Univerzitet u Bihau Pedagoki fakultet Odsjek za bosanski jezik i knjievnost

Tema: Bijeli aneo ( amil Sijari)

( Seminarski rad)

Profesor: Dr. sc. Zilhad Kljuanin Studentica: Midheta Spahi Biha, juni 2012.
1

1. Uvod
Ruski formalisti koji su svoje teorije knjievnosti iznosili, razraivali i objanjavali u dvadesetom vijeku, mogu se primijeniti i na djela naih pisaca i to jako dobro. Npr. djelo koje smo uzeli za temu ovoga rada, Bijeli aneo amila Sijaria, pokuat emo objasniti i analizirati po metodu ruskih formalista. Ovdje emo pokuati pronai sve one take u formi koje su oni istraivali, potrait emo opise, dijaloge, monologe, slike, ritam, sklop reenice te kao nezaobilazan dio njihove potranje u djelu, a to je zaudnost i ouenje. Moda u ovome djelu neemo pronai sve elemente koje su formalisti traili, ali ne moraju svi ni biti tu, pokuat emo pronai one osnovne i objasniti ih.

2. Motivi u Sijarievim pripovijetkama

Sijarievo djelo sadri nezaobilazne motive folklora, te ti motivi povlae za sobom motive kao to su: nesavladivi okovi moralnih i drutvenih obaveza, te obiaja kao nezaobilazne stanice u njegovim pripovijetkama, jer radnja svake od njih se odvija tamo gdje su obiaji svetinja koja se mora potovati.
1

Zbog toga Sijarievi likovi, u vrtlogu vlastitih sukoba, izloeni potresima linoga ivota,

ostaju kao bespomone rtve nekog vieg reda stvari i nekih neobjanjivih sila () Likovi u njegovim prozama su stvarni ljudi koji imaju svoju ivotnu dramu, stavljeni su pred teke izbore, te njihovim neispunjenim eljama, stalnim oekivanjima i neizbjenim ispatanjima. Ovi likovi, ne samo da imaju svoje unutarnje drame koje ih lome i drobe, nego su u te njihove drame ukljuena i prirodna dogaanja, priroda je s njihovim osjeanjima lijepa, tuna, vene, lie spada s drvea. Folklor u Sijarievu pripovijedanju uvijek donosi onu negativnu stranu, on ljudima donosi nepravdu, patnju i tugu, te je on nesalomiv okov koji ovjeka dri u svojim lancima nesree i samo nesree. Ogranienost folklora na samo negativne dogaaje i osjeaje ovjeka donosi nesretna historija koja prati podruje o kome autor govori i u kome likovi ive.

Nikola Kova, Iskuenja i snovi u prozama amila Sijaria

3. Analiza djela Bijeli aneo

Posla djevojka momku torbu ljenika. Bila je obanica i uvala ovce u bregovima, a momak je bio monarh Georgije koji je ivopisao Mileevu () Ovim reenicama autor zapoinje svoju pripovijetku. I odmah kod na izaziva neku vrstu uenja. Nema uvoda u priu niti imamo opisa. Imamo djevojku obanicu i momka monaha koji se zavjetovao na samou, tj. celibat. Ova zaudnost se protee i kroz dalji dio teksta, monah eta po livadama, zagleda i plai obanice te prima batine od obana. Navijao bi korake tamo gdje bi vidio ute marame na glavama i, izbijajui iznenada iz granja prepadao bi obanice i ovce () Crkva se nalazila u mjestu Sjenicah to nam pokazuje da je to neko daljnje mjesto koje nije doivjelo velike promjene tokom vremena jer sadri u nazivu h na kraju rijei kao u vrijeme starobosanskoga jezika, ili krajem srednjega vijeka, ili je to moda jedini pokazatelj vremena, jer se u pripovijetci nigdje ne spominje vrijeme dogaaja, pa je mogue da je dogaaj iz starih vremena. Tek onda dobivamo opis monaha: Bio je visok Grk, blijed u licu, suh u tijelu, iju duboko usaenih, kojim je gledao kao da trai neto svoje to mu se u ljudima i stvarima davno zaturilo Ovo je ve nekako opis monaha, zavjetovanoga ovjeka, mada pogled nije i tada dobivam onu suprotnost koja e se provlaiti kroz vei dio pripovijetke. () govorilo se, potajno, da taj Grk bre stie gore u bregove do obanica nego u crkvi do svetaca i alili svece a na obanice ljutili se. ( jo jedno zauenje) () kerka udovice ure iz Zahuma Ursula, djevojka visoka grla, oiju kojima gleda niza se, usta koja malo govore; kad hodi, Grku se inilo da gazi po vrhovima travki, uvajui da ih ne polomi. Imamo i opis te djevojke koja najvie zaokuplja monahove misli, njeno porijeklo, imovinsko i porodino stanje itd. Monah ovu djevojku vidi kao pticu rajsku i duu nebesku te joj to bez ustezanja i govori dok mu djevojka na sve to prkosno i ponosno odgovara uvijek suprotno, to izaziva novu udo jer su u vrijeme u koje mislimo da se dogaa pripovijetka. O djevojinom ponaanju i monahovim osjeajima, ali i njegovu ponaanju saznajemo kroz dijalog koji je
4

jedini dijalog u cijeloj pripovijetci, ali dovoljno dug i zanimljiv da bismo ga upamtili i u njemu primijetili ono to smo ve naveli. Meni je drago to si dola u crkvu; crkva zove. Nek ti nije drago prkosno mu odgovara, a njemu mio taj prkos jer je od djevojke.

Nakon ovoga susreta monaha ne putaju misli o djevojci te on umjesto da slika Anela na Hristovom grobu, monah je slikao lik djevojke Ursule, te ga stalno prekreivao, ali on je uvijek iznova izranjao iz kista i njegovih ruku. Ruka mu je htjela anela, a srce ilo na obanicu; Te dvije glave izranjale su iz njega i svaka je htjela na zid Drao je u ruci, kao to se dri ogledalce, malu sliku uzor anela, ali mu je sada pred oima stajala druga slika ()
2

Sijarieve teme sukoba krutih moralnih naela i krhkosti ovjekove volje pred zahtjevima

tijela, ovjekove upornosti da se vee za zemlju i dokui smisao postojanja, kao i tema neispunjenih oekivanja i ispatanja, oblikovane su kao niz realnih ili snovidnih prizora o karavanima i putnicima, o podzemnim vodama i njihovim tajanstvenim svojstvima, o neizvjesnosti puta kroz planinu i meavu, o fascinirajuoj snazi vode koja se na mjeseini bjelasa kao kobno predskazanje ili se zatvara u "zelen prsten" kao vjeni dom nesrenika i grenika, o zvjezdanom nebu i njegovoj skrivenoj harmoniji koju naruava iznenadni pad zvijezde s kojom iezava i neka pravedna dua. Nagledao bi se as bjeline toga zida, as boje na njemu, i iz toga gledanja kao da u ambis tone, zaranjao u mranu dubinu sebe samoga, u kojoj nema ni crkve ni anela, ni one obanice () Monah doivljava moralni i duevni sukob. Ba kao to vidi dvije glave dok slika, jednu glavu na slici, drugu u svojim mislima (uvijek) tako vidi i sebe kao monaha, Boijeg poklonika, a vidi i obinog ovjeka koji obinu (?) djevojku vidi kao svetinju i samo o njoj razmilja. Guilo ga je i kajanje, smatrao se grenikom, mislio o tome kako sveci od njega okreu lea. () polazio je da poljubi zamiljenu ruku anela, ali je ruka bjeala od njega grenika. Zatim je vjerovao kako mu aneli pomau dok slika djevojku, anela, te vjerovao kako je sa svojim umjetnikim djelom otiao daleko, daleko od svih.

Nikola Kova, Iskuenja i snovi u prozama amila Sijaria

() kao da mu je sam aneo vodio ruku, smilovavi se na njega, prestupnika. U jednome dijelu pronalazimo i opise prirode koji su, u ovome sluaju, u slubi samim osjeanjima monaha, te mirisi, zvuci i izgled prirode podsjea ga na samo njegovo stanje.

() priali su da je Grk potamnio u licu, da mu je haljinka postala prevelika jer se stanjio i smanji, da najradije lomi ljenike koje mu obanice donose i da od ljenika i ivi.

Napada, za to vrijeme dok se odmarao, oko crkve mokro orahovo lie, i dolje niz rijeku, a gore uz bregove, po granju, zamirisa ve dobro jesen ()

Predao se, nije se vie moga boriti protiv sopstvenoga usuda i odluio da sam sebe stavi na kri. Iziao je pred drutvo s onim to je imao. Nije vie mogao da se bori protiv svoje nesree i nevolje, nije mogao da se bori protiv vie sile koja je vodila njegovu ruku. Ve je poeo da puta ljude u crkvu, i vidio kako slijeu ramenima: da to i jeste i nije aneo, da to i jeste i nije slika djevojke koju znaju () To njihovo slijeganje ramenima za Georgija je znailo odbijanje da je to aneo, a odbijao je i on sam, ne osjeajui se krivim to ga ruka boja ne sluaju. Vie nije bilo kajanja, nije bilo nita. Nije bilo ni osjeaja, ili ih je bilo ali nisu mogli biti iskazani. Negdje emo nai kako amil Sijari nije davao dublju psiholoku analizu svojih likova. Monah nije psiholoki okarakteriziran iz drugoga razloga. Svaki ovjek je psiholoko bie, pa makar to bio i lik u pripovijetci. Posebno u pripovijetci novijeg, modernog doba, ali mi ne moemo odrediti lahko njegovu linost niti njegova osjeanja. Pokuat emo to odrediti njegovom okolinom, a ne njegovim izgovorom osjeanja jer drutvo zabranjiva pokazivanje osjeanja, drutvena norma je takva da se osjeanja ne izgovaraju, ali ni ne pokazuju, ukoliko smo u mogunosti da tako neto izvedemo.

Izmeu dva krila gledala je obanica ona iz njegovih snova nou, i snova danju; zadrao joj je na obrazima rumenilo od vjetrova i tanak, kao ispod lista, hlad na sljepoonicama () pogled pun mira ali i strog () Zaticali su ga zatim kako sjedi pod orahom na liu, zagledan kako odozgo, s grane, opadaju listovi. Opadali su listovi i s nekakve grane u njemu, jedan po jedan; bili su to oni listovi koji se ne uju, ali opadaju - -u jesen.

4. Zakljuak
U pripovijetki Bijeli aneo pronalazimo razliite elemente koji nas navode na razliite zakljuke. Pronalazimo obinu temu i obine ljude, kao i normalna osjeanja ljudi, ali i u neobinim okolnostima, odnosno u okolnostima u kojima odreena ponaanja i osjeanja nisu dozvoljena za pokazati, ili ak, i osjeati. Dok itamo priu pronai emo mnoge interpunkcijske znake koji nam daju neki osjeaj usporenosti, a i sami su tu da bi retardirali radnju. Nisu ti znaci ba uobiajeni i lahko pronalazivi u svakome djelu u malim razmacima pa tako kod nas djeluju spontano i ako su namjerno stavljeni. Radnja esto mijenja svoj tok, ali jako neprimjetno i njeno i iznenadno je promijenjena jedino prije dijaloga djevojke i monaha koji oigledno mijenja stanje i usmjerava radnju u sasvim drugome toku od dotadanjega. Imamo i osjeanja koja najee iskazuju opisi prirode ili stanja samoga lika, ali nikada lino izreena. Takoer, sami moramo i da shvatimo i karakter likova jer on nigdje nije tani naveden. Opisi likova su kratki, ali dovoljni, taman toliki da na ne zamore, a da nam donesu sliku onoga o emu itamo. Imamo i dosta suprotnosti koje na neki nain unose blagu dinamiku u djelo i ukazuju nam na likove kao ljude koje je mogue pronai i u stvarnome ivotu. Likovi su ljudi sa svojim nedoumicama, kolebanjima, tugama i nesreama, te prosom koji je vie prkos ivotu nego drugim ljudima. Boje, mirisi i zvukovi su takoer prisutni, ti mali ekspresionistiki elementi koji nam donose tu atmosferu obavijena u osjeanja lika. Folklor je ono to je najbolje predstavljeno u ovoj pripovijeci, ali samo jedna strana folklora, ali nije iskljuen da postoji i ona druga jer ima nekih njenih malih i tajnih nagovjetaja.

5. Literatura
Pobri, Edin, Vrijeme u romanu, Sarajevo 2006. Sijari, amil, Pripovijetke, Sarajevo 1987. http://www.openbook.ba/izraz/no05/05_nikola_kovac.htm

Sadraj
1. 2. 3. 4. 5. Uvod ................................................................................................................................................ 2 Motivi u Sijarievim pripovijetkama ................................................................................................ 3 Analiza djela Bijeli aneo ................................................................................................................. 4 Zakljuak .......................................................................................................................................... 8 Literatura ......................................................................................................................................... 9

10