UMJETNIKA AKADEMIJA SVEUILITA U SPLITU 7. I 8. PROSINAC 2012.

KRUH PRVI NACIONALNI KONGRES KONZERVACIJA I RESTAURACIJA U HRVATSKOJ

ZBORNIK PREDAVANJA

SADRAJ:
KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA ZIDNIM OSLICIMA I MOZAICIMA ........ 2 SURADNJA ODSJEKA ZA RESTAURIRANJE I KONZERVIRANJE UMJETNINA AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU I DIJECEZANSKOG MUZEJA U ZAGREBU ....................... 7 KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE ANEGDOTE .................................................................... 12 REPLIKA ILI IZVORNIK S GREKOM ................................................................................................... 14 ISTRAIVAKI I KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA DRVENOM INVENTARU U KAPELI SV. DONATA U PAVLOVCU PREGRADSKOM .......................................... 18 KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI NA KERAMIKIM SVJETILJKAMA ZA POTREBE IZLOBE LUX IN TENEBRIS/SVJETLO U TMINI ...................................................... 23 DIJAGNOSTIKA ISPITIVANJA NA CRTEU IZ 16. STOLJEA ....................................................... 27 GLAVNI OLTAR SPLITSKE KATEDRALE ............................................................................................. 37 KONZERVACIJA I RESTAURACIJA U PROSTORNOM KONTEKSTU ..................................................................... 37 OBNOVA BOJENIH SLOJEVA NA POVIJESNIM OBJEKTIMA ETIRI PRIMJERA IZ KONZERVATORSKO RESTAURATORSKE PRAKSE ........................................................................... 40 KONZERVACIJA I RESTAURACIJA ARHEOLOKOG STAKLA ....................................................... 43 REKONSTRUKCIJA STAKLENE BOCE .................................................................................................. 45 RAZVOJ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE STRUKE NA PRIMJERU DIOKLECIJANOVE PALAE U SPLITU ................................................................................................. 48 IICHRVATSKA GRUPA : TRAENJE VRATA U SVIJET KARIJERE ............................................... 50 KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA SLICI OBITELJSKA SCENA U PARKU J. G. F. LEIDERA IZ GALERIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI OSIJEK .................................................. 53 AUGIJEVE STAJE MIT ILI STVARNOST............................................................................................. 56 MULTIDISCIPLINARNA ISTRAIVANJA KOMPLEKSA DVORCA BREZOVICA ........................... 59

PRIMJENA RAUNALNE TOMOGRAFIJE KAO NEDESTRUKTIVENE DIJAGONOSTIKE METODE U KONZERVACIJI-RESTAURACIJI ...................................................................................... 62

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA ZIDNIM OSLICIMA I MOZAICIMA IZBOR PROJEKATA IZ REDOVITIH I POSEBNIH PROGRAMA HRVATSKOG RESTAURATORSKOG ZAVODA U RAZDOBLJU OD 2010. DO 2012.

Mr.sc. Toni Borovac, konzervator-restaurator savjetnik HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD-ODJEL U SPLITU

Porinova 2a HR-21000 Split tborovac@h-r-z.hr

Kljune rijei: konzervatorsko-restauratorski zahvati, zidni oslici, mozaici, analitika materijala, zateeno stanje, bojani sloj, tessere

METODOLOGIJA RADA:

Uvodna razmatranja

Opis lokaliteta koji se obrauju

Opis svih tetnih procesa na materijalima kroz fotodokumentaciju

Kriteriji za usporedbu

Obrada dostupne dokumentacije i literature

Odsjek za restauraciju zidnih slika i mozaika je u dosadanjoj praksi zavrio niz vanih i zahtjevnih projekata mahom financiranih sredstvima ministarstva kulture. U posljednje dvije godine zavreni su neki dugogodinji programi koji su se zbog prirode konzervatorsko-restauratorskih zahvata morali odvijati postupno u nekoliko zasebnih cjelina. Prvenstveno se to odnosi na projekt palae Bajamonti-Dekovi i konzervatorskorestauratorskih zahvata na stropnim oslicima u stanu vlasnice Sanje Mikai te na projekt

konzervatorsko-restauratorskih zahvata na stropu hvarskog kazalita. Projekti konzervatorskorestauratorskih zahvata koji se nastavljaju su podni mozaici u Archiakonovoj ulici, podni mozaici vikih antikih termi te ostaci fresaka i buka na lokalitetu Lovreina na otoku Brau. Naravno da to nisu jedini tekui zadatci ve nam dolaze i novi koje treba restauratorski obraivati, analizirati i pripremiti za sve sloene konzervatorsko-restauratorske postupke. Ovim predavanjem bi pokuali prikazati sve cjeline konzervatorsko-restauratorskih zahvata kako na zidnim (stropnim) oslicima tako i na mozaicima koji su se nali na repertoaru izvravanja redovitih zadataka na odsjeku za restauraciju zidnih slika i mozaika hrvatskog restauratorskog zavoda Odjela u Splitu. Kako bi to bolje i razvidnije opisali provedene konzervatorsko-restauratorske zahvate ali istovremeno naglasili vanost i osobitost pojedinih cjelina prikazat emo izabrane primjere u razliitim fazama dovrenosti neke zavrene nakon viegodinjih konzervatorskorestauratorskih zahvata, neke u tijeku viegodinjih konzervatorsko-restauratorskih zahvata i one koje smo uspjeli kumulativno dovriti u nekoliko viemjesenih kampanja. STROPNI OSLICI U PALAI BAJAMONTI-DEKOVI - PRIMJER PROJEKTA DOVRENOG 2011. NAKON 7 GODINA KONTINUIRANIH KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH ZAHVATA Na ovom projektu su provedeni svi poznati konzervatorsko-restauratorski zahvati u periodu od 7 godina. Oslikani stropovi u dvije prostorije restaurirani su u tehnolokom smislu na dva razliita naina no s mnogo preklapajuih identinih etapa rada. tetni uinci devastacije stvorili su mnoge potekoe pri odabiru strategije konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Vaan je naglasak i na edukativnim razinama ovog projekta jer su na njemu radile, uile i stjecale dragocjena iskustva generacije studenata s odsjeka konzervacije-restauracije zidnog slikarstva i mozaika na Umjetnikoj akademiji u Splitu. STROPNI OSLIK U HVARSKOM KAZALITU - PRIMJER PROJEKTA DOVRENOG 2011. NAKON 2 VIEMJESENE KAMPANJE Stropni oslik hvarskog kazalita doivio je tijekom konzervacijskih i graevinskih radova ozbiljna oteenja koja su se sloenim konzervatorsko-restauratorskim zahvatima neutralizirala a stropni oslik optimalno uklopio u estetsku cjelinu. Najzahtjevniji zahvati, kao to su sidrenje, rekonstrukcija buke i oslika, izvedeni

1.

2.

su bez demontae stropnih oslikanih dijelova to je iziskivalo dodatne napore i vjetinu tima koji je zahvate izvodio. PODNI MOZAICI VIKIH ANTIKIH TERMI PRIMJER PROJEKTA GDJE KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI KONTINUIRANO TRAJU OD 2000. Cjelokupni mozaiki tapeti su bili prekriveni slojem pijeska i zemlje, nakon arheolokih istraivanja sedamdesetih godina prolog stoljea, sve do 2000 g., kada djelatnici odjela za zidno slikarstvo i mozaik Hrvatskog Restauratorskog Zavoda, zajedno sa studentima Umjetnike Akademije odjela za restauraciju zapoinju restauratorsko-konzervatorske zahvate. Uklanjanjem sloja pijeska i zemlje i pregledom svih detalja mozaika uoavaju se znaajnija oteenja na podlonoj buci koju je intenzivno destabilizirao sustav korijenja lokalne vegetacije. Zbog odvajanja od podloge cijelog mozaikog tapeta donosi se zakljuak o neizbjenosti i hitnosti dizanja cijelog mozaikog pavimenta kako bi se stabilizirao podloni sloj. Svi dosadanji zahvati mogu se podijeliti u nekoliko cjelina zaokruenih podizanjem mozaikih tapeta u prostorijama termi. Najnoviji zahvati su izvedeni u rujnu 2012. s podizanjem najveeg dijela mozaika.

3.

4.

PODNI MOZAICI U ARCHIAKONOVOJ ULICI DIOKLECIJANOVA PALAA PRIMJER PROJEKTA GDJE KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI ZAHVATI TRAJU S PREKIDIMA OD 2000. DO 2012. Primjer lokaliteta unutar stroge gradske povijesne jezgre (Dioklecijanova palaa), ini

integralni dio s Dioklecijanovim podrumima, Vestibulom, katedralom Sv. Duje. Mozaik je izloen mnogim tetnim utjecajima koji su uvjetovali gubitke u izvornoj masi mozaika i destabilizirali sve njegove slojeve. Intenzivnim rekonstruktivnim zahvatima se pokuava stabilizirati izvorni dio mozaika i zaustaviti tetni utjecaji. Pokuaji neutraliziranja tetnih promjena na spomenutim mozaicima u nekoliko restauratorskih kampanja u periodu od 1997. do 2011. bili su nedovoljni da ih se oslobodi od svakodnevnog pretvaranja u javnu kloaku. Bezuspjeno se pokuava svratiti pozornost na neadekvatnu brigu o njima i pronai uinkovitije rjeenje koje bi ih trajnije sauvalo.

5.

RANOSREDNJOVJEKOVNA FRESKA U APSIDI CRKVE SV. MIHOVILA U OLTANSKOM POLJU PRIMJER PROJEKTA S TEK ZAPOETIM KONZERVATORSKORESTAURATORSKIM ZAHVATIMA Prve faze konzervatorsko-restauratorskih zahvata su djelomino odraene:

uzorkovanje, sondano preliminarno ienje, definiranje izvornih rubova freske, uklanjanje neizvornih dijelova buke, fotodokumentacija. Freska je izvedena na rustinoj buci s nizom sporadinih oteenja na slikanom sloju to e uvjetovati postupnost i temeljitost u izvedbi osnovnih restauratorskih zahvata impregnacije, injektiranja i zamjene oteenih dijelova zakrpa postavljenih u rekonstruktivnim zahvatima kolega restauratora tijekom 70-tih godina prolog stoljea. Prilaemo detaljan opis preostalih zahvata s detaljima izvedbe i varijante konanih formi pokrivne buke u unutranjosti crkve.

LITERATURA: 1. piki Marko, Anatomija povijesnoga spomenika, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2006., (monografija) 2. piki Marko, Nastanak teorije restauriranja Camilla Boita, Portal: godinjak Hrvatskog restauratorskog zavoda, 1 (2010), 63-72 3. Maroevi Ivo, Konzervatorsko novo iverje, Matica hrvatska u Petrinji, Petrinja 2000. (monografija) 4. Maja Pavela Vrani; Jurica Matijevi, Primijenjena organska kemija u konzervaciji i restauracij, Split 2009., sveuilina skripta 5. Streitwieser, Andrew; Heathcock, Clayton H.; Kosower, Edward M., Introduction to Organic Chemistry; 4th Ed., MacMillan Publishing Company, New York 1992. 6. Voet, Donald; Voet, Judith G.; Pratt, Charlotte W., Fundamentals of Biochemistry, 3rd Ed., John Wiley&Sons, Inc., 2005. 7. Matteini, Mauro, Il metodo del bario nel restauro degli affreschi, Critica d'Arte e 44; Firenze 1979; 182-184 8. M. Matteini, A. Moles, The reconversion of oxidized white lead in mural paintings: a control after a five year period, ICOM, Ottawa 1981. 9. Ashurst, J., Mortars, Plasters and renders in Conservation a Basic Guide, I.C.R.O.M., 1983. Rome

10. Batt, C., Analytical Chemistry in Archaeology, Cambridge Univ. Press, 2005.Cambridge,UK. 11. Barat, H., M. Fuchs, M. Maggetti, and D. Paunier , Roman Wall Paintings: Materials, Techniques, Analysis and Conservation, Institute of Mineralogy and Petrography, Fribourg Univ., 1997.Fribourg, Switzerland. 12. Malinar, Hrvoje, Podzemne vode i kriptoklima arheolokog lokaliteta u podzemlju dubrovake katedrale i Bunieve poljane / - 22/23 1996/1997. Zagreb ; str. 111126 13. Vidi, Sonja; Gaji-apka, Marjana; Baji, Alica; Vukovi, Ivo, Tehnika meteorologija // 50 godina (1947-1997) Dravnog hidrometeorolokog zavoda /PAGIgraf, Zagreb : 1998. Str. 153-176.

SURADNJA ODSJEKA ZA RESTAURIRANJE I KONZERVIRANJE UMJETNINA AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI U ZAGREBU I DIJECEZANSKOG MUZEJA U ZAGREBU

Autori: doc. mr. Zvjezdana Jembrih as. Ana Boievi as. Barbara Horvat Akademija likovnih umjetnosti Ilica 85, 10 000 Zagreb

Kljune rijei:

Dijecezanski muzej u Zagrebu Nadbiskupija zagrebaka sakralna umjetnost konzervatorsko-restauratorski radovi polikromirana drvena skulptura tafelajna slika Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina

U izlaganju bi prikazale viegodinju suradnju Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu s Uredom za kulturna dobra Nadbiskupije zagrebake, u ijoj se nadlenosti nalazi Dijecezanski muzej.

U fundusu toga muzeja - koji, kao otvorena ustanova, ve dulje vrijeme ne postoji - nalazi se mnotvo vrijednih sakralnih umjetnina. Veliki dio tog fundusa sainjavaju upravo skulpture,

neko pripadajue inventarima crkvi s podruja Zagrebake (nad)biskupije. Uslijed raznih razloga i nepovoljnih uvjeta veina ih je danas u ugroenom stanju, neodgovarajue su pohranjene, neistraene i nevalorizirane. Viekratna seljenja, premjetanja i smjetanja umjetnina na razne lokacije, sporadino izvlaenje izabranih predmeta za prigodne izlobe, djelomini, nasumini i katkada nestruni restauratorski zahvati, kontinuirano nepostojanje odgovarajueg izlobenog prostora i prostora za pohranu, nepostojanje stalno uposlenih strunih djelatnika - sve je to doprinijelo propadanju ve ionako ugroenih umjetnina. One su u najboljoj nakani bile izmjetene iz svojih prvotnih ambijenata i zatim skupljene na mjesto gdje bi mogle ponovo zaivjeti,1 a zapravo je veina njih sve to vrijeme preputana degradaciji.

Premda je postojalo zanimanje i zalaganje strunjaka koji su tijekom sedamdesetak godina postojanja te ustanove nastojali uspostaviti slijed strune skrbi nad tim rudnikom sakralnih umjetnina, prilikom nae prve posjete depoima Dijecezanskog muzeja ostali smo iznenaeni zateenim stanjem.

Kao i mnoge dobre suradnje i ova je zapoela spontano i gotovo sluajno: poetkom 2006. god., prilikom posjeta grupe studenata naega odsjeka zagrebakoj katedrali i njezinoj riznici. Ljubaznost i komunikativnost sestre Line Slavice Plukavec, rizniarke zagrebake katedrale, nagnala nas je na dulji i dublji razgovor. Od tada, u okviru nastave iz restauratorskih predmeta, studenti zavrnih godina i diplomanti Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina, istraili su, konzervirali i /ili restaurirali vie od dvadeset drvenih polikromiranih skulptura, te desetak tafelajnih slika2 koje su pohranjene u tome muzeju.

U izlaganju bi prikazale kratak pregled povijesti Dijecezanskog muzeja u Zagrebu, te predstavile suradnju Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina s Uredom za kulturna dobra Nadbiskupije zagrebake, a zatim tijek i rezultate istraivakih i konzervatorskorestauratorskih radova na nekima od skulptura i slika iz toga fundusa od 2007. god. do danas.

Izvod iz Statuta Diecezanskog muzeja nadbiskupije zagrabake, Zagreb,1940. I. Svrha: Diecezanski muzej nadbiskupije zagrebake imade svrhu, da po crkvama i kapelama, kao i crkvenim institucijama Nadbiskupije zagrebake sakupi predmete umjetnike i historijske vrijednosti, koji ne slue vie liturgijskoj uporabi i koji su bilo radi starosti bilo radi smjetaja u pogibelji da propadnu, pa da ih muzejski ureene uini pristupanima iroj javnosti. 2 voditeljica konzervatorsko-restauratorskih radova na tafelajnim slikama iz fundusa Dijecezanskog muzeja u Zagrebu u okviru nastave i diplomskih radova je kolegica doc. mr. Tamara Ukrainik

Svjesni smo da je povijest nae sakralne umjetnosti zapravo povijest stalnih gubitaka. Ali, konzervatorsko-restauratorska profesija bavi se upravo suzbijanjem tih gubitaka i ouvanjem preostalog. Na tom tragu studenti i mi, nastavnici, putem ove suradnje imamo dragocjenu priliku za izravni doticaj, uenje i poduavanje - spoj edukacije i rada, za kritiko promiljanje, zakljuivanje i odluivanje, te za odgovornu i aktivnu skrb nad ivotom toga izuzetnog dijela nae batine.

Takoer, ovim predavanjem najavljujemo mogunosti cjelovitog strunog i interdisciplinarnog pristupa fundusu, te prezentiranja i otvaranja ovoga blaga naoj javnosti.

LITERATURA: Barievi, D (200 ): Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, kolska knjiga, Zagreb Bilini, R.N. (2006): upni muzej - mjesto svjedoanstva ivota crkvene zajednice, Crkvena kulturna dobra, Analecta 4, Zagreb Croati - Cristianesimo, cultura, arte, Museio Vaticani, Vatikan, 1999. Cvitanovi, ., Malekovi, V., Petrievi, J. (19 9): Kultura pavlina u Hrvatskoj 12 MUO, Zagreb Dobroni. L. (1991): Biskupski i kaptolski Zagreb, kolska knjiga, Zagreb Dokal, K. (19 0): Na Dijecezanski muzej, Katoliki list, br. 29, Zagreb Dokal, K. (19 2): Briga za uvanje starina u prolosti i Crkva, Katoliki list, br. 35, Zagreb grupa autora (2000): Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Kranska sadanjost, Zagreb Horvat, A., Mateji, R., Prijatelj, K. (19 2): Barok u Hrvatskoj, Sveuilina naklada Isusovaka batina u Hrvata (1992 -1993), MGC, Zagreb Katii, R. i Novak P. S. (19 7): Dva tisuljea pisane kulture na tlu Hrvatske, Nakladni zavod Matice Hrvatske i MGC, Zagreb Klai, B. (19 3): Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod MH, Zagreb Kolari, J. (2003): Rije urednika, Crkvena kulturna dobra, Analecta 1, Zagreb Kolari, J. (2006): Poziv na osnivanje upskih muzeja, Crkvena kulturna dobra, Analecta 3, Zagreb Koul, S. (199 ): Dijecezanski muzej u Zagrebu, Tkali 2, Zagreb .-1786.,

Krii Roban, S. (1993): Tipologija arhitekture kanonikih kurija zagrebakog Kaptola u 17. i 1 . stoljeu, magistarski rad, Sveuilite u Zagrebu, Fiilozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb Liber i pridrueni izdavai, Zagreb Macan, V. (2006): Dijecezanski muzej zagrebake nadbiskupije, Crkvena kulturna dobra, Analecta 4, Zagreb Malekovi, V. (2000): Historicizam u Hrvatskoj, MUO, Zagreb Maroevi, I. (2007): U pakao se moe i preko Kaptola, O Zagrebu usput i s razlogom, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Prvih pet stoljea hrvatske umjetnosti, Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2006. Reberski I., Horvat-Levaj K. i grupa autora (1997): Umjetnike topografije Hrvatske Ludbreg, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Reberski, I. i grupa autora (200 ): Umjetnike topografije Hrvatske - Krapinsko- zagorska upanija, knjiga IV, kolska knjiga, Zagreb Riznica zagrebake katedrale, Muzejski prostor, Zagreb, 19 3. Smjernice konzervatorsko-restauratorskog rada, priredio D. Voki, K-R centar, Hrvatsko restauratorsko drutvo, Udruga gradine i godine, Dubrovnik - Zagreb, 2007. Sveti trag - devetsto godina umjetnosti zagrebake nadbiskupije 109 .-1994., Muzej Mimara, Zagreb Tisuu godina hrvatske skulpture, MGC, Zagreb, 1991. Voki, D. (2007): Preventivno konzerviranje slika, polikromiranog drva i mjeovitih zbirki, K-R centar, Hrvatsko restauratorsko drutvo, Udruga gradine i godine, Zagreb Vukievi-Samardija, D. (1993): Gotike crkve Hrvatskog zagorja, Institut za povijest umjetnosti Sveuilita u Zagrebu, Zagreb Zlamalik, V. (1984): Sto godina Strossmayerove galerije, Muzejski prostor, Zagreb Zlamalik, V. (1989): Ususret Metropolitanskoj galeriji, Muzejski prostor, Zagreb

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE ANEGDOTE

eni Gobi-Bravar, dipl. Konzervator arhitektonskih i kulturnih dobara, Vii restaurator Arheoloki muzej Istre Carrarina 3 HR 52100 Pula geni.gobic.bravar@gmail.com

Kljune rijei: vapneno akrilna buka, etilni silikat, paraloid, soli, barijev hidroksid, mapiranje, katran, konzervatorski odjel.

Vezano uz aktualnosti konzervatorsko restauratorske dananjice 1. nacionalnog kongresa konzervatora-restauratora pod radnim naslovom Konzervacija-restauracija u Hrvatskoj aktualnosti i vizije (KRUH), predstaviti e se kolegama iz struke nekoliko raznovrsnih situacija u kojima se autorica teksta nala osobno. Sve se opisane anegdote odvijaju izmeu atorice i dravno priznatih profesionalaca struke koji rade u poznatim i afirmiranim tvrtkama.

VAPNENO AKRILNA BUKA jeste dogaaj koji prikazuje kako esto terminologija ne mora realno prikazivati kojim se proizvodima u svojoj praksi koristimo te kako sami voditelji radova esto ne znaju s ime rade.

ETILNI SILIKAT I PARALOID prikazuje kako se dananja konzervatorsko-restauratorska praksa u Hrvatskoj esto slijepo oslanja na savjete drugih strunjaka bez da se detaljnije informira o proizvodima koje e koristiti.

ODSOLJAVANJE BARIJEVIM HIDROKSIDOM prikazuje situaciju u kojoj je metoda rada osmiljena, utvrena, ispitivana i izvoena vie desetljea, naprasno, bez ikakvih praktinih

testiranja, izmijenjena i primijenjena na spomenicima kulture. Izmijenjeni nain primjene nije efikasan a i tetan je kako za izvoae tako i za okolicu. Obzirom na ope neznanje koje vlada u konzervatorsko-restauratorskoj struci u Hrvatskoj nitko (osim autorice) nije nikada postavljao pitanja i izjavljivao nevjericu vezano za metodologiju.

MAPIRANJE DEGRADACIJA. Jednostavno je neprihvatljivo da se pristupi izvoenju konzervatorsko restauratorskih zahvata na kulturno povijesnom dobru bez da se prije toga izvri kvalitetan uvid u degradacije i zabiljei ih se grafiki ili u najmanju ruku skicom i kvalitetnom fotodokumentacijom. Ova anegdota prikazati e koje su sve razloge strunjaci struke izmislili ne bi li opravdali injenicu to su se na ovakav neprofesionalan nain ponijeli.

KATRANSKA FLEKA je vrlo sitna anegdota koja meutim poprima veliko znaenje kada se povee sa injenicom da je upit o njenom odstranjivanju doao od strane dravno priznatih radnika konzervatorsko-restauratorske struke koji su se s pitanjem obratili autorici teksta nakon to su pitanje postavili voditelju radova koji nije znao odgovoriti.

SOLI I VODA prikazuje koliko laboratorijske analize mogu zavarati naruitelje radova ukoliko ne znaju postaviti uvjete uzorkovanja odnosno postaviti prava pitanja u pravom trenutku.

GRAFITI I OBVEZA JAVLJANJA KONZERVATORIMA prepriava situaciju u kojoj je metodologija konzervatorsko-restauratorskog zahvata dramatino izmijenjena u odnosu na onu prijavljenu u trokovniku izvoenja radova, no o tome nisu obavijeteni niti naruitelj radova niti nadleni konzervatorski odjel. Tvrtka koja je radove izvodila smatra da ...nisu oni duni nikome nita javljati.

Ivo Doneli Umjetnika akademija u Splitu Sveuilite u Splitu

REPLIKA ILI IZVORNIK S GREKOM

Sadraj: U ovom lanku autor obrazlae neke nove aspekte vezane za izvornost bronane glave Issejske Artemide, i smatra da je glava napravljena s grekom, prilikom lijevanja bronce. Autor sumnja da bi vrhunski kipar iz doba helenizam ovakvu glavu postavio na tijelo. Analizirajui oteenja, nepravilnosti lijevanja i dorade, autor dolazi do zakljuka da je glava najvjerojatnije napravljena po uzoru na Versajsku Dijanu negdje u 18-19 st., te je kupljena od trgovca antikvitetima koji je u ljepoti enskog lika prepoznao artefakt koji e se dobro prodati kao izvornik.

Kljune rijei: Issejska Artemida, izvornik, lijevanje, bronca.

Svojevremeno radei kao konzervator- restaurator u Arheolokom muzeju u Splitu imao sam prilike dolaziti u doticaj s arheolokim predmetima izraenim od razliitih materijala: kamen, metal, staklo, keramika kost itd. Arheolozi i kustosi esto su dolazili u radionicu gdje se obavljala konzervacija predmeta s pitanjima o vrstama oteenja, vrstama materijala, patini pa i o originalnosti artefakata. Tako sam jednom prilikom bio pozvan od kolega arheologa da dam svoje struno miljenje o daleko poznatoj bronanoj glavi Issejske Artemide koja se nalazi u Visu. Glava je poznata u javnosti pod nazivom Glava boice Artemide iz Isse.

Bronana glava je tek neto manja od veliine ljudske glave ( vis. 0,21 m ), pripadala je najvjerojatnije bronanom kipu visokom 150 cm.3 Povod mog angamana bila je afera koja je izbila 1998. god.4 kada je gradonaelnik grada Visa dao da se naprave bronane replike Artemidine glave po uzoru na original, a u svrhu poklona zaslunim osobama. Moj zadatak bio je da utvrdim koja je glava izvornik , a koje su glave replika, to nije bio znatan problem, jer se na prvi pogled bez analize metala moglo ustvrditi razlike. Replike su bile lijevane u mjerilu identinom kao i original, ali patina, u ovom sluaju bolje rei boja bila je potpuno drugaija nego na originalu. Izgubila se ona plemenitost patine koju na bronci stvara zub vremena. Autor replika pokuao je imitirati boju bronce, koja nije uspjela. Poto sam prvi put imao priliku original drati u ruci te ga pomnije promatrati, zadivljen ljepotom lica, nainom modelacije kose, izradom i ukrasima na dijademi, zamiljao sam i njezino bronano tijelo na kojem je glava nekad davno stajala. Bila je to nekad vrhunsko ljevena bronana statua. Nije ni udo da je bila boica. Meutim, bogato iskustvo koje sam stekao kao kipar , restaurator te tehnolog govorilo mi je da tu neto ne tima Postavljao sam sebi pitanja da li je ova bronana glava zaista izvornik ili je, neuspjeli izvoran i odbaeni lijev, koji se nikad nije spojio s tijelom, ili je pak replika nedavno napravljena, te prodana kao izvornik. Prof. Cambi i jo neki autori usporeuju bronanu glavu Issejske Artemide s glavom Versajske Dijane koja je nastala u rimskom periodu, te dolaze do zakljuka o izuzetnoj slinosti izmeu Vresajske Dijane i Issejske Artemide. Po pramenovima kose, mekoi njene modelacije i visini reljefa, zakljuuju da je Versajska Dijana kopija koja je raena po bronanom izvorniku.5(sl-1 i 2) Meutim postavlja se pitanje da li je model bio bronana glava Issejske Artemide? Oteenja bronane glave u vidu perforacija u predjelima vrata, brade, lica i pune, bila su jedan od povoda sumnji izvornosti (sl-3 i ). Kako su nastala ta oteenja? Da li je uzrok oksidacija bronce uslijed dugotrajnog leanja u zemlji ili moru, ili su pak oteenja mehanika ili se radi o neuspjenom odljevu? Gledajui prve, za sada jedine fotografije prije ienja iz 1955. god. koje mi je dao kustos savjetnik B. Kirigin iz Arheolokog muzeja u Splitu zajedno s tekstom kronologije dogaaja koji su prethodili mom angamanu,6 uoava se da je glava postavljena na postament
3

Boris argo:- Issa- Povijesno arheoloki vodi- Glava prikazuje mladu enu, idealiziranog izgleda.Lice i elo su potpuno glatki, bez bora. Nos je ravan. Oi su krupne,a bjeloonica obloena svjetlijim metalnim listiima (olovo). U valovitoj kosi koja je razdijeljena po sredini nalazi se dijadema s vitiastim ukrasima. Kosa je na zatiljku skupljena u punu. Izraz lica je smiren i ne odaje unutarnje raspoloenje. Vrat je nepravilno odvojen od tijela. Idealizirani izgled i dijadema u kosi potvruju da se radi o boici, a prema sauvanim kipovima, primjerice kipu Dijane izloenom u Versillesu, koji je rimska kopija grkog originala, razvidno je da se radi o Artemidi. Izraz lica i oblik glave ukazuju na elemente koji se temelje na Praksitelovoj tradiciji. Glava isejske boice originalan je grki rad s kraja IV st. pr. Kr. ili poetka III st. pr. Kr. i bila je dijelom obrednog kipa.
4 5

Veernji list 13. 0 1998. str. 26. Nenad Cambi: - Glava boice Isse ( Vis, otok Vis ) str. 303 - 30 , Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana, Zbornik radova, Knjievni krug Split 2002. god.
6

Dokumentacija kronologije dogaaja te fotografije bronane glave Artemide nalaze se u Arheolokom muzeju u Splitu. Moram napomenutu da je glava pronaena 1955 god.,s jo nekoliko arheolokih predmeta u jednom drvenom sanduku u kui obitelji Kordi u Visu. Obitelj Kordi su bili najamni radnici kod poznate stare vike obitelji Dojmi de Lupis. Obitelj Dojmi posjedovala je vrijednu arheoloki zbirku s predmetima pronaenim na

profiliranog valjkastog oblika ( vjerojatno mramor). Glava i postament prekriveni su ostacima nekakvog konkrementa, zemlje, pijesaka ili buke, iz ovih crno bijelih fotografija se ne moe tono iitati. Bez obzira na koliinu neistoe glava nije izgubila svoje osnovne konture, to se da zakljuiti da debljina konkrementa nije velika. U predjelu brade iz pukotine viri komad korijena biljke. To nas upuuje na mogunost da je glava zajedno s postamentom negdje leala zatrpana, dali zemljom ili bukom. Mislim da je ova neistoa ili patina sekundarna. Interesantan je ovaj postament (sl- 5, 6 i 7). Gledajui stare fotografije kataloga postava muzeja vidjeti emo ovakve ili sline postamente, a potjeu najvjerojatnije iz prijelaza 1 u 19 st. Na sebi ima iste naslage neistoe kao i bronana glava. Za pretpostaviti je da je glava s postamentom leala u istim ve navedenim uvjetima. Perforacije na glavi bile su glavni uzrok moje sumnje u originalnost odljeva. Iz iskustva mogu kazati da perforacije nisu nastale uslijed bronane kuge odnosno oksidacijom bronce. Na mjestima gdje je bi dolo do propadanja materijala bridovi su otri i nepravilni, te razliitih debljina, dok su kod ove glave dosta pravilni, a debljine oteenja prate debljinu stjenke lijeva. Tehnike lijevanja gipsa, keramike, bronce ili plastine mase su takova da se kalup okree naopako da bi se potom ljevna masa ulijeva u upljinu kalupa. Ako se ne ugrade kanali za oduak zraka, ljevna masa ne moe popuniti sve zrane depove unutar kalupa, te na lijevu nastaju rupe (sl- ). Takove greke mogle su se popraviti tehnikom taelavanja koje su bile poznate ljevaima bronce kako u helenizmu tako i u antici. No na glavi Artemide nema tragova te tehnike osim na vrhu glave gdje se vide tri mesingana vijka koje zapunjuju rupe (sl9). U ovom sluaju to ne smatram taelavanjem, jer u antici vijak ne postoji, ve sam miljenja da su vijci nedavno umetnute da bi neto povezale, pretpostavljam metalnu konstrukciju koja se nalazila unutar glave, a sluila je kao nosa za postament. U ovom sluaju poto se radi o vrhunskom kiparu, po izvorima najvjerojatnije Praksitelu ili njegovoj koli, i poto glava predstavlja boicu, ljeva bronce, ponavljao bi postupak lijevanja, dok ne bi dobio savreni lijev. Sumnjam da bi ovakav odljev s grekom postavio na bronano tijelo. Prouavajui rez vrata glave, vidjeti emo da je on dosta pravilan, te da su stjenke bronce iste debljine kako na vratu tako i na bridovima perforacija. Ako je postojalo tijelo Artemide onda je najvjerojatnije lijevano iz dva i vie komada. Moe se kazati da je glava lijevana posebno, da bi se naknadno montirala na tijelo. To je bila jedna od uobiajenih tehnika. Mjesto gdje se spaja glava s tijelom bilo bi spojeno zavarivanjem, tako to bi se tekua bronca lijevala na mjesto spoja. Prilikom pucanja uslijed zamora materijala bez obzira da li je uzrok mehaniki ili kemijski, mjesto loma bilo bi nepravilno, to moemo vidjeti kod bronane statue

prostoru antike Isse. Za vrijeme 2. Svjetskog rata obitelj Dojmi bjei u Italiju i sa sobom odnosi znatan dio arheoloke grae. Dali je ovaj sanduk sluajno ili namjerno ostavljen, iz dokumentcije koju Arheoloki muzej u Splitu posjeduje, ne mogu iitati. Svakako spominje se da je dr. Dojmi putovao po svjetu, te je kao sakuplja antikviteta bio u prilici otkupljivati antike predmeta. Dali je tako kupio i bronanu glavu boice Artemide?, ne znamo.

Apoksiomena pronaene u podmorju otoka Loinja, gdje je isto dolo do odvajanja glave od tijela.7 Zbog toga sam miljena da ova glava nije nikada bila postavljena na tijelo, ve je zbog nastalih pogreaka odbaena. Moje sumnje u izvornost bronane glave Issejske Artemide temelje se na pretpostavkama koje sam u tekstu naveo. Issejska Artemida mogla je nastati u periodu izmeu 1 i 19 st., u doba kada se masovno izraivalo i trgovalo s kopijama iz helenistikog i antikog vremena. Tako je vjerojatno naruena i izrada kopije glave Versajske Dijane. Dotini autor uzeo je otisak kamene glave Versajske Dijane, doradio je, te izlio u bronci. Odljev nije uspio, meutim ljeva ga nije odbacio nego ga je takvoga stavio u opticaj, te se na taj nain sauvao do danas. Sve ove pretpostavke mogle bi se potvrditi uzimanjem uzoraka bronce Issejske Artemide te se kvantitativnim i kvalitativnim analizama metala napravila usporedba sa broncama iz helenistikog doba.8 Cijeli problem potie da se to hitnije zapone izrada baze podataka za bronane predmete, kako bi povjesniari umjetnost, arheolozi, konzervatori i svi oni koji se bave prouavanjem kulturne batine mogli lake i sa sigurnou datirati neki artefakt.

Literatura:

argo 220 B. argo, Issa povijesno arheoloki vodi, Arheoloki muzej Split, 2.
7

Hrvatski Apoksiomen Katalog povodom izlobe Hrvatskog restauratorskog zavoda, Arheoloki muzej u Zagrebu 2006. god.
8

Egg & Neuhuser & koberne 1999, Ein Grab mit Schsselhelem aus Budinjak in Kroatien, Jahrbuch des Rmisch Germanischen Zentralmuseums Mainz ( u tisku)

Veernji list 13. 0 199 . str. 26. Cambi 2002 N. Cambi, Glava boice Isse ( Vis, otok Vis ), Grki utjecaj na istonoj obali Jadrana, Zbornik radova, Knjievni krug Split 200, 303 308. Hrvatski Apoksiomen Katalog povodom izlobe Hrvatskog restauratorskog zavoda, Arheoloki muzej u Zagrebu 2006. god. Egg & Neuhuser & koberne 1999 Egg & Neuhuser & koberne 1999, Ein Grab mit Schsselhelem aus Budinjak in Kroatien, Jahrbuch des Rmisch Germanischen Zentralmuseums Mainz ( u tisku)

ISTRAIVAKI I KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA DRVENOM INVENTARU U KAPELI SV. DONATA U PAVLOVCU PREGRADSKOM

mr. art. Zvjezdana Jembrih, via konzervatorica restauratorica za drvenu skulpturu, doc. Vodovodna 5 HR-10 000 Zagreb zjembrih@yahoo.com Kljune rijei: konzervatorsko-restauratorski radovi, oltar, drvena polikromirana skulptura, kapela Sv. Donata, Pavlovec Pregradski, Hrvatsko zagorje, barok

Kapela Sv. Donata u Pavlovcu Pregradskom nalazi se na jednom od breuljaka Hrvatskoga zagorja, u blizini utvrde Veliki Tabor, iznad lokalne ceste koja spaja Pregradu s Velikom

Horvatskom. Iz arhivskih podataka9 saznajemo da ju je na svojemu imanju dao podii Matija Mari, posjednik i varadinski sudac, godine 1730., u blizini svoje kurije. Danas ni od kurije niti od imanja nema traga, ali ostala je bijela crkvica u jo uvijek skladnom okoliu, a njezina unutranjost krije pravi minijaturni barokni Gesamtkunstwerk. Kapela je nepravilno orijentirana, izduenoga je tlocrta koji je prilagoen strmom terenu (nekadanje groblje ili mogua gradina)10 i trodjelno je oblikovana na lau se nastavlja izdueno svetite, a iza njega sakristija. Nad glavnim ulazom uzdie se zvonik na preslicu, neuobiajen u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Neuobiajen za Zagorje je i njezin titular, sveti Donat muenik11. Inventar kapele sastoji se danas od dvaju bonih oltara posveenih sv. Ivanu Nepomuku i sv. Notburgi, koji stoje lijevo i desno u lai, a izmeu njih, nad lunim ulazom u svetite, postavljen je bogato ukraen baldahin s rustinom slikom Bogorodice. U svetitu se nalazi glavni oltar sv. Donata, a kroz njegove luno nadsvoene ophode ulaz je u sakristiju. Od ostaloga inventara u kapeli su jo: jednostavna propovjedaonica koja se vee na drveno pjevalite, ispovjedaonica i u zid sakristije ugraen sakristijski ormari. Sav drveni inventar potjee iz sredine 1 . st., te je izvorno bio bogato oslikan, mramoriziran, pozlaen, posrebren i lazuriran ivobojnim lazurama. Neobino koncipirani oltari odaju provincijsku, za sada nepoznatu kiparsku radionicu, unutar koje se raspoznaju ruke vie majstora razliitih kvaliteta i inventivnosti. To se odnosi i na oltarne slike, koje su u rasponu od vrhunskih baroknih ostvarenja (Sv. Ivan Nepomuk Rangerova kola), do osrednjih prikaza nastalim prema grafikim predlocima uobiajenima u to doba (Sv. Notburga, Piet).

A. HORVAT, 1985, 195. Ista, Nav. dj.: 195.

10

11

Sveti Donat, muenik, bio je rimski centurion, asti ga se kao zatitnika protiv groma, a prikazuje kao legionara, s palminom granom u jednoj i s tri ukroene munje u drugoj ruci

Kapela je desetljeima bila u zaputenom stanju, daleko od interesa konzervatorske struke, preputena (ne)brizi lokalne malobrojne zajednice. Misa se sluila tek nekoliko puta godinje, no protenje na dan sv. Donata, 9. kolovoza, bilo je od pamtivijeka povod pukom okupljanju i slavlju. Arhivske fotografije iz 1949. god.12 ukazuju na ruevnost fasade i krova, te na postojanje vanjskog natkrivenog oltara na sjevernoj strani kapele, koji je sluio za sluenje mise na otvorenom na dan protenja. Skrb za taj gotovo nepoznati spomenik poinje prije desetak godina, kada nadleni Konzervatorski odjel inicira intenzivniju brigu za ugroene sakralne objekte na podruju Hrvatskog zagorja, ujedno spreavajui kvazi-restauratorske intervencije koje su na tom podruju zaredale 90-ih godina. Uslijedile su graevinska sanacija (popravak krova, fasade, drenaa), plinska dezinsekcija drvenog inventara, te istraivanja zidova u unutranjosti, to je otvorilo mogunost cjelovitog spaavanja tog objekta. Tijekom 2006. izvela sam istraivake radove na drvenom inventaru u lai crkve. Sondiranja su pokazala da je cijeli inventar dva puta preslikan, prvi puta poetkom, a drugi puta sredinom 20. st. Posljednji preslik zapravo je grubi nali kojim je tom prilikom neka nes(p)retna ruka prekrila sav inventar, drastino umanjivi estetsku vrijedost kapele. Ve su prethodna oteenja drva, aktivna crvotoina, prisutnost glodavaca i neodgovarajui mikroklimatski uvjeti uinili mnoge tete na inventaru, no ovaj preslik zapunio je i razobliio baroknu formu do neprepoznatljivosti i dodatno otetio sve izvorne slojeve. U ljetu 2007. zapoinjemo konzervatosko-restauratorske radove koje izvodimo u etapama (ovisno o financiranju programa zatite pokretnih spomenika Ministarstvu kulture RH). Do 2012. dovravamo sve ugovorene radove na bonim oltarima sv. Ivana Nepomuka i sv. Notburge, te na baldahinu s Bogorodicom. Glavni oltar sv. Donata ostao je u zateenome stanju, u nadi da e 2013. godine uslijediti nastavak radova, kako bi se odrao kontinuitet spaavanja toga vrijednog objekta, a radovi objedinili.

12

Fototeka Ministarstva kulture RH, Runjaninova 2, Zagreb, fotografije snimio I. Vrani 19 9. god.

Pogodnost pri izvoenju radova bila je u tome to je kapela sluila ujedno i kao radionica za obavljanje veine radova pa su retabli bili poteeni izmijetanja. iz Samo elemenati manjih dimenzija (skulpture, ornamenti) nakon demontiranja bili su otpremljeni u radionicu, gdje su na njima u zimskim mjesecima bili izvoeni svi potrebni radovi. Odluka o demontiranju obaju retabla i baldahina uslijedila je nakon otkria puhovih gnijezda u unutranjosti oltarne arhitekture. Pri tome se pokazalo i nezadovoljavajue stanje zidova, te su morali uslijediti dodatni zidarski i stolarski radovi. Lokalni majstori pokazali su se najvjetijima. Istraivanje je pokazalo da je ouvanost izvornoga sloja iznimno dobra, osim na mjestima veih oteenja, koja su bila povezana s neodgovarajuim mikroklimatskim uvjetima u prostoru. Uklanjanje preslika nije bilo upitno. To je bio je najtei, ali i najinspirativniji dio posla - ispod grubog nalia izranjale su izvorne forme i boje, a barok u malom ukazivao se na svakom osloboenom segmentu... Faze radova - kemijsko i mehaniko uklanjanje preslika, konsolidiranje, stolarski radovi, nadoknade u svim slojevima uz rekonstrukcije poznatih dijelova u nosiocu, izvedeni su na elementima in situ i na elementima dopremljenim u radionicu. Zavrne radove - djelominu rekonsrukciju pozlate, srebra s lazurama, retu, zavrno lakiranje izvodili smo in situ, potujui prirodnu rasvjetu u interijeru (u kapeli - sreom - nema elektrine struje). U ovom kratkom prikazu fotografije e predoiti tijek i rezultate vanijih faza radova. Mnoga pitanja jo ostaju otvorena. Kapela nije u potpunosti graevinski sanirana, a mikroklimatski uvjeti u njoj nisu zadovoljavajui. Budunost ove kapele nije izvjesna. Ideje vezane za kulturu i turizam ovoga kraja mogle bi pronai put i do Pavlovca Pregradskog. Do tada - pohodit e je moda pokoji putnik-namjernik, hodoasnik, student ili duhovi predaka.

ivot i rad u objektu, na objektu i s objektom iskustvo je mnogih terenaca. Rad u radionici i rad in situ, a isto tako usaglaavanje svih segmenata rada (ukljuujui oblilne administrativne poslove), suradnja s nadlenim konzervatorskim odjelom, i nadlenim

ministarstvom sve se to proima i ini osnovu i potku kojom se tka cjelovitost nae struke. Prenoenje tih iskustava putem mojega pedagokog rada nastavak je i ciklika putanja bez koje konzervatorsko-restauratorska struka nije potpuna.

lanovi ekipe: mr. Zvjezdana Jembrih, voditeljica radova Ivana Samboli, Ana Boievi, Elena Perkovi, Sabina Obrst, dipl. konzervatoricerestauratorice (od 2006. do 2009.) Jure Kokeza, akad.slikar-grafiar, Marija Kokeza Rogini, mag.grafike (od 2009.) Kreimir Rod, akad. kipar - montaa Stanko i Boo Ljubej, stolari - stolarski radovi

LITERATURA: HORVAT, A., 1985. - Anela Horvat, Pregled spomenika kulture opine Pregrada, Kaj, br. II-III/85, Zagreb. BARIEVI, D., 200 . - Doris Barievi, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, kolska knjiga, Zagreb. VOKI, D., 2007. - Denis Voki, Preventivno konzerviranje slika, polikromiranog drva i mjeovitih zbirki, K-R centar, Hrvatsko restauratorsko drutvo, Udruga gradine i godine, Zagreb. Smjernice konzervatrosko-restauratorskog rada, priredio D. Voki, 2007. K-R centar, Hrvatsko restauratorsko drutvo, Udruga gradine i godine, Dubrovnik - Zagreb, 2007. REBERSKI, I. 2008., - Ivanka Reberski i grupa autora, 200 . - Umjetnike topografije Hrvatske Krapinsko - zagorska upanija, knjiga IV, kolska knjiga, Zagreb.

Marija Karmeli restaurator, kustos Arheoloki muzej Zadar Trg opatice ike 1 HR 23000 Zadar mkarmelic@amzd.hr

KONZERVATORSKO RESTAURATORSKI ZAHVATI NA KERAMIKIM SVJETILJKAMA ZA POTREBE IZLOBE LUX IN TENEBRIS/SVJETLO U TMINI

Kljune rijei: keramike svjetiljke, kemijska i mehanika oteenja, konzervatorskorestauratorski zahvati Od vremena neolita na dalje, najveu koliinu pronaenog materijala na arheolokom lokalitetu ini keramika, koja je odraz odreene kulture, prostora i vremena. Glina sa svojim osobinama, plastinou u mokrom, tvrdoom u suhom obliku i vrstoom, koja je uvjetovana

temperaturom peenja, pokazala se idealnom materijalom za izradu predmeta. Svaki keramiki predmet od dana nastanka pa do konzervatorsko-restauratorskih zahvata prolazi odreeni stupanj oteenja. Koliko i kakvo e to oteenje biti ovisi o nizu faktora, koje moemo obuhvatiti pod pojmom kemijskog i fizikog oteenja, to je rezultat reakcije keramikog predmeta na okolinu u kojoj se on naao i o prirodi samog materijala. U ovom radu su detaljno opisane obje vrste oteenja te konzervatorskorestauratorski zahvati na keramikim predmetima na kojima se uklanjaju posljedice takvih oteenja. Od 120 keramikih svjetiljki, na kojima je bilo potrebno napraviti konzervatorsko-restauratorske zahvate za potrebe izlobe Lux in tenebris/Svjetlo u tmini, u radu su detaljno opisane one keramike svjetiljke koje su reprezentativni primjeri zbog stupnja oteenja i opsega restauratorsko-konzervatorskih radova izvedenih na njima. Prije bilo kakvog zahvata, sve svjetiljke bile su vizualno pregledane, a pojedini osobiti primjerci su jo dodatno mikroskopski pregledani. Veina ih je zahtijevala individualan pristup kod konzervatorskorestauratorske obrade. Prije odreivanju metode ienja bitno je bilo ustanoviti prirodu keramikih svijetiljki, kemijsku strukturu i prirodu inkrustracije, mrlja i prljavtine koje se nalaze na njima i eventualnu prisutnost topljivih soli. Metoda uklanjanja topljivih soli zove se desalinizacija i kod razliitih tipova keramike se razliito provodi. Ovo e ujedno biti i jedna od prvih metoda kojom e se predmet tretirati u konzervatorsko-restauratorskoj obradi. Desalinizaciju nije bilo potrebno izvriti niti u jednom sluaju. Nakon pregleda i odreivanja tipa naslage na njihovoj povrini mogli smo pristupiti metodi ienja, koja je nepovratni proces u konzervatorsko-restauratorskoj obradi predmeta. Metode za uklanjanje povrinskih naslaga i prljavtine mogu biti mehanike ili kemijske prirode. Koliko je taj proces vaan u konzervaciji, govori ve sama injenica da moe uiniti nepopravljivu tetu. ienje keramikog predmeta provodi se do njegove izvorne povrine. Nakon uklanjanja povrinskih naslaga i prljavtine, slijedila je konsolidacija svijetiljki. Konsolidacija, odnosno fizika stabilizacija predmeta radi se pomou konsolidanata koji u tekuem obliku prodiru u strukturu keramike stjenke da bi je poslije svojim suenjem inili jaom i stabilnijom. Velik postotak keramikih predmeta pronaenih na arheolokom terenu su fragmenti te je potrebno lijepljenje i rekonstrukcija takvih predmeta. Potreba za lijepljenjem i rekonstrukcijom moe se javiti iz vie razloga ali, najvaniji je taj da se predmetu vrati njegov kulturno-povijesni indentitet i sprijei mogunost daljnjeg oteenja. Gipsane rekonstrukcije, ukoliko su potrebne, dodatno pridonose i stabilizaciji predmeta i upotpunjuju dijelove posuda koji nedostaju. Od 120 konzervirano restauriranih svjetiljki, na 100 cjelovitih ili djelomino

sauvanih nisu bili potrebni nikakvi dodatni konzervatorski radovi osim ienja i konsolidacije. Potpuna ili djelomina rekonstrukcija bila je potrebna za 20 svjetiljki, od kojih su na 12 ve bili izvedeni prijanji konzervatorski zahvati ili lijepljenje. Sve svjetiljke su prole nekakav oblik mehanikog ienja. Kombinacija mehanikog i kemijskog ienja pomou etilendiamintetraoctene kiseline dinatrijeve soli-dihidrata (EDTA) je napravljena na 6 svjetiljki i to zbog uklanjanja tragova buke. Deterdent Contrade koriten je 2 puta i to 1 puta za firma lampe. Kod jedne firma lampe se struktura pokazala slabom, pa je ona najprije konsolidirana pa tek oiena. Uz ovu svjetiljku jo su etiri svjetiljke zbog slabe strukture prvo konsolidirane, pa oiene. Kao konsolidanti koriteni su 10% disperzije K 9 u sluajevima manjih oteenja i 5% otopine Paraloida B 72 otopljenoga u acetonu u sluajevima veih oteenja keramike stjenke. Kao ljepilo je koriteno Archocoll 2000. Gipsanu nadogradnju je bilo potrebno napraviti na 9 svijetiljki. Izmeu 120 konzerviranih svjetiljaka moram izdvojiti etiri koje su bile konzervirane na poetku 20. stoljea , a kod kojih su ponovni konzervatorsko-restauratorski radovi zahtijevali u svakom sluaju, drugaiji pristup. Njihova konzervacija je ujedno bila i najzahtjevnija, u strunom i vremenskom smislu. Od izrade keramikog predmeta pa do njegovog dolaska na konzervaciju dug je put. Taj dug put ima nekoliko faza: nastanak proizvoda, njegova funkcionalna upotreba, prestanak funkcionalne upotrebe i pohranjivanje predmeta na dugi niz godina u odreenom arheolokom okoliu sve do njegovog pronalaska, arheoloka obrada predmeta, pa tek tada slijedi konzervacija. Naravno, kao to je ve reeno, koliko i kako e predmet biti oteen ovisi i o strukturi samog predmeta i vrsti okolia u kojem se predmet naao. Meutim, iako poznajemo injenicu da svaki predmet od dana nastanka pa do dana dananjeg samo svojim postankom prolazi odreeni stupanj oteenja, ipak najvei destrukcijski procesi se odvijaju upravo u naglim izmjenama okolia u kojima se predmet naao. Nakon poetnog oka dolazi do relativne stabilizacije predmeta u novonastalim uvjetima. Primjere ovih tvrdnji moemo nai na svakom arheolokom terenu. Iskapanjem predmeta, naglo mijenjamo njegov okoli i time ubrzavamo njegovo oteenje. Poznavanjem ovih injenica dolazimo do vanog zakljuka, a to je da bi konzervacija svakog predmeta trebala poeti ve na arheolokom lokalitetu te da je konzervacija vrlo vaan i neizostavan imbenik u arheologiji, a to se upravo ovim lankom eli naglasiti. LITERATURA:

BANNING E. B. , 2000. E.B. Banning, The Archaeologists Laboratory, The Analysis of Archaeological Data, New York, 161-186, 235-247. BUYS S. OAKLEY V., 1993. Susan Buys Victoria Oakley, Conservation and Resoration of Ceramics, Butterworth Heinmann Series in Conservation and Museology, Oxford. CRONYN J. M. , 1990. - J. M. Cronyn, The elements of archaeological conservation, London, 1-159. GOFFER Z., 2007. Zvi Goffer, Archaeological Chemistry, New Jersey, 231-260, 405-432. HORVAT M., 1999. Milena Horvat, Keramika. Tehnologija keramike, tipologija lonenine, keramiki arhiv, Ljubljana. MILETI I., 2007. [200 .] Ivana Mileti, Struktura karamikog materijala / The Structure of Ceramic Materials, Opuscula archaeologica, 31, 347-362. POLLARD A. M. HERON C., 1996. A. Mark Pollard Carl Heron, Archaeological Chemistry, Cambridge, 20-80, 104-149. POLLARD M. BATT C. STERN B. YOUNG S. M. M., 2007. Mark Pollard Catherine Batt Ben Stern Suzanne M. M. Young, Analytical Chemistry in Archaeology, Cambridge Manuals in Archaeology, Cambridge, 45-214. RAPP G., 2009. George Rapp, Archaeomineralogy, Natural Science in Archaeology, Berlin, 183-200. RICE P. M., 1987. Prudence M. Rice, Pottery Analysis, A Sourcebook, The University of Chicago, Chicago. RODGES B. A. , 2004. Bradley A. Rodgers, Archaeologist's Manual for Conservation, A Guide to Non Toxic, Minimal Intervention Artifact Stabilization, New York, 139-157. SHEPARD O. A., 1985. Anna O. Shepard, Ceramics for the Archaeologist, Carnegie Institution of Washington, Washington, 6-255. STUART B. H., 2007. Barbara H. Stuart, Analytical Tehniques in Materials Conservation, Chichester. VUIJ., 2009. Jakov Vui, Lux in tenebris/Svjetlo u tmini, Katalozi i monografije, 7, Zadar, 6-14, 20-47.

DIJAGNOSTIKA ISPITIVANJA NA CRTEU IZ 16. STOLJEA

dr. sc. Dragica Krsti, konzervatorska savjetnica Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu Ulica Hrvatske bratske zajednice 4 HR-10000 Zagreb dragica.krstic@nsk.hr Andro imii, konzervator-restaurator Hrvatski restauratorski zavod Nike Grkovia 23 HR-10000 Zagreb asimicic@vip.hr Kljune rijei: umjetnine na papiru, dijagnostika ispitivanja, konzervacija-restauracija

UVOD Crte Sv. Obitelj ispod hrasta (Andrea del Sarto) na drvenom nosiocu u prolosti je pretrpio tea bioloka oteenja nastala djelovanjem tetnika drva. Nakon toga bio je podvrgnut restauratorskom zahvatu (vidljive popune rupa, tragovi nestrunog izravnavanja zakita). Zbog sumnje na mogue tetno djelovanje uneenog materijala tijekom prijanjih konzervatorskorestauratorskih radova i utjecaja kiselog drvenog nosioca na propadanje crtea bilo je nuno

provesti detaljnija istraivanja stanja ouvanosti crtea kao i vrste materijala i tehnika izvedbe.13 U tu svrhu provedena su raznovrsna nedestruktivna i mikrodestruktivna ispitivanja sastava, strukture i svojstava materijala crtea14. Na temelju rezultata istraivanja preporuene su optimalne metode zatite.

EKSPERIMENTALNI DIO Provedena su sljedea ispitivanja materijala crtea i njegovog nosioca: analiza materijala crtea (optika mikroskopija, elektronska mikroskopija (SEM), rendgenska fluorescentna spektroskopija (XRF), procjena stanja ouvanosti papira na temelju prosjene molekulske mase i stupnja polimerizacije papira (celuloze), ispitivanje kiselosti papira i drvenog nosioca (pH-vrijednost), analiza materijala popune (PIXE, XRF, FT-IR), makroskopsko odreivanje vrste drvenog nosioca, radioloko ispitivanje oteenja drvenog nosioca.

REZULTATI Mikroskopska i SEM analiza vlakna papira pokazala je prisutnost vlakna lana u uzorku papirnog nosioca. FT-IR analizom spektra uzorka popune ustanovljena je prisutnost organskog veziva jaja i olovne bijele koja je vjerojatno koritena kao punilo. Olovna bijela u materijalu popune dokazana je i XRF analizom uzorka, kao i kalcij i cink na drugim mjestima popuna. Na povrini papira crtea nalazi se manja koliina kalcija, olova i eljeza koji vjerojatno pripadaju preparaciji ili materijalu popune, dok je crna pisaljka kojom je izraen crte vjerojatno na bazi ugljika. Provedenim istraivanjima utvrena je i prisutnost prijelaznih metala (Fe, Cu, Mn, Zn) u papiru koji mogu utjecati na stabilnost papira.15,16

13 14

D. KRSTI et al., 200 , 5 -60. I. REZI, D. KRSTI, LJ. BOKI, 2007, 127-129. 15 V. S. ELIH, M. STRLI, J. KOLAR, B. PIHLAR, 2007, 1 76-1481. 16 D. KRSTI, M. PETTI, A. IMII, 2012, 77-85.

Izmjerena je i pH-vrijednost vodenog ekstrakta uzorka drva i mikro-koliine uzoraka papira. Rezultati pokazuju da je drvo dosta kiselo za razliku od papira ije se pH-vrijednosti kreu oko 7 (neutralan). Meutim, papir je u dosta loem stanje to pokazuju niske vrijednosti stupnja polimerizacije (DPw oko 200). Rendgenogram pokazuje stanje drvenog nosioca - brojne kanale nastale djelovanjem tetnika koji proimaju drvenu podlogu guste strukture godova.

ZAKLJUAK Kiseline u drvetu predstavljaju izravnu prijetnju papiru na kojem se nalazi crte. To bi se moglo izbjei odvajanjem papira od drvenog nosioca ili postupkom neutralizacije/ deacidifikacije. Izmjerene pH-vrijednosti papira kreu se jo uvijek oko neutralnih vrijednosti iako se vie od jednog stoljea nalazi privren na drvenu podlogu to ukazuje na to da je migracija kiselina iz drva u papir vrlo spora. Veliki rizik pri eventualnom odvajanju od drvene podloge predstavlja degradirano stanje papira. Stoga se ne preporua nikakav aktivni postupak konzerviranja crtea. Umjesto toga, treba voditi stalnu brigu o uvanju u optimalnim uvjetima.

LITERATURA: KRSTI, D. et al., 200 . Dragica Krsti et al., Effects of Previous Treatments on the Drawing The Holly Family Under the Oak from the Croatian National and University Library, Durability of Paper and Writing 2: book of abstracts: 2nd International Symposium and Workshops, M. Strli and J. Kolar eds., Ljubljana, Slovenia, July 7-9, 2008, 58-60. REZI, I., KRSTI, D., BOKI, LJ., 2007. Iva Rezi, Dragica Krsti, Ljerka Boki, Selection of analitical method for conservation of valuable historical books, Proceedings of 11th International Conference on Printing, Design and Graphic Communication Bla Baromi, Z. Bolana ed., Zagreb, Senj, Ljubljana: University of Zagreb, Faculty of Graphic Arts, Ogranak Matice hrvatske Senj, Pulp and Paper Institute - Ljubljana, 2007, 127-129. ELIH, V. S., STRLI, M., KOLAR, J., PIHLAR, B., 2007. - Vid Simon elih, Matija Strli, Jana Kolar, Boris Pihlar, The role of transition metals in oxidative degradation of cellulose, Polim. Degrad. Stab., 2007, 92, 1476-1481. KRSTI, D., PETTI, M., IMII, A., 2012. Dragica Krsti, Marinka Petti, Andro imii, The Effect of Copper Pigments on Conservation State of Cultural Heritage Materials Held by Libraries, Proceedings of 16th International Conference on Printing, Design and

Graphic Communication Bla Baromi, M. Mikota ed., Senj, 26th -29 th September 2012, Croatia, Zagreb: Croatian Society of Graphic Artists, 2012, 77-85.

TRANSMISSIO SANCTORUM MOZAIKA IVE DULIA

dr. sc. Branko Matuli, izv. prof. Umjetnika akademija Sveuilita u Splitu Zagrebaka 3 HR-21000 Split branko.matulic@umas.hr

Kljune rijei: sakralno slikarstvo, Ivo Duli, konzervacija-restauracija, zidni mozaik, stacco odvajanje, smalti Hrvatsko slikarstvo druge polovice 20. st. koje oznaavamo kao sakralno, zahvaljujui, uz malobrojne druge, ingenioznom umjetnikom duhu Ive Dulia, zasigurno je najbolji dio hrvatske moderne slikarske batine. Pa premda, bez sumnje takav, najmanje je poznat i gotovo znanstveno potpuno zanemaren17. Do devedesetih godina dvadesetog stoljea to je donekle i razumljivo jer je sakralna umjetnost, unutar jugoslavenskog dravnog reima, uivala slubeni status kripto-umjetnosti. Pogotovo ona djela ija je neodoljiva likovnost provocirala na dublje religiozno promiljanje o bitku i svrsi ivota, a takva su gotovo sva Dulieva djela. Stoga je ve kao student Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu bio s nje protjeran i stigmatiziran kao nepoudan slubujuoj socrealistikoj kvazi-umjetnosti jugoslavenskog komunistikog reima. Utoliko je udnije da se nakon osamostaljenja i uspostave demokracije u Republici Hrvatskoj, barem to se tie umjetnikog stvaralatva Ive Dulia promijenilo vrlo malo. Na galerijsko-izlobenom planu organizirano je nekoliko izlobi s popratnim katalozima18, ali na pripadajuem znanstvenom polju gotovo nita nije uinjeno kako bi se slikarskom opusu Ive Dulia osiguralo mjesto koje mu u hrvatskoj

17

Fenomen Dulieva slikarstva, tonije uinak njegove velebne freske Krista Kralja u franjevakoj crkvi Gospe od zdravlja u Splitu, na poimanje tadanjeg poloaja sakralne likovnosti u Hrvatskoj i ire, potanko opisuje knjiga I. BOKOVI, 1993. Jo vidi M. IVANIEVI, 2002., 3-118. 18 I. ZIDI, 2001.; I. ZIDI, 2003.; I. REBERSKI, 200 .

povijesti umjetnosti i znanosti o umjetnosti zaslueno pripada19. Danas u Hrvatskoj ne postoji sveobuhvatna Dulieva monografija20, a mnoga njegova slikarska djela, naroito u tehnici mozaika su i danas nevalorizirana, malo ili ak i nepoznata21. Na alost, neshvatljiva znanstvena indiferentnost i tiina znanstvene zajednice u Hrvatskoj osim nekoliko iznimaka22, uzrokom su da su neka Dulieva djela u Bosni i Hercegovini tijekom posljednjeg rata ne samo materijalno unitena, ve su zbog spomenute tiine izbrisana i iz memorije hrvatske povijesti umjetnosti23. Jedno od takvih malo poznatih djela je i zidni mozaik koji je Duli izveo u kapeli nabiskupijske rezidencije Splitsko-makarske metropolije u Zrinsko-frankopanskoj ulici u Splitu. Tematski posveen vjerovjesnicima i muenicima splitske biskupije, predstavlja jedno od najboljih slikarskih izriaja u tehnici mozaika u okviru hrvatske likovne batine openito24. Prenamjenom zgrade dotadanje nadbiskupske rezidencije u dom za umirovljene sveenike 2006. godine, ukazala se potreba premjetanja kapele sa treeg kata u prizemlje zgrade, ali pod uvjetom zadravanja njenog likovnog segmenta, u ovom sluaju mozaika koji je umjetniki nesumnjivo jasno definirao i istaknuo liturgijsku komponentu arhitektonski vrlo jednostavnog prostora. Mozaik povrine petnaest etvornih metara, irine pet i visine tri metra potpuno je prekrivao ravnu plohu sjevernog zida kapele. Upravo ta okolnost omoguila je
19 20

Doktorat u kojemu je Duli dio grupe: A. KARAMAN, 1996. i jedan diplomski rad M. WOLFF, 1999. Vidi R. PUTAR, 195 .; . GRUM, 1971. Iznimku ini Antun Karaman ije je prouavanje dubrovakog slikarskog kruga druge polovice 20. st. iznjedrilo za sada jedinu opirniju, mada ne i sveobuhvatnu monografiju o Duliu: A. KARAMAN, 19 . Zanimljiv je podatak da od ukupne bibliografije Instituta za povijest umjetnosti Dulievo slikarstvo dodiruju tek dva lanka: G. GAMULIN, 1971., 97-111; S. POLJARI, 19 5., 109-110. 21 Spomenimo samo sakralne mozaike u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Budvi, u crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Nevesinju, u kapeli Hrvatskog katolikog centra u njemakom Essenu, u crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku te dva profana mozaika u osnovnoj koli u Lapadu i hotelu Argentina u Dubrovniku. 22 U Hrvatskoj u Dubrovniku postoji ulica I. Dulia te sa slikarima Maslom i Pulitikom dijeli naziv jedne galerije. Nasuprot tome u Bosni i Hercegovini, suradnjom Moderne galerije u Zagrebu, Zaklade kralja Tomislava u apljini i Mostarske biskupije postavljen je javni spomenik Ivi Duliu u apljini, rad ak. kipara J. Poljana. Time je Duli na simboliki nain po drugi puta prognan iz Hrvatske. 23 Put kria u tehnici mozaika kojega je Duli 1972. godine izradio za crkvu Sv. Marije u Kotor Varou, stradao je tijekom etnikog razaranja 1992. godine, a 1993. godine istu sudbinu zadesio je i mozaik s temom Posljednje veere u crkvi sv. Ivana u Podmilaju. Propadanje je ve opasno ugrozilo i spomenuti mozaik u Budvi koji je jako oteen u potresu 1979. godine. Sudbina Dulievih djela markeri su suvremene sudbine hrvatskog duhovnog prostora. 24 M. IVANIEVI, 199 ., 07-816.

relativno lako odvajanje mozaika25 od zida koji je bio sazdan od sjeimice postavljene uplje opeke. Otvaranjem sonde na poleini-podlozi mozaika, te podnici i stropu kapele, dolo se do spoznaje o tehnoloko-tehnikim postupcima izrade mozaika i na temelju toga je razraen elaborat zatite. Duli je mozaik izveo izravnom metodom polaganja26 tzv. smalto mozaikog materijala27, odnosno bojane staklene paste najvjerojatnije nabavljenog u talijanskom Muranu. Na temelju likovne skice izradio je mozaiki karton na kojemu su osim likovnih detalja bili sukladno njima definirani i tehniki podaci o rezovima-spojevima cjeline, broju segmenata s numeracijom i nainu sastavljanja u okomito poloenu cjelinu. Na izoliranu povrinu 5x3 metra, Duli je nalijevao armirano-betonske ploe debljine 5 cm, a veliinu i oblik pojedinog ulomka kontrolirao je postavljanjem prilagodljivih razdjelnica prema iscrtanom podlonom planu rezova-spojeva cjeline. Na taj nain je dobio unaprijed tono eljenu, ulomcima razdijeljenu vrstu podlogu na koju je, koristei cementni kit, izravno gradio likovni sadraj. Slaganje ulomaka u cjelinu Duli je obavio postupnim oblaganjem zida ulomcima meusobno ih povezujui podljevom od cementnog morta u koji je utapao iane klamfice. Bilo je dakle potrebno na licu mozaika tono odrediti smjerove pruanja razdjelnica meu pojedinim ulomcima. Nuna armaturna zatita lica28 postavljala se za svaki ulomak pojedinano uz striktno potivanje razdjelnica pa je tako otkriveno da se mozaik sastoji od 37 zasebnih ulomaka. Ne manje vano je bilo otkriti smjer polaganja pojedinih ulomaka gdje raster razdjelnica prati logiku likovnog prikaza i zbog ega se u pravilu nastoji izbjei razdjelnice koje bi ile preko lica, ruku i drugih sloenijih likovnih detalja. Stoga je mrea razdjelnica ponekad vrlo nepravilna i sloena, to je mjestimino bio sluaj i na ovom

25 26

B. MATULI, 2012., 9 , 1 2. I. FIORENTINI RONCUZZI E. FIORENTINI, 2002., 112-12 .; M. GAREVI, 2009., 2 6; B. MATULI, Nav. dj., 57. 27 M. FARNETI, 1993., 69, 171, 175-176; I. FIORENTINI RONCUZZI E. FIORENTINI, Nav. dj., 59-98; M. GAREVI, Nav. dj., 296; B. MATULI, 2012., Nav. dj., 13 . 28 B. MATULI, 2012., Nav. dj., 116.

mozaiku. Utvreno je kako su ulomci slagani s poetkom u donjem lijevom, a zavretkom u gornjem desnom uglu mozaika. Isto tako je uoeno kako su ulomci projektirani tako da njihovo desno rubno poravnanje ostavlja deset centimetara prostora do bonog zida ime je uvelike olakana montaa ulomaka. Taj je dio kasnije popunjen naknadnim dodavanjem mozaikog materijala. Zakljueno je kako bi odvajanje samo sloja mozaikih kvadara strapiranjem29, odnosno podrivanjem s lica, bilo prerizino pa je odlueno primijeniti metodu prilagoenog stacco odvajanja30. Odvajanje ulomaka poelo je na poleini mozaika postupnim uklanjanjem zidne opeke i cementne buke sukladno veliini pojedinog ulomka, a poevi od Dulievog zavrnog ulomka. Cijeli je taj postupak uspjeno izveden, a pri tome je otkriveno niz detalja o nainu umjetnikova rada. Nakon to su svi ulomci posloeni u privremeni radioniki prostor, obavljene su sve nune intervencije na rubnim dijelovima mozaika koji su pretrpjeli manja oteenja tijekom demontae. Potom su svi ulomci preneseni u prizemlje, u prostor nove kapele. U novoj kapeli je predvieno da mozaik resi juni zid kapele. Novi poloaj mozaika imao je jednu prednost i jedan nedostatak. Kapela je za 70 cm via od stare, ali je podloni zid bio vanjski nosivi. Iz tih je razloga odlueno da e montaa ulomaka zapoeti na pripremljenom podnonom nosau podignutom 70 cm od poda tako da se mozaik prua do ve definiranog stropa, a primijenit e se sustav suhe montae. Time je otklonjen nedostatak bive kapele gdje je oltarna menza bitno naruavala vidljivost pa time i likovnost mozaika u cjelini, a restauratorski je zadovoljen temeljni kriterij povratnosti svih zahvata31. Spajanje ulomaka mozaika u cjelinu obavljeno je prema izvornom rasporedu sklapanja ulomaka, poevi od donjeg lijevog ugla i zavrivi u gornjem desnom. Na svakom ulomku bi se buile etiri rupe kojima su prostorno odgovarali njihovi parnjaci na nosivom zidu. U rupe su se umetali kromirana sidra koji su promjerom odgovarali promjeru rupe, a duinom su
29 30

B. MATULI, 2012., Nav. dj., 139. B. MATULI, 2012., Nav. dj., 1 2. 31 B. MATULI, 2012., Nav. dj., 117-118.

nasjedali u rupe u zidu za koji su se fiksirali brzovezujuim ljepilom visoke vrstoe. Izmeu zida i poleine ulomaka ostavljena je upljina od 5 cm. Ulomci su meusobno spajani klasinim vapnenim kitom sa pojaanjem od prije spomenutog ljepila sa dvije dodirne toke veliine dva etvorna centimetra na ukupnoj povrini meusobnih spojeva ulomaka. Na taj nain se postigla puno manja ukupna nosivost i teina mozaine cjeline, ali i jednostavna demontaa mozaika jer se specijaliziranom glodalicom lako mogu ukloniti nosiva metalna sidra, a ulomci se tada meusobno mogu vrlo jednostavno mehaniki odvojiti bez naruavanja njihove izvornosti. Nakon fiksiranja svih ulomaka i spajanja u izvornu cjelinu, usljedio je minimalan retu32 mjestiminih oteenja i rubnih dijelova mozaika. Uklanjanje zatitne armature s lica odnosno nekoliko slojeva gaze lijepljene vodorastvornim ljepilom obavljeno je vlaenjem povrine, a potom je itav mozaik opran, osuen i osjajen. Provedbom ovog sloenog zahvata prijenosa mozaika s jednog poloaja na drugi, mozaik gotovo nita nije izgubio od svog izvornog materijalnog integriteta, a njegova likovno-sakralna komponenta dobila je novu kvalitetu, pa se bez lane skromnosti moe ustvrditi kako je transmissio sanctorum u potpunosti uspio.

LITERATURA: BOKOVI, I., 1993. - Duliev "Krist Kralj", Ogranak Matice hrvatske Split, Split. FARNETI, M., 1993. - Glossario tecnico-storico del mosaico, Con una breve storia del mosaico, Technical - Historical Glossary of Mosaic Art With an Historical Survey of Mosaic Art, Longo, Ravenna. FIORENTINI RONCUZZI, I.; FIORENTINI, E., 2002. - Mosaic: Materials, Techniques, and History, MWeW, Rimini, 2002. GAREVI, M., 2009. - Mozaik, Povijest i izvedba, Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb.

32

B. MATULI, 2012., Nav. dj., 12 .

GRUM, ., 1971. - Ivo Duli : slike 19 3 -1970, Moderna galerija JAZU, Zagreb. GAMULIN, G., 1971. - Ivo Duli : o umjetniku u povodu izlobe, 1 . 12. 1970./17. 1. 1971., Moderna galerija Zagreb, ivot umjetnosti 13, Zagreb, 97-111. IVANIEVI, M., 199 . - Sveti vjerovjesnici i muenici splitske biskupije na mozaiku Iva Dulia : uz 25. obljetnicu splitske nadbiskupije i metropolije, Hrvatska obzorja, 2 (1994), 4, 807-816. IVANIEVI, M., 2002. - Dulieve slike u crkvama, Hrvatska obzorja, 10 (2002), 1, 83118. KARAMAN, A., 1988. - Ivo Duli : ivot i djelo, Umjetnika galerija Dubrovnik, Dubrovnik. KARAMAN, A., 1996. - Kolorizam dubrovakog slikarskog kruga : doktorski rad, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb. MATULI, B., 2012. - Temeljni pojmovi konzervacije-restauracije zidnih slika i mozaika, Umjetnika akdemija u Splitu, Naklada Bokovi, Split. PUTAR, R., 1958. - Ivo Duli, Mala likovna biblioteka, Naprijed, Zagreb. REBERSKI, I., 2008. - Put svjetlosti Iva Dulia. Obnoviteljski prinos Iva Dulia sakralnoj batini, Poeka biskupija biskupski ordinarijat, Zagreb. POLJARI, S., 19 5., Ivo Duli : Galerija 11, Zagreb, ivot umjetnosti, 3940, Zagreb, 109-110. WOLFF, M., 1999. - Ivo Duli : diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, Zagreb. ZIDI, I., 2003. - Ivo Duli, Katalog, Moderna galerija Zagreb, Zagreb. ZIDI, I., 2001. - Ivo Duli (Dubrovnik 1916 - Zagreb 1975), Tvornica duhana Rovinj, Rovinj.

GLAVNI OLTAR SPLITSKE KATEDRALE KONZERVACIJA I RESTAURACIJA U PROSTORNOM KONTEKSTU

prof. ana Matuli Bila, doc. Hrvatski restauratorski zavod, Odjel u Splitu Porinova 2A HR-21000 Split zana.mbilac@gmail.com Kljune rijei: splitska katedrala, glavni oltar, nia, svod, ciborij, Ponzoni Izvorni gabariti istone pravokutne nie nadsvoene lukom, u kojoj je od pretvorbe antikog mauzoleja u crkvu Marijina Uznesenja smjeten glavni oltar splitske prvostolnicepromijenjeni su, to je malo poznata te kronoloki neistraena injenica- prvi put arhitektonski evidentirana u Andrievim nacrtima katedrale iz 1 51/1 52.33 Do sada se proirenje nie34 pribrajalo radovima pri izgradnji baroknog kora i njegovog spajanja s antikim zdanjem izbijanjem njenog istonog zida, to je nadbiskup Marcantun de Dominis finalizirao 1615. godine (mada se u dekretu A.Valiera iz 1579. i vizitacijama de Dominisa 1604. u uputama za gradnju kora i izmjenama oltara to ne spominje). Za ovu oltarnu cjelinu razvijena metodologija istraivanja, nastala u liniji paralelnoj konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na svodu i ciboriju- nuno je bila fokusirana na elaboriranje pitanja nie kao poetnog i kljunog za barem dio odgonetke kronologije nastanka dananje koncepcije glavnog oltara, o emu se pisalo mnogo35 ali je radi datacijskih nepodudarnosti segmenata- kao cjelina ostao enigma. Prostornim snimkama (Geoing), runim mjerenjem, promatranjem, analizom povrine kamena, te setom analitikih metoda- odgonetnut je itav niz tragova povijesnih
33

V.ANDRI, mapa nacrta, 1 52-53. G. NIKI, 1997., str. 0;2003.,200 . K.PRIJATELJ, 19 ., 19 7.,1950.,1956.,197 ., 19 3., 1991., 1993., 1995./R.TOMI, 1995.,

34

35

2002./D.PREMERL,2008., 2009.

intervencija u kameno tkivo nie, argumentirajui da je proirena (odstranjenjem 13m2 kamenog volumena) davno prije izbijanja njenog istonog zida (najkasnije u 13. stoljeu). Dokazali smo i da je njeno povienje ljutenjem oko 9m2 volumena antikog kamena napravljeno bitno kasnije, a istovremeno koncipiranju i izvedbi drvenog svoda 1680-tih, koji je pak gotovo u cjelini skrojen po kamenom svodu dijelom od reutiliziranih dasaka smreke (ormar orgulja), to je otkriveno dendrokronolokim mjerenjima na licu mjesta (umarski fakultet iz Zagreba), te od preko 600 segmenata rezbarenog profila piljenih, montiranih i oslikanih na licu mjesta. Dokazali smo da su se deset slika Matea Ponzonija, nastalih etrdesetak godina ranije, do trenutka njihovog prekrajanja i marufliranja u kasete svoda, nalazile poredane u formi dva niza od pet- na bonim zidovima nie. Time smo rijeili treu nepoznanicu kljunu za objanjenje oltara. Konzervatorsko-restauratorski zahvat na drvenom polikromiranom svodu i ciboriju ukupne povrine 6m2 s 14 slika na platnu (oko 3.5 m2)), odluili smo provesti in situ, a mogli zbog vrlo dobrog stanja strukture i meusobne povezanosti oko 900 segmenata konstrukcije. Tako je 0% zahvata izvedeno frontalno, dok su mobilni segmenti demontirani i restaurirani u restauratorskoj radionici. Nakon utvrivanja stupnja ouvanosti, kemijskih analiza (Institut Ruer Bokovi) i valoriziranja sva tri povijesna sloja (izvorni, 18. i 19. st.)- odluili smo prezentirati tehnoloki visoko kvalitetnu i cjelovito izvedenu restauraciju 19. stoljea, odnosno restaurirati restauraciju koja se takoer u cjelini odigrala na licu mjesta za vrijeme petogodinje obnove unutranjosti katedrale 1 1885. Katedrala je u tom periodu bila zatvorena, obnovu je vodila Centralna komisija, a u njeno ime Alois Hauser. Imena izvoaa su nam ostala nepoznata. Ovoga puta, katedrala i oltar cijelo su cijelo vrijeme bili u neometanoj funkciji. Zbog toga, konzervatorskorestauratorski zahvat je bio podreen zahtjevnom konceptu kontinuirane prezentabilnosti svoda i ciborija kroz cijelo vrijeme ienja, odstranjivanja parcijalnih preslika, laka, kita, te faza konsolidiranja, rekonstruiranja i retuiranja. Tako je i radni prostor bio otvoren pogledu postajui dio svakodnevice toga vrlo dinaminog multifunkcionalnog prostora. Odvijajui zahvat u liturgijskom srcu katedrale, na pozicijski i konstrukcijski intaktnoj povijesnoj cjelini, u svom izvornom kontekstu, protegnutom kroz pet godina je zahvaljujui nizu otkria (pa i sasvim neoekivanom otkriu oltara u oltaru odnosno ranijeg stipesa unutar barokne menze endoskopskim pretraivanjem)- osim nanovo blistavog ruha svoda, ciborija i menze- na koncu iznjedrio zaokruenu multidisciplinarnu studiju o povijesnom razvoju oltara. Razlistane su faze izmjena nie, oltara, kora i korskih klupa u njemu: predromanike, romanike, gotike i barokne- otvarajui tako novo poglavlje u istraivanju povjesniara umjetnosti, arheologa, liturgiara i povjesniara s kojima su se pod skelom i na 0-

njoj vodili ivi dijalozi i otvarala nova oita. Zahvat se dvaput tjedno pretvarao i u terensku nastavu studenata Konzervatorsko-restauratorskog odsjeka UMAS-a, a kroz njega je stasao i odred mladih kolega. Kontinuitet odravanja oltara se nastavlja jednom godinje, kroz kolegij preventivne konzervacije na UMAS-u.

POPIS LITERATURE: NIKI,G., 1997., 2003.,200 .- Svjetlo u katedrali sv. Duje u Splitu, Kulturna batina 20/2 29, 37-48, Split, 1997.; Kor splitske katedrale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 40, Split, 2003-2004.; Obnova prezbiterija katedrale sv. Dujma u doba Tome Arhiakona, Knjievni krug, Zbornik radova 2004. PRIJATELJ,K., 1944., 1947.,1950.,1956.,1970.,1974., 1983., 1991., 1993., 1995.- Slike domaih slikara iz XVII. st u splitskoj katedrali, List Biskupije splitske i makarske br.78/1944, Split, 1944.; Barok u Splitu, K.D.V. Ivan Lozica, Split, 1947.; Dalmatinski opus slikara Mateja Ponzonija, Hrvatsko kolo br.2, Zagreb, 1950.; Umjetnost XVII. i XVIII. stoljea u Dalmaciji, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.; Matej Ponzoni- Ponun,Izdanje Galerije umjetnina u Splitu, 22, 1970.; Neobjelodanjeni ciklus slika Mateja Ponzonija-Ponuna, Izdanje Galerije umjetnina u Splitu, 25, 1974.; Ciklus slika Mateja Ponzonija-Ponuna u splitskoj katedrali,Studije o umjetninama u Dalmaciji IV, Zagreb, 1983.; Splitska katedrala, Kranska sadanjost/Biblioteka Buvina, Zagreb/Split, 1991.; Marginalije o nadbiskupu Markantunu De Dominisu i brai nadbiskupu Sforzi i slikaru Mateju Ponzoniju, str.5164.,Kulturna batina 17/22-23, Split 1993.; Kroz povijest umjetnosti u Dalmaciji(XIII-XIX.st), studije i sinteze, Knjievni krug Split, 1995. TOMI, R., 1995., 2002.- Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Matica hrvatska, Zagreb, 1995.; Splitska slikarska batina, Matica hrvatska, Zagreb, 2002. PREMERL, D., 2008., 2009.- Drveni oltari 17. stoljea u Dalmaciji, doktorska disertacija, Zagreb 2008.; Glavni oltar splitske katedrale- tipologija, ikonografija i hipoteza o naruitelju, Zbornik Vladimira Markovia, IPU, 2009. ( 19- 3)

DRUGI IZVORI: ANDRI, V., 1 52-1853.- mapa nacrta koja se uva u staroj planoteci Konzervatorskog odjela u Splitu

mr.sc. Radovan Otri Uprava za zatitu kulturne batine Konzervatorski odjel u Rijeci Sveuilite u Splitu Umjetnika akademija Odsjek konzervacije - restauracije

OBNOVA BOJENIH SLOJEVA NA POVIJESNIM OBJEKTIMA ETIRI PRIMJERA IZ KONZERVATORSKO RESTAURATORSKE PRAKSE - PROIRENI SAETAK -

Gotovo svi strunjaci slau se da je prvi teorijski postulat kojeg se treba drati prilikom donoenja odluke o prezentaciji boje na nekom povijesnom objektu naelo potivanja izvornika ova metoda znai da originalne boje na povijesnom objektu treba u cijelosti uvati, po potrebi konsolidirati i oistiti od naknadnih slojeva, te retuirati ili rekonstruirati gdje je to potrebno. Potivanje ovog naela podrazumijeva da prethodno treba utvrditi koje su boje na nekom povijesnom objektu izvorne. U cilju to tonijeg utvrivanja originalnih bojenih slojeva najee se sluimo metodama sondiranja i stratigrafskim analizama, a prema potrebi i laboratorijskim analizama karakteristinih uzoraka. U praksi, meutim, ak i nakon to utvrdimo koji su bojeni slojevi izvorni, njihova obnova vrlo esto rezultira raznim kompromisnim rjeenjima, ili ak kreacijama kojima je teko nai uporite u teorijskim naelima.

Primjer 1:

Barokna proelja zapadnog krila samostana benediktinki u Krku istraena su u ljeto 2011.g., a njihova obnova izvedena je u ljeto 2012.g. Sondiranjem, te stratigrafskim i laboratorijskim analizama utvreno je da su proelja izvorno bila oliena u roza boju, sa sivo oslikanim ugaonim klesancima, zidnim vijencima i slijepim prozorima ije su konture urezane u originalnu buku. Izvorni materijali zateeni su u stanju fragmentarne ouvanosti, ali s dovoljno podataka za dosljednu rekonstrukciju. Stoga su prilikom obnove proelja fragmenti originalne buke ouvani, konsolidirani i reintegrirani zajedno s pripadajuim urezima kontura ukrasnih elemenata, dok su bojeni slojevi u cijelosti rekonstruirani bojama po uzoru na izvornik.

Primjer 2:

Proelja upne crkve sv. Jurja u Brseu istraena su neposredno prije obnove, u proljee 2012.g. Rije je o slojevitom povijesnom objektu, na kojem niti nakon provedenih istranih restauratorskih radova nismo mogli sasvim pouzdano utvrditi koji bojeni slojevi pripadaju pojedinim arhitektonskim fazama njegova razvoja. Izmeu vie slojeva vapnenih buka i nalia bijele i blijedo ukaste boje, sonde su na zapadnom proelju otkrile i postojanje ostataka dekorativnog zidnog oslika iz vremena barokizacije crkve, ali u krajnje oteenom stanju, bez dovoljno podataka za eventualnu restauraciju. U takvoj situaciji odluili smo obnoviti proelja na nain da sve povijesne slojeve buka i boja konsolidiramo in situ, te da reintegriramo i prezentiramo najmlai sloj vapnene buke i jednobojnog nalia na crkvi.

Primjer 3:

Palaa Jadrolinije u Rijeci reprezentativni je spomenik historicistike arhitekture s kraja 19. stoljea. Njena su proelja obnovljena 2007.g, a obnovi su prethodila restauratorska istraivanja koja su obuhvatila pokusno sondiranje i laboratorijske analize uzoraka buka i boja. Istraivanjima je utvreno da su proelja palae izvorno bila oliena monokromno, utom oker bojom, to je doprinosilo prirodnom isticanju kamenih elemenata arhitektonske plastike i velikih alegorijskih skulptura isklesanih u domaem vapnencu. Odlukom konzervatora, meutim, proelja su prilikom obnove oliena na nain da je veina reljefno istaknutih elemenata oliena bijelom bojom na utoj podlozi, ime je stvoren jedan novi koloristiki kontrast na raun izvornog, baziranog na decentnim odnosima prirodnih materijala, te igri svijetla i sjene razliitih tekstura.

Primjer 4:

Orgulje u crkvi Sv. Lovre u Lovreici izradio je 1733.g. majstor Gaetano Amigazzi iz Verone, dok autor drvenog kuita orgulja nije poznat. U jesen 2009.g. na pjevalitu crkve i kuitu orgulja izvrena su istraivanja bojenih slojeva, analiza i dokumentiranje postojeeg stanja, te probe uklanjanja naknadnih premaza boje i probe retua izvorne polikromije. Rezultati ovih istraivanja procijenjeni su od strane Uprave za zatitu kulturne batine nerelevantnim i nezakonitim, te je obnova polikromije na pjevalitu i kuitu orgulja povjerena strunijem restauratoru.

KONZERVACIJA I RESTAURACIJA ARHEOLOKOG STAKLA

ime Perovi, dipl. arheolog i prof. povijesti Muzej antikog stakla u Zadru Poljana zemaljskog odbora 1 HR-23000 Zadar sime.perovic@mas-zadar.hr

Kljune rijei: Zadar, antiko staklo, restauracija, konzervacija.

Saetak

Meu raznorodnim nalazima proisteklima sa arheolokih istraivanja, znaajan udio, osobito na prostoru Dalmacije, predstavljaju staklene rukotvorine. Nalazi sa ireg zadarskog podruja iznjedrili su tako kolekciju od preko 5000 primjeraka, to je bio povod za formiranje nove muzejske ustanove u Hrvatskoj, Muzeja antikog stakla.36 U odjelu za restauraciju i istraivanje MAS-a tretira se arheoloki materijal od stakla iz svih povijesnih razdoblja. Budui da pojedinu vrstu zahvata indicira upravo pripadnost odreenom razdoblju (primjerice, antiki predmeti imaju veinom stabilnu strukturu, za razliku od nepostojanih srednjovjekovnih), potrebno je stoga iznimno paljivo izvriti procjenu stanja i mogunosti intervencije. Sofisticirane fizike i kemijske analize pritom su nezamjenjiva pripomo. Particle induced X-Ray Emission (PIXE) i Particle induced g-Ray Emission (PIGE) analize, kao i razliite spektroskopije pruaju nam uvid u sastav stakla, ukljuujui informacije o bojonosnim i opacifirajuim agensima, ime vremenska divergencija i ispravno dijagnosticiranje stanja i potrebnih tretmana biva bitno olakano. Takoer, razliit pristup zahtijevaju predmeti proistekli sa kopnenih nalazita od onih iz podmorskih lokaliteta.37 U ovoj se raspravi donose problemi iz prakse radionice MAS-a, u kojoj je za potrebe stalnog postava obraeno preko 120 rimskodobnih staklenih predmeta. Opisuju se degradacijske promjene (irizacija i devetrifikacija), koje mogu zahvatiti arheoloku grau od stakla, te se nude rjeenja za njihovo lijeenje. Takoer, prezentiraju se i mogunosti rekonstruktivne integracije sauvanih ulomaka. Pritom, potreba za izlaganjem na izlobama ili u stalnom postavu zahtijeva provoenje estetske integracije, dok je primjena statike integracije preporuljiva prije svega za predmete koji tipoloki i na druge naine ne nude posebnost za

36 37

. PEROVI, 2010. S. DAVIDSON, 2003.

izlaganje, pa im je na ovaj nain omogueno osiguravanje itljivosti forme radi daljnje strune i znanstvene obrade. Popis literature:

DAVIDSON, S., 2003. The Conservation and Restoration of Glass, Oxford: ButterworthHeinemann. PEROVI, ., 2010. Antiko staklo: restauracija, Zagreb-Zadar: Arheoloki muzej u Zagrebu, Muzej antikog stakla u Zadru.

Monika Petrovi, restaurator Arheoloki muzej Istre Carrarina 3, 52100, Pula e-mail: monika.petrovic@pu.t-com.hr

REKONSTRUKCIJA STAKLENE BOCE

Za restauratorsku obradu zaprimljena je staklena boca s antike nekropole Burle kod Medulina Staklena je boca ve podvrgnuta restauratorskom zahvatu. Radi loe pohrane te radi neprikladnih i promjenljivih vrijednosti vlage u prostoriji, boca je razlomljena u mnogo sitnih ulomaka. Ulomci su oieni te su uklonjeni ostatci starog zahvata. Ostaci lijepila starog zahvata omekani su uranjanjem i ispiranjem u kupci sastavljenoj od 50% destilirane vode i 50% alkohola, te su, nakon to su se ulomci odvojili, mehaniki skalpelom definitivno odstranjeni. Uslijedilo je privremeno fiksiranje ulomaka tankom ljepljivom trakom, zatim su cijanoakrilatnim (super attak) ljepilom postavljene bakrene klamfice koje su na taj nain uvrstile ulomke u pripremi za zavrno lijepljenje. Nakon postavljanja klamfica odstranjena je ljepljiva traka. Na spojeve ovako uvrene boce iglicom je naneseno dvokomponentno epoksidno ljepilo Araldit 2020 A/B. Nakon 2 h suenja boca je oiena od vika ljepila mehaniki skalpelom, te laganim tapkanjem

vate natopljene u acetonu, potom je prebrisana alkoholom da se odstrane ostatci neistoe.

Literatura: Daintith, C.A., 1988. Christine A. Daintith; Conservacione e restauro dei reperti di vetro; Universita degli studi di Siena, Siena Koob, S. P., 2006. - Stephen P. Koob; Conservation and care of glass objekt; The Coring Museum of Glass, Coring, New York Perovi, ., 200 . ime Perovi; Antiko staklo: restauracija; Muzej antikog stakla, Zadar For the restoration process received a glass bottle with ancient necropolis near Medulin Burle The glass bottle is already subject to restoration surgery. Working poor storage and inadequate for the changing values and moisture in the room, the bottle is broken up into many small fragments. Fragments were cleaned and removed the remains of the old procedure. The remains of the old adhesive procedures are softened by immersion and rinsing of customers consisting of 50% distilled water and 50% alcohol, and, after they were separated fragments, mechanical scalpel definitively removed. What followed was a temporary fix small pieces of adhesive tape, then cyanoacrylate (Super Attack) glue placed copper klamfice are thus strengthened passages in preparation for the final bonding. After setting klamfica removed the tape. For compounds such fixed needle cylinder is applied two component epoxy adhesive Araldite 2020 A / B After 24 hours of drying bottles were cleared of excess adhesive mechanical scalpel and gently patting

cotton wool soaked in acetone and then overwritten with alcohol to remove dirt residues. RAZVOJ KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE STRUKE NA PRIMJERU DIOKLECIJANOVE PALAE U SPLITU

Vinka Marinkovi Hrvatski restauratorski zavod Porinova 2a HR-21000 Split vmarinkovic@h-r-z.hr Kljune rijei: konzervacija-restauracija, obnova, Split, Dioklecijanova palaa, kamena plastika, mozaici, buke, Peristil

Autorica u radu/ predavanju namjerava dati kratki pregled konzervatorskorestauratorskih zahvata i intervencija na nepokretnoj kulturnoj batini koji su se dogodili unutar gabarita Dioklecijanove palae u razdoblju od 199 .-2009. Petnaestogodinji period uzet je kao realan vremenski parametar da se odviju odreene promijene i intervencije na nepokretnoj kulturnoj batini, dok je Dioklecijanova palaa s starom gradskom jezgrom Splita uzeta kao prostorno, ali i simboliko ogranienje. Pregled radova rezultat je autoriinog arhivskog i terenskog istraivanja iz 2010. godine. Pregled radova unutar Dioklecijanove palae podijeljen je u tri kategorije: konzervatorsko-restauratorski radovi na mozaicima, konzervatorsko-restauratorski radovi na kamenoj dekorativnoj plastici i konzervatorsko-restauratorski radovi na bukama. Premda su zahvati u istraivanju 2010. godine popisani kronoloki, te su istraeni podaci o nositeljima radova i postojeoj dokumentaciji u predavanju se ne namjerava dati tabelarni prikaz radova ve kratki slikovni i grafiki pregled najvaniji zahvata. Naime, podaci o broju zahvata u odnosu na zadani vremenski period uvrteni su u grafove za svaku kategoriju pojedinano. Analizom grafova moemo itati kako se u razdoblju od petnaest godina razvijala svijest o zatiti i obnovi kulturne batine, ali i dinamiku razvoja konzervatorsko-restauratorske struke. Na osnovu provedenog istraivanja i analize grafiki obraenih rezultata istraivanja, autorica zakljuuje da svijest o zatiti i obnove kulturne batine od 199 . godine raste i jaa. Razlog u jaanju svijesti objanjava afirmacijom mlade restauratorsko-konzervatorske struke,

slijeenju modernih svjetskih tekovina i standarda vezanih za obnovu batine, ali i u obnovi nacionalne svijesti nakon Domovinskog rata. Potrebno je naglasiti, da se u istraivanju ne ulazi u razmatranje i analiziranje metodologije radova i njihove izvedbene kvalitete (to bez ozbiljnih analitikih metoda i multidisciplinarnih analiza nije ni mogue), dakle rije je o istraivanju kvantitativnom, a ne kvalitativnom istraivanju. Meutim, na osnovu podataka o vezanih uz broj strunih publikacija i izlobi vezanih za konzervatorsko-restauratorske radove u Dioklecijanovoj palai u razdoblju 199 .2009., moe se zakljuiti da su zahvati ipak odraz suvremenog pristupa restauraciji. LITERATURA: BRIKI, F., 200 .- Felicita Briki: Mikroflora Peristila Dioklecijanove palae u Splitu. Konkam 2004- seminar i radionica o konzervaciji kamena, Zbornik radova. Split 2004. 38-41. BARII, M., SUNARA S., 2007- Marin Barii, Sagita Mirjam Sunara: Konzervatorskorestauratorski radovi na Peristilu Dioklecijanove Palae u Splitu. Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske. Zagreb. KRSTI, D. 200 .- Dragica Krsti: Istraivanje stanja Peristila Dioklecijanove palae u Splitu. Konkam 2004- seminar i radionica o konzervaciji kamena, Zbornik radova. Split 2004. 31-38. MARASOVI, D., 2009.- Duko Marasovi: Obnova povijesne jezgre 5. Split MARASOVI, D., 1997..- Duko Marasovi: Projekt upravljanja i obnove povijesne jezgre Splita. Split MATULI, B., 2005.- Branko Matuli: Mozaiki nalazi u perimetru Dioklecijanove palae. Kulturna batina 32,, Split 2005, 227-244. MATULI, B., 2001.- Branko Matuli: Konzervatorsko- restauratorski radovi na zidnoj slici vanjskog lica sjevernog zida kora splitske katedrale sv. Dujma. Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb 2000/2001. br. 26/27. 113-118. MARINKOVI, V., 2010. - Vinka Marinkovi, Pregled arheolokih istraivanja i restauratorsko-konzervatorskih zahvata u Dioklecijanovoj palai u Splitu, Kulturna Batina, 36, Split 2010., 239.-278. METROVI, V., 2010.- Veronika Metrovi: Dokumentacija konzervatorskorestauratorskog postupka na romanikom arhitektonskom luku s lovakim prizorima pod

svodom zvonika katedrale Sv. Duje majstora Ota. Split, Klesarstvo i graditeljstvo Vol.XXI, No.1-2, 84.-100. (1-2), Split, 84-100. IICHRVATSKA GRUPA : TRAENJE VRATA U SVIJET KARIJERE

Ksenija kari, konzervator-restaurator savjetnik Hrvatski restauratorski zavod Grkovieva 23 HR-10000 Zagreb kskaric@h-r-z.hr Kljune rijei: IIC, udruga restauratora, meunarodna struna suradnja, cjeloivotno obrazovanje Restauratorsku zajednicu u Hrvatskoj tradicionalno krase visoka postignua pojedinaca, a boluje od nedostatka cjelovite integrirane organizacije koja bi omoguila uspostavu standarda struke. Istovremeno, restauratori u Hrvatskoj su vrlo skromno prisutni u meunarodnim strunim zbivanjima, malo objavljuju u strunim asopisima i rijetko se pojavljuju kao predavai na meunarodnim kongresima, seminarima i konferencijama. Namjera IIC Hrvatske grupe je otvaranje i umreivanje strune zajednice unutar zemlje i uspostavljanje suradnje s kolegama u inozemstvu, kako bi se, povratno, ustanovili i podigli struni standardi u Hrvatskoj, te poboljao poloaj profesionalnih restauratora unutar organizacije zatite kulturne batine. Organizacija IIC (International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works) odabrana je zbog odgovarajueg ustroja i organizacije te institucije. Ona je meunarodno udruenje restauratora najireg spektra, budui da ukljuuje konzervatore, restauratore i muzejske djelatnike iz cijelog svijeta. Istovremeno ona u svojem ustroju predvia osnivanje lokalnih, regionalnih ili nacionalnih sekcija koje djeluju posve nezavisno na svom podruju. Takva organizacija omoguuje lokalnu djelatnost prilagoenu potrebama i prilikama, a usporedno s njome i ivu meunarodnu suradnju. Nije nevana ni moralna podrka koju Meunarodni institut prua lokalnim aktivnostima, a niti mogunost apliciranja na meunarodne fondove koje lanstvo u IIC-u prua. IICHrvatska grupa registrirala se kao udruga restauratora 2009. godine. Kako bi se ostvarila eljena razina suradnje izmeu restauratora iz razliitih institucija i razliitih dijelova Hrvatske, svih 17 osnivaa uli su u prvo vijee Udruge. inili su ga lanovi sa studija

restauriranja u Zagrebu i Splitu, iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku, iz Dravnog arhiva u Rijeci te Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Istu politiku umreivanja zastupamo i danas, zbog ega kontinuirano nastojimo ukljuiti im iri krug, a posebno nam je stalo do aktivnijeg ukljuivanja najosjetljivijih grupa: aktualnih i nedavno diplomiranih studenata restauriranja te restauratora-privatnika. IICHrvatska grupa izvjeuje svoje lanove o relevantnim strunim dogaanjima na svojoj web-stranici (www.iic-hrvatskagrupa.hr). U sklopu svoje djelatnosti Udruga organizira struna predavanja i radionice, potie lanove na sudjelovanje na meunarodnim kongresima te organizira struna putovanja s posjetama restauratorskim radionicama u inozemstvu. Postojanje udruge otvara neke nove mogunosti, ali ne jami uspjeh. Hoe li te mogunosti biti iskoritene ovisi o poduzetnosti i angamanu samih lanova. Ohrabrujuim smatram da su se nakon osnutka IICHrvatske grupe hrvatski restauratori poeli u veem broju pojavljivati na meunarodnim kongresima IIC-a, najprije 2010. godine u Istambulu, a potom 2012. godine u Beu, i to ne samo kao sluatelji ve i kao aktivni sudionici. Aktivnosti se financiraju iz lanarina i iz razliitih fondova u zemlji i inozemstvu na koje se Udruga prijavljuje. Posebno bih eljela istaknuti ivahnu aktivnost lanova iz Splita, osobito Jure Matijevia ijom zaslugom je organizirana trodnevna radionica za restauriranje slika na platnu pod nazivom "Nove metode saniranja poderotina slika na platnu", koju je vodila restauratorica Petra Demuth sa Fachhochschule Kln, te Sagite Mirjam Sunare koja redovito novostima puni webstranicu. Na web-stranicama matine organizacije IIC pojavili su se tekstovi na hrvatskom jeziku, ime je hrvatski na neki nain postao "slubeni jezik IIC-a". Radi se o prijevodima transkripata s okruglih stolova koje pod nazivom Dialogues for the New Century organizira IIC na razliite aktualne strune teme. IICHrvatska grupa zapaena je u sredinjici Meunarodnog instituta kao jedna od najaktivnijih. K tome ona ima i najvei broj lanova s obzirom na broj stanovnika zemlje (poetkom 2012. godine brojala je 79 lanova, ali taj broj varira iz godine u godinu). Dobar glas koji su kroz aktivnosti IIC-Hrvatske grupe stekli hrvatski restauratori potrebno je valjano iskoristiti. Steeno povjerenje moe popraviti izglede naih restauratora pri pronalaenju poslova nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Uspostavljene standarde nikako ne bi trebalo rtvovati u zamjenu za mogunost brze zarade, jer je takva prilika jednokratna. Dapae, kljuno je da sami restauratori ustraju u neprestanom usavravanju koje je postavljeno kao standard u meunarodno strunoj zajednici, ne zbog popunjavanja biografije, ve u svrhu osposobljavanja za bolju praksu. Sudjelovanje na meunarodnim

kongresima, pohaanje specijalistikih radionica i stairanje u inozemstvu uobiajeni su modeli usavravanja nakon zavrenog studija konzerviranja-restauriranja. Nai studenti polako se moraju poeti navikavati na sustav u kojem uenje ne zavrava sa diplomom, ve s njome zapoinje na kvalitativno vioj razini, integriran u samostalni rad i s punom osobnom odgovornou profesionalnog konzervatora-restauratora. Ulaskom u Evropsku uniju granice Hrvatske otvaraju se u oba smjera. Stoga za konzervatora-restauratora cjeloivotno obrazovanje ne predstavlja samo mogunost, ve i uvjet opstanka u strunoj zajednici u kojoj se ono njeguje ve due vrijeme.

Tamara Ukrainik, doc. mr. art, e-mail: tamaraukraincik@yahoo.com Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina/ Akademija likovnih umjetnosti Zagreb Zamenhofova 14, 10 000 Zagreb

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA SLICI OBITELJSKA SCENA U PARKU J. G. F. LEIDERA IZ GALERIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI OSIJEK

Kljune rijei: nastava, praksa, tafelajna slika, in situ, konzervatorsko-restauratorski radovi

Od 2009. godine odvija se terenska nastava/restauratorska praksa Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina ALU Zagreb na slici Obiteljska scena u parku autora Johanna Goetlieba Fridricha Leidera. Navedena slika najvei je skupni portret u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, i ujedno najvea slika u galerijskom fundusu (2 5 x 39 cm). Izvedena je tehnikom ulja na platnu, datira iz 1811.godine. Terenska nastava/restauratorska praksa je oblik nastave koji podrazumijeva ostvarivanje planiranih programa radova izvan matine ustanove, u ovom sluaju restauratorske radionice Odsjeka. Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici izvode se in situ zbog njenih velikih dimenzija. Do sada je utroeno cca 1000 radnih sati od predvienih 1200, a kraj radova je prema ranije utvrenom planu predvien krajem ove godine. Slika je prethodno restaurirana najvjerojatnije u dva navrata. Prva put je, pretpostavlja se, bila restaurirana poetkom 20. st., a nakon toga 1961. godine od strane tadanjeg Zavoda za restauriranje umjetnina iz Zagreba. Program tekuih radova ukljuuje izradu pisane, grafike i

foto- dokumentacije prije, u tijeku i nakon radova. U dokumentaciji se daje naglasak na povijesno-umjetniko istraivanje, identifikaciju materijala i stanja objekta prije radova, kao i na same restauratorske radove: probe ienja, uzimanje uzoraka platna za mikroskopsku analizu i utvrivanje njegovog sastava, uzimanje uzoraka slojeva slike za mikroskopsku analizu, uzimanje uzorka sloja laka za analizu tankoslojnom kromatografijom, ienje lica i poleine slike, ienje podokvira, preventivno podljepljivanje nestabilnih dijelova slikanog sloja, sputanje trusnih dijelova, konzerviranje svih postojeih slojeva slike, nadoknaivanje nedostajuih slojeva osnove i sloja starih kitova, nadoknaivanje nedostataka u sloju boje-retu, te na kraju zatitu slike zavrnim slojem laka. Radovi se izvode dva puta godinje po pet radnih dana. Cilj programa je prikazati studentima specifinost brige za zatitu grae muzejsko-galerijskih ustanova u Hrvatskoj. Oekivani rezultat programa bio bi u kasnijem ophoenju, sada studenata i diplomanata, a u budue konzervatora/ restauratora, prema objektima koje se nalaze u vlasnitvu naih muzeja i galerija. Zakljuak: Obzirom na sam nastavni plan i program studija, ali i trokove koje terenska nastava podrazumijeva (put, smjetaj, hrana,..) svaki odlazak in situ je dobrodoao. Studenti su u neposrednom kontaktu sa prirodnom i kulturnom okolinom objekta. Viednevni zajedniki rad izvan radionice upuuje ih na nunost ostvarivanja kvalitetnih meuljudskih odnosa, i na timski rad koji je neminovan u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Nadamo se da emo i ubudue uz podrku i razumijevanje Ministarstva kulture RH moi realizirati restauratorsku praksu na terenu kako bi studenti to bolje stekli znanja i usvojili vjetine radei na zatiti i obnovi djela nae kulturne batine.

Popis literature VAJCER.O, 19 .- Oto vajcer ''Domai i strani slikari XVIII. i XIX stoljea u Galeriji

likovnih umjetnosti u Osijeku'', GLU Osijek

elektroniki izvori http://de.wikipedia.org/wiki/Friedrich_Johann_Gottlieb_Lieder http://www.gluo.hr/ogaleriji_1.html http://hr.wikipedia.org/wiki/Dvorac_Peja%C4%8Devi%C4%87_u_Virovitici

Ostali izvori radna dokumentacija Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina ALU Zagreb radna dokumentacija Hrvatskog restauratorskog zavoda

AUGIJEVE STAJE MIT ILI STVARNOST Iskustvo jedne restauratorske prakse studenata ORKU/ALU

Karlo Vukovi student 5. godine Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu Zamenhofova 14 HR-10000 Zagreb karlo.vuckovic@gmail.com

Kljune rijei: konzerviranje-restauriranje, zatita batine, restauratorska praksa, Muzej seljakih buna u Gornjoj Stubici

Zahvaljujui antici koja je ''majka'' europske civilizacije do nas su doprli mnogi mitovi koji nose snane poruke i u naemu vremenu. Jedan od njih mit o Augijevim stajama posluio je kao metafora i kao naslov ovome tekstu. Podsjetimo se Augije, sin Heliosa, boga Sunca imao je stado o kakvom je obian smrtnik mogao samo sanjati, ono se nije razbolijevalo ni umiralo, te ga nije trebalo ni paziti. No, Augije nije mario za istou vlastitih staja, koje su tako od antikih vremena ostale sinonim za prljavtinu i nebrigu - sve dok se nije pojavilo (mitsko) rjeenje

Ova pria ugraena je u mnoge primjere sadanjice koji ne samo da nas okruuju ve i obiljeavaju. I u naoj struci ta pria podsjea na mnogobrojne zaboravljene, zaputene i nezbrinute umjetnine i depoe, na koje su one osuene, a o jednom od takvih govori i ovaj prikaz.

Tijekom terenskog istraivanja vezanog za moj diplomski rad, u potrazi za preostalim dijelovima inventara kapele Sv. Jakova na Ouri u upi Radoboj, uli smo u improvizirani depo Muzeja seljakih buna u Gornjoj Stubici. U najboljoj namjeri taj je depo posluio privremenom smjetaju izmjetenih dijelova crkvenog inventara koji vie nisu imali svoj dom ni funkciju. Meutim, uslijed pomanjkanja sredstava i organiziranosti, umjetnine su u neodgovarajuim uvjetima toga depoa ostale preputene daljnjem ubrzanom propadanju, a moda i preutnom zaboravu. Na inicijativu nas studenata Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu: Ane Horvat, Mislava Flecka, Tibora Gruia i Karla Vukovia, te mentorice i voditeljice restauratorske prakse doc. mr. Zvjezdane Jembrih, ove smo godine organizirali etverodnevnu restauratorsku praksu, uz dozvole i nadzor nadlenih ustanova. Cilj nam je bio zapravo spasiti zateene umjetnine od sigurnoga propadanja, dokumentirati njihovo stanje, izvriti osnovne mjere zatite u zadanim uvjetima, te upozoriti odgovorne na hitno djelovanje. Rezultat ove kratke (i svakako nedostatne) intervencije jest iniciranje radnog sastanka, na kojem emo odgovornim tijelima predoiti izvjee i dokumentaciju i nastojati dogovoriti daljnje djelovanje. Ostale rezultate i tijek akcije predoavamo putem ovoga prikaza. Ove Augijeve staje djelovale su inspirativno na sve nas No, to e biti sa ostalim, jo neotkrivenim ili skrivenim i preuenim Augijevim stajama?

Literatura: VOKI, D., 2003. Denis Voki, Tehnike preventivnog konzerviranja muzejskih predmeta, Zagreb : Muzejski dokumentacijski centar MILETI, D., VALJATO FABRIS, M., 20/199 . 21/1995. Drago Mileti, Marija Valjato Fabris, Kapela Sv, Jakova na Ouri, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 528. KOVAI, G., BARIEVI D., - Goranka Kovai, Doris Barievi, Katalog Barokna skulptura iz kapele sv. Jakova na Ouri Diplomski rad Konzervatorsko-restauratorski radovi na skulpturi Sv. Franje Ksaverskog iz kapele Sv. Jakov na Ouri uz osvrt na povijesne i konzervatorske aspekte tog objekta

MULTIDISCIPLINARNA ISTRAIVANJA KOMPLEKSA DVORCA BREZOVICA

mr. Suzana Damiani, docent Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu Odsjek za restauriranje i konzerviranje umjetnina Zamenhofova 14, 10 000 Zagreb suzana.damiani@optinet.hr

KLJUNE RIJEI: dvorac Brezovica, zidne slike, istraivanja, suradnja, studenti

U sklopu nastave na Odsjeku za restauriranje i konzerviranje umjetnina (ORKU) 2009. g. pokrenuta su istraivanja dvorca Brezovica potaknuta izrazitom devastacijom objekta u kojem su barokne zidne slike u sredinjoj dvorani unitene grafitima. Dvorac Brezovica smjeten je u mjestu Brezovica koje danas spada u podruje grada Zagreba, a nalazi se u njegovom jugozapadnom dijelu. Znaajan je primjer profane arhitekture baroknog razdoblja na podruju kontinentalne Hrvatske. Izgraen je polovinom XVIII st. unutar prostranog perivoja u kome je smjetena i dvorska kapela, a sauvani su i neki gospodarski objekti.

Zidovi reprezentativne sredinje dvorane dvorca u cijelosti su oslikani prizorima iz Sedmogodinjeg rata u kojemu je sudjelovao Josip Kazimir Drakovi, jedan od lanova obitelji Drakovi koja je vlasnik posjeda Brezovica od kraja XVII pa sve do XIX st. Slike je E. Laszowski datirao u 1776.g. Na svakom od zidova dvorane po dva su prizora bitaka odvojena okvirom iluzionistiki prikazane arhitekture i prozorskih otvora. U donjoj zoni ispod prizora bitaka nalaze se kartue s legendama i po dva putta koji nose simbole godinjih doba u kojima se odigravala bitka. Zidne slike bile su predmetom konzervatorsko-restauratorskih radova tijekom 60-ih i 80-ih godina prolog stoljea, pri emu je odstranjen dio preslika koji je prekrivao vei dio gornje zone slika. Oslik u zoni parapeta itave dvorane prekriven je slojem buke i nekoliko slojeva nalia. Istraivanjima je otkriveno da je zona parapeta oslikana ruiastom marmorizacijom.

Ideja o angamanu Odsjeka na ovom objektu nastala je inicijativom dvojice studenata koji su, nedugo nakon provale u kojoj su oteene slike, posjetili dvorac. Svjesni kompleksnosti problematike povezane s tako sloenim objektom batine, iji je opseg prevelik da bismo ga mogli obuhvatiti aktivnostima unutar nastave naeg Odsjeka, ve smo tada zamislili da bi suradnja s kolegama, ije struke su vezane za razliite aspekte zatite ovakvog kompleksa, bila idealna i viestruko korisna. Ipak, prvi kontakt s objektom i prve aktivnosti bile su ograniene na grupu studenata naeg Odsjeka. Pri tom smo se suoili sa stanjem koje je ukazivalo na dugogodinju zaputenost i brojne provale u kojima je uniten velik dio inventara. U prostorima je bilo razbacano smee, prozori razbijeni, a svi zidovi, ukljuujui i zidne slike, iarani grafitima, autolakovima u spreju. Nakon uvida u stanje objekta, krenula su istraivanja koja su obuhvatila zidove prostorija prvog kata dvorca, a posebice sredinje dvorane. Pri tome su na zidovima nekoliko prostorija pronaeni ostaci zidne dekoracije i tragovi oslika. Tijekom prakse i terenske nastave, nekoliko generacija studenata sainilo je detaljan opis ambijentalnih uvjeta, stanja neposredne okolice dvorca i stanja svih prostorija prizemlja. Izvedena su stratigrafska istraivanja zidova prvog kata, stratigrafska istraivanja donje zone

zidnih slika u sredinjoj dvorani, probe ienja i ienje fragmenta zidnih slika od grafita, te djelomino otkrivanje zidne slike na istonom zidu prostorije u sjeverozapadnom dijelu glavnog krila dvorca koja obuhvaa gotovo cijelu povrinu zida (cca 15 m2). Ideja o suradnji sa ostalim sastavnicama Sveuilita koje bi se mogle ukljuiti u projekt istraivanja na kompleksu dvorca poela se ostvarivati 2010.g., kada je raspisan natjeaj Fonda Sveuilita u Zagrebu za projekte. Uspostavljen je kontakt izmeu Akademije likovnih umjetnosti i pet sastavnica Sveuilitai, te je na natjeaj prijavljen projekt pod nazivom Multidisciplinarna istraivanja kompleksa dvorca Brezovica. Cilj projekta je objediniti istraivanja na dvorcu, kapeli i pripadajuem perivoju sa aspekta razliitih profesija koje se bave zatitom batine i znanstvenim disciplinama koje im mogu doprinijeti. Takav projekt omoguuje upoznavanje studenata sa multidisciplinarnim pristupom nunim u rjeavanju ovako kompleksne problematike, te meusobnu suradnju ve za vrijeme studija. Studentima kojima zatita batine nije u programu, ovakva suradnja omoguuje susret sa jednim od naina primjene steenog znanja u praksi. Unato izostanku financijske potpore ovom projektu, zapoeta suradnja rezultirala je nizom aktivnosti. Istraivanjem povijesti gradnje dvorca bavili su se studenti Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta. Istraili su arhivsku grau vezanu za dvorac i vlasnike, prikupili foto dokumentaciju, bavili se tlocrtno-prostornom analizom dvorca i analizom zidnog oslika kapele i sredinje dvorane. Pri izradi arhitektonskih sondi pomogli su im i studenti ORKU, te je tako uspostavljen i direktan kontakt studenata in situ. Rezultati istraivanja studenata Filozofskog fakulteta objavljeni su u publikaciji predstavljenoj u DPUH-u u Zagrebu u svibnju 2012. Studenti FKIT-a uzeli su uzorke za analize soli iz prostorija u prizemlju, analize pigmenata i veziva zidnih slika u sredinjoj dvorani, te analize veziva novootkrivene slike, koje su vrili na svom fakultetu u laboratorijima Zavoda za analitiku kemiju i Zavoda za anorgansku kemijsku tehnologiju i nemetale. Radi utvrivanja stanja zidova uinjene su IR snimke nekih zidova dvorca. Pri istraivanjima je bilo vano izraditi tlocrte dvorca to su, u nedostatku drugih mogunosti, djelomino izveli studenti ORKU. Uspostavom suradnje s Geodetskim fakultetom u Zagrebu, dogovorena je izrada 3D dokumentacije cijelog dvorca.

Park i perivoj koji okruuju dvorac bili su tema kojom su se bavili studenti preddiplomskog i diplomskog studija Agronomskog fakulteta, Studija za krajobraznu arhitekturu. Radili su na prikupljanju povijesnih podataka o perivoju, te analizi i valorizaciji postojeeg stanja perivoja na modulu Razvoj oblikovanja krajobraza, te na modulu Struni projekt. Arhitektonski fakultet sudjelovao je u istraivanjima u sklopu kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja III. Izvrili su snimanje postojeeg stanja i obradili podatke o objektu, te istraili mogunost revitalizacije unoenjem novih sadraja. Neki nalazi koji su proizali iz ovog projekta doprinose novoj valorizaciji dvorca. Upotpunjena je dokumentacija o objektu, njegovom stanju i povijesti, dolo je do novih saznanja vezanih za faze izgradnje i promjene na arhitekturi dvorca, otkrivene su zidne slike i dekorativni oslik koji su bili prekriveni slojevima nalia, a osim toga uspjeno su primijenjene metode ienja zidnih slika oteenih grafitima. Studenti razliitih studija bili su u prilici primijeniti svoja znanja u radu na objektu batine i upoznati se u praksi sa razliitim metodama znanstvenih istraivanja. Osim toga, jedan od vanih rezultata koji je proistekao iz ovog projekta je saznanje da je rad na kojem je mogue okupiti studente razliitih studija i smjerova izuzetno koristan, zanimljiv i poticajan, i da donosi nove vrijednosti u obrazovni proces na sveuilitu. Suradnja uspostavljena izmeu spomenutih fakulteta rezultirala je i pokretanjem novih projekata, a iz ove suradnje, proizalo je do sada i nekoliko diplomskih radova. Iako projekt jo uvijek nije proveden u potpunosti u skladu s prvotno zamiljenim konceptom, interes studenata, njihov angaman koji je prelazio granice obaveza i veselje s kojim su istraivali i suraivali, ukazuje da ovakav pristup obrazovanju motivira studente, a da rezultati mogu biti korisni za batinu.

PRIMJENA RAUNALNE TOMOGRAFIJE KAO NEDESTRUKTIVENE DIJAGONOSTIKE METODE U KONZERVACIJI-RESTAURACIJI predavai: Lara Aranza, Tea Katuanri, Jure Matijevi i Frane Mihanovi

Kratki opis predavanja:

Predavanje prikazuje primjenu kompjuterske tomografije kao nedestruktivne dijagnostike metode u konzervaciji na primjerima, polikromne skulpture i antike keramike. Usporediti e se tradicionalne dijagnostike metode i kompjuterska tomografija. Navedene umjetnine obradili su djelatnici Odsjeka za Konzervaciju i restauraciju UMAS-a. Uvod Prve radiografske snimke u konzervaciji-restauraciji napravljene su nedugo nakon otkria rendgenskih zraka (1 95. god.). Na poetku primjene radiografije u konzervacijirestauraciji kao receptor radiografske slike koristila se staklena fotografska ploa, a poslije, radioloki film u svim moguim inaicama. Razvoj radioloke tehnologije omoguio je tijekom devedesetih godina prolog stoljea prijelaz s analognih tehnologija na digitalne radiografske metode koje su omoguile naknadnu obradu i analizu dobivenih dvodimenzionalnih slikovnih podataka. Vizualizacija objekata kulturnih dobara u trodimenzionalnom prikazu, kao i istraivanja, omoguena je primjenom kompjuterizirane tomografije (CT). Ukljuivanjem razliitih profila strunjaka i koritenje razliitih metoda oslikavanja, potvruje se komplementarnost metode, koja pridonosi podizanju kvalitete u dijagnostikom dijelu procesa konzervacije-restauracije kulturnih dobara. Interdisciplinarni pristup i sinergija svih sudionika, pretpostavka je koja dovodi do novih spoznaja kako o samom kulturnom dobru tako i mogunostima koritenja novih metoda radiografskog oslikavanja i prikaza.

Metoda raunalna tomografija Kada nam je cilj dobivanje podataka i informacije o strukturi i grai materijala od kojeg je izraeno kulturno dobro, radiografska metoda koja nam daje trodimenzionalne informacije je CT (engl., Computed Tomography) - raunalna tomografija. To je radioloka dijagnostika digitalna metoda koja predstavlja rekonstrukciju aksijalnog (poprenog) tomografskog sloja uz pomo raunala, na temelju viestrukih mjerenja iz nekoliko stotina projekcija tijekom rotacije u jednom krugu, slika 1. Radioloka tehnologija razvija se svakim danom, te na taj nain omoguava i veu primjenu medicinskih radiografskih metoda i ureaja u konzervaciji u restauraciji. Metoda aksijalne tomografije nastala je 1946. godine u Japanu kada su znanstvenici konstruirali radioloki ureaj za rotacijsku aksijalnu tomografiju, koju su nazvali rotografija. Nain rada

rotografije postao je osnova za CT ureaj i CT snimanje, a pojava raunala je bila temelj za primjenu i razvoj ove metode. Znanstvenik Oldendorf je 1961. godine na temelju svojih istraivanja ukazao na mogunost mjerenja apsorpcije u poprenom presjeku tijela pomou uskog snopa x - zraka. Uz pomo raunala, na gore navedenim temeljima, te nakon etverogodinjeg istraivanja engleski fiziar Godfrey Newbold Hounsfield, zajedno s amerikim matematiarom Alan Mac Cormack-om, uz savjetovanje neuroradiologa J. Ambrose, proizveden je 1971. godine prvi ureaj za kompjuteriziranu tomografiju. Prvi CT ureaj za kliniku primjenu u uporabi je od 1973. godine. Naziv kompjuterizirana aksijalna tomografija (skraeno CAT, engl., Computed Axial Tomography) upotrebljava se u nekim zemljama a znai isto to i MSCT. Pomicanjem stola za snimanje na kojem se nalazi snimani objekt tijekom rotacije cijevi i detektora dobivamo spiralni ili volumetrijski nain snimanja to nam omoguava evaluaciju podataka iz volumena snimanog objekta. Tehnolokim razvojem ureaja za kompjuteriziranu ili raunalnu radiografiju odnosno koristei vie redova detektora za prijem informacija razvio se novi ureaj kojeg nazivamo MSCT (engl. Multi Slice Computed Tomography) ili vie slojni kompjuterizirani tomograf. Prednost MSCT ureaja koji koristi vie redova detektora za generiranje vie slikovnih isjeaka po jednoj rotaciji je u mogunosti snimanja veeg volumena, odnosno objekta. Karakteristika koja je bitna za primjenu ovog ureaja u konzervaciji i restauraciji je prostorna rezolucija (engl. Spatial resolution). Dananji MSCT ureaji imaju vrijednost prostorne rezolucije od 15.5 30 lp/mm (eng., line pair). to je vea vrijednost lp/mm to moemo vie razluiti detalje na dobivenoj slici. Debljina aksijalnog slikovnog isjeka moe se mijenjati od 0,6 mm 10 mm i to nakon samog snimanja iz tzv. sirovih podataka (engl. RAW DATA). Poeljno je generirati navedene slikovne isjeke debljine 1 mm jer su kvalitetna osnova za 3D prikaz dobivenih podataka. Razliitim softverskim priborom dobivene slikovne isjeke moe se prikazati i analizirati kao primjerice rekonstrukcije slika u vie ravnina ili multi planarne rekonstrukcije MPR (engl. Multi Planar Reconstruction), virtualna endoskopija (za endoskopski prikaz upljina bez intervencije na objektu), 3D prikaz razliitih struktura i materijala, razliite vrste mjerenja (duine, povrine, jedinice apsorpcije) i drugo. Skulptura sv. Ante, Katel Novi

Aplikacija metoda i primjeri primjene

Uobiajena praksa provoenja istraivanja prije poetka konzervatorskorestauratorskog zahvata na UMAS-u posljednjih je godina upotpunjena snimanjem drvenih polikromiranih objekata MSCT ureajem. Snimanje je imalo cilj utvrditi obim biolokih oteenja, greke u strukturi drvenog nosioca te tehnologiju izrade. U poetcima primjene MSCT tehnologije, umjetnine su u svrhu usporedbe metoda prethodno snimane i rendgenom. Postupak usporednog snimanja rendgenom i MSCT ureajem proveden je i u sklopu istraivanja drvene barokne skulpture sv. Ante iz upne crkve sv. Petra u Katel Novom. Skulptura pripada tipu odjevenih svetakih kipova. Modelacija glave i ruku sveca izvedena je detaljno dok su dijelovi trupa prekriveni tkaninom samo naznaeni u pokretu i formi. Kako se skulptura nekada nosila u procesiji pretpostavljalo se da je vei dio unutranjosti tijela uplje kako bi se smanjila teina objekta. Skulptura je prvo snimljena rendgenom. Na rendgenskoj snimci jasno su vidljivi brojni avli kojima su drveni dijelovi izvorno povezani te naknadno viekratno uvrivani. Vidljivi su i neki spojevi drvenih dasaka te greke ( vorovi ) u drvenom nosiocu. Blaga zatamnjenja na sredinjem dijelu prsiju te na donjem dijelu trupa prema nogama dala su naznaku da se radi o upljinama no nije bilo mogue jasno odrediti unutranju strukturu objekta i poloaj drvenih dijelova. Nakon rendgena objekt je snimljen i na MSCT ureaju. Analizom uzdunog i bonog MPR presjeka te aksijalnih presjeka razjanjene su sve nedoumice oko tehnologije izrade skulpture. Sredinji dio skulpture izraen je od jednog komada drva kojem je odstranjena srika. Na taj nain su dobivene dvije konkavne forme i smanjena je ukupna teina objekta. Sa vanjske strane su na sredinji dio poloeni drugi komadi drva kako bi se dobio eljeni oblik. Drveni komadi su spajani ljepilom i na mjestima dodatno uvreni metalnim avlima. Donji dio skulpture je sa postoljem povezan spojem "pero-utor" i sa etiri velika avla. Spojevi dasaka su sa vanjske strane zapunjeni kitom kako bi se dobio dojam cjeline. Skulptura raspetog Krista s oltara Svetog kria u crkvi Gospe od unja na Lopudu Jedna od prvih umjetnina koje su u Hrvatskoj istraivane primjenom MSCT ureaja je skulptura raspetog Krista koja se uva u nii retabla oltara Svetog kria u crkvi Gospe od

unja na Otoku Lopudu. Nain na koji je raspeti Krist modeliran odaje jo uvijek snane gotike reminiscencije i sasvim je otvorena mogunost da je skulptura nastala u 16. stoljeu. Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova na oltaru primijeeno je da je skulptura, iako prirodne veliine, nevjerojatno lagana. Sondiranje je pokazalo da je unutranjost skulpture najveim dijelom uplja, a da su joj stjenke napravljene od neobinog spuvastog materijala, po tvrdoi i gustoi nalik suvremenom stiroporu. Identifikacijom tog spuvastog materijala utvreno je da se radi o tkivu ferule (Ferula communis) iz porodice titarki, koja je iroko rasprostranjena po Mediteranu, pa tako i na Jadranskoj obali. Otkrivanje ovako neobine grae navelo je sudionike Meunarodne konzervatorsko resaturatorske radionice Lopud (ICWL) da izvedu snimanje skulpture MSCT metodom. Snimanje je obavljeno u lipnju mjesecu 200 . godine u Opoj bolnici Medarevo u Dubrovniku. Snimanje na MSCT ureaju dalo je izvanredan niz detaljnih podataka o grai skulpture, i to do najsitnijih detalja. Ono je pokazalo da se skulptura sastoji od unutarnje ljuske koja je dobivena slaganjem vie slojeva papira. Ljuska je potom obloena s vie slojeva okruglih tapia ferule koji su, koliko se moglo, pravilno slagani i meusobno sljepljivani. Kada je postignuta odreena debljina slojeva ferule izdjeljani su u tom materijalu detalji anatomije Kristova tijela. Zatim je cijela povrina skulpture obloena s nekoliko slojeva papira. Preko papira nanesena je preparacija koja je potom i obojana. S obzirom da je skulptura uplja treba istaknuti da je snimanje MSCT ureajem omoguilo virtualnu endoskopiju kojom je dobivena iznimno precizna i detaljna trodimenzionalna slika unutranjosti. Virtualna endoskopija je bila kljuna za razumijevanje naina na koji je skulptura oblikovana u poetnim stadijima izrade. Naime po sredini unutranjih stjenka jasno se vidio av koji je ukazivao da je unutarnja ljuska od papira bila sastavljena od dvije polovice koje su spojene po sredini, poput ljuske od oraha. Spajanjem tih polovica dobivena je osnova na kojoj je pomou tapia ferule skulptura dalje graena. Isto tako mogunost dobivanja presjeka skulpture u najrazliitijim ravninama pomogla je da se shvati kako su prsti i dlanovi ruku kao i stopala oblikovani od punog drva. Zatim su ti komadi punog drva nasaeni na kratke ali dosta debele, oble komade drva koji su na drugom kraju uglavljeni u krajeve podlaktica i potkoljenica glavnog dijela skulpture. Umetanjem takovih kratkih ali debelih komada drva ojaani su i spojevi ruku i trupa koa kao i vrat skulpture . Vanost rezultata istraivanja dobivenih primjenom MSCT tehnologije jo je vea ima li se na pameti da je ova skulptura po nainu izrade jedinstvena u Hrvatskoj, a po sadanjim saznanjima ini se da je vrlo rijetka i u irim europskim okvirima.

Ulomka grla amfore iz podmorja uvale Staroga Grada na otoku Hvaru Tvrdokorne i debele naslage kalcifikata na povrini arheolokih predmeta izazivaju velike potekoe kod dijagnosticiranja stanja povrinskog sloja objekta, a time i materijala od kojeg je objekt napravljen. Problem postaje vei kad se kalcifikat nalazi na reljefnoj ili dekoriranoj povrini predmeta. Zbog nemogunosti uvida u izgled povrine predmeta, uklanjanje kalcifikata postaje rizino zbog velike mogunosti da se povrinski sloj predmeta oteti ili uniti. Takav problem se pojavio kod analize ulomka grla amfore pronaene prilikom prvog podvodnog pregleda uvale helenistike kolonije Pharosa te kasnije rimske naseobine Pharie, odnosno dananjeg Starog Grada na otoku Hvaru. Podvodnim pregledom se po prvi put registrirala obala antike luke u Pharosu/Pharii. Jasno vidljivi dio antike obale je obloen ulomcima amfora kalcificiranim uz podvodnu padinu obale. Iz mora je izvaen ulomak grla vinske amfore tipa Lamboglia 2 iz 2./1. st. pr. Kr. Obod grla amfore je bio prekrivene tvrdom korom kalcifikata. Pod kalcifikatom se nazirao ig radionice koja je amforu proizvela. Bilo je vidljivo da su slova peata utisnuta u vrlo plitkom reljefu. S obzirom na znanstvenu vrijednost i jedinstvenost nalaza te fragilnost iga, uklanjanju kalcifikata pristupilo se s posebnom panjom. Kako bi se izbjeglo bilo kakvo oteenje nalaza napravljen je MSCT snimak grla amfore te se virtualno uklonila naslaga kalcifikata s njene povrine. Snimak je pokazao da se ispod naslaga kalcifikata nalaze slova utisnuta u plitkom reljefu. Dva slova se nisu mogli tono razaznati, a tree je bilo jasno itljivo slovo A. Sa saznanjem to se tono nalazi ispod kalcifikata moglo se pristupiti uklanjanja kalcifikata s peata najoptimalnijom metodom Nakon ienja peata jasno je bilo vidljivo da na njemu pie PLATO. Znanstvena vrijednost nalaza sa sauvanim igom je iznimno velika s obzirom da je to prvi nalaza iz podmorja uvale Pharosa/Pharie koji je bio sastavni dio prve registrirane antike obale u uvali. Peati PLATO nalaze se na vinskim amforama rimske provincije Hispanije, Cisalpinske Galije te u Ostiji pa nam starogradski nalaz svjedoi o pomorskim trgovakim vezama stanovnika Pharosa/Pharie i Zapadnog Mediterana. MSCT snimke grla amfore omoguila je i uvid u unutranju strukturu predmeta sloj po sloj. Jasno su vidljive primjese u glini, pukotine unutar stjenke posude te slabosti materijala nastale s obzirom na nain peenja keramike.

Zakljuak Na Odsjeku za konzervaciju i restauraciju UMAS-a, MSCT tehnologije postala uobiajena dijagnostika metoda istraivanja stoga to podatci dobiveni MSCT snimanjem pruaju potpuni i precizan uvid u povrinsko i dubinsko stanje umjetnina te otkrivaju tehnologiju izrade objekata u svim njihovim detaljima. MSCT snimak omoguuje i cjelovitu povrinsku i unutranju 3D dokumentaciju predmeta. Na svim navedenim primjerima MSCT tehnologija se potvrdila kao zadivljujue moan alat konzervatorsko-restauratorske dijagnostike.

Filozofski fakultet (FF), Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije (FKIT), Geodetski fakultet (GEOF), Arhitektonski fakultet (ARH.F.), Agronomski fakultet (AGR.F.)
i