Sie sind auf Seite 1von 3

BLAGO IBENSKOG PODMORJA eljko Krnevi- Mario Jurii- Zdenko Brusi upanijski muzej ibenik, 283.

povremena izloba

PODMORSKA ARHEOLOKA ISTRAIVANJA NA PODRUJU IBENSKOG AKVATORIJA Poetkom i razvitkom ronjenja na ovom podruju u razdoblju prije II.svjetkskog rata, izornjen je niz amfora koje su dospjele u muzeje u Zadru, ibeniku i Splitu. Prve poznate podatke o podmorskom nalazitu na istonoj obali Jadrana nalazimo kod opata putopisca Alberta Fortisa u 18.st u djelu Put po Dalmaciji u kojem donosi niz vanih arheolokih podataka i vlastita zapaanja. Krajem ezdesetih godina u Muzeju grada ibenika okupila se ekipa strunjaka i ronilaca koji su utrli put podmorskoj arheologiji. Pod vodstvom Zlatka Gunjae, Zdenka Brusia i Dalibora Martinovia poinju se voditi hidroarheoloka rekognosciranja i istraivanja ibenskog podmorja, od rta Ploe, preko ibenksog kanala sv.Ante te Prukljana, Zlarina, irja, Kaknja i Tijata do Kornatskog otoja. Prvo rekognosciranje izvedeno je 1969.godine, a najznaajniji od prvih nalaza na ovom podruju su ostatci lukih postrojenja podno murterske Gradine, ostaci zidova mogue solane ili ribnjaka iz doba antike i brodolom u primotenskoj luci, odakle je izvaeno 45 antikih amfora. POVIJEST IBENSKOG PODMORJA Spoznaje o preplovljavanju pojedinih toaka na Mediteranu dobivamo iz osmog i sedmog tisuljea prema nalazima ulomaka keramikih posuda s ukrasima otisnutim noktom ili rubom koljaka, a to je dokaz irenja rane neolitike civilizacijedu Jadranskih otoka i obale. ibensko-zadarska regija bila je jedna od najnapuenijih u ranom i srednjem neolitiku na mediteranskom prostoru. Du ibenskog akvatorija plovidba se odvija dijelom otvorenim i otocima nezatienim morem od Malog i Velikog Drvenika na jugu i prolaza izmeu otoka Zlarina, Kaprija i irja, te dalje uz otoke Zlarin i Prvi ili uz Kaprije i irje du jugozapadne obale otoka Murtera prema ulazu u Pamanski kanal. Dio ovog plovidbenog puta koji je nezatien otocima pogibeljan je, posebnoo dio oko rta Planke.

RT PLAVAC Lokalitet koji se nalazi na istonom dijelu otoka Zlarina, na dubini od tridesetak metara, gdje je Dalibor Martinovi otkrio ostatke antikog brodoloma. Voditelj istraivanja bio je Zdenko Brusi, koji je i obrazloio nalazak. Naime, antiki trgovaki jedrenjak plovio je najvjerojatnije iz neke od luka na podruju Kampanije (juna Italija) s teretom amfora i keramikog posua. Amfore pripadaju poznatom i dobro dokumentiranom tipu koji se izraivao na podruju Kampanije u Italiji, a sluile su za spremanje i izvoz dobro poznatog

vina s ovog podruja. Od pedesetak primjeraka amfora, to su naene kod rta Plavca mogu se razlikovati dva do tri razliita tipa te bi se po tome moglo zakljuiti da je brod ukrcao razliite sorte vina iz vie luka du kampanijske obale. Uz amfore pronaene su i dvije vrste keramikog posua. Jednu vrstu prepoznajemo po tome to je naeno u vie serija i pretpostavljamo da je ovo posue bilo namjenjeno prodaji (krater, oinoha, skifos, kupa), dok druga vrsta ima urezana slova NI i pretpostavlja se da je bilo vlasnitvo zapovjendika broda. Neke od posuda namjenjenih prodaji, posebno krateri ukraeni su prikazima boga Herakla, Viktorije i slinim scenama, a potjeu iz radionica u blizini grada Pergama u Maloj Aziji. Druga vrsta aa s bradaviastim ukrasom, jedan vr za vino i zdjele s horizontalnim rukama potjeu iz maloazijskih radionica. Pronaena je i keramika kupa ili pehar za vino i tanjur iz radionice grada Arezza u srednjoj Italiji. Dio posua pripada jednostavnoj uporabnoj keramici tankih stijenki, a dio luksuznom posuu poznatom pod nazivom aretinska terra sigillata. Najvie amfora pripada tipu Dressel 12 - 4 koje su se proizvodile na podruju Italije i panjolske. Pronaena je i jedna amfora egipatskog tipa, jedna tzv. rodskog prototipa i jedna mala amfora kuglastoga tijela.Naene su i tri uljanice. Drvena konstrukcija broda u dobroj se mjeri ouvala. Na osnovi ostataka kaljune pumpe irina broda procijenjena je na 9 m, a duina u odnosu na irinu na 25-30m. Od brodske opreme pronaen je drveni koloturniki olovni uteg za mjerenje dubine. Izvaeni su i dijelovi dolija, te bronani avli koji su spajali drvenu konstrukciju broda. Brodolom je datiran u 1.stoljee poslije Krista, preciznije u doba cara Tiberija, to zakljuujemo prema ukrasima i obliku iga na pojedinim posudama.Brod je najvjerojatnije uplovio u rijeku Krku, te je nakon obavljene trgovine izaao iz ibenskog kanala i krenuo uz obalu prema jugu, gdje ga je zahvatila jaka bura i bacila na rt. GUTERANSKI Otoi u blizini irja. Istraivanja je vodio Zlatko Gunjaa. Utvreno je kako je povrinski sloj temeljito opljakan, kao i veliki dio brodskog tereta. Vei dio tereta sastojao se od keramike robe za prodaju koja je vjerojatno natovarena u lukama zapadnog Mediterana ; tanjuri i zdjele pakirani u serijama, slaganjem jednih u druge prema veliini. Dio tereta inile su i amfore koje su bile napunjene uljem i vinom, te vea koliina dubljih i pliih tanjura i zdjela. Vjerojatno je dolazio iz Italije, gdje je ukrcao keramiko posue. Prema poloaju potonulog broda, pretpostavlja se da se popto dogodio tako da je noen jakim udarima bure udario u dosta strmu i stjenovitu obalu otoka i postupno tonei klizio niz njegovu padinu. Analizom matrijala brodskog tereta, cjelokupan nalaz datiran je u 2.stoljee poslije Krista. RT PLOA Rekognosciranje je provedeno na vie poloaja u rogoznikom akvatoriju. Kod rta Fauc pronaena je cijela kasnoantika amfora, a u uvali Stivanica pronaeno je vie oteenih amfora i ulomaka keramikih posuda. Pretpostavlja se kako je ova uvala sluila kao sidrite i zaklon od jakih vjetrova. Tijekom grke talasokracijena rtu Ploe, juno od Rogoznice je bilo

mjesto tovanja Diomeda, diviniziranog junaka trojanskog rata, boga koji jami sigurnost na moru, posebice onima koji trae spas i sklonite od nevremena. Rt je zabiljeen kod rimskog pisca Plinija Starijeg iz 1.st poslije Krista kao PROTONORUM DIOMEDIS. Arheoloka istraivanja su potvrdila postojanje svetita po brojnim ulomcima keramike, novcu, gemama i drugim predmetima. Naroito su vani nalazi velike koliine fragmentiranog, uglavnom vinskog posua s grafitom DIOMEDI DORON, odnosno Diomedu na dar. U rimsko doba ovaj je rt bio je ozloglaen, a o tome svjedoi i nekoliko ostataka antikih brodoloma. Za dav brodoloma s teretima amfora kriv je greben Mujica jugoistono od Planke i istoni rt nedaleko od otoka Smokvice. Naalost, ezdesetih godina lokaliteti su popljakani. Brodovi su vjerojatno nakon olujnog nevremena, moda primajui more, krenuli krenuli prema najbliim uvalama da se spase i tu doivjeli brodolom ili ih je uhvatila nagla promjena vremena i izazvala potonue.

OSTALI LOKALITETI Kod Vele Smokvice pronaeni su ostaci temeljito opljakanog potonulog broda koji je ne temelju ulomaka keramikih posuda i amfora datiran u 1.stoljee prije Krista. Iz istog vremena je i brodolom kod hridi Muljica. Kod otoka irja otkriven je brodolom iz 1./2.stoljea poslije Krista. S ovog je lokaliteta izvaeno tek nekoliko amfora i keramikih posuda, te je procijenjeno kako je bolje lokalitet zatiti eljeznom mreom i na njega organizirano voditi turiste-sportske ronioce. U zavjetrini otoia Oblika nedaleko od Krapnja u 2.st prije Krista dogodio se brodolom, a teret vinskih amfora raznesen je jo tridesetih godina te se danas na dvadesetak metara dubine uoavaju krhotine amfora a plitki sloj pijeska jo pokriva ostatke drvenih dijelova brodske konstrukcije. itave su pronaene dvije amfore i jedan olovni dubinomjer.

Das könnte Ihnen auch gefallen