1/13/13

Odnos Djevice Marije (Djeve Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objave u kaligrafskim zapisima u mihrabima u Bosni i Hercegovini i na srednjovjekovnim zidnim slikama u crkvama na podruju Hrvatske
Rosana Ratkovi Umjetnika akademija u Osijeku, Osijek, R Hrvatska

Odnos Djevice Marije (Djeve Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objave u kaligrafskim zapisima u mihrabima u Bosni i Hercegovini i na srednjovjekovnim zidnim slikama u crkvama na podruju Hrvatske

Rezime U ovom tekstu eljela bih ukazati na slinosti koje postoje u odnosu prema potovanju Djevice Marije u zapadnom kranstvu i u islamu, i kako se ove slinosti odraavaju u prikazima Navjetenja Marijina u srednjovjekovnim crkvama u Hrvatskoj i u spominjanju Djeve Merjeme u mihrabima damija u Bosni i Hercegovini. Time bih eljela i pokuati uiniti pomak ka boljem meusobnom razumjevanju katolike i muslimanske kulture, koje ve stoljeima paralelno postoje na ovim prostorima, a poznavanje jezika kojima govorimo i piemo trebalo bi pridonijeti ovom razumijevanju. Kljune rijei: Djevica Marija, Poslanik Muhammed, mihrab, trijumfalni luk, kaligrafija, zidno slikarstvo

In this article I would like to point out the similarities that exist in relation to the worship of the Virgin Mary in Western Christianity and Islam, and how these similarities are reflected in the representations of Annunciation in medieval churches in Croatia and in notion of Virgin Mary in the prayer niches (mihrabs) of the mosques in Bosnia and Herzegovina. Through this I would like to try to make progress toward a better mutual understanding of the Catholic and Muslim culture that for centuries simultaneously exits in this region, while the knowledge of the language we speak and write should contribute to this understanding. Keywords: Virgin Mary, Prophet Muhammad, mihrab, triumphal arch, calligraphy, murals S obzirom da ovaj tekst piem sa zapadnjake pozicije, kulture koja se formira u odnosu na povijesna ishodita Zapadne Evrope, znaenje Djevice Marije u zapadnom kranstvu dobro je poznato. Na Zapadu je slabije poznat veliki znaaj koji Gospa Merjema ima u islamu, a koji bi mogao predstavljati jedno od polazita za izgradnju meusobnog potovanja i razumijevanja meu naim kulturama. Kako kae William Stoddart: Kada mi, na Zapadu, nastojimo odrediti to bi na stav prema islamu trebao biti, mi onda ne moemo uiniti nita bolje negoli paljivo razmotriti izjave i stavove svetih spisa i predstavnika obiju ovih religija u pitanjima njhovih uzajamnih odnosa. Mutatis mutandis, muslimanski vjernici bili bi takoer mudri da uine isto.[1] U dananjem svijetu prevladavaju golemi razmjeri nerazumijevanja izmeu Zapada i islamskog svijeta, koje poiva na neznanju i pogrenim interpretacijama, a moe se manifestirati u posljedicama zastraujuih razmjera. Ovo nerazumijevanje i neznanje na globalnom nivou odraava se i na odnos katolika i muslimana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, unato tome to dobro razumijemo jezike kojima govorimo. Pozvat u se ovdje na jo jedan iskaz Williama Stoddarta: Prvi preduvjet razumijevanja religije islama jeste da, u naim umovima, potpuno razdvojimo islam od trenutno prevladavajuih novinskih i reporterskih vijesti koje dolaze iz islamskih zemalja i takoer, od neprijateljskih miljenja i stavova koje ove vijesti pobuuju na Zapadu.[2] Mnoga su svjedoanstva o meusobnom razumijevanju i prihvatanju krana i muslimana u prolosti. Veoma razliit od dananjih nepodnoenja bio je odnos izmeu krana i muslimana tokom mnogih stoljea mavarske vladavine u paniji. [3] Trgovaki odnosi izmeu krana i muslimana bili su neprestani, putnici iz obaju podruja prelazili su granice, izaslanici
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

kraljeva esto su svraali na kordopski dvor, a jedinice predvoene prinevima i biskupima stavljale su se na raspolaganje muslimanima, ak i u borbama protiv drugih krana.[4] Primjer multikulturalne tolerancije pod kranskom vlau predstavljalo je Normansko kraljevstvo na Siciliji, koje je trajalo od kasnog XI st.pa do oko 1200. godine.[5] Normanski kralj Ruer II imao je muslimanske vojnike, pjesnike i znanstvenike na svome dvoru, volio je arapsku kulturu i teno je govorio arapski jezik. Normanski zakon preuzeo je mnogo toga od islamskog zakona i posredstvom Normana utjecao je ak i na opi zakon Engleske. Arapski graditelji na Siciliji gradili su crkve i katedrale u onome to e se kasnije nazivati arapsko-normanskim stilom.[6] Kovani novac na sebi je nosio datume pisane i prema hidretskom i prema kranskom kalendaru. Putnici iz toga vremena svjedoe o tome da su mnogi krani nosili arapske, odjeu i govorili arapski jezik.[7] Muslimanski voa za vrijeme kriarskih ratova Salahuddin Jusuf ibn Ejub, na Zapadu poznat kao Saladin (1138 1193), u Evropi je stekao veliku slavu zbog svog vitetva.[8] Ve u XIV st. nastaje epska pjesma o njegovim poduhvatima, a Dante ga smjeta u istilite s uzvienim duama pagana.[9] Meusobno uvaavanje i tolerancija sadrani su i u Kur'anu i Bibliji, svetim knjigama koje predstavljaju ishodita muslimanske i kranske vjere, kao i kod muslimanskih i kranskih vjerskih predvodnika. Rijeima Rusmira Mahmutehajia: Odreivanje neeg kao kranskog, muslimanskog ili na neki drukiji nain, te promjene u oblicima nauka, obreda i vrline, nikada ne dokidaju jedno i isto stajanje svega pred jednim i istim BoIjim Licem.[10] Kur'an jasno poruuje vjernicima: O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridravali Tevrata i Indila i onog to vam objavljuje Gospodar va.[11] Zabiljeeno je da je Poslanik Muhammed (a. s.) rekao: Ko prevari nemuslimanskog graanina, ili oduzme njegov posjed, takvom u ja biti tuitelj na Danu Suda.[12] U Djelima apostolskim zabiljeene su rijei sv. Petra: Sada uistinu shvaam da Bog nije pristran, nego u svakom je narodu Njemu mio onaj koji Ga se boji i ini pravdu. (Djela apostolska, 10, 34-35)[13] Jedan od nasljednika sv. Petra, Papa Pio XI, kada je slao svog apostolskog legata u Libiju, poruio je: Ne misli da ide meu nevjernike. Muslimani doseu spasenje. Putevi Boji su bezbrojni.[14]

U likovnoj umjetnosti Navjetenje Marijino jedan je od najznaajnijih prizora kranske ikonografije, pa je prikazivanje ovog motiva u crkvama prisutno u svim periodima kranske umjetnosti, na Zapadu i na Istoku. Uspostavljanje odnosa sa spominjanjem Djeve Merjeme na kaligrafskim zapisima u bosanskim mihrabima zasniva se na zemljopisnoj blizini i brojnim drugim drutvenim, kulturnim i umjetnikim vezama katolika i muslimana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Okvir srednjovjekovnog zidnog slikarstva na podruju Hrvatske odabrala sam jer je to predmet mojeg istraivakog rada i podruje koje najbolje poznajem, a prikaz Navjetenja Marijina gotovo se redovno slika na trijumfalnom luku u crkvama srednjovjekovnog razdoblja na podruju Hrvatske. Znaaj srednjovjekovnog razdoblja pokazuje se i u pozivanju na pristup perenijalne filozofije koji je nezaobilazan u ovakvoj vrsti meu religijskih istraivanja.[15] Centralna ideja perenijalne filozofije jeste to da je Boanska Istina jedna, bezvremena i univerzalna, i da su razliite religije nite drugo negoli razliiti jezici u kojima se izraava ta jedincata Istina.[16] Iako se ne slaem sa svim idejama i postavkama autora koji pripadaju ovom filozofskom pravcu, osobito pri tome mislim na njihovo odbacivanje drutvenih, kulturnih i umjetnikih ostvarenja modernizma, s druge strane smatram izuzetno znaajnim njihovo isticanje duhovnosti srednjovjekovnog razdoblja. Autori koji se svrstavaju uz ovaj filozofski pristup redovno ukazuju na opadanje duhovnosti na Zapadu sa zavretkom srednjeg vijeka i nastupanjem perioda renesanse. William Stoddart renesansu odreuje kao doba u kojem nominalizam pobjeuje realizam, individualizam (ili humanizam) pobjeuje univerzalizam, i u kojem empirizam protjeruje skolasticizam. [17] Vrednovanje srednjeg vijeka u odnosu na renesansu, koje zastupaju autori perenijalne filozofije, upravo je suprotno uobiajenim stavovima na Zapadu, koji u renesansi vide idilini period napretka i procvata evropske civilizacije, dok se period srednjeg vijeka obino odreuje negativno, kao vrijeme koje nema ono to renesansa ima, u kojem nije postignuto ono to je postignuto u renesansi.[18] U svojim ranijim istraivanjima srednjovjekovne umjetnosti razmatrala sam izmeu ostalog na koji nain umjetnost odraava predodbe ljudi ovog perioda u odnosu prema poimanju prostora prisutnom u njegovu likovnom prikazivanju.[19]

ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

2/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

Prije uvoenja linearne perspektive u renesansi, koja je predstavljala odvajanje subjekta od objekta, ovjeka od svijeta, i koja je prikazivala jedinstven, kontinuirani prostor, srednjovjekovni prostor postojao je u neposrednoj vezi s ovjekovim iskustvom, to ga je odredilo kao promjenjivu, nestalnu veliinu, pa stoga srednjovjekovno slikarstvo nije uspostavilo jedinstven nain njegova prikazivanja.[20] Linearna perspektiva predstavljala je vizuelni izraz rascjepa izmeu duha i tijela, subjekta i objekta. Zbog prikazivanja mjerljivog prostora, stalnih odnosa veliina, koji postoji neovisno od prikazanih likova, linerana perspektiva utjecala je na shvaanje prostora kao trajne, nepromjenjive veliine ije je postojanje samostalno i neovisno od uea ovjeka u njemu. Istovremeno, linearna perspektiva odvojila je promatraa od objekta, tako da mu se ovaj ukazuje samo s aspekta prostornosti, ime je utjecala na odvajanje ovjeka od svijeta koji ga okruuje.[21] Odvajanje ovjeka od svijeta srednjovjekovne predodbe, s izumom renesansne linearne perspektive, vodilo je do kartezijanskog odvajanja duha i tijela, i do Newtonove mehanike, koja opisuje svemir koji bi postojao i bez prisustva ovjeka u njemu, a time i do stvaranja mehanicistike slike svijeta. Slian odnos prema promjenama na razmeu srednjeg vijeka i renesanse iskazao je i Titus Burckhardt: Samo je jedan korak izmeu racionalizma i individualistike strasti, i isto toliko od nje do mehanike koncepcije svijeta.[22] Nakon upoznavanja s nekim djelima autora perenijalne filozofije mislim da bi se moja ideja o jedinstvu ovjeka i svijeta srednjovjekovne predodbe, iji se nestanak odraava u izumu renesansne linearne perspektive, mogla uporediti s njihovim isticanjem srednjovjekovne duhovnosti koja opada u renesansi i razdobljima koja slijede. Titus Burckhardt istie kako su duhovne razmjene izmeu kranskog i islamskog svijeta stale kada se pojavio racionalizam i renesansa.[23] Takoer, autori perenijalne filozofije ukazuju na duhovnu jednakost srednjovjekovnog kranstva i raznolikih istonjakih religija.[24] to moe predstavljati i jedno od ishodita za uspostavljanje odnosa izmeu srednjovjekovnih prikaza Navjetenja u crkvama na podruju Hrvatske i kasnijih kaligrafskih zapisa u bosanskim mihrabima, kojim se bavim u ovom tekstu.

U srednjovjekovnoj umjetnosti na Zapadu zidno slikarstvo jedan je od najznaajnijih oblika likovnog izraavanja. Prikazivanje vjerskih motiva koji su na zidovima crkve dostupni svim vjernicima bilo je prikladan oblik likovnog izraavanja u kolektivnoj pobonosti srednjovjekovnog perioda. Na sinodu u Arrasu 1025. godine potvreno je da Pomou nekih oslikanih prizora, nepismeni kontempliraju o onome to kroz pismo ne bi mogli shvatiti,[25] U zidnom slikarstvu romanikog perioda naglasak je na prikazivanju motiva eshatolokog znaenja koji se zasnivaju na apokaliptinim temama, dok u gotikom zidnom slikarstvu prevladavaju motivi koji se zasnivaju na opisima iz evanelj. Razlike u nainu prikazivanja vjerskih motiva koje se mogu pratiti u umjetnosti na Zapadu tokom srednjovjekovnog perioda Titus Burckhardt objanjava na ovaj nain: Koliko god duhovna svijest opada, a naglasak vjere se usmjerava na historijski karakter udesnog dogaaja prije negoli na njegov udesni karakter, religijski mentalitet udaljava se od vjenih 'arhetipa' i naklanja se historijskim eventualnostima, koje se potom, poimaju na 'naturalistiki' nain, to jest, na nain koji je mnogo prihvatljiviji kolektivnom sentimentalitetu.[26] Ovaj element se u svakom sluaju skrivao u grkom naslijeu zapadnog slikarstva, a njihovi upadi, prijetei jedinstvu kranskog stila, osjetili su se izuzetno dobrodolim pred pojavu 'renesanse'.[27] U srednjovjekovnoj misli zidne slike dovravaju arhitekturu. Dosta je uobiajeno na Zapadu da se o zidnom slikarstvu govori kao o dekoraciji, pa su este formulacije kao slikana dekoracija crkve. Meutim, smatram da je ovakva upotreba termina pogrena, da zidno slikarstvo (odnosno umjetnost openito) u srednjem vijeku nikako nije imala ulogu ukraavanja, ve je u prvom redu sluila prenoenju vjerskih sadraja i predstavljala polazite vjernicima za kontemplaciju o vjerskim temama. Znaaj figurativne umjetnosti u kranstvu Titus Burckhardt ovako objanjava: Kranska misao, s izuzetnom naklonjenou prema osobi Spasitelja, potrebovala je i zahtjevala na odreeni nain, figurativnu umjetnost.[28] Zbog toga Burckhardt smatra da se kranstvo nije bilo u stanju odvojiti od umjetnikog naslijea antike, dok je islamska umjetnost odbacivanjem umjetnikog naslijea grko-rimskog svijeta uspjela u realizaciji odreenog stupnja formalne homogenosti. [29] U islamu nema figurativne umjetnosti.[30] Islam je zasnovan i koncentriran na Jedinstvo, a Jedinstvo nije mogue izraziti posredstvom bilo kakve slike.[31] Islamska umjetnost ne oponaa spoljanjost prirodnih oblika nego odraava njihova naela.[32] Za muslimana figurativna slika projicirala bi jedan poredak stvarnosti u drugom.[33]
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 3/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

Titus Burckhardt smatra da odsustvo slika u damijama ima dvojaku svrhu: Jedna je negativistika, naime, eliminiranje 'prisustva' koje se moe postaviti nasuprot Prisustvu ak i ako nevidljivoga Boga, i koje moe, nadalje postati izvorom pogreke zbog nesavrenosti svih simbola; i druga, pozitivistika svrha, poiva u afirmiranju transcendentnosti Boga, budui da se Boanska Sutina ionako ne moe porediti sa bilo ime.[34] U islamskoj umjetnosti kaligrafija predstavlja jedan od najznaajnijih oblika likovnog izraavanja. Najplemenitija od svih vizualnih umjetnosti islama je kaligrafija, a pisanje Kur'ana je sveta umjetnost par excellance, ona ima ulogu vie ili manje analognu ikoni u kranstvu, jer predstavlja vidljivo tijelo Boije rijei.[35] U ovakvom uspostavljanju analogije izmeu islamske kaligrafije i ikone u kranstvu, kao naina predstavljanja vidljivog tijela Boije rijei, nalazim poticaj za pokuaj uspostavljanja odnosa izmeu srednjovjekovnog zidnog slikarstva u crkvama na podruju Hrvatske i kaligrafskih zapisa u mihrabima u Bosni i Hercegovini. Islamska kaligrafija je vizualno utjelovljenje kristalizacije duhovnih stvarnosti (al-haq'iq)[36] sadranih u islamskoj objavi.[37] Kur'anska objava bila je zvuna, ipak njeno zemaljsko, ovosvjetovno utjelovljenje nije moglo biti drugaije nego stvaranjem jedne od najznaajnijih i najistaknutijih tradicija kaligrafske umjetnosti, islamske.[38]

U arhitektonskom prostoru crkve najznaajniji dio predstavlja svetite, s oltarom, na kojem se vri in euharistije i s kojeg sveenik predvodi svetu misu. Nakon to su prve ranokranske bazilike Konstantinova doba, iz IV. st. graene sa svetitem na zapadu, a ulazom na istoku, u V. st. usvojena je suprotna orijentacija pa se od tada katolike crkve uglavnom grade sa svetitem na istoku, a ulazom na zapadu.[39] Smjetaj svetita na istonom dijelu crkve moe se uporediti s poloajem mihraba na istonoj strani damije. Mihrab je nia okrenuta prema Mekki i mjesto na kojemu imam koji predvodi namaz stoji pred redovima (saf) vjernika koji za njim ponavljaju pokrete. Primarna funkcija ove nie je akustika, da omogui eho rijei izgovorenih prema njoj; u isto vrijeme njena forma podsjea na kor ili apsidu, opi oblik koji ona reproducira u malom.[40] Mihrabu u crkvi odgovara oltar, pa je shvatljivo da su i znakovi ta dva oblika meusobno usporedivi i prevodivi.[41] Titus Burckhardt usporeuje znaenje svetita u kranskoj bazilici s mihrabom u damiji, kao i s ulogom nie u hinduistikoj, budistikoj i perzijskoj umjetnosti: U svetoj arhitekturi, u cjelini, nia je forma 'Svetinje nad Svetinjama', mjesto epifanije Boije, bilo da je ta epifanija prikazana slikom u nii ili apstraktnim simbolom, ili, pak, da na nju ne ukazuje nita drugo osim puke arhitektonske forme. To je znakovitost nie u hinduistikoj, budistikoj i perzijskoj umjetnosti; ona ima istu funkciju u kranskoj bazilici, te i u islamskoj umjetnosti, u kojoj se predstavlja molitvenom niom (mihrab).[42] Prema miljenju Titusa Burckhardta, za drevne narode, kao i za ljude srednjeg vijeka, fiziki prostor, prikazan u svojoj ukupnosti, uvijek je objektivizacija duhovnog prostora.[43] Dalje on navodi kako prema nekima od crkvenih Otaca svetite predstavlja sliku Duha, laa je prikaz razuma, a simbol oltara rezimira prethodna dva, dok prema drugima kor ili apsida predstavlja duu, dok je laa analogna tijelu, a oltar srcu.[44]

Tokom srednjovjekovnih stoljea utvren je raspored slikanih prizora na zidovima crkve. U skladu s najveim znaajem svetita u arhitektonskom prostoru crkve, u polukupoli apside obino su slikani prizori Kristova velianstva. Na junom zidu lae slikani su prizori iz Kristove Mladosti, a na sjevernom prizori iz Muke. Prizori Navjetenja Marijina najee su slikani na trijumfalnom luku. Trijumfalni luk predstavlja mjesto susreta prostora lae namijenjenog za vjernike i prostora svetita s oltarom na kojem se odvija sveta misa i sakrament euharistije, najsveanji in kranskog kulta, koji je znak Kristove (Isa, a. s.) trajne prisutnosti meu ljudima i faktor zajednitva njegovih sljedbenika, krana.[45] Smjeten na trijumfalnom luku, prizor Navjetenja, s kojim zapoinje Otkupljenje, nalazi se na mjestu koje simbolino spaja prostor u crkvi namijenjen vjernicima i prostor odvijanja euharistije, dok istovremeno upuuje na Kristovu otkupiteljsku rtvu kojoj je posveen oltar u crkvi. U srednjovjekovnim crkvama na podruju Hrvatske aneo Gabrijel najee je prikazan na lijevoj strani trijumfalnog luka kako pristupa Mariji smjetenoj na desnoj strani.[46] Gabrijel je obino slikan u pokretu i raskoraku, odjeven u dugu haljinu i s velikim krilima. Ponekad u rukama moe nositi svitak s ispisanim rijeima aneoskog pozdrava koji navodi sveti Luka. Marija je obino prikazana kako moli pored klecala, s glavom blago pognutom prema rukama skupljenim na prsima u gesti poniznosti i prihvaanja. Navjetenje opisuje sveti Luka u svom evanelju: Posla Bog anela Gabrijela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaruenoj s muem iz Davidove kue, komu je bilo ime Josip. A djevici bijae ime Marija. Kad aneo ue k njoj ree joj: 'Raduj se
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 4/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

milosti puna! Gospodin je s tobom!' Na te rijei ona se prepade i poe razmiljati to znai taj pozdrav. Aneo joj ree: 'Ne boj se, Marijo, jer si nala milost kod Boga. Evo 'ti e zaeti i roditi Sina' komu e nadjenuti ime Isus. On e biti velik i zvat e se Sin Previnjega. Gospodin Bog dat e mu prijestolje Davida, oca njegova. On e vladati kuom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo nee imati svretka.' 'Kako e to biti' ree Marija anelu 'jer se ja ne sastajem s muem?' 'Duh Sveti sii e na te' odgovori joj aneo 'sila Previnjega zasjenit e te; zato e se dijete koje e roditi zvati svetim, Sinom Bojim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zae sina u svojoj starosti. Ve je u estom mjesecu, ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu nita nije nemogue.' Marija mu ree: 'Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po rijei tvojoj!' Tada je aneo ostavi. (Luka 1,26 38)[47]

Kur'an ovako opisuje Navjetenje Marijno: I spomeni u Knjizi Merjemu, kada se ona od ukuana svojih u udubinu smjetenu na istonoj strani (hrama) povue, pa uze jedan pokrov da se od njih zakloni. I Mi smo k njoj Naeg Duha poslali, pa se on pred njom ukaza u liku mukarca savrena. I ona ree: 'Ja od tebe utoka traim u Svemilosnom. Ako se Boga boji.' On ree: 'Ja sam izaslanik tvoga Gospodara, da ti podarim sina bezgrjenoga.' Ona ree: 'Kako u ja imati sina kada me ni jedan smrtnik dodirnuo nije, niti sam bila neasna? ' On ree: 'Tako e biti! Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lako! I mi emo ga uiniti ovjeanstvu objavom i milou od Nas. To je stvar odreena'. (Merjema: XIX, 16 21)[48] Koliko se velik znaaj inu Navjetenja pridaje u islamu, u ovom sluaju u njegovim sufijskim tumaenjima, pokazuju prelijepi bejtovi[49] iz Rumijeve Mesnevije.[50] Motiv Navjetenja Rumi je upotrijebio kao metaforu ovjekova nerazumjevanja Bojih poruka i darova.

U eliji svojoj Merjema je vidjela lik koji ivot daje Lik ivotvorni, koji srca ushiuje.

Taj Ruh (Duh) Povjerljivi pred njom iznikao je Iz lica zemlje, kao mjesec i sunce.

Ljepota nepokrivena iz zemlje je tako iznikla, Kao to sunce s istoka izranja.

Udove Merjemine drhtaj obuzeo je, Jer obuena nije bila i zla bojala se.

Lik je takav bio da, kad bi ga Jusuf jasno vidjeti mogao, U zaprepatenju bi, kao Egipanke one, ruku posjekao.*

Kao rua, on pred njom iz zemlje procvjetao je Kao avet, koja glavu svoju iz srca podigne.

Merjema nesvjesna postade i ree u nesvjesnosti: U zatitu Allahovu ja u uskoiti.

Jer obiaj je imala ta ena, prsa istih,

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim

Da s teretom svojim prema Gajbu* odleti.

Poto je smatrala da je svijet kraljevski bez stalnosti, Ona je obazrivo napravila tvravu od te Prisutnosti,

Da u asu smrti uporite imala bi, Koju neprijatelj nikako ne moe napasti.

Bolje tvrave od zatite Allahove ona nije vidjela: Boravite svoje blizu dvorca tog je odabrala.

(...)

Uzor Blagodati uzviknu prema njoj: Ja povjerenik sam Gospodarev: mene se ne boj.

Glavu svoju ne okrei od uzviene Velianstvenosti, Ne povlai se od tako dobrih prijatelja prisnih.

On je ovo govorio, a s usana njegovih trak nura (svjetlosti) istog Do zvijezde Simak neprekidno se penjao.

(...)

Ti od mene trai utoite kod Allaha: U vjenosti ja sam slika tog jedinog utoita.

Ja sam utoite koje je esto izvor tvog osloboenja. Utoite zbog mene trai, a ja to utoite sam.

Od neznanja gore propasti nema: Sa svojim si Prijateljem, a ne zna kako voditi ljubav.

Svog Prijatelja strancem smatra: Ti si radost tugom nazvala.[51]

ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

6/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

U Kur'anu postoji vie ukazivanja na Djevicu Mariju nego u Novom zavjetu.[52] Po njoj je nazvano i poglavlje (Merjema) iz kojeg je naveden dio koji govori o Navjetenju. Na drugome mjestu u Kur'anu je ovako spomenut in Navjetenja: (Sjeti se one) koja je djevianstvo svoje sauvala, Mi smo u nju nadahnuli od Duha Naega, i nju i sina njezina uinili znakom narodima svim. (Vjerovjesnici: XXI, 91)[53] U znaenju koje Marija (Merjema) ima u islamu moda bismo mogli prepoznati sponu za pokuaj izgradnje meusobnog razumijevanja i uvaavanja kranstva i islama. Da je ovakvo razumijevanje i uvaavanje mogue, i da ve postoji u nekim izoliranim sredinama, pokazuje primjer Marijine kue u blizini Efesa, u Turskoj. Na turskom kua se zove Meryem Ana Evi (Kua majke Marije), ili Panaya kapulu (Kapela svetosti).[54] Mnogi muslimani i krani smatraju je mjestom gdje je ona, zajedno sa sv. Ivanom Krstiteljem, izbjegla iz Jerusalema, da bi izbjegla gnjevu idova. Kuu posjeduje i vodi Rimokatolika crkva, u njezinoj blizini ivi sveenik i nekoliko opatica, a udeena je kao mala kapelica s oltarom i u njoj se misa izmoli svakog dana. U kui postoji i soba (ona koja je sluila kao Marijina spavaa odaja) u kojoj muslimani mogu obavljati svoje dnevne molitve, a molitvene prostirke potrebne za muslimansku molitvu osigurava crkva.[55] Grad Efes viestruko je povezan s Marijinim kultom i njegovim ishoditem u potovanju rimske boginje Diane. Na koncilu u Efesu 431. godine Marija je proglaena Bogorodicom (Thotokos), to je predstavljalo temelj za sav kasniji razvoj njezina kulta i ikonografije u kranstvu.[56] Efes je u antici bio sjedite rimske boginje Diane, pa je proglaenje Marije Bogorodicom u ovom gradu bilo vrlo popularna odluka, i zabiljeeno je da je gomila koja se okupila na ulicama Efesa podivljala od radosti.[57] Kada je oko 600. godine proglaen Blagdan Uznesenja Blaene Djevice Marije, kao datum slavljenja ovog blagdana odreen je 15. august, dan ranije Dianine svetkovine.[58]

U mihrabima u Bosni i Hercegovini gotovo je redovno kaligrafski ispisan dio jednog drugog kur'anskog stavka koji se odnosi na Gospu Merjemu (Djevicu Mariju): Kullam dakhala 'alayh Zakariyy al-mihrba (Kad god bi njoj Zekerija uao u mihrab).[59] Taj cijeli stavak u prijevodu glasi: Njen Gospod lijepo primi dijete i Njegovom dobrotom raslo je draesno; o njoj se starao Zekerijja. Kad god bi njoj Zekerijja uao u mihrab, naao bi je opskrbljenu. Rekao je: 'Merjemo, otkud ti ovo dolazi?' Ona je rekla: 'Od Boga.' Doista Bog daje kome hoe u obilju.[60] O spominjanju Djeve Merjeme (Djevice Marije) u kaligrafskim zapisima u mihrabima u Bosni i Hercegovini pie Rusmir Mahmutehaji u lanku Djeva Merjema u bosanskim mihrabima,[61] u kojem pokazuje mogunost potpunijeg tumaenja sakralnog naslijea i intelektualne tradicije koja je s njime povezana.[62] Iako se ovaj zapis susree i u mihrabima irom svijeta, Rusmir Mahmutehaji istie kako je u njegovu znaenju uvijek mogue nai naroite sadraje povijesti i kulture prostora u kojem se javlja.[63] S druge strane, mogua je prisutnost i razliitih drugih zapisa u mihrabu, a njihove uloge nisu shvatljive izvan uzajamnosti forme, funkcije i terminologije sadraja koji djeluju u proizvoenju znaenja.[64] Zaharija (Zekerija) je bio jedan od starozavjetnih proroka, kojeg spominju i Biblija i Kur'an, otac svetog Ivana Krstitelja (Jahja), zagovornik obnove jerusalemskog hrama i moralne obnove.[65] Majka Ivana Krstitelja (Jahja) bila je Elizabeta, Marijina rodica,[66] iju trudnou Mariji spominje aneo Gabrijel, kako je navedeno u Lukinu evanelju (I tvoja rodica Elizabeta zae sina u svojoj starosti. Ve je u estom mjesecu, ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu nita nije nemogue). [67] Prema Kur'anu, Merjema je kao jedino dijete svojih roditelja zavjetovana za slubu u Sionskom mesdidu (jeruzalemskom hramu), a briga o njoj dodijeljena je vjesniku Zekerijau, jednom od sluitelja u tom hramu.[68] Zekerija (Zaharija), vjesnik i sluitelj u Sionskom mesdidu, i njegov sin Jahja (Ivan Krstitelj), vjesnik i pozivatelj iz pustinje, podsjeaju na savrenost Merjeminog (Marijinog) primanja Duha i obznanjenja Rijei.[69] I Zekerijji (Zahariji) i Merjemi (Mariji) Bog je poslao anela Dibrila (Gabrijela) da im saopi ono to je za ljudsku pamet nemogue da e i Starac i Djeva imati sinove Zekerijja Jahjaa (Ivana Krstitelja), a Merjema Isaa (Isusa). Oba ta dara su znakovi Boije milosti.[70] U kranskoj ikonografiji ne postoji motiv koji bi povezivao Mariju i Zahariju. Ponekad se javlja motiv koji prikazuje Marijin ivot u hramu, ali njegov izvor nije u Bibliji ve u kasnijim apokrifima.[71] Prema apokrifima, Marija svoje obroke hrane dijeli siromasima, a nju svaki dan hrani aneo, donosei joj nebeski kruh,[72] to bi se simboliki moglo povezati s mihrapskim zapisom Kada bi njoj Zekerija uao u mihrab, ali je ovaj prikaz u ikonografiji zapadnog kranstva puno rijei, a nije mi poznat nijedan koji bi bio prikazan u nekoj crkvi na podruju Hrvatske. Jedini motiv koji u ikonografiji zapadnog kranstva povezuje Mariju i Zahariju predstavlja list broj etiri iz Biblie pauperum, s motivom Kristova prikazanja u hramu, gdje je Zaharija jedan od starozavjetnih proroka koji uokviruju ovaj prizor.[73] Biblia pauperom drvorezima je ilustrirano i tampano izdanje Biblije koje nastaje u XV. st. a predstavlja dogaaje iz Starog zavjeta kao prefiguracije, odnosno najave novozavjetnih dogaaja, uz koje su predstavljeni i likovi starozavjetnih proroka koji najavljuju ovaj dogaaj.[74] Tako je na
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 7/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

listu broj etiri sredinji prizor Kristovo prikazanje u hramu, praen prizorima Obredno ienje idovke poslije poroda (Lev, gl. 12) i Samuela dovode sveeniku Heliju (1 Sam 1, 24), uz prikaze proroka Davida, Malahija, Zaharija i Sofronija. U odnosu na navedene ikonografske motive, smatram da prikaz Navjetenja na trijumfalnom luku u srednjovjekovnim crkvama na podruju Hrvatske predstavlja motiv koji se svojim simolikim i duhovnim znaenjem moe uporediti sa zapisom Kada bi njoj Zekerijja uao u mihrab u bosanskim mihrabima. Rusmir Mahmutehaji objanjava da je zapis Boije rijei Kada bi njoj Zekerijja uao u mihrab na zidovima mihraba na neki nain povezan sa znaenjem mihraba kao sabiranja nauka o jednosti Boga, poslanosti Hvaljenog i vraanju svega Bogu.[75] Hvaljeni je prvina stvaranja, prvo obznanjenje Boga koje peati sve u postojanju. Zato je Hvaljeni prisutan u svakoj pojavi, u njenom dolasku od Boga i vraanju Njemu. Svaka pojava na tome putu oznaava smjer, pa tako kazuje o Hvaljenom. Njega najavljuju i iekuju svi ljudi, pa je kazivanja o njemu onoliko koliko i ljudi.[76] Djevicu Mariju (Djevu Merjemu) i Poslanika Muhammeda (a. s.) povezuje dolazak anela Gabrijela (meleka Dibrila) i njegovo prenoenje Boije Objave Djevici Mariji o roenju Sina, a Poslaniku Muhammedu (a. s.) Objave Bojih rijei u Kur'anu. Gospa Merjema (Djevica Marija) prima anela Dibrila (Gabrijela) sa zadaom koju njemu i njoj odreuje Bog. Ona tu zadau prihvata u potpunom mirenju, govorei: Evo Tvoje robinje, neka bude po Tvojoj Rijei. (Luka 1,: 38) Ona raa Mesiha Isaa (Isusa), Boijeg roba i vjesnika, Njegovu Rije, koji pred najveim iskuenjem uzvraa: Oe, ako zbilja Ti hoe, otkloni ovaj kale od mene! Ali neka ne bude moja volja nego Tvoja! (Luka 22, : 42).[77] Rusmir Mahmutehaji objanjava kako u sluaju Merjeme (Marije), kao znaka savrene ene ili primateljice, Bog ukazuje na davateljsko poelo koje ona prima i obznanjuje: I kada su aneli rekli: 'Merjemo, Bog te odabrao, i oistio; On je tebe odabrao nad enama svih svjetova. Merjemo, budi posluna svome Gospodu, nitei se i klanjajui s onima koji klanjaju.'[78] Pa dodaje kako o tom dogaaju znamo u jo jednom iskazu, upuujui na Evanelje svetog Luke: Kada aneo ue njoj i ree joj: 'Raduj se, milosti puna! Gospod je s tobom!'[79] Pri tome povezuje Mariju (Merjemu) i Poslanika Muhammeda (a. s.): Merjema jeste milosti puna i odabrana nad enama svih svjetova. A Hvaljeni je poslan kao milost svim svjetovima.[80] Svjedoenje poslanosti Hvaljenog je sabrano u ukupnosti Merjeminog pokazanja. Ona svjedoi i najavljuje njega, a on potvruje i titi nju.[81] Rusmir Mahmutehaji tumai kako je, ukazujui na nerazdvojivost svog poslanstva i svjedoenja Isaa (Isusa) i njegove majke, Poslanik Muhammed (a. s.) rekao: Onoga koji kae: 'Svjedoim da nema boga osim Boga, Jednog, nema druga Njemu, da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslani, da je Pomazani (Hristos) Boiji rob i sin Njegove robinje i Njegova Rije koju je dostavio Merjemi i Duh od Njega, i da je Vrt istina i da je Vatra istina' njega e Bog uvesti u Vrt kroz neka od osam njegovih vrata.[82] O odnosu Poslanika Muhammeda (a. s.) prema Djevici Mariji (Djevi Merjemi) svjedoi i dogaaj prilikom muslimanskog oslobaanja Mekke. Poslanik je najprije zapovijedio unitavanje svih kipova i idola koje su poganski Arapi postavili u dvoritu Kabe, potom je on lino uao u svetilite.[83] Zidovi samog svetilita bili su prekriveni prikazima paganskih boanstava koje je Muhammedov prijatelj Osman prebrisao. Zatitniki poloivi ruku preko ikone Djevice i Isusa, Muhammed ree Osmanu da se pobrine da sve ostale slikarije budu izbrisane.[84] Rusmir Mahmutehaji ovako tumai ovaj dogaaj: Hvaljeni je spustivi svoje ruke na sliku Merjeme i njezinog sina na unutarnjem zidu Ka'be, posvjedoio Jednost koja se pokazuje kao Rije preko savrenosti primateljskog i davateljskog. Merjema je rodila Isaa, a Bog ga je uinio Svojom Rijeju. A Uenje koje je Bog obznanio preko srca Hvaljenog je ta ista Rije, ali obznanjena u govorenju. Mesih Isa i Uenje su dva obznanjenja jedne i iste Boije Rijei.[85] Prikaz Navjetenja Marijina predstavlja likovni prikaz Boije Objave u skladu s figurativnim zahtjevima kranske umjetnosti. S druge strane, zapis Kada bi njoj Zekerijja uao u mihrab u bosanskim mihrabima, prema tumaenju Rusmira Mahmutehajia, upuuje na Poslanika Muhammeda (a. s.), a time i na Objavu njemu upuenu, u savrenosti Merjeminog primanja Duha i obznanjenja Rijei, a primanje i davanje su znak i svjedoenje Hvaljenog.[86] Kransku sliku i islamski kaligrafski zapis povezuje smjetaj povezan s najznaajnijim arhitektonskim elementima prostora u kojem se odvija vjerski obred kranske crkve i muslimanske damije. Prizor Navjetenja slika se na trijumfalnom luku koji uokviruje prostor svetita , a zapis Kada bi njoj Zekerijja uao u mihrab nalazi se u mihrabu, ije je znaenje uporedivo sa svetitem u kranskoj crkvi, a jednak je njihov smjetaj na istonoj strani vjerske graevine u kojoj se nalaze.
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 8/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

U inu Objave i njezin prijenosnika anela Gabrijela (Dibrila) povezani su Djevica Marija (Djeva Merjema), njezin sin Isus (Isa) i Poslanik Muhammed (a. s.). Objava koja je za krane prvi in Otkupljenja i najava Kristove otkupiteljske rtve predstavlja Mariju (Merjemu) kao poniznu Boiju robinju i primateljicu. Poslanik Muhammed (a. s.) milost je svjetova, onaj kroz kojeg je Boija rije sputena na zemlju i uzor vrline za svakog muslimanskog vjernika. Poslanik Muhammed (a.s.) istie kako je on od svih ljudi najblii Isau (Isusu), i da izmeu njih dvojice nema vijesnika.[87] Povratak Bogu je preko Hvaljenog jer on je najblii Njemu. A Merjemin sin Isa je najblii Hvaljenom. Primicanje Bogu znai i primicanje Merjeminom sinu Isau i Hvaljenom. To je sabiranje svih puteva na kojima su vjesnici prema njihovom izvornom svjedoenju Poslanog.[88] Isus se esto imenuje Peatom svetosti. Naziv Peat poslanstva pridran je za Muhammeda (a. s.)[89] U ovakvom tumaenju odnosa i veze izmeu Djevice Marije (Djeve Merjeme) i Poslanika Muhammeda (a. s.) prizor Navjetenja Marijina na trijumfalnom luku svetita u srednjovjekovnim crkvama na podruju Hrvatske, kao likovni prikaz Boije objave, moe se povezati sa zapisom Kada bi njoj Zekerijja uao u mihrab u bosanskim mihrabima, koji u Marijinu prihvatanju upuuje na Poslanika Muhammeda (a. s.) i njegovo davanje, kao dviju strana jednake Boije milosti. Taj mihrab Hvaljenog je ukupnost postojanja koja jasno obznanjuje Jednost. U njemu su Merjema i Muhammed samo dvije strane obznanjenja Jednosti Merjema kao ensko, kao primateljica ili savrena robinja, i Muhammed kao muko, kao davatelj ili savreni rob. Merjema otkriva jednu stranu Hvaljenog, i obrnuto Hvaljeni otkriva jednu stranu Merjeme. Na taj nain je obznanjena opa ljudska savrenost. Njih dvoje su dvije strane te jedne i iste savrenosti.[90] Rusmir Mahmutehaji ovako je iskazao vezu izmeu poslanika Muhammeda (a. s.) i Djevice Marije (Djeve Merjeme) preko ina Objave koju oboje primaju od Boga: Hvaljeni prima preko Duha Istine ili Svetog Duha Rije od Boga. Kao primatelj, on je savreni rob svoga Gospoda, jer nema nita svoje. Njegovo siromatvo je potpuno naspram Boije Imunosti i Dareljivosti. Gospa Merjema je takoer savrena robinja. (...) Ona je savrena primateljica Duha Istine i Svetoga Duha. To to prima Merjema isto je s onim to prima Hvaljeni. Ali ona je prvenstveno primateljica, dok je on davatelj. Merjema daje svoga sina kao Rije i Radosnu Vijest. On je utjelovljenje i Rijei i Radosne Vijesti. A Hvaljeni daje Uenje[91] i on je njegovo utjelovljenje. Prema tome, Gospa Merjema je savrena primateljica, a Hvaljeni je savreni davatelj. Raj je zaviaj Mira, a to znai potpunog uravnoteenja. Jednost povezuje Merjemu i Hvaljenog preko Rijei, koji im je dostavio Sveti Duh. Njihova bliskost ili ujedinjenje u Raju obznanjuje Boiju milosnost i prijateljstvo prema svemu u postojanju.[92] Na ovaj nain, za sve meusobne razlike u vjeroispovijesti, njenim zahtjevima i zabranama, i formalnim predstavljanjima, mogu se pribliiti kranska i muslimanska vjerovanja i njihovi umjetniki izrazi u vjerskim graevinama na podruju Hrvatske i Bosne, u zajednikom svjedoenju jedinstva Boga i besmislenosti sukoba i ratova koji se vode u Njegovo ime.

[1] William Stoddart, Krani i muslimani: to kau jedni o drugima; prijevod s engleskog Asim Delibai, V.B.Z., Zagreb, 2011, str. xi xii. [2] William Stoddart, Prisjeanje u svijetu zaboravljanja, razmiljanja o tradiciji i postmodernizmu; prijevod s engleskog Asim Delibai, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009, str. 144. [3] Isto, str. 145. [4] William Stoddart, Krani i muslimani, str. 18. [5] Isto, str. 38. [6] Najpoznatija graevina ovog stila jeeste katedrala u Monrealeu, zapoeta 1174. godine. [7] William Stoddart, nav. dj., str. 38. [8] Isto, str. 95. [9] Isto, str. 95 Salahudinovu viteku plemenitost predstavio je i Ridley Scott u svojem filmu Kraljevstvo nebesko (Kingdom of Heaven) iz 2005. godine. [10] Rusmir Mahmutehaji, djeva Merjema u bosanskim mihrabima, Batina,V/2009., Sarajevo 2009, str. 373. [11] Trpeza: 6b, str. 119, prijevod: Besim Korkut.
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 9/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

[12] William Stoddart, nav. dj., str. 72. [13] Isto, str. 5. [14] Isto, str. 12. [15] Ono to e kasnije postati poznato kao tradicionalistika ili perenijalistika kola miljenja utemeljio je francuski filozof Ren Gunon (1886 1951) i do potpunog ozbiljenja doveo njemaki filozof i pjesnik Frithjof Schoun (1907 1998). Dva vodea nastavljaa perenijalistikog toka intelektualnosti i duhovnosti bili su vicarac Titus Burckhardt (1908 1984) i Anglo-Indijac Ananda Coomaraswamy (1877 1947). William Stoddart, Prisjeanje u svijetu zaboravljanja, str. 75. [16] William Stoddart, Prisjeanje u svijetu zaboravljanja, str. 76. [17] William Stoddart, Sufizam, Mistika uenja i postupci islama; prijevod s engleskog Asim Delibai, El-Kalem, Sarajevo, 1426/2005, str. 29. [18] Rosana Ratkovi, ensko srednjovjekovlje: udvorna ljubav, Bogorodica, vjetice, Trea, asopis centra za enske studije 1/IV, Zagreb 2002., str. 134. [19] Rosana Ratkovi, Prostor i ornament u srednjovjekovnom zidnom slikarstvu Istre, Magistarski rad u rukopisu Zagreb 1999; ensko vrijeme, muki prostor, Trea, asopis Centra za enske studije, Zagreb, No. 1. /Vol.2, 2000; ensko srednjovjekovlje: udvorna ljubav, Bogorodica, vjetice, Trea, asopis Centra za enske studije, No. 1. /Vol. 4., Zagreb, 2002; Vrijeme u srednjem vijeku i istarske zidne slike, Kolo, 3/XIII, 2003. [20] Rosana Ratkovi, Vrijeme u srednjem vijeku i istarske zidne slike, Kolo, 3/XIII, 2003, str. 24. [21] Rosana Ratkovi, ensko vrijeme, muki prostor, Trea, asopis Centra za enske studije, Zagreb, No. 1. /Vol. 2, str. 43. [22] Titus Burckhardt, Sveta umjetnost na Istoku i na Zapadu, njena naela i metodi; prijevod s engleskog Edin Kukavica, Tugra, Sarajevo, 2007, str. 131. [23] William Stoddart, Krani i muslimani, str. 106. [24] William Stoddart, Sufizam, str. 30. [25] Georges Duby, Vrijeme katedrala: umjetnost i drutvo980 1420; prijevod s francuskog Ela Agoti, AGM, Zagreb, 2006, str. 94. [26] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 87. [27] Isto, str. 88. [28] Isto, str. 52. [29] Isto, str. 52. [30] Zabrana slika u islamu nije, meutim, apsolutna (kako se to esto eli naroito istaknuti). Ravna slika tolerira se kao element svjetovne umjetnosti, pod uvjetom da ne predstavlja Boga ni lice Poslanika. T. Burckhardt, nav. dj., str. 128. [31] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 128. [32] Seyyed Hossein Nasr, nav. dj., str. 17. [33] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 130. [34] Isto, str. 129. [35] Isto, str. 151. [36] Hakikat stvarnost, bitnost, bit, sr, istinitost; konaite dervia tarikatskog napredovanja kada se on nalazi u Istini i nastupa s Istinom. (Kelamu'l ifa', br. 21/22, 2009, str. 99.) [37] Seyyed Hossein Nasr, Islamska umjetnost i duhovnost; prijevod s engleskog Edin Kukavica, Lingua Patria, Sarajevo, 2005, str. 30. [38] Isto, str. 36.

ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

10/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

[39] Kod pravoslavnih crkava orijentacija je suprotna, sa svetitem na zapadu, a ulazom na istoku. [40] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 152. [41] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 367. [42] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 98 [43] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 56 [44] Isto, str. 60-61. [45] Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kransva, Sveuilina naklada Liber, Kranska sadanjost, Zagreb, 1985, str. 222 223 [46] Na podruju kontinentalne Hrvatske prizor Navjetenja na trijumfalnom luku prikazan je na zidnim slikama u crkvi sv. Petra u Petrovini i u crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Zajezdi iz prve polovice XV. st. i u kapeli sv. Antuna Pustinjaka u Zadobarju iz 1539. godine. U kapeli sv. Ivana u Ivaniu Miljanskom, na zidnim slikama iz sredineXV. st. aneo Gabrijel i Marija smjeteni su u neuobiajenom obrnutom poloaju: Marija na lijevoj, a aneo Gabrijel na desnoj strani trijumfalnog luka. (Rosana Ratkovi, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, doktorska disertacija, u rukopisu, Zagreb, 2010.) Na istarskim zidnim slikama prizor Navjetenja na trijumfalnom luku prikazan je u crkvi sv. Jeronima u Humu, iz druge polovice XII. st. u crkvi sv. Vincenta u Svetvinentu s kraja XIII. st. u crkvi sv. Elizeja u Draguu s kraja XIII. ili poetka XIV. st. u crkvi sv. Kria u Butonigi iz oko 1400. godine, u crkvi sv. Marije od Lokvia u Dvigradu iz tree etvrtine XV. st. i u crkvi sv. Roka u Draguu iz 1529. godine. (Prema: Branko Fui, Istarske freske, Zora, Zagreb 1963.) [47] Leksikon, str. 420. [48] William Stoddart, Krani i muslimani, str. 69. [49] Bejt je osnovna jedinica pjesme, svojevrsni distih, forma sainjena od dvaju polustihova s istom rimom. Bejt predstavlja u svakoj pjesmi zasebnu cjelinu, u njemu je dato kompletno znaenje; to znaenje ne prelazi u sljedei bejt. (Kelamu'l ifa', zima 1427; 1426/2007, br. 12, str.10) [50] Delaluddin Rumi bio je najvei sufijski pjesnik orijentalnih knjievnosti i jedno od najznaajnijih imena mistikog pjesnitva uope. Roen je 1207. godine u gradu Balhu u dananjem Afganistanu, a umro je 1273. u Konji, u Turskoj. (Prema: Budi biser, biser budi, Antologija perzijskog pjesnitva od 10. stoljea do naih dana; priredio i s perzijskog preveo Ebtehay Navaey, V.B.Z., Zagreb, 2009, str. 78). Rumijeva mistika poema Mesnevija ima est svezaka s preko 25.000 stihova. Za Mesneviju kau da je ona magzi Kur'an (sr Kurana), jer tumai vie ajeta i daje odgovore na mnoga teka pitanja iz akaida i islamske filozofije. (Prema: Hafiz Halid Hadimuli, Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi, u Behar, asopis za kulturu i drutvena pitanja, broj 93/94, godina XIX, Zagreb, 2010, str. 51.) * Zulejha je bila udana ena koja se zaljubila u Jusufa, roba svoga mua. Kada je Zulejha ula da je postala predmet ogovaranja meu enama visokog drutva, pozvala je svoje poznanice za ruak i za desert ih je posluila svjeim voem. Kraj tanjira s voem servirala im je otre noeve da s njima mogu guliti i sjei jabuke. Upravo kada su one bile zabavljene svojim desertima, Zulejha u sobu uvede Jusufa. Kada su ga ugledale, zateene njegovom ljepotom, zaboravile su na otrinu svojih noeva i na voe koje se upravo rezale njima, te se sve redom isporezivae. Zulejha tada pobjedniki povika: ''Vidite ta vam se desilo, moete li me sada kriviti?!'' Godinama nakon toga njihovi poloaji u drutvu su se izmijenili. Jusuf je postao faraonov prijatelj i najblii savjetnik, drugi po moi u zemlji, a Zulejhu je mu odbacio zbog njene skandalozne ljubavi, pa je bila preputena tekom ivotu; za preivljavanje morala je naporno raditi, pa ak i prosjaiti. Jusuf, a. s. ugleda Zulejhu na ulici jednoga dana. Bio je obuen u svilu, jahao na prelijepom vrancu okruen savjetnicima i linom gardom. Zulejha je bila obuena u poderine, njena ljepota izblijedila sred tegobnog ivota i prohujalih godina. Jusuf, a. s. sie sa konja, prie Zulejhi i ree: ''O Zulejha, ja znam koliko si me prije eljela i kolika je bila tvoja ljubav prema meni, ipak, morao sam te odbiti, jer ti bijae udata ena, a ja rob mua tvoga. Sada si slobodna, a ja nisam vie rob; ako me jo eli, spreman sam da te uzmem za enu.'' Na to mu je Zuhejha odgovorila: ''Ne Jusufe, moja velika ljubav prema tebi bila je samo zastor izmeu mene i Vjenog Voljenog. Milou Njegovom, taj zastor sam pokidala. Sada, kada sam pronala svoga Mauka, meni tvoja ljubav vie ne treba.'' * Gajb nevidljivi svijet, sve to je nepoznato. [51] Delaludin Rumi, Mesnevija III; prijevod s engleskog Velid Imamovi, Buybook, Sarajevo, 2004, str. 360 367.

ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

11/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim

[52] William Stoddart, Sufizam, str. 34. [53] William Stoddart, Krani i muslimani, str. 69. [54] Isto, str. 8. [55] Isto, str. 8. [56] Leonida Kova, Nezakcijski kult simbolike forme i njihove transformacije od 6. st. pr. n. e. do 6. st. n.e. Histria Archeaeologica, 22 23/1991 1992, str. 108. [57] Sally Cunneen, In Search of Mary, The Woman and the Symbol, Ballantine Books, New York, 1996, str. 133. [58] Leonida Kova, nav. dj., str. 108. [59] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 365. [60] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 365. Rusmir Mahmutehaji autor je i prijevoda iz Kur'ana. [61] Rusmir Mahmutehaji, Djeva Merjema u bosanskim mihrabima, Batina, V/2009, Sarajevo, 2009, str.364 401. [62] Isto, str. 363. [63] Isto, str. 373. [64] Isto, str. 365., bilj. 3. [65] Leksikon, str. 588. Rusmir Mahmutehaji (nav. dj., str. 366, bilj. 5) navodi kako su imena Zekerija, Merjema, Jahja i Isa preuzeta u bosanski jezik iz kur'anskog arapskog, dok su oblici Zaharija, Marija, Ivan i Isus uglavnom preuzeti iz grkog. [66] Leksikon, str. 217, 462. [67] Molim vidjeti biljeku 50. [68] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 373. [69] Isto, str. 374. Rusmir Mahmutehaji objanjava upotrebu imenice vjesnik kao prijevod za hebrejsku nbi', izvedenu iz korijena koji znai pozivati, najavljivati, navjeivati. Ta je imenica preko grkog prophts gotovo redovito prevoena u slavenske jezike kao prorok. Meu bosanskim muslimanima prijevod prorok uglavnom nije koriten, s obzirom na to da njegovo znaenjsko polje obuhvaa i pojave izvan Boijeg objavljivanja odabranim ljudima. Takoer, umjesto uobiajenog prorok Muhammed (a. s.), Rusmir Mahmutehaji odreuje ga imenicom Hvaljeni, to objanjava na ovaj nain: Hvaljeni (Muhammed) u mihrabu jeste najvia ljudska bliskost Bogu. On je u h' Boijeg Onstva (huwiyya), pa tako osvijetljen Njegovom Svjetlou i posveen Njegovom Svjetlou. On je prva razina primanja Svjetlosti Boga kao Hvaljenog, pa tako Svijetlea lampa nad cijelim postojanjem. U ovom lanku paralelno se koristim uobiajenim pojmovima prorok i prorok Muhammed, kao i pojmovima vjesnik i Hvaljeni. Iz potovanja prema autorovu odabiru koristim se imenicom vjesnik i Hvaljeni u navodima koje preuzimam iz njegova teksta, dok se u drugim sluajevima koristim uobiajenim prorok i prorok Muhammed. [70] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 382. [71] Leksikon, str. 171. [72] Isto, str. 171. [73] Isto, str. 149. [74] Isto, str. 145. [75] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 374. [76] Isto, str. 374. [77] Isto, str. 376. [78] Isto, str. 390. [79] Isto, str. 391. [80] Isto, str. 391.
ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja 12/13

v e Merjeme) i poslanika Muhammeda (A. S.) kroz in objav e u kaligraf skim 1/13/13

[81] Isto, str. 370. [82] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 384. [83] Titus Burckhardt, nav. dj., str. 128. [84] William Stoddart, Krani i muslimani, str. 73. [85] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 377 378. [86] Isto, str. 374. [87] Isto, str. 375. [88] Isto, str. 375 376. [89] William Stoddart, Sufizam, str. 34. [90] Rusmir Mahmutehaji, nav. dj., str. 388. [91] Rusmir Mahmutehaji ovako prevodi pojam Kur'ana. [92] Isto, str. 379.

ibn-sina.net//1596-odnos-djev ice-marije-djev e-merjeme-i-poslanika-muhammeda-a-s-kroz-in-obja

13/13