Pria o dvjema farmama

13

Uvod Pria o dvjema farmama

Dvije farme Slomovi juer i danas Izgubljeni rajevi? Okvir od pet toaka Biznis i okoli Usporedna metoda Raznolika organizacija knjige Prije nekoliko godina posjetio sam dvije mljekarske farme, farmu Huls i farmu Gardar koje su, iako udaljene tisuama kilometara, bile iznimno sline po svojim dobrim i loim stranama. Obje su bile daleko najvee, najprosperitetnije i tehnoloki najnaprednije farme u svom okrugu. Tonije, obje su bile okupljene oko velianstvene, najmodernije staje za dranje i munju krava. Te dvije graevine, uredno podijeljene u dva sueljena niza staja za krave, zasjenile su ostale u okrugu. Na obje farme krave su pasle na okolnim sonim panjacima, obje su krajem ljeta, za vrijeme etve, proizvodile vlastito sijeno za ishranu krava tijekom zime, dok su proizvodnju krme za ljeto i sijena za zimu poveale natapanjem polja. Zauzimale su slinu povrinu (nekoliko etvornih kilometara), staje su im takoer bile podjednake, samo to je u staji Huls drala neto vie krava nego Gardar (200 nasuprot 165). Vlasnike obiju farmi doivljavali su kao voe lokalnih zajednica. Oba vlasnika bila su duboko religiozna. Obje su farme bile u prekrasnom prirodnom okruenju koje je privlailo turiste iz daleka, s visokim planinama u pozadini, vrhova prekrivenih snijegom, to su ga odnosili potoci bogati ribom i tekli nizbrdo do uvene rijeke (ispod Hulsa) ili fjorda (ispod Gardara). Nabrojili smo sve zajednike dobre strane obiju farmi. to se tie zajednikih loih strana, obje su bile u okruzima koji su u pogledu mljekarstva gospodarski marginalni jer zbog vee sjeverne geografske irine kratko traje ljetna sezona rasta potrebna za proizvodnju trave za ispau i sijena. Budui da klima ni u rodnim godinama nije bila

14

Slom

optimalna, u usporedbi s mljekarskim farmama na manjim geografskim irinama, obje su farme bile osjetljive na klimatske promjene, a sua ili hladnoa bile su glavne brige u okruzima gdje su bile smjetene. Oba okruga su daleko od velikih sredita gdje bi ljudi s farmi mogli prodavati svoje proizvode pa su zbog trokova i opasnosti pri prijevozu bili slabo konkurentni u odnosu na okruge blie velikim sreditima. Gospodarstvo obiju farmi bilo je talac sila na koje njihovi vlasnici nisu imali utjecaja, kao to su promjene imovnog stanja i ukusa njihovih muterija i susjeda. ire gledajui, ekonomija drava u kojima se nalaze obje farme napredovala je i propadala usporedno s jaanjem i slabljenjem opasnosti od dalekih neprijateljskih drutava. Huls i Gardar najvie se razlikuju po stanju u kojem se sada nalaze. Huls, obiteljsko imanje u vlasnitvu petero brae i sestara i njihovih suprunika, u dolini Bitterroot na zapadu savezne drave Montane, sada prosperira, dok se okrug Ravalli, gdje se Huls nalazi, moe pohvaliti jednom od najviih stopa rasta stanovnitva u odnosu na sve ostale okruge. Tim, Trudy i Dan Huls, troje od petero vlasnika Hulsa, osobno su me poveli u obilazak nove visokotehnoloke staje i strpljivo mi objanjavali ari i kombinacije govedarstva krava i mljekarstva u Montani. Posve je nezamislivo da bi u bliskoj budunosti moglo openito doi do sloma Sjedinjenih Drava, a pogotovo farme Huls. No farma Gardar, nekadanji posjed norvekog biskupa jugozapadnog Grenlanda, naputena je prije vie od 500 godina. Grenlandsko drutvo slomilo se do kraja: tisue njegovih stanovnika umrlo je od gladi, poginulo u graanskim nemirima ili ratujui s neprijateljem ili su, pak, emigrirali, svi do posljednjega. I dok vrsto graeni kameni zidovi gardarske staje i oblinje gardarske katedrale jo stoje, i to tako vrsto da sam mogao izbrojiti pregratke za krave, nema vlasnika koji bi mi danas priao o nekadanjim gardarskim arima i kombinacijama. A opet, kad su farma Gardar i Grenland bili na vrhuncu, njihova propast izgledala je jednako nezamislivo kao to danas izgleda propast farme Huls i Sjedinjenih Drava. Samo da pojasnim: usporeujui Huls i Gardar, ne elim rei da su Huls i ameriko drutvo osueni na propast. Ovoga asa vrijedi upravo suprotno: farma Huls se iri, njezinu novu naprednu tehnologiju prou avaju susjedne farme kako bi je usvojile, a Sjedinjene Drave danas su najmonija zemlja svijeta. Ne elim rei niti da farme ili drutva openito

Pria o dvjema farmama

15

naginju slomu: premda su neke doista propale poput gardarske, druge neprekidno opstaju tisuama godina. Meutim, posjeti farmama Huls i Gardar, koje su udaljene tisuama kilometara, ali sam ih obje obiao istoga ljeta, svojim su me primjerom vrlo plastino uvjerili da ekoloki i gospodarski problemi koje ne treba podcjenjivati mue i najbogatija, tehnoloki najnaprednija drutva dananjice. Mnogi nai problemi u glavnim crtama slie onima zbog kojih su se slomili farma Gardar i Grenland, a s rjeavanjem kojih su se muila i mnoga druga propala drutva. Neka su propala (poput Grenlanda), druga su uspjela (poput Japanaca i Tikopijaca). Prolost nam nudi bogatu bazu podataka iz koje moemo uiti, kako bismo i dalje bili meu uspjenima.

Grenland je tek jedno od mnogih propalih drutava koje se slomilo ili nestalo i za sobom ostavilo monumentalne ruevine poput onih kakve je Shelley zamiljao u pjesmi Ozymandias. Pod slomom podrazumijevam drastian pad broja stanovnika i/ili politike/gospodarske/drutvene komplikacije duljeg trajanja na veem podruju. Fenomen slomova je, slijedom toga, krajnji oblik nekoliko blaih tipova propadanja pa se moe samo proizvoljno procjenjivati koliko drastino drutvo mora propasti kako bi se kvalificiralo za etiketu sloma. Tim blaim tipovima propadanja pripadaju uobiajeni manji preokreti sree i manje politike/ gospodarske/drutvene reorganizacije svakog pojedinog drutva; osvaja nje bliskog susjeda od strane jednog drutva ili njegova propast vezana uz uspon susjednog drutva, bez promjene ukupnog broja stanovnika ili sloenosti cijele regije; te zamjena ili svrgavanje jedne vladajue elite od strane druge. Prema tim mjerilima, veina ljudi smatrala bi da su sljedea drutva iz prolosti bila slavne rtve pravih slomova, a ne tek manjih padova: Anasazi i Cahokia u granicama modernih Sjedinjenih Drava, gradovi Maja u Srednjoj Americi, drutva Moika i Tiwanaku u Junoj Americi, mikenska Grka i minojska Kreta u Europi, Veliki Zimbabve u Africi, Angkor Wat i gradovi drevne harapske civilizacije u dolini Inda u Aziji te Uskrnji otok u Tihom oceanu (zemljopisna karta na stranicama 4 i 5). Svi smo mi romantino zadivljeni monumentalnim ruevinama koje su ostale za tim propalim drutvima. Divimo im se kad ih kao djeca prvi put ugledamo na fotografijama. Kad odrastemo, mnogi od nas

16

Slom

75

S j e v e rrn o i l e O e n a nm o r e A ct c dceo

GRENLAND

ISLAND Icelan

60

NJ S or EV

ER t

hN

A A

A m

e M

r ER
MONTANA
KANJON CHACO , NOVI MEKSIKO Los Angeles KALIFORNIJSKI

i IcK

45

A a
CAHOKIA (S(St.OUIS) T. L Louis)

30

KANALSKI OTOCI

AA t
HISPANIOLA Hispaniola

tll

aa nn t

ts

15

MAJE

i kc

P a Tc i h i i co

Oe c c

a n e a n

nn aa ee cc Oo

15

Mangareva MANGAREVA Pitcairn ITCAIRN OTOK P Island

Tiwanaku,, Bolivia TIWANAKU BOLIVIJA

30

USKRNJI OTOK Easter Island

45

60 Miles 0 Milje 0 Kilometers Kilometri 2000 4000 Ekvatorska projekcija Scale uaEqautor 4000

165

180

165

150

135

120

105

90

75

So J
60

u U t

NA h

Am AM
45

ER e

rI iK cAa
30

TIKOPIJA Tikopia

Moche, PERU MOCHE, Peru

15

Pria o dvjema farmama

17

NLAND

PRAPOVIJESNA, POVIJESNA I MODERNA DRUTVA

ISLAND Iceland

SVIJET

O U o EEu rR

P pAe

A ZI s iJ a
PAKISTAN HARAPPA Harappa MOHENJO-DARO Mohenjo-daro

RIM, ITALIJA Rome, Italy GRKA KRETA

T URSKA I OL e s J e l ePC rU McE Sn EC P L r DN F eOt i t Syria SIRIJA LIBANON IRAN IRAK Israel IZRAEL Indus VDolialley Dolina Inda Jordan

KINA

JAPAN Japan

nn t

ts

i kc

A fF A

rR iI

K c

A a

AngkorWAT, KCambodia NGKOR Wat, AMBODA

Rwanda RUANDA

Inn dd i ij

a s n k i Oo c ce

New Guinea NOVA GVINEJA

nn aa ee cc Oo

Great VELIKI Zimbabwe ZIMBABVE

eaa n

A USTRALIJA

povijesna i prapovijesna drutva

2004 Je rey L. Ward 2004. Je rey L. Ward

moderna drutva

A N TA R T I K A
30 15 0 15 30 45 60 75 90 105 120 135 150

18

Slom

planiraju tamo provesti godinji odmor i sami ih kao turisti doivjeti. Privlai nas njihova esto spektakularna i nezaboravna ljepota, ali i tajne na koje upuuju. Razmjeri ruevina svjedoe o nekadanjem bogatstvu i moi njihovih graditelja Shelleyjevim rijeima, hvale se: Pogledaj moja djela, o monie, i pati! A, ipak, graditelji su nestali i digli ruke od velikih graevina koje su s tolikom mukom podigli. Kako je drutvo koje je neko bilo tako mono moglo skonati u slomu? Kakva je sudbina zadesila njegove graane jesu li se odselili i (ako jesu) zato, ili su umrli ondje kakvom neprirodnom smru? Iza tog romantinog misterija vreba misao koja ne da mira: bi li takva sudbina mogla s vremenom zadesiti i nae bogato drutvo? Hoe li turisti jednog dana u udu zuriti u hrom nagriene kosture njujorkih nebodera kao to mi danas zurimo u dunglom obrasle ruevine majanskih gradova? Odavno se sumnja da su mnoge od tih dananjih ruevina barem djelomino naputene zbog ekolokih problema: da su ljudi nemarno unitili ekoloka bogatstva o kojima su ovisila njihova drutva. Tu sumnju u nenamjerni ekoloki suicid ekocid potvrdila su arheoloka, klimatoloka, povijesna, paleontoloka i palinoloka (znanost o peludi) otkria u posljednjim desetljeima. Procese u kojima su propala drutva potkopavala sama sebe unitavajui svoj okoli moemo podijeliti u osam kategorija ija relativna vanost varira od sluaja do sluaja: krenje uma i unitenje stanita, problemi s tlom (erozija, salinizacija i gubitak plodnosti tla), problemi u gospodarenju vodom, prekomjerni lov, prekomjerni izlov, uinci unoenja novih vrsta meu autohtone, porast broja stanovnika i poveani uinak na okoli po stanovniku. Do slomova propalih drutava obino je dolazilo na sline naine, oni su bili samo varijacijom na temu. Zbog porasta broja stanovnika, ljudi su morali usvojiti metode intenzivne poljoprivredne proizvodnje (navodnjavanje, dvije etve godinje, terasasti uzgoj) te proiriti zem ljoradnju sa zemlje koju su prvu izabrali na perifernu zemlju, sve to kako bi nahranili sve vie i vie gladnih usta. Zbog neodrivih metoda, otetili su okoli na jedan ili vie nabrojenih naina, to je dovelo do toga da su i perifernu obradivu zemlju opet morali napustiti. Posljedice za drutvo bile su, izmeu ostaloga, nestaice hrane, gladovanje, ratovanja izmeu previe ljudi za premalo resursa, te svrgavanje vladajuih elita od strane razoaranih masa. Broj stanovnika s vremenom je pao, zbog

Pria o dvjema farmama

19

gladi, rata ili bolesti, a drutvo vie nije bilo onako politiki, gospodarski i kulturno sloeno kakvo je bilo na vrhuncu svojeg razvoja. Pisci ne mogu odoljeti a da ne povlae analogije izmeu tih putanja ljudskih drutava i putanja ivota pojedinaca da ne govore o roenju, rastu, vrhuncu, starenju i smrti drutva i da ne pretpostavljaju da dugo razdoblje starenja kroz koje veina nas proe izmeu najboljih godina i smrti vrijedi i za drutva. No pokazalo se da ta metafora ne vrijedi za mnoga propala drutva (kao ni za moderni Sovjetski Savez): slamala su se nedugo nakon to bi dosegla vrhunac po brojkama i moi, a ti vrlo brzi slomovi zasigurno su dobrano iznenadili i potresli njihove graane. U najgorim sluajevima potpunog sloma, svi lanovi drutva iselili su se ili umrli. Ipak, oito je da nisu sva propala drutva postojano slijedila tu turobnu putanju do samoga kraja: razliita drutva slamala su se u razliitoj mjeri i na donekle razliite naine, dok se mnoga drutva nisu uope slomila. Danas nas sve vie brine opasnost od takvih prijetnja; dapae, slo movi su ve konkretna stvarnost za Somaliju, Ruandu i jo neke zemlje Treeg svijeta. Mnogo ljudi boji se da nuklearni rat i nove bolesti polako padaju u sjenu ekocida kao opasnosti za civilizaciju cijelog svijeta. Meu ekoloke probleme koji nas danas mue ubraja se onih istih osam koji su potkopali propala drutva, plus etiri nova: klimatske promjene iji su uzronici ljudi, gomilanje otrovnih kemikalija u okoliu, nestaice energije i ovjekovo iskoritavanje Zemljine sposobnosti fotosinteze do krajnjih granica. Tvrdi se da e veina od tih 12 opasnosti postati pogibeljne za svijet u sljedeih nekoliko desetljea: ili emo dotad rijeiti te probleme ili e oni unititi ne samo Somaliju nego i drutva Prvog svijeta. Od najcrnjih prognoza, iji je sastavni dio izumiranje ljudske vrste ili apokaliptini slom industrijske civilizacije, mnogo bi izglednija bila samo budunost u kojoj bi ivotni standard bio znatno nii, rizici kronino vei, a neke vrijednosti, koje su nam danas kljune, podrovane. Takav slom mogao bi poprimiti razne oblike poput, na primjer, irenja bolsti po svijetu ili moda ratova koji bi u osnovi izbili zbog oskudnih resursa u okoliu. Ako je takvo razmiljanje ispravno, onda svojim dananjim postupcima odreujemo u kakvom e stanju biti svijet u kojem e sadanji narataji djece i mladih proivjeti svoju srednju dob i starost.

20

Slom

estoko se, meutim, raspravlja o ozbiljnosti tih aktualnih ekolokih problema. Jesu li opasnosti preko svake mjere preuveliane ili su, upravo suprotno, podcijenjene? Je li logino da dananje stanovnitvo od gotovo sedam milijardi ljudi, s monom modernom tehnologijom, upropatava okoli cijeloga svijeta mnogo bre nego to je tek nekoliko milijuna ljudi s kamenim i drvenim oruem upropastilo svoj lokalni okoli? Hoe li moderna tehnologija rijeiti nae probleme ili pak bre stvara nove nego to rjeava stare? Kad se jedan resurs iscrpi (na primjer, drvo, nafta ili morska riba), moemo li raunati na to da emo ga moi zamijeniti nekim novim resursom (na primjer, plastikom, vjetroenergijom i sunevom energijom ili uzgojenom ribom)? Zar stopa rasta stanovnitva ne opada u tolikoj mjeri da ve sada idemo prema ujednaavanju svjetskog stanovnitva na nekoj brojci s kojom se moe izai na kraj? Sva ova pitanja pokazuju zato ti uveni slomovi propalih civilizacija poprimaju vee znaenje od puke romantine tajne. Moda bismo iz svih tih slomova iz prolosti mogli izvui neke praktine pouke. Znamo da su se neka drutva slomila dok druga nisu: zbog ega su odreena drutva bila osobito ranjiva? Kakvim su to procesima propala drutva poinila ekocid? Zato neka od njih nisu uvidjela da srljaju u neprilike, a one su (pomislili bismo gledajui unatrag) sigurno bile oigledne? Koja su se rjeenja u prolosti pokazala uspjenima? Kad bismo odgovorili na ta pitanja, moda bismo mogli utvrditi koja su drutva danas izloena najveem riziku i kojim mjerama bismo im najbolje mogli pomoi, a ne da ekamo nove slomove poput onoga u Somaliji. Meutim, tu su i razlike izmeu modernog svijeta i njegovih problema, s jedne strane, i tih propalih drutava i njihovih problema s druge. Ne bismo trebali biti tako naivni i misliti da e izuavanje prolosti uroditi jednostavnim rjeenjima koja moemo izravno prenijeti na dananja drutva. Od propalih se drutava razlikujemo po nekim aspektima zbog kojih smo izloeni manjem riziku: tim esto spominjanim aspektima pripada naa mona tehnologija (to jest, njezini povoljni uinci), glo balizacija, moderna medicina te bolje poznavanje propalih drutava i dalekih modernih drutava. Od propalih drutava razlikujemo se i po nekim aspektima zbog kojih smo izloeni veem riziku: s tim u vezi spominje se, opet, naa mona tehnologija (to jest, njezini neeljeni razorni uinci), globalizacija (tako da danas i slom u dalekoj Somaliji

Pria o dvjema farmama

21

utjee na Sjedinjene Drave i Europu), ovisnost milijuna (a uskoro i milijardi) o modernoj medicini koja nas dri na ivotu te sve vei broj ljudi na Zemlji. Moda iz prolosti ipak moemo uiti, ali samo ako paljivo razmislimo o njenim poukama.

U nastojanjima da shvatimo slomove iz prolosti, moramo se suoiti s jednim velikim prijeporom i etiri komplikacije. Pod prijeporom podrazumijevamo otpor ideji da su narodi iz prolosti (a poznato je da su neki od njih preci danas ivih i glasnih naroda) nekim svojim postupcima pridonijeli vlastitoj propasti. Danas nam je svijest o na ruavanju okolia razvijenija nego to je bila do prije samo nekoliko desetljea. Danas nas ak i znakovi u hotelskim sobama upuuju na ljubav prema okoliu kako bi nam nametnuli osjeaj krivnje ako zatraimo iste runike ili pustimo vodu da tee. Danas se naruavanje okolia smatra moralno kanjivim. Ne udi, stoga, to havajski domoroci i Maori ne vole kad im pa leontolozi kau da su njihovi preci istrijebili polovicu ptijih vrsta koje su se bile razvile na Havajima i Novom Zelandu, kao to ni ameriki Indijanci ne vole kad im arheolozi kau da su Anasazi krenjem ume potpuno ogoljeli neke dijelove jugozapada Sjedinjenih Drava. Tobonja otkria paleontologa i arheologa nekim sluaocima zvue poput tek jo jedne rasistike izlike koju bijelci iznose kako bi razvlastili domoroce. Znanstvenici kao da govore Vai preci su loe uvali svoju zemlju pa su zaslueno razvlateni. Neki ameriki i australski bijelci, ogoreni na vladine odtete i povrat zemlje Indijancima i Aboridinima u Australiji, dandanas poseu za tim otkriima kad iznose dotini argument. Ne samo domoroci nego i neki antropolozi i arheolozi koji domoroce prouavaju i poistovjeuju se s njima smatraju ta nedavna navodna otkria rasistikim laima. Neki domorodaki narodi i antropolozi koji se s njima poistovjeuju idu u drugu krajnost. Ustraju u tvrdnji da su domorodaki narodi iz prolosti bili (a moderni i danas jesu) obzirni i ekoloki mudri gospodari svojega okolia, da su prisno poznavali i potivali Prirodu, da su nevino ivjeli u zbiljskom rajskom vrtu te da nipoto nisu mogli uiniti sve te rune stvari. Jednom mi je lovac s Nove Gvineje rekao: Ako jednog dana uspijem pogoditi velikog goluba na jednom od

22

Slom

putova koji vode iz sela, tjedan dana uope ne lovim golubove, a kad opet izaem u lov, krenem iz sela suprotnim smjerom. Samo ti zli moderni stanovnici Prvog svijeta ne znaju nita o Prirodi, ne potuju okoli i unitavaju ga. Zapravo, obje krajnosti u tom prijeporu rasisti i vjernici prologa raja grijee utoliko to smatraju da se domorodaki narodi iz prolosti iz temelja razlikuju od modernih naroda Prvog svijeta (bilo da su im inferiorni ili superiorni). Uvijek je bilo teko postupati s ekolokim resursima na odriv nain, jo otkad je Homo sapiens prije otprilike 50.000 godina razvio inventivnost, djelotvornost i lovake vjetine u modernom znaenju rijei. Poevi od prvih naseljavanja ljudi na australski kontinent prije 46.000 godina te brzog izumiranja veine prijanjih australskih divovskih tobolara i drugih velikih ivotinja, za svakim novim naseljavanjem ljudi na kopnene mase na kojima ih dotad nije bilo bilo da se radi o Australiji, Sjevernoj Americi, Junoj Americi, Madagaskaru, mediteranskim otocima ili o Havajima, Novom Zelandu i desecima drugih otoka u Tihom oceanu uslijedio je val izumiranja velikih ivotinja koje su se razvijale bez straha od ljudi pa su ih oni lako ubijali ili su podlegle promjenama stanita za koje su zasluni ljudi, donesenim vrstama tetoina i bolesti. Svaki narod moe upasti u zamku prekomjernog iskoritavanja okolinih bogatstava, zbog svugdje prisutnih problema o kojima emo poslije govoriti: isprva im se ini da su resursi toliko obilni da ih ni ne mogu iscrpiti; znakove njihovog poetnog iscrpljenja poinju prikrivati priama o normalnim nestalnostima razina resursa pojedinih godina ili desetljea; teko je motivirati ljude da se dogovore da ne ubiru ljetinu sa zajednikog resursa (takozvana tragedija zajednikog dobra o kojoj emo govoriti u kasnijim poglavljima); a zbog sloenosti ekosustava esto ni profe sionalni ekolog ne moe ni u snu predvidjeti kakve bi posljedice imao neki poremeaj koji su prouzroili ljudi svojim postupcima. U prolosti su zasigurno jo tee rjeavali ekoloke probleme s kojima i mi danas teko izlazimo na kraj. Osobito za nepismene narode iz prolosti, koji nisu mogli itati studije sluajeva drutvenog sloma, naruavanje okolia bila je tragina, nepredviena, nehotina posljedica njihovog najveeg truda, a ne moralno kanjiva slijepa ili svjesna sebinost. Drutva koja su zavrila slomom nisu bila glupa i primitivna nego

Pria o dvjema farmama

23

(poput Maja) jedna od najkreativnijih, (neko vrijeme) najnaprednijih i najuspjenijih drutava svojega doba. Narodi iz prolosti nisu postupali ni loe ni neupueno pa da su zaslueno istrijebljeni ili razvlateni, a nisu bili ni sveznajui savjesni ekolozi koji su rjeavali probleme koje mi danas ne moemo rijeiti. Bili su ljudi poput nas, muili su ih problemi otprilike slini onima koji danas mue nas. Naginjali su uspjehu ili propasti, ovisno o okolnostima slinim onima zbog kojih mi danas naginjemo uspjehu ili propasti. Da, postoje razlike izmeu situacije s kojom se danas suoavamo i one s kojom su se suoavali propali narodi, no ipak su dovoljno sline da moemo uiti iz prolosti. Povrh svega, ini mi se da je tvrdoglavo i opasno pozivati se na povijesne pretpostavke o postupanju domorodaca prema okoliu kako bismo opravdali poten odnos prema njima. U mnogim sluajevima ili, veinom, povjesniari i arheolozi otkrivaju dokaze koji premono potvruju da je takva pretpostavka (o rajskom odnosu prema okoliu) pogrena. Pozivajui se na tu pretpostavku kao na opravdanje za poten odnos prema domorocima, preutno kaemo da je u redu da se prema njima loe odnosimo ako bi se ta tvrdnja mogla opovrgnuti. Zapravo, argument protiv loeg odnosa prema domorocima ne zasniva se ni na kakvoj povijesnoj pretpostavci o njihovom postupanju prema okoliu: zasniva se na moralnom naelu, to jest, na naelu da je moralno pogreno da jedan narod razvlasti, pokori ili istrijebi drugi narod.

Eto, to je prijepor o ekolokim slomovima u prolosti. to se tie komplikacija, naravno da nije istina da su sva drutva osuena na slom zato to nanose tetu okoliu: neka propala drutva bila su osuena na slom, druga nisu; pravo pitanje glasi zato su se samo neka drutva pokazala ranjivima i po emu se drutva koja su se slomila razlikuju od onih koja nisu. Neka drutva o kojima u govoriti, poput Islanana i Tikopijaca, uspjeno su rjeavala krajnje teke ekoloke probleme, pa su zbog toga mogla dugo potrajati i biti vrsta i danas. Kad su se, na primjer, Norveani koji su naselili Island prvi put nali u okoliu koji je povrno sliio norvekom, no zapravo je bio posve drukiji, nesmotreno su unitili velik dio povrinskog sloja tla i veinu uma. Island je dugo bio najsiromanija i ekoloki najrazorenija europska

24

Slom

zemlja. No Islanani su na koncu izvukli pouke iz iskustva, usvojili stroge mjere zatite okolia i sada po stanovniku imaju jedan od naj viih prosjenih nacionalnih dohodaka na svijetu. Stanovnici Tikopije nastanjuju otoi toliko udaljen od susjeda da su morali u gotovo svemu biti sami sebi dovoljni, ali svojim resursima tako su paljivo upravljali na mikrorazini i s jednakom panjom regulirali broj stanovnika da je njihov otok plodan i danas kao to je bio posljednjih 3000 godina, koliko ga nastanjuju ljudi. Tako da ova knjiga nije neprekinuti niz deprimirajuih pria o propasti, u njoj ima i pria o uspjehu koje potiu na oponaanje i optimizam. K tome, nije mi poznat nijedan sluaj sloma drutva koji se moe pripisati iskljuivo naruavanju okolia: uvijek postoje i drugi im benici. Kad sam poeo razraivati ovu knjigu, nisam se obazirao na te komplikacije i naivno sam smatrao da e tema knjige biti samo naruavanje okolia. S vremenom sam doao do okvira od pet toaka o moguim imbenicima koji pridonose slomu, a koje sada uzimam u obzir kad nastojim shvatiti svaki navodni ekoloki slom. etiri skupine imbenika nanoenje tete okoliu, klimatske promjene, neprijateljski raspoloeni susjedi i prijateljski raspoloeni trgovinski partneri mogu se i ne moraju pokazati vanima za konkretno drutvo. Peta skupina imbenika reakcije drutva na ekoloke probleme uvijek se pokae vanom. Razmotrimo tih pet skupina jednu po jednu, slijedom koji ne implicira da je neka od njih vanija nego slui u svrhu njihova predstavljanja. Prvu skupinu imbenika ini oteenje okolia koje nesmotreno poine ljudi, o emu sam ve govorio. Razmjeri tog oteenja i mogunosti njegova ublaavanja i saniranja djelomino ovise o djelovanju ljudi (npr. koliko stabala posijeku godinje po jutru ume), a djelomino o svojstvima okolia (npr. o svojstvima koja odreuju koliko sadnica klija po jutru, koliko mladice izrastu u godinu dana). Kad se govori o tim svojstvima okolia, misli se ili na krhkost (podlonost oteivanju) ili na otpornost (potencijal za oporavak od oteivanja), a govori se i zasebno o krhkosti ili otpornosti uma, tla, riblje populacije i slinoga na nekom podruju. Stoga bi se meu razlozima zato su samo odre ena drutva pretrpjela ekoloki slom mogla, u naelu, nai iznimna nerazboritost njihovih pripadnika, izuzetna krhkost nekih aspekata njihovog okolia, ili i jedno i drugo.

Pria o dvjema farmama

25

Sljedei imbenik u mojem okviru od pet toaka jesu klimatske promjene, izraz koji danas obino povezujemo s globalnim zatopljenjem to ga uzrokuju ljudi. Klima zapravo postaje toplija ili hladnija, vlanija ili sunija ili se manje ili vie mijenja po mjesecima ili po godinama zbog promjena prirodnih sila koje upravljaju njome i nemaju nikakve veze s ljudima. Primjeri takvih sila jesu jaanje ili slabljenje suneve topline, erupcije vulkana koje u atmosferu izbacuju prainu, promjene orijentacije Zemljine osi s obzirom na njezinu orbitu i promjene u raspo djeli kopnene i vodene mase na povrini Zemlje. Prirodnim klimatskim promjenama o kojima se esto raspravlja pripada pomicanje i povlaenje kontinentalnih ledenih ploa u ledeno doba koje je poelo prije vie od dva milijuna godina, takozvano malo ledeno doba od 1400. do 1800. godine nae ere, i globalno zahlaenje koje je uslijedilo nakon goleme erupcije vulkana na indonezijskoj planini Tambora 5. travnja 1815. U toj erupciji izbaeno je u gornju atmosferu toliko praine da je do zemlje dopiralo znatno manje suneva svjetla sve dok se praina nije slegnula to je, pak, prouzroilo glad ak i diljem Sjeverne Amerike i Europe i to zbog niskih temperatura i manjeg uroda kultura u ljeto 1816. (godine bez ljeta). Klimatske promjene bile su jo vei problem za propala drutva s krat kim ivotnim vijekom svojih pripadnika i bez zapisa nego za dananja, jer se klima u mnogim dijelovima svijeta obino ne razlikuje samo od godine do godine nego i u rasponu od vie desetljea; nakon nekoliko kinih desetljea nastupi pola stoljea sue. U mnogim prapovijesnim drutvima, prosjeni vijek ljudskog narataja prosjean broj godina koje prou izmeu roenja roditelja i roenja njihove djece bio je tek koje desetljee. Stoga se pri kraju niza kinih desetljea veina ivih ljudi nije mogla iz prve ruke sjeati prethodnog razdoblja sune klime. ak i danas ljudi streme poveanju proizvodnje i porastu stanovnitva u dobrim desetljeima, zaboravljajui (ili u prolosti ni ne shvaajui) da takva desetljea vjerojatno nee potrajati. Kad dobra desetljea doista zavre, drutvo se zatekne u situaciji da ima vie stanovnika nego to moe hraniti ili da je steklo navike koje su neprikladne u novim klimatskim uvjetima. (Pomislite samo danas na suhi ameriki zapad gdje se gradovi i sela dre politike razbacivanja vodom, politike koju obino formuliraju u kinim desetljeima na preutnoj pretpostavci da su takva desetljea tipina). Ti problemi s klimatskim promjenama

26

Slom

bili su jo tei zato to mnoga propala drutva nisu imala mehanizme za ublaavanje nepogode, to jest mehanizme za uvoz vika hrane s drugih podruja, s drugaijom klimom, na podruja gdje je zavladala nestaica hrane. Zbog svega toga, propala drutva bila su izloena milosti i nemilosti klimatskih promjena vie od dananjih. Prirodne klimatske promjene mogu ili poboljati ili pogorati ivotne uvjete svakog konkretnog ljudskog drutva, a mogu i jednom drutvu pogodovati, a drugome nakoditi. (Vidjet emo da je, na primjer, malo ledeno doba bilo loe za Grenland, ali zato dobro za grenlandske Eskime). U mnogim povijesnim sluajevima, drutvo koje je crpilo resurse iz okolia moglo je apsorbirati gubitke sve dok mu je klima bila naklonjena, ali s ruba je zakorailo u slom kad je klima postala sunija, hladnija, toplija, vlanija ili promjenjivija. Treba li stoga rei da je uzrok sloma ovjekov uinak na okoli ili promjena klime? Nijedna od ovih jednostavnih alternativa nije tona. Da dru tvo nije ve djelomino bilo iscrpilo svoje okoline resurse, moda bi preivjelo iscrpljivanje resursa do kojeg je dolo zbog promjene klime. I obratno, moglo je preivjeti samonametnuto iscrpljivanje resursa sve dok promjena klime nije dovela do daljnjeg iscrpljivanja. Kobnim se nije pokazao samo jedan zaseban imbenik, ve spoj uinka na okoli i promjene klime. Trea okolnost su neprijateljski raspoloeni susjedi. Sva povijesna drutva, s tek nekoliko iznimaka, bila su zemljopisno dovoljno blizu nekim drugim drutvima da s njima imaju barem neki kontakt. Odnosi sa susjednim drutvima mogu biti povremeno ili kronino neprijateljski. Drutvo moe odolijevati neprijateljima sve dok je jako, ali im podleg ne kad oslabi iz bilo kojeg razloga, meu kojima je i nanoenje tete okoliu. U tom sluaju, neposredan uzrok sloma bit e vojno osvajanje, ali temeljni uzrok imbenik zbog ije je promjene nastupio slom bit e onaj koji je oslabio drutvo. Stoga se slomovi iz ekolokih ili drugih razloga obino kamufliraju vojnim porazima. Najpoznatija rasprava o moguem takvom kamufliranju ona je o padu Zapadnog Rimskog Carstva. Rim su sve vie opsjedali barbari, a kao datum pada Carstva obino se, donekle proizvoljno, smatra 476. godina novog vijeka, godina u kojoj je svrgnut posljednji car Zapada. No i prije uspona Rimskog Carstva ivjela su u sjevernoj Europi i srednjoj Aziji, izvan granica civilizirane sredozemne Europe, barbarska

Pria o dvjema farmama

27

plemena koja su s vremena na vrijeme napadala civiliziranu Europu (kao i civiliziranu Kinu i Indiju). Rim je uspjeno odolijevao barbarima vie od tisuu godina pa su tako, na primjer, u bitci kod Campi Raudii 101. godine pr.n.e. njegovi vojnici poklali velike napadake snage Cimbra i Teutonaca, odlunih u namjeri da osvoje sjevernu Italiju. Na koncu su prevagnuli barbari, a ne Rimljani: koji je bio osnovni razlog za taj obrat sree? Jesu li se promijenili sami barbari, jesu li postali brojniji ili bolje organizirani, jesu li se opskrbili boljim orujem ili s vie konja ili su profitirali od promjene klime u stepama srednje Azije? U tom sluaju, rekli bismo da bi barbari doista mogli biti osnovni uzrok pada Rima. Ili su, pak, ti isti stari, nepromijenjeni barbari uvijek vrebali na granicama Rimskog Carstva ne mogavi pobijediti sve dok Rim nije oslabio uslijed kakvog spoja gospodarskih, politikih, eko lokih i drugih problema? U tom sluaju, za pad Rima okrivili bismo njegove vlastite probleme, a barbari su mu samo zadali zavrni udarac. O tom se pitanju i danas raspravlja. U biti, o istom se pitanju raspravlja i kad se govori o padu carstva Kmera sa sreditem u Angkor Watu, slijedom napada tajlandskih susjeda, o propasti harapske civilizacije iz doline Inda, slijedom invazija Arijevaca te o padu mikenske Grke i drugih sredozemnih drutava bronanoga doba, slijedom invazija morskih naroda. etvrta skupina imbenika je obrnuto poredana trea: manja po drka prijateljskih susjeda nasuprot sve eim napadima neprijateljski raspoloenih susjeda. Sva povijesna drutva, osim njih nekolicine, imaju prijateljski raspoloene trgovake partnere kao i susjede neprijatelje. esto se dogaa da je upravo isti susjed partner i neprijatelj, ije se ponaanje kree od prijateljskog do neprijateljskog i natrag. Veina drutava ovisi do neke mjere o prijateljski raspoloenim susjedima, kako zbog uvoza osnovnih trgovakih dobara (poput dananjeg amerikog uvoza nafte te japanskog uvoza nafte, drveta i morskih rakova, koljki i riba) tako i zbog kulturnih veza koje drutvo ine koheziono (poput australskog kulturnog identiteta koji se sve donedavno uvozio iz Bri tanije). Otuda rizik da bi i nae drutvo, ako na trgovinski partner oslabi iz bilo kojeg razloga (a meu njima je i naruavanje okolia) i ne bude nas vie mogao opskrbljivati najvanijim uvoznim proizvodima ili biti naa kulturna veza, moglo oslabiti uslijed takvog dogaaja. Danas je to svima poznat problem i to zbog ovisnosti Prvog svijeta o nafti iz

28

Slom

ekoloki slabih i politiki problematinih zemalja Treeg svijeta koje su 1973. uvele embargo na izvoz nafte. Slini problemi u prolosti muili su Grenland, stanovnike otoka Pitcairn i druga drutva. Posljednjoj skupini imbenika iz mojeg okvira od pet toaka pripada sveprisutno pitanje o reakcijama drutva na svoje probleme, bili oni ekoloki ili ne. Razliita drutva razliito reagiraju na sline probleme. Probleme koje donosi sjea uma imala su mnoga prola drutva, od kojih su brdska Nova Gvineja, Japan, Tikopija i Tonga razradili uspjene metode postupanja sa umama te i nadalje prosperirali, dok Uskrnji otok, Mangareva i Grenland nisu uspjeli razraditi uspjene metode gospodarenja umama te su se zato slomili. Kako protumaiti takve razliite ishode? Reakcije drutva ovise o njegovim politikim, gospodarskim i drutvenim institucijama te o kulturnim vrednotama. Te institucije i vrednote utjeu na to rjeava li drutvo (ili ak pokuava li rijeiti) svoje probleme. U ovoj knjizi razmotrit emo taj okvir od pet toaka za svako propalo drutvo o ijem slomu ili postojanosti budemo govorili. elim, naravno, dodati da ba kao to slomu odreenog drutva mogu i ne moraju pridonijeti promjena klime, neprijateljski raspolo eni susjedi i trgovinski partneri, tako mu moe i ne mora pridonijeti naruavanje okolia. Bilo bi apsurdno tvrditi da je naruavanje okolia zasigurno glavni imbenik u svim slomovima: u moderno doba tome proturjei slom Sovjetskog Saveza, a u staro doba rimsko razaranje Kartage 146. godine pr.n.e. Vidljivo je, dakle, da za slom moe biti dovoljan samo vojni ili samo ekonomski imbenik. Stoga bi puni naslov ove knjige glasio Drutveni slomovi s ekolokom komponentom, a u nekim sluajevima i doprinosom klimatskih promjena, neprijateljski raspoloenih susjeda i trgovinskih partnera, uz pitanja o reakcijama drutva. I uz takvo ogranienje ostaje nam dovoljno materijala za razmatranje, kako modernog tako i davnog.

Teme vezane uz ovjekov uinak na okoli danas su esto kontroverzne, a miljenja o njima obino popunjavaju spektar izmeu dva suprotna tabora. Jedan od njih, koji obino nazivamo ekolokim ili proekolo kim, smatra da su postojei ekoloki problemi ozbiljni i da ih treba hitno rijeiti te da su postojee stope rasta gospodarstva i broja stanovnika

Pria o dvjema farmama

29

neodrive. Drugi tabor smatra da su ekolozi pretjerano i neopravdano zabrinuti te da je daljnji rast gospodarstva i broja stanovnika i mogu i poeljan. Uz ovaj potonji tabor ne vezuje se nikakva prihvaena etiketa pa u ih nazivati jednostavno neekolozima. Njihovi pristae dolaze osobito iz svijeta krupnog biznisa i gospodarstva, meutim jednadba neekolog = zagovornik biznisa ne stoji; mnogi poslovni ljudi smatraju sebe ekolozima, a mnogi ljudi koji su sumnjiavi prema tvrdnjama ekologa ne dolaze iz svijeta krupnog biznisa. Kakvo je moje stajalite, kao pisca ove knjige, prema ta dva tabora? S jedne strane, od svoje sedme godine promatram ptice. Diplomirao sam biologiju i proteklih 40 godina istraujem ptice u praumama Nove Gvineje. Volim ptice, uivam ih promatrati i uivam kad sam u praumi. Volim i druge ivotinje, biljke i stanita i cijenim ih zbog njih samih. Sudjelujem u mnogim akcijama za ouvanje vrsta i prirodnog okolia u Novoj Gvineji i drugdje. Posljednjih desetak godina direktor sam amerike podrunice Svjetskog fonda za biljni i ivotinjski svijet, jedne od najveih svjetskih ekolokih organizacija, s najirim kozmopolitskim interesima. Zbog svega toga zaradio sam kritike neekologa koji me nazivaju trgovac strahom, govore da Diamond propovijeda propast i tminu, preuveliava rizike, i daje prednost ugroenim movarnim uljivcima pred potrebama ljudi. Ali, premda uistinu volim ptice s Nove Gvineje, jo vie volim sinove, enu, prijatelje, Novogvinejce i druge ljude. Ekoloke teme vie me zanimaju zbog posljedica koje uoavam da imaju za ljude nego zbog njihovih posljedica za ptice. S druge pak strane, imam mnogo iskustva s velikim tvrtkama i drugim silama u naem drutvu koje iskoritavaju okoline resurse i koje se esto smatraju antiekolozima, iznimno me zanimaju i imam s njima i neke poslovne aranmane. Kao mladi, radio sam na velikim stonim farmama u Montani kamo sada, kao odrastao ovjek i otac, redovito vodim enu i sinove na ljetni odmor. Jedno ljeto radio sam kao rudar u rudnicima bakra u Montani. Volim Montanu i prijatelje ranere, razumijem se u njihov poljoprivredni biznis i ivotni stil, oboavam i jedno i drugo, simpatiziram ih, njima sam posvetio ovu knjigu. Imao sam mnogo prilike promatrati i upoznati druge velike tvrtke iz primarne proizvodnje: rudarskog sektora, drvne industrije, ribarstva, naftne industrije i industrije zemnog plina. Posljednjih sedam godina pratim kako na okoli utjee najvee polje za vaenje nafte i zemnog plina

30

Slom

u Papui Novoj Gvineji, gdje su naftne kompanije angairale Svjetski fond za biljni i ivotinjski svijet da izradi nezavisnu procjenu utjecaja na okoli. Tvrtke iz sektora primarne proizvodnje esto me ugouju u svojim prostorima, mnogo razgovaram s njihovim direktorima i radnicima i sada razumijem njihova gledita i probleme. Premda sam zbog tih odnosa s velikim tvrtkama stekao neposredan uvid u razorne tete koje esto prouzroe u okoliu, isto tako sam se neposredno uvjerio da su u nekim situacijama velike tvrtke smatrale kako je u njihovu interesu da usvoje stroe i djelotvornije mjere zatite okolia na kakve nisam nailazio ni u nacionalnim parkovima. Zanima me to motivira razliita poduzea na te razliite ekoloke strategije. Osobito mi je suradnja s velikim naftnim kompanijama priskrbila osudu nekih ekologa koji rabe izraze poput Diamond se prodao krupnom kapitalu, slizao se s velikim korporacijama ili prostituira se s naftnim kompanijama. Ustvari, ne zapoljavaju me velike kompanije i otvoreno opisujem to se zbiva u njihovim prostorijama premda ih posjeujem kao gost. Vidio sam da naftne i drvne kompanije unitavaju okoli na nekim svojim posjedima i to sam i rekao; vidio sam da na drugim posjedima iste te tvrtke vode rauna o okoliu pa sam i to rekao. Smatram da se ekoloki problemi svijeta nee moi rijeiti ako ekolozi ne budu spremni udruiti se s velikim tvrtkama, jednoj od najmonijih sila modernoga svijeta. Tako da ovu knjigu piem iz neke srednje perspektive jer dobro znam i kakvi su ekoloki problemi i kakva je poslovna stvarnost.

Kako se znanstveno prouavaju slomovi drutava? Znanost esto krivo predstavljaju kao znanstvenu grau koja se dobiva ponovljenim izvoenjem eksperimenata u kontroliranim labaratorijskim uvjetima. Znanost je, zapravo, neto mnogo ire: stjecanje pouzdanog znanja o svijetu. U nekim podrujima, poput kemije i molekularne biologije, ponovljeni eksperimenti u kontroliranim laboratorijskim uvjetima jesu izvedivi i daleko su najpouzdaniji nain stjecanja znanja. Formalno obrazovanje stekao sam u dva takva podruja laboratorijske biologije, u biokemiji koju sam diplomirao i u fiziologiji koju sam doktorirao. Od 1955. do 2002. provodio sam eksperimentalno laboratorijsko

Pria o dvjema farmama

31

istraivanje iz fiziologije, najprije na Harvardu, a zatim na University of California u Los Angelesu. Kad sam 1964. poeo prouavati ptice u praumama Nove Gvineje, odmah sam se naao pred problemom kako stei pouzdano znanje u situaciji kad ne mogu izvesti ponovljene eksperimente u kontroliranim uvjetima, ni u laboratoriju ni u prirodi. Obino nije ni izvedivo ni zakonito niti etino stjecati znanje o pticama tako to ete na jednom mjestu eksperimentalno istrijebiti njihovu populaciju ili manipulirati njome, a na drugom neete. Morao sam se sluiti raznim metodama. Slini metodoloki problemi javljaju se i u mnogim drugim podrujima populacijske biologije kao i u astronomiji, epidemiologiji, geologiji i paleontologiji. esto se rjeenje nalazi u primjeni takozvane komparativne metode ili eksperimenta u prirodi to jest, u usporedbi prirodnih situacija koje se razlikuju s obzirom na varijablu koja zanima istraivaa. Na primjer, kad me kao ornitologa zanimaju uinci mrkog medojeda s Nove Gvineje na populacije drugih vrsta medarica, usporedim ptije zajednice na razmjerno slinim planinama, osim to na nekima ivi, a na drugima ne ivi populacija mrkog medojeda. Isto tako, u knjigama The Third Chimpanzee: The Evolution and Future of the Human Animal (Trea impanza: evolucija i budunost ljudske ivotinje) i Why Is Sex Fun? The Evolution of Human Sexuality (Zato je seks zabavan? Evolucija ljudske seksualnosti) usporedio sam razliite ivotinjske vrste, osobito razliite vrste primata, u nastojanju da otkrijem zato ene (za razliku od enki veine drugih ivotinjskih vrsta) prolaze kroz menopauzu i ne pokazuju vidljive znakove ovulacije, zato mukarci imaju relativno velik penis (prema ivotinjskim standardima) te zato ljudi obino imaju seksualni odnos ondje gdje ih se ne vidi (a ne na otvorenome poput gotovo svih ostalih ivotinjskih vrsta). Postoje svesci i svesci znanstvenih knjiga o oitim klopkama te komparativne metode te kako ih se moe izbjei. Osobito u povijesnim znanostima (poput evolucijske biologije i historijske geologije), gdje prolou nije mogue eksperimentalno manipulirati, nema nam druge nego se odrei laboratorijskih eksperimenata u prilog eksperimenata u prirodi. U ovoj knjizi pomou komparativne metode nastojimo shvatiti dru tvene slomove u kojima udjela imaju ekoloki problemi. U prethodnoj knjizi (Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies Sva naa

32

Slom

oruja: zarazne bolesti, elik i puke) primijenio sam komparativnu metodu na suprotan problem: razliite stope rasta i razvoja ljudskih drutava na razliitim kontinentima u posljednjih 13.000 godina. U ovoj knjizi, koja se umjesto rastom i razvojem drutava bavi njihovim slomom, usporeujem mnoga propala i dananja drutva koja su se razlikovala po ekolokoj ranjivosti, odnosima sa susjedima, politikim institucijama i drugim ulaznim varijablama koje, pretpostavlja se, utjeu na stabilnost drutva. Izlazne varijable koje preispitujem jesu slom ili opstanak i oblik sloma, ako do njega dolazi. Povezujui izlazne s ulaznim varijablama, cilj mi je izdvojiti utjecaj eventualnih ulaznih varijabli na slomove. Tu metodu moglo se strogo, sveobuhvatno i kvantitativno primijeniti na problem slomova na otocima Tihog oceana, slomova prouzroenih sjeom uma. Prapovijesni pacifiki narodi iskrili su ume na svojim otocima u razliitoj mjeri, od neznatne do potpune sjee, i s razliitim drutvenim posljedicama, od dugotrajnog opstanka do potpunih slomova nakon kojih nije bilo preivjelih. Kolega Barry Rolett i ja stupnjevali smo na brojanoj ljestvici razmjere deforestacije za 81 pacifiki otok, a ocijenili smo i vrijednosti devet ulaznih varijabli (poput oborina, izolacije i obnove plodnosti tla) za koje smo pretpostavili da utjeu na sjeu uma. Statistikim analizama izraunali smo s kolikom je relativnom snagom svaka ulazna varijabla predodredila ishod sjee uma. Drugi komparativni eksperiment bio je mogu na sjevernom Atlantiku, gdje su srednjovjekovni norveki Vikinzi kolonizirali est otoka ili kopnenih masa koje su se razlikovale po svojoj pogodnosti za poljoprivredu, stalnom trgovinskom kontaktu s Norvekom i drugim ulaznim varijablama, a i prema ishodu (od brzog naputanja otoka preko pomora svega ivoga nakon 500 godina pa sve do procvata u dananjici, nakon 1200 godina). Mogu se povui i druge usporedbe drutava iz razliitih dijelova svijeta. Sve te usporedbe poivaju na detaljnim informacijama o pojedinim drutvima koje strpljivo prikupljaju arheolozi, povjesniari i drugi znanstvenici. Na kraju knjige upuujem itaoce na mnoge izvrsne knjige i radove o drevnim Majama i Anasazi Indijancima, modernim Ruananima i Kinezima i o ostalim prolim i sadanjim drutvima koja usporeujem. Te pojedinane studije ine prijeko potrebnu bazu podataka za moju knjigu. Ali, iz usporedbi tih brojnih drutava mogu

Pria o dvjema farmama

33

se izvui i dodatni zakljuci, koji se ne bi mogli izvui iz detaljne studije samo jednoga drutva. Na primjer, da bismo shvatili uveni slom Maja, nije dovoljno samo precizno poznavati povijest Maja i njihov okoli; usporedimo li ih s drugim drutvima koja se jesu ili nisu slomila i koja su im u nekim aspektima bila slina, a u drugima su se od njih razlikovala, stavljamo Maje u iri kontekst i stjeemo nove uvide o njima. A za te nove uvide potrebna nam je komparativna metoda. Opirno sam obradio tu potrebu i za dobrim studijama sluajeva i za dobrim usporedbama, jer znanstvenici koji rabe jedan pristup preesto omalovaavaju rezultate do kojih je doveo drugi pristup. Strunjaci za povijest jednog drutva obino odbacuju usporedbe kao povrne, dok oni koji usporeuju obino odbacuju studije o pojedinim drutvima tvrdei da su beznadno kratkovidne i tek donekle korisne za razumijevanje drugih drutava. No obje vrste prouavanja nam trebaju elimo li stei pouzdano znanje. Bilo bi osobito opasno uopavati na temelju jednog jedinog drutva ili ak samo biti uvjeren u tumaenje pojedinog sloma. Samo na temelju teine dokaza pribavljenih kompara tivnim prouavanjem mnogih drutava s razliitim ishodima moemo se nadati da emo doi do uvjerljivih zakljuaka.

Da itaoci unaprijed steknu neku predodbu o tome u to se uputaju, evo kako sam organizirao knjigu. Nacrt knjige nalikuje udavu koji je progutao dvije goleme ovce. To jest, moje rasprave o modernom svijetu i svijetu iz prolosti sastoje se od nerazmjerno dugog prikaza jednog drutva te od kraih prikaza jo etiriju drutava. Poet emo s prvom golemom ovcom. Prvi se dio sastoji od jednog jedinog, poduljeg poglavlja (Poglavlja 1) o ekolokim problemima jugozapadne Montane, gdje je smjetena farma Huls te ranevi mojih prijatelja, obitelji Hirschy (kojima je ova knjiga posveena). Prednost Montane je u tome to je ona moderno drutvo Prvoga svijeta koje mue stvarni, ali jo relativno blagi ekoloki i populacijski problemi u odnosu na probleme u veem dijelu Prvoga svijeta. tovie, dobro poznajem mnoge stanovnike Montane tako da mogu povezati politiku drutva u Montani s motivacijama pojedinanih ljudi, koje se esto meusobno sukobljavaju. Iz te dobro poznate perspektive Montane lake nam je zamisliti to se dogaalo u dalekim propalim drutvima

34

Slom

koja isprva doivljavamo kao egzotina, a jo k tome moemo samo nagaati to je motiviralo njihove pripadnike. Drugi dio poinje s etiri kratka poglavlja o propalim drutvima koja se jesu slomila, a ovdje su poredana po stupnju sloenosti u skladu s mojim okvirom od pet toaka. Veina propalih drutava o kojima u potanko govoriti bila su mala i smjetena na periferiji, dok su neka bila zemljopisno omeena, drutveno izolirana ili smjetena u krhkom okoliu. Kako italac ne bi zbog toga krivo zakljuio da su ona loi modeli za dobro nam poznata velika moderna drutva, trebam pojasniti da sam ih za pomno razmatranje odabrao upravo zato to su se procesi u takvim malim drutvima odvijali bre i imali ekstremnije posljedice te stoga predstavljaju osobito jasne primjere. Ne radi se o tome da se velika, vana drutva koja su trgovala sa susjedima i nalazila se u otpornom okoliu nisu slamala u prolosti ili da se ne mogu slomiti danas. Jedno od propalih drutava o kojima potanko govorim, Maje, imalo je milijune ili desetke milijuna stanovnika, bilo je smjeteno u jednom od dvaju kulturno najnaprednijih podruja Novoga svijeta prije dolaska Europljana (Mezoamerici) i trgovalo je s drugim naprednim drutvima s tog podruja koja su presudno utjecala na nj. U Dodatnoj literaturi, u odjeljku za Poglavlje 9, ukratko sam prikazao neka od mnogih drugih slavnih drutava drutva Plodnog polumjeseca, Angkor Wat, harapsko drutvo u dolini Inda i druga koja su u tim aspektima nalikovala Majama i ijoj su propasti uvelike kumovali ekoloki imbenici. Prvi konkretni sluaj iz prolosti koji emo analizirati, povijest Uskrnjeg otoka (Poglavlje 2), najblii je istom ekolokom slomu, u ovom sluaju zbog potpune sjee uma, to je dovelo do rata, svrga vanja elite i obaranja uvenih kamenih kipova te masovnog pomora stanovnitva. Koliko nam je poznato, polinezijsko drutvo na Uskrnjem otoku ostalo je izolirano nakon osnivanja pa na putanju Uskrnjeg otoka nisu utjecali ni neprijatelji ni prijatelji. Nemamo dokaza niti o eventualnom udjelu promjene klime na Uskrnji otok, premda bi ih budue studije mogle tek donijeti. Komparativna analiza koju smo proveli Barry Rolett i ja pomogla nam je da shvatimo zato je od svih otoka Tihog oceana ba Uskrnji pretrpio tako estok slom. Otok Pitcairn i otok Henderson (Poglavlje 3), koje su takoer naselili Polineani, primjeri su uinka etvrte stavke iz mojeg okvira od pet

Pria o dvjema farmama

35

toaka: gubitka podrke susjednih prijateljskih drutava. I na Pitcairnu i na Hendersonu okoli je na pojedinim mjestima bio naruen, ali kobni udarac zadao im je slom glavnih trgovinskih partnera uzrokovan oko linim imbenicima. Koliko je poznato, nije bilo dodatnih komplikacija to se tie neprijateljskih susjeda ili promjene klime. Zahvaljujui iznimno detaljnom klimatskom zapisu koji je rekon struiran iz godova stabala, mogu rei da je drutvo Indijanaca Anasazi s jugozapada Sjedinjenih Drava (Poglavlje 4) jasan primjer drutva u kojem su se naruavanje okolia i porast broja stanovnika udruili s promjenom klime (u ovom sluaju, suom). Izgleda da ni prijateljski ni neprijateljski susjedi, a ni ratovi (osim pri kraju) nisu bili glavni faktori u slomu Anasazi Indijanaca. Nijedna knjiga o slomovima drutava ne bi bila potpuna bez prikaza Maja (Poglavlje 5), najnaprednijeg indijanskog drutva i olienja roman tinog misterija o gradovima prekrivenima dunglom. Kao i Anasazi, Maje su ilustracija zdruenih uinaka naruavanja okolia, rasta broja stanovnika i promjene klime, bez bitnog udjela prijateljskih susjeda. Za razliku od sloma Anasazi Indijanaca, neprijateljski susjedi bili su glavna briga majanskih gradova od samih poetaka. Od drutava o kojima govorimo od 2. do 5. poglavlja, samo nam Maje nude prednost u vidu deifriranih zapisa pisma. Grenland (Poglavlja 68) nam se namee kao najsloeniji sluaj pretpovijesnog sloma, sluaj o kojem imamo najvie informacija (zato to se radi o temeljito prouenom pismenom europskom drutvu) i o kojem emo opravdano najvie raspredati: to je ona druga ovca u utrobi udava. Svih pet stavki iz mojeg okvira od pet toaka obilno je potkrijepljeno dokumentima: naruavanje okolia, promjena klime, gubitak prijateljskih kontakata s Norvekom, sve vie neprijateljskih kontakata s Inuitima te politiki, gospodarski, drutveni i kulturni ambijent Grenlanda. Grenland je neto najblie eksperimentu sa slo movima u kontroliranim uvjetima: dva drutva (Norveani i Eskimi) na istom otoku, ali vrlo razliitih kultura, takvih da je jedno od tih drutava opstalo dok je drugo umiralo. Povijest Grenlanda stoga nosi poruku da slom, ak ni u surovom okoliu, nije neizbjean ve ovisi o odlukama drutva. Norveki Grenland moemo usporeivati i s pet ostalih sjevernoatlantskih drutava koja su osnovali norveki doseljenici, to e nam pomoi da shvatimo zato je Orkney cvao dok

36

Slom

su njihovi grenlandski roaci podlijegali nevoljama. Jedno od tih pet ostalih norvekih drutava, Island, kotira kao izvanredno uspjean primjer kako se pobjedom nad krhkim okoliem dosee visoka razina prosperiteta u moderno doba. Drugi dio zavrava (Poglavlje 9) s jo tri drutva koja su (poput Islanda) uspjela i kao takva su suprotni primjeri za razumijevanje propalih drutava. I premda ta tri drutva nisu muili tako ozbiljni okolini problemi kao Island ili veinu propalih drutava, vidjet emo da postoje dva razliita puta do uspjeha: pristup odozdo prema gore, primjer ega su Tikopija i brdska Nova Gvineja, i pristup odozgo prema dolje, primjer ega je Japan u eri Tokugaw. U Treem dijelu vraamo se modernom svijetu. Kako smo o modernoj Montani ve govorili u Poglavlju 1, sada emo se posvetiti etirima izrazito razliitim modernim zemljama od kojih su prve dvije male, a potonje dvije velike ili goleme: katastrofi Treeg svijeta (Ruandi), zasad preivjelom brodolomcu Treeg svijeta (Dominikanskoj Republici), divu Treeg svijeta koji hita uhvatiti korak s Prvim svijetom (Kini) i drutvu Prvog svijeta (Australiji). Ruanda (Poglavlje 10) je primjer maltuzijanske katastrofe koja se odigrava pred naim oima, prenapuena zemlja koja se slomila u stranom krvoproliu, poput Maja u prolosti. Ruanda i susjedni Burundi zloglasni su po etnikom nasilju izmeu Hutua i Tutsija, ali vidjet emo da su rast broja stanovnika, naruavanje okolia i promjena klime bili dinamit s fitiljem etnikog nasilja. Dominikanska Republika i Haiti (Poglavlje 11), na zajednikom otoku Hispaniola, nameu se kao turobna suprotnost, ba kao nekad norveko i inuitsko drutvo na Grenlandu. Iz desetljea podjednako opakih diktatura Haiti je izaao kao najtuniji beznadan sluaj mo dernog Novog svijeta dok se u Dominikanskoj Republici uoavaju znaci nade. Da ne bi tko pretpostavio da se u ovoj knjizi propovijeda ekoloki determinizam, ova potonja zemlja pokazuje koliko situaciju moe promijeniti jedna osoba, osobito ako je na elu zemlje. Kina (Poglavlje 12) pati od svih 12 modernih tipova ekolokih problema i to u golemim koliinama. Budui da je tako velika u smislu gospodarstva, stanovnitva i teritorija, ekoloki i gospodarski utjecaj Kine nije vaan samo za kineske graane nego i za cijeli svijet.

Pria o dvjema farmama

37

Australija (Poglavlje 13) je druga krajnost u odnosu na Montanu i to kao drutvo Prvog svijeta smjeteno u najkrhkijem okoliu i s najozbiljnijim ekolokim problemima. Kao posljedica toga, Australija je jedna od onih zemalja koje sada razmiljaju da te probleme rijee korjenitom reorganizacijom drutva. U zavrnom dijelu knjige (etvrti dio) izvlaimo praktine pouke za nas, dananje ljude. U Poglavlju 14 postavljamo zbunjujue pitanje koje se postavlja za svako propalo drutvo koje je na kraju unitilo samo sebe i koje e zbunjivati budue Zemljane, ako se i mi na kraju unitimo: kako to da drutvo nije uoilo opasnosti koje su, gledajui unatrag, bile jasne kao dan? Moemo li rei da su za takav kraj bili krivi sami stanovnici tih krajeva ili su oni, pak, bili tragine rtve nerjeivih problema? U kojoj je mjeri unitavanje okolia u prolosti bilo nenamjerno i nezamjetno, a u kojoj se mjeri radilo o pokvarenom djelu ljudi s punom svijeu o posljedicama svojih postupaka? to su, na primjer, govorili stanovnici Uskrnjeg otoka dok su sjekli posljednje stablo na otoku? Ispostavlja se da grupno odluivanje moe omesti cijeli niz imbenika, poevi od nepredvianja ili neuoavanja problema te se nastavljajui kroz sukobe interesa zahvaljujui kojima neki lanovi grupe mogu nesmetano ii za ciljevima koji su dobri za njih, ali loi za ostale lanove grupe. U Poglavlju 15 razmatramo ulogu modernih tvrtki od kojih se neke ubrajaju u ekoloki najrazornije sile dananjice dok druge provode najdjelotvornije mjere zatite okolia. Istrait emo zato neka (ali samo neka) poduzea smatraju da je u njihovu interesu tititi okoli i to bi se sve moralo promijeniti da i druga poduzea shvate da je u njihovu interesu oponaati ih. Na koncu, Poglavlje 16 donosi saetak o vrstama ekolokih opas nosti pred kojima se naao moderni svijet, o najeim prigovorima na tvrdnje o ozbiljnosti takvih opasnosti te razlikama izmeu dananjih ekolokih opasnosti i onih pred kojima su se nala propala drutva. Glavna razlika vezana je uz globalizaciju, koja daje najvie razloga i za pesimizam i za optimizam, glede naih sposobnosti da rijeimo postojee ekoloke probleme. Zbog globalizacije jednostavno je nemogue da se moderna drutva slome u izolaciji, kao to se u prolosti dogodilo Uskrnjem otoku i Grenlandu. Danas svako drutvo u previranju, bez obzira na udaljenost sjetite se, na primjer, Somalije i Afganistana

38

Slom

moe prouzroiti nevolje uspjenim drutvima na drugim konti nentima, a ujedno je podlono njihovu utjecaju (bilo korisnom ili destabilizirajuem). Prvi put u povijesti nali smo se pred rizikom od globalne propasti cijelog svijeta. Ali mi smo takoer prvi koji imaju priliku brzo uiti iz zbivanja u drutvima diljem dananjeg svijeta kao i iz razvoja situacije u drutvima iz blie ili dalje prolosti. Zato sam napisao ovu knjigu.