You are on page 1of 620

1

IVAN MUŢIĆ
SLAVENI, GOTI I HRVATI

2
DJELA IZ HRVATSKE DUHOVNE I KULTURNE BAŠTINE: KNJIGA 2.
Recenzenti ranijih izdanja: prof. dr. Đuro Basler (Sarajevo), prof. dr. Leo
Magnino (Rim), prof. dr. Ţeljko Rapanić (Split), prof. dr. Aleksandar
Stipĉević (Zagreb), prof. dr. Mate Šimundić (Maribor).
Ranija izdanja ove knjige lektorirali su: prof. don Mate Meštrović i prof.
Vlatko Pavletić. Nove dijelove ove knjige (IV. i V. izdanje) lektorirao je prof.
Ivan Bošković.
I. izdanje Podrijetlo Hrvata. NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
II. (dopunjeno) izdanje Podrijetlo i pravjera Hrvata. NZ Matice hrvatske -
Kaĉić u Splitu, Zagreb- Split, 1991.
III. (dopunjeno) izdanje Autoctonia e prereligione sul suolo della
provincia Romana di Dalmazia. Accademia Arheologica Italiana, Roma,
1994.

Urednik:
dr.Vlado Nuić
Tehniĉki urednik:
Ognjen Bulj
Likovno rješenje (prema ranijim izdanjima):
Maja Krstić
Kompjuterski slog i prijelom priredio:
Mladen Vuĉić
Korektor:
Lada Ivelić
Nakladnik:
Naklada Nediljko Dominović
Trnjanska 54 a, 10001 Zagreb, p.p. 555
Tel.: 01/ 61-15-949; Fax: 61 14 240
Za izdavaĉa:
Nediljko Dominović
Tisak:
Slobodna Dalmacija, Split
Copyright:
Ivan Muţić, Split, Ĉiovska 2

3



IVAN MUŢIĆ



SLAVENI, GOTI I HRVATI
na teritoriju rimske provincije Dalmacije




V. DOPUNJENO IZDANJE











Split, 1997.

4


5


KORIJENI NAŠE AUTOHTONOSTI
(Predgovor I. izdanju)

Kao u malo kojoj historiografiji nekog europskog naroda, u hrvatskoj ne
nedostaju teorije i teze o doseljenju Hrvata u njihovu historijsku postojbinu u
zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. Prve teze o podrijetlu i doseljenju
Hrvata nalazimo već u djelima naših najstarijih humanista, da bismo u djelu
našeg Trogiranina Ivana Luĉića zatekli već znanstveno formulirano stajalište.
Od tada su nastale mnoge druge teorije koje većinom ţive još i danas (pa i
one “bizarnije” kao što je na primjer teza o iranskom podrijetlu Hrvata), uz
neke druge iz najnovijega vremena, koje doseljenje Hrvata smještaju u
posljednje decenije VIII. st. Sve su ove teorije impozantna literarna cjelina
koja obvezuje i bez koje se ne moţe pristupiti prouĉavanju podrijetla Hrvata,
njihove dijaspore u ranom srednjem vijeku. Zaista moramo zavidjeti mnogim
i u povijesti znamenitim narodima Europe koje takva problematika ne
preokupira niti ih moţe zaokupiti. Naime, nitko ne moţe postaviti pitanje
odakle su se doselili Francuzi, Talijani, Španjolci, Englezi i mnogi drugi
narodi. Svi su se oni odreda formirali kao samostojne etniĉke zajednice na
svome povijesnom teritoriju. Najranija nacionalna povijest tih naroda
usmjerena je na istraţivanje procesa u kojima su ti narodi stekli svoju
samobitnost. Posrijedi su tu procesi etnogeneze pojedinih naroda kojima
suvremena povijesna znanost posvećuje sve veću pozornost. To vrijedi i za
istraţivanja starije hrvatske povijesti. Jedan od vjesnika novije orijentacije
jest i djelo koje je pred nama, iz prokušanog pera Ivana Muţića. Kako je
navedeno u naslovu knjige, rijeĉ je o problemu naše autohtonosti na ovom
prostoru. Traţi se odgovor na pitanje: koji su elementi isĉezlih etnija i kultura
s ovoga tla i podneblja tijekom stoljeća preţivjeli na ovim prostorima, da bi
konaĉno bili ugraĊeni u hrvatski etniĉki i kulturni sklop. Naoko jednostavan
zadatak. Ali, veoma teško izvediv.
U prouĉavanju starijih naroda i kultura: predantiĉkih, antiĉkih i
ranosrednjovjekovnih, stalno se suoĉavamo s pomanjkanjem izvorne graĊe,
bilo literarne bilo materijalne (arheološke). A bez izvora nema povijesti. S
druge strane, danas postoje već ĉitave biblioteke s radovima u kojima se
tretiraju pitanja iz starije povijesti evropskih, pa i naših, kulturnih i etniĉkih
skupina, nerijetko s opreĉnim stajalištima o pojedinim problemima, koji se
ĉesto promatraju iz kuta razliĉitih znanstvenih disciplina, pa ĉesto tu

6
disciplinarnu meĊuzavisnost i nije lako znanstveno eksploatirati. Pogotovu će
velik napor i znanje iziskivati pokušaj, da se etnogenetski procesi obrade u
cjelini kao povijesna sinteza.
Ovih nekoliko općenitih misli trebalo je moţda izreći da bi se mogao
shvatiti i ocijeniti uloţeni trud i postignuti uspjeh I. Muţića u ovom djelu. Iz
sadrţaja, kompozicije i primijenjenog pristupa pitanju “pojam autohtonosti”
proizlazi da autor nije prethodno konstruirao temeljne zakljuĉke, a zatim ih
pojedinaĉno dokazivao. Takve apriornosti ovdje ne nalazimo. Autohtonost je
njegova ideja vodilja, on je postupno gradi od poglavlja do poglavlja, da bi se
na kraju sve teze sastale kao osnova općem zakljuĉku i podloga vlastitoj
sintezi. Odabir tih poglavlja i teza stvar su pristupa i afiniteta autorova prema
problemima i njihovoj ulozi u odnosu spram glavne teme. U prvom dijelu
knjige, nakon predgovora autor, u uvodu raspravlja o ilirskim narodima
(Delmati, Japodi, Liburni i dr.) koji su ostavili vrijednih svjedoĉanstava o
svojoj materijalnoj i duhovnoj kulturi, da bi nakon toga prešao u rani srednji
vijek, s raspravama o Gotima i Slavenima. Nakon toga povijesnog okvira
Muţić prelazi na obradu teme koje se izravno dodiruju s osnovnom
problematikom koja ga zaokuplja. Zanimaju ga pitanja kontinuiteta, kako je i
razumljivo, jer autohtonost se jedino i moţe potkrijepiti identifikacijom
kulturnih preţitaka, retencija u duhovnoj i materijalnoj sferi (pa i u biološkoj,
fiziĉko-antropološkoj na koju se takoĊer osvrnuo), u ĉemu se oĉituje uloga
kulturnog supstrata u duţim i kraćim kulturnim suţivljavanjima na ovim
prostorima. U tom smislu autor valorizira kontinuitet naselja i ukopnih mjesta
te naĉina pokapanja na tlu nekadašnje rimske provincije Dalmacije i od XII.
do XVI. st. Sva se ta poglavlja, kao posebne teme, izravno integriraju u
osnovnu tematiku djela, ali bi mogla isto tako biti i vrijedne odvojene
tematske cjeline. Ovome valja dodati odlike Muţićeva zanata, odnos prema
pisanim izvorima, kao što je npr. djelo Konstantina Porfirogeneta, Kronika
popa Dukljanina ili djelo Tome ArciĊakona i drugo u prilozima na kraju
djela. Pritom se naš autor ĉesto daje voditi priznatim autoritetima koji su
interpretirali i eksploatirali ove historijske izvore. Dobrim dijelom to vrijedi i
za arheološku, kulturno-umjetniĉku i kulturno-historijsku graĊu koja je
predmet njegovih razmatranja. Znanstvena fundiranost ovoga vrijednog djela
ogleda se osobito u kvaliteti i kvantiteti upotrijebljene struĉne literature. To je
zaista aparat vrijedan pozornosti, na kojemu bi autoru mogli pozavidjeti i uţe
usmjereni struĉnjaci. Sav je taj aparat u funkciji, a posebna mu je odlika da
sadrţi i najnovija djela iz svjetske literature do kojih je ponekad i teško doći
(vidi Bibliografiju na kraju knjige). Teze, mišljenja i domišljanja našeg autora
utemeljeni su na prouĉavanju ovog opseţnog opusa, pa je i time on obavio
uistinu vrijedan znanstveni pothvat koji će prethoditi daljnjim istraţivanjima
problema etnogeneze uopće, a hrvatske napose.

7
Kako je navedeno, Muţić je obradio samo neke teme koje su u izravnoj
ili neizravnoj vezi s problematikom kulturno-etniĉkog kontinuiteta u starijoj
prošlosti Dalmacije. Prema tome, djelo ne moţe pretendirati na cjelovitost
relevantne materije. Ono, dakako, ne moţe pretendirati ni na ispravnost svih
tumaĉenja i zakljuĉaka o pojedinim pitanjima, a o mnogima od njih i u našim
i u svjetskim znanstvenim krugovima ima razliĉitih stajališta. Za struĉnjake
uţih usmjerenja djelo će biti zanimljivo zbog mogućeg izazova i prilike za
daljnju kritiĉku obradu pojedinih pitanja, a posebno, kako je navedeno, zbog
obavljenog posla kojim je Muţić pripremio problematiku za daljnju obradu.
Kako autor nije sputan profesionalnom ljuskom, djelo će izborom tema,
zanimljivim pristupom, stilom i odabranim sadrţajima biti vrlo prihvatljivo i
prosjeĉno obrazovanu ĉitatelju, te će u tom smislu uspješno obaviti svoju
kulturnu misiju.
U našoj pak historiografiji Muţićevo djelo o kontinuitetu ţivljenja i
elementima autohtonosti na našem hrvatskom prostoru jest i bit će još dugo
ostvarenje s odlikama prvenca suvremenog usmjerenja u našoj i u svjetskoj
povijesnoj znanosti.

Prof. dr. Mate Suić


8

9




PREDGOVOR II. IZDANJU
( s dopunama )
1.

Nada Klaić je 1971. – istiĉući kako raspravljanje o problemu doseljenja
Hrvata nije završeno jer se ne raspolaţe „još nekim izvorima“ – zakljuĉila da
„prva stranica hrvatske povijesti još nije do kraja napisana“.
1
Ona je tako,
makar i posredno, pošteno priznala da sva dosadanja „kritiĉka“
historiografija, poĉevši od Luciusa pa do nje, nije riješila ovu problematiku,
pa ni probleme velikog dijela prvog tisućljeća hrvatske povijesti.
Raspravljanja o staroj povijesti Hrvata uglavnom su se svodila na
pretpostavke. Tako su jedni tvrdili da se Hrvata doselilo oko sedam tisuća
(Kerubin Šegvić), a drugi da ih se doselilo tristo tisuća (Dominik Mandić).
Oni pak koji su vjerovali u doseljenje Hrvata nisu se slagali gdje bi im bila
pradomovina, u kolikom su se broju i kada bili doselili, kojim su jezikom
govorili i kakav su odnos imali sa starosjediteljima u novoj postojbini. U toj
literaturi najviše se raspravljalo o vremenu doseljenja Hrvata. Pisalo se
mnogo, osobito do svršetka drugoga svjetskog rata, i o podrijetlu Hrvata.
„Izredale su se dakle kod tumaĉenja imena ‚Hrvat„ najraznoliĉnije teorije:
ĉista slavenska, bilo u vezi s Karpatima bilo neovisno od njih; indoevropsko
– slavenska; ĉista germanska, germansko-karpatska, germansko-gotska;
karpatsko-ilirska, karpatsko- traĉka, karpatsko-alarodijska; iranska, iransko-
kavkaska ili osetska, alanska; kavkasko-alarodijska.“
2
Hrvatski i strani
povjesniĉari i lingvisti slagali su se i slaţu se i danas samo u tome da hrvatsko
ime nije slavenskog podrijetla. Poslije muka, koji je trajao više desetljeća, tek
nakon drugoga svjetskog rata, o autohtonosti u hrvatskoj historiografiji prvi je
Stjepan Buć u inozemstvu, iznio svoje mišljenje da su Hrvati nastali
stapanjem starosjediteljskog „ilirskog“ elementa i pridošlih Gota. Njegov

1
Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Ed. Školska knjiga, Zagreb,
1975, s. 139.
2
Stjepan Krizin Sakaĉ, Historijski razvoj imena “Hrvat” od Darija I. do Konstantina
Porfirogeneta (522. Pr. Kr. Do 959. Posl. Kr.). Ţivot, XXIII/1942, l, 6.

10
zakljuĉak glasi:“...nije selidba odnekle ‚iza Karpata„... išla prema Jadranu –
nego je to seljenje išlo iz Ilirika prema sjeveroistoku“.
3
Zanimljivost Bućeva
priloga leţi i u tome što je on ponovno upozorio na vrijednost starih kronika o
iseljivanju nekih skupina s juga, kao njihove postojbine, na sjever.Sva
navedena mišljenja i u suvremenoj inozemnoj historiografiji ipak se vezuju
najviše za hrvatsko ime, kao da ime svakog naroda nije samo povijesna
kategorija, koja baš zato ne moţe biti oduvijek, ni nepromjenjljiva, a ni trajno
istoga etniĉkog sadrţaja. Problematiku stare hrvatske povijesti, posebice one
od VI. do XI. st. iskomplicirali su pisci koji su ĉesto ispravne rezultate tuĊe ili
svoje analize detalja s aspekta jedne struke primjenjivali na velika povijesna
razdoblja ili to na drugi naĉin poopćivali.
Neki povjesniĉari upadali su u greške samo zato što nisu dovodili u
sumnju historiografsku dogmu o „seobi naroda“ kao prijelomnom trenutku i
iz prijelaza naše antike u srednji vijek. Dakako, oni nisu vodili raĉuna da se
ta šablona baš na hrvatskom prostoru nije uopće mogla dokazati. Drţeći se
svoga preduvjerenja, naivno su vjerovali da se i na podruĉju nekadanje rimske
Dalmacije pojavio potpuno novi etnos s kojim je poĉela i potpuno nova
povijest u kojoj, prema njima, gotovo više nisu postojali starosjeditelji ni
njihova baština. U hrvatskoj historiografiji XIX. i XX. st. zavladalo je
apriorno vjerovanje da su se Hrvati doselili s europskog sjevera u svoju
današnju postojbinu u VII. st. Ovo mišljenje temeljilo se na djelu De
administrando imperio, koje je naţalost drugorazredni izvor. Miho Barada je
dokumentirao kakve su potpuno kontradiktorne zakljuĉke, na temelju toga
izvora izvlaĉili istraţivaĉi o Bijeloj Hrvatskoj i seobi Hrvata, pa je logiĉno
zakljuĉio: „Zato u pitanju seobe Hrvata traţiti rješenje u samim vijestima
Porfirogenita uzaludna je svaka muka i nastojanje; treba pustiti vijesti careve
potpuno po strani i nastojati pronaći drugovdje utvrĊene povijesne ĉinjenice
te pomoću njih odreĊivati vrijeme, naĉin i put seobe Hrvata u Dinaride.“
4

Ĉinjenice koje su mijenjale ustaljena gledanja u historiografiji priznavane su
teškom mukom. Zato su i znanstveni autoriteti, kao što su bili Josip Korošec i
Miho Barada, tvrdili da su u gomile, kojih ima mnogo, pokapani samo Iliri.
Tek onda kada je, na poticaj Ante Škobalja (koji u to mišljenje nije vjerovao),
jedan struĉni institut sveuĉilišta u Bernu izvršio 1959. analizu starosti kostiju
u podruĉju Poljica, dokazano je da su se u stare gomile poljiĉkog primorja
pokapali i Hrvati u XIII. st. Ili, drugi primjer: graĊevne nepravilnosti
starohrvatskih crkvica svi su tumaĉili, pa i Ljubo Karaman, neukošću
provincijalnih graditelja, sve dok nije Mladen Pejaković 1978. mjerenjima

3
Stjepan Buć, Problemi etnogeneze Hrvata. Hrvatska revija, XX/1970, 4/80, 924.
4
Miho Barada, Hrvatska dijaspora i Avari. Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 2,
1952, s. 8.

11
pokazao da su te nepravilnosti posljedica svjesne odluke majstora temeljene
na savršenom poznavanju zemljopisno-astronomske (solarne) datosti
pojedinoga kultnog mjesta. Dakako, i ovi su primjeri potvrdili da se samo
rezultatima multidisciplinarnih istraţivanja, kritiĉkim preispitivanjem
najautoritativnijih šablona i oslobaĊanjem od postojećih motiva profesionalne
zavisti moţe doći do toĉnog mišljenja, pa i do takva da opstoji nadmoćni
etniĉki kontinuitet starosjeditelja kao bitan ĉimbenik za tumaĉenje povijesti
hrvatskoga naroda.
Prevladavanje odreĊenoga etniĉkog kontinuiteta starosjeditelja na
sadasnjem hrvatskom prostoru od kasnoga ţeljeznog doba pa sve do turskog
naseljavanja drugih etnosa ne pokazuju samo povijesni izvori. Taj kontinuitet
uz antropološke potvrde dokazuje i neprekinuti slijed iste duhovne i
materijalne kulture starosjeditelja, posebice do njihova pokatoliĉenja.
5

Nositelj takva kontinuiteta moglo je biti samo isto stanovništvo; tj. ono koje
se etniĉki, posebno tijekom navedenog razdoblja nije bitno mijenjalo. Ovo
shvaćanje znaĉi da hrvatska povijest ne poĉinje kako se dosad pogrešno
tvrdilo, tek s pojavom sklavinskog, aliter hrvatskog imena. U hrvatskom
imenu na današnjem hrvatskom prostoru postupno su apsorbirane prošlosti
svih autohtonaca. Suić je s pravom naglasio da se problem etniĉkog
formiranja Hrvata ne moţe osvijetliti bez uzimanja u obzir onoga što je ovo
tlo dalo kroz stoljeća prije dolaska Hrvata. „Ponovit ćemo i ovdje ono što smo
već u jednoj drugoj prilici kazali, uz opasnost da i sada budemo krivo
shvaćeni: u dilemi da li je vaţnije znati odakle je došao jedan narod ili kako
je neki narod nastao, mi smo dali prednost ovom drugom pitanju. To nikako
ne znaĉi da potcjenjujemo pitanje podrijetla i vremena doseljenja pojedinih
etniĉkih skupina.“
6

Poslije provale germanskih naroda u prevladajući autohtoni etnos
pretopili su se i Goti, koji se, kako moţemo zakljuĉiti prema Prokopiju, nisu
poslije uspostavljanja istoĉnorimske prevlasti iselili iz naših krajeva.
Sve ovo bi drugim rijeĉima znaĉilo da u hrvatsku povijest na tlu rimske
provincije Dalmacije ide i prošlost Dalmata, Japoda i Liburna. Ime Dalmati
postalo je sinonim za ime Hrvati već pri svršetku hrvatske narodne dinastije.

5
Ejnar Dyggve je ustvrdio npr. da izmeĊu starokršćanskih tipova kapela i kultnih
graĊevina koje su koristili Hrvati postoji zapanjujuća sliĉnost i da se u “starohrvatsko
vrijeme” upotrebljavao ĉitav niz razliĉitih tipova crkava “starijih od seobe”, i to u tolikoj
mjeri “da se moţe kazati kako su izravno kopirane”. ( E. Dyggve, Izabrani spisi. Ed.
Knjiţevni krug, Split, 1989, s. 113).
6
M. Suić, Pristupna razmatranja uz problem etnogeneze Hrvata. Referat napisan za
simpozij “Etnogeneza Hrvata u ranom srednjem vijeku” odrţan u Zavodu za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rukopis, s. 9.

12
Dakako, u tu povijest ide i prošlost autohtonog stanovništva u ostalim
hrvatskim pokrajinama, posebno na podruĉju jednog dijela nekadanje
Panonije. Tema je ovog rada ograniĉena, meĊutim, samo na prevladavanje
etniĉkog kontinuiteta starosjediteljskog puĉanstva u samostalnoj hrvatskoj
drţavi na podruĉju nekadanje rimske provincije Dalmacije. Nastojao sam
dati, prvenstveno na temelju neospornih rezultata pojedinih znanstvenih
disciplina, sintezu koja otvara novi pristup ranoj hrvatskoj povijesti.
Nepobitna je ĉinjenica da je hrvatski narod nastao miješanjem razliĉitih
etniĉkih elemenata, uostalom kao i drugi današnji narodi: Nijemci, Španjolci,
Englezi, Francuzi i Talijani.
7
Etniĉki je element starosjeditelja – u
antropološkom i duhovnom smislu – gotovo neusporedivo veći u odnosu na
sve doseljenike na teritorij rimske Dalmacije. Đuro Basler je to u jednom
pismu autoru stilizirao ovako: „Vama već sada mogu reći da mi arheolozi u
Sarajevu tvrdimo da je nakon invazije Slavena i Avara u zemlji ostalo
najmanje 85 posto starog stanovništva, a da slavenska komponenta neće biti
veća od 10 do 12 posto. To mišljenje zastupa i dr. Zdravko Marić.“
8
Moje je
djelo u biti samo obrazloţenje navedenog mišljenja. Tekst sam izlagao u
obliku iznošenja graĊe na naĉin da mogu postojati netoĉni detalji ili poneko
pogrešno interpretiranje, ali je temeljno zakljuĉivanje nepobitno.
Posebno je idiotska i sama pomisao da su doseljenici poznati u
izvorima kao Sklavini mogli starosjediteljima na teritoriju rimske provincije
Dalmacije nametnuti svoj jezik. Svi oni, od poĉetka tzv. seobe naroda do
kraja VIII. st. u odnosu na starosjeditelje, nisu bili sposobni ostaviti gotovo
nikakav trag u antropološkom i kulturno- duhovnom nasljeĊu. Tijekom
navedenoga razdoblja ne moţe se njihovo postojanje ni arheološki dokazati.
Povijest su na teritoriju rimske provincije Dalmacije i od IV. do IX. stoljeća
stvarali, uz starosjeditelje još samo doseljene organizirane druţine ratnika.
No, i oni su u Dalmaciji zbog svoje malobrojnosti morali prihvatiti jezik
starosjediteljske većine, a to je mogao biti samo onaj isti govor kojim se i
danas govori na tom istom prostoru. Od tzv. ilirskog jezika znamo,
zahvaljujući sv. Jeronimu, samo za rijeĉ „sabaja“ , koja je praslavenska rijeĉ
(zobaja = piće od zobi). Od drugih ilirskih rijeĉi imamo samo niz
antroponima i toponima, ali uglavnom u prijevodu na latinski, tako da iz toga
“materijala„ ne moţemo ništa zakljuĉivati o „ilirskom“ jeziku. Primjer kako
se prevodilo s jednog jezika na drugi imamo saĉuvan iz antiĉkog doba u
Škripu na Braĉu na primjeru gdje se domorodaĉko ime Veselia prevelo na
latinski kao Felicetas. Upravo se Katiĉić „oĉajniĉki“ trudi obezvrijediti ovaj

7
Usp. Rudolf Kjellen, Drţava kao oblik ţivota. MH, Zagreb, 1943, s. 94-95.
8
Đ. Basler u pismu koje je uputio autoru iz Sarajeva dne 24.travnja 1989.

13
krunski dokaz tvrdnjom da je greškom pisara napisano Veselia umjesto
Visellia.
9
Primjer je dilentatizma misliti da su pisar i klesar mogli u pisanju
jedno ime na kamenom spomeniku namijenjenom javnosti, dakle i onima koji
su dobro znali latinski, poĉiniti dvije pogreške. Mogućnost da se u antiĉko
doba (i kasnije) na teritoriju današnje Albanije i nekim njoj susjednim
podruĉjima govorilo neslavenskim „ilirskim“ jezikom ne spada u
problematiku ove knjige.

2.

Posebno je jalovo razdoblje u hrvatskoj historiografiji bilo u komunistiĉkoj
jugoslavenskoj drţavi. Znalo se da su neki intelektualni poslušnici, koje je
zbog njihove ropske ćudi komunistiĉki reţim tijekom svoje 45-godišnje
strahovlade birao za sveuĉilišne profesore i akademike, širili u hrvatsku
kulturu mrak vlastitoga balkanskog provincijalizma. Stjepan Antoljak, poznat
kao najbolji poznavalac hrvatske historiografije, to stanje opisuje ovako:
„Tada je hrvatska historiografija u bivšoj tzv. socijalistiĉkoj Jugoslaviji, bila
stalno i vješto prosijavana kroz partijsko-marksistiĉko sito, pa je stoga tek tu i
tamo dala od sebe nekad slabije, a rijetko jaĉe znakove o svojoj izrazitoj
hrvatskoj samobitnosti u znaku hrvatske drţavnosti. Usporedno s time izrasli
su i brojni povjesniĉari, koji su nastojali što više minorizirati i ĉak ugasiti
srednjovjekovnu povijest hrvatskog naroda i postaviti na marksistiĉki prijesto
ono razdoblje, u kojem je dominiralo jugoslavenstvo i komunistiĉki credo,
prikazujući ga nezamjenjivim i vjeĉnim. U takvim politiĉkim prilikama,
gotovo cjelokupna hrvatska historiografija (i ime Hrvat) trebala je poći onim
putem koji joj je dirigirao svemoćni jednopartijski sustav, ĉiji se valovi ipak
nisu osjećali u tolikoj mjeri i u ostalim republiĉkim i pokrajinskim
historiografijama u tzv. Jugoslaviji, jer im se nije stavljalo nikakve zahtjeve i
izazivalo smetnje za njihov daljnji razvoj i uspon. Sve je ovo uzrokovalo da je
hrvatska historiografija iskoĉila iz zapadnoeuropskih historiografskih traĉnica
i jedva se saĉuvala od toga da prestane biti znanost...Ovakvim stavom bili su
oštećeni oni rijetki naši povjesniĉari, koji su se borili protiv mitomanije,
fetišiziranja i nekorektnosti u pisanju o zbivanjima iz pojedinih razdoblja
hrvatske povijesti...Da zaokruţimo, tadašnja historiografija djelomiĉno je
postala ideologija pod laţnom znanstvenom maskom kojoj su kumovala
istraţivanja najnovije prošlosti."
10
Navedena stvarnost snaţno se oĉitovala i u

9
Katiĉić, Ivan Muţić o podrijetlu Hrvata, ibid., s. 214.
10
Stjepan Antoljak, Renesansa hrvatske historiografije. Ed. Naša sloga, Pazin, 1996, s.
21-23.

14
tzv. Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a posebno u djelovanju
njezina vodstva.
11
Zbog izloţenog nije bilo preveliko iznenaĊenje kada je
jedan hrvatski tjednik iznio da je u posjedu dokumenata o tome kako je jedan
„ugledni“ ĉlan te akademije, inaĉe poznat kao hrvatski jezikoslovac, dugi niz
godina djelovao kao profesionalni špijun jugoslavenske tajne policije (UDB-
e).
12
(Uzgred: znakovita je mogućnost da su u hrvatskoj drţavi ĉlanovi HAZU
izabrali za svoga predsjednika Ivana Supeka. Supekova publicistiĉka
ostvarenja ne ulaze u povijest hrvatske knjiţevnosti, a eventualni kvalitet
njegovih znanstvenih pokušaja tek treba istinski vrednovati. Supek je inaĉe
poznat ne samo kao ljeviĉar, nego kao i uzorno pošten ĉovjek, ĉije je hrvatsko
rodoljublje oduvijek bilo bez raĉunice. MeĊutim, samo ta ĉinjenica ne moţe
biti kriterij za izbor u akademiju jer bi onda na stotine tisuća Hrvata prema
istoj logici trebali postati akademici!).
Intelektualna i druga javnost bila je ţeljna novih pristupa hrvatskoj
povijesnoj problematici, koji su utemeljeni na najnovijim znanstvenim
israţivanjima u zemlji, a posebno u svijetu. Zbog toga je razloga knjiga
Podrijetlo Hrvata izdana u nakladi od 7.000 primjeraka potkraj prosinca
godine 1989. već do svršetka travnja 1991. bila gotovo u cjelosti
rasprodana.
13
U toj knjizi poštovao sam samo dosadanja znanstvena
utvrĊenja, a ne nikakve “autoritete”. Tako sam se osvrnuo nekoliko puta i na
Katiĉićeve izlete u historiografiju, zamaskirane lingvistikom, i dokazao da on
nema dovoljno interdisciplinarnog znanja da moţe mjerodavno suditi o
problematici u koju se upušta. Radoslav Katiĉić je nakon pojave knjige, pošto
se osjetio osobno pogoĊen, gotovo trenutno napisao ocjenu za Obavijesti
Hrvatskoga arheološkog društva u kojoj je najavio svoj opširni osvrt na moju
knjigu koji je pripremio za Starohrvatsku prosvjetu.
14
U toj kratkoj ocjeni
naglasio je da je za većinu “to knjiga koje se treba ĉuvati” i od koje koristi

11
Usp. Miroslav Brandt, Ţivot sa suvremenicima. Vjesnik br. od 11.sijeĉnja 1997., s. 11.
12
Nacional (Zagreb), br. 72 od 2. travnja 1997., s. 1-4.
13
Dnevni tisak je zabiljeţio golem interes ĉitatelja za ovu knjigu, tako da je više tjedana
bila bestsellerom. Usp. Vjesnik od 17. oţujka 1990. (šest tjedana na listi knjiga koje se u
Zagrebu najviše kupuju); Borbina Osmica broj 523 od 5. travnja 1990.; Slobodna
Dalmacija od l6. travnja 1990. Nedjeljna Dalmacija objavila je prema toj knjizi poseban
podlistak u šest nastavaka u sijeĉnju i veljaĉi 1990., po naslovom Podrijetlo Hrvata. U
tijeku sijeĉnja 1991. objavljene su u hrvatskom dnevnom tisku i prve vrlo pozitivne
recenzije. Usp. Slobodna Dalmacija od 14. 1. 1990., s. 42, Veĉernji list od 31.1.1990., s.
30.
14
Katiĉić nije mogao ĉekati da izaĊe Starohrvatska prosvjeta, pa je taj svoj, za normalnu
ocjenu neuobiĉajeno opširan rukopis, umnoţio u većem broju primjeraka te ga podijelio u
Zagrebu i nekim drugim gradovima svojim znancima.

15
mogu imati samo upućeni.
15
U duhu Katiĉićeva pisanja javio se i Neven
Budak u travnju 1990. u zagrebaĉkom tjedniku Danas.
16
Danas je toĉno
prenio moja stajališta, osim što je iz moga odgovora koji sam poslao iz Splita
18. travnja 1990. izostavio ovaj završetak:“Ljudi se ne raĊaju jednaki ni po
prirodnoj inteligenciji, a tijekom ţivota razlikuju se i po steĉenom znanju.
Mislim da ĉitateljima, a osobito struĉnjacima neće biti teško usporediti
Budaka i mene u navedenom smislu, a na temelju naših objavljenih radova.”
Nakon ove polemike neki anonimus iz odreĊena zagrebaĉkog klana “otkrio
je” u cijeloj mojoj knjizi rasistiĉki duh.
17
Da su mišljenja R. Katiĉića i N.
Budaka ostala samo njihova mišljenja, dotiĉno da ih drugi nisu prihvatili
dokazom je i ocjena koju je objavio povjesniĉar Milko Brković. Ovdje
navodim njegov sljedeći zakljuĉak: “U takvu pristupu (Muţić) koristi obilje
raznovrsne literature, ĉak i opreĉne, kojom omogućuje ĉitatelju da se i sam
uvjeri u njegovu teţnju za objektivnošću. Stoga se s pravom moţemo sloţiti s
tvrdnjom akademika Mate Suića da ovo Muţićevo djelo, o kontinuitetu
ţivljenja i elementima autohtonosti na našem hrvatskom prostoru, jest i bit će
dugo ostvarenje s odlikama prvenca suvremenog usmjerenja u našoj i
svjetskoj povijesnoj znanosti”.
18

U meĊuvremenu su u bratskoj suradnji Wolfgang Kessler i Radovan
Katiĉić u prvim mjesecima 1990. sprijeĉili objavljivanje moje knjige u
Njemaĉkoj. W. D. Kessler je onaj isti pojedinac koji me je 1985. u povodu
izdanja moje knjige o masonstvu optuţio da sam katoliĉki klerikalac i
antijugoslaven. („Das Buch ist ein typisches Beispiel antifreimaurerischer
literatur klerikal-katholischer Observanz vermischt mit offenen
antijugoslawischen Affekten.“)
19
Kessler je u povodu prijedloga da recenzira

15
Obavijesti Hrvatskoga arheološkog društva, XXII/1990, 2, 60-62.
16
Usp. Danas, IX/1990, 426, 42-43; IX/1990, 431, 32. Budaku sam odgovorio, takoĊer u
Danasu IX/1990, 428, 32-33; IX/1990, 433, 32.
17
Vjesnik od 23. lipnja 1990., str. 18-19.
18
Milko Brković, Zadarska revija, XXXIX/1990, 4, 544.
19
Südost-Forschungen, sv. XLIV, München, 1985, s. 361-364. (Zanimljivo je da me
1969. komunistiĉki javni tuţilac Ljubo Prvan u povodu jedne moje knjige optuţio u
Vjesniku gotovo istom stilizacijom. Istim rijeĉima kao Kessler o meni su sudili i agenti
jugoslavenske tajne policije u svojim pismenim izvještajima!).Odgovorio sam Kessleru da
ne zna dovoljno hrvatski i da ne ulazim u subjektivne motive njegova pisanja „a posebno
u to, da li on misli da mu je ovo preporuka za stvaranje masonske karijere“. (I. Muţić,
Masonstvo u Hrvata. Marulić (Zagreb), XIX/1986, 6, 761-762.) Sigurno na veliku ţalost
V. Kesslera knjiga Masonstvo u Hrvata doţivjela je i V. izdanje, koje je više mjeseci bilo
u Hrvatskoj prema izvještajima tiska, radija i televizije jedna od najtraţenijih knjiga. (
Vidi:Kulturni obzor Veĉernjeg lista svake nedjelje od 2. oţujka 1997. do 15. lipnja
1997.- dana ulaska ove knjige u tisak, kao i emisije iz kulture Radio Splita više tjedana

16
moju knjigu odgovorio dne 31.sijeĉnja 1990. profesoru Dirlmeieru kako on
slabo pozna srednjovjekovnu hrvatsku povijest. („leider kenne ich mich in der
frühmittealterlichen Geschichte der Kroaten recht wenig aus.“) Neovisno od
ovog priznanja da nije kompetentan suditi o toj problematici on ipak savjetuje
da se knjiga ne prevede na njemaĉki i to zato jer sam ja kao autor hrvatski
kleronacionalist. („Der Verfasser ist im Grunde seines Wesens kroatischer
Nationalist mit einigen klerikalen Zügen.“) Kao konkretan prigovor naveo je
kako toboţe tvrdim da su Hrvati prije Srba došli u Dalmaciju. (»Er ist ein
historischer Publizist, der in der langen Reihe kroatischer Publizisten steht,
die zu beweisen suchen, daß die Kroaten früher als die Serben in Dalmatien
waren.“) Ovo je dakako Kesslerova infantilna izmišljotina jer ja
problematiku tog detalja nisam ni spomenuo.
Radovan Katiĉić u pismu, koje je uputio 20.oţujka 1990. iz Beĉa prof.
Viktoru Pöschlu istiĉe kako je pripremio osvrt na moju knjigu u kojoj ja
toboţe zastupan avanturistiĉku tezu o autohtonosti Hrvata u Dalmaciji. On je
na kraju zakljuĉio kako bi za znanost bilo loše objaviti takvu knjigu. U
jednom (od ukupno dva pisma koja sam iz Splita uputio Katiĉiću) i to u
onome od 28. svibnja 1990. napisao sam mu i ovo: »Informiran sam da ste
svojom negativnom recenzijom sprijeĉili izdavanje moje knjige na
njemaĉkom. Na ovaj naĉin ste se oĉitovali kao osoba koja bolje pozna
povijest od Stipĉevića, Rapanića, Suića i Baslera, što je dokaz Vaše skrajnje
umišljenosti i prepotentnosti. Bitna je ipak ĉinjenica da moja knjiga do
temelja ruši teze koje Vi zastupate u historiografiji i to tako da Vas osobno
navodim, pa nije bilo ni malo ĉasno od Vas da se prihvaćate davati mišljanje
o knjizi kada je u pitanju prijevod s obzirom da ste Vi zainteresirana stranka.
Iz moje knjige proizlazi da ste Vi kao lingvist ušli amaterski u podruĉje
historiografije i da ste na tom podruĉju dokazali samo koliko imate pjesniĉku
fantaziju.«
Kessler i Katiĉić u svom bratskom tretiranju moje knjige
najvjerojatnije nisu pretpostavljali da ću ja doći u posjed takvih izljeva
njihove intime. Komentar njihova ponašanja prepuštam sudu normalnih
ĉitatelja. Dr. Helmuth-Zdenko Wantur, kao osoba koja je bila detaljno
upoznata s ovim sluĉajem, njihovo je ponašanje u pismu koje mi je uputio 27.
travnja 1990. iz Heidelberga ovako komentirao:«Na osnovu ovih mišljenja,
odustali su profesori Dirlmeier i Pöschl od preporuka za izdavanje Vaše
knjige u Njemaĉkoj. Meni je vrlo ţao, da se moj podhvat izjalovio i nije
doveo do ţeljenog rezultata. Nezavisno od toga, jeli se jedan znanstvenik
slaţe sa iznesenom predpostavkom ili ne, mora se po mome mišljenju

tijekom proljeća 1997. Usp. i recenzije u Vjesniku od 2. oţujka 1997., s. 7, i u
Slobodnoj Dalmaciji od 25. oţujka 1997., s. 7.)

17
omogućiti izdavanje jednog tako temeljito obradjenog djela, kao što je
Podrijetlo Hrvata. Mnogostranost i opreĉnost predpostavki i mišljenja su
temelj za razvitak nauke i kljuć za pronalaţenje istine ili objektivnog
zakljuĉka«.
Katiĉiću uz to nije bila dovoljna ni objavljena ocjena u Obavijestima ni
širenje njegova rukopisa za Starohrvatsku prosvjetu, pa je u zagrebaĉkome
Vjesniku objavio, u nekoliko nastavaka u sijeĉnju 1991., podlistak o podrijetlu
Hrvata gdje pokušava obraĉunati s mojom knjigom, koju inaĉe ne spominje, i
to na sebi svojstven naĉin, da tumaĉi izvore onako kako njemu odgovaraju.
Katiĉiću je konaĉno njegov razvuĉen i dosadni tekst, ĉesto bez sveze s mojom
knjigom, objavljen u ljetu 1991. u Starohrvatskoj prosvjeti, ali uz moj
odgovor na njegove primjedbe. Katiĉić je suoĉen s mojom poraznom kritikom
njegovih teza, traţio od uredništva Starohrvatske prosvjete mogućnost da
makar ukratko odgovori na moj odgovor. Je li se Katiĉić (inaĉe već u
godinama), radeći na takav naĉin, ponio kao razmaţeni djeĉak, koji uvijek
mora biti u pravu, mislim da ĉitateljima neće biti teško ocijeniti. Kao primjer
njegove nedosljednosti, koja se oĉituje i zbog prevage emocionalnog nad
racionalnim u njegovu pisanju, navodim ovo: Pri kraju recenzije prvog
izdanja moje knjige on je napisao i sljedeće:“Ovdje su se razmatrali samo
neki vidovi Muţićeva razlaganja, uglavnom oni koji su za njegovu
autohtonistiĉku tezu temeljni, a uz to još i takva pitanja o kojima ovaj
recenzent ima šta konkretna reći. To su takve toĉke u kojima se ne slaţe s
autorom. Izostalo je mnogo toga u ĉem se on s njime potpuno slaţe, ali i
mnogo toga s ĉime ne, jer bi ovaj kritiĉki prikaz bio znatno dulji nego već jest
da se recenzent osvrtao na sve ĉemu u toj knjizi po njegovu mišljenju valja
prigovoriti. U prethodnim poglavljima iznesene su i obrazloţene primjedbe
na slabosti Muţićeve knjige. Njezine su se dobre strane spominjale tek usput.
Zato je ovdje potrebno istaknuti upravo njih, i to s obzirom na cjelinu djela.
Muţićeva je zasluga na prvom mjestu to što je u središte pozornosti postavio
pitanje o podrijetlu Hrvata, opseţno i cjelovito kako to od Šišića nitko više
nije uĉinio, zahvaćajući i šire i dublje od njega, iako s mnogo manje smisla za
skladan sintetski prikaz, i unoseći nova gledišta u rasuĊivanje o tom
predmetu. U Šišića su neki elementi autohtonistiĉkog modela implicitno
prisutni, već time što on svoju ‚Povijest Hrvata u doba narodnih vladara„
poĉinje Ilirima, ali to nigdje nije eksplicitno i nigdje se ne postavlja kao
problem. Daljnja je velika Muţićeva zasluga što je proradio i ekscerpirao
silno opseţnu literaturu relevantnu za njegov predmet, što s njom upoznaje
ĉitatelja, prikazuje mu je, referira i citira opširne odlomke iz nje. Naţalost,
kako se u prethodnim poglavljima pokazalo na mnogim primjerima, on u
tome nije uvijek pouzdan i korektan. Zbog toga ta knjiga moţe vrlo korisno
posluţiti, ali samo upućenima, dok je opasna svima koji se samo na nju mogu

18
osloniti. A kako je to knjiga koja će baš slabije upućenima biti osobito
privlaĉiva, u tome je vjerojatno i njezin najteţi nedostatak. Za većinu je to
knjiga koje se treba ĉuvati... Kada se povuĉe crta, zbroji i oduzme sve,
najveća je vrijednost Muţićeve knjige što razmišljanjima o podrijetlu Hrvata
daje novo usmjerenje, što ih upućuje na autohtonizam, koji je uza sve
rezultate novijih istraţivanja ostajao zanemaren, osobito u kulturnoj svijesti
širokih krugova...Prilog toj raspravi neka bude i ova recenzija, a njezin pisac
izriĉe ovime Ivanu Muţiću pred svom znanstvenom javnosti svoju zahvalnost
za bogate, mnogostruke i izazovne poticaje što ih je dobio od njega da ju
napiše.“
20
MeĊutim, isti je taj Katiĉić razbješnjen mojim odgovorom na
njegovu recenziju u istom broju Starohrvatske prosvjete zapisao i ovo: „A
Muţića pozivam da se, iz razloga gospodarskih, radi štednje papira i
tiskarskih troškova iz razloga ekoloških, radi ĉuvanja ĉistoće intelektualnoga
okoliša, i nadasve iz razloga njegovih osobnih, radi ĉuvanja njegova vlastita
ugleda, prestane javljati oko takvih znanstvenih pitanja valjanu rasuĊivanju o
kojima nije dorastao.“
21
Citirana je Katiĉićeva stilizacija vrlo vaţna jer iz
njezina nemoćnog bjesnila moţe i svaki laik toĉno dijagnosticirati stanje
njezina autora. Ĉinjenica je da se u svome prilogu Katiĉić ne osvrće na
Borovu lingvistiĉku argumentaciju koju sam ja citirao, osim što tvrdi da je o
tome iznio Bogo Grafenauer “sve što treba”. Koliko je Katiĉić ljubitelj
objektivnosti, dokazuje i njegov primjer pozivanja na Grafenauera: on se
pozvao na Grafenauera, ali nije spomenuo kako je Ivan Tomaţiĉ odgovorio
Grafenaueru i njegovim pristašama.
22
Katiĉić u svojem odgovoru ponavlja
neke teze, na primjer o Tomi arhiĊakonu koje sam mu već ranije pobio, a na
moje opširno pozivanje na najnovija antropologijska ispitivanja uopće se ne
osvrće. Oĉito, on je u toj materiji potpuna neznalica i zato je njegova šutnja o
tome pohvalna, ali je prepotentno od njega da se takvim neznanjem bitnog
dijela ove interdisciplinarne problematike usuĊuje o njoj donositi zakljuĉke.
Ako antropologijska istraţivanja potvrĊuju kontinuitet stanovništva na našim
prostorima, onda je bilo ĉije prigovaranje protiv autohtonosti samo brbljanje.
Iz ovog primjera oĉito je koliko je Katiĉić nejak i u znanstvenoj metodologiji.
Iz svega je jasno da je moja knjiga postala Katiĉiću opsesija kojoj on
uzaludno posvećuje vrijeme i prostor, ali se nadam da će moći shvatiti kako
se moja citirana - u Danasu neobjavljena - poruka Budaku odnosi i na njega.

20
R. Katiĉić, Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka. Ed. Knjiţevni krug, Split, 1993, s. 229-230.
21
R. Katiĉić, Još jednom o Muţiću. Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 19, Split, 1989, s.
287.
22
Usp. I. Tomaţiĉ, Z Veneti v novi ĉas Odgovori-Odmevi-Obravnave. Beĉ-Ljubljana,
1990, s. 366. U ovoj Tomaţiĉevoj knjizi objavljen je i mali izvod iz moje veće rasprave o
slavenskom jeziku u rimskoj provinciji Dalmaciji, koja je inaĉe objavljena u Rimu, u
proljeće 1991., na talijanskom jeziku.

19
Katiĉićeva neznanstvena metodologija oĉituje se i na pokušaju njegova
obraĉunavanja s H. Kunstmannom. On je analizirao Kunstmannovu tezu o
migracijama Slavena s juga na sjever i istiĉući kako nitko na Zapadu ne
osporava toga njemaĉkog znanstvenika o tome zakljuĉio ovo: „A što se
Kunstmanna tiĉe, nije sve samo u navedenim okolnostima. K tomu je on, po
svemu se ĉini, osobito drag ĉovjek. Kolega ga ne cijene samo nego ga i vole.
U malom mjestu Raiten ima gostoljubiv dom, a njegova gospoĊa Gertruda
takva je osoba i domaćica da se svatko u njih dobro osjeća i postaje odanim
prijateljem. Nije lako radi apstraktnih probitaka znanosti mutiti bistre i lijepe
ljudske odnose. Kunstmannova dobronamjernost tako je oĉita da njemu,
uglednom znanstveniku i uĉitelju, nije lako podijeliti gorku lekciju koja je tu
potrebna."
23
Navedeno Katiĉićevo mišljenje je primjer uzorne komiĉnosti jer
u sebi sadrţava nemoguću pretpostavku da svi njemaĉki, europski i drugi
znanstvenici posjećuju Kunstmannov dom zbog ĉega ne mogu objektivno
pisati o njegovim raspravama.
Objavljivanje II. izdanja moje knjige stvorilo je i laiku lako
prepoznatljivu dubinsku neurozu u Katiĉića, koji o tome osobno svjedoĉi
ovom stilizacijom: „Ĉitatelj se toj knjizi, ako sam nije dobro upućen u
predmet o kojem se u njoj piše, ne moţe s povjerenjem prepustiti da ga vodi!
Ovdje se spominje radi potpunosti i jer upućenu ĉitatelju moţe biti i
korisna.“
24
Napominjem da su gotovo samo pojedinci iz Katiĉićeva uţeg
kruga pozdravili njegovu knjigu sakupljenih ĉlanaka pod naslovom Uz
poĉetke hrvatskih poĉetaka (Split, 1993.). Tako je njegov kolega Petar
Šimunović u lako prepoznatljivom tonu udvaranja naveo kako se Katiĉić
suprotstavio u toj knjizi autorima koji kao Muţić i Kunstmann zastupaju
autohtonost i kontinuitet. On je umjesto da prijateljski Katiĉiću preporuĉi
kako treba još bolje nauĉiti latinski radi ispravnog shvaćanja izvora zakljuĉio:
„Oba navedena autora (I. Muţić i H. Kunstmann) stekli su svojim djelima
podosta poklonika, zagovornika i sljedbenika, ĉineći dodatne smutnje u
hrvatskoj historiografiji ranoga srednjeg vijeka. Ova Katiĉićeva osporavanja i

23
R. Katiĉić, Kunstmannovi lingvistiĉki dokazi o seobi Slavena s juga na
sjever.Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 20, Split, 1990, s. 235.
Autoru ove knjige je posebna ĉast što mu je sveuĉ. prof. dr. Heinrich Kunstmann u pismu
od 2. lipnja 1991. iz Raitena napisao da u njegovoj knjizi o podrijetlu Hrvata nije uspio
otkriti ni jednu bitnu netoĉnost. Uzgred napominjem da je Nada Klaić priznala kako je
upoznavanje s Kunstmannovim radovima o seobama s juga na sjever za nju bilo pravo
otkriće. Ona je odmah prihvatila njegove rezultate istiĉući Kunstmannovo golemo znanje
slavistiĉke problematike i literature. (N. Klaić, Eine erfolgreiche neue Theorie über die
Frühgeschichte der Slaven. Ars Philologica Slavica Festschrift für Heinrich Kunstmann.
Verlag Otto Sagner, München, 1988, s. 231-238.)
24
R. Katiĉić, Na ishodištu. Matica hrvatska, Zagreb, 1994, s. 127.

20
razlaganja, pisana znanstvenom akribijom i snagom argumenata, bila su
nuţna da se ponovno upoznamo kako zapravo stvari stoje i kako tekstovi
izvješćuju, te da se svrate mnoga zabludjela poimanja iz najranije hrvatske
povijesti u prave tijekove hrvatske povjesnice.“
25
U svezi s tim
Šimunovićevim hvalopojkama treba upozoriti kako je sam Katiĉić (u svojem
pobijanju Kunstmannovih radova) nagovijestio mogućnost potpune
kapitulacije nekih svojih dosadanjih temeljnih polazišta i to ovim jasnim
rijeĉima: „Ovdje nije pobijana misao da su se u ranom srednjem vijeku
Slaveni mogli seliti s juga na sjever. S tom mogućnošću treba uvijek raĉunati,
a izneseni su i ozbiljni razlozi za to da je to u pojedinim sluĉajevima i moglo
biti tako. Prema svim argumentima koji se donose u tom smislu treba biti
otvoren i pozorno ih odvagivati. Koliko god to danas izgledalo nevjerojatno,
moţda se ipak jednoga dana pokaţe ĉak i da je glavni smjer tih seoba bio
upravo takav. Ovdje se tvrdi i obrazlaţe samo to da Kunstmann svojim
etimološkim istraţivanjima takvoj argumentaciji nije pridonio ništa.“
26

U meĊuvremenu je, a oĉito na veliku ţalost ponekih Katiĉića i
Šimunovića, objavljeno god. 1994. u Rimu na talijanskom jeziku III.
dopunjeno izdanje moje knjige. Godine 1996. tiskano je opet dopunjeno IV.
izdanje knjige pod novim naslovom Slaveni, Goti i Hrvati i to s predgovorom
povjesniĉarke prof. Benedikte Zelić-Buĉan. Ovo izdanje je postalo odmah po
izlasku iz tiska jedna od najtraţenijih knjiga u Hrvatskoj kako je to
zabiljeţeno u dnevnom tisku, radiju i televiziji.
27
Knjiga je već u prvim
mjesecima 1997. rasprodana i zato se pojavljuje ovo novo i znatno dopunjeno
V. izdanje. Poĉetkom trećeg tisućljeća dakako ako zatreba i ako da Bog (onaj
jedini pravi kršćanski!) moţe se pojaviti i VI. izdanje.


3.

25
Petar Šimunović, Poticaj. Forum, XXXIII/1994, 1-2, 138. Rijetki su i publicisti koji bez
rezerve prihvaćaju Katiĉićevo pisanje. Kada se pojavio jedan takav, koji inaĉe nije
objavio ni jedan spomena vrijedan znanstveni tekst, odgovorio sam mu na odgovarajući
naĉin u dnevnom tisku. Usp. Vjesnik, LVII/1996, 17664, 11. (Broj od 17. prosinca
1996.).
26
R. Katiĉić, Kunstmannovi lingvistiĉki dokazi..., ibid., s. 236.
27
“Lista najprodavanijih knjiga u anketi emisije Pola ure kulture (HTV) i Kulturnog
obzora Veĉernjeg lista.” (Veĉernji list od 1., 8., i 15. prosinca 1996.) Usp. i niz emisija
posvećenih kulturi na radio Splitu tijekom prosinca 1996. i recenziju u Kulturnom prilogu
Slobodne Dalmacije u broju od 26. studenoga 1996.

21
Ĉinjenica je da su srpski arheolozi u najnovije vrijeme osobito na
temelju arheologijskih istraţivanja prvi poĉeli sve jasnije odbacivati
dosadanju tezu o doseljenju Slavena u VI. ili nekome kasnijemu stoljeću. To
je razlogom da su srpski znanstvenici moju knjigu pozdravili.
28
Tako mi
sveuĉ. prof. dr. ĐorĊe Janković ovako piše: „Napokon sam proĉitao Vašu
zanimljivu knjigu. Mislim da bi Vaš osnovni zakljuĉak mogao biti taĉan...
Sve ove napomene ne osporavaju osnovnu nit Vaše knjige, da su Hrvati
jednim svojim slovenskim delom autohtoni. Vaţno je da se istraţivaĉi
oslobode šablona, davno izgraĊenih predubeĊenja, da se kritiĉki sagleda sva
graĊa, i otvore nove mogućnosti za rešavanje takvih pitanja. Tu Vaša knjiga
moţe da odigra veliku ulogu.“
29
Shvaćanje dijela srpske sredine objavljeno je
u većoj ocjeni u beogradskome dnevniku Politika. Tu se, izmeĊu ostalog
zakljuĉuje i ovo: “Poĉivajući na impresivnim antropološkim i istorijskim,
etnološkim i etnogenetskim istraţivanjima, Podrijetlo Hrvata izvodi
kopernikanski prevrat u našoj nauci. Reĉ je o delu koje nizom posrednih i
neposrednih dedukcija te pozitivnih dokaza pobija rasprostranjenu i uvreţenu
teoriju o seobi Slovena na Balkansko poluostrvo... Muţićev rad razvija i
dovodi do potpunih zakljuĉaka mnoge nagoveštaje i intuicije velikih
prethodnika, od Đure Szaboa i Vladimira Dvornikovića do Jakova Baĉića i
Nade Klaić. Pokazanoj erudiciji i istraţivaĉkoj odluĉnosti te po sposobnosti
za tanane analize i smele sinteze - Muţić se Podrijetlom Hrvata dokazuje kao
obnovitelj magistralnog puta naše nauke koji je bio zatamnjen ratom i
odgovarajućim socrealistiĉkim varvarstvom. Katastrofalne posledice tog
varvarstva i više decenijsko debil-usmerenjaštvo onemogućuje široj javnosti
da spozna znaĉenje i znaĉaj Muţićeve studije.”
30

Dakako da se i u hrvatskoj znanstvenoj literaturi poĉelo na drugi naĉin
vrednovati iznesena problematika. Ti znanstvenici shvaćaju kako ja ne tvrdim
da su Hrvati autohtoni na Balkanu, nego kako istiĉem da u današnjih Hrvata u
antropološkom i duhovnom smislu prevladava autohtoni element (nekadanjih
starosjeditelja). Dr. Aleksandar Stipĉević je to toĉno izrazio ovako:“Autor s
pravom konstatira, da starosjedilaĉki ‚element nije nestao zahvaljujući
svojem gotovo neiscrpnom biološkom potencijalu„. Sve što danas znamo o
duhovnoj i materijalnoj kulturi Hrvata, posebice onih u Dalmatinskoj zagori,

28
U takvom smislu pisali su mi: prof. dr. Relja Novaković u pismu iz Beograda od
27.I.1990.; prof. dr. Radivoje Pešić u pismu iz Beograda od 8. veljaĉe 1991. Oĉito je da
meĊu znanstvenicima u srpskoj sredini ne prevladava zavist, koja se na primjer u
zagrebaĉkoj sredini naziva: hrvatski jal.
29
Citat iz pisma Đ. Jankovića koje uputio iz Beograda autoru 8. II.1991.
30
Politika od 7. travnja 1990., str. 19. Gotovo u istom smislu pisao je i beogradski ĉasopis
za popularizaciju znanosti Galaksija u broju za kolovoz 1990, str. 69-71.

22
Hercegovini, ali i svih drugih koji ţive u teško pristupaĉnim krajevima (npr. u
Lici) nesumnjivo govori o vrlo ţivim ostacima iz prapovijesnog vremena.
Govori takoĊer na svoj naĉin i o etniĉkom kontinuitetu, ali ne svih Hrvata,
nego samo jednog njihovog dijela. Koliki je postotak – ako se tako moţe reći
s obzirom na velika miješanja stanovništva tijekom mnogih stoljeća
zajedniĉkog ţivota – starosjedilaĉkog stanovništva u odnosu na Hrvate teško
da ćemo ikada saznati, ali da je taj postotak vrlo znaĉajan u to danas ne moţe
biti nikakve sumnje. U tom smislu se dakle, moţe govoriti i o autohtonosti
Hrvata. Problemi koje je autor obradio u ovoj knjizi su mnogobrojni i teško
rješivi. Na njih će znanost odgovoriti s većom ili manjom sigurnošću u
budućnosti. Trud autora Muţića se, meĊutim, isplatio jer je najveći dio
problema fiksirao, sistematizirao i time aktualizirao jedan od najzamršenijih,
ali ujedno i najzanimljivijih problema paleobalkanistike. Treba naglasiti, da
nitko dosada nije tako sveobuhvatno i tako sustavno obradio problem odnosa
starosjedilaĉkog substrata i Hrvata... Vjerujem da će Muţićeva knjiga
pridonijeti da se neki problemi stare hrvatske povijesti pokušaju rješavati na
drukĉiji naĉin, a da će pojava Muţićeve knjige potaknuti istraţivaĉe, da se
revnije nego dosada pozabave predslavenskom komponentom u kulturi
Hrvata.“
31

Zanimljivo je da ĉak i prof. Neven Budak u novije vrijeme zakljuĉuje
ovako: „Starija je historiografija vjerovala da je to starosjedilaĉko
stanovništvo bilo većim dijelom istrijebljeno i protjerano, a da su se
posljednji ostaci saĉuvali u nepristupaĉnim planinskim krajevima i priobalju.
Nakon suvremenih istraţivanja na razliĉitim podruĉjima, danas znamo da je
starosjedilaĉko stanovništvo preţivjelo vrijeme seoba u većoj mjeri no što se
ranije pretpostavljalo. Ti su starosjedioci nastavili ţivjeti izmiješani s
došljacima, te su se s vremenom stopili u isti etnos. Neki se istraţivaĉi,
primjerice akademik Mate Suić, zalaţu za to da tek od tog vremena govorimo
o Hrvatima, koji su, eto, nastali stapanjem novopridošlih Slavena i
starosjedilaĉkih romaniziranih Ilira.“
32

Boţe Mimica je pojavu novih shvaćanja u historiografiji izrazio
ovako:“Neki naši i strani znanstvenici razliĉnih profila suprotstavljaju se
vladajućem mišljenju u historiografiji o seobi Slavena i Hrvata. U
osporavanju ‚sluţbene teorije„ najviše se u nas istiĉe Ivan Muţić, koji je u
svojoj knjizi Podrijetlo i pravjera Hrvata (Split 1991) pokušao dokazati
autohtonost u hrvatskoj etnogenezi na podruĉju rimske provincije Dalmacije.
On tvrdi da se raspre i polemiĉka suĉeljavanja o starijoj hrvatskoj povijesti

31
Iz recenzije A. Stipĉevića napisane 3. srpnja 1989.
32
Iz razgovora N. Budaka s novinarom. Slobodna Dalmacija broj od 13.sijeĉnja 1997, s.
5.

23
svode preteţno na pretpostavke i nagaĊanja. Stoga do danas nisu rasvijetljene
neke bitne ĉinjenice, nepoznanice i praznine u vezi s problematikom seobe i
pradomovine Hrvata. Pri rasvjetljavanju tih nepoznanica i praznina Muţić se
oslanja na priznate autoritete i koristi se raznovrsnim povijesnim,
arheološkim, antropološkim i drugim izvorima.“
33

Starosjeditelji su prema rezultatima interdisciplinarnog istraţivanja
najvaţnija etniĉka masa u hrvatskoj etnogenezi. Ivo Rendić Mioĉević je
savršeno shvatio bit te problematike i na nju ovako upozorio: „Napadaĉa je
doista bilo malo (ovaj zakljuĉak odnosi se na barbare koji su napadali Rimsko
Carstvo, ali i Kinu), te je nemoguće pretpostaviti da su u VII. stoljeću Srbi i
Hrvati kao skupine odreĊenoga socijalnog (vojnog ili drugog) karaktera mogli
u potpunosti ispuniti velika prostranstva Ilirika. Ta podruĉja osim toga nisu
bila nenapuĉena, iako se stanovništvo u doba krize Carstva smanjilo naroĉito
zbog kuge koja je bila vrlo ĉesta do VI. stoljeća, a vrlo jaka bila je epidemija
u VII. stoljeću. Osim kuge, u obzir valja uzimati i epidemije malarije. Prema
tome, valja zakljuĉiti da malobrojni Srbi i Hrvati nisu mogli demografski
popuniti cijeli prostor koji tradicionalna historiografija svojata za jedne ili za
druge. Muţić navodi podatak da je nakon navale Slavena i Avara preostalo 85
posto starog stanovništva te da slavenska komponenta nije veća od 10-12
posto. U autohtono stanovništvo utopili su se i Goti koji su u doba seobe
ostali u rimskoj provinciji Dalmaciji. Ako prihvatimo tezu o dvije seobe, pri
ĉemu se smatra da je masa Slavena s Avarima došla u Ilirik prije Hrvata (i
Srba), stvar postaje još nejasnija. Naime, valjalo bi pretpostaviti da je u
jednom povijesnom trenutku na podruĉju rimskog Ilirika postojala ĉudna
višejeziĉnost. Valjalo bi najprije raĉunati s ‚ilirskim„ jezikom starosjedilaca,
zatim uzeti u obzir romanski govor gradova i romaniziranih starosjedilaca i
konaĉno staroslavenski jezik došljaka iz prve seobe i moţda neslavenski jezik
pridošlih Srba i Hrvata. Dakako, ne bi trebalo zanemariti ni gotski jezik.
Moderni jezici na podruĉju Rimskog Carstva u mnogim su sluĉajevima
jeziĉna mješavina (npr. engleski jezik). Te mješavine u Iliriku poslije seobe
nema, već posvuda prevladava jedan jezik – slavenski. Iznimka su
dalmatinski gradovi i stoĉari Vlasi koji su dugo odrţali svoj romanski jezik
dok se u moderno vrijeme nisu ukljuĉili u korpus srpskog (u većini) ili
hrvatskog (u manjini) naroda. Gdje je nestao jezik ‚ilirskih„ starosjedilaca?
Na ovo pitanje teško je odgovoriti, a Muţić zastupajući tezu da seobe nije ni
bilo, ĉak zakljuĉuje kako se u nas i u doba Rimskog Carstva govorilo istim
jezikom kojim narod i danas govori. R. Katiĉić se kao filolog ne slaţe s tim
mišljenjem jer nema tragova slavenskog jezika u onome što su nam ostavili

33
Boţe Mimica, Numizmatika na povijesnom tlu Hrvatske Rani srednji vijek. HAZU u
Zagrebu – Vitagraf u Rijeci, Rijeka, 1995, s. 282.

24
Histri, Liburni, Japodi i drugi narodi Ilirika...I. Muţić je nesumnjivo zasluţan
za to što se, uz pomoć bogate literature, prihvatio teškog problema
postavljajući znanosti mnoga pitanja na koja je pokušao odgovoriti, a ako u
tome uvijek nije uspio, potaknuo je druge istraţivaĉe da pokušaju na njih
odgovoriti. U tome je velika vrijednost pitanja...Jesu li Muţićevi zakljuĉci
presmioni? Historiĉari ih teško prihvaćaju, ali oni su, ako ništa drugo, sasvim
ravnopravni zakljuĉcima koji proizlaze iz nedovršenih diskusija o doseljenju
koje nisu mnogo napredovale od poĉetnih analiza naših historiĉara iz XIX.
stoljeća. Autohtona sastavnica hrvatstva ipak se sve jaĉe naglašuje u znanosti.
Veliki poznavalac naše antike M. Suić s pravom smatra da je mnogo vaţnije
protumaĉiti formiranje hrvatskog naroda na njegovu današnjem prostoru i
otkriti što je autohtono asimilirano nego uporno (ali bezuspješno) istraţivati
odakle su Hrvati došli. Suić zastupa teoriju autohtonosti, ali ne u smislu da
Hrvati nisu niotkud došli, nego da su asimilirali autohtono koje se taloţilo
stoljećima.... Kada gledamo ‚Kliĉevaĉki idol„ iz bronĉanog doba odmah
zapaţamo kapu koja je ista kao ‚crvenkapa„ iz Hercegovine, Like, Dalmacije i
Crne Gore kakva se nosi i danas. Porijeklo te kape valja traţiti ĉak u neolitu. I
drugi dijelovi nošnje ‚Kliĉevaĉkog idola„ podsjećaju na noviju narodnu
nošnju sa šireg podruĉja Ilirika. Dakako, ovaj primjer moţe biti vrlo
zanimljiv, ali nam sam ne moţe biti dokazom kontinuiteta ţivota i obiĉaja od
prastarih vremena (ĉak od neolita!) do XX. stoljeća. MeĊutim, dokazi o
kontinuitetu autohtone kulture na podruĉju Ilirika zaista su brojni. Pozivajući
se na bogatu literaturu, Muţić je lako uspio pokazati da postoji kontinuitet
naselja, ukopnih mjesta i naĉina pokapanja na podruĉju Dalmacije od VI. do
IX. stoljeća, ali je takoĊer obasnio iste pojave na podruĉju današnje Bosne od
antike do IX. stoljeća. Evo kraćeg pregleda Muţićeve analize. Znaĉajno je
zapaţanje Š. Batovića i O. Oštrić o hrvatskom naseljavanju većine središta
ilirskih općinskih zajednica. Organizacija Hrvata uglavnom se poklapa s
ilirskom, a ilirska su naselja pretvorena u sjedišta ţupa. Sistem naselja bitno
remete tek turske provale. Z. Vinski je utvrdio da mnoga groblja VI. i VII.
stoljeća na alpskom i predalpskom tlu, naroĉito u Istri, rimskim provincijama
Dalmaciji, Panoniji i Meziji pripadaju starosjedilaĉkom stanovništvu, iako se
zapaţa i ostavština Germana. Š. Batović i O. Oštrić istiĉu da su ‚veze
ranohrvatskih groblja i smještaj uz prijašnje spomenike vrlo ĉesti„, što se
zapaţa naroĉito u korištenju ranijih nekropola. D. Jelovina u kontinuitetu
smještaja i izgledu naselja te naĉina pokapanja i u grobnoj arhitekturi vidi
tragove ilirsko-rimske kulture u hrvatskoj kulturi. Kontinuitet sliĉan
dalmatinskom zapaţa se i u Bosni pa se moţe zakljuĉiti da je tu za rimske
vladavine prebivalo neprekidno isto autohtono stanovništvo na koje
kršćanstvo nije jako utjecalo. Starosjedioci na podruĉju Bosne prevladavaju i
u ranom srednjem vijeku, što uz ostalo potvrĊuje kontinuitet naseljenih mjesta

25
i nekropola. Osim sumarno spomenutih autohtonih elemenata koji su prešli u
hrvatsku kulturu, ima ih još mnogo koji bi mogli biti znaĉajni za naše buduće
analize. Istraţivanja C. Rihtmana npr. ukazuju na ‚ilirsko„ porijeklo
narodnoga glazbenog izraza u Bosni i Hercegovini...Dakako, prethodna
analiza hrvatske autohtonosti ne moţe biti ograniĉena samo na podruĉje na
kojemu se oblikuje hrvatski narod. Moţemo zakljuĉiti da je ilirska
komponenta imala veliku ulogu u formiranju Juţnih Slavena. U poĉetku ne
moţemo apriori govoriti o hrvatskom ili srpskom narodu već samo o
autohtonoj masi i na njoj nadograĊivanom slavenskom stratumu.“
34

Hrvatska će historiografija morati zauzeti jasno stajalište u odnosu na
ĉinjenicu da su starosjeditelji najvaţniji ĉimbenik hrvatske etnogeneze. Jedan
nepovjesniĉar o tome je s potpunim pravom pouĉio neke hrvatske
„znanstvenike“ ovako: „Tako Talijani ne dijele svoju povijest na rimsku i
talijansku, niti to ĉine Francuzi na galsku i francusku, Nijemci na germansku i
njemaĉku, Grci na helensku i grĉku. Doduše, ti europski narodi dijele
spomenutu povijest svoga tla na njima svojstvena razdoblja, ali je to sve
njihova povijest, njihove nacionalne geneze kao jedne cjeline.Nama Hrvatima
nametnut je povijesni model Ilira i drugih na našem tlu i Hrvata od šestoga, pa
i sedmoga stoljeća kao dvije neistosti. To znaĉi da mi Hrvati ne priznajemo
etnogenezu Ilira i odriĉemo se ilirske krvi u svojim ţilama...Polazeći od
takvoga stranoga modela za Europu, u kojoj ţelimo politiĉki biti, mi na
primjer ne pripisujemo hrvatstvo Svetom Jeronimu, a za razliku od nas
Nijemci pripisuju nijemstvo Svetom Severinu – münchenskom biskupu iz
petoga stoljeća, jedva nešto mlaĊem suvremeniku našega Jerka...Samo tako
gledano povijesnim oĉima i zakljuĉivano povijesnom logikom mi imamo
pravo pripisati hrvatskom nacionalnom i kršćanskom biću sve što je bilo
sveto, muĉeno i zasluţno na hrvatskom tlu prije pojave slaveno-hrvatske
geneze, ako i ova nije ţivjela tu od pamtivijeka, kako tvrde neki povjesniĉari
u Americi.«
35

Na kraju: Utješno je što se u biti razmišljanja nekih pojedinaca, koji od
vremena Boguslawskoga u ime glumljene uĉenosti dijele lekcije protiv
gotovo svakog zakljuĉivanja o autohtonosti na Balkanu, otkriva samo – veliko
neznanje intelektualnih mediokriteta.
A u t o r

34
Ivo Rendić Mioĉević, Zlo velike jetre Povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata,
Muslimana i Srba. Knjiţevni krug, Split, 1996, s. 37-40.
35
Dragan Hazler, Europski narodi ne dijele povijest svojega tla kao mi Hrvati... Vjesnik
broj od 22. prosinca 1996, s. 20.

26


PREDGOVOR III. (TALIJANSKOM) IZDANJU

Ivan Muţić, autor mnogih dragocjenih povijesnih rasprava, daje nam
ovim svojim novim djelom - koje se pojavljuje prvi put na talijanskom jeziku
- znaĉajan doprinos studiju pravjere Ilira i podrijetlu Hrvata na teritoriju
rimske provincije Dalmacije. Ovaj nam njegov rad otvara nove, široke vidike,
navedene povijesne i etnografske problematike. Htio bih posebno istaknuti
kako ovo djelo oznaĉava i novi putokaz za bolje poznavanje Ilira i Hrvata.
Već iz naslova knjige moţemo shvatiti bit Muţićeva pisanja. On je
prijeporno pitanje pravjere Ilira i autohtonosti u rimskoj Dalmaciji iznio ne
kao nesigurnu i diskutabilnu tezu, već kao problem koji je sada u svojim
bitnim elementima dovoljno razjasnio.
Muţić ovo djelo, koje sadrţava zadivljujuću veliĉinu istraţivanja,
temelji na iscrpnom izlaganju mnogobrojnih, ponekad suprostavljenih, ali i
vjerno iznesenih teza. Autor na taj naĉin dolazi do objektivnih zakljuĉaka,
koji teško mogu ostati neprihvaćeni. Problem pravjere Ilira i podrijetla Hrvata
u suvremenoj znanstvenoj historiografiji, koja je nastala u posljednje doba u
raznim mediteranskim zemljama, jedan je od najprijepornijih. On je dao
povoda kontradiktornim rješavanjima povjesniĉara i etnologa. Muţićev rad
objašnjava ali istodobno i rješava sve sumnje i probleme iz te problematike...
Uvjeren sam da nova Muţićeva knjiga mora privući paţnju svih onih
koji se bave povijesnim i etnografskim studijama. Njegovo djelo iscrpno
odgovara na mnogobrojne probleme, koji su dosada ostali neriješeni. Zbog
toga na kraju ovoga kratkog proslova rado ponavljam prosudbu prof. Mate
Suića - svjetski priznatog struĉnjaka za antiĉku povijest, da će ovo Muţićevo
djelo ostati još mnogo vremena znaĉajno ostvarenje hrvatske i svjetske
historiografije.

Prof. dr. Leo Magnino (Rim)

27




PROBLEMATIKA POSTANKA I POKRŠTENJA HRVATSKOG
NARODA

(Predgovor uz IV. izdanje Muţićeva djela)

1.

O doseobi i naseljenju Hrvata u pokrajinu Dalmaciju (zajedno s
Prevalitanom) imamo vijesti iz više izvora, ali se oni meĊusobno ne slaţu ni u
nekim bitnim pojedinostima. Najstariji izvor koji govori o doseobi Hrvata u
Dalmaciju je spis „De administrando imperio“ (dalje samo DAI) bizantskog
cara Konstantina Porfirogeneta. Kako to nije dovršeno djelo, nego preteţno
zbir podataka iz raznih izvora i raznog vremena, to su vijesti u tom djelu
ponekad i o istom predmetu razliĉite, pa i protivurjeĉne. Tako u glavi 31.,
koja je posvećena najstarijoj povijesti Hrvata, car pripovijeda da su Hrvati
došli u Dalmaciju iz sjeverne, „Bijele Hrvatske“, „s onu stranu Turske“ (t.j.
Ugarske) na poziv cara Heraklija (dakle u prvoj pol. VII. st.) da odatle
istjeraju Avare, te su se nakon pobjede nad Avarima, opet po carevoj
zapovijedi, ili barem dopuštenju, u njoj i naselili i bili podloţni bizantskim
carevima. U glavi 30. ( „O Dalmaciji“) uopće se ne spominje car Heraklije
kao neki agens u doseobi i naseljavanju Hrvata. U tom poglavlju se samo kaţe
da su Hrvati, iza kako su Avari zavladali Dalmacijom, došli iz svoje ondanje
domovine „s onu stranu Bagibarije“ (t.j. Bavarske), gdje su sada (t.j. u
pišĉevo doba) „Belohrvati“. Došlo je sedam odliĉnih rodova pod vodstvom
petero braće (Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat) i dviju sestara (Tuga i
Buga). U Dalmaciji su nekoliko godina ratovali s Avarima, na kraju su ih
pobijedili i podloţili svojoj vlasti. Iz Dalmacije se pak jedan dio Hrvata
odselio u Panoniju i u Ilirik, te su i oni imali svoje vladare i bili su stalno u
prijateljskim odnosima s vladarima Hrvatske (t.j. one na tlu Dalmacije, B.Z.).
Te osnovne podatke o doseobi Hrvata potvrĊuju, a djelomice i
dopunjuju, i dva kasnija domaća pisca - Pop Dukljanin (XII. st.) i splitski
arhiĊakon Toma (XIII. st.). Zanimljivo je da oba ta domaća pisca najstariju

28
povijest Hrvata u njihovoj novoj domovini u Dalmaciji povezuju s Gotima.
Oni zapravo Gote i Hrvate uzimaju kao sinonime, kao dva imena za isti
narod. Tako već u uvodu svojeg Ljetopisa Dukljanin kaţe da je odluĉio na
nagovor mnogih s hrvatskog jezika („ex sclavonica littera“) prevesti na
latinski jezik djelce pod nazivom „Libellus Gothorum“, što bi se latinski
kazalo „Regnum Sclavorum (Kraljevstvo Hrvata), u kojem su opisana sva
djela i ratovi njihovih (t.j. gotskih ili hrvatskih, B.Z.) kraljeva. On u prvih
nekoliko poglavlja i opisuje samo povijest Gota u Dalmaciji poĉevši od braće
Brusa, Totile i Ostroila koji su došli „sa sjevernih strana“ u Dalmaciju, u doba
pape Gelasija i cara Anastazija, te u vrijeme sv. Benedikta, pak sve do kralja
Satimira (germ. Swinthimereis ?). Tek od IX. poglavlja, od kralja
Svetopeleka, pripovjeda o kraljevima Hrvata, ponajviše onima u juţnoj
Crvenoj Hrvatskoj ali i onima u sjevero-zapadnoj, Bijeloj Hrvatskoj. I Toma
ArhiĊakon u nekim poglavljima svoje povijesti salonitansko-splitske crkve
poistovjećuje Gote i Hrvate. On toĉno odreĊuje pradomovinu tih Gota-Hrvata
smještajući ju u Poljsku njegova vremena, a to je isto kao i „s onu stranu
Turske“ (Ugarske) Konstantina Porfirogeneta. I on, kao i car, kaţe da je došlo
sedam ili osam plemenitih rodova, ali je po Tomi njih doveo Totila, dakle
jedan od poglavica Gota. O nekoj kasnijoj doseobi slavenskih plemena pod
hrvatskim imenom ta dva pisca ništa ne kazuju. Poradi toga neki povjesniĉari
drţe da je moţda jedan dio Gota došao u Dalmaciju pod pobliţim
nacionalnim hrvatskim imenom. Osim istoĉnih Gota ni jedan drugi germanski
narod nije prolazio Dalmacijom, a nakon odlaska Gota Dalmaciju su bili
zauzeli Avari a njih su prema DAI pokorili Hrvati, koji su posljednji doselili
u Dalmaciju. Kad se u nekim bitnim pojedinostima izvještaj u DAI o doseobi
Hrvata ne bi podudarao s pisanjem popa Dukljanina i Tome ArhiĊakona o
doseobi Gota-Hrvata, mogli bismo ostati u historiografskom uvjerenju da se
radi o dvije vremenski odjelite doseobe: najprije su krajem V. st. u Dalmaciju
provalili Goti, a negdje u VII. st. su u savezu s Bizantom ili neovisno od
njega doselili Hrvati. No kako i Tomini Goti dolaze iz istog kraja, „iz
krajeva Poljske“, došlo ih je sedam ili osam rodova, a po DAI došli su iz
kraja „s onu strane Turske“ (Ugarske) i došlo ih je sedam rodova, DAI ne
spominje Gote, a Toma i Dukljanin ne spominju Avare, postavlja se pitanje
radi li se o jednoj ili o dvije doseobe, dvaju razliĉitih naroda, germanskih
Gota i slavenskih Hrvata. Ili se, pak s obzirom na navedene istovjetne
pojedinosti, radi o jednoj seobi, seobi Gota koji su zapravo Hrvati iz Bijele
Hrvatske na sjeveru, ili su i Hrvati o kojima govore vijesti u DAI zapravo
bili grana Gota? Ako pak dademo povjerenje DAI i prihvatimo njegove
tvrdnje da Hrvati dolaze mnogo poslije Gota, najranije u prvoj polovici VII.
st. (za cara Heraklija), a moţda i kasnije, i da su oni zaista pridonijeli
konaĉnom istjerivanju Avara iz Dalmacije i Panonske nizine, postavlja se

29
pitanje koje su sve etniĉke zajednice Hrvati našli u Dalmaciji kod svojeg
dolaska i od kojih je sve etniĉkih komponenti nastao hrvatski narod u novoj
domovini.


2.

Ako uopće moţemo vjerovati izvjestitelju u 30. glavi DAI da u
Hrvatskoj njegova doba ( X. st.) još ima Avara i da se obliĉjem razlikuju od
Hrvata, onda je zasigurno ostao i jedan dio Gota i nakon njihova iseljenja u
Italiju. A da su Goti zatekli u Dalmaciji brojno starosjedilaĉko ţiteljstvo
svjedoĉe o tome spisi dvaju crkvenih sabora u Saloni godine 530. i 533.,
gdje su bili nazoĉni biskupi desetak biskupija. Toliki broj biskupija
predpostavlja i brojno ţiteljstvo. Prilikom provale novih doseljenika i za
trajanja avarsko-hrvatskog ratovanja ( o kome jedino priĉa Konstantin
Porfirogenet ) zasigurno su mnogi od starosjeditelja izginuli ili iselili, ali je
ipak najveći dio preţivio. Toma lijepo opisuje kako su se malo po malo
izbjeglice iz dalmatinskih gradova vratili u svoja stara naselja i nastavili
zajedniĉki ţivot s osvajaĉima - Gotima-Hrvatima. Ali tko su bili ti
starosjeditelji?
Sluţbeni, diplomatski jezik, kao i jezik Crkve, prije i poslije doseljenja
Hrvata u novu domovinu bio je, kao i svuda na Zapadu, latinski jezik. Ipak iz
kasnog antiĉkog vremena imamo podatke o slavenskom jeziku i pismenosti
na ovim prostorima. Svjedoĉe o tome saĉuvane neke nedvojbeno slavenske
rijeĉi: cerna (crna), bog Dobrat, piće medos i dr., kao i pojedina nelatiniĉka
slova u osobnim imenima na nadgrobnim spomenicima koja su inaĉe klesana
sluţbenim latinskim jezikom. Jedan poznati spis Hrabana Maura iz prve
polovice IX. st. svjedoĉi o tome da je kozmograf Etik (Aethicus), po
narodnosti Skit (tako su ĉesto nazivali Slavene, op. B.Z.) izumio posebno
pismo koje je sv. Jerolim proširio zajedno sa svojim spisima.
Iz najranijeg srednjeg vijeka imamo pisana svjedoĉanstva i saĉuvane
spomenike pisane posebnim hrvatskim pismom glagoljicom. To sve
dokazuje da se u ranom srednjem vijeku, pa i u kasno antiĉko doba, u
Hrvatskoj pisalo ne samo diplomatskim i crkvenim latinskim jezikom i
pismom, nego je u narodu i u Crkvi usporedno ţivio i bio u upotrebi i narodni
hrvatski jezik i njegovo posebno pismo. No, ta ĉinjenica nas stavlja pred
jednu zagonetku koju dugo vremena nije mogla razriješiti ni povijesna ni
jezikoslovna znanost. Naime, iz povijesnih izvora znademo da su u

30
nekadanjim rimskim pokrajinama Dalmaciji i Panoniji (a to je današnja ĉitava
Hrvatska zajedno s BiH, te Crnom Gorom) ţivjela brojna po imenu nam
poznata ilirska plemena, meĊu kojima su središnje mjesto zauzimali Delmati.
O njihovu politiĉkom ţivotu, o njihovim dugotrajnim borbama s Rimljanima,
do konaĉne rimske prevlasti godine 9. poslije Kr. imamo dosta podataka. Ali
o jeziku tih Ilira stari pisci ništa ne kazuju, a nije saĉuvan ni jedan spomenik
na njihovu jeziku, za koji su poĉev od druge polovice XIX.st. jezikoslovci
(Jagić) bez ikakva znanstvena dokaza tvrdili da je bio poseban jezik
indoeuropske jeziĉne skupine, ali od njega nam do danas nije ostao nikakav
trag.Dok je starija povijesna i jezikoslovna znanost Ilire, Venete, Vende, kako
su sve stari pisci nazivali starosjeditelje rimskih pokrajina Dalmacije i
Panonije, smatrale Slavenima, a Hrvate njihovim potomcima, nije bilo
problema oko pitanja podrijetla i postanka hrvatskog naroda. No, otkad se
poĉelo tvrditi o posebnosti Ilira, o njihovoj potpunoj latinizaciji pod
rimskom vlašću, otkad se i te navodno latinizirane, odnosno romanizirane
Ilire zajedno s doseljenim rimskim graĊanima, koji su u ovim pokrajinama
obavljali upravnu i vojniĉku sluţbu i naseljavani kao vojni veterani, poĉeli
zajedniĉkim imenom nazivati Romanima ili Latinima, kojih je jezik bio
latinski, postavlja se pitanje kako to da su malobrojni Hrvati, ako su oni bili
jedini Slaveni u ovim pokrajinama, uspjeli svoj jezik nametnuti
mnogobrojnijim romanskim starosjediteljima. Tako se što nije dogodilo
nigdje na tlu Zapadnoga Rimskog Carstva. Nigdje germanska plemena
(Langobardi, Istoĉni i Zapadni Goti, Franci i dr.) romanskim starosjediteljima
osvojenih pokrajina, u kojima su organizirali svoje drţave, nisu nametnuli
svoj jezik, pa su tako Španjolci, Francuzi, Talijani i Rumunji po jeziku
romanski narodi. Sliĉno tome ni uralsko-altajski Bugari koji su osvojili
rimske pokrajine na istoĉnom dijelu Balkana, koje su prije njih masovno
naselili Slaveni prelazeći preko donjeg tijeka Dunava, nisu pokorenim
Slavenima nametnuli svoj jezik, nego su ga od njih prihvatili, ali su drţavi,
narodu i jeziku dali svoje nacionalno bugarsko ime. Zašto bi Hrvati u tom
pogledu bili iznimka? To više što se ne moţe tvrditi da je onih sedam
plemena Hrvata koji su u prvoj polovici VII. st. zauzeli rimsku pokrajinu
Dalmaciju i sami bili po jeziku Slaveni, jer dva stara domaća pisca, Pop
Dukljanin (XII. st.) i Toma ArhiĊakon (XIII. st. ), govore o njima kao o
Gotima. Da nisu bili Slaveni, ili barem ne do kraja slavizirani, svjedoĉe i
imena njihovih voĊa: Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat. Kako i
Konstantin Porfirogenet i Toma ArhiĊakon te Hrvate (ili Gote Hrvate)
dovode iz istog kraja, Konstantin iz Bijele Hrvatske iza Karpata, a Toma
ArhiĊakon iz Poljske njegova doba, znaĉi da se zaista radi o istom narodu. To
dvojstvo u imenu Goti-Hrvati neki suvremeni kao i stariji povjesniĉari
tumaĉe tako da je jedan ogranak Gota nosio kao pobliţu nacionalnu oznaku

31
ime Hrvati. A moglo bi biti i tako, da su Hrvati koji su, seleći tijekom
stoljeća iz Irana preko Azovskog mora do Zakarpaća, bili u susjedstvu s
Gotima od njih mogli prihvatili njihovu vjeru (arijevsko kršćanstvo), a moţda
djelomiĉno i jezik. Tamo su organizirali svoju drţavu, Bijelu Hrvatsku, koja
je zasigurno postojala još u X. st.
Kod razrješavanja pitanja postanka hrvatskog naroda moramo uzeti u
obzir još jednu ĉinjenicu. Stari grĉki pisci opširno pišu o masovnim
prijelazima Slavena preko donjeg Dunava i njihovu naseljavanju u istoĉne
pokrajine Bizantskog carstva (Meziju i Trakiju), a nema nikakva spomena o
sliĉnim naseljavanjima Slavena u zapadne pokrajine Balkanskog poluotoka.
I to bi potvrĊivalo istinitost podataka o slavenskom karakteru starosjeditelja
u tim pokrajinama,a koje su stari pisci nazivali razliĉitim imenima: Veneti,
Vendi, Iliri, Kureti. Budući da su oni prema došljacima i osvajaĉima
Hrvatima (bili ovi Goti ili ne) bili većina, sasvim je prirodno da su ţiveći
stoljećima zajedno u istoj drţavi Hrvati prihvatili slavenski jezik
starosjeditelja.
Slijedi zakljuĉak da je hrvatski narod poput većine europskih naroda
nastao simbiozom (sljubljivanjem) starosjedilaca i osvajaĉa. U našem sluĉaju
to su bili slavenski i romanski starosjedioci i osvajaĉi iransko-gotski Hrvati.
Hrvati su kao organizatori drţave toj novoj drţavi, jeziku i narodu dali svoje
nacionalno ime hrvatsko.


3.

Oduvijek je povjesniĉarima bila velika zagonetka kako to da se ne
moţe znati kad su zapravo Hrvati kao narod primili sv.krštenje, a zna se ne
samo vrijeme, nego i toĉan datum poĉetka pokrštavanja od Rima udaljenih
slavenskih naroda Rusa, Ĉeha, Poljaka. Naime, kao datum poĉetka pokrštenja
tih naroda uzima se datum krštenja njihovih vladara, koji su prvi primili
krštenje i zajedno s njima i velik dio naroda, doĉim u pogledu krštenja Hrvata
takvih podataka nema u saĉuvanim povijesnim izvorima. Povijesni izvori koji
govore o pokrštenju Hrvata (car Konstantin Porfirogenet , Toma arhiĊakon te
papinski i franaĉki izvori) govore o tome razliĉito i u pogledu vremena
pokrštenja i u pogledu vjerovjesnika koji su radili na pokrštenju našega
naroda. Zbog toga su povjesniĉari vrijeme pokrštenja datirali razliĉito, od VII.
pak do poĉetka IX. st. Po jednima je to pokrštenje poteklo prvenstveno iz

32
primorskih gradova, već u VII. st., a po drugima iz franaĉke Akvileje potkraj
VIII. i poĉetkom IX. stoljeća.
Još veću pomutnju u ovo za svaki narod vrlo vaţno pitanje iz njegove
najstarije povijesti unosi ĉinjenica što su svi povjesniĉari govoreći i pišući o
pokrštenju Hrvata kod toga uvijek mislili samo na onaj dio naroda koji je pod
imenom Hrvati došao sa sjevera u rimsku pokrajinu Dalmaciju i tu
organizirao svoju drţavu. Ako pak uzmemo u obzir ĉinjenicu da hrvatski
narod, kakav nam se javlja u spomenicima (pisanim i kamenim) od IX.
stoljeća dalje, ne potjeĉe samo i jedino od tih doseljenika sa sjevera, od
sedam plemena Hrvata, nego da je postao miješanjem doseljenika i
starosjeditelja, kao što je nastala i većina europskih naroda, pogotovo onih
koji su nastali na podruĉju nekadašnjega velikoga Rimskog Carstva, tada i
na pitanje pokrštenja Hrvata moramo gledati sa sasvim drukĉijeg motrišta, ne
kao na jedinstven, nego i vremenski i sadrţajno dva razliĉita procesa. Znamo
sasvim sigurno da su starosjeditelji na tlu kasnije hrvatske drţave u vrijeme
dolaska hrvatskih i neslavenskih plemena sa sjevera već odavna bili kršćani.
Svjedoĉe o tome brojni kršćanski muĉenici iz vremena progona kršćana iz
Dalmacije i Panonije, iz biskupija splitske, sisaĉke i srijemske (Dujam,
Venancije, Irenej, Demetrije, Donat, Kvirin i dr.). Već smo, govoreći o
postanku hrvatskog naroda, naveli ĉinjenicu da je u VI. st. na podruĉju kasnije
hrvatske drţave bilo desetak biskupija, kao što to svjedoĉe spisi pokrajinskih
crkvenih sabora 530. i 533. u Saloni kao sjedištu metropolije. Ti
starosjeditelji kršćani, koji su preţivjeli avarsko-hrvatsko višegodišnje
ratovanje, u postanku hrvatskog naroda ĉine svakako znatnu, brojĉano
vjerojatno i premoćniju sastavnicu. Prema tome, znatan dio naših predaka
primao je kršćanstvo postupno već od prvih stoljeća kršćanstva.
Što se pak tiĉe one druge sastavnice hrvatskog naroda, onih sedam
plemena Hrvata i njihovih potomaka u novoj domovini, tu se i povijesni
izvori i povjesniĉari koji ih tumaĉe razilaze. Najveći dio povjesniĉara na
osnovi podataka iz DAI smatra da su ti Hrvati došli u novu domovinu kao
pogani i ovdje primili krštenje, ali se ne slaţu u pogledu vremena i crkvenih
središta odakle su im misionari dolazili. Ipak većina uzima kao najvjerojatnije
da je pokrštavanje zapoĉelo već u drugoj polovici VII. st. i nastavilo se
postupno tijekom ĉitava VIII. st. da se završi poĉetkom IX. st. preko
misionara iz Franaĉke, nakon što su Hrvati pali pod politiĉku vlast Franaka.
Ipak, dva povijesna izvora, i to dvaju domaćih pisaca, barski nadbiskup
Grgur (pop Dukljanin) iz druge pol. XII. st. , te splitski arhiĊakon Toma iz
druge pol. XIII. st., sloţno tvrde da je onih sedam-osam plemenitih rodova
Hrvata gotskog podrijetla, a Goti su zasigurno već u staroj svojoj domovini

33
bili kršćani arijevske sljedbe. Toma uz to i izriĉito tvrdi da su Hrvati-Goti
došli u novu domovinu kao kršćani, ali su ispovijedali arijevsko krivovjerje.
Za odgovor na pitanje jesu li Hrvati, odnosno potomci onih sedam
plemena Gota-Hrvata u novoj domovini bili s poganstva obraćeni na
kršćansku vjeru, ili su kao kršćani krivovjerci ovdje bili tek pokatoliĉeni,
osobito je vaţno što o tome svjedoĉi arhiĊakon splitske crkve Toma. O
pokrštenju, odnosno pokatoliĉenju Gota-Hrvata, on govori u tri poglavlja
svoje povijesti, VII., XI. i XIII., i svaki put tvrdi da su oni bili kršćani, ali
arijevski krivovjerci i u novoj domovini odrekli su se toga krivovjerja. Tako
on u VII. poglavlju, u kojem opširno govori o propasti grada Salone, za onih
sedam ili osam plemenitih rodova Gota koji su došli iz poljskih strana
(sjetimo se da car Konstantin Porfirogenet kazuje da je „s onu stranu Turske“
- došlo sedam plemena Hrvata, radi se dakle o istom narodu i istoj
pradomovini!) kazuje da su sprva tlaĉili starosjeditelje, ali su se vremenom s
njima stopili u jedan narod. „Pa iako su bili opaki i divlji ipak su bili kršćani,
ali vrlo neotesani. Bili su takoĊer poprskani arijevskom kugom“. U XI.
poglavlju, govoreći o pastoralnoj djelatnosti prvog nadbiskupa obnovljene
Salonitansko-splitske nadbiskupije, Ivanu iz Ravene kazuje da je obilazio
krajeve Dalmacije i Slavonije i malo pomalo okrutne narode pridobivao
katoliĉkom shvaćanju - „ad informationem catholicam attrahebat.“ Nije ih,
dakle, pokrštavao nego odvraćao od krivovjerja i pridobivao za ĉistu
katoliĉku kršćansku vjeru!. Još jednom, u poglavlju XIII. izriĉito tvrdi da su
misionarskim djelovanjem nadbiskupa Ivana Ravenjanina i njegovih
nasljednika „kneţevi Gota i Hrvata bili oĉišćeni od zaraze arijanske hereze“.
Tako triput ponovljena tvrdnja u razliĉitu kontekstu ne moţe biti izmišljena.
A moramo znati da je Toma kao visoki sluţbenik splitske crkve imao uvid i u
one crkvene dokumente koji su do naših dana zametnuti ili uništeni. Ipak su
hrvatski povjesniĉari, izuzevši K. Šegvića i M. Baradu, odbacivali te Tomine
tvrdnje. Odbacivali su ih ponajviše stoga što uglavnom iz politiĉkih razloga
nisu prihvaćali Tominu i Dukljaninovu tvrdnju o gotskom podrijetlu Hrvata.
No ako odbacimo te politiĉke razloge, tada nema nikakva znanstveno
utemeljena razloga da Tomi ne vjerujemo.
Iz svega navedenog moţemo o pitanju pokrštenja hrvatskog naroda
zakljuĉiti: Kao što je hrvatski narod već u srednjem vijeku oblikovan u
jedinstven narod od dvije temeljne etniĉke (narodnosne) sastavnice,
starosjeditelja slavenskoga i latinskog jezika, te kasnije doseljenih Gota-
Hrvata, tako se i njihovo pokrštavanje, odnosno prilaţenje u Katoliĉku crkvu
odvijalo dvojako. Starosjeditelji su se poĉeli obraćati na kršćansku vjeru iz
poganstva već u prvim stoljećima kršćanstva i do dolaska Gota-Hrvata bili su
ne samo pokršteni, nego su imali i ureĊenu crkvenu organizaciju sa
salonitanskim nadbiskupom na ĉelu i desetak podreĊenih mu biskupija. Onaj

34
drugi sastavni dio hrvatskog naroda, Goti-Hrvati došli su u novu domovinu
kao kršćani, ali su bili pripadnici arijevske krivovjerne sljedbe. U novoj
domovini su se ponajprije djelovanjem splitskih nadbiskupa obratili od
krivovjerja na ĉistu kršćansku vjeru. Zbog toga je ispravnije kazati da je
pokrštavanje hrvatskog naroda kao cjeline zapoĉelo već u prvim stoljećima
kršćanstva. Posljednji ĉin u tom procesu bio je pokatoliĉenje Hrvata-Gota,
odnosno njihovo odricanje od arijevske hereze i stupanje u Katoliĉku crkvu.
A u vrijeme franaĉke politiĉke prevlasti (prva polovica IX. st.) zasigurno
spada novo ustrojstvo crkve u Hrvatskoj i osnutak posebne hrvatske biskupije
u Ninu.

Prof. Benedikta Zelić



35

PREDGOVOR V. IZDANJU

Slaveni, Goti i Hrvati u europskoj su poviesti krupna i zahtjevna i
zamršena pitanja. U podnaslovu dotiĉne knjige pisac ih je podruĉno i
vrjemenski omeĊio na prostor rimske pokrajine Dalmacije. A rimska je
pokrajina Dalmacija sezala od Jadranskoga mora do rieke Save.Budući da su
Slaveni, Goti i Hrvati prebivali i izvan rimske Dalmacije, to se pisac istih
doticao i na širemu prostranstvu u mijeri, koja bijaše nuţdna, kako bi se
objasnila i dopunila stanovita pitanja unutar dogaĊanja u rimskoj Dalmaciji.
Već je na poĉetku sliedeća tvrdnja:
„Problematika podrijetla, pradomovine i seoba Slavena još nije riješena.
Witold Hensel je nabrojio do 1973. postojanje osam glavnih teorija o
slavenskoj pradomovini. L. Leonard navodi da je temeljno pitanje u povijesti
Slavena jesu li oni selili sa sjevera na jug ili s juga na sjever“ (27.).
Sve su to ipak teorije, premda se u svakoj manje ili više podastiru i
stanoviti dokazi u prilog mišljenju, što ga zastupaju pojedini povjestniĉari. Ne
treba sumnjati, da stari Slaveni biše pokretni kano uostalome i svi njihovi
suvremenici u Euroaziji. Najprie se tvrdilo, kako se Slaveni selili s juga na
sjever, za što obstoje i pisani navodi, potom u XIX. st. prevladava u
poviestnoj znanosti, da se pradomovina starih Slavena sterala iza Karpata,
izmeĊu rieke Labe (Elbe) i Visle. Bio bi veoma dug popis jednih i drugih
znanstvenika, što zastupahu mišljenja, da su Slaveni stigli s juga na sjever,
jednako i onih, što su dokazivali suprotno. Kako, ponavljam, od XIX. st.
većina smatra, da se Slaveni s prostora izmeĊu Labe i Visle razselili i
zaposjeli današnja prostranstva, a navest ću tek dvojicu poznatih
jezikoslovaca, koji uvjerljivo dokazuju s pomoću obilne onomastiĉke graĊe,
da je upravo spomenuto tlo slavenska pradomovina, s kojega se razišli na jug
i iztok. Kao najizrazitijega navodim poljskoga slavista Tadeusza Lehra
Splawinskoga. MeĊu najsuvremenije spada Crnogorac Vojislav Nikĉević. U
svojoj obširnoj knjizi naslovljenoj Crnogorski jezik (l993.) na uzporedan
onomastiĉki naĉin uztvrĊuje, kako su predci današnjih Crnogoraca dospjeli
iz Pomeranije, dakle s prostora sjeverne Njemaĉke. On dobrano proširuje
tvrdnje T. Splawinskoga.
I na prvi mah njihovi se dokazi mogu prihvatiti bez zadrţka. MeĊutim,
cielo se pitanje jednako tako moţe postaviti i obrnuto, tj. ni su li iz drugih
krajeva doselili Slaveni na meĊurieĉje izmeĊu spomenutih rieka, jednako i iz
Crne Gore? Ovo najviše stoga, što ne postoje poviestni podatci, koji bi jasno

36
svjedoĉili o vrjemenskome redosliedu kretanja starih Slavena sa sjevera na
jug i iztok, niti pak u obratnu pravcu. Kada se na uzporednoj osnovi obraĊuje
slavenska onomastika, u svakome se kraju naĊe priliĉno istih podataka,
primjerice u Bjelorusiji, Bugarskoj, Luţicama, Poljskoj, Sloveniji i dr., da se
odatle mogu izvlaĉiti višestrani zakljuĉci. A takvi postupci nikada ne vode ka
konaĉnu rješenju. A konaĉno je rješenje, svakako, svrha i cilj osbiljna
znanstvena djela.
Ivan Muţić, dakako, dopušta pomicanja i seobe starih naroda, takoĊer i
Slavena, ali se poglavito zanima Slavenima, toĉnije Sklavenima u Hrvatskoj
te Bosni i Hercegovini, donekle i Crnoj Gori, od njihovih prvih poĉetaka na
pragu Staroga vieka te daljih skoro tisuću godina. Pisac je svjestan spomenuta
zaĉarana kruga, da se podrietlo hrvatskoga naroda moţe izvoditi iz
zakarpatskoga prostora i obratno. On ostaje na izkonskome hrvatskome tlu,
što će reći, kako zastupa izvornost (autohtonost) davnih Sklavena na hrvatsko-
bosansko-hercegovaĉkome prostranstvu, jer tu poĉinje sklavensko/slavensko-
hrvatska poviest.! A što bijaše do tada, ostaje tek predmetom nagaĊanja i
predpostavka. K tomu, poznato je, da su se pojedine skupine kretale s juga
prema sjeveru. A nakon nekoliko stoljeća bilo je doseljivanja sa sjevera.
Pisac je sretno postupio, što je uzporedno obuhvatio Slavene, Gote i
Hrvate. Naime sva tri se ova naroda izprepliću u prvome tisućljeću na
prostorima rimske pokrajine Dalmacije. Primjerice, cjelovito predstavljati
Sklavene/Hrvate bez Gota jedva da bi bilo moguće. Isto tako uspješno
prikazati Gote bez Sklavena/Hrvata ne bi se mogla stvoriti njihova podpuna
slika. Uz to, mnogo bi smetao i podatak, što je više starih povjestniĉara
poistovjećivalo Hrvate s Gotima. Naravski, to je stvaralo dodatnu teţkoću i
unosilo veliku pometnju. Na taj je naĉin Muţić izbjegnuo neugodnu zamku
razmrsivši taj ĉvor.
Dalje, najstariji je naziv Sklaveni (grĉ. Sklabenoi). Glasovno je
promijenjen u Sloveni, ali je u Hrvata Slaveni prema ruskome izgovoru. Od
Sklavena su nastali svi slavenski narodi, a naziv Sklaven/Slaven već je jedno
tisućljeće tek poviestni ostatak. (Uzgredice reĉeno, njegovo znaĉenje ni je
poznato). Istodobno su Slaveni bili još imenovani Anti i Veneti. TakoĊer ni je
poznato ni znaĉenje ovih etnonima.
Do sada se pojavila ĉetiri izdanja naslovljena djela. I svako je izdanje
dopunjeno. Ovo, peto, doţivjet će najmanje izmjene. Gledajući popis
upotriebljene strukovne literature, - na hrvatskome i tuĊim jezicima - uztvrditi
je, da se pisac koristio svakim poznatijim djelom, u kojemu su obraĊena
pitanja starih Slavena, Hrvata i Gota, što ţivljahu u rimskoj Dalmaciji.
Dakako, toj je literaturi pristupio strogo prosudbeno (kritiĉki), što njegovu
djelu daje jaĉu vriednost. Taj odsjek hrvatske poviesti, jednako i gotske u

37
Dalmaciji, Muţić je u velikoj mjeri osvietlio višestrano i utemeljeno
odgovorio na sva najvaţnija pitanja, koja ĉekahu odgovor.
Od IV. st. i dalje u rimskoj su Dalmaciji prebivali Goti. Skupa su
ţivjeli sa starosjediteljima, manjom skupinom Kelta i Latinima. S vrjemenom
svi se oni pohrvatili. Gotski su tragovi u toponimiji; meĊu njima su Burak,
Gacka, Onogošt i Sisak. TakoĊer etnonim Vlah prispje k nama preko
gotskoga jezika, ali je izvorno keltski.
Treće poglavlje prvoga diela nosi naslov Slavenski jezik Ilira i Daĉana.
Kako naslov kazuje mnogo, najblaţe reĉeno, neobiĉna je tvrdnja s obzirom na
dosadašnje spoznaje, primjerice, o Ilirima. Pisac je sustavno izloţio sve, što se
zna o oba spomenuta naroda. A literatura je o njima veoma bogata, osobito o
Ilirima. Kako je poznato, Iliri su naseljivali i uţi prostor primorske Hrvatske
izmeĊu Biograda i planine Velebita. Bijahu bezpismen narod kano i Daĉani.
Sve što je poznato o ilirskome jeziku, saĉuvano je u onomastici latinskih
pisaca. Ništa izvan toga. To su nuţdno polatinjene rieĉi. Evo Muţićeve
osnovne tvrdnje:
„Neki iztiĉu da pojam ilirskog jezika oznaĉuje puku apstrakciju jer nisu
saĉuvani nikakvi tekstovi na tom jeziku, tako da lingvisti operiraju samo
imenima osoba i mjesta, i to u latinskoj verziji. Stanovništvo rimske
provincije Dalmacije, koje se naziva Ilirima, ni je sebe tako nazivalo. Njima
je takvo ime nadjenuo izvor kojim su se posluţili Plinije i Mela. Plinije kaţe
da su dicti - nazvani, a Mela da ih tako zovu - vocant. Ta je dakle sintagma u
izvanilirskom krugu rimskih pisaca“ (M. Suić, Illyrii proprie dicti). Ti su
starosjeditelji govorili jezikom koji se moţe nazvati protoslavenskim“ (57-
58.). U daljemu sadrţaju pisac namjesto protoslavenski rabi naziv
praslavenski. Iz razumljivih razloga predoĉena se tvrdnja ne moţe ni odbaciti
ni prihvatiti. Ostaje kao uvjerljiva predpostavka, da su davno izĉeznuli ilirski
i daĉanski jezik pripadali praslavenskomu jeziku. U svakome sluĉaju tvrdnja
je veoma izazovna i zasluţuje potrebitu pozornost. Istina, Tit Livije navodi
toponime, kao što su Bylazora, Corita, Grapsa te još neke, koji pripadaju
praslavenskomu jeziku, ali je njih malo, da bi se valjano zakljuĉilo, kako
daĉki spada u praslavenski jezik.
Goti se gube u polovici VI. st. Bez sumnje je njihovu nestanku pridonio
i dogaĊaj, što ih je vojno porazio Bizant. U VII. st. biva doseoba Hrvata iz
kraja oko grada Krakova u Poljskoj.
Smatra se, kako je ime Hrvat staroperzijskoga podrietla, što će reći, da
je veoma staro, gotovo valjda kao i Sklaven, akoli ne i starije. MeĊutim, prva
njegova pisana potvrda na domaćemu tlu naĊena je u IX. st., vezuje se za ime
kneza Trpimira. A to je doba kada je već drţava Hrvatska uhodana i na

38
ĉvrstim osnovama.Pisac ne navodi, kako se ime Hrvat nalazi na popisu
perzijskih plemena iz vrjemena kralja Darija (V. st. prie Krista). Prema tome
je ime Hrvat vjerojatno starije od Sklaven/Slaven. U nas je ušlo u obću
uporabu, kada se razpala praslavenska zajednica. Kako pisac ni je ulazio u
podrietlo i etimologiju datoga naziva, ostalo je po strani posebno poglavlje,
kdje je zadnjih nekoliko godina znanost priliĉno kroĉila napried. Mogao bi
ga ukljuĉiti u sliedeće izdanje. Prema tome, naziv Hrvat ubraja se meĊu
najstarije etnonime u Europi.
Pripomenuti je, da su središta stare Hrvatske drţave, osobito u IX. st.
gradovi Nin i Knin. Oba u juţnoj Hrvatskoj. Uz ovo valja upozoriti na jedan
podatak bez obzira na to, što ga je pisac uspješno objasnio. Naime, na poĉetku
X. st. hrvatski se vladari oslovljuju kraljevima. Uz njihovo ime biva naziv
„kralj Hrvata i Dalmatinaca“ (rex Chroatorum et Dalmatorum). Smatram,
kako je to najviše stoga, što priestolnice bijahu u uţoj Dalmaciji, uz
Jadransko more ili u njegovoj blizini. A kralj Petar Kresimir IV. biva „kralj
Hrvatske i Dalmacije“ (rex Croatiae et Dalmatiae). I ovdje je odgovarajuća
istoznaĉnost, jer Hrvatska i Dalmacija bijahu jedna geopolitiĉka cjelina.
Naime, obje su jedinice „kraljevstvo“ (regnum). Data napomena naroĉito
vaţi za tuĊe ĉitatelje.
Ni je sumnje, da je privlaĉno i zanimljivo III. poglavlje pod naslovom
Prevladavanje lunarnog kulta na teritoriju rimske Dalmacije. Dakako, dato je
pitanje veoma zamršeno. Muţić je uspio razjasniti više zahtjevnih znaĉenja
staroga simboliĉkoga znakovlja. Naime, ovdje se nametnuo uzporedan pristup
razĉlanbe znaĉenja kruga, kola, kola sa ţbicama, polumjeseca, rozete,
triscelisa, lovorove grane i svastike. Budući da se ovi pojedini znaci javljaju
u nekolikih naroda i u razliĉito vrieme, to imaju i drugaĉija znaĉenja. Pisac
suĉeljuje većinu poznatih struĉnjaka. Na nesgodu, većina se njih meĊusobno
ne slaţe u tumaĉenju znaĉenja odreĊenih znakova. Uzme li se npr. svastika,
zna se, kako je ona simbolom sjevernjaĉkoga boga Thora, gromovnika.
MeĊutim, daleko starija svastika stvorena je u Sumerana, prastanovnika na
meĊurieĉju rieka Eufrata i Tigrisa! Reći je, kako su Sumerani izmislili
klinasto pismo, jedno od najstarijih pisama na svietu. A svastika obstojaše i u
prvim stoljećima englezke poviesti, dakle na Britanskome otoku. TakoĊer u
najstarija vrjemena na Kreti. Pored svega, svastika je naĊena i u rimskoj
Dalmaciji. Dopunio bih pisca podatkom, kako je taj znak urezivan na
nadgrobnicima zvanim stećcima u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj od XII. do
XVI. st.
Muţić se dotiĉe i Kelta. Dodaje, da i u njih bijahu poznati krug, kolo,
polumjesec, rozete i dr. Ovo bih proširio i ĉinjenicom, kako se Kelti bili
spuštali niz jadransku obalu do Neretve. Tu su suzbijeni. Uzprkos tomu što ni

39
su dugo boravili na tome prostoru, ipak se oĉuvali njihovi toponimi Karin,
Rab i Kvarner, a moţda i Cres. Stvarno je moguće, kako su i oni pripomogli
odrţanju lunarnoga kulta na spomenutu hrvatskome tlu.
Naravski, i u europskim mitologijama postoji glavno boţanstvo. U
slavenskoj to je Vid, stvarno sastavnica dvoĉlanih imena, kao što su Vidomir i
Svetovid. Poglavlje o njemu obraĊeno je izcrpno i, kako je oĉekivati, na
uzporedan naĉin. K tomu, juţni Slaveni, jednako kano i ostali, štovahu
Mjesec; za njih on bijaše još otac i djed! Stvarno ĉlan najuţe obitelji, stoga
blizak i drag bog. S obzirom na to nametnulo se tumaĉenje znaĉenja
dalmatinskoga Silvana, glavnoga lunarnoga boţanstva, koje stajaše u paru s
boţicom Dianom. Tako se na istome prostoru našla dva srodna boţanstva.
Bez obzira na podatak, što su ta boţanstva razliĉna izvora i ne poznaju
meĊusobnih sveza, narav je same stvari traţila i cjelovitije predstavljanje
boga Silvana, kako ne bi bilo nikakve zabune.
Da je Mjesec bio vaţno boţanstvo, dokazom je i to, što se seoske
sredine još i sada ravnaju prema Mjesecu, naroĉito mlaĊaku i uštapu. Prema
njihovu poloţaju te vedrini i oblaĉnosti za njihove pojave, odreĊuje se
kišnost, suša i vjetrovitost.
O pokrštavanju hrvatskih praotaca ĉitaju se redci:
„Iz pisma pape Ivana X. kralju Tomislavu i drugim navedenima oĉito
je, da se u Rimu smatralo kako je kristijaniziranje stanovništva meĊu
Slavenima na teritoriju rimske provincije Dalmacije zapoĉelo već u I.
stoljeću. Ĉinjenica je da se u apostolsko doba zapoĉelo s kristijaniziranjem
Ilirika, odnosno Dalmacije. Pavao navodi (Rim XV, 19) kako je propovijedao
EvanĊelje od Jeruzalema i naokolo do Ilirika. Dakako da to moţe znaĉiti kako
je sveti Pavao evangelizirao podruĉje samo do granica Ilirika. Jeronim u
Epistoli Marceli piše kako je boţanska rijeĉ bila ´s Tomom u Indiji, s Petrom
u Rimu, s Pavlom u Iliriku.´ “ Jelenić istiĉe da je u Pavlovo doba Ilirik
obuhvaćao i Macedoniju, u kojoj je Pavao stvarno bio, ali da nije siguran da
je stvarno bio i u ostalim dijelovima Ilirika. MeĊutim sigurno je da je Tit
otišao kristijanizirati u Dalmaciju jer to potvrĊuje sam Pavao ( 2 Timoteju,
IV, 9 - 11). Vaţno je navesti da sveti Epifanije (+ 403) piše kako je apostol
Luka propovijedao EvanĊelje i kako je on „tu duţnost obavio najprije u
Dalmaciji, Galiji, Italiji i Macedoniji... Prema predaji, jedan od uĉenika sv.
Marka došao je u Liburniju širiti EvanĊelje“ (201.).
Posve odpadaju tvrdnje, kako je pokrštavanje Hrvata poĉelo tek u IX.
stoljeću, i to zaslugom Ćirilovih i Metodovih uĉenika, nakon što su protjerani
iz Moravske. Kako je reĉeno, pokrštavanje poĉe već u I. st. Pridodati je, kako
je ono potom šireno iz Akvileje u Italiji i Njemaĉke. Da je do pojave solunske

40
braće Ćirila i Metoda pokrštavanje već davno bilo okonĉano u ondašnjoj
Hrvatskoj, nedvojbeno svjedoĉi osnovno vjersko nazivlje, kano što je anĊeo,
crkva, evanĊelje, hostija, kaleţ, kriţ, misa, oltar, pop, sakristija. Bez obzira
na njihov izvor, k nama dospješe iz latinskoga, talijanskoga, furlanskoga i
njemaĉkoga jezika! Jedni su nazivi preuzeti od domaćih Dalmata, drugi pak
od susjednih zapadnih naroda.
U IX. st. Hrvati osnovaše svoju biskupiju u gradu Ninu, što navodi na
zakljuĉak, kako je pokrštavanje hrvatskoga naroda bilo pri kraju, ako ne bi i
završeno. Znano je, da su upravo tada Hrvatskom zavladali Franci. Izgleda,
kako Muţić pridaje Francima veću ulogu u pokrštavanju Hrvata negoli su je
oni zaista imali. Moţe se reći, da su Franci na pokrštavanje djelotvorno
utjecali. U njihovo je doba sagraĊeno više crkvica, i to u ondašnjemu
franaĉkome stilu.
U pitanju ukrasnoga pletera pisac se oslanja na iztraţivanja franjevca
Vinka Dionizija Lasića. Lasić drţi, da se pleter u Hrvata nalazi tek od IX. st.,
kada su pokrštavani. A primili ga iz sjeverne Italije. Ovomu je potrebito
dodati, kako uzporedba hrvatskoga pletera i staroperzijskoga navodi na
zakljuĉak, da je to podpuno jednak pleter! Je li ta jednakost sluĉajna ili je u
meĊusobnoj ovisnosti, to se prepušta daljemu prouĉavanju. Mislim, kako ta
jednakost ni je sluĉajna.
Jedno je poglavlje posvećeno crkvenomu razkolu u Hrvatskoj drţavi. Pisac
predoĉuje svu vaţniju literaturu o tome pitanju, izlaţe gotovo sva mišljenja i
tvrdnje o toj pojavi, koja, u konaĉnici, ne bijaše tako bezznaĉajna. Uzrok
toga razkola nalazi u arijanizmu. U tome će se s njime svakako sloţiti najviše
struĉnjaka, što se zanimaju ovim pitanjem. Arijanizam bijaše zamašan pokret
u Katoliĉkoj crkvi, zahvatio je bio šira prostranstva. Bio se odrazio i u
Hrvatskoj, ali je uništen protudjelovanjem iz Rima. O njemu se govorilo na
Splitskome saboru 925.
Pisac je V. poglavlje nazvao Kontinuitet autohtonosti i „Crkva bosanska“ u
srednjovjekovnoj Bosni. Zauzima prostor od 231 - 280. stranice. Najprie se
bavi poganskom simbolikom u nekropolama sa stećcima. (Imenica stećak <
stojećak. Jedan poznati hrvatski pjesnik imenovao je stećke „kameni
spavaĉi“). Stećci su nadgrobnicima sastavljenim od dva diela. Na kamenu
vodoravnu ploĉu, debelu i do pola metra, postavljen je okomit spomenik
takoĊer od kamena. Leţeća ploĉa gotovo ni po ĉemu ni je zanimljiva,
pozornost i vriednost pripada gornjemu, stojećemu dielu sbog sama njegova
oblika i simbolike uklesanih likova, njihove umjetniĉke vriednosti te jezika
kratkih nadpisa na riedkima od njih. Stećaĉka su groblja razasuta po srednjoj i
juţnoj Bosni, Hercegovini i juţnoj Hrvatskoj. Misli se, kako ih bijaše 60.000,
u naše vrieme najviše 20.000. Većina je uporabljena za gradnju kuća.

41
Postojahu klesari i kamenorezci, koji su kano obrtnici izraĊivali te
nadgrobnike. Nema sumnje, da likovi na njima sadrţe zavidnu umjetniĉku
vriednost!
Europi je stećke prvi predstavio Slovenac Benedikt Kuripešiĉ svojim
Putopisom na njemaĉkome jeziku, što se pojavio u polovici XVI. st. I od tada
ne prestaje zanimanje za njih. Znanstvenike je više privlaĉila simbolika
mnoţtva raznolikih likova na njima negoli njihova umjetniĉka vriednost.
Svakako bi bilo sretnije, da se dogaĊalo obratno. Gotovo je sigurno, kako će
stećci ostati predmetom prouĉavanja još najmanje jedno stoljeće. Teţko bi se
ikdje u Europi našlo toliko starih umjetniĉkih spomenika na tako malenu
prostoru!
MeĊu drugim pisac o njima veli:
„Kada se ustanovi da prikazi na stećcima nisu prizori iz ţivota, već
funeralna simbolika, nastaje problem tumaĉenja te simbolike. Njezino
ispravno tumaĉenje moguće je tek onda kada se makar pribliţno odredi
podrijetlo, odnosno starost te simbolike. Do sada je utvrĊena ĉinjenica da
gotovo većina simbola na stećcima potjeĉe iz doba prije bogumilske i
katarske hereze, a što onda znaĉi da ispod stećaka nisu pokopani ni bogumili
ni katari. Istraţivaĉi koji prouĉavaju likovne elemente na stećcima sve više
ukazuju na njihovo pretkršćansko i antiĉko podrijetlo. M Wenzel je prva u
historiografiji poĉela naglašeno upozoravati na tu starinu simbolike, a njezini
su se rezultati poĉeli i priznavati“ (245.).
Kada se razglaba o simbolici, tada se, primjerice, za jedan simbol redovito
nudi po nekoliko tumaĉenja. A kako onda odrediti pravo znaĉenje? Sigurno je
da meĊu stotinama simbola biva njih više domaćih, dakle hrvatskih, koji se,
po svojoj naravi, ne dadu jednostavno protumaĉiti. A kako li je tek s onima
tuĊega izvorišta? I konaĉno, kdje je granica izmeĊu domaćih i tuĊih? Na
primjer, kada je Cortes sa svojim pustolovima stigao na srednjoameriĉki
poluotok Yucatan, bijahu veoma iznenaĊeni opazivši pobite kriţeve na više
mjesta. Bez sumnje su ti kriţevi predstavljali drugaĉije znaĉenje negoli isti
znak, što ga Španjolci donieše sobom. Opravdano je stoga predoĉiti Muţićevu
tvrdnju:
„Neke scene na stećcima neobiĉno podsjećaju na boga Wuotana (Wodana,
Odina) i dogaĊanja u Walhalli (na njemaĉkom Walhalla, staronord. Valhöle)
u kojoj borave djevice-ratnice Walkire s u boju palim junacima. Takva
sliĉnost moţe izvirati iz ĉinjenice da su u davnoj prošlosti Germani i Traĉani
imali zajedniĉka vjerovanja, odnosno da je bog Wuotan u biti identiĉan sa
starobalkanskim boţanstvom koje je poznato pod nazivom „Traĉki konjanik“
(253 - 254).

42
Ni je izkljuĉen navedeni utjecaj, ali za nj ima veoma malo vjerojatnosti.
Prie će biti, kako je sliĉnost posve sluĉajna. Nadahnuta je istom svrhom,
odatle onda i sliĉan, odnosno jednak izhod. Na koncu, svi ljudi pribliţno
jednako osjećaju i misle u istim prilikama.
Ne smie se smetnuti s uma ni tumaĉenje stare simbolike, kojoj su poznija
vrjemena dala svoje osobito, drugaĉije tumaĉenje.
Razpravljati o Crkvi bosanskoj, znaĉi uplesti se u mnogo zamršenije
pitanje od onoga o starijemu razkolu Crkve u Hrvatskoj. Crkva bosanska
neuzporedivo je dulje trajala i u sebi ĉuva mnogo više nejasnoća i
nepoznanica. Pisac se potrudio, kako bi je što cjelovitije osvietlio. U tzv.
bosanskim krstjanima, dakle vjernicima dotiĉne crkve povjestniĉari su vidjeli
bogumile, kakvi se biše pojavili u Bugarskoj, dualistiĉko manihejstvo,
patarenstvo, paulicijanstvo te još neke sljedbe. K tomu Crkva se bosanska
sluţila hrvatskim jezikom, sbog ĉega je via facti dobila protiv sebe katoliĉki
Rim. Uz ovo je dodati, što inaĉe pisac ne spominje, maĊarsku teţnju za
osvajanjem drţave Bosne. MaĊarima je bosansko „odpadniĉtvo“ sluţilo za
casus belli, da bi upali u Bosnu i pokorili je. Bosnu su napadali nekoliko puta.
I.Muţić u Crkvi bosanskoj vidi arianizam, isti onaj što je prie izkorienjen
u Hrvatskoj. Izveo je takav zakljuĉak nakon temeljite razĉlambe, odnosno
uzporedbe date Crkve sa svima crkvenim pokretima, što su njoj pripisivani.
Poslie svega preostaje jedino odrediti njezin izvor. Taj je bosanski arianizam
na stanovit naĉin tinjao, dok je u Hrvatskoj bio uzeo maha. U Hrvatskoj je bio
prekinut, u Bosni ostao tada nezapaţen. Uĉvrstio se pak, kako je jaĉala
Bosanska drţava. Poĉetak njezina kraja nastaje dolazkom franjevaca u Bosnu
i izgradnjom njihovih brojnih samostana. Smatram, kako je gotovo nemoguće
poljuljati Muţićev zakljuĉak o Crkvi bosanskoj.
Tko se bavi poviešću europskoga jugoiztoka, ne moţe mimoići vlaško
pitanje. Razumie se, i Muţić se na njemu zadrţao. Kada je u pitanju naziv,
donekle ću dopuniti pisca. Naziv izhodi od kelt. folc - ţivahan, veseo, brz.
Rimljani ga uzeli za naziv keltskoga naroda u obliku Volcae. Ovaj je etnonim
ušao u germ. jezike. Tako je u stvnjem. walah, walh, got. walhs, nvnjem.
walsch. Odatle je prešao u više europskih jezika i dobio razliĉita znaĉenja.
Primjerice, u poljskome je Italija Wtochy, Talijan - Wtoch. Svojedobno tako
bi i u nas. Vlaška ulica u Zagrebu bi najprije nastanjena Talijanima, tj.
Vlasima, takoĊer i gradić Laško u Sloveniji. Rumunji su isto nazivani
Vlasima. Danas Vlaha ima razasutih po jugoiztoĉnoj Europi.Većina su u
sjeveroiztoĉnoj Srbiji. A potomci nekdanjih Vlaha jesu Srbi zapadno od rieke
Drine (u Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj). Vlaški jezik, odnosno jezici jesu
romanski. Jezici srbijanskih i bugarskih Vlaha vrlo su blizi rumunjskomu.
Većina se tih Vlaha smatra Rumunjima. Vlasi bijahu stoĉarski nomadi

43
pravoslavne vjere. U XIX. st. proglašeni su Srbima svi zapadno od Drine
upravo sbog svoje vjere, a jezik su još prie zaboravili. Pretvaranje
pravoslavnih Vlaha u Srbe poticala je austro-maĊarska politika, kako bi ih
suprotstavila Hrvatima.
Sbog turskih nadiranja hrvatsko je puĉanstvo ostavljalo svoja ognjišta, na
koja su Turci nastanjivali Vlahe. Uz to su Vlasi sluţili kano pomoćni vojnici u
turskoj vojsci te skupa s Turcima pljaĉkali hrvatske domove, protjerivali i
ubijali Hrvate.
Ovih nekoliko šturih napomena ide uz uspjelo poglavlje Neromanizirano i
romanizirano stanovništvo zvano Vlasi. O vlaškome je pitanju u znanosti
ostalo još štošta nedoreĉeno. Muţić je svakako pruţio opaţen doprinos
rješenju datoga pitanja. Teţkoću predstavlja i podatak, što su današnji Vlasi
podruĉno raztrkani i nepovezani, a razlikuju se i po jeziku.
Posljednje poglavlje nosi naslov O duhovnom i antropološkom
kontinuitetu dinarskog stanovništva. Samim je naslovom najavljen predmet
obradbe, ali je i priliĉno neobiĉan, moţda i izazovan. Mora se spomenuti, da
obuhvaća osobitosti antropoloţke graĊe dinarskoga ljudstva od najstarijih
vrjemena skoro do našega ĉasa, duševno stanje, vjersko, nošnju, glasbu,
obiĉaje, tetoviranje i štošta drugo. UviĊaj u kosture naĊene izpod stećaka
potvrdio je, kako je u pitanju isti etnik od paleobalkanskih vrjemena do
turskoga dolazka na europski jugoiztok. Prema tome, neprekinut je dinarski
antropoloţki tip. Od poĉetka turskoga vladanja u Bosni i Hercegovini poĉinje
jaĉe miešanje puĉanstva.
Da je proslava krstne slave u pripadnika pravoslavne vjere naslieĊena iz
predkršćanskoga razdoblja, obćenito je poznata stvar, ali je većini ĉitatelja
jedva poznat podatak:
„Zanimljivo je primijetiti da se meĊu krsnim imenima - osim Save
Nemanjića - ne nalazi ni jedan od srpskih nacionalnih tzv. svetaca, premda ih
ima s onima iz dinastije Nemanjića lijep broj. Što se sv. Save tiĉe, on se tako
rijetko slavi, da bi u svim sluĉajevima trebalo ustanoviti, ne radi li se o jednoj
recentnoj pojavi, kao rezultatu pomidţbe ovoga kulta, koji poprima jaĉi opseg
tek od karlovaĉkog sinoda od 3. sijeĉnja l775., kada su na zahtjev austrijske
vlade izabrani kao patron za Srbe sv. Sava, za Grke car Konstantin, a za
Rumune sv. Petka“ (282.).
Do 1775. za sv. Savu u Srbiji jedva se znalo. Odkako im ga nametnula
katoliĉka Austrija, Srbijanci i potom Srbi prihvatiše ga kano glavnoga svetca,
a s vrjemenom od njega stvorili - legendu. Već je u XIX. st. stvoren kult sv.
Save, kako je rastao srbijanski imperializam. I tako od vrjemena do vrjemena
biva veći i veći, ovisno o oţivljivanju jednoga balkanskoga imperializma.

44
Mora se predoĉiti još jedna ĉinjenica, manje poznata u široj javnosti. Kada
su Turci zaposjeli Bosnu i Hercegovinu, priliĉan je broj Hrvata prelazio na
islam u tieku pet stoljeća njihove vlasti. Na još teţu nesreću, veći je broj
Hrvata morao prihvatiti pravoslavlje, jer je turska vlast katoliĉke Hrvate
porganjala sbog neprijateljstva, što ga je prema Turskoj gajio rimski papa!-
Ni krivi ni duţni Hrvati stoljeća i stoljeća biše proganjani, jer pripadahu
katoliĉkoj vjeri. Istodobno progonjeni od dva gospodara. Sbog toga su skoro
svi katolici u istoĉnoj Hercegovini bili prisiljeni prieći na pravoslavlje. Turska
je vlast dala pravo SPC od katolika ubirati dodatni porez. Tako su još jaĉe
uništavani Hrvati i natjeravani na pravoslavlje.
Tko pozna stanovniĉtvo kraja u idućemu navodu, sloţit će se s piscem:
„Stanovništvo kontinentalne Dalmacije, Like, današnje Bosne i posebno
zapadne Hercegovine, dakle narod dinarskog spleta, uglavnom je istog
psihosomatskog mentaliteta. To je ratniĉki element, koji veću zapreku
doţivljava kao veći izazov, tako da ni naĉelno nije spreman ni za kakvo
diplomatiziranje ili sklapanje nagodaba. To je maksimalno izraţen
individualizam utemeljen na patrijarhatu koji, kada se oĉituje izvan kruga
obitelji, svojem politiĉkom i vjerskom voĊi moţe biti toliko vjeran, da ga
slijedi i u smrt“ (293.).
Navedenu se prilogu ne moţe ništa dodati niti oduzeti.
Glagoljica je najstarije juţnoslavensko pismo, dakle i hrvatsko. TakoĊer se
s pravom moţe reći, kako je ona i najstarije slavensko pismo. Njezino je
podrietlo u znanosti podignulo toliko prašine kao malo koje pitanje hrvatske
poviesti. Budući da se potom pojavila ćirilica, svakako je raĊanje toga pisma
naknadno obteretilo tu priepornost. Stvar bi ipak bila sasvim drugaĉija, da se
u to ni su upleli izvanznanstveni ĉinbenici. A kada oni stupe na pozornicu,
onda se ne moţe doći do konaĉne istine. Stvara se kriva slika.
Pristupajući razmatranju postanka glagoljskoga pisma, Muţić poĉinje
tvrdnjom:
„Hrvatska je tradicija sve do druge polovice XIX. st. beziznimno znala da
je glagoljica predćirilometodskog podrijetla. Tek od navedenog doba
vladavine panslavizma i englesko-francuskog antigermanizma izmislila se
pretpostavka o ćirilovskom podrijetlu glagoljskih slova. Poslije II. svjetskog
rata samo se i o tome u hrvatskoj emigraciji moglo potpuno slobodno i
znanstveno raspravljati. U novoj hrvatskoj drţavi kadrovi na sveuĉilišnim
katedrama i u dotadanjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti
ostali su isti, pa je onda razumljivo da je mišljenje o ćirilovskom podrijetlu
glagoljice ostalo neizmijenjeno“ (343.).

45
Snaţan utjecaj raznih politika na druţtvene znanosti već se skoro stoljeće i
pol osjeća na prostoru slavenskoga juga. I to je ostavilo teţkih posljedica na
ĉitav ţivot. Izpalo je, kako politiĉka poviest i kulturna prošlost u stvari ni su
ono, što zaista jesu, već su ono, što od njih ište politika. Uz to, ni je malo ni
tabu-tema. Moţda je najizrazitijim sluĉajem skretanja s pravoga puta
tumaĉenje podrietla glagoljskoga pisma. Bijaše dobro znano, da je glagoljica
daleko starija od ćirilice, tj. od pojave solunske braće Ćirila i Metoda. Ali
uzprkos tomu, politika je na svaki naĉin htjela glagoljicu povezati s dvojicom
Solunjana. Tko se i površnije zanimao ovim pitanjem, upoznat je s podatkom,
kako je u Solinu, dakle u Hrvatskoj, obstojao glagoljski psaltir u polovici VII.
stoljeća. Napisao ga ili prepisao Teodor, posljednji solinski biskup! Prema
tome Solinski psaltir stvoren je 2 (dva) stoljeća prie negoli su roĊeni Ćiril i
Metod! A podsjetiti je pri tome na odkriće Marka Japundţića. Ustanovio je,
kako je slavensko bogosluţje starije najmanje jedno stoljeće od solunske
braće. MeĊutim, ni ovdje ni je poĉetak... Naime za Solinski je psaltir kano
predloţak vjerojatno posluţio psaltir iz krimskoga grada Hersona, koji je,
naravski, stariji od Solinskoga psaltira. I tako se konaĉno pribliţujemo k
izvoru glagoljskoga pisma. Na poluotoku Krimu naĊena su skoro sva
glagoljska slova! Arheolozi vide njihov nastanak izmeĊu I. i IV. stoljeća
poslie Krista. Najviše slova glagoljske azbuke pronaĊeno je u okolici grada
Hersona. Dati su nalazi nepobitni, ne mogu se dovesti ni u kakvu sumnju.
Odakle sliĉnost glagoljskoga i gotskoga pisma te postojanje više gotskih
naziva za glagoljska slova? Drţim, kako je odgovor i jednostavan i jasan.
Oba su pisma stvorena na prostoru sjeverne crnomorsko-azovske obale te
pribliţno u isto vrieme. Moguće je, da je gotsko malo i starije. Nesumnjiva je
i njihova vanjska sliĉnost. Osim toga oba su sliĉna gotskomu, starogrĉkomu i
runskomu pismu. Dakle, ĉitavo se pitanje uklapa u šire okolje. I Praslaveni i
Goti nastanjivahu sjeverni crnomorski prostor prvih nekoliko stoljeća našega
raĉunanja vrjemena.
Drţim, kako ne bi trebalo ostati na dotiĉnoj tvrdnji kano konaĉnoj
(premda ni je izkljuĉeno, kako je i konaĉna!). Naime, usporedba obaju
pisama - glagoljskoga i gotskoga - sa starim afganistanskim, perzijanskim i
indijskim, pored spomenuta tri, navodi na prouĉavanje njihove moţebitne
srodnosti. Na kraju, ne smie se izgubiti iz vida, kako je najstarije (sumersko)
pismo iznjedreno na tlu izmeĊu rieka Eufrata i Tigrisa najmanje ĉetiri tisuće
godina prie Krista. Tu je kolievka prvoga pisma.
Ćirilicu stvoriše Solunjani Ćiril i Metod u IX. st. Najvjerojatnije sam Ćiril,
po kojemu se i imenuje dotiĉno pismo. Postalo je po ugledu na grĉko ustavno
pismo. Ćirilica se robski drţi svoga grĉkoga predloţka, i nikada ni je u

46
cielosti prilagoĊena crkvenoslavenskomu (starobugarskomu) jeziku. Niti
hrvatskomu mlaĊa hrvatska ćirilica.
U svezi s avarsko-hrvatskim odnosima pisac pobija tvrdnje, prema kojima
je ban avarska rieĉ. Obširnije se zadrţao na etimologiji toga poloţajnog
naziva, kako je tumaĉen zadnjih stotinjak godina. Kano da ne razpolaţe
najnovijim znanstvenim dokazima. Stoga ću ga nadopuniti. Toponimi izvedeni
od ove imenice nahode se na zapadnoslavenskome i juţnoslavenskome
prostranstvu. Ta ĉinjenica navodi na zakljuĉak, da je rieĉ naslieĊena iz
praslavenskoga jezika. U starome perzijskome jeziku nalaze se im. ban i
banica. Odatle mogahu ući u praslavenski, jer se oba spomenuta jezika
nalazila u blizkim dodirima, što je potvrĊeno zajedniĉkim vjerskim i
poljodjelskim nazivljem.
Poloţajni naziv ţupan najvjerojatnije izhodi iz tursko-tatarskoga jezika, a
ne izkljuĉuje se kano izvor ni got. gawi, gewi.

Prof. Dr. Mate Šimundić


47






48

49




UVOD
(BALKANSKO - PODUNAVSKO PODRUĈJE KAO
PRAPOSTOJBINA SLAVENA)

50

51




I.
IZVORI O PRADOMOVINI SLAVENA

Problematika podrijetla, pradomovine i seoba Slavena još nije
riješena. Witold Hensel je nabrojio do 1973. postojanje osam glavnih teorija
o slavenskoj pradomovini.
36
MeĊu teorijama o podrijetlu Slavena
prevladavaju tri kao glavne, a njih Tadeusz Lehr – Splawinski ovako
obrazlaţe: „Prvu od njih moţemo nazvati istoĉnoevropskom, budući da se ta
obitavališta lokalizuju na istoku od postojbine baltiĉkih naroda, negde u
Rusiji, za Njemenom i Dnjeprom- prema formulaciji poznatog poljskog
filologa Jana Rozwadowskog, ili pak u gornjem toku Dvine i gornjeg
Njemena (ĉak do jezera Iljmen) prema pretpostavci isto tako ĉuvenog
Aleksandra Šahmatova. Druga hipoteza, do koje je došao ĉeški arheolog-
istoriĉar Lubor Niederle, autor fundamentalnog dela Slovanske staroţitnosti,
za prapostojbinu Slovena smatra predele od srednjeg toka Visle do sliva
srednjeg Dnjepra. Pribliţno gledište prema toj hipotezi zauzima i nekoliko
drugih ispitivaĉa na osnovu gotovo iskljuĉivo jeziĉke graĊe, kao poljski
uĉenjak-botaniĉar Josip Rostafinski i nemaĉki biolog-slavista Maks Vasmer,
koji jako ograniĉavaju taj teren sa zapadne strane zatvarajući ga uglavnom u
slivu reke Pripet.Pored tih dveju teorija, već odavno gotovo od poĉetka XIX
veka, postojala je i treća hipoteza, tzv. zapadna prema kojoj se za pravu
postojbinu Slovena smatraju zapadni predeli njihove teritorije, koju su
zaposeli već u istorijsko doba, i to od Labe pa do reke Buga. Tu teoriju, koja
se obiĉno naziva autohtonom , pokrenuo je još potkraj 18 stoleća nemaĉki
istoriĉar August Schlözer...prihvaćena je zatim i od strane poljskih istoriĉara
Vojćeha Ketrzynskog (seniora) i braće Edvarda i Vilima
Boguslawskog...Inicijator ponovnog prihvatanja i produbljivanja te zapadne
teorije porekla Slovena bili su u meĊuratnom razdoblju poljski arheolozi
Josip Kotrzewski i Leon Kozlowski, koji su, svaki u pojedinostima na svoj

36
Carsten Goehrke, Frühzeit des Ostslaventums. Wissenschaftliche Buchgesellschaft,
Darmstadt, 1992, s. 55-56.

52
naĉin, preduzeli misao povezivanja etnogeneze Slovena s ekspanzijom tzv.
luţićke kulture na predelima poreĉja Odre i Visle u bronzano doba i u
poĉetku gvozdenog doba. Sa podrškom te teze istupio je takoĊe i
najistaknutiji poljski antropolog Jan Czekanowski, a od lingvista odmah i bez
ikakvog kolebanja opredelio se poznati izdavaĉ ĉasopisa Slavia Occidentalis,
Nikola, Rudnicki. Ja sam oklevao sam dosta dugo da li da se prikljuĉim toj
teoriji, jer isprva nisam mogao da naĊem dovoljnih jeziĉkih potvrda za nju.
Tek za vreme rata, temeljitije prouĉivši celokupnost jeziĉkog materijala kako
gramatiĉkog i leksikalnog tako i toponomastiĉkog, zalazeći do praslovenskog
doba, došao sam do zakljuĉka da ta zapadna, autohtona teorija daje najbolji
odgovor na sva pitanja vezana s problemom etnogeneze Slovena i pišući
svoju knjigu izdatu nakon rata O poreklu i pradomovini Slovena, zauzeo sam
odluĉno to stanovište. U toj knjizi idući putem Niederlea i Czekanowskog
izloţio sam shvatanje da se pitanje etnogeneze Slovena ne moţe nikako rešiti
oslanjajući se jednostrano na jeziĉku graĊu, kao što su smatrali lingvisti koji
su se bavili tim pitanjem, već da ono zahteva ravnomerno osvetljavanje s
taĉke gledišta ne samo lingvistike, nego i materijalne i duhovne kulture
ĉoveka, a tako isto i njegove fiziĉke strukture na tlu rasnoga srodstva. Na
osnovu prikupljenih podataka iz tih svih podruĉja nauke istorije, lingvistike,
preistorijske arheologije, antropologije, a delimice takoĊe etnografije i istorije
društvenog sistema, predstavio sam u toj knjizi opštu sliku etniĉko- jeziĉke
geneze praslovenske skupine i lokalizacije njene najstarije postojbine. Došao
sam do zakljuĉaka koji u celini uzevši potvrĊuju tzv. zapadnu teoriju porekla
Slovena. Iz njih, naime, proizlazi da je praslovenska skupina rezultat
dugovekovnog uzajamnog taloţenja ĉitavog niza etniĉko-kulturnih i jeziĉkih
indoevropskih elemenata koji su se od završne faze mlaĊeg kamenog doba
(tj. poĉevši od trećeg milenijuma pre naše ere) rasprostranjivali redom
uglavnom od jugozapada prema severu i istoku i da su ti elementi,
zauzimajući teritorije sliva reke Odre i Visle ukljuĉno sa Bugom, formirali
izrazito karakteriziranu u jeziĉkom i kulturnom pogledu etniĉku skupinu koja
je predstavljala osnovu kasnije široke ekspanzije slovenskih naroda koji su se
sve više poĉinjali diferencirati. Tako uzeta, etnogeneza Slovena prihvaćena je
za vreme rata gotovo od svih poljskih i ĉeških nauĉnika, a našla je priznanja i
kod mnogih neslovenskih istraţivaĉa (kao C. Verdiani, V. Faklenhahn i
drugi)...Do sliĉnih rezultata dolazi i Wojciech Koczka, polazeći sa stanovništa
zasnovanog na napornom sraĉunavanju statistiĉkih podataka celokupne
pristupaĉne mu istorijsko-antropološke graĊe da je rejon srednje Evrope od
gornje Rajne i Alpa kroz pobreţja Dunava i severne i zapadne terene Crnog
mora pa sve do iza Dona, bio pravi teren formiranja praindoevropske etniĉko-
jeziĉke skupine. Etnogenezu Slovena smatra on kao produkt ekspanzije
srednjeovropske populacije uglavnom iz podunavskog basena prema severu

53
na terene u slivu Labe, Odre i Visle, koje su ranije zauzimala indoevropska
plemena reprezentirana nosiocima kulture vrpĉane keramike. Ta ekspanzija,
koja s arheološke taĉke gledišta odgovara rasprostiranju luţiĉke kulture,
postala je osnovica za formiranje etniĉko-praslovenske skupine. Prema tome,
ona ima autohtoni karakter, iako su njeni sastavni elementi prodrli u dotiĉne
predele putem ekspanzije i infiltracije sa raznih strana. Glavni njen deo, kao
što to pokazuje antropološki sastav, kojim se mi ovde ne moţemo baviti,
predstavljalo je, s jedne strane, praindoevropsko populaciono tlo,
mezozolitskog još porekla, a, s druge strane, dvokratno u najmanju ruku
taloţenje na tome supstratu srednjoevropskih stanovniĉkih talasa
praindoevropskih po jeziku, a arheološki reprezentiranih najpre
predstavnicima kulture sa vrpĉanom keramikom a zatim luţiĉke kulture.
Konaĉni izvodi antropologa potvrĊuju, dakle, i potkrepljuju u znatnom
stepenu zakljuĉke predstavnika ostalih disciplina o postanku etniĉko-jeziĉke
praslovenske skupine. U takvome svetlu autohtono poreklo Slovena i
lokalizacija njihovih najstarijih postojbina u zapadnim predelima njihovih
istorijskih zemalja ĉine se sigurnim, a njihova migracija 'sa istoka' , kao već
formirane skupine koja se sluţila praslavenskim jezikom, ne moţe dolaziti u
obzir. Ĉinjenica da su u formiranju etnogeneze Slovena tako znaĉajnu ulogu
odigrali nesumljivo ti elementi, koji su navirali iz srednjoevropskih
podunavskih teritorija, podseća nas na legende najstarijih slovenskih
letopisaca o podunavskom poreklu slovenskih naroda, o ĉemu smo govorili na
poĉetku našeg izalaganja. Nameće se tu i nehotice jedno pitanje: zar bi bilo
moguće da se u tim legendama oĉuvaju odjeci istorijske istine kroz više od tri
hiljade godina?«
37

L. Lenard navodi da je temeljno pitanje u povijesti Slavena jesu li oni
selili sa sjevera na jug ili s juga na sjever. On istiĉe da gotovo svi stari
slavenski ljetopisci i povjesniĉari najstarijih vremena traţe slavensku
prapostojbinu na jugu, i to na Balkanu i u Podunavlju, i dovode Slavene iz
Podunavlja u predjele iza Karpata. To rade svi kroniĉari i povjesniĉari
sjevernih Slavena, a i kod juţnih gotovo svi osim malih iznimaka. Tek
mnogo kasnije i to uglavnom od XVI. st., nastajala je u slavenskih pa i
nekih drugih povjesniĉara, teorija o slavenskoj pradomovini na sjeveru.
38

Ĉinjenica je da se tek od druge polovine XIX. st. u historiografiji prihvatila
pretpostavka da su seobe Slavena tekle sa sjevera na jug. Od nedavno su
posebno u inozemnoj historiografiji zapoĉela ponovna raspravljanja o tome
da su Slaveni obitavali na Balkanu mnogo ranije nego što se to u ovom

37
Tadeusz Lehr – Splawinski, Iz novijih istraţivanja o poreklu Slovena. Zbornik za
filologiju i lingvistiku, svezak VIII, Matica srpska, Novi Sad, 1965, s. 8-10,17-18.
38
L. Lenard, Stari Srbi i srpska praotaĊbina. Beograd, 1927, s. 5.

54
stoljeću pretpostavljalo. Vasilka Tapkova - Zaimova smatra da su se Slaveni
pojavili na Balkanu s prvim upadima „barbara“ na teritorij rimskog carstva.
39

Kijevski je monah Nestor napisao u prvoj polovici XII. stoljeća na
temelju mnogih izvora ljetopis Povest vremennyh let poznat i pod nazivom
Nestorova kronika. Prva ruska kronika u stvari se pripisuje monahu Nestoru,
dakle povijesnoj osobi (došao je u samostan 1073.), ali se u literaturi drţi da
je ta kronika pod njegovim imenom kompilacija razliĉitih izvora, odnosno da
je sastavljena od više autora i da je poslije, u razliĉitim vremenima, više puta
preraĊivana.
40
Ta je kronika poslije Nestorove smrti doţivjela nove redakcije,
ali je njezina bit ostala nepromijenjena. Arheološka i antropološka
istraţivanja, te preispitivanje izvora, potvrĊuju toĉnost temeljnih tvrdnji
Nestorove kronike o balkansko-podunavskoj pradomovini Slavena.
41
Ĉini se
da Nestorovo priĉanje i o tome gdje su u starozavjetno doba ţivjeli preci
Slavena nije bez povijesnog temelja. O tome svjedoĉi i svojedobna bliskost
Slavena i Iranaca, o ĉemu ima brojnih slavensko-iranskih paralela, tako da se
u znanstvenoj literaturi istiĉe postojanje nekadanje slavensko-iranske
simbioze.
42
Oĉita je jeziĉna povezanost Iranaca i Slavena koja “nije i ne
moţe biti sluĉajna”.
43
Ĉinjenica postojanja slavensko-iranske jeziĉne
srodnosti je vaţna zato što se odnosi na sve Slavene, dakle ne samo na
Hrvate, kako bi htjeli pojedinci koji iz navedene jeziĉne srodnosti zakljuĉuju
da su Hrvati podrijetlom Iranci.
44


39
Gottfried Schramm, Eroberer und Eingesessene. Geographische Lehnnamen als Zeugen
der Geschichte Sudosteuropas im ersten Jahrtausend n. Chr. Verlag Anton Hiersemann,
Stuttgart, 1981, s. 140.
40
Dmitrij Tschiţewskij, Die Nestor-Chronik. Ed. Otto Harrassowitz, Wiesbaden, 1969, s.
VII-9.
41
Neki pojedinci, koji se bave najranijom poviješću Slavena ne primjenjuju
interdisciplinarni pristup u svome radu. Tako Zdenek Vána u nekim svojim knjigama
teţište obrade posvećuje keramici, a antropologiju zanemaruje kao da nije vrijedna
paţnje. Usp. Z. Vána, Einführung in die Frühgeschichte der Slawen. Karl Wachholtz
Verlag, Neumünster, 1970, s. 144.
42
V.V. Sedov, Proishoţdenije i ranaja istorija Slavjan. Ed. Arheološki institut Akademije
nauka SSSR, Moskva, 1979, s. 98-100. “Die Sprach - und Kulturzusammenhänge sind so
ausdrucksvoll, dass man einen gewissen Anteil der Iranier an der Slawischen
Ethnogenese voraussetzen muss. Auf religiösem Gebiet betreffen diese Beziehungen vor
allem die Terminologie, durch die sich die Slawen, zusammen mit den Iraniern, von
anderen Indogermanen unterscheiden.” Zdenek Vána, Mythologie und Götterwelt der
slawischen Völker. Ed. Urachhaus, Stuttgart, 1992, s. 45.
43
Zdenko Vinski, Uz problematiku starog Irana i Kavkaza s osvrtom na podrijetlo Anta i
Bijelih Hrvata. Zagreb, 1940., s. 22.
44
U XX. st. postalo je osobito popularno zastupanje iranskog podrijetla Hrvata. To se
mišljenje svodi na spomen nekoliko osobnih imena iz II.-III. stoljeća u Tanaisu na ušću

55
Slaveni su, prema toj Nestorovoj kronici, poslije razdvajanja meĊu
narodima, prvobitno nastavali Ilirik, dakle, veliki dio Balkana i Podunavlja. U
Iliriku su “bili prvi Slaveni”, a kronika posebno navodi kao prvobitna staništa
Slavena Ugarsku i Bugarsku. Više znanstvenika (Bielowski, Lelewel,
Samokvasov, Boguslawski) smatraju da se ono što Nestor piše o Slavenima
odnosi na Daĉane ili Gete, koji su i prema Strabonu dva imena jednog istog
naroda.
45
Slaveni su s teritorija koje su pustošili „Vlasi“ (Walah je prvobitna
oznaka Germana za Kelte
46
) selili prema Visli, Dnjepru i drugamo na sjever
Europe. Da se u kronici pod Vlasima moţda misli na Kelte (koji su po
Šafariku 350. - 336. pr. K. napadali Slavene), potvrĊuje njezin navod da je
apostol Andrija posjetio ruske Slavene, što znaĉi da su već prije njega, dakle
prije I. stoljeća, Slaveni doselili u te predjele. Da se svi Slaveni pred Keltima
nisu iselili iz balkansko-podunavske pradomovine, lako je zakljuĉiti iz
kronike kad navodi da je sv. Pavao nauĉavao meĊu Slavenima u Iliriku.
47


Dona. Pobornici ovoga mišljenja, od kojih je najpoznatiji Stjepan Krizin Sakaĉ, nisu
dakako mogli objasniti kako i kada je ovo osobno ime - o kome od tada pa šest stoljeća
nadalje - izvori šute postalo etnonim. Usp. Sakaĉ, Historijski razvoj imena „Hrvat“.
Ţivot, XXIII/ 1942, 1, 3-20.
45
Eduard Boguslawski, Einführung in die Geschichte der Slaven. Verlag Hermann
Costenoble, Jena, 1904, s. 8.
46
”Germani su najprije pod pojmom „Walch‟ odnosno „Welsch‟ podrazumijevali ĉovjeka
keltskoga, odnosno galskoga porijekla. Kako su ovi romanizirani, tako su Germani pod
ovim pojmom kasnije podrazumijevali stanovnike onih oblasti u kojima su nekada ţivjeli
Kelti, odnosno Gali. Da su Germani pod ovijem pojmom podrazumijevali stare Kelte
najbolji je dokaz to što Anglo-saksonci pod pojmom „Wealh‟ ili „Welsh‟ još danas
podrazumijevaju stanovnike keltskoga porijekla engleske provincije Vels (Wales)...
Njemaĉki etnolog i lingvista Gustav Weigand misli da su Goti dolaskom na Donji Dunav
u III vijeku naše ere donijeli ovaj izraz,... Pavle Šafarik je zastupao gledište da su u
poĉetku Sloveni isto kao i Germani pod ovim pojmom podrazumijevali ĉovjeka keltskoga
porijekla, što istovremeno uzima kao dokaz da su Sloveni poznavali Kelte.” (Nikola
Vukĉević, Etimologija pojma “Vlah” i njegova razna znaĉenja. Zbornik: Predmet i
metod izuĉavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji. Ed. Crnogorska akademija
nauka i umjetnosti, Titograd, 1981, s. 316). Neki, kao Šišić, misle da je Nestor pod
Vlasima razumijevao Rimljane, a drugi autori pretpostavljaju da se to moglo odnositi ili
na Kelte ili na prednike Rumunja. (Usp. Rauchspur der Tauben Radziwill- Chronik. G.
Kiepenheuer Verlag, Leipzig - Weimar, 1986, s. 388).
47
Dmitrij Tschiţewskij (uvod i komentar), Die Nestor Chronik. Ed. Otto Harrassowitz,
Wiessbaden, 1969, s. 5, 27-28; Ludolf Müller, Handbuch zur Nestorchronik
(Nestorchronik Tekst). Fink Verlag, München, 1977, sv. I, s. 5-6, 28; Rauchspur der
Tauben Radziwil- Chronik. G. Kiepenheuer Verlag, Leipzig- Weimar, 1986, s. 21, 38.
Da je Nestor svoje pisanje temeljio na starijim izvorima, potvrĊuju i arapski pisci koji
takoĊer navode na pr. i detalj o tome da Slaveni potjeĉu od Jafeta. Usp. Harald
Haarmann (Hrsg.), Die Erforschung arabischer Quellen zur mittelälterlichen
Geschichte der Slaven und Volgabulgaren. Helmut Buske Verlag, Hamburg, 1976, s.

56
Boguslawski smatra da se Nestorov izvještaj o podvrgavanju dunavskih
Slavena od Vlaha odnosi na doba Trajana kada su Rimljani nametnuli vlast
Daĉanima.
48
Iz kronike, dakle, jasno proizlazi da su prve seobe Slavena tekle
najprije s juga na sjever. Preseljavanje starosjeditelja s juga na sjever
najvjerojatnije se dogaĊalo i pred osvajanjima Rimljana. Ruski znanstvenici
Dmitrij Samoswasov i Leopardov misle da su Slaveni iz Dacije pod
pritiskom Rimljana, osobito u doba cara Augusta (63 pr. K. do 14. po K.) i
cara Trajana (98.-117.) prešli u podruĉje Karpata.
49
Pred navalom Avara od
568. pa do kraja VI. st. veliki dio stanovništva iz srednjeg Podunavlja i Potisja
( u današnjoj Madţarskoj ) bjeţi, prema Vjekoslavu Klaiću, “na zapad u
nekadašnje rimske pokrajine Panoniju, Norikum i Karniju. Seoba ta trajaše do
konca VI. stoljeća. U to doba (568. - 592.) dakle bijahu današnje istoĉno-
alpinske zemlje: Austrija, Štajerska, Koruška, Kranjska, istoĉna ĉest Tirola,
Furlanska, Gorica i sjeverna Istra naseljene slavenskim plemenima od kojih
postade narod, koji se sam zove Slovenci”.
50
Ovu vrstu iseljavanja pred
Avarima potvrĊuju i lingvistiĉka istraţivanja, na temelju kojih je Heinrich
Kunstmann zakljuĉio da mnogobrojni “slavenski etnici” pred Avarima bjeţe s
juga, s Balkana i Dunava, prema “sjeveru”.
51

Nestorov je ljetopis vaţan i zato jer iz njega proizlazi da su i Hrvati
selili iz balkansko-podunavske prapostojbine. Taj Nestorov navod (u
prijevodu Vjekoslava Klaića) glasi: “Po mnozêh ţe vrêmenêh sêli sat Slovêni
po Dunajevi, kdê jest ninê agorska (ugarska) zemlja i blgarska. Od têh
Slovên razidoše se po zemlji, i prozvaše se imeni svojimi, kdê sêdoše na
kotorôm mêstê, jako prišedše sêdoše na rêcê imenom Morava, i prozvaše se

312, 339, 352, 358, 363. Nestorovu tezu o pradomovini Slavena i na srednjem Dunavu,
koju u najnovije vrijeme s uspjehom dokazuje Trubaĉev, prihvaćaju i drugi u ruskoj
literaturi. Usp. Victor M. Gobarev, Prehistory of Russia. “Edited by Vladimir A.
Zolotariov, Academician of Academy of Natural Sciences of Russia, Dc. Sci. (Hist.),
Professor.” Na ruskom jeziku. Ed. Menedţer, Moskva, I. dio, 1994, s. 329; II. dio, s.
333-630 + ilustracije. UtvrĊivanje da su Slaveni najstariji autohtoni narod Europe,
kojega su grĉki i rimski pisci poznavali pod raznim drugim imenima, neprekinuto traje od
poĉetka pa do kraja XX. stoljeća. Usp. Julius Stowik, Die Slaven, das älteste
autochthone Volk Europas. I, Turöcz-Szt.-Marton. Selbstverlag des Verfassers, 1908, s.
98.
48
Boguslawski, ibid., s. 11.
49
Pantelić, Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Verlag Peter Lang,
Frankfurt/M-Berlin-Bern-New York-Paris-Wien, 1997, s.14-15.
50
Vjekoslav Klaić, Hrvati i Hrvatska. Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda. II.
izdanje, Matica hrvatska, Zagreb, 1930, s. 13.
51
Heinrich Kunstmann, Zwei Beiträge zur Geschichte der Ostseeslaven. Die Welt der
Slaven, XXVI / 1981, 2, 417.

57
Moravani, a drugi Ĉesi narekoše se, a se ti ţe Slovêni: Hrvate bêlij, i Srbe i
Korantane...Tako razide se slovênskij jezik...”.
52

U poĉecima Nestorove Kronike navodi se da su Iliriju prvobitno
nastavali Slaveni, a Hrvati se spominju u pasusu u kojemu stoji da su Slaveni
takoĊer Bijeli Hrvati, Srbi i Horutani (Karantani). Iz toga nabrajanja je
moguće zakljuĉiti da Hrvati ţive blizu Karantanije, a to onda ne moţe biti ni
iza Karpata, ni u Karantaniji. “Nestor govori o naseljenju Slavena s podruĉja
Dunava na sjever. Da ne bi tko pomislio, da su se svi Slaveni iselili s podruĉja
rijeke Dunava, Nestor iza kako je naveo iseljenje prvih dviju grupa, moravske
i ĉeške, ubacuje reĉenicu, u kojoj veli, da su Slaveni i Bijeli Hrvati i Srbi i
Korutanci, koji su ostali na podruĉju rijeke Dunava. Sa zamjenicom „ti‟ on
veţe Slavene ove treće reĉenice s dunavskim Slavenima, o kojima je govorio
u prvoj reĉenici. Sliĉno znaĉenje ima i zamjenica „teh‟ na poĉetku druge
reĉenice, kojom se „teh‟ Slovene,‟ naime Moravljani i Ĉesi, veţu s dunavskim
Slavenima prve reĉenice. Da Nestor u našem navodu misli na juţne Bijele
Hrvate, vidi se nadalje iz samoga teksta treće reĉenice, u kojoj on usko veţe
u jednu skupinu: Bijele Hrvate, Srbe i Korutance. Smisao je cijeloga
konteksta, da su ta tri naroda susjedni jedan drugomu i da se nalaze jedan uz
drugoga na bliskom prostoru. Hrvata i Srba bilo je i sjeverno od Moravljana i
Ĉeha, ali Korutanci nijesu nigda stanovali sjeverno od Karpata nego samo u
današnjoj Koruškoj i Štajerskoj. Dakle u sluĉaju „Horutana‟ Nestor bez
sumnje govori o Slavenima juţno od Dunava. Kako on usko veţe Bijele
Hrvate i Srbe s Horutanima u jednu zasebnu prostorno blizu skupinu, to
proizlazi, da je on na ovom mjestu imao pred oĉima podunavske Slavene:
Korutance, Bijele Hrvate i Srbe.”
53

Bilo je preseljavanja većih dijelova pojedinih etniĉkih cjelina, dotiĉno
stanovnika pojedinih zemalja, i to dokazuje usporeĊivanje istih toponima na
razliĉitim podruĉjima. Milan Šufflay je to naĉelno na nekim primjerima

52
Vj. Klaić, Slike iz slavenske povjesti. Ed. Matica hrvatska, Zagreb, 1903, s. 6.
53
Dominik Mandić, Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih izvora.Ed. Hrvatski povijesni
institut, Chicago, 1957, s. 49-50. U svezi s Nestorom napominjem da mi je Vojislav
Nikĉević u pismu iz Cetinja od 9.veljaĉe 1997.g. naveo i ovo tumaĉenje starog
ljetopisa:”Ja znam da Nestor osim balkansko-podunavskijeh H(o)rvata/H(a)rvata
spominje i crnomorsko-zakarpatske H(o)rvate/H(a)rvate u smislu stanovnika ogromne
zemlje Velike h(o)rvatske (od hora „zemlja‟), tj. kao geografskog pojma (geonima), koja
se protezala od Crnoga do Baltiĉkog mora. Na njezinom istoku su iranski etnosi, a na
zapadu slovenska etniĉka zajednica, Nestorovi, Porfirogenetovi i Dukljaninovi Bijeli
(Zapadni) h(o)rvate/-h(a)rvate na rodovsko-plemenskom nivou razvitka. Oni to isto ime
nose i u njihovoj novoj, balkansko-podunavskoj domovini. Uostalom, osim tijeh etniĉkih
Hrvata (od IX vijeka), ni akademik Petar Vlahović u knjizi Narodi i etniĉke zajednice
sveta ne spominje nijedan drugi narod pod tijem imenom.”

58
ovako razjasnio: “IzmeĊu Buga i Sana bio je grad Ĉrven, spomenut g. 871.
Oblast ovoga grada dobila je ime Ĉervonaja Rus (Crvena Rusija). U tu oblast
spadao je grad Sambor na gornjem Dnjestru, a mi imamo kod Zagreba
Samobor i stari grad Samobor blizu sutoka Pive i Tare. Dnjestar imade
pritoke Lomnicu i Bistricu, koji se javljaju i u Hrvatskoj. U Bosni imamo
rijeku Sanu. Po njoj nosila je u srednjem vijeku ime sanska ţupa, dok je ţupa
Buţani (od Bug) bila izmeĊu Otoĉca i Gospića”.
54
Već iz navedenih primjera
je oĉito da je preseljavanje stanovništva postojalo, a problem je u tome odakle
se, kad i u kojim smjerovima to zbivalo. Starosjeditelji su iz balkansko-
podunavskog prostora mogli iseljavati i u Ukrajinu i drugdje iz balkansko-
podunavskog prostora, a kasnije opet iz novih postojbina iseljavati po
raznim dijelovima Europe (na pr. u Poljsku). Sakaĉ istiĉe kako je Karaman
upozorio na „frapantnu sliĉnost nekih starohrvatskih naušnica sa staroruskim
naušnicama kijevskog tipa“. U ocijeni ukrajinsko - hrvatskih paralela u
odnosu na grozdolike naušnice i mogući utjecaj u tom smislu iz pravca
kijevske Rusije i ĉak import odatle na teritorij današnje Hrvatske vaţno je
znati da se to moglo dogaĊati najranije od IX., odnosno X. stoljeća.
„Grozdolike, granulirane, filigranom ukrašene srebrne, raskošno raĊene
naušnice, kao izraziti primjerci zlatarsko - filigranske umješnosti majstora
zapadnih zemalja Kijevske Rusji pojavljuju se sredinom X. stoljeća na
naseobinskom podruĉju Volinjana, Uliĉana i Tiveraca, tj. uz gornje tokove
Buga, Sana, Tise i uz Dnjestar i Prut.“
55
Iz paralela s tipom zvjezdolikih
naušnica ne moţe se ništa sigurno zakljuĉiti, jer se radi samo o nalazu, koji
je i trgovinskom razmjenom mogao doći na ovaj teritorij. „Nalaz koji se dugo
smatrao jednim od najranijih materijalnih dokaza o dolasku Slavena juţno od
Drave skupina je ukrasnih predmeta iz ĈaĊavice kod Donjeg Miholjca u
Podravini. Uz jeziĉce, preĊice, ukrasne ploĉice, ogrlicu, narukvice s rozetom,
tipološku determinantu ovom vrijednom nalazu daju dva para srebrnih
naušnica sa zvjezdolikim privjeskom. Nalaz je pripisan kulturi Martinovka s
datacijom VI-VII. st. a ĉije je izvorište centralna Ukrajina.“
56
Posebnu obradu
zahtijeva tip, koji je poznat kao „volinjske naušnice“, tj. trojagodne naušnice
„kijevskoga“ tipa, koje su najĉešći nalaz u starohrvatskim nekropolama
Dalmacije. „Naziv kijevske, trojagodne naušnice iz srednjovjekovnih
nekropola u Hrvatskoj nose po potpuno identiĉnim ili sliĉnim naušnicama

54
Milan Šufflay, Hrvati u sredovjeĉnom svjetskom viru. Sveslavenski zbornik, ed.
Zajednica slavenskih društava, Zagreb, 1930, s. 214.
55
Boris Graljuk, Ranosrednjovjekovne paralele zapadnih zemalja Kijevske Rusi i
hrvatskogetniĉkog prostora. Hrvatska / Ukrajina ( Kulturne veze od Jadrana do
Dnjepra). Priredio: Eugen Pašĉenko. Zagreb, 1996, s. 38.
56
Ibid., s. 39.(Ovaj autor u svezi s ovim nalazima temelji se na znanstvenim utvrĊenjima
Z. Vinskoga).

59
otkrivenim u ranosrednjovjekovnim nalazištima u gradu Kijevu i njegovoj
okolici u Ukrajini. Kijevske naušnice kao produkt staroruskog zlatarstva bile
su nošene na prostorima cjelokupne istoĉne i srednje Europe....U
srednjovjekovnim nekropolama na podruĉju omeĊenom rijekama Zrmanjom i
Cetinom, u brdsko-planinskom zaleĊu sjevernojadranske obale u Hrvatskoj
najbrojnije su, uz dvojagodne i ĉetverojagodne, trojagodne ´kijevske´
naušnice. Od devet glavnih tipova naušnica iz starohrvatskih nekropola
trojagodne naušnice kijevskog tipa predstavljaju najkarakteristiĉniju skupinu
starohrvatskog kulturnog kruga. Uz nalazišta trojagodnih ´kijevskih´zlatnih i
srebrnih naušnica u jezgri starohrvatske kneţevine, odnosno kraljevine, u
gradovima i okolici Knina, Skradina, Nina, Biograda na moru, Bribiru itd. /na
preko 50 lokacija/, trojagodne naušnice ´kijevskog tipa´ utvrĊene su i na
arheološkim nalazištima sadašnje jugozapadne i sjeverozapadne Bosne i
Hercegovine, tada jedinstvenom etniĉkom i politiĉkom prostoru /okolica
Livna, Bihaća, Prijedora, Banjaluke, Bosanske Gradiške, Bugojna.../. Dok
trojagodne naušnice ´kijevskog tipa´ u Ukrajini, jednako kao i u Poljskoj,
Slovaĉkoj i Ĉeškoj datiraju koncem X. i poĉetkom XI. stoljeća, u Hrvatskoj
je pojava ove nakitne skupine datirana u najnovije vrijeme od XII. do poĉetka
XV. stoljeća - u ´III. fazu´ starohrvatskog nakita. Pojava ´kijevskih naušnica´
tek u XII. stoljeću na prostorima starohrvatske kneţevine, odnosno
kraljevine, juţno od Gvozda, moţe se protumaĉiti i novonastalom
geopolitiĉkom realnošću, supremacije Ugarske, u ĉijem sastavu će se tada
naći Dalmatinska Hrvatska, kada će neposredno primati utjecaje iz Haliĉi i
Volodomerije koji su takoĊer u interesnom doticaju s Ugarskom“
57
Iz
iznesenoga je jasno da tip trojagodnih naušnica „kijevskog“ tipa datira u
Hrvatskoj tek od XII. stoljeća i da se ove hrvatsko-ukrajinske paralele u
odnosu na naušnice ne mogu dovoditi ni u kakvu svezu s doseljenjem Hrvata
iz Ukrajine.
Vjekoslav Klaić u istom je smislu, pišući o jednoj karti karantanske
ţupe “Chrouuat”, iz koje se vidi da se ta ţupa prostirala oko rijeke Krke i
Gline, upozorio na postojanje rijeke Krke i Gline u Hrvatskoj.
58
Istraţivanja
na primjerima navedenih i sliĉnih toponima ranije nisu voĊena u smislu
zakljuĉivanja, niti kao mogućnosti da bi se stanovnici s teritorija nekadanje
rimske provincije Dalmacije iseljavali iz te pokrajine i, dakako, drugih
susjednih pokrajina i nosili toponime svoje stare postojbine na sjever, u
Europu. Stjepan Antoljak je prvi dokumentirao uz već navedene primjere i niz
drugih istih toponima u današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji, pa je zakljuĉio da su
ti toponimi nastali preseljenjem Hrvata iz Dalmacije “i u navedeni kraj

57
Ibid.,s. 45, 47.
58
V. Klaić, Hrvati i Hrvatska. II. izdanje, ed. Matica hrvatska, Zagreb, 1930, s. 17.

60
nekadašnje Karantanije”. On je takoĊer zapazio postojanje u
srednjovjekovnim izvorima imena Liburnia u nekadašnjoj Karantaniji i
ustvrdio da se to ime ovamo prenijelo iz Liburnije, uz napomenu da je taj
toponim uoĉio već i Ravenski anonim.
59

Zanimljivo je da se Nestorova tvrdnja o iseljenju Slavena s juga (ili
kako Klaić interpretira “budi iz stare Panonije, budi iz Panonije na jugu”)
nalazi u ljetopisima ĉeškim i poljskim od XIII. do XVI. stoljeća. Tako na
primjer ĉeška Dalimilova kronika (iz razdoblja 1282. - 1314. ) biljeţi (u
prijevodu V. Klaića) i ovo: “ U srbskom jeziku (narodu) imade zemlja, koja
se zove Hrvati. U toj zemlji bijaše jedan leh (vlastelin, plemić), komu
nadjenuše ime Ĉeh. On ubi ĉovjeka, pa radi toga (zloĉina) izgubi svoju
djedinu. Na to on sa svoje šestero braće i njihovom brojnom ĉeljadi ostavi
zemlju Hrvati, pak se odseli. Putujući (na sjever) od šume do šume dodje
napokon do gore Rip (u današnjoj Ĉeškoj) i nastani se tamo sa svojom
braćom i sa svojim pukom”.
60

Nitko, pa ni Šišić, nije uspio dokazati da su se sve stare slavenske
kronike temeljile na Nestoru.
61
Da takvo mišljenje nije opravdano oĉito je i
po tome što izmeĊu Nestora i drugih starih slavenskih kronika postoje razlike
i dopune. Da su postojale seobe starosjedilaĉkoga balkanskog stanovništva,
konkretno iz rimske provincije Dalmacije, u kasnoantiĉko i
ranosrednjovjekovno doba na sjever, u Europu potvrĊuje uz navedeni
primjer s imenom Liburna i postojanje Dalmata izvan Balkana. Radi se o
Dalemincima - maloj slavenskoj etniĉkoj skupini koju spominju izvori iz
srednjega vijeka u Saskoj. Vaţno je istaknuti da jedan izvor iz IX. st. navodi

59
S. Antoljak, Hrvati u Karantaniji. Godišen zbornik za Filozofskiot fakultet na
Univerzitetot vo Skopje, knj. 9, Skopje, 1956, s. 28 - 29. Slovenski povjesniĉar Bogo
Grafenauer, koji je polemizirao s Antoljakom, ipak priznaje: “Nesumnjivo je da se u
Karantaniju doselio i dio Hrvata, ali su smjer, vrijeme i opseg ove migracije još uvijek
sporni.” (B. Grafenauer, Hrvati u Karantaniji. Historijski zbornik, Zagreb, knj. XI-XII
za 1958-1959., s. 229) .
60
V. Klaić, ibid., s. 7.
61
Ferdo Šišić misli, ali ne navodi dokaze za svoje mišljenje, da se tek od Nestorova
vremena kod razliĉitih slavenskih pisaca i povjesniĉara srećemo s mišljenjem da je
pradomovina Sklavina srednje i donje Podunavlje. “Već prvi nastavljaĉi Nestorovi,
poljski ljetopisac Kadlubek (oko 1206) i Boguchwal (umro 1253) pišu da su Panonija
(Ugarska) i Bugarska pradomovina Slavena, a stariji ĉeški ljetopisci (Dalimilova kronika
iz druge polovice XIII. i Pulkavina iz druge polovice XIV. st. ) opet znaju da se ^eh,
praotac ĉeškog naroda i osnivaĉ ĉeške drţave, doselio s juga iz zemlje „Hrvati‟.” (Ferdo
Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Ed. Matica hrvatska, Zagreb, 1975, s. 68).
Dakako, ni Šišić, a ni itko drugi ni prije ni poslije njega, nije iznio ni jedan dokaz da je
Nestorovo pisanje njegova kombinacija, a ne stara tradicija, odnosno da je njegovo
pisanje prešlo na poljske i ĉeške ljetopisce, od kojih su onda to preuzeli i hrvatski pisci.

61
da su oni smješteni pored Hrvata. To je Geografija koja je nastala na
inicijativu anglosaksonskog kralja Alfreda Velikog (871.-899.) i koja se
uglavnom temelji na Orozijevu djelu Historiae. U Geografiji se spominju
Talaminci sjeveroistoĉno od Moravaca, a kojima na istoku prebivaju Hrvati
(“4. Ond be eastan Dalamentsan sindon Horigti, ...”).
62
U Kronici Thietmara
od Merseburga (975.-1018.) ovako se spominje ovaj slavenski narod:”in
provintiam, quam nos Teutonice Deleminci vocamus, Sclavi autem Glomaci
appellant.”
63
U izvorima iz srednjeg vijeka ovi se Slaveni spominju i pod
imenima “Dalmatas”(857.), “Sclavi, qui vocantur Dalmatii” (88o.), i.td.
“Thietmars Behauptung, Deleminci sei die deutsche und Glomaĉi die
slavische Bezeichnung ein und desselben Stammes bedarf nun allerdings der
Korrektur, denn es verhält sich vielmehr so, dass die Dal(6)m6n6ci die
Völkerschaft bezeichnen, während Glomaĉ, wie schon seit langem vermutet,
der aus Dalmatia entstandene Landschaftsname ist. Thietmars Glomaĉ hängt
natürlich mit jenem dalmatinisch-bosnischen ON Glamoĉ zusammen, über
den man schon so viel geschrieben hat. Die Hypothese, der Landschaftsname
Dalmatia schlage sich in dem ON Glamoĉ (Dlamoĉ) nieder, wurde bereits
von Petar Skok vertrete, von ihm aber auch wieder verworfen.”
64
Nada Klaić
je u svezi s Kunstmannovim analizama zakljuĉila sljedeće:
“Daleminci/Dalmatinci war der gemeinsame Name aller jener Stämme oder
Gruppen, die zusammen in das ferne Deutschland zogen. Unter diesen
Gruppen waren ohne Zweifel sowohl Glamoĉi und Sorabi (von der Una) als
auch eine kleinere Schar ihrer Nachbarn, der Kroaten. Sie alle waren gewiss
Dalmatiner! Aus diesem Grund bestätigt das Ethnonym Daleminci
Kunstmanns Theorie auf dreifache Weise: Unter dem gemeinsamen Namen
Daleminci ziehen drei benachbarte „Stämme‟ oder Gruppen weit nach

62
Omeljan Pritsak, The origin of Rus‟. Old Scandinavian Sources other than the Sagas.
Vol. 1, Ed. HURI, Harvard, 1981, s. 683-689.
63
Usp. H. Kunstmann, Kamen die westslavischen Daleminci aus Dalmatien? Die Welt
der Slaven,. XXVIII/ 1983, 2, 364-371; Thietmar von Merseburg, Chronik . I, Phaidon
Verlag, Kettwig, 1990, s. 47.
64
Kunstmann, Kamen.., ibid., s. 370-371. Usp. H. Kunstmann, Beiträge zur Geschichte
der Besiedlung Nord - und Mitteldeutschlands mit Balkanslaven. Verlag Otto Sagner,
München, 1987, s.161-168. O svezi etnonima Daleminzi i Glomaci s takvim etnonimima
na Balkanu vaţne su i Eichlerove rasprave. ( Ernst Eichler, Zur altsorbischen
Ethnonymie: Daleminze und Glomaci. Letopis Instituta za serbski, sv. 22 za 1975, s.
67-72; Westlawisch-südslawische Beziehungen im Lichte der Toponomastik.
Onomastica Jugoslavica, broj 6 za 1976., s. 71-75). Za ovu problematiku vaţno je i
Skokovo utvrĊenje da nema nikakve sumnje kako Delminium odgovara današnjem
Duvnu s obzirom da je arheološki dokazano da se Delminium nalazio baš na teritoriju
Duvna i da tu arheološku ĉinjenicu “potkrepljuje i filologiĉko razmatranje oblika”. (P.
Skok, Studije iz ilirske toponomastike. Glasnik zemaljskog muzeja za 1918., s. 128).

62
Westen!”
65
Kunstmannovo lingvistiĉko obrazloţenje da je ime slavenske
skupine zapadno od srednje Labe koje njemaĉki izvori (na latinskome jeziku)
nazivaju izmeĊu ostaloga i Daleminci, Dalaminci i Talaminzi podrijetlom iz
Dalmacije pokušao je pobiti Katiĉić. Ĉinjenica je da bi se Kunstmannovo
tumaĉenje moglo sa sigurnošću pobijati jedino u sluĉaju kad bismo toĉno
znali kako se taj slavenski narod sam nazivao. Dok se to ne utvrdi onda
Kunstmannovo mišljenje moţe biti pretpostavka, ali je isto tako i Katiĉićevo
domišljanje takoĊer pretpostavka. MeĊutim neovisno od toga da
Kunstmannova teza nije pretpostavka potvrĊuje ĉinjenica da se izvorima iz
srednjega vijeka taj slavenski etnos naziva kako je navedeno i Dalmatima.
66



- - -

Nestorov navod da su Slaveni prvobitno nastavali podruĉje uz Dunav
potvrĊuje i izvor nazvan Armenska Geografija ili samo Geografija. To se
djelo pripisuje Mojsiju Horenskome (Moyse de Chorene), koji je ţivio u V.
stoljeću i dobro poznavao sve znanosti svoga vremena. U tom djelu (koje je
poznato u dvije verzije) ima podataka koji su mogli biti napisani u VII., a
najkasnije u VIII. stoljeću. To znaĉi da je to djelo moglo stvarno nastati i u
tim stoljećima ili se pak radi o kasnijim interpolacijama u original iz V.
stoljeća. Dakako da ni jedna od te dvije mogućnosti ne umanjuje veliku (a u
historiografiji gotovo neiskorištenu) vrijednost toga djela. Izvod koji se
odnosi na Slavene glasi ( u francuskom prijevodu Arsena Soukryja s
armenskog izvornika) ovako:

65
N. Klaić, Eine erfolgeiche neue Theorie über die Frühgeschichte der Slaven. Ars
Philologica Slavica, München, 1988., s. 235.
66
Ovo je bitno u Kunstmannovu dokazivanju, a to Katiĉić ( u bilješci) ovako pokušava
negirati: “ To što neki pisci taj narod zovu Dalmatae, Delmatii i njihovu zemlju Dalmatia,
Dalmacia pokazuje samo da su poznavali antiĉku zemljopisnu literaturu i da su i oni kao
Kunstmann u Dalemincima prepoznavali Dalmatince, u njihovoj zemlji Dalmaciju.
Preoblikujući tako ta imena, postizali su uĉenu „korektnost‟. Naglasiti valja da je to tako
bez obzira na to da li je Kunstmannova etimologija imena toga naroda ispravna ili nije. “
Oĉito je diletantsko fantaziranje misliti da su pripadnici germanskih naroda svoje
slavenske susjede nazivali i Dalmatima samo po asocijaciji imena s Dalmatima iz
Dalmacije. Nema dokaza da ti Germani nisu znali kako navedeni Sklavi iz njihova
susjedstva ne potjeĉu s Balkana. Tako nešto bi se moţda moglo tvrditi kad bismo bili
sigurni da te Slavene tako nazivaju tek izvori od X. st. pa dalje, odnosno kada bismo
znali da ih tako nisu nazivali i svi raniji izvori.


63
”10. La Thrace, a l‟est de la Dalmatie, pres de la Sarmatie, commence
du fleuve Tarus jusqu‟ au Danube. Il y a cinq petits pays, et d‟autres comme
Vérumus et Dardania qui est Tetrapoli.
Il a du côté du midi la Thrace propre et du côté arctique le grand pays
de Dacie, habitation des Sclavines, qui forment 25 races; le pays tomba au
pouvoir des Goths, venus de l‟île de Scania (ou Scandia) qui est l´Hoemius
des Germains. Mais les Sclavines passerent le fleuve Tanaïs et s‟emparerent
des autres pays de la Thrace et de la Macédoine, et ils allerent dans l‟Achaïte
et la Dalmatie. Les armées de Thrace étaient composées de Tantalides,
Sardiens, Sicilidiens, etc. Il y a deux montagnes et un fleuve, le Danube,
lequel se divise en six affluents, et forme un lac et une île du nom de Peuce.
(Dans cette île habite Aspar-Hroug, fils de Khoubraâtha, fugitif des Chasuari,
du mont des Bulgares, qui chassa les Avares et demeura la.) C‟est a la Thrace
qu‟appartient Constantinople, ville délicieuse, a l‟entré du détroit du Pont, qui
s‟appelle Bosphore de Thrace. A vingt milles de Constantinople il y a la ville
Heraclea, ou se trouve le Théâtre qui est une des sept merveilles du monde;
d‟ici vers le nord, jusqu‟ a Rome, il y a 200 milles.”
67

Doseljenje tih Slavena, prema navedenom izvoru, moţe se datirati u
doba gotskog osvajanja Dacije. Goti su poĉeli upadati na teritorij donjeg
Dunava od g. 238. a Daciju su oni potpuno osvojili oko g. 270.
68
Povijesno je
utvrĊena ĉinjenica da su prastanovnici Dacije pred Gotima napuštali Daciju i
selili na Balkan. “ Kada su Goti sredinom druge polovine III vijeka došli na
donji Dunav, rimski car Aurelijan je ubrzo uvidio da Dakiju ne moţe da brani,
pa je na osnovu podataka koje nam je ostavio rimski pisac s kraja III vijeka
Flavijus Vopiskus napustio Dakiju i cio rimski elemenat prebacio na desnu
stranu Dunava u današnju Srbiju i Bugarsku, gdje je, kao uspomenu na staru
Daciju stvorio novu provinciju, zvanu Dacia nova ili Dacia ripensis. To je
bilo 272. godine naše ere.”
69
Iz te Geografije je oĉito da Slaveni koji su
pobjegli pred Gotima nisu bili Goti. Iz predjela oko Dunava eventualno se
slavensko ime moglo širiti na sve susjedne prostore,
70
pa tako i meĊu

67
Geographie de Moise de Corene. Prijevod s armenskog na francuski: Arsene Soukry,
Venecija, 1881, s. 20-21.
68
Herwig Wolfram, Die Goten. Verlag C. H. Beck, München, 1990, s. 365; Piergiuseppe
Scardigli, Die Goten Sprache und Kultur. Verlag C. H. Beck, München, 1973, s. 60,116;
Suzanne Teillet, Des Goths a la nation gothique. Ed. Les Belles Lettres, Paris, 1984, s.
22, 41.
69
Vukĉević, Etimologija.., ibid., s. 319 - 320.
70
I arheološki nalazi potvrĊuju prapostojbinu Slavena s obje strane Dunava. “Ne
pomišljamo da Dunav poveţemo sa svojom postojbinom, sa svojom vekovnom istorijom.
A Sloveni su moţda upravo sa Dunava, iz Panonskog basena, naselili prostore srednje,
istoĉne i juţne Evrope. Teško je objasniti kako je došlo do te praznine u našoj svesti,

64
puĉanstvo Balkana, koje su ranije njihovi susjedi nazivali raznim
zajedniĉkim imenima prema njihovu smještaju ( Venetima, Ilirima,
Traĉanima).
Masovno slaveniziranje Balkana kroz tzv. seobu Slavena je
nezamislivo „ Trotz dieser Übereinstimmungen ist das Bild eines slawischen
Volkes oder einer slawischen Völkerfamilie des Frühmittelalters, das sich
daraus zu ergeben scheint, bereits eine Abstraktion. So brauchbar es sich
erwiesen hat, kann es zu falschen Schlüssen und Fragestellungen führen
(die dann etwa im Streit zwischen ungarischen und tschechoswlowakischen
Archäologen münden, wie slawisch oder awarisch die awarenzeitliche
Bevölkerund der Südslowakei war). Eine rein ethnische Betrachtungsweise
kann kaum erklären, vieso halb Europa in relativ kurzer Zeit slawisiert wurde.
Den germanischen Eroberern glückte es durch ihre spektakulären.
Unternehmungen schließblich nur, die ´Germania´ um einige hundert
Kilometer nach Südosten zu verschieben. Selbst das römische Imperium
konnte in einen halben Jahrtausend gerade die Westhälfte seines
Machtbereiches romanisieren. Die Slawisierung hatte in wenigen
Generationen einen nachhaltigeren Erfolg.Das ist mit dem vertrauten Modell
der Völkerwanderung kaum mehr zu erklären. Die slawische
´Kulturrevolution´ erschöpfte sich nicht in der ´Landnahme´eines Volkes, das
von den Dnjepr-Sümpfen aus von riesigen menschenleeren Gebieten Besitz
ergriff: auch wenn es in ihrem Verlauf offensichtlich zu großen
Bevölkerungsbewegungen kam.“
71
Doseljeni ratnici „Sklavi“ formirali su
vlast u politiĉkim jedinicama u kojima su oni obuhvatili i starosjeditelje.
Strani izvori su svim tim starosjediteljima prema nazivu doseljenih Sklava
nametnuli njima do tada nepoznato slavensko ime.
72

Nemoguće je zamisliti da se u V., VI. i VII. st. odjednom pojavio do
tada nepoznati narod „Slavena“, koji je bio tako mnogobrojan da je, izmeĊu
ostaloga, osvojio cijeli Balkan i velike dijelove Europe.
73
Mi stvarno ne

uprkos istorijskim podacima...Tako smo postepeno napustili obale Dunava, prebacivši
postojbinu u nekakve zakarpatske moĉvare i šume.” (Milica i ĐorĊe Janković, Sloveni u
Jugoslovenskom podunavlju. Ed. Muzej grada Beograda, Beograd, 1990, s. 7).
71
Walter Pohl, Die Awaren. Verlag Beck, München, 1988, s. 95.
72
Perzijanci su Helene nazivali po najbliţem grĉkom plemenu Jonjanima, a Rimljani su ih
zvali Graeci po imenu najbliţeg plemena u Epiru. (Kuzmić, Povijesne crtice, ibid., s.
220).
73
“Nemogoĉe je, dabi bilo ljudstvo, ki je bilo „do pribl. Leta 400 po Kr.‟ sploh neznano in
na najniţji kulturni stopnji v tedanji Evropi, v poldrugem stoletju zavzelo pol Evrope, od
Italije do Urala in od Labe do vrat Soluna, ter pri tem popolnoma uniĉilo ali asimiliralo
vsaj dve desetine moĉnih in kulturno višje stojeĉih narodov, ki so cela stoletja igrali na
tem prostoru veliko vlogo, od Vandalov in Hunov do Sarmatov, Skitov, Dakijcev,

65
znamo koje sve etniĉke grupe izvori razumijevaju pod slavenskim imenom, a
ne znamo ni da li su ti koje nazivamo Slaveni uopće govorili praslavenskim
jezikom. Ti su doseljenici pod slavenskim imenom na Balkanu prihvatili
prevladavajući jezik starosjedilaca, koji se po imenu doseljenika nazvao
slavenskim.
Papa Ivan VIII. javlja koncem 873. “slavenskom” knezu Mutimiru da
je u panonskoj dijecezi posvećen biskup i da se sada moţe predati njegovoj
pastirskoj brizi uz napomenu:” Savjetujemo te, da poradiš koliko moţeš, kako
ćeš se po primjeru tvojih starih vratiti panonskoj dijecezi”.
74
Šišić toĉno
interpretira papino mišljenje u smislu da papa narod slavenskog kneza
Mutimira smatra autohtonim. Protiv Šišićeva mišljenja ustao je jedino R.
Katiĉić s obrazloţenjem da bi najprije trebalo znati tko je bio knez Mutimir i
gdje je vladao, te da “Ivan VIII. nije mogao pomišljati ni na kakav
nepomućeni kontinuitet crkvenoga ţivota u Panoniji”.
75
To obrazloţenje je
krajnje neozbiljno jer iz papina pisma nedvojbeno proizlazi da je Mutimir
slavenski knez, da se radi o Sklavima vezanim uz dijecezu Panonije i da nije
primaran kontinuitet panonske crkvene organizacije izmeĊu kraja VI. i druge
polovine IX. st., već da je najvaţnije da u tom razdoblju staro stanovništvo
kako potvrĊuju izvori i arheološki nalazi nije istrijebljeno.
Da su današnji Slaveni autohtoni na teritoriju Panonije i Dalmacije,
proizlazi i iz pisma pape Ivana X. koje je 925. uputio hrvatskom kralju
Tomislavu, zahumskom knezu Mihajlu, ĉitavu kleru i narodu. Papa Ivan X.
izmeĊu ostaloga piše: "Ta, tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta u
poĉecima apostolske i opće Crkve, kada su od kolijevke primila hranu
propovijedanja apostolske Crkve s majĉinim mlijekom, kao što su Sasi u novo
vrijeme od našega prethodnika blaţene uspomene pape Grgura nauk kao i
naobrazbu na onom, dakako, jeziku na kojem je njihova majka apostolska
Crkva bila okrunjena.“ (“Quis enim ambigit, Sclauinorum regna in primitiis
apostolicae et universalis ecclesiae esse commemorata? cum a cunabulis
escam praedicationis apostolicae ecclesiae perceperunt cum late

Herulov, Markomanov in Kvadov. Zdrava pamet nam pove, da ni mogoĉe, da bi se bilo
vzelo tako številno ljudstvo, kot so morali biti ti „Slovani‟, kar naenkrat takorekoĉ in niĉ,
v niĉ pa bi bilo izginilo na desetine drugih ljudstev s Sarmati in Skiti vred, ki so imeli za
seboj tako dolgo ir, bojevito zgodovino. Resnica je paĉ ta, da so „Slovani‟ nastali prav iz
teh ljudstev in zlasti iz Sarmatov, Dakijcev, ki so prebivali okrog Karpatov, a so jim
Rimljani uniĉili drţavo in vodilno plast, in Skitov.” (Franc Jeza, Skandinavski izvor
Slovencev Etnografsko- jezikoslovna in zgodovinska študija. Samozaloţba, Trst, 1967,
s. 227.)
74
Usp. Raĉki, Doc., ibid., s. 367-368; Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 398. Šišić u tome
tekstu bez pokušaja dokazivanja pretpostavlja da je Mutimir bio srpski vladar.
75
Katiĉić, Uz poĉetke, ibid., s. 88.

66
carniss...“).
76
Ĉinjenica je, da u hrvatskoj historiografiji (do Katiĉićeva
sugeriranja da rijeĉ “in primitiis”
77
u ovom kontekstu nema vremensko
znaĉenje), nitko nije pokušao zanijekati kako papa Ivan X. Slavene smatra
starosjediteljima u rimskoj Dalmaciji.
78
Kukuljević je već u XIX. stoljeću
istaknuo kako je Sveta stolica nazvala “Slovjene prvimi ili najosebujnijimi
sinovi sv. stolice rimske, spominjući ujedno, kako Slovjeni od prvoga poĉetka
vjere Isusove pripadahu apostolskoj i sveobćoj crkvi”.
79

Iz toga navoda proizlazi slijedeće: Kraljevstva Slavena odnose se na
više ili politiĉkih ili etniĉkih ili teritorijalnih zajednica, koje su postojali u
poĉecima Crkve, dakle, već u prvomu stoljeću poslije Krista. Ta slavenska
kraljevstva spomenuta su u poĉecima apostolske i opće Crkve a to se moţe
odnositi samo na spomene u Svetom pismu. Naime u Svetom pismu stoji da

76
Diplomatiĉni zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Uredio Marko
Kostrenĉić, sakupili i obradili Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, sv I., ed. JAZU, Zagreb,
1967, s. 33-35.Ovo pismo u Šišićevu izdanju je vjernije izvorniku. Usp. F. Šišić,
Priruĉnik izvora hrvatske historije. Zagreb, 1914, s. 216.
77
R. Katiĉić, Methodii doctrina. Slovo (Zagreb), sv. 36 za 1986., s.11-44. Sav Katiĉićev
trud oko obrazloţenja vlastitoga shvaćanja rijeći “in primitie” nije naišao na opće
prihvaćanje, kako je vidljivo iz pisanja Vladimira Košćaka u njegovoj studiji Dolazak
Hrvata. Historijski zbornik, sv. 40, 1987, s. 362.
78
U to papino mišljenje malo je tko ozbiljan sumnjao sve do druge polovice prošloga
stoljeća. MeĊutim, i u toj drugoj polovici XIX. st. nastavila je postojati "autohtonistiĉka"
škola u historiografiji, ĉiji je najpoznatiji predstavnik Eduard Boguslawski, koji je o toj
tematici napisao više nezaobilaznih djela. Stjepan Radić je prvi u Hrvata predstavio u
opširnom osvrtu te knjige hrvatskoj javnosti. (Usp. S. Radić, Poljski pisac slavenske
povijesti. Hrvatsko kolo, Zagreb, 1908., sv. 447-456.) Boguslawski je u svojim djelima
naveo veliki broj toponima i hidronima koji i u latinskom prijevodu oĉituju slavensko
podrijetlo. Slaveni su po Boguslawskom autohtoni na cijelom podruĉju koje su drţali u
doba Karla Velikoga. Pradomovina Slavena u prapovijesti je u prvom redu tzv. Ilirija, iz
koje su išle seobe prema sjeveru, odnosno na drugu stranu Dunava i oko Karpata. U
pradomovini Slaveni su ţivjeli pod drugim imenima, od kojih je najpoznatije bilo Veneti.
Na današnjem hrvatskom teritoriju oni su govorili ĉakavštinom i kajkavštinom.
Boguslawski je izvrsno poznavao interdisciplinarne znanosti tako da i danas najveći dio
njegovih podataka iz kojih je izvlaĉio zakljuĉke ostaje na snazi. Zato je i mogao pisati da
se mjesto znanosti u Miklošića oĉituje fantazija, u Jagića puko pretpostavljanje, u
Brücknera površnost itd. Prema njegovu mišljenju Miklošić, Jagić, Brückner, Maretić,
Krek i drugi nisu bili nikakvi povjesniĉari, a nisu poznavali arheologiju, etnografiju,
sociologiju i druge znanosti, bez ĉije sinteze se nije moglo stvarati zakljuĉke. Njihovo
pisanje je prema Boguslawskom ĉesto djetinjasto. (E. Boguslawski, Einführung in die
Geschichte der Slaven. Ed. H. Costenoble, Jena, 1904. 90, 105, 111). Boguslawski je još
jednu knjigu o toj problematici objavio u njemaĉkom prijevodu pod naslovom "Methode
und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in der Vergangenheit der
Slaven" (Berlin, 1902.).
79
I. Kukuljević, Naši vladaoci i njihove krune. Rad JAZU, knj. LXX za 1884., s. 27.

67
je apostol Pavao širio evanĊelje do Ilirika (Rim 15,19), a da je njegov bliski
suradnik Tito išao u Dalmaciju (2 Tim 4,10). Iz smisla papinih rijeĉi proizlazi
da su slavenska kraljevstva primila hranu propovijedanja, tj. da se u njima
evanĊelje propovijedalo u samim poĉecima rimske Crkve. MeĊutim, papa ne
tvrdi da su se ta kraljevstva i pokrstila u poĉecima Crkve, kako su to mnogi
krivo tumaĉili u hrvatskoj historiografiji. Izraz "in primitie" u tom kontekstu
ima samo vremensko znaĉenje "u poĉetku"
80

Prema tome papi dalmatinski su Slaveni (bez obzira kako su njihovi
preci ranije nazivani) od svojih poĉetaka, od kolijevke ("a cunabulis") primili
propovijedanje Crkve, za razliku od Sasa kojima se to propovijedanje
dogodilo u novo vrijeme, dakle znatno kasnije nego se to dogodilo Slavenima
iz toga pisma. Zbog toga su dalmatinski Slaveni "specialissimi filii" Crkve.
Papa nigdje nije naveo da su ti Slaveni jedini "specialissimi filii", jer je znao
da se u Italiji, Grĉkoj i Maloj Aziji takoĊer propovijedalo kršćanstvo od
apostolskih vremena. Iz svega navedenog oĉito je kako papa misli da su
stanovnici Dalmacije i Panonije u prvoj polovici X. st. izravni potomci
starosjeditelja iz I. stoljeća.
81

Navod o apostolskoj Crkvi znaĉi u crkvenoj terminologiji samo to da su
se rimski pape smatrali nasljednicima apostola, koji su bili u poĉecima
rimske, a ne neke druge Crkve.
Stoljećima je od pape Ivana X., a posebno od Nestora do Katanĉića
prevladavalo mišljenje da su Slaveni autohtoni na podunavsko-balkanskom

80
Usp. V.Košćak, Dolazak Hrvata, ibid.,s. 362.
81
I neki hrvatski znanstvenici u drugoj polovici prošlog stoljeća vjerovali su da su Slaveni
u Panoniji stanovali u najstarije historiĉko vrijeme, o ĉemu svjedoĉe prema Kukuljeviću
"ne samo najstariji slovjenski pisci, nego takoĊer mnoga prastara imena panonskih gora,
rieka, miesta i osoba, koje samo u slovjenskom jeziku imadu svoj korjen i pravo
znamenovanje". Kukuljević istiĉe da se svi okupatori koji su dolazili iza Rimljana na naš
teritorij (Sarmati, Markomani, Kvadi, Goti, Vandali, Gepidi, Huni, Langobardi, Obri i
dr.) zajedno s predrimskim Keltima mogu smatrati samo za prolazne stanovnike koji nisu
uništili prvobitni narod. On nabraja nazive starih panonskih plemena, kako ih navode stari
pisci, i siguran je u njihov kontinuitet do svoga vremena pa tako u Kolapijanima vidi
Pokupĉane, u Breucima današnje Brajce (oko Karlovca, Ozlja i Ribnika), u Segestanima
Segetćane oko Siska, u Oderiatima Odrane itd. Kukuljević posebno istiĉe da nisu krajem
V. i poĉetkom VI. st. goleme mase Slavena odjednom mogle doseliti "kao da su niknule
iz zemlje" i da se to ne moţe protumaĉiti drukĉije nego da su autohtoni i da "odavna
postojano sjedjahu sakriveni pod tuĊimi imeni". I njemu je jasno da je jedan od naziva za
Slavene bio Veneti-Venedi-Vendi. (Ivan Kukuljević Sakcinski, Panonija rimska. Rad
JAZU, 1873. sv. 23, 100-103).

68
prostoru. Zastupnici toga mišljenja rado su se pozivali na Plinijev spomen
naroda pod nazivom „Arivati“ kojega on smješta u Panoniju.
82

Iz navedenih vjerodostojnih izvora (pisama pape Ivana VIII. i pape
Ivana X.) jasno proizlazi svakome, tko ne ţeli falsificirati latinski jezik ili biti
zlonamjeran, da su stanovnici rimske Dalmacije i Panonije u IX. i X. st.
potomci starosjeditelja iz I. st. U navedenim pokrajinama autohtono
stanovništvo prevladava u tolikoj mjeri da doseljavanje manjih ratniĉkih
skupina sa sjevera citirane papinske isprave s pravom tretiraju kao
zanemarive. Prostor provincije Dalmacije bio je relativno golem tako da su
doseljenici mogli zauzeti samo jedan, i to najvjerojatnije njezin pograniĉni
dio iz kojeg su se povremeno mogli širiti u druge dijelove. UtvrĊeno je da
nije cijeli Balkanski poluotok bio razdijeljen na Sklavinije.
83
Sklavini su
doselili kao malobrojne ratniĉke druţine i zato u dosadanjoj historiografiji
nije rješen problem kako su u toj Dalmaciji i na Balkanu odjednom nastale
velike slavenske mase. Da se to objasni izmislile su se razne pretpostavke kao
na primjer da je bila posebna seoba Slavena, neovisna od doseljenja Hrvata i
Srba. “A ipak ta „ĉinjenica‟ navodne slavenske masovne naseobe rimske
Dalmacije prije doseobe Hrvata u stvari je samo više ili manje vjerojatna
pretpostavka, koja u stvari nema gotovo nikakve potvrde ni u suvremenim, ni
u kasnijim pisanim izvorima, kao ni u arheološkim nalazima... Povijesna
metodologija zahtijeva da konstatiramo ĉinjenicu o nepostojanju suvremenih
pisanih izvora o slavenskoj seobi iz Panonije u Dalmaciju prvih decenija VII.
stoljeća. Ovu prazninu u pisanim historijskim vrelima u vezi s pretpostavkom
o slavenskom naseljavanju na tlu Dalmacije ne mogu popuniti ni dosadašnji
rezultati arheoloških iskapanja. Prisustvo Avara, o ĉijoj provali i zaposjedanju
Dalmacije takoĊer nema spomena ni u bizantskim ni u zapadnim suvremenim
izvorima...Ukratko, prema vijestima koje pruţaju historijski izvori, odnosno
na temelju pomanjkanja ikakvih vijesti o doseobi Slavena u Dalmaciju
potkraj VI. i na poĉetku VII. st. (samostalno ili s Avarima), mislim da
moţemo s pravom pretpostaviti kako Slaveni ili uopće nijesu prije Hrvata
naselili Dalmaciju, ili je njihov broj bio tako neznatan da o njihovoj doseobi i
njihovu navodnom uĉešću u borbama s Avarima nije ostao nikakav trag ni u
hrvatskoj narodnoj tradiciji, ni u starim historiografskim djelima.”
84


82
„Nezna se pravo za obitališće Arivata, po imenu toli srodnih današnjim Hrvatom.“
(Kukuljević, Panonija rimska, ibid., s. 103.). I Ruţić istiĉe kako Plinije spominje
panonsko pleme Arivati. ( „Arvate , kako i danas u Slavoniji i Dalmaciji Hrvate zovu“.)
Ruţić, ibid., s. 14.
83
Antoljak, Unsere Sklavinien, ibid., s.
84
Benedikta Zelić-Buĉan, Takozvana prva slavenska seoba u Dalmaciju - ĉinjenica ili
pretpostavka? Marulić, Zagreb, XVI/ 1983, 6, 613-617.

69
Preispitivanje arheoloških nalaza potvrĊuje ţivljenje u većini istog
stanovništva u rimskoj Dalmaciji.
85

Da se tijekom antiĉkoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja stvarno
nije dogodila neka veća “seoba” slavenskih naroda s europskog sjevera na
balkansko-dalmatinski jug, nedvojbeno dokazuje i postojanje nepromijenjene
jezgre istoga antropološkog tipa od ţeljeznog doba do dolaska Turaka na
navedenom prostoru. Eventualno doseljavanje bilo kojega novoga etniĉkog
elementa (na primjer Avara) u unutrašnjost Balkana, a posebno na teritorij
Liburna, Dalmata i Japoda bilo je malobrojno kada nije moglo promijeniti
antropološku strukturu starosjeditelja. Taj neznatan broj doseljenika morao je
s vremenom prihvatiti jezik starosjeditelja, a to je onaj kojim se i danas
govori na istim prostorima. Kontinuitet se odrţao i njega su omogućili upravo
starosjedioci, koji nisu bili uništeni. ”Weil die bisherige historische
Interpretation der spärlichen literarischen Überlieferung zur Ansicht
gekommen ist, dass eine massive slawische Kolonisation der Ostalpengebiete
bereits am Ende des 6. Jahrhunderts voll im Gange war, neigt man zur
Ansicht, dass die Vernichtung der beschriebenen Siedlungen von den Slawen
verursacht wurde. Archäologischerseits fehlt jedoch der Beweis dafür...
Zusammenfassend soll daraus gefolgert werden, dass von einer totalen
Vernichtung des städtischen Lebens durch Juthungen, Vandalen, Hunnen,
Gepiden, Goten, Slawen und andere Völker nicht gesprochen werden kann.
Wo es zur totalen Vernichtung kamm - z. B. im nordmösischen Landstrich
und in Sirmien -, handelte es sich um kriegsbedingte Ereignisse. Ferner soll
daraus gefolgert werden, dass die Organisation der alten wie der
neugegründeten Städte und Kastelle in einer der spätantiken Lebensform
ähnlichen Weise noch über das Jahr 600 hinaus weiter fortbestand. Diese
Annahme legt besonders das Weiterleben antiker Ortsbezeichnungen nahe.
Toponomastische Angaben zeigen, dass viele Namen in direktem Kontakt
zwischen der alten und der neuen Bevölkerung übernommen wurden. Diese
Feststellung ist um so wichtiger, als die Slawen in den Westbalkanländern

85
ĐorĊe Janković u pismu koje mi je uputio iz Beograda 16. listopada 1990. piše kako je u
posljednje vrijeme sklon vjerovanju da “su Sloveni ţiveli u rimskoj provinciji Dalmaciji”.
On to obrazlaţe ovako: “To bi mogli da potvrĊuju neki nalazi iz istoĉnih delova
provincije...Jednog dana, neko će se pozabaviti ozbiljnije nalazima iz nekropola i gradina
rimskog doba. U svakom sluĉaju, to su nalazi II-III stoleća, veoma sliĉni istovremenim
slovenskim kulturama van Balkana. TakoĊe, vrlo je uoĉljivo da grnĉarija Istre i delova
Italije, odnosno Venetie, još u rimsko doba veoma liĉi na slovensku grnĉariju npr. IX.- X
stoleća. Dugo sam bio ubeĊen da su kolege pogrešile u datiranju... Zatim, u Puli je
iskopavano manje groblje sa urnama, opredeljeno kao gvozdenodobno. Meni veoma liĉi
na slovensko VI-VII stoleće.”

70
und in den Ostalpen fast bis zum 9. Jahrhundert archäologisch kaum mit
Sicherheit nachzuweisen sind.”
86

Iznenadnu pojavu slavenskog imena moguće je shvatiti samo kroz
ĉinjenicu da se pod Sklavima, Sklavinima, Sklaboima i Sklabenoima
zapoĉelo razumijevati i starosjedilaĉko stanovništvo, koje je ranije na istim
prostorima bilo poznato pod drugim, posebnim ili skupnim imenima. Jedno
od skupnih imena za Slavene bilo je venetsko. Da su Veneti bili narodi koji su
kasnije nazvani Slaveni potvrĊuje i njemaĉki naziv “Wenden (Windische)”
kao sinonim za slavensko ime. U izvoru poznatom kao “Tabula
Peuntingeriana” Veneti se spominju dva puta, a posebno je vaţno da ih taj
izvor locira i uz Dunav.
87
Prema tom izvoru Veneti (Slaveni) nastanjivali su u
III. st. prostor izmedju Dunava i Dnjestra.
88
Naziv Veneti mogao je u nekih
autora (na primjer u Tacita) biti oznaka i za polietniĉke skupine, ali se on
gotovo u svih autora prvenstveno odnosi na Slavene, a od VI. stoljeća Veneti
su sigurno oznaka za Slavene.
89
Jordanes već god. 552. potvrĊuje, što je od
izvanredne vaţnosti, da su narodi, koji se pod zajedniĉkim imenom Sklavina
spominju tek od VI. st., postojali i prije, ali pod drugim imenom. On u djelu
De Getarum sive Gothorum origine et rebus gestis (p. V. ) kao Sklavine
smatra i narode koje nazivaju Winidi i Anti. U istom djelu dalje ( p. XXIII)
narode koje je nazvao Winidi piše Veneti, a koji se prema njemu pojavljuju
pod imenom Veneta, Anta i Sklavina.
90
Iz toga izvora jasno proizlazi da se
ranije Sklavine nazivalo i Venetima. Jordanes opisujući Venete spominje i
predjele u kojima oni obitavaju. „Quorum nomina licet nunc per varias
familias et loca mutentur; principaliter tamen Sclavini et Antes nominantur.
Sclavini a Civitate nova et Sclavino Rumunnensi, et lacu qui appellatur
Musianus, usque ad Danastrum, et in Boream Viscla tenus commorantur: hi
paludes sylvasque pro civitatibus habent. Antes vero, qui sunt eorum
fortissimi, qui ad Ponticum mare curvantur, a Danastro extenduntur usque ad
Danubium, quae flumina multis mansionibus ab invicem absunt.“
91
V. Sedov

86
Jaroslav Šašel, Opera selecta. Ed. Narodni muzej, Ljubljana, 1992, s. 762-763.
87
Usp.: Tabula Peuntingeriana Codex Vindobonensis 324. Kommentar Ekkehard Weber.
Akademicshe Druck-u. Verlagsanstalt, Graz, 1976, s. 68+ karte.
88
V.V. Sedov, Oĉerki po aheologii Slavjan. Institut arheologije Ruske akademije nauka,
Moskva, 1994, s. 6.
89
”Sklavinen und Venethi/Veneti sind diejenigen eindeutig slavischen Völkernamen des 6.
Jh., deren Spuren in das Dunkel Osteuropas zurückzuverfolgen die Wissenschaft seit
mehr als anderthalb Jahrhunderten sich bemüht.” (Goehrke, ibid., s. 59).
90
Elio Bartolini, I Barbari - Testi dei secoli IV-XI scelti, tradotti e commentati. Ed.
Longanesi, Milano, 1982, s. 442-445, 484.
91
Bartolini, ibid., s. 444-445.

71
na temelju posebnih historiografskih istraţivanja drugih autora zakljuĉuje da
Jordan navodi kako puĉanstvo, koje se naziva Sklavima u VI. st. obitava
izmeĊu rijeke Save i Osijeka na jugozapadu, Visle na sjeveru i Dnjestra na
istoku.
92
Jordanesov spis De origine actibusque Getarum (nastao sredinom
VI. st.) stvarno je izvadak iz jednog Kasiodorova (Flavius Magnus Aurelius
Cassiodorus) djela. Cassiodorus je ţivio i pisao u prvoj polovici VI. st. što
znaĉi da je tada ţivjelo puĉanstvo, koje se nazivalo Sklavinima uzduţ Save do
oko Osijeka. Ne navodi se od kada ti Sklavini na tom prostoru ţive, ali
proizlazi da su oni tu nastanjeni sigurno prije kraja V. st.
93

U djelu Vita s. Columbani (koje je napisao nasljednik svetog
Kolumbana opat Jona Bobbiensis) nalazi se i navod: “ Venetiorum qui et
Sclavi dicuntur.”
94
I taj izvor nedvojbeno potvrĊuje da su se i u prvoj polovici
VII. stoljeća pod imenom Sklavi podrazumijevali Veneti, a to je jedno od
najstarijih slavenskih imena na balkansko-podunavskom i europskom
prostoru.
Pet „slavenskih“ plemena („gentes“), koji su u ratniĉkim pothvatima
prodirali na Balkan izmeĊu 614. i 616. g. nose ova imena: Drogubiten,
Sagudaten, Belegeziten, Baiuniten i Berziten
95
t.j. Droguviti, Sagudati,
Velegeziti, Vajuniti i Verziti.
96
Navedene etnonime uza sve dosadanje
pokušaje nije nitko uspio uvjerljivo protumaĉiti slavenskom etimologijom.
97


92
Sedov, ibid., s. 117-118.
93
Jordanesove informacije temelje se na izgubljenoj Kasiodorovoj Povijesti Gota „
napisanoj poĉetkom VI. st., pa one većinom prikazuju povijesno stanje s kraja V.
stoljeća“. ( Miroslav Brandt, Povijest Rusije u srednjem vijeku. Liber, Zagreb, 1981, s.
9.
94
H. Wolfram-Andreas Kusternig-Herbert Haupt, Quellen zur Geschichte des 7.und 8.
Jahrhunderts. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1994, s. 488.
95
H. Kunstmann, Die Slaven. Steiner Verlag, Stuttgart, 1996, s. 120-121.
96
(Franjo Barisić- Mila Rajković-Bariša Krekić- Lidija Tomić /uredili/), Vizantiski izvori za
istoriju naroda Jugoslavije. Tom I., SAN, Beograd, 1955, s. 186-187.
97
Usp. Kunstmann, ibid., s. 120-125; Vizantiski izvori..., ibid., s. 186-190.

72

73




II.
ANTROPOLOŠKI I DRUGI DOKAZI KONTINUITETA
AUTOHTONOSTI

Prvobitni su Slaveni ţivjeli na prostorima koji su bili veći od onih u
koje ih smješta moderna historiografija, a razlikovali su se izmeĊu sebe u
kulturnom, a donekle i u antropološkom smislu. Svi oni povjesniĉari koji
pretke današnjih Slavena smještaju samo na odreĊeni zemljopisni prostor i
shvaćaju ih kao jedinstveni kulturni i antropološki tip dovode sebe u
nemogućnost da objasne bilo koji temeljni problem slavenske problematike.
Ĉinjenica je da svi pokušaji arheološki utvrĊivati Sklavine, odnosno Venete i
Ante ne zadovoljavaju. Datiranje “slavenske” keramike varira u raznih autora
za više stoljeća, a u nekim podruĉjima, za koje se tvrdilo da su slavenska,
utvrdilo se kako su pripadala polietniĉkim zajednicama. Historijska
antropologija antropološke ostatke Slavena sa sigurnošću moţe datirati tek
od VII. stoljeća pa dalje, a iz onoga što je do sada utvrĊeno oĉito je da nema
jedinstvenoga antropološkog tipa u Slavena.
98
Problematiku doseljenja
neautohtonog stanovništva na Balkan osobito su aktualizirala istraţivanja
Branimira Bratanića. On je analizirao oraće sprave u Hrvata i zakljuĉio da su
postojala dva nezavisna doseljenja na jug (Balkan). Bratanić dodaje da stanje
u zapadnim i sjeverozapadnim hrvatskim krajevima daje osnov za mišljenje
da je prvobitnih etniĉkih grupa, koje su doselile bilo više, a s tim u svezi
napominje da je bilo „moţda i više susljednih seoba“.
99
Kod
rasprostranjenosti nekih naziva Bratanić posebno istiĉe miješanje
stanovništva u doba turskog vladanja, a to je stanovništvo sobom nosilo i
svoje nazive. Ovaj autor upozorava na postojanje dvije vrste rala. Sredina
balkanskog poluotoka ima poseban tip rala, koji je po svojim
karakteristikama potpuno razliĉit od oblika rala, koji se javljaju zapadno i
istoĉno od njega, a i ĉitava nomenklatura toga tipa potpuno se razlikuje od

98
Usp. C. Goehrke, ibid., s. 14-19, 68-80, 85-86.
99
B. Bratanić, Uz problem doseljenja juţnih Slavena. Zbornik Radova Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1951, s. 245.

74
nomenklature drugih balkanskih rala. Bratanić taj tip naziva centralnim
tipom. Naziv lemeš kod pluga zaprema najveći dio hrvatskih i slovenskih
krajeva. Rala potpuno jednakog centralnog tipa nema nigdje drugdje na
svijetu pa ni u blizini Balkana. Nomenklatura svih vrsti rala je potpuno
slavenska. Ima niz detalja (znakova) koji spajaju alpska ( slovenska i
njemaĉka) rala s centralnim balkanskim tipom rala. Treba ipak naglasiti da to
nisu jedina podudaranja izmeĊu istoĉnih Alpa i centralnog Balkana. Bratanić
istiĉe da ima kod oraćih sprava u ta dva podruĉja još nekih sliĉnosti, katkad i
lakše uoĉljivih od onih koje je on nabrojio a koje sliĉnosti nisu poznate na
zapadnom rubu balkanskog poluotoka, a i na istoĉnom rubu se nalaze tek
iznimno. „Kao što i inaĉe slovenska (i sjeverno-kajkavska) pluţna
nomenklatura većinom stoji bliţe nomenklaturi dinarskih štokavaca nego
onoj susjednih ĉakavaca ( i juţ. kajkavaca) . Ovamo idu na pr. nazivi ruĉice,
crtalo i kozlac (posljednjega nema kod Bugara).“
100
Bratanić upozorava na
veliku raširenost naziva ralnik i dodaje kako moţemo zakljuĉivati „po
njemaĉkom nazivu arling, koji i po svojem obliku i po geografskom
rasprostranjenu pokazuje s najvećom vjerojatnošću, da je postao od
slovenskoga naziva, s ĉime se slaţu i njemaĉki istraţivaĉi...Kakogod bilo, sve,
što znamo o slovenskim ralima, pokazuje više njihovo srodstvo s centralnim
nego s rubnim tipovima rala na Balkanu. Dalje na sjeveru, u Donjoj Austriji,
ima arl tipa Aa3 sa ţeljeznim lemešem na dugu dršku, koji sa svojim
širokim krilima, svinutim u obliku krova, i kosim poloţajem (od plaza prema
kozlacu) veoma podsjeća na kosu ‚dasku„ naših rala Aaa3. Još dalje se
konstrukcija Aa3 s lemešem, koji je nasaĊen na poseban, koso postavljen
komad drveta javlja i koda rala u Ĉeškoj, naroĉito u podruĉju rijeke
Berounke. Vrlo je zanimljivo, da ta ĉeška rala imaju za lemeš naziv
naradlnik, naradnik i sl. Dakle posve sliĉnu rijeĉ, kao naše raonik, dok se
kod ĉeških rala druge vrste lemeš zove radlice. Imali bismo prema tomu niz
uporišta, koja pokazuju sliĉnost i u konstrukciji i u nomenklaturi, na
sjeverozapad sve do u Ĉešku. U drugim pravcima takvih sliĉnosti nema.
Jedino, što moţemo iz toga zakljuĉiti, bilo bi, da je ona slavenska grupa, koja
je na jug donijela ralo Aa3 i njegovu nomenklaturu, došla sa sjeverozapada,
drţeći se na putu istoĉnih ogranaka Alpa... Dok se na taj naĉin bar neki
tragovi, koji podsjećaju na ralo Aaa3 i njegovu nomenklaturu, dadu pratiti sve
do srednje Ĉeške, dalje se i oni gube. Pojedinaĉni nazivi (kao raonik ili
gredelj) i p o j e d i n e osobine rala Aaa3 nalaze se doduše i dalje: na
istok, iza Karpata, do podruĉja ukrajinskog (pa i do ruskog) i na sjever do
Meklemburga, ali kod rala sasvim drukĉijega tipa. Oraćih sprava, koje bi
odgovarale k a o c j e l i n a bar donekle našem centralnom balkanskom

100
Bratanić, ibid., s. 242.

75
ralu (ĉetvorodjelna konstrukcija Aa3 i uz to lemeš, koji nije nataknut na plaz,
nego na poseban kos dio), ondje više nema. No zato treba naglasiti, da su
spomenute pojedinosti na tim udaljenijim podruĉjima ĉesto izrazitije i bliţe
osobinama rala Aaa3, nego što je to kod više moderniziranih ĉeških i alpskih
rala, štaviše, da su u mnogoĉemu najizrazitije još dalje, kod neslavenskih
naroda Irana, Kavkaza i Skandinavije. Po svemu se ĉini, da je neki prototip
našega rala Aaa3 nastao negdje na sjeveru i zapadu od Karpata miješanjem,
dotiĉno meĊusobnim utjecajem, nekoliko razliĉnih tipova rala.“
101
Bitna su
Bratanićeva slijedeća utvrĊenja: „Prema tome imamo dvije vrste rala, potpuno
razliĉne jedna od druge, ali s mogućnošću, da su obje slavenskoga podrijetla,
Isto tako imamo dva potpuno razliĉna tipa ralske nomenklature, na
karakteristiĉan naĉin vezana uz pojedine vrste rala...No u tom sluĉaju
pokazuju ovako izrazite formalne i jeziĉne razlike, da ovdje imamo dva toliko
diferencirana slavenska sloja, moţda upravo dvije vrste Slavena, koje bi se
jedva mogle oznaĉiti kao dva ‚ne samo jeziĉno nego i etnografski blisko
srodna elementa„ i onda, kad bi se radilo samo o razlikama kod oraćih sprava,
na koje se zasad – u nedostatku drugih sigurnijih podataka – moramo
ograniĉiti. Srodnost se ovdje oĉituje samo u općenitom slavenskom karakteru
jezika obiju grupa, dok stvarni i leksiĉki materijal odluĉno upućuje na njihovu
nekadašnju odvojenost i razliĉnu tradiciju, pa ne iskljuĉuje ni razliĉno
podrijetlo. Geografski poloţaj tih dviju grupa na Balkanskom poluotoku teško
se moţe dovesti u sklad s tezom o jednovremenom doseljenju svih Juţnih
Slavena u jugoistoĉnu Evropu. Najprirodnije je zamisliti, da je slavenska
grupa, kojoj pripada centralni tip rala i njegova nomenklatura, na Balkanu
mlaĊa i da je svojim dolaskom razdvojila jednoliĉno podruĉje starije grupe ( s
rubnim tipovima rala i njihovom nomenklaturom) na dva dijela. Za takvo
shvaćanje govore i pojedinaĉne razasute potvrde za nazive rubnih tipova rala
(lemeš, oje, brĊica, moţda i noge) na centralnom podruĉju i izuzetna pojava
rala Aa1 usred toga podruĉja (Gruţa, moţda i ist. Bosna). Te izolirane toĉke
treba jamaĉno drţati ostacima nekadašnjeg kontinuiranog raširenja starije
slavenske etniĉke grupe, koju val novih doseljenika nije uspio potpuno
potisnuti ili apsorbitati...Dotle bi bilo sve priliĉno jednostavno: imali bismo
na Balkanskom poluotoku dvije seobe, dva etnografski, leksiĉki i vremenski
razliĉna slavenska vala, od kojih bi stariji bio prekrio manje ili više
jednoliĉno ĉitavo podruĉje od Jadrana do Crnoga mora (tomu sloju bi
pripadalo ralo Aa1 i njegova nomenklatura), a mlaĊi bi – nosilac centralnog
tipa rala i njegove nomenklature – došavši naknadno u sredinu poluotoka
razdijelio taj stariji sloj na dva dijela. Da su bile dvije seobe, o tom, mislim,
ne moţe biti sumnje po svemu, što je dosad reĉeno. Da su se te dvije seobe

101
Bratanić, ibid., s. 241-243.

76
izvršile upravo onako, kako je gore uzeto, nije doduše potpuno sigurno, ali je
kudikamo najvjerojatnije. Pogled na kartu III daje nam i drugih podataka.
Odatle se vidi, da se srednji i najveći dio raširenja rala Aaa3 dosta dobro
podudara s podruĉjem štokavaca i to u prvom redu s prvotnim raširenjem
štokavaca – jekavaca, kako ga je postavio Rešetar. Pri tom moţda nije bez
znaĉenja, što se otok rala Aa1 i rubne nomenklature na najsjevernijem
podruĉju rala Aaa3 u Srbiji toĉno poklapa s najjuţnijim izboĉkom štokavsko-
ekavskoga dijalekta...Naprotiv su nemiješana podruĉja rubnih tipova rala i
njihove nomenklature ograniĉena uglavnom na Bugare i hrvatske ĉakavce
(ubrajajući ovamo i Hrvate u juţ. Italiji), dok se kod Makedonaca (i
najistoĉnijih Srba) vidi miješanje i u leksiĉkom i u stvarnom pogledu. Oni
ralskopluţni nazivi, koji se uţe veţu uz nomenklaturu rubnih tipova rala, na
zapadu se javljaju uglavnom takoĊer kod ĉakavaca (isto tako i kod
naseljenika u Gradišću-Burgenlandu), pa kod onih štokavaca, koji se nalaze
zapadno od prvotne jekavske granice, u prvom redu kod ikavaca. Prema tome
se ĉini, da su mlaĊu grupu slavenskih doseljenika na Balkanu saĉinjavali
štokavci, i to jekavci. Ili moţda bolje reĉeno ta je grupa bila u jeziĉnom
pogledu onaj sloj, iz kojega su se razvili štokavci-jekavci. Starija bi grupa
naprotiv obuhvaćala u jeziĉnom smislu Bugare i onaj sloj, od kojega su
postali ĉakavci, a bio je vjerojatno i podloga za postanak štokavaca-ikavaca.
Ako je to ispravno, onda bi i naši glavni dijalekti pripadali dvama razliĉnim
slavenskim slojevima na Balkanu.“
102

Bratanićeva utvrĊenja se mogu tumaĉiti ne samo na naĉin kako on to
radi. Posebni nazivi oraćih sprava na centralnom Balkanu potvrĊuju njegovo
mišljenje o doseljenju posebnog puĉanstva na taj teritorij i to sa sjevera
Europe. Ĉinjenica da je Balkan prije ovog doseljenja bio jedinstveno podruĉje
oraće nomenklature ne dokazuje da je morala postojati i jedna velika
prethodna seoba Slavena na Balkan. Mnogo je vjerojatnije da je najveći dio
stanovništva na Balkanu bio autohton i da su svi slavenski nazivi oraćih
sprava bili od prije seoba „Slavena“ te da su se oni seobama sa Balkana
prenosili i na sjever Europe. Ovo mišljenje je tim uvjerljivije kada se zna da
su doseljenici na jug bili ratnici koji su na novim prostorima u poljoprivredi
mogli prihvatiti samo nazive od zateĉenog stanovništva. U svakom sluĉaju
najvaţnije je prevladavanje navedene jedinstvene poljoprivredne
nomenklature na najvećem dijelu hrvatskog teritorija, a posebno juţno od
Save s cijelom srednjom i zapadnom Bosnom i zapadno od Neretve. Ova
ĉinjenica takoĊer potvrĊuje da na ovom prostoru do poĉetka turske vladavine
doseljavanja većeg broja stranih (neautohtonih) etniĉkih elemenata nije bilo.
Vaţno je istaknuti i da je upotreba rala postojala na teritoriju rimske

102
Bratanić, ibid., s. 231-233.

77
Dalmacije već od prahistorije.“R a l o , ili najstariji i najjednostavniji p l u g,
Iliri su upoznali u toku ţeljeznog doba i predali ga Hrvatima nakon
doseljenja, pa se ono zadrţalo u nepromijenjenom obliku do danas. Kao što je
poznato, drţi se da je keltskog podrijetla. Do prošlog rata, kako to pokazuje
Bratanić bilo je u općoj upotrebi na kraškom podruĉju, naroĉito u obalnom
pojasu. Uvijek jednako ima dva najjednostavnija drvena elementa: oje
(gredelj) i ralicu (ruĉica) na kraj koje se nasaĊuje ţeljeni lemeš, poznat iz
mnogih arheoloških nalazišta raznih razdoblja.“
103
Uz Bratanićeva utvrĊenja
korisno je napomenuti mišljenje Boguslawskog da su u Iliriji starosjeditelji
govorili ĉakavštinom i kajkavštinom, a da su novodoseljeni na Balkan u
postantiĉko doba donijeli štokavštinu.
104

Da se tijekom antiĉkoga i ranoga srednjovjekovnog razdoblja stvarno
nije dogodila neka veća „seoba“ slavenskih naroda s europskog sjevera na
balkansko-dalmatinski jug nedvojbeno dokazuje postojanje nepromijenjene
jezgre istoga antropološkog tipa od ţeljeznog doba do dolaska Turaka na
navedenom prostoru. U historiografiji se upozoravalo na postojanje istoga
antropološkog tipa u starosjeditelja i kasnijih stanovnika na podruĉju rimske
Dalmacije. T. P. Vukanović istiĉe da antropološki tip u Slavena nije utvrĊen,
i to zato što nema pouzdanih grobnih nalaza i zbog njihova ĉestih miješanja s
drugim etniĉkim skupinama. On upozorava da je na temelju antropoloških
prouĉavanja (G. Pilarića i drugih) utvrĊeno „da je brahikefalni elemenat bio
zastupljen u ranosrednjovekovno doba; kao da je i danas to dominirajući
fenotipski elemenat populacije tih zemalja.“
105
Dominik Mandić iz
antropološkog tipa današnjih Hrvata, kako Dinaraca tako i Mediteranaca,
zakljuĉuje da je „veoma veliki broj“ starosjeditelja „u utvrdama i planinama
preţivio seobe naroda i zaposjednuće Dalmacije i Ilirika“.
106

Prema Mikiću
107
, u bronĉano doba na Balkanskom je poluotoku došao
do izraţaja proces brahikranizacije i usporedo s tim dinarizacije, tako da su

103
Šime Batović – Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg
primorskog podruĉja. Simpozijum: Predslavenski etniĉki elementi na Balkanu u
etnogenezi juţnih Slovena. ANU BiH, Sarajevo, 1969, s. 269.
104
E. Boguslawski, Methode und Hilfsmittel der Erforschung der vorhistorischen Zeit in
der Vergangenheit der Slaven. Verlag H. Costenoble, Berlin, 1902, s. 79.
105
Vukanović, Etnogeneza Juţnih Slovena. Vranjski glasnik, knj. X, Vranje, 1974, s. 34,
175.
106
D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski povijesni institut,
Rim, 1963, s. 92.
107
Ţivko Mikić sakupio je i znanstveno obradio sav postojeći antropološki materijal
povijesnih perioda na podruĉju bivše Jugoslavije “zakljuĉno sa 1982. godinom”. Mikić je
uz pomoć multivarijabilnih biostatistiĉkih metoda dobio sliku o antropološkoj strukturi i
etnogenezi stanovništva od rimskog perioda do kasnog srednjeg vijeka. Kao temelj za tu

78
tada i etniĉke podjele na Balkanu poprimile pouzdane kriterije. “Sasvim
globalno interpretirano, zapadni delovi su nastanjeni ilirskim, a istoĉni
traĉkim etno-kulturnim grupacijama.” Tijekom ţeljeznog doba proces
brahikranizacije, prema Mikiću, “a samim tim i dinarizacije”, još je jasnije
došao do izraţaja, tako da se dinarski antropološki tip sa svojim varijetetima
javlja na prostoru omeĊenu nalazištima kao što su npr. Donja Dolina,
Glasinac, Jezerine, Magdalenska Gora. Mikić kaţe da je prihvatio uobiĉajene
povijesne podatke, dakle i one koji se odnose na problematiku “seobe
naroda”, pa je postavio pitanje kako se mogu navedeni rezultati interpretirati
u kontekstu antropogeneze današnjih Slavena. Kao prvo, on je zakljuĉio da
tim egzaktnim metodama izvedena usporedba morfometrijska analiza
pokazuje da klasiĉna podjela Slavena na istoĉne, zapadne i juţne nije
uvjetovana antropomorfološkim temeljem. “S druge strane, vrlo visoka
homogenost srednjovekovnog slovenskog stanovništva ukazuje na isto
antropogenetsko polazište navedenih grupa („prapostojbina Slovena‟), a što
opet govori da su Sloveni vrlo dug vremenski period, u toku kojeg nije bilo
većih proţimanja sa susednim populacijama, proveli u toj svojoj „matici‟,
koja se po najnovijim rezultatima vezuje za geografski pojas koji na istoku
dopire do srednjeg i donjeg Dnjepra, na severu do gornjeg toka Visle (ali ne
izlazi na Baltik), na zapadu ne prelazi Odru, a na jugu do gornjeg i srednjeg
toka juţnog Buga. Što se tiĉe jugoslovenskih serija u sklopu ostalih
slovenskih, iz dendrograma se moţe zakljuĉiti da je velika razdvojenost i
gotovo neznatna grupisanost rezultirala iz vrlo razliĉitog stepena asimilacije
slovenskog i autohtonog stanovništva. I, pokazalo se upravo na tlu
Jugoslavije, da su razlike unutar starosedelaĉkog stanovništva, koje nisu
zanemarljive, dovele do lokalnog diferenciranja i srednjovekovnog
slovenskog stanovništva.” Mikić u svojoj studiji posebno obrazlaţe sljedeće:
“Za svih 27 srednjovekovnih serija (dendrogram 14) ne dobije se jasno
grananje klastera, što opet znaĉi da se ne izdvajaju veće grupe stanovništva
koje bi se mogle povezati bilo geografski bilo hronološki. MeĊutim, dva
manja supklastera su primetna. Prvi ĉine serije Kranj (2), Bled 1948 (9),
Dobraĉa (15), Ptuj 1946 (6), Grudine-Ĉipulić (14), Nin-Ţdrijac (13), Korita
(3), a drugi Radolište (11), Sveti Erazmo (12), Vinĉa (18), Raška Gora (17),
Viminacium - Nad lugom (20), Sombor (21) i Senta (27). Po
antropomorfološkim karakteristikama, na prvom mestu po lobanjskim
dimenzijama, prva grupa stanovništva sa tendencijom ka dolihokraniji

studiju bile su mu na raspolaganju 42 antropološke serije s ukupno oko 5.000
individualnih kostura, od ĉega je on sam obradio 17 serija s oko 2.000 individuuma.
Mikić je imao na raspolaganju iz rimskog perioda šest antropološki obraĊenih serija iz
bivše Jugoslavije i brojem nešto bogatije serije ranog srednjeg vijeka “koje u osnovi
prezentiraju predslovensko stanovništvo”.

79
interpretirana je kao >germansko-slovenska<, dok je druga grupa
interpretirana kao >slovensko-autohtonodinarska< sa jasnom brahikranom
komponentom u svom bioantropološkom sadrţaju. Unutar samog supklastera
odstojanja sliĉnosti ne prelaze koeficijent 0,400. Obuhvaćene serije delom
pokazuju meĊusobne razlike. Posmatrajući ih antropotipološki, praktiĉno sve
kombinacije osobina koje su opisane u tipološkoj klasifikaciji za Evropu
zastupljene su u ovom spektru. Mongoloidne osobine su konstatovane samo u
tragovima. Zapaţa se, izmeĊu ostalog, da serije sa nalazišta Vinĉa i Bled
sadrţe najveći procenat dinarskog stanovništva u odnosu na ostale serije.
Serija iz Vinĉe, koja sadrţi oko 850 antropološki obraĊenih individua, kao
antropološki najveća serija na tlu Jugoslavije uopšte detaljno je i
multivarijabilno analizirana. Rezultati analize (npr., dendrogram 4) razdvajaju
autohtoni dinarski tip lobanja mnogo jasnije i pouzdanije nego što je to sluĉaj
sa ostalim slovenskim grupama. Zbog toga je i formulisana hipoteza da je
starosedelaĉko stanovništvo Jugoslavije samo delimiĉno slavizirano
promenljivim modelima metizacije i razliĉito uslovljenim faktorima
adaptacije, jer su se u karakteristiĉnom vremenskom razdoblju odrţale
samostalne i genetski jednoobrazne grupacije autohtonog dinarskog
stanovništva (kao, npr., Raška Gora, Pavlovac, Ugljevik, Kuline, Glavica,
Novo Brdo, Viminacium - Nad lugom), u ĉijim nekropolama nisu
konstatovani nosioci robusnog leptodolihomorfnog, uslovno reĉeno,
slovenskog antropološkog tipa. U ovom kontekstu, svakako, treba podvući da
je kod recentnog stanovništva Jugoslavije dinarski tip dominirajući
antropološki tip i da predstavlja osnovnu komponentu bioantropološkog
karaktera.”
Mikić je rezultate cijeloga svog rada ovako sumirao:
“Najranija stoleća nove ere nisu dovoljno bogata antropološkim
nalazima, tako da se i rezultati izloţeni u tekstu mogu smatrati manje
pouzdanim. MeĊutim, utvrĊeno je da do perioda slovenske ekspanzije
vrednosti duţinsko-širinskog indeksa lobanja na teritoriji Jugoslavije
dijahrono rastu, da bi u periodu samog slovenskog naseljavanja te iste
vrednosti opadale. Ova ĉinjenica nikako ne bi mogla da se objasni
migracijom novog kratkoglavog stanovništva u periodu srednjeg veka,
pogotovu što posle pada vrednosti pomenutog indeksa u razdoblju slovenskog
doseljavanja opet dolazi do njegovog porasta, koji vodi sve do recentnog
stanovništva. Otuda bi verovatnije bilo pretpostaviti da su doliho i mezokrani
Sloveni zahvaćeni jako forsiranim faktorima brahikranizacije (još uvek
nedovoljno poznatim), koji su kod starosedelaĉkog stanovništva bili prisutni
još od kasnog praistorijskog perioda. Zato i pored svake metodološke kritike
dijagram 1 pouzdano pokazuje jedan realan trend porasta vrednosti ovog
kljuĉnog lobanjskog indeksa. Nasuprot ovakvoj interpretaciji, mogla bi da se

80
postavi i alternativna hipoteza, tj. da antropološki obraĊene nekropole ne
predstavljaju dovoljno reprezentativan uzorak ukupnog stanovništva, što bi,
svakako, bila ekstremna hipoteza, koju bi bilo teško razumeti i dokazivati.
Razlike na dijagramu ispoljene izmeĊu severnih i juţnih jugoslovenskih
oblasti u sklopu brahikranizacionog procesa mogle bi da ocrtavaju i etno-
istorijske razlike. Naime, severne jugoslovenske oblasti (iznad Save i
Dunava) manje su brahikrane od juţnih, što moţe da bude posledica ĉinjenice
da je germansko, avarsko i kasnije slovensko naseljavanje u ravniĉarskim
oblastima bilo intenzivnije. Nasuprot ovakvoj situaciji, u juţnim planinskim
oblastima udeo autohtonog stanovništva (dinarskog antropološkog tipa) u
daljem antropo i etnogenetskom razvoju u pravcu recentnog stanovništva
daleko je viši nego u prethodnom sluĉaju”.
Bitna je Mikićeva konstatacija da do perioda “slovenske ekspanzije”
vrijednosti duţinsko-širinskog indeksa lubanja na teritoriju nekadanje
Jugoslavije dijakrono rastu da bi u periodu samog “slovenskog naseljavanja”
te iste vrijednosti opadale. On je dalje istakao da se ta ĉinjenica nikako ne bi
mogla razjasniti migracijom novoga kratkoglavog stanovništva u periodu
srednjeg vijeka, pogotovu zato što je poslije pada vrijednosti spomenutog
indeksa u razdoblju “slovenskog doseljavanja” opet došlo do njegova porasta,
tj. do procesa brahikranizacije. To znaĉi, pod pretpostavkom da su se preci
današnjih Slavena uistinu doselili, i to u razdoblju kad se to obiĉno datira, da
ih je u odnosu spram starosjediteljima bio znatno manji broj. Da su ti
doseljenici etniĉki prevladavali nad zateĉenim starosjediteljima, do daljnjeg
nastavljanja procesa brahikranizacije ne bi uopće došlo. To takoĊer potvrĊuje
mišljenje da se nikakve mase “Slavena” nisu doselile. Vaţno je naglasiti i
Mikićevu konstataciju da je u juţnim planinskim podruĉjima udio autohtonog
stanovništva dinarskoga antropološkog tipa u daljem antropo - i
etnogenetskom razvoju u smjeru recentnog stanovništva mnogo veći nego u
sjevernim podruĉjima (sjeverno od Save i Dunava), koja su manje brahikrana
od drugih.
Mikić naglašava da „recentno stanovništvo Jugoslavije spada u
najbrahikanije uopšte“ i dodaje:“Signifikantan je samo jedan pad vrednosti
duţinsko-širinskog indeksa lobanja u ranom srednjem veku (od 76,l na 75,4).
On se svakako direktno vezuje za upliv dolihokranog stanovništva tokom
velike seobe naroda i slovenske ekspanzije. U kasnom srednjem veku dolazi
do naglog porasta indeksnih vrednosti koje se svojim prosekom pribliţavaju
vrednostima recentnog stanovništva (preko 80,0)...Ono što je bitno za proces
brahikranizacije, rezimirano, jeste da se on ne moţe objasniti migracijama
kratkoglavog stanovništva poĉev od praistorije pa sve do srednjeg veka.
Videlo se da seradio autohtonom procesu koji ima svoj finalni ishod u

81
antropološkom profilu recentnog stanovništva... Proces dinarizacije je
svakako vremenski sinhron procesu brahikranizacije u unutrašnjosti
Balkanskog poluostrva... Kako je ukratko već pomenuto, dinarski
antropološki tip je na Balkanskom poluostrvu rezultirao iz procesa
brahikranizacije... Proces dinarizacije je autohton bio antropološki proces, što
se finalnim efektom konstatuje po antropološkom profilu savremenog
stanovništva Srbije i Jugoslavije u celini...“ Mikić dodaje da „proces
slavizacije“ ne moţe rješavati u raspravi o antropološkoj strukturi minulih
populacija s teritorija Srbije, ali ipak konstatira:“Iz pregleda antropoloških
tipova se videlo da Sloveni nisu bili ni antropološki homogeni ni antropološki
unificirani. UtvrĊen je konglomerat tipova pored robustnog
leptodolihomorfnog, za koji se smatralo da se iskljuĉivo vezuje za Slovene,
kao što su varijante nordijskog, istoĉnoevropskog, paleoevropskog i sibirskog,
i baltiĉkog antropološkog tipa.“
108
Vaţno je napomenuti da Mikićeva
antropološka istraţivanja nisu u suprotnosti sa starijim antropološkim
zakljuĉivanjima, koja je svojedobno objavio Boguslawski.
109
Prema
ispitivanjima antropologa Toldta iz 1912. g. antropološki materijal iz sjeverne
Slovenije potvrĊuje da su na tom prostoru, za razliku od nalaza na Balkanu,
lubanje izrazito dolihokefalne i mezokefalne.
Istraţivanja Ţivka Mikića (koji se do sada u znanosti juţnih Slavena
jedini profesionalno bavio antropologijom) potvrĊuju antropološki kontinuitet
stanovništva na nekadanjem teritoriju rimske provincije Dalmacije. Mikićeva
istraţivanja prihvaćaju se bez rezerve. Tako Ivan Rendić-Mioĉević zakljuĉuje:
„Da smo mi potomci drevnih stanovnika Ilirika, dokazuju i istraţivanja Ţ.
Mikića koji je primjenom najsuvremenijih metoda dokazao da postoji
antropološki kontinuitet na podruĉju rimske Dalmacije od rimskog vremena
do kasnog srednjeg vijeka. Prema tom autoru, proces brahikranizacije, tj.
pojave kratkoglavog stanovništva, jaĉe se zapaţa već u bronĉano doba. U
ţeljezno doba brahikranizacija je još jaĉe naglašena te se dinarski
antropološki tip javlja na širem podruĉju. Vrijednosti duţinsko-širinskog
indeksa lubanje na podruĉju Ilirika rasle su do vremena u tami zavijene seobe
Slavena. Ali ubrzo brahikranizacija tj. dinarizacija ponovno raste, što se ni u
kojem sluĉaju ne bi dogodilo da su doseljenici prevladali nad starosjediocima.
Već smo prije vidjeli Lopezovo zapaţanje o malom broju došljaka u doba
seoba, pa je jasno da se ne radi o dolasku goleme mase na novo podruĉje.“
110


108
Ţivko Mikić, Antropološka struktura stanovništva Srbije. Izdavaĉ: Odeljenje za
etnologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 1988, s. 120, 127-129.
109
Boguslawski, Einführung..., ibid., s. 12-14.
110
Ivo Rendić-Mioĉević, Zlo velike jetre, ibid., s. 45-46.

82
Antropološki kontinuitet na Balkanu je gotovo neobjašnjiv ako se
zanemari prevladavanje autohtonosti na tom teritoriju. U ovom smislu je
zanimljivo i tumaĉenje Vojislava Nikĉevića, koji je imao hrabrosti prihvatiti
ĉinjenicu ranog postojanja Slavena na teritoriju rimske provincije Dalmacije i
to uz „Ilire“. On istiĉe: „Na Balkanu je gotovo apsolutno preovladao
antropološki tip starosedilaca iz prirodnijeh, povijesnih i etnogeneziĉkijeh
razloga, zato što su u veoma dugoj ilirskoj i romanskoj asimilaciji i sintezi, pa
i docnijoj slovenskoj, u antropološkom pogledu odnijeli prevagu, za razliku
od Slovena koji su ih jeziĉki asimilovali. Starosjedilaĉko prisustvo je u njima
toliko veliko da je etnolog Tatomir Vukanović etnogenezu Crnogoraca
zasnovao na ilirskoj, a ne na slovenskoj asimilaciji i sintezi. Stoga su
Dukljani, najstariji preci Crnogoraca, do kraja XII. stoljeća i nosili
dominantno ilirsko ime plemena Docleati. A antropološki udio doseljenijeh
slovenskih plemena na Balkanu je ugraĊen u nove etnosimbioze ovoga ili
onog srednjovjekovnoga naroda.“
111

Uz utvrĊeni tjelesni postoji i neprekinuti duhovni kontinuitet uljudstva
na tom prostoru. Kad se usporede s jedne strane izvještaji antiĉkih autora o
borbama starosjeditelja („Ilira „) s Rimljanima i s druge strane tvrĊenja
Jovana Cvijića, Vladimira Dvornikovića i Dinka Tomašića onda nedvojbeno
proizlazi da je psihiĉki mentalitet Dinaraca tijekom najmanje dva tisućljeća
gotovo apsolutno nepromijenjen. Taj se mentalitet posebno oĉitovao tijekom
navedenog razdoblja u biološkoj snazi, koja je utjelovljena u jedva
usporedivom tipu Dinarca kao okrutnog i lukavog ratnika.
Od XIX. st. veliki znanstveni problem je tumaĉenje širenja
brahikranizacije od ranog srednjeg vijeka u srednju i zapadnu Europu.
112
Ta
ĉinjenica upućuje na mogućnost da je tome moglo pridonijeti i iseljavanje
većeg dijela balkanskog prastanovništva na sjever, u Europu. Ta bi se
mogućnost slagala i s rezultatima Kunstmannovih lingvistiĉkih istraţivanja.
UtvrĊivanje autohtonosti na najvećem dijelu Balkana danas se uspješno
dokazuje ne samo antropološkim ispitivanjima kostura nego u najnovije
vrijeme i genetskim analizama.
113


111
Citat iz pisma Vojislava Nikĉevića, koje je uputio autoru iz Cetinja 7. travnja 1997.
112
Usp. Wilhelm Schmidt, Rassen und Völker in Vorgeschichte und Geschichte des
Abendlandes. II, Verlag Josef Stocker, Luzern, 1946, s. 49-61. O najnovijim
antropološkim ispitivanjima na podruĉju Austrije, ^ehoslovaĉke i Poljske usp.
Rassengeschichte der Menschheit. Europa III: Österreich, Tschechoslowakei, Polen. R.
Oldenbourg Verlag, München-Wien, 1978, s. 130 + X tabli.
113
U tom smislu najviše su se istakli, i to u analizi stanja u cijeloj Europi, talijanski
znanstvenici Alberto Piazza, Luca Cavalli-Sforza i Paolo Menozzi, koji obraĊuju povijest
i geografiju ljudskih gena.Luca Cavalli-Sforza je profesor genetike (Stanford University

83
U doba, u koje neki pisci smještaju zamišljenu seobu Slavena, ne samo
da se nije izmijenila etniĉka struktura stanovništva nego je sve do
kristijaniziranja bit dotadanje kulture (posebno vjerovanja i naĉina ţivota)
ostala ista. Nada Klaić istiĉe kao posebno “karakteristiĉno” vaţnu ĉinjenicu
da se na obali i na otocima i dalje u unutrašnjosti poslije detaljnijih
istraţivanja utvrdilo “neposredno nadovezivanje ranosrednjovjekovnog ţivota
na antiĉku ili starokršćansku baštinu” (potcrtano u izvorniku) i da to “osobito
vrijedi za Dalmaciju.”
114
Taj je neprekinuti kontinuitet morao postojati. “Za
Traĉane kaţe Herodot, da su najveći narod na svijetu, pa je i njega i svih
drugih naroda naprosto nestalo pred slavenskim pridošlicama, koji jamaĉno ni
onda nisu mogli dolaziti mahom u golemim masama. Ili zar je sve te narode
slavenstvo asimiliralo? To, što nije ni Rimu ni Bizantu uspjelo, po nauci
divljim Slavenima, koji su se kao sluge što li, Avara doklatili ovamo. To je
sve tako apsurdno, tako nemoguće!... A tako je bilo i u doba t. zv. seobe
naroda: moglo je prohujiti zemljom i dvadesetak „naroda‟ (a ti narodi nisu bili
drugo no vojniĉke horde), korjenit je narod ostao, i morao je ostati, jer se
takav narod, koji je sa zemljom srastao, ne uništuje u jedan ĉas,...Narodi su se
razvijali, imena su se gubila, dok je narod ostao, pa drugo ime prihvatio...E.
Fischer pokazao je da su balkanski narodi u bitnosti saĉuvali nošnju, frizuru
itd. kao njihovi predji u Butmiru, Jablanici, Adamklisi, Kukuteni. Gradnja
kuća, poljodjelstvo, obiĉaji, vjera, pravo u Balkanaca od rta Matapana do
Karpata jednoliko je zato, jer je uza sve bure t.zv. seobe naroda ostao korijen
naroda od traĉkih vremena do današnjega dana jedan te isti.”
115
Ion Nestor
napominje da su stari Slaveni spaljivali svoje mrtve, da su njihovi grobovi
zakopani vrlo plitko i da su zbog toga uništeni prilikom obrade zemlje.On
zakljuĉuje da je i to jedan od vaţnih razloga slabog poznavanja najstarije

School of Medicine - Department of Genetics) i on je sa svojim suradnicima ( Paolo
Menozzi i Alberto Piazza) objavio godine 1994. na engleskome knjigu The History and
Geography of Human Genes. Profesor L. Cavalli-Sforza nije naţalost u svojim
istraţivanjima obradio balkansko stanovništvo. On mi piše u pismu iz Milana od 4.
studenoga 1995. da je motiviran pisanjem Tomaţiĉa pokušao izvršiti analizu regije
sjevera Italije i sjevera bivše Jugoslavije, ali da mu je nedostajalo dovoljno vaţnih detalja
za sintezu. Usp. Luca i Francesco Cavalli - Sforza, Chi siamo La storia della diversita
umana. Arnoldo Mondadori Editore, Milano, 1995, s. 409.; Luigi Luca Cavalli - Sforza,
Geni, popoli e lingue. Adelphi edizioni, Milano ,1996. s 354.
114
”Stoga bismo još jednom htjeli istaći da prijelaz iz antike u rani srednji vijek nije bio
nikakva katastrofa ni neko posvemašnje uništavanje, već postepeno stapanje i
sraštavanje staroga s novim u svim vidovima politiĉkog, kulturnog i, naroĉito,
gospodarskog ţivota.” Potcrtano u izvorniku. ( N. Klaić, Povijest Hrvata u srednjem
vijeku, Globus, Zagreb, 1990, s. 10-12.).
115
Gjuro Szabó, O znaĉenju topografskog nazivlja u juţnoslavenskim stranama.
Jugoslavenska njiva, (Zagreb), III / 1919., 31, 488.

84
slavenske materijalne kulture na Balkanu.
116
MeĊutim uz to njegovo mišljenje
treba istaknuti da se još raspravlja o problematici koji su se Slaveni, kada i
gdje spaljivali. I. Nestor se u navedenom zakljuĉivanju nije posebno osvrnuo
na teritorij rimske provincije Dalmacije. U baštini današnjih stanovnika toga
teritorija gotovo sve potjeĉe od starosjeditelja. „Jedini izvorni podatak koji bi
dao ĉvršĉu osnovu za arheološko razluĉivanje njihove zaostavštine od
zaostavštine drugih etnosa: da su Sklavini spaljivali svoje mrtve, zasad je od
male koristi na našem tlu, gde su dosadašnji arheološki nalazi apsolutno
nedovoljni, jer su svi, ne samo minimalni nego i sasvim nesigurni, pošto su
bez dovoljne dokumentacije.Problem arheološke identifikacije ostataka
sklavinske materijalne kulture iz kraja V, u VI i iz poĉetka VII veka još je
potpuno otvoren...Prema tome, što se tiĉe arheoloških podataka, mi se danas,
kada su u pitanju Sklavini VI i VII veka na našem tlu, nalazimo na sasvim
nesigurnom terenu...Našim današnjim znanjem direktni uticaji, oni iz
vremena doseljavanja, mogu se arheološki pokušati traţiti samo u relativno
malom broju manifestacija. Na starom ‚ilirskom„ tlu to bi bili, na prvom
mestu, izvesni uticaji u vezi sa kultom mrtvih. Svakako, nije sluĉajno da se
niz kasnijih slovenskih groblja nalazi na starim ilirskim nekropolama.
Nesumnjivo je da se radi samo o tradiciji kultnog znaĉenja ovih lokaliteta, ali
i ta ţiva tradicija ima znaĉaja za problem koji nas interesuje. Izgleda sigurno
da je jedan deo Slovena na Balkanu (specijalno u zapadnim oblastima, dakle,
na teritoriji koja nas sada interesuje) prihvatio relativno veoma rano obiĉaj
starosedelaca da sahranjuju svoje mrtve.“
117

Kontinuitet autohtonosti posebno se oĉituje u identiĉnosti keramike,
nakita i odijela.
118
”Za materijalnu kulturu Juţnih Slovena neosporno je
znaĉajan autohtoni balkanski elemenat. Osnova ovog elementa je ilirska i
traĉka materijalna kultura....“.
119

John Wilkes u zakljuĉnom poglavlju djela “Iliri” (ed. Blackwell,
Oxford, 1992.) istiĉe kako se kultura starosjeditelja nazvanih “Iliri” oĉituje u
juţnih Slavena, a posebno u Hrvata, izmeĊu ostalog, u:
- istom naĉinu gradnje grobova,
- ostacima istih pogrebnih obiĉaja,

116
Ion Nestor, Les elements les plus anciens de la culture materielle slave dans les
Balkans. Simpozijum: Predslavenski etniĉki..., ibid., s. 141-148.
117
Mirjana Ljubinković, Ka problemu kontinuiteta Iliri – Sloveni. Simpozijum:
Predslovenski etniĉki...,ibid., s. 203-204, 209-210.
118
M. Garašanin-J. Kovaĉević, Pregled materijalne kulture Juţnih Slovena u ranom
srednjem veku. Ed. Prosveta, Beograd, 1950., s. 138 -176, 186-195.
119
Garašanin-Kovaĉević, ibid., s. 210, 214.

85
- ostacima Silvanova kulta,
- sliĉnosti današnjih “plesova”,
- sliĉnosti kola s onima koja se vide na nadgrobnim spomenicima
iz rimskog doba,
- sliĉnosti današnje pastirske frule s onom koja se vidi na nekim
Silvanovim reljefima,
- obiĉaju upotrebe “kalupa” (peka!) za pravljenje kruha, koji je
poznat još od ţeljeznog doba,
- obiĉaju ponovne raspodjele zemlje poslije isteka odreĊenog
broja godina, koji se do naših dana oĉuvao na Pagu,
- nošenju “liĉke” kape s resom i sklonost tetoviranju, što sve
traje od japodskih vremena,
- preţivljavanju “ilirskih” osobnih imena,
- “nesumnjivo” starosjedilaĉkom (”ilirskom”) podrijetlu roda
Svaĉića (Snaĉića).

Wilkes, na temelju navedenih i drugih primjera, zakljuĉuje kako se radi
o oĉuvanju (dakle kontinuitetu) znaĉajnoga kulturnog naslijeĊa
starosjeditelja, što po njemu ne mora znaĉiti “nuţno i etniĉko podrijetlo od
Ilira”. Kontinuitet je vaţna ĉinjenica koja potvrĊuje snagu i prevlast
autohtonog elementa u etniĉkom, odnosno u kulturno-materijalnom smislu.
Da kontinuitet naselja te mjesta i naĉina pokapanja na istim lokalitetima nije
sluĉajnost, dokazuje i kontinuitet u mnogim izrazima duhovne i materijalne
kulture koji se odrţao do naših dana. Te autohtone elemente Milovan Gavazzi
je nazvao paleobalkanskim elementima. Kontinuitet na podruĉju duhovne i
metrijalne kulture posebno je potvrĊen:
1. mreţom istih prometnica iz rimskog doba na podruĉju obalnog
pojasa;
2. istim ili sliĉnim naĉinom gradnje kuća i drugih nastambi;
3. istim oblikom i naĉinom upotrebe ognjišta;
4. najstarijim naĉinom paljenja vatre kresanjem kremena u pojedimim
krajevima;
5. upotrebom iste simbolike (svastike, drveta ţivota, itd.);
6. istim naĉinom ukrašavanja s prevladavanjem geometrijskih motiva;

86
7. identiĉnošću metalnog ukrasa u oblicima, upotrebi, primjeni i tehnici
izrade;
8. istom obućom i nošnjom (japodske kape u Lici, vunene suknene
hlaĉe s pojasom, koţni opanci, ţenski rupci za glavu, suknene
pregaĉe s resom, kabanica-ogrtaĉ od krzna ili sukna, košulja, kratki
haljetak itd.);
9. istim ukrasnim predmetima (naušnice, prstenje, kopĉe, itd.);
10. istim oblikom mnogih oruţja i oruĊa (stoţasta preslica, tkalaĉke
dašĉice, prastara vretena, sjekire, noţevi, ĉešljevi, udice, osti, igle za
krpanje mreţa, konjske ţvale, zvona za stoku, noţice za striţenje
ovaca, ţrvanj, isti tip mlina, itd);
11.istim naĉinom lijevanja metalnih predmeta u jednodijelnim ili
dvodijelnim kalupima;
12. keramikom, koja je ista u tehnici obrade, u oblicima, ukrasima,
sredstvima za obradu, razmjeni i upotrebi;
13. tragovima prastarog numeriĉkog sistema, koji je većinom
mediteranske autohtone komponente;
14. prapovijesnom stratigrafijom u nizu pojava, a posebno u
toponomastici, antroponomiji i uopće jeziku;
15. u mnogim elementima koji upućuju na predrimske tradicije, a
posebno u društvenom ureĊenju, rodovskim odnosima, braku i
obitelji.
120


120
Šime Batović-Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine, ibid., s. 245-281. Šime
Batović i Olga Oštrić sve navedene i druge primjere kontinuiteta detaljno su obrazloţili u
svojoj vrijednoj studiji. Usp. i Ksenija Vinski-Gasparini, Neke pojave kontinuiteta s
podruĉja arheologije u našim krajevima. Peristil, Zagreb, 1954, s. 119-127: Belošević,
Materijalna kultura, ibid. s. 113-114, 122, 124; D. Jelovina, Ranosrednjovjekovno
groblje na lokalitetu Brig kod izvora Zduša nedaleko Vrlike. Starohrvatska prosvjeta,
serija III, sv. 13, s. 113; Irma Ĉremošnik, Nošnja na rimskim spomenicima u Bosni i
Hrcegovini, GZM, Arheologija, n. s., tom XVIII, 1963, s. 109-110, 114; Duje Rendić-
Mioĉević, Antiĉka baština u kulturi jugoslavenskih naroda. Zbornik zagrebaĉke
slavistiĉke škole, III/1975, 3, 291-301.
U narodnoj umjetnosti sjeverne Dalmacije i susjedne Bosne zapaţa se u ornamentici
mnogo istih ukrasa kao i u antiĉkoj umjetnosti. (ĐurĊica Petrović-Mirjana Prošić-
Dvornić, Narodna umjetnost. Jugoslavija Beograd-Spektar Zagreb-Prva knjiţevna
komuna Mostar, 1983, s. 33). UtvrĊen je i kontinuitet antiĉkog rakna u srednjem vijeku u
primorskom dijelu Dalmacije, izuzevši podruĉja Dubrovnika (ĐurĊica Petrović, Prilog
prouĉavanju kulturnog kontinuiteta u materijalnoj kulturi jadranskog podruĉja.

87
Najpotpuniji prikaz o ostacima paleobalkanskih elemenata („traĉko-
ilirskih“) u današnjem puĉanstvu nekadašnje rimske Dalmacije i Balkana
uopće dao je T. P. Vukanović. On je kontinuitet otkrio u materijalnoj kulturi,
glazbi, obiĉajima i vjerovanjima, društvenom ureĊenju, umjetnosti nošnji,
nakitu i ekonomsko kulturnim tvorbama.
121

Gavazzi je skupu paleobalkanskih elemenata pribrojio “i osobiti,
takoĊer vrlo ţivo još odrţani element puĉke muzike u jednog dijela Hrvata.
Dobro poznato ´ojkanje´ (Dalmatinaca, Liĉana i dr.), ali i pjevanje u osobitim,
našem muziĉkom uhu neobiĉnim ´primitivnim tonalitetima´ dotiĉno
intervalima (u Istri, na otocima i djelomice u Dalmaciji i primorskom zaleĊu)
- nema analogije nigdje u ostalih Slavena, pa ni ostalih naroda, s kojima su
dolazili u dodir, osim na samom Balkanu i moţda gdje u njegovoj blizini). Ta
ĉinjenica pa arhaiĉnost pjesama i tonaliteta upućuju najprije na izvor u davnih
stanovnika reĉenih zemalja.”
122
Kontinuitet iz antiĉkih vremena potvrĊuju ĉak
i detalji. Još u prvoj polovici XX. st. pastiri su u Dalmaciji urezivali na
štapove brojke koje ukazuju na zaĉuĊujuću sliĉnost s brojevnim oznakama
Etrušćana i Rimljana.
123
Arheolozi Garašanin i Kovaĉević, istiĉući prije svega
kontinuitet u stanovanju na istim lokalitetima i u upotrebi istih uporabnih i
ukrasnih predmeta, priznali su da je u tom kontinuitetu najvaţnija prevaga
autohtonog balkanskog elementa, a da su elementi “nomadski i praslovenski
sekundarni”. Iz toga su onda izvukli zakljuĉak: “Materijalna kultura juţnih
Slovena predstavlja jednu posebnu materijalnu kulturu, koja je u svojim
glavnim linijama posebna kultura prema susednim neslovenskim a i prema
drugim slovenskim kulturama. Nju su uslovili istoriski razvoj i geografski
poloţaj tla na kome se ona formirala.”
124

Stalno se otkrivaju nove potvrde paleobalkanske baštine na tlu
Dalmacije do poĉetka IX. st., a po svemu sudeći s takvim će se otkrićima i
nastaviti. Shvatljivo je stoga što je Rapanić ponovio Bulićevu misao (iz
Bulićeve knjige Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, objavljene u Zagrebu

Fiskovićev zbornik, ed. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture-Knjiţevni krug
Split, Split, 1980, s. 664-684).
121
Vukanović, Etnogeneza, ibid., s. 175-243.
122
M. Gavazzi, Kulturna analiza etnografije Hrvata. Narodna starina, knj. VII, Zagreb,
1928, s. 119. Gavazzi je, u nedostatku brojnijih primjera, pokušao obrazloţiti samo “neke
primjere” iz etnološkog blaga današnjih Juţnih Slavena, ali je bio prisiljen priznati da su i
neki od tih primjera bili poznati balkanskom prastanovništvu (ĉun od jednog komada
debla, plesanje kola, obredno striţenje kose). Usp. M. Gavazzi, Sudbina stare slavenske
baštine kod Juţnih Slavena. Ed. Etnološko duštvo Jugoslavije, Beograd, 1959, s. 28-31.
123
Georges Ifrah, Storia universale dei numeri. Ed. Mondadori, Milano, 1983, s. 160-161.
124
Garašanin-Kovaĉević, ibid., 213-214.

88
1888.) da je moguće, paĉe i potrebno, u razvitku ranosrednjovjekovne
umjetnosti u Dalmaciji vidjeti crtu razvitka koji nije prekidan i koji, na
ponešto ublaţen i diskretan naĉin slijedi glavne etape stilskih, tipoloških i
dekorativnih fenomena europske umjetnosti od starokršćanskog do
karolinškog doba.
125
“Kultura domaćeg stanovništva ostavila je na istoĉnoj
jadranskoj obali od Kotora do otoka Krka jake tragove...”
126
Ejnar Dyggve
istiĉe da su misionari latinske crkve ţeljeli da se ponavljaju stilovi gradnje iz
starokršćanskih vremena tako da i u tom smislu postoji kontinuitet i u
crkvenoj arhitekturi.
127

Vinski je iz razliĉitih primjera kontinuiteta izveo ovaj bitan zakljuĉak:
“Izrazita tradicija antiĉke baštine manifestira se u vidu kulturnog kontinuiteta,
a taj je jedva objašnjiv bez stanovitog arheološki mogućeg, premda povijesno
neodreĊenog, etniĉkog kontinuiteta.”
128

Iz svega navedenoga moguć je samo jedan zakljuĉak: Od Slavena, koji
su prema nekim pretpostavkama toboţe pristigli u VI. i VII. stoljeću nije
ostao gotovo ni jedan trag u fiziĉkoj (antropološkoj) i duhovnoj baštini, a on
bi se morao osjetiti da su se oni masovno doselili. Ostaje kao jedina
mogućnost da se doseljavanje sa sjevera stvarno dogaĊalo, ali samo u manjim
(ratniĉkim) druţinama koje su se zbog svoje malobrojnosti u odnosu na
starosjeditelje potpuno u njih pretopili. Ĉak su zadrţali i organizaciju vlasti
starosjeditelja. „Liburni su do u rimsko doba bili organizirani u ĉetrnaest
općina. Sasvim je vjerojatno da su Hrvati nakon doseljenja preuzeli
teritorijalnu podjelu ilirskih općina. Konstantin Porfirogenet navodi ĉetrnaest
starohrvatskih ţupanija, koje su bile politiĉko-upravne ustanove. Spomenili
smo da su sjedišta starohrvatskih ţupa u sjevernoj Dalmaciji bila preteţno u
prvotnim sjedištima ilirskih općina. Zato je vjerojatno da im se i podruĉje
poklapalo. Podţupanije su, moţda, odgovarale ilirskim seoskim zajednicama,
ili manjim politiĉkim jedinicama. Stara hrvatska plemenska organizacija od
12 plemena nalazila se uglavnom na podruĉju sjeverne Dalmacije, upravo na
podruĉju Liburna. Veze s ilirskom organizacijom nameću se same od sebe,
tim više što je S. Gunjaĉa uvjerljivo dokazao da se Petrova gora ili planina
Gvozd, na kojoj se odigrala sudbonosna bitka posljednjeg hrvatskoga kralja
Petra s MaĊarima, nalazila ne u gornjoj Hrvatskoj već u srednjoj Dalmaciji.

125
Ţeljko Rapanić, Istoĉna obala Jadrana u ranom srednjem vijeku. Starohrvatska
prosvjeta, sv. 15 za 1985, s. 15.
126
Zdenko Vinski, Epoha seobe naroda, ibid., s. 27.
127
E. Dyggve, Izabrani spisi. Knjiţevni krug, Split, 1989, s. 114-115.
128
Zdenko Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu, serija 3, sv. V. Zagreb, 1971, s. 67.

89
Time je razumljiv ugovor o personalnoj uniji (Pacta conventa) izmeĊu 12
hrvatskih plemena i kralja Kolomana nakon te bitke.“
129


129
Šime Batović – Olga Oštrić, ibid., s. 276.

90

91




III.
SLAVENSKI JEZIK U ILIRA

Prema Strabonu moţemo zakljuĉiti da je glavni kriterij za razlikovanje
etniĉke pripadnosti jednog stanovništva od drugog, neovisno od izvanjskog
antropološkog izgleda, bio govor (jezik).
130
To moţe znaĉiti da su i oni, koje
su grĉki i rimski pisci nazivali Ilirima, govorili istim ili sliĉnim jezikom. Sveti
Jeronim (roĊen oko 348. g. u Stridonu), svjedoĉi da su starosjeditelji u
njegovo doba govorili svojim jezikom ( "gentilis barbarusque sermo").
131

Neki istiĉu da pojam ilirskoga jezika oznaĉuje puku apstrakciju jer nisu
saĉuvani nikakvi tekstovi na tom jeziku, tako da lingvisti operiraju samo
imenima osoba i mjesta, i to u latinskoj verziji.
132
Jezik, koji nazivamo
ilirskim nama je „poznat samo iz osobnih i zemljopisnih imena“.
133

Stanovništvo rimske provincije Dalmacije, koje su nazivali Ilirima, nije sebe
nikad tako nazivalo. “Njima je takvo ime nadjenuo izvor kojim su se posluţili
Plinije i Mela. Plinije kaţe da su dicti - nazvani, a Mela da ih tako zovu -
vocant. Ta je, dakle sintagma nastala u izvanilirskom krugu rimskih

130
Ceka Neritan, Die Illyrer und die antike Welt. Albanien, Verlag Philip von Zabern,
Mainz am Rhein, 1988, s. 81.
131
Usp. Ivo Bojanovski, Doba rimskog carstva (Principat). Arheološki leksikon, I, s. 35.
132
Mate Suić, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet u Zadru, Zadar, 1981, s. 109.
Lingvisti, koji su raspravljali o jeziku Traĉana i Ilira kao razliĉitom od onoga kojim su
govorili preci današnjih slavenskih naroda, uspjeli su samo svojim fantaziranjima dovesti
u zabludu one povjesniĉare koji su im povjerovali. Nisu doseljeni Slaveni, odnosno Hrvati
kako se u toj literaturi tvrdi prevodili nazive u rimskoj Dalmaciji s latinskog na
slavenski, nego su Rimljani po svojem dolasku u Dalmaciju prevodili na latinski zateĉene
pretpovijesne nazive koji su postojali na jeziku predaka današnjih Slavena. Još sredinom
XIX. stoljeća u hrvatskim intelektualnim krugovima zastupalo se, na temelju analize
starih grĉkih i rimskih izvora, mišljenje da su starosjeditelji balkansko-podunavskog
prostora bili Slaveni i da su govorili praslavenskim jezikom. Usp. Stanko Paviĉić, Primjer
hrvatske historiografije prije osamdeset godina. Nastavni vjesnik, knj. XXXVI. za
1927 -1928., Zagreb, 1928, s. 122-124.
133
Ivan Duridanov, Die Sprache der Thraker. Hieronymus Verlag, Neuried, 1985, s. 7.

92
pisaca.”
134
Ti su starosjeditelji govorili jezikom koji se moţe nazvati
protoslavenskim. U literaturi se istiĉe Ţupanićevo mišljenje da su Hrvati i
Srbi bile dvije malobrojne vojne druţine “od po nekoliko desetina hiljada
glava” i stoga se zakljuĉuje da te druţine “naravno nisu mogle naseliti
prostrane zemlje u Iliriku i dati im jezikoslovno etniĉko
obiljeţje”.
135
Doseljeni “Sklavi ili Goti”, ako nisu po dolasku govorili starim
slavenskim jezikom morali su zbog svoje malobrojnosti prihvatiti jezik
starosjeditelja.Ti su starosjeditelji u rimskoj Dalmaciji govorili, kako misli E.
Boguslawski, ĉakavštinom i kajkavštinom, koju su oni nosili i na sjever
Europe kad su u pojedinim grupinama iseljavali. Samostalan kulturni razvoj i
neuspjeh eventualnih pokušaja romaniziranja u jadranskom zaleĊu dokazuje,
izmeĊu ostaloga, i postojanje nekoliko posebnih slova, koje su starosjeditelji
koristili u antiĉko doba, a koje latinski jezik nije poznavao.“Einheimische
Sprachdokumente sind in in unserem Beobachtungsgebiete bis jetzt nicht
gefunden worden; aber in den Inschriften von Lisiĉići erscheinene in vier der
o. S. 92 f. angeführten einheimischen Namen fremdartige Schriftzeichen, in
drei, Abb. 29 und 3o, für einen Laut, den man für das konsonantische j halten
kann, und in einem, Abb. 31, für eine auch in der messapisch-illyrischen
Sprache Süditaliens vorkommende Spirans, die sonst in diesem Namen
schwankend, mit z, s und ss wiedergegeben wird. Die Einführung der
Schriftzeichen zeugt von Sprachgefühl und dieses wiederum von dem
Fortbestande der Sprache selbst, und zwar in voller, bewukster Kraft.”
136

Katiĉić, koji osobno vjeruje u ilirsko podrijetlo današnjih Albanaca,
istiĉe da su " ilirska imena... uglavnom sve što znamo o jeziku Ilira " i da su
nesigurne sve etimologije koje se iz toga izvode, pa priznaje da će se i mnogo
toga što je sam rekao u svom tekstu O jeziku Ilira uĉiniti "kao da je bila samo
igra".
137
Za mnoge krive prosudbe u historiografiji krivi su iskljuĉivo neki

134
M. Suić, Illyrii proprie dicti. Godišnjak ANU BiH, knj. XIII, Sarajevo , 1976., s. 180.
135
Stjepan Srkulj, Hrvatska povijest u devetnaest karata. Ed. Hrvatski izdavalaĉki
bibliografski zavod, Zagreb, s. 21.
136
Carl Patsch, Historische Wanderungen im Karst und an der Adria. Verlag des
Forschungsinstitutes für Osten und Orient, Wien, 1922, s. 94-99. Dušan S. Popović na
temelju Patscha zakljuĉuje da su starosjeditelji u Bosni i Hercegovini imali “ u svome
jeziku eto bar tri glasa, koji u latinskom jeziku nema” (D. S. Popović, Prilozi ĉitanju i
razumevanju raznih starina. Beograd, 1957, s. 306). Ljubinko Popović je u prva dva
natpisa koje je donio Patsch (slike 29 i 30) nepoznato slovo koje je Patsch proĉitao kao
“j” protumaĉio kao slovo “Ċ”. Patsch nije posebno obradio ni nepoznato slovo u slici 31,
a za to slovo Popović pretpostavlja da je ligatura dvaju latiniĉnih slova koja su u
“ilirskoj vulgarnoj latinici... oznaĉavala zvuk „ce‟ ”.(Ljubinko Popović, Poĉeci
jugoslavenske pismenosti. Ţivot, Sarajevo, br. 10-11 za 1972., s. 469-470.
137
Radoslav Katiĉić, O jeziku Ilira. Duhovna kultura Ilira, ANUBiH, Posebna izdanja, knj.
LXVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 11, Sarajevo, 1984, s. 260.

93
jezikoslovci. „ Lingvisti mnogo polaţu na geografska imena koja nalazimo u
današnjoj Jugoslaviji i drugim, bliţim i daljim, oblastima i na osnovu tih
imena, koja su jednaka ili sliĉna, donose rado zakljuĉke o prostiranju Ilira i
Traĉana. Zahvaljujući toj metodi sad ima mišljenje da su se Iliri i Traĉani pre
Grka nalazili u docnijoj Grĉkoj i da su ţiveli i u Ĉeškoj i Šleziji. Izgleda da
nestruĉnjaci gledaju bolje na tu stvar i da oni tim argumentima s pravom ne
daju veliki znaĉaj. Sliĉnih i ĉak jednakih imena ima mnogo i u oblastima koje
zacelo nisu nikad bile naseljene istim narodom. Te su sliĉnosti puka
sluĉajnost.“
138

Kako se o jeziku Ilira ne zna ništa, nemoguće je obaviti gramatiĉka ili
leksiĉka usporeĊivanja toga jezika s današnjim albanskim jezikom.
Nedopustivo je da se samo na temelju onomastiĉke ili toponomastiĉke
"ilirske" graĊe (inaĉe nama prenesene u latinskim formama) usporeĊuje taj
nepoznati jezik s albanskim jezikom.
139

S obzirom na to da je nekadašnji jezik “Ilira” bio praslavenski, jasno
je da taj jezik nema apsolutno nikakve veze s današnjim albanskim
jezikom.
140
Antropologija najbolje dokazuje da Albanci nisu potomci Ilira.
141


138
N. Vulić, Najstarije kulture u Jugoslaviji. Knjiga o Balkanu, II, izdanje Balkanskog
instituta, Beograd, 1937, s. 63-64.
139
André Martinet tvrdi da albanski jezik nije zabiljeţen prije XVI. st. i da je pun pozajmica
iz slavenskog, turskog, grĉkog jezika i romanskih govora "tako da je jedva desetina
reĉnika u pravom smislu indigena". (A. Martinet, Indoevropski jezik i “Indoevropljani”.
Ed. Knjiţevna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987, s. 90). Etnogeneza Albanaca do
danas izaziva niz suprotnih mišljenja. ĉak i kod albanskih znanstvenika. Albanski
preporoditelji zastupali su tezu da su Albanci potomci drevnih Pelazga, a neki su tvrdili
da su Albanci potomci Ilira, treći Grka itd. (usp. Engjell Sedaj, Drevni Pelazgi i njihov
odnos prema Albancima kod nekih albanskih nauĉnika. Latina et Graeca, VI, za 1975,
Zagreb, s. 11 - 24). Povjesniĉar Johann Thunmann iznio je godine 1774. mišljenje da su
današnji Albanci autohtni na svom podruĉju (Skender Anamali, Die Albaner,
Nachkommen der Illyrer. Albanien, s. 148). J.G. von Hahn je 1854. formulirao tezu da
su Albanci nasljednici Ilira, a ovi opet nasljednici Pelazga (Muzafer Korkuti, Illyrien in
der Vorgeschichte. Albanien, s. 21). Glavni zastupnici teze koja poriĉe etnogenetiĉku
povezanost Ilira i Albanaca u prvom su redu lingvisti (H. Hirt, G. Weigand, H. Barić, V.
Georgijev). Lingvisti Albance tretiraju ili kao potomke Traĉana (H. Hirt, C. Pauli, G.
Weigand) ili kao trako-dako frigijce (H. Barić), ili kao dako-mezejce (Vladimir
Georgijev). Ti lingvisti posebno istiĉu pomanjkanje pomorske i ribarske terminologije u
Albanaca (usp. Zef Mirdita, ibid., s. 34-35). U novije vrijeme u albanskoj znanosti sve
više prevladava mišljenje o ilirskom podrijetlu današnjih Albanaca (usp.Idriz Ajeti,
Albanistika u radovima jugoslavenkih nauĉnika i neki njeni problemi. Godišnjak
ANUBiH, knj. XVII, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 15, Sarajevo 1987, s. 137-
147).
140
”U Evropi nema, izuzev Cigana, ni jednog drugog naroda, o ĉijoj prošlosti istorija tako
dugo ćuti, kao što je to sluĉaj s Arbanasima sve do 11. veka, kada ih prvi put pominju
vizantiski pisci. Iako ni u istoriskim izvorima, ni u tradiciji, o ilirskom poreklu njihovu

94
Postaje sve zastupljenija i teza da su preci današnjih Albanaca podrijetlom s
Kavkaza, a to se dokazuje i antropološki. „Na antropološkoj karti Evrope koju
je izradila Akademija nauka Poljske (Ţejmo-Ţejmisa), prostor izmeĊu Cetine
i Epira, a po visini do srednje Drine, pripada kavkavskom antropološkom
tipu.“
142
Ne postoji gotovo ni jedan arheološki, antropološki i lingvistiĉki
dokaz da bi Albanci bili potomci Ilira. Gottfried Schramm s pravom
zakljuĉuje: „Mein Farzit: von allen Namenformen, die bisher als Zeugnisse
albanischer Siedlungskontinuität in Anspruch genommen wurden, erweist
sich lediglich eine als taugliche Stütze. Es ist dies der name der Stadt Štip an
der Bregalnica, die den Slawen sehr wohl unter einer albanischen (und zwar
gegischen) Lautgestalt bekanntgeworden sein könnte. Für Albanien komme
ich zu demselben Ergebnis wie Weigand und Popović: Hier sind die Albaner
vermutlich erst in nachantiker Zeit und zwar später als die Slawen
eingewandert...Von den bisher als frühe albanische Aufenthaltsräume in
Anspruch genommenen Regionen muß das heutige Albanien wohl ebenso
ausscheiden wie das Šargebirge und das Umland von Ohrid und Niš. Bestätigt
hat sich dagegen, daß sich der slawische Name einer Stadt an der unteren
Bregalnica von albanischen (und zwar toskischen) Vorbewohnern entlehnt
sein dürfte. Štip scheint mir der vorerst einzige Fixpuntk für eine
Lokalisierung der frühen Albaner zu sein, die in ihrem heutigen Staat, aber
auch in einem Teil ihrer jetzigen Sitze auf jugoslawischen Boden erst im
Laufe des Mittelalters eingewandert sein können.“
143


nigde pomena nema, i u istoriografiji i u etnologiji još se i danas odrţava uĉenje: da su
Arbanasi potomci starih Ilira. Ustvari to je samo istorisko domišljanje, zasnovano na
starom nacionalnom imenu današnjih Šćipetara i na okolnosti što se Arbanasi u istorisko
doba nahode na jednom delu nekadašnje prostrane ilirske oblasti.” Henrik Barić,
Lingvistiĉke studije. Nauĉno društvo BiH, Sarajevo, 1954, s. 7-8. I lingvist Milan
Budimir zakljuĉuje kategoriĉki kako “jezik današnjih Škipetara nije direktni istoriski
nastavak jezika onih Ilira koji su stanovali u jadranskoj Zagori” (M. Budimir, Nota
lingvistica. Jugoslovenski istoriski ĉasopis, IV / 1939, 1-2, 131). Usp. i Milutin
Garašanin, Iliri i Albanci. SANU, Beograd, 1988, s. 375.
141
Stjepan Buć ispravno zakljuĉuje: „...današnji Albanac nema nikakove antropološke
sliĉnosti s Ilirom: ni u rastu, ni u pigmentu, pa ni u drugim somatiĉkim znaĉajkama, kao
što ih svakako ima bosansko-dalmatinski ĉovjek. Treba istaknuti u prvome redu jaki rast,
koji moţe poticati samo od svojstava nordijske rase. Prema mjerenjima, koja je na
Albancu vršio Eugene Pittard, prosjeĉna visina Albanca iznosi nešto oko 167 cm, a to je
srednji rast. Mi smo mišljenja, da je Albanac podrijetlom azijatski nomad, no na evropski
jugoistok dosta rano doseljen, svakako prije nego crnogorski nomad.“ (S. Buć, Ilirska
problematika. Hrvatska revija, XVII/1967, 1-2, 75.).
142
Gojko Vukĉević, O porijeklu Ilira. Ed. Unireks- Nikšić, Podgorica, 1992, s. 158.
143
G. Schramm, ibid., s. 34, 182.

95
Lingvisti, koji su vjerovali da Iliri nisu Slaveni izmislili su postojanje
ilirskoga jezika posebno u zemljama današnjih juţnih Slavena. Neki od njih
su izloţili pretpostavku da bi ostatak nekadanjega ilirskog jezika mogao biti
današnji albanski jezik. Koliko se u tom pretpostavljanju fantaziralo dokazao
je i Skok na nekim primjerima. On je nakon isticanja da je jezik kojim su
govorili Liburni, Japodi, Dalmati, Mezi, Dezidijati i dr. gramatiĉki nam posve
nepoznat i kako se na njihovu teritoriju nije našlo napisa na njihovu jeziku
zakljuĉio da nema nade da bi mogli prodrijeti u tajne njihove gramatike. Skok
je ustvrdio da naći neku rijeĉ u albanskom jeziku, koja u nekom vokalu ili
konsonantu sliĉi na neko ilirsko ime mjesta, pa kazati da su te rijeĉi identiĉne,
ne moţe biti temeljita i trajna znanstvena spoznaja. "Princip, po kome
postupaju pri isporeĊivanju ilirskog geografskog nazivlja sa arnautskim
rijeĉima, jest vrlo komotni princip suzvuĉnosti. Ako se neka mjesna imena
slaţu sa stanovitim arnautskim rijeĉima u nekoliko konsonanta ili vokala,
zakljuĉuje se odmah na identitet. Ne pita se ni za kronologiju, ni za fonetiku.
Fischer se n. pr. usuĊuje uporeĊivati ime ilirskoga plemena Vardaei sa varda
'straţa', a zna se, da je to mletaĉka tuĊica (v. G. MAYER, Etym, alb. Wbch,
43 i Archiv f. sl. phil. XXVIII 468 i XXIX 478); ne preza ni pred tim, da
isporeĊuje Daesitiates sa turskom rijeĉi da (=dhije), koja je raširena po
cijelom Balkanu. Iste su vrsti i Nopcsinu isporeĊivanja. On tvrdi na str. 917.,
da je ime Pirustae latinski prijevod od Dardani (dardha=pirus). Na starost
rijeĉi ne pazi ni on. Po njegovu mišljenju sadrţi n. pr. mesapsko ime Dasomas
(str. 917) u drugom dijelu alb. madh. Njegovo isporeĊivanje dalmatinskih
hrvatskih imena graniĉi već na ludost.Lug (str. 363), sasvim obiĉno slavensko
ime mjesta, mu je identiĉno sa arnautskim l'uk, koji piše lug =turski oluk (G.
MAYER o. c. 250), rašireno i u Bosni: luk, luci. Ime otoka Vela Veglja
(odakle mu ovakva ortografija?) identiĉno mu je s arnautskim Maja Vels! Ova
posljednja identifikacija dolazi naţalost i u nešto ozbiljnijoj radnji "Albanisch
und illyrisch" (Ungarische Revue, V,69) od Desidera v. Szegha, koji
identificira Veglia sa "bajrak" Velja, Berg Velja in der Gegend von
Alessio."
144

U meĊuvremenu odbaĉena je i poznata teza nekih lingvista da bi ime
Delmata - Dalmata dolazilo od albanske rijeĉi dele, delma (ovca) već i zbog
metodoloških razloga "zbog velikog vremenskog razmaka izmeĊu potvrde
horonima Dalmatia i albanskog oblika sa kolektivskim sufiksom -m- u

144
Petar Skok, Studija iz ilirske toponomastike. Glasnik zemaljaskog muzeja BiH, sv.
XXIX za 1917, Sarajevo, 1918, 117-118, 131.

96
delme".
145
Pretpostavka da albanski jezik nastavlja ilirski danas je u znanosti
(osim u Albaniji )uglavnom napuštena.
146

Lingvist Jovan Vuković je na Simpozijumu: Predslavenski etniĉki
elementi na Balkanu u etnogenezi juţnih Slovena (u organizaciji ANU BiH),
koji je odrţan od 24. do 26. listopada 1968. u Mostaru upozorio na
znanstvene rezultate profesora Bezlaja. „On posebno ispituje podruĉja tamo
alpskih Slovenaca i na osnovu materijala koji je, mislim, dosta obilan (tu ima
moţda desetine i više leksema, naroĉito, iz toponomastike) hoće da dokaţe ( i
to vrlo impresivno deluje – ja to znam iz nekoliko saopštenja ovako
uzgrednih, usmenih) da je jedan talas Slovena došao negde – on pretpostavlja
– i pre naše ere, i ĉak pretpostavlja da je to moglo biti u II. veku pre Hrista.
Relativno veći broj izoglosa, elemenata jeziĉkih koji su u podudarnostima
samo u tim krajevima slovenaĉkim i u baltijskim jezicima, gde se podudara i
fonetska evolucija itd., upućuje na posebne zakljuĉke, a to mora biti od
velikog znaĉaja. Svakako, taj materijal kad se ispita, on će nam štošta
pokazivati i ukazivati na nešto što moţemo a priori pretpostaviti: da je bilo i
pre glavne migracije, da je nazovemo politiĉke, talasa u nekakvim posebnim
uslovima i da se moţe govoriti ne samo o migracijama politiĉkim posle
navale Huna, Avara itd., nego i o izvesnim ranijim, ekonomskim ili kakvim
drugim, ili migracija u vezi sa kakvim drugim etniĉkim kretanjima Gota,
Gepida itd. Ako je taĉno to da je taj prethodni talas bio i da su mu tragovi do
danas oĉuvani tamo negde u prialpskoj zoni, onda moramo pretpostaviti da to
nije bila mala grupa.“
147

Zna se iz Tacitova djela Germania da se u I. stoljeću u Panoniji
govorilo posebnim jezikom, kojim nisu govorili ni Germani, ni Rimljani. Osi
su u Tacitovo doba obitavali na sjeveru Dunava, a graniĉili su s germanskim
Markomanima i Kvadima ( Tacit, Ge. 43).
148
Oni su na sjever od Dunava došli
iz Panonije.
149
Ti Osi imali su s panonskim Avariscima koji su tada
stanovali juţno od Dunava iste uredbe, obiĉaje i isti jezik, koji Tacit naziva

145
Ljiljana Crepajac, Glamoĉ -Delminium-Dalmatia. Onomastica jugoslavica (Beograd),
1975, 65-66.
146
Rikard Simeon, Enciklopedijski rjeĉnik lingvistiĉkih naziva. Sv. I, Matica hrvatska,
Zagreb, 1969., s. 510.
147
Simpozijum Predslavenski etniĉki elementi na Balkanu u etnogenezi juţnih Slovena.
Centar za balkanološka ispitivanja ANU BiH, Sarajevo, 1969, s. 289.
148
Cornelius Tacitus, Germania. (Priredio: Ivan Muţić), ed. Verbum, Split, 1993, s. 74-
75.
149
”Der Ortsname Osones in Pannonia läss auf ihre Abwanderung über die Donau
schliessen.” Joachim Herrmann (Hrsg.), Griechische und lateinische Quellen zur
Frühgeschichte Mitteleuropas. Akademie - Verlag, Berlin, 1990, s. 207.

97
panonskim (Tacit, Ge. 28).
150
Taj “panonski” jezik govorili su i susjedni
“ilirski” narodi.
151
Vaţno je istaknuti da je pojam Germania u starih pisaca
bio iskljuĉivo zemljopisni, a ne etniĉki.
152
U grĉkim i rimskim izvorima
mnogi nazivi na Balkanu u antiĉko doba su slavenski i preuzeti iz prirode:
„Der Natur sind auch entnommen z. B. Pelso (Plinius), der Name eines Sees
in Pannonien, von pleso – pelso See, Metubaris (von den Worten med barami
'zwischen Morasten'), Name einer Insel in Pannonien (Plinius), Akuminkon
(Ptolem). Kaminka (vom Worte Kamien Stein), ' Festung auf dem Felsen' in
Pannonien, heute das Städtchen Kamenica, Buconia silva (Greg. Turon.), des
Cäsars Bacenis (vom Worte buk Buche), Wieprz ( vom Worte wieprz Eber,
männliches Schwein), der Name von vielen Flüssen, von der Weichsel bis
zum Rhein; aus anderen Sprachmaterialien Tergeste (vom sloven. Terg
Markt, vergl. Tergišĉe Markplatz), heute Triest, Bustricius (Bistrica), Fluss in
Pannonien, Tsierna (Czerna) am Flusse, der noch heute Czerna ( (Ĉerna)
genannt wird, in Dakien, und viele andere, welche von griechischen und
römischen Schriftstellern angeführt werden, oder in mittelalterlichen
Chroniken und Urkunden vorkommen. Von diesen Namen wurden einige

150
Tacitus, Germania, ibid., s. 61-63.
151
Der Kleine Pauly. Tom IV. Deutscher Taschenbuch Verlag, München, 1979, s. 369.
Da su Osi i Avarisci spadali u Ilire prihvaća se u literaturi. (Usp. Griechische und
lateinische Quellen .., II, ibid., s. 245 - 246). Ĉinjenica je da se u srpskoj historiografiji
autohtonost Slavena sve više prihvaća, ali ponekad i nekritiĉki interpretira. Neki autori
bezrezervno zastupaju tezu da je autentiĉna tzv. Vlesova ili Velesova knjiga. Tako
Radivoje Pešić zakljuĉuje: ”A pisac ove istorije koji se jamaĉno drţao pouzdanih izvora,
upravo prikazuje sva ta plemena ( i Venete, i Ante, Gete, Daĉane, Traĉane i Ilire,
Agatirse i Tribale i mnoga druga) kao deo jedne jedinstvene porodice Slovena.” (R.
Pešić, Jedna nepoznata istorija Slovena. Pravoslavlje, Beograd, broj od 15. IV. 1990., s.
9). Bjelogardijski pukovnik Izenbek (+1941) donio je iz Rusije na Zapad tzv. Izenbekove
tablice koje je drugi ruski emigrant i njegov prijatelj Jurij Petroviĉ Miroljubov (1892-
1970) obraĊivao petnaest godina i nakon toga objavio u SAD kao tzv. Velesovu knjigu.
Usp. M. R. Škavritko, Najstariji ljetopis Rusa - Ukrajinaca. Canadian farmer annual,
za 1970, s. 129-134. Sam Miroljubov nikad nije posumnjao u autentiĉnost toga
materijala. Usp. na pr. J. Miroljubov, Materijali o prahistoriji Rusa, ( na ruskom jeziku),
Sabrana djela, tom VII, Verlag Otto Sagner, München, 1983, s. 208. O toj “knjizi”, u
kojoj se opisuje povijest Slavena odnosno pretkršćanske Rusije od 650. g. prije Krista do
u IX. stoljeće poslije Krista vodi se velika diskusija da li je ona original ili falsifikat. Usp.
G. S. Grineviĉ, Praslavenska pismenost , ( na ruskom jeziku). Ed. Obšĉestvennaja polza,
Moskva, 1983, s. 322.
152
“Schon an anderer Stelle habe ich bewiesen (Hist. Slow. II., lies im Sachregister unter
Germanien), dass der Begriff 'Germanien' ohne Veränderung von Strabo, Tacitus und
Ptolemäus bis zu Einhard und Adam von Bremen übergegangen sei, und eben Germanien
dieser letzteren umfasst ohne Unterschied Deutsche und Slaven, so dass es niemals ein
ethnographischer, sondern nur ein geographischer Begriff gewesen sei.“ ( Boguslawski,
Methode..., ibid., s. 51-51).

98
fehlerhaft für keltische gehalten, wie z. B. Dubra und Jizera; ebenso für
keltische wurden gehalten solche Namen wie Vltava, Orava, Morava, an
deren Slaventum niemand, scheint es, zweifelne sollte, endlich für deutsche,
z. B. nennt Brückner die slavische Odra Odera.“
153

Vaţno je istaknuti da su mnoga imena u antiĉkoj Panoniji i na cijelom
teritoriju Dalmata, dakle od Jadrana (do ušća Cetine?) bila ista. Iz te se
ĉinjenice moţe zakljuĉivati da su Dalmati i Panoni govorili istim jezikom, a
to upućuje da su bili istoga ili srodnog podrijetla. To dakako ne znaĉi da su
Dalmati bili Panoni, niti da su Panoni bili Dalmati, jer već postojanje
posebnih imena svjedoĉi o razvijenom osjećaju posebnosti. Na podruĉju
današnje Slavonije i Srijema razna plemena bila su obuhvaćena zajedniĉkim
imenom Panona. Da se u Panoniji govorilo slavenskim jezikom prije seobe
germanskih plemena u te predjele, potvrĊuju i stari praslavenski hidronimi.
154

U raspravama o imenu Baĉa postoji suglasnost u izvorima o neizmjenjenom
slavenskom podrijetlu toga imena, a madţarski znanstvenici istiĉu kako je
prije hunskog prodora
155
bilo Slavena na današnjem baĉkom podruĉju.
156
Na
teritoriju donje Panonije pronaĊen je natpis iz II. ili III. st. poslije Kr.
posvećen bogu Dobratu, koji na latinskom glasi: DEO DOBRATI. EUTICES.
SER(vus). DE(dit). Trubaĉev zakljuĉuje da keltska etimologija nije vjerojatna
i da naziv bog potjeĉe iz temeljne slavenske rijeĉi dobro, dobar,
dobrota.
157
Ruski je indoeuropeist i etimolog Trubaĉev utvrdio da su i u
antiĉko doba u Panoniji (oko Dunava) ţivjeli Slaveni. Valentin Putanec je,
izmeĊu ostaloga, analizirao toponime Sirota, Soroga i Sisopa i zakljuĉio da
na terenu Interamnija i juţnije od njega već u I. stoljeću stanuju
praslavenska plemena “Oni ĉine neke vrsti neprekinutu liniju slavenske
etnije na sjeveru (Slovaĉka, Ĉeška, Poljska) koja dolazi sa sjevera preko
Panonske nizine a ubacuje se i u Interamnij i niţe prema jugu, moţda i prema
Lici...”. Putanec dopušta mogućnost da su ti Praslaveni već u I. stoljeću naše
ere bili i na podruĉju linije Lika- Dubrovnik.
158
Srpski lingvist Ivan Popović

153
Boguslawski, Methode..., ibid., s. 21-22. I imena nekih starih naroda prema
Boguslawskom svoj kontinuitet nastavljaju iz antiĉkog doba. ( Boguslavski, ibid., s. 22-
25).
154
TRUBAĈEV, ibid., 229, 230, 241-242.
155
Huni se pojavljuju već g. 408. i 409. na donjem Dunavu. Godine 434/35. Panonija
Prima, a zatim 440/41. Panonija Secunda padaju pod hunsku vladavinu. Usp. ISTVAN
BONA, Das Hunnen-Reich. Konrad Theiss Verlag, Stuttgart 1991, 212.
156
ANTE SEKULIĆ, Drevni Baĉ. Split, 1978, 14, 16, 19.
157
TRUBAĈEV, ibid., 100-101.
158
V. Putanec, Ubikacija klasiĉnih toponima Sisopa i Soroga u Zagreb i pitanje
prisutnosti Slavena na Balkanu u 1. st. naše ere. Vlastita naklada, Zagreb, 1992, s. 6, 8-
9, 14.

99
navodi iz II. st. poslije Krista zabiljeţene slavenske toponime ( Tsierna,
Brzava, Vulka) u slavenskim zemljama (na primjer oko Blatnoga jezera i u
Donjem Banatu).
159
Popović posebno istiĉe kako više rijeka iz antiĉkog doba
na Balkanu i u Panoniji nose i danas nepromijenjena svoja prvobitna imena
(na pr. Sava, Dunav, Drina, Timok, Morava, Ibar).
160
U IV. i V. stoljeću na
teritoriju Dalmacije i Panonije takoĊer se govori slavenskim jezikom. Jedan
vaţan arheološki nalaz s otoka Braĉa upućuje na mogućnost da se na teritoriju
Dalmacije u rimsko doba govorilo istim jezikom kojim se govori i danas.
Naime, u dolini iznad sela škripa na Braĉu jedan od dva natpisa, koji su
posvećeni Liberu (jednom od najranijih staroitalskih i starorimskih
boţanstava), glasi ovako: " Veselia Felicetas Libero M (agno) Patri
Torcle(n)si ex voto. "
161
Hans Krahe je prvi osjetio nešto nejasno u ovom
natpisu s Braĉa pa je ime donio ovako: „Veselia Feli(c)etas“.
162
U literaturi je
navedeno mišljenje da bi ime Felicetas moglo biti prijevod imena Veselia.
163

Milan Budimir (1891.-1975.) istiĉe natpis iz Škripa na Braĉu u kome se, po

159
I. Popović, Istorija srpskohrvatskog jezika. Matica srpska, Novi Sad, 1985, s. 164.
160
I. Popović, Bemerkungen über die vorslavischen Ortsnamen in Serbien. Zeitschrift für
slav. Philologie, Bd. XXVIII/1960, 1, 113.
161
Citirajući taj natpis Marin Zaninović je istaknuo slijedeće: "Otoĉanka Veselia posvetila
je ovaj natpis Liberu kao boţanstvu zaštitniku turnjaĉice i podruma, što se ogleda u
neuobiĉajenom pridjevku Torclensis, poznatom jedino u ovom natpisu i jednom drugom
sa Korĉule,... Torcular ili torculum je naziv vinskog tijeska u uţem smislu, a torcularium
je naziv cjelokupnog sustava turnjaĉice" (usp. Marin Zaninović, Štovanje Libera na
istoĉnom Jadranu. Simpozij Duhovna kultura Ilira, s. 248).
162
Hans Krahe, Lexikon altillyrischer Personennamen. Carl Winter´s
Universitätsbuchhandlung, Heidelberg, 1929, s. 127.
163
Radoslav Katiĉić je naĉelno odbacio svaku mogućnost da je u tom natpisu posrijedi
prijevod imena s jednog jezika na drugi, pa je zakljuĉio da se u imenu Veselia moţe raditi
samo o rimskom gentilnom imenu, koje uistinu glasi Visellia (Radoslav Katiĉić, Veselia
Felicetas. Beiträge zur Namenforschung, Band 12 / 1961, H. 3, s. 271-279). Katiĉićevo
mišljenje je samovoljno nasilje nad kamenim natpisom. Stoga je razumljivo da je
Aleksandar Stipĉević i nakon objavljivanja Katiĉićeva mišljenja, koje je on naveo,
zakljuĉio sljedeće: " Naţalost mnogo je više onih imena -osobnih i mjesnih-kojima
znaĉenje za sada ne znamo nego onih za koje pouzdano moţemo reći što znaĉe. MeĊu
ove posljednje moţemo spomenuti npr. dvoĉlano ime Veselia Felicetas s jednog natpisa
iz Braĉa. Drugi, latinski dio imena znaĉi sreća, a kako ilirski dio Veselia ima oĉite
sliĉnosti sa slavenskom rijeĉju 'veselje', nije teško ilirskom imenu dati objašnjenje
sadrţano u toj slavenskoj rijeĉi. Takvim, ili sliĉnim postupkom, posebno komparacijom
ilirskih imena s indoevropskim jezicima, te poznavanjem fonetskih zakona ilirskog jezika,
moglo se rekonstruirati ili bar pretpostavljati, znaĉenje niza drugih ilirskih rijeĉi " (A.
Stipĉević, Iliri, ibid., s. 235-236). Geza Alfoldy je jedini, koliko je meni poznato, koji je
prihvatio Katiĉićevu pretpostavku da bi ime Veselia trebalo glasiti Visellia. Usp. Géza
Alföldy, Die Personennamen in der römischen Provinz Dalmatia. Carl Winter
Universitätsverlag, Heidelberg, 1969, s. 135.

100
njemu, nalazi "ilirsko ime Veselia" i njegov latinski prijevod Felicitas (-
"seine interpretatio latina Felicitas lautet"). Budimir zakljuĉuje da rijeĉ
Veselia proizlazi iz slavenskog veselu (- "und ill. Veselia ein idg. Erbwort ist,
geht aus slav. veselu").
164
Mate Šimundić, koji je obradio preko dvije tisuće
starih hrvatskih osobnih imena u hrvatskim i inozemnim znanstvenim
edicijama zakljuĉuje sljedeĉe: „Poznato mi je osobno ime Veselia Felicitas.
Ja u njemu vidim hrvatsko ime Veselija / Vesela. Budući da je do njega
latinski Felicitas, moguće je kako je isto prevedeno s latinskoga. Ali je
jednako moguće i obratno. Tko tvrdi kako je to latinsko ime zbog pišĉeve
greške ispalo - hrvatsko, to, dakako, mora i dokazati. Ništa ne upućuje da je
u pitanju pisareva greška. Stvar se dakle uzima onakvom kakva je sve dotle
dok se ne dokaţe suprotno. A tih dokaza do sada nije nigdje... MeĊu svojim
listićima imam pribiljeţeno dotiĉno ime. Budem li ikada o njemu pisao,
uvrstit ću ga meĊu stara hrvatska osobna imena.“
165
Radoslav Rotković ne
prihvaća mogućnost da su Iliri govorili slavenskim jezikom, ali pošteno
zakljuĉuje:“Odbacujući takvu mogućnost kao nemoguću, mi ipak ne moţemo
zatvoriti oĉi pred imenom te ţene koje je dato dvojeziĉno. Da je bila
Slovenka, robinja, ne bi joj padalo na um da kleše takav natpis niti da ga
posvećuje Liberu, Inaĉe, kako objašnjava Zaninović, torcular ili torculum je
naziv prese za tiještenje groţĊja a torcularium je naziv ĉitavog sustava
turnjaĉice. Dakle, ako se u Dalmaciji u rimsko doba nije govorilo slovenski,
ipak su pojedine liĉnosti mogle da budu Sloveni a u unutrašnjosti su mogle da
ţive i slovenske etniĉke skupine, poput Veneta.“
166

Kult poganskog boţanstva u antiĉkoj Dalmaciji, koji se nazivao Vid
(Vidasus na latinskome), takoĊer potvrĊuje da su starosjeditelji u Dalmaciji
govorili praslavenskim jezikom.
Mijo Lonĉarić je prvi u Hrvata (1990.) popularizirao rezultate
znanstvenih istraţivanja O. Trubaĉeva. On je prihvatio revalorizaciju
podataka o prostiranju starih kultura u Europi i svjedoĉanstava suvremenika
(na primjer Diona Kassija) “o Panoncima u 1. stoljeću n. e., koji su prema

164
Milan Budimir, Griechisch und Makedonisch. Revue internationale des etudes
balkaniques, (Beograd), I/1934, 1, 281-282. Katiĉić piše o Budimiru da je kao filolog
"veliki majstor svoje znanosti...stvaralaĉki i nadahnuti etimolog kao malo tko...znatan i
originalan znanstvenik" (R. Katiĉić, Milan Budimir. Ljetopis JAZU za 1975. sv. 79, 671-
675).
165
Citat iz pisma Mate Šimundića, koje je iz Maribora 2. svibnja 1990. uputio autoru.
166
R. Rotković, Odakle su došli preci Crnogoraca Onomastiĉka istraţivanja. Matica
crnogorska, Cetinje, 1995, s. 16. I Vojislav Nikĉević u biti prihvaća da je Veselia
slavenska rijeĉ. Usp. V. Nikĉević, Crnogorski jezik Geneza, tipologija, razvoj,
strukturne odlike, funkcije. Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, s. 48-49.

101
tome mogli pripadati slavenskom svijetu (Trbuhović).” Lonĉarić je upozorio i
na neke podatke koje je iznio Trubaĉev.”Narod Ozeriati (oseriates), o kojem
govori Plinije u 1. st.,koji Meyer stavlja na podruĉje Blatnog jezera, a Katiĉić
pak na naše podruĉje, u Posavinu, istoĉno od utoka Une, Trubaĉov tumaĉi
kao slavensku rijeĉ ozeriati (ozeriaty), dakle jezerĉani, izvedenu od istoga
korijena koji je u našoj rijeĉi jezero, ruskoj ozero (prasl. (j)ezero). Toponim
Pathisus iz 1.st. Trubaĉov interpretira kao slavensku rijeĉ Potisje, što je
normalna tvorba toponima na našem podruĉju za neko porjeĉje (npr.
Posavlje). Od lingvistiĉkih podataka takoĊer je vrlo upeĉatljivo, istina kasnije,
svjedoĉanstvo Priskovo iz prve polovine 5. st. da je na teritoriju današnje
Vojvodine ţivio narod koji nije govorio germanski, a pio je medos, što jasno
upućuje na med (prasl. med). Trubaĉov dalje navodi prisutnost poluzemunica
slavenskog tipa na karpatskom i podunavskom podruĉju u 3. i 4. st.
(ĉernovješka kultura). ” Lonĉarić na temelju ovih utvrĊenja Trubaĉeva
zakljuĉuje da svakako otpada “prije pretpostavljena faza u seobi Juţnih
Slavena - prijelaz preko Karpata i dolazak u Panoniju.”
167
Kada je O. N.
Trubaĉev u svojim radovima, koje je objavio 1982. i 1983. doveo u pitanje
prevladavajuće mišljenje o sjevernoj pradomovini Slavena posebno je Jürgen
Udolph pokušao pobiti njegova utvrĊenja. On je dokazivanje Trubaĉeva, a
posebno ono da je postojala stara slavensko- balkanska (ilirska i traĉka) veza
odbacio kao nedokazane. Neozbiljnost njegova pristupa oĉituje se i iz toga što
je on staro shvaćanje da su Veneti, Venedi i Anti Slaveni odbacio bez
obrazloţenja.
168
Radoslav Rotković ne misli da su Praslaveni »Iliri«, ali je
zato siguran da su oni Veneti. »Da su bili Prasloveni, i imena njihovih
plemena bi se dala rastumaĉiti pomoću slovenskih jezika. A mi smo to uspjeli
samo za Ozeriate, koji su bili s gornje obale Save, dio starih panonskih
Slovena...Što će nama ilirsko ime za Praslovene na Balkanu, kad imamo
njihovo ime Veneti, što je za naše zapadne susjede opšta oznaka za Slovene
(Veneti, Venedi, Wenden, Windi), pa se piše za neke naše skupine da su

167
Mijo Lonĉarić, Jeziĉni odnosi u Podravini. Arheološka istraţivanja u Podravini i
Kalniĉko-bilogorskoj regiji. Ed. Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 1990, s. 181-
192.U meĊuvremenu godine 1991. O. N. Trubaĉev je objavio u izdanju Akademije
nauka SSSR u Moskvi na ruskom jeziku knjigu Etnogeneza i kultura starih Slavena, u
kojoj je iznio i više novih podataka. Ferdo Šišić misli kako rijeĉ med koju spominje
Prisko u opisu poslanstva kod Atile iz 448.g. je općeslavenska rijeĉ i dodaje da Prisko
pod “barbarskim” jezikom Skita misli na Slavene. (Šišić, Povijest, ibid., s. 206-207).
168
“Für eine derartige Annahme müssen weitere und vor allem stichhaltigere Gründe
vorgebracht werden.“ (Jürgen Udolph, Kamen die Slaven aus Pannonien? Objavljeno u:
Studia nad etnogeneza Slowian...,Tom I, Krakow-Gdansk, 1987, s. 168.). Ovaj autor je
ovako reagirao jer je u istom smislu 1979. objavio u Heidelbergu obranjenu disertaciju
pod naslovom Studien zu slavischen Gewässernamen und Gewässerbezeichungen. Ein
Beitrag zur Frage nach der Urheimat der Slaven.

102
»Veneti seu Sclavi«... Za Venete u Padaniji (PodbrĊu) Polibije piše (I, II, 17)
da imaju keltskih obiĉaja i odjeće 'ali govore drugim jezikom'. Koji je to jezik
u tome prostoru, da nije ni latinski ni keltski? Onaj iz kojega je nastalo
komercijalno Trgovište, koje su Latini samo prilagodili svome uhu u
Tergeste, odakle je nastalo i Trieste, i naše staro Triješće, novije, tvrdo kao u
Germana: Trst. A malobrojnost tih onima na Balkanu objašnjava Plinije, kad
se ţali da su neka naša plemenska imena teško izgovorljiva (Naturalis historia
III, XXI, 139), što ste i Vi citirali... Bilo je, dakle, osim lako izgovorljivih
ilirskih plemenskih imena na Balkanu i praslovenskih = venetskih, koje je
bilo teško izgovoriti, pa ih upravo stoga i nema u klasiĉnih pisaca! Razlika
meĊu nama je samo u kvantitetima. Vi smatrate da su na etnogenezu naših
naroda više uticali ti starosjedilaĉki ŠP Prasloveni nego doseljenici, kojih je u
Hrvatskoj bili oko 20.000 konjanika, dok ja smatram da su i ti Prasloveni
(Veneti) na Balkanu bili dugo izloţeni asimilaciji, pa su skoro i odumrli,
prije nego je stiglo masovno pojaĉanje sa sjevera! I tek tada, od druge
polovine VI stoljeća, kada i Langobardi stiţu na jug (568), poĉinje masovno
preimenovanje predslovenskih toponima... U svakom sluĉaju mi se slaţemo
da smo na Balkanu, prije velike seobe, imali svoje pretke, i zato nam ništa ne
trebaju Iliri!«
169

Svjedoĉanstvo da su u antiĉko doba starosjeditelji balkansko-
podunavskog prostora govorili praslavenskim jezikom ostavio nam je i sv.
Jeronim (roĊen u Stridonu
170
- na teritoriju nekadašnje Liburnije
171
). On u
jednom komentaru ( na koji je prvi upozorio Slovenac Ivan Tomaţiĉ u svojoj
knjizi Veneti ) piše: “Tychicus enim silens interpretatur.”
172
Ta reĉenica
Jeronimova u prijevodu na hrvatski glasi:”Tychicus naime znaĉi tihi (šuteći).”
Iz toga je jasno da je Jeronim ime Tychicus tumaĉio u znaĉenju
praslavenskog jezika, koji je bio i njegov materinski jezik. Zanimljivo je
Katiĉićevo tumaĉenje ove reĉenice. On navodi kako ima onih „doduše ne
meĊu ozbiljnim znanstvenicima“, koji ţele oţivjeti jeronimsku teoriju o
postanku glagoljice. On ne spominje nikoga koji danas zastupa takvo
mišljenje, a ne moţe ni spomenuti jer u suvremenoj znanosti takvo mišljenje
ne zastupa nitko. Polazeći od tako netoĉne tvrdnje Katiĉić nastavlja: „Za to je

169
Citati iz pisma Radoslava Rotkovića, koje je uputio autoru iz Herceg–Novog 1. oţujka
1997.
170
Jeronim sam o tome piše ovako: “Hieronymus, natus patre Eusebio, oppido Stridonis,
quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniaeque confinium fuit, ...”.(Gerolamo,
Gli uomini illustri De viris illustribus. Nardini editore, Firenze, 1988, s. 230-231.)
171
Mate Suić, Hijeronim Stridonjanin - graĊanin Tarsatike. Rad JAZU, sv. 426 za 1986,
s. 213-273.
172
Migne, Patrologiae latinae. Sv. XXVI, Paris, 1884, s. 548.

103
potrebno dokazivati da se na Jadranu govori slavenski od prije rimskih
vremena, da su Slovenci izravni potomci Veneta, a Hrvati Ilira. Oni pak koji
bi upravo to dokazivali osobito se rado, dakako, pozivaju na sv. Jeronima.
Istinskih dokaza za to, meĊutim, nitko još nije našao, iako ih ima koji misle
da ih nalaze... Osobito drastiĉan primjer je I. Tomaţiĉ. On se u svojoj knjizi
Veneti, a navodi ga I. Muţić, Podrijetlo i pravjera Hrvata, knjiţnica zbornika
‚Kaĉić„ , Monografija, dokumenti, graĊa...br. 22, Split 1991, 170 ne
spominjući pri tome na kojoj se to stranici u Tomaţićevu djelu nalazi, poziva
na Jeronimov komentar uz jedno novozavjetno ime u kojem se kaţe:Tychicus
enim silens interpretatur – ‚Tihik naime treba razumjeti kao tih.„To se slabije
upućenom moţe uĉiniti kao nepobitan dokaz da je sv. Jeronim znao hrvatski.
Upućeniji, dakako, zna da se grĉko ipsilon sve do 10. stoljeća nije izgovaralo
kao i, a da je hrvatsko tih od tih6, a ne od tyh6, pa Jeronim, i da je znao
hrvatski, tu rijeĉ ne bi pisao s ipsilon. To je već dosta da se temeljito
posumnja u takvo tumaĉenje Jeronimova komentara. No pri prosuĊivanju
toga tumaĉenja nisu nam potrebni takvi posredni zakljuĉci. Jeronim naime u
drugom djelu, u kojem se bavi skrovitim hebrejskim znaĉenjem biblijskih
imena što se pokazuju kao da ne potjeĉu iz temeljnoga jezika objave, sam
izriĉito kaţe da je znaĉenje imena Tychicus ‚tih„, za koje je on dobro znao da
je grĉko i da kao takvo znaĉi ‚Srećko„, izvedeno iz hebrejskog, a ne iz
njegova materinskog jezika, koji god taj bio.“
173
Navedeno mudrovanje
moţda bi moglo opstati da stvarno ne postoji citirana Jeronimova reĉenica
koja se jedino moţe prevesti u smislu da Tychicus znaĉi Tihi. Jeronim u
ovom konkretnom tekstu tako osobno tumaĉi znaĉenje toga imena, a svako
drugo tumaĉenje ĉinilo bi od te reĉenice besmislicu.
Ivan Kukuljević je još u XIX. stoljeću posebno upozorio na jedan drugi
vaţan komentar sv. Jeronima koji se odnosi na Izaiju, a koji glasi: “...Zithon
transtulerunt quod genus est potionis ex frugibus aquaeque confectum et
vulgo in Dalmatiae Pannoniaeque provinciis gentili barbaroque sermone
appellatur sabaium.” Iz navedenoga Jeronimova komentara oĉito je da su
starosjeditelji u Dalmaciji i Panoniji na svome narodnom jeziku piće , koje se
radilo od ţita i vode , nazivali “sabaia”. Svi jezikoslovci se slaţu da je rijeĉ
“sabaja” jedina sigurno utvrĊena “ilirska” rijeĉ za koju znamo zahvaljujući
Jeronimu. Kukuljević je smisao te rijeĉi ovako interpretirao: “Veoma
obljubljeno pitje bijaše kod Panonaca naĉinjeno iz ţita i vode, koje nazivahu
Sabaja, Zobaja i Zithon (ţitno pivo). O toj vrsti i danas poznatoga piva govore
jur Diodor Sikulski, Dio Casius i sveti Jerolim.”
174
Ivan Tomaţiĉ je znaĉenje

173
Radoslav Katiĉić, Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice. Croatica, XXVI/42-44,
1996, 193-194.
174
Ivan Kukuljević Sakcinski, Panonija rimska. Rad JAZU, knjiga XXIII., s. 136.

104
rijeĉi “sabaja” jasno konkretizirao: “Zobaj je pijaĉa iz zobi (ovsa). Take
besede ne bi mogel Jeronim tako razlagati po nobenem drugem jeziku. Je
torej ţivel med slovenskim domorodnim ljudstvom? Vse kaţe, da je bilo res
tako.”
175
Oĉito je da je naziv za piće “sabaja” iz praslavenskog jezika kojim se
govorilo u Panoniji i Dalmaciji i u doba sv. Jeronima. Petar Skok istiĉe da
rijeĉ “sabaja ... nismo u stanju dovesti u svezu sa poznatim indoevropskim
jezicima”.
176

Neki narodi koji su bili susjedi Ilira bili su im etniĉki srodni, pa im je
oĉito i jezik bio isti ili sliĉan. Iz pisanja Strabona proizlazi da su Geti, Daĉani
i Traĉani govorili istim jezikom.
177
”Dako-Geti, indoevropsko stanovništvo,
koje je govorilo jezik sliĉan onom koji su govorili Traĉani ..., ĉine severni
ogranak mnogobrojne traĉke populacije. Dvostruko ime moţe dovesti u
zabludu: Daĉani i Geti su jedan isti narod, kako precizira i Strabon...”.
178
„Die
Geten und Daker werden von Jornandes und Prokopius „Anten‟ und „Slaven‟
genannt. Der „Atlas antiquus‟ von Justus Pertes führt ein mazedonisches
Oppidum „Bylazora‟ ...”
179
Pisanje Strabona i Plinija Ivan Ruţić je ( kao i
Ivan Kukuljević) ovako interpretirao:”Strabonu bijahu poznata takoĊer
plemena hrvatska u Panoniji, kao Breuci (Brajci oko Karlovca, Ozlja i
Ribnika) i Pirusti (Pirušćani), a i Plinij spominje panonska plemena Breuce
(Brajce), Arivate (Arvate, kako i danas u Slavoniji i Dalmaciji Hrvate zovu),

175
Ivan Tomaţiĉ, Novo sporoĉilo knjige Veneti naši davni predniki. Ed. Veneti, Wien -
Ljubljana, 1990., s. 57. S Tomaţiĉevim navodima upoznao sam najboljeg poznavaoca
djela sv. Jeronima u Hrvata prof. Marijana Mandaca, koji mi je u pismu iz Makarske od
9. studenoga 1995. jeziĉno obrazloţio toĉno znaĉenje navedenih rijeĉi, ali nije iznio
svoje osobno stajalište, što znaĉi da nije ni zanijekao Tomaţiĉevo mišljenje. (Mandac je
autor djela Sveti Jeronim Dalmatinac, ed. Sluţba Boţja, Makarska, 1995., s. 383.)
176
P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike. Glasnik zemaljskog muzeja u BiH , knj.
XXIX za 1917., Sarajevo, 1918., s. 117. Neki lingvisti svojim pustim pretpostavkama o
znaĉenju te rijeĉi nisu ništa dokazali. Usp. Anton Mayer, Die Sprache der alten
Illyrier. Österreichische Akademie der Wissenschaften, sv. II, Wien, 1959., s. 96.
177
Der Kleine Pauly. I, Deutscher Taschenbuch Verlag, München, 1979, s. 1355-1357;
ibid., II., s.787-790; ibid., V., s. 777-783. Usp. Giuseppe Constantino Dragan, Il mondo
dei Traci. Atene, 1985, s. 83-86. Strabon ( oko 63.g. prije K. do 19. g. po K. ) prema
vlastitom priĉanju proputovao je zemlje Sredozemlja od Armenije do Sardinije i od
Crnog mora do Etiopije, a duţe je vrijeme boravio u Rimu i Egiptu. Tusculum-Lexikon
griechischer und lateinischer Autoren des Altertums und des Mittelalters. Izdanje na
srpskom jeziku, ed. Vuk Karadţić, Beograd, 1984, s. 426-427.
178
Hadrian Dajkoviĉu, Dakija i Dako-Geti. Edicija: Iliri i Daĉani . Narodni muzej
Beograd, 1971, s. 49.Usp. i Hadrian Daicoviciu, Das Reich der Daker. Die Daker
Archäologie in Rumänien. Verlag Philipp von Zabern, Mainz/R, 1980, s. 72-78.
179
M. Czerlien (Marko Crljen), Auf slavischen Spuren. Verlag Mirko Breyer, Zagreb,
1914, s. 71.

105
Segestane (Segetćane oko Siska), Kolapiane (Pokupĉane), Katare (Kotorane) i
druge.”
180

Da su Geti, t.j. Daĉani, etniĉki Slaveni
181
nedvojbeno potvrĊuju neki
izvori. Marcellini Comitis Chronicon ad a. 517. navodi da su “Getae equitas”
u pljaĉkaškom pohodu prodrli do Termopila. O etniĉkoj pripadnosti tih Geta
vode se desetljećima rasprave u kojima prevladava mišljenje da su oni ili
Slaveni ili Anti ili etniĉki konglomerat u kojemu je bilo i Slavena.
182
Šišić
smatra da Comes Marcellinus (+ o. 535.) identificira uz godinu 530. Gete sa
Slavenima.
183
Theophylacti Simocattae koji opisujući dogaĊaje iz zadnjeg
desetljeća VI. stoljeća u svojem djelu Historiae navodi: “Oni naiĊu na šesto
Slovena natovarenih romejskim plenom...Kad varvari ugledaju Romeje kako
nailaze, i kad Romeji njih ugledaše stanu klati zarobljenike...Pribliţivši im se,
Romeji nisu smeli da se uhvate u koštac sa Getima (to je staro ime tih
varvara),...”.
184
Ovaj navod T. Simocattae savršeno se slaţe s identiĉnom
tvrdnjom iz djela Geografija, koja se pripisuje M. Horenskome, a u kojem se
navodi da su u Daciji prije upada Gota ţivjeli Slaveni.
Da su Geti govorili praslavenskim jezikom dokazuju i slavenska imena
mjesta koja navodi Tit Livije. Livije tako spominje veliki grad na Vardaru

180
Ivan Ruţić, Stara i nova postojbina Hrvata. Zagreb, 1903, s. 14. Usp. i I. Kukuljević,
Panonija rimska, ibid., s. 101-103.
181
Mnogi ugledni znanstvenici u raznih slavenskih naroda još u drugoj polovini XIX. st.
dokazivali su da su Slaveni bili Geti i Daĉani. V.V. Sedov, Oĉerki po arheologiji
Slavjan. Izdanje Instituta za arheologiju Ruske akademije nauka, Moskva, 1994, s. 26.
182
F. Barišić- M. Rajković-B. Krekić-L. Tomić (obradili), Vizantiski izvori za istoriju
naroda Jugoslavije. SAN, sv. I, Beograd, 1955., s. 23.
183
F. Šišić, Letopis Popa Dukljanina. SAN, Beograd-Zagreb, 1928., s. 118. [išić to
zakljuĉuje iz ove Marcellinove reĉenice: “Mundo Illyricianae utriusque militiae ductor
dudum Getis Illyricum discursantibus primus omnium Romanorum Ducum incubuit
eosque haut paucis eorum interemptis fugavit”. (Šišić, ibid., s. 118-119.)
184
Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. I, SAN, Beograd, 1955, s. 117-118.
Usp. Günter Weiss, Das Ethnikon Sklabenoi, Sklaboi in den griechischen Quellen bis
1025. Franz Steiner Verlag, Wiesbaden - Stuttgart, 1988, s. 54.
T. Simocattae bio je, izmeĊu ostaloga, tajnik na dvoru cara Heraklija, a napisao je od 628.
do 638. djelo Historiae u osam knjiga na temelju starijih povijesnih djela, arhivske
dokumentacije i usmene tradicije ţivih suvremenika. “Prema tome, Simokata je u osnovi
pouzdan istoriĉar...Inaĉe Simokata je za svoje vreme bio vrlo uĉen ĉovek,..”. (Ibid., s.
104-105.). Simocattae kao vrlo uĉena osoba i suvremenik tzv. seoba Slavena nije
mogao pogriješiti u izjednaĉavanju Geta i Slavena.U hrvatskoj historiografiji ovaj navod
Simocattae posebno je naglasio još u XVIII. stoljeću Klement Grubišić. ( Cl. Grubissich,
In originem et historiam alphabeti sclavonici glagolitici vulgo hieronymiani,
disquisitio. Venetiis, 1766, s. 12 - 13 ).

106
koji se zove Bylazora.
185
Lingvist V. Nikĉević slaţe se s mišljenjem da Livije
spominje slavenske nazive mjesta (Bylazora = Bilazora, Corita = Korita,
Grapsa = Grapša i druge), koji su “potvrĊeni brojnim primjerima sa širokih
slovenskih prostora.“
186
Ovo zakljuĉivanje potvrĊuje i ime boginje Semele (s
posebno jakim kultom u Tebi) koja je bila prvobitno “traĉko-frigijsko”
boţanstvo.
187
Ime te boginje zemlje i plodnosti tumaĉi se u slavenskom
znaĉenju pojma zemlje.
188

Ĉinjenica je da na teritoriju rimske provincije Dalmacije imamo
mnogobrojnih naziva mjesta , koji se od Miklošića do Skoka, odnosno
njihovih nasljednika tumaĉe kao da su slavenski, to jest kao da su nastali u
doba doseljenja Slavena. Gjuro Szabo nakon što je osobno prouĉavao dvjesto
tisuća toponima upozorio je već 1919. da su ti nazivi neprotumaĉivi iz doba
kad se obiĉno datira doseljenje Slavena i da se njihovo znaĉenje gubi u
mnogo većoj davnini. „Sva su ta imena jamaĉno jeziĉne okamine iz davnih
dana, kamo će teško ikada više filologija s uspjehom zadrijeti...Kad ovu
zbirku imena iz veoma razdalekih strana razgledamo, mora svakom biti jasno,
da mi moramo tumaĉenje Mokronog = Nassenfuss apsolutno kao djetinjasto
otkloniti. Niti je mokar = feucht, nass, niti je noga = Fuss! To su rijeĉi iz
dalekih dana, iz doba kad se jamaĉno znalo za njihovo znamenovanje, a mi ga
moţda ne ćemo nikada više dokuĉiti.“
189
Szabo zakljuĉuje:

185
T. Livius, Römische Geschichte. Artemis Verlag, München-Zürich, 1988, s.
26/XLIV,26,8.
186
”Prema tome, uzimajući u obzir Orbinove tvrdnje i Borova otkrića, teze prof. N. Klaić o
tome da je na Balkanskom poluostrvu bila praistorija predaka Srba i predaka Hrvata ipak
se mogu primiti kao realne, moguće.” ( Vojislav P. Nikĉević, Porijeklo i znaĉenje imena
Hrvat i Srbin. Dubrovnik, XXX/1987, 6, 14-15. ) Orbini je toĉno shvatio i objasnio neke
slavenske rijeĉi u Strabona.Usp. Mauro Orbini, Il regno degli Slavi. Verlag Otto
Sagner, München, 1985, s. 174. V. Nikĉević ( crnogorski jezikoslovac) godine 1990.
zakljuĉuje da se sigurno moţe prihvatiti Orbinijeve zakljuĉke o tome kako se u cijeloj
antiĉkoj Dalmaciji govorilo praslavenskim jezikom. ( V. Nikĉević, Slovenci so Slovani.
u knjizi: Z Veneti v novi ĉas. Uredio: Ivan Tomaţiĉ, ed. Veneti, Ljubljana, 1990, s. 41-
46).
187
Duridanov, ibid., s. 69. Usp. i Manfred Lurker, Lexikon der Götter und Dämonen.
Alfred Kroener Verlag, Stuttgart, 1984, s. 288.
188
Der Kleine Pauly, V, ibid., s. 93-94.
Ovo je tumaĉenje prihvaćeno u inozemnoj znanstvenoj literaturi.“Semele = zemlja in
lingua slava e zemelo in traco-frigio.” Alexander Fol - Ivan Marazov, I Traci. Newton
Compton editori, Roma, 1981, s. 48.
189
G. Szabo, O znaĉenju topografskog nazivlja u juţnoslavenskim stranama.
Jugoslavenska njiva, Zagreb, III/1919, 29, 460.

107
“ I. Da se najveći dio topografskoga nazivlja u juţnoslavenskim
stranama, koji je na tijesno vezan s liĉnim imenima, ne moţe nikako
protumaĉiti ni iz slavenskih ni iz drugih poznatih jezika. Broj ovih imena
iznosi tisuće.
II. Da postoji veoma velika mnoţina imena, koja su na prvi pogled
istovjetna sa rijeĉima u današnjem slovenskom govoru. To su one rijeĉi, koje
su Miklossich i njegovi nasljednici ´protumaĉili´ kao da Baba dolazi od babe,
Bobovac od boba, Mokronog od mokre noge, Krapina od krapa, Glina od
gline, Krĉmar od krĉme, Komar od komarca itd. Nu ta tumaĉenja moramo
kao besmislena sasvim otkloniti pogotovo kad smo se uvjerili, da se imenom
kamen oznaĉuje lokalitet, gdje kamenu nema traga, imenom dol krste se
brda, imenima bara, lokve, jezero, grad, poljana, rijeka itd. oznaĉuju
lokaliteti, gdje tim nazivima u sadašnjem znamenovanju nema mjesta, i nije
nikad moglo biti. Većinu tih naziva moramo pribrojiti onima, koje smo u prvi
odjeljak postavili. I ta su imena sazdana od elemenata, kojim se doslije nije
nikako moglo odrediti znamenovanje iz nijednoga poznatoga jezika.
III. Najmanji je dio naziva takov, koji se dade iz sadašnjega jezika
protumaĉiti, a i tu ima obilje takovih rijeĉi, koje su u ono doba, kad su
upotrebljene za topografsko nazivlje, imale sigurno drukĉije znamenovanje.
Nu sve ove tri grupe imena ţivu i danas u našem jeziku, ta su imena sastavni
dijelovi jezika, ma da ih najvećim dijelom ni u jednom rjeĉniku ne nalazimo.
Dakako,da većina ţivi nekako kao zamrla, jer im se znaĉenje više ne osjeća,
ona su jeziĉna petrefakta.“
190

Szabo navedene ĉinjenice ovako objašnjava: „Samo se tako moţe
shvatiti opstanak ovih bezbrojnih imena dosada, da spoznamo, da su one
tisuće sada nerazumljivih naziva narodi upamtili zato, jer i oni sami potjeĉu iz
onih vremena, kada su ti nazivi bili još razumljivi. I nikako drukĉije...Baš su
oni narodi, koji ne znaju više znaĉenja imena u svojoj topografskoj
nomeklaturi, od davne davnine tu, a onaj je oĉito kasnije došao, koji je ta
prastara imena prevodio, davajući im smisao po jeziĉnom razvitku onih
perioda onih naroda, u kojem su te narode zatekli. „
191


190
G. Szabo, ibid., Jugoslavenska njiva, III/1919, 30, 477.
191
G. Szabo, ibid., Jugoslavenska njiva, III/1919, 31, 487. Szabo je u povodu Skokova
prigovaranja, izmeĊu ostalog odgovorio i ovo:“ Zvanje drugo odbivši me od pisaćega
stola poslalo me u svijet, proputovao sam ispitujući malne cijelu našu zemlju, prošao
Bosnom i dijelom Srbije, nadajući se, da će mi nauĉnim metodom steĉeno znanje u mom
drugom poslovanju pomoći. Ali gle - ljuto sam se prevario! Gdje sam se nadao gradu
našao sam, da tamo grada nikada nije bilo, gdje sam traţio baru i jezero - nikad ih nije ni
bilo, traţio sam greben - i našao kao stol ravnu ravnicu, promatrao sam dolove, sam sam
ih paĉe i mjerio, a ono su i apsolutno i relativno ostala brda! Pretraţivao L o k v e, a
tamo nema ni kapi vode, polazio J a m e, a ono jami ni traga! Stajao sam uz rijeku V a

108
Iz Szabovih primjera bitno je zakljuĉiti da su mnogi nazivi koje on
spominje, a koji se inaĉe tretiraju kao praslavenski, udomaćeni na balkanskim
i susjednim teritorijama još prije dolaska Rimljana, dakle u doba Ilira. Szabo
je i godine 1934. upozorio kako „nema sumnje, da će novi istraţivaĉi doba
t. zv.seobe naroda, što se nas tiĉe, sasvim drukĉije posmatrati. A baš je to
doba za nas sudbonosno, baš su tu bezbrojna zamršena pitanja, na koje nema
odgovora ili ga barem za sada još nema. Zato i jest naša povijest u svojim
poĉetnim dijelovima- a to je osnovka - puna djetinjastih bajka, nesuvislih i
nejasnih teza,...“
192


r d a r, uspeo se na brda V a r d a r i V a r d u, misleći da bi moglo biti istinito
tumaĉenje s pomoću guardare - straţariti, itd. Itd. Pitao sam svijet: zašto se zove taj
lokalitet K a m e n, gdje nema ni zrna pijeska, zašto se cijeli kraj zove R i j e ka , a nema
ni potoĉića, pitao i traţio sve uzalud: nitko mi nije mogao ni znao reći ništa, baš ništa.
Ponovno i ponovno prouĉavao sam specijalne karte do u najmanje sitnice, pa opet
polazio u prirodu da nadjem rješenje: traţio sam u ispravama barem pomagala, da
shvatim tu zagonetku. Sve uzalud: nauĉni je metod bio posve nesposoban, da i uz
najsavjesniju upotrebu išto protumaĉi, nauĉna argumentacija je sve još zamrsila - pa sam
budući ĉudan svat, odbacio taj metod i tu argumentaciju i pošao svojim putem i barem to
postigao, da se nedam više zavoditi onako djetinjastim produktima nauĉnoga metoda,
kako sam ih prije nekoliko nabrojio. Mojim se metodom moţe - to veli dr. Skok -
protumaĉiti sve i ništa, a njegovim - velim ja - samo ništa!“ ( Szabo, Na osvrt g. dra.
Petra Skoka. Jugoslavenska njiva, III/1919,37, 586).
192
Đuro Szabo, Zadatak znanosti za našu sadašnjost i budućnost. Bulićev zbornik,
Zagreb - Split, 1934, s. 638.

109

110




I.
GOTI (I) SKLAVINI

111

112




I.
O GOTIMA

Sklave se, a ĉesto i Hrvate, u nekim izvorima i u literaturi gotovo
identificira s Gotima.
193
To je poistovjećivanje Gota i Hrvata razumljivo i s
obzirom na ĉinjenicu da su Goti (kao i Sklavini) nazivani raznim imenima
(osobito Skitima) i da su tek u modernoj historiografiji Goti postali jedan
njemaĉki narod (”ein deutscher Stamm”).
194
Prokopije o raznim imenima Gota
navodi ovo:” ‟Gotskih naroda mnogo i drugih i prije bijaše i sada ima, ali od
svih su najveći i najznatniji Goti, Vandali, zapadni Goti i Gepidi; nekada su se
pak imenovali Sauromati i Crnorisci; ali ima pisaca, koji su te narode zvali i
getskima. Ti se svi narodi razlikuju jedan od drugoga imenima, kao što je
reĉeno, a od svega ostaloga ni u ĉemu se ne razilaze... I zakone (obiĉaje)
imaju iste, jednako im je ureĊeno bogoštovlje: svi su naime Arijeve vjere;
jezik im je jedan, zvan gotski; ĉini mi se, svi su prvobitno od jednoga naroda,
a poslije su se razluĉili po imenima svojih voĊa. Taj je narod od davnine
stanovao preko rijeke Istra, zatim su Gepidi zauzeli krajeve oko Singiduna ( =
Beograda ) i Sirmija ( = Mitrovice ), s ove i one strane rijeke Istra, gdje su
naseljeni i do mene‟ (500-562).”
195

O stvarnom podrijetlu Gota ne znamo gotovo ništa. Literatura o
podrijetlu Gota obuhvaća cijelu jednu biblioteku.
196
Neki su od starih autora
mislili da oni potjeĉu iz Skandinavije. MeĊutim iz drugih izvora ta se misao
ne moţe potvrditi.
197
Jedni pisci misle da su prvobitni Goti došli iz Male

193
Usp. O. A. Akimova, Razvoj srednjovjekovnih predstava o podrijetlu Hrvata. Zbornik:
Etniĉki procesi u Centralnoj i Jugoistoĉnoj Europi. Izdano na ruskom jeziku. Ed.
Akademija nauka SSSR, Moskva, 1978, s. 28-34.
194
Walter Pohl, I Goti d‟Italia e le tradizioni delle steppe. Zbornik: Teoderico il Grande e
i Goti d‟Italia. Tom I, Centro italiano di studi sull‟alto medioevo, Spoleto, 1993, s. 227-
228, 242-244.
195
Martin Kuzmić, Gothomania.Nastavni vjesnik, knj. XXXIX za 1930., 1-4, 21,
196
Herwig Wolfram, Die Goten. Verlag Beck, München, 1990., s. 379.
197
I Goti. Ed. Electa Lombardia, Milano, 1994., s. 22.

113
Azije, a drugi ih identificiraju sa Sumeranima. Iz vijesti starih pisaca, koje
potvrdjuju i nalazi da se utvrditi kontinentalno sjediste Gota istocno od rijeke
Visle i to najkasnije u doba oko Kristova rodjenja.
198
Izidor (570. - 636.) tvrdi
da su Goti vrlo star i vrlo hrabar narod skitskog podrijetla, a da su se zvali i
Geti.
199
Ne zna se toĉno tko se sve u pojedinim povijesnim razdobljima
nazivao gotskim imenom. Već u IV. st. poĉela je identifikacija Gota s
Getima, a od poĉetka V. st. to se uobiĉajilo.
200
Prokopije meĊu gotske narode
ubraja Vandale i Gepide.
201
Od 269. došlo je do odvajanja Ostrogota od
Vizigota.
202

Neki znanstvenici u slavenskih naroda smatraju da je ime Got
predgermanskog postanja, da oni nisu Germani (Nikolaj Jakovljenić Marr
1864 - 1934) i da nisu doselili sa sjevera.
203
Scardigli misli da su Goti
prvobitno mogli biti samo „voĊe“ odreĊenog dijela istoĉnih Germana. On u
tom smislu navodi jedan natpis sasanidskog kralja Schapura I, u kojemu se
Goti navode pored Germana.
204
Dokazano je da su oni Goti koji su prodrli na
Balkan preuzeli mnoge germanske, ali i negermanske (ukljuĉujući i etniĉke)
elemente.“Oft mag die Unmöglichkeit, eine Wanderung nachzuweisen, daran
liegen, daß ein und derselbe Name gar nicht mehr ein und dieselbe
Bevölkerung bzw. Deren Nachkommenschaft repräsentiert. Die Gothi, die aus
Südrußland heraus der Spätantike bekannt wurden; waren sie im strengen
Sinne ausschließlich die Nachfahren der ostmitteleuropäischen Gotones,
Gutones oder Gitones? Es ist bekannt, daß die Goten, als sie zum Balkan
vorrückten, viele fremde germanische und nichtgermanische Elemente
aufgenommen haben. Wenskus hat diese Tatsache außerordentlich
eindringlich nachgewiesen. Die Ostogoten, die nach Italien zogen,

198
Rolf Hachmann, Die Goten und Skandinavien. Walter de Gruyter & Co, Berlin, 1970,
s. 126, 134-135, 143, 277, 454-455.
199
Isidor, Geschiche der Goten, Vandalen un Sueven. Phaidon, Essen - Stuttgart, 1986, s.
15, 57.
200
Mircea Eliade, Da Zalmoxis a Gengis-Khan Studi comparati sulle religioni e sul
folklore della Dacia e dell‟Europa centrale. Ubaldini Editore, Roma, 1975., s. 67-71.
Usp. S. Teillet, Des Goths a la nation gothique. Ed. Les Belles Lettres, Paris, 1984, s.
51-52. Prema Šišićevu pretpostavljanju do ove identifikacije je došlo zato što su se Goti
uselili u zemlje u kojima su u starini ţivjeli Geti. (Šišić, Letopis Popa Dukljanina. Ed.
Srpska kraljevska akademija, Beograd-Zagreb, 1928., s. 117, 119-120).
201
Procopii Caesariensis, Opera omnia (vol. II, De bellis libri V-VIII), Academia
scientiarum germanica berolinensis, 1963, s. 4 - 293.
202
Meyers Taschen - Lexikon Geschichte, sv. 4, Bibliographisches Institut Mannheim -
Wien-Zürich, 1982, s. 283.
203
N.Derţavin, Porijeklo, ibid., s. 44-50.
204
Scardigli, Die Goten..., ibid., s. 61.

114
inkorporierten erneut andere germanische Bevölkerungsteile. Wie soll man
angesichts solcher Vorgänge Kulturkontinuität erwarten, selbst wenn der sog.
´Traditionskern´erhalten geblieben sein sollte...Aber waren die Gitones an der
Weichsel in einem ganz unmittelbaren. Sinn mit den Gotoi in Südrußland
identisch? Zwingt Namensgleichheit oder - äahnlichkeit zur Annahme einer
vollständigen Bevölkerungsidentität? Wenskus konnte zeigen, wieviele
fremde - germanische und nichtgermanische - Bevölkerungsteile die Goten
inkorporierten, während sie in Kämpfe mit den Römern verwickelt waren.
Von solchen Maßnahmen ist für die vorangehende Epoche, die Zeit des
Aufenthalts der Goten in Südrußland, nichts bekannt.“
205
Treba istaknuti kako
se danas zna samo za jezik male grupe Ulfilinih Gota, ali se ništa ne zna
kojim su jezikom govorile druge grupe puĉanstva, koje su nazivane takoĊer
gotskim imenom. „Die Sprache einer kleinen gotischen Gruppe ist bekannt,
die der Goten des Ulfilas. Sprachen alle Goten in Südrußland, auf der
Balkenhalbinsel, in Italien und in Südfrankreich und Spanien die gleche
Sprache? Es ist bekannt, daß im Laufe des 4. Und 5. Jahrhunderts mancherlei
sicher nichtgotische, oft wohl auch n i c h t g e r m a n i s c h e
Bevölkerungsgruppen in jenen Komplex eingegliedert wurden, den römische
und griechische Ethnographie mit wechselnden Namen Skitai, Gothi,
Tervingi und Greuthundi, Vesi und Vesegothae und Ostrogothae nannte.
Welche sprachlichten Folgen hatte dieser Vorgang? Weiß man, daß keinerlei
sprachlichte Veränderungen eintraten? Waren jene Goten, die sich in
Südrußland ansässig machten, ausnahmslos und ausschließlich dieselben,
welche vorher an der Weichsel gesiedelt hatten? Es ist bekannt, daß sich im 3.
Nachchristilchen Jahrhundert innerhalb des Germanentums neue
Bevölkerungsgruppierungen entfalteten...Sicher ist im Fall der Goten, daß ein
Kern historischer Tradition vorhanden war. Sicher hängen die Gothi des
Ablabius auf irgndeine Weise mit den Gotones des Tacitus zusammen. Der
von Wenskus geprägte Begriff des Traditionskerns bewährt sich. Die Gothi in
Südfrankreich fühlten sich als Nachkommen jener, die ehedem an der
Weichsel gesiedelt hatten, un sie waren der Meinung sie seien aus dem fernen
Norden übers Meer eingewandert. Aber welches war die Sprache dieser
Goten? Kann man diese einfach mit der der Goten des Ulfilas gleichsetzen?
Von der Sprache der Ostgoten in Italien weiß man fast nichts. Wie sich die
Sprache der Ostgoten von der der Westgoten unterschied, ist nicht bekannt.
Nur daß die Sprache des Ulfilas auch unter nichtgotischen Arianern zur
Verlesung der Heiligen Bücher benutzt wurde, ist bekannt.“
206
Neki autori (G.

205
R. Hachmann, ibid., s. 327, 467.
206
Hachmann, ibid., s. 210-211.

115
Müller-Kuales ) smatraju da su Goti bili vladajući sloj.
207
U dijelu hrvatske
tradicije i historiografije stoljećima postoji shvaćanje da su Goti bili
prvobitno Slaveni, koji su se u jednom dijelu germanizirali. Ĉinjenica je da je
postojanje slavenskog elementa meĊu Gotima zajamĉeno krajem IV. i
poĉetkom V. stoljeća kada su Ostrogoti došli u Italiju. Tada se pojavljuju
meĊu Ostrogotima dva kralja, koji se nazivaju Radogoj i Mirogoj. Orosius za
Radogoja navodi da je „poganski Skit“, a K. Zeuss zakljuĉuje da završetak
imena tih vladara na „goj“ upućuje da su njihova imena slavenskog
podrijetla.
208

Tijekom svoje povijesti Goti su duţe vrijeme vladali i juţnom Rusijom,
istoĉnom Poljskom, Panonijom i Dalmacijom. Vrlo je teško prepoznati gotske
posebnosti u svemu onome što je - u kulturnom smislu - pripadalo izvorno
Gotima na podruĉjima kojima su oni vladali. Goti su tijekom svoje povijesti,
posebno u II., III. i IV. st., prihvatili mnogo stranih kulturnih elemenata.
209
Tako su oni Goti koji su obitavali na Crnom moru primili ne samo iransko-
armenski, nego i helenistiĉki naĉin gradnje zgrada.
210
U historiografiji se
priznaje kao neprijeporno da su Goti brzo i dosljedno prihvatili tekovine
antiĉke i starokršćanske kulture (Ljubo Karaman). Oni su već u prvoj godini
vladanja Valerijana i Galijena, dakle 253., poĉeli pustošiti “Grĉku,
Macedoniju, Pontus, Malu Aziju, i Iliriju”. Tijekom tih osvajanja oni su,
prema nekim piscima, raspolagali vojskom koja je imala ĉak 200.000 ljudi.
211

Iz izvora proizlazi da su Goti stvarno imali od 100.000 do 200.000 vojnika.
212

Tada su veći germanski narodi imali puĉanstva tek 80.000 do 120.000 duša, a
samo Carstvo je imalo godine 300. poslije Krista 70 milijuna stanovnika.
213
Na temelju tih podataka moţemo zakljuĉiti da su se Goti u svojoj vojsci
(ĉak ako su podaci o njihovoj vojnoj snazi i nešto preuveliĉani) koristili
tuĊim, pomoćnim ĉetama. Središnji prostor germanskog naseljavanja na

207
Hachmann, ibid., s. 9.
208
Stjepan Pantelić, Die Urheimat der Kroaten in Pannonien und Dalmatien. Verlag
Peter Lang, Frankfurt/M- Berlin- Bern- New York-Paris-Wien, 1997, s. 24.
209
Rolf Hashmann, I Germani. Ed. Nagel, Roma- Geneve - Paris, München, 1975, s. 48.
210
Josef Strzygowski, O razvitku starohrvatske umjetnosti. Matica hrvatska, Zagreb,
1927, s. 79.
211
Isidor, ibid., s. 17, 23, 30.
U vrijeme svojih najvećih ekspanzija Goti su, prema nekim psicima, mogli imati 200 do
250 tisuća ratnika, a od toga sami Ostrogoti 120 do 150 tisuća (Kurt Pastenaci, Die
Kriegskunst der Germanen. Verlag für ganzheitliche Forschung und Kultur, Struckum,
1985, s. 287).
212
Pedro de Palol-Gisela Ripoll, I Goti. Ed. Jaca Book, Milano, 1989., s. 26.
213
Gordon East, Poviestni zemljopis Europe. Matica hrvatska, Zagreb, 1944, s. 54.

116
Balkanu obuhvaćao je Trakiju, obje Dacije, Meziju i, donekle, Dardaniju,
tako da su ti krajevi već od III. st. bili stjecište stalnijeg naseljavanja
germanskih plemena.
214
Athanarich je 375. u znak zahvalnosti caru Valensu
za vojnu pomoć dopustio da Goti postanu kršćani arijanci. Istodobno je
Ulfilas ( oko 311. do 383. ) sastavio, koristeći se i nekim runama, gotsko
pismo za pokrštene Gote i preveo veliki dio Svetog pisma na gotski jezik.
215

Goti su i meĊu negotskim narodima širili arijanizam. Friedrich Kluge je 1909.
na temelju nekih njemaĉkih rijeĉi najvjerojatnije gotskog podrijetla
pretpostavio da je postojalo gotsko-arijansko misionarenje u V. st. koje se s
Balkana uzduţ Dunava širilo u današnju juţnu Njemaĉku.
216
To Klugeovo
mišljenje potvrĊuju i tri gotska naziva za tri dana u tjednu na tom prostoru.
217

S provalom Gota i drugih germanskih plemena termin “barbari” dobio
je i novo znaĉenje. Naime, rijeĉ “barbari” prvobitno je imala znaĉenje
neĉovjeĉni osvajaĉi, pljaĉkaši, pustošitelji.
218
Ali sigurno je i to da je rijeĉ
“barbari” u svoje prvo vrijeme znaĉila u grĉko-rimskoj jeziĉnoj upotrebi i one
“koji govore drugim jezikom”.
219
MeĊutim s kristijaniziranjem ondašnjih
naroda rijeĉ “barbari” je postala i sinonim za narode koji još nisu bili

214
Jovan Kovaĉević, Varvarska kolonizacija juţnoslovenskih oblasti. Ed. VojvoĊanski
muzej, Novi Sad, 1960, s. 13.
215
Isidor, ibid., s. 18- 19. Oĉito je da je taj prijevod Ulfile priredio za Gote na Balkanu.
216
Peter Wiesinger, Gotische Lehnwörter im Bairische. Zbornik: Frühmittelalterliche
ethnogenese im Alpenraum (Hrsg. Helmut Beumann - Werner Schröder). Jan Thorbecke
Verlag, Sigmaringen, 1985, s. 153.
217
“Die Wochentagsnamen Ergetag, Pfinztag und der bloß althochdeutsch beueugte
pherintag werden in Verbindung mit einem wohl nur äußerlichen Christentum über den
'Donauweg' durhc die an der bairischen Ethnogenese beteiligten 'praebajuwarischen'
Gruppen und ihre östlichen Beziehungen im ausgehenden 5. Und in der ersten Hälfte des
6. Jahrhunderts Fuß gefaßt haben. Dagegen setzt die gotische Festbezeichnung Dult
bereits ein i intensiviertes Christentum Voraus und wird deswegen auf dem 'Alpenweg'
durch langobardische Vermittlung im späten t. und frühen 7. Jahrhundert sowohl ins
Bairische als auch ins Alemannische gelangt sein.“ (P. Wiesinger, ibid., s. 158-160.
Dakako da se arijanizam kako to istiĉe Wiesinger mogao širiti i preko alpskog podruĉja
kao i iz gornje Italije.
218
Neki zapadni povjesniĉari i filozofi istiĉu da izriĉaj “barbari”, primijenjen u vrijeme
germanskih provala na germanske narode, nije tada znaĉio “divljaci” ili “neprijatelji
civilizacije”, nego da je takvo znaĉenje toga termina primjenjivano samo na pojedine
azijske narode, npr. Hune (G. East, ibid., s. 46). Ipak ĉinjenica da na pr. Jeronim u svojim
pismima germanske narode drţi barbarima i da ih opisuje kao vrlo divlje (“ferocissimae
nationes”) ne potvrĊuje to mišljenje.
219
Zajamĉeno je da su jezici kojima su govorili Germani ili Slaveni izriĉito nazivani
barbarskima. Pavao Đakon kaţe za Langobarde da su jednom boravili tri godine na
otvorenom polju, “što se na barbarskom jeziku naziva feld” (P. Diacono, Storia dei
Longobardi. (Redakcija Elio Bartolini), ed. Tea, Milano, 1988, s. 27).

117
kristijanizirani, za nevjernike (infideles). Pod tim nevjernicima kršćani su
podrazumijevali i sve germanske narode arijanske sljedbe.
220
Moţemo sa
sigurnošću zakljuĉiti da je baš kršćanstvo postalo prvenstveni element
diferencijacije izmeĊu “Romana” i tek pristiglih barbara.
221

Ĉinjenica je da su Slaveni (Veneti) s Gotima imali dodire već u doba
kad su Goti ţivjeli u porjeĉju Visle. Ako je toĉan Jordanesov navod o
borbama Ostrogota s Venetima i Antima sredinom IV. stoljeća onda su već u
to doba Goti i Slaveni bili u vrlo bliskim dodirima. “Die Grossverbände der
Völkerwanderungszeit waren polyethnich, damit aber auch fragil.
Dementsprechend existierten keine Übereinstimmungen zwischen Sprache
und Kultur. Noch waren die Sprachen nicht ethnopolitisch konstitutiv. Jene
Vorfahren der Slaven, die unmittelbar in das Gotenreich integriert wurden,
wird man daher unter den nördlichen Trägern der Kultur von Ĉernjachov
suchen müssen, diejenigen, die in engerer Symbiose mit Germanen lebten,
unter den östlichen Trägern der Kultur von Przeworsk und schliesslich
diejenigen die weiter nördlich immer noch in engerem Kontakt zu den
Vorfahren der Balten standen, unter den Trägern der Kiever Kultur.”
222

Ostrogoti su oko g. 350. pokorili Slavene i Ante kao i dio Balta. Prvi
povijesno zajamĉeni ostrogotski kralj Ermanrich (Hermanarix) oko g. 350.
pokorio je prema nekim izvorima pod svoju vlast ne samo “sve Slavene”,
nego i Litvance.
223
Na strani Totile
224
ratovali su i Sklavi. Tako god. 548. / 9.
skupa s Langobardima ide u Italiju 6000 Slavena u pomoć Gotima.
Do kraja IV. st. nema ni jednog podatka u izvorima o tome da bi Goti ili
drugi germanski narodi trajno boravili na podruĉju Dalmata, Japoda i
Liburna. Sv. Jeronim (oko 340.-420.) u jednoj poslanici pisanoj Heliodoru
(“ad Heliodorum”) 396. ţali se na Gote, Sarmate, Kvade, Alane, Hune,
Vandale i Markomane što pustoše, pljaĉkaju i ruše Skitiju, Trakiju,
Macedoniju, Dardaniju, Daciju, Tesaliju, Ahaju, Epir, obje Panonije i obje

220
Isidor izriĉito piše o “zabludama arijanske bezboţnosti” (Isidor, ibid., s. 78).
221
Elio Bartolini (priredio,), I Barbari. Testi dei secoli IV-XI scelti, tradotti e commentati.
Longanesi, Milano, 1982, s. 237. Nakon podjele rimskog carstva rimsko je ime
obuhvaćalo ili stanovnike carstva u cjelini ili samo Latine na zapadu. Germanski arijanci
smatrali su Rimljanima sve pripadnike katoliĉke vjere. Usp. H. Wolfram, Die Geburt
Mitteleuropas. Siedler Verlag, Wien, 1987, s. 333.
222
Goehrke, ibid., s. 102.
223
Usp. Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 190.
224
Totila je bio kralj Ostrogota, koji je osvojio Rim g. 546. i preosvojio ga od Belizara
godine 550. Pravo ime mu bijaše Baduila. Totila je nadimak, koji znaĉi „besmrtan“ i
koji su mu izgleda dali suvremenici. ( Zbornik - katalog, I Goti, Electa Lombardia,
Milano, 1994, s. 381.).

118
Dalmacije.
225
U drugoj se poslanici (“ad Ageruchiam”), napisanoj oko 413. sv.
Jeronim, opet ţali na vrlo divlje narode Kvade, Vandale, Sarmate, Alane,
Gepide, Herule, Saksone, Burgundince, Alemane i ujedno ih sve naziva
neprijateljima Panonije.
226
Šišić komentirajući jadikovku sv. Jeronima
poslanu Heliodoru 396. zakljuĉuje da bi bilo pogrešno iz njegova pisanja
izvoditi zakljuĉak o potpunom uništenju Panonije i dijela Dalmacije.
227
Taj
je zakljuĉak logiĉan, jer je broj barbara u usporedbi sa starosjediteljima bio
razmjerno malen, a podruĉje kojim se kretao taj relativno maleni broj barbara
bio je vrlo velik. Panonija je uistinu već za vrijeme provala germanskih
naroda pretrpjela sigurno najveće gubitke u ljudstvu
228
,ali teza da bi ona
postala demografska “tabula rasa” obezvrijeĊena je arheološkim nalazima.
Jovan Kovaĉević istiĉe da u Panoniji i svim rimskim podunavskim
provincijama od poĉetka VI. st. “barbari” nisu predstavljali fatalnu opasnost
za autohtono stanovništvo. On navodi da su poslije 315. provalili Goti u
Meziju i Trakiju, a da su stoljeće kasnije Goti pod vodstvom Radegasta prošli
putom Emona-Akvileja u Italiju do Padove, i da im se pridruţilo domaće
stanovništvo Panonije, koje je poslije poraza dijelilo sudbinu Gota u Italiji.
Kovaĉević nastavlja da ĉak i veleposjednici koji su bili najugroţeniji od
barbarskih napada, poslije gotsko-alanskog pustošenja 383. i dalje borave na
svojim latifundijama i da se s ovog podruĉja izvozi velika koliĉina ţita u
druge oblasti carstva. U Intercisi, na nekropoli i podruĉju naselju, utvrĊen je
nastavak ţivota autohtonog stanovništva poslije IV. st., a iznad grobova IV. st.
sigurno su utvrĊeni grobovi V. st. “meĊu kojima nije bilo nijednog groba sa
germanskim elementima, kako u grobnom inventaru, tako i u naĉinu
sahranjivanja. Isto tako, prilikom iskopavanja odbrambenih zidova u
Skarabanciji, naĊeni su hrišćanski grobovi V. veka, koji svedoĉe da je grad
bio nastanjen autohtonim hrišćanskim stanovništvom sve do V. veka. Postoje
i nekropole na kojima je sahranjivano i germansko i autohtono

225
Bartolini, ibid., s. 175.
226
Bartolini, ibid., s. 169.
227
Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 158-159.
228
Zdenko Vinski istiĉe da od istoĉnih Germana imamo potiske Gepide, istoĉne Gote i
srijemske Gepide, koji su se nalazili u ondašnjoj provinciji “Pannonia Secunda” pod
tridesetogodišnjim vrhovništvom istoĉnogotske drţave. “Zapadnogermanska prisutnost
znatno je manjeg opsega, usredotoĉena je na panonske Langobarde od pribliţno 547 -
548. godine na rubu noriĉkih jugoistoĉnih alpa i u panonskoj Saviji do 568. godine, a
poslije tog datuma reducirana je vlast ĉedadskog vojvodstva italsko-langobardske drţave
samo na dio gorenjskog prostora i moţda na rub juţnog Norika i sjeverne Istre do
poĉetnog 7. stoljeća. Alamanska prisutnost nije arheološki sigurno odrediva i danas se od
te hipoteze, uglavnom odustaje.” (Zdenko Vinski, Autohtoni kulturni elementi u doba
doseljenja Slavena na Balkan. Simpozij Predslavenski elementi, ibid., s. 195).

119
stanonovništvo, kao na primer, nekropola Hećke s germanskim stanovništvom
pre 546. god. “
229


229
Jovan Kovaĉević, Avarski kaganat. Beograd, 1977, s. 27 - 28.

120

121




II.
DOSELJENJE GOTA ( I ) SKLAVINA NA TERITORIJ JAPODA I
LIBURNA

Vaţnu, ali slabo poznatu problematiku “Tarsatiĉke Liburnije” Mate
Suić objasnio je 1955. i utvrdio da je u V. st. dio sjeverozapadne Liburnije
bio izdvojen iz Dalmacije i podreĊen comesu Gota,
230
kojemu je sjedište
vjerojatno bilo u Akvileji.
231
Suić je ponovno, godine 1970. pisao podrobnije
o toj problematici i pritom se osvrnuo na djelo anonimnog kozmografa iz
Ravene, o kojemu se misli da je napisano u VI. ili VII. st. poslije Krista.
Prema anonimnom Ravenjaninu postojala je posebna Liburnija, koju je on
nazvao “tarsatiĉkom”. “Toj i takvoj Liburniji pripadaju svi gradovi (civitates)
od Elone (vjerojatno umjesto Aenona - Nin) do Albone (Albona - Labin),
dakle i sva obala u Podgorskom kanalu. Prema tome to je samo dio stare
klasiĉke Liburnije, koja se, po svjedoĉanstvu mnogih rimskih historiĉara i
geografa, protezala od rijeke Raše (Arsia fl.) u Istri do rijeke Krke (Titus fl.).
Što je od osobite vaţnosti, po Ravenatu toj istoj tarsatiĉkoj Liburniji pripadaju
i naselja u zaleĊu na podruĉju današnje Like, dakle naselja nekadašnjih
ilirskih Japoda.”
232
Ravenjanin je podruĉje kontinentalne Liburnije - današnju
sjevernu Dalmaciju od Krke na sjever - uklopio u Dalmaciju što se vidi iz
onih mjesta u njegovu djelu gdje nabraja gradove uz more te svoje Dalmacije,
koja je dio Ilirika u širem smislu. To nabrajanje ide od Epira do krajnjeg

230
“Die militärische und soziale Gliederung des Gotenheeres bedingten einander, ja waren
weitgehend identisch. Die Mächtigen und Reichen behielten die Komandostellen als
comites et duces, wobei der erste Begriff die Zugehörigkeit zur königlichen Umgebung,
zum Comitatus, ausdruckt und der zweite die Funktion der Heerführung meint. Im Krieg
bedeutete dies das selbständige Kommando anstelle des Königs, der seit der Einnahme
Ravennas 493- wohl nach kaiserlichem Vorbild - den Oberbefehl nicht mehr persönlich
ausübte.” (Herwig Wolfram, Geschichte der Goten, ibid., s. 220).
231
Mate Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. II,
Zagreb, 1955, s. 285.
232
Mate Suić, Liburnia Tarsaticensis. Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik posvećen
Grgi Novaku, Arheološki institut Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1970, s. 706.

122
jugoistoka jadranske obale pa dalje prema sjeverozapadu, a završava gradom
Zadrom. U tom dijelu antiĉke Dalmacije, odnosno klasiĉne Liburnije, on je
spomenuo sedam gradova ĉije nabrajanje teĉe u kontinuitetu, tako da nema
prekida na prijelazu iz podruĉja jugoistoĉno od rijeke Krke na podruĉje
sjeverozapadno od nje, gdje poĉinje stara Liburnija. Suić je iz toga izveo
zakljuĉak (pouzdan prema njemu) da je u Ravenjaninovo vrijeme veći dio
klasiĉne Liburnije, koji je ujedno bio i jezgra njihova etniĉkog teritorija, bio
obuhvaćen zajedniĉkim nazivom Dalmatia. Prema Suiću, sigurno je da je na
izmaku antike pojam Liburnia bio prostorno suţen, da se locirao oko grada
Tarsatike, da je to bilo poznato u VI. i VII. st. i da su se na tu tradiciju
naslanjali i franaĉki izvori, koje Suić citira. Suić misli da je uzrok tome bilo
nastojanje rimske drţave da zaštiti metropolu od upada preko istoĉnih Alpa i
da je, nakon provale Kvada i Markomana, formirana posebna vojna institucija
s comesom na ĉelu, koji je imao sjedište u Akvileji, te da se već od IV. st.
izgraĊivao ĉitav obrambeni sustav kao pravi limes. Pojedini liburnski gradovi
bili su, prema Suiću, tijekom izgraĊivanja i širenja toga sustava izdvojeni iz
sustava provincije Dalmacije, a razvijanjem sustava sve se više zaokruţivao i
teritorij limesa, pa i na raĉun stare Liburnije, odnosno provincije Dalmacije.
Već u ranom Carstvu bila je izdvojena Tarsatika, a s njom i gradovi zapadno
od nje (Plomin i Labin). To širenje nije se zaustavilo kod Tarsatike te je
vjerojatno išlo sve do Vinodola, a grad Tarsatika je imao posebnu ulogu, jer
su od njega poĉinjali obrambeni bedemi i nastavljali se prema unutrašnjosti,
pa je to podruĉje dobilo prema tom gradu kao najvaţnijem središtu i svoje
ime. Suić misli da se stanovita uloga moţe pripisati i vladavini Istoĉnih Gota
u tim krajevima. Prema njemu, gotski su vladari iskoristili zateĉenu
organizaciju i sustav utvrda dajući svemu novo znaĉenje. Oni su tako odvojili
Istru iz zajednice s Venecijom. Suiću je vjerojatno i to da su Goti i na istoĉnoj
strani zaokruţili izdvojeno graniĉno podruĉje, koje je bilo izvan sastava
Dalmacije. Njemu je indicija za to jedna dosad neuoĉena ĉinjenica da su na
poznatim solinskim sinodama 530. i 533. bili svi biskupi sufragani solinskog
metropolita, i to ne samo s podruĉja Dalmacije, nego i biskup iz staroga
Siska. S podruĉja današnje sjeverne Dalmacije sudjelovali su u radu obiju
sinoda biskupi rapski i zadarski, a na sinodama nisu bili biskupi kvarnerskih
otoka, dakle ni krĉki ni osorski biskup, tj. biskupi one cjeline kojoj je, prema
Kasiodoru, bio na ĉelu zajedniĉki gotski comes insulae Curritanae et
Celsinae. To, prema Suiću, upućuje na zakljuĉak da spomenuti biskupi nisu
bili poslije gotske reorganizacije toga graniĉnog podruĉja sufragani solinskog
metropolite, a nisu ni mogli biti, jer njihovi teritoriji nisu bili u sastavu
provincije. Iz toga dalje slijedi da je Ravenjaninovoj “tarsatiĉkoj” Liburniji
pripadao i kvarnerski arhipelag sjeverno od otoka Raba. Suić misli da je ta
“tarsatiĉka” Liburnija završavala negdje do visine otoka Raba, moţda i do

123
Senja, kad je obuhvaćala naselje na podruĉju današnje Like, ali svakako do
današnje Crikvenice. Prema Suiću, nakon Gota u ranom srednjem vijeku, taj
graniĉni sustav je prestao djelovati.
233

O problematici Tarsatiĉke Liburnije pisao je godine 1980. i Julijan
Medini. Prema njemu u Ravenjinovom djelu Liburnija je organizirana kao
provincija ĉiji se sjeverozapadni dio naziva Tarsatiĉka Liburnija. “Podruĉje
provincije Liburnije obuhvaća dio stare tj. klasiĉne Liburnije (kraj koji su u
antici nastavili Liburni) od Enone do Tarsatike i dio stare japodske zemlje
(uglavnom podruĉje danjašnje Like).” Medini istiĉe kako se, kad se povuĉe
granica prema Ravenjinovim podacima, zapaţa da je taj dio Liburnije
orijentiran prema sjeverozapadu morskim prilazima (Podgorski kanal, koji su
najbolje prirodne komunikacije sa sjevernim liburnijskim otocima i morem
oko njih).“To posebno vrijedi za Nin, koji ima izvanredno zaštićenu luku,
orijentiranu prema sjeverozapadu, a dobrim dijelom takoĊer i za Karin, koji
je, iako nešto dublje u kopnu, ipak u blizini Karinskog mora te je preko njega,
Novigradskog mora i Podgorskog kanala bila osigurana veza sa sjevernim
liburnijskim otoĉjem. Na taj su naĉin oba središta kao izboĉene strateške
toĉke bile u vezi s onim vojnim i kopnenim snagama koje su djelovale u
sjeverozapadnom dijelu Liburnije pod zapovjedništvom comesa Curitanae et
Celsinae. Ta je lokalna flota dominirala morem oko liburnijskih otoka i duţ
Podgorskog kanala, a mogla je veoma lako odrţavati vezu s glavninom gotske
flote stacionirane u lukama na zapadnoj obali Jadrana. Snaga tog dijela gotske
flote u liburnijskim vodama bila je, dakle, znaĉajna komponenta u nizu
ĉinilaca koji su uvjetovali stvaranje (gotske) provincije Liburnije, odnosno, da
se nakon poraza gotske flote pod Salonom god. 537., a najkasnije do pada
Savije (oko godine 540.), bizantsko osvajanje Liburnije završi i utvrdi granica
u onakvom obliku kako je donosi Ravenat, odnosno njegov gotski izvor -
'filozof' Markomir.”
234
Bez obzira na to što nema oslona u izvorima, tvrdi se da su na Balkan i
u Dalmaciju došle velike mase Sklavina, da su oni gotovo sve opustošili te se
tu naselili. Pritom se dopušta mogućnost da su ti doseljeni Sklavini preostale

233
Suić, ibid., s. 707 - 716.
234
Medini, ibid., s. 395, 414. Medini napominje da je gotska flota imala veliko znaĉenje u
vojnim operacijama izmeĊu Gota i Bizanta na Jadranu, kako u razdoblju do 537. tako i
poslije osvajanja Ravene godine 540. “Dovoljno je podsjetiti se na akcije gotske flote u
Dalmaciji u tijeku prvih dviju godina rata kao i na njene pothvate u Totilino vrijeme (541-
551). S obzirom na iskustvo gotska flota se nije mogla mjeriti s bizantskom, ali u situaciji
kada Bizant nije uvijek mogao osigurati nadmoć na moru, gotska je flota te svoje
nedostatke nadoknaĊivala većim brojem (posebno manjih brodova) i hrabrošću.”
(Medini, ibid.)

124
etniĉke ostatke starosjeditelja apsorbirali.
235
MeĊutim, o masovnoj
kolonizaciji nekog novog stanovništva, dakle i onog pod imenom Sklavina, na
podruĉju Liburna, Japoda i Dalmata tijekom VI, VII. i VIII. st. u izvorima
nema ni spomena. Uostalom, za bilo ĉije naseljavanje morao je postojati
teritorij barem dijelom ispraţnjen od starosjeditelja. MeĊutim, u postojećim
izvorima na tim podruĉjima navode se samo stari nazivi. Spominju se upadi
Sklavina posebno u bizantinskim izvorima u Ilirik, odnosno Dalmaciju, i to
ponekad u masi od 3.000 ljudi, ponekad u masi od 6.000 ljudi, a ponekad i
izriĉajima kao “velika masa kao nikad prije”, i “veliko mnoštvo”.
236

MeĊutim, već samo ponavljanje pisanja u tim izvorima da Sklavini provaljuju
na razliĉita podruĉja i da pljaĉkaju, ubijaju i odvode u ropstvo, potvrĊuje da
se svuda gdje se to zbivalo poslije svake takve provale, pljaĉke i ubijanja
ţivot nastavljao a to moţe znaĉiti samo da prvobitno stanovništvo nije bilo
nikad istrijebljeno.U tim izvorima ĉesto se ţrtve Sklavina nazivaju Romei, a
nema ni jednog dokaza u izvorima da se pod tim imenom, koje se uglavnom
odnosilo na stanovnike istoĉnog dijela Balkana i bizantinske podanike,
mislilo na podruĉje Dalmata, Japoda i Liburna. Izvori spominju vrlo rijetko
upade Sklavina u Dalmaciju. Osim toga, nemoguće je precizirati o kojim je
dijelovima Ilirika, odnosno Dalmacije rijeĉ, jer su se pod tim nazivima krili

235
U starijoj historiografiji isticalo se da su se preostaci starosjeditelja Ilira pretopili u
doseljene Sklavine, odnosno Hrvate (Grga Novak, Prošlost Dalmacije, ibid., s. 95). Šišić
je priznavao da je bilo, kad su se doselili Sklavini, “i dosta preostataka drevnoga ilirskoga
ţiteljstva, osobito u današnjim zapadnim brdovitim bosansko-hercegovaĉkim stranama”
(Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 276.). U historiografiji je do nedavno prevladavalo
mišljenje da su starosjeditelji na Balkanu bili posve asimilirani i da pri formiranju
juţnoslavenskih naroda nisu imali neku posebnu aktivnu ulogu (Josip Karošec, Uvod v
materialno kulturo Slovanom zgodnjega srednjega veka. Ed. Arheološki seminar
Univerze u Ljubljani, Ljubljana, 1952, s. 20).Tek u novijoj historiografiji, osobito onoj
poslije II. svjetskog rata, pridaje se veća vaţnost autohtonom elementu. Duje Rendić-
Mioĉević je upozorio da se ne smije ni pomišljati na to da je domorodaĉki ţivalj, koji je
nastavao većinom prostrana podruĉja izvan većih urbanih središta, dolaskom osvajaĉa,
koji je za svoju novu postojbinu u ono vrijeme općih kretanja europskim prostorima
odabrao njihovu zemlju, nestao s povijesne pozornice. Prema Rendiću-Mioĉeviću
neprijeporna je ĉinjenica da su mase starosjediteljskog ţivlja na ovim prostorima u većini i
ostale te postale faktor stvarne etnogeneze današnjih juţnoslavenskih naroda (Duje
Rendić-Mioĉević, Antiĉka baština u kulturi jugoslavenskih naroda, Zbornik Zagrebaĉke
slavistiĉke škole, III /1975, 3, Zagreb, 1975, s. 292-293). Suić istiĉe da seobe u Dalmaciji
nisu urodile nekom “eksterminacijom” starosjeditelja i da se u tome pretjerivalo kao i kad
se govorilo o rimskom osvajanju naših krajeva. “Bilo je gubitaka, paleţa, pljaĉki i,
vjerojatno, pokolja. No za istrebljenje nije bilo ni uvjeta ni povoda: avarsko-slavenskom
prodoru nije ovdje pruţen bilo kakav oruţani otpor, sve što se moglo skloniti s
magistralnih pravaca prodora ostalo je pošteĊeno.“ (Mate Suić, Neke historijske
determinante u formiranju hrvatskog etnosa. “Naše teme”,XXVI / 1979,2(236),374).
236
Vizantiski izvori... I., ibid., s. 40-41,45.

125
golemi prostori. Neki drţe da upad Sklavina, koji spominje Prokopije,
polovicom 550. i na poĉetku 551. “predstavlja ustvari poĉetak slavenske
kolonizacije u ovim oblastima”. Prema Prokopiju, jedna skupina Sklabenoia,
koja je stigla u okolicu Niša u jesen 550., odustala je , u strahu pred
vojskovoĊom Germanom, od pohoda na Solun te prešla redom sve “ilirske”
planine i došla u Dalmaciju.
237
Prokopije pretpostavlja da je Totila potkupio
Slavene i poslao ih na „Rimljane“ kako car ne bi mogao valjano voditi rat
protiv Gota. Prokopije zakljuĉuje da su Slaveni tamo došli ili Totili za volju
(da mu iskaţu zahvalnost) ili sami od sebe (nepozvani). God. 550. i 551. u
vrijeme Totile Slaveni provaljuju i plijene po Iliriku.”
238
Martin Kuzmić,
izvrstan znalac latinskih i grĉkih pisaca, zakljuĉuje: “Naroĉito su Slaveni
(Hrvati) dugo sluţili istoĉnim Gotima i s njima se kojekuda potucali
(Jordanes, 500-560, De origine actibusque Getarum c. 5. 23. 48. Prokopije,
500-562, Hist. arc. c. 18. De aed. IV. l.7. 11. Bell. Goth. I. 27. II. 26. III. 13.
14. 22. 29. 38. 40:...:to je bilo u doba Totile 541-552; IV. 4. 25)...Kad su dakle
Goti jedni i drugi bili Arijevi sljedbenici, ne smijemo se ĉuditi, ako su i vjeĉni
pratioci i sluge Gota Slaveni ( i Hrvati) primili arijevstvo, osobito, ako i tu
vrijedi naĉelo : cuius regio, eius religio.”
239

I Šišić taj upad Sklavina datira oko godine 550.
240
Neki drugi
povjesniĉari datiraju taj upad Slavena u Dalmaciju u godinu 550 ili na
poĉetak 551.
241
U svakom sluĉaju to se dogodilo sredinom VI. st. i o tome
Tade Smiĉiklas zakljuĉuje: „Kada su opet Slaveni, a to su bili jamaĉno
Hrvati, g. 551. posjeli dobar dio Dalmacije, naslućuju Rimljani, da su
saveznici Gotha. To se tim tvrdje naslućivalo, jer su provalili u zemlju, kada
su rimske vojske otišle u Italiju. Ovdje se moţe nasnivati na tradicije
hrvatsko-gothske, kojimi su puni naši stari ljetopisi, a to naroĉito zato, jer već
Prokopij sluti, da su saveznici Totile, a stari ljetopis hrvatski s tim imenom
veţe upravo stalno naseljenje Dalmacije i Pannonije. Suvremeni rimski pisci
slaţu se, da je car imao malo vojske, a barbara da je bilo veoma mnogo...Što

237
Taj Prokopijev tekst u cijelosti glasi:“Pošto su se Sloveni njega (Justinijanova
vojskovoĊe Germana) bojali, kako rekoh, a ujedno i mislili da, kao ĉovek koga car šalje
na Totilu i Gote, sa sobom vodi veliku silu, odustaše odmah od pohoda na Solun, niti se
više uopšte usuĊivahu sići u doline nego, prešavši redom sve ilirske planine, stvoriše se u
Dalmaciji” (Vizantiski izvori... I., ibid., s.46).
238
M. Barada, Seoba Hrvata.., ibid., s. 9.
239
Martin Kuzmić, Pripomena ĉlanku K. [egvića “Jesu li Ćirilo i Metod prosvjetitelji
Hrvata?” Nastavni vjesnik, knj. XXXV za 1926. - 1927., Zagreb, 1927, s. 378, 380.
240
Šišić, Povijest, ibid., s. 210.
241
Anastasios Katsanakis (redakcija) , Glossar zur frühmittelalterlichen Geschichte im
östlichen Europa. Franz Steiner Verlag, Wiesbaden - Stuttgart, 1988, s. 40.

126
stari hrvatski ljetopis pripovieda, to se slaţe osobito s byzantinskim
pripoviedanjem za god. 553.,... Proti savezu Gotha s Hrvati i Slaveni postavi
car Justinijan novi svoj savez sa Longobardi, koji su već gotovo pol vieka
sjedili kao susjedi Gepida u Podunavju.“
242

U historiografiji ima mišljenja da u citiranome Prokopijevu tekstu nije
govor o teritoriju Dalmata, Japoda i Liburna.
243
MeĊutim, doseljenje
Sklavina u dio Liburnije i njezino zaleĊe moguće je datirati da se dogodilo
prvi i posljednji put sredinom VI. stoljeća i to u svezi s Gotima kako navodi
Prokopije. Da su Sklavini došli u navedeno podruĉje u doba vladavine
Ostrogota, dakle najkasnije do oko sredine VI. st. potvrĊuje i pisanje Tome
arhiĊakona, koje je on temeljio na starim izvorima. Sklavini su došli
najranije zajedno s doseljenjem Gota krajem V. stoljeća ili najkasnije s
njihovim dopuštenjem sredinom VI. st.
244
Antun Dabinović, izvrstan
poznavalac starohrvatske problematike, smatra da moţe biti istine u
Dukljaninovu navodu kako su Hrvati došli u rimsku Dalmaciju u doba Totile
t.j. oko sredine VI. stoljeća.
245
Središnji prostori na koje su se doselili i na
kojima su zavladali doseljeni Sklavi ili Goti oĉituju se u postojanju
Sklavinija. Bizantinci su pojam Sklavinia ili Sklavenia upotrebljavali za
svako podruĉje koje su naselili Sklavi, pa tako na primjer Teofan spominje
Sklavinije u Makedoniji. „Ostale ´Sklavinije´ prostirale su se uzduţ
Jadranske obale a obuhvaćale su prema Kontantinu Porfirogenetu Duklju,
Travunju, Paganiju (ili podruĉja Neretljana), Hrvatsku i Srbiju, dakle teritorij

242
T. Smiĉiklas, Poviest Hrvatska. I., Matica hrvatska, Zagreb, 1882, s. 94.
243
Šišić vjeruje da se pod Prokopijevim izriĉajem “u Dalmaciji” moţe razumjeti
jugoistoĉna Bosna ili kraj oko Kosova, a Franjo Barišić drţi da navedeni izraz moţe
znaĉiti samo istoĉnu Bosnu. (Usp.Franjo Barišić, Proces slovenske kolonizacije istoĉnog
Balkana. Simpozijum Predslavenski etniĉki elementi na Balkanu u etnogenezi juţnih
Slovena, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XII, Centar za Balkanološka ispitivanja, knj. 4,
Sarajevo, 1969, s. 17).
244
Godinu 550. kao vaţnu za upad raznih „barbara pamte i neke stare slavenske kronike.
Tako se u jednom poljskom ljetopisu navodi kako je Lach ili Lech, sin kneza Samona od
Hrvatske napustio kod provale Avara oko 550. s jednim dijelom svoga naroda svoju
staru domovinu i doselio u prostor izmeĊu Odre i Visle kod ondje prebivajućih Poljana.
(Buć, Problemi etnogeneze Hrvata. Hrvatska revija, XX/1970, 4, /80/, 943.) Uz ovaj
navod treba napomenuti da se Avari stvarno pojavljuju tek godine 558. ([išić, Povijest,
ibid., s. 213). Teofilakt Simokata ( umro 628.) opisuje Slavene kao saveznike Avara
posebno u razdoblju cara Maurikija (582-602). Usp. C. Goehrke, ibid., s. 8.
245
”Leggenda non meglio precisabile e vero, ma leggenda che pur deve avere avuto
qualche fondo di verita. Tommaso l‟arcidiacono sembra aver, anche lui, sentito una certa
affinita fra Ostrogoti e Croati dal momento che nella sua storia salonitana li mette
insieme. “ (A. Dabinović, Quattordici secoli di vita statale croata. Ed. Velebit, Zagreb,
1942., s. 3).

127
od Lješa, Ulcinja i Bara do unutrašnjosti Istre. Prema tome tvrdnja
nekolicine povjesniĉara da su Bizantinci cjelokupnu unutrašnjost Balkanskog
poluotoka izmeĊu Zadra, Saloniki - Soluna i planinskog gorja Rodope od
Crnoga do Jadranskog mora od VII. do X. stoljeća nazivali Sklavinijama
nema ĉvrsto uporište jer o tome ne govori niti jedan bizantski pisac, ĉak ni
Konstantin Porfirogenet.“
246

Jedan vaţni suvremeni izvor potvrĊuje da su sredinom VII. st. ondanja
Dalmacija i Istra bile nastanjene i da njihovi stanovnici nisu bili kršćani. Papa
Ivan IV (+ 642.), sam rodom iz Dalmacije, poslao je opata Martina 640/641. u
Dalmaciju i Istru da sakupi kosti muĉenika i da otkupi zarobljenike od
pogana. Taj izvor u hrvatskom prijevodu I. Guberine glasi: “Ivan po
narodnosti Dalmatinac, od otca Venancija skolastika, vladao je godinu jednu,
mjeseci devet, dana osamnaest. Taj je u svoje vrieme poslao vrlo svetog i
nadasve viernog opata Martina s obiljem novaca, da po cieloj Dalmaciji i Istri
odkupljuje suţnje, što su ih pogani zarobili. U isto vrieme sagradi crkvu
blaţenim muĉenicima Venanciju, Anastaziju, Mavru i mnogim drugim
muĉenicima, kojih je moći dao donieti iz Dalmacije i Istre i pohranio u
spomenutoj crkvi pokraj lateranske krstionice kod Oratorija blaţenog Ivana
evanĊeliste, koju ukrasi i razliĉitim darovima obdari.”
247

U historiografiji se priznaje da se uistinu ne zna ništa o Dalmaciji u VII.
i VIII. st., a posebno se istiĉe kako smo potpuno neobaviješteni o njezinu
administrativnom razvoju.
248
U djelu De administrado imperio stoji da su pod
carem Mihajlom Mucavim dalmatinski gradovi “postali neovisni, te se ni
rimskom caru, ni bilo kome nijesu pokoravali”.
249
Ĉinjenica je da ni pisani
izvori, ni toponomastika, ni arheologija, ni numizmatika ne mogu dokazati ni
bizantsku ni avarsku nazoĉnost, a isto tako ni vlast na istoĉnom jadranskom
prostoru od svršetka tridesetih godina VII. st.
250


246
Stjepan Antoljak, Hrvati u prošlosti. Ed. Knjiţevni krug, Split, 1992, s.740.
247
Ivo Guberina, Drţavna politika..., I, ibid., s. 27/28.Izvornik vidi: Raĉki, Documenta,
ibid., s. 277.
248
Jadran Ferluga, Vizantiska uprava u Dalmaciji. SAN, posebna izdanja, knj. CCXCI,
Vizantološki institut, knj. 6, Nauĉno delo, Beograd, 1957, s. 43. “U VII i VIII veku na
nailazimo ni na jedan jedini pomen nekog vizantiskog namesnika u Dalmaciji, ni
naposredan ni posredan” (Ferluga, ibid., s. 61).
249
F. Raĉki, Documenta, ibid., s. 338.
250
V. Košĉak, Dolazak Hrvata. “Historijski zbornik”, god. XL (1), Zagreb, 1987, s. 374.
Upozoreno je i na rijetkost nalaza bizantskog novca u zaleĊu dalmatinskih gradova, kao i
na to da u samim gradovima grĉkih inskripata ili rukopisnih tekstova iz razdoblja od VIII.
do XII. st. gotovo i nema (Eduard Hercigonja, Pisana rijeĉ..., ibid., s. 42-44). Lujo
Margetić tvrdi da dalmatinski gradovi od VII. do potkraj VIII. st. nisu bili pod Bizantom
i da je on uzalud tragao bilo i za jednim ozbiljnim i vjerodostojnim podatkom u razmjerno

128
Franaĉki izvori s poĉetka IX. st. izriĉito potvrĊuju da su sve do tada
saĉuvana nekadanja pokrajinska imena teritorija, konkretno Liburnije i
Dalmacije. Prema Suiću, za franaĉke izvore Dalmacija je u općim crtama
podruĉje rimske Dalmacije bez Prevalitane, a u granicama te rimske
provincije formirala se više-manje dalmatinska Hrvatska. Pisci franaĉkih
izvora, govoreći o Dalmaciji, misle na širu Dalmaciju, “preţivjelu” na
antiĉkim tradicijama u koju je ubrajan i veći dio Liburnije. Govoreći o tome
Mate Suić istiĉe da je postojao i manji dio Liburnije koji u doba spomenutih
franaĉkih izvora nije bio ukljuĉen u tu Dalmaciju i koji je upravo zbog toga
saĉuvao posebno ime Liburnija. Suić ima sljedeći zakljuĉak:
“Za pitanje, o kome je rijeĉ, nije vaţno, da li je ime Liburnija u 9. st.
saĉuvano preko kontinuirane tradicije iz antike, ili je pak to uĉena
rekonstrukcija karolinških pisaca, koji su, na temelju studija historijskih
izvora, našli za ovo podruĉje pogodno ime. Prvo mišljenje je vjerojatnije.
Bitno je, da ta Liburnija ima svoj odreĊeni stvarni geografski sadrţaj, da ona
nije Liburnija iz rimskog vremena niti >liburnski konvent< od Raše do Krke i
da ona do u doba kneza Borne predstavlja teritorij, koji je izvan Dalmacije.
Time se mijenjaju osnovne postavke, s kojih je pošao Šišić u tumaĉenju
navedenih citata iz franaĉkih izvora i u interpretaciji ove Liburnije...Dokle se
protezala ta Liburnija, teško je odreĊeno i posve pouzdano odgovoriti.
Historijski izvori, što smo ih naveli, kao i geografsko-morfološki momenti
tog podruĉja sugeriraju zakljuĉak, da je ona mogla obuhvatiti ne samo
Kvarner s otocima Krkom i Cresom, već i dio kopna uz more, koji se stere do
u visinu juţnog rta otoka Krka, t.j. negdje do oko Senja. M.Barada,
identificirajući teritorijalno sjeverozapadnu Krajinu (odnosno Marchiju
Dalmatiae) s Liburnijom 9. st., preteţe ovu sve do Velebita. Ove granice, što
se tiĉe primorskog pojasa, vrlo su uvjerljive i mogu se primjeniti i na našu
Liburniju. Ali ako je ta Krajina zalazila dublje u unutrašnjost, kako Barada
zastupa, teško bi se mogla izjednaĉiti teritorijalno s Liburnijom, jer nemamo
nikakvih potvrda, da je ova posljednja zalazila preko gorskog masiva u
unutrašnost.Liburnija bi u tom sluĉaju predstavljala samo primorski pojas te
Krajine.“
251


bogatim bizantskim vrelima i, eventualno, u rezultatima arheoloških istraţivanja. (Lujo
Margetić, Još o dolasku Hrvata. Historijski zbornik, XXXVIII/1, 1985, s. 240). Car
Leon Izaurijski oko 732. u popisu krajeva i crkava, što ih je oteo jurisdikciji pape, nigdje
ne spominje Dalmaciju, a to znaĉi da njom nije upravljao Bazileus (Stjepan Krizin Sakaĉ,
Apostol Hrvata Ivan Ravenjanin. “Ţivot”, XIX/1938, 7, 408).
251
M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi JAZU u Zadru, sv. II, Zagreb,
1955, s. 285-289.

129
Sklavini su mogli upadati na teritorij Dalmata već od sredine VI. st. i to
iz Liburnije, odnosno njezina zaleĊa. MeĊutim, ti Sklavini mogli su stvarno
zaposjesti dio ili cijeli teritorij Dalmata tek krajem VIII. ili poĉetkom IX. st.
pod vodstvom Borne, koji je djelovao uz franaĉku pomoć. Osvajanja
teritorija Dalmata prije kraja VIII., odnosno poĉetka IX. st. stvarno nije
moglo biti. Stanovništvo je do tada ţivjelo normalno u obalnim gradićima.
Gotovo je nevjerojatno kako zastupnici teze o ranijem doseljenju Sklavina, a
potom i Hrvata u Dalmaciju i susjedne pokrajine tvrde da su u nekoliko
primorskih gradića, koji su, barem neki, desetine i desetine kilometara bili
udaljeni jedan od drugoga, nastavili ţivjeti starosjeditelji, i to, dakako, sve od
antiĉkih vremena pa dalje neprekidno.
252

Zanimljivo je da u toj pretpostavljenoj seobi Sklavina na teritorij
Dalmata prije kraja VIII. st. ti Sklavini nisu uopće osvojili ni
Dioklecijanovu palaĉu ni Trogir.”Ĉinjenica je da nema ni kakvi h
arheoloških tragova koji bi uputili na tako nešto: nema ni nekropola, ni
usputnih nalaza, ni izoliranih arheoloških predmeta ni povijesnih vrela iz tog
ranog doba. Dapaĉe sve do svršetka 8. st. nije moguće ne samo ovdje u
salonitanskom ageru, nego i na znatno širem dalmatinskom prostoru naći
tragova slavenskog prisustva koje bi indiciralo sjedilaĉki ţivot: nema ni
ostataka naselja ni nekropola.”
253
Rapanić zakljuĉuje da se ţivot na prostoru
od Trogira do primorskih Poljica nije ni u jednom trenutku bio potpuno
ugasio i da je starija historiografija ponegdje simplificirala neke podatke
pisanih izvora, posebno one Tome arhiĊakona i Konstantina Porfirogeneta.
254


252
Ivan Luĉić je, bez pravog obrazloţenja, prepostavku o tome, da su neki razdvojeni
primorski gradići i otoci više stoljeća bili Dalmacija, ovako iznio: ”Ime Dalmatinaca ili
Latina bilo je dakle stiješnjeno na gradove na kopnu, tj. Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik,
i na zapadne otoke, zajedno s Biševom,Visom i Lastovom od istoĉnih. Tako se najveći
dio Dalmacije sastojao od otoka. Kad se stoga ubuduće bude spominjala Dalmacija, pod
njezinim će imenom trebati podrazumjevati gore spomenute gradove i otoke. Dubrovaĉki
grad doduše nije bio ukljuĉen u kraljevstvo Dalmacije o kojem se ima raspravljati, ali ga
je ime Dalmacije ipak obuhvaćalo”(Ivan Luĉić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Ed.
Latina et Graeca, Zagreb, 1986, s.317). Ĉak i zastupnici toga Luĉićeva priĉanja o
Dalmaciji,moraju priznati, da je ta “Bizantinska Dalmacija bila neko teritorijalno
ĉudovište s mnogo nepovezanih dijelova od kojih je svaki teţio svom posebnom
razvitku” (N. Klaić, Povijest Hrvata, I., s.119). Ivan Strohal, koji je inaĉe i sam vjerovao
u seobu Sklavina, savršeno je logiĉno zakljuĉio da su, ako je gotovo sve stanovništvo na
tim prostorima u seobama nastradalo, i gradovi bili opustošeni, pa da se je i u njima
moralo naseliti novo stanovništvo (Ivan Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova.
I, JAZU, Zagreb, 1913, s. 11-12).
253
Ţeljko Rapanić, Prilog prouĉavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u
ranom srednjem vijeku. “Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku”, LXXIV/1980,
1980, s. 202.
254
Rapanić, ibid.

130




III.
DOSEOBA GOTA ( I ) SKLAVINA NA TERITORIJ DESITIJATA


1.
Veliki dio podruĉja današnje Bosne ranije je bio planinski dio
provincije Dalmacije. U stvari, Bosna je podijeljena na gornju ili planinsku
Bosnu, odnosno na Bosnu ispod razvodnih planina do prijelaza rijeke u
nizinu, i na donju ili ravnu Bosnu, onu bliţe utoku bosanskih rijeka u Savu.
Istiĉući tu ĉinjenicu, Vjekoslav Klaić je konstatirao da su tu prirodnu diobu
zamijetili već Rimljani, pa su za meĊu izmeĊu pokrajina Panonije i Dalmacija
povukli crtu od današnje Banjaluke pa, otprilike, sve do današnjega
Zvornika, i to tako da je sve što je bilo na sjeveru od te crte pripadalo
Panoniji, a što je bilo na jugu od te crte Dalmaciji.
255

Veliko podruĉje zapadnog dijela današnje Bosne za rimske vladavine
nastavali su Dalmati. “Zemlja” Bosna u obujmu, u kakvu se navodi u djelu De
administrando imperio kao jedinstvena teritorijalna jedinica, protezala se,
kako se u historiografiji smatra (M. Hadţijahić), na podruĉju u kojem su prije
prebivali Desitijati. Ti Desitijati (Daesitiates), koji su nastavali istoĉnu i
srednju Bosnu poĉevši od Vareša prema Rogatici pa dalje do Višegrada i
Goraţda, imali su središte oko današnje Breze, a smatrani su najhrabrijim
narodom iz tzv. ilirske zajednice.
256
„Prof. Tomaschek... veli:„Das tapferste
der alten Völker Bosniens neben den Dalmaten und Maeseiern' (pored
Dalmata i Mezejaca najhrabriji od starih naroda Bosne), ĉije se nastambeno
podruĉje prostiralo od zapadnog kraja Sarajevskog polja preko Rogatice,
Višegrada i Srebrnice, Goraţde i Priboja u pravcu Tašlidţa (Plevlje). Da sebi
predstavimo opseg toga velikog plemena, Desitiata, navest ćemo, da je ono

255
Vjekoslav Klaić, Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Vlastita naklada. Zagreb,
1882, s. 16-17.
256
Mihovil Mandić, Bosna i Hercegovina u rimsko doba. Poviest hrvatskih zemalja Bosne
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, I, ed. Napredak, Sarajevo, 1942, s.
122.

131
pripadalo pod 'Conventus naronitanus', dakle pod Naronski okrug rimske
uprave i imalo 103 'dekurije' (kao neke općine).«
257

U Rimskom carstvu, kako je poznato, nije provoĊeno nasilno
izjednaĉavanje s Rimom razliĉitih kulturnih i etniĉkih zajednica. Zato je selo
i u Bosni zadrţalo svoje etniĉke posebnosti, jezik, vjeru i domaći naĉin ţivota.
Rimska, odnosno rimsko-provincijalna umjetnost osjećala se ponešto u
gradovima, ali na izvangradskim podruĉjima odrţavalo se domaće umjetniĉko
iskustvo.
258
Cvat geometrijskih elemenata na keramici znak je tradicije
(konzervatizma), jer je Bosna jedini kraj u kojemu je posvjedoĉena ta
pojava.
259
Pašalić kaţe da do sredine III. st. poslije Krista i dalje egzistira
provincijalna umjetnost proţeta koncepcijom rimskoga realizma i
plastiĉnosti, ali tako da se istodobno javlja i izvorna, autohtona skulptura u
reljefu. “Na centralnom podruĉju Bosne uoĉavamo nove promjene tokom
druge polovice III. st. n. e. Reljefi postaju plosnati i dekorativni, figure su
predstavljene u simetriji i shematizovano, a njihovo drţanje je ukoĉeno,
neprirodno. Oblik lica se sasvim tipizira i dobiva ĉudan ´svetaĉki´ izgled bez
stvarnog izraţaja. Novinu predstavlja teţnja za jaĉim naglašavanjem kontrasta
svjetla i sjenke. Otuda modeliranje odjeće plitkim paralelnim naborima koji
se proteţu većom površinom tijela. Kosa je kratka i posve priljubljena uz
glavu, pa izgleda kao meka vunena kapa koja se lako prilagoĊava obliku
glave. Karakteristiĉan je i osobit naĉin prikazivanja oĉiju i pogleda. Oĉi su
potpuno otvorene i ustremljuju svoj ukoĉeni pogled neodreĊeno u daljinu.”
260


257
Stjepan Buć, Problemi etnogeneze Hrvata.Ibid., s. 939-940.
258
Esad Pašalić, Period rimske vladavine do kraja III. vijeka naše ere. Kulturna istorija
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast,
Veselin Masleša, Sarajevo, 1984, s. 223, 229, 260.
259
Đuro Basler, Kasnoantiĉko doba. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, ibid., s. 364.
“Domaća keramika iz rimskog doba ne pokazuje bitne razlike prema onoj koju je
proizvodilo i upotrebljavalo autohtono stanovništvo u posljednjim praistorijskim fazama.
Gruba izrada i tipiĉni oblici zemljanih posuda ostali su onakvi kakvi su bili ranije.
Saĉuvala se i stara tehnika rada u rimsko doba: zemljano posuĊe za opće domaće potrebe
nije raĊeno na toĉku, tj. tehnikom koja je došla sa novim gospodarima, već prostom
rukom i obiĉnim pomoćnim sredstvima” (Basler, ibid.).
260
Pašalić, ibid., s. 272-273. “Bitno je to da imperijalna kultura nije presjekla korijene
domaćoj kulturi i da se od III. st. n.e. arhaiĉna domaća umjetnost zapretana na ovom tlu
snaţno ispoljila. Plemena su ponešto izmijenila u svom naĉinu ţivota, ali stari obiĉaji su
neprekidno djelovali i predstavljali jako oruţje etniĉkog i kulturnog samoodrţanja. Na
selu se još u IV stoljeću n.e. govorilo ilirskim jezikom, a umjetniĉke rukotvorine su u
pogledu kompozicije, ornamenta i stila poprimile mnoga originalna obiljeţja izrasla u
primitivnoj domaćoj umjetnosti” (Pašalić, ibid., s. 279).

132
Tijekom prvih triju stoljeća Rimskog carstva u Bosni je bilo i rimskih i
autohtonih oblika nakita. I nošnja domaćeg ţivlja tada se mnogo razlikovala
od rimske odjeće, jer je i ona bila preteţno autohtona.
261
Ta se nošnja ni u
kasnoantiĉko doba u zaleĊu provincije Dalmacije nije mnogo razlikovala u
svojim oblicima od odjeće iz ranijeg doba.
262

O autohtonom elementu u Bosni i Hercegovini svjedoĉi i omjer
rasprostranjenosti domaćih i tuĊih kultnih i votivnih spomenika. Na nekim
podruĉjima iz doba rimske vladavine rimskih spomenika uopće nije
pronaĊeno, a na nekim drugim podruĉjima takvih rimskih spomenika ima, ali
pripadaju doseljenim tuĊincima, a ne domaćem, autohtonom ţivlju.
Spomenika, koji pripadaju razliĉitim rimskim boţanstvima na teritoriju Bosne
i Hercegovine ima, prema onome što je dosad pronaĊeno, u istoĉnom dijelu
Bosne (regija Srebrenice i Skelena, podruĉje Goraţda, Rogatice i Foĉe), zatim
u jugozapadnom dijelu Bosne (podruĉje Glamoĉa, Livna i Duvna) te u
sjeverozapadnom dijelu Bosne (podruĉje Bihaća, Sane i Japre). U tim
regijama veći broj spomenika nalazi se u jugozapadnom dijelu Hercegovine
(podruĉje Ljubuškog, okolica Jajca i Šipova).
263
Spomenici rimskih
boţanstava koje nalazimo u jugozapadnom dijelu Bosne naĊeni su u gradskim
ili prigradskim centrima i na mjestima vojnih logora, a dedikanti su
stranci.“
264
Enver Imamović je iznio kao vaţno zapaţanje da su svi domaći
kultovi i njihove potvrde koncentrirani na jednom odreĊenom prostoru, na
zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Tome je dodao da je prema etniĉkom
rasporedu u Bosni i Hercegovini u predrimsko i rimsko doba to podruĉje bilo
u najvećoj mjeri nastavano od Dalmata, koji su na tom podruĉju bili glavni
nositelji domaćeg kulta. “Skoro svi kultni i votivni spomenici dokazanih
domaćih boţanstava potjeĉu sa njihove teritorije. Sasvim neznatan broj
spomenika naĊen je izvan ovog podruĉja. Jedino za kult boga Bindusa moţe
se reći da je bio vezan za drugu plemensku grupaciju, i to za Japode. Unutar
toga, pak, moţemo konstatirati da je Glamoĉko polje predstavljalo onaj
region gdje se domaća kulturna tradicija najviše i najjaĉe zadrţala, a njeni
nosioci su bili ilirski Delmati koji su za sve vrijeme rimske prisutnosti ostali
izolirani i duboko odani starim konzervativnim plemenskim tradicijama.”
265

Imamović dalje tvrdi da su u krajevima, koji su ostali izvan privrednog
interesa Rimljana, a to je upravo zapadni dio Bosne (“poglavito Glamoĉko,

261
Pašalić, ibid., s. 285.
262
Basler, ibid., s. 361.
263
Enver Imamović, Opći pogled na antiĉku religiju i kultove na podruĉju BiH-e. Radovi
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, za 1974-75., knj. VIII, Sarajevo, 1976, s. 468.
264
Imamović, ibid., s. 466.
265
Imamović, ibid., s. 464.

133
Livanjsko i Duvanjsko Polje”), starosjeditelji ostali kompaktni u svojim
kulturnim tradicijama. “Tu je vladala krajnja konzervativnost a rezultat toga
vidi se u njihovim kulturnim tekovinama, bilo da se radi o arhitekturi, naĉinu
ţivota i sl.... Uz druge tekovine koje je ĉuvao domaći ĉovjek u doba rimske
prisutnosti njemu su na prvom mjestu bili njegovi djedovski kultovi, a koliko
su u tome istrajali, vidimo po tome što neki kultni spomenici s tog podruĉja
datiraju iz kasnih stoljeća rimskog carstva... Pada u oĉi ĉinjenica da su dvije
bosansko-hercegovaĉke regije do krajnosti siromašne nalazima kultno-
votivnih spomenika. To je ĉitava sjeverna Bosna, odnosno Posavina, zatim
srednji dio Bosne, i to podruĉje koje zaprema krajeve s juga od Sarajeva, sa
zapada od Fojnice, na sjeveru do Zenice, na sjeveroistoku do Tuzle i na istoku
do Vlasenice.”
266

Navedene ĉinjenice potvrĊuju da je na podruĉju Bosne za rimske
vladavine prebivalo neprekidno isto, autohtono stanovništvo. Dimitrije
Sergejevski u jednoj analizi Glamoĉkog polja piše da se prema natpisima koji
su pronaĊeni na tom podruĉju moţe zakljuĉiti da je stanovništvo za cijelo
vrijeme rimske vlasti bilo samo ono autohtono. On ĉak tvrdi da tu pravih
italskih imena nema.
267

Za rimske vladavine u Bosni kršćanstvo na tom podruĉju još nije bilo
uhvatilo jaĉe korijene. Zato je u doba progona kršćana, kada su u Panoniji
padale velike ţrtve, u Bosni zabiljeţen samo jedan muĉenik, - sv. Venancije.
A i on je bio, kako se pretpostavlja, rodom iz Narone ili iz inozemstva, a ne iz
Bosne.
268
Prevladava mišljenje da upravo zbog nepristupaĉnosti terena
bosanski gorštaci nisu imali prigode da rano prime kršćansku vjeru.
269

Nikakvih arheoloških potvrda o prvim pojavama kršćanstva u Bosni nema.

2.
Goti su se osim na teritoriju Japoda, odnosno dijelu Liburnije nastanili
posebno i na prostoru Dezitijata, kako je oĉito i iz nalaza u Brezi. „God. 1930.
otkrio je spomenuti arheolog Korošec u Brezi, 20 kilometara sjeveroistoĉno

266
Imamović, ibid., s. 464-465, 468.
267
Dimitrije Sergejevski, Putne biljeţke iz Glamoĉa. “Glasnik hrvatskih zemaljskih muzeja
u Sarajevu”, god. LIV za 1942, Sarajevo, 1943, s. 158. Prema Sergejevskom, od provala
barbara, koje on datira od potkraj III. st. do u drugu polovicu IV. st., stradala je sadanja
Posavina, ali je ostao pošteĊen planinski kraj Glamoĉkog polja.
268
Basler, Kasnoantiĉko doba, Kulturna istorija, ibid., s. 312.
269
Oton Knezović, Bosna i Hercegovina od seobe naroda do XII. stoljeća. Poviest
hrvatskih zemalja, ibid., s. 182.

134
od Sarajeva, vaţan dokaz ţivota Gota. Tu je najprvo dokumentiran centar
ilirskog plemena Desitiata.“
270

Maja Miletić prihvaća kao vrlo vjerodostojno mišljenje Lea Petrovića
da je Zenica bila središte bosanskoga crkvenog ţivota, a to upućuje prema
njoj da je kontinuitet kršćanstva u Bosni postojao od rimskih vremena do
srednjega vijeka.
271
Problem je amo u tome da li se taj kontinuitet odnosi
(samo) na pripadnike nicejskog kršćanstva. Paškvalin zakljuĉuje da je pojava
krpćanstva i „poĉetak njegove hijerarhije“ nastao „u kraju antiĉkih Desitijata
(srednja Bosna)“.
272
Na prostoru Desitijata (Daesitiates) koji su nastavali
prostor od „gornjeg toka rijeke Bosne, krajeve oko Gornjeg Vrbasa, od
Gornjeg Vakufa, Bugojna i Lašve do Zenice“ pronaĊene su brojne bazilike i
to „Varvara (Prozor), Glavica (G. Vakuf), Grudine (Bugojno), Oborci (D.
Vakuf), Varošluk (Turbe), Kalvarija (M. Mošunj), Lepenica (Kiseljak), Breza,
Dabravina (Vareš) i Bilimišće (Zenica).
273
Bazilike u Bosni su posebnog tipa,
ĉiji nastanak Truhelka veţe s doseljenjem Slavena u Bosnu. „Iz te dobe
imamo lijepi niz ruševina starokršćanskih crkava. One su opsegom veće,
osnovom promišljenije, nego li starije te nam predstavljaju bazilike posebnog
lokalnog oblika, koji se u Bosni dosta obilno i raznoliko razvio...Bosanske
bazilike ove dobe predstavljaju ĉitavi kompleks gradnje i to samu crkvu, uz
nju niz nuzgrednih prostorija, a što je najzanimljivije, crkva je obiĉno
dvostruka i sastoji se zapravo od dvije bazilike, spojene zajedniĉkim
predvorjem i nuzgrednim prostorijama...U starokršćanskom graditeljstvu su
ovake dvostruke crkve nešto vanredno rijetkoga...U našem podruĉju taj je tip
bio obiĉajan...Naši spomenici po svom nalazištu pripadaju većinom podruĉju
gornje Bosne, gdje je u ovo doba nikla prva separatistiĉka tendencija, a ban
Kulin utvrdio temelje samostalnoj drţavi bosanskoj. Da se upravo oko gornje
Bosne centralizirale klice buduće drţave, moţe se pripisati baš visokom
kulturnom stepenu, kojim se je taj dio Bosne od ostalih odlikovao.“
274

Gotovo se sve te bazilike u literaturi tretiraju kao „starokršćanske“ i datiraju
u kraj IV. i u V. stoljeće. MeĊutim, pojedini pronaĊeni detalji upućuju da su
neke od njih sigurno nastale kasnije, a posebno u VI. st. Osobito je vaţna

270
S. Buć, Problemi..,ibid., s. 939-940.
271
M. Miletić, I “Krstjani”... ibid., s. 110-111.
272
Veljko Paškvalin, Pojava kršćanstva u srednjoj Bosni i njegova hijerarhija u svjetlu
novijih arheoloških iskopavanja. Zbornik radova u povodu imenovanja vrhbosanskog
nadbiskupa Vinka Puljica kardinalom (priredili Marko Josipović i Matko Zovkić) Crtajte
granice ne precrtajte ljude, Studia Vrhbosnensia, Sarajevo-Bol, 1995, s. 778.
273
Veljko Paškvalin, Pojava kršćanstva u srednjoj Bosni ..., ibid., s. 765.
274
Ćiro Truhelka, Osvrt na sredovjeĉne kulturne spomenike Bosne. “Zemaljska štamparija
u Sarajevu.” Sarajevo, s. 6, 8-10, 16.

135
bazilika na Bilimišću (Zenica) „Njezin zanimljiv arheološki interni namještaj
pokazuje da se ne moţe kronološki svrstati meĊu bazilike iz kraja 4. i poĉetka
5. stoljeća...Tako i prateći sitni nalazi ne otkrivaju svoju ranokršćansku
provenijenciju, da bismo naime na Bilimišću imali baziliku iz navedenog
doba.“
275
Oko te bazilike nalaze se kasnoantiĉki grobovi u formi krova na
dvije vode iz VI. st. a imamo i srednjovjekovne grobove unutar crkve s
nalazima iz XI. i XII. st. „Moguće je da je crkva bila u funkciji do 12. st. i
otvoreno je pitanje je li već od same izgradnje bila geminata... Stoga tlocrt
ove dvojne bazlike, njezin interni namještaj, bazamenti, pluteji, kapiteli itd. s
bogatom dekoracijom i likovnim prikazima, ĉije je stilsko i arheološko
odreĊenje još uvijek otvoreno, zahtijevaju u tom pogledu svestrana i temeljita
ispitivanja. Zato bismo nastanak bazilike u Zenici datirali u 6. stoljeće,
svakako poslije bazilika u Varvari, na Grudinama i u Malom Mošunju.“
276

Paškvalin zakljuĉuje da se moţe „bez predomišljanja“ u VI. st. datirati i
„ĉetverolisnati baptisterium bazilike na Grudinama“.
277
Nitko ne zna kako se,
odakle i zašto baš od V. stoljeća pa nadalje provodilo snaţno kristijaniziranje
teritorija Desitijata. I to je razlog da se u historiografiji posebno obraĊuje
problematika ranokršćanskih bazilika u Bosni, koje većina autora datira u
razdoblje od IV. do kraja VI. st.
278
Te bosanske i hercegovaĉke bazilike
stvarno imaju niz posebnosti. Tako je uoĉeno npr. u Zaloţju kod Bihaća,
Brezi i Skelanima na Drini da se na razmaku od nekih stotinjak metara, dakle
na sasvim maloj udaljenosti, nalaze po dvije bazilike, što bi moglo znaĉiti da
se tu najvjerojatnije radi o graĊevinama dviju crkvenih organizacija od kojih
bi jedna pripadala arijanskim Gotima, a druga pravovjernoj crkvi. Inaĉe,
meĊu dotiĉnim gradnjama nema bitnih razlika u obliku osim što su kod
pretpostavljenih arijanskih crkava krstionice većinom graĊene izvan
crkava.
279
Nada Miletić zakljuĉuje da ostaje otvoren problem koja od tih
mnogih bazilika u ranom srednjem vijeku pripada arijanskom kultu.
280

MeĊutim, ako se prihvati teza da je veći dio bosanskih crkava sagraĊen baš od
poĉetka i u doba istoĉnogotske dominacije, kako se u historiografiji uglavnom
misli, onda moţemo zakljuĉiti da su mnoge od tih crkava uistinu pripadale

275
Paškvalin, ibid., s. 770.
276
Paškvalin, ibid., s. 771.
277
Paškvalin, ibid., s. 775.
278
Veljko Paškvalin, Prilog datiranju ranokršćanskih bazilika Bosne i Hercegovine.
Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik posvećen Grgi Novaku, Arheološki institut
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1970, s. 667-687.
279
Enver Imamović, Poĉeci kršćanstva na tlu Bosne i Hercegovine u svjetlu pisanih izvora
i arheoloških spomenika. Tribunia, Zaviĉajni muzej Trebinje, 1983, s. 52-53.
280
N. Miletić, Arheološki leksikon, I., ibid., s. 148.

136
Gotima. Treba napomenuti da Ivanka Nikolajević (povjesniĉarka umjetnosti)
usporedbom pojedinih starih spomenika arhitekture iz Bosne s drugim
spomenicima za koje je utvrĊeno vrijeme nastanka zakljuĉuje kako niz
crkvenih objekata koji su pripisani kasnoj antici treba datirati u doba poslije
ostrogotske vladavine,
281
a neke ĉak i više stoljeća kasnije. MeĊutim,
mišljenje I. Nikolajević (koju je poduprla i J. Maksimović) nije toĉno.
Nenad Cambi je analizom nalaza u Dalmaciji potvrdio ispravnost mišljenja
znanstvenika iz Bosne (Sergejevski, Basler, Paškvalin, Truhelka) da se
navedene bosanske skulpture mogu datirati od V. do (najkasnije) VIII.
stoljeća.
282
To se mišljenje moţe i arheološki dokumentirati. Truhelka je u
tom smislu o dvojnoj bazilici u mjestu Bistue (Zenica) naveo i ovo: „Doba
postanja zeniĉke bazilike moţemo dosta toĉno odrediti. Rimska spolia,
uzidana u velikom broju u nju, svjedoĉe, da je sazidana poslije provale Gota,
dakle poslije IV. vijeka, a kako se episcopatus bestoensis spominje već u
aktima prvoga i drugoga solinskog koncila godine 531. i 533., vjerojatno je,
da je sagraĊena teĉajem V., najkasnije poĉetkom VI. vijeka, a to je vaţno za
datiranje one dekorativne umjestnosti, kojom je ukrašena ova i mnoge druge
bazilike i crkve u istoĉnom zaleĊu Jadrana.“
283
O podrijetlu i namjeni tih
bazilika ima mnogo teorija. Još se nije uspjelo protumaĉiti smisao gradnje,
odnosno upotrebe ovih bazilika, koje nazivaju i „dvostruke katedrale“. Doba
njihova nastanka u svijetu datira se od kraja IV. stoljeća, a njihova gradnja
nastavlja se i tijekom V. i VI. stoljeća, a ponegdje i kasnije.
284
Tih dvostrukih
bazilika („basilica gemina“) ima na istoĉnoj obali Jadrana, u sjevernoj Italiji i
u kontinentalnom dijelu Europe.
285

Nuţno je napomenuti kao vaţnu ĉinjenicu da je takvih bazilika u
svijetu malo, a da ih je razmjerno najviše u Bosni. Đuro Basler izgradnju tih
kultnih graĊevina datira u vrijeme od IV. do VI. stoljeća i to uglavnom u

281
Tako Ivanka Nikolajević graĊevinu iz Zaloţja, koju Basler pripisuje istoĉnim Gotima
datira u kasnije doba. „Nesumnjivo trajanje graĊevina sa troapsidalnim prezviterijem i
pilastrima rašĉlanjenim fasadama od VI do IX veka, odnoso od Bilica, Sv. Martina u
Pridrazi, Sutivana na Braĉu do Sv. Spasa na vrelu Cetine i Lopuške glavice ĉini
predpostavku evolucije graĊevina sa patuljastim transeptom u oblik sa tropasidalnim
prezviterijem preko tipa koji ilustruje Zaloţje vrlo verovatnom. „ (Ivanka Nikolajević,
Beleške o nekim problemima ranohrišćanske arhitekture u BiH. Ibid., s. 116.)
282
N. Cambi, Truhelka i starokršćanska arheologija. Zbornik: Ćiro Truhelka, Matica
hrvatska, Zagreb, 1994, s. 33-49.
283
Ćiro Truhelka, Starokršćanska arheologija. HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 1931, s. 136.
284
Pasquale Testini, Archeologia Cristiana. Ed. Edipuglia, Bari, 1980, s. 612-615.
285
AnĊelko Badurina, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva.
Sveuĉilišna naklada Liber – Kršćanska sadašnjost – Institut za povijest umjetnosti,
Zagreb, 1979, s. 139.

137
doba vladavine Istoĉnih Gota „što se moţe zakljuĉiti po nalazima koje prate
ove graĊevine“. On posebno istiĉe slijedeće: „To ne znaĉi da su Istoĉni Goti
forsirali gradnju, nego je to doba donijelo zemlji izvjesno smirenje i red, pa su
tako stvoreni uvjeti za graĊevinsku djelatnost. Historijski izvori su vrlo
oskudni. Germanske rune, urezane na jednom stupu u Brezi, i podatak Tome,
splitskog arhiĊakona (+ 1268), da u Duvno postoji bazilika koja je bila
dovršena i posvećena god. 519., zatim izjava Andrije bestoenskog biskupa da
mu se katedrala nalazi u teškoj situaciji (530) i tri latinska imena ucrtana u
jednom stupu u Doboju kod Kaknja i Dabravinama – to je sve što bi od
pisanih dokumenata moglo doprinijeti njihovu datiranju. Prihvaćajući tezu da
je veći dio bosansko-hercegovaĉkih bazilika u doba istoĉnogotske uprave u
našim krajevima,...ne bi se upravo istoĉnim Gotima i njihovoj vladavini
moglo pripisati osnivanje biskupija u Duvnu i Bistuama. Što je god. 519.
baziliku u Duvnu posvetio jedan strani biskup, sluĉajni putnik, ne mora
zbunjivati, jer se u ponešto nesreĊenim odnosima izmeĊu starosjedilaca i
vladajućeg sloja istoĉnih Gota moglo dogoditi da je duvanjska biskupija bila
privremeno upraţnjena. Kasnoantiĉke bazilike u Bosni i Hercegovini imaju
nekoliko zajedniĉkih osobina koje se mogu smatrati tipiĉnima. Tako, na
primjer, sve su one relativno malene i gotovo kvadratiĉne, s nizom
nuzgrednih prostorija, tako da je prostor za vjernike, tzv. quadratum populi,
vrlo malen. GraĊene su većinom neuredno, uglavnom od spolija sa starijih
graĊevina i poganskoga nadgrobnog kamenja. Njihovi zidovi ĉesto odstupaju
od pravoga kuta. Orijentirane su obiĉno u pravcu istok-zapad. U kolikoj su
mjeri na njihovu orijentaciju utjecali urbanistiĉki momenti, to je teško reći u
situaciji kada još nisu izvršena iskopavanja šire okoline, pa, prema tome, nije
fiksiran ni njihov poloţaj unutar jedne gradske aglomeracije. U sluĉaju
dvojnih bazilika, a to je sluĉaj u Zenici i na Mogorjelu, orijentacija je
korektna, tj. istok-zapad, a sjeverna zgrada je kompliciranija, s više prostorija
i sa septumom, što je u liturgijskom smislu znatno izdvaja od juţne koja je
uvijek jednostavna dvorana s apsidom i predvojerjem – moţda aula ili
episcopion...Bazilika u Zenici, u širem podruĉju municipja Bistue Nova,
postala je poznata iz više razloga. Ne samo što je tip graĊevine dosta rijedak,
nego su kao graĊa za ovu zgradu uptrebljeni spomenici iz ranijih epoha, a
meĊu njima i vrlo vrijedni primjerci antiĉke umjetnosti. Konaĉno, sjeverna
kultna dvorana bila je ukrašena namještajem koji zauzima posebno mjesto u
umjetnosti seobe naroda... Parapetne ploĉe iz zeniĉke crkve zanimljive su po
svom izgledu i sadrţaju, ali one nisu usamljene u ovom podruĉju. Na vrlo
sliĉan naĉin bila je, naime, ukrašena crkva u Lepenici, a sudeći po nekim
pojedinostima, iste ornamente pokazuju ploĉe iz Dabravina, Breze i
Dikovaĉe kod Imotskog. Ovi lokaliteti predstavljaju tako cjelinu, što je od
znatne pomoći za njihovu identifikaciju...Tendencije da bi se zeniĉki pluteji

138
datirali u kasno doba predromanike nemaju dubljih temelja jer umjetniĉko-
formalistiĉka metoda njihovu prilaţenju mora se rušiti pred arheološkim
faktima. Tegule u osipini posljednjeg rušenja ove bazilike ne mogu biti mlaĊe
od VI stoljeća...Zanimljivi su oni dijelovi ukrašene ahritekture koji se ne
mogu vezivati za bilo kakve uzore. To su kapiteli stupova pergole u
Dabravinama, Zenici i Duvnu. Malo je, naime, izgleda da bi se ti motivi
mogli pripisati nekoj izgubljenoj ‚prailirskoj„ umjetnosti u drvetu, jer za
takvu tvrdnju nema ni posrednih dokaza. Tim prije bi se uzorke za ove oblike
moralo traţiti na širokom planu, jednako u sloţenoj, normiranoj, umjetnosti
ranobizantskog carstva, koliko i meĊu Istoĉnim Gotima...Koliko god su
‚gotske„ kopĉe od opasaĉa našle korisnike i meĊu domaćim stanovnicima,
toliko kombinacije romanogenih motiva na septumu u Dabravinama, u
kombinaciji sa zoomorfnim kapitelima, dovodi do istog zakljuĉka: Istoĉni
Goti i starosjedioci nisu bili dva izolirana svijeta, nego jedno društvo u kome
su dvije raznorodne skupine pokušavale da zadrţe neke samosvojnosti;...Ne
smije se, ipak gubiti iz vida i ĉinjenicu da su zoomorfni tzv. protomai kapiteli
bili obiĉajni u arhitekturi VI stoljeća i u ostalim krajevima. Oni, dakle, nisu
ovdje iskljuĉivo upotrebljeni, nego u zajednici s biljnim ukrasima i prikazima
ljudi ĉine osebujnost bosanskih bazilika. Tu osebujnost treba po svoj prilici
zahvaliti simbiozi Ilira i Gota. O njihovim meĊusobnim odnosima, u
negativnom smislu, govore sporovi koji su nastali izmeĊu starosjedilaca i
Gota, no iz toga se moţe zakljuĉiti da su isto tako postojali i kontakti koji su
se odvijali u pozitivnom smislu.“
286

Izgleda nepobitno da je gradnja „dvojnih bazilika“ u Bosni zapoĉela u
doba istoĉno-gotske vladavine. Osim Istoĉnih Gota u navedenom razdoblju na
teritoriju srednjovjekovne Bosne teţe je zamisliti da su starosjeditelji ili neki
drugi doseljenici kršćanske vjere gradili takve sakralne objekte, ali se dakako
ni to ne moţe iskljuĉiti. Ipak, teško je pretpostaviti da su u Bosni od kraja IV.
do kraja VI. stoljeća postojale posebno povoljne prilike za procvat nicejskog
kršćanstva. Iz ĉinjenice da ranije kršćanske crkve starosjeditelja na toj istoj
teritoriji nisu tako graĊene moguće je zakljuĉivati da su takvu gradnju u
Bosnu mogli donijeti Goti. Gradnja takvih crkava, bez obzira tko ju je unio u
Bosnu, najvjerojatnije je nastala po ugledu na sliĉne crkve uz obalni pojas.
Postoje arhitektonski detalji, koji upućuju na sliĉnost crkvenih graĊevina u
unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije ( Ţitomislići, Mokro, Dabravina) s
nekim dvojnim crkvama uz jadransku obalu (na pr. u Starom gradu na

286
Đ. Basler, Kršćanska arheologija. Ed. Crkva na kamenu, Mostar, 1986, s. 64, 66, 77-
78, 81-82.

139
Hvaru).
287
„Na podruĉju provincije Dalmacije poznati su primjeri dvojnih
crkava na više mjesta. Nedavno su otkrivene takve crkvene graĊevine u Srimi.
Pored sjeverne glavne kultne graĊevine dodaje se nešto kasnije juţna
paralelna crkva koja je prema grobovima u narteksu, izgleda imala
memorijalnu funkciju. Pitanje dvojnih crkava u unutrašnjosti provincije,
poput onih u Mogorjelu, Ţitomislićima, Zenici, Turbe moţda će trebati
promatrati u sliĉnom kontekstu. Naime, u jednoj od posljednjih studija
posvećenih problemu dvojnih crkava u povodu otkrića takvih graĊevina na
otoku Tasosu u Grĉkoj, Sodini zakljuĉuje da je u osnovi njihovog stvaranja
liturgija. Dvije dvorane su opskrbljene uobiĉajeno ureĊenim svetištem što
pokazuje njihove liturgijske funkcije. Naglašena je sluţba krštenja i martirija.
Rješenje je oĉito proizišlo iz kršćanskih centara odakle se proširilo i izvan
biskupskih gradova.“
288
Izgradnja nekih od paralelnih crkava u Dalmaciji
(Hvar) uvjerljivo se datira u VI. stoljeće, a neke su od njih vjerojatno i iz V.
stoljeća.
289
To takoĊer upućuje na mogućnost da se i podizanje nekih sliĉnih
crkava u Bosni moţe datirati u isto doba. Sve to znaĉi da je izgradnja dvojnih
crkava u Bosni mogla zapoĉeti i nezavisno od Gota već u V. stoljeću po
ugledu na neke sliĉne crkve uz dalmatinsku obalu. Ako je ova mogućnost
toĉna onda su takve crkve u Bosni prvobitno pripadale kršćanima
starosjediteljima. Gotovo je nemoguće dokazati da li su izgradnju takvih

287
Jasna Jeliĉić – Radonić, Ranokršćanske dvojne crkve u Starom gradu na Hvaru.
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Split, Split, 1994, s. 31-33.
288
J. Jeliĉić-Radonić, ibid., s. 36.
289
U Dalmaciji se nastavlja otkrivati nove dvojne bazilike. Zadnji takav nalaz 1997.
dogodio se u Splitu i to na prostoru izvan Dioklecijanove palaĉe. “Osim vrlo luksuzne
krstionice, obloţene alabasterom, u kojoj su se pokrštavali odrasli, i to uranjanjem,
arheolozi su uspjeli sazvnati više i o dvjema bazilikama na sjevernom i juţnom dijelu
nalazišta. „Nalaz potvrĊuje kako su dvojne bazilike od iznimnog znaĉenja, a i one su
nastale na prijašnjoj antiĉkoj podlozi. TakoĊer smo pronašli novac iz 2. stoljeća prije
Krista, a zatim više od 70 komada bronĉanog antiĉkog novca koji datira iz 4. stoljeća,
lucernu iz 1. Ili 2. stoljeća. Bazilike su raĊene u 5., moţda i u 6. stoljeću, a uz njih su
vezani sarkofazi koje prema tipologiji datiramo u ista stoljeća. U jednom koji se nalazi na
zapadu, pronašli smo kopĉu koja ga precizno datira u 6. stoljeće. Na sarkofagu koji smo
našli na istoku, jugoistoĉno od apside sjeverne bazilike i pred samim ulazom u juţnu
baziliku, pronašli smo intaktni sarkofag, koji takoĊer datiramo u 5. i 6. stoljeće. Drugi,
istoĉno od akroterija, vrlo je rijedak jer ima polukruţni poklopac kakav je uobiĉajen u
Italiji. Posebna je i konstrukcija grobnice s ploĉom na kojoj je 13 rupa – prema analogiji
ovaj sarkofag datiramo u 5. stoljeće. Iako istraţivanja još traju, vrijedi spomenuti i tri
groba s tegulama iz starokršćanskoga razdoblja u 5. i 6. stoljeću‟ – kazala je Tajma
Rismondo, voditeljica arheoloških istraţivanja na ovom lokalitetu...” (Slobodna
Dalmacija broj od 9. svibnja 1997, s. 15.) Tek ako se za dvojne crkve uz jadransku
obalu utvrdi da su graĊene u doba istoĉnogotske dominacije, moglo bi se zakljuĉivati da
su obiĉaji takove gradnje u Dalmaciju donijeli Goti.

140
crkava u Bosnu donijeli Goti,ali ako su oni primjere takve gradnje zatekli
onda se moţe uzeti kao sigurno da su oni takvo graditeljstvo prihvatili,
odnosno nastavili graditi iste takve crkve za potrebe svoga arijanskog kulta.
Previše je takvih crkava na malim udaljenostima da bi sve one mogle
pripadati samo starosjediteljima. Zakljuĉivati o tome moţemo i na temelju
popa Dukljanina koji priĉa kako su u planinskom zaleĊu nekada rimske
Dalmacije postojali kršćani starosjeditelji, koje su progonili doseljenici.
O vladavini Gota u Bosni od oko 490. svjedoĉe priliĉno brojni ostaci
njihove materijalne i duhovne kulture. U historiografiji se istiĉe da je
nazoĉnost istoĉnih Gota u Bosni i Hercegovini od konca V. do ĉetvrtog
desetljeća VI. st. ĉinjenica preko koje se ne moţe prijeći. Otkriveni nalazi
pokazuju da su se svi pridošli Goti, osim onih u vojnim posadama, postupno
pokušali uklopiti u zateĉene prilike. Do koje je mjere ostvarena asimilacija
gotskog i starosjediteljskog elementa moći će se reći tek nakon svestranijih
istraţivanja. Zasad teškoće u tome pravi ĉinjenica što su Goti, kako je
poznato, u svojim kretanjima i doticanjima s antiĉkim svijetom u prethodnim
stoljećima preuzeli mnogo toga iz antiĉke kulture.
290
MeĊutim, ĉinjenica što
upravo iz doba istoĉnogotske vladavine u Bosni i Hercegovini potjeĉu mnogi
nalazi dotad nepoznati na tom podruĉju dopušta zakljuĉak da oni pripadaju
baš tom etnosu.
291

Povijesni izvori o drugim crkvenim zajednicama vrlo su siromašni kao i
uopće o crkvenom ţivotu u Bosni i Hercegovini. Imamo podatak Tome
arhiĊakona (iz XIII. st.) da u Duvnu postoji crkva koja je bila dovršena i
posvećena 519.
292
Neprijeporno je da je uz pogane i arijanske Gote u Bosni i
Hercegovini bilo i malih kršćanskih zajednica. Tako iz doba vladavine Gota
ima nekoliko vijesti o tim zajednicama pravovjerne Crkve. Na Prvoj
salonitanskoj sinodi odrţanoj 15. lipnja 530. za vladavine istoĉnih Gota
bestoenski biskup Andrija ţalio se na siromaštvo u svojoj biskupiji istiĉući da
ne moţe podmiriti ĉak ni svoje osobne potrebe.
293
Na drugoj salonitanskoj
sinodi 5. svibnja 533. isti se biskup Andrija ţali da mu je biskupija prevelika i
traţi da mu se smanji.
294
Iz navedenih izjava biskupa Andrije na
salonitanskim sinodama oĉito je da je u Bosni u prvoj polovici VI. st.

290
Nada Miletić, Rani srednji vijek. Kulturna istorija, ibid., s. 378.
291
Gotski nalazi se stalno pronalaze. Usp. J. Kovaĉević, Varvarska kolonizacija, ibid., s.
21-22.
292
Đuro Basler, Arhitektura kasnoantiĉkog doba u Bosni i Hercegovini. Ed. Veselin
Masleša, Sarajevo, 1972, s. 65.
293
Imamović, Poĉeci kršćanstva, ibid., s. 43.
294
Ibid., s. 43.

141
postojala samo jedna biskupija pravovjerne Crkve i da je bila vrlo siromašna,
na temelju ĉega moţemo posredno zakljuĉiti da nije imala veliki broj
vjernika. MeĊutim, nakon navedenih intervencija biskupa Andrije osnovane
su tri nove biskupije sa sjedištem na tlu provincije Dalmacije, a bila su im
dodijeljena i neka podruĉja današnje Bosne i Hercegovine. “Tako je biskupiji
u Sarsenterumu pripao današnji Stolac (municipium Diluntum) i municipij
Beuzavaticum (moţda Buţan, Buško blato), biskupiji u Makarskoj (Muccur)
Duvno, a biskupiji u Ludrumu (moţda današnji Knin) pripao je Glamoĉ s
okolicom, kao i Sarziaticum.”
295
O kršćanskom kultu u Bosni i Hercegovini
ne moţe se mnogo zakljuĉivati, osobito zato jer se mnogi ostaci toga kulta ne
mogu sigurno datirati.
296

Snaţnu nazoĉnost germanskog, prvenstveno gotskog elementa
posvjedoĉuju i brojni nalazi u grobovima. Posebno je zanimljiv primjer
upotrebe antiĉkih sarkofaga u Potocima kod Mostara. “Po nalazima u grobu
utvrĊeno je da su u ovim sarkofazima poĉetkom VI. vijeka naknadno
sahranjene pokojnice istoĉnogotskog porijekla.”
297
U nekoliko kasnoantiĉkih
grobnica (Turbe kod Travnika, Oborci kod Donjega Vakufa, Stranjani kod
Zenice, Vrdolje kod Konjica) uz pokojnike su naĊeni predmeti bizantskog,
kasnoantiĉkog ili germanskog podrijetla, a datiraju se u kraj V. i u prva
desetljeća VI. st. “Sasvim drugu vrstu pokopavanja pokazuju grobovi u
Rakovĉanima kod Prijedora i u Mihaljevićima kod Sarajeva. Grobovi su
poredani u redove i predstavljaju ranu pojavu tzv. groblja na redove, pojavu
koja će se odrţati do duboko u srednji vijek i kod etniĉki sasvim razliĉitih
naroda. Pokojnici su jednostavno spušteni u zemlju, poloţeni na leĊa i
ponekad zaštićeni drvenom ploĉom, ĉiji su ugljenisani tragovi pronaĊeni
ispod ili, ĉešće, iznad skeleta. Ove ploĉe, poznate kao Totenbrett, javljaju se i
na svim germanskim nekropolama ranog srednjeg vijeka. Oĉigledna je teţnja
ka usmjeravanju grobova u pravcu istok-zapad, sa razumljivim većim ili
manjim odstupanjima od ovog osnovnog smjera. Ovakav smjer takoĊer
predstavlja već utvrĊeni obiĉaj, koji su i germanska plemena, meĊu njima i

295
Ibid., s. 45.
296
Neki spomenici za koje su prijašnji istraţivaĉi tvrdili da su kršćanski danas se pripisuju
poganima (npr. timpanon rimske stele iz Ţupanjca kod Duvna ukrašen likovima delfina,
natpis na poklopcu urne iz groblja u Jezerinama kod Bihaća - s delfinom, ploĉa iz Zenice
na kojoj su uklesana ĉetiri lika u dugim tunikama od kojih tri desna na donjem desnom
rubu imaju urezane kukaste kriţeve. ( Imamović, ibid., s. 47-48). U Bosni je tada bilo,
posebno u V. i VI. st., i samostanskih zajednica (Imamović, ibid., s. 55-56). Vaţan je
Imamovićev zakljuĉak da su svi poznati ostaci ranih crkava u Bosni i Hercegovini vezani
samo za gradska naselja, a da su starosjeditelji na selima ostali vjerni svojim starim
boţanstvima (Imamović, ibid., s. 51, 57).
297
Nada Miletić, Rani srednji vijek. Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, ibid., s. 379.

142
Goti, postepeno prihvatili od vremena svoga pokrštavanja. Poloţaj ruku
pokojnika u ovim grobovima, koje su uglavnom pruţene uz tijelo, ne odaje
njihovu religijsku pripadnost,... Nekropola na Bošnjića voću u Rakovĉanima
kod Prijedora, tipa ravnih grobova na redove, ĉija se djelomiĉna
neravnomjernost podrazumijeva, kao i prevaliranje smjera jugozapad-
sjeveroistok nad smjerom zapad-istok, obuhvatala je oko 70 saĉuvanih
grobova,... Priloge, uglavnom nakit i dijelove odjeće, sadrţavalo je više od
polovine grobova... Njihova analiza reflektira svu sloţenost vremena kome
pripadaju, tj. decenija prve polovine VI. vijeka, potvrĊujući snaţan uticaj
kasnoantiĉkih tradicija i oblika, uz istovremene prodore novih uticaja, u ovom
sluĉaju iz istoĉnogotsko-gepidskog kulturnog kruga.”
298

Iz cjelokupne sinteze nalaza u Bosni i Hercegovini iz doba ranog
srednjeg vijeka oĉit je veći broj gotskih ostataka u odnosu prema drugima, što
potvrĊuje vaţno povijesno znaĉenje Gota u tim pokrajinama.
299
Moţe se
zakljuĉiti da su Ostrogoti na teritoriju Desitiata utemeljili zaĉetak i rane
srednjovjekovne drţave Bosne.


3.

Nema posebnih povijesnih, a ni arheoloških podataka o prilikama u
Bosni i Hercegovini u doba ranoga srednjega vijeka.
300
O Bosni se u pisanim
izvorima od 550. do 900. ništa ne zna.
301
Nada Miletić je 1963. istakla kako
je “u više navrata ukazano na skoro potpuno nepoznavanje slovenskih naselja
u našim krajevima i na apsolutnu neispitanost ove vrsti arheoloških

298
Miletić, ibid., s. 379-380. Usp. N. Miletić, Rani srednji vijek. Arheološki leksikon
Bosne i Hercegovine, I, Zemaljski muzej, 1988. s. 41- 42.
299
Zanimljivo je da Guldescu, koji vjeruje u alansko podrijetlo starih Hrvata i tvrdi da su
tijekom vremena Alani i Goti postali jedan narod navodi i ovo: “Na mnogim grobovima
pronaĊenim u Bosni prije turskog osvajanja prikazan je motiv mjeseca i zvijezde, a to se
pojavljuje i na grbu Teodorika i drugih ostrogotskih kraljeva, kao i na mozaicima za
ostrogotske vlasti u Raveni. Na mnogim vrlo starim bosanskim grobovima grbovi su s
istim znakom koji je bio vrlo popularan meĊu Ostrogotima. Njemaĉki konzul u Sarajevu
u prošlom stoljeću, nadahnut povjesniĉarom Theodorom Mommsenom, pozabavio s
bosanskom starinom, pa je opazio sliĉnost bosanskih i ostrogotskih grobova” (Guldescu,
ibid., s. 319-320).
300
Nada Miletić, Rani srednji vijek, Kulturna istorija, ibid., s. 391.
301
Vladimir Ćorović, Teritorijalni razvoj bosanske drţave u srednjem veku. Glas Srpske
kraljevske akademije, CLXVII, drugi razred, 85, Beograd, 1935, s. 5.

143
objekata”.
302
Tvrdi se da su prva naselja koja se pripisuju Sklavinima u Bosni
i Hercegovini sluĉajno pronaĊena tek 1966. i 1968. Irma Ĉremošnik kaţe da
se 1966. u Mušićima kod Višegrada (na samoj obali rijeke Drine) naišlo, dok
se istraţivao jedan rimski zaselak, na zemunice u kojima su naĊene posude
mlaĊeg praškog tipa lonca iz kraja VI. i VII. st., i da se taj tip pojavljuje u
takvim zemunicama u Rusiji, Ĉeškoj i drugdje. Ona priznaje da su dosadanji
pojedinaĉni nalazi kao i cijelo naselje u Mušićima naĊeni na rimskim
graĊevinama “gdje je slavenski materijal ponekad teško izdvojiti od
materijala ostalih epoha sa kojima je pomiješan.” I. Ĉremošnik dalje kaţe da
je 1968. otkriveno i drugo najstarije “slavensko naselje” na njivama koje se
zovu Jazbine u Batkovićima kod Bijeljine.
303
Nada Miletić je 1988. kao
nalazišta “ranoslavenskog perioda” navela i novootkrivena naselja (Jazbine u
Batkoviću kod Bijeljine, Berek u Mahovljanima kod Laktaša), ali je priznala
ovo: “Pojedinaĉni manji objekti ili slojevi otkriveni u novije vrijeme
dopunjavaju dosada sasvim oskudno poznavanje ranoslavenskih naselja u
Bosni i Hercegovini i našoj zemlji uopšte.”
304
Na temelju analize stanja na
pojedinim ispitanim lokalitetima istraţivaĉi su sigurno utvrdili kontinuitet
naselja i nastavljanja mnogih obiĉaja autohtonog stanovništva tijekom
srednjeg vijeka.
305
Bitna je ĉinjenica da na cjelokupnom dinarskom podruĉju
traje kontinuitet nastanjivanja istih naselja (i gradina) i kontinuitet istog
naĉina pokapanja (i u tumule) na istim lokalitetima u razdoblju od rimske
vladavine pa tijekom ranog srednjeg vijeka i kasnije.
306
Što se tiĉe nekropola

302
Nada Miletić, Nakit i oruţje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. GZM,
“Arheologija”. Nova serija, sv. XVIII, Sarajevo, 1963, s. 155.
303
Irma Ĉremošnik, Najstarija materijalna kultura Slavena u Bosni i Hercegovini.
Pregled za studeni-prosinac 1972, s. 1563-1564. Navedeni pojedinaĉni nalazi tih
lokaliteta mogli su pripadati uistinu nekoj novodoseljenoj i od starosjeditelja etniĉki
drukĉijoj skupini ljudi, ali su isto tako mogli biti i import od strane starosjeditelja, što
osobito vrijedi za nalaze u Mušićima.
304
Nada Miletić, Rani srednji vijek, Arheološki leksikon, ibid., s. 42. Nema nekih sigurnih
potvrda prema kojima bismo mogli zakljuĉiti da navedena naselja pripadaju doseljenom, a
ne dotadanjem stanovništvu.
305
Nada Miletić, Novi prilozi poznavanju autohtonih kulturnih elemenata u Bosni u doba
doseljenju Slovena. Simpozij Predslavenski etniĉki elementi, ibid., s. 236.
306
Konstatirano je da su nekropole koje se pripisuju Sklavinima u Bosni i Hercegovini
smještene u dolinama glavnih rijeka. Posebno se istiĉe da te nekropole s obzirom na svoj
smještaj pokazuju dvojaku sliku, ovisno od toga jesu li vezane za lokalitete ranijih epoha,
odnosno ovisno od toga ako te vezanosti nema. MeĊutim, drugi je sluĉaj mnogo rjeĊi.
“Smještaj uz spomenike starijih vremena potvrĊuje jedan kontinuitet koji nije sluĉajan,
pogotovo što su nekropole otkrivene u najvećem broju sluĉajeva uz nekadašnje sakralne
ili kultne objekte, a sasvim izuzetno uz ruševine spomenika profanog karaktera” (Nada
Miletić, Rani srednji vijek, Kulturna istorija, ibid., s. 406).

144
koje se pripisuju Sklavinima, posrijedi su samo pretpostavke. Ĉinjenica je da
se kontinuitet u obiĉajima, koji su povezani s kultom mrtvih, najteţe
mijenja.
307
Ako na nekom podruĉju postoji kontinuitet mjesta i naĉina
pokapanja, onda to potvrĊuje da je najvjerojatnije na tom teritoriju postojao
samo isti narod. Jedva se da zamisliti, zbog navedenog konzervativizma, da bi
svaki doseljeni etnos zapoĉeo pokapati svoje mrtve na istim grobljima gdje su
pokapani dotadanji starosjeditelji, pa još i na njihov naĉin. Moţemo zamisliti
da se pokapanje na istoj nekropoli, pa ĉak i na više bliţih nekropola, dogodi
ponekad i u odreĊenom vremenskom periodu. Tako ima miješanih
nekropola, i to starosjediteljskog i germanskog etniĉkog elementa (npr. u
Kninu). MeĊutim, da se nastavljanje pokapanja na istim nekropolama dogaĊa
i na razliĉitim zemljopisno udaljenim podruĉjima i u razliĉitim stoljećima,
odnosno povijesnim razdobljima, to je zaista gotovo nemoguće zamisliti.
Mirjana Ljubinković, pišući o nekropolama VII. i VIII. st., ovako
opisuje konstrukciju grobnih raka: “Za naš problem ima interesa konstatovati
i ĉinjenicu da se na ovim ranim nekropolama i slovenskim (VII-VIII veka),
javlja karakteristiĉna konstrukcija grobnih raka. One su formirane od
poredanog kamenja ili kamenih ploĉa postavljenih oko pokojnika. Preko
kamenja ili kamenih ploĉa postavljene su ploĉe poklopnice ravno ili u obliku
krova na dve vode. Ovako konstruisane rake pojavljuju se na Balkanu već u
rano bronzano doba, i traju povremeno do u rimsko doba, naroĉito na teritoriji
Ilira. MeĊutim, one će postati izrazito karakteristiĉne za slovenske nekropole
od IX do XII vek. Ritualno razbijanje posuda na grobovima (pojava poznata
na Balkanu od vremena rane bronze) ustanovljeno je već i na nekim od ovih
ranih i slovenskih nekropola (na nekropoli u Ĉelegi kod Novigrada i na onim
u Hodbini i Sutliću). Ovaj kultni obiĉaj, svakako neslovenski, koji će se
zadrţati vekovima u nekim našim krajevima, mogao bi se vezati za direktan
uticaj starosedelaca, ...”
308

Vaţna je ĉinjenica i to što usporedba bosanskih nekropola od VI. do IX.
st. s nekropolama u Dalmaciji pokazuje gotovo identiĉnost u naĉinu
pokapanja. S franaĉkim utjecajem u Dalmaciji u primorskom je pojasu došlo
do kristijaniziranja u svim oblicima vezanim za ţivljenje i umiranje, ali je u

307
U literaturi se istiĉe da se još ne zna kako su stanovnici Bosne i Hercegovine u ranom
srednjem vijeku obiljeţavali svoje grobove. Prevladava mišljenje da nije bilo obiĉaja da se
podiţu veći spomenici, nego da se je narod zadovoljavao oznaĉavanjem grobova obiĉnim
redom jednostavnog kamenja oko njih i, eventualno, jednim manjim uspravnim kamenom
posaĊenim nad glavom pokojnika ili pokojnice (Vejsil Ĉurĉić, Prokletstvo bosansko-
hercegovaĉkih sredovjeĉnih “Faraona”. “Hrvatski dnevnik”, IV/1939, 1144, 12).
Gotovo je isti obiĉaj bio i u Dalmaciji.
308
Mirjana Ljubinković, Ka problemu kontinuiteta Iliri-Sloveni. Simpozijum Predslovenski
elementi, ibid., s. 210.

145
Bosni i dalje trajao dotadanji naĉin pokapanja. MeĊutim, nalazi u bosanskim
grobovima ĉesto su gotovo isti nalazima u dalmatinskim nekropolama. Kad se
radi o novim oblicima prvenstveno materijalne kulture, tu je bitna ĉinjenica
koju valja naglasiti da su i od poĉetka IX. st. pa do XII. st. nalazi ĉesto gotovo
isti u Dalmaciji i Bosni. Nada Miletić o nalazima na nekropolama, koje drţi
“ranoslovenskim” (u Mogorjelu kod Ĉapljine, u Mihaljevićima, u Gomjenici
kod Prijedora, u Lukama-Mahovljani kod Laktaša, u Bagruši-Petoševci, u
Koĉićevu-Junuzovci kod Bosanske Gradiške, u Grudini-Bugojnu) kao bitno
zakljuĉuje sljedeće: “Ranoslovenski nalazi pripadaju uglavnom
dalmatinskohrvatskoj grupi, a povremeno se pojavljuju bjelobrdski ili keltaški
tipovi”.
309
N. Miletić je, prigodom odreĊivanja materijala (nakita i oruţja) u
bosanskim i hercegovaĉkim nekropolama od IX. do XII. st. uoĉila da se jasno
razdvajaju tri temeljne skupine, koje je ovako podijelila:
a) nalazi koji potjeĉu iz franaĉkog kulturnog kruga,
b) materijal koji pripada bjelobrdskoj kulturnoj skupini i
c) materijal koji pripada dalmatinskohrvatskoj kulturnoj skupini.
N. Miletić kaţe dalje da je franaĉki materijal uvoz iz franaĉkih
radionica. Ona tvrdi i to da lokaliteti i nalazi koji pripadaju
dalmatinskohrvatskoj skupini tvore, bez sumnje, najbogatiji fond. Ona, osim
toga, tvrdi da je kultura te skupine probijala sebi put dolinama glavnih rijeka:
Bosne, Une (do Drine) i Neretve. Sinteza tih nalaza u Nade Miletić glasi: “Iz
celokupnog ovde tretiranog materijala mogli smo primetiti da je prema broju
nalazišta i vrsti nalaza odnos meĊu ovde datim kulturnim grupama nejednak.
Dok se prve dve grupe u ovom pogledu sasvim pribliţavaju jedna drugoj, one
u odnosu na treću grupu apsolutno zaostaju. I dok se nalazi franaĉkog kruga
ograniĉavaju na donji tok Neretve i krajnji severozapad, dakle na zapadni deo
našeg podruĉja, a bjelobrdski u nevelikom broju prodiru do juga i zapada
Bosne i Hercegovine, lokalitete dalmatinsko-hrvatske grupe u istim
granicama srećemo u daleko većem broju. Uz to je najveći broj nalaza
franaĉkog porekla koncentrisan na Mogorjelu, što smo istakli i u okviru
razmatranja o trećoj ovde iznetoj grupi, a bjelobrdski nalazi, sem Junuzovaca,
Bos. Raĉe i Šipovljana, ĉine samo sporadiĉnu pojavu unutar nalaza sa
pojedinih lokaliteta dalmatinskohrvatskog kulturnog obeleţja. Nalazi
franaĉke provenijencije su mogli dospeti bilo direktno iz franaĉkih radionica,
bilo preko dalmatinskohrvatskog podruĉja. U toku X-XI. v. kraj koji danas
obuhvataju Bosna i Hercegovina bio je pod vrlo jakim politiĉkim, crkvenim i
kulturnim uticajem dalmatinskog podruĉja, što se ogleda i u broju nalaza
dalmatinsko-hrvatske kulturne grupe koji su upravo preplavili ovu oblast, da

309
Nada Miletić, Rani srednji vijek, Arheološki leksikon, ibid., s. 42.

146
bi preko Drine prodrli i dalje. Ovaj kulturni prodor bio je tako jak da u ovo
vreme ne primećujemo nikakav uticaj iz istoĉnih susednih oblasti, koji se tek
mestimiĉno kasnije javlja. Već je spomenuto da je nakit X-XI. v. u Srbiji
veoma skroman i jednostavan, pa moţda i to objašnjava ovu konstataciju.
Pojava bjelobrdske kulture sa severa, krajem X. i poĉetkom XI. v. ni u kom
sluĉaju ne utiĉe na intenzitet sa kojim se dalmatinskohrvatska kultura
infiltrirala u naše podruĉje. Razbacani bjelobrdski nalazi na pojedinim
nalazištima pokazuju da ova kultura nije ovde nikada zahvatila dubljega
korena, za razliku, recimo, od Srbije, Makedonije i naših severnih krajeva,
dok se pojedini tipovi iz inventara dalmatinskohrvatske grupe povlaĉe i u
daljim stolećima u ne malom broju i na istim lokalitetima.”
310

Dakako, identiĉni nalazi najĉešći su u današnjoj Dalmaciji i današnjoj
zapadnoj Bosni, jer je tada zapadna Bosna bila zemljopisno i politiĉki samo
dio Dalmacije, odnosno, poslije Hrvatske. I fragmenti pleterne skulpture u
Bosni i Hercegovini iz IX. i X. st. (Livno, Glamoĉko polje) sliĉni su
spomenicima iz istog doba u okolici Knina.
311
Najsliĉniji su
srednjovjekovnim grobovima s kamenim okvirom i pokrovom (na Majdanu-
Solin i Glaviĉinama-Mravince) grobovi u Grborezima (Bosna).
312
Mirko
Šeper, pišući o analogiji pleternih ukrasnih kamenih ploĉa, naušnica i ostalih

310
Nada Miletić, Nakit i oruţje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. GZM,
Arheologija, n.s., sv. XVIII, Sarajevo, 1963, s. 156, 161,167, 169, 174, 176. (Usp. Petar
Oreĉ, Novi arheološki nalazi iz ranog srednjeg vijeka iz zapadne Hercegovine. GZM,
Arheologija, n.s., sv. 39 za 1984, s. 127.)
311
Nada Miletić, Rani srednji vijek, Kuturna istorija, ibid., s. 397.
312
Razliĉito od grobalja u Dalmaciji, gdje su ruke pokojnika gotovo bez
iznimke opruţene kao i u mnogim grobljima u Bosni, u Grborezima su
ruke umrlih najĉešće prekrštene na trbuhu ili grudima. Zanimljivo je da
u grobljima u Grborezima ima i poganskih ostataka (Šefik Bešlagić,
Grborezi. Ed. Zavod za zaštitu spomenika kulture, Sarajevo, 1964, s. 61,
93, 95).Janko Belošević je upozorio da je izvan dalmatinske Hrvatske
naĊeno bizantskih naušnica grozdolika tipa u srednjovjekovnoj nekropoli
u Grborezima kod Livna u djeĉjem grobu 112. Prema njemu, te naušnice
idu u istu tipološku skupinu bizantskih naušnica iz starohrvatskih
grobova ranog horizonta. Belošević taj grob 112 iz Grboreza datira na
kraj VIII. ili na poĉetak IX. st., dakle ne u X. i XI. st. kako je to datirao
Bešlagić. Ta je konstatacija vrlo vaţna s obzirom na to da se u
Grborezima nalazi i nekropola sa stećcima (usp. Janko Belošević,
Bizantske naušnice grozdolika tipa iz starohrvatskih nekropola ranog
horizonta na podruĉju Dalmacije. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,
Zadar, 1984, god. 23, sv. 23, s. 48-49).

147
ukrasnih predmeta u Dalmaciji, Bosni i Posavini (zasad s najistoĉnijim
izdankom u Mitrovici), zakljuĉuje da to neprijeporno dokazuje kulturnu i
etniĉku povezanost tih podruĉja već u ranom srednjem vijeku.
313

Srednjovjekovna Bosna u svom središnjem i sjeverozapadnom dijelu nije bila
povezana, to je neprijeporno, u kulturnom smislu sa zemljama istoĉno od
Drine.
314

Na podruĉju današnje Bosne od antiĉkih vremena pa tijekom ranog
srednjeg vijeka dalje prevladavaju u etniĉkom smislu starosjeditelji.
Kontinuitet stanovanja na istim lokalitetima kao i kontinuitet istoga naĉina
pokapanja na istim nekropolama osobito potvrĊuje da na tlu današnje Bosne,
prvenstveno na njezinu zapadnom dijelu, nije bilo od kraja IV. do kraja VIII.
st. i naseljavanja kojega drugog etniĉkog elementa - osim Ostrogota i s
njihovom suglasnošću eventualno doseljenih malobrojnih Sklavina.

313
Mirko Šeper, Dva neobjelodanjena starohrvatska nalaza iz Posavske Hrvatska.
“Hrvatska smotra”, XII/1944, 5, 209.
314
Bizantski pisac Kinam kaţe izriĉito da rijeka Drina rastavlja Bosnu od Srbije. Usp.
Ferdo Šišić, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301). Ed. HAZU,
Zagreb, 1944, s. 70.
Relja Novaković, kad sam mu iznio neke naĉelne primjedbe u vezi s poviješću
srednjovjekovne Bosne, odgovorio mi je u pismu iz Beograda od 4. III. 1986. izmeĊu
ostalog i ovo: “Što se tiĉe stećaka da Vam odmah kaţem da o njima vrlo malo znam, ali
osećam da su Vaše primedbe veoma znaĉajne. Moram da priznam da mi nije padalo na
um ono o ĉemu Vi priĉate. Kad sad to ĉitam nekako drugaĉije gledam i na
Porfirogenitove podatke o Srbiji, Hrvatskoj i Bosni. Upadljivo je, naime, da on daje
relativno opširne geografske podatke o Hrvatskoj i Srbiji, a za Bosnu kaţe samo „i u
oblasti Bosne Kotor i Desnik‟. Svi koji smo o tome pisali izgleda da smo patili od neke
ţelje da tu ranu Bosnu pripišemo bilo Srbiji ili Hrvatskoj, a uistinu je moţda bilo nešto
sasvim deseto... Naime, jasno je, ĉini mi se, da on Bosnu nije uvjerljivo pripisao ni Srbiji
ni Hrvatskoj mada je ĉinjenica da se pominje u poglavlju o Srbiji, ali je to i suviše malo i
nejasno da bismo mogli s nekim pravom da je pripišemo Srbiji. Nešto tu nije u redu i
moţda su u pravu svi oni koji su tvrdili i tvrde da na podruĉju Bosne i Hercegovine nije
bilo nikakvih seoba naroda, barem ne slovenskih. Doduše, u tom sluĉaju ne treba raĉunati
sa današnjim granicama Bosne i Hercegovine, već sa onim koje nam se nameću posle
dobro analiziranih Porfirogenitovih opisa geografskog poloţaja ´njegove´ Srbije i
Hrvatske. Prostor van teritorija tadašnje Hrvatske i Srbije i podruĉja koja njima pripisuje
mogao bi biti taj prostor koji je ostao pošteĊen od nekih migracija, moţda pre svih drugih
od slovenskih, ali sve to treba dobro istraţiti.”

148

149




IV.
GOTI UZ JADRANSKU OBALU

Ostrogoti su se pojavili na granicama Prevalisa godine 459. Podruĉje
Draĉa, veći dio Novoga Epira, a moţda i okolica Skadra bili su podruĉje
kolonizacije Ostrogota, a pretpostavlja se da je tu bilo i tragova Vizigota.
Teodorik se smatrao legitimnim nasljednikom svih zemalja Odoakrove drţave
i on je poslije zauzimanja Dalmacije ukljuĉio u svoju drţavu zapadna
pograniĉna podruĉja Prevalisa oko Nikšića i istoĉni dio Dalmacije (Boku
Kotorsku). “Srednjevjekovno ime Nikšića - Onogošt (Anagastum) izvedeno je
od liĉnog gotskog imena Anagast, Anegast...Kastrum Anagast nalazi se u
samom Nikšiću.”
315
Ostrogoti su osvojili i Dalmaciju najkasnije do 493.g.
316

Goti su pod Odoakrom zavladali Solinom od 481,a od 493. Ostrogoti
preuzimlju vlast nad tim gradom i to pod Teodorikom i njegovim
nasljednicima.
317


315
Zarije Bešić - Draga Garašanin- Milutin Garašanin - Jovan Kovaĉević, Istorija Crne
Gore. Knj. I., Titograd, 1967, s. 253. Bizant je podigao lanac utvrda protiv Ostrogota, a
u tvrĊavi Anagastum prepoznaje se ostatak gotskoga obrambenog sustava. Milan Šuflay,
Srbi i Arbanasi. Ed. Mala Azurova povjesnica, Zagreb, 1991., s. 8. Branimir Gušić drţi
da u doba vladavine Gota treba pripisati i „pisani kamen“ što se nalazi u ruševinama
manastira Šudikovo na ulazu Lima u njegovu klisuru Tivran na zapadnom rubu
ivangradske kotline. „ Taj kamen, koji je bio ugraĊen u oltarnu pregradu nekadašnje
manastirske crkve, a koji zbog svoje teţine nije mogao biti na svoje današnje mjesto
doveţen iz velike daljine, nosi neke uklesane znakove na pet svojih ploha, koji bi, po
njihovome izgledu, mogli pripadati nekom crnomorskom runama blizom pismu.“ ( B.
Gušić, Naše primorje. Pomorski zbornik, JAZU, Zagreb, MCMLXII, s. 40).
316
Tade Smiĉiklas, Poviest hrvatska. I., Matica Hrvatska, Zagreb, 1882, s. 83.
Pop Dukljanin priĉa kako je u vrijeme cara Anastazija (491-518) i pape Gelazija (492-
496) bila seoba Gota u Panoniju i Dalmaciju. „K tomu Pop Dukljanin taĉno datira seobu
tih Gota za cara Anastazije i pape Gelazija, negdje izmeĊu 492 i 496.“ M. Barada ,
Dvije publikacije Joţe Rusa. Bogoslovska smotra, XX/1932, 4, 499.
317
E. Dyggve, ibid., s. 26,55. U Solinu su postojale dvije bazilike. Dyggve zakljuĉuje da
je druga „biskupska crkva naime mogla pripadati samo arijanskoj vjerskoj zajednici“ i da
je izraĊena malo prije petstote godine. On istiĉe da je oko 480. bilo ţestokih sukoba s

150
Ĉinjenica je da se dio Gota stvarno doselio u dijelove rimske provincije
Dalmacije i da su Goti tu suvereno vladali od iza godine 490. do 552.
318

Antiĉka Naroa je postala jako vojno i politiĉko upotište Ostrogota. U tom je
gradu, izmeĊu ostaloga pronaĊena i nekropola kasnoantiĉkog autohtonog
ţivlja „na kojoj su se uz kasnoantiĉko autohtono stanovništvo sahranjivali
Istoĉni Goti i njihovi barbarski podanici“.
319
U Liburniji iz doba “seobe
naroda” nalazimo “skromne tragove” nazoĉnosti bilo kojeg etnosa osim Gota.
”Na podruĉju Kninske krajine iz vremena seobe naroda najprisutniji su nalazi
istoĉnogotske provenijencije...Veća koncentracija ostrogotskih nalaza na
uţem kninskom prostoru govori o znaĉenju ovoga prometnog pravca iz
unutrašnjosti prema moru i obratno. Tada je premješten i prometni sustav iz
Burnuma na Knin, koji tada zauzima onu prometnu ulogu koju će zadrţati i u
idućim povijesnim razdobljima...Navedeni sporadiĉni nalazi s raznih
lokaliteta upozoravaju na to da je došlo do odreĊene simbioze slavenskih
došljaka s autohtonim etnikom.”
320

Neki autori tvrde da Goti tijekom svoje vladavine na Balkanu nisu
drugim narodima nametali svoju arijansku vjeru. Gabriĉević je istaknuo da je
ostrogotsko arijanstvo bilo prije svega element njihova narodnog identiteta i
da zato nije imalo prozelitskih ambicija te da su u velikim gradskim
središtima kao u Raveni i Milanu, uz arijanske bazilike i dalje bile otvorene i
one u kojima su pripadnici nicejskog pravovjerja potpuno neometano i

Arijancima „pa se gornja pretpostavka o postojanju samostalne arijanske biskupije moţe
sa sigurnošću smatrati povijesno dokazanom“. On dodaje kako iz izvora znamo da su u
velikim gradovima zapadnoga gotskog carstva postojala jedan uz drugoga dva biskupa
(arijanski i nicejski na primjer u Galiji i Španjolskoj) . On posebno istiĉe da nalazi
fragmenata iz arijanske crkve pokazuju toliku sliĉnost s ostacima u nicejskoj što
potvrĊuje ţelju arijanskih vlasti da se izbjegnu veća odstupanja od onoga što je bilo
uobiĉajeno u salonitanskoj crkvi. (Dyggve, ibid., s. 55-58).
318
Prof. Zdenko Vinski u recenziji toga rada upozorio me u pismu iz Zagreba od 10.
sijeĉnja 1995. kako istiĉem nazoĉnost Ostrogota u Liburniji i poslije g. 537. kada su oni
za vladanja Vitigesa napustili Dalmaciju, a posljednje boravište bilo im je Burnum kod
Ivoševaca, nedaleko Knina prema Prokopiju. “Mišljenja sam da je, kako Medinijevo,
tako i Vaše, tumaĉenje glede trajanja prevlasti Ostrogota u Liburniji ĉak do 552.g.
donekle pretjerano. Vjerojatnijim smatram da je ono trajalo do oko 540. g., tj. kao i ono
u Istri, pa i u provinciji Panoniji Saviji. Ostrogotska vlast bila je 552. g. ipak već na
izdisaju.”
319
Ante Uglešić, Istoĉnogotski ţenski grob iz antiĉke Narone. Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, sv. 34 (21), Zadar, 1995, s. 149.
320
Milojko Budimir, Arheološka topografija kninske općine. Znanstveni skup: Arheološka
istraţivanja u Kninu i Kninskoj krajini. Ed. Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 1992,
s. 28. O nalazima istoĉnogotskog nakita na benkovaĉkom podruĉju usp. Radomir Jurić,
Srednjovjekovni nakit na benkovaĉkom podruĉju. Zbornik: Benkovaĉki kraj kroz
vjekove. Sv. 2, ed. Narodni list u Zadru, Benkovac, 1988, s. 86-89.

151
slobodno obavljali svoje vjerske obrede, slušali propovijedi svojih svećenika i
sudjelovali u sveukupnom ţivotu svoje Crkve.
321
Iz navedena Gabriĉevićeva
mišljenja ne moţe se zakljuĉivati da je meĊusobni odnos pripadnika
nicejskog i arijanskog vjerovanja bio idiliĉan. Poznato je da je na primjer u
Saloni dolazilo do ţestokih sukoba s Arijancima nakon smrti biskupa
Gliceria (oko 480.) , a i kasnije.
322

Kad je prestala neovisna vladavina Julija Nepota u Dalmaciji (od 474.
do 480.) Odoakar je proširio svoju vlast nad Dalmacijama. A kad je njega
493. srušio kralj Teodorik (475. - 526. ), njegovoj drţavi u VI. st. pripala je
sva Dalmacija, Istra, i Panonija Savija. Vladavina Gota u Dalmaciji, posebno
Teodorikova vlast, bila je gotovo u svakom pogledu dobra i za starosjeditelje i
za Ostrogote.
323
Zato je razdoblje gotske vladavine bilo vrijeme gospodarskog
oporavka provincije.
324
Stjepan Antoljak je analizirao gotsku vladavinu u
Liburniji i Dalmaciji i zakljuĉio ovo:
“1. Vladavina Istoĉnih Gota nad Dalmacijama, pa tako i nad
Liburnijom, u ĉijem je sklopu bio i Zadar, zapoĉela je valjda
već od 490. godine.
2. Nad većim dijelom Dalmacija trajala je istoĉnogotska vlast
samo do 535./6. godine.
3. Godine 536. izgubili su Istoĉni Goti dio Liburnije do
Skradina.
4. Istom 552. g. Narzesu se predaje preostali dio Liburnije sa
Zadrom, i time prestaje opstojati 62 godišnje gospodstvo
Istoĉnih Gota nad ovim gradom,...”.
325


321
Branimir Gabriĉević, Studije i ĉlanci o religijama i kultovima, ibid., s. 309.
To se Gabriĉevićevo mišljenjene ne moţe odnositi i na dijelove zagorske Dalmacije koji
su bili pod gotskom vlašću jer su gotski vladari na tom podruĉju, prema Popu
Dukljaninu, progonili kršćane.
322
Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog kršćanstva. Ed. Knjiţevni krug, Split, 1996, s.
49.
323
Mihovil Abramić, Gli Ostrogoti nel‟antica Dalmazia. Estratto da Settimane di studi
del Centro italiano di studi sul alto medievo, Spoleto, 1956, s. 1.
Teodorik nije prihvatio ni titulu ni insignije rimskog imperatora i ţivio je samo s titulom
rex (“kako su obiĉavali barbari zvati svoje principes”). Usp. Prokopije iz Cezareje,
Historije, u knjizi Bartolini, ibid., s. 639. Gotski termin “reiks” znaĉi “voĊa” i “bogat”
(Usp. Martinet, ibid., s. 129-130).
324
M. Suić, Zadar u starom vijeku. Filozofski fakultet Zadar, 1981, s. 32o.
325
Stjepan Antoljak, Zadar pod vlašću Istoĉnih Gota. Zadarska revija, XX / 1971, s, 139 -
146.

152
Istra je, prema Antoljakovim istraţivanjima, tek 552. poslije
pobjede Narzesa nad Totilom u Italiji iz gotske vlasti
prešla pod Bizant.
326

Istoĉni Goti drţali su u svojoj vlasti teritorij koji je obuhvaćao
“jadransku obalu ( i otoke) od rijeke Raše (Arsia fl. ) u Istri do Neretve (Naro
fl.). Granice u zaleĊu išle su juţno od Kupe (Colapis fl. ) do visine Velike
Kladuše i dalje prema dolini Vrbasa (Urpanus fl.) u visini Banja Luke, a
odatle prema Doboju. Dalje prema istoku granica je išla do Drine (Drinus fl.)
i njenim tokom dalje na jug, te se spuštala do Neretve. U administrativnom
smislu provinciji Dalmaciji je u vrijeme istoĉnogotske vladavine pridodana i
provincija Savija. Središte obiju provincija bila je Salona u kojoj je stolovao
comes Dalmatiarum et Saviae (Kasiodor, IX, 8 i 9 ).”
327
“MeĊutim, danas je
sigurno da je istoĉnogotska vlast na tlu Liburnije bila ĉvrsta prije svega zato
što ju je štitila snaţna gotska flota, tako da je Liburnija ĉinila posebnu
vojno-pomorsku oblast (insula Curitana et Celsina) kojom je zapovijedao
comes. U rukama Istoĉnih Gota ostao je i dio obale od Nina do Karina
(dakle dio stare klasiĉne Liburnije), tako da je preko Karinskog mora,
Novigradskog mora i Podgorskog kanala” bila osigurana veza sa sjevernim
liburnijskim podruĉjem. I arheološki nalazi i podaci saĉuvani u literaturi
(ravenski anonimni Kozmograf i Prokopije) potvrĊuju da je Liburnija
“administrativno-teritorijalna jedinica gotske drţave, koja je nastala u tijeku
prvih godina bizantsko-gotskog rata kao posljedica bizantskog osvajanja
Dalmacije, dijela Liburnije i Savije. Nakon bizantskog osvojenja Savije, ta
je gotska provincija spreĉavala prodor bizantske vojske u Liku i Gorski
Kotar, ali i pristup Italiji preko Tarsatike, odnosno unutrašnje i obalne istarske
ceste.” Gotska Liburnija je bila, pogotovo nakon bizantinskog osvojenja Istre
( godine 539-544.) svojevrsna krajina koja je djelovala “najvjerovatnije u
okviru planova i zadatak štaba u Akvileji na ĉelu kojeg je bio comes
Gothorum.”
328


326
S. Antoljak, Da li je Istra upravo 539. godine potpala pod Bizant. Zbornik radova
Vizantološkog instituta, SANU, Vizantološki institut knj. XLIX, Beograd, 1956, s. 31-
44.
327
Ante Uglešić, Nakit istoĉnih Gota na podruĉju rimske provincije Dalmacije. Rukopis,
s. 17 - 18.
328
N. Klaić, Povijest Hrvata, ibid., s. 15-16. Boravak Gota na današnjem hrvatskom
teritoriju potvrĊuju i brojni nalazi istoĉnogotskog novca u Dalmaciji, Istri, Lici, Bosni,
Posavini i Hercegovini. Usp. Ţeljko Demo, Novac germanskih vladara druge pol. 5. do
u drugu pol. 6. st. u numizmatiĉkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu. Arheološki
vestnik, sv. XXXII. za 1981., Ljubljana, s. 454-481. Moţda je pred upadima Gota, a
moguće i za vrijeme njihova vladanja , dio Liburna iselio je iz Liburnije na sjever, gdje je
donio i svoje liburnijsko ime. Nedaleko Spitala je postojala Tiburnia (Teurnia), u kojoj je

153
Goti su bili poraţeni, ali nisu bili pobijeni nego samo pokoreni.
Prokopije svjedoĉi da je poslije gotsko-bizantskih borba, konkretno poslije
povlaĉenja Gota, u lipnju 536., bizantski vojskovoĊa Konstancijan zadobio
svu Dalmaciju i Liburniju i pridobio za sebe sve Gote koji su nastavali te
predjele.
329
Iz tog se svjedoĉanstva vidi da su Goti, koji su u VI. st. i dalje bili
u Liburniji i Dalmaciji, ţivjeli pomiješani sa starosjediteljima i da su se
tijekom vremena stopili s njima u jedan narod.
330
Da su Goti ostali i stopili se

pri kraju staroga vijeka bila biskupija, a koja je u drugoj polovici V. stoljeća bila središte
nutarnje noriĉke pokrajine. Prema Grafenaueru je u njoj imao središte noriĉki “dux” od
poĉetka VI. stoljeća. U mjestu Tiburnija nastavljen je kontinuitet iz antike do u VIII.
stoljeće. “Drugi zgled te vrste nudi cerkev „in Liburnia civitate‟, ki se danes imenuje St.
Peter im Holz in je postavljena zapadno od zgornjekoroškega Spittala na planoti, kjer se
je nekdaj razprostiralo antiĉno mesto (civitas) Teurnia oziroma Tiburnia, od ĉesar je
nastala srednjeveška oznaĉba Liburnia ali Lurna, ohranjena še danes v imenu Lurnfeld...V
drugi polovici 5. stol. je „oppidum Tiburnia‟ središĉe notranjo-noriške cerkvene
provincije (metropolis Norici). Kot škofijsko mesto se je Tiburnia obdrţala vse do
invazije Slovencev. Zadnjiĉ se „ecclesia Tiurniensis‟ omenja l. 591.”
328
“G. 873. u
„Conversio Bagoariorum et Carantanorum‟ nalazimo po prvi puta da se ona zove
„Liburnia‟ sa crkvom. Interesantno je da Ravenski anonim, koji je preveden u 9. stoljeću
na latinski, piše „...patria quae dicitur Liburnia Tarsaticensis...‟, t.j. trsatska Liburnija, što
znaĉi da je znao i za onu gornju, pa je zbog toga izvršio ovakvu razliku radi
raspoznavanja. U ispravi cara Arnulfa od 21. VII. 891. zove se njegov zaselak „Liburna‟,
ili kasnije „Lurna‟, a onda u ispravi cara Otona II. od 28. V. 974. „Lurno‟.. U dvjema
ispravama iz prve polovice 11. stoljeća nailazimo na izraze „in valle Lurna‟ i „in comitatu
Lurniensi‟, a u ispravi od 1072. godine ponovno na staro ime „in Liburnia‟, koje se
ponavlja i u „Vita s. Virgilii‟, nastaloj iza 1181. godine, a i u „Vita Gebehardi‟ iz gotovo
istog vremena. ^ak i u Unrestovoj „Chronicom Carinthiacum‟ iz kraja 15. stoljeća ovo se
ime krije pod nazivom „Liburnia‟.” Stjepan Antoljak, Hrvati u Karantaniji (Prilog seobi
Hrvata iz Dalmacije u prekosavske krajeve i u 7. stoljeću). Godišen zbornik
(Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skoplju), 1956, separat, s. 28-29.

329
Prokopije, Historije u: Bartolini, I barbari, ibid., s. 654.
330
U historiografiji nije prijeporno da je odreĊeni dio Gota zauvijek ostao u Dalmaciji i da
se stopio sa starosjediteljima (Abramić, ibid., s. 5). Neki znanstvenici drţe kako nije
iskljuĉeno da je “Bizant priznal, ko so prilike to dozvolile, gotskim ostankom v Dalmaciji,
Liburniji i Bosni in dr. lokalno avtonomijo pod domaĉimi knezi. Gotom je pripadala
odslej vloga graniĉarjev kakor Herulom v severni Srbiji” (J. Kelemina, Goti na Balkanu.
“Ĉasopis za zgodovino in narodopisje”, Maribor, god. XXVII za 1932, s. 132).
Medini navodi da nema pouzdanih indicija koje bi upućivale na razloge zbog kojih su Goti
bez borbe prepustili velik dio Dalmacije, a osobito Liburniju, Bizantu. “MeĊutim, vodeći
raĉuna o glavnim ciljevima Bizanta u to vrijeme (osiguravanje i zauzimanje Salone), o
kvantiteti bizantskih snaga pod Konstancianom -nedovoljnih obzirom na veliki prostor
Dalmacije i Liburnije- te o postojanju gotskih naselja u Dalmaciji i Liburniji, od kojih su
neka i arheološki utvrĊena, moţe se pretpostaviti da je bizantske vlast u znatnom dijelu
Dalmacije, a pogotovo u Liburniji, bila samo nominalna; Goti koji su u tim oblastima bili

154
sa starosjediteljima dokazuje i ĉinjenica, koju navodi Germain Morin u
jednom svom tekstu iz 1932., kako se u VI. i VII. st. u nekim “ilirskim”
crkvenim općinama svetkovao blagdan trojice gotskih muĉenika:
“Hildaevora, Vihila ili Juhila i Theogenesa”.
331

Od najveće je vaţnosti da Goti u Dalmaciji i Liburniji, kako piše
Prokopije, poslije propasti gotske vlasti u VI. stoljeću nisu iselili iz tih
predjela, jer ih je pridobio za sebe bizantiski vojskovoĊa
Konstancijan.
332
Goti su nakon poraza u borbama s Bizantom nadţivjeli i u
Italiji. To se dogaĊalo iz drţavniĉke mudrosti pobjednika prema Gotima koji
su postali lojalni novoj vlasti. O nadţivljavanju Gota u Italiji svjedoĉe i
brojna gotska imena u izvorima (tako se u pismu pape Grgura I. iz god. 599.
spominje „Gulfaris, dux Istriae“) . Još krajem VIII. st. u gornjoj Italiji je bilo i
gotskih naselja.
333
Gotski se jezik upotrebljavao kao crkveni poĉetkom X. st.
u okolici mjesta Tomi u Dobrudţi.
334
U Italiji je došlo i do stapanja Gota i
Langobarda, ali neki izvori posebno spominju Gote u Italiji još sredinom XI.
st.
335


naseljeni ostali su i nadalje u svojim naseljima i priznali vlast Bizanta, jer su im to, po svoj
prilici, nametnule neke vanjske okolnosti, a ne njihova ţelja.” (Medini, ibid., s. 406-407).
331
Jakob Kelemina, Popa Dukljanina “Libellus Gothorum” (I-VII). Studija o
starogermanskih spominih v naši zemlji. “ Etnolog”, br. 12 za 1939. s.19.
Germansko arijanstvo bilo je vrlo rašireno u Dalmaciji i Panoniji. Usp. Matija Pavić,
Arijanstvo u Panoniji Srijemskoj. \akovo , 1891. s. 46.
332
Prokopije piše da je Konstancijan, kad je zadobio Dalmaciju i Liburniju, “privukao
(pridobio) sebi sve Gote koji su obitavali” u tim pokrajinama. Elio Bartolini (priredio), I
Barbari. Testi dei secoli IV-XI scelti, tradotti e commentati. Ed. Longanesi & C.,
Milano, 1982, s. 654. Goti su se dugo odrţali u nekim dijelovima Balkana.Tako su oni
prema nekim izvorima bili oko Nikopolja i Svištova do IX. stoljeća, a u liturgiji su se
sluţili gotskim jezikom. Usp. J. Kovaĉević, Varvarska kolonizacija juţnoslavenskih
oblasti. VojvoĊanski muzej, Novi Sad, 1960, s. 15.
333
Ludwig Schmidt, Die letzten Ostgoten. Abhandlungen der Preußischen Akademie der
Wissenschaften, god. 1943, br. 10, Verlag der Akademie der Wissenschaften, Berlin,
1943, s. 8-9, 11.
334
Ibid., s. 14.
335
„Von besonderem Interesse ist, außer der Urkunde von Brescia von 769, Cod, dipl.
Lang. Nr. 38, mit dem Stavila civis Brixianus vivens legem Gothorum, die jetzt in neuer
Lesung, Regesta chartarum Italiae XII (1914) Nr. 70, vorliegende Urkunde aus Goito
vom Nov. 1045: ... Ego Obezo f. qd. Rozoni de vico Godi et Dominica iugalibus profesi
legem vivere Gotharum donamus etc. Acto in vico Godi SS. m. Obezo et Dominica. SS.
m. Araucullo et Gandulfo seu Uuitho tt. Lege Gothorum viventes. SS. m. Albericus et
Uuitho tt. Es lebten also noch um die Mitte des XI. Jahrhunderts Goten nach ihrem
angestammten Personalrecht in Italien, wie denn auch in dem sogenannten Cartularium
Langobardicum, einer zu derselben Zeit zusammengestellten Formelsammlung, nicht nur

155
Sklavi su se doselili u Liburniju pod gotskim vodstvom, dakle uz
dopuštenje Gota. Dominik Mandić je na temelju jednoga povijesnog izvora
(Velike Kronike sv. Izidora Seviljskoga) pokušao precizirati da su se Sklavi
doselili na veći dio rimskog teritorija Dalmacije u trećem desetljeću VII.
stoljeća.
336
MeĊutim, da su Sklavi prije g. 626. došli na teritorij rimske
Dalmacije dokazuje ţaljenje pape Grgura Velikoga iz godine 600. solinskom
biskupu Maksimu zbog prijetnji koje mu dolaze od Sklava.
337
Iz toga izvora
proizlazi da Sclavi te godine nisu zauzeli Solin, ali je jasno da su bili u
zaleĊu Dalmata već pri kraju VI. stoljeća. Dakako da ti Sclavi mogu biti
samo oni koji su za vladanja Gota pod imenom “Sclavi ili Goti”najkasnije
do sredine VI. stoljeća naselili Liburniju.
338
Pavao Đakon piše da su Sklavi
642. g. organizirano prešli Jadran i utaborili se “s mnogo laĊa” u blizini
Monte Gargana nedaleko od grada Siponta.
339
Taj ratniĉki upad s mnogo
brodova mogli su organizirati i “Sklavi ili Goti” koji su u staroj Liburniji
nastavili najprije liburnijsku, a zatim novostvorenu gotsku pomorsku
tradiciju.
340


zwischen den Rechts-gebräuchen der Langobarden, Franken, Alemannen, Baiern sondern
auch der ´Goten´, d.h. der Ostgoten, unterschieden wird.“ Schmidt, ibid., s. 10.
336
D. Mandić, Svjedoĉanstvo sv. Izidora Seviljskoga o dolasku Hrvata na Mediteran.
Hrvatska misao, Buenos Aires, XVI /1968, 40, 26-29.
337
Fr. Raĉki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam.Ed. JAZU, Zagreb,
1877, s. 258.
338
Iz gotske Liburnije Sklavi su mogli povremeno ugroţavati pojedina mjesta na zapadnoj
i istoĉnoj jadranskoj obali i na teritoriju Dalmata.Tako su i Solin tijekom VI. st. i kasnije
mogli zauzeti, ali to moguće zauzimanje nije znaĉilo i potpuno uništenje grada. Mišljenje
da su u Liburniju (Liku, Krbavu, Gacku) i kasnije na teritorij Dalmata doselili najprije
Sclavi, a tek poslije njih (neki pretpostavljaju i nekoliko stoljeća kasnije) Hrvati, ne
zasluţuje posebno raspravljanje. Takvu mogućnost ne potvrĊuje ni jedan povijesni izvor i
ni jedan arheološki nalaz, a antropološki dokaz - postojanje istoga antropološkog tipa -
takvu pretpostavku u potpunosti pobija. Ni mogućnost doseljavanja iz Europe ( na pr.
današnje sjeveroistoĉne Njemaĉke ) tek u doba kada su Sklavi zajedno s Francima
ratovali protiv Avara, nije dokazana.
339
Raĉki, Doc., ibid., s. 276.
340
U historiografiji se s pravom istiĉe da je znaĉenje Gota u našim krajevima potcjenjeno.
”Veoma velik broj ostruga iz starohrvatskih grobova dokazuje da su Hrvati u 9. i 10.
stoljeću bili izraziti konjanici.” Zdenko Vinski, Oruţje na podruĉju starohrvatske drţave
do godine 1000. Separat, I. MeĊunarodni kongres slavenskih arheologa u Varšavi g.
1965., objavljeno 1970. s. 145. Goti, koji su ostali na Balkanu i koji su se tijekom
vremena pretapali u druge narode, spominju se sve do IX. st. Misli se da su se Goti oko
Nikopolja i Svištova zadrţali sve do IX. st. Tako se tvrdi na temelju vijesti Valafrida
Strabona „po kojemu u njegovo doba...liturgiski jezik u toj oblasti je bio gotski“ (J.
Kovaĉević, ibid., s. 15). Wolfram drţi kako je vijest da su oko 900. Na Crnom moru još
gotski govorili vjerojatna (Wolfram, ibid., s. 91). Vizigoti su najduţe saĉuvali svoju

156
Dolazak Slavena, odnosno Hrvata u VII.st. sa sjevera spominje jedino
Konstantin Porfirogenet, koji ga datira u doba cara Heraklija. MeĊutim, djelo
De administrando imperio kao izvor je nepouzdano, i u sebi kontradiktorno,
a navedena seoba u VII. st. nije se objektivno mogla dogoditi. „Da je car
´zatraţio pomoć´ne kod Sama koji mu je bio bliţi i uz to poznat po uspesima
protiv Obara nego u dalekih Hrvata u Maloj Poljskoj i Šleskoj i nije nimalo
verovatno, ... Ima jedna stvar, koja naroĉito govori protiv toga, da su Hrvati iz
Bele Hrvatske neposredno prodrli do Dalmacije. Kud su prošli? Ako su išli
preko Panonije, što bi bio najkraći i najverovatniji put, oni bi morali udariti
na Obre. Kako bi oni mogli doći u Dalmaciju kao pobeditelji, a da obarska
Panonija ne bude savladana? MeĊutim, u Panoniji, Obri su se odrţali u svojoj
vlasti, a bili su od Sama potisnuti samo na zapadnim i severozapadnim
granicama. Moţda su Hrvati išli preko Samova podruĉja? Ali i onda bi pre
trebalo oslobaĊati slovenska naselja u Norikumu i juţnoj Panoniji, pa tek
onda doći do Dalmacije.“
341

Mate Suić je ustvrdio, kako i arheologija dokazuje, “da je nemoguće
smjestiti dolazak Hrvata u drugu polovicu VII. st. Novija istraţivanja u
Ţdrijcu kod Nina pokazuju da se tamošnja velika i relativno dugotrajna
nekropola s ranijim grobovima iz druge polovice VIII. st. mirno i nesmetano
razvijala bez poremećanja, intruzija, prekida kontinuiteta i sl. Dolazak
Hrvata, u VIII. stoljeću, ako i ne smatramo da su to bile goleme mase
osvajaĉa, ne bi mogao mimoići Nin, a ninska bi nekropola nesumnjivo
indicirala na takve drastiĉne pojave. Poremećaje izazivaju i manje
organizirane skupine. Dovoljno se sjetiti kako je samo jedan boĉni iscjedak
kulture polja sa ţarama u grlu istarske vreće izazvao velike poremećaje, s
prekidima kontinuiteta u naseljima. Toga u Ninu nema, a zacijelo se neće
naći ni drugdje.”
342


etniĉku samobitnost, tako da ni u karolinško doba nisu bili beznaĉajna manjina (H.
Wolfram, ibid. ,s. 190.).
341
Vukanović, ibid., s. 94.
342
Mate Suić, Pristupna razmatranja uz problem etnogeneze Hrvata. Referat napisan za
simpozitj “Etnogeneza Hrvata u ranom srednjem vijeku” odrţan u Zavodu za hrvatsku
povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rukopis, s. 8.

157




V.
ARHEOLOŠKI DOKAZI O KONTINUITETU NASELJA, UKOPNIH
MJESTA I NAČINA POKAPANJA NA PODRUČJU
ZAPOSJEDENUTOM OD GOTA I SKLAVINA

Rimljani su se i na podruĉju rimske Dalmacije u razdoblju od poĉetka
V. do kraja VIII. st. u administrativnoj podjeli drţali uglavnom starih ilirskih
podjela s plemenskim općinama, koje su i u rimsko doba zadrţale temelje
stare organizacije kao i neku vrstu domaćih plemenskih poglavica. Mirjana
Ljubinković o tome govori ovako: “Svakako, nije sluĉajno da se baš na ovom
terenu moţe konstatovati da su kasnije slovenske ţupe bile ĉešće nastavak
starih rimskih ekonomskih jedinica, te da, umnogom, administrativna podela
slovenskih ţupa ponavlja staru ilirsku podelu prihvaćenu od strane Rimljana.
- Sigurno je da su podele slovenskih ţupa bile uslovljene prirodom zemljišta, i
da je ta ista priroda zemljišta diktirala umnogom i starije podele na
ekonomske jedinice. Ali, podudarnosti su tolike da se mora raĉunati sa bar
delimiĉnim kontinuitetom ekonomskog organizovanja ovog podruĉja kao
celine. Dodajmo uz to da ovakve podudarnosti nismo mogli bar zasad
ustanoviti u drugim slovenskim delovima Balkana, gde nisu bili naseljeni
Porfirogenitovi Hrvati i Srbi. Nastavak ţivota na nizu starih ilirskih pa zatim
rimskih utvrĊenih naselja, sa zadrţavanjem njihovog centralnog znaĉenja u
slovenskoj ţupi (sluĉaj Mokrog, Risna, Bribira, Ošanića i dr.) nije samo
pitanje dobrog poloţaja tih utvrĊenih naselja, već i njihove ţive tradicije kao
centara. Ima indicija da su ĉak zadrţane i pojedine pravne norme o raspodeli
opštih dobara (zemljišta i naroĉito pašnjaka).”
343

Šime Batović i Olga Oštrić stanje u Dalmaciji ovako prikazuju: “Hrvati
su naselili većinu središta ilirskih općinskih zajednica, i ta su naselja upravo
pretvorena u sjedišta njhovih ţupa, odnosno zadrţala su društveno-politiĉku
funkciju, jer se organizacija Hrvata preteţno poklapala s ilirskom. Ipak, upada

343
Mirjana Ljubinković, Ka problemu kontinuiteta Iliri - Sloveni. Simpozij Predslovenski
elementi, ibid., s. 208. Usp. i M. Garašanin - J. Kovaĉević, Pregled materijalne kulture
Juţnih Slovena u ranom srednjem veku. Ed. Prosveta, Beograd, 1950, s. 103.

158
u oĉi da pojedini liburnski istaknuti centri, kao Asseria, Clambetae, Hadra i
dr., nisu naseljeni niti im se produţilo ime, što je, bez sumnje, vezano za
razliĉite oblike društvene i politiĉke organizacije Hrvatske, jer znamo da je
podruĉje Clambetae bilo u okviru karinske ţupe, itd.”
344

Ţeljko Rapanić istiĉe da rane provale i poslije naseljavanje Hrvata u
središnjem dijelu obale nije izmijenilo ni bit ni organizaciju gradskog ţivota
ni njezine oblike. On misli da je na tom prostoru, osim gradova, uz ceste i
putove, koji su ih povezivali uzduţ obale ili prema unutrašnjosti, bilo i
mnogih naselja razliĉitih struktura. Prema njegovu mišljenju to su bila sela,
ruralne aglomeracije, postaje, utvrde (kasteli i kastrumi), a “mnogi od njih s
naseobinskim kontinuitetom koji, kako je već naglašeno, seţu katkada i u
prethistoriju. Ta mjesta i poloţaji postaju u kasnoj antici, kako je poznato,
katkada i središta intenzivnijeg ţivota, gdje se, osobito u 5. i još više u 6. st.,
kao po pravilu podiţu crkveni kompleksi, ĉesto s memorijama, krstionicama,
grobljima itd.”
345
Ĉinjenica je da su se saĉuvali mnogi antiĉki topografski
nazivi (na primjer imena rijeka: Sava, Drava, Drina, Timok; planina:
Durmitor, Visitor; gradova: Solin, Skoplje, Niš, Duklja; oblasti: Dalmacija
itd.).
346
Stjepan Gunjaĉa je na nekim primjerima oĉuvanosti starih toponima
zakljuĉio da nije bilo prekida u kontinuitetu starog iako prorijeĊenog
stanovništva. “O tome nam svjedoĉi etniĉki relikt koji je predao Hrvatima u
baštinu toponime kao što su: Dicmo, Sinj, Trilj, Knin, Bribir, Karin pa jedno
vrijeme Aserija, Nadin, koji su se do danas saĉuvali u religiji dalmatinskog
kopna, što nikako na bi moglo biti preuzeto da je bilo iskorijenjeno staro
stanovništvo na kopnu današnje Dalmacije.”
347

Prema Vinskome kasnoantiĉki nalazi s dalmatinskih lokaliteta mogu
se pratiti tijekom VI. st., a kao apsolutni kronološki putokaz sluţi poznato
novcem datirano blago iz Narone (Vid kod Metkovića).Vinski je naglasio
kontinuitet autohtonog etniĉkog elementa na širem podruĉju bivših rimskih

344
“Prvotan sistem naselja u mnogome je poremećen turskim ratovima, kad su brojna
starija naselja uništena i nisu kasnije nastanjivana, a osnovana su pojedina naselja na
novim poloţajima. Zato je mreţa predturskih naselja bila gušća, i gustoćom i poloţajem
izravno više vezana uz ilirska naselja nego što je to sluĉaj danas.” (Šime Batović - Olga
Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg primorskog podruĉja.
Simpozijum Predslovenski elementi, ibid., s. 249-250.)
345
Ţ. Rapanić, Istoĉna obala Jadrana u ranom srednjem vijeku. “Starohrvatska
prosvjeta”, sv. 15 za 1985, s. 18.
346
Rastislav Marić, Antiĉki kultovi u našoj zemlji. Ed. Zaduţbina Luke Ćelovića, Beograd,
1933, s. 115.
347
Stjepan Gunjaĉa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. II, ed. Školska knjiga,
Zagreb, 1973, s. 24-26, 68.

159
provincija, a osobito u krajevima rimske Dalmacije, i to sve do u VII. st.
348

Etniĉki heterogeni starosjeditelji, kao iskonski autohtoni ţivalj, uspjeli su se
odrţati u kasnom VI. st. i u ranom VII. st. Ujedno je to stanovništvo, prema
sudu Vinskoga, bilo nositelj stanovitog kulturnog kontinuiteta, tj. odredivih
elemenata materijalne kulture, dijelom prethistorijske, a dijelom
kasnoantiĉko-provincijalne i ranobizantinske kulturne baštine. Vinski drţi da
su novija arheološka istraţivanja pokazala da mnoga groblja VI. i VII. st. sa
svojim kulturnim inventarom na alpskom i predalpskom tlu, naroĉito u Istri, u
rimskim provincijama Dalmatia, Pannonia, Moesia itd., de facto pripadaju
starosjedilaĉkom stanovništvu, uz mjestimiĉnu nazoĉnost germanskih
došljaka.
349
Germanskih nalaza (gotskih, langobardskih, gepidskih i dr.) na
podruĉju današnje Hrvatske i Bosne ima veoma mnogo, a neprestano se
otkrivaju i novi. Samih gotskih nalaza, koje nije uvijek lako prepoznati i zato
što su se gotski ratnici pokapali bez oruţja, našlo se razmjerno manje, i to
najĉešće novca, zatim nakita, pa oruţja.
350
Ostrogotskih nalaza ima na
dalmatinskom tlu u kasnoantiĉkim urbanim nalazištima (u Saloni i Naroni),
na poloţajima kasnoantiĉkih utvrda, u nekoliko manjih grobalja na redove i
velikom groblju na redove VI. st. u Kninu (na padini brda Spas pod tvrĊavom,
tj. tadašnjeg kastela Curcum). Tu nekropolu s više od 200 grobova izriĉito
naseobinskog obiljeţja Vinski datira u prvu i drugu polovicu VI. st., a moţe
poĉinjati “bez odredivog poĉetnog terminusa već negdje u V. stoljeću” i
nastavlja se u ĉitavom VI. st. U njoj je pokopano preteţno tamošnje
starosjedilaĉko stanovništvo, a u manjoj mjeri i Ostrogoti u vrijeme njihova

348
Zdenko Vinski, Kasnoantiĉka baština u grobovima ranoga srednjega vijeka kao
ĉinjenica i kao problem. Materijali I. VI kongres arheologa Jugoslavije, Ljubljana, 1963,
ed. Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1964, s. 106-107, 110.
349
Zdenko Vinski, Epoha seobe naroda, u knjizi Rani srednji vijek, ed. Prosveta -
Beograd, Spektar - Zagreb, Prva knjiţevna komuna-Mostar, 1980, s. 24.
350
Prema dosadanjim istraţivanjima ĉini se da gotskih nalaza ima najviše u Bosni i
Hercegovini. S obzirom da je podruĉje i Hrvatske i Bosne nedovoljno arheološki
istraţeno, to se odreĊena problematika (npr. postojanje arijanske sakralne arhitekture) tek
poĉinje obraĊivati. Usp. Abramić, Gli Ostrogoti, ibid., s. 1-5; S. Antoljak, Zadar, ibid., s.
145; Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata na jadranskoj obali od doseljenja do
IX. stoljeća, Materijali IX. kongresa arheologa Jugoslavije, XII, Zadar, 1972, s. 297-298;
Branko Marušić, Istra u ranom srednjem vijeku. Arheološko-povijesni prikaz, ed.
Arheološki muzej Istre, Pula, 1960, s. 8; Branimir Gušić, Prilog etnogenezi nekih
starohrvatskih rodova, u knjizi Povijest grada Nina, ibid., s. 463; Zdenko Vinski,
Archäologische Spuren ostgotischer Anwesenheit im heutigen Bereich Jugoslawiens, u
knjizi Problemi seobe naroda u Karpatskoj kotlini, ed. Matica srpska, Novi Sad, 1978, s.
33-49; Nada Miletić, Reflets des grandes invasions en Bosnie-Herzegovine, u knjizi
Problemi seobe naroda, ibid., 97-109.


160
vladanja dalmatinskom provincijom.
351
Vinski je svoje konstatacije o
starosjediteljskim i istoĉnogotskim grobovima u Dalmaciji ovako izloţio:
“Arheološka nalazišta istoĉnogotskog obiljeţja na dalmatinskom tlu nisu u
literaturi nigdje kartirana. U primorskom pojasu Dalmacije i njegovom
zaleĊu, nekad pod venecijanskom vlasti, mogu se pratiti tragovi Istoĉnih Gota
u kasnoantiĉkim urbanim sredinama, tj. u salonitanskom i naronitanskom
ageru, zatim u zaleĊu na poloţajima kasnoantiĉkih utvrda i na nekolicini
nalazišta starokršćanskog obiljeţja. Istoĉnogotski grobovi ustanovljeni su u
nekropoli Knin, u Unešiću i u Kašiću. Nadalje, postoje tragovi takovih
grobova u Pridrazi, u Vrlici i u kninskoj okolici: Biskupija, Plavno i Ivoševci
(Burnum)... Valja naglasiti da se nalazišta arheološki odredive ostavštine
starosjedilaĉkog donekle romaniziranog stanovništva, koje nije germanske
pripadnosti, preteţno podudaraju u provinciji Dalmaciji sa netom navedenim
nalazištima istoĉnogotskog obiljeţja, iako postoji takoĊer nekolicina nalazišta
bez istoĉnogotske prisutnosti. Daleko najbrojniji su naseobinski nalazi 6. i
dijelom ranog 7. stoljeća u samoj Saloni... U uţem kontaktu sa preteţno
germanskim osvajaĉima poprimilo je starosjedilaĉko ţiteljstvo stanovite
utjecaje, koji su se odrazili i u tom vidu da su dijelom već u 5. stoljeću, a
pogotovu u 6. stoljeću mrtvace sahranjivali, doduše, obiĉno bez bogatih
priloga, ali zato, ĉešće, ipak s njihovim priborom nošnje i preteţno skromnim
nakitom. Ta je ĉinjenica evidentno dokazana prilikom istraţivanja kninske
nekropole...”
352

Kontinuitet pokapanja u Dalmaciji, prema Šimi Batoviću i Olgi Oštrić
izgleda ovako:
“U juţnoj Dalmaciji pokopavali su se ispruţeni i spaljeni pokojnici. U
rimsko doba, pod utjecajem Rimljana, Iliri napuštaju stari naĉin pokopavanja,
pa u prvim stoljećima Carstva u humke sahranjuju preteţno spaljene ili
ispruţene pokojnike, a pod utjecajem kršćanstva u kasnom Carstvu
pokopavaju iskljuĉivo ispruţene leševe, poloţene na leĊa, obloţene
kamenjem ili ploĉama. U ravnim nekropolama pokopavali su na isti naĉin, pa
se npr. u Ninu zajedno nalaze predrimski i grobovi iz rimskog doba sve do VI.
st. Dapaĉe, na dijelu ninskih ilirsko-rimskih nekropola našli su se, izgleda, i

351
Z. Vinski, Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine. “Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu”, serija 3, sv. V., Zagreb, 1971, s. 53.
Gotski grobovi od V. st. orijentirani su tako da je glava pokojnika na zapadu, a pogled
usmjeren prema istoku (Joachim Werner, Die archäologischen Zeugnisse der Goten in
Südrussland, Ungarn, Italien und Spanien. I Goti in Occidente, ibid., s. 128).
352
Zdenko Vinski, Autohtoni kulturni elementi u doba doseljenja Slavena na Balkan. U
knjizi Predslavenski etniĉki elementi na Balkanu u etnogenezi juţnih Slovena, ibid., s.
196.

161
starohrvatski grobovi iz VIII. st., što govori o izravnom kontinuitetu iz
prethrvatskog i starohrvatskog doba. Osim toga, grobna raka i poloţaj
pokojnika, kao i pravilna orijentacija zapad-istok potpuno su jednaki u
kasnoantiĉko i u starohrvatsko doba, samo se razlikuju po prilozima, što
govori da su Hrvati po doseljenju preuzeli naĉin pokopavanja od domorodaca
i s njima bili u jakim vezama. U jednom grobu iz VI. st. sa poloţaja Solane u
Ninu uz nogu su se našli ´kuĉari´ (´spunje i kukci´), što su identiĉne kopĉe kao
na donjem dijelu uz listove izrezanih i suţenih vunenih (suknenih) hlaĉa, koje
su se u našoj narodnoj nošnji saĉuvale do danas, a to je i dio ilirske nošnje...
Jedan se našao u grobnom humku iz Ervenika. Isti naĉin pokopavanja kao u
srednjem vijeku zadrţao se u našoj seoskoj kulturi više ili manje sve do
danas, pa se sasvim pouzdano moţe govoriti ne samo o kontinuitetu kultnog
mjesta, nego i o kontinuitetu oblika kulta. Razlikuje se jedino podruĉje Istre...
Na ovom podruĉju nema izrazitih dokaza o pokopavanju pokojnika iz
starohrvatskog doba u humke, kao što se to susreće u drugim krajevima ili kod
Slavena uopće. Poznata su samo dva primjera u sjevernoj Dalmaciji. Jedan je
sluĉaj pokopavanja u zemljani humak i oko njega u Kašiću, ali se u njemu
nisu našli stariji ostaci, pa nije jasno kad je taj humak sagraĊen... U istoj
nekropoli sa starohrvatskim grobovima našli su se gotski grobovi iz VI. st., pa
je vjerojatno već tada taj humak postojao i već su se Goti iz izvjesnih kultnih
razloga vezali za njega, što su Hrvati kasnije poprimili. Prema tome, nije
jasna starija kultna namjena ovog humka ni takva njegova veza s
doseljenicima. Moţda se to moţe objasniti analogijom u vezi s odreĊenom
kultnom ulogom humaka uopće u Gota i Hrvata, ili pretpostavkom da se
jednostavno radi o kontinuitetu kultnog mjesta, koji nije zasvjedoĉen u ranije
vrijeme... Prema tome, moţe se zakljuĉiti da dosad nije sigurno utvrĊeno da
su Hrvati na ovom podruĉju nakon doseljenja podizali grobne humke, nego su
ĉešće iskorišćavali ranije grobne humke ili humke druge namjene za svoje
nekropole, bilo da su pokopavali u njima ili oko njih. Isto tako, ponekad su se
koristili ranijim nekropolama na ravnome. Uz to su na humcima podizali
svoje crkve. Sve to oĉito govori o kontinuitetu kultnih mjesta iz prahistorije,
pa i pri potpunoj promjeni kulture, religije i etnosa. MeĊutim, veze
ranohrvatskih groblja i smještaji uz prijašnje spomenike općenito su vrlo
ĉesti.”
353

I detalji u nekropolama na podruĉju Dalmacije potvrĊuju kontinuitet.
354

Kasnoantiĉki kontinuitet se posebno oĉituje u naĉinu pokapanja – inhumaciji.

353
Šime Batović - Olga Oštrić, Tragovi ilirske kulturne baštine u narodnoj kulturi našeg
primorskog podruĉja. Godišnjak ANUBiH, knj. XII, Centar za balkanološka ispitivanja,
Sarajevo, 1974, s. 256-259.
354
Tako su u Mravincima i u Gajinama, meĊu drugim grobovima, i grobovi u kojima su
pokopana dva kostura na nacin da su noge jednog kostura do glave drugoga, a radi se

162
„Osim promjene u naĉinu sahranjivanja, ti kasnoantiĉki utjecaji oĉituju se i u
slijedu grobne arhitekture (u ranom srednjem vijeku, posebice u srednjoj
Dalmaciji prevladava grobna raka obloţena i pokrivena kamenim ploĉama) i
u osnovnom tipu groblja (u ranom srednjem vijeku javlja se iskljuĉivo tip
groblja na redove, a što su bez sumnje kasnoantiĉke tradicije, u Dalmaciji
uĉestale tek od druge polovice V. ili poĉetkom VI. stoljeća pod nesumnjivim
germanskih utjecajima.“
355
Starohrvatske nekropole smještene su, uglavnom,
u blizini prapovijesnih i antiĉkih lokaliteta ili izravno na antiĉkim ruševnim
zdanjima, ili na mjestima prapovijesnih i antiĉkih grobalja ili grobalja iz
vremena ranog srednjeg vijeka. Te nekropole iz VIII. i prve polovice IX. st. na
podruĉju sjeverne Dalmacije idu u red grobalja na redove, što je
najkarakteristiĉniji naĉin pokapanja u ranom srednjem vijeku u svoj Europi.
Orijentacija grobova uglavnom je svuda ista: u pravcu istok-zapad i tako da je
glava na zapadu, ali s većim ili manjim otklonom od toga pravca, tj. prema
sjeveru ili jugu. Tek iznimno ima odstupanja od te orijentacije. Pokojnici su u
grobovima leţali na leĊima s razliĉitim poloţajima ruku, ponajĉešće
opruţenih niz tijelo, a u pravilu je pokop bio individualan. Belošević priznaje
da se ne raspolaţe ĉvrstim arheološkim argumentima “na osnovi kojih bi se sa
sigurnošću i precizno moglo odrediti vrijeme nastanka starohrvatskih
kosturnih groblja na tlu Dalmacije, nego samo pretpostavljamo da je to
moglo biti neposredno po doseljenju Hrvata u ove krajeve, tj. oko sredine
prve polovice VII. stoljeća.”
356
Belošević istiĉe da materijalnu i duhovnu

najvjerojatnije, o obiteljskom grobu muţa i ţene. Takvi dvojni grobovi bili su poznati još
starosjediteljima o ĉemu svjedoĉe grobovi naĊeni u naselju u Donjoj Dolini na Savi u
Bosni (M. Garašanin - J. Kovaĉević, Pregled materijalne kulture Juţnih Slovena u
ranom srednjem veku. Ed. Prosveta, Beograd, 1950, s. 205). Tek su u posljednje vrijeme
priznate neke temeljne ĉinjenice, koje su prije i ugledni arheolozi i povjesniĉari potpuno
nijekali. Tako su Josip Korošec i Miho Barada smatrali da pod gomilama leţe samo
starosjeditelji. Na temelju analize Fizikalnog instituta sveuĉilišta u Bernu god. 1959.
kostiju iz grobova nad Podstranom sa Sukmajsina i sa Stomorice utvrĊeno je da se u
grobovima pod polukruţnom gomilom u poljiĉkom primorju u XIII. st. pokapalo domaće
stanovništvo. (Ante Škobalj, Obredne gomile. Ed. autora, Ĉiovo, 1970, s. 165-169). Ivan
Marović zakljuĉio je, istraţujući lokalitet Rudine, na temelju naušnica karakteristiĉnih za
IX. i X. st., kao i keramiĉkih ulomaka ukrašenih valovnicom i sliĉnim prugama, da su se i
u starohrvatskom periodu na tom lokalitetu ukapali u gomile (I. Marović, Rezultati
dosadašnjih istraţivanja kamenih gomila oko vrela rijeke Cetine. Materijali XII, Zadar,
1972, s. 70).
355
Ante Milošević, O kontinuitetu kasnoantiĉkih proizvoda u materijalnoj kulturi ranoga
srednjeg vijeka na prostoru Dalmacije. Starohrvatska spomeniĉka baština RaĊanje
prvog hrvatskog kulturnog pejzaţa. (Urednici: Miljenko Jurković – Tugomir Lukšić)
Zagreb, 1996, s. 39.
356
Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća. Sveuĉilišna naklada
Liber, Zagreb, 1980, s. 134-135.

163
kulturu Hrvata u Dalmaciji na arheološkom polju sa sigurnošću moţemo
pratiti tek od poĉetka IX. st., tj. od vremena kad je, prema njegovu mišljenju,
došlo do pokrštenja Hrvata.
357

Dušan Jelovina osvrnuo se na “elemente kontinuiteta ilirsko-rimske
kulture u starohrvatsku kulturu”. On je, kao najevidentnije primjere toga
kontinuiteta spomenuo smještaj i izgled naselja, naĉin pokapanja i grobnu
arhitekturu. Analizirajući lokalitete u Danilu kod Šibenika, Bribiru kod
Skradina i u Bijaćima kod Trogira zakljuĉio je: “Dakle, nikada se ovdje ne
radi iskljuĉivo o grobovima starohrvatske pripadnosti, već zapravo o
kompleksnim grobljima u kojima su se uz starosjedioce poĉeli pokopavati i
Hrvati nakon doseljenja u ove krajeve, što bez sumnje govori o izravnom
kontinuitetu kako kultnog mjesta, tako i oblika kulta. Usporedimo li osim
toga i izgled grobne arhitekture, naĉin gradnje grobova, materijal od kojega su
raĊeni (najĉešće od nepravilnih kamenih ploĉa, ili kamenih lomljenaca),
zatim poloţaj mrtvaca u njima, kao i njihovu orijentaciju (najĉešće je pravilna
istok-zapad), zakljuĉit ćemo da gotovo nema nekih bitnih razlika izmeĊu
grobova kasnoantiĉkog i starohrvatkog doba. Samo neki kasnoantiĉki
grobovi, pogotovu kada se radi o zidanim grobovima, nešto su pravilnije i
paţljivije raĊeni. Pravu razliku izmeĊu kasnoantiĉkih i starohrvatskih grobova
predstavlja jedino to što u starohrvatskim grobovima nalazimo priloge, a u
kasnoantiĉkim grobovima su veoma rijetki. Zapravo u kasnom Carstvu, pod
utjecajem kršćanstva, prilozi u grobovima potpuno nestaju. Po svim
navedenim zapaţanjima mogli bismo s dosta sigurnosti pretpostaviti da su
Hrvati pošto su doselili od zateĉenog stanovništva preuzeli ne samo kultno
mjesto, već grobnu arhitekturu i naĉin sahranjivanja pokojnika. Takav oblik
pokapanja u nekim selima Dalmatinske zagore zadrţao se manje-više sve do
naših dana: Iako dosad još nema dokaza da su stari Hrvati nakon doseljenja na
podruĉje Dalmatinske Hrvatske pokopavali svoje pokojnike u humke, kao što
je to npr. bio sluĉaj u nekih drugih slavenskih naroda, ipak ne moţemo ovdje
ne spomenuti nekoliko sluĉajeva iz sjeverne Dalmacije... U svim tim
sluĉajevima najvjerojatnije se radi o preuzimanju kultnog mjesta, zapravo o
korištenju humka, a nikako ih ne bismo smjeli (barem zasad) vezati uz
pogrebni obiĉaj, tj. da su humci podizani ad hoc u ranom srednjem vijeku. To
nam još jednom samo potvrĊuje kontinuitet i analognu povezanost
starohrvatskih nekropola s nekropolama predslavenskog obiljeţja na podruĉju
Dalmatinske Hrvatske.”
358


357
Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata na jadranskoj obali od doseljenja do IX
stoljeća. Materijali XII, IX. kongres arheologa Jugoslavije, Zadar, 1972, s. 299.
358
Dušan Jelovina, Starohrvatske nekropole na podruĉju izmeĊu rijeka Zrmanje i Cetine.
Ĉakavski sabor, Split, 1976, s. 76-77.

164
Jelovina istiĉe dalje da se kasnoantiĉka baština kao kulturni kontinuitet
najjasnije oĉituje u oblicima nakita i u grobnoj arhitekturi. On piše, da “je
kasnoantiĉka grobna arhitektura u biti vrlo sliĉna starohrvatskoj grobnoj
arhitekturi”.
359
Jelovina posebno istiĉe kako se vrlo lako moţe uoĉiti da su se
stari Hrvati nakon doseljenja na jug, rado koristili postojećim antiĉkim
poloţajima, bilo da su na njima nastavili pokapati svoje mrtve, bilo da su na
istim mjestima gradili sakralni objekt oko kojega su onda formirali groblje.
“Pretpostavku da su Hrvati nakon doseljenja od zateĉenog stanovništva
preuzeli (u više sluĉajeva) ne samo kultno mjesto, već i grobnu arhitekturu i
naĉin pokopavanja, potvrĊuju nam osim niza pojedinih elemenata
ustanovljenih na mnogim kompleksnim nalazištima, otkrivena kasnoantiĉka
groblja na poloţajima u Danilu kod Šibenika, kod sv. Marte u Bijaćima kod
Trogira i u Vratnicama na Bribiru kod Skradina.”
360

UtvrĊeno je da od VI. do IX. st. traje kontinuitet mjesta i naĉina
pokapanja na teritoriju Dalmacije i susjedne Bosne. Kad se prouĉe rezultati
istraţivanja u Dalmaciji do IX. st., moţe se tvrditi da gotovo nema indicija
prema kojima bi se mogla odreĊivati etniĉka pripadnost pokopanih u
grobovima od VI. do IX. st. Mrtvaci su, naime, pokapani generacijama na
istim lokalitetima i na isti naĉin, a to što su neka groblja proširivana ili su
graĊena nova uz stara, moţe znaĉiti i samo to da na starim grobljima nije bilo
više mjesta za nove ukope. Prekid u kontinuitetu nekih detalja u naĉinu
pokapanja zapaţa se tek od IX. st., što se moţe povezati gotovo samo s
utjecajem Crkve. Promjene koje se zapaţaju od poĉetka IX. st., a koje se
oĉituju posebno u naĉinu pokapanja i lociranju groblja oko crkava posljedica

359
D. Jelovina, ibid., s. 83.
360
D. Jelovina, ibid., s. 147. Milošević navodi mišljenje Jelovine da pravu razliku izmeĊu
kasnoantiĉkih i starohrvatskih grobova tvori samo to što u starohrvatskim grobovima
nalazimo priloge, dok su u kasnoantiĉkim grobovima pod utjecajem kršćanstva prilozi u
grobovima potpuno nestali. MeĊutim, Milošević dalje piše da je to što u grobovima nema
priloga karakteristika dalmatinskih kasnosrednjovjekovnih nekropola. “Mislimo meĊutim,
da ni gotovo potpun nedostatak grobnih priloga ne omogućuje pouzdan oslonac za
datiranje ove skupine grobova u kasnoantiĉki period, jer drugdje u Cetinskoj krajini (Sinj,
Ćurlini, Kosore, Kijevo, Luĉane) i Dalmaciji, te susjednim joj krajevima nalazimo
kasnoantiĉke grobove vrlo ĉesto s bogatim i vrijednim prilozima koje je potpuno sigurno
moguće datirati u širi vremenski raspon od 4. do 7. st. Elementi za datiranje grobova
prve skupine luĉanske nekropole ne moţe biti ni grobna arhitektura niti naĉin pokapanja,
jer je poznato da tip grobova s obloţnim i pokrivenim ploĉama i pokojnicima pokopanim
u ispruţenom poloţaju u Dalmaciji, posebno u Dalmatinskoj zagori traje vrlo dugo. U
nekim podruĉjima je zadrţan sve do naših dana.” (Ante Milošević, Srednjovjekovne
nekropole u “Barama” u Luĉanima kod Sinja. Starohrvatska prosvjeta, serija III, sv. 14,
1984, s. 296-298).


165
su jaĉeg kristijaniziranja vezanog prije svega za Franke. Franaĉki utjecaji
oĉituju se jednako snaţno i u novim izrazima na podruĉju materijalne kulture.
Prema Ljubi Karamanu širenjem kršćanstva na osvitu IX. st. preokret se
oĉituje u tipu groblja, obliku grobova, u vrsti i u podrijetlu predmeta koji su
polagani s mrtvacem u grob. S primanjem kršćanstva poĉinje pokapanje i oko
crkava. Mrtvaci se polaţu u grobne jame obrubljene uokolo i pokrivene
odozgo kamenjem, a poloţaj mrtvaca s glavom na zapadnoj strani i s rukama
ispruţenim uz tijelo ostaje nepromijenjen. S pokapanjem u blizini crkava
postupno popušta stroga orijentacija grobova.
361
U Hrvata nalazimo grobove
oko crkava već od IX. st. To su crkvice koje su podigli hrvatski vladari u
Bijaćima, Riţinicama i Biskupiji. Ali, pored toga i dalje se odrţavaju groblja
na redove bez crkava, u Dalmaciji otprilike do 1000., a u Podravini gdje je
crkvena organizacija bila slabija još u punom XI. st. U Glaviĉinama se nije
našao nikakav trag crkve na groblju.
362
U najstarijim grobovima kao i u
grobovima IX. do XI. st. mrtvaci su polagani s glavom na zapadu, a s nogama
na istoku, dok su ruke redovito ispruţene niz tijelo.
363


361
Ljubo Karaman, Iskopine društva “Bihaća” u Mravincima i starohrvatsko groblje.
RAD JAZU, knj. 268, Zagreb, MCMXL, s. 30, 32, 35.
362
Ljubo Karaman, Ţiva starina. Ed. HIBZ, Zagreb, 1943, s. 110-112.
363
Ljubo Karaman, Iskopine društva “Bihaća” u Mravincima, ibid., s. 26. Kod Hrvata u
Dalmaciji mrtvaci su bez iznimke pokapani s rukama niz tijelo. “Tek u kasnijem srednjem
vijeku nalaze se kod Hrvata mrtvaci poloţeni u grobovima s rukama skrštenim na prsima.
Fra Marun je zabiljeţio, da su u grobovima vjerojatno dosta kasnog doba otkopanim
uokolo crkve u ´Stupovima´ u Biskupiji mrtvaci imali ruke prekrštene na prsima, a u
istom je poloţaju našao i mrtvace ispod nekih srednjovjekovnih stećaka u Mirlovića-
Zagori.” (Lj. Karaman, ibid., s. 10. Usp. i Lj. Karaman, Starohrvatska umjetnost. Ĉasopis
za hrvatsku poviest, (Zagreb), I/1943, 1-2, 79-82).

166

167




II.
ETNIĈKE I DRUGE POSEBNOSTI
PUĈANSTVA NA TERITORIJU
RIMSKE DALMACIJE KRAJEM VIII.
I POĈETKOM IX. STOLJEĆA


168

169




I.
FRANAČKI I DRUGI IZVORI O ETNIČKIM ODNOSIMA NA
TERITORIJU JAPODA, LIBURNA I DALMATA

Franci su zauzeli Istru najvjerojatnije godine 787.,
364
a poslije toga su
nastojali proširiti svoju vlast i dalje uz istoĉnojadransku obalu i njezino
zaleĊe. Kod liburnijskog grada Tarsatike ubijen je god. 799. furlanski
markgrof Erik iz ĉega se moţe zakljuĉivati da su se izmeĊu stanovnika
Liburnije i Franaka vodile borbe. Karlo Veliki dobio je na poĉetku IX. st.,
izmeĊu ostalog, kako istiĉe i njegov ţivotopisac Einhard, obje Panonije, Istru,
Liburniju i Dalmaciju s izuzetkom primorskih gradova, koje je prepustio
bizantinskom caru „zbog prijateljstva i ugovora sklopljenog s
njime“.
365
Mirom u Aachenu 812. godine Karlo Veliki uistinu je dobio
Dalmaciju, Istru i Panoniju, a nekoliko dalmatinskih gradića i otoka pripalo je
Bizantu. Smatra se da su najkasnije do 817. godine sreĊene crkvene i
politiĉke granice izmeĊu Franaka i Bizanta.
Noviji oblici materijalne i duhovne kulture, koji s Francima i
kristijaniziranjem prodiru sa zapada, posebno se oĉituju u uvozu oruţja i
nakita,
366
da bi se i oruţje i nakit kasnije najvjerojatnije nastavili proizvoditi
u domaćim radionicama. Vinski i Šišić drţe da Hrvati u Dalmaciji nisu došli
pod ovisnost franaĉkog carstva prije g. 803.
367
Prema Vinskome, u vrijeme

364
Lujo Margetić, Istra 751-791. Croatica christiana periodica, XVI / 1992, 30, 1-10.
365
Einhard, Ţivot Karla Velikog. Ed. Latina et graeca, Zagreb, 1922., s.75. Franci već
803. „drţe ĉitavu teritoriju izmeĊu mora, Raše, Vrbasa i Cetine“ (B. Ferjanĉić,
Vizantinski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Sv. II, SANU, Beograd, 1959, s. 15).
366
Lj. Karaman, Iskopine, ibid., s. 28.
367
Kako misli Vinski, iz tog bliţeg dodira Hrvata s franaĉkim carstvom Karla Velikoga
potiĉu tipovi maĉeva i ostruga bez obzira na to jesu li ti maĉevi i te ostruge uvoz iz
karolinških radionica ili pak domaći proizvod prema karolinškim uzorcima. Ti maĉevi i
ostruge, piše dalje Vinski, nisu, kako se moţe misliti na temelju njihovih karolinških
tipoloških znaĉajki, vezani samo za drugu polovicu VIII. st. već i za ĉitavo IX. st. Vinski
na temelju iznesenih podataka iznosi zakljuĉak “da su karolinške ostruge najĉešće u

170
poslije aachenskog mira otvorena su vrata franaĉkoj prevlasti nad hrvatskom
kneţevinom i to je omogućilo jaĉe kulturno djelovanje benediktinaca, a i
karolinški kulturni utjecaj koji se odrazio na maĉevima i ostrugama u
Dalmatinskoj zagori. Vinski drţi da je 803. “najraniji terminus ante quem non
za datiranje starohrvatskih grobova s oruţjem i konjaniĉkom opremom
karolinškog tipa u prostim zemljanim rakama, ali ne smatramo, zbog
povijesnih ĉinjenica, vjerojatnim, da su oni stariji od ranog 9. stoljeća.”
368

Većina je starosjeditelja nastavila i poslije antike ţivjeti pod svojim
starim imenima i tijekom stoljeća u kojima su toboţe na njihov prostor
doselile mase Slavena. Da su, na primjer, sredinom VII. stoljeća postojali
Dalmatini potvrĊuje i zapis iz Liber Pontificalis u kojemu se navodi da je
papa Ivan IV. (640-642) “natione Dalmata”.
369
Iz Ţivotopisa Ursa
Confessora proizlazi da u doba Karla Velikoga na teritoriju Dalmata postoji
potpuno samostalna, dakle i u odnosu na Bizant neovisna drţava, s
poganskim stanovništvom - Dalmatima.
370


ĉitavoj Jugoslaviji zastupane na teritoriju izmeĊu gornjeg toka rijeke Krke i rijeke Cetine,
dok su inaĉe rijetke, iako se u slavenskim nekropolama na panonskom tlu nailazi na
jednostavne primjerke, koji zapravo predstavljaju tipološku retardaciju u usporedbi s
razvojem ostruga u 10.-11. stoljeću u srednjoj Evropi”. Z. Vinski, O nekim zajedniĉkim
znaĉajkama slavenskih nekropola s podruĉja Dalmatinske Hrvatske, Blatnoga jezera i
Moravske u 9. stoljeću. Peristil, Zagreb, 1954, s. 74-76.
368
Z. Vinski, ibid. Najveći broj nalaza opreme karolinškog tipa jesu ostruge kojih ima,
prema muzejskoj evidenciji i literaturi, na podruĉju dalmatinske Hrvatske do g. 1980.
oko 90 primjeraka. (Belošić, Materijalna kultura, ibid., s. 106). Usp. i D. Jelovina,
Maĉevi i ostruge. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 1986, s. 75.
369
Franjo Raĉki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam. JAZU, Zagreb,
1877, s. 277. Mandić upozorava da je rijeĉ “natio” oznaĉavala “kod Rimljana pojedine
narodne skupine koje niesu bile latinske.” (D Mandić, Postanak Vlaha prema novim
poviestnim iztraţivanjima. Hrvatska misao, Buenos Aires, 1956, sv. 18-19, s. 8). Bogo
Grafenauer ovaj pojam objašnjava ovako:”U Vulgati se upotrebljavaju izrazi natio i gens
(naroĉito u mnoţini, gentes, pored gentiles) obiĉno za pagane, populus za „odabrano
ljudstvo‟ a po tom uzoru docnije i za hrišćane. Izraz populus (pored njega i gens) se
upotrebljava po tom uzoru u ranom srednjem veku za politiĉki narod (vojsku, zborove
punopravnog stanovništva, zborove pri glasanju ili krunisanju kralja itd.), natio ( i gens)
se meĊutim upotrebljava pri oznaĉavanju plemenske strukture i plemenske pripadnosti.”
(B. Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etniĉke strukture prostora jugoslovenskih
naroda i njenog razvoja. Jugoslovenski istorijski ĉasopis, Beograd, br. 1-2 za 1966, s. 7).
Prema mišljenju nekih autora (N. Radojĉić) u Dukljanina rijeĉ gens na jednom mjestu
znaĉi vojska (Nikola Banašević, Letopis popa Dukljanina i narodna predanja. Beograd,
1971, s. 35.
370
I. Goldstein dijeli Šišićevo mišljenje da je bez obzira na kasni datum nastanka taj izvor
saĉuvao pokoje zdravo zrno povijesne istine i dodaje kako i sam misli da je jezgra
legende istinita. (Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek. Ed. Novi Liber - Zavod za
hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995, s. 229).

171
Iz Borninih titula u franaĉkim izvorima oĉito je da su i poĉetkom IX.
stoljeća postojale odvojene teritorijalne jedinice koje su nastavale uglavnom
dotadašnje povijesno-etniĉke posebnosti. Naslovi Borne imaju stvarni sadrţaj.
Liburnija je, “koju i franaĉki izvori oštro dijele od Dalmacije”, tada vjerojatno
sezala do rijeke Krke i nesumnjivo je obuhvaćala i teritorij nekadašnjih
Japoda.
371
Antun Dabinović istiĉe da je Karlo Veliki nosio od Boţića godine
800. naslov zapadno-rimskog cara i da mu je zato „valjda ostao netaknut
naslov kneza Dalmacije i Liburnije, koji je bio na snazi pod Ostrogotima, a
valjda i kroz cijelo vrijeme od 679. do 802. god.“
372

U ratu protiv Avara g. 791. na strani Karla Velikoga sudjelovali su,
kako navode izvori, i Slaveni.
373
Sklavi - Hrvati iz gotske Liburnije (
posebno Like, Krbave i Gacke) doselili su na teritorij Dalmata poĉetkom IX.
stoljeća, u doba franaĉke ekspanzije na istoĉno-jadranskoj obali, što se
oĉituje i u tadašnjem razgraniĉavanju izmeĊu doseljenih Hrvata,
starosjedilaca Dalmata i malobrojnih Romana u nekim gradićima.
374

Franaĉki izvori iz prve polovice IX. st. koji donose vijesti o Liburniji i
Dalmaciji osobito su dragocjeni, pogotovu stoga što su se tada Liburnija i
najveći dio Dalmacije nalazili pod franaĉkim vrhovništvom.
375
Einhard
(Eginhardus), koji je ţivio do 770. do 840. i koji je, kako se drţi autor i Anala
karolinškog kraljevstva, napisao je u svojem Ţivotopisu Karla Velikoga
sljedeće: “Karlo je franaĉko kraljevstvo, koje je poslije smrti oca Pipina
preuzeo zaista veliko i snaţno, tako slavno povećao da ga je gotovo
udvostruĉio... Pošto je (osvojio) Saksoniju, obje Panonije i na drugoj strani
Dunava poloţenu Daciju, Istru, takoĊer i Liburniju i Dalmaciju, izuzevši
primorske gradove (´atque Dalmatiam, exceptis maritimis civitatibus´), koje

371
Mate Suić, Nekoliko pitanja u vezi s antiĉkim Japodima. Arheološka problematika Like.
Hrvatsko arheološko društvo, Split, 1975, s. 114-115. Suić istiĉe da je Liburnija u doba
Borne teritorij izvan Dalmacije. Usp. M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi
Instituta JAZU u Zadru, Zagreb, 1955, sv. II, s. 287.
372
Antun Dabinović, Hrvatska drţavna i pravna povijest. NZ Matice hrvatske, Zagreb,
1990, s. 65.
373
Pantelic, Die Urheimet... ibid., s. 168.
374
”Ĉinjenica jest da na podruĉju omeĊenom Cetinom i Zrmanjom ima vrlo malo
arheoloških dokaza slavenske (ili hrvatske) nazoĉnosti sve do kraja VIII.stoljeća. Zbog
toga i priĉu cara Konstantina o borbama Hrvata i Avara, o kojoj raspravljaju i najnoviji
historiografski prilozi, valja preuzimati s mnogo rezerve.” (I. Goldstein, Hrvatski rani
srednji vijek. Ed. Novi Liber - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta
Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb, 1995, s. 123.).
375
Godine 812. odreĊene su granice izmeĊu Franaka i Bizantinaca, i to tako da je rijeka
Cetina postala granica izmeĊu jednog i drugog carstva uz poseban tretman nekih
gradova. (O. Pritsak, Kroatien..., ibid., s.2).

172
je prepustio da ih ima bizantinski car zbog prijateljstva i s njim sklopljena
saveza; zatim je sve barbarske i divlje narode, koji se nalaze izmeĊu rijeka
Rajne i Visle i Oceana i Dunava po jeziku zaista sliĉne, ali po naĉinu ţivljenja
i naravi vrlo razliĉite, i koji nastavaju Germaniju, tako upokorio te je postigao
da mu plaćaju danak. MeĊu tim (narodima) osobito se istiĉu Welatabi
(Wilzi), Sorabi, Abodriti, Boemanni,...”
376

Iz tog se izvora nedvojbeno vidi da u prvoj polovici IX. st. primorski
gradići nisu bili sva Dalmacija nego samo jedan njezin dio. Bizantinski car
Lav V. Armenac, poslao je 817. franaĉkom caru Ludoviku poslanstvo da s
njim raspravi pitanje o granicama izmeĊu stanovnika u Dalmaciji. Jedan
franaĉki izvor, koji se odnosi na godinu 817., glasi u hrvatskom prijevodu:
“Kada je (Ludovik radi zimovanja) tamo (u Aachen) došao, primio je
poslanika cara Leona, po imenu Nicifora, koji je poslan iz Konstantinopola
zbog dalmatinskog pitanja (´pro Dalmatinorum causa´). Njemu zapovjedi -
jer Kadolah, kojem je bila povjerena briga za te graniĉne oblasti, nije bio tu, a
mislilo se da će ipak naskoro doći- da ĉeka njegov dolazak. Kada je on došao,
izmeĊu njega i careva poslanika, odrţana je rasprava o pitanjima koje je ovaj
podnio. Kako se spor odnosio na mnogobrojne i Romane i Slave (´ad
plurimos et Romanos et Sclavos´), a ĉinilo se da se bez njih ne moţe dovršiti,
odgoĊen je da se onamo riješi. U tu svrhu s Kadalom i prije spomenutim
legatom poslan je u Dalmaciju Albigarije, Unrohov nećak (unuk?).”
377

I iz toga je izvora oĉito da su mnogobrojni i Romani i Slavi stanovali u
Dalmaciji, što znaĉi da pojam Dalmacije nije bio ograniĉen samo na
dalmatinske gradiće. Drugi franaĉki izvor (Vita Hludowici imp.), koji takoĊer
vrijedi za godinu 817., navodi o tome i ovo: “Boraveći u onoj palaĉi
(Aachen) Ludovik je primio poslanika konstantinopolskog cara Leona po
imenu Nicifora, koji je k njemu došao. Sadrţaj pak poslanstva, izuzevši
prijateljstvo i savezništvo, bio je o granicama izmeĊu Dalmatina, Romana i
Sklavena (´Legatio autem, excoepta amicitia et sotietate, erat de finibus
Dalmatorum Romanorum et Sclavorum´). Kako nisu bili nazoĉni ni oni ni

376
Raĉki, Documenta..., ibid., s. 315. Usp. i Reinhold Rau (ponovo preradio na temelju
prijevoda O. Abela i J. Jasmunda ), Quellen zur karolingischen Reichsgeschichte. I.,
Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1993, s. 184. - 185.
Potrebno je naglasiti ĉinjenicu da su se skupnim imenom Sclavi potkraj VIII. i na poĉetku
IX. st. nazivale zajednice koje su inaĉe imale svoja posebna imena. Tako Einhard u
Analima za godinu 789. piše: “Jedan narod Sklavena, koji je u Germaniji obitavao na
obali oceana, u svojem jeziku nazivao se Welatabi, a na franaĉkom jeziku Wiltzi.”
(“Natio quaedam Sclavenorum est in Germania, sedens super litus oceani, quae propria
lingua Welatabi, francica autem Wiltzi vocatur...”).
377
Raĉki, Documenta, ibid., s. 317.

173
Kadalo, prefekt graniĉnih oblasti, a bez njih se to nije moglo razriješiti,
poslan je Albigarije u Dalmaciju, da to smiri i sredi s Kadalom, poglavicom
graniĉnih oblasti (´finium principe´).”
378

Iz toga je izvora moguće zakljuĉiti u duhu latinskog jezika (pogotovu
ako je prvobitno stajalo ”Dalmatarum”, i to sa zarezom iza te rijeĉi) da su u
drugom desetljeću IX. st. u Dalmaciji ţivjeli Dalmati, Sklaveni i Romani.
MeĊutim, Raĉki je protumaĉio taj izvor u smislu da je predmet poslanstva
bilo razgraniĉenje izmeĊu dalmatinskih Romana i Slavena.
379
Od hrvatskih
povjesniĉara samo se Ivo Guberina nije sloţio s tim mišljenjem.
380
Tumaĉeći
jedan mletaĉki izvor, kako su svršetkom 805. poslanici Dalmatina bili kod
cara Karla u Diderhofenu, Guberina je zakljuĉio: „Nigdje se iz konteksta ili
drugih okolnosti ne moţe zakljuĉiti, da bi ´Dalmatae´ u franaĉkim izvorima

378
Georgius Heinricus Pertz (edidit), Monumenta Germaniae historica. Tomus II,
Hannoverae, 1829, s. 621. Pertz je u bilješci ispod teksta naveo i izraz “Dalmatarum”.
Raĉki je objavio reĉenicu onako kako je Pertz donio original (Raĉki, Documenta..., ibid.,
s. 317). Ivan Luĉić je tu reĉenicu u originalu ovako naveo: ”Legatio autem ecxepta
amicitia, et societate, erat de finibus Dalmatarum, Romarum, et Sclavorum,...”(Ioannis
Lucii, De regno Dalmateae et Croatiae libri sex. Ioannem Blaev, Amstelodami, 1668, s.
51). U drugom izdanju Luĉićeva djela ta je reĉenica navedena na isti naĉin. (Ioannis
Lucii,De regno Dalmatiae et Croatiae. Vindobonae, 1758, s. 51). Bruna Kuntić-Makvić
priredila je Luĉićevo djelo tako da je navedenu reĉenicu prevela na hrvatski ovako:
”Poslanstvo je pak osim o prijateljstvu i savezništvu bilo i o granicama izmeĊu
Dalmatnaca, Romana i Sklavena”. (I. Luĉić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske. Ed.
Latina et graeca, Zagreb, 1986, s. 329).
379
Fr. Raĉki, Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljišni obseg i narof. Rad JAZU, knj.
LVII, Zagreb, 1881, s. 106. Shvaćanje Raĉkoga prihvatili su i drugi historiografi . Tako
je Konstantin Jireĉek, navodeći te izvore koji govore o reguliranju granica izmeĊu
Franaka i Bizantinaca 817. zakljuĉio da se prema tim izvorima razlikuju “dva tipa
Dalmatinaca: Romani i Slaveni” (C. Jireĉek, L´eredita di Roma nelle citta della
Dalmazia durante il medioevo. Ed. Societa Dalmata di storia patria, Roma, 1984, s. 67)j.
I Ferdo Šišić misli sliĉno (usp. F. Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 312-313).
380
Guberina je donio sasvim drukĉije mišljenje: “Ovdje se luĉe granice Dalmatinaca,
Romana i Slavena. Romani su stanovnici gradova (tako ih zove grĉki pisac Porfirogenet),
a za Slavene znamo, što su. Pita se: koji su to Dalmatinci? Izvor od 813. g. istiĉe, da je
Karlu Velikome pripala ´Liburnija i Dalmacija, osim primorskih gradova´ (Raĉki, Doc.
s. 315). Kako se u uţem (sudskom) znaĉenju Dalmacija protezala od ušća Krke do ušća
Neretve, to se ovdje Dalmatinci imaju razumjeti stanovnici ovoga podruĉja. Dalmatinci
su stanovnici podruĉja od Krke do Neretve, Romani stanovnici gradova, a Slaveni
stanovnici Liburnije. Ovo ne znaĉi, da Slavena nije bilo na podruĉju uţe Dalmacije, već
samo znaĉi, da je hrvatsko-iranski elemenat tu prevladavao i jasno se luĉio od ostalih
Slavena... Iz ovoga sliedi, da je podruĉje oko Splita i sa Splitom saĉinjavalo jednu
posebnu politiĉku osebujnost, koja je u meĊunarodnom svietu na poĉetku IX. st. bila
poznata kao ´zemlja Dalmatinaca´, a luĉila se od Slavena kao i od stanovnika gradova”
(I. Guberina, Drţavna politika hrvatskih vladara. I, Knjiţara Velebit, Zagreb, 1944, s.
58).

174
ovog vremena oznaĉivali samo stanovnike primorskih gradova, Bizantu
podvrţenih. Kada ti isti izvori hoće da luĉe izmeĊu stanovnika gradova i
ostalog puĉanstva Dalmacije, onda to izriĉito istaknu, i to tako, da su graĊani
gradova Romani, a ostali Dalmatae i Sclavi, a svi zajedno Dalmatini... To se
poĉelo luĉiti nakon achenskog mira, jer je tada postojala drţavna granica
izmeĊu hrvatskoga i gradskoga podruĉja.”
381
Reinhold Rau u izdanju ovoga
izvora latinski tekst ovako pravilno prevodi na njemaĉki jezik: “Die
Gesandtschaft aber betraf, außer Freundschaft und Bündnis, die Grenzen der
Römerr, Dalmater und Slaven.“
382

O stanovništvu koje je ţivjelo u granicama Liburnije i Dalmacije,
moţemo zakljuĉivati i na temelju franaĉkih izvora koji spominju Bornu. U
jednom izvoru iz godine 818. navodi se kao “dux Guduscanorum”, u drugom
pak izvoru iz 819. navodi se kao “dux Dalmaciae”, a u trećem izvoru iz 821.
naziva ga se “dux Dalmatiae atque Liburniae”.
383
Bilo bi besmisleno da
franaĉki izvori Bornu tituliraju “dux Guduscanorum”, ako se on sam tako ne
naziva; a on se tako ne bi nazivao, da ti Guduscani nisu postojali i da se sami
tako nisu nazivali. Iz tog tituliranja Borne, odnosno iz franaĉkih izvora koji
konkretiziraju postojanje teritorija Liburnije i Dalmacije, moţemo kao
nesumnjivo zakljuĉiti da se još u prvoj polovici IX. st. u tadanjoj Dalmaciji i
susjednim krajevima stanovništvo dijelilo prema posebnim nazivima
(Guduscani, Dalmati), a da je u dalmatinskim gradićima ţivjelo stanovništvo
koje se i u franaĉkim izvorima naziva Romani.
Iz franaĉkih izvora proizlazi i da su do Borne postojale odvojene
povijesno - politiĉke posebnosti: Liburnija i Dalmacija, koje su pod Bornom
god. 819. postale jedna drţavna zajednica. Borna je, prema franaĉkim
izvorima, god. 818. bio “dux Guduscanorum”, koje isti izvor naziva i “natio
Guduscanorum”.
384
(Neki znanstvenici na temelju analize izvora na latinskom

381
I. Guberina, Drţavna politika, I., ibid., s. 53.
382
Rau, Quellen..., ibid., s. 299.
383
Raĉki, Doc., ibid., s. 320, 322, 355.
Nada Klaić je takvo tituliranje Borne razjasnila svojim mišljenjem da Bornu nazivaju
“dalmatinsko-liburnskim knezom” franaĉki anali jer upotrebljavaju za balkanske i
jadranske zemlje historijske nazive (N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku.
II. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1975, s. 206). Nada Klaić inaĉe drţi kako “je
vjerojatnije da u klasiĉnim terminima Liburnija i Dalmacija koje upotrebljavaju franaĉki
izvori valja gledati tradiciju, a ne stvarne i toĉno odreĊene politiĉke jedinice” (N. Klaić,
Povijest Hrvata, I, ibid., s. 66).
384
”Erant ibi et aliarum nationum legati, Abodritorum videlicet ac Bornae ducis
Guduscanorum,...” (“Bijahu tamo poslanici i ostalih (drugih) naroda, Abodrita, dakako i
Borne, kneza Guduskana,...”). F. Raĉki, ibid., s. 320. E. Dümmler je ovaj izvor
ispravno interpretirao. “ Bei den Worten: legati Bornae ducis Guduscanorum et

175
jeziku prevode oznaku „gens“ kao „narod“, a „natio“ kao „pleme“.
385
)
Guduskani su u borbi Borne s Ljudevitom Posavskim g. 819. na Kupi
napustili Bornu i vratili se kućama, ali ih je Borna opet podvrgnuo pod svoju
vlast.
386
Šišić s nevjericom prenosi mišljenje Drinova koji toĉno zakljuĉuje
da je Borna najprije bio knez Gaćana, a da su ga onda Franci kao nagradu za
njegovo drţanje u doba Ljudevitova ustanka uĉinili knezom svih svojih
dalmatinskih podruĉja.
387

„Sigurno je, da je Drinov unekoliko imao pravo mada svoje mišljenje
nije jaĉe obrazloţio, kad je tvrdio, da geografski elementi u tituli kneza Borne
imaju svoje znaĉenje, naroĉito onaj, s kojim ga sretamo pred njegovu smrt
821. god., gdje se naziva dux Dalmatiae atque Liburniae. Vrlo je vjerojatno,
da je taj dio Dalmacije (Liburnija) došao u sklop hrvatske drţave upravo za
Borne, pred kraj njegove vladavine. Priliĉno je jasna i historijska pozadina
ovog dogaĊaja, ako se imaju na umu ne male Bornine zasluge i njegovo
drţanje spram ustanka Ljudevita Posavskog. A i kako bi mogli jednostavno
preći preko pojave tog elementa proširene Bornine titule, zajamĉene u
vjerodostojnim suvremenim izvorima iz prve ruke, iz pera autora, kojima su
dobro bili poznati koliko suvremeni dogaĊaji, toliko i geografska stvarnost u
Istoĉnoj marki i u susjednim oblastima. Otkuda najedanput u jednom te istom
izvoru, koji Bornu spominje nekoliko puta, dodatak atque Liburniae, one iste
Liburnije, koju niz franaĉkih analista i biografa spominje? Uvjerljivo je stoga,
da onaj dodatak atque Liburniae oznaĉuje teritorijalno proširenje Bornina
suvereniteta nad tek pripojenim podruĉjem. (...) Moţe se naime utvrditi na
temelju citiranih franaĉkih izvora, da je Borna ipak bio u nekim posebnim

Timocianorum, qui nuper a Bulgrorum societate desciverant et ad nostros fines se
contulerant, simul et Liudewiti etc. interpungire ich mit Zeuss ...hinter Guduscanorum,
denn es ist ganz klar, dass die Timotschaner mit Borna nichts zu thun hatten, da sie auch
im Jahre 819 als selbständiges Volk sich mit Liudewit verbinden.” ( E. Dümmler, Über
die älteste Geschichte der Slawen in Dalmatien. Separat, s. 388).
385
(Sastavili: L.A. Gindin- S.A. Ivanov- G.G. Litavrin),Svod drevnejših pismenih izvestiji
o Slavjanah (Corpus testimoniorum vetustissimorum ad historiam slavicam
pertinentium.) Akademija nauka SSSR, Moskva 1991, s. 103-105.
386
”Borna vero, dux Dalmaciae, cum magnis copiis ad Colapium fluvium Liudewito ad se
venienti occurrens, in prima congressione a Guduscanis deseritur; auxilio tamen
praetorianorum suorum protectus evasit. Periit in eo proelio Dragamosus socer
Liudewiti, qui in exordio defectionis, relicto genero, Bornae se coniuxerat. Guduscani
domum regressi iterum a Borna subiguntur.” (Raĉki, Doc., ibid., s. 322). Anonymi vita
Hludowici navodi pobliţe zašto su Guduskani napustili Bornu: “Sed Borna,
Goduscanorum perfidia an timore desertus incertum, ...” (Rau /Hrsg./, Quellen zur
karolingischen Reichgeschichte, I. dio, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstdt,
1993, s. 310.)
387
Šišić, Povijest, Ibid s.310

176
odnosima prema Gaĉanima, koji se posebno izdvajaju od svih ostalih
njegovih podanika. To se vidi iz ĉinjenice, da su samo oni sudjelovali u boju
protiv Ljudevita Posavskog, pod Borninim vodstvom, 819. god. i što samo
oni, izmeĊu svih ostalih njegovih podanika, šalju iduće godine poslanike caru
Ludoviku (missi...Goduscanorum); on je knez Dalmacije, Dalmacije i
Liburnije, odnosnih teritorija, ali kad se radi o dnosu prema Gaĉanima, on
nije knez Gacke, već dux Guduscanorum, njegovo je ime uz demotik, a ne uz
toponim... Ako se prihvati tumaĉenje spomenutog naslova dux
Guduscanorum, ona druga dva, dux Dalmatiae i dux Dalmatiae atque
Liburniae ne pruţaju nikakve poteškoće, nakon svega što je izloţeno.
Dalmacija s Liburnijom u ovom sluĉaju obuhvata u cjelini teritorij primorske
Hrvatske na kraju Bornine vladavine i dobiva malo kasnije u domaćim
dokumentima i epigrafiĉkim spomenicima ekvivalentnu zamjenu u nazivima
dux Chroatorum, dux Sclavorum. Naziv Dalmacija sve se više gubi u
znaĉenju dalmatinske Hrvatske, naroĉito u domaćim izvorima.”
388
Korisno je
napomenuti da se u starim njemaĉkim analima pod nazivom „dux“
podrazumijeva „Herzog“, „Makgraf“ ili „Heerführer“.
389

Timoĉani, koji su poslali poklisare g. 818. franaĉkom caru Ludwigu
Poboţnom, mogli su biti ili samostalno pleme ili vojna druţina, ali u svakom
sluĉaju daleko od Liburnije i vjerojatno najprije pod bugarskim vrhovništvom,
a zatim su bili g. 819. saveznici Bornina neprijatelja Ljudevita Posavskog.
Oni se u bitci kod Kupe g. 819. uopće ne spominju u franaĉkim izvorima.
Liburnija je u doba tih zbivanja god. 819. bila bez franaĉke vojske jer bi
njezino postojanje u Liburniji izvori spomenuli, a Ljudevit ne bi mogao

388
M. Suić, Granice Liburnije kroz stoljeća. Radovi JAZU u Zadru, sv. II, Zagreb, 1955,
s. 285-289. Suić u tom radu navodi da se poslije 821. imenu Liburnija zameo svaki trag.
Prema Suiću, granice reducirane Liburnije poĉinju od Labina, koji je ostao u sastavu
Istre, dok je Tarsatika ušla u sastav Hrvatske. On dalje zakljuĉuje da se Gacka nikad nije
nalazila u sklopu Liburnije, pa ni u rimsko doba. Gaĉani su se nalazili na teritoriju Japoda.
Stjepan Paviĉić misli da se moţe vjerovati da nazivi Lika i Krbava potjeĉu iz starijeg
vremena, ali da se moţe uzeti i to da je ime Gatska obuhvaćalo u poĉetku IX. st. cijelo
današnje podruĉje Like od Une do Velebita ili do mora. “Prema tome bi naziv Goduscani,
Goduscani u franaĉkih pisaca toga vremena oznaĉivao upravo stanovništvo i Gatske i
Like i Krbave. To bi dokazivala i okolnost što spomenuti franaĉki izvještaji Guduscane
(Gaĉane) zovu narodom (natio Guduscanorum), a to oni ne bi mogli biti sa malenoga
podruĉja prave Gatske. Stoga je vjerojatno da je to staro ime zahvatilo u ono vrijeme i
podruĉje koje leţi sjevrnije otuda, a koje kasnije nosi nazive Dreţnik, Modruš i Vinodol...
Ako je takvo stanje bilo u osmom i u poĉetku devetoga stoljeća ono se našto kasnije,
prema navodu Konstantina Porfirogeneta, izmijenilo.” (Stjepan Paviĉić, Seobe i naselja u
Lici. JAZU, Zagreb, 1962, s. 15-16).
389
Alois Bernt, Die Germanen und Slawen in Böhmen und Mähren. Grabert - Verlag,
Tübingen, 1989, s. 84.

177
udariti na Bornu da su Franci bili u njegovim podruĉju.
390
Franaĉki izvori iz
god. 819. Bornu tituliraju kao “dux Dalmaciae”, a prije smrti, prema istim
izvorima nosi titulu “dux Dalmatiae atque Liburniae”.
391
Borna je završio
ţivot vjerojatno u sijeĉnju ili veljaĉi god. 821. a za nasljednika mu je izabran
“Ladasclavus”.
392
Borna je ujedinio Liburniju i teritorij Dalmata i on je prvi,
prema pouzdanim povijesnim izvorima, poznati vladar Hrvata. Bornu je
naslijedio njegov sinovac (unuk?) Vladislav g. 821. “na molbu naroda”, ali
uz suglasnost franaĉkoga cara. Za vrijeme vladavine Vladislava ubijen je g.
823. Ljudevit Posavski od Bornina ujaka Ljudemisla.
393
U kasnijim se
izvorima spominje hrvatski vladar Mislav s kojim je duţd Petar Tradonik
sklopio mir g. 839., a kojega je naslijedio Trpimir. „On ne nosi naime, kao i
Borna i valjda Bornini neposredni nasljednici, naslov kneza Dalmacije i
Liburnije, nego naslov hrvatskog kneza po Boţjoj milosti (dux Chroatorum
munere divino)....U listini od 852. god. oznaĉen je Lotar kao kralj Italije. Izraz
´po Boţjoj milosti´opet je svjedoĉanstvo za to, da je Trpimir proveo unutašnju
reorganizaciju hrvatske drţave sasvim na svoju ruku.“
394
Mislav i Trpimir
sigurno vladaju i u zaleĊu Splita. „Dok su preĊašnji hrvatski knezovi, sudeći
po njihovu naslovu, uvijek bili naprosto mandatari rimske drţave u upravi
oblasti Dalmacije i Liburnije , nastupa ovdje Trpimir kao hrvatski narodni
vladalac... Nije valjda bez vaţnosti ovdje istaći, što je već Šišić uĉinio, da je
privredno središte Trpimirove dinastije bilo u primorskim krajevima ispod
Velebita izmeĊu Zadra i Trogira, dok su njegovi protivnici, knezovi Domagoj
i Branimir, imali svoje privredno središte više prema Zagorju, oko Knina i u
planinskim krajevima prema Gvozdu današnjoj Petrovoj gori...Borba izmeĊu
porodice Trpimirovića i njezinih protivnika mogla bi se ukratko svesti na to,
da su Trpimirovići htjeli koncentrirati sve hrvatske energije pod okriljem
svoje dinastije, dok su njihovi protivnici teţili za tim, da bude oĉuvana stara
hrvatska sloboda plemenskog sustava, oliĉena u suverenosti starog rimskog
konventa Dalmacije i Liburnije, odnosno sabora, na kojem su imali pristupa
predstavnici hrvatskih plemena.“
395

Franaĉko interveniranje pri razgraniĉenju izmeĊu Dalmatina, Slavena
(Hrvata) i Romana potvrĊuje da Hrvati u podruĉje razgraniĉenja nisu došli

390
Švear, Ogledalo Ilirie, III, ibid., Zagreb, 1840, s. 116-117.
391
F. Raĉki, Doc., ibid., s. 322, 325.
392
” Interea Borna, dux Dalmatiae atque Liburniae, defunctus est, et petente populo atque
imperatore (Hludowico) consentiente nepos illius, nomine Ladasclavus, successor ei
constitutus est.” (Raĉki, Doc., ibid., s. 325.)
393
Raĉki, Doc., ibid., s. 328.
394
Dabinović, ibid., s. 64-65.
395
Ibid., s. 64-66.

178
nekoliko stoljeća ranije, jer bi se u tom dugom razdoblju granice prethodno
sigurno bile utvrdile.
396
Iz stilizacije franaĉkog izvora oĉito je da su na
poĉetku IX. st. na teritoriju Dalmata ţivjeli: 1. doseljeni Slaveni (Hrvati), 2.
Romani u gradovima (ponekad nazivani i Latini), koji su takoĊer, po etniĉkoj
pripadnosti, bili Dalmati starosjedioci, i 3. u zaleĊu, starosjedioci Dalmati,
koji su bili u većini pogani.
397

Prvorazredan i izvanredno vrijedan izvor za ranu hrvatsku povijest je
traktat poznatog monaha Gottschalka iz IX. st.
398
Donosim, prema Katićevim
izvodima iz Gottschalkova originala, i to u cijelosti dva bitna pasusa, koja
govore o hrvatskoj povijesti, u hrvatskom prijevodu:
“... Kad je naime Trpimir, vladar Sklavina (´rex Sclavorum´), krenuo
protiv Grka i njihova patricija, a naš dvorac bijaše na samoj granici budućeg
rata, rekao sam mu (Gottschalkovu uĉeniku) da ide i da priskrbi sve što je
potrebno kralju i njegovoj vojsci, a to mu je i duţnost. Ali ga ipak strašno

396
Tu prvobitnu jezgru hrvatskog naseljavanja uglavnom izmeĊu rijeka Cetine i Zrmanje
potvrĊuje i Trpimirova darovnica iz 852., u kojoj se spominju granice solinske biskupije
na naĉin da je prostor splitske „metropolis usque ripam Danubii et pene per totum
regnum Chroatorum“. Ne ulazeći u raspravljanje je li se na polovicom IX. st. splitska
nadbiskupija zbilja protezala do Dunava, oĉito je iz ovoga navoda da vladavina Hrvata
nije obuhvaćala cijeli teritorij splitske nadbiskupije. Regnum Chroatorum teritorijalno je
dio te nadbiskupije, ali je ona obuhvaćala gotovo („pene“) cijeli regnum i još teritorije
izvan njegovih granica. (Raĉki, Doc., ibid., s.4.)
397
Oni koji vjeruju da su Dalmate istrijebili novodošli Slaveni (Hrvati) prevode taj franaĉki
izvor u smislu da su tada postojali samo novodošli Hrvati i Romani (po gradovima), a da
su jedni i drugi obuhvaćeni pojmom Dalmatini. Zastupnici toga shvaćanja ni ne
pokušavaju obrazloţiti zbog ĉega su novodošli Slaveni poštedjeli Romane u nekoliko
gradića i izoliranih otoka, a još manje mogu objasniti na temelju ĉega su se ti novodošli
Slaveni mogli u izvorima, kojima je bilo savršeno poznato stvarno stanje, tretirati kao
Dalmatini. Prema nekim naivnim tumaĉenjima to je samo zato što su Slaveni (Hrvati)
došli na prostor nekadašnje Dalmacije. Neki koji tako misle takoĊer tvrde da se pojam
Dalmacije odnosio samo na navedenih nekoliko gradića i otoka, a ako je to bila
Dalmacija (što bi izvori trebali znati), to navedeno tumaĉenje ĉini još besmislenijim.
398
Gottschalkov je manuskript pronašao u knjiţnici u Bernu (gdje je bio ubiljeţen pod
nazivom “Tractatus de trina Deitate”) belgijski benediktinac Germain Morin. On je zatim
poslao don Frani Buliću fotografije, i to folije numerirane 71 r i 71 v, gdje se spominje
jezik u Dalmaciji. Don Frane Bulić je taj materijal prepustio Lovri Katiću, koji je prvi i
dosad jedini detaljnije obradio (na 30 stranica) taj tekst. Gottschalk je, kad je zbog svojeg
uĉenja o predestinaciji protjeran iz Furlanske, duţe vrijeme boravio u Dalmaciji. Spomen
o Gottschalkovu boravku u Dalmaciji saĉuvan je i u Bertinijanskim analima. Usp. N.
Klaić, Izvori za hrvatsku povijest. Ed. [kolska knjiga, Zagreb, 1972, s.19-20. Gottschalk
je boravio na Trpimirovu dvoru od (oko) 846. do 848., “što dokazuje njegovo
poznavanje sintakse govora kod bizantijskih podanika u gradovima i opet kod Hrvata”
(Lovre Katić, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Separat iz „Bogoslovske
smotre”, br. 4/1932, s. 12).

179
zakleh Gospodinom Bogom, da ne uzimlje oruţja niti da ide s vojskom, nego
da jaše za njima i da pomnjivo pazi kakvo će biti drţanje onoga našeg konja.
Prema nedavnim naime dogaĊajima posve sigurno sam znao da će pobjeda
pripasti onom dijelu ljudi (onoj strani) i da će njihova biti pobjeda ĉiji konji
budu veselo išli i svojim pobjedniĉkim drţanjem pokazivali radost. A tako se
naskoro i dogodilo, kako je nagovijestilo i unaprijed otkrilo drţanje konja koji
se veselo poigravao. (...)
Tako se dakle za Boga govori Boštvo i Boţanstvo. Isto tako Dalmatini
(´homines Dalmatini´), kao i Latini uza sve to što su podloţni grĉkom
carstvu, po svoj veoma dugoj zemlji Dalmaciji (´per totam Dalmatiam
longissimam revera regione(m)´) nazivaju zajedniĉkim nazivom: kralj i car,
kraljevstvo i carstvo. Kaţu naime: ´Bili smo pred kraljevstvom´ i ´Stali smo
pred carstvo´ i ´Tako nam je reklo kraljevstvo´. Ali ne misli, da to oni
govore s omalovaţavanjem.”
399

Katić je analizom Gottschalkova teksta izveo više toĉnih zakljuĉaka,
osobito u detaljima. Toĉna je njegova tvrdnja da Trpimir pobjedonosno, i to u
navalnom ratu, ratuje protiv grĉkoga naroda (bizantske drţave).
400
Katić kaţe
da je Trpimir juridiĉki priznavao franaĉku vlast, ali da njegovo ratovanje na
svoju ruku protiv Bizanta dokazuje njegovu stvarnu vladarsku samostalnost, o
ĉemu svjedoĉi i njegov naslov “Trpimirus dux Chroatorum, iuvatus munere
divino”. Katić vjerojatno ima pravo kada drţi da se Gottschalkova tvrdnja
“barbara Regna” u jednom pismu odnosi i na Trpimirovu vladavinu.
Pozivajući se na Du Cangea, koji je iznio više primjera iz kojih se vidi da
regnum i rex u ranom srednjem vijeku pa sve do X. st. mogu znaĉiti
kneţevinu i kneza, Katić je rex preveo rijeĉju knez. Oznaka “rex” u VIII. i IX.
st. ne znaĉi samo okrunjenog kralja, već i kneza i vladara uopće, pa se tako u
franaĉkim drţavnim analima arapski kalifi i emiri nazivaju kraljevi.
401
Toĉno

399
(Prvi sam pasus donio u svom prijevodu. Drugi pasus Gottschalkova teksta donio sam
gotovo u cijelosti prema prijevodu Ive Guberine.)
400
Ĉinjenica je da Gottschalk Trpimira naziva “rex” i da se u jednoj ispravi Trpimirova
vladavina naziva “regnum”, ali se on inaĉe titulira “dux”. H. Wolfram istiĉe da “dux”
prvenstveno oznaĉava vojskovoĊu. (Herwig Wolfram, Geschichte der Goten, ibid., s.
167). Hrvatski vladari uz kraljevski naziv nose dvorsku titulu arhonta ili patricija “kao što
su istu ili sliĉnu titulu nosili gotski i franaĉki vladari sve do Karla Velikoga” (A.
Dabinović, Hrvatsko drţavno pravo u davnini. Pretisak iz “Mjeseĉnika” br. 1-3 za 1937.
g., Zagreb, 1937, s. 27.).
401
Milko Kos, Conversio Bagoariorum et Carantorum, ibid., s. 27.
Titulu “rex” u hrvatskoj historiografiji detaljnije je obrazloţio Mate Suić na ovaj naĉin:
“Regnum (od glagola regnare) glagolska je imenica, znaĉi dakle ’vladanje’. Nadalje
regnum oznaĉava teritorij nad kojim se vlada, bez obzira na sam oblik, odnosno
hijerarhijski stupanj vladavine i vladara. Moţe dakle znaĉiti ’kraljevstvo’, ’kraljevina’

180
je i Katićevo mišljenje da Gottschalk “uzimlje Dalmaciju u starorimskom
opsegu”. Iz Gottschalkova isticanja da je Dalmacija “veoma duga zemlja”
moţe se sa sigurnošću zakljuĉiti da u IX. st. teritorijalni pojam Dalmacije nije
bio ograniĉen samo na nekoliko dalmatinskih gradova. MeĊutim, Katić nije ni
pokušao više obrazloţiti koje je sve stanovništvo prema Gottschalkovu izvoru
ţivjelo u Dalmaciji sredinom IX. st. Gottschalk stanovnike u dalmatinskim
gradovima izriĉito naziva Latinima. Dakle, i prema tome je “jasno da su se
stanovnici gradova u Dalmaciji zaista zvali već u IX. vijeku Latini, ĉime se
ispravlja Šišićev nazor da su se oni poĉeli tako nazivati tek od XII. vijeka.”
402

Prema Gottschalku, u Dalmaciji stanuju, osim Latina koji su podloţni grĉkom
carstvu, i Dalmatini, dok mu je Trpimir “rex Sclavorum”. Nije prijeporno da
Gottschalk Trpimira naziva “rex Sclavorum”, a nije prijeporno ni to da je u
Trpimirovoj ispravi iz 852. Trpimir nazvan “dux Croatorum”. -Prema tome to
dokazuje (jer nitko vjerodostojnost samog tituliranja u toj ispravi nije dosad
doveo u sumnju) da su sklavinsko i hrvatsko ime u Dalmaciji u IX. st. bili
sinonimi. Katić, navodeći Gottschalkove paralele u jeziku, izmeĊu “homines
Dalmatini” i “latini”, nudi zakljuĉak, iako s odreĊenom rezervom (“Po ovome
sudim”), da su Gottschalkovi “Dalmatini” Hrvati. To Katićevo tumaĉenje
jednodušno je prihvaćeno u historiografiji. Bitno je prema tom shvaćanju da
su Gottschalkovi Dalmatini podloţni Trpimiru, koji njima vlada kao “rex
Sclavorum”, što znaĉi da je prema tom mišljenju pojam “Sclavi” sinonim za
Dalmatini.
403
MeĊutim, izvori potvrĊuju da nazivi Dalmatini i Sklavini u IX.

ili jednostavno ’podruĉje vlasti’. To npr. vidimo iz jednog Vergilijeva mjesta, gdje kaţe
da je legendarni Antenor stigao do Padove per regna Liburnorum, dakle preko podruĉja
kojim su dominirali Liburni. Oĉito je da to s kraljevskom vlašću nema nikakve veze.
Regnum napokon oznaĉuje i vladalaĉki dom, mjesto gdje je locirana vlast (upravljanje),pa
onda i kraljevski dom... Sada je moguće utvrditi s kakvim se znaĉenjem rijeĉ regnum
pojavljuje u epitafu kraljice Jelene. Prvi je put regnum glagolska imenica i nesumnjivo
oznaĉava ’kraljevanje’, kojega se ona smrću ’odrekla’, dakle ne ’kraljevina’ ili
’kraljevski dom’. U elogiju, po našem mišljenju, regnum oznaĉava upravo vladarsku
kuću, dakle znaĉi isto što i regnum kneza Trpimira po svjedoĉanstvu Saksonca
Gottschalka: ire ad regnum znaĉi ići u dom (na mjesto) gdje ţivi vladar, koji, svakako i
nije bio kralj.“ (M. Suić, Prilog tumaĉenju natpisa kraljice Jelene. Starohrvatska
prosvjeta, 1974, serija III, sv. 14, s. 22-23). Usp. i Alois Vaniĉek, Griechisch-
lateinisches etymologisches Wörterbuch. II, et. Martin Sandig, reprint originala iz 1877.
(Leipzig), Wiesbaden, 1972, s. 778.
402
Katić, ibid.
403
I Radoslav Katiĉić misli da su Sklavini u Dalmaciji nazvani u Gottschalkovu izvoru
Dalmatini razliĉito od Latina kao stanovnika gradova. U vezi s tim Katiĉićevim
mišljenjem valja navesti da se u Gottschalkovu izvoru ne spominju zajedno ova ta naziva
(Sklavini i Dalmatini). Inaĉe sam Katiĉić iznosi da u sastavu naziva koji se pojavljuju u
poveljama i na natpisima nigdje nema spomena o Sclavi Dalmatini, iako bi takva imenska
sastavnica bila potpuna paralela sa Sclavi Carantani, Sclavi Carniolenses i Sclavi

181
st. nisu sinonimi.
404
Ako je Katićevo opće prihvaćeno mišljenje, da su
Gottschalkovi Dalmatini isto što i Hrvati netoĉno, onda iz Gottschalkova
svjedoĉanstva proizlazi da su u prvoj polovici IX. st. u Dalmaciji uz Latine u
gradovima (koji su podloţni Bizantu), ţivjeli još Dalmatini i Sclavi
(Hrvati).
405

Kako upravo iz izvora proizlazi da je u Dalmaciji ime Sclavi bilo
sinonim za ime Hrvati, to onda znaĉi da Hrvati ţive u Dalmaciji od kada se u
njoj spominje ime Sclavi. U dvadeset i pet hrvatskih vladarskih isprava,
406

datiranih od Trpimira iz 852. do one kralja Stjepana iz 1089/90., u titulama

Pannonici. (R. Katiĉić, Filološka razmatranja uz izvore o zaĉecima hrvatske drţave.
“Starohrvatska prosvjeta”, serija III, sv. 16, Split, 1986, s. 87.).
404
Tako Ivan Đakon piše da su godine 875. istarske gradove napali “najgori narodi
Sklavina i Dalmatina” (Raĉki, Documenta, ibid., s. 365). Vaţno je istaknuti da ti
Dalmatini nisu bili stanovnici dalmatinskih gradova. Vladimir Košćak u vezi s tim
izvorom toĉno zapaţa: “Već iz samih citiranih rijeĉi da su ’tada najgora plemena Slavena
i Dalmatina poĉela pljaĉkati istarsku pokrajinu’ teško se moţe zakljuĉiti da se pod njima
razumijevaju i graĊani dalmatinskih gradova. Pogotovo je to iskljuĉeno iz nastavka
vijesti, koji je Margetić prešutio, a u kojem se ti napadaĉi, koji su opustošili istarske
gradove Umag, Novigrad, Sipar i Rovinj i protiv kojih je mletaĉki duţd Urso Particijak
pokrenuo flotu od 30 brodova i suzbio ih zovu Slaveni (dva puta ’Sclavos’). Posljedica
tog rata bila je da se nekadašnji savez ’izmeĊu Slavena i Mleĉana’ (’inter Sclavos et
Veneticos’) razbio” (Vladimir Košćak, O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom
srednjem vijeku. „Historijski zbornik”, XXXVII/1/za 1984, s. 222). Zaista, teško je
zamisliti da su se uzduţ cijele jadranske obale iz svih ili pak iz nekoliko malih i
meĊusobno dosta udaljenih primorskih gradića skupili vojnici, tzv. Dalmati, i pošli sa
Slavenima pljaĉkati Istru.
405
Onima za koje je pojam Dalmacija ograniĉen samo na primorske gradiće shvatljivo je da
su Romani u njima dalmatinski Romani ili, kako ih još oni nazivaju, Dalmati (Dalmatini).
MeĊutim, zastupnici te teze nisu nikad ni pokušali logiĉno razjasniti kako u tom sluĉaju
Sklavini mogu biti dalmatinski Sklavini, ako oni ţive izvan gradova. Naime, u smislu
shvaćanja da su samo primorski gradići Dalmacija, Sklavini koji ţive izvan te toboţnje
Dalmacije nikako ne mogu biti dalmatinski Sklavini, već samo Sklavini.
406
Iz hrvatskih isprava datiranih od Trpimira do svršetka hrvatske narodne dinastije ne
mogu se, naţalost, sa sigurnošću izvoditi svi zakljuĉci na koje upućuje njihov sadrţaj,
zato što njihova vjerodostojnost u historiografiji nije prihvaćena kao nedvojbena. Tim
ispravama pojedinci prigovaraju da su “diplomatiĉki falsifikati” i da je samo “historijska
jezgra, koju oni sadrţe, historijski taĉna” (usp. Nada Klaić, Diplomatiĉka analiza isprava
iz doba hrvatskih narodnih vladara. I, “Historijski zbornik”, godište XVIII za 1965, s.
141-188: II, „Historijski zbornik”, godište XIX-XX, za 1966-67, s. 225-263). Ako se
prihvati mogućnost da su te isprave sve ili u većini krivotvorene, teško je zamisliti da bi
falsifikator sadrţaja isprave krivotvorio i naziv drţave ili naroda, odnosno vladarsku ili
crkvenu titulu. S obzirom na neprijepornu istinitost njihove povijesne jezgre, kao i na
ĉinjenicu da su u svakom sluĉaju te isprave izdane u razliĉitim mjestima i u razliĉito
vrijeme, ĉak i ako su eventualno krivotvorene, vaţno je tituliranje hrvatskih vladara u
vladarskim i privatnim ispravama toga vremena.

182
hrvatskih vladara, oni se navode kao kraljevi Hrvata i Dalmatina, a ime
Sklavin ne navodi se ni u jednom. Ta se ĉinjenica ponavlja i u svim
nevladarskim ispravama iz toga razdoblja.
Vaţno je istaknuti da se u ispravama u kojima je oznaĉeno hrvatsko ime
kaţe da je jezik tih Hrvata sklavinski. Tako se u ispravi kralja Petra Krešimira
IV. iz 1069. kaţe za otok Vir da se zove “in uulgari sclauonico Ueru”, a
tvrĊava zvana “latina Murula”da se zove “sclauonice Stenice”.
407
Ovo moţe
znaĉiti i to da je sklavinsko ime bilo oznaka i za druge zajednice. To, što svoj
jezik Hrvati nazivaju sklavinskim, znaĉi da su postojale i druge posebne
skupine koje su govorile tim istim zajedniĉkim jezikom. Da su Hrvati imali
poseban jezik u odnosu prema susjedima, nazivali bi ga, bez sumnje,
hrvatskim.
Hrvatski biskup bio je biskup Hrvata koji se, bez obzira na to je li ţivio
na hrvatskom dvoru ili u nekom hrvatskom gradu, brinuo samo za Hrvate na
podruĉju na kojemu su oni ţivjeli, odnosno na podruĉju na kojemu je vladao
hrvatski vladar.
408
Hrvatski je biskup, kako se moţe zakljuĉiti prema Tominu
izvještaju imao svojih ţupa na podruĉju jurisdikcije splitskog nadbiskupa.
409

Dakako, to su mogle biti samo ţupe u kojima su ţivjeli Hrvati. S druge strane,
iz dalmatinskih gradića, u kojima su ţivjeli Romani (Latini), biskupska se
vlast odnosila i na stanovnike u zaleĊu tih gradova (Dalmate), pa ĉak i izvan
teritorija Dalmacije. Da je u zaleĊu gradova tijekom cijelog srednjeg vijeka i
dalje ţivjelo samo dotadanje stanovništvo, i vlast biskupa iz primorskih
gradova opstojala bi na isti, odnosno dotadanji naĉin, u istom teritorijalnom
opsegu, te ne bi bilo potrebe da se uvodi posebna ustanova - “biskup Hrvata”,
koji od poĉetka svoga opstojanja nije bio rezidencijalni biskup.

407
Diplomatiĉki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacijei Slavonije.Uredio Marko
Konstrenĉić, ed. JAZU, Zagreb, 1967, s. 113.
408
Gunjaĉa je naglasio da je “episcopus Chroatorum” nešto drugo od onoga što su
susjedni biskupi u gradovima koji su odreda rezidencijalni, te se po svojim rezidencijama i
nazivaju, dok se biskup Hrvata naziva po narodu ĉiji je biskup. Prema Gunjaĉi oblik
“episcopus Chroatorum” znaĉi “pojam jedinstvenosti duhovnog starješinstva nad svim
Hrvatima kao organizacijski etniĉkom cjelinom jednako kao što se pod poimanjem
svjetovne i politiĉke vlasti razumijeva cjelovitost Hrvata kad se kaţe ’dux Chroatorum’
” (Stjepan Gunjaĉa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji. II, ed. Školska knjiga,
Zagreb, 1973, s. 151-153). Hrvatski biskup bio je, prema nekim piscima, od svog
postanja neposredno podreĊen papi. Usp. Günther Stokl, Geschichte der Slavenmission.
U knjizi Gert Haendler, Geschichte der frühmittelalters und der Germanenmission. II.
izdanje, ed. Vandenhoeck & Ruprechit, Göttingen, 1976, s. 94.
409
Usp. Mile Bogović, Pomicanje sjedišta krbavske biskupije od Mateja Marute do
Šimuna Koţiĉića Benje. Zbornik “Krbavska biskupija u srednjem vijeku”, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb, 1988, s. 42.

183
Od velike je vaţnosti za historiografiju pismo koje je papa Ivan X.
godine 925. naslovio “Tomislavu, kralju Hrvata, Mihajlu, preodliĉnom knezu
Humljana, te zaista (preĉasnom?) i presvetom našem subratu Ivanu,
nadbiskupu svete salonitanske Crkve, i svim biskupima našim sufraganima,
ali i ţupanima i svim svećenicima i svemu narodu, koji borave u Sklavoniji i
Dalmaciji”.
410
Iz tog se pisma vidi da papa spominje teritorijalno odvojene
jedinice: Sklavoniju i Dalmaciju. Papa pod oznakom Sklavonija ne misli na
teritorij jedne druge posavske Sklavinije.
411
Ivan X. pod Sklavonijom
podrazumijeva teritorij izvan onoga podruĉja na kojemu su obitavali Dalmati
i izvan onoga u kojemu su ţivjeli stanovnici primorskih mjesta. Jezgra te
Sklavonije (Hrvatske) moglo je biti ona na kojoj je, prema De administrando
imperio, drugom izvoru takoĊer iz X. stoljeća, vladao hrvatski ban, a to je bila
Lika, Krbava i Gacka,
412
koju moţemo zvati i prvom “banskom Hrvatskom”.

410
F. Šišić, Priruĉnik izvora hrvatske historije. Zagreb, 1914, s. 216-217.
411
”U doba Ljudevita Posavskog u 9. st. obuhvaćala je Posavska ili Panonska Hrvatska
podruĉje gornjih tokova Kupe i njenih pritoka, savsko-dravsko meĊurjeĉje do otprilike
crte koja bi od ušća Bosne u Savu išla do ušća Karašice u Dravu. Sliĉno je bilo i u doba
Trpimira i njegovih prvih nasljednika u drugoj polovici 9. stoljeća. Ĉitav Srijem do,
otprilike, linije Valpovo - Đakovo - Šamac pripadao je tada Donjoj Panoniji, poznatoj
kao Koceljeva drţava.” ( Dragutin Pavliĉević, Sjeveroistoĉne hrvatske granice. Kolo, I /
1991, 5-6, s. 94 - 95).
Dio doseljenika s teritorija Japoda, odnosno Gacke, Krbave i Like, to jest dijela rimske
provincije Dalmacije iselio se u Panoniju kako se moţe zakljuĉiti i iz Konstantina
Porfirogeneta. Ta “Sklavonija” je u srednjem vijeku opstojala kao jedinica s odreĊenom
politiĉkom samostalnošću, koja je od IX. st. bila u vezama s hrvatskom drţavom. Ta se
pokrajina ne spominje ni u popisu hrvatskih ţupanija Konstantina Porfirogeneta, a ni u
jednoj ispravi hrvatskih vladara.“Podruĉje od Gvozda i Save do Drave prozvalo se
Slovinje ili Slavonija. Taj se kraj od središnje Hrvatske razlikovao i po govoru: tu se
govorilo kajkavski i ekavski dok se u gorskom i primorskom dijelu Hrvatske govorilo
ĉakavštinom i ikavštinom. Tokom stoljeća širenjem hrvatske drţavne vlasti prema sjeveru
i brojnom unutrašnjom migracijom prevladalo je hrvatsko ime i na podruĉju izmeĊu Save
i Drave.” Josip Buturac - Antun Ivandija, Povijest Katoliĉke crkve meĊu Hrvatima. Ed.
Hrvatsko knjiţevno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1973, s. 35. Zanimljivo je
navesti Skokovo mišljenje koji istiĉe na temelju nekih primjera da Hrvati za narodne
dinastije “još nisu ikavski govorili, nego ekavski, upravo onako kao i Srbi. Razvitak
ikavskoga govora mora se datirati u XII. stoljeće”. (P. Skok, Kako bizantinski pisci
pišu slovenska mjesna i liĉna imena. Starohrvatska prosvjeta, nova serija I / 1927, 3-4,
172. Zagreb - Knin, 1927.).
412
Postojanje hrvatske jezgre baš na tom teritoriju potvrĊuje i kasnije dugostoljetno
odrţavanje hrvatskoga imena na istom prostoru, o ĉemu ima mnogo svjedoĉanstava.
Teško da je sluĉajno i postojanje “Hrvatske biskupije” izravno podvrgnute Svetoj stolici
od 1352. do 1578. na otprilike ovom teritoriju:”Glamoĉko polje, Pounje s istoĉnim
padinama Male Kapele, juţne padine Petrove i Zrinske gore, Unom i Savom do preko
Ukrine te konaĉno prema jugu do Glamoĉkog polja” (Marijan Ţugaj, Hrvatska biskupija
od 1352. do 1578. godine. Croatica christiana periodica, X / 1986, 17, 111). Postojanje

184
Ime “Hrvat pojavljuje se u domaćim spomenicima do XV veka samo u
mnoţini i u znaĉenju ili Hrvatska, hrvatska zemlja, ili stanovništvo Hrvatske
(u nekim izvorima izraz v Hrvatih znaĉi po svoj prilici i posebno ime za šire
zaleĊe Zadra); u latinskom se od sredine XIV veka upotrebljava ime Croati i
kao oznaka plemstva...”
413
Izriĉaj Sklavinija u razliĉnim oblicima zadrţao se
na tom podruĉju tijekom niza stoljeća. U Kronici Geoffroya od
Villehardouina Osvojenje Carigrada iz 1202. navodi se za Zadar da se
nalazi u Slavoniji. (“Jadres en Slavonie”). Petar Skok je cijelu reĉenicu s
ovim navodom preveo ovako: “Uoĉi Martinja doĊoše pred Zadar u
Hrvatsku”.
414
Izriĉaj “en Esclavonie” Skok tretira kao sinonim za hrvatsku
zemlju i to ovako objašnjava: “Kad Villehardouin zove zemlju, u kojoj se
nalazi Zadar, Esclavonie, onda prevodi naš naziv zemlje Hrvati prema
mletaĉkoj terminologiji Schiavoni (Ispor. u Mlecima Riva dei Schiavoni). Od
naziva zemlje Hrvati nastala je izvedenica hrvaština...koja se upotrebljava
svuda po Dalmaciji u znaĉenju vrsta vinove loze crna groţĊa; dalmatinsko
vino, koje unutra u zemlji raste, koje je drukĉije od primorskoga; vino
zagorsko i kotarsko. Izvedenica dokazuje, da su se dalmatinsko Zagorje i
Kotari zvali Hrvatska”.
415
Imre Boba pogrešno tvrdi kako je ĉinjenica “da su
u srednjem vijeku Hrvati, Srbi i Bosanci bili poznati pod etnopolitiĉkim
nazivom jednog patrimonija, naime Sclavonija”.
416
Ĉinjenica je da su u
srednjem vijeku Hrvati, Srbi i Bosanci bili nazivani Sklavi, ali oni nisu
stanovali u jednoj, nego u više Sklavinija.

hrvatskog biskupa prestalo je godine 1185. i ova “Hrvatska biskupija” iz godine 1352.
nije nastavak biskupske ĉasti u Hrvata iz XII. stoljeća. MeĊutim, bitna je ĉinjenica
neprekinutoga odrţavanja hrvatskoga imena tijekom više stoljeća na gotovo istom
prostoru i u crkvenom ţivotu. Osmanlije su prema tvrĊenju Ahmeda Aliĉića, teritorij
juţno od Velebita i zapadno od Dinare (podruĉja Sinja, Knina, Drniša, Skradina koja su u
administrativno-sudskom smislu pripadala kadiluku Skradin) nazivali “vilajet Hrvat”
(vilajet Hrvatska).
413
Bogo Grafenauer, Pitanje srednjovekovne etniĉke strukture prostora jugoslovenskih
naroda i njenog razvoja. Jugoslovenski istorijski ĉasopis, Beograd, broj 1-2 za 1966, s.
10.
414
Petar Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru u godini 1202. JAZU, Zagreb, 1951,
s. 90 - 91.
415
P. Skok, ibid., s. 29.
416
Imre Boba, Novi pogled na povijest Moravie Preispitivanje povijesnih izvora o
Moravskoj, Rastislavu, Sventoplku i sv. braći Ćirilu i Metodu. Ed. Crkva u svijetu,
Split, 1986, s. 32. Uzgred reĉeno vrlo je uvjerljivo Bobino izlaganje kako svi izvori iz
Metodova vremena potvrĊuju da je teritorij jurisdikcije nadbiskupa Metoda bio u
Panoniji, a ne sjeverno od Dunava. Uvjerljivo je njegovo mišljenje da je Metodova
Moravska bila juţno od Dunava u današnjoj Slavoniji.

185
Doseljenika pod hrvatskim imenom bilo je, izmeĊu ostaloga, u
Karantaniji i Duklji, a to znaĉi da se postojanje stanovništva pod hrvatskim
imenom nije poklapalo s granicama hrvatske drţave u Dalmaciji.
417
S
vremenom je hrvatski prostor postao stvarno ondje gdje se govorilo
hrvatskim jezikom.
418

Više vaţnih indicija upućuje na zakljuĉak da Hrvati nisu sami
nastanjivali ĉitavu Dalmaciju u IX. st. i da je pored njih tu dalje ţivjelo
starosjedilaĉko stanovništvo. Ako je i pribliţno toĉan navod iz De
administrado imperio o vojnoj snazi Hrvata u doba narodnih vladara, onda je,
kako su struĉnjaci izraĉunali, Hrvatska tada mogla imati od 800.000 do ĉak
2.000.000 stanovnika. Tako velik broj ţitelja moţe biti toĉan samo onda, ako
se uzme da su u Dalmaciji istodobno postojali Hrvati i starosjeditelji, jer
samih se Hrvata nije nikad moglo doseliti toliko, niti se u odreĊenom
vremenskom razdoblju po doseljenju toliko namnoţiti. Neki su pojedinci u
ovom stoljeću izraţavali sumnju u Porfirogenetov navod da su Hrvati u prvoj
polovici X. st. imali sto tisuća pješaka, šezdeset tisuća konjanika, osamdeset
većih i sto manjih brodova. Stjepan Antoljak o tome zakljuĉuje ovako: „U te
sam ´nevjerne Tome´spadao i ja, sve dok nisam u bizantskim izvorima iz toga
i nešto kasnijeg razdoblja vaţnima za povijest makedonskog naroda našao da
je ruski knez Svjatoslav (964-972) pošao na Balkan sa 308.000 vojnika da
sruši Bizantsko Carstvo i osvoji Carigrad. A i bizantski kroniĉar Georgius
Monachus Continuatus (X./XI. st.) piše da je u bici kod Belasice car Samuilo
imao 360.000 vojnika, što je u ono vrijeme predstavljalo golemu vojnu moć.
Usporede li se podaci iz tih dvaju bizantskih izvora onoga u kojemu je

417
Ljubo Karaman, Bilješka o rijetkim spomenicima starohrvatskog doba u Lici. Peristil,
Zbornik radova za povijest, umjetnosti i arheologiju, Zagreb 1954, s. 103-106.
418
Ĉakavština je bila onda, kao što je i danas, samo hrvatski jezik, a govorila se na velikom
zemljopisnom prostoru. Tu ĉinjenicu ovako je obrazloţio Dominik Mandić: “Kajkavsko
naime narjeĉje i štokavsko ne mogu se zvati i nijesu iskljuĉivo ni slovensko, ni hrvatsko,
ni srpsko narjeĉje. Jedino je ĉakavština iskljuĉivo hrvatski govor, kojim danas govore
samo Hrvati i nitko drugi...” (Dominik Mandić, Crvena Hrvatska u svijetlu povjesnih
izvora. Ed. Hrvatski povijesni institut, Chicago, 1957, s. 189). Petar Grgec, priznat ne
samo kao knjiţevni kritiĉar već i kao struĉnjak za hrvatsko narodno pjesništvo, dopušta
mogućnost da su “prastari Hrvati bili samo ĉakavci, a da su im se poslije pridruţili
štokavci i kajkavci” (P. Grgec, Razvoj hrvatskog narodnog pjesništva. Ed. Druţtva
hrvatskih srednjoškolskih profesor, Zagreb, 1944,s. 81.). Vaţno je naglasiti da etniĉku
srodnost, ako ne i istobitnost, oĉituje sve ono stanovništvo koje je upotrebljavalo
ikavštinu. Stjepan Paviĉić utvrdio je da je prostiranje ikavštine, a to znaĉi i etniĉkog
elementa koji ju je govorio bilo do migracija koje su poĉele u XIV. st. “na prostoru
izmeĊu Save, donje Drine, Neretve, mora i crte, potegnute od Velebita na Savu” (Stjepan
Paviĉić, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. JAZU, Zagreb, 1953,
s. 11).

186
naveden broj svjatoslavovih vojnika i onoga gdje se spominje broj Samuilovih
vojnika - s podacima iz spisa O upravljanju carstvom o broju hrvatskih
vojnika, oĉito je da ta brojka nije pretjerana s obzirom na veliĉinu tadašnje
hrvatske drţave i broj njezina puĉanstva.“
419


419
Tomašić Nikola (preveo), Konstantin Porfirogenet o upravljanju carstvom. August
Cesarec - AG Matoš , Zagreb, 1994, s. 3.

187




II.
POJAVA IMENA HRVAT KAO ETNONIMA

Svaki etnonim je jednom nastao pa tako i hrvatski. Vjekoslav Klaić
obradio je postojanje imena Hrvat u zemljama „slovenaĉkim, srpskim,
ruskim, ĉeškim i onih polapskih Slavena“.
420
Ĉinjenica je da je u današnjoj
Koruškoj i Štajerskoj od X. do XII. stoljeća hrvatsko ime toliko ukorijenjeno
da Šišić smatra kako je i prva slovenska politiĉka organizacija djelo Hrvata.
421

“Dokazano je, da je još oko polovine X. st. postojala Bijela Hrvatska u
Maloj Poljskoj sa središtem oko Krakova. U njemaĉkim izvorima X. i XI. st.
spominju se mjesta podrijetla u vezi s imenom Hrvat: Chruuati g. 981. kod
Hallea, g. 1055. Churbate, a 1086. Crawat, sve u porjeĉju Saale u Saskoj. U
fundacionoj ispravi nadbiskupije Praga g. 973. spominju se dva hrvatska
plemena na jednoj i drugoj obali gornje Labe „Chrovati et altera Chrowati‟. U
toponomastici Moravske postoje tragovi prastarog hrvatskog imena kao
„Charwath‟ kod Olomuca. U izvorima od X. do XII. st. zabiljeţena su mjesta
i naselja hrvatskog imena u Štajerskoj i Koruškoj, kao oko Celovca „in pago
Chrouuati‟, na gornjoj Muri kod Ljubna i Judenburga (Chrowat, danas
Kraubat)...”
422
Velika rasprostranjenost hrvatskog imena moţe se shvatiti i iz

420
V. Klaić, Hrvati i Hrvatska Ime Hrvat u povijesti slavenskih naroda. Matica hrvatska,
Zagreb - Laus, Split, 1991, s. 73.
421
F. Šišić, Povijest ..,ibid., s. 299-300. Bez obzira na svenavedeno ne moţe se sa
sigurnošću zakljuĉiti da su Hrvati preseljavali iz Dalmacije u navedene zemlje. Zbog toga
u historiografiji još traje raspravljanje da li je Karantanijastara domovina dalmatinskih
Hrvata ili su Hrvati doselili sa sjevera u predjele istoĉnih Alpa sredinom VI. stoljeća ili
kasniije na naĉin da je dio Hrvata ostao u Karantaniji, a dio odselio u Dalmaciju. Usp.
Naprimjer: N. Klaić, O problemima stare domovine, dolaska i pokrštenja dalmatinskih
Hrvata. Zgodovinski ĉasopis, XXXVIII/1984, 4,253-270; Peter Štih, Karantanija =
stara domovina Hrvatov? Zgodovinski ĉasopis, 41/1987, 3, 529-549; N. Klaić,
Poganska stara ili vela Hrvatska cara Konstantina Porfirogeneta. Croatica Christiana
Periodica, XII/1988, 21, 49-62.
422
Miho Barada, Hrvatska dijaspora i Avari. Starohrvatska prosvjeta, III serija, sv. 2,
1952, s. 13.

188
ĉinjenice da su “seobe” dijelova odreĊene etniĉke ili nomadske zajednice
mogle obuhvaćati, kako se procjenjuje i u hrvatskoj historiografiji (Šegvić,
Modestin), oko pet do šest, a najviše oko dvadeset tisuća ratnika. To je poslije
drugog rata posebno naglasio Vukanović kad je Hrvate tretirao kao ratniĉko
druţinu koja se slavenizirala.
423
U dokazivanju te teze posebno su se istaknuli
neki znanstvenici iz njemaĉkog jeziĉnog podruĉja. MeĊutim, njihova
tumaĉenja u dijelu kad hrvatski ratniĉki sloj vezuju uz avarski element
potpuno su nedokazana. Sama mogućnost da je poĉetak hrvatskog naroda
nastao iz jednog ratniĉkog sloja, koji se nazivao Hrvati, ne moţe se olako
odbaciti.
Ni mogućnost da je hrvatsko ime moglo nastati iz osobnog imena (na
primjer iranskog, gotskog ili bugarskog podrijetla) ne moţe se apsolutno
iskljuĉiti. Ipak rješenju problematike nastanka ovog etnonima treba pristupiti
posebno s obzirom na ĉinjenicu da se to ime pojavljauje gotovo odjednom tek
u IX. st. i na širokim balkanskim i europskim prostorima. Toliko prostranstvo
hrvatskog imena pretpostavlja i prethodno višestoljetno postojanje i velikog
naroda pod tim imenom, a o tome svi nama poznati izvori do IX. st. ne znaju
ništa. Iz te šutnje u izvorima kao i u iznenadnoj pojavi toga imena na velikim
zemljopisnim udaljenostima nastalo je logiĉno zakljuĉivanje da je to hrvatsko
ime prvobitno moglo biti statusna oznaka jednog društvenog sloja (staleţa)
ratnika.
Prvobitna hrvatska jezgra stvarno je mogla nastati iz tzv. druţine, tj.
kneţeve pratnje sastavljene od vojnika. Druţine su najranije zabiljeţene u
Germana i već su od Odoakrovih vremena igrale odluĉujuću ulogu u
preseljenju naroda. “Prvo, one su bile vaţan faktor nastanka kraljevske vlasti,
a drugo, kako je već Tacit primijetio, one su se mogle odrţati samo kod
postojanja ratova i pljaĉkaških upada. Pljaĉka je postala cilj. Ako za
vojskovoĊu nije bilo posla u bliţim krajevima, on je sa svojim odredima
odlazio u druge zemlje, u kojima je bjesnio rat, gdje se moglo raĉunati sa
dobitkom; germanski narodi, koji su se u velikim masama pod rimskim
zastavama borili takoĊer protiv Germana, bili su djelomiĉno sastavljeni od
takvih druţina.”
424
Mnogi germanski narodi prvobitno su bili u stvari
druţine - sloj ratnika. Tako se u Panoniji Langobarde („gens
Langobardorum“) nazivalo „exercitus“, a njihove pripadnike ratnici.
425


423
Vukanović, ibid s. 95.
424
Derţavin, Porijeklo, ibid., s. 46. O velikoj ulozi kneza i druţine u kijevskoj drţavi
usp. S. Juškov, Prilog problemu o dofeudalnoj (“barbarskoj”) drţavi. U knjizi: A. D.
Udaljcov, Porijeklo Slavena. Ed. Novo pokoljenje, Zagreb, 1948., s. 59-63.
425
Istvan Bona, I Longobardi in Pannonia. Katalog - zbornik: Gian Carlo Menis
(redaktor), I Longobardi. Electa, Milano, 1990, s. 19.

189
Druţine su imale vaţnu ulogu i u nastajanju nekih srednjovjekovnih drţava.
Stvarno znaĉenje druţine ( „Gefolgschaft“) najpotpunije je objasnio tek 1965.
František Graus (Prag). On je dokazao, izmeĊu ostaloga, da one nisu vezane
samo na germanski etnos, nego isto tako i na Slavene, i to osobito u IX. st.
426

Slaveni su na odreĊenom zemljopisnom prostoru VIII. i IX. st. formirali savez
općina a prisilu na odrţavanju jedinstva vršili su pripadnici
druţine.
427
Klasiĉan primjer kako je iz druţine nastao zaĉetak drţave oĉituje
se na primjeru Varjaga : „Nestor tvrdi da ruski Slaveni većinom ´ţivljahu u
šumama kao divlja zvjerad´...Varjagi su starinom Skandinavci, oni su nazvali
slavenske zemlje Rusijom. Najvaţniji dokaz, kojim se podupire to mnijenje,
jerste sila skandinavskih imena u nizu Varjaţkih knezova, koji vladahu u
Rusiji. Dac Konstantin Porfirogenet razlikuje u Rusiji prave R u s e i
Slavene. Opisujući slapove Dnjepra napominje ime svakoga slapa ruski i
slavenski. Ti pako r u s k i nazivi gotovo su svi izvedeni iz skandinavskih
korijena. Luitprand ovako o Rusima govori:´Graeci vocant Russos...nos vero
Normannos´.... Napokon se prvi zakon ruski, za Jaroslava, za ĉudo podudaraju
sa zakonima skandinavskim...Bilo da je ime R u s i j a ili R u s postalo od
kakvoga Švedskoga kotara ili na obalama Dnjeprovim, to je pouzdano, da
povijest Rusije upravo tada istinski zapoĉimlje, kad su Varjazi došli u
slavenske zemlje;...Kad su ih Slaveni pozvali, tri brata Varjaţanina,Rjurik,
Sineus ...sabravši ´svoju braću i svoje porodice´, to jest svoje bojne ĉete ili
druţine ( po prilici, što je i truste francuzkih kraljeva) predjoše preko
Baltijskoga mora, i zaustave se na medjama zemlje, koju im je valjalo
braniti.“
428

Dujĉev je prihvatio mišljenje Hellmanna da su druţine bile sastavljene
od onih koji su govorili germanski i slavenski. Istaknuo je kako su
protobugari bili tursko pleme, koje je podredilo Slavene i njima nametnuli
svoje ime koje je postalo nacionalno za sve.
429
„Bugari bili su vojniĉka

426
„Sie sind für das merowingische Frankenreich ebenso charakteristisch, wie für das
Piasten - und Premyslidenreich in Polen und Böhmen, wo sie im 9. und 10. Jahrhundert
nachweisbar sind. .. Die druţina in Osteuropa ist aus den Quellen gut bekannt. Ihre
Zusammensetzung wechselt im Laufe der Zeit. Im 9. und in der ersten Hälfte des 10.
Jahrhunderts scheint sie zum grössten Teil aus Skandinaviern, in erster Linie Schweden,
bestanden zu haben.“ ( Manferd Hellmann, Einheimische und Aussere Faktoren bei der
Entstehung des mittelälterlichen Russland. Zbornik: I Normani e la loro espansione in
Europa nell´alto medioevo, Centro Italianao di studi sull´alto medioevo, Spoleto, 1969,
s. 224.).
427
B.A. Timošĉuk, Vostoĉnije Slavjane. Izdanje Moskovskoga sveuĉilišta, Moskva,
1995, s. 175.
428
Alfred Rambaud, Povijest Rusije od poĉetka do god. 1884. Naklada Franje Ţupana,
Zagreb, 1890,s. 32, 37-39.
429
I Normani e la loro espansione ..., ibid., s. 571-572.

190
druţina, koji su sav ţivot samo ratovali.“
430
I Hrvati su, prema nekim
povjesniĉarima, doselili kao ratnici. „Veoma velik broj ostruga iz
starohrvatskih grobova dokazuje da su Hrvati u IX. i X. stoljeću bili izraziti
konjanici. „
431

Ernst Dümmler istiĉe da su “pretorijanci”, koji su g. 819. na Kupi
ostali vjerni Borni, kad su ga napustili Guduskani, bili sastavljeni od Hrvata
(“von den Croaten, über die er ursprünglich herrschte.”).
432
Pretorijanci su bili
vojna druţina na koju se oslanjao dux (knez u Slavena, ban u Hrvata).
Franaĉki izvori ih s obzirom na profesiju (druţina ratnika) nazivaju ih
pretorijancima a jasno je da se oni nisu tako nazivali i da su imali svoje, u
svakom sluĉaju nelatinsko ime. Odakle su ti „pretorijanci“ regrutirani mi ne
znamo. Oni su mogli potjecati i s teritorija Liburnije, na primjer od preostalih
Gota, doseljenih Sklavina ili ĉak starosjeditelja. Dakako da su oni mogli biti
unovaĉeni i iz drugih balkanskih i europskih teritorija od jednog ili više
slavenskih ili neslavenskih etnosa i to sve najkasnije do kraja VIII. ili
poĉetka IX. st. Ratniĉke druţine pod hrvatskim imenom najvejrojatnije su sa
sjevera Europe, odnosno s druge strane Dunava mogle tek u doba Karla
Velikog doći na teritorij nekadašnje Liburnije i Dalmacije. Naime na strani
Karla Velikoga u ratu protiv Avara g. 791. sudjelovali su uz Franke i Sase, i
Slaveni, kako izriĉito stoji u izvoru Annales Allemannici.
433
Teško moţe biti
sluĉajnost da se Hrvati pojavljuju u IX. st. na raznim i meĊusobno vrlo
udaljenim prostorima. Moguće je da je više druţina pod hrvatskim nazivom
pokušavalo stvoriti više vojno-politiĉkih jedinica. Da je u Gackoj, odnosno i
na širem prostoru Liburnije kad je došlo do franaĉke prevlasti postojao
„narod“ („natio“) Hrvata , kao što su na primjer bili Gaćani to bi franaĉki
izvori bili zabiljeţili. Ti Hrvati na tom prostoru nisu dakle postojali kao
„narod“, odnosno ako su postojali bili su vojno-politiĉki tako beznaĉajni
ĉimbenik da ih ne spominju ni franaĉki izvori u borbama Ljudevita
Posavskog i Borne. Kad su se Gaĉani odmetnuli od Borne on ih je uspio
ponovno podrediti pod svoju vlast. Ako je to uĉinio uz pomoć svojih
pretorijanaca onda to dokazuje da su oni bili izvrsni ratnici i da ih je bio veći
broj. Kad je Borna uz pomoć Franaka došao i na teritorij Dalmata
najvjerojatnije to nije uĉinio samo s pretorijancima nego i s drugim
podloţnicima kao što su Gaćani i oni koji su nastavali Krbavu i Liku. Izvori

430
Šišić, Povijest, ibid., s. 273.
431
Zdenko Vinski, Oruţje na podruĉju starohrvatske drţave do godine 1000. Referat na I.
MeĊunarodnom kongersu slavenske arheologije. Varšava, 1965, separat izdan 1970, s.
145.
432
E. Dümmler, ibid., s. 388.
433
Pantelić, Die Urheimat..., ibid., s. 168.

191
te doseljenike meĊu Dalmate nazivaju imenom Sklavini, a tako se u poĉetku
nazivalo sve one koji su došli preko Save i Dunava na Balkan, dakle sa
sjevera. Taj etnik je bio lociran na navedenom teritoriju, koji se moţe
smatrati matiĉnom zemljom hrvatske drţavnosti. Doseljenje tih Sklavina,
dakle i Hrvata u Istru zbilo se u doba Karla Velikoga, kako je oĉito iz izvora
koji je poznat pod imenom „Placitum Risanum“ (Riţanski pravorijek).
Franci su te Sklave naseljavali u Istru („in territorio Istriensi“) na zemlje koje
su smatrane drţavnim dobrom, ali uz veliko protivljenje zateĉenog
stanovništva. Ti Sklavi nisu došli kao pripadnici nicejskog kršćanstva i zato ih
taj izvo tretira kao pogane („paganos Sclavos“).
434

Podruĉje Like, Gacke i Krbave bilo je stvarno vrlo pogodno za širenje
vlasti i hrvatskog imena i u današnju Slavoniju, Bosnu i u obalni pojas.
435
Da
je hrvatsko ime prvobitno bilo najprije udomaćeno u gotskoj Liburniji i da je
to hrvatsko ime poistovjećeno s liburnijskim oĉituje se i u rjeĉniku Joakima
Stullija, koji rijeĉi vezane s pojmom Hrvat ovako prevodi: “Hârvacsia, e, f.=
Croatia, Liburnia”; “Hârvatcski, a, o, Croato = Liburnicus-hârvatska zemlja”;
“Hârvat, ata, m. - Hârvatac, atca, m = uomo di Croazia, vir ex Liburnia”;
“Hârvacsicca, e. f. = donna di Croazia, mulier ex Liburnia”.
436


434
Ţeljko Trkanjec – Pavao Knezović, Documenta historiam croaticam spectantia.
Školska knjiga, Zagreb, 1955, s. 33-36, 98-100.
435
To je bilo moguće i zbog odreĊenoga povoljnog zemljopisnog poloţaja. “...Krbava s
Korenicom pripada podruĉju Une (od koje ih rastavlja Plješivica), a po njemu Podunavlju
i Crnomu moru, dok Lika, Buţani i Gatanska ţupa spadaju na Jadransko pomorje”.
(Vjekoslav Klaić, GraĊa za topografiju Liĉko-krbavske ţupanije u srednjem vijeku.
Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, nova serija, sv. VII za 1903/4, Zagreb, s. 129.)
Dominik Mandić u svezi s ovim zakljuĉuje:”Kraljevstvo „Hrvatska‟ zvalo se zemlje juţno
od Gvozda (Velika i Mala Kapela), Grmeĉ planine i Borja. Istom za turskih ratova u 16.
i 17. stoljeću, kada se velik broj hrvatskoga puĉanstva preselio iz Dalmacije i Bosne
sjeverno do Gvozda i Save, naziv „Hrvaska‟ prenesen je na sjever.” (Dominik Mandić,
Kako su govorili Hrvati i Srbi kod svoga dolazka na jug? Hrvatska misao, Buenos Aires,
broj 25 za 1958, s. 97.).
436
Joakima Stulli Dubrocsanina, Rjecsosloxje. U Dubrovniku, MDCCCVI, s. 207.

192

193




III.
DOSELJENJE SKLAVINA IZ TOMINE „KURETIJE“ NA TERITORIJ
DALMATA U IX. STOLJEĆU

Doseljenici s teritorija Gacke, Like i Krbave kad su došli na teritorij
Dalmata nazivani su i od starosjeditelja Sklavima, jer su ih tako već dugo i
drugi nazivali. Taj dolazak novog stanovništva meĊu Dalmate, zbio se u doba
proširenja franaĉke vlasti na teritorij rimske Dalmacije, i to u doba Borne. Ti
Sklavini došli su na teritorij Dalmata, dakle i splitsku okolicu, pod Borninim
vodstvom, ali uz franaĉku suglasnost i to u prvim desetljećima IX. st.
Prijepori oko razgraniĉenja, koje spominju franaĉki izvori iz prvog
desetljeća IX. stoljeća mogli su postojati samo izmeĊu doseljenika s
Dalmatima i Romanima, jer su Romani (Latini) u gradovima i Dalmati izvan
gradova sve svoje moguće prijepore oko granica morali davno prije riješiti.
Arheološka istraţivanja nisu ni jednim jedinim nalazom potvrdila da su
Slaveni doselili prije kraja VIII. ili poĉetka IX. st. i to ne samo uz jadransku
obalu od Zrmanje do Neretve, nego ni na teritorij Dalmata i njihovo zaleĊe.
437

Iz Tome arhiĊakona takoĊer proizlazi da su se Splićani i doseljenici
poĉeli zbliţavati tek u IX. st. Toma priĉa da se dio Solinjana, koji su izbjegli
na otoke , vratio i naselio Dioklecijanovu palaĉu, a kad su ih voĊe Gota poĉeli
progoniti oni su uputili poslanstvo u Carigrad, traţeći zaštitu. „ Zbog toga su
Splićani poslali poslanstvo u Carigrad, da traţe dozvolu ´c a r e v a ´ da
stanuju u Splitu,i da slobodno posjeduju teritorij stare Salone, t.j. da mogu
imati posjeda izvan Splita. Poslanstvo se vrati noseći povoljni ´s a c r u m
r e s c r i p t u m d o m i n o r u m p r i n ci p u m´, a voĊe Gota i Slovena
primiše nareĊenje da Splićane puste na miru... Da je cijelo ovo Tomino

437
Ivo Babić iako s odreĊenim oprezom, ipak konstantira ovu ĉinjenicu: „Na samoj
jadranskoj obali slabi su ili gotovo nikakvi tragovi slavenske prisutnosti prije poĉetka IX.
stoljeća, otkad se spominju politiĉke cjeline, skoro drţavice s nasljednim vladarima,
takozvane Sklavinije.“ (I.Babić, Sudbina antiĉkih naselja na tlu Hrvatske i susjednih
Sklavinija. Glasje, I / 1994, 2, s. 46.

194
pripovijedanje netaĉno, vidi se oĉito iz samog njegovog teksta. Toma govori o
tome, da su prvi Splićani poslali poslanstvo ´a d i m p e r a t o r e s C o n s
t a- n t i n o p o l i t a n o s´ i da su donijeli iz Carigrada ´r e s c r i p t u m d
o m i n o r u m p r i n c i p u m´, što nikako nije moglo da bude prije druge
polovine IX. stoljeća i što se potpuno podudara sa pripovijedanjem cara
Konstantina Porfirogenita, koji pripovijeda, da se to zbilo za njegova djeda
cara Vasilija I...Oĉito je, da je Toma kasnije dogaĊaje prenio za cijela 2
stoljeća natrag, pa je fakat da su neki Splićani morali u IX. stoljeću napustiti
svoje posjede na otocima i traţiti ih na kopnu, gdje su ih i dobili, a onda sa
otoka doveli svoje teţake i prenijeli na kopno sve pokretno dobro, oznaĉio i
opisao kao povratak starih Salonitanaca sa otoka i ulazak njihov u
Dioklecijanovu palaĉu.“
438

Miješanje doseljenih Hrvata i starosjeditelja Dalmata nije odmah
zapoĉelo, kako se moţe zakljuĉiti i iz antropoloških analiza. U starohrvatskoj
nekropoli (na lokaciji Glaviĉine iznad Solina) utvrĊeno je da nema ni jedne
brahikrane lubanje, a “nije konstatovana ni planokcipitalija” iz ĉega proizlazi
“da nema upliva dinarskog antropološkog tipa u ovu populacionu grupu, odn.
da u karakteristiĉnom vremenskom razdoblju nije još došlo do direknog
genetskog mešanja/ukrštanja autohtonog dinarskog stanovništva i
novopridošlih Slovena (kojima odgovara dolihokrani kurvookcipitalni
antropološki tip)”.
439

Vaţno je da se na svim dosad pronaĊenim kamenim natpisima hrvatskih
vladara u Dalmaciji (u uţem smislu) njihova vlast spominje vezana za njihov
hrvatski narod, a ne za zemlju na kojoj se oni s narodom nalaze.
440
To moţe
znaĉiti i da je hrvatski prostor u granicama nekadašnje Liburnije i Dalmacije
nije bio u IX. pa ni u X. st. još u potpunosti definiran, da se naime još ni tada
Hrvati nisu bili teritorijalno stabilizirali, odnosno razgraniĉili sa
starosjediteljima. Da je to mišljenje toĉno, proizlazi iz jednog pisma koje je
papa Ivan X. uputio i kralju Tomislavu, a u kojem kaţe za Tomislava, da je
vladao “u pokrajini Hrvata i u zemljama Dalmacija”.
441
Ta se papina

438
Grga Novak, Nekoja pitanja iz istorije srednjevjekovnoga Splita. Starohrvatska
prosvjeta, Nova serija II /1928, 1-2, s. 31-33.
439
Ţivko Mikić, Antropološki profil srednjovekovne nekropole u Mravincima kod Splita.
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 83, Split, 1990, s. 229-230. Usp. i
Fanica Veljanovska, Srednjovjekovni skeleti sa zapadne nekropole Salone. Rezultati
antropološke obrade. Vjesnik za arheologiju.., sv. 83, ibid., s. 233-255.
440
Usp. F. Šišić, Priruĉnik izvora hrvatske historije. Ed. Kr. Hrv. -Slav. -Dalm. zemaljske
vlade, Zagreb, 1914, s. 123, 126.
441
“Tempore Joannis pape sanctissimo consulatu peragente, in provintia Croatorum et
Dalmatiarum finibus Tamisclao rege et Michaele in suis finibus presidente duce” (N.

195
stilizacija moţe tumaĉiti tako kao da se pokrajina Hrvata nalazi u granicama
Dalmacija. Neprijeporan je zakljuĉak da je pokrajina Hrvata samo dio
teritorija Dalmacija, odnosno da pokrajina Hrvata nije zemljopisno isto
podruĉje koje obuhvaća pojam obiju Dalmacija. To, kako je navedeno
proizlazi i iz Gottschalkova izvora o Trpimiru i isprave poznate kao
Trpimirova darovnica. Papa Ivan X. oko 925. poslao je jedno pismo
Tomislavu kao “regi Cruatorum”, Mihajlu kao “duci Chulmorum” te
”universo populo per Slavoniam et Dalmatam”.
442
Tomislav je u tom pismu
kralj Hrvata, a Mihajlo knez Humljana; dakle, obojica vladaju na istoĉnoj
jadranskoj obali i njezinu najuţem zaleĊu. Iz toga proizlazi da se Dalmacija i
Slavonija prostiru uz istoĉnu jadransku obalu, a kako su Hrvati tada nazivani i
Sclavi, to je jasno da je Slavonija teritorij na kojemu se nalaze Hrvati, i da je
taj hrvatski teritorij samo jedan dio Dalmacije. Toma arhiĊakon opisuje borbu
oko narodnog jezika u bogosluţju tijekom XI. st., posebno u krĉkoj biskupiji
kao ţarištu raskola za koju kasnije navodi da je u Sclavoniji.
443

Hrvati su uz svoje glavno “kontinentalno” središte u Kninu stvorili i
jedan od centara vlasti uz obalu u Ninu, a zatim su oko godine 830. (kako
misli Lovre Katić) prenijeli sjedište hrvatskog vladara i u okolicu Klisa.
444

Vladari doseljenika, poslije proširenja vlasti meĊu Dalmate , donijeli su sa
sobom i titulu “dux” (koja je u gotskoj Liburniji znaĉila “ban”
445
, a ne
vojvoda), koju su inaĉe ranije upotrebljavali i gotski voĊe. Franaĉki izvori
Bornu tituliraju sa “dux Guduscanorum” a te Guduscane oznaĉuju kao “natio
Guduscanorum”. Taj Bornin teritorij, na kojemu on vlada Guduscanima
ostaje u hrvatskoj drţavi stalno autonoman, a u njemu sredinom X. st. vlada
ban kako svjedoĉi Porfirogenet. To je nesumnjiv dokaz da su franaĉki izvori
hrvatsku oznaku vlasti „ban“ preveli s „dux“. Trpimir se u svojoj vladarskoj
ispravi naziva “dux”, a ta se titula susreće u hrvatskih vladara i dalje od
Branimira do Stjepana II. Vladari su Dalmata (kako se oĉituje i iz Ţivotopisa

Klaić, Historia Salonitana Maior. SANU, Posebna izdanja, Odeljenje društvenih nauka
knj. 55, Beograd, 1967, s. 98).
442
Diplomatiĉki zbornik, ibid., s.34. O Sklavinijama usp. Stjepan Antoljak, Unsere
“Sklavinien”, ibid., s. 9-13.
443
Iz tog navoda Tome arciĊakona kao i iz njegova opisa smještaja Kureta proizlazilo bi
da su Hrvati (Sclavi) nastavali nekadanji teritorij Liburna (u širem smislu), odnosno
teritorij Japoda iz kojeg su dijelom selili juţno od Krke do Cetine, dakle na nekadanji
teritorij Dalmata (u uţem smislu).
444
Lovre Katić, Priestolnice hrvatskih narodnih vladara. Suradnja, (Zagreb-Berlin), I /
1943, 2, 78.
445
To se moţe zakljuĉiti i iz latinske redakcije Dukljaninova ljetopisa. “Unaquaque autem
in provincia banum ordinavit, id est ducem, ex suis consaguineis fratribus,...” (U svakoj
od ovih oblasti postavi bana t.j. vojvodu, od svoje braće po krvi,..). Mošin, ibid., s. 55.

196
Ursa ) bili poznati pod titulom “rex”, koja je bila od davnine poznata
“ilirskim” vladarima.
446
Hrvatski voĊe po dolasku meĊu Dalmate koriste i
titulu “rex”, koju su svojedobno imali i Goti.
447
Tako benediktinac Gotschalk
naziva Trpimira “rex” a isto i papa Ivan X. Tomislava. Iz toga je jasno da
titula “rex” koju su nosili hrvatski vladari nema znaĉenje u onom smislu kako
se toj tituli pridavalo u Bizantu ili u Rimskoj crkvi. Nema dokaza da je
imenica kralj nastala po imenu Karla Velikoga jer je vjerojatnije da je ta rijeĉ
“kral‟ “ postojala u Dalmaciji mnogo prije imena navedenoga franaĉkog
kralja.
448

O snazi starosjediteljskog etnika svjedoĉi i otkriće Rendića-Mioĉevića
da se imena hrvatskih vladara pišu dvojako. Hrvatski knezovi (Višeslav,
Trpimir, Branimir) nose samo jedno ime, i to redovito narodno, a takvo bi se
ime moglo “barem formalno, dovesti u vezi s imenima kakva nose u kasnoj
antici i rimski graĊani”. Imena krunjenih hrvatskih vladara u X. i XI. st.
navode se u drugim oblicima. Solinski natpis kraljice Jelene sadrţi uz ime te
vladarice i dva svetaĉka imena iz hrvatske onomastike (Mihovil, Stjepan).
Hrvatski vladari se, u ostalim povijesnim izvorima pojavljuju s onomastiĉkom
formulom u kojoj nalazimo dva imena (ego Suinimir qui et Demetrius...ego
Demetrius qui et Suinimir; ego Cresimir qui alio nomine vocitor Petrus...itd.)
Rendić-Mioĉević izveo je iz te ĉinjenice sljedeće zakljuĉke: “Iz navedenih
formulacija (qui et ..., seu) jasno se vidi da se tu jedno od dva imena javlja
alternativno, odnosno da vladar nosi “dva” imena samo alternativno tek toliko
da oba budu naznaĉena, jer je moguće - kao što epigrafski izvori potvrĊuju -
da vladar bude oznaĉen i samim jednim od tih dvaju imena. Ne ulazeći
meritorno u historijske aspekte toj zanimljivoj pojavi dvaju (alternativnih)

446
Poslije propasti Gencijeve drţave razni “ilirski” vladari kuju svoj novac i nazivaju se,
izmeĊu ostaloga, i basileus. “Prema tome, i sami nazivi basileus, rex, reges, reguli
(ĉlanovi plemenskog vijeća), inaĉe prisutni na ĉitavom ilirskom podruĉju, zatim princeps
(plemenski starješina), praeses, u stvari su nazivi vrhovnih poglavara plemenskih
zajednica i oblasti.” (Zef Mirdita, Politiĉke, socijalne i ekonomske strukture ilirskih
plemena u svjetlosti podataka antiĉkih autora. Zbornik: Predmet i metod izuĉavanja
patrijarhalnih zajednica.., ibid., s. 215.)
447
Neki povjesniĉari istiĉu da se poĉetkom ĉetrdesetih godina IX. stoljeća Trpimira
nazivalo dux, a kasnije rex. Tako Margetić smatra da je to bilo oko 846./ 848. ( Lujo
Margetić, Bilješke uz Trpimirovu ispravu. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
XXX/1993., 1, 47-51). Reinhard Schneider precizira da je Gottschalk bio u Dalmaciji
samo u razdoblju od 845. do najkasnije kraja 847. (Reinhard Schneider, Die Südslawen
im Lichte erzählender Quellen des Karolingerreiches. Zbornik: Poĉeci hrvatskog
kršćanskog i društvenog ţivota od VII. do kraja IX. stoljeća. Ed. Crkva u svijetu, Split,
1990., s. 245).
448
D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Ed. Hrvatski povijesni
institut, Rim, 1961, s. 195 - 199.

197
imena u onomastici hrvatskih kraljeva u srednjem vijeku, potrebno je još
jednom upozoriti da su knezovi, odnosno vladari koji nisu predstavljali
krunjene glave, nosili uvijek samo jedno, i to narodno ime. Hrvatski vladari,
primajući kraljev naslov, primali su, kako iz svega proizlazi, još jedno, i to
kršćansko ime, koje se, alternativno, (tj. samo), mada izuzetno, javlja i na
epigrafskim spomenicima. Zašto to spominjem? Iako neću reći da se radi o
direktnoj analogiji, niti o direktnom preuzimanju ili kontinuiranju nekih
pojava iz antiĉkog doba u domeni onomastike, vrijedno je pri tome upozoriti
na neke, barem u formi, veoma sliĉne formule u ilirsko-rimskoj onomastici.
Radi se konkretno o specifiĉnim onomastiĉkim formulama koje zapaţamo na
natpisima mornara ilirskog porijekla koji su umrli sluţeći u Misenumu, na
Tirenskom moru, jednoj od dviju velikih pomorskih baza Rimskog Carstva, u
Italiji (druga jadranska flota stacionirana je u Raveni). Ilirski mornari na
sluţbi u jednoj i drugoj floti, kao i nihovi drugovi u kopnenim jedinicama na
granicama Carstva - u prvom redu na Rajni ili u Africi (Mauretanija) - poznati
su nam sa spomenika po njihovim domaćim imenima, no oni iz Misenuma
ostavili su nam specifiĉne aspekte onomastiĉke formule, u kojoj domaća
imena dolaze uz rimska, u jedinstvenoj kompleksnoj onomastiĉkoj formuli.
Naš je Bato Scenobarbi (filius) postao sada Caius Ravonius Celer qui et Bato
Scenobarbi, ali ta je formula mogla naći mjesta samo na jednom ovakvom
spomeniku sepulkralna karaktera, gdje je njegova individualnost mogla biti
identificirana i od strane onih njegovih drugova iz redova domorodaca, Ilira,
koji su ga poznavali pod domaćim imenom, kao i onih koji su znali samo za
njegovo novo, rimsko ime, odnosno imena. Ovaj je primjer, mada vjerojatno
samo formalnog znaĉaja, naveden zbog odreĊenih analogija u spomenutoj
formuli s imenima srednjovjekovnih hrvatskih kraljeva, s kojom ga povezuje i
karakteristiĉan izraz qui et - koji vezuje dva raznorodna onomastiĉka
elementa - a koji je svojstven, inaĉe, rimskom signumu. Iako su navedene
analogije, u prvom redu, formalnog znaĉenja, ne moţemo a priori iskljuĉiti ni
odreĊene utjecaje, reminiscencije na odreĊene forme rimske onomastike, koje
su se mogle odraziti i na našem tlu, u razliĉito vrijeme i u razliĉitim uvjetima.
To utoliko prije što i naš ranosrednjovjekovni onomastik, kako se ĉini nije
pošteĊen imena koja oblikom i tvorbom podsjećaju na stara ilirska imena”
449

Iz navedenih konstatacija Rendića-Mioĉevića osjeća se snaga
kasnoantiĉke baštine i autohtonog elementa koji se oĉitovao ĉak i u tituli
hrvatskih narodnih vladara u X i XI. stoljeću.

449
Predslavenski etniĉki elementi na Balkanu u etnogenezi juţnih Slovena. (Simpozijum
odrţan 24-26. oktobra 1968. u Mostaru). ANUBiH, Posebna izdanja knj. XII, Centar za
balkanološka ispitivanja, knj. 4, Sarajevo, 1969, diskusija D. Rendića-Mioĉevića, s. 296-
297.

198




IV.
ZNAČENJE TITULE „KRALJ HRVATA I DALMATINA“

Da se stanovništvo u nekoliko primorskih gradića ni poslije aachenskog
mira nije prestalo nazivati Latinima ima dokaza u franaĉkim izvorima iz IX.
stoljeća. Ni tijekom X. st. stanovnici gradova nisu se nazivali Dalmatini. Da
je bilo tako, potvrdio je Porfirogenet kad je napisao da su se i u X. st. zvali
Romani.
450
Pojam Dalmacija ni u X. st. nije bio vezan samo za gradove. To su
potvrdili suvremeni bizantski izvori. Mate Suić, navodeći djelo Vita avi
Basilii Konstantina Porfirogeneta, iz sredine X. st., kaţe da se u njemu
spominje “more Dalmata”. “Dalmati na ovom mjestu nisu samo ţitelji
bizantskog temata nego historijske provincije Dalmacije, one po kojoj je u
rano carsko doba i nastao naziv Dalmaticum mare.”
451
Prema Suiću,
Dalmacija o kojoj se govori i u djelu De administrando imperio, obuhvaćala
je, barem što se tiĉe mora i otoka, otoke s romanskim gradovima Krkom,
Osorom, Rabom i Vrgadom, ali i mnoge druge izvan podruĉja tih centara. I ti
drugi otoci, prema caru, bili su naseljeni, ali na njima nije bilo romanskih
gradova. Neke od njih car je nabrojio, s napomenom da ima i drugih, ali da
im se ne znaju imena. Suić je zakljuĉio da se, prema tome, u poglavlju
posvećenu Dalmaciji (“O Dalmaciji i o narodima koji tu nastavaju”)
uspostavlja logiĉan odnos Dalmacije prema moru od Beneventa do Venecije.
“Tu je pojam Dalmacije uzet u širem smislu rijeĉi i ne oznaĉava samo
bizantsku temu, pa tako u tu Dalmaciju ulaze brojni otoci i naselja koji su bili
izvan temata. Uz tu širu Dalmaciju pruţa se već tada ono Dalmatiĉko more,

450
Neki talijanski povjesniĉari misle da su nazivi Dalmati i Romani sinonimi. Dakako, uz
pretpostavku da u zaleĊu gradova nisu ţivjeli Dalmati, već od Dalmata etniĉki razliĉiti
Slaveni. Tako Praga npr. piše: „Gli scrittori bizantini quando parlano dei Dalmati li
chiamano Romanoi, Romani, non Romaioi, romei, sudditi del'Impero di Romania :
gli scrittori occedentali, li chiamano Latini” (Giuseppe Praga, Storia di Dalmazia.
Cedam-Casa editrice dott. Antonio Milani, Padova, 1954, s.40).
451
M. Suić, Dalmaticum mare. Radovi Zavoda JAZU u Zadru, sv. 29-30, Zadar, 1983,
s.13.

199
kao i sada za Krešimirove vladavine”.
452
Govoreći da u poglavlju XXXI. DAI
stoji kako laĊama plove Hrvati koji se bave trgovinom, putujući od grada do
grada Paganijom i Dalmacijskim morem sve do Venecije, Suić je upozorio da
je to poglavlje posvećeno Hrvatima i Hrvatskoj, kako stoji u njegovu nazivu,
pa je zakljuĉio:” Trgovci o kojima je rijeĉ su, po caru, Hrvati: laĊe kojima
plove su hrvatske, a gradovi uz more koje posjećuju su i hrvatska naselja, a ne
samo stari romansko-bizantski kastroni. Oni plove uz hrvatsku obalu, sve do
Venecije, a more kojim brode zove se’more Dalmacije’... Da li se tako zove
samo onaj dio mora koji se pruţa uz hrvatske obale? Sigurno ne, a to proizlazi
i iz careva izlaganja. On poĉinje s Paganijom, a završava s Venecijom.
Hrvatska obala, kako isti autor na drugome mjestu navodi, sezala je do grada
Albone (Labina), odnosno do njegovih granica. Tadašnji Labin bio je u
sastavu Istre, pa se kao takav pojavljuje u Riţanskom placitu zajedno s
ostalim istarskim gradovima. More dalmacijskog imena stere se dalje, ali
hrvatska obala završava u Kvarneru, nedaleko Tarsatike. Na tom moru su
dakako i otoci uţe Dalmacije s romanskim gradovima (Krk, Osor, Rab) ali i
mnogobrojni hrvatski otoci i naselja uz obalu. I jedni i drugi su sada, za Petra
Krešimira, pod suverenitetom hrvatskog kralja. Ime mora, dakle, na sjeveru
prelazi geografske okvire Hrvatske i Dalmacije koja mu je dala ime. Tako je
bilo nesumnjivo i juţno od Hrvatske. Car poĉinje s Paganijom, jer ga na ovom
mjestu zanima samo Hrvatska. No nema razloga sumnjati da se isti naziv nije
protezao i prema jugoistoku, duţ obale nekadašnje provincije Dalmacije,
ukljuĉivši, naravno, i bivšu Prevalitanu. Ukratko, Konstantinovo
’Dalmacijsko more’ svojim se prostranstvom u glavnim crtama poklapa s
morem što su ga i rimski i stariji bizantski pisci zvali Adrijatiĉkim.”
453

Nadbiskup Vilim Tirski opisao je oko 1170. prolaz kriţara kroz
Dalmaciju od 1096. do 1097. Pritom je svu zemlju od Istre do Skadra nazvao
zajedniĉkim imenom Dalmacija. On je tu zemlju smatrao jedinstvenom
drţavom, na ĉijem prostoru ţivi samo jedan narod, koji se naziva Sclavi ili
Sclavi Dalmatae, a koji govore istim jezikom (“sclavonico sermone”).
454

Vilim Tirski je naglasio da je Dalmacija nastanjena vrlo divljim narodom,
koji je navikao na grabeţ i umorstvo.
455
Prema njemu, malen broj toga

452
M. Suić, ibid., s. 14.
453
Ibid.
454
Šišić, Priruĉnik, ibid., s. 403.
455
U svezi s tim opisom Vilima Tirskoga zanimljiv je pasus iz pisma koje je Maja Miletić
uputila 1. svibnja 1985. Muhamedu Hadţijahiću, a koji glasi: “Spominjete Beli sacri
historia od Vilima Tirskog. Tu pisac spominje stanovništvo dalmatinskog zaleĊa kao
primitivno. Meni je u Rimu došla pod ruke neka stara knjiga, koja je govorila o I.
kriţarskoj vojni i tom prilikom navela stari nama nepoznati izvor o njoj, t.j. pisanje jednog
oĉevidca, kapelana ţene Rajmunda Tuluškog. Po tome izvoru prolaz kriţara kroz

200
naroda, koji stanuju uz morsku obalu, razlikuje se obiĉajima i latinskim
jezikom od drugih stanovnika, koji se sluţe slavenskim jezikom i barbarskim
ponašanjem. Iz toga je opisa oĉito da su stanovnici u gradovima maleni
brojem, da su gradovi samo jedan dio Dalmacije, da je njezin teritorij inaĉe
mnogo veći od podruĉja primorskih gradova i da Dalmaciju nastava većinom
drugo stanovništvo. Poljski kanonik Rajmund de Agiles, koji je i sam prešao
1097/98. s kriţarima preko podruĉja od Trsta do Zadra, našao je tamo, u
zapadnom dijelu Sclavonije, narod koji je nazvao Sclavi, a to je prema
Dominiku Mandiću narod izmeĊu Cetine i Raše u Istri.
456

Ĉinjenica što se mali broj stanovništva uz obalu sluţio nekim latinskim
jezikom ne moţe biti potvrda da je na tom malom podruĉju i dalje ţivio samo
ostatak romaniziranog ili kristijaniziranog stanovništva.
457
Osim toga, ni samo
postojanje latinskih imena u gradovima ne znaĉi da je u njima tada
prevladavao etniĉki posebni “romanski”element. Jireĉek je utvrdio da se od
55 kršćanskih imena u spomenicima dalmatinskih gradova od 500. do 700.
ponavlja 29 imena u istim gradovima u razdoblju od 900. do 1300. (26 imena
više se ne pojavljuje). On je iz toga izvukao dalekoseţan zakljuĉak: da se

Dalmaciju bio je vrlo teţak zbog stalnih napada Hrvata, ne zbog pljaĉke, nego iz
politiĉkih razloga, t.j. na nagovor i zapovijed kralja Bodina. To je vaţno, ovo isticanje
politiĉkog razloga što drugi izvori to nemaju, nego nas prikazuju kao divljake ţeljne
pljaĉke. Ja taj do sada nepoznati izvor nisam objavila niti o tome napisala nikakav rad.”
456
Dominik Mandić, Bogomilska crkva bosanskih krstjana. Ed. The Croatian historical
institute, Chicago, 1962, s. 46. Mandić dalje kaţe da je Rajmund de Agiles zemlju, kojom
je prošao, šest puta nazvao Sclavonia, a njezine stanovnike pet puta Sclavi (Mandić,
ibid.).
457
Robert Curtius ovako objašnjava znaĉenje pojmova “romanus” i “romanicus”:
“Romanija, u prvobitnom poznoantiĉkom, smislu, od 7. i 8. stoljeća nadalje odmijenjena
je novim povijesnim tvorevinama; ali rijeĉi koje se odnose na nju, r omanus i
r omanicus, ostaju ţive. Kad se latinski govorni jezik (puĉki govor, vulgarni latinski
govor) toliko bio udaljio od kniiţevnog jezika da je nastala potreba novog naziva za nj,
javlja se opet stara polarnost Roma - Latium u novu obliku. Razlikuje se lingua lat ina
i lingua r omana (takoĊer uz dodatak r ust ica). Kao treće pridošao je naziv lingua
bar bar a, t o jest njemaĉki jezik. Kar akt er ist iĉno je da I zidor , koji oko
godine 600. lit er ar no djeluje u pot puno r omanizir anoj Španjolskoj, još
ne poznaje ovu uspor ednost t r iju govor a u upot r ebi. ’Romanski’ je ime
koje sr ednjovjekovlje samo, u svome poĉet ku, nadjelo novolat inskim
puĉkim jezicima, i t o u supr ot nost i pr ema jeziku uĉenjaka, lat inskom
jeziku. Rijeĉi izvedene od r omanicus i priloga r omanice (u francuskom,
provansalskom, španjolskom, talijanskom, retoromaskom) nikada se ne upotrebljavaju
kao imena naroda (u tu svrhu našle su se druge rijeĉi), već kao imena onih jezika-dakle u
istom smislu kao talijansko volgar e” (Robert Curtius, Evropska knjiţevnost i latinsko
srednjovjekovlje. Ed. Matica hrvatska, Zagreb, 1971, s. 37-38).

201
naime tu radi o kontinuitetu romanskoga gradskoga puĉanstva.
458
Što se tiĉe
Jireĉekovih primjera vaţno je napomenuti da su to gotovo samo primjeri s
crkvenim osobama. MeĊutim, taj staleţ ne moţe biti mjerilo za etniĉko
podrijetlo svih stanovnika u gradovima. Nije ĉudno što te crkvene osobe nose
latinska imena svetaca. A valja konstatirati i to da su ti sveci bili poznati i
Hrvatima i da su mnogi od Hrvata nosili njihova imena.
459
Dakako, u
hrvatskim oblicima.
460
Vesna Jakić-Cestarić svojom konkretnom analizom
stanja u Zadru definitivno je srušila vrijednost Jireĉekove teze. Ona je utvrdila
sljedeće: “Vaţan zakljuĉak u vezi s odreĊivanjem etniĉke pripadnosti na
temelju antroponima jest ovaj: zbog naporednosti romansko-kršćanskih i
hrvatskih imena koja susrećemo u zadarskim obiteljima X st., već od toga
vremena imena (u svom osnovnom obliku) ne mogu biti siguran etniĉki znak.
Ne moţe se vršiti dioba na naĉin: romansko-kršćansko ime = Roman,
hrvatsko ime = Hrvat”.
461


458
Constantin Jireĉek, L'eredita di Roma nelle citta della Dalmazia durante il medioevo.
Societa Dalmata di storia patria, Roma, 1984, s. 39, 98.
459
Ivan Strohal je bio prvi koji je doveo u sumnju Jireĉekove pretpostavke. On je to
pobijao istiĉući da bi se isto tako moglo izvoditi da su današnji seljaci u Hrvatskoj izravni
potomci starih Romana u dalmatinskim gradovima jer i oni nose imena koja se navode u
latinskim ispravama. “Istina je doduše, da u krajevima podalje od mora u ono doba nije
bilo, bar ne toliko, tih općenitih kršćanskih imena. No tome nije uzrokom, što bi dalje od
mora ţivjeli Hrvati, a uz more Romani, nego, što su ovi uz more već rano poprimili
kršćansku vjeru s latinskim bogosluţjem i s latinskim imenima (Ivan Strohal, Pravna
povijest dalmatinskih gradova. I, JAZU, Zagreb, 1913, s. 61-62).
460
Teška je dobra grafiĉka reprodukcija hrvatskih rijeĉi danih grĉkim ili rimskim pismom.
To se vidi i na hrvatskim patronimima, toponimima i terminima zabiljeţenim u latinskim
izvorima. Zato Eduard Hercigonja upozorava: “Na realnost problema u tom pogledu
upozorava situacija sa slavenskim patronimima, toponimima i terminima zabiljeţenim u
latinskim izvorima (isp. npr. varijante: Trpeimero, Tripemero, Tripimero, Suinimirus,
Suenimirus, ili tepzi, tepizo, tepkica = tepĉica, zatim sluĉajeve poput Piruanego iuppano
de Luca = Prvaneg ţupan Luke<Prvaneg, Gastica huppanus, Stresigna, Paruacca =
Prvunjka, Crisana = Kriţan, Bribina, Cerneca, Uiato = Vojat, Goyzo bano = Gojica ban,
Dirzislai, Dirzisclav, Pechize = Pećice, ali dolazi i Georgius urtaro = vratar, Desimiro
ubrusari = ubrusar itd.)” (E. Hercigonja, Tropismena i trojeziĉna kultura hrvatskog
srednjevjekovlja. Pisana rijeĉ u Hrvatskoj, Zagreb, 1985, s. 41).
461
Vesna Jakić-Cestarić, Etniĉki odnosi u srednjovjekovnom Zadru prema analizi osobnih
imena. Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. XIX, Zadar, 1972, s. 123-124. Jakić-Cestarić
istiĉe da nam za razmatranje o ishodu etniĉke simbioze u Zadru i o jeziku u zadarskoj
obitelji u XI., a zatim u XII. I XIII. st. moţe pouzdanije posluţiti ispitivanje
hipokoristiĉkih, deminutivnih i augmentativnih tvorba, jer su to imena koja se u obitelji
daju od milja, tako da s priliĉnom mjerom sigurnosti odraţavaju njezino jeziĉno stanje. U
vezi s tim ona je dodala: “Jireĉek je u osnovnim crtama iznio stanje hipokoristika u
dalmatinskim gradovima. Posebno je donio romanske a posebno slavenske deminutive i
hipokoristike u nekim primjerima; a sve hipokoristiĉke tvorbe na koje je naišao u

202
U Tome arhiĊakona ima da su se hrvatski vladari od Drţislava (969. -
997.) dalje nazivali kraljevi Dalmacije i Hrvatske.
462
Tu ĉinjenicu Toma
ArciĊakon je tumaĉio ovako: “Od toga Drţislava ostali njegovi nasljednici
nazivali su se kraljevima Dalmacije i Hrvatske. Primali su naime znakove
kraljevskoga dostojanstva od bizantinskih careva i nazivali se njihovim
eparsima ili patricijima. Oni su naime gospodstvo nad kraljevstvom
Dalmacije i Hrvatske imali po nasljedstvu svoga postanka otaca i
pradjedova.”
463
Bizant je, prema kazivanju Tome arciĊakona, dao Drţislavu

dokumentima iz dalmatinskih gradova uvrstio je u spisak imena. Tako je hrvatske
hipokoristiĉke oblike od kršćanskih imena uvrstio pored latinskog oblika dotiĉnog imena.
Time se dokazana moć hipokoristika pri rasuĊivanju o etniĉkom stanju u dalmatinskim
gradovima srednjeg vijeka u toj knjizi znatno umanjila” (V. Jakić-Cestarić, ibid.). O
etniĉkom stapanju grada i sela svjedoĉi i kulturna jedinstvenost predromanike, koja se
oĉituje u stilskoj jedinstvenosti na podruĉju gradova i u njihovom zaleĊu. Usp. Ţ.
Rapanić, Predromaniĉko doba u Dalmaciji. Logos, Split, 1987, s. 76.
462
Lujo Margetić istiĉe da je naziv “Regnum Croatiae et Dalmatiae” ostao u znanosti do
danas neriješen problem. On navodi da su predloţena ova tri temeljna rješenja:“1.
Ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije u jedno kraljevstvo pod nazivom Regnum Croatiae et
Dalmatiae sproveo je Petar Krešimir koji je stvarno vladao nad Dalmacijom i kojem je
Bizant tu vlast meĊunarodno-pravno priznao...2. Petar Krešimir je imao stvarnu vlast nad
Dalmacijom te je zbog toga uzeo titulu kralja Hrvatske i Dalmacije bez obzira na
priznanje i suglasnost Bizanta...3. Petar Krešimir nije imao ni stvarnu ni pravnu vlast nad
Dalmacijom. On se zapravo samo kitio naslovom kralja Hrvatske i Dalmacije”.Margetić
je zakljuĉio da ni jedno od predloţenih rješenja ne zadovoljava: “Ne postoji nikakav
dokaz da je Bizant priznao novu drţavno-pravnu cjelinu (regnum Croatiae et Dalmatiae),
a niti je to ĉak vjerojatno. S druge strane, stvarna vlast nad nekim podruĉjem nije
dovoljan pravni razlog da se to podruĉje pravno ujedini pod meĊunarodno priznatom
vlašću... Sama ĉinjenica drţanja Dalmacije bez meĊunarodnog priznanja ne bi davala
nikakvo pravo Petru Krešimiru da nosi naslov ujedinjenog kraljevstva. Po našem je
mišljenju Petar Krešimir vladao doduše nad Krkom, dakle imao je stvarnu vlast nad
dijelom Dalmacije, ali daleko vaţnije od posjeda dijela Dalmacije bila je bar prešutna
suglasnost pape na Krešimirov program osvajanja Dalmacije i njezinog inkorporiranja u
Hrvatsku.” (L. Margetić, Odnosi Petra Krešimira i pape prema korĉulanskom kodeksu.
“Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku”, god. LXXIV, Split, 1980, s. 233-234).
Zabluda svih dosadanjih tumaĉenja, ukljuĉujući i Margetićevo, je u tome što se pojam
Dalmacije svodi samo na nekoliko primorskih mjesta. Hrvati i Hrvatska bili su u
Dalmaciji, kojoj su u zaleĊu dalmatinskih gradića ţivjeli Dalmati kojima je zavladao
hrvatski kralj i to izrazio u svojoj vladarskoj tituli.
463
Guberina, Drţavna politika, I, ibid., s. 158.
Lovre Katić je taj vaţni pasus ovako preveo: “Od vremena toga Drţislava ostali njegovi
nasljednici nazvani su kraljevima Dalmacije i Hrvatske. Primali su naime znakove
kraljevskoga dostojanstva od careva bizantskih i zvali su se njihovim eparhima i
patricijima. Drţali su naime gospodstvo nad Dalmacijom i Hrvatskom po nasljedstvu
podrijetla svojih otaca i pradjedova” (Lovre Katić, Gdje se nalazi krunidbena bazilika

203
znakove dostojanstva, ali je iz Tomina teksta oĉito da su hrvatski vladari
imali vlast nad jedinstvenim kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske, i to po
nasljedstvu prava svojih otaca i pradjedova, što znaĉi od velike starine. Tako
je Bizant samo formalno priznao ono što su hrvatski vladari imali već prije.
Zanimljivo je i tituliranje hrvatskih vladara u ispravama, u kojima se oni
spominju kao kraljevi Hrvata i Dalmatina. U saĉuvanim ispravama prvi put se
tek na poĉetku druge polovice X. st. hrvatski vladari oznaĉuju kao kraljevi
Hrvata i Dalmatina. Da su “Dalmatini” isto što i Hrvati, kako misle dosadanji
tumaĉi Gottschalkova izvora, onda bi takvo razlikovanje u tituli bilo
besmisleno. Ako bi se ova kraljevska titula odnosila na stanovnike gradova
koji su se nazivali Romani (Latini), onda bi se vladari nazivali kraljevi Hrvata
i Romana, odnosno Hrvata i Latina, a ne kraljevi Hrvata i Dalmatina. U
ispravama od kralja Petra Krešimira IV. poĉinje se paralelno upotrebljavati uz
dotadašnju oznaku “kralj Hrvata i Dalmatina” i formula “rex Chroatiae et
Dalmatiae”. Da pojam “Dalmacija” nije obuhvaćao samo nekoliko gradova i
otoka, moţe se savršeno jasno zakljuĉiti na temelju toga što kralj Petar
Krešimir IV. u ispravi izdanoj u Ninu 1069. naziva sve more uz jadransku
obalu “svojim dalmatinskim morem” (“... nostram propriam insulam in nostro
Dalmatico mari sitam, que uocatur Mauni,...”).
464
Hrvatska i Dalmacija bile
su geopolitiĉka cjelina što dokazuje i naziv “kraljevstvo” (“regnum”).
465

U meĊuvremenu kako su Hrvati i Dalmatini ţivjeli na istom podruĉju
pod istim vladarima pojam “Hrvatska” postao je sinonim za „Dalmaciju“, a
naziv “hrvatski” sinonim za “dalmatinski”. U jednom korĉulanskom rukopisu
napisanom oko 1132. stoji da je papa Aleksandar II., pošto je doznao da je
Krešimir, vladar Hrvata, dao ubiti svoga brata, poslao poslanika Majnarda da
to istraţi. U tekstu se dalje tvrdi da je Majnard, dok je “boravio kod
Dalmatina”, otkrio da su oni zaraţeni opakim zloćama.
466
Prema tome, iz toga
je izvora oĉito da su Hrvati i Dalmatini sinonimi, kao što su i Dalmacija i
Hrvatska sinonimi. Papa Grgur VII. u pismu od 4. listopada 1079. iz Rima
nalaţe Vecelinu da ne ide protiv kralja Zvonimira koji kraljuje u Dalmaciji
(“... quem in Dalmatia regem auctoritas apostolica constituit”).
467
Jedan

kralja Zvonimira? “Hrvatsko kolo”, knj. XXIII, ed. Matica Hrvatska, Zagreb, 1942, s.
183).
464
CD, s. 112-114.
465
Vjekoslav Klaić, Regnum Croatiae et Dalmatiae. Sveslavenski zbornik, Zagreb, 1930,
s. 80. Plural “regna” uptrebljavao se tek od god. 1359. ([išić, Povijest Hrvata, ibid., s.
523).
466
Vinko Foretić, Korĉulanski kodeks 12. stoljeća i vijest iz doba hrvatske narodne
dinastije u njemu. Starine JAZU, knj. 46, 1956, s. 23-24.
467
Šišić, Priruĉnik, ibid., s. 273.

204
madţarski ljetopis toga vremena kralja Zvonimira titulira “kralj
Dalmacije”.
468
U Italiji se, a i drugdje, kao npr. u Madţarskoj u XI. st., “zvalo
hrvatsko-dalmatinsku drţavu imenom Dalmacija”.
469
Splitski arhiĊakon
Toma imao je pred oĉima antiĉku Dalmaciju kad je pisao o granicama
hrvatske drţave.
470
Da su nazivi hrvatski i dalmatinski tijekom vremena
postali sinonimi i daleko izvan granica Hrvatske, odnosno izvan Dalmacije,
dokazuje i jedan vaţni izvor iz sredine XII. st. Taj je izvor poznati Edrizijev
opis hrvatskih zemalja koji je prvi u nas objavio Š. Ljubić 1887. prema
jednom rimskom izdanju iz 1883.
471
Nada Klaić zakljuĉuje da je za Edrizija,
koji je sicilskom kralju Rogeru II. pomagao godine 1161. pri opisu zemaljske
kugle, “karakteristiĉno poistovjećivanje Hrvatske s Dalmacijom”. Edrizijev
opis N. Klaić je rezimirala ovako: “Pošto je naveo udaljenost izmeĊu Labina,
Plomina i Lovrana Edrizi dodaje da je taj grad “posljednji akvilejski posjed na
moru”... Zatim nastavlja: “Na akvilejske se zemlje nastavljaju hrvatske zemlje
koje se nazivaju i Dalmacija”... U nastavku teksta opisuje pojedina naselja što
se pruţaju uz obalu od Lovrana dalje. Dakle, poslije Lovrana slijedi Bakar
koji je udaljen deset milja. Kod Bakra poĉinju “hrvatske zemlje koje su uzele
ime Dalmacije i proteţu se duţ mora”...Nabrojivši redom dalmatinske i
hrvatske gradove na obali sve do Dubrovnika zaustavlja se na potonjem
istakavši da su Dubrovĉani Dalmatinci, ali da je njihov grad “posljednji
hrvatski grad” ...Edrizi prelazi zatim na opis kvarnerskih otoka: Osora, Cresa,
Raba i Paga i završava ovako: “Tutte quese isole delle quali abbiam discorso
sono popolate e fanno parte della Croazia.”
472
Papa Aleksandar III. koji je
1177. posjetio Dalmaciju a kojega su Zadrani, na njegovu putu u Mletke
doĉekali, pjevajući pjesme na sklavinskom jeziku (“in eorum sclavica
lingua”), poslao je 4. listopada 1180. god. jedno pismo “clero et populo per
Dalmatiam et totam Sclauoniam”.
473
A papa Aleksandar IV. u pismu od 21.

468
Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 527.
469
Šišić, Povijest Hrvata, ibid., s. 580.
470
N. Klaić, Povijest, I, ibid., s. 95-96.
471
S. Ljubić, L'Italia descritta nel libro del re Ruggero compilato da Edrisi. Testo arabo
pubblicato con versione e note da M. Amari e C. Schiaparelli. Roma, 1883, Rad, JAZU,
knj. LXXXV, Zagreb, 1887, s. 229-240.
472
N. Klaić, Da li je postojala Dalmatinska marka Beĉke ilustrirane kronike?
Zgodovinski ĉasopis, sv. 19-20 za 1965/66, s. 135. Klaićka je uvjerena da se Edrizi sreo s
identifikacijom Hrvatska i Dalmacija u Kvarneru i u Hrvatskom primorju. Vjekoslav
Klaić, razliĉito od Nade Klaić, istiĉe da dok dukljanski svećenik “sasvim izjednaĉuje
Hrvatsku i Dalmaciju, Arapin Edrisi kao da hoće imenu Hrvatske dati širi opseg od imena
Dalmacije”. (V. Klaić, Regnum Croatiae et Dalmatiae, ibid., s. 85.) Gotovo cjelovit
Edrizijev (“Idrisov”) tekst objavio je Dominik Mandić u djelu Crvena Hrvatska u svijetlu
povjesnih izvora. Hrvatski povijesni institut, Chicago, 1957, s. 239-244.
473
I. Strohal, Pravna povijest, ibid., s. 59.

205
sijeĉnja 1255. piše de je “Sibenicensis ecclesia in Sclavonia”.
474
Mnogo znaĉi
i ĉinjenica što je i u Popa Dukljanina prvobitna Dalmacija nazvana
Hrvatskom, a Dalmatini Hrvatima. Pop Dukljanin, prema Šišiću, ovako dijeli
Hrvatsku:
“Pop Dukljanin u glavnom dijeli sjeverozapadni dio Balkanskoga
poluostrva na dva skupa; jedan mu je Primorje (Maritima) a drugi Zagorje
(Transmontana). Prvi naziva on još i Hrvatskom ili Dalmacijom, dijeleći je od
mjesta Dalma (=Dalmno, Duvno) do Vinodola (Val de vino) i od mjesta
Dalma do Dirahija (Draĉa) na Bijelu Hrvatsku ili donju Dalmaciju (Croatia
Alba, quae et inferior Dalmatia dicitur) i na crvenu Hrvatsku ili gornju
Dalmaciju (Croatia Rubea, quae et superior Dalmatia dicitur). Zagorje naziva
Srbijom (Surbia), a i ona se odvaja na dvije provincije (duas provincias); prva
se širi od velike “rijeke Drine na zapad do Borove planine” (a magno flumine
Drina contra occidentalem plagam usque ad Montem Pini), to je Bosna, a
druga “od iste rijeke Drine na istok do (rijeke ) Laba i Skadarskog blata” (ab
eodem flumine Drina contra orientatem plagam usque ad Lapiam et paludem
Labeates), to je Rasa (Rassa).”
475


- - -

Iz svega izloţenog proizlazi da su na dijelu nekadanjega teritorija
rimske provincije Dalmacije tijekom srednjega vijeka postali sinonimi nazivi
Hrvat, Sklavin i Dalmatin, odnosno, Hrvatska, Sklavonija i Dalmacija.
Nositelji hrvatskog imena bili su izvrsno organizirana ratniĉka skupina, koja
je svoje hrvatsko ime postupno nametala svim podreĊenima nad kojima bi
zavladala. Ti su Hrvati na taj naĉin stvorili zaĉetak hrvatske drţavnosti.
MeĊutim, oni su kao ratnici bili malobrojni (prema procjenama u
historiografiji od 5 do najviše 20 tisuća vojnika). Suić je u etnogenezi Hrvata
istaknuo, uz sigurni paleo-balkanski supstrat i „malobrojni hrvatski
superstrat“, još i u juţnoslavensku komponentu. Nepobitno je Suićevo

474
Ibid.
475
Šišić, Povijest, ibid., s. 456-457. Šišić je zakljuĉio da se kazivanje Popa Dukljanina
podudara, kako se vidi “već na prvi pogled”, s opisom cara Konstantina Porfirogeneta
(Šišić, ibid., s. 457).
Jedan španjolski franjevac u djelu Put oko svijeta, koje je napisao oko 1330., pod
pojmom Esclavonia razumijeva kraljevinu na istoĉnoj jadranskoj obali te u nju smješta,
izmeĊu ostaloga Senj, Zadar, Šibenik (usp. Josip Smodlaka, Zemlje juţnih Slovena i
njihovi grbovi oko god. 1330. u Putu oko svijeta jednog španjolskog fratra. Split, 1931,
s. 14).

206
fiksiranje paleobalkanskog superstrata u etnogenezi Hrvata. On je to ovako
definirao: “Za formiranje historijskog hrvatskog etnosa vaţne su prvenstveno
etniĉke skupine Japoda (uglavnom Lika), Liburna (Kvarner, Hrvatsko
primorje i Podgorje, Ravni Kotari i Bukovica), Delmata (središnja Dalmacija
od Krke do Cetine s dalmatinskom Zagorom) i donekle Ardijejaca (s obje
obale Neretve). Histri su igrali mnogo manju ulogu, a oni su bili i izvan Ilirika
kao i izvan ranosrednjovjekovne hrvatske drţave (koja se formirala uglavnom
unutar kasnoantiĉke provincije).“
476
Dakako da „juţnoslavenska
komponenta“ koju spominje Suić, ako se pod tim misli neko posebno ili
masovno doseljenje Slavena na teritorij rimske provincije Dalmacije poslije
sredine VI. stoljeća ne postoji. Uz to Suićevo zakljuĉivanje treba dodati da
u etnogenezi Hrvata postoji i gotska komponenta. Ĉinjenica je da su Goti
od posljednjeg desetljeća V. stoljeća zavladali teritorijem Japoda, Liburna i
Desidijata i da su na tom teritoriju nastavili ţivjeti i od sredine VI. st. Oni su
se tu trajno nastanili u suţivljenju sa starosjediteljima i u susjedstvu sa
Sklavinima koji su doselili najkasnije sredinom VI. st. s dopuštenjem Gota.
Prema prevladavajućem mišljenju, naziv Gacka vezan je s etnonimom Got,
što znaĉi da je Gacka bila oblast („drţavica“) Gota („natio
Guduscanorum“). OdreĊeni kontinuitet vlasti na ovoj teritoriji izgleda da
stoljećima poĉevši od VI. st. nije bio prekinut. Druţina ratnika oko Borne nije
bila toliko brojna da bi mogla naseljavati odreĊene predjele na teritoriju
Dalmata, krajem VIII. i poĉetkom IX. st. Oni su bili prvenstveno ratniĉki,
dakle mobilni, a ne naseljeniĉki (stoĉarski ili seljaĉki) element. To su mogli
biti u prvom redu u izvorima zajamĉeni Gaćani, dakle potomci Gota. Dakako
da su s Bornom došli i ostaci starosjeditelja, odnosno po svojedobnoj gotskoj
suglasnosti potomci doseljenih Sklavina. Sve je to tada bio više manje jedan
jedinstveni element, jer se u meĊuvremenu dogodila asimilacija o kojoj piše
Toma, a koju indirektno potvrĊuju i franaĉki izvori, koji osim Gaćana pod
pojam „natio“ ne spominju posebno druge etnose Doseljene Gaćane,
podrijetlom Gote, i uz njihovu suglasnost svojedobno doseljene Sklavine,
nazivalo se u primorskim gradićima i meĊu Dalmatima jednim imenom
Sklavini, po obiĉaju da se tako naziva sve one koji su nekada doselili s druge
strane Save i Dunava, a i još dalje s europskog sjevera. Da su ti doseljenici
meĊu Dalmate stvarno bili podrijetlom Goti, ili barem pod nekadanjom
gotskom vlašću, dokazuje i neuništeni arijanizam koji se u hrvatskoj drţavi
osjećao, posebno u crkvenom raskolu tijekom gotovo svih stoljeća njezina
postojanja. Uloga Gota u hrvatskoj etnogenezi u odnosu na starosjeditelje ne
izgleda velika, ali je u duhovnom biću današnjega hrvatskog naroda

476
M. Suić, Neke historijske determinante.., ibid., s. 367. ( Treba napomenuti da je ovaj
Suićev tekst objavljen u ĉasopisu „Naše teme“, koji je bio teoretski organ CK KP
Hrvatske.)

207
neusporedivo vaţna. Borna se u historiografiji smatra osnivaĉem hrvatske
drţave. Ĉinjenica da je ta Bornina drţava nastala najprije na teritoriju Gacke,
Like i Krbave, znaĉi da je u stvaranju hrvatske drţave bitno ugraĊen gotski
element. Ugledni stari povjesniĉari shvaćali su tu ĉinjenicu. Tako je Farlati
zakljuĉivao:“Regnum Dalmatinum a Gohis originem, a Sclavis incrementum
accepit.“ („Dalmatinsku drţavu osnovaše Goti, a povećala se sa
Sklavima“).
477
Izvanredna snaga prvobitnoga gotskog, a kasnije
slaveniziranog elementa u Gackoj, Lici i Krbavi oĉituje se sve do propasti
drţave hrvatskih vladara. Porfirogenet u DAI svjedoĉi da su u njegovo doba,
dakle sredinom X.st. Gacka, Lika i Krbave uţivale poseban poloţaj u
hrvatskoj drţavi u smislu da su imali odreĊenu autonomiju kojoj je na ĉelu
bio ban. Taj hrvatski ban igrao je kako je poznato, ponekad i presudnu ulogu
u politiĉkim zbivanjima cijele hrvatske drţave. Goti su opstojali i odrţali se
do svoga stapanja sa starosjediteljima prema nekim izvorima i izvan
teritorija Gacke, Like i Krbave. To osobito vrijedi za neretvansko podruĉje.
Tako Andrea Dandolo (1309.-1354.), na temelju starijih izvora biljeţi: „
...erant enim Sclavi ad huc gentiles,quia a Gothis originem traxerant“ (Bijahu
Sklavi još uvijek pogani, jer su vukli podrijetlo od Gota“).
478


477
D. Farlati, Illyricum sacrum. II, Venecija, 1753, s. 143.
478
F. Raĉki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquamillustrantia. JAZU,
Zagreb, 1877, s. 334. J. Kelemina je u svojim radovima upozoravao na ostatke Gota i
na drugim dijelovima Balkana a posebno uz Jadransku obalu.

208




III.
PREVLADAVANJE LUNARNOG
KULTA NA TERITORIJU RIMSKE
DALMACIJE

209

210




I.
O ZNAČENJU BOGA VIDA

Astralni kultovi na europskom tlu, pa tako i u današnjim zemljama
juţnih Slavena preţivjeli su bronĉano i ţeljezno doba. Za istraţivaĉe je
problem u tome što nije lako utvrditi kultnu pripadnost istih simbola u
raznim krajevima. Kad je oznaĉen polumjesec, onda problema za
tumaĉenje nema. U neolitiku, na primjer, u lisiĉićkoj keramici polumjesec
je “najĉešći simboliĉki znak i dolazi u ĉitavoj seriji takvih motiva.”
479

Simbol kruga moţe u juţnim krajevima predstavljati i puni Mjesec (uštap),
a svastika izvan europskog sjevera moţe predstavljati Mjesec. “Naime,
mišljenja koja su do sada bila raširena o ovim simbolima, da rozeta, toĉak,
krug i svastika pretstavljaju simbol sunca kao na orijentu, u novije se
vrijeme pobija s obzirom na keltske spomenike. Tako je oĉito, napr. da
toĉak na keltskom spomeniku ima drugo znaĉenje, a drugo opet kod Grka,
gdje je prikazan uz Nemezu i Fortunu. Lefort simbolima odreĊuje svojstva
prema boţanstvima uz koja se javljaju. Tako za toĉak, koji se kod galskih
pretstava javlja uvijek samo uz Jupitra-Taranisa, smatra da je simbol
grmljavine. Uz toĉak se Jupitru ĉesto dodaje snop munja. Simbol toĉka
prati na spomenicima na jugoistoku Galije i u sjevernoj Španiji svastika, a
na jednom spomeniku iz Engleske uz svastiku je sa obje strane toĉak. Za
svastiku smatra Lefort da je postala iz dvaju ukrštenih spirala, koje nosi na
svom ramenu i Jupiter iz Chatelot-a. Svastika je i dobro poznat simbol
nordijskog boga groma Thor, a dupla spirala simbol Taranisa. Zato Lefort
smatra da oba simbola, svastika i spirala oznaĉavaju munju. Spirala je već
u kretskoj i mikenskoj kulturi imala simboliĉan znaĉaj i nalazi se uz
dvostruku sjekiru i bika.”
480
Svastika se obiĉno tretira kao simbol

479
Alojz Benac - Đuro Basler - Esad Pašalić - Nada Miletić - Pavao AnĊelić, Kulturna
istorija Bosne i Hercegovine. Veselin Masleša, Sarajevo, 1984, s. 64.
480
Irma Ĉremošnik, Narodna simbolika na rimskim spomenicima u našim krajevima.
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, NS, tom XII, Sarajevo, 1957, s. 229-230.

211
solarnoga kulta. Treba napomenuti da motiva svastike nije pronaĊeno
mnogo na teritoriju rimske provincije Dalmacije.
481
Jan de Vries, jedan od
najboljih poznavatelj keltske religije, izvanredno je oprezan u shvaćanju
astralnog kulta u Kelta. On nije potpuno siguran, na primjer, u mogućnosti
koje upućuju na solarnu simboliku u Kelta.
482
Kontinuitet prapovijesne
simbolike dokazan je u rimskoj provinciji Dalmaciji. Javljaju se ranije
poznati simboli: krug, toĉak, kolo, polumjesec, rozete, triscelis, svastika,
lovor i grana ili drvo. “Na našoj teritoriji, osobito u Bosni, nalazimo
potvrdu i za to da su ti simboli, kao što kaţe M. Skalon uopće o simbolima,
tragovi vjerovanja ranijih prethistorijskih perioda, jer skoro sve naprijed
nabrojene simbole nalazimo već i na predmetima iz prethistorijskog doba.
Zato nam Bosna, koja je što se tiĉe prethistorije dosta istraţivana, pruţa
lijepe primjere...Najrasprostranjeniji simboli na našim spomenicima su
koncentriĉan krug, polumjesec i rozeta. Ali dok se oni u Makedoniji na
spomenicima javljaju samo pojedinaĉno, i to u timpanonu stele, na stelama
u Bosni oni zauzimaju ĉitavu gornju površinu iznad natpisa. Tako su u
oblasti oko Bihaća i Bos. Petrovca najĉešće šesterokrake rozete u krugu,
spiralna rozeta i lovor... Na japodskim spomenicima pored rozete javlja se
i toĉak, polumjesec, pravokutnik i svastika, a oni su dosta obiĉni i na
drugim rimskim spomenicima sa simbolima.”
483
Na spomenicima kod
Japoda uz geometrijske simbole javljaju se i simboliĉne predodţbe
ţivotinja kozoroga, ribe i vepra.
484

UtvrĊeno je da solarni kult u europskim i balkanskim prostorima nisu
bili prevladavajući. „U stvari Sunce nije bilo personifikovano ni u
indoevropskoj starini, jer su u indoevropskom arealu svi solarni kultovi
prearijski. U staroj Grĉkoj i u staroj Italiji Sunce je u kultovima imalo
sporedno mjesto, a kult Sunca nije utvrĊen ni kod starih Germana ni kod
finskih naroda, ĉija vjerovanja o Suncu, kao ni slovenska, nemaju istinsko
vjersko znaĉenje. I u narodnoj umjetnosti slovenskih naroda lunarna se
simbolika ĉeto pojavljuje i bez izrazitih elemenata kulta, dok i narodna
poezija, na koju su se osobito oslanjali stariji nauĉnici, ponekad daje Mjesecu
oĉitu prednost nad Suncem. Mjesec nekad i u narodnoj poeziji predstavlja
domaćina, što je sasvim u skladu sa ĉinjenicom da je Mjesec u svim
slovenskim jezicima muškog roda. Stoga i podatke nekih izvora, koji, pored

481
Usp. Reana Senjković, Motiv svastike u Dalmaciji od neolitika do XX. stoljeća.
Ethnologica dalmatica, vol. I., ed. Etnografski muzej Split, 1992, s. 55-66.
482
Jan de Vries, I Celti. Jaca Book, Milano, 1982, s. 166, 168-169.
483
Ĉremošnik, ibid., s. 221-223.
484
Ĉremošnik, ibid., s. 227.

212
Sunca, spominju i poštovanje Mjeseca, moţemo shvatiti kao izraz vjerovanja
o Suncu i Mjesecu koja su daleko od pravog vjerskog kulta, kako je to
ubjedljivo pokazao Gasparini i kako s pravom tvrdi Unbegaun.“
485
Iz nekih
simbola na nalazima i s teritorija rimske Dalmacije ne moţe se sa sigurnošću
zakljuĉivati da oni svjedoĉe o solarnom kultu kako to misle neki arheolozi.
486

O kultu Sunca u antiĉko doba zapadno od Drine do Jadrana ne postoji
ni jedno pismeno svjedoĉanstvo. Maksim iz Tira /II. st. posl. K./ navodi da
Peonci, starosjedilaĉko stanovništvo u današnjoj Macedoniji, štuju Sunce i da
ga predstavljaju kao kolut na velikom štapu.
487

Branimir Gabriĉević pisao je u novije vrijeme o solarnoj simbolici
u knjizi Studije i ĉlanci o religijama i kultovima antiĉkog svijeta.
488

Njegova teza o solarnoj simbolici kod “Ilira” provincije Dalmacije
utemeljena je na pretpostavljanju. Gabriĉević je vjerovanja naroda u
navedenom podruĉju pokušao protumaĉiti u prvom redu analogijama s
teritorija drugih kultura (naroda). MeĊutim, njegovo prizivanje na Kelte,
dotiĉno Maksima iz Tira kao izvor ili Cumonta kao literaturu itd. na
konkretnom primjeru teritorija ĉiji autohtoni izraz i sam Gabriĉević istiĉe
ostaje neuvjerljivo.
Vaţno je istaknuti da svastika moţe znaĉiti simbol Sunca i Mjeseca.
489

Moţda je donekle utemeljeno Gabriĉevićevo mišljenje da je „u našim ilirskim
oblastima“ postojao istodobno solarni i lunarni kult. "Za nas je posebno vaţna
ĉinjenica da je na jednoj veoma osebunoj grupi antiĉkih nadgrobnih
spomenika iz juţne i zapadne Bosne (Bihać, Petrovac, Glamoĉ, Livno,
Duvno) takoĊer fiksiran astralni par SOL - LUNA, s time da je solarni simbol
predstavljen sitnim koncentriĉnim kruţićima, što znaĉi motivom koji se

485
Špiro Kulišić, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraţivanja posebno
balkanoloških. ANU BiH, Sarajevo , 1979, s. 227.
486
A. Stipĉević, Iliri, ibid., s. 181; Šime Batović, Kultura starih Liburna. „Dometi“,
XV/1982, 12, 182; Š. Batović, Nin u prapovijesno doba u knjizi Povijest grada Nina,
Zadar, 1969, ed. JAZU u Zadru, s. 44; Ruţica Drechsler - Biţić, Predslavenske kulture
u Lici. Zbornik Lika u prošlosti i sadašnjosti, Karlovac, 1973, s. 142; Borivoj Ĉović,
Srednjobosanska grupa. Knjiga: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, ibid., s. 518.
487
Usp. R. Marić, Antiĉki kultovi u našoj zemlji. Ed. Zaduţbina Luke Ĉelovića, Beograd,
1933, s. 8.
488
B. Gabriĉević, Studije i ĉlancci o religijama i kultovima antiĉkog svijeta.Knjiţevni
krug,Split, 1987, s. 82.
489
„Den Zusammenhang mit dem Mond beweisen z. B. die Hakenkreuze mit Mondsicheln
an den Enden einer iranischen, im Don-Gebiet gefundenen Petschaft oder auf einem
fränkischen Anhänger aus Mungersdorf. „(Zdenek Vana, Mithologie und Gotterwelt der
slawischen Völker. Urachhaus, Stuttgart, 1992, s. 215.).

213
bezbroj puta javlja na prapovijesnom arheološkom materijalu. Kad se k tome
ima u vidu da taj isti motiv, i to u mnogo većim dimenzijama, dominira na
spomenutim nadgrobnim spomenicima zapadne Bosne, onda se moţe
zakljuĉiti da je u našim ilirskim oblastima i u stoljećima pune antike (I - III
st.) još uvijek saĉuvao svoj prvobitno kultno-religijski sadrţaj. Ako je to tako,
onda nema nikakva razloga da ne pretpostavimo kako se svijest o znaĉenju
solarnog simbola kod ilirskog ţivlja u ovim krajevima saĉuvala sve do
primanja kršćanstva."
490
Stvarna utemeljenost Gabriĉevićeva mišljenja
moguća je i kroz utvrĊenja prirode slavenskog boga Vida. U tom smislu
posebno je vaţno odreĊivanje Silvanova kulta kao vrhovnog boţanstva,
osobito u Dalmata, jer je to bitno za odreĊivanje je li na teritoriju rimske
provincije Dalmacije postojao lunarni ili solarni kult.
Iz nekih srednjovjekovnih izvora proizlazi da je meĊu Slavenima bio
veoma raširen kult boţanstva Vida kao vrhovnog boga. Iz Helmoldova izvora
proizlazi da su Slaveni poštovali Svantevita (Zuantevith) kao boga nad
bogovima.
491
U povelji cara Friedricha iz 1170. spominje se “gens Ruynarum”
i “Szuentevit” kao njihov najveći idol „maximo ydolo eorum”.
492
I Saxo
Grammaticus (XII. stoljeće) tvrdi da su se pored Sventovitova (Suantouitus)
kipa nalazili sedlo, uzda i veliki maĉ,
493
iz ĉega proizlazi da su se Svantevitu
pripisivale i “odreĊene crte ratniĉkog boţanstva”.
494
Saxo Grammaticus kaţe
da se u ruci Svantevita nalazi rog (s vinom) što upućuje na to da se radi o
lunarnome boţanstvu. U izvoru, koji je poznat pod nazivom “Historia regum
Danorum dicta Knytlingasaga” (iz XIII. stoljeća) takoĊer se spominje
Svantevit /”Suantavit”/.
495

Prema Helmoldu, polovicom IX. st. benediktinci su došli meĊu Rujane
i tu su podigli kip svetog Vita.
496
Kad su se benediktinci povukli, Rujani su se

490
Gabriĉević, ibid., s. 108.
491
C.H. Meyer, ibid., s. 43-47.
492
Meyer, ibid., s. 47-48.
493
Meyer, ibid., s. 49-56.
494
Kulišić, ibid., s. 187.
495
Meyer, ibid., s. 84-85.
496
Sveti Vitus štovao se na Siciliji kao muĉenik u Dioklecijanovim progonima oko godine
304. (Friedrich Wilhelm Weitershaus, Christliche Taufnamen. Pottloch Verlag,
Aschaffenburg, 1986, s. 163.) Od V. st. crkve i samostani posvećivani su svetom Vitu u
Rimu, na Siciliji i Sardegni, a njegov kult osobito se razvio u srednjem vijeku posebno
meĊu Germanima i Slavenima. Njegove relikvije bile su prenesene u pariški samostan sv
Denisa (druga polovica VIII. st.), a zatim u samostan Corvey u Saskoj 836. g.
(Enciclopedia cattolica. Sv. XII, Cittá del Vaticano, 1954, s. 1537-1538.) Godine 822.
utemeljena je opatija Corvey kao kolonija opatije Corbie (Picardie) i kao prvi samostan u

214
ponovno vratili u poganstvo, ali su svetoga Vita poštovali kao svoga najvećeg
boga.
497
Gotovo se svi istraţivaĉi slaţu da se u Helmolda radi o legendi bez
povijesnoga temelja.
498
L. Niederle smatra da je Crkva poganskog Svantevida
zamijenila svetim Vitom, a da je navedena legenda raširena tek u XII. st. kad
su se poĉeli tumaĉiti slavenski bogovi prema imenima rimskih bogova.
499
H.
Lowmnianski istiĉe da ne moţe biti govora o evangelizaciji u Polablju u IX.
st., jer “karolinška ekspanzija nikada nije dosezala tako daleko; toboţnji
podatak cara Lotra iz 844. godine o tom pitanju, premda ga je potvrdio
Hadrijan IV. godine 1155., obiĉan je falsifikat”. On smatra da je do
identificiranja svetoga Vita sa Svetovidom moglo doći prije godine 1114. i
samo u slavenskom jeziku, jer je u latinskome, a još više u njemaĉkome, to
zvuĉalo drugaĉije. Lowmnianski istiĉe da arkonski Svetovid nije mogao biti
pozajmica latinskog sanctus Vitus već oblik slavenske recepcije svetog Vita u
smislu “da je Svetovid autentiĉni sv. Vit, koji je jedino tretiran kao poganski
idol”. On dalje kaţe da se Slaveni nazivom Svetovid nisu koristili
svakodnevno i da se u “polapskoj mitologiji posebna paţnja poklanja drugom
ĉlanu - vit, koji se pojavljuje u razliĉitim imenima, posebno u Rusiji. Kod
Luţiĉana se pojavljuje boţanstvo Jaro-vit (naziv po ugledu na Svetovid, jer jar
= sveto prema Brückneru ima isto znaĉenje), dok se u Rusiji pojavljuju tri
mitološka imena s ĉlanom - vit, iako to ne znaĉi da nije bilo i drugih
analognih naziva”.
500
Vladimir Maţuranić navodi da je “Vid, Vit” ime
“sljubljeno s lat. Vitus, i ako je u drevnosti moţda posve inakoga domaćega
postanja”. Maţuranić istiĉe podatak da se pri obraćenju pogana na kršćanstvo
ĉesto najuspješnije provodio apostolat po uputi pape Grgura I. Velikoga u
smislu da se, gdje je moguće, “primjenjuju nauku prave vjere obiĉaji puĉkoga

Saksonaca. Njezin prvi opat dobio je spomenute kosti i tako je sveti Vit postao
zaštitnikom Sasa, koji su pod njegovom zastavom vojevali protiv Polapskih Slavena. (Jan
Peisker, Koje su vjere bili stari Sloveni prije krštenja? Starohrvatska prosvjeta, n.s. II,
sv. 1-2, Zagreb-Knin, 1928, s. 74-75.) Sveti Vit se štovao kao ĉudotvorac koji lijeĉi ljude
i ţivotinje. (Lexikon der christlichen Ikonographie. Sv. 8, Herder, Rom-Freiburg-Basel-
Wien, 1990, s. 579.) Moguće je i da su mnoge ĉudesne moći pripisivane svetom Vitu,
prije bile pripisivane bogu Vidu.
497
Meyer, ibid., s. 46-47.
498
U Hrvata je Toma Maretić već 1886. prihvatio mišljenje Zeussa, koji je u svom djelu
Die Deutschen und die Nachbarstämme proglasio identificiranje Svetovida sa svetim
Vitom pustom bajkom. (Toma Maretić, Narodna imena i prezimena. Rad JAZU, knj.
LXXXI, Zagreb, 1886, s. 131-132.).
499
Kulišić, ibid., s. 185. Pettazzoni zakljuĉuje da kulta svetog Vita nikad nije bilo u Rujana
nego da je bilo samo kulta boga Svetovida, kojega su redovnici, zbog oĉite glasovne
sliĉnosti imena, transformirali u svetog Vita.
500
H. Lowmianski, ibid., s. 169-170.

215
krivoga vjerovanja”.
501
I hrvatski jezikoslovci smatraju da je latinski Vitus
zamijenio poganskoga Svetovida, kojega izvori navode u obliku
Suantauit(h)us, Szuentevit, Zuantevith.
502
Prema mišljenju Tome Maretića
„svat“ je prvobitno znaĉio “fortis, firmus”.
503
Kulišić smatra da se “svante”
moţe objasniti kao “sveti” u prvobitnom znaĉenju “silni”.
504
Mate Šimundić
istiĉe da se u starom slavenskom imenarstvu susreću dvoĉlana imena u kojih
je prvi ĉlan SVAT(O) - SVETO. Tako je ĉeš. Svatobor, Svatomìr i Svatopluk.
Ista su imena i u slovaĉkome. U ruskome je Svjatopolk i Svjatoslav. Poljska
su Swietobor, Swietobor, Swietomir, Swietopelk, Swietoslav, Swietozyzn.
Budući da su po koja pisana i latinski odnosno polatinjeno, nalaze se i oblici
kao Sventoborium, Svantemir, Swantopolconi i dr. A to je sluĉaj i u drugim
slavenskim jezicima, stoga takva imena treba vratiti u izvorni oblik. I to je sve
uĉinjeno. U starome slovenskom imenarstvu (VIII.- X. st. ) bivaju
Svetodraga, Svetogoj, Svetomir, Svetopolk, Svetoslav, Svetoţizna.. Stara su
hrvatska: Svetogor, Svetoljub, Svetotovid; bugarski: Svetolik, Svetomir,
Svetoslav. U scsl. pridjev glasi svet. To je naš svet. Pridjev svet je u prijevodu
sa svijetao, scsl. svetblb. MeĊutim - kako tvrde poznati slavisti - svetb je
najranije znaĉilo “silan, jak”, potom je pokrštavanjem primio današnje
znaĉenje.
505

Izvedenica od Vid ima u svim slavenskim jezicima. Ta rijeĉ je ne samo
praslavenska nego i indoeuropska.
506
U starome polj. imenarstvu nahode se
imena: Widogost, Widogoszcz, Widorad, Widoradz, zatim Boguwid,
Gosciwid, Lubowid, Malowid, Powid, Snowid, Zawid. U ĉeškome Vidhost te
Dobrovid, Knovid, Malovidy, Snovid, Zavid. Staroluţiĉkosrpski je Widogosti.
Bugarska su imena Vidan Viden, Vidoslav, Svetovid, slovenska Vidina i
Nadovid hrvatska su Vidomir i Vidoslav, zatim Vid, Zavid i Svid. Miklošiĉ
drţi kako je ovdje im. vid, drugi misle da je kor. morfem vid-eti -vidjeti.
Šimundić smatra da se radi o imenici Vid. Prema našemu Vid, najĉešće
skraćenu od Vidomir, Zavid i dr. lat. Vitus posta takoĊer VID. Dakle t > d.
Kada je u pitanju Svantovit, stvar je drugaĉija. Radi se o ĉlanu -vit. Tu su,

501
Vladimir Maţuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjeĉnik. JAZU, Zagreb,
1973, s. 585; Valentin Putanec, Refleksi starodalmatoromanskog pridjeva sanctus u
onomastici obalne Hrvatske. Slovo sv. 13. Zagreb, 1963, s. 148.
502
Meyer, ibid., s. 106.
503
Maretić, ibid., s. 131.
504
Kulišić, ibid., s. 184.
505
Svi podaci navedeni su prema pismu koje mi je uputio Mate Šimundić iz Maribora 22.
svibnja 1991.
506
Rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Sv. XX, JAZU, Zagreb, 1971-1972, s. 807.

216
primjerice, naša stara imena Dobrovit, Dragovit te Vitodrag, Vitomir,
Vitoslav. Tu je psl. imenica VITb - mogućnik, gospodar.”
507

Od imenice Vid ima veliki broj izvedenica. Osobito na teritoriju
današnje Bosne i Hrvatske. Izvedenice od Vid, izmeĊu ostaloga, jesu:
1. imena mjesta (gradova, sela, zaselaka, naselja, posjeda),
2. šuma,
3. izvora,
4. potoka (i onih ljekovitih),
5. biljaka i trava (i onih ljekovitih),
6. ţivotinja (krava, ovaca, kobila, koza),
7. lijeĉnika (vidara),
8. vidovitih ljudi (vidovnjaka),
9. sablasti,
10. muških i ţenskih osoba i prezimena.
508

Nodilo zakljuĉuje da se puĉko i uvelike razgranato osobno ime Vid,
Vidak, Vidaĉ, Vidoje, Vidojko, Vitko, Vićan, Vidosav, Vida, Vidna, Vidojka,
Vidosava, Ljudovid ne moţe protumaĉiti ako se ne prihvati da je ono
pozajmljeno od vrhovnoga boga.
509

Ni glagol vidati ne moţe se izvoditi od imena svetoga Vita. Naime,
glagol vidati znaĉi “lijeĉiti” i u tom znaĉenju i obliku poznat je samo u
hrvatskom i srpskom jeziku. “Vrlo je vjerojatno mišljenje Maţuranićevo, koji
dovodi u vezu s praslav. korijenom vid-, ved-, koji je u vidovita trava,
´ljekovita trava za oĉi, euphrasia officialis, vidac, gen. vica (Vuk, Dubrovnik)
herbae genus´ = deminutiv vidiĉak, gen. -ĉka = vidovĉevica. Upor. u Sireni

507
Svi podaci iz ovog pasusa navedeni su prema pismu Mate Šimundića, koje je uputio
piscu iz Maribora 22. svibnja 1991.
508
Rjeĉnik, sv. XX, ibid., s. 807-814, 836-840.
509
“I Ĉesi, pod svecem hristijanskim sjećahu se na staroga boga, te još za vremena Orbini-
eva naše: „pomoz Bog!‟ bijaše im: „pomoz vit!‟ Nešto sliĉno, po svoj prilici, bivalo i u
nas sa rijeĉju Vid. Bugarštice, ĉešće imaju usklik: „moj Vidovni Boţe!‟, a jedna od njih
prizvala Boga skoro po ĉeškom primjeru ovako: „moj Vidovni Boţe, - ti mi, Boţe,
uspomeni i na moje dobro zdravlje!‟ “ (N. Nodilo, Stara vjera u Srba i Hrvata. Ibid., s.
35-36). Nodilo je prvi spomenuo da u Hercegovini postoji jedan obred na Boţić u svezi s
boljim urodom ţita koji je gotovo u istome obliku opisan u obredu u ĉast Svantevida za
bojnu sreću i rodnu godinu. (Nodilo, ibid., s. 82). Nodilovo mišljenje zastupa i Kulišić
(Kulišić, ibid., s. 181).

217
Zrinjskoga: Kako vidovinski dar mu konj letiše. Prema tome bi vidati kao i
lijeĉiti prvobitno znaĉilo „lijeĉiti viĊenjem, pogledom, magijom‟. Upor. polj.
widywać i vidjeti.”
510

Da navedeno mišljenje ima temelja, potvrĊuje i shvaćanje biljke vid
(vidac, vidovka, vidova trava, vidovĉica) kao biljke za gatanje i lijeĉenje
oĉiju. Veselin Ĉajkanović istiĉe da naziv biljke vid ”ima moţda veze sa
starinskim istoimenim boţanstvom”. On naglašava da sva “Vidova vrela”
lijeĉe na Vidovdan ili inaĉe od oĉnih bolesti.
511

Ne smijemo zanemariti ni podatak da postoji i ptica vidak, koju
nazivaju „boţja ptiĉica“ ili „boţji pivĉić“.
512
Vaţno je napomenuti da se
naziv Vid vezuje uz vrhunce brda. Tako postoji Sutvid na Biokovu, Suvid na
Dinari, Sutvid izmeĊu Cetine i Krke, Vidova gora na Braĉu, Sutvid na
uzvisini poviše Trogira.
513
Aleksandar Gahs istiĉe da se spomen na Vida
saĉuvao sve do danas i u našim narodnim pjesmama i obiĉajima i da je to
znak da su i Hrvati prije pokrštenja kao vrhovno boţanstvo štovali Vida.
514

A. Gahs (svećenik i u svijetu poznati hrvatski etnolog) iznosi svoje donekle
posebno tumaĉenje naravi ovog boţanstva. „Svantevid ili Sutvid znaĉi: jako
vidilo tj. svjetlo, nebeski svod. Sliĉno ime za najviše biće nalazimo i kod
drugih naroda. Zato su opet velika nebeska svijetla: Sunce, Mjesec i zvijezde
bili njegovi osobiti znakovi. Tako su mislili i stari Hrvati.“ Gahs zastupa
mišljenje da se najprije ĉastilo Svantevida (Vida) kao vrhovno boţanstvo, a
da se nakon toga poĉelo štovati Sunce i Mjesec kao posebne bogove. „Sunce
su smatrali ´sinom´ Najvišeg Bića Sutvida i dali mu posebno ime: Dabog ili
Dajbog, a to poradi topline, koja je potrebna i stoci i usjevima. Zato su stari
Slaveni osobito promatrali godišnji razvoj Sunca i slavili ga velikim
sveĉanostima u tri doba. Oko zimskog suncokreta koncem prosinca bila je
svetkovina novog napredovanja ili ´roĊenja´Sunca. Mnogi obiĉaji na Boţić u
našem narodu jesu ostaci te svetkovine, tako na pr. paljenje velike klade ili
´badnjaka´, što mora kroz cijelu noć goriti. Poslije proljetne jednaĉi oko
Jurjeva slavila se ´ţenidba´Sunca. O tom govori i stara pjesma: ´Car nebeski
(t.j. Sutvid) kad ţenjaše Sunce, svetitelje zove u svatove.´Oko ljetnog
suncokreta u drugoj polovini lipnja Sunce je u naponu svoje snage, ali

510
Rjeĉnik, sv. XX, ibid., s. 585-586.
511
Veselin Ĉajkanović, Reĉnik srpskih narodnih verovanja o biljkama. SANU, Beograd,
1985, s. 63-64.
512
Miroslav Hirtz, Rjeĉnik narodnih zoologiĉkih naziva. JAZU , Zagreb, 1947, knj. II,
sv. treći, s. 535.
513
M. Kušar, Narodne pripovijesti mitiĉne. Naklada pišćeva, Zadar, 1907, s. 15.
514
A Gahs, Kakva je bila vjera Hrvata prije, nego što su postali kršćani? Danica za
1925. Društvo svetojeronimsko. Zagreb, 1924, s. 103.

218
poĉinje i padati. Stari su u to vrijeme gledali u Suncu kralja, koji laganim
koracima uzmiĉe sa poprišta svoga vladanja. Proljetna i ljetna svetkovina
Sunca slavila se osobito paljenjem krijesova po gorama, pa je to u mnogim
krajevima kao narodni obiĉaj uoĉi Jurjeva i uoĉi Vidova ili Ivanja ili Petrova
ostalo sve do danas. Na sve tri dakle svetkovine palila se u poĉast Suncu
sveĉana vatra, a osim toga prinosile se krvne i nekrvne ţrtve.“ Gahs u svezi s
ovim istiĉe da je sunĉeva „mati, ţena i kraljica“ bila „Zemlja, koju su stari
Slaveni uĉinili velikom, ´boginjom´i ´općom materom´, a konaĉno još i
´sestrom´ Najvišeg Bića Sutvida.“
515
I iz navedenog Gahsova mišljenja oĉito
je da u znanstvenoj literaturi nema jedinstvenog shvaćanja Vida kao
boţanstva.
UtvrĊenje boţanske naravi Vida moguće je zakljuĉivati i kroz
postojanje astralnog kulta u Juţnih Slavena. U povijesnim izvorima za Juţne
Slavene nema direktnih podataka o kultu Sunca.
516
“Što se tiĉe Slavena, pa i
nas Srba i Hrvata, Sunce je zamašito Boţje biće, ali izvor religiji nije nipošto.
Stari naši ne pomisliše, da je vidilo od sunca, kao što je u istinu, nego da je od
vidila sunce, pa ga ovome podrediše.“
517

Kult Svetovida u Slavena uopće nije bio solarni. „Prema Saxovom
opisu,vjerovalo se da Svetovitov bijeli konj jaše noću i u zoru stiţe s puta sav
znojan, što sasvim jasno pokazuje da je Svetovitov bio noćni konjanik.
Gasparini konstatuje da konji posvećeni noćnim bogovima, kod Estonaca,

515
Gahs, ibid., s. 104. Petar Bulat naglašava kako se u narodnim pjesmama ponekad
predstavlja nebo i zemlju kao muţa i ţenu. On na primjerima konkretizira kako se u
narodnim shvaćanjima na teritoriju bivše rimske provincije Dalmacije zemlja shvaća kao
majka, koja pomaţe (lijeĉi) ali takoĊer i kao ubojica. „ Ţelju antropomorfizovane zemlje
za proţdiranjem vidi ţivahna mašta priprosta ĉoveka naroĉito prilikom zemljotresa...
„(P. Bulat, Mati zemlja. Etnološka biblioteka, Zagreb, 1930, s. 10.
516
Srpski mitološki reĉnik, ibid.,s. 281.
Nenad Janković o kultu Sunca navodi samo nekoliko primjera i od toga jedan za Bugare, a
jedan za Ruse. Nema ni jedan dokaz u tome smislu za Juţne Slavene tijekom Srednjega
vijeka. Zanimljivo je kako i iz Jankovićevih primjera o Suncu ne proizlazi da se Sunce
shvaćalo kao boţanstvo. Usp. N. Janković, Astronomija u predanjima.., ibid., s. 59-
61.Janković istiĉe “da je Mesec bio znaĉajno boţanstvo, pošto mu se moli za ţivot ili
smrt”. (Janković, ibid., s. 102-103). Janković uopće ne shvaća bit kulta Sunca jer slijedi
prevladanu šablonu po kojoj se Sunce tretira gospodarom dana, svjetlosti, topline pa,
prema tome, i ţivota, a Mjesec, suprotno njemu, gospodarom noći, mraka i smrti.
(Janković, ibid., s. 104). Kulišić zakljuĉuje da Janković “nije prešao shvatanja starijih
nauĉnika, u prvom redu Nodila i Ĉajkanovića” (Kulišić, Stara slovenska religija, ibid., s.
30). Kulišić je o shvaćanju Mjeseca u Slavena donio niz podataka. (Usp. Kulišić, ibid., s.
113-117, 172, 174, 227, 237,242).
517
N. Nodilo, ibid., s. 148.

219
Slovena i Germana, po nekim crtama odgovaraju vjerovanjima altajskih
naroda o astralnim noćnim konjima. Htonsko-lunarnu prirodu Svetovitovog
konja potvrĊuju ranije izloţena vjerovanja slovenskih naroda o mjesecu, kao
što i slovenski zemljoradniĉki obiĉaji, izraţeni i u Svetovitovom obredu,
objašnjavaju njegovu suštinu. ... Kako smo vidjeli, Svantevit je kao ´deus
deorum´ mogao predstavljati istaknuto boţanstvo baltiĉkih Slovena, ali se
svojom prirodom i svojom funkcijom (bog rata, daje odgovore) ne moţe
izjednaĉavati sa nebeskim bogom o kojem takoĊe govori Helmold...“
518
Ipak
spominje se i mišljenje da je za boga Vida kao vrhovnog boga bio vezan
solarni kult. Miodrag Pavić istiĉe da je Vid nebeski bog obilja, svjetlosti i
rata. „Iz obiĉaja koje smo naveli (okretanje istoku i dozivanje sunca, venci,
palenje vatre, itd.) vidi se da je za dan boga Vida bio vezan i solarni kult.“
519

U Hrvata su, prema nekim svjedoĉanstvima, tijekom dugih stoljeća
saĉuvani ostaci Vidova kulta. Tako Kliment Grubišić spominje iz osobnog
iskustva sljedeće: „Koliko je ovo Svantovitovo praznovjerje ne samo u
Bohemiji, već i u samoj Dalmaciji nagrdilo pravu vjeroispovijed Sklavina,
moţe se shvatiti iz onoga što nam se dogodilo prije nekoliko godina. Boravili
smo, naime, u neobiĉnome selu - jer se i selu veoma radujemo - kad smo
jednoga dana primijetili kako neka starica kod tora za ovce nešto mrmlja i
neku molitvu poboţno izgovara. Brzo smo joj prišli i odmah su neobiĉne
rijeĉi koje je izgovarala potakle u nama toliku radoznalost, da smo je zamolili
da nam cijelu molitvu /sve izgovoreno/ ponovi jasnim glasom. Stajala je
starica nerado i drhtavim glasom ovako progovorila: ´Sveti Vide koji vidiš;
sveti Luka koji luĉiš, Sveti Paravia koji tatu ruke veţeš i vuku zube pobiješ ti
ušĉuvaj ovce moje itd.´.“
520

U literaturi iz novijega doba imamo svjedoĉanstava o pojedincima koji
su odreĊenu poĉast iskazivali posebno izlazećem suncu.
521

Problematika boţanske naravi boga Vida moţda se potpunije otkriva u
tumaĉenju jednog arheološkog nalaza s teritorija rimske provincije
Dalmacije. Naime, na teritoriju oko Topuskoga štovao se par boţanstava pod
imenima Vidasus i Thana, a prema jednodušnu mišljenju istaţivaĉa pod
imenom Vidasus predstavljen je Silvan. „Zaštitnik izvora bilo je još jedno
ilirsko boţanstvo - Vidasus, koje se u natpisima uvijek spominje zajedno s

518
Kulišić, Stara slovenska religija.., ibid., s. 187.
519
Miodrag Popović, Vidovdan i ĉasni krst. Slovo ljubve, Beograd, 1977, s. 73.
520
K. Grubišić, ibid., s. 67-68.
521
Mirjana Trošelj u jednom svom tekstu spominje primjer osobe koja se okretala u
smjeru istoka i izazivala izlazeće sunce (M. Trošelj, O znaĉenju likovnih uzoraka i
znakovlja na velebitskim mirilima. Zadarska smotra, XLI/1992, 4-5. 183).

220
njegovom pratilicom Thanom. Njima su posvećene ĉetiri zavjetne are što su
otkrivene u Topuskom, u blizini jednog toplog izvora. U Topuskom su
otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni rimskom bogu šuma,
pašnjaka i izvora Silvanu, pa je na osnovi toga zakljuĉeno da se ilirski
Vidasus po svojim atributima podudara s tim rimskim boţanstvom i da,
prema tome, njegova pratilica Thana odgovara rimskoj Diani.“
522
Godine
1941. Mayer je iznio mišljenje da ime Vidasus završava jednim “keltskim”
sufiksom - asus.
523
To znaĉi da je ime starosjedilaĉkoga boţanstva na tome
dijelu njihova teritorija bilo Vid. I Mate Šumundić smatra da je izvorno ime
topuskog Vidasusa bilo Vid i da je to praslavensko ime.
524
Ako su
starosjeditelji Silvana nazivali i Vidasus (Vid), onda je to nedvojben dokaz
da je boţanska narav Vida lunarna.

522
Aleksandar Stipĉević, Iliri, II. izdanje, ed. [kolska knjiga, Zagreb, 1989, s. 154. Treba
dodati da nije dokumentirano da je Vidasus uopće bio bog izvora, jer sama lokacija
nalaza nije dovoljna za takvo zakljuĉivanje. On je mogao biti i bog izvora.
523
Mayer, ibid., s. 187. Mayer je u tom svojemu radu dao etimologijsko tumaĉenje imena
Vidasus. Prema jednome etimologijskom tumaĉenju, korijeni Wid u starosaksonskome
Wit u staronjemaĉkome, Widhr u staroindijskome znaĉi “weit, groß, stark, kraftig,
vorgetrieben, aufgetrieben.” (Benno Eide Siebs, Die Personennamen der Germanen.
Verlag Hans R. Wohlwend, Schaan - Liechtenstein, 1983, s. 169). Rendić-Mioĉević
zakljuĉuje da je Antun Mayer interpretirajući zajedniĉki spomen jednoga nepoznatog para
epihorskih boţanstava (Vidasus-Thana) na nekoliko zavjetnih spomenika iz okolice
Topuskog toĉno prepoznao onaj tako ĉesti par starosjedilaĉkih boţanstava na figuralnim
spomenicima iz naših krajeva koje nazivamo Silvanus i Dijana. ( D. Rendić - Mioĉević,
Ilirske predstave Silvana na kultnim slikama s podruĉja Dalmata. Glasnik zemaljskog
muzeja, sv. X, Sarajevo 1955, s. 8.)
524
Navod prema pismu, koje je M. Šimundić poslao piscu iz Maribora 22. svibnja 1991.

221

222




II.
SILVAN KAO LUNARNO BOŽANSTVO


Na teritoriju Dalmata i na nekim njima susjednim podruĉjima u doba
rimske vladavine, zatiĉemo (u središtu kulta nesumnjivo već ranije postojeće)
jedno muško boţanstvo uz koje je ĉesto prikazano i jedno ţensko. Ovaj ţenski
pratilac osobito se ĉesto sreće na spomenicima zadinarskih šumovitih krajeva
staroga podruĉja Dalmata.
525

UtvrĊeno je da je kult tih boţanstava autohton.
526
Muško boţanstvo
interpretatio romana oznaĉila je imenom Silvan, a ţensko boţanstvo imenom
Dijana. Muško boţanstvo nema bitne veze s rimskim Silvanom. Rendić-

525
D. Rendić-Mioĉević tvrdi da posebne kultne slike Silvana i Dijane nisu bile uobiĉajene
na našem primorju ili da barem tu nisu bili tipiĉni kultni spomenici kao što su to bili u
unutrašnjim dalmatinskim oblastima, tj. na gornjoj Cetini i u krajevima današnje zapadne
Bosne. (D. Rendić-Mioĉević, Iliri i antiĉki svijet. Knjiţevni krug, Split, 1989, s. 489,
501.). To ţensko boţanstvo u središnjoj Liburniji nazivalo se Latrom, a na rubnome
zapadnome i istoĉnome prostoru Liburnije, izmeĊu Zrmanje i Krke, štovalo se uz Silvana
i Anzotika. (Simpozijum: Duhovna kultura Ilira, ibid., s. 236-238). U Topuskome se
spominje boţanstvo Vidasus i Thana, a to je domaće ime u tome dijelu Bosne za
boţanstvo koje interpretatio romana naziva Dijanom. (Usp. Anton Mayer, Vidasus, der
illyrische Silvanus. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, sv. XXII-XXIII za 1941-
1942, Zagreb, s. 187-191).
526
“Brojne potvrde pokazuju da se kult ovih dvaju boţanstava kod Ilira uporno odrţavao i
u rimsko doba (usprkos procesa romanizacije), tako da njihov primat nije mogao ugroziti
ni autoritet samog Jupitra, moćnog gospodara rimskog Olimpa, zaštitnika i oliĉenja
rimske moći i veliĉine, na ĉelu kapitolijske trijade (Jupiter-Junona-Minerva) i drugih
brojnih bogova... Na osnovu iznesenog se mora, dakle, pretpostaviti uska povezanost, pa
i jedinstvo, kulta Silvana Silvestra i Dijane i u dubljoj ilirskoj starini, kada su ova
boţanstva bila štovana kao bogovi plodnosti i prirode uopće. U stvari, Silvan i Dijana
kod Ilira sintetiziraju jedinstven prirodni princip, koji, kao i sama priroda, u isto vrijeme
daje i uzima ţivot.” (Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiĉko doba. ANU BiH,
Sarajevo, 1988, s. 369). Usp. Marin Zaninović, Štovanje Libera na istoĉnom Jadranu,
Simpozij Duhovna kultura Ilira, ANU BiH, Sarajevo, 1984, s. 251.

223
Mioĉević kaţe da nema paĉe ikakva ikonografskog opravdanja za nametnutu
interpretaciju toga našeg starosjedilaĉkog boţanstva s italskim Silvanom.
527

Ne znamo kako su svi starosjeditelji nazivali ovo muško boţanstvo.
528
Nije,
naime, iskljuĉena mogućnost da je isto boţanstvo bilo poznato na odvojenim
podruĉjima i pod posebnim imenima. “Sve ovo pokazuje ne samo da su
vidovi štovanja i svojstva ovog veoma omiljenog boţanstva bili razliĉiti,
nego, po našem shvaćanju, i to da se on u raznim krajevima štovao pod
razliĉitim imenima, tako negdje kao Vidasus, drugdje kao Magla (enus?) ili
pak Cor...Messor i sl. Zanimljivo je da isti ovaj skraćeni oblik (Cor...) dolazi
jednom na spomenicima iz naših krajeva i uz Jupiterovo ime. Ovdje se ni u
kom sluĉaju ne radi - kako toĉno uoĉuje Sergejevski - o nekom poznatom
Jupiterovu epitetu, npr. Iovi Optimo Maximo co/ho/r/tali/. Nesumnjivo da će
ovaj epitet trebati dovesti u vezu s onim na našem spomeniku iz okolice
Glamoĉa, iz ĉega ćemo moći zakljuĉiti da je ovo vrhovno domaće boţanstvo
ovdje jedanput bilo poistovjećeno s vrhovnim italskim bogom (Jupiter), a
drugi put - zbog njegovih stanovitih srodnosti s njim - s italskim Silvanom,
ĉija je interpretacija, kako smo vidjeli, ovdje i prevagnula...”
529


527
D. Rendić-Mioĉević, Iliri..., ibid., s. 464.
Vaţno je istaknuti da štovanje Silvana nikada u Rimu nije sluţbeno postojalo. Silvan je
bio uglavnom štovan od seljaka, a robovi i osloboĊenici gledali su u njemu svoga boga
(Herbert Hunger, Lexikon der griechischen und römischen Mythologie. Rowohlt,
Hamburg, 1984, s. 377).
528
“Ne znamo ni to kako su ga Iliri prije toga nazivali (moţda Vidasus, ime saĉuvano na
jednoj posveti u Topuskom), ili moţda nije ni imao individualno ime, jer su ga, moguće,
nazivali generiĉkim nazivom deus ili numen, odnosno kako su već na svom ilirskom
jeziku krstili boţanstvo.” (I. Bojanovski, ibid., s. 368-369).

529
Rendić-Mioĉević, Iliri..., ibid., s.469. Rendić-Mioĉević, takoĊer istiĉe da je kult
Silvanov bio i “na panonskom podruĉju veoma raširen” ( ibid., s. 508). I Ivo Bojanovski
naglašava da se spomenici Silvanu i Dijani susreću ne samo u Dalmata nego na cijelom
prostoru “od Morave na istoku do Istre na zapadu, što je najbolji dokaz da su u pitanju
glavna i opća ilirska boţanstva, uzimajući u obzir i sve njihove lokalne specifiĉnosti”.
Bojanovski dalje smatra da je, osim Jupitra koji je bio ĉašćen kao predstavnik drţavnoga
sluţbenoga kulta, Silvan bio “i u Panoniji boţanstvo kojem s najĉešće podiţu poĉasni
oltari, preteţno s epitetom domesticus, silvestris /predstavljen kao Pan/, Augustus,
Magla, Vidasus (?), Bellator itd.” (I. Bojanovski, ibid., s. 370). Enver Imamović piše da
se prema kartografskome prikazu spomenika Silvanova kulta i njegove kultne zajednice
na podruĉju BiH moţe zakljuĉiti da je to boţanstvo”najviše štovano na podruĉju
jugozapadne Bosne, i to na Glamoĉkom, Livanjskom i Duvanjskom polju odakle i
potjeĉe najveći broj kultnih reljefa ovog boţanstva, dok se pojedinaĉni nalazi njegovih
spomenika javljaju i u drugim krajevima BiH”. On dalje tvrdi da to jasno govori kako je
to boţanstvo bilo vezano uglavnom za Dalmate, ali da se njegov kult s vremenom
proširio i u druge krajeve. Imamović napominje da su spomenike tomu boţanstvu na

224
Najveći broj Silvanovih figuralnih spomenika potjeĉe s podruĉja koje su
nastavali Dalmati, ali je sliĉnih spomenika naĊeno i u drugim podruĉjima,
“naprimjer u istoĉnoj Bosni, na Kosmetu, na Neretvi, u Konavlima i u
sjevernoj Dalmaciji”.
530

Rendić-Mioĉević je obradio prvenstveno Silvanove kultne spomenike s
podruĉja gornje Cetine i zapadne Bosne, t.j. Sinjskoga i Vrliĉkoga s jedne
strane planine Dinare, a Livanjskoga i Duvanjskoga polja s druge strane. S
obzirom na uoĉenu konzervativnost ovih krajeva, koja je ostala njihovom
karakteristikom još dugo i poslije nestanka antiĉkog razdoblja, sliĉni
spomenici ostaloga dalmatinskog podruĉja (u primorskom podruĉju), a
pogotovo izvan podruĉja Dalmata, rijetko prikazuju izvornu sliku toga staroga
kulta u takvoj idejnoj ĉistoći. U primorju, tj. u krajevima koji su bili podloţni
grĉkim, a zatim i rimskim kultnim utjecajima Silvan je prikazan kao stari
bradati i rogati satir kozjih noga, dok u zadinarskim dalmatskim krajevima
dominira lik mlaĊahna golobrada Silvana. To je boţanstvo, kako Rendić-
Mioĉević kaţe, imalo svoja svetišta u pećinama ili na mjestima koje su
zatvarale krševite litice (na primjer u maloj špilji u Moĉićima ili malo svetište
na brdu Kozjaku
531
iznad Kaštela, gdje je u jednoj od litica na padinama toga

podruĉju BiH “podizali iskljuĉivo domoroci, što se vidi i iz onomastikona koje nose naši
spomenici”. (Enver Imamović, Antiĉki kultni i votivni spomenici na podruĉju Bosne i
Hercegovine. Veselin Masleša, Sarajevo, 1977, s. 61-62).

530
Rendić-Mioĉević, Iliri..., ibid., s.463,469.
531
Gotovo i ne postoje u Dalmaciji, Lici i Bosni nazivi mjesta, sela, potoka i vrela vezanih
uz pojam jarac. (Usp. Rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga naroda. IV, JAZU, Zagreb, 1892-
1897, s. 463-468). U Rjeĉniku hrvatskoga ili srpskoga jezika navodi se kao sinonim za
rijeĉ jarac rijeĉ “kozao, kozla, m. jarac”. Tu se, osim toga, i istiĉe da osim dva primjera iz
djela pisaca Bošnjaka (Stjepana Margitića iz XVIII. st. i fra Grge Martića iz XIX. st.)
“svi su primjeri iz djela pisaca ĉakavaca; s toga ove rijeĉi nema u štokavaca ili je vrlo
rijetka, premda su još ţive rijeĉi što su od nje postale, kao kozle, kozlić itd.” (Rjeĉnik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, V., JAZU, Zagreb, 1898-1903, s. 415). Vaţno je znati da
je broj mjesta ĉije je znaĉenje vezano uz pojam koze u odnosu na nazive drugih mjesta
razmjerno neobiĉno velik. Takvih imena muškoga i ţenskoga roda navodi se u jednom
imeniku više od sto. (Vlad. Marinković, /izradio/, Reĉnik-imenik mesta Kraljevine
Jugoslavije. Ed. Sveslovenska knjiţara, Beograd, 1930, s. 238-239. Usp. i Veliki
geografski atlas Jugoslavije. /Uredio Ivan Bertić/, Ed. Liber, Zagreb, 1987, s. 254).
Jedan otok kod Lošinja naziva se Kozjak, a dva su brda s nazivom Kozjak u Dalmaciji, u
samu središtu stare hrvatske drţave /Kozjak kod Splita i Kozjak kod Knina/. Imena sela i
drugih naziva ima vrlo mnogo u Dalmaciji, Lici i Bosni./Usp. Rjeĉnik..., ibid., V., s. 413-
421/. M. Šimundić je pronašao i objavio sljedeća stara hrvatska osobna imena: Kozan
/1194./; u šibenskome kraju jesu ova: Kozica /1412./, Kozina, m. /1581./,Kozliĉ /1453./
te Kozlo /1453./. Ţenska je jedino Kozica, ostali su nositelji ovih imena muškarci. Niti
jednoga takvog imena nije u Akademijinu rjeĉniku. Šimundić uopće nije našao imena

225
brda uklesana Silvanova slika). Rendić-Mioĉević napominje da je na
podruĉju antiĉke Dalmacije osim paneja s kultnom slikom Silvana izraĊenom
u prirodi u ţivu kamenu, “bilo - moţda još i više - i takvih u kojima je ova
slika bila naĉinjena na zasebnom spomeniku,... Većina ovakvih paneja imala
je, kako nam svjedoĉe potvrde iz starine, izvore ţive vode... Preko
udruţivanja ovih dvaju elemenata, pećine i vode, u jednom kultnom objektu
došlo je do sjedinjenja Silvanova kulta s kultom nimfa kojima su, kako je
poznato, bili posvećeni izvori i vode”.
532

Stvarno znaĉenje Silvanova kulta nitko od istraţivaĉa nije pokušao
obraditi. Svi koji su pisali o tome zadovoljivali su se općenitim
konstatacijama u smislu da je to bilo boţanstvo šuma i pašnjaka, koje je
imalo zaštitniĉku ulogu stada i pastira, da bi poslije postalo zaštitnikom
oranica i usjeva. Ţenska pratilja Silvana, koju je interpretio romana nazvala
Dijanom, bi oznaĉena kao boţanstvo šuma.
533
Već veliĉina i raširenost kulta
toga boţanstva nadilazi shvaćanja da se radi samo o boţanstvu šuma i
pašnjaka, zaštitniku stada i usjeva. Svi se istraţivaĉi slaţu, a to je bitno u
istraţivanju znaĉenja dotiĉnoga boţanstva, da je Silvan bio najviše ĉašćeno
boţanstvo u Dalmata i njihovih susjeda.
534

Pri utvrĊivanju prirode toga boţanstva oĉito je da je njegov spol jasno
oznaĉen falusom, što dokazuje da se nesumnjivo radi o muškome

Ovac ili Ovan ili sliĉno. Staro ih imenarstvo ne pozna, novo takoĊer. /Podaci M.
Šimundića, koje mi je iznio u pismu iz Maribora od 28. svibnja 1991./. Iz toga bi se dalo
zakljuĉiti da rijeĉ jarac na starome ĉakavskom teritoriju nije uopće uobiĉajena. Mate
Šimundić navodi da je imenica jarac istisnula prvobitnu rijeĉ kozal - kozao /gen. kozla/ i
nabraja preko 50 toponima i oronima vezanih uz ovaj pojam. On zakljuĉuje da Kozjak
znaĉi kozje stanište /obitavalište/ i da je imen. kozjak izvedena od korijenskoga morfema
koz-a i suf. morfema - jak kao npr. bakren-jak, crkven-jak, debel-jak, vesel-jak. /Podaci
prema pismu koje je Mate Šimundić uputio piscu iz Maribora, 10. svibnja 1991. Vaţan je
i Skokov podatak da u “sjevernih ĉakavaca i kajkavaca jarac znaĉi i ovan”. /Petar Skok,
Etimologijski rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. I, JAZU, Zagreb, 1971., s. 755/.
532
Rendić-Mioĉević, Iliri..., ibid., s. 467-468.
533
Rendić-Mioĉević, Iliri..., ibid., s. 469,693.
534
“Silvan je, u neku ruku, postao prvo boţanstvo kod Ilira,...” / M. Suić, Simpozijum
Duhovna kultura Ilira, ibid., s. 268/. O pravome znaĉenju Silvana svjedoĉi jedan vaţni
podatak koji navodi Imanović: “Interesantno je da je Silvan bio štovan i u Africi, koja je
kako znamo, oskudijevala u šumama. U Cirti su se našli ostaci jednog hrama koji je bio
posvećen dvojici bogova: Merkuru i jednom domaćem boţanstvu koje je bilo izjednaĉeno
s italskim Silvanom.Iz Kartage potjeĉe natpis koji sadrţi popis jednog kolegija, a
posvećen je boţanstvu koje nosi napis „Jupiter Hammon Barbarus Silvanus‟. To bi
znaĉilo da se ovdje Silvan izjednaĉuje s vrhovnim libijskim bogom Amonom, a ovaj pak s
rimskim Jupiterom. Potvrdu da se Silvan izjednaĉuje s Jupiterom Amonom imamo
takoĊer na jednom natpisu iz Rima.. . “ /Imamović, ibid., s. 63-64/.

226
boţanstvu.
535
To onda znaĉi da rogovi i noge (papci) ne mogu biti kozji, nego
samo jarĉevi, koji u simbolici oznaĉuje muškost.
536

Lik Silvanov prikazuje se i s rogovima, što omogućuje još toĉnije
tumaĉenje toga boţanstva. Rog je prastari kultni simbol iz kamenoga doba.
537

Rogovi ovna ili jarca znak su generativne moći i plodnosti.
538
Rog vrijedi u
svih naroda kao simbol najveće snage moći i pobjede.
539
To shvaćanje bilo je
razlogom da su se rogovi tretirali kao glavni simbol boţanstva.
540
UtvrĊeno je
da su rogovi od prapovijesti na teritorijima od Egipta do Grĉke, a takoĊer u
asirskome i babilonskome panteonu bili simbol nebeskih bogova.
541
U
odreĊivanju pobliţe pripadnosti toga nebeskoga boga nuţno je znati da rogovi

535
Muško spolovilo izvorom je stvaralaĉke moći boga. Usp. Richard Payne Knight, Il culto
di Priapo. Ed. Newton Compton, Rim, 1981, s. 48.
536
Cooper, ibid., s. 55-56. Vaţno je istaknuti da je rijeĉ jarac i etimologijski vezana uz
davnu imenicu jar koja pripada indoeuropskim osnovama, a ĉiji bi genitiv bio jari, kao
stvar, stvari. Oznaĉivala je tada proljeće i ljeto kao jedno godišnje doba. Poslije, ta je
imenica postala i pridjev, npr. jara pšenica, jari jeĉam. Od imenice jar s pomoću
nekolikih sufiksalnih morfema stvorene su imenice što oznaĉuju proljetne i ljetne usjeve i
mlade ţivotinje koje u tome razdoblju dolaze na svijet. Primjerice: jari jeĉam, lan, jarica
pšenica, jariĉ i jarić stanovite biljke, jarka je kukuruz što se sije ljeti, jarša neka vrsta
kruške i dr. Ţivotinje su: jarac i jarica, njihova mladunĉad jarić, jarĉić i jarad. Pridjevi su
jareći i jarĉji. Dalje, jarušak je mladi zec, jarušica- djevojĉica u dobi od 12 godina itd.
Smatra se kako prid. jar ishodi o praie. korijena
x
ãi/ai =grijati. U avestinskome je yar =
godine, lat. Hornus = ljetošnji, njem. Jahr = godina. Ovo etimologijsko tumaĉenje naveo
sam prema podacima koje mi je poslao Mate Šimundić u pismu iz Maribora 24. travnja
1991. Usp. i Rjeĉnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. IV, JAZU, Zagreb, 1892-1897, s.
463.
537
H. Rudolf Engler, Die Sonne als Symbol. Helianthus-Verlag, Küsnacht-Zürich, 1962, s.
177.
538
Moć rogova moţe biti blagotvorna ili zlotvorna. /Cooper, ibid., s. 144/. U nas je
pronaĊena glava jarca izvedena od peĉene gline koja potjeĉe iz neolitiĉkog sloja u
Markovoj pećini, na otoku Hvaru. “Vrlo je znaĉajno što je ta statueta bila obojena
cinabaritom, koji je, zbog svoje sliĉnosti s bojom krvi, igrao znaĉajnu ulogu u religiji i
magiji tadanjih ljudi. Crvena boja imala je takoĊer i apotropejsko znaĉenje, a simbolizirala
je ţivot, pa je stoga od starijeg kamenog doba i dalje bila povezana sa htoniĉkim
boţanstvima i boţanstvima plodnosti zemlje, ţivotinja i ljudi. Oĉigledno je, dakle, da je i
figurica iz Markove špilje imala neko religiozno znaĉenje i da je sluţila na nama nepoznat
naĉin za obrede u vezi sa kultom plodnosti.” /A. Stipĉević, Kultni simboli.., ibid., s. 108/.
539
Forstner, ibid., s. 296. Usp. i L. Charbonneau-Lassay, Le bestiaire du Christ. Desclée,
De Brouw et Cie, Bruges, 1940, s. 268.
540
Giovanni Cairo, Dizionario ragionato dei simboli. Arnaldo Forni editore, Milano,
1979, s. 88.
541
Wilhelm Holmqvist, Bilddenkmäler und Glaubensvorstellungen in der Eisenzeit
Schwedens. U knjizi: Helmut Roth /priredio/, Zum Problem der Deutung
frühmittelalterlicher Bildinhalte. Jan Thorbecke Verlag, Sigmaringen, 1986, s. 374.

227
spadaju u lunarnu simboliku
542
i da oznaĉuju puni mjesec.
543
U odreĊenim
europskim predjelima kozorog (Capra ibex, njem. Steinbock)
544
osobito je
dovoĊen u dodir s mjeseĉevim boţanstvom.
545

Rogati jarac na isti je naĉin kao i kozorog vezivan uz nebesko
boţanstvo.
546
Shvatljivo je, naravno, narodno vezivanje najvećega boţanstva
uz nebo. Prvobitno iskustvo dimenzije boţanskoga usredotoĉeno je na nebo i
upućuje na postojanje jednoga nebeskoga boga.
547
Nebo je zamišljeno
uglavnom kao muško oploĊujuće naĉelo, izvor ţivota.
548
Indoeuropljani su u
nebu gledali vrhovno biće, stvoritelja ţivota, oca.
549
Vrhovni bog je na nebu,
visoko nad drugima, a ĉesto je zamišljen kao gromovnik.
550
On je otac svih
bogova i ljudi, a ujedno kralj i vladar nad svima vladarima. Njegovo je
oruţje munja, njegov štit i egida, simbol olujnog oblaka. Posvećeni su mu
bili orao, hrast i svi povišeni visoki vršci gora.
551
Jupiter je bio najviši nebeski
bog italskih naroda. I on se poslije identificirao sa Zeusom. On stvara oluju, a
munja mu je oruţje. Kao Iuppiter Pluvius šalje kišu, koja oploĊuje polja, te
biva davateljem plodnosti (Liber), a štiti posebno poljodjelstvo, stoĉarstvo i
mladeţ koja dorasta. Kao bog svjetlosti, on je najviše bog zakletve, pa
krivokletnika ubija gromom.
552
Pojam vrhovnoga nebeskog boţanstva

542
Špiro Kulišić, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraţivanja posebno
balkanoloških. ANU BiH, Sarajevo, 1979, s. 182-190.
543
E. Harding, ibid., s. 225. Strabon priopćava da su za vrijeme punog mjeseca Keltiberi
svetkovali, u ĉast velikog boga ĉije ime nisu spominjali. /Kulišić, ibid., s. 205./.
544
Crteţ kozoroga poznat je već iz najranije prapovijesti. /Usp. Josef Beneš-Zdenek
Burian, Tiere der Urzeit. Verlag Werner Dausien, Hanau, 1980, s. 314./. Još u antici
ovce, koze i bikovi ţrtvovani su mnogim većim i manjim boţanstvima. /J.M.C. Toynbee,
Tierwelt der Antike. Verlag Philipp von Zabern, Mainz am Rhein, 1983, s. 146-147/.
545
Hans Biedermann, Knaurs Lexikon der Symbole. Droemer Knaur, München, 1989, s.
421.
546
/Kušar, ibid., s. 152-153/.
547
Gerhold Becker, Die Ursymbole in den Religionen. Verlag Styria, Graz-Wien-Köln,
1987, s. 85. Poznato je da su pojedini narodi iz indoeuropske skupine ĉastili boga neba
kao najviše boţanstvo. Ti bogovi neba bili su bogovi ne samo vedrog, nego i olujnog
neba. Usp. Pettazzoni, ibid., s. 7; M. Eliade, Storia delle credenze e delle idee religiose.
Vol. I. Sansoni Editore, Firenze, 1979, s. 209-212.
548
Mitovi naroda.., II, ibid.,, s. 206-207.
549
Nicola Turchi, Le religioni dei misteri nel mondo antico. Fratelli Melita, pretisak,
Milano, 1987, s. 127.
550
Mitovi naroda.., I, ibid., s. 528; Mitovi naroda.., II, ibid., s. 208, Biedermann, Knaurs
Lexikon.., ibid., s. 93.
551
August Musić, Nacrt grĉkih i rimskih starina. Zagreb, 1942, s. 62-63.
552
Musić, ibid., s. 165.

228
savršeno se oĉituje iz shvaćanja starih Grka i Rimljana. Zeus je prvobitno bog
neba koji upravlja oblacima, kišom, vjetrovima, gromom i munjom, a stoluje
na visinama odakle sve vidi; on ima najveću mudrost i snagu, pa stoga i
najveće gospodstvo.
Glas je boga neba grmljavina, a grom je njegovo oruţje. Grom
simbolizira i sveto sjedinjenje oploĊujućeg boga neba i majke zemlje.
553
Grom se ĉesto poistovjećuje sa samim vrhovnim boţanstvom. “Boţanstva
groma, gospodari kiše, a prema tome i biljnog ţivota, pripadaju lunarnom
simboliĉkom ciklusu. U mnogim su kozmologijama u izravnom srodstvu s
boţanstvom Mjesecom... Grom objavljuje volju i svemoć vrhovnog bog. Kako
je bipolarna, općenito simbolizira stvaralaĉku i razornu moć boţanstva, Šive i
Višnua u hinduizmu, a Indre u vedizmu, koji poput Zeusa i Jupitera u sebi
spaja obje vrijednosti.“
554

Munja simbolizira iskru ţivota i plodovitu (oploĊujuću) moć. “To je
nebeski oganj neizmjerne snage i pogibeljne brzine: moţe biti koristan i
zlokoban. U priĉi o stvaranju hebrejski je pojam prevoĊen i kao munja i kao
svjetlost. Munja se usporeĊuje s izbacivanjem sjemena, pa simbolizira muški
ĉin boga pri stvaranju... Munja ima, kao i kiša, vrijednost nebeskog sjemena;
to su dva lica istog simbola, koji se temelji na dvojnosti voda-vatra, u njezinu
pozitivnom i negativnom oploĊujućem aspektu. Munja je i kazna nebeska
koja satire ĉovjeĉanstvo ognjem i potopom.”
555

Nije sasvim bez znaĉenja i ĉinjenica što se Silvanov lik prikazivao na
kamenim liticama. Pojam kamena, osobito u obliku njegovih veliĉanstvenih
litica, otvara shvaćanje jednoga višega postojanja koje nije podvrgnuto
nikakvoj promjeni. Misao “primitivaca” nije dakle obraćena kamenu kao
takvom nego stvarnosti, koja stoji iza takve materijalne pojave, jednomu
drugomu, višem svijetu.
556
To je razlog da se kamen shvaćao kao boţanski
znak.
557
Silvanovi reljefi izraĊivani su u kamenu i smješteni u planinama,
njihovim pećinama i skrovištima koja su sliĉila na pećine. Planina je simbol
postojanosti, ĉvrstoće i vjeĉnosti.
558
Ona je simbol susreta neba i zemlje.
559


553
Cooper, ibid., s. 46.
554
Jean Chevalier-Alain Gheerbrant, Rjeĉnik simbola. NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1983,
s. 179-180. Ni u jednoj europskoj mitologiji grom ne pripada Suncu. /Kulišić, ibid., s.
166/.
555
Chevalier-Gheerbrant, ibid., s. 419.
556
Forstner, ibid., s. 125.
557
Biedermann, ibid., s. 138.
558
Cooper, ibid., s. 132.

229
Planinski vrhovi povezani su s bogovima gromovnicima.
560
U planini je šuma
ili sveti gaj posvećen odreĊenim boţanstvima u mnogih starih naroda. Taj
sveti gaj središtem je ţivota, gdje je pohranjena voda i toplina; to je
utjelovljenje majĉinskoga ţenskoga naĉela.
561
U planini su izvori koji su kao
sveta mjesta poznati u mnogim starim kulturama, a u kojima se ne nalazi
samo voda pala s neba kao kiša, nego i voda koja izvire iz zemlje.
562

Samo u tako shvaćenoj šumi moglo je ţivjeti i ţensko boţanstvo, koje je
na teritoriju rimske provincije Dalmacije ĉesto prikazivano kao Silvanov
pratitelj. Prvobitni pojam ţenskoga boţanstva, dakle i onog koje prati Silvana,
mogao je biti primarno boţica plodnosti, dotiĉno seksualnosti u punoj
dimenziji.
563

U biti ţensko boţanstvo predstavljalo je zemlju i dok je nebo obiĉno
oĉinski, zemlja je majĉinski princip.
564
Sveti pir izmeĊu neba i zemlje
predmetom je mnogih arhaiĉnih obreda i mitova.
565
Braĉna sveza neba sa
zemljom ili vodom javlja se kao široko rasprostranjeni mitski motiv u
Indoeuropljana.
566
Nebo je ono koje oploĊuje majku zemlju.
567
Zemlja je
boginja koju oploĊuje kiša koja pada s neba, a to spajanje zemlje i neba
predstavljeno je kao sveto vjenĉanje natprirodnih sila.
568

Pećina je utroba majke zemlje, mjesto pokapanja i ponovna raĊanja,
susretište boţanskoga i ljudskoga, ţensko naĉelo.
569
Pećina i s njome vezani
izvori smatrani su takoĊer ulaznim vratima u svijet mrtvih.
570


559
Gerd Heinz-Mohr, Lexikon der Symbole. Eugen Diederichs Verlag, Düseldorf-Köln,
1981, s. 48.
560
Cooper, ibid., s. 132.
561
Cooper, ibid., s. 168.
562
Biedermann, ibid., s. 349.
563
Becker, ibid., s. 224. U predgrĉko vrijeme ţenski princip - “magna mater” boţica je
ţivota i plodnosti, ali istodobno smrti i svijeta mrtvih. Usp. Klaus Zimniok, Die Schlange
das unbekannte Wesen. Landbuch, Hannover, 1984, s. 46; Wilhelm E. Mühlmann, Die
Metamorphose der Frau. Weiblicher Schamanismus und Dichtung. Dietrich Reimer
Verlag, Berlin, 1984, s. 40.
564
Cooper, ibid., s. 111; Chevalier-Gheerbrant, ibid., s. 786.
565
Biedermann, ibid., s. 123.
566
Mitovi naroda, I, ibid., s. 240.
567
Mitovi naroda, I, ibid., s. 528.
568
E. O. James, Uporedna religija. Matica srpska, Novi Sad, 1978, s. 106.
569
Biedermann, ibid., s. 128. I. A. Leroi-Gourhan smatra da je već u prapovijesti pećina
bila shvaćena kao pojam ţenskog, barem u nekim svojim dijelovima. / A. Leroi-Gourhan,
Religije prethistorije, ibid., s. 143/. Pod pećinom podrazumijeva se i špilja, ali je ona
mraĉnija i dublja od pećine i do nje vodi krivudav prolaz, a ona nema izravan otvor za

230
Vjerovanje Dalmata i nekih njihovih susjeda u boţanstvo Mjeseca,
571

dotiĉno u Silvana i kao boga gromovnika u potpunosti se slaţe s opisom
boţanstva koje je ostavio Prokopije (prva polovica VI.st.) o pravjeri juţnih
Slavena.
572
Prokopije piše da “Slaveni i Anti” znaju da postoji jedan bog,
tvorac groma (munje), koji je jedini gospodar svijeta (svemira) i njemu
prinose stoku i druge ţrtve. On izmeĊu ostaloga dalje donosi da oni ne vjeruju
u sudbinu niti smatraju da ona ima bilo kakvu moć nad ljudima. Oni, prema
Prokopiju, poštuju rijeke, nimfe i razna druga boţanstva, a prinoseći ţrtve,
vraĉaju.
573
Oĉito je da je taj bog “Slavena i Anta” jedini gospodar svijeta,
dakle, vrhovni bog kao što su Zeus i Jupiter. Lowmianski na temelju
Prokopija zakljuĉuje da su se prve politeistiĉke tendencije u juţnih Slavena
pojavile tek u VII. st. On istiĉe da sredinom VI. st. Prokopije izvještava o
bogu gromotvorcu u podunavskih Slavena istoĉnoslavenskoga podrijetla,
dajući mu središnje mjesto u njihovoj religiji. Dalje dodaje da Prokopijev
podatak potiĉe od slavenskih vojnika u carskoj sluţbi koji su bili pod
kršćanskim utjecajem i da je u odnosu na slavensku stvarnost u njegovu
izvještaju veoma istaknut kult gromotvorca. Prema Lowmnianskom, u
tamošnjih Slavena nije bilo pogodnih uvjeta za razvoj politeizma s obzirom

danje svjetlo. Pećina i špilja mraĉna su mjesta pod zemljom i u stijeni, svodnoga
završetka, s više ili manje udubljenja u tlu ili planini. / Chevalier-Gheerbrant, ibid., s.
490/.
570
Hans Egli, Das Schlangesymbol. Geschichte-Märchen-Mythos. Walter Verlag, Olten,
1982, s. 120. Nije suvišno napomenuti da js pas ĉuvar meĊa ovoga i donjega svijeta.
/Cooper, ibid., s. 124/. U našim dinarskim krajevima pećinom se smatra udubljenje u
brdu, planini. Ona je uglavnom vodoravna poda i razliĉite veliĉine. Špilj, odnosno špilja
stvarno je šira i plića jama. U pećinu se ulazi, u špilju silazi. /Ovi podaci su navedeni
prema pismu Mate Šimundića iz Maribora od 28. svibnja 1991./.
571
S kultom mjeseca u Dalmata i u naroda koji su im bili susjedi najvjerojatnije je u svezi i
orijentacija pokojnika s glavom na zapad. Ako je pokapanje mrtvih vezano uz pojam
uskrsnuća, onda je barem na prostorima gdje je postojao kult mjeseca, kao npr. u
Dalmata, orijentacija s glavom na zapad vezana uz novo “roĊenje” Mjeseca na toj strani
svijeta. Kršćanstvo je od V. st. prihvatilo misao da svjetlost, ţivot dolazi s istoka gdje
izlazi Sunca, te su se u tome smislu na istoĉnoj strani postavljali oltari i prihvatilo
tumaĉenje da glava pokojnikova poĉiva na zapadu, kako bi gledale sunce koje se
pojavljuje na istoku. U orijentaciji starohrvatskih crkvica bitnu ulogu je igralo Sunce,
kako je to u svojim istraţivanjima dokazao Mladen Pejaković. Ta uloga Sunca dokazom
je da je takva simbolika starohrvatskih crkvica uvedena s kristijaniziranjem.
572
Istraţivaĉi se slaţu da se Prokopijevo svjedoĉanstvo odnosi baš na juţne Slavene. Usp.
Raffaele Pettazzoni, La religione pagana dei popoli Slavi secondo le testimonianze
medievali greche e latine. Edizioni Italiane, Roma, /bez godine/. s. 6; Srpski mitološki
reĉnik, ibid., s. 232; Kulišić, Stara slovenska religija.., ibid., s. 202.
573
Procopii Caesariensis, Opera omnia, vol. II/De bellis libri V-VIII/. Academia
scientiarum germanica berolinensis, 1963,s. 357-358.

231
da je do IX. st. bilo plemensko ureĊenje, a da je u X. st. formirana drţava i
primljeno kršćanstvo.
574

Prokopijev opis toga bezimena vrhovnog boga podsjeća na boţanstvo
starosjeditelja u dijelovima provincije Dalmacije, kojega mi nazivamo
Silvanom. Za Silvana je oĉito da je bio gromovnik-gromotvorac, kako
Prokopije izriĉito naziva vrhovnoga boga “Slavena i Anta”, a utvrĊeno je da
takovi bogovi mogu biti samo lunarna boţanstva.
Kršćanstvo je sva poganska boţanstva smatralo vragovima. To su
mišljenje zastupali i mnogi crkveni oci.
575
Nova vjera rano je izjednaĉila
poganska rogata bića (pana, satira i sliĉna) s kršćanskim Ċavlom.
576
To je
razlog da su se kristijaniziranjem uništavale u prvome redu sve postojeće
prikaze poganskih rogatih boţanstava, pa se oni, dakako, više nisu ni
prikazivali. Prevladavanjem kršćanstva u juţnih Slavena nastalo je vjerovanje
da je jarac postao od Ċavla, a u narodnoj knjiţevnosti vrag se najĉešće
pretvarao u jarca. “Prema navedenim verovanjima i obiĉajima, koza i jarac
predstavljaju htonskog demona koji se ujedno javlja i kao demon
plodnosti.”
577


574
H. Lowmianski, ibid., s. 355-356. Taj pisac smatra da je u Slavena prvobitno bio raširen
kult boga Svaroga, koji se na istoku transformirao u Peruna. On cijeli poljski “Olimp” u
smislu antropomorfnih i individualnih boţanstava s vlastitim imenima svodi na Svaroga, i
zakljuĉuje da se ne mogu “utvrditi nikakovi izraziti tragovi arhaiĉnog politeizma. Ĉak ne
znamo da li je Svarog oznaĉavao antropomorfno boţanstvo ili natprirodnu silu
materijalnog neba. U svakom sluĉaju bio je to neizmerno arhaiĉan kult, koji je
najvjerovatnije nazivan neslovenskim imenom, koje moţda potiĉe još iz indoevropske
zajednice kao odreĊenje svetlog neba-oca, preuzeto od staroindoevropskih naroda,...”
/Lowmnianski, ibid., s. 82-90/.
575
Egon von Petersdorff, Daemonologie. I, Christiana-Verlag, Stein am Rhein, 1982, s.
219-220.
576
Karl R. H. Frick, Das Reich Satans. I, Akademische Druck-u.Verlagsanstalt, Graz,
1982, s. 162.
577
Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 156. Iz nekih “skaski” iz Crne Gore zakljuĉuje se da je
u njihovu priĉanju sadrţan “ostatak stare ilirske religije, po kojoj su jarci ţrtvovani bogu
izvora Bindu” /ibid./. Jarac je kao simbol u Hrvata ostao saĉuvan samo na grbu Istre, za
koji se smatra da je najstariji od svih grbova hrvatskih zemalja. Na tom grbu, koji se
datira u XI. stoljeće, prikazan je jarac /kozorog/ s papcima i rogovima. (Usp. Marijan
Grakalić, Grb Istre. Iseljeniĉki kalendar 1991, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, s. 141-
147). Neki smatraju da je Jar ili Jarilo bilo slavensko boţanstvo koje se svetkovalo
sredinom lipnja. “Podaci ukazuju na blede ali nesumnjive ostatke verskog obiĉaja i
narodnog sećanja na staro boţanstvo Jara ili Jarila, koje se u Srba proslavljalo dvaput
godišnje: u proljeće, u slavu obnovljene prirode i klijanja useva, i u leto, u slavu
dozrevanja ranih ţita i njihove ţetve.“ /Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 157/. Zanimljivo
je da se jarilo “naziva zavetina /7. VI/ koja se drţala radi stoke u selu Zagajici u juţnom

232
U nekim dinarskim krajevima, u kojima je u pretkršćanskim vremenima
vladao kult Silvana saĉuvan je nakon kristijaniziranja kontinuitet starih
vjerovanja i u Silvana. Pastir je, prema tim obiĉajima, mitsko, boţansko biće
koje predstavlja “arhaiĉnog polaţenika” u izvornom smislu. „On donosi
badnjak, a negde ĉobani kolju ţrtvenog ovna. Ĉajkanović je našeg „boţanskog
ĉobanina‟ uporedio sa Atisom, Dionizom i Hermesom, koji su predstavljali
boţanskog pastira, ali prema studiji D. Rendića-Mioĉevića, ĉini mi se da na
našem terenu moţemo naći boţanstvo mnogo bliţe našem „boţanskom
ĉobaninu‟, moţda i polaţeniku uopšte, u domaćem ilirskom bogu Silvanu,
tako nazvanom po rimskoj interpretaciji. Silvanu „na svim ovim spomenicima
daju izrazito obiljeţje boţanskog pastira, odnosno pastirskog boga: jare i
pseto‟. Prema Rendićevoj analizi, ilirski Silvan redovno je prikazan sa štapom
u ruci i sviralom, a na nekim spomenicima ima potpuno antropomorfni lik,
ĉesto je ogrnut, ponekad ţivotinjskom koţom, kao i naš polaţenik. Iz
ĉinjenice da je ilirski Silvan ĉesto prikazan u hodu, „kao putnik‟, moţe se
sagledati poznato svojstvo boţanstva koje posjećuje domove vernika u
odreĊeno doba godine. Na nekim spomenicima Silvan je uhvatio jare za
prednje noge, a na nekima za rogove, u ĉemu Rendić pretpostavlja ţrtveni
ritus. Veza izmeĊu našeg polaţenika i boţićne ţrtve, a posebno obiĉaj da
ĉobanin kolje boţićnu ţrtvu - sadrţe suštinu ovog rituala.“
578

Opisujući “srodstvo našeg polaţenika s ilirskim Silvanom” Kulišić
zakljuĉuje: “Polazeći od rezultata do kojih je došao arheolog D. Rendić-
Mioĉević, ukazao sam da u balkanskih Slovena, osobito u zapadnom dijelu
poluostrva, moţemo naći boţanstvo mnogo bliţe ´boţanskom ĉobaninu´
slovenskom, prvenstveno balkanskoslovenskom polaţeniku, - u autohtonom,
ilirskom bogu Silvanu, tako nazvanom po rimskoj interpretaciji. A, pored
ostalog, ovo bi potvrĊivala i ĉinjenica da je u ilirskoj vjerskoj tradiciji
dolazilo i do stapanja kulta Atisa sa Silvanovim kultom. Na nekim
spomenicima prikazano je obredno ubijanje ţrtvene ţivotinje koje izvodi
Silvan, a u daljem razvoju ilirskog kulta moţe se pratiti kako je prvobitni
Silvanus silvester poprimio, zatim, i znaĉenje zemljoradniĉkog boţanstva. To
se veoma jasno vidi iz ĉestog epiteta Messor, ţetelac na spomenicima, gdje je
ponekad prikazan sa srpom u ispruţenoj ruci.”
579

Kulišić je još detaljnije objasnio problematiku istiĉući posebno ovo:
„Kod Srba u zapadnoj Bosni, Kordunu,Lici i sjevernoj Dakmaciji, umjesto

Banatu. Kićenje zastava vencima od zelenog ţita i posipanje litije ţitom ukazuje i na
agrarne elemente obiĉaja.” /ibid.,s. 156/.
578
Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 307.
579
Kulišić, ibid., s. 160-161.

233
koledara, javlja se obiĉaj ĉarojica. Kod Srba graniĉara ĉarojiĉari su obilazili
domove od Nikoljdana po do Boţića. Ĉarojiĉari ´omaškaraju se, ugare se, a
jednoga naĉine kao jarca, priveţu mu bradu od kuĉina, objese mu zvono,
bronze, ili nosi u ruci, pa klepeće tako, idući od kuće do kuće, te prose´. Pored
ostalog iznosili su im i varice, što bi ukazivalo na agrarni karakter obeda. U
Imljanima se vjerovalo da će ljetina bolje roditi onim kućama koje ĉarojiĉari
posjete. Imjanski ĉarojiĉari imaju u svom sastavu i curu, babu, starca,
barjaktara i djevere, a lice koje predstavlja ´starca´ obavezno udvara ´mladoj´.
Kod Srba Livanjskog polja uĉesnik u ţenskim haljinama zove se ´baba´, a za
njom die ´did´. ´Jarca predstavlja lice koje navuĉe koţun, okiti se zvonima,
naĉini brkove od kudelje i nagaravi lice.... Na nekim spomenicima Silvan je
uhvatio jare za prednje noge, a na nekima za rogove. Iz Glamoĉkog polja
kako istiĉe Rendić, ´potjeĉe vrlo interesantan reljef Silvana, toliko rustiĉan i
primitivan da s likovne strane zauzima naroĉito mjesto meĊu svim
spomenicima ovoga boţanstva. Lik boga je neobiĉno mlaĊahna i nestašna
izgleda´, prikazan ukrštenih nogu, kao da je u hodu.´Ovome se ,meĊutim,
protivi to što je bog lijevom rukom ĉvrsto obuhvatio stablo, koje se nalazi s
desne strane reljefa. U podignutoj desnici bog drţi redum, a ispod ruke
vidimo ţrtvenik...´ (Pored Silvanovog lika i inaĉe je obiĉno oznaĉeno stablo).
Meni se ĉini da ovaj reljef sadrţi neke osnovne, bitne elemente kultnih radnji
našeg polaţenika, u prvom redu ĉobanina. S jedne strane noge u hodu, a s
druge ĉvrsto drţanje stabla, na izgled protivrjeĉno, po primitivnoj simbolici
izraza mogli bi prikazati sjeĉenje i odnašanje stabla, što nas podsjeća na
obiĉaj da ĉobanin sjeĉe i donosi badnjak. Da li je ţrtvenik sluţio i za
nalaganje badnjaka ili redum u podignutoj desnici iznad ţrtvenika samo
simboliĉno prikazuje ţrtveni ĉin? S obzirom da nije prikazana ţrtvovana
ţivotinja, radije bih se zadrţao na prvoj pretpostavci. Rendić smatra da se i
japodski naziv Grabovius odnosi na ovo boţanstvo i navodi da se i naša rijeĉ
grab dovodi u vezu sa tim nazivom, a vidjeli smo da je u Bosni ĉobanin
morao posjeĉi i donijeti hrastov ili grabov badnjak.
Za razliku od spomenika primorskih krajeva koji prikazuju Silvana kao
starijeg i bradata ĉovjeka, kako istiĉe Rendić, mladalaĉki i golobradi Silvanus
´zadinarskih dalmatinskih oblasti´ mislim da bi morao odgovarati mladom
ĉobaninu ili uopšte momku koji negdje obavezno sijeĉe i donosi badnjak ili se
javlja u ulozi polaţenika. Na jednom, kako se pretpostavlja, neretljanskom
reljefu Silvan je uhvatio jare za rogove. ´Ovaj nesklad, konstatuje Rendić,
izmeĊu pokreta boţanstva i istaknuta mirovanja ţivotinje, koja je uza nj
prikazana, nije jedinstven u ikonografiji Silvanova kulta. Mogli smo ga
utvrditi na nekoliko spomenika, kako Silvanovih, tako i onih njegove
drugarice Dijane´. Nema sumnje da ţivotinja u mirovanju predstavlja ţrtvu.
Dijana je na jednom reljefu klekla na jelena i objema rukama ĉvrsto uhvatila

234
ţivotinju za rogove, što bi podjeĉalo na reljefe Mitre tauroktona. ´Pitamo se
na kraju, opavdano istiĉe Rendić, da li je ova radnja koja stoji posle izolirano
u ikonografiji Silvanova kulta(posebno Dijanina kulta), samo dekorativna, te
zanimljiva samo s likovne strane, ili pak ona - mada preuzeta iz Mitrine
ikonografije- s novim ikohografskim momentom pruţa i stanovite podatke o
ritusu, koji je pripadao kultu ovih šumsko-lovaĉkih boţanstava. Ĉini mi se da
veza izmeĊu našeg polaţenika i boţiĉne ţrtve, i posebno obiĉaj da ĉobanin
kolje boţiĉnu ţrtvu sadrţe suštinu ovog rituala. Kao i naš polaţenik, ilirski
Silvan je u svom daljem razvoju poprimio i znaĉenje boţanstva ţetve, kako se
vidi iz veoma ĉestog naziva Messor (ţetelac) na spomenicima, gdje je
ponekad prikazan sa srpom u ispruţenoj desnoj ruci. Ranije smo naveli da
našem polaţeniku ponegdje daju kolaĉ ´krivak´ u obliku srpa. I najzad,
kakovo znaĉenje imaju nazivi Silvanus communis i Silvanus domesticus na
pojedinim spomenicima? Moţemo li u obim nazivima razlikovati boţanstvo
seoske zajednice od domaćeg boţanstva koje raspadanjem robovskih obreda,
kao i naš polaţenik, postaje posebno boţanstvo svake pojedine kuće? I neki
elementi koji pribliţuju Ilirskog Silvana grĉkom Prijapu i rimskom Liberu, sa
tragovima Bakhovog kulta, nalaze odjeka u našem vjeroavanju da je dobro
ako se polaţenik opije i pobljuje, pa neki stoga i nastoje da ga svakako
napiju. Rendić pretpostavlja ´vjerovatno zajedniĉku, balkansku genezu kulta
ovog pastirsko-šumskog boţanstva´, a reljef naĊen u Istri i onaj iz Stobija u
Makedoniji, kako konstatuje Rendić, predstavljali bi dvije krajnje taĉke
podruĉje Silvanova kulta u našoj zamlji. A sa ovim bi se podudarala i
konstatacija Bogatirijova da se obiĉaj polaţenika razvio na Balkanskom
poluostrvu, kao i rasprostranjenost ovog obiĉaja u našim krajevima.“
580

Kao spomen na Silvana donekle podsjeća šumski demon Lješij (Lješak,
Ljesnik).
581
Taj demon, koji se ĉesto zamišlja s rogovima jarca i kozjim
nogama, postoji u raznih naroda pa i u Slavena. Slobodan Zeĉević zakljuĉuje
da on mnogo sliĉi Silvanu,ali osobno ne dijeli to mišljenje s obrazloţenjem
da sliĉna bića imaju i drugi europski narodi.
582

- - -

580
Špiro Kulišić, Iz stare srpske religije. Srpska knjiţevna zadruga, Beograd ,1970, s 130,
133-135.
581
Taj demon je u Rusa „šumsko boţanstvo, neograniĉeni gospodar šume u kojoj ţivi“.
(Petar Bulat, Pogled u slovensku botaniĉku mitologiju. Ed. Etnografski muzej, Zagreb,
1932, s .18).
582
Slobodan Zeĉević, Mitska bića srpskih predanja. „Vuk KaraĊić“ u Beogradu -
Etnografski muzej u Beogradu, Beograd, 1981, s. 14.

235
U svijesti naroda na velikome dijelu nekadanjega teritorija rimske
provincije Dalmacije saĉuvano je štovanje Mjeseca kao boţanstva. Narod u
tim krajevima zamišlja Mjesec kao muškoga putnika, staroga vojnika i
pastira.
583
“Pokraj nazora, da je Mjesec na zvjezdastome nebu boţji pastir,
ragja se i drugi nazor paralelni, da je on visoki hranitelj i gojitelj.”
584

Gasparini je iznio niz dokaza da je u juţnih, ali i drugih Slavena postojao kult
Mjeseca a ne Sunca. Slaveni su, prema njemu, Mjesec nazivali ocem, djedom
i bogom.
585

Prema Nodilu, na temelju prouĉavanja puĉke mitologije u Hrvata i Srba
Mjesec je bez sumnje bog.
586
Prikazi Mjeseca u Hrvata veoma su ĉesti. Na
najstarijemu hrvatskome novcu, koji se kovao za hercega Andrije II. (1197-
1204.), prikazani su šestokraka zvijezda i veliki polumjesec.
587


583
Natko Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvata. Logos, Split, 1981, s. 596.
584
Ibid., s. 598. Usporedba Mjeseca pred zvijezdama s pastirom i njegovim stadom vrlo je
udomaćena u našemu narodu. /Krsto Bulat, Studije iz podruĉja slovjenske semantike.
Nastavni vjesnik, knj. XXV za 1917., sv. 5, s. 282./
585
Usp. Evel Gasparini, Questioni di mitologia slava. Slovenski etnograf, god. XIII za
1960, Etnografski muzej, Ljubljana, 1960, s. 91-114; E. Gasparini, Gli astri nella
mitologia e nelle credenze popolari dei Balto-Slavi. Etnološki pregled, br. 6-7, Beograd,
1965, s. 21-38. I drugi istraţivaĉi (Kulišić) istiĉu da su u Slavena rijetki tragovi
poštovanja Sunca, a mnogi saĉuvani obiĉaji i cijeli sustav vjerovanja u svezi s Mjesecom
ukazuje i na prvobitnu lunarnu osnovu staroga slavenskoga kalendara.
586
Nodilo, ibid., s. 589.
Zanimljivo je da su u narodnim vjerovanjima i predajama juţnih Slavena saĉuvani tragovi
koji podsjećaju na nekadanje znaĉenje roga, koji je jedan od temeljnih simbola Mjeseca.
“Rog se najĉešće upotrebljavao kao zaštitno sredstvo protiv zlih sila.” /Srpski mitološki
reĉnik, ibid., s. 254/.
587
Ivan Rengjeo, Corpus der mittelälterlichen Münzen von Kroatien, Slavonien,
Dalmatien und Bosnien. Akademische Druck-u. Verlagsanstalt, Graz, 1959, tabla I.
Usp. i Josip Brunšmid, Najstariji hrvatski novci. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga
društva, nova serija, sv. VII. za 1903-1904 g., Zagreb, s. 182-190. Ta simbolika Mjeseca
i zvijezde “prema prevladavajućem mišljenju trebala bi prikazivati najstariji hrvatski grb.”
/Ladislav Korĉmaroš, Prvi hrvatski novac. Vjesnik, od 28. IV. 1989., s. 4./ I Miljenko
Pandţić istiĉe da je najstariji “poznati grb hrvatskih zemalja predstavljen.. polumjesecom i
zvijezdom s osam, u nekim varijantama šest krakova, isprva na novcu iz 13. stoljeća,
poznatog u literaturi pod nazivom “hrvatski frizatici”. On dalje navodi da su hrvatski
banovi kao banovi “ĉitave Slavonije” kovali novac u tom istom razdoblju do druge
polovice XIV. stoljeća. “Ti slavonski banovci imaju na prednjoj strani, „na licu‟, kao
„grbovni znak‟ zvijezdu šestokraku i polumjesec, koji će se poslije, kroz stoljeća, stalno
ponavljati u hrvatskim grbovima, a iznad njih kunu,...” /M. Pandţić, Polumjesec, zvijezda
i kuna Hrvatski drţavni simboli. Vjesnik, od 15. V. 1991. , s. 8. /. U ozbiljnoj
heraldiĉkoj literaturi govori se za Dalmaciju, u kojoj je bilo središte hrvatske drţave, da je
jedan od njezinih grbova i mjesec u rastu, odnosno mjesec u rastu i šesterokraka zvijezda.

236
Nepobitna svjedoĉanstva o golemoj raširenosti kulta Mjeseca ostala su
saĉuvana u, dobrim dijelom nikad kristijaniziranoj srednjovjekovnoj Bosni.
Mjesec i zvijede su gotovo najĉešći simboli na stećcima.
588

Rogato boţanstvo jarca, koje je kršćanstvo smatralo likom same sotone,
zamijenio je prikaz i ranije crtanoga Mjeseĉeva srpa, što ga je kršćanstvo

/Ottfried Neubecker -Wilhelm Rentzmann, 10 000 Wappen und Embleme von Städten
nach Bildmotiven angeordnet mit alphabetischem Register. Battenberg Verlag,
München, 1974, s. 119-120./
588
Istraţivaĉi su utvrdili da mnogi simboli na stećcima potjeĉu iz prapovijesti i antike.
Marian Wenzel u svojim studijama posebno istiĉe stara lunarna boţanstva na stećcima i
vile, pa znake muške i ţenske plodnosti kao i nadţivljivanje starih misterijskih obreda u
tijeku Srednjega vijeka. Branimir Gabriĉević navodi jedan stećak iz Boljuna kod Stoca na
kojemu je prikazan konjanik ĉija glava ima oblik kruga obrubljena kruţnim prstenom i
misli da u takvom krugu treba vidjeti solarni simbol a u kruţnom vijencu oko njega
svojevrsnu stilizaciju sunĉanih zraka. On smatra da krug obrubljen vijencem kakav
vidimo na tome prikazu “a i na drugim spomenicima s analognim prikazom, nije ništa
drugo nego supstitucija pokojnikove glave solarnim simbolom.” /B. Gabriĉević, Studije i
ĉlanci o religijama i kultovima antiĉkog svijeta. Knjiţevni krug, Split, 1987, s. 82-83/. S
obzirom da je naš narod posebno ĉastio puni Mjesec i da krug moţe biti simbol i puna
Mjeseca, mnogo je vjerojatnije mišljenje Petra Ţ. Petrovića, koji o problematici simbolike
na stećcima razmišlja ovako: “Narodne predstave uskrsnuća i odletanje pokojnika u
zagrobni svet ne idu u prilog koncepciji, da su bosanski i hercegovaĉki stećci ostaci
hrišćanske verske sekte bogomila. Naprotiv, verske predstave na njima nastale su po
narodnim verovanjima o zagrobnom ţivotu pokojnika iz predhrišćanskog vremena...
Jedan hercegovaĉki stećak ima reljefnu figuru, predstavu pokojnika. Ona ima više
uzdignute desne ruke s raširenim prstima i nesrazmerno velikom šakom, kruţnu i plitku
izdubljenu ploĉu. To je mesec u punoj fazi... Na stećku u Raškoj Gori u dolini Neretve
/Hercegovina/, pokojnik je predstavljen sa obe uzdignute ruke uvis, u desnoj ima kruţnu
ploĉu, a u levoj antropoidni krst. Kruţna ploĉa u desnoj ruci, po mom tumaĉenju,
predstavlja pokojnikovu teţnju, da stigne u carstvo mrtvih predaka na mesecu. Jedan
stećak u Širokom Brijegu /Hercegovina/ ima sliĉnu predstavu pokojnika sa uzdignutim
rukama prema kruţnoj ploĉi i srpastom mesecu, s raskoraĉenim nogama, a levo od njega
je štit s maĉem. Predstava srpastog meseca ide u prilog pretpostavci da je kruţna ploĉa
mesec u punoj fazi. Klesar je, po svoj prilici, predstavio pun i srpasti mesec po ugledu na
druge predstave koje su imale jedan ili drugi oblik meseca”. Petrović spominje ljudske
figure i idiograme s jednom ili s obje ruke uzdignute uvis /uglavnom iz Hercegovine/ i
zakljuĉuje: “Mimo prikazanih atributa /meseca, srpastog ili punog, napuštanja oruţja
kojim se pokojnik sluţio u zemaljskom svetu, pogleda liĉnosti koje prate pokojnikovo
odletanje i dr./ na uskrsnuće pokojnika jasno i nedvosmisleno ukazuju figuralne predstave
ĉije noge lebde u vasioni. Takav stav pokojnikova tela oĉigledno pokazuje njihovo
uskrsnuće, a ne orante s raskoraĉenim i lebdećim nogama. Prema tome i ideogrami
srodnih figura na nadgrobnom kamenju pouzdanije predstavljaju uskrsnuće pokojnika,
nego ţive orante.” /Petar Ţ. Petrović, Narodni motiv uskrsnuća pokojnika u
Hercegovini, Bosni i Srbiji. Glasnik Etnografskog muzeja, sv. XXX za 1967, Beograd,
1968, s. 83-86/.

237
prihvatilo u svoju ikonografiju. Uz prikaz Mjeseca gotovo redovito susrećemo
i ţenski simbol u obliku zvijezde.
589

Iz svojstava i atributa koje Hrvati pripisuju Mjesecu, iz štovanja što se
ukazuju Mjesecu kao nadzemaljskome biću i iz odnosa koji je tako naravan i
svestrano raširen po svim hrvatskim krajevima moţe se zakljuĉiti “da je
Mjesec starim Hrvatima bio nadasve moćan i omiljen bog.”
590

Mjesec je u Hrvata shvaćen ne samo kao dobro nego istodobno i kao
zloćudno biće.
591
U Hrvata i u nekih drugih Juţnih Slavena uz vjerovanja o
Mjesecu preţivjela su gotovo u potpunosti i mnoga druga pretkršćanska
mitologijska shvaćanja. Nikola Grţetić, komu se ne moţe poricati
vjerodostojnost kad navodi podatke iz osobnih spoznaja u vlastitoj sredini, o
ostacima kulta voda u našemu narodu piše sljedeće: “Poĉitovanje rieka i
izvora vidimo i dan danas u Bosni i Hercegovini. Skoro svaku rieku i svaki
izvor će ti Bošnjak i Hercegovac poĉitovati, a izvore na Gjurgjev dan
pohaĊati. Bošnjak i Hercegovac će ti rieku ili izvor vode poĉitovati, kad se

589
Ciklus planete Venere, koja se pojavljuje jednom na istoku kao jutarnja zvijezda, drugi
put na zapadu kao veĉernja zvijezda, ĉini je u biti simbolom smrti i ponovna raĊanja
/Chevalier-Gheerbrant, ibid., s. 741/. Hrvati poznaju samo Sunce, Mjesec, Veneru i neka
jata zvijezda. Od jata zvijezda poznaje narod “kumovsku slamu (Via lactea), kola (Ursa
major i minor), plug i volove (Ursa major), vlašiće (Plejades), krst (osam zvijezda u jatu
Labuda), štapove ili štapke (pojas u jatu Oriona) i Gospino kolo (jato velikih zvijezda kao
gumno).” /M. Kušar, Narodno blago. Ed. Narodni Etnografski muzej Split, sv. V, s. 6./
Prema shvaćanju Pavla Rittera Vitezovića, zvijezda u grbu za humsku zemlju predstavlja
Veneru. /Emilij Laszowski, Stari grbovi Nezavisne Drţave Hrvatske. Vjesnik Hrvatskoga
arheološkoga društva, sv. XXII-XXIII za 1941-1942, s. 219./
590
Marin Šemudvarac, Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. Zagreb, 1945, s. 191-
193. /Disertacija obranjena na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, 20. prosinca 1945.,
promovirana 2. svibnja 1946./. “Drţim, kad bi nam bilo moguće sakupiti sav material o
vjerovanju naših starih o Mjesecu, da bismo vidjeli, kako je gotovo cio njihov i
gospodarski rad i duševni ţivot bio uzko povezan s vjerovanjem u Mjesec kao neko
boţanstvo. UzporeĊivanjem ovog materiala s ostalim narodnim vjerovanjima iz drugih
krajeva Hrvatske došao sam do zakljuĉka, da su hrvatski krajevi u tom vjerovanju
jedinstveni, a osobito visoka sliĉnost tih vjerovanja pokazuje se izmeĊu Baĉke i Slavonije,
tako da se neki izvještaji do u tanĉine slaţu.” /Marin Šemudvarac, Ostatci narodnog
vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata u Baĉkoj. Klasje naših ravni, VI/1944, 1-2, 66./
591
Nodilo, ibid., s. 608. Prema narodnom shvaćanju Mjesec je dobar kad raste, a zao kad
opada. “Naš narod još ţivo vjeruje u blagohotno nagnuće mladoga Mjeseca prema
svakome stvoru na zemlji, prema ljudstvu, ţivotinji i bilju, i njemu se obraća kao
pouzdanome prijatelju... Kad Mjesec ne raste, kad opada, ne će nitko, u mnogome kraju,
drţati pluga u polju, jer na njivi ne bi onda ništa urodilo: njiva ragja u protivnoj zgodi...
Kad se Mjesec smanjuje, ljude bije nesreća.” /Ibid., s. 599-603./. Usp. T. Maretić, Puĉko
vjerovanje i priĉanje. Rad JAZU, knj. LXII, Zagreb, 1882., s. 41; Emilian Lilek, Vjerske
starine iz Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, VI/1894, 4, 388.

238
prvi put od njih vode napije, ili ti da se dade preko vode prevesti. On će
podariti vodu bud novĉićem, bud komadićem hljeba, bud prstenom ili kakvim
novcem, a majka će djetetu maramicu od vrata skinuti, te će ju u vodu vrći, da
ju ne bi voda s djetetom pogubila.”
592
Narod posebne osobine pripisuje i
kamenu.
593
Nebeski svod je prema narodnome shvaćanju od kamena,
594
a
smatra se i da Bog na nebu ima prijestolje od kamena.
595

U juţnih Slavena u odreĊene dane hodoĉasti se na vrhove brda i
planina, a ima vjerovanja prema kojima se Nebo oslanja na Zemlju, i to na
vrhovima brda odakle se moţe otići i na Nebo. “Na osnovu takvih vjerovanja
nastala su predanja da su na vrhovima brda i planina staništa boţanstava.
Tako na vrhu jednog brda sedi boţanstvo oliĉeno u starca /po varijanti u
Ćosu/, koje, sedeći, motovilom mota /smenjuje/ dan i noć. U jednom predanju
ukazuje da je kuća sunĉeva, meseĉeva i vetrova na vrhu nekog brda... I Boţić
´zove /ili se odaziva/ s vrha planine, one visoke´. U jednoj narodnoj pesmi
peva se:´PoĊ'mo ka vrhu /brda/, na srebrnu gumnu...´ Stihovi potvrĊuju
narodno verovanje da u zemlji na vrhu brda Kape /u bosanskom Visokom/
ima zlatan sat i zlatan jarac.”
596
Iz oĉuvanih vjerovanja oĉito je da je Zemlja u
shvaćanju juţnih Slavena bila istog ranga kao Nebo, da se smatrala za
boţanstvo, a narod se kleo zemljom kao neĉim svetim.
597


592
Nikola Grţetić Gašpićev, O vjeri starih Slovjena. Vlastita naklada, Mostar, 1900, s. 57.
593
Šemudvarac navodi da se u Hrvata kamen spominje i upotrebljava kao predmet koji ima
neku ĉudesnu moć. “Taj kamen je uzko povezan sa zmijom ili zmajem. Kad se ugleda
mladi mjesec s kamenom se mora gladiti bolestno mjesto. Taj kamen ima svojstvo da lieĉi
i pomlaĊuje. Ista ta svojstva ima mjeseĉev kamen. Ako već ne moţemo otvorenim
izjavama zakljuĉiti, da je kamen, koji se spominje i upotrebljava u narodnom ţivotu
Hrvata, mjeseĉev kamen, na to iz svojstava, koje narod pridaje tom kamenu, smijemo
upozoriti.” /ibid. s. 163/. U Imotskoj krajini i šire postoji kamen crveno-ţute boje /inaĉe
je sitan i rijedak/ zvan úbójnó káme. Njime ljudi lijeĉe stanovite reumatiĉne i sliĉne
bolesti, što znaĉi da opstoje uporaba i vjerovanja u njegovu ljekovitost. /Podaci prema
pismu M. Šimundića iz Maribora od 28. svibnja 1991./.
594
Janković, ibid., s. 28.
595
Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 209.
596
Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 81. Ima planina za koje se izriĉito tvrdi da su spojene s
Nebom. /Janković, ibid., s. 37/

597
Janković, ibid., s. 17. Nodilo na temelju narodnih pjesama u Hrvata i Srba zakljuĉuje da
su Zemlju “stari naši u velike oboţavali”. On navodi primjere kako je narod Zemlju ĉesto
zazivao, kleo se Zemljom, a istiĉe da je ta Zemlja shvaćena kao velika boginja i kao
velika griješnica. /N. Nodilo, Stara vjera..., ibid., s. 71-72/.

239
U Hrvata, posebno u Dalmaciji i Bosni a i u drugih juţnih Slavena,
veoma je rašireno vjerovanje u vile.
598
Vjeruje se da su vrhovi brda i planina
staništa vila nagorkinja na kojima one noću, na mjeseĉini, pjevaju i igraju u
kolu.
599
Noge u vila mogu biti magareće, konjske ili kozje pa ih one zbog toga
kriju.
600
Vile, po narodnome vjerovanju, vole slobodnu ljubav, a prema braku
osjećaju odvratnost.
601
One su ostale u najuţoj svezi s Mjesecom. “Moszynski
posebno ukazuje na vezu s Mjesecom, jer vile, kao i rusalke, igraju noću po
mjeseĉini, a Mjesec je boţanstvo vodenih demona.”
602

Odnos vila prema ĉovjeku moţe biti dobar i zao.
603
Na temelju narodnih
shvaćanja o vilama u znanosti je prihvaćen zakljuĉak da su vile bića
istovjetna s nimfama, a da su vile i one nimfe o kojima govori Prokopije.
604



- - -

Iz svega izloţenoga nedvojbeno proizlazi da je do danas, a od
predantiĉkih vremena, na teritoriju kasnije rimske provincije Dalmacije

598
Ljudevit A. Ivandić, Puĉko praznovjerje kod Hrvata katolika u Bosni. Domovina,
Madrid-Buenos Aires, 1965, s. 55.
599
Srpski mitološki reĉnik, ibid., s. 66.
600
Ibid.
601
Ibid., s. 67.
602
“ U juţnoslovenskoj tradiciji vile su lijepe djevojke raspuštene kose, obiĉno svijetle ili
zlatne, u prozraĉnim haljinama, ali ĉesto sa magarećim, konjskim ili kozjim nogama. Jašu
na jelenima i konjima. Po mjestu boravka dobijale su ime: vodarkinje, zagorkinje,
planinkinje, oblakinje. Rado igraju (vilino kolo) pored rijeka i jezera, po šumskim
proplancima ili u oblacima.” (Kulišić, ibid., s. 146). Mnogi znanstvenici smatraju da je
naziv rusalka zamijenio starije nazive bereginja i vila, a vjerojatno i poludnica. /Kulišić,
ibid., s. 145/. Katolici u Boki Kotorskoj i susjednoj Dalmaciji pod nazivom rusalje
oznaĉuju duhove, ali u obiĉajima, koji se toga dane izvode, prevladavaju agrarni elementi
radi plodnosti polja. /Kulišić, ibid., s. 145/.
603
“Ovakav dvostruki odnos mitskih bića prema ljudima u paganstvu se smatrao prirodnim.
Mitska bića su mogla biti dobra ili zla - što je zavisilo od trenutnog raspoloţenja, ali i od
ponašanja ljudi prema njima.” /Slobodan Zeĉević, Mitska bića srpskih predanja. Vuk
Karadţić - Etnografski muzej, Beograd, 1981, s. 44/. Usp. i Aleksandar Gahs, Kakva je
bila vjera Hrvata prije nego što su postali kršćani? Danica za 1925, Zagreb, 1924, s.
106.
604
Kulišić, Stara slovenska religija.., ibid., s. 147; Cherubin Šegvić, Vjera Vidova. Split,
1898, s. 31. I Zeĉević bez dvoumljenja misli da je Prokopijev termin nimfa identiĉan
našemu pojmu vile. /Zeĉević, Mitska bića.., ibid., s. 40/.

240
postojao neprekinuti kult Mjeseca. U antiĉko doba to je na tim prostorima bio
vladajući kult u kojem je narod predoĉavao Mjesec u liku koji je interpretatio
romana nazvala Silvanom. Kristijaniziranjem tih krajeva Mjeseĉev kult slabi,
ali njegovi snaţni ostaci saĉuvani su sve do naših dana. Mjesec što “umire” i
stalno se ponovno “raĊa” nije samo simbol vjere u besmrtnost, odnosno u
postojanje nadzemaljske stvarnosti. Bit toga vrhovnog boţanstva zamišlja se
gotovo identiĉno shvaćanju svetoga u naroda susjednih kultura, što znaĉi da je
pojam boţanskoga shvaćen kao jedinstvo suprotnosti, kao istodobna
simbioza metafiziĉkoga dobra i zla.
605
Iz preostalih hrvatskih narodnih
vjerovanja o Mjesecu, koji se zamišlja kao vrhovno i muško boţanstvo,
nedvojbeno proizlazi da u Hrvata nema ni najmanjeg traga ostataka
dualistiĉke vjere u smislu iranske kozmogonije. Postojanje takva dualizma u
narodnim vjerovanjima nije utvrĊeno ni u drugih slavenskih naroda. Helmold
spominje Crnog boga u Polapskih Slavena, ali su neki iz toga pogrešno
zakljuĉili da je postojao i bijeli bog ( kojega inaĉe Helmold uopće ne
spominje ).
606
Pojedinci su iz Helmoldova izvora zakljuĉivali da je u Slavena
postojalo shvaćanje o istodobnoj opstojnosti dvaju bogova, dobroga i zloga.
607

Aleksandar Brückner je toĉno zakljuĉio da je taj Crni bog odrazom
kršćanskoga vraga i da nema dodira s prvobitnom vjerovanjem starih Slavena
kojima je dualizam bio sasvim tuĊ.
608


605
Navedeni vremenski i prostorni kontinuitet objekta kulta /Mjeseca/ i poganske biti toga
kulta takoĊer potvrĊuje prevladavanje etniĉki uglavnom istoga puka kao nositelja uvijek
jednakih predanja na istim prostorima.
606
Usp. Carolus Henricus Meyer, Fontes historiae religionis slavicae. Berolini, 1931, s.
42-47.
607
Francis Dvornik na temelju Helmolda pogrešno tvrdi da su Slaveni prihvaćali jednu
vrstu mitologijskog dualizma. /F. Dvornik, Les Slaves. Editions du Seuil, Paris, s. 52.)
608
A. Brückner, O paganstvu starih Slovena. Knjiga o Balkanu, II. Ed. Balkanskog
instituta, Beograd, 1937, s. 60-61. Zanimljivo je da je i Mauro Orbini 1601. g.
poistovjetio vraga s Helmoldovim Crnim bogom. /M. Orbini, II regno degli Slavi.
Pretisak, Verlag Otto Sagner, München, 1985, s. 83/. “Izjava u tekstu da se taj zli bog
naziva Ċavolom /diabol/ oĉevidno je liĉna Helmoldova, smatra Ĉajkanović, koji istiĉe da
crna boţanstva ne moraju biti zla boţanstva. ´Crni bog´ je bog donjega svijeta i zato je
crn, kao što je i grĉki Hades, ´crni bog´ po svojoj spoljašnosti, i kao što se i rimski Dis
pater nazivao Juppiter niger.” /Kulišić, Stara slovenska religija..., ibid., s. 193/.
Lowmianski istiĉe da je Crni bog u Polabljana interpretatio slavica za kršćanskoga Ċavla,
i da je borba Boga i Ċavla, polarizacija dobra i zla, kršćanski motiv u polapskom pogledu
na svijet. /Lowmianski, ibid., s. 52/. O toboţnjem dualizmu u Slavena, u smislu iranske
kozmogonije osobito je pisao Jan Peisker. /Usp. J. Peisker, Koje su vjere bili stari
Sloveni prije krštenja? Starohrvatska prosvjeta, NS, II, br. 1-2 za 1928, Zagreb-Knin,
1928, s. 55-86/. U Hrvata je Peiskerovu ideju u predavanjima mnogo popularizirao
njegov prevodilac Ivo Pilar. U istome smislu pisali su i neki drugi. Usp. na primjer: Milan
Šufflay, Zaratuštra u Crvenoj Hrvatskoj. Croatia sacra, I/1931, 1, 109-114; Stjepan

241
H. Lowmianski prihvaća zakljuĉak Niederlea da je dualizam dobra i zla
bio tuĊ slavenskoj religiji. On istiĉe da je Slavenima bila tuĊa misao o
polarizaciji boţanstva na etiĉkom principu, jer su “njihovi bogovi i demoni -
sliĉno kao i u antiĉkih boţanstava - sadrţavali crte dobra i zla, naravno u
odnosu s ljudima, a svakako i u svom karakteru.”
609


Krizin Sakaĉ, Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata. Ţivot, XXIV/1943, 1, 9-25;
Ante Škobalj, Obredne gomile. Vlastita naklada, Sveti Kriţ na Ĉiovu, 1970, s. 453-462.
609
H. Lowmianski, ibid., s. 167-168.

242




IV.
KRISTIJANIZIRANJE
STAROSJEDITELJA I DOSELJENIKA

243

244




I.
FRANAČKO POKRŠTAVANJE PUČANSTVA NA DIJELU
ISTOČNOJADRANSKE OBALE


1.

Iz pisma pape Ivana X. kralju Tomislavu i drugim navedenima oĉito je
da se u Rimu smatralo kako je kristijaniziranje stanovništva meĊu Slavenima
na teritoriju rimske provincije Dalmacije zapoĉelo već u I. stoljeću. Ĉinjenica
je da se u apostolsko doba zapoĉelo s kristijaniziranjem Ilirika, odnosno
Dalmacije. Pavao navodi (Rim. XV, 19) kako je propovijedao EvanĊelje od
Jeruzalema i naokolo do Ilirika. Dakako da to moţe znaĉiti kako je sveti
Pavao evangelizirao podruĉje samo do granica Ilirika. Jeronim u Epistoli
Marceli piše kako je boţanska rijeĉ bila “s Tomom u Indiji, s Petrom u Rimu,
s Pavlom u Iliriku”. Jelenić istiĉe da je u Pavlovo doba Ilirik obuhvaćao i
Macedoniju, u kojoj je Pavle stvarno bio, ali da nije sigurno da je bio i u
ostalim dijelovima Ilirika. MeĊutim sigurno je da je Tit otišao kristijanizirati
u Dalmaciju jer to potvrĊuje sam Pavao ( 2 Timoteju, IV, 9-11). Vaţno je
navesti da sveti Epifanije (+ 403.) piše kako je apostol Luka propovijedao
EvanĊelje i kako je on “tu duţnost obavio najprije u Dalmaciji, Galiji, Italiji i
Macedoniji...”.
610
Prema predaji jedan od uĉenika sv. Marka došao je u
Liburniju širiti evanĊelje.
611

Svaki rani pokušaj kristijaniziranja mogao je imati samo djelomiĉne
uspjehe (na primjer u primorskim gradićima), ali teško da se jaĉe osjetio u

610
Navedene podatke sam iznio prema Jelenićevu poglavlju Djelovanje Hristovih i
apostolskih uĉenika te ostalih vjerovjesnika u Iliriku iz knjige Julijan Jelenić, Povijest
Hristove crkve. I, Zagreb, 1921, s. 38-42.
611
Enver Imamović, Poĉeci kršćanstva na tlu Bosne i Hercegovine u svijetlu pisanih
izvora i arheoloških spomenika. Tribunia, Zaviĉajni muzej Trebinje, 1983, s. 39.

245
brdskim krajevima jadranskog zaleĊa. Broj kršćana nije bio velik, posebno ne
na graniĉnim podruĉjima, pa je naravno da je meĊu njima nastao jak osjećaj
kršćanske posebnosti i meĊusobnog zajedništva.
612
Grga Novak,
komentirajući jadikovku sv. Jeronima zbog prodiranja barbara, istiĉe da je u
Dalmaciji kršćanstvo ulazilo u gradove, ali da su sela ostajala “ i dalje vjerna
svojoj staroj religiji i starim bogovima”. Novak dopušta mogućnost većeg
širenja kršćanstva tek nakon Konstantinova edikta, a u Dalmaciji tek od V.
st.
613
MeĊutim, od V. stoljeća na teritoriju Dalmacije i Slavonije najjaĉe se
širio arijanizam, koji je u prvoj polovici V. stoljeća u Slavoniji bio jak kao
“nigdje na svijetu”, a tijekom cijelog V. stoljeća tu je “bilo glavno sijelo”
arijanaca. “Gotima Italije i Panonije uĉini kraj car Justinian (Slaven, 527-65);
naša zemlja doĊe u privremeni posjed Bizanta (535-51), Gepida i Langobarda.
I ovi su bili svi arijani i to bezobzirniji od Gota, što se je osobito pokazalo
kasnije u Italiji (iza 568). Tako je Panonija sriemska kroz cieli skoro 6. viek
preteţno arijanska, ali se je u Mitrovici i u Sisku, koji se je poslije Teodorika
pridruţio metropoliji solinskoj, ipak sve do konca 6. stoljeća uzdrţala
katoliĉka biskupija.”
614

Poslije provala germanskih plemena prvo sustavno kristijaniziranje
Slavena (najvjerojatnije onih u Podunavlju) zapoĉelo je poĉetkom VII.
stoljeća a predvodili su ga irski misionari. “Nennen wir die früheren
Episoden, die die Christianisierung der Slawischen Völker durch die Iren
betreffen. Schon Columban der Jüngere beabsichtigte, als er etwa zehn
Monate in Alemannien weilte, Veneten, die auch Slawen genannt werden, das
Evangelium zu verkünden; Gottes Engel brachte ihn jedoch angeblich von
dieser vorzeitigen Absicht ab. An dieser Stelle müssen wir bemerken, dass
dies die erste Quellenangabe über die Absicht der Christianisierung der
Slawen und zugleich eine der ältesten Erwähnungen der Slawen in
Mitteleuropa überhaupt ist. Sie fällt in die Jahre 610 - 612. Der Biograph des

612
Vrlo su zanimljive usporedbe broja kršćana i nekršćana. “U zapadnom dijelu carstva
oko 400. godine, dakle u doba pune afirmacije kršćanstva kao sluţbene religije, broj
kršćana nije veći od 4-5 milijuna. Na Istoku, gdje se kršćanstvo brţe razvijalo, taj broj se
kreće negdje oko 10- 12 milijuna na pribliţno 50 milijuna stanovnika oba dijela carstva.
Prema tome, kršćana je u to doba tek nešto više od 1/3 ukupnog broja ĉitavog
stanovništva. Sasvim je sigurno da je taj broj kršćana uglavnom otpadao na stanovnike
gradova, dok je pagus najvećim dijelom bio poganski. “ (Nenad Cambi, Problemi
starokršćanske arheologije na istoĉnoj jadranskoj obali. Materijali XII. IX. Kongres
arheologa Jugoslavije, Zadar, 1972, Hrvatsko arheološko drušvo - Savez arheoloških
društava Jugoslavije, Zadar, 1976, s. 268).
613
Grga Novak, Prošlost Dalmacije, I. Hrvatski izdavaĉki bibliografski zavod, Zagreb,
1944, s. 67, 84 - 85.
614
Matija Pavić, Arijanstvo u Panoniji Sriemskoj. Đakovo, 1891, s. 46-48.

246
Heiligen, Jonas von Bobbio, bestimmt diese Slawen nicht näher. Vom
geographischen und geschichtlichen Gesichtspunkt aus würden die meisten
Angaben dafür sprechen, dass Columban die karantanischen Slawen
(Karantanen) oder die ein bisschen weiter nördlich weilenden Slawen an der
mittleren Donau meinte.”
615
Rana “iroškotska kristijanizacija” u alpskim i
panonskim krajevima bila je - radi pridobivanja najširih puĉkih slojeva - vrlo
tolerantna. Zahvaljujući tome mogli su se odrţati mnogi stari (prvobitno
poganski) obiĉaji, dakako u kršćanskoj interpretaciji.
616
Jedan vaţni
suvremeni izvor potvrĊuje da su sredinom VII. st. ondanja Dalmacija i Istra
bile nastanjene poganima. Papa Ivan IV. (+ 642.), sam rodom iz Dalmacije
(„po narodnosti Dalmatinac“) , poslao je opata Martina 640./ 641. u
Dalmaciju i Istru da sakupi kosti muĉenika i da otkupi zarobljene kršćane od
pogana.
617
U jednoj poslanici pape Agatona (678-681) caru Konstantinu IV. i
njegovim sinovima iz godine 680., što ju je potpisalo 125 biskupa (koji su bili
u saboru), spominju se i biskupi koji djeluju meĊu narodima („in medio
gentium“) Langobarda, Sasa, Slavena, Franaka, Gala, Gota i Britanaca.
618

Spaljivanje nekih pokojnika, ostaci ţivotinjskih kostiju, nalazi posuda
za hranu i piće u nekim starohrvatskim grobovima potvrĊuju snaţno
preţivljavanje poganstva i tijekom IX. stoljeća. Kakva su bila ta poganska
vjerovanja stanovništva na središnjem teritoriju hrvatske drţave moţe se
zakljuĉivati i iz nekoliko nalaza koji su pronaĊeni u nekropoli Ţdrijac kod
Nina i u Ivoševcima kod Knina.
619
Na svakome od dvaju nalaza predstavljen

615
Jerzy Strzelczyk, Irische Einflüsse bei den Westslawen im Frühmittelalter. Zbornik:
Irland und die Christenheit . (Hrsg. Próinséas Ní Chatháin - Michael Richter), Verlag
Klett-Cotta, Stuttgart, 1987, s. 446. Kolumban je roĊen u Irskoj 543. g. Predvodio je
kristijaniziranje po mnogim zemljama tadašnje Europe. Umro je 23. studenog 615. g.
Usp. Jakob Torsy, Der grosse Namenstagskalender. Verlag Herder, Freiburg - Basel -
Wien, 1985, s. 331.
616
Marijana Gušić, Etniĉka grupa Bezjaci. Zbornik za narodni ţivot i obiĉaje Juţnih
Slavena, knjiga 43 za 1967. g., s. 115-116.
617
Fr. Raĉki, Doc., ibid., s. 277.
618
D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti. Hrvatski povijesni institut,
Rim, 1963, s. 134. Usp. i D. Mandić, Papa Ivan IV. solinjanin i pokrštenje Hrvata.
Croatica christiana periodica XVI/1992, 29, 12-13.
619
Janko Belošević je u tim crteţima prepoznao simbole šamanizma i odredio ih kao
avarsko kulturno dobro koje je dospjelo u starohrvatske grobove. (J. Belošević,
Materijalna kultura Hrvata od VII do IX stoljeća. Ed. Liber, Zagreb, 1980, s. 125 -
128). Ako bi se i radilo na tim nalazima o simbolima šamanizma treba napomenuti da je
šamanizam poznat gotovo svim starim narodima i da se mogući simboli šamanizma u
starohrvatskim grobovima ne mogu tretirati kao avarsko kulturno dobro. Razni narodi
u poganskoj Europi, a osobito Goti s kojima su stoljećima zajedno ratovali i Slaveni,
dobro su poznavali šamanizam. (Usp. Scardigli, Die Goten, ibid., s. 58-69.).Franjo

247
je motiv drva i ispod njega dvije simetriĉno postavljene i suprotstavljene, ali i
povezane rogate ţivotinje. Oĉito se radi o prikazu stabla ţivota i poganskom
shvaćanju jedinstva suprotnosti. Ni u temeljnom motivu ni u urezima koji je
podsjećaju na rozete i u kojima dominira u poganstvu znakoviti broj osam
apsolutno nema niĉega što moţe asocirati na znak kršćanskoga kriţa. Ta
simbolika nije sluĉajno (iznimno) dospjela u starohrvatski grob zato što je
bila općenarodno dobro starih Hrvata iz doba prije pokrštenja, a što dokazuje
ĉinjenica da se taj motiv sreće u hrvatskoj narodnoj ornamentici još i u XX.
stoljeću.
620
Muhamed Hadţijahić je donio jedan arapski izvor iz kojeg
proizlazi da unutrašnjost nedaleko od Splita nije bila pokatoliĉena sve do cara
Bazilija. “Iz pisanja arapskog autora Ibni Rusta Abu Ali Ahmeda sina
Omerova, autora enciklopedijskog djela Kitab-al a' lag an-nafisa (napisanog
izmeĊu 903-913) vidi se da ĉak ni unutrašnjost nedaleko od Splita nije bila
kristijanizirana sve do cara Bazilija. On izriĉito navodi da je (hrvatsko)
kraljevstvo oko Splita (Balatis, Spalato, Split) prihvatilo kršćanstvo poĉevši
od vremena kralja (cara) Basusa (Basileus), što se dakako mora shvatiti da se
odnosi na zadnju fazu kristijanizacije.”
621
Nije ĉudno što se Langobardi
spominju u Sumpetarskom kartularu kao narod koji odvodi i robove iz
okolice Splita. Tekst, na temelju kojeg to zakljuĉuje u originalu glasi: “Ad
hec comparaui de Longobardis pro X. solidis in tali tenore, ut sint omnes

Smiljanić i Slavomir Sambunjak takoĊer tretiraju ove prikaze kao simbole šamanizma, ali
ih s pravom smatraju dijelom starohrvatske kulturne baštine, za koju pretpostavljaju,
dakako bez ozbiljnog dokaza, da se moţe vezati uz iranski kulturni krug. (F. Smiljanić -
S. Sambunjak, O besmrtnosti i svjetlosti kazuju kosti. Dometi, XV/ 1982, 12, 67-76).
Sva navedena - u biti ispravna tumaĉenja te simbolike - , pokušalo se kasnije dovesti u
sumnju. Tako Pavo Vojvoda na crteţima navedenih predmeta doţivljava priviĊenje
kršćanskoga kriţa i tumaĉi ih u smislu kršćanske simbolike. (P. Vojvoda, Prilog ĉitanju
starohrvatskih simbola. Zbornik: Arheološka istraţivanja u Kninu i Kninskoj krajini, ed.
Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb, 1992, s. 141 - 144.) Pokušaj tumaĉenja
Magdalene Dragiĉević jedva da zasluţuje spomen. Oĉito je da ona iznosi više
kontradiktornih reĉenica (misli) i pogrešnih stilizacija. Ta autorica ne poznaje
suvremenu i izvanredno bogatu literaturu o antiĉkoj i srednjovjekovnoj simbolici, pa se u
svom tumaĉenju oslanja (u više od polovice pozivanja na literaturu) na djelo J.
Chevaliera, koji je u svojim shvaćanjima mnogo bliţi okultizmu nego znanosti.
620
Milovan Gavazzi istiĉe da se prikaz stabla ţivota ( u sredini stablo, a sa svake strane po
jedna ptica) sreće još u ovom stoljeću “napose na dalmatinskim rukotvorinama”. Gavazzi
i ne zna podrijetlo toga motiva pa napominje da podrijetlo ukrasa moţe biti i orijentalno,
ali i talijansko. (M. Gavazzi, Juţni Slaveni. (IV. dio) Socijalna kultura Juţnih Slavena.
Predavanja (skripta) u privatnom posjedu, s. 112.
621
(Muhamed Hadţijahić, Da li je najstariji slavenski zakon Sudnije ljudem donesen na
tzv. Duvanjskom saboru? Forum, XXIX-/1985, 12, 1108. Usp. i M. Hadţijahić, Das
Regnum Sclavorum als historische Quelle und als territoriales Substrat. Sudost-
Forscungen, sv. XLII za 1983, Müchen, s. 32-33).

248
fratres et sorores in seruitute; Duymo prior et filius eius testes”
622
Dakako,
robove iz okolice Splita moglo se odvoditi i prodavati prvenstveno ako nisu
bili kršćani.
623

Sve upućuje na zakljuĉak da je pokrštavanje u zaleĊu primorskih
gradova (bez obzira na eventualno ranije postojanje malih kršćanskih oaza)
uistinu zapoĉelo tek na poĉetku IX. st. i da je trajalo do X. st. pa i dalje. Tako
Andrija Dandolo biljeţi dogaĊaj o pokrštenju jednoga neretvanskog prvaka,
koji on datira u godinu 830. ovim rijeĉima: “Huic duci (Joanni Particiaco)
Narentini nuncium suum mittunt, et petitam pacem ab eo obtinent, quam non
diutius servaverunt. Nuncius autem, qui infidelis erat, hortatu ducis
baptismum suscepit. Erant enim Sclavi adhuc gentiles, quia a Gothis originem
traxerant;...” .
624
Ĉini se da Franci za trajanja borbe s Avarima, dakle, gotovo
do kraja VIII. st. nisu silom kristijanizirali Sklavine, jer su ih htjeli imati kao
saveznike u borbi protiv Avara. Zanimljiv je zapisnik “Riţanskog placita”,
koji je sazvan na nalog Karla Velikoga i njegova sina kralja Pipina godine
804., a na kojem su prema Margetiću “predstavnici istarskog stanovništva
iznosili svoje prituţbe na uvedene franaĉke novotarije i usporeĊivali ih sa
stanjem pod bizantskom upravom”. U posljednjoj prituţbi predstavnika
gradova kaţe se i sljedeće: “Već tri godine one desetine, koje smo morali
davati svetoj crkvi, dajemo Slavenima poganima (’ad paganos sclavos’),
otkako ih je postavio na crkvene i naše općinske zemlje na svoj grijeh a našu
propast”
625


622
(Supetarski kartular. Uredio i komentirao Viktor Novak, a lingvistiĉku analizu obavio
Petar Skok, JAZU, Zagreb, 1952, s. 226).
623
Neven Budak je na primjeru prijepisa Trpimirove darovnice splitskoj crkvi, odnosno
tome prijepisu dodanog kraćeg teksta s imenima serva u Mosoru, zakljuĉio da u
splitskom zaleĊu, konkretno na podruĉju Mosora, nedaleko Splita, sigurno nije bilo
kršćana. Budak je istakao kao dokaz da dodatak nije pripisan u vrijeme sastavljanja
isprave, ĉinjenicu da se nijedno ime u njemu ne poklapa s imenima trojice serva u tekstu
darovnice. On kaţe: ”Pa ipak, u njegovu starost ne moţemo posumnjati: sva imena koja
se u njemu navode narodna su, što znaĉi da pokrštavanje na podruĉju Mosora u vrijeme
popisivanja ovih serva još nije uzelo maha. Kako su u 11. st. ’kršćanska imena već
uklopljena u hrvatski antroponimiĉki sistem’, moţemo s velikom vjerojatnošću
konstatirati da taj pripis treba datirati ranijim razdobljem” (Neven budak, Servi ranog
srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Dalmaciji. Starohrvatska prosvjeta”, serija III, sv. 15, za
1985, s. 257).
624
Raĉki, Doc., ibid., s. 334.
625
Lujo Margetić, Srednjovjekovno hrvatsko pravo. Ed. Pravni fakultet Zagreb - Pravni
fakultet Rijeka, Zagreb-Rijeka-^akovec, 1983, s. 12, 20.

249
Tek nakon godine 803. Franci snaţno utjeĉu ne samo na politiĉke
nego i na vjerske prilike meĊu Hrvatima, i to posebno posredstvom
misionara iz Akvileje.
626

„Goti ili Sklavi“ mogli su doći u Dalmaciju samo kao Arijanci ili kao
pogani. Da su bili kršćani, onako kako se zamišljalo u papinskom Rimu,
odnosno Akvileji, to bi se oĉitovalo u IX. st. u imenima njihovih kršćanskih
svetaca i hrvatskih svećenika ili u posebnom stilu njihova crkvenog
graditeljstva. MeĊutim, u hrvatskom crkvenom i kulturnom ţivotu osjeća se
od prve polovice IX. st. gotovo samo franaĉki utjecaj. On se posebno oĉituje
u kultu franaĉko-akvilejskih svetaca (Asel, Martin, Chrisogon = Krševan,
Ludovik, Ambroz, Mogor = Hermagoras, Marta, Eufemija, Marcela) i u
franaĉkim imenima svećenika (Theudebertus abba /2/, Gumpert, biskup
Aldefred =Aldefrit). Sva su ta imena uglavnom iz IX. st.
627
Prema Petru
Skoku biskupi osorske, rapske, zadarske, splitske, trogirske i krĉke biskupije
nose imena grĉko-latinska, dok se ninski biskup 892. zove franaĉkim
imenom Aldefred (poslije njemaĉki Alfred), episcopus croatensis Rainerius
(od germ. Raginhari); splitski Gisilbertus nosi takoĊer franaĉko ime. Skok
zakljuĉuje da i takva lingvistiĉka analiza opravdava zakljuĉak o provenijenciji
misionarstva iz Ogleja u VIII. i IX. st. u hrvatskim zemljama.
628
Nedopustivo
je zakljuĉivati o kristijanizaciji Hrvata iz nekih neprovjerenih detalja, koji
nisu vremenski ni prostorno odreĊeni. Tako na primjer za Višeslavovu
krstionicu ne znamo iz kojeg stoljeća potjeĉe, da li je stvarno prvobitno bila
smještena u Ninu, a za samog Višeslava nije utvrĊeno da li je uopće bio
hrvatski vladar.
Hrvatski vladari (kako se vidi iz Mislavove darovnice 839. i Trpimirove
darovnice iz 852.) već su u prvoj polovici IX. st. pokršteni, a iz toga bi se
moglo zakljuĉivati da je bila pokrštena i većina Hrvata polovicom IX. st.
Hrvati su kao narod dobili poslije 860. u Ninu svoju biskupiju koju su

626
Josip Buturac - Antun Ivandija, Povijest Katoliĉke crkve meĊu Hrvatima. Hrvatsko
knjiţevno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1973, s. 40. Mišljenje o franaĉkom
pokrštavanju Hrvata zastupali su mnogi istaknuti povjesniĉari (L. Duchesne, Julijan
Jelenić, Bulić, Bervaldi, [išić, N. Klaić, G. Novak). O ulozi Akvileje u hrvatskom
pokrštavanju usp. I Giuseppe Cuscito, Il ruolo di Aquileia e dei Franchi nella
cristianizzazione degli Slavi sudoccidentali. Zbornik : Poĉeci hrvatskog kršćanskog i
društvenog ţivota od VII. do kraja IX. stoljeća, Crkva u svijetu, Split, 1990, s. 145-174.
O franaĉkoj vladavini usp. Karl. Bosl, Franken um 800. Verlag C.H. Beck, München,
1969, s. VIII + 210.
627
Usp. Janko Belošević, Poĉeci kršćanstva kod Hrvata u svjetlu arheološke graĊe.
Referat pripremljen za „Drugi meĊunarodni simpozij o hrvatskoj crkvenoj i društvenoj
povijesti u Splitu od 30. Rujna do 5. Listopada 1985.“, Rukopis, s. 6.
628
Petar Skok, Uslovi ţivota glagoljice. Slovo, sv. 3 za 1953, s. 60.

250
osnovali Franci, ĉiji utjecaj nakon 878. uglavnom prestaje u crkvenom
ţivotu.
629

Ne zna se sigurno kad je uspostavljena ustanova hrvatskog biskupa, ali
se misli da je to bilo u drugoj polovici IX. st.
630
Ali sam taj dogaĊaj, ma kada
da se zbio, zbio se zbog etniĉkog razloga, kako to i sam naziv dokazuje.
Nastanak „biskupa Hrvata“ djelo je hrvatskih vladara. Toma ArciĊakon o
tome piše: “I hrvatski su kraljevi htjeli imati gotovo posebnog biskupa i
zatraţili su od splitskog nadbiskupa, te su uspostavili biskupa, koji se je
nazivao Hrvatski, i postavili su njegovo sjedište u polju u crkvi Svete Marije
blizu Kninskog kaštela. On je zadobio mnoge parohije, a imao je imanja i
posjede gotovo po ĉitavom Hrvatskom kraljevstvu, jer je bio kraljevski biskup
i pratio kraljevski dvor, te je bio jedan od prvaka dvora, a njegova se
jurisdikcija protezala do rijeke Drave. Metropolna je, pak, crkva htjela
zadrţati za sebe ove parohije: ţupu Cetinsku, Livanjsku, Klišku, Mosor, Omiš
i Krbavu, te preko Gvozda sve do granice Zagreba i ĉitavu Maroniju.
631

Kerubin Šegvić je ispravno interpretirao Tomin navod na ovaj naĉin: „Iz
ovoga jasnoga prikaza proistiĉe, da nisu akvilejski patrijare osnovali biskupiju
Hrvata, kao nekakovu misijonarsku ustanovu, niti je hrvatski biskup bio
biskup vagus, bez stalne rezidencije i crkve i biskupije nego su tu ustanovu
stvorili hrvatski kraljevi isto onako, kako su u ono vrijeme, po pisanju
Tominu, ugarski kraljevi, imenice sv. Stjepan, osnovali nekoliko biskupija po
Ugarskoj...Hrvatski kraljevi su imali u svojoj drţavi bujne stare kršćanske
biskupije, koje su se nizale od Krka do Bara. Samo u nutrini zemlje bila je uz
samu biskupiju sisaĉku, velika praznina. Tu su prazninu oni ispunili
osnutkom hrvatske biskupije. Hrvatski biskup je bio dakle dvorska ustanova.
Kraljevi su htjeli u svojem dvoru imati crkvenog dostojanstvenika. Bio je po
poloţaju jedan od dvorskih knezova, principes, ali o kakovom kancelarijatu,
nema ovdje govora...Biskupiju Hrvatske su osnovali hrvatski kraljevi posve
pravilno, po kanonima. Osnovali su je dogovorno i privolom splitskog

629
Usp. Buturac-Ivandija, ibid., s. 39
630
Vittorio Peri tvrdi da prema grĉkim i latinskim izvorima moţemo postaviti izmeĊu 859.
i 864. pojavu jednog domaćeg biskupa sa sijelom na dvoru u Ninu, a s vlašću i
mjerodavnošću nad svim Hrvatima (Vittorio Peri, Spalato e la sua chiesa nel tema
bizantina di Dalmazia. U zborniku “Vita religiosa morale e sociale ed i concili di Split
(Spalato) dei secc. X-XI”., ed. Antenore, Padova, 1982, s. 348). I Lothar Waldmüller
misli da su Hrvati dobili svog biskupa sa sjedištem u Ninu u trećoj ĉetvrtini IX. st. (L.
Waldmüller, Die Synoden in Dalmatien, Kroatien und Ungarn. Ed. Ferdinand
Schoningh, Paderborn, 1987, s. 29).
631
Toma ArhiĊakon, Kronika. Ĉakavski sabor, Split, 1977, s. 46. (Preveo Vladimir
Rismondo). U ţupama, koje je htjela zadrţati metropolitanska crkva, ţivjelo je
najvjerojatnije starosjediteljsko stanovništvo.

251
nadbiskupa metropolite, koji je dao za to svoj placet: Petieruntque ab
archiepiscopo spalatensi.“
632

Kad su Hrvati dobili svoju biskupiju u drugoj polovici IX. st. ,
razumljivo je da je njihov biskup htio biti i prvi biskup u novoj drţavi.
Dakako da se tome suprotstavio splitski nadbiskup; on se pozivao na starost
svoje biskupije, koju je toboţe osnovao Sv. Dujam u I. stoljeću. Vladar
Hrvata s vremenom je zavladao i nad Dalmatima (kako se posvjedoĉuje i u
njegovoj tituli) , pa je bilo moguće da ninski biskup postane i primas u novoj
drţavi, zbog ĉega se on nije pomirio ni s konaĉnom odlukom o primatu Splita.
Osjećaj posebnosti doseljenih Hrvata u odnosu na starosjedioce rezultirao je
ustanovljenjem „hrvatskog biskupa“.
633
Teško je zamisliti kao sluĉajnost
ĉinjenicu da su Hrvati narod u Katoliĉkoj crkvi, koji je izborio bogosluţje na
vlastitom jeziku i imao svoga “hrvatskog biskupa”. Sveta Stolica je takve
iznimke oĉito dopustila samo zato da Hrvati ne otpadnu zauvijek od
rimskog katolicizma. Hrvati su se u uvoĊenju bogosluţenja na narodnom
jeziku i ustanovljenju “hrvatskoga biskupa” mogli ugledati samo u istu
gotsko-germansku tradiciju. Goti su u svojim arijanskim obredima
upotrebljavali samo svoj narodni jezik.
634
Oni su imali i svoga biskupa. Tako
se zna da su gotske trupe koje su pod vodstvom Sigiswulfa g. 427. opsjedale
Kartagu vodile sa sobom i svoga biskupa Maksimina. Arijanizam je u Gota
bio temelj drţavne crkve i zato je gotski biskup u svih Gota imao veliki

632
Kerubin Šegvić, Borba za hrvatsko bogosluţje i Grgur Ninski ili Skiţma u Hrvatskoj i
Dalmaciji 1059-1075. Zagreb, 1930, s. 73-74.
633
Buturac i Ivandija ovako opisuju poloţaj hrvatskog biskupa: „Nije to rezidencijalni
biskup ordinarij, ni misijski biskup ni vicario in partibus infidelium, a ni kodjutor, već
posebni dvorski biskup. Nije to ni dvorsko-rezidencijalni biskup kao dvorski biskupi u
Mainzu, Kolnu i Vienni (Francuska).Hrvatski su biskupi bili: Marcus, Rajner,
Anastasius, Gregorius, Petrus. Neki su od njih potvrĊivali isprave, a drugi se tek
spominju u ispravama, dok se kao pisari oznaĉuju drugi. Prema tome, hrvatski se biskup
nalazi uz kraljevski dvor u okolici Zadra, i to u Ninu koji je prije Zvonimira „kraljevski
grad (urbs regia)“. U kasnije vrijeme, kralj Zvonimir stanuje u Kninu i tu oko g. 1077.
gradi stolnu crkvu. Uz nju je i hrvatski biskup. No Nin neće da bude bez biskupa, pa
tako već g. 1075. ponovno dobiva na saboru u Splitu svoga rezidencijalnog biskupa.
Ţupe hrvatskoga biskupa raštrkane su od Knina sve do Drave, unutar tuĊih biskupijskih
podruĉja. Kad je nestala hrvatska kraljevska dinastija, prestaje uloga hrvatskoga biskupa.
Njegove su ţupe uglavnom potpale pod novoosnovanu (1094) Zagrebaĉku biskupiju.
Ipak se hrvatski biskup još neko vrijeme odrţao. Istom na saboru u Splitu g. 1185.
njegova se sluţba i biskupija ukidaju, a osniva se rezidencijalna biskupija sa sjedištem u
Biskupiji kod Knina.“ (Buturac- Ivandija, ibid., s. 56.).
634
Joţe Rus na temelju istraţivanja njemaĉkog znanstvenika M. H. Jellineka zakljuĉuje
ovo: “V okolici mesta Tomi, v današnji Dobrudţi, vemo n. pr., da se je rabila gotšĉina
kot cerkveni jezik še v prvi polovici 9. stoletja”. ( J. Rus, Kralji dinastije Svevladiĉev
Najstarejši skupni vladarji Hrvatov in Srbov 454-614. Ljubljana, 1931, s. 203).

252
autoritet u drţavi, vjerojatno najveći poslije kraljeva. I vladari nekih drugih
germanskih plemena (na pr. Vandala ) imali su takoĊer na kraljevskom dvoru
svoga biskupa.
635



2.

Velika uloga Franaka u pokatoliĉenju Hrvata oĉituje se, izmeĊu
ostaloga, i u karolinškom utjecaju na hrvatsku predromaniku, konkretno u
pojavi “Westwerk”-a u nekim starohrvatskim crkvicama.
636

Neke tzv. „starohrvatske“ crkvice potvrĊuju da su graĊene u doba
franaĉkog pokrštavanja Hrvata u tijeku prve polovice IX. st. Velika se
rasprava vodila o tim starohrvatskim crkvicama - o vremenu njihova graĊenja
(IX., X., XI. st.) i njihovoj umjetniĉkoj (stilskoj) pripadnosti odreĊenom

635
Hans von Schubert, Das älteste germanische Christentum oder der sogen.
“Arianismus” der Germanen. Verlag J. C. B. Mohr, Tübingen, 1909, s. 22-25.
Marin Tadin crkvenu jurisdikciju od IX. st. pa nadalje ovako opisuje: “S druge strane, ta
ista Ravena je od gotskih vremena imala pod sobom Istru i Kvarnerski Cres i Lošinj, koji
nisu pripadali staroj solinsko-splitskoj nadbiskupiji: stoga je pokrštenje istarskih i
frijulskih ţitelja bilo povjereno, ne patrijarhu Gradeţa (Grado) koji je ovisio o Bizantu,
nego patrijarhu Cormosna (latinski: Cormona), zatim Ĉevdada (Cividale) koji je ovisio o
Langobardima, a onda o Francima. Taj je franaĉki patrijarh imao pod sobom Slavene po
Istri, po Alpama i u Panoniji do Moravske, dok Karlo Veliki, 811. g., nije postavio Dravu
kao granicu izmeĊu salzburške i akvilejske Crkve. Taj je franaĉki patrijarh, kad su
dalmatinski gradovi bili pristali uz Bizant, uzeo pod svoju zaštitu i Hrvate splitske
nadbiskupije-metropole na hrvatskom podruĉju, uĉinio da se imenuje ’episcopus
chroatensis’ na dvoru hrv. vladara, i posvetio je Teodozija ninskoga, kasnijega
nadbiskupa splitskoga”(Marin Tadin, Poĉetke glagoljice treba traţiti na podruĉju
akvilejske patrijaršije i splitske nadbiskupije-metropole. Vjesnik Nadbiskupije splitsko-
makarske”, br. 6 za 1985, s. 12).

636
Vidi: Tomislav Marasović, Carolingian influence in the early medieval architecture in
Dalmatia. Actes du XIXe Congrés international d‟histoire de l‟art. Paris, 1959, s. 117-
121. Marasović je tu problematiku detaljnije obradio u tekstu pod naslovom Le “Corps
occidental” carolingien sur les églises preromanes paleocroates en Dalmatie. Ova
rasprava je tiskana u Zborniku objelodanjenom u ĉast francuskog arheologa prof. N.
Duvala (1995.g., s . 277 - 295.).Usp. i T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog
doba u Dalmaciji. Ed. Knjiţevni krug, Split, 1994, s. 201-210. Uz franaĉko
pokrštavanje Hrvata vezano je i preuzimanje „langobardske“ umjetnosti iz sjeverne Italije
, u kojoj je langobardski orijentalni stil cvjetao u VIII. iIX. st. dakle nakon pada
langobardske moći.


253
kulturnom krugu (zapadnom, bizantskom, iranskom ili izvorno hrvatskom).
637

Rezultati najnovijih istraţivanja o vezanosti sakralne gradnje uz odreĊene
astronomske datosti (posebno sunca)
638
pomaţu nam da toĉnije datiramo i
gradnju starohrvatskih crkvica.
Mladen Pejaković posebno je obradio neke starohrvatske crkvice (Sveti
Kriz u Ninu, Sveta Trojica u Splitu, Sveti Juraj u Rovanjskoj kod Zadra). On
je, izmeĊu ostalog, utvrdio:
a) Tlocrt crkve Svetog Kriţa situiran je prema godišnjim poloţajima
sunca na horizontu i „de-formiran“ prema geo-astronomskim
uvjetima. Pejaković je mjerenjem ustanovio da je kut „A“ jednak kutu
izmeĊu istoka na horizontu i mjesnoga istoka, tj. zraka na horizontu i
prve zrake sunca s Velebita na dan ravnodnevnice 21. oţujka i 23.
rujna. Kutovi stranica de-formiranog tlocrta i pomak dijagonale
opcrtanog kvadrata jednaki su baš tom izmjerenom kutu izmeĊu
zemljopisnog i mjesnog istoka na ekvinocijski dan. Silhueta vanjskog
tlocrta Svetog Kriţa u Ninu odreĊena je smjerovima jutarnjih,
podnevnih i veĉernjih sunĉanih zraka na mjesnom horizontu. Otvori
na objektu rasporeĊeni su nesimetriĉno, a njihov je svijetli otvor de-
formiran da bi omogućio projekcije zraka na karakteristiĉna mjesta
interieura. Kut koji zatvaraju spojnice boĉnih prozora sa simetralnom

637
M.Japundţić, Il problema dell´origine delle antiche chiese croate in Dalmazia.
Rivista di arheologia cristiana, XLV/1969, 1-4, 73-87.
638
Sunce je već u starom vijeku igralo ulogu u sakralnoj gradnji u kojoj se vodilo raĉun o
izlasku sunca na istoku, a posebno o zimskom i ljetnom solsticiju. (Gerard de Champeaus
- Sebastien Sterckx, I simboli del medio evo. Ed. Jaca Book, Milano, 1981, s.133.) Taj
se pristup fenomenu sunca oĉitovao i u nekim srednjovjekovnim sakralnim objektima.
(Usp. Rudolf Droßler, Astronomie in Stein. Ed. Prisma, Leipzig, 1990, s. 133.)Tom se
problematikom posebno bavio U. Sareik, koji je 1985. na Visokoj pedagoškoj školi u
Erfurtu obranio disertaciju pod naslovom Gelenktes Sonnenlicht im Kult an kirchlichen
Feiertagen und bei markanten astronomichen Daten. Mladen Pejaković istiĉe da je
ravnodnevnica astronomsko-geografska ĉinjenica, koja je imala golemo znaĉenje i u
srednjem vijeku. Već su se u ranom kršćanstvu pokušavali uskladiti promjene godišnjeg
doba i tijek sunca s datumima vezanim uz ţivot Krista, Majke Boţje i svetaca. Ti su
datumi s pripadnim smjerovima zraka i pojavom sunca na odreĊenom mjestu mjesnoga
istoka iskorišteni pri zidanju pojedinih predromaniĉkih crkvica. Toboţnje de-formacije
svjesno su zamišljene i ovisne o konfiguraciji okolice i o tipu graĊevina (kruţnom,
okruglom ili šesterolisnom). Orijentacija i kompozicija crkve posebno je odreĊena s
obzirom na njezina titulara tako da na dan toga sveca sunce izlazi na mjestu u horizontu
uvijek u istoj toĉki. Smjerovi tih zraka izlazećeg sunca vrlo ĉesto odreĊuju orijentaciju
objekta i prema njima se de-formiraju pojedini elementi. Prema veliĉini kuta podnevne
visine sunca na razliĉite blagdane i svetaĉke dane odreĊuje se poloţaj prozora, otvora,
njihov izgled i veliĉina. M. Pejaković, Starohrvatska sakralna arhitektura. Kršćanska
sadašnjost - NZ MH, Zagreb, 1988, s. 284.

254
razdjelnicom iznosi 33,6 stupnja, a to je jednako kutu izmeĊu
ekvinocijske toĉke i toĉaka solsticija u Ninu. Prema smjeru tih linija
de-formirane su i konhe boĉnih apsida.
639

b) Poloţaji prozora s crkve Svete Trojice u Splitu odreĊeni su mjesnim
istokom i smjerom jutarnjih zraka na Dan svetog Dujma 7. svibnja.
Jutarnje zrake toga su dana kroz sva tri apsidalna prozora okomite na
liniju septuma i oltarne pregrade svetišta. Poloţaji sunca razliĉitih
mjesnih istoka de-formiraju šesterolisnu osnovu i te crkvice.
Jugoistoĉna i jugozapadna apsida izvedene su na pravcu geografskog
istoka, a sjevernoistoĉna i sjeverozapadna prema smjeru zrake
mjesnog istoka na Dan sv. Dujma 7. svibnja. Ta zraka je kao
simetrala tlocrta orijentirala crkvicu. Središnja je apsida konstruirana
na smjeru jutarnje zrake 7. svibnja s kutom od 33,3 stupnja, koji je
jednak kutu izmeĊu ekvinocijske toĉke i toĉaka solsticija u Splitu
Ucrtavanjem podnevnih i zapadnih zraka uoĉavamo potpunu
motiviranost tlocrtnih i nacrtnih de-formacija.
640

c) Crkvica svetog Jurja kod Zadra izgraĊena je tako da je simetrala
crkvice zraka mjesnog istoka na 21. oţujka i 23. rujna . Jutarnje zrake
solsticija (Ivanje i Boţić) odreĊuju širinu apside, a podnevna zraka na
dan titulara svetog Jurja pada kroz donji lijevkasti prozorĉić na
simetralu tlocrta pod tjeme kupole. Ostale projekcije takoĊer pokazuju
da je crkvica svetog Jurja „savršeno usklaĊen prostorni
svjetlomjer“.
641

Pejaković navodi i druge crkve graĊene na isti naĉin (na primjer crkvicu
Svetog Jurja u Radunu kod Kaštel Staroga, crkvicu Svetog ĐurĊa na
Koloĉepu). On u svim tim crkvama otkriva zajedniĉki i cjelovit program
kojemu je podreĊena njihova izvedba u istom vremenu ali na razliĉite naĉine
zbog uvaţavanja lokalnih uvjeta.
Radi što toĉnijeg datiranja starohrvatskih crkvica vaţno je navesti da u
srednjem vijeku ta sakralna arhitektura (veza s izlaskom sunca, te zimskim i
ljetnim solsticijem) poĉinje u franaĉkom carstvu, i to s Karlom Velikim.
Pejaković toĉno istiĉe da je Karlo Veliki sagradio dvorsku kapelu u
Aachenu, ĉija je os orijentirana toĉno prema istoku, iako je starija crkva na
istom mjestu bila orijentirana drukĉije. Nova kapela zauzela je samo poziciju
oltara starije crkve, dok je os kapele zaokrenuta za oko 40 stupnjeva. Kapela

639
Pejaković, ibid., s. 272, 275, 277.
640
Ibid., s. 284, 286.
641
Pejaković, ibid., s. 292.

255
je bila posvećena Bogorodici, ĉiji je blagdan padao na dan ekvinocija (kad
sunce na horizontu oznaĉuje toĉku pravoga istoka).
642
Pejakovićeva zasluga
nije samo u tome što je prvi u hrvatskoj znanosti 1978. upozorio na
posebnost starohrvatske crkvene ahitekture.
643
Zahvaljujući rezultatima
njegovih istraţivanja moţemo s velikom sigurnošću datirati dio starohrvatske
crkvene arhitekture. Sam Pejaković uzgredno napominje da je doba Karla
Velikoga „vjerojatno“ vrijeme našeg pokrštenja. MeĊutim, on to nije, oĉito
namjerno, htio kategoriĉki zakljuĉiti na temelju vlastitih istraţivanja.
Pejaković zna da je takav naĉin gradnje (vezan uz izlaz sunca i solsticije)
poznat u prapovijesti i u kršćanstvu. MeĊutim, njemu je moţda bilo manje
poznato da se takva vrsta crkvene arhitekture u kršćanstvu zaista poĉela jaĉe
razvijati tek u franaĉkom carstvu. Navedena dvorska kapela Karla Velikoga
(742. -814.) izgraĊena je izmeĊu 786. i 800. Moţe se pretpostaviti da je ona
bila uzor za gradnju i drugih sliĉnih crkvava u to doba, posebno u franaĉkom
carstvu. UtvrĊeno je da su franaĉki misionari u našim krajevima bili
benediktinci, a njima je ta vrsta ahritekture bila poznata i iz ranijih vremena.
Najstariji poznati primjer takve kršćanske sakralne arhitekture nekadanja je
crkva svetog Martina u jednom švicarskom benediktinskom samostanu iz VII.
st. (kanton Graubunden).
644
Dakle: Starohrvatske crkve mogle su biti graĊene
najranije na poĉetku IX. st., kad poĉinje franaĉka vlast (od 803.), dakle s
misionarenjem benediktinaca. Dakako da su crkvice takva naĉina gradnje
mogle biti graĊene meĊu Hrvatima i poslije IX. st. MeĊutim, neke od njih (na
primjer Sveti Kriţ u Ninu), koje su bile u glavnim središtima hrvatskoga
drţavnog i crkvenog ţivota, najvjerojatnije su nastale istodobno kad i ta
hrvatska središta, odnosno u doba franaĉkog pokrštavanja Hrvata. Zanimljivo
je da je Miloje Vasić analizom starohrvatskih crkava, i to onih koje je on
svrstao u skupinu „centralnih graĊevina“, utvrdio da se one geografski, „sem
jedne crkve, nalaze u predelima izmeĊu Nina i Spljeta, upravo u oblasti
Dalmacije u uţem smislu“. On je zakljuĉio : „Sve što smo u ovom odeljku
kazali jasno svedoĉi da su dalmatinski Hrvati, priznajući politiĉku vlast
Franaka, primili od njih ne samo hrišćanstvo i specijalne kultove franaĉkih i
galskih svetaca, nego još i oblike crkvava i plastiĉnu dekoraciju... Iz ovih
razloga skloni smo datirati skoro sve prouĉene crkve centralnog tipa u

642
M. Pejaković, Broj iz svjetlosti. NZ MH, Zagreb, 1978, s. 37.
643
Poznati fotograf Hermann Weisweiler nakon objavljenih snimanja u kepali Karla
Velikog (Aachen) u tijeku 1977. i 1978. objavio je najširoj javnosti kao senzaciju da je
arhitektura te kapele izvedene prema izlasku sunca na istoku te zimskom i ljetnom
solsticiju, i da je to bilo vezano uz odreĊene datume u godini. Dakako da to
Weisweilerovo „otkriće“ nije bilo posebno iznenaĊenje za upućene krugove. Usp. Rudolf
Droßler, ibid., s. 129-140.
644
Droßler, ibid., s. 137.

256
Dalmaciji u doba IX. veka, do 878. godine, kada su one, pod uticajem i
vlašću Franaka, odista saĉinjavale ´prostrani sloj´ crkvenih graĊevina u ovoj
oblasti. Nije, meĊutim, potpuno iskljuĉena mogućnost da su neke od ovih
crkava raĊene, po uobiĉajenoj navici, i u poslednjoj ĉetvrti IX. veka, preko
ĉijeg kraja, ni u tom sluĉaju, ne prelaze.“
645

Iz toga slijedi da najtipiĉnije starohrvatske crkvice nisu podrijetlom ni
iranska, ni bizantinska, ni autohtona starosjedilaĉka, ni izvorna hrvatska
umjetnost. One mogu biti samo izvedba hrvatskih zidara - klesara, ali su
nastale u zapadnom, i to konkretno franaĉkom kulturnom (duhovnom,
crkvenom) krugu.
Vinko Dionizije Lasić (znanstvenik i franjevac roĊen 1913.)
desetljećima je prouĉavao povijest i rasprostranjenost pletera i zakljuĉio da
Hrvati nisu taj ukras donijeli sa sjevera i da ga nisu primili ni od Bizanta. To
dokazuje i tvrdnjom da na istoĉnoj obali Jadrana gotovo uopće nema pletera
sve do kraja VIII. stoljeća i da se on u Hrvata pojavljuje i biva sve ĉešći tek
od IX. stoljeća. On je konkretno precizirao da su Hrvati primili pleter tek s
pokrštavanjem i to iz sjeverne Italije. Iz toga je dalje zakljuĉio da je većina
stanovništva na današnjem hrvatskom teritoriju do IX. st. bila poganska, što
znaĉi da do tada najveći dio stanovništva na teritoriju bivše rimske provincije
Dalmacije nije bio pokršten.
646
“Kod Hrvata dvopleter je opća kršćanska
baština svojom vanjskom, tehniĉkom izradbom i svojim nutarnjim
simboliĉkim vjerskim sadrţajem. On je došao u Hrvatsku s kršćanstvom iz
Italije u 7. 8. i 9. stoljeću. Tada su općenito kršćanski spomenici bili zasićeni i
preplavljeni simboliĉkim znakovima, koji su oznaĉavali plodove kriţa i krsnu
vodu, odnosno preobilnu otkupiteljsku milost Isusa Krista. Sama ova
ĉinjenica pobija sva mišljenja, da su Hrvati ovaj pleterni ukras donijeli sa
sobom, ili ga primili od naroda sjeverne Europe, ili iz Bizanta.“
647
Ĉinjenica
da u najvećem dijelu srednjovjekovne Bosne uopće nema pletera identiĉnog
tipa kao u hrvatskom kraljevstvu
648
potvrĊuje da u toj bosanskoj drţavi proces
pokrštavanja u doba franaĉke ekspanzije nije bio pod franaĉkim politiĉkim,
odnosno vjerskim i kulturnim utjecajem.

645
Milivoje Vasić, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od poĉetka IX do poĉetka XV
veka. Geca Kon, Beograd, 1922, s. 88, 92.
646
Vinko D. Lasić,Pleterni ukras od najstarijih vremena do danas Njegov likovni oblik i
znaĉenje. ZIRAL, Chicago, 1995, s. 918.
647
Lasić, ibid.,s 734.
648
„Nema tropletera, u strogom smislu, na hrvatskim srednjovjekovnim stećcima. Jedina je
iznimka stećak u zapadnoj Srbiji, u mjestu Lipenović kod Krupnja.“ (V. Lasić, Tropleter
njegov prostor, vrijeme i znaĉenje. Hrvatski kalendar, Chicago, god. 42 za 1985, s.
140.

257

258




II.
CRKVENI RASKOL U HRVATSKOJ DRŽAVI

1.
Masovnije pokatoliĉenje doseljenih Hrvata dogaĊalo se pod utjecajem
Franaka, koji su u povijesti poznati i po nasilnom pokrštavanju, pa je
shvatljivo da su Hrvati otpadali od Rimske crkve. Da je vladajući sloj Hrvata
u prvoj polovici IX. stoljeća u vjerskom smislu bio maksimalno tolerantan
oĉituje se iz ĉinjenice da monah Gottschalk istodobno dok biva progonjen kao
heretik (osobito zbog uĉenja o predestinaciji) nalazi utoĉište (oko) g. 849. u
Panoniji i Dalmaciji.
649

Papa Ivan VIII. piše 7. lipnja 879. Branimiru da ga prima kao
“predragoga sina koji se vraća u krilo Svete apostolske stolice”.
650
Taj papa u
pismu ninskom biskupu Teodoziju 7. lipnja 879. piše da ne traţi biskupstvo
na drugoj strani i izraţava ţelju da se Teodozije vrati u krilo Apostolske
crkve.
651
Papa Ivan VIII. upućuje 10. lipnja 879. pismo koje
naslovljava:”Preĉasnim ili presvetim biskupima: Vitalu zadarskome,
Dominiku osorskome i ostalim biskupima dalmatinskim te Ivanu nadpopu
svete salonitanske stolice, i svima svećenicima i narodnim starješinama,
stanovnicima Splita i Zadra i ostalih gradova!” U tom pismu papa sve
navedene opominje da se dragovoljno vrate “Stolici svetoga Petra, da se
potrude sretno vratiti u krilo Svete rimske crkve” i da nadbiskup doĊe u Rim
“primiti milost biskupskoga posvećenja i sveti palij”. Papa završava
ovako:“Zatim, ako dvojite da je nešto sumnjivo od strane Grka ili Slavena
zbog vašega povratka k nama ili posvećenja ili primanja palija, znajte

649
Annales Bertiniani. U knjizi: Reinhold Rau (Hrsg.), Quellen zur Karolingischen
Reichsgeschichte. II. dio. Wissenshaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1992, s. 72-74.
650
Mate Zekan (priredio), Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII. Knjiţevni
krug, Split, 1989, s. 35. (U istom smislu ovaj pasus prevode i drugi prevodioci. Usp.
Trkanjec-Knezović, Documenta.., ibid., s. 102.)
651
Ibid., s. 38.

259
zasigurno da ćemo nastojati da vam pomognemo ugledom prema zakonima
svetih otaca i vrhovnih svećenika, naših prethodnika. Ako biste pak moţda
ovu našu apostolsku opomenu i kanonsku naredbu potcjenjujući prezreli da se
vratite Apostolskoj Stolici rimske crkve i da odonud, prema starome propisu,
primite biskupsko posvećenje i sveti palij, znajte da ćete biti izopćeni iz
svakoga crkvenoga zajedništva. Stoga pak Boţjom ovlašću i svetoga Petra
nareĊujemo Vam da nemate dozvolu drugdje primiti posvećenje i palij; jer
ako to uĉinite osudit ćemo vas bez oklijevanja kao prijestupnike i krivce”.
652

Oĉito je iz toga papina pisma kako on inzistira da biskupi od njega prime
biskupsko posvećenje i palij, iz ĉega se moţe zakljuĉiti da primanje
biskupskog posvećenja i palija na drugoj strani papa smatra da u sebi sadrţi
istodobno i “otpad” od Rimske crkve. Biskup Hrvata nije htio biti podloţan
jurisdikciji splitske prvostolne crkve i kad se na prvom splitskom saboru
odluĉilo da splitski nadbiskup ima primat i nad ninskim biskupom on se ţali.
U ĉlanku XII. zakljuĉaka splitskog sabora navodi se da u sluĉaju ako bi
hrvatski kralj sa svojim velikašima sve biskupije unutar splitske metropolije
htio podloţiti svome biskupu ne smije nitko od biskupa splitske metropolije
po hrvatskoj zemlji krstiti, crkve posvećivati i svećenike zareĊivati. Iz ovoga
zakljuĉka proizlazi kako se u splitskoj metropoliji nije iskljuĉivala mogućnost
da hrvatski vladar podupre hrvatskog biskupa u njegovim traţenjima.
Papa Ivan X. uputio je 925. godine posebno pismo nadbiskupu
salonitanske crkve i svim sufraganima.
653
Na poĉetku ovoga pisma papa se
ĉudi što su nadbiskup salonitanske crkve Ivan i njegovi sufragani zanemarili
tijekom više godina i mjeseci pohoditi Rimsku crkvu. Papa dalje istiĉe kako
je silno raţalošćen kada je saznao da se na njihovu podruĉju širi drugi nauk
koji se ne nalazi u svetim knjigama, a biskupi šute i slaţu se s tom naukom
(”per confinia vestrae parochiae aliam doctrinam pullulare, quae in sacris
voluminibus non reperitur, vobis tacentibus et consentientibus”). „One rijeĉi
:´per confinia´ ne znaĉe po pograniĉnoj zoni, nego po teritoriju dijoceze.“
654

Da je ovaj nauk protivan uĉenju Rimske crkve, oĉito je i iz papina citata:”Ako
tko bude nauĉavao (što) drugo osim onoga, što se nalazi u svetim kanonima i
knjigama, pa bio to i anĊeo s neba, neka bude proklet.” Jasno je da se taj
papin navod moţe odnositi samo na nauk, a ne na jezik u bogosluţju. Papa
upozorava da se, ne dao Bog, vjernicima koji štuju Krista i vjeruju da mogu
postići drugi ţivot molitvom tako da se oni zapuštajući nauk evanĊelja,

652
Ibid., s. 48.
653
Ferdo Šišić, Priruĉnik izvora hrvatske historije, ibid., s. 215.
654
K. Šegvić, Hrvatsko bogosluţje i Grgur Ninski ili Škizma u Hrvatskoj. Bogoslovska
smotra, XVII/1930, 3, 275.

260
kanonske knjige i apostolske odredbe utjeĉu nauci Metodija
655
“kojeg ne
nalazimo ni u jednoj knjizi meĊu svetim piscima”.
656
Papa ih zbog toga
opominje da se zajedno s biskupom Ivanom svete ankonitanske crkve i
biskupom svete palestrinske crkve potrude sve to u slavenskoj zemlji odluĉno
ispraviti. Prema papinom pismu oni to trebaju popraviti tako da se nikako ne
usude u bilo ĉemu skrenuti od nauka navedenih biskupa te da se u zemlji
Slavena bogosluţje obavlja prema obiĉajima Rimske crkve, tj. na latinskom, a
ne na nekom drugom jeziku. Papa dalje navodi da su Slaveni najosobitiji
(”specialissimi”) sinovi Rimske crkve i da moraju ostati u nauku te Crkve.
Taj je papa u pismu hrvatskom kralju Tomislavu i drugima iz toga pisma
obrazloţio da su Slaveni najodabraniji sinovi Rimske crkve zato što im je
propovijedano EvanĊelje već u apostolsko doba.) Papa se plaši da se onima
koji ne ţrtvuju s vjerom i ne prikazuju Bogu ĉiste ţrtve ne bi dogodilo ono
što je pisano:”Proklet bio ĉovjek koji nemarno sluţi Bogu”. I iz te se
stilizacije u papinu pismu ne moţe zakljuĉiti da on misli na bogosluţje
slavenskim jezikom. Papa izriĉito piše o slijeĊenju nauka Rimske crkve i
nemarnom sluţenju Bogu. Na kraju pisma opominje biskupe neka paze da se
“zli korijen” ne bi u njihovim krajevima širio i da njihovim “neprestanim
propovijedanjem” usahne. Da papa u navedenom smislu iz 925. misli na
krivi nauk, a ne na bogosluţenje jasno je svakome tko zna latinski. Arheolog
Đuro Basler ispravno to interpretira na slijedeći naĉin: „Papa Ivan X. kori
925. godine splitskog nadbiskupa što nije ništa poduzeo za suzbijanje ‚nauke
koja nije zapisana u svetim knjigama„, a koja je zapaţena na granicama
njegove ‚parochiae„. Budući da se papa za ovaj propust obraća Splitu, ĉini se
da u zemlji u kojoj postoji to krivovjerje nema nikakve druge vlasti – ni
crkvene ni civilne – koja bi tu mogla intervenirati. Optuţbe su nejasne; u
jednom dijelu pisma papa se spotiĉe na formalne nedostatke crkvene
organizacije, kao što je na primjer upotreba glagolice i slavenskog jezika, ali
u drugom dijelu on odvraća i od ‚Metodijeve nauke„ Quem in nullo volumine

655
R. Katiĉić smatra da papa Ivan X. u ovom pismu “glagoljaštvo meĊu
Hrvatima...naziva Metodijevom naukom (Methodii doctrina), oštro ga osuĊuje...”
Nedvojbeno je iz cijeloga papina teksta, a takoĊer i iz detalja (“Methodii doctrina”) da
papa ne misli na glagoljaštvo, odnosno na bogosluţenje na staroslavenskom jeziku.
Oĉito je da Katiĉić krivo interpretira smisao i slovo papina pisma.
656
Guberina zakljuĉuje da je papino spominjanje Krista u tom kontekstu aluzija na neke
realne prilike. On misli da bi se to moglo odnositi na bugarsko bogumilstvo jer tada na
Zapadu nema hereze koja bi odgovarala papinim rijeĉima (Guberina, Drţavna politika
hrvatskih vladara.Nakladna knjiţara Velebit, Zagreb, 1944, s. 140-143). MeĊutim,
Guberina se nije sjetio da su na teritoriju Hrvata prije vladali Goti i da je dio njih ostao u
Hrvatskoj, a da su oni bili arijanske vjere, protiv koje je doneseno Nicejsko vjerovanje.
TakoĊer su i Sklavi koji su došli pod gotskim vodstvom, prema Tominu navodu, bili
arijanci.

261
inter sacros auctores comperimus (koga ne nalazimo nigdje meĊu svetim
piscima), a to nije više formalan nego doktrinaran prigovor. Ova optuţba nije
za nas toliko vaţna zbog stava Crkve prema slavenskom jeziku u liturgiji,
koliko zbog ĉinjenice da je to prvi dokumenat koji pominje neko ‚krivovjerje„
negdje u Dalmaciji. U naredna tri stoljeća broj takvih optuţbi će se mnoţiti,
pri ĉemu će problem slavenskog jezika biti vremenom potisnut u pozadinu, a
formulacija hereze u konkretnijem smislu doći kao fakat u prvi plan.“
657

Da se u doba kad papa Ivan X. piše to pismo na podruĉjima
salonitanskog biskupa i njegovih sufragana širio vjerski nauk protivan
nauĉavanju Rimske crkve, potvrĊuje i saborski akt iz 925. godine u kojemu se
moli papa da im pošalje svoje biskupe i svoje sluţbeno pismo “monitorij, koji
sadrţi dogmu kršćanske vjere” (”ut ad eos destinare dignaretur episcopus usos
et monitorium, christianae religionis dogma continentem”).
658
Ivo Guberina
(povjesniĉar i svećenik) s pravom zakljuĉuje kako se iz toga vidi “da je u
Hrvatskoj neposredno pred splitske sabore nastupila neka vjerska
dezorijentacija”.
659

Toma Splićanin izriĉito piše o postojanju “arijanske nevjere” i “šizme”
u zemlji Hrvata (Slavena) u XI. stoljeću.
660
Koja je bit ovih crkvenih
previranja u hrvatskoj drţavi ne izgleda u prvi mah najjasnije. Mogućnost
postojanja hereze ne moţe se iskljuĉiti, jer se to u Rimu sigurno nije
bezrazloţno tako interpretiralo. Ĉinjenica je da i prvaci raskola odlaze osobno
u Rim da pridobiju za sebe papu, dokazuje da se nije naĉelno odbijala
pripadnost rimskoj crkvi. Ti raskolnici su vjerojatno svoja teološka shvaćanja
smatrali pravovjernim. Iz Tome i iz saborskih akata u Splitu, moţe se naslutiti
da je u širokim masama bogosluţenje na narodnom jeziku bio posebno vaţan
ĉimbenik nastajanja i odrţavanja raskola. Bogosluţenje na hrvatskom došlo je
u ozbiljnu kušnju tek sredinom XI. st. kada je rimska stolica reformistiĉkim
pokretom uzela u ruke i centralizaciju obreda. „Prije toga vremena nema u
povijesti traga nastojanjima, da se ukinu nacionalni jezici u crkvi. Hrvatsko-
slovjensko bogosluţje, kao i gotsko u Hispaniji, bilo je okrivljeno s herezije.
U obrani se istiĉu svećenik Vlkas (Ulfus), opat nekog samostana na Krku
imenom Potepa te izabrani biskup, valjda ne posvećeni, Zded. Nema traga

657
Đuro Basler, Bosanska crkva do 1203 godine. Pregled (Sarajevo), LXIII/1973, 2-3,
300.
658
Šišić, Priruĉnik...,ibid., s. 214.
659
Guberina, Drţavna politika..,ibid., s. 144-145.
660
Toma ArhiĊakon, ibid., s. 52-53. Historiografska istraţivanja potvrĊuju Tomine navode
odakle su i gdje su doselili Sklavi, što znaĉi da je on svoje djelo stvarno pisao na temelju
starijih izvora. S obzirom i na tu ĉinjenicu nema razloga sumnjati ni u Tomin navod da su
Sklavi doselili s Gotima (pod njihovim vodstvom) i da su došli kao arijanci.

262
nikakovoj insubordinaciji od strane episkopata. Ni ‚hrvatski„ biskup nije
podigao glas proti zabrani ni proti rimskoj stolici. Ni Grgur, niti ikakov drugi
biskup ninski, se ne spominje na braniku nacionalnog jezika. Vidjeli smo, da
pokret proti glagoljici nije potekao od strane dalmatinskoga klera. On je
došao iz Rima.“
661
Lako je moguće da su postojali i crkveni tekstovi koji nisu
bili potpuno pravovjerni, u smislu nicejskog vjerovanja a postoji spominjanje
i „knjiga“ što se moţezakljuĉiti npr. iz Popa Dukljanina. Od prvih poĉetaka
kristijaniziranja moralo se misliti na stvaranje temeljnih liturgijskih tekstova,
a posebno evenĊelistara. Marko Japundţić je nakon dugogodišnjih
istraţivanja zakljuĉio da je slavensko bogosluţje barem za jedno stoljeće
nastalo prije Ćirila i Metoda i da se razvilo na podruĉju koje je obuhvaćalo
zapadne hrvatske krajeve: Istru, Primorje, veći dio ostale Hrvatske sve do
Samobora (blizu Zagreba), dio zapadne Bosne, Hercegovinu, Dalmaciju i, po
svoj prilici, današnju Crnu Goru. Prema njemu to su upravo krajevi u kojima
je uz male iznimke slavensko bogosluţje saĉuvano do danas.
662
Japundţić je
na više primjera dokazao da se biblijski tekst najstarijega hrvatsko-
glagoljskog misala ("Illirico Borgiano") razlikuje od sluţbenoga crkvenog
teksta Vulgata i da slijedi starije latinske tekstove tzv. VETUS LATINA, koja
je bolje poznata pod imenom ITALA. Biblija u prijevodu sv. Jeronima
(Vulgata) postala je sluţbeni tekst latinske Crkve od VIII. stoljeća. Prije
Vulgate na Zapadu je bilo raznih latinskih prijevoda poznatih pod gore
spomenutim nazivima Vetus Latina i Itala, koja je bila iz poĉetka u upotrebi
na cijelom Zapadu. Prijevod sv. Jeronima uĉvrstio se u Rimu i u krajevima
rimske liturgije, dok je na podruĉju drugih latinskih liturgija (milanske,
akvilejske, ozarapske ili gotske u Španjolskoj te raznih galikanskih liturgija u
Galiji, ukljuĉivši tu i Bavarsku) bila u upotrebi Itala. Japundţić tvrdi da se
hrvatski glagoljski tekstovi uz oĉite znakove Itale postupno prilagoĊuju
Vulgatinu tekstu, dok konaĉno poslije Tridentskoga sabora Vulgatin tekst
nije postao sluţbeni tekst glagoljskih liturgijskih knjiga.
663
Japundţić je
poslije dugogodišnjega rada usporedio hrvatska glagoljska evanĊelja s
ćirilometodskim prijevodom, s Vulgatom, s Italom, s Vetus Latinom i sa
starim grĉkim tekstovima i našao više od tisuću razlika. Japundţić je veliki
dio razlika našao već u samoj Vetus Latina, u tekstovima koji su pisani na
podruĉju Reims-Tours, pa je iz toga zakljuĉio: "Oĉito je, da te razlike, što se
nalaze samo u Vetus Latina, nijesu mogle nikako doći u hrvatske tekstove iz
grĉkoga teksta, nego samo iz starolatinskih prijevoda (tekstova), a to nam i

661
K. Šegvić, Borba za hrvatsko bogosluţje..., ibid., s. 119.
662
Marko Japundţić, Hrvatska glagoljica. Hrvatska revija, XIII/1963, 4, 482.
663
Usp. M. Japundţić, Koji je bio predloţak najstarijeg glagoljskog misala?. Separat iz
jubilarnoga izdanja Hrvatske revije, 1951-1975, (München-Barcelona 1976), 564.

263
opet potvrĊuje da su hrvatski glagoljski biblijski tekstovi prevedeni prije
prijevoda sv. Ćirila. Kako se Vetus Latina upotrebljavala u Galiji, i to do
Karla Velikoga, moramo zakljuĉiti, da je prijevod biblijskih tekstova povezan
s djelovanjem galskih misionara, i to najkasnije do 8. na 9. stoljeće."
664



- - -

U pozadini crkvenog raskola u Hrvatskoj mogao je postojati i
arijanizam u odreĊenom obliku oĉitovanja.Postojanje stare slavenske
(hrvatske) i germanske (gotske) simbioze ne oĉituje se samo u preuzimanju
germanskih naziva i znaĉenja za neka glagoljska slova. Marko Japundţić
istiĉe da su se „zaista - u najstarijem glagoljskom evanĊelistaru nalazili
tragovi Ulfilina prijevoda. Samo po sebi to ne mora znaĉiti mnogo. No ono
što je osobito vaţno je, da se neki redci evanĊelja nalaze samo kod Ulfile i u
nijednom grĉkom ili latinskom prijevodu.“
665

Japundţić iznosi u prilog mišljenju Šegvića i Barade da je vodeći sloj
Hrvata primio kršćanstvo i to ono arijansko na istoku sljedeću ĉinjenicu:
„Bilo Zapadna, bilo Istoĉna Crkva kod krštenja upotrebljava formulu ´EGO
TE BAPTIZO´, što grĉki znaĉi: uronjavam, ĉistim, perem od istoĉnoga
grijeha. Hrvatska formula, koju su misionari prenijeli i na druge slavenske
narode, glasi: JA TE KRSTIM, a to znaĉi, ĉinim te kršćaninom, a ne perem te.
A ta je rijeĉ, kako neki misle, nastala od staro-germansko-gotske rijeĉi
KREIST, što doslovno znaĉi kršćanin. Kod nas ´krst´ ima znaĉenje krštenja.
Kod istoĉnih Slavena oznaĉuje krštenje i kriţ.“
666


664
Marko Japundţić, Hrvatska glagoljica. Hrvatska revija, 1976, 480. Usp. i M.
Japundţić, Koji je bio predloţak.., ibid., s. 565. Japundţić je u svojim tekstovima o ovoj
problematici sve svoje tvrdnje u potpunosti dokazao pa zato izgleda skrajnje neozbiljno
kada to Katiĉić ovako interpretira: “Sve to treba provjeriti, i same podatke i
utemeljenost zakljuĉaka koji se izvode iz njih. Vrlo je teško dobiti nad takvom
argumentacijom pouzdan pregled. Dok vrhunski znalci biblijske i liturgijske tekstologije
ne kaţu o tome svoju s tim se dokazima ne moţe baratati. A pri tome se i ne radi baš o
glagoljici, nego o crkvenoslavenskim prijevodima, kojim god pismom bili
pisani.”(Katiĉić, Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice.Ibid., s. 198.).
665
M. Japundţić, Gdje, kada i kako je nastala glagoljica i ćirilica? Hrvatska revija
(Zagreb), XLIV/1994, 4, 547.
666
Japundţić, ibid., s. 548. P. Scardigli tu problematiku ovako interpretira:“Die Taufe ist
für den Christen ein Sakrament. Es handelt sich nicht nur um ein ´Eintauchen´, sondern
um die Wiederholung eines bestimmten Ritus, den Jesus in den Wasser des Jordans hatte
an sich vollziehen lassen. Die Übersetzung von ins Gotische baptizo war nicht

264
Toma arhiĊakon sigurno ne bez razloga crkveni raskol u hrvatskoj
drţavi tumaĉi iskljuĉivo arijanizmom. Iz Dukljaninova priĉanja takoĊer se
moţe zakljuĉiti da su Goti po vjeri isto kao i Sklavini bili arijanci. Dukljanin
priĉa u IX. glavi latinske redakcije kako je kralj „Svetopelek“ povjerovao u
Krista, pokrstio se cijelim svojim kraljevstvom i postao „pravovjerni i pravi
štovalac SvetogaTrojstva“. Eduard Periĉić zakljuĉuje kako „i sama ĉinjenica
naglašavanja kod Svetopeleka da prihvaća, nauku Presvetoga Trojstva
upućuje na neki trag arijanstva“.
667
Shvaćanje crkvenog raskola u hrvatskoj
drţavi moguće je i kroz nekadanje postojanje arijanizma. Nauk arijanizma
nije se naizgled razlikovao od nicejskog vjerovanja, a stvarne razlike,
konkretno u shvaćanju Trojstva bile su neusporedivo manje nego misle
neupućeni. „Das Urteil über Wulfilas Christologie muß davon ausgehen, daß
er 341 als Außenstehender nicht die Bedeutung der damals gefaßten
Beschlüsse ermessen konnte. Anklänge an das apostolische
Glaubensbekenntnis werden ihm die Zustimmung leicht gemacht haben.
´Praktisch wird Wulfila 341 kaum etwas anderes geglaubt haben als die
Mehrheit auch der Orthodoxen.´Die 359 beschlossene Formel ´Homoios kata
tas graphas´dürfte der Frömmigkeit Wulfilas gut entsprochen haben. In
seinem Glaubensbekenntnis, das uns Auxentius überliefert, wird Christus
bezeichnet als filius unigenitus, Dominus et Deus noster. Also bekennt auch
Wulfila die Gottheit Christi. Freilich wird Gott-Vater übergeordnet, er ist ´der
Gott unseres Gottes´. Der Hl. Geist wird unter Berufung auf zwei Bibel-
stellen als Werkzeug Christi dargestellt. Zum Verständnis der Auffassung
Wulfilas könnte ein zuerst von A. Helfrich vorgetragener Gedanke beitragen:
Die Heranziehung des germanischen Vater-Sohn-Verhältnisses. ´Die
Betrachtung der Trinität als göttlicher Sippe ermöglicht... die wirkliche
Sonderung der Personen... Solche Anschaulichkeit, die wirklich personhafte
Züge heraustreten lässt, werden wir aber als dem germanischen Denken
verwandt anerkennen müssen.´ Man kann Wulfila und seine Anhänger nur

schwierig: Das Verbum (uf) daupjan ´eintauchen´ wurde zu ´taufen´, daupeins zu
´Taufe´. Das leichte Schwanken zwischen daupeins und pwahl ´Waschung´(im
Griechischen ähnlich das Schewanken zwischen baptizma ´Taufe´und lutron
´Waschung´), die Bedeutungen ´eintauchen´ und ´waschen´, die noch in ufdaupjan (Jo.
13,36) und daupeins (MK. 7,7; 7,8) anzutreffen sind bestärken uns in der Annahme,
daß es Wulfila war, der den ersten Schritt unternahm, eine Fixierung der Sakralsprache
und ihre Absonderung von der profanen Ausdrucksweise herbeizuführen. Vor ihm
scheint sich neimand die Mühe gemacht zu haben, zwischen beiden eine Grenzlinie zu
ziehen. Möglicherweise war vor Wulfila überhaupt das griechische Wort für ´taufen´ in
irgendeiner gotisierten Form im Gebrauch gewesen.“ (P. Scardigli, Die Goten.., ibid., s.
131.)
667
Eduard Periĉić, Sclavorum Regnum Grgura Barskog. Ed. Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 1991, s. 178.

265
´in terminologischer, nicht aber in religiöser Hinsicht als Häretiker
beurteilen´. Auch die um 400 schreibenden orthodoxen Kirchen-historiker
Sokrates und Sozomenos haben die homöische Christologie Wulfilas
bagatellisiert (noch stärker Theodoret). Salvian von Marseillle urteilte um
440: ´Sie irren, aber sie irren in gutem Glauben, nicht aus Hass gegen Gott,
sondern aus Liebe zu ihm, im Glauben, dass sie Gott den Herren ehren und
lieben.´“
668
U pozadini vizigotskih zbivanja nije stajala religiozna nego
politiĉka ideja. Tako na pr. u arijanskom vizigotskom podruĉju tijekom druge
polovine VI. st. nije se osjećala preokupacija problematikom Presvetog
Trojstva. Krist se shvaćao kao jednakobitan („aequalis“) s ocem. Arijanizam
je stvarno sebe doţivljavao kao oţivotvorenje prakršćanstva. Arijanska je
crkva bila u prvom redu crkvena zajednica jednog mobilnog naroda i zato nije
bila strogo teritorijalno organizirana kao Katoliĉka crkva.
669

Stvarna podjela izmeĊu nicejskog kršćanstva i arijanizma nije bila u
shvaćanju teoloških finesa širokih slojeva puka. Upadljiva razlika uz
bogosluţje na narodnom jeziku postojala je i u ĉinjenici da je arijanizam
dopuštao kraljevima arijanskih naroda da budu poglavari njihovih nacionalnih
crkava.
670
Arijanski carevi stavljali su na revers svoga novca znak
kristograma.
671

Arijanizam moţe zahvaliti svoje dugo odrţavanje, posebno
bogosluţenju na narodnom jeziku, kao i ĉinjenici postojanja Wulfilina
gotskog prijevoda Svetog pisma. Sve ovo se oĉitovalo kod arijanskog dijela
Langobarda još na pragu VIII. st.
672
Arijanska shvaćanja u XI. st. prema

668
Gert Haendler, Geschichte des Frühmittelalters und der Gemanenmission. Priruĉnik:
Die Kirche in ihrer Geschichte, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen, 1976, s 5-6. U
Wulfilinu Vjerovanju odnos prema Kristu nije potpuno jasan, ali nije ni takav kakav se u
literaturi prikazuje. Usp. Wulfilin tekst u knjizi: Alfred Läpple, Kirchengeschichte in
Dokumenten. Patmos - Verlag, Düsseldorf, s. 43.
669
Usp. Knut Schäferdiek, Die Kirche in den Reichen der Westgoten und Suewen bis zur
Errichtung der westgotischen katholischen Staatskirche. Walter de Gruyter & CO,
Berlin, 1967, s. 184-188, 210-223.
670
Michel Rouche zakljuĉuje da je ta ĉinjenica bila najveća zapreka suţivljenju
pobijeĊenih i pobjednika, i glavni uzrok nestanka Vandala i Ostrogota. ( Vizigoti su se
obratili na katolicizam 589. a Langobardi 680.) Usp. Michel Rouche, Storia dell´alto
medioevo. Jaca Book, Milano, 1993, s. 12.
671
Branka Migotti, Arheološka graĊa iz ranokršćanskog razdoblja u kontinentalnoj
Hrvatskoj. Katalog izloţbe: Od nepobjedivog sunca do sunca pravde. Arheološki muzej,
Zagreb, 1994, s. 67.
672
Piergiuseppe Scardigli, Die drei Seelen der Langobarden. Eine Skizze. Heinrich Beck-
Detlev Ellmers - Kurt Schier (Hrsg.) Germanische Religionssgeschichte Quellen und
Quellenprobleme. Walter de Gruyter, Berlin-New York, 1992, s. 427.

266
Tomi ArhiĊakonu, širila su se i po gradovima, posebno Zadru i Splitu. Toma
spominje kako je god. 1059. godine odrţan „sinod svih prelata Dalmacije i
Hrvatske“ na kojemu je, izmeĊu ostaloga, donesena zabrana bogosluţenja
na slavenskom jeziku. Ova odluka je prouzroĉila raskol meĊu narodom u
hrvatskoj drţavi, koji je kulminirao posebno godine 1062. Toma to ovako
opisuje:
„Napokon kad je ova odredba saborskom odlukom bila proglašena i
od pape potvrĊena, svi su slavenski svećenici bili vrlo oţalošćeni. Sve su
njihove crkve bile zatvorene, a oni prestali obavljati sluţbe. ´Zgodilo se
naime, da je došao u Hrvatsku neki strani (advenat) svećenik, imenom Vuk
(Ulfus), po licu poboţan, a u srcu otrovan, te zašavši meĊu narod šaptao im
kao da bi bio poslan od Boga koji je veoma oţalošćen, što su im crkve
pozatvarane i molitve njihove zamukle, pa im svjetovaše, da upute papi
poslanstvo, i postići će sve što ţele. Sabravši se na to starješine na zbor,
odaslaše kao poslanika istog Vuka, i po njemu poslaše Papi svoje darove.
Davši se odmah na put i stigavši u Rim predade Papi poklonjene darove
Hrvata s ponizmom molbom, da bi u hrvatskome kraljevstvu (in regno
sclavonico) pitanje crkava i svećenika izvolio povratiti u prvašnje stanje. Na
to će mu Papa: ´Nije uputno (justum) tako na laku ruku mijenjati odredbe
legata svete Stolice, nego ti uzmi naša pisma i predaj ih kralju i biskupima,
neka bi radi toga pitanja poslali k nama dva biskupa, jer tebe nepoznata ne
moţemo u tom saslušati´. Zlobni svećenik nije predao papina pisma onome,
komu su bila upravljena, nego došavši k Gotima (Hrvatima), na njihov upit,
što je s njihovom molbom, odgovori:´S pomoću Boţjom postigao sam od
Pape sve, štogod ste ţeljeli. Vaše su crkve otvorene i vašim svećenicima opet
je slobodno vršiti sluţbu Boţju. Postigao sam još i to da izaberete jednog
svog plemenjaka za biskupa i sa mnom ga, s kakvim darovima, pošaljite na
posvetu. ´Razdragani uvelike tom vijesti, Goti (Hrvati) namah izabraše za
biskupa nekog glupog (rudem) starca, imenom Cededa, te ga s nekim opatom
Potjehom i s tim svećenikom Vukom, zaĉetnikom sve zloće, hitno pošalju u
Rim. Stigavši k Papi i od njega upitani, tko su, pogani mu svećenik odgovori,
da su iz Dalmacije i ´vaša će se svetost sjećati, da sam prije malo vremena
(dudum) bio kod vas, a ovi su došli pred noge vaše svetosti da i njihovu
narodu, kao svima, iskaţete milost. Ovaj pak plemeniti gotski (hrvatski) muţ
zato je došao, da od vas potpunije upućen, uzmogne slobodnije naviještati
istinu´. Na upit papin, kakvu nosi ĉast, bi mu odgovoreno, da je od nekog
vremena (dudum) svećenik u svome jeziku. Na što će Papa: ´A zašto ne
brije brade po obiĉaju Crkve katoliĉke?´ Na to bezboţni svećenik prihvati:
´Zato je, gospodine, i došao pred vas, da se odsele pokorava vašim
zapovijedima´. Namah mu tada Papa sam svojom rukom odstriţe (precidit)
nekoliko dlaka od brade i usput naredi nazoĉnima (astantibus), da ga obriju

267
po crkvenom obiĉaju, a Vuku reĉe: ´Nisam ti ja bio zapovijedio, da mi za taj
posao dovedeš ovakve ljude, nego biskupe´. Na što Vuk: ´Namjeravali su,
kaţe, gospodine, ali nisu mogli´. Odrţavši zatim Papa vijeće (sa svojim
doglavnicima), odgovori im: ´Znajte, sinci da sam više puta ĉuo, što pitaju
Goti (Hrvati), ali kao što ni moji prethodnici, ni ja se tako ne usuĊujem
dopustiti im, da u svom jeziku obavljaju Boţanske tajne zbog arijanaca, koji
su izumili tu knjigu. A sada, povrativši se kući, poradite, da narod, dok ne
stignu tamo naši legati, vrši sve, što je po našemu bratu Majnardu, kardinalu
biskupu sv. Rufine na saboru bilo zakljuĉeno´. Ĉuvši to, umakoše brzim
korakom od Pape, ţureći se povratiti u domovinu, te Cededa upita Vuka:´Reci
mi, što nam je koristilo, da smo bili kod Pape?´ Na što će Vuk: ´Što si od
svega srca ţelio, mojim si zauzimanjem postigao´. Cededa će sada: ´Što?´A
Vuk će: ´Papa ima toliku vlast, da svaki onaj, kome on svojom rukom odstriţe
nekoliko dlaka iz brade, odmah postane biskupom.´Ĉuvši to bedasti (fatuus)
starac, veoma se obradova, te odmah nabavi pastirski štap i prsten. Prispjevši
napokon u Hrvatsku (fines Croatiae), sunarodnjaci veseli iziĊoše ususret
svome biskupu,i s velikim ga slavljem doĉekaše. A da nije bio pravi pastir
nego grabeţljivi vuk u ovĉijoj koţi, pokazao je svojim djelima, jer je umah
krĉkog biskupa nasilno potjerao s njegove stolice i sam, toboţe, s
apostolskom vlasti, na nju zasio. Tada je , aoh ţalosti, umišljeni biskup poĉeo
oskvrnjivati Boţanske tajne posvećivanjem crkava, zareĊivanjem svećenika i
obavljanjem ostalih biskupskih duţnosti. Nu svemogući Bog nije dugo trpio
to Ċavolsko upropašćivanje nesrećnih duša, jer je papa, netom je saznao za ta
nedjela, pod dojmom teške boli, odaslao umah nekog kardinala Ivana, kao
svog legata, koji bi već u zametku zatro klicu toga bezboţnog raskola u
Hrvatskoj ( in partibus Sclavoniae). I kardinal, stupivši na one strane, sazva
mnoštvo naroda i svećenstva, te pred njegovim Gotima (Hrvatima) najstroţe
ukori laţnog biskupa poradi tolike zloĉeste drskosti, naviještajući svima, da
od pape nije primio nikakav sveti red. Toga je radi Cededu i Potjehu s
njihovim privrţenicima udario vjeĉnim prokletstvom, a Vuka, zaĉetnika
tolikog bezboštva i uzroĉnika tolikih zala, poveo sa sobom u Split. I tu je na
saboru, po naredbi papinoj, opakoga svećenika, lišivši ga svakog svetog reda,
strašno išibana, obrijane glave i oţigosana ĉela bacio u vjeĉnu tamnicu. Kako
pak blesasti (malesanus) Cededa nije nikako odustajao od zapoĉete drskosti, i
radi toga bila nastala grozna sablazan po cijelom kraljevstvu, naredio je papa,
da ga sveĉano udare prokletstvom i u Rimu i u Splitu i po svoj pokrajini.
Kada je to dvaput u Rimu i triput na splitskom saboru uĉinjeno, odmah se je
javila Boţja kazna. Ne osjećajući nikakve slabosti ili boli,poĊe radi naravnih
potreba na stranu, i tu je naskoĉen naglim trganjem svu utrobu izbacio u
nuţnik. I tako je bezboţni (impius) ĉovjek, slijedeći arijevo nevjerstvo,

268
pravednim sudom Boţjim, zaglavio takoĊer i sramotnom Arijevom
smrti´.“
673

Laurencije, podrijetlom Dalmatin („Dalmatinus origine“) pokušao je
prema papinom nalogu u drugoj polovini XI. st. zaustaviti raskol. Kerubin
Šegvić je toĉno shvatio bit Tomina pripovijedanja: „Dao je zatvoriti hrvatske
crkve, u kojima su sluţili hrvatski svećenici;a ove je skinuo sa svećeniĉke
ĉasti. Iz ĉinjenice, da je Laurencije obilazio po cijeloj provinciji, moţemo
zakljuĉiti, da je znao hrvatski. Inaĉe njegovo obilaţenje bi bilo uzaludno.
Hrvatski svećenici nisu znali latinski; a još manje njihovo stado, pa kako bi
Laurencije s njima govorio, a da nije znao hrvatski? Nije nikakovo ĉudo, ako
je Laurencije naišao na otpor. Ovdje se je dogodilo baš ono isto, što se je
dogodilo u Angliji i u Hispaniji poslije zabrane narodnog jezika u liturgiji.
Kad je poĉelo provaĊanje zakljuĉaka proti glagoljici, velika ţalost i tuga
obuze hrvatske svećenike: Magno sunt moerore confecti! U Hispaniji, kako
smo vidjeli, zabrana domaćeg obreda i jezika naišla je na najveće
nezadovoljstvo u narodu. Kraljevi, plemstvo višeg ranga i svećenstvo su se
pokorili. Ali mali narod ne pozna discipline. Za to je ondje nastala prava
uzbuna. Tako je moralo biti i kod nas. Mali puk i niţe plemstvo, se nikako
nisu dali predobiti za latinštinu. Njih se nije ticao celibat svećenstva. Nije ih
bilo brige za dugu kosu ili dugu bradu. Ali za jezik u crkvi morali su se
brinuti. Uvedenjem latinštine narod je bio iskljuĉen iz javnih molitava. Tako
se je mislilo. U Hispaniji su dijelili javno megdane; pozivali se na ´sud
boţji´, proti sudu kraljeva, pape i biskupa. U Hrvatskoj i Dalmaciji drţale su
se javne skupštine, izdavali prosvjedi, silom se otvarala vrata hrvatskih
crkava. Slahu deputacije i mita u Rim. Pa kad to sve nije pomoglo, onda su se
latili i najskrajnijih sredstava: nasilnog odstranjenja latinaških biskupa...Ovo
što Toma pripovijeda dosta ironiĉno o popu Ulfu, o opatu Potepi i izabranom
biskupu Zdedu, dosta je karikirano i nepovoljno namjerom, da pokaţe
ignoraciju ondašnjeg slovjenskog svećenstva. Nu u jezgri je potpuno
vjerojatno. Ali nije cijela borba bila ograniĉena na Ulfa, Potepu i na Zdeda.
Borba je bila proširena po cijelom kraljevstvu. God. 1063. Aleksandar II.
šalje dakle svoga legata Ivana Minutu, da njegovom vlašću uredi ovu stvar.
Tako je slao poslanike, radi istih pitanja, i u Hispaniju i u Galiju i u Angliju.
Toma pripovijeda, što je Ivan kardinal poduzeo proti Ulfu i Zdedu i Potepu.
Otkrio je, veli, varku sa laţnom konsekracijom Zdeda. Sazvao je veoma
brojnu skupštinu Hrvata i pred njima je stao grditi gornju trojicu, i uvjeravati

673
Ovaj prijevod teksta Tome ArhiĊakona s latinskog na hrvatski objelodanio je Ivo
Guberina u raspravi: Guberina, Je li glagolica za vladanja Krešimira i Zvonimira bila
progonjena? Hrvatska revija, XIV/1941, 3, 119-121. Guberina je u navedenome
prijevodu iza Tomine rijeĉi „Goti“ stavljao (kao sinonim) Hrvati.

269
Hrvate, kako nije Zded primio nikakovo reĊenje. Udari sveĉano izopćenje na
Zdeda i na Potepu. A (Ulfa) Vlkasa dade sa sobom odvesti u Split, da ga
ondje podvrgne fiziĉkim kaznama. Nu Hrvati nisu marili za ekskomunikacije
papina legata. Zded je nastavio svoj posao dalje. Za to bi izreĉena od pape
Aleksandra sveĉana ekskomunikacija i pribijena na vratima metropolitske
crkve u Splitu i svih pokrajinskih crkava i na vratima lateranske crkve u
Rimu. U Rimu je ekskomunikacija pribivena dva puta, a u Splitu tri puta. U
tomu je dokaz, da ni ekskomunikacije nisu mogle utišati otpor Hrvata proti
Rimu. Ovakova skrajna mjera se je poduzimala u skrajnim sluĉajevima.
Poduzimala se radi velikih motiva. A kad je crkvena vlast bila prisiljena, da u
našem sluĉaju poduzimlje i dva i tri puta, znak je da su se prilike tako
zaoštrile, da nitko nije mario za prijetnje ni kletve sa strane Rima. I raskol je
trajao sve do smrti Aleksandra II. t.j. do god.1073. Te godine bi izabran Grgur
VII. Sedis vacantia nije trajala nego jedan dan. Rek bi, da je papa Aleksandar,
i na smrtnoj postelji, teško osjećao stanje u Hrvatskoj. Te iste godine umrije i
kralj Petar Krešimir ostavivši Hrvatsku zagriţenu unutarnjim borbama,
razdijeljenu na dvije stranke: na pristaše pape i reforma, i na pristaše
nacionalne hrvatske crkve i domaće herezije...“
674

Tomine navode o crkvenom raskolu meĊu Hrvatima potvrĊuju i
podaci Korĉulanskog kodeksa. Iz toga izvora proizlazi da su bila dva
pokreta protiv Rima i to jedan u doba splitskog nadbiskupa Pavla ( 1015. -
1030.), a drugi nakon splitskog sabora. „Mi tek moţemo toliko reći, da se u
doba ovog nadbiskupa (Pavla) podigao protiv njega neki apostata. U ĉemu je
bio taj pokret, sa sigurnošću ne moţemo reći, a tek kao znatnu vjerojatnost
moţemo ipak reći, da je taj pokret išao za stvaranjem nove hrvatske biskupije,
jer je zaista ona malo poslije tog pokreta i osnovana. Pokret, kakav nam ga
prikazuje Toma, vjerodostojan je u svim svojim elementima, a tek onaj detalj,
da bi Ĉededa u skidanju dlake s njegove brade sa strane pape Aleksandra II.
bio na sugestiju lukavog Vuka vidio obred posvećenja za biskupa, moţemo
smatrati pamfletistiĉkim porugljivim detaljem nastalim u krugu dalmatinskih
Romana,...Toma nam, govoreći o saboru, veli, da ´multa fuerunt conscripta
capitula´. No meĊu njima spominje samo jedan, dotiĉno, ako i njega
razdijelimo, dva. On naime veli:´Inter que siquidem hoc firmatum est et
statutum, ut nullus de cetero in lingua sclavonica presumeret divina misteria
celebrare, nisi tantum in latina et greca, nec aliquis eiusdem lingue
promoveretur ad sacros (ordinaes).´ Dakle tim se prvo ukida slavenska sluţba
Boţja, a drugo zabranjuje reĊenje onih, koji bi znali samo slavenski jezik.
Toma dalje veli, da je taj zakluĉak ´apostolica auctoritate firmatum´. Dakle
papa Aleksandar II. potvrdio je zakljuĉke splitskog sabora, a meĊu njima i taj

674
Šegvić , ibid., Bogoslovska smotra, XVIII/1930, 4, 29o-297, 305.

270
o ukinuću slavenske sluţbe Boţje. No nakon toga nastane pokret kod Hrvata,
koji Toma opširno i detaljno, pa i vjerodostojno osim onog nevjerojatnog
pamfletiĉkog detalja, opisuje. Ne znaĉi naravno, da svaka sitnica mora biti
taĉna, ali svakako opći prikaz je sigurno taĉan te se vidi, da je to bio pokret
protiv ukinuća slavenske sluţbe Boţje i da su u tom pitanju dvaput bili
upućeni izaslanici k papi Aleksandru II., traţeći, da se slavenska sluţba Boţja
opet dopusti. Papa ih nije ni prvi ni drugi put a limine odbio, već im je kazao,
da im ne moţe dati zasada dopuštenje u obavljanju slavenske sluţbe Boţje i
da do daljega obdrţavaju sve, što je na splitskom sinodu pod predsjedanjem
legata Majnarda bilo zakljuĉeno, sve dok tamo ne doĊu legati rimske stolice.
Ovako naime tumaĉimo one rijeĉi Tomine, koje stavlja u usta papi u recima
19-27 strane 51. Akademijina izdanja. Dakle zasad nek se pokoravaju
odredbama splitskog sinoda, dok ne doĊu papini legati, koji će stvar
razvidjeti. Posve je vjerodostojno, da je Ĉededa prigrabio biskupsku vlast na
Krku...Inaĉe prostor tog otoka izvan grada naseljen je bio hrvatskim
stanovništvom i na njemu je bilo glavno uporište slavenske sluţbe Boţje, te je
i prirodno, da je baš u tom podruĉju Ĉededa prigrabio vlast. Kao papin legat
došao je u Hrvatsku kardinal Ivan, koji je sazvao u Splitu novi sabor, na
kojem je Ĉededa zbaĉen. Papa Aleksandar II. je ipak stajao pod utiskom tih
dogaĊaja , te je u svojoj ponovnoj i konaĉnoj potvrdi zakljuĉaka splitskog
sinoda ublaţio znatno zakljuĉak o slavenskoj sluţbi Boţjoj. Onaj stavak o
općoj zabrani nije više potvrdio, dakle tim ga je stvarno ukinuo, a potvrdio je
samo stavak, kojim se zabranjuje reĊenje onih, koji bi znali samo slavenski
jezik. U stvari takav zakljuĉaj je bio donio i splitski sabor od g. 925., te je
taĉna tvrdnja Murkova, koji je davno već najbolje od svih historiĉara uoĉio taj
problem, rekavši, da slavenska sluţba Boţja u Hrvatskoj nije bila ni izriĉito
zabranjena ni izriĉito dopuštena...Ako usporedimo naš kodeks i Tomu
ArciĊakona, vidimo, da su to dva posve nezavisna izvora te da Toma nije
poznavao kodeksa niti iz njega crpao. Naravno nije iskljuĉeno, da za poneki
podatak nijesu imali zajedniĉki neki izvor.“
675
Josip Hamm u analizi Tomina
izvora dolazi do ispravnog zakljuĉka da je u pozadini crkvenog raskola u
Hrvatskoj bio arijanizam. „I Šišić - kojemu su papine rijeĉi ´u svojoj jezgri
sasvim vjerno usĉuvane´- priznaje da se ovo mjesto ima tako tumaĉiti ´da je u
Rimu vladalo mišljenje, da je slavenska sluţba arijanskoga (dakle
heretiĉkoga postanja), samo što on u tome vidi ´tendencioznu informaciju
dalmatinskih Latina´, a ja mislim da se papine rijeĉi imadu uzeti doslovce i
da se u jedanaestom vijeku nije tako razmetalo arijanizmom kako se to obiĉno
drţi, nego da se pritom doista imala na umu Arijeva ili Arijevoj vrlo srodna

675
Vinko Foretić, Korĉulanski kodeks 12. Stoljeća i vijesti iz doba hrvatske narodne
dinastije u njemu. Starine, knj. 46, JAZU, Zagreb, 1956, s. 40-41, 43.

271
nauka. Najbolji je dokaz za to i opet Toma, koji smrt Cededinu opisuje...- a to
nije ništa drugo nego doslovni opis smrti Arijeve, što, dakako, ne iskljuĉuje
da je Cededina smrt u svojim detaljima mogla biti i naknadno izmišljena, ali
isto tako potvrĊuje ĉinjenicu da je Toma pišući o arijanizmu meĊu Hrvatima
u XI. stoljeću doista imao pred oĉima Arijevu a ne koju drugu hereziju...“
676

Hamm zakljuĉuje kako se pojava arijanizma u XI. st. ne moţe ĉiniti ĉudna
jer da i Stefan Prvovjenĉani u Ţitiju svoga oca govori o tome kako se Arijeva
hereza u Nemanjino vrijeme ukorijenila u njegovim zemljama. On dodaje
da je ovdje govor o arijanstvu te „ da se i Stefan i Toma toliko obaraju baš na
arijanstvo, kojega u ovo vrijeme (XI. i XII. stolj.) u Evropi više nigdje nije
bilo. Interesantno je i svakako ne bez dubljega znaĉenja da Split i Dalmaciju
od Stefanove Raške rastavlja baš Bosna, koja u našoj povijesti sa svojom
´bosanskom crkvom´zauzima mjesto koje još uvijek nije dovoljno jasno. Iz
dosadašnjih studija - a tih je danas već lijep broj - moglo se za njezinu nauku
utvrditi samo jedno, a to je da to nije bilo bogomilstvo u onakvu obliku kako
ga nalazimo u Bugarskoj i u drugim zemljama. Dovedemo li to u vezu s
onime što je gore reĉeno, doći ćemo i nehotice na pomisao nije li naša
´bosanska crkva´u svojoj prvotnoj jezgri bila nastavak srednjovjekovnog
arijanstva koje je baš u Bosni za sobom ostavilo brojne arhitektonske
spomenike. Tome u prilog moglo bi se na pr. navesti i to da su svi vaţniji
spomenici ´bosanske crkve´ prepisani iz starih glagoljskih originala i da t. zv.
Bosanĉica pokazuje izrazite tragove glagoljskoga pisma, koje je opet sa svoje
strane u srodstvu sa gotskim arijanskim pismo.“
677

Da su Hrvati i susjedni im narodi stvarno otpadali od rimskog
kršćanstva svjedoĉi i Konstantin Pofirogenet, koji u djelu Ţivot Bazilija I.
piše:
“52. Kao u ostalim oblastima tako su i na zapadu za vreme carevanja
Mihajla drţavni poslovi bili veoma zanemareni,...Pored toga od onih Skita,
koji ţive u Panoniji, Dalmaciji i susednim oblastima, mislim Hrvati i Srbi i
Zahumljani i Travunjani i Konavljani i Dukljani i Neretljani, zbaciše sa sebe
davnašnju vlast Romeja i postadoše samoupravni i samostalni, pokoravajući
se iskljuĉivo svojim arhontima. Pokazujući potpuno odvajanje, većina njih
otstupi i od svetog krštenja, da ne bi zadrţali nikakav zalog prijateljstva i
pokornosti prema Romejima.
54. Gore navedena plemena, Hrvati i Srbi i ostali,videvši ono što je
romejskom pomoću uĉinjeno za one u Dalmaciji...pohitaju da ponovo doĊu
pod ranije gospodstvo i da se vrate u pokornost prema romejskoj vlasti. I zbog

676
J. Hamm, Glagoljica i sv. Braća. Hrvatska smotra, VII/1939, 9, 446.
677
Hamm, ibid., s. 446. - 447.

272
toga poslaše poslanike caru i oni koji i od same vere otpadoše i potpuno
otstupiše od svetog krštenja,..”
678

Otpad od rimskog katolicizma bio je ili dugotrajan ili se ponavljao, o
ĉemu bi takoĊer “mogla .. svjedoĉiti stela ( stup, kolona, op. I. M.) splitskog
nadbiskupa Pavla iz otprilike 1020-30. godine koja oĉito spominje neku
pobjedu kriţa, dakle kršćanstva.”
679

Da se u papinskom Rimu smatralo da je meĊu Hrvatima postojala
hereza oĉituje se i iz odreĊenog stajališta papinskog Rima prema ĉinjenici da
je u studenom 1075. „knez Amiko zarobio kralja Hrvatske“.
680
Giuseppe
Praga navodi za Amika ovo: „Amico, brachium saeculare del papato.“
681

Papa je prešutno odobrio ovo zarobljavanje hrvatskog kralja. Šegvić istiĉe da
je papa bio nezadovoljan s tim hrvatskim kraljem i da mu je traţio zamjenika.
„Istodobno je Grgur VII. poslao u Dalmaciju svoga legata Gerarda, da sazove
sabor u Splitu i provede, ako uzmogne, zakljuĉke od prije 15 godina, ili neka
ih revidira. Gerardo je imao i politiĉku misiju, da dovede naime na prestolje u
Hrvatsku i Dalmaciju osobu papinskog potpunog povjerenja. Osoba Slavićeva
nije bila po srcu ni papi ni njegovoj stranci u Dalmaciji, pa se ovi odluĉiše, da
krišom pozovu normanskog grofa Aminga iz Giovinazza u juţnoj Italiji. A i
sijelo legata Gerarda, Sipontum, je veoma blizu Giovinazza. Taj provali u
Dalmaciju i poĊe mu za rukom da zarobi i samoga kralja Slavića. Provala i
ovo zarobljenje su morali deprimirati duhove u Hrvatskoj, i ta depresija je
stvorila raspoloţenje za kompromisno riješenje prijepora s rimskom stolicom
tako da je narod prihvatio kandidaturu bana Zvonimira za hrvatskoga kralja,
koju kandidaturu bješe pripravio Gerardo, a papa odobrio po informacijama

678
B. Ferjanĉić (obradio), Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II, SAN,
Beograd, 1959, s. 79.
679
I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, ibid., s. 231. Goldstein spominje mišljenje
Margetića da se ovdje radi o pobjedi nad bogumilima i s pravom zakljuĉuje da bi to
“znaĉilo da su se oni pojavili na ovim prostorima oko 160 godina prije prvog zapisa o
njima u izvorima - 1186. godine”. On dalje navodi shvaćanje Šanjeka da se radi o
sukobima pristaša “latinske” i “slavenske” stranke tijekom XI. stoljeća, ali dodaje kako
je ipak pobjedu nad glagoljašima “neobiĉno opisivati kao „pobjedu kriţa‟ , jer je vrlo
snaţno nazoĉna svijest da i latinaši i glagoljaši pripadaju istoj crkvi. “ (Goldstein, ibid., s.
231). Goldstein misli da se radi o nestajanju poganstva u krilu kršćanstva, ali je
vjerojatnije da se radi o arijanskoj herezi, kako to precizira Toma arhiĊakon.
680
D. Mandić na temelju posebne analize zakljuĉuje da su Normani od 14. travnja do 9.
svibnja 1075. opsjedali Rab i da su u ovom razdoblju zarobili hrvatskog kralja. (Mandić.
Rasprave, ibid.,s. 303). Normani su, prema Mandiću bili u Dalmaciji do poĉetka veljaĉe
1075. kada su ih Mleĉani protjerali. (Mandić, ibid., s. 311).
681
G. Praga, La traslazione di S. Niccolo e i primordi delle guerre normane in
Adriatico. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), sv. 64, s. 56.

273
svojih pristaša. Tako je ne Hrvatska nego hrvatski kralj došao u vazalski
odnošaj prema papi, kako su stajali mnogi drugi vladari: u Hispaniji, u Juţnoj
Italiji, u Angliji. Grgur VII. proglasi Zvonimira kraljem postavljenim
apostolskom vlašću: quem in Dalmatia regem apostolica auctoritas
constituit.“
682


2.

Arijanizam je na teritoriju Panonije prvobitno bio duboko ukorijenjen
pa su se njegovi ostaci stoljećima na tom teritoriju saĉuvali. Da je ovo
ĉinjenica posvjedoĉuje i nekoliko saĉuvanih liturgijskih knjiga zagrebaĉke
stolne Crkve, koje je posebno istraţio Franjo Fancev. Panonski prostor nakon
propasti sisaĉke biskupije oko 600.g. ostao je bez svoje posebne više crkvene
organizacije sve do osnutka zagrebaĉke biskupije krajem XI. st. Fancev je
svjestan da se u kodeksima u zagrebaĉkoj stolnoj crkvi krije liturgijsko –
obredna povijest zagrebaĉke biskupije, ali dodaje da mu „za objašnjenje i
detalja samoga obreda nedostaje teološkoga znanja i liturgijsko-historijskih
pomagala,...“.
683
MeĊu knjigama je saĉuvan jedan obrednik ili ritual
(„Missale antiquissimum“), kojega on po pismu datira u XI. st., ali dopušta
mogućnost da potjeĉe i iz poĉetka XII. st. Fancev smatra da se u obredima
oĉituje ĉudna mješavina utjecaja istoka i zapada „kojih dogmatsko tumaĉenje
ja sam ne mogu da rasudim, a ne nalazim mu objašnjenja ni u djelu
benediktinca Ed. Martene De antiquis ecclesiae ritibus“. Taj obred je
razdijeljen na tri dana u kojima se posebno ispovijeda nicejsko vjerovanje u
Trojstvo i Krista. Fancev je donio i izvode, a posebno nicejsko vjerovanje za
prvi dan. Ne moţe biti sluĉajno da se u tekstu izriĉito istiĉe Arija. „Kao prvi i
drugi dan tako se i treći poĉinje molitvama, ĉitanjem jevanĊelja, a onda se
prelazi na ĉitanje i to najprije dogmatskoga kanona ‚de trinitate, quia non esi
confusa in una persona„, koji glasi: ‚Credimus unum deum esse patrem et
filium et spiritum sanctum. Patrem eo, quod habeat filium, filium eo, quod
habeat patrem. Spiritum sanctum eo, quod sit ex patre cum filio. Non sine
discretione confusa in una persona trinitatis, ut Sabellius dicit, neque separata
aut diversa in natura divinitas, ut Arrius blasphemat. De uno filio quem
unigenitum dicimus manentem in duabus substantiis. Non carnem assumpsit
pater neque spiritus sanctus, sed filius tantum. Natus ex patre filius dei

682
Šegvić, ibid., s. 298-299. U historiografiji nije još sigurno utvrĊeno ime hrvatskog
vladara, kojega su zarobili Normani.
683
F. Fancev, O najstarijem bogosluţju u Posavskoj Hrvatskoj. Zbornik kralja Tomislava.
JAZU, Zagreb, 1925, s. 520.

274
secundum veritatem nature, ex homine hominis filius, ut veritas geniti, non
adoptione, non apellatione, sed in utraque nativitate filii nomen nascendo
haberet, ut esset verus deus et verus homo, unus filius. Item ex eodem. Neque
sic est natus ex virgine, ut deitatis initium homo nascendo acciperet, sed
eternus deus, homo ex virgine natus est. De trinitate perfecta. In trinitate nihil
creatum aut serviens, nihil maius aut minus. Nihil gra(tia) eq(ua)le, nihil sibi
invisibile, nihil creaturis visibile, nihil moribus aut voluntate diversum, nihil
offitio singulare, nec alteri communicabile, nihil confessum sedtotum
perfecum, quia totum ex uno et unum. De homine usion (!). Homousion ergo
in divinitate patris filius, homo usyon patri et filio et spiritus sanctus. Homo et
usios deo et homini unus filius, manens deus in homine suo, in gloria patris.
Non homo propter deum, vel Christus cum deo, sicul Nestorius blasphemat.
Sed homo in deo et in homine deus (I. 8b-9a). Iza toga su se ĉitali anatemizmi
pape Damasa proglašeni u IV. rimskoj sinodi g. 380. (382.?) protiv hereza
Sabelija, Arija, Eunomija, Macedonija i Fotina, koji poĉinju rijeĉima:
Dampnatione quorundam heretiquorum: Post concilium Nicenum aliud in
urbe romana postea congregatum est. Quod catholici episcopi addiderunt de
spiritu sancto, quia postea inolevit hic error“ (isp. I. 9b-11a). Tekst tih
anatemizama poklapa se uz neke neznatne stilistiĉke razlike s tekstom
priopćenim u H. Denzinger-a „Euchiridion symbolorum definitionum et
declarationum de rebus fidei et morum“ (10. izd. od g. 1908., str. 32-34.).
Vaţno je ovdje istaknuti, da su ti Damasovi anatemizmi izdani najviše protiv
srijemsko-panonskih heretika (isp. Tkalĉić, Crta o bivšoj sisaĉkoj biskupiji,
„Katol. List“ g. 1904. str. 220 – 221., i M. Pavić: Arijanstvo u Panoniji
Srijemskoj, Đakovo 1891.).“
684
Ovaj naglašeni antiarijanizam preostao je iz
doba kada je arijanizam na ovom teritoriju bio duboko ukorijenjen.
U nekim obredima saĉuvani su ostaci veoma stare tradicije. „Kako se ni
u jednom od obreda krštenja zapadne crkve, što ih je priopćio Martene u
prvom tomu svoga djela ‚De antiquis ecclesiae ritibus„, ne istiĉe obaziranje na
propise biskupa Nicete, to je nemoguće odrediti, iz kojih je upravo predloţaka
ušlo ono u naš obrednik. Ipak ako se u našem obredu krštenja krije velika
starina, tada bi se moglo pomišljati ĉak na to, da su ti propisi već davno prije
osnutka zagrebaĉke biskupije bili u kreposti u grĉkim ili latinskim crkvama
Panonije uopće, t.j. i Posavske Hrvatske, ili u kratko oni bi mogli biti ostatak
iz onih vremena, kad su još postojale i srijemska i sisaĉka biskupija, a
svakako prije djelovanja franaĉko-akvilejskih misionara."
685
Fancev
zakljuĉuje da u kasnijem zagrebaĉkom obredu doista ima „tradicionalnih
ostataka obreda sisaĉke biskupije“ i zakljuĉuje „da se (to) smije nagaĊati baš

684
Fancev, ibid., s. 523-524.
685
Fancev, ibid., s. 527.

275
zbog Damasovih anatemizama i Nicetinih propisa za krštenje, kojih se
postanje meĊu ostalim veţe baš za teritoriju srijemsko-panonsku“.
686
Da je
krajem XI. st. arijanizam potpuno nestao na navedenom prostoru ne bi ga se
posebno spominjalo u ovim knjigama. To zakljuĉivanje potvrĊuju izbori u
kojima se naglašava da se zagrebaĉka biskupija utemeljila baš zbog
postojanja hereze na njezinom teritoriju. Kralj Ladislav osniva oko 1094. g.
zagrebaĉku biskupiju. U ispravi ostrogonskog nadbiskupa Felicijana iz 1134.
g. stoji da je kralj Ladislav osnovao zagrebaĉku biskupiji „da one, koje je
bludnja idolopoklonstva otuĊila od štovanja Boga, biskupova briga natrag
privede na put istine“.
687
Fancev navodi ovu izjavu i istiĉe kako se i u ispravi
kralja Andrije II. iz god. 1217. istiĉe slijedeće: „...ad zagrabiensem
episcopatum ac monasterium zagrabiense a sancto Ladislavo rege santissime
recordacionis predecessore nostro constructum, qui terram Sclavonie sive
banatum ab errorre ydolatrie ad christianitatem convertens, corone
Hungarie subiugavit“. Fancev iznosi svoje osobno mišljenje, koje interpretira
ovako: „Rijeĉi tih isprava ‚error idolatriae„ obiĉno se objašnjavaju doslovno,
t.j. uzima se, kao da se njima htjelo kazati, da je nekad kršćanska Posavska
Hrvatska crkveno zanemarena ponovno upala u neke vrsti poganstvo. No
poredi li se taj ‚error idolatriae„ s razlozima, kojima se iza smrti Metodove u
Moravskoj, a od g. 925. pa dalje kroz cijeli 10. i 11. vijek u Dalmatinskoj
Hrvatskoj opravdavala zabrana slovenskoga bogosluţja, tada valja priznati, da
izmeĊu jednih i drugih motivacija postoji neka srodnost. Naime kad više nije
bio dovoljan razlog, da se slovensko bogosluţje zabranjuje samo zbog
slovenskog liturgijskog jezika, njegovi su se protivnici i u Moravskoj a i kod
nas u Dalmatinskoj Hrvatskoj sluţili i dogmatiĉkim razlozima (isp. Stavak
splitske sinode od g. 1059.- 1066.: ‚Dicebant enim, gothicas litteras a quodam
Methodio haeretico fuisse repertas, qui multa contra catholicae fidei
normam in eadem sclavonica lingua mentiendo conscripsit„.“
688

Navedeno mišljenje Fanceva kako se u ovom sluĉaju moţe raditi i o
bogosluţju na slavenskom jeziku ne moţe se dokazati. U rimskoj crkvi znalo
se dobro razlikovati jezik u bogosluţenju od vjerskih dogmi. Bogosluţenje na
slavenskom jeziku nije se izjednaĉavalo s herezom.
689
Rimska je crkva u

686
Fancev, ibid., s. 529.
687
Nada Klaić, Izvori za hrvatsku povijest. I, Školska knjiga, Zagreb, 1955., s. 67.
688
Fancev, ibid., s. 518.
689
Kao primjer moţe posluţiti pismo pape Ivana VIII. moravskom knezu Svatopluku u
lipnju 880.godine u kojemu stoji i ovo:”Zacijelo nije protivno zdravoj vjeri i nauci ako se
pjevaju mise i ĉita Evandjelje ili boţanska ĉitanja Novoga i Staroga zavjeta, dobro
prevedena i protumaĉena, ili ako se pjeva ĉitava sluţba ĉasova na tom istom slavenskom
jeziku. Naime, onaj koji je stvorio tri glavna jezika, hebrejski, grĉki i latinski, stvorio je i

276
prvom redu podupirala latinski jezik u bogosluţenju i na hrvatskom jeziĉnom
podruĉju, ali je ĉinjenica da je papa Inocent IV. 1248. bez raspravljanja
dopustio bogosluţenje na slavenskom jeziku u senjskoj, a malo zatim i u
krĉkoj biskupiji. Vaţno je navesti da Fancev napominje kako je u drugoj
polovici IX. stoljeća Panonija ponovo došla pod vlast salzburškog nadbiskupa
i da su time za slavensko bogosluţenje „svakako nastale nepovoljne
prilike“.
690
U svezi s iznesenom problematikom korisno je napomenuti kako
se „biskup Hrvata“, koji se posebno pojavljuje u XI. st. na hrvatskom
kraljevskom dvoru, i nestaje u istom stoljeću. Šanjeku se ĉini „da se nestanak
hrvatskog biskupa iz naše crkvene povijesti uglavnom poklapa s pojavom
zagrebaĉke biskupije“. Ovaj autor zakljuĉuje da je zagrebaĉka crkva potkraj
XI. st. i preuzela pastoralnu brigu „nad velikim dijelom unutrašnje ili banske
Hrvatske, dakle nad teritorijem za koji je ,hrvatski biskup„ Grgur na
splitskim saborima 925. – 928. dokazivao da pripadaju u nadleţnost ninske
biskupije“.
691

_ _ _
Zbog svega izloţenoga sasvim je moguća istinitost priĉe popa
Dukljanina kako su “nevirni Hrvati” u Kninu ubili svoga kralja i papina
vazala Zvonimira zato što je slijedio politiku Rimske crkve.
692
Šišić istiĉe da
su detalji Dukljaninove kronike iskićeni, ali da je ipak „jezgra priĉanja
hrvatske tradicije, da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir ubijen u narodnoj
skupštini, jamaĉno potpuno ispravna“.
693
Buć kad navodi Dukljaninovo
priĉanje o ubojstvu Zvonimir toĉno zakljuĉuje:“ Njega je, po mome mišljenju,
srušilo arijansko plemstvo iz nutrine drţave, koje nikada nije trpjelo uplitanje
Rima u naše prilike, pa jedva ĉekalo neku prigodu, da obraĉuna sa svojim
vladarom, kojemu ne mogoše oprostiti, da se oslonio na Papu.“
694


sve ostale jezike na svoju hvalu i slavu.” (Franjo Šanjek, Crkva i krsćanstvo u
Hrvata.Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993, s. 101.).
690
Fancev, ibid., s. 511.
691
F. Šanjek, Crkva...,ibid., s. 128-129.
692
Arheološka istraţivanja su potvrdila postojanje pet crkvica koje spominje Dukljanin. U
historiografiji se naglašava kako je pitanje o naĉinu smrti kralja Zvonimira “jedno ...od
najkontroverznijih u hrvatskoj povijesnoj znanosti”. (Mate Zekan, Zvonimirovo doba,
politiĉka i kulturna povijest. “Kralj Zvonimir”, ed. Muzej hrvatskih arheoloških
spomenik , Split - Arheološki muzej, Zagreb, 1990, s. 24). Izvrstan pregled literature o
ubojstvu kralja Zvonimira dala je Jelka ReĊep. Usp. J. ReĊep, Legenda o kralju
Zvonimiru. Zbornik Matice srpske za knjiţevnost i jezik. (Novi Sad), XXXIV / 1986, 3,
421-485.
693
Šišić, Povijest, ibid., s. 587. Šišić prenosi i mišljenje Frane Bulića, koji u pismu Šišiću
navodi „da je veoma vjerojatno umorstvo Zvonimirovo“. (Šišić, ibid.).
694
Buć, Problemi.., ibid., s. 947.

277
Hrvatska drţava se zaĉela u Lici, Krbavi i Gackoj, odnosno na
teritoriju prve banske Hrvatske i odavde se širila do mora i na sjever. Osjećaj
posebnosti, kako u politiĉkom tako i u crkvenom smislu, postojao je u toga
naroda na tom teritoriju i tijekom postojanja hrvatske drţave. Sasvim je
razumljivo da je upravo na tom prostoru iz posebno jakog osjećaja hrvatske
drţavotvornosti organiziran i pruţen stvarni otpor neusporedivo nadmoćnijem
stranom vladaru, koji je došao zauzeti hrvatsko kraljevstvo.


278




V.
KONTINUITET AUTOHTONOSTI I
„BOSANSKA CRKVA“ U
SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

279

280



I.
KONTINUITET POGANSKE SIMBOLIKE U NEKROPOLAMA SA
STEĆCIMA


1.

Klaić istiĉe da se i u srednjem vijeku razlikovala prava ili gornja Bosna
od današnje donje Bosne, koju su tvorila podruĉja Soli i Usora. “Narod sam i
danas pravi tuj razliku, pošto zove Bosnom jedino prediel od Sarajeva do
Ţepĉa, doĉim je kraj od Ţepĉa do Save prozvao Posavinom.” Prema Klaiću,
matica bosanske drţave bila je gornja Bosna, tj. visoĉina oko gornjeg toka
rijeke Bosne, od njezina izvora do povijesnog klanca Vranduškoga.
695
Pavao
AnĊelić je oprezno ukazao na vaţnu ĉinjenicu paralelizma izmeĊu bosanskih
“zemalja” i tzv. “sklavinija” na jugu Balkanskog poluotoka, kao i na ĉinjenicu
da se prostiranje ranofeudalnih bosanskih “zemalja” poklapa u velikoj mjeri s
upravnom podjelom kasnoga Rimskog carstva.
696

O teritorijalnom razvoju Bosne nema u biti prijepora u historiografiji.
Prema AnĊeliću, najstarija “zemlja” Bosna obuhvaćala je ţupe koje su se
zvale: Bosna, Vidogošća ili Vogošća, Vrhbosna, Lepenica, Lašva, Brod i
Trstivnica. Takva je Bosna morala opstojati mnogo prije nego što je
spomenuta u pisanim izvorima iz polovice X. st. Osim toga, već prije druge
polovice XI. st. teritorij bosanske drţave, a time i naziv Bosna, proširio se,
prema AnĊeliću, i na okolne ţupe: Uskoplje, Neretvu i Boraĉ-Praĉu. Poslije
je, kako on kaţe, došlo do stapanja s Bosnom i ţupe Rame, a vjerojatno i
Krivaje ili Kamenice, ali kako se ĉini, Rama na poĉetku XII. st. još nije bila u
sastavu Bosne, pa je do integracije moglo doći tek sredinom XII. st. U XII. st.

695
V. Klaić, ibid., s. 16-17.
696
Pavao AnĊelić, Studije o teritorijalno-politiĉkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne.
Svjetlost, Sarajevo, 1982, s. 10.

281
došlo je i do daljnjeg, i to naglog, proširenja imena Bosna, tako da su se u
Bosnu uklopile prostrane podruĉja Donjih krajeva, Usore, Soli i Podrinja.
697

Bosansko-hercegovaĉki teritorij bio je kako prirodno tako i geopolitiĉki
povezan s jedne strane s posavskim, a s druge strane s jadranskim
podruĉjem.
698

Poslije jaĉeg kristijaniziranja u Dalmaciji od IX. st. pa dalje novi
politiĉki i kulturni utjecaji povezani s kristijaniziranjem osjetili su se i u
današnjoj zapadnoj Bosni kao tadašnjem dijelu istoĉne Dalmacije.
699

MeĊutim, tih utjecaja nije, kako se ĉini, trajno bilo u središnjoj Bosni, a
pogotovu ne u njezinu istoĉnom dijelu. Da je bilo tako, oĉituje se na primjeru
pleterne dekoracije, inaĉe vrlo bogato zastupane u primorskom pojasu, a koje
gotovo uopće nema na srednjovjekovnim stećcima. U Bosni je pronaĊeno
samo nekoliko stećaka sa starohrvatskim pleterom.
700

Ne zna se toĉno kako su stanovnici Bosne i Hercegovine u ranom
srednjem vijeku obiljeţavali svoje grobove. Smatra se da nekropole sa
stećcima
701
poĉinju u XII. i XIII. stoljeća. Stećci se intenzivno klešu u XIV. i
XV. st. i da traju do svršetka XVI. st. Prema jednoj statistici do proljeća 1986.
zna se za 3162 lokaliteta sa stećcima, i to s ukupno 69.356 spomenika, od

697
P. AnĊelić, ibid., s. 33.
698
Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska. “Hrvatska revija”, (Buenos Aires),
XIII/1963, 4/52/, 424-425.
699
Tihomir Glavaš tvrdi da ulomci kamene grede i kriţa sa zabata oltarne pregrade crkve u
Vrucima podsjećaju izborom motiva i tehnikom izradbe na ulomak zabata s imenom
Trpimira iz Riţinica, na gredu i zabat s imenom Branimira iz Šopota i fragment zabata iz
crkve na Lopudskoj Glavici u Biskupiji kod Knina. Glavaš dalje tvrdi da se sve to moţe
datirati u IX. st. Istakao je i to da bi dekorativna kamena plastika iz Vrutaka mogla biti
djelo majstora iz Dalmacije (Tihomir Glavaš, Iskopavanje preromaniĉke crkve u
Vrutcima kod vrela Bosne. GZM BiH, “Arheologija”, sv. 37, Sarajevo, 1982, s. 110,
117).
700
“Jedan se od njih nalazi u Starom Selu (oko 11 km zraĉne linije od Glamoĉa na
jugoistoĉnu stranu), na lokalitetu Groblje, oko 300 m istoĉno od zaselka Carevac. Drugi
se nalazi u selu Lipenović (oko 3 km zraĉne linije od Krupnja na sjeveroistoĉnu stranu).
Bit će ih još, samo negdje leţe zakopani ili zarasli u korov i draĉ” (Mate Marĉinko,
Slobodna ţupa..., Poljica, XI/1986, 1, 31). Neophodno je napomenuti da mnogi autori
pojavu stećaka datiraju u romaniku, a u tom sluĉaju ne moţe se ni oĉekivati pojava
pleterne ornamentike na stećcima.
701
Literature o stećcima ima mnogo. U njoj se ĉesto stećci usporeĊuju i s nekim tuĊim
nadgrobnim spomenicima. Doista ima izvanjskih sliĉnosti npr. izmeĊu stećaka i sliĉnih
nadgrobnih spomenika u Armeniji ´haĉkarima´. Ali, izmeĊu tih dviju vrsta nadgrobnih
spomenika ima i bitnih razlika (usp. Šefik Bešlagić, Armenski haĉkari i naši stećci. “Naše
starine”, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i
rijetkosti BiH, Sarajevo, god. XIV-XV za 1981, s. 72-83).

282
ĉega je 86% na tlu današnje Bosne i Hercegovine. Na više od 6.000 stećaka
nalaze se reljefi.
702

Duje Rendić-Mioĉević, inaĉe priznat struĉnjak za antiku, istiĉe kao
ĉinjenicu da su stećci izraz svoje sredine, ali donosi i zakljuĉak da se oni ne
mogu tumaĉiti ni s obzirom na svoje oblike ni s obzirom na svoju tehniku, a
ni s obzirom na sadrţaje scena bez poznavanja antiĉke baštine s toga istog
podruĉja, njezinih htijenja i ostvarenja.
703
I Vladimir Ćorović istiĉe da se u
obliku stećaka, “bili oni tumbe ili vrsta sarkofaga, oseća nesumnjiv uticaj
tehnike starosedelaca”.
704
Svojim simbolima (uglavnom nekršćanskim) na
stećke podsjećaju i tzv. mirila, koja su vjerojatno koristili i starosjeditelji.
705

Bit problematike stećaka otkriva se u odgovoru na pitanje da li su oni
uneseni u Bosnu, a ako su uneseni kada se to dogodilo. Fra Lujo Marun prvi je
pokušao protumaĉiti postanak stećaka. Pišući o stećcima u Dalmaciji, napisao
je da gotovo nigdje u unutrašnjosti nema crkava bez stećaka, ali da ima
stećaka bez crkava, pa je zakljuĉio da takva groblja potjeĉu iz pretkršćanskog
doba. Bit je Marunova zakljuĉivanja da su najprije postojale poganske
nekropole stećaka, a da su se s kristijaniziranjem takve nekropole sa stećcima
gradile i uz crkve. Marun dapaĉe misli da stećci svoj poĉetak imaju u
prahistoriji, kad su se pokapanja obavljala pod gomilama ili pod humcima u
ravnim grobovima. “Ili pako u ono predhistoriĉko hrvatsko doba, u koje stari
Hrvati stadoše svoje mrtvace takoĊe pokopavati u gomile ili humke, a zatim
poĉeše nad istima najprije stavljati jednostruĉne stećke bez ikakove umjetne
izradbe. To su proste paĉetvorne ploĉe, veće ili manje debljine, bez ikakova
estetiĉkog oblika i ikakovih emblema.” Marun je napomenuo kako je opazio
da na prethistorijskim gomilama nastaju jednostavni stećci koji se postepeno

702
Šefik Bešlagić, Bosanska srednjovjekovna umjetnost. Ţivot i obiĉaji predaka.
“OsloboĊenje”, XLIII/1986, 13543, 8.
703
Duje Rendić-Mioĉević, Antiĉka baština u kulturi jugoslavenskih naroda. Zbornik
Zagrebaĉke slavistiĉke škole, god. III, knj. 3, Zagreb, 1975, s. 300.
704
V. Ćorović, Prilog prouĉavanju naĉina sahranjivanja i podizanja nadgrobnih
spomenika u našim krajevima u srednjem vijeku. “Naše starine”. Godišnjak Zemaljskog
zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1956, sv, III, s. 143.
705
„Prvo polaganje umrlog na tlo smjelo se izvršiti samo na jednom za to odreĊenom
mjestu - mirilu. Poĉivanje na mirilu znaĉilo je poĉivanje za mrtvog a ne za nosaĉe, pa je
stoga iskljuĉivo naziv mirilo. Na sjevernom Velebitu se zove i poĉivalo... Mirila su
postavljena, u pravilu, zu put, na uzvisinama, prijevojima, kriţanju putova ili na ĉistini
kamenjara. Svaki rod-naselje imalo je svoja mirila, bilo da su postavljena zasebno u
planini ili zajedno s više naselja koja su se kretala istim putem prema groblju. Isto tako
svaki umrli ĉlan roda imao je svoje zasebno mirilo.“ ( Mirjana Trošelj, Istraţivanje
mirila u juţnom Velebitu (Malo Rujno). Zadarska revija, XL/1991, 6, 202.

283
usavršavaju do prave umjetniĉke vrijednosti a da za njima na gomilama
dolaze ili jednostavni kriţevi ili su nad njima podizane crkve.
706
Alojz Benac
drţi da najstariji datirani stećak - ploĉa trebinjskog ţupana Grda - ima oblik
ploĉe i da je iz druge polovice XII. st., a da ni jedan spomenik u obliku
kovĉega nije dosad mogao biti datiran prije prve polovice XIV. st., te da se ni
jedan (sigurno datirani) sarkofag ne moţe pouzdano datirati prije kraja XIV.
st. Na temelju toga Benac zakljuĉuje da je oblik ploĉe najstariji oblik stećka,
a to znaĉi da poĉetni stadij u razvoju stećka poĉiva na onom obliku koji je
općenito poznat u mnogim, naroĉito mediteranskim zemljama i koji ne
podlijeţe nikakvom vjerskom uvjerenju. On tvrdi da je kovĉeg postao glavni
oblik tih spomenika, ali napominje da kameni kovĉeg nije ništa drugo nego
manje ili više povišena ploĉa i da, prema tome, stećak u svojoj biti nije
nikakva originalna tvorevina bosansko-hercegovaĉkog podneblja, nego samo
prilagoĊena i u velike upotrebljavana, vrlo raširena forma nadgrobnog
spomenika. Benac dalje kaţe da se na teritorijima stećaka istiĉu dvije osnovne
klesarske i umjetniĉke škole: hercegovaĉka (sarkofazi s arkadama, figuralni
prikazi, bogatstvo motiva), i istoĉno-bosanska (sarkofazi u obliku brvnare,
floralni motivi i dr.) Benac je, osim toga, uoĉio ĉinjenicu da je u središnjoj
Bosni, ondje gdje su bili najvaţniji centri bosanske drţave i gdje bi morali biti
“i glavni centri bosanske crkve”, priliĉno manja koncentracija stećaka nego u
nekim drugim krajevima. On je iz te ĉinjenice izvukao zakljuĉak da to ne ide
u prilog tezi o neposrednim ĉvrstim vezama izmeĊu stećaka i bosanske
crkve.
707
Vrlo je vaţna i zapaţena ĉinjenica da u središnjoj Bosni ima veći
broj stećaka vrlo slabe izrade kao i onih koji su amorfni više nego u drugim
podruĉjima Bosne i Hercegovine, iz ĉega se moţe izvući zakljuĉak da su takvi
oblici relativno nešto stariji.
708
Dakako da se na temelju toga moţe zakljuĉiti i
to da su stećci na bosansko-hercegovaĉkom podruĉju nastali baš u središnjoj
Bosni i odatle se širili dalje i ĉak se još jaĉe razvijali, posebno u krajevima
istoĉne Bosne i Hercegovine.
Stećci su dakako postavljani ondje gdje su stanovnici ţivjeli. Tako su
stanovnici Hercegovine (Humljani) kao stoĉari, koji su dobar dio godine, pa
ĉak i cijelu godinu, provodili u brdima gdje su i umirali, u istim brdima

706
Lujo Marun, Ruševine crkve sv. Luke na Uzdolju kod Knina s pisanom uspomenom
hrv. kneza Mutimira. “Starohrvatska prosvjeta”, n.s. I/1927, 3, 4, 273-282. Tu valja
istaknuti da se u Marunovo doba nije sigurno znalo da su se u gomile pokapali i
stanovnici iz nove ere.
707
Alojz Benac, Jedan istorijski pogled na izuĉavanje stećaka. Bogomilstvoto na Balkanot
vo svetlinata na najnovite istraţuvanja, MANUSANU-ANUBiH, Skoplje, 1982, s. 199-
200.
708
Šefik Bešlagić, Stećci Centralne Bosne. Zavod za zaštitu spomenika kulture, Sarajevo,
1967, s. 112.

284
pokapali svoje mrtve i postavljali im stećke. Istiĉući tu ĉinjenicu Bešlagić je
dodao da su u samoj Bosni vrlo rijetki sluĉajevi situiranja stećaka u dalekim
planinskim krajevima, dotiĉno da su mnogi postavljeni kod putova i nedaleko
od naselja, a kako su mnoga od tih naselja danas napuštena, nama se ĉini kao
da ih nije ni bilo.
709
Srednjovjekovna groblja u Bosni i Hercegovini, osobito
ona sa stećcima, doista su ĉesto locirana pokraj putova. Orijentacija kostura
najĉešća je s glavom na zapadu, a nogama na istoku, i s manjim otklonom od
toga pravcu (devijacija najviše do 30 stupnjeva na jug ili sjever). Ima i većih
iznimaka orijentacije u pravcu jugozapad-sjeveroistok (Blidinjsko jezero), a
tu je, vjerojatno, na pravac utjecao put koji prolazi pokraj nekropola.
710

Bešlagić istiĉe da u središnjoj Bosni postavljanje stećaka u pravcu sjever-jug
nije bilo iznimka, nego s obzirom na ostala podruĉja Bosne i Hercegovine,
mnogo ĉešći sluĉaj.
711
Dakako, iz te se ĉinjenice mogu izvoditi i zakljuĉci o
posebnosti pokopnih obiĉaja (kod kojih je orijentacija vrlo vaţna) u središnjoj
Bosni u odnosu spram ostalih podruĉja.
Vaţna je ĉinjenica da su nekropole sa stećcima nastajale gotovo
redovito na starim, dotadanjim mjestima pokapanja, pa je to dokaz
neprekinutog kontinuiteta mjesta i naĉina pokapanja sve do turskih provala u
naše zemlje. Ta se pojava oĉituje i na primjeru tumula. Grobovi s tumulima
opća su pojava u Dalmaciji, Crnoj Gori, Hercegovini, istoĉnoj Bosni i odatle
se ta pojava širila i prema sjevernijim dijelovima zapadnog Balkana, ali tamo
nije uhvatila ĉvrstih korijena.
712
“Ove gomile su u arheologiji najviše poznate
kao ilirski tumuli. U tumule su se ĉesto pokapali srednjovjekovni Bosanci i na
grobove postavljali stećke... Naprijed je već reĉeno da su stećci u vrlo mnogo
sluĉajeva postavljani na ilirske grobne tumule, ili u njihovoj neposrednoj
blizini. Na više mjesta smo ustanovili da su rimski nadgrobni spomenici
upotrebljavani kao stećci, što znaĉi da su na tim mjestima, ili sasvim blizu,
mogla biti i rimska groblja. Taj kontinuitet jasno govori o kultu groblja koji se
gajio u našim krajevima.”
713
Nada Miletić misli da su na cijelom podruĉju

709
Š. Bešlagić, Ćiro Truhelka i stećci. Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo, 1983, s.
46.
710
Š. Bešlagić, Grborezi. Zavod za zaštitu spomenika kulture, Sarajevo, 1964, s. 55-56.
711
Š. Bešlagić, Stećci Centralne Bosne, ibid., s. 109.
712
A. Benac, Neke karakteristiĉne pojave. Materijali, I, Beograd, 1964, s. 53.
713
Š. Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost. Zavod za izdavanje udţbenika, Sarajevo, 1971,
s. 78-79. Bešlagić istiĉe da su odmah uz stećke ili u njihovoj neposrednoj blizini
napravljena kasnija groblja (Bešlagić, Stećci, ibid., s. 78). On u više svojih knjiga tvrdi da
su “ilirski tumuli” korišteni za srednjovjekovne nekropole i da su te nekropole
postavljane u neposrednoj blizini ilirskih grobnih tumula. “Taj kult i kontinuitet grobnih
mjesta nastavljen je i kasnije” (Š. Bešlagić, Kalinovik. Zavod za zaštitu spomenika

285
stećaka, ukljuĉivši i Liku i zapadnu Srbiju, “bezbrojna groblja ili usamljeni
spomenici locirani... pod praistorijskim gradinama, na praistorijskim ilirskim
tumulima, uz ostatke antiĉkih naselja, ranohrišćanskih crkava i groblja, uz
kultna mesta ranog srednjeg veka, uz crkve i groblja vremena kome i sami
pripadaju. Izrazita vezanost za praistorijske tumuluse mora se posebno istaći,
kao i ĉinjenica da se nestankom stećaka ovaj lanac ne prekida - uz nekadašnju
nekropolu pokopava se i dalje, na ruševinama nekadašnjih crkava sa stećcima
podiţu se nove, u ĉije je zidove, ĉesto, uzidano staro nadgrobno kamenje.”
714

Benac navodi primjer nekropole Radimlja, koja je smještena 1 km zapadno
od Stoca, i to tako da je nekropola sa stećcima poloţena na manjoj uzvisini.
“Ovo se moţe protumaĉiti jedino time što se uz nekropolu nalazi veći broj
gromila, a to znaĉi groblje prethodnog ilirskog stanovništva. Ĉesta je pojava u
Bosni i Hercegovini da se grobovi sa stećcima postavljaju uz gromile, ili ĉak
na same gromile. Takav je sluĉaj i kod nas na Radimlji.”
715
Petar Oreĉ, koji je
istraţio trideset gradina u zapadnoj Hercegovini i njezinim pograniĉnim
krajevima, istiĉe da su mrtvace ukapali na grobljima iz ranog srednjeg vijeka
(Korita, Gradac, Proloţac, Donja Glavina, Mandina gradina, Cim, Vukodol,
Mogorjelo, Gorica, i dr.) u rimske razvaline, stare rimske grobove, grobnice i
u zemlju, i to bez arhitekture ili s neznatnom arhitekturom, tako da su mrtvaci
polagani na leĊa s ispruţenim nogama i rukama, a orijentacija je grobova bila
zapad-istok.
716


kulture, Sarajevo, 1962, s. 96). Bešlagić dalje kaţe da su u više sluĉajeva nekropole sa
stećcima smještene u blizini “ilirskih” gradina (Bešlagić, Kalinovik, ibid., s. 96).
714
N. Miletić, Stećci - arheološki i likovni aspekt. Bogomilstvoto na Balkanot..., ibid., s.
234. Usp. N. Miletić, Stećak. Arheološki leksikon, I, ibid., s. 167.
Vaţni su rezultati do kojih je došao Ljubo Sparavalo o srednjovjekovnim nekropolama na
podruĉju Trebinjske šume. Prema njemu Trebinjska šuma, koja ide od dubrovaĉke
granice na jugu do rijeke Trebišnice na sjeveru, puna je prahistorijskih gomila (tumula),
srednjovjekovnih groblja sa stećcima i bez njih, srednjovjekovnih utvrĊenja, crkvina i
crkava. Na podruĉju te šume Sparavalo je obradio osamnaest srednjovjekovnih
nekropola. “Sahranjivanje u grobne gomile se kod jednog dijela stanovništva ovog kraja
vrlo teško napuštalo. Zato je i većina srednjovjekovnih nekropola nastala na grobnim
gomilama ili uz njih. Sahranjivanje umrlih u praistorijske grobne gomile nastavljeno je,
dakle i u srednjem vijeku, poslije primanja hrišćanstva. A ostatak takvog sahranjivanja
nalazimo ĉak i u naše vrijeme.” Sparavalo je zakljuĉio kako su vjerojatno na grobnim
gomilama i uz njih bila poganska svetišta i da su na istim mjestima podizane kršćanske
crkve (Ljubo Sparavalo, Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podruĉju šume
Trebinjske. Zaviĉajni muzej Trebinje, p.o. iz “Tribunia” br. 5, Trebinje, 1979, s. 53).
715
Alojz Benac, Radimlja. Zemaljski muzej, Sarajevo, 1950. s. 5.
716
P. Oreĉ, Novi arheološki nalazi, ibid., s. 126.

286
Valja naglasiti da uz stećke na istom podruĉju postoje paralelno i
grobovi koji su na površini zemlje obiljeţeni ovalno poredanim neobraĊenim
manjim kamenjem, ali i grobovi bez ikakvih nadzemnih oznaka. MeĊutim, ti
se grobovi nalaze “zajedno sa stećcima, što znaĉi da pripadaju istim
grobljima, odnosno istim skupinama ljudi.”
717

Nova rekognosciranja terena pokazala su da ostataka srednjovjekovnih
crkava u Bosni ima gotovo u svakoj općini, svakom gradiću i gradu i da su se
oko ruševina mnogih od tih crkava sagraĊenih od drveta i kamena, pokapali
stanovnici ponekad sa stećcima, kao i u veliki broj grobova bez ikakvih
spomenika.
718
Katoliĉka crkva u Bosni i Hercegovini nije se nikad
distancirala od nekropola sa stećcima.
719
Isto tako ni Pravoslavna crkva kad
se, poslije, pojavila na tim prostorima.
720

Neki istraţivaĉi stećaka (Truhelka, Bešlagić) konstatirali su ĉinjenicu
da se relativno najmanje stećaka nalazi u sjevernim i sjeverozapadnim
dijelovima Bosne, a da ih se najviše nalazi u istoĉnoj Bosni, i Hercegovini, a
zatim i u središnjoj Bosni.
721
Ta je pojava posljedica posebnih kulturnih struja
u istoĉnoj Dalmaciji i Posavini od IX. st. pa dalje, i to prije svega crkvenih
koje su dolazile sa Zapada. MeĊutim, stećci su posebno prihvaćeni od strane
starog stanovništva u planinskim krajevima, pa se na takvim mjestima nalaze
u Dalmaciji, pa ĉak i u Panoniji.
722
Bešlagićeva teza da su stećci stigli u Liku,

717
Š. Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost, ibid., s. 96.
718
A. Benac, Jedan istorijski pogled na izuĉavanje stećaka. Bogomilstvoto na Balkanot...,
ibid., s. 200.
719
Katolici su se ne samo pokapali u nekropolama sa stećcima, već su fratri sve do ovog
stoljeća od vremena do vremena drţali misu “izpod kakvog stoljetnog hrasta, usred
nekropola posijanih stećcima” (Petar Kaer, O stećcima. “Starohrvatske prosvjeta”,
II/1896, 1, 23).
720
Š. Bešlagić, Stećci u Pivi. “Starine Crne Gore”, V, Godišnjak Republiĉkog zavoda za
zaštitu spomenika kulture Crne Gore, Cetinje, 1975, s. 221.
721
Š. Bešlagić, Ćiro Truhelka i stećci. Radovi ANUBiH, knj. LXXIII, Sarajevo, 1983, s.
52.
722
Na Ivinju kod Šibenika nalazi se nekropola sa stećcima koju Vladimir Sokol datira u
XIV. i XV. st., a samo njezin manji dio u XIII. st. (V. Sokol, Stećci na Ivinju kraj
Šibenika. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, ed. Regionalni zavod za zaštitu
spomenika kulture u Splitu, 1975, sv. 20. s. 57-58). Sokol je u Ivinju naišao na ĉisti
srednjovjekovni tip groba orijentirana u pravcu istok-zapad s kamenim obloţnicama
namjesto drvenog lijesa, a dvije od tih obloţnica bile su sekundarno upotrijebljene rimske
tegule. “Prema tome, ovdje imamo sasvim jasan srednjovjekovni ukop u gomilu.” Sokol
je zakljuĉio svoje istraţivanje te nekropole ovako: “Vaţna je ĉinjenica da je ona jednim
svojim dijelom smještena na prisutnom „gradinskom‟ kompleksu. Zabiljeţena je i
prisutnost velikog broja malih gomila-grobova srednjovjekovnog postanka, smještenih
uglavnom u juţnom dijelu. Više, prema sjeveru i prema sjeverozapadu, nailazimo na

287
Baniju, Kordun i, posebno, u Dalmaciju iseljavanjem bosanskog stanovništva,
osobito zbog bijega pred Turcima, ne moţe se dokazati. Sokol je istakao da se
na podruĉju od Like do Livna i do Splita nalaze stećci u svom punom
procvatu kad Turci tek dolaze u Europu, a da su u ratnim vremenima turskih
osvajanja osiromašene izbjeglice iz Bosne najmanje mogli misliti na
podizanje skupih nadgrobnih spomenika. On je takoĊer naveo da su franjevci
još na poĉetku XVI. st. doveli izmeĊu Zagreba i slovenske granice veliku
skupinu ljudi iz uţe Bosne (koje podruĉje Bešlagić drţi domovinom stećaka),
i da u tom kraju nema ni jednog jedinog stećka. “Zanimljivo je zapravo ovo:
kako to da je struje bosansko-hercegovaĉkih bjegunaca, koje su krenule
prema sve ĉetiri strane svijeta, baš samo ona koja je krenula prema jugu
ponijela sa sobom tradiciju izrade kamenih nadgrobnih spomenika stećaka?
Naš je zakljuĉak iz ovog razmatranja da su i u ovim jugozapadnim krajevima
stećci u najmanju ruku „autohtoni‟, odnosno da su oni normalan slijed razvoja
starohrvatskog grobnog obiĉaja (kako su to pokazala iskopavanja i radovi
naših eminentnih arheologa), koji poĉinje prostim ukopom u zemlju (VII-VIII
st.), preko grobova s ploĉama bedrenicama i preklopnicama koje postaju sve
deblje i deblje da bi se na koncu pretvorile u monolitni blok, u poĉetku na
samom grobu u zemlji, a kasnije nad zemljom. Tada gubi gotovo sve svoje
praktiĉne funkcije (osim one obiljeţavanja) i postaje ĉist ukras.”
723

Da su stećke prenijeli bjegunci pred Turcima iz Bosne, stećci bi u
Dalmaciji i Bosni u umjetniĉkom izrazu bili isti. MeĊutim, ima nekih bitnih
razlika u izrazu. O tome Sokol kaţe: “Od oblika spomenika to su prvenstveno
ploĉe i vrlo niski sanduci koje u tolikom postotku ni u jednom drugom kraju
ne nalazimo. Visokih sanduka, sljemenjaka, dvostrukih sljemenjaka s
podnoţjem ovdje nema a najĉešći su opet drugdje. Nema ni onih u obliku
brvnare, toliko karakteristiĉnih za istoĉnu Bosnu. Posebno poglavlje su ukrasi.
Nigdje kao tu nisu u postotku tako brojno zastupljeni kriţevi, stilizirani i
plastiĉni, kao jedini ukras na spomeniku. Postoje ĉitave nekropole koje
drugog ukrasa i nemaju. Zatim nedostatak jednog, u istoĉnohercegovaĉkim i
drugim podruĉjima vrlo karakteristiĉnog ukrasa, a to je bordura - povijena
lozica, „tordirano uţe‟, cik-cak crtice koje kao okvir omeĊuju plohe stećaka.
Potpuni je nedostatak, zapaţa se, karakteristiĉnih scenskih prikaza turnira,
lovova, kola s igraĉima, ljudima i ţivotinjama, itd., zapravo onim što
smatramo neizostavnim kad govorimo o stećcima. Zato se javljaju neki novi

savršenije oblike stećaka, kao i na pojavu grobne rake ispod njih (sve do grobnica). Ovi
momenti navode nas na pomisao da je juţni dio nekropole stariji, a onaj na sjevernoj
strani mlaĊi. Sliĉne indikacije javljaju se i na više drugih mjesta i nekropola.” (Sokol,
ibid., s. 57).
723
V. Sokol, Još o stećcima. “Vjesnik” (dnevnik), XXXV/1975, 10116, 10. (IV izdanje).

288
posve ĉudni motivi kao npr. „prikaz kostura‟, ĉovjek s „napetim mišićima‟,
posve usmljenog na praznoj plohi, neobiĉni „hijeroglifski‟ znakovi, ĉešće
nego igdje drugdje svi mogući prikazi poljoprivrednih alatki (od rala do
motike i kosira) te nešto vrlo vaţno, natpisa praktiĉno nema (naprijed smo
vidjeli stanje stvari). Još jedna novost u osnovnim oblicima jest i pojava
zaobljavanja jednog kraja stećaka (što ispravno primjećuje i Š.(efik)
B.(ešlagić)) koja se susreće na izvjesnom broju nekropola samo na ovom
podruĉju.”
724

Razlike kojih ima u simbolici na stećcima u Bosni i na stećcima u
Dalmaciji osjećaju se i u nalazištima sjeverno od Zrmanje i zapadno od Une.
A. Horvat, istraţujući lokalitete sa stećcima u Slavoniji, Baniji, Liki i Krbavi,
upozorava da se stećci postavljaju nad grobove u krajevima zapadno od
Zrmanje i Une prije nego što su Turci prisilili ljude istoĉno od Une na
migracije. “Upravo gotiĉki tip dvosjeklog dugog maĉa, s dugom nakrsnicom
na balĉaku, a podugaĉkom drškom na kojoj je obla glavica, sa stećka koji
potjeĉe iz Plaškoga, govori da je u XIV, a najkasnije u XV. st. ovdje bio na
takav naĉin sahranjen ugledni ratnik.”
725

Stećci su se tijekom vremena u izradbi i u umjetniĉkom izrazu razvijali.
Ta pojava zapaţa se osobito na graniĉnim podruĉjima, gdje je stećke
prihvaćalo uz staro autohtono i novo doseljeno paleobalkansko stanovništvo,
posebno u Hercegovini.
726
U historiografiji je neprijeporno, a to je bitno, da

724
Sokol, ibid. I sam Bešlagić kaţe obraĊujući stećke u okolici Šibenika, da se ponegdje u
Bosni i Hercegovini na stećcima pojavljuje srp, a u trogirskom kraju i oko Zadra
pojavljuju se kosiri, tako da se moţe reći da su oni karakteristika nekih krajeva u
Dalmaciji (Bešlagić, Stećci u okolini Šibenika. Godišnjak zaštite spomenika kulture,
Zagreb, sv. I za 1975, s. 194). I na primjeru šibenske nekropole sa stećcima oĉituje se
ĉinjenica da te nekropole nisu pripadale hereticima. Bešlagić istiĉe da su svih 18
nekropola sa stećcima u šibenskoj okolici uz rimokatoliĉke crkve, ali i uz pravoslavnu u
Bribiru (Bešlagić, ibid., s. 196).
725
AnĊela Horvat, Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji. “Prilozi povijesti
umjetnosti u Dalmaciji”, sv. 15 za 1963, s. 34. Usp. i AnĊela Horvat, O stećcima na
podruĉju Hrvatske. “Historijski zbornik”, IV/1951, 1-4, 157-163.
726
Marian Wenzel misli da nadgrobno kamenje s natpisima prije sredine XIV. st. nisu
monolitni blokovi, već plosnati spomenici kakvi su bili u to doba ĉesti u zapadnoj Europi.
Wenzelova drţi da se u drugoj polovici XV. st. razraĊeni i dekorirani nadgrobni
spomenici rade uglavnom za paleobalkansko stanovništvo koje ona naziva Vlasima i za
koje misli da su bili “predslavenska i jako romanizirana plemena nastanjena u planinskim
kraškim predjelima Bosne i Hercegovine”. Istiĉe dalje da su ti Vlasi prihvatili već
postojeći obiĉaj upotrebe monolitnih kamenih blokova kao nadgrobnih spomenika koji su
u Hercegovini uveli sredinom XIV. st. neki ĉlanovi feudalne klase. (Usp. Marian Wenzel,
Bosnian and Herzegovinian tombstones - who made them and why. Südost -
Forschungen, sv. XXI za 1962, R. Oledenbourg - München, 1962, s. 102-143).

289
su se pod stećcima pokapali svi stanovnici u Bosni i Hercegovini bez obzira
na svoju vjersku pripadnost. Sigurno je da se i stanovništvo, koje se nazivalo
Vlasima, pokapalo pod stećcima. “Tako se znade da je Tarah Boljunović, koji
je u Boljunima kod Stoca pokopan pod lijepo klesan ukrašen stećak, bio otac
vlaškog katunara Miliša Tarakovića, koji se u dubrovaĉkim dokumentima
spominje 1477. g. I vojvoda Vukosav Vlaćević koji je sahranjen u crkvi u
Vlahovićima kod Ljubinja, bio je vlaški katunar. U više dokumenata
Dubrovaĉkog arhiva spominju se vlasi Radosalići, ĉiji su stećci u Premilovom
polju kod Ljubinja. Postoje i drugi dokazi o pokopavanju vlaha pod stećke...
Već je istaknuto da su knez Vlać Bijelić i njegov sin vlaški vojvoda Vukosav
Vlaćević sahranjeni u svojoj pravoslavnoj crkvi u Vlahovićima. Moţemo
pretpostaviti da su i mnogi stećci oko te crkve pripadali pravoslavcima. Na
tim stećcima ima i predstava konja i jelena. I vlasi Hrabreni-Miloradovići,
koji imaju vrlo lijepo obraĊene i ukrašene stećke u Radimlji kod Stoca, bili su
pravoslavci. I mnogi drugi vlasi bili su pravoslavci. Bilo je i vlaha
rimokatoliĉke vjere, a vjerojatno i pristaša bosanske crkve. MeĊutim, postoji
više primjera stećaka koji pripadaju rimokatolicima, a vrlo lijepo su klesani i
ukrašeni, i to baš motivima koji se pripisuju vlasima. Takovih primjera ima
naroĉito mnogo u zapadnoj Hercegovini. Tu spadaju, npr. stećci koji
pripadaju feudalcima Komlinovićima, iz okoline Ĉitluka. Isto tako, postoji
više primjeraka takovih stećaka koji pripadaju pristašama bosanske crkve.
Naroĉito je to izrazito kod stećaka s natpisima u kojima se spominju liĉnosti
rimokatoliĉke vjere, ili one koje pripadaju bosanskoj crkvi. Tu bi, npr., pored
već pomenutih, spadali oni stećci koji pripadaju tepĉiji Batalu iz Turbeta kod
Travnika, gostu Milutinu iz Humskog kod Foĉe i drugim sveštenicima
bosanske crkve.”
727

Stanovništvo u Bosni zvano Vlasi pripadalo je razliĉnim vrstama
paleobalkanskih etnika. MeĊu njima je bilo starosjeditelja iz same Bosne, ali i
doseljenika iz drugih dijelova Balkana, a oni su se bez obzira na isto,
stoĉarsko, zanimanje i ista ili sliĉna imena kojim su nazivani (Vlasi)
meĊusobno razlikovali kulturom, a ponekad i govorom. To meĊusobno
razlikovanje meĊu tim starobalkanskim elementom i prouzroĉilo je ĉinjenicu
da se ni oni, koji su se nazivali istim imenom Vlaha, nisu svi pokapali pod
stećke. Tako je Sparavalo utvrdio na nekropolama šume Trebinjske da su se
pod stećcima pokapali kršćani razliĉitih konfesija, ali da se nisu pokapali svi

727
Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost, ibid., s. 100 -101. Bešlagić je u tom radu naveo
veći broj primjera kojima je dokazao da su se ispod stećaka pokapali rimokatolici,
krstjani i pravoslavni (ibid., s. 98). Općenito je mišljenje da su stećci oko franjevaĉkih
samostana bez ukrasa.

290
Vlasi.
728
Toĉno je zakljuĉivanje (D. Mandić, A. Škobalj, Š. Bešlagić) da kad
bi i samo neki tipovi stećaka i njihovih ukrasa pripadali Vlasima onda bi tih
tipova stećaka i tih njihovih ukrasa moralo biti i u drugim zemljama gdje su
ţivjeli Vlasi. Ĉinjenica je da istoĉno od Drine gotovo nema stećaka ni ukrasa
kao na stećcima, a to znaĉi da su doseljeni Vlasi zatekli stećke zapadno od
Drine, prihvatili ih kao svoje nadgrobne spomenike i kad su ekonomski
ojaĉali nastavili dalje razvijati umjetnost stećaka.


2.

Ĉinjenica je da se u srednjovjekovnoj Bosni, u odnosu prema susjednim
zemljama oĉituje posebnost narodne kulture, izmeĊu ostalog u umjetniĉkom
izrazu i upotrebi simbola toga izraza. Vaţno je istaknuti da je simbolika toga
umjetniĉkog izraza ista na stećcima, na nakitu (prstenje),
729
na kamenim
stolicama
730
i u pećinama.
731


728
“U Cerovaĉkom greblju, u kome nema ni grobne gomile, ni crkvine, ni stećaka, umrli
su sahranjivani u obiĉne zemljane rake, a na grobove su im postavljene manje amorfne
kamene ploĉe. Neki grobovi u njemu (za koje nismo sigurni da su nastali do kraja XV
vijeka) su obiljeţeni i stavljanjem jednog neobraĊenog duguljastog kamena uspravno
iznad glave i nogu pokojnika, a sa istoĉne strane nadglavnika uklesan je mali ravnokraki
krst. Znamo da je Cerovaĉko groblje bilo groblje i srednjovjekovnog sela Svinja u kome
su ţivjeli Vlasi. Ako bismo zakljuĉili da su ovi Vlasi bili siromašni stoĉari, pa da zbog
siromaštva nisu postavljali stećke na grobove, pogriješili bismo. Nisu oni svi bili
siromašni. Vidjeli smo da je Chrianus Pasqualis iz Svinje mogao da otkupi roba za 24
velika solida. On bi sigurno isto tako bio u stanju da snosi i troškove oko izrade i
postavljanja stećaka, recimo, na grob svog oca. Istina će prije biti: da kod ovih Vlaha,
kao ni kod Vlaha Zurovića u Raĉićima, nije bio obiĉaj da stećke postavljaju na grobove
svojih umrlih” (Lj. Sparavalo, Srednjovjekovna groblja..., ibid., s. 130).
729
Za Bosnu je tipiĉno bronĉano prstenje za siromašne, na kojem su isti ili sliĉni motivi kao
i na stećcima (dvostruki kriţ, maĉ s kriţem, stilizirani štit sa zvjezdicom i zmijom). To je
tipiĉno bosansko prstenje kojeg nema ni u Srbiji ni u drugim krajevima na Balkanu (usp.
Bojana Radojković, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV. i XV. veku.
Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, ed. Muzeja Zenice,
Zenica, s. 216-227.
730
U Bosni i Hercegovini pronaĊeno je i nekoliko kamenih stolica iz srednjega vijeka, koje
se datiraju u XV. st., a na kojima su ukrasni motivi (dekorativna ornamentika) isti kao i
na hercegovaĉkim stećcima. (Kamene stolice su dosad pronaĊene u Gornjim Turanima,
Bukovici kod Konjica, Kosoru kod Mostara, Ošanićima kod Stoca). Usp. Marijan Sivrić,
Srednjovjekovna kamena stolica i druge starine u selu Turani kod Trebinja.Tribunia,
Zaviĉajni muzej, Trebinje, 1975, s. 103-121.

291
Figuralne predodţbe na stećcima gotovo su sve, barem u doba svoga
nastajanja, simboliĉnog znaĉenja.
732
One su tek tijekom vremena mogle
poprimati i samo dekorativni smisao. Georg Wild je istaknuo da su
neutemeljeni pokušaji većine znanstvenika iz „Jugoslavije“ koji pojedine
likovne prikaze na stećcima shvaćaju kao realistiĉne scene.
733
Simbolika
stećaka nema ništa zajedniĉko s realnim ţivotom, kako su to neki sugerirali
posebno za prikaze lovnih scena, kojih ĉesto ima na stećcima.
734
Marian
Wenzel je donijela podatak da je na stećcima najĉešće predoĉen lov na jelena.
MeĊutim, ona je konstatirala i sljedeće: “Ali nije jasno da li izvjesne
varijante, kao što je predstava niza jelena kojima se pribliţava jedan strijelac,
odraţavaju lokalnu varijantu u tehnici lova ili su omiljen manir u lokalnim
klesarskim školama. Dalja razmatranja zahtijevaju neke druge varijante, kao
što su dva konjanika bez oruţja koji gone jelena i imaju podignutu ruku na
pozdrav, ili konjanik bez oruţja koji se suoĉava sa jelenom, ili konjanik što
goni jelena prema sv. Hristoforu, koji ga štiti od lovĉevih strijela... Većina
predstava lova na jelena na stećcima okrenuta je prema zapadu. Ako je scena
na sjevernoj strani spomenika, jelen odvodi lovca desno. Ako je scena na
juţnoj strani, jelen ga odvodi lijevo. Najmarkantniji primjer ovog manira
vidimo na jednom stećku iz Bekavaca u Lovreću kod Imotskog, gdje je ista

731
Usp. M. Hj. - H. H. S., Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno mjesto.
“Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva ” XLII/1979, 5, 473 - 490; Đuro Basler,
Pećinski crteţi u istoĉnoj Bosni. Naš krš, VI /1980, 8, 65-76; Đuro Basler - Jasminko
Mulaomerović, Pećinski crteţi u Brateljevićima kod Kladnja. Separat iz “Ĉlanci i graĊa
za kulturnu istoriju istoĉne Bosne”, god. XV za 1984, Tuzla, s. 5 - 11; Đ. Basler,
Pećinski crteţi u Bosni i Hercegovini, “Radio Sarajevo, Treći program”, XIII/1985, 50,
413-419. Problem s crteţima u pećinama je u tome što se ti crteţi ne mogu sigurno
datirati. Ipak je vaţno da su neki od tih crteţa isti u pećinama i na stećcima. Da se radi o
simbolici dokazuje to što u Brateljevićima konjanik ne drţi rukama konjske uzde, već su
mu ruke raširene i upravljene prema nebu.
732
U nedostatku sigurnih tumaĉenja simbolike na stećcima pojavljuju se u novije vrijeme i
pokušaji da se na temelju i antropozofske literature (Rudolf Steiner) pristupa
problematici simbolike stećaka. Usp. Rudolf Kutzli, Die Bogumilen, Geschichte-Kunst-
Kultur. Verlag Urachhaus, Stuttgart, 1977, s. 262; Katja Papasov, Christen oder Ketzer -
Die Bogomilen. (Uvod, pogovor i dodatak od Hermanna Grubera). Ogham Verlag,
Stuttgart, 1983, s. 269.
733
Georg Wild, Bogumilen und Katharer in ihrer Symbolik. I. Franz Steiner Verlag,
Wiesbaden, 1970, s. 19.
734
Maja Miletić je svojedobno u Rimu spremala rad o nekim temama umjetnosti stećaka.
Pritom je posebno obraĊivala scene lova i turnira. U pismu, što ga je 1. svibnja 1985.
poslala iz Španjolske Muhamedu Hadţijahiću, o svemu tome navela je sljedeće: “Htjela
sam pratiti te motive od njihovih najstarijih prikazivanja, zatim kroz antiku i staro
kršćanstvo da pokaţem, da su oni uvijek na sepulkralnom podruĉju nosili izraziti
religiozni karakter.”

292
scena prikazana na obje strane spomenika, jednom okrenuta nadesno, drugi
put nalijevo. U oba sluĉaja jelen odvodi lovca na zapad.”
735
Oĉito je da se iz
nekih scena lova, kako ih opisuje M. Wenzel, moţe zakljuĉiti da je posrijedi
samo simbolika. Poznato je da je zapadna strana, na koju jelen na stećcima
odvodi lovca, strana smrti, što takoĊer potvrĊuje simboliku.
I ĉesti motivi kola na stećcima posebno potvrĊuju simboliĉni smisao.
Posmrtno kolo kao simbol smrti i uskrsnuća vuĉe podrijetlo iz prahistorije i
bilo se toliko ukorijenilo u svijesti naroda da ga je kršćanstvo moralo
tolerirati sve do kraja srednjega vijeka. Uistinu ga je tek tada poĉelo
proganjati. Već oblik kola na stećcima ide u prilog mišljenju da je posrijedi
posmrtno kolo. “Nošenje vijenca, viteškog oklopa, šljema, štita u kolu - nije
obiĉna pojava. Niz osoba u kolu iz Nekuka, u kome neke drţe ruke uzdignute
prema glavi, malo liĉi na kolo. Još je zanimljivija pojava nošenja u kolu,
izmeĊu uĉesnika, nekih znakova u obliku trolista djeteline.”
736
Kolo i jelen,
motivi koji su ĉesto prikazani na stećcima, zapravo su survivali pretkršćanske
htonske simbolike. U istoĉnoj Bosni i Hercegovini poznato je Ljeljenovo
kolo, a kako je u tim krajevima ljeljen narodni naziv za jelena, to je
Ljeljenovo kolo zapravo jelenovo kolo.
737
Zeĉević drţi da se jelen pojavljuje
kao kolovoĊa na stećcima i da na stećku u Boljunima kod Stoca kolo igraĉica
vodi ţenska osoba koja jaše na jelenu, a da je u Toplici kod Hrasnog jahaĉ na
jelenu kolovoĊa mješovitog kola. Takva vaţnost jelena u funeralnoj simbolici
nije nikako sluĉajna.
738
Naš je narod još u XIV. st. vjerovao u neko boţanstvo
u obliku jelena koje gospodari dušama umrlih. “Jelen kao kolovoĊa na našim
stećcima, analogno preistoriskim evropskim verovanjima, mogao bi imati
ulogu boţanstva ili psyhopomposa.” Zeĉevićev je zakljuĉak da je jelen i u nas
bio htonska ţivotinja i boţanstvo i da se na stećcima pojavljivao kao htonski
simbol, kolovoĊa u kolu smrti.
739
“Zato se današnje Ljeljenovo kolo moţe
smatrati survivalom igara htonskog rituala naših predaka.“
740


735
Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima. Veselin Masleša, Sarajevo, 1965, s. 397-
398.
736
Drago Vidović, Pretstave kola na stećcima i njihovo znaĉenje. GZM, n. s., sv. IX. za
1954. g., “Arheologija”, Sarajevo, 1954, s. 278.
737
Slobodan Zeĉević, Ljeljenovo kolo. Narodno stvaralaštvo. Folklor, sv. 9-10 za 1964,
Beograd, 1964, s. 702.
738
Jelen je u Kelta donosio plodnost, ali i smrt, jer je odvodio duše pokojnika kao
psychopompos u Cernunosovo carstvo smrti.
739
Ima spomenika na kojima se nalazi samo figura jelena, iz ĉega jasno proizlazi da je jelen
simbol. Likovi jelena ili su nerazmjerno veliki ili su prikazani s neobiĉno razgranatim
rogovima (Bešlagić, Kalinovik, ibid., s. 19, 34, 72), što takoĊer dokazuje simboliĉni
smisao. Nema ni jednog sluĉaja da je jelen prikazan ubijen ili da je posrnuo smrtno ranjen,

293
Dakako, nije uvijek moguće utvrditi pravac kretanja kola i to posebno
zbog toga što ţene imaju duge haljine, pa se ne vide njihove noge, a u
muškarca jedna noga ima pravac udesno, a druga ulijevo.
741
MeĊutim, ipak
prevladava mišljenje da se na stećcima radi oĉito o “naopakom” kolu. “Kolo
naopako se u narodnim pesmama uvek pominje povodom smrti nekog lica. U
Bosni je zabeleţeno da se pogreb propraćao igranjem ţalostivog kola koje se
igralo u pravcu suprotnom od onoga u kome se igralo u veselim prilikama.
Ovo je savremeni odjek tradicije najstarijih vremena ĉija verovanja su dobila
svoje daleke odjeke u našim narodnim pesmama.”
742
Istraţujući kolo u juţnih
Slavena, Olivera Mladenović je zakljuĉila da se htonski karakter kola na
stećcima ne moţe poricati, ĉak ni onda kad je kolo prikazano u ţivom
pokretu, i da kolo valja promatrati zajedno sa scenama turnira, lova, viteških
igara, jer je baš ta široka povezanost svih vrsta igara “obredna potpunost”,
koja se vidi u pogrebnim ceremonijama mnogih naroda.
743

I niz drugih likovnih pojedinosti na stećcima upućuje na njihovo
simboliĉno znaĉenje. Na primjer, prikaz štita na stećcima ne moţe biti grb, jer
je na stećcima pronaĊeno vrlo mnogo jednakih “grbova” najĉešće s preĉkom,
polumjesecom i zvijezdom, i to u razliĉitim krajevima, pa je nevjerojatno da
svi takvi “grbovi” pripadaju jednoj plemićkoj obitelji.
744
A ni motiv ljiljana
nije upotrebljavan na stećcima u heraldiĉkom znaĉenju. Bešlagić je istakao da
je na stećcima ljiljan stiliziran, da se na grbovima, novcima i peĉatima

već je uvijek prikazan s visoko uzdignutom glavom (Bešlagić, Stećci - kultura i
umjetnost. Veselin Masleša, Sarajevo, 1982, s. 330).
740
“Oblik igre i pravac njenog kretanja takoĊe u sebi nose htonske karakteristike.Na kraju
kola suprotnom od kolovoĊe, dvoje igraĉa naprave kapije od uzdignutih ruku a kolovoĊa
kroz ovu kapiju provlaĉi celo kolo, sve dok se kolo ne zaplete. Posle toga, igranjem u
suprotnom pravcu, kolo se raspliće... Prema rezultatima prouĉavanja istorije igre, ovaj
motiv ima znaĉenje obnavljanja ţivota. U htonskom kultu, motiv provlaĉenja je veoma
raširen u svetu... Stoga ovaj motiv u Ljeljenovom kolu jasno ukazuje da je njegovo
poreklo u mrtvaĉkom ritualu... Na jednoj predstavi igre na stećku, lepo se vide igraĉi koji
se provlaĉe kroz kapiju od uzdignutih ruku, dok ţene stoje sa strane ĉupajući kose, tuţeći
i pjevajući igraĉima.” (Zeĉević, ibid., s. 703, 705, 707-710).
741
Šefik Bešlagić, Popovo. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Zavod za zaštitu
spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966, s. 77.
742
Slobodan Zeĉević, Igre našeg posmrtnog rituala. Rad XI. Kongresa saveza folklorista
Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb, 1966, s. 380. Usp. Jelena DopuĊa,
Narodne igre u vezi sa smrti. (Primjeri iz Bosne i Hercegovine). Rad XI. Kongresa
saveza folklorista Jugoslavije u Novom Vinodolskom 1964, Zagreb, 1966, s. 360-374.
743
Olivera Mladenović, Kolo u Juţnih Slovena. Etnografski institut SANU, Posebna
izdanja, knj. 14, Beograd, 1973, s. 44.
744
Bešlagić, Stećci i njihova umjetnost. Zavod za izdavanje udţbenika, Sarajevo, 1971, s.
48.

294
javljaju ĉisti naturalistiĉki ljiljani i da nije vjerojatno da bi na jednom manjem
podruĉju, a pogotovu ne na jednoj nekropoli, i to u stoĉarskom kraju, bilo više
ljiljana kao heraldiĉkih znakova.
745
Na umjetniĉki najvrednijem stećku,
sljemenjaku iz Donje Zgošće, vidi se iznad privezanog leoparda krilati
zmaj.
746
Dakako, pojava krilatoga zmaja ili drugih fantastiĉnih ţivotinja na
stećcima nikako se ne moţe tumaĉiti kao prikaz realnih scena iz ţivota.
Kad se ustanovi da prikazi na stećcima nisu prizori iz ţivota, već
funeralna simbolika, nastaje problem tumaĉenja te simbolike. Njezino
ispravno tumaĉenje moguće je tek onda kad se makar pribliţno odredi
podrijetlo, odnosno starost te simbolike. Do sada je utvrĊena ĉinjenica da
gotovo većina simbola na stećcima potjeĉe iz doba prije bogumilske i
katarske hereze, a što onda znaĉi da ispod stećaka nisu pokapani ni bogumili
ni katari. Istraţivaĉi koji prouĉavaju likovne elemente na stećcima sve više
ukazuju na njihovo pretkršćansko i antiĉko podrijetlo. M.Wenzel je prva u
historiografiji poĉela naglašeno upozoravati na tu starinu simbolike, a njezine
su se rezultati poĉeli i priznavati.
747

Osobito su inozemni istraţivaĉi mišljenja da neki ĉesti simboli na
stećcima potjeĉu iz doba mnogo ranijeg od bogumilske i katarske hereze.
Georg Wild, suoĉen s protivnim tezama, koje je u inozemstvu zastupao
osobito Aleksandar Solovjev, kategoriĉki tvrdi da npr. simbol ljiljana koji se
nalazi na stećcima i koji je postao simbol dominikanskog reda i inkvizicije,
ima prošlost od dva tisućljeća i više i to ĉesto kao nadgrobni simbol smrti.
748

Iz analize bosanskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika i njihove
simbolike takoĊer nedvobeno proizlazi da bosanski krstjani nemaju bitne veze
sa zapadnim katarima. Ovo se moţe zakljuĉiti i iz usporedbe bosanskih
kamenih nadgrobnika s nadgrobnim kamenim spomenicima u zapadnoj
Europi, koje francuski znanstvenici nazivaju „diskoidalne stele“. Wildova
istraţivanja nepobitno su dokazala „da takozvani katarski spomenici juţne

745
Ibid., s. 168.
746
Truhelka, Studije o podrijetlu..., ibid., s. 57. Usp. Bešlagić, Popovo..., ibid., s. 77.
747
M. Wenzel je objavila mnogo radova u kojima je isticala te ĉinjenice. Usp. M. Wenzel,
O nekim simbolima na dalmatinskim stećcima. “Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji
Konzervatorskog zavoda Dalmacije u Splitu”, sv. 13, Split, 1961, s. 85-86, 88, 92-93; M.
Wenzel, Lisnati krst na stećcima s podruĉja Neretve. Muzej primenjene umetnosti,
Zbornik 8, Beograd, 1962, s. 42, 48; M. Wenzel, Bosnian and Herzegovinian
tombstones - who made them and why, ibid., s. 142; M. Wenzel, Some notes on the
iconography of St. Helen. Extrait des Actes du XII
e
Congres International des Études
Byzantines, sv. III, Beograd, 1964, s. 415-421; - Branka Telebaković - Pecarski, Novi
pogled na problematiku stećaka. “Starohrvatska prosvjeta”, Zagreb, 1963, s. 217-220.
748
Georg Wild, Bogumilen und Katharer ..., ibid., s. 96-102.

295
Francuske niti u povijesnom smislu niti po znaĉenju svojih simbola nisu u
svezi s katarskim pokretom.“ Iz njegovih znanstvenih utvrĊenja proizlazi i
slijedeće: Diskoidalne stele u Bosni kao i njima sliĉne u juţnoj Francuskoj
predstavljaju staro europsko kulturno dobro. Te stele iz juţne Francuske, koje
se sa svojim simbolima pripisuju katarima stvarno su mnogo starije od pojave
katarizma. Njih ima mnogo uz stare prometnice, koje su osobito u današnjoj
Francuskoj povezivale Atlantik i sredozemne zemlje. Neki su od simbola na
tim stelama (a posebno razni oblici kriţa) predkršćanski, a kršćanstvo ih je
naknadno posvojilo davši im kršćansko tumaĉenje. Više tih simbola su vezani
uz pogansku germansku religioznost. Prvobitna upotreba tih nadgrobnika i
njihovih simbola bila je velika u germanskih plemena, a osobito je poznata u
Vizigota i Franaka. To je razlog da su pojedine od tih stela (na primjer u
Muzeju grada Carcassonnea) oznaĉene kao „vizigotske“. Za neke od takvih
nadgrobnih spomenika utvrĊeno je da su i stvarno vizigotski (kao npr. stele i
sarkofazi u Arguineta-u i Arrigoriaga-u). Neki od tih nadgrobnih spomenika i
njihovih simbola nalaze se i na spomenicima u Skandinaviji i u Kijevskoj
Rusiji. Wild smatra da su ih iz Europe i Balkana prenijeli (posebno u
Skandinaviju) Normani.
749

Pri utvrĊivanju starosti simbolike na stećcima sve više dolazi do
izraţaja ĉinjenica da su mnogi od simbola na stećcima poznati od prahistorije
u istim krajevima, gdje se nalaze stećci.
750
Bešlagić je toĉno zakljuĉio da

749
Ibid., s. 107, 136 – 141, 146 – 148, 150 –156, 159 – 170, 172 – 188, 207. Wild je
dokazao analizom simbola da bosanski krstjani nemaju veze s katarima. MeĊutim, on
svoje mišljenje o bogumilstvu bosanskih krstjana nije izveo na temelju posebnih analiza.
Usp. G. Wild, Die Darstellung des bogumilischen „Perfectus“ auf den mittelalterlichen
Grabdenkmälern (stećci) Bosniens und der Herzegowina. Balcanica (SANU), Beograd,
IV, 1973, s. 111-120.
750
Najinteresantniji primjer za usporeĊivanje simbolike na stećcima s prahistorijskom
simbolikom na našem prostoru jesu crteţi u Lipcima (Boka kotorska) 500 m od morske
obale gdje su nacrtane ţivotinje u hodu jedna iza druge. “U pitanju su u prvom redu
predstave jelena, koji se kreću s lijeva na desno, a poreĊani su u dva niza.” U gornjem
nizu s lijeve strane postoji i predstava ĉetveronoţne ţivotinje, moţda psa, iza koje se
ţivotinje nalazi još jedan jelen. Pored jelena iz drugog niza nalazi se svastika. Sliĉni crteţi
nalaze se i na jednoj od palih blokova stijene. Sve su ove predstave izvedene kao reljefi,
naljepljivanjem zemlje prljavobijele boje na površinu stijene. Jeleni su naroĉito
karakterizirani velikim rogovima. Ovaj nalaz u Lipcima jedinstven je na cijelom teritoriju
Balkana i datira se u bronĉano doba (usp. Istorija Crne Gore., ibid., s. 71). Ti prikazi u
Lipcima toliko sliĉe nekim prikazima na stećcima da je jedan autor bio mišljenja da su oni
nastali u srednjem vijeku (ĐurĊe Bošković, O poreklu kompozicije sa predstavom lova
na jelene u Lipcima. Starine Crne Gore, Cetinje, sv. III-IV/1965, s. 13-21). MeĊutim
prihvaćena je gotovo od svih historiografa teza da prikazi u Lipcima potjeĉu iz
prahistorije. Zanimljivo ja da je na jednoj gemi za prsten iz IV. st., koja je pronaĊena u

296
“znatan broj naših osnovnih reljefnih motiva vode svoje porijeklo još iz
predhistorijskih vremena”. On je u tom smislu nabrojio astralne motive, neke
biljne i ţivotinjske motive (spirale, jeleni, konji, zmije), ljudske predodţbe,
većinu scena (lov), kriţeve i osobito svastiku. Bešlagiću se ĉini da povijesna
lozica s trolistom, kruţna udubljena (“patere”) i portreti pokojnika potjeĉu iz
umjetnosti antiĉke epohe.
751
Vaţne usporedbe prikaza na stećcima s istim ili
sliĉnim prikazima iz prahistorije i antike na istom podruĉju dao je Benac.
Njegovo je zakljuĉivanje u tom smislu od velike vaţnosti, pogotovu zato što
je i on poslije II. svjetskog rata opisivao prikaze na stećcima kao scene iz
ţivota. Benac se u jednoj analizi srednjovjekovnih stećaka od Slivna do
Ĉepikuća u većoj mjeri osvrnuo na simboliku konja, zmije i ptice na stećcima
istiĉući ovo:
“Iako je ovdje već bilo govora o konju (osedlanom!), izgleda mi da je
predstava konja na sarkofagu iz Provića nešto drugog karaktera. Ovdje je konj
bez sedla i vodiĉa, pokret glave mu je neobiĉan, a uz to je kombiniran sa
zmijom. Poznata je stvar, da je zmija od pradavnih vremena predstavnik
htonskog svijeta. Baš zbog toga i predstava konja u takvoj kombinaciji dobiva
drugaĉije znaĉenje. J. Kunst npr. smatra, da takve i sliĉne predstave konja
oznaĉavaju nosioce duša umrlih na drugi svijet. To isto drţi i za predstave
jelena, i kod toga izriĉito navodi primjere sa stećaka... Kada uĊemo u ilirski
krug, naići ćemo na sliĉne predstave konja na japodskim urnama. D.
Sergejevski datira te urne u I. stoljeće n. e. i smatra, da su njihove predstave
pod jakim utjecajem grĉke arhaiĉne kulture. Ako se sjetimo, nadalje, ĉitavog
niza primjera iz naših narodnih pjesama, i vjerovanja u kojima konji imaju
nadprirodnu, demonsku moć, onda jasno vidimo, da se u ĉitavom krugu
njihova demonska moć provlaĉi kao crvena nit. U tom sluĉaju ne iznenaĊuje
nas ni predstava konja na sarkofagu iz Provića. Nema sumnje da istim putem
treba poći i pri objašnjavanju zmijskh figura. Njena htonska obiljeţja još su
mnogo sigurnija nego kod konja... Idući istim putem kao i kod konja,
predstave zmije vidimo i na japodskim urnama. D. Sergejevski veli, da je lik

Bosni, prikazan lovac na konju kako s kopljem u ruci navaljuje na jelena (Kulturna
istorija BiH., ibid., s. 318).
751
Bešlagić misli da veliki broj motiva stećaka duguje “svoje pravo roĊenje, ili potpunije
formiranje putem transformacije” srednjovjekovnoj, i to prije svega starokršćanskoj
umjetnosti, a onda i predromanici, romanici i gotici. On je u tom smislu naveo motive
kriţeva, znatan broj figuralnih predodţaba i scena, neke biljne motive i bordure. Ĉinjenica
je da se neki motivi na stećcima nalaze i u bazilikama koje se smatraju kasnoantiĉkim,
starokršćanskim, a od kojih su neke vjerojatno bile gotsko-arijanske. To su npr. stabla s
dva para povijenih grana na kapitelu bazilike u Dabravini, loza s grozdom u bazilikama
Zenice i Predjela kod Bosne, ptice u bazilikama Zenice i Dabravine. (Usp. Bešlagić,
Stećci - kultura i umjetnost..., ibid., s. 199, 221, 264, 277.).

297
zmije kod Rimljana redovno kitio ţrtvenik domaćeg lara, a kod Grka se ĉak
pokojnik pojavljuje u obliku zmije. Prouĉavajući jedan franaĉki nadgrobni
spomenik iz 7. stoljeća n. e. na kojem je dvoglava zmija okruţila glavu
pokojnika, Kurt Böhner veli, da u zmiji treba vidjeti stvorenje podzemlja, a da
ona u ovom sluĉaju odvodi pokojnika u svoje carstvo. J. Kunst isto tako
pridaje predstavama zmije odreĊeno znaĉenje u kultu mrtvih, a iznosi i
primjere posmrtnih kola sa zmijom iz naše zemlje... Takva vjerovanja o zmiji
imao je, kaţe Ĉajkanović, vjerojatno i naš narod. Svaka kuća ima svoju zmiju
- ĉuvarkuću. Ona je dobar demon kuće i u njoj je - moţemo vjerovati - duša
pokojnika, barem inkarnacija pretka. Ĉini mi se, da se i tu krug uvijek zatvara
oko htonskih svojstava zmije, što je dovodi na nadgrobne spomenike, pa i kod
nas na stećke. Vjerujem, da se tu mnogo manje radi o tumaĉenjima, koje je
kršćanstvo dalo liku zmije. Ptiĉje likove imamo samo na visokom sanduku iz
Topola. Teško je odrediti, koja vrsta ptica leţi tamo na štitu. Moţda je to
gavran, no ovo svakako nije bitno. Sliĉne ptice na leĊima jelena poznate su iz
Uboskog kod Ljubinja, ali u cjelini njihove su predstave nešto rjeĊe. Da se
vratimo opet na HolanĊanina J. Kunsta. On smatra da ptice na leĊima jelena
iz Uboskog predstavljaju duše umrlih a jeleni nosioce tih duša. Na sanduku iz
Topola one ne jašu na jelenima, nego stoje na štitu i oborile su glave. Kao da
tu izraţavaju ţalost. Neobiĉno je zanimljivo, da i na jednoj japodskoj urni
vidimo dva goveĉeta na ĉijim leĊima stoji po jedna ptica... (Paralele koje sam
naveo s japodskim urnama navode moţda na razmišljanje o ilirskoj tradiciji,
koja se dugo zadraţala u vjerovanjima i umjetniĉkim predstavama kod naših
naroda!). Uzevši u cjelini, moţemo reći, da navedene predstave konja i zmije
u Proviću i Bistrini imaju svoje logiĉno mjesto na tim spomenicima (ptice
ćemo zasada uzeti kao obiĉan ukras). Obje ţivotinje igraju odreĊenu ulogu u
kultu mrtvih. Teško bih se mogao sloţiti sa shvatanjima J. Kunsta, koji im
pridaje neposrednu simboliĉnu ulogu. One su produkt narodnog stvaralaštva i
vode vjerojatno porijeklo iz jedne daleke tradicije. Ne vjerujem, da su one tu
stavljene s toĉno odreĊenim ciljem, nego po svoj prilici prenose mehaniĉki
ulogu svoje daleke tradicije. No, ipak ostaje ĉinjenica, da i predstave konja i
zmije dolaze rjeĊe u kršćanskoj simbolici i na nadgrobnim spomenicima.”
752


752
Alojz Benac, Srednjevjekovni stećci od Slivna do Ĉepikuća. Anali Historijskog instituta
u Dubrovniku, Dubrovnik, 1953, s. 78-80.
Vjerojatno nije sluĉajno da se prikaz zmije javlja na stećcima preteţno na juţnom
podruĉju stećaka. To je vaţno zato što je upravo na tom juţnom podruĉju simbolika
zmije bila poznata već od prahistorije i najvjerojatnije raširena pod utjecajem jonske
Grĉke na makedonsko i peonsko podruĉje (A. Stipĉević, Kultni simboli kod Ilira,
ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LIV, Centar za balkanološka ispitivanja, knj. 10,
Sarajevo, 1981, s. 48-49).

298
Benac je analizirao samo nekoliko navedenih simbola na
srednjovjekovnim stećcima pa je utvrdio da su isti simboli pripadali i
autohtonom stanovništvu na istom prostoru. Dakako, takvih paralela ima
mnogo više. Na primjer kolo, koje je vrlo ĉest motiv na stećcima, imamo
posvjedoĉeno na spomenicima iz prahistorije i iz rimskog doba.
753
Zanimljivo
je da se i motiv figure s uzdignutim rukama na stećcima pojavljuje na
Balkanu već u neolitu.
754
Geste uzdignutih ruku kojih ima na stećcima, a koje
je i kršćanstvo prihvatilo, nastavljaju se na tisućljetnu tradiciju.
755
Vaţno je da
prikaz naĉina lova na stećcima upućuje vremenski na prijeantiĉke i antiĉke
obiĉaje, ali one autohtonog stanovništva. Na tu ĉinjenicu prvi je upozorio
Zdenko Chavrak, koji je inaĉe vjerovao da su u tim scenama na stećcima
uistinu prikazani lovaĉki prizori. Njegovi rezultati, do sada u znanosti
nezapaţeni, potvrĊuju simboliku lovnih scena na stećcima. Temeljni
Chavrakov zakljuĉak sastoji se od toga da je na stećcima prikazan autohtoni
naĉin lova, koji on naziva “ĉisto ilirsko-keltskim naĉinom lova”.
756
Chavrak
tvrdi da se srednjovjekovno bosansko koplje svojim oblikom ne razlikuje
mnogo od kopalja prethistorijskog i rimskog, samo što je ĉvršće i jaĉe. On
dalje istiĉe da maĉ u Bosni nigdje nije bio onakav kakav je bio maĉ u srednjoj
Europi. Daljnja je Chavrakova tvrdnja da je zapad već od IX. st. stalno lovio
uz zvukove lovaĉkog roga, a da na bosanskim stećcima nigdje nema prikaza
lovaĉkog roga. Vjerujući da se na navedenim scenama uistinu prikazuje lov,
on nije posumnjao u to ni kad je opisivao prikaz lova na vepra u donjem
desnom prozoru na stećku iz Donje Zgošće. Na tom prizoru vepra, kojega
gone psi, doĉekuje lovac s kopljem sprijeda, pa je Chavrak zakljuĉio da se tu
radi vjerojatno o umjetniĉkoj slobodi, jer bi udarac kopljem sprijeda na vepra
kojeg gone psi imao za neizbjeţnu posljedicu pad lovca ukoliko bi doĉekao
vepra s udarcem koplja odozgo na dolje, namjesto obratno ili postrance koso
iza plećke. Polazeći od te pretpostavke o realnosti lovnih scena, Chavrak nije

753
Na urni iz Ribića urezan je crteţ koji prikazuje povorku od pet ţena koje se drţe za
ruke. To je, prema Stipĉeviću, najstariji prikaz plesa, i to pogrebnog, na “ilirskom” tlu.
Stipĉević tvrdi da sliĉnih pogrebnih plesova ima i na “ilirskim” spomenicima iz rimskog
doba, a da ima mnogo prikaza plesaĉa i na prapovijesnim “ilirskim” spomenicima
(Stipĉević, Iliri, ibid., s. 231).
754
Heinz Demisch, Erhobene Hände. Ed. Urachhaus, Stuttgart, 1984, s. 15.
755
Ibid., s. 80, 329-331.
756
Zdenko Chavrak, Lovne scene kamenih spomenika srednjeg vijeka Jugoslavije. Ed.
Lovaĉka knjiga, Zagreb, 1954, s. 14. “Ako usporedimo nadgrobnu ploĉu rimskog
legionara - keltskog lovca - iz Carnutuma, crteţ sa staklene posude iz III. stoljeća i
mramorni reljef, vjerojatno ulomak nekog sarkofaga, iz stolne crkve Civitta Castellana
(VIII. st.), te reljef majstora Radovana sa trogirskog portala to vidimo napadnu sliĉnost u
svim tim prikazima, sa napred navednim stećcima i moţemo zakljuĉiti na analogno lovno
shvaćanje i tehniku lova” (Zdenko Chavrak, ibid).

299
mogao protumaĉiti ni scenu gdje divljaĉ, predvoĊena jelenom, odnosno
košutom, mirno prilazi lovcu. Chavrak je posebnu pozornost svratio i na lov s
lovnim pticama. Prema njemu, i prikaz toga naĉina lova na stećcima
specifiĉan je naĉin lova; drugim rijeĉima, bez ikakve bitne sliĉnosti s takvim
naĉinom lova u ostaloj Europi.
757
Chavrak s ĉuĊenjem konstatira da je
bosanski lovac upotrebljavao lovnu pticu i za lov na jelensku divljaĉ i to
ovako komentira: “U tom se dakle sluĉaju nije moglo nipošto raditi o sokolu,
već iskljuĉivo o orlu surom (aquila chrysaëtus) ili o orlu krstašu (aquila
heliaca), jer su samo te grabilice bile u stanju oboriti jelena uz pomoć lovca i
psa... Interesantna je ĉinjenica, da u cijeloj ostaloj Evropi love skoro
iskljuĉivo na konju sa lovnim pticama, te se na tim srednjevjekovnim
grobnim spomenicima Bosne, susrećemo sa neĉim sasvim novim, nepoznatim
naĉinom lova ne samo za Evropu, već i za Aziju. Dok lovac zapada lovi, u
konjaniĉkom lovu, sokolom većinom ptice, kako nam to i ilustriraju
minijature iz biblioteke u Heidelbergu iz cca 1300. godine i Roi-Modus-
rukopisa iz prve polovine XV. stoljeća iz zbirke bakroreza u Berlinu, to se tu
susrećemo sa centralnoazijskim naĉinom lova sa orlom na jelena, no vezano
na tradicionalno slavensko oruţje - luk i strijelu... Tumba iz Uboskog
prikazuje lovnu pticu, koja je pandţama uhvatila zeca, koga goni pas. Zatim u
gornjem desnom uglu sokolaricu, a u lijevom dva sokola. Detalj sa stećka u
Brotnjicama prikazuje takoĊer lovnu pticu, koja je oborila zeca... Lovna scena
sa stećka uz Uboskog potsjeća nas na spomenuti japodski prsten iz Ribića,
samo s tom razlikom što na prstenu sjedi lovna ptica na psu, koji davi zeca.
Kako radi male površine geme, nije mogla biti prikazana potpuna lovna
scena, to je htio umjetnik time pokazati saradnju sa lovnom pticom kod
ulova.”
758

Direktno nastavljanje dijela simbolike stećaka na kasnoantiĉku baštinu
s teritorija rimske Dalmacije nedvojbeno dokazuju i natpisi na stećcima.
Marko Vego je utvrdio da su formulacije tekstova na rimskim epifatima iz
starokršćanskog doba gotovo istovjetne sa srednjovjekovnim nadgrobnim
natpisima u Dalmaciji, Hercegovini i osobito u Bosni. Vego je naveo i
konkretne primjere:
“Osim toga, formulacije tekstova na rimskim epitafima Iliro-Romana iz
starokršćanskog doba do doseljavanja Juţnih Slovena su gotovo istovjetne sa

757
Chavrak, ibid., s. 15, 16, 23, 25, 28-31.
Prema Chavraku, najstariji prikaz lova s lovnim pticama nalazi se u jednom
anglosaksonskom kalendaru iz XI. st., a za naše krajeve takav naĉin lova dokazuje prsten
iz jednog japodskog groba u Ribiĉu, vjerojatno iz II. st. naše ere (ibid.).
758
Chavrak, ibid., s. 32-35.

300
srednjovjekovnim nadgrobnim natpisima u Dalmaciji i Hercegovini, a da ne
govorim o Bosni. Na jednom latinskom natpisu s groba iz 441. godine naše
ere postoji sljedeći tekst: >Zaklinjem vas Kristom, neka me niko ne dira i
neka niko moj grob ne oskrvne!< Sadrţaj ovog natpisa je gotovo istovjetan s
tekstom ćirilskog natpisa Pavka Radohnića iz Hodova kod Stoca koji
proklinje svakog ĉovjeka ko bi mu kosti pretresao. Natpis u cijelosti glasi: >
†A sije leţi Pavko Radohnić. Ovi kami usijekoh na se za ţivota. Molju vi se,
braćo i gospodo, nemojte mi kosti pretresati!< Natpis je iz 15. stoljeća.
Latinski natpis na kamenu iz okolice Muća u Dalmaciji pominje blagajnika III
rimske legije, odnosno kohorte, dok ćirilski natpis iz Hutova kod Ĉapljine
pominje Radovca Vukanovića i carinsku sluţbu nekog humskog vojvode.
Natpis iz Hutova glasi:> † Ase (ovdje) piše Radovac Vukanović; koji znah
carinu u vojvode i dok mu ne zgriješih, prijatelje ne izgubih<. Natpis je
urezan u 15. stoljeću. Na mnogim latinskim rimskim spomenicima se
naglašavaju roditelji koji postavljaju spomenik svojoj djeci ili obratno. Ovo se
vidi i na našim stećcima s natpisima. Rimski pisari epitafa ĉesto su izraţavali
tugu, ţalost za pokojnikom, kao što su pisali dijaci i kovaĉi u tekstovima
naših srednjovjekovnih natpisa. U natpisu Vukobrata VlaĊevića u Gornjem
Selu u Mirušama kod Bileće stoji na kraju teksta: >Tugo moja, a tko li će
meni (postaviti spomenik)<. Vukić Vukĉić iz Opliĉića kod Ĉapljine leţi ispod
dvostukog stećka od kamena iz jedne cjeline. Spomenik je postavila njegova
majka Radosava za vrijeme svoga ţivota naglašavajući da je ovaj spomenik
odreĊen i za nju. Na kamenom kriţu iz Svitave kod Ĉapljine pokojniku se
stavlja u usta sljedeće: > Rodih se u veliku radost, a umrijeh u veliku ţalost<.
Na spomeniku Radosava Herakovića iz Boljuna kod Stoca piše da je Radosav
pokopan na plemenitoj Golubaĉi, na mekoj i blagoj zemlji. Na kamenom
krstu u Djedićima kod Huma blizu Trebinja pokojnik se ţali na nesretan
svešetak svoga ţivota s rijeĉima: > A si krst Radoja Urkšića. Stah boga
moleći i zla ne ĉineći, i ubi me grom!<.Na latinskom natpisu Silvine iz Salone
pominje se sljedeće: > Molim, ĉitaoĉe ovog natpisa da kaţeš Silvini: poboţna
djevojko, neka ti je laka zemlja i neka mirno kosti leţe!<. Na spomeniku
Vukca Vuĉihnića iz Vlahovića kod Ljubinja piše: >† A se leţi Vukac
Vuĉihnić... Vidi se (ovo) zlamenje, ĉitaoĉe! Pomenite, a vas bog blagoslovio!
A se pisa (sijeĉe) Pribisav <. Natpis je iz 15. stoljeća.U rimsko i
starokršćansko doba moglo se pokopati u jedan grob i u jedan sarkofag samo
jedno lice. Ova praksa u nas bila je u srednjem vijeku gotovo redovna.
Odstupalo se od ovog pravila jedino kad su bili u pitanju ĉlanovi jedne
porodice ili roda. Na spomeniku s latinskim natpisom Julije Flavije u Trogiru
je napisano sljedeće: >Ako bi neko kasnije ţelio ovaj grob oskrvnuti, neka se
kazni sa 2 zlatne unĉe<. Većina rimskih epitafa na latinskom jeziku se
završavala rijeĉima u skraćenju: HMHNS (Ovaj spomenik ne pripada

301
drugom). Istovjetnu misao izraţava pisar ćirilskog natpisa Radovana
Rakojevića iz Ĉerina kod Ĉitluka u ţupi Broćno u Humu kad kaţe: > Proklet,
tko će tuĊin leći, veće njegovo pleme<. Na rimskom sarkofagu iz 1-2. stoljeća
nove ere iz Dalmacije piše sljedeće: > Livius Primitivus: dobri ĉovjek ovdje
leţi i Julija Firma ţena<. Na kriţu s ćirilskim natpisom u Boljinama iz 15.
stoljeća piše: > A se leţi dobri junak i ĉojek Vlatko Vuković. Piše Semorad<.
Još interesantniji je latinski natpis iz 10. stoljeća sa sljedećim tekstom u
prijevodu: > Ĉitaoĉe koji budeš priĉitao ovo pismo s mojim imenom, reci:
nedostojnom Ivanju, smiluj se, Boţe!<.Rimljani su ponekad biljeţili imena
skulptora pojedinih spomenika, kao što su radili i kovaĉi pomenuti u
tekstovima stećaka i kriţeva. Tako je kršćanin Arpacius iz Dalmacije naruĉio
grobni spomenik ţeni Maksimili od kamenara-majstora Projekta. U Bekiji (
zapadna Hercegovina oko Gruda i Posušja) dugo je djelovao vješti rimski
skulptor Maksiminus u 2-3. stoljeću. Od njega se do sada pronašlo dva
vajarska rada s latinskim natpisom. Na kraju epitafa stoji urezani tekst:
Maksimin izradi - Maximinus sculpet. Jedan spomenik pomenutog vajara je
pronaĊen u selu Prološcu kod Imotskog, a drugi nedavno u selu Sovićima kod
Gruda sa likom pokojnice u tadašnjoj nošnji sa ukrasima. Gotovo na
istovjetan naĉin su se izraţavali pisari ćirilskih tekstova na stećcima: Grubaĉ,
Semorad, Radoje, Milić, Ivko, Pribisav i ostali. Iz navedenog izlaganja se vidi
da su stari iliro-rimski obiĉaji u pisanju epitafa prešli i u srednji vijek na
poduĉje stare rimske Dalmacije. Ne postoji stalan kontinuitet zbog toga što se
u staro vrijeme pisalo i na drvetu koje je propalo.”
759

Vaţno je zapaţanje koje je Truhelka jasno stilizirao da su figuralne
predodţbe stećaka toliko primitivne da podsjećaju na poĉetke figuralne
umjetnosti u neolitsko doba.
760
Srećko Dţaja, takoĊer istraţivaĉ bosanskoga
srednjeg vijeka misli kao i Truhelka. Prema njemu, bosanski nadgrobni
spomenici većinom su vrlo rustikalni, i to potvrĊuje umjetniĉku nezrelost
njihovih majstora, a ne iskljuĉuje ni rustikalnost njihovih puĉkih
vjerovanja.
761
Osim toga, iako je stanovništvo u susjednim zemljama bilo
kristijanizirano, na stećcima u Bosni i Hercegovini nema uobiĉajenih likovnih
predodţaba izrazito kršćanskih simbola, ni katoliĉkih ni pravoslavnih. To pak
znaĉi da se kristijaniziranje, npr. u središnjoj Bosni, nije odvijalo bogzna kako

759
Marko Vego, Predslovenski epitafi u svjetlu srednjovjekovnih nadgrobnih natpisa u
Bosni i Hercegovini. “Pregled” LXIV/1974, 4, 409-412.
760
Ć. Truhelka, Sredovjeĉni spomenici bosanske Hrvatske. “Hrvatsko kolo”, sv. XXIII,
Zagreb, 1942, s. 6-7.
761
Srećko Dţaja, Die “Bosnische Kirche” und das Islamisierungs - problem Bosniens und
der Herzegowina in den Forschungen nach dem Zweiten Weltkrieg. Ed. Rudolf Trofenik,
München, 1978, s. 26.

302
lako ili da barem nije bilo jako ni iz dalmatinske Hrvatske ni iz podruĉja
srpske Pravoslavne crkve. Već je Hoernes u XIX. st. zapazio da na stećcima
nema izraţene poboţne misli ni u natpisima ni u crteţima i da golema većina
stećaka ne upozorava da pod njima poĉivaju kršćani koji ĉekaju uskrsuće.
762
I
Ćiro Truhelka ima zakljuĉak sliĉan Hoernesovu. On tvrdi da ni na kojim
crteţima na stećcima nema nikakve aluzije na koji biblijski ili vjerski motiv,
da nema kršćanskih simbola, a da je paĉe i sam kriţ rijedak.
763

M. Wenzel, analizirajući starost simbolike na stećcima, zakljuĉuje da
bogumila, kako ih je opisao pop Kuzma, na tom teritoriju nije nikad bilo i da
je mnogo vjerojatnije da su neke snage koje je papinski legat osudio kao
hereze zapravo ostatak pretkršćanskih vjerovanja, kojih je na tom podruĉju
bilo još u srednjem vijeku, a moţda i poslije.
764
Vaţno je istaknuti da stećci ni
njihovi simboli nisu nastali na kršćanskom Istoku, jer je poznato da bizantska
kultura nije imala osobitog smisla za sepulkralnu skulpturu.

3.
Dakako, prevladavajuća autohtona, odnosno pretkršćanska (poganska)
simbolika nije jedina simbolika na srednjovjekovnim bosanskim stećcima.
765

Neke scene na stećcima neobiĉno podsjećaju na boga Wuotana (Wodana,
Odina) i dogaĊanja u Walhalli (na njemaĉkom Walhalla, staronord.
Valhöle) u kojoj borave djevice - ratnice Walkire s u boju palim junacima.
Takva sliĉnost moţe izvirati i iz ĉinjenice da su u davnoj prošlosti Germani i
Traĉani imali zajedniĉka vjerovanja, odnosno da je bog Wuotan u biti
identiĉan s starobalkanskim boţanstvom, koje je poznato pod nazivom
„Traĉki konjanik“. Dakako da ovo nije jedino moguće tumaĉenje. Postoji
naime toliko mnogobrojnih i to konkretno skandinavsko-bosanskih sliĉnosti u
nadgrobnoj simbolici da se ĉak postavlja pitanje da li to uopće moţe biti
koincidencija. Maja Miletić navodi da je motiv lova, koji je jedan od
najĉešćih u bosanskoj nadgrobnoj simbolici, gotovo isto tako ĉest na

762
Moriz Hoernes, Mittelälterliche Grabdenkmäler in der Hercegovina. Mitteilungen der
K. K. Central-Kommission zur Erforschung und Erhaltung der Kunst und Historischen
Denkmäler, VIII. Jahrgang, neue Folge, Wien, 1882, s. 19-25.
763
Truhelka, Sredovjeĉni spomenici..., ibid., s. 6-7.
764
Marian Wenzel, A Mediaeval Mystery Cult in Bosnia and Herzegovina. Journal of the
Warburg and Courtauld Institutes, vol XXIV, London, 1961, s. 105.
765
Postoje i neke sliĉnosti izmeĊu skandinavske i starobosanske simbolike. Usp. Maja
Miletić, I “krstjani”..., ibid., s. 27, 31-32, 36, 104-105, 144, 172-173, 175.

303
nadgrobnim spomenicima u Skandinaviji i Škotskoj.
766
Miletić dalje navodi
da se stari simboli kojima se oznaĉuje kriţ nalaze u srednjem vijeku na
stećcima, i jednako tako na norveškim runskim natpisima i peĉatima.
767

Miletićka posebno istiĉe da je i naziv „kamen“, koji je specifiĉan za
nadgrobne spomenike u Bosni, poznat takoĊer i na nadgrobnim spomenicima
u Skandinavaca i Iraca. Norveška rijeĉ „stenen“ oznaĉava nadgrobne runske
spomenike Vikinga.
768
Nada Miletić odbija i samu pomisao da postoji
meĊusobni utjecaj na relaciji Bosna s jedne strane i s druge strane
Skandinavija, Škotska i Irska. Ona zakljuĉuje da se radi o starokršćanskom
simbolizmu, koji najvjerojatnije izvire u antiĉkom gnosticizmu.
769
Kada je
Muhamed Hadţijahić upozorio Maju Miletić kako se u njezinoj knjizi
usporeĊuje simbolizam stećaka sa simbolima u nordijskim zemljama ona mu
je to pokušala ovako objasniti: „To je istina, ali ja te analogije nisam
protumaĉila nikakvim bliţim vezama sjevernih Normana u Norveškoj,
Švedskoj i Danskoj s našom Bosnom, nego sam rekla, da su ti simbolizmi
sredovjeĉni ostatci velike, zajedniĉke Europi, paleokršćanske baštine. Ja sam
gledala vikinške nadgrobne spomenike i došla do zakljuĉka, da izmeĊu njih i
naših stećaka nema ni stilske ni sadrţajne veze. Jedino sam iztakla, da su
Vikinzi zvali svoje nadgrobne spomenike ‚stenen„ t.j. ‚kamenovi„ (njemaĉki
‚Stein„) baš kao i termin koji se za bosanske stećke upotrebljava na njihovim
nadpisima (‚kam„, ‚kami„). Dodala sam da i staroirski kameni spomenici
nadgrobni su se zvali ‚kamenovi„. Ja sam od vikinških simbola spomenula
samo sredovjeĉne peĉate, koji su imali simbole kao naši stećci. A navela sam
to samo zato, da kaţem, kako se u patarenskoj Bosni sve, pa i starokršćanske
simbole nazvalo heretiĉkim, dok takve iste simbole u Norveškoj i Švedskoj
nikome nije ni palo na pamet da ih nazove manihejskim. Tako sam govorila
braneći pravovjerni, starokršćanski karakter, bosanskih simbola na
stećcima.“
770
Uz ovo mišljenje M. Miletić treba istaknuti kako je toĉno da

766
Maja Miletić, I „Krstjani“ di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra. Pont.
Institutum orientalium studiorum, Roma, 1957, s. 36. „ I motivi della mezzaluna, del
pentagramma, della svastica, del giglio stilizzato, delle croci patenti, della scure e del
serpente si vedono pure nei monumenti sepolcrali scozzesi, seppure con una variazione
nell´ interpretazione stilistica.“ (Miletić, ibid.).
767
„Sui sigilli norvegesi del tardo medio evo (seconda meta del sec. XIV.), troviamo tutta
una serie di segni che s´incontrano come simboli sugli stećci medievali bosniaci e che
sono noti anche all´epoca paleocristiana. Cosi la croce patente, la scure, la svastica, la
rosetta (nel cerchio), il pentagramma, le chiavi incrociate, l´ancora combinata con la
croce, la mezzaluna con la croce, la spada simbolica, il globo (sole), ecc.“(Miletić, ibid.,
s. 144-145.).
768
Miletić, ibid., s. 27-28.
769
Miletić, ibid., s. 31-32, 144-145, 148.
770
Citat iz pisma M. Miletić, koje je uputila M. Hadţijahiću, iz Španjolske 1. svibnja 1985.

304
simbole u Norveškoj i Švedskoj koji su sliĉni onima u Bosni nitko s pravom
nije nazvao manihejskim. MeĊutim, ĉinjenica je da većinu tih simbola, od
kojih su neki sliĉni onima u Bosni, nitko ne tretira ni kao kršćanske, a upravo
to je bitno za realno vrednovanje problematike tih simbola u Bosni i na
sjeveru Europe. Mišljenje Maje Miletić nije nimalo uvjerljivo djelovalo na M.
Hadţijahića i on je potpuno logiĉno zakljuĉio ovo:“Analogije koje iznosi M.
Miletić, pojedinaĉno uzevši, ne bi ništa dokazivale, da se ovdje ne radi o
ĉitavom jednom sistemu koji se odnosi na sepulklarne spomenike tako da su
primjeri dalekog sjevera i odgovarajući primjeri iz bosanske srednjovjekovne
kulture upravo frapantni. Nema sumnje, da su mnogi