CVRAK I MRAVI U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo.

Doe gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe: Zato ljeti nisi skupljao hranu? On im ree: Nisam imao vremena jer sam krasno pjevao. Nasmijavi se, oni mu rekoe: Ako si u ljetno doba svirao, onda zimi plei. Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim radom. U ovoj basni moemo prepoznati i jedan karakteristian ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i marljive ljude, koji se brinu za svoju budunost, za budunost svoje obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih nema gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za drutvo u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez kojih takoer nema ivota. Poruka basne: Radi danas da ima sutra TRSKA I MASLINA Trska i maslina se prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi. Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar previja ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane estok vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a maslina, jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra. Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom. Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg posla nego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je deko koji ih eli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i ljepotu. Trska je ovaj put imala vie sree, fleksibilna i podatna plesala je s vjetrom i prilagodila se njegovim vratolomnim hujanjima, dok maslina, vrsta u korijenu kao i u stavovima, ostala je malo zateena. Maslina je lijepa, s time se moramo sloiti, ali iako krasna ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna. Trska je pokorno koristila mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode, uspjela je iako tanka i slabana, oduprijeti se naletima vjetra. Ali trska nije nimalo samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za sebe maslina pak biva iskorijenjena samo zato jer je korijen zakopala preduboko u zemlju, samo zato jer je bila isuvie tvrdoglava i ponosna. sto je kao i kod ljudi pokorni, posluni ljudi, bez previe mogunosti vlastitog izbora savijaju se usporedno s nadreenim i nastoje biti to blii onome koji je vei, jai, koji je na vlasti, a tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera s razvikanim injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae, samo za inat vrsto stoje pri svojim zamislima i tako stradaju

ZID I AVAO Zid, koji je avao silom kidao, pone vikati: to me trga, iako nita zlo nisam uinio. avao mu tada kae: Nisam ja za to kriv, nego onaj koji me otraga estoko udara. Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i postupaka je ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao ni kriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija moda i on to radi predvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga samo da bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u pravu. Sve se to odvija po nekom planu nitko nije slobodan i sretan, nitko nije podreen sam sebi uvijek je tu netko drugi da ga hladnim postupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naa surova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunosti prema stradavanjima bez razloga i znaaja. STARAC I SMRT Starac nosae breme drva. Veoma zamoren, zbaci bremen, govorei: He, prokleta smrti, gdje si te ne doe da me uzme s ovog svijeta, da se ne muim! Kad eto ti smrt stane pred njega, onako runa kao to je opisuju, pa ga pita to je zove. Ta nita, odgovori siromah starac uplaen, vie bih voleo da nisi dola, ali ve kad si ovde, pomozi mi da natovarim ovo breme na lea, da stignem bre kui, jer me ekaju. Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornog prevrtljivca. Smrt nije neto sa ime bi se trebalo aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena na pleima. On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio. Drai mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima, bez obzira na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar i bol, i nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci u zatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskim prostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo kad ovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u potpunosti. AVKA I SOVA Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se podvrgnu izboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga sve one su se skupljale na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje, a bolje istile. Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote, skupi kao svoj ukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre i oduzme avci svoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena perja, avka doe gola na Zeusovu presudu.

Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi katkad nemaju drugog izbora! Mnogim djevojkama nije stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke. One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota najvanija, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti. A osim svega toga, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu rijei, jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svijetlim Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova nagovorila druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola gola znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje. Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu u prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspjeli donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su, svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljugi izgledala prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari njihovo smee krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je opet u razderanoj ruiastoj svili. No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom. Ima samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog stajalita.