1. Uvod Baviti se Dostojevskim i pisati o njegovim djelima, slino je i bavljenju istinom i smislom ivota.

Dostojevski je pisao o najveim dilemama u ovjeku, o moralnom padu i stradanju, drutvenim nepravdama, borbi za istinom i, konano, proienju due. Dostojevski nas tjera da budemo svjesni vremena u kome ivimo, da se kritiki odnosimo prema njemu, da ne zaboravimo kuda smo poli i emu teimo. Podsjea nas na mranu stranu ljudske due i ui nas da budemo bolji. itajui Dostojevskog, mi nepogrjeivo dobijamo odgovor na mnoga pitanja koja nas mue. Uz Dostojevskog ne prestajemo da se mijenjamo i da bolje razumijemo sami sebe.

2. O knjievnom radu F. M. Dostojevskog Roman Zloin i kazna prevazilazi granice vremena i prostora samim tim to je on jedno veliko umjetniko ostvarenje, koje je kao i svako drugo umjetniko djelo stvoreno da prkosi i odolijeva vremenu koje neumitno prolazi. Dostojevski je, istraujui dubine linosti takvim silnim psiholokim poniranjem, koje ni do danas nije dostignuto, razgolitio ovjeka kao bie, osvijetlio nemilosrdno i najtamnije i najskrivenije dijelove njegove due, a ujedno dao optu sliku svoje epohe i drutva kakvu je rijetko koji umjetnik i stvaralac za sobom ostavio. Djelo Dostojevskog je neiscrpno, jer koliko god dublje poniremo u njega, nailazimo na sve vie ideja i poruka. F.M. Dostojevski reen je 1821. godine. Prve godine svog ivota proveo je u moskovskom sirotitu zajedno sa svojim bratom. U to vrijeme mnogo je itao, i danju i nou. Ve u prvim djelima Bijedni ljudi ( 1846 ) i Dvojnik ( 1846 ) on proiruje temu malog ovjeka, koju u rusku knjievnost uvodi Nikolaj Gogolj, i jo je vie obogauje. Za njega i ljudi sa dna ivota nose sloenost ljudskosti. Oni su sposobni da razmiljaju o sebi i svijetu, da vole, duboko pate i da se rtvuju za druge. U proljee 1894. godine Dostojevski biva osuen na smrt, ali je smrtna kazna zamijenjena desetogodinjom robijom i prognanstvom u Sibir. Kao zaboravljen ovjek vraa se u Petrograd. Njegovi Zapisi iz mrtvog doma (1861), taj nezaboravni opis njegove robije, otriva ruskom narodu da tik kraj njega postoji neki drugi svijet, pravo istilite svih patnji. U jednoj jedinoj godini ponovo je izgraena njegova slava, ali sada trajnija nego prije. Sljedei njegov roman Zloin i kazna (1866). Nakon njega objavljuje roman Idiot (1880), a zatim po mnogima njegovo najbolje djelo Braa Karamazov (1880). U roku etiri godine njegova obitelj stekla je neku materijalnu sigurnost i mogli su se vratiti u Rusiju. Od tada pa do kraja Dostojevski je ivio mirno. Umire 10. 2. 1881. godine. Na tom sprovodu odjednom se na jedan sat ostvaruje sveti san Dostojevskog: jedinstvena Rusija. Onako kao to se u njegovim djelima osjealo jedinstvo svih klasa i stalea u Rusiji, tako su i one stotine hiljada iza lijesa u svom bolu bili jedna jedina masa: i mladi prinevi i raskono odjeveni popovi i radnici , studenti, oficiri, i prosjaci bili su jedna cjelovita Rusija.

3. Roman Zloin i kazna

Struktura romana gradi se na principu konfliktnosti. Glavni junak je u sukobu sa svijetom i taj sukob se produuje na sukob sa samim sobom. Ostali likovi u romanu su nezavisni. Autor svima daje mogunost da izraze svoj stav i da donesu sud o datom problemu, ali ni jedan lik ne predstavlja taku gledita autora. Ona se moe traiti u presjeku miljenja i stavova svih tih likova. Ova osobina romana se obiljeava kao polifonijska osobina romana. Struktura romana Zloin i kazna 1 je tipina za roman Dostojevskog jer u sebi objedinjava osobenosti svih vidova romanesknog anra. To je roman hronika-obuhvata niz dogaaja i situacija: poar zbog kojeg su okrivljeni nihilisti, koije koje gaze pijanicu, ubistvo; socijalni roman-jer obuhvata ivot u sirotinjskim etvrtima, prostituciju i alkoholizam; kriminalni roman-govori o junaku koji izvrava ubistvo i za policijom koja traga za ubicom; filozofski roman-nosi ideju glavnog junaka koji nosi etiko-filozofsku podlogu i on je daje u rapravi O zloinu; psiholoki roman-likovi u romanu se razotkrivaju analizom psihikih stanja i njihovih ponaanja; avanturistiki romantajno dopisivanje i sastanci, ucjene, revolverski hici; roman tragedija-donosi smrt marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo, javljaju se djeca patnici. Prostor u romanu je veoma suen. Radnja se odvija u tri-etiri sobe, krmi, u sudnici, na mostu i jednom trgu. To je prostor u kojem se kreu sitni inovnici, prostitutke i prosjaci; mjesta u kojima junaci ive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba, nalik na mrtvaki sanduk ili na brodsku kabinu, govori o ivotnoj tjeskobi glavnog junaka. Soba Sonje Marmeladove je nepravilnih uglova to podsjea na njenu neobinu sudbinu. Sav ambijent u kome se kree glavni junak, poev od krmi u koje se obavezno silazi niz stepenite mranih ulica u kojima obitavaju prostitutke, djeluje funkcionalno i motivie ponaanje glavnog junaka. Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i pol dana. Prvi dio romana je vrijeme u kome Raskoljnikov vri probu ubistva, kada dobija pismo od majke, kada uje sudbonosni razgovor u krmi; vrijeme koje traje dva i po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici i roman ini zanimljivim.Uostalom, saimanje vremena u romanu je osobenost moderne proze.

Taj je roman izgraen na fabuli koju poznajemo iz kriminalistikog romana ( postoji u njemu i ubojica i progonitelj), s tom bitnom razlikom to ovdje ve na poetku djela saznajemo ko je ubojica, pa nas poinje zanimati hoe li se i kako e se otkriti ubojstvo koje student i misaoni subjekt Raskoljnikov poinio nad ljudski i socijalno nitavnom starom lihvarkom. Aleksandar Flaker: Predgovor; Zloin i kazna, F.M. Dostojevski, Svjetlost, Sarajevo 1990.g., 6 str.

Dostojevski u sredite romana Zloin i kazna postavlja siromanog studenta Radiona Romanovia Raskoljnikova, zloinca i mislioca. Raskoljnikov se na poetku romana javlja kao osoba koja razmilja da li da poini zloin. Ipak on ne razmilja jedino o samom inu, ve i o nekim moralnim (etikim ) stvarima. Mui ga pitanje da li ovjek ima pravo ubiti da bi ostvario neke svoje ciljeve ili promijenio drutvene okolnosti u kojima se nalazi. Ideja o ubistvu pojavila se poslije prve posjete zelenaici. Istovremeno on istu ideju uje u kafani, u razgovoru izmeu oficira i studenta, razgovor u kome student tvrdi da bi babu ubio, a da pri tom ne bi imao nimalo grie savjesti. Ideja o ubistvu je razgraena u lanku O zloinu koji je Raskoljnikov ranije objavio u jednom asopisu. U tom lanku on razmatra psiholoko stanje za sve vrijeme zloina, tvrdei da izvrenje zloina uvijek prati bolest kao posljedica grie savjesti ili osjeanje grijeha. Takoe ljude dijeli na obine i neobine, to jest na one koji trpe historijske dogaaje i na one koji ih ostvaruju. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi ve po prirodnom zakonu uope dijele na dvije kategorije: na niu ( na obine ), to jest, tako rei, na materijal, koji slui za raanje sebi slinih, i na ljude u pravom smislu, to jest na ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kau novu rije. Tu, razumije se, postoji beskonano mnogo podjela, ali osobne crte obiju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, uope govorei, ine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, utivi, ljudi koji ive u poslunosti i vole da sluaju. Po mom miljenju oni su i obavezni da budu posluni, jer to je njihova namjena, i u tome nema apsolutno nita to bih ih poniavalo. itava druga kategorija gazi zakon, to su ruioci, ili su sudei po njihovim sposobnostima, naklonjeni ruenju. Zloini tih ljudi su, razumije se, relativno i vrlo razliiti; u veini sluajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni trae obaranje postojeeg u ime neeg boljeg.2 Poslije zloina u junakovom se ponaanju zapaa tenja da se zloin prikrije, a borba izmeu obinog i neobinog ovjeka u njemu se produava do kraja romana. Opljakane stvari Raskoljnikov ne koristi ve ih, naprotiv, krije daleko od stana, pod nekakav kamen jer bi ga prisustvo tih stvari podsjealo na ubistvo koje je on pokuavao da potisne iz svojih misli. Glavni junak ne eli izvriti samoubistvo, on jednostavno shvata da je jedini izlaz iz cijele
2

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski, Svjetlost, Sarajevo 1990. g., 260 str.

situacije povratak iz neobinog ovjeka u obinog. On pokuava shvatiti kako Sonja uspijeva ostati pri sebi, na koji nain joj to uspijeva. Ona mu otkriva da to postie vjerom u Boga i neprekidnom molitvom. Upravo tada nastaje njegov potpuni preobraaj, on tada shvata svijet obinih ljudi onako kako ga nije vidio do sada. Ako bismo se osvrnuli na sam opis izgleda Raskoljnikova, moda nas i ne bi iznenadila njegova ideja o ubistvu radi novca. Za jednog siromaha poput njega runa djela su ponekad jedini izlaz iz te situacije...ili se bar tako samo misli izvui iz svega. Toliko je bio bijedno obuen da bi se neki drugi ovjek, ak i naviknut na pohabanost, stidio da upol bijela dana izie na ulicu u takvim dronjcima.3 Raskoljnikov je dakle, siromani student, kojem je u kratkom vremenskom periodu potrebna vea suma novca. On je svjestan da taj novac ne moe zaraditi na poten nain. Ono to je vano spomenuti je da taj novac nije bio potreban samo njemu, ve i njegovoj porodici, majci i sestri koje su davale zadnji novi za njega i njegove studije.bio je svjestan da mora brzo pronai izlaz iz te situacije, ma koliko to izgledalo nemogue. Ponekad i zloin izgleda kao jedini pravi put do sree. Iako na prvi pogled njegov zloin izgleda kao zloin iz iste koristi, motiv ubistva u njegovom sluaju, podeen je osnovnoj ideji zatiranja zla. Za njega je stara lihvarica, Aljona Ivanova, bila stvorenje koje ivi u na tuoj nesrei, osoba koja stvara svoje bogatstvo na osnovu tueg siromatva. Ubistvo njene sestre Lizavete je puka sluajnost, a ne namjera. Ona je bila nepoeljni svjedok, koji se naao na pogrenom mjestu u pograno vrijeme. Ona je bila sluajni prolaznik zbog kojeg je mogao propasti cijeli plan. Kao to Nikola Miloevi kae u predgovoru, zloin je jednostavno zloin bez obzira kakvim povodom je izazvan, a svaki zloin sa sobom povlai i kaznu koja uvijek stigne poinioca bez obzira koliko se on skrivao i bjeao od nje. Davno je reeno da izmeu zloina i kazne postoji neraskidiva veza. ak i smrt najbeznaajnijeg i najnekorisnijeg ljudskog bia nije onaj temelj na kojem se moe sagraditi zgrada neije sree.Onaj koji ubija, makar pri tom imao i neke najuzvienije i

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Globus media, Zagreb, 2004., 8 str.

najplemenitije ciljeve, nee doneti sreu ni sebi ni drugima, po nekoj dubokoj, unutranjoj logici samog prestupa.4 U brzo nakon izvrenog zloina Raskoljnikov ubrzo zaboravlja Lihvarkin novac. On otuene stvari uope ne koristi, nego ih naprotiv prvo krije u svom stanu, a zatim daleko od stana jer ga je prisustvo tih stvari podsjealo na ubistvo. Ipak, Raskojnikova poslije izvrenog ubistva obuzima teka grinja savjesti, dolazi do pokajanja i na kraju napokon do predaje. Razapet izmeu ljubavi i mrnje, pobune i smirenja, on terorizira, razmilja i ispovijeda se. U njemu se konstantno bore dva karaktera, pa se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje dijaloge. Nisam ubio zbog toga da pomognem majci-kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam pravo.5 Ako se Raskoljnikovov zloin posmatra iz drge perspektive, s neke uslovno reeno psiholoke strane onda moemo rei da je tu naglaen prinudni karakter tog prestupa. Raskoljnikov je predstavljen ne samo kao siromani student koji je zamren u porodine probleme nego i kao neko ko je obuzet idejom zloina na patoloki nain. U romanu se za ovu vrstu obuzetosti upotrebljava izraz monoman a za njegovu ideju fiks-ideja. Predstavljen je kao neko ko ne moe da se odupre nekoj spoljanjoj sili koja njime upravlja. Pisac slikovito prikazuje mo te sile, poredei Raskoljnikova i njegov neodoljivi poriv ka zloinu sa ovekom iji je deli odee zahvatio neki moni zupanik.6 Naporedo sa dogaajima koji motiviu i podstiu na ubistvo, u glavnom junaku se nesvjesno javlja i otpor prema zloinu. Dostojevski kae da kad je ovjek bolestan snovi se esto
4 5

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Predgovor; Prosveta, Beograd 1981., 9 str. Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Globus media, Zagreb 2004., 361 str. 6 Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Predgovor; Prosveta, Beograd 1981., 11str.

odlikuju izvanrednom stvarnou. Raskoljnikov sanja straan san. Osjea da nee izdrati teret zloina. Surovo ponaanje koijaa u njegovom snu i odvratnost koju ono u Raskoljnikovu izaziva, simbolizuje postupnikov otpor protiv zloina kao neeg to mu se namee s polja. Olakanje koje osjea poslije sna je samo privremeno, ubrzo se teret fiks-ideje ponovo vraa. Patoloki karakter glavnog lika ukazuje se i iz druge perspektive. On bi htio da njegov zloin bude rezultat hladne, isplanirane i matematiki proraunate operacije, meutim, u praksi se sve to svodi na niz improvizovanih, nekontrolisanih akcija sa mnotvom sluajnih okolnosti. Monomiju Raskoljnikova moemo gotovo u potpunosti izvesti iz onih socijalno-psiholokih naznaka koje nam je pisac u romanu direktno ili indirektno dao. Duevni poremeaj glavnog junaka mogue je sasvim lepo razumeti i kao neku vrstu neadekvatnog, individualno-psiholokog odgovora na tekoe sa kojima se on u ivotu susree.7

Takoer se javlja jo jedna dimenzija Raskoljnikovljevog zloinakog ina, sasvim suprotna naelima hrianskog humanizma. Temelj odnosno osnovno naelo ove dimenzije je teorija glavnog junaka prema kojoj se svi ljudi dijele u dvije razliite kategorije sa dosta razliitim pravima. Osnovni problem Raskoljnikova je u koju od te dvije kategorije spada on sam. Njegova osnovna dilema glasi: jesam li va ili Napoleon? Sa gledita hrianskog humanizma, monomanija Raskoljnikova proistie iz nasilja koje vri zloinac, lien pouzdanih jevaneljskih putokaza. Meutim, iz jedne amoralistike perspektive prestup glavnog junaka tumai se injenicom da glavni junak ne spada u grupu jakih odnosno u grupu Napoleona. Prema tom tumaenju postoje samo oni koji su jaki i oni koji su slabi. Raskojnikov priznaje svoj zloin i pronalazi izlaz u vjeri. Meutim, poslije priznanja pa ak i nakon izrrnr presude, raskoljnikov se ne kaje za ono to je uinio, i svoju greku vidi samo u tome to nije sve uspio predvidjeti i izvesti kako treba, pitajui se da li spada u kategoriju Napoleona. Njegovo priznanje je priznanje nekoga ko vie nije u stanju da podnese teret svoje duevne muke.

Ibidem, 12 str.

Ni istraitelj u romanu nije obini dosjetljivi policajac, nego izvrstan poznavalac ljudske due koji postepeno stee okrivljenoga u psiholoki obru i tako ga dovodi do priznanja zloina. Porfirije Petrovi poredi ponaanje Raskoljnikova posle zloina sa leptiricom koju neodoljivo privlai svetlost svee.8 To kako leptirica krui oko svijee, sve dok joj krila ne izgore na vatri ljubavi, moe se porediti i sa tim kako se skoro svi zloinci vraaju na mjesto zloina, ukljuujui i Raskoljnikova, i tako poveavaju mogunost da budu otkriveni. Po moralnom zakonu i ubistvo iz idejnih pobuda je ubistvo. Zato su za Dostojevskog i Napoleon i Raskoljnikov vrijednosti obrnuto proporcionalne: prestupnik koji se predao sudu ovjeniji je od monog osvajaa svijeta, jer je velika savjest bez koje nema ovjenosti. Da je pobjegao u Ameriku, ili ostao na slobodi u Rusiji, Raskoljnikov bi bio manje ovjek!!

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Predgovor, Prosveta, Beograd 1981., 13 str.

3. Zakljuak I kao to je ve reeno, Raskoljnikov je kompleksna linost sa ijim se problemima mogu poistovjetiti i problemi cjelokupne ljudske zajednice. On je u isto vrijeme i zloinac i mislilac. Osoba koja tei da spada u kategoriju neobinih ljudi kojima su dozvoljena ak i moralna prekoraenja i to sve u svrhu nekih viih ciljeva. Na prvi pogled, moglo bi se rei da je poinio zloin, odnosno dvostruko ubistvo zbog materijalne koristi, meutim, mnoge nam injenice ukazuju na to da je taj motiv podreen motivu unitavanja zla. ak i nakon priznanja svog zloina on se ne kaje nego razmilja da li spada u kategoriju Napoleona, u one koji stvaraju historiju. Uz pomo Sonje, pronalazi svoj spas od priznanja zloina u vjeri. Na kraju djela uviamo poruku da je jedini spas za svakog ovjeka, grjenog ili ne, u njegovom istinskom pokajanju ili u vjeri.

Literatura

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Globus media, Zagreb, 2004.

Zloin i kazna, F.M. Dostojevski; Predgovor, Prosveta, Beograd, 1981.

Solar, Milivoj: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb, 2003.

Flaker, Aleksandar: Predgovor romanu Zloin i kazna F. M. Dostojevskog, Svjetlost, Sarajevo, 1999.

klovski, Viktor: Izbor iz kritike: Zloin i kazna F. M. Dostojevskog, Svjetlost, Sarajevo, 1999.

10