Lingvistika- znanost o jeziku, tj znanost koja jezik i govor shvacene kao dva aspekta jezicne djelatnosti istrazuje u svim

njihovim oblicima i medusobnim odnosima Klasifikacija jezika- genetska (bazira se na podrijetlu), kontaktna ili arealna (srodnost koja proizlazi iz dodira govornika jednog jezika s govornikom nekog drugog jezika), tipoloska (ima li jezik neka slicna svojstva kao neki drugi jezik, strukturalna srodnost) Poredbeno povijesna lingv- disciplina koja prouava genetsku klasifikaciju. Bavi se prouavanjem povijesnog razvoja jezika i to se s njim dogodilo. Dijeli jezike na jezine porodice ili skupine. Jezina porodica skupina jezika za koje se moe dokazati da su doli iz istog jezika, tj. prajezika Jezicne univerzalije- karakteristike koje dijele svi jezici Izolirani jezici- oni kojima se ne moze utvrditi srodnost ni s jednim zivim ni s mrtvim jezikom(baskijski, madarski, finski) Kontaktni-kad govornici jednog jezika dolaze u dodir s govornicima drugog dolazi do interferncije,tj. prijenosa karakteristika jednog jezika u drugi Tipoloski-bavi se pitanjem sto je sad s jezikom, bavi se pitanjem koja svojstva dijele razliite skupine jezika. Klasifikacija jezika po morfolgiji (von schlegel): Izolativni- sve rijeci su nepromjenjive, vijetnamski, kineski Aglutinativni- jezici cija se rijec sastoji od linearnog slijeda manjih jedinica, madarski, turski, bautu jezici Flektivni- rijeci se sastoje od nekoliko morfema koji su spleteni jedan u drugi i ne mogu se lako odijeliti, sluze se fleksijom (promjena oblika rijeci iz gramatickih razloga), hrvatski, engleski, spanjolski Prema von Humboltu Polusinteticki ili aglomeracijski- jezici koji se ne razlikuju jasno rijec od recenice, eskimski Sinteticki- odnosi medu rijecima u recenici se izrazavaju manjim jedinicama, odnosno gramatickim morfemima, bitan im je red rijeci u recenici, imaju fleksiju s desne strane (latinski i hrvatski) Analiticki- imaju fleksiju s lijeve strane (engleski, spanjolski, francuski), jako im je bitan red rijei u reenici

Posrednicki ili kontaktni- nastaju iz svakodnevne komunikacijske prakse izmedu govornika razlicitih prirodnih jezika Jezicna ekonomija- mogucnost postizanja ravnoteze u jeziku izmedu dvije krajnosti- teznje za ustedom u trosenju energije i teznje za sto boljom komunikacijom Port royal-filozofska gramatika 17. St, arnaud i lancelot, predmet gramatike je razlog, a ne uporaba i jezik je podvrgnut istom zakonu kao i misao Glotogonija diskusija o podrijetlu i poetku jezika Historijski komparativna gramatika- komparativna metoda kojom se utvrduju srodnosti izmedu jezika i koja potice teznju za rekonstrukcijom prajezika. Von humboldt- osnivac opce lingvistike kao zasebne znanosti, 1820. Teorija o razliitosti jezika prema razliitom pogledu na svijet Jacob grimm- utemeljitelj historijske gramatike Franz bopp- utemeljitelj poredbene lingvistike( disciplina koja proucava genetsku klasifikaciju) Antoine meillet-linguistique historique et linguistique generale, zaetnik fra. Socioloke kole, jedino to je preuzeo od Saussuure da je jezik drutveni fenomen Michel breal- osnivac semantike Strukturalizam- jezik je struktura, moze se proucavati kao sustav, cjelina povezana odredenim elementima, a ti elementi su meduovisni. Objavili Teaj Bally i Sechehaye. Dihotomije- 1) langage- pojam koji oznacava jezicnu kompetenciju koja se sastoji od jezika (la langue) i govora (la parole). Langage je sposobnost svakog pojedinca za jezicno izrazavanje. La parole- realizacija jezika u praksi, ono sto pojedinac ostvaruje govorom. 2) le signe (znak) sastoji se od: signifiant (oznacitelj) i sgnifie (oznaceno). Znak je ono sto oznacuje nesto u sustavu. Siginfiant- ono u jeziku cime mi opisujemo stvarnost na koju se referiramo. Signifie je koncept koji mi poznajemo (ono sto zamislimo u glavi kad kazemo kuca). 3) vrste odnosa u jeziku prema jezicnim elementima: a)in praesentia (sintagmatski):oni odnosi koji prema kojima se znakovi izmjenjuju sukcesivno u govornom lancu. Temeljni karakter tih odnosa je linearnost oznacitelja.

b)in absentia (paradigmatski): izvan govornog lanca, negdje u jeziku, se stvaraju asocijacije medu znakovima tvoreci grupu razlicitih jedinica medu kojima mi odabiremo one koje cemo upotrijebit u govoru 4)interna lingvistika- bavi se cinjenicama koje su inherente sustavu, one koje utjecu na jezik unutar samog sustava. Eksterna- jezik zamisljen kao sustav znakova moze se proucavati u odnosu prema vanjezicnim cinjenicama (povijesnim, politickim, socijalnim). 5) sinkronija- jezicno stanje u odredenom trenutku, jezik koji promatramo prema sinkronickom presjeku se manifestira kao ureden sustav koji zivi u kolektivu. Sinkronicka ili staticka lingvistika se bavi opisom jezicnog stanja kakav je sada, u trenutku promatranja Dijakronija-obuhvaca jednu fazu evolucije, dijakronicko ispitivanje tice se sukcesivnih jezicnih promjena onih koji nisu sadrzane u jezicnom opusu govornika. Dijakronicka ili dinamicka lingvistika bavi se povijescu jezika, njegove evolucije. 4 glavna termina za Saussure su: jezina kompetencija, jezik, govor i glas. Njega je jezik zanimao kao predmet znanstvenog prouavanja. Jezik je organizirani sustav, drutveni fenomen, te je njegova potreba i da se u teoriji i praksi razlikuje u dva pravca jezinog ispitivanja i da je jezik tako povezan da je prisutnost jednog uvjetovana prisutnou drugog. Tako smo doli do opozicije, tj. meusobno suprostavljanje jezinih znakova. Jezini znak je uvijek arbitraran. Jezik je skup normi odreenog drutva. 4 glavne karakteristike znaka: linearni karakter oznaitelja, totalitarni karakter oznaenog, nepromjenjivost znaka, promjenjivost znaka. Emil Benveniste se bavi teorijom arbitrarnosti. Tvrdi da je u redu da je veza izmeu znaka i stvarnosti arbitrarna, ali veza izmeu oznaenog i oznaitelja mora biti povezana, jer da je nema jedno ne bi predstavljalo drugo. 6. dihotomija- odnos forma i supstancija- ono to elementi jesu sami po sebi, po svom materijalnom sastavu je supstancija, a njihov oblik je forma. 7. dihotomija- vrijednost prema sustavu- u jeziku znaenje nose samo razlike, vrijednost svakog elementa u sustavu proizlazi iz odnosa prema drugim elementima istog sustava. 3 recepcije strukturalizma- a) lingvisti koji nemaju veze s sausserovom teorijom ali su dosli do rjesenja slicnih koje ima saussure (sapir) b) izravni sausserovi ucenici u francuskoj, ideja antoine meillet, oni prihvacaju da je jezik drustveni fenomen, to je jedino sto preuizmaju od saussurea c)kod lingvistickih skola i smjerova kojima je sausserova teorija posluzila kao

temelj na kojem su oni gradili svoje teorije (praska fonoloska, danska glosematika, martinetov funkcionalizam) Praska fonoloska skola- trubetzkoj i koracevski i jakobson, prvi oblik strukturalne lingvistike, promovirali fonologiju kao novu lingvisticku disiplinu. Trubetzkoj je odvojio fonetiku od fonologije. Iznose tvrdnju o potpunoj ravnopravnosti sinkronije i dijakronije. Trubetzkoj je smatrao da je jezik nain uvanja i razumijevanja kulture. Jakobson smatra da je jezik nain izraavanja, da je nain razvoja kulture. Glosematika ili danski strukturalizam- Hjemslev kae da je struktura cjelina povezana unutranjom meuovisnou. Prvenstveni utjecaj strukturalizma je na razlikovanju predmeta od objekta lingv. Predmet lingv. Je sveobuhvatnost manifestacija govorne sposobnosti, te govorne sposobnosti su heterogene, neuhvatljive. Objekt lingv. Je podskup tih manifestacija koje odabiremo za neko istraivanje, npr. oblik rijei, vrste glasova, odnosi u reenici, vrste znaenja. Martinet- funkcionalizam, funkcija je nacin prenosenja ljudskih iskustavakomunikacija (funkcija izrazavanja misli, estetska funkcija..). lingvisti imaju zadatak pronaci koji elementi imaju ulogu u komunikaciji i kakva im je uloga. Izbor elemenata je kljucni pojam cijelog njegovog funkcionalizma. Artikluacija- sav jezicni sustav je sveden na artikuliranost ljudskog jezika. Artikulaciju svodi na dvije razine: 1) svaki izricaj moze biti rasclanjen na minimalne znakove koji imaju izraz i znacenje. Ti znakovi se zovu monemi. 2) te iste moneme rasclanjuju artikulacijom na na minimalne jedinice koje imaju izricaj ali ne i znacenje- fonemi 3) semovi 4) idovi U 3. I 4. Nisu artikulirani, realiziraju se istovremeno Strukturalizam u americi- osnivac franz boas. Sapir- smatrao da je jezik ogledalo kulture, drustva, oblikuje nase poimanje svijeta, razumijevanje drustva je nemoguce ako ne postoji jezicno ponasanje. Le whorf- bavi se lingvistickim ponasanjem. Sapir whorfova hipoteza- jezik je drustveno- povijesni proizvod koji reorganizira pogled na svijet (nastaje iz drustva te kako evoluiramo mi tako evoluira jezik i nas pogled na svijet) -Govornici razlicitih jezika djele realnost na razlicite nacine, a to ovisi fondu rijeci kojima raspolazu, tj. vokabularu

Bloomfield- razlikuje se od saussure u odnosu prema znacenju. Smatra da nista ne moze toliko dobro oznacavati realnost da bi to bilo znacenje.jezik je prema njemu sastavni dio ponasanja koji se kao i svi drugi ocituje u obliku poticaja i odgovara izvjesnoj reakciji. Jezik skup oblika izraza i onda se ti oblici oznacuju te se znanost o jeziku moze podijeliti na fonetiku i semantiku. Distribucionalizam- osnovna razlika u odnosu prema znaenju, pokuavao analizirati jezik bez obzira na znaenje. Tei egzaktnosti jezika, prouavanje stvarnih injenica, odbacuje teoretiziranje, psiholingv. Biheviorizam psiholoka teorija kojom se objanjavaju lingvistiki fenomeni Noam chomsky- transformacijsko generativna gramatika- tom teorijom napokon prestaje jaz izmedu europe i americke lingv. Cilj lingvistike je da opise jezicnu sposobnost- sposobnost kojom govornici razlikuju gramaticke od agramatickih recenica. Jezicna sposobnost je uvjet za ucenje nekog jezika, a naziva je govornikovom kompetencijom. Razlikuje kompetenciju od performancije- sve ono sto mi izrazavamo dok se sluzimo jednim jezikom. Kompetencija je biolosko nasljede, njeno opisivanje moze obajsniti univerzalije. Cilj generativne gramatike je da se opise univerzalna gramatika. RAZINE JEZINE ANALIZE- fonoloka, morfoloka, sintaktika, semantika IDO(napetost) nositelj znaenja. PERTINENTNO- nosilac razlike u znaenju, REDUDANTNO (zalihost)- mogu biti dio rijei, ali ne utjeu na razliku u znaenju Fon nije jedinica jezika, ve glasa, poloaj organa pri izgovoru fonetikaznanost o govoru, tj. akustinim i artikulacijskim svojstvima fonema, fonemnajamnja jedinica jezika, nema znaenje ali ima razlikovnu ulogu, fonologijabavi se funkcijskim svojstvima fonema, morfem jezina jedinica vea od fonema koja ima znaenje, rije- ima svoje znaenje, za razliku od fonema, samostalna jedinica. Podjela morfema : leksiki (osnova, korijen), gramatiki (nastavci), tvorbeni (afiksi, sufiksi). Alomorf- morfemska jedinica koja se zbog glasovnih promjena mijenja PODJELA VRSTE RIJEI SE TEMELJI NA 3 KRITERIJA morfoloki (vrsta), sintaktiki (funkcija), semantiki(znaenje) 2 OSNOVNA POSTUPKA TVORBE RIJEI: derivacija (dodajemo korijenu afikse, imenska, glagolska, pridjevska) i kompezicija (spajaju se u sintagmu 2 leksema koja mogu samostalno stajati, autoput) PUKA ETIMOLOGIJA (etymologie populaire)- traenje motivacije za neto potpuno arbitrarno (npr. vrtilator, umjesto ventilator) VRSTE SINTAGME- autonomne (jednostavna rije), automatizirane (2 rijei koje mogu stajati samostalno, ali ine jednu gramatiku cjelinu npr. autoput,

auto, put), slobodne (ne ovise gramatiki jedna o drugoj) SINTAKSA- bavi se odnosima meu jedinicama u nizu, rijeima i njihovim oblicima, spojevima rijei, odnosima reenica u tekstu ( zavisna i nezavisna) LUCIEN TESNIERE- annalyse stemmatique (stematska anliza), napisao je sintaksu koju je primjenio samo na francuski jezik, njegova univerzalna, strukturna sintaksa ima zadatak otkriti dubinsku strukturu koja se krije ispod linearnog prividia u govornom lancu i odrediti kategoriju rijei i vrstu odnosa meu rijeima u reenici, hoe li svaki morfem odrediti odnose meu njima. Postoje 3 vrste odnosa u reenici: koneksija, translacija, junkcija. Dependecija (odnos zavisnosti) 1 element je podreen, tj. ovisi o nadreenom ( S ovisi o P) i njih dvoje su vezani konekcijom , zato je njegova gramatika nazvana dependencijalnom, u tradicionalnoj S ne zavisi o P ve su njih dvoje povezani predikativnou (ono svojstvo reenice koje omoguava da se reenicom prenese nekakva obavijest). Alfred (regi) parle (regissant). Smatra da je centralni element glagol. Od njega idu sve koneksije. Ostale dijelove reenice naziva aktanti (stvari ili bia koja na neki nain djeluju na proces koji izvrava glagol) i cirkumstansi (izraavaju oklonosti koje se odnose na vrijeme, mjesto, nain). Glagol moe na sebe vezati ostale dijelove zahvaljujui posjedovanju sposobnosti koja se naziva valencija. STEMA- grafiki prikaz odnosa u reenici prema dependenijalnoj gramatici DEPENDENCIJA- dvostruka semantiko- sintaktika veza, sastavni dijelovi veze (semantika koneksija + sintaktika koneksija) se odvijaju istovremeno jedan s drugim. Semantika koneksija je nadreena sintaktikoj, podreeni sintaktiki element je regi, te sa semantikog stajalita odreuje svoj regissant. SEMANTIKA- znanost ili teorija o lingvistikim znaenjima koja prouava identitet znaenja i njegove varijante. Koji je odnos forme i sadraja. Izraz i sadraj imaju unutar sebe jo dva lica- formu i supstanciju. Forma fonoloka realnost. Supstancija karakter svakog fonema. Forma izraza (fonemi, monemi), forma sadraja (znaenje monema), supstancija izraza (fonetika), supstancija sadraja (semantika) . Osniva Michel Breal, objavio lanak o intelektualnim zakonima jezika, 1883. Bavi se promjenama znaenja rijei i uvjetima i uzrocima promjene znaenja rijei. Naturalistika teza- jezici i rijei su ive, kao i drugi organizmi,a mijenjaju se usred velikih drutvenih promjena. Za Breala jezik postoji izvan ljudske aktivnosti , njegova snaga je ograniena intelektualnou , razlog za promjenu lei u naoj volji, tj. kako e ljudi pojmiti tu katastrofu te kako e ju izraziti (proirenje i suenje znaenja). Na promjene znaenja utjeu jezine, povijesne, drutvene injenice. ZNAENJSKI ODNOSI MEU RIJEIMA- sinonimija, polisemija, homonimija,

antonimija SINONIMIJA- rijei sa istim ili slinim znaenjima, ne postoji savrena sinonimija, npr. vatra, oganj POLISEMIJA- rijei sa istim izrazom,a razliitim znaenjem, postoji logina veza izmeu te 2 forme npr. korijen rijei, korijen biljke HOMONIMIJA- srodna polisemija, grafika rije sa potpuno razliitog znaenja, npr. kosa vlasi, kosa alatka ANTONIMIJA- rijei suprotnog znaenja sa slinim ili razliitim izrazom, npr. visok-nizak, zaboravljiv-nezaboravljiv STRUKTURALNA SEMANTIKA se oslanja na dva izvora: Saussurevo uenje o asocijativnim odnosima u rijei (proizala teorija semantikih polja- metoda semantike analize), metoda analize binarizam ( podjela na inherentna, razlikovna obiljeja), uzor u tehnikom pogledu, kako se znaenje moe analizirati (komponencijalna ili semika analiza) SEMIKA ILI KOMPONENCIJALNA ANALIZA- ralamba znaenja rijei na semove od kojih se sastoji semen (semantiki sadraj 1 leksema) Semantiko polje- onaj prostor koji u domeni znaenja pokriva 1 rije ili skupovi rijei LEKSEM- oblik u kojemu se semen realizira, aktualizira INTERPRETATIVNA SEMANTIKA- Chomskyeva teorija. Od istih rijei se mogu graditi reenice sa razliitim znaenjima, jedna te ista reenica moe imati vie znaenja, ovisno o interpretaciji od strane sluatelja ili itatelja. Raunalna lingv.- disciplina koja se bavi razvojem kompjuterskog programa koji omoguavaju obradu prirodnog jezika. Za temelj ima prouiti nain na koji je stvoren jezik, umjetnom inteligencijom proizvesti neto to je proizveo prirodan jezik Kontaktna lingv- prouavanje interferencije jezika. R. Filipovi 1986. Izdaje knjigu Teorija jezika u kontaktu: uvod u lingv. Jezinih dodira, kae da je jezino posuivanje nije iskljuivo jezina kategorija. Predstavnici : Leopold, Hangen, Weinreich, Mackey. 1979. U Bruxellesu se organizira prva samostalna jezina koferencija o jezicima u kontaktu i to je godina osnivanja kont. Lingv. Kao samostalne discipline. Obine posuenice- fast food Hibridi baby frizura

Poluprevedenice mini suknja Doslovne prevedenice kalk yellow pages Djelomine prevedenice iron hand Formalno neovisan neologizam surfing, jahanje na valovima Semantika- mi, workshop Frazeoloki kalk- time is money Sintaktiki kalk- imam strah, have fear Sociolingvistika- osnivai Fishman i Bernstein, Labov. Postoji drutveno i jezino raslojavanje, horizontalno (sociolekt) i vertikalno. Bave se bilingvizmom i diglosijom. 4 vrste raslojavanja: 1) 2) 3) 4) Funkcionalno- manifestira se u registrima Socijalno ili sociolekt-govor drutvene skupine Individualno ili idiolekt- govor svakog od nas pojedinano Teritorijalno- ljudi koji su se bavili time su ustoliili dijalektologiju

Bilingvizam- sposobnost osobe da govori 2 jezika jednako dobro Diglosija funkcionalna upotreba jezika Psiholingv- podrazumijeva prouavanje psiholokih i neurobiolokih imbenika koje ljudima omoguuju upotrebu i razumijevanje jezika, interdisciplinarna je, lingvisti se bave problemima fonetike i fonologije unutar psiholingv.