1 1. Ivan Maurani: Smrt Smail-age engia - osmerci, narodni deseterci 1.

AGOVANJE - Smail-aga je u Stolcu, doziva sluge da dovedu Brane to je ih zarobio na Morai i Duraka koji ga je nagovarao da ih ne pogubi, zar Turin treba strepiti pred njima, oni su ''planinski gladni mii'' - izvode okovane Crnogorce, vjeaju ih, ali oni nisu ni pisnuli, hrabro ginu ''za Hristovu vjeru svetu'', zazivajui ime Isusovo umiru ''zatonici mrijeti naviknuti'' - polje se napunilo tjelesa - ''Boj se onog tko je viko/bez golem mrijeti jada'' Turci ve slute kransku osvetu i boje se - aga se sav stresa ne od alosti jer je bezosjeajan nego iz straha od osvete - aga kori Turke koji se boje vlaha, delat pogubljuje starca Duraka, jeknu on i sin Novica vritei ''Aman, aman'' 2. NONIK - Novica se nou pribliava Crnogorcima, neko ''junak ljui guje ljute'' sad se prepada svakog utanja - slavenska antiteza ''Je li hajduk, il uhoda turska nit je hajduk, nit uhoda turska, ve Novica engia kavazu, bijesan Turin, krvnik Crne Gore'' - opis njegovog izgleda sa orujem - ''Vidi mu se, ginut mu se nee/a jest njeto to ga naprijed kree'' - nakon to je proao crnogorske predijele, jutrom uz pijetle dolazi na Cetinje i pozdravlja straara - odgovara da dolazi iz Morae, Tuine podno Durmitora, s tri jada na srcu (pogubljenje Brana, oca, i to to je krvnik jo na ivotu) - ''uprav Turin dvoru na kapiju/a poljednja iz vidika zvijezda/bjee zvijezda age engijia'' (191-193) 3. ETA - na Cetinju se die mala eta, ni sto junaka, biranih po srcu junakome, a ne po izgledu, umiru ''za krst asni i slobodu zlatnu'' - eta ide nou, a predvodi ih Mirko, stupaju slono i u potpunoj tiini, ostavljaju iza sebe crnogorske predjele - eta prenoila i jela uz Morau - dolazi im pastir tj. sveenik u ''mantiji crnoj'' - ''Crkva mu je divno podnebesje/oltar asni brdo i dolina'' (231-235) - govori da su se na toj zemlji rodili oni, djedovi im i oevi, da nema za njih druge - govori da imaju svega, i snage i hrabrosti i vjetine i oruja, a najvrjednije od svega nad tim brdima je krst asni - o odnosu ostalih prema njihovoj borbi ''Nit bi zato barbarim vas zvali/to vi mroste dok su oni spali'' (377-378)

2 - ''kajite se dok imade dana'' (395) poziva ih da u borbu krenu istoga srca jer e tako zadobiti Boju pomo - vojnici pozorno sluaju sveenika, a utom dolazi Novica, sada eljan turske krvi, i poziva da ga krste - krsti Novicu (''vjeruj, vjeruj, spasit e te vjera'' 453), daje eti oprost grijeha i priest i oni nastavljaju dalje - eta kao pero sveto i zlatno, a ne krvav no 4. HARA - ''Smailaga krvav hara kupi/po Gackome i okolo njega'' (488-489), razapeo adore, trai cekin po glavi, ovna po ognju i djevojku za no - vode svezanu raju koja nema za porez, ''kriva to je iva'', Smailaga ''dobar junak, da je ovjek taki'' - aga gaa dilitom, ali pogodi Turina Safera umjesto krana pa se dodatno razbjesni - vuku raju konjima, usporeuje s Hektorom nakon pada Troje - grohot Turaka kao smijeh kletog ada - aga nareuje da ''uskrise'' raju ne bi li platili hara pa ih biju kandijama - trae od raja zlato, a oni nemaju ni odjee, ni krova ni kruha, govore o svojoj gladi i mole agu da se strpi (brze izmjene kratkih dijelova age i raje), on ''Hara, hara rajo treba'', oni ''hljeba, hljeba gospodaru/ne vidjesmo davno hljeba'' - aga poruuje da e jesti peenja umjesto kruha im padne no, autor poruuje da se ne moe mirno gledati te patnje krana - agin ador nalik grobu, misli da su grobovi slavenskih otaca ''kijeh slovijae ime slavno'' - Turci (i Bauk) piju rakiju i jedu ovna, odjednom opet ''planu aga kano plamen ivi'' i ponavljanje onih stihova kao kad je krivo dilitnuo - pripremaju vjeanje raji, ''zemlja 'e tvrda, nebo je visoko'' (766) - Safer predvodi Turke da objese ''krst lipov na lipovu granu'', s njime Bauk, Mustapa - opisuje i mnogobrojno oruje i uz njega gusle koje su kao vila uz zmaja - usred crne noi uje se tutanj, ispoetka se misli da je tua, ali ih osvjetljava plamen i vidi se da je to eta - eta oslukuje gdje je agin ador, a on se opet razbjesnio mislei o dilitu i Branima (ponavljanje stihova!) i poeli pjesmu vidjevi gusle, nagovara Bauka da mu zapjeva uz gusle - on pjeva pjesmu o Rizvan-agi koji je na Kosovu polju kupio carev hara, raja daje bakren novac, mrava ovna, a umjesto djevojke ni kunu babu; kako je aga preskakivao krane spotaknuo se konj i on pao, sad je na smijeh i pjevaju se o njemu po Kosovu podrugljive pjesme - aga se na pjesmu razbjesni, totalno poludi, opis izraza lica, bijesa - obuzima ga strah to e o njemu rei pjesma, nareuje muke raji - ''Ja sam junak, to e pjesma rijeti/k tom e cilju svi ko rtva pasti'' (10351036) - utom dolaze Vlasi, Safera pogode u oko, mete meu Turcima, trae konja, Hasan agi izvodi konja - Mirko predvodi Vlahe - aga pada, ali Turci se bore i ine se junatva mnoga - ''krst i prorok'' se bore u noi

3 - Smrt kao personifikacija ide poljem, uzima i jedne i druge, vee im oi, uzdasi i ''Isuse'' i ''medet'' - pogiba trideset Turaka, Bauk bjei - Hasan pogubio Novicu kad je ovaj krenuo pogubiti ga - utom pada tua s neba, eta se sklanja u ador 2. KOB - izba u pustinjakovu stanu na Lovenu i udan prizor, ''bijesno Ture to se krstu klanja'' - sa sabljom i u punoj sveanoj opremi, ali nita ne moe poduzeti - ija je alma, glava, sablja, oruje, zlatno odijelo agino, ali on je mrtav i jadan - zavretak ''To 'e odijelo age engijia/al od sunca ne odsijeva, jadno!)