Sie sind auf Seite 1von 146

SADRAJ:

str.

Arthur C. Clarke: SUSRET S MEDUZOM Darije oki: SAFARI Mack Reynolds: PREIVJELI Miroslav Bagari: SVIJET BEZ SINOVA Cousin: ODLAZAK BIJELIH 204 Robert F. Young: GRANITNA BOICA Vladimir Ivkov: KLATERI Fritz Leiber: ISPOD MASKE Poutjela SF: Charles Cros MEUZVJEZDANA DRAMA Duko avi: IZLET Ray Bradbury: ICARUS, MONTGOLFIER, WRIGHT

5 47 61 76 83 86 103 105 119 124 125

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka: Elite Prelom: MasterYoda www.sftim.com 1

SIRIUS broj 51 rujan 1980. Urednik: Borivoj Jurkovi U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su elimir Koevi i in. Damir Mikulii. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj.

SIRIUS, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Izdava: SOUR Vjesnik, OOUR Informativnorevijalna izdanja, Redakcija: Romani i stripovi, Zagreb, Avenija bratstva jedinstva 4. Predsjednik izdavakog savjeta redakcije: prof. Dr Adolf Dragievi, Struni savjet redakcije: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike SFera Zavoda za kulturu i obrazovanje Zagreb, Ivanigradska 42a. Direktor OOUR-a: Sead Saraevi. Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi. Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefon (041) 515-555. Cijena pojedinom primjerku SIRIUSA 20 dinara. Pretplata: za jednu godinu 240 dinara (s popustom 10% 216 dinara), za est mjeseci 120 dinara (s popustom 108 dinara). Samo unaprijed uplaena pretplata osigurava popust od deset posto. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101-833-42 s oznakom za Sirius. Tisak: RO tamparske djelatnosti Vjesnik OOUR-i Novinsko-revijalna tamparija i TM.

rije urednika
Evo, u ovom broju, poetka ostvarivanja jo jednog Vaeg prijedloga, dragi itatelju. Rije je o rubriici koju sam nazvao POZUTJELA SF, koja e se pojavljivati u SIRIUSU povremeno i koja nema pretenzija da prui nekakav cjelovit presjek poetaka znanstvene fantastike nego samo da upozna itatelja s priama otprije sto i vie godina i prui mu tivo koje se i danas moe ugodno itati. Uostalom, takvih je pria ve bilo u SIRIUSU (Verne, Wells te neki maarski pisci). Prva pria u novoj rubrici je MEU ZVJEZDANA DRAMA, nastala 1872. godine. Autor joj je Charles Cros (1842 1888), Francuz iz Fabrezana, poznat prije svega kao jedan od pionira fonografa i fotografije u boji, te kao pjesnik i humorist. Ova njegova pria jedan je od prvih tekstova o meuplanetarnoj komunikaciji; Cros je predloio da se poalju signali prema drugim svjetovima i vrlo je zasluan to je ta zamisao uzela maha i u praktinom ostvarivanju potkraj 19. i na poetku 20. stoljea. Moglo bi se rei: iz klice ove priice nikla su mnoga velika djela glasovitih pisaca znanstvene fantastike... Crosova je pria, dakle, stara 108 godina. To napominjem u vezi s drugim Vaim prijedlogom, dragi itatelju: eljeli biste da uz svaku priu u SIRIUSU spomenem i godinu kad je napisana. Na alost, za dobar dio pria ne mogu doi do toga podatka. Naime, izdavai najee uz prie stavljaju samo godinu preuzimanja izdavakih prava, a u bibliografijskim podacima o djelima pojedinih pisaca obino su navedeni nazivi zbirki a ne i svake prie napose. Meutim, to ne znai da neu upozoriti na godinu ako je znam i ako je ona znaajna, bilo za autora bilo za povijest SF (kao to je to sluaj s Crosovom priom). Nadalje, podataka o nastajanju pojedinih pria ima prilino mnogo u tekstovima Zorana ivkovia u seriji DVANAEST VELIANSTVENIH. Kad je rije o toj seriji, moram Vam se, dragi itatelju, zahvahti na zaista jednodunim pohvalama, a naroito na iznenaujue irokom odzivu s prijedlozima za imena autora kojima bismo je mogli dogodine nastaviti. Prijedloge moete slati sve do kraja ovoga mjeseca, a tada bismo mogli sve zbrojiti i prema Vaim glasovima nainiti popis novih dvanaest autora. Piite, dakle! Zahvaljujem i Vama, dragi itatelju, koji ste (iz Ogulina) na neobian nain estitali SIRIUSU pedeseti broj: iscrpnom bibliografijom svih dosadanjih SIRIUSA na 37 gusto tipkanih stranica, s preobiljem statistiki sreenih podataka' Razumije se da e Va zaista golem trud vie nego dobro doi u daljem ureivanju SIRIUSA. Opet o naslovnim stranicama SIRIUSA. Vjerojatno Vam je promaklo moje miljenje koje sam na ovom mjestu ve dva-tri puta iznio: bilo bi mi vrlo drago da mogu objavljivati naslovne stranice domaih autora, no zasad je to (iz financijskih razloga) neizvedivo. Piete: to se tie nae domae SF. ene su. ini se. postale pravi bauk za muki rod. jer svojom sve boljom kvalitetom pisanja prijete da nas izbace sa stranica SIRIUSA, ne hajui za potovanje ravnopravnosti spolova na koje ste se Vi pozivali u povodu objavljivanja PARTENOGENEZE... Ostajem bez odgovora.

elio bih da moju adresu objavite u SIRIUSU jer bih eleo da se dopisujem s naim itaocima. Rado objavljujem Vau adresu (potajno se nadajui da bi to mogao biti zametak nekakvog DOPISNOG KLUBA SIRIUSOVACA, budu li i drugi itatelji eljeli da im se objavi adresa): SLAVOLJUB MIJAILOVIC, TATAR BOGDANA 22, 35250 PARAIN. Drug Mijailovi usput napominje da je lan zagrebake SFere i ljubljanske Nove, da pie SF poeziju te surauje u glasilima tih klubova. Postere s temama iz SF na alost SIRIUS ne moe objavljivati, iz posve tehnikih razloga (format!). ... a ukoliko moja pria ne odgovara za SIRIUS, molim Vas da mi je vratite i da napiete zbog ega ne vrijedi... Na alost, ne ide ni jedno ni drugo. U svim listovima na svijetu, pa i u SIRIUSU, vrijedi pravilo: RUKOPISI SE NE VRAAJU. Nije tu rije o nepristojnosti* urednitava, nego o tehnikoj nemogunosti, zbog velikog broja pisama. Nadalje, prvi put mi se, dragi itatelju, javljate i ovako: Rubrika NIJE ZA SIRIUS pada u oi, podsjeajui na ropsku koloniju negativaca za preodgoj; pred svim itateljima raskrinkavate autore koji su se a to je najvanije trudili. Time ne zasluuju samo onih nekoliko alosnih redaka, a i va ugled vie zasluuje. Bar to se mene tie: imajte vie razumijevanja i TOLERANCIJE prema tim ljudima i nemojte nita objavljivati u vezi s neprimljenim priama. A svakako autori i zasluuju neku konstruktivnu kritiku, u oblika pisma, to je bar obiaj kod takvih novina... Obiaj ili ne obiaj (a nije obiaj.'), kad bih za svaku primljenu priu pisao pismo s kritikom, morao bih raditi 25 sati na dan. Nadalje, uvjeren sam da rubrika NIJE ZA SIRIUS koristi, ne samo autorima tih pria nego svima koji kane pisati. Nastojim, naime, da moje primjedbe budu to primjenjivije na svaku priu, a ne samo na onu koja mi je dala povod za njih. A to se tie raskrinkavanja... tko je raskrinkan u toj rubrici? Uostalom, ako Vam se ini da ona nije u redu, dragi itatelju, predloite drugi nain komuniciranja izmeu Vas i mene. Svi Vai prijedlozi, ako su argumentirani i ostvarivi, ugledat e svjetlo dana na stranicama SIRIUSA. Takva je praksa bila dosad i bit e i nadalje. Dakle: prijedlog, argument, ostvarivost. Ili, odgovor na tri pitanja: to, zato i kako. SRDAAN POZDRAV VAS BOR1VOJ JURKOVI

Arthur C. Clarke:

A Meeting with Medusa


Preveo Zoran ivkovi

Susret s meduzom
Queen Elizabeth leerno je plovila brzinom od sto osamdeset milja na visini vioj od pet kilometara iznad Velikog kanjona, kad je Howard Falcon opazio platformu s kamerom kako mu se primie s desne strane. To je i oekivao nita drugo ne bi ni moglo dospjeti na ovu visinu ali nije ba bio zadovoljan to dobiva drutvo. Iako je bio dobrodoao svaki znak interesiranja javnosti, ipak je elio to je vie mogue praznog neba. Na kraju krajeva, on je prvi ovjek u historiji koji upravlja brodom dugakim pola kilometra. Dosad je ovaj prvi pokusni let tekao savreno. Bila je ironija to je jedini problem predstavljao sto godina star nosa aviona: Predsjednik Mao, pozajmljen iz Muzeja mornarice iz San Diega da bi pomogao u operacijama. Od etiri Maova nuklearna reaktora samo jedan je jo radio, a najvea brzina starog ratnika bila je jedva trideset vorova. Sreom, brzina vjetra na razini mora bila je upola manja, te nije bilo teko osigurati zavjetrinu na pisti. Iako je bilo nekoliko napetih trenutaka, jer se vjetar podigao ba kad su otkaena uad za vezivanje, velika zrana laa meko je uzletjela, ravno u nebo, kao da je die nevidljiva dizalica. Sve je prolo dobro. Queen 5

Elizabeth IV nee se ponovo sresti sa Predsjednikom Maom za slijedea etiri tjedna. Sve je bilo pod kontrolom. Instrumenti su davali normalne podatke. Komandant Falcon odlui da ode gore, kako bi promatrao susret. Komandu je predao drugom oficiru i zakoraio u prozirnu cijev to je vodila kroz srce broda. Kao i uvijek, tu ga preplavi prizor najveeg zatvorenog prostora koji je ikada nainio ovjek. Deset loptastih elija s gorivom, od kojih je svaka imala vie od trideset metara u promjeru, bilo je postavljeno u niz slian golemim mjehurima sapunice. Tvrda plastika bila je tako providna da je mogao sagledati svu duinu niza i nazreti detalje mehanizma dizala udaljenog oko pola kilometra. Svuda oko njega kao trodimenzionalni labirint bio je mreast kostur broda velianstveni uzduni lukovi od vrha repa, i petnaest prstenova, kruna rebra tog nebeskog kolosa kojem su razliiti polumjeri odreivali elegantnu aerodinaminu liniju. Pri ovako maloj brzini jedva da se to ulo, osim mekog hujanja du omotaa i povremenog krckanja metala kad bi se promijenio pravac vjetra. Postavljen visoko, niz svjetiljki zraio je svjetlo koje nije bacalo sjenke, to je cijelom prizoru davalo atmosferu podmornice. Falconu je pogled na svjetlucave rezervoare jo i pojaavao taj dojam. Jedanput je vidio jato velikih no neopasnih meduza kako pulsiraju svojim besmislenim putem po pliacima uz tropsko grebenje. Ovi plastini mjehuri, koji su Queen Elizabeth, odravali na visini, esto su ga podsjeali na te meduze, pogotovo to su se stalno nadimali i splanjavali uslijed promjene pritiska, odbljeskujui pri tom novim arama svjetlosti. Koraao je osovinom broda dok nije stigao da prednjeg dizala, izmeu prve i druge elije za gorivo. Penjui se prema palubi za promatranje, osjetio je kako je neugodno vrue i izgovorio kratku poruku u depni magnetofon. Queen je gotovo etvrtinu energije dobivala od neogranienih koliina toplote proizvedene u ureaju za fuziju. Dodue, na ovom letu bez tereta samo je est od deset elija za gorivo bilo ispunjeno helijem. Ostale etiri bile su pune zraka. Osim toga, bilo je utovareno dvije stotine tona vode kao optereenje. Meutim, zagrijavanjem elija do visokih temperatura stvaralo je probleme oko hlaenja prilaznih hodnika. Oigledno ovdje je bilo potrebno da se jo poneto uradi. 6

Osvjeavajui nalet hladnog zraka zapuhnu ga u lice kad je zakoraio na palubu za promatranje i na zasljepljujuu svjetlost Sunca to je strujala kroz krov od pleksiglasa. Nekoliko montera i pomonika-superimpanza uurbano su postavljali ve djelomino zavren podij za ples, dok su drugi instalirali elektrine ureaje i privrivali namjetaj. Sve se doimalo kao kaos u kome ipak ima reda, i Falcon je teko mogao vjerovati da e sve biti gotovo za prvo putovanje za samo etiri tjedna. Uostalom, to i nije bio njegov problem, hvala bogu. On je samo kapetan, a ne organizator krstarenja. Ljudi su mu domahivali, a impe se zubato osmjehivali dok je prolazio kroz nered prema ve ureenoj prostoriji za odmor i dokolicu. To mu je bilo najomiljenije mjesto na cijelom brodu i znao je da kada jednom brod zaista krene ovdje vie nee moi da bude sasvim sam. Dopustit e sebi bar pet minuta uivanja. Pozvao je most, provjerio da li je sve u redu i utonuo u udobnu stolicu, jednu od onih to se obru oko svoje osi. Gledajui nanie, vidio je velianstveni luk ravnomjerne povrine broda. S najvie toke lagano je prelazio pokretom du najveeg prijevoznog sredstva koje je ikada sazdano. Kada ga je to zamorilo, poeo je promatrati gotovo nestvarnu divljinu koju je u toku pola milijarde godina klesala rijeka Colorado. Izuzev platforme s kamerom (sada je bila iza njega i snimala sredinu broda) cijelo je nebo pripadalo njemu. Bilo je plavo, prazno i prozirno sve do ruba obzorja. U doba njegova djeda, Falcon je to znao, ovaj je predio bio iaran krpama pare umrljanih dimom. Sada je to nestalo: zagaenost zraka iezla je zajedno s primitivnom tehnologijom, a promet u ovom stoljeu bio je toliko visoko iznad stratosfere da se sa Zemlje nije uo ni vidio. Ponovo su nii slojevi atmosfere pripadali pticama i oblacima a sada i Kraljici Elizabeti IV. Zaista, kao to su poetkom dvadesetog vijeka govorili pioniri: ovo je bio jedini nain da se putuje u tiini i izobilju, diui zrak, a ne guei se bez njega, i dovoljno blizu povrine kako bi se mogla razgledati nepresuna raznolikost kopna i mora. Spori avioni iz 1980. godine nisu se mogli usporediti s ovom udobnou i prostranou. Naravno, Queen nije bila napravljena za masovnu upotrebu. ak i kada bi se sagradili brodovi slini njoj, vrlo bi malo ljudi moglo uivati u tihom lebdjenju: Zemlju je naseljavalo etvrt 7

milijarde stanovnika. Ali napredno i sigurno svjetsko drutvo moglo je sebi priutiti ovakve ludorije, pa ih je ak i trailo kao novost i zabavu. Bilo je najmanje milijun ljudi na Zemlji iji je godinji prihod dostizao tisuu novih dolara, tako da Queen nee uzmanjkati putnici. Falconov depni komunikator zazuja. Kopilot je zvao s mosta. Odobravate li susret, kapetane? S ovog leta ve imamo sve potrebne podatke, a ljudi s televizije postaju nestrpljivi. Falcon baci pogled na platformu s kamerom, koja je na udaljenosti od dvije stotine metara podeavala brzinu. U redu odgovorio je. Nastavite kako je dogovoreno. Ja u odavde promatrati. Da bi imao bolji pogled prema sredini broda, vratio se kroz uurbanost i nered palube za promatranje. Dok je koraao, osjeao je pod stopalima promjenu vibracija. Brod se umirio kad je stigao na zadnji kraj palube. Koristei se posebnim kljuem koji je samo on imao, izaao je na malu vanjsku platformu. Na nju je moglo stati samo nekoliko ljudi, a od omotaa broda i od tla udaljenog tisue metara odvajala ih je samo niska ograda. Bilo je to uzbudljivo mjesto, no savreno sigurno ak i kada se brod kretao brzo, jer je bilo u zavjetrini golemog mjehura palube za promatranje. Pa ipak, putnicima nee biti doputen pristup. Pogled odatle mogao bi biti suvie vrtoglav. Poklopci spremita za teret ve su se otvorili kao vrata goleme klopke i platforma s kamerom lebdjela je iznad njih spremajui se da sleti. Sljedeih godina ovom linijom putovat e na tisue putnika i tona robe. Samo u rijetkim prilikama Queen e se sputati na more i pristajati u svoju ploveu luku. Iznenadni nalet bonog vjetra udari Falcona u obraz i on se vre uhvati za ogradu. Veliki kanjon bio bi zaista nepogodan za prevrtanje; uostalom, pri padu s ove visine ne bi imao to ni oekivati. Bez trunke nervoze poeo je promatrali sletanje platforme koja se sad nalazila oko pedeset metara iznad broda. Znao je: vjeti pilot koji iz daljine upravlja automatskom letjelicom izvrsno je uvjebao ovaj jednostavni manevar. Bilo bi neshvatljivo da iskrsne neka tekoa. Ipak, inilo se kao da dosta sporo reagira. Posljednji nalet vjetra zanio je platformu gotovo do ruba otvora za teret. 8

Sigurno bi pilot ispravio prije no... Da nema moda nezgoda s kontrolom? To bi bilo vrlo udno. Ovakva letjelica ima izvrsne instrumente, osigurae protiv propadanja i neogranien broj sistema za manevriranje. Gotovo da se nije ulo za nesretne sluajeve... Ali platforma je opet skliznula ulijevo. Zar je mogue da je pilot pijan? Mada je izgledalo nemogue, Falcon za trenutak uze i to u obzir. A onda okrenu prekida na mikrofonu. Jo jednom, bez upozorenja, bio je snano oinut po licu. Ali, gotovo da to nije osjetio: s uasom je promatrao platformu s kamerom. Daleki pilot uporno je nastojao da uspostavi kontrolu, pokuavajui da ispravi letjelicu pomou mlaznih motora, ali samo je pogoravao situaciju. Osciliranje se pojaavalo dvadeset stupnjeva, etrdeset, ezdeset, devedeset... Ukljui automatskog pilota, budalo! urlao je Falcon beskorisno u mikrofon. Rune kontrole ti ne rade! Platforma se sasvim izvrnula, mlazni je motori nisu vie podupirali, ve su je naglo vukli nanie. Iznenada su postali saveznici Zemljine tee, protiv koje su se borili jo prije nekoliko minuta. Falcon nije uo tresak, mada je. osjetio potres. Ve je bio unutar palube za promatranje, trei prema dizalu koje e ga spustiti na most. Radnici su ozbiljno vikali, pitajui ga to se dogodilo. Proi e mnogo mjeseci prije no to i on sazna odgovor na to pitanje. Ali, tek to je uao u kabinu dizala, promijenio je namjeru. to ako je ponestalo energije? Bolje je biti siguran, ak ako je potrebno i vie vremena, vremena koje je sada bilo dragocjeno. Potrao je niz spiralne stepenice koje su obavijale otvor za dizalo. Na pola puta zastao je za asak da pogleda tetu. Ta prokleta platforma letjela je ravno u brod i pri tom slomila dvije elije za gorivo. One su jo lagano splanjavale, uvijene u goleme velove plastike. Nije ga brinuo gubitak visine, to se lako moe nadoknaditi isputanjem optereenja; glavno da je ostalih osam elija neoteeno. Mnogo ozbiljnija je bila mogunost da je oteen kostur broda. Ve je uo kako golemi skelet stenje, rogoborei zbog nenormalnog optereenja. Ako ono nije svuda podjednako, brodu e se slomiti kima. Bio je gotovo pri kraju stepenica, kada je jedan imp, skiei od straha, nevjerojatnom brzinom siao niz otvor za dizalo, hvatajui 9

se akama za mreasti kostur broda. Ispunjena uasom, ivotinja je razderala uniformu, moda u nesvjesnom pokuaju da vrati davno izgubljenu slobodu svojih predaka. Silazei to je bre mogao, Falcon je uznemireno gledao kako mu se imp pribliava. Sada kad je strah nadvladao njegovo znanje, izbezumjena impanza predstavljala je snanu i vjerojatno opasnu ivotinju. U pometnji, poela je uzvikivati neke glasove, no oni su bili potpuno zbrkani, i Falcon je mogao jedino prepoznati osnovnu, esto upotrebljavana rije: efe! Bilo mu je ao tog stvorenja, upetljanog u nesreu nastalu grekom ovjeka, koja je bila izvan njegove moi poimanja i za koju ono ni najmanje nije bilo odgovorno. Majmun se zaustavio nasuprot Falconu, s druge strane mree. Nita ga ne bi sprijeilo da proe kroz nju, ako mu se prohtije. Falconovo lice bilo je nekoliko centimetara od majmuna. Gledao ga je ravno u zgranute oi. Nikada prije nije bio toliko blizu nekog impa, nikada nije imao priliku da vidi svaku crticu na njegovu licu. Osjeao je onu udnu mjeavinu srodnosti i nelagodnosti koju svaki ovjek iskusi kad se na taj nain zagleda u ogledalo vremena. ini se da je njegova prisutnost na neki nain umirila stvorenje. Fanlcon uperi prst navie, u pravcu otvora na palubi za promatranje, i vrlo isto i precizno izgovori: ef, ef, idi! Laknulo mu je, imp je razumio. Iskesio mu se kao da hoe da se osmjehne i istog trena poeo brzo pentrati natrag, odakle je i doao. Falcon mu je dao najbolji mogui savjet. Ako je ita na Queen bilo sigurno, nalazilo se u tom pravcu. Ali Falconovo mjesto sada je bilo na sasvim drugoj strani. Falcon je gotovo ve sasvim bio siao, kada je, uz zvuk cijepanja metala, brod nosem krenuo nadolje. Svjetla su se pogasila. Pa ipak, jo je prilino dobro vidio, jer su sunane zrake ulazile kroz otvore za teret i kroz iroku pukotinu na omotau. Prije mnogo godina stajao je u katedrali i gledao svjetlost kako kroz vitraje stvara jezera raznobojnih preljeva na starinskom kamenju. Zasljepljujue suneve zrake kroz pocijepani metal neodoljivo su ga podsjetile na prizor u katedrali, i jedina je razlika bila u tome to se ova metalna katedrala strmoglavljivala s neba. Tek kad je stigao na most, mogao je prvi put pogledati van. Sledio se kad je vidio koliko su blizu tla. Samo devet stotina metara 10

ispod njih nalazili su se prelijepi stjenoviti vrhovi i crveni potoci blata koji su i dalje usijecali svoje putove kroz prolost. Nigdje u blizini nije bilo nikakve zaravni na kojoj bi se tako veliki brod kao to je Queen mogao smitiri bar na kobilici. Pogled na plou s intrumentima uvjerio ga je da je cjelokupno rezervno optereenje ve izbaeno. Sreom, i brzina propadanja smanjila se na nekoliko metara u sekundi. Jo su se mogli boriti. Falcon se bez rijei spustio na pilotsko sjedalo i preuzeo ono malo kontrole to je ostalo. Ploa s instrumentima pokazivala mu je sve to je elio znati. Svaki razgovor bio je suvian. uo je negdje iza sebe kako radist alje tekui izvjetaj. Do sada su sve zemaljske radio-veze ve morale biti osloboene za primanje hitnih vijesti, i mogao je zamisliti koliko su zgranuti svi kontrolori programa. Upravo se odvijao jedan od najspektakularnijih brodoloma u historiji, a nije bilo nijedne kamere da ga zabiljei. Posljednji trenuci Queen nee ispuniti milijune ljudi stravom i uasom, kao to je to bio sluaj s Hinderburgom prije sto pedeset godina. Zemlja je sada bila udaljena samo oko pet stotina metara i jo se pribliavala. Iako je mogao dati pun pogon nije se usuivao, jer je postojala mogunost da tako potpuno uniti oslabljen skelet broda. Ali tada je shvatio da vie nema izbora. Vjetar ih je nosio prema mjestu gdje se kanjon rava, gdje rijeku zasijeca kameni klin, kao pramac nekakvog divovskog fosilnog broda. Ako nastavi ovim putem, Queen e se raskreiti na toj trokutastoj zaravni, dok e joj najmanje treina striti u prazno, i vjerojatno se prelomiti popola kao trula grana. Kada je Falcon otvorio bone otvore, zauo se u daljini poznati zviduk mlanjaka. Ovaj zvuk nadjaavao je kripu metala to se raspinjue i itanje goriva koje istjee. Brod se zaklatio i poeo propadati u ponor. Krckanje se sad ulo gotovo neprekidno, a brzina propadanja sve se vie poveavala. Kratak pogled na kontrolnu plou pokazao mu je da je upravo otpala elija broj pet. Tlo je bilo daleko samo nekoliko metara. Jo nije bilo sigurno hoe li uspjeti njegov manevar. Ukljuio je sigurnosne motore i okrenuo ih nanie, kako bi to je mogue vie podizali letjelicu i tako ublaili pad.

11

inilo mu se kao da slamanje traje beskrajno dugo. Nije bilo silovito, samo dugo, dugo i neumitno. inilo mu kao da se cio svemir rui oko njih. Krckanje metala postajalo je sve blie, kao da neka velika zvijer na svom putu jede umirui brod. A onda su se strop i pod zaklopili i on je imao osjeaj da pada u ponor... ZATO TO POSTOJI Zato hoe da ide na Jupiter? Kao to je Springer rekao kada je polijetao na Pluton: Zato to postoji. Hvala lijepo. A sad kada smo to raistili, reci mi pravi razlog. Howard Falcon se osmjehnuo. Samo oni koji su ga dobro poznavali mogli bi tako protumaiti tu neznatnu grimasu. Webster je spadao u te osobe. Ve vie od dvadeset godina njih dvojica suraivali su na zajednikim projektima. Dijelili su i pobjede i poraze, ukljuujui tu i najveu od svih nesrea koja se ikada dogodila. Pa, Springerova krilatica jo vrijedi. Spustili smo se na sve vrste planete, a ni na jedan od plinovitih divova. Oni su jedini izazov koji je jo preostao u Sunevu sistemu. Vrlo skup izazov. Jesi li izraunao trokove? to sam bolje mogao. Evo prorauna. Ali, sjeti se, molim te, ovo nije samo jedna misija, ve cio sistem transporta. Kada se put jednom utre, moi emo ga upotrebljavati bezbroj puta. Osim toga, time se nee otvoriti jedino put za Jupiter, ve i za sve divovske planete. Webster pogleda u brojke i zviznu. Zato ne poeti s lakim planetom? Uranom, na primjer. Ima upola manju gravitaciju i potrebna je dvostruko manja sigurnosna brzina. Osim toga, na njemu vladaju mirnije vremenske prilike... ako se moe upotrijebiti ta rije. Webster je oigledno nainio svoju domau zadau. Naravno, zato je i bio glavni za dugorone projekte. 12

Uteda je sasvim mala, ako se uraunaju dodatna udaljenost i nepredvieni problemi. Za Jupiter se moemo koristiti Ganimedom, a dalje od Saturna morali bismo uspostavljati novu bazu za opskrbu. To je logino, pomisli Webster, meutim, bio je siguran da to nisu i najvaniji razlozi. Jupiter je bio gospodar Suneva sistema, a Falcon jednostavno nije znao biti skroman. Osim toga nastavio je Falcon Jupiter je najvea nepoznanica, u nauci. Ima vie od sto godina kako su otkrivene njegove radio-oluje, a mi jo ne znamo to ih izaziva. Velika crvena pjega takoer je zagonetka. Eto, zato bih i mogao dobiti potreban novac od Biroa za astronautiku. Zna li koliko su izbacili u tu atmosferu? Nekoliko stotina, vjerujem. Tri stotine dvadeset est za posljednjih pedeset godina, a jedna etvrtina je bila potpun promaaj. Naravno, nauili su vraki mnogo, ali jedva da su zagrebali planet. Shvaa li ti koliko je Jupiter golem? Vie od deset puta vei je od Zemlje. Da, da, ali ima li predodbu to to zaista znai? Falcon pokaza velik globus u uglu Websterove kancelarije. Pogledaj Indiju kako izgleda mala. E pa, kad bi ogulio Zemljinu koru i prostro je po povrini Jupitera, izgledala bi otprilike toliko velika kao to je Indija ovdje. Dugo je vladala tiina dok je Webster razmiljao o jednadbi: Jupiter je prema Zemlji kao to je Zemlja prema Indiji. Falcon je, naravno, namjerno uzeo najistiji primjer... Da li se to dogodilo prije deset godina? Da, mora da je tada bilo. Brodolom se odigrao prije sedam godina (taj datum bio mu je urezan u srcu), a pokusi su poeli tri godine prije tog prvog i posljednjeg leta Queen Elizabeth. Znai, prije deset godina ga je komandant (ne, porunik), Falcon pozvao na pokusno trodnevno jedrenje iznad sjevernih ravnica Indije u blizini Himalaje. Sasvim je neopasno obeao je. To e te malo izvui iz kancelarije, a moi e i shvatiti u emu je stvar. Webster se nije razoarao. Bio je to doivljaj koga se, osim prvog leta na Mjesec, najradije sjeao. A bilo je, kao to ga je Falcon uvjeravao, potpuno neopasno, bez ikakvih peripetija. 13

Iz Sprinagara uzletjeli su u sam cik zore. Golemi srebrnasti mjehur balona odbijao je zrake jutarnjeg sunca. Uzletjeli su u potpunoj tiini. Nije bilo rike propanskih motora koji su se nekad koristili za podizanje balona sa zagrijanim zrakom. Sva potrebna toplota dolazila je iz malog fuzijskog reaktora tekog samo stotinjak kilograma koji je visio u otvorenim eljustima omotaa balona. Pri usponu njihova mala naprava kljocala je deset puta u sekundi isputajui plinove deuterijskog goriva. Kada budu dospjeli na odreenu visinu, palit e se samo nekoliko puta u minuti nadoknaujui gubitak topline u velikoj vrei plina iznad njihovih glava. ak i na visini od gotovo kilometar i pol od tla mogli su uti lave pasa i amor ljudi. Nepregledni pejza, obasjan suncem, lagano se irio oko njih. Dva sata kasnije bili su na visini od oko pet kilometara, i morali su esto udisati kisik. Sada su se mogli opustiti i uivati u prirodi. Sav posao obavljali su instrumenti skupljajui podatke koji bi mogli koristiti onima to e se uputiti jo neimenovanim putovima neba. Dan je bio savren. Jugozapadni monsun trajat e jo mjesec dana, a nebo je bilo bez oblaka. Kao da se vrijeme zaustavilo. Jedino su radio-izvjetaji prekidali svakoga sata njihovo sanjarenje. Svuda naokolo, do ruba obzorja i dalje, pruao se beskonaan predio natopljen historijom... krpice polja, sela, jezera, kanala za natapanje... Webster s naporom odagna aroliju uspomena starih deset godina. One su ga pridobile za letove lake od zraka, i pomogle mu da sagleda nevjerojatnu veliinu vizije, bez obzira to je cio svijet mogao obletjeti za devedeset minuta. Ipak, ponavljao je u sebi. Jupiter je prema Zemlji kao to je Zemlja prema Indiji... Ako se i prihvate tvoji razlozi rekao je i ako pretpostavimo da e biti novaca, mora mi odgovoriti na jo jedno pitanje: zato bi ti bio bolji od . . koliko?... tri stotine dvadeset est sondi koje su ve izbaene? Ja sam mnogo sposobniji od njih, i kao promatra i kao pilot. Naroito kao pilot. Ne zaboravi da sam iskusniji od bilo kog drugog kad su u pitanju letovi laki od zraka. Ipak, mogao bi biti i kontrolor i sjediti na Ganimedu u sigurnosti. 14

Ali, u tome i jest stvar! To se ve jednom dogodilo. Zar se ne sjea to je unitilo Queen? Webster je to znao savreno dobro, ali je jednostavno rekao. Nastavi. Vremenski raskorak, vremenski raskorak! Onaj idiot od kontrolora platforme mislio je da uje lokalnu radio-vezu, sluajno su bile iskljuene satelitske linije. Moda i nije bila njegova greka, ali je to morao uoiti! U pitanju je pola sekunde zakanjenja, zbog zaobilaznosti puta. ak i tada to ne bi smetalo da je Queen letjela po mirnom vremenu. Krivi su vrtlozi nad Velikim kanjonom. Kad se platforma nakrivila poslao je ispravak, ali ova se ve bila nakrivila na suprotnu stranu. Jesi li ikad pokuao voziti kola putem punim rupa, a da ti volan radi s pola sekunde zakanjenja? Nisam i ne namjeravam. Mogu zamisliti. Eto, Ganimed je milijun kilometara daleko od Jupitera. To znai zakanjenje od est sekundi! Ne, protreban je pilot na mjestu dogaaja, da rukuje komandama na vrijeme. Da ti pokaem neto. Mogu li upotrijebiti ovo? Samo izvoli. Falcon uze razglednicu s Websterova stola. Razglednice su na Zemlji ve bile zastarjele, no ova je prikazivala pejza 3-D s Marsa i bila je ukraena neobinim i skupim markama. Ovo je stari trik, ali dobro e doi da ti razjasnim stvar. Stavi palac i kaiprst kao da e je uhvatiti, ali je nemoj dodirivati. Tako. Webster je namjestio aku kao da dri razglednicu, iako je nije dodirivao. Sad uhvati. Falcon prieka nekoliko trenutak, a onda, bez upozorenja, ispusti kartu. Websterovi prsti sklopie se u prazno. Ponovit u da vidi da nema nikakve varke. Vidi? Ponovo je razglednica umakla Websterovim prstima. A da vidi mene. Ovaj put Webster je drao razglednicu i ispustio je bez upozorenja. Jedva da se i pomaknuo, a Falcon je ve uhvatio. Websteru se uinilo da bi gotovo mogao da uje klik tako je naglo reagirao Falcon. 15

Kirurzi su me malo usavrili kad su me sastavljali primijeti Falcon bezlinim glasom. Ovo je samo jedna stvar, ima i drugih. elim ih sve iskoristiti u potpunosti. A na Jupiteru u imati prilike za to. Nekoliko dugih sekunda Webster je promatrao palu razglednicu zurei u boje Trivium Chyrontisa. Onda mirno ree: Razumijem, to misli koliko e vremena biti potrebno? Uz tvoju pomo, uz Biro i fondove za nauku, moglo bi da se odulji, pa, na tri godine. Uz to godinu dana za pokuse, jer emo morati poslati najmanje dva pokusna modela. Jednom rijei, ako budemo imali sree, pet godina. Tako sam otprilike i mislio. Nadam se da e imati sree. Zasluio si je. Ipak, postoji neto to ti neu uiniti. to? Slijedei put kad bude letio balonom, nemoj oekivati da ti ja budem putnik. SVIJET BOGOVA Potrebno je svega tri i po sata da se sa Jupitera V sleti na sam Jupiter. Vrlo bi malo ljudi moglo spavati na tako stravinom putovanju. Spavanje je bila slabost koju je Howard Falcon oduvijek mrzio, a ono malo, jo uvijek neophodna sna, donosilo je moru koju vrijeme nije uspjelo izbrisati. Nije oekivao da e se u slijedea tri dana moi makar malo odmoriti, te je sad morao ugrabiti to vie sna, dok lagano bude uranjao u ocean oblaka, oko sto kilometara ispod Kon-Tikija. im je Kon-Tiki uao u putanju, poto su kompjutorske provjere dale pozitivne rezultate, pripremio se za spavanje, moda posljednje u ivotu. Bilo je vrlo zgodno to je Jupiter ba u tom trenutku zaklonio sjajno, majuno Sunce. Falcon je uao u udovinu sjenku planeta. Nekoliko trenutaka brod je bio obasjan neobinim, zlatastim sjajem, a onda se etvrtina neba pretvorila u duboku tamnu prazninu u prostoru, dok su na preostalom dijelu neba sjale zvijezde. One se nikada nisu mijenjale, bez obzira kobko daleko ovjek putovao Sunevim sistemom. U istom ovakvom rasporedu sjale su sada i na Zemlji, dalekoj milijunima kilometara. Na ovom mjestu jedinu novost predstavljale su male bijele baklje Kalista i Ganimeda. 16

Gore na nebu bilo je jo desetine takvih mjeseca, no oni su bili tako maleni i toliko udaljeni da ih se nije moglo vidjeti golim okom. Stii u za dva sata izvijestio je matini brod koji je lebdio na udaljenosti od gotovo tisuu i pol kilometara, nad turobnim stjenjem Jupitera V. Od radijacije ga je titila sjenka majunog satelita. ak i da ni za to drugo ne koristi, Jupiter V, kozmiki buldoer, neprestano je raiavao gromade koje su inile opasnim prilaz Jupiteru. Na njegovu tragu gotovo da i nije bilo radijacije, te se brod tu mogao, potpuno sigurno zaustaviti. Svuda okolo kosila je nevidljiva smrt. Falcon ukljui elektronski uspavljiva i svijest brzo ieze, dok su mu elektrini impulsi njeno prolazili mozgom. Kon-Tiki je sve bre padao prema Jupiteru, tom snanom polju gravitacije, a on je spavao bez snova. Uvijek su nadolazili prilikom buenja. Svoje komare ponio je sa Zemlje. Nikad nije sanjao sam brodolom, ali se esto opet nalazio licem u lice s prestravljenim superimpanzom, dok je silazio spiralnim stepenicama mimo splanjavajuih mjehura plina. Nijedan imp nije preivio. Oni koji nisu odmah poginuli, bili su tako teko ozlijeeni da su ih bezbolno eutanizirali. Ponekada se pitao, zato sanja jedino to prokleto stvorenje koje je upoznao tek u posljednjim trenucima njegova ivota, a nikada prijatelje i suradnike koji su umrli zajedno s Queen. Snovi, od kojih je najvie strepio, poinjali su uvijek onim trenutkom u kojem mu se ponovo vraala svijest. Jedva da je bio svjestan fizike boli. Zapravo, nije osjeao nita. Bio je u tami i tiini, nije osjeao ni da die. to je bilo najudnije, nije mogao utvrditi ni gdje su mu udovi. Nije mogao pomicati ruke i noge jer nije znao gdje se one nalaze. Tiina je prestala prva. Proli su sati ili dani dok nije postao svjestan maglovitih otkucaja; u stvari, poslije dosta dugog razmiljanja zakljuio je da to pulsira njegovo vlastito srce. Bila je to prva od mnogobrojnih greaka. Tada su se pojavili neosjetni marci, iskre svjetlosti, nejasni pritisci u udovima koje jo nije mogao pomicati. Jedno po jedno, vraala su mu se osjetila, a s njima je dola i bol. Morao je da naui sve iz poetka, ponovo da proe kroz djetinjstvo i djeatvo. Iako mu sjeanje nije bilo oteeno, tako da je razumio rijei kojima su mu se 17

obraali, proli su mjeseci prije no to je uspio odgovarati osim treptanjem vjea. Sjeao se kako je likovao kada je izgovorio prvu rije, okrenuo stranicu u knjizi i, konano, nauio da se kree sasvim sam. To je zaista bila pobjeda, a za nju su bile potrebne dvije godine uenja. Na stotine puta pozavidio je onom mrtvom superimpanzi, ali nije imao izbora. Lijenici su donijeli odluku, i sada, poslije dvanaest godina, nalazio se ovdje gdje jo nikada nije kroilo ljudsko bie, i kretao se bre no i jedan ovjek u historiji. Kon-Tiki je upravo izlazio iz sjenke, a iroki luk svjetla jupiterske zore opkoraio je nebo pred njim, kad ga je uporno zujanje trglo iz sna. Neizbjeni komari (pokuavao je pozvati bolniarku, ali nije imao snage ak ni dugme da pritisne) brzo su iezli iz svijesti. Pred njim je bila najvea, moda posljednja pustolovina njegova ivota. Pozvao je kontrolu misije koja je, udaljena gotovo sto tisua kilometara, brzo zalazila za Jupiterovu krivinu, i izvijestio je da je sve u redu. Njegova brzina upravo je porasla na dvadeset jedan kilometar u sekundi (to je bilo kao iz knjige). Nakon pola sata KonTiki e udariti u vanjski sloj atmosfere. Poeo je jedan od najteih ulazaka u atmosferu u cijelom Sunevom sistemu. Premda je dobar broj sondi preivio ovo plameno iskuenje, ipak, to su bili vrsti, dobro zatieni instrumenti koji su mogli podnijeti nekoliko stotina gravitacija. Kon-Tiki e dospijevati i na mjesta od po trideset G. Obraajui panju na svaki detalj, Falcon poe prikopavati razraeni sistem veza koje e ga privrstiti za stijenke kabine. Kada ih je namjestio, i sam je postao dio broda. Sat je odbrojavao unatrag: jo sto sekunda do ulaska u atmosferu. Bio je preputen sluaju: moda dobrom, a moda i loem. Za minutu i pol dodirnut e Jupiterovu atmosferu. Div e ga vrsto i neopozivo epati u svoj zagrljaj. Odbrojavanje je kasnilo tri sekunde, to uope nije bilo loe uzimajui u obzir sve nepoznanice. Iz okoline kapsule ulo se avetinjsko uzdisanje koje je postepeno preraslo u vriskavu riku. Buka se sasvim razlikovala od one pri ulasku u atmosferu Zemlje i Marsa. U ovoj smjesi vodika i helija svi su zvui bili povieni za nekoliko oktava. Na Jupiteru bi i grom imao piskav zvuk. S jaanjem te vriskave rike, poveala se i teina. Za trenutak je bio potpuno paraliziran. Vidno polje mu se suavalo sve dok nisu 18

ostali samo sat i mjera ubrzanja. Petnaest G-a i etiri stotine osamdeset sekundi do... Nije izgubio svijest, zapravo, nije ni oekivao da se onesvijesti. Kon-Tikijev proboj Jupiterove atmosfere mora da je zaista spektakularan, sad traje ve tisuama kilometara. Pet stotina sekundi nakon ulaska u atmosferu pritisak je poeo slabiti: deset G, pet G, dva G... Onda je teina gotovo sasvim iezla. Padao je slobodno. Cjelokupna njegova orbitna brzina bila je ponitena. Osjetio je iznenadan trzaj kada su odbaeni usijani ostaci protutoplotnog tita. tit je obavio svoj posao i nee vie biti potreban, moe ga pokloniti Jupiteru. Otpustio je sve remene osim dva i ekao da automatski upravlja pone slijedei, najkritiniji niz operacija Nije vidio kad se prvi padobran rastvorio, ali je osjetio lak drhtaj, a istog trena smanjila se i brzina padanja. Kon-Tiki se prestao kretati horizontalno i poeo se sputati ravno nanie brzinom od gotovo tisuu est kilometara na sat. Sve je zavisilo od toga to e se dogoditi u slijedeih nekoliko sekundi. Otvorio je i drugi padobran. Pogledao je kroz okno iznad glave, i na svoje veliko zadovoljstvo, vidio da se iza broda vije blistav trag. Kao da se rascvjetava golem cvijet, tisue prostornih metara balona irilo se nebom, crpei plin sve dok se nije potpuno napunio. KonTikijeva brzina padanja pala je na nekoliko kilometara na sat i ustalila se. Sada je imao dosta vremena; bili bi potrebni dani i dani da padne na povrinu Jupitera. Svakako, do povrine nee stii iv, ak i da hoe. Balon je za sada djelovao samo kao dobar padobran, i nije ga ni malo podizao. Ne bi ni mogao, jer je plin u balonu bio ista sastava kao i onaj vanjski. Uz prasak proradio je reaktor za fuziju aljui mlazove vreline u balon. Za pet minuta brzina padanja smanjila se na nulu. U estoj minuti brod se poeo penjati. Prema radarskom mjerau dubine, brod se naao na visini od oko pet stotina kilometara iznad povrine, ili ve na visini onog to se smatralo povrinom Jupitera. Samo jedna vrst balona mogla se odrati u ovoj atmosferi vodika, najlakeg od svih plinova. To je bio balon vrelog vodika. Sve dok reaktor radi, Falcon moe lebdjeti visoko nad svijetom u koji bi moglo stati stotinu Pacifika. Poto je putovao milijardu i 19

osam stotina milijuna kilometara, Kon-Tiki je najzad zasluio svoje ime. Postao je zrana barka koja lebdi noena strujama Jupiterove atmosfere. Iako se potpuno nov svijet prostirao oko njega, prolo je vie od sata prije no to je Falcon mogao da pogleda van. Morao je najprije provjeriti da li svi ureaji kapsule reagiraju na komande. Morao je ispitati koliku koliinu toplote treba dodati da bi se proizvela eljena brzina uspinjanja, a koliko plina valja ispustiti ako se eli sputati. Iznad svega, bio je tu i problem uspostavljanja ravnotee. Morao je podeavati duine kablova koji su spajali kapsulu s krukolikim balonom, da bi smanjio vibracije i omoguio to je mogue ravnomjerniji let. Dosad je imao sree. Na ovoj visini vjetar je bio stalan, a podaci instrumenata Dopler pokazivali su da se, u odnosu na nevidljivu povrinu, kree brzinom od etiri stotine osam kilometara na sat. Za Jupiter bilo je to prilino skromno. Ovdje su zapaeni vjetrovi ije su brzine dostizale i do tisuu est stotina kilometara na sat. Naravno, sama brzina vjetra nije bila tako vana, opasni su bili vrtlozi. Ako bi uletio u njih, mogli bi ga spasiti jedino vjetina, iskustvo i hitrina, a kompjuteri se za takve pojave jo nisu mogli isprogramirati. Sve dok nije ustanovio da osjea rad letjelice, Falcon nije obraao panju na pozive kontrole misije. Onda je rairio hvataljke na kojima su bili instrumenti i skupljai atmosferskih uzoraka. Kapsula je izgledala kao prilino neuredan novogodinji bor, ali se meko kretala emitirajui pregrt informacija kilometrima dalekom brodu. Konano je mogao pogledati okolicu... Prvi dojam bio je neoekivan, malo se ak i razoarao. Mogao je isto tako letjeti nad obinim oblacima na Zemlji. Obzorje je izgledalo normalno udaljeno. Uope nije imao osjeaj da je na svijetu iji je promjer jedanaest puta vei od Zemljina. Onda pogleda na ekran radara koji je sondirao nie slojeve i uvidje koliko su ga oi prevarile. Sloj oblaka, udaljen na izgled pet kilometara, leao je zapravo ezdeset kilometara dalje. to se tie obzorja, nagaao je da udaljenost do njega iznosi oko dvije stotine kilometara, dok je ona, zapravo, bila dvije tisue osam stotina kilometara. Kristalno prozirna helijska atmosfera i blaga zakrivljenost planeta potpuno su ga

20

prevarili. Ovdje je bilo mnogo tee procjeniti rastojanje nego na Mjesecu. Sve se mora mnoiti najmanje sa deset. Bilo je to jednostavno, samo je trebalo da bude pripremljen. Ipak, na neki nain to ga je potpuno zbunilo. Nije imao osjeaj da je Jupiter golem, ve mu se inilo da se on smanjio, na desetinu svoje uobiajene veliine. S vremenom e se moda navii na te neljudske proporcije. Ipak, gledajui u nevjerojatno daleko obzorje, osjetio je da mu vjetar, mnogo hladniji od vanjske atmosfere, ledi duu. Bez obzira na sve njegove razloge, ovo moda nikada nee postati mjesto za ovjeka. Lako bi se moglo dogoditi da on bude i prvi i posljednji koji se ikada spustio kroz Jupiterove oblake. Nebo je bilo gotovo sasvim crno, izuzev nekoliko pramenova amonijanih cirusa, oko trideset kilometara iznad njega. Gore na rubu svemira je hladno, ali se sa dubinom poveavaju i pritisak i temperatura. Na visini gdje je plovio Kon-Tiki bilo je pedeset stupnjeva ispod nule, a pritisak je iznosio pet atmosfera. Stotinu kilometara nie, temperatura je bila kao na Zemljinu ekvatoru, a pritisak kao na dnu nekog plieg mora. Idealni uvjeti za ivot... Prola je ve etvrtina kratka Jupiterova dana. Sunce je prelo polovinu svoga puta po nebu. Ali boja oblaka bila je nekako meka. Na toj daljini, od milijardu i osam stotina kilometara, Sunce je gubilo svu svoju snagu. Iako je nebo bilo vedro, Falcon je hvatao sebe kako stalno misli da je dan oblaan. Kad se spusti no, sve e obaviti tama. Iako je jo bilo jutro, u zraku je zujala jesenja svjetlost. Naravno, jesen je bila neto to na Jupiteru nije postojalo. Ovdje nema godinjih doba. Kon-Tiki se spustio tono do sredita ekvatorijalne zone, najbezbojnijeg podruja planeta. More oblaka koje se protezalo sve do obzorja bilo je proarano blijedom lososovom bojom. Nije bilo ni ute, ni rumene, ni crvene boje koje su obavijale Jupiter na veim visinama. Velika crvena pjega, najljepa od svih pojava ovog planeta, leala je tisuama kilometara junije. Kao da je mamila da se sleti u njenu blizinu, ali potresi u junim tropima bili su neobino esti, atmosferske struje su dostizale brzine i od preko tisuu pet stotina kilometara na sat. Zaletjeti se u taj vrtlog nepoznatih sila znailo bi izazivati sudbinu. Velika crvena pjega i njene tajne morat e priekati budue ekspedicije. 21

Sunce se kretalo dvaput bre nego na Zemlji. Ve je ulazilo u zenit i skrivalo se za veliki, srebrni zastor balona. Kon-Tiki je mirno letio prema zapadu brzinom od etiri stotine kilometara na sat, ali to se moglo uoiti samo uz pomo radara. Da li je ovdje uvijek tako mirno? pitao se Falcon. ini se da su uenjaci ipak imali pravo kad su govorili da na Jupiteru vlada mrtva tiina, i kad su predvidjeli da e najmirnije biti u okolini ekvatora. On je duboko sumnjao u ta predvianja i sloio se jedino s nekim skromnim istraivaem koji mu je osorno rekao: Ne postoje strunjaci za Jupiter. E, pa, pomislio je, na kraju ovog dana postojat e najmanje jedan. Ako do tada ostane iv... GLASOVI IZ DUBINE Prvog dana sve mu je bilo naklonjeno. Ovdje na Jupiteru moglo je biti isto onako mirno i tiho kao ono nekada kad je s Websterom lebdio nad poljima sjeverne Indije. Falcon je imao dovoljno vremena da u potpunosti zagospodari brodom, tako da je Kon-Tiki gotovo postao produetak njegova vlastita tijela. Nije smio ni pomisliti na to koliku sreu ima, i ve se poeo pitati ime e to, moda; morati da plati. Proteklo je gotovo pet sati dnevne svjetlosti. Oblaci su postajali sjenoviti, djelujui gue nego kad je sunce bilo u zenitu. Boje su lagano nestajale, samo je na zapadu ostajala tamnoljubiasta traka svjetlosti. esto, iznad nje, u potpunoj tami, nazirala se majuna, bijela i sjajna iskra najblieg mjeseca. Sunce je zalazilo za Jupiter uoljivom brzinom. Iz svojih skrovita izile su zvijezde. Vidjela se jo jedna prekrasna veernjaa Zemlja. To ga je podsjetilo koliko je daleko od kue. Zemlja je slijedila Sunce sputajui se prema zapadu. Poinjala je, prva u historiji, ovjekova no na Jupiteru. Kada se smrklo, Kon-Tiki je poeo propadati. Slaba Suneva svjetlost nije vie zagrijavala balon, koji je zato poeo gubiti visinu. Falcon je to i oekivao, te nije poduzeo nita, jer se htio malo spustiti. Vie od pedeset kilometara ispod njega leala je nevidljiva povrina oblaka. Spustit e se do nje oko pola noi. Obino se vidjela na ekranu radara koji je otkrio da u oblacima, osim 22

uobiajenog vodika, helija i amonijaka, postoji i podeblji sloj gromada ugljika. Kemiari su udjeli za uzorcima te pjenaste ruiaste materije, i mada su sonde ve sakupile nekoliko grama, to im je samo otvorilo apetit. Gotovo polovina osnovnih organskih molekula plovila je visoko iznad povrine Jupitera. Kad postoji hrana, moe li ivot biti daleko? Bilo je to pitanje na koje, vie od stotinu godina, nitko nije uspio odgovoriti. Radarsku zraku prekidali su oblaci, no njih su presijecali mikrovalovi, otkrivajui sloj za slojem, sve do skrivenih povrina Jupitera, udaljenih gotovo dvije stotine pedeset kilometara. Nevjerojatna temperatura i pritisak odsijecali su Falcona od nje. ak ni robotske sonde nisu mogle stii do nje neoteene. Leala je na dnu radarskog ekrana, stravino nepristupana, pomalo rastresita, udne zrnaste strukture koju nije mogao objasniti uz pomo svojih instrumenata. Jedan sat nakon zalaska Sunca ispustio je prvu sondu. Padala je brzinom od oko sto kilometara na sat, a tada se zaustavila u guoj atmosferi. Poela je emitirati pregrt radio-signala, a Falcon ih je uputio kontrolnom punktu misije. Do izlaska Sunca nije imao to vie raditi, osim da motri instrumente, da pazi na brzinu sputanja i da odgovara na pitanja koja su mu postavljali. Noen ravnomjernim strujama, Kon-Tiki se brinuo sam o sebi. Neto prije ponoi, u kontroli misije, na poloaj za vezu dola je neka ena i predstavila se uz uobiajene ljubaznosti. Deset minuta kasnije ponovo ga je pozvala, ovoga puta ozbiljnim i uzbuenim glasom. Howarde! Okrenite kanal etrdeset est, dugi valovi! Kanal etrdeset est? Dugi valovi imali su mnogo kanala, a on je znao napamet brojeve samo nekoliko najglavnijih. Ali im je okrenuo prekida, prepoznao je ovaj kanal. Vodio je, od sonde koja je lebdjela na vie od stotinu trideset kilometara ispod njega, u atmosferu, gustu kao voda. U poetku je uo samo meko utanje nekih vjetrova koji su se mijeali u tami nezamisliva svijeta. Tada se iz zbrke umova izdvojila mukla tutnjava, postajui sve glasnija i glasnija, kao da je zvuk divovskog bubnja. Tutanj je bio toliko niskog registra da se mogao ne samo uti, ve i osjetiti cijelim tijelom. Udari su postajali sve ei, ali im se visina nije mijenjala. To je preraslo u neobino 23

brzo i ve sasvim neujno podrhtavanje. Tada, iznenada, usred vibracije zaustavilo se. Tako naglo da je sada grobnu tiinu sjeanja ispunjavalo avetinjskom jekom najdubljih upljina mozga. Bio je to najneobiniji zvuk, kakav Falcon nije nikada ranije uo, drukiji od svih mnogobrojnih zvukova na Zemlji. Nije mogao ni zamisliti kakva bi prirodna pojava mogla uzrokovati takav zvuk, koji nije nalikovao ni na jedan glas ivotinje, ak ni na glas nekog golemog kita... Brujanje ponovo poe na potpuno isti nain. Sada je, kada se pripremio, izmjerio koliko sve to traje. Od prvog jedva ujnog drhtaja pa sve do strahovito glasne posljednje vibracije, proteklo je vie od deset sekunda. Ovaj put se stvarno ula jeka ali vrlo slabo i daleko. Moda je dolazila s nekog sloja dubljeg od mnogobrojnih slojeva te atmosfere. Falon je oekivao i drugu jeku, no nje nije bilo. Odmah se oglasila kontrola misije i zatraila da brzo spusti jo jednu sondu. Sa dva mikrofona moi e se priblino odrediti mjesto tutnjave. udio se to nijedan od Kon-Tikijevih mikrofona ne hvata nita drugo do um vjetra. Mora da je bubnjanje, ili to je ve, uhvaeno ispod slojeva koji odbijaju zvukove. Brzo je ustanovljeno da bubnjanje dolazi iz grozdastog izvora udaljenog oko dvije tisue kilometara. Na temelju same udaljenosti izvora nije se mogla procijeniti njegova snaga. U oceanima na Zemlji ak i slabi zvui mogu dospjeti do velike udaljenosti. to se tie najoiglednije pretpostavke da bi zvuk moglo proizvesti kakvo ivo bie glavni egzobiolog odmah je iskljuio tu mogunost. Bit u veoma razoraan rekao je jednom prilikom doktor Brenner ako ne naemo mikroorganizme ili ak biljke. Ali ovdje ne bi moglo opstati nita slino ivotinjama, jer nema slobodnog kisika. Sve biokemijske reakcije na Jupiteru mora da su vrlo slabe. Jednostavno, nema naina da bilo kakvo aktivno stvorenje proizvede dovoljno energije za ivot. Falcon se pitao da li je to istina. Ovo objanjenje i prije je uo, ali je svoje miljenje zadravao za sebe. U svakom sluaju nastavio je dr Brenner neki od tih zvunih valova dugi su i do sto metara! ak ni ivotinja veliine kita 24

ne bi mogla proizvesti takvo neto. Mora da zvuk potjee od neke prirodne pojave. Da, to izgleda vjerojatno. Zacijelo e fiziari dati nekakvo objanjenje. Falcon se pitao kako bi se nekom slijepom stranom biu uinili zvui koje bi uo stojei na obali olujnog mora, gejzira, vulkana ili slapa. I ono bi moda pomislilo da se radi o nekakvoj golemoj zvijeri. Oko jedan sat prije izlaska Sunca, glasovi iz dubine su iezli i Falcon se poeo pripremati za zoru svoga drugog dana. Kon-Tiki se sada nalazio samo pet kilometara iznad najblieg sloja oblaka. Vanjski pritisak popeo se na deset atmosfera, a temperatura je bila tropska, trideset stupanja. Ovdje bi ovjeku bila potrebna jedino maska za disanje. Imamo dobre vijesti za vas izvijestili su ga iz kontrole misije odmah im je svanulo. Oblaci se razilaze. Za jedan sat djelomino ete moi vidjeti kroz njih. Samo se uvajte vrtloga. Ve sam opazio neke odgovori Falcon. Koliko u daleko moi vidjeti? Najmanje dvadeset kilometara. Taj sloj oblaka je vrst, oni se nikada ne razilaze. Nalazi se izvan moga domaaja, pomisli Falcon. Tamo dolje temperatura mora da je najmanje sto stupnjeva. To je bilo prvi put da se netko tko leti balonom mora brinuti ne za stanje iznad, ve ispod sebe! Deset minuta kasnije ugledao je ono to je kontrola misije ve uoila, jer je bila tako visoko da je imala mnogo bolju preglednost od Falcona. Blizu obzorja mijenjala se boja oblaka i njihov sloj postao je iskrzan i grbav, kao da ga je neto rascijepilo. Falcon malo podloi svoju nuklearnu penicu i Kon-Tiki se pope uvis jo pet kilometara, tako da je sad imao bolji vidik. Nebo ispod njega naglo se razvedravalo, kao da neto rastae oblake. Pred njegovim oima irila se praznina. U slijedeem trenutku prolazio je iznad ruba kanjona od oblaka, dubokog oko dvadeset, a irokog vie od devet stotina kilometara. Pred njim se prostirao nov svijet. Jupiter je zbacio jedan od mnogobrojnih velova. Nedostino dalek, naredni sloj oblaka bio je mnogo tamnije boje: tamnorumen i na udan nain proaran otoiima crvenim kao opeka. Svi su bili ovalni i okrenuti u pravcu 25

istokzapad, kao i najjai vjetar. Bilo ih je na stotine, gotovo iste veliine, i Falcona su podsjetili na rastresite oblaie zemaljskog neba. Smanjio je dovod toplote u balon i Kon-Tiki poe propadati kroz oblake. Tada je Falcon ugledao snijeg. Bijele pahuljice stvarale su se u zraku i lagano plovile nanie. Ipak, bilo je pretopio za snijeg, na toj visini jedva da je bilo vode. tovie, pahuljice nisu blistale, niti su svjetlucale lelujavo tonui u dubinu. Kada je nekoliko njih palo na hvataljku s instrumentima ispred glavnog promatrakog okna, vidio je da su neprozirne, mutnobijele, a ne prozirne, i bile su prilino velike, nekoliko centimetara u promjeru. Doimale su se kao da su od voska i Falcon je pretpostavio da su zaista takva sastava. U atmosferi se odigravala neka kemijska reakcija koja je u Jupiterovu omotau zgruavala ugljikovodike. Na oko stotinu kilometara ispred sebe Falcon je ugledao kovitlanje oblaka. Crveni otoii zarotirali su se u obliku ciklonske spirale, toliko poznate u zemaljskoj meteorologiji. Vrtlog se podizao zapanjujuom brzinom. Ako je to oluja, pomisli Falcon, nai u se u gadnoj nevolji. Tada je Falconova briga prerasla u uenje i strah. Ono to se dogaalo na liniji njegova leta, uope nije bila oluja. Neto golemo, kilometrima i kilometrima iroko, izranjalo je iz oblaka. Umirujua pomisao, da je i to moda, oblak koji kljua iz niih slojeva atmosfere, pojavila se samo za trenutak. Ne, bilo je to neto vre od oblaka. Probijalo ih je kao neki ledeni brijeg koji se die iz dubina. Zar je mogue da neto plovi po vodiku? Naravno da nije, ali usporedba vjerojatno nije sasvim besmislena. im je uperio teleskop prema nepoznatoj pojavi. Falcon vidje da je to bjeliasta, kristalna masa proarana crveno-mrkim trakama. Zakljuio je da to mora biti iste prirode kao i snjene pahuljice, planina od voska. Ubrzo uvidje da to nije tako vrsta tvar kao to mu se to bilo inilo. Po rubovima se mrvila i stalno mijenjala oblik. Znam to je to poruio je preko radija kontroli misije koja je posljednjih nekoliko minuta neprestano i uzbueno zapitkivala. To je gomila mjehura, neka vrst pjene od ugljikovodika. Neka kemiari analiziraju... ekaj malo! 26

to je? to je? upitali su iz kontrole misije. Nije se obazirao na uzbuena pitanja iz svemira, usredotoio je svu svoju panju na sliku u teleskopu. Morao je biti siguran. Ako pogrijei, ispast e najvea budala u cijelom Sunevom sistemu. Tada se opustio, pogledao na sat i iskljuio prijem dosadnog glasa s Jupitera V. Halo! izgovorio je veoma slubeno. Ovdje Howard Falcon s letjelice Kon-Tiki. Zvjezdano vrijeme: devetnaest sati, dvadeset jedna minuta, petnaest sekunda. Sjeverna Jupiterova irina: nula stupnjeva, pet minuta. Jupiterova duina: stotinu pet stupnjeva, etrdeset dvije minute. Sistem jedan. Kaite doktoru Brenneru da na Jupiteru ima ivotinja. I to krupnih... POSEJDONOVI KOTAI Veoma sam sretan to se pokazalo da nisam imao pravo javljao je veselo dr Brunner preko radija. Priroda uvijek u rukavu krije poneki adut. Neka teleobjektiv bude uperen u metu, a vi nam poaljite to je mogue jasniju sliku. Ono to se micalo gore-dolje po naborima voska jo je bilo odve daleko da bi Falcon mogao vidjeti pojedinosti, no moralo je biti vrlo veliko im se moglo uoiti s te daljine. Gotovo sasvim crna, u obliku vrhova strijela, ta stvorenja kretala su se laganim izvijanjem cijelog tijela, tako da su se doimala kao kraci goleme sipe koja pliva nad tropskim grebenjem. Moda je to nekakva nebeska stoka koja pase na Jupiterovim oblacima, jer inilo se kao da se ta stvorenja hrane du crveno-mrkih traka to su se, kao isuena korita rijeka, protezala sve do samih pjenuavih grebena oblaka. Povremeno bi neko od tih stvorenja zaronilo u brdo pjene i sasvim iezlo iz vidika. Kon-Tiki se kretao vrlo sporo zbog sloja oblaka koji su leali ispod njega. Proi e najmanje tri sata dok ne stigne do ovih nestalnih planina. Bio je u trci sa Suncem. Falcon se nadao da nee pasti mrak prije no to bolje pogleda sipe, kako ih je nazvao, i prozrani predio kojim su se kretale. Bila su to tri duga sata. Cijelo je vrijeme vanjske mikrofone drao na najjaem, pitajui se nije li moda ovdje izvor one noanje tutnjave. Sipe su dovoljno velike da mogu proizvesti onakav zvuk. 27

Kada ih je precizno izmjerio, otkrio je da su dugake gotovo sto metara, to je bilo triput due od najveeg kita. No sumnjao je da su teke vie od nekoliko tona. Pola sata prije zalaska Sunca, Kon-Tiki je dospio gotovo nad samu planinu. Ne odgovorio je Falcon na uzastopna pitanja kontrole misije. One jo ne obraaju panju na mene. Mislim da nisu razumna bia, izgledaju kao neopasni biljoderi. ak i kada bi me pokuale napasti, siguran sam da me ne bi mogle dohvatiti. Ipak, bio je malo razoaran to sipe nisu obratile ni najmanju panju na njega, dok je plovio iznad mjesta gdje su se hranile. Moda nisu mogle otkriti njegovu prisutnost. Kad ih je kroz teleskop ispitao i fotografirao nije zapazio da imaju makar jedan osjetilni organ. Ova stvorenja jednostavno su predstavljala goleme crne deltoide koji se mrekaju po brdacima i dolinama, u stvarnosti nimalo vre od zemaljskih oblaka. Iako su izgledom vrsti, Falcon je zakljuio da bi svatko tko zakorai na te bijele planine propao kroz njih kao kroz tanak papir. Iz vee blizine mogao je vidjeti milijarde stanica ili mjehura od kojih su sipe bile sazdane. Neki mjehuri bili su prilino veliki, gotovo metar u promjeru, i Falcon se pitao kakav li je to avolji lonac u kome su spravljeni. Mora da duboko dolje, u atmosferi Jupitera, ima toliko mnogo petrokemijskih tvari da bi se sve zemaljske potrebe mogle zadovoljiti za milijun godina. Kad je Falcon preletio preko vrhova ovih planina od voska, kratki dan se ve bliio kraju i svjetlost se brzo povlaila iz dolina. Sa zapadne strane, tko zna zbog ega, nije bilo sipa, a reljef je izgledao sasvim drugaije. Pjena je bila oblikovana u dugake, stepenaste terase, kao unutranjost Mjeseevih kratera. Mogao je zamisliti da su to divovske stepenice to vode do skrivene povrine planeta. Na najnioj stepenici koja se jo mogla vidjeti, u sjeni oblaka koji bi se uskovitlali kada je planina izronjavala, nalazila se nekakva ovalna masa, iroka dva do tri kilometra. Teko se mogla uoiti jer je bila samo malo tamnija od sivobijele pjene na kojoj se nalazila. Falcon je prvo pomislio da je to neka uma uvela drvea, ili neke, nikad Suncem ogrijane, divovske peurke. 28

Da, to mora da je nekakva uma. Lijepo je vidio na stotine tankih stabala kako niu iz bijele votane podloge. Meutim, stabla su bila nevjerojatno blizu jedno drugome, tako da izmeu njih nije bilo gotovo nikakva prostora. Moda to uope i nije uma, ve jedno jedino drvo, slino onim divovskim istonjakim vrbama s mnogo stabala. Jednom je vidio takvu vrbu na Javi, u promjeru je imala vie od est stotina pedeset metara. Ovo udovite bilo je bar deset puta vee. Gotovo je nestalo svjetlosti, oblaci su postali ljubiasti i za nekoliko minuta i oni e potamnjeti. U posljednjim zrakama svjetlosti, drugog dana iznad Jupitera, Howard Falcon je vidio, ili mu se uinilo da je vidio, neto zbog ega je duboko posumnjao u svoje objanjenje tog bijelog ovala. Ako ga pri ovoj slaboj svjetlosti oi nisu varale, stotine tih tankih stabala njihalo se naprijednatrag savreno ujednaeno, poput golemih vlati morske trave. Osim toga, drvo vie nije bilo na mjestu gdje ga je ugledao prvi put. alimo obavijestila ga je kontrola misije ubrzo poslije zalaska Sunca ini se da e izvor Beta eksplodirati kroz jedan sat. Vjerojatnoa iznosi..sedamdeset posto. Falcon pogleda na. mapu: Beta, Jupiterova irina: stotinu etrdeset stupnjeva. To je trideset tisua kilometara udaljeno i nalazi se daleko ispod njegova obzorja. Mada su najvee erupcije iznosile i po deset megatona, on je bio daleko izvan domaaja udarnog vala, te se nije nalazio u ozbiljnijoj opasnosti. Meutim, neto posve drugo predstavljala je radio-oluja koju e izazvati erupcija. Erupcija dugih valova, koje su povremeno Jupiter inile najjaim izvorom radio-valova na cijelom nebu, bile su otkrivene jo pedesetih godina dvadesetog stoljea, kada su potpuno zapanjile astronome. Sada, gotovo cijelo stoljee kasnije, njihov uzrok jo nije bio otkriven. Znalo se samo kako erupcija izgleda izvana, ali je nisu znali objasniti. Teorija vulkana najbolje je podnijela ispit vremena, mada nitko nije ni pomislio da ta rije na Jupiteru ima isto znaenje kao i na Zemlji. Veoma esto, ponekad i nekoliko puta na dan, u niim slojevima atmosfere, a moda i na samoj skrivenoj povrini planeta, odigravale su se divovske erupcije. Golem stup plina, tisuama 29

kilometara visok, poeo bi kuljati navie, kao da se hoe otrgnuti u svemir. Ali nita se nije moglo suprotstaviti planetu s najjaim poljem gravitacije. Ipak, poneki pramenovi plina, teki kojih stotinjak tona, uspijevali su stii u Jupiterovu jonosferu, a tada bi nastao pakao. Prstenovi radijacije koji opasuju Jupiter znatno nadmauju u usporedbi s njima slabe Van Allenove prstenove oko Zemlje. Kada im se, uslijed uspinjanja plina, skrati valna duina, dolazi do elektrinog pranjenja, milijunima puta snanijeg od bilo kakva elektrinog spoja na Zemlji. Nevjerojatna radio-oluja plavi itav Sunev sistem strujei ka zvijezdama. Utvreno je da ove radio-erupcije potjeu sa etiri glavna podruja na planetu. Moda je na tim mjestima Jupiterova kora bila slabija, pa su se, s vremena na vrijeme, mogle probiti unutranje vatre planeta. Sada su uenjaci s Ganimeda, najveeg od mnogobrojnih Jupiterovih satelita, drali da mogu predvidjeti kad e izbiti oluja radio-valova. Tonost ovih predvianja bila je otprilike ista kao i tonost vremenskih prognoza poetka dvadesetog stoljea. Falcon nije znao da li da se raduje, ili da se plai zbog te radiooluje. Svakako, ona e pridonijeti vrijednosti misije ako je preivi: Kon-Tikijeva putanja bila je isplanirana tako da se to vie kloni glavnih izvora radio-poremeaja, a naroito da izbjegne najjai izvor, Alfa. Bio je takve sree da se sada naao vrlo blizu prijeteeg Beta-izvora. Nadao se da je na udaljenosti od gotovo tri etvrtine Zemljina opsega dovoljno siguran. Vjerojatnoa je devedeset posto javljala je kontrola misije prilino uznemireno. S Ganimeda kau da oluja moe poeti svakog trenutka, a ne tek kroz jedan sat. Jedva da je radio utihnuo, a ve je kazaljka na mjerau jaine magnetnog polja poskoila. Prije no to je uspjela stii na gornji kraj skale, okrenula se i pojurila nadolje. Neto, tisuama kilometara daleko, snano je uzdrmalo planet. Evo, poinje! javljala je kontrola misije. Hvala, ve znam. Kada e oluja stii do mene? Moete oekivati poetne potrese za pet, a vrhunac za deset minuta. Daleko ispod krivine Jupitera, lijevak plina irok kao Tihi ocean, munjevito je sukljao uvis. U niim slojevima atmosfere ve je 30

poelo grmjeti, no to nije bilo nita u usporedbi s erupcijom koja e nastati, kad ikljajui plin dotakne prstenove radijacije i ovi ponu zraiti suvine elektrone ka planetu. Falcon poe uvlaiti hvataljke s instrumentima. Nije mogao nita vie poduzeti. Proi e sati prije no to potresi u atmosferi dopru do njega, ali radio-valovi koji se kreu brzinom svjetlosti stii e za desetinu sekunde, od trenutka kada napokon pone pranjenje. Radio-monitor, koji je pretraivao spektar valova jo nije pokazivao nita osim uobiajenih umova. Tada Falcon zauje kako se huka lagano pojaava, kao da se prikupljaju snage za eksploziju. Na ovakvoj udaljenosti nije mogao oekivati da e neto vidjeti. Ali, iznenada, udaljena iskra preletje preko istonog obzorja. Istovremeno, polovina prekidaa iskoi iz glave kontrolne ploe, svjetla se pogasie i prekinue se sve komunikacijske veze. Pokuao se pokrenuti, ali je bio sasvim onesposobljen. Sepala ga je paraliza koja nije bila samo psihike prirode. On kao da je izgubio svaku kontrolu nad svojim udovima. Sve ga je boljelo, a koa mu se najeila. Nemogue je da je elektricitet prodro u ovu obloenu kabinu. Ipak, du cijele ploe s instrumentima titrao je blijedi sjaj i jasno se ulo pucketanje elektrinog pranjenja.. Uz nekoliko otrih udaraca, proradio je pomoni sistem i elektrino optereenje se preraspodijelilo. Svjetla su se upalila. Falconove paraliziranosti nestade isto tako brzo kao to ga je i obuzela. Nije bilo potrebno paliti farove, izgleda da su kablovi koji su nosili kapsulu bili u plamenu. Jezici svjetlucavo plave elektrine svjetlosti protezali su se od glavnog noseeg prstena do sredine divovskog balona. Na nekim mjestima stvarale su se plamene lopte uslijed vrtloenja elektriciteta. Gledao je neto tako udnovato i lijepo da mu je bilo teko shvatiti to to, zapravo, znai. Falcon pomisli kako je malo ljudi vidjelo upaljen balon iz tako velike blizine, a sigurno da nitko nije preivio jer upaljen vodik u Zemljinoj atmosferi znai sigurnu smrt. Sjetio se Hindenburgove smrti u plamenu. Hindenburga je unitila zalutala iskra u trenutku kad se sputao u Lakehurst 1937. godine. Kao to mu se to i prije esto deavalo, Falconu kroz sjeanje ponovo proletjee jedne stare jezive filmske novosti. Ovdje se to bar nije moglo dogoditi, mada se nad njegovom glavom nalazilo toliko 31

mnogo vodika da bi se mogli puniti baloni i baloni sve do posljednjeg cepelina, pa i vie. Ovdje se vatra nije mogla upaliti. Cvrei kao kad se pri slanina, oivjela je linija za vezu s kontrolom misije. Halo, Kon-Tiki! ujete li? ujete li? Rijei su bile isprekidane i dosta iskrivljene, ali razumljive. Falconu se vrati raspoloenje. Nanovo je uspostavio vezu s ljudima. ujem vas rekao je. Ovdje je elektricitet malo pokazivao ta sve umije, ali nita nije oteeno, dosad. Hvala. Mislili smo da smo vas izgubili. Molimo provjerite kanale dugih valova: tri, sedam i dvadeset est. Takoer ukljuite kameru dva. ini se da podaci koje dobivamo sa sondi nisu ba najsigurniji. Sonde su jonizirane. Falcon nerado odvoji pogled od zadivljujue pirotehnike igre oko Kon-Tikija, no idalje je s vremena na vrijeme gledao kroz okna. Prvo je nestalo svjetleih lopti. Kugle plamena bi se lagano irile dok ne dostignu odreenu veliinu, a onda bi uz laku eksploziju iezavale. Ipak, slabo svjetlucanje oko svih vanjskih metalnih dijelova zadralo se jo cijeli sat, a radio-veze krale su sve do poslije ponoi. Sve do pred zoru nita se nije dogaalo. Budui da je svjetlo dolazilo s istoka, Falcon pomisli da vidi prve, slabe nagovjetaje Sunca. Onda uvidje da je suvie rano, Sunce je trebalo da izie tek za dvadeset minuta. Svjetlost du obzorja kretala se uoljivom brzinom. Hitro se udaljavala od luka zvijezda koji je obiljeavao nevidljiv rub planeta. Falcon vidje da je to relativno uska, jasno omeena svjetlosna traka. Nalikovala je na snop svjetlosti iz golemog reflektora koji kao da se kree ispod oblaka. Otprilike na ezdeset kilometara iza ove pruge svjetlosti pojavila se jo jedna, paralelna prvoj, i kretala se istom brzinom. A nakon ove jo jedna, pa jo jedna, sve dok cio vidik nije bio iaran prugama svjetlosti i tame. Dosad sam ve oguglao na uda, mislio je Falcon, a osim toga ini se da ova tiha igra iste svjetlosti ne predstavlja ni najmanju opasnost. To je bilo toliko zapanjujue i neobjanjivo da je osjetio kako ga hladan strah ujeda za srce. Nijedan ovjek ne bi mogao gledati ovakav prizor, a da se ne osjeti kao kakav nemoni patuljak okruen silama koje ne moe shvatiti. Da li je mogue da na 32

Jupiteru, ipak, ne samo da ima ivih bia, ve da su to razumna stvorenja? Je li mogue da su ta razumna bia sada poela obraati panju na njegovu prisutnost? Da, i mi vidimo! javila je kontrola misije glasom prepunim strave. Nemamo pojma to bi to moglo biti. Ostanite na liniji, zovem Ganimed. Igra svjetlosti polagano je prestajala. Pruge svjetlosti koje su stizale s obzorja postajale su sve bljee i bljee, kao da im ponestaje snage. Za pet minuta sve se zavrilo. Posljednja slaba iskra preletjela je nebom na zapadu i nestala. Falcon je odahnuo. Ovakav prizor je toliko aroban i toliko uznemiravajui da se lako moe izgubiti duevni mir. Uznemirio se vie nego to je htio priznati. Elektrina oluja je neto to se moe razumjeti, ali ovo je bilo zaista neto neshvatljivo. Kontrola misije jo je utjela. Znao je da sada na Ganimedu pretrauju sva skladita podataka, dok ljudi i kompjuteri razbijaju glave rjeavajui problem. Ako ne uspiju pronai rjeenje, morat e pozvati Zemlju, a to znai da se sve odlae za jedan sat. O mogunosti da ni na Zemlji ne budu pronali rjeenje, Falcon nije htio ni razmiljati. Nikada prije nije mu bilo tako drago to uje glas kontrole misije, kao sada kad je dr Brenner konano progovorio. Halo, Kon-Tiki! Rijeili smo va problem, iako ni mi jo ne moemo vjerovati svojim oima. To to ste vidjeli je bioluminiscencija, neto slino onome to proizvode mikroorganizmi u tropskim morima na Zemlji. Na Jupiteru se to javlja u atmosferi, ne u oceanu, ali je u naelu isto. Ali ara? usprotivio se Falcon tako je pravilna, tako neprirodna!!! I protezala se stotinama kilometara! Bila je jo i vea. Vi ste vidjeli samo njen mali dio. Cjelokupna ara bila je iroka tisuama kilometara i nalikovala je na kota koji se vrti. Vidjeli ste samo djeli koji je pored vas proletio brzinom od oko sto kilometara u sekundi. U sekundi? nije mogao a da ne uzvikne Falcon. Ni jedna ivotinja se ne moe kretati tom brzinom; Naravno. Dopustite da objasnim. Ono to ste vidjeli izazvao je elektrini val iz Beta-izvora koji se kretao brzinom svjetlosti. 33

Ali kako je nastala ara? bio je Falcon uporan. To je ono to e vas iznenaditi. Ovo je vrlo rijetka pojava, ali potpuno isti svjetlei kotai, samo to su bili tisuu puta manji, opaeni su u Perzijskom zaljevu i Indinskom oceanu. Sluajte ovo: Perzijski zaljev, svibanj 1880. 23.30. Golemi svjetlei kota, kotrljajui se, mogao je slistiti cio brod... A evo jednog izvjetaja iz Otmarskog zaljeva, od 23. svibnja 1906: Blietea svjetlost nam se pribliavala. Ispaljivala je otre zrake prema zapadu, kao da je snop svjetlosti iz fara kakvog ratnog broda... S nae lijeve strane se stvorio golem plameni kota, iji paoci su se pruali dokle god je sezao pogled. Cio kota bi se okrenuo oko sebe za dvije-tri minute... Arhivski kompjuter na Ganimedu pronaao je oko pet stotina slinih sluajeva. Naao bi ih i vie da ga nismo zaustavili na vrijeme. Uvjerili ste me, ali jo sam zbunjen. I ne krivim vas. Potpuno objanjenje nije bilo poznato sve do pred kraj dvadesetog stoljea. ini se da su ti svjetlei kotai posljedica podmorskih potresa. Uvijek su se pojavljivali u pliim vodama, do kojih mogu doprijeti valovi izazvani potresom. Otud im i oblik krunih valova. Ponekad su kao kotrljajui kotai, ponekad samo kao njihovi paoci. Zvali su ih Posejdonovi kotai. Teorija je napokon dokazana izazivanjem podvodnih eksplozija i fotografiranjem posljedica iz satelita. Nije udo to su mornari bili praznovjerni. Tko bi povjerovao u ovakvo udo? Znai u tome je stvar, pomisli Falcon. Kada je Beta-izvor eksplodirao, mora da su se u svim pravcima poeli iriti elektrini valovi kroz stlaene plinove nie atmosfere, kroz sam Jupiter. Kako su se susretali i ukrtali, valovi su se ponegdje ponitavali, a ponegdje pojaavali. Mora da je cio planet zveao. Objanjenje ipak nije moglo unititi osjeaj uenja i strave. Nikada nee moi zaboraviti treperave trake kako jure neosvojivim dubinama Jupiterove atmosfere. Osjeao se kao da nije, jednostavno, na nekom planetu, ve u nekakvom arobnom carstvu, na granici izmeu mita i zbilje. U ovom svijetu moglo se sve dogoditi, nijedan ovjek ne moe proreci to nosi budunost. A jo cio jedan dan bio je pred njim.

34

MEDUZA Kada je, konano, zaista svanulo, vrijeme se poelo mijenjati. Kon-Tiki se naao u meavi. Votane pahuljice padale su tako gusto da je vidljivost bila smanjena na nulu. Falcon se poeo zabrinjavati zbog teine koja se sakupljala na omotau. Onda je opazio da pahuljice nestaju im dodirnu okno. Kon-Tiki je neprestano zraio toplotu koja ih je topila im bi ga dotakle. Da je bio na Zemlji, morao bi strahovati i od mogunosti da se sudari s nekom planinom. Ovdje bar to nije predstavljalo opasnost. Jupiterove planine nalazile su se nekoliko stotina kilometara ispod njega. to se tie otoia pjene, udariti u neki od njih vjerojatno bi bilo isto to i proi kroz neto jedva vre od mjehura sapunice. Bez obzira na to, on ukljui horizontalni radar koji je sve dosad bio potpuno nekoristan. Jedino je vertikalni snop koji je davao podatke o udaljenosti nevidljive povrine dosad neto vrijedio. ekalo ga je jo jedno iznenaenje. Deseci velikih sjajnih oblaka bili su ratrkani preko cijelog neba ispred njega. Bili su sasvim izdvojeni jedan od drugog i inilo se kao da vise u zraku bez ikakva oslonca. Falconu pade na pamet jedan izraz koji su upotrebljavali prvi avijatiari da opiu jednu od opasnosti svoga zanimanja: Oblaci punjeni kamenjem! Ovo bi predstavljalo odlian opis pojave koja se nala na Kon-Tikijevu putu. Radarski odjeci tih oblaka ometali su vidljivost. Ali tada se Falcon sjetio da u ovoj atmosferi ne moe biti nikakve zaista vrste materije. Moda je to samo kakva neobina meteoroloka pojava. Izvor najblie jeke bio je udaljen dvije tisue kilometara. Izvijestio je kontrolu misije, ali mu ona nije mogla nita objasniti. Umjesto toga, saopila mu je dobru vijest, da e se meava stiati za pola sata. Meutim, nije ga upozorila na siloviti boni vjetar koji naglo zahvati Kon-Tiki i zanese ga tako da je skrenuo s putanje gotovo pod pravim kutom. Falconu je sad bila potrebna sva vjetina i mogunost da do kraja upotrijebi ono malo preostalih komandi da bi sprijeio prevrtanje. Nekoliko minuta jurio je prema sjeveru brzinom od skoro pet kilometara u minuti. U tom trenutku vrtlog je prestao, iznenada, 35

kao to je i naiao. I dalje je jurio velikom brzinom, ali kroz mirnu atmosferu. Falcon se pitao da nije moda uletio u neto to na Jupiteru odgovara zemaljskom tornadu. Snijeg je prestao padati i on ugleda to mu je pripremio Jupiter. Kon-Tiki je ulazio u divovski vrtlog, irok nekih tisuu kilometara. Balon je bio noen du zakrivljenog zida od oblaka. Gore, na vedrom nebu sjalo je Sunce, a daleko dolje ova golema upljina u atmosferi protezala se do nepoznatih dubina, sve do maglovitog dna gdje je svjetlost treperila gotovo neprekidno. Iako je letjelica klizila nadolje vrlo sporo, tako da nije bila u neposrednoj opasnosti, Falcon ipak doda onoliko toplote koliko je bilo potrebno da Kon-Tiki ostane lebdjeti na stalnoj visini. Sve do tada nije odvajao pogled od velianstvenog prizora. A morao se pozabaviti i radarom. Najblii odjek nalazio se sada na etiri stotine kilometara. Brzo je shvatio da su svi odjeci rasporeeni du zida vrtloga i da se kreu uzdu njega, oigledno zahvaeni kao i Kon-Tiki. Uperio je teleskop u pravcu onoga to je pokazivao radar i ugledao udno iaran oblak koji je ispunjavao cijelo vidno polje. Malo tamniji od uskovitlana zida magle bio je jedva vidljiv. Gledao ga je nekoliko minuta sve dok nije shvatio da ga je ve jednom susreo. Prvi put to je plivalo na planini pjene, i on je mislio da to predstavlja gorostasno drvo s mnogo stabala. Sad mu je, konano, mogao vidjeti pravu veliinu i dati mu bolje ime, kako bi njegovu sliku urezao u pamenje. To uope nije nalikovalo na drvo, ve na meduzu, jednu od onih koje vuku svoje pipke kroz tople vrtloge Golfske struje. Ova meduza bila je iroka vie od dva kilometra, a pipci koji su se ujednaeno njihali bili su dugi po nekoliko stotina metara. Njihali su se lagano, u savrenom skladu, toliko sporo da je bilo potrebno vie od jedne minute za svaki val. inilo se kao da stvorenje nespretno vesla nebom. Ostali odjeci bili su od drugih meduza. Falcon uperi teleskop na jo nekoliko i vidje da nema razlike u obliku i veliini. Sve su one pripadale istoj ivotinjskoj vrsti, i Falcon se pitao to trae na visini 36

od tisuu kilometara. Moda se hrane atmosferskim planktonom koji se sakupio u vrtlogu. Da li shvaate, Falcone? rekao je dr Brenner im je doao k sebi od iznenaenja da su te meduze stotinu puta vee od najveeg kita? ak i da su samo vree ispunjene plinom morale bi teiti oko milijun tona! Ne mogu ni pretpostaviti kakav im je metabolizam. Mora da proizvode megavate toplote, kad se mogu odrati na tolikoj visini. Ali ako su samo ispunjene plinom, zato onda tako vraki dobro odbijaju radarske zrake? Nemam pojma. Moete li joj se jo malo primai? Brennerovo pitanje nije bilo sasvim bezazleno. Ako promijeni visinu, kako bi iskoristio razlike u brzinama vjetrova, Falcon bi mogao prii meduzi koliko god hoe. Meutim, vie je volio ostati na sadanjoj visini i biti stabilan. Shvaam vas odgovorio je Brenner pomalo razoarano. Ostanimo zasad gdje smo. Ova mi je na neki izopaen nain zabavilo Falcona. Nekih milijun i pol kilometara razdaljine ipak mora da ini velike razlike izmeu dva stajalita. Slijedea dva sata Kon-Tiki je lebdio u velianstvenom vrtlogu i nita se nije deavalo. Za to vrijeme Falcon je iskuavao filtre i objektive na teleskopu, ne bi li dobio jasniju sliku meduze. Poeo je pitati nije li njena blijeda boja neka vrst kamuflae. Moda se, kao i mnoge ivotinje na Zemlji, pokuavala stopiti s podlogom. Ovo je bio trik kojim su se koristile i rtve i grabljivice. U koju se od ovih kategorija ubraja meduza? Teko da je mogao oekivati da e za ovo malo preostala vremena dobiti odgovor na to pitanje. Ipak, neposredno prije podneva, bez ikakva upozorenja, odgovor je sam stigao... Kao eskadrila prastarih borbenih aviona, pet sipa probilo je magleni zid vrtloga. Letjele su u V formaciji ravno na sivkasti oblak meduze. Falcon nije sumnjao da napadaju. Potpuno je pogrijeio kada je mislio da su one samo neopasni biljoderi. Sve se odigravalo lagano, kao usporeni film. Sipe su se kretale brzinom od oko deset kilometara na sat. inilo mu se da im je potrebno sto godina da stignu do meduze koja je i dalje 37

neuznemireno plovila, ak moda jo sporije. Iako su bile goleme, sipe su izgledale vrlo male u usporedbi s ovim udovitem. Kada su sletjele meduzi na lea, nalikovale su na ptice na leima kita. Falcon se pitao moe li se meduza obraniti. Nije vidio da napadaima prijeti ikakva opasnost sve dok su izvan domaaja golemih, nespretnih pipaka. Moda njihov domain uope nije bio svjestan da su tu, kao da su beznaajni paraziti na koje se ne obraa panja, na primjer kao buhe na psu. Ali, sada je postalo oito da se meduza nalazi u nevolji. Sporo i s mukom poela se izvrtati kao probuen brod. Za deset minuta iskrenula se etrdeset stupnjeva. Osim toga, dosta je gubila visinu. Bilo je nemogue ne osjetiti saaljenje prema opkoljenom udovitu. Falconu su navirale gorke uspomene. Bilo je smijeno, ali pad meduze predstavljao je gotovo parodiju posljednjih trenutaka Queena. Znao je da su njegove simpatije na pogrenoj strani. Visoka inteligencija mogla je postojati jedino kod razbojnika, a ne meu plivajuim vegetarijancima, bilo kopna bilo zraka. Sipe su zacijelo mnogo blie ovjeku nego ova udovina vrea plina. Tko zaista moe da suosjea sa stvorenjem sto tisua puta veim od kita? Tada opazi da meduzina taktika ipak ima efekta. Sipe su bile poremeene njenim laganim obrtanjem. Padale su s njenih lea svom svojom teinom, kao halapljivi leinari prekinuti usred obroka. Nisu padale duboko, ve su nastavljale da lete oko opkoljena udovita. Iznenada je neto zasljepljujui sinulo, a istovremeno je zapucketalo na radio-vezama. Jedna sipa, izvijajui se cijelim tijelom, poletje ravno nanie. Za njom je ostajao trag crnog dima. Zastraujua je bila slinost s upaljenim avionom koji se rui. Ostale sipe pobjegoe poveavajui brzinu tako to su gubile na visini. Za nekoliko minuta izgubile su se u zidu magle odakle su i dole. A meduza, vie ne napadajui, poe se obrtati natrag, dok se nije ispravila u horizontalan poloaj. Uskoro je ponovo plovila kao da se nita nije dogodilo. Prekrasno! ree dr Brenner poslije nekoliko trenutaka zaglune tiine. Razvile su elektrine sisteme obrane kao i neke od naih jegulja i raa. Ali, to mora da je bilo oko milijun volti! Moete li da vidite organe koji proizvode pranjenje? Bilo to nalik na elektrode? 38

Ne mogu odgovori Falcon. Ali postoji neto udno. Vidite li ovaj oblik? Provjerite na prethodnim snimkama. Siguran sam da ranije nije bio tu. Uzdu bokova meduze pojavila se iroka iarana traka. Na njoj su se nalazila savreno pravilna ahovska polja, a svaki je kvadrat imao na sebi sloenu aru od kratkih horizontalnih linija. Bile su podjednako udaljene i oblikovale geometrijski pravilne stupove i redove. Imate pravo ree dr Brenner, a u glasu mu se ulo neto to je sliilo uasu. Ovo se tek sad pojavilo. Bojim se i da kaem ta mislim da je to. Neu valjda izgubiti dobar glas, naroito ne kao biolog. Da pogaam? Recite. To je velika radio-antena. Neto nalik na ono to se upotrebljavalo poetkom dvadesetog stoljea. Bojao sam se da ete to rei. Sada znamo zato je proizvodilo onako jaku jeku. Ali, zato se tek sada pojavila? Vjerojatno je to posljedica pranjenja. Palo mi je na pamet neto drugo ree Falcon prilino sporo. to mislite da li nas ona slua? Na ovoj frekvenciji? Sumnjam. To je antena za srednje, ne za duge valove, sudei po njenoj veliini. Hmm... to je dobra ideja! Dr Brenner se utiao, vjerojatno slijedei neki novi pravac u mislima. Onda je nastavio: Kladio bih se da one mogu osjetiti radio-oluje! To je neto ime se priroda nikada nije pozabavila na Zemlji... Mi imamo ivotinje koje imaju osjetila za ultrazvuk, pa ak i za elektricitet, ali nikada se nije javilo radio-osjetilo. Zato komplicirati stvari kada ima dovoljno svjetlosti. Ali ovdje je drugaije. Jupiter je natopljen radio-energijom. Nju vrijedi opaziti, moda se ak koristiti njome. Ta stvar bi mogla biti letea biljka prepuna energije. Novi glas prekinuo je razgovor. Ovdje komandant misije. Ovo je sve vrlo zanimljivo, ali najprije se mora utvrditi neto mnogo vanije. Da li je to bie inteligentno? Tada moramo uzeti u obzir nareenja o Prvom kontaktu. 39

Da nisam doao ovamo ree dr Brenner pomalo tuno mogao bih se zakleti da bilo to, ako umije nainiti sistem antene za duge valove, mora biti inteligentno. Sada nisam vie tako siguran. Ipak moramo ii nasigurno i pretpostaviti da postoji inteligencija. Prema tome, za sada, ova misija podlijee svim odredbama Vrhovnog kodeksa. Dugo je vladalo zatije na radio-vezama jer su svi razmiljali o tome ta to u biti znai. Prvi put u povijesti svemirskih letova bit e moda potrebno primijeniti pravila koja su nastala u toku stogodinjih rasprava. ovjek je, nadali su se, ipak neto nauio na svojim grekama na Zemlji. Ne samo u ime morala, ve i zbog vlastitih interesa, ovjek vie nije smio ponoviti te greke u svemiru. Bilo bi uasno postupati prema visoko razumnim biima kao to su ameriki doseljenici postupali prema Indijancima, ili kao to su gotovo svi postupali prema Afrikancima... Prva naredba je glasila: Dri odstojanje, ne ini nita da se priblii, ak ni da uspostavi kontakt, dok ONI ne budu imali dovoljno vremena da te proue. ta se razumijevalo pod izrazom dovoljno vremena, nitko nije tono znao. O tome je trebalo odluiti na mjestu dogaaja. Odgovornost, o kakvoj nije ni sanjao, sruila se na Howarda Falcona. U ovih nekoliko preostalih sati na Jupiteru moda e postati prvi ambasador ljudske vrste. To je bila tako prefinjena ironija, da je gotovo poelio da su mu kirurzi vratili i mo da se smije. VRHOVNI KODEKS Smrkavalo se, ali Falcon jedva da je to i opazio jer je bio zauzet promatranjem ivog oblaka kroz teleskop. Vjetar koji je neprestano nosio Kon-Tiki du zida vrtloga pribliio ga je na dvije stotine kilometara stvorenju. Ako se primakne na manje od sto kilometara, morat e neto poduzeti kako bi se udaljio. Iako je pretpostavljao da je meduzino oruje gotovo sigurno kratka dometa, nije ga elio provjeravati. Bila je to stvar buduih istraivaa i on im je u sebi poelio sreu. 40

U kapsuli je bilo potpuno mrano. udio se jer je do zalaska Sunca ostalo jo nekoliko sati. On automatski pogleda horizontalni radar, kao to je to inio svakih nekoliko minuta, Osim meduze, koju je prouavao, nije bilo nijednog drugog predmeta u krugu od tisuu kilometara. Iznenada zau zastraujui, snaan zvuk, tutnjavu od pretprole Jupiterove noi. Udaranje je postajalo sve bre i bre, a onda, na samom vrhuncu, prestade. Cijela kapsula vibrirala je kao napeta struna. U iznenadnoj, pretpotopskoj tiini, Falcon gotovo istovremeno shvati dvije stvari. Ovaj put zvuk nije dolazio iz velike daljine, posredstvom radio-veze. Nalazio se u samoj atmosferi oko njega. Druga stvar jo ga vie uznemiri. Potpuno je zaboravio to se nije moglo oprostiti, iako su mu druge vanije stvari bile na umu da je cijelo nebo nad njim bilo potpuno zaklonjeno KonTikijevim balonom. Malo posrebren, da bi to bolje zadravao toplotu, veliki balon bio je odlina prepreka i radaru i pogledu. Falcon je to, naravno, znao. To je bio jedan od manjih nedostataka konstrukcije, doputen, jer je izgledalo da nije vaan. Sada se Howardu Falconu inio veoma znaajnim. Ugledao je zavjesu gorostasnih pipaka, debljih od stabla bilo kakva drveta, kako se sputa svuda oko kapsule. uo je Brennera kako urla: Zapamtite Vrhovni kodeks! Nikako ne izazivajte stvorenje!!! Prije no to je mogao odgovoriti, ponovo je poela zagluna tutnjava briui sve druge zvuke. Odlika zaista vjetog pilota nije u tome kako reagira u predvidljivim situacijama, ve kako se snalazi u situaciji koju nitko nije mogao predvidjeti. Falconu nije bilo potrebno vie od pola sekunde da proui situaciju. Munjevitim pokretom povue uzicu za otvaranje balona. Izraz uzica za otvaranje balona ostao je iz starih vremena, kad su se tek poeli upotrebljavati baloni punjeni vodikom. Na KonTikiju uzica nije otvarala balon s plinom, ve nekoliko ventila na njegovoj gornjoj strani. Kada je vreli plin pokuljao, Kon-Tiki je brzo poeo propadati u ovom gravitacijskom polju dva i po puta jaem od Zemljina. 41

Istog trena Falcon se oslobodio velikih pipaka. Oni ostadoe daleko iza njega. Imao je dovoljno vremena da zapazi kako su posuti velikim mjehurima, koji su najvjerojatnije meduzu odravali na visini. Pipci su se zavravali mnogobrojnim tankim resama, koje su nalikovale na korijenje. Pomalo je strahovao od svjetlosnog udara, ali nita se nije dogodilo. Brzina padanja postepeno se smanjivala kako je nailazio na gue slojeve, a i balon je djelovao kao golemi padobran. Kada je Kon-Tiki propao oko etiri kilometra, Falcon se osjetio sigurnim, te zatvori ventile na balonu. Izgubio je jo oko dva kilometra u visini dok nije uspio uspostaviti ravnoteu, tako da se naao opasno blizu granice sigurnosti. Nervozno je zvirkao kroz gornja okna, iako se nije nadao da e od kruke balona vidjeti bilo to... No kako je padao u stranu, mogao je jo vidjeti djeli meduze nekoliko kilometara iznad sebe. Bila je mnogo blie nego to je oekivao i neprestano mu se pribliavala, bre no to je vjerovao da je mogue. Kontrola misije uznemireno je zvala. On povika: Ja sam u redu, ali ona jo ide prema meni. Ne mogu se dulje spustiti! To nije bilo sasvim tono. Mogao se on spustiti jo mnogo ali, jurio je uvis, vukui radoznali pipak sa sobom. Falcon nije pravcu, i ne ba suvie zanimljiv. Tada je, na svoje veliko zadovoljstvo, vidio da se meduza zaustavlja na oko dva kilometra od njega. Moda je odluila da se strancu pribliava oprezno. Ili je, moda, ovaj dublji sloj i za nju bio suvie topao. Temperatura je iznosila pedeset stupnjeva, i Falcon se pitao koliko e jo dugo moi izdrati njegova letjelica. Dr Brenner je bio na liniji. Jo se brinuo za Vrhovni kodeks. Zapamtite, ona je moda samo radoznala! vikao je ne vjerujui ni sam svojim rijeima. Pokuajte da je ne zaplaite. Falcona su ovi savjeti ve prilino zamarali i on se sjeti jednog razgovora na televiziji izmeu nekog svemirskog pravnika i jednog astronauta. Kada su paljivo proitane sve naredbe Vrhovnog kodeksa, astronaut je s nevjericom uzviknuo: To znai, ako nemam drugog izbora, moram mirno ekati da me neto pojede? Pravnik se nije ak ni osmjehnuo, kad je odgovorio: 42

Odlino ste zakljuili. To je tada bilo smijeno, ali sada nije bilo nimalo zabavno. Falcon ugleda neto jo stranije. Meduza je i dalje lebdjela na oko kilometar iznad njega, ali jedan od pipaka se nevjerojatno izduivao i rastezao nadolje prema Kon-Tikiju, istovremeno se istanjujui. Jednom, kao djeak, Falcon je vidio lijevak tornada kako se sputa iz jednog oblaka nad poljima Kansasa. Ovo to se sada sputalo prema njemu oivjelo je sjeanje na crnu vijugavu zmiju na nebu. Nemam vie izbora izvijestio je kontrolu misije. Mogao bih birati jedino izmeu mogunosti da je uplaim ili da joj zadam grozan udarac u eludac. Mislim da nee ba lako svariti Kon-Tiki, ako me pojede. ekao je da biolog neto kae, ali Brenner je utio. U redu. Sada je dvadeset i sedam minuta prije vremena, ali ja palim motore. Nadam se da imam dovoljno rezervnog goriva da kasnije popravim putanju. Vie nije mogao vidjeti meduzu jer se nalazila tono iznad njega. Ali, znao je, onaj pipak mora da je ve vrlo blizu balona. Bit e potrebno ak pet minuta da reaktor proradi punom parom. Reaktori za fuziju bili su pripremljeni. Orbitalni kompjutor nije odbacio ovaj poloaj kao potpuno nemogu. Otvori za uvlaenje bili su spremni da na komandu progutaju tone okolnog hidrohelija. ak i pod najpovoljnijim uvjetima, uzlijetanje bi predstavljalo opasan trenutak, jer nije bilo naina da se ranije ispita kako e nuklearni mlanjak zaista funkcionirati u ovoj stranoj, Jupiterovoj atmosferi. Neto zaljulja Kon-Tiki vrlo njeno. Falcon se trudio da ne obraa panju. Bilo je predvieno da se paljenje motora izvede na visini desetak kilometara veoj, u atmosferi etiri puta rjeoj i trideset stupnjeva hladnijoj. Utoliko gore po njega. Koliko najmanje da zaroni da bi proradile crpke za zrak? Kad ukljui reaktore, glavake e jumuti prema Jupiteru i to uz pomo dva i pol G. Ima li uope mogunosti da se izvue? iroka, teka ruka potapa balon. Letjelica se zaklati gore-dolje kao da je jo-jo, koji je sada ponovo bio masovna zabava na Zemlji. Naravno, Brenner bi mogao biti savreno u pravu. Moda je meduza pokuavala da pokae znake prijateljstva. Moda e pokuati 43

da mu se obrati preko radija. to li e rei: Slatka mala maco ili eni, Deki ili Vodite me svome komandantu? Odnos tricija i deuterija bio je u redu. Spremao se da upali motore iskrom vrelom sto milijuna stupnjeva. Na nekih ezdesetak metara od njega puzao je tanak vrh pipka rubovima balona. Pipak je bio velik otprilike poput slonove surle, a prema nainu na koji se kretao, moglo se zakljuiti da je vrlo osjetljiv. Na samom kraju nalazile su se male kvrice, kao ustaca koja istrauju. Znao je da bi ovo sigurno oaralo dra Brennera. Trenutak je bio pogodan koliko i svaki drugi. Pogledao je hitro kontrolnu plou, poeo posljednje odbrojavanje do paljenja, slomio sigurnosni peat i pritisnuo JETTISON prekida. Uz jaku eksploziju trenutno je izgubio teinu. Kon-Tiki poe slobodno padati, vrhom nadolje. Iznad njega, otpuni balon jurio je uvis, vukui radoznali pipak sa sobom. Falcon nije imao vremena da pogleda je li vrea plina zaista udarila meduzu, jer se u tom trenu upalie mlazni motori, te je morao o mnogo emu razmiljati. Mlaz vrelog hidrohelija pojuri kroz nozdrve reaktora, stvarajui pogon, ali prema Jupiteru, a ne dalje od njega. Jo se nije mogao izvui jer je vektorska kontrola radila presporo. Ako za pet sekundi ne bude zadobio potpunu kontrolu i ne bude postigao horizontalan let, letjelica e preduboko zaroniti u atmosferu i bit e unitena. Strano sporo, inilo mu se kao da je tih pet sekundi pedeset, uspio se ispraviti, a onda i upraviti kljun navie. Samo jednom pogledao je unatrag i uhvatio posljednji odbljesak meduze, kilometrima daleko. Kon-Tiki nije proao pored otputenog balona. Opet je bio svoj gospodar, nije vie bespomono lebdio noen vjetrovima Jupitera, ve je isputao vlastiti mlaz atomske vatre jurei prema zvijezdama. Vjerovao je da e postizati sve vee ubrzanje i visinu, sve dok na rubu atmosfere ne postigne gotovo orbitalnu brzinu. Tada e uz laku eksploziju iste raketne energije opet zadobiti slobodu svemira. Na pola puta do orbite pogledao je prema jugu i ugledao velianstvenu zagonetku. Veliku crvenu pjegu, taj plovei otok dvaput vei od Zemlje, kako se pojavljuje na obzorju. Gledao je u tu zagonetnu ljepotu sve dok ga kompjuter nije upozorio da je do prelaska na raketni pogon ostalo samo ezdeset sekundi. Nerado je odvratio pogled s tog prizora. 44

Drugi put promrmljao je. Molim? upitala je kontrola misije. to ste rekli? Nije vano odgovorio je. IZMEU DVA SVIJETA Sada si heroj, Howarde ree Webster a ne slavljenik. Imat e o emu da razmiljaju, ubrizgao si malo uzbuenja u njihove ivote. Ni svaki milijunti ovjek nee, zapravo, putovati na vanjske divovske planete, ali u mati e cio ljudski rod odlaziti tamo. Drago mi je to sam ti olakao posao. Webster ga je suvie dobro poznavao da bi se mogao uvrijediti zbog prizvuka ironije. Ipak, iznenadila ga je. A to nije bila jedina promjena koju je zapazio kod Howarda od kada se vratio s Jupitera. Upravitelj je pokazao natpis na svome stolu, davno pozajmljen od nekog impresarija: Zapanji me! Ne stidim se svoga posla. Nova znanja, novi izvori, sve je to u redu. Ali ljudi trae novosti i uzbuenja. Putovanja svemirom postala su svakodnevna. Ti si od tih putovanja jo jednom napravio veliku pustolovinu. Proi e mnogo, mnogo vremena prije no to Jupiter pretvorimo u golubinjak, a moda i vie prije no to shvatimo te meduze. Mislim da se moglo znati to je bio tvoj nepojmljivi cilj. Kad smo kod toga, jesi li se odluio za slijedei potez? Saturn, Uran, Neptun? Samo izaberi! Ne znam. Mislio sam na Saturn, ali tamo zaista nisam potreban. Tamo gravitacija iznosi samo jedan, a ne dva i pol, kao na Jupiteru. Prema tome, ljudi e se ve moi i sami snai. Ljudi, mislio je Webster. Rekao je ljudi. Nikada ranije nije tako govorio. A kada sam ga posljednji put uo da upotrebljava rije mi? On se mijenja, udaljava se od nas... Pa ree glasno, diui se sa stolice, ne bi li prikrio blagu nelagodnost hajde da ponemo konferenciju. Kamere su ve postavljene i svi nas ekaju. Srest e mnogo starih drugova. Istakao je tu posljednju rije, ali Howard nije pokazao da to opaa. Bilo je sve tee odgonetnuti znaenje maske njegova lica. Howard se odmaknuo od upraviteljeva stola, otpustivi podupirae, tako da vie nisu imali oblik stolice. Podie se hidraulinim nogama na svoju visinu od cijela dva metra. Kirurzi su dobro postupili to su 45

mu dodali tih trideset centimetara, kako bi se naknadilo poneto od svega onog to je izgubio kad se sruila Queen. Falcon prieka da Webster otvori vrata, onda se spretno obrne na svojim kotaima i uputi prema njima glatko i tiho, brzinom od trideset kilometara na sat. Ovo paradiranje brzinom i preciznou nije bilo nabusito, prije bi se reklo da je postalo sasvim nesvjesno. Howard Falcon, koji je nekada bio ovjek, i koji je jo mogao da proe kao ovjek preko radija, osjeao je blagu ud uspjeha, i prvi put poslije mnogo godina, neto kao mir u dui. Otkako se vratio s Jupitera more su iezle, napokon je pronaao svoje mjesto. Znao je sada zato je sanjao onog superimpanzu na ukletoj Queen Elizabeth. Ni ovjek ni zvijer, nalazio se izmeu dva svijeta, kao i on. On sam mogao je putovati na Mjesec bez oklopa. Sistem za odravanje ivota u unutranjosti metalnih valjaka, kojima je bilo zamijenjeno njegovo krhko tijelo, radio je podjednako dobro i u svemiru i u vodi. Gravitacijska polja i deset puta jaa od Zemljina predstavljala su samo malu nezgodu i nita vie. Najbolje od svega je besteinsko stanje... Ljudski rod postajao mu je sve dalji, a krvna veza s ljudima sve slabija. Moda ovi diui svjenjevi nestalnih molekula ugljika, osjetljivi na radijacije, i nemaju pravo na ivot izvan atmosfere. Neka se oni samo dre svojih praroditeljskih i prirodnih sredina Zemlje, Mjeseca, Marsa. Jednog dana pravi gospodari svemira bit e strojevi, ne ljudi, a on nije bio ni jedno ni drugo. Iako svjestan svoje sudbine, ponosio se jedinstvenom usamljenou u kojoj je bio. Predstavljao je prvi besmrtni prijelaz izmeu dva naina stvaranja. Na kraju krajeva, bit e ambasador izmeu starog i novog, izmeu bia od ugljika i bia od metala, koja e ga jednog dana nadmaiti. Bit e potreban i jednima i drugima "u tekim vremenima koja su poinjala.

46

Darije oki:

Safari
Bilo je upravo 18 sati kada je pozornik Jim Pellegrino, na dunosti u jednoj periferijskoj etvrti New Yorka, uo dahtanje i stenjanje iz jednog pokrajnjeg prolaza. Osvrnu se ali ne vidje nikoga. Stegnu vre svoj elektrini pendrek i otpusti konicu sa obaraa za rakete i suzavac a zatim ue u mranu ulicu. Neodluno zastane i osluhnu. Zau korake iza hrpe kartonskih kutija i kanti za smee istetura ovjek koji je dahtao. Prije nego to mu je Pellegrino, mogao pomoi mukarac se svali na tlo. Policajac se sagnu nad njim i othuknu. U deset godina slube svata je vidio ali ovo... Svjetlo sumraka otkrivalo je duboke rane. ovjek je bio sav u krvi. Lijeva ruka je oito bila slomljena, na grudnom kou imao je nekoliko paralelnih razderotina koje su krvarile natapajui ostatke odijela. Povrh svega, desna strana lica, vrata i razmena bila je razrovana po povrini s koje se cijedila crna sluz. Prokletstvo, ovjee! Tko vas je tako udesio? Pazite... Dinoter je pobjegao! izmuca nepoznati staklena pogleda, a zatim se onesvijesti. Pellegrino se osvrnu. I dalje su bili sami. Brzo izvue antenu iz mini radio-stanice koju je svaki pozornik nosio na zglobu lijeve ruke. Ovdje P. A. 3820. Hitno! Pozicija KB+ 5. Pozovite ambulantu, imam 3-15. Sve policijske obavjesti koje su ile preko radija bile su ifrirane kako bi perverzni radio-amateri, koji su uvijek prislukivali, to manje uivali. Osvrnu se po prolazu. Pogleda ranjenika kojem nije mogao pomoi. Njegovo znanje je ovdje bilo nedovoljno. Nakon pola minute zau sirenu patrole koja je dolazila. Izie na ulicu da doeka 47

kolege. Rijetki prolaznici osvrtali su se gledajui njegove krvave ruke. Kola stadoe i dva policajca izaoe. Tamo je u prolazu. Uzmite svu vatu i gazu koju imate u kolima i zaepite mu rane na prsima a zatim malo pronjukajte okolo. Ja u nazvati stanicu objasni im Pellegrino i krenu prema policijskom telefonu koji se nalazio pedesetak metara dalje. Otkljua ormari i dohvati slualicu. Dok ju je prinosio uhu, ugleda ambulantna kola koja su pristizala. Telefon zazuji i detektiv prve klase Albert Palance dignu slualicu. Ovdje 105. policijiska stanica. Detektiv Palance. Sasluavi izvjetaj Jima Pellegrina uzme eir i poe prema garai. Kada je stigao na mjesto dogaaja ambulantna kola su odvozila nesretnika a masa graana je komentirala. Jesi li ga vidio? Gadno izgleda! Kao da ga je pila izrezbarila! Palance se probi kroz svjetinu i pokaza znaku. Jeste li pronali neki trag? Da! Krvavi trag vodi odavde pa iza kua i gubi se na poljani 200 metara odostrag. Ako upotrijebimo pse moda emo nai mjesto zloina odgovori prvi iz patrole. Dobro. Pozovite psetovoe i par tragaa. Graani nisu nita vidjeli? Nita, naravno prezrivo se osmjehnu policajac. Sada e stii nekoliko strunjaka iz stanice. Vi nastavite posao a ja idem u bolnicu. Albert Palance ekao je itav sat dok kirurzi nisu zavrili posao. U meuvremenu je pretragom odijela unesreenog saznao ime, adresu i zanimanje. Bio je to Herbert Reding, samac, zaposlen u Institutu za primijenjenu biologiju kao tehniar. Nita naroito. Napokon se kirurzi pojavie. Stanje je vrlo teko. Ne znam da li e preivjeti. Slomljena ruka, pet paralelnih rana na grudnom kou duine dvadeset, irine dva i pol centimetara, slomljena tri rebra. Dio lica, vrata i ramena poliven kiselinom. Kiselinom? Ohoho! A ostale rane?

48

Da nisu tako velike, rekao bih da su od kandi, ali... Palance kimnu glavom. Razumijem. Hvala, doktore. Vrativi se u stanicu, sazna da su tragovi vodili do parka Oakley i da ih dalje nisu mogli nai. Tada telefon opet zazuji. Jedna od patrola javljala je da su nali ovjeka udna ponaanja. Tresao se, osvrtao i neprekidno ponavljao rije monstrum cvokoui zubima. Nita drugo nisu mogli izvui iz njega pa su ga odveli u najbliu psihijatrijsku bolnicu. Bilo je to u 20 sati. U 21 sat slijed dogaaja se nastavio. Policajci koji su stigli na poziv graana u jedan od parkova predgraa naili su na neugodan prizor. Na kraju jedne aleje leala je djevojka u dubokoj nesvjestici. Na nozi je imala posjekotinu dugu dva i pol centimetra. Trideset koraka dalje leao je policajac na dunosti u tom kraju. Bio je mrtav, slomljene kime. Nedaleko od njega nalazio se njegov raketnoelektrini pendrek. Tri rakete bile su ispaljene. Tlo je bilo spaljeno kiselinom. Bila je to prva smrtna rtva opasnosti to se nadvila nad New Yorkom. Malo kasnije Herbert Reding je umro od trovanja krvi nepoznatim otrovom usprkos svim naporima da ga se spasi. U bunilu je izgovarao samo jednu rije Dinoter. Svojom policijskom intuicijom Palance je shvatio da su svi ti dogaaji povezani. Isto je tako shvatio da njegova stanica nee moi sama rijeiti taj problem. Savjetovavi se sa svojim zapovjednikom kapetanom Patrickom O'Malleyem, pozvao je Istrani centar. Sa Manhattana su odmah poslali porunika Davida McAdama. Tek to je McAdam brundajui stigao u 105. policijsku stanicu doao je jo jedan poziv. Panika u kineskom restoranu. Stigavi na mjesto dogaaja primili su izvjetaj od narednika. Neto je u kuhinji uz stranu galamu i vezanje izazvalo paniku. Jedini koji je neto vidio, Jedan mali Kinez, kuhar, proaputao je bez daha zmaj i nestao glavom bez obzira. Jedan drugi kuhar bio je ozlijeen. Na leima je imao pet dugih paralelnih rana i u nesvjesnom stanju je prevezen u bolnicu. Ostali gosti su se razbjeali, a policajci su opkolili zgradu. . 49

S raketnim pitoljima u rukama McAdam i Palance uoe u restoran u pratnji narednika koji je imao raketni automat. Stolovi i stolice bili su prevrnuti, tanjuri porazbijani. Iz kuhinje se nije nita ulo. Na vratima zastadoe. Kuhinja je bila prazna i potpuno demolirana. Ni jedna stvar nije ostala cijela a sva je hrana bila pojedena! Razmotrivi situaciju, u stanici zakljuie da se vjerojatno radi o nekoj odbjegloj ivotinji koja luta gradom. Ta im se pretpostavka uinila najosnovanijom jer su se svi psi u okolici vladali neobino. Ili su lajali, ili su se sakrivali. Ipak, kontrola svih cirkusa, ZOOparkova i menaerija nije dala nikakvih rezultata. Sve su ivotinje bile na svojim mjestima. Za svaku sigurnost na televiziji je dana obavijest da se vrata i prozori pozatvaraju i da se kue ne naputaju. None patrole su pojaane. ekalo se. Obavijesti na RTV su se nastavile i ujutro, a sve su novine donijele na posljednjim stranama lanke o dogaajima koji su se zbili prole veeri. Poela je padati kia i izmaglica se navukla na velegrad. Pronaen je stari raznosa mlijeka. Rano ustajanje stajalo ga je glave. Nije stigao niti uti obavijest, niti kupiti novine. Ve imamo treeg mrtvaca a jo nismo uspjeli ni vidjetitu ivotinju, a kamoli saznati odakle dolazi zarei porunik McAdam na izvjetaj o najnovijoj rtvi. Kako stvari stoje, morat e jo priekati. Ova kia onemoguuje upotrebu pasa a bez njih teko da emo joj ui u trag. Nadajmo se da e je netko ugledati odgovori Palance toei kavu iz automata. Nadajmo se, dragi moj, da je nitko nee ugledati prije nas jer je oigledno svaki susret sa njom ubitaan. Ue jedan od mlaih detektiva i baci hrpu novina na stol. Jeste li vidjeli naslove? Na alost! uzdahnu McAdam. Jedan gori od drugoga. Palance otvori novine. Koja to ivotinja harai predgraem? Neobini detalji! Kakav naslov! Mora se priznati da ova piskarala imaju mate. Ako sluaj ne rijeimo do naveer, sve e novine pisati o nesposobnosti policije.

50

To je sigurno. Ali to se tie neobinih detalja, ima pravo. Sve nalikuje na djelo kakve zvijeri, ali rane od cola ne pravi ni lav ni tigar. Palance zamiljeno kimnu glavom. Tono. Isto tako ne postoji ivotinja koja upotrebljava kiselinu. To bi mogla biti osveta. Ili djelo kakva manijaka. Tako bismo objasnili zato ga nitko nije vidio niti mu uao u trag. Moramo utvrditi postoji li veza izmeu rtava. Za danas imamo posla vie nego nam treba. Moramo ispitati i ranjene... ako dou k svijesti. Cijeli dan je padala kia i nita se nije desilo. Ipak, nemir se uvukao meu stanovnike inae mirnog predgraa. Mnogi toga dana nisu otili na posao niti poslali djecu u kole. Jedini koji su profitirali bili su oruari. Prodaja vatrenog oruja naglo je porasla. McAdamovi detektivi su radili itav dan ali rezultata i dalje nije bilo. Poslije podne sastali su se ponovo i analizirali dobivene podatke. Prokletstvo! Nikada s ovako mnogo posla nisam postigao ovako malo! Porunik se razdraeno etao meu detektivima koji su utke sjedili. Kia je prestala i sumrak se sputao na grad. Nalazimo se na poetku! A novine se raspisale. Telefon zazuji i narednik Andropulos podignu slualicu. McAdam je i dalje sipao jad. Piskarala e nas razapeti na kri! Nita novo nismo uspjeli izvui na svjetlo dana! Narednik spusti slualicu. Evo vam nove toke. Ubojstvo u blizini obale Hudsona. Krupni se policajac okrenu i pogleda ga. Napravi grimasu i dohvati eir. Jedan od detektiva primijeti: Ako se linija dogaaja nastavi kretati ovim smjerom, zavrit emo u centru. Ve smo se pribliili Manhattanu. Kad su stigli, ugledali su pozornike kako rastjeruju znatieljne. Neki su i sami bjeali, zeleni u licu. Pokazae znake. Reflektori su obasjavali uski prostor izmeu dvije zgrade, sasvim blizu dokovskih skladita. Na prostoru od nekoliko etvornih metara bile su razbacane ljudske kosti, komadii mesa a sve je bilo poprskano krvlju.

51

to je ovo!? promuca jedan policajac a drugi mu hladno odgovori: Ako mene pita, ovdje je neto pojelo ovjeka! McAdam uzdahnu progutavi knedlu. Otpada teza o manijaku. Ljudsko bie nije moglo ovo uiniti. Jo ne znamo koja je to ivotinja. Oito da je bila gladna. Isto kao juer u kineskom restoranu. Miimo se odavde. Tek to su se makli iz gomile, prie im ofer. Trae vas preko radiofona. ini se da su pronali trag. Ovo je vijest! S ukljuenom sirenom krenue prema oznaenom mjestu. Bio je to park u kojemu je policijskim strunjacima neto objanjavao jedan stari profesor zoologije. Vidite kako je ivotinja hodala maui repom. Tako je brisala tragove. Ali ovdje je zaokrenula i zamah repa nije izbrisao trag koji je ostao otisnut u blatu. Otisak je bio 60 cm dug, 40 cm irok a pri vrhu ostale su rupe od pet stranih kandi, irokih 2,5 cm, dugih 20 cm. I koja je to zvijer, napokon? upita razdraljivo jedan od strunjaka. Stari zoolog ga zamiljeno pogleda. Pojma nemam. Ovako neto u ivotu nisam vidio. Ipak vam moram rei da samo guteri hodaju tako da repom briu tragove iza sebe. Guteri!? Hm, da. Ve se desilo da aligator-mezime od petnaestak centimetara pobjegne kojem ljubitelju ivotinja i naraste do velikih dimenzija ivei u kanalizaciji i hranei se otpadom i takorima. Ali ni najvei ivei guter, oceanski krokodil, dugaak deset metara, ne ostavlja ovakve tragove apa. utei vratili su se su stanicu. Tamo ih visoki policijski oficir izvijesti da je stvorena posebna grupa za lov s kapetanom Patrickom O'Malleyem na elu i da su i oni njen dio. Poto je oficir izrecitirao svoje i otiao, O'Malley ih upita: No, momci, to je? Dobivi izvjetaj, poee se iza uha gledajui u pod. ini mi se da emo se dobro oznojiti. Bit e muke ako zavlada panika Neemo moi sprijeiti da se detalji objave 52

na TV. Sada idite kuama i naspavajte se. Sutra nas eka naporan dan. Izlazei, porunik ree Palanceu: Zanima me na koju je ivotinju mislio onaj Kinez juer kada je rekao zmaj. teta to ga vie nismo uspjeli pronai. Mene mui ta je mislio Reding kada je rekao dino-ter. To zvui kao neko grko ime. Da pitamo narednika Andropulosa? Dinoter? Andropulos slegnu ramenima. Nikad uo. Ali prevedeno sa starogrkog znailo bi strani monstrum, kao dinosaur, strani guter. Neko vrijeme stajali su bez rijei, ne znajui ta da misle, a zatim izaoe. Strani monstrum. Dinoter. Ime koje nita ne znai. Kai, nije li trag tog Redinga vodio do parka Oaklev? Da, zato? Taj park se nalazi u blizini Instituta za primijenjenu biologiju u kojem je radio Reding. Sutra emo ih posjetiti. Nadam se da u moi zaspati. Dvojica policajaca se pozdravie i posjedae, zamiljeni, u svoje automobile. Slijedeeg jutra su O'Malley i Mc Adam krenuli elektromobilom do IPB-a. Vozei se, primili su obavijest da je ivotinja lokalizirana u blizini obale rijeke Hudson. Odmah su okrenuli kola. Kada su stigli, graani su se ve razilazili, a nekoliko je patrola odravalo red. O'Malley se predstavi i zatrai raport. Pa, ini se da ju je jedan uspio snimiti polaroidom prije nego to je pobjegla. Evo fotografije. Imali smo muke dok smo je oduzeli. Ne znam ta da mislim. Fotografija je bila nejasna ali su se ipak razabirali neki detalji. Prikazivala je guteroliko stvorenje s dugim repom i kandama na nogama. Na glavi, pomalo slinoj krokodilsko], velike su ralje bile opskrbljene opasnim zubima, du lea i repa imalo je krestu a na polovini trupa nalazilo se neto poput preklopljenih krila. Svi vrazi! Pa ovo je zmaj iz djejih bajki! To bi, naravno, mogla biti i fotomontaa. Ili je ovo zavjera ili... 53

Moda e nam u Institutu razjasniti neke stvari sumorno ree McAdam. im su uli u IPB poslali su ih Williamu Anderssonu, efu odjela za genetiku. To je bio jedan stari, malo pogrbljeni, sjedokosi ovjek s kravatom koja je odavno izala iz mode. Iz prsluka mu je visio staromodan lani za sat. Pored njega je stajao debeli lijenik, genetski kirurg dr Charles Bender. Vidim da ste ve doli. Ba smo vas htjeli zvati. Pobjegla je jedna od naih velikih eksperimentalnih ivotinja. Kapetan i porunik se pogledae. O'Malley upita: Da nije moda dinoter? Ba on. Ako ga se izazove, moe postati opasan... ali kako znate za njegovo ime? Kapetan uzdahnu, a McAdam se uhvati za glavu. Zar vi ne itate novine, ne gledate televiziju, ne znate to se dogaa? Ne. Ova tri dana bili smo na kongresu u Madridu. Danas smo se vratili. Zato? Taj va dinoter je pobio i izranjavao tucet ljudi u protekle dvije noi. Prvi je bio Reding. Kako je sve to uope mogue? Tko bi to rekao! On je bio uvar i hranitelj svih eksperimentalnih ivotinja. Aparati su podeeni tako da u kavezima ima hrane za dva dana pa se nitko nije zabrinuo kada Herb juer nije doao na posao. Tek sam danas primijetio da je dinoterov kavez prazan. To i nije kavez u pravom smislu rijei ve hangar ureen kao prostor za lavove u zoo-parku. Nitko osim Redinga, Bendera i mene nije znao da on uope postoji. To je bila stroga tajna. Vjerojatno je prekjuer, poslije zavretka radnog vremena, jadni Herb neoprezno uao u dinoterov kavez a ovaj ga je napao i ranio. A zatim pobjegao koristei mrak i umarke dok je Reding odteturao iz Instituta i doao do policajca. Kakva je to ivotinja? To je unikat. Jedina takva ivotinja na Zemlji. Napravljena je u laboratoriju, umjetno. Hej! Vi se alite, zar ne? Naravno da ne! uvrijeeno e Andersson. To je rezultat vie od etrdeset godina mog naunog rada, od 1945. kada 54

sam poeo prouavati biologiju i genetiku. Mnogobrojni geni raznih ivotinja, a neki sastavljeni kemijskim putem, stavljeni su u jezgru jedne jajne stanice. Nakon mnogo pokuaja i kombinacija dr Bender i ja uspjeli smo stvoriti ivotinju koja ne postoji u prirodi. elio sam neto spektakularno i ba sam se spremao da ga prikazem naunoj javnosti prvi put na iduem kongresu. To je guter dug osamnaest metara, teak tisuu dvjesta kilograma, pokriven krljutima, ima dva reda zubi i jake kande. Opskrbljen je konim krilima pa moe praviti kratke letove. Pliva, penje se, dobro vidi u mraku, mijenja boju prema okolini, slina mu je otrovna. U ustima ima lijezdu koja lui kiselinu koju moe ispljunuti nevjerojatnom preciznou na 35 metara udaljenosti. Kada sam projektirao tu ivotinju elio sam neto izuzetno pa sam uzeo ideju zmaja iz bajki. Sasvim ste uspjeli, profesore! cinino se nasmije kapetan. Moramo obavijestiti centralu. To se udovite ima zaustaviti! ekajte! Nemojte ga uznemiravati jer tek onda postaje opasan. Izolirajte ga i sam e... To vi kaete jer niste vidjeli ta je ve uinio! Profesor Andersson pogleda za dvojicom policajaca i ree doktoru Benderu: Treba objasniti tim tvrdoglavcima sve do kraja. Slaem se procijedi dr Bender. Alarmirana je dravna policija a zatim i FBI. Odmah su svi raspoloivi helikopteri uletjeli, obavijetene su sve patrole i stanice. Nije se dugo trebalo ekati. Dinoter je primijeen na Manhattanu, u samom centru New Yorka. Njegov izgled je utjerivao strah u kosti. Bio je to monstrum zloudna, hipnotika pogleda, stvorenje iz stranih snova. Policajci su odmah otvorili vatru iz raketnih palica, pitolja i puaka. Meutim, zrna su se odbijala od kotanog oklopa. Zdrobivi nekolicinu a ostale polivi kiselinom, dinoter pobjee na jedan neboder uzveravi se po fasadi usprkos velikoj teini. Stizala su pojaanja koja su odmah morala stvarati kordon da se znatieljnici suvie ne priblie. Obina zrna mu nita ne mogu. Morat emo upotrijebiti topove od 20 mm. Pozovite helikoptere. Ta nakaza se igra KingKonga pa emo ga tako i skinuti s nebodera komandirao je policijski majstor s kacigom na glavi. Masa ljudi se sve vie i vie gurala. Hej, narednie! Odbij te budale odavde! 55

Uskoro se pojavio helikopter i poeo kruiti oko nebodera. Dinoter ga je gledao mirkajui. U jednom trenutku letjelica se suvie pribliila i on je rairivi krila, naglo skoio na nju i odmah se odbio. Udarac u aparat poremetio je ravnoteu, pilot je trgnuo palicom, krak rotora zaderao po fasadi, helikopter se survao prema tlu, udario u plonik i odmah eksplodirao. Dinoter krene od nebodera do nebodera i skokom preleti dokove te nestane u moru. Usprkos Rijenoj patroli preao je na kopno i probio sve blokove. Bilo je jasno da bjei iz grada. U noi mu se brzo izgubio trag. Tada je mobilizirana Nacionalna garda. Velika se ivotinja vrlo brzo i vjeto kretala ostavljajui tragove koji su se teko pratili. U predgrau Planefielda naletio je na grupu vojnika koja je odmah otvorila vatru na njega, pogodivi ga vie puta granatama od 24 mm. Ranjena zvijer je opet pobjegla u prirodu unitavajui pred sobom sve to se nije uspjelo skloniti na vrijeme. Helikopter koji je doletio na radio-poziv takoer je otvorio vatru natjeravi ga u neku umicu. Ipak, opkoljavanje nije uspjelo. Niska naoblaka onemoguila je efikasnu upotrebu helikoptera, a i toplinski detektori su se pokazali neupotrebljivi protiv ivotinje hladne krvi. Oklopna kola su zakasnila i tako je dinoter jo jednom umakao kontroli. Vojnici, njih oko 10.000, postavili su kontrolne punktove na cijelom teritoriju drave New Jersey. Oklopna kola patrolirala su po svim cestama, glavnim i sporednim, borbeni helikopteri su nadzirali ostalo. U meuvremenu vijesti su se munjevito irile. Gotovo polovina stanovnitva istone obale nije otila na posao. Naglo su se ispraznile oruarnice i prodavaonice ivenih namirnica. Iako rairenih krila, polako je gubio na visini da bi na kraju nevoljko zaronio u neugodnu, hladnu, prljavu vodu mutne rijeke. Kako je bila topla i bistra ona lokva u kamenu njegova teritorija u kojoj se kupao s uitkom prije nego to je onako nesretno izaao. Zato li je samo onaj neugodni dvononi hranitelj uao zraei mrnjom, a zatim, kada mu je rezanjem htio dati do znanja da mu njegova prisutnost nije ugodna, strahom i bijesom? Strahom koji je izazivao muninu, grozu koja je u njemu opet izazivala strah to je mutio razum, navlaio koprenu preko normalnog, tihog i mirnog razmiljanja. to mu je drugo preostalo nego da ga pokua odbiti 56

kiselinom? Na alost, provala hraniteljeva bola i bijesa izazvala je u njemu jo veu grozu, a zatim razdraenost koja ga je natjerala da udari dvonoca i pobjegne od njegovih neugodnih osjeaja kroz otvor na teritoriju to je ostao za hraniteljem. Dalje je upadao iz jedne neugodnosti u drugu. Osjeaji onih dvonoaca koje je sretao, zatim nekakvi primitivni strah ili bijes onih runih, malih, dlakavih etveronoaca, pa zatim kapi hladne vode to je padala odozgor, sve jedna nelagodnost vea od druge. Jedini svijetli momenti bili su kada je u jednoj spilji pronaao mirisnu, toplu, dobru hranu koju je pojeo s apetitom, naravno poto su se razbjeali svi dvonoci. Nije mu bilo jasno zato, ali je tako bar mogao veerati u miru, bez njihova runog zraenja. Naravno, bilo je ugodno savladati i onog leteeg galamdiju koji se onako smijeno raspao. Ho-ho, to je bila zabavna igra! Samo da nije bilo one gomile, tamo, 80 metara nie koja je sve kvarila. Otkrio je jo jednu vanu stvar. Kada je onako jako udario onog usamljenog dvonoca, u onom dubokom i uskom kanjonu ovaj se zaudo pretvorio u hranu koja nije bila niti tako loa. To je bilo interesantno otkrie. Da se stvorovi mogu pretvarati u hranu kad ih se obradi kandama i zubima, to zaista nije znao. Trebalo je to zapamtiti. Ah! Konano obala. Dosta je bilo ove gnusne vode. Sada samo da opet ne naie na neugodnosti. Ujutro petoga dana bilo je jasno da je u toku noi dinoter umakao potjeri i u osam drava je uvedeno opsadno stanje. Nakon pogibije est lanova jedne dobrovoljake graanske patrole komanda je uvela policijski sat i zabranila svako nepotrebno kretanje. Dio stanovnitva se zabarikadirao po kuama gledajui TV na kojoj je jedan kanal bio rezerviran za direktne prijenose dogaaja. Posjije podne je posada jednog helikoptera izruila lavinu topovskih i raketnih zrna na sumnjivi objekt otkriven toplinskim detektorom u jednom umarku. Oklopna kola koja su stigla poslije pronala su ostatke jedne odbjegle krave raznesene po itavom kraju. Naveer su otkriveni i ostaci jednog profesionalnog lovca koji je poginuo u elji da sebi osigura unikatni trofej. Ispravno je zakljuio, za razliku od ostalih, pravac kretanja ivotinje i postavio joj zasjedu. Ipak, njegova teka puka za slonove s eksplozivnim zrnima nije bila dovoljna da zaustavi njegovu lovinu. 57

U noi je traganje nastavljeno. Izvjesno je bilo da se dinoter, voen instinktom, uputio prema gorju Appalachian; Bilo je ugodno pobjei od etvrtastih planina i runih spilja u kojima su ivjeli dvonoci. Nije vie bilo zraenja, udno je to. Kada su bili u gomili, dvonoci nisu, usprkos jaini sabranih emocija, bilil tako neugodni. Ali kad su bili sami svi su bili isti, samo strah, neugodni i izbuujui strah. Samo jedan dvonoza nije nikada bio takav. Bijae to naravno Bjeloglavi koji ga je dolazio povremeno gledati u njegovoj teritoriji. On bi zraio dobrotu i ugodan osjeaj koji bi bio pravo uivanje. Dolazio je jo jedan, iroki. Ni on nije pokazivao strah, ali ni ugodu, samo neko zadovoljstvo i ponos. Ah, kako je bilo lijepo na teritoriju, a ne ovdje, u ovom zbunjujuem prostoru gdje svakojaka stvorenja trkaraju i odailju primitivne osjeaje. Evo jedne nakupine etvrtastih brda, moda e tu nai neto za jelo. Kako je bilo dobro kada je redovno dobivao hranu. Provukao se kroz umarke i naglo zastao meu prvim kuama, a zatim nastavio hod. Izbi na jednu istinu i opazi s druge strane nekoliko zelenih dvonoaca. Ovi odmah poee bivati neugodni. Znao je da oni mogu na neki nain nanijeti i fiziku bol, osim psihike, pa se nije pribliavao. Ipak, ono to se zatim desilo sasvim ga je iznenadilo. Na njegovo nervozno trzanje krilima zeleni zaurlae izbacivi bljeskove i dim i on osjeti bol, bol, BOL, strahovitu bol kada je mala granata eksplodirala pogodivi ga u prsa. Trnci mu projurie sve do repa a nevidljiva kanda ga zgrabi za srce, izbivi mu dah. On se okrenu i pobjee. estoga dana vojska je postavila trostruki kordon u krugu od 200 kilometara. Vjerojatno da e se ivotinja nai i dalje je bila mala, zbog kie koja je padala na mahove. Te je noi u tab to je rukovodio operacijom, koja je dobila naziv Safari, stigao u terenskom vozilu IPB-a William Andersson. Pratio ga je Charles Bender. Uputili su ih pukovniku, glavnom komandantu operacije. Taj je upravo zavravao razgovor s Washingtonom. Da, razumijem. Uinit u sve to mogu. Do vienja. Bijesno spusti slualicu. Prokletstvo! to oni misle? Ve dva dana ne spavam lovei tu nemoguu zvijer o kojoj nitko nita ne zna! Evo nekoga tko zna umorno ree Andersson. 58

Vi mora da ste profesor Andersson! Lijepu ste kau zamijesili! Zato niste napravili troglavog takora? Bilo bi bolje. to sada da radim? Nakon kratke, mune utnje profesor odgovori: Nita. Treba ga ostaviti na miru. Tragai ga ine nervoznim. Dovoljno je bacati meso na njegov put i lako ete ga se rijeiti. Ni jedna ivotinja koja je osjetila slobodu nee se dati lako vratiti u kavez. Varate se! Dinoter je prvi put u ivotu izvan kaveza. Zbunjen je kao kada bi nekog ovjeka iznenada bacili na neki drugi planet. Osim toga, sve e se rijeiti samo po sebi. Dovoljno je da ga izolirate. Kako to mislite? U taj tren u ator upadne radiotelegrafist. Nali su ga! Nali! Svi potrae prema oklopnim transporterima. Svjetla su se upalila, motori zagrmjeli i vozila su krenula. Sve se tee i tee kretao. Pusta brda i ume u koje je zaao nisu mu pruila oekivano olakanje. Istina, vie nije nailazio na grupe dvonoaca koji su ga napadali ili koje je morao napadati. Posljednji put je osjetio snagu kada je veerao ono rogato stvorenje to ga je doekalo blesavom zauenou. Ali obrok je bio dobar. Jedino to je morao, zauvi osjetljivim uima nekakvo kretanje, otpuhnuti miris krvi iz nosnica i razraunati se s tim usamljenim dvonocem. Taj mu je zadao i bol. Od onda vie nije imao niti apetita. Jedva se vukao, sam, tuan i odbaen. Kada bi barem mogao pronai svoj teritorij, jo jednom osjetili Bjeloglavog. Od slabosti i munine vie nije mogao ni letjeti. A bilo je tako divno ploviti zrakom, kroz plave prostore, slobodan i lak. Bio je umoran, toliko umoran; tu e se malo odmoriti, moda odspavati, samo malo... Zora sedmoga dana donijela je razrjeenje. Sunce se probijajui se kroz oblake tek diglo iznad horizonta kada su gonioci stigli do male istine zaklonjene grmijem. Polako su se pribliavali, s orujem na gotovs, korak po korak. Zastae. 59

Na istini je leao dinoter. Nemono je grebao apama i udarao repom pokuavajui da se digne. Dahtao je dok mu je na ralje izlazila krvava slina; iz rana od granata cijedio se crni gnoj. Bilo je jasno da je na umoru. Pukovnik, iznenaeno, uzviknu: to se to dogaa? Profesor mu prie i, na izgled, mirno ree: To sam sve vrijeme elio objasniti. Vidite, lako je proraunati otpornost kostiju prema snazi miia ili slino, ali je gotovo nemogue izraunati hormonske potrebe ovakve umjetne ivotinje. I tako je dinoter stvoren s deficitarnim hormonskim sistemom. Bez hormona, koje smo mu mi u Institutu dodavali u hranu, nije sposoban ivjeti vie od nekoliko dana. Trebalo je samo ekati, bez nepotrebnih rtava. Ali me nitko, zaslijepljen lovakom groznicom nije htio sluati. U tiini to je uslijedila ulo se samo dinoterovo dahtanje. Izmaglica se digla i miris mokre zemlje uao im je u, nosnice. Pukovnik proaputa: Dokrajite ga. Rafal iz automatskog topa odjeknu kao grom. Straljivi monstrum, koji je tjedan dana drao istok Amerike na iglama, bio je mrtav. Njegova je nesrea bila to nitko, pa ni njegov stvoritelj, nije bio u stanju da ga shvati. Profesor Andersson se tuno okrenu i poe prema vozilu. Debeli je Bender kimao glavom dok ga je slijedio. Pukovnik se osvrnu za njima i slegnu ramenima. Safari je bio gotov.

60

Mack Reynolds:

Survivor
Preveo Aleksandar Gvoi

Preivjeli
Zazvonio je telefon i Betty Mac se odazvala. Sluala je dugo i bez rijei. S vremena na vrijeme nesvjesno bi trznula glavom kao da pokuava opovri ono to je ula. Znam... znam... ree naposljetku ali ja to... ne mogu. Sluala je jo neko vrijeme trzaj ui glavom. Tada ponovi: Znam, ali ne mogu. Dobro, samo naprijed, ali... ja... ja se bojim! Glas je s druge strane ice postao otriji i ona najzad spusti slualicu. Kada se telefon opet oglasio, Betty se nije odazvala. Ostala je sjediti i nekako se zgrbila. Uskoro ustade, prie vratima i zakljua ih. Iako je bilo besmisleno, dogura do njih i stol to se nalazio u predsoblju. Kretala se uokolo nesvjesno, a u glavi joj je vladala praznina. Otila je u kupaonicu, uzela iz ormaria za lijekove nekakakvu boicu i natoila si au vode. Nije opazila koliko je u boici bilo tableta. Uzela ih je sve, a potom progutala s vodom. Nakon toga Betty Mac se vratila u spavau sobu i ispruila se na postelju onako odjevena. Bene, pogledaj onamo dolje! tiho prozbori Donald. Bio se priljubio uza zid blizu prozora. 61

Ben Cotsell se oprezno primakne rubu prozora. aptali su iako to nije bilo nuno s obzirom na razmak izmeu njih i onoga kojeg su nastojali vidjeti. Jedan preivjeli! ree Ben. Oh nebesa, jo jedan! namrti se Donald. Dolje, na ulici, onaj kojega su promatrali kriomice, kretao se polagano, oprezno izmeu naputenih automobila i kamiona. Bio je visok, neobrijan i odjeven u grubu, pamunu odjeu. Na nogama je imao teke vojnike cokule. O ramenu mu je visila lovaka puka s durbinom, a na leima je nosio naprtnjau. Kad su ga malo bolje promotrili, razabrali su da ima u rukama i automat sa dva bubnjia, a uz oba bedra visili su mu pitolji. Pogledaj samo kakve ima remene ukrtene preko prsiju trgne se Donald i doda: Izgleda kao glumac iz filma u kome glavnu ulogu glumi Pancho Villa. Pitam se, kako je mogao proi mimo odreda u blizini trga? promumlja Ben skreno. Zacijelo mu je to uspjelo nou. Pogledaj kakav je to tip. Mlad je, ali oito ilav momak primijeti Ben. Radije u dati znak nego da dopustim kakvo iznenaenje s njegove strane. Ja u pripaziti ree Donald. Ben izae kroz prednja vrata, a Donald zauze njegovo mjesto kod prozora, vlaei usne povremeno. On je bio onizak; da ga je karikaturist Thurber ikada nacrtao, morao bi ga prikazati nalik na kakva zeca. Poslije nekoliko minuta Donaldu dopru do uiju zvukovi upozorenja, koji su se uli u jednakim vremenskim razmacima. I onaj ih je dolje na ulici uo, pa je urno skrenuo u stranu. Vidjelo se da ga je uznemirio taj zvuni znak. Pogledom je pretraivao prozore i krovove okolnih kua, a onda je potrao izmeu naputenih teretnih vozila. Donald uzdahne. Na trenutak se bio pobojao da e onaj utrati ba u ovu kuu odakle ga promatra. No, uto se odazovu signali s drugog kraja ulice. Zvualo je poput udaranja u bubanj, a Londres je takav jedan improvizirao iz nekakva metalnog korita. Ubrzo se zaulo i bubnjanje to je dolazilo iza oblinjaga ugla, a potom i s vie strana. Dum, dum, dum... ulo se odavde odande, a potom odasvud. Onaj do zuba naoruani ovjek potri niz ulicu, krivudajui. 62

Ben Cotsell se vrati i upita Donalda apatom: Gdje je sada? Eno ga tamo... sada je blizu trgovine mjeovitom robom. Kada bi barem zastao ondje. Nai bi ga mogli zaobii kroz onu krojanicu ree Ben. ovjek na ulici uspori, a potom zastane. Nije mu bilo lako. Okolnosti u kojima se naao nisu slutile na dobro. Poeo se osvrtati na sve strane. Napeto je pogledom pretraivao svaki kutak. Skoro je poelio da netko zapuca na njega, kako bi ustanovio odakle vreba neprijatelj. Bilo bi moda dobro da opet potri. Tada bi bio dobra meta svakome strijelcu s prozora ili s krova. Ostane li ovako u zaklonu ove zbrke od vozila, morat e ga istjerivat otuda svakojakim sredstvima, a to bi izdrao samo najhrabriji. Nerviralo ga je to bubnjanje sa svih strana. Zvuk bubnja bio je prvi znak ivota s kojim se susreo jutros, a ovo je sada zvualo poput zle kobi. Bit e da su odasvud vrebali na njega. Drao je za svaki sluaj prst na otponcu. Palcem druge ruke otkopa poklopac torbice na boku da bi mogao brzinom munje izvaditi nabijeni pitolj. Budu li ga napali, ispraznit e najprije automatsku runu strojnicu, potom e je odbaciti i izvui pitolje jedan za drugim. Pukom se zacijelo ne bi mogao korstiti u tome okraju, jer bi mu progonitelji bili preblizu. Ulica je bila razmjerno uska. Oni e se pojaviti iz kakve kune vee ne bi li ga iznenadili, ali nee im uspjeti! Tu je negov automat, a potom i pitolji. Isprazni li jednog, i ako ostane iv, tu je i drugi pitolj veega kalibra, Mora samo biti oprezan i ne dopustiti da ga iznenade. Napeto je ekao i pri tome razmiljao kako bi bilo da jurne u jednu od ovih trgovina... no odmah odbaci tu pomisao. Tako bi se naao u klopci. Opkolili bi ga i ne bi imao skoro nikakve anse da se izvue. Ovdje vani mogao bi im nekako umai. Kada bi bar mogao izdrati ovako do mraka . Meutim, sada jo nije ni podne, a ovi su ljetni dani vrlo dugi. Pogledom pretrai ponovo prozore okolnih zgrada. Iza svakoga prijeti opasnost. Ne zna iza koliko i kojih se nalazi skupina progonitelja, koji samo ekaju dobru priliku da ga ospu mecima. Ali, to ekaju zapravo? Pa, satjerali su ga u zaklon i tamo ga priklijetili. Zar tede municiju? Kada bi zapucali istodobno sa svih strana, mogli bi proreetati ova vozila to mu pruaju zaklon. Ako nita drugo, meci koji bi se odbijali uokolo mogli bi ga istjerati iz 63

zaklona. Da, da... bit e da tede municiju. ivci su mu postajali sve napetiji. Prestalo je i ono bubnjanje. Umuknuli su jedan za drugim. Koliko je mogao razabrati, bilo ih je ukupno desetak razmjetenih u njegovoj blizini. Otprilike petnaest do dvadeset koraka od mjesta gdje se uurio nalazio se ulaz u neku malu banku. Okna na prozorima bila su uglavnom porazbijena, ali na ulaznim su vratima bila cijela i od neprozirnog stakla. Krajikom oka spazi kako se pomie kvaka na vratima. Vilice mu se stegnu i on se jo vie priljubi uz teka elina vrata kamiona iza kojega je uao. Automat je drao u pripremi i ak je poeo zatezati otponac. Dakle, to je ono. To je, ini se, poetak. Vrata se polagano otvore i iz banke izau dvije osobe. Bile su to djevojke od kojih dvadesetak godina. Na sebi su imale samo... kupae kostime... samo bikini... Kada je iz emisija bilo ve sasvim oito da je to uzelo maha, da su koraci koji su poduzeti ve postali neopozivi i da je sve poprimilo ve tolike razmjere da se ne moe zaustaviti, Ben Cotsell iskljui televizor i zagleda se tupo u njega. Potom se okrene i poe prema malome baru to se nalazio u jednom kutu njegove sobe za dnevni boravak. S ormaria dohvati au, a potom stane pogledom odabirati pie. Imao je vei izbor razliitih pia nego to je mislio. Neke su boce bile gurnute u pozadinu ormaria. U njima se ljeskalo pie koje se ree troilo. Tako je sada ustanovio da ima i kalvadosa i tekile i eria i jo nekih estokih pia uz ona uobiajena kao to su din, viski, rum, konjak, vermut i drugo. On uze mali vr za led i ode u kuhinju kako bi iz hladnjaka uzeo nekoliko kockica. Bilo je dovoljno leda i on napuni vr. Moda e mu zatrebati vie no to je isprva mislio. Kad se vratio u sobu za dnevni boravak, Ben potrai u baru knjiicu u kojoj su se nalazile upute za spravljanje mijeanih napitaka. Odlui da e ponajprije smijeati ono za to ima sve potrebno. Napitak nosi zvuan naziv Admiral. U mukalicu je ubacio est kockica leda, a potom dodavao sve ostalo onim redom kako je to stajalo u knjiici. Sve je to snano promukao nekoliko puta. Pie je imalo dobar okus, pa je vrlo brzo iskapio au do dna. Nee se ni truditi da si pripremi neto drugo. Radije e smijeati opet 64

to isto. Ba su nadjenuli dobar naziv toj mjeavini, pomisli Ben i dade se ponovo na posao. Ovaj put mu je to polo mnogo bolje za rukom. I samo mukanje ilo je ivlje i lake, a inilo mu se da je i napitak ukusniji od prethodnoga. Smijeao je sada, na svoje zadovoljstvo, dvostruku koliinu. Nauit e se toga blagotvornog pia od kojega je sve raspoloeniji. Ben natoi u au malo vie no dosada, prie prozoru i pogleda dolje na ulicu. ivio je skoro u samome sreditu Manhattana. Na ulicama je bio prekomjerno velik broj automobila. ula se zagluna buka od tolikih vozila i njihovih zvunih signala. Buku je povremeno proparao otar zvuk pucnja od kojega bi se uvijek trgnuo kao da je metak bio ispaljen ba na njega. Stoga se povukao od prozora. Ispao bi smijean da ga je tko promatrao, uvjeravao je Ben samoga sebe. Priao je opet baru, dohvatio mukalicu i zavalio se u svoj omiljeli naslonja. Iskapio je ostatak napitka, ne trudei se da ga pretoi iz mukalice u au. Pri ruci mu se nala knjiga, koju je posljednjih dana itao s posebnim zanimanjem. Putopisi su mu se oduvijek sviali, a ovo je bio jedan od najboljih koje je ikada itao. Ali, to je to...? Odjednom se naao i sam u praumi! Probijao se kroz nepregledan zeleni gusti. Noge su mu naglo oteale i Ben osjeti kako je silno premoren. Klone li sada, propao je. Postat e lak plijen praumskih zvijeri. Da zlo bude jo vee, poela se sputati magla, a ve je i sumrak prelazio u nonu tamu. Magla ga je bila ve sasvim obavila i on se posve izgubi... Kada se probudio iz bunila, Ben je bio jo ukoen od uasa. Nije uope znao koliko je dugo leao onako omamljen. Tada osjeti opet potrebu za piem. Stala ga je muiti neutaiva e. Ne, voda tu ne bi nita pomogla. Mora popiti neto estoko. Ben ustane i poe teturajui prema vratima. Dizalio je bilo u kvaru, pa krene polagano niza stube. Dvaput je posrnuo, ali ipak mu je uspjelo ostati na nogama. Na ulici se muno probijao u namjeri da stigne do prve toionice. Sporo je napredovao jer je plonik bio zakren svima moguim kuanskim predmetima. Nije se mogao sjetiti da je uo amor kakve selidbe dok je leao zavaljen u naslonjau. Ovo je zacijelo bilo izneseno iz kue u nastupu panike, ili ak histerije. Sve je bilo ostavljeno u velikom neredu. Odjea, konzerve s hranom, svjee povre, posteljina, boce razliitih veliina i oblika, od kojih je veina bila prazna, knjige, zidne slike, jedan pisai stroj, a povrh 65

svega je bilo nabacano rublje. Bilo je tu i kovega i torbica, neka odbaena djeja kolica, igrake i djeja odjea. Svega je tu bilo. ak i nekoliko... mrtvih tijela. Ulice su bile zakrene, automobilima i tekim vozilima. Sva su bila naputena. Neka su vozila dijelom zakrila i plonike. To su bili posljednji, oajni i bezuspjeni pokuaji da se zaobie ulina guva, to se naposljetku pretvorilo u prometni hropac. Toionica alkoholnih pia nalazila se malo dalje i Ben Cotsell se probijao donde. Tu i tamo ugledao bi poneke, ali nije na njih obraao panju. A kakve bi imao koristi od njih? Toionica je bila pusta. inilo se da je opljakana, iako ne sasvim. On se nekako probije do porazbijanih boca. No, bilo je tu i netaknutih. Ben nae neku kutiju od vrste ljepenke i pone je puniti. Viskija i dina vie nije bilo, ali pronaao je nekoliko boca grke rakije. Potom otkrije jo poneku bocu likera i tri pune boce francuskog vina. Zakilji na jedno oko i proita godinu punjenja. Bila je to, po njegovu sudu, vrlo dobra 1955. godina. On podigne ovako napunjenu kutiju na rame i krene natrag. Usput se udio da nije zapoeo napad. ovjek s automatom u rukama i prstom na njegovu otponcu promrmlja: Stojte! Ni koraka dalje! Dobro, dobro pomirljivo e Betty. Dvije djevojke posluno stanu na mjestu gdje su se zatekle i zagledaju se u njega onako skoro nage. Do zuba naoruani ovjek baci pogled niz ulicu, na krovove i okolne prozore. Nije naputao zaklon, a potom opet pogleda djevojke. Ime mi je Betty, a ovo je Grace ree Betty. Ako je ovo nekakva klopka, vi ete pasti prve zarei on. Pa, to je sasvim jasno, zar ne? na to e Betty. Jasno nam je da bismo mi bile prve pokoene mecima kada bi to bila klopka. Grace zahihoe nervozno. Ona nije bila pribrana i hladnokrvna poput Betty. A to je to onda? upita mladi hrapavim glasom. Zar je to moda kakav lukavi trik? 66

Ne, ne umiri ga Betty. Moda vas ovi u susjedstvu ele doekati dobrodolicom. Koji je najsigurniji put do njih? On se zagleda u Betty. Tek sada je dopustio sebi da zamijeti njezinu enstvenost i mladost. Ni njemu nije moglo biti vie od dvadeset pet. Naprijed! vikne on. Betty slegne skladnim ramenima i upita: Vi ste doli odande s druge strane rijeke, je li tako? Tamo je bilo sve razoreno i svi poubijani... Naprijed! ponovi mladi. Pogledom je opet poeo pretraivati kune vee, prozore i krovove kua. Ne bismo htjele da doe i ovdje do ubijanja izgovori Grace s naporom. A tko bi elio da igdje doe do toga? Mladi je nastojao da mu glas zvui krepko, ali zvuao je... vrlo umorno. To je obian zakon praume primijeti Betty. Zato rekoste malo prije, da me ovi u susjedstvu ele doekati dobrodolicom? Ja sam doao ovamo jer sam morao. Ovdje jo ima hrane. Ovdje je mora biti. Jest, ovdje ima jo prilina zaliha hrane potvrdi Betty. Ima svega to elite. Tu je ostalo malo ljudi. Mislite li da sam glup? im bi spustio cijev svog automata, vai bi me pokuali epati. uo sam signale pomou bubnjeva. Mi uvijek udaramo u bubnjeve ustvrdi Betty kad god dolazi ovamo netko stran. To je znak da smo pripravni prirediti mu dobrodolicu. ovjek se sada uspravi, ali ostade i dalje vrlo oprezan. Bio je svjestan toga da ispada i pomalo smijean. Ali to ga ne smeta. On tu stoji u cvijetu svoje mladosti i naoruan do zuba. A te djevojke stoje pred njim u vrlo oskudnim kupaim kostimima. Meutim, ostao je i nadalje sumnjiav. Ovo je klopka ree on. Zato ste me uvukle u nju, Grace mu okrene lea i vikne u pravcu banke: Oe! Samo bez trikova! Mladi podigne automat pripravan da pritisne otponac. Izae li odande jo netko, ispalit u rafal u vas! Djevojke se okrenu prema njemu, raire ruke i pokau mu prazne dlanove. Bilo je oito da su sasvim neopasne i nemone. Osim toga, on je mukarac, a one su slabe ene... 67

Na vratima banke pojavi se stariji ovjek. Bio je odjeven u koulju kratkih rukava, u kratke smee hlae, a na nogama je imao papue. Odmah se vidjelo da nije naoruan. Stojte! vikne mladi. O emu se radi, sinko? upita stari. Zar si dotjerao ve dotle da puca na svakoga im ga ugleda? Ovo je klopka! dovikne mladi i pone se opet ogledavati. ovjek to je stajao ispred baninih vrata zanijee glavom i pozove preko ramena: Majko, hodi ovamo! Neka izae i Johnny! Na vratima se pojavi ena srednjih godina i djeai od kojih est godina. Malian se rairenih oiju zagleda u mladog ovjeka naoruana tolikim vatrenim orujem. ena se osmjehne pljaljivo, ali ne ree nita. Mladieve su oi kruile uokolo kao u zvijeri kad osjeti opasnost. Pogledao je nervozno niz ulicu, pretraivao oima krovove kua, bacao sumnjiave poglede prema kunim veama i prozorima. Ruke su mu podrhtavale, a lice mu je postalo napeto. Iz razvaline koja je nekad bila trgovina delikatesnim proizvodima pojave se jo tri ene. Svaka je drala u naruju po jedno dijete. Zurile su u naoruana mladia, a iz oiju im je virio strah. Betty im dade rukom znak da bez bojazni priu blie.... Kada je utihnuo Predsjednikov glas, Cass Davidsen se okrene svojoj eni koja je tu sjedila zapanjeno s njihovo troje djece. Televizijska se emisija iznenada prekinula. Davidsen nije vie bio mlad ovjek, ali je bilo ipak jo mnogo snage u njegovu visokom i ilavom tijelu, dok su svijetloplave oi djelovale hladno i odluno. Estera ree drhtavim glasom, koji je pokuavala stiati: to nam je sada initi, Casse? upita ona supruga, od kojega je bila mlaa dobrih desetak godina. Nita odgovori on suho. Potom ode do prozora i zagleda se napolje praznim pogledom. Njihov sini, Dave, iznenada skoi na noge sa svom ivahnou desetogodinjaka. Moramo izai odavde! ree mali. Otac se okrene od prozora i pogleda ga zamiljeno. 68

A kamo bismo tada krenuli, Dave? Bilo kamo! Moramo se maknuti odavde. Oni e udariti sada ovamo! Poslije tih rijei djeaku pou suze. Nije znao ni sam zato plae, ali je znao da su mu roditelji sasvim zbunjeni. Cass pogleda opet dolje na ulicu, koja se naglo punila izbjeglicama. To je podsjealo na vrevu uoi Nove godine. Zvuci vozila, njihovih sirena, brujanje motociklista, vika, vriska, svaa, sve se to ulo i kroz zatvoren prozor. Kroz onoliku svjetinu i prometnu stisku ne bismo se mogli probiti, sine. Moramo to uiniti! vrisnuo je Dave. Moramo se skloniti iz grada! Cass se namrti, ali mu odgovori mirno: I deset milijuna ostalih graana misli to i ti, sine. Osim toga, to e uskoro biti deset milijuna zvijeri u ljudskoj spodobi. Dave se okrene urno poput zvrka i odjuri u djeju sobu. Casse, a podzemna eljeznica...? podsjeti ga Estera. Cass Davidsen se spusti u svoj naslonja, pogleda tunim izrazom suprugu, uzdahne duboko i ree: I produiti na taj nain ovu patnju? Proivjeti posljednje sate u tmini i meu... takorima? emu to, Estera? Dave se vrati iz djeje sobe nosei u rukama kratak karabin. To je nekad bilo vojniko oruje, ali preinaeno je u lovaku puku. O pasu mu je visjela skautska sjekirica. Hajdemo! djeak e van sebe od zanosa. Ovako emo se probiti do mosta i preko njega stii u Jersey! Grace, koja je buljila nesvjesno u ekran iskljuena televizora, ree: A to zatim? Otac ima pravo. Deset milijuna uplaenih ljudi je na ulici! Ona je bila pet godina starija od brata. Vlasti e poduzeti neke korake i organizirati odlazak iz grada ustraje Dave i dalje. Zar nikome od vas nije jasno da se moramo ukloniti odavde? Mogu nas poeti zasipati bombama svakog trenutka. Grace pokaza rukom prema ugaslome ekranu i ree bratu: Zna li zato vie nema emisije? Zato to su tehniari, najavljivai, voditelji i svi ostali otili iz studija. A zna li razlog zato su to uinili? Kladila bih se da su i svi njujorki policajci pokuali utei sa svojim obiteljima. Zna li to radi gradonaelnik 69

ovog trenutka? Ako ve nije utekao, on sada zacijelo pokuava utei. Takvo je stanje i u Washingtonu, Los Angelesu, Chicagu i u svim ostalim gradovima. Zna li to mislim, Dave? Drim da vie nema dravne vlasti ni uprave. Cass pogleda svoju ker. Ona je uvijek bila vrlo pribrana, ali sada kao da joj drhtao glas. Dave vikne maui onim preinaenim karabinom: Svatko sada misli na sebe! Tako moramo uiniti i mi. Ponajprije treba izai iz tih zidina i krenuti prema planinama. Prije toga valja prijei onaj prokleti most. Estera je promatrala svog supruga. Gledala je to e on zapoeti ak i onda kad je epala sina i pokuala ga smiriti. Moda ima pravo, Dave. Moda su to nova pravila ponaanja ree Cass i doda: No, iako su ba takva, ja ih se ne namjeravam drati. Ne elim igrati novu igru. Ja ostajem ovdje. Pa, ti nisi pri zdravoj! Poginut e vikne na njega djeak, i oajno pogleda majku i sestru. Hajdete sa mnom. Ja u vas tititi. Ne, ne, Dave, ja ostajem s tvojim ocem. Mislim da u ostati i ja prikljui se Grace majci. Svi ste poludjeli! zagalami Dave, okrene se i urno izae iz sobe. Zvui i agor izvana uine im se sada glasnijima. Ulice su postajale sve pretrpanije. Iz kunih vea izlazile su itave bujice ljudi, a skupine izbjeglica nadirale su i iza uglova pojedinanih blokova. Nitko nije bio naoruan. Pojedinci su oprezno promatrali, ili pogledavali mladog neznanca ali nitko nije pokazivao znaka neprijateljstva ni u kakvu obliku. On je skoro rastvorenih usta blenuo u njih, ne znajui ni sam to da pone. Hajde, sinko, ne plai se obrati mu se Cass blago. Ovo nas je zadesilo sve. Hoe li nam se pridruiti? On pogleda na runi sat, pa i ne ekajui mladiev odgovor, nastavi: Bit e da si ogladnio. Ondje malo nie je restoran. Vjerujem da e kod onih ena dobiti togod za jelo. Na to se javi Betty, koja vie nije strahovala od mladieva vatrenog oruja: Bit e bolje da se Grace i ja odjenemo. One se okrenu u namjeri da pou prema banci. 70

I ja u s vama ree mladi. Vi ste bez oruja i treba vam zatita. Priekao ih je napolju dok su se pojavile odjevene u lagane ljetne haljine. Pridruili su se i ostali, te su svi krenuli put restorana. Mladi je neprekidno drao automat u pripravnosti i ogledavao se oko sebe. Unutranjost restorana bila je ista i uredna. Tu e biti sasvim dobro, zakljui mladi u sebi i sjedne leima prema zidu. Automat je poloio na stolac pokraj sebe i dopustio da mu donesu jelo. Prolo je ve nekoliko dana otkako je pristojno jeo. U meuvremenu je na brzinu tu i tamo neto pojeo i sada mu je ba ilo u tek ovo to su mu donijeli. Ostali su posjedali oko mladia, ali na pristojnoj udaljenosti. On je pohlepno jeo i pogledavao ispod oka na njih. Pri tome bi uvijek bacio iskosa pogled i na stolac kraj sebe gdje je leao njegov nabijeni automat. Odjednom mu sine pomisao da su mu dali otrovanu hranu. Do tog trenutka nije osjetio nita sumnjivo, ali tko e ih znati! Zato su ovako posjedali uokolo, i zato ga promatraju toliko paljivo? Ako ono na ulici nije bila klopka, ovo bi mogla biti. Cass je znao da je gladan i lukavo ga je namamio. Ali neka znaju da e skupo prodati svoju kou. Osjeti li i najmanji znak trovanja, dohvatit e automat i postrijeljati sve oko sebe, ukljuujui i osoblje restorana. Mora ipak prizati da je jelo bilo ukusno. Ba je dobro utolio glad. Sneveselio bi se da su ga nasamarili i da se mora osvetiti. Tu je Cass sa svojom obitelji, tu su Betty i Grace, tu je i mali Dave, a takoer i Donald. Gledao ih je sumnjiavo, ali nije opazio nikakva neprijateljskog pogleda. Ne, nije bilo neprijateljstva u njihovim oima. Prije bi rekao da je to radoznalost s primjesom straha. Mora se ipak uvjeriti da je tako... Zato vi mene smatrate neprijateljem? upita Cassa kao najstarijeg. Ovaj ga pogleda saaljivo, slegne ramenima i uzvrati: Takvo bismo pitanje mogli i mi postaviti tebi, sinko. Znamo da si se probio ovamo s druge strane, vidimo da si naoruan do zuba i da se vlada kao da si na neprijateljskome tlu. Da, sinko, ti se dri neprijateljski prema nama. Vidjeli smo te kako se ulja izmeu vozila. Bio si spreman napuniti olovom svakoga tko ti se pojavi na vidiku. 71

Tako je. Bojao sam se da je pao ve i ovaj dio grada. Mislio sam da iza svakog ugla, iz svake vee, s prozora i krovova vreba na mene neprijatelj. Odakle vam to oruje, mladiu? upita Cassova supruga, gledajui ga i dalje uplaeno i s nevjericom. Automat sam u bijegu pokupio sa tla. Leao je pokraj jednoga poginulog padobranca invazionih trupa. A lovaku puku i pitolje uzeo sam iz jedne razorene trgovine lovakim priborom. Mnogi su se nai tako usput naoruavali bjeei pred neprijateljem. To su prilikom povlaenja inili svi kada bi prolazili pokraj takvih trgovina. ak i policajci, koji su bezglavo bjeali pred neprijateljem. tovie, otimali su automobile i nastavljali bijeg, iako su ih kasnije morali i sami napustiti zbog zakrenosti ulica te nastaviti povlaenje pjeice. Svi su sluali preneraeno to govori mladi, a mali Dave prvi prekine kratki tajac: A to mi jo ekamo... zato ne nastavimo bijeg? Djeak ima pravo sloi se Donald. Nalet bombardera moemo oekivati svakog trenutka, a tada e bijeg biti jo tei. ini se da drugog izbora uistinu nemamo primijeti Cass i doda: Probijajmo se prema mostu, i to to prije, a kada ga jednom prijeemo krenut emo put planina... Podne je bilo odavno prolo kad su stigli do podnoja planinskog lanca Yellowbulka. Golema masa izbjeglica stalno se smanjivala. Rijeka uspanienih ljudi, to je bila nalik na bujicu, valjala se iz grada i razlila po predgrau. Potom se razbijala u skupine, koje su bivale to manje to su se vie udaljavale prema nenaseljenim predjelima. Krajolik se mijenjao sa svakim prijeenim kilometrom. Ve su i posljednje kue prostranoga predgraa bile za njima. Usput su se odmorili samo jednom, nakratko. Razgovarali su vrlo malo. Svi su mislili samo na to da se to prije i to dalje maknu od grada. Bilo je vrlo sumnjivo to to se invazione snage jo nisu pojavile u preostalim dijelovima grada. Stoga se moglo oekivati da e napad uslijediti u najkraem roku poslije onoga prvog i iznenadnog, kada je razoren i osvojen velik gradski prostor s druge strane rijeke. U prvome napadu, kome je prethodilo teko bombardiranje, izginulo je gotovo cjelokupno stanovnitvo onoga gradskog podruja. Potom su padobranci dokrajili ono to je ostalo u ivotu. 72

Spasilo se samo nekoliko pojedinaca, da bi utekli na drugu stranu rijeke i javili to se prijeko zbiva. Iako je to bio tek blijedi prikaz tih izbezumljenih jadnika o strahotama koje su preivjeli, moglo se zakljuiti o kakvoj je dosad nezamislivoj katastrofi rije. Neprijatelj je oito odluio izvesti operaciju u dva dijela, kako bi lake i temeljitije unitio ovako golem gradski prostor. Dakle, drugi se napad mogao oekivati ubrzo i stoga se treba to urnije udaljiti. Planinski je predio, ini se, najpogodniji kao privremeno utoite. Sunce se ve prilino bilo spustilo prema zapadu, kad im se uinilo da uju potmulo tutnjanje iz daljine. Moda im se to uistinu tako samo ini zbog umora koji ih je poeo obuzimati sve snanije. No, malo kasnije, ona se tutnjava ponovi, ali ovaj put jasnije. Sada je bilo nedvojbeno da je to tutanj dalekih eksplozija. Poeli su oslukivati paljivije. Da, da. Tutnjava dolazi ba iz onoga pravca odakle su pjeaili satima. To je zacijelo poeo drugi napad na grad. Na onaj jo nerazoreni dio. Ali, gdje su branitelji? Gdje je armija, gdje protuzrana obrana? Sasvim je neshvatljivo da je vojni otpor iznevjerio ve kod prvog napada prije tri dana! Zar e se to sada ponoviti? Tutnjava je postajala ea i ula se sve jasnije. Odjekivalo je kao daleka grmljavina za pribliavanje oluje. Lica onih jo malobrojnih koji su napredovali pred brdima postala su sve zabrinutija. Vidjelo se to usprkos zamoru koji se odraavao sve oitije na oznojenim licima. Strah se poeo zapaati i na teko naoruanom mladiu koji je dosad bio prilino hladnokrvan, i koji im je pruao osjeaj neke sigurnosti. Mali se Dave bio ve odavno umorio pa je predao svoj kratki karabin ocu. Betty, i Grace su jo hrabro izdravale napor, a isto tako i Estera. Ona je povremeno ak podupirala Davea, kada je mali pokazivao znakove krajnje iscrpljenosti i poeo zaostajati za skupinom. Moramo izdrati jo malo tjeila ga je ona. I sam si rekao da treba pobjei u planine. Tu je zasad jo koliko-toliko sigurno. Nai emo kakvo pogodno mjesto i tu prenoiti. Ali, ja sam ogladnio potui se Dave. Ponijeli smo neto hrane i to e nam dobro doi prije poinka utjei ga ona. Poslije emo se nekako snai kad stignemo do kakva naselja. 73

Nastavili su predjelom koji se poeo lagano uzdizati u pravcu breuljaka obraslih umom. No, ubrzo su opazili da se pribliava ona tutnjava. Poele su se ve razabirati i pojedine eksplozije, a to je jo gore, bivale su sve ee. To je, bez sumnje napad najirih razmjera. Sunce je ve gotovo sasvim zalo, kad ih obuze crna slutnja da neprijatelj bombama zasipa i kolone bjegunaca. Zar e progoniti i nenaoruano gradsko stanovnitvo koje je potrailo spas u bijegu daleko izvan grada. Kako je vrijeme odmicalo, strah ih je sve vie obuzimao, ali se rodila i oajnika nada da e bombardiranje najire gradske okolice prestati prije no to dopre do njih. Pokazalo se, meutim, da im je nada bila uzaludna, jer su bombe poele padati sve blie. Nije trajalo dugo; a oko njih nastao je pakao. uo se zastraujui fijuk, poslije koga su slijedile teke eksplozije. Ostavljale su za sobom gust crn dim koji je obavio i zatamnio cijeli okoli, tjerajui svojom otrinom suze na oi i guei one koji su jo ostali ivi i koji su od udara zranog pritiska popadali po tlu. Eksplozije su trajale i dalje, a poslije svake bi u mekanome tlu ostajao golem krater izbaene zemlje. Kad je proao prvi nalet i kada se gusti dim malo raziao, mladi ugleda strahoviti prizor. Sam je leao potrbuke navrh jednog zemljanog kratera na koji ga je bacio zrani vrtlog rasprsnute bombe. Iako su ga pekle oi i navirale suze od jetkosti dima, vidio je svuda okolo zamagljenu sliku nastaloga pakla. Umjesto pitomoga zelenog luga i rascvalih brdskih livada, uinilo mu se da se odjednom naao na... Mjesecu. Krateri i gomile sivosmee zemlje izrovane bombama pruale su sliku istinske strahote. Straan dojam bio je pojaan, kad je poeo razabirati razbacane rastrgane i unakaene dijelove tijela onih to su jo malo prije zajedno s njim traili u planinama spas! Ne, to nije mogue! Ovakvu stranu sliku moe doarati samo... bolesni mozak... Mladi osjeti silnu muninu i pred oima mu se pone magliti. Pokuavao je ostati pri svijesti, kako bi mogao utei dalje u planinu ako doe i do drugog naleta bombardera. No, sav uloeni napor bio je uzaludan. On osjeti kako gubi svijest... ... to je to sada, za ime svijeta! Opet se naao u onoj praumi. Ben Cotsell se strese pri pomisli da e domalo pasti mrak. Dolazi strana tropska no koja e ga zatei usred neprohodne praume pune svakojakih opasnosti. Ah, zar je to moralo zadesiti ba njega! I 74

zato je zalutao ba ovamo u ovu beznadnu klopku? Ima li ikakve nade da ovo preivi? Da, doktore, ima li nade za njega da se izvue? uo je odjednom poznati glas. Zvuao je poput Donaldova glasa. Ben se poe ostvrtati oko sebe, pipati rukama po neemu to nije mogao pravo razaznati. On protrlja one kapke, i gle... dim, magla i tama ponu polako nestajati, gubiti se! Odjednom kao iz daljine Ben nazre neiji lik. Bio je jo nejasan, ali ipak mu je izgledao vrlo poznat. Pa naravno! To je Donald! Pogledajte, doktore, on je otvorio oi. Doao je, ini se, k svijesti. Da, na njegovu sreu. Ve sam mislio da injekcija nee djelovati. Pribojavao sam se najgoreg. Mogao je u tome bunilu otii na drugi svijet. Bit e da je imao strane snove. Onakve to dolaze sa samog ruba pameti. Kako se struno naziva, doktore, to njegovo stanje? To je... delirium tremens! Da, da, tako nazivamo stanje u koje mogu zapasti okorjeli alkoholiari. No, kao to rekoh, va je prijatelj imao sreu. Preivjet e, a nadam se da e se i izlijeiti od alkoholizma. Dakle, preivjet u, pomisli Ben jo prilino omamljen. Prije no to je zapao u okrepljujui san, vrsto odlui da e spaliti onu knjiicu s uputama o spravljanju izvrsnih mijeanih napitaka, i porazbijati sve boce s alkoholnim piima to se nalaze u ormaru njegove sobe za dnevni boravak...
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

75

Miroslav Bagari:

Svijet bez sinova


Patricia Benedict nije mrzila mukarce. Ponekad je prema njima bila ravnoduna, ponekad ih je saaljevala, ponekad psovala, ali nikad ih nije mrzila. S druge strane, ona je do apsurda voljela bogatsvo. Svi ideali i vie vrijednosti, sve moralne vrednote bili su nitavni u usporedbi sa zanosnim zelenilom novanica i maginim odbljeskom zlata. A sluajno otkrie, koje je u proteklih deset godina dovela do savrenstva, bilo je smrtna osuda mukom rodu, ali istovremeno, prema njezinoj subjektivnoj procjeni, i neto vrlo unovivo. I to da se ini kad su u pitanju dvije tako razliito vrednovane a tako nespojive stvari? Patricia Benedict najavila se u prijemnoj kancelariji Amerikog feministikog udruenja idolu enskog pokreta u SAD Jane Butts. Nije sumnjala u uspjeh svoga poslovnog pohoda, a lokacija prostorija Udruenja i skupocjeni namjetaj naveli su je da povea prvotno odreenu cijenu svoje robe. Sluam vas ree Jane Butts, kad se Patricia smjestila u duboku fotelju. Vodite rauna o tome da je vrijeme koje mogu odvojiti za vas ogranieno. Patricia kimne glavom. Iz ovee omotnice, koju je do tada nehajno drala pod mikom, izvadi debeo, ukorien sveanj papira i pokaza ga Buttsovoj. Ovo ovdje je teorijski prikaz projekta koji vam elim prodati. Iako se vae Udruenje ne bavi kupovinom znanstvenih otkria, uvjerena sam da ete u ovom sluaju pokazati interes i uiniti izuzetak. 76

Sumnjam, ali vas mogu sasluati znatieljno se nasmijei Jane. Jedno je sigurno: ako takvo to oekujete, zacijelo imate jake argumente. Svakako Patricia e uvjereno prvi i osnovni je taj da e vam se uloena sredstva vratiti uveana viestruko. Budui da pretpostavljam da ni vae Udruenje nije imuno na izazov profita, ovaj je argumenat dovoljan da vas zainteresira. A da se sasvim odluite pomoi e injenica da vam moje otkrie moe omoguiti jednostavan, brz i uspjean zavretak borbe koju vodi va pokret. Jane se nakalje: Moram priznati da vas ne razumijem. Sam mehanizam vraanja uloenih sredstava... Patricia je bila spremna odrati predavanje iz ekonomije, ali je Jane zaustavi pokretom ruke. Nisam mislila na to ree. Ne razumijem to mislite pod jednostavnim, brzim i uspjenim zavretkom nae borbe. Patricia se nasmijei udvorno. Sluala sam va govor u Philadelphiji odvrati. Odavno nisam ula toliko otrovnih rijei na raun drugog spola. Ako nije farsa, vi svim biem mrzite mukarce. Pa evo, ja vam nudim lijek za tu mrnju. Unitite muki rod i jednom zasvagda ste stali nakraj svemu to je logina povijesna posljedica njegova postojanja. Nudim vam potpuno osloboenje ena. Za milijardu dolara voljna sam potpuno unititi muko sjeme. Jane Butts je sluala zapanjeno. to god da je oekivala, ovo nije. Vi... ali... ne, ne, vi se alite! ona se poe histerino smijati. Vi se alite! Patricia Benedict je, naravno, mislila ozbiljno. Milijarda dolara je sasvim zadovoljavala njene pojmove o bogatstvu. Ona ree: Milijarda dolara je zapravo neznatan iznos bogatstva koje e ostati enama nakon unitenja mukaraca. Potraja neko vrijeme dok se Jane ne savlada. Pogreno ste shvatili moj smijeh ree ona zgranuto. Iako je brojka koju ste spomenuli vrtoglava, ona mu nije uzrok. Ta smijem se, da ne zaplaem! Vi niste pri sebi. To to nudite, monstruozno je. Monstruozno! Znate li vi koliko je danas na svijetu mukaraca? Milijarda i pol, eno! I vi biste ih sve potamanili. Jednostavno tako, potamanili. Milijardu i po ljudi! 77

Ali ne, ekajte, nemate pravo! Patricia podie ruke. Ni ja, niti bilo tko drugi ne bi ubio ma i jednog mukarca. Jane e zagrcnu. Pobogu, kako biste ih unitili, a da ih ne poubijate? Ako dopustite, objasnit u vam mirnije e Patricia. Rekla sam da sam voljna unititi muko sjeme. Oito i je da ste vi to svhatili kao slikovit izraz za muki rod; Pazite, mislila sam doslovno. Nije rije ni o kakvu krvoproliu, ak niti o nekom sistemu kojim bi mukarci bili izloeni bilo kakvoj fizikoj boli. Pa i psihiki stresovi mogli bi se izbjei ako bi se projektu osigurala potpuna tajnost. Nasilje koje bi bilo izvreno i ne bi bilo nasilje u pravom smislu te rijei. Nastavite samo, sluam vas sa zanimanjem e Jane. Patricia oblizne gornju usnu i nastavi: Vama je zacijelo poznat nain na koji se reproducira ljudski rod. Iako genetiari irom svijeta istrauju nove naine reprodukcije, moe se pretpostaviti da e proi jo mnogo godina prije nego li usavre sistem kloniranja ili neki drugi. Prema tome, za nas je jo relevantan prirodni proces reprodukcije. Pozabavimo se malo tim procesom i pogledajmo to se dogaa na samom njegovu poetku. Upravo pogledajmo to se dogaa u trenutku kada su sazreli uvjeti da novo ljudsko bie zapone ivot i kada ono taj ivot zapoinje. Osnovni je preduvjet svakog novog ivota postojanje zametnih stanica i mogunost spajanja produkata njihova dijeljenja. Svaka od tih stanica sadri po 23 para kromosoma. Jedan par kromosoma je posebne vrste, sastoji se od X i Y kromosoma. Zrela muka oplodna stanica ima jedan x i jedan Y kromosom, dok enska ima dva X kromosoma. Diobom muke oplodne stanice na dva spermatozoida, jedan od njih dobiva X, a drugi Y kromosom, dok diobom enske svaka od dvije jajne stanice dobiva po jedan X kromosom. Ako jajnu stanicu oplodi spermatozoid s Y kromosomom, nastali zigot imat e XY kromosomski par i razvit e se u mukarca, a ako to uini spermatozoid s X kromosomom, rezultat e biti zigot s XX kromosomskim parom, i on e se razviti enu. Jane je zurila u Patriciu, a ova je bila neumorna; Postojanje kromosoma kao nosilaca nasljednih osobina navelo je genetiare da se pozabave genetskom kirurgijom, ali sve to su oni danas u stanju jesu pojedinani zahvati koji tota obeavaju, naravno vie kao nasluene mogunosti, a manje kao 78

stvarna dostignua. Istina, dananja znanost moe po volji odrediti spol budueg djeteta, ali je nain na koji ona to radi doista primitivan. Rije je o centrifugalnom odvajanju spermatozoida s X kromosomom od spermatozoida s Y kromosomom i umjetnoj oplodnji. Osim toga, dananji genetiari se i ne bave toliko ovom primarnom osobinom, ve smjeraju na zahvate kojima bi djelovali na karakterne, intelektualne i emocionalne dispozicije osobe koja e biti roena. U proteklih deset godina ja sam se, pak, pozabavila samo problemom spola. Usavrila sam sistem koji omoguava onesposobljavanje organizma da proizvodi spermatozoide s Y kromosomom, a samim tim i reprodukciju mukaraca. I to je najvanije, moj sistem ne poznaje prostorno-vremenska i brojana ogranienja, je potpuno pouzdan. Naravno, stvorila sam i efikasan sistem za zatitu, ali kupcu on ne bi bio nuan, jer bi se potrebne zalihe sjemena za produenje enske loze mogle pravovremeno osigurati od posljednje generacije mukaraca. Racionalnom upotrebom mogao bi se nastaviti kontinuitet te loze sve do dana kad e biti ostvarena mogunost samooplodnje, a time rijeen i problem daljeg opstanka oiene civilizacije. Naravno nastavila je Patricia ja se ovdje ne mogu upustiti u detaljna razmatranja tehnike djelovanja svog sistema. Dovoljno je da vas podsjetim na jedan dogaaj od prije dvije godine. Taj je dogaaj u javnosti poznat kao grad bez sinova i o njemu je opirno pisala tampa. Dovoljno je ako kaem da je u pozadini svega toga bila praktina provjera mog otkria. ini mi se da sam neto itala o tome ree Jane drhtavim glasom. Konkretno, grad bez sinova je vae djelo? Tono ponosno izjavi Patricia. Znanstvenici nikad nisu otkrili na koji je nain dolo do poremeaja diobe mukih oplodnih stanica, niti e ikada biti u stanju to otkriti. Cijelu su stvar povezali s radioaktivnim zraenjem, iako nije jasno kako bi to zraenje ubijalo samo spermatozoide s Y kromosomom. Karakteristika je radioaktivnog zraenja da ono razara sve ive stanice koje mu se nau na putu. Da ne duljim, aparati koje sam konstruisala proizvode odreenu vrstu valova pogubnih za sposobnost stvaranja spermatozoida s Y kromosomom. Dovoljne su dvije emisije valova i svi ozraeni mukarci postaju doivotno nesposobni za reprodukciju svog spola. Prilikom diobe zrelih mukih

79

generativnih stanica uvijek nastaju jedan ivi spermatozoid s X kromosomom i jedan mrtvi spermatozoid s Y kromosomom. Patricia Benedict uuti. Jane Butts gledala ju se s gaenjem. I vi sada oekujete da ja odobrim kupovinu vaeg projekta? upita. Sumnjam da imate takva ovlatenja mirno e Patricia. Ali vi imate velik utjecaj na Upravni odbor i svojim zalaganjem moete utjecati na odluku. Nesumnjivo, moja se rije slua. Ali, odakle vam pomisao da u se ja zalagati za tu kupovinu? A tko e, ako ne vi? zaudi se Patricia. Vi dovoljno mrzite mukarce da biste poeljeli svijet bez njih. to je triavih milijardu dolara u takvoj perspektivi? Jane Butts se ozbiljno zagleda u nju. Neko je vrijeme utke gledala u korijen njezina nosa, pa polako, mjerei svaku rije, ree: Prvo, moda bih i poeljela svijet bez mukaraca kad bih ga ja osobno mogla doivjeti i kad to ne bi bilo nasilje nad prirodom.. Drugo, oito je da vi ne znate nita o filozofiji naeg pokreta. Isto je tako oito da ste pogreno shvatili moj posljednji govor na naem skupu u Philadelphiji. injenicu da se mi borimo za emancipaciju ena, vi izvrete u mrnju prema mukom rodu kao kategoriji ije je unitenje preduvjet naeg osloboenja. Vi nau slobodu uvjetujete genocidom, kakav ne pamti povijest ljudskog roda. to je najgore, svoje vlastite ideje projicirate u na pokret. Duboko pogreno i vrlo alosno! ekajte, to to govorite! zbunjeno uzviknu Patricia. Sluala sam vas paljivo govorila je Jane dalje. Nema sumnje da se u vaim rukama krije opasno oruje, kao to je nesumnjivo i to da ste vi osoba bolesna uma. Vi ste opasni za ovjeanstvo i zato vas je potrebno sprijeiti. Jane Butts pritisne puce interfona, nae se naprijed i naredi: Pozovite policiju! Patricia Benedict skoi iz fotelje. to to radite? povie. Vi niste pri sebi! Ako ve ne elite kupiti moj projekt, ne morate mi tovariti policiju na vrat. alim Jane je bila nepokolebljiva u svojoj odluci moja mi savjest nalae da ovako postupim.

80

Savjest! nasmije se Patricia. Tko bi rekao da je vi imate! Njezin smijeh prijee u tiho cerekanje i ona se vrati natrag u fotelju. Pazite samo da zbog savjesti ne napravite budalu od sebe doda. Jane Butts je nervozno lupkala prstima po stolu. Zbunjivalo ju je da je Patricijin otpor bio suvie kratak i bez oekivane estine. Stigoe dva policajca u civilu. Uhapsite ovu enu ree Jane uprijevi prstom u Patriciu. Moemo li znati to je uinila? upita stariji policajac slubeno. Ona je luda i opasna. Jane je nervirao nevin izraz Patricijina lica. U knjizi koju dri u ruci vai e strunjaci nai dovoljno materijala da je na due vremena zadrite iza reetaka. Policajac se okrene Patriciji. Mogu li vidjeti knjigu? upita, pruivi ruku. Izvolite. Nadam se da nije kanjivo to uza se vuem filmski scenarij. U potrazi sam za producentom, a oekivanje da e jedna feministika organizacija pokazati naroit interes za projekt Zeus i feministkinja inilo mi se vrlo loginim. Patricijin glas je bio miran, ali zajedljiv. Ona zatim pogleda u Jane i nastavi istim tonom: Draga moja, da me bolje poznajete znali biste da naivnost nije moja osobina. Nakon epizode s Jane Butts, Patricia Benedict zapala je u apatiju. inilo joj se da je iza nje desetogodinji promaaj, a sve iluzije, razbijene neshvatljivom reakcijom vodee feministkinje, samo su pojaavale njezinu bezvoljnost. Ona nije mogla shvatiti ponaanje Buttsove: prije nego to se uputila k njoj nekoliko je puta presluala vrpcu s njezinim govorom u Philadelphiji. Kako se moglo dogoditi da je tako loe procijeni? Jedini odgovor koji je mogla priznati kao ispravan sastojao se u proglaavanju Buttsove obinom farizejkom. Kada se napokon trgla iz tog stanja, Patricia se prihvatila kombiniranja i prouavanja biografija poznatih feministkinja. Ali sav taj njezin trud bio je uzaludan: svugdje su je gledali kao luakinju, a esto ju je iz ruku policije izbavljao onaj triavi scenarij koji je Vrkla sa sobom kao talisman, ali i kao most za odstupnicu. Putovala je i u 81

Evropu, dodue ve poljuljanih nada, vie zbog toga da ne bi sama sebi prigovarala to nije pokuala. I u Evropi je doivjela neuspjeh. Iako su joj ivci ve popustili, nije se mogla osloboditi svoje fiksne ideje u ijem su sreditu bili feministiki pokret i feministkinje. Ta tko e drugi kupiti njezin projekt, ako ne one? Zanimljivo, zaista zanimljivo! Upravo neto to nam savreno odgovara. Genijalna stvar. Kolika je, rekoste, cijena? Patricia Benedict od uzbuenja nije vjerovala svojim uima. Vi, znai, prihvaate? pitala je oprezno. Ako se sloimo u cijeni. Nisam neskromna ako traim milijardu dolara. Skromnost je dobra osobina ako je ljudi posjeduju. Ali, u nae vrijeme kao da oskudijevamo u njoj. Koliko bi po vaem traila skromna osoba? Recimo, polovinu vae cijene. Neshvatljivo koliko se moja shvaanja skromnosti razlikuju od vaih. Milijarda! Bilo bi iluzorno i oekivati od vas da se cjenkate. S druge strane, kakav bih bio kupa kada se ne bih pokuao cjenkati. Vrlo jednostavno. U perspektivi jo zamanijeg profita ak i velika svota moe se ukazati mizernom. Ne moram vas uvjeravati da je u ovom sluaju milijarda dolara sitnica. Pa, ini se, da ste me uvjerili. Neka bude milijarda. Patricia se nasmijei i prui ruku. Ugodno je s vama trgovati, gospodine Scheffleru ree. Dok je izgovarala ovu uobiajenu frazu, pitala se ima li to udno u tome to je kupac njezina projekta mukarac. I, ako to moe posluiti kao odgovor, odmah zatim narugala se sebi to joj je trebalo vie mjeseci da doe na tako jednostavnu ideju.

82

Cousin: Le grand dpart des 204 blanches


Preveo Boidar Stan i

Odlazak bijelih 204


Djevojin je san zaista bio udan. Sanjala je da je kupila jedna od fracuskih velikoserijskih kola peugeot 204, bijele boje. Vozila ga je ravnoduno, sretala ljude, imala je mnogo muke dok im je objanjavala zato se odluila ba za taj auto. Muan je to bio san, kao kad zna da e se neka nemila situacija otegnuti a ti si jedini odgpvoran. Toga se jutra probudila u osam sati i svega se sjetila: vozila se u tom stranom autu, bezlinom, bijelom, sretala ljude kojima je objanjavala kako to da je ula u ta kola. A bilo je to jednostavno: morala je promijeniti auto jer je stari bio za staro eljezo. Ali zato je sanjala da vozi bijeli 204, tu sjetnu boju? Zato je ona sjela u takav auto kad je uvijek snatrila o maloj crnoj krinji s velikim gumama na pozlaenom naplatku? Dan je loe poeo. Mislila je na to do drugoga dana, sutra opet do prekosutra, onda opet do slijedeeg dana... Samo je mislila na taj vraji 204. Sama je sebe ulovila kako na ulici trai bijeli 204. I tek dva tjedna poslije toga postala je svjesna da na cestama nije vidjela nijedna. Ni dva mjeseca poslije nije vidjela nijedan bijeli peugeot 204, pa ni dok su automobili uveer u gomilama bili parkirani po trgovima ili kejovima. 83

Povjerila se prijateljima: poznaju li oni nekoga tko ima bijeli 204? Ma to je to 204? Pa kola, prilino uobiajena, na etiri kotaa i s motorom odgovarala bi. Ne, nisu poznavali nikoga tko bi ih imao. A prole ih je godine bilo na tisue na ulicama. Da ne govorite gluposti? pitala je. Ne, ne govore gluposti odgovarali su i pitali: eli li kupiti takva kola? Ne kanim. Pa to onda pita? Nita, tek tako. Nije tek tako mogla objasniti nejasnu slutnju. Nasluivala je sada: bijeli peugeoti 204 ne drugi jednostavno su isparili. Poto je prelistala sve asopise koji su se bavili automobilima, napokon je bila sigurna: bijeli 204 su obavijeni tajnom. Skinuli su ih s lista, novih, polovnih i prigodnih prodaja. Ona je jedina znala ono to drugi nisu znali ili su zaboravljali: nestanak stotina tisua bijelih 204. Jedne subote poslije podne napokon se uputila u sjedite tvrtke konstruktora automobila. Vie nije mogla jesti, obuzela ju je manija gonjenja, svakoga bi se jutra budila slomljena kao da ju je netko izudarao. Primio ju je neki prilino sitan i lukav ovjek, to je neprekidno gledao na transporter. to elite? eljela bih jedan bijeli 204 rekla je. Ne razumijem odvratio je ovjek licemjerno, a oi su mu nalikovale na dvije ping-pong loptice natopljene u ulju. Zar niste proizvodili vozilo 204? zapitala je djevojka podrhtavajui od nervoze. Nikad odree ovjek. Gledali su se u oi. Ona je bila uvjerena on lae. Pola je kraj njega i otvorila iza njegovih lea neka vrata. U prostoriji je bio jedan bijeli 204. Bilo je neeg neprirodnog u njegovu smjetaju tik do vrata, u sjaju njegovih reflektora. Niste to smjeli uiniti primijetio je ovjek. Ostavite sad, to je uinjeno, uinjeno je javi se 204. Sve troje su neko vrijeme utjeli. Zatim e opet auto: Nemojte toliko jadikovati. Nije tako strano kao to se ini. Opet neizdriva tiina. Djevojka zamuca: Ali... vi niste...? Nisam auto? Nisam, ako emo govoriti otvoreno. Moji drugovi i ja, svi 204, bili smo samo na proputovanju kroz Francusku. Oho! omakne se djevojci. Ba tako potvrdi peugeot 204. Prodava se nakalje. Bilo mu je neugodno. 84

Ako me vie ne trebate... primijetio je. Moete ii blago e vozilo. Neemo se vie vidjeti. Hvala vam na suradnji. ovjek je izaao hitrim koracima. Djevojka i 204 ostali su sami. Doli smo iz daleka ree zamiljenim glasom 204. Dugo smo bili u posjetu vaem planetu. Vae su ceste vrlo praktine. Vidjeli smo sve, svuda smo proputovali. Nije nam se svidjelo ono to smo vidjeli. Proli smo kroz mnoge ratove, previe mrnje i osrednjosti. Svi ljudi mijenjaju kou kad sjednu za upravlja. Postaju grubi, agresivni, prezirni. Napokon smo uvidjeli da im je to u karakteru, u krvi. Bijeli 204 se pomakne uz um. Djevojka je stekla dojam da mu se i glas promijenio, postao je sjetan i pun razoaranja. Mnogi od nas poginuli su u nesreama na cesti. Napokon smo se ujedinili prigodom nekoga natjecanja koje je priredio Peugeot. Svi smo se izjasnili za odlazak. Neki od nas, koji su bili daleko, dali su svoj glas za odluku. Ja sam ostao ovdje da ih sve doekam. Posljednji je bio neki 204 iz Eritreje. Ali to znai... djevojka je jedva suzdravala suze to znai da ste vi... u sljepooicama joj je tutnjilo. Da, mi smo izvanzemaljska stvorenja ree 204. Mislili smo da emo na Zemlji nai rasu nalik na nau. Nai su teleskopi otkrili na milijune stvorenja nalik na nas. Nae automobile? zapita djevojka. Jeste, vae automobile s gorinom e stvorenje s drugoga planeta... Prekasno smo to uvidjeli. Platili smo suradnju svih koje smo trebali, unajmili tampu. Ostali smo koliko smo mogli, ali vie nismo mogli. I to ete sada? zanimalo je djevojku. Bila se posve razbudila, njezin se san zavravao. Polazim prema Alpama. U tunelu kroz Mont Blanc postoji otvor u prostorni kontinuum. Sutra ujutro bit u meu svojom braom, u naoj galaksiji. I na Zemlji vie nee biti peugeota 204? Nikad vie. Zbogom ree djevojka. Zbogom uzvrati na pozdrav 204. Kad je otvorila vrata, 204 je tiho dvaput zatrubio. 85

Robert F. Young:

Goddess in Granite
Preveo Boidar Stan i

Granitna boica
Kad se naao na gornjem rubu podlaktice, Marten se zaustavio na trenutak. Uspon ga nije umorio, ali je podbradak bio kilometrima daleko a on je htio sauvati to vie snage za konano uspinjanje na lice. Ogledao se du uspona koji je tvorila podlaktica, sve do dlana na. ruci dugog dva kilometra, do divovskih prstiju od granita to su nalikovali na rtove u vodi. amac koji je unajmio ljuljao se na plavim valiima zaljeva izmeu palca i kaiprsta, a iza zaljeva svjetlucalo je juno more. Popravio je naprtnjau sa stvarima kako bi se osjeao udobnije, provjerio opremu na pojasu: pitolj za izbacivanje kuka u koricama s automatskim otvaranjem, dovoljno kuka, paket tableta kisika i uturica. Bio je zadovoljan i ispio je gutljaj vode iz uturice, stavivi je u rashladni etui. Zatim je pripalio cigaretu i otpuhnuo dim prema jutarnjem nebu, tom tamnoplavom nebu bez oblaka, na kojem je sjajila Alpha Virginis, obasjavajui i grijui planinski masiv to je svojim reljefom podsjeao na divovsko tijelo ene po imenu Djevica. Djevica je bila ispruena na leima i dva plava jezera njezinih oiju stalno su gledala u nebo. Sa svoga je mjesta na podlaktici Marten jasno vidio profil dvaju breuljaka grudi. Zamiljeno ih je promatrao. Dizale su se na 2500 metara iznad visoravni trupa. Budui da je trup bio 3000 metara iznad razine mora, visina 86

breuljaka grudi iznosila je zapravo vie od 5000 metara. Martena to ipak nije obeshrabrilo. On se i nije elio popeti na te breuljke. Skrenuo je pogled sa zasnijeendh grebena i nastavio putovanje. Rub granita se digao pa spustio, irei se pomalo u oblinu ruke. Marten je vidio glavu Djevice, premda je jo bio daleko da bi mogao nazreti profil. Litica od 3000 metara koju je sainjavalo njezino lice bila je impresionantna. Kosa joj je bila ogromna uma sve do nizina, razastrta oko masivnih ramena gotovo do mora. Ta je kosa sada bila zelena, u jesen bi postajala ria, zimi bi porcnjela. Stoljea kie i vjetra nisu otetila draesne obline ruku. Marten je ubrzao korak. Ipak, bilo je ve skoro podne kad je doao do zaobljenja ramena i tada je postao svjestan da je potcijenio veliinu Djevice. Nevremena su ipak otetila rame i Marten je morao usporiti kako bi izbjegao vrtaama i napuklinama. Od vremena do vremena umjesto granita nale bi se naslage drugih vulkanskih vrsta, ali je boja Djeviina tijela posvuda ostala ista: sivo-bijela sa crvenkastim tonovima neodoljivo je podsjeala na nijanse boje ljudske koe. Marten pomisli na one koji su izradili Djeviino tijelo i tisuiti put postavio sebi pitanje zato su ga dubili. U mnogo emu je zagonetka bila istovetna onima u vezi s egipatskim piramidama, tvravom u Sacsahuamanu ili Hramu sunca u Baalbeku. Nikad nije rijeena, a vjerojatno i nee biti jer se biva civilizacija to je neko obitavala na Alpha Virginisu IX ugasila prije nekoliko stoljea a preostali su krenuli prema zvijezdama, Iza sebe nisu ostavili nikakvih pisanih dokumenata. Ipak, zagonetka je bila drukija. Promatrajui piramide, tvravu ili hram, ovjek bi se zapitao KAKO, a ne ZATO. U pogledu Djevice zapitao bi se ZATO? Ona je postala prirodni fenomen, golem geoloki pokret, a skulptori su morali samo pomoi u finalnom oblikovanju, premda je i to bio divovski rad. Zatim su morali instalirati sustav automatskih podzemnih crpki, koje su stoljeima opskrbljivali vodom umjetna jezera oiju. Zacijelo je u tome odgovor pomisli Marten. Moda su kipari eljeli samo poljepati, doraditi prirodu? Bez neke posebne nakane, bez temelja, teozofskih, sociolokih i psiholokih pretpostavki pedesetak antropologa sa Zemlje koji zapravo i nisu vidjeli Djevicu.

87

Juni predio ramena bio je manje nagrizen nego sjeverni i sredinji, pa Marten krene prema junom grebenu. Odande je imao izvanredan pogled na lijevi bok Djevice. Zadivljeno je promatrao privlaiv obronak, u purpurnoj sjeni, to se pruao unedogled. Oko sedam kilometara od pazuha obronak prsa se suavao i stvarao struk. Pet kilometara nie irio se i oblikovao u oblinu lijevoga bedra. Rame nije bilo tako strmo, ali se Marten unato tome poteno uspuhao i osuile mu se usne kad je stigao na vrh. Odluio je da se malo odmori, pa skine sa sebe naprtnjau i nasloni se na nju. Dobro je potegao iz uturice i pripalio drugu cigaretu. S ove je uzvisine imao bolji vidik na glavu Djevice pa ju je promatrao zaaran. Visoravan lica ostala mu je jo sakrivena, osim nosa, ali su se razabirale pojedinosti obraza i podbradak, zaobljenje jabuice, ponosni podbradak je bio brdo to se okomito sputalo opasno za penjanje, pomislio je Marten do draesnih oblina vrata. No, unato briljivosti koju su kipari posvetili potankostima, viena izbliza, Djevica nije imala tako eljenu ljepotu i savrenost. Bilo je to zato to je mogao vidjeti samo dio tijela odjednom: obraz, kosa, grudi, bokovi. Ali kad biste je promatrali s odreene visine, efekt je bio razlian. Na 15.000 metara njezina je ljepota upadala u oi. Na 25.000 metara bila je nepobitna. No, valjalo se popeti i vie, pronai pogodnu razinu kako biste je vidjeli onakvu kakvu su je kipari zamislili i kakvu ele da je vidite. Marten je drao da je on bio jedini Zemljanin koji je pronaao najpogodniju visinu, koji je Djevicu vidio kao nezaboravnu stvarnost kojoj nema premca. Moda je injenica da je bio jedini istraiva sa Zemlje utjecala na Martenovu reakciju to se tie Djevice. Tada mu je bilo dvadeset godina. Sada su mu 32. Godine su stvorile samo mali zastor u sjeanju. A on je s toga sjeanja skidao koprenu... Poto se njegova majka trei put udala, odluio je postati meuzvjezdani pilot. Napustio je fakultet i poeo raditi kao stjuard na Uliksu, koji je polazio na Alpha Virginis IX radi pronalaenja eventualnih naslaga minerala. uo je da se govori o Djevici kao o jednom od sedam uda galaksije. Ali nije o njoj nikad sanjario sve do trenutka kad ju je spazio s okna Uliksa. Otad je poesto zaokupljala njegove misli i nekoliko dana nakon iskrcavanja 88

posudio je amac za spaavanje i dao se u pustolovinu. To ga je po povratku stajalo sedam dana zatvora, ali on nije mario za to. Visinomjer amca pokazivao je 16.000 metara kad ju je spazio prvi put. Odmah je vidio krasne obline lista na nozi, obline bedara, bjelinu trbuha, fini usjek pupka. Brodi je lebdio iznad breuljaka grudi i tada Marten doe na pomisao da treba da se vine na vee visine da bi imao bolji pogled. Podie se okomito. Srce mu je burno lupalo kad je dosegao visinu od 35.000 metara. Kazaljka kisika pokazivala je normalan pritisak, ali je Marten jedva disao. Nije bilo dovoljno. 40.000 metara, 42.000 metara... Oh, kako si lijepa, ljubavi moja, kako si draesna, strana kao vojska pod ratnim zastavama... 43.000 metara... Mjesto gdje se spajaju tvoja bedra su kao dragulji, tvoje su ruke djelo vjeta radnika... 45.000 metara... Vie nije mogao disati, bar u prvim trenucima zanosa. Nikad nije vidio neto takvo. Poinjalo je proljee i kosa Djevice bila je crna a oi prozirno plave. inilo mu se da joj se na licu odraavala samilost, da je na crvenom granitu usana lebdio osmijeh. Leala je nepomino kraj mora, divovska ljepota iskrsla iz vode da bi se vjeno kupala u suncu. Neplodne nizine bile su plaa, svjetlucave ruevine nekog nedalekog naselja bile su naunice, more je bilo ljetno jezero, brodi metalni galeb iznad obala... A u prozirnom trbuhu toga galeba sjedi siuan ovjek, koji od toga dana nije vie bio isti... Marten je zatvorio zastor sjeanja, ali nije odmah mogao odagnati slike iz prolosti. Tada je zamijetio da uporno promatra udaljenu liticu Djeviina podbratka. Vrh je bio negdje u visini jagodice lica, dakle, na 3500 metara. Oduzmemo li visinu vrata od 2500 metara, ostaje mu visina od 1000 metara. Gotovo nemogue se popeti ak i s pitoljem za izbacivanje kuka. Stijena je okomita i s mjesta gdje je sjedio Marten nije mogao razabrati ni najmanju pukotinu ili usjek-prstohvat na granitnoj povrini. Nikad neu uspjeti pomislio je. Bilo bi besmisleno i pokuavati, to bi znailo staviti ivot na kocku. Pa ako i uspije, ako i prijee taj ponor do lica, kako da sie? Pitolj za izbacivanje kuka omoguit e mu silazak, ali hoe li imati dovoljno snage? Atmosfera 89

na Alpha Virginisu naglo se razrjeuje iznad 3000 metara, a tablete kisika slue za ogranieno vrijeme. Poslije toga ... No to nije bila nikakva novost. Odvagnuo je on to toliko puta. Digao se mirno i uzeo prtljag s priborom. Jo jednom pogledao je u uspon od ramena do prstiju umoenih u more, zatim se okrenuo prema vratu. Sunce je ve prolo zenit kad je Marten doao do podnoja vrata, u kotlinu izmeu dvaju jednakih breuljaka. Hladan je vjetar puhao po obroncima, mirisav vjetar jer su brda bila puna cvijea, neke vrste afrana, na zasnijeenim liticama. Pitao se zato se ne penje na breuljke grudi, zato vie voli lice. Uspon na grudi je tei, pravi je to izazov. Moda zato, govorio je sam sebi, to su ti breuljci umjetni, nemaju tako duboko znaenje kao lice. Nikad mu ne bi donijeli ono to trai, pa preao ih on i tisuu puta. Privlailo ga je lice sa svojim arobnim plavetnilom oiju. Okrenuo se od breuljaka i pogledao dug uspon vrata. Uspon najprije blag, ali podmukao. Polako se pribliavao. Jedan pogrean korak i ode a da se i ne moe zaustaviti. Teko je disao. Nije odmah shvatio zato. Zatim se sjeti da je visoko, no ne uzme tabletu kisika. Bit e mu korisnija poslije. Kad je doao do ruba vrata, sunce se sputalo na zapad. Marten je odustao da istoga dana pone uspon prema podbratku. Uvidio je da je nemogue osvojiti Djevicu u jedan dan. Greben vrata bio je irok oko dva kilometra. Marten nije gledao uspon prema podbratku, bojao se pogledati sve dok nije stigao pod njega. Tada ga je morao pogledati, morao se suoiti sa stjenovitom nabreklou grla i pogledati strahoviti zid koji mu se isprijeio. Budunost mu je bila tmurna. Na usponu nijednog usjeka, nijedne napukline, nijednog ispupenja. Marten je najprije osjetio olakanje, jer ako nema mogunosti da premosti ponor, treba da odustane. A opet, s druge strane, bio je duboko razoaran. Doprijeti do lica bilo je vie nego ambicija. Bila je to opsesija, a fiziki napor da bi se postigao taj zadatak, opasnost i prepreke, bio je dio te opsesije. Mogao se vratiti du ruke, do svoga brodia, pa u svoju koloniju. Mogao je zatim posuditi avion u domorodaca i za jedan sat sletjeli na lice Djevice. No bila bi to obmana i prema sebi i prema Djevici. 90

Bilo je i drugih naina, ali on ih je odbacio. Vrh glave bio je nepoznat element. Moda je kosa omoguavala laki prilaz ali je put bio tri puta dui. Ne, ili preko podbratka ili nita. A inilo mu se odavde da je uspon nemogu. Marten se tjeio da je vidio samo neznatan dio uspona. Moda drugi dijelovi nisu bili tako strmi. Odmahnuo je glavom. Niemu ne slui zanositi se nadom. Nadati se moe tek kad pronae nain da stigne gore. Promotrio je uspon ispod vrata, zamiljen. Alpha Virginis je blago zalazila u more. Na istoku je bljesnula prva zvijezda, a boja Djeviinih grudi prela je iz zlatne u purpurnu. Marten je poalio to mora odgoditi istraivanje do sutra, ali se pokazalo da ja to bilo razborito, jer je no pala i prije nego to ja imao vremena otvoriti svoju vreu za spavanje. Kako je pala no, poeo je puhati neugodan vjetar, po kojem ja bila poznata cijela galaksija. Stavio je termostat na vreu, svukao se i uvukao u vreu na spavanje. U vrei je bilo toplo. Pojeo je prepeenac i popio dva gutljaja vode. Iznenada se sjeti da i nije dorukovao i da se toga nije ni sjetio. Sjeao se toga iz prijanjih dana, ali je bila tanka veza izmeu toga i nije se mogao tono sjetiti povoda. Leao je pogleda uperena u nebo. Pred njim mrana povrina Djeviina podbratka, to mu je skrivala polovicu neba. Morao bi se osjeati usamljenim, ustraenim, ali je naprotiv osjeao zadovoljstvo i sigurnost. Bio je sretan prvi put nakon tolikih godina. Nad njime udan poloaj zvijezda, nalik na nekoga konjanika... Okrenuo se na stranu. Djeviin se podbradak kupao u blagom svjetlu zvijezda, no je bila velianstveno spokojna... Tu je reenicu on sam napisao, bio je to odlomak iz fantastinih misli koje je iz svoje mate napisao i izdao prije jedanaest godina u knjizi Ustani, ljubavi moja!. Knjiga mu je donijela ugled, novac i Leliju. Lelia... inila se tako daleka, a u odreenom smislu ja to i bila. A ipak je na neki udan nain pripadala bliskoj prolosti. Kad ju je prvi put spazio, stajala je u jednom od staromodnih barova popularnih tada u Old Yorku. Sama, visoka, tamna, ponosna, pijui svoj sok kao to su to inile ene galaksije.

91

Bio bi se zakleo, prije nego to se okrenula, da ima plave oi. I nije se prevario: bile su plave kao gorska jezera u proljee. On se odvano priblii, svjestan da je to jedina prilika, i ponudi joj pie. Iznenadio se kad je prihvatila. Nije mu odmah rekla da ga je prepoznala. Bio je toliko naivan da i nije bio svjestan da je poznat u Old Yorku. Njegova je knjiga postigla velik uspjeh. Dovrio ju je prologa ljeta, ljeta kad se Uliks vratio na Alpha Virginis IX, onoga ljeta kad je otkazao slubu stjuarda i odustao od namjere da postane meuzvjezdani pilot. Dok je putovao, njegova se majka ponovo preudala, pa kad je to doznao, unajmio je vikendicu u Connecticutu, to je mogue dalje. Neto neodoljivo ga je natjeralo da sjedne i napie knjigu. Ustani, ljubavi!, opisivala je meuzvjezdanu odiseju mladoga istraivaa koji je traio zamjenu za boga i naao je u eni. Epopeja! tvrdili su kritiari, a i frojdovski su analitiari proputali roman kroz svoje sito. tampa se zdruila da pobudi zanimanje u knjievnim krugovima i dovela je knjigu do drugoga izdanja pa ak i do treega. Gotovo preko noi Marten je postao najnepojmljiviji od svih knjievnih fenomena: slavni romanopisac. Ipak nije shvatio da mu to donosi afirmaciju u drutvu. itala sam vau knjigu, gospodine Marten rekla je tamnoputa djevojka. I nije mi se svidjela. Kako se zovete? zapitao ju je. I zato vam se nije svidjela? Ja sam Lelia Vaughan... vaa junakinja je vrlo udna. Ne bih rekao da je vrlo udna primijeti Marten. Mislite da ima uzora? Moda. Barmen im je donio pie i Marten je promatrao plavkastu tekuinu marsovskog pia. A zato je tako udna? Zato to i nije ena nego simbol odvrati Lelia. Kakav simbol? Ne znam. U svakom sluaju, nije osobito ljudska. Prelijepa je, presavrena... kao neko mjerilo. Nevjerojatno nalikujete na nju primijeti Marten. Oborila je oi i neko vrijeme utjela. To je stari klie i kladila bih se da ga bacate svim enama koje sreete... ali ipak, ne vjerujem u to...

92

Imate pravo odvratio je Marten. Ovdje je pretopio, da izaemo? Ako elite... Old York je bio grad zastarjelih shvaanja, sa aicom intelektualaca koji su njegovali ugled ivei u starim zgradama, u starim ulicama, sa starim tradicijama. Ali je Old YorK S vremenom poprimio boju i atmosferu Lijeve obale u Parizu. Kad je bilo proljee, i kad je ovjek bio zaljubljen, Old York je bio ugodno mjesto. Koraali su du sjetnih i zastarjelih avenija, u sjeni kua kojima je vrijeme spralo boju. Proli su kroz samotni Central park. Nebo je poprimilo proljetnoplavu boju, na drveu su pupali blijedozeleni listovi. Bilo je to najljepe poslijepodne, pa zatim i najljepa veer. Nikad dotad zvijezde nisu tako jasne blistale, nikad mjesec nije bio tako okrugao, nikad vrijeme nije tako letjelo. Marten je osjetio da ima krila i odveo je Leliju kui. Tek kad je poslije sjeo na svoje stube, odjednom je postao svjestan da jo od jutra nije nita jeo... U nepoznatoj noi Marten se prevrtao, a zatim se i probudio. Opet se zaudio neobinim oblicima poloaja zvijezda. Zatim se sjetio gdje je i to je naumio. Ponovo ga je svladao san i okrenuo se u svojoj toploj vrei za spavanje. Jednom je rukom dodirnuo povrinu litice i uzdahnuo. Svitala je crvenkasta zora, a zatim se pojavilo i sunce sjajno kao dragulj. Marten je bio napet od ekanja i uznemirenosti. Pokuavao je da ne misli. vakao je svoj zajutrak koncentrirane hrane, zatim je sloio vreu za spavanje i poeo paljivo promatrati Djeviin podbradak. Na jutarnjem svjetlu uspon se nije inio tako neprohodnim kao juer naveer, premda mu je visina ostala ista a nije se mijenjala ni glatka povrina. Odlanulo mu je kad je na zapadnom rubu vrata otkrio napuklinu iru od njegova trupa, koju je uzrokovao zacijelo neki nedavni potres. On se podsjetio i drugih znakova seizmikih aktivnosti koje je opazio u naseobini, ali nije o njima postavljao pitanja. Desetak kuica je porueno, a to je problem koji zanemaruje ovjek kojega dvanaest godina mui drugi problem. Napuklina je ila u cik-caku dokle je mogao dosei pogledom. U prvih trista metara pruala je prihvatljiv uspon. Bilo je mnogo 93

hridinastih izboina za koje se mogao prihvatiti. No Marten nije mogao znati da li se te napukline pruaju sve do vrha. Zamjerio je sam sebi to nije ponio dalekozor. Zatim je zamijetio da mu ruke dru i srce jae lupa. Znao je da e se uspeti tom usjeklinom, da ga nita nee zaustaviti, pa ak ni vlastita razboritost. Pa makar ak i spoznao da napuklina ne vodi do kraja. Uzeo je pitolj za izbacivanje kuka i ubacio jedno od punjenja to ga je nosio za pojasom. Nanianio je i opalio. Koristilo mu je to je dugo uvjebavao izbacivanja. Kuka s gotovo nevidljivom niti ueta zabila se u usjeklinu i odjeknula je buka eksplozije. Marten je znao da se elik kuke zabio duboko u granit, omoguavajui sigurno penjanje dvije stotine metara. Spremio je pitolj u korice. Ue e se odsad sve do posljednjeg metra u stijeni samo od sebe namotavati u arer. Poeo se penjati. Ruke mu nisu vie drhtale, puls se normalizirao. U njemu je neto pjevalo i treperilo, proimajui ga snagom koju dotad nije osjeao i nee osjetiti. Prve dvije stotine metara bile su smijeno lake. Bilo je mnogo udubljenja du uspona, pa se Martenu inilo da se penje kamenim stubama. Kad je dosegao visinu kuke, sasvim se malo uspuhao. Odluio je da se ne odmara. Prije ili poslije osjetit e se prorjeivanje atmosfere i bolje je da se dotad popne to vie, dok je u formi. Opet je izvadio pitolj i uskoro je poletjela zrakom i druga kuka i zabila se u usjek sedamdesetak metara iznad prve. Domet pitolja iznosio je 300 metara, ali je uskoa usjekline i nesiguran Martenov poloaj ograniio njegove mogunosti akcije. Opet se poeo uspinjati. Kako se penjao, raslo je njegovo povjerenje. Pazio se samo da ne pogleda dolje. Budui da je usjeklina bila uz rub vrata, pogled je padao 3000 metara do nizina. Smatrao je da nee podnijeti stres pri pogledu na tako straan ponor. Uspon do slijedee kuke bio je vrlo lagan. Opet je Marten odluio da se ne odmara. Uperio je pitolj osamdesetak metara iznad sebe u stijenu, opalio i nastavio uspon. Na pola puta osjetila se posljedica pomanjkanja kisika: oteale mu ruke i noge, tee je disao. Uzeo je jednu tabletu kisika. Tableta mu je dala snage i nije mu bilo do zaustavljanja, ali sjeo je u hridinasti usjek naslonivi se na stijenu da bi se opustio. Sunce ga je udaralo u oi i odjednom je zamijetio da je pogreno procijenio brzinu penjanja. Prolo je nekoliko sati 94

otkako se poeo verati s podnoja vrata, i Alpha Virginis bila je ve u zenitu. Nije se vie mogao odmarati. Treba da doe do lica prije nego to padne mrak. Inae ga moda nikad nee dosei. Ustao je i pripremio pitolj. Neko je vrijeme uspon poprimio drugi karakter. Pjesma to je odjekivala u njemu postajala je sve bra, disanje mu otealo. Pothvat je postao nestvaran, a ta je nestvarnost povremeno nestajala kako bi uzimao tablete kisika. Izgled napukline nije se osobito mijenjao. Kad bi se upirao leima o jednu stijenku a nogama o drugu, lake bi napredovao. Zatim se napuklina stisla i Marten se morao drukije uspinjati. Postajao je sve smjeliji. Nije se bojao da e pasti. Ue kuke bi ga odmah zaustavilo. To bi se i dogodilo da kuka nije bila pokvarena. U urbi on i nije opazio da se ue kuke ne namata u arer, pa kad je popustio kamen pod njegovom nogom nije se osobito prestraio jer je mislio da e pad biti kratak. Meutim, nije bio kratak. Najprije je bio nekako nestvaran i polagan. Odmah je osjetio da neto nije u redu. Netko je kraj njega zaurlao. Nije odmah prepoznao svoj vlastiti glas. Zatim je padao bre, stijenke su mu izmicale ispod prstiju, komadii stijena pljutali su po uznemirenu licu. est metara nie udario je u ispupenje na rubu usjekline i udarac ga odbacio na drugu stranu, a zatim se potrbuke ispruio na rubu bez daha, oiju punih krvi od rane na elu. Kad je doao do daha, pomaknuo je polako, svaki dio tijela kako bi ustanovio nije li to slomio. Zatim je duboko uzdahnuo i dugo je ostao leati potrbuke, sretan to je iv i neozlijeen. Zatvorio je oi, zatim ih je otvorio i obrisao krv pa pogledao dolje 3500 metara nie prema kosi. Vrisnuo je jer ga je uhvatila vrtoglavica. Malo-pomalo osjeaj vrtoglavice se gubio a s njome i strah. uma kose pruala se do mora, kraj ponora vrata i ramena. More je zlatasto svjetlucalo pod poslijepodnevnim suncem, a nizine su bile zelenkastorie. I ovdje je neka analogija... Marten se namrti i pokua se sjetiti. Nije li nedavno s neke stijene gledao neku plau, pravu plau? Iznenada se sjetio i krv mu se popela u obraze. Pokuao je odbaciti 95

sliku to mu se neeljena motala po podsvijesti, ali mu je ona mugnula izmeu prstiju duha i on se morao suoiti s njom... Poslije vjenanja Lelia i on unajmili su vikendicu u Connecticutu gdje se rodila knjiga Ustani, ljubavi moja!. Marten se bacio na pisanje druge knjige. Kua je bila draesna, smjetena na litici iznad mora. Ispod nje pruala se pjeana plaica do koje se moglo zavojitim stubama i koja je bila zatiena umovitim breuljkom. Ondje je Lelia provodila svoja poslijepodneva izlaui se toplini sunca gola, a Marten je pokuavao uplje besadrajnim rijeima i bezizraajno plitkim reenicama ispuniti papir na svome radnom stolu. Nije mu ila druga knjiga. Izgubila se spontanost koja se zapaala u stvaranju prve knjige. Ideje nisu nadolazile, a kad bi i dole, nije ih mogao prenijeti na papir. Znao je da je to djelomino i posljedica enidbe. Lelia je bila onakva kakva mora biti mlada ena, ali neto je ipak nedostajalo, neto to ga je progonilo dan i no. Onoga poslijepodneva u kolovozu bilo je vrue i vlano. Puhnuo bi vjetri s mora, ali preslab da raspri ustajali zrak i osvjei Martena koji je jadno sjedio za stolom. Dok se borio s rijeima, reenicama i idejama, postao je svjestan huka valova, pred oima mu je iskakala slika Lelije na plai, tamnopute, polaene suncem... Pitao se kako ona sad lei: na boku ili na leima, a sunce je miluje po bedrima, trbuhu, grudima... Krv mu navre o sljepooice i Marten se pone nervozno poigravati olovkom na stolu. Lelia je ispruena nepomino kraj mora, a plave su joj oi uperene u nebo... Kako bi izgledala kad bi je promatrao s litice? Da li bi nalikovala na onu drugu enu, na tijelo ene ispruene kraj drugoga mora, ene koja je uznemirila Martena na udan nain i koja ga je nadahnula za knjigu? Pri tome pitanju postao je nervozniji, krv mu je tukla u sljepooicama. Kad se malo smirio, pogledao je na sat: 14,45 sati. Preostalo mu je malo vremena. Za pola sata Lelia e pod tu. Tekom mukom se digao i izaao na livadu pred kuom to je vodila do strme litice iznad pjeane plae i blistavog mora. Meka je bila trava pod nogama, a sunce, mumljanje mora, sve pogodno za sanjarenje. Kad je priao rubu litice, lagano i oprezno dopue do ruba pa pone promatrati bjelkastu plau ispod sebe. Lelia je leala upravo ispod njega, na leima. Njezina lijeva ruka prstima je dodirivala more. Sve je na njoj bilo pozlaeno: i 96

glatka primamljivost trbuha, noge, breuljci njezinih grudi. S njezina se vrata pruao uspon prema podbratku i pozlaenom licu. Jezera njezinih oiju bila su zatvorena. Drijemala su. Mijeala se iluzija i stvarnost. Bjealo je vrijeme, nestajalo je prostora... Opet je Marten u mislima nadlijetao Djevicu... i upravo u odluujuem trenutku otvorie se plave oi. Odmah ga je spazila. Na licu odrazilo se iznenaenje, pa zatim shvaanje, premda nita nije mogla shvatiti. Napokon se zamamno nasmijeila i podigla ruku prema Martenu: Sii, dragi, doi da me vidi! Tutnjava u mladievim sljepooicama zagluila je huanje mora dok je silazio stubama prema moru. ekala ga je kraj oceana. A on je odjednom imao dojam da je doao u nizine gdje su bile rasputene njezine kose, da je postao visok, da ramenima dodiruje nebo a tlo podrhtava pod njegovim koracima. Lahor je kroz crvenkaste sjene izmeu brda proleprao i hladio Martenovo uareno lice, osvjeavajui mu umorno tijelo. Marten je promatrao stijenke usjekline pitajui se dokle se nastavljaju. Preostalo mu je oko trista metara do cilja. Izvukao je pitolj i odbacio pokvarenu kuku. Stavio je novu i paljivo nanianio. Kad je stavljao pitolj u korice, opet ga je uhvatila vrtoglavica i on je nagonski potraio vreicu s tabletama. Nije je bilo. Prilikom pada pala je s kope na opasau. Ostao je nepomian neko vrijeme. Preostaje mu samo da sie do ruba vrata i ondje prenoi. Zatim e se morati vratiti u naseobinu, pa svemirski brod u luci i otputovati na Zemlju. Gotovo se naglas nasmijao. Logika je bila krasna i hvalevrijedna stvar, ali se na mnoge stvari na Zemlji i na nebu mogla primijeniti. Djevica je bila jedna od tih stvari. Nastavio je uspinjanje. Na visini od oko 700 metara usjeklina se poela mijenjati. Marten nije odmah opazio promjenu. Pomanjkanje kisika naelo je njegovu lucidnost i on se penjao kao u nekoj letargiji, muno pokreui udove, sporo se pribliavajui cilju. Kad je napokon opazio promjenu, bio je preumoran da bi se prestraio, previe otupio da bi izgubio hrabrost. Uspuzao se na rub i podigao pogled traei neko ispupenje u koje bi zabio kuku. Usjeklina je bila osvijetljena 97

slabim svjetlom zalazeeg sunca, pa je Marten povjerovao da sunce na zalazu djeluje na to da pogreno vidi. Naime, ispupenja nije bilo. Nije bilo ni usjekline. Sad je postojao uleknuti uspon sve do vrha. Usjekline, zapravo, i nije bilo. Kao da je to bio poprean presjek goleme uvale, pa je dio kojim je iao dosad bio lijevak, a onaj na koji je stigao ue. Vidio je odmah da nee biti lako. Uspon je bio pregladak. Nije vidio nijednoga ispupenja, odnosno bar ne takva u koji bi se mogla zabiti kuka. Ruke su mu ponovo drhtale. Htio je uzeti cigaretu, ali se sjeti da od jutra nije nita jeo i pojede dvopek. Polako ga je vakao i popio malo vode. uturica je bila gotovo prazna. Nasmijeio se. Sad je imao valjan razloga da se popne do lica. Napunit e uturicu u plavim jezerima oiju. Izvadio je cigaretu i pripalio je, otpuhnuvi prema neba to se smraivalo. Rukama je obuhvatio koljena, ljuljajui se i pjevuckajui neku melodiju iz djetinjstva. Odjednom se sjeti tko mu je to pjevuio pa se die i ljutito odbaci cigaretu. Zatim se okrene i nastavi uspinjanje. Uspon je zaista bio muan. Bilo je nemogue penjati se okomito, pa je puzao u cikcaku, upirui se o jedva prst debele promjene razine na stijeni. No kratak odmor i mravi obrok dali su mu snage pa su i te useklinice bile dobrodole. No, malo-pomalo poelo ga je smetati prorijeavanje atmosfere. Napredovao je sve sporije. Ponekad se pitao da li uope napreduje. Nije se usudio okrenuti glavu i pogledati gore, jer su nogohvati na stijenama bili tako neznatni da bi i najmanje naruavanje ravnotee moglo dovesti do pada. Sumrak mu je donosio novu uznemirenost. Poalio je to naprtnjau s opremom nije ostavio na prijanjoj izboini. Teret mu je bio preteak, a inilo se da pri svakom metru postaje sve tei. Da se mogao sluiti rukama, odrijeio bi teret s opasaa i odbacio ga. Znoj mu je curio u oi. Pokuao ga je obrisati pritisnuvi elo o granit, ali je time samo otvorio ranu na elu. Krv se pomijeala sa znojem i zaslijepila ga. Pitao se ne vodi li ta litica do neba. Uspio je napokon obrisati oi o rukav, ali ipak nije mogao nita vidjeti jer je pao mrak. Za Martena je vrijeme prestalo tei. Ali kad je pronaao nekoliko dovoljno irokih ispupenja, podigao je pogled prema zvijezdama. No, ponovo su ga zaslijepili krv i znoj. Iznenadio se kad su mu krvavi prsti napipali rub grebena. Najprije nije zapazio nijednog ispupenja, ali ga napokon spazi i centimetar po centimetar podie svoje umorno tijelo prema vrhu, sve 98

dok nije naao uporite na koje e sjesti. Zatim je prebacio nogu na sigurno i ispruio se na tom irokom ispupenju. Ostao je ovako nepomian neko vrijeme, preumoran da bi se i pomakao. Malo poslije podie ruku i obrie znoj i krv s oiju. Pojavile su se i zvijezde na svodu iznad njega. Stotine zvijezda treperavih i lijepih. Iznad njega sazvijee koje je ve prije promatrao i koje mu je nalikovalo na konjanika... Uzdahnuo je. Tako bi rado ostao ovdje zauvijek, pod blagim svjetlom zvijezda i u umirujuoj prisutnosti Djevice. U blaenom spokojstvu, stalno izmeu prolosti i budunosti, izvan vremena i pokreta. Ali prolost mu to nije doputala. Unato naporima da odagna njezinu sliku, Xylla mu se opet vraala pred oi. Opet se odmakla zavjesa sjeanja... Poslije neuspjeha njegova treeg romana (drugi se prodavao zahvaljujui uspjehu prvoga, ali sa slabim uspjehom), Lelia je poela raditi u nekoj parfumeriji kako bi njezin mu mogao pisati. Da bi ga oslobodila i kuanskih poslova, zaposlila je i kunu pomonicu. Xylla je bila izvanzemaljsko bie, porijeklom s Mizara X. Stanovnici Mizara imali su dvije karakteristike: golemo tijelo i sitni mozak. Ni Xylla nije bila izuzetak. Bila je via od dva metra i ispodprosjene inteligencije. Unato visokom stasu, bila je skladno graena, ak i graciozna. Da je imala ljupkije lice, mogla je biti i zavodljiva. No, imala je izbuljene oi i iroke jagodice, predebela usta, donja usna iskreveljena. Kosa joj je bila bezbojno tamna. Kad ju je Lelia predstavila, Marten ju je pogledao i vie nije mislio na nju. Ako Lelia misli da e ova divovska ena bolje obaviti kuanske poslove, on nije imao nita protiv. One je zime Lelia bila premjetena na zapadnu obalu, pa su poli u Kaliforniju. Ondje je stanovnitvo takoer bilo prorijeeno kao i u Old Yorku. Obeana zemlja bila je put prema zvijezdama, protezala se preko tisua jo nenaseljenih sunanih sustava. Bilo je u tome i dobrih strana: poljepalo se zelenilo koje su ovdje ostavili, bilo je mjesta za one koji su ostali i za tvrdoglavce. I poslije etiri stoljea prilagoavanja Zemlja je napokon prihvatila svoju ulogu kulturnog sredita Galaksije. Bilo je tu lijepih vila u stilu 23. stoljea, du kalifornijske obale. Draesne i uglavnom prazne. Lelia je izabrala jednu ruiastu 99

nedaleko od mjesta svoga rada. Sad je radila poslije podne, a Marten se prihvatio pisanja svoje etvrte knjige. Bar je to pokuavao. Nije se zavaravao time da e ga promjena okolice izvui iz intelektualnog mrtvila. Dobro je znao da sve rijei i sklopovi reenica kojima je kljukao pisai stroj treba da poteknu od njega. No nadao se da su ga dva uzastopna neuspjeha dovoljno pouila da ne padne u trei. Prevario se. Njegovo intelektualno mrtvilo nije opadalo. Sve je manje izlazio, zatvarao bi se u svoju sobu ali nije radio ve bi itao Tolstoja, Flauberta, Dostojevskog, Stendhala, Prousta, Cervantesa, Balzaca... to je vie itao Balzaca, sve vie se udio kako je taj debeljko crvenkasta lica bio plodan, a on je neplodan kao pijesak s plae pod prozorima sobe. Svake veeri oko deset sati Xylla bi mu donijela konjak u kristalnoj ai koju mu je Lelia kupila za roendan. Zatim bi ostajao na svojoj lealjci kraj kamina u kojem je gorjela borovina. Pijuckao bi i snatrio. Ponekad bi zadrijemao i trgao se iz sna, digao se i poao u svoju sobu na spavanje. Lelia je poela prekovremeno raditi i vraala bi se obino oko jedan sat u noi. Xyllina prisutnost nametnula mu se malo-pomalo. Najprije nije bio svjestan njezine prisutnosti. Zatim je jedne veeri opazio nain na koji je hodala: lagano, prelagano za stvorenje njezinih razmjera, gotovo ritmiki. Sljedee je veeri uoio punou njezinih grudi, tree veeri draesnu liniju bokova. Napokon ju je jedne veeri, nekako nagonski, zamolio da sjedne kraj njega pa da malo porazgovaraju. Ako elite odvratila je i sjela na tabure do Martenovih nogu. Tome se nije nadao i ostao je zbunjen. Onda je konjak poeo djelovati. Opazio je igru svjetla u njezinoj kosi i utvrdio da nije tako bezbojna, da vue na rie. to je donekle naknaivalo glomaznost njezina lica. Pripovijedali su o svemu i svaemu: osobito o vremenu, ponekad o moru, o knjizi koju je Xylla itala kao dijete, jedinoj koju je itala na Mizaru. Kad bi se sjetila Mizara, glas joj bi se promijenio, postajao je blag, a oi, koje su se Martenu inile mutnim, bljesnule bi. ak je u njima mogao naslutiti plavetnilo, sasvim malo, ali to je bio tek poetak. Zatim ju je svake veeri molio da ostane u sobi i da razgovaraju. Nikad nije odbila i pokorno bi sjela na taburet kraj Martenovih nogu. Bila je via od njega ak i kad je sjedila, ali to ga vie nije uznemiravalo. Smirivao ga je njezin golemi stas. 100

Sad je ve nestrpljivo ekao da doe trenutak kad e ona sjesti uveer kraj njega. Lelia je i nadalje radila prekovremeno, ali sad se poesto vraala i u dva sata u noi. Marten joj je najprije zamjerio tako muan rad, ali poslije nije vie mislio na to. Iznenada se sjetio veeri kad se Lelia vratila mnogo ranije. Veeri kad je uhvatio Xyllinu ruku... Dugo je elio dodirnuti tu ruku. Veerima je promatrao kad ju je divovska Xylla stavljala na svoje koljeno i divio se njezinoj gracioznosti i skladu, pitajui se da li je mnogo vea od njegove, da li je blaga ili ogrubjela, topla ili hladna. Dolo je vrijeme kad vie nije mogao izdrati. Nagnuo se i... Xyllini prsti izmijeali u se s njegovima, osjetio je toplinu bliskosti. Xylline su usne bile sasvim blizu njegovih, a oi su joj odjednom poprimile plavu boju jezera. Guste obrve dodirnule su Martenovo elo, crvene su se usne pritisnule na njegove. Xylla ga je pritisla na dva breuljka svojih grudi... A Lelia je stajala na pragu sobe ukoena: Pakiram se i odlazim! rekla je. No bijae hladna i estice inja lebdjele su u zraku svjetlucajui. Marten zadrhta i die se. Pogledao je prema bezbrojim dubinama, zatim podigao pogled prema breuljcima grudi. Okrenuo se da potrai neko ispupenje. No vie ga nije bilo. Ni ispupenja ni uspona. Pred njim se pruala visoravan lica Djevice, blijedo i ganutljivo pod zvijezdama. Marten je koraao polako. Sipilo je svjetlo zvijezda. Kad se pribliio hridinastim ustima, pritisnuo je usne na Djeviine i rekao: Ustani, ljubavi moja! Ali Djevica je ostala nepomina pod njegovim nogama, pa nastavi koraati du ponosne linije nosa, trudei se da otkrije dva jezera. Koraao je kao u snu. Jezera su ga neodoljivo privlaila sada kad su bila tako blizu. Ta lijepa jezera plave i obeavajue dubine. Nije bilo udno to su ga napokon napustile i Lelia i Xylla. Nijedna od ivih ena ne bi mu mogla dati ono to je elio. Nije udno to se vratio, poslije dvanaest godina, jedinoj svojoj pravoj ljubavi. Djevica je bila jedina, jedinstvena. Nijedna se ena nije mogla usporediti s njome.

101

Bio je ve stigao gotovo do jagodica, ali jo nije zamjeivao plavetnilo koje bi odudaralo od jednolinosti lica. Boljele su ga oi koliko se naprezao traei jezera. Ruke su mu podrhtavale. Tada se odjednom nae na rubu praznog bazena. Zapanjeno ga je promatrao. Pogledao je pred sebe i spazio debeli luk obrva. Slijedio je njezin luk sve dok se nije zaoblio prema unutra i postao prevlaka nosa, to je dijelila neko dva jezera puna plave vode. Neko... prije nego to je podzemni sustav crpenja vode prestao djelovati, vjerojatno nakon potresa koji je izazvao i one usjekline kojima se popeo. Marten je sa suvie ara elio posjedovati svoju jedinu ljubav. Nikad nije ni pomislio da bi se ona mogla promijeniti, da bi... Ne, nije mogao vjerovati! To bi znailo da je sav taj muni uspon bio uzaludan. Da cijeli njegov ivot nije imao smisla. Pogledao je u duplje od granita nadajui se da su se nekim udom napunile plavom vodom. No vidio je samo prazno dno i... ostatke. udne ostatke, sive, ipkaste, ponegdje jo cijele... kosti. Ustuknuo je i estoko obrisao usta. Okrenuo se i poeo trati. Nije stigao daleko. Ne samo zato to se zadihao nego i zato to je valjalo odluiti. Nagonski se uputio prema podbratku. Ali zar da postane hrpa slomljenih kosti u podnoju provalije vrata? Zar je to bolje nego ostaviti kosti na dnu jezera? Stao je i pao na koljena. Postalo mu je muno. Kako je mogao biti tako naivan, ak i sa 20 godina, pa vjerovati da je bio jedini? Bio je moda jedini Zemljanin... ali Djevica je bila stara, stara ena koja je imala u svojoj mladosti mnogo oboavatelja, to su je na razline naine osvajali da bi zatim umirali simbolino utopljeni u dnu njezinih oiju. To su posvjedoile njihove kosti. to da se radi kad dozna da je tvoja jedina ljubav javna ena? Postoji samo neto to se ne radi. Ne spava se s njom. Zora se stidljivo i neodluno pomaljala, zvijezde su poele blijedjeti. Marten je ekao da svane sjedei na rubu litice. Sjetio se ovjeka koji se prije nekoliko stoljea popeo na planinu i ondje zakopao tablu okolade. Ritual koji ne shvaaju neupueni. Digao se. I on je ovdje zakopao neke stvari: svoju mladost, i knjigu Ustani, ljubavi moja!, i vikendicu u Connecticutu, i, na alost, svoju majku. Priekao je dok nije svanula ta nestvarna zora i dok mu pozlaeni prsti sunca nisu dodirnuli umorne obraze. Tada je poeo silaziti. 102

Vladimir Ivkov:

Klateri
Pojavili su se neprimetno tako da se inilo da su oduvek bili tu gde su i sada. Postali su deo okoline. Ljudi su se navikli na brod. Zaudo, nije bilo novinarske praine, koliko biste, moda, oekivali. Primljeni su kao stari znanci koji su se, eto, tek sada vratili s puta. Ali, jedna je stvar smetala ljudima: njihovo kretanje. Nisu bili kao ljudi, oni su se klatili. Oputeno, malaksalo i s bolnim izrazom na licu; takvi su bili. I ljudi ih prozvae Klaterima. S novim imenom lake su se sprijateljili s domainima. Ljudi su voleli da im plaaju pie. Verovali su da je jedino reenje njihove tuge kafanski ank. Vodili su ih po bifeima i plaali im zaborav u alkoholu. A gosti, kao i svaki gosti, nisu odbijali. Iz kafana isklaivali su se mrtvi pijani. Tim putem prijateljstva ili su ljudi i klatili se Klateri. Svako je sa svoje strane doprinosio koliko je mogao. Ljudi su poseivali Klatere na njihovom brodu, a gosti su se doklaivali do domova svojih domaina. I niko se nije pitao zato su doli i to hoe. Keg je esto kui dovodio Klatere. Njegova ena poela je da ih mrzi jer joj se inilo da od mua prave alkoholiara. I svaki put kad bi se vratili iz kafane polupijani, ponavljala bi se ista pria: Opet si mi doveo jednog! Dokad tako? Sve teno po kui su nam popili. Ja nemam toliku platu. Pa ta ti misli? Ostali smo bez kapi pia u stanu. A zna li koliko stoji litra viskija? Osiromaiemo zbog njih. Razvod! Nego ta! Ako samo jo jedan kroi unutra. Videe ti i tvoji prijatelji... Ostao je bez rei, ali znao je da e se ona ve smiriti. Kad je uao u sobu, zatekao je Klatera kako sedi i otvara poslednju bocu pia. Na trenutak se seti svega to mu je rekla ena, ali samo naas. Zatim su razgovarali o razlinim stvarima. Klater je govorio o svojoj zemlji, njihovom ivotu, o svojoj eni, deci, o svemu to je ostavio kod kue. A onda ga je Reg upitao: 103

Reci mi, bratac, zato su vam lica svima tuna? Gost je outao natren, pa poeo: Eh, o tome je teko govoriti. Nekada davno i mi smo bili sreni kao i vi. A sada eto... Naa civilizacija doivela je velik nauni i tehniki skok. Sve nam je bilo nadohvat ruke, te nismo morali da idemo daleko po predmete koji su nam trebali. Svuda smo stizali u pokretnim foteljama, u onima koje si video na brodu. U tome i jest problem. Prevazili smo hodanje. Otada mi vie ne koraamo, ve se ovako gegamo, tromo i mrzovoljno. Duboki jecaji proli su mu telom. alio je za onim danima kada je svugde mogao da stigne na vlastitim nogama. I Reg je utao saoseajui sa njegovim narodom. Ujutro ga je bolela glava. I to jako. To su oni bolovi koje leci samo hladna voda. Posle pola litre takvog osveenja, Reg je ukljuio radio. Sluao je vesti. A onda je uo disko-hit programa. Kao munja prola mu je ideja glavom. Muzika, ritam, to je ono to im treba. Tonovi e im sugerirati ritam. Klatei se po ritmu. Ako je muzika bra, i oni e ii bre. Tako je! I odmah je otiao k njima. Zatekao ih je sve okupljene, zavaljene u svojim pokretnim foteljama i s oajnim izrazom lica. Ne pozdravljajui, upitao je: Znate li vi ta je to muzika? M... muzika? Ne, o tome jo nismo uli. Zatim je instalirao gramofon i pustio plou koju je poneo od kue. Osetio je ivahnost, dobro poznati oseaj koji prati brz tempo muzike i nagoni na igru. inilo se da je uspeo. Posle prve pesme nestalo je tuge sa njihovih lica. Kraj druge doneo je oduevljeno raspoloenje jer je muzika u njima probudila plamiak ivota koji je samo ekao da, plane. Kada se zavrila strana i igla podigla, Klater mu je priao, prvi put priao i toplo ga zagrlio. Brod se dizao polako odnosei Klatere koji su se spustili na Zemlju da bi prohodali. Odneli su spas svojoj civilizaciji na svim moguim ploama, trakama i kasetama koje su se mogle kupiti. Nali su ono to su traili po celom kosmosu. Otili su, a ne otklatili.

104

Fritz Leiber:

Coming Attraction
Prevela Miranda Ja menovi

Ispod maske
Auto, nalik na udovite s bezbroj zuba, klizio je po ploniku, dok se kuka u obliku udice pribliavala djevojci. Uas ju je paralizirao a njezino lice ispod maske, izoblieno grem, pretvorilo se u grimasu. Ovoga puta moji me refleksi nisu iznevjerili. Brzo sam joj priao, uhvatio je za lakat i povukao natrag. Pokret je bio tako snaan da joj se duga crna haliina omotala oko nogu. Kola su projurila kraj nas urlajui. uo sam paranje tkanine. Tri blijeda lica iz unutranjosti automobila su me pogledala, a zatim sam osjetio vruinu zraka iz ispune cijevi na svojim listovima, dok su kola nestajala, ostavljajui za sobom oblak koji je nalikovao na neki otrovni crni cvijet. Na kuki auta vijorila je crna krpa. Sve u redu? upitao sam djevojku. Nagnula se na stranu i crna rasporena haljina otkrila je hulahupke. Kuka je zahvatila samo haljinu odvratila je. Opet sam imala sree. Razabrao sam glasove u neposrednoj blizini. Opet huligani! Htio bih znati to jo nee izmisliti: Oni su opasni! Takvi su za onu stranu brave. Zvuk sirene proparao je zrak. Dva motorizirana policajca jurila su ukljuenim mlaznim motorima prema nama. Ali crni oblak dima je prostro guste maglene zavjese preko ulice. Policajci su ukljuili mlaz za koenje i stali pred tim maglenim zidom. 105

Vi ste Englez? upitala me djevojka. Govorite s engleskim naglaskom. Glas joj je tutnjio priguen crnom svilenom maskom. Mogao sam zamisliti kako joj zubi cvokou. Oi koje su me promatrale kroz otvore maske kao da su plave. Potvrdio sam tu svoju pretpostavku kad mi se sasvim pribliila. Hoete li veeras doi k meni? upitala je brzo. Ne mogu vam zahvaliti, a ima i neto u emu biste mi mogli pomoi. Blago sam joj ovio ruku oko struka i osjetio kako dre, Rado. Navela mi je ulicu juno od Interna, broj stana i vrijeme. Pitala me za ime i rekao sam joj. Hej, vi tamo! Okrenuo sam se na poziv policajca. Potjerao je nekoliko znatieljnika koji su se okupili, ene s maskama i mukarce otkrivenih lica. Udahnuo je crni dim i zakaljao. Tada je zatraio moje isprave. Kad ih je pregledavao, znatieljno me pogledao. Englez? Koliko dugo mislite ostati u New Yorku? Najradije bih mu odgovorio: Samo toliko koliko je potrebno, ali sam se pravovremeno predomislio i rekao: Oko tjedan dana. Moglo bi se dogoditd da vas zatrebamo kao svjedoka. Ne damo se od tih huligana vui za nos. Ako i dalje budu pretjerivali, uhvatit emo ih. ini se da je za njega dimna zavjesa bila vanija od ostalog. Htjeli su ubiti ovu mladu damu doputao sam sebi da kaem. Mudro je odmahivao glavom. Oni uvijek ine tako kao da e to uraditi. U stvari, samo su u lovu na komade haljina. Ve sam hapsio mladie koji su imali i po pedeset takvih krpica na zidovima svojih soba. Dakako, ponekad se dogodi da dou preblizu. Rekao sam mu da kuka ne bi otkinula samo komad haljine da djevojku nisam povukao. Ali on me prekinuo: Da je to shvatila kao pokuaj ubojstva, sigurno bi ostala ovdje. Ogledao sam se. Zaista je vie nije bilo. 106

Prestraila su je rekoh. Koga ne bi? Ti momci znaju utjerati strah u kosti i najhrabrijem ree filozofski. Taj strah sigurno nije potjecao samo od ovog incidenta, a ti ljudi iz auta ba nisu izgledali kao huligani. A kako su izgledali? Bezuspjeno sam pokuavao opisati ta tri lica. S mojim oznakama zao i degeneriran policajac nije mogao mnogo poeti. Moda se i varam rekao je na kraju. Poznajete li djevojku? Znate li gdje stanuje? Odgovorio sam na njegova pitanja odreno, a to je samo djelomino bila la. Ja zapravo nisam poznavao djevojku. Drugi policajac je iskljuio toki-voki i doao do nas. Mrzovoljno je stao na kljuajui maglasti plin na tlu. Crni dim se raziao i ovio zidove kua koje su nosile petogodinje tragove paljenja zraenjem. U daljini sam vidio Empire State Building koji je strao nad kuama Inferna. Jo ih nisu uhvatili progunao je drugi policajac. Zamaglili su ulice u pet blokova dodao je. Prvi je odmahivao glavom. Loe je to, loe rekao je Nisam se ba najugodnije osjeao, a osim toga sam se malo i sramio. Jedan Englez ne bi smio lagati, a naroito ne tako impulsivno. Gadni su to momci nastavio je prvi policajac mrtei se. Trebat emo svjedoke. ini se da ete u New Yorku morati ostati due nego to ste planirali. Razumio sam. Maloprije sam vam zaboravio pokazati jo neke isprave rekoh i pruih mu nekoliko isprava, meu koje sam ubacio novanicu od pet dolara. Ubrzo zatim papiri su mi bjli vraeni, a njegov glas vie nije bio grub. Time je i moj osjeaj krivice nestao. Kako bih popravio raspoloenje, razgovarao sam s obojicom o njihovu zanimanju. Mogu zamisliti da vam maske bitno oteavaju rad kazao sam. U Engleskoj ponekad itamo izvjetaje o sve veem broju pljaki to ih poinjaju maskirane ene. 107

To je pretjerano odgovorio mi je prvi policajac. Uglavnom nam je posao otean zbog mukaraca koji se maskiraju u ene. Ali mogu vam rei da e biti gotovo s maskeradom kad ih uhvatimo. S vremenom smo stekli toliko iskustva da maskirane mukarce moemo razlikovati od ena. Ba kao da su otkrivenih lica dopunio je drugi. Na rukama i tako... Naroito po tome i tako ree mu kolega, smijui se, a onda se obrati meni: Recite mi, molim vas, je li istina da Engleskinje ne nose maske. Neke idu ukorak s modom, ma koliko ona bila neobina rekao sam ali samo neke. A kad gledamo vijesti iz Engleske, vidimo sve vae ene pod maskama. Mislim da je to zbog obzira prema amerikim gledaocima kazao sam. Ali samo neke se zaista maskiraju Drugi policajac se udubio u misli. Djevojke koje se kreu u javnosti otkrivenih lica... Nije se dalo zakljuiti svia li mu se to ili se moralno zgraa. Vjerojatno oboje. Neki nai zastupnici pokuavaju navesti parlament da dokine noenje maski nastavio sam i pomislio da sam moda ve previe rekao. Drugi policajac je odmahivao glavom: Oni se ba svata sjete. Znate, maske su zapravo vrlo dobra stvar. Za godinu-dvije u od svoje ene zahtijevati da i kod kue bude maskirana. Prvi je slegnuo ramenima. Kad bi ene prestale nositi maske rekao je za est tjedana se razlika vie ne bi opaala. ovjek se na sve privikne, samo kad se dovoljno ljudi ega prihvati. To sam morao potvrditi, iako mi je bilo mrsko. Tada sam se oprostio. Nastavio sam Broadwayem prema sjeveru i ubrzao korak, dok Inferno nije ostao daleko iza mene. ovjek se udno osjea kad prolazi kroz predjele koji su zagaeni zraenjem. Dobro je to toga jo nema u Engleskoj. Ulica vjerojatno nekadanja Deseta avenija bila je gotovo prazna. Oslovila su me samo dva prosjaka, ija lica su bila duboko rohava od eksplozija H-bombi. Jesu li oiljci pravi ili su samo minka, nisam mogao ustanoviti. Neka debela ena mi je 108

pokazivala dijete s plivaim opnama izmeu runih i nonih prstiju. Bio sam uvjeren da bi se to dijete i bez zraenja rodilo kao nakaza i da ta enetina iz naeg straha od mutacija koje su posljedica zraenja pokuava izvui materijalnu korist. Ipak sam joj dao novi od sedam i pol centi. Kako je bila pod maskom, uinilo mi se da dajem danak nekom demonu iz prastarog primitivistikog vjerovanja. Bila vam djeca blagoslovljena, sa samo jednom glavom i dva oka! promrmljala je. Hvala odgovorih, ali sam se stresao i pourio dalje. ...iza maske samo blato, sitoga se okreni i gledaj u stranu: makni ruke, makni ruke, makni ruke sa ena! To to sam uo bio je zavrni dio neke antiseksualne pjesme koju su, nekoliko kua dalje, pjevali fanatici. Grupa je bila udaljena samo nekoliko koraka od svetita. Ti ljudi su me podsjeali na one iz neke nevane sekte kod nas u Engleskoj. Iznad njihovih glava na zidu kue bila je ploa s reklamama za unaprijed provakanu hranu, teajeve samoobrane i sl. itao sam ih sa zanimanjem i odvratnou. Otkako je ensko tijelo izalo iz amerike propagande, sama slova su postala seksualni simbol. Reklama je bila napisana s B debelog trbuha i velikih prsa, razbludno dvostruko O. Moram priznati da je tu naglaenost seksu dalo uvoenje maski u Americi. Neki engleski antropolog je nedavno izjavio da je bilo potrebno pet tisua godina da seksualno znaenje enskih bokova prijee na dojke. Naredni korak, s dojki na lice, trajao je samo pedeset godina. Bilo bi pogreno sadanju ameriku modu usporeivati s islamskim obiajima. Islam je propisivao enama noenje vela u svrhu prikrivanja i naglaavanja muevijeva vlasnitva nad enom, a Amerikanke smatraju to samo modom i nose maske kako bi tajanstvenije djelovale. Ali vratimo se na injenice. Uzrok noenju maski treba traiti u odjelima za zatitu od zraenja iz treeg svjetskog rata. Zatim je ovjek izmislio maskirane rvae taj sport je i danas vrlo popularan to je prelo u sadanju modu. Ono to je u prvo vrijeme bilo samo moda uskoro je postalo neizbjeno, kao to su to bili ru za usne ili grudnjaci jo u poetku XXI stoljea. Ubrzo sam uvidio da me maske nisu zanimale openito, ve ono to se skrivalo ispod jedne odreene. Upravo je to ono vraje u 109

svemu tome, ovjek nikada ne moe znati nosi li ena masku da bi uveala dra svoje ljepote ili da bi prikrila runou. Zamiljao sam lijepo ensko lice od kojega sam vidio samo velike uplaene oi. Tada sam se sjetio njezine plave kose koja se u svojoj punoi uz crnu svilenu masku inila jo svilenijom. Rekla mi je da doem u deset naveer. Dopjeaio sam u svoj stan, koji se nalazio blizu engleskog konzulata. Dizalo nije radilo jo od eksplozije. To ba nije ugodno, naroito kad je rije o neboderu. Jo prije nego to sam se sjetio da u ponovo izai, skinuo sam po navici komadi plastine trake koju sam nosio ispod koulje. Razvio sam traku da budem siguran. Pokazalo se da koliina zraenja toga dana ne prelazi kritinu toku. Kontrola zraenja mi nije postala pasija, kao nekim ljudima, ali nisam se htio izlagati opasnosti. Bacio sam se na kau i zagledao u televizor. Morao sam opet s gorinom razmiljati o dvije svjetske velesile. Nakon meusobnog razaranja obje su ostale jo dovoljno jake, no ipak su to bili osakaeni divovi to su zatrovali svijet svojim neostvarivim predodbama o jednakosti i uspjehu. Pun dosade ukljuio sam ton. Spiker je uzbuenim glasom objanjavao izglede za rekordnu etvu penice to je zasijana avionima rasla u pustinjskom podruju u kojem padaju umjetne kie. Posluao sam emisiju do kraja. Bila je, zaudo, bez njihovog ometanja. Nisam uo vie nita zanimljivo. I naravno, nije bilo ni rijei o Mjesecu, iako smo svi znali da obje zemlje ulau strahovite napore kako bi gore sagradile baze, koje bi se mogle ne samo meusobno unitavati, ve slati alfabet-bombe na Zemlju. Tono sam znao da su elektronski ureaji, koji se proizvode u Engleskoj i koje treba da zamijenim za ameriku penicu, odreeni za svemirske brodove. Iskljuio sam aparat, slika je izblijedjela, a meni je opet pred oima iskrslo to njeno, zastraeno djevojako lice koje se skriva iza maske. Otkako sam u New Yorku, nisam bio sa enom. U Americi je vrlo teko sklopiti poznanstvo s osobom ljepega spola; bezopasan smijeak dovoljan je da ena pone vikati dozivajui policiju. Malo je ena koje se naveer usude izai na ulicu to zbog bujajueg istunstva, to zbog nasilnika. Bez enskog drutva ostao sam i zbog maski, koje nisu, kako Sovjeti tvrde, posljedica kapitalistike 110

dekadanse, ve odraz akutne psiholoke nesigurnosti. Sovjeti nemaju maske, ali imaju druge probleme. Stajao sam kraj prozora nestrpljivo ekajui da se smrai. Obuzeo me unutarnji nemir. Kroz prozor sam vidio kako se na jugu stvara svjetlucajui ljubiasti oblak Najeio sam se. Tada se nasmijah. U prvom trenutku sam pomislio da je taj oblak zraenje iz kratera paklene bombe. Naravno to je bio samo odsjaj svjetla lunaparka u jednoi etvrti juno od Inferna. Tono u deset sati stajao sam pred vratima svoje tajanstvene znanice. Elektronski sluga me upitaokako se zovem, rekah: Wynsten Turner. Pitao sam se je li moja znanica programirala moje ime u taj mini-kompjutor. Oito jest, jer su se vrata otvorila. Koraao sam po maloj dnevnoj sobi. Srce mi je kucalo bre nego obino. Namjetaj je bio skup. Moderni pneumatski leajevi i jastuci za sjedenje. Na stolu su leale neke mini-knjige. Podigao sam jednu. Bio je to neki krimi u kojem dvije ene ubojice love jedna drugu. Televizor je bio ukljuen. Pjevaica maskirana u zeleno pjevala je neku pjesmu. Desnom rukom je drala neto to je nestajalo u prvom planu. Opazih da aparat ima otvor (ega kod nas u Engleskoj jo nema) i gurnuo sam ruku u taj otvor. Oekivao sam da u staviti ruku u pulsirajuu gumenu rukavicu, ali nije bilo tako. Bilo je kao da me pjevaica zaista dri za ruku. Iza mene su se otvorila vrata. Povukao sam ruku i osjeao se kao da sam otkriven dok virim kroz kljuanicu. Stajala je na vratima spavae sobe. inilo mi se da dre. Nosila je sivo-bijeli krzneni kaput i veernju masku od sivog baruna obrubljenu ipkom. Nokti su joj blistali kao da su od srebra. Nisam mislio da eli izai. Trebalo je da vam kaem rekla je mekim glasom, pogledavi prema knjigama, ekranu i tamnim kutovima prostorije da ovdje nikako ne moemo priati. Znam lokal blizu konzulata kazao sam nesigurno. Ja sam ve smislila kamo emo ii i gdje emo moi nesmetano priati uzvratila je brzo. Ako pristajete... Kad smo uli u dizalo, rekoh: teta to nisam rekao taksistu da prieka. Iz nekog, meni nepojmljiva razloga taksi je ekao. Taksist je izaao iz auta i smijuljei se otvorio prednja vrata. 111

Rekao sam mu da emo sjesti straga. Mrzovoljno je otvorio stranja vrata, zalupio poto smo uli i sjedajui zalupio i svojim vratima. Moja suputnica, nagnuvi se naprijed, izusti samo: Nebo! Voza ukljui turbinu i televizor. Zato ste pitali jesam li Englez? poeo sam razgovor Naslonila se na stranu i pritisnula masku na prozor. Pogledajte! Mjesec ree sanjarski. Zato je to bilo tako vano? ustrajao sam. Bio sam malo razdraen, ali to nije bilo u vezi s njom. Ba sada stoji u crvenim zrakama posljednjeg rumenila dana opet mi nije odgovorila. A kako se vi zovete? Veernje crvenilo ini utu boju jo intenzivnijom. Zapazio sam to je ini tako nervoznom. Razlog je bio bijeli titravi ekran kraj vozaa. Nisam protiv borbi u ringu, iako su mi dosadne. No runo je kad se mukarac bori sa enom. A injenica da borbe treba da budu fer, pri emu je mukarac po veliini i teini podloan mladoj i atraktivnoj rvaici, ini te borbe u mojim oima jo strasnijima. Molim vas. iskljuite televizor! zamolio sam vozaa. Ne okrenuvi se, odmahnuo je glavom. . Neee rekao je. Malu su tjednima pripremali za ovu borbu s malim Zirkom. Ljutito sam se nagnuo naprijed u namjeri da sam iskljuim televizor, ali me moja znanica uhvatila za rukav. Molim vas! ree prestraeno i odmahne glavom. Nezadovoljan sam sobom, opet sam se naslonio. Ona mi se malo pribliila, ali nita vie nije rekla. Neko vrijeme sam promatrao nebo koje je mijenjalo boju i trzaje snane maskirane djevojke i njezina protivnika. Izgledao je kao oamueni pauk koji se ulja oko nje. Okrenuo sam glavu i pogledao svoju suputnicu. Zato su vas ona trojica htjela ubiti? upitah neposredno. Oni otvori njezine maske bili su okrenuti prema ekranu. Zato to su ljubomorni proape. Zato su ljubomorni? Jo me nije pogledala. Zbog njega. 112

Zbog koga? Nije odgovorila. Blago sam joj ovio ruku oko ramena. Bojile li se rei? upitao sam. to je posrijedi? Tupo je gledala pred sebe. Njezin miris mi se sviao. Ispriajte mi neto o sebi! rekao sam i blago se nasmijeio. Morao sam pokuati na drugi nain. Ja jo ne znam ni kako vi izgledate. Bez loe namjere pribliio sam ruku njezinu vratu. Munjevito me udarila. Osjetio sam bol i povukao ruku. Na nadlanici sam ugledao etiri male toke. Iz jedne je kapnula krv. Skrenuo sam pogled na djevojine srebrno obojene nokte i akljuio da su to zapravo tanke metalne kapice. Molim vas, nemojte se ljutiti! uo sam kako je rekla Prestraili ste me. Pomislila sam u prvom trenutku da mi elite... konano je okrenula glavu prema meni. Krzneni kaput joj se rastvorio. Nosila je veernju haljinu u renesansnom stilu, sa ipkastim prslukom, koji je drao prsa a da ih nije pokrivao. Molim vas, ne ljutite se! ponovila je i ovila ruke oko mog vrata. Danas po podne ste mi mnogo pomogli. Meki barun njezine maske dodirivao mj je obraz. Njezin topli jezik izvirio je ispod ipkastog obruba i doticao mi bradu. Ne ljutim se odgovorjh samo ne znam na emu sam i htio bih vam pomoi. Taksi se zaustavio. U avetinjski purpurnom svjetlu noi razabrao sam nekoliko tamnih likova koji su nam se pribliavali. Na suprotnoj strani ulice svjetlucali su iljci slomljena stakla koji su uokvirivali razbijene prozore na zgradama. Kvar na turbini promumljao je voza. Zaglavili smo. Sjedio je i nije se micao. Ba glupo to se to upravo ovdje moralo dogoditi. Moja suputnica proape: Dajte mu pet dolara, to je uobiajeno. Pogledala je prema tamnim likovima i tako se prestrai da sam pritajio svoj bijes i posluao je. Voza je uzeo novnicu bez rijei. Ispruio je ruku kroz prozor i uo sam ako je nekoliko kovanaca palo na tlo.

113

Moja znanica mi se ponovo primakla i zavukla u zagrljaj, ali maska joj je ostala okrenuta pirema ekranu. Snana rvaica je malog Zirka, koji je oajniki lamatao rukama i nogama, bacila na pod i kleknula na njega. Tako se bojim jauknula je djevojka. Gradska etvrt, koju je ona nazvala Nebo, sastojala se od samih ruevina. Ali tu je bio noni klub s baldahinom na ulazu i uniformiranim vratarom koji je izgledao kao astronaut, samo je bio areniji. Moje raspoloenje se toliko poboljalo da mi se to ak svidjelo. Napustili smo taksi. Neka pijana starica ila je plonikom. Maska joj je kliznula u stranu. Mukarac i ena, koji su bili ispred nas, okrenuli su glave da ne moraju gledati to poluotkriveno lice, kao da je taj prizor neestetski poput runog golog tijela na plai. Ili smo za tim parom do kluba i uli smo kako je vratar rekao: Bakice, bilo bi ti bolje da se izgubi i pokrije lice! Unutra je bio mrak koji je donekle razbijala plaviasta svjetlost. Moja znanica mi je rekla da emo tu moi nesmetano razgovarati, no ja sam u to sumnjao. Osim neprestanog kaljanja i kihanja (u dananje vrijeme pedeset posto Amerikanaca na neto alergino) sastav je grmio neprestano jednu te istu kompjutorsku glazbu a muziari su upadali nemelodinim soliranjem. Veina gostiju je sjedila u separeima. Grupa mukaraca nalazila se iza bara. Na malom platou kraj njih previjala se go-go plesaica, koja na sebi nije imala nita osim maske. Mukarci za barom kao da je nisu zapaali. Prouili smo zlatom ispisan jelovnik na zidu i naruili jelo i pie pomou dugmeta koja su se nalazila kraj stola. Pilea prsa, peene rakove i dva kotska viskija. Ubrzo zatim oglasilo se zvono na stolu. Otvorio sam zidni poklopac i uzeo nae pie. Grupa mukaraca za barom spremala se da krene. Ogledali su se po prostoriji. Moja znanica je pustila da joj krzneni kaput klizne niz ramena. Pogledi su im se zaustavili za naim stolom. Trojica od njih uporno su nas gledala. Jedan od muziara otjerao je go-go djevojku s podija. Dodao sam svojoj znanici slamicu i poeli smo pijuckati. Vi biste htjeli da vam pomognem rekao sam joj. Dodue, ne znam u emu. Bilo kako bilo, mislim da ste arobni. Kimnula je, ogledala se i nagnula glavu prema meni. Je li za mene teko prijei u Englesku? upitala me. 114

Nije odgovorio sam iznenaen tim pitanjem. Uvjet je da imate ameriki paso. Je li ga teko dobiti? Prilino odvratili. udilo me to je toliko neupuena. Vaa vlada ba ne voli da njeni dravljani putuju u inozemstvo, iako to ovdje nije tako strogo kao na primjer u Sovjetskom Savezu. Moe li mi engleski konzulat pomoi da dobijem paso? To se ne ubraja u zadae... Moete li mi vi pomoi? Osjetio sam da nas netko promatra. Jedan mukarac, i dvije djevojke zaustavili su se kraj naeg stola. Djevojke su bile visoke i imale su u sebi neto to podsjea na zvijeri. Mukarac je nalikovao na lisicu. Moja pratilja ih nije ni pogledala. Uoio sam da jedna od djevojaka ima ve poutjelu modricu na podlaktici. Njih troje su krenuli dalje i sjeli u separe u tamnom kutu prostorije. Vai znanci? upitao sam djevojku. Nije mi odgovorila. Ispio sam viski. Ne znam hoe li vam se Engleska svidjeti. Naa nestaica je nevolja, kao i vae nevolje. Opet se nagnula prema meni. Moram pobjei odavde proaptala je. Zato? polako sam postajao nestrpljiv. Zato to se bojim. Zvono na stolu se opet oglasilo. Iznova sam podigao poklopac na zidu i dodao joj tanjur s rakovima. Zatim sam za sebe uzeo pilea prsa. Umak je bio bogat, pripremljen od badema, soje i ingvera, ali elektronska pe koja je podgrijavala ta jela ini se da je bila pokvarena, jer zagrizao sam u komadi leda to se nalazio u mesu. Ti komplicirani strojevi moraju se esto kontrolirati, no nema dovoljno mehaniara. Spustio sam viljuku na stol. ega se bojite? upitao sam. Oi iza maske ukoeno su me promatrale. Dok sam ekao odgovor, outio sam njezin strah gotovo tjelesno: siune crne estice koje su plovile kroz no skupljale su se na radioaktivnim ranama tumora New Yorka i prolazile po rubovima purpurnog crvenila. Obuzeo me osjeaj samilosti prema djevojci i elio sam da 115

je zatitim. Moram priznati da je ta samilost donekle bila povezana s njezinom njenou u taksiju. Prije svega... nastavila je i zastala. Kimnuo sam o dotaknuo joj ruku. Bojim se Mjeseca rekla je napokon i glas joj je ponovo postao sanjarski kao u taksiju. Moe li se gledati u Mjesec a da se ne misli na dirigirane projektile? Mjesec nad Engleskom je isti podsjetio sam je. Ali on ne pripada Engleskoj. On pripada nama i Sovjetima. Vi ne snosite odgovornost... Osim toga, bojim se automobila, bandi, samoe i Inferna. Bojim se poudnih pogleda koji ele prodrijeti ispod maske. I... glas joj je postao tii bojim se rvaa. Da, i...? navaljivao sam zatitniki. Njezina maska mi se pribliila. Znate li neto o rvaima? Mislim na one koji se bore sa enama. Oni esto gube borbe. I tada trebaju djevojke, kako bi se oslobodili svojih frustracija. Djevojke meke i slabe, do sri prestraene. To im je potrebno kako bi dokazali da su mukarci. Drugi mukarci, opet, ne ele da se rvai uputaju u odnose s djevojkama. Ti ostali mukarci ele da se oni samo bore sa enama i da iz tih borbi izlaze kao junaci. Ali njima su djevojke ipak potrebne. A to je strano za djevojku. Stisnuo sam joj ruku, kao da se sigurnost i hrabrost mogu tako prenijeti uz uvjet da posjedujem oboje. Mislim da vas mogu povesti u Englesku rekao sam. Sjene su se pojavile kraj stola i tu se zaustavile. Podigao sam pogled i prepoznao tri mukarca iz grupe koja je maloprije stajala za barom. Bili su to oni isti mukarci koje sam vidio u taksiju. Nosili su crne pulovere i uske crne hlae. Lica su im bila bezizraajna, kao da su narkomani. Dvojica su stala kraj mene a trei se nadvio nad djevojku. Nestani, ovjee! rekao mi je jedan od dvojice. uo sam kako je onaj trei kazao djevojci, Mala, hoemo li se boriti neku rundu? Kojim stilom? Judo ili tko e prvi ubiti? Tada sam ustao. Ima trenutaka kad i jedan Englez prestaje biti rezerviran. Ali u tom asu nam je priao mukarac koji je maloprije s dvije djevojke proao kraj naeg stola. Bio sam iznenaen kako su ona trojica na to reagirala. Situacija im je postala vie nego neugodna. Sladunjavo im se nasmijeio. 116

Ovakvim alama neete pridobiti moju naklonost rekao je. Ali mi to nismo tako mislili, Zirk! ispriavao se jedan od njih. I nadam se da niste odgovori Zirk. Ispriala mi je to ste po podne pokuali. Sasvim je svejedno kako je to bilo smiljeno, ali meni se ne svia. Zbriite! Sva trojica su ustuknula. Idemo ree jedan od njih glasno kad su se okrenuli prema vratima. Znam lokal gdje se goli bore noevima. Mali Zirk se melodino nasmijao i sjeo kraj moje znanice. Ona se malo odmaknula od njega. Ja sam sjeo i nagnuo se. Tko ti je taj prijatelj, curo? upitao ju je a da je nije ni pogledao. Pokretom ruke dala je do znanja da u ja odgovoriti. Odgovorio sam mu. Ah, Englez ree Zirk. Je li vas pitala hoete li je povesti? S pasoem i tako... smjekao se prijateljski. Ona se esto priprema za bijeg. Je li tako, curo? svojom malom, krhkom rukom poeo ju je gladiti po podlaktici a prsti su mu se skupili kao da e joj svakog asa zgrabiti ruku i iskrenuti je. U redu rekao sam otro. Zahvalan sam vam to ste otjerali one tipove, ali... Oh, nije potrebno odgovorio je. Oni nasu opasni, osim kad sjednu za volan. Jedna dobro trenirana etrnaestogodinjakinja od svakoga od njih mogla bi zaas napraviti bogalja. Da, ak i Theda, kad bi za takvo to imala smisla okrenuo se prema djevojci gladei je, od nadlanice do vrata, da bi najzad provukao ruku kroz njezinu kosu pustivi da mu pramenovi klize kroz prste. Ti sigurno zna, curo, da sam veeras izgubio rekao je tiho. Ustao sam. Idemo! rekao sam joj. Ostala je sjediti. Nisam mogao ustanoviti da li dre. Pokuao sam kroz otvore na maski uhvatiti njezin pogled i vidjeti da li mi eli to rei. Povest u vas sobom nastavio sam. To mogu i hou uiniti. 117

Zirk mi se nasmijao. Ona bi rado otila s vama rekao je. Je li tako, curo? Dakle idete li ili ne idete? upitao sam je. I dalje je mirno sjedila. Zirk je prste u njezinoj kosi polako stezao u aku. Ti, mala stjenice! povikao sam. Makni prste! Ustao je sa stolice hitro kao zmija u napadu. Ja nisam ni rva ni boksa. Ali to je moj strah vei, to udaram snanije i tonije. Ovaj put imao sam i sreu. Ali kad se stropotao na stolicu, osjetio sam bol na obrazu od etiri uboda. Stavio sam ruku na obraz i opipao etiri ogrebotine od djevojinih bodea na noktima i toplu krv koja je potekla. Nije me ni pogledala. Nagnula se nad malog Zirka, priljubila masku uz njegov obraz i govorila mu kao bespomonom djetetu: Ne budi tuan, sve e biti u redu, poslije me moe ispsovati. Mogao sam uti umove oko nas, ali nam se nitko nije pribliio. Nagnuo sam se nad djevojku i strgnuo joj masku s lica. Ne znam zato sam oekivao da joj lice izgleda drugaije. Lice joj je bilo blijedo, bez minke. Doista, bilo bi besmisleno minkati se pa stavljati masku. Obrve su joj bile nenjegovane, usne ispucane. Ali izraz njezina lica i na njemu znaci njezinih osjeaja... Jeste li ikad dignuti i okrenuli kamen koji je vie dana leao na zemlji pod kiom? Jeste li ikad vidjeli kakve se sve odvratne bijele gliste skupljaju pod njim? Spustio zam pogled prema njoj, a ona ga digne prema meni. Da, ti se tako boji! rekao sam sarkastino. Strah te od njega i svega to e ti po noi raditi. Smrtni strah... taman posla! I tada sam otiao u purpurnocrvenu no, s rukom na krvavom obrazu. Nitko mi nije preprijeio put, ak ni rvaice. Najradije bih smjesta otkinuo komadi trake ispod koulje da vidim nisam li dobio preveliku koliinu zraenja. Tada bih imao razlog da dobijem dozvolu da prijeem Hudson i da preko New Jerseyja, kraj ostatka zraenja bombe Narrows, stignem do Sandy Hooka. Tamo bih mogao ekati stari, zarali teretni brod koji bi me prevezao preko Atlantika kui u Englesku.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

118

Poutjela SF

Charles Cros:

Una drame interastral


Preveo Boidar Stan i

Meuzvjezdana drama
June Ande. 2836. Dekret CXVII 32. velikog metra astronomije podigao je buku u stranci Podrugljivaca. Recimo odmah da ta stranka, kako god se esioko branila od te usporedbe, prilino nalikuje na stranku slobodnih mislilaca otprilike nekoliko stoljea. Tako joj nalikuje da bi se valjalo bojati istih pretjeranosti koje bi zahtijevale i iste mjere suzbijanja. Podrugijivci su govorili o povratku na faraonska vremena, o tami 19. i 20. stoljea, tvrdili su da je to restauracija nekadanjega klera, praznovjerna dimenzija, mitoloka fantazija ugurana u pore suvremenog ljudskog drutva. Lako pobijam te prigovore. Ova uredba uspostavlja samo ono to je ve bilo u praksi dugi niz godina i samo je rezime posebnih odredaba u pravilima svih zemaljskih opservatorija ili odluka Vrhovnoga suda. To je vidljivo u pravilima Visokog instituta i Baze za vezu, a publikacija Tajnost opservatorija i baze bila je u opoj upotrebi. 119

Isto je i s posebnom uredbom o obaveznom celibatu astronoma koji su htjeli prijei u etvrti stupanj, o zakletvi koja se trai od njih i o kaznama kojima su podvrgnuti, to su utoliko stroe ukoliko je stupanj vii. Ve dugo se u zahtjevima za prelazak u vii stupanj spominje da su podnosioci zahtjeva neoenjeni, navodi se strogost njihova naina ivota. Stvari su se u meuvremenu pogorale i Uredba XXVII izala je samo zato da bi regulirala primjenu potrebnu i moralno i politiki. Uredba je primjenu uinila pravinijom umjesto da je ogranii, spreavajui zloupotrebu nekih restrikcija u astronomskim kolegijima. Znam da Podrugljivci nee biti zadovoljni ovim objanjenjem. Ne bih s njima raspravljao. Ograniio bih se na to da ispriam injenicu koja je navela na potrebu strogog reguliranja to je prevagnulo u Uredbi CXVII. Sjeamo se nedavne i neobjanjive ostavke jednog direktora opservatorija u Junim Andama i buke koja je slijedila toj ostavci prije tridesetak godina. Govorilo se o kanjivom nemaru tajnosti opservatorija. Termin tajnost nala se u tadanjim novinama. Vlada je razborito zatakala aferu i direktorova je ostavka prihvaena iz zdravstvenih razloga, jer je bio zasluan zbog svoga rada, osobito rada na ekvatorijalnoj venerijanskoj flori. Sad je ve dugo mrtav kao i veina sudionika. Iznijet u injenice, ne navodei niije ime. Taj je direktor izuzetno bio oenjen, tonije reeno, prilikom postavljanja na ono mjesto bio je udovac, ali je imao sina od 22 ili 23 godine. Mladi je bio obdaren ivom, imaginacijom i nije ga privlaio astronomski poziv ve slikarstvo i poezija. Ostavio je, uostalom, stihove koje su znalci povoljno ocijenili, premda je u njima bilo neke ne ba osobito prihvatljive neobinosti, bar za mene i one koji su kao i ja prihvaali normalna i neosporna djela 25. stoljea. Istraivanja venerijanske flore obavljala su se razmjenom. Trebalo je od zemaljske flore prenijeti na Veneru onoliko koliko se primilo s Venere. U tu je svrhu posluio velik komplet od tri tisue objektiva od pedeset metara i odgovarajui reflektori. Zna se da je taj komplet, koji nalikuje na veliko oko i stajao je vladu 95 milijuna, i danas jedan od najljepih na Zemlji. Jakost tih lea je tolika da je venerijanskrm astronomima bilo potrebno 120

poveati oblik slike 400 puta pa da je s prijenosne povrine prihvatimo na Zemlji u naravnoj veliini. Dakle, razmjenjivale su se biljne vrste izmeu Zemlje i Venere i komplet lea bio je neprekidno uperen u dio Venere. Direktor je bio potpuno zaokupljen korisnou istraivanja pa je doao na ideju, vie nezgodnu nego kanjivu, da zatrai pomo svoga sina u utvrivanju i razvrstavanju fotografija koje su se prenosile. Zatim je poao korak dalje u tome povjerivi mladiu mjesto izravnog promatraa s leama. To se moe protumaiti samo senilnou, no, nesretni se direktor, u istrazi, branio da je taj ozbiljni propust uinio zato to su ga u to vrijeme boljele oi. Botanika su istraivanja i razmjena zauzimala polovicu prijenosa. Druga je polovica bila posveena tekuoj vezi. Mladi je tako bio upuen u cijeli proces veze, bez studija, bez sustava, bez znanstvenog stupnja i bez prisege. Podreeni astronomi, moda zaokupljeni trkom za vlastitim dohotkom vie nego drutvenim interesom, ali i iz navike da se pokoravaju direktoru i potuju ga, pustili su neka se stvari razvijaju same od sebe. Uostalom, rekli su u istrazi, posao se odvijao i u tim neregularnim uvjetima vrlo aktivno i plodno. Da bih olakao prianje, dat u mladiu ime: Glaux. Glaux je, dakle, inilo se, bio zaokupljen svojim promatrakim aktivnostima. Istraivao je sva mogua usavravanja pri prijenosu. On je uveo u praksu naine koji su dotad bili zanemareni jer su se smatrali neprimjenjivim pretpostavkama. Tek poslije tih dogaaja uspio je i prijenos zvuka. Ali nijekala se korist od toga: kae se da mi ne shvaamo osobito venerijansku glazbu, a jezike bismo mogli izgovarati samo uz pomo mehanikoga artikulatora. Tim izgovaranjem bismo samo gubili vrijeme, osim ako ne bismo, to je besmislena pretpostavka, poli na meuplanetarno putovanje. Smatram da su to brzopleti zakljuci. Odakle ta neoekivana astronomska estina? Uvrijeena rutina tjera neke ljude na pomisao da su neke najprirodnije stvari na svijetu udne i nemogue. Zapravo je nauka koraala bre nego razum i smisao za praktino. Kad je Galux jednoga dana zavravao tekui prijenos, upravo je htio otii sa svoga promatrakog mjesta kad je spazio kako se platformi opservatorija na Veneri pribliava stvorenje koje nije bilo meu osobljem opservatorija. Bilo je oito da je to ena. 121

Ovdje moja uloga pripovjedaa postaje teka i bila bi jo tea da Uredba CXVII nije definirala prekraj. Drat u se striktno zakona i spomenuti pojedinosti. Dakle, bila je to ena. Potaknut znatieljom, Glaux je promatrao njezino kretanje. Nemarno je etkala amo-tamo. Ne bih znao rei nita o njezinoj izvanzemaljskoj ljepoti i o njezinu ukrasu. Astronomi 11. stupnja mogli bi biti upueniji u to, i to ne samo opisom rijeima. Dola je do ureaja za vezu i zastala ondje. Glaux joj je tada uputio uobiajeni pozdrav na poetku veze. Ona je u istom smislu i odgovorila, suzdravajui se od po analogiji reeno smijeha. Tako bar navodi Glauxov dnevnik u prozi i stihovima. Nakon nekoliko razmijenjenih znakova, mladi je zapazio da je ona upuena u meuzvjezdani jezik bolje nego on i razgovor se nastavio. Ipak, Zemlja i Venera se vrte, atmosferske refracije zamaglile su sliku i omoguile samo pozdrave do vienja. Od toga se dana Glaux bacio gorljivo na rad oko veze. Da li je on sam doao na sve ideje ili su mu one sugerirane vezom? Moda je s djevojine strane bilo indiskrecija, moda se djevojka s Venere nije ustruavala odati znanstvene tajne svoga planeta? Pogaate: dvoje mladih se zaljubilo. Ludost! aljenja vrijedna posljedica nepridravanja pravila! Mislili su da e moi prebroditi udaljenost koja ih je razdvajala razmjenjujui to su potpunije mogli crte svoje linosti. Slali su svoje fotografije u nizu dovoljnom da se omogui reprodukcija nepomine slike i slike u pokretu. Kad bi se zavrilo vrijeme promatranja, Glaux bi se zatvarao u jednu prostoriju i u pari i praini reproducirao pokretnu sliku svoje drage, neopipljivu sliku mlaza svjetla. Ali on je nainio i njen nepomian oblik od plastine mase. Tada su doli na pomisao da razmjenjuju svoj glas, svoje rijei, svoje pjesme. Sve je to bilo zabiljeeno i reproducirano na elektrinim aparatima za registraciju tona. Ne znam kakve su to bile rijei i pjesme to su dopirale iz takve daljine. Mogu rei jedino da je to trajalo tri godine. Trea je godina bila strana, pomijeana sa zanosom i oajem... Je li se ovo dvoje bezumnih moglo tada jo spasiti energinim mjerama? Sumnjam. Ve je bilo uinjeno nepopravljivo zlo. 122

Jedne veeri, kad je na sumrak padao istovremeno s onim na Veneri, nakon svih obostranih priprema, Glaux i djevojka razmijenili su posljednji poljubac preko nemilosrdnog prostora koji ih je dijelio i ubili se. Ta je tragedija gotovo upropastila savez dvaju planeta, jer je djevojka s Venere bila ki jednoga od najmonijih astronoma s toga planeta. Sve se, meutim, sredilo meuplanetarnim konvencijama to su nakon toga zakljuene. Uredba CXVII je sankcionirala te konvencije na Zemlji i time su bile izbjegnute posljedice kojih smo se na trenutak bojali. Svi Glauxovi papiri, fotografije, fotoskulpture i fonografije smjetene su u centralni arhiv. Potrebno je imati 11. stupanj da bi se dolo do njih. Unato ovome to sam ispriao s odobrenjem visokih dravnika, ne bih oajavao budu li Podrugljivci zanijekali korisnost Uredbe CXVII.

123

Duko avi:

Izlet
Put je bio kratak i ugodan. Na sjedalu u dnu sale debeli ovjek pogleda kroz okno. Nakon nekoliko trenutaka okrene se osobi koja je stajala izmeu dva reda sjedala. Eene, kako to mi njih vidimo, a oni nas ne? Mogu li nas otkriti bilo kojim ulom? Ah, objasnit u vam usput odgovori Een i obrati se ostalima: Izlazimo, dragi putnici! Nadam se da ste zapamtili ono najbitnije s pripremnih satova. Polukruna vrata beumno se otvorie i svih desetak putnika izioe. Uglavnom mukarci, dvije-tri ene i dvoje djece. Een izie posljednji. Vrata se zatvorie. On pokae u pravcu sunca i ree: Izabrali smo lijep dan, zar ne? Pri tom se nasmijei, primi se za ovratnik i poskoi na mjestu. Prie mu jedna od ena: Vrlo prijatno mjesto je ovaj... park. Jesam li dobro rekla? Zar je izvan njega doista opasnije nego ovdje? Eeeh! Samo reklama nae agencije. No, za neke... Ali strpite se, vidjet ete dobar dio te povrine i njene osnovne karakteristike. Kao to ve znate, izvorni naziv ovog zelenog prostora jest park, a povrine oko njega grad. Izvorni naziv ovog grada jo nisam uspio izgovoriti, ali ste ga ve uli. Eene... javi se debeli ovjek. Ah, da, udovoljit u vaoj razumljivoj znatielji. Prvi razlog to nas oni ne vide jest to ovdje nismo fiziki prisutni. Naravno, da ste platili prvu klasu, sada biste ovo doivljavali fiziki, ovako ne moete. Dalje, mi za njih ne postojimo jer nismo roeni u njihovu vremenu. Kako u njihovo doba nismo nastali, logino je da za njih ne postojimo. Vidite, vrijeme tu ima ulogu prostora: dijeli nas od njih. Vaa slubenica u uredu mi nije znala rei. Oprostit ete Kraalsenovoj. Ona je tamo nova. Hajdemo sada do ostalih. Jo da proemo kroz grad, pa natrag u vremeplov. Turisti iz budunosti izadoe iz parka i nestadoe u gradskoj vrevi dvadesetog stoljea. 124

Ray Bradbury:

Icaeus, Montgolfier, Wright


Prevela Mirjana ivkovi

Icarus, Montgolfier, Wright


Leao je na postelji, dok mu se vjetar to je dopirao kroz prozor slivao niz ui i poluotvorene usne i aputavo uvlaio u san. Bio je slian vjetru vremena koji huji u delfskim peinama da kae ono to je moralo biti juer, to mora biti danas i to e biti sutra. Ponekad je glas dopirao iz velike udaljenosti, ponekad su to bila dva glasa, mnotvo glasova, itava skala ljudskih uzvika koji su mu navirali na usta, ali njihove rijei uvijek su bile iste: Pogledaj, pogledaj, uinili smo to! Iznenada, on, oni, jedan ili vie njih, uoe u san i poletjee. Zrak se irio preko toplog mora u kome je on plivao, ispunjen nevjericom. Pogledajte, pogledajte, uspio je. Ali on nije elio da ga svijet gleda; naprezao je ula da bi to bolje vidio, osjetio, omirisao, dodirnu zrak, vjetar, Mjesec koji se raao. Plivao je sam nebom. Masivna Zemlja pod njim ve je nestala. Priekaj, pomislio je najednom, priekaj malo! Noas... koja je, zapravo, ovo no? 125

Predveerje, naravno. Predveerje prvog leta rakete na. Mjesec. S druge strane zidova ove sobe, na pustom, od sunca ispucalom uzletitu, sto metara ispred, eka me raketa. Samo, da li me odista eka? Da li se tamo uope nalazi neka raketa? Ustat u, pomislio je. Zatim se izvio, okrenuo prema zidu, oznojen i jo sklopljenih oiju, ponavljajui istu misao kroz stisnute usne. Mora biti siguran. Tko si ti, zapravo? Ja? upitao se u sebi. Moje ime? Gededia Prentis, roen 1938. godine, diplomirao 1959, postao raketni pilot 1965. Gededia Prentis... Gededia Prentis... Vjetar je odzvidao njegovo ime. Pokuao ga je zgrabiti viui na sav glas. Zatim se primirio i priekao da mu vjetar vrati ime natrag. ekanje je postalo dugo, ali nije bilo niega osim tiine. Najzad, poslije tisuu otkucaja srca, neto se pokrenulo. Nebo se otvorilo kao njean, plavi cvijet. Egejsko more bilo je puno blagih, bijelih vrtloga koje je nemirno talasanje prelilo bojom vina. Valovi koji su udarali o stjenovitu obalu donijee ponovo njegovo ime. Icarus I jo jedan zadihani apat. Icarus Netko ga povue za ruku. Bio je to otac koji ga je zvao po imenu i odagnavao plat noi. Ali on je i dalje leao, siuan, poluokrenut ka prozoru, ka obali koja se pruala dolje i dubokom nebu. Osjeao je kako mu prvi jutarnji vjetar mrsi zlatno perje udjenuto u jantarni vosak. Zlatna krila podrhtavala su gotovo kao iva na oevim rukama. Njeno paperje na njegovim ramenima blago je treperilo, dok je on prelazio pogledom s krila na veliki greben. Oe, kakav je vjetar? Dobar za mene, ali ne i za tebe... Ne brini, oe, Krila sada izgledaju slaba, ali ojaat e ih moje kosti u tom perju, oivjet e ih moja krv u tom vosku! To su takoer moje kosti, to je moja krv, upamti. Svaki ovjek pozajmljuje svoje meso svojoj djeci, traei od njih jedino da ga dobro uvaju. Obeaj da se nee uspinjati odve visoko, Icaruse. 126

Sunce ili moj sin, vrelina prvog ili mladalaki nemir drugog, mogli bi da rastope vosak koji dri krila. Budi oprezan! Zatim su iznijeli blistava, zlatna krila pred lice jutra, dok su im ona aputala u rukama, aputala njegovo ime, neko ime, bilo koje ime, koje je doletjelo lebdei i treperei poput pera na toplom zraku. Montgolfier Ruke su mu dodirivale pregrijano ue, svijetlo platno, niti koje su se uarile na suncu. Ruke su mu rasplamsavale plamen hrpama vune i pregrtima slame. Montgolfier Pogled mu se uspinjao du goleme ustalasane mase oceana koji se ravnomjerno dizao i sputao. Velika, srebrna kruka ispunjavala se svjetlucavim strujama zraka koje je plamen dizao uvis. Utihnula poput nekog boga koji se dremljivo nadvio nad prostore Francuske, ta njena lanena opna, ta nabujala vrea ispunjena toplim zrakom mogla bi ubrzo da se otkine i oslobodi. Upravljanje nagore, prema plavim svjetovima tiine, njegove misli i misli njegova brata plovile su zajedno s njom, bezglasne, vedre, meu otocima oblaka gdje spavaju divlje munje. U tim ponorima i bezdanima koji nisu uneseni ni u jednu kartu i gdje se nikada nije uo poj ptica ili ljudski glas, i sam balon je utio. Preputeni tajanstvenim strujama, on, Montgolfier, i svi ostali ljudi mogli su uti prvi put bezmjerno duboko disanje boga i sveane korake Vjenosti. Ah... On se pokrenu, gomila se pokrenu, u sjenci toplog balona. Sve je spremno, sve je u redu... U redu. Usne mu se stisnue u snu. U redu. Zviduk, apat, ubor, tiina. U redu. Iz ruke njegova oca jedna igraka odskoi prema stropu, zahvaena kovitlacem koji je sama napravila, i ostade u zraku. On i njegov brat gledali su je irom otvorenih oiju kako treperi, umi, zvidi, sluali su kako odbrujava njihova imena... Wright apat se razlijegao: vjetar, nebo, oblak, prostor, krilo, . let... Wilbure, Orville! Pogledajte, ta je ono? Ah! U snu mu se na usnama ote uzdah. Igraka-helikopter je zujao, udarao o strop, graktao kao orao, gavran, vrabac, kos, sokol. Zauo se orao, zabrujao kobac, i konano, spustivi se na njihove ruke uz blago strujanje slino umu 127

nevremena iz nekog jo neroenog leta, napravivi pri tom posljednji okretaj i trzaj, oglasio se i sokol. On se osmjehnu u snu. Gledao je oblake kako plove Egejskim nebom. Osjeao je kako se balon pijano zanosi pod snanim naletom nemirnih struja vjetra. uo je kako pijesak zapljuskuje hridine Atlantika i stvara blago povijene dine koje bi ga mogle spasiti kad bi se, poput nevjeste ptice, strmoglavio u bezdan. Skelet aviona brujao je i podrhtavao poput harfe. ak je i njega samoga ponijela ta muzika. Iza zidova sobe raketa je ve bila spremna da se lagano vine nad nepreglednu pusto, sa savijenim plamenim krilima, s uzdranim plamenim dahom, spremna da se obrati mnotvu od tri milijarde ljudskih bia. Jo samo trenutak, a onda e ustati i lagano poi prema raketi. Zatim e zastati na rubu grebena. Zastat e u hladnoj sjeni pregrijanog balona. Zastat e pred nanosima pijeska koji su prekrili Kitty Hawk. Potom e ponovo odjenuti svoje djeake zglobove, ramena, ake i prste zlatnim krilima udjenutim u zlatni vosak. Dodirnut e ga posljednji put vreli ljudski dah, pun nagovjetaja strahopotovanja i uenja, dah koji nosi sobom obeanje ostvarenja jednog sna. Benzinski motor e zabrujati. Zatim e uzeti oevu ruku i poeljeti mu sreu svojim vlastitim krilima, rairenim i spremnim, tu, na rubu ponora. Zamahat e njima i skoit e. Presjei e ue da oslobodi veliki balon. Upaliti e motor i avion e se vinuti u zrak. Pritisnut e dugme i raketa e zaurlati na uzletitu. A onda e se zajedno vinuti, zaplivati, pojuriti, razmahati, skoiti, otisnuti i poletjeti prema Suncu, Mjesecu, zvijezdama. Ispod njih ostat e Atlantik, Sredozemlje; u daljini e iezavati polja, vrleti, gradovi, zaseoci; unaokolo e jedino ostati tiina etera, razbaruena pera, klopotavi trup letjelice, erupcija vulkana, zastraujua, praskava grmljavina. Trzaji, brujanie i oklijevanje pretvorit e se u siguran let. Nevjerica e ustupiti mjesto uenju, a zatim e im se na licima pojaviti osmijeh i oni e poeti da se meusobno dozivaju po imenima. Ili e moda vikati imena onih koji jo nisu roeni i onih koji u ve vjekovima mrtvi, koje je otpuhao vjetar to mirie na 128

vino, to mirie na sol, beumni vjetar koji je pokretao balon, vjetar nekog kemijskog plamena. I svatko od njih e osjetiti kako bljetavo parje podrhtava i buja, duboko u svome korijenu, pokuavajui da se otrgne iz razvaljenih ahura. Svatko e ostaviti iza sebe odjek vlastitog leta, zvuk koji e poput vjetra neprestano kruiti oko Zemlje da bi se oglasio u nekom dalekom vremenu, gdje e ga uti sinovi sinova njihovih sinova, usnuli, ali ipak sposobni da odgohetnu tajnu nemirnog pononog neba. Vie, jo vie, gore, daleko gore. Proljetna bujica, ljetna poplava, beskrajna rijeka novih krila. Zvono je blago odjeknulo. Ne, proaputao je, neka san potraje jo samo jedan tren. Priekajte... Egejsko more nestalo je ispod prozora, iezlo. Dine Atlantika i iroki prostori Francuske pretvorie se u pustinju Novog Meksika. U njegovoj sobi, pokraj postelje, nije vie treperilo perje zabodeno u zlatni vosak. Napolju se vjetar nije vie poigravao s velikom krukom, nikakav stroj slian leptiru nije brujao; stajala je samo jedna raketa, kao plameni san, koja je ekala dodir njegove ruke da bi se vinula u ponore svemira. U posljednjem trenutku sna netko ga je upitao kako se zove. Sasvim mirno, ponovio je odgovor koji je uo u satima proteklim od ponoi. Icarus, Montgolfier, Wright. Ponovio je polako jo jednom, da bi onaj tko ga je pitao mogao upamtiti redoslijed i tono zapisati rijei. Icarus, Montgolfier, Wright. Roen: devet stotina godina prije nae ere. Osnovna kola: Pariz, 1783. godine. Gimnazija Kitty Hawk, 1903. godine. Diplomirao na letu od Zemlje do Mjeseca, danas, 1. kolovoza 1970. godine. Umro i pokopan, uz malo sree, na Marsu, 1999. u rano proljee. Zatim je pustio da ga probude. Trenutak potom, prelazei preko pustog Tarmaka, on zau kako netko doziva, doziva, doziva... Nije imao pojma da li se taj netko nalazi ili ne nalazi iza njega. Takoer nije znao da li je u pitanju jedan ili vie glasova, da li mu mladi ili stari, dopiru li iz blizine ili negdje izdaleka, da li im jaina 129

raste ili opada, da li apuu ili viu na sav glas njegova tri nova, hrabra imena. Nije se okrenuo da to provjeri. Vjetar se lagano podizao i on se prepustio njegovim strujama da ga ponesu preostali dio puta preko puste piste do rakete koja ga je nepomino ekala.
Objavljeno prema dogovoru s GPA Mnchen

Zoran ivkovi: RAY BRADBURY


Ray Bradbury je najvei pisac znanstvene fantastike svih vremena. Ray Bradbury uope ne pie znanstvenu fantastiku.'. Ova dva meusobno krajnje iskljuiva suda o neosporno velikom majstoru suvremene amerike proze Rayu Bradburyju imaju danas priblino podjednak broj zagovornika medu kritiarima i uope ispitivaima znanstvenofantastike knjievnosti. No nedoumice o anrovskoj pripadnosti Bradburvjevih literarnih ostvarenja nisu ograniene samo na taj akademski krug. One takoer uznemiruju mnogobrojne ljubitelje znanstvene fantastike, koji ne oklijevaju u svojatanju Bradburyja i nipoto ne bi eljeli da ga se odreknu, ali istodobno priznaju da je njegova poza neuobiajena, sloena, esto nedokuiva, da nadmauje zahtjeve koje oni postavljaju pred anr, a to uvjetuje manji ili vei gubitak komunikativnosti na njihovu nivou. I dok se nedoumice laikih poklonika znanstvene fantastike o anrovskoj pripadnosti Bradburyjeve proze jo mogu razumjeti, jer od njih nitko ne oekuje veu upuenost u probleme teorije knjievnosti, injenica da profesionalni kritiari zastupaju ekstremna stanovita u tom pogledu kazuje da je posrijedi doista sloen sluaj. Rije je, zapravo, o teorijskoj dilemi staroj koliko i sama znans tvena fantastika dilemi o tome to je preteno u toj knjievnoj vrsti mjerila anra ili mjerila medija Primijenjeno na sluaj Bradburyja, spomenuta nedoumica suoava nas s ovim problemom: ukoliko se opredijelimo za mjerila medija kao dominating u znanstvenoj fantastici, onda moramo dati za pravo onim kritiarima koji su miljenja da ameriki autor predstavlja najveeg pisca znanstvene fanstatike svih vremena. Prema tim mjerilima, naime, vrijednost dana SF-djela odreuje se prvenstveno prema njegovoj literarnoj kvaliteti, a pri tome propozicije anra bivaju potisnute u drugi plan. odnosno svedene na puke odrednice poprita zbivanja. I doista, vrednujemo li tako znanstvenu fantastiku, Bradburyjeva djela praktino ostaju bez takmaca u sveukupnom SF-anru. Kritiari iz oba tabora jednoduni su u uvjerenju da jo nitko nije pisao umjetniki tako vrsnu prozu kao Bradbury prozu koja stoji u samom, vrhu moderne amerike knjievnosti. Ako se, meutim, opredijelimo za mjerila anra, prema kojima se od pisca znanstveno-fantastikog djela u pogledu umjetnikih kvaliteta oekuje samo elementarnu literarnost

130

a teite se iskljuivo premjeta na domiljatosti na nivou anrovskih posebnosti, onda neosporno imaju pravo oni kritiari koji smatraju da Bradbury praktino uope ne pie znanstvenu fantastiku. On, naime, ne samo da nije naroito domiljat kada su u pitanju anrovske posebnosti (u ovom pogledu jedan Asimov, na primjer, iji su umjetniki potencijali doista na nivou elementarne literarnosti, doima se prema Bradburyju kao uitelj prema aku) nego cijelo vrijeme stoji na onoj delikatnoj granici koja razdvaja znanstvenu motiviranost elementa fantastinog njegove nedisciplinirane upotrebe. Bradburvjeva znanost je povrna i ovlana, pie u knjizi Bradburyjeve kronike (The Bradbury Chronicles) George Edgar Slusser, previe neznanstvena; on se uope ne trudi da nam prui one razraene ekstrapolacijske konstrukcije koje kod drugih pisaca esto ostavljaju premalo prostora za razvoj likova (...) SFkontakt je kod njega samo sredstvo da se obuhvati niz ljudskih situacija. Kako se odluiti izmeu te dvije meusobno iskljuive ocjene Bradburyjevog knjievnog opusa, u irem smislu, izmeu dva raznorodna vienja znanstvene fantastike? Vjerojatno je jedino ispravan neposredan nain naime, razmatranje konkretnih djela amerikog pisca. No prije nego to se latimo tog zadatka, upozorimo na dvije karakteristike literarnog stvaralatva autora Maslakova vina, koje su bitne za pokuaj razabiranja u okviru spomenute dileme. Problem anrovske pripadnosti Bradburyjeve proze ne odnosi se na cijeli njegov opus, jer je on, uz ona ostvarenja koja emo zasad uvjetno oznaiti kao znanstvenu fantastiku, pisao i djela za koja je neosporno da

ne potpadaju pod ovaj anr. Ni u ovom potonjem sluaju nije lako izvriti anrovsku klasifikaciju, ali nedoumica se tu prostire izmeu iste fantastike i nekih vidova takozvanog horrora, ne zadirui pri tome uope u SF. U naoj analizi, meutim, i ta e djela biti uzeta u obzir, jer imaju znaajne reperkusije na problem koji nas prvenstveno zanima. Ray Douglas Bradbury roen je 22. kolovoza 1920. godine u gradiu Waukeganu u saveznoj dravi Ilinoisu. Otac mu je bio engleskog a majka vedskog porijekla. Obitelj Bradbury seli se 1926. godine u Novi Meksiko i Arizonu, ali se poslije samo jedne sezone vraa u Waukegan. U autobiografskim zapisima budueg pisca Maslakova vina moe se proitati podatak da su njegovi prvi susreti s knjievnou bili ogranien prvenstveno na podruje fantastike. Uivao je u majinim itanjima pria o famoznom arobnjaku iz Oza, a jedno od prvih tiva koje je sam proitao bile su pripovijetke Edgara Allana Poa, iji e utjecaj trajno ostati vidljiv u Bradburyjevu stvaralatvu. Prilikom naredne kratkotrajne seobe iz Waukegana u Arizonu, gdje mu je otac krenuo u potragu za boljim poslom, Bradbury u novom prebivalitu upoznaje jednog vrnjaka koji mu posuuje komplete starih brojeva asopisa Amazing Stories i Wonder Stories. Bio je to njegov prvi susret sa znanstvenom fantastikom, a za razumijevanje potonjeg Bradburyjeva stvaralatva na tom polju vaan je podatak da mu je odmah omiljeni pisac postao Edgar Rice Burroughs, ijim je propovijetkama vezanim za udesni crveni planet bio toliko oaran da je, kada ne bi imao novca da kupi nove brojeve, sam pisao nastavke.

131

Nakon ponovnog povratka u Waukegan Bradburyjevi 1934. Rodine napokon zauvijek naputaju to mjesto i sele se u Los Angeles. Mladi Ray se tu upisuje u srednju kolu, u kojoj ima priliku da prvi put javno iskae svoje spisateljske ambicije. Rane pokuaje iz proze i pjesnitva objavljuje u kolskom listu, a ozbiljno pomilja i na glumaki poziv. No sreom za znanstvenu fantastiku i knjievnost uope stjecaj okolnosti odredio je da krene drugim putem. Jedan znanac poziva ga na redoviti mjeseni sastanak lokalnog ogranka Amerike znanstvenofantastike lige. iji redovit lan Bradbury postaje od listopada 1937 Taj klub poklonika SF-anra iz Los Angelesa nekako u isto vrijeme pokree fenzin Imagination!, u iiem etvrtom broju (sijeanj 1938. godine) izlazi prva Braburvjeva znanstvenofantastika pria Hollerbochenova nedoumica (Hollerbochen's Dilemmas). Nakon debija u fenzinu Imagination! budui pisac Maslakova vina dobiva vaan poticaj za daljnje pisanje, ali potekoe iskrsavaju kada napisano treba objaviti. To je vailo ne samo kada je bila u pitanju prodaja profesionalnim asopisima nego i plasman u amaterskim izdanjima klubova ljubitelja SF-anra, gdje se moglo tampati gotovo sve to se ponudi. Nije, meutim, nevolja bila u tome to je bila sporna kvaliteta ranih Bradburyevih pria premda su one, razumije se, odavale jo neiskusan pisca; problem je bio vezan za njihovu anrovsku neopredijeljenost, a to je, kao to smo vidjeli, sjena koja e padati preko cijelog kasnijeg SF-stvaralatva amerikog autora. U vrijeme kada je pisati znanstvenu fantastiku znailo baviti se prvenstveno znanstvenim ili kvaziznanstvenim ekstrapolacijama zaogrnutim u elementarno knjievno

ruho, Bradbury, koji ni tada, ba kao ni kasnije, nije imao dara za neto takvo, nastavljao se na onu tradiciju s kojom je odrastao, na Poea i Burroughsa, nerijetko zamjenjujui znanost elementom mistinog, a to nikako nije bilo po ukusu cjelokupnog tadanjeg SFestablishmenta, od profesionalnih urednika do prireivaa amaterskih apirografiranih listova, koji su svi odreda bili sloni u prostodunom uvjerenju da je egzaktna znanost jedino sredstvo koje u budunosti treba da spasi svijet od svih zala i da mu zajami nesputan napredak. Pokrie u stvarnosti za takvo uvjerenje poklonici SF-anra imali su u takozvanom pokretu Tehnokrata, nastalom u jeku ekonomske krize, iji su zagovornici bili miljenja da svijet treba preurediti po sasvim novom uzoru, s grupom znanstvenika na vrhu drutvene hijerarhije, koji bi upravljali dravom nepogreivou svojstvenom za egzaktne discipline. Bradbury, koji je vjerojatno intuitivno nasluivao svu naivnost, ali i opasnost takvog stanovita, bjeao je u drugu krajnost, izmiui stegama znanstveno i idealno ureene civilizacije, u slobodne prostore fantastike i magije, ali i nastojei cijelo vrijeme da ostane dosljedan jednom znanstvenofantastinom prosedeu u smislu, koji bi bio znatno tolerantnjji i nesputaniji od koncepcija Tehnokrata. No cijena tog traenja kompromisa u prvo vrijeme bila je nemogunost objavljivanja radova i to to Bradburyja tjera da poduzme veoma tipian korak za mnoge tadanje mlade poklonike SF-anra koji su imali spisateljske ambicije, ali ne i priliku da negdje publiciraju svoje prie: poetkom ljeta 1939. godine on pokree vlastiti fenzin Futuria Fantasia, koji apirografira u maloj

132

nakladi, a glavni suradnik mu je kasnije veliki SF-ilustrator Hannes Bok. asopis se ugasio poslije samo etiri broja, ali zato je Bradbury u njemu objavio nekoliko svojih mjeovitih pria, veinom pod pseudonimom Ron Reynolds. Sve je to djelovalo krajnje deprimirajue na mladog Bradburyja, koji konano odluuje da digne ruke od znanstvene fantastike i da se potpuno posveti stvaralatvu na podruju iste fantastike ili horrora, gdje je imao osiguranu prou, jer su mu prie tu bile anrovski uglavnom iste a njihova literarna vrijednost je ve tada svjedoila o poprilinoj ispisanosti. Na alost, plodovi te ispisanosti nisu sauvani, jer je u trenutku krize Bradbury spalio prilian broj svojih pria, nastalih u razdoblju stvaralake ponesenosti SFanrom pod okriljem Futuria Fantasie (Moskowitz spominje opseg od tri milijuna rijei). Za razliku od znanstvene fantastike, uspjeh na podruju anra horror bio je brz i potpun. Prvu veu popularnost meu irom italakom publikom stekao je priom Varalica (The Ducker), koja je objavljena u broju od studenoga 1943. godine u asopisu Weird Tales; pria se, naime, toliko svidjela ljubiteljima horrora da je nepunih godinu dana kasnije u istom mjeseniku Bradbury objavio i njen nastavak, priu Beng! Mrtav si! (Bang! You're Dead*). Uspjeh u mjeseniku Weird Tales otvara Bradburyju vrata svih znaajnih srodnih asopisa i on objavljuje svoje prie na stranicama Detective Tales, Detective Fiction, Detective Book Magazine, Dime Mystery i New Detective, stjeui postepeno ugled majstora anra, koji mu omoguuje pristup i u velike, anrovski nespecijalizirane asopise i listove kao to su The New Yorker, Coronet i Esquire, odnosno susret sa

znatno mnogobrojnijom i obrazovanijom publikom, koja potaknuta povoljnim ocjenama kritiara sve vie otkriva u Bradburyju velikog umjetnika fantastinog proznog stvaralatva. Iako je u toku druge polovine etrdesetih godina Bradbury prvenstveno bio usmjeren na stvaralatvo s podruja istog horrora, on ipak nije zaboravio znanstvenu fantastiku. Tako neto, uostalom, nije bilo mogue. Stvaralaki profil amerikog pisca uvijek je dijelom naginjao prema SFanru. ak i kada se inilo da pie istu fantastiku, on ju je nerijetko tako oblikovao da se uvjetno moe svesti i pod znanstvenu fantastiku premda, dakako, nipoto onakvu kakvu je zagovarao John Campbell. Bradburyjeva suradnja s Astoundingom trajala je i dalje u savreno istom duhu: kad god bi napisao neko novo SF-djelo, autor Maslackova vina upuivao ga je najprije Campbellu na uvid, a ovaj ga je bez izuzetka odbacivao. injenica da su tu sudbinu doivjele neke od najboljih Bradburyjevih pria napisanih u toku etrdesetih godina, koje e mu kasnije osigurati besmrtnost na podruju SF-anra kao to su Mars je nebo (Mars Is Heaven), Zemljani (The Earth Men), Nulti sat (Zero Hour), Piknik od milijun godina (The Million Year Picnic) ili Plameni stup (The Pillar of Fire) bolje od ieg drugog svjedoi o skuenim i uskogrudnim nazorima glavnog urednika Astoundinga. Prvu knjigu Bradbury je objavio 1947. godine. Bila je to zbirka Tamni karneval (The Dark Carnival), u kojoj je ameriki fantast skupio dvadeset sedam svojih horror pria, prethodno objavljenih u razliitim asopisima. Prije nego to poblie razmotrimo jednu od njih,

133

koja nam se ini najkarakteristinija, zgodna je prilika da kaemo neto vie o osobitostima Bradburyjeve iste fantastike. Na tom podruju autor Maslakova vina prvenstveno je evokativan pisac a izvore svoje fantastike trai u nesputanim rakursima svijeta djetinjstva, koji prelomljen kroz prizmu izuzetno bujne i tanane mate postaje stjecite najudesnijih zbivanja, u ijem se dalekom zaleu mogu razabrati najiskonskiji strahovi i zebnje pred velikom tajnom postojanja. Iza Bradburyjeva fantastinog stvaralatva lee u osnovi isti pokretaki porivi koji su ga kao sasvim maloga prema vlastitom priznanju nagonili da zagonetnu i izazovnu temu tavana u roditeljskoj kui u Waukeganu nastanjuje najudesnijim stvorenjima, od kojih je zazirao, ali je neprestano i prieljivao da siu. Poslije, kada je djetinja mata prerasla u snanu umjetniku uobrazilju odraslog Bradburyja, simbol tavana proirio je svoje domete na cijeli svijet, ne izgubivi pri tome nita od svoje adolescentne arolije. Godina 1950. izuzetno je znaajna u okviru SF-opusa Raya Bradburyja. Te sezone, naime iz tampe izlazi njegova prva, a po mnogima i najbolja znanstvenofantastika knjiga Marsovski ljetopisi. Posrijedi je svojevrstan prijelazni oblik izmeu zbirke pria i romana: djelo se sastoji od dvadeset est meusobno nezavisnih cjelina (petnaest pria koje su prethodno objavljene i jedanaest vezivnih segmenata) koje se odlikuju jedinstvom mjesta, relativnim jedinstvom vremena, odnosno odsutnou jedinstva radnje i junaka. Djelo pria o zbivanjima vezanim za planet Mars u rasponu od veljae 1999. do kolovoza 2026. godine, a pri tome se koherentnost tih dogaanja moe shvatiti iskljuivo u fragmentarnom smislu. Organizaciono

naelo kojem pribjegava Bradbury ne samo ovdje nego i u drugim srodnim knjigama mozaikog je tipa: svaki segment uva svoju samostalnost, ali postaje potpuno osmiljen tek u sklopu cjeline. Koje su glavne osobitosti Marsovskih ljetopisa? Prije svega lociranje poprita zbivanja na Mars mora se shvatiti sasvim uvjetno, odnosno u tipino bredberijevskom smislu. U tom djelu, naime, crveni planet nipoto nema doslovnu funkciju, ba kao ni njegovi stanovnici. Priajui o ekpedicijama Zemljana na Mars, o njihovim susretima s domorodakim ivljem, o krahu dviju civilizacija i konano o nastanku novog soja Zemljomarsovaca (sjajna zavrna scena iz posljednje prie Piknik od milijun godina The MillionYear Picnic*, u kojoj se grupa posljednjih Zemljana ogleda u mirnoj vodi kanala i vidi u njoj, zapravo, novo pokoljenje Marsovaca), Bradbury se nijednog trenutka ne namjerava baviti ekstrapolacijom po uzoru na kanone kembelovske SF-poetike. Za njega su i Mars i Marsovci samo metafora za nezemaljski svijet uope, odnosno za neljudska bia uope metafora ija je glavna svrha da se na umjetniki izuzetno efektan nain kae neto vie o neelnim proturjenostima koje prate ovjekovo otiskivanje s matinog planeta, odnosno iz vlastite antropomorfne ljuture. Urednik Astoundinga nikada ne bi dopustio takvo mataforiko koritenje jednog objektivnog stranog svijeta: za njega je Mars mogao biti samo Mars, a ako ga je ve trebalo nastaniti nekim biima, onda je to va ljalo uiniti jedino primjereno tamonjoj ivotnoj sredini. Neosporno je, dodue, da se znanstvena fantastika moe i ovako pisati, odnosno da postoje prvorazredna ostvarenja i ovog profila (valja se samo prisjetiti

134

Clarkeova ili Asimovljeva opusa na primjer). No isto je tako sigurno da postoji i drugi pol tog anra, koji pozitivistiku dosljednost podreuje metaforikom izrazu, ekstrapolaciju zamjenjuje parabolom. Ne uvidjeti to znai dogmatski se drati jedne preivjele, ukopljene znanstvene fantastike, koja se iscrpljuje u pukom, knjievno primitivnom predvianju budunosti. Upravo Marsovskim ijetopisima otvara se novo poglavlje SF-anra poglavlje koje e odluujue pridonijeti da se znanstvena fantastika konano izvue iz geta u koji je nasilno zatvarana i prikljui velikoj knjievnosti kojoj po svojim potencijalima i te kako pripada. Zanimljivo je upozoriti na okolnost da su Marsovski ljetopisi u Engleskoj objavljeni pod naslovom Srebrni skakavci i s neznatno izmijenjenim sadrajem. Valerie L. Barnish smatra da je taj novi naslov znatno prikladniji, jer neposredno upozorava na opu temu knjige temu o emigrantima sa Zemlje koji se u svom (esto nehotino) ruilakom pohodu na Mars ponaaju poput jata skakavaca. Godine 1951. iz tampe izlazi nova Bradburyjeva znanstveno-fantastika knjiga Tetovirani ovjek, za koju smatramo da nimalo ne zaostaje za Marsovskim ljetopisima. Iako i to djelo tei da bude neto vie od zbirke pria, jer je Bradbury napisao prolog i epilog koji treba da osiguraju organsko jedinstvo osamnaest pria, zbog odsutnosti ma kakve povezanosti meu pojedinim segmentima cjelina je znatno vie konglomeratskog nego amalgamskog tipa. No to nipoto nije nedostatak knjige o kojoj je rije. Naprotiv: osloboen obaveze jedinstva mjesta i vremena, ameriki pisac bio je u prilici da dade maha svim svojim raznorodnim vienjima

SF-anra,tako da je Tetovirani ovjek izvanredno ilustrativan primjer Bradburyjeve mnogostrane znanstvene fantastike. Godine 1953. objavljen je i jedini Bradburyjev znanstveno-fantastiki roman Fahrenheit 451 u knjizi koja sadri jo dvije SF-prie. Kao to je ve reeno, pretea tog djela bila je pria Vatrogasac, izvorno objavljena 1951. godine u asopisu Galaxy Science Fiction. Iako nimalo tipian za SF-stvaralatvo Raya Bradburyja, roman o kojem je rije doivio je velik uspjeh meu itaocima, a po njegovim motivima je poznati francuski redatelj Francois Truffaut snimio 1967. godine uspjeli film s Julie Christie i Oskarom Wernerom u glavnim ulogama Posrijedi je turobna antiutopijska vizija sasvim u stilu Orwella i Huxleyja, koja govori o mranom sistemu jednog budueg drutva koje u strahu od obrazovanih masa nalae spaljivanje svih knjiga, ime eli da u korijenu sasijee sve izvore mogue pobune. Radnja djela usmjerena je na proces preobraaja glavnog junaka, koji je na poetku spaljivao knjiga, da bi zatim, nakon niza iskustava, uvidio svu besmislenost i zloinaki karakter svog posla te se pridruio svojevrsnom pokretu otpora ljudima koji ue itave tomove napamet, jer je to jedini nain da ih sauvaju za budue narataje. Godine 1956. Bradbury objavljuje samo antologiju Cirkus doktora Laoa i druge nevjerojatne prie (The Circus of Dr. Lao and Other Improbable stories) kojom je obuhvaeno dvanaest fantastinih pria razliitih autora, ali je zato naredna sezona, 1957, bila uspjenija i to vie po kvaliteti nego no kvantiteti. Te gouine iz tampe prvo izlazi, u obliku samostalne bibliografske jedinice, pria Sunce i

135

sjena (Sun and Shadow), da bi ubrzo zatim bila objavljena knjiga Maslakovo vino. Iako uope ne spada u podruje znanstvene fantastike, to djelo ipak zavreuje da se na njemu zadrimo, jer je presudno pridonijelo Bradburyjevu prikljuivanju samom vrhu amerikih proznih stvaralaca. Kompozicija djela raena je prema modelu iz Marsovskih ljetopisa, samo u neto cjelovitijoj varijanti. Knjiga se, naime sastoji od manje ili vie samostalnih pria, koje se. meutim, odlikuju jedinstvom mjesta, vremena i glavnih junaka. Poprite radnje je izmiljeni gradi u Ilinoisu, Green Town, u kojem nije teko razabrati Bradburyjev rodni Waukegan: zbivanja se odigravaju u toku ljeta 1928. godine, a sredinji lik je dvanaestogodinji Douglas Spaulding, kroz iju se svijest prelamaju sva dogaanja. Posrijedi je, oigledno, svoievrstan autobiografski roman sroen izuzetnim spisateljskim darom, koji nimalo ne zaostaje za najboljim tekovinama modernog romanesknog stvaralatva. Za izuavaoce SF-djela Bradburyjeva opusa on je, meutim, znaajan izmeu ostalog i kao svojevrstan pokazatelj dalekih praizvora buduih znanstvenofantastinih nadahnua amerikog pisca. Godine 1959. Bradbury objavljuje, u dva razliita izdanja i pod dva naslova, novu zbirku pria. U Americi je ona objavliena pod naslovom Lijek protiv sjete ( A medicine for Melancholy), a u engelskoi vorrm naslov ie glasio Dan kada je zauvijek padala kia (The Day it Rained Forever). Dva izdanja se nebitno razlikuju, a pria iz njih koja nam se ini posebno vrijedna spomena jest Icarus, Montgolfier. Wright 'objavljujemo je u ovom broju Siriusa). Bradbury ponovno pravi sjajan vertikalni rez kroz ljudsku historiju, od Ikara do prve ekspedicije

na Mars, pokazujui koliko je letaki poriv duboko ukorijenjen u ljudskim biima od osvita ovjeka. Nakon trogodinje stanke, Bradbury se ponovno javlja 1962, i to ak s tri knjige. Prva je fantastiki roman Nesto zlo dolazi ovamo (Something Wiked This Way Comes) , u kojem su glavni junaci opet djeaci, upleteni u karnevalska zbivanja puna mistinih naboja i udesnih obrata. Druge dvije knjige su zbirke pria: Mali ubojica ( The Small Assassin) sadri trinaest horror pria, uglavnom preuzetih iz Oktobarske zemlje, odnosno Tamnog Karnevala, R kao raketa (R is for Rocket) obuhvaa sedamnaest pria, koje nisu anrovski unificirane, jer je Bradbury u tu zbirku ukljuio prie iz gotovo svih prethodnih, anrovski raznorodnih zbirki. Godine 1963. ameriki fantast javlja se prvom zbirkom drama Himna trkaa i druge ludorije (Teh Anthem Sprinters, and Other' Antics). Pretean dio svog dramskog opusa Bradbury je stvarao po motivima vlastitih pria. nerijetko i znanstvenofantastikih, a neki od tih komada doivjeli su zamanu popularnost na scenama Amerike i Engleske.. Jednu sezonu kasnije, 1964, Bradbury se javlja novom zbirkom fantastinih pria, od kojih je veinu prethodno objavio u asopisu Playboy. Pria na koju ovdje valja upozoriti jest Dan smrti (El Dia de Muerte), znaajna prije svega zato to je nadahnue za nju Bradbury crpao prilikom dueg boravka u Meksiku, ijom je folklornom mistikom bio oaran, tako da ju je poslije inkorporirao u svoja djela Godine 1969. Bradbury publicira zbirku Ja slavim tjelesni elektricitet (I Sing the Body Electric), koja takoer obuhvaa samo prethodno

136

objavljena ostvarenja. Ameriki pisac oigledno je ve preao stvaralaki zenit i uvelike ivi na lovorikama steene slave. No injenica da mu to potpuno uspijeva, bolje od svega drugog, svjedoi da je ono to je napisao doista bilo vrijedno i da je ostavilo trajnog traga u historiji anrova kojima se bavio. Nije naodmet na kraju spomenuti jo jedan oblik Bradburyjeva stvaralatva onaj, naime, koji je vezan za sedmu umjetnost. Pisac Maslakova vina spada meu SF-autore ija su djela najee prenoena na veliki i mali ekran, a pri tome je veinom on sam bio scenarist. Nakon ve spomenutog Fahrenheita 451 godine 1968 na platno se prenose i tri prije iz zbirke Tetovirani ovjek, koje tvore omnibus pod istim naslovom. Bradburyjeve prie posluile su kao osnova za jo dva neto prije snimljena SF-filma (1953): Doli su iz svemira i Zvijer iz dvadeset tisua fantoma. Godine 1962. snimljen je veoma uspio animirani film po znamenitoj prii amerikog pisca Icarus Montgolfier, Wright*, takoer po njegovu scenariju, a najuspjelijim Bradbruvjevim kinematografskim pothvatom smatra se suradnja s Johnom Hustonom na scenariju za uveni film Moby Dick. Nedavno ie za televiziju otpoela ponovna ekranizacija pria iz Tetoviranog ovjeka, a to ide u prilog naoj tvrdnji da je to moda najreprezentativnija Bradburyieva knjiga. Neka na svretku bude reeno jo i to da su dvadeset etiri prie amerikog pisca obraene u strip-verziji. a esnaest od njih pojavilo se u dvije zasebne kniige Jesenski ljudi (The Autumn People) i Sutranja pono (Tomorow Midnight). Kakav zakljuak moemo izvesti, poslije svega to je reeno, o onoj polaznoj, ambivalentnoj ocjeni Bradburyjeva SF-stvaralatva?

Nedoumica je, naime, bila izraena u krajnje zaotrenu obliku: s jedne strane imali smo stanovite prema kojem je Bradbury najvei pisac znanstvene fantastike, a prema drugom miljenju on uope nije pisao znanstvenu fantastiku. Nama se ini da je kako to ve biva u slinim situacijama pravi odgovor negdje na sredini izmeu ta dva ekstrema. Bradbury ipak nije niti je imao ambiciju da bude najbolji pisac SF-anra. ako ni zbog ega drugog, ono zato to pod znanstvenu fantastiku otpada razmjerno skroman dio njegova ukupnog opusa. Ako ie suditi samo po kvantitativnim pokazateljima, onda je autor Maslakova vina prvenstveno pisac fantasike proze, u cijelom njenom pluralitetu podoblika, od kojih je jedan i znanstvena fantastika. S druge strane, podjednako je neosnovano i gledite da Bradbury uope nije pisao SF-anr. Ve smo upozorili da u zaleu takvog stanovita lee u prvom redu nastojanja da se znanstvena fantastika nasilno ogranii, da se zatvori u geto, da se onemogui njeno pribliavanje pravoj umjetnikoj prozi. A upravo u domeni ovog posljednjeg u domeni priblienja SF-anra u velikoj knjievnosti Bradbury je dao moda svoj najvei obol znanstvenoj fantastici. Postoji jedna njegova znamenita izjava koja u pregnantnom obliku rezimira sutinu tog kljunog doprinosa: Znanstvena fantastika je kae Ray Bradbury vodea knjievnost naeg vremena. Ona nije samo dio Velike Literature ve je sama Velika Literatura!

137

Zaista, vrijeme prolazi bre nego sto bi to ovjek oekivao. Gledam pred sobom hrpu vaih pria pristiglih u SIRIUS negdje do sredine lipnja (one koje sam primio kasnije sad su kod recenzenata i o njima u pisati tek poto mi ih oni vrate uz svoje opaske i miljenja). Hrpa golema, a ja se sve osjeam poput krivca to tek sada dospijevam da Vam odovojim rije\dvije o Vaim priama. Znate i sami da sam se zaklinjao na aurnost i obeavao brze odgovore ili bar to bre no jednostavno ne ide pa ne ide: na primjer, u prolom broju nisam elio odgovarati jer je u njemu bio neproporcionalno mnogo tekstova nepria, pa bi ova rubrika, makar i ovako sitno pisana, samo jo vie otetila Vas, dragi itatelju, koji kupujete SIRIUS radi pria koje elite, itati, a ne o kojima se pie. I tako, eto, tek u ovom rujanskom broju piem o priama od kojih su neke stigle u redakciju i prije dobre pola godine! Molim za ispriku i ne obeavam da e u budunosti biti bolje . Prije nego to krenem na konkretno, dvije konkretne opaske: prvo, vrijeme nosi breme, pa se moe dogoditi da tu proitate i naslove pria ve objavljenih u SIRIUSU to je zbog principa da elim u listu spomenuti SVAKU pristiglu priu; i drugo, iako je naslov ZA SIRIUS, to ne znai da e svaka pria kojoj pod njim objavim naslov biti i objavljena ODMAH. Naime, SIRIUS ne izlazi ni radi mene ni radi autora pria nego radi Vas, itatelja, pa se moe dogoditi da neka pria poeka i godinicu dok se uklopi u kompoziciju prilagoenu eljama itatelja! Najzad, konkretno. PRSTEN (duhovito, ivi dijalozi); NEPRISTOJKO (cjelovito, ispriano uzbudljivo. Da prepravimo kraj?); REIJA (minijaturadosjetka. Panja: ostalih osam pria su nejasne i nedoreene!); OPAZOVALNICA in MENE NAS JE MNOGO (dosjetke na razini dobroga vica. Pazite: ostale tri: NE!); V ISKANJU MLADOSTI (dobro, ali ne sjajno. Prognoza: dugo ekanje u repu. Druga pria: nemotivirana, i zato: NE); INVAZIJA SA SIRIUSA (ne zbog SIRIUSA u tabuu nego zaista: da, jer je duhovito i saeto); PROMETEJ I BOGOVI (dugo e ekati na red!); FLAMARION (znalaki i cjelovito pisano, duhovito); TISUE POSLJEDNJIH NOCl DVA HAGENA (krimi i horor izvanredno uspjeno spojeni sa SF, originalna konstrukcija prie); PROCES SPOZNAJE (na granici I Da ne biste ekali do beskonanosti, pokuajte nainiti novu verziju: umjesto glasa smislite neki drugi medij komuniciranja, dijaloge uskladite s dramatikom situacije); MAINA ZA BESMRTNOST (duhovito, ali objavljivo tek uz redakcijske intervencije. Druga pria Cc!); NEVIDNA VEZ in PANOPTIKUM (prilino OK, naroito u usporedbi s ostalih pet pria ko su takoer prilino OK, ali nisu SF). Niste nali ovdje naslov svoje prie? Potraite ga u rubrici NIJE ZA SIRIUS. I ne ljutite se: ako ga naete u toj rubrici, to je znak da ima boljih pria nego to je Vaa i da morate zapeti iz petnih ila da dostignete razinu tih boljih. A ako je ne naete u tom popisu, to znai da e joj naslov izai u jednom od iduih SIRIUSA, da priu jo nisam dospio doitati, ili ak ni proitati a kamo li neto i napisati o njoj. Dotad: Do itanja! Va B. J. Put koji vodi u ovu rubriku najee se zove: nemotiviranost, nejasan nain pripovijedanja, nije SF, odsutnost osnovne ideje, ponekad i posvemanja nejasnoa prie. Dakle, nedostaci koji se mogu uz manje ili (to je ee) vie muke ispraviti ako u autora ima dovoljno dobre volje i upornosti. Dakle, dragi itatelju, spominjanje naslova Vae prie u ovoj rubrici nipoto ne shvatite kao ne autoru nego samo kao ne toj i toj prii (zbog tih i tih razloga, koje, skuen prostorno, neu svaki put navoditi, uvjeren da ste ih svjesni i bez moje opaske). Dakle, na posao. ULJEZ (unato divljenju prema autoru kao jednom od najmarljivijih i najuglednijih suradnika SIRIUSA, ovaj put glasam za ne jer: vremenski skokovi u prii nisu motivirana, a cijela je pria pisana oito u vie navrata pa ne ini shvatljivu cjelinu); POVRATAK (na granici ne i da, s tim da prednost Ima ono prvo. Zar se letjelica popravlja tako jednostavno kao fio?): VRIJEME UHODA (fabula s bradom, i to malo predugom i preornom: pesimistina pobjeda robota nad ljudima); UZBUNA U NASELJU; SALT 14 (opet: nije SF!); OTKRIVENJE (dobra fabula ispriana previe brzopleto, pa je

Za SIRIUS ...

Nije za SIRIUS ...

138

postala nejasna. Napiite tu priu u jo nekoliko varijanata, a najbolju od njih poaljite SIRIUSU!); PREOBRAAJ (glavna ideja preobraaj ostala neobraena!); PROKLETA PLANETA (zar ba crnci?); POVRATAK BEZ POVRATKA (tema esto obraivana, ali mnogo bolje moda ba zbog onoga esto: ljudi zbriu sa Zemlje, a onda se vrate i najee...); POVRATAK BOGOVA (1 dr. zato se ne ugledate u jasnou vlastitih pria objavljenih u SIRIUSU?); CIKLUS... IZ SEOSKOG DVORITA (i bez Vaega potpisa, koji ste oito namjerno Izostavili, potpisujem ocjenu recenzenta: nije SF, motivi ni za to pisano OK); DVOJNIK; BEZ DIJAGNOZE (banalno i pomalo sanjivo); SUNCANIK... (struna leksika manjkava; pripovijedanje previe komplicirano. Piite nove verzije te prie jer je osnovna ideja odlina!); LOVAC i dr. (nedoreeno, neprecizno u ideji) ;CARSTVO C VETO VA (ideja dobra, no konfuzno ispripovijedano. Neka vam tu priu preradi netko od vaih prijatelja koji je vian pisanju onako kako ste vi struni u svojoj profesiji to se vidi iz prie!); EKRAN; KAD... (ideje OK, pisano zbrkano i nejasno); KONANA METAMORFOZA (bez ideje!); OPASNO JE BITI BOG i dr (jeste li se to potpisali pseudonimom, a pravo Vam je ime Daniken? teta, inae ste pismeni!); SAKUPLJA ENERGIJE i dr (motor vremeplova je sve vreme kaljucao, napisaste i ostadoste ivi. E, pa ivjeli!); DRUGO SUNCE (poetniki, a to znai: uite, uite!); MORE BELINE (delirian san o telepatiji. Jok!); MAKE; BOGATSTVO ILI SITOST (Ne.); NEOBIAN GOST... (Srdaan pozdrav od Aladina iz 1001 noi!); METAMORFOZA (rekosmo i dogovorismo se Jo poodavno: pjesme ne! Ni ove u prozi!); GRANICA; DOSADNE MALE BUHE; PETI KVARTAL (previe naivno da bi bilo objavljivo); POSLEDNJI INEMAL; SANJE (model koriten: druga vrsta sagledava ovu i njegovo ponaanje. Dajte neto novo!); OSECANJA (ideja sjajna, udruite se s nekim tko ima sape da je uoblii u prihvatljivu formu!); BRON I TROG (da je kraj kao poetak...); SPOROCILO (previe umovanja, premalo prie); PRIMITIVCI (objasnite mi na jedno stotinjak stranica to ste htjeli tom priom, pa onda...); STRAH i jo dvije (poetniki, ali ne bezizgledno;) VJEROVALI ILI NE i PAKLENA VONJA (zaista ne vjerujem da je to SF!); NETO POSEBNO NA PRODAJU (puevi i seks... ao mi Je to je. napokon, seks' a nije za SIRIUS!); VREMEPLOV (dvije prie spetljane u jednu koja nema veze, posve je nejasna); NEZAPAMENA...; ROMANTIAR (obje posve nejasne!); ODHOD NA PEASY (eskapizam i naiva); NEUROLOGIJA (imate 11 jo maia? Jer ovi se prvi bacaju u ... ko); VELIKO JEMSTVO (opet neuspjeno primijenjena ablona space opere. Zar u njoj na primjer, ima bilo kakvo znaenje fraza danas je sreda? Malo pouke u prii nije alibi: loe ostaje loe i uz pouku!); ELEKTRANA (ideja rjenik: O. Prata se: poetnitvo. Howgh.); AMEBA (znanstvena komponenta bez logikih veza); TRAVA PROLOSTI (prie koje su vam objavljene nisu adut; ova, i jo neke, nemaju unutarnje logike, a i pojedinosti u njima sukobljuju se s logikom ako Vela pogiba u prolosti, odakle sad ona u sadanjosti? Uope: logika i znanstvene veze nikako ne timaju! Osim toga a to vrijedi kab pravilo za sve: piite samo na jednoj strani papira! To je drevno novinsko-knjievno pravilo koje je preivjelo sve stabilizacije, ratove i tednje!); POLIESTER; METAMORFOZA (nismo shvatili ni Koevi ni ja. Mislite li da bi ih shvatio netko od ostalih itatelja SIRIUSA? Uprite prstom u njega!); ARHEOLOZI (ideja dobra, nespretno ispripovijedana); KLUPCE (prizemna, ak vunena ideja. Suprotno krajnost od onih autora koji u laganoj SF prii pokuavaju rijeiti egzistencijalna pitanja ljudske vrste i svih njezinih dilema od kamenog doba do 101.980. godine nae ere); JOSHUA; ASTEROID (obje: nedoraene, nedopriane, neobjanjene); EKSPERIMENTALNA STVARNOST (ako Vam je netko rekao da je shvatio tu priu, slobodno mu. uz moj pristanak, recite da je laac); NEODRIVO OBEANJE (neodriva ldeja; moj vapaj za domaim temama u domaem SF-u shvatili ste malo previse do daske); BOMBARDERI; IZMILJANJE; OTKRIE, ALBA; 2 + ?=4; DZO; (TRI) AUTOBIOGRAFIJE; ZRAKE IVOTA; PROKLETI KOMARI (sve nedoreeno, poetniko, zrelo za ponovno-ponovnu obradu i reobradu). Dosta razoaravanja. zar ne? Ma ne, to su ohrabrenja! Zato: do Idueg nije za sirius Va B. J.

139

Ljubitelji znanstvene fantastike, itatelji SIRIUSA


Serija koju smo pokrenuli od poetka ove godine, Dvanaest velianstvenih, posveena esejima o najveim svjetskim autorima naune fantastike, doivjela je meu vama veliku popularnost. U redakciju Siriusa svakodnevno stiu pisma u kojima se hvali kako sama zamisao da se poduzme objavljivanje ovakvog ciklusa, tako i kvaliteta i obavijetenost tekstova. Zbog svega toga redakcija Siriusa i urednitvo Kentaura odluili su da vam prirede iznenaenje, za koje smo uvjereni da e vam se svidjeti. Ove dvije vodee jugoslavenske edicije za naunu fantastiku pripremaju zajedniko izdanje knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI kojim e biti obuhvaeni svi eseji magistra Zorana ivkovia iz ciklusa Dvanaest velianstvenih, dopunjeni tekstom o domaem SF-bardu Zvonimiru Furtingeru, kao i reprezentativne prie, karakteristine za opuse velikih majstora anra. Bit e to jedinstvena knjiga te vrste u Jugoslaviji, koju e nesumnjivo pozdraviti svaki pravi ljubitelj naune fantastike. Planirano je da knjiga izie iz tampe do 1- IV 1981. godine, a mi vas ve sada pozivamo da osigurate svoj primjerak. To moete uiniti na dva naina: pretplatom i narudbenicom. Ukoliko se opredijelite za preplatu, onda uivate specijalan popust, tako da ete knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI dobiti za svega 200 dinara, koje moete uplatiti u etiri rate od po 50 dinara. Oni koji odlue da knjigu nabave putem narudbenice, dobit e je pouzeem, a to znai da e prilikom primitka knjige potom platiti njenu maloprodajnu cijenu od 250 dinara. Pozivamo vas da to prije osigurate svoj primjerak na jedan od ova dva naina, jer e knjiga biti tampana u ogranienoj nakladi, a oekujemo veliko zanimanje vas, itatelja.

PRETPLATNICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOSTI. Sumu od 200 (dvjesta) dinara uplatit u odjednom, odnosno u dvije rate (nepotrebno precrtati) od po 100 (sto) dinara, odmah poto dobijem uplatnicu. IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA

140

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem knjigu Zorana ivkovia SAVREMENICI BUDUNOST. Sumu od 250 (dvijesta pedeset) dinara platit u prilikom primanja knjige potom (pouzeem). IME I PREZIME ZANIMANJE..... BROJ OSOBNE KARTE .. Izdata kod SUP................................................. ADRESA Pretplatnice i narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/11, 11000 Beograd, sa naznakom za knjigu SAVREMENICI BUDUNOSTI

141

KENTAUR
JEDINA JUGOSLAVENSKA BIBLIOTEKA NAUNOFANTASTICNIH ROMANA Prosveta, OOUR Izdavaki zavod Jugoslavija
U godinjem kolu od osam knjiga KENTAUR donosi najbolja ostvarenja svetske naune fantastike. Do sada su objavljena sledea dela: 1. Riard Metison: Ja sam legenda, 2. Rene Baravel: Neoprezni putnik, 3. Filip Hoze Farmer: Ljubavnici, 4. Rej Bredberi: Tetovirani ovek, 5. Volter Tevis: ovek koji je pao na Zemlju, 6. Roberto Vaka: Smrt megalopolisa, 7. Kobo Abe: etvrto meduledeno doba, 8. Anatolij i Boris Strugacki: Gola na urvini, 9. Dord Orvel: 1984., 10. Oldos Haksli: Vrli novi svet, 11. Miel 2eri: Neodreeno vreme, 12. Anatolij i Boris Strugacki: Teko je biti bog, 13. Filip Dick: ovek u visokom dvorcu, 14. Pol Anderson: uvari vremena, 15. Erih Ko: Sneg i led, 16. Don Vindhem: Dan Trifida, 17. Kliford Simak: Grad, 18. Teodor Sterden: Vie nego ljudski, 19. Don Kristofer: Smrt trave, 20. Fred Hoil i Don Eliot: A kao Andromeda , 21. Isak Asimov: Ja, robot, 22. Stanislav Lem: Nepobedivi, 23. Artur Klark: Kraj detinjstva, 24. D. Balard: Potopljeni svet, 25. Frederik Pol i Siril Kornblut: Reklamokratija, 26. Dejms Bli: Zvezdane spore, 27. Olga Larionova: Leopard sa Kilimandara, 28. Stanislav Lem: Glas gospodara, 29. Tomas Di: Logor koncentracije, 30. Filip Kirval: ovek naopako, 31. Robert Hajnlajn: Metusalemova deca, 32. Ursula Legvin: Leva ruka tame, 33. Jevgenij Zamjatin: Mi, 34. Kurt Vonegat: Kolevka za macu U redovnom kolu KENTAURA za 1980. godinu bie objavljeno stedecih osam SF romana: 53. Ursula Legvin: Svet se kae uma, 54. Artur Klark: Rajski vodoskoci, 55. Ivan Ivanji: Na kraju ostaje re, 56. Lari Niven: Prsten, 57. Karl Ameri: Kraljevski projekat, 58. erar Klajn: Gospodari rata, 59. Sam Lundval: Nije vreme za heroje, 60. Roder Zelazni: Gospodar svetlosti Osim izdanja iz redovnog kola. KENTAUR je poeo svake godine da objavljuje i specijalno kolo od est knjiga pod nazivom Izbor iz opusa velikih majstora anra. Posebno vam skreemo panju na ovu jedinstvenu biblioteku iz dva razloga: prvo, prua vam se izuzetna prilika da na jednom mestu naete sabrana najbolja SF ostvarenja vaih ljubimaca, koji su svojim opusom veoma zaduili nauno-fantastini anr; drugo, popularnost ovih kompleta ve je uveliko doivela potvrdu kod italaca-ljubitelja naune fantastike, o emu najbolje svedoe podaci da su Asimovljeva dela bezmalo rasprodata, da se od Klarkovih vie ne moe nabaviti ni jedan primerak, kao i da vlada nezapameno interesovanje za

142

sekstalogiju Frenka Herberta Peana planeta, koja postaje pravi bestseler. Ali odbacite svaku bojazan da ete ostati bez svojih primeraka ovih izuzetno traenih SF knjiga. Dovoljno je samo da popunite ovu narudbenicu i ostalo je briga KENTAURA. Tano je, dodue, da Klarkovog kompleta vie nema, da je Asimovljen na samom izmaku, kao i da e to po svoj prilici uskoro biti sa Herbertovim, iako se tek nedavno pojavio iz tampe ali mi vas i dalje pozivamo da ih naruujete, iz prostog razloga to emo, onog asa kada sakupimo odreen minimalan broj vaih narudbenica, odmah prirediti drugo izdanje onih kompleta koji su rasprodati. U pogledu naruivanja kompleta uvodimo jednu novinu, koju su pravi ljubitelji naune fantastike ve uveliko preutno usvojili: re je, naime, o tome da predviamo naruivanje samo celih kompleta, a ne pojedinanih dela iz njih. Stvar je u tome to se rasparavanjem gubi smisao kompleta, kao koncentracije najboljih ostvarenja datog autora, koja treba da celovito predoe njegov SF opus. Osim toga, rasparavanje u sluaju Herbertove serije Peana planeta nema smisla iz jednostavnog razloga to su posredi romani koji se organski nastavljaju jedan na drugi. Konano, pre no to damo popis objavljenih dela u ediciji Izbor iz opusa velikih majstora anra, koristimo priliku da vas obavestimo da za sam poetak 1981. godine imamo u planu objavljivanje kompleta od est romana Herberta Dorda Velsa, velikog rodonaelnika moderne naune fantastike objavljivanje za koje smo uvereni da e predstavljati pravi praznik za sve poklonike SF anra. I za Velsove romane ve sada moete slati narudbenice, to je najpouzdaniji nain da doete do svojih primeraka knjiga. I) Isak Asimov 35. Zadubina 36. Zadubina i carstvo 37. Druga zadubina 38. Pod elinim nebom 39. Golo sunce 40. Kraj venosti II) Artur Klark 41. Grad i zvezde 42. S druge strane neba 43. Izgubljeni svetovi 2001. 44. Svetlost zemaljska 45. Sastanak sa Ramom 46. Matica Zemlja III) Frenk Herbert 47. Arakis 48. Muad Dib 49. Prorok 50. Mesija 51. Deca Arakisa (I) 52. Deca Arakisa (II) IV) Herbert Dord Vels 61. Vremepolov (I druge prie) 62. Prvi ljudi na Mesecu 63. Ostrvo doktora Moroa 64. Rat u vazduhu 65. Hram bogova 66. U danima komete

Napominjemo na kraju da cene navedenih knjiga nisu jednoobrazne, ve da se razlikuju u zavisnosti od godine izdanja u rasponu od 80 do 150 dinara. Taan iznos bie zaraunat prilikom slanja rauna koji ete dobiti sa knjigama (pouzee). Na sve knjige kupljene ovom narudbenicom itaoci uivaju 5% popusta.

143

NARUDBENICA
Ovim neopozivo naruujem sledee knjige (ispisati redne brojeve prema gornjem navodu): _______________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ ___________________________________________________________ Raun u platiti potaru prilikom isporuke knjiga. Narudbenice slati na adresu: Izdavaki zavod Jugoslavija, Nemanjina 34/Il, 11000 Beograd Ime i prezime: Adresa: ______________________________________________

___________________________________________________

Broj line karte: _________________________ SUP: _______________

144

Das könnte Ihnen auch gefallen