bida pojavila pred Marijom Magdalenom i enama (zabiljeeno u: Marko 16:18, Matej 28:18 i Luka 24:112), dok nam druga pripovijeda da se sam Isus pojavio pred Marijom Magdalenom (zabiljeeno u: Matej 28:910 i Ivan 20:1418), no Matej nam donosi ravnoteu biljeenjem obiju ovih tradicija prve s andelom, a onda i one s Isusom. Medutim, tekst koji je moda najvredniji za studije o Magdaleni, je onaj kod Ivana jer pocinje njoj iskazivati priznanje i ugled koje je njezina osoba stekla povijesno. To se evandelje vie usredotocuje iskljucivo na nju kod groba (cak niti ne spominjudi druge ene) i to cini uz najdetaljnije opise uskrsnulih prividenja. Ivan donosi dug opis njezina susreta s uskrsnulim Isusom, u kojemu on Mariju doziva imenom, ona ga prepoznaje a zatim joj on daje upute. tovie, ovo evandelje je jedino koje nam kasnije donosi dijalog u kojemu ona pronalazi ostale ucenike i kae im "Vidjela sam Gospodina". Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE U svojoj knjizi Mary Magdalene, The First Apostle, tvrdite da je Crkva osporavala Mariji njezinu zasluenu titulu. to je covjeka odredivalo apostolom? Zar Marija Magdalena nije ispunjavala kriterije? Je li bilo nekih drugih razloga zbog kojih je moda "diskvalificirana"?

Nekoliko je definicija "apostola" kruilo po ranokrdanskim crkvama, no, unatoc razlikama u tim definicijama, sve su imale zajednicku nit: to jest, uzajamnu ovisnost izmedu apostola i doivljaja ukazanja Uskrsnuda. U stvari, Pavlove poslanice razjanjavaju tu vezu kada on obznanjuje svoj apostolat tvrdedi da je od Krista doivio ukazanje Uskrsnuda. Pavao, na primjer, pie: "Zar ja nisam apostol? Zar nisam vidio uskrsnulog Gospodina?" (1 Kor 9:1). Jedino evandelje koje ne prikazuje Mariju Magdalenu kao nekoga tko ima osnova biti apostolom je Evandelje po Luki. U svojoj knjizi objanjavam zato izgleda vie od slucajnosti to to se opis Marije u tom evandelju doima znatno drukcijim od njezinih opisa u vedini ostalih izvjetaja. Samo ovo evandelje predstavlja je kao nekoga tko je bio opsjednut sa sedam demona i tko je, dakle, od Isusa trebao lijecenje. Jedino ovo evandelje umanjuje njezinu ulogu, kao i ulogu drugih ena kod kria i to dodavanjem jo znanaca u prizor Razapinjanja na kri pa cak i spominjanjem istih prvo. A kada ene, konacno imenovane, prepricavaju to cudo ucenicima, muki ucenik procjenjuje njihovo svjedocenje kao "budalaste, isprazne price". I, to je najvanije, Evandelje po Luki uopde ne spominje Isusovo ukazanje kao uskrsnulog Mariji Magdaleni niti opisuje ikakve naredbe bilo od andela bilo od Isusa. Ako paljivo pogledamo tekst, kod Luke moemo pronadi zamjetnu vezu izmedu nacina na koji autor oblikuje tradiciju da bi povedao Petrov ugled dok istovremeno umanjuje poloaj Marije Magdalene. U brojnim tekstovima o Mariji Magdaleni danas cesto vidamo da se nju spominje kao "apostolicom apostola". Zar u tome nema kontradikcije? Kako je ona dola do tog naslova ako nije spomenuta u ovim biblijskim pricama? Iako ne znamo tocno porijeklo, Hipolit, biskup i mucenik Rima, moda je bio taj koji je uspostavio presedan za taj naslov sa sljededim citatom koji se tice Marije Magdalene i ostalih ena: "Da enski apostoli ne bi sumnjali u andele, sam je Krist doao k njima tako da ene budu apostoli Kristovi i svojom poslunodu isprave grijeh drevne Eve... Krist se pokazao (mukim) apostolima i rekao im je: To sam ja koji sam se ukazao tim enama i ja koji sam elio poslati ih k vama kao apostole'" *De Cantico 24-26, CSCO 264, 4349). Dakle, Hipolit ovdje potvrduje ulogu ena kao Kristovih apostola, a bududi da je Marija Magdalena bila ta koja je prva doivjela tu cast (a MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA' kod Ivana iskljucivo ona), ona na kraju postaje poznata kao apostola apostolorum. Dakle, poteno je redi daje spol problem koji je u sreditu ovih sukoba? to suparnitvo izmedu Petra i Marije znaci u politickom i socijalnom kontekstu? I gdje jo vidimo da su ene "napadnute" na ovakav nacin? Zasigurno ne bismo eljeli pretjerano pojednostaviti situacije time to demo redi da je spol jedini problem, ali neki dijelovi dijaloga sigurno upuduju na to da je spol bio vaan cimbenik. Medutim, moramo biti paljivi pri zakljuccima koje donosimo na temelju tih sukoba. Moemo, na primjer, pretpostaviti, da su se te kontroverze nuno dogadale povijesno izmedu Petra i Marije, ali postoji velika mogudnost da su oni prvi krdani koji su se divili Petru i oni koji su se divili Mariji Magdaleni kao autoritetu lako mogli dodi u sukob jedni s drugima. Te price opisuju takve napetosti, pa, iako ne znamo tocan uzrok tih napetosti, one su moda bile povezane s vodstvom ena i

njihovim zasluenim mjestom u pokretu, osobito bududi da pitanje spola iskace u gotovo svakom kontroverznom dijalogu. Na primjer:

(1) Takve referencije moemo pronadi u Evandelju po Tomi, tekstu iz prvog ili drugog stoljeda sa 114 izreka Isusovih koje rijetko izdvajaju ucenike pojedinacno i po imenu (samo sedam Isusovih suvremenika i tek pet od njih imaju pojedinacne govorne uloge u tekstu: Toma, imun Petar, Matej, Marija i Saloma). U jednom od tih primjera, Petar se ali osobito na Mariju i ukljucuje ene u proces, govoredi, "Neka nas Marija ostavi jer ene nisu vrijedne ivota" (Evandelje po Tomi 114). Obratite pozornost na to da on ne proziva izravno Mariju, i ne kae "Neka nas Marija ostavi jer ona nije vrijedna ivota" nego tvrdi da ene nisu vrijedne ivota. (2) U Evandelju po Mariji Petar ima zamjerke na Marijinu viziju i ponovno njegov portret ukljucuje spomen njezina spola: "Je li on *Isus+ zaista govorio sa enom bez naega znanja (a) ne otvoreno pred nama? Trebamo li se preobraziti i svi sluati nju? (Evandelje po Mariji 16-20). (Zanimljivo je da se, suprotno tome, Andrijin prigovor u tekstu ne vrti oko Marijine osobe nego se umjesto toga temelji na teolokim argumentima. On kae: "Jer su takva ucenja svakako neobicne ideje".) (3) Isto tako, u Pistis Sophia I, Petar se ali na Mariju rijecima "Moj Gospodine, ne moemo trpjeti tu enu koja nam oduzima mogudnost, i ne doputa nikome od nas da govorimo, iako ona govori mnogo puta (PS, Knjiga 1, pogl. 36) i (4) U Pistis Sophia IV Petar se ponovno ali: "Gospodine, neka ene prestanu zapitivati, tako da i mi moemo postavljati pitanja" Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE (PS, Knjiga 4, pogl. 146). Iako ove price ukazuju na osporavanje Marijina autoriteta, te eksplicitne price o kontroverzama isto tako svjedoce da je Marija imala odredenu potporu medu ostalim ucenicima. Na primjer, Levi brani Mariju nakon to ju je Petar napao rijecima "Zasigurno on *Isus+ nije elio pokazati da je ona vrednija/bolja od nas". Koptska inacica ovog teksta na slican nacin odraava tu vrstu potpore: "Ako ju je Spasitelj ucinio vrijednom, tko si ti da je odbacuje? Pa, valjda je Spasitelj dobro poznaje. Zato je nju volio vie od nas" (Evandelje po Mariji, 18, 1015). Takva kontroverza oko vodstva ena nastavila se u stoljedima koja de dodi i ostaje vruda tema cak i u dananjim propovijedima. Kakve su bile posljedice borbe za vladu izmedu Petra i Marije? Kako je dolo do toga da su ene bile videne kao puni sudionici u vlasti u vrijeme Isusa a zatim su u nekoliko stoljeda bile pod cizmom patrijarhalne Crkve? Nema sumnje da se u prvoj Crkvi odvijala borba za vlast. Cak je i Pavao morao braniti svoje

zaslueno mjesto. Cini se da su u samim pocecima krdanstva ene uivale vede uloge kao vode, osobito bududi da su se rane crkve cesto sastajale u njihovim domovima. ene su, prirodno, pomagale u posluivanju agape obroka uobicajeni obrok za drubu i u dobrotvorne svrhe ali su isto tako pratile pricest jer se odvijala u njihovim domovima i na "njihovu teritoriju". Takvo sudjelovanje ena u skladu je s prikazom Isusa koji osnauje enske figure kroz razlicite price u evandeljima (vidi, na primjer, njegovo ponaanje prema Samari tanki kod bunara u Ivan 4). Meni je zaista zanimljivo da, kada razmotrimo sve pripovijesti i sve izreke u Novom Zavjetu koje imamo vezano za Isusa, nema ni jedne u kojoj on kae enama da ute. Njegova sposobnost da daje snagu enama kao i mukarcima moda je bila dio

onoga to je rano krdanstvo ucinilo takvom prijetnjom za status auo i patrijarhalno drutvo koje su Rimljani njegovali. S vremenom je snana poruka krdanstva nastavila dolaziti do sve vedeg broja ljudi, u tolikoj mjeri da su njihova okupljanja na kraju postala tako brojna da su se morali premjestiti u vladine gradevine zvane bazilikama. Upravo u tom trenutku su ene cesto gurnute na margine vlasti pa cak i utiavane. Gubitak sjedanja ili tradicije snanih enskih uzora u ranom krdanstvu nije koristio nikome osim onima koji su se borili za istu vrstu autoriteta ili statusa. No, obiljeiti tu borbu za vladu kao posvuda rairenu "organiziranu urotu" protiv Marije Magdalene i ena ipak je, po mom miljenju, zaista pretjerivanje. Sigurna sam da uopde i nije bila tako dobro MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA' organizirana, iako jest bila ucinkovita. Umanjivanje statusa Marije Magdalene definitivno je radilo u korist onih koji su eljeli da ene budu manje vidljive u njihovom vodstvu zato to je to djelomicno bilo uz pomod njezina primjera da su i druge ene polagale pravo i traile pravo da propovijedaju i ire Radosnu vijest. Njezino ponia-vanje kao prostitutke, njezin je vodedi poloaj ocito postao potkopan i obezvrijeden. U svojoj knjizi donosite detalje o nacinima za koje ste otkrili da je njima Marija Magdalena bila poniavana: kao svjedokinja, kao aposto-lica i kao uzor. Moete li navesti neke primjere? Brojni su primjeri nacina na koje je ulozi Marije Magdalene nanoena teta tijekom godina. Ved smo spomenuli kako su pogrene identifikacije Marije kao prostitutke umanjivale ugled Marije Magdalene kao autoriteta i vodede figure. Jo se jedan nacin na koji je njezin poloaj umanjivan pojavljuje u nekim prijevodima price o uskrsnudu na sirijskom ili na koptskom jeziku a on zamjenjuje Mariju Magdalenu s Marijom, Isusovom majkom u zavrnom prizoru u vrtu s uskrsnulim Isusom. Takvo zamjenjivanje ne bi trebalo uzeti olako jer je status prve svjedokinje uskrsnuda sa sobom nosio znatan autoritet. Koptska inacica Grckih djela Filipovih takoder donosi zamjenu, ovoga puta Petra za Mariju kao osobe koja prati Filipa na njegovu misionarskom putovanju. To su samo neki od primjera brojnih nacina na koje je njezina uloga prolazila kroz pogrena tumacenja, zamjenjivanja ili cak potpuno isputanje. Obnoviti njezinu ulogu kao svjedokinje, kao vode i apostolice kljucno je za ostvarivanje vede spolne pravednosti unutar krdanstva. Kakvo je vae stajalite u trajnoj raspravi o tome je li Marija Magdalena bila udata za Isusa? I, ma kako to zanimljivo moglo biti, zamagljuje li ta rasprava neto o Mariji Magdaleni na to bi bilo vanije usredotociti se? Kada bismo imali nepobitan dokaz da je Isus bio oenjen, tada bi Marija Magdalena bila najvjerojatnija kandidatkinja za to. Medutim, takvih dokaza nemamo. Postoje oni koji ved neko vrijeme tvrde da, zato to je bio poboni idov, prema svim bi pravilima ljudi od Isusa ocekivali da

se oeni. No, takva bi tvrdnja bila teko uopdavanje zato to, unatoc velikim ocekivanjima od idovskih mukaraca Isusove dobi da se ene, ne moramo idi daleko da bismo pronali iznimke od tog pravila, ukljucujudi i onu Isusova rodaka, Ivana Krstitelja, jednako kao i Pavla iz Tarsa, kao i brojnih drugih ranokrdanskih voda onoga vremena. Iako je po mnogo cemu Isus najvjerojatnije bio poboan idov,

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE s druge je strane, isto tako nalazio slucajeve kod kojih je trebalo iznova, drukcije tumaciti pravila (kao to je iscjelivanje na Sabat) ili u kojima je bilo potrebno odredene prakse dovesti u pitanje (kao to je njegovo cidenje hrama). Moj prvobitni odgovor na pitanje o njegovu braku s Marijom Magdalenom jest zapitati se zato je ljudima tako teko zamisliti da je ona moda bila jednostavno izvanredna i vana osoba sama po sebi, zajedno s Petrom, Jakovom i ostalim prvim ucenicima. Najproblematicnijim kod spajanja Marije Magdalene u par s Isusom na taj nacin mi se cini to to je njihova veza tako cesto seksualizi-rana. U prolosti je Marija Magdalena bila pogreno prikazivana kao kurva koja se pokajala i sad je, iako su od nje napravili barem "potenu enu", ona i dalje spolno bide a ne duhovni voda. Zar nije mogude da je Marija Magdalena bila izvanredna ucenica koja je istinski razumjela ono to je Isus poducavao a da nije nuno imala fizicki odnos s njim? to bi znacilo za krdansku povijest i krdanstvo danas daje prevladalo Marijino tumacenje Isusova ucenja umjesto Petrovoga? Zaista je teko redi koliko od Marijina tumacenja Isusova ucenja i dalje ostaje s nama danas bududi da zapravo ne znamo koje je Marijino tumacenje bilo. Mislim da moemo redi, uz minimalno nagadanje, da bi danas bilo manje kontroverzi koje se ticu zasluenog vodstva ena i doprinosa Crkvi da je uloga Marije Magdalene dobila vie priznanja. Rezultat bi moda bila ravnopravnija Crkva koja bi podjednako zaredivala i ene za slubu Boju, ali vie od toga mislim da je teko redi. No, jedno od najvanijih pitanja bilo bi pitati zato ne moemo nadi vie opdeg priznavanja medu krdanima o statusu Marije Magdalene kao rane apostolice. Vano je da proucimo razloge otpora koji postoji cak i danas prema dokazima koje imamo da su ene cesto imale vodede poloaje u stvaranju i pocecima krdanstva. BORBA ZA SVETE SPISE I VJERE KOJE NISMO IMALI PRILIKE UPOZNATI Kada sam krenula na fakultet, zamiljala sam rano krdanstvo kao Zlatno doba, jedinstveno, jednostavno i cisto. Kao neku vrstu Biblilanda. Raireno vjerovanje vezano za razvoj krdanstva jest da je postojao neprekinuti lanac mudrosti koji je pocinjao s Isusom, zatim je prenesen na apostole i zauzvrat je bio prihvaden od strane potomaka apostola u organiziranoj Crkvi starjeina, svedenika, duhovnika i biskupa. Postojala je jedna organizacija, jedna vjera, jedna praksa, a sve je bilo spojeno da bi "jamcilo jedinstvo i jednolikost krdanskog vjerovanja i prakse", kako to kae Karen King. To je pravovjerje ratificirano kanonom Novog Zavjeta, Nicejskim koncilom i pomno propisanim crkvenim obredima.

Medutim, u proteklih nekoliko desetljeda iroki raspon znanstvenih radova pokazao nam je da je rano krdanstvo, iako monoteisticka, bilo sve samo ne monolitno. Nema jedne, jedinstvene glavne price. U stvari, prvih nekoliko stoljeda krdanstva moemo bolje opisati kao veliki vjerski gula, s razlicitim usmenim tradicijama, alternativnim svetim spisima, izgubljenim evandeljima, tajanstvenim kultovima i ostalim ucenjima koja su se medusobno natjecala za prihvadanje i prvenstvo.

Medu vodedim osobama koje su se bavile pionirskim radom proucavanja suprotstavljenih tendencija u tom razdoblju je Bart D. Ehrman, procelnik Odsjeka za vjerske studije na Sveucilitu u Sjevernoj Karolini u Chapel Hillu. Ehrman je autoritet za Isusov ivot kao i za irenje njegovih ucenja u prvim stoljedima nakon njegove smrti. To je i tema jedne od Ehrmanovih ranijih knjiga Izgubljena krdanstva: Borba za svete spise i vjere koje nikada nismo ni upoznali/The Lost Christianities: the Battle for Scripture and the Faiths We Never Knew i novije Petar, Pavao i Marija Magdalena/Peter, Paul and Mary Magdalene. LI ovom razgovoru Ehrman govori o najvanijim alternativnim smjerovima onoga to danas nazivamo krdanstvom (pojam koji nije postojao sve do drugog stoljeda). Tijekom vremena, te su alternativne sekte pocele INTERVJU S BARTOM D. EHRMANOM ELAINE PAGELS Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE biti videne kao prijetnja pravovjerju koje se irilo. Konkurentske su ideje, u stvari, sustavno proglaavane herezama a zatim potiskivane ili marginalizirane od strane pobjednicke Crkve. Ehrman pozdravlja popularno zanimanje za prve dane krdanstva koje je potaknuo Da Vincijev kod, kojega naziva "neobicno inteligentnim djelom tog anra". A ipak bi volio da se neke stvari raciste pa istice da je stvarna povijest ranog krdanstva ispunjena borbama, osobama, perfid-nodu i iznenadujudim otkridima poput bilo kojeg suvremenog trilera. Rasvijetlili ste nacine na koje je krdansko vjerovanje prolo kroz promjenu po toj novoj teologiji a glavnina njegovih dokumenata prebacena je iz Svete zemlje u Isusovo vrijeme da bi postalo de facto dravna religija Rimskog carstva nekoliko stoljeda kasnije. Koje su, u stvari, neke od tih promjena? Koliko su drasticne ili banalne te razlike? Krdanstvo se pretvorilo iz idovske vjere u drugi svijet, u kojoj je kraj svog vremena blizu i ljudi ne smiju ivjeti za vrijednosti njihova drutva nego bi trebali zanijekati, odredi se samih sebe u pripremama za dolazak Kraljevstva, u ovosvjetovnu religiju neidovskih rasa. Potonja nije isticala neminovni kraj svih stvari nego je umjesto toga poucavala da je vano raditi sa svijetom kako bismo isti taj svijet preobratili, tako da ljudi mogu imati ivot nakon smrti. Neki de ljudi tvrditi da je krdanstvo koje je na kraju pobijedilo bilo potpuno drukcija religija od one koja je nastala u Jeruzalemu nakon Isusove smrti da je to zapravo drukcija religija od one samoga Isusa! Prema tom gleditu na stvari, krdanstvo je manje religija koju je Isus poducavao (religija Isusova) nego religija koja navijeta Isusa (religija o Isusu). Rekao bih da su razlike prilicno velike. Takozvana Gnosticka evandelja, pronadena u blizini egipatskog grada Nag Hammadija, s pravom su dobila veliku pozornost. to je najvanija implikacija tog nalaza iz vae perspektive?

Najvanije "otkride" modernih vremena bilo je to da je rano krdanstvo bilo iznimno raznoliko daleko raznolikije nego to su znanstvenici prije uopde mogli sanjati. Iz Gnostickih smo evandelja naucili da je bilo skupina krdana koji su vjerovali u ogroman raspon stvari koje vedina ljudi danas ne bi niti nazvali krdanskima. Na primjer, neki su vjerovali da je svijet kozmicka pogreka, da ga je

stvorilo slabije, nie boanstvo a ne Gospodin Bog svemogudi; da Krist nije stvarno patio na kriu; da put u vjecni ivot ne vodi kroz vjerovanje u Isusovu smrt nego kroz razumijevanje njegovih tajnih ucenja. Takva, kao i mnoga druga vjerovanja, imali su ljudi koji su sebe smatrali krdanima, koji su tvrdili da slijede ucenja Isusa i njeMARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANAgovih apostola i koji su imali knjige da to i dokau knjige koje su navodno napisali sami apostoli. Ako nita drugo, otkrida iz Nag Hammadija otvorila su nam oci za to koliko su raznoliki prvi krdani zaista bili. Ljudi koji su citali Gnosticka evandelja u prijevodu na engleski jezik cesto su vrlo zbunjeni. Evandelja su puna ideja koje su prilicno strane prevladavajudem Zapadnjackom religijskom razmiljanju. Bududi da su mnoge razlicite skupine nabacane pod jednu rubriku, onu "gnostika", postoji li neko jedinstveno i dosljedno razmiljanje izraeno u tim dokumentima? Knjige su zbunjujude ne samo u engleskom prijevodu, nego i u koptskim izvornicima! Autori tih knjiga nisu razmiljali nimalo poput vedine nas. Mnogi su od njih bili izrazito metafizicki i mitski usmjereni. Nije ih zanimalo utvrdivanje jednostavnih iznesenih istina, nego ih je zaokupljala poetika postojanja i tajni ovoga svijeta i kako smo ga naselili. Mislim da je korisno redi to jer pomae konceptualnom razumijevanju onoga to je gnosticki sustav ukljucivao, kao to nastojim izloiti u jo jednoj od svojih knjiga koja nosi naslov Izgubljena krdanstva. Najsaetije receno, gnostici su vjerovali da ovaj svijet nije dobro mjesto, nego posljedica kozmicke katastrofe. Neki od nas ni ne pripadaju ovdje, tvrdili su oni, nego su duhovi iz svijeta iznad a koji su namamljeni prijevarom ili zatoceni u tim materijalnim tijelima. Cilj gnostickih religija jest poduciti nas kako da pobjegnemo. Moemo pobjedi od materijalnih zamki ovoga svijeta tako da stekne-mo tajnu spoznaju (grcki gnosis) o tome tko zapravo jesmo, odakle smo doli, kako smo doli ovdje i kako se moemo vratiti. Spasenje onda dolazi onima koji spoznaju istinu o sebi a te gnosticke knjige od kojih su, da se razumijemo, mnoge vrlo zbunjujude su pokuaji da nam pomognu da dodemo do potpunije spoznaje samih sebe. Kada to shvatimo, onda moemo biti oslobodeni. Tenja za potpunijom samospoznajom zasigurno je bezvremenska. Postojala je i prije Isusovog vremena i nastavlja postojati kod duhovnika New Age pokreta. Dakle, to bi ono u to su gnostici vjerovali ucinilo nevanim? Zato bi oni i sve ostale ranokrdanske sekte izumrli? Iako je bilo raznih povijesnih i kulturnih razloga, vedina tih skupina vjerojatno je izumrla zato to su bili napadnuti uspjeno napadnuti, na teolokim osnovama i zato to nisu bili ni priblino tako ucinkoviti u svojim propagandnim kampanjama. Nisu uspjeli unovaciti nove obradenike dok su pravovjerne skupine stvorile snanu strukturu te koristile pisane kampanje i ostala sredstva za

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE promicanje svojih ideja i njihova je retorika uvjeravala ljude. No, ono to je zaista osiguralo pobjedu bilo je preobradenje rimskog cara Konstantina na krdanstvo. Prirodno, on se preobratio na onu vrstu krdanstva koja je bila dominantna u njegovo vrijeme. Kada se Konstantin preobratio na pravovjerni oblik krdanstva, i kada drava ima mod, a ta drava je krdanska, tada drava pocinje traiti i braniti svoj utjecaj nad krdanstvom. Tako je do kraja cetvrtoga

stoljeda ondje zaista postojalo zakonodavstvo protiv heretika. I tako carstvo koje je nekada bilo potpuno anti-krdansko postaje krdansko. I ne samo da postaje krdansko, nego isto tako nastoji diktirati kakvog oblika krdanstvo treba biti. Posljedice te promjene dogadaja su, naravno, goleme. To je sasvim promijenilo nacin na koji Zapadni svijet shvada sebe, i kako ljudi shvadaju neto. Prisjetimo se samo koncepta krivice: da je pobijedila neka druga skupina, stvari bi moda bile u potpunosti drukcije. Je li Dan Broivn u pravu kada kae da bi pravi "heretici" mogli biti upravo Rimljani koji su preobrazili religiju potlacenih u kojoj su enama dane istaknute uloge a moemo pratiti i neka zasigurno duboko antimaterijalisticka vjerovanja u dravnu religiju Rimskoga carstva, koju su karakterizirali hijerarhija, patrijarhat i politika? Nije tocno redi da je Konstantin bio taj koji je jednom zauvijek promijenio religiju, pretvarajudi religiju naklonjenu enama u patrijarhalnu, koji je odlucio da de Isus biti Bog, koji je odabrao koje de knjige biti ukljucene u Novi Zavjet. Nita od toga nije napravio Konstantin. To je sve ved obavljeno (ili de to biti kasnije, u slucaju stvaranja kanona) desetljedima u stvari, ved vie od stoljeda prije nego to se Konstantin uopde pojavio. No, te su se promjene sigurno dogodile. Krdanstvo je na pocetku davalo vanu ulogu i vlast enama koje su na kraju bile potlacene i uutkane. Zapocelo je kao religija drugog svijeta a postalo je religija koja je prihvatila i usvojila vrijednosti i norme svijeta. Zapocelo je kao opozicija dravi i svemu to je ona predstavljala, a kasnije je i prihvatilo i bilo prihvadeno od strane drave. Krdanstvo krajem cetvrtog stoljeda bilo bi doslovce neprepoznatljivo krdanima s pocetka prvoga. Neki ugledni religijski znanstvenici smatraju da su ene opdenito, a osobito Marija Magdalena, imale vanu i vrlo vidljivu ulogu medu tim sektama. Postoje li dokazi za to u alternativnim evandeljima? Postoji li prepoznatljiv trend o tome kako su ene u Crkvi tretirane? Pravovjerni krdani nisu bili jedini koji su ugnjetavali ene, insistirajudi na njihovoj utnji i podlonosti. Slicne trendove moemo MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA. nadi i u drugim oblicima krdanstva. Upadljivo je da su neke gnosticke skupine bile poznate po isticanju ena i svom stavu da su tajna otkrivenja koja donose spasenje mogle doivljavati ene jednako kao i mukarci. Prisjetimo se Evandelja po Mariji, jedinog evandelja nazvanog po eni koje je preivjelo do danas, u kojemu je najvaniji smisao to stoje Isus otkrio istinu Mariji Magdaleni, a eksplicitno ne mukim ucenicima!

POKAJANA GRENICA, APOSTOLSKA SVETICA Pojava kulta Marije Magdalene KATHERINE LUDVVIG JANSEN Cini mi se da svako razdoblje stvara Mariju Magdalenu koja ispunjava njegove potrebe i elje. Srednjovjekovno je doba stvorilo Mariju Magdalenu koja je bila grenica, ciji je ivot bio lekcija iz nade i pokajanja. No, ona je isto tako bila i svetica, ona koja je bila snana apostolica i propovjednica.

Ti aspekti svetice su odraavali i mijenjali drutvene potrebe srednjovjekovnog razdoblja. enski pokret koji je iznjedrio ensku povijest, omogudio nam je da ponovno otkrijemo nae povijesne pramajke, medu njima i Mariju Magdalenu. Studiji o duhovnosti povijesni i ini omogudili su nam da postavimo pitanja to su nas dovela do boljeg razumijevanja funkcije kulta svetaca u razlicitim povijesnim kontekstima. Studije koje su se usredotocile na Mariju Magdalenu pomogle su nam da vidimo kako se izraava duhovnost kroz vrijeme i prostor. Rodni studiji naveli su nas da se zapitamo je li mogude da ensku duhovnost i religiozne izricaje ogranicavaju njihovi muki partneri. I, konacno, ne smijemo zaboraviti ni vjersku politiku. Suvremeno pitanje zaredivanja ena za svedenice u Katolickoj crkvi zasigurno je oivjelo istraivanja posvedena ulozi Marije Magdalene u ranoj Crkvi. NOVA MAGDALENA PAPE GRGURA Vano je imati na umu da su se prikazi i opisi Marije Magdalene mijenjali kroz vrijeme, vrlo dugo vrijeme, od ranokrdanskog razdoblja do Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE dananjih dana. Oni su proizvod svoga doba i da bismo ih razumjeli u potpunosti moramo razumjeti i kontekst koji ih je stvorio. U razdoblju kasne antike (cetvrto i peto stoljede), u doba crkvenih otaca zasigurno je postojalo zanimanje za Mariju Magdalenu, ali ne vede nego za bilo koju drugu osobu iz Svete knjige zanimanje je postojalo samo u onoj mjeri u kojoj je pripadalo biblijskim komentarima kojima su se bavili pisci crkveni oci poput Augustina iz Hipona (lat. Hippo, dananji Annabi) i Ambrozija iz Milana. Nije bilo jasnog koncenzusa o identitetu Marije Magdalene a cak je bilo i zbunjenosti dok su se crkveni oci borili da usklade neujednacene, pa i proturjecne izvjetaje o njezinu ivotu iz evandelja. Nae prvo pisano svjedocanstvo u kojemu je Marija Magdalena postala grenica-svetica, ili, preciznije receno, uspjeno kalemljenje Lukine neimenovane grenice (Luka 7:3750) na biblijsku figuru Marije iz Magdale, potjece iz ranog srednjeg vijeka, razdoblja koje povjesnicari opdenito opisuju u trajanju od 500. do 1000. godine. Godine 591. papa Grgur I, poznat i kao Grgur Veliki, odrao je propovijed u Rimu koja je uspostavila definitivno odredenu magdalensku figuru za nadolazeda stoljeda, one koja je bila i grenica i svetica. E pa, moramo zapamtiti da je razdoblje u kojemu je Grgur ivio bilo vrijeme velike nesigurnosti. Rimsko se carstvo raspalo u stoljedu prije, a s njim je propalo i ucinkovito politicko vodstvo, administracija i socijalne slube. Rim je u Grgurovim danima posrtao od razaranja izazvanih Gotickim ratovima i kugom. tovie, Longobardi ili Lombardi, divlje germansko pleme koje je osvojilo vedi dio

sjeverne Italije, i dalje su prijetili vratima Vjecnog grada. U vremenima velike nesigurnosti i izmjetanja, Grgur Veliki, uvijek dobar duobrinik, nastojao je stvoriti malo sigurnosti za svoje slomljeno stado. Kroz proucavanje Svete knjige pokuavao je nametnuti takvu vrstu reda i stabilnosti u jednom malenom dijelu tog kaoticnog svijeta u raspadanju. "Nova Magdalena" koju je stvorio biskup rimski bila je djelo opkoljenog duobrinika koji se brinuo za svoje opkoljeno stado koje je vjerojatno postavilo pitanje magdalenskoga identiteta. Tako je rodena figura grenice-svetice koju je rano srednjovjekovno doba ostavilo u nasljede krdanskom svijetu. Grgurov autoritet bio je tako velik u srednjem vijeku i tako neupitan da je njegova sloenica od svetice bila uvelike prihvadena na Zapadu. Medutim, uvijek je dobro spomenuti da bizantinska crkva nikada nije prihvatila taj spoj.

OD NABONE FIKCIJE DO ZLATNE LEGENDE: MARIJA MAGDALENA U PROVANSI Sliku Marije Magdalene koja propovijeda po Provansi moemo pratiti do jedanaestostoljetne legende iz Vezelava koja je nastojala pripovijedati MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA. o prisutnosti svetice u junoj Francuskoj. Ta se legenda, danas poznata znanstvenicima kao vita apostolica (ivot apostolice), pocela iriti Zapadom. Kako kae legenda, kada je zapoceo prvi val progona krdana, Marija Magdalena i skupina ljudi oko nje ukljucujudi i Martu i Lazara bili su potjerani iz Jeruzalema. Smjestili su ih u camac bez vesala i puteni su da plutaju morem. Boanskom providnodu pristali su na obalu Provanse gdje su se posvetili propovijedanju nove krdanske vjere. Marija Magdalena propovijedala je i pokrtavala najprije u Marseilleu, zatim u Aix-en-Provance gdje se konacno i smirila da bi proivjela ostatak svoga ivota kao usamljena pustinjakinja u divljini. Do dvanaestog stoljeda te nabone fikcije koje su se pojavile ponajprije da bi pridonijele autenticnosti novog hodocasnickog svetita u Vezelavu, to je nazvano po njoj, danas se smatraju biografskim cinjenicama iz ivota Marije Magdalene. Do sredine trinaestog stoljeda ta je legenda postala dijelom njezine "slubene biografije" u tolikoj mjeri da je bila ukljucena i u najpopularniju knjigu o svecima, Zlatnu legendu Jacobusa de Voraignea, srednjovjekovni "bestseler" s kojim se moe usporediti samo Biblija. Ljudi su u srednjem vijeku vjerovali da sada imaju sve potrebne dokaze da vjeruju kako je Marija Magdalena propovijedala i irila krdansku vjeru po Provansi te da je ondje proivjela posljednjih trideset godina svojega ivota. To jest, to je bilo svuda oko njih: u propovijedima koje su sluali, u umjetnosti koju su gledali na crkvenim zidovima, u hvalospjevima koje su sluali pjevane iu pobonim citanjima o svecima koje su citali ili sluali. Ne moemo okrivljavati ljude iz srednjovjekovnog doba zato to su vjerovali u te nabone fikcije, no, mi moderni ljudi dobro bismo ucinili kada bismo zapamtili da dokazi o apostolskoj karijeri Marije Magdalene u Provansi ne potjecu iz doba prije jedanaestoga stoljeda. "MAGDALENSKO VRENJE" ILI KAKO SE SIJE SJEME POBONOSTI Iako su se u srednjem vijeku u Provansi i Burgundiji nalazila najvanija hodocasnicka odredita posvedena Mariji Magdaleni, ne smijemo misliti da je pobonost povezana s tom sveticom bila ogranicena samo na Francusku. Postoje dokazi da je njezin kult zacet ved u osmom stoljedu u Britaniji: redovnik i povjesnicar Crkve Bede zabiljeio je u svom liturgijskom kalendaru napisanom oko 720. godine dan posveden njoj. Ima i drugih zgodnih ali rasprenih svjedoka pobonosti posvedenih svetici i drugdje u srednjovjekovnom razdoblju, ali upravo je jedanaesto stoljede bilo istinski doba "magdalenskog vrenja", kako je to kasniji francuski povjesnicar Marije Magdalene, Victor Saxer, tako nezaboravno nazvao. Kao to smo vidjeli, to je bilo razdoblje koje je stvorilo kult u Vezelavu i s njim

povezivane legendarne tekstove koji su kruili vezano s pobonodu Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE sa sreditem ondje. Ipak, ustvrdio bih da je tek u trinaestom stoljedu, u doba prosjackih fratara (franjevackog i dominikanskoga reda) pobonost Mariji Magdaleni istinski internacionalizirana. Oba spomenuta reda iskazivali su izraenu pobonost svetici. Sv. Franjo svoju je pobonost usmjerio prema Kristovoj muci na vjernost Marije Magdalene Gospodinu, to moemo vidjeti u mnogim vizualnim prikazima Franje iz razdoblja u kojemu zamjenjuje Mariju Magdalenu pod kriem.

Dominikanski red je, s druge strane, bio tako poboan kada je bila rijec o toj svetici, a osobito po pitanju njezinog apostolskog aspekta, da su je proglasili sveticom zatitnicom svoga reda. Fratri su irili svoju pobonost svetici u svojim propovjednickim kampanjama, a zato to je red osnovan u Italiji, iste su najprije bile usmjerene na velika urbana sredita po srednjoj i sjevernoj Italiji. Jasno da njihova Marija Magdalena nije bila samo biblijska Marija iz Magdale, ona je bila pokajana grenica koju je papa Grgur Veliki stvorio u estom stoljedu a sada kombinirana sa sveticom iz legende "apo-stolica Provanse" koju je konstruirao Vezelav u jedanaestom stoljedu. Osim to su fratrima bile sredstvo potrebno za obavljanje njihova posla, propovijedi su bile masovni mediji onoga vremena. I upravo je preko propovijedanja saznanje o Mariji Magdaleni dolazilo do obicnih ljudi irom Europe. Fratri su imali golem uspjeh u sijanju sjemena magdalenskog kulta po Italiji: crkve, samostani i manastiri irom poluotoka bili su posvedeni toj svetici. Do cetrnaestog stoljeda ime "Maddalena" postalo je omiljeno ensko ime i za religiozne i za vie svjetovne ene, osobito u Toskani. I dobrotvori i religiozni i svjetovni narucivali su kapele, oltarne slike i druge ukrase u znak sjedanja na svoju pobonost prema razlicitim aspektima svetice. No, situacija u junoj Italiji bila je sasvim drukcija. Junim dijelom poluotoka vladali su stranci od 1266. godine: francuska loza Anu. Pritom je vano da je to bila ista dinastija koja je vladala Provansom i ciji je nasljednik, Karlo II, ponovno otkrio relikvije Marije Magdalene 1279. godine. I kako su ljudi u junoj Italiji trpjeli pod vladu svojih stranih francuskih vladara, tako su ostali ravnoduni prema Mariji Magdaleni koju su smatrali previe povezanom i bliskom s dinastijom Anu. Pa iako moemo nadi brojne institucije, samostane, crkve i kapele nazvane po Mariji Magdaleni u junoj Italiji, posebice u Napulju, glavnom gradu anuvinske pokrajine, to nisu bili spomenici koje su narucili i platili stanovnici tog dijela. Najvedim su ih dijelom utemeljili pripadnici obitelji Anu ili njihovi najblii suradnici. Tako da mislim da na jugu Italije moemo prepoznati politiku pobonosti u kojoj je kult Magdalene promatran sa sumnjom kao uvezen izvana i previe blizak anuvinskoj politici da bi pustio korijenje dok je ta obitelj vladala junim dijelom Apeninskog poluotoka to je bio poznat kao Napuljsko kraljevstvo. MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA NJEZINO NASLJEE: APOSTOLAROM APOSTOLA Naziv "apostolica apostola" (apostolarom apostola) je pocasni naslov koji je uao u opdu upotrebu u referencijama na sv. Mariju Magdalenu u dvanaestom stoljedu. Mnogi veliki teolozi iz tog razdoblja medu kojima su bili i Hugh iz Clunvja, Peter Abelard i Bernard iz Clairvauxa upotrebljavaju taj naziv kada spominju Mariju Magdalenu. Ta se titula naravno odnosi na privilegirani poloaj Marije Magdalene kao one koja je prva vidjela uskrsnuloga Isusa (u tri od cetiri evandelja) a on joj daje u zadatak da prenese Radosnu vijest o njegovu uskrsnudu ostalim ucenicima. Vano je da taj naslov nije bio samo tekstualan nego i vizualan. Slike, a osobito minijature u rukopisima pojavljuju se u tom razdoblju i prikazuju Mariju Magdalenu kako propovijeda ostalim ucenicima. Kao to smo ved vidjeli,

do dvanaestog stoljeda legende koje su povezivale sveticu s apostolskom misijom u Provansi ved su kruile, uspostavljajudi tu sveticu kao apostolicu Provanse. Mogude je da je irenje tih legendi potaknulo nastanak naslova "apostolica apostola". Porijeklo tog naslova vjerojatno de zauvijek ostati nejasno u izmaglici vremena; ono to znamo jest da su pisci i umjetnici i dalje prikazivali Mariju Magdalenu kao "apostolicu apostola" kroz citav srednji vijek. A iako su teolozi i kanonisti zabranjivali enama da propovijedaju javno, Marija Magdalena uglavnom je bila izuzeta iz te odredbe. Prikazana

je kako propovijeda u propovijedima, nabonoj knjievnosti, svetim dramama i na vizualnom materijalu gdje je ne jednom predstavljena kako propovijeda za propovjedaonicom. Naslov i slika preivjeli su kroz srednjovjekovno razdoblje, ali su pali kao rtva reformi provedenih kao posljedica Tridentskog koncila, crkvenog sabora odranog u trinaestom stoljedu a kojemu je cilj bio da se odgovori na kritike koje su Katolickoj crkvi uputili protestantski reformatori. Jedna od tih kritika bila je uperena prema kultu svetaca, cije su brojne biografije protestantski reformatori ismijavali kao uljepane legende. Zbog toga su katolicki reformatori reagirali proglaavanjem da knjievni ivoti svetaca otada nadalje trebaju biti povijesno tocni koliko je to mogude a legendarne dodatke treba ogoliti. Kao to smo vidjeli ranije, biblijske cinjenice o ivotu Marije Magdalene uljepane su legendom, a kada je ta legenda ogoljena, isto se dogodilo i s titulom "apostolica apostola". Cak i da je taj naziv svoju inspiraciju vukao iz Biblije, ni protestantizam ni katolicizam toga razdoblja nisu pozdravili zamisao o religioznoj eni koja propovijeda mukarcima. Cini mi se da naslov "apostolica apostola" jedno od najvanijih nasljeda koje nam je srednjovjekovni svijet ostavio kada je rijec o toj svetici. Ono obuhvada golemu vanost cinjenice da je Marija Magdalena, ena, bila izabrana da bude svjedokinjom Isusova uskrsnuda i tovie, da je upravo njoj Isus dodijelio privilegiju propovijedanja o uskrsnudu, stoje sredinja dogma krdanske vjere. To, po mom miljenju, predstavlja snaan dokaz, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE KONTROVERZE OKO MARIJE MAGDALENE ARNE J. DE KEIJZER JE LI BILA "GRENA ENA"? Mnogi suradnici na knjizi Tajne Marije Magdalene spominju danas zloglasnu propovijed pape Grgura Velikog (540. 604.) u kojoj je pripojio jo dvije ene Mariju iz Betanije i anonimnu "gradsku enu, koja je bila grenica" Mariji Magdaleni. U jednom napadu 591. godine zadao je ono to mnogi moderni znanstvenici smatraju konacnim udarcem u nizu koji je doveo ene u sve marginalniji poloaj zbog njihove pretpostavljene prijetnje za "jedinu istinsku vjeru". Njegova je propovijed dokrajcila trajnu raspravu o identitetu Marije Magdalene u to vrijeme i smjestila njezino dobro ime u kutiju s natpisom "pokajani grenici". Ta kutija nede biti otvorena jo 1378 godina. Postoje brojna moguda objanjenja za Grgurov postupak. Moda je, kako vjeruju neki znanstvenici, to nesretno stapanje ucinjeno u dobroj vjeri da bi pojednostavilo biblijske elemente u doba teoloke i politicke nesigurnosti. Na primjer, neki biskupi u Crkvi mislili su da su razlicita evandelja, zajedno sa irokom raspravom medu uciteljima o onome to poucavaju, stvorila previe zbrke. Ili je to, kako drugi kau, bilo dio urote crkvenih otaca da iskorijeni ostatke enske modi. Kakvagod bila

motivacija, ta osuda Marije Magdalene kao prostitutke i pokajnice brzo je postala referencijalna tocka za katolicku ideologiju. Papa Grgur ostvario je to u dva koraka. Prvo, proglaavanjem da de citanje s propovjedaonice o blagdanu Marije Magdalene, 22. srpnja, ubudude biti iz Luke 7: utemeljen na pisanim izvorima i tradiciji, a koji podupire zaredivanje ena za svedenice u Katolickoj crkvi. To je i posljednja tocka u kojoj se suvremene preokupacije preklapaju sa srednjovjekovnim

prikazima svetice: tada, kao i danas, figura Marije Magdalene, apostolice apostola, bila je i jest, simbol velike vanosti, snage i inspiracije. MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA ' ... i gle, ena u gradu, koja je bila grenica, kada je znala da de Isus sjesti za stol u kudi Farizeja, donijela je alabastrenu posudu pomasti, i stajala je do njegovih nogu straga placudi, te je pocela prati njegove noge suzama, a obrisala ih je kosom sa svoje glave, i ljubila je njegove noge, te ih je namazala s pomasti. Kada je Farizej koji ga je pozvao [da jede u njegovoj kudi] to vidio, govoredi sa sobom, rekavi, taj covjek, da je prorok, znao bi tko je i kakva je ena koja ga je dodirivala: jer ona je grenica (7:3639). Drugo, odrao je Homiliju u kojoj je zaduio vjernike da slijede ovo tumacenje tih redaka: Ona koju Luka naziva grenicom, koju Ivan naziva Marijom, za koju vjerujemo da je bila Marija iz koje je istjerano sedam vragova prema Marku. A to sedam vragova oznacavaju, ako ne sve poroke?... Jasno je, brado, da je ena prije koristila miomiris da namirie svoje tijelo u zabranjenim djelima. Ono to je prije pokazivala na sramniji nacin, sada je nudila Bogu na hvalevredniji nacin. udjela je zemaljskim ocima, ali su sada iste izjedene suzama. Raspustila je svoju kosu da bi sakrila svoje lice, ali sada njezina kosa sui njezine suze. Izgovarala je ohole rijeci svojim usnama, ali poljubivi noge Gospodinove, priljubljivala je svoje usne stopalima Otkupitelja. Za svaki uitak koji je imala za sebe, sada je, dakle, prinosila rtvu. Pretvorila je gomilu svojih zlodjela u vrline, kako bi sluila Gospodinu potpuno u pokajanju, onoliko dugo koliko je pogreno prezirala Boga. Velikim dijelom zbog pritiska koji je dolazi od unutra, Vatikan je konacno prevladao to tumacenje o Mariji Magdaleni 1969. godine, ali i bez isprike pa cak i bez slubene izjave. Drugi vatikanski koncil jednostavno je promijenio citanje za blagdan kao dio opde reforme crkvenog kalendara koji je propisivao kako se treba prisjedati brojnih svetaca. Rimski misal i rimski kalendar sada su propisivali da citanje iz Luke 7 bude promijenjeno u Evandelje po Ivanu, poglavlje 20, stihovi 12 i 1118: 1. Tredega dana u tjednu dode Marija Magdalena rano, kad je jo bio mrak, do groba, i vidje da je s groba odmaknut kamen. 2. Tada je otrcala i dode do imuna Petra, a onda i do drugog ucenika, kojega je Isus ljubio, i rece im, Odnijeli su GOSPODINA iz groba i ne znamo gdje su ga poloili. 3. Ali, Marija stajae pred grobom placudi; i dok je plakala, sagnula se i pogledala u grob, 4. I vidje dva andela u bijelom kako sjede, jedan kod glave a drugi kod

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE nogu gdje je Isusovo tijelo bilo poloeno. 5. I oni joj rekoe, eno, zato place? A ona im je odgovorila, Zato to su odnijeli mog GOSPODINA i ne znam gdje su ga poloili. 6. I kad im je to kazala, okrenula se i vidje Isusa kako stoji, i znala je da je to Isus.

7. A Isus joj rece eno, zato place? koga trai? Ona, misledi da je on vrtlar, rece mu, Gospodine, ako ste ga vi odnijeli, recite mi gdje ste ga poloili i ja du ga odnijeti. 8. Na to joj Isus rece, Marijo. Ona se okrenu i obrati mu se rijecju rabboni; to znaci Gospodaru. 9. Isus joj rece, Ne dodiruj me, jer jo nisam uskrsnuo svom Ocu, i tvojem Ocu; i mom Bogu i tvojem Bogu. 10. Marij a Magdalena dode i rece ucenicima da j e vidj ela GOSPODINA, i da joj je rekao neke stvari. Time je papa Ivan Pavao II ponitio osudu svojeg prethodnika i ponovno pretvorio Mariju Magdalenu iz grenice koja se pokajala u osobu koja se pojavljuje iz evandelja kao najvanija u prici o Uskrsnudu kao i sama po sebi opdenito. JE LI BILA UDATA ZA ISUSA? Pogledajte... najvede prikrivanje u povijesti covjecanstva. Ne samo da je Isus Krist bio oenjen, nego je bio i otac. Draga moja, Marija Magdalena je bila sveta posuda. Ona je bila kale koji je dao kraljevsku krvnu lozu to potjece od Isusa Krista. Ona je bila maternica koja je zacela rod, i loza iz koje je izniklo sveto vode! DAN BROWN, Da Vincijev kod Vjerujem da najnovije suvremeno zanimanje da se Mariju Magdalenu pretvori u Isusovu gospodu ili Isusovu ljubavnicu djelomicno ima vie veze s Isusom nego s Marijom Magdalenom. Da bi on bio stvaran, mora imati enu. To je jo jedan nacin iskoritavanja ene u razmiljanju o mukarcu. JANE SCHABERG MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA 1 dok je Da Vincijev kod potaknuo opcinjenost bracnim statusom Marije Magdalene, ta uvelike pogreno shvadena ena iz Novog Zavjeta cinila je mnogo vie od toga da bude domadica i da pece kolacide od datuljine palme. DENISE FLAM Pitanje jesu li Marija i Isus bili oenjeni inspiriralo je mnoge nadahnute (i intrigantne) rasprave, naravno. No, ono cesto prikriva mnogo vanije pitanje, ono koje see do samog sredita krdanske poruke: Isusova boanstva. Kako je sin Boji prikazan u kanonskim evandeljima, on je boanstvo, a iako je u iskuenju, izdie se iznad grijeha i mana covjecanstva. U jednoj od knjiga Novoga Zavjeta, Poslanici Hebrejima (4:15),

on je "poput nas u svim stvarima osim grijeha". Cini se da to ukljucuje i seks. No, ako je Isus bio oenjen, opet se pretvara u covjeka, koji je "samo" prorok premda radikalan i jedinstven. Ili, rijecima jednog od likova iz Da Vincijevog koda, "velik i snaan covjek, ali ipak samo covjek. Smrtnik". (Sigurno je da bi pozitivna strana takve preobrazbe iz Isusa kao Boga u obicnog smrtnika, isto tako dokrajcila zauvijek duboku podvojenost po pitanju spolnosti koju odravaju oni unutar redovnicke kulture.)

Raspon strucnih miljenja po tom je pitanju irok, najblae receno. Neki vjeruju da je i samo to pitanje hereza, da nema apsolutno nikakvih dokaza te zajednice u Novom Zavjetu niti u alternativnim evandeljima. Drugi ne iskljucuju tu mogudnost. Tredi smatraju da nije osobito vjerojatna ali jest moguda. A oni cetvrti misle "naravno da je tako". to se tice "obicnog, malog covjeka", anketa koju je provela religiozna web stranica, www.Beliefnet.com otkrila je da je na pitanje je li Isus bio oenjen, 41 posto ispitanih odgovorilo "Naravno da nije", 23 posto izjavilo je "Da, bio je oenjen, Marijom Magdalenom", 5 postoje reklo "Da, ali ne znamo s kime" a 31 posto ih je odgovorilo "Nije vano". Nae istraivanje, predstavljeno kao "provokativna misao", daje uzorke miljenja irokog raspona znanstvenika, teologa i strucnjaka to je dobra odskocna daska za daljnju intelektualnu istragu. NE, ISUS NIJE BIO OENJEN Kao to bi se moglo i ocekivati, najglasniji glasovi koji podupiru ovo stajalite su oni katolika. Greg Jones, katolicki znanstvenik i upnik, kratko kae: "Nema osnova ni u cinjenicama, ni u povijesti, niti u Bibliji, za tvrdnje da su Marija Magdalena i Isus ikada bili oenjeni, da su zaceli dijete, ljubili se, pa cak i drali se za ruke". Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Richard P. McBrien, profesor teologije na Sveucilitu Notre Dame, slae se s Jonesom, navodedi tri razloga: kao prvo, evandelja ne spominju nikakav brak. Drugo, u ranom je krdanstvu postojala predrasuda usmjerena protiv erotskoga. I trede, "kada se sveti Pavao pozvao na svoje pravo da se oeni, zato se ne poziva na Isusov brak kao potporu svojem argumentu?" Ipak, kae McBrien, "Isusovo boanstvo ne bi bilo kompromitirano da je bio oenjen". A puko je nagadanje da ako jest bio oenjen, da bi to bilo s Marijom Magdalenom. alite se? pita Kenneth Woodward, urednik u casopisu Newsweek koji cesto pie o religiji. Woodward smatra da je Marija Magdalena rtva "kulturne prerade", "projekta za neku vrstu ideoloki predane feministicke znanosti". Darrell Bock, znanstvenik koji proucava Bibliju pri Dallas Theological Seminarv (Teoloko sjemenite u Dallasu), misli da pomisao o braku nije samo potpuno pogrena, nego je stajalite koje smrdi na urotu. Citava rasprava, kae Bock, odraz je "pokuaja da se a upotrijebit du ovaj pojam namjerno progna krdanstvo na razinu na kojoj bi bilo poput svih ostalih religija". Brak bi Isusa sveo na "veliku religioznu figuru, jednu od mnogih, a ne bi bio jedinstvena osoba koja je jedinstveno boanska". Moda je iznenadenje to se znanstvenici i teolozi za koje se zna da su iznosili otre kritike onoga to nazivaju novom "ideoloki predanom, revizionistickom feministickom znanodu" zapravo slau sa svojim teolokim suparnicima po tom kontroverznom pitanju. Na primjer, ocito je da bi se sloili s feministickom znanstvenicom Katherine Ludwig Jansen s Katolickog sveucilita Amerike, koja je napisala da je "jedini dokaz kojim moemo potvrditi njezino postojanje onaj sadran u Novom

Zavjetu". I, poput mnogih svojih kolega/ica, Jansenova smatra da o takvoj zajednici u Novom Zavjetu nema ni spomena. Suan Haskins u svojoj knjizi Mary Magdalen: Myth and Metaphor kae da je ona bila Isusova druica ali je isto tako bila "najvanija ucenica, prva apostolica i voljena prijateljica Kristova". Ali, Haskinsova

isto tako vjeruje da sa seksom povezane slike koje donose Biblija i Gnosticka evandelja nisu nita drugo doli "metafora za zajednicu Krista i Crkve koja se dogada u bracnoj postelji", te "simbolicne za Kristovu ljubav prema Crkvi". Dakle, jesu li bili stvarno oenjeni? Haskinsova odbacuje takav zakljucak kao "bizaran". Ester de Boer, koja je poput mnogih svojih kolega inace izrazito kriticna kada je rijec o patrijarhatu Katolicke crkve, isto tako odbacuje teoriju da izraz "bliska druica" iz Evandelja po Filipu ukazuje na to da su Isus i Marija Magdalena bili oenjeni ili ljubavnici. "Ne smijemo to 'ljubljenje' shvadati u seksualnom smislu, nego u duhovnom smislu", kae ona. "Milost koju oni to ljube razmjenjuju cini ih ponovno rodenima". MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA NE, ALI... Bruce Chilton, koji je nedavno napisao biografiju Marije Magdalene (vidi ulomke, str. 96), kae da nema naznaka da su bili oenjeni te da nema razloga da se time zabrinjavamo u teolokom smislu cak i da to jest bio slucaj. "Mislim da je savreno mogude redi da su imali seksualni odnos. Medutim, pri takvoj je tvrdnji isto tako mudro razlikovati to od tvrdnje da su zbog toga bili oenjeni. Nitko od njih nije bio jako dobar kandidat za brak *u svjetlu onodobne idovske obiteljske tradicije+." MODA, CAK I VRLO VJEROJATNO, ALI ZASIGURNO NE DEFINITIVNO John Spong, episkopski biskup u mirovini i autor knjige Born of a Woman/Od ene roden kae da je brak izmedu Marije Magdalene i Isusa "vjerojatan", to je zakljucak do kojega dolazi na temelju loeg tretmana ena u krdanstvu kroz povijest. "Negativnost koja okruuje pomisao da je Isus moda bio oenjen sve je neobicnija u nae vrijeme. Ona je odraz ostatka one duboke krdanske negativnosti prema enama koja jo uvijek pogada Crkvu". Spong zakljucuje da iako nema dokaza, Biblija predstavlja "ukupni dokaz koji ukazuje na to da je Isus moda stvarno bio oenjen, da je Marija Magdalena, kao najistaknutija ena price iz evandelja, bila Isusova supruga, a to je svjedocanstvo potiskivala, ali ga nije ponitila, krdanska Crkva prije nego to su evandelja napisana". Lynn Picknett i Clive Prince u svojoj knjizi The Templar Revelation (Templarsko otkrivenje), jednom od najvanijih izvora za Da Vincijev kod Dana Browna, piu: "Ima dokaza da je Marija Magdalena bila Isusova supruga ili barem njegova ljubavnica". Lynn Picknett utnju o toj temi smatra "vrlo neobicnom" bududi da su Zidovi smatrali celibat "neprikladnim" te da su Isus i njegovi ucenici moda "izazvali zabrinutost medu vlastima... zbog straha od homoseksualnosti". No, utnju evandelja o tom pitanju, misli Picknettova, mogli bismo i drukcije protumaciti. "Moda je imao seksualnog partnera/icu koja mu nije bila supruga ili je to bila u obliku braka koji Zidovi nisu priznavali".

MODA JEST, MODA NIJE, ALI NIJE VANO Jane Schaberg, autorica knjige The Resurrection of Mary Magdalene (Uskrsnude Marije Magdalene), smatra da je nacin na koji Evandelje po Filipu prikazuje odnos izmedu Marije Magdalene i Isusa, iako jest dvosmisleno i zagonetno, iznimno vaan i dubok. Takva neodredenost izbjegava dvije alternative koje i prihvadaju patrijarhalne predodbe o enskom tijelu: (1) da svaki muko-enski odnos mora ukljucivati spolne odnose; i (2) da "'sveti' ili 'duhovni' muko-enski odnos ne smije". Pitanje enidbe je fiksacija, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

misli Jane Schaberg, i nije nimalo od pomodi. Gerald O'Collins, profesor teologije na Pontifikalnom gregorijanskom sveucilitu u Rimu, kae da su te teorije iznesene i istaknute zato to se "dobro prodaju". I dodaje: "To je dobar materijal za romane, i zabavan je, ali poniava Mariju Magdalenu...". Elizabeth Clare Prophet, autorica djela Mary Magdalene and the Divine Feminine (Marija Magdalena i boanska enstvenost), sebe opisuje kao pionirku "u prakticnoj duhovnosti, ukljucujudi i upotrebu kreativne snage zvuka za osobni razvoj i za preobrazbu svijeta". Slae se da rasprava oko njihova braka promauje smisao. "togod se dogodilo izmedu njih moda nije zapisano u povijesnim knjigama, i ne tvrdim da sama znam, ali ne bi mi niti bilo vano. Ne bi ni na koji nacin tetilo Spasitelju da je oenio Mariju Magdalenu i da je imao djece, zato to se njegova snaga i velicina ne temelje na tome kakav je odnos s njom odabrao." NARAVNO DA SU BILI OENJENI! Strucnjaci koji se bave ivotom Marije Magdalene na koje se oslanjao Dan Brovvn da bi razvio svoju teoriju o svetoj krvnoj lozi su, naravno, na strani ovakvog prijedloga. Margaret Starbird, jedan od takvih izvora, vjeruje da Biblija podupire njezinu teoriju da je Isus bio suprug Marije Magdalene, to je teorija koju je prvi puta objavila u svojoj knjizi iz 1993. godine, The Woman ivith the Alabaster Jar (ena s alabastrenom posudom). Timothv Freke i Peter Gandy, u knjizi Jesus and the Lost Gospels (Isus i izgubljena evandelja) pie: "U Evandelju po Luki Marija svojom kosom brie Isusove noge. Prema idovskom zakonu, samo je suprugu bilo doputeno vidjeti eninu kosu rasputenu a ako je ena raspustila kosu pred nekim drugim mukarcem, bio je to znak neprikladnog ponaanja te temelj za obavezni razvod...". Taj dogadaj, dakle, moemo promatrati kao prikazivanje Isusa i Marije bilo kao supruga i supruge, bilo kao slobodoumne ljubavnike.koji su malo marili za moralne sitnice". Za Laurencea Gardnera, pisca, glazbenika, povjesnicara i viteza templarskog reda, to je pitanje rijeeno u kanonskim evandeljima. U djelu The Magdalene Legacy (Magdalensko nasljede) pie: "Evandelja (sva cetiri) zasigurno tvrde da je Isus bio oenjen". Najedi zagovornik teorije "da, bili su oenjeni" moda je Barbara Thiering, australska znanstvenica cija su specijalnost Svici s Crnog mora. Theringova je napisala da su se, prema tradicionalnom obicaju Esena, "pocetkom Isusove slube, on i Marija Magdalena podvrgli prvoj ceremoniji pocevi pokusni brak". I to tocno u est sati poslije podne, u utorak, 6. lipnja, 30. godine nae ere, ni prije ni kasnije. tovie, Barbara Thiering tvrdi da je "u godinje doba u kojemu je Isus razapet na kri Marija bila tri mjeseca trudna te je obavljena konacna ceremonije obvezujudeg braka". MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA

NE SAMO OENJENI, NEGO S POTOMSTVOM KOJE JE NASTAVILO KRALJEVSKU KRVNU LOZU Zanimljivo je da su autori knjige Sveta krv, Sveti Gral, koji su tuili Dana Brovvna na londonskom sudu zbog plagiranja (i izgubili) smatraju da postoji mnogo dokaza koji potvrduju da je par imao spolne odnose i potomke, no ne idu tako daleko da bi tvrdili da su sigurno bili oenjeni.

Margaret Starbird smatra da je Marija Magdalena bila trudna u vrijeme kad je Isus razapet na kri ali, bududi da je morala bjeati od progona, rodila je kdi u Egiptu prije nego to su zajedno otputovale za Francusku. Upravo je kdi bila ta koja je, prema onima koji vjeruju u legendu, bila prva u krvnoj lozi francuskih kraljeva, dinastiji na kojoj Da Vincijev kod i slicne price inzistiraju i dalje do dananjeg dana. Barbara Thiering proiruje svoju "da, bili su oenjeni" teoriju na "cinjenicu" da su oni imali i troje djece: kdi (Tamar), rodenu 33. godine nae ere (nakon Isusova razapinjanja na kri) i dva sina, od kojih je jedan roden 37. godine nae ere (Isus Justus) a drugi 44. godine nae ere (Jakov). Thieringova svoju analizu temelji na onome to naziva pesher Svitaka s Crnog mora pesher u znacenju "tumacenja" u smislu "rjeenja" na hebrejskom jeziku. Razlog zbog kojeg je Isus mogao imati jo dvoje djece nakon to je razapet na kri, dri ona, jest zato to je preivio muku pa je, slijedom toga, imao i aktivnu ulogu u osnutku krdanske Crkve. No, to nije sve: Thieringova je "otkrila" da je nakon izme rane Crkve 44. godine nae ere, "Marija napustila brak, vjerujudi da je Isus napustio istinske religiozne ideje". Isus se kasnije oenio enom imenom Lidija 50. godine nae ere, s kojom je imao jo dvoje djece. Laurence Gardner zastupa u osnovi istu tezu kao i Thieringova kada je rijec o broju djece, ali dodaje kdi te vidi drukciji ishod za obitelj. "Godine 53. nae ere, Isus mladi je slubeno proglaen Krunskim princem u sinagogi u Korintu". Obojica brade zavrili su u Provansi sa svojom majkom, gdje Isus Justus postaje otac koji je svom sinu dao ime Isus III. Kdi Tamar/a, misli Gardner, udala se za sv. Pavla u Ateni 53. godine nae ere. Dvoje britanskih autora, Tom Kenvon i Judi Sion, navode da, iako je sigurno da je Marija Magdalena otila u Francusku, isto je tako vjerojatno da je otputovala u Britaniju. Proirujudi tu tezu, Ani VVilliams, New Age pjevacica koja nudi "zvucni lijek" i vodi hodocada tragom Marije Magdalene tvrdi da je nju na putovanju u Britaniju pratio Josip iz Arimateje koji je sa sobom donio Sveti Gral i zakopao ga u opatiji Glastonburv. To je takoder teza Grahama Phillipsa, "istraitelja povijesnih misterija" u svojoj knjizi The Chalice Magdalene (Kale Magdalena). to zakljuciti? Bez pisanih dokaza iz vremena u kojemu su Isus i Magdalena stvarno ivjeli, ne moe ni biti definitivnog odgovora. Moda je, kao to je slucaj s toliko drugih aspekata price o Mariji Magdaleni, ona postupala onako kako mi elimo da je postupala. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE JE LI BILA I "VOLJENA UCENICA" I PRAVI AUTOR EVANELJA PO IVANU? Evandelje po Ivanu prate dvije misterije koje muce znanstvenike od najranijih dana krdanstva,

jedna je ime osobe koju Ivan spominje samo kao "voljenog ucenika/voljenu ucenicu" (ili, tocnije, "ucenika kojega je Isus ljubio"). Drugo je pitanje tko je zapravo napisao taj tekst jer, za razliku od ostalih evandelja (Matej, Marko, Luka), autor nije identificiran. Tko bi mogao biti Ivan? Neki su iznijeli teoriju da je odgovor na oba pitanja jedna osoba: Marija Magdalena. Nagadanja o autorstvu kredu se u rasponu od ucenika Ivana iz Zebedeje do Ivana Krstitelja i Lazara iz Betanije. Nijedan od njih nije pravi kandidat, kae Ramon K. Jusino, katolicki znanstvenik, kolski ucitelj i autor prilicno citanog eseja "Mary Magdalena: Author of the Fourth Gospel?" ("Marija Magdalena: autorica cetvrtog evandelja?"). On je prilicno uvjeren da je cetvrto evandelje zaista

napisala Marija, te da je upravo ona "voljeni ucenik". I u tome nije usamljen. Ugledna znanstvenica Esther De Boer nazvala je Mariju Magdalenu "ozbiljnim kandidatom" za ucenika kojega je Isus ljubio u Evandelju po Ivanu a, u izrazito detaljnoj argumentaciji, isto tvrdi i biblijska znanstvenica Sandra Schneider. jusino temelji dio svojih tvrdnji na zakljuccima iz Gnostickih evandelja po Mariji i po Filipu. Oba Mariju Magdalenu prikazuju kao (a) ucenicu i (b) ucenicu "koju je Isus ljubio vie nego ostale". Nije, dakle, nategnuto zakljuciti da je Ivan govorio o Magdaleni, tvrdi Jusino. On smatra da je ona zapravo bila utemeljiteljica ranokrdanske zajednice i ona koja je zapocela prikupljati ucenja Isusova, to de kasnije biti ukljucena u drugu, znatno izmijenjenu verziju Ivanova evandelja. Nijedan voda ranokrdanske zajednice ne bi mogao odobriti cinjenicu da je Isus moda imao enu za ucenicu, misli Jusino, pa je rjeenje bilo izostavljanje njezina imena, zamjenjujudi ga anonimnim i mukim voljenim ucenikom. to se tice toga da je voljeni ucenika bila Marija, Jusino svoje uvjerenje zasniva na tekstualnoj analizi dvaju prizora: prisutnosti Marije Magdalene pod kriem i kod praznog groba. Ta dva prizora, kae on, bili su i predobro ucvrdeni da bi bili jednostavno izbrisani. A ipak je redaktor elio tvrditi da je (muki) voljeni ucenik bio svjedokom tih dogadaja. Tu MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA je dilemu razrijeio ukljucivi obje figure, a time je i ojacao ideju da su to bile dvije razlicite osobe. No, Jusino u tekstu uocava nedosljednosti, koje su potvrdili i drugi znanstvenici, za koje kae da upuduju na redaktorovo umetanje dodatne osobe u prizor. Taje izmijenjena verzija postala kanonski tekst Cetvrtog evandelja, poznatog kao Evandelje po Ivanu. Ann Graham Brock, strucnjakinja za razvoj ranokrdanskog pokreta, sumnjicava je. "Iako sam otvorena za mnoge mogudnosti", kae Brockova, "i provela sam godine proucavajudi tragove nasljeda Marije Magdalene, moram priznati da do danas nisam uvjerena da je Marija Magdalena autorica Evandelja po Ivanu. Da se razumijemo, to evandelje pokazuje vie zanimanja za doprinose ena od bilo kojeg drugog izmedu ostala tri kanonska evandelja... Marija Magdalena je zaista vrlo vana u Evandelju po Ivanu. Ipak, takvo zanimanje nije dovoljan dokaz da bismo mogli tvrditi da je autor Marija Magdalena. Morat du vidjeti vie". U zakljucku svojeg kontroverznog a ipak temeljito istraenog clanka, Jusino priznaje da potraga za pravim autorom Cetvrtog evandelja ostaje i dalje dobra detektivska prica. No, tragova i znakova ima posvuda, kae on, i sigurno je da postoje dokumenti koji tek cekaju da budu otkriveni a koji de potvrditi ono u to on cvrsto vjeruje: da je identitet voljenog ucenika jednako kao i autor Cetvrtog evandelja Marija iz Magdale. MORMONI I MARIJA MAGDALENA

MAXINE HANKS * Mormonstvo je moda jedina krdanska vjera koja je prihvatila, od svojih korijena, vjerovanje da je Isus bio oenjen i da je imao djecu. Ta ideja nije nova za mormone koji smatraju da je brak nuan za dobrobit ili za najvii "zanos" na nebesima.

Tu je ideju poducavao Joseph Smith, utemeljitelj mormonstva, prema njegovim najbliim suradnicima (zvanim "apostoli") to su prenosili Smithova ucenja nakon njegove smrti. Ocito Smith nikada nije javno poucavao niti je objavio ikakve detalje o Isusovoj eni ili djeci. A Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana (mormoni) nikada nije slubeno * Maxine Hanks je spisateljica, predavacica i feministicka teologinja cija je knjiga VVomen and Authority (ene i vlast), obnovila feministicku teologiju i povijest u mormonstvu. Biva mormonka i misionarka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana postala je gnostik 1996. godine. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE potvrdila vjerovanje u Isusov brak. U stvari, javno je opovrgnula da je isto ikada bilo dio crkvene doktrine. Ipak, ideja o oenjenom Isusu poznata je u mormonstvu, kao dugotrajni, sveti, prikriveni, narodni nauk. Vjerovanje mormona u Isusov brak u stvari kae malo o Mariji Magdaleni, i tek neto vie o Isusovoj krvnoj lozi. Smith je barem dvije osobe prepoznao kao "izravne potomke Isusa Krista". Smith je takoder i za sebe podrazumijevao isto. est mjeseci nakon Smithove smrti, Brigham Young ustvrdio je da Smithova kripticka tvrdnja kako "ni jedan covjek ne zna njegovu povijest" cilja na njegovu svetu krvnu lozu. "Culi ste Josepha da kae da ga ljudi ne poznaju... Neki su pretpostavili da je mislio na Duh, ali mislio je na krvnu vezu". * Predodbe o odabranoj krvnoj lozi ili porijeklu snano se proteu kroz mormonstvo. Smith je 1835. godine zapisao: "Red ovoga svedenstva potvrdeno se prenosi s oca na sina, i s pravom pripada doslovnim potomcima odabranog sjemena, kojima je dano obedanje". (Doctrine and Covenants 107:40). Godine 1858. Brigham Young je rekao "Skrivena u krvi mnogih mormona tece krv Izraela iz brojnih smjerova, ukljucujudi i onaj Spasiteljev. No, upravo kroz boansko krvno pravo Isusa Krista preko Josepha Smitha mladeg svi su pripadnici Crkve zakoniti nasljednici obedanja". Prvi mormoni vjerovali su da se Isus oenio kako bi ocuvao svoju lozu i svedenstvo. Apostol Orson Hyde je rekao "Isus je bio mladoenja na svadbi u Kani Galilejskoj... Kaemo daje Isus Krist bio onaj koji je oenjen, da bi bio uveden u vezu preko koje je mogao zasijati svoje sjeme prije nego je razapet na kri". Smithov nedak, predsjednik Crkve, Joseph F. Smith izjavio je da se Isus oenio kako bi ispunio "citav boanski zakon". Ipak su mormoni u razvoju te ideje otili jo jedan korak dalje, tvrdedi da je Isus bio oenjen s vie ena. Smithov je nedak isto tako rekao da su "Marija i Marta pokazivale mnogo bliskiji odnos od pukih vjernica [prema Isusu]". Smithovi apostoli cesto spominju sestre iz Betanije kao Isusove ene, zajedno s Marijom Magdalenom. Orson Hyde je rekao: "Marija, Marta i ostale bile su njegove ene, i... on je zaceo djecu".

Odan mesiji s vie ena, i sam se Smith oenio s trideset i cetiri ene. Rani mormonski nauk o poligamiji doimao se zdruenim s idejom da je Isus bio oenjen. Smithovo otkrivenje o poligamiji tumaci se kao neto to dolazi od Isusa Krista: "la, Gospodin, opravdavam... nacelo i nauk njihovog dranja mnogo ena i konkubina... Otkrivam vam novi i vjecni savez... ako se ne pridravate mojeg zakona ne moete dodi do te slave... da gdje sam ja i vi dete biti... Primite... zakon mojeg Svetog svedenstva. (1843,

* Svi citati Brighama Younga su iz Dynasty of the Holy Grail: Mormonism's Sacred Bloodline Verna Swansona, 2006. MARIJA MAGDALENA MARGINALIZIRANA Nauk i savezi 132) Cini se da su prvi mormoni vjerovali da je (1) Isus bio oenjen a njegove supruge vjerojatno su bile Magdalena, Marta i Marija iz Betanije; (2) Isusovi potomci ocuvali su njegovu kraljevsku krvnu lozu i svedenicko poslanje; te je (3) joseph Smith bio Isusov potomak, naslijedivi njegovu krvnu lozu i svedenicko poslanje, zajedno s ostalim mormonima. "Kao mormon sluao sam taj nauk mnogo puta. Usmjerenost vjere na genealogiju stvorila je tablice krvne loze poput one koja prikazuje moje obiteljsko stablo koje see 'unatrag sve do Krista'." Gdje je Joseph Smith doznao sve ovo? Vedina njegova ucenja pripisuje se njegovom prorocanskom poslanju. Isto je tako proucavao razne duhovne tradicije, ukljucujudi idovsku, krdansku, gnosticku, hermeticku, mistiku, magiju i masonske ideje. Mormonstvo je zdruilo krdansku i ezotericnu tradiciju, stvarajudi novu viziju u kojoj su pravovjerje i hereza ponovno ujedinjeni u jednoj jedinoj vjeri. No, Smith i njegovi apostoli nisu koristili ezotericne pojmove kao to je Gral, nego su koristili biblijski jezik. Tako je mormonsko videnje Isusa vie biblijsko nego posudeno iz nauka ezoterije. Mormoni su imali potrebu da shvate poligamiju kao odabrani narod pozvan da obnovi svedenicku krvnu lozu mesije Isusa. Smith je Isusa zamiljao kao uskrsnulog mukog Boga, a poligamiju kao zakon Boji. Smith je isto tako zamiljao mormonstvo kao obnovu "izvornoga krdanstva" kakvo je ivio Isus. Iz toga slijedi da de mormonstvo ponovno uspostaviti Isusove prakse, ukljucujudi i bracne. Mormonstvo je zaista ponovilo neobican obrazac iz ranog krdanstva: Joseph Smith bio je mucenik vjere, a njegova supruga Emma bila je u vrhu vodstva. A ipak je prvi apostol Brigham Young odnio prevagu i za sobom poveo vedinu vjernika. Slican se obrazac dogadaja pripisuje Isusu, Mariji Magdaleni i Petru arhetipski obrazac ranjenog ili umirudeg kralja, kojega su nadivjeli tugujuda ili istisnuta druica i nametljivi muki nasljednik koji prema njoj gaji neprijateljstvo. Rani mormonski stavovi spominju Magdalenu i kao svjedokinju i kao suprugu Kristovu, a ipak slubeni mormonski nauk kae malo o njoj ili njezinoj vanosti kao svjedokinje ili kao apostolice. No, mormonstvo ima otvoreni kanon "trajnog otkrivenja" koji potice nova saznanja, inspiraciju i tumacenje. To omogudava prolim vjerovanjima da se mijenjaju, prepoznajudi ljudsku potrebu za razvojem i boansku odgovornost u poboljavanju. Nakon 1890. godine mormonska praksa poligamije nestala je, a vode Crkve svetaca posljednjih

dana izmijenili su i svoj nauk. No, ezotericno ucenje nekih o Isusu kao oenjenom nikada nije osporeno. Ono to jest osporavano je da je to ikada bio nauk. Godine 2006. mormoni su objavili Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE ovu izjavu: "Vjerovanje daje Isus Krist bio oenjen nikada nije bilo slubeni nauk ove Crkve. Nije ni potvrdeno niti poducavano od strane Crkve. Iako jest tocno da je nekolicina crkvenih voda polovicom

19. stoljeda izraavala svoje miljenje o tom pitanju, to nije bilo onda, kao to nije niti sada, nauk nae Crkve". OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI Marija Magdalena je uzor za apostolat ena, za ensko vodstvo, hrabrost, vjernost i snagu. SUAN HASKINS Za mene je Marija Magdalena prorocica. A postojanost prorockoga glasa koji je smjeta unutar ali ipak malo izvan krdanske tradicije cini je fascinantnom i enigmatskom figurom. DEIRDRE GOOD Ona je poveznica izmedu svih dijelova naih ivota, ... i moda je u svojoj odsutnosti ona prisutnija nego kada se fizicki nalazi pred nama. DIANE APOSTOLOS-CAPPADONA Meni Marija Magdalena nije boginja. Ona nije figura takve duboke svetosti da je nepristupacna. Vie je poput sestre. Imala je dobrih trenutaka i loih trenutaka te je pronala ono to je traila. To je moja Marija Magdalena. LESA BELLEVIE Mislim da Mariju Magdalenu moete smatrati sveticom, moete smatrati njezinu sliku uljepanom, moete je promatrati ne kao kurvu, ili je moete gledati kao apostolicu apostola. No, ipak dete ju zatvoriti u ladicu ako zanemarite njezin utjecaj i vanost za uloge ena u suvremenim vjerskim praksama ili u irim drutvenim pokretima. JANE SCHABERG OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI Bio je to izvanredan dogadaj. Pocetkom 2006. godine, dok smo sklapali sve razlicite niti urednickog rada za Tajne Marije Magdalene, pozvali smo estero vodedih svjetskih strucnjaka za Mariju Magdalenu na raspravu oblika okruglog stola o najvanijim pitanjima, temama, debatama i kontroverzama studija o Mariji Magdaleni u kontekstu dvadeset i prvog stoljeda. Svaki od tih estero strucnjaka opirno je pisao, govorio i objavljivao djela posvedena Mariji Magdaleni i s njom povezanim temama: povijesnom Isusu, ranokrdanskom pokretu, gnosticizmu i ostalim alternativnim smjerovima unutar krdanstva, alternativnim svetim spisima, ulozi ena u prvoj Crkvi, umjetnosti, arheologiji, kulturi od biblijskog razdoblja do dananjih dana, te mnogim drugim temama u srcu rodno/ duhovno!religiozno/mitskog!arhetipskog. U prostoriji se osjedao jedinstveni duh dok su se ti strucnjaci, same ene, izvanredne, sve s dubokim saznanjima o drevnim i modernim temama, sve strastvene po pitanju svojih ideja i stajalita, uputale u zanimljivu, slobodnu raspravu

jedna s drugom. Svaka je od sudionica okruglog stola na svoj nacin prizvala zanimljivu emocionalnu snagu i intelektualnu sloenost to su odraavale godine pionirskog rada u pokuaju da shvate Mariju

Magdalenu te da osmisle nove ideje o dogadajima otprije dvije tisude godina i onome to podrazumijevaju pod naom slikom te ene. One koje su se okupile na ovom zanimljivom okruglom stolu bile su: Katherine Kurs, moderatorica, clanica osoblja vjerskih studija na Eugene Lang koledu pri Sveucilitu New School. Njezina knjiga Searching for Your Soul (U potrazi za svojom duom) proglaena je jednom od najboljih religijskih!duhovnih knjiga u 1999. godini. Elaine Pagels, profesorica religije na Sveucilitu u Princetonu i autorica nagradivane i odlicno prodavane knjige The Gnostic Gospels, kao i Bevond Belief. Suan Haskins, povjesnicarka umjetnosti i kulture, autorica uspje-nice Mary Magdalen: Myth and Metaphor (Marija Magdalena: Mit i metafora), koja je doivjela i drugo izdanje. Lesa Bellevie, utemeljiteljica i ivebmaster internetske stranice www. Magdalene.com te autorica The Complete Idiot's Guide to Mary Magdalene (Vodic do Marije Magdalene za potpune budale). "'1k --.me -.Hol "i H.r ifl.KAl ili*-' M 1 > Vi v 13 t t ft i- 2 Stranica iz izvornog rukopisa Evandelja po Mariji, na koptskom jeziku. Na njoj Magdalena zavrava svoje prepricavanje Isusovih rijeci koje je izgovorio samo njoj. Andrija izraava nepovjerenje a Petar pita "Zar je govorio sa enom nasamo a da mi to ne znamo? Trebamo li se promijeniti i sluati ju? Zar je odabrao nju a ne nas?". Marija izravno pita Petra zar misli da ona "govori lai" a stranica zavrava pitanjem Levija Petru: "...ako ju je Spasitelj ucinio vrijednom, tko si onda ti da je odbacuje?". Vidi poglavlja 1 i 3 za daljnje rasprave o ovom alternativnom evandelju.

Evandelje po Mariji (Papvrus Berolinensis), peto stoljede prije Krista, kopt-ski rukopis. Bizantski papirus, 13.5 x 10.5 cm. Inv. P 8502, fragment 17. (Bildarchiv Preussischer Kulturbesitz7art Resource, NY. Foto: Joerg P. Anders) Jarlo Crivelli (1425./40. - 1493.), >veta Marija Magdalena, polip-rih, detalj, Montefiore dell'Aso, Italija. (Foto: Scala/Art Resource, MY)

Razapinjanje na kri i ene pored groba, oko 586. godine, iz Rabulskih evandelja, Zagba na Eufratu, Sirija. MS. Plut. 1,56, f.13., Biblioteca Laurenziana, Firenza. (Foto: Scala/Art Resource, NY) Jean Fouquet, Marija Magdalena na Simunovoj gozbi, oko 1445., iz Les Heures d'Ettienne Chavalier, Mss. Fr. 71, Musee Conde, Chantillv, Francuska. (Foto: Erich Lessing/Art Resource, NY) Marija Magdalena, nepoznati datum, S. Domenico, Pistoia, Italija. (Foto: Scala/Art Resource, NY) Fra Angelico, Noli me Tangere, oko 1440. - 1445., Museo di San Marco, Firenza. (Foto: Scala/Art Resource, NY) Lucas Moser, Oltar Magdalene, zatvorena krila, 1423., upna crkva, Tiefenbronn, Njemacka. (Foto: Erich Lessing/Art Resource, NY) Massacio, Razapinjanje na kri, pocetak petnaestog stoljeda, Museo Nazionale di Capodimonte, Napulj, Italija. (Foto: Scala/Art Resource, NY) Lucas Cranach stariji, Krist i preljubnica, sredina 1540-tih, Metropolitan Museum of Art, New York, Zbirka Jack i Belle Linsky. (1982.6 - .0.35) Arnold Boecklin, Maria Magdalena Beiveint den Toten Christus (Marija Magdalena oplakuje mrtvoga Krista), 1867., Kunstmuseum, Basel, vicarska. (Foto: Erich Lessing/Art Resource, NY) VVilliam Etty, Gola ena razmilja o lubanji i raspelu (Studija Magdalene), polovica devetnaestog stoljeda, Victoria and Albert Museum, London. (Foto: Art Resource, NY) Max Beckmann, Krist i ena uhvadena u preljubu, 1917., Muzej sv. Luoisa, St. Louis, zahvaljujudi Curtu Valentinu. Dva fragmenta s Tepiha progonstva, oko 150. - 180. nae ere, mediteransko Reprodukcija Tepiha progonstva kakav bi izgledao u cjelini, podrucje. (Foto: Jeremv Pine) (Foto: Jeremv Pine) tu tomrl .ipbfl traOg ft hrta < --~ tadHronu vftnrare ruoirttf nt Ireni! rta5 fimiflrvrui =} a-P u Wjuc iniict q'cuvflm ru viur jtnmfr r vmter: ar-? n tihnwJiir,mnir^ Gfftq lumift vcmt m vmaP'vv m tortuuTfjfsauirariHlir '

i^ihcufiuti>ilnn tatrmG; ihr* lunrra <+> Ditor afnnirl ,i iff trat) ru ? no Jhtmttnj ni Gp'Iv insnftmnffinir.nar j iiiii fetT-v rnih'iiii. tpui trn'r ivttur nm C' mVr m&t, non rat ts no&unafccfli ao pu-; mru Biblija siromanih (Biblia Pauperum), petnaesto stoljede, kopija izdanja British Library Blockbook, s prijevodom i komentarom Alberta C. Labriole i Johna W. Smeltza.

(Uz doputenje British Library - C.9.d.2). Foto: British Librarv, London OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI Deirdre Good, profesorica Novoga Zavjeta na Opdem teolokom sjemenitu u New Yorku, te urednica Mariam, the Magdalen, and the Mother. Diane Apostolos-Cappadona, profesorica umjetnosti i kulture na Sveucilitu u Georgetovonnu, autorica The Dictionarv of Christian Art (Rjecnika krdanske umjetnosti) i kustosica izlobe "In Search of Mary Magdalene: Images and Tradition" ("U potrazi za Marijom Magdalenom: Slike i tradicija"). Jane Schaberg, profesorica vjerskih studija i enskih studija na Sveucilitu Detroit Mercy te autorica knjige The Resurrection of Mary Magdalene: Legends, Apocrvpha, and the Christian Testament (Uskrsnude Marije Magdalene: Legende, apokrifi i krdanski zavjet). KURS: Dobrodole. Danas imamo predivnu mogudnost razmijeniti ideje i miljenja o temi za koju mnogi pokazuju strastveno zanimanje: Mariji Magdaleni. U nekim se trenucima cini da je njezina snaga samodostatna a u drugim da je stvorena kroz drutvo koje je drala tijekom stoljeda. Sigurno je da je znacila razlicite stvari razlicitim ljudima, ovisno o njihovoj perspektivi. No, dopustite mi da pocnem postavljanjem donekle osobnog pitanja. Tko je za vas Marija Magdalena? PAGELS: Kao povjesnicarka pretpostavljam daje bila sljedbenica Isusova u ranom razdoblju, da je vjerojatno bila ugledna i dobro poznata kao bliska Isusu, da je bila nezavisna ena, ne povezivana s mukim pratiocem osim moda s Isusom, te da je zatim postala simbolicno sredite goleme kolicine kontroverze oko sudjelovanja ena, iskljucivanja ena, ukljucivanja spolnosti, iskljucivanja spolnosti i same neobicne konstelacije matarija koje okruuju te teme posljednjih dvije tisude godina. BELLEVIE: Sklona sam Mariju Magdalenu promatrati onako kako su je prepoznali gnostici u tredem stoljedu, to jest, kao simbolicku nevjestu Kristovu, koja predstavlja ljudsku elju da spoznamo Boga. Takoder smatram inspirativnim to to je tako sloena figura. Stvarni ljudi imaju sloene ivote; i ona je osjedala stvarne ljudske emocije i imala je stvaran ljudski ivot, pa je prepoznajem kao jednu od nas. To je za mene Marija Magdalena. GOOD: Za mene Marija Magdalena utjelovljuje upornu prisutnost pred licem potpunog i posvemanjeg ocaja, kada se cini da nema nade, ivota, bududnosti. Nijemi svjedok Marija Magdalena danas je vana. ivimo u svijetu nakon 11. rujna u kojemu ponekad ne moemo pokopati tijela zato to ih nema. Marija Magdalena nas podsjeda da je, u nedostatku tijela onih koje volimo, naa prisutnost kljucna, i to je Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE jedina prisutnost iz koje se rada nada.

SCHABERG: Moj duhovni ivot i moj znanstveni ivot su isprepleteni, pa o Mariji Magdaleni volim misliti kako bi to cinio povjesnicar, kao o stvarnoj osobi koja je ivjela i koja je, mislim, imala vie prava biti utemeljiteljicom krdanstva od Pavla, bududi da je bila prvim svjedokom uskrsnuda. No, ne volim o njoj misliti kao o nijemoj. Mislim o njoj kao o ranoj prorocici. Ona jest uutkana, ali vie nije nijema.

APOSTOLOS-CAPPADONA: Na odredeni je nacin moj odgovor usporediv s vaim, Jane, ali je jezik malo drukciji u smislu da svi ivimo ili djelujemo na ezoterican, filozofski ili znanstveni nacin, ali takoder i na svakodnevni nacin. I nekako Marija Magdalena povezuje granice ili dijelove tih dvaju podrucja, li njoj moemo pronadi izvor intelektualne potrage, povijesne preokubacije i znanstvenog zanimanja, a u isto vrijeme ona se uvijek iznenada pojavljuje u mom ivotu na odmoru sam i odjednom evo nje u nekim umjetnickim djelima za koja nisam znala, ili je nalazim u jo jednoj knjizi, tako da ona stalno djeluje izmedu razlicitih podrucja mog ivota. Na neki nacin, mislim da je to vrlo slicno onome to je Jane govorila o sebi i o Mariji Magdaleni, ali mislim da postoji i osjedaj da moramo o njoj razmiljati na razlicite nacine. Ona je poveznica izmedu svih dijelova naih ivota, izmedu svih aspe-kata naih bida, i moda je u svojoj odsutnosti ona vie prisutna nego kada je fizicki pred nama. HASKINS: Za mene je Marija Magdalena figura u evandeljima koja kao da utjelovljuje sve elemente enstvenosti koji su bili tako dugo izgubljeni. Ona je snana, ona je hrabra, ona je neustraiva i ona je samostalna. Mislim da su to one karakteristike koje bi trebale utjeloviti enstvenost, ili ono to bi enstvenost trebala utjeloviti, i tako je ja vidim: kao vrlo snanu poruku ili simbol za ene. Krajem dvadesetog i u dvadeset i prvom stoljedu, Marija Magdalena postala je dinamicna figura enstvenosti koja je uzbudljiva, prekrasna, strastvena. Ona nije ena koju smo poznavali kao ljepoticu koja uvijek okajava svoje grijehe, jer sada ustaje u obranu svojih prava. U evandeljima susrede uskrsnulog Krista i na odredeni nacin ona predstavlja snagu i hrabrost i vjernost enstvenosti te njezine veze s boanskim. Ona je ujedinila sebe s boanskom figurom, i to je moda neto to bi vedina ena eljela da moe, doivjeti osjedaj cjeline, stvoren iz te zajednice sebe i Isusa, odnosno enstvenosti. BELLEVIE: Ona je zaista snaan simbol za individualno u potrazi za jedinstvom s boanstvom, kao simbolicna Kristova nevjesta. A jezik OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI nevjesta-mladoenja primijenjen je i na obje individue te na krdanstvo kao kolektiv, na skupinu ljudi u potrazi za zajednicom s Bogom. Dakle, nevjerojatno je modan, senzualni jezik to podsjeda na enu iz Pjesme nad pjesmama koja trai svojeg voljenog. SCHABERG: Marija Magdalena za nae vrijeme je aktivna figura ona koja predstavlja ukljucivanje, sudjelovanje, pravilno glasanje, obavjetavanje same sebe i oslobadanje. Ona predstavlja spajanje erotskog i duhovnog i intelektualnog. Ona je poput Tine Turner ili Dixie Chick predstavlja ono

to neto znaci u vremenu u kojemu ivite. "HIT" DJEVOJKA NAIH VREMENA KURS: Znanstvenici, teolozi, upljani i ostali raspravljaju o ulozi Marije Magdalene ved stoljedima. Radikalna tumacenja nje kao Isusove nevjeste postoje barem stotinu godina. Otkrivanje i prevodenje alternativnih Gnostickih evandelja pronadenih 1945. godine stvorilo je uznemirenost medu strucnjacima, ali, u cjelini gledano, javnost se nije ukljucila u raspravu. Danas je odjednom Marija Magdalena svakodnevno u vijestima, i u propovijedima svih vjera, te u dokumentarnim emisijama na televiziji. Zato? to objanjava to iznenadno bujanje zanimanja za nju? Zasigurno to nije samo Da Vincijev kod, zar ne? PAGELS: Ono to me iznenaduje jest da imamo nove podatke o Mariji Magdaleni iz vrlo starih tekstova kao to su Evandelje po Mariji i Pistis Sophia, odnosno Mudrost vjere te evandelja po Filipu i

Tomi. To prije nikada nismo imali. Neki od materijala su nam na raspolaganju ved neko vrijeme, ali tek sada mnogi cuju za njih. HASKINS: Da, uloga ena u mainstream novozavjetnim evandeljima tradicionalno je bila videna kao zanemariva i nevana, djelomicno zbog prijevoda tekstova od strane uglavnom mukih znanstvenika. Novija feministicka znanost bila je izvanredna u pronalaenju novih uloga na temelju Marije Magdalene, ili moda ne na temelju Marije Magdalene nego na njezinu stapanju s ostalim enama u evandeljima, to pokazuje dinamicno mjesto za ene i unutar i izvan Crkve danas. Ona je uzor za enski apostolat, vodstvo, hrabrost, vjernost, snagu prije dvadeset i pet godina, nikada o Mariji Magdaleni ne biste razmiljali u smislu tih izvanredno vanih uloga. Vrlo je uzbudljivo to to dinamicno stvorenje danas predstavlja te nove uloge enstvenosti, nasuprot poloaju na koji je bila prognana oko dvije tisude godina. BELLEVIE: Taj novi pogled na Mariju Magdalenu kao "dinamicno stvorenje" kako ste ju ba prikladno opisali, Suan takoder nas Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE podsjeda zato ju nismo promatrali kao takvu do relativno nedavno. Govorim o patrijarhatu tradicionalnog krdanstva i o pratedem gubitku "poganskog" vjerovanja u svetu enstvenost. Krdanstvo zasigurno nije izmislilo patrijarhat, ali negdje oko srednjeg vijeka postojalo je dosta mitologije koja je izrasla oko ideje o izgubljenom enskom nacelu. Carl Jung je pisao o tome, njegovi ucenici su pisali o tome, Joseph Campbell je to uocio u mitologiji bilo je mnogo prica koje su kruile tijekom tog ranog razdoblja. Moda su romance o Gralu, kao i dio folklora o izgubljenoj enstvenosti poput Pepeljuge i njezinih zaista brojnih inacica, govorili o nacelu izgubljene enstvenosti. Danas se dogada da ljudi tumace te srednjovjekovne price o nacelu izgubljene enstvenosti kao izraz gubitka Marije Magdalene, osobito kao Isusove nevjeste. Mislim da ono to se pojavljuje u modernoj mitologiji o gubitku Marije Magdalene moe biti jo jedan izraz tog opdeg gubitka koji osjedamo kada je rijec/o obezvredivanju nacela enstvenosti. SCHABERG: Slaem se da postoje brojni razlozi za takozvanu maniju Marije Magdalene, od kojih jedan mnogo duguje cinjenici da smo usred nove faze enskog pokreta, i feministicka je znanost ucinila mnogo na reviziji stavova iz povijesti. Vjerski su studiji jedan vaan aspekt te linije znanstvenog rada. Jo jedan razlog je znanstvena informacija koja nam kae da je slika Marije Magdalene kao kurve iskrivljena ta je ideja ved ula u popularnu imaginaciju i unosi nova citanja njezine osobe. Nezadovoljstvo politikom Crkve kao i podvale Crkve, kao to je pedofilska kriza, navodi mnoge ljude da budu na oprezu zbog bilo kakve vrste prikrivanja od strane Crkve, a to se uklapa u ideje Dana Browna o tajanstvenim kodovima i tajnim poslovima. Isto tako mislim da je popularna imaginacija vrlo nezadovoljna cinjenicom da religija i spolnost, u krdanskom smislu, nisu bili dobri partneri, pa

nam je du tih linija potrebno novo razmiljanje. Crkve, a moglo bi se redi i religija opdenito, potiskivale su sposobnosti ena za vodstvo, povijest ena u vodedim ulogama i enske metafore za sveto i boansko. To je gruda snijega koja se valja i nede se zaustaviti. A zatim je tu, naalost, jo jedan razlog: njezina je figura postala komercijalna. Na Mariji Magdaleni moe se zaraditi novac. Ona je poput male igracke, poput Barbie.

GOOD: No, nemojmo izgubiti iz vida pozitivnu perspektivu. Marija Magdalena bila je uzor mnogim enama tijekom citave krdanske tradicije. Naalost, imamo malo dokaza razmiljanja i molitvi takvih ena, ali imamo molitvenike i liturgijske tekstove koji nam govore neto o Mariji Magdaleni u molitvenom ivotu pojedinaca/ke. Mislim da danas OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI" igra vrlo vanu ulogu kao objavljivacica Radosne vijesti. U stvari, za mnoge ene koje de biti zaredene za svedenice u episkopskoj tradiciji ciji sam dio, Marija Magdalena je vaan model. BELLEVIE: Da, sve se to dogada u vrijeme drutvene klime u kojoj ljudi mogu razmjenjivati ideje to su nekada smatrane heretickima a ene su stekle snagu da osporavaju status quo. Mnogo ljudi prepoznaje da postoji spolna neravnotea koja je ugradena u strukturu krdanstva a Marija Magdalena je postala sredite te kontroverze. Sljedbenica Isusova, Marija Magdalena moda je imala takav autoritet da poducava Isusove muke sljedbenike, pa ljudi pitaju "Zato je ta ena iskljucena iz brojnih vodedih poloaja u krdanstvu?" APOSTOLOS-CAPPADO: Opcinjenost javnosti Marijom Magdalenom nije, naravno, nova. Medu zanimljivijim pojavama vezanima uz Magdalenu a namjerno koristim mnoinu, pojave su te provale zanimanja za nju. To je kao da je bila uspavana u odredenim vremenskim razdobljima a onda se odjednom gdjegod pogledate nalaze nove legende i nove slike te svi govore o njoj. Imali smo takvu eksploziju u trinaestom stoljedu u Francuskoj; imali smo takvu eksploziju u talijanskoj umjetnosti tijekom renesanse. Ima razlicitih vremenskih razdoblja kada se to dogada i to se obicno moe povezati s nekom vrstom kulturne ili teoloke pojave. Jedna takva eksplozija zaista je prethodila i objavljivanju romana Dana Browna Da Vincijev kod. Ako ste traili materijal o Magdaleni, i magdalenski materijal, kako ga ponekad nazivam, otkrit dete da ga se mnogo pojavljuje negdje oko 2000. godine. Iako poznajem ljude koji tako misle, ja ne smatram da je to imalo ikakve veze s milenijskom groznicom, jer dolazi od zanimanja feministickih znanstvenica za zare-divanje ena za svedenice. U potrazi za potporom enskom svedenstvu, postavljali su neprolazno pitanje: "Tko je bila Marija Magdalena?" Medutim, pokret za Mariju Magdalenu dobiva, po mom miljenju, izvanrednu pozornost zbog 11. rujna, iako se ta veza temelji ne na samom teroristickom cinu nego vie na njegovim posljedicama. Za one koji su izgubili obitelji ili prijatelje u jednoj od gradevina ili u udarima zrakoplova, strana stvarnost je bila da moda nede biti tijela za oplakivanje. Moda nede biti tijela koje se moe pokopati nego imate prazan grob. A suoceni s praznim grobom, uvijek se okredete Mariji Magdaleni. Ona je ta koji stoji u podnoju kria, ona je ta koja stoji

pored praznog groba. Ona je ta koja ceka i koja je zatim darivana, ne jednostavno milodu suza, ne samo svojim preobradenjem, nego prvom vizijom uskrsnulog Krista, potvrdom novoga ivota. Ta je potvrda novoga ivota ono najvanije u vjeri. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE MARIJA MAGDALENA PREMA EVANELJIMA KURS: Napravimo korak unatrag. Opisali ste kako je status Marije Magdalene proao izvanrednu preobrazbu, ali kao temelj za usporedbu, pogledajmo ponovno "izvorne" tekstove. Ondje je Marija Magdalena kakva je opisana u Novom Zavjetu. No, cak i ondje, autori evandelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu pripovijedaju poneto drukcije price. I sa nedavnim otkridem onoga to je postalo

popularno poznato kao Gnosticka evandelja, razlike su postale jo naglaenije. Pomozite nam da izvucemo smisao iz tih razlicitih perspektiva koje su nam na raspolaganju iz prvog, drugog i tredeg stoljeda, i recite nam kako su oblikovale nae moderno gledite. GOOD: Moramo znati da je u Novom Zavjetu svako od evandelja predstavljeno kao "evandelje po". To su evandelja po Mateju, Marku, Luki ili Ivanu. Drugim rijecima, postoji jedno evandelje, ali su ondje cetiri verzije istoga. Ja na to gledam tako da postoji raznovrsnost u srcu evandeoske poruke: nema homogenosti poruke. Kada su ljudi odlucili da je raznolikost cuvana kao svetinja u nacelu evandelja, iako kanon ogranicava evandelja na cetiri, moglo bi se redi da izvan kanona, iz povijesne perspektive, imamo mnogo vie od cetiri evandelja. Evandelje po Mariji je jedno od evandelja izvan kanona iz povijesne perspektive; Evandelje po Filipu je jo jedno. U cetvrtom stoljedu nastala je Pistis Sophia, jo jedan tekst koji je pun materijala o Mariji Magdaleni. Kada uzmemo u obzir sve materijale, gledano iz perspektive povijesti, imamo zaista uzbudljiv raspon tekstova iri od cetiri evandelja Novog Zavjeta. PAGELS: Primjer raznolikosti razlika unutar kanonskih evandelja je to to neki od tekstova kau da je bila ena koju je Isus izlijecio, da je putovala i daje ocito bila dio kruga Isusovih sljedbenika. Kako ja citam Evandelje po Luki, ene su bile odvojene od ucenika. Marija, dakle, ocito nije bila ucenica. No, postoji dvosmislenost kada je rijec o njoj, zato to je ona opisana u svim evandeljima Novog Zavjeta kao prva, ili jedna od prvih, koji su vidjeli Isusa uskrsnulog od mrtvih, a to je vrlo vano. To bi u nekom drugom kontekstu moglo znaciti da je mogla biti apostol da je bila mukarac. SCHABERG: U Evandelju po Marku, ciji izvornik zavrava na 16:8, iako postoje i druga citanja koja su se ucvrdivala tijekom stoljeda, Marija ne doivljava viziju nego ona i ostale ene bjee od groba a ne govore nita nikome zato to se boje. Kraj. U svim evandeljima Marija Magdalena je kod kria. Ona ne doivljava prikazanja kod Luke kao to OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI' ne dobiva ni smjernice za daljnje postupanje. U ostalim evandeljima, po Marku, Ivanu i Mateju, njoj je receno da ode i pripovijeda o svojoj viziji, dok kod Luke toga nema. A kod Luke, kada ona i progovori, njezine se rijeci doivljavaju kao buncanje, kao ludacke, u bunilu, iako citatelj zna da nije tako. KURS: Znamo da je mainstream Crkva u svojoj borbi da definira pravovjerje, Gnosticka evandelja smatrala herezom te ih je pokuala unititi. Upoznajte nas s tim evandeljima, koja ukljucuju Evandelje

po Mariji, Evandelje po Filipu, Evandelje po Tomi, i mnoga druga. PAGELS: Tekstovi koje nazivamo Gnostickim evandeljima pronadeni su u Gornjem Egiptu 1945. godine, kada je arapski poljoprivrednik kopao u zemlji traedi gnojivo u stijeni. Pronaao je veliku posudu a u njoj je bilo dvanaest ili trinaest starih knjiga to su sadravale evandelja, od kojih brojne nikada nismo vidjeli. Znali smo da je u antickom svijetu bilo mnogo evandelja, ali su neka zakopana, unitena ili zapaljena od strane crkvenih voda koji su ih smatrali gnjusnom herezom. Nikada prije nismo znali to su hereticari rekli, samo smo znali da su bili uasni. A onda ih konacno cujemo kako govore vlastitim rijecima. GOOD: Jedno od tih evandelja, Evandelje po Mariji, pripovijetka je o njezinoj viziji uskrsnulog Isusa. Kada ona ucenicima prica o svojoj viziji, neki su od njih uznemireni to su takve stvari mogle biti

izrecene njoj a ne njima, dok ostali izraavaju svoju potporu i ele cuti vie o njezinoj viziji. Tom gnostickom tekstu naalost nedostaje est stranica, ali, prema onome to moemo zakljuciti na temelju pocetka i kraja jest da Marija tjei ucenike u njihovoj tuzi i hrabri ih rijecima iz vizije. Na kraju teksta ona potice ucenike da izadu i, kako tekst doslovce kae, "oponaaju savrenog covjeka" te objavljuju Radosnu vijest. Tako zavrava odredba, s citavim evandeljem objava. PAGELS: Danas ima ljudi koji sebe nazivaju gnostickim krdanima/ krdanima gnosticima, djelomicno zato to vole ucenje tih tekstova, to podsjeda na idovska ili budisticka misticna ucenja. Obuhvadaju ideju da moete pronadi boanski izvor ako ga potraite u sebi. Upoznala sam gnostickog biskupa, prekrasnu Kubanku, koja mi je rekla da je inicirana u misterije Marije Magdalene u Francuskoj, gdje se tu tradiciju moe pratiti unatrag mnogo stoljeda. Ona vodi Gnosticku crkvu u Kaliforniji. Krdanski pokret u dananje je vrijeme mnogo iri od onoga to nazivamo pravovjernom tradicijom. Mislili smo da znamo sve o Isusu i ucenicima, a sve u to smo prije vjerovali dolazi od tog saznanja. No, sada vidimo mnogo iru perspektivu. Imamo tekstove Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE kao to je Dijalog Spasitelja, u kojemu je Marija Magdalena, zajedno s Matejem i Tomom, najvanija ucenica. O njoj se govori kao o eni koja sve razumije. To razumijevanje nije intelektualni proces, to je mudrost srca i to je ono to ti takozvani gnostici trae. To nije apstrakcija, to je duhovna dubina i boanska mudrost. Taj drugi raspon izvora otvara mnoga pitanja koja crkveni oci nisu eljeli da budu postavljena. KURS: Crkveni oci postavljali su pitanja kako ispravno tumaciti tekstove koje su usvojili, to jest, evandelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Kao to svi mi koji se bavimo religijom jo uvijek radimo, zato to ona jo uvijek sadre brojne zagonetke. No, pocnimo s onim to bismo mogli smatrati srcem te teme u raspravi o Mariji Magdaleni: njezinom ulogom kod uskrsnuda koja otkriva mnogo o njezinu statusu ili nepostojanju istoga medu ucenicima a, slijedom toga, i u razvoju ranog krdanstva. PAGELS: U Novom Zavjetu postoje samo dvije osobe za koje se kae da su same vidjele Isusa nakon njegova uskrsnuda. Jedna je Petar a druga je Marija. Dakle, da je ona bila muko, pretpostavili bismo da je bila ucenica ili apostolica, jedna od Isusovih predstavnika. Njezina bi je vizija kvalificirala za to. Vano je primijetiti da je prikazanje Uskrsnuda temelj na kojemu se polae pravo na autoritet, a upravo je njezin autoritet u pitanju. No, moemo pronadi mnogo toga u Novom Zavjetu to pokuava diskvalificirati Mariju Magdalenu

i pobrinuti se da znate da cak iako je vidjela Isusa i bila jedna od tih nevjerojatno privilegiranih figura ona i samo Petar ona nije ucenica. Njezino iskustvo se ne racuna; ona je ena, pa prema idovskom zakonu onoga vremena ne moe svjedociti na sudu, te stoga mora otidi do ucenika i oni potvrduju je li Isus zaista uskrsnuo, jer se njezino svjedocenje ne smatra valjanim. BELLEVIE: Postoje neki pomodni tragovi na djelu povezani s pitanjem svjedocanstva Marije Magdalene o uskrsnudu. Mislim da bi slika bila sasvim drukcija da u tu ulogu stavimo mukarca,. Da je mukarac bio prvi svjedok uskrsnuda i daje doao to ispricati ucenicima, vjerojatno bi ga podrali kao prvog i najistaknutijeg apostola. Vjerujem da cinjenica da je to bila ena jo uvijek utjece na nacin na koji je vidimo.

PAGELS: Ono to zaista upada u oci je kontrast izmedu tretmana ena u kanonskim i nekanonskim tekstovima, zato to kod Luke i u ostalim evandeljima, postoje ene i postoje ucenici. A ene nisu ucenici i ucenici nisu ene. No, ako pogledate Evandelje po Tomi, Evandelje po Mariji, Evandelje po Filipu i Dijalog Spasitelja, Marija se pojavljuje ne samo OKRUGLI STOL. O MARIJI MAGDALENI kao jedna od ucenika, nego kao najvanija medu ucenicima. Tradicije koje dre da je Petar najvaniji ucenik obicno ocrnjuju Mariju, a tradicije koje cijene Mariju, Petra obicno vide kao prilicno negativan lik. Cini se, dakle, da je izmedu Petra i Marije bilo izraeno suparnitvo oko toga tko je bio Isusov najdrai ili najblii ucenik i oko toga kome je povjerio svoje otkrivenje. U jednom od tekstova, naslovljenim Mudrost Vjere, Petar se ali Isusu da Marija citavo vrijeme govori. On smatra da bi ona trebala utjeti i ne govoriti nita, no u tom je tekstu Isus ohrabruje da govori. Moete vidjeti zato isti nije dio kanona. To nije dio katolicke tradicije. Ako imate crkve koje tvrde da su samo mukarci odabrani od Isusa da budu svedenici i ucitelji, sigurno ne elite evandelje koje kae da Marija Magdalena nije bila samo prostitutka nego vana ucenica koju je Isus posebno volio. SCHABERG: Imamo isto tako i prizor u vrtu, kako je isprican u Ivanu 20, sa svojim erotskim elementima. Erotika gotovo nadvladava ideju da je to svjedokinja koja je vidjela uskrsnulog Isusa. PAGELS: to mislite o tom prizoru? Zato to mene zbunjuje? SCHABERG: Pocela sam uocavati da je Magdalena obicno smjetena nie u umjetnosti. Uskrsnuli Isus stoji, a Marija Magdalena ponekad zapravo prua ruke prema njegovim preponama. Kao to znate, postoji ideja da je ona eljela drati tijelo i ne pustiti ga, a to je, mislim, vrlo ozbiljna pogreka u vizualnom citanju. Ne da nema erotskih elemenata u tome, ali to je svedeno na te erotske elemente. PAGELS: Mnogi su ljudi tvrdili da taj prizor pokazuje da je Marija bila neka vrsta svjedokinje ili apostolice, i zapravo mislim da Ivan eli redi suprotno. U Evandelju po Ivanu, Isus se obrada Mariji i odjednom ga ona prepoznaje te kae "Rabboni", to znaci "moj ucitelju". I u tom trenutku prepoznavanja postoji jedan vrlo njean trenutak. On kae: "Ne dodiruj me, jer jo nisam uskrsnuo svome Ocu". To je prekrasan prizor i prilicno nezaboravan. I mnoge feministice vole tu pricu te kau "Gle, Ivan nam je pokazao da Isus daje prednost Mariji Magdaleni i iznimno je cijeni". Mislim da Ivan radi neto mnogo zeznutije, iako bih eljela da su u pravu. Ono to on zapravo kae jest: znam da je Marija Magdalena bila prvim svjedokom uskrsnuda; zato, dakle, mislim da nije bila medu ucenicima? Bila bi to prirodno da je mukarac. Odgovor na to jest ono to Isus kae Mariji u vrtu i to je ono to je Ivan izmislio. Kada Marija vidi Isusa, on kae, "Ne dodiruj me. Jo nisam uskrsnuo na nebesa" a to znaci da nije dobio mod koju de joj ostaviti. Ved u sljededem prizoru, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

on odlazi na nebesa, dobiva boansku mod od svojega Oca i udahnjuje Duh Sveti svojim ucenicima. Marija Magdalena nije ukljucena u to. Ova prica, dakle, pokazuje suprotno od onoga to bismo neki od nas eljeli da pokazuje. Pokazuje da Marija, iako je bila prva koja je vidjela uskrsnulog Isusa, nije njegova ucenica. Zato to nije prisutna kada on predaje mod Duha Svetoga ucenicima i cini ih ucenicima. Mislim da je pogreno citanje da je Marija tamo slavljena. U stvari, smatram da Ivan istice zato pravovjerna tradicija ustrajno odbija dopustiti Mariji da bude smatrana ucenicom.

SCHABERG: Ja taj prizor icitavam drukcije. Pocela sam zamjedivati neke poveznice izmedu tog prizora, u kojemu bi ona trebala otidi i redi da je Isus kazao "Uskrsnuo sam", i iskaza Elije i Elisha u kojemu se Elija sprema na odlazak a Elisha, njegov ucenik, ga zadrava. Zatim Elija kae Elishu, "Ako me vidi da uzlazim na nebo, imat de dvostruki dio moga duha". Dakle, ja to icitavam na taj nacin. No, mislim da ste u pravu, jer je Ivan 20 napisan tako da sumnjam da je postojao izvor s kojim se poigravalo ne izgubljen, nego iskvaren. Marija je ucinjena neukom, nasuprot takozvanoj gnostickoj Mariji Magdaleni. U Ivanu Marija ne zna gdje je tijelo, ona ne zna tko je Isus, zapravo ne zna nita. GOOD: No, u Ivanovu evandelju za Mariju Magdalenu se kae da je propovjednica, osobito zato to joj je Isus dao u zadatak da ode i kae bradi "la sam uskrsnuo". To su Isusove rijeci "Uskrsnuo sam svojem Ocu i tvojem Ocu, mom Bogu i tvojem Bogu" i tako to postaje njezin apostolski zadatak. Dalje, u ilustriranim verzijama istog dogadaja ona propovijeda zbunjenim ucenicima koji su negdje izvan scene a izgledaju zbunjeno pa cak i vrlo uznemireno. Ona ima ispruen prst i suosjedajno objavljuje Radosnu vijest o Uskrsnudu dok oni izgledaju nepovjerljivo. Ima i drugih nekanonskih tekstova u kojima Isus govori Mariji Magdaleni da ode do Petra i da podsjeti Petra na ono to mu je Isus rekao jer postoji opasnost da to Petar zaboravi. Zato je vrlo zanimljivo to to Marijina uloga nikada nije u sumnji kao propovjednice i kao apostolice od prvoga stoljeda nadalje, barem u tekstovima. APOSTOLOS-CAPPADONA: Za mene je ironija to to pravoslavno krdanstvo nikada ne vidi Mariju Magdalenu, barem ne kanonski, kao ita drugo osim kao "sveticu-jednaku-apostolima" ne kao apostolicu, nego kao sveticu jednaku apostolima. Ona je svjedokinja, ona je myrrophore nositeljica mita ona koja donosi pomast. Ona zapravo nije posrnula ena, ona nije velika grenica, ona nije jedno od onih stapanja tako kljucnih za Zapadno krdanstvo, odnosno katolicanstvo OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI nego umjesto toga, ona odlazi i propovijeda caru u Rimu prije Petra i ostalih propovjednika, prema pravoslavnoj tradiciji. Ona cini sve to, a opet, imamo li ene na poloajima crkvenoga autoriteta u Pravoslavnoj crkvi? Moemo li vidjeti ene kao one koje imaju autoritativan glas u Pravoslavnoj crkvi? Ako je ona bila pionirka, ni jedna je ena nije slijedila. Zato je moja zabrinutost to to nastojanje da saznamo tko je bila Marija u Katolickoj crkvi u nadi da de ona tada dati enama vaan crkveni glas ne slijedi nuno danu povijest Pravoslavne crkve. BELLEVIE: Najvanija lekcija koju mislim da smo naucili od Marije Magdalene jest neizravna: vano je kako razmiljamo o ranom krdanstvu i kako je ono postalo ono to je danas. Ispostavlja se da je rano krdanstvo bilo vrlo raznoliko, da je bilo mnogo ideja o krdanskoj prici i o Mariji Magdaleni koje su kruile. Danas mnogo ljudi cuje razlicita miljenja o Mariji Magdaleni i pitaju se zato o tome

nismo culi do sada. Zato nisam znao/la da postoje ta Gnosticka evandelja to krue? Zato nisam cuo/la za te drukcije verzije te price? Ljudi se, dakle, zaista pocinju aktivno baviti svojom vjerom i svojom duhovnodu, dok su prije bili donekle samozadovoljni. To je velik napredak i iznimna korist trenutacne popularnosti Marije Magdalene. MARIJA MAGDALENA KAO POKAJANA GRENICA

KURS: Razgovarajmo o povezivanju Marije Magdalene s prostitucijom. Postoje li za takvo to povijesni dokazi? Odakle uopde dolazi ta ideja? To je vrlo snana slika koja je opstala. A zasigurno je i slika koja se cesto pojavljuje u vizualnim prikazima jednako kao i u usmenoj tradiciji? PAGELS: Mislim da je vano jasno redi ono to je iz izvora ocito. Znamo da u Novom Zavjetu nema nicega to bi ju odredilo kao prostitutku. Tek kasnije, stoljedima kasnije, neki ljudi unutar tradicije Crkve povezuju Mariju Magdalenu s pricom o prostitutki koja se pokajala i koja brie Isusove noge svojom kosom. A ta je veza gotovo automatska za mnoge ljude koji su odrasli u skladu s krdanskom tradicijom, ali ista jednostavno ne postoji u Novom Zavjetu. HASKINS: To se iskrivljavanje temelji na prici u Luki prema kojoj je iz Marije Magdalene istjerano sedam vragova. Ne znamo tocno to su bili ti vragovi, no ako pogledate evandelja, demoni istjerani iz mukaraca nisu njihova seksualnost oni su izopacenost, mentalna bolest i tako dalje, ali nisu seksualnost. No, u slucaju Marije Magdalene, njezini su demoni sedam poroka i Crkva se tome stalno vrada. Ti vragovi, ti demoni, su njezina rastronost, njezina tatina, njezina pouda. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Otprilike od sedmoga stoljeda nadalje, Marija Magdalena videna je kao pokajana grenica u Crkvi koja je od drugog i tredeg stoljeda nadalje postajala muka crkvena hijerarhija. Razvoj ideje o Isusovoj boanskoj osobi, i o njegovu rodenju od strane djevice, pocetak je i razmiljanja o Mariji Magdaleni koja je dotada smatrana samo ucenicom Isusovom. Do kraja estoga stoljeda, papa Grgur Veliki odlucio je da je njezin grijeh, jer je morala biti pokajnica, bio njezina seksualnost. To je kontrapunkt djevicanstvu Djevice. Da bi ena bila iskupljena, ona se morala odredi svoje seksualnosti. Propovijedi koje citate uvijek govore o ljepoti Marije Magdalene, o njezinoj kosi, koja je mamila mukarce, o njezinim ocima, koje su mamile mukarce, o njezinu tijelu, koje je mamilo mukarce. A sada je kod Kristovih nogu ona bila osoba koja mu je osuila noge svojom kosom, koja je ljubila njegove noge svojim usnama, koja je bila ispruena na podu. Postala je simbol pokajane enstvenosti. Bio je to u potpunosti negativan stav prema enama, i to je ono to je Marija Magdalena predstavljala. Ona je bila propaganda Crkve protiv ena. Na jednoj fresci iz cetrnaestog stoljeda Marija stoji u predivnoj haljini, no haljina ima proreze s obje strane; a dominikanski se propovjednik izrugivao da je Krist napravio rez kako bi otvorio put iskupljenju covjecanstva dok je Marija Magdalena otvorila svoje proreze mukim pogledima. Takav voajerski, mizogini pogled na osobu Marije Magdalene bio je vrlo snana poruka enama. Ona je koritena u propovijedima kao primjer pokajanja za sve grenike, ali posebice za ene. GOOD: Ima nekih ljudi, moda i krdana dananjice, koji misle da je posvetiti pozornost eni koja je bila prostitutka u krdanskoj tradiciji gubljenje vremena, i da su mnogi od tekstova koji nam pruaju podatke o Mariji Magdaleni kasni, izvedeni, sekundarni i nekanonski. Zato se uopde i zamarati njima? Tim bih ljudima jednostavno rekla daje vano zapitati se to je s citavom polovicom

ljudskog roda. Polovica ljudskog roda su ene i moramo obratiti pozornost tome kako su ene prepoznate u krdanskoj tradiciji te kako imaju vane, pa cak i komplementarne uloge. Marija Magdalena nudi jednu od mogudnosti razumijevanja toga na nacin koji je fizicki, tjelesni, stvaran i opipljiv. Veza Marije Magdalene s prostitucijom i s nesretnim i prezrenim elementima u drutvu osobito ena u prenoditima srednjega vijeka pa cak i u devetnaestom stoljedu i mjestima po Europi danas odigrala je najvaniju ulogu u podizanju razine brige i gostoljubivosti koje moraju biti ponudene kao

ovlatenje za krdane. Dakle, kada razmiljamo o Mariji Magdaleni kao prostitutki, ne bismo trebali tako brzo odbaciti taj aspekt tradicije. Lako je popustiti i redi, u redu, Novi Zavjet ne daje nikakve dokaze o prostituciji Marije Magdalene, pa, slijedom toga ista OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI nema veze s Marijom Magdalenom. U stvari, mnoge ene, i mnogi prezreni ljudi, pronali su pristup krdanskoj tradiciji preko Marije Magdalene, odnosno preko njezine veze s "posrnulom" enom, pa moramo zapamtiti da ne smijemo podcijeniti tu sliku tako olako. SCHABERG: Feministicka shvadanja prostitucije su raznolika. Ima nekih feministickih znanstvenica koje bi vrlo pozitivno gledale na upotrebu vlastite seksualnosti od strane ena i na njihovu zaradu iz svoje seksualnosti, dok je drugi smatraju tragicnim izborom, koji jedva da i jest izbor. No, cinjenica da je Marija Magdalena povezivana s prostitucijom jest neto to ne smijemo zaboraviti kao feministice, zato to je u interesu ena, pozitivnih aspekata seksualnosti kao i zarade koja je izvucena od ena, iz zloupotrebe ena. MOZAIK MARIJA MAGDALENA KURS: Kroz stoljeda su se predodbe ljudi o Mariji Magdaleni i tome tko je bila uvelike mijenjale, djelomicno zbog zbrke oko njezina identiteta. To se odraava i u povijesti umjetnosti. Diane, recite nam neto o raznolikim prikazima Marije Magdalene i o tome to nam oni govore o vjerskim stavovima svoga vremena. APOSTOLOS-CAPPADONA: U razlicitim trenucima povijesti krdanstva imamo razlicita shvadanja Marije Magdalene kao posrnule ene, kao apostolice medu apostolima, kao prve svjedokinje Uskrsnuda, ona je na razlicite nacine opisana u liturgijskim dramama s pokrivenom kosom, s otkrivenom kosom, kao grenica kod Isusovih nogu, u podnoju kria. Tijekom putovanja kroz povijest moemo uociti ukraavanje i uvedavanje price o njoj. Magdalenski mozaik za nas je stvorio papa Grgur kada je spojio nekoliko imenovanih i neimenovanih ena iz Bibliji ena slicnih postupaka kao to je pomazivanje nogu, donoenje pomasti, grijeenje i od njih stvorio jednu. Suvremene feministice mogu redi da se moramo rijeiti tih negativnih atributa, da se moramo vratiti cistodi teksta, da moramo odvojiti sve te ostale uloge i dodi do sri onoga to nam Biblija kae da ona jest. Kada je u prolosti bilo slicnih pokuaja, vjernici, zajednica krdana, pobunili su se. Ved smo razgovarali o brojnim nacinima na koje je njezina slika ocrnjivana i to se odraava u stotinama dobro poznatih umjetnickih djela kroz stoljeda. A ipak na neki nacin postoji jednostavan odgovor. Postoji isto tako i sloeniji nacin gledanja na to kako je ona bila prikazivana opdenito. Ako smo bili paljivi u proucavanju povijesti prikaza i prica o Mariji Magdaleni, uocit demo mnoge nacine na koje ona utjelovljuje cjelovitost ljudskoga iskustva: na proces starenja, nae slabosti, nau Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

dobrotu i nae dobre strane, nae postojanje kao grenika, kao pokajnika. Ona je ocito bila osoba koja je imala svoje strasti i svoje osjedaje, i osoba koja je ocito voljela. Misterija vezana uz nju jest zato nije bila udana. U naem gledanju na stvari, udati se i imati djecu je najstrastvenija i najromanticnija stvar koju ljudska bida rade. Dakle, imamo jednu osobu koja na neki nacin utjelovljuje ensku senzualnost, strasti i osjedaje o duhovnosti i predanosti, a ipak se ta zagonetka pojavljuje. Gdje je suprug? Gdje je dijete?

Moramo zastati i zapitati se koje su to razlicite karakteristike ljubavi, koje su to razlicite strasti i kako su definirane u razlicitim razdobljima u povijesti te tko je ta ena koja toliko voli ali ne dodiruje? Tko je ta ena koja toliko utjelovljuje enstvenost da je zatitnica proizvodaca mirisa, proizvodaca rukavica, draguljara, modnih dizajnera, svih onih stvari koje cine enu, a u odredenom smislu, i enstvenost. Moramo zastati na trenutak i zapitati se o razlicitim konceptima ljubavi. Na moderni osjedaj strasti je neto vrlo razlicito od onoga kakav je bio u prvim stoljedima krdanstva ili u srednjovjekovno doba. Paseo, korijen rijeci passion (engl. strast op. prev.) znaci "patiti". U naem konceptu ljubavi, najnia razina je ona erotska. Sljededa razina ljubavi ukljucuje brigu za drugu osobu. Najvia razina ljubavi je kada stupite u neku vrstu zajednice s Bogom. Koju razinu ljubavi utjelovljuje Marija Magdalena? Vjerojatne sve njih, ako pogledamo koliko ima Marija Magdalena. No, gdje je dijete? Pa, ne mislim da je takva vrsta veze postojala s osobom koju poznajemo kao povijesnog Isusa iz Nazareta. Oduvijek je bio problem to to je Marija Magdalena bila nezavisna ena, a kao nezavisnoj eni nije joj bilo potrebno dijete, a nije joj bio potreban ni mu. Bila joj je potrebna njezina strast, njezina ljubav a da bi bila ispunjena na neki drugi nacin. A ona ispunjava te strasti u legendama, pricama i slikama u kojima postaje propovjednica, misionarka, evandelistica, iscjeliteljica, cudotvorka. Ona je ena koja se brine za ostale ene kako bi one mogle imati djecu. To su stvari koje ljude privlace Mariji Magdaleni. HASKINS: Dopustite mi da dodam politicku lentu vremena u negativne promjene slike o Mariji Magdaleni. Marija Magdalena pocela se mijenjati u prostitutku pokajnicu od vrlo ranog razdoblja krdanstva. Imate sve te crkvene oce koji pokuavaju shvatiti uloge tih razlicitih Marija u evandeljima dok 591. godine nae ere papa Grgur Veliki nije odlucio da je Marija Magdalena, ta hrabra i vjerna svjedokinja uskrsnuda, bila isto tako jo dvije ene, sada stopljene u jednu jedinu grenicu koja se pokajala. Povijest postaje jo sloenija kada Marija Magdalena postaje povezana s rastudim isticanjem celibata u Crkvi, to 1100. godine postaje doktriOKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI na prema kojoj se svedenici ne smiju eniti, ali u isto vrijeme i rastuda ideja o djevicanstvu Djevice, vanosti pokajanja te boanskoj prirodi Krista stvorenoj idejom o djevicanstvu njegove majke. Tako Marija Magdalena postaje pustinjacka figura i simbol pokajanja. Godine 1215. uspostavljen je sakrament pokajanja i svi su krdani morali idi u crkvu da bi se ispovijedali i primili Pricest. Marija Magdalena bila je simbol i pokajanja i Pricesti, ali zatim dobiva sasvim novu osobnost te postaje simbolom poude, a to je ono to ena utjelovljuje. Propovijedi o njoj bile su propovijedi o njezinoj poudi, njezinoj tatini i njezinu svjetovnom ivotu. MARIJA MAGDALENA: PROSTITUTKA ILI ISUSOVA GOSPOA? KURS: Pitanje poude svakako se i dalje vrti oko Marije Magdalene. No, isfo je tako sigurno da je

"uzdignuto" do sfere tradicije svete boginje. Zahvaljujudi Da Vincijevom kodu jednako kao i popularnim djelima pisaca kao to su Margaret Starbird, Merlin Stone i Lynn Picknett, kao i utjecaju popularne kulture i njuejdovskom nacinu razmiljanja, ponudena nam je perspektiva koja kae da je Marija Magdalena umjesto "samo" prostitutke simbol svete enstvenosti a to je tradicija koja ukljucuje svetu prostitutku, svete spolne obrede i sveti brak. Zato ne razvrstamo i racistimo neto

od toga, pocevi od pretkrdanske predodbe o svetom braku, ili hieros gamos na grckom jeziku, a zatim to pokuamo pratiti kroz price u evandeljima? BELLEVIE: U nekim pretkrdanskim religijama podrucja Mezopotamije postojali su kultovi plodnosti s duhovnodu koja se vrtjela oko zdravlja i dobrobiti zemlje, jednako kao i oko koncepta due zajednice. Dakle, hieros gamos, ili obred svetog braka, bio je jedan takav kult u kojemu je ena preuzimala identitet boginje a mukarac je moda bio sveti kralj ili je imao simbolicnu ulogu kraljevske vlasti. Oni bi se oenili, simbolicki ili doslovce, a njihova bi zajednica izravno predstavljala korist i dobrobit za zemlju i narod koje su zastupali. Danas u radovima Margaret Starbird, kao i u djelima nekih drugih autora postoji predodba da su prizori pomazanja u evandeljima, u sva cetiri evandelja, ostatak i podsjetnik na obrede hieros gamos koji su prakticirani u mezopotamskoj regiji, iako nema jasnih dokaza da su se takvi obredi provodili po citavom Rimskom carstvu prvog stoljeda nae ere. Ti autori izjavljuju daje ljudima taj koncept bio dovoljno poznat da bi, kada su citali o prizorima pomazanja s Isusom, oni u njih ucitavali simbolizam hieros gamosa. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE SCHABERG: Ideja koja stoji iza obreda hieros gamos jest da je seks izmedu mukarca i ene odraz seksa izmedu nebeskog kralja i nebeske kraljice u boanskom kraljevstvu. Dakle, u Da Vincijevu kodu, gdje imate djedovu stranjicu koja se uzdie u zrak tijekom spolnog odnosa s nekim, a njegova unuka to vidi, ono to oni rade je izvedenica poganskog obreda. Oni prakticiraju sveti seks u smislu koji je navodno odraz boanskog seksa. Ne bi li to bilo lijepo. APOSTOLOS-CAPPADONA: Oni koji vjeruju daje pomazivanje neki oblik hieros gamosa pozivaju se na Luku 7:3650, koji opisuje enu stoje klecala kod nogu vie osobe, osobe od autoriteta. To izgleda poput nekog postupka koji bi mogla raditi za svog supruga. To je i prizor prikazan u Zeffirelijevom filmu Isus iz Nazareta Anne Bancroft glumi je s mnogo cviljenja, puzanja, suza i njenosti. To je prizor zahvalnosti: grenici je oproteno, ona je zahvalna i mnogo voljena. To je trenutak kojega se svatko sjeda. PAGELS: U tome je ironija to se to povezuje s krdanstvom, onda kao i danas. Tradicionalne crkvene slike Marije Magdalene cesto su je prikazivale kao prostitutku, dok je suvremena matanja prikazuju kao Isusovu suprugu i ljubavnicu. Obje su slike erotizirane, ali na razlicite nacine. To su ili loa ili dobra slika. No, ono to nalazimo u drevnim pricama je prilicno razlicito. Umjesto daje erotizirana u mukoj mati, ona je videna kao Isusova ucenica, ona koja ima vrlo vanu ulogu. Ona je Isusu vrlo bliska, te ima vizije a tu je i posebno ucenje koje on prenosi samo njoj. Ne samo daje voljena vie od ostalih ena, nego je voljena i vie od ostalih ucenika. Zamisao da joj je povjereno osobito blisko i duboko ucenje jest ono na to crkve imaju jo vie zamjerki, rekla bih, nego na ideju da je bila bilo prostitutka bilo ljubavnica.

SCHABERG: Mislim da novije zanimanje za preobrazbu Marije Magdalene u Isusovu gospodu ili Isusovu ljubavnicu ima vie veze s Isusom nego to ima s Marijom Magdalenom. Ona postoji da bi rekla neto o Isusovoj seksualnosti u onim formama interpretacije, u kojih su mnoge u romanima. Da bi on bio stvarni covjek to jest, ne homoseksualac mora imati enu. A to je jo jedan nacin iskoritavanja ene za razmiljanje o mukarcu.

KURS: Govoredi o Isusu i njegovoj gospodi, ako pogledamo unatrag na neke od starih tekstova, tekstova koji nisu ukljuceni u Novi Zavjet Evandelje po Filipu, Evandelje po Tomi, Pistis Sophia te slike ekstaticne zajednice su ondje. Cini se da su s nama tisudama godina, utjelovljujudi potragu za ujedinjenjem s Bogom. OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI PAGELS: Ponekad je ta elja izraena u seksualnim oblicima. Mislim na ulomak u Evandelju po Tomi u kojemu jo jedna ena govori o Isusu i pita ga, prilicno seksualnim jezikom, "Tko si ti, covjece, koji si se pojavio na mojoj postelji i jede za mojim stolom?". I cini se da je on izgrdi te kae "Nedu odgovoriti na to pitanje onako kako ga ti postavlja. Ja sam onaj koji dolazi iz onoga to je isto". Mislim da on govori o praiskonskom stvaranju, koje je bilo prije mukog i enskog, i da kae da dolazi iz onoga stoje prije spola, da njegov identitet nije onaj mukarca, nita vie nego stoje tvoj identitet ene na duhovnoj razini. To ide jo dalje do identiteta to ga pronalazimo u Bogu onkraj spola. To je, dakle, drugi nacin zamiljanja neke vrste zajednice. KURS: A one prilicno provokativne izjave o tome kako je Marija Magdalena od Isusa dobivala poljupce u usta? Kako bismo trebali razumjeti njih? PAGELS: To je zapravo u Evandelju po Filipu i naravno da potice lude fikcionalne obrade. Ide ovako: "Druica Gospodinova bila je Marija Magdalena i on ju je volio vie od ostalih apostola te ju je ljubio..." a zatim se tekst prekida, a ljudi su dodali "u usta" jer bi koptska rijec odgovarala toj praznini, ali to ne znamo zasigurno. I, u stvari, cini se da dalje u tekstu ima manje seksualnih osjedaja a vie neke vrste misticnog jezika kakav moemo pronadi u idovskoj i budistickoj tradiciji. Koritenje seksualnih prikaza govori o poljupcima kao o nacinu na koji oni, inicirani kao krdani, zacinju i radaju, i to je takozvani poljubac mira; nakon krtenja i primanja Euharistije ljudi su ljubili jedni druge te su na taj nacin radali druge krdane. To je preobrazba spolnog cina radanja u duhovni cin stvaranja novog ivota koja se dogada pri krtenju. APOSTOLOS-CAPPADONA: Moramo takoder staviti taj poljubac u kulturni kontekst i zapitati se to ti pojmovi i postupci znace u drutvenim stavovima onoga vremena. Kao to ste rekli, to moe biti poljubac mira ili moe predstavljati razmjenu ideja, uvodedi one koji su inicirani u zajednicu, ili ponovno rodenje. KURS: Tvrdite da poljubac nije onoliko erotiziran kao to mi to danas zakljucujemo? PAGELS: U kontekstu Evandelja po Filipu, erotsko je cesto koriteno kao metafora: seksualni prikaz shvaden je kao neto to iskazuje duhovnu povezanost. Kada citate Evandelje po Filipu imate osjedaj

da je ljubav Isusa i Marije jednog za drugo u sebi sadravala i erotske Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE kvalitete erotska ljubav kao izraz boanske ljubavi vaan je dio tih tekstova. Seksualni su prikazi oduvijek bili dio misticne tradicije. Kada ljudi govore o boanskoj ljubavi cesto spominju nevjestu i mladoenju. Mistici Katolicke crkve, poput sv. Ivana od Kria, isto tako govore o tome da su zaljubljeni u Boga. Pjesma nad pjesmama govori o spolnoj ljubavi, ali je ista shvadena kao slika nacina na koji Bog voli ljudska stvorenja. Eroticna i boanska ljubav zdruene su na nacin koji ne nalazimo u pravovjernoj tradiciji, to ih obicno prilicno otro razdvaja.

KURS: Meduigra izmedu eroticne i boanske ljubavi zasigurno se i dalje pokazuje u slici Marije Magdalene. U stvari, Suan, mislim da ste vi skovali prilicno zgodan izraz "pobone pornografije". Moete li nam redi to to znaci? HASKINS: Pobona pornografija u osnovi se odnosi na slike koje dobivate o Mariji Magdaleni od oko esnaestog stoljeda nadalje: od tog trenutka ona je naslikana ili oblikovana kao naga ena. Ta konvencija proizlazi iz legende da je ona otila na jug Francuske i ivjela u pilji, gdje se odrekla odjede i pustila kosu da naraste du njezina tijela. Molila je i postila, a svakog su dana andeli silazili k njoj i nosili je na nebo po nebeski obrok. Ta je slika tijekom renesanse postala jo vie usredotocena na njezinu nagost vie od bilo cega drugoga, a neke od njih bile su eksplicitno pornografske. Ona je personificirala tjelesnost ili, bolje receno, ensku tjelesnost, cak i kada cita, cak i kada moli. APOSTOLOS-CAPPADONA: Bez obzira je li prikazana kako cita, u vrtu ili leedi na stijeni, te slike moramo staviti u kulturni kontekst povijesnih razdoblja u kojima su nastale. Cesto, iako ne uvijek, prikazana je na voajerski nacin. Moramo pogledati te prikaze i razgovarati o onome to se u to vrijeme dogadalo. O cemu ljudi razgovaraju, ne samo vezano uz Mariju Magdalenu, nego vezano i uz tjelesnost i ljudskost? to misle o seksualnosti? to misle o temelju krdanstva? Je li to Inkarnacija kao utjelovljenje duha? SCHABERG: Pitanje je to misle o enskom tijelu? U stvari, rijec je o tome to mukarci misle o enskom tijelu? KURS: Kakvu je, dakle, ulogu imalo tijelo Marije Magdalene u razlicitim vremenskim razdobljima? APOSTOLOS-CAPPADONA: Mislim da je ono kada su je poceli prikazivati neodjevenu kako cita, isto vrijeme u kojemu je i Jeremija prikazan neodjeven kako cita. To se vjerojatno nalazi po prvi puta u OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI djelu Adriena Isenbranta (oko 1551.). Postoje primjeri za usporedbu ako pogledate povijest ikonografije Jeremije i Magdalene. Kada se Jeremija prvi puta pojavljuje kako cita u divljini, on je odjeven; prva slika Magdalene kako cita u divljini pokazuje ju odjevenu. Zatim Isenbrant polako pocinje skidati njezinu odjedu. Vide se njezine grudi, dok se Jeremiji kod Isenbranta vidi dio njegovih prsa. Na kraju Jeremija na sebi ima samo komad tkanine oko bokova. KURS: Cujem da govorite da cak i s rasponom razlicitih vizualnih prikaza Marije koje imamo kroz vrijeme, isti ipak imaju eroticni prizvuk a jo uvijek nam ih donose mukarci. HASKINS: Da, ali ih morate staviti u njihov kontekst. Slike iz esnaestog stoljeda nastale su kada je ensko tijelo bilo idealno tijelo. Marija Magdalena bila bi opisana kao ideal ljepote. Ona je bila Venera

u dronjcima, to je nacin na koji ju je opisao jedan povjesnicar umjetnosti. Dakle, dok je prikazivana kao slika idealne ene, ona je takoder imala i jednu drugu osobnost koju joj je nametnula Crkva. Nakon raskola s protestantima, Marija Magdalena postala je propagandno oruje za Katolicku crkvu, koja je imala novo sredite pozornosti sakrament pokajanja. Do tog je trenutka ona postala naga osoba koja se pokajala. Prije toga nije bila naga, ali je sada bila i naga i pokajnica. I ta preobrazba povezana je s legendom o njoj kako odlazi na jug Francuske kao i s povezanodu njezine tatine i odjede i gole istine. Preobrativi se i okrenuvi se Bogu, ona je dobila cistu duu i cisto tijelo, a njezina je nagost bila simbol istine kojoj se okrenula. Marija Magdalena se preobratila Kristu, ona je ponovno

rodena, ona ja naga, ali tu je isto tako i pitanje motiva svetaca zatitnika koji su uglavnom bili mukarci i plemidi. Ona je bila djevojka s plakata, da upotrijebimo takav jezik. Imate ljude koji narucuju slike nje potpune nage, tek s kosom kojom se moe pokriti. Jedan je slikar naslikao sliku Marije Magdalene koja bi se danas pojavila na tredoj stranici britanskih novina a treda stranica je ona na koju stavljate sve slike golih ena. Na sebi nema ama ba nita, samo pramen kose preko grudi. A sljedede je godine taj slikar postao svedenik. Razlika izmedu svetog i profanog, pa, zapravo i nema neke razlike. MARIJA MAGDALENA IZ DA VINCIJEVA KODA KURS: Neizbjeno je, pretpostavljam, da ni jedan razgovor o Mariji Magdaleni danas ne moe izbjedi Da Vincijev kod. Ljudi ele znati ovo: je li Dan Broivn dobro shvatio? Je li alternativno prepricavanje povijesti tocnije od onoga to je nama prenoeno s propovjedaonica i u ucionicama? Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE GOOD: S jedne smo strane vrlo zahvalni Danu Brovvnu na tome to je Mariju Magdalenu smjestio u tradicije ranoga krdanstva i zahvalni smo mu jer je potaknuo i ohrabrio ljude da citaju nekanonske tekstove u kojima Marija Magdalena ima vanu ulogu. Medutim, njegova upotreba i primjena tih tekstova je vrlo ogranicena. Brown doputa Mariji Magdaleni da se pojavljuje samo vezano uz Isusa. Ona nikada nema svoj vlastiti glas, nikada ne cujemo njezino prorocansko svjedocenje o Isusu. SCHABERG: U Da Vincijevu kodu Dan Brown iznosi izvanrednu tvrdnju koja mijenja ono to znamo o tekstovima izvan kanona: on tekstove poput Evandelja po Mariji i Evandelja po Filipu pretvara u povijesne dokumente. Zato? Zato to sadre dokaze o braku izmedu Isusa i Marije Magdalene. To u stvari svaki pojedini znanstveni rad u protekle dvije tisude godina okrede naglavce. Do sada smo mislili da su evandelja iz Novog Zavjeta Matej, Marko, Luka i Ivan vjerojatno usko povezana s povijesnim tradicijama, a u tim evandeljima ne nalazimo brak izmedu Isusa i Marije Magdalene nego Mariju Magdalenu zajedno s ostalim ucenicima kao Isusovu sljedbenicu. Ona ima posebnu spoznaju, znanje i vjernost u toj ulozi kao ucenica i sljedbenica a zatim, slijedom toga, i apostolica. Pa zato, dakle, Dan Brown izokrede sve to znamo iz nekanonskih tekstova? Zato to to odgovara njegovoj tvrdnji s fikcionalnog stajalita. On istice samo tekstove u kojima je mogude vidjeti brak izmedu Isusa i Marije Magdalene a ignorira ostale. Ako elite promatrati dva teksta da biste poduprli svoju tvrdnju, moete to uciniti, ali zato ne bismo pogledali sve tekstove i zapitali se "to su ukupni dokazi?". MARIJA MAGDALENA KAO NEZAVISNA ENA KURS: Dan Broion i ostali zainteresirani za raspravu o Mariji Magdaleni mnogo duguju feministickim znanstvenicama poput vas koje su obavile mnogo posla tijekom proteklih dvadeset do trideset

godina u potrazi, u tekstualnim i vizualnim dokazima, za onime to je postalo poznato kao "iskoristiva povijest". to bismo trebali nauciti iz price o Mariji Magdaleni u tom kontekstu? Cujem predodbu o pobonoj pornografiji o kojoj smo raspravljali prije nekoliko minuta s jedne strane, ali i onu o snanoj, samostalnoj, produhovljenoj eni s druge. Je li Marija Magdalena uzor u feminizmu kao i u Crkvi? HASKINS: O njoj razmiljam kao o propagandnom oruju protiv ena, osobito kada je rijec o slikama takozvane prostitutke koja se pokajala. Da bi postala svetom enom, ona se mora odredi svoje seksualnosti i

OKRUGLI STOL O MARIJI MAGDALENI' postati aseksualna, to je njezina slika kakvu je stvorila Crkva. SCHABERG: No, smatram da velik dio feministicke misli oklijeva ignorirati cinjenicu da neke prostitutke zaista tvrde da iskoritavaju mogucnosti upotrebe svoje seksualnosti, dok druge feministice prostitutke smatraju rtvama. Isto je tako zanimljivo i ovo: receno mi je da brojne skupine prostitutki zaista privlaci legenda o Mariji Magdaleni kao prostitutki. APOSTOLOS-CAPPADONA: U njihovim ocima ona je samostalna ena koja se sama snalazi u svijetu, i to svijetu u kojemu su mogudnosti vrlo ogranicene. BELLEVIE: Iako je identitet prostitutke fikcija, i danas je prepoznato da za njega nema temelja u svetim spisima, ako oduzmemo tu snanu tradiciju o Mariji Magdaleni, oduzimamo i enu s kojom se neki ljudi mogu identificirati na neke druge vrijedne nacine? Prilicno je zanimljivo to to smo jo uvijek voljni promatrati je na taj nacin u odredenim okolnostima. Primjerice, mnoge organizacije koje se bave dobrotvornim radom jo su uvijek prepoznate kao organizacije pod pokroviteljstvom Marije Magdalene. To to je Katolicka crkva promijenila svoj raspored na kalendaru nede tako brzo promijeniti tisudu i cetiri stotine godina jednog miljenja. Ono je i dalje s nama, a mislim da to na neki nacin moe biti i zdravo, zato to neki ljudi jo uvijek imaju predodbu o nastojanju da se pokau vrijednima standarda za koji je Djevica Marija uspostavljena, a nitko ne moe ispuniti takvo ocekivanje. Marija Magdalena tradicionalno je figura u koju se ene mogu ugledati i misliti "Pa, ako je Isus volio nju, moe voljeti i mene" i takvo se miljenje pojavljuje jo uvijek. Ljudi se jo uvijek identificiraju s njom na taj nacin. HASKINS: Moja predodba o nerekonstruiranoj Mariji Magdaleni jest osoba koju znamo iz evandelja, bez svih dodataka i drugih stopljenih figura kao to su Lukina grenica i Marija iz Betanije. Nerekonstruirana Marija je dinamicna figura koja je voda ucenika u evandeljima. SCHABERG: Slaem se da je treba promatrati kao dinamicnu figuru, ali iz svoje perspektive ne vidim mnogo koristi u toj ideji o apostolici apostola. To ne vodi nikamo. Izjave Pravoslavne crkve ili Vatikana mogu tvrditi da je vana aspostolica apostola, da, ali je ipak zadravaju u njezinoj ladici. Njezina vanost kao apostolice apostola ne znaci nita u smislu mogudnosti vodstva za suvremene ene. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE APOSTOLOS-CAPPADONA: Kako ja rekonstruiram povijesnu osobu Marije Magdalene, ona je prorocki mistik, vrlo vana osoba u najranijim trenucima krdanstva ili onoga to de postati krdanstvo. Volim misliti da kao feministicka znanstvenica radim ono to rade druge feministicke znanstvenice na drugim podrucjima. Zanima me rekonstruiranje i ponovno razumijevanje povijesti, ponovni pogled

na prolost i ispravljanje praznina prolosti tako da moemo sudjelovati u, po svijetu, rairenom pokretu za drutvenom promjenom koja nas pomice prema drutvima koja su pravedna prema enama i djeci, koji cine mnotvo siromanih, i prema mukarcima koji nisu pripadnici elite. HASKINS: U dvadesetom stoljedu ljudi, uglavnom ene, gledali su Mariju Magdalenu kao uzor jer je bila snana i nezavisna. Marija Magdalena radila je ono to je eljela, nije bila ni na to prisiljena. Prema evandeljima, ona je slijedila svoje ideje do samoga kraja a za svoju je vjernost nagradena susretom s uskrsnulim Kristom. I sada je moete vidjeti kao neku vrstu svete enstvenosti koja postoji

u svim enama, i mnoge ene ele imati tu figuru boginje ili te svete enstvenosti kao snage koja ih jaca i navodi da cine ono to misle da je dobro i ispravno. SCHABERG: Feministicka tumacenja Marije Magdalene su mnogo vie od tumacenja koja bi oduzela tlo pod nogama onima koji se protive zaredivanju ena za svedenice ili vodedim ulogama ena u vjerskim krugovima. Feministicka rekonstrukcija povijesti pokuava raditi na reformi socijalnih struktura po cijelom svijetu. A to je mnogo opasnije od samog zaredivanja. PAGELS: Ono to vidimo je Marija Magdalena koju feministice dananjice nastoje iznadi. To je osoba predstavnica ili simbolicna osoba koja je dio tradicije od samoga pocetka. To je kao da imate fotografiju s koje je jedno od glavnih lica "izbrisano" a sada vidimo da je isto bilo ondje od samog pocetka. I vidimo da pripada tradiciji koju poznajemo kao njezin sastavni dio. KURS: Ocito je da Crkva ipak nije mogla zaustaviti Mariju Magdalenu. Njezina prisutnost opstaje. Hvala vam to ste danas dole razgovarati o njoj, razmiljati o njoj i dovesti je medu nas. 6. MOZAIK MARIJA MAGDALENA Ta je osoba imala crvenu kosu u valovima, njene sklopljene ruke i naznake grudi. Bila je to, bez sumnje ... ena ... Sophie nije moglo odvojiti pogled od ene pored Krista. Na Posljednjoj bi veceri trebalo biti trinaest mukaraca. Tko je ta ena? ... "Svima promakne", rekao je Teabing. "Naa unaprijed donesena miljenja i predodbe o ovoj sceni su tako snani da na mozak blokira nepodudarnost i vara nae oci". DAN BROVVN, Da Vincijev kod Ima neto u Mariji Magdaleni kao prostitutki pokajnici to omogudava slikarima i umjetnicima da zadre culnost i senzualnost u krdanskoj tradiciji pretvorivi je u pokajnicu. KAREN L. KING, The Gospel of Mary of Magdala Duboka podvojenost po pitanju seksualnosti a koju su odravali oni unutar redovnicke kulture nije im ... u potpunosti dopustila da se odreknu razmiljanja o tome koliko je poeljna bila ta biva prostitutka nakon to se preobratila. Cesto je prikazana naga medu stjenovitim liticama ha SaintBaume. Njezina duga, sjajna kosa to je pokrivala one dijelove tijela za koje skromnost konvencionalno nalae da budu pokriveni, osnova je njezine ikonografije na Zapadu do dananjih dana, cinedi Mariju Magdalenu Lady Godivom krdanske duhovnosti. BRUCE CHILTON, Mary Magdalene: A Biography PONOVNI POSJET "GRIMIZNOM LJILJANU" Marija Magdalena u Zapadnjackoj umjetnosti i kulturi DIANE APOSTOLOS-CAPPADONA *

Smisao njezine price jest da je toliko voljela Krista da je okajala svoju prolost i prihvatila je smrtnost tijela i besmrtnost due. A ipak je nacin na koji je slike prikazuju suprotan samoj biti te price. To je

kao da se preobrazba njezina ivota to ju je donijelo pokajanje uopde nije niti dogodila. Tehnika slikanja nije sposobna uciniti odricanje koje je ona trebala obaviti. Naslikana je kao, prije bilo cega drugoga, dostupna i poeljna ena. Ona je jo uvijek pokorni objekt zavodljivosti slikarske metode. JOHN BERGER, Ways of Seeing Ni jedna enska figura u povijesti krdanske umjetnosti nije doivjela toliko vizualnih i interpretativnih preobrazbi kao Marija Magdalena. Njezina slika u krdanskoj umjetnosti, kao i njezino prikazivanje u krdanstvu, bilo je oblikovano i stalno preoblikovano od strane kulturnih i teolokih promjena tijekom dvije tisude godina krdanske povijesti. Kroz proucavanje njezinih viestrukih metamorfoza kao svetice i kao grenice u krdanskoj umjetnosti od njezinih najranijih dana kroz srednji vijek, renesansu, razdoblje reformacije i protureformacije, prosvjetiteljstvo i romantizam sve do doba "tjeskobe" i vodenjaka moemo vidjeti odraz naeg suvremenog razumijevanja religije i duhovnosti. Osnovna ikonografija Marije Magdalene jest ona prekrasne mlade ene s dugom kosom u valovima koja dri posudu ispunjenu pomadu s kojom se sprema pomazati Isusove noge u kudi farizejevoj ili njegovo na kri razapeto tijelo (tabla 2). Mnogi popularni prikazi prikazuju je kao * Diane Apostolos-Cappadona je povjesnicarka kulture koja se specijalizirala za religioznu umjetnost i predaje na Sveucilitu u Georgetownu. Njezino prvobitno istraivanje ikonologije Marije Magdalene pocelo je tijekom njenog dodiplomskog studija na Sveucilitu George VVashington gdje je Laurence Pereira Leite, profesor povijesti umjetnosti postao njezin mentor za krdansku umjetnost i kulturu. Njezin prvi objavljeni tekst o toj intrigantnoj eni bio je "Images, Interpretations, and Traditions: A Study of the Magdalene" u Interpreting Tradition: The Art of Theological Reflection, ur. Jane Kopa, Chico, Scholar's Press, 1984.; 109123. Ovaj esej, potkrijepljen istraivanjima Suan Haskins, Katherine Ludvvig Jansen i ostalim znanstvenicima koja su slijedila, je ponovni posjet izvornog rukopisa. Prikaz Marije Magdalene kao "grimiznog ljiljana" odnosi se na jedan od matovitijih biblijskih romana o njoj. MOZAIK MARIJA MAGDALENA' onu koja je duboko u kontemplativnoj pokori, cesto s lubanjom, raspelom ili bicem, simbolima njezina preobradenja iz grenice u sveticu. Kadgod je naslikana u tihoj meditaciji kako gleda u zrcalo, to nije povratak njezinoj bivoj narcisoidnosti, nego prije duhovna introspekcija, pogled u vlastitu duu i njezinu preobrazbu. U krdanskoj je umjetnosti cesto predstavljena u razlicitim fizickim i emocionalnim stanjima kao to je racupana i izmucena zaputena majka ili kao od boli poludjela starica koja se priprema za vlastitu smrt. Neovisno o temi u umjetnosti, Marija Magdalena obicno je odjevena u halje kod kojih je simbolika boja upadljiva nijanse narancaste ukazuju na njezino prijanje svjetovno postojanje, dok ljubicasta oznacava njezino kajanje i tugovanje. Njezin crveni plat obiljeje je ljubavi u svim njezinim razlicitim inacicama, od erosa do agape, od bliske i poznate do osobne, od egocentricne do javne.

Duga, valovita, prekrasna kosa glavni je atribut Marije Magdalene a predstavlja njezinu dvojaku ulogu kao one koja pomazuje Isusa iz Nazareta jednako kao i grenicu koja se pokajala i preobratila. Kosa ima niz razlicitih simbolickih kvaliteta u krdanskoj umjetnosti. U klasicnoj, pretkrdanskoj mediteranskoj kulturi kosa boje bakra ili crvena kosa ukazivala je na seksualni karakter a to ju

vizualno potvrduje kao neimenovanu preljubnicu koja de kasnije biti identificirana kao prostitutka. Kolikogod se to cinilo dvosmisleno, kosa isto tako predstavlja i energiju i plodnost. Gusta i bujna kosa predstavlja elan vital, joie de vivre i duhovnu energiju. U ona je vremena bujna, prekrasna kosa oznacavala individualni duhovni razvoj. Prikazi Marije Magdalene s dugim, valovitim uvojcima bili su potvrda njezinog duhovnog razvoja, osobito nakon njezina iskustva razgovora. Po citavom mediteranskom svijetu, mlade i neudane ene nosile su dugu i bujnu kosu, to je stil koji je postao istoznacnicom za vizualizacije svete ljubavi, dok su kurtizane plele ili vezale svoju kosu podignutu na glavi, oznacavajudi time svjetovnu ljubav. Duga, rasputena, valovita kosa Marije Magdalene oznacavala je istodobnost tih kulturnih obicaja i tekstova prvih crkvenih otaca, kao i Litanije svetaca u kojima je prikazana kao djevica. Ranokrdanski umjetnici nisu preispitivali pitanja vezana uz identitet Marije Magdalene, ili kako se papinskom objavom skupina biblijskih ena uruila u jednu enu otada poznatu pod imenom Marija Magdalena, grenicu i sveticu. Vodeda ideja za te je umjetnike bila izraziti da svetica nije bila vana kao pojedinka nego vie kao svjedokinja cudesa ili ostalih epizoda u ivotu Isusa iz Nazareta. Ranokrdanska je umjetnost bila zaokupljena izraavanjima i ispovijestima vjere ukljucujudi i umjetnikovu elju za spasenjem, a ne umjetnickom kreativnodu ni teolokim inovacijama. Teko je, ako ne i nemogude, pronadi prepoznatljive prikaze Marije Magdalene u onome to je bilo sljededa faza religiozne umjetnosti: Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE ranokrdanska ili bizantinska umjetnost*. Umjetnici su se vie okretali prikazivanjima tih cudesa u kojima je ona sama odigrala ulogu, medu kojima je najistaknutije Uskrsnude, ili onih biblijskih prica koje ukljucuju neimenovane ene, poput Pomazanja u Betaniji i ene navedene na preljub. Od cetvrtoga stoljeda, sarkofazi iz Milana i Saint Servana, bjelokosne slike iz Milana i Miinchena, drvena vrata Santa Sabine u Rimu te mozaici u San Apollinare Nuovo u Ravenni svjedoce o nekima od ranih umjetnickih interesa za ensku figuru koju bismo mogli prepoznati kao Mariju Magdalenu. Rabula Codex iz estoga stoljeda ukljucuje nepogreive prikaze nje u drutvu Marije iz Nazareta kod razapinjanja na kri, praznog groba i uznesenja uskrsnuloga Krista (tabla 3). Nakon propovijedi pape Grgura I s kraja estoga stoljeda koja je Mariju Magdalenu preobrazila u grenicu pokajnicu, ranosrednjovjekov-na umjetnost zapocinje vizualnu povijest sloene Marije Magdalene ili ono to nazivam "magdalenskim mozaikom". Vizualni dokazi pronadeni u razlicitim medijima, u rasponu od mozaika i freski do iluminiranih rukopisa i rezbarija potvrduju ondanju uobicajenu umjetnicku identifikaciju Marije Magdalene s neimenovanom i preobradenom grenicom. Prikazivanja razlicitih prizora pomazanja spojene su u jedno kako Marija Magdalena biva identificirana s ostalim anonimnim pomazivacicama. To vizualno uskladivanje Marije Magdalene s pokajanom grenicom i Marijom iz Betanije, sestrom Lazara i Marte, ucvrstilo je sloenu biblijsku sliku to ju je poticao\Grgur. To mijeanje biblijskih prica i krdanskih slika stvorilo je narodno shvadanje tko je Marija Magdalena bila i to je predstavljala krdanskoj zajednici.

SREDNJI VIJEK U srednjem vijeku Marija Magdalena pocinje svoje vizualno putovanje od "male sporedne uloge" u krdanskoj drami o svetim enskim osobama u romanickoj i gotickoj umjetnosti da bi postala kljucna

nezavisna poje-dinka prava junakinja. Opisi Marije Magdalene postaju prevladavajudi u pripovjednim i liturgijskim ciklusima u srednjovjekovnim katedralama, od rezbarenih ili oslikanih lukova do zidnih freski i skulptura na portalu. Istovremeno s tom umjetnickom preobrazbom Marija Magdalena pocela je stjecati potovanje kao grenica pokajnica i spojila se s onom drugom obradenom prostitutkom-koja-je-postala-svetica, Marijom iz Egipta koja je ivjela ivotom pokajnice u egipatskoj pustinji (tabla 4). Srednji je vijek bio razdoblje velike vjere pojedinca i zajednice koja je prepoznavala snagu te nametala pokajanje. Velika kuga u cetrnaestom stoljedu, na primjer, naglaena je svakodnevnom praksom patnje, bijede * Vidi moj esej "On the Visual and the Vision: The Magdalene in Eariy Christian and Bvzantine Art and Culture" u Mariam, The Magdalen, and the Mother, ur. Deirdre Good; Bloomington; Indiana University Pmss Pfirifi : 149. MOZAIK MARIJA MAGDALENA i slabodu ljudskog ivota. Kao "velika grenica" koja je dobila oprotaj, ljubav i doivjela prvu "viziju" uskrsnuda, Marija Magdalena pocela je u svakodnevnom ivotu simbolizirati ohrabrenje i utjehu njoj slicnim grenicima (tabla 5). Srednji je vijek bio svjedokom eksplozije krdanstva obiljeenog Kriarskim ratovima, hodocadima, liturgijskim dramama ili dramama o Muci te franjevackom duhovnodu. Marija Magdalena dobila je veliku vanost u putujudim dramskim komadima, osobito kao sredinja i najvanija glumica u prizorima oplakivanja i Uskrsnuda (tabla 6). Jedna od neposrednih umjetnickih posljedica tih drama bila je promjena u prikazivanju njezine kose vie nije bila pokrivena platem ili velom, nego su njezini prekrasni uvojci slobodno padali po njezinim ramenima. Ta kazalina varka humanizacije prijanje ikonografije svetacke i ugledne Marije Magdalene ucinila ju je vizualno privlacnom za publiku. Legendarni i teoloki tekstovi pokazali su se vanim izvorima za te srednjovjekovne preobrazbe slike o Mariji Magdaleni. Ona, na primjer, postaje simbolom ljubavi, poniznosti i pokajanja za franjevacku duhovnu tradiciju koja je tada nastajala. Meditacije o ivotu Krista blaenog Bonaventure iz Potence sadravale su brojne vane referencije na Mariju Magdalenu. Nekolicina srednjovjekovnih komentatora potvrdila je legendu koja je otkrivala pravi identitet svadbenog para sa svadbe u Kani: Marija Magdalena i Ivan Krstitelj. Istovremeno su ostali srednjovjekovni pisci, ukljucujudi i Jacobusa de Voraignea, nastojali osporiti to otkrivanje identiteta nevjeste ili bilo kakvo povezivanje istoga s Marijom Magdalenom u Zlatnoj legendi. Propovijedi Bernarda od Clairvauxa o Pjesmi nad pjesmama, posebice Propovijed 57, slijedile su tradiciju to ju je uspostavio Origen u svojim Komentarima o Pjesmi nad pjesmama gdje povezuje nevjestu iz price o svadbi u Kani s Marijom Magdalenom kao

onom koja pomazuje Isusa iz Nazareta. Ubrzo je ugledna figura Magdalene nestala iz krdanske svijesti kako je ona postala simbolicko stapanje svjetovne ljubavi s onom duhovnom, stapanje erosa i agape. Dakle, srednjovjekovno je krdanstvo izazvalo preobrazbu Marije Magdalene iz pobone ugledne gospode u prekrasnu junakinju krdanske vrline. Medutim, moda su najvanije srednjovjekovne molitve Mariji Magdaleni bile one nastale u srednjovjekovnoj Francuskoj. Marija Magdalena, ili Marie-Madeleine kako je znana ondje, postala je

krdanska misionarka Francuske i pokajana grenica per exellance *. Razradene legende o njezinom propovijedanju i cudima po cijeloj junoj Francuskoj imale su za posljedicu posebno tovanje njezine osobe (tabla 7). U trinaestom je stoljedu izgradena kapela posvedena Marie-Madeleine na mje" Tradicionalne povijesne izvore kao to su dvotomna studija Marije Magdalene u francuskoj povijesti Victora Saxera, The Digby Magdalene, i Zlatna legenda Jacobusa de Voraignea nadopunila sam svojim terenskim istraivanjem u Camargueu i Provansi u listopadu 2005. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE stu unitenog hrama posvedenog Dijani iz Efeza u Marseilleu. Njezino legendarno putovanje iz Jeruzalema do Provanse datirano je izmedu 34. i 40. godine nae ere. Prema tradiciji, ona je camcem bez jedara i bez vesala putovala Sredozemljem sa svojom sestrom Martom, njezinim bratom Lazarom, Marijom Salomom, Marijom Jakovljevom, biskupom Maksiminom, Egipdankom arah i jo osamdeset i dva ucenika. Pristali su u Stes.-Maries-de-la-Mer gdje su ostale druge Marije i arah, dok je Marta otputovala u Tarascon, Lazar je otiao u Marseille a Marija Magdalena u le Sainte Baume (svetu pilju) nakon pokrtavanja te pokrajine. Ondje je ostala trideset ili trideset i tri godine, ovisno o izvoru legende, a ivjela je asketskim ivotom u molitvi i svakodnevnom uspinjanju na Mount St. Pilon gdje su joj andeli pjevali nebesku glazbu i donosili joj Euharistiju, odnosno Pricest. Iako je ondje dolo do spora oko toga jesu li njezine "autenticne" relikvije u Vezelavu ili u St. Maximin-la-Sainte Baume, njezine katedrale i pilja postali su mjesta hodocada za francuske kraljeve i njihove dvorove. Marija Magdalena pocela je usvajati i ne samo u Francuskoj karakteristike klasicnih djevicanskih boginja, poput Dijane iz Efeza, koje su bile zatitnice ena, osobito plodnosti, trudnode i radanja, ali isto tako i male djece. Moda je jo vanija francuska legenda koja je osnaila nadomjetanje Dijane iz Efeza Marie-Madeleineom ona o cudesnom zacedu i rodenju sina francuskoj kraljici koja je prije toga bila nerotkinja. Ubrzo nakon tog cuda uslijedila je obnova kraljicina ivota nakon to je umrla bilo pri porodaju bilo utopivi se, ovisno o tome koju ste verziju pobone legende culi ili citali, kao to su Digbyjeva Magdalene (po Kenelmu Digbvju, 1603. 1665., engleskom piscu, pomorskom kapetanu i diplomatu op. prev.) ili Zlatna legenda. Srednjovjekovne oltarne slike i liturgijske drame spajale su se s popularnim legendama da bi potvrdile da Marija Magdalena vie nije samo glumica u drami o spasenju postala je junakinja. Vrlo vaan dokaz njezina novog statusa u kasnom srednjem vijeku mogli bismo pronadi doslovce na

stubama katedrala. Te slike Marije Magdalene videne u misterijima o spasenju koje su se prije nalazile na ulaznim portalima uklonjene su i preseljene unutar iste katedrale da bi ukraavale prozore, zidove i oltarne slike. S tom promjenom oni koji su molili unutar granice crkvene strukture pronali su novu povezanost s Marijom Magdalenom. RENESANSA Renesansa je, sa svojim kulturnim potvrdama ljudskoga, doivjela umjetnicke prikaze Marije Magdalene na njihovu vrhuncu. Tada je njezina popularnost bila u punom zamahu. Kada vie nije bila sputana MOZAIK MARIJA MAGDALENA

narativnim sponama, ikonografija Marije Magdalene proirila se da bi ukljucila vizualne motive grenice, svjedokinje, pokajnice, tugovateljice, pomazivacice i svetice zatitnice. Na primjer, od kasnog srednjeg vijeka do u ranu renesansu, Marija Magdalena bila je predstavljana pod kriem i u kontekstu tih biblijskih ulomaka povezanih s "posrnulom enom" koja je pomazala glavu i noge Isusu iz Nazareta. Malo je sumnje da je umjetnik podrazumijevao obje te ene Mariju iz Magdale i anonimnu pomazivacicu kao jednu jedinu enu. Dakle, taj je umjetnicki smjer odraavao i podupirao legendarne asocijacije Marije Magdalene za krdanske vjernike. Iz umjetnicke te iz duhovne perspektive, takva je identifikacija imala prakticne, iako ne i iskrene, motive vizualne izraze snage i znacenja pokajnicke smrti Isusa iz Nazareta za posrnulo covjecanstvo. Slijedom toga, pognuti poloaj te od boli mahnite "posrnule" ene u podnoju kria osigurao je krdanima vizualnu asocijaciju obedanja iskupljenja (tabla 8). Takvi prikazi vizualiziraju dvije biblijske slike koje su pocele oznacavati Mariju Magdalenu: prva kao enu koja kleci kod nogu Isusa iz Nazareta, istih onih nogu koje je prije pomazala i osuila svojom dugom, valovitom kosom, istovremeno je i vizualno poigravanje njezinom "posrnulom" prirodom; i drugo, dok ona koja stoji poput straara, to je legendarna lingvisticka igra rijecima za migdol, pored tijela Isusa iz Nazareta dok je visio na kriu. Ta njezina slika kako kleci pored Isusovih nogu postaje najvanija umjetnicka konvencija za Mariju Magdalenu, a to je asocijacija zaceta ved u petom stoljedu u Zapadnjackoj umjetnosti. Tijekom srednjeg vijeka tema Noli me tangere (Ne dodiruj me, jer susret neumrle i umrle osobe nije mogud op. prev.) prikaz ukazanja uskrsnuloga Krista Mariji Magdaleni nakon uskrsnuda u Ivanu 20:17 poceo se pojavljivati u umjetnosti a zatim je procvao u renesansi.* Taj de umjetnicki motiv dodatno povedati sve vedu vanost Marije Magdalene (table 4 i 6). tovie, krdanska duhovnost na koju je utjecao Franjo Asiki cvrsto je uspostavila i srednjovjekovnu i teoloku simboliku Marije Magdalene kao upravo one ene koja je simbol pokajanja, poniznosti i ljubavi. Njezina je popularnost povedana eljama pojedinaca medu krdanima da razumiju i dozive oprost. Marija Magdalena bila je velika grenica koja se pokajala i kojoj je oprostio Isus iz Nazareta, da bi zatim postala njegova odana ucenica a u konacnici je bila i prva osoba kojoj se on ukazao nakon uskrsnuda.** Ba kao to su liturgijske drame isticale tu sliku Marije Magdalene, umjetnici poput Duccija, Giotta i fra Angelica * Za uvod u povijest i simboliku tog ikonografskog motiva vidi moj esej "Mary Magdalene: First VVitness" u Sacred History Magazine 2, 3 (May / June 2006.): 3033. ** Vidi moj esej "'Pray with tears and your request will find a hearing': On the iconology of the Mary Magdalene's Tears" u Holy Tears: VVeeping in the Religious Imagination, ur. Kimberly C. Patton i John Stratton Hawley; Princeton, Princeton University Press, 2005.; 201228. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE (tabla 6) donose umjetnicki izraz Noli me tangere na svojim freskama i oltarnim slikama.

Uz zanimanje za ljudsko u renesansi, njezina veza s "reformiranom prostitutkom" omogudavala je prikazivanje enskog tijela, cesto djelomicno ili potpuno nagog. Umjetnickih prikaza prekrasnih Magdalena u kontekstima krdanske pedagogije bilo je u izobilju, kao i u ucenjima o pokajanju, a cesto se pojavljivala i kao "motiv" za enske portrete. POST-RENESANSA

Povijesna epoha tradicionalno prepoznata kao reformacija i proture-formacija bila je vrijeme snane emotivne duhovnosti, osobito na jugu gdje je odanost rimokatolicizmu obnovila privlacnost i popularnost Marije Magdalene. Umjetnosti tog povijesnog razdoblja odredene su stilistickim opisom "baroka", to dolazi od portugalske rijeci barroco koja znaci "nepravilno oblikovan biser", a ovisno o vjerskim podjelama u Europi, a dalje su kategorizirane regionalno, to jest, kao sjeverni barok i juni barok. Umjetnost sjevernog baroka po svojoj se prirodi odvratila od tradicionalne krdanske umjetnosti koju je odredivala kao "rimokatolicku". Ipak, pedagoke su slike takvih biblijskih slika kao to je Marija Magdalena spadale u ocitu kategoriju moralne protiv nemoralne ene (tabla 9). Medutim, slikari junog baroka velicali su Mariju Magdalenu koja je, zajedno s Petrom, postala simbolicna hraniteljica sakramenta pokajanja. Taj su sakrament s velikim arom prokazali reformatori dok su ga teolozi Rimokatolicke crkve branili. Umjetnici junog baroka popularizirali su motive Magdalene pokajnice u pustinji, Posljednju pricest Marije Magdalene te zamiljenu Magdalenu. Naglaavali su senzualnu i culnu prirodu Magdalene kroz upotrebu boja, prirodnog osvjetljenja, valovite draperije i provokativnih poza. Medutim, za mozak katolika te su slike zadravale svoj religiozni dojam i duhovnu motivaciju, koje su u stvari ved stvorili. Mnogi umjetnici junog baroka prikazuju Mariju Magdalenu kao prekrasnu mladu enu s dugom valovitom kosom koja nosi otvorenu, moda prozirnu halju i koja u suzama razmilja o svojoj sudbini (tabla 10). Njezina nagost simbolizirala je ne raskalaenost nego nevinost i cistodu ljudskog duha kada konacno doivi pokajanje i oprost. Popularnost Marije Magdalene pojavila se djelomicno zahvaljujudi njezinu poloaju hraniteljice vjere, simbolicke kriarske ratnice za rimokatolicku tradiciju koja je obedavala spasenje uz pomod misterija sakramenata Crkve. Osamnaestostoljetna Europa proivljavala je uspon znanosti i pada religije u onome to de postati poznato kao doba prosvjetiteljstva. Ta takozvana sekularizacije Zapadnjacke kulture dotakla je sve aspekte ivota, ukljucujudi i umjetnosti. Prikazivanja Marije Magdalene svjedoce o toj MOZAIK MARIJA MAGDALENA rastudoj povijesti kako ona pocinje ivjeti kao kljucna osoba u krdanskoj duhovnosti s jedne strane, te kao sekularni simbol za reformiranu prostitutku u umjetnosti, knjievnosti i svakodnevnom govoru s druge. U sedamnaestom i osamnaestom stoljedu njezini umjetnicki potomci cesto zamjenjuju njezinu prijanju sliku u knjievnosti i umjetnosti, sada je prikazujudi kao "kurvu (zlatnog srca)" potenom ili zlom, dobrom ili loom, pateticnom ili komicnom. Nekoliko devetnaestostoljetnih umjetnickih pokreta potaknulo je oivljavanje vizualnog zanimanja za Mariju Magdalenu. Prvobitno oivljavanje njezine ikonografije zapocelo je u Francuskoj s obnovom monarhije Burbona i ponovnom uspostavom njezina kulta u Saint Baumeu 1822. godine. U isto vrijeme romanticarski pokret smatrao je fikcionalnu sliku Marije Magdalene kao velike junakinje

price o krdanstvu posebice privlacnom. Kripto-religiozni umjetnicki pokreti poput prerafaelitskog bratstva i Nazarenaca pokazuju posebnu sklonost prema dramaticnim prikazima sloene slike Marije Magdalene (tabla 11). Dok su slikari kao to su Paul Badry, VVilliam Etty i Jean-Jacques Herner preoblikovali ikonografiju "pokajnice Magdalene" u izliku za enski akt, slike sim-bolista Marije Magdalene naglaavaju vanu umjetnicku preobrazbu njezine slike: ona je sada prikazana kao femme fatale. Preobraena je na nacin slican ostalim enskim figurama poput Judite, Salome i Kleopatre. Naglasak na raskono valovitoj kosi, androgino tijelo i napadna seksualnost karakteriziraju osnovnu ikonografiju slike fatalne ene to se razvija u devetnaestom stoljedu (tabla 12).

Do kraja devetnaestog stoljeda njezina je slika postala gromobran za senzualnost i eroticizam kako se pojam Magdalena razvijao u sinonim za prostitutku u viktorijanskoj Engleskoj a njezina prica postaje izrazito seksualizirana o cemu govori popularna francuska drama L'Amante du Christ (1888.). Umjetnicki prikazi kao to su oni Jeana Berauda, Alfreda Stevensa i Jamesa Ensora predstavili su lanu nevinost "salonskog slikarstva" dok su slikari na kraju devetnaestog i pocetkom dvadesetog stoljeda poput Feliciena Ropsa, Augustea Rodina, Lovisa Corintha i Erica Grilla stvorili slike "dvosmislene nagosti" Magdalene u poloajima takve napadne tjelesnosti da je granicila s bogohulnim eroticizmom. Umjetnici 20.stoljeda nastavili su se iskazivati prikazima Marije Magdalene u apstrakciji, fragmentiranju i nostalgicnim figurativnim modovima dok je ona postajala uzor za "obicnu enu" u vremenima tjeskobe i potitenosti. Poput njihovih ranokrdanskih kolega, moderne umjetnike poput Paula Cezannea, Otta Beckmanna, Rica Lebruna i Pabla Picassa nije zanimalo napraviti razliku izmedu pravog identiteta te ene i biblijskih izvora, nego su nastojali opisati kulturalne vrijednosti i emotivno znacenje koje postoji u njezinoj ulozi reformirane prostitutke koja je postala svetica (tabla 13). Medutim, mlade feministicke umjetnice kao to Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE su Kiki Smith i Marlene Dumas okrenule su se ponovno Magdaleninoj dugoj valovitoj kosi kao vizualnoj poveznici izmedu njezine povijesne osobe i znacenja koje ima za suvremene ene. Serija Dumasove predstavlja spoj svetoga (tradicionalna krdanska umjetnost) sa svjetovnim (komercijalna ljepota u kasnom dvadesetom stoljedu), dok je djelo Smithove vizualni argument za enski instinkt za opstankom cak i kada je suocen s poniavanjem i zatocenitvom. ZAKLJUCNE MISLI Popularnost Marije Magdalene kroz proteklih dvadeset stoljeda temelji se na uspjenim preobrazbama njezine slike to su je oblikovale promjene krdanske i svjetovne duhovnosti ciji je odraz bila. Te su se reinterpretacije zasnivale na njezinu arhetipskom znacenju i umjetnickim pokuajima da se to znacenje prikae u jeziku koji se neposredno obrada svakoj novoj generaciji. Ni jedna slika Marije Magdalene ne otkriva niti u cijelosti izraava to je ona bila krdanskim vjernicima, dok su mnogi magdalenski motivi samostalni ali medusobno ovisni jedan o drugome. Njezina je privlacnost opstala na osobnoj i pobonoj razini kroz citavu krdansku eru, ponekad s vrlo izraenim intenzitetom. Ma koliko zagonetna bila njezina slika i ma koliko zainteresirani znanstvenici bili, upravo je njezina trajna popularnost u krdanskoj zajednici ono to potvrduje njezinu religioznu vanost. Postala je klasicna slika iskupljujude i promjenjive prirode krdanske ljubavi. Prosjecan krdanin blii je prihvadanju stvarnosti inace apstraktnih koncepata grijeha i oprosta kao konkretnih ljudskih iskustava kada slike uz pomod Marije Magdalene predstavljaju ljudsko iskustvo na njezinu

putu od grenice do svetice. tovie, u svom putovanju kroz stoljeda, Marija je Magdalena dobivala mozaik znacenja: bila je tota: prostitutka, boginja, propovjednica, mistik, filozofkinja, cudotvorka i muza koja je inspirirala umjetnike i pisce jednako kao i krdanske vjernike. Nekoliko tih slika, osobito slike prostitutke i muze, mogu se na prvi pogled ciniti neprikladnim referenci-jama za pobonu Mariju Magdalenu. Njezino stapanje s neimenovanom preljubnicom iz Ivana 7:538:11 i s anonimnom enom koja je pomazala

Isusa iz Luke 7:3650 dovele su do njezine konacne evolucije u prostitutku pokajnicu. Ona simbolizira ljudsku slabost priznavanjem svoje grenosti a otkupljena je slobodno pruenom ljubavi Isusa iz Nazareta. Na taj nacin ono to bi se inace moglo ciniti svjetovnim postaje metaforom za duhovnu preobrazbu. Slicno tome, Magdalena kao muza koja inspirira umjetnike i pisce moe se ciniti prilicno neobicnim nacinom izraavanja duhovnosti osobito u kontekstu nekih od senzualnijih prikaza. A ipak, takva inspiracija cak i kada stvara svjetovno umjetnicko djelo ili tako kontroverzne romane kao to su Posljednje Kristovo MOZAIK MARIJA MAGDALENA iskuenje ili Da Vincijev kod u konacnici rezultira trajnom vidljivodu i prepoznavanjem religije. Na svoj vlastiti jedinstven nacin Marija Magdalena inkorporira nekoliko paradoksalnih slika i karakteristika "ene" u svjetonazoru krdanskih tradicija. Na primjer, ona je obiljeena kao promiskuitetna, nevina, destruktivna, kreativna, srameljiva i majcinska figura. Daljnje studije njezine "enskosti" osvijetlit de nae razumijevanje uloge ena u krdanskih tradicija i u Zapadnjackoj kulturi jer svaka opsenija reinterpretacija Marije Magdalene razjanjava odredeno kulturno shvadanje ene i njezine drutvene uloge. Marija Magdalena izdrala je testove vremena i povijesti da bi se pojavila kao sredinja figura u dvadeset i prvom stoljedu dok umjetnicke reinterpretacije potvrduju da je simbolizirala greno covjecanstvo s kojim se lako identificirati ali koje i dalje, nezaslueno, dobiva Boju milost. To je Marija Magdalena koja omogudava da ta milost bude shvatljiva a stvarnost te milosti pristupacna je za prosjecnog vjernika. TUMACENJE TEPIHA PROGONSTVA Umjetnicko djelo govori kroz osamnaest stoljeda JEREMY PINE Jedan od ocitih izazova u nastojanju da razumijemo Mariju Magdalenu kao povijesni lik jest to to postoji tako malo pravih podataka o njoj i njezinu ivotu koji dolaze iz razdoblja njezinog povijesnog vremena ili bilo to slicno tome. Vrlo velika kolicina legendi i predaja o Mariji Magdaleni doima se kreativnim spisateljskim projektom od srednjovjekovnih vremena. I dok je srednji vijek bio zaista davno, ipak je to bilo prije samo tisudu godina a ne prije dvije tisude. Iako ima mnogo prica, osobito u francuskom folkloru, o Mariji Magdaleni koja bjei u malenom camcu bez vesala iz Svete zemlje do june Francuske nakon razapinjanja Isusa na kri, a za vedinu tih prica lako je mogude pokazati da imaju tek jedno tisudljede staro porijeklo a ne dva. Ubrzo nakon to su nae Tajne Da Vincijevog koda objavljene 2004. godine, dobili smo email od zanimljivog covjeka koji je tvrdio da je naiao na fragment tepiha koji prikazuje Mariju Magdalenu kako u camcu

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE bjei u Francusku. Rekao nam je da je taj fragment tepiha testiran te da je potvrdena njegova autenticna starost od osamnaest stoljeda. Ako je taj fragment zaista star osamnaest stoljeda i ako

zaista prikazuje Mariju Magdalenu kako bjei u camcu, bio bi to najstariji poznat spomen te price u vie od tisudljeda. Prica se cinila vie no malo nevjerojatnom. Zvucala je kao da ju je izmislio netko tko je previe vremena proveo citajudi Da Vincijev kod. No, zainteresirala nas je. Provjerili smo neke stvari i otkrili da je taj zanimljivi covjek s fascinantnim fragmentima tepiha poznat nekim vrlo rafiniranim direktorima muzeja kao "vodedi svjetski strucnjak za himalajske tkanine". Otkrili smo da ga kljucni ljudi u Metropolitan Museum of Art u New Yorku iznimno cijene. A onda smo ga osobno upoznali i culi smo jo fascinantnije price o ostacima i artefaktima koje je pronaao. Podaci o fragmentu tepiha koje nam je iznio, ako su tocni i ako su autenticni, te ako je njegovo tumacenje tocno, bili su na odredeni nacin jednako vani kao i otkride Gnostickih evandelja ili ostali dokumenti iz antike koji su promijenili razvoj moderne znanosti, jer ono to nam je govorio nije bilo samo da taj fragment tepiha donosi drevnu pricu o bijegu Marije Magdalene u Francusku, nego je predstavljao i najstariji prikaz Krista u nekom umjetnickom djelu. U pripremama knjiga u seriji Tajni, uglavnom ne obavljamo primarna istraivanja. Ne radimo laboratorijske testove, ne sponzoriramo terenski rad ni istraivacke projekte. elimo pronadi ljude s najzanimljivijim, najinovativnijim i vanim perspektivama te ih poticemo da podijele svoje miljenje s naim citateljima. S tim na umu, predstavljamo vam Jeremyja Pinea i nevjerojatan doivljaj onoga to on naziva "Tepihom progonstva". Pine je americki antikvar koji je proveo trideset i pet godina u Katmanduu u Nepalu. Specijalizirao se za drevne tkanine te je imao mogudnost proucavati i istraivati tisude starih primjeraka istih, ukljucujudi i vunene, svilene, kao i tepihe. Od 1993. do 1995. godine Pine je bio direktor otpreme za Institut znanosti u Sankt Peterburgu. U tom je svojstvu vodio tri ekspedicije u Tuvu da bi iskopavao drevne grobove za muzej Ermita. Posljednje dvije godine proveo je u slabo poznatoj i udaljenoj Dolini Srebrne planine, ili Mongiin Taiga, sjeverno od mongolske granice. Oenjen, s dvoje djece, Pine je odnedavna u mirovini da bi mogao puno radno vrijeme raditi kao kustos za Tepih progonstva i s njime povezana blaga. Pogledaj to je pred tobom i ono to je skriveno bit de otkriveno. EVANELJE PO TOMI MOZAIK MARIJA MAGDALENA" Tepih progonstva je ovalnog oblika, finog tkanja. Sada u dva fragmenta, prvobitno je vjerojatno bio dugacak gotovo 120 centimetara od vrha do dna.* Dva X-a duginih pruga tvore sedam odjeljaka. U gornjem desnom odjeljku nalazi se, okruena aureolom, crvenokosa ena u plavom camcu (svi poznati camci ili prikazi camaca toga razdoblja imaju takav oblik), sa znakom na celu. U gornjem lijevom odjeljku nalazi se slicna figura, ali otprilike upola manja, takoder sa znakom na celu. U donjem lijevom odjeljku nalazi se tamnokosa figura koja nije boanska (nema aureole), ali koja u camcu nosi odredenu "dodatnu prtljagu". Slicna figura nalazi se u donjem desnom odjeljku, osim

to par pataka pliva pored camca. Donja lijeva i donja desna figura takoder imaju znak na celu.

Cetiri lavlje maske ukraavaju cetiri kuta sredinjeg romboidnog odjeljka u kojemu vidimo kosu i dvostruku aureolu glavne figure. ** Iznad i ispod su pupoljci cvijeda. Vanjski rub nalik dugi vjerojatno je okruivao citav tepih. Za tumacenje ukrasa ovog tepiha, najprije je nuno odrediti vremensko razdoblje njegova nastanka. To je ucinjeno metodom datiranja ugljikom C14. Nakon stoje testiran dva puta, moemo biti sigurni daje autentican. Ti nam testovi takoder daju razumnu sigurnost da je izraden u drugoj polovici drugog stoljeda ili moda pocetkom tredeg. Crvenokose figure iskljucuju istocnjacko porijeklo a umjetnicki stil je grcko-egipatski tako da podrucje Sredozemlja brzo pada na um kao mjesto njegova nastanka. Da bismo, dakle, razumjeli tepih, moramo istraiti to se dogadalo u mediteranskom svijetu u drugom stoljedu. U to vrijeme kri nije bio prihvaden kao simbol za Krista, no, slovo X je bilo takav simbol, jer je X prvo slovo rijeci Krist na grckom jeziku. Slovo X u krugu nazivalo se "Kristov monogram". Osnovu ukrasa na tepihu cine dva X-a u ovalu. To, plus cetiri lavlje maske u kutovima romboida ukazuju na to da je sredinja figura na Tepihu progonstva Isus Krist, lav idova (Otkrivenje 5). Iako su preostale samo kosa i aureole, to je najstarija sacuvana slika Isusa Krista. Ako je sredinja figura Isus, tko su onda boanske crvenokose gore? Velik dio slika Madone s Djetetom prikazuju jedno od njih ili oboje s crvenom kosom. No, nije vjerojatno da je manja crvenokosa figura Isus kao dijete ako je on prikazan u sredinjem odjeljku sa smedom kosom. Jedina preostala istaknuta crvenokosa osoba u prici o Isusu Kristu je, naravno, Marija Magdalena. Postoji takoder i prica o njezinu progonstvu u Galiju u camcu bez vesala, bez kormila i bez jedara, koji proputa. U * Nemogude je zakljuciti na temelju onoga to je od tepiha ostalo, je li Isusov lik u sredinjem dijelu tepiha takoder bio u camcu ili na nekom drugom mjestu na tepihu. Tijekom tkanja reprodukcije (vidi tablu 15), smjestili smo ga u camac radi simetrije. Implikacije razlicitih mogudih poloaja bogata su tema za neku drugu raspravu. ** Gornja i donja lavlja maska su vidljive. Medutim, ui i oci dviju maski na lijevoj i na desnoj strani preostale su na dnu fragmenta A (vidi tablu 14). Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE brojnim kipovima i na brojnim slikama to jo uvijek postoje u crkvama po Europi, Marija Magdalena prikazana je kako stie na obalu u plavom camcu. Tepih nam ne kae je li camac proputao, ali to se tice svega ostalog, isti se uklapa u obrazac legende. U to su doba robovi oznacavani znakom na celu, uvelike nalik igosa-nju stoke. Medu prvim je

krdanima postojao obicaj stavljanja znaka na celo, ili na uho, da bi sebe pokazali kao Kristove robove. "Znak Kristov" vidljiv je na celu figure Marije Magdalene jednako kao i kod ostalih. U meduvremenu, zlatna aureola oko njezine glave i camca pokazuje ju kao boanstvo. U gornjem lijevom odjeljku nalazi se jo jedna boanska crvenokosa figura. Cini se da je namjerno po velicini otprilike polovica ostale. Bi li to moda moglo znaciti da je to dijete?

Postoje brojne crkve posvedene dolasku Marije Magdalene u Francusku a nekoliko svetita u Francuskoj polae pravo na udomljivanje citavih njezinih relikvija do vanih dogadaja iz godina njezina progonstva. Legenda o njezinu progonstvu u Francusku ima brojne inacice a u nekima od njih ona je u pratnji djeteta ili djece, ciji je otac, prema pretpostavci, Isus. To je temelj price o "kraljevskoj krvnoj lozi" Isusa i Marije Magdalene. Cini se da nitko ne osporava cinjenicu da je ona otila u progonstvo u Francusku. Kontroverza je uvijek bila oko pitanja "tko je otiao s njom?". Skupina krdana koji su koristili ovaj tepih sigurno su se osjedali vrlo bliskima Svetoj obitelji. Progonstvo Marije Magdalene kao glavna tema kae nam da su oni imali neku zakonitu vezu s tom pricom. Sredinom drugog stoljeda povijest nam za to nudi barem dvije mogudnosti. Postojali su Desposvni (oni koji pripadaju Gospodinu) i koji su potomci Kristovi. Danas se to tumaci ponajprije objanjenjem da je to znacilo Isusovi rodaci, polubrada i polusestre te njihovi potomci. Tepih potjece iz vremena vie od stotinu godina nakon Isusova razapinjanja na kri, pa bi do toga vremena bilo mnogo grana Desposvnija po Sredozemlju a svaki je pojedinac bio glava svoje sekte. Ako je bilo onih koji su za sebe vjerovali da su potomci Isusa i Marije Magdalene, isti bi se ukljucili u tu skupinu. Tepih progonstva vjerojatno je tkan kao oltar. Nije poznato da su gnosticki krdani gradili crkve ili u njima tovali Boga. Oni su se sastajali na drugim lokacijama. Vjerojatno je tepih, time to bi bio razmotan, posvedivao mjesto na kojemu se nalazio. Ako su vjernici bili Desposvni, tada bi manja figura u gornjem lijevom odjeljku vrlo lako mogla biti arah (cije ime na hebrejskom jeziku znaci "princeza"). U nekim verzijama legende o Mariji Magdaleni, ona dolazi u Galiju zajedno s kderkom cije je ime arah. U tom slucaju par patki pri dnu tepiha imao bi vedu vanost, jer su u ono doba patke mogle biti simbol svete zajednice, "vjencani prsten" na prikazu. MOZAIK MARIJA MAGDALENA' U to je vrijeme postojala jo jedna zanimljiva sekta krdana na Sredozemlju, karpokratijanci. Kriticari nazivaju Karpokrata "ocem gnosticizma". Ozloglaeni u drugom stoljedu, Karpokrat i njegovi sljedbenici izazivali su bijes pravovjerne Crkve. Irenej (oko 115. 202.), biskup Lyona, i Klement iz Aleksandrije (160. 215.) alili su se da je Karpokrat, izmedu ostalih zlodjela, zatocio crkvenog starjeinu u Aleksandriji kako bi od njega dobio kopiju tajnog Evandelja po Marku. Za Karpokrata se kae da je propovijedao herezu da je Isus roden od Josipa i da je bio covjek. On je zaredivao i ene za svedenice. U isto vrijeme, karpokratijanci su navodno, prema prici, izradivali slike Krista i ostalih, "neke od njih naslikane, a druge izradene od raznolikih materijala". U stvari, karpokratijanci su jedini krdani za koje sigurno znamo da su u to vrijeme izradivali slike, jer je takav postupak jo uvijek zabranjivala druga Boja zapovijed (Izlazak 20:4). Karpokrat je cak tvrdio da u svom posjedu ima portret Isusa Krista to ga je naslikao sam Poncije Pilat. tovie, tvrdio je da on poznaje njegovo osobito ucenje u neprekinutoj liniji od Marije Magdalene, Marte i Salome.

Postoji, dakle, velika mogudnost da je Karpokrat na neki nacin bio povezan s ukrasom na tepihu, ako imamo na umu povijesne dokaze. Kada bi bilo tako, tada bi gornja lijeva figura vrlo lako mogla biti kdi arah. Medutim, postoje isto tako mali izgledi da bi to mogle biti Saloma ili Marta *ene koje su, prema nekim izvjetajima, pratile Mariju Magdalena u Francusku op. ur. izvorniku], koju su karpokratijanci dotada ved proglasili sveticom. Cinjenica da na slici postoje dva X-a mogla bi isto tako ukazivati na odredenu dvojnost, uocljivu u gnostickim filozofijama onoga vremena. Jednakost je bila

kljucno pravilo i nauk Karpokrata, jednakost izmedu mukarca i ene, jednakost izmedu bogatih i siromanih i tako dalje. To bi mogao biti jo jedan razlog zato je tepih ovalnog oblika, jer tako nitko tko stoji ili sjedi oko njega ne bi bio "na celu", to je uvelike nalik istoj namjeri okruglog stola kralja Arthura. Tko su tamnokose, neboanske osobe u donjem camcu sa znakom Krista na celu? Legenda nam kae da su neki rodaci pratili Mariju Magdalenu u camcu koji proputa. Moda su te dvije figure Lazar i Josip iz Arimateje koji nose Gral i ostalu "prtljagu", kako kae legenda. U svim kasnijim umjetnickim radovima te bi figure takoder vjerojatno bile proglaene svecima. Cvjetni pupoljci na vrhu i dnu vjerojatno su rue. One bi mogle biti simboli za subrosa ili "tajna" za gornji cvijet, i moda superrosa ili "ne tajna" za donji. Mogude znacenje je da su njihova ucenja bila ucenja u dvije vrste: ono tajno i ono javno. U stvari, mnogi suvremeni znanstvenici tumace Novi Zavjet kao javno ucenje krdanstva, a mnoga od alternativnih ili Gnostickih evandelja tajnim ucenjem. Znacenja rue su brojna. I na kraju, pruge poput duginih X-a i vanjski dugin rub koji okruuje tepih Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE mogu biti samo simboli nebesa ili Kraljevstva nebeskog. Neovisno o tome je li Tepih progonstva pripadao Desposvnima, kar-pokratijancima ili nekoj drugoj gnostickoj sekti, on pripovijeda pricu o progonstvu Marije Magdalene. Kao umjetnicko djelo, nije uredivan, preveden s jednog jezika na drugi niti je ponovno istkan da bi odgovarao, kao to se moe dogoditi s pisanom rijeci. Pojava ovog dokumentarnog dokaza postavlja pitanja na mnogim razinama povijesnoj, filozofskoj i teolokoj. Ono to saznajemo iz tumacenja ukrasa na tepihu jest da je to najraniji prikaz Isusa Krista. To je isto tako najraniji prikaz Marije Magalene. Kao jedan od prvih apata krdanstva, Tepih progonstva nudi nam dokaz jedne stvari. "Legenda" o bijegu i progonstvu Marije Magdalene u Galiju nije romanticni srednjovjekovni mit. Prica je postojala barem tisudu godina ranije, vrlo blizu vremenu u kojem se vjerojatno mogla dogoditi. TAJNA POVIJEST MARIJE MAGDALENE IFRIRANA U EPSKOJ POEMI IZ SEDAMNAESTOG STOLJEDA JOHN M. SAUL Ako mislite da je ifriranje i deifriranje tajnih poruka o Mariji Magdaleni kao Svetom Gralu podrucje samo suvremenih pisaca, esej Johna M. Saula koji slijedi pokazuje zato biste trebali razmisliti ponovno. U tom eseju Saul uvodi citatelje u nevjerojatno ezoterican klub medu acicu modernih znanstvenika koji poznaju djelo Pierrea de Saint-Louisa, slabo poznatog francuskog pjesnika. U svojoj epskoj poemi iz sedamnaestog stoljeda, djelu o Mariji Magdaleni, Pierre de Saint-Louis donosi akrostihove, dvostruke igre rijecima i prikrivene aluzije za koje Saul smatra da mogu ukazivati na osjedaj pjesnika da je Marija Magdalena bila Isusova nevjesta i majka kraljevske krvne loze.

John Saul ima doktorat iz geologije s MIT-a. Prije vie od trideset godina bio je medu onima koji su radili najranije istraivacke studije o pricama i legendama o Mariji Magdaleni u francuskom gradu Rennes-le-Chdteauu. On se tog vremena prisjeda kao vremena kada su mnogi ljudi mislili da de velike "tajne" biti pronadene u nekoj od vapnenackih pilja te pokrajine. "O Mariji Magdaleni malo se raspravljalo 1974. godine i svi su se nadali, a neki su i ocekivali, da de blago iz jeruzalemskog hrama ili blago templara biti pronadeno u jednoj od pilja". Saul je kasnije dao svoj doprinos istraivanju za

prijelomnu knjigu Sveta krv, Sveti Gral, koja je prvi puta objavljena 1982. godine, a koja je izazvala mnogo zanimanja medunarodne javnosti za francuske legende o Mariji Magdaleni kao Isusovoj nevjesti i majci njegova djeteta, o merovinkim kraljevima, vitezovima templarima, Sionskom prioratu itd. Mnoge od tih tema privukle su kasnije veliku pozornost javnosti nakon objavljivanja romana Dana Broivna Da Vincijev kod 2003. godine. Iako je Saul doprinio istraivanju za Svetu krv, Sveti Gral, s njezinim se autorima nije slagao u brojnim stvarima, ukljucujudi i tome treba li se oslanjati na podatke dobivene od Pierrea Plantarda, navodnog velikog metra dvadesetostoljetne inacice Sionskog priorata. U eseju koji slijedi, Saul donosi svoj osobni pregled tvrdnji iznesenih u knjigama Sveta krv, Sveti Gral i Da Vincijev kod koje se odnose na Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Mariju Magdalenu i Isusa, a zatim nastavlja raspravom o vrlo neobicnoj Poemi o Magdaleni koju je napisao Pierre de Sai?2t-Louis prije vie od tri stoljeda. Kao djeca, a moda i kao odrasli ljudi, mnogi su sanjali o otkrivanju necega o cemu nitko nije nita znao, o otkrivanju neke vrste velike tajne. U sedamnaestom stoljedu redovnik iz Reda bosih karmelidana ucinio je upravo to. On je otkrio, ili je mislio da je otkrio, zaista veliku tajnu. Medutim, postoje naznake da stvari nakon toga za njega nisu ile osobito dobro. Kada je 1982. godine objavljena knjiga Sveta krv, Sveti Gral, ona je dotakla istu stoljedima staru tajnu o navodnom braku izmedu Isusa i Marije Magdalene. Prema njezinim autorima, iz tog je braka moda rodeno dijete ili djeca, s nastavljenom krvnom lozom koju je titila tajna skupina "cuvara Grala". Zatim se, dvadeset godina kasnije, junak romana Dana Brovvna Da Vincijev kod, naao na tragu dananjih potomaka upravo takvog braka. No, zato bi se ti moderni autori usredotocili na Mariju Magdalenu, navodno posrnulu enu koja je promijenila nacin svoga ponaanja u prisutnosti Isusa? Zato prizivati tu sveticu cija je ikona poklopljena posuda ili nekakva druga posuda uobicajeno nazivana "kale Gral" - koju sadri njezina utroba? Koji su bili izvori podataka ili inspiracije tim modernim piscima? Ma koliko se to cinilo neobicno, tek nakon 591. godine, pola tisudljeda nakon smrti Marije Magdalene, ona je definitivno prepoznata kao reformirana prostitutka. Tek je Propovijed 33 pape Grgura Velikog preobrazila njezinu reputaciju. Tako su Marija Magdalena i njezina reputacija pretrpjeli sudbinu moda jedinstvenu u povijesti. Tko bi danas, cak i da jest Papa, mogao uvjerljivo okaljati ugled ene koja je ivjela prije pet stotina godina, proglaavajudi je prostitutkom, bila ona reformirana ili ne? Tko bi za to mogao imati razloga? Bilo to tocno ili ne, kome bi to uopde bilo vano toliko vremena kasnije? U novije je vrijeme moguda vanost tog neobicnog dijela povijesti dola na svjetlo dana: njegova je svrha mogla biti oduzimanje zakonitog prava Magdaleninoj djeci. Jer je Marija Magdalena bila idovka (kao to je to bio i Isus) a, prema idovskom zakonu, djeca prostitutke smatrana su djecom bez oca. Takva djeca i njihovi potomci nikada ne bi mogla biti "Kraljem idova" niti bilo cijim zakonitim kraljem.

Ta zakonska okolnost mogla bi rijeiti veliki potencijalni problem za kraljeve i za pape u samoj krdanskoj Europi srednjega vijeka. Jer ako je netko negdje, poznat ili ne, bio zakoniti potomak Isusa prave krvi Kristove to bi ga sprijecilo da polae pravo na vlast? I bi li onda Crkva svetog Petra mogla zadrati svoj legitimitet? MOZAIK MARIJA MAGDALENA Prema Da Vincijevom kodu u kojemu sredinji enski lik nazivaju "princezom", postoji tajna skupina nazvana Sionski priorat koja cuva i odrava krvnu lozu Marije Magdalene, kraljevsku i zakonitu krvnu lozu Marije Magdalene. Dan Brown tu je skupinu prikazao kao "stvarnu organizaciju". Dvadeset godina prije, autori knjige Sveta krv, Sveti Gral takoder su istraivali Sionski priorat i doli su do istih zakljucaka. Pocetna tocka u istraivanju Sionskog priorata bio je proturjecan tekst registriran u Francuskoj nacionalnoj knjinici (Bibliotheqaue Nationale) 1967. godine pod naslovom Dossiers Secrets d'Henri Lobineau (oznaka 4Lm1.249). Njegov sadraj ukljucuje nekoliko dugih genealogija s mnotvom imena, i poznatih i onih manje poznatih, kratke referencije na pradavne migracije malo poznatih naroda, grbove, od kojih su neki prilicno ocito nastali za tu prigodu te imena velikih metara tajnih drutava. Dossiers Secrets, koje citiraju autori Svete krvi, Svetog Grala, zapravo ne spominju ni Isusa niti Mariju Magdalenu. Pa ipak, snano ukazuju na to da su prvi kraljevi Francuske, Merovinzi, opisani kao "naa prva rasa kraljeva", bili biblijskog porijekla. Prema samim Dossiers to je tajna koju je Sionski priorat cuvao tijekom proteklih stoljeda. Da Vincijev kod, koji je roman, ne moemo tretirati kao pouzdan izvor za povijesne studije. Niti to moemo s Dossiers Secrets koje izlau plan za ocekivani dan kada de Francuska ponovno uspostaviti svoju svetu monarhiju. A ipak Dossiers sadre mnogo vrijednih podataka, od kojih bi neke bilo iznimno teko iskopati, cak i nadarenom istraivacu koji ima pristup velikoj knjinici. To predstavlja ogroman problem bilo kome koga zanima Sionski priorat i ostale s njim povezane teme. Jer Pierre Plantard (1920. 2000.) koji, prema mnotvu naznaka, mora biti osoba koja stoji iza modernog Sionskog priorata, a isto tako i Dossiers Secrets, nisu bili osobito dobri istraivaci. On je jednostavno bio pretendent na nepostojede prijestolje, neobrazovan covjek koji je prekinuo kolovanje i koji je bio sustavno nemaran s cinjenicama te kojega je njegova opda sposobnost ponekad dovodila u zatvor na krada razdoblja. Ukratko, bio je covjek koji se samo pravio vaan. No, Plantard, koji se od 1989. godine nazivao Pierre Plantard de Saint-Clair, nekako je doao do povijesnih informacija koje su nama ostalima bile nedostupne. Sveta krv, Sveti Gral razlikuje se i od Da Vincijeva koda i od Dossiers Secrets. To nije roman niti

mu je namjera promicati bilo privatni bilo tajni plan. Njegova je svrha iznijeti povijesne mogudnosti koje se pojavljuju pri citanju Plantardovih izmiljotina zajedno sa shvadanjem da pojam "sveti gral" dolazi od "Sangreal", od rijeci nepoznata porijekla koja, ako je rastavimo nakon slova g, daje sang real to znaci "sveta krv". No, tko je pripadao Svetoj krvnoj lozi o kojoj je rijec? Pierre Plantard? Saint-Clairovi? Nestali kraljevi merovinkog porijekla? Potomci biblijskog plemena Benjaminova, kako kau Dossiers? Navodna loza koja potjece sa Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

svadbe u Kani, svadbe Marije Magdalene i Isusa? Na kraju autori Svete krvi, Svetog Grala nastoje spojiti sve te krvne loze, odbacujudi samo onu gospodina Plantarda koji se pravio vaan. Njihovi su napori rezultirali stajalitem u Zapadnjackoj povijesti u kojoj gotovo svaki dogadaj koji privlaci vedu pozornost moe biti provizorno povezan s borbama koje ukljucuju navodne potomke Isusa i Marije Magdalene. Dan Brown, autori knjige Sveta krv, Sveti Gral pa cak i Pierre Plantard (unatoc njegovim tvrdnjama) nisu pratili pravu genealogiju nego su umjesto toga svi proucavali drevnu kraljevsku tradiciju koja je, a u tome se svi slau, dugo imala te jo uvijek zadrava sposobnost da utjece na stvaranje povijesti. Ideje iz tog smjera tradicije kruile su mnogo prije naeg vremena, a u sedamnaestom stoljedu izrazio ih je malo poznati pjesnik Pierre de Saint-Louis u svojem djelu La Magdalena au Desert de la SaintBaume en Provence (Lyon, 1668., 1694., 1700.; Haag, 1714.; i nedatirano izdanje bez mjesta izdavanja). Negdje pri pocetku te pomno sastavljene poetske ekstravagancije na vie od dvije stotine stranica, dobivamo "povijesnu lekciju" i "lekciju iz gramatike" u kojima se autorova muza koja je identificirana kao Marija Magdalena, "SPREE" s "GLAGOLOM", to jest, s Isusom. Theophile Gauthier (1811. 1872.), plodan francuski kriticar, pisac i urednik, poemu je opisao kao "na svoj nacin toliko potpunu koliko su to Ilijada ili Odiseja... Cini se nemogudim za bilo koga da svojevoljno sastavi tako cudne stihove... a *autorova+ knjievna bijeda nije uobicajena bijeda nego ucena, iznimna i svjesna. Ta je poema sa svojim abrakadabra stihovima neto najekscentricnije to se ikada pojavilo na bilo kojem od svjetskih jezika". Simone de Reyff, suvremena strucnjakinja za sedamna-estostoljetnu francusku knjievnost, dodaje da je njezina autora pratila reputacija perfekcionista. "Abrakadabra" ili ne, Pierre de Saint-Louis ocito je napisao tocno ono to je namjeravao. Pierre de Saint-Louis rodio se, kako se cini, 5. travnja 1626. godine u Valreasu, kao jedan od barem dvojice sinova Jacquesa Barthelemyja i Anne Canal. Odbacio je svoje svjetovno ime Jean-Louis ("Ludovik") Barthelemy kada je postao pripadnik Reda bosih karmelidana 1651. godine. Prema zapisu u katalogu u knjinici Viollet le Duc, Pierre de Saint-Louis je ivio u Aygaladesu u blizini Marseillea dok nije imenovan upraviteljem College de Saint-Marcelin u Dauphineu. Isti katalog takoder prepricava pricu u kojoj se autor pridruio karmelidanima i napisao poemu nakon smrti zarucnice koja se zvala Madelaine. Tekst Pierrea de Saint-Louisa kruio je u rukopisnom obliku tijekom dugog razdoblja, moda i desetljedima, i barem jedan od sacuvanih rukopisa ocito nije nikada pomno pregledan. (Voltaire spominje Pierrea de Saint-Louisa u svojem Lettre a Thiriot od 7. veljace 1738. godine.) Iz tko zna kojeg razloga, kao godina smrti Pierrea de Saint-Louisa

MOZAIK MARIJA MAGDALENA spominju se razlicite godine: "oko 1670.", 1672., 1673., "1677?" ili, to bi moglo biti vjerojatnije, 1683. ili 1684. godine. Naznaceno je da je preminuo "u nemilosti" u "Pinetu u vicarskoj", iako bi vjerojatnija pretpostavka kada je rijec o tome koje je mjesto u pitanju bila karmelidanska ustanova u Eyzin-Pinetu, juno od Lyona. Dobivamo dojam da je neto vezano uz njegovu smrt zatakano te da neki od biografskih detalja koje sam naveo ne bi izdrali pomniju provjeru, kao to je, primjerice, zarucnica Madelaine. Je li ona zaista postojala?

Velik dio onoga to znamo, ili mislimo da znamo, o Pierreu de Saint-Louisu dolazi iz clanka autora "Follarda" objavljenog u srpanjskom broju Mercure de France iz 1750. godine. Ipak je frustrirani povjesnicar, Jean de Servieres napisao u Provincia (Marseille, 1925.): "Nedemo saznati zato su urednici Mercure de France cekali tako dugo dvadeset i tri godine! prije nego to su objavili Follardovo biografsko pismo [o Pierreu de Saint-Louisu] kao niti motive za konacno objavljivanje istog". I tko je tocno bio "Follard" ? Nicolas-Joseph Follard (1664. oko 1736.), duhovnik iz Nimesa cije je ime do nas dolo pisano s jednim /, cini se jedinim kandidatom za autora, no ni stil a niti izbor teme ne cine se njegovima. Raspravljajudi o La Magdaleine au Desert de la Sainte-Baume en Provence u saetku opsenog dvotomnog Monuments inedits sur Sainte-Marie Madeleine en Provence... (Pariz, 1848.), E. M. Faillon nam kae da je "to djelo, radi kojega je autor platio s pet godina bdijenja, stajalo na polici desetljede, potpuno zanemareno. Nakon autorove smrti, isto je iz praine izvukao isusovac imenom T. Berthet' (ili 'Nicole') te je odmah rasprodano. Zatim je knjigu trebalo ponovno tiskati..." Piudi o svojoj odluci da ponovno tiska to izdanje 1714. godine, Servieres je izvijestio da je "beskonacan broj ljudi pisao u Lyon iz raznih krajeva traedi kopije, ali uzalud. Ved je prolo mnogo vremena otkada nije bilo ni jedne". Od samog pocetka poema je neobicna, pocinjudi s posvetom "Madame de la Blache, Gabrielle de Levi" cije se ime cini idovsko, ali za koju Perre de Saint-Louis kae da dolazi iz obitelji potomaka Svete Djevice. Autor upozorava citatelje da de naidi na razlicite vrste igre rijecima i, u stvaranju anagrama, on koristi i "Magdaleine" i "Madelaine". Medu njegovim lakim anagramima je onaj koji daje ]e mets ici la grande Amante ("Ovdje smjetam la grande Amante") a pojam Amante obicno se prevodi kao "Ljubavnik". Zatim, frojdovski ispred svoga vremena, on prikazuje pilju u Sainte Baume u blizini Toulona, za koju se u legendarnim pripovijetkama kae da je u njoj ivjela Marija Magdalena, kao "zastraujudu pilju". Osim lekcija iz povijesti i gramatike, citatelji La Magdaleine au Desert de la Sainte-Baume en Provence saznaju za odjek koji, na pitanje kako de bududa pokoljenja zapamtiti uplakanu "Mariju", odgovara "marrie", Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE rijecju koja znaci "ucviljena" ali koja u isto vrijeme priziva i znacenje "udana". Zatim u Knjizi IV. jedan stih usporeduje tugujudu Mariju s "une mer" a slicno je u smrti nazvana "La Mer morte" (Knjiga X.), gdje same te rijeci znace "more" i "Mrtvo more", no izgovaraju se isto kao i rijeci "majka" i "preminula majka". Pojedinacno, svaka od tih neobicnih tema moe biti razumno odbacena, iako sa sve vie potekoda jer sve vie njih postaju ocite a objanjenja se nadograduju na prijanja objanjenja. Ipak, jedan ulomak u Knjizi X. sastavljen je s tako velikim trudom da se cini nemogudim pronadi bilo kakvo objanjenje koje se ne poziva na tradicije o kraljevskoj krvnoj lozi potekloj od Marije Magdalene.

Nakon iznoenja razlicitih referencija na kraljeve Francuske, autor priziva standardni ikonografski opis Magdalene koja dri "kale Gral", tajanstveni predmet za koji se kae da je cuvao krv Isusovu. Pjesnik zatim upuduje:

Touchez cette Urne icy, la morte [Marija Magdalena] vous l'aprete, Que ce beau pot en main, soit votre pot-en-tete. U prijevodu bi to bilo: Dodirni tu urnu to ju je preminula ena pripremila za tebe, Neka ta ljupka posuda u ruci postane tvoja posuda-u-glavi. Zatim, povezujudi Mariju Magdalenu s pticom feniks koja ustaje iz svojega pepela (Knjiga X.) i nazivajudi je "excellente Princesse" (Knjiga XI.) te prolazedi kroz referencije do sedamnaestostoljetnih kraljeva Francuske, imenovane "potentatos" ili "vlastodrcima" (Knjiga X.), Marija kao "vjerna Ljubavnica... malo poznate kude [maison obscure] (Knjiga XI.) opisana je kao primateljica koja je [dinasticki?+ sluena i sacuvana (Knjiga XI.). Otprilike u tom trenutku citatelju koji vjerojatno nije odmah povezao "pot-en-tete", bilo na francuskom, bilo u prijevodu se moe ciniti da slicnost izmedu "pot-en-tete" i "potentat" (engl. potentate vlastodrac, op. prev.) nije nenamjerna. La Magdeleine au desert de la Sainte Baume en Provence, Poeme sprituel & Chretien ciji se tocan naslov pomalo razlikuje od jednog izdanja do drugog je knjiga koja zahtijeva vie od jednog citanja. Prvo citanje "duhovnog hira" na brojevima neoznacenim uvodnim stranicama, na primjer, ne doima se ni hirovitim, ni duhovnim, ni inspirativnim a niti zanimljivim. (Jedan je komentator te stranice nazvao "prilicno dosadnima".) A ipak, tu i tamo u tom "hiru" od esnaest stihova nalazimo cetiri rijeci koje su kurzivirane, iako ne iz nekog ocitog razloga: "...brak... ne... tajno... vode...". Tako uobicajeno za dvadesetostoljetne pisce, ali s "osporivodu" koju od njega zahtijevaju okolnosti, Pierre de SaintLouis MOZAIK MARIJA MAGDALENA ' spominje "vode" nekod poznatog zakonitog braka. Na kraju svojeg djela, Pierre de Saint-Louis oprata se od Marije Magdalene, svoje "Posude" o kojoj bi se moglo redi jo toliko mnogo u prici koja je "ni kraj niti pocetak" te obavjetava svoje citatelje da je barem "razotkrio" svoj "saetak" (l'Extrait). "Saetak" ovdje moemo citati kao "kratak pregled", no autor je bio puno pretalentiran da bi cudno i besmisleno pisao o "razotkrivanju pregleda Posude" nego se umjesto toga cini da je oprezno prizivao potomstvo Marije Magdalene, "excellen-te Princesse" koja je provela proteklih dvije stotine stranica u Isusovom drutvu. Pierre de Saint-Louis je napisao jo jedan rukopis duljine knjige cije objavljivanje nisu odobrile crkvene vlasti. Navedeni razlog bio je da bi s dvije knjige istog tog autora "svijet bio prebogat". SLIKA MARIJE MAGDALENE, DANAS PRIPISANA LEONARDU DA VINCIJU

DAN BURSTEIN Od brojnih novih saznanja to ih je o Mariji Magdaleni otkrila ova knjiga, jedna od najzanimljivijih tice se nae naslovnice: slika Marije Magdalene iz renesansnog razdoblja koja je nedavno prikazana javnosti u Italiji po prvi puta u vie od pedeset godina. Prije su povjesnicari umjetnosti pripisivali tu

sliku manje vanom renesansnom majstoru koji se zvao Gianpietrino a koji je bio poznat kao ucenik Leonarda da Vincija. Oduvijek se pretpostavljalo da je Leonardo vjerojatno nadgledao slikanje iste. No, onda je Carlo Pedretti, moda najvedi ivudi poznavatelj Leonarda objavio, nakon mnogo promiljanja: "Sklon sam vjerovati daje u pitanju mnogo vie od majstorova nadgledanja ucenika". Ako je ta Marija Magdalena Leonardova, bilo bi to jedini puta da je Leonardo naslikao Mariju Magdalenu osim ako prihvatimo tezu iz Da Vincijeva koda da je Marija Magdalena prikazana odmah zdesna Isusu na Leonardovoj Posljednjoj veceri. Vedina kolovanih povjesnicara umjetnosti i poznavatelja Leonarda odbacuje ideju o Leonardovoj didakticnoj, ifriranoj poruci na Posljednjoj veceri o Mariji Magdaleni kao Kristovoj Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE nevjesti i kao metaforickom Svetom Gralu. Kada im se postavi pitanje 0 liku enskastog izgleda pored Isusa, tradicionalni znanstvenici obicno brzo isticu da su slikari talijanske renesanse cesto prikazivali Ivana, Voljenog ucenika, kao jedinog medu apostolima bez brade i koji izgleda vrlo enskasto a ponekad cak i kako spava, naslonjen na Isusa. To su navodno radili kako bi istaknuli njegovu mladost. Carlo Pedretti je jedan od malobrojnih povjesnicara umjetnosti koji uopde pridaju ikakvu vanost tome koliko enskasto lik na Posljednjoj veceri izgleda. Tijekom prvog zanimanja za Da Vincijev kod po citavom svijetu tijekom 2003. i 2004. godine, Pedretti je davao intervjue u kojima je vie od ostalih ozbiljnih povjesnicara umjetnosti ostavljao vrata otvorena za mogudnost da bi osoba na Posljednjoj veceri mogla biti ena. Nikada nije rekao niti procijenio da je to Marija Magdalena. No, u razmatranju odredene kolicine dvosmislenosti o spolu osobe koja sjedi s Isusove desne strane, govorio je zaista mnogo. Ako je naa naslovnica zaista Leonardo, tada je, a to nije iznenadenje, taj kreativni genij naslikao Mariju Magdalenu kao nitko drugi. Njegova je Marija Magdalena zemaljska i senzualna, no, bez srama, bez pokajanja, bez krivice. Naslikana je onako prekrasnom i onako tajanstvenom kao i Mona Lisa, no, za razliku od Mona Lise, ona komunicira izravno, otvoreno, bez tajnovitosti. Kada bih elio napisati izmiljeni roman o toj slici, poceo bih s pretpostavkom da, bududi da je Leonardo znao i shvadao tako mnogo o bududnosti (na kraju krajeva, izradio je nacrte letedih strojeva, podmornica 1 motornih automobila te je imao rana saznanja o sloenosti i o teoriji kaosa), isto je tako znao neto o drevnoj prolosti. A ono stoje taj najistaknutiji renesansni humanist nagadao o prolosti bilo je da su ljudska bida bila smrtna, a ne boanska, te da su Isus i Marija Magdalena bili obicna ljudska bida, moda mu i ena. tovie, moda je pretpostavljao da bi naglaavanje privlacne senzualnosti ene bez kritika biblijskog morala, grijeha, krivice i pokajanja moglo biti pravi nacin prikazivanja prekrasne ene kao polovice arhetipske muke i enske holisticke zajednice. Ta je Marija Magdalena

zadivljujuda zbog svoje ljudskosti i humanizma, to uopde nije iznenadujude ako znamo da je Leonardo vjerojatno najvedi humanist proteklog tisudljeda.

Postoji li "misterija" o Leonardu? Je li znao za neku veliku "tajnu"? Je li bio dio velike "zavjere" ? Da je odgovor na sva ta pitanja ali taj pozitivan odgovor nema ba nikakve veze s takozvanim Sionskim prioratom ili nekom takvom gluposti nego je Leonardova velika tajna njegova hereza mogla biti tako neto jednostavno kao to je shvadanje da biti covjekom znaci biti svetim, da je davati, ivjeti i slaviti ivot najvie poslanje covjecanstva te da u tom procesu ene imaju vrlo posebnu a time i vrlo svetu ulogu koju moraju odigrati. 7. MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE Ni jedna druga biblijska figura ukljucujudi judu pa cak i Isusa nema tako ivopisan i tako bizaran ivot poslije Biblije u ljudskoj imaginaciji, u legendi i u umjetnosti. JANE SCHABERG, Uskrsnude Marije Magdalene [Nakon pristajanja u Marseilleu,] Kada je blagoslovljena Marija Magdalena vidjela ljude to su se okupili oko svetita da bi idolima ponudili rtvu, ona je istupila, mirno i vedra lica, dobro odabranim rijecima pozvala ih je dalje od kulta idola te im je vatreno propovijedala Krista. Svi koji su je culi divili su se njezinoj ljepoti, njezinoj rjecitosti i blagosti njezine poruke... da nije nikakvo cudo da su usta koja su utisnule pobone i prekrasne poljupce na Spasiteljeve noge trebale mirisati na miris rijeci Boje snanije od ostalih. JACOBUS DE VORAGINE, "Citanje o svecima", 13. stoljede MITOLOGIZIRANJE MARIJE MAGDALENE Zlatna legenda JACOBUS DE VORAGINE* Zlatna legenda je jedan od sredinjih tekstova srednjeg vijeka. Opisuje ivote svetaca u rasponu prica osmiljenih da imaju masovni odaziv neke naizgled cinjenicne, neke ocito fikcionalne, a neke potpuno senzacionalne. Nakon Biblije, Zlatna legenda smatra se jednom od najrairenije citanih i kopiranih knjiga onog vremena. Do kraja srednjeg vijeka, prevedena je na vedinu svjetskih jezika. U uvodu svog prijevoda, Richard Hamer, predavac srednjovjekovnog engleskog jezika i knjievnosti pri Kristovoj Crkvi na Oxfordu, pie da "veliki uspjeh knjige o kojemu svjedoci njezina rairenost i upotreba, i njezino 'poraavanje' koje se odnosi na sve mogude suparnike, vjerojatno je zahvaljujudi tome to je pruala pravu vrstu i kolicinu potrebnih informacija". U Zlatnoj legendi ima 182 price, a sve ih je napisao dominikanski redovnik Jacobus de Voragine izmedu 1259. i 1266. godine. Zasigurno nitko nije imao vedi utjecaj na to kako se reputacija sveca

prenesila do modernih vremena od njegova ivopisnog izvjetaja o ivotu Marije Magdalene. Kako se moe i ocekivati, spajanje Marije Magdalene i Marije iz Betanije sestre Lazara i Marte i neimenovane grenice iz Evandelja po Luki od strane pape Grgura u jednu osobu, je uvrteno u price, ali je prikazano i njezino putovanje u Francusku te njezina prolost kao bogate, iz ugledne obitelji pa cak i kao "vlasnice" grada Magdale. Isto tako postoji istaknuti spomen i nje kako podlijee "tjelesnim uicima". Ipak je, na kraju, Isus voli, prihvada i brani.

Zlatna legenda nije temelj za pricu o Svetom Gralu, niti za teoriju o Isusu i Mariji Magdaleni kao oenjenima, koja de se pojaviti kasnije, nego je prikazuje kao kreposnu, reformiranu seksualnu prijestupnicu koja se okrenula svetom ivotu to ju je ucinilo jednom od svetijih i snanijih Kristovih sljedbenika nakon njegove smrti. " Jacobus de Voragine, Zlatna legenda. 1993 Princeton University Press, 1995 meki uvez. Pretisak uz doputenje Princeton University Press. MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE SVETICA MARIJA MAGDALENA Marijino prezime "Magdalena" dolazi od Magdaluma, jednog od njezinih batinjenih posjeda. Rodena je u uglednoj obitelji potomaka kraljevske loze. Ime njezina oca bilo je Syrus, njezina se majka zvala Eucharia. Sa svojim bratom Lazarom i sestrom Martom posjedovala je Magdalum, utvrdeni grad udaljen tri i pol kilometra od Genezareta, zajedno s Betanijom, nedaleko Jeruzalema, te sa znatnim dijelom samog Jeruzalema. No, oni su medu sobom podijelili svoja imanja tako da je Magdalum pripao Mariji (odatle ime Magdalena), Lazar je zadrao imovinu u Jeruzalemu, a Betanija je bila Martina. Magdalena se potpuno predala tjelesnim uicima, Lazar se posvetio vojnickom pozivu, a razborita Marta pomno je pazila na sestrina i bratova imanja te se brinula za potrebe svojih naoruanih ljudi, svojih slugu te i za siromane. Medutim, nakon Kristova uznesenja svi su prodali svoje posjede i poloili su svoj imetak pred noge apostola. Magdalena je, dakle, bila jako bogata, a senzualni uitak pratnja je velikog bogatstva. Kako je bila poznata po svojoj ljepoti i po svom bogatstvu, nije bila nita manje poznata po tome to je svoje tijelo preputala uitku u tolikoj mjeri da je njezino pravo ime zaboravljeno i posvuda su je zvali "grenicom". U meduvremenu je Krist propovijedao ovdje i ondje te je ona, vodena boanskom voljom, pourila do kude imuna gubavca gdje je on, kako je saznala, bio za stolom. Bududi je bila grenica nije se usudila mijeati s pravednima, nego je ostala iza i oprala je Gospodinove noge suzama, osuila ih svojom kosom a zatim ih je pomazala dragocjenom pomadu. Zbog iznimne vrudine sunca ljudi u toj pokrajini redovito su se kupali i pomazivali se. Da je imun farizej mislio da je taj covjek prorok, on nikada ne bi dopustio grenoj eni da ga dodirne, no Gospodin ga je izgrdio zbog njegove ponosne pravednosti i rekao je eni da su joj svi grijesi oproteni. To je Magdalena kojoj je Isus dodijelio takvu veliku milost i kojoj je iskazao toliko znakova ljubavi. Istjerao je iz nje sedam vragova, potpuno ju je izbezumio ljubavlju prema njemu, uveo ju je medu svoje najblie prijatelje, bio je njezin gost, ona se brinula za njega na njegovim putovanjima i ljubazno je stao na njezinu stranu u svim situacijama. Branio ju je kada je farizej rekao da je necista, kada je njezina sestra natuknula da je lijena, kada ju je Juda nazvao rastronom. Vidjevi je da place nije mogao zadrati suza. Njoj za ljubav uskrsnuo je njezina brata, nakon to je bio mrtav cetiri dana, njoj za ljubav oslobodio je njezinu sestru Martu od bolesti krvi od koje je patila sedam godina i radi njezinih zasluga dao je Martilli, sestrinoj slukinji, privilegiju da izgovori te nezaboravne rijeci: "Blagoslovljena utroba koja te rodila".

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

U sljededem saetku, Marija putuje u Provansu sa svojim bratom i sestrom te ostalim krdanima, ukljucujudi i Maksimina, koji de kasnije postati biskup u Aixu. Vidimo kako pristaju u Francusku i Marijino pokrtavanje zemlje. Nekih cetrnaest godina nakon Gospodinove muke i uznesenja na nebesa, kada su idovi ved odavna ubili Stjepana i protjerali ostale ucenike izvan granica Judeje, ucenici su se otputili u zemlje razlicitih naroda i ondje su sijali sjeme rijeci Gospodnje. S apostolima je u to vrijeme bio jedan od sedamdeset i dva Isusova ucenika, blaeni Maksimin, cijoj je brizi blaeni Petar povjerio Mariju Magdalenu. Maksimina, Mariju Magdalenu, njezina brata Lazara, njezinu sestru Martu, Martinu slukinju Martillu, blaenog Cedonija, koji je roden slijep a izlijecio ga je Gospodin, kao i mnoge druge krdane nevjernici su satjerali u brodid bez kormilara i bez vesala te ga poslali na more da bi se svi utopili, no Boja je volja bila da svi na kraju pristanu u Marseilleu. Tamo nisu pronali nikoga tko je bio voljan pruiti im zaklon, pa su izbjegli na trijem svetita stoje pripadalo ljudima toga podrucja. Kada je blaena Marija Magdalena vidjela ljude koji su se okupljali oko svetita da bi svojim idolima ponudili rtvu, istupila je pred njih, smireno i vedra lica te ih je dobro odabranim rijecima pozvala da se odreknu kulta idola te im je gorljivo propovijedala Krista. Svi koji su je culi divili su se njezinoj ljepoti, njezinoj rjecitosti i ljepoti njezine poruke... te nije nikakvo cudo da su usta to su utisnula tako pobone i tako predivne poljupce na noge Spasitelja mirisala na rijeci Boje vie nego to su to mogli drugi. Nakon to je Marija Magdalena pokrstila Francusku, osamila se u divljini da bi se usredotocila na nebesku kontemplaciju. ivjela je ondje trideset godina bez hrane ili vode, preivljavala je na svetoj hrani kojom su je opskrbljivali andeli. U ovom odlomku vidimo je u njezinim posljednjim danima na zemlji uz njezino uznesenje na nebesa. Ondje je bio i svedenik koji je elio ivjeti ivotom usamljenika te je sebi sagradio kolibu nekoliko kilometara od Magdalenine nastambe. Jednoga je dana Gospodin otvorio oci tom svedeniku te je on svojim ocima vidio andele kako silaze na ved spomenuto mjesto gdje je prebivala blaena Marija Magdalena te kako su je podigli u zrak i sat kasnije vratili natrag na njezino mjesto uz hvalospjeve Bogu. eledi saznati istinu o toj cudesnoj viziji i eledi preporuciti sebe i svoju duu svojemu Stvoritelju, on je odvano i predano pourio prema gore spomenutu mjestu... MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE Zazvao je "Zaklinjem te Gospodinom, da mi, ako si ljudsko bide ili bilo koje stvorenje to ivi u toj pilji, odgovori i reci mi istinu o sebi!". Kada je to ponovio tri puta, blaena Marija Magdalena mu je odgovorila: "Pridi blie i saznat de istinu o cemu god tvoja dua poeli". Drhtedi, preao je polovicu puta od prostora izmedu njih kada mu je ona rekla: "Sjeda li se to kau Evandelja o Mariji, zloglasnoj grenici koja je oprala noge Spasitelja svojim suzama i osuila ih svojom kosom te time zaradila opro-tenje svih svojih grijeha?". "Sjedam se", odgovorio je svedenik "i otada je prolo vie

od trideset godina. Sveta Crkva takoder vjeruje i propovijeda ono to si rekla o njoj". "Ja sam ta ena", rekla je ona. "U razdoblju od trideset godina ivjela sam ovdje nepoznata ikome, i kako ti je doputeno da vidi jucer, svaki me dan radaju iznova sedam puta andeoske ruke i smatraju me vrijednom da uima na svojemu tijelu cujem radosno klicanje nebeskih domadina. Sada, zato to mi je Bog otkrio da du uskoro napustiti ovaj svijet, molim te, otidi do blaenog Maksimina i pobrini se da ga obavijesti da sljedede godine, na dan uskrsnuda Gospodinova, u vrijeme kada on redovito ustaje za zornice, treba sam podi do svoje crkve i tamo de me nadi prisutnu kako me posluuju andeli". Svedeniku je glas zvucao poput glasa andela, no nije vidio nikoga".

Dobri je covjek pourio k blaenom Maksiminu i prenio mu je svoju poruku. Sveti Maksimin, ushiden, sretno je zahvalio Spasitelju te je na imenovani dan, u imenovani sat sam otiao u crkvu i vidio blaenu Mariju Magdalenu medu zborom andela koji su je ondje donijeli. Podignuta je na udaljenost od dva lakta iznad zemlje, stojedi medu andelima i podiudi ruke u molitvi Bogu. Kada je blaeni Maksimin oklijevao pristupiti joj, ona se okrenula prema njemu i rekla: "Pridi blie, oce, i ne bjei od svoje kderi". Kada joj je priao blie, kako citamo u knjigama samog blaenog Maksimina, Gospin izraz lica toliko je zracio, zahvaljujudi njezinoj stalnoj i svakodnevnoj viziji andela, da bi covjek lake gledao izravno u sunce nego u njezino lice. Svo svedenstvo, ukljucujudi ved spomenutog svedenika, onda je pozvano zajedno a blaena Marija Magdalena, lijudi suze radosnice, primila je Tijelo i Krv Gospodnju od biskupa. Ona je legla na tlo svom svojom duinom ispred stuba oltara a njezina se najsvetija dua preselila Gospodinu. Nakon to je izdahnula, tako snaan miris slatkode ispunio je crkvu da su sedam dana svi koji su uli unutra to zamijetili. SVETA KRAA Nema mira za kosti Marije Magdalene KATHERINE LUDVVIG JANSEN Kult Marije Magdalene koji de poharati Francusku i ostatak Europe u jedanaestom, dvanaestom i trinaestom stoljedu pojavio se u devetom stoljedu, kada izvori pocinju pokazivati zazivanje u posebnim molitvama radi proslave njezina blagdana a u Njemackoj je u njezinu cast posveden oltar. Do jedanaestoga stoljeda brojne su mase bile privrene Mariji Magdaleni i znaci privrenosti njoj mogu se vidjeti posvuda. Nigdje to nije bilo ocitije nego na jugu Francuske, gdje je taj kult doivio procvat sredinom jedanaestoga stoljeda kada je Geoffrey, opat velike romanicke crkve u Vezelayu u Burgundiji ustvrdio da posjeduje relikvije Marije Magdalene. Dok samostanska crkva u St. Maximinu u Provansi nije ustvrdila da ona cuva tijelo Marije Magdalene u kripti 1279. godine, Vezelay je bio vano hodocasnicko odredite osobito nakon 1050. godine kada je papa Stjepan izdao papinsku Bulu kojom priznaje zahtjeve te crkve. Legenda prema kojoj je Marija Magdalena osobno donijela krdanstvo u Galiju u prvom stoljedu imala je takvu duboku domoljubnu privlacnost da je ostala tvrdoglavo ucvrdena u francuskom narodnom vjerovanju sve do devetnaestog stoljeda, unatoc velikim naporima povjesnicara da ga ospore. to je relikvije ucinilo tako vanima za vjernike srednjega vijeka? Zato su imali tako veliku potrebu da je jedna crkva krala od druge, kredi time sedmu zapovijed? Kakve je to veze imalo s Marijom Magdalenom i koji su aspekt legende o Mariji Magdaleni ljudi eljeli "dodirnuti"? Kako se to razdoblje uklapa u sve raireniji mozaik slikovnog prikaza Marije Magdalene?

Ta smo pitanja postavili Katherine Ludvoig Jansen koja je velik dio svoje karijere posvetila proucavanju tretmana Marije Magdalene u srednjovjekovnom razdoblju, fansenova je profesorica na Katolickom sveucilitu Amerike i autorica knjige The Making of the Magdalen: Preaching and Popular Devotion in the Latter Middle Ages. "Relikvije moemo promatrati kao prijenosnike izmedu natprirodnog i prirodnog svijeta", pie Jansenova "predstavljajudi konkretan, opipljiv produetak svetosti na ovom svijetu". Do dananjeg dana tvrdi se da

MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE postoje relikvije Marije Magdalene i jo im se uvijek iskazuje tovanje zato to predstavljaju vezu izmedu podrucja duhovnosti i materijalnog svijeta. Od ranih dana krdanstva, poboni su vjernici duboko tovali svete relikvije to je bio i nacin stjecanja pozornosti i zatite svetaca, pri cemu su traili zalaganje istih zbog bolesti, siromatva, neizbjene opasnosti i izazova svakodnevnog ivota. Relikvije moemo promatrati kao prijenosnike izmedu natprirodnog i prirodnog svijeta, koji predstavljaju konkretni, opipljivi produetak svetosti na ovome svijetu. Najstariji zapisani dokaz tovanja relikvija opisuje se u Djelima Polikarpa iz Smirne, koji je umro mucenickom smrdu oko godine 156.. Do petog stoljeda, i kosti svetih ljudi koji nisu bili mucenici takoder su bile predmet tovanja posvuda. Do osmog stoljeda, crkveni je koncil odredio da ni jedna crkva ne moe biti posvedena bez relikvija. Cetiri stoljeda nakon toga, kanonski je zakon propisivao da svaki oltar mora sadravati relikvije. Zahvaljujudi njihovim svetim ivotima, za svece se vjerovalo da su slavljeni na nebesima dok su njihovi fizicki ostaci osiguravali dostupnost njihove zatite. tovati relikvije svetaca znacilo je traiti njihovu zatitu ili pokroviteljstvo duhovno ili zemaljsko toga sveca. A to se pokroviteljstvo iskazivalo najspektakularnije u cudima kao to su izljecenje bolesti, spas od fizicke opasnosti i rjeavanje svada. Ljudi su vjerovali da su ta cuda manifestacija Boje modi, koja djeluje preko relikvija svetaca. Logika svetog pokroviteljstva u srednjovjekovnom se razdoblju temeljila na ekonomiji razmjene darova. ivi bi zasluili pokroviteljstvo svete mrtve osobe ponizno moledi usluge ili darove a zauzvrat su sveci imali dunosti prema svojim moliteljima. Istaknula bih da ta mrea svetaca i klijenata nije bila mnogo drukcija od odnosa izmedu patrona i klijenta u rimskome svijetu ili odnosa vazala i gospodara u feudalnom svijetu. Primjena relikvija, dakle, odraz je vizije natprirodnog svijeta kao drutvene mree zagovornika koji su povezivali ive krdane s Bogom. Kao dio duboko ukorijenjene socijalne strukture kasne antike i srednjovjekovnog svijeta, zakonske prisege cede su polagane nad relikvijama nego nad Biblijom. Relikvije su bile tako vane za srednjovjekovni svijet da je aktivna iako donekle neredovita trgovina njima rasla da bi zadovoljila potrebe ekonomije svetaca. Ta je pojava odlicno objanjena u knjizi Patricka Gearvja Furta Sacra: Thefts of Relics in the Middle Ages (Furta Sacra: krade relikvija u srednjem vijeku) u kojoj objanjava logiku kako je ta ekonomija relikvija ukradenih u pobone svrhe (furta sacra) funkcionirala. Zanimljivo je da je vedina Zapadnog krdanstva vjerovala da su Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

relikvije Marije Magdalene nekada bile predmet svete krade. U jedanaestom stoljedu, da bi objasnili dolazak relikvija Marije Magdalene u veliku romanicku crkvu opatije u Vezelavu, pocela je kruiti nabona fikcija koju demo nazvati "vezelajskom legendom". Ta je legenda pripovijedala da je godine 749. za vladavine Louisa Pobonog, grof Girart, utemeljitelj samostana u Vezelavu zajedno s opatom Heudom, otpravio redovnika u Aix-en-Provance da spasi ugroene relikvije Isusove voljene ucenice od saracenskih osvajaca. Kada je redovnik po imenu Badilo stigao u Provence posvuda je naao smrt i unitenje osim, to je bilo cudo, u mauzoleju svete Marije Magdalene. Prepoznavi grob po skulpturalnim reljefima koji su prikazivali dogadaje iz njezina ivota kako su ispripovijedani u

evandeljima, Badilo je otvorio grob da bi pronaao tijelo svetice to je lealo netaknuto i neotedeno, a ruke su joj bile sklopljene na grudima. Kao da to nije bilo dovoljno da ga uvjeri, jo je jedan znak potvrdio vjerodostojnost njegova iskopavanja: nezemaljsko slatki miris miris koji je mogao dolaziti samo od osobe koja je preminula u mirisu svetosti dolazio je iz groba kada je otvoren. Tjeskoban zbog zadatka koji je bio pred njim, sljedede je nodi Badilo primio jo jedan cudesni znamen: viziju ene odjevene u bljetavo bijelo koja ga je uvjerila da je njegova misija blagoslovljena od Boga. Osnaen tim tajanstvenim susretom Badilo je ved sljededi dan otpremio kosti Marije Magdalene u Burgundiju gdje su po svojem dolasku docekane s velikom radodu, molitvama i svecanodu kakvi pristaju dolasku svetice. Dana 19. oujka dragocjene su relikvije postavljene u samostansku crkvu u Vezelavu i od toga dana nadalje velicanstveni znakovi i cudesa zbivala su se u svetitu dokazujudi svima da je Gospodin odobravao sveticu i njezin novi kult u Burgundiji. U konacnici se, dakle, vjerovalo da je fur-tum sacrum sveta krada bila ono to je dovelo Mariju Magdalenu, sveticu pokajnicu, da pociva u samostanskoj crkvi u Vezelavu. Moderni su znanstvenici zapazili da je vezelajska legenda proeta zagonetkama u obliku povijesnih anakronizama, medu kojima je i zamjenjivanje i datiranje karolinkih vladara, da ne spominjemo datum utemeljenja samog grada Vezelava. No, povijesna tocnost nije ni bila svrha toga. Legenda je nastala da bi slavila sjedanje kao i da bi potvrdila i opravdala tvrdnje Vezelava da posjeduje zemaljske ostatke Marije Magdalene, tvrdnje koje su iznoene od barem 1037. godine, odnosno od datuma koji obiljeava postavljanje Geoffreva, velikog tovatelja Magdalene, za opata u Vezelavu. Do 1050. godine, papa Leon IX. izdao je papinsku bulu kojom imenuje Mariju Magdalenu jednom od pocasnih zatitnika Vezelava, smjetajudi je na celo ved poduljeg popisa koji je, izmedu ostalih, ukljucivao Djevicu Mariju te Petra i Pavla. Vano je spomenuti da je to bila tek prva u dugom nizu papinskih bula koje su potvrdivale vezu Marije Magdalene s Vezelavem; sljededa je bila ona iz 1058. godine kojom je MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE ona potvrdena kao jedina svetica zatitnica grada. Jo je vanije to to je bula potvrdivala potovanja vrijedne tvrdnje i pravo Vezelava na njezine relikvije. Ubrzo je Vezelav postao mjesto hodocada i svetite posvedeno toj svetici. Kroz citav srednji vijek odlazak na hodocade postao je jedan od najpopularnijih nacina iskazivanja vjerske privrenosti u krdanskom svijetu. elja da se posjeti i moli na svetim mjestima usko je povezana sa tovanjem svetih relikvija koje su, ako su pravilno tovane, kako se vjerovalo, imale mod da rade cuda. Relikvije Marije Magdalene brzo su stekle reputaciju kao cudotvorne. Njezina prva zabiljeena cuda u Vezelavu su ona izvedena u korist zatocenika koji su prizivali sveticu da ih oslobodi iz zatocenitva. Oni koji su vjerovali da su zaista imali koristi od tih zauzimanja na kraju su krenuli na hodocade

do njezina svetita u Vezelavu da iskau svoju zahvalnost za primljenu milost. Sa sobom su ponijeli svoje eljezne okove to su ih vezali tijekom njihova zatocenitva i ostavili su ih u svetitu kao ex votos, nijeme svjedoke doivljenih cudesa. Jedan kronicar pripovijeda da su lanci postali tako brojni da je opat Geoffrev od njih napravio ogradu to je okruivala oltar. Ako ostavimo po strani cudesna izbavljenja iz zatvora, ostala cudesa Marije Magdalene u Vezelavu sastojala su se uglavnom od izljecenja. Vrhunac slave Vezelava vjerojatno je bio 1146. godina kada je Bernard iz Clairvauxa ondje propovijedao o Drugom kriarskom ratu na Uskrs u prisutnosti kralja

Luoisa VII. i kraljice Eleonore od Akvitanije. Mnotvo je bilo toliko brojno i toliko gorljivo da se postolje sruilo dok je sveti Bernard dijelio kriarske insignije svima koji su se borili da dodirnu kri. Kronicari tog dogadaja pripisivali su zasluge za to to nitko nije nastradao zauzimanju svetice zatitnice Vezelava. Vezelav je, treba dodati, takoder postao odredite i medunarodnih hodocasnika, djelomicno zato to je bio na dobrom poloaju du jedne od glavnih hodocasnickih ruta koje su vodile krdanske vjernike od Njemacke i s Istoka do svetita sv. Jakova u Santiagu de Compostela na sjeveru panjolske. Nakon zaustavljanja u Vezelavu radi tovanja relikvija svete Marije Magdalene, mogli su nastaviti dalje prema jugu i moliti u svetitu svetog Leonarda prije nastavka puta do Santiaga. Popularna svetita svetog Martina u Toursu i svetog Foya u Conquesu bili su zgodni usputni izleti s ceste koja je vodila iz Vezelaya do Santiaga de Compostele. U stvari, do sredine jedanaestog stoljeda, hodocasnici su u Conques donijeli kult Marije Magdalene koji su upoznali u Vezelayu. Prisutnost relikvija proslavljenih svetaca davala je hodocasnickim svetitima, gradovima i pokrajinama u kojima su se nalazile snagu i ugled. A i ne toliko drukcije od dananjeg turizma, hodocasnicki je turizam sluio isto tako i unapredivanju gospodarske djelatnosti podrucja koje je polagaDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE lo pravo na odredene cudotvorne relikvije. Vrhunac slave Vezelava bio je relativno kratkotrajan jer je 1279. godine netaknuto i neotedeno tijelo Marije Magdalene "pronadeno" u kripti sv. Maksimina u Aix-en-Provence. "Pronaao" gaje Karlo II. Anuvinac, provansalski grof i princ Salerna, koji je elio imati sveticine relikvije pod svojom nadlenodu. Da bi to dokazao, on i krug ljudi oko njega tvrdili su da se sveta krada to ju je izveo redovnik Badilo dvije stotina godina prije toga zapravo nije nikada ni dogodila. Tvrdili su da je Badilo pogreno identificirao tijelo, da nije odnio tijelo Marije Magdalene, kako su tvrdili redovnici iz Vezelava, nego da je ukrao ostatke neke svete Sidonije. Relikvije Marije Magdalene, govorili su, ostale su netaknute u kripti. Isto su tako proizveli artefakte kao materijalne dokaze: prastari komad pergamenta pronaden je sa smrtnim ostacima svetice a na njemu su napisane rijeci OVDJE LEI TIJELO BLAGOSLOVLJENE MARIJE MAGDALENE. Sve je to bio velik udarac za ugled Vezelava, udarac od kojega se grad nikada nije oporavio. Otada nadalje hodocasnici su svoju odanost (i svoj novac) premjestili u novo svetite u St. Maximin gdje je svetica uskoro pocela raditi cudesa, to ih je zabiljeio Jean Gobi stariji, u svom djelu Zbirka cudesa sastavljenom oko 1315. godine. Od kasnog trinaestog stoljeda pa nadalje, pod pokroviteljstvom anuvinskih grofova Provanse i dominikanskog reda, kult Marije Magdalene cvao je u Aix-enProvence. Tijekom stoljeda, sudbina svetita Marije Magdalene na jugu Francuske sastojala se od uspona i

padova. No, neovisno o tome, 22. srpnja svake godine hodocasnici, danas uz pratnju turista i njuejderskih mislioca putuju do nedovrene bazilike u Aix-en-Provence da bi iskazali svoje duboko tovanje svetici cija je prisutnost tijekom vie od devet stotina godina donosila snagu, ugled pa cak i ne malo seksualne privlacnosti toj pokrajini. "NE ZNAM JE LI BILA OVDJE, ALI SADA JEST OVDJE" Hodocade Mariji Magdaleni u junu Francusku

ELIZABETH BARD Legenda o ivotu Marije Magdalene u Francuskoj pustila je korijenje u estom stoljedu uz pomod tekstova Grgura iz Toursa (oko 538. 594.), galsko-rimskog povjesnicara i modnog biskupa u Toursu. Oboavatelji Da Vincijevog koda uivat de u saznanju da je Grgurovo najvanije djelo bila njegova Historia Francorum (Povijest Franaka) u deset svezaka, kljucan onodobni izvor za povijest Merovinga istih onih Merovinga ciji su kraljevi, prema Brovonovu romanu, prenosili kraljevsku krvnu lozu to je proizala iz braka Isusa s Marijom Magdalenom. Brojne su inacice price o tome kako je Marija Magdalena zavrila provodedi svoje posljednje dane u Provansi, no izvorno su vezane s njezinim bijegom iz Jeruzalema zbog straha od progona te dolaskom iz Palestine (ili Egipta) u camcu bez kormila, jedra ili vesala, a u pratnji svoje kderi te jo tri do est suputnika. Povoljni vjetrovi, plime i oseke te, moemo pretpostaviti, boanska intervencija pustili su camac da pluta pored Krete, Grcke, Sicilije, Italije, Malte, Sardinije, Korzike, Maroka i posvuda du obala Sredozemlja dok nisu pristali u blizini Marseillea na jugu Francuske. Ondje je Marija Magdalena proivjela ostatak svojega ivota propovijedajudi i meditirajudi u nekoliko odabranih sela. Kasnije su dole relikvije, blagdani, trgovine za turiste, pekarnice koje prodaju navattes i madeleines kao i pansioni i kafidi u kojima su se hodocasnici mogli odmoriti. U eseju koji slijedi, Katherine Jansen pruila je fascinantnu povijest i pozadinu trgovine relikvijama kao i povijest grada Vezelaya. Da bismo dobili strucni obilazak s vodicem onoga to je preostalo od Francuske Marije Magdalene, poslali smo Elizabeth Bard, novinarku, povjesnicarku umjetnosti i osobnog vodica da pronade istaknute tocke obilaska te nas izvijesti o slojevima legende i mita, umjetnickim djelima, relikvijama i trgovini na koja bi hodocasnik dvadeset i prvoga stoljeda mogao naidi. Svako putovanje koje prati tragove Marije Magdalene u Francuskoj pocinje na raskrijima povijesti i legende. Istaknuta uloga Marije Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Magdalene u bestseleru Da Vincijev kod teko da je njezin prvi susret s kontroverzom. Natjecanje izmedu Vezelava i Aix-en-Provencea zbog njezinih relikvija jedan je od velikih trikova povijesti i nauka Crkve koji su prepuni opata spletkara, dijelova tijela koja se raspadaju i "svetih krada". To putovanje takoder otkriva mjesta iznimne ljepote i mira prikladnu duhovnu vezu sa sveticom koja cak i danas ostaje uzor kontemplativnog ivota. VEZELAY

Grad Vezelav smjestio se medu blagim obroncima zelenih breuljaka Burgundije. Danas, u etnji uskom glavnom ulicom do bazilike posvedene Mariji Magdaleni, prolazedi pored butika i gurmanskih restorana koji posluuju slavna vina te pokrajine, teko je i zamisliti da je prije devet stotina godina ovo bila bucna metropola za deset tisuda ljudi te jedno od najvanijih mjesta u krdanskom svijetu. Na vrhuncu svoje slave u jedanaestom i u dvanaestom stoljedu, Vezelav je privlacio desetke tisuda hodocasnika svake godine koji su dolazili vidjeti relikvije Marije Magdalene. Njezina veza s bazilikom, jednako kao i njezina veza s jugom Francuske, uvelike je proizvod srednjovjekovnoga razdoblja legendi koje su svoje sjene i svoje pretpostavke bacile natrag do

najranijih dana krdanstva. Postoje kako duhovni tako i cinicni razlozi za taj srednjovjekovni zanos prema Mariji Magdaleni. Povezati svoju crkvu sa sveticom koja je poznavala Isusa za njegova ivota, bilo je snana sredonoa. Zdravlje, bogatstvo, pobjeda u borbi i oprotenje svih grijeha moglo se stedi ako ste imali pravog posrednika s boanstvom. Ako se Francuska nije mogla diciti ostacima jednoga od dvanaestorice apostola, poput Santiga de Compostela koji je tvrdio da ima tijelo sv. Jakova, Marija Magdalena, njegova najvanija enska sljedbenica, bila je na drugom mjestu. Za neke je odnijela pobjedu nad svima, a kao prva osoba koja je vidjela uskrsnuloga Krista cesto je nazivana "apostolicom apostola". Bilo je i neto svjetovnijih razmiljanja. Tijekom dvanaestog i trinaestog stoljeda, kada su napisane brojne od vedine preivjelih inacica legendi o Mariji Magdaleni, relikvije i hodocada to su ih one inspirirale bile su unosan posao. Lubanja ili prst koji je potvrdio papa mogli su privudi mnotva ljudi u neto slicno srednjovjekovnom Euro Disnev zabavnom parku. Vjernici su putovali od jednog grada do drugog da bi vidjeli tijela (ili njegove dijelove, manje ili vede) razlicitih svetaca, a sve je njih trebalo nahraniti, dati im smjetaj te im osigurati zabavu tijekom boravka. Bazilika u Vezelavu zgodno je smjetena na najvanijoj hodocasnickoj ruti u Europi, koja vodi iz sjeverne i istocne Europe do Santiaga de Compostele u panjolskoj. Tijekom uspona do bazilike na brdu, mogu se MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE vidjeti morske koljke, simbol sv. Jakova, ugradene u cestu da bi pokazivale put. U nekoj vrsti modernog, iako svjetovnog, hodocada, prilazim bazilici uz jednaki omjer skepticizma i uzbudenja. Prvobitna bazilika posvedena Mariji Magdaleni najprije je bila samostan i enski samostan na imanju le Comte de Rousillona i njegove supruge Berte. Par je izgubio svog sina jedinca i nasljednika te su odlucili svoje bogatstvo ostaviti Crkvi. Godine 863. to je imanje darovano Rimu radi papinske zatite i oslobodenju od pladanja poreza. Kako vie nije bilo pod lokalnom vladu, ta je crkva bila u stalnom sukobu s lokalnim plemidima i francuskom krunom. Godine 1120. prvobitna je crkva izgorjela do temelja, ubivi vie od tisudu pripadnika pastve koji su bili uhvadeni u zamku pod njezinim drvenim krovom. Bazilika koja je izrasla (oko 1145. godine) iz ruevina tog poara jedno je od cuda romanicke arhitekture gradevina koja govori kroz stoljeda. Redovnici i casne sestre koji danas ive u Vezelavu vole redi da je gradevina izgradena od kamena i od svjetla. etnja kroz opatiju je pravo putovanje, i doslovno i duhovno, iz tmine u svjetlost. Kad udete u opatiju, nadete se u mracnoj, pravokutnoj prostoriji koja se naziva narteks. Na jeziku srednjovjekovne arhitekture, cetiri kuta pravokutnika predstavljaju zemaljske, a time i nesavrene, stvari: cetiri elementa, cetiri tocke na kompasu, cetiri tjelesne tekudine (krv, flegmu te utu i crnu uc). To je mjesto na kojemu bi se hodocasnici osvjeili nakon putovanja, a zatim bi odspavali i jeli

u galeriji na prvom katu. Na vrhuncu slave te bazilike, oko osam stotina redovnika ondje je poducavalo katekizam, koristedi kip pobjedonosnog Isusa u sredinjem timpanonu da bi prosvijetlili svoje ucenike. Ispod timpanona hodocasnike docekuje lik sv. Ivana Krstitelja. Golema vrata to vode u opatiju otvaraju se u drugi svijet. Sada smo u svijetu kruga koji predstavlja duhovno, savreno ivot bez kraja koji je najvanije obedanje krdanstva. Sunceva svjetlost preplavljuje sredinji brod crkve s njegovim zaobljenim lukovima i naizmjenicnim prugama crnog i

bijelog kamena. Sretnom slucajnodu u procesu izgradnje, ogradeni prostor pred glavnim oltarom na kraju crkve je kasnija goticka gradnja (oko 1160. godine); vedi prozori i zailjeni lukovi gotickog stila strateki nas vode prema svjetlu. Arhitekti romanickog i gotickog razdoblja vrlo su voljeli aritmeticki simbolizam koji je ocit po cijeloj bazilici. Na drugoj razini ogradenog oltarnog prostora vidjet dete cetrnaest nia, odvojenih okruglim stupovima to predstavljaju Krista i njegove ucenike na Posljednjoj veceri. (Isus, u sreditu, ima dvostruku niu na cijem je vrhu kri, koji simboliziraju njegovu dvojnu prirodu kao Boga i kao covjeka.) Ako pogledate drugu niu sa svoje lijeve strane, vidjet dete jedan jedini cetvrtasti stup koji predstavlja Judu, zemaljskog i nesavrenog, medu okruglim stupovima Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE koji predstavljaju njegove prosvjetljenije prijatelje. Osim krdanskih hodocasnika i znatieljnih turista, u Vezelavu ima i mnogo "ezotericnih" hodocasnika. Srednjovjekovno je doba doivjelo procvat brojnih tajni ili iniciranja redova, a moda su sacuvani i njihovi obredi. Medu posjetiteljima u Vezelavu sam vidjela dvije mlade ene koje su stajale sa svake strane sredinjeg broda i siktale ili puhale zrak jedna prema drugoj. Iako slubena knjiara bazilike prodaje samo krdanske i turisticke materijale, ona pored nudi naslove o aurama, amanizmu, kabali te uvijek prisutnim vitezovima templarima. Veliki arhitektonski i duhovni projekti izvedeni u Vezelavu ne bi bili ni mogudi niti nuni bez predmeta odanosti hodocasnika: relikvija Marije Magdalene. Da bi opravdao te svoje tvrdnje Vezelav je izveo trik koji je trebao imati znatan utjecaj na blaga bazilike i legende koje su okruivale Mariju Magdalenu. Nakon razdoblja pada pocetkom jedanaestoga stoljeda Vezelav je doivio financijsku i duhovnu renesansu pod opatom Geoffrevem i njegovom odabranom sveticom zatitnicom, Marijom Magdalenom. Prije Geoffrevjeva dolaska 1037. godine, nema istaknutog spomena Marije Magdalene vezano uz Vezelav. A ipak je 1058. godine papa Stjepan IX. proglasio Mariju Magdalenu jedinom sveticom zatitnicom Vezelava te je stavio slubeni ig na prisvajanje njezinih relikvija od strane opatije. Cini se da se Geoffrev posvetio i lobiranju kod Njegove Svetosti da bi osigurao tu cast. A da bi poduprla te tvrdnje, proirena je prica o furta sacra ili "svetoj kradi" koja je njezino tijelo donijela u Vezelav. Prema toj prici, u osmom je stoljedu redovnika po imenu Badilon u Provansu poslao Comte de Rousillon da spasi Marijine kosti od saracenskih osvajaca. Cini se da je prica ucinila svoje. Hodocasnicki je posao cvao a vatra je raspirivana pricama o cudesima to ih je izvodila Marija Magdalena kroz tovanje njezinih relikvija. Za sveticu se pricalo da je raskinula lance zatocenika, lijecila bolesne pa cak i oivljavala mrtve. Mjesto je postalo tako vano da je sv. Bernard propovijedao o Drugom kriarskom ratu s drvenog podija na obronku breuljka (jer crkva

nije bila dovoljno velika da primi mnotvo koje se okupilo). Sve je to obavljeno bez ijedne kosti na vidiku. Vjernici su dolazili vidjeti grob ali nikada nisu vidjeli tijelo. Da bi odgovorio skepticima koji su se pitali kako se njezino tijelo nalo u Burgundiji, Vezelav je nudio ovakav tautoloki odgovor: "Bogu, koji radi ono to mu je drago, je sve mogude". Hodocasnici su se, kako se cini, trebali oslanjati samo na vjeru.

Do trinaestog stoljeda, vjera u tom odgovoru ocito je posrtala. Hodocada su bila rjeda te je Vezelav odlucio iznadi definitivno rjeenje. U nodi 4. listopada 1265. godine tijelo Marije Magdalene "iznova je otkriveno" u grobnici u koju je navodno poloeno nakon Badilonove "svete MARIJA MAGDALENA 12 LEGENDE I PREDAJE krade". Srednjovjekovni pojam za otkride relikvije jest pronalaenje to u ovom slucaju moe biti vie no prikladno. Izraden je broncani kovceg koji je sadravao relikvije pomno umotane u svilu s velikom kolicinom valovite kose da zapecati dogovor. Za daljnju potvrdu vjerodostojnosti relikvija, bazilika je unovacila pomod "sv. Louisa", osobito pobonoga kralja Louisa IX. Louis je bio oduevljeni zagovornik i Marije Magdalene i Vezelava te je i sam posjedovao zbirku relikvija. Godine 1267. u prisutnosti Louisa i pocasnih gostiju, relikvije su "prebacene", odnosno premjetene iz broncanog kovcega u srebrni. Kralj je uzeo znatan dio za svoju zbirku i u zanosu dio podijelio mnotvu. Vezelavu su ostali ruka svetice, kost vilice i tri zuba. Ti dramaticni dogadaji trebali su zapecatiti pravo Vezelava na relikvije jednom zauvijek, no prica se nije dugo odrala. Godine 1279. redovnici iz sv. Maksimina objavili su svoje "ponovno otkride" relikvija Marije Magdalene u Provansi, pobijedivi konacno Vezelav u njegovoj vlastitoj igri. Naalost, modernom posjetiocu ne ostaje mnogo dokaza o toj intrigi. Godine 1567., tijekom vjerskih ratova, bazilika je opljackana a relikvije je spalila protestantska vojska. Danas se u kripti u Vezelavu nalazi relikvijar to ga visoko u zraku dre tri zlatne figure redovnik, andeo i kralj i koji cuva jedno jedino rebro. To rebro, dio tijela to ga je razdijelio Louis 1267. godine, katedrala u Sensu vratila je natrag Vezelavu u devetnaestom stoljedu. Bez privlacnosti "pravih" relikvija, slava opatije je bila sve manja, te je do devetnaestoga stoljeda ista sasvim naputena, a drvede je raslo iz podova dok je kamenje padalo s njezinih stropova. Crkva se nala u opasnosti da bude sravnjena sa zemljom kada je mladi arhitekt Eugene Viollet-le-Duc dobio zadatak daje obnovi 1835. godine. Nakon uspjeha u Vezelavu obnovit de crkvu Notre Dame u Parizu. Bazilika i okolni breuljak proglaeni su UNESCO-vim svjetskim nasljedem 1979. godine. MARSEILLE Uz sav uspjeh Marije Magdalene u Vezelavu, njezina legendarna veza s Francuskom ipak pocinje u gradu Marseilleu. Prema legendi, ondje je pristala nakon to je bila prisiljena pobjedi iz Jeruzalema odakle je poslana na more u camcu bez vesala. Ovisno o tome koga citate, taj prilicno krcati camac takoder je sadravao jo citav niz likova iz Novog Zavjeta Mariju iz Betanije (ciji je identitet cesto uklopljen o onaj Marije Magdalene), Martu, Lazara, Mariju Jakovljevu, Mariju Salomu, slukinju Saru i sv. Maksimina od kojih de svi biti na neki nacin nagradeni za pokrtavanje poganske Galije na krdanstvo.

Kada stignete u moderni Marseille, prva stvar koju zamjedujete jest njegovo oslanjanje na vodu. Gradski spomenici i trgovine slijede obrise Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE luke poput koljaka to se lijepe za dno broda. More ima vanu ulogu u gotovo svim francuskim legendama o Mariji Magdaleni a lokalno stanovnitvo koje pored njega ivi i radi na moru iskazuje

posebnu sklonost prema svetici koja je doplutala do njihovih obala. Najpoznatija pekarnica u Marseilleu, Le Four de Navettes, utemeljena 1781. godine, specijalizirana je za duga, uska, kruhu nalik peciva sa lijebom na sredini, zvano navatte, oblikovano tako da nalikuje malim ribarskim camcima koje i danas moete vidjeti u luci. PILJA ST. BAUME Legenda nam kae da se nakon propovijedanja "Radosne vijesti" po Marseilleu i okolnim zajednicama, Marija Magdalena povukla u udaljenu pilju u oblinjim planinama gdje je ivjela kao pustinjakinja trideset godina. Preivjela je bez hrane, vode i odjede tek joj je zbor nebeskih andela osiguravao duhovnu hranu. Takav model kontemplativnog ivota bit de vrlo utjecajan za samostanske redove srednjovjekovnog razdoblja i mnoge od slika Marije Magdalene u Zapadnjackoj umjetnosti prikazuju to poglavlje njezine price. Cesto pokrivena samo svojom kosom, poput biblijske Lady Godive, prikazana je duboko zadubljena u misli, ponekad sa svijedom ili zadubljena u misli nad lubanjom, simbolom smrtnosti. Vozedi se planinskom cestom koja izaziva mucninu u dananjim vozilima s pogonom na sva cetiri kotaca, ne moete a da se ne zapitate kako bi se sama ena na magarcu popela do tog mjesta. pilja je visoko u stijeni a da bismo doli do nje krenuli smo putem kroz umu: le Chemin des Roys (Putem kraljeva). Louis XIII. koracao je tim putem 1622. godine da bi molio za rodenje sina koji de produljiti kraljevsku lozu. Njegova je elja ispunjena a sin, Louis IV. doao je, zamijenivi se sa svojom majkom, Anom od Austrije, 1660. godine. Sama crkva nije nita vie od prirodne pilje to je sada zatvorena kamenim proceljem. Nakon ulaska u pilju trenutacno osjedate hladnodu kamena i cujete vodu koja kapa sa stropa pilje. Tradicija kae da je ovdje bilo svetite ved u petom stoljedu, kada je hodocasnike poslao sv. Cassien koji je utemeljio baziliku sv. Viktora u Marseilleu. Kao i sva francuska mjesta povezana s Marijom Magdalenom, nekoliko stoljeda razdvaja "dogadaje" u njezinu ivotu i prve povijesne tragova krdanske aktivnosti. Tocna lokacija pustinjacke nastambe Marije Magdalene cini se da je odredena tijekom srednjovjekovlja. Mjesto je posvedeno Djevici Mariji negdje do 1170. godine. No sve to, cini se, nikome ne smeta. Francuska revolucija i "teror" koji je nakon nje uslijedio nisu bili dobri za tradicionalna hodocasnicka odredita, osobito kada je rijec o kraljevskom pokroviteljstvu istih. U piljskoj je crkvi preostalo malo toga to MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE Moje hodocade u St. Baume

...Put je strm i kamenit ali dobro odravan, a uma je gusta i tiha. Moemo vidjeti odredite daleko pred nama, kako se pojavljuje, vrtoglavo smjeteno u sivoj goloj stijeni... Redovnik koji je na dunosti puta nas unutra i kae nam da ondje ivi samo est redovnika te nas uvodi u pilju. Hladno je. Ispod grubog kamenog oltara lei kamena enska figura prekrivena od struka nadolje obicnom plasticnom plahtom. Oko nje klece kipovi bez glave, bez ruku, neki i omotani. Tako zamiljam mrtvacnicu ili mjesto zlocina. Ispred grubih zidova s urezima s kojih kaplje voda poslagani

su ili nisu poslagani ostali kipovi iz devetnaestoga stoljeda... ondje ima i elektricnih ica i, to je neobicno, zapaljenih svijeda. Tri upadljiva prozora s vitrajima iz 1978. i osamdesetih godina dvadesetog stoljeda (preobradena grenica, Isusov objed u Martinoj kudi i noli me tangere) nisu osvijetljeni. Poznajem to mjesto. To je moja nodna mora, strah ene od posvemanje izolacije. To jest mrtvacnica i mjesto zlocina... JANE SCHABER, iz The Resurrection of Mary Magdalene (Continuum Books, 2002.) je starije od devetnaestoga stoljeda. Ondje je jedan kip Djevice Marije iz petnaestoga stoljeda, skriven u upljem deblu koji je sacuvalo lokalno stanovnitvo. U pozadini pilje je kamen na cijem se vrhu danas nalazi kip oslonjene Magdalene koji je uvijek suh unatoc vlanosti pilje. Hodocasnici su taj kamen prepoznali kao Marijin krevet i toliko su voljeli otkidati komadide kao suvenire da je kamen konacno okruen metalnim vratima. Oslikani vitraji na prozorima koji prikazuju ivot Marije Magdalene su moderni dodatak, to su ga osamdesetih godina dvadesetog stoljeda dovrili Les Compagnons du Devoirs, strukovno udruenje obrtnika i zanatlija. Danas je njihova web stranica puna savjeta za razvoj karijere koji su namijenjeni variocima, pekarima i stolarima, no svoje izvorne legendarne korijene prate do Maitrea Jacquesa, jednog od zidara koji su gradili Solomonov hram. U srednjovjekovnom razdoblju, kao dio modnog sustava gildi njihova se povijest u razlicitim trenucima kria (u legendama i u cinjenicama) s vitezovima templarima i slobodnim zidarima. Skupina jo uvijek odlazi na godinja hodocada u St. Baume. Danas je pilja crkva koja je jo uvijek u upotrebi i u kojoj se svakodDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE nevno slue mise. Onoga dana kada sam je ja posjetila ondje je skupina tinejdera koji su se pripremali za krizmu dola posluati propovijed o Mariji Magdaleni koja je prikazana kao Isusova odana prijateljica i sljedbenica te uzor krdanskog ivota. Dominikanska brada koja odravaju samostan ostaju neodredeni kada je rijec o prisutnosti Marije Magdalene u St. Baume. Jedan je citirao Perea Vavssiere koji je bio gvardijan u St. Baumeu od 1900. do 1932. godine: "je ne sais pas si elle est venu, mais elle est la." ("Ne znam je li bila ovdje, ali ona jest ovdje sada.) BAZILIKA SAINTE-MARIE-MADELEINE, SAINT-MAXIMIN-LA-SAINTE-BAUME Nakon trideset godina izolacije, Marija Magdalena je, kae prica, umrla na rukama sv. Maksimina

koji je njezino tijelo sahranio u blizini Aix-en-Provence u selu koje de kasnije nositi njezino ime. Danas bazilika sv. Marije Magdalene u St. Maximinu ostavlja dojam upne crkve koja je izrasla u goticki spomenik. Izgradena tijekom razdoblja od dvije stotine godina, od 1295. do 1532. godine, jedini je primjer gradevine velikih razmjera gotickoga stila u Provansi.

Srednjim brodom crkve dominiraju goleme orgulje. Posljednje od onih u nizu koji datira unatrag do 1500. godine a narucene su 1772. od Jean-Esprita Isnarda. Odmah iznad orgulja jo uvijek moete vidjeti nacrt za prozorski vitraj. Nije nikada dovren iz straha da de vlaga nakoditi funkcioniranju glazbenog instrumenta. Orgulje su moda i pomogle u spaavanju bazilike od unitenja tijekom Francuske revolucije. Lokalna tradicija kae da je crkveni svirac orgulja smirio pokrajinske revolucionarne vlasti (ukljucujudi i Napoleonova brata Luciena) izvedbom ivahne verzije "La Marseillase" tijekom njihova slubena posjeta. Bazilika jo uvijek odrava redovite koncerte na orguljama kao i festival orguljake glazbe svakoga ljeta. Propovjedaonica koja se uzdie nad baroknom konstrukcijom od drveta, ukraena je prizorima iz ivota Marije Magdalene. Sva zbrka koja okruuje njezin identitet moe biti saeta u tih nekoliko ploca. Vidimo Mariju iz Betanije, sestru Lazarovu, kako sjedi na Isusovu koljenu dok njezina sestra Marta priprema veceru. Vidimo anonimnu grenicu spomenutu u Evandelju po Luki koja pere Isusove noge svojim suzama i sui ih svojom kosom. Vidimo takoder Mariju iz Magdale koja place na grobu, upravo prije nego to de vidjeti uskrsnuloga Krista. Sve su te ene bile spojene u popularnu figuru o kojoj danas razmiljamo kao o Mariji Magdaleni. Na vrhu propovjedaonice je neto to izgleda poput hrpe tucenog laga: figura Marije koju podupiru andeli, a koja se uzdie iz svoje pilje da bi primila duhovnu hranu. MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE Unatoc velicanstvenoj okolini, kljucna atrakcija bazilike sv. Maksimina je malena kripta to, prema prici, sadri "prave" relikvije Marije Magdalene. Godine 1279. Karlo II., vojvoda od Anjoua, moda iz ljubomore na bogatstvo i ugled Vezelava, "ponovno je otkrio" relikvije navodno uklonjene u furta sacra od strane Vezelava. Prema toj novoj prici, sveta krada Vezelava bila je slucaj zamjene identiteta. Badilon je uzeo pogreno tijelo a Marija Magdalena je netaknuta pocivala u svojem prvobitnom pocivalitu. Kad danas udete u kriptu, prva stvar koju primjedujete je zlatni andeo odjeven u neto to izgleda poput ronilacke kacige. Ta se neobicna bista sastoji od lubanje i djelida cudesno sacuvane koe to je navodno uzeta s cela Marije Magdalene. Zato s njezina cela? U Evandelju po Ivanu, kada Marija prvi puta vidi uskrsnulog Krista, ona prua ruke prema njemu da bi ga zagrlila a on kae "Ne dodiruj me" (na latinskom "Noli me tangere"). U mnogima od kasnijih prikaza toga prizora Marija kleci pred Isusom a on prua ruke prema njezinu celu, da bi je u istom trenutku blagoslovio, ali i zadrao podalje. Moete vidjeti ba takvu sliku, iz petnaestoga stoljeda, u kapeli sv. Antoinea na lijevoj strani crkve. Kripta isto tako sadri nekoliko ranokrdanskih sarkofaga (od cetvrtog do estog stoljeda nae ere) od kojih se za jedan prica da je sarkofag Marije Magdalene. Znanstvene studije relikvija kau samo da dijelovi tijela u njemu pripadaju eni mediteranskog porijekla, sitne grade i stare otprilike pedeset godina. Slubena objava Crkve kae da je teta to bi datiranje metodom ugljika C14 zahtijevalo da

velik komad bude odnesen na analizu. U prijevodu: treba ocuvati misteriju. Uz bilo kakav izgovor da se nada odri na ivotu. SAINTES-MARIES-DE-LA-MER

Nastavljajudi dalje du obalu do Saintes-Maries-de-la-Mer proli smo kroz zbirku mocvara, panjaka, pjecanih nanosa i slanih nizina poznatih pod nazivom Camargue. To je pokrajina koji proizvodi velik dio francuskog poznatog fleur du sel. Planine morske soli bile su nagomilane pored ceste da se sue na suncu a jato ruicastih flaminga stajalo je u plicina-ma. Sam Saintes-Maries-de-la-Mer je miran i dosadan mali obalni grad, ispunjen oznakama to upuduju prema sendvicima, sladoledu i hot-dogu. I isto tako nema gotovo nikakve veze s Marijom Magdalenom. Marije koje gradu daju njegovo ime su Marija Jakovljeva i Marija Saloma, dvije manje poznate Isusove sljedbenice koje su takoder bile prisutne kod razapinjanja Isusa na kri i kod otvaranja Isusova groba. Legenda kae da su stigle u Provansu camcem zajedno s Marijom Magdalenom, nastanivi se u tom malo selu na obali. Upravo je tim dvjema Marijama, a ne njihovoj Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE slavnijoj vodi bande, posvedena gradska crkva. Jedna legenda pripovijeda kako su 869. godine, kada je sagradena utvrdena crkva, saracenski osvajaci odveli nadbiskupa iz Arlesa koji je bio zaduen na nadgledanje izgradnje. Stanovnici Arlesa brzo su prikupili otkupninu i nadbiskup je vraden i svecano posjednut na svoje prijestolje. Tek nakon to su Saraceni odjurili s novcem, prelat je otkrio da je nadbiskup preminuo tijekom svojeg zatocenitva a Saraceni su, uz veliku pompu i formalnosti, na prijestolje vratili mrtvo tijelo. Unutra je crkva ispunjena zavjetnim darovima, od kojih najstariji potjece iz 1591. godine. Tu su zahvalnice u obliku kamenih plocica, slika ili pisanih poruka to su ih darovali ljudi koji smatraju da su bili izlijeceni ili blagoslovljeni od strane dvije Marije tijekom godina. Jedna slika iz jedanaestoga stoljeda prikazuje par koji se saginje nad kolijevkom. Na nebu iza njih, na oblaku, vidi se camac u kojemu su dvije Marije. Natpis kae: EX VOTO OD MARIE MARIAVEL, CUDESNO IZLIJECENE, 25. SVIBNJA 1860. godine. Na suprotnom zidu je fotografija mukarca a ispod nje fotografija njegova potpuno unitenog automobila te natpis: TEBI MILOSRDNOJ MARIJI, KOJA SI SPASILA NAE IVOTE. Godine 1448. pronadena su dva tijela koja su bila pokopana ispod crkve; brzo su proglaena ostacima Marije Jakovljeve i Marije Salome. Tijela, sada u drvenim sarkofazima, cuvaju se u zatvorenoj gornjoj galeriji a odredenim blagdanima sputaju se iznad oltara. U kripti crkve nalazi se kip sv. Sare crne boje koe, svetice zatitnice Cigana. Ni legenda se ne moe sloiti kada je rijec o njezinu porijeklu. Za neke je ona crna egipatska slukinja Marije Magdalene i Marije Salome, dok je drugi smatraju lokalnom galskom kraljicom koje se preobratila na krdanstvo nakon dolaska dviju Marija 42. godine nae ere.

Kip je omotan u svijetle, obojene halje koje su poklonili Cigani iz cijeloga svijeta. Svake godine 24. svibnja tisude Cigana dolazi u Saintes-Maries-de-la-Mer kako bi pratili kip sv. Sare u procesiji do mora. Nakon puta sv. Sare do mora, okrenula sam leda zalogaj ni cama i suvenirnicama. More koje udara u obalu izgleda po mnogocemu otprilike isto kao to je izgledalo prije dvije tisude godina, kada je pocelo legendarno putovanje tih ena. rennes-le-chAteau

Selo Rennes-le-Chateau je poput slike gradida na razglednici koji je smjeten visoko u Pirinejima. To je isto tako i mjesto nastanka najbizarnijeg i zavjerom proetog aspekta legendi o Mariji Magdaleni, koji je nedavno preprican u Da Vincijevu kodu. Godine 1885. novi svedenik u upi po imenu Beranger Sauniere stigao MARIJA MAGDALENA IZ LEGENDE I PREDAJE je u Rennes-le-Chateau. Zgrnuo je veliko bogatstvo u sumnjivo kratkom vremenu i zapoceo opsenu obnovu izvorne gradske crkve iz jedanaestog stoljeda. Tijekom obnove pronaao je ono za to je tvrdio da su tajni, ifrirani dokumenti skriveni u upljem stupu oltara. Savjetovali su mu da ih odnese u Pariz radi strucne procjene i miljenja. Ondje je dospio u drutvo varalica, upleo se u okultno a moda se upustio i u ljubavnu vezu sa slavnom opernom pjevacicom Emmom Calve. Nakon povratka, njegovo je bogatstvo nastavilo rasti, izgradio je ljupku vilu za sebe, kao i bizarnu malu kulu za knjinicu koja gleda na dolinu, a nazvao ju je Tour Magdala. Neki, poput autora knjige Sveta krv, Sveti Gral na ciju se pricu oslanja Dan Brown nagadaju da je Saunierovo bogatstvo potjecalo od katara i da je njegov tekst otkrivao brak Marije Magdalene s Isusom te njihovu krvnu vezu s merovinkim kraljevima. Drugi pak nagadaju da je restaurator koji je kasnije donio imovinu, ukrasio pricu zato da bi privukao posjetioce. Svedenici i redovnici s kojima sam razgovarala tijekom svojeg putovanja bili su prilicno jasni kada je rijec o Saunierovu bogatstvu stecenom od zabranjene djelatnosti simonije prodavanja privatnih misa a ne od slavnog zakopanog blaga. Sama je crkva zatvorena preko zime, kako je bilo i kada smo ondje stigli, pa je jedan od filmskog osoblja proetao cestom da bi razgovarao s trenutacnim gradonacelnikom. On je rekao da de biti sretan da nam je otvori za tisudu eura. Ocito je da poduzetnicki duh Perea Saunierea ivi i dalje. GDJE IMA DIMA... Danas mjesta koja se povezuju s Marijom Magdalenom moemo promatrati kao scenografske elemente paljivo smiljene i pothranjivane legende odane sljedbenice, pustinjakinje pokajnice, svetice koja radi cuda. No sama ta mjesta, unatoc svojoj maglovitoj prolosti, zaista nude stvarne trenutke odmora ali i otkrivenja. Mirna etnja umovitim putelj-kom, irok pogled koji puca na Provansu, nijema kripta ili prilaz svjetlom preplavljenom oltaru i dalje ohrabruju onu vrstu kontemplacije koja slijedi duh, ako ne i slovo njezine price. Ipak, ostaje pitanje: gdje ima dima, ima li zaista i vatre? Zato ba ta crkva, zato ba taj grad, zato ba ta pilja? Cak i najcinicniji putnik zavrit de putovanje poput ovoga pitajudi se imaju li legende koje do nas dolaze iz dalekih stoljeda u sebi barem malo tragova necega istinitoga? 8.

NJEZINA PRICA DANAS MARIJA MAGDALENA U POPULARNOJ KULTURI Ne znam kako da ga volim... On je samo covjek, a imala sam toliko mnogo mukaraca... Toliko ga elim. Toliko ga elim.

TIM RICE, Isus Krist Superstar Bliski smo onoliko koliko su to nevjesta i mladoenja I Zajedno smo blagovali i pili vino I Svi su se dobro zabavljali I Osim tebe /Ti si govorio o kraju svijeta. U2, "Until the End of the World" Isus je imao sina s Marijom Magdalenom i on je jahao zemljom poput mukarca to je doao pred Isusa koji ga je odgojio da se istice, majka Marija odgojila ga je da bude ponosan te je pronaao ljude koji su predali njegova oca. JEFFERSON AIRPLANE, "Isus je imao sina" Sretna, Marija Magdalena zagrlila je covjeka *i+ drala je njegovo tijelo pripijeno uz svoje... "Voljena eno, nikada nisam znao da je svijet tako lijep ili da je tijelo tako sveto. I ono je kdi Boja, ljupka sestra due. Nikada nisam znao da radosti tijela nisu grene". NIKOS KAZANTAKIS, Posljednje Kristovo iskuenje SVETICA KAO VAMP Marija Magdalena na filmskom platnu DIANE APOSTOLOS-CAPPADONA* Mel Gibson je, promovirajudi svoj novi film Pasija, objasnio televizijskim gledateljima sljedede: "Bacio sam blato na nju, a onda jo blata. to sam vie blata bacao na nju, to je ljepom ona postajala". Govorio je o Monici Bellucci, glumici koja je docarala Mariju Magdalenu u njegovom izrazito osobnom filmu o Isusovim posljednjim danima. Medutim, stvarnost je takva da ako zaista shvatimo i zaista vidimo znacenje Gibsonove izjave, prepoznajemo da njegov komentar moemo promatrati u irem smislu, i s referencijom na Mariju Magdalenu opdenito i referencijom na njezinu prisutnost u filmskoj povijesti. U preobrazbama u krdanskoj umjetnosti i teologiji, Marija je Magdalene pretvorena iz majcinske svetice u grenicu te iz grenice u prostitutku. Njezino je potenje dovedeno u pitanje i okaljano, a ipak, kako dvadeset i prvo stoljede proivljava svoje prvo desetljede, Marija Magdalena vratila se u sredite pozornosti rasprava, kontroverzi te kulturnih i teolokih ispitivanja. Da parafraziramo Gibsona, prepoznali smo da Magdalenina unutranja ljepota sja kroz sve optube, pogrena citanja i blato baceno na nju. Ako pogledamo povijest filma, moemo vidjeti preobrazbu Marije Magdalene iz svete majcinske figure u zavodljivu vamp enu i natrag. Pocevi s kratkom raspravom o onome to nazivam vizualnim analogijama i o nacinu na koji funkcioniraju u religioznom filmu, pratit demo razvoj slike Marije Magdalene u raznim filmskim kategorijama, ukljucujudi i biblijsku epiku, moralisticke pripovijetke i price s vjerskim porukama. Taj kratki pregled povijesti Marije Magdalene na filmskom platnu pruit

de nam uvid u snagu slika i utjecaj umjetnosti na nae svakodnevne ivote. * Diane Apostolos-Cappadona je pridruena profesorica religiozne umjetnosti i kulturne povijesti u Centru Prince Alwaleed bin Talal for Muslim-Christian Understanding te pridruena profesorica umjetnosti i kulture na Liberal Studies Program pri Sveucilitu u Georgetownu. Ved dugo se bavi

proucavanjem nacina na koji se religiozne slike prenose u masovnim medijima te posebice u slucaju Marije Magdalene. NJEZINA PRICA DANAS VIZUALNE ANALOGIJE I RELIGIOZNI FILM* Film se, neovisno o njegovoj temi ili nacinu prikazivanja (animacija, akcija itd.) sastoji od niza medusobno povezanih filmskih slika, "pokretnih slika" koje stvaraju trajanje prepoznatljivih slika i pripadajude price. Filmska prica, kroz dijalog i slike, pripovijeda neto o dogadaju, mjestu ili osobi (ili osobama) a istodobno slike i simboli projicirani na platnu prenose i otvorene i prikrivene poruke. Dok filmske slike i pricu konstruira redatelj, gledanje je cin interpretacije od strane svakog pojedinacnog gledatelja: svatko od nas drukcije vidi neki dugometrani igrani film ili odredeno umjetnicko djelo. Nae individualno gledanje ovisi o naim svjetovima kulturnim, vjerskim, drutvenim, politickim i gospodarskim u kojima smo socijalizirani i u kojima ivimo. Gledanje nije pasivno: to je aktivno sudjelovanje ljudskih osjetila zajedno s intelektom i vidom. Gledanje nas ukljucuje u aktivnost prijenosa znanja. Znanje je mod. Slike imaju mod a kljucni dio te modi jest njihova sposobnost da prenose i priopdavaju autoritet i stvarnost. One su utjelovljenja zajednickog pamdenja koje oblikuje osnovu drutvenog i politickog identiteta vjerske zajednice kao i za inicijaciju pojedinca za clana te zajednice. U mediju filma, vizualna je analogija najvaniji izvor modi koju slike imaju. Svaki gledatelj ima povijest sa slikama to ih on ili ona vide, a asocijacije su osobito duboke kada su u pitanju vjerske slike. To su slike s kojima smo socijalizirani kao djeca: to su ilustracije iz nae Biblije, umjetnost na naim boicnim i uskrnjim cestitkama, grafike koje smo vidjeli u brourama na vjeronauku i uzorci na prozorskim vitrajima po naim crkvama. Mnoge od tih slika proizale su iz klasicnih djela krdanske umjetnosti, dok su ostale ukljucujudi biblijske ilustracije s kraja devetnaestog i pocetka dvadesetog stoljeda stvorili umjetnici upravo u svrhe religiozne pedagogije. Tradicionalna krdanska umjetnost razvila je svoje prikaze biblijskih figura kao to je Marija Magdalena jednako kao i biblijskih dogadaja kao stoje razapinjanje na kri uz pomod niza poznatih, bliskih simbola, kostima, scenografije, okoline pa cak i prepoznatljivih karakterizacija to ih stvaraju izrazi lica i pokreti. Tijekom vremena, kroz umjetnicku kreativnost, razvijeni su prepoznatljivi kodovi: Djevica Marija nosi plavo, Juda ima crvenu kosu, Isus se pojavljuje na sredinjem * Moja prvobitna rasprava o konceptu vizualne analogije kada je rijec o odnosu izmedu klasicnog slikarstva i filma mogu se nadi u "The Art of 'Seeing': Classical Paintings and Ben-Hur" ("Umjetnost 'gledanja': klasicno slikarstvo i film Ben Hur" u Image and Likeness: Religious Visions in American Film Classics (Slika i slicnost: religiozne vizije u americkim filmskim klasicima), ur. John R. May, New

York i Mahvvah, Paulist, 1992.: 104116. Kasnija rasprava o vizualnoj analogiji s razvojem slika ena u religioznim filmovima objavljena je u "From Eve to Virgin and Back Again: The Image of VVomen in Contemporarv (Religious) Film" ("Od Eve do Djevice i natrag: prikaz ena u suvremenom (religioznom) filmu) u New Image of Religious Film {Novi izgled religioznog filma), ur. John R. May, St. Louis, Sheed and VVard. 1997.; 111127. Moja paljiva upotreba pojma gledanja kroz cijeli ovaj tekst jo jednom potvrduje moju odanost jednakosti slike i teksta kao i strastvenom zahtjevu moje bive studentice Lucinde Ebersole na 7. Cavalletti konferenciji o teologiji i filmu da je film vizualni medij. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

mjestu na Posljednjoj veceri a Marija Magdalena je uvijek zavodljivo prekrasna. Ti su vizualni elementi prenoeni, manje ili vie svjesno, od klasicne krdanske umjetnosti na film, gdje su poznati kostimi i scenografska rjeenja, prikazi likova i sveukupna vizualna atmosfera prevedeni iz jednog medija u drugi te osiguravaju ozracje povijesne vjerodostojnosti. Prepoznatljive vizualne referencije ugraduju u religiozne filmove povijest zajednickog kulturnog pamdenja i vjerskog identiteta, navodedi gledatelja da prihvati slike to ih je redatelj stvorio. Dakle, ocjenjujemo Gibsonov ili Cecil B. Millov prikaz Krista ili Marije Magdalene kao "stvarne" zato to njihove slike potvrduju nae ved postojede ideje o likovima kakve poznajemo iz nae Biblije iz djetinjstva i broura s vjeronauka. Cesto nam biljeke redatelja i producenta a u slucaju DeMillea isto tako i promotivne fotografije i intervjui kau koji su umjetnici svojim radom utjecali na razvoj odredenih filmskih biblijskih prica ili figura. Znamo, na primjer, da su snani realizam i dramaticno osvjetljenje te kompozicija junobaroknog slikara Caravaggia utjecali na Gibsona i njegovog snimatelja u "prikazivanju" Pasije* Danas razumijemo, na temelju onoga to se ponekad naziva teorijom reakcije, kako su i zato odredene slike percipirane kao stvarne dok su ostale odbacene. Prema teoriji reakcije, te religiozne slike i simboli koji odraavaju pamdenje zajednice i utjelovljuju drutveni i politicki identitet vjerske zajednice imaju jedinstvenu mod u oblikovanju naih "ociju", to jest, pogleda prema kojemu procjenjujemo ono to vidimo. Cinjenica je da ne postoji "nevino oko". Svi smo mi od djetinjstva obucavani da raspoznajemo istinu od fikcije, stvarnost od fantazije a nae je ucenje o tome to je istina a to nije osobito utjecajno kada je rijec o pitanjima vezanim uz vjeru. Kada, dakle, moemo imenovati likove prema njihovim kostimima i mjestima u njihovu krajoliku, mislimo da prepoznajemo granicnu crtu izmedu stvarne price i holivudske izmiljotine. Kada je kostimografija i scenografija u sukobu s onim to prepoznajemo kao "pravu pricu" pohranjenu iz naeg izlaganja krdanskoj umjetnosti, uvjeravamo sami sebe da je ono to vidimo na platnu cinjenica. Tako uloga vizualne analogije potvrduje nae kulturno vrednovanje klasicnog krdanskog slikarstva, cak i ako ta umjetnicka djela pomau u konstruiranju podsvjesnog i svjesnog procesa gledanja vjernika. * Vidi moj esej "On Seeing The Passion: Is There a Painting in This Film? Or Is This Film Painting?" u Re-Viewing "The Passion": Mel Gibson's Film and Its Critics, ur. S. Brent Plate, New York, Palgrave Macmillan, 2004.: 97108. Za raspravu posebice o utjecaju Carravagiove umjetnosti na Gibsona i njegovog snimatelja Caleba Deschanela vidi "A Savior's Pain: Caleb Deschanel", intervju Johna Bailevja, ASC, i Stephena Pizzella, ur. Stephen Pizzello i Rachel K. Boslev u American Cinematographer, March 2004.), dostupno online na http://www.theasc.com/magazine/index. htm?mar04/cover/index.html-main. NJEZINA PRICA DANAS MARIJA MAGDALENA IDE U KINO

Postoji barem trideset vanih dugometranih filmova koji su kategorizirani kao biblijski epovi ili moralisticke price a u kojima se pojavljuje Marija Magdalena, ali njezinu prisutnost moemo zapaziti i u drugim filmovima kroz razne enske motive, osobito onaj "posrnule ene" ili prostitutke zlatnog srca. Grofica Olenska u filmu Martina Scorcesea Doba nevinosti* je jedan takav primjer ene koja ivi suprotno od seksualnih obicaja svoga vremena, iako se pojavljuje u svjetovnoj prici s tek prikrivenim ili implicitnim vjerskim referencijama. Ovdje sam odlucila nakratko pogledati sliku Marije Magdalene

u poznatijim biblijskim epovima a osobito utjecaje na DeMillea i utjecaje DeMilleova prikaza Magdalene u njegovu ivotnom djelu Kralju kraljeva iz 1927. godine. U uvodnoj studiji Marije Magdalene u biblijskim epovima moramo prepoznati dvije sredinje konvencije: nju mora igrati glumica koja je prekrasna a obicno je stopljena u jedno s anonimnom "enom uhvadenom u preljubu" iz Evandelja po Ivanu. Iako su filmske inacice Marije Magdalene nastale nakon pocetka moderne znanosti posvedene proucavanju Biblije, koja je djelomicno obiljeena kontroverznim teorijama Josepha Ernesta Renana** i takozvanom protestantskom "potragom za povijesnim Isusom", bilo bi malo dramaticnosti u razvoju figure Magdalene kako je jasno odredena od strane izvora u svetim spisima. Vie od trideset vanih biblijskih epskih djela u kojima mogu prepoznati Mariju Magdalena prvenstveno je prikazuju kao ono to nazivam magdalenskim mozaikom, spojem nekoliko biblijskih ena zajedno s razlicitim karakterizacijama izvucenim iz odredenog broja povijesnih izvora. Samo tri filma DeMilleov Kralj kraljeva iz 1927. godine, Najvede price ikada ispricane (The Greatest Story Ever Told) Georgea Stevensa iz 1965. godine i Isusa iz Nazareta Franca Zeffirellija iz 1977. godine donose verziju Marije Magdalene u kojoj je ona odvojena od preljubnice iz Ivana. U vedini biblijskih filmova otkrivamo da je Marija Magdalena prije svega zavodljivo stvorenje cija je najvanija uloga zavodnice i grenice; * Ostale tipicne "posrnule ene" zlatnog srca ukljucuju devetnaestotoljetne figure Camille i Violetta, i dvadesetostoljetne karakterizacije djevojaka zlatnog zapada poput "Miss Kitty" i Stelle Dallas. Za istraivanje posvedeno toj ikonografije vidi Linda Nochlin "Lost and Found: Once More the Fallen VVoman" u njezinoj Women, Art, and Power and Other Essays, New York, Harper and Row, 1988.: 5785. Kada bih ukljucila te sekularizirane figure Magdalene u filmovima iz tog eseja, tekst bi se i udaljio od sredinjeg argumenta o tome kako takve vane interpretacije kakva je ona DeMilleova nastala a bio bi takoder i preopsean, jer bi obuhvadao raspon od Zgodne ene Julie Roberts do Camille Grete Garbo. ** Joseph Ernest Renan (1832. 1892.), francuski orijentalist i esejist skandalizirao je Pariz kada je kao profesor hebrejskog jezika na College de France poducavao da je Isus bio "neusporediv covjek". Njegovo istraivanje i proucavanje hebrejskih tekstova dovelo ga je do naglaavanja Isusove ljudske prirode u njegovoj najpoznatijoj knjizi, Vie de Jesus (ivot Isusov). Njegove kontroverzne objave bile su u skladu s uglavnom protestantskom "potragom za povijesnim Isusom koja se tada pocela pojavljivati. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE primjeri takvih filmova kredu se u rasponu od malo poznatih epskih filmova La Spada e Le Croce (1959.), u kojemu Yvonne De Carlo igra nau prekrasnu zavodnicu, preko Scorseseovog kontroverznog Posljednjeg Kristovog iskuenja iz 1988. godine u kojemu tetovae i napudene usne Barbare Hershev postavljaju novi standard za senzualno prikazivanje Marije Magdalene, do

Gibsonove Pasije (2004.) s blatom nabacenom na Monicu Bellucci. Moda je najbolji primjer magdalenskog mozaika docaran u filmu Samueal Bronstona i Nicholasa Raya iz 1961. Kralj kraljeva (njihov remake DeMilleova filma) u kojemu Carmen Sevilla igra Mariju Magdalenu. Prizor u kojemu gomila koja je eli kamenovati proganja Sevillu niz ulicu sve dok njeni Isus Jeffrevja Huntera ne istupi

u njezinu zatitu donosi nam prekrasnu zavodnicu kojoj pomno nabrana haljina i predivan nakit isticu njezinu tjelesnost. Neki od vrlo ranih filmova o Magdaleni Julia Swayne Gordon u filmu Though Your Sins Be as Scarlet (1911.), Maxine Elliott u The Eternal Magdalene (1919.) i Asta Nielsen u I.N.R.I/Croivn of Thorns (1923.) isto tako oduzimaju dah svojim ekstravagantnim kostimima iz onoga razdoblja i zamamnim stavovima. Medutim, cak i kada postoji tocnost u odnosu na svete spise a u odvajanju Marije Magdalene od neimenovane "ene uhvadene u preljubu" kakva se pojavljuje s Joannom Dunham i Shelley VVinters u Najvedoj prici ikada ispricanoj (1965.) ili s Anne Bancroft i Claudijom Cardinale u Isusu iz Nazareta (1377.) jo uvijek je naglasak stavljen na figuru Magdalene kao prekrasne ali pokajane "posrnule ene". Posrnule gdje i kako moda nikada nedemo saznati, ali ona jest posrnula. Bez obzira prikazuje li film sloenu figuru ili biblijski vjerodostojnu Mariju Magdalenu, svaka od tih filmskih verzija oslanja se na klasicna djela krdanske umjetnosti, posudujudi autenticnost repliciranjem njezine cesto drasticno minijaturne haljine, njezina raskona nakita i frizure, njezina dranja i kretnji. Filmovi se isto tako mogu oslanjati na tradicije u kojima je Marija pokajnica zatim preobraena u svoju osobu/osobe, a koja je opet potvrdena jednostavnodu njezine odjede, nedostatkom nakita, minke i frizure te tihim emocijama njezina dranja dok pomazuje Isusove noge (ovdje su Dunham i Bancroft najbolji primjeri) ili njezinim suzama umrljanim licem kod Raspeda (Belluci i Sevilla). Bez sumnje, najveda od svih filmskih Magdalena bila je i jest Jacqueline Logan koja je, kako demo vidjeti, postavila nepobjedivi standard u film Cecila DeMillea Kralj kraljeva. MARIJA MAGDALENA KAO VAMP I KAO SVETICA Nema odrpane bludnice za velikog oumena Cecila B. DeMillea. Njegov odabir Jacqueline Logan za ulogu Marije Magdalene stvorio je i glamuroznu kurtizanu na platnu i vrhunski primjer dijaloke vizualne analoNJEZINA PRICA DANAS gije u religioznom filmu. Prva scena DeMilleova epskoga djela postavlja pozornicu za njegovu zavodnicu i njezinu pratnju prekrasnih robinja (medu kojima je i Sally Rand, sa svojom slavnom lepezom), dok nudi mnotvu gledatelja filma standardnu definiciju Marije Magdalene klasicna umjetnost ispunjava prikaz DeMilleove Magdalene te DeMilleova Magdalena slijedom toga ucvrduje identitet Marije Magdalene u svijesti njegovih gledatelja. DeMilleova Marija Magdalena je najprije bogata i putena s raskonom odjedom i nakitom. Razdraena time to je neki Isus iz Nazareta utjecao na Judu Ikariota, njezinu omiljenu muteriju do te mjere da je vie nije redovito posjedivao, oskudno odjevena Jacqueline Logan nareduje da joj njezin rob Nubijac dovede kociju, ukraenu perjem i iscrtanu poput zebre, da bi mogla otidi upoznati

Isusa. Najprije smo, naravno, preputeni nizu nezaboravnih slika Marije Magdalene u sugestivnim pozama s rimskim vojnikom i na njezinu trijemu dok se ona prisjeda svojih susreta s Judom. Namjerava se sukobiti s Isusom kako bi ponovno zavela "svoga Judu", no, umjesto toga Isus je potice da se pokaje za svoje grijehe. U trenutku izvanredne dramaticnosti DeMilleov Isus obavlja moda i najplemenitiji egzorcizam Marije Magdalene osim srednjovjekovnih produkcija Digbujeve Magdalene. Ona je bacana gore, dolje i naokolo po tlu u razlicitim pozama dok "sedam smrtnih grijeha" izlazi iz nje u vrtlogu energije i gromoglasne zvukove. Iskustvena drama tog prizora razgovora nadvladava inace melodramaticnu ljubavnu pricu izmedu Marije Magdalene i Jude. Ona odbacuje svoj ivot

grenice simbolickim odbacivanjem svojih dragulja i svojih zavodljivih kostima koje mijenja za aseksualnu vredu. DeMilleova formula da iskupljenje ima dramsku vrijednost samo ako znamo zato grenik treba biti iskupljen zadovoljena je dok promatramo tu preobrazbu Marije Magdalene iz socnog vampa u sveticu zatitnicu. Iz fotografija to dokumentiraju snimanje Kralja kraljeva te iz DeMilleovih radnih dnevnika, pisama i autobiografskih zapisa znamo da su na njega snano utjecale slike koje je kao dijete vidio u obiteljskom izdanju Biblije to ju je ilustrirao James Tissot (1836. 1902.) jednako kao i biblijske ilustracije Gustavea Dorea (1832. 1883.). Tissotove ilustracije ostale su nevjerojatno popularne u SAD-u sve do pedesetih i ezdesetih godina dvadesetog stoljeda, a pomni pregled istih nagovi-jeta filmsku biblijsku epiku cak i do Gibsonove Pasije.* Ironicno je to kako DeMilleova Magdalena prikuplja svoju vjerodostojnost uz pomod vizualne analogije koja se oslanja na Tissotove i Doreove ilustracije, ona * Razgovor s Judith F. Dolkart, kustosicom na Odsjeku za europsko slikarstvo i kiparstvo u Brooklvn Museum of Art od 21. srpnja 2005. godine. Dolkartova priprema izlobu Tissotovih originalnih gvaeva njegovih ilustracija Novoga Zavjeta James Tissot: The Life of Christ (od 14. rujna 2007. do 13. sijecnja 2008.). Kompletnu seriju od vie od cetiri stotine radova na papiru kupio je na javnom upisu za Brooklvn Museum of Art 1900. godine nakon medunarodne turneje tih iznimno popularnih slika. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE rui slike Marije Magdalene u glavama DeMilleove publike. to time mislim? Jednostavno to da je Kralj kraljeva bio jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih filmova to su ikada snimljeni, ne samo u smislu zarade od prodaje ulaznica nego i po svojoj trajnoj prisutnosti tijekom godina u prikazivanjima po kampusima koleda, crkvama i dvoranama irom svijeta. U svoje vrijeme hvaljen kao tocan prikaz Kristova ivota, gledanje tog filma imalo je neizbrisiv utjecaj na stavove tisuda mladih ljudi koji su ga gledali tijekom dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeda. Zamolite ih da opiu Mariju Magdalenu i budite sigurni da dete prepoznati Jacqueline Logan lou djevojku koja je postala svetica! Na kraju krajeva, vidjeti znaci vjerovati! SVETICA KAO POP ZVIJEZDA Utjecaj Marije Magdalene na popularnu kulturu LESA BELLEVIE Neupitna je privlacnost Marije Magdalene za mase u nae medijsko doba. Ona je bila, a i dalje jest, istaknuti lik u romanima, pjesmama, filmovima, pop artu, televizijskim dokumentarnim dramama pa cak i stripovima. Oni koji je zamiljaju cesto to cine divlje, bez granica kao modernu akcijsku junakinju, kao djevojku s plakata punu senzualnosti ili cak kao palog andela to se pretvorio u

vampira. Zato je, dakle, Marija Magdalena postala figura popularne fascina-cije iako vedina religioznih ili povijesnih figure nije? Je li fleksibilnost njezina lika ono to je cini tako punom kreativnog potencijala? Ili drama svojstvena konceptu (prekrasne) prostitutke koja se pokajala? Ili pak shvadanje da je tako dugo bila ocrnjivana i pogreno tumacena? Te, na kraju, to to traimo u njoj?

Lesa Bellevie, autorica The Complete Idiot's Guide to Mary Magdalene i utemeljiteljica zveb stranice www.Magdalena.org, odvaila se na neke odgovore. Kako ona razjanjava, protekle dvije tisude godina opcinjenosti omiljenom sveticom u naoj kulturi nastavljaju se i to neumanjeno, kroz sve iri spektar medija i doseudi do sve ire publike po cijelom svijetu. Marijo, Bog te docekao nebeskim utjecajem! On ti je poslao milost nebeskim znamenjem. NJEZINA PRICA DANAS Bit de pocadena radodu i potovanjem, Uzdignuta na nebesima nad svim djevicama! DIGBY DRAMA, Marija Magdalena, petnaesto stoljede Moda je najnoviji vaan izvor groznice oko Magdalene (ili zanosa) hit bestseler Dana Brovvna Da Vincijev kod. No, iako se tom romanu pripisuju zasluge za dovodenje Marije Magdalene u sredite pozornosti u novije vrijeme, Marija Magdalena nije novost za popularnu kulturu. Ona je vana figura u popularnoj imaginaciji ved vie od osam stoljeda a od trinaestog stoljeda nadalje bila je toliko oboavana da su u njezinu cast cesto pisane sloene drame. Gore spomenuti naslov Digby je dobar primjer. Napisan krajem petnaestog stoljeda na dijalektu Istocnog Midlanda srednjovjekovnog engleskog jezika, uklapa se u anr srednjovjekovnih drama o svecima i savreno prikazuje Mariju Magdalenu koju prica o iskuenju, padu u grijeh i konacnoj svetosti, nju cini dojmljivom figurom iskupljenja. Opsena drama koja se sastoji od vie od 2100 stihova te zahtijeva brojni glumacki sastav, nekoliko scenografija, pozornica i rekvizita, sigurno je bila golema i skupa produkcija. Marija Magdalena je, sa svim svojim posjedenim predavanjima, ocito bila vrijedna tog truda. Danas, ba kao i u srednjem vijeku, i dalje nastavljamo ulagati umjetnicku energiju u zamiljanje tko je mogla biti Marija Magdalena. U mnogim slucajevima, nai bi razlozi mogli biti isti kakvi su bili i u trinaestom stoljedu: nadahnuti, ba kao i zabaviti, te iznijeti pitanja religije bez zahtjeva prema publici da ude u mjesto bogotovlja. Drame o Mariji Magdaleni, onda kao i danas, ucinkoviti su nacini rasprava o najzabra-njenijim temama svoga vremena ali i nacin promicanja ideala oprosta, ljubavi, pokajanja i vjere. Onda, kao i danas, Marija Magdalena stoji kao figura na koju se gotovo svatko moe osloniti; kao netko koga njegova ljudskost cini duboko privlacnom i svevremenskom. MARIJA, ZAMILJENA Brojni su umjetnici istraivali zamisao o odnosu izmedu Isusa i Marije Magdalene u svjetovnom kontekstu. Pjevacica Tori Amos u svojoj knjizi objavljenoj 2005. godine, Piece by Piece, raspravlja o svojem vjerovanju da su Isus i Marija Magdalena bili par. Pjesma "Marys of the Sea" na njezinu albumu The Beekeeper zasniva se na srednjovjekovnim legendama o putovanju Marije Magdalene u Francusku to ih cesto citiraju zagovornici braka izmedu Isusa i Marije Magdalene te pokazuje njezinu uvjerenost da je prica istinita. Ovdje navodimo njezino spominjanje mjesta na kojemu je

Marija Magdalena pristala: Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Marys of the Se a, The lost bride iveeps,

Les Saint Marie de la Mer... Rock opera Isus Krist Superstar Tima Ricea i Andrevva Llovda VVebbera nacela je tu temu tijekom razdoblja drutvenih i politickih previranja. Marija Magdalena, nakon jo jednog "preuredenja" da bi odraavala promjene perspektiva Zapadnjacke kulture u odnosu na ene, doima se kao borbena a ipak brina druica Spasitelja. Najprije objavljen kao ploca 1971. godine a zatim produciran na Broadwayu, do trenutka kada je stigao u kino dvorane dvije godine kasnije, Isus Krist Superstar ved je imao zaista brojne poklonike. Yvonne Elliman ponudila je izvanserijsko glumacko ostvarenje kao Marija Magdalena u sva tri oblika, pretvorivi pjesmu "I Don't Know How to Love Him" u najprodavaniji singl. Iako je ta pjesma cesto tumacena kao odraz iskljucivo fizicke strasti, isto je tako moemo promatrati kao reprezentativnu za sloenu mjeavinu osjedaja s kojima se bori lik Marije Magdalene. Ona je potaknula publiku da zamisli Isusa kao covjeka jednako kao i mesiju. Godine 1972. bend Jefferson Airplane doli su do zakljucka o zemaljskoj, bucnoj obitelji iz ideje da su Isus i Marija Magdalena moda bili oenjeni. Pjesma "Jesus Had a Son" ("Isus je imao sina") s njihova albuma Long John Silver, preskace pitanje zajednice i pocinje s postojanjem sina. Pjesma nam kae da ga je "Isus odgojio da bude glasan" a "Marija ga je odgojila da bude ponosan". Dolazedi do prave svrhe lirske price, zatim saznajemo da je osobna misija Isusova sina bila da osveti smrt svoga oca. U romanu Posljednje Kristovo iskuenje Nikosa Kazantzakisa Isus je u iskuenju radi onoga to bi mogao imati ivot obicnog smrtnika dok umirudi visi na kriu. Od najvede je vanosti prisutnost Marije Magdalene kojom se u svojoj halucinaciji oenio prije nego se odupro iskuenju i proveo svoju misiju rtvovanja. Kazantzakis opisuje Isusov prvi zamiljeni susret s Marijom Magdalenom: Uzela ga je za ruku. Njezin vatreno crveni veo napinjao se dok je brzo hodala ispod stabala limuna u cvatu to su uskoro trebala roditi plodove. Njezini su prsti na rukama bili isprepleteni s prstima mukarca i gorjeli su a njezine su usne mirisale na lide limuna. Bez daha, zastala je na trenutak i pogledala Isusa. On je zadrhtao, jer je vidio njezino oko kako poigrava zavodljivo, lukavo, poput oka andela. No, ona mu se smijeila. Godine 1988. Kazantzakisovu je knjigu pretvorio u film redatelj Martin Scorsese te se suocio s protestima u rasponu od mirnih prosvjeda do Molotovljevih koktela od posjetitelja kino dvorana u SAD-u i Europi. NJEZINA PRICA DANAS Mnogi su ljudi ocijenili prikaz Isusa kao obicnog covjeka, punog ljubavi kao to bi bio svaki covjek, koji se oenio i bio otac, uvredljivim. Film je osudivan kao bogohulan od strane krdana svih krajeva a neke su ga kino dvorane cak i odbile prikazivati.

POMAK DO BOANSTVA Gotovo dvadeset godina kasnije, izrazito pristupacna forma Da Vincijevog koda i konspirativni kut gledanja uzdigli su pitanje na drugu razina, moda cak i kontroverzniju. Dok je Kazantzakisov Isus samo doveden u iskuenje brakom s Marijom Magdalenom, Isus Dana Brovvna se stvarno i eni njome. tovie, Marija Magdalena u Brovvnovu romanu je vie od supruge i majke; ona je jednaka

Isusu kao enska manifestacija Boga. Zanimljivo je da dok Isus postaje ljudskiji svojom enidbom, Marija Magdalena je uzdignuta u sveticu. Iako moda ulazimo u novo razdoblje drutvene i vjerske reforme, "deifikacija" Marije Magdalene nije pocela s Danom Brownom; to je pokret koji je polagano dobivao zamah, s ili bez pretpostavljenog partnerstva s Isusom. Autorica Marjorie Malvern navela je u svojoj knjizi iz 1977. godine, Venus in Sackcloth, da umjetnicki opisi Marije Magdalene kroz povijest imaju mnogo zajednickog s onima figura boginje kao to su Pandora i Venera. Godine 1983. The VVoman's Encyclopedia of Myths and Secrets Barbare VValker radikalno je revidirala povijest koju poznajemo, prikazujudi Mariju Magdalenu kao svedenicu u hramu boginje imenom Mari. Margaret Starbird odvela je tu ideju jo jedan korak dalje, tvrdedi da bi Mariju Magdalenu trebalo prepoznati kao boginju samu po sebi. Cinedi to Starbirdova je iznijela krdansku mitologiju utemeljenu na pomirenju mukosti i enstvenosti unutar Boga. U njezinoj viziji Isusova je misija bila "obnoviti enstvenost", a to je ideja za koju ona vjeruje da je bila sustavno potiskivana od strane urotnicke crkve. Ukljucujudi ideje Starbirdove zajedno s drugima, Dan Brovvn je, cini se, pogodio icu koja ima odjeka medu citatelja. To je za mnoge krug istine, cak i kada su suoceni s gomilom dokaza da je njegova povijest manjkava. Taj neuhvatljivi osjedaj autenticnosti moda je najvede ostvarenje knjige, vie od nepoznavanja koje pozdravlja drutvenu klimu vrijednu proucavanja. Cini se da postoji snanije zanimanje za knjigu od same ljubavi prema uroti, vie od nepoznavanja ili cak poticaja za njuejdovsku duhovnost. Da Vincijev kod moe biti sjeme to je palo na plodno tlo a rastude tovanje Marije Magdalene kao novonastalog boanstva samo je jedan od njegovih plodova. Kao to je bilo tako u prolosti, Marija Magdalena i dalje slui kao predvodnica popularne kulture, kako provjerena tako i zanemarena. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE njezina loa reputacija i dalje ivi Postoji, naravno, jo mnogo vie u prisutnosti Marije Magdalene u popularnoj kulturi od nae kolektivne znatielje za njezin odnos s Isusom. Tradicionalno smatrana reformiranom prostitutkom koja je ostvarila spasenje, identitet Marije Magdalene kao "loe djevojke" jo se uvijek pojavljuje s velikom ucestalodu u pop kulturi. Odavno je priznato da nema nita u svetim spisima vezano uz reputaciju Marije Magdalene kao bludnice, ali Rimokatolicka crkva nije slubeno promijenila svoje stajalite o tome sve do 1969. godine. Do tog trenutka, ta je greka bila tako cvrsto ukorijenjena u Zapadnjackoj misli da se cini ne osobito vjerojatnim da de ikada biti oslobodena od mrlje seksualne nedolicnosti. Osobito je popularna glazba uvelike upotrebljavala sliku prostitutke pokajnice, a sve preko minimalne kolicinu rijeci savreno za medij saet kao moderna pop pjesma. In a harlot's dress you wear the smile of a child ivith the faith of Marije Magdalene Yet you loash the feet of unworthy men

ME'SHELL NDEGEOCELLO, "Marija Magdalena", Peace Beyond Passion, 1996. No, daleko od ogranicenosti samo na pop, Marija Magdalena, grimizna ena, je trajnost u stihovima pjesama citavoga anra. Rock, R & B (Rvtham & Blues), rap, countrv, jazz pa cak i klasicna glazba

iskoritavaju njezin pogreni identitet. Lenny Kravitz, Linda Davi, Patty Larki, australski bend Redrum, kotski bend Franz Ferdinand te americki metal bend Perfect Circle spominju Mariju Magdalenu kao grenicu, bilo izravno bilo referiranjem na lik istoga imena. A u pjesmi "The Girl You Think You See" s njezina neuspjena albuma Anticipation, Carly Simon nudi se da zadovolji nekoga, vjerojatno ljubavnika, time to de biti " Marija Magdalena". djevojke na filmu Medij filma omogudava umjetniku vie vremena za karakterizaciju i nudi razloge za prodornu patinu. Jedan od razloga moemo pronadi u Ivanu 8. U toj prici iz evandelja, ena uhvadena u preljubnickom cinu dovedena je pred Isusa. Nadajudi se da de ga uhvatiti u kontradikciji, vlasti pitaju Isusa to da rade s njom bududi da zakon propisuje da zbog svog zlocina mora biti pogubljena. Isusov slavni odgovor da onaj, tko je bez grijeha baci prvi kamen, toj eni spaava ivot. Kako nije ostao nitko tko bi je optuio, Isus kae eni da joj je oproteno te da vie ne grijei. NJEZINA PRICA DANAS ena u tom prizoru nikada nije imenovana, ali je cesto povezuju s Marijom Magdalenom. Posljednje Kristovo iskuenje Martina Scorcesea prikazalo je Mariju Magdalenu (koju glumi Barbara Hershev) skrivajudi se u barbarskoj gomili prije nego to je stigao Isus. Cak i hit film Mela Gibsona iz 2004. godina, Pasija, poznat po svojoj biblijskoj tocnosti, prikazao je Mariju Magdalenu (Monica Belluci) kao enu uhvadenu u preljubu. Potitenost P. J. Harvev, urbanog magdalenskog lika u filmu Hala Hartlevja iz 1998. godine, Book of Life (Knjiga o ivotu), opisuje olakanje to ga je osjetila kada je Isus sprijecio njezino sigurno pogubljenje. Jo je cedi slucaj da je Marija Magdalena "prisiljena" preuzeti ulogu anonimne grenice u Luki 7. Dok Isus objeduje s farizejem, ena upada i pocinje plakati nad njegovim nogama. Zatim ih sui svojom kosom i pomazuje ih skupom pomasti. Uvrijeden, farizej izjavljuje da ako je Isus zaista prorok, ne bi dopustio da ga takva ena grenica dodiruje. No, Isus objavljuje da je ta ena pokazala vedu ljubav prema njemu od njegova domadina te proglaava da su njoj grijesi oproteni "zato to je jako volje-la".Taj je dramatican prizor ponovljen, s varijacijama, u sva cetiri evandelja a ni u jednom od njih nije Marija Magdalena imenovana kao ena koja pomazuje Isusa. Ipak je cinjenica da je povezivana s enom koja pomazuje Isusa, slucaj zamjene identiteta, koji je prati vie od tisudu godina. Ta greka razjanjava dramatiku filma. U mini-seriji Franca Zeffirellija Isus iz Nazareta iz 1977. godine, gruba Marija Magdalena Anne Bancroft uznemirila je publiku blagom vjerodostojnodu to ju je unijela u prizor pomazanja. U novije je vrijeme Maria Grazia Cucinotta pokazala snaan dokaz

preobrazbe lika tijekom istog prizora u talijanskom filmu snimljenom za televiziju, Maria Magdalena (2002.). Obje su glumice prolile obilje suza to je jo jedna popularna asocijacija na Mariju Magdalenu koja nam dolazi jo iz srednjega vijeka. No, kako to da toliko mnogo umjetnika i pisaca jo uvijek ignorira mogudnost da Marija Magdalena nije stvarno bila "posrnula ena"? Je li to zato to nisu niti culi za neto drugo? Poput same Marije, tu je malo vie vjerojatnosti nego to se vidi na prvi pogled. U gotovo cetrnaest stotina godina Marija Magdalena slavljena je kao pokajnica, kao ena koja je predstavljala otudenje i pomirenje s Bogom jer je odbacila svoj (pretpostavljeni) proli ivot da bi slijedila Isusa. I jo je uvijek vano shvadati spasenje kao dostino za svakoga, bez obzira kako ozbiljan bio neciji grijeh. Mnogi ljudi gledaju na

legendarnu Mariju Magdalenu kao na jednu od nekolicine ljudi u evandeljima koji se doimaju istinski ljudskima. Ona je osoba s kojom se mnogi mogu identificirati: osoba koja je radila greke ali je na kraju dovela sebe na pravi put. Moda zbog tih razloga, unatoc teolokoj odluci da slubeno (ali potiho) promijeni njezin identitet, njezina tradicionalna reputacija ostaje uvjerljiva ali i sloena tema od interesa u popularnoj kulturi. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE MARIJA, PONOVNO IZMILJENA U odredenim hibridnim perspektivama Marija Magdalena postaje neto daleko vede a povremeno i daleko neobicnije. Godine 1999. pisac i redatelj Chris Carter (Dosjei X) uvukao je Mariju Magdalenu u svoju mracnu kriminalisticku dramu o natprirodnom, Millenium (Tisudljede). U epizodi naslovljenoj "Anamnesis" djevojka ima vizije o Djevici Mariji. Na kraju djevojka saznaje da je ena iz njezinih vizija zapravo Marija Magdalena te da je ona sama pripadnica drevne krvne loze potomaka Isusa i Marije Magdalene. Obdarena natprirodnim modima to je posljedica njezina osobita porijekla, ona otkriva da svakim njezinim korakom potajno upravljaju tajanstveni zatitnici. Pisac horora (i bivi sjemenitarac) David Niall VVilson u svojoj knjizi iz 1999. godine This is My Blood (Ovo je moja krv) istrauje sloene teme iskupljenja, dobra i zla i to smjetanje Marije Magdalene, palog andela koji se pretvorio u vampira, u izmijenjenu pripovijetku o Isusovu ivotu. Ma koliko se to cinilo neobicnim, to nije jedini puta da se Marija Magdalena pojavljuje u kontekstu vampirizma. Nedavno objavljeni strip nazvan Magdalena to ga je izdao izdavac stripova Top Crow, ima enske potomke Marije Magdalene koje ispunjavaju posebnu ulogu za Vatikan: ulogu natprirodne ratnice. U svakoj je generaciji djevojka iz te obitelji nazvana "Magdalena" i bori se protiv zala, ukljucujudi i vampire. Ta je serija tako popularna da se priprema i film Magdalena. I konacno, u kultnom komicnom filmu Jesus Christ, Vampire Hunter (Isus Krist, lovac na vampire), Marija Magdalena pojavljuje se kao strucnjakinja za borilacke vjetine imenom Marija Magnum koja kasnije i sama postaje vampirica. Koliko duboko trebamo icitavati iz pojavljivanja Marije Magdalene u fikciji povezanoj s vampirima? Moda ne trebamo gledati dalje od njezina nedavno priznatog statusa kao ocrnjene ene. U njezinu je pricu ugraden kao obiljeje snaan osjedaj tragedije svojstvene njezinoj prici, shvadanje da je njezin status kao "posrnule" potpuno pogrean. Imajudi na umu da je jedna od popularnijih tema u vampirskoj fikciji predodba o "prokletom", nije potreban veliki intuitivni skok da se razumije zato bi se Marija Magdalena, u ovom trenutku u povijesti, mogla pojaviti kao prva kandidatkinja za takvo prikazivanje. Umjesto da klone pod teretom takve klevete to je na nju nabacena, ona se pojavljuje u popularnoj kulturi s nadzemaljskom snagom a ponekad i s pravednickim gnjevom.

Kao takva, Marija Magdalena se sve cede pojavljuje s ili bez vampira kao superjunakinja borilackih vjetina. U velikom hitu iz 1999. godine, filmu Matrica, glavni enski lik, Trinitv (koju glumi Carrie Ann Moss), ocito je inspiriran legendarnim identitetom Marije Magdalene kao Isusove ljubavne panje. Protkana u citavom svom opsegu krdanskim, NJEZINA PRICA DANAS gnostickim i mitolokim referencijama, trilogija Matrica udovoljava elji da zapamtimo Mariju Magdalenu, kroz lik Trinitv, na onaj nacin na koji bismo voljeli razmiljati o samima sebi: nezavisnoj,

otpornoj, snanoj i sposobnoj da vjeruje. Ne samo da njezina prisutnost filmu daje emocionalnu vjerodostojnost, nego Trinitv isto tako stavlja tamne naocale i probija se kroz loe decke zajedno sa spasiteljskom figurom u filmu, Neom. U stvari, u verziji uskrsnuda koju donosi Matrica, spasitelj nije sposoban prevariti smrt sam, nego ga snaga Trinitvne ljubavi, kao i njezina vjera u njega vradaju natrag u ivot. Preokredudi svaku bajku naglavce, ovoga je puta princeza ta koja princa budi svojim poljupcem. Ta najnovija prikazivanja Marije Magdalene moda najvie govore o naoj modernoj preokupaciji njome. Njezina sposobnost da inspirira ne zavrava s njezinom ulogom u evandeljima pa cak ni popularnim ponovnim pojavljivanjem legendi o njezinu vjencanju s Isusom. Ona je zamiljana na nacine potpuno nepovezane s njezinim tradicionalnim identitetima i uklopljena u nekonvencionalne umjetnosti. Vie nije uplakana pokajnica ili predmet zadovoljenja seksualne elje; ona je snana, razumna i samostalna ena. Sposobna je prinijeti svoju vlastitu rtvu za dobrobit ostalih. Je li mogude da opcinjenost njezinim seksualnim nedjelima konacno slabi? Sljededa generacija umjetnika kao da priznaje da, poput Marije Magdalene, svatko ima svoje skrivene tajne. Cak i ako smo prisiljeni vidjeti daljnje referencije na egzoticnu prolost Marije Magdalene, ipak se, u konacnici, postavlja druga vrsta pitanja. Neovisno o tome kakva je osoba bila, pitanje je kakva je osoba postala? Odgovori su iznenadujudi. DIO PO DIO Kako su Marija Magdalena, patrijarhat i grena senzualnost utjecali na moj ivot i karijeru TORI AMOS* Tori Amos je medunarodno poznata pijanistica i kantautorica na koju su uvelike utjecale mitologija i religija. Ona je pohlepna ucenica Gnostickih evandelja a svoje je citanje istih upotrijebila da nadahne svoj hit album iz 2005. godine The Beekeeper. (Pcelarstvo je, kae ona, izvor enske inspiracije i osnaenja.) U sreditu njezina vjerovanja i inspiracije stoji figura Marije Magdalene. Za Tori Amos, ona je muza, uciteljica, Izgubljena nevjesta, sveta prostitutka, simbol borbe protiv patrijarhata i u religiji i u politici te poticaj u njezinoj potrazi za "nacinom da dosegnemo orgazam te zadrimo svoju duhovnost netaknutom". Taj pokuaj ujedinjenja grijeha (engl. sinj i senzualnosti (engl. sensualitvj bio je i jest velik dio njezinog javnog imida. Njezina je svjetska turneja s albumom The Beekeeper, na primjer, nazvana Original Sinsuality Tour (i preimenovana u Summer of Sin Tour u SAD-u). Isto je tako vezano s CD-om The Beekeeper objavila autobiografiju Tori Amos: Piece by Piece koju je jedan kriticar opisao kao "ne samo memoare zvijezde... vie je poput duhovnog zemljovida napredovanja Amosove od pop djevojcure do poetske provokatorice". Sve to i vie navedeno je u ovim ulomcima iz poglavlja u

njezinoj knjizi naslovljenog "Marija Magdalena: The Erotic Muse". "Isus je bio feminist, duo." S devetnaest sam godina pogledala u svoju majku i razdraeno rekla, "Mama, nemam problema s Isusom, u redu? Uvijek sam voljela tog frajera i jo uvijek ga volim. Zar zaista misli da bi Marija Magdalena podravala zamisao o njima kao paru da nije bio za enska prava i jednakost na radnom mjestu?"

"Da, duo, shvadam sve to, duo, no, cini se da zaista nosi mnogo agresije kada je rijec o Crkvi?" "Prokleto si u pravu, mama." * Iz Tori Amos: Piece by Piece Tori Amos i Ann Powers, copyright 2005. Objavljeno uz doputenje izdavaca Broadway Books, odjel Random House, Inc. NJEZINA PRICA DANAS "Molim te, ne koristi rijec prokleto, duo." "U redu, mama. K vragu, jesam. No, gajim puno jnog bijesa prema onim pasivno-agresivnim manipulatorima na vlasti koji sacinjavaju patrijarhat." "Tako je bolje, duo. Artikuliraj pucanje brane, slamanje emocionalnih okova koji su sputavali ene stoljedima iz svoje mlade feministicke perspektive. Iskoristi svoju glazbu da se pozabavi slabostima patrijarhalne strukture koja u svom temelju ima zlodudne moralne mane." "A... ? Mama, je li ti dobro?" "Je li mi dobro? O, duo, nisam se osjedala tako ivom godinama. Hvala bogu da je tvoja generacija dorasla izazovu i da odgovara na njega." Na trenutak se cinilo da de moja majka zapjevati pjesmu "Sister, Suffragette" iz filma Mary Poppins. Krenulo joj je. "Kod moje vlastite kderi, kod kderi drugih majki po cijeloj zemlji, javit de se glad za znanjem. Da, to je nacin na koji demo poljuljati temelje patrijarhalne segregacije. Njihova segregacija srca od uma, djela od posljedica, mukarca od ene, snage od mate i strasti od suosjedanja." "Stvarno, mama, nisam znala. Nisam imala pojma da je to jo uvijek u tebi." I ona je okrenula glavu. Kada se ponovno okrenula prema meni, uhvatila me za ruku i proaptala, "Svi to imamo u sebi, ali ti se glasovi mogu izgubiti i biti zakopani. Te misli to si ih upravo cula samo su bile uspavane u meni. I, duo, spavaju u svima. Nemoj dopustiti nikome da ti kae da su te misli mrtve. No, u dubokom su snu. Tvoja strast prema Magdaleni je elektricna. Zato te ne elim obeshrabriti kada kaem da vedina ljudi u Americi nije sasvim spremna otvoriti se Mariji Magdaleni onako kako si ti ucinila. No, budi oprezna." "Zato? to eli redi?" "Budi oprezna. Budi spremna na opasnosti. Budi spremna na Magdalenine zlocince, budi spremna na njezine podle izdajnike. I, duo, u vedini slucajeva... nede ni znati tko je ona ili to je ona. Neki hode,

ali mnogi nede." "Bilo to dobro ili zlo", drao bi mi propovijed moj otac, "ti si kdi krdanske Crkve". I, znate to? To je vjerojatno najtocnija stvar koju je moj otac izgovorio u smislu tko sam kao njegova kdi i u smislu moga odnosa s krdanskom Crkvom. Sjedam se razlicitih biskupa iz Metodisticke crkve, koji su dolazila na nedjeljne vecere moje majke i razglabali o Isusu. Slicno Pavlu, poznatom kao sv. Pavao, ti su biskupi propovijedali svoju vlastitu teologiju, u Isusovo ime. Oni su, sa svojim diplomama iz teologije, bili

ondje s mojim ocem koji de kasnije obraniti svoj doktorat na Sveucilitu u Bostonu. Da, imali smo prilicno dobru skupinu koja je za stolom raspravljala o evandelja. Jesu li propovijedali Isusovu poruku o Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE spolnoj jednakosti? Ne. No, vjerojatno je najocitiji propust za mene bio kada su o Isusu govorili kao o Mladoenji. Dakle, ostanite sa mnom jo trenutak. Budite sa mnom na nedjeljnoj veceri to se dogodila tada, davno, te posluajte razmiljanje koje sam sluala. "O Isusu razmiljamo kao o Pastiru, a mi smo ovce." "O Isusu mislimo kao o Vinu, a mi smo loze." I svi tu, molim. Bilo mi je oko osam godini 1970. godine, dok je ovu posljednju izjavu izgovorio biskup koji nije bio lo covjek, da napomenem: vrlo, vrlo dobar i ljubazan covjek. No, to to je bio dobar covjek ne znaci da je imao ikakvog pojma o cemu govori. Tako je objavio konacnu "istinu" u svojoj trilogiji: "I konacno, razmiljamo o Isusu kao o Mladoenji a o krdanskoj Crkvi kao 0 nevjesti". Gut, hmm, hmm, gut. Tako su otili moji slatki krumpiri, koje sam povratila s gorcinom. "Oprostite mi, gospodine". Uz gutljaje vode i snagom koja me poticala iznutra, pronala sam svoj glas, pogledala tog vrlo religioznog covjeka 1 rekla, "Oprostite, ali to ste rekli kime se Isus oenio?". A biskup je pomalo izbezumljeno pogledao prema mom ocu a moj se otac ubacio u razgovor i odgovorio... moram redi ne toliko pokroviteljski, nego s onim staklenim pogledom "poznajem osobu svojega Isusa". Odgovorio je "Isusa vidimo kao Mladoenju koji je bio oenjen Crkvom", a i on i biskup kimali su glavama s potovanjem. O, da, rekla sam, "ali, tko je bila Isusova nevjesta?". A moj je otac odgovorio "Vjerujemo da je krdanska Crkva njegova nevjesta". "Dobro, a to je s Marijom Magdalenom?". Crkveni je voda izgledao kao da mu je pomalo neugodno, i ja sam znala da izazivam no, nisam mogla stati. On i moj otac upustili su se u govor o tome kako je Marija Magdalena bila grena ena, ena na zlu glasu koju je bog spasio i koju je blagoslovio na Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Zatim je izblijedjela na pozadini kao da je bila samo jedna od brojnih Isusovih sljedbenika. Ono to su govorili pomalo me podsjetilo na sliku mlade ene koja pada u nesvijest zbog mukih rock zvijezda to sam je vidjela. I zamrznutu sliku. Slikaj taj prizor. U tom sam trenutku shvatila da je moju Mariju umanjivao Patrijarhat. Shvatila sam da znam da je ona zaista bila izgubljena Nevjesta. A oni

su radili na tome, stvarno se trudedi, da me uvjere u drugo... Ma to sam shvatila te okrutne nedjelje davne 1970. godine, takoder sam spoznala da sam dio malobrojne manjine koja je vjerovala da je Magdalena bila sveti i vaan dio emancipacije krdanki. Rodena sam kao feministica, no toga sam dana znala da moram napraviti sljededi korak. Danas znam da je moje utjelovljenje citavo vrijeme bilo blie Lisi Simpson nego bilo kome drugom. Odjednom sam shvatila da moram napraviti golemi korak dok sam u ustima imala okus ispovradanih, gorkih slatkih krumpira. Razumijem da je Magdalena jo uvijek bila uglavnom u progonstvu cak i dok su ene spaljivale svoje grudnjake po cijeloj NJEZINA PRICA DANAS zemlji, ja sam zapekla zamisao u svojoj glavi...

to je sveta prostitutka? to je senzualni duh? Misteriji ena su drevni i prethode Magdaleni za mnogo godina. Ona je bila netko tko je hodao i tko je uklopio svoja ucenja u svoje Bide... Kako ja to vidim, mnoga od Isusovih kljucnih ucenja to su otkrivena u mnogim svetim spisima pronadenim u Nag Hammadiju u sreditu su imala ponovno ujedinjavanje aspekata enstvenosti mudrosti i svjesnosti, Sophije i Achamotha u jedno na "Kriu Svjetla". U tradicionalnom krdanstvu lane podjele daju nam dva lika: Djevicu Mariju i Magdalenu. Naravno, unutar psihe oni moraju biti spojeni a ne polarizirani da bi se krdanka osjedala potpunom. Djevica Marija je ogoljena od svoje seksualnosti ali je zadrala svoju duhovnost; Magdalena je ogoljena od svoje duhovnosti ali je zadrala svoju seksualnost. Svaka mora imati svoju cjelovitost. To nazivam "enidbom dviju Marija". Toliko je mnogo ljudi koji dolaze na moje nastupe s tom podjelom u sebi. Cini se da se o nekome ne moe razmiljati kao o tipu Boanske majke te stedi potovanje onih okolo ako ta osoba nije istodobno sveta prostitutka. Dijelimo i vladamo na najdubljim razinama, odstranjujudi svoje vlastito duhovno Bide od naeg fizickog Bida. Nije li to bolno? I sama sam to proivljavala u jednom trenutku. Da bih imala spolni odnos, morala sam preuzeti lik, jer nisam mogla biti ja koju poznajem i pogledati u zrcalo te izraziti sve razlicite stvari koje sam eljela izraziti. U osnovi nisam znala kako "uciniti ono to sam upravo ucinila ispod pokrivaca" a zatim se okrenuti na drugu stranu, uzeti svoje naocale i knjige te otidi u knjinicu kao ista osoba. Ja sam oba ta stvorenja; ona su jedna osoba, ali pokazalo se tekim sakupiti sve te dijelove i natjerati ih da ive zajedno kao jedno cjelovito Bide. I, naravno, vidim to stalno po svijetu mukarci odlaze ljubavnici a zatim k eni. A ena postaje kivna zato to njoj nije doputeno da doivi ili izrazi tu ocito seksualnu stranu sebe, a onda i ljubavnica postaje osvetoljubiva zato to nema svoje Boice i Uskrse. Klavir je most koji razrjeava te elemente. Glazba ima alkemijsku kvalitetu. A na klaviru postoji vie od jednoga glasa. Imate dvije ruke. Jedna moe svirati nebesku melodiju dok druga radi sasvim suprotno. Spajanje profanog i svetog, ili strastvenog i suosjedajnog, dogada se upravo ondje na tipkama. To ponovno spaja vezu prekinutu prije mnogo vremena. Toliko je srama oko unutarnje gladi strasti koja ponekad moe biti osudena kao profana, no glazba moe pridi njezinoj stvarnosti, onoj koja je sveta ali nije prekinuta ni odvojena. To je ono to svete prostitutke znace. Nazvane Hierodulae, te su svedenice boginje ljubavi bilo da je zovemo Innana ili Ashera ili kako ved te svete ene znale su kako preobraziti seksualno profano. Znam li kako su to cinile? Ne. No, ucili su me da te svete prostitutke nisu mogle Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

preobraziti nita da su "uzele" ili postale seksualne projekcije mukarca u cijem su drutvu bile. To bi znacilo da su imale gnosis kako uspostaviti ravnoteu svetog i profanog. Imale su razumijevanje seksualnosti koja ivi u nesvjesnom, koje de, ako nije podrezano i hranjeno moda preuzeti vrt osobe te zaguiti svo raslinje. Pusto. Igra gotova. Sljededi igrac. Ponekad, cini se, traimo neto izvan samih sebe zato to postoji odbacivanje dijela nae svjesnosti. Kod poduzimanja te podjele mogude su pogreke. Mnogo de ljudi redi da kanaliziraju Magdalenu, ali onda odvode sveto u podrucje profanog i ostave ga ondje. Ucili su me da kada radimo s arhetipovima moramo zapamtiti da se povezujete s biti mnogo starijom od nas, ciji karakter moramo potivati. Mi

nismo ta stvorenja. Svatko od nas ima obrazac unutra. Moete vidjeti kada Afrodita radi kroz odredene ljude. Afrodizijak je ved sama cinjenica da udu u prostoriju. Osjedate taj miris u njima. A to nije neto to moete nauciti. To je sr, to je unutra. I ne moete to razloiti niti prouciti uzorak krvi. No, ako to koristite a ne uklopite njegove pouke i ne preobrazite sebe onako kako to izvorni mitovi opisuju, to moe postati prilicno destruktivna situacija. Glad strasti moe postati prilicno ovisnicka i zloupotrebljiva. Trebalo mi je mnogo godina da to naucim. Ako krenete tim putem, morate definirati ulogu svete prostitutke. Ulazite u arenu u kojoj ene ne uzimaju projicirane slike to ih o njima imaju mukarci tijekom seksa. Tkogod mukarac elio misliti da ena jest, to uopde nije ono tko je sveta prostitutka ni za sekundu. One znaju tko su. I uklopile su to i posjeduju taj koncept u svojim tijelima, bez hipoteke koju treba platiti. One su vlasnice. One su morale obaviti posao da bi dole do tog vlasnitva. Znam da danas ima ena koju su uzele naslove svete prostitutke te pokuavaju idi tim putem. No, ono o cemu govorimo pojavilo se u vrijeme kada te ene nisu nazivane prostitutkama: to su bile Hierodulae ili Svete ene. Njihova je uloga bila potovana a one su za nju ucile cijeloga ivota. Bile su inicirane. Bilo je i ima mnogih drugih izvodacica koje su odgojili vrlo religiozni roditelji a onda kada mogu posjedovati tu bit i staviti je u svoju glazbu, njihova senzualno-seksualna osobina koju nisu mogle priznati i sudjelovati u stvarnom ivotu zapravo se materijalizira u glazbi. Kada bi itko znao da svjesno sudjelujete u senzualno-seksualnoj osobini, bili biste izopdeni. Smatrali bi vas grenima. Elvis je proivio neto poput toga, ako malo razmislimo. Pratite korijene americke pop kulture i prica je ondje. S Little Earthquakes pocela sam se suocavati i sukobljavati s podjelom izmedu Marija, i osobno i u irem smislu. Nastavila sam to proucavati tijekom Under the Pink phase. Mislim da je preuzimanje uloge gospode Boga ili ljubavnice Boga u pjesmi koju sam napisala a zove se "God" NJEZINA PRICA DANAS (engl. Bog op. prev.) s Under the Pink phase bilo veliki korak za mene osobno u ponovnom ujedinjenju dviju Marija u mom Bidu. Pocela sam shvadati da su mi potrebni glasovi obje Marije da bih zadrala sidro za arhetip Boje gospode na mjestu a koji sam eljela utjeloviti da bih mogla pjevati tu pjesmu. Postavit du sama sebi pitanje to su mi ga postavljali ostali ljudi tijekom godina: "Definiraj koji Bog, Tori? Koji je to Bog onaj Bog iz pjesme 'Bog'? Misli li Bog, Bog? A moj je odgovor "Ovisi to pod Bog, Bog mislite?". U Gnostickim evandeljima Elaine Pagels pie, Prema Hipostazu iz Arhona, pronadenom u Nag Hammadiju, i majka i njezina kdi bunile su se kada je postao "bezobrazan, govoredi 'Ja sam onaj koji je Bog, i nema drugoga osim mene'... I glas je doao

odozgo iznad carstva apsolutne modi, izgovorivi 'Nisu u pravu, Samael' *to znaci "bog slijepih"]. I on je rekao 'Ako ijedna druga stvar postoji prije mene, neka se pojavi preda mnom!'. I odmah je Sophia ("Mudrost") ispruila svoj prst te u tu stvar unijela svjetlo te ju je slijedila dolje u podrucje kaosa... A on je ponovno rekao svojim potomcima 'Ja sam onaj koji je Bog svega'. A ivot, kdi Mudrosti, povikala je obrativi mu se 'Ti si pogreni Saklas!'"

Dakle, da odgovorim na vae pitanje, to je Bog kojega spominjem u pjesmi "God". Ne mislim na Isusovog Boanskoga Oca nazvanog i "svetim Roditeljem, potpuno savrenim Predumiljajem, slikom Nevidljivoga, to jest, Ocem svega, kroz kojega je sve postalo, prvim Ljudskim bidem", ponovno citat iz Meyersa/ove?. U tom prijevodu Isus cesto spominje samoga sebe kao "Dijete ljudskog roda" Pcelinja je konica, oblikovana od esterokuta, bila temelj za vizualni dio The Beekepera. Kada je bilo jasno da radimo unutar strukture koja je napravljena od est stranica, pocela sam dalje dijeliti album na est segmenata. iri podtekst The Beekeepera je vrt, iako se naa vizija "vrta Istocnog grijeha" preobrazila u "vrt Istocne Grene senzualnosti". Na je vrt sacinjen od "arhetipskih simbola za muko i za ensko, V kaleom i (otricom)" (kako to spominje Starbirdova u svojoj knjizi Magdalene's Lost Legacy/Magdalenino Izgubljeno nasljede). Ona dalje kae "To povezivanje enstvenosti s pcelama bilo je poznato i tovano u davnim vremenima: svedenice boginje Artemide nazivane su melissae, a Demetra je nazivana "cistom Maticom". Na hebrejskom jeziku ime Deborah, jedne od velikih junakinja Starog Zavjeta, znaci 'matica'." Na zvucni vrt za album The Beekeeper sastoji se od pustinjskog vrta, kamenitog vrta, vodnjaka, staklenika, eliksira i ljekovitih biljaka te rua i trnja. Ondje se odvija prica o istocnoj grenoj senzualnosti izmedu mukarca i ene. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE "Marvs of the Sea" ("Marije od mora") takoder je inspirirana Evandeljem po Mariji Magdaleni koje je prevedeno s koptskog s komentarom Jean-Yvesa Leloupa. To evandelje baca mnogo svjetla na odnose izmedu ucenika. Petrova zavist prema Mariji Magdaleni je ocita kada u tom evandelju Marija prepricava to ju je Isus (Ucitelj) naucio nasamo. Kada je zavrila, nakon to je Andrija (Petrov brat) izjavio da ne vjeruje kako je Ucitelj izgovorio te misli, " ...Petar je dodao: 'Kako je mogude da je Ucitelj govorio sa enom na taj nacin, o tajnama za koje ni mi sami ne znamo? Moramo li promijeniti svoje obicaje i sluati tu enu? Zar je zaista odabrao nju i nju pretpostavio nama?'" Nakon objanjenja ovog citata Jean-Yvesa Leloupa, koje je proirilo moju percepciju istoga, Evandelje po Mariji nastavlja "Tada je Marija zaplakala i odgovorila mu: 'Brate Petre, kako to moe pomisliti? Zar vjeruje da je to samo moja mata, da sam izmislila tu viziju? Ili zar vjeruje da bih lagala o naem Ucitelju?'" U tom trenutku postaje savreno jasno da je to ena koja jednostavno ne moe pobijediti. Ne moe pobijediti u povijesti jer je protjerana na svoj poloaj prostitutke. Ne moe pobijediti svoje suvremenike, od kojih su mnogi ucenici zato to su ispunjeni ljubomorom na njezinu intimnost s Jeuom ili Isusom (Uciteljem).

Odabrala sam istaknuti intimnost Isusa i Marije Magdalene u pjesmi "Marvs of the Sea". Bila sam djelomicno inspirirana da to ucinim citatom iz Evandelja po Filipu (59.9) koji navodim ovdje iz Leloupova uvoda u Evandelje po Mariji Magdaleni: "Kada je rijec o jedinstvenoj i osobitoj prirodi njegova odnosa s Marijom Magdalenom, Evandelje po Filipu insistira, na primjer, da je Marija osobita druica Isusova (koinonos)... "Gospodin je volio Mariju vie od svih ostalih ucenika i cesto ju je ljubio u usta. Kada su ostali vidjeli koliko je volio Mariju, kazali su "Zato nju voli vie nego to voli nas?"' A Spasitelj je odgovorio ovako: "Kako je mogude da ne volim vas onoliko koliko volim nju?"

Odmah sam znala da je Marija Magdalena bila moja uciteljica. No, nisam mogla dodi do informacija niti sam poznavala put. Nisam znala kako da to ucinim. Pa onda bacate svoja pitanja u ono to se cini mirnim morem bez vizija i znate da ste glupi zato to more ne moe biti bez vizije. Citavo vrijeme traite znakove... ali, kako oni izgledaju? Pa ste opet ondje, izgovarajudi svoj tekst, traedi sitne znakove. No, je li vam potreban rendgentski vid da biste ih uopde vidjeli? Pa, kao prvo, morala sam ponovno definirati kliejizirani oblik slobode za ene. Cula sam da ene koje snimaju pornografske filmove kau da su oslobodene. To je njihovo pravo. Na neki nacin, to nije drukcije od nacina na koji sam pristupala seksualnosti na pocetku svoje karijere. No, kada je ena procidena emocionalno ili fizicki, tada smo do grla u Profanom, a Svetoga nema nigdje NJEZINA PRICA DANAS u blizini. Cijela je senzualnost nestala. To je okrutnost modi u svom najokrutnijem obliku. Promaklo nam je ono to je najvanije, sam smisao, koji je ekstaza, postajanje zajedno. Seks ili spolni odnos postaje neto o jednoj osobi koja je subjektom modi neke druge osobe, a to je ono to je cesto i smisao religije. Nikada nisam sasvim shvatila je li seks u haremu religije ili je religija u haremu seksa. Zapitala sam se Postoji li nacin da doivim orgazam i zadrim svoju duhovnost netaknutom? Za mene je to orgazam svih orgazama, a to je, mislim, ono to proivljavam za vrijeme nastupa. Ne doslovce, nego u umjetnickom smislu. A ono to u konacnici elite jest doivjeti to kada se sjedinjujete sa svojim mukarcem ili svojim fizickim parom. Danas se osjedam kao da krocim stopama Mamice i Svete prostitutke. Cud no je to zbog toga gdje ivim, [moja kdi] Tash pohada krdansku kolu. Kudi dolazi s odredenim idejama o Bogu. Ba mi je neki dan rekla "Mamice, vjeruje li ti u Boga?". A moj je odgovor bio pitanje koje sam joj postavila: "Misli li na Boga onkraj Boga?". I znate li to sam ucinila? Rekla sam sama sebi "Pa, T, povuci se, ima samo tri i pol godine. To je tvoje stajalite, a ne nuno i njezino". Ona kae da se eli moliti. I kada vidim da ono to Tash zaista eli raditi jest tek drati se za ruke i izraziti zahvalnost, kaem "Hajde, blagoslovimo sve". Pa to i cinimo. Ona se moli za apsolutno sve pse, djecu, sirene, Boga, njegovu gospodu doslovce za sve. Isto tako uplidemo i dragu Majku Zemlju; ona se moli i njoj. Ona shvada dijete Isusa i razumije da postoji Bog, ali shvada isto tako i da postoji Majka, koja de za nju, nadajmo se, biti dvije Marije ujedinjene. Bududi da dvije Marije nikada nisu bile podcinjene niti podijeljene u Tashinu bidu, onda ima smisla da su dvije Marije rodene udane u Tashinu malenom svijetu. Majka Zemlja je vladarica. Majka Zemlja je probudila svoje kderi. ELJENA TAJNA Kl LONGFELLOVV Marija Magdalena djeluje na ljude na svim krajevima kreativnoga spektra. Umjetnici je slikaju,

pjevaci pjevaju o njezinoj vjeri, njezinoj velikoj strasti, o njezinu okaljanu ugledu. I, naravno, pisci piu o njoj. Samo je po sebi razumljivo da ona cini dobru fikcionalnu knjievnost. No, vie od samog lika ili cak i muze, Marija Magdalena mnogima se cini nacinom da "stignu kudi". Ona je sredstvo ujedinjavanja kreativnog i duhovnog tako da zadovoljava oboje za tvorca jednako kao i za njegovu ili njezinu ciljanu publiku. Ki Longfelloiv je jedna od takvih autora, cije iznimno detaljno istraivano i pripremljeno djelo, The Secret Magdalene (Tajna Magdalena), zamilja Mariju kao stvarnu enu, sa svim radostima i

udenjima, enu iznimne inteligencije pa cak i sa smislom za humor. Osim to je stvarna ena, Ki Longfellow iznosi hipotezu da je "Mariamme Magdale-eder" bila filozofkinja, uciteljica, prorocica i jo vie: ona je "shvadala sve", a to je spoznaja koja je u sreditu gnostickoga ucenja. Spisateljica cijelog svog ivota, Ki Longfelloiv smatra da je tek kada je pocela pisati o Mariji Magdaleni zaista u potpunosti shvatila svoju umjetnost i sve njezine implikacije. Poput mnogih koji Magdalenu ugraduju u svoje kreativne projekte, postala je potpuno zaokupljena njome i od strane nje, osjedajudi njezine osjedaje i uivajudi u njezinoj mudrosti i rjecitosti dok je pisala. Kako nam ovdje sama kae, njezino je iskustvo pisanja The Secret Magdalene postalo mnogo vie od vjebe iz kreativne fikcije. Na mnogo joj je nacina osiguralo njezinu osobnu gnosis. Svoju sam prvu "knjigu" napisala u dobi od cetiri godine citavih osam stranica i to ilustriranih. Dakle, mislim da mogu redi da sam provela citav svoj ivot brusedi svoj zanat. I, ozbiljno govoredi, isto tako mislim da sam se citav svoj ivot pripremala za pisanje The Secret Magdalene. Prije Magdalene, moji su romani bili strelice usmjerene na uobicajene mete: okus knjievnog uspjeha, moda i neka manja financijska dobit... barem dovoljna da zaradujem za ivot talentom to ga posjedujem. No, iako su me price to sam ih iznosila zanimale cesto su me zabavljale, a ponekad bi me cak i uzbudivale nisu mi bile drage. Tek kada sam otkrila, tajanstveno i neobjanjivo, elju da osmislim svoju vlastitu verNJEZINA PRICA DANAS ziju o eni zvanoj Marija Magdalena, prica je istinski proklijala iz dubine moga srca. A opet, nisam cak niti sigurna da sam napisala The Secret Magdalene. Ne sasvim. Glas Marije Magdalene (koju moje romaneskno ja naziva "Mariamme Magdal-eder") jest njezin. Naravno, svi romanopisci shvate da likovi o kojima piu postepeno sami oivljavaju, djelujudi i govoredi onako kako moda njihov autor nije izvorno namjeravao. U The Secret Magdalene ipak se cinilo da su stvari otile jo malo dalje. Kroz mene kao da je protjecao neki osjedaj Magdalene, to se oblikovala na stranicama potpuno odjevena u caroliju, dostojanstvo i mudrost. Dan za danom, sluajudi njezin jedinstveni glas koji mi je mirno govorio u mojoj glavi kako, knjiga je oivljavala. Pocela sam se radovati naoj dnevnoj "konverzaciji". Pocela me iznenadivati. Pocela je govoriti neocekivane stvari tako prekrasno i tako jednostavno, da sam cesto zastajala s pisanjem samo da bih okusila ono to je nastajalo na mom platnu. Postala je vie od zamisli to je dobila svoj glas: osjedala sam ju. Osjedala sam sanjarenje kad i ona, doivljavala vrtoglavicu kad i ona, gorjela sam od znatielje zajedno s njom, strahovala kad i ona. Pocela sam joj se diviti. Postala je moja muza. Njezin duh, njezina inteligencija,

njezino opseno ucenje, njezin izniman manjak tatine, njezina blesavost ponekad, njezin ocaj i njezino beznade, i konacno, njezina velika srcanost dok je ivjela ivotom kakav bi malo ljudi moglo izdrati. U jednom trenutku, nisam sigurna kada, shvatila sam da me odabrala, jer ja to zasigurno nisam stvorila. Nikada nisam osjedala da je dajem kao poklon svijetu, nego vie kao da je ona sebe davala kao poklon meni. Danas zaista mislim da sve to sam ikada napravila svi tekstovi, sva putovanja, duge godine ucenja, svi vani ljudi u mom ivotu cini carobne komponente krajnjeg razloga mojeg umjetnickog postojanja kao Ki Longfellovv: napisati The Secret Magdalene.

Dopustite mi da objasnim to mislim pod "dubinom svoga srca". Kao mlada djevojka doivjela sam trenutak gnosisa. Spontan, naizgled netra-en... ali, dogodio se. Toliko mnogo stvari moe izazvati iznenadni slom. U mojem je slucaju to bila ljepota, osjedaj ljepote to je projurio mojim mislima i svim mojim osjetilima, otvarajudi me blaenstvu savrenog, sigurnog i sasvim brinog kozmosa. I nikada se nisam "oporavila". Prije tog trenutka, imala sam najave i shvadala sam Tennvsonov vie nego uzbudljiv stih "...but trailing clouds of glory do ive come". Plovila sam u malenim arkama strahopotovanja. Nakon tog trenutka vie nisam bila ista kao prije. Ne kaem da sam izgubila razum ili da sam izgubila svoj osjedaj same sebe. A sasvim sigurno ne tvrdim da sam postala savrena, pa cak ni bolja. Samo tvrdim da sam dobila duhovnu perspektivu koja mi omogudava do dananjeg dana da pronalazim veselje, pa cak i utjehu, u onome to se cini da jest, ali nije obicna "stvarnost". U stvarnosti nema Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE nita obicno. Gnosis je nazivana mnogim nazivima: tihim opijanjem, kozmickom svijesti, bojim vidom. William Blake nazvao ju je "Jeruzalemom". Walt VVhitman "tijelom elektricnim". Prema Emily Dickenson nazivana je... pa, prema Emily, onoliko naziva koliko je pjesama napisala, ali, uglavnom, mislim "vjecnodu". A kada je rijec o Isusu, on ju je nazivao "Kraljevstvom bojim". Nitko nije izgubljen i nitko nema potrebe da bude naden. Upravo je gnosis ono to je izgubljeno i ono to treba biti pronadeno. Ja sam pripovjedacica koja je do odredene mjere usavrila svoje umijede. Kao pripovjedacica nisam mogla niti zamisliti bolji nacin ponovnog otkrivanja "Jeruzalema" nego kroz Mariju Magdalenu, onu koju Gnosticka evandelja nazivaju "enom koja je sve shvadala". No, najprije sam je morala pronadi te ukloniti pobonu boju od sedam stotina godina s njezina tuna lica. To je trajalo sedam godina. Magdalenina je prica stara, ona koju su prepricavali prvi gnostici, a prije njih Egipdani a jo prije njih Sumerani. Poput svih velikih prica, i ova postavlja vjecna pitanja. "Tko smo?", "Zato smo ovdje?", "Gdje je ovdje?" i "to se s nama dogada nakon smrti?". To su zasigurno prva pitanja to su ih postavljali upravo prvi ljudi gledajudi u drevne zvijezde. Zato to je Magdalenina prica univerzalna prica o usmjeravajudim mitovima o naim ivotima, satkala sam pricu o Sophiji, koja je Mudrost, iz i u pricama Sinoptickog evandelja, uvijek traedi nacin da dopusti mojoj Mariamne da govori. A iznad i ispod iste svuda oko Magdalenina glasa ispricana je i moja prica. U mladoj Mariamne ima i velik dio mene, mojega mladenackog zanosa za filozofiju i misterije. Kada Mariamne i njezina prijateljica iz djetinjstva Saloma iznenade same sebe stvarnom carolijom i svojim urodenim psihickim sposobnostima dok se igraju s carolijama i napicima, one

iskazuju dio mojega iskustva te zadovoljavaju moju ljubav prema misteriji i magiji. Kada se utrkuju kroz veliku Aleksandrijsku knjinicu, i ja trcim s njima. Kada se Mariamne duri zbog sitnica, uiva u nekoj tek naucenoj stvari, kad ocajava nad svrhom, raspravlja o filozofskom konceptu s nekim kao to je Filon, uasnuta je covjekom koji je zaustavio Legije, osjeda ljubomoru kada Isus razgovara s enom kod bunara, to su isto tako i moji trenuci. Ni jedan pisac ne ostavlja samoga sebe izvan svoga djela. To je nemogude.

A to se tice stvarnog ivota prave Mariamne, moda je bila i ucinila mnogo vie nego to danas moemo i zamisliti. Nisu sve ene bile vezane za mukarce. Nisu sve ene bile siromane i izrabljivane. Lako je mogude da je Marija Magdalena bila bogata a do svojega je blaga mogla dodi na citav niz nacina. Ako je bila bogata, lako je mogude da je bila nezavisna. Isto tako nije imala potrebe da bude svedenica reda da bi bila obrazovana. NJEZINA PRICA DANAS Knjige u formi svitaka bile su dostupne onima koji su ih mogli kupiti. U njezino je vrijeme bilo mnogo imudnih ena, mnogo ena iznimno inteligentnih a neke od njih odlucile su putovati s prorocima i svetim ljudima i brinuti za njih, ba kao i ostali njihovi sljedbenici. Nije nuno da je Magdalena bila udata za Isusa ako mu je sluila u takvoj ulozi. Ali, da, mogla je biti njegova supruga. Ili je moda bila najmudrija od svih njegovih ucenika. Mogla je isto tako biti i njegova uciteljica. Ako kopate dovoljno duboko, bilo je mnogo izvanrednih ena skrivenih iza slavnih mukaraca. Mnogo je razloga zbog kojih sam odabrala Mariju Magdalenu prikazati i kao enu i kao mukarca u The Secret Magdalene. Ucinila sam isto i sa Salomom. Okolnosti i tajnost zahtijevale su od njih da se pre-ruavaju u mukarce. Tako su se mogle slobodno kretati medu mukim "kolegama" kao jednaki/e protagonisti/ice. ivedi ivotom mukaraca navelo ih je da shvate to znaci biti drugi spol tako da svaki spol moe rasti u emocionalnoj mudrosti. Pretpostavka da uloga mukarca isto tako simbolizira prastaru misao da molitelj mora postati muko da bi cuo ucenje. Dok je muko, Marija Magdalena poznata je pod imenom Ivan. Kada je ena, ona moe poducavati Isusa, ili Jouu kako bi ga nazivali, svoje vlastite emocionalne lekcije. Kada joj je doputeno da bude ensko, Mariamne Magdal-eder mogla se povezivati s njim na seksualni nacin a u isto vrijeme stajati pred njim kao jednaka nakon to ju je prihvatio kao "mukarca" to znaci sposobnu razumjeti. Saloma je moda putovala s Ivanom Krstiteljem kao imun, a moda je postala i njegovom omiljenom ucenicom. I, konacno, obje su ponekad ene a ponekad mukarci kako bi promicale jednostavnu misao da su svi ljudi i muko i ensko te da ni jedno nema prevlast nad drugim. The Secret Magdalene jest moje videnje midrasha, novog mita dobivenog od staroga ali koji je ipak citav potaknut izvanrednim glasom Magdalene koja je moja Magdalena, a moda uvelike svoja Magdalena, ona koja je otkrivena u nedavno pronadenim drevnim tekstovima. Odustala sam od borbe s tim problemom. Ostavljam ga na ulazu u Kreativnost. Kada prodemo kroz ta vrata, vie nije vano tko to kome prica... to je samo prica, to je umjetnost, to je spoznaja. Vano je djelo. Tijekom dugih godina to sam ih provela istraujudi Isusa Krista i Mariju Magdalenu, da ne spominjem njihova vremena (gotovo svi suradnici u knjizi to je sada drite u rukama okretali su se na neki nacin The Secret Magdalene), otkrila sam dojmljive usporedbe izmedu tradicija misterija mnogih drevnih kultura i svog osobnog iskustva gnosis. To je bilo otkride koje me okiralo i pricu o Magdaleni

pretvorilo u univerzalni mit, simbol potrage za smislom to nam je svima zajednicka. No, kada sam procitala Gnosticka evandelja pronadena u egipatskom selu Nag Hammadi, bila sam potpuno zaprepatena. Ono to sam nasludivaDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE la, Marija Magdalena je znala mnogo prije mene. Ono to elim redi u The Secret Magdalene, ona je ved rekla. Upravo sam iz tih tajnih starih rukopisa saznala da su je nazivala "enom koja je sve

shvadala". Dok sam sjedila nad svojim knjigama, radovima i kompjuterskim programom za pisanje, pjevuila sam zbog tog otkrida. Marija Magdalena, u nekom obliku, na neki nacin, obradala mi se... kao to se, bez sumnje, obrada svakome tko je voljan posluati je. Zajedno s tim, nadam se da sam u glasu Marije Magdalene pronala nacin da pomognem uskrsnuti nacelo enstvenosti u ljudskom djelovanju, a to je jo vanije, u duhovnom smislu, ponovnu uspostavu nacela boginje, kako je obicno bilo shvadeno i prihvadeno u drevnim vremenima. Ponavljam jo jednom, susret Mariamne i Isusa u The Secret Magdalene zahtijevao je od nje da preuzme krinku mukarca, Ivana nieg, ili Ivana, ucenika kojega je Isus volio, zato to se u idovskoj kulturi onoga vremena ena inace nikada ne bi nala u privatnom drutvu mukarca s kojim nije u rodbinskim odnosima. U tom smislu, dakle, snaga nacela enstvenosti morala je Isusu biti otkrivena i to uz pomod Ivana/Mariamne. Slicno tome, moj roman, mislim, slui da bi izmamio nae shvadanje uzajamne povezanosti snaga enstvenosti i mukosti to se spajaju da bi stvorile cjelovitu istinu. Istinu o Bogu, ili Izvoru, kao naem unutarnjem urodenom pravu, i nacelu enstvenosti kao izlijevanju izvora u kreativnoj igri prirode. Tijekom mnogih stoljeda Isus je postao Bogom, ali je Magdalena postala "posrnula ena". Kako se pribliavamo pocetku novoga tisudljeda, ona je postala takoder, i to ne samo u popularnoj fikcionalnoj knjievnosti, "Sveti Gral". Vie od boginje i mudre ene, ona je uzdignuta do razine spasiteljice, jednake Isusu. Pod time mislim da je poput Isusa Marija Magdalena u opasnosti da postane vie od ljudskog bida a time i vie od svoji vlastitih modi koje moe podijeliti u svojem shvadanju to je gnosis ili "spoznavanju Svega". Ba kao to Isusa ne bi smatrali Bogom nego bi nas potaknuo da "spoznamo" boga u nama samima, ona je proivjela citav svoj ivot ne zato da bi bila nazvana Boginjom, nego zato da bismo mogli ciniti ono stoje ona cinila. Na kraju krajeva, cini se da sam napisala The Secret Magdalene u nastojanju da odvratim tu opasnost. Marija Magdalena spoznaje Sve. Ono to je ona spoznala, moemo spoznati svi. Mora postojati razlog zbog kojega mi se obratila, ba kao to se obrada ovoj ili onoj osobi. U naim razgovorima bilo je zaista jasno da je eljela poducavati. Sve to sam ucinila jest da sam pomogla na jedini nacin na koji sam mogla. Posluala sam je. MARIJA MAGDALENA SUPERZVIJEZDA KATHLEEN MCGOVVAN Prica Kathleen McGoivan ima onu vrstu zakljucka o kojima vedina pisaca moe samo sanjati. Nakon vie od dva desetljeda koje je provela istraujudi i piudi svoju trilogiju The Magdalene Line, Kathleen McGozvan pocela je proces potrage za agentom, lako je interesa bilo, nije bilo ugovora o izdavanju na vidiku te je na kraju odlucila sama objavit prvi dio trilogije, The Expected One, u oujku 2004. godine. Knjiga je gotovo trenutacno privukla pozornost. Zavrila je u rukama poznatog knjievnog agenta

to je McGoivanovoj priskrbilo ugovor vrijedan milijun dolara s nakladnikom Simon & Schuster. U meduvremenu, njezina prva verzija knjige koju je izdala u vlastitoj nakladi na eBayu postie cijenu od 100 dolara. Brojni romani kojima je u sreditu vizija Marije Magdalene njihovih autora, objavljeni su u proteklih dvadeset godina. Roman Kathleen McGoivan mogao bi postati najpoznatiji i najcitaniji djelomicno zbog njezina talenta kao spisateljice, djelomicno zbog njezine osobne price a djelomicno i zahvaljujudi

ovom osobitom trenutku u kojemu ljudi po cijelom svijetu, ljudi razlicitih vjera, pokazuju novo zanimanje za taj povijesni lik o kojemu znamo tako malo a zamiljamo tako mnogo. Za Kathleen McGoivan, koja u svoje slobodno vrijeme radi na filmskoj i televizijskoj verziji svoje knjige i svoje osobne price, sva ta novopro-nadena pozornost samo je vrh ledene sante. Njezin odnos s Marijom Magdalenom, koji je zapoceo kada je imala deset godina, nije samo prica o slavi i bogatstvu. Rijec je o hrabrosti, upornosti, vjeri i uvodenju osjedaja milosti, ravnotee i istine u svijet. Njezine su knjige, vjeruje ona, na kraju krajeva, njezin doprinos toj potrazi. U ovom zanimljivom eseju napisanom posebno za ovu knjigu, McGoivanova pripovijeda pricu o tome kako ju je Marija Magdalena "uhvatila" kada je imala deset godina i kako je, nakon to je radila kao novinarka u Belfastu, "slijedila svoje srce" u potrazi za usmenim tradicijama o Mariji Magdaleni u Francuskoj i drugdje po Europi. Krivim Andrevva Llovda VVebbera i Tima Ricea. Oni su sve zapoceli. Kada sam imala deset godina, moja moderna i napredna majka spakirala je moju stariju bradu i mene u karavan Ford Falcon te se uputila da Dan Burstein: TAJNE MARiJE MAGDALENE pogledamo filmsku verziju Isusa Krista Superstara u naem lokalnom kinu. Za sve nas to je bila ljubav na prvi pogled. Na povratku kudi stali smo u trgovini ploca i kupili plocu s glazbom iz filma skupi dvostruki album koji je u to vrijeme bio malo iznad nae kupovne modi, ali nas troje toliko smo moljakali dok majka konacno nije popustila. Tog ljeta smo doslovce izlizali te ploce putajudi ih na naem prijenosnom gramofonu. Odigrali smo citavu dramu od pocetka do kraja pjevajudi zajedno s plocama i pleudi na terasi pred kudom. Taj se ritual ponavljao doslovce svakoga dana barem mjesec dana. Decki su podijelili glavne uloge i svadali su se oko toga tko de igrati Isusa i Judu, a zato to sam bila jedina djevojcica a postojao je samo jedan enski lik, ta je uloga bila iskljucivo moja. Zvali smo to ljetom superstara i svaki sam dan u srpnju provodila u svojoj desetoj godini ivota odigravajudi odanost Marije Magdalene Isusu omotana u crveni ponco moje majke. Do dananjeg dana odlicno glumim Yvonne Elliman pjevajudi "I Don't Knovv How to Love Him". U toj ranoj dobi, nikako nisam mogla znati kakva se vrsta mentalnog i duhovnog temelja oblikuje u mojoj svijesti tog ljeta superstara. Doavi do kasnih tinejderskih godina, razvila sam se iz mlade studentice novinarstva u spisateljicu i aktivisticu punu idealizma. Preselila sam se u Europu i zaronila u nemirnu politiku Sjeverne Irske tijekom osamdesetih godina. Upravo sam tijekom tog razdoblja razvila sve skepticniju perspektivu na zabiljeenu, a time i prihvadenu, povijest. Kao svjedokinja dramaticnih a cesto i nasilnih dogadaja,

shvatila sam da u svakoj pojedinoj okolnosti zabiljeene verzije nije bilo ba nikakve slicnosti s onim to se dogadalo pred mojim ocima. Prepricavanje tih dogadaja u medijima cesto mi je bilo neprepoznatljivo: te su zabiljeene verzije bile napisane kroz slojeve politickih, drutvenih i osobnih predrasuda. Moj mladenacki idealizam slomio se dok sam shvadala da je "istina" zauvijek izgubljena. Ili nije bila? Pocela sam osjedati okupirajudu obavezu da propitujem povijest. Sa svime to sam otkrila, shvatila sam da sam sada na rubu otrice potencijalno radikalne perspektive da u osnovi ne vjerujem nicemu to je zapisano kao povijesni dokaz!

Kamo me to, dakle, dovelo? Bila sam povjesnicarka koja vie nije vjerovala, novinarka koja je vjerovala da nema pouzdanih izvora to su mi bili dostupni u knjinicama ili na mikrofilmovima. Gdje bih mogla pronadi odgovore koje sam traile? Obiteljska povijest prepricavanja prica kroz moju irsku lozu po majci dovela me do konacnog odgovora: folklora. To zvuci kao fantastican i neduan svijet, ali to je modna i izrazito izdrljiva tradicija, stara koliko i samo covjecanstvo. Moje vlastito iskustvo u Irskoj osnailo je moje izrazito uvjerenje u vanost usmenih i kulturnih tradicija koje sacinjavaju folklor i zato su tako cesto najbogatiji izvor razumijevanja koje imamo NJEZINA PRICA DANAS o ljudskom iskustvu. Tijekom dana to sam ih provela u Belfastu, intervjuirala sam pripadnike tajnih politickih drutava i clanova podzemnih paravojnih skupina. Najvrednija saznanja uvijek su dolazile iz prica koje su bile povezane od strane insajdera, izvjetaji iz prve ruke to ukljucuju detalje o dogadajima i tradicijama koje su prenoene s oca na sina, s majke na kdi, sve do kada see ljudsko sjedanje. Nijedan od tih podataka ne moe se pronadi nigdje u tiskanim dokazima. Cuva se iskljucivo u glavama lokalnih stanovnika, iz razloga ne manje velikih od onih ivota i smrti. Ti lokalizirani dogadaji na ulicama Belfasta postali su moj mikrokoz-mos. Ako su bili stalno preoblikovani i mijenjani u vodedem tisku, to je znacilo kada taj koncept primijenimo na makrokozmos svjetske povijesti? Ne bi li sklonost manipuliranju istinom postajala sve veda i apsolutnija dok gledamo dalje unatrag u povijest, do vremena kada su samo oni vrlo bogati, izrazito obrazovani i politicki pobjednici mogli zabiljeiti dogadaKao ena, eljela sam tu ideju odvesti jo jedan korak dalje. Od osvita pisanih dokaza, golemu vedinu materijala to ih znanstvenici smatraju znanstveno prihvatljivima stvorili su mukarci odredenog drutvenog i politickog statusa. Vjerujemo u istinitost dokumenata jednostavno zato to mogu biti "potvrdeni" za odredeno vremensko razdoblje. No, datiranje tinte i papira metodom ugljika ne moe nam redi nita o perspektivi ili potencijalnom planu ljudske ruke koja je te rijeci stavila na papir. Rijetko uzimamo u obzir cinjenicu da su bili zapisani za mracnijih vremena kada su ene imale loiji status od stoke ili se cak vjerovalo da uopde nemaju duu! Koliko je velicanstvenih prica za nas izgubljeno zato to ene koje su se u njima pojavljivale nisu smatrane dovoljno vanima, pa cak ni dovoljno ljudskima, da bi zavredivale spomen? Koliko je ena u potpunosti ukonjeno iz povijesti? Zatim postoje i one ene koje su bile toliko modne i vane u svjetskim vladama da ih nije mogude zanemariti. Mnoge koji su pronale svoje mjesto u povijesnim knjigama zapamdene su kao zloglasne zlocinke preljubnice, spletkarice, prevarantice, pa cak i ubojice. Jesu li te karakterizacije pravedne ili su koristili politicku propagandu da bi oduzeli vjerodostojnost enama koje su se usudile pokazati svoju inteligencije i snagu? Naoruana tim pitanjima i svojim rastudim osjedajem nepovjerenja prema onome to je znanstveno prihvadeno kao povijesni dokaz, odlucila sam istraiti i napisati knjigu o

ozloglaenim enama. Nazvala sam je Maligned and Misunderstood te sam pocela raditi s nekima od naj-zloglasnijih dama u povijesti, ukljucujudi i Mariju Antoanetu i Lucreziju Borgiju. Bila je to tek jedna od vremenskih podudarnosti koja de promijeniti moj ivot: kada sam 1993. godine napisala knjigu, povratak na scenu rock-opere Isus Krist Superstar stigao je u Los Angeles. Jednostavno

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE sam morala vidjeti tu predstavu osobno, ali u to sam vrijeme vjerovala da je to samo cin tople nostalgije. Kada je glumica koja je glumila Mariju Magdalenu zakoracila na pozornicu i ja sam pjevala rijeci koje sam tako dobro znala iz djetinjstva, shvatila sam da sam na nekoj podsvjesnoj razini bila spremna razumjeti njezinu pricu nekih dvadeset godina ranije. Kao odrasla ena, odjednom sam bila preplavljena snagom i vanodu Marijina nasljeda. Je li mogude da je zaista bila toliko blia Isusu, vie od bilo kojeg drugog ucenika? A ipak povijest cuva njezino nasljede kao ono prostitutke i posrnule ene? Pocela sam vjerovati u to. Odlucila sam stedi vedu svijest o toj zagonetki Novog Zavjeta u smislu njezine vanosti kao Kristove sljedbenice. Znala sam da su reforme 2. vatikanskog koncila ucinile odredeni napor da isprave nepravdu Magdalenine ocrnjene reputacije kako ju je prvo oblikovao papa Grgur Veliki u estom stoljedu s onom neimenovane grenice. To je bila moja polazina tocka. No, otkrila sam da je objanjenje Crkve, moda i dobronamjerno, bilo manje ucinkovito od opoziva na dnu stranice trideset i osam za pricu koja je mnogo godina bila na naslovnim stranicama. Moja je namjera postala uklopiti pricu Marije Magdalene kao jednu od mnogih u kontekstu citavog opusa koji ima raspon od dvadeset stoljeda. No, Marija Magdalena imala je za mene drukcije planove, i pocela ih je obznanjivati nezaustavljivom silom. Slijedom toga, proganjao me niz ponovljenih snova u kojima su se pojavljivali isprepleteni ivoti Marije Magdalene i Isusa. Neobjanjive i cesto natprirodne pojave dovele su me do istraivackih smjernica to su me odvele na cetiri kontinenta. Dok sam pokazivala svoju marljivost i citala svaki povijesni i znanstveni izvjetaj do kojega sam mogla dodi, vedina istih bila je razocaravajuda. Postavljali su vie pitanja nego to su davali odgovora te sam samo eljela vie. Slijedila sam svoje srce i glavu dok sam proucavala druge putove istraivanja koji me nikada nisu iznevjerili usmenu tradiciju. Moje zanimanje za Marijin folklor pretvorilo se u opsesiju dok sam doivljavala fascinantne kulturne tradicije to su ocuvane s ljubavlju i estokom stradu po citavoj zapadnoj Europi. Pozvana sam u unutranje svetite tajnih drutava i upoznala sam cuvare informacija tako svetih da me i dan danas potpuno iznenaduje da oni, kao i informacije to ih cuvaju, postoje a to cine ved dvije tisude godine. Folklor i tradicije Europe isto su tako pruale nova saznanja u neke od tajni Marije, one koje nikada nisu razjanjene ni na koji nacin koji bih smatrala prihvatljivim kroz tradicionalnu znanost. Bogata i prekrasna inacica ivotne price Marija Magdalene otkrivena mi je, ona koja ju prikazuje ocito i jasno ne kao samo "apostolicu apostola" nego kao ne manje od dinasticke kraljice i zakonite i voljene supruge Isusa Krista. Svim srcem vjerujem da Marija Magdalena nije samo voda rane Crkve, nego osoba kojoj je Isus povjerio svoju svetu misiju. Pripovijedam tu pricu u cjelini, NJEZINA PRICA DANAS

jednako kao i pricu o svom osobnom putovanju do spoznaje u svom na cinjenicama utemeljenom romanu The Expected One. Osim toga, postoji citavo pronadeno blago informacija za onu osobu koja je u potrazi za duhovnim, vedina napisana u razdoblju izmedu drugog i cetvrtog stoljeda, a koje nisu ukljucene u tradicionalni kanon Crkve. Tisude stranica materijala ceka da bude otkriveno: alternativna evandelja, Djela

apostolska i razliciti tekstovi koji otkrivaju detalje i saznanja o ivotu i vremenu Isusa Krista a koji de biti potpuno novi citateljima to nikada prije nisu pogledali dalje od cetvorice evandelista. Smatram da proucavanje svih tih materijala, ukljucujudi i folklor i tradiciju Europe i Bliskog Istoka, s otvorenim srcem i glavom, mogu sagraditi most svjetla i razumijevanja medu brojnim podjelama krdanstva pa i ire od toga. Fascinantne detalje o vjerovanju u vanost Marije Magdalene moemo pronadi u velicanstvenoj umjetnosti renesanse i kasnije, jer su je veliki slikari opetovano slikali. Vedina ena na Botticellijevim alegorijskim slikama poput trudnih boica u sreditu Primavere i ljupke ene u koljki iz Rodenja Venere zapravo su prikazi Marije Magdalene. Ta je Marija muza mnogim drugim umjetnicima, medu kojima su i Ghirlandaio, El Greco, Poussin pa cak i Salvador Dali. Moemo je pronadi u bajkama, djecjim pjesmicama ("Mary had a little lamb... ) i starim trubadurskim pjesmama napisanim u cast toj najkreposnijoj i tuno nedodirljivoj dami. Po mnogim je stvarima moderna rock-opera Isus Krist Superstar nova vrsta usmene tradicije umjetnicko sredstvo pripovijedanja vane price uz pomod strasti i snage glazbe. U stvari, otada sam upoznala stotine oboavatelja mjuzikla VVebbera i Ricea koji snazi glazbe pripisuju zaslugu za to to ih je pretvorila u pobone krdane! I dok prikazi Marije Magdalene u modernim djelima odravaju nesretnu predodbu o njoj kao o prostitutki, ja ih smatram zaslunima jer ju prikazuju kao enu ustrajne vjere i milosti. Ima elemenata price o Mariji Magdaleni kako je ja pripovijedam koji ne mogu biti potvrdeni uz pomod nekih lako prihvatljive znanstvenih izvora. Oni postoje kao usmene tradicije i sacuvani su u iznimno zatidenim uvjetima od strane onih koji su se stoljedima bojali posljedica. Moje vlastito iskustvo iz godina provedenih u Belfastu pomoglo mi je da shvatim mentalitet kulture koja svoja vjerovanja ne zapisuje jer bi tako neto samo dovelo do progona, hapenja pa cak i smrti. Drevni sljedbenici Marije Magdalene, poznati kao katari, ivjeli su u strahu od takve odmazde i to s pravom: proganjala ih je srednjovjekovna Crkva, okrutno ih je mucila i ubijala na najstranije nacine. Vie od milijun ljudi masakrirano je na jugu Francuske zbog svojih "heretickih" vjerovanja u ulogu Marije Magdalene kao Isusove supruge a, slijedom toga, i istinske duhovne utemeljiteljice krdanstva u Zapadnom svijetu. Katari su na nezamislivo teak nacin naucili da je jedini nacin da opstanu taj da svoje Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE znanje zadre za sebe a svoje tradicije pomno cuvaju kao zatidene i tajne. Takve su ostale i do dananjeg dana, kada tajna drutva tiho cuvaju cistu vjeru svojih ljudi Isusova ucenja koja je u Europu donijela njegova duhovna partnerica. Kroz godine koje sam posvetila istraivanju, raspravljala sam, propitivala, dokazivala pa cak i poputala u mnogim pitanjima sa svedenicima i vjernicima vie vjera. Sretna sam to imam prijatelje i suradnike iz mnogih podrucja duhovnosti, ukljucujudi i katolicke svedenike, luteranske

duobrinike, gnosticke prakticare i poganske svedenice. U Izraelu sam upoznala idovske znanstvenike i mistike, jednako kao i pravoslavne gvardijane svetih krdanskih mjesta. Moj je otac baptist, moj je suprug poboni katolik, a moja majka potomak prastarih irskih tradicija tovanja boginje i prirode. Svi su ovi pojedinci dio mozaika mog sustava vjerovanja. Unatoc tisudama razlika u njihovim filozofijama, svaki od ovih ljudi blagoslovio me istim darom: sposobnodu da razmjenjujem ideje i ulazim u dijalog slobodno i bez bijesa.

A to je, za mene, bit price o Mariji Magdaleni. Ona me naucila toliko toga o hrabrosti, ustrajnosti i vjeri tijekom godina istraivanja. Saznala sam da je Marijina poruka poruka ljubavi, tolerancije, opratanja i osobne odgovornosti. To je poruka jedinstva i neosudivanja za sve ljude svih sustava vjerovanja. Moje je veliko veselje to to je svijest o svijetu propitivana i povedana uz pomod ponovnog oivljavanja istinite price o Mariji Magdaleni. Sada je njezino vrijeme da zasja, i to vradajudi nas kao obicne ljude u stanje milosti i ravnotee uz pomod njezine mudrosti. I ondje dete me nadi ako mi se elite pridruiti kao hodocasnici na putu potrage i spoznaje, kao netko tko ocajnicki eli saznati kako stvoriti nebesa na zemlji onako kako su nas Isus i Marija eljeli nauciti. Lako dete me uociti bit du odjevena u crveno i pjevat du glazbu iz Isusa Krista Superstara. 9 POTPUNO MODERNA MARIJA MAGDALENA ZA DVADESET I PRVO STOLJEDE Ako je Isus mogao povjeriti eni da objavi najvaniju od svih vijesti, Radosnu vijest, zato ene ne mogu drati propovijedi u Katolickoj crkvi danas? BARBARA GRANTS, Future Church Saznala sam da je Marijina poruka ona o ljubavi, toleranciji, opratanju i osobnoj odgovornosti. To je poruka o jedinstvu i neosudi-vanju za sve ljude svih vjerskih sustava. Najvede mi je veselje to je svijest o svijetu dovedena u pitanje i postavljena uz pomod oivljavanja istinite price Marije Magdalene. Sada je njezino vrijeme da zasja, vradajudi, nas ljude, u stanje milosti i ravnotee kroz svoju mudrost. KATHLEEN MCGOVVAN Marija Magdalena za ovo vrijeme je figura koja poziva na djelovanje. Poput Tine Turner ili Dixie Chick, to znaci podidi stranjicu i glasovati; uciniti neto u vremenu u kojemu ivimo. JANE SCHABERG DUHOVNA POTRAGA MARIJE MAGDALENE DEIRDRE GOOD Kako razjanjava ovaj esej, veza Deirdre Good s Marijom Magdalenom je istodobno profesionalna i snano osobna. Na profesionalnoj razini moemo cuti glas jedne od najmudrijih znanstvenica na svijetu kada je rijec o Mariji Magdaleni i ranokrdanskom vjerovanju i iskustvu/doivljaju. Istraivanja radi na izvornom koptskom, aramejskom i ostalim biblijskim jezicima i profesorica je Novog Zavjeta na Opdem teolokom seminaru. To je navelo Deirdre Good da povjeruje kako duhovna vizija Marije

Magdalene prua podlogu za intimnu vezu s Isusom, takvu koja nadilazi smrt, vrijeme i prostor. Na osobnoj razini, kae da za nju Marija Magdalena utjelovljuje utjenu i ohrabrujudu prisutnost suocenu s ocajem, "jedinu prisutnost iz koje izvire nada". Za obje te profesionalne i osobne perspektive, Deirdre Good je vrlo traena kao uciteljica, predavacica i komentatorica, s brojnim nastupima u medijima koji joj slue na cast. Takoder je uredila

i knjigu Mariam, the Magdalen, and the Mother, koja je sastavljena od eseja to dolaze iz znanstvenih i bibliolokih zajednica. Njezina najnovija knjiga je Jesus' Familv Values. Kao suradnica i urednica Tajni Marije Magdalene, Deirdre Good je pridonijela ne samo svojom strucnodu, nego i ovim esejom koji odraava njezino uvjerenje da citatelji trebaju imati osjedaj o tome to Marija Magdalena predstavlja izvan kontroverza to samo plijene naslove. U sreditu price o Mariji Magdaleni jest njezin susret s uskrsnulim Isusom. Kada se sretnu u vrtu, ona postaje svjedokinjom Isusova uskrsnuda. Kao prvi svjedok te dobre vijesti, ona propovijeda apostolima i zasluuje naslov "apostolice apostola". No, kako i zato je Isusa srela sama, i to je njihov razgovor znacio i mogao znaciti zasluuje proucavanje. Malo je onih koji su u anticka vremena, ukljucujudi i Isusove ucenike, smatrali ene sposobnima za percepciju bilo kakve vrste, a kamoli one uskrsnulog od mrtvih. Tako je svjedocenje Marije Magdalene uskrsnudu, o cemu pripovijedaju evandelja, postavilo pitanja o antropologiji i spolu, POTPUNO MODERNA MARIJA ili tocnije, o tome tko spoznaje to i kako to moe biti shvadeno? Koji su bili (i jesu) nacini na koje ene i mukarci sudjeluju i prepoznaju uskrsnulog Isusa? I, konacno, istrait du nacin na koji je krdanska tradicija shvadala susret izmedu Marije i Isusa da bi prenijela sredinju ideju o uskrsnudu: Boji dar uskrsnuloga ivota izraen je u odigravanju veze izmedu ljudi. Da bi uskrsnude bilo stvarno i (ponovno) uspostavilo njihov odnos, Marija Magdalena i Isus moraju pruiti ruke jedan drugome preko smrti i kroz vrijeme i prostor. Za uskrsnude su najvanije ljudske veze. VIDJETI, SPOZNATI, DODIRNUTI I CUTI Kao prvo, elim istraiti nacine na koje razliciti izvori naglaavaju razlicite percepcije. Kako je Marija Magdalena spoznala uskrsnuloga Isusa? Je li dar percepcije njezin i samo njezin ili su se i drugi natjecali u tome? Ima li ona osobit nacin shvadanja? Pisci evandelja, umjetnici, glazbenici i teolozi kau da uz pomod vida, percepcije, dodira i sluha Marija Magdalena spoznaje uskrsnuloga Isusa. U novozavjetnom Evandelju po Mateju, dvije ene spoznaju Isusovo uskrsnude uz pomod vida, sluha i dodira. Na putu da objave vijesti o uskrsnudu, Isus ih presrede i pozdravlja. Marija Magdalena i druga Marija zastaju, dodiruju nogu uskrsnuloga Isusa i iskazuju mu svoje tovanje. Receno im je da odu i kau ostalim ucenicima da de vidjeti Isusa u Galileji. Upravo uz pomod osjetila vida i dodira spoznato je uskrsnude. Vid i dodir vode do tovanja. Evandelje po Ivanu ide jo i korak dalje. Veliku vanost pridaje Marijinu prepoznavanju Isusa uz pomod sluha, vie nego vida ili dodira. Kada Marija tek ugleda Isusa, misli da je vrtlar i obrada mu se

kao takvom. Vidje varljiv. Tek kada uskrsnuli Isus izgovori njezino ime, ona zaista cuje i shvada prepoznajudi njegov glas. No, ucenicima objavljuje Radosnu vijest rijecima "Vidjela sam Gospodina!". Naravno, "vidjeti" o kojem ona govori moglo bi obuhvadati i percepciju a ukljucivati i sluh. Tako Evandelje po Ivanu opisuje Marijino spoznavanje uskrsnuda sredstvima zvuka i ispravljenoga vida. U istome evandelju Isus de se uskoro pojaviti pred Tomom da bi se posvetio Tominim zahtjevima da ga vidi i dodirne: "Ako ne vidim oiljke od cavala na njegovim rukama i ne stavim svoj prst u rupe od cavala, a svoju ruku u njegov bok, nedu vjerovati!", izjavljuje on. Pogledaj me i dodirni me, kae Isus Tomi kada se pojavi pred njim. No, Isus dodaje opomenu: "jesi li povjerovao zato to si me vidio? Blaeni oni koji nisu vidjeli, a ipak vjeruju". Vid i dodir imaju svoje mjesto i svoja ogranicenja,

zakljucuje Isus. U prisutnosti Tome, Isus hvali one cija percepcija uskrsnuda ide dalje od Matejeve preferencije vida i dodira da bi obuhvatio vjeru utemeljenu ne samo na vidu i dodiru, nego takoder i na sluhu. Kasnija umjetnicka i glazbena tumacenja susreta izmedu Marije i Isusa Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE u vrtu pored prazne grobnice naglaavaju i vizualne i slune aspekte njihova susreta. Takvi tumaci ele umjetnicki prikazati uskrsnude. Na slikama, Marija gleda Isusa. Moda i prua svoju ruku prema njemu. Njega moemo vidjeti u pogrebnoj odjedi ili kao vrtlara. Jedna ruka moe drati vrtlarski alat. Druga moe prikazivati rijeci "Ne dodiruj me!". Medutim, blizina tih dviju figura povezuje ih zajedno u neobicnom kontrastu u odnosu na Isusovu zabranu. Dobro poznata pobona pjesma "In the Garden" taj prizor prikazuje glazbeno. C. Austin Miles, njezin skladatelj, prica o tome kako ju je uopde napisao: Jednoga dana u oujku 1912. godine, otvorio je Bibliju na Ivanu 20 i kao da je postao dio prizora u kojemu Marija kleci pred Isusom, placudi "Rabboni" u znak prepoznavanja. Dok je svjetlo blijedjelo, cinilo mi se da stojim na ulazu u vrt, gledajudi prema dolje na put koji je blago vijugao, zasjenjen granama maslina. ena u bijelom, pognute glave, ruku stegnutih oko vrata, kao da eli zaguiti vlastite jecaje, hodala je polagano u sjenu. Bila je to Marija. Kada je dola do groba, na koji je stavila svoju ruku, sagnula se da pogleda u njega i odjurila dalje. Pojavio se Ivan u lepravom ogrtacu, gledajudi u grob, zatim je stigao Petar koji je uao u grobnicu, a polagano ga je slijedio Ivan. Dok su odlazili, ponovno se pojavila Marija; naslanjajudi glavu na svoju ruku pored groba, plakala je. Okrenuvi se, vidjela je Isusa kako stoji, kao i ja. Znao sam da je to On. Kleknula je pred Njim, s rukama ispruenim i gledajudi u Njegovo lice uzviknula "Rabboni! "* Miles nastavlja da je pod inspiracijom ove vizije napisao stihove pjesme najbre to je mogao a zatim kasnije iste veceri i glazbu za pjesmu. U vrtu Dolazim u vrt sam, Dok je rosa jo uvijek na ruama; I glas koji cujem, kako se sputa na moje ui, Sina Bojeg odaje. Refren: I On hoda sa mnom

I On hoda sa mnom I kae mi i ja sam Njegov; I radost koju dijelimo dok se zadravamo ondje,

Nitko drugi nikada nije upoznao. * Citirano u Simple Gifts: Great Hymns: One Man's Search for Grace, Billa Hendersona. POTPUNO MODERNA MARIJA On govori i zvuk Njegova glasa Je tako sladak da ptice utiavaju svoju pjesmu, I ta melodija koju mi je On dao, Zvoni u mojemu srcu. Refren Ostao bih u vrtu s Njime, Iako je oko mene padala nod, No On mi nareduje da idem; glasom tuge, Njegov me glas doziva. Refren Mnogi ljudi znaju i pjevaju ovu pobonu pjesmu a da ne shvadaju njezinu povezanost s Marijom Magdalenom. Ona daje kolektivan glas Magdaleni u ulozi svakoga vjernika nakon smrti Isusa, a njezin su jezik i osjedajnost eroticni i snani. U svojem shvadanju ogranicenja vida i dodira, Evandelje po Ivanu pomae citateljima da se suoce s fizickom odsutnodu Isusa za citatelje iz prvog stoljeda. U isto vrijeme, ni vid, ni zvuk niti dodir nisu zanemareni niti umanjeni u evandelju: Mariji Isus govori tako da ga ona moe cuti a Tomi se Isus pokazuje tako da ga ovaj moe dodirnuti. A ipak Isus na kraju pohvaljuje vjeru koja nije vidjela ali ipak vjeruje. Hvali li one cija je vjera utemeljena na necemu manje cujnom i manje opipljivom? Pojavljujudi se pred Marijom Magdalenom i Tomom, Ivanovo evandelje kao da priznaje da vjera udi za necim cujnim i opipljivim. Umjetnicki i glazbeni tumaci toga prizora shvadali su tu udnju. Marijina vizija uskrsnuloga Isusa kako je ispripovijedana u Evandelju po Mariji shvadena je kroz njezin um. Ono to imamo od tog evandelja zapocinje s Marijom koja tjei uznemirene ucenike rijecima utjehe. Ucenici zatim pocinju raspravljati o Spasiteljevim rijecima. Petar pre-klinje Mariju da za ostale ucenike preprica rijeci Spasitelja koje je samo ona cula. Ono to im ona govori je njezina vizija uskrsnuloga Isusa. Taj izvjetaj pocinje s njezinim pitanjem Isusu: doivljava li covjek viziju duom ili duhom? Spasitelj odgovara da ni dua niti duh ne doivljavaju viziju, nego um. Isus joj kae: "Blaena ti si jer se nisi pokolebala kada si me vidjela jer gdje je um, ondje je blago!". U opisivanju i Isusovim pohvalama Marijinih racionalnih modi shvadanja, Evandelje po Mariji prekoracuje granice. Rijetkost je pronadi enske modi racionalne percepcije opisane a kamoli hvaljene u bilo kojem tekstu kasne antike. Krdanski tumaci Ivana 20, vjerojatno nesvjesni Evandelja po Mariji, nastavili su pitati zato su upravo ene, medu njima i Magdalena, bile one i koje su susrele Isusa. To je pitanje o spolu i nacinima percepcije za koje se

smatralo da su ene sposobne. Teolog Akvinski je, na primjer, ustvrdio da Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE je upravo navodna veda sposobnost ena za voljenje iskazana u njihovoj vjernosti Isusu kod Raspeda i njihova rana prisutnost na Uskrnje jutro ono to de im zajamciti, kae on, bre sudjelovanje u blaenoj viziji od mukaraca. Akvinski ima bolje miljenje o ljubavi nego o intelektualnoj spoznaji, a to je drukcija vrijednosna procjena. Moda je Akvinski imao bolje miljenje o enama kao sposobnima za vedu ljubav.

RAZLICITA EVANELJA, RAZLICITI SVJEDOCI Izvjetaje o susretu izmedu Isusa i Marije Magdalene moemo nadi u duljem zavretku kod Marka, u Ivanovu evandelju a isto tako i u Evandelju po Mariji. U Evandelju po Mateju, kako smo vidjeli, dvije ene, od kojih je jedna Marija Magdalena, sredu uskrsnuloga Isusa. Kod Luke nekoliko ena tumaci praznu grobnicu kao neto to znaci ostvarenje Isusova prorocanstva o razapinjanju na kri i uskrsnudu koje objavljuju apostolima. No, one ne vide uskrsnuloga Isusa. Prema zavretku dodanom Marku, najstarijem evandelju, i Ivanu, posljednjem od cetiri novozavjetna evandelja koja su napisana, Isus se pojavio najprije pred Marijom Magdalenom a zatim pred ostalima ukljucujudi jedanaest ucenika. U dodatku Marku, Marija Magdalena je odredena kao ona iz koje Isus istjeruje sedam demona. Njezina je prica docekana s nepovjerenjem. Kod Luke, s druge strane, nekoliko ena ukljucujudi i Mariju Magdalenu donose miomirise do grobnice da bi pomazale Isusovo tijelo. Kod Mateja, Marija Magdalena i druga Marija odlaze pogledati grob. Nema nikakva spomena miomirisa. Andeo Gospodnji susrede ih ondje s vijedu daje Isus uskrsnuo. Na putu da ostalim ucenicima prenesu tu vijest, Isus ih je presreo i obratio im se. One su ga zgrabile za nogu i iskazale mu potovanje. Isus ih je poslao da kau "njegovoj bradi" da podu u Galileju gdje de ga vidjeti. U Evandelju po Luki, apostoli kojima donose vijesti o praznom grobu ne vjeruju enama. Svaka prica iz evandelja o posjetu ena praznom grobu naglaava elemente to su u skladu s odredenim evandeljem. Tiina ena kod praznoga groba u Markovu evandelju: "Nisu rekle nita nikome jer su bile u strahu" je odgovor svetim to se odraava u Petrovoj reakciji na preobrazbu Isusa u Marko 9:6, "jer su bili u strahu". Tiina kod Marka je odgovor na manifestaciju boanstva, a ne opis nijemih ena koje nisu uspjele objaviti uskrsnude. U Matejevu evandelju, strah od ena je povezan s epifanijom ili manifestacijom boanskoga, kako vidimo u opisu Magova koji trae mjesto nad kojim se zvijezda smirila u 2:10, tocnije, nad mjesto Isusova rodenja: "[Magovi+ su bili preplavljeni radodu". Radost daje Mariji Magdaleni i drugoj Mariji krila da donesu Radosnu vijest ostalim ucenicima. Sljededi cin obaju ena kod praznog groba i Magova kod Isusova rodenja jest iskaPOTPUNO MODERNA MARIJA zati potovanje Isusu. Matej opisuje ispravnu ljudsku reakciju na boansko: strah i radost nakon kojih slijedi tovanje. To je preobrazba Markova jednostavna straha. Nije nuno opis onoga to se dogodilo kada su ene otile do praznoga groba. Sredite Lukine price, s druge strane, je na mukarcima koji su culi izvjetaj o praznom grobu od strane ena, ali koji nisu vjerovali iskazu ena i nisu mogli konstruirati njegovo znacenje. Isus

kritizira njihovo ograniceno razumijevanje ali mu se posveduje i to pomno: "O budalasti ljudi i polagani na srcu da povjeruju sve ono to su proroci objavili! Nije li bilo nuno da mesija mora pretrpjeti te stvari a zatim se uzdidi u svojoj slavi? Zatim im je, pocevi s Mojsijem i svim ostalim prorocima, tumacio stvari o sebi u svim spisima". Za skupinu prestraenih ucenika, Isus kao da je bio duh. Posvetivi se njihovim strahovima, Isus ohrabruje ucenike da pogledaju njegove ruke i da ga dodirnu jer, kae on, duh nema meso i kosti kao to vidite da ja imam. Pogledavi, tekst se nastavlja prepricavanjem da su u svojoj radosti bili nepovjerljivi i jo uvijek zacudeni. Zato on jede komad pecene ribe u njihovoj prisutnosti. Lukina usrdotocenost na promjenu od nevjerovanja u iskaz ena do radosnog

nepovjerenja i do vjerovanja ostvarena je kretanjem uz pomod vida do dodira pa do promatranja Isusa kako jede. Naglasak na jedenju u skladu je s evandeljem u kojemu je Isus roden u ivotinjskoj hranilici ili u "jaslama" i u kojemu Isusa uobicajeno vidimo kako jede sa skupljacima poreza, grenicima i mnogim drugima tijekom svoje svedenicke slube. To je sredstvo uz ciju je pomod veza sa zemaljskim Isusom ponovno uspostavljena i uz ciju de se pomod prva jeruzalemska zajednica u Djelima apostolskim, drugo poglavlje kod Luke, okupljati u hramu i kudama radi lomljenja kruha i molitve. Zato Ivan naglaava sluh kao nacin prepoznavanja uskrsnulog Isusa koji se pojavljuje pred Marijom Magdalenom u Ivanu 20? Zato Ivan omalovaava vid kao nacin prepoznavanja kada Isus kae Tomi u Ivanu 20:29: "Jesi li povjerovao zato to si me vidio? Blaeni oni koji nisu vidjeli a ipak vjeruju". Vjerovanje nadilazi vid i dodir u Ivanovu evandelju. Uskrsnuli Isus moe ponuditi dorucak s ribom i kruhom imunu Petru u Ivanu 21, ali on ih sam ne jede. No, sluh nigdje nije prezren. Ivanov naglasak na sluhu kao percepciji i sluhu koji vodi do vida podsjedaju na drevne teorije o vidu nasuprot zvuku. Vid, kako tvrdi Platon na nekoliko mjesta, moe biti "najotriji od naih tjelesnih osjetila" (Fedra 250d) zato to navodno daje najspremniji pristup nematerijalnim idejama uz pomod komparativno cistog medija vatre/svjetla (Timaios 45), no sluh ovisi o potpuno materijalnom mediju, zraku, u koji su i govornik i sluatelj uronjeni. Promatranje cuva odvojenost izmedu objekta vida na strani onoga koji gleda i subjekta koji promatra, dok sluh, s druge strane, dovodi u pitanje razliku izmedu subjekta i objekta. Kada cujemo zvuk, Dan Burstein. TAJNE MARIJE MAGDALENE nai logicki umovi mogu izdvajati odredene zvukove kao dijelove govora i razlikujudi ih jednog od drugog, ali ipak ui cuju raspon zvukova izmedu. U danoj rijeci cujemo mogudnosti drugih rijeci koje su gotovo prisutne u zvukovima te rijeci. Ono to se dogada je, u stvari, jeka koja prati svaku rijec u tekstu i ponitava navodnu cvrstodu rijeci koja zvuci. Ivanovo evandelje naravno naglaava zvuk i sluh iz teolokih razloga. Rijeci kojima evandelje zapocinje podsjedaju na Knjigu postanka: U pocetku bijae rijec, to jest, zvuk. Evandelje opisuje Isusa kao rijec Boju. Da bi objasnili Marijino cujno prepoznavanje Isusa u Ivanu 20, mnogi ljudi citiraju Isusove ranije rijeci u evandelju to opisuju ovcu koja je prepoznavala i reagirala samo na glas pastira: " Kada je (pastir) izveo sve svoje, on hoda pred njima, a ovce ga slijede jer poznaju njegov glas. Stranca nede slijediti, nego de bjeati od njega, jer ne poznaju glas stranaca". Isusove rijeci u Ivanu su jasne ali njihovo znacenje nije: cesto su nejasne. Smatram korisnim prisjetiti se podsjetnika Normana Petersona da samo Isus i pripovjedac znaju to se dogada u Ivanovu evandelju. Ponekad pripovjedac stavlja citatelje u sliku. To je slucaj ovdje kada pripovjedac o

susretu izmedu Isusa i Marije u Ivanu 20 otkriva identitet vrtlara citatelju prije nego to vrtlara prepoznaje Marija. Odgovarajudi na pitanja andela "eno, zato place?", ona objanjava, "Zato to su odnijeli moga Gospodina i ne znam kamo su ga poloili". (Ivan 20:14). Rekavi to, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji, ali nije znala da je to bio Isus. Zahvaljujudi pripovjedacu, citatelj ili sluatelj pripovjedaceve rijeci zna ono to Marija ne zna. No, Marija nije nuno otedena. To je poput sluanja Isusa u Bachovoj Pasiji sv. Mateja: prije nego to Isus otvori usta, violine stvaraju halo efekt oko svega to on kae. togod je receno, sluatelj zna obratiti pozornost na rijeci zbog violina. Cak ne morate niti cuti

ono to on kae, jednostavno znate da de Isus progovoriti. Sada kad "vrtlar" progovara, citatelj ili sluatelj Ivanova evandelja je u poloaju da predvidi da je dano neto vie od vrtlarskoga savjeta. Ono to demo cuti jest glas Isusov. Znamo i moemo predvidjeti Marijino prepoznavanje Isusa. Isus joj se obrada na grckom: "eno, zato place? Koga trai?". Na ta pitanja ona odgovara kao da odgovara vrtlaru: "Gospodine, ako ste ga odnijeli nekamo, recite mi gdje ste ga poloili i ja du ga odnijeti". Ona ne prepoznaje glas ni rijeci, ali citatelji Ivana ih prepoznaju. Drugo vrtlarevo pitanje, "Koga trai?" okrueno je Bachovim violinama. Podsjeda na prve Isusove rijeci u evandelju upudene ucenicima Ivana krstitelja: "to traite?". To nije samo ispitivanje. Ono to trae jest u stvari Isus, kojega je prepoznao sam Ivan Krstitelj kao Mesiju. Ivanovi ucenici naputaju ga i slijede Isusa. Dakle, sluatelji i citatelji Ivana i vrtlar moda komuniciraju ali ena i Isus to ne cine. To je trenutak u kojemu Ivan koristi dijalog da bi potPOTPUNO MODERNA MARIJA pomogao otkride. Ivan je to cinio po cijelom svom evandelju. Najbolji primjer toga je dijalog to ga Isus vodi sa Samaritankom kod bunara u Ivanu 4. Dijalog je u antickom svijetu razmjena u kojoj se odvija postepeno prosvjetljenje. Dijalog kod Ivana, s druge strane, jest sredstvo po kojemu Isus ukljucuje nekoga u konverzaciju o dubljem znacenju obicnih stvari, poput "tko je tvoj suprug" (sa Samaritankom) ili "koga trai?" (sa enom u vrtu). Citatelji znaju da de takva vrsta ivanovskoga dijaloga cijeniti svoju upotrebu ovdje cak i ako to ena u vrtu ne cini. Medutim, bududi da dijalog ne vodi nikamo, Isus pokuava drugim jezikom, tocnije palestinskim aramejskim. On se obrada eni izravno: "Mariam!". Sada taj jezik ona cuje i razumije: "Okrenuvi se, ta mu osoba (.) kae na hebrejskom 'Rabboni', to znaci 'ucitelju'." Prepoznavanje se dogada kada Isus govori jezikom koji Marija razumije. Ne ono to on kae, nego kako to kae, jest ono to donosi prepoznavanje. Cini mi se da su Isusove rijeci iznenadenje cak i za citatelje i za sluatelje Ivanova evandelja. Tvrdim da kada oni konacno komuniciraju, i on i ona govore razlicitim jezicima. Prevoditelji na engleski nastoje razjasniti da je on poziva "Marijo!". To je njihov pokuaj da protumace Isusove rijeci. Ono to on zapravo izvikuje jest njezino ime na palestinskom aramejskom Mariam! To je danas vrlo poznato ime. Dakle, to elim redi? Sluatelji su iznenadeni Isusovim pozivom unatoc engleskim prijevodima. Ono to se doimalo kao prednost sluatelja bilo je samo privremeno. Sada cujemo njih dvoje kako razgovaraju na razlicitom jeziku koji je ocuvan na grckom u Ivanovu evandelju. Cak i ako znamo tko je "vrtlar" kada se on obrada Mariji, nismo ga culi kako govori aramejski u citavom evandelju. On ne govori aramejski s kria niti ga koristi da bi izvodio cuda ili se molio Bogu kao to to cini kod Marka, na primjer. Razgovor "Mariam!" i "Rabbi!" uzima dvije osobe u vrtu iz naega razumijevanja i ostavlja ih neobicno drugima cak i dok komuniciraju zajedno na svojem jeziku. Medutim, to je potpuno prikladno za evandelje u kojemu je Isusov govor obicno nejasan za sluatelje, cak iako to i jest glas Boji.

Izvjetaji o slunim vizijama Marije Magdalene nastavljaju se u glazbi i u prici: Zlatna legenda, trinaestostoljetnoj zbirci ivotopisa svetaca koju je napisao talijanski dominikanski redovnik Jacobus de Voragine, koja nam daje, iako legendaran, detaljan opis njezine povijesti i prijanjeg karaktera: Marija Magdalena nazvana je tako zbog svoje povezanosti s gradom Magdalumom. Rodena je od plemenitih roditelja koji su zapravo bili kraljevske loze. Zajedno sa svojim bratom Lazarom i sestrom

Martom posjedovala je Magdalum, utvrdeni grad dvije milje udaljen od Genezareta u Betaniji, blizu Jeruzalema, i velik dio samoga Jeruzalema... Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE Ona upoznaje Isusa koji "ju je zapalio svojom ljubavlju za njega, ucinio ju jednom od svojih najbliih suradnika i s ljubavlju ju je branio u mnogim prilikama". Nakon Kristova uzaada, ona putuje u Francusku sa svojom sestrom Martom i bratom Lazarom, gdje se konacno smiruje u ivotu usamljenice: U meduvremenu se blaena Marija Magdalena, eledi se posvetiti nebeskoj kontemplaciji, povukla u opustoenu divljinu gdje je ostala u anonimnosti trideset godina na mjestu to su ga za nju pripremili nekolicina andela. U toj divljini nije bilo vode, nije bilo drveda ni trave, niti bilo kakve utjehe bilo kakve vrste, tako da je bilo jasno da ju je na iskupitelj naumio hraniti ne zemaljskom hranom nego samo slatkiima nebeskim. Svakoga dana u sedam kanonskih sati uzdigli bi je u nebesa andeli i stvarno sluali, s njezinim tjelesnim organima sluha *istaknuli urednici+ sjajna blagozvucja nebeskih zborova. Dakle, ispunjavana dan za danom tom izvanrednom nebeskom hranom, ona nije imala ni najmanje potrebe za tjelesnom hranom kada bi bila vradena natrag u svoju pilju. GLAS MLADOENJE Drugi nacin na koji je krdansko tumacenje shvadalo jezgru duhovne vizije Marije Magdalene bilo je shvatiti je kao nevjestu iz Pjesme nad Pjesmama: potraga za njezinim voljenim, sluanje njega, pronalaenje njega, dranje njega i ne putanje ga da ode. To je u suprotnosti sa zapovijedi "Ne dodiruj me!" to je Isus daje Mariji u evandelju. Vidimo primjere Marije Magdalene kao nevjeste iz Pjesme nad pjesmama koja trai Isusa iz drugog stoljeda do kasnog srednjeg vijeka. To je poseban nacin shvadanja duhovne potrage Marije Magdalene. U drugom stoljedu nae ere, Diril iz Jeruzalema odrao je nekoliko krsnih predavanja kandidatima za krdansko krtenje. U cetrnaesto-stoljetnom krsnom predavanju, Diril jasno shvada Mariju Magdalenu koja prihvada Isusa i zna da kandidati za krtenje trebaju eljeti uciniti isto. Diril donosi citate iz Pjesme nad pjesmama u glavi i ustima Marije Magdalene. U Dirilovu izvjetaju, ene iz Matejeva evandelja pojavljuju se uz Mariju Magdalenu kod Ivana: Mladoenju i Tjeitelja dua traile su one plemenite i hrabre ene. Dole su, te blagoslovljene ene, do grobnice i traile su Njega Koji je uskrsnuo, a suze su i dalje kapale iz njihovih ociju, kada su trebale prije plesati od radosti zbog Njega koji je uskrsnuo. Dola je Marija traedi Ga, prema Evandelju, a nije Ga pronala: i ubrzo je zacula Andela i poslije toga ugledala je Krista. Jesu li, dakle, i te stvari takoder zapisane? On kae u Pjesmi nad pjesmama, Na krevetu svom traila sam Njega kojega je moja dua voljela: Marija je,

POTPUNO MODERNA MARIJA kae se, dola dok je jo bio mrak. Na krevetu svom traila sam ga po nodi, traila sam ga, i pronala sam ga. A u evandeljima Marija kae, Odnijeli su mojega Gospodina, i ne znam gdje su ga poloili. Kada andeli upitaju ene zato trae ivoga medu mrtvima, Diril dodaje:

No, ona nije znala i u njezinoj osobi Pjesma nad pjesmama izrecena je andelima, vidjela je njega kojega je njezina dua voljela? Bilo je tek malo onoga to sam prenijela od njih (to jest, od dva Andela), dok nisam pronala Onoga koga je moja dua voljela. Drala sam ga i nisam ga eljela pustiti. Moj drugi primjer te interpretacije je iz takozvane Biblia Pauperum ili "Biblije za siromane". Porijeklo te knjige je nepoznato ali do kasnog srednjeg vijeka postojali su mnogi primjeri iste. Odraavajudi opde rairenu metodu tumacenja Biblije uz pomod tipologije, u Bibliji za siromane, predmeti i epizode iz Staroga Zavjeta bili su videni kao neto to slikovito predocava aspekte Kristove slube. Knjiga je izdanje sa slikama i tekstom to su ih stvorili dojmovi iz rezbarenih drvenih ploca. Izmedu 1460. i 1490. godine, to je bila tradicionalna forma izdavatva koja je dovela do tiskanja knjiga pokretnoga tipa. Je li knjiga bila zaista osmiljena da obrazuje siromane ili je bila namijenjena da poduci svedenstvo u propovijedanju nije sigurno. Medutim, tiskarstvo je pomoglo u irenju knjige. Tri prikaza na jednoj jedinoj stranici opisuju prizore za koje se smatralo da su tipoloki medusobno povezani. Na primjeru Plocice 16 vidimo Krista koji se pojavljuje pred Marijom Magdalenom u vrtu na srednjoj plocici. To je tumacenje stiha Ivan 20. Krist dri vrtlarsko orude. Na prikazu slijeva vidimo kralja Babilona kako posjeduje Danijela jutro nakon to je Danijel bacen u lavlji brlog. Otkride da je Danijel iv kralju je donijelo veliku radost. Natpis na latinskom jeziku iznad prikaza nastavlja: "I zaista kralj slikovito predocava Mariju Magdalenu *latinski: Mariam Magdalenam+ kada je otila do groba. Nakon to je vidjela Gospodina, isto se tako radovala izvanredno zato to je on uskrsnuo od mrtvih". Prikaz na desnoj strani naslovljen je "Kdi Siona otkriva svojeg Bracnog druga". Pokazuje nevjestu i mladoenju kako grle jedno drugo. To je referencija na trede poglavlje Pjesme nad pjesmama. Natpis na latinskom jeziku kae: "Citamo u Pjesmi nad pjesmama, poglavlje 3, da kada je nevjesta pronala svoga ljubljenoga, rekla je, 'Pronala sam onoga kojega moja dua voli; grlit du ga i nedu ga pustiti'. Ta nevjesta slikovito predocava Mariju Magdalenu koja je, vidjevi svojeg bracnog druga, to jest Krista, poeljela dodirnuti ga. Krist je odgovorio: "Ne dodiruj me; jo nisam uskrsnuo svojem Ocu'". Natpis pod plocicom kae: "Ljubljena nevjesta sada uiva u dugo traenom suprugu" i "Pokazujudi se o Kriste Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE utjeio si svetu Mariju". Na srednjovjekovnim ilustracijama vidimo opde raireno shvadanje da nevjesta u Pjesmi nad pjesmama trai i nalazi svojeg ljubljenog, prikazuje Mariju Magdalenu u njezinoj potrazi i pronalaenje Isusa u vrtu. Ono to nevjesta (Marija Magdalena) kae na latinskom svitku iznad njezine glave (srednjovjekovni ekvivalent oblacidima u stripu) jest "Drim ga i nedu ga pustiti".

Ta dva primjera pokazuju da daleko od potiskivanja shvadanja erotske veze izmedu Isusa i Marije Magdalene, Crkva je nastavila prikazivati istu u poucnim prirucnicima za vjernike i u ilustriranim Biblijama poput Biblije za siromane. U susretu izmedu Isusa i Marije Magdalene primjer nevjeste koja trai svojeg ljubljenog objanjava ne samo prisutnost Marije Magdalene na grobu u vrtu nego i upornost njezine potrage i ar njezina stiska. Ono to vidimo u zagrljaju Isusa i Marije Magdalene jest ljubav koja prevladava i nadilazi smrt. Tako, bez obzira vidi li Marija Magdalena otrijim uvidom, cuje glas, moda glas njezinog ljubljenog, pokuava ili ga zaista dodiruje, krdanska tradicija prikazuje njezinu potragu za Isusom kao

univerzalnu i takvu koja sadri duboku spoznaju i ljubav to ponovno stvara kroz prostor i vrijeme pa cak i smrt, vezu izmedu njih. Dan Brovvn je trebao gledati dalje/ire! ODVOJENE, ALI UOPDE NE JEDNAKE* Crkva i njezin problem s boginjom ANNA QUINDLEN Postoji vana politicka dimenzija u ponovnom procjenjivanju Marije Magdalene jednako kao i teoloka, drutvena i povijesna. Preciznije, to daje dala glas stalno rastudem broju ena koje danas osporavaju hijerarhiju svoje Crkve s ovim pitanjem: ako je Marija Magdalena zaista bila "apostolica apostola", osoba koju je on "volio" vie nego ostale ucenike i njegova bliska "druica", zato su ene i dalje marginalizirane kada je rijec o vodstvu u Crkvi? * Ponovno tiskano uz doputenje International Creative Management, Inc. Copvright 2006 Anna Ouindlen. POTPUNO MODERNA MARIJA Anna Quindlen, dobitnica Pulitzerove nagrade, spisateljica, kolumnistica i rimokatolkinja, pridruuje se eri de coeur. U ovoj kblumni napisanoj za Newsweek, Quindlenova istice da, iako se cini da se Isus uputao u religiozni diskurs sa enama tijekom svojega ivota i nakon svoje smrti cak i prihvadajudi ene, unatoc vremenima doktrinalni konzervativci u najrazlicitijim religijama jo uvijek odbijaju uciniti isto danas. Bez obzira bilo to uz pomod straha, lane pobonosti ili mizogini-je, ene su bile, ai dalje su, izostavljene iz konverzacije u mnogim vjerskim skupinama kojima dominiraju mukarci. (Iskljucivo muki sastav dvanaestorice ucenika jo uvijek koristi Vatikan da bi iskljucio ene iz zaredivanja.) Krajnje je vrijeme, kae ona, da Crkva prihvati modernu jednakost. Quindlenova tvrdi da kuda koja je podijeljena ne moe opstati, osim ako se vjerski konzervativci ne pomire s pa cak i ne cijene ensku to-vateljicu, te mogu ocekivati da de izgubiti ene kao sljedbenike. Ovdje pocinjemo: s Uskrsom, najsvetijim danom u krdanskom kalendaru, s posjetom Marije Magdalene grobu u koji je Isus poloen nakon razapinjanja na kri. Tijelo je nestalo i ona trci pronadi apostole Petra i Ivana da im to kae. Oni gledaju, otrce, a ona staje, luda od alosti i boli. Prilazi joj neki covjek, a ona ga zamjenjuje za vrtlara. On kae, "eno, zato place?" Prva rijec koju Isus izgovara nakon svojega Uskrsnuda je nae ime. I moda to objanjava zato rimokatolkinje koje su bile tako slabo zadovoljene od strane nae Crkve odbijaju napustiti istu. Pripadnici hijerarhije ne ukljucuju nas u razgovor, ali njihov utemeljitelj je to cinio.

Potrebno je samo pogledati fotografije pape i njegovih kardinala da bismo uocili kljucni problem. Falanga potpuno istih osoba, a najblie to dolaze enama u svakodnevnom kontaktu su opatice koje za njih odravaju domadinstvo. Polovici svijeta je zabranjen pristup. Katolicka crkva nije usamljena u tome. Mnoge su religije pronale neki nacin da ene ucine i odvojenima i manje vrijednima, bilo pretvarajudi ih u samo prigode za grijeh bilo u andele u kudi. Kada se jedna islamisticka znanstvenica

suprotstavila tradiciji predvodedi skupinu muslimanskih mukaraca i ena u molitvi na svecanosti prolog mjeseca u New Yorku, neki prosvjednici insistirali su na tome da su ogranicenja enskih uloga znak potovanja, dok su mukarci koji su prekinuli taj dogadaj preporucali kamenovanje za one ukljucene. "Postoji osjedaj da je svijet izvan kontrole i kaotican, i da ako moemo kontrolirati nae ene, tada de svijet biti sigurnije mjesto", kae Randall Balmer, profesor na Barnardu koji je strucnjak za evangelicko krdanstvo. "To je prava percepcija mnogih religioznih konzervativaca muslimana, Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE katolika, protestantskih fundamentalista". U godinama kada je vodio Kongregaciju za nauk vjere, dananji papa, tadanji kardinal Joseph Ratzinger, zahtijevao je da crkveno izdavatvo uniti kopije knjiga koje promicu zaredivanje ena za svedenice, pozvao je americke biskupe u Rim da se pobrine da njihovo pastoralno pismo o ulozi ena bude u skladu sa stavom Crkve, i bio je iza pokreta kojemu je cilj bio izbacivanje enskih ministranata. Godine 2004. u pismu biskupima objasnio je da dok su feministice smatrale za potrebno "potaknuti antagonizam", ono to njegovi prijatelji moraju zapamtiti bilo je "genij ene", genij koji se svodio na sve stare stereotipe: osjedajne, brine, tople. (U ivotu su ljudi blagoslovljeni individualnodu; u pravovjerju je ona izbrisana.) Dokazujudi da Bibliju uvijek moemo tumaciti da kae ono to elimo, citirao je sv. Pavla "u Kristu nema ni mukoga niti enskoga" kao ponovnu afirmaciju razlika izmedu spolova, kada se cini da je upravo suprotno. Kardinal Ratzinger jednom je, kao to je poznato, izjavio da su sve religije isto tako drugorazredne osim njegove vlastite, pa moda uopde ne mari za ostale vjerske zajednice. Anglikanci uspijevaju tovati Boga i s enama svedenicama i s oenjenim svedenstvom; nadbiskup Canterburvja je jednom doveo svoju suprugu, majku svoje cetvero djece, da upozna Ivana Pavla II. Judaizam se danas razvija pod vodstvom enskih rabina u onome to je jedan znanstvenik nazvao "najvedom promjenom u idovskom ivotu od razaranja hrama u prvom stoljedu". Je li mogude da su vode obiju tih skupina toliko u zabludi a da su samo strogo konzervativni mislioci sve dobro i ispravno shvatili? Argument u pravovjerju obicno je da su ene odvojene ali jednake, argument koji je rasnu segregaciju kao i sramotnu nejednakost ucinio mogudom mnoge godine u SAD-u. Mod se ne preputa lako; strah od drugih trajna je potekoda ljudskog roda. "Pravovjerje je dijelom u strahu", kae rabin Joy Levitt. "Svijet se mijenja vrlo brzo, i nije sve u tome pozitivno". No, u konacnici, mnoge vjere dolaze do zakljucka da su ogranicenja nametnuta enama bila proizvod zastarjelih normi i ustaljenih predrasuda, a ne svetih tekstova. Njihovi su vode prihvatili mogudnost da moderna jednakost moe potpomodi duhovni razvoj. Rabin Levitt prisjeda se rijeci utemeljitelja rekonstrukcionistickog

pokreta, Mordecaija Kaplana: "Tradicija mora imati pravo glasa, a ne pravo veta". Katolicke ene nisu naivne. Ne ocekuju da de se novi papa probuditi jednoga jutra, zamahnuti carobnim tapidem i omoguditi zaredivanje enama a seksualnu odgovornost uciniti individualnom. No, bilo bi lijepo da vrhovni svedenik, odnosno papa razmotri ulogu ena u modernoj Crkvi na temelju komunikacije sa samim enama. Sama cinjenica da bi bilo tko mogao napisati takvu recenicu ilustrira koliko je dubok raskol izmedu crkve ljudi i crkve hijerarhije. POTPUNO MODERNA MARIJA

Za sve one koji pitaju zato ostajemo, kaem: zato to je to naa Crkva. Oni koji sve shvadaju doslovno vole "guditi" o spolu samoga Isusa. Ono to previdaju jest cinjenica da je u ocitom krenju normi njegova vlastita vremena, utemeljitelj vjere sebe okruio enama. U traenju savjeta, miljenja i savjeta ena katolkinja, Crkvene vode ne bi se prila-godavali modernitetu, nego bi modelirali Krista. Oni tvrde da ne mogu krojiti temelj Crkve tako da odgovara drutvenoj modi. A istina je da su oni iskrojili njezine temelje da odgovaraju njihovim mrtvim tockama. "eno", mogao bi pitati novi papa, "zato place?". SLIJEDEDI MARIJU Magdalenini tovatelji oblikuju svoje vlastite religijske stvarnosti JENNIFER DOLL* Po citavoj zemlji i po citavom svijetu ljudi otkrivaju Mariju Magdalenu i inspirirani su da prue ruku ostalima ili da aktivno ucine neto u svojim vlastitim religijskim ivotima. Kao da postoji osjedaj slobode koji Marija Magdalena potice kod svojih sljedbenika: sposobnost da odrede to funkcionira a to ne za neciju duhovnost. Marija Magdalena daje tovateljima priliku da vide u njoj ono to im je potrebno, neku vrstu religije "po dizajnu" koja stvara nove pokrete u dobrotvornom radu, umjetnosti, pisanju, obrazovanju, aktivizmu i, naravno, samoj religiji. Robbi Sluder, stara cetrdeset i sedam godina, iz Austina u Texasu, jedna je takva osoba. Suderova je svoje prvo magdalensko iskustvo imala u kudi rodaka svojih supruga vecer uoci Uskrsa 1999. godine. "Imali su DVD Gaither Vocal Banda, skupine pjevaca gospela", kae ona, "i Sandi Patty, ciji je glas velicanstven poput glasa Celine Dion, je pjevala". Dok je leala na kaucu sluajudi, Sluderova je shvatila da su rijeci pjevane iz perspektive Marije Magdalene, i postalo joj je jasno da je Marija bila a ne Petar ili Ivan, ucenici cija je imena opetovano sluala tijekom svog meto-distickog odrastanja prva osoba koja je vidjela uskrsnuloga Isusa. "Bilo je to kao da mi je skinuta zavjesa", kae ona. "Pogledala sam prema ormaru gdje sam drala svoju kemijski ocidenu bijelu uskrsnu * Jennifer Doli je urednica savjetnica, spisateljica i znanstvenica koja je suradivala na knjizi Tajne Da Vincijeva koda i bila izvrna urednica ove knjige. Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE haljinu, i uskrsnu haljinu svoje kderi, i sve uskrsne koare koje sam napravila, razmiljala sam o lijepoj crkvi u koju du idi sutra ujutro, i pocela sam plakati". Slunderova je razmiljala o svom ivotu.

"Mislila sam, bilo mi je prilicno dobro, ali to je sa svim onim enama koje su na ulicama i nemaju pojma da ih Bog voli i da su vrijedne? Da sam to mogla uciniti te veceri, otila bih u VVal-Mart i pokupovala stvari te ih podijelila ljudima na ulicama". Uz ohrabrenje supruga i nekolicine prijatelja, Sluderova je zapocela ostvarivati plan za sljededu godinu. Narucila je uskrsne koare i druge poticajne darove: narukvice Isus te voli, rucne baterijske svjetiljke s natpisom Isus je svjetlo. "Svaka je koara imala pisanicu sa slatkiem i neku vrstu pliane ivotinje da dirne njihova srca i vrati ih natrag u vrijeme nevinosti". Koare su takoder sadravale

proizvode za osobnu higijenu u uzorcima ili putnim pakiranjima, broj mobilnog telefona Sluderove i "biljeku Marija" koja je objanjavala kako je proslavljen prvi Uskrs. S pripremljenim koarama, Slunderova je naila na prepreku. "Imala sam sve te stvari napravljene a nisam znala kuda krenuti!". Nazvala je Vojsku spasa. Ondje joj je volonter dao podatke o tome gdje bi njezina skupina od tri mukarca i pet ena mogli nadi prostitutke i upute kako da im pristupi i razgovara s njima. Prvi je Uskrs bio uspjean. Sluderova se prisjeda da je drala ene za ruke turobne kine nodi, pod tamnim svjetlima na parkiralitu, i molila. "Nakon stoje sve bilo gotovo, mislili smo, super. Izali smo van da bismo blagoslovili, ali mi smo bili oni koji su bili blagoslovljeni. Naa su srca bila promijenjena. Uskrs vie nikada nede biti isti". Projekt i skupina volontera nakon toga su se razvili i proirili, a tim Sluderove poceo je posjedivati prijelazne domove, popravno-kaznene ustanove i muke klubove pruajudi ruku drugima uz pomod Marije Magdalene. Sluderova, koja je uvijek smatrala da je Marija Magdalena bila prostitutka, isto je tako pocela proucavati Bibliju kako bi saznala neto vie 0 njoj. Ono to je saznala iznenadilo ju je. "Svida mi se to to nikada ne navode njezine grijehe. No, ona je zasigurno doivljavala beznadnost, depresiju, odbacivanje, tugu. Tko se od nas ne moe uivjeti u to? Pocinjem shvadati da je Isus odabrao nju zbog toga. Ona je netko stvaran 1 svatko tko primi nae darove moe se identificirati s njom". Projekt Magdalena (www.themagdaleneprojekt.org) danas je vrlo razvijena neprofitna organizacija koja funkcionira uz potporu privatnih donatora, upravnog odbora direktora i vie od tri tisude volontera irom zemlje. Sjedite joj je ured na cetristotinjak kvadratnih metara u Austinu u americkoj dravi Texas, kojega vodi zaposleni clan osoblja. Svi volonteri prolaze standardizirani trening a gradovi koji sudjeluju u projektu moraju potivati pravila i politiku maticne organizacije. Godine 2001. Projekt Magdalena bio je aktivan u deset gradova, a 2006. u njemu je sudjelovalo dvadeset i tri grada. POTPUNO MODERNA MARIJA IVJETI NJEZINU DUHOVNOST KROZ NJEZINU SLUBU Pam Stockton, stara pedeset i cetiri godine, iz Houstona u Texasu, dola je u dodir s Marijom Magdalenom tijekom proslave blagdana te svetice odranom 1998. godine u Brigid's Place, neprofitnoj organizaciji za ene povezane s Christ Church Cathedral (www.brigidsplace.org). Njezino je zanimanje raslo, pocela je pohadati predavanja u Perkins School of Theologv (Perkins kola teologije) pri Southern Mehodist Universitv. Stocktonova kae: "Proucavanje Marije Magdalene bilo je za mene sredstvo preobrazbe. Osjedam da mi se obratila kroz moje studije: tako je zapocela naa veza. No, ona se obrada i drugim enama, naravno. 'Magdalenski magnetizam' je takav da ona prua

ruku razlicitim enama na razlicite nacine". Pam Stockton je diplomirala na Perkinsu 2006. godine a i dalje je ukljucena u blagdanska dogadanja kao organizatorica i sudionica. Pomogla je kod priprema za festival 2004. godine, koji je doveo Karen King s Harvarda da govori pred vie od pet stotina ljudi, kao i kod onoga 2005. godine na kojemu je gostujuda govornica bila Jane Schaberg sa Sveucilita Detroit Mercy. Ovogodinja govornica je Ann Brock, autorica knjige Mary Magdalene, the First Apostle: The Struggle for Authority. Slube na blagdane su ne-euharistijske a cesto ukljucuju zamiljene dijaloge ili odigrane prizore. "Godine 2004.

odigrali smo Pavlovu zapovijed Korindanki da na sebe stavi veo i bude tiho, a iz pastve su se mogli cuti uzdasi", kae Pam Stockton. "okiramo ljude da bi shvatili to se zaista dogodilo, nacin na koji su enski glasovi bili uutkivani. Tako neto je vano." Kao dodatak proslavi blagdana, Pam Stockton sudjeluje u Magdalenskoj zajednici crkve koju je utemeljila velecasna Betty Adam, duhovna direktorica Brigid's Place i stalna kanonska teologinja u Christ Church Cathedral. "Prije trinaest godina, imala sam ideju o enskoj svedenickoj slubi", kae Betty Adam. "Smatrala sam da crkva ne obrada pozornost borbama ena i da je potrebno da se pozabavi nekima od tih pitanja. Mi osnaujemo ene govoredi o duhovnosti istih. I dok pokuavamo razviti nau vlastitu duhovnost i nezavisnost, pomaemo i drugima". Medu programima su i Brigid's Hope koja osigurava zatocenim enama mjesto na kojemu mogu odsjesti kada izadu iz zatvora, te Brigid's Paradigm, koji gradi kude za ene i djecu koristedi reciklirani materijal. (St. Brigid, odnosno sveta Brigita, osnivala je samostane po Irskoj pocetkom estog stoljeda.) Betty Adam je takoder organizirala suvremenu magdalensku zajednicu koja se sastaje svakog prvog i tredeg petka u mjesecu da bi proucavala djela kao to su Evandelje po Mariji, kao i za nedjeljnu slubu u medu-vjerskoj kapelici u Houstonu. U slobodno vrijeme Betty Adam pie knjigu Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE naslovljenu The Magdalene Mystique: Living the Spirituality of Mary Today koja je objavljena u prosincu 2006. godine. "Najvanija je energija koja okruuje Mariju Magdalenu, nacin na koji se zajednica razvija i to to nama znaci", kae ona. CUTI NJEZIN GLAS I GOVORITI DRUGIMA Joan Norton, stara pedeset i osam godina, autorica, psihoterapeutkinja i savjetnica Magdalenskog kruga (Magdalene Circle) pri VVomen's Club of Hollywood u Kaliforniji (www.marymagdalenewithin.com) kae: "Dola je k meni nepozvana. Ne dolazim iz tradicionalne obitelji vjernika, nisam imala price iz djetinjstva niti ita slicno". Medutim, Joan Norton bila je kanalizatorica i poput mnogih od onih koji pronalaze Mariju Magdalenu, nije bila neupoznata s gubitkom (njezina esnaestogodinja kdi nastradala je u prometnoj nesredi 1986. godine). Jednoga jutra prije deset godina kada je odlucila pisati, cula je rijeci Marije Magdalene u glavi. "Marija je rekla da bi eljela izraziti zahvalnost za svoj odnos s Isusom i da de mi ispricati svoju pricu. Bila je to bezvremenska mudrost koja je silazila na moj um. Obradala mi se svakoga jutra nekoliko tjedana. Tuga je bila snana, kao i njezini osjedaji ljubavi prema Isusu". Rezultat je bila The Mary Magdalene VVithin i aktivano poslanje. "Mislim da sam izvor obrazovanja za ostale ene kada je rijec o izgubljenoj prici o svetoj enstvenosti", kae Nortonova. "Zbog nje se ene osjedaju snanima i jednakima, ojacane posjedovanjem vlastite krdanske price". Godine 2005. proslava blagdana Marije Magdalene u VVomen's Club of Hollywood potaknula je pocetno zanimanje i tog je rujna roden magda-lenski krug. Skupina, koja danas broji oko pedeset

ena, sastaje se jedne nedjelje u mjesecu u prostoriji u VVomen's Club koja je ukraena oltarom, svijedama, cvijedem i umjetnickim djelima, "Tako da imamo osjedaj poput onih dobrih poznatih osjedaja u crkvi", kae Nortonova. Skupina sjedi u krugu, zapocinjudi s molitvom prije nego to prijede na proucavanje i rasprave o ulomcima iz Evandelja po Mariji. "Imamo meditacije s vodicem koje pricu

uvode u osobne ivote svake od ena. To je poput crkvene slube, ali s mnogo razgovora. ene su gladne takvog materijala". Kada sam razgovarao s Nortonovom, ona je radila na svojem predavanju za nadolazedu nedjelju ali je isto tako i planirala proslavu blagdana Marije Magdalene za tu godinu (na onoj 2005. godine, koja je privukla 150 ljudi, bili su esenski svedenik, trbuni ples, pjevanje, bubnjevi i hrane). Nedavno je govorila na dogadanju posvedenom Mariji Magdaleni sa spisateljicom Margaret Starbird te utemeljiteljicom i ravnateljicom online Esoteric Mystery School, Katiom Romanoff. Razmilja o svojoj POTPUNO MODERNA MARIJA sve vedoj javnoj ulozi. "Ne osjedam se kao da sam napisala tu knjigu, to se nekako jednostavno dogodilo. To je put koji je za mene odabran". PONOVNO ROENJE MAGDALENE KROZ UMJETNOST Sara Taft, stara sedamdeset i jednu godinu, umjetnica je, psihologinja i astrologinja iz Pacific Palisades u Kaliforniji. Za nju je Marija inspiracija i afirmacija, koja prua usporedbu s uskrsnudem u svojem vlastitom ivotu. Sara Taft, koja je preivjela transplantaciju jetara prije est godina nakon to joj je dijagnosticirana po ivot opasna autoimuna bolest, trenutacno ima izlobu slika i pripovijedaka nazvanu A Legendaru Biography of Mary Magdalene (sarataft.com). Dok se jo oporavljala od transplantacije, Sara Taft je otputovala u Francusku da bi saznala neto vie o boanskoj enstvenosti, a osobito o Mariji Magdaleni. Kako dolazi iz patrijarhalne, metodisticke obitelji, za nju je sve to bilo novo. "Bilo je to poput otkrivenja, razvijanje krdanske price koju sam vidjela po prvi puta. Pocela sam istraivati i slikati ju, da bih je bolje upoznala, i dok sam je slikala, plakala bih. Nisam bila tuna, ali bih plakala". Slike Sare Taft, koje prikazuju i pripovijedaju dogadaje iz povijesnog i zamiljenog ivota Marije Magdalene, pojavile su se u galerijama na zapadnoj americkoj obali. Reakcije na njezin rad ispunile su je zadovoljstvom. "Mukarci su govorili, 'Jo demo citati o toj eni'. Katolicke ene su izjavljivale, 'Ucinili ste to za sve nas'. U ocima ljudi bilo je suza, i to ne samo kod ena." MAGDALENA ZA MUKARCA: GNOSTICKI PRISTUP Mark VVilliams, star cetrdeset i tri godine, iz Columbusa u americkoj dravi Ohio, je gnosticki ucitelj i koordinator Magdalenskog kruga/kruoka (vvww.magdalene-circle.org), umjerene gnosticke skupine koja, kae on, "Spada negdje izmedu tradicionalnog krdanstva i gnosticizma, a usredotocuje se na boansku enstvenost". On je isto tako samohrani otac dvojice tinejdera a prije je drao i duhovno mjesto pastora za mlade u fundamentalnoj krdanskoj sekti, gdje se "borio sa stvarima kao to je nemogudnost ena da se zarede". VVilliams se vratio na koled da bi stekao magisterij iz teologije, i

ondje je otkrio evandelje po Tomi. "Otiao sam na internet i saznao da postoji jo gnostika posvuda. Sebe smatram krdaninom i nisam bio voljan predati se", kae on. "No, osjedao sam nepovezanost izmedu duboke duhovnosti i stava koji nije osudiva-nje". VVilliams je pronaao vezu koju je traio u gnosticizmu i u figuri Marije Magdalene za koju vjeruje da snano govori o ljudskom stanju. Tradicionalne religijske prakse mogu dovesti do neke vrste osjedaja poput

Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE autsajdera, kae on. "Postoji nejasna poruka o spasenju uz pomod milosti, ali vi svi ipak niste dovoljno dobri. Marija donosi ideju da nije vano to to je ona bila ena; borila se i bila je prihvadena i imala je vjere". Inspiriran onim stoje pronaao na internetu, VVilliams je poceo postavljati letke u lokalnim knjiarama i ostavljati poruke na razlicitim inter-netskim forumima. ena koja je radila istu stvar obratila mu se i poceli su se sastajati i zajedno uciti. Skupina je otada narasla na vie od njih desetak. "Ljudi koji slijede te putove su normalni, svakodnevni ljudi", kae VVilliams. "U prolosti su ljudi mislili da morate biti veliki teolog da biste ucinili tako neto. No, moete biti bilo tko. Moete biti osoba s manama i pronadi duhovnost". Skupina se sastaje subotama u staroj kudi koja je preuredena u Unitaristicku crkvu. Opdenito, fokus je na tome kako su ulomci iz razlicitih Gnostickih evandelja, ukljucujudi i Evandelje po Mariji , povezani s osobnim, duhovnim putovanjem svakog clana. Kada sam s njim razgovarao, VVilliams je istodobno planirao ljetno okupljanje koje se treba dogoditi na tri rali poumljene nekretnine izvan crkve. Medu sudionicima su trebali biti gnosticka internetska skupina od stotinu ljudi jednako kao i druge vjerske skupine, ukljucujudi budiste, hinduiste i pogane/ateiste. "Bit de kampiranja, krjesova i dugotrajnih predstavljanja rasprenih na dva dana. Na cilj ovdje je, vratiti natrag ono to nam pripada. "Smatramo da ima mnogo putova", kae VVilliams, koji planira biti gnosticki svedenik, "Moj je onaj koji je pravi za mene". OBRAZOVANJE KOJE HRANI DUU Jo jedna zagovornica pronalaenja religije koja odgovara njezinoj osobnosti je Katia Romanoff, stara cetrdeset i jednu godinu, iz Dallas-Ft. VVorth u Texasu. Ona je utemeljiteljica i ravnateljica Esoteric Mystery School, online obrazovne zajednice od otprilike 250 aktivnih clanova koji se bave proucavanjem i dodatnih tisudu ili otprilike toliko onih koji sudjeluju u forumima za rasprave (http://northernway.org/school). Inspirirana knjigama poput The VVoman With Alabaster Jar Margaret Starbird, Katia Romanoff je prvi puta bila online 1999. godine i zapocela je forum za grupnu raspravu o svetoj enstvenosti i Mariji Magdaleni. Skupina, Boginja krdanki, jo uvijek postoji i danas broji tisudu clanova. "Ljudi su vapili za predavanjima, vodicima za istraivanje, afirmacijama, potvrdama. Sastavila sam nekoliko predavanja i 1999. godine stvorili smo Esoteric Mystery School", prisjeda se Katia Romanoff. Zanimljivo je da je oko 40 posto populacije ucenika u koli muko. Za Katiju Romanoff, vjerska sinteza poput njezine dugo je ocekivana. "Religija mora hraniti duu", kae Romanoff. "Marija Magdalena donosi ravnoteu jednostrane vrste Bog-je-samohrani-roditelj tipa. Potrebna

POTPUNO MODERNA MARIJA nam je nebeska majka. Tko je Bogu supruga? Sjedam se da sam to pitala kada mi je bilo est godina". No, to ako Isus i Marija nikada nisu bili par? "Ako Isus i Marija Magdalena nisu bili oenjeni, trebali su biti", kae ona, "Zato to to ima odjek, donosi ispunjenje, doputa nam da koristimo krdanski svjetonazor u sklopu kojega smo svi odgajani, i na taj nacin moemo se vratiti kudi. Moemo osmisliti svoju vlastitu viziju zato jer je to ono to su svi ostali ucinili". Ta verzija ukljucuje prilagodenu "Zdravo

Marijo" koja pocinje "Zdravo Marijo Magdaleno, Gospodin te oenio". Postoji i Uravnoteena Molitva Gospodinu, Krunica Marije Magdalene i posebna knjiga Reda Marije Magdalene. Esoteric Mystery School je zakonski prijavljena crkva koja moe zare-divati clanove kao svedenike nakon zavretka odredenog radnog tecaja, i ukljucuje tri glavne dvorane za studije, tri stupnja i dvije do tri stotine sati usredotocenih na djela takvih autora kao to su Starbirdova, Jean-Yves Leloup i Tau Malachi. Studenti pladaju mjesecnu kolarinu od 25 dolara za neogranicena predavanja i ulazak u studijske dvorane kojima se pristupa online i putem emaila. Online aspekt stvara virtualnu vjersku zajednicu koja je vrlo novomilenijska: internetski chatovi i okupljanja na "duhovnoj razini" u svitanje, tocno u podne i u sumrak pomau u povezivanju svih unatoc nedostatku fizickog sastanka. Ta skupina takoder odrava godinje skuptine jednom na godinu, to je prilika da se upoznaju studenti koji su doletjeli iz tako dalekih mjesta kao to su Afrika, Kanada, Kina, Europa, Indonezija, Meksiko, Puerto Rico i SAD. CRKVA ZA BUDUDNOST: MAGDALENSKI AKTIVIZAM Chris Schenk, ezdeset godina stara, izvrna j e direktorica FutureChurch, katolicke crkvene reformisticke zajednice koja je nastala u Clevelandu, u americkoj dravi Ohio, 1990. godine s ciljem ocuvanja katolicke euharistije otvaranjem zaredivanja za ene i oenjene (www.futurechurrch. org). Za Schenkovu, jo je neto vede i vanije od Marije Magdalene u opasnosti: bududnost Katolicke crkve. "Nalazimo se na putu sukoba time to nemamo svedenika", kae ona. "Do 2007. godine imat demo sedamdeset i est svedenika za 235 upa u Clevelandu". Suprotno tome, ima trideset tisuda redovnika u Americkoj crkvi, od kojih su 82 posto ene. Godine 1997. Schenkovaje razvila projekt VVomen in Church Leadership u partnerstvu s jednom drugom katolickom organizacijom za obnovu, Call to Action. /'Odaslali smo e-mail i potu ljudima koji su kupili resurse naih ena i rekli, ovoga srpnja bismo eljeli napraviti ovo. Nagovorite svog oblinjeg znanstvenika koji se bavi Biblijom da odri predstavljanje o tome tko je bila Marija Magdalena te da ga odri u molitvenoj slubi na cijem su celu ene". U prvoj je godini sudjelovalo dvadeset i tri skupine. Danas, kae Schenkova, brojke se kredu oko tri stotine, sa ezdeset do Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE sedamdeset posto aktivnosti koje se odvijaju na katolickom vlasnitvu. Za Schenkovu, javna borba bila je isto tako intenzivna. "Bila sam na misiji da preokrenem pogrenu predodbu da je Marija Magdalena bila prostitutka. U stvari, upravo je o njoj ovisila objava Uskrsnuda. Kao katolkinja sve to sam znala bilo je da je bila javna grenica, a ja sam eljela promijeniti to shvadanje". Ove godine, zajedno s dogadajima koji su se poklapali s danima blagdana, Uskrsa, korizme i

Velikog tjedna, FutureChurch je razvila niz resursa koji slave ene kroz povijest Crkve. "Mislili smo da su bile slatke, pametne i poslune i da su postale svetice", kae Schenkova, "No, nismo culi koliko su bile snane ili to su zapravo ucinile. U stvari je bilo ena biskupa i svedenica. Crkva zaista ima tradiciju zaredivanja ena". O Mariji Magdaleni ona kae: "Ona je vrh ledenog brijega; ona je ikona za potisnute uloge ena u krdanstvu".

Je li ostvaren napredak u nastojanju da se ene zareduju? Odgovor Chris Schenk je oprezan: "Valjda to ovisi o tome kako to definirate". Na strani "za", ene su obrazovane za svedenstvo u crkvi i kao propovjednice u prije nezamislivim mjerama. "ezdeset posto od osamnaest tisuda ena koje uce za redovnitvo, odnosno laicko svedenstvo ukljucujudi magisterije boanstvenosti, biblijske studije i slicno su ene. U usporedbi s tri tisude mukaraca na seminaru. To mijenja sve iznutra", kae ona. Za tih osam ljudi i jo tisudu njih, Marija Magdalena mijenja stvari iznutra i isto tako potice promjenu u vanjskom svijetu. Kako se poruka iri, potpomognuta popularnodu knjiga kao to je Da Vincijev kod, vidimo ono to bi moglo biti revolucionarno raskrije za religiju. Postoji novo spajanje izmedu duhovnog i osobnog; sloboda da stvaramo svoj vlastiti put i pronademo svoj nacin. Postoji isto tako i duboka potreba da se ponovno uspostavi ravnotea izmedu muevnosti i enstvenosti, da se ponovno zatrai ono to je bilo izgubljeno ili zatakavano tijekom vremena. "Ljudi reagiraju tako pozitivno, upotrebljavajudi rijeci poput ispunjeni, potpuni. Moja je najveda nada da demo nastaviti raditi i uciniti taj alternativni oblik krdanstva malo vie mainstreamom. To se nede dogoditi preko nodi, ali je barem zapocelo", kae Katia Romanoff. Joan Norton je jo sigurnija. Tijekom distribucije knjige The Mary Magdalene VVithin, rekla mi je, Marija je otkrila neto drugo. "Ona je znala da de biti izostavljena sve do vremena kada budemo dovoljno snane da to odrimo", kae Nortonova. "Sada je pravi trenutak". ONA SE KREDE NA TAJANSTVENE NACINE Marija Magdalena u doba interneta LESA BELLVIE Price daju smisao sadanjosti i pomau nam da zamislimo bududnost a u slucaju Marije Magdalene, bolju bududnost. Ta je pretpostavka jednako privlacna danas kao to je bila kada su se Isusovo ucenje i price o Mariji Magdaleni tek pocele iriti iz jednog sela do drugoga u biblijska vremena. Nae je selo danas globalno, s elektronickom potom koja ponekad zamjenjuje usmenu tradiciju, ali same price i dalje su iznenadujude slicne pripovijetkama onih koji su traili vodstvo ili olakanje od patnje tijekom srednjega vijeka idudi na hodocada da bi posjetili relikvije Marije Magdalene na jugu Francuske. Dananje omiljeno mjesto okupljanja za rasprave o tome "to Marija znaci za mene" je internet i, u tom domu, www.Magdalene.org je sredite. Pitali smo Lesu Bellevie, utemeljiteljicu stranice i webmastericu, da nam kae to su njezini citatelji imali za redi o Mariji Magdaleni. Ono to se istice jest nacin na koji Marija, cak i tredem tisudljedu, ulazi u ivote mnogih ljudi neocekivano i koliko cesto veza koju osjedaju postaje intenzivno osobna. Dok je prolazila kroz te osobne price i saznavala za nacine na koje ene i, da, mukarci - razlicitih vjera i povijesti dijele tu zajednicku vezu, Lesa je takoder pocela istraivati svoje vlastito putovanje.

Godine 1997. sanjala sam Mariju Magdalenu. Iako sam odgojena u krdanskom kudanstvu, cak i za citanja Biblije vecerima sa svojom obitelji, imala sam uvijek isto nejasno razumijevanje njezina identiteta kao i vedina ljudi: ona je bila prostitutka u evandeljima. San, koji je doao vedim dijelom niotkuda, bio je dovoljno cudan i zanimljiv da me potakne da otvorim svoju Bibliju, a to je neto to nisam ucinila mnogo godina.

Ma koliko pokuavala, nisam mogla pronadi nikakva spomena nedoputene reputacije Marije Magdalene na stranicama moje Biblije Kralja Jamesa. Pretraila sam podudarnosti, iskuala razlicite naslove, ali nisam imala srede: nisam mogla dodi ni do kakve razumne zamisli zato bi ljudi mislili o njoj kao o iskupljenoj bludnici. Ono to je pocelo kao jednostavna Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE vjeba zamiljena da zadovolji znatielju postalo je mnogo intrigantnija tajna. Tko je bila Marija Magdalena i kako je postala grenicom? Jedno od velikih veselja u mom ivotu je razgledavanje knjiara. Na jednom takvom izletu pocetkom 1998. godine, prijateljica mi je dodala primjerak knjige s naslovom Knjinica iz Nag Hammadija na engleskom jeziku. Odmah sam pogledala indeks i pronala, na svoje iznenadenje, pravo blago. Ne samo da je ondje bilo brojnih spomena njezina imena, ondje je bilo cak i Evandelje po Mariji Magdaleni. Otkrila sam gnosticizam, ranu sektu krdanskog vjerovanja koja je evala u prvih pet stoljeda nakon Krista. Gnostici su vjerovali da je posebno otkrivena spoznaja (gnosis) a ne Kristova rtva tajna spasenja. U nekim gnostickim sektama, Marija Magdalena drana je na poloaju visokog tovanja, kao apostolica, kao voda i kao druica Spasitelja. Po zanimanju sam test inenjerka kompjuterskog softvera, i provela sam vedi dio svoje karijere radedi na tehnologijama VVorld Wide VVeba. Tako je moj sljededi korak bio prirodan: na internetu sam potraila to jo mogu saznati o Mariji Magdaleni, i iznutra i izvan gnosticizma. Na svoje razocaranje, pronala sam vrlo malo. Sve vie posvedena istraivanju te krdanske figure svakim danom koji je prolazio, odlucila sam osnovati svoju vlastitu web stranicu o Mariji Magdaleni. Godine 1998., www. Magdalene.org je osnovana. Moj je cilj bio stvoriti spremnik znanja o Mariji Magdaleni koje bi bilo lako dostupno bilo kome tko je razvio opcinjenost "drugom" Marijom. U pocetku sam dobivala komentare o stranici mjesecno, zatim tjedno, a onda gotovo svakodnevno. Emailovi citatelja, uglavnom ena, gotovo uvijek su imali za redi istu stvar: "Mislila sam da samo mene zanima Marija Magdalena!". Ukratko, citav niz ljudi koji su mi se javili okupio se zajedno u maloj online skupini preko mailing liste. Razmjenjivali smo razmiljanja o Mariji Magdaleni, krdanstvu i razlicitim s tim vezanim pitanjima, stvarajudi prijateljstva i mree potpore. U to vrijeme se cinilo da je jedina veza medu toliko razlicitim pojedincima od tinejdera do baka, od onih koji nisu ni maturirali do ljudi s doktoratom bila cinjenica da ih je zanimala Marija Magdalena. Kako je vrijeme prolazilo, medutim, pocele su se pojavljivati sklonosti. Mnogi su se zanimali za Mariju Magdalenu jer su po njoj dobili ime ili zato to su odabrali njezino ime na krizmi u Rimokatolickoj crkvi. Neki su, poput mene, jednostavno bili zaintri-girani iroko odranim vjerovanjem (unatoc nedostatku dokaza) da je bila prostitutka. Mnogi su osjedali duboki, duhovni poziv prema Mariji Magdaleni koji im je bilo dosta teko artikulirati. to

sam vie znala o Mariji Magdaleni, vie sam se osjedala na isti nacin. Imala sam sredu to sam bila u poloaju da cujem mnoge price s raskrija drutva. Iako ne dijelim uvijek ista miljenja o Mariji Magdaleni kao oni koji ostavljaju svoje komentare na web stranici, teko je ne cijeniti POTPUNO MODERNA MARIJA cinjenicu da je ona obogatila duhovne ivote tolikih ljudi. U tome oni, ili bi moda bilo bolje da kaem mi, dijelimo zajednicke temelje. TRAEDI NOVI PUT jedna od prevladavajudih tema medu enama koje su se nale privucene Mariji Magdaleni jest osjedaj otudenja od tradicionalnog krdanstva. To ukljucuje sve grane krdanstva, a ne samo rimokatolicizam. Nalazedi sebe vrijednima kao vode dobrotvornih akcija, ucitelja vjeronauka i onih koji pohadaju crkvu, ali ne kao starjeine, dakoni ili pastori mnoge su ene pocele osjedati da je, bez obzira na to to vjeruju u Krista, njihova vjera manjkava. Dijelim to iskustvo. Odgojena kao pentakostalka, shvatila sam da je ena bila podredena svom suprugu i njezino je mjesto bilo u kudi. Odrastajudi u kulturi nabijenoj feminizmom, sukob izmedu vjerovanja da ene mogu ostvariti sve i vjerovanja da ene mogu samo radati djecu i odravati kudu urednom bio je previe. Utjehu sam pronala u sluanju prica ostalih ena u naoj online zajednici: Moja je citava obitelj katolicka, iako su mnogi napustili Crkvu vedinom ene, iz razlicitih razloga... Prestala sam idi u crkvu jer sam osjedala da njome toliko dominiraju mukarci da nisam mogla ni izmedu redaka cuti ikakav enstveni aspekt... Osim majke Marije nije bilo snane enske prisutnosti. Mi djevojke nismo mogle biti ministrantice i to mi je uvijek smetalo. Mary, Northampton, Massachusetts Napustila sam *Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana+ krajem ezdesetih zbog njihova stava prema enama. Pitanje svedenstva nije bilo toliko vano kao njihovo insistiranje na tome da su ene podredene mukarcima, cak i do te mjere da je ignorirano zlostavljanje u obitelji. Loretta, Sylmar, Kalifornija Odgojio me luteran, ali sam uvijek imala osjedaj da neto nedostaje... Problem je bio nacin na koji su ene prikazane u Crkvi. Elizabeth, Chesterovvn, Maryland Shvatila sam da sam jako nezadovoljna s onime to poucavaju u pen-takostalnoj crkvi. Smatrala sam

daje to na mnogo nacina neprijateljski prema enama i previe dogmatski. Carol, Kansas City, Missouri Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE ene prije svega dijele istu tocku porijekla do jednoga odredita: odanost Mariji Magdaleni kao nezavisnoj i snanoj enskoj ulozi u evandeljima. Marija Magdalena nam pripovijeda da u krdanstvu nisu vani samo mukarci: doputeno nam je donositi Radosnu vijest isto tako, i to na nacin drukciji od pobone poslunosti. to sam vie spoznavala, postajala sam zainteresiranija. Pocela sam shvadati da hi promjena javne percepcije i o Majci Mariji i o Mariji Magdaleni bila snaan kljuc u napredovanju ena u drutvu. Takoder sam pocela istraivati i pisati o tim enama s takvim ciljem na umu.

Loretta, Svlmar, Kalifornija [Marija Magdalena+ je pravo obiljeje za sve oznaka rodne jednakosti, odnosa utemeljenih na partnerstvu, uzor za ene (i mukarce) svih duhovnih putova i iskustava. Denise, VVernon, Connecticut Mislim da je [novija popularnost Marije Magdalene] odlicna, osobito ako se enama posveti vie razmiljanja i autoriteta u Crkvi... Mi smo ostatak populacije i stoga nas treba sasluati. Carol, Kansas Citv, Missouri SNOVI, SMRT I DA VINCIJEV KOD Pocetkom 2003. godine nitko u naoj malenoj online zajednici Marije Magdalene nije mogao ni pretpostaviti da de biti objavljena knjiga koja de u potpunosti izmijeniti nacin na koji je svijet doivljavao nau pobonost. Roman Dana Brovvna, Da Vincijev kod, koji je izaao u travnju te godine, brzo je postao bestseler. Nastao na temelju knjige Sveta krv, sveti Gral Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henrvja Lincolna iz 1982. godine, jednako kao i naslovi pripadnice nae zajednice Margaret Starbird, The VVoman VVith The Alabaster Jar i The Goddess in the Gospels, Da Vincijev kod pokrede zamisao da Marija Magdalena nije bila samo kontrapunkt boanske enstvenosti Isusu, nego takoder i majka njegove djece. To se pokazalo kao privlacna kombinacija za mnoge. Broj ljudi koji su se pridruivali naoj online zajednici poceo je postepeno rasti nakon ljeta 2003. godine i naa "mala" skupina postala je glavna internetska postaja za rasprave o Mariji Magdaleni. (U odnosu na relativno stabilnih stotinu clanova prije objavljivanja Da Vincijevog koda, pri posljednjem prebrojavanju skupina je ukljucivala vie od 750 sudionika.) Pojavljivanje medu najnovijim pretplatnicima u skupini bio je novi put do Marije Magdalene: POTPUNO MODERNA MARIJA Nisam imala pojma o cemu je *Da Vincijev kod+ prije nego to sam ga procitala. Samo je zvucalo uzbudljivo. Kada sam otkrila... teorije koje okruuju Magdalenu, bila sam toliko iznenadena da je to promijenilo moje bide. Odjednom, sve je dolo u sredite pozornosti veze, zlostavljanje ena, kvarenje u Crkvi postalo je jasno. Elizabeth, Chestertovvn, Maryland Nakon to sam procitala roman Dana Brorvna Da Vincijev kod, eljela sam saznati vie o Mariji Magdaleni... Pristup Margaret Starbird, sveti brak, cini mi se veoma svjeim na nacin na koji tretira seksualnost kao kljucni dio ivota koji ne moe biti iskljucen. Martina, Berlin, Njemacka Kada citam Da Vincijev kod, bilo je to poput vrata koja su odjednom irom otvorena...

Kristin, Buffalo, New York Osobito dirljiva prica dolazi od Erin iz Fort Waynea iz drave Indiana. Ona objanjava da se njezino otkrice Da Vincijevog koda i Marije Magdalene pojavilo u trenutku u ivotu kada je bila ranjiva.

Procitala je knjigu neposredno prije rodenja svoje kderi koje je uslijedilo nakon tekog poroda koji je zaprijetio novorodenom ivotu. Uz poticaje bolnickog osoblja, pozvala sam svedenika, koji je bio slobodan i gotov sa slubom. Bio je prilicno eljan to prije otidi, u stvari, pruio mi je vrlo malo utjehe. U ocaju koji su proivjele mnoge nove majke, Erin je obedala Bogu da de voditi duhovniji ivot ako joj samo pomogne da njezino novorodence preivi. Njezina se kdi oporavila a Erin se posvetila proucavanju nekih od izvora pisca Dana Brovvna. eljela je saznati vie o neobicnim idejama sadranima u njegovu romanu. To ju je dovelo do knjiga Margaret Starbird koje su ostavile duboki dojam: Djelo Margaret Starbird meni je imalo toliko smisla. Imala sam osjedaj kao da se sve spaja u cjelinu po prvi puta. Gledano unatrag, rodenje moje kderi bio je vaan dio mojeg duhovnog budenja prema enstvenosti. Ispunila sam svoje obedanje. Vedini ljudi nije odmah ocito da situacije poput Erinine, sa situacijom na rubu ivota i smrti, ili tugovanje zbog stvarne smrti, mogu biti katalizatori za otkrivanje Marije Magdalene. No, mnogi dolaze do svojeg iz dubine srca osjedanog potovanja za nju nakon to proive gubitak voljeDan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE ne osobe. Kao najvanija figura povezana s raspedem na kri, pokopavanjem u grob i uskrsnudem Krista, Marija Magdalena predstavlja uzor za tugovanje onako kako to ni jedna druga figura iz evandelja ne cini. MarvEllen, meduvjerska svedenica iz Bucks Countvja u Pennsvlvaniji, kae da je uznemiravajudi san o Mariji Magdaleni prethodio smrti vie clanova njezine obitelji tijekom razdoblja od nekoliko godina. Nakon toga, MarvEllen pocela se prisjedati sna kao posjeta Marije Magdalene u cijoj je prisutnosti, u konacnici, pronalazila utjehu. Dredi se stajalita da su Isus i Marija Magdalena bili u intimnoj vezi, ona kae: Dola je da zatiti mene i moju mentalnu stabilnost od dodatnih stresova koji su me cekali. Znala je da du je pronadi jednoga dana. eljela je da budem mentalno spremna prihvatiti skepticne poglede ljudi koji ne ele odustati od svojih ukorijenjenih uvjerenja i pravovjernih struktura. eljela je da budem znatieljna i u potrazi. Znam da eli da ja, jednako kao i mnogi drugi, njoj pomognemo da ponovno zauzme svoje pravo mjesto, pored svojeg Ljubljenog. San MarvEllen samo je jedan od mnogih o kojima sam sluala tijekom godina. Uvijek zapanjena time to moje iskustvo dijele toliki mnogi drugi, pocela sam gledati na snove s Marijom Magdalenom kao na duboki poticaj prema pomirivanju tekih i ocito suprotstavljenih ideja: enstvenosti suocenoj s vjerskom mizoginijom ili ljubavlju u prisustvu smrti. Iznenadenje je shvatiti da Marija Magdalena

dira ivote toliko mnogo ljudi na taj nacin. Slijedi iskustvo Eleonore iz Seattlea u dravi VVashington: Mislila sam da je Marija Magdalena bila prostitutka dok nisam sanjala da sam joj napravila svetite. Bilo je tako ivo. Kada sam shvatila da u njoj ima mnogo vie nego to sam prvobitno mislila, i odlucila sam napraviti malo svetite u stvarnom ivotu. Nakon to sam to ucinila, pocela sam sanjati o njoj jo cede. Mnogo puta snovi su bili karakterizirani nekim tko je istinski plakao i nevjerojatnim osjedajem

gubitka. U jednome je netko preminuo i cinilo se da oni koji su ostali dozivaju Mariju Magdalenu u svojoj tuzi. U snu je to bila snaga ljubavi Marije Magdalene prema Isusu koja mu je omogudila da se vrati u ivot. Iako sam dobila doputenje da ovdje iznesem samo nekoliko prica, one koje ljudi razmjenjuju privatno su jednako bolne. Barem jedan vana znanstvenica koja se bavi Marijom Magdalenom, i znanstvenim radom, pripisala je snove o Mariji Magdaleni svojoj rastudoj svijesti o vanosti svetice. POTPUNO MODERNA MARIJA MAGDALENINI MUKARCI Istina je da vedina ljudi koji izraavaju duboku privrenost jesu ene, ali medu njima ima i mukaraca. Unatoc tome to su u manjini, ti mukarci koji su otkrili vezu s Marijom Magdalenom nisu manje otvoreni. Vrlo cesto, oivljena praksa krdanskog gnosticizma u sreditu je mukog tovanja Marije Magdalene. Neki gnosticki tekstovi napisani prije kraja cetvrtog stoljeda, ukljucujudi i nekoliko onih u Knjinici iz Nag Hammadija, smjetaju Mariju Magdalenu na uzvien poloaj medu njezinim suvremenicima. To navodi mnoge moderne gnostike da cine isto. Moje posebno zanimanje [za Mariju Magdalenu] pojavilo se kroz moje studije gnosticizma. Ona je vrlo vaan lik u sklopu gnostickih tekstova; jedan od najvanijih, ako ne i najvaniji, za Apostole. Jeremv, Seattle, VVashington Nakon pohadanja koleda zbog magisterija shvatio sam da jednostavno ne mogu ciniti fundamentalisticku krdansku stvar. Uvijek sam imao problema s osudivanjem i kada sam saznao za povijest Crkve i saznao za alternativne oblike krdanstva, nisam se mogao vratiti. Poceo me zanimati gnosticizam i saznao sam za sofijsku gnosticku-tradiciju. Sofijski gnostici vrlo su jasni kada je rijec o boanskoj enstvenosti i smjetaju Magdalenu na sredinje mjesto. Osjedao sam da je konacno ondje gdje sam oduvijek vjerovao da bi trebala biti. Mark, Mount Vernon, Ohio Suprotno od popularne pogrene predodbe, mukarci isto mogu biti inspirirani duhovnodu boginje, osobito u svjetlu svog mjesta u romanima kao to je Da Vincijev kod. Jedan je muki novinar s kojim sam razgovarala nekoliko puta izrazio svoju ljubav prema Mariji Magdalena kao boginji u jungijanskom smislu anime, unutranje enstvenosti unutar mukaraca koji utjece na njihove odnose sa enama. Obeshrabren razvodom, on zahvaljuje prisutnosti Marije Magdalene u svojem duhovnom ivotu svojim postepenim razumijevanjem toga kako biti boljim suprugom i ocem. NEPOKOLEBLJIVI KRDANI

Gdje su svi krdani koji su odani Mariji Magdaleni? Svida li se ona ljudima koji su napustili Crkvu i otili u smjeru New Agea? Uopde ne. Medutim, cini se da su ljudi koji ostaju vjerni krdani mnogo tii po pitanju svoje odanosti, ne izvikujudi istu s vrhova krovova. Malo je ljudi izrazilo zanimanje za raspravljanje o vlastitim pricama u javnosti. Medu tim Dan Burstein: TAJNE MARIJE MAGDALENE

perspektivama koje sam cula od tradicionalnih krdana, ona koja priznaju Mariju Magdalenu kao "apostolicu apostola" radi njezine uloge kao prve svjedokinje Uskrsnuda je jedna od najcede citiranih. Zaista mislim da je pogled "apostolica apostola" o Magdaleni vano u pomaganju da se crkva ubrza s modernim razmiljanjem kada je rijec o "mjestu ene". Ne vjerujem ni u to od stvari iz Da Vincijeva koda ili onih o svetoj enstvenosti koje okruuju Magdalenu, ali ako to pomae enama da pronadu jednakije temelje unutar Crkve, ne vidim u tome nita loe. Thomas, Bellevue, VVashington Jo jedna kljucna perspektiva medu krdanima je naglasak na bliskom odnosu Marije Magdalene s Isusom. Iako doputaju da je bilo odredene intimnosti u njihovu prijateljstvu, ti krdani ne osjedaju potrebu da ih shvadaju kao oenjene partnere. Za mene sv. Marija Magdalena (smatram je sveticom, jer sam prakticna vjernica Rimokatolicke crkve a ona je priznata kao takva, s postojedim blagdanom) predstavlja ljubav, potpunu i bezuvjetnu; potpuno i konacno predavanje. *Nemaj zemaljskog uitka usporedivog s ekstazom koju je zasigurno osjedala pored Njegovih nogu i pri pogledu na Njega tog uskrnjeg jutra. Za mene je to najvanije: voljeti Savrenog Mukarca, Savrenog Boga te dobiti Njegovu ljubav zauzvrat. ivjeti u toj ljubavi vjecno tko bi mogao traiti ita potpunije od toga? Helene, Bloomfield, New Jersev Moje vlastito putovanje s Marijom Magdalenom traje. Nakon gotovo desetljeda, ona se uplela u moj ivot na nedjeljivoj razini; ona je ondje svakoga dana, svakoga sata i svake minute. Negdje izmedu duhovne zagovornice i svijesti cvrcka iz price o Pinokiju, izmedu hobija i predanosti, ona me pokrede to snanije kada upoznajem druge ljude koji su moji kolege-hodocasnici na tom putu. Bez obzira jesu li to krdani koji trae enskog apostola ili njuejderi koji razmiljaju o arhetipovima svete zajednice, znanstvenici ili mistici, sve ih je dodirnula svetica. A kako su ljudi od samoga pocetka pisane povijesti imali potekoda pri opisivanju duhovnih iskustava, mi nastavljamo traiti jezik kojim bismo izrazili dubinu naih susreta s Marijom Magdalenom, ciji identitet, nakon gotovo dvije tisude godina, ostaje neucvrden. Medutim, cinjenica da nam je ona zajednicka znaci, do odredene mjere, da rijeci nisu potrebne. Poput drevnih gnostika, jednostavno znamo. t I PRILOZI t

POLICA S KNJIGAMA O MARIJI MAGDALENI TIM BIBLIOTEKE TAJNI Projekt velicine i opsega knjige kao to su Tajne Marije Magdalene zahtijeva opsena istraivanja. Kao rezultat, naa kolektivna knjinica narasla je na stotine svezaka od tekstova ozbiljnih znanstvenika koji su svoje karijere posvetili tome da nam predstave prijevode i analize drevnih zapisa do knjiga za

samopo-mod to Mariju Magdalenu "prodaju" kao "revolucionarku ugode". Medu autorima je barem desetak strucnjaka s razlicitim tumacenjima tradicije boginje i nacina na koji je moderno drutvo istu potiskivalo, jednako kao i romanopisaca i znanstvenika koji nas svaki na svoj nacin ele uvjeriti da iznose konacno i uvjerljivo znanje o Magdaleninu ivotu, njezinu odnosu s Isusom, i njezinim putovanjima u junu Francusku (a moda i Egipat i Veliku Britaniju). Zatim su tu oni koji vjeruju da je ona doslovce Sveti Gral, zacetnica kraljevske krvne loze i junakinja akcijsko-avanturisticke price i antipovijesnog trilera koji pocinje i zavrava u Louvreu. A ne smijemo zaboraviti ni one koji su promiljeno razmatrali razlicite kontroverze o znacenju njezina ivota i religiozne i intelektualne upotrebe i zlostavljanja koje je pretrpjela. Proucavanje svih tih knjiga i stotina web stranica ostavilo nas je najprije s osjedajem divljenja za veliki dio ozbiljnih istraivanja i analiza koja su otila u "pronalaenje" Marije Magdalene i pradenja iznenadujude dubokog utjecaja to ga je njezina slika imala na razvoj Zapadne civilizacije. Drugo, bili smo iznenadeni dubinom vjerskih i osobnih veza to ih toliki mnogi osjedaju prema Mariji Magdaleni, ba kao i raznolikodu oblika kojima su isti izraeni. Trede, i posljednje, nismo pronali nikakve dokaze koji bi opovrgavali ono to su nam mnogi od najotroumnijih znanstvenika i strucnjaka govorili: ono to ljudi vide u Mariji Magdaleni uvelike je odraz stavova i vjerovanja koje unose u tumacenja te ene. Ne * postoji samo "jedna" Marija Magdalena, a nede je nikada ni biti, zbog cega naa opcinjenost njome najvjerojatnije nikada nede nestati. Svaki popis "najboljih" zasigurno bi sadravao djela svakoga od autora koje smo intervjuirali, od kojih smo odabrali tekstove da bismo ih uvrstili u ovu knjigu ili pozvali da napisu eseje posebno za nju. Ipak, uz pomod Lese Bellevie s www.Magdalene.org, bacili smo mreu ire da bismo vam ponudili ono to smatramo najboljim knjigama za sastavljanje osnovne knjinice o Mariji Magdaleni. Popis odraava samo nau prosudbu, naravno, filtriranu kroz lede to smo ih sami odabrali. Ocekujemo da se mnogi znanstvenici, strucnjaci i laicki citatelji cije prosudbe uvelike potujemo moda nede slagati s nekima od naih izbora. Poticemo vas da sami procijenite i obznanite nam svoja miljenja na naoj vveb stranici, www. SecretsOfMaryMagdalene.org. Unutar svake kategorije knjige su navedene prema abecedenom redu imena autora. OPDI UVOD I PREGLED The Complete Idiot's Guide to Mary Magdalene (Vodic do Marije Magdalene za potpune neznalice) Lese Bellevie. Neka vas naslov ne odvrati. Izmedu bezbrinih ulomaka i izrazito neformalnog stila postoji nevjerojatna kolicina informacija koje su odraz razumnog i opsenog izbora saznanja o

nasljedu Marije Magdalene, onoga to znamo i onoga to ne znamo o njoj, religioznim i svjetovnim kontroverzama, te njezinu mjestu u naoj povijesti jednako kao i u suvremenoj kulturi. Mary Magdalene: A Biography (Marija Magdalena: Biografija) Brucea Chiltona. Pocevi s pregledom onoga to znamo o njezinoj povijesti, Chilton se usredotocuje na tumacenje njezinih "sedam demona" a ide i dalje da bi pokazao kako je Marija Magdalena pridonijela svojem vlastitom "potpisu" u porijeklu krdanstva. Citatelji de takoder pronadi neke duhovno okrepljujude primjedbe o sposobnosti Marije Magdalene da inspirira ene u modernom krdanstvu.

Lost Christianities: The Battles for Scripture and the Faiths We Never Knew (Izgubljena krdanstva: Borbe za svete tekstove i vjere koje nikada nismo upoznali) Barta Ehrmana. Ehrman objanjava kako su prvi crkveni oci proglasili cetiri evandelja, pa, Evandeljima a sve ostale ranokrdanske tekstove herezom. U razmaku od tri stotine godina, kae nam on, vjerska organizacija i savez s politickom modi prevladali su svu opoziciju njezinom pravovjerju. Ehrmanova posljednja knjiga Peter, Paul, and Mary Magdalene: The Folloivers of Jesus in History and Legend (Petar, Pavao i Marija Magdalena: Sljedbenici Isusa u povijesti i legendi) je, kako podnaslov dobro saima, djelo o sljedbenicima Isusa i onoga to nam njihove price kau o Crkvi koja je nastajala. The Gnostic Gospels (Gnosticka evandelja) Elaine Pagels. To je klasik za razumijevanje raspona razlicitih krdanstava u ranim godinama. Ovdje, u znanstvenom a ipak pristupacnom stilu pisanja koji joj je priskrbio National Book Avvard, Pagelsova "razmotava" niti mita, teologije i politike koji su sacinjavali rano krdanstvo. Medu njezinim ostalim zapaenim knjigama je i Beyond Belief u kojoj se ona bori sa svojom vlastitom vjerom u kontekstu Evandelja po Tomi te istrauje razloge zbog kojih je krdanstvo postalo povezano gotovo iskljucivo s relativno uskim idejama u Novom Zavjetu kakav je kodificiran Nicejskim koncilom iz cetrnaestog stoljeda. The VVoman voith the Alabaster Jar: Mary Magdalene and the Holy Grail Margaret Starbird. Starbirdova je gotovo sama odgovorna za populariziranje predodbe da su Isus i Marija Magdalena bili u sreditu teologije o "svetoj zajednici" za koju vjeruje da je prava osnova krdanstva, potisnuta od strane novonastalog pravovjerja Crkve. Iako ih mnogi znanstvenici smatraju izrazito obiljeenim tek nagadanjima, njoj se mnogi isto tako dive zbog istraivanja koje je obavila i za ponovno uvodenje te "izgubljene" teme u sredite pozornosti. Njezinih nekoliko knjiga, ukljucujudi i Mary Magdalene: Bride in Exile vani su naslovi za razumijevanje moderne opcinjenosti Marijom Magdalenom i njezinom novom mitologijom. SURADNICI Dan Burstein (urednik) osnivac je i clan uprave Millennium Technology Ventures Advisors, njujorke investicijske tvrtke koja ulae u tvrtke koje se bave inovacijama u novim tehnologijama. Takoder je i nagradivani novinar, autor est knjiga o globalnoj ekonomiji i tehnologiji. Njegova knjiga Yen! iz 1988. godine o usponu japanske financijske modi bila je medunarodni bestseler u vie od dvadeset zemalja. Godine 1995. njegova knjiga Cestovni ratnici bila je jedna od prvih koja se bavila utjecajem Interneta i digitalne tehnologije na poslovanje i drutvo. Njegova knjiga Veliki zmaj iz 1998. godine (koju je napisao zajedno s Arneom de Keijzerom) iznijela je u glavnim crtama dugorocni pogled na ulogu

Kine u dvadeset i prvom stoljedu. Burstein i de Keijzer su nedavno pokrenuli vlastitu izdavacku kudu, Squibnocket Press, te trenutno rade na serijalu knjiga pod nazivom Najbolje stvari ikad izrecene, koje de uskoro ukljucivati naslove o bududnosti Interneta, blogovima i blogira-nju, te nanotehnologijama. Dok je radio kao slobodni novinar tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeda, g. Burstein je objavio vie od tisudu clanaka u vie od dvjesto publikacija, ukljucujudi tu New York Times, Wall Street Journal, Los Angeles Times, Boston Globe, Chicago Tribune, New York Magazine, Rolling Stone te mnoge druge u SAD-u, Europi i Aziji. Radio je i kao savjetnik za ABC News, CBS Nevvs, casopis Time i druge vodede medijske organizacije. Tijekom proteklog desetljeda Burstein je aktivno investirao u nove tvrtke, te sastavio portfelj s vie od dvadeset i pet tehnolokih tvrtaka. Od 1988. do 2000. godine bio je vii savjetnik u tvrtki The

Blackstone Group, jednoj od vodedih privatnih trgovackih banaka na VVall Streetu. Takoder je i istaknuti konzultant za korporativnu strategiju, te je radio kao savjetnik glavnim izvrnim direktorima, viim rukovodedim timovima, te globalnim korporacijama kao to su Sony, Toyota, Microsoft, Boardroom Inc. te Sun Microsvstems. Arne J. de Keijzer (surednik) je pisac, bivi poslovni konzultant u Kini, te partner Dana Bursteina u izdavackoj kudi Squibnocket Press. Autor je pet knjiga, ukljucujudi turisticki vodic o Kini, koji je bio bestseler, te dvije knjige s Danom Bursteinom. Uspon, pad i bududnost internetske ekonomije (jedan od naslova iz serije Najbolje stvari ikad izrecene) te Veliki zmaj: bududnost Kine to ona znaci za poslovanje, ekonomiju i svjetske poredak. Pisao je za publikacije od New York limesa do Poiverboat Reports Jennifer Doli bila je izvrna urednica ove knjige, to je radila i za razlicita druga izdanja. Trenutacno je urednica-savjet-nica za Reader's Digest a isto je tako svojim talentima urednice i spisateljice pridonijela U.S. Neios & World Reportu izdavaca McKinsev & Companv kao i Teaching Commission. Bila je znanstvena i urednicka suradnica za Tajne Da Vincijevog koda. U slobodno vrijeme pie fikciju i radi na svom prvom romanu. Joan Acocella je clanica urednitva u Neiv Yorkeru gdje pokriva ples i knjige. Takoder je pisala za Neiv York Revieiv of Books i Wall Street Journal. Autorica je kriticke biografije Mark Morris i drugih knjiga, medu kojima su Creating Hysteria: VVomen and Multiple Personality Disorder i Willa Cather and the Politics of Criticism. Bila je i urednica neprocidenog izdanja Diary of Vaslav Nijinsky i su-ured-nica, s Lynn Garafola, Andre Levinson on Dance. Od 1993. do 1994. godine, bila je stipendistica Guggenheima.