Sie sind auf Seite 1von 1

Revolucije 1848.-1849.

godine Uzroci revolucije: 1) stanje u Evropi uzrokovano Bekim kongresom; 2) traenje niih slojeva drutva (radnika, seljaka i dr.) za poboljanjem svog poloaja; 3) nerijeena nacionalna pitanja; 4) teka ekonomska kriza koja je pogodila Evropu u XIX stoljea; i drugo. Nacionalno pitanje: je skup razliitih pitanja koja su obuhvatala poloaj jedne nacije u odnosu na druge nacije, te uslove za njen nesmetan razvitak. Nacionalni pokreti: su organizovani pokreti naroda koji su imali za cilj stvaranje nezavisnih nacionalnih drava. Revolucija u Francuskoj: februara 1848. godine revolucija je poela u Parizu odakle se iri na itavu Francusku. Kralj Luj Filip svrgnut je s prijestolja, ukinuta je monarhija a proglaena republika. Revolucija u Francuskoj uticat e na sve ostale revolucije. Revolucija u Njemakoj: Pod pritiskom seljaka, studenata i radnika pruski kralj obrazuje liberalnu vladu, ime je ukinut apsolutizam. Cilj graanstva u Njemakoj bilo je ujedinjenje Njemake. Uz pomo pruske vojske revolucija je uguena. Revolucija u Habzburkoj monarhiji: poela je u Beu marta 1848. godine. Najopasnija je bila nacionalna revolucija u Ugarskoj na ijem elu se nalazio Lajo Kout. Kako Maari nisu dozvoljavali prava dr. narodima koji su ivjeli s njima izgubili su njihovu podrku. Uz pomo ruske vojske uguena je i ova revolucija. Posljedice (rezultati) revolucije: a) u svim zemljama revolucija je uguena; b) u velikom dijelu Evrope ( osim u Rusiji i O.C.) ukinut je feudalizam koji je koio razvoj kapitalizma; c) u Francuskoj uvrstila je vladavinu graanstva i uvrstila kapitalistiki poredak; d) u Njemakoj je osnaila graanstvo i otvorila put ujedinjenju Njemake; i drugo. Ujedinjenje Njemake i Italije Nacionalni pokreti: Krajnji cilj nacionalnih pokreta uvijek je stvaranje nezavisne nacionalne drave. Najprije poinju zahtjevi za kulturnom i vjerskom autonomijom zatim i politikom. Politika autonomija je zadnja stepenica ka stvaranju nacionalne nezavisne drave. Pojam nacionalizam: Nacionalizam je ideologija koja istie i bori se za svoju naciju i njene interese nasuprot drugih nacija. Drugu polovinu XIX st. karakterie ujedinjenje Italije i Njemake. Ujedinjenje Italije: Borbu za ujedinjenje Italije predvodila je Sardinska kraljevina (Pijemont) na elu sa politiarom Kamilo di Kavurom. Kraljevina Italija proglaena je u Torinu 1861. godine. Meutim, stvarno ujedinjenje zavreno je 1870. godine kada su italijanske trupe zauzele Rim koji su uvale francuske trupe. Ujedinjenje Njemake: Glavnu ulogu u ujedinjenju Njemake odigrala je snana Pruska i njen prvi ministar Oto fon Bizmark. Nakon to je snana i dobro organizovana pruska armija pobijedila najvee protivnike ujedinjenja Francusku i Habzburku monarhiju, 1871. godine proglaeno je Njemako carstvo. Pruski kralj postao je njemaki car. Austro-Ugarska nagodba: tenje Maara za dobijanjem ravnopravnog poloaja u monarhiji nisu prestale revolucijom 1848.-1849. godine. Rezultat takvih nastojanja bila je Austro-Ugarska nagodba sklopljena 1867. godine. Od tada je Austro-Ugarska dvojna monarhija podijeljena na dva dijela: Austriju i Ugarsku. Svaka ima svoju vladu, svoj parlament i teritorij. Zajednike institucije su: vanjska politika, vojska i dio finansija. Na elu drave je vladar koji je istovremeno i austrijski car i maarski kralj.

Das könnte Ihnen auch gefallen