Ivan Aralica Ambra

Dok je Marija iz Magdale ivjela svjetovni ivot, na njegu je svoje lijepe duge kose, kako bi oko sebe irila razbludne mirise, potroila mnogo masti i miriljavih vodica. Na svoje zamamne prame, kupujui ambru, mous i sve mogue mirise potroila je trista zlatnih dukata i svu silu bakrenog novca. I ne samo to, nego je u iste svrhe proharila mnogo zlata, srebra, svile i dragog kamenja. Tako je sve svoje imanje spiskala u obilnim gozbama, u oholu ruhu i u preskupim darovima. Ako bi se naao netko i ukorio je da se pretjerano kiti i da je rasipna, oni koji su s njom bludniili i troili njen novac, rekli bi mu da je pas i neka ne rei i ne laje. Ti bludnici i muktai ne samo to su je branili od prigovora pametnih ljudi, nego su joj se i klanjali kao kakvom boanstvu. A kad je Marija iz Magdale od svega svoga bogatstva Isusu dala ono to je preostalo, hljeb kruha i vr vina, da nahrani i napoji svoje uenike, poto je iz nje istjerao sedam zlih duhova i uveo je u ivljenje svetog ivota, i bludnici i muktai povikae na nju da uludo rasipa svoje bogatstvo i svoju ljepotu. Ardelio Della Bella, redovnik Drube Isusove RAZGOVORI I PRIPOVIJEDANJA

U Zagrebu je, kao i uvijek dosad na poetku jeseni, poslovna i politika zbrka, a htio sam zapoeti pisanje nove knjige. Veronika je itavo ljeto provela u Zadru dok sam ja ne znam koliko puta iao iz Zadra u Zagreb i, nakon nekoliko dana, natrag. Bez nje, uz sve ostalo, u zagrebakom stanu moram voditi rauna jesam li, prije nego u izii u grad, zatvorio balkonska vrata, to po Veronikinoj uputi moram svaki put uiniti, jer se nikad ne zna, ni usred ljeta, hoe li zapuhati neki gadan vjetar. Briga oko tih vrata silno me dekoncentrirala. Svakog vraga mogu zapamtiti, a to zapamtiti ne mogu. Majku ve tri mjeseca nisam vidio, moj je auto u Zadru, pa ne mogu na krae izlete oko Zagreba, i jo je mnogo toga pokidanog, nepovezanog i rasijanog. Zato sam odluio otii u Trogir i vidjeti majku, a na povratku svratiti u Zadar, sjesti u svoj auto sa svojom enom i dovesti je u Zagreb, da ne moram brinuti hoe li nevrijeme, dok sam odsutan, zalupiti balkonskim vratima i smrskati stakla. Tu u se, za stolom ispred prozora kroz koji se vide krovovi i oblaci, smiriti i usred zbrke, koja mi kao ni do sada nee smetati, u ljekovitu miru pisati jo jednu knjigu. Zaboravio sam rei, vjerojatno stoga da to izdvojim i na glasim, kako u Zadru namjeravam posjetiti prijatelja s kojim se druim vie od trideset godina, jo od onih vremena kad je on bio ravnatelj vjerske a ja svjetovne kole, iz vremena kad sam dolazio do spoznaje da je komunizam, i u onomu to je trebao biti i u onomu to je postao, samo ambra, crna, mirilji-

va, smolasta i polutekua izluevina iz jetre, ui i crijevnih lijezda velike uljeure, neke vrste kita, i da mi se, jer je ambra samo izmet, ma koliko mirisala, treba vratiti vjeri, zavjetu i mukama otaca i u nastavku njihova neveselog ivota nai opravdanje svom neveselom ivotu. Lovim ga na njegovu osobnom telefonu, ali se taj telefon ve due vrijeme oglasi sa dva znaka i uuti, ne znam zbog ega. Moram ga vidjeti ili se bar s njim dogovoriti da se vidimo, ni na pola ni na itav sat, ve na itavu veer, od sutona do pola noi. Poelio bih mu da smogne hrabrosti i kri, koji je sam sebi stavio na plea ili mu ga je tamo stavio onaj komu slui, ne znam, iznese na vrh Golgote, a kad se tamo nae, obilje snage i strpljenja da izdri i podnese sve to ga tamo eka, a zna se to na vrhu Golgote eka onoga koji je donde na leima donio kri. Ne zbog sebe, jer ja drijemam u vonji, nego zbog Jure, odluio sam negdje stati, popiti kavu, odmoriti se i potom nastaviti put. Zaustavili smo se pred dvjema krmama i nastavili bismo se i dalje svraati da nismo shvatili kako se krmarima u postturistikoj sezoni ne ustaje rano iz postelje da bi ugostili rijetke putnike. Kavu emo s mlijekom popiti tek u Borovoj umi, sredokrai naeg dananjeg puta, gdje su i pivnica i zalogajnica otvorene cijele noi. Pivnice koje rade itavu no u svitanje se, kad u njih svrati i sam neispavan, doimlju pospano, umorno i sumorno. ae u rukama konobara, kad se meusobno kucnu ili se sudare sa slavinom, pladnjem i praonikom, nemaju rezak zvuk stakla. Oglaavaju se muklim zvukom, kao da su od terakote. Voda iz esme ne pljuti, izlijeva se u nijemom mlazu poput maslinova ulja. A konobari, u manjem broju nego ih na tim mjestima radi po danu, njih dvoje, najvie troje, gledaju u vas kao da ste im upali u spavaonicu, otkrili im plahtu s lica i zamolili da vas poslue kavom. Krmnu glavom u znak da su vas razumjeli, okreu se prema automatu i neto tamo petljaju, a ti postaje uvjeren da e kava stii kad stigne. Moe ostati naslonjen na ank, a moe i za stol sjesti. U oba sluaja ekaj, uti i niim ne remeti jutarnji san onima koji nonog sna nisu imali. Jura je sjeo za stol i ekao nae kave. Ja sam na ank pored kase stavio krupnu novanicu. Dovoljno, koliko god kave i ostalo to kupim bude kotalo, kako bi konobar mogao naplatiti raun, vratiti mi ostatak novca i pri svemu tomu ne izgovoriti ni rijei. Neka mu bude, neka ovjek samu sebi priuti idealne radne uvjete: istovremeno i raditi i spavati. Dok konobar priprema dvije kave, to e s rukama pospana ovjeka trajati tri puta due nego da je budan, odlazim do kuta gdje po danu, kad je pivnica u punom pogonu, sjedi blagajnica. Okreem stalak smjeten iza blagajniina sjedala i gledam to je na njemu ostalo neprodano od jueranjih dnevnih novina. Ono to nalazim, itao sam, i prelazim na pregled tjednika. Meu njima su oni koje sam itao minulih dana, oni koje ne elim ni dotaknuti, da ne bih uprljao jagodice, i tjednik Provincijal koji prvi put vidim. Nisam ni uo da izlazi, to nije nikakvo udo, jer ti tjednici niu kao gljive nakon kinih dana, a vijek im je trajanja, otprilike, kao vijek trajanja rasne gljive luae. Ne bih ni Provincijal gledao da mu na naslovnoj stranici ne vidim ime grada u kojem ga tiskaju. Gledam tko ga izdaje i koliko brojeva tog tjednika ima u pretincu. Odluujem se na kupnju sva etiri broja, da usput proitam, ako se to ima proitati, i da se obavijestim to ima novo u gradu gdje stoji moja kua i moja dua, bez mog tijela. E, luda moja glavo, zato ti nije bilo dovoljno da sjedi u svojoj kui i sadi kupus u svom vrtu! im smo popili kavu, sjeli smo u auto i napustili Borovu umu. Provincijal nisam poeo itati, jer je vidljivost bila slaba i jer mi se nije dalo itati tako rano, to u, znao sam, danas najvie raditi. Tek pred Udbinom, kad se potpuno razdanilo, poeo sam Provincijal listati od broja do broja i itati od naslova do naslova, od jednog do drugog autora. Vidim da 9

je broj autora malen, samo nekoliko ljudi, a broj naslova koje bi valjalo proitati jo manji. Da netko drugi na mom mjestu lista Provincijal, netko tko ne poznaje provinciju i napore tamonjih entuzijasta da u svom gradu naprave neto slino onomu to nastaje u velikim sreditima, rekao bih ovoj nekolicini novinara: to vam je to, momci, trebalo. S tom trkom ni na kakav cilj neete stii. Ja, koji cijenu tih napora poznajem, komu je znana muka izrastanja iz doline da bi se dosegnuli vrhunci, to nisam rekao. Ja sam momcima zaelio uspjeh i svako dobro. Poelio sam ih vidjeti i rei im da nastave, pa dok se bude moglo, nita ne smeta ako vijek Provincijala ne bude mnogo dui od vijeka gljive luae. Jer u toj ludosti ima zrno mudrosti, a u toj kratkotrajnosti ima ica vjenosti. Ima nastojanje i nastajanje! Uskoro, ve kod Graaca, bio sam skupini nadobudnih momaka zahvalan na dobrom tivu. Kroz sva etiri broja provlai se neto slino polemici izmeu epe Bevande, trenutanog predsjednika, i novinara Ivana Vukelje. To tivo, koje polemika i jest i nije, taj tuk na luk i taj tuk na utuk, to nadmu drivanje rijeima i to parnienje odgovorom na odgovor od prvog do etvrtog broja tjednika grade priu koja govori o emu ve govori, ali koja uz to govori i kako se sve prie na ovom svijetu priaju iz kuta onog tko ih pria. Nepristran kut gledanja na ono to se zbilo ne postoji. Prie iz naeg ivota koje smo sami ispriali prividi su, himere su koje smo sami stvorili, da bismo se obranili od neugodnih posljedica onoga to se zbilo i u vrijeme kad se zbilo i u vrijeme prianja i prepriavanja. Zato sam momcima iz Provincijala na izlazu iz Graaca, kad sam proitao sva etiri tuka na utuk, bio zahvalan. U prvom broju Provincijala, u uvodnom dijelu razgovora sa epom Bevandom, tek izabranim predsjednikom, novinar opisuje ugoaj na izletnikom brodu Glavo, dok plovi kroz Kornatski arhipelag i vozi gosta, epu Bevandu, i njegove domaine, tridesetak ena iz udruge Drutvo oboavateljica epe Bevande, koje su sudjelovale u predizbornoj promidbi za svog idola i kojima je idol, da bi im se zahvalio, doao u goste. Meu lanicama veselog drutva je i, neizostavan u ovakvim prigodama, saborski zastupnik ime trban, uz novoizabranu zastupnicu Hildegardu Zavrtnik, koja je najzaslunija za obnovu i predizbornu djelatnost veselog enskog drutva u korist izbornog pobjednika. epe je ganut svojom pobjedom i htio bi zahvaliti svakom tko je toj pobjedi imalo pridonio. Postupa onako kao to u slinim prilikama postupaju svi sretni izabranici. Pokuavao se svakom svidjeti, to nije lako, pa se stalno smjekao i sve svakom odobravao. Pokuavao je i s osobnim pristupom, on sam naspram svake ene pojedinano, to je, ako se ne pone ponavljati, zahtijevalo veliku inventivnost, a nje za toliko ena nije bilo u dovoljnoj mjeri. Najzad, htio ih je sve poljubiti u usta i izljubiti po itavom tijelu, ak i po dijelovima koji se ljube u rijetkim prigodama, ali je nevolja toga pokuaja bila u tomu to nisu postojala zajed nika usta preko kojih bi se sve ene, bez sablazni, sa epom poljubile, ni zajedniko tijelo preko kojeg bi odjednom, i opet bez sablazni, primile njegovo milovanje i na koi osjetile njegovu zahvalnost. U tom je blaenom stanju zahvalnosti i dobrote novinar epu zaskoio pitanjem: - Moete li se na trenutak iskljuiti iz ovog veselog drutva i prisjetiti se jednog zbilja traginog trenutka iz vaeg djetinjstva koji vas, kako sam imao priliku negdje proitati, na nemio nain povezu je sa Zadrom i njegovom okolicom u kojoj se danas nalazite? - Bilo mi je samo osam godina - odgovara epe - kad je na prvi susjed, u mojoj prisutnosti, ubio moju baku Mandicu. Moj su djed i baka sa dva sina i jednom keri u Bazgov Jarak doli iz Vrdova 11

Donjeg, malog sela u trogirskom zaleu. Nisu u Bazgovu Jarku samo oni bili doseljenici. Nakon njih je u tu varoicu dolo i mnogo drugih obitelji iz siromanih krajeva. I moj djed i oevi drugih obitelji u tim su krajevima proveli dio vojne slube za vrijeme Prvog svjetskog rata i vidjeli da se tu moe dobro ivjeti ako eli raditi. Kad je rat zavrio, otili su svojim kuama, uzeli ene i djecu i naselili se u nekoj od straara za najamnike bogatih seljaka u Bazgovu Jarku. Crnei na poljima, polako, sagradili bi sebi kuu i kupili okunicu. Meu onima koji su se doselili bila je i obitelj Trlaja, otac, majka i tri sina, Nikola, ime i Martin. Moja je baka pomagala svim obiteljima dok se ne bi skuili, pa je pomagala i Trlajama. Bili smo dobri susjedi dok najstariji Trlajin sin Nikola nije poginuo kao ustaa negdje u okolici Pakraca u okraju s partizanima. I druga dvojica Trlajinih sinova bili su ustae, a moji su, otac, stric i teta bili u partizanima. Kad mu je poginuo brat, najmlai Trlaja, Martin, odlui osvetiti bratovu smrt na lanovima partizanskih obitelji u Bazgovu Jarku. Iao je od kue do kue i ubijao koga bi god zatekao. Na taj je nain ubio trinaestom ljudi. Kad je doao red na nau kuu, pred njega se isprijeila moja baka i on ju je ubio pred mojim oima. To joj je bila nagrada za dobroinstva to ih ja napravila Trlajama. to moete? inite dobro, a vrate vam zlom. - to je bilo s tim Martinom Trlajom po zavretku rata? - pita novinar. - Deset se godina krio kod jednog roaka, doseljenika iz Medvie, otkuda su i Trlaje potjecale. Prialo se da ga viaju kako na mjeseini s roakom ore njivu, prialo se da ga preobuena u ensku odjeu vi aju na pononim misama, prialo se da po seoskim sajmovima pro daje odjeu i obuu koju sam kroji i ije, ali se u sve te prie malo vjerovalo, sve dok jedna djevojka u roakovu susjedstvu nije ostala trudna. U poetku je tvrdila da je zaela u snu i da ne zna tko je to s njom bio, ali, kad su je malo pritisnuli, rekla je da je djetetov otac onaj to po noi ore i na ponoke ide preodjeven u ensku odjeu. Uhvatili su ga i osudili na smrt vjeanjem. Alije taj Martin Trlaja u Americi imao tetu, majinu sestru, poznatu meu naim iseljenici ma, uglednu enu, koja je prikupila mnogo novca i odjee i slala sve 12 _,....... to partizanima i poratnoj sirotinji. Ona je, ta Marija Kokovi, porijeklom takoer iz Medvie, poslala molbu Titu i traila od njega da joj potedi bratia, jedinog preivjelog lana obitelji. Tito je smrtnu kaznu preinaio u dvadesetogodinju robiju. Odsluio je svih dvadeset godina, ali se nije vratio na kuite i zemlju u Bazgovu Jarku, jer se bojao osvete lanova onih trinaest obitelji, kojima je, kao i meni baku, ponekoga ubio. Otiao je u Medviu, ili tu negdje u Zadar ili oko Zadra, oenio se, imao dvoje djece i sada ivi veseo i slobodan. Neka! - To je na osmogodinjem djetetu moralo ostaviti duboke trago ve. Jeste li tog Martina poeljeli vidjeti i upitati ga zato je to uinio vama i vaoj baki? - pitao je novinar. - Nismo se nikada susreli, a nisam ni poelio da ga susretnem. Ali su se nai putovi igrom sudbine dva puta prepleli. Moda se na isti nain prepletu jo koji put? Kad sam sedamdeset i druge doao na izdravanje kazne u Srijemsku Mitrovicu, smjestili su me u sobu gdje je dvadeset godina robovao Martin Trlaja. Ne samo to, dodijelili su mi i njegov krevet. Sobni mi je starjeina, neki prevarant velikih razmjera, rekao da su mu to u upravi zapovjedili. Neka ustaa spava na krevetu ustae koji mu je ubio babu, i neka razmilja je li mu zbog ustaluka vrijedilo doi ovamo i spavati na dvadesetogodinjem brlogu zvijeri koja mu je ubila babu! Htjeli su me, znate, poniziti, iako su dobro znali da ja ustaa nisam! - To je prvo, a koje je drugo ukrtanje putova s Trlajom? - pita novinar. - Ivica, unuk moga strica Pave, oenio se unukom Martina Trlaje, Katicom, kerkom one to je zaeta u snu. Dakle, moj neak eni se unukom ubojice moje bake i svoje prabake! Gledajte kako vrijeme sve rjeava! - Na nain koji se ne da predvidjeti! A to mislite o tomu da sa da, kad ste ve tu, odete do Martina Trlaje? Bila bi to sjajna gesta velikodunosti!? pitao je i poticao novinar. - Bila bi! A bilo bi i mogue! Ja sam njemu sve oprostio, a on me ni nema to opratati. Zatvorenici koje sam zatekao na izdravanju 13

i: kazne, njih vie od trideset, koji su izdravali kaznu i u vrijeme kad je Trlaja meu njima bio, svi mi rekoe da se Martin svaki dan molio Bogu neka mu oprosti poinjene grijehe, da je pred svima priznavao svoju krivicu i da se kajao za ono to je uinio. Kad je tako, a tako jest, mogli bismo se nai na kavici i porazgovarati o nevolji koja nas snae. Ve u narednom broju Provincijala, kao tuk na luk, na udarnom mjestu, gdje je u prethodnom broju objavljen razgovor sa epom, tiskan je lanak Ivana Vukelje pod naslovom Prie iz djetinjstva epe Bevande. Vidi se da su momci iz Provincijala uili kolu kod novinara iz prijestolnice: slatkim rijeima namami krupnu ribu u svoju mreu, a onda dopusti da je dotue onaj koji je poeli dotui; riba se u mrei praaka, a ti tr lja ruke i poveava nakladu. Vukelja, sudei po tekstu, zreo novinar, na poetku prepriava to je epe rekao o smrti svoje bake i sudbini njena ubojice. Taj dio njegova lanka, jer smo mu sadraj ve vidjeli, moemo ispustiti i prijei na ono to sam Vukelja ima rei. Kao svaki drugi ovjek, i epe Bevanda se ima pravo ponositi lanovima svoje obitelji, svojom bakom, djedom i, to epe najee ini, svojim ocem, partizanskim komesarom pirom Bevandom. Samo, ponosei se svojima, treba biti paljiv i ne povrijediti one koji su s tvojom obitelji doli u sukob, treba biti obziran prema istini i treba se kloniti pria koje se modeliraju prema potrebi politikog trenutka. Ne drimo li se toga, jednim se potezom nanosi teta sebi, drugima i istini. epe je Bevanda u svom ivotu proao strahovito veliki broj politikih mijena. Mijena stubokom 1. Mijena slinih onoj kad se od djeaka komu je ustaa ubio baku pretvara u zatvorenika zbog us take djelatnosti, koji mora izdravati kaznu na kanjenikom krevetu ustae koji mu je baku ubio. Te mijene stubokom i naglavake sile ga da, kako bi zadrao kakav-takav kontinuitet, u prepriavanju U onoga to je bilo, primjenjuje selektivno pamenje. Zato se iz njegovih usta o njegovoj prolosti moe uti samo ono to mu trenutno koristi, a ono to bi mu trenutno moglo tetiti preputa zaboravu. Stoga je u njegovoj prii o bakinoj smrti istina samo to da je ne dunu staricu u prisutnosti osmogodinjeg unuka ubio susjed Mar tin Trlaja. A sve ostalo, dogradnja kako bi se uzvisilo sebe a ponizilo drugoga, kako bi se druge prikazalo zlotvorima a sebe nedunim janjetom, i kako bi se pokazalo da je tebe tvoja politika pripadnost oplemenila a druge njihova politika opoganila. Kad bi se to dogaalo samo s priom o baki i unuku iz Bazgova Jarka, od toga bi bila mala teta. Ali, bude li to selektivno pamenje, i tu tempiranu nadgradnju, epe prakticirao i u drugim svojim priama, a svjedoci smo da to svakodnevno ini, onda e teta biti velika i prevelika. Trlajama je u okraju s partizanima poginuo najstariji sin i brat. Jedva da su ga uspjeli sahraniti i oplakati kad im je u kuu, usred noi, doao piro Bevanda, otac epin, partizanski komesar. Bio je u pratnji dvojice, jednoga ije ime nije zapameno, i drugoga koji se zvao Dule Mrkonji, ije se ime otkrilo na suenju Martinu Trlaji, kad je ve odavno bio pokojni, pa nije mogao posvjedoiti je li te noi bio uz piru ili nije. Od oca su i majke traili da im kau gdje kriju sinove, srednjega imu i najmlaeg Martina. Oni su i piri, i Duli i onom nezapamenom rekli da oni ne znaju gdje su im sinovi. Onaj mlai bit e da je zanoio kod nekog prijatelja u varoici, a onaj je srednji u domobranskoj vojsci, pa gdje je vojska, tu je i oni Teko je rei jesu li komesar piro, Dule i onaj nepoznata imena iscrpli strpljenje ispitujui Trlaje gdje su im sinovi, ili su doli kod Trlaja s uvjerenjem da tog strpljenja, kad se suoe s tvrdoglavou, i ne trebaju previe imati. Teko je rei o emu se tu radilo, a kako je zavrilo, znao je svatko u Bazgovu Jarku. I oni koji su se doli sami uvjeriti, i oni koji su samo uli da je piro Bevanda u pratnji dvojice partizana doao u kuu Trlaja i ubio staroga i staru, a ubio bi im i mlaeg sina da se nije sklonio pod krevet. Kad je piro Bevanda s drugovima napustio kuu, Martin se uz velik napor izvukao ispod kreveta. I desna bedrenjaa, i uzglavlje i podnoje irokog kreveta bili su priljubljeni uz zidove uskog sobika,

pa se izvui mogao samo ispod lijeve bedrenjae. A na tom su prolazu, uzdu poloena, stajala dva mrtva tijela, kao da su i u smrti po kuala braniti prilaze sinovljevu sklonitu. Oni su i doekali nemile goste i izdrali sva njihova pitanja gdje su im sinovi u tom sobiku, na tom prilazu pod krevet, kako bi, poput dviju osa koje ozbuene stoje na vrhu osinjaka, branili prilaze rupi u kojoj se krije njihova najmlaa liinka. Odgurnuo je majku jer je bila laka, iziao ispod kreveta, uspravio se i tek tad vidio da su i otac i majka mrtvi. Bio je tuan, sam, uznemiren i nadasve ljut. Poput osice, koja se tek kad su joj razorili sae, ispilila iz liinke, stala prvi put na svoje noge i na poruenom osinjaku nala zgnjeena tijela oca i majke! to bi u takvoj nezgodi uinila osica? Valjda bi prvi put poletjela, potraila toplu kou onog tko joj je uinio zlo i u ivo mu meso zarila rike na svom zatku. A to je uinio dvanaestogodinji Martin? Vratio se pod krevet, naao pitolj pokojnog brata Nikole, gurnuo metak u cijev i poao u susjedstvo s namjerom da piri Bevandi napravi ono to je piro njemu napravio. U dvoritu je naiao na pirinu majku Mandicu koja je vodila za ruku osmogodinjeg unuka epu. Ne prijetei, ne oglaavajui se, mirno i tiho, kao to bi uinila osica ije su gnijezdo ispod strehe razorili uljezi, ispucao joj u grudi tri metka. - Tebe neu - rekao je malom epi. - A tvoj bi aa mene ubio da me roditelji nisu sakrili! Martinu Trlaji bilo je tek petnaest godina kad je rat zavrio i kad se poeo skrivati kod roaka i prijatelja. Izmicao je potjerama do dvadeset i pete godine, a onda ga je odala ena, kao i mnoge druge koji su se na taj nain skrivali. Jezikom ili trbuhom, svejedno! Na sudu su mu, jedno za drugim, na duu natovarili trinaest ubojstava. On ih nije ni priznavao ni nijekao. Znao je da ga smrtna kazna eka i za ono jedino koje je doista poinio. Njegova je tetka izmolila pomilovanje kod Tita u prvom redu zato to je Martin zloin poinio u okolnostima u kojima ga je ui nio, i jer je, kad ga je poinio, imao tek dvanaest godina, a ne zato, kako sada epe tvrdi, da bi, kao posljednji potomak, nastavio svoju i tetinu obiteljsku lozu. Dvadeset godina robije izdrao je u cijelosti i svoj robijaki krevet ustupio epi Bevandi, komu je po nalogu sudbi ne i potedio ivot da bi ga na robijakom krevetu imao tko, pod is tom optubom da je bijesni ustaa - dolino zamijeniti. U prii iz svog djetinjstava na je trenutani predsjednik epe Bevanda zaboravio mnoge sitnice, to mu se moe oprostiti jer tko bi mogao sve pamtiti, ali mu se ne moe oprostiti zaboravnost dviju krupnih stvari. Prvo, daje Martin Trlaja njegovu baku ubio iz osve te, kad je epin otac piro ubio njegova oca i majku, i, drugo, da je Martin za svoje nedjelo bio osuen na smrt stoje pomilovanjem preinaeno u robiju od dvadeset godina, a epin otac piro za ubojstvo Martinovih roditelja nije bio suen nego je, i pored toga nedjela, uivao sve privilegije to su ih u poratnom vremenu uivali borci za radnika prava. Od selektivnog pamenja naeg trenutanog predsjednika nee biti mnogo koristi, a da ne bi bilo tete, napisao sam ovaj ispravak o njegovu nepouzdanom pamenju. Znam da e ispravak razljutiti gospodina epu, zato mu poruujem, ne vjeruje li meni, neka doe u Medviu i potrai ljude koji dobro pamte to se u vrijeme Drugog rata radilo u Bazgovu Jarku. Oni e mu rei i to se s Martinom Trlajom dogaalo nakon odsluene robije. Meni su rekli i ja moram priznati da nije ivio onako idilino kako to epe Bevanda pria. Sve prije nego idilino! Ali, o tom potom, ako ikada bude potrebno! U treem broju Provincijala, kao tuk na utuk Vukeljinu lanku, epe Bevanda potpisuje kratko priopenje predstojnice svoga ureda Hildegarde Zavrtnjak, izdano odmah nakon objave Vukeljinih Pria iz djetinjstva epe Bevande, i svoje pismo redakciji, s molbom da ga objavi pozvavi se pri tom, nepotrebno, na za kon o tisku. Nepotrebno, jer nije bilo nikakve opasnosti da urednitvo ne objavi ono to jedva eka objaviti! 17

to su se i Hildegardina izjava, dok je epe jo bio u viednevnom boravku u vicarskoj, gdje ga je zateklo objavljivanje Vukeljina lanka, i njegovo pismo nali u istom broju lista razlog je u tomu to je Provincijal tjednik, pa nije mogao objaviti ni priopenje ni pismo onoga dana kad su u redakciju stigli. To kaem jer se moe stei dojam da u istovremenom objavljivanju i izjave i pisma ima stanovite sprdnje. Naime, u Hildegardinu munjevitom priopenju moe se proitati: Osim njegova imena - misli na ime epe Bevande -sve je ostalo u tom tekstu neistinito. To isto pie i na poetku epina pisma redakciji: Osim moga imena, sve je ostalo u tom moj otac piro bio partizanski komesar. Sam taj naslov postaje dovoljan da njegovo pismo dobije miris neozbiljnog izmotavanja. Ali moj otac nikad komesar nije bio. On je bio predsjednik Narodnooslobodilakog odbora kotara Bazgov Jarak a poslije okruga Naice. Komesar nikad i nigdje. Neupuen bi ovjek mogao potekstu neistinito. Po tom se ponavljanju moe initi da epe ne obiluje mislima, a one to ih ima daje uvijek u istom jezinom ruhu. To se ne vidi samo u tom ponavljanju, to se jo bolje vidi u cijelom pismu. Ono je najveim dijelom ponavljanje onoga to je rekao novinaru na brodu Glavo, dok su plovili Kornatima. Zato, kao to smo iz priopenja izvukli samo ono o istinitosti imena, iz njegova e pisma, da bismo vidjeli to njemu u Vukeljinu lanku smeta, biti dovoljno neke dijelove prepriati uz navoenje citata, a neke, gdje ponavlja ono to je u razgo voru ve rekao, preskoiti. epe je, u elji da bude pregledan i dojmljiv, svoje pismo razdijelio na uvodni dio, koji smo ve prikazali, i na est toaka koje slijede za tim uvodom. Zauuje emu on u Vukeljinu lanku poklanja panju, veu nego jedinoj stvari koja panju zasluuje: je li njegov otac piro s drugovima ubio roditelje Martina Trlaje? Najvei dio epina pisma pripada tipu njegova usmenog govora, u kojem je sve sama neduhovita dosjetka, oholost, prijetnja i slini ciganluci i ciganenja. Tako u prvoj toki raspravlja o tomu je li njegov otac piro bio komesar ili neto drugo, kao da je pitanje komesarstva sutina spora izmeu njega i Vukelje. Redakcija je s pravom iz te toke izvukla naslov za epino pismo: Ponosio bih se da je 18 misliti da piro, ako nije bio komesar, nije mogao sudjelovati u ubijanju majke i oca Martina Trlaje, pa se njegov sin oko tog komesarstva toliko trudi. Oni koji neto znaju o tim vremeni ma imat e upravo obrnuto miljenje. piro bi kao komesar u vojnoj jedinici bio u manjem iskuenju da ubije neprijateljeve roditelje iz svog susjedstva, nego to je bio kao terenski radnik, kako su se zvali ti predsjednici odbora, kojima je posao bio hraniti partizane, davati im obavijesti i uklanjati one ljude sa svog terena koji su, u suprotnom taboru, mogli biti ono to su oni u partizanskom - pijuni. Bit e da se o tomu i radi! epinu su ocu piri smetale oi, ui i jezik neprijateljevih ro ditelja u bliskom susjedstvu, i on ih je kao terenski radnik pomeo pod ledinu. Stoga bi epi najbolje bilo da je tu raspravu i taj ponos s komesarstvom zaobiao. Kad bi on to zaobii znao! U drugoj toki epe se bavi Martinovim starijim bratom Nikolom, koji da je ubijao idove, Rome i sve antifaiste. Bio je ustaa i to je mogue, ali u svim sluajevima, inio ili ne inio ono to mu epe pripisuje, taj Nikola u sporu izmeu epe i Vukelje ima sporednu ulogu. Ako epe ne namjerava Nikolinim crnilom u crno obojiti itavu obitelj Martina Trlaje, osice iz razorenog osinjaka! Tek u treoj toki epe govori o sreditu prijepora izmeu sebe i Vukelje. Je li njegov otac piro ubio Martinu Trlaji oca i majku prije nego e Martin njemu ubiti majku. epe ovako pie: Zloglasni Nikola Trlaja ubio je u jednom selu na Papuku oca i majku Dule Mrkonjia. Taj je Dule doao u Bazgov Jarak da se osveti na Nikolinim roditeljima, pa je traio kuu u kojoj Trlaja stanuje. Kazali su mu gdje je. On je u kuu uao i ubio oboje Trlaja. Naravno da je to zloin koji nitko ne opravdava, niti moe opravdati, ali je is-

tpw da s tim sluajem ni moj otac ni bilo tko iz moje obitelji nemaju f&kakve veze. Je li netko od epine obitelji Duli pokazao gdje se nalazi kua Trlajinih, je li taj Dule zbog tog umorstva bio pozvan na odgovornost, je li njegov otac piro poznavao toga ulu, je li se u trenutku zloina nalazio u njegovoj blizini, o svemu tomu epe uti, ili zato to ga pamenje ne slui ili zato to selektivno pamti. U etvrtoj toki epe ponavlja poznate i nimalo sporne podatke. Od spornih samo onaj da je Martin Trlaja nakon umorstva Mandice Bevande iao kroz Bazgov Jarak i tom prilikom ubio trinaestom ljudi, meu njima ene i djecu, pozivajui ih s ulice i pucajui na njih, kako bi se tko javio, kao u lovu. Suvino je i napomenuti da se radilo o partizanskim obiteljima. U petoj toki meu ve poznatom graom nalazimo i ovo: Zfl mene i moju obitelj Drugi svjetski rat je davno zavrio, a je li zavrio za vas i vae tekstopisce, neka zakljue itatelji vaeg lista! I kao argument da je za njega i njegovu obitelj rat zavren, pria kako se unuk njegova strica imenom Ivica oenio Katicom, unukom Martina Trlaje. U estoj toki epe novinaru Vukelji iskazuje poduku i upuuje prijetnju. Ako Vukelja ne vjeruje to mu je epe rekao, neka ode na sud gdje se Martinu Trlaji sudilo i pogleda sudske spise, u njima je sve zapisano. A sud je i jedina institucija koja je nadlena za utvrivanje vae odgovornosti za iznoenje grubih neistina o mojoj obitelji. Sasvim sluajno mi je poznato kako se ponio epe Bevanda kad su mu suradnici predoili to Vukelja pie o njegovoj prii iz djetinjstva. Otkuda mi ta informacija? Od moje muke i moje ljubavi, od moje grene Blanke! epe je za javnost bio u enevi na nekom skupu, kakvih se u vicarskoj, radi privlaenja bogatih stranaca mjeseno odri bar deset. Kao, on se brine za unapreenje gospodarstva! U svom stilu putanja balona koji se nikad ne prizemlje, jer ih ispraznost odnosi u nebesku prazninu, novinarima je kazao kako je zatraio od vicarskog ministra financija i svih vicarskih bankara da novac, to su ga u zemlji pokrali njegovi politiki protivnici i poloili u vicarske trezore, odmah vrate onima kojima je taj novac ukraden. U zemlji su, neki, tom zahtjevu aplaudirali i nazivali to potragom za skrivenim gusarskim blagom, a oni su se u vicarskoj, kako mi je Blanka rekla, tomu diskretno smijali drei taj zahtjev velikom smijurijom, nedolinom ozbiljna ovjeka. A epe u vicarskoj nije bio ni radi razvoja gospodarstva ni radi potrage za skrivenim gusarskim blagom. Otiao je u enevu da bi iz eneve, kriom, skoknuo do Berna, do lijepe kue u predgrau Dalmazi, koja je slina dvorcu, podignuta na obali Aare. Tamo se s Blankom u etiri oka morao dogovoriti kako sada, kad je postao predsjednik, od znatieljne javnosti prikriti ono to je meu njima postojalo. Postojalo, pa prestalo postojati, ali se moe otkriti, pa e ponovo postojati vie nego da i danas postoji! Blanka mi se javila telefonom i rekla da je epe kod nje. Nagovara je neka se vrati u zemlju i zaposli u njegovu uredu na Nikolcu. Nai e joj odgovarajue mjesto. Oito, eli je imati u svojoj blizini i kontrolirati je, kako s njihovom priom ne bi izila u javnost. Blanka me pitala to da radi i, dok je ekala odgovor jer nisam znao to joj savjetovati, ispriala kako je epe reagirao kad su mu dali da proita Vukeljin lanak. Kao koija, kao neki njegov daleki predak koji je po lou putu, upregnute u taljige, tjerao dvije lijene rage! Oca, majku, sve po spisku! Stalno se pitajui tko je tom Vukelji sve to rekao. Blanka je imala dojam kako njegov bijes podjaruje injenica da ga je Vukeljin lanak zatekao u Bernu, u zaaranoj kui na obali Aare. On je tamo doao staviti jaku branu s velikim kljuem na priu koja bi se o njemu i Blanki mogla ispriati, a dok on u Bernu zakiva i zakljuava, netko mu je na prii o bakinoj 91

smrti otkljuao bravu i irom otvorio vrata. Pa da mu ne bi sve uzdu i poprijeko?! Kad epu ne bih poznavao izbliza, mogao bih misliti da ovjeka mori bojazan kako e mu onaj to provaljuje u njegove prie podmetnuti ono to u njegove prie ne spada. Ali, budui da ga izbliza poznajem, ne iznenauju me otkria da taj ovjek u svojim priama uvijek neto skriva. Kao to du dov prelac izluuje svilenu nit i gradi kukuljicu u kojoj e se smjestiti do stjecanja krila i leta u visine, tako i taj ovjek ispreda obmane i od njih gradi svoju kukuljicu. Netko mu to predivo kida i on se u kui na obali mirne Aare runo ljuti. viegodinju robiju, iako on, po vlastitom priznanju, nikada nije bio nacionalist, to mu vjerujem, jer je, po naim saznanjima, bio progonitelj nacionalista. Iako se moe uiniti udnim da je kao antinacionalist bio predsjednik Vlade nacionalne inspiracije! Sa epom Bevandom su, ini se, sve pretvorbe mogue, pa je mogue i da u svom sluaju komunistiku pravdu dri nepravednom, a u sluaju Martina Trlaje pravednom. to se mene tie, ja u pravednost komunistikog sudstva, kad se sudi o politikim krvnim ili beskrvnim deliktima, ne vjerujem, ni u jednom sluaju. A epi preputam da on u svom selektivnom pamenju lui u tom sudstvu pravedno od nepra vednog, i istinu od neistine. Kad je glasnogovornica epina ureda Hiidegarda Zavrtnik obavijestila javnost da je u mom lanku istinito samo ime epe Bevande, ja sam u izjavi za jedan dnevnik rekao da u mom lanku ima dos ta istine, ali da u njemu nije iznesena puna istina. Istina je, naime, toliko teka da sam je odluio preutjeti s namjerom da je izreknem samo ako budem na to primoran. Nakon epina pisma prisiljen sam je kazati, i neka me nitko za to ne krivi! Ne samo da je Zepin otac piro Bevanda zajedno s ulom Mrkonjiem ubio oca i majku Martina Trlaje, to je Martin, skriven ispod kreveta, mogao samo uti, a vidjeti tek kad su ustrijeljeni pali na pod, nego je Martin Trlaja, skriven ispod kreveta, vidio kako mu susjed piro majci noem presijeca grlo. Ostalo mu je nejasno je li to radio da bi se iivljavao na mrtvoj eni koja je rodila njegove politike neprijatelje ili je to radio jer se bojao da e ena metke u tijelu preivjeti i ljudima ispriati tko ju je pokuao ubiti i tko ju je ostavio udovicom? S tim se pitanjem, kako svjedoci tvrde, Martin muio do kraja ivota. Vjerojatno stoga to itav ivot nije zaboravio strah koji ga je obuzeo dok je to, sklupan ispod kreveta, gledao. Zato bi drugo? Jer, kako god na to pitanje odgovori, ono je za stvar u cjelini nevano. Nakon ovoga ispodkrevetnog gledanja, ime je istina u mom lanku postala potpuna, elim neto rei i o onom to se s Martinom dogodilo kad je piro Bevanda, nakon deset poratnih godina, otkrio da se Martin jo uvijek skriva u Bazgovu Jarku i zapovjedio pretres U etvrtom broju Provincijala nalazi se, bar zasad, posljednji tuk na utuk u vezi s priom iz epina djetinjstva, pod naslovom od kojeg se die kosa na glavi. Ivan Vukelja je vjet novinar i, kad se u lanku ponavlja, ne ponavlja se to nema nita novo rei, nego zato da bi i itaoca koji se kasno ukljuio u praenje tukova na utuke uputio u spor koji se vodi iz broja u broj Provincijala. Mi emo ta njegova ponavljanja, jer smo upueni u predmet spora, preskoiti i pozabaviti se samo onim to je dosad neizreeno. Uz prijetnju da bismo se mogli susresti na sudu, to mi, da od mah kaem, ne bi bilo ni mrsko ni veliko iznenaenje, mene trenu tani predsjednik epe Bavanda upuuje kako bih istinu o smrti njegove bake mogao potraiti u sudskim spisima sa suenja Martinu Trlaji. Vjerujem da bi se u tim spisima moglo nai mnogo zanimlji vosti, ali sumnjam da bi se mogla nai istina kako je osica, kad su joj razorili osinjak i ostavili je samu na ovom svijetu, svojim ubodom vratila milo za drago. Da istinu u komunistikim sudskim spisima ne bi trebalo traiti, jer je tamo nema, to bi mi mogao posvjedoiti i epe Bevanda, koji me na istinu u tim sudovanjima upuuje, ti su sudovi njega samog proglasili ustaom i nacionalistom i poslali na

svake kue i svake prostorije u kui, svakog umarka i svakog grma u umarku. Na kraju u dodati i ono kako je Martin ivio kad je od robijao robiju, a nije ivio ni priblino onako sretno kako epe Bevanda pria da je ivio. Bazgov je Jarak napustio dan prije nego e stotinu policajaca opkoliti varoicu i zapoeti s pretragom soba i grmova. Nije imao osobne karte ni bilo kakva dokumenta o pravom ili lanom identite tu, pa je u bijeg krenuo pjeice, u suton, u vrijeme ranog proljea kad su noi hladne, a zemlja raskvaena. Odluio je doi u Medvidu, u selo svojih roditelja, i tamo potraiti roake koji su ga oekivali i koji su mu pripremili sklonite, u kojem e biti do prve zgodne prili ke, kad su ga namjeravali prebaciti na onu drugu stranu mora. Kojim je putovima putovao, ne zna ni on ni bilo tko drugi. Zna se samo da ga je na rubu ivota, izgladnjela i odrpana, mjesec dana nakon odlaska iz Bazgova Jarka, nala u grabi pored puta jedna ogulinska kravarica. Bio je u nesvijesti i kravaricaje, mislei da je mrtav, otila na policiju. Lijenici su ga vratili u ivot, a policajci, jer je za njim bila raspisana tjeralica, odveli u naiki zatvor. im se saznalo za sretan ishod lova na takora koji se deset godina imao prilike osveivati, ali se osveivao nije, u zatvoru ga je posjetio piro Bevanda. - Dajte mi bandita da ga ubijem svojim rukama! Ja na to imam pravo, on je moju majku ubio - rekao je piro. -1 ja znam tko je moju majku ubio - rekao je Martin gledajui kroz reetke razljuenog piru. - Gledao sam to krijui se ispod kreveta. Kad je Martin Trlaja odrobijao svoje i vratio se u Zadar, zaposlio se u bloketari jednog Bibinjca. Bloketare su u to vrijeme, kad je turizam punio depove i poticao gradnju novih kua, bile unosan posao i u vlasnitvu privatnika. Predano je radio i dobro zaraivao. Toliko da je sebi samu mogao priutiti zadovoljstvo da, daleko od graevinske zone, na samom vrhu Bilog Briga, kupi zaputen vinograd i u njemu sagradi neto kuerka. U kuerku se nastanio im je na zidove stavljena betonska ploa. I dalje je radio u bloketari, ali i s manje snage i sa slabijom voljom. Zato? Odgovor mogu dati svi koji znaju zbrajati do sto. Dvadeset i pet mu je godina bilo kad ga je, iznemogla, sa trideset i pet kilograma teine, pronala ogulinska uvarica krava, a etrdeset i pet kad se razduio s posteljinom onog glasovitog kaznionikog kreveta. Ako je u betonari radio deset godina da bi zaradio za kupnju vinograda i gradnju kuerka, bilo mu je pedeset i pet ljeta kad se mogao oeniti i enu dovesti u kuu. Da se oeni, imao je mnogo volje i mnogo manje snage, sve u svemu, eniti se moglo, ali ene nije bilo na vidiku. Ono to bi se pojavilo, prilo mu i prepustilo se, enom se nije moglo smatrati ni kad bi bilo dobro ensko. A ni one, te to bi od vremena do vremena naile, nisu htjele biti enom starog Martina, jedva i enskom na ogranieno vrijeme. Dno mu je vinske ae postajalo jedina radost i jedina utjeha. Puzei uz Bili Brig kao plimni val, graevinska se zona pribliila Martinovoj kui, pa je ak i mimoila, prelazei u polje s druge strane Bilog Briga. Njegov vinograd, i kuerak u njemu, opkoljeni lijepim katnicama, dobili su na cijeni. Ono u to je uloio pet tisua maraka, sad se moglo prodati za stotinu. Bio je ponosan na to, kao to je ponosan svaki uspjeni poslovni ovjek. Ali, kad su ga snage poele izdavati, vlasnik bloketare iz milosra davao neto plae, a pogled s dna ae nije vie ni za trenutak mogao skinuti, u polupija nom stanju, u stanju ponosa uspjenog poslovnog ovjeka, prodao je i vinograd i kuerak u njemu za sto tisua maraka. S tim je novcem, kako je sam mislio, a tako su i ostali mislili, mogao dobro ivjeti do kraja ivota. I pogodili su, i on i drugi, ali taj ivot nije dugo trajao. Zato su i pogodili! Svi koji su znali da ima novac bili su mu prijatelji i imali potrebu da novac uzajme, molili su ga, kumili, pozivali se na ono to su oni njemu u nevolji uinili i na kraju ga privoljeli da im novac posudi. Obeali bi i kad e dug vratiti, ali ga nisu vraali ni kad su obeali ni bilo kada. Pria se, to ve spada u mit, da je posljednjih deset tisua maraka posudio krmarici Marti, koja mu je dala posao da ci-

jepa drva za rotilj i utoite bez ljubavi. Kod nje je i umro, u njenoj drvarnici. Od zime, od klijenuti srca ili od onog ispodkrevetnog pogleda - ne zna se, a nee se ni znati. I na kraju, ako se kraj ovoj prii ne dogodi na sudu, htio bih vjerovati da je za epu Bevandu Drugi svjetski rat, s pitanjem tko je iju majku ubio, odavna zavrio, ali, sudei po onomu to on radi, da svoje ratne drugove ponovo oslovljava drugovi i drugarice, a novine u kojima ja zaraujem kruh naziva faistikim novinama, bo jim se da on ratuje iste ratove koji su se ratovali i u Drugom svjetskom ratu. Prolost nikada ne postaje prolost, ni za koga, a najmanje za one koji tvrde da su prolost prepustili prolosti, a sami se okre nuli budunosti. demionu i spremiti u vreu dvije suhe pleke. Ve petu godinu u ivka kupim svinju, on je osui i isporui mi kad to prispije za troenje. U vatrenoj me kui doekuje njegova majka s toplim kruhom ispod peke i savjetuje me da ga ne lomim prije nego se ohladi. Neu, taj sam nauk davno nauio. Darivam joj vreicu mljevene kave i bombonijeru. Priam joj kako u jednu pleku odnijeti majci u Trogir. Ona me vodi da vidim njihov svinjac i u njemu dvadeset i devet svinja. Oko svinjca je vrt i u njemu salata posaena pod pagu. to ete! Moramo se truditi, imamo troje djece u koli! -kae mi. Radostan sam ako i ja odgoju te djece togod pridonosim. Zamotala mi je kruh u aluminijsku foliju, neka se polagano hladi i neka mi se u prtljaniku ne isprlja. Dolazi joj sin s vinom i plekama. Nude me jelom. Odbi jam, preda mnom je dalek put i mnogo posla. Pozdravljamo se, vidjet emo se na jesen, u vrijeme kolinja. Dok se vozimo, misao mi je, kao priljepak na kameno alo, nalijepljena na topli kruh u ptrljaniku. Dobra kruha i boljeg od toga ispod peke, ima u pekarnama irom svijeta, a ivkova je majka, znajui da mi daje najdrai dar, za mene ispod peke ispekla kruh i poduila me kad u ga jesti! Ona nema pojma da mene, zbog toga to volim nju, njeno ognjite, njenu vatrenu kui i peku na verigama, zovu ognjitar, a moj um, koliko ga je god stalo u rijei koje sam napisao, umom ispod peke. Kad bi mi to rekli oni iji um nadilazi ono to je moj um stvorio, ni po jada, ali mi to govore oni koji, ili uma nemaju, ili ga imaju, ali nedovoljno da ih njegovi plodovi nadive. I kad bi mi to govorili oni koji plod anju na nekim drugim njivama, a kruh peku na nekim drugim ognjitima, ali me ognjitarom s umom ispod peke zovu oni koji anju na naim njivama, a jedu kruh peen na naem ognjitu, dok im pamet bludi u daljinama, daleko od naih polja i naih ognjita. Od Paana skreemo prema Brljanu, zaobii emo i Knin i Drni, prelazimo preko mosta na Krki, prolazimo kroz moje rodno selo bez zaustavljanja i preko kanjona ikole prelazimo na cestu koja spaja Drni i ibenik. Ni po njoj u pravcu mora ne idemo dugo, na Konjevratama skreemo ulijevo, prema selu Radonjiu, a otuda emo preko Uneia prema Trogiru. Jura se ne moe iuditi to ti krajevi imaju toliko dobrih asfaltnih cesta. Prvi put se po njima vozi. Prelazili smo rijeke i prolazili kroz pitoma polja i vinorodne doce, pa me Jura pita je li to ta Dalmatinska zagora. Jest, i to ona ljuta, ibenska i trogirska! On to nije oekivao, njemu su rekli da je to zabit puna sirotinje i siro matva. Kaem mu da mu je dobro reeno to je uo. I dodajem da i ono to je tono kazano zna biti malo po strani od istine, pa je stvarnost najbolje pogledati svojim oima. U Radonjiu smo stali pred dvorinim vratima ivka Nakia kojeg uva pas tornjak lancem vezan za deblo murve. Njegov ljuti lave i zveckanje lanca izmamie ivka iz konobe. Kae mi da odem do njegove majke, ona je u vatrenoj kui, pee pogau za mene, a on e u meuvremenu naliti vina u

Ognjitar! Um ispod peke! Pa to? Kruh ispod peke, okrugao kao hostija, spojen s umom dobiva i smisao to ga u ivo tu ima hostija. Lo je obiaj sluati radio dok se vozi, i kad si na poetku puta odluio sluati samo pjesme. Svake polovine ili svakog sata meu pjesme ti ubace vijesti. Ne bude dovoljno oprezan i dovoljno hitar, ne promijeni stanicu i ne prigui glas, pa meu vijestima uje i onu koja te toliko uzbudi, zabrine i uznemiri da nakon nje vie pjesme ne moe ni sluati. I krajolici kroz koje prolazi, i pjesme koje slua, ako si ih nastavio sluati, pretvaraju se u zemljovid po kojem putuje, ne od grada do grada nego od jednih do drugih vijesti. Meni se to dogodilo na prolazu kroz Unei. Javljaju da je epe Bevanda umirovio sedmoricu generala Hrvatske vojske, koji su, u zajednici s jo petoricom otprije umirovljenih, nakon viemjesenog pljuvanja po njihovim imenima i obrambenom ratu koji su vodili, napisali pismo Vladi, predsjedniku drave i javnosti, umiljato i umiveno pismo, i u pismu zamolili da se s tim pljuvanjem prestane, jer nas ta mrnja vodi u ludilo, u eksploziju mrnje i ludosti, na kon ega slijedi dugotrajno i neizvjesno traganje za mirom. Radio javlja i to da je epe donio odluku o umirovljenju generala im je pismo proitao, ne traei ni od koga savjet, a proitao ga je u avionu za vrijeme leta od Frankfurta do Zagreba. S njim je u avionu letjela i njegova glasnogovornica Hildegarda Zavrtnik, to ne udi, jer truba svoju trubu nosi uza se kad odlazi na koncert, ali je s njim bila i Esma Frko. Nemogue je da Esma Frko nije sudjelovala u epinoj odluci o umirovljenju generala, a jo je manje mogue da se Hildegarda Zavrtnik s njenim savjetom epi, ako je sugerirala umirovljenje, nije sloila. U svemu se ini da novinar koji je pripremio vijest, ili ne zna, ili skriva istinu, kad kae da epe prilikom donoenja odluke nije imao savjetnika. Uz svoj bijes, svog najpouzdanijeg savjetnika, imao je i svoju Esmu Frko! Djed po majinoj lozi Esme Frko, novinar, politiar i pjesnik Noko Melek, iju sam pjesmu o blagopoivem kralju Aleksandru u povodu njegova ubojstva citirao u svojoj pripovijesti Golubiin let, bio je hrvatski etnik, paradoks nad paradoksima, ali je bio i mrzio je Hrvate kako ih nikad ni jedan etnik nije mrzio. Kad su Esmi politiki protivnici spoitnuli to srodstvo, ona je kooperno ustala u obranu svog djeda i njegovo etnitvo protumaila posljedicom vremena i mode kad su se mnogi Hrvati posrbljivali iz najplemenitijih namjera. Ona se toga ne stidi, za nju je njen djed bio i ostao ono to njegovo prezime znai u islamskoj vjeri - aneo. Tekstove epine savjetnice Esme, koje je u vrijeme Domovinskog rata objavljivala u asopisu Eranos, to e rei dobrotvorna gozba, valjda stoga to ga je financirao globalni jebivjetar koji se smatra dobrotvorom, paljivo sam, s olovkom u ruci, iitavao jer su svi odreda govorili o naciji i nacional noj dravi. Dok nisam vidio da u tim znanstvenim radovima nema nikakve znanosti, da Esma Frko prepriava znanstvene radove o nacionalizmu iz prve polovice dvadesetog stoljea, kad su nacionalizmi velikih nacija u obliku imperijalizma kao najvieg stadija kapitalizma, u dva svjetska rata opustoili svijet. Sve to ini da bi u novim okolnostima dokazala staru tezu svog posrbljenog djeda Noka Meleka, da Hrvati ne trebaju imati svoju dravu, jer, tvrdi unuka, vrijeme je nacionalnih drava daleka prolost, proizvod klaustrofobinog ognjitarskog uma. Ona nije prorok, ona je znanstvenik, ali je njen djed Noko Melek bio prorok i unuka samo svjedoi istinitost proroanstva svoga djeda. Lako je zamisliti s koliko je estine, i s koliko zadovoljstva, pozivajui se na aksiom demokracije da se vojnik ne smije baviti politikom, savjetovala epi da urno, u avionu, obavi sjeu generala, ponizi pobjednike u Domovinskom ratu OQ 98

i obezglavi Hrvatsku vojsku. Jo lake je zamisliti s kakvom je lakoom epe - ovjek koji unaprijed prezire sve one koji u njemu ne vide genija, i ovjek, slino balonu, koji se nadme od onoga ime ga napuu, taj savjet prihvatio. Zato je ne bi posluao? Ona je njegova sretna zvijezda, uvarica njegova uspona, njegova vestalka! S tom se enom i s jo jednim tipom, za koga neki kau da je politiar a drugi da je mafija, epe dao slikati godinu dana prije izbora, i te slike, u obliku velikih plakata, na uenje svih koji su ih gledali, izvjesio na proelja zgrada u svim gra dovima i na panoe uzdu svih vanijih cesta. ena i dva mukarca, nasmijeeni, s pogledima koji su fokusirani na gledaoca, godinu su dana prije izbora obeavali da e, budu li izabrani, otvoriti dvjesta tisua radnih mjesta. Pametniji i upueniji u to obeanje nisu vjerovali, ali, kako je takvih manje od onih drugih, njima suprotnih, obeanje je upalilo i sva su tri nasmijeena lika s tih plakata na izborima izabrana. Za devet mjeseci otkako vladaju, ne samo to nikoga nisu zaposlili, nego je novih pedeset tisua ostalo bez posla. Pa kako onda epe ne bi posluao savjet svoje savjetnice i druice s velikih plakata? Ako je bila u pravu kad mu je savjetovala da e riba trznuti na mamac od dvjesta tisua radnih mjesta, bit e u pravu i kad mu, visoko u oblacima, savjetuje da umirovi i ponizi generale. Sijeci klasove koji stre. Tu maksimu u obliku imperativa Esma Frko nije nauila od Perijandora, lica iz moje pripovijesti Kerovi na pazaru, niti ju je isisala iz malog prsta u kojem, jer su joj ruke koate i suhe, za tu mudrost nema soka. Tu je mudrost Esma nala u svojoj dui, u jetri i ui, gdje se nalazi obilan deponij mrnje i prema tim generalima i prema svima onima koji su pronijeli slavu oruja naroda koji se branio i ne znajui da je time njena djeda, njena anela, uinio lacem. To je nasljedna mrnja koja je prela s djeda na unuku, ona ista mrnja koja je skladala pjesme blagopoivem kralju Aleksandru. Mrnja koja se sada, da se ne bi otkrilo njeno nakazno lice i sramotno podri-

jetlo, zaklonila iza tita legaliteta, da epe mora umiroviti generale kad se ponu baviti politikom, pogotovo politikom protivnom politici to je vodi Esma, epe i onaj trei s plakata, za kojeg ni njih dvoje ne znaju, ili nee da znaju, je li mafija ili politiar. Zar se u tom legalitetu ne osjea miris ambre, izluevine iz ui i jetre velike uljeure? Da te generale osobno ne poznajem, svu dvanaestoricu, neke do kosti a neke iz estih susreta, ja bih i njihovo uljudno pismo, puno tragike, i njihovo umirovljenje doivio kao politiko prepucavanje i logian administrativni postupak. Prekrili su obvezu vojnika da se ne smiju mijeati u politiku i uslijedila je kazna u obliku umirovljenja. Ali ja te ljude poznajem, sasvim ili donekle, ja sam bio svjedok njihovu pojavljivanju u povijesnom kovitlacu, ja sam pratio njihovo izrastanje od zanesenih oajnika u neosporne pobjednike, pa ne mogu gledati drukije ono to im se dogaalo nego kao ljudsku tragediju, toliko puta vienu, toliko puta ponovljenu i ponavljanjem pretvorenu u ba nalnost. Svi su oni dionici Krleine dobre elje, doista kletve, upuene studentima u godini globalnog studentskog bunta: Neka se bune, svi e oni doivjeti ostvarenje svojih ideala! Banalnost je u ostvarivanju tih ideala. Za neto se zauzima, bori se za neto i, kad to izbori, ne samo to e vidjeti kako to nije ono za to si se zauzimao i borio, nego e te ba ono to si stvorio najtee povrijediti, prognati, pa ak i u grob otpremiti. Ljudi, s ostvarenjem tih ideala neto nije u redu! Ako nam se s njima takvo to dogaa, onda se mi, ili za nikakve ideale i ne zauzimamo, ili su ti ideali, i dok su naa zamisao i kad postaju djelo naih ruku, samo hi- mere, samo prividi nae, stalnim nemirom ophrvane, due. Mnogo je tekih kletvi o hrvatskom jezinom nasljeu, a naj51

tea je ona, slina Krleinoj elji upuenoj buntovnim studentima, koja glasi. Dao Bog i ostvarilo ti se ono to eli! Upravo tako, iako e samo dobar poznavalac ovjekova pamenja arhivirana u nasljee, u toj izreci, umjesto dobre elje, uspjeti prepoznati kletvu. Postigni ono to eli i to e te unititi! To e te sa trideset i dvije godine otjerati u mirovinu, kao to je otjeralo najmlaeg meu umirovljenim generalima. Dok preko radija sluam to im se dogaa, dok zamiljam teke lomove u njihovim duama, osjeam se kao da lebdim u perju galeba Kuzme Kovaia na vratnicama hvarske katedrale. Taj je galeb u bronci utjelovljenje duha nad vodama, duha iznad kaosa u kojem se raa i oblikuje svijet. Dok lebdi, galebu je jedina utjeha - valja priznati, osvetnika utjeha - da e oni koji danas sijeku glave generalima, epe Bevanda i njegova savjetnica Esma - jednoga dana na vlastitim vratovima osjetiti zupce srpa koji anje istrale klasove i da e, kazano jezikom umnog cinika i neznanog mudraca iz naroda, doekati ostvarenje svojih ideala i elja. Duhu koji s bronanim perjem lebdi nad kaosom mora i kopna, uz molitvu Vinjemu da mu oprosti grijeh osvetoljubivosti, jer ga ne izvrava ako ga predskazuje, nije teko zamisliti kako i onom koji srpom anje klasove ruka drhti a srce zebe, jer ga obuzima osjeaj da tone u pomrinu iz koje ga nee izvesti nikakvo svjetlo, u kojem e ostati i potonuti u ostvarenju svojih elja. Mnoge su moje pripovijesti vezane uz rat i ratovanje, u raznim povijesnim vremenima, ratove koje je vodio na narod i ratove koje su vodili drugi narodi a prelamali su se preko naih lea. To me je sililo da itam knjige o ratovima i ratovanju, o porazima i pobjedama, i to me je privelo spoznaji da je rat znanost koju ratnik mora svladati, i umijee kojim se ratnik umije sluiti. Bez toga znanja i tog umijea, samo sa srcem, u ratu moe V)

sudjelovati, ali na pobjedu nemoj raunati. Najvie to moe postii bit e da sauva ivu glavu i dovede je u poloaj poraenog ovjeka do kraja ivota. Ne bih rekao da su me kao pripovjedaa rat i ratovanje zanimali vie od drugih djelatnosti u kojima se ovjek ostvaruje, svojom voljom ili na silu, ali sam se smatrao donekle upuenim u ratovanje. Sve je to bio predloak da sam se, kad je rat poeo i kad sam vidio oko sebe ljude spremne na obranu, vie od svojih kolega brinuo i pitao imamo li mi ljude koji znaju ratovati, i imamo li mi vojnike vjete ratovanju. Pred nama je protivnik koji je uloio mnogo novca da obrazuje i iz-vjeti ratnika i ne suprotstavimo li mu ljude ravne u znanju i vjetini, zavrit emo kao rosna trava pod otricom kose. U otkosu emo zavriti! I to je razlog to svoja poznanstva s ge neralima pamtim iz trenutaka svoje upitnosti prema njihovu umijeu ratovanja. Po tome e u mom pamenju ostati do kraja! elja mi je da u ovoj pripovijesti, ijem su nastanku oni kumovali ali njen predmet nisu, bar njih trojica, Sibin Krotko, Daslav Doo i Antia Zloselac, po tom osebujnom pamenju budu zabiljeeni. Sibina Krotka, najstarijeg meu generalima, upoznao sam nakon sedamdeset prve za kavanskim stolom gdje se oko podne okupljalo pet Ivana. I Sibin i ja bili smo povremeni gosti za tim stolom, samo dvojica od onih koji bi kod Ivana svraali na razgovor. Od petorice Ivana dva su bila isti knjievnici, dva generali partizanske vojske, od kojih je jedan bio isto tako pisac kao bilo koji od dvojice knjievnika, i jedan pedagog, takoer pisac pedagokih knjiga. Ivani su razgovarali o politici, ratovanju i knjievnosti, pa su i njihovi gosti, ako su htjeli da od Ivana budu rado doekani, u to morali biti upueni. Sibina nisam uo da govori o knjievnosti, ali je o ratovanju i politici govo-

rio estoko i upueno. tovie, malo bi komu doputao da ga nadmai. I pet Ivana i njihovi gosti bili su stigmatizirana eljad - hrvatski nacionalisti. Na poetku rata, kad sam se nastanio u Zagrebu, Krotka sam viao u prolazu ili u nekoj od kavana, jer stola pet Ivana vie nije bilo, etvorica su Ivana umrla, a peti je, general i jedini nepisac meu njima, tih i boleljiv ovjek, u kavanu rijetko zalazio, a i kad bi doao, prikljuio bi se bilo kojem drutvu. Nedostajali su mi Ivani, pa mi je bilo drago kad bih nabasao na Sibina Krotka, samo gosta za stolom petorice Ivana. ivahan duhom, jo neangairan u vojsci jer je zaao u duboke godine, on mi je priao i priao kako su nai vojnici dobri momci, ali ratovati ne znaju. - Jesi li vidio ono na televiziji? Oni ratuju kao da je rat kaubojtina! Ono, uzmi pitolj, uzmi strojnicu, popni se na konja i gari kroz nepokoenu travu! Zato ginu, i zato moraju ginuti! Ne tako, momci moji! Treba se ukopati, treba graditi rovove i sklonita! I nikad stati, kao krtice, u zemlju, u rupu! A onda, stalno gledaj da nisi u dolini, da se doepa vrha brda. Od brda do brda se ratuje. Nema ih tko nauiti, moj Sebastijane! Nema! - govorio bi mi Sibin Krotko. I uskoro je otiao da ih ui. I prihvatili su ga kao oca i uitelja! Bio sam u prilici vidjeti kako ga vojnici i mladi asnici uzimaju ispod ruku i pomau mu da izmeu njih lake hoda. Dva bi ga momka gotovo nosila. Samo ga je bolest mogla otjerati s bojita. Iz borbe, kako pokazuje potpis na pismu generala, ni ona. Kad bih se susreo s admiralom Daslavom Doom, ili sam se togod propitivao iz teorije ratovanja, ili sam ga nagovarao da o ratnim zbivanjima pie, sad odmah, dok mu je sjeanje svjee. Bilo je razgovora i o grai koju bih pronaao u njegovim znanstvenim radovima, koje nisam propustio proitati kad bih na njih naiao. Nisam to inio ni da mu pokaem kako ga itam ni da se hvalim svojim pamenjem. inio sam to da neto vie nego je u lanku rekao doznam o bizarnostima, o zaudnim elementima koji mene posebno zanimaju, a on ih je samo uzgred spomenuo. Tako sam ga pri jednom susretu pitao je li ba uvijek pouzdano, kako on sam pie u jednom svom lanku, da se priobalni grad pjeakom vojskom s kopnene strane ne moe osvojiti ako ima slobodan prilaz s mora? Nije bio siguran da se to pravilo moe potvrditi u svakom sluaju, ali je za veinu sluajeva pravilo pouzdano. A i za te iznimke koje izmiu pravilu nije siguran samo zato to potvrda pravila ovisi o veliini grada, o snazi njegove obrane i o snazi napadake vojske. Sigurno je da mali grad ne moe izdrati napad velike vojske! - Znai, vi ste znali da nae obalne gradove od Dubrovni ka do Zadra Srbi nee uspjeti osvojiti? - pitao sam ga. - Svakako! Ali tek kad smo protjerali mornaricu srpske vojske iz priobalnih voda, kad smo je otjerali na puinu, ispred otoka koji tite pristup priobalnim vodama - odgovorio mi je. To je u onim tekim danima vrijedilo znati, ali ja sumnjam da su to znali mladii koji su branili te priobalne gradove, i dok su istili priobalno more, i dok su mjesecima i godinama bili s kopna zasipani neprijateljskim granatama. Nakon vojno-redarstvene akcije Grad, najvee i posljednje u Domovinskom ratu, rekao mi je pri jednom susretu da su neko vrijeme, dok su je planirali, akciji htjeli dati ime po mojoj pripovijesti Pad Andvertija, delmatskog grada u bli-

zini Muca, u kojem je cezar Tiberije slomio zauvijek stogodinji otpor Delmata Rimskom Carstvu. To je ponovio u jednom razgovoru s novinarom Slobodnog Primorja. Drago mi je to se ta namjera nije ostvarila. Te asti moja pripovijest nije dostojna. Ali, ako je admiral Doo toj akciji bio krsni kum, mora da je njegov udio u njenu planiranju bio velik. Ja to ne pitam, ja znam da je tako bilo! A epe Bevanda, koji malo to zna tako dobro kao to admiral zna rat, vojsku i ratovanje - ak ni prianje viceva - na savjet svoje suputnice Esme Frko, u avionu, u oblacima, galantno se rjeava usluga ovog vojnika, kao da takvih ima koliko eli. A samo zato to je epu uljudno podsjetio da se rat koji je vodio ne moe proglaavati upitnim, a njega i sve one koji su u njem sudjelovali smatrati, kratkorono i dugorono, kandidatima domaih sudova i Meunarodnog suda u Tiibingenu. Kad se tko sjeti, kad komu zatreba, i kad kojoj budali dune u glavu! Rekao sam ministru Bogdanu Grini da me civil ne vlasti iz ibenika, Drnia i Zadra upozoravaju kako je kod njih u zapovijedanju vojskom stanje kaotino, i kako bi krivnjom neupuenih zapovjednika srpski Deveti korpus mogao prodrijeti do mora. Molio sam ga da tamo poalje nekoga tko zna to je vojska i rat. Nisam uo to je i je li to uradio, pa sam ga jo jednom zamo lio, jer su do mene i dalje stizali vapaji i urgencije. - Ne kukaj! - rekao mi je Grina onako kako je on znao re i, ravno u prsa. - Poslao sam najbolje to sam mogao poslati. - Tko ti je taj najbolji? - pitao sam ga. - Antia Zloselac! - Taj mora da je iz Zlosela? - Jest, otuda je! - A gdje ti je taj uio kole? - pitam. - to je tebe briga gdje je uio! U Legiji stranaca! Hoe li jo neto? - Opa! Ne trebam vie nita. Taj bi morao neto znati. I pokazalo se da zna. O tom e se ratniku pisati knjige, koje ja pisati ne znam, pa u pribiljeiti samo poneto iz naih susreta, vano za ovu prigodu, za ovu pripovijest. Prvi sam ga put susreo nakon oslobaanja Maslenikog drila, kad sam helikopterom doao na tek osloboeno zadarsko vojno uzletite. Dok sam mu prilazio, stajao je ispred vrata hangara. U licu mu nema meni nita nepoznato. Jedno od lica mojih brojnih uenika iz zadarske okolice. Blago i pitomo! Moda je takvo za svakoga, a moda je takvo samo meni? Doima me se kao mladolik i stidljiv ovjek. Taj je dojam u nesuglasju s onim to sam o njemu uo. A uo sam da je vojniina. Nita gore, i nita bolje od toga! To nesuglasje sebi ne mogu drukije protumaiti nego kao nesuglasje izmeu njegove prave naravi i rezultata pretvorbe u vojniinu koja se dogodila kroz surovu obuku u Legiji stranaca. Nadam se da e se oni koji budu itali knjige o njegovu ivotu sloiti sa mnom. S njim sam - ne sam, u brojnom drutvu - putovao heli kopterom, tri dana nakon ulaska njegove vojske u Knin, iznad dojueranjeg ratita. Dim se sa zemlje dizao na sve strane. Pribliio sam mu se i na uho ga upitao, jer se od trenje i buke helikoptera drukije ne bi ulo, zato toliko paljevina i nakon tri dana? Podigao je ramena onako kako se ramena diu kad eli rei da sve zna, ali to ni na koji nain ne moe sprijeiti. I dok smo letjeli, znao sam o emu se radi. A sutradan, kad sam u vonji kolima obilazio te krajeve, uvjerio sam se da su sve poduzete mjere nedovoljne i da se ti palei niim ne mogu sprijeiti. To mi je postalo jo jasnije kad sam doao u svoje rodno selo, pred razorenu kuu i kuite svojih djedova. Poalio sam to sam Zloselca u letu pitao otkuda toliko dimo-

va, ako je to shvatio kao prijekor njemu upuen. Da to dri prijekorom, imao je razloga, jer je znao da to ne odobravam ni ja ni onaj u ijoj pratnji leti. A i sam je znao da u tim dimovima i mi sami izgaramo. Kuu, koju je moj djed Nikola, radnik u eljezarama Pittsburgha, gdje je i kosti ostavio, sagradio sinovima svoje brae, naao sam zapaljenu. Prije tri godine zapaljenu, pa su joj zidovi zarasli u tatulu, smokvi i grabovinu. Trava, koja bi svakog proljea izrasla, a ljeti se, nepopasena i nepokoena, osuila, napravila je po dvoritu i prilaznim putovima mekan sag po kojem sam koraao tiho, da tie i polaganije koraati nisam mogao. Vee tiine, i vee jeze, u ivotu nisam osjetio. Nisam bio nikakva iznimka. Svoju su kuu, zapaljenu ili demoliranu, zaraslu grmljem i obraslu travom, toga arkog kolovoza nali svi oni koji su iz izbjeglikih stacionara uz obalu krenuli za vojskom na sjever, da vide to im je od kue ostalo. Starci, ene, djeca, miljeli su svim putovima kao mravi iz mravinjaka prema aci ita prosuta po putu. Muninu, koju sam osjetio dok sam suhim travnatim sagom, u tiini, prilazio kui djeda Nikole, osjetili su svi, njih na tisue, koji su se tih dana vraali svojim kuama. I prokljuao je bijes u njima, i dogodilo se ono to nikakva vojska i nikakvi generali nisu mogli sprijeiti, iako su i vojska i generali imali strogu zapovijed da bijes povratnika sprijee svim sredstvima. Bio sam prisutan kad im je ta zapovijed izricana. Kako to sprijeiti? Da su svakog povratnika vodili veza na na uzici kao to se psi vode? Da su u obranu svake kue postavili tenk s posadom? Vicko karpa, sveenik skradinski, rodom Starograanin u svojoj knjizi Hrvatske narodne poslovice biljei i one koje odobravaju osvetu. Nije ih malen broj! Meu njima je i svima poznata Tko se ne osveti, taj se ne posveti, i ona manje poznata Tko tebe kamenom, ti njega mandalom, gvozdenom polugom kojom se zatvaraju vrata iznutra. Navodi i jednu iz rukopisnog zbornika pronaena u dubrovakom arhivu, to ga je na svijet izdao uro Danii: Kom si mjerom druzijem izmjerio, ekaj da se tebi izmjeri. Naveo ih je karpa jo mnogo slinih i, bojei se da mu tko ne prigovori kako te poslovice nisu u duhu kranskog nauka, iako on samo biljei ono to je narod rekao, ispod tih je osvetoljubivih poslovica dodao svoju biljeku: Ove poslovice izrijekom povlauju osvetu koja je nanijela i nanaa toliko zla naem narodu. Ali, to potvrdu tvrdnje da je pravo na osvetu usaeno u srca ovog naroda traiti u Skarpinoj knjizi s poetka dvadesetog stoljea kad su do juer, oni to su palili kue i na jednoj i na drugoj strani, iz kolskih itanki uili itati i razumijevati proitano na pjesmama koje su pozivale na osvetu? O uzvienosti osvete uili su nas na tubalici oaloene majke koja vapi za osvetom svojih sinova, i na rapsodiji jednog to se sretnim stjecajem okolnosti slijep izvukao iz jame, uspravio i uo osvetniku pjesmu koja mu lijei duu, jer je pjesma osvetnika silna kao narod, a visoka kao sunce. Dodue, meu Skarpinim se poslovicama nalaze i one koje osvetu ne doputaju: Pratanje je najprikladnija osveta. Jer: Svaka je osveta od Boga prokleta. Ali, taj Boji nauk, iako ga Crkva nije prestala propovijedati a vjernici prihvaati, potiskivao je nauk iz kolskih itanki, pun naplavina ambre, izluevine ui i jetre velike uljeure iz svjetskih mora, nauk o klasnoj borbi, o pravu na zavist, o mrnji prema klasnom neprijatelju. Kad se klasna borba i mrnja prema klasnom neprijatelju, kad se tvar iz ui velike ribe pomijeala s domaim voem, Tko se ne osveti, taj se ne posveti, nastala je zapaljiva smjesa od koje potjee sav gare, sav dim i sva vatra od poetka do kraja Domovinskog rata. 39

I kad je tako, a tako jest, to moe vidjeti i upuen i neupuen ovjek, zato bi general Antia Zloselac, zapovjednik vojske na tom sektoru, bio odgovoran za dimove koji su se vidjeli iz helikoptera i trei dan po zavretku borbi? On nije kriv ni za to to narodna tradicija slavi osvetnike, ni za zapa ljivu smjesu to je nastala spajanjem tradicije i bjelosvjetskog uenja o nemilosrdnosti klasne borbe i klasne mrnje. A kako je Zloselac okrivljen za palee to su uslijedili kao osveta palikuama koji su paliti prvi poeli, odmah na poetku ratnog sukoba, razumno je upitati se nije li blaenje njego va imena i prijedlog da se izvede pred Tiibingenski sud prikrivena osveta roaka, prijatelja i istomiljenika onih koji su s paleima prvi poeli, pet godina prije nego smo Zloselac i ja nadlijetali utihlo ratite. Ne znam za druge, ali za jednog gla vatog i zadriglog odvjetnika, koji na tobonjoj borbi za ljudska prava masno zarauje, koga sam sluao na televiziji govoriti kako mu te paljevine smrde i kako bi odgovorni morali odgovarati, mogu s velikim pouzdanjem rei da je iziao iz itanki i iz poslovica koje osvetu dre svetom. Ali, osveti li se glavati odvjetnik na generalu Zloselcu, netko e se drugi za generala osvetiti na odvjetnikovoj ugojenoj glavi. I kamo ta razmjena osvete pod krinkom pravde vodi? Nije li pratanje, ako se tu ima to komu oprostiti, najbolja osveta? glavu. Prije nekoliko je tjedana imala upalu ui, sad se bolje osjea, ali sam je ipak naao sa tapiem u ruci. Znala se i dosad potapati dok bi hodala dvoritem, ali se u stanu tapiem nije sluila. Primijetila je da sam joj gotovo istovremeno pogledao i u lice i u tapi. - E, moj Sebastijane, nije tvoja Fumica ono to je nekad bi la! - rekla je ganutim glasom. Tomu smo se sestra i ja nasmijali, ali joj nismo rekli emu se smijemo. Njoj je devedeset i est godina, a u tim godinama nitko nije ono to je nekad bio. Prije godinu sam dana imao zdravstvene tekoe u pr snom kou. Probadalo me tu i tamo, a nije se znalo od ega to probadanje. Lijenica se muila da to ustanovi, pa me je na jednom pregledu, dok sam gol leao na stolu, upitala koliko su mi roditelji imali godina kad su promijenili svijet. Otac osamdeset i devet, a majka je jo iva, u devedeset i petoj je godini i dosta dobro nosi sv"oju starost, iako je itav ivot bila mrava i boleljiva. - Dobro nasljee! - rekla je lijenica. Kad mi je majka rekla da nije ono to je nekad bila, sjetio sam se toga nasljea i zakljuio, ako po godinama ivota ne naslijedim oca nego nju, jo u dvadeset i est godina ivjeti. Dvadeset i est godina starakog ivota, dvadeset i est godina opetovanja svega onoga to sam do sada u ivotu i o ivotu spoznao, dvadeset i est godina amotinje u kutu, bez za nosa. Jer, tko se na mnotvu sluajeva osvjedoi da nam zanosi, ushienja i dobre namjere zavravaju u rasulu, u samonegiranju i beskrajnoj tuzi, gubi sposobnost da se za neto novo za grije, da se neim ushiti i da se za neto zauzme. Taj, prepusti li se teretu iskustva koje sve ushite obezvreuje, zalazi u pustinju bez vijavica, gdje dvadeset i est godina mogu biti dugo vrijeme, kao to je duga dosadna i neplodna vjenost. Onda smo sjeli za stol i uz kavu priali. 41 S ceste koja zaobilazi dolinu Primorskog Doca javio sam se majci i sestri i rekao da u stii za nekoliko minuta. Neka iz stana netko sie i doeka me na parkiralitu. Do stana e mi pomoi odnijeti ono to sobom nosim, prut, vino i slastice. Rekao sam joj i da mi objed ne sprema, samo kavu i voe, jer se ne namjeravam dugo zadrati, do veeri me ekaju novi posjeti i poslovi. Majka me doekala u bijeloj okrui to joj od svih pokrivala najljepe stoji, i to je, vjerojatno radi mene, stavila na

- Namjeravate li ove godine, bar na jesen, provesti nekoliko dana u kui na selu? Dva sata vonje i vi ste tamo - rekao sam. Minulo ljeto bilo je, izuzevi godine izgnanstva, prvo da majka nije, uglavnom sama, provela na selu. Kako to nikad do sada nije propustila, moglo bi se smatrati da Fumica nije ono to je nekad bila. A sada namjeravaju otii, do koji dan, i biti tamo dok potraje lijepo vrijeme. Zaudo, majka se odlasku na selo protivi. Njen drugi sin, moj mlai brat Damjan, kad smo zapaljenu kuu obnovili i namjestili, nije do danas, kako je obeao, doao iz Zadra i podigao dio dvorinog zida koji se sruio kad smo posjekli veliki kostjel, zato to mu je deblo bilo usred zida i zato to je posjeeno drvo palo po zidu. - Ne mogu to gledati! Razoreno i neograeno! rekla je ljutito. - A nije ni onaj zid ispred svinjca i kokoinjca podigao! Opet smo se sestra i ja nasmijali. Zato joj smeta taj komadi sruenog dvorinog zida? Zato joj smeta srueni zid is pred svinjca i kokoinjca, kad vie ne drimo ni svinje ni kokoi? Nee biti tono da ona u devedeset i estoj nije ista ona koja je bila i u dvadeset i estoj. Dokaz je tomu njena briga za dvorinu ogradu i za svinjac i kokoinjac, u kojima ona vie nee toviti prasca ni ivini davati kukuruz. Hoe li i mene, ako doivim njene godine, u dubokoj starosti moriti iste brige? Ako hoe, najbolje bi bilo da ih ne doivim. Iako sam na trogirskoj trnici kupio Slobodno Primorje i Zvijezdu veernjau i odluio itati, a ne sluati radio i ne gledati primorske krajolike, nisam u prolazu kroz grad novine ni otvorio, jer su kazaljke na satu pokazale da je jedna ura i da sada, ako elim, mogu posluati vijesti. Ima neto mazohistino u sluanju vijesti dok putuje, svih vijesti a pogotovo potresnih. Ali se tom mazohizmu ne moe odoljeti. Ne slua li vijesti iz sata u

sat, ne prati li to iza prve vijesti u vezi s njenim sadrajem slijedi u drugim vijestima, bojazan da su ti promakle vane dopune poetne vijesti i reakcije na nju, to bi joj mogle poveati ili umanjiti znaenje, toliko te mue, da je suzdravanje od sluanja vijesti gori mazohizam nego vijesti sluati iz sata u sat, ma koliko se ponavljale i ma koliko se redale jedna gora od druge. Poto je ponovila da je epe umirovio generale, novinarka daje rije jednom od potpisnika generalskog pisma. Neka general sluaocima kae to ga je ponukalo da potpie to pismo, i jesu li potpisnici oekivali tako strogu kaznu od svoga vrhovnog zapovjednika? Ne znam da li namjerno ili oma kom, novinarka je najavila jednog od generala i ne izgovo-rivi mu ime. Ja sam po glasu prepoznao da s njom ne razgo vara general nego admiral Daslav Doo, koga odaje govor s aromom kraja iz kojeg potjee. To uho prezrenog ognjitara lako prepoznaje! Admiral kae da je osjeanje asti i ista obraza glavni motiv njegova potpisa. Ve devet mjeseci, uz blagoslov i svesrdnu podrku epe Bevande, blati se Domovinski rat na taj nain to se potenciraju zloini to su ih poinili pojedini pripadnici Hrvatske vojske, zloini koje jo nitko nije dokazao, i na taj nain da se svi pripadnici hrvatskih oruanih snaga, unaprijed, podvode pod sumnju da su zloine poinili, jer njihov vrhovni zapovjednik, koji bi do pravomone presude trebao tititi njihovu ast, kae da sudu, domaem ili onom u Tiibingenu, nee izruiti samo onoga koga sud ne zatrai. Najzad, admiral je na pismo stavio potpis i po nagovoru svojih vojnika, koji su ga susretali i govorili mu: to vi asnici ne branite svoju i nau ast, to utite, ova nas utnja vodi u propast, opet emo biti zloinci samo zato to smo htjeli svoju dravu. U nastavku razgovora admiral Doo, kao obrazovan strateg, govori neto to e slualac s oskudnim obrazovanjem teko shvatiti. To i nee biti velika teta, ali e teta biti to to ni epe Bevanda, ako mu ovaj dio razgovora dopre do uiju, ,jmt

nee razumjeti, iako je zbog toga to ne razumije i umirovio generale. Biljeim admiralove rijei i po tome to sam na radiju uo, i po sjeanju na razgovor koji smo vodili nakon pokopa pokojnog predsjednika, na veeri koja bi se, iako to nije bila, mogla nazvati karminama. Poznata teorija, koju ste mogli proitati u Zvijezdi veernjaci iz pera politologa ljeviara, zapravo, komunista koji se, slijedei modu, pretvorio u globalista, polazi od toga da je ustaoidna, faistika svaka hrvatska dravotvorna politika. Ta teorija, a njome se slue oni koji upravljaju determiniranim kaosom, poznata je pod imenom endemski nacionalizam. Ako nam to uspiju pripisati, ako i medu nama nau one koji e tvrditi i priznati da nam je nacionalizam uro en, i ova e i svaka druga hrvatska drava zavriti kao zloinaka. Iz toga e slijediti zakljuak da nam se ni pod kojim uvjetima ne smije dopustiti samostalna drava. Ni ova ni bilo koja druga! Domovinski je rat, u jednom povoljnom, i nepovoljnom, svakako prijelomnom trenutku, sruio tu teoriju, ali se on danas, agresiv nom medijskom kampanjom, u kojoj sudjeluju dezerteri, zabuanti i, u prvom redu, protivnici stvaranja hrvatske drave, eli prikazati uzrokom endemskog nacifaizma i izazvati posljedice koje iz te slike slijede. Eto, to je sredinja misao pisma dvanaestorice hrvatskih generala! ogledalo koje joj je otkrilo bore i podsjetilo da spusti cijenu robi koju prodaje, tako je i epe Bevanda generalsko pismo bacio na pod aviona i zgazio ga. jE im smo se upoznali, im sam doao u priliku da ga gledam izbliza i kreem se s njim u zajednikim drutvima, najvie na sjednicama savjetodavnih tijela kojima je predsjedao pokojni predsjednik, izmeu nas je dvojice pala zavjesa, prozirna ali neprobojna, ona zavjesa koja pada izmeu dva ovjeka koji se oprezno pribliavaju jedan drugom, jer ih posebno ulo upozorava da je teren izmeu njih pravo minsko polje. U pauzama veseljak koji eli privui panju i biti sredite okupljanja, ono to je predsjedajui bio dok je sastanak trajao, za vrijeme sastanka on bi najvie utio. A kad bi progovorio, ne bi iznio nikakav savjet, nego bi, ili povlaivao onomu to su drugi rekli, ili bi bio protiv toga, pazei da i prihvaanje i odbijanje budu u skladu s onim to e kao savjet prihvatiti ili odbaciti njegov moni prethodnik na predsjednikom mjestu. Ta me jalovost od njega odbijala, ak i kad bi priao viceve ili se razbacivao dosjetkama, u pravilu vulgarnim, a osobito mi je bilo odbojno njegovo podilaenje predsjedajuem, jer mi je i jedno i drugo, i misaona sua i podrepatvo, odbojno kod svih ljudi. Kako je vrijeme prolazilo a ja postajao sve bliskiji pokojnom predsjedniku - vie kad bismo se susreli u etiri oka ne go kad bismo bili na sjednicama - tako se zavjesa, koja je od prvog dana bila meu nama, stala umnaati. Bila jedna i dola jo jedna, pri svakom susretu po jedna nova, sve prozirne, a ni jedna probojna! Bilo mi je jasno da bliskosti izmeu mene i tog ovjeka ne moe i nee biti. Ono to on trai od mene, da se smijem njegovim laprdanjima, da ga uvaavam i volim, ja mu pruiti ne mogu. Vidio sam da je misaonost toga 45 Ako ovo, ili ovomu neto slino, epe proita u novina ma, u to sumnjam, jer se taj itanjem ne bavi; ako je to uo preko neke radio-postaje, u to takoer sumnjam, jer on od silnih putovanja i posjeta ovomu i onomu nema kada radio sluati; ako mu ovo tko prepria, to ponovo sumnjam, jer on u drutvu pria viceve, pa ne eli da mu generalska pisma kvare veselje; ali, ako on, unato svemu ovomu, doe do ad miralova miljenja, on, prije svega, od toga nee razumjeti nita. On u svakom tekstu i svemu to uje trai sebe, i prema napisanom i uvenom odnosi se onako kakvim je sebe u tim rijeima i u tom tivu vidio - lijepim ili runim. A on je u ge neralskom pismu sebe vidio runim. Kao ostarjela kurtizana

(t-v ovjeka neplodna pustara, a duhovnost kaljua puna aba krastaa. Zapazio sam da njegovo podilaenje predsjedniku ne nailazi na odziv, jer taj ulizice nije volio. Osjetio sam da epe sumnja u mene kao u onoga koji ga potkopava kod predsjednika i ne doputa mu da bude drugi do prvoga, po uzdanik i nasljednik. Bilo je vidljivo da izmeu njega i predsjednika nikakve bliskosti nema, da njegovo ulizivanje i pus tinju u glavi predsjednik jedva podnosi. uenju nije bilo mjesta! Kakve bliskosti moe biti izmeu prizemlja i krova viekatnice? - Gdje ste ovoga nali? - upitao sam predsjednika kad mi je sve to postalo isto. - Gdje i ostale! Pozvao sam, i tko je za mnom poao, taj za mnom ide - odgovorio je. - Nije mi se odazvalo mnogo onih iz sedamdeset i prve, a on se odazvao. A onda je uutio i zamislio se. - Da sam imao nekoga drugoga, boljeg od epe, pa da sam njega poslao u Beograd, moda smo se sa Srbima mogli mirnije razii - rekao je tiho, rije po rije, kao da ne govori meni, kao da govori nekom u daljini. - Zar? - zaudio sam se samo jednom rijeju, da ne preki nem njegov razgovor s daljinama, da ga samo potaknem. - Uvjeren sam! Nije znao posao, petljao je, priao viceve i izvodio skeeve. Uplaio se, ostao bez glave! Nita! Ni pame ti, ni hrabrosti! - zavrio je. Nakon toga razgovora stvari su mi postale jo bistrije. Vodi sam gledao dno! Sad mi je bilo jasno zato dotini savjetodavac ne moe izrei ni jedan savjet, zato se toliko trudi da u javnosti sebe predstavi kao drugog do prvog, i kao pouzdanika i intimusa prvoga, zato podilazi prvomu i zato se prvi prema njemu ponaa suzdrano i eli ga postupno od sebe udaljiti. A sve je to bilo stoga to je prvi, preminuli predsjednik, imao duboku odbojnost prema intelektualno neplodnim i nedjelotvornim brbljavcima, posebice ako su uz umnu jalovost i praktinu nedjelotvornost prikrpili i blagorjeivo ulizivanje. E, to kod njega nije prolazilo! Zato sam ve tada, iako je jo sjedio uvrh stola, predsjedajuem s desne strane, vidio kako epe Bevanda iz drutva savjetodavaca i pouzdanika nepovratno odlazi. Kad je otiao, prividno svojom voljom, doista pet minuta prije nego e sasvim biti potisnut u kraj, da bi izbjegao stigmu neupotrebljiva i odbaena ovjeka, sam se proglasio buntovnikom protiv politike prema Bosni, a po novinama je priao i priao o svojoj posebnoj, intelektualnoj i emotivnoj bliskosti s predsjednikom, koje su pomutili spletkari, kakav je mladi Alojz Aganovi i njegov zatitnik Bogdan Grina. Nisam bio jedini, ali sam bio meu rijetkima koji su znali da je ovo o bliskosti s predsjednikom neistina nad neistinama. Meutim, bio sam potpuno osamljen u predvianju da e on, neumorno priajui na najvioj razini, nametnuti javnosti sliku o sebi, koja e biti sazdana od samih neistina. U toj e graevini svaka cigla biti la, a sve e cigle u velebnom spomeniku na oku pu drati malter pravljen od pijeska to ga viju svakodnevne vijavice i epina pljuvaka koja nastaje, koja pjeni oko jezika dok govori i govori. Nakon ovog uvida u stanje stvari, kako bi se reklo politikim rjenikom, nakon spoznaja o umnoj neplodnosti, o lijenosti, o podilaenju i gradnji svoje slike od crepia lai, mogao sam se, dok bi savjetodavne sjednice trajale, mirno posvetiti promatranju frizure i brade epe Bevande. Prije zgode u Rudmilinoj brijanici, zgode koju u ispriati, mislio sam da ljudi koji kosu iaju na kratko, na jea, ine to stoga to je tako lake prati glavu i njegovati kosu. Duga se kosa tee sui kod pranja i kod znojenja, i za nju uvijek u stra47

njem depu mora imati ealj. Kratku sam kosu i sam nosio dok sam se iao svakog tjedna, obuvao vojnike izme i gazio po sagu od rascvjetane majine duice, sagu koji je pokrivao strmine i dolove travnatog Zlatibora. Toga sam dana zatekao Rudmilu kako ia na jea kosu na glavi meni nepoznata mladia. Radila je samo noicama preko elja. Morala je, reckajui kosu, u prvi mi se mah uinilo, na istu duinu, prijei preko itave glave. Mislio sam, gle dajui to reckanje uzdu i poprijeko tjemena, kako je takvo podiivanje munije i dugotrajnije od svakog drugog. Na red su ekala jo dvojica ispred mene i nije mi bilo svejedno koliko e to ianje potrajati. Rudmila se svojski trudila da posao obavi kako valja i to prije. Kad je procijenila da je sa ianjem ove zahtjevne frizure gotova, uzela je runo ogledalo, namjestila ga muteriji iza potiljka da svoju glavu moe vidjeti i sprijeda, u zidnom, i straga, u runom ogledalu. Svi smo oekivali da e se muterija ogledati sprijeda i straga, ustati sa sjedala i, kad mu Rudmila strese dlake s odjee, platiti i otii svojim putem. Ali smo se svi prevarili! Mladi je vrtio glavom lijevo-desno, gore-dolje, a onda je kaiprstom desne ruke pokazao jedno mjesto na glavi. - Ovdje bi trebalo jo malo skratiti - rekao je i Rudmila se morala ponovo prihvatiti elja i noica. ianje se nastavilo do jo jednog ogledanja i jo jednog ovdje malo. Ponavljalo se to vie od pet puta i Rudmila je pokazivala i uljudnost i strpljenje, ali se po njenu smijeku vidjelo da je na rubu strpljenja kad bi mladi ponovo izgovo rio ovdje malo, i kad bi reckanje na sitno morala nastaviti. Kad joj je ipak toga ovdje malo bilo previe, ne gubei ni strpljenje ni uljudnost, a ipak vidljivo ljuta, mladiu je rekla: - Ti hoe da ti napravim frizuru na okruglo, kao jaje. Ali ja to ne mogu, jer ti je glava okasta. to sam ja tomu kriva? Tek tada sam shvatio emu slui to ovdje malo i ovdje malo. Od okaste napraviti okruglu glavu! Je li to sluaj sa 48........... svakim ovjekom koji takvu frizuru nosi, ne znam, ali je s tim mladiem tako bilo. Meni se otada ini da svi, pa i epe, takvu frizuru nose kako bi od okaste glave napravili okruglu. Kod epe Bevande moe se raditi i o drugim poticajima. Prvi je, da izgleda mlai, to mlai, najbolje pubertetlija. I drugi je, da kratkom kosom umanji lo dojam to ga ostavlja njegovo izrazito nisko elo. Dodue, teorija je o niskom elu kao znaku male pameti odavno ustuknula pred spoznajom da je umna sposobnost vezana uz veliinu modane kore, a ne visinu ela. Ipak, kao predrasuda, ili kao pjesnika figura, i dalje ivi strah od ljudi niskoga ela. Istinu rei, mene ti dopunski poticaji nisu previe zaokupljali, koliko me je zaokupljalo pitanje kako odrastao i zreo ovjek, koji je ludorije mladosti ostavio za sobom, moe pod ealj i noice ii svaki tjedan i na brijakom stolcu prosjediti sat vremena, dok brico recka malo ovdje i malo ondje. To mi u glavu nije ilo. Valjda zato to mi je glava okasta, a ja nikad nisam poelio da mi bude okrugla. A tek brada epe Bevande! Brada nebrijana! Slino kao i sa frizurom na je! Kako ovjek koji se blii sedamdesetoj, bez ikakve potrebe, jer se obrijati dade za pet minuta, moe svako jutro pred ogledalom tucati bradu i podbradak, zaliske i brkove vie od pola sata? Recni ovdje malo, recni tamo malo vie, da lice bude oblo, da se ne vide bore i bradavice, liajevi i pristii, da je manje upadljiva omlohavljena koa podvoljka. Sve to ostavljam postrance, jer su slina pitanja ostala bez odgovora i kad su bila vezana uz kosu. Mene epina brada zaokuplja samo radi tajne koja se ispod nje krije, tajne koja je objelodanjena, i epe bi dobro uinio da je bradu obrijao i pokazao kako tajna ne postoji. Nije to uinio kad je tajna provaljena, a ne ini to ni

danas. I dalje, s vie vrsta noica, svako jutro recka tamo, rec-ka amo. ini se da ispod brade tajne nema, da je tajna u recka-nju. Ali je pria o tajni ispod brade ipak viestruko zanimljiva. Prvi sam put o tajni to je ta brada krije neto proitao na stranicama beogradskog tabloida Sazvea na poetku 90. godine, kad je epe Bevanda postao lan Predsjednitva drave koja se raspadala. Otada, od vremena do vremena pa sve do prije pola godine, itao sam o toj tajni, u razliitim inter pretacijama, na nekoliko mjesta. Prii koja potjee iz kaznionice u Srijemskoj Mitrovici, gdje je epe Bevanda, kako smo vidjeli, na krevetu ubojice svoje bake izdravao kaznu koju je zaradio kao pripadnik hrvatskog proljea sedamdeset i prve godine, drugim rijeima, kao hrvatski nacionalist u komunistikom znaenju - kao neprijatelj drave broj jedan - ne moe se porei ni duhovitost ni sarkazam na ono to je epu snalo, da je osuen za ono to doista nije bio. Ako me pamenje dobro slui, a slui me uvijek kad pamtim grau koju u jednom negdje ispriati, u Sazveu je pisalo: Manojlo Aleksi, prevarant koji je diljem zemlje, predstavljajui se kao pilot, nudio naivnima usluge da e ih avionom odvesti tamo gdje se lopatom zgre lova za treinu putnog troka koji bi imali kad bi avionsku kartu kupili na uzletitu, izdravao je dugogodinju kaznu zatvora u kaznenopopravnom domu u Srijemskoj Mitrovici. Prevario je mnoge, varao je dugo vremena i postojala je vjerojatnost da e sa starim poslom nastaviti im bude puten na slobodu. Zato su ga i osudili na tako visoku kaznu! Doekivao je i ispraao mnoge zatvorenike koji bi tamnovali samo po koju godinu. Tako je mogao biti sobni starjeina mnogim politiarima. Medu njima i sadanjem lanu Predsjednitva drave iz Hrvatske. O svom nekadanjem tieniku Manojlo kae danas: - To je miran ovjek, ak i dobar drug. Mnogo dri do svog izgleda, do brade i kose. Mnogo taj ovjek sliku svoju ljubi! Pitao sam se emu toliko lickanje i gizdanje? Tko bi ga u zatvoru mogao gledati! 50

Nema tamo ena. Pa sam ga jednom upitao to ne obrije bradu, to bi mu bilo lake nego da je tuca svako jutro. Rekao mi je u povjerenju, samo za mene i da nikomu drugomu ne kaem, da ispod brade ima brazgotinu u obliku slova U. To je sam sebi jednom urezao, neka se do groba zna to je i tko je. Kad bi mu to U vidjeli straari rodom iz Like, koji slovo U ne mogu vidjeti ni u itanci, iz dana bi ga u dan mlatili kao vola u kupusu. U ovu se priu, kad je bila ispriana, vjerovalo do kraja, prvenstveno u krugovima italaca Sazvea, jer se inilo loginim da nacionalist iz sedamdeset i prve i nacionalist iz devedesete godine nosi na podbratku brazgotinu u obliku slova U. To je znak prepoznavanja meu nacionalistima i pokazuje se onomu komu ga treba pokazati. Neto kao vizualna lozinka. Moda je i netko neupuen, tko nije pripadao saz- vjeu oko Sazvea, vjerovao da ta brazgotina na epinu podbratku postoji po logici: ovjek je bio u nacionalnom zanosu i noiem je na podbratku urezao znak toga zanosa, neka ostane zapamen! Ali, tko god je poznavao politike padove i uspone epe Bevande, njegovu politiku putanju slinu putanji to je izmeu kore i drveta ostavlja crv potkornjak, prije nego e izii kroz rupicu i pretvoriti se u leptira, taj ni u to slovo ni u bilo kakve druge tragove minulih politikih uvjerenja na tijelu toga ovjeka nije mogao vjerovati. Koliko je politikih zanosa u svom ivotu imao - od pristalice klasne borbe iskaljivane na bogatim seljacima, preko otpora staljinistima i podrke drugu Titu, do gorljivog privrenika Titove zamisli o rotiranju kad rova, to e rei zamjene starih mladima, to ga je, neopravdano, gurnulo meu nacionaliste da je o svakom zanosu ostavio i najmanji trag na tijelu, brazgotinu ili tetovau, danas bi bio sav iaran i izbrazdan od glave do pete, i po tome najozbiljniji kandidat za pobjednika na natjecanjima to ih istetovirani, ne znam u kojem gradu, prireuju jednom godinje na nivou drave. 51

Ne, on takve zapise na svom tijelu nije ostavljao! Ne zato to arkih politikih zanosa nije imao, ve zato to ih nije dr ao vrijednim pamenja. Sve su te ideologije i te politike, grabljene iz dnevnih zbivanja bez imalo probiranja, epi sluile za promicanje jedne jedine vrijednosti - sama sebe. Zato bi onda o njima ostavljao trag na svom tijelu? Zato, kad bi najvie volio da traga o toj putanji, o tom lutanju, slian tragu crva izmeu kore i drveta prije nego e izii na rupicu i okrilatiti, ne ostane ni na drvetu koje ga je othranilo ni na papiru koji se od tog drveta pravi. Ako na epinu podbratku ima ikakav znak, onda bi to morao biti zatitni znak proizvoaa ambrina mirisa. Kako taj znak izgleda, sada, nitko ne zna i zato ga je nemogue prepoznati. Naime, ta izluevina iz ui i jetre glavate uljeure, ta siva ljepljiva tekuina, koja se kao zain upotrebljava u proizvodnji parfema, kao svaka sluz i slina, ni kad se skrutnuta nae na morskom alu, nema stalnog i prepoznatljivog oblika, pa tvorniari nisu ni pokuali da joj ime ispisano slovima zamijene znakom porijekla, kao to ine u sluajevima kad aromatinu tvar dobivaju iz trava i drvea. On je bio samo pripadnik mlade arivistike generacije koja je slijedila Titovu zamisao da u kratkom vremenu doe do rotiranja kadrova, to je znailo da mladi obrazovaniji komunisti zamijene stare, nesposobne i onemoale. Sve, izuzev tvorca te zamisli! Igrom sluaja, privida i sjena, kad su mladi pretjerali, a starci se protiv toga pobunili i traili od Tita da obuzda mlaariju, pristae su rotacije zavrili kao nacionalisti, ljuti neprijatelji socijalistike drave. Ako bi se tu radilo o kakvoj ideologiji, o emu nije lako suditi, ona bi se mogla zvati generacijska rotacija, obvezno istomiljenika, koja je, jer je dirigent bio starac zabrinut za svoj poloaj kad mu se pod nogama zaljuljalo tlo, za mlade zavrila tragino. - Drugovi i drugarice - rekao je tom prilikom epe Bevanda u ulozi saborskog zastupnika - vrijeme je ve poodmaklo, ali ja moram neto rei o Deklaraciji i o toj buci koja se oko nje u javnosti podigla. Nije nas iznenadilo bacanje bombe na jugoslavenska predstavnitva u Americi i Kanadi, jer znamo tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica koje misle da mogu nauditi socijalistikoj Jugoslaviji. Ali nas je iznenadila Deklaracija koju svrstavam u isti ko s nekolicinom bombaa. Deklaracija, po mom miljenju - ni sam lingvist - nema nikakve veze s naukom, ve i zbog toga to nije pokuala nauno rjeavati stvari. Kad sam proitao Deklaraciju, sjeo sam i zamislio se. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako je to politika diverzija uperena protiv socijalistikog razvoja nae zemlje. Uperena protiv onoga to je najsvetije, a to je bratstvo i jedinstvo. Oni bombai, s koje god strane dolazili, doi e sigurno pod udar, ne samo naeg, hrvatskog naroda, nego svih naroda nae socijalistike domovine. Sad se ti potpisnici Deklaracije postavljaju odbranaki, da nisu znali to potpisuju, da su ih u to drugi uvalili, a neki kau i da su bili pijani kad su to potpisivali. Ako su to takvi lju di da ne znaju to potpisuju i da pijani potpisuju to im se gurne na potpis, onda se ja pitam kakva su knjievna djela koje piu ti ljudi. Jer, ako netko stavlja na neto svoj potpis u pijanom stanju, vjerojatno i svoje knjige pie u pijanom stanju. ...M Manojlo Aleksi, dugogodinji sobni starjeina, lani pilot i neizljeivi prevarant, znao je zato robija. Njegov tienik epe Bevanda, miran ovjek i dobar drug koji zbog brazgotine u obliku slova U ne brije podbradak, nije bio takve sree. Njega su osudili na trogodinju robiju zbog nedjela na liniji hrvatskog nacionalizma, od ega se on na sudu nogama, rukama i jezikom pokuao ograditi, s pravom, jer on ni u kojem obliku nacionalist nije bio. Ni u komunistikom tumaenju toga pojma, kad je nacionalist sinonim faista, ni u smislu to je znanost pripisuje toj rijei, kad je nacionalist isto to i rodoljub. Za njegovo se robovanje s pravom moe rei neljudi osudie nevina ovjeka!

Pridruujem se onim zastupnicima koji trae da se objelodane imena potpisnika, da ih se ne samo politiki osudi nego da i tuilatvo pokrene krivini postupak protiv odgovornih za to sramotno djelo. ovjek koji je to rekao, nacionalist, rodoljub i patriot ne moe biti, ni ako u naredne tri godine promijeni svoje gledite i usvoji stav o imenu hrvatskog jezika koji su i prezreni potpisnici Deklaracije imali. Manojlo Aleksi, epin sobni starjeina, znao je za to robuje. epe Bevanda je pak robovao za nita! Nije mogue da je i on neto u pijanom stanju potpisao? Ili su ga za to, kao i on potpisnike Deklaracije, drugi, njemu slini, optuili? Nema u njegovoj saborskoj besjedi o imenu jezika ni politike ni ideologije. U rijeima to ih je u besjedi o jeziku upotrijebio i to ih je do ludila ponavljao u svakom drugom govoru - socijalistika domovina, socijalistiki razvoj, samoupravni socijalizam, narodi nae socijalistike domovine, bratstvo i jedinstvo - nema ni trunka iskrenosti, sve je to ambra. Sluzava, siva i ljepljiva masa naplavljena na nau obalu ili dovezena u utrobi laa. Kad se osamdeset i devete naao uz bok pokojnog predsjednika, koji je kad i on tamnovao zbog nacionalistikog skretanja, ali je, za razliku od epe, znao za to robuje, Bevandi su potpisnici Deklaracije o imenu hrvatskog jezika stavili pod nos besjedu o knjievnicima koji pijani piu knjige i jo pijaniji se bave lingvistikom. - Sto vi hoete!? Tada sam govorio onako, a sada govorim ovako. to se tu promijenilo? Nita! I tada i sada ja sam ostao isti. Ja! - odgovorio je na podmetanja. Vee potvrde da se sebe sama moe proglasiti politikom i ideologijom od ovoga nema. Jo je samo trebalo rei da, dok on ostaje isti, mijenja se samo ambra, miris za umanjivanje neugodnih vonjeva, i sve bi bilo kazano. Jovan Bori, predstavnik Srbije u Predsjednitvu Jugoslavije, kad je u tom istom Predsjednitvu sjedio i epe Bevanda, poto im se drava, za obojicu neoekivano, raspala, napisao je knjigu Jugini poslednji dani, koja moe posluiti kao dokaz koje su sve, i kakve su sve, sluajnosti sudjelovale u nastanku drave kojoj e nakon desetak godina predsjednik postati epe Bevanda. Tko Jovana Boria ne poznaje iz vremena njegova javnog djelovanja, taj e iz njegove knjige - osim njegove vanjtine, ovjeka niska rastom, ovjeka za ilustraciju uzreice da se papar dri u maloj posudi, to se u knjizi bez slikovnih priloga ne moe vidjeti - upoznati vrsnog politiara, lucidna, smiona i jeziava, iji se savjeti, sreom, nisu sluali, ali da su se sluali, teko da bi njegov drug iz Predsjednitva epe Bevanda ikada bio predsjednik samostalne drave. Budui da se s njima ustro prepirao hoe li Jugoslavija ostati cijela ili e se raspasti i, ako je za raspad, po kojim e se avovima razderati, jer su estorica predstavnika republika i dvojica predstavnika pokrajina u Predsjednitvu bila glavna lica dramatinog raspadanja drave, Bori u svom dnevniku nije mogao opisati raspad drave a da ne portretira glavna lica u tim zbivanjima. Biljeei iz dana u dan ono to bi se u pojedinom danu zbilo, Boriev je dnevnik nepatvoreni dokument, neuglaen, sirov i surov. Kao ogrezli politiar, Bori, taj mali sud pun ljute paprike, redovno govori politikim jezikom, i kad opisuje stanovita pojedinaca u Predsjednitvu, i kad biljei zakljuke i kad se uputa u prognoziranje onoga to bi se moglo dogoditi. Za sve mu je to dovoljan suhoparni politiki jezik. Ali, ima trenutaka, rijetkih dodue, kad zastrani u jezik koji nije njegov, a mogli bismo ga, s mnogo ograda, nazvati literarnim, ako ni zbog ega drugoga, zato to je snano subjektivno obojen. Koliko god to jezino zastranjenje izbjegavao u svim drugim sluajevima, kad se u sreditu dnevne biljeke nae njegov drug epe Bevanda, on ne moe odoljeti iaenju i ne pribiljeiti .55L

ono to spada u beletristiku, neto slino ovomu to pria ova pripovijest. Kad opie to se dotinog dana zbilo, kad kae to je uinio, kako se ponio i to je rekao epe Bevanda, Bori e upotrijebiti jedan od usklika za ove prigode: lakrdija, cirkus, nevieno, ludo, blesavo, i tko je ovoga ovamo poslao! Razumije se da je Boriu, poto je Slovencima doputeno da se osamostale, bila lakrdija sve to bi hrvatska strana, sad jedini remetilaki imbenik, predloila, ali, kad se od te mogunosti ogradi i ima u vidu samo ono to se u odreenom trenutku zbilo i kako se ponio epe Bevanda, onda se ne moe ne sloiti s Boriem da tu ima i cirkusa i lakrdije. Koliko hoe! Tako u prvoj prii od dvije, to u ih izvaditi iz tog dnevnika, Bori opisuje uzbunu koja je nastala u Predsjednitvu kad se doznalo da general Mirko Keber za potrebe hrvatske garde iz Maarske uvozi oruje, uglavnom strojnice i municiju. Kad je uvoz oruja bio dokazan zapanjujuom videosnimkom razgovora generala Kebera i podmetnutog uhode, koji je vjerodostojnost razgovora poslije posvjedoio, kad se protiv dokaza nije moglo uiniti nita, istog trenutka, na sjednici Predsjednitva, epe Bevanda potvruje njenu istinitost. Jest, oruje je uvezeno - rekao je, blijed i uplaen. - Ali kupovanje oruja ne znai istovremeno da e garda i general Keber tim orujem ruiti Jugoslaviju. Tko je vidio dovoditi to jedno s drugim u vezu! Potkrijepit u to primjerom. Graani u pojedinim dravama Sjedinjenih Amerikih Drava kupuju slobodno oruje i dre ga u kui. Mnogo opasnije oruje od Keberovih kalanjikova! A centralnim vlastima te svjetske velesile to nita ne smeta. Jer, koliko god tog oruja graani imali, oni njime ne namjeravaju ruiti dravu. Bori tu usporedbu naziva lakrdijom i pita se gdje taj ivi, misli li on ozbiljno o tom to pria, tko je toga ovamo poslao i nisu li njega ovamo poslali da sve oko sebe zajebava u zdrav mozak?

Robusnog i primitivnog srpskog generala Ristu Muu, koji je ispravno shvatio da takvo razmiljanje zahtijeva njegovo djelovanje, obuzeo je bijes i, uz nekoliko sonih psovki, krenuo je u namjeri da se akama obrauna s braniteljem uvoza i raspodjele oruja na nain kako to Amerikanci rade. Mir ni i pametni general eljko Putalj, koji je uz Muu prisustvovao sjednici Predsjednitva, smirio je svoga kolegu i nagovo rio ga da izie na terasu i udahne malo svjeeg zraka. Bori dnevni zapis zavrava jadikovkom da ovo dobru ne vodi, ovo lakrdijaenje ozbiljnim stvarima. Druga scena cirkusa i ciganluka, od mnogih koje se u knjizi opisuju, a ja ih ovdje ne namjeravam navoditi, dogaa se u nekoj, za mene neprepoznatljivoj prostoriji. Ne tamo gdje je Predsjednitvo redovito odravalo sjednice! Tu je stol, valjda okrugao, oko kojeg je sjelo osam lanova Predsjednitva. A tu je i nekakvo gledalite, oko stola, uza sva etiri zida, ili je na galeriji. Ili su lanovi Predsjednitva i njihov stol na pozornici, a promatrai su ispod njih, u parteru. Boriu je to mjesto dobro poznato, pa ga kao poznatu stvar nema potrebe opisi vati. Na nama je, ako elimo shvatiti priu, potrebno imati predodbu te dvorane. Na dnevnom je redu sjednice izbor rotirajueg predsjednika komu mandat traje godinu dana. Rotira se po unaprijed odreenom redoslijedu. To bi u mirno vrijeme bila puka formalnost koja se obavlja za desetak minuta, ali je vrijeme krizno, drava se raspada! Na redu je da predsjedniku palicu uz me predstavnik Hrvatske, epe Bevanda. Ali on pri glasovanju, koje je u mirnim vremenima uvijek bilo jednoglasno, ne moe dobiti veinu. Dobiva etiri glasa i za veinu mu je potreban jo jedan. Tko da mu ga dade, pa da ovjek bude ustoli en na prestolje koje stoji na babljim zubima! Ostarjela drava pa joj se zubi klimaju! A epi ne daju taj jedan glas, jer ono oruje to ga je iz Maarske uvezao Mirko Keber nije ostalo bez utjecaja na stabilnost drave, kao to je na stabilnost Sjedi57

njenih Amerikih Drava ostalo bez utjecaja oruje to ga kupuju ameriki dravljani. Osim toga gafa s orujem, kae Jovi, ista je ludost da predsejdnik drave postane ovjek koji je izjavio kako mu je cilj, kad doe na vlast, rasturiti dravu. Jovan Bori je govorio istinu. To je epe Bevanda uoi svog izbora za predsjednika doista izloio kao svoj program. Netko e rei da ovjek ne zna drati jezik za zubima. To je udo nevieno! To ne smije proi! uskliknuo je Jovan Bori i to zapisao u svoj dnevnik. Zasjeda se danas, zasjeda sutra, zasjeda se i trei dan! U gledalitu su i promatrai europskih drava, pritiu, trae da se izabere onaj tko na red dolazi, ali ni oni taj jedan glas ne mogu pritiskom iscijediti. Treeg dana, u jednom neoekivanom trenutku, kao da se probudio iz dugog mamurluka, Sinan Krasnici, podoficir jugoslavenske vojske i srpska marioneta, inae predstavnik Kosova, uzima rije i izjavljuje da se i on prikljuuje onoj etvorici to svoj glas daju epi Bevandi. - Red ga je, pa neka bude! - obrazloio je svoj novi stav Sinan Krasnici. U tom trenutku, biljei Jovan Bori u svom dnevniku, epe Bevanda ustade, podignu ruke uvis, okrenu se oko sebe, da ga svi u lice vide i prema gledalitu viknu: Ja sam predsjednik. Objavite gradu i svijetu! Ni primopredaje dunosti, ni inauguracijske besje de, ni estitki novoizabranom! Nita! Cirkus! Iz tog je cirkusa, iz te dvorane za koju ne znamo gdje je, epe otiao na aerodrom i za dva sata bio u Zagrebu. Kao predsjednik se nikad vie nije vratio u sjedite Predsjednitva. Iz Zagreba je krnjem Predsjednitvu u Beogradu slao poruke da bez njega nita ne smiju initi, ali ga Bori i njegovo drutvo vie nisu sluali. Nisu ljudi htjeli sudjelovati u cirkuskoj toki: Kako je jedan car carevao da bi sebe ostavio bez carstva. 58 Po looj navici veine politiara, osobito onih koji knjige nikad nisu pisali, u vrijeme kad ga je od sebe odgurnuo pokojni predsjednik, i Zepe je Bevanda napisao knjigu o istom sadraju o kojem govori i dnevnik Jovana Boria, i sa slinim naslovom. Jer, i u naslovu Kako sam je sruio ugraeno je raspadanje drave kojoj su epe i Bori bili na elu. Teko je rei da je epe napisao knjigu, iako iznad naslova Kako sam je sruio stoji njegovo ime i prezime, a na ovitku njegova slika s karakteristinom bradom i kosom. Stupanj je njegove pismenosti, i gramatike i logike, prilino nizak. U svakom sluaju, nii od razine koja jami da bi knjigu, bilo koje vrijednosti, mogao napisati. Potraio je pomo. Ne pomo bilo kojeg novinara, nego pomo Darka Nia, koji je nekoliko godina radio kao profesionalni pisac memoara bivih partizanskih generala i komesara, istih onih koji su, zajedno sa epinim ocem pirom, stvarali dravu, koju e epe ruiti i o tome knjigu pisati. Taj samozatajni profesionalac obavio je posao po elji naruitelja. U nekrologu Danku Niu, koji je pre minuo upravo kad je epe zasjeo na Nikolcu na predsjed niku stolicu, moe se proitati da taj ovjek nije bio samo dobar pjesnik pjesama o likim drijepcima i kobilama, nego je bio i vjet tuma misli i djela ljudi koji grade povijest. I drugi ljudi, koji su upueni u pisarske radove Danka Nia, tvrde da je pisac oda kobilama i drijepcima bio vjet u stavljanju na papir zgoda, podataka, misli i raspoloenja to ih je sluao iz usta svojih poslodavaca. Da je, tovie, u tekst mogao prenijeti i stilske oznake njihova usmenog kazivanja. Iz tih bi se pohvala moglo zakljuiti da je epina slika, koja proizilazi iz knjige Kako sam je sruio, vjernija originalu nego da ju je sam Bevanda pisao svojom rukom, svojim stilom i stilom. Dvije stvari, ne raunajui u to sadraj i naslove, o kojima sam rekao to sam imao rei, povezuju knjigu epe Bevande s knjigom Jovana Boria. U jednoj stvari, iako je i ona poveznica dviju knjiga, knjige se ne slau, a u drugoj, koja ih jae vee, knjige se potpuno podudaraju.

Slika to je o ulozi epe Bevande u raspadu savezne drave daje Bori razlikuje se od slike to je sam Bevanda, odnosno njegov pisar, daje o sebi. U Borievoj knjizi je epe zbunjen, preplaen i u dravne poslove neupuen ovjek. ovjek koji je preko noi od robijaa postao lan Predsjednitva drave, u ijim je kaznionicama, i to zbog politike, robijao! ovjek kojem je navrh jezika ono to i na dnu podsvijesti, da e tu dravu, tog svoga tamniara, razoriti i tako, osveujui se, olakati duu i s plea skinuti breme srama to mu ga je ta drava uprtila na lea! Konano, to je ovjek iji su stavovi to ih zauzima u Predsjednitvu, ili loe zapamena instrukcija dobivena u Zagrebu iz usta svoga efa, ili pozivanje na ono to bi rekao Ivan Slomek, predstavnik Slovenije u Predsjednitvu. Taj Ivan Slomek, po Borievu sudu, bio je oslonac u nevolji epi Bevandi, i kad bi zaboravio instrukcije dobivene prije odlaska iz Zagreba, i kad bi ga izdalo nadahnue vic-majstora, i kad ne bi uspio ozbiljne razgovore skrenuti u neozbiljno naklapanje. U svim tim sluajevima, rekao bi da se slae s onim to je kazao drug Slomek. I dobro je to bi to rekao, jer ono to bi Slomek rekao, kako se vidi iz Borievih dnevnih zapisa, nije imalo mane. Ali, vidi nevolje, Slomek je sve rjee i rjee dolazio na sjednice. epe bi bez Slomeka, kako Bori s nasladom biljei, nalikovao na visoko izrasli grah kojem su iz zemlje kraj korijena iupali trstiku uz koju se grah popeo i na kojoj je procvjetao. Tih bi dana, bez trstike koja ga je inila uspravnim, pao na pod i motao se svima u Predsjednitvu oko nogu. Nasuprot epinoj slici u Borievoj knjizi Jugini posljednji dani stoji epina slika u vlastitoj knjizi Kako sam je sruio, koju je napisao vjet pisac tuih misli i uspomena. U toj je knjizi epe Bevanda alfa i omega, ishodite svih zamisli, smioni kormilar u raspravama, formulator svih znaajnih odluka i vidovit politiar, koji naknadno tvrdi da je znao to e se dogoditi, i to sedam godina nakon proricanja, dokazuje onim to se u meuvremenu doista dogodilo. Nema greke, kao ni u

jednom prorotvu koje se izrie unatrag! Nita udno, u svim memoarima, koje ne pie nosilac memorije nego njegov pisar, glavno je lice, onaj iz ijeg se sjeanja crpe graa, sve i sva. Bolji u pisarevoj knjizi nego u svom sjeanju. I tko je za to odgovoran? Pisar? Kojeta! Odredite samo to je tu roba, a potom tko tu robu prodaje a tko kupuje, i sve e vam o krivcu biti jasno. Zaudo, gotovo nevjerojatno, u drugoj poveznici dviju knjiga Bori se i Bevanda slau. Rije je o cirkusu i cirkusiranju, lakrdiji i lakrdijanju, harlekinstvu i zajebavanju u zdrav mozak. to je o tomu zabiljeio Bori, i kako je to izgledalo, zabiljeio sam i sam u dvije sliice. Nasuprot Borievu miljenju da je lakrdijanje neodvojivo od epine osobe, da je lakrdijanje osnovna karakteristika lakrdijaa i da se to razdvojiti ne da, Bevanda svoje lakrdijanje, cirkusiranje, harlekinstvo i tucanje u zdrav mozak vidi kao svoju profinjenu taktiku i svoje virtuozno, lukavstvo u hrvanju s opasnim protivnicima, vjeno zlovoljnim kepecom Boriem i robusnim kaplarinom u inu generala, Ristom Muom, koji hoe i da udara, i u dva navrata umalo ga nije odalamio. U epinu je vienju njegovo lakrdijanje slino mudrosti i dovitljivosti onog miia u crtanim filmovima, koji iz gadnih situacija nalazi izlaz, sve da bi pobjegao ispod apa glupe i opasne make. Nae izlaz i nasmije se prema gledalitu! U njegovim je oima lakrdijanje bilo sredstvo... Da ih mota oko plota, Da ih vara oko bara, I da muca kad ih tuca. Dobra je strana ovako usmjerena lakrdijanja, ako povjerujem epi a ne Boriu, da je kontrolirano, to se moe na lak nain izvui iz procjepa. Na isti nain i iz posla do kojeg ti nije stalo, za koji ne mari uspio ili ne uspio, kakav je bio Bevan- din posao u Predsjednitvu stare drave. Jo ako ti je cilj da tu dravu razvali, pa i ne moe drugo, uz Boria i Muu, uvare te drave, nego izvoditi cirkuske igre jednu za drugom.

A loa je strana toga lakrdijanja, ako se ne kontrolira, ako je ono to je Bori mislio da jest, primarna osobina roenog lakrdijaa, i ako se iskazuje u poslu od ijeg ishoda ovise ivot, mir i sudbina mnogih ljudi. Ako se o tome radi, moe se dogoditi da rui ono to bi trebalo graditi, a gradi kaos, zbr ku i sveopu pomutnju, to, ako si pri zdravoj pameti, graditi ne bi smio. I, na kraju, kad odvagne lou i dobru stranu lakrdijanja, mora zakljuiti kako bi najbolje bilo da ga nema ni u obliku kad je taktika, kad je motanje oko plota, ni u obliku kad je lakrdijanje prirodno ponaanje lakrdijaa. Vladanje ne podnosi ni jedno ni drugo, a u vladanju je i jednog i drugog vie nego igdje! Zbrke i muke koliko eli! koja je stajala po strani i zatrao se prema njoj viui da je ona njegova izvanbrana ki. - Zar mi ne slii? - upitao je zabezeknute ribare, i ribari su, ne ki utnjom, neki potvrdno kimajui glavom, morali potvrditi da mu je djevojka zbilja slina. Do tog se trenutka vjerovalo da Estrada ima desetero djece sa sedam ena, a sad je djeci pridodao jo jedno. Ribari su bili u udu. Je li tek pronaena ki dijete neke od Estradinih sedam ljubavnica, ili djevojka ima sama svoju majku, osmu Estradinu ljubavnicu? Nedo umicu je Estrada dao raistiti na licu mjesta. Je li ili nije predsjednik? Zna li on rjeavati krize ili ne zna? Djevojka na koju se ustremio bila je ki Laarni Eriauez, bive filmske zvijezde, s kojom je Estrada, prema njegovoj tvrdnji, imao kratku i, kako su birai mogli vidjeti, plodnu vezu. Kakvo prepoznavanje, kakva sluajnosti Ostavke ovoga puta nije moglo biti! Crkveni su elnici ove uglavnom katolike zemlje, koji su Estradi pomogli da doe na vlast, optuivi njegova prethodnika za grijeh struktura, za mito i korupciju, digli ruke od svog miljenika, koji im je obeao da grijeha struktura nee biti kad on, obian graanin, doe na vlast. Prelati su zautjeli i vie ne smiljaju opravdanja za Estradine postupke kojima daje lo primjer graanima. Crkva vie ne moe pravdati njegovu nerazumnu elju da sebe prikae velikom mukarinom. ak i ene s kojima je imao vanbranu djecu i njegova vjenana ena Luisa, o Estradinoj se mukosti ne ele javno oitovati. Za njih to nije dravno pitanje! A Estrada njihovo iz janjavanje o toj stvari trai. Od toga se Filipincima, i na Estradu u cjelini i na njegovu mukost posebno - smuilo. Kad se kao poznati glumac u ulogama obinog ovjeka koji utjehu trai u krmama, na dnu vinske ae, pojavio kao predsjedniki kandidat, Filipinci su Estradinom pojavom bili oduevljeni i svi su, u oduevljenju, nauili njegovo geslo da e biti predsjednik graanin i predsjednik svih graana. To su oduevljenje potvrdili na iz borima devedeset i osme. Ni godinu dana nije prolo i bili su siti Estradine vladavine. Bilo im je uvrh glave njega i lanova njegova ka] Zamolio sam Juru da ugasi radio, dosta mi je i predsjednika i generala, i glazbe koja prati njihov klin. elim prelistati novine. Najprije Zvijezdu veernjau, toplu vodicu i hrvatsku utnju koja se uestalo javlja i uestalo progovara preglasnim govorom. Ako zanimljivim ne drim ono to sam od jutros preko radija sluao, a ne mogu drati, onda mi se u Veernjaci najzani mljivijim uinio lanak Izmislio ker da bi izbjegao dravni udar. Ne treba ni rei kako me je naslov privukao, jer je upu ivao da u tekstu ispod njega ima neto u vezi s mojim maloprijanjim mislima o mjestu lakrdijanja u politikim poslovima. Ne bi li skrenuo pozornost s goruih dravnih problema - pie u lanku - ekscentrini filipinski predsjednik Joseph Estrada svaki put smisli neto jedinstveno. Ovoga puta, umjesto o politikoj krizi, natjerao je novinare da se raspiu o njegovu novom izvanbranom djetetu. Dok je govorio pred ribarima u provinciji Cehu, koji su zahtijevali njegovu ostavku i prijetili dravnim udarom, Estrada je izveo pravu predstavu. Odjednom je upro prstom u mlaahnu djevojku

bineta, koji sastanke odravaju od pola noi do etiri ujutro, jedui probrana jela i nalijevajui se dobrim vinima. Prije izbora su Filipinci znali da Estrada uspjeno glumi male ljude koji jedva veu kraj s krajem i tugu blae alkoholom, a sada znaju da njihov predsjednik graanin i predsjednik svih graana to isto radi i u ivotu. Uz to to je pijanac, eli da ga smatraju i enskarom. Mnogi analitiari danas se slau da Estrada i dalje samo glumi. Ovoga puta predsjednika! Otvaram Slobodno Primorje i oekujem otro tivo o pismu dvanaestorice generala i o ponienjima kojima je nova vladajua garnitura izvrgnula njihova imena i oslobodilaki rat koji su vodili. Pod urednikom palicom epe Ivania Slobodno Primorje se pretvorilo u jedini oporbeni dnevnik u zemlji nakon treesijeanjskih izbora, na kojima su pobijedili demokratizirani komunisti uz pomo nekoliko malih podrepakih stranaka. Nalazim nekoliko lanaka o predmetu koji e mi progutati dan i vonju u tom danu. Pisali su ih ljudi koje osobno poznajem. Ili su bili moji uenici, ili smo se druili, ili smo radili na nekom zajednikom poslu. Sve ljudi s kojima sam, na ovaj ili onaj nain, lomio i jeo jemeni kruh koji raste na laima maslinika kroz koje prolazimo. Izuzev naslova i podnaslova, ne mogu u vonji itati ni jedan od veih lanaka. Premaram oi! Od sitnog tiva to ga itam vrijedna je pamenja poalica epe Bevande. Novinar ga pita to misli o najavi jo dvadesetorice generala, djelatnih i umirovljenih, da i oni svoje potpise stave ispod pisma. epe Bevanda odgovara: Nita ne znai da ih je i dva puta po dvadeset. Pardon, znai! Znai da Hrvatska vojska ima viak generala, pa se oni sami, kao pametni ljudi, javljaju da budu umirovljeni i kad im je tek trideset i dvije godine. Kao najmlaem od one prve grupe potpisnika! Onom, kako mu je ono ime? Da, Krianu! Ne mora samo Krian sama sebe prekriiti. Mogu to i oni generali koji se ne zovu Kriani. Pola godine nakon prepoznavanja vanbrane keri u pokrajini Cebu, pod pritiskom naroda, Estrada je dao ostavku i vlast je prela na njegovu zamjenicu. Cijeli je svijet obila slika Estrade koji, dok kroz prozor palae obavjetava narod da je podnio ostavku - plae. Neki misle da je to bio jedini trenutak kad nije glumio. Tko god poznaje povijest svoga i drugih naroda, a ja, na svoju nesreu, od toga neto poznajem, zna i za postojanje veselih vladara, lakrdijaa i cirkusanata, harlekina i dvorskih luda. Kad ih ne bi poznavao, kad bi bio bez uvida kako ta veselost nastaje, biva i nestaje, oekivao bi od vladara veseljaka neto veselja u poslu koji je u pravilu neveseo. Ali, kad zna kako s tim stvari stoje, od lakrdijanja u vlasti ne oekuje ni kakvo dobro. Oekuje samo zbrku, nered i iznenaenja, otkrie da se ispod maske lakrdijaa krije nesposobna pijanica i enskar kojem je, kao Josephu Estradi, u izbornoj kampanji uspjelo opsjeniti i prevariti narod, i otkrie da se ispod vica i nasmijana lica krije namrgoeno lice i dua puna zlobe i straha. itam i pitam se tko bi se toj ali, koja vrijea i obezvreuje, mogao smijati? Tko nego onaj koji ne zna voljeti slobodu i leptira koji leti iznad klasalih i procvjetanih travnjaka! Onaj komu je sva ljubav stala u jednu jedinu odnjegovanu dlaku na podbratku. Zadravam se na est slika epe Bevande koje ilustriraju komentar glavnog urednika. Zauzimaju treinu stranice a poredane su izmeu naslova i teksta. Tri su u prvom, a tri u ., 64 65

drugom redu! Ispod slika je legenda: est razliitih lica jednog ovjeka. Ne znam kako e te slike, ta razliita lica, gdje razlike ne ma u faktografiji - brada, kosa, nos, obrve i ostalo to ini lice na svakoj slici ostaju isti - gdje je razlika u izrazu lica, razumjeti italac koji epu Bevandu nije vidio uivo. I to u raznim prigodama. Primjerice, u prigodi kad na premijeri drame U agoniji za rasnu i prelijepu glumicu u glavnoj ulozi, bez povoda, s neobjanjivim gaenjem na lijepo, mudro i rasno, kae: Dobra je, da joj noge ne smrde! Seljankua, ne zna ni papke oprati u lavoru! Ja sam tu priliku imao - na svoju nesreu, ali na sreu ove pripovijesti - i ne mogu ne odati priznanje fotografu koji je to snimio, i tehnikom uredniku koji je tih est portreta naao u hrpi fotografija i posloio ih kako ih je posloio. Portreti otkrivaju da se ispod tih izraza, ispod tih maski, to je svaki izraz lica namjeten za javnost, ne nalazi nikakav dobroudni aljivina. Ispod tih se izraza nalazi neto drugo, neto slojevito i protuslovno, neto namjeteno i jadno. est slika ne treba gledati kao to se rijei itaju, vodoravno. Treba ih itati okomito, sliku iz prvog reda, pa sliku ispod nje u drugom redu. U prvom su redu slike koje su ovjekovje ile polazno stanje, a u drugom one koje nastaju u postupanju, u djelovanju, u akciji. Dakle, slike emo oditavati u parovima, odozgo nadolje, od prvog do treeg para. U prvom paru, na poetnom mjestu nalazi se epina slika koju smo mogli vidjeti na svim usputnim stupovima i proeljima kua. Rukom podboen ovjek obuzet mislima kako nai izlaz iz turobne zamiljenosti i vratiti osmijeh svom i svim drugim turobnim licima. U izrazu lica na donjoj slici prvog para taj je izraz pronaen. Poluotvorene oi i zubi koji se kese izmeu prosijedih dlaka u bradi i brku kazuju da taj, kako je krenuo, namjerava ugristi do boli, uvrijediti i napakostiti. Prva slika u drugom paru odaje ovjeka koji je uz napor i oprez shvatio da pred njim ne stoji nita opasno i nita teko, 66 pa, to e pokazati izraz lica na donjoj slici toga para, pristupa dobrodunom i blagoglagoljivom askanju, o emu god hoe, na nivou za koji ne treba vea naobrazba od etiri razreda osnovne kole. U treem paru slika na poetnom mjestu odaje ovjeka koji je intuitivno proniknuo da se pred njim nalaze monici kojima se treba klanjati, slatkasto smijeiti, prste na jednoj ruci stiskati prstima druge ruke, i to ee vlaiti usne koje se, ne znamo zato, brzo sue. A slika ispod te slike, koja prikazuje epu kako podilazi, moe posluiti kao obrazac lica ulizice, ili biti vrijedan prilog antologiji portreta ljudi u trenutku ulizi vanja i podrepaenja. Tako posloene i tako proitane, slike odaju ovjeka koji svoj izraz u javnosti, svoju masku, gradi prikladno odnosu razliitih dijelova te javnosti prema sebi osobno. Tko ga voli, on mu se dareljivo smijei; tko ga treba za namaz na kriku kruha, tome se ulizuje; tko ga prozire i gleda kritinim oima, toga se boji i mrzi; to je jednostavno i to lako shvati, ponavlja do ludila; to je teko i shvatiti ne moe, to omalovaava; to nikako ne razumije, to u paninom strahu zaobilazi i pravi se kao da to ni uo ni vidio nije. Pokua li tko u toj mnoini izraza lica pronai sredinji, onaj iz kojeg svi izrazi izlaze i u njega uviru, to nee biti ni lice dobriine ni lice aljiva ovjeka. Bit e to lice ovjeka puna straha i mrnje. Straha i mrnje koji jedno drugo potiu, mr nja strah a strah mrnju, i u tom poticanju stvaraju toliko mnotvo izraza lica da ih ni jedan fotograf ne moe poslikati niti bilo koji urednik posloiti.

O kakvoj se tu mrnji radi? O onoj to je potie samoivost koja buja kad je ovjek ugroen - znai, neprestano - i koja se iz ljudskog srca teko upa i kad to svaki dan ini? A ako je ne upa, ako joj dopusti da buja, u srcu nee imati samo busen mrnje, imat e neprohodnu makiju. Ili se radi o mrnji koja nastaje na sjecitima politikih sueljavanja i na stazama gdje se natjeu trkai tko e prvi do jabuke i ija e jabuka biti? Ova dva izvorita mrnje, i sami spojene posude, ne iskljuuju i druge izvore, jer su ti izvori nepobrojivi, ali se svi ti drugi izvori mogu smatrati ispustima dvaju matinih izvorita. Traei sada, dok prolazimo kroz Rogoznicu, kako ovu tvrdnju o matinim izvoritima mrnje i njihovim brojnim ispustima pretoiti u dio ove pripovijesti, pada mi na pamet da bi to bilo najbolje pokazati na dvojbama hou li ili neu prisustvovati misi koja je upriliena na Dan dravnosti. Prvi Dan dravnosti nakon smrti pokojnog predsjednika i izbora njegova nasljednika. Na tu sam misu odluio ne ii, iako sam po protokolu ii morao. Umjesto na nju u crkvu Svetog Marka, otii u na misu zahvalnosti Bogu to nam je dao domovinu i mir u svoju crkvu, u onu u kojoj svake nedjelje u deset sati sudjelujem u misi. Nije mi smetalo to bih misu u crkvi Svetog Marka sluao s bezvjercima, epom Bevandom i njegovom pratnjom, u kojoj su sve sami ateisti, jer mi ta prisutnost nikad nije smetala. Prvo, nitko ne zna dubinu i narav neije vjere i neijeg bez-vjerja, i drugo, svaki odnos prema vjeri koji je ne progoni zas luuje razumijevanje. Bevanda me povrijedio, ali ne i naljutio, sa dvije druge stvari. Mislio sam, prijeem li preko tih uvreda, pojavim li se u crkvi Svetog Marka i stanem li u prvi red s lijeve ili desne strane Bevandi, to moram uiniti po protokolu, odobrit u mu da me i dalje vrijea. Ne izravno, ne osobno, ali neizravne uvrede znaju biti gore od izravnih. Prva je uvreda bila izjava epe Bevande francuskom novinaru dana u obliku vica s pitanjem i odgovorom.

Kakva je razlika izmeu pokojnog hrvatskog predsjednika i ivog srpskog predsjednika, iju je zemlju meunarodna zajednica stavila pod blokadu? - pita se u pitalici. Nikakva - odgovara pitalica, a preko nje i epe Bevanda. - Jedan je pod zemljom, a drugi ne moe iz zemlje. Istina, epe Bevanda taj vic nije smislio, on ga je samo prenio, ali upotrijebiti taj vic u namjeri da svog prethodnika, s kojim je bio vezan pet godina, proglasi zlikovcem, kakvo miljenje o srpskom predsjedniku imaju mnogi ljudi, bila je uvreda svima koji o pokojnom predsjedniku imaju drukije miljenje, i bio je nagovjetaj da e epe svoj mandat odsluiti u znaku poniavanja svojih prethodnika i, istovremeno, poni-avanja onih koji su za epu glasali. Mene je ta uvreda pogodila kao i mnoge druge suradnike pokojnog predsjednika i milijunsko mnotvo ljudi koje ga je tri puta biralo za svog predsjednika i, kad je preminuo, uz zahvalnost otpratila na vjeni poinak. Ali me pogodila i kao prijatelja pokojnog predsjednika, koji je po elji njegove obitelji, a moda i njega samog, nad njegovim lijesom, prije nego e biti sputen u grobnicu, rekao posljednje zbogom i posljednje Poivao u miru Bojem! Znam da je politika igra bez milosti, i kakve ustupke trai od ovjeka koji se njome bavi, ali da se Bogu molim zajedno s ovjekom koji mi upuuje takve uvrede, to mi nije ilo u glavu, makar prisustnost bogosluenju bilo u reiji sto protokola. Nisam htio ni da izostanak s mise bude javni protest. Htio sam to uiniti radi mira u mojoj dui. Druga se uvreda, i opet ne osobna, dogodila u vezi s grijehom struktura. Onom grijehu struktura to su ga filipinski crkveni prelati pripisati korumpiranom predsjedniku Jo-sephu Estradi to je glumca pijanicu dovelo na vlast, i onom grijehu struktura koji e, kad Estrada postane grean za na rod i biskupe, postati nasapunana daska niz koju e glumac koji je glumio predsjednika odsklizati na povijesni otpad.

Kad je prelazak drutvenog vlasnitva u privatno, po diktatu i logici zapadnoeuropskog kapitalizma, uzeo takav zamah da je svakom bio vidljiv i poprimio oblike grabea dobro poznatog iz vremena nastanka kapitalizma, kad se produbila prijetea razlika izmeu siromaha bez posla i novopeenih bogataa, zagrebaki je nadbiskup, vodei kao pastir brigu o miru, skladu i dobrobiti itave zajednice, u jednoj propovijedi uveo u upotrebu sintagmu grijeh struktura, koja posvuda u svijetu gdje se promie katoliko socijalno uenje, znai grijeh onoga koji ima mo, ali je ne upotrebljava za dobro zajednice, nego za svoje osobne probitke. Dobro smiljena sintagma, toliko puta upotrijebljena i na tolikim mjestima, najee bezlino, kod nas je zloupotrijebljena i protumaena kao da se odnosi na pokojnog predsjednika. U takvom tumaenju grijeha struktura prednjaio je epe Bevanda. tovie, on je na toj sintagmi, kad ju je prizemljio i prizemno protumaio - kao da su pokojni predsjednik i njegovi suradnici opljakali zemlju i novac prebacili u strane banke - i dobio mandat predsjednika. Na inauguraciji za predsjednika, kojoj zbog onog vica nisam htio prisustvovati, praen televizijskim kamerama, pred licem nacije, primajui estitku zagrebakog nadbiskupa, s izrazom lica koji se moe vidjeti na donjoj slici u treem paru, epe Bevanda je izjavio, uz glasan smijeh: Nee vie biti grijeha struktura! Moglo bi se rei da mu se omaklo, da mu je niz sklizak jezik kliznulo i ono to nadbiskupu nije bilo drago uti, jer se na ruan nain izopauje ono to je tom sintagmom htio rei. Ali, kad je u nastupnoj besjedi u Saboru ponovio to da vie, majci, nee biti grijeha struktura, moglo se vidjeti da on ne zna o emu se tu radi, da on stvarno misli kako se tu radi o opljakanom novcu koji njega eka u trezorima svjetskih bana ka, i da on tu sintagmu, jer ne zna ni to je vjera ni to je crkveno socijalno uenje, nikada shvatiti nee. Zar ba moram ja, greni pripadnik grijeha struktura, lopov koji nita nije ukrao, prisustvovati bogosluenju zajedno s onim pravednikom, koji je postao grenik im je krivo protumaio grijeh struktura. Zar ba moram tu pokoru preuzeti? Kad sam svom zadarskom prijatelju preko telefona povjerio svoju namjeru, on me je, ne usteui se, zaboravljajui na prijateljstvo i zaogrui se crvenim talarom - ukorio: Koliko se ovo godina druimo? Vie od trideset! Uvijek sam potivao vae miljenje. Mnogo sam se puta osvjedoio u ispravnost toga miljenja. Ali su me uvijek smetale vae prejake emocije. Nisam volio ni vaa klonua ni vau malodunost i povlaenje u sebe. S te mise, ba s te, izostati ne smijete! Treba se smiriti i pretrpjeti uvrede, kolike god one bile i koliko god bile nepravedne! Prepustite vremenu i Bojoj providnosti da oni kau tko pripada grenim strukturama, a tko je i u strukturama moi ostao pravednik. Ako na tu misu ne odete, razoarat ete me! I na tu sam misu otiao. to sam na njoj vidio, a to doi vio? Zagrebaki nadbiskup, koji je pustio u optjecaj sintagmu o grijehu struktura I, nehotice, omoguio njenu zloupotrebu u predizbornom obma njivanju biraa, najvjerojatnije bi se istrgnuo iz zagrljaja epe Bevande koji je na inauguraciji obeao nemogue, da vie nee biti grijeha struktura, zahvalio je Bogu za uspostavu hrvatske drave i pokojnom predsjedniku, pod ijim je vodstvom to osamostaljenje postignuto. U homiliji, ija je svaka rije nekoliko puta odvagnuta prije nego e biti zapisana, pokojnog je predsjednika usporedio s kraljem Davidom, koji nije bio vladar bez mane, kojem se pripisuje mnogo grijeha, ali to nije smetalo ni jednom pripadniku izabranog naroda 71

. JII

da s ponosom kae, kad ga stranac upita tko je, da je on sin Davidov, sin obnovitelja drave izabranog naroda i graditelj hrama Jahvina. Poruka je homilije bila sasvim jasna i smjerala je drukijem tumaenju sintagme o grijehu struktura. U prvom redu, da bez tog grijeha nije ni jedna mo, pa e grijeha struktura i dalje biti. A potom, da se grijeh, ako je i poinjen, s namjerom ili iz nehaja, umanjuje veliinom plemenitih djela. Sveenik sadraj i poruku homilije upuuje prisutnima i gledaocima televizije, ako misu televizija prenosi, kao to ovu prenosi. S ovom se homilijom, s biblijskim sieom o kralju Davidu na kojem se poruka gradi, inilo da je upuena i epi Bevandi, uz savjet neka ohladi svoje oduevljenje grijehom struktura. Tko poznaje epinu narav i njegovo shvaanje religije, znat e i da ta poruka do njega nije doprla. Ako i dopre, on joj nee otvoriti vrata i pustiti je pod svoj krov. epe Be vanda nije pripadao onoj skupiti komunistikih rukovodilaca koji su prije ulanjenja u Komunistiku partiju, kakvi ih god razlozi i prilike na to navodili, imali vjersku poduku i bili aktivni krani. On je pripadao soju komunista iji su roditelji, pa ak i djed s bakom, bili borbeni bezvjerci, pa su u vrijeme odrastanja ostali bez ikakva znanja o vjeri i bez ikakva iskustva s vjerom. Osim da je vjera opijum za narod! Pripadnici ateistikih obitelji, uvari te tradicije, oni e - kako je to rekao pjesnik javno nazvan iskompleksiranim glavonjom i nedarovitim smrdljivcem - svoj ateizam proglasiti obiteljskom institucijom. To bi se moglo zvati bezvjerje kao vjera! Kad je dolo do raspada komunizma, svjetonazora i oblika vlasti, oni komunisti koji su u mladosti imali i vjersku poduku i vjerski ivot, vratili su se, da upotrijebimo patetian izraz, vjeri svojih otaca i, vjerovali ili ostali sumnjivci i dalje, znali su ivjeti sve vidove vjerskog ivota. Oni pak komunisti koji u mladosti nisu imali vjerske poduke, niti su kada ivjeli ivot vjernika, kao to je sluaj sa epom i s netalentiranim smrdljivcem, a shvatili su da im ostanak na vlasti ovisi o volji biraa vjernika, doivljavali su vjeru kao obrede kojima e, ako se mora, rado prisustvovati. Ili kao zbirku pria, koje je zabavno sluati i kao folklornu, natranjaku misao koja nie slojeve drutva i bedastiju eljad dri u pokornosti i lanoj nadi. S takvim pogledom na vjeru i s takvim doivljavanjem vjere, nadbiskupu se bez velike muke, prilikom estitke na izbornoj pobjedi mo glo obeati da kod njega nee biti grijeha struktura. S tak vim pogledom na vjeru, ne moe spoznati da si, i s tako oho lim obeanjem koje ne moe ispuniti, poinio jedan od se dam smrtnih grijeha. Uz epu Bevandu, bogosluenju je prisustvovalo i jo nekoliko sljedbenika institucionalnog ateizma, ali za razliku od ostalih institucionalista, koji su stajali ukoeni kao drvene Marije, i drali zatvorena usta, on je obavljao sve mehanike radnje koje su i drugi vjernici inili. Kajao se, klecao, ustajao, sjedao, mrmoljio i micao usnama kad su vjernici izgovarali vjerovanje, ispovijed, Oena i pojedine dijelove mise, iako ni jednu rije sam ne bi znao izgovoriti. Postojano je drao izraz lica s donje slike u treem paru, izraz oborenih oiju, umiljat i skruen. To je bilo epino shvaanje vjere! Radi to i drugi rade, oponaaj, ne misli i ne osjeaj nita, dri to obvezom prema glasaima nie vrste, uini ih sretnim zbog svoje prisutnosti, neka ne kau da nisi njihov i jedan od njih! A kad ih napusti, reci da su siromasi dobri, al im noge smrde gore nego onoj glumici. Bit e da su epi i vjernici nedostini kao i rasna glumica, pa im zato noge i smrde. Bit e da je njemu i smisao pobonosti nedostian. Ne treba se tomu previe ni uditi, ako je sve to to se u crkvi za vrijeme mise dogaa sveo na misu i smrde nogu. Smrde opanaka! I vie od pobonosti, kao pripadniku obiteljske ateistike institucije, epi je nedostian i smisao crkve kao zajednice koja svoje pripadnike ui meusobnoj ljubavi. Ui ih da im i mo tiv i svrha djelovanja bude ljubav, ma koliko s tim motivom i s tim ciljem, kao teretom o vratu, bilo teko djelovati, ma koliko

bilo teko uspostaviti harmoniju ljubavi, jer, i kad neto postigne, lako utvrdi da je ranjivije od pauine, natopljene rosom i obasjane suncem. Ali, koliko god ta pauina bila lomna, vjernik je mora plesti, kropiti rosom strpljenja i izlagati na suncu, da iskri, da je drugi vide, da je i drugi ispredaju i pletu. Biti za neto, braniti i zauzimati se za neto, oduevljavati se neim i voljeti sve to, a ne mrziti, ne udarati i ne razarati! Takvo uenje u institucionalni ateizam nije ugraeno. tovie, ono je toj instituciji potpuno strano. I zato od pripadnika te institucije ne treba oekivati ono to oni u sebi nemaju i to ne mogu dati. Ipak ne od svih ateista, nego samo od institucionaliziranih! Jer, etiko uenje vjere, a ljubav u to spada, moe u ovjeku ostati neokrnjeno i kad pobonost odumre. Ali kod ateista koje je iskompleksirani glavonja i nedaroviti smrdljivac ubrojio u ateiste po obiteljskoj tradiciji, institucionalizirane ateiste, iji su najbolji primjerci on sam i epe Bevanda, nema vjerskih etikih normi ni u rudimentarnom obliku. Oni su i meu ateistima iaenje, oni su navijeni na mrnju kao sat na oprugu, oni sav ivot otkucavaju ure mr nje. Pa i opruga koja ih pokree iskovana je od iste mrnje. Ona daje snagu da dva osnovna izvorita mrnje i svi njihovi ispusti, o emu smo prethodno govorili, nikad ne presuuje. Tri trenutne epine mrnje, sve tri iz drugog, politikog izvorita, kojima je na misi u crkvi Svetog Marka vie zaokupljen nego molitvom i praenjem homilije, ova pripovijest ne moe zaobii jer su nosivi stupovi zdanja koje u ovom prianju nastaje. Na prvom je mjestu mrnja prema svom prethodniku, mrtvu ovjeku, koji ga nije htio ni kao svog prvog suradnika ni kao svog nasljednika. Mrnja koja se razbuktala za prethodnikova ivota, to bi se donekle dalo shvatiti, jer malo tko voli takmace i protivnike, ali i mrnja preko groba, iskazana u glasovitom vicu i pljuvanju po svemu to je pokojnik ostavio u svom nasljeu, to se ne da razumjeti drukije nego opsjednutou mrnjom prema svemu to o epi ne misli tako dob ro kao to on o samu sebi misli. Druga je mrnja prema visokim vojnim asnicima kojima ni nakraj pameti nije da u epi vide veliinu. Oni ga poznaju bolje od ikoga. Oni, prisutni na misi u crkvi Svetog Marka, ute i mole. Njima ovo nije mehanika igra naivnih, ovo je njihova vjera i epe ih se boji, a kad ih se boji, onda ih i mrzi. A boji ih se i mrzi ih i stoga to u njima prepoznaje ive nasljednike svoga mrtvog prethodnika. Trea je mrnja najtea i, ini se, najpogubnija. Ishodite joj je pradavno, zavist na onoga koji je neto stekao ili naslijedio, zavist na svakoga koji ima neto vie od tebe. U vrijeme komunizma, kad je imati neto bio grijeh, ako ti to nije po zaslugama dala partija ili drava, ova je vrsta mrnje pokretala cikliko ispitivanje porijekla imovine. Kanjavani su i obeaivani ljudi koji su se drznuli i neto sami stekli. epe je smisao ispitivanja porijekla imovine, na emu je i sam svojedobno gradio politiki uspon, pronaao u grijehu struktura, u mrnji prema onima koji su u tranziciji drutvenog vlasnitva u privatno neto stekli. U izbornoj je promidbi, koristei se novcem iz depova onih koji su se obogatili ali su stali iza epe, da se, kad ga izguraju na vrh, jo vie uz njegovu pomo obogate, iz veeri u veer smisao grijeha struktura tumaio kao: Hrvatska je sustavno pljakana, mnogo je novca otilo van. Treba pod bravu staviti sitne i krupne ribe, kapitalce, koji su pljakali, i treba taj novac vratiti u zemlju i dati onima od kojih je ukraden. U nekoliko mjeseci svoje vladavine, pune zbrke i protuslovlja, osnivao je istrana povjerenstva koja su unaprijed osuivala nevine ljude. Trpao je sumnjive u zatvor na tjedan, mjesec i vie dana, a neki tamo jo i sada ame, ali dokaza da bi netko krao i iznosio novac iz zemlje nije pronaao. Tada se svom silinom obruio na nesposobno sudstvo. Sve to ini, a posebno ta potraga za skrivenim blagom u stranim bankama, poinje nalikovati, onima koji se tih vremena sjeaju, na pro-

gon klasnog neprijatelja, kulaka, obrtnika, tvorniara i gostioniara. Ako tko kae da se biraima potkrala greka kad su svoj glas dali ovom ovjeku, on istu veer saziva tiskovnu konferenciju i tamo poruuje: Fakini koji su pljakali zemlju ele izolirati Hrvatsku i bune se jer su njihove privilegije ugroene. Kako e zavriti ovo s mrnjom na one koji su se neopravdano obogatili i na one fakine koji uvaju svoje privilegije, mogao bi znati samo onaj koji zna kamo sve ovo vodi. Ja taj nisam! Ja, ubogi ovjek koji sluam misu pod krovom crkve Svetog Marka, znam samo to da e ovo sa epom zavriti u najteem grijehu struktura. Tako velikom grijehu da e epe zamrziti crkvu, koja je pustila u optjecaj tu sintagmu, kako ju je malokada bilo koji pripadnik institucionalnog ateizma mrzio. Sama sintagma postat e sretna i zla kob, epi kao i Josephu Estradi, glumcu koji glumi predsjednika. izlupana i zahrala, kaciga ije su bitke minule, pa joj preostaje samo sjeanje i dalje hranje. E, kad je spoznao kamo su ga odgurali i osjetio kamo e do godinu dana biti odgurnut, on je zauzeo pozu ovjeka za miljena i podbraena rukom, kakva se moe vidjeti na gornjoj slici prvog para. U to je teko vrijeme, vrijeme ratnih sukoba, zbjegova i svakojake oskudice, prvi predsjednik, zbog sukoba koji je iz bio izmeu Hrvata i Bonjaka u srednjoj Bosni, trpio teke kritike i od dijelova domaih politikih stranaka i od dijelova meunarodne zajednice. Njemu se pripisivala namjera da sa Srbima eli podijeliti Bosnu i u dijelu koji dobije Bonjake podiniti Hrvatima. Doista, za one koji su poznavali sluaj Bosne, on je bio rtva privrenosti tradicionalnoj hrvatskoj politikoj misli, koja je, kao notornu injenicu, propovijedala da su muslimani po etnogenezi Hrvati, nita posebniji od okaca i Dalmatinaca, samo to su islamske vjere, i da je Bosna, bude li sree, itava zrela za prikljuenje Hrvatskoj, a bude li srea malo manja, njen dobar dio. Ta tradicionalna misao, zbivanja e pokazati, ta zabluda, za koju pokojni predsjednik ne snosi krivnju jer joj je bio pristaa, dok je bila puka teza, a ne kreator. U primjeni se pokazala neodrivom, jer Srbi nisu htjeli dijeliti Bosnu, eljeli su je itavu i uz nju dobar komad Hrvatske, jer je meunarodna zajednica rekla da Bosna nije za diobu i jer su muslimani rekli da im je etnogeneza sedma rupa na svirali, da su oni nacija, Bonjaci. Ljudi koji su se u tim prijelomnim trenucima nalazili u blizini pokojnog predsjednika, savjetovali su ga da se oslobodi zabluda tradicionalne misli o Bosni, da prihvati bosansku dravu i da poradi na njenom unutarnjem ureenju. Pod imperativom ratnih zbivanja i sponzorstvom svjetske velesile, on korigira svoju privrenost tradicionalnoj misli i potpisuje 77 Odavna istisnut iz najueg kruga oko predsjednika, kruga koji je donosio sve vane politike i vojne odluke, istisnut po volji samog predsjednika, kad se osvjedoio da epe ne iznosi nikakva miljenja niti donesene odluke znade provesti, i zamijenjen mladim i pametnijim suradnicima, epe Bevanda se na mjestu predsjednika Sabora osjetio odbaen i osamljen, koliko se god to osjeanje, s obzirom na ugledni poloaj nekom inilo izofrenim. Realno gledajui, to i jest bilo mjesto za one iz drugog reda, za one koji klize prema otpisu. Jo e se koju godinu slikati, jo e koju godinu voditi saborske sjednice i biti meta televizijskih kamera, a onda e doi novi izbori, stari e predsjednik, ili u mirovinu, ili e se jo jednom morati boriti za mandat. Ne dobije li na izborima, dobije li mandat zastupnika, ali ne bude vraen na mjesto predsjednika Sabora, to se iz mnotva razloga esto dogaa, on e se u oba sluaja nai meu otpisanim stvarima. Postat e stara kaciga, izudarana,

sporazum s Bonjacima u glavnom gradu sponzora, prema kojem je taj sporazum dobio svoje povijesno ime. U zadnjem trenutku, dok se tinta na potpisima sporazuma nije bila ni osuila, epe Bevanda je, ve poprilino daleko od sredita odluivanja, u debaklu hrvatske tradicionalne mi sli o Bosni i Bonjacima, u tjeskobnom osjeaju onih koji su je predugo zadrali ivom, u odlunosti meunarodne zajednice da nametne mir i u nagovjetaju osude onih koji su krivi za ratni sukob, osjetio miris ambre. Onaj isti miris kojim je mirisala klasna borba, besklasno drutvo, samoupravni socijalizam, bratstvo i jedinstvo i svi ostali smradovi kroz koje je, namirisane ambrom, proao i doao na mjesto gdje se sada nalazi. Iako sa znatnim zakanjenjem, jer je mir s Bonjacima bio sklopljen, a cjelovitost Bosne priznata - to e njegove tvrdnje initi neuvjerljivima i to e ga, kad mu se predoi taj podatak o vremenu, dovoditi do bjesnila - epe e svoje razilaenje s pokojnim predsjednikom deklarirati kao razilaenje zbog politike prema Bosni i Bonjacima. On je bio za cjelovitu Bosnu, a pokojni predsjednik za podjelu; on je bio da se muslimanima prizna nacionalnost, a pokojni je predsjednik bio da im se to onemogui! Kad je osjetio da je to to govori izluevina jetre glavate uljeure, njega nije nimalo smetalo to je nekoliko mjeseci prije sklapanja sporazuma s Bonjacima, ne znajui nita o hrvatskoj politikoj zabludi, bio najgorljiviji pristaa, pristaa do vulgarnosti, prikljuenja itave Bosne Hrvatskoj. Niti ga je smetalo to je muslimane smatrao cvijetom hrvatskog naroda, a Srbima je preporuivao da odu, ali neka prije odlaska dobro obrisu potplate opanaka da na njima ne bi odnijeli zemlju koja nije njihova. No, sve je zaludu! Miris mu je ambre ispunjavao nosnice i on je taj miris slijedio, stjeui usput samopouzdanje i podrku onih koji su mirise od ambre proizvodili. 78 Tko ga danas - dok putujem i umujem to umujem - podsjeti na sve te mijene i prevrtanja preko glave, on odgovara da mu to podmeu nacionalisti i faisti. Pazi, podmeu, a ne podsjeaju! Otkuda sad ti nacionalisti i faisti? Otuda to ne voli da ga podsjeaju na teak put to ga je u ivotu morao proi, i otuda to mu je Esma Frko u nadahnutom aputanju rekla da bi napadi na nacionaliste mogli biti nova ambra. Kad je rijeio sukob s Bonjacima, pokojni je predsjednik odluio rijeiti i spor s podivljalim epom Bevandom, predsjednikom Sabora. Taj se unutarstranaki sukob uinio lakim od sukoba na bojinici. Tako svi misle, ali je to miljenje dvojbeno, pogotovo ako ima dokaze da taj sukob u kui netko izvana potie. epe je pokojnom predsjedniku prijetio da e mu oduzeti saborsku veinu i prisiliti ga, ili da raspie izbore, ili da njemu povjeri sastav vlade. Uspije li epi to namjerava, da za so bom povue dovoljno predsjednikovih zastupnika i s opor bom stekne saborsku veinu, predsjednika e dovesti u teak poloaj. Nee, barem ne odmah, izgubiti predsjedniku stolicu, ali e izgubiti velik dio vlasti i morat e dati epi ono to trai, da bude drugi do prvoga, koji e u praksi prvom biti prvi. Pokojni je predsjednik u vilu na raskriju ulica pozvao sve svoje zastupnike da se tu pred njim, na miru, zatvoreni, pod slamnatim krovom, ispriaju do mile volje i izjasne ostaju li uz njega ili se zbog sukoba s Bonjacima i podjele Bosne stavljaju na stranu predsjednika Sabora, koji je, kako tvrdi, odgurnut. Razumije se, zbog svoga zauzimanja za cjelovitu Bosnu! A kakvo je to njegovo zauzimanje bilo do juer, svi moemo biti svjedoci! Razgovori su trajali dugo i bili umorni i sumorni, kakvi su svi razgovori, s mnogo emocija i ispovjednih replika kad se

cijepa tijelo zajednice kojoj su ljudi do juer umom i srcem pripadali. Zavrili su, na veliko iznenaenje sviju, potpunim jedinstvom onih koji su bili prisutni, i odlukom da se predsjednik Sabora privoli ili primora da sazove sjednicu. Kad se to postigne, pod prvom ga tokom treba smijeniti, a pod drugom izabrati novog predsjednika zakonodavnog tijela. Nakon uvrenja jedinstva, razumljivo, onih koji su prisustvovali sastanku pod slamnatim krovom - a bilo ih je prisutno dovoljno za saborsku veinu koja e izglasati toke dnevnog reda i smijeniti za stranku podivljalog predsjednika - i nakon izglasavanja odluka, ponuen je, prije razlaza, ruak koji je, dok je sjednica zavravala, bio serviran po stolovima na sunanoj terasi ispred kue sa slamnatim krovom. Bio sam negdje za jednim stolom i birao jelo koje u pojesti, kad sam zauo estoku prepirku iza svojih lea. Okrenuo sam se i u okretu zapazio da se ne okreem samo ja. U pravcu onih koji su se posvadili okrenuli su se gotovo svi prisutni, i oni koji jo nisu poeli jesti i oni koji su imali zalogaj u ustima. Svaali su se nitko drugi nego pokojni predsjednik i Boris Poje, potpredsjednik Sabora, koji je, ako to epe Bevanda ne bude htio, morao sazvati sjednicu Sabora, smijeniti epu i na njegovo mjesto izabrati drugoga. Pretpostavljao sam da je do svae dolo kad je pokojni predsjednik s Borisom, nasamo, uz ruak, pokuao podrobnije dogovoriti nain kako provesti ono to je zakljueno. Odmah sam razabrao kako to nije bilo kakav sukob, i kako on moe zamrsiti posao oko smjene podivljalog Bevande. Ostavio sam tanjur s odabranim jelom i pourio meu posvaane. Nisam znao oko ega se tono prepiru. Prije nego se odluim posredovati, ako se odluim, morao sam stati pored njih i posluati oko ega su se sukobili. Boris Poje, komu dlaku na jeziku nikad nisam vidio, bio je odluan provesti ono to je naumio. Nastupao je suzdranije! Pokojni ga je predsjednik uvjeravao da nema potrebe initi ono to je naumio, da je on 80 sam to isto pokuao nekoliko puta i da je sve bilo uzaludno. A estio se to mu Boris Poje ne vjeruje da je to inio i da je doivio neuspjeh. - Oprostite, predsjednie, ali ja moram s njim razgovarati, jo jednom i nakon vas, prije nego bilo to uinim. Pa, pet smo godina zajedno, ne mogu samo tako prekinuti! - govorio je Poje. - Misli da ga ja nisam pokuao urazumiti? - estio se po kojni predsjednik. - Pokuat u i ja - odgovarao je Boris Poje i upornou dovodio prijepor do usijanja, kad bi mogla planuti iskra, pasti teka rije i doi do prekida, koji se vie nee moi premostiti, pa emo uz podivljalog predsjednika imati i podivljalog potpredsjednika Sabora. - Predsjednie umijeao sam se - zato Borisu ne dopu stite da uradi to namjerava. Dopustite mu, neka epu poku a urazumiti. Ako uspije, bit e dobro; ako ne uspije, bit e isto tako dobro. Znat e to i vi sada znate, da je toga urazu miti nemogue. Pokojni je predsjednik zaustavio pogled na meni i nekoliko me asaka gledao ne izgovorivi ni rijei i ne napravivi ni jedan pokret. - Dobro, neka bude kako je Sebastijan kazao - rekao je od sjeno. - Pokuaj! - okrenuo se i otiao prema najbliem stolu potraiti pribor i jelo. - Hvala, predsjednie! Pokuat u - rekao je Boris Poje i prihvatio se ruka za prvim stolom do sebe. . .,-..-, . ... J ;lJJ

i :4ifi Nije mi poznato je li i, ako jest, koliko je puta i na koji nain Boris Poje pokuavao uvjeriti epu da prestane divljati, da ne naputa stranku i da izgladi svoje nesporazume s predsjednikom. No, koliko god pokuavao i na kakav god nain to inio, postalo je bjelodano da u tome nije uspio. Svi koji su poznavali narav epe Bevande, narav frustrirana i loe odgojena ovjeka, kojim je gospodarila mrnja prema svima onima koji ga nisu priznavali voom i genijem, prihvatili su taj neuspjeh kao ishod koji se jedino mogao oekivati. Urazumiti se onoga koji, kad se uzjoguni, ostane i bez ono malo razuma to ga ima, sam sa svojom mrnjom, ne moe, ako mu ne udovolji to trai i ukloni, na bilo koji nain, sve one koje on mrzi. Kad bi mu traenjima udovoljio, ne bi to bilo ni razum ni urazumlji vanje. ini se da je u pokuaju urazumljivanja dolo do obrata. ini se da je Boris Poje, pokuavajui urazumiti epu, sam bio urazumljen da prestane s pokuajima urazumljivanja, u svemu osim u jednom. Neka epe sazove sjednicu Sabora, stavi povjerenje sebi kao prvu toku dnevnog reda i, kad to uradi, prepusti voenje sjednice svom zamjeniku, kojem god eli, a ima ih pet. Da ga na to privoli, Poje ga je uljuljkivao u nadi da moda i nee biti smijenjen ako ima veinu na svojoj strani, i ako veina glasa za njegov ostanak. Samo neka sjednicu sazove i otvori je! Kako u veinu koja bi glasala za njegov ostanak na mjestu predsjednika Sabora nije vjerovao, epe nije htio sazvati sjednicu.. Uzjogunio se, i to mu tko moe! U saborskom je poslovniku za tu tvrdoglavu odluku postojala pravna osnova. Sabor je prema toj odredbi mogao sazvati samo njegov predsjednik. epe nije prezao da se tom odredbom poslui i da je upotrebljava dok mu god ne poklone veinu koja e ga potvrditi da i dalje stoji na elu zakonodavnog tijela. Svi pokuaji da ga urazume, da ne pravi tu svinjariju dok je zemlja u ratu,

da ne izaziva parlamentarnu krizu zbog svog kaprica, u njegovim zaepljenim uima nisu imali odjeka. Ta tvrdoglavost, i to rizino jogunjenje, prisilili su Borisa Poju da sam, kao potpredsjednik, ne sazove Sabor, jer na to nema pravo, nego ga okupi. Kad ga okupi, jo e jednom, po tko zna koji put, zamoliti Zepu da Sabor otvori i utvrdi dnevni red. Nadao se da e ga u posljednjem trenutku, pred okup ljenim Saborom, nagovoriti i uvjeriti da mu je bolje otii asno nego se slijepo drati poslovnika i otii valjajui se po blatu. U sedam sati naveer, poto je zvono koje poziva zastupnike u sabornicu zvonilo tri puta, svi su sabornici bili na svojim mjestima. Saborski su redari, kreui se prolazima izmeu i oko klupa, svi bili na nogama i osiguravali da nitko nepozvan ne ue u saborni cu. Sve su tri galerije bile krcate novinarima i svima onima koji su imali pravo doi i vidjeti kako saborska veina smjenjuje predsjednika. A moda i kako joj smjenjivanje nee uspjeti. Nita se ne zna, jer kad bi se znalo, toliko radoznalih, toliko nervoze i toliko iekivanja ne bi ni bilo. Mjesto predsjedajueg i mjesto tajnika ostala su prazna. Boris Poje, koji je Sabor okupio, i tajnik ta mjesta nisu zauzimali. Obojica su stajala na prilazima podiju, gdje stoje prazne stolice predsjedajueg i tajnika, i ekali tko e na njih sjesti. epe u sabornicu nije povirivao. S nekoliko zastupnika, koji su pristali uz njega, ili je sjedio u kabinetu blizu sabornice ili je odlazio u predsjedniki kabinet na katu. Tu etnju u nekoliko navrata, ispred sabornice, po stepenicama s kata na kat, koristio je da se pojavi meu novinarima i na pitanje namjerava li predsjedati Saboru kae: - Kojem Saboru? Ja Sabor nisam sazvao. A ako ga je netko nelegalno sazvao, neka ga i otvori! - A onda se s najslaim smijekom obratio novinarima osobno: - Cure i deki, uli ste

to ste imali uti. Popijte neto i razilazite se! Vae redakcije ekaju da im se javite. A vi im nemate to javiti osim ovoga to ste od mene uli. Na velikom satu koji visi na zidu sabornice, nasuprot stolu predsjedajueg, iza lea zastupnicima, satu na kojemu predsjedajui govornicima odmjerava vrijeme, mala je kazaljka bila na brojci sedam, a velika na broju dvanaest, kad je potpredsjednik Boris Poje, pogledavi prethodno zidni sat, pozvao k sebi Luku, efa saborskog protokola, i rekao mu da u njegovu kabinetu ili u banskoj sobi, kabinetu odmah do sabornice, potrai gospodina predsjednika i prenese mu njegovu molbu da doe u sabornicu i otvori sjednicu, a ako to nije voljan, prepusti njemu, svom zamjeniku, da sjednicu dalje vodi. ef protokola, koji trijezan nije mogao izdrati politiko nadmudrivanje oko poslovnikih kvaka i ve je dobrano bio pod utjecajem rakije, polako se iz sabornice odgegao da prenese predsjedniku molbu njegova potpredsjednika. Luka se nije dugo zadrao, pa su zastupnici, koji su sjedili i pratili kako se molba odnosi i kako se odgovor vraa, mogli zakljuiti da je njihov predsjednik u kabinetu do sabornice, u prostorijama gdje bi se zadravao ban dok je zemlja bila ba novina, i da ga od njih, koji ga eljno iekuju, dijeli samo zid. - to je rekao? - upitao je Boris Poje. - Nee - odgovorio je Luka, zaljuljao se na nogama i zatreptao kapcima. Kad je mala kazaljka zidnog sata od brojke sedam brojci osam bila za nokat blie, a velika se nalazila na brojci dva, Boris Poje je opet rekao Luki neka ide gospodinu epi Bevandi i zamoli ga da doe otvoriti sjednicu. - to je sad rekao? - upitao je potpredsjednik Poje kad se ef protokola s istog zadatka vratio drugi put. - Nee! Isto kao i prvi put, samo malo ljue - rekao je ef protokola Luka. Kad je mala kazaljka zidnog sata bila jo jedan nokat blie osmici, a velika dodimula brojku etiri, potpredsjednik je Poje ponovo poslao efa protokola da u banskim prostorijama obavi isti zadatak. Na isti ga je nain slao jo dva puta. Ukupno pet pokuaja na istom zadatku! etiri se puta vratio i rekao da predsjednik nee doi, a kad se vratio peti put, nije nijeno odgovorio nego je stao zamuckivati. Kao, neto bi rekao, ali, ne zna ili ne smije rei. Oni koji su ga izbliza sluali, mislili su da mu je tog zadatka po peti put dosta, jer epe sigurno sve bjenje i bjenje odbija pozive, ili mu je rakija, koju bi na svakom odlasku po zadatku usput popio u restoranu, udarila u glavu i presjekla mu rije. - Reci to je odgovorio! - zapovjedio je Boris Poje. - Rekao je, rekao je... ma ne mogu rei. - Reci! - ponovio je zapovijed Poje. - Rekao je da vas poaljem u piku materinu, i da me vie k njemu ne aljete! - odgovorio je Luka, ef protokola, i malo mu je odlanulo. - to je rekao? - gromoglasno se nasmijao Boris Poje i svi koji su uli epinu poruku. - To to ste uli! - odvratio je Luka. I on u smijehu! Ne prestajui se smijati dok nije, s tajnikom na lijevom boku, sjeo na stolicu predsjedajueg, ne prestajui biti nasmijan do kraja te sjednice, Boris Poje je otvorio sjednicu, utvrdio dnevni red, smijenio svog predsjednika koji se nije dao ni urazumiti ni umoliti, izabrao novog predsjednika, a kad je sve zavrio, onima koji su ga pitali rekao to mu je u epinoj bezobratini bilo smijeno. Smijeno mu je bilo da postoji pamet koja moe misliti da se, objeen o jednu, i to lomnu, kvaku u poslovniku, moe ostati protivno volji saborske veine predsjednik Sabora do kraja mandata.

Potpredsjednik se Poje, ako je htio, istom umu, istoj stvari i istoj poslovnikoj kvaki, mogao smijati i narednih dvadesetak dana. Smijenjeni epe Bevanda nije priznao svoje smjenjivanje. Tvrdio je da se nisu potivale jasne odredbe poslovnika tko ima pravo sazvati sjednicu Sabora, da drava ne moe bez veza koje je on osobno stvorio, osobito bez veza s nekim Martinezom, brkatim ovjekom, i da e u obranu njegovih prava i u obranu demokracije ustati itava ujedinjena Europa. ekao je pomo iz inozemstva i uvao svoj kabinet. Nije ga ni na nekoliko urgencija htio ustupiti novom predsjedniku. Kljueve kabineta, koji su se uvali na porti, uzeo je straarima i strpao u dep. Nije ni istaicama dopustio da uu i pokupe prainu. I to je preostalo njegovu nasljedniku? Da se smjesti na hodnik i eka? Ne, zapovjedio je straarima da dovedu bravare i kau im neka promijene brave. Dopustio je da epe kljueve starih brava zadri za sebe. A zatrai li i stare, iz vrata iupane brave, neka mu ih daju! Bit e dobro da za uspomenu i brkatog Martineza, kao dokazni materijal, ima komplet brava i kljueva. Drukije, osim da se promijene brave, nije ilo ni kad mu je trebalo oduzeti kadrovski stan kojim se koristio, iako se inilo da se koristiti njime nije imao pravo, niti mu je, pored svoga stana, to bilo od potrebe. Naime, imao je na povoljnoj lokaciji za sebe i obitelj velik stan, a zato je uzeo i kadrovski, da bi pripovijest bila zanimljivija, ostavimo za sada bez razjanjenja. Onaj tko hoe, kad moe, zna uzeti i vie od privremenog stanovanja u kadrovskom stanu. Mnogo je zanimljivije da su bravari u pratnji straara, oekujui prazan stan, kad su u nj provalili, u njemu nali lijepu enu sa dvogodinjim djeakom i sa dva odrasla sina. Uljudno su se ispriali to je uznemiravaju - na emu im od srca zahvaljujem - i zamolili je da se to skorije iz stana iseli. Oni e priekati, a protiv toga ekanja nee imati nita ni oni koji su ih poslali da obiju bravu. Oni su mislili da epi stan

nije bio potreban, a kad su vidjeli da je bio potreban, imat e strpljenja i priekat e je dok se za drugi stan ne snae. Kamo je ena s djetetom nestala, pouzdano znamo samo nas dvojica, epe Bevanda i ja, a da li jo netko za to znade, meni je nepoznato. Kamo sree da ni ja za tu enu i dijete nisam morao znati. Morao sam! Kad joj se dogodilo to s provalom u stan, meni je prvomu dola na prag i rekla: - Krvno srodstvo koje nas vee, moralo bi biti jae od svih politika koje nas razdvajaju. Rekao sam joj da ima pravo i uzeo je u zatitu. ] Sputali smo se u uvalu, sada marinu punu bijelih : jahti i aluminijskih jarbola, iznad koje se, da je zatiti od junih vjetrova s otvorenog mora, die brdo Kamik, na kojem su podignuti terasasti vinogradi ija se slika nalazi u zgradi Ujedinjenih naroda. Valjda kao dobar primjer to sve ovjek ini da bi preivio gdje ovjek preivjeti ne moe. Nazvao sam Veroniku i rekao joj gdje se nalazim, i da u za koji trenutak skrenuti s magistrale prema sjeveru u njen Burni Ugarak. Nisam joj rekao mnogo novoga, osim gdje sam i da taj as skreem, ostalo je bilo unaprijed dogovoreno. Ka em Veroniki da sobom nosim jo mlaki kruh ispod peke i da ne namjeravam svratiti u neku gostionicu i ruati, a ne ruati taj kruh. Ako ga ne budem jeo za ruak, za veeru sigurno neu, jer ne veeram. A sutra za ruak kruh nee biti ono to bi danas bio. Pitala me to predlaem. Ona e uiniti onako kako ja poelim. Neka ona spremi salatu od jesenskih rajica iz naega vrta, onih koje su narasle na stabljikama to smo ih minulog ljeta sadili po najveoj sui! One moraju mirisati na lie raji-

ca, a ne na kasetu i ovojni papir, kao to miriu one iz uvoza. Neka ih zaini uljem s naih maslina i kvasinom od Babica iz Burnog Ugarka! Pa neka to, tako spremljeno, stavi u hladnjak, jer mi neemo doi prije etiri sata popodne. Veronika je bila za to, u to nisam sumnjao, jer je ona uvijek suglasna kad treba izbjei plaanje skupih rauna po krmama i jesti u svojoj kui, po mogunosti ono to si ubrao u svom vrtu, umijesio u svojoj zdjeli i ispekao na svojim gradelama. rijenjene vinograde, kako bi jednog dana, ako poele, na nji ma mogli graditi kue za ljetni odmor, jer do mora, na tri strane, vode dobri putovi, a vonja nije dua od pet minuta. Ako ni jedno od njih nikada ne poeli ni graditi kuu ni doi vidjeti mjesto gdje im je baka roena, bar emo izbjei prijekor to im dvije stare budale, Veronika i ja, nisu uredno u nasljee ostavili tu zemlju. Kuicu koja nam je pala u dio zapoeo je zidati Veronikin otac, ali je nije uspio zavriti. Ubili su ga talijanski vojnici u zajednici s etnicima, koje su sobom vodili kao egzekutore, kad je njegovoj keri Veroniki bilo est godina, pred njenim oima, u jednom ograenom prostoru pored ceste. Svaki put kad kraj te ograde proemo, Veronika me podsjeti na to mjesto kao da mi prvi put kae: Tu su ga ubili! Ne samo da su ga sprijeili da dovri zapoetu kuu, nego su mu i zapalili kuu koju je naslijedio od roditelja, pa je njegova supruga s petoro djece ostala sama i bez krova nad glavom. Njegova je udovica njegovu kuu sama dovrila, mi smo je sada dogradili, i moglo bi se rei da je pokojnikovo djelo nakon pedeset godina bilo dovreno. Taj smo dovretak proteklog ljeta, bez povienog uzbuenja, i proslavili, ne priznavi ni sebi ni bilo komu drugom da smo ita slavili. A doista smo upriliili veliku svetkovinu. Sa troje unuadi, koji su u toj turi ljetovali s nama u kui blizu puntamike crkve, na terasi ispod kivija, otili smo u Burni Ugarak vidjeti prabakinu kuu. Kad su je vidjeli onako minijaturnu, sve troje su rekli da im je lijepa i slatka, ali da je za njihov ukus pretijesna. Posjet prabakinu grobu - a ona trudna poiva na groblju kod crkve Svetog Jurja u Selu, kako Ugarani iz Burnog Ugarka zovu naselje na poluotoku, svoje ishodite, iako danas vie slii gradu nego selu, ostavili smo za drugi put, za drugo ljeto. Ovog smo puta otili do spomenika onima koji su pobijeni istoga dana kad su i njihova pradjeda ubili. On sam svoga groba nema, sahranjen je u zajedniku grobnicu. Pred spomeRQ Nakon majine smrti prije etiri godine moja je Veronika u podjeli nasljea sa sestrom, bratom i nasljednicima drugoga brata dobila pedesetak maslinovih stabala, dosta zemljita gdje su nekada bili terasasti vinogradi i, u zajednici sa sestrom, kuu prizemnicu, koja je imala trideset kvadratnih metara stambenog prostora, ali nije imala sanitarni vor. Kod nje se javila elja da, uz bratovu pomo, zaputene masline obree, oplijevi, nagnoji i dovede do stanja kad e sveto drvo davati plodove. S poetka sam bio sumnjiav prema probuenoj elji umirovljene uiteljice da se bavi maslinarstvom, ali kad sam vidio da joj to priinja radost, podrao sam tu njenu elju i podravao je sve dok nije donijela prvo ulje i podijelila ga svim ograncima nae obitelji. Sad to vie nije bio bezazlen hir, sad je to bio posao koji je potaknuo nau elju da krenemo korak dalje. Od susjeda smo kupili dvadeset kvadrata zemljita da tu iskopamo crnu jamu i nad njom podignemo sanitarni vor, pripajajui ga postojeem stambenom prostoru. Dok je kupovala zemlju i gradila oevoj kui dodatak, Veronika je govorila da to ini kako, dok radi oko maslina, ne bi morala stanovati u bratovljevoj kui. Kad je sve bilo gotovo, onomu to je napravila, imajui i dalje moju podrku, htjela je dati vii, nesebini smisao. Sve to inimo da svojim unucima - a Bog nam ih je dao estoro - sauvamo naslijeenu zemlju, te maslinike i te isko88

nikom smo se slikali. Napravili smo lijepih snimaka, ali je meu njima najljepi onaj na kojem njih troje, odjednom, prstiima pokazuju mjesto na bijelom kamenu gdje je ubiljeeno ime njihova pradjeda. Kako svog groba nema, to je ime na kamenu jedino mjesto gdje je on samo on. Nakon toga smo otili u prvu gostionicu na koju smo naili i tamo ruali. Ne znam kako stvari kod unuadi stoje sa sjeanjem na prabakinu kuicu i pradjedovo ime u kamenu, ali znam da im je ruak prijao. To i danas spominju. Zasad je tako, ali ja znam da se vrijednosti u ovjekovim sjeanjima mijenjaju i da e jednog dana vrijednost ruku pasti, a dobit e znaenje uspomena na posjet prabakinoj kuici i pradjedovu imenu u bijelom kamenu. Cvjetaj i sjemeni se tamo gdje si niknuo! Lako je to i rei i uti. Nije se na to lako obvezati, a izuzetno je teko tako cvjetati i tako se ploditi. Doivljaj cvjetanja, bar u prvo vrijeme, potpuniji je tamo gdje te nikad nije bilo. Kad smo prije dvadesetak dana bili u Burnom Ugarku, nali smo lakirane daske u podu starog dijela kuice, obojenu drvenariju zajedno s majinom krinjom, najljepim komadom namjetaja, i mogli smo prostrijeti tepihe to smo ih sobom donijeli, obuti papue i u kuici stanovati. Ja sam namjestio svoj radni stol i prvi put ovdje neto itao, neto biljeio i neto pisao. Pred prozorom, nekoliko metara od tale u kojem se tovar oglaava revanjem, po tvrdnji susjeda, uvijek u isto vrijeme! Poto smo im zamijenili dotrajale okvire, na zidove smo objesili majine slike. Mariju s djetetom, svetog Antuna s Isusom u naruju usred ljiljana i anela i sliku Bogorodice iji original stoji na predoltarnoj koloni u crkvi Svetog Jurja, tamo gdje je i majin grob. Neka slike koje je ona, trudna, itav i vot gledala, i mi dalje gledamo! on Njenim smo slikama dodali i dvije slike iz mape vukovarskog izbjeglice Glasnovia koji je izbjeglike godine provodio u ugarakim hotelima a dane kratio crtajui stare kue, krune pei, tale, torove, dvore, crkve i kapelice. Odabrali smo sliku kapelice koja je sagraena na stijeni pored ceste iz Burnog Ugarka to vodi u Selo i sliku crkve pored koje je, u zajed niku grobnicu, sahranjen Veronikin otac. Eto, i majine slike, i slike koje smo im dodali, i one koje im jo namjeravamo dodati, nisu samo slike, ni svaka pojedinano ni sve zajedno, one su prie o mjestu gdje smo, o danima koje smo ivjeli i o vjeri u koju smo vjerovali. Ako su prie u tim slikama odraz cvjetanja kojim se ovdje moe cvjetati, latice tog cvijea mogu biti u svim bojama, ali u bijeloj boji, bome, ne mogu. Ovoga se puta u Burni Ugarak navraam da platim majstora koji je na kuici obojio kapke triju prozoria, kapke eljeznih okvira s drvenim umecima, koje smo dali napraviti da sprijeimo prodor vode u kuu s kiama koje dolaze s jakim junim vjetrovima. Uz to u u kui ostaviti i sliku, koju smo odluili postaviti na zid iznad stola za objedovanje. I nastanak te slike i njena sudbina nakon nastanka nisu nita drugo nego pria. Tu priu ne mogu ne zabiljeiti ispod upute unuadi da cvjetaju tamo gdje su niknuli, i dodatka uz tu preporuku, da to lako nee biti. Na poleini originala te fotografije - ovo to u prtljaniku nosim nekoliko je puta uveani original - pie da je snimljena u fotografskoj radnji Bulat. Ta se radnja, to na poleini ne pie, nalazi ondje gdje se i danas nalazi, pored ibenskog kazalita. Sve do majine smrti nije se znalo je li ta fotografija sauvana. Svi su pamtili kako su potkraj kolovoza etrdeset i este proli pored prostora, u kojem im je otac prije tri godine i deset mjeseci ustrijeljen, na putu za ibenik, samo radi toga da bi se kod Bulata slikali. Svi su pamtili taj put od dvade set i pet kilometara tamo i isto toliko natrag. Ali to se sve dogodilo sa slikom, s onim primjerkom to su ga za sebe sauvaQ1

li, nisu znali prije majine smrti. Tada su je nali meu hrpom pisama to ih je majka u ivotu primala i sauvala. Pronali je, umnoili, poveali, uokvirili i podijelili svojim potomcima. A najvie nad njom uzdisali. Ah, puste godine, ah, pusti dani i pusti ivoti! I time, ne znajui, dokazivali da je i ruan ivot lijep kad ga iivi i kad ti je ostalo samo sjeanje kao sadraj ivljenja. Pronaena je slika razrijeila i vanu obiteljsku nepoznanicu, od estero nae unuadi, tri mukia i tri enskice, za svako se znalo na koga nalikuje i kad su bili isti preslik, i kad su bili pomijeani. Samo se za Mariju, koja ima plavozelene oi, bijelu put, utu kosu i obiaj da odjednom stane, zamisli se, osami i pone sisati palac, nije znalo na koga nalikuje. Nagaalo se, na prabaku i na baku s oeve strane, sama na se kao prase! Kad je slika pronaena, na njoj smo baku Veroniku mogli vidjeti kakva je bila u desetoj godini ivota, dvije godine starija od svoje unuke Marije, zagonetnog nasljea. Koga bismo god u obitelji upitali koga vidi na obiteljskoj slici u liku djevojice plave kose, odgovorio bi da je to Marijin lik. Veeg dokaza da Marija nalikuje na baku Veroniki nije moglo biti. Uzrok da se obitelj - svi osim najstarijeg sina koji je nakon oeve smrti uzeo partizansku puku i otiao putem kud ga je ta puka vodila - uputila na dalek put, to nije bilo lako i sto ga to su najmaega lana, djeaka od etiri godine, morali nositi u naruju ili na krkaama, bila su tri paketa koja su u roku od godinu dana dola iz Amerike na majinu adresu. U prvom je paketu bilo najvie enskih haljina s bijelim ovratnicima, enskih cipela s visokim potplatima, kravata, majica i koulja. Iako ti odjevni predmeti nisu bili prikladni ni za majku ni za bilo koje od njene djece, oni su korisno poslu ili da se od njih pravi prikladna odjea i za sinove i za keri, a poneto, ispod crnine koju je majka zauvijek obukla, i za nju samu. Tako se od enske haljine koncem i iglom, to su takoer doli u paketu, dalo ivati i bluze, i haljine, i hlaice, i koulje. Od kravata su napravljene dobre naramenice za muki92 e, a od kiobrana je za Veroniku napravljena dobra suknja u ivahnim bojama. Jedino nisu znali to uraditi s cipelama visokih potpetica, sa tiklama. Mlaa ki, ona to je dobila suknjicu od kiobrana, koji je mogao biti i suncobran, dosjetila se i sjekirom, pri panju, odsjekla petu na cipeli. Iznenadila se kad je u peti nala eljeznu oprugu. Nju je prepilila eljeznom pilom. Muka je dola tek kad je tu cipelu odsjeene potpetice obula. U hodu se uvijek naginjala na stranju stranu. Zaludu, ona ih je i tak ve nosila, derala i na ljutom kamenu doderala. Bolje njih nego kou na peti i tabanu! Majka je na listu iskinutu iz biljenice, olovkom, bez upotrebe velikih slova, za koje nikad nije marila, odgovorila na pismo koje je takoer dolo u paketu od onog tko je paket poslao. Odgovorila je na pitanje poiljaoca paketa koliko ih ima, koliko je komu godina, tko je od njih poginuo a tko ostao iv. Zahvalila je na onom to joj je poslano i zatraila jo. A da ne bi bilo nesporazuma s cipelama i da i dalje ne bi tiklama odsijecali pete, majka je uz pismo priloila i listove papira na kojima su svako od etvero djece olovkom opcrtali veliinu svog stopala. Otisak svoga stopala majka nije poslala, napisala je koji broj cipela nosi. U drugom paketu tikli nije bilo, ali je i ovaj put bilo haljina i muke odjee za odrasle koju je valjalo prekrajati. Ovoga je puta bilo i neto odjee po mjeri, najvie za keri. Dempe ra, majica, sukanja i dva para cipela! Poiljalac je paketa u popratnom pismu napisao da je jedan par, onaj vei i onaj ljepi, za stariju djevojicu, jer je po mjeri njene noge, a onaj drugi par, kudikamo neizgledniji od prvoga, namijenjen je mlaoj sestri, ije je stopalo, sudei po poslanoj mjeri, manje od sto pala njene starije sestre. Poiljalac se paketa rukovodio logikom da vei otisak stopala pripada starijoj sestri, a manji mlaoj. Ali nije bilo tako. Mlaa je sestra, moja Veronika, imala vee stopalo od svoje starije sestre i bila je odluna da u svoju korist ispravi pogreku poiljaoca paketa. Ona je stvarnom

stanju stvari davala prednost pred predrasudama da starija sestra mora imati i stopalo vee od mlae sestre. Kakve veze ima veliina stopala s godinama starosti? Nee njoj netko, samo zato to je dvije godine stariji od nje, oduzeti lijepe cipele, odabrane po mjeri njena stopala! Ali, kako je starija sestra, potujui rijei u popratnom pismu, te lijepe cipele ve imala u rukama, Veronika je odluila da ih na silu od nje preuzme. Ilo je malo tee nego odsijecanje potpetice na tikli. Starija je sestra bjeala iz jednog dijela dvorita u drugi dio i na kraju ula u kuu i iznutra poduprla rukama vrata. Dogodilo joj se da je, gurajui vrata, srednjak na lijevoj ruci ugurala izmeu vrata i vratnica i, kad je Veronika prestala upirati izvana, ona je samoj sebi prignjeila prst. Malo krvi i velika modrica na noktu, mnogo dernjave i plaa, potom zavijanje rane i majina ljutnja na Veroniku. A Veronika je uzela cipele koje su iz Amerike poslane po mjeri njena stopala i zaprijetila da e svakom tko dirne u njezino prignjeiti prst izmeu vrata i dovratka. Koliko znam - a neto bih morao znati jer sam Veroniku susreo etiri godine nakon tog otimanja oko cipela i otada do danas se s njom ne rastajem -tu bi prijetnju provela u djelo svaki put kad bi tko u njezino dirnuo. Tek je trei paket bio pravi paket. I zato to je u njemu bilo najvie odjee po mjeri i najvie stvari potrebnih kuanstvu! I zato to je bio trei, pa ono to je u njemu dolo nije samo pokrpalo rupe u oskudici, nego je, udrueno s onim to je dolo u prethodna dva paketa, uinilo etvero siroia najljepe odjevenom djecom u Selu i u Burnom Ugarku. Bio je pravi paket i stoga to je u popratnom pismu poiljalac poelio da obitelj sirotana vidi naslikane. A ta elja nije mogla znaiti drugo nego da e paketi, kad slika obitelji stigne u Ameriku, dolaziti ee i bivati sve tei i tei. Tko onda ne bi krenuo na daleki put do ibenika, dvadeset i pet kilometara donde i isto toliko natrag u jednom danu? Tko se ne bi iao slikati kod Bulata? Bi svatko, bez obzira na to koliko e se na putu namuiti, ni koliko e zavisti kod susjeda izazvati, ni koliki e im iza lea rei: Upala im sjekira u medi Lako je njima! Nastave li paketi dolaziti, udovica e se osiliti i otii za drugoga, a djecu e ostaviti neka o njima brigu brine onaj tko im pakete alje. A taj koji im je iz Amerike slao pakete zvao se Roko. Djeca su ga, i majka, povodei se za njima, zvala stric Roko. Njegovu enu, Poljakinju, ije ime nisu znali, zvali su strinom, kako spada. Stric su se i strina javili kad je bilo najpotrebnije da se jave. Kao duhovi iz pria koje su mudroslovci napisali da potvrde izreku kako Bog pomae sirote i uboge. Kako nego kao Boju providnost protumaiti da se stric Roko, koji je prije trideset i est godina kao neenja otiao u Ameriku, tamo proivio i Drugi svjetski rat, nije ni jednom javio ni pismom, ni paketom, ni novanom poiljkom, sad odjednom javio i postao prisutan meu njima vie nego da je umjesto paketa sam doao kui? A kako protumaiti da se drugi njihov stric, Zane - koji je u Ameriku otiao istim parobrodom kojim je otiao i njegov brat, ostavio za sobom enu sa enskim djetetom u naruju, na sisi i nije se ni eni ni keri javljao sve te puste godine - ne javlja ni sada? Kako nego da njega Bog nije trebao u zatiti siroia. Bio mu je za to dovoljan stric Roko i strina Poljakinja. Ali, sad ete uti! Stric je Zane imao ker, onu to ju je os tavio na majinoj sisi kad je otiao da se nikad vie ne javi. Obudovjela je i ostala s djetetom kad joj je mu kao partizan poginuo na Kupresu. Vidjevi kako njenu rodu stiu paketi iz Amerike, o emu je itavo selo prialo i to se moglo vidjeti na odjei etiri siroeta, molila je majku siroadi, svoju strinu, da joj dade adresu strica Roka. Javit e mu se, rei da je i ona udovica sa siroetom, pa neka i njoj neto poalje! - A, erce moja - rekla joj je majka etvero siroadi - ne mogu ja tebi dati adresu strica Roka. Pusti ti na miru i nas i njega! Nama je Bog providio njega, a njemu je dosta i nas pe-

tero. Ti u Americi ima au. Njemu pii neka ti alje pakete! A nas i strica Roka ostavi na miru. Pisala bih ja ai da mi pomogne, ali kako u mu pisati kad nemam njegovu adresu? Pa sam onda mislila zamoliti strica Roka da mi on tu adresu poalje. E, onda bi ja ravno na au pisala. - Ti nikako nego na strica Roka! - rekla joj je majka siroa di, njena strina. - A ja mislim da se tvoj aa nije ni svom bra tu javio gdje ivi i to radi, kao to se nije javio ni tebi ni tvojoj majci. Tko e znati gdje je on i s kim ivi? iroka je Amerika! Nego se ti, erce, obrati Crvenom kriu. Oni takve trae i na laze. - Strina moja, pitala sam, a kae se tko pita s puta ne sila zi. Nisi dala, pa u se ja za strievu i ainu adresu providjeti na drugi nain - rekla je ki strica Zane. Na slici majstora Bulata koju nosim u prtljaniku uveanu i uokvirenu, troje je jo ivo, a njih su dvoje otili u vjenost. Majka je iza bijelog kamena na groblju kod Svetog Jurja. Njena slika, slika udovice u crnoj marami i crnoj bluzi, s proelja bijelog kamena, ispod kojeg je vaza u koju stavljamo cvijee, gleda s visoka na morsku puinu puka je sluajnost, jer su grobnice u brijeg ukopane na zapadnoj strani strmine, da gleda u pravcu brazde koju je jedne davne noi za sobom ostavio ribarski amac na dva vesla. amac je njen srednji sin ukrao iz luice, zavjetujui se na molitveniku to ga je imao u rukama da e od prve zarade ukradeno platiti, i njome, itajui uz veslanje, kad je svanuo dan, molitve iz molitvenika koje se upuuju Bogu kad je ovjek u nevolji, preveslao velik dio mora, dok nije naiao na talijanske ribarice. Iz izbjeglikog je logora u Italiji oti ao je u Sydney. Oduio se za ukradeni amac, javljao se majci, javljao se onima sa slike, ponekad bi neto majci i poslao,

koji dolar, kakvu sliku. Oenio se Grkinjom, kad mu se djevojka, to su mu je brodom poslali iz domovine, na brodu zaljubila u drugoga i, kad je u Australiju dola, otila s tim to ga je na brodu ulovila, a za njega, svog vjenanog mua, nije htjela ni uti. Neko se vrijeme ljutio na rodbinu koga su mu to odabrali za enu, i nije se javljao. A onda se poelio vratiti kui. Odgovoreno mu je da moe, ali mora odmah ii na odsluenje vojnog roka u trajanju od dvije godine. Tada je zamuk-nuo i, kako smo uli, preminuo. Kad sam u vrijeme Domovinskog rata, dva mjeseca nakon osloboenja Maslinikog drila i gradnje pontonskog mosta, bio u Sydneyju gost u kui graevinskog poduzetnika Rade Dumania, saznao sam prema emu je one noi otplovio udoviin srednji sin s Bulatove fotografije. Saznao sam ono to se iz prianja o njemu i iz njegovih pisama nije moglo saznati. - Eee - rekao mi je Rade dok smo s uzviice gledali nasipe od jednog do drugog brda, i samo brdo, koji su sluili za stvaranje golema rezervoara vode, u ovoj zemlji bez mnogo izvora i rijeka, u ovoj zemlji gdje se jezera i rezervoari pune kini- com od rijetkih kia - e, koliko je u te nasipe ugraeno naih suza, naeg znoja i naih snova o stvaranju Hrvatske drave! Ja! Bilo je toga vie nego sada vode u rezervoaru ima! Od ponedjeljka do petka, od sunca do sunca, po ezi i vjetru, radi i samo radi! Doe petak, primi plau, a preko subote i nedjelje tu plau potroi na drutvo, vino i kurve! U ponedjeljak gu raj iznova! Gol kao goli mi! to si mogao drugo izabrati? Zavui se u neku rupu i subotu i nedjelju prespavati za plau kao hrak na jemenoj pljevi. A da je i toga bilo, bilo je. Takvi su jedino i preivjeli! Ono troje na slici to jo mogu brati masline i saditi ljuti ku, ona kojoj unuka slii i koja gnjei prste na svakoj ruci koja posegne za njezinim, a uz nju njen brat i njena sestra dobro se sjeaju priprema za slikanje, puta do grada i samog slikanja, Q7

ali ni jedno od njih ne pamti to je bilo nakon toga. Kako su se i kada vratili u selo? O pripremama ne treba ni priati, bolje od njih pria sama slika. Na kerima se vide bluze koje i po kroju i po dizajnu platna mogu biti samo amerike, jer se platno s takvim arama u naim trgovinama tada nije prodavalo, niti su nae krojake tada znale tako krojiti i siti. Na mukiima su koulje bez ovratnika, krojene i ivene od platna enskih ljetnih haljina. Naramenice, jedna u jednoj a druga u drugoj ari, napravljene su od platna dviju kravata. I suknjice i hlaice, ako se sudi po onome koliko se od te odjee moe na slici vidjeti, nisu domaeg porijekla. Cipele, zbog kojih je meu sestrama izbila svaa, i one zbog kojih se nisu svaale, na slici se ne vide. Ne moe se razaznati ima li i na majci neto iz amerikih paketa. Ako ima, znailo bi da je i u Americi crnina samo crna. Bit e da je tako svugdje gdje se obudovi s mnogo sitne djece. Usput je s bratom od etiri godine i cipelama bilo povuci-potegni. Brata su najvei dio puta sestre, naizmjence, nosile na krkaama ili vodile, drei ga za ruke izmeu sebe. A dobar dio ga je i majka nosila u naruju. Stariji brat, onaj to je suze isplakao i snove pokopao u sydneyjskim branama, putovao je vodei brigu samo o sebi. Bilo je dobro to je i to mogao. esta prepirka izmeu sestara nastajala je oko toga to nije bilo pouzdane mjere, ni duinske ni vremenske, koliko koja brata na krkaama nosi. Da majka nije posredovala, mlai brat po njima u ibenik ne bi ni stigao. A sa cipelama je bila muka koju poznaju svi koji imaju jedan par cipela, a nema izgleda da e kupiti drugi, kad taj na sebi poderu. Ako ih nose, lijepo je to tabane ne ranjavaju; ako ih ne nose, dobro je to potplate ne deru. E, sad odlui! Na dugu putu nada se i ne kakva sredina izmeu dviju krajnosti. Ako bi put imao kolski trag na kojem nema ljunka, izuli bi cipele i po praini ili bosi. A ako traga kolskih ina nema, ako je ljunak od jedne do 98 druge strane kolnika, obuj cipele i gazi, a od potplata to ostalo dobro ostalo! U aboriu, na usponitu zavoju susreo ih je ibenski teak koji se vozio u koijama s konjskom zapregom. Neko ih je vrijeme, vozei s njima usporedno, gledao kako se mue s bra tom i cipelama, a onda je majku upitao kamo oni tako uparaeni idu. Kad su mu rekli da se idu kod Bulata slikati, za Ameriku, ponudio je majci da sjedne pored njega, a djecu je smjestio tamo gdje su bili plug i motike. Vozio ih je kroz Jadrtovac i ibensko polje i dovezao pred Gospu Vankagrada. Tu im je rekao da siu i idu pravo, na kazalite, tamo e nai Bulatovu radnju. Majka mu je od srca zahvalila, a on je odgovorio da u ovakvim sluajevima hvalu treba uputiti Bogu. Dok su prolazili preko Poljane kod Gospe Vankagrada do Bulatove radnje, majka ih je jo jednom pouila kako e se ponaati kad se nau pred fotografom. Treba sluati i initi ono to e im majstor rei. A on e im rei da jedni sjednu na klupu, a drugi da na nogama stoje iza njih. Na klupu e sjesti ona u sredini, a njoj s jedne strane jedna, a s druge strane druga ki. Mukaraci e stajati iza njih, na klupici, da budu vii. Majka to zna, iako na slikanju kod Bulata nikad nije bila. Ali je vidjela njegove slike. I trait e da ih ba tako uslika. - A sad pazite ono to je najvanije - upozorila ih je zadnji put. - Majstor e stati iza fotoaparata i glavu pokriti crnom krpom. Kad on kae pozor, nemojte vie treptati oima! Nikako! Sve dok u aparatu neto ne kljocne i ne ugleda se pla men. Kad majstor crnu krpu skine s glave, trepite koliko hoete - zavrila je pouku. Kako su se nakon slikanja vratili kui, brodom, teakim koijama koje im alje Boja providnost ili su itav put prepjeaili, ni jedno od troje do danas ivih toga se ne sjea. Ne sjeaju se ni gdje su i to su jeli, a morali su jesti. Ne sjeaju se kako su e gasili, a morali su piti vodu. Ne sjeaju se ni u koje su se doba dana vratili kui. Niega i nita! Kao da su onaj qq

plamen i onaj kljoc u fotoaparatu u njima ugasili silno uzbu enje koje je pratilo pripreme i put na slikanje slike koja e biti poslana u Ameriku. Ugasili uzbuenje i onesposobili pamet da zapamte ono to je iza slikanja slijedilo! Kad se majka narednog etvrtka vratila iz ibenika, kamo je bila otila sama da donese ve plaene slike, mogli su vidjeti to je od priprema i pouka ostalo da se poalje u Ameriku. Razmjeteni onako kako je majka poeljela, a fotograf se s tim sloio, odjeveni u odjeu za njih prekrajanu i po njima krojenu, mukii oiani na nulu, sestre poeljane kose, jedna s pletenicama a druga na kratko podiana, okupljeni oko maj ke u crnini, s vijencem pletenica na glavi, oni gledaju u svijet otvorenih oiju, ravno u nas, iz kojeg god ih kuta gledali, i poruuju da se oni ni kljocanja ni bljeskanja nee uplaiti i u strahu trepnuti. A kad je slika otputovala u Ameriku, uslijedilo je dugo iekivanje. Toliko dugo da se pretvorilo u mrak i muk! Tu mrklinu nisu mogla osvijetliti ni dva majina naknadna pis ma s pozivima: Gdje ste? Javite se? to smo tako runo uinili da nam se ne javljate? I nita! Ni pisma, ni paketa, ni bilo kakva glasa kamo nestade stric Roko. Taj muk i taj mrak traju godinama, desetljeima, do dananjeg dana. O uzrocima toga muka nastala su tri tumaenja. Sva tri su na klimavim nogama, jer se ni jedan uzrok nije dao provjeriti, pa su i objanjenja, uz njih vezana, zavrila kao nagaanja. Jedno je objanjenje da je naputena ki strica Zane uz pomo potarice, dola do adrese strica Roka, koja se nalazila na treem, najobilnijem paketu. Pisala je stricu Roku pismo u kojem je svata nalagala protiv mlade udovice i njene djece. Da se udovica gizda i mami i da su joj djeca ohola! Stric je Roko povjerovao u sinovkine lai i zakljuio kako je njemu s tima, koji se otimlju za njegovu naklonost, najbolje ne imati posla. Kao to ga nije imao dugi niz godina! 100

Drugo je objanjenje da je stric Roko iznenada umro. Uskoro za njim i njegova Poljakinja! Potom njihova djeca s oevom rodbinom nisu htjela imati nikakve veze! Tree je objanjenje da je stric Roko, kad ih je vidio onako uhranjene i lijepo obuene, s onim oima koje se ne plae kljocanja i sijevanja - a oekivao je vidjeti jadnu neuhranjenu siroad - zakljuio da je prije pomo potrebna njemu i njegovima nego tima s Bulatove fotografije. Ne znam otkud potjee taj moj sentimentalni odnos pre ma toj slici, da sam je odluio poveati, umnoiti, uokviriti i povjeati na zidove svih kua i stanova u kojima ivi naa obitelj. Nije li to stoga to mi se ini da je slika prikladna ilustra cija poruke da cvjeta i da se sjemeni tamo gdje si niknuo, ma kolio to bilo teko? Ili je to stoga to sam jednu od sestara sa slike, onu s podianom kosom na koju mi unuka nalikuje, etiri godine nakon slikanja kod Bulata, dok je jo nosila suknje iz paketa, susreo, poljubio i do danas je ljubim? Ne znam to je od to dvoje! Ako to dvoje nije, zapravo, jedno. Obavio sam posao u Burnom Ugarku i produa-vam putovanje prema Veroniki i kui ije terase, donju i gornju, prekriva granje rodnog i lisnatog kivija. Na prolazu sam pored Bojane, vode koju sam minulog ljeta prvi put vidio, iako za nju, iz Veronikinih pria, znam otkako Veroniku poznajem, a to nije manje od pola stoljea. Ona je o njoj priala kao o mitskoj vodi i mitskom mjestu i dodavala da je uz nju i manja voda koju zovu Zveaj. Ta su mi dva imena bila poznata, Bojana i Zveaj, iz narodne epike kao imena koja se nadijevaju svakoj mitskoj vodi, izvorskoj ili ulokvljenoj. Mislio sam kako su ljudi koji su itali narodne pjesmarice im su bili opismenjeni, mitska imena voda nadjenuli svojim lokvama koje se u ovim sunim predjelima

obinu ovjeku mogu priiniti jezerima, a matovitu zbornim mjestom vila, vjetica i vukodlaka. I to da tamo odlazim, to da se razoaram, kad e samo neviena Bojana ostati Bojanom uz koju se dogaaju uda? Ali, minulog ljeta, dok je Veronika rezala suvine mladice na maslinovim stablima, a ja gledao kr i nebo iznad njega, ugledao sam dva gavrana kako nad jednim dijelom kra krue i graku. Upitao sam Veroniku to ovdje rade gavranovi, jer sam dobro znao da ta ptica nije ni vrabac da se zadrava u blizini kua, ni drozd da kljuca bobice na smrekama. Ree mi da gavranovi krue nad Bojanom, da dolazi no, da su negdje neto masno pojeli i da su se amo doli napiti vode. Tek tada sam poelio vidjeti tu vodu, koja mora da je neto vie od lokve kad gavranovima slui kao pojilo. Ni Veronikine noge odavno nisu na Bojanu kroile. Otada su stara stabla, prema kojima se orijentirala, usahnula, a izrasla nova i nepoznata. Otada su stare staze zarasle, a nove iskr-ene. Da nije bilo gavranova u visinama i poligona na kojem vjebaju polaznici auto-kole, nahodalo bi se nas dvoje dok bi pronali vodu Bojanu. Poto smo neko vrijeme lutali stazama poligona, Veronika je prepoznala uvalu Zveaja i rekla mi da je Bojana na lijevoj strani, neka samo za njom gazim! Kroz uma-rak visokih borova i neto manjeg hraa i grabovine! Odjednom smo krenuli nizbrdo, travnatim prosjekom, koji je prije nekoliko dana, to se vidjelo po osuenoj kupini, netko proistio. Sad nije bilo sumnje da ta staza vodi k vodi. Kad je Veronika uskliknula: Evo je! kao da nije oekivala da e je nai, mi smo bili na prilazu toj vodi. Ne na vrh stijena krake jame na ijem je dnu jezero, nego na dnu te rupe, kraj obale jezerca. Bojanina jama u kru nije bila ni klisura ni urvina, ni priblino tako dojmljiva kao udubina imotskih jezera, niti je voda na dnu jame bila kristalno ista kao u imotskim jezerima. Ali i njene strane, od ivca kamena i od kamena u podzidu, i njena zelena voda nalikovali su na strane i vodu imotskih jezera. im

Sam nisam mogao proniknuti, a Veronika mi nije znala pouzdano rei je li voda u Bojani kinica ili odnekud izvire. Ali Veronika pouzdano zna da ta voda nikad ne presuuje, pa moe biti, to svi tvrde, da tu, uz kinicu, ima i izvorske vode. Zna se jo da je Bojana vrlo duboka. Koliko, nitko nije ispiti vao, od straha da joj ne bi naao dno. Vano je bilo da Bojana ne presuuje i da tu vode ima i kad je nigdje u kru nema. Da je tako, da je Bojana mit o vodi koja ne presuuje preko nesnosnih ljetnih ega i sua, svjedoi kamena ploa ugraena u stijenu iznad prilaza vodi, uz iju obalu raste sita, najbolji dokaz da tu voda ne presuuje. Na ploi je ispisan zaziv vodi Bojani kao da je nimfa, o Bojano, a ispod zaziva slijedi zahvala vodi koja ih je kroz stoljea odrala na ovom vruem kamenu, u ovoj sunoj zemlji. Kad sam dobro pogledao vodu, klupe za odmor na njenoj obali, borove koji su se nad nju nadnijeli, plou i ono to na njoj pie, i ja sam Bojanu doivio kao mit o vodi koja ne presuuje. Ama, ljudi moji, nikad! Ni u ljetu kad sam je prvi put vidio, najsunijem ljetu u mom ivotu. Odavno sam se susretao s imenom ovjeka za koga mi Veronika kae da je, povodei se za obiajem starih Rimljana, o svom troku, i iz svoje glave, dao u stijenu ugraditi plou sa zahvalom vodi koja ne presuuje. Kad bismo posjeivali maj ku, listao bih njeno tivo u kredencu, molitvenike, slike svetaca i svetica, vjerske novine, i meu tim tivom nalazio i apirografom umnoeni list upe Burnog Ugarka pod nazivom Na kamenu. itao bih ga od korica do korica i zapaao da su tekstovi u listu i pismeni i znanstveno utemeljeni. I kad se radilo o teolokim i kad se radilo o povijesnim sadrajima. Potpisivao ih je upnik, onaj za koga mi Veronika ree da je i plou na stijeni pored Bojane dao napraviti. Na Visovcu, u povodu petstote godinjice dolaska franjevaca na taj otoi, u novoj dvorani, koja je uz velike jade i velimo

ku larmu sagraena iznad pristanita gdje je do tada bio sjenik, sluao sam, zajedno s mnotvom uzvanika, recital koji me se dojmio i kao pismen i kao znanstven tekst. Upitao sam fra imu Samca, uitelja novaka koji su jednim dijelom recital izvodili, tko ga je napisao, mislei da je to uradio netko od fratara. Ne, rekao mi je fra ime, to je tekst Stipe Perkova. Znate li ga? Da smo se upoznali, nismo; da se znamo, znamo se. Preko tekstova u njegovu listu Na kamenu, a valjda je i on neto od mene proitao! Ne sjeam se da li tog dana ili nekom drugom prilikom, kao stare znance, upoznao nas je ibenski biskup. Otada, pa do ovog posjeta Bojani, ujemo se kad se imamo radi ega uti. A imali smo! I opet je bila rije o vodi koja nikad ne presuuje. O nikad dosanjanom snu? U ovoj godini, u ovoj sunoj godini, ni jednom se nismo uli. Nemamo se zbog ega uti. ini se da je razgovor o vodi koja nikad ne presuuje sam presuio. Za sada! U to vrijeme, dok smo se imali radi ega uti i susresti, don Stipe mi je darovao neto to stoji u kutu police za knjige u mojoj radnoj sobi. Dok neto radim, dovoljno je da podig nem pogled s papira i vidim taj dar. U etvrtastom komadu brakog sivca, koji sa stranje strane ima rupu, jer mu je namjena da visi na jaku avlu, meni nepoznati kipar, uklesao je golog Isusa. Oko bokova mu je ovijena perisoma, kao kad ga vidimo raspeta na kriu. Ali on na kriu nije razapet, nego je, savijen natrake poput luka, razapet na bijelom kamenu. Leima je naslonjen na stijenu, ruke su mu objeene, a lice, okrenuto nebu, poprimilo je izraz vapijueg u pustinji. Razapeti na kamenu, a ne na drvu kria! Nije li to prikladan dar onomu koji je, koliko je mogao, radio na tomu da u upu doe voda koja nikad ne presuuje? Jest! Ali se mora priznati da ga nisam zasluio. I moram priznati da sam zato to ta voda do sada tamo nije dola, prikladno kanjen kaja njem svaki put kad raspetoga na kriu vidim kao prikovana za kamen. 1fM Pokojni je predsjednik, vodei izbornu promidbu za svoj posljednji predsjedniki mandat, proao i kroz ove krajeve. Ne znam kojeg je dana tu bio i u kojem je mjestu drao govor, ni on se datuma ni mjesta nije sjeao, ali se, kao i mjetani sela kroz koja je proao, dobro sjeao obeanja, da e do dvije godine ponovo doi i u Burnom Ugarku pustiti u pogon vodovod, koji e sa zahvata iznad Skradinskog buka izvlaiti vodu na visoravan i razvoditi je po svim selima ibenske okolice, da bi oni imali vodu koja nikad ne presuuje. Prvi e u Burnom Ugarku otvoriti esmu koja e uiniti suvinima sve lokve, makar bile kao Bojana, sve krape i bunarie, sve cisterne i slivove, one na krovovima i one na poploenim gromaama. U dvije godine predsjednikovanja pokojnog predsjednika sagraen je vodozahvat na utoku ikole u Krku, u vie pra vaca, preko brda i vrtaa, iskopani su kanali i u njih poloene tisanove cijevi od lijevanog eljeza. Uz trasu su sagraeni rezervoari i crpne postaje. Voda je dola na brda iznad zaselaka Burnog Ugarka. I onda kad je vodovod trebalo razvesti po selima i kuama, ponestalo je novca za gradnju i radovi su, postupno, obustavljeni. U zadnji trenutak, uz velike jade, voda je s brda sputena do novog upnog dvora koji se nalazi na sredokrai mnogih zaselaka Burnog Ugarka. Sagraena je i esma koju je pokojni predsjednik trebao otvoriti i napiti se vode na prvi dan uanci, koje su se, kao i svakog ljeta, trebale odrati u kolovozu, uz pjesme i kolo Divojaka s Bojane. Na meni je bilo da nagovorim pokojnog predsjednika neka nae malo vremena, neka skokne do te esme, neka poslua kako pjevaju Divojke s Bojane, neka se napije vode i neka ispuni to je obeao. Dok sam gajio nadu da e to obeanje moi ispuniti, rekao bih mu da mi tu molbu mora ispuniti. Ne ispuni li mi je, osramotit e me u tazbini. On bi se nasmijao i, ako bi bio u mojoj blizini dotaknuo me rukom, uz dodatak da e to uiniti radi Veronike, koja da je mnogo bolja od mene.

Primio sam nekoliko pisama, obavio mnogo vie telefonskih razgovora, neto s don Stipom, neto s Blaom, obvezao se da u s predsjednikom, kad doe vrijeme, o tome govoriti, ali se nisam obvezao da u ga i nagovoriti. Krio sam pred obojicom to moe biti pravi razlog da predsjednik ne doe otvoriti esmu. Kao razloge navodio sam njegovu zauzetost dravnim poslovima, mnogo vanijim od otvaranja jedne esme. Budimo razumni, to je Burni Ugarak da u njega doe predsjednik drave otvoriti vodu, kad to moe uiniti i neki drugi dravni dunosnik! Glavno da je voda potekla, a tko ju je otvorio, nije vano! Ako oni otkriju pravi razlog predsjednikova nedolaska, moja e savjest biti ista. Oni su pametni ljudi, sigurno e pravi razlog sami otkriti, pogotovo to se i u javnosti za nj znade, a moja je dunost da ga sam ne razglaavam. Ipak, ni kad nade nema, nadu ne treba gubiti, jer se uvijek moe dogoditi udo. U predsjedniku, kakva sam ga naao pretprolog ljeta na Krasnici, nisam mogao prepoznati ovjeka s kojim sam u proljee bio nekoliko dana na putu u Junoafriku Uniju, ni ovjeka s kojim sam sjedio i razgovarao nekoliko dana prije nje gova odlaska u ljetnu rezidenciju. Ne to bi bio tjelesno iscr- pljeniji, mraviji i nestabilniji na nogama, iako je i toga bilo, nego to su se promijenile neke od bitnih oznaka njegove du hovnosti i ponaanja. Znatielja, hipetrofirani aktivizam, fiksacija na bitne ciljeve i planiranje onoga to e uiniti sutra, a to za godinu dana! S licem iz kojeg je nestalo rumeni, ostav ljajui za sobom pepelu slino sivilo, s oima koje su postale vee kad je lice smravjelo, inilo se, dok bi hodao, da e svaki as zateturati pa e ga momci iz pratnje morati pridran'. On, koji je stalno itao jednu beletristiku i jednu znanstvenu knjigu, sad nije itao ni jednu. On, koji je listao i itao hrpe novina, i onda kad su ga te novine trovale, sad nije pokazivao nikakav interes za gomilu novina koje bi se nale na plai kad bismo na nju doli. On, koji je, kad ne bi itao, sa svojim gostima, koje je sam birao, vodio slubene i neslube-

ne razgovore, sad bi se osamio na plai, ispod bora. Leao bi na lealjci i drijemao. Kad bi slubene razgovore i vodio, nisu trajali dulje od pola sata. Jedina nepromijenjena ostala je njegova briga to rade, to jedu i gdje se nalaze njegove dvije unuice. Ostala je netaknuta njegova radost da gleda kako su obuene, to jedu i ime se bave. Kad bi mu se pribliile, pomilovao bi ih po kosi. Koraajui uz njega lukobranom, penjui se uz njega stepenicama, sjedei sam s njim na terasi nakon podnevnog odmora, gledajui ga kako satima drijema na lealjci ispod bora, imao sam dojam da je velikom brijestu samo kora jo itava. Ispod kore, drvo je ve usahnulo. S tim dojmom, zabrinut i uznemiren zbog mnogo vanijih stvari nego je ispijanje vode na esmi jednog sela, nisam imao snage predsjednika podsjetiti kako bi trebao ispuniti svoja obeanja, i kako je sve spremljeno da, uz mali napor, odleti helikopterom, otvori esmu i popije vodu. Nisam se bojao da e se brijest, kojem je samo kora itava, slomiti na putu, ni da e se rasuti na ugarakom kamenju. Znao sam da e brijest i sa samom korom zadrati uspravnost. Bojao sam se samo kako u ga dovesti u iskuenje da, jer je obeanje dano narodu koji je za njega bio svetinja, ode tamo gdje nije prijeko potreban, a ako ne ode, jer je na otvorenje esme potroio snagu, kamo eli i kamo mora ii. A znao sam u to zadnju snagu brijest eli utroiti. - Sebastijane, hoete li sa mnom u Rim? - pita me ve pet mjeseci, svaki put kad se susretnemo u etiri oka. - Hou, predsjednie - odgovaram takvom intonacijom kao da pitanje prvi put ujem. U tjedan dana boravka na Krasnici to me je upitao tri puta. - Zato on to tebe stalno pita? Da ti ne eli ii? - zanima la se Veronika kako stvari s tim putem u Rim stoje. Pita? Provjerava jesam li u meuvremenu odustao - od govorio sam joj, a odgovoriti ni to nisam trebao. Ona mu je bila

bliska koliko i ja i mogla je po tom ponavljanju istog pitanja znati da je taj put u Rim jedino to zasad planira u ivotu uiniti. I zato onda da ga gnjavim otvaranjem jedne esme? Neka prikuplja snagu za Rim! Ali, i pored neosporna opravdanja za takvu odluku, muilo me to mu uskraujem sitnicu kojoj bi se on silno radovao. Muilo, iako se nisam osjeao krivim. O toj muci on je pisao kako je pisao, a ja sam pisao ovako: Na kraju e ivota zakljuiti kako si sree imao onoliko koliko si je ostvario u svojoj obitelji, a tvoja obitelj u svom narodu, bio taj narod nacija, grad, selo ili neto drugo. Iz vizure mlada ovjeka, ogranienja na obitelj i narod obeshrabruju. A kako se ivot ne ivi obrnutim redoslijedom, najprije smirena starost a potom nemirna mla dost, blagotvorna spoznaja o izvorima sree u ivotu najvei nas dio ivota ne usreuje. Njeno djelovanje doe na kraju, kasno i prekasno. Na nae osjeanje ivota, jer nas progoni od mladosti do starosti, vie djeluje razorna zabluda da nas vezanost uz obitelj i narod ograniava. On je u sve to toliko vjerovao da je to vjerovanje bilo slino fiksaciji, opsesivnoj misli, koja je one koji opsjednutost narodom s njim nisu dijelili od njega odbijalo, a one koji su bili opsjednuti narodom kao i on s njim zauvijek vezalo. Prema onome to sam pisao i priao mnogi misle da pri padam onima koji su mu po toj fiksaciji slini, ali to nije puna istina. Ja nikad nisam vjerovao u stalnost narodnog uvjerenja ni u postojanje narodnog jedinstva, koliko god ih prieljkivao. Mene je uz njega vezalo neto drugo, i to od trenutka kad sam to u njemu prepoznao. Nisam takav sluaj naao u povijesti i zato nisam mogao zamisliti da bi narodnim voom, bez kojeg u oajnim danima nema izlaza, mogao postati ovjek kojem narod nije opsesija, koji narodom, tom uzvienom svetou, ne bi bio opsjednut. Vjerovao sam da bi politiar bez te opsesije mogao biti ak i dobar, ali da bi bez te opsjednutosti mo gao biti voa, onaj koji nalazi put iz uasa i spreman je na svaku rtvu, to, bome, vjerovao nisam. U tome i jest razlika izmeu voe i politiara. Voa je opsjednut narodom, a politiar samim sobom. To je razlika iz meu pokojnog predsjednika i njegova nasljednika epe Bevande. To je razlika izmeu usklika: Imamo Hrvatsku i obeanja politiara epe: On je bio voda, a ja u biti poslovoa. Ostaje jo U ivotu sam susreo mnogo ljudi koji su ovako mislili i po ovom miljenju doivljavali svijet i sudbinu. S njima sam se najvie druio i najee poistovjeivao, iako mi, priznajem, nisu bili strani ni oni koji bi se po naravi svoga svjetona zora mogli zvati vjeno mladi i ludi. Ali, prije susreta s pokojnim predsjednikom, ja nisam susreo ovjeka koji bi prema tom svjetonazoru imao bezrezervnije stajalite. Premda sam i ja bio narodnjak, njegovo narodnjatvo nadilazilo je sve ono to sam ja, u trenucima zanosa, rtvovanja i slavodobia, ikad dosegnuo. Kad je rije o narodu, vjerovao je u mnoge stvari u koje sam ja sumnjao. Vjerovao je u stalnost narodnog uvjerenja kad je u pitanju vrstina i blagodat zajednice, vjerovao je u nepromjenjivost toga uvjerenja i kad bi poprimilo neugodne oblike iskazivanja, i vjerovao je u postojanje duhovnog jedinstva, neindividualiziranog i meusobno nesuprotstavljenog. samo da se na kraju epina mandata vidi kojih poslova poslovoa. Samo etiri mjeseca nakon naeg poznanstva, u etvrtoj godini njegova predsjednikovanja, napisao sam o predsjednikovoj politici ogled pod naslovom Petljanje i zapetljavanje. Ogled je izazvao lavinu napada i politikih protivnika i kolega po peru, koji su mi, uz ostalo, zamjerili to se bavim politikom, ne videi da se i sami tim bave. Njih mnogo, meu nji ma svakojakih ljudi, bistrih, tupih i zaguljenih, vidjeli su u tom ogledu svata, i ono ega je tamo bilo i ono ega tamo bi lo nije, ali ni jedan od tih bijesnih mudraca nije zapazio da sam predsjedniku, u danima najveeg trijumfa, prorekao tu-

an kraj. Vjerojatno su zapazili, ali to u svom tekstu nisu kazali, pa kao da ni zapazili nisu. Na osnovi onoga to sam znao o voama - a znao bih dovoljno da sam od lektire paljivo proitao samo Plutarhove usporedne biografije grkih i rimskih voa - ja sam prvom predsjedniku devedeset i druge, kad je slavio izbornu pobjedu kakvu e teko postii predsjednici kojiviou iza njega, prorekao ovakav kraj. Prije nego u izrei to prorotvo, pozvao sam one koji misle da sam predsjedniku pjevao laude da se sjete Mojsijeve sudbine koja oekuje sve voe, sve predsjednike. U to je vrijeme grijeh struktura spavao nevin san na stranicama knjige o crkvenom socijalnom uenju, kad sam na jednom zatvorenom sastanku, na uenje sviju, a u povodu pobune radnika u kutinskoj tvornici umjetnih gnojiva, rekao kako mi se ini nerazumnim sve na silu privatiziran'. Postoji i singapurski, mije ani oblik vlasnitva. Moda bi, tamo gdje je to mogue, trebalo ostaviti vlasnitvo onakvo kakvo je zateeno, zajedniko, i za njegovu privatizaciju ekati bolja vremena. Grijeh struktura tek se bio poeo buditi iz svog dugog i nedunog sna na stranicama malo itanih knjiga, kad sam u jednom razgovoru za slovake novine o kulturi, a u povodu prijevoda moje knjige avolov veo na slovaki jezik, rekao da nama, koji smo i u Slovakoj i u Hrvatskoj stvarali samostalne drave, nikada nee biti oproteno to smo, usporedo sa stvaranjem drave, morali i golemo bogatstvo svih nas prenijeti u ruke pojedinaca i tako stvoriti velike imovinske razlike meu ljudima. Nama se to to zovu tranzicijom nee oprostiti, bar u prvo vrijeme. Bit emo optueni za pljaku, i kad nikomu ni kunu nismo otuili, bit emo optueni i zato to smo postu pak prijenosa vlasnitva pokrenuli, iako je nama taj postupak svjetski kapitalizam zapovjedio. A mi ga prihvatili kao ambru, izluevinu jetre i ui glavate uljeure, kojom je trebalo namirisati ono to smrdi otkako se pamti da jedni ljudi imaju vie, a drugi manje - i najmanje. Oekivao sam da e voa - kao svi oni slavni Grci i Rimljani, ije nam je ivote opisao seljak iz Heroneje u zabaenoj Beotiji - imati tuan kraj, kraj pun prigovora i zamjerki. Oekivao sam da e svi oni koji su se uz njega nali, i oni koji su se doista bogatili, i oni koji su bili zadovoljni onim to su imali kad su mu se pridruili, i oni koji su nakon njegove smrti bili siromaniji nego kad su mu se, opsjednuti narodom kao i on, pridruili. Oekivao sam da emo svi biti okrivljeni za bogaenje manjine i siromaenje veine, ali nisam oekivao da e svi prigovori, i voi i sljedbenicima, biti stavljeni pod kapu Da im utjehom smanjim gorinu zavisti prema onom kome sam laudu pisao, dodao sam i ovo: Neka se sjete one slike kad Mojsije, nakon viegodinjih lutanja pustinjom, dovodi puk izraelski nad urvinu i kae mu, gledajui u nizinu: Eto, to je obeana zemlja Kanaan, a puk mu uzvraa posprdnim i prijekornim pitanjem: Zar je to ta zemlja? I tko ti je dao pravo da nas odvoji od mrsnih lonaca misirskih i dovede u ovu posnu zemlju? Od Mojsijevih do naih dana ni jedan voa ovoj sudbini nije izbjegao. Znam da je moje tekstove itao, s veom revnou i ozbiljnou nego to sam to elio, ali ne znam je li mu to prorotvo zapelo za oko. Ako jest, njegovu tragiku, u tom trenutku snane fiksacije na narod, nije mogao doivjeti. Nikada o tome s njim nisam razgovarao, iako o tom kraju nikada nisam prestao misliti. Od vremena kad je postao voa do ovog vrueg ljeta na Krasnici, gdje mislim na vodu koja ne presuuje, gdje razmiljam o putu u Rim i gdje oekujem pomrinu sunca! nn

grijeha struktura, kad se ta uspavana sintagma probudila, napustila stranice knjiga i izila na ulicu. Kad se grijeh struktura uprostio i prizemljio, to se re dovito dogaa sa svim apstrakcijama u politici, on je preve den kao kraa, pljaka i grabeno bogaenje. A kad su, to je sastavni dio uprotavanja apstrakcija, traena lea na koja e se ta etiketa nalijepiti, prva su njegova pronaena. Njegovi su protivnici, kao njegov grijeh struktura, prikazali njegovu brigu da zaposli i osamostali lanove svoje obitelji, koji to nisu mogli postii u vrijeme komunizma, koji je njega drao pod kljuem i progonio, kad bi ispod kljua iziao, na razne naine. Njegovi su protivnici njegove knjievne honorare, od izdanja na hrvatskom i stranim jezicima, u iznosu od dvjesta pedeset tisua maraka - kad ih je javnosti prokazala bankovna slubenica koju e zbog nezakonitog djela imenovati heroinom godine - proglasili opljakanim blagom i podigli im vrijednost na milijunske iznose. Ljude koji su se doista bogatili, iako su bili samo pripuzi i sebinjaci koji, kao moljci oko vunene tkanine, oblijeu oko svake vlasti da bi se u nju uvukli i iznutra je izgrizali, ljude koji su se njemu gadili, proglasili su njegovim bliskim suradnicima, uz jedini dokaz da su se na nekom pri manju, za istim stolom, nali u njegovoj blizini. U preokupaciji putovanjem u Rim, po mom se sudu nalazila elja da se oslobodi etikete grijeha struktura, grijeha to ga je zaradio kao narodni voa dok je inio ono to svaki voa ini - dok je vodio. To traenje oprosta u hodoaenju dugovjenijem od vjekova, prema instituciji koja daje oprost svojoj djeci ako slijede njen nauk i nehotice grijee, imalo je religioznu dimenziju, koja se kod njega pri kraju ivota obnovila do razine koju je imala u djetinjstvu. Uz to to se kuhalo u podsvijesti i obnovljenoj vjeri, postojala je i isto politika namjera. Da institucija, koja je u osvit njene povijesti priznala hrvatsku dravu i uvela je u kransku skupinu naroda, a prva je i hrvatsku dravu priznala kad joj je on doao na elo, dri tu dravnu zajednicu pod svojom zatitom i nakon nje........ 112 ... gova odlaska. Dramatinost njegovih zadnjih dana, a put u Rim bili su njegovi zadnji dani, poveavala je injenica to je sintagma u koju je ugraen njegov grijeh potekla od institucije od koje on trai oprost za, eventualno, poinjene pogreke i pokroviteljstvo nad nasljeem koje e iza njega ostati. U Rimu smo odsjeli u hotelu Cavaleri koji pripada korporaciji Hilton. On na najviem katu, gdje odsjedaju efovi drava, ja s ostalom pratnjom po apartmanima na bilo kojem katu gdje se ta dva dana nalo prazno mjesto. Prvi smo dan posjetili papu i otvorili hrvatsku izlobu u prostoru Vatikan skog muzeja. Sve je proteklo u redu, osim to se predsjednik jedva drao na nogama, uz veliku brigu svih nas oko njega da e izgubiti snagu i klonuti. Ali, brijest, kojem je ostala nenaeta samo kora, nije se slomio. Nadali smo se da e tako uspra van izdrati i sutranji dan. Kad nam je sutradan prenesena njegova poruka da nee ii ni u crkvu Svetog Jeronima, gdje ga oekuje gotovo itav hrvatski episkopat, niti e posjetiti hrvatsko veleposlanstvo, nismo bili iznenaeni. Morali smo oba posjeta obaviti bez njega molei Boga da mu dade snagu za je-. dinu preostalu toku programa u tom danu. Prije polaska k talijanskom predsjedniku Republike i Vlade ostavio nam je poruku neka budemo na okupu, pred povratak kui odrat e s nama krai razgovor o naem posjetu Rimu. Doekali smo ga okupljeni, ali, kad je doao, bio je toliko umoran da taj razgovor nije mogao odmah odrati, nego nas je uputio da se i sami odemo odmarati, pa kad se odmori mo, neka u pet sati doemo k njemu. Nije mi se spavalo. Iziao sam na terasu s koje puca pogled niz travnati brijeg, na ijoj je strmini hotel, i prema nizini kojom tee rijeka. Sjeo sam u naslonja i nastavio gledati ptice koje ve trei dan gledam kad god mogu. Toliko ptica, tolika jata razliitih ptica i toliko ptica u jednom jatu u svom ivotu nisam vidio, iako sam ptice u letu, ptice na granama i ptice na ledini gledao gdje sam ih god imao prilike gledati. Jedino to razumom mogu shvatiti jest da je jesen i da su se te ptice do.-11

selile da ovdje prezime ili su na putu u toplija stanita. Iz povijesnih knjiga znam da su se stari Rimljani, a i mladi, tim pticama u prehrani obilno koristili. Sve ostalo ne da se ni shvatiti, ni opisati, ni uslikati. Shvatiti jer ne znam to tolika jata trae na padini toga brijega, kad na zemlju padnu, i u visinama, kad nad brijegom krue. Opisati jer je putanja to je pravi samo jedno jato neopisiva, isto kao to su neopisive figure od putanja, to ih jata, u meusobnom prepletanju, stvaraju u letu. Uslikati jer bi svaka slika samo okamenila putanje i figure jednog trenutka. Prenijeti na filmsko platno? To da, to je donekle mogue! Ali je nevolja u tome to nema platna takve irine na kojem bi se odjednom mogla vidjeti sva ta jata, svi ti letovi i itava ta rimska panorama s letovima jata u visinama. Ima neto neodgonetljivo u letu tih ptijih jata. Koja to sila, koji to mozak upravlja letom jednog jata od nekoliko tisua ptica da sada, ne kolebajui se i ne rasipljui se, jedinstveno, leti prema gradu, sad prema hotelu, sad lijevo-desno i u visine, a sad da padne na zemlju? Tko to upravlja njihovim kretanjem, i hoe li taj, ako ga ima, i ako je to pojedinac, zaraditi grijeh struktura odvede li svoje jato u krivom pravcu i spusti ga na krivu ledinu? Zaboga, ne grijeh to ga voa ljudskog jata zaradi, nego grijeh to ga ptiji predvodnik, ako takav postoji, moe zaraditi. A kad je dolo zakazano vrijeme, tjelohranitelji su nas nekolicinu, ne vie od sedmorice, pozvali da doemo k predsjedniku. Doekao nas je sjedei na stolici nasred sobe, kako nas nikad nije doekao. Znali smo zato nas sjedei doekuje. Bio je u bijeloj koulji bez kravate. I kroz bjelinu koulje vidjelo se da je na brijestu jo nenaeta samo kora. Ono to je ostalo ispod te kore runi se i mrvi u nastojanju da svoje hodoae, svoj zavjet i svoju opsesiju izvri do kraja. - Onda, da ujem dojmove? - upitao nas je sve odjednom. Uslijedilo je nekoliko impresija. Sve pozitivne! to se tie doeka i sadraja posjeta, one su tone. Ali to se stanja njegova zdravlja tie, taj je posjet bio crna crnina. On ju je vidio i osjeao bolje od ikoga meu nama. Nikada nije volio nizanje ljeporjeivih ispraznosti, pa ni ovoga puta. - A to e rei...? - izustio je, ali pitanje nije doveo do kra ja, do imena onog to bi morao, nakon ovog hodoaa, neto rei. Niti je imenovao onoga koji bi trebao neto rei, niti je na veo o emu bi trebao govoriti, sada, jo jedom, jer je o tomu prije ovog posjeta neto govorio. Kao i u drugim prilikama, ee u etiri oka a rjee u prisutnosti mnogo oiju, kad bi se ukazala opasnost da e jato ptica poletjeti kamo letjeti ne smi je, prvi sam bio spreman na odgovor. - Ostavimo sada, predsjednie, to pitanje po strani! Ree no je, ali nije miljeno kako je protumaeno da je miljeno, i to se tako nije dogodilo prvi put, a nee biti ni zadnji. Jedino vri jeme moe raistiti nesporazume to se tom sintagmom htje lo rei, a to je toj sintagmi pridodano, suprotno namjeri ono ga koji ju je prvi izgovorio. Samo vrijeme! A ovo jest korak prema tom raiavanju i prema tom vremenu. Ako sam mu ikad kakve savjete davao, ovo je bio posljednji. Drugi su se sloili da se valja tako ponaati, a on se sloio i sa mnom i s drugima. Osjeaj je pobjede brijestu bio potreban da bi jo nekoliko dana ostao uspravan. Dok su se i on i prisutni slagali s onim to sam rekao, kao na zapovijed, jato je gaaca sletjelo na granje visokih hrastova na brijegu do brijega na kojem je na hotel. Onoga dana, nedugo nakon povratka iz Rima, kad sam ga trebao, stojei u paliru, ispratiti na put od odra do lafeta u trijemu, i kad sam mu nad otvorenom rakom, po elji njegove obitelji, trebao uputiti posljednji pozdrav, rano ujutro popio sam tabletu za smirenje i odluio da ih, u razmaku od dva sata, gutam do

kraja pogreba. Mek sam na suzi, a plakati, dok budem govorio, ne bih smio. Nema nita gore nego kad govornik oprotajnih govora grca u suzama. Dok su asnici pronosili lijes kroz palir, gledao sam u crveni sag posut laticama raznih cvjetova, najvie laticama rua. Poznavanje puta koji je u svom ivotu proao taj ovjek, i sredstva za umirenje koja su me dovela u stanje lagane omamljenosti, bili su uzrok da sam umjesto latica na sagu vidio samo trnje, i da sam preinaio poslovicu koja kae da se do zvijezda dolazi preko trnja. Ne! Preko trnja se dolazi samo u novo trnje! to me vezalTuz tog ovjeka? Slava? Kojeta, bio sam slavan i prije nego sam mu priao. Bogatstvo? Kojeta, to sam imao kad sam mu se pridruio, imam i kad se rastajemo. Ve zala me briga za obitelj i narod, vezale su nas opsesije ptijim jatima i letom ptijih jata. S njim u grob odlazi posljednji politiar opsjednut narodom, iza njega dolaze politiari opsjednuti sami sobom. Ta me pasja pasmina nikad nije privlaila! U ovom trenutku ima mjesta i pitanju je li trebalo proivjeti ivot opsjednut narodom, kad si, ako si Plutarha itao, znao da te ta opsjednutost vodi iz rjeeg u sve gue trnje? To pitanje bez sumnje ima mjesta, ali ga ima i kontrapitanje. to nam preostaje, nismo li opsjednuti dobrom drugih, da bude mo opsjednuti samo svojim dobrom? Usporeivao sam ga s brijestom, s tim snanim, visokim, osamljenim i rijetkim drvetom. A ni sjetio se nisam da to drvo i kod nas i u itavoj Europi posljednjih trideset godina izumire, gotovo da ga vie nema gdje vidjeti. Nitko ne zna zato se to dogaa. Zeleni svakog proljea kao i ostalo drvee, a onda mu jednog ljeta, usred ljeta, lie pouti i otpadne, kao da je dola jesen. Ve narednog proljea drvo brijesta ne zazeleni, a u jesen je potpuno suho i moe ga se koristiti kao ogrjev za zi mu koja dolazi. im smo se spustili na magistralu, javio sam se Veroniki i rekao joj da nazove prijatelja, njoj je to lake uiniti s kunog telefona nego meni s pokretnog. Neka mu kae da veeras, kad se malo odmorim, doe k nama. Nismo se dulje vrijeme vidjeli i imamo 0 emu razgovarati. Nismo doli ni do paradia, a Veronika mi javlja da prijatelj veeras k nama doi ne moe, da je neko liko dana bio u Poreu, da veeras ima neodgodive poslove, a da sutra, kao i mi, ide u Zagreb, pa bismo se preksutra, nakon slavlja kojem mora biti prisutan, mogli nai kod nas. Rekao sam Veroniki da ga jo jednom nazove i dogovori vrijeme kad e doi u na zagrebaki stan. Neka mu kae da mi je ao to ga veeras ne mogu vidjeti, imao bih mu neto vano rei, neto to bi trebalo uti i drutvo u kojem e se sutra, u Zagre bu, nalaziti. - to to? Reci meni - pitala je radoznalo Veronika. - Ti priekaj dok doem. Ovo nije za telefon. Jedno, pris lukuju me drugovi, a drugo, telefon nije ni za prianje vice va, a kamoli za prianje pria. Saborska je zgrada izvorite velikog dijela vijesti koje dnevno itamo u novinama, gledamo na televiziji i sluamo preko radija. Kao da se ni jedan dogaaj u toj zgradi ne moe dogoditi a da sutradan za nj ne dozna sav narod, i kao da ni jedna vijest u saborske urede ne moe izvana doi a da je brojni novinari ne bi nali, pokupili i poslali svojim redakcijama. Tko u toj zgradi dugo ivi, uvjerit e se da nije tako. Ima tamo dogaaja za koje nitko ne dozna, slije se tamo vijesti koje ni jedan novinar ne pronae, priaju se tamo prie koje ne zabiljee ni one novine koje imaju kolumnu za saborske pikanterije. 1ti dogaaji, i te vijesti i te prie ive samo u saborskoj zgradi, tu se troe i tu se istroe. Kad se te prie ispisuju za sebe sama, kao to ja to pone kad inim, lako se zapaa da su vezane uz intimu, uz skrivene kutke ivih, prepoznatljivih, javnih osoba. Radi se tu o pre-

ljubima, o porocima, o spletkarenju, o karakternim izopaenostima i o provalama podsvijesti u raznim prigodama ivota punima nervoze i sukoba. A nita od svega toga, ako novinar nema svinjsko rilo, ne moe u novine. Sva bi ta obilna graa bolje pristajala priama i romanima, kad bi tko radnju tih pria i romana, smjestio u saborsku zgradu. Jedna je od tih pria i ova koju sam htio veeras ispriati prijatelju. uo sam je od novinara u saborskom kafiu nekoliko dana prije polaska na put. Provjerio sam njenu istinitost i utvrdio da je istinita. Olga Mrela, koja e igrati glavnu ulogu u ovoj saborskoj prii za saborsku upotrebu, nije nekud sa strane dola za efa informativnog programa na televiziji nakon treeg sijenja, koji je za neke dan uvoenja demokracije u zemlji, a za druge lukav povratak u demokrate prebojenih komunista i njihovih vlastoljubivih pomagaa. Ona je u toj redakciji, u razliitim ulogama, efa, novinara i voditelja o vanjsko-politikim temama, bila i u vrijeme komunizma i u vrijeme najeih progona slobode izraavanja, ona je tu preivjela pad Berlinskog zida, raspad komunistike vlasti i komunistike drave, i ona je tu, kao ekspert za glavne teme vanjske politike, ostala za svih deset godina postojanja hrvatske drave. Sve do dana kad je, kako humoristi kau, oca domovine zamijenio sin razmetni, i kad je Olga Mrela jo jednom postala efica. Sluajno sam, negdje pri kraju devedeset i druge, imao njenu pristupnicu u obitelj policijskih dounika. Zaboravio sam kolika joj je bila prva plaa za usluge to e tajnoj policiji denuncirati svoje kolege s televizije, zaboravio sam i kojeg je policajca imala za mentora komu je u uho, dok je on biljeio, aputala to je gdje ula, ali se dobro sjeam da je Olgi Mreli kodno ime bilo Gizela. To emo joj ime i u ovoj pripovijesti, gdje nekoliko osoba nemaju imena, ostaviti. Sjeam se dobro te kasne veeri, neposredno po povratku iz Njemake, kad sam zavirio u pristupnicu pijunke Gizele i otkrio da se ispod toga imena krije isposniko lice Olge Mrele, novinarke ije sam odmjerene, profesionalne analize vanjsko-politikih zbivanja rado sluao. Iako u njima, valjda stoga to ih posreduje medij ije su mogunosti ograniene, nisam nalazio mnogo pameti ni bilo kakvog smisla za prognoziranje zbivanja koja e uslijediti. Njena se pristupnica tajnoj policiji nije ispred mene nala sama. Bili su tu jo deseci pristupnica, novinara, sveenika, profesora, gospodarstvenika, pa ak i jedan predsjednik minorne politike stranke. - to je ovo? - zgranut sam upitao pokojnog predsjedni ka, koji mi je to pripremio da vidim, i ekao me utei dok sam pristupnice listao i itao imena i ifre. - To vam je to! - odgovorio mi je. - Ima li toga jo? - zanimam se, prestraen. - Brdo! Novinara najvie! Mnogi su i iz naeg sadanjeg drutva nekada bili u tom drutvu. - Znaju li da znate? - Svi znaju da se zna! - Isuse! Isuse! - vapio sam. - Tu smo gdje smo! Imamo to imamo! Tu nam i s tim nam valja raditi. Tko god nam se pridrui u poslu, dobro je doao. Ako tako ne postupimo, meusobno emo se podaviti - rekao je, i ja sam se s tim nevoljko sloio. Nevoljko jer mi je bilo ao to, osim ta dva postupka, da upotrijebi aku i vrati milo za drago, ili da na ispruenu ruku uzvrati pruanjem ruke i ponaanjem kao da ne zna to su bili i to su inili, ne postoji i trei postupak koji ne bi bio optereen ni osvetom ni pravljenjem budale od sama sebe. Ali taj trei nain, na alost, nije postojao. Postojala su samo dva. Kad je mladi asnik egipatske vojske Gamal Abdel Naser skinuo s prijestolja kralja Faruka, slugu kolonijalnih gospodara, protjerao ga iz zemlje zajedno sa stotinom njegovih ena i .... 119

proglasio Egipat suverenom dravom, Mosadek je, stari iranski politiar, bio u zatvoru i na kraju ivota. Mosadek je u Iranu, nekoliko godina ranije, uinio isti to i Naser u Egiptu, otjerao kraljevsku obitelj Reze Pahlavija i pokuao od Irana, zemlje koja lei na naftnom bogatstvu, stvoriti suvremenu dravu. Pokuaj mu nije uspio. Kolonijalisti su vratili kraljevsku obitelj u zemlju, nastavili naftu crpsti u svoju korist, a Mosa-deka stavili u hladovinu, neka se i sam ohladi. Tada su novinari upitali umornoga Mosadeka to misli o mladom egipatskom asniku pred kojim stoje teka iskuenja. - Uz njega me veu njena osjeanja - rekao je Mosadek -svako mu dobro elim i neka ga premilostivi Alah titi! Samo bih ga neto upitao. Je li pobio sve Farukove bire i suradnike? Ako jo nije, kani li to uskoro uiniti? A zato ga to pitam? Ja to nisam uinio, a mogao sam, sa birima i dvorskom ga- dijom Reze Pahlavija i, eto, tu sam gdje jesam. Ali, Alahu ast! iv ili mrtav, doekat u one koji e napraviti ono to sam ja pokuao, ali ti moje pogreke nee ponoviti. I doli su ti to ih je Mosadek najavio, i njegovu pogreku nisu napravili. Nije se to dogodilo samo u Iranu, bilo je toga i u zemljama blizu nae, i ne tako davno, kad smo mogli vidjeti kako se to radi i kako se to doimlje. I obini graani i orunici nove vlasti trae uhode u njihovim sklonitima, hvataju ih na ulicama i u bezglavom bijegu, sami ih ubijaju ili vode pred organe gonjenja, da oni ispituju stupanj njihove krivnje i da im oni izrek-nu zasluenu kaznu. Koliko god zasluili da budu gonjeni, pritvarani i kanjavani, to lovljenje ljudi, slino lovu na divlja, nije lijepo vidjeti i nee osvjetlati obraz novoj vlasti. Oni koji to ine pravdaju se da su takav progon ti ljudi zasluili, da e to trajati ogranieno vrijeme i da e se uhodama pravino suditi. Bilo tako ili ne bilo, slika progona ljudi iz pamenja ne nestaje lako. Kadli-tadli posluit e kao dokaz da su i uhoeni, kad su doli u priliku da izravnaju raune, postali isto to i uhode - progonitelji ljudi! 120

A drugi nain, oprostiti i praviti se kao da nita ne zna, to mi ga je predsjednik prikazao kao za nas jedini mogui nain, izrastao je iz mene sama, iz moje naravi, iz pouka na kojima su me odgajali kako u ivjeti, i iz pria koje su postale obrasci moje vjere. Pri samoj spoznaji da postoji netko tko me mrzi, ivot mi se puni nelagodom, a pri stavu da bih nekoga zbog neega morao mrziti, nepodnoljiv. Ako prvo ne potis- nem u zaborav, a drugo ne pretvorim u ravnodunost, ne mogu ivjeti, ne mogu raditi i ne mogu stvarati. Nikad se nisam osveivao onima koji su mi eljeli i inili zlo, ni kad sam bio u prilici da im napakostim. Nisam se, u danima takve mogunosti, za njih ni propitivao, da ih ne bih uznemirio i opteretio strahom kako se za njih raspitujem da bih im se osvetio. Ako bi se otvorila mogunost da se neki moj postupak protumai, usuprot mojoj elji, kao osveivanje, gledao sam i inio sve da taj to oekuje osvetu bude nagraen i da nikad ne dozna kako sam ja to uinio. Ako je moje dranje prema osveti takvo, zato onda ne bih prihvatio predsjednikovo miljenje da je oprostiti i praviti se kao da ne zna jedino mogue rjeenje? Zato ga ne podrati kad taj nain ponaanja prema dounicima promovira u naelo nacionalne pomirbe? Zato, kad ni jedna zajednica bez unutarnjeg mirenja ne moe opstati? Ako pratanje sagledamo iz pozicije narodnog voe, to u tom trenutku jest bila pozicija pokojnog predsjednika, zar je on, u tekim vremenima, mogao drukije misliti o nunosti oprosta i stiavanju bijesa dotad uhoenih i progonjenih pre ma dojueranjim uhodama i progoniteljima? Ni jedan narodni voa, ako eli voditi svoj narod u mir i boljitak, ne moe govoriti runo ni o dijelovima toga naroda, a najmanje o narodu u cjelini. I pri punoj svijesti da je njegov narod u dijelovima ili u cjelini poinio grijeh, on e ga i pred Bogom i pred drugim narodima pravdati i traiti milost i razumijevanje prema njemu. Zamislite vou koji bi rekao: Ovi to me slijede gomila su lopova i kukavica! To rei i zatraiti od nekog sa strane

da mu meu sljedbenike I unese red! Zar bi takav voa nakon toga mogao ostati voa? Kad su pripadnici izabranog naroda, na putu kroz pustinju, otkazali posluh Jahvi, Bogu svomu, od skupljenog zlata napravili tele i odali se bludu i razvratu, nije ih Mojsije, njihov voa, pred Bogom optuio ni prestao smatrati od Boga izabranim narodom. Naprotiv, molio je tvorca svijeta da njegovu narodu oprosti grijehe i dade mu na ploe ispisani zakon po kojem e urediti ivot svoje zajednice. Zahvaljujui ljudima koji na takav nain doivljavaju oprost, pomirenje i ulogu narodnog voe, Gizela je, zajedno sa svima onima ije sam pristupnice obitelji pijuna listao te veeri, nastavila raditi ono to je i do tada radila, izvjetavati o vanjskopolitikim zbivanjima i, po potrebi, ta zbivanja komentirati. Nije bila sama, i nije oprost trebala doivjeti kao privilegij. tovie, mogla je i dalje, sa svim ostalim birima i dounicima, misliti da su oprost i pomirba izmiljotina konzervativnih nacionalista i da se ne moe miriti nepomirljivo ni pratati neoprostivo. Kad je, nakon onog slavnog sijeanjskog dana koji e ostati zapamen po tome to su jedna kola gurnuta u glib, a druga iz gliba izvuena da nastave kotrljanje, Gizela postala efica informativnog programa, pomislio sam kako je lijepo da je njezini, komunis tiki dounici koji su se vratili na vlast, nisu zaboravili, ali i na to kako je na vlastitom primjeru morala spoznati vrijednosti oprosta i pomirbe. U pobjednikom slavlju dolo je do onoga do ega u svim slinim prilikama dolazi. U poplavi to nastaje nakon proloma oblaka, isplivaju na povrini i jabuke, koje je grad obio s grana, i smee koje se nalo na zemlji. A vlast, nova i stara, kao svi opipljivi predmeti, to ona jest, ima svoju sjenu. S ob-

irom na to da je deset godina uivala blagodati oprosta, mis lio sam da e Gizela meu naplavinama to ih bujica nosi biti jabuka, a da vlast koja joj je velikoduno oprostila nee, sad kad je otila, gledati samo kroz sjenu koju je, dok je postojala, bacala na zemlju. Moja se oekivanja, na moju alost, nisu ispunila. Gledajui devet mjeseci informativni program to ga ona ureuje, u kojem jednu treinu prostora zauzimaju vijesti o progonima ljudi iz prethodne vlasti, ljudi koji su bili sjena te vlasti, ini se da ona ne zna nita o sjeni to je svaka vlast baca, kojoj je i sama jednom pod imenom Gizela pripadala, niti je to nauila o nudi oprosta radi mira pod zajednikim krovom. Da je, uz zvuke pobjednikih fanfara i prema svjetlu slavljenikog vatrometa, dolo do poplave mulja, nigdje se tako dobro nije vidjelo kao na televizijskim ekranima, dok bi se emitirao Gizelin informativni program. S njezinim se programom u nae kue uselila runoa. Nakaznost! Umjesto lijepih ena, umjesto malog izbora ljepotica, ugodne i osebujne vanjtine, uhu ugodna govora i duhovnos ti koja zrai dobrotom, umjesto Branke, Nensi, Ane, Nikoline, Mirjane, Dijane i Stele, vijesti su nam dana prenosila runa lica. Spikeri i spikerice s govornim manama i izrazom lica koji u sebi sadri nadutost, zajedljivost, opscenost i ponesenost slavodobitnikom strau. Na elu tog izbora runoe bila je nekada lijepa i mlada, a sad stara i runa, pijunka Gizela. Ona je samu sebe promovi rala u itateljicu vijesti. Dosad je bila iza scene, potiskivana, a sad je izila na scenu, krilata od slobode. Pobjedniko se klik-tanje moglo uti u svakoj njenoj rijei. Spojena s runoom, nije ga bilo ugodno uti. Odmah iza nje, ne izostajui za njom, bio je nekadanji pijun s kodnim imenom Hlad, sada spiker glavnog dnevni ka, koji je taj istaknuti poloaj, da ga nacija gleda i slua svaku veer, dobio kao nagradu za usluge to ih je, u ulozi njihova .100

glasnogovornika, u izbornoj promidbi, uinio demokratiziranim komunistima. Nos, po duini slian kljunu ptica mo varica, s oima vivka, on je vijesti itao zamuckujui, preskaui pojedine rijei, vraajui se da proputeno izgovori u drugom pokuaju kao da je na satu govornih vjebi studenata prve godine kazaline akademije. Uz pojavu slinu ptici mo varici, koja dugim kljunom prekapa mulj traei gliste i mekuce, vezao je i asocijaciju na svoju suprugu, novinarku Kugle zemaljske, koja je pravila portrete konzervativnih politiara i u svakom od njih vidjela morskog psa. Ono to je nastupalo uz bok Gizele i Hlada bilo je bolje ili gore od njih, ali je standard ostajao isti. I dogodilo se to se dogoditi moralo. Zaredala su pisma i telefonski pozivi, zaredali su vapaji: Vratite nam Branku, Nensi, Anu, Nikolinu, Mirjanu, Dijanu i Stelu, vratite nam lijepo, pametno i produhovljeno! Bilo je i pisama u kojima se traila odgovarajua zamjena, jer ono to je dolo kao zamjena kontraproduktivno je. Ali, kako nai zamjenu pameti, duhovitosti i ljepoti, koja uza sve to, mora imati ist izgovor i ugodan glas? Odgovarajua zamjena nije naena, i voditeljice su od Branke do Stele vraene na televizijske ekrane, u informativne i srodne im programe. I sad je uslijedila Gizelina osveta, dobro namirisana ambrom. Teko bi bilo opisati to je sve ta osveta osvetila! Prilikom povratka lijepih lica na televizijske ekrane, od Branke do Stele, koji nije bio oporativan, koji je bio polagan, jedna po jedna, Gizela im se pojedinano ispriavala. Neka oproste, moralo se, nova vlast, nova organizacija posla, nije dugo trajalo, ali ih moli da na malim ekranima ni jednim znakom ne iskazuju svoja politika uvjerenja, jer, dosad je televizija bila u rukama vladajue strukture, a odsad e biti javna televizija, to e rei, politiki i ideoloki bezbojna. Neke su voditeljice shvatile o emu Gizela govori. Ili su znale to je ona radila dok je pijunirala za tajnu policiju, ili ih 124 .. je vlastita pamet upuivala da je bolje ne iskazivati tko si i zadrati posao, nego vikati tko si, ali te iza kamera, koliko se god derao nitko nee ni uti ni vidjeti. Ni upitati gdje si i jesi li jo tu. Gizelu nije u potpunosti zadovoljila senzibilnost samo nekih voditeljica. Jedino je bila ugodno dirnuta to se njenim savjetima ni jedna nije otvoreno suprotstavila. Zakljuila je odatle da moe i mora ii dalje. Treba malo jae nagaziti papuicu, postii ubrzanje i cilj e biti postignut. Jednog se jutra, kad su se sve lijepe urednice vratile na svoja biva radna mjesta, na ulaznim vratima u sve informativne studije pojavila zapovijed, koju je potpisala efica Gizela. U njoj je pisalo da se urednicama zabranjuje pojavljivanje pred kamerama s bilo kakvim stranakim obiljejima na sebi. U to se ubrajaju i vjerska obiljeja! Jer, stranaka i vjerska pripadnost moe povrijediti gledaoca koji ne pripada urednikovoj vjeri i stranci. Kako do tada ni jedna lijepa voditeljica pred kameru nije izlazila s ikakvim stranakim obiljejima, Gizelina se zabrana odnosila na krieve, s korpusom i bez korpusa, i na medaljone s likom Bogorodice, koji su, ovjeeni o zlatni lani, krasili lijepa prsa, i kad su padali po golom tijelu i kad su bili na majici s visokim ovratnikom, Branke, Nensi, Ane, Nikoline, Mirjane, Dijane i Stele. Ako su i primijetili, gledaoci televizije nisu znali kamo nestadoe krievi i medaljoni s poprsja lijepih ena. Nije se ni u upuenim krugovima, u Saboru i Vladi, znalo to se dogodilo da zlato vie ne svjetluca gdje je dosad svjetlucalo. Sve dok novinari s televizije, akreditirani u Saboru, koji su sami itali ono to pie na vratima informativnih studija, nisu kolegama iz drugih redakcija rekli kakve zapovijedi Gizela izdaje otkako je bila prisiljena svoje lice skinuti s ekrana. Kad se vijest rairila, neki su se zgraali nad povratkom krieva i medaljona u bakine krinje, otkud su ih unuke bile izvadile i stavile na prsa, a neki su, slini Gizeli, govorili da kodeks javne televizije treba potivati.

- Treba - rekao je Sinia Puko, dopisnik Zvijezde zornjae - ali mi nemojte rei da Olga Mrela s odredbom u tom kodeksu, da se skinu i vjerske oznake, nije dola na svoje. I kad je pijunirala, ona je svojoj vezi javljala koji novinar ima vezu s religijom i sveenicima, tko ide na misu, tko se vjenao u crkvi, tko je dijete donio do krstionice. To je bilo dovoljno da se sprijei napredovanje u slubi koga je god Olga Mrela htjela sprijeiti. Javna televizija! U rukama bivih pijuna! Sa mo stari, poznati smrad namirisan novim mirisom - javnom televizijom! - Zna li tko je li Olga Mrela gledala pornografske filmo ve? - upitala je Anita Velikovi, dopisnica Slobodnog Pri morja. Nije! - odgovorio joj je Sinia Puko. - Mogla sam si misliti! Da je ona gledala ijedan porno grafski film, mogla je vidjeti da svaka druga porno-diva na vratu nosi lani s kriem. I morala bi se upitati zato to ine. I odgovoriti da se ene mole za oprost bludnog grijeha kojim moraju zaraivati kruh svoj nasuni. I kurvanjsku odjeu i obuu! Radi iste stvari, radi oprosta grijeha, i voditeljice bi morale moliti i nositi krieve na vratu. Jer, itati one tekstove koje im Olga Mrela daje da itaju, nije manji grijeh od bludnienja pred kamerama - rekla je Anita Velikovi. Moj voza primjeuje da me od jutros neto mui i da ta muka ne poputa. Dugo se poznajemo, sedam godina, nauio je da, ako ja utim, i on uti. Povremeno me, kad s jednih novina prelazim na druge ili kad prestanem itati, zagledam se u krajolik i nastavim utjeti, nudi bombonima koje dri u pretincu pored ruice mjenjaa brzina. - Osladite si gorki ivot - rekao mi je Jura. - Pokuat u odgovorio sam i iz vreice uzeo bombon. Nakon mene i on se maio za bombonom. Pri tom je, na tren, morao skrenuti pogled sa ceste na pretinac, kako ne bi morao rukom napipati otvor vreice s bombonima. Pogled mu je usput pao i na sliku politiarke na naslovnoj stranici Slobodnog Primorja koja je epu Bevandu savjetovala da umirovi generale. - ta ta hoe? - nije upitao, nego se narugao Jura! A po tom stavio bombon u usta. - Obeala je dvjesta tisua novih radnih mjesta, a za devet mjeseci, otkako se slika po Saboru, ostalo je sto tisua novih bez posla. to e biti jo za tri godine! A ja sam, budala, u to njeno obeanje povjerovao. - Jeste? - Jesam! - E pa, kad jeste, onda ne pitajte to ona hoe. Ona je htje la to je htjela i to je dobila, a vi ste htjeli to ste htjeli - i dobili ste obeanje! - A to sam mogao? Imam dva sina. Jednoga ste mi vi po mogli zaposliti. Sjeate se? - Da, vrtlar na glasovitom obronku Medvednice! - Eto! Mislio sam da e mi ova druga strana zaposliti dru gog sina. I to tu ima loe? Niega tu loeg nema. Osim, ako ovaj porast broja neza poslenih bez posla ne ostavi i drugog sina! rekao sam mu i dao znak da vie o ovome ne elim razgovarati. - To! To me je strah i zato pitam to hoe? Tamo obeala dvije stotine tisua radnih mjesta, a ovamo ih stotinu tisua ve otjerala s posla. Ne elim vie voditi razgovor, okreem pogled prema borovima koji pokrivaju strminu od vrha Jelinjaka do Sparadia, nekad seoca, sada turistikog naselja uz morsku uvalu. Te sam borove zadivljen prvi put vidio kad sam iao u pronju svoje Veronike. Kako sam ih tada doivio, tako ih doivljavam svaki put. Pogotovo onda kad sam odluio sadnice iz te

ume prenijeti u na vrt. Veronika me od toga odvraala, jer da je taj bor nitkoristi, obian korov, da pod njim raste jedino trava zvana mogoru, a slui za zimsku prehranu magaraca. Kad ozeleni gora, nee je ni tovari da jedu. Bio sam uporan i pet sam sadnica posadio u vrt iznad kue. Dugo nisam primjeivao da su sadnice poupane, a kad sam primijetio i upitao Veroniku to je bilo s boriima, ona se nasmijala i rekla mi da vrt nije mjesto gdje bi borovi mogli rasti. Tu treba rasti salata, blitva, bob, kupus i graak. Te su me godine bili proglasili hrvatskim nacionalistom, liili me mogunosti da zaraujem piui lanke i novele, doveli u pitanje moje zaposlenje u koli, jer da kvarim mlade nacionalizmom, i ja sam se od praktine Veronike dao uvjeriti da je borove trebalo poupati i na njihovo mjesto posaditi bob i kupus koji e nam smanjiti trokove za prehranu. Konano, ako si nacionalist, ognjitar po novome, mora znati cijeniti zemlju na kojoj si roen i umjeti je iskoritavati. Cvjetati i sjemeniti se tamo gdje si niknuo, lako je rei, ali je po tom naelu teko proivjeti ivot. A to hoe ta s troglavog plakata, na kojem je ona, Esma Frko, epe Bevanda i sadanji ministar za uklanjanje ruevina, za kojeg se ne zna je li politiar ili gangster. Ima li to to ona hoe ikakve veze sa sadnicama borova iz ume na obroncima Jelinjaka, ima li to veze s blitvom, kupusom, grakom i optuivanjem nekoga da je nacionalist i ognjitar? ena hoe ambru, velike koliine te izluevine ui i jetre glavate uljeure, ena eli ambrom namirisan" sve smradove oko sebe i u sebi, pa da sebe i sve svoje oko sebe proda kao skupocjen miris za odabrane. eli da se kupci tih mirisa omame i da ni u ludilu ne pomisle kako su, povjerovavi u ostvarivost obeanja s troglavog plakata o dvjesta tisua radnih mjesta, povjerovali u ambrom namirisanu la. La slinu onoj koja je nacionaliste proglaavala otrovom i gubom, i la koja je silila supruge tih guba da upaju ukrasno drvee u svojim vrtovima i na njihovo mjesto sade ljutiku, blitvu i kupus. Ambru ena hoe, toli.128 ko ambre da je prati kud god hoda i namirie to god kae. Ambru koja e nalikovati na dim to ga scenski radnici is putaju kroz rupe na podu pozornice kako bi mistinim obla kom ovili nastup pjevaa i pjevaica. Ambru od koje e joj oko glave, kao svecima i anelima, nastati nimbus, iz kojeg e s nebeskih visina, umilno gledati na ognjitare, koji se znoje oko kruha ispod peke i koji u vrtu sade kupus, mrkvu i bob. U vrijeme Domovinskog rata, kako sam ve rekao, redovito sam itao njene lanke. Sve, a najvie, jer je takvih najvie bilo, o naciji, nacionalnim dravama i zastranjenjima to ih uzrokuje nacija. O nacionalnom ekspanzionizmu, netoleranciji, klaustrofobiji i ovinizmu. Prividno znanstveni, a doista politiki, ti su lanci bili raeni na knjikim predlocima koji su nastajali u razliitim razdobljima razvoja nacije i nacionalnih drava, i na uzorcima velikih nacija ija su osvajaka zastranjenja, bez ikakve mjere, prouzroila globalne sukobe. Ona je slijepa i gluha prolazila pored svima poznate injenice da je nacionalizam u svakom razdoblju drukiji, i da okolnosti u kojima jedan nacionalizam nastaje svaki nacionalizam ini posebnim, s drugim nacionalizmima samo usporedivim. Nikakvih izjednaenja ne moe biti! Njoj u glavu nije ilo da je nacija zasad nezamjenjiv oblik ljudske zajednice, ni da je nacionalizam malog naroda, ako je obramben, human, a nacionalizam velikih naroda, ako je osvajaki nabruen, neovjean. Za nju su svi nacionalizmi bili loi, klaustrofobini, nazadni, zatucani i sirovi, pa se italac njenih lanaka morao upitati, ako je ona izvan nacije, neka nam kae otkuda dolazi. S neba, iz neke daleke zemlje koja nam alje misionare da divlje pleme privedu novom svjetonazoru? I da je upita, kad joj je toliko odvratna nacija, to joj je toliko stalo da bude vodei politiar u toj naciji? Najvjerojatnije pod utjecajem umiljaja da je misionarka nekog zagonetnog misionarskog centra, kojoj je doputeno sve ako slui svrsi, ona je prestala pisati znanstvene lanke protiv nacije i nacionalnih drava i ulanila se u stranku, kad

su joj ponudili mjesto predsjednice koja je nosila nacionalno ime i imala narodnjaki program. Ono to je bilo najudnije, tu su stranku osnovali oni koji su zajedno sa mnom, kao gubavi nacionalisti, morali upati sadnice borova i na njihovo mjesto saditi luk, graak i blitvu. to Esma Frko ima s tom gubom i s tim boriima? Nije li to za nju nagao preokret? Nikakva tu preokreta nema, najmanje onoga koji se zove preokret naglavake! Radi se samo o upotrebi ambre iz druge boice. Prije nego je dola na elo stranke s nacionalistikim pedigreom, od ega je i u programu neto ostalo, Esma se eljela vlasti domoi negirajui naciju, a kad je vidjela da se negacijom nacije ne moe uskoiti u sedlo nacije, ona je, ne trepnuvi okom, svrab to ga izaziva takav korak i takav obrat, namirisala istim mirisom, ovaj put iz druge boice. Pa kome mirie, neka mu mirie; a kome smrdi, neka mu smrdi! Kakvog bi tu zaokreta moglo biti? Misionarki se na putu isprijeio dim s ognjita, a u dimu generali koji su generali postali branei ognjite od svih, ali i od Esme Frko. Sto da radi? Daje savjet onomu koji ih moe umiroviti da ih umirovi odmah, dok je jo u avionu, prije ne go sleti na ognjite. I taj je, jer je jedan od dvojice mukaraca s troglavog plakata - poslua! - Zavucite ruku dublje u pretinac gdje su bomboni - kae mi Jura kad smo proli raskre magistrale i ceste koja vodi preko Jelinjaka u Burni Ugarak. Na razgovor sam ga potaknuo kad sam, budui da mi je borova uma ostala iza lea, opet pogledao na lijevu stranu, prema moru. - Tamo ete nai papiri. Dali su mi ga kad je misa zavrila neki mangupi pred vratima vugroveke crkve. Proitajte ga, zanimat e vas! Traim, nalazim i itam! Nekakva postizborna pjesma napisana mjeavinom osmerca i deseterca, greza, neuglaena i neuljuena. Ta mi je vrsta literature poznata. Javlja se na samom poetku demokratskih izbora kod nas, negdje sredinom devetnaestog stoljea. Uzalud je pokuavala ugoaj epske pjesme, narodnog tiva o svecima i junacima, primijeniti na 130 izborna sueljavanja i podvale, jer politiari, koliko god to htjeli oni i pisci tih stihova, nisu ni sveci ni junaci. Nije ilo, a opet ide i traje sto i pedeset godina, a nitko ne zna koliko e jo trajati. Iz te se podue pjesme izdvaja dvostih koji se odnosi na misionarku o kojoj sam maloprije mislio: Ima jedna kuja bijesna, Ime joj je Frko Esma. - to kaete? - pita me Jura kad sam pjesmu doitao, pa pir savio i gurnuo ga u pretinac ispod bombona. - Ne pitajte mene to ja kaem, nego me pitajte to bi ona rekla da to proita! Rekla bi da je ta pjesma dokaz zakanjelog civilizacijskog razvoja i da se s tom pjesmom u Europu, tamo gdje je njena misionarska centrala, ne moe. I rekla bi da su joj to podvalili oni iji je mozak zadimljen u aavici gdje se sui bravetina, oni kojima je dua puna dinarske bure, i oni kojima noge smrde po opancima od prijesne kravlje i ovje koe. Rekla bi da joj to podmeu oni koji ne vide nita od dima sa svog ognjita, osim svoje kue, svog oca i majke, svoje ene i djece, i svojih susjeda. A da se popnu samo na brijeg iznad svoga sela, vidjeli bi kakva bijeda ivi u njihovoj dolini. I rekla bi da joj to podvaljuju oni koji se sami nisu znali ni oeniti, ne go im je otac naao djevojku u selu po naelu: Ne gledaj je kak va je, nego je pitaj ija je! Kao to je to, Jura, bio sluaj s vaom enidbom. - E pa, to znai da mi je otac naao enu! Bolja je od one koju bih ja naao. Eno, moj je sin svoju traio, ja mu je traiti nisam htio, pa nije s njom izdrao ni tri godine. - Ne znai, Jura, nita, ali... - I htio sam spomenuti ambru, ali sam se sjetio da Jura o ambri ne zna nita, da ambra postoji samo u mojoj glavi. - A kako se ona udala? - pita Jura osvetoljubivo. - Teko pitanje! Ona djecu ima, a da li se i udala, to je teko rei. Ja bih rekao da je nju otac udao, kao to je i vas va oenio. Vama je otac doveo curu, a njezin je nju odgojio tako

da trai mua daleko od domaeg praga i ognjita. Da nae plemenitiju pasminu mujaka nego je naa. I ona ga je posluala. Nala je mua Laponca, a bila bi ga potraila jo i dalje na sjeveru da nije naila na velik snijeg. A izme za tako dubok snijeg nije imala, nigdje ih takve kod nas ne proizvode. Taj joj je mu, prodajui sobove, kupio stan u Parizu, jer mu ena misionarsku centralu nije mogla imati u Laponiji. Ta enidba, taj Laponac i taj pariki stan dovoljni su joj da se predstavlja kako nije odavde, kako je odande i kako e odavde donde prevesti sve koji budu za nju glasali. Ako je budu podrali, imat e mueve i ene Laponce i Laponke, a stanovat e u Parizu, Madridu, Londonu, nee imati za enu tefu iz Vugrovca ni Kaju iz Donjeg Ograenika, ni mua Frantu iz Donje Puste ili imurinu Jokanova iz Maljkova. - E, jebi ga! Onda ja ne znam kamo mi idemo - kae Jura, i nastavljamo put, iako, po njegovu sudu, ne znamo kamo idemo. puka politiari, iako svi znaju kako bi najbolje bilo da se politikom nikad nisu bavili? Kad je jednom prilikom, jo dok je bio na mjestu predsjednika Sabora, u stanci, uz aicu pia, epe Bevanda eretski izjavio da samo on moe nakon prvog predsjednika zasjesti na predsjedniki stolac i nakon toga uutio oekujui to e prisutni na to rei, tadanji mu je predsjednik Vlade Rafael Hanek, inteligentno liko spadalo, takoer eretski, u mrtvoj tiini, koja e se, kad bude reeno to e reeno biti, primak nuti incidentalnoj crti, rekao: - Sidi di si! Ni za di si, nisi! to nije dolo do verbalnog okraja, moe se zahvaliti krupnoj, zelenoj muhi zujari. Svau ne bi otpoeo Rafael Hanek, on je rekao to je mislio rei, pa bilo to bilo, ali bi kavgu, makar i na svoju tetu, zavrgnuo epe Bevanda, jer je smisao ovoga sidi di si, ni za di si, nisi bio preteak da bi ga njegova tatina mogla utke otrpjeti. Ne samo to je smisao izre enog osporavao epinu elju da bude predsjednik drave, nego je osporavao i epinu sposobnost da bude ono to je ta da bio, predsjednik Sabora. A muha je spasiteljica ula u dvoranu za blagovanje im su konobari donijeli jelo na stol. Tko zna s kolike je udaljenosti zelena zujara nanjuila prut, naila na otvoren prozor i pala na prvu kriku! Tu se sladila dok sastanak u susjednoj sobi nije prekinut i dok sastanari nisu navalili na pie. Muha na krici pruta vie nije mogla ostati, digla se i kruila ispod stropa, ali je sastanari nisu uli dok nije nastala incidentalna tiina. Tada su je uli kako zuji, i tada su na nju svi obratili panju. Muha je iz sve snage tresnula o staklo. Udarac ju je omamio i pala je na prozorsku dasku, a konobar je pritrao i dok rajio je jednim zamahom ubrusa. to je dalje bilo s muhom koja je ivotom platila svoj pothvat da sprijei svau izmeu predsjednika Vlade i predsjednika Sabora, nitko ne zna, a ini se da to nikoga i nije bila briga. Nikada neu shvatiti kako se netko hrapava, slabana, uljetava i gruba glasa osmjeli upustiti u pjevaku karijeru, iako sam vidio mnogo takvih, koji su, kad su se osmjelili, uspjeli postii ne vrhunski, ali svakako solidan uspjeh. Nikada mi nee biti jasno kako se neki sitni politiki aktivist, bez dara govora, bez nao brazbe, bez pameti i temeljita poznavanja bilo ega, osmjeli krenuti prema visokim i najviim poloajima u politici, iako sam u svom ivotu vidio mnogo takvih, koji su, kad su smogli smjelost, uspjeli u svom naumu. injenica da mnogi ponu i pjevati i politizirati, a samo rijetki uspiju, nimalo ne umanjuje moje uenje pred tom smjelou, koja se i u blaim oblicima moe smatrati drskou i bezobratinom. Ne nalazi li se u to me uzrok da su mnogi pjevai u oima publike pjevai, iako je svima jasno kako bi najbolje bilo da nikad nisu propjevali? I ne nalazi li se u tome uzrok to su mnogi politiari u oima

A jednom drugom prilikom, punih est godina nakon udarca zelene zujare glavom o staklo, kad je epe propao na izborima za saborskog zastupnika i spremao se ponovo na izbore, ovaj put za predsjednika drave, jer je prvi predsjednik nakon duge bolesti preminio, Dujo je Jurlina, epin prijatelj, savjetovao prijatelja da se ne kandidira, da se smiri, urazumi i u miru provede starost. - Nisi izabran za saborskog zastupnika, kako e onda bi ti izabran za predsjednika drave? - rekao mu je Dujo Jurlina, koji se sa svojim prijateljem epom bio upustio u raspravu vi sokog rizika. epi savjetovati neka sjedi gdje je da je, ni za gdje je da nije! - Na listi za izbor zastupnika bio sam trei, a za predsjed nika drave bit u prvi i jedini - odgovorio mu je epe. - To je s mjestom na listama tono! Ali to e ti te liste, to predizborni zborovi, to laganja, natezanja! Zaao si u godine, blii si sedamdesetoj nego ezdesetoj, izgubit e zdravlje i to e ti predsjedniki poloaj i ako pobijedi? - nastavio je Dujo Jurlina i ne znajui da tim nagovorom opasno troi svoje pri jateljstvo sa epom. - Koje zdravlje ti brani? Ako me ne podrava, reci da me ne podrava i gotovo! ovjee, ne budem li se kandidi rao, ja u tek tada oboljeti. Evo sada, dok ekam kandidaturu, ovako neaktivan, dignem se ujutro, dorukujem, odem u svo ju radnu sobu, zatvorim se, i to tada pitam sama sebe? Ne da mi se itati, ne da mi se pisati, gledam knjige po policama, sat na stolu, pernicu i spajalice u drvenoj krinjici! I dok to gle dam, pone me muiti garavica od pojedene marmelade, probada me u lijevoj pleki, desna mi noga trne od prstiju do koljena, u glavi mi se muti, a pred oima polijeu i gase se svjetlice. Ostanem li do podne u toj sobi, mene poslije podne moraju kola hitne pomoi voziti u bolnicu na pretragu svega, jer sam od svega obolio... A ti meni kae da se smirim, da se zavuem u sobu i uvam zdravlje. Budi iskren! Ne vjeruje u mene i ne podrava me! - Ne radi se o podrci, epe, radi se o zdravlju! - kae mu Dujo Jurlina. - Kad bi se o zdravlju radilo, onda bi ti mene podrao. Je li? Onda sluaj ovo! Dok sam bio predsjednik Sabora, dignem se, tucam bradu i brkove, iziem iz kue, doeka me voza u kolima, doem u svoj ured, proem kroz prvu sobu i dvije tajnice ustaju i pozdravljaju me, proem kroz drugu sobu i ta mo me ekaju ef kabineta i ef protokola, doem u svoj kabi net, a tamo me eka konobar uz kolica za posluivanje. Pita me to jutros elim. Kavu, sok, viski, ljivu, lozu? Ja kaem to elim, on biljei u notes moje elje i odlazi s kolicima. Od mah se vraa, posluuje me i naputa. Zatvaraju se vrata mo ga kabineta, ja otpijem gutljaj onoga ime sam posluen, pog ledam slike na zidovima i osjetim se zdrav kao cekin. Zlatni novac, ako si zaboravio to je cekin! Zato, eli li me vidjeti zdrava, podri me! - Ispriavam se, epe! Nisam znao da je tebi vlast ljekovi to sredstvo i za tijelo. Za svaki dio tijela, od nonog palca, na kojem ti nokat urasta u meso, do elavog tjemena na kojem je kose sve manje. Mislio sam da vlau lijei samo duu. Ali, kad je tjelesno zdravlje u pitanju, onda se potrudi, ovjee! rekao je Dujo Jurlina i pozdravio se sa epinim prijateljstvom. S Krasnice sam, dok je ljeto jo bilo u punom sjaju, otiao u Zagreb, jer su mi kuu u Zadru okupirali unuci, koji iz mora nisu izlazili i nisu nimalo brinuli brigu svoga djeda. Sa sobom sam u ivom sjeanju nosio dan pomrine sunca, o emu u na drugom mjestu u ovoj pripovijesti govoriti, koji je u sebi sublimirao sve to sam tih dana proivio na otoku gdje raste dobra trska, bolja ,od pake. Nije mi u sjeanju blijedjela predsjednikova slika,

slika kako hoda, ako je ravno, vukui nogu za nogom, ne podiui stopala ni centimetar iznad tla, i slika kako, penjui se, uz stepenice, pazi da se ne zaljulja i ne bude prisiljen potraiti oslonac na mom ili na ramenu svog tjelohranitelja. I dalje sam ga gledao kako na lealjci lei nauznak, pokriven bijelim runikom, s glavom u jastuku, stisnutih oiju ili s pogledom uprtim u grane bora koji pravi hladovinu. Lei, snatri i ne mari ni za knjige ni za hrpu novina u koari, par koraka od lealj-ke. Ni za knjige ni za novine bez kojih nikad nije bio, bez kojih biti nije mogao i bez kojih nikamo nije iao. Bojim se da vie ne mari ni za mnoge druge stvari za koje je u ivotu toliko mario. Tim slikama u sjeanju, kao njihov produetak, pridruilo se podsjeanje na stihove velikog bana, najveeg uma meu hrvatskim banovima i utljivog vinodolskoga teaka. Bili su to stihovi iz banove dopune krnjeg epa kneza male pomorske republike. Opsjednut simbolikom pomrine sunca i brigom to nam donose dani kad ode gdje zavazda gre se onaj koji danas na Krasnici jedva hoda, nisam ni mogao zavriti drugdje nego u opsesivnoj elji da zavirim u zvijezde, u... Nebesa su knjige od vijeka, gdje svojim prstom Vinji pie neka vidi, tko ga nijeka, ijim duhom stvor taj die. Sjeverni komad obale otoka Vira, onaj to gleda na Pag i Maonu, zovu Crvena zemlja, prema crvenoj zemlji koju su, tko zna kada, pomijeanu sa solju, navijali sjeverni vjetrovi. Da je ta zemlja nanos, vidi se po tome to se razlikuje od kamene podloge otoka na koju je nanesena. Iako nanos, ona je ponegdje tvra od podloge. Tu je crvenu zemlju podlokalo more, pa se ispod nje, u duini od dva kilometra, nalaze skrovita ala, prikladna za kupae koji dolaze sami ili u malim skupinama, a eljni su mira i osame. Svetinka je sa svojim prijateljicama Vanom i Stoom-Anastazijom stanovala u selu Viru i do Crvene je zemlje dolazila svojim automobilom. Smjestila bi ga na ledinu gdje se nekad neto sijalo, uzela lealjke, runike, pie i hranu i s prijateljicama pola pjeke do plae koja se nalazi izmeu dva kamena i nije ira od pet metara. Ako bi je nale praznu, potpuno bi je zauzele i bile itav dan same, zatiene sa dva velika kamena. Da bi plau nale nezauzetu, nisu na kupanje smjele dolaziti kasnije od devet sati. Zato su na plau dolazile meu prvim kupaima, meu onima koji nisu traili alo, nego su dolazili na svoje alo. Svi koji su se kupali na skrovitim alima ispod crvene zemlje morali su ostaviti automobile na ledini, gdje ga je i Svetinka ostavila, i vododerinom se pjeke sputati do mora, a odatle, uz more, duinom od dva kilometra, ispod podlokane zemlje doi do svoje skrovite plae. Taj pristup plaama, za sada jedini, ohrabrio je nekog vikendaa da sagradi kui iznad ledine, u prvo vrijeme, za svoje potrebe, a negdje u bu dunosti i kao svratiste na pie i zalogaj onima koji se dolaze kupati na alima ispod podlokane crvene zemlje. Taj to je sagradio kuu, napravio je i dvorite, a ispred ulaza u dvorite postavio i nekoliko kamenih klupa. Neka se kupai privikavaju na njima odmarati, da im bude lake, a kad za to doe vrijeme, naviku odmaranja na klupi zamijenit e odmaranjem i goenjem za gostionikim stolom. Oito, radilo se o ovjeku koji ve sada planira svoje bogatstvo u budunosti. Iako sam jedanaest godina sjedio u klupama koje se nalaze na istom mjestu gdje i klupe na kojima je ban sjedio, iako sam, kao i on, igosan teakim, ognjitarskim porijeklom iz usta urbane elite bez elitizma, iako sam, kao i on, sve radio u strahu Bojem, meni se elja da zavirim u knjigu gdje svojim prstom Vinji pie nije mogla ispuniti, jer ja ne znam matematiku kao ban i neu starake dane provesti u rjeavanju jednadbi, vaenju korijena i itanju iz zvijezda sudbine koju nam je Vinji odredio. Pojedinane i zajednike! Meni je knjigu skoranje sudbine otvorila moja susjeda Svetinka, koja se, kad i ja s Krasnice, u Zagreb vratila s otoka Vira i ispriala mi to se njoj i njenim prijateljicama Vani i Stoi-Anastaziji dogodilo na ljetovanju. ..136 ............_...,

Tri su jutra Svetinka i njene prijateljice prolazile pored praznih klupa, a etvrtog su jutra na klupi zatekle postarijeg mukarca u crnoj majci i bijelim hlaama. Taj je, to su vidjele, od kue do klupa siao istovremeno kad i one od auta do klu pa. Svetinka je, im se pribliila, prepoznala ovjeka, ali prijateljicama nije rekla koga vidi. - Mislim da se ne moram predstavljati - rekao je epe Be vanda, poto je djevojke presreo pozdravom, a one mu odzdravile i zaustavile se - nekad to uinim, onako nesvjesno, iz pristojnosti, a onda vidim da je to prepotentno. Predstavljati se onome tko te poznaje! Molim vas, ista prepotencija! A ja u te ne spadam! Vidite, ja sam ovamo doao na odmor, na petest dana, vidjet u kako e biti, moda koji dan vie, ali se ja odmarati ne mogu. Ne da bih ja vama zavidio to se izleava te na suncu! Ne, ja se vama divim, jer vi moete ono to ja ne mogu. Meni nedostaje kontakt s ljudima. Evo, ovakav kontakt! Meni je to mnogo vie od sunanja i kupanja. Zato ja i silazim odozgor od kue i zato vas i zadravam! Da malo porazgova ramo, da vidimo koji vas problemi tite, da osjetim kako kuca narodno srce! - Pa, sad! Nai problemi? - nasmijala se Svetinka i pogle dala svoje prijateljice. I politiaru je moglo biti jasno da njiho vi problemi nisu politike naravi. I Svetinka, i Vana, i Stoa-Anastazija bile su dobro plaene ekonomistice, zaposlene u centralnoj dravnoj banci. Prele su tridesetu, imaju svoje stanove, ali ih prati nevolja koja nerijetko prati uspjene, pametne i lijepe ene. Generacija mukaraca meu kojima su trebale nai mueve oenila se mlaima od sebe ili vrnjakinjama, koje su odavno zapustile karijeru i zaplovile u brane vode. Njima je dano da proberu od onoga to je ostalo, od onoga to nije nikom valjalo. Pa ti sad iz toga ostatka izaberi mua! A njihov je problem i u tome to im se sada, sa epom, dogaa. Kad se susretnu s jednim koji je prevalio ezdesetu i na neki mu nain otkriju to ih titi, u njegovu pogledu zapaze nadu kako bi on tu, za nudu, mogao priskoiti u pomo. Vana je bila u kratkim hlaicama, imala je lijepa bedra i epe je spremnost da pomogne u nudi pokazao dugim pogledom na Vanine noge od koljena do ruba nogavica. - Ne mislite da je na problem u tome to vi mislite da je na problem - rekla je Vana osjetivi na bedrima od epina pogleda neugodan svrbe. - Kad bismo svoj problem eljele rijeiti onako kako nam nudi va pogled i va smijeak, mogle bismo ga na drugoj strani rijeti bolje nego s vama. - Ma, razumije se - rekao je epe i napravio izraz lica bes krajne benevolencije. - Druge ja probleme od vas elim uti! Ili da ih nema? Ova ih je vlast posijala na sve strane. Pa, niste vas tri jedine koje ne bi eljele promjene? Promjene openito, i promjenu postojee vlasti? - Za promjene smo i mi - rekla je StoaAnastazija. - Eto, vidite, sad e ii malo bolje, jer ja sam ovjek prom jena. Nisam ja kao neki! Odu na Krasnicu, ograde se straama od naroda i sunaju se. Ba ih briga to narod govori i kako ivi. Zahvaljujui mom prijatelju i meni bi moglo biti dobro na Viru. Ali nije, nedostaje mi kontakt s ljudima. Dok sam u Zagrebu, odravam kontakte s narodom za kavanskim sto lom, sad na Trenjevakom placu, sad na Dolcu, sad na Kvatriu. A komu ja ovo priam? Vi ste Zagrepanke! Vi znate da je na kavi kod epe Bevande postala zagrebaka politika insti tucija. A doem li ja na Nikolac, ta e se institucija preseliti u Predsjednike dvore. Koji se, usput kazano, tako vie nee zva ti. Zvat e se Nikolac kuni broj ezdeset i jedan! Ja u demisti ficirati vlast, ja u postati graanin predsjednik i predsjednik svih graana. Poziv e glasiti: Doite na kavu graanina pred sjednika i predsjednika svih graana! Hoete li doi? - Doi emo! - rekle su sve tri uglas. - Ali, prije nego doete na kavu, bit e izbori i glasanje eretski je pripomenuo epe.

- I jedna smrt - rekla je Svetinka, ali tako da je intonaci jom reenice u tu smrt posumnjala. - A to je gotova stvar! Par tjedana, par mjeseci! Imam po uzdane informacije - rekao je epe. - ini mi se da ste est godina bili bliski s tim to bi morao umrijeti da vi ponete demistifikaciju vlasti. Blizak suradnik i prijatelj, kako ste izjavljivali - rekla je Svetinka. - Ne, prijatelj mu nisam bio! Samo suradnik! Ali, to se tu moe! Ja nisam gospodar smrti - rekao je epe. - Moe se ne veseliti iijoj smrti - rekla je Stoa-Anastazija. - Moe! Ali ja se i ne veselim. Ja prihvaam izazov to mi ga prua njegova smrt. U tome je stvar. Vidite, ja sam bio na mnogim dunostima. Predsjednik opine, zastupnik u Saboru za nekoliko mandata, lan nekoliko centralnih komiteta, predsjednik stare drave i predsjednik Sabora nove drave. I ostao sam nepromijenjen! Obian graanin, to to ste i vi svi. Mene vlast nije iskvarila. Zapamtite, vlast svakog kvari, ali mene iskvarila nije! Ja se odijevam kao svaki graanin, ja se hranim kao svaki graanin, ja... - Dobro bi bilo i da se kupate kao svaki graanin - rekla je Stoa-Anastazija i Vanu povukla za ruku. - Idemo, propast e nam dan! Narod mu je u liku triju ena, poprilino drskih, otkazao poslunost. Nije ga svojim nastupom uspio opiniti, pa je epino lice poprimilo izraz s donje slike u prvom paru, izraz neus pjeha, oaja i mrnje. Sreom po njega, na istom su se putu, na kojem i tri djevojke, pojavili novi kupai. On se ponada da e sa skupinom sredovjenih ena i mukaraca imati vie sree. Prije nego e poeti silaenje niz usjek u crvenoj zemlji, Stoa-Anastazija se osvrnula i vidjela kako epe presree novu skupinu kupaa i otpoinje s njima razgovor. Najvjerojatnije onaj isti koji je vodio i sa tri djevojke. - On e meni govoriti da ga vlast nije pokvarila! A tu stoji, presree kupae i moli ih da ga vrate na vlast. to moe biti pokvarenije od toga? Kad ga vlast nije iskvarila, to se ne ide kupati kao i ostali ljudi? Nije ga vlast iskvarila! A isti je muak! - rekla je Stoa-Anastazija. - A to zna, moda ga i nije iskvarila? Moda je bio is kvaren i prije nego je doao na vlast? Prije nego je postao predsjednik opine u Bazgovu Jarku. Tamo otkuda je - rekla je Svetinka. Sutradan se susret sa epom ponovio, na istom mjestu, ali ne i na potpuno istovjetan nain. To se na istovjetan nain ponoviti ne moe, iako je ono to je epe govorio bilo isto ono to im je i juer kazao. Razlika se izmeu prvog i drugog susreta odnosila na oblik, a ne na sutinu. Bilo je ponovljeno i da mu nedostaju kontakti s narodom, i da je on obian ovjek, a kad postane predsjednik, bit e graanin predsjednik i predsjednik svih graana, i da on nije ljubitelj raskoi i rasipnitva, i da njega, ni nakon mnotva visokih dunosti koje je obnaao, vlast nije iskvarila. - ovjek se ponavlja! Svakoj grupi kupaa pria isto. Da nas pria ono to je juer priao, a sutra e priati ono to je priao danas i juer - rekla je Svetinka dok su niz crvenu zem lju silazile k moru. A to bi mogao smisliti novo u kratkom razmaku izme u odlaska onih kojima je priao, i onih koji nadolaze i kojima se sprema priati? ovjek mora udariti ekiem u glavu istog avla ako eli da mu vrh avla probije dasku - rekla je Vana. - Ako se samo on meu politiarima ponavlja, neka mu bude! Na njegovu duu! Ali bojim se da se tako ponavljaju svi politiari. Zato se za politiara ne bih udala, makar na samo posluzi ostala itav ivot! Tko bi to ponavljanje solidna pok varenjaka, da ga politika nije iskvarila, mogao sluati itav i vot! - rekla je Stoa-Anastazija.

epe se ponavljao i prilikom treeg, etvrtog i petog susreta. To je ponavljanje djevojkama postalo nesnoljivo, ali je postalo i predmet njihovih razgovora. Posprdnih, ispunjenih gaenjem i pitanjima: kako moe govoriti uvijek isto da ga politika nije iskvarila? - Cure, znate li da je on uspio, da on dobro odrauje svoj posao - rekla je Svetinka. - Uspio nas je opiniti. Mi smo za pamtile svaku njegovu rije, mi smo raspravile svaku njegovu misao, mi o njemu govorimo danju, mi o njemu sanjamo no u, mi mu se izrugujemo, mi ga saalijevamo i mi se njemu udimo! Nije li to opinjenost? Nismo li nas tri postale njego ve pristalice? Neemo li mi, kad uzmemo u ruke glasaki lis ti, ba njega zaokruiti? Ili da se oslobodimo te opinjenosti, ili da ga stavimo na kunju! Neka postane taj boji predsjed nik, da gledamo kako e ga razapinjali! rekla je Svetinka. - Da se dogovorimo: o tom ovjeku do sutra ujutro meu nama ni rijei! Ako nismo nale boljeg mukarca, ne treba nam ni taj. Samoposluga! A sutra u ja njemu rei: 'Gospodi ne, znamo sve to nam imate rei'. Moj naklon, pozdrav i adio! - rekla je Stoa-Anastazija. Kad je ona sutradan epi doista rekla da ne pria, da one njegovu priu dobro znaju, oekivala je da e se naljutiti to mu na uljudan nain kae da zaepi usta i stisne zube. Naprotiv, ostala je iznenaena ushitom koji mu je ozario lice blaenim smijekom, to se moe vidjeti na donjoj slici treeg para. - Je li mogue? - uskliknuo je. - Zar ve itav Vir zna da sam na ovom mjestu svakoga dana od osam do dvanaest? Zar svi znaju kakav sam, i to elim? To ohrabruje! Ipak, to nije moja zasluga. To je zasluga naroda koji zna sluati kad mu se ovako neposredno pristupi - govorio je epe i kad su tri dje vojke produile svojim putem, u stanci, dok je ekao novu skupinu kupaa. - Stoe, nisi nam ga skinula s vrata - rekla je Vana dok su se silazile niz crvenu zemlju. - Sve mi se ini da e se, nakon 149 ovoga danas, jo vie zalijepiti na nas. Sutra e nas pitati to se o njemu jo pria na otoku? - Nee on nas nita pitati - rekla je Stoa-Anastazija. - Zar uz ponavljanje niste otkrile jo neto? - to? radoznalo upita Svetinka. - Mi smo est jutara uzastopno s njim razgovarale. A on nas jo nije upoznao. Mi smo za njega samo narod! - Nemogue! - udi se Vana. - Mogue je - ree Svetinka. Moda i zato to se svaki dan drukije oblaimo i drukije eljamo. - Nema odijevanje i eljanje s tim nikakve veze - rekla je Stoa-Anastazija. - A Vanine noge? Ona je svaki dan u kratkim hlaicama. Dodue, raznobojnim! On uvijek bulji u njene noge, mogao je bar te noge upamtiti. A nije - rekla je Svetinka. - Bez veze - rekla je Stoa-Anastazija. - Ljeto je i u svakoj skupini koju presretne moe nai takav par nogu u tako vru im hlaicama. Nije to! Ne radi se ni o zapamivanju ni o pre poznavanju. O paru enskih nogu najmanje! Dok govori uvi jek isto, u jednoj vrsti transa, u svojevrsnom orgazmu, on u onima, koji su mu doli na kavu i u onima koje presree, ne vidi nikoga osobno. Danas ga iz tog transa, iz tog orgazminog stanja nisam mogla izbaciti i prisiliti da nas zapazi i zapamti. Da mi je znati kako u to uiniti? Pomozite mi, idem do kraja! Sve dok ga ne otjeram s prilaza istom moru. Zaga ivaa jednog! ena koja im je te veeri prila, dok su ispijale kavu pomijeanu sa sladoledom, bila je odjevena u crnu svilenu haljinu, ispod koje, do tijela, nije bilo nita osim gaica. Moda ni njih, zbog velike vruine, te veeri na sebi nije imala. Visoka etrdesetgodinjakinja, u crnini, nalikovala je na stabljiku ija je zelen potamnjela,

a sokovi presuili. Od ljepote, koja je nekada prebivala u tom tijelu, ostala je samo gracilnost i neka zagonetna snenost u izrazu lica. Osim to je rekla svoje ime i zamolila da uz njih sjedne i provede dio veeri jer je sama, jer je grozno sama, nije o sebi rekla mnogo vie ni pri susretu, ni u razgovoru, ni prilikom odlaska. Jo dok je bila na nogama i ekala hoe li joj dopustiti da im se pridrui, rekla je: - Vi ga svako jutro susreete i s njim razgovarate? - Da! - oglasila se StoaAnastazija prepoznajui u eni, koja ree da joj je ime Blanka, jo jednu osobu opinjenu epom, i onu koja bi joj mogla rei kako e se te opinjenosti osloboditi. Moda i onu koja im se odluila pridruiti s nam jerom da im pomogne? - Onda emo za poetak imati o emu razgovarati - rekla je Blanka, ena u crnini ispod koje nema nita osim iscijeenog tijela, kojem je od sve raskoi ostala samo vitkost i gracilnost. - Sjednite! Ja sam Stoa-Anastazija! A njih dvije neka vam se same predstave. Kad se nemaju priliku ljubiti, neka im usta bar govore - ree i smijehom orosi veer etiriju ena. valjuju to e narednih dana jesti mrsna jela. Isto kao to epe ponavlja da ga politika nije iskvarila i da e biti graanin predsjednik, tako i lovci, veer uoi odlaska u lov, pleu i pjevaju: Ubit emo krokodila, krokodila, krokodila Ubit emo krokodila, krokodila, krokodila A kad se iz lova vrate i dovuku lovinu: Ubili smo krokodila, krokodila, krokodila Ublili smo krokodila, krokodila, krokodila. Ni sutradan, pri sedmom susretu, epe nije prepoznao tri djevojke u zrelim godinama. Ni njihova lica, ni njihove haljine ni Vanine noge, u koje bi gledao dok bi govorio. Iako su bile u hlaicama crvene boje u kojima su bile i pri prvom susretu. Dopustile su mu da kae ono to im je kazao prvi put i svaki naredni put dok su ga imale strpljenja sluati. Pustile su ga da, kako su govorile, odvergla svoje. Novost je bila samo u tomu to su to ponavljanje, taj orgazmiki trans gledale u svjetlu onoga to im je o svemu tome rekla Blanka. Za nju je epino ponavljanje slino ritualu to ga obavljaju primitivna plemena prije odlaska u lov, kad mole totema da ih obdari bogatom lovinom, i nakon lova, kad totemu zah144 U oba sluaja, prije i poslije lova, pleu i pjevaju sve dok u transu, s pjenom na ustima, ne padnu na zemlju. epe se nee zapjeniti i nee pasti na zemlju, ali se od osam do podne, dok traje na kavi kod epe i dok oko sebe nikoga osobno ne zapaa, nedvojbeno nalazi u orgazmikom transu. - ujte, od vlasti neiskvareni ovjee! - zapoela je Svetinka prema dogovoru, i prema dogovoru nastavila: Dok ste bili predsjednik Sabora, imali ste runo miljenje o novinari ma s televizije. Prigovarali ste im da vas rijetko uvrtavaju u veernji dnevnik, a i kad vas uvrste, donose vam malu sliku u lijevom kutu ekrana, iznad desnog uha spikera. Nee da vas prikau uivo, kako dajete izjave, sjedite u svom kabinetu ili predsjedate Saboru! Pa i ta mrtva sliica u lijevom kutu! Pri govarali ste novinarima da vam uvijek slikaju lijevi profil. A na tom vam je profilu brada sijeda a zalisci rijetki. Ne donose vam desni profil, na kojem je brada crna a dlake u zalisku gu ste. Mislite li da ta ljubav prema svojoj slici, ta briga o boji i gustoi dlaka na svom licu, nije iskvarenost koju donosi obna anje vlasti? Sliku svoju volite! Sebe pretvarate u ikonu i buni te se kad vam slikaju jedan, loiji, a ne drugi, bolji profil. - O emu ta djevojka govori? - pitao je epe neduno Vanu i Stou-Anastaziju. - Ja nemam pojma o emu ona govori! - ujte, od vlasti neiskvareni ovjee! - od Svetinke je tafetnu palicu preuzela Vana i nastavila prema dogovoru: - U ..i- i j

Saboru je prije vaeg dolaska na mjestu predsjednika postojao zajedniki restoran za sve koji bi se u vrijeme ruka nali pod krovom saborske zgrade. Uboga radnika menza gdje se jede grah s kobasicama, pata uta i kelj s kuhanom govedinom! Prva je vaa odluka bila da se sagradi novi restoran sa tri od jeljka, u podrumu za inovnike, na katu za zastupnike i separe za predsjednika i najvie vodstvo, za odabrane. To jo nije bio vrhunac iskvarenosti! Vi ste sami dali stolarima nacrt za stol za kojim e objedovati predsjednik i njegovi pomonici. U vrhu je stola stolica za predsjednika, nita manja od kraljevskog prijestolja u nekom od junoafrikih batustana. Od vrha stola, gdje je stajala stolica, s lijeve i s desne strane, prazan je prostor, a ima mjesta za etiri sjedala, sa svake strane po dva. Ta je treina stola rezervirana za predsjednika, a s preostale dvije treine moe se koristiti devet uzvanika, ako sva mjesta budu zauzeta. Onaj iz ije je glave iziao takav raspored stoli ca, nema se pravo hvaliti da ga vlast nije pokvarila. - Da ti nisi konobarica? - pita je epe. - Nisi? Nisam ni ja! Nikad se kao predsjednik Sabora nisam bavio rasporedom gostiju oko stola. Ako ne vjeruje, idi u Sabor i pitaj konobare koji me se sjeaju! - Posluajte me, od vlasti neiskvareni ovjee! - uzela je rije Stoa-Anastazija, koja je redoslijed napada na epu sama odredila i samoj sebi namijenila zavrni udarac. - Osim stana od dvjesta kvadratnih metara u svom vlasnitvu, gdje ste smjestili svoju obitelj, vi ste uzeli i kadrovski stan od stotinu kvadratnih metara u elitnoj etvrti. Prikazali ste to kao namje ru da tamo, kad stan uredite i namjestite, preselite ker s dje com. Kad su vas skinuli s mjesta predsjednika, a na silu su vas skinuli, niste htjeli predati ni kljueve svoga kabineta ni klju eve kadrovskog stana. U kabinet su provalili i promijenili bravu saborski straari, a s kadrovskim je stanom to isto ui nila policija. U kabinetu nisu nali nikoga, ali su u stanu nali enu sa troje djece. Ne zna se ija je ena bila, ali je jedno od djece bilo vae. Da je djeak va, ena je posvjedoila krsnim listom u kojem ste vi upisani kao otac. Majku su vaeg sina, jer je niste imali snage javno zatititi, izbacili iz stana i ona je prvim avionom morala odletjeti u vicarsku. Niste htjeli stati u njenu zatitu, pred policijom ste se pravili da je jedva poznajete, govorili da se u stan uselila tek prije godinu dana, a ona je u tom stanu vas doekivala dvije godine... Ne presreite nas vie, ne zagaujte nam ljeto priama da vas vlast nije iskvarila. Priate da vas vlast nije iskvarila, a popizdili ste za vlau. Da niste popizdili, ne biste tu stajali, ponavljali uvijek isto i u svakom prolazniku gledali jebeni narod bez imena i oblija. epe je htio neto rei i otvorio je usta, ali mu je rije zapela u grlu. Munjevito je okrenuo glavu i pogledao prema kui u kojoj je stanovao i iz koje je svako jutro silazio do puta koji, preko crvene zemlje, vodi k moru. Tamo je, kao i tri djevojke, na terasi, mogao vidjeti Blanku, enu u crnoj haljini, ije je tijelo od nekadanje ljepote sauvalo samo vitkost. Kad se ponovo okrenuo djevojkama i poeo lagano, korak po korak, uzmicati, prema kui u kojoj je stanovao, imao je izraz lica koji djevojke do tada nisu vidjele. To je lice jako podsjealo na lice mujaka impanze u trenutku kad se srdi na posjetioca zoolokog vrta koji mu je, umjesto bombona, dao kamen umotan u papir. - To vas je ona nahukala - rekao je i osvrnuo se na enu vitka stasa. - Idite u pizdu materinu i vi i ona! Zatim je, ne prestajui se groziti izrazom lica i prljavim rijeima, krenuo prema kui, u susret eni koja o njemu govori nevesele stvari. Iao je dijelom natrake, a dijelom lica okrenuta onoj na koju e se, po svoj prilici, izliti njegov bijes. U tim je trenucima, ne samo izrazom lica nego i hodom sliio mujaku impanze koji se, od iane ograde kaveza gdje su ga uvrijedili, po suhoj grani, na kojoj su i koru ogulile njegove ape, povlai do najvie toke kaveza, gdje e se smiriti i promisliti to mu je dalje initi.

Politiari, mali i veliki, seoski i dravni, ni nad im ne strepe toliko kao nad svojim mandatom. Veina njih, ne svi, u javnosti su po tom mandatu sve to jesu. Bez njega za javnost ostaju mrtvaci, kojih se, to vrijeme vie odmie, sve manji broj ljudi sjea da su nekad ivjeli kao javne osobe. I zato se ne treba uditi to im je mandat svetinja, pa ni onda kada u predanosti sebi i svom mandatu pretjeruju. Oni koji odlue izii na izbore, to e rei stei mandat ili postati ovjek s mandatom, prema doivljaju izbora dijele se u dvije skupine. Jedni predizborne govore, obilaenje biraa u sredinama gdje ive, unutarstranaku borbu za uvrtavanje na prvo mjesto izborne liste, pisanje parola i proglasa, smiljanje svog izbornog slogana, slikanje za pojedinani i stranaki plakat, gledanje svojih slika po zidovima kua - doivljavaju kao ponienje. Vrstu udvaranja nekom za koga ne zna hoe li na tvoju pruenu ruku i naklon pljunuti ili e ti pruiti priliku da iz tog ponienja, kao pobjednik, kao ovjek s mandatom, izie uspravan. Za te ljude sam gubitak na izborima ne znai mno go. esto im to doe kao osloboenje od ponienja to bi ih imali da su mandat dobili. Ali ih mnogo boli, dobili ili ne dobili mandat, to su se morali poniavati, moliti, prositi, puziti i kleati. Mogu na izborima dobiti i najveu podrku, ali gorinu ponienja nikakva pobjeda iz njih ne moe istisnuti. Druga skupina kandidata na izborima nuenje biraima, sa svim nabrojenim oblicima u sluaju prve skupine, doivljava kao ekstazu, trans i orgazam dugog trajanja i jakog intenziteta. Ako na izborima pobijede, ti ljudi dozive takvu slast i steknu toliku koliinu ponosa i samopouzdanja da se trans, ekstaza i orgazam nastavljaju do kraja dobivenog mandata. Ako izbore izgube, u prvo vrijeme trans i ekstaza nestaju, a na mjesto slasti dolazi gorina. Ali, ve nakon kratkog predaha, otpoinje zalet za novu izbornu trku, jer novi izbori moraju doi uskoro i glavu, obuzetu transom, treba drati iznad vode. 148 Priu koju bi u prilog ovih zapaanja trebalo ispriati, nakon onoga to se dogodilo na virskoj crvenoj zemlji, ne bi trebalo priati. Ipak, ne mogu zavriti odjeljak koji govori o izbornim ekstazama, a da ne ispriam i priu o izbornom transu ime trbana, pogotovo to on u ovoj pripovijesti o mirisima nije usputni gost. Njegova bi novela trebala pokazati gdje je arite opojnog dima koji obuzima kandidata i omamljena ga vodi kroz izbornu trku i dovodi u sabornike klupe. Kao to danas putujem, i tada sam se dva dana kretao cestama koje povezuju Knin, Drni, ibenik i susjedna mjesta. Na svakoj kui koja je imala zid bez prozora okrenut cesti, na svakom usputnom stablu, na svakom telefonskom i rasvjetnom stupu, na svakom miljokazu i na svakoj stijeni koja je imala komad ravne plohe, bila je izlijepljena slika ime trbana, kandidata stranke demokratiziranih komunista, ije je geslo bilo Poteno! a slogan: Bolje svima, a ne samo njima. trbanov je osobni slogan bio Kruha i rada! Kotunjavo, speeno lice, slino licu bolje ouvanih mu mija, koje sam na tim putovanjima susretao na svakom koraku postalo je ogradom izmeu mene i krajolika. Iako me demokratizirani komunist nije zanimao, pitao sam se tko je taj ovjek, i je li on sam sudjelovao u odreivanju tirae svoje slike i njenom lijepljenju uz ceste koje prolaze uzdu i poprijeko izborne jedinice. Dosadile su mi te slike i, gdje god se moglo, skretao sam s glavnih cesta na sporedne putove. I tamo sam nalazio trbanove slike, njegove slogane i slogane njegove stranke. Opet sam se pitao je li sam trban rukovodio lijeplje njem svojih slika? Tako ih temeljito polijepiti po svim mjestima gdje se moe nalijepiti komad papira, moe samo na plakatu uslikani koji je bolesno zaljubljen u sebe sama. S licem bolje uuvane mumije, s mojim poznavanjem fizionomija ovoga podneblja i s mojom sklonou, to je deformacija pisca pria, da stavljam znak jednakosti izmeu duhovnosti i vanjtine, ja sam imu trbana ubrojio meu njukala malih sposobnosti, a velikih ambicija. Uz oskudicu

prirodnih darova, taj je morao imati i manjak dobrog odgoja. Je li takav samo po vanjtini, ili je trban plitki dripac i u stvarnosti, trebalo je tek provjeriti. Mislio sam da za to neu imati priliku. Da e to biti jedan od onih kandidata koji u javnosti ive dok traju izbori, a nakon toga dok kie, vjetar i sun ce ne speru, raznesu i izblijede plakate na kojima su naslikani. Na prvoj sjednici novog saborskog saziva, im je izabrano asnitvo pa je trebalo prijei na narednu toku dnevnog reda, trban je ustao i od predsjednika doma zatraio rije. - to elite? - upitao ga je predsjednik. Moram ispuniti obeanje onima koji su me izabrali i po slali u ovaj uvaeni dom - iz klupe je odgovorio trban. - Ima vremena za ispunjavanje danih obeanja. I ne ide to tako brzo! Jednim istupom za govornicu! - rekao je predsjed nik. - Vi ete, gospodine predsjednie, biti odgovorni ako ne ispunim obeanje dano glasaima koji su za mene glasali - za prijetio je trban. - Dobro, iziite i recite to imate rei, iako ne ide po pos lovniku da vam sada dajem rije. Rije! Ne znam o emu! ljutio se predsjednik. - Kolegice i kolege, ja, ime trban, zastupnik upanije ibensko-kninske, u ime onih koji su me izabrali, traim da predsjednik drave, ovog trenutka, podnese ostavku - rekao je i izazvao smijeh i podsmijeh kod veine zastupnika, kao to bi ga izazvao mjesear koji bi svoja vienja u somnabuinom stanju prikazivao kao da ih je imao pri punoj svijesti. - Smijte se vi, smijte! Slijedi obrazloenje! A obrazloenje je bila trbanova ambra, spravljena u oskudno opremljenom i primitivnom alkemiarskom laboratoriju. Koliko god bila primitivno spravljena, kad su ga birai izabrali, ini se da je trban njome uspjeno namirisao sav smrad to je bazdio iz njegovih portreta uzdu upanijskih cesta. Sa svakog kunog proelja, sa svake glatke stijene, sa svakog stabla brijesta, smokve, graba i raeljke. trban je prvom predsjedniku zamjerio to je pomogao da ponovo proradi, u ratu samo djelomice oteena, tvornica aluminija u Mostaru, a nije, po trbanovu miljenju, uinio nita da proradi ibenska tvornica lakih metala. Time je predsjednik pokazao da su mu miliji strani dravljani, Hercegovci, nego dravljani drave iji je predsjednik. Zbilja, ako je istina da predsjednik drave radi u korist stranaca a na tetu svojih ljudi i ako je istina da je ibenska tvornica mogla proraditi punom parom bez pomoi tvornice u Mostaru, onda bi ime trban imao pravo pozvati predsjednika da podnese ostavku. Ali je nevolja u tome to je u ibenskoj okolici boksitna rudaa iscrpljena, a bez te rudae ne moe se staviti u pogon talionica aluminija u Lozovcu. I nevolja je u tome to bez mostarskog aluminija, jer svoga imaju malo ili nimalo, ibenska tvornica lakih metala nema to proizvoditi. Te pojedinosti nisu doprle do pameti biraa i miriljiva je ambra, pripravljena u primitivnom laboratoriju, solidno namirisala sve trbanove slike izlijepljene uz upanijske ceste. Toliko da je i oblije osobe na slici za neke postalo izvor mirisa. Kad se uoi nebuloznost poziva predsjedniku da podnese ostavku, i kad tu spoznaju pokuamo ugraditi u metaforu, moe se rei da trban spada meu one koji su na brijestu, kojem je jo samo kora bila itava, otrili zube, iljili jezik i slinili slinu. Za veinu se njih, ne samo za epu Bevandu, zna tko su, ako to netko jednom poeli znati. A tko je ime trban? To radoznalima ne bi trebalo uskratiti.

trban je dijete rastavljenih roditelja. Majka mu je bila nastavnica kemije u kninskoj osnovnoj koli, a otac slunik na eljeznikoj postaji, u domaem argonu fakin, koji je u partizanima postao oficir i bio umirovljen u inu majora. Dok je slubovao u apcu, napustio je nastavnicu kemije i oenio se petnaest godina mlaom apankom. Kad su ga demobilizirali, vratio se u Knin s novom enom i dvoje nejake djece. Iako umirovljen, u Kninu nije mirovao. Prelazio je s jedne na drugu dunost, a kad ih je sve proao, poeo je ispoetka. To se zvala rotacija kadrova, iako je bilo onih koji su za majora trbana govorili: Taj nikako da sjae! Mali je ime rastao izmeu poniene majke i bahatosti slavnog oca. Jedna se obitelj Roma s pet branih parova, hr pom djece, koja se naselila u ruevnoj kui iznad mosta preko Krke i bavila gatanjem i skupljanjem metalnog otpada, da lake preivljava i uspjenije posluje, nazvala trbanima. Tom se prednou umjeno koristila sve dok vlasnik slavnog prezimena, nekad slunik a sada umirovljeni major, nije otkrio ci gansku dosjetku. Skitnice, ele ivjeti na tuoj slavi. Pod prijetnjom da e ih otjerati iz grada i njegove okolice - kako, ni znati nee - zabranio im je da se slue njegovim prezimenom. Romi su se branili da oni nisu ukrali tue prezime, da su oni to prezime donijeli sobom i zaustavili se u gradu gdje je prvi ovjek njihov prezimenjak. I eto to doivjee, da im prezimenjak zabranjuje upotrebu njihova starog prezimena. Ciganska je tuga pregolema! Ako se trbanima od starine prezivaju i ne ele se nikako drukije zvati, rekao im je otac malog ime, neka kupe prnje i odlaze tamo gdje nema njega, gradonaelnika trbana, ni bilo kojeg trbana, osim njih koji se tamo kao trbani nasele. - Vi ete meni prezime krasti! I da su oni ukrali usput, ukrali, pa otili bez traga! Nego se tu naselili i priaju da sam ja njihov, a oni moji rekao je trban, i Romi su otili na put u potragu za prezimenjakom koji se nee stidjeti njihova srodstva. Kad su se Romi pokuali okoristiti slavom majora trbana, kako se tom slavom ne bi pokuao okoristiti majorev sin! Na koji nain? I da mu bude pokrovitelj, da ga podupire, i da mu bude mjera kojoj e dorasti i koju e prerasti. Najprije stati ocu uz bok, a onda ga nadvisiti i, to ne, zamijeniti! Ipak, u osnovnoj koli vea mu je korist bila od majke nego od oca. Ali majka nije kolege molila da mu ocjenu plus etiri povise na pet, nego da mu jedan ili plus jedan povise na dva, kako bi mogao proi razred. S potporom od pola ocjene, na razini od jedan do dva i, u najboljem sluaju, od dva na tri, oevu slavu nikada nee postii, ako se ne dogodi i njemu, kao i ocu mu, proleterska revolucija, u kojoj fakini postaju oficiri, a loi uenici odlinici. Zato je taj dio poslova na putu prema vrhuncu na kojem stoji otac prepustio majci, neka ona od polica slae dvojke, a on se poelio iskazati na drugim poslovima. I tako treberska slava, slava odlikaa, ne izlazi iz kolskih dnevnika i razrednih prostorija. Pokuao je s nogometom u klubu Dinara, na ledini pored plitke Butinice, ali nije ilo, nalo se i brih i spretnijih od njega, kojima nije, kao njemu, smetala ni kopriva ni kupina to rastu na rubovima igralita. Pokuao je na parketu ispod koa i ustanovio da bi sve bilo dobro kad bi bio dvadeset centimetara vii, i kad ne bi tako esto padao na stranjicu, kao da tko samo za njega sapunanjem ini parket skliskim. Kad je jednom pao tako nezgodno da su mu zubi stisli vrh jezika i prokrvarili ga, prepustio je prednost pod koem drugima. Oevu slavu nije postigao, ali je i od trke po ledini uz Butinicu i od padanja na parketu bilo nekakve koristi. Govorilo se i u to vrijeme: Kad za loptom tri po itav dan, i kad za lop tom pod koem skae od prvog sumraka do ponoi, bolji uenik i ne moe biti. Tako je, na tetu svog ponaanja, spasio svoju pamet. Bar neto! U prvom je razredu gimnazije ostao bez majine podrke i kraj je godine doekao s jedanaest negativnih ocjena i jed nom peticom. Iz pjevanja! Razred se gubio sa tri negativne oc-

jene, pa se treba pitati zar nije bilo pluseva u nekim predmetima od kojih bi se, s neto dobre volje, mogle napraviti dvice, da rezultat imina jednogodinjeg truda ne bude tako crn i tako beznadan da e narednu godinu, kao ponavlja, iz prvog u drugi razred gimnazije ipak nekako proi? Bilo je poliaka za gradnju itave dvice, ali je bilo i neto drugo, vanije od poliaka. Uvjerenje je nastavnikog zbora bilo da ime trban iz prvog u drugi razred proi ne moe. Dopusti li se njemu da proe, moralo bi se dopustiti jo sedmorici uenika, koji su loi kao i on, ali su meu loima svi bolji od njega. S druge strane, dati mu samo tri negativne ocjene, dovoljno da izgubi godinu, znailo bi na tu trojicu nastavnika navratiti bijes njegova oca. Zato su se nastavnici sloili da mu svi daju jedinicu, i da pred ocem svi budu jednako krivi, to nije bilo teko, jer ime ni u jednom predmetu nije imao ocjenu veu od plus jedan ili minus dva. Nastavnik se glazbenog odgoja sloio s nastavnikim vijeem, ali imi iz svog predmeta jedinicu nije mogao dati, jer je mlai trban bio najbolji pjeva u gimnazijskoj klapi. Ostali su nastavnici primili s razumijevanjem stav svog kolege i ime je trban prvi razred otpjevao s jedanaest jedinica. Njegov e otac larmati da je to urota protiv njega, ali mu je bilo teko meu jedanaestoricom nastavnika pronai pravog krivca i na njemu se iskaliti. Na svu jedanaestoricu nije mogao! Istini za volju, neto je od urote tu i bilo. Urote da se obrane, a ne da napadaju! I iz toga je mali trban izvukao nekakvu korist. Bez te urote, s jedanaest istih jedinica, u vrijed nost njegove pameti svatko bi posumnjao, ali s urotom, u kojoj su tri iste jedinice, a osam ih je napravljeno od plus jedan i minus dva, u njegovu je pamet i dalje mogao vjerovati onaj komu je bilo stalo do tog vjerovanja. Uenici, koji bi gimnazijski razred izgubili s tolikim brojem negativnih ocjena, ako su imali imune i utjecajne roditelje, u rujnu bi, kad pone nova kolska godina, jedne veeri, u pratnji roditelja sjedali u putniki vlak koji unskom prugom vozi u Zagreb, ali kartu do Zagreba ne bi kupili. Zaustavili bi se u Bihau ili u Cazinu i tamo nastavili pohaati gimnaziju. I trban je otputovao tim vlakom, u majinoj pratnji. Nakon mnogih putovanja od Knina do Cazina i od Cazina do Knina, jednog se srpnja pojavio u Kninu sa svjedodbom etvrtog razreda gimnazije i svjedodbom ispita zrelosti. Kakve su ocjene bile u tim svjedodbama, nije se znalo. Ali se znalo da ono to se ne moe u Kninu moe u Cazinu. I to je bilo dovoljno da se dokae kako iza njegovih jedanaest negativnih ocjena stoji urota. I kako njegova pamet ipak neto vrijedi. Sa zavrenom srednjom kolom, bez obzira na pamet, imao je ili nemao, uz oevu pomo i aktivan rad u Savezu komunista, zaposlio se u miliciji. Uz rad je zavrio kolu za upravne pravnike koja je bila namijenjena odanim komunistima koji su poeljeli biti pravnici, ali nisu mogli, ili im se nije dalo zavriti pravni fakultet. Kad se raspao Savez komunista i drava kojom je gospodario, trban je iz milicije, gdje je postalo vrue, preao u ibensko poduzee za skupljanje otpada koje se zvalo Sirovina. Tu je svoje zanimanje za politiku zaledio i drao na ledu dok nije zavrio rat. im je rat zavrio, poeo se ponovo baviti politikom. Kruh su i posao postali prei od drave i pobjede u ratu, jer se drava stekla a pobjeda je u ratu izvojevana. Bez mnogo se muke i oklijevanja svrstao meu komuniste, u svoje staro drutvo, koje se sada nazivalo socijaldemokratima. Njihov slogan Bolje svima, a ne samo njima bio je namirisan istom ambrom kao i parola Zemlja seljacima, a tvornice radnicima, pod kojom je vojevao trbanov otac i u toj borbi od slunika postao major. to taj uspjeh, namirisan istim mirisom, ne bi postigao i njegov sin? Tko je poznavao njegovo porijeklo, duhovnost i muno dovijanje u ivotu da se pod svaku cijenu uspije, mogao je zakljuiti kako su trbanu one silne slike izlijepljene uz upa-

nijske ceste i obeanje biraima da e, bude li izabran, traiti ostavku predsjednika drave, a posebice zastupnika zakletva, kad je bio izabran, isto to i povratak iz Cazina sa svjedodbom etvrtog razreda gimnazije i svjedodbom ispita zrelosti. Iz Cazina se vratio kao pobjednik nad nastavnicima koji su se protiv njega bili urotili! A kad je odmrznuo svoju politiku djelatnost, na silu zamrznutu, doao je za saborsku govornicu i zatrai od predsjednika drave da podnese ostavku! to god tko rekao, on je ispit zrelosti poloio i u Cazinu i u Kninu. Kemiarkin je sin postao alkemiar. Dodue, taj iz niega nije proizvodio zlato, ali je proizvodio ambru, vrijednu kao zlato. Uskoro e, kako emo vidjeti, na isti nain, iz niega, proizvoditi i mous. kanjeno. Tu putnici iz nude zastaju i, dok obavljaju to im je potrebno, uzgred itaju tko to nudi, prodaje i kupuje. Taj dio magistrale nikad nisam proao a da nisam vidio svjee izlijepljene plakate ili slojeve starih plakata kako blijede, kako se ljute i, ljutei se, otkrivaju lica onih koji su se is pod njih krili. I sad sam, nalijepljene u nekoliko slojeva, naao i kandidate za zastupnike u Sabor i kandidate za predsjedni ka Republike. Meu njima i mnogo slika epe Bevande i ime trbana. Moram rei, u jadnom stanju! Od sijeanjskih je izbora protekla polovica zime, itavo proljee i ljeto, a sada protjee jesen. Kod tolikih kia, mrazeva, valova od junog vjetra i ege, uspjean je arheoloki nalaz i kad od kandidatova portreta na plakatu pronae samo komad uha. Izborna obeanja zavravaju u kou za otpatke u isto vrijeme kad se u tom kou nau i stari izborni plakati, napisao je negdje Klement Jazbinek. Proli smo krianje magistrale i odvojka ceste prema Jadrtovcu. Od tog odvojka, koji se nalazi povie posljednjih kua sela aboria, pa sve do mosta preko Jadrtovakog zaljeva magistralu sa sjeverne strane ograuju stijene usjeka kroz koji se probija asfaltna trasa, a s june strane strmina prema moru na kojoj rastu visoka borova stabla. Do mora su i dva odmorita, malo za osobne automobile i veliko za kamione s prikolicom. Na prostoru zasijecanjem oduzetu od brda i na strmini do mora nije bilo mo gue nita izgraditi, pa je to uz cestu rijedak komad obale poteen od gradnje kua za odmor i kua za stanovanje. Ta osama, ta odmorita na kojima proteu noge, olakavaju se i okrepljuju kamiondije i putnici, te stijene i ta borova debla privlae sve one koji namjeravaju neto razglasiti preko plakata. Najvie one koji lijepe izborne plakate. Tu im nitko ne brani da lijepe gdje hoe i koliko hoe. Tu rat plakatima - njegov skini a svoj postavi, i svoj stavi svrh njegova - prolazi neOva me Jazbinekova izreka i ono to sam gledao po stijenama i drveu nukaju da kaem Juri neka se parkira na ma lom odmoritu, tamo gdje su stijene najvie a stabla najdeblja, pa je i izbornog plakatiranja koliko poeli. Htio bih provjeriti to je od izbornih obeanja ve otilo u vjetar ili dospjelo u ko za otpatke, a to je ostalo na listi ekanja, da netko drugi, na kraju mandata izabranih, utvrdi je li se togod od toga ostvarilo ili je i to otilo na smetlite. Provjeriti, iako znam da, na mijeni li popisu izbornih obeanja biljenicu od sto stranica, popisu ostvarenih obeanja ne namjenjuj vie od dvije stranice. Na komadu iskidanog plakata koji se jedva dri borove kore, na koju je itav plakat bio nalijepljen, moe se po dlakama brade prepoznati da je na plakatu bila slika epe Bevande. Slika na kojoj se biraima predstavio kao zamiljen, umoran, rukom podbraen politiar. Ne onakav kakav jest, nego onakav kakvog bi ga, po njegovoj elji i po procjeni odjela za promidbu, birai trebali vidjeti.

Na tom je komadu plakata crvenim flomasterom neija ruka zapisala: Ne zna koga evi. Druga je ruka crnim flomasterom dodala: Znam ja! evi nas, u oi! To dopisivanje dviju ruku i dvaju flomastera ima podlogu u predizbornim prepucavanjima izmeu epe Bevande i novinara Ivana Vukelje. Novinar je u nekom listu, ini mi se u Slobodnom Primorju, napisao da je epina supruga Srpkinja. Umjesto da kae, pa to, neka je Srpkinja, ona je moja ena i ja je volim, epe je podlegao strahu da e zbog ene, pripadnice naroda ija je pobuna uzrokovala mnogo nevolja hrvatskim dravljanima, izgubiti podrku velikog broja biraa, koji preko toga ne mogu utke prijei, i izjavio da je njegova ena Rusinka. Ratno siroe, gojenac akih domova i sirotita, pa ni s Rusinima, osim porijekla, nema nita zajedniko. Je li Srpkinja ili Rusinka, je li ili nije vezana uz narod od kojeg potjee, za normalna ovjeka nema nikakva znaenja, i postavilo se pitanje emu se epe ima protiviti? Kad je povrijeeni novinar objavio faksimil enina indeksa s Prirodoslovnomatematikog fakulteta u kojem je ona sama u rubriku narodnost ubiljeila da je Srpkinja, postale su dvojbene dvije stvari: cijeni li i voli li epe Bevanda svoju enu kad njenu narodnost mijenja prema potrebi, i je li on u tolikoj mjeri Europejac, za kakvog se iskazuje, ako nema hrabrosti rei da je njegova ena ono to jest, i da on cijeni nju i njenu narodnost - bez obzira kako izbori zavrili? Zato nee biti tono ono to je ispisano crvenim flomasterom, da epe ne zna s kim spava. Tono je ono to pie crnim flomasterom, da epe s tom priom o Rusinki baca biraima prainu u oi. A zato i ne bi? Izborna je promidba, uglavnom, nekanjeno bacanje praine u oi. Na litici, tri metra iznad ruba kolnika, gdje se moe nalijepiti vie velikih plakata, crnim je sprejem, velikim slovima ispisano: piclov! Od plakata je na litici ostao samo trag ljepila i komadi papira koji se presavio, i ono to mu je bilo lice sada je okrenuto kamenu. Suhom bagremovom granom podiem presavijeni papir i ta mo nalazim mirkavo nasmijeeno oko epe Bevande s plakata na kojem su on, Esma Frko i onaj za koga se ne zna je li gangster ili politiar obeavali mnotvo radnih mjesta. Dakle, piclov se odnosi na mirkavo oko. Nego to! Nakon izbora za zastupnike Sabora, na kojima je epe izgubio, i neto prije izbora za predsjednika drave, koji su uslijedili kad je prvi predsjednik umro, im se poelo govoriti o epinoj kandidaturi, Slobodno Primorje je objavilo nekoliko dokumenata iz kojih se jasno vidjelo da je epe Bevanda u mladosti bio dounik zloglasne jugoslavenske tajne policije, i da je dounik ostao i kad je postao lan Predsjednitva jugos lavenske drave. Meu dokumentima se nalazila dounika iskaznica sa slikom epe Bevande i putni nalog da epe ode u Lyon k svom tetku Stanku Rogulji, trgovcu nekretninama, i otuda policiju izvjetava to radi hrvatska emigracija, a posebno to radi i kuda se kree Milo Ciglar, ef katedre ruskog jezika na sveuilitu u Lyonu. Meu dokumentima nema njegovih izvjetaja iz Lyona koji bi trebali opravdati putne trokove i primljene dnevnice, ali se iz novinskih vijesti zna da je, etiri godine nakon epina gostovanja kod tetka Rogulje, Ciglar naen ustrijeljen u svom stanu. Njegova je smrt prikazana kao meusobni obraun emigranata. Meu objavljenim dokumentima nalazi se i zapisnik informativnog razgovora s agentom tajne slube, u kojem epe, samo godinu dana prije nego e zajedno s njim osnovati stranku opasnih namjera, denuncira prvog predsjednika i sve koji su imali namjeru osamostaliti hrvatsku dravu.

Za svakog kandidata ta bi otkria bila dovoljna da od kandidature odustane. U svakoj bi zemlji takvog ovjeka, ako sam ne bi htio, privoljeli da svoju kandidaturu povue. Ali, niti je epe Bevanda kakvi su drugi ljudi, niti je hrvatska de mokracija tako razvijena da e takvoga, ne bude li sam htio, na povlaenje prisiliti. Zanimljivo je kako se epe ponio prema objavljenim dokumentima, koji su, jedan za drugim, tiskani u nekoliko dana. On nije nijekao ni jedan od tih dokumenata. Nije ni mogao jer se to nijekati nije dalo. Ali je za list koji je to objavio, za Slobodno Primorje, rekao ono isto to je, najvjerojatnije, rekao policiji za efa katedre ruskog jezika u Lyonu - za Miju Ciglara - da je nacist i faist, a za Slobodno Primorje da su nacis tike i faistike novine. Svatko e normalan upitati zato bi Slobodno Primorje bile faistike i nacistike novine ako su objavile dokumente tajne policije, kad nema novina koje neto slino nisu objavile? Uzaludno je logiku epina miljenja traiti u logici. Nazvati svoga protivnika nacistom i faistom, poznata je manira svih koji su, kao epe Bevanda, imali sliku u dounikoj iskaznici i na dounikom kartonu. Poznata manira, poznata ambra! Ipak, kad je novinarka Rozalija Jakubek, iznervirana izbjegavanjem odgovora, predsjednikog kandidata upitala, kad sve zaobilazi, dri li on da je bar njegova slika u dounikoj iskaznici vjerodostojna, razgoropaeni joj je epe odgovorio: Pa to! Slika je moja. Onda sam bio ono, a sada sam ovo! Samo se magarac rodi kao magarac i kao magarac krepa. A ovjek se mijenja, u mladosti je nezreo, nedorastao zadatku, kakav sam ja bio, a umire kao mudrac, kakav u ja umrijeti. Tako e biti, ja to tvrdim i jamim. Neki su u mudrost starog epe, koji je u mladosti bio opasan dripac, povjerovali i on je na izborima pobijedio. Neki ._ _.__..... 160 _ nisu vjerovali da od neodgojena dripca moe postati mudar i pravedan ovjek, pa su ispod njegove slike napisali: piclov! U srednjem vijeku, rairen po itavoj Europi, pa i u naim krajevima, pic je pasja pasmina izvanrednog vida, sluha i njuha. Po tim osobinama, koje ga izdvajaju od drugih pasmi na, s kratkim dodatkom lov postao je inaica za njukala, a pogrdan naziv za dounika, detektiva, policijskog agenta i sve one koji, sa zlom namjerom, to doznaju otkucavaju sreditima moi u ijim je rukama povea batina. Pri svemu tomu, piclovi se pred onima koje cinkaju prave dobrohotnima i nedunima. I kad se otkrilo da je bio piclov, epe se nastavio ponaati kao da ne zna o emu se radi, doista, ponaao se kako bi se ponaao samo piclov. Moda je u tom ponaanju njegova staraka mudrost! Ovoga meu ostacima izbornog plakatiranja nema, ovoga sam se sjetio, potaknut ostacima slika i zapisa ispod tih ostataka. U humoristikom kutku Zvijezde zornjae jednom sam vidio karikaturu epe Bevande. Ispod nje je pisalo Prevodilac. A ispod toga je ispisana pitalica: Znate li prevodioca koji, vie od materinskog jezika, cijeni kravlji, telei, prasei i, posebno, srnei jezik? U trenutku kad je to objavljeno, a bilo je to u vrijeme izborne promidbe, ni naslovu ispod slike ni pitalici nije trebalo tumaenje. Svi su znali i zato je epe nazvan prevodiocem i kako bi trebalo odgovoriti na pitalicu. Kad danas, nakon de setak mjeseci, to netko proita, uz pretpostavku da je zaboravio ono to je nekad iza toga stajalo, ne bi znao ni zato je epe prevodilac, ni kako bi trebalo odgovoriti na pitalicu. Ponukan epinim sloganom da je on put u Europu, da oni koji njega slijede idu prema europskim integracijama, a . J ubili

oni koji mu podmeu klipove da su faisti i nacionalisti, novinari su ga pitali koliko on europskih jezika zna? - Ni jedan! - rekao je epe i doveo u nepriliku novinare, koji ga nisu eljeli omalovaiti, koji su oekivali da zna bar je dan europski jezik, kada je toliki Europejac, a od ostaloga koli ko se nae. - to e mi jezici! Ne namjeravam biti prevodilac. Jednom drugom prilikom, neposredno iza sluaja s pre vodiocem, jedna ga je novinarka - imajui na umu da se svojevremeno protivio nazivu hrvatskog jezika, i da mu je knjigu, jedinu s njegovim imenom u naslovu, napisao Danko Ni, pjesnik likih livada, drijebaca i kobila - upitala, kad sa svojim nije u najboljim odnosima, niti ga znade niti mu dri do imena, koje jezike najvie cijeni? - Kravlji, telei, svinjski, a naroito srnei! Na sve naine! - odgovorio je epe. I to, upravo zbog te dvojbenosti, traumatizira i njega i narod kojem je predsjednik. to uiniti ako si dvojbenom izdajici dao ovlasti da te vodi? To pitanje otvara vrata umobolnice prije nego to su vrataru rekli tko u nju ima ui i ostati na trajnoj hospitalizaciji. Narod ili dvojbeni izdajica? A zapis o jajima i mozgu naao sam ispisan grafitnom olovkom po kamenu kojem je povrina ravnija od povrine glatke zidne keramike. Kad ode u tu svoju Europu, ako tamo ikad ode, uvaj muda, jer tamo ponovo kope i one koji im dolaze ukopljeni. Za mozak nemaj straha! Ni da e ti ga ukrasti ni da e ti ga kupiti. Ono to ne ma, nitko ti ne moe ukrasti. Ono bez ega si uvijek bio, ne moe prodati, koliku god ti cijenu za to nudili. Ne, bez jaja i mozga taj izlog rata s plakatima i dopisivanjem ispod plakata nije mogao biti, jer ne bi bio potpun. Ali sam, prije nego to sam na ploici pronaao zapis o jajima i mozgu, morao proitati mnogo toga. I ovo: Jedini svjedok na Tubingenskom sudu koji je svjedoio protiv samog sebe, pobijedi li na izborima, bit e jedini ef drave koji je svjedoio u prilog optubi protiv njegova naroda i njegove drave. Jasno je na to se taj zapis odnosi. Na epino svjedoenje pred sudom u Tiibingenu da je Hrvatska napala Bosnu. Od nosi se na opsesiju epe Bevande od koje ga ni jedan lijek nee izlijeiti. Ali je dvojbeno ima li njegovo svjedoenje karakter skakanja samom sebi u usta, jer je, u vrijeme kad Hrvatskoj pripisuje agresiju na susjeda, sam bio predsjednik Sabora, pa ako optuuje dravu, optuuje i sebe. I dvojbeno je doivljava li on to svjedoenje protiv sebe i svoje drave kao izdaju sebe sada i te drave. Tu je nedvojbeno samo da je sve to dvojbeno! 162 Osim na epinu sloganu, da je on put koji vodi u Europu, ovaj je zapis pisac fusnota na plakatima temeljio na zgodi o jajima i na zgodi o cijeni balkanskog mozga na europskom tr itu. U Klobuarima, ravniarskom selu, na promidbenom zboru pristaa epine stranke Europski put, dragom su go stu, koji bi im trebao pomoi da narednih godina vie poanju, uberu i spreme u podrume, darivani plodovi zemlje. epe je primio penini kruh peen u penici obiteljskog tednjaka, kulen, sir i nizac kobasica, a kad su mu ponudili koaru punu kokojih, gujih, pajih i pauniinih jaja, dar je odbio primiti. Da uju i oni koji su se nalazili daleko od mjesta predaje darova, u mikrofon je rekao: - Jaja neu uzeti! uvajte vi svoja jaja za sebe. Oni koji e se usuditi glasati za mene, moraju imati muda. eljad to je zboru prisustvovala od srca se nasmijala i zakljuila: aljiv neki ovjek, ba je drag, glasat u za njega, pa to bude! Novinari su pak javili svojim redakcijama to su uli, redakcije tiskale ili pustile u eter, pa se velik broj ljudi mogao smijati jajima i mudima. I zakljuiti kako su i seljani

Klobuara zakljuili: Ba je sladak, ja sam za njega! Vickast neki ovjek! Sluaj s cijenom mozga na europskom tritu u politiku je uao mnogo prije zadnjih predsjednikih izbora. Negdje u treoj godini vladavine stranke opasnih namjera prvog predsjednika. U jednoj uljivoj saborskoj raspravi, o danas zaboravljenom predmetu, suelili su se ognjitari, pripadnici stranke prvog predsjednika, i oporba, mjeavina stranaka koju je prvi predsjednik nazvao stokom sitnog zuba, a ona je samu sebe smatrala liberalnom, uljuenom, pravdoljubivom i nadasve intelektualno superiornom svojim protivnicima, ognjitarima. Ve je reeno da zakon o kojem se raspravljalo nitko vie ne pamti, ali se dobro pamti da je predmet spora bilo pitanje da li se kod nas dovoljno cijene znanje, pamet, poduzetnost, ili je kod nas na veoj cijeni, od komunista naslijeena politika podobnost. Sad poistovjeena sa stranakom pripadnou! I kako to ve biva u slinim sporenjima, kad se nadmeu oni koji vladaju s onima koji su im oporba, vladajui su ognjitari tvrdili da se pamet cijeni, a oporba da pamet kod nas nema cijene. Neki od oporbenjaka, oni koji su vjeru u Boga zamijenili vjerom u svoj um, kad su govorili o bescjenju nae pameti, pozivali su se na visoku cijenu pameti na europskom tritu. Dokaz je tome da se nai mozgovi, trei za boljom cijenom, masovno odlijevaju u Europu. Florijan Lobel, jedan od ognjitara, ovjek razvijena osjeaja prema sirotinji, koji je kao pripadnik hrvatskog proljea morao emigrirati u Njemaku i tamo se, iako je bio pravnik, baviti ugostiteljstvom, javio se za rije i rekao smireno, bar na poetku govora, da se tamo gdje je on bio i crnio punih dvadeset godina ljudski mozak s Balkana ne cijeni tako visoko kao to misle gospoda koja u bajnoj Europi nikad nisu bila, ni tamo kruh zaraivala, a ni cjenike u dnevnim novinama itala kao to ih je on dva desetljea itao. - Ne zavaravajte se! - rekao im je Florijan Lobel. - Otiite tamo i pokuajte prodati svoju pamet. Vidjet ete da tamo ljudski mozak nema veu cijenu od teleega. Dvije marke za kilogram! Taj ognjitar, taj plemeniti i umni ali nervozni ovjek -osobito ivan kad mu se dokazuje neto suprotno njegovu iskustvu u pealbi, gdje je u unajmljenom lokalu ugoivao bogate starce izgovorivi to je izgovorio, napravio je gestu rukom koja se oditava kao Gonite se u pe em i vi i vaa Europa! A zatim je dodao: - Lako je vama idealizirati ono to niste vidjeli i to, ini mi se, vidjeti ne namjeravate. A da ste vi te vae visokovrijed ne mozgove ponudili njemakim bogataima, vidio bih ja vas biste li mislili da je cijena mozga tamo enormno visoka. -1 jo je jednom napravio gestu koja se oditavala kao Gonite se u tri... Prije nego e sjesti, rekao je i ovo: Diui cijenu svoga mozga u Europi, vi ga ovdje elite skupo prodati, jer ete ga ovdje jedino i prodavati. Oni koji su, kao i Florijan, po svijetu prodavali snagu i mozak, lako su se sloili da je njihov supatnik naao tonu, iako malice pregrubu metaforu o cijeni naega mozga u svijetu. Nasuprot njima, oni koji mozak u inozemstvu nisu proda vali i to ne kane ni ubudue initi, sirovu metaforu o cijeni mozga pretvorili su u dokaz svoje tvrdnje da su ognjitari pri mitivni i ne znaju to je prava vrijednost. Iz te je matrice iziao i onaj mozak ispod peke, koji je osmislio i mojoj pameti pripisao onaj netalentirani iskompleksirani smrdljivac. Glavatom su se smrdljivcu u eksploataciji metafore o cijeni mozga pridruile i dvije novinarke, ija emo imena, za razliku od imena smrdljivca koji e ostati sakriven iza svoje goleme glave, navesti u punom sjaju. Novinarke su Suzi Zobnica i Srna aleta, ene u godinama kad ensko, u punom znaenju, za njih postaje neodoljiva nostalgija. 165

Suzi je Zobnica bila novinarka tjednika Kugla zemaljska. Na osnovi tjednih drutvenih zbivanja vodila je sati rinu kolumnu ne stranarei, udarajui svakoga tko po njenu sudu zavreuje udarac. Njen ju je satirini instinkt uputio da izdanu metaforu o cijeni mozga koristi kao lajtmotiv u svo jim kolumnama u kojima je predmet podsmijeha um, pamet, znanje, neznanje i slino. Taj se lajtmotiv prelijeva iz jednog u drugi tjedan, iz jedne u drugu godinu, na sve mogue naine i u svim moguim prilikama. Zobnica je pokazala da se pamet o mozgu, dakle mozak, u naoj zemlji moe skupo prodati. Ako mozak ne mjerimo kilogramima, ako ga mjerimo mjesecima, tjednima i brojem kolumni, onda osam tisua maraka, kolik je Zobniin mjeseni honorar, na jedan mjesec, na etiri tjedna i na etiri kolumne, veliko je pitanje bi li Suzi Zobnica po toj cijeni svoj mozak prodala na europskom tritu. Srna aleta bila je nesuena asna sestra i pjesnikinja, a suena komentatorica politikih zbivanja u listovima koji su imali komunistiku prolost i budunost slinu komunistikoj, samo bez komunistikog imena. Nakon neuspjelog braka i etnji iz postelje u postelju onih koje je intervjuirala, dok je njena roba imala prou na toj vrsti trita, ona se ponovo smjestila u mentalni sklop svoje mladosti. ivjela je u celibatu i, umjesto u Boga, vjerovala da su nacija i vjera potpuno suvine stvari. Od Florijanove cijene mozga, dokazujui na bezbroj naina da su i nacionalisti i vjernici praznih glava, Srna je napravila dobar posao. Svoj mozak, koji umuje o praznini u glavama nacionalista i bogomoljaca, prodala je za kune kako ga nikad ne bi prodala za stranu valutu. Pokuala je i to, svoj mozak koji nijee pamet ognjitara, prodati na stranom tritu, ali je trgovati mogla samo u jednom obliku - da denuncira i pljuje po itavoj zemlji, a ne samo po ognjitarima. Nikada tim dvjema enama, Suzi i Srni, ne bi trebalo zaboraviti otrovno sladostrae u obezvreivanju mozga dobrog Florijana Lobela, i zbog boli koju su mu nanosile i zbog

toga to je mozga imao vie nego njih obje, a o potenju da i ne govorimo. I tako, peen i kuhan, prodavan skupo i davan u bescjenje, Florijanov je mozak postao opim mjestom u politikim sporovima izmeu ognjitara i europejaca, pa ga je i epe Bevanda, eklektik, skuplja mrvica i oglodanih kostiju, upotrijebio u svojoj izbornoj promidbi. - Kad ja doem na vlast - rekao je - na e mozak imati veu cijenu od teleega. A to se dogodilo deset mjeseci nakon epina dolaska na vlast? Na savjet Esme Frko, umirovio je generale, to ne bi uinio ni telei mozak, ija je cijena tono dvije marke po kilogramu, a u jueranjoj Zvijezdi zornjai, uz donji rub est stranica za redom otisnut je plaeni oglas: Isprika Florijanu Lobelu! Ispriavamo se uvaenom gospodinu Florijanu Lobelu to smo ga svojevremeno estoko kritizirali zbog njegove izjave o kilogramu mozga za dvije marke. Cijena mozga za ovu je vlast jo nia. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Dobro je biti dobar kao to je Florijan, i dobro je govoriti istinu, pa ma koliko teka bila. Priznanje e dobrima i istino ljubivima doi i od onih od kojih priznanje ne oekuju. U svojoj biti - da politiar, pozivajui se na zajednike interese, radi zduno na osobnim probicima politika se doima kao okamina, kao neto vjeno isto. Ali je zato u iskazivanju te biti, u arenilu na ina da se iza parole skloni sebinost, bezgranino raznolika. Raznolika do neprepoznatljivosti kakva nit vee ono to politiar javno zastupa i ono to tajno namjerava. Pogotovo raznolika ako politiar na sceni ostaje dugo i mijenja stavove za stavovima, pa ne samo da ne zna to iza pojedinog stava kri-

je, nego ne zna ni to povezuje razliite stavove u raznim vremenima. ini se da je epe Bevanda bolje od ikoga znao i to vee proklamirano s namjeravanim i to povezuje nizac stavova nanizan oko glave jednog ovjeka bez ikakve logike. Uzreicu, to je poznaje svaki mudri, sebinou neoptereeni politiar, koja glasi: Pazi, politiari su listopadno drvee, on nije shvatio onako kako to upozorenje upozorava da se mora shvatiti. Listat e, cvjetat e, a onda e ti otpasti i cvijet i lie i postat e golo drvo! On je to shvatio mnogo doslovnije. Jednog e ljeta listati i cvjetati s jednim liem i cvijeem, a drugog e ljeta biti pod drugim cvijeem i liem. Nee biti ni zimskog sna! Jedno lie otpada a drugo raste iz nabrekla pu pa. I tako e, kao da si bjelogorino drvo, a ne politiar, ii iz godine u godinu, i biti zelen i cvjetan do kraja ivota. to je lie, to su cvjetovi? Ambra! A on je drvo, dodue listopadno, ali tvrdo kao da je zimzeleno. epe je spadao meu ono sretno drvee kojem je zavidjela moja susjeda Jurka Para, koju sam u djetinjstvu, na Okreti, sluao kako, da odagna strah od sutona, pjeva zvonkim gla som: Blago tebi, zelena gorice, Ti se mladi svake godinice, A ja sada Pa vie nikada! na predsjednikoj stolici, on je dravnik koji putuje po Europi, gdje ga svi uvaavaju i gdje mu svi obeavaju pomo da svoj narod odvede u obeanu zemlju, gdje tee mlijeko i med. Mlijeko da se pije, med da se lie! Ne smeta to bi ponekad, samo da putuje, odlazio na sajmove ili na skupove gdje je dobro doao svatko tko plaa trokove skupa i sam sebi boravak i putne trokove. I ne smeta to su ga ponekad, kao predsjednika drave, doekivali, i bili mu domaini, zamjenici ministara u pokrajinskim vladama, jer se samo jednom dogodilo da ga je, to je bila neoprostiva pogreka domaina, doekao i bio mu domain zamjenik portira u ministarstvu vanjskih poslova. Nita to ne smeta, glavno da je on, putujui sam, trasirao i utabao put u Europu, i na tim putovanjima otkrivao koliko je voljen i traen. Kao to je nekada, s pozicija komunistikog pijuna, emigrante u Lyonu proglaavao nacistima i faistima, tako je i sada, s pozicije svog europejstva, sve one to su tvrdili da nije ni dostojan ni dorastao poslu, koji ga je zapao kao pogodak na lutriji, proglaavao ognjitarima, klaustrofobinim nacionalistima, antieuropejcima i bagrom kojom bi trebalo puniti zatvore. Na sreu, sudbina se emigranata, koje je cinkao kao faiste i ustae, razlikovala od sudbine ognjitara. Prvi su stradavali u meusobnim obraunima, a drugi su epi u lice govorili to su htjeli. U zatvor, kamo ih epe alje, nee, a meusobno se ne ubijaju. - Dobro, predsjednie - upitala ga je Ana Mikaa, dopis nica Slobodnog Primorja, na jednom od svakodnevnih raz govora s novinarima - ni u jednoj europskoj zemlji niste ivje li dulje od tri dana, ne znate ni jedan europski jezik i meni je jasno da vi, kao svaki ovjek, volite ono to ne poznajete. Ali, poznajete li vi Preradovia? - Kojeg Preradovia? to taj ima sa mnom, a to s Euro Kao i Jurkina zelena gorica, tako je i epe Bevanda iz godine u godinu odbacivao staro lie i zaodijevao se novim, dok se, klikui promjenama a ne znajui da s njim nikakvih promjena ne moe biti, nije zaodjenuo zvjezdolikim liem europejstva. A kad se epe Bevanda dohvatio Europe, kad je tom ambrom namirisao bradu, usta, kosu, zaliske, noge i meunoje, odluio je o sebi stvoriti sliku kao o putniku koji putuje po itavom svijetu, a tamo ga primaju rairenih ruku. On ne sjedi 168 pom? - rekao je epe u nadi da je zatvorio gubicu drskoj ognjitarki.

- On je bio general jedne monarhije koja se prostirala na dobrom dijelu Europe. Nalazimo ga u itankama za osnovnu i srednju kolu. Slika, pjesma i to! - rekla je Ana Mikaa. - A, to je onaj sa Cvjetnog trga! Onaj to mu golubovi sli jeu na glavu i s glave prave onu stvar. Kako ga ne bih pozna vao ja kad ga poznaju svi zagrebaki golubovi! I ja sam golub. Bijeli! I to je bilo s tim sa Cvjetnog trga? - pitao je epe, ali ne tonom golubinjeg gugutanja. - to je bilo? Pa, on tamo u nekoj pjesmi o putniku, a vi kaete da ste putnik na putu u Europu, kae da tamo u dijelu Europe gdje je on bio i sluio kao general, majke imaju svoju djecu i ne poznaju jade stranaca. A da im ene ljube svoje mukarce, i sve tako! Da je najbolje vratiti se kui, na ognjite, i tu imati svoju mater i svoju enu. Ma to ja vama, predsjed nie, priam, vi to znate! Htjela bih vas pitati... - Nema me ti to pitati! - graknuo je bijeli golub kao to gavran grake. - Kako nemam? Pitam vas o toj generalovoj sumnji u eu ropsku dobrotu! - rekla je Mikaa. - Nita ja o toj sumnji ne znam. Kad se ta pjesma uila, ja u koli nisam bio. - A gdje ste bili? - nije se Mikaa dala smesti. - Bio sam bolestan. - Niste bili bolesni. Bili ste pretueni. A pretukao vas je djed kad je doznao da izostajete s nastave i kad se uvjerio da vam je osobito zadovoljstvo popisati se u njegovu alicu s ka vom. Pretueni ste bili zbog zapiavanja i izostanaka! teta. Da ste bili na satu kad se uila Preradovieva pjesma, mogli ste o Europi znati vie nego to sada znate - rekla je Ana Mi kaa i otila svojim putem ne doekavi odgovor. epin odgovor i nije bio za novine. Nakon tvrdnje da je Ana Mikaa drska ognjitarka, glupa i zatucana, uslijedila je epina zavrnica u svakom sporu kad mu na tamburi pukne ica uz iju svirku izvodi sve lakrdije. - Goni se! - rekao je epe, ali nije rekao kamo da se Mikaa goni, i zato to to nije bilo za javnost i zato to to nije nimalo u skladu s putovanjem u uljuenu Europu. Onaj to po kamenu pie grafitnom olovkom izlae se opasnosti da njegove rijei uine neitljivima prve jesenske kie, svoj zapis ovako zavrava: U Europu? Sumnjam! Onaj tko o ozbiljnim stvarima govori neozbiljno i onaj ije se rijei, juer izgovorene, sudaraju s rijeima koje je danas izgovorio, jer su u samo dva dana razmaka izgovorene u dva razliita vjetra, vodi i nas i sebe u javnu kuu, koja je smjetena u predvorju ludnice u kojoj putovanje ima zavriti. Posljednji sam koji je ovo proitao. Oni koji se na ljeto na ovom odmoritu budu odmarali, ovaj zapis nee moi proi tati. - Krenimo, Jura! - kaem vozau i mi, nakon dvije minute, prelazimo most preko jadrtovakog zaljeva i ulazimo u Brodaricu. Volim se smijati, volim zbijati ale, a jo vie sluati kad to netko drugi ini. Volim priati i sluati viceve i svakovrsne smijene zgode, volim itati humoristike priloge u novinama i karikature s rijeima i bez rijei, volim biti prisutan smijenoj situaciji, volim gledati kazaline i filmske komedije, jednom rijeju, volim nasmijavati i volim biti nasmijan. Ali, kad god mi se to dogodi, mene, kao hladni rt noa u srce, dirne sjeanje na mog susjeda i kolskog druga Branka, a posebno na ljeto kad se on vratio iz vojske, a ja, kao uitelj, doao u posjet roditeljima za vrijeme kolskih praznika. U osnovnoj je koli Branko i meu svojim vrnjacima i meu starijima od sebe bio najvii i najsnaniji djeak. U usporedbi sa mnom, koji sam bio mrav, nizak, zagorio i, na neki nain, u predvrau smrti, jer mi je od suice umro ujak, jer mi je majka bila mrava i suiava, i jer mi je mlai brat umro

I od anemije, Branko je bio mladi, snani hrast. Ja sam mu se divio, ne i zavidio, nego elio biti zdrav i snaan kao on. Kad bismo nakon trenje bajama i oraha slobodno paljetkovali po tuim stablima, pa na vrhu oraha i bajamova drveta ugledali plodove koje vlasnik ni dugakim prutom nije mo gao stresti, pokuavali smo se oraha i bajama domoi bacajui na njih kamenje. im bi vidio da ih kamenjem ne moemo pogoditi, Branko bi izuvao obuu i u arapama se penjao na stablo. Da bi orahe i bajame ubrao rukom, od grane do grane, penjao bi se do vrha. Kad bi doao do plodova, grana na kojoj je stajao toliko bi se savila da bi u nama izazivala jezu. Polo mit e se pod teretom tekog djeaka! Ali se polomila ne bi. Kad bi pali obilni ljetni pljuskovi ili prve rujanske kie, napunile lokve vodom i poplavile Cipac, dno naeg polja, on bi ponovo izuvao obuu, ovaj put i arape, i gazio po blatnoj vodi uivajui u tom gacanju toliko da bi smoio i hlae i ko ulju. ak bi i zaplakao! Meni majka nikada nije doputala da idem bos, a posebno je pazila da to ne bih uinio kad padnu kie. Bojala se da se ne bih prehladio, da ne bih dobio upalu plua pa da me ne odnesu na Mratovo, tamo gdje su odnijeli i mog brata Josipa. Gledajui Branka kako uiva u vodi, divio sam mu se i tugovao nad svojim krhkim tijelom. A vrhunac je mog divljenja Branku bio u ratu s Nemenjanima, djecom iz zaselka Nemen, koja su na putu prema koli i od kole svo jim kuama prolazila kroz na zaselak. Nismo ih doekivali iz zasjede, ne bi to bilo asno; nismo im branili put kroz na za selak, ne bi nam to dopustili ni roditelji, ni uitelj, ni strogi vjerouitelj. U dogovoru s Nemenjanima, po svretku nastave, prireivali smo bitku na Podvornici, njivi ispod naih ku a, kad na njoj ne bi bilo usjeva. Postrojili bismo se u bojni red kao stari Grci prije nego je Aleksandar Makedonski pronaao falangu. Onako kao to se danas postrojavaju Palestinci kad se kamenjem i prakama suprotstavljaju izraelskoj policiji. Na znak zvidaljke, bojni bi redovi jedan na drugoga poeli bacati sitno kamenje, krilje, kojih je po njivi bilo koliko eli. Naj172 .........._.........._............ vei dio baenih krilja padao je na prostor izmeu dva bojna reda, pa je bitka mogla trajati dugo a da nitko ne bude pogoen kamenom. Svi bi borci u bojnom redu pazili da se nalaze izvan protivnikova dobaaja, makar ni sami iz te daljine ne mogli do protivnika kamen dobaciti. Pobjeivali bi oni iji su borci mogli najdalje baciti kamen i prisiliti protivnika na odstupanje. I oni iji bi borci bili hrabri, srnuli u zonu gdje pada protivnikovo kamenje, pribliili se protivniku i kamen bacili u sredinu njegova reda. Branko je i najdalje bacao kamen i bio dovoljno smion da se nae u zoni protivnikova dobaaja. S takvim borcem u svojoj sredini, s ludim Brankom, kako su ga zvali Nemenjani, mi smo uvijek pobjeivali. Bez njega, ili nismo pristajali na bitku, ili smo bjeali s bojnog polja prema naim kuama, majkama pod skute. Od tog najstasitijeg djeaka, od tog spretnog penjaa i od tog velikog borca moglo se oekivati da bude ponosan, prkosan i, to je est sluaj, nesnosan hvalisavac i gnjavator. Ali on nita od svega toga nije bio. Nije se ponosio ni svojom snagom ni hrabrou. Ni sebian nije bio. Bio je dareljiv preko svake mjere. Nije s tobom zalogaj ni slavu dijelio, nego ti je zalogaj itav davao, a slavu u cijelosti preputao. Govorilo se da je i po snazi, i po smionosti, i po dobroti slian Stubli Varatu, svom daljem roaku. Tog Stublu Varata moglo se vidjeti po svim seoskim krmama. I ja sam ga tamo viao. Koliko sam ga god puta vidio, svaki je put bio pijan, s licem u modricama i ogrebotinama. Kau, u tunjavama zaraenim, i kau, od padova u pi janstvu! Ne znam od ega, znam samo da mi je u Stubli Varatu, izuzev tjelesnu slinost, teko bilo zamisliti Brankovu budunost. Iako sam to, s malo napora, mogao vidjeti. Naime, Branko je bio lo uenik. Ne onaj koji ne moe svladati itanje i pisanje, ni onaj koji nee nauiti etiri osnovna rauna, pa ni onaj koji bi ponavljao razrede. Sve je on to

svladao i sve je on razrede polazio samo po jednu godinu. Po neemu se drugom moglo naslutiti da on u kolovanju nee doprijeti daleko, da e ostati na etiri razreda, da peti i esti nee poloiti. Nije on bio nemaran, nije on zaputao uenje i bjeao s nastave. On je, to mi je bilo tuno gledati, jer se radilo o naem junaku, o kojem sam ja i pjesme pisao, bio tup shvatiti bilo koje tivo, bilo koju biblijsku priu i bilo koji prirodni zakon. Ono to je meni ilo samo od sebe, povijest, pjesme, prie i vjeronauk, to ja ne bih ni uio, to sam ja trajno zapamivao im bih prvi put uo, on nije mogao ni pojmiti, a nekmoli zapamtiti. Kako to, pitao sam se, i ostajao bez odgovora. Nisam znao to ima tako teko u prii o Jobu i Joni da se to ne bi moglo zapamtiti i ispriati, i nisam znao kako ne moe zapamtiti da je Bog jedan, a da su tri osobe boanske, a najmanje kako ne moe zapamtiti tekst u katekizmu ispod slike Bojeg oka koji glasi: Boje oko svukud gleda, sakriti se nikom ne da. ini mi se da to nije mogao shvatiti ni na vjerouitelj, fra Vie. On je na Brankovim dlanovima lomio jasenove ibe, poklopce pernica, pa ak i drak bia kojim je udarao konja dok se vozio u koiji od upnog dvora do kole. I tu sam se Branku divio! Ja te udarce po dlanu ne bih izdrao. Ja bih dopustio da me jednom iibaju, a drugi put bih, ili nauio ono o strpljivom Jobu, ili bih pobjegao. A Branko ne bi ni nauio niti bi izostao sa sata vjeronauka, iako je znao to ga tamo eka. Sva djeca ispod ibe u zamahu izmiu dlan, on ni to nije inio. I dolazio je u kolu da dobije srdele, kako smo zvali ibanje po dlanu, i podnosio je srdele ne izmiui ruku ispod pruta, poklopca pernice i drka kandije. Strpljiv kao magarac, govorili su jedni. Ne, kao njegov roak, pijani i pretueni Stuble Varat, govorili su drugi. Rat je prekinuo nae kolovanje u petom razredu. Partizani su, da se u nju ne bi uselili domobrani, zapalili nau kolu. Kraj rata je mene i Branka zauvijek rastavio. Ja sam nastavio kolovanje po gradovima, a to je s njegovim kolovanjem bi-

lo i to je radio, ako nije pohaao kolu, ne znam. Ne to ne bih mogao znati, pa susjed mi je, nego to nisam imao potrebu to znati. Nai su se ivoti zauvijek razili, a to to smo se viali kad bi blagdanima ili na ljetnim ferijama dolazio k roditeljima, i to bismo se nekad nali na kupanju na naoj rijeci, bili su susreti bez ikakva znaenja. tovie, ti su nas susreti, u kojima se oitovalo da vie nismo isto, sve vie udaljavali jednog od drugoga. I tako je bilo do onog ljeta kad sam se ja naao u kui svojih roditelja, a Branko se vratio iz vojske, koju je, u trajanju od dvije godine, odsluio u Staroj Pazovi. U naem je zaselku bio obiaj da se ljudi, ene i djeca, nakon jutarnjeg posla u polju i oko stoke, i nakon ruka, dok ljetno sunce estoko pri, a stoka dae i preiva u sjenicama, skupe pod kotelom i tu, u razgovoru ili drijemanju, doekaju popasna doba, to e rei kraj dana, kad e se opet u polju moi neto raditi i kad e stoku moi istjerati na pau da pase do kasnih nonih sati ili itavu no. Reklo bi se pod kotelom, iako se radilo o etiri kostjela, o etiri debela stabla s razgranatim kronjama. U njihovu hladu, na kamenju ili na stolicama koje bi sobom od kue ponijeli, uz priu, prepirku ili smijeh, lake su se preivljavali vreli otpodnevni dani. Prostor je pod kotelom bio otvoren svim vjetrovima. Ako je igdje ikakva vjetra bilo, da piri, da rashlauje, onda ga je bilo pod kotelom. I vidici su na sve etiri strane bili otvoreni. Kako se najvie govorilo o tome hoe li ili nee pasti kia, ispod kotela su mogli pratiti pojavu i kretanje svakog oblaka, dolazio s mora ili se sputao s planina. Svaki od naih zaselaka imao je svoje mjesto okupljanja po ljetnim vruinama, zvalo se ono pod kotelom, na oboru, pod murvom, pred lastavicom ili kako drukije. Bio .171; _...

je to oblik druenja i, tko god je bio imalo drutven, tamo je dolazio. Kao svaki drutveni ivot, i taj je imao svoje zvijezde, one koje bi dugo blistale, i one koje bi zablistale i nestale. Kad sam toga ljeta doao i susreo Branka pod kotelom, nisam se zaudio to dolazi prvi, kad nikoga tamo nema, ni to odlazi posljednji, kad su svi otili za poslom, jer sam mislio da ga majka jo nije upregnula u poslove, da ga puta neka se odmori od vojnikog ivota, nego sam se zaudio to je zvijezda sijela pod kotelom toga ljeta postao Branko. Kao da se u njemu dogodio nagao obrat i od utljivog Stuble Varata napravio brbljavca koji usta ne zatvara! Kao da je u vojsci, u toj Staroj Pazovi, nauio sve to nije nauio u naoj koli, i kao da je pod uniformom popio svu pamet svijeta, kako su ve na poetku njegova zvjezdanog puta rekle neke otroumne ene. Smjestio bi se pod treim kostjelom, izdvojeno od glavnine ena i mukaraca, okruio bi se vrnjacima, meu kojima bih se i ja naao i, uz stalan osmijeh na licu, grozniavo se trudio da na raun pojedinih ena i mukaraca, koji su se hladili pod drugim kostjelima, nasmije sebe i one koji su se oko njega okupili, ni zbog ega drugoga, nego zbog toga smijeha. Trudio se i, to me je iznenaivalo, jer ga kao aljivca nisam poznavao, u tom trudu uspijevao. Toliko uspijevao da sam neke od tih ala odluio pribiljeiti, jer sam tada poeo pisati i objavljivati prie. Odluio pod koetlom, ali odluku ne bih i ostvario, jer, kad bih, nakon dolaska kui, uzeo olovku, ono to mi se pod kotelom uinilo zgodnim i duhovitim, na papiru je, izvan ugoaja ljetnog sijela, postajalo tuno i besmisleno. Sve ono to je o tim enama i mukarcima zapamtio, a o svojim se susjedima svata pamti, sve one prie o neijoj krtosti, gramzljivosti, nespretnosti i budalatinama, sve one sumnje u neije preljube, spletke, tajne i skrivene namjere, sva ona aputanja o neijim nebuloznim nadama da e neto biti i neto imati, sve je to sada, u Brankovu kazivanju pod kote lom, dok sjedi podalje od ljudi o kojima govori, postajalo sprdaina kojoj si se, s jedne strane, morao smijati, a s druge, misliti da to to o tim ljudima znamo, kao i ono to oni o nama znaju, ne bi trebalo govoriti i s tim se nemilosrdno sprdati. Do danas je ostala upamena ala koju je Branko napravio pod kotelom na oigled veine itelja naeg zaselka. Brankova je majka udavala prvu od svoje tri keri. Zeta je sama pronala i bila njime zadovoljnija od svoje keri. Da bi joj se i ki u zeta zaljubila, prireivala je zetu gozbe svake nedjelje, ne u krugu itave obitelji nego u krugu njih troje, nekad i etvero, ako bi zet nekoga svoga doveo. Dakako, ni ostali lanovi obitelji ne bi bili nepogoeni. Jeli bi u kuhinji ono to bi ostalo majci, keri i zetu, a ostalo bi jela dovoljno za sve. I za Branka! Te su gozbe poele u proljee i trebale su se protegnuti do jeseni, kad su se momak i djevojka imali vjenati. A gozbe su kotale! Majka je klala perad dok se imalo to klati. I janjad dok ih je bilo u toru. A kad se nije imalo to zaklati iz svog tora i kokoinjca, prodala je vola i za dobiveni novac kupovala meso u klaonici. Nadala se da e novac od prodaje vola dotei i za gozbe i za svadbu. - Pravi cirkus! - govorilo je selo. - Kao da nitko nije udavao ker nego ona! Udavao je, ali je ona spadala meu one ene koje, kad ker udaju, gube pamet i stid i kerkinu udaju doivljavaju kao svoju. Dok se hladilo pod kotelom i, ako ona ne bi bila prisutna, ivo raspravljalo o tom majinu ludovanju, neija krava, koja se mamila i traila bika, pretravi kroz itavo selo, usmjerila se, u divljem trku, na one seljane koji su sjedili na dijelovima puta po kojima je padao hlad kostjela. Nastala je vika i strka, jer krava koja se mami, pogotovo ako je u trku i s podignutim repom, iako je bez mamljenja sasvim krotka, i gazi nogama i bode rogovima kao da je poludjela. Sklonili su joj se s puta i krava je, vrtei glavom kao kad bode protivnika, s pjenom na lalokama i s uzdignutim repom, protrala ispod

kotela i otrala tko zna kamo. Do bika, ako ga sama ikad nae! - Jeste li je vidjeli? - rekao je Branko. - Slii mojoj mami otkako je nala zeta. Bilo je smijeno. Svi su se tada smijali, i svi se danas smiju kad se toga sjete. Ali, priznajmo, taj je smijeh mogao izazvati samo otkvaeni sin i ovjek koji je ostao bez stida. - Ja ti se udim s kim se drui, i ijim se alama smije rekla mi je teta Jelka. Ukorila me i upozorila: - Zar ti ne zna o emu se tu radi? - Ne - odgovorio sam. - O Stubli Varatu! Svi oni jednom pou kamo je i Stuble krenuo. Volio sam svoju tetu Jelku. Starija od mene samo pet godina, uvijek odlina uenica, bila je moj mentor i moj uzor. Ona me prva uzela za ruku i povela daleko od kue, na udaljena strnita i koevine, za jatima tuka, pataka i kokoiju koje smo zajedno uvali. Vie se Branku nisam pridruivao kad bih doao pod kotel. Rjee sam i dolazio. Uskoro sam otputovao u Dub rovnik, a iz Dubrovnika u selo gdje sam bio uitelj. mog odlaska, i to se dogodilo pod konac listopada. Kad su oni to bi hladovali pod kotelom, doznali i svojim uima uli to Branko o njima govori, najprije su se pojedinano s njim posvadili, a potom su se udruili i tu pticu rugalicu kamenjem otjerali ispod kostjela. Svima se uinilo udnim to njegova majka, ni itko drugi iz njegove obitelji, nije ustao u njegovu obranu. - Vi ga moete otjerati ispod kotela, i otjerajte ga! rekla je njegova majka. - Ja ga iz kue istjerati ne mogu, moj je. Ali nemojte misliti da je nama u kui s njim lako. Kao da je, Boe mi prosti, vrag uao u njega. Govori to govoriti ne bi trebalo, smije se onome emu je grijeh i sramota smijati se. Nita nije htio raditi, ni drva nacijepati da se naloi vatra, ni donijeti vodu s cisterne. Poeo se skitati od sijela do sijela i od sela do sela. Ne bi se ni po tri noi za redom vraao kui. Dolazio je isprebijan, lica puna ogrebotina i modrica. Dolazio je gladan, ali uvijek nasmijan, uvijek spreman zbijati mrsne ale i upuivati pakosne uvrede, uvijek u nekoj vrsti oduevljenja. Nije se moglo znati ime! Lijeniku nije htio ii. Dola su dva snana bolniara, uhvatili ga, vezali, strpali u bolnika kola i odvezli. Kamo? U jednu od umobolnica. - Samo da ga ne vrate - rekla je teta Jelka. - Nismo upoi nuli samo mi, upoinula mu je i mama otkako je ne kinji i ne sramoti. Otad, od Brankova sluaja, kad god susretnam ovjeka -na visoku poloaju na kakvom je epe Bevanda, ili u slubi vratara i podvornika - kojem su svi ljudi lopovi, kurve, podlaci i kukavci, koji se sa svakim i svaim sprda, jer su, po nje govu sudu, samo sprdnje dostojni, koji kod ozbiljnih pojava vidi samo njihovu smijenu stranu, koji nikako da se smiri na jednom mjestu i prihvati jednog posla, ja se sjetim Brankova ljeta pod kotelom i pitam se vodi li ta sprdnja u javnu ku u, to znai da e silovanje kao redovit oblik ivota potrajati, ili u ludnicu, to znai da e, nakon dijagnoze da se radi o luKad sam se u vrijeme zimskih praznika ponovo naao u selu, popodnevnih sijela pod kotelom nije bilo, niti ih je zbog hladnoe moglo biti. Branko je ponovo postao stanovnik sela koji mene ne zanima. Dok me teta Jelka nije upitala znam li to mu se dogodilo. Ona je ila i, kad e me upitati, prestala je nogama okretati kolo ivae maine. Zanijekao sam glavom da ita znam. - Odnio ga je vrag! Upoinuli smo otkako je otiao - rekla je i nastavila okretati kolo i siti porub bijelog platna. Uz ivenje mi je priala to se sve dogodilo u nastavku ljeta nakon 178

dosti, nasmijani ovjek pogana jezika biti smjeten tamo gdje se takvi od smijeha i podsmijeha lijee, bez nade da e ikad biti izlijeeni. Natoili smo benzin na crpki u Razinama, kupio sam primjerak najnovijeg broja Kugle zemaljske, da imam to itati ako mi se bude italo i, proavi most preko ua Krke, izbijamo na raskre puta prema Benkovcu preko Stankovaca. Tim putem idu oni koji prema Zagrebu putuju ne svraajui u Zadar. Mi emo u Zadar, ja u ak i prenoiti, pa nastavljamo putovanje magistralom. Ipak, u mislima ostajem vezan uz taj preac, uz sela kroz koja prolazim, i uz jednu zgodu koja se epi Bevandi na tom putu dogodila u vrijeme izborne promidbe za iz bor saborskih zastupnika. Uz zgodu vie nego uz prometnu nezgodu s lakim tjelesnim povredama, jer su o nezgodi novine pisale, a o zgodi nisu. Nakon te prometne nezgode, kako su novine locirale, kod sela Gaeleza, epe je nosio Schanzov ovratnik. Nikom to ne stoji lijepo, njemu je stajalo loije nego ikome. Gledao je iz te longete, iz tog medicinskog ovratnika, s onom bradom, zaliscima i obrvama kao iz usranog gnijezda goludravo pupavevo ptice. Na pitanje novinara je li zbilja imao prometnu ne zgodu ili je longetu stavio da bude zapaen na televiziji i na predizbornim zborovima, kako je ve negdje izjavio, epe je rekao da je uvijek tono ono to on sam o sebi kae, a ne ono to drugi o njemu piu i kau. - Nosim ovo oko vrata da me ljudi zapaze. Moda bi za promidbu bilo bolje rei da jesam povrijeen i da, ne marei za bol u vratu, nastavljam raditi svoj posao, ali ja ne elim lagati. Nosim ovo da budem zapaen. Tako napiite, a mislite to hoete - rekao je epe i prometnu nezgodu, zajedno s longetom koju je nosio desetak dana, pretvorio u lakrdiju. Prividno! U stvari je to bilo lukavo zavaravanje s namjerom da novinari ispod prometne nezgode ne ieprkaju zgodu koja je vezana uz tu nezgodu. Bez te zgode ne bi bilo ni nezgode ni longete. U tome je uspio. Novinari su se zadovoljili epinom duhovitou, koja je sama po sebi zgoda uz nezgodu, i nisu se zanimali kako je na ravnoj cesti prije Gaeleza epe skrenuo u grmlje i malice povrijedio vratni kraljeak. Tamo gdje makadamski put iz Vodica izbija na asfaltnu cestu, od mosta preko ua Krke do Gaeleza, nalaze se tri lokaliteta iji nazivi podsjeaju da je ovdje negdje, ne zna se ba iza kojeg grma, bila preko sto i sedamdeset godina granica izmeu mletakog posjeda u Dalmaciji i Turske Carevine. Po toponimima se ini da su to bili rubni dijelovi azijske carevine koja je doprla nadomak moru, ali nije imala snage da i obalu zaposjedne i us pjeno brani. Brdo se zvalo Tokmak, to ne znai nita drugo nego glavica ili vrh brda. Ako uz vrh brda znai i topuz ili buzdovan, onda u prenesenom znaenju moe znaiti i buzdo ili tvrda glava. Ako pak znai zvekir na ulaznim vratima, onda u pre nesenom znaenju moe znaiti i zvekan ili tupoglav ovjek. Sve to znai tokmak, i kad se pie s poetnim velikim slovom i kad se pie s poetnim malim slovom. A zato je ba to brdo od tolikih u okolici dobilo ime po glavi, buzdovanu, glupanu i zvekanu, to nitko ne zna, niti o tome postoje pisani dokumenti iz esnaestog i sedamnaestog stoljea, kad su na tom brdu straarile granine strae. Poljice, koje se, u moru kra obrasla draom, smrekom i mirtom, prualo ispod Tokmaka, imalo je dva dijela. Okrugli, slian toki, mjedenoj ploici prsnog oklopa na pjeaku, zvao se Tokat. Ne treba tumaiti da je ime poteklo od te ploice s oklopa. Onaj duguljasti dio poljica zvao se Toprak.

Nisam u rjenike zavirivao da vidim to znae rijei tokmak i tokat. To inae inim kad god se susretnem s toponimi ma slinog porijekla. I grka i latinska knjievnost, pa i hrvatska dok ih je slijedila, dre metamorfozu u ijoj se osnovi naj ee nalazi toponim posebnim knjievnim rodom. S razlogom! U etimologiji toponima, i kad se dri strogo znanstvene metode ralanjivanja i kad podlijee fantastici, moe se nai cijela pria ili bar zain koji e priu ispuniti posebnim smis lom. Sve to sam o tokmaku i tokatu rekao, znao sam i bez za virivanja u rjenike. U tri rijei ugraene u tri toponima, Tokmak, Tokat i Toprak, ovu sam potonju imao najmanje razloga traiti u rjenicima. Toprak je bila esta rije u mojoj obitelji. Moj did je govorio: - Ja sam na svom topraku, i to mi tko moe! Moj je did mene uio: - Dri se svoga topraka i ne boj se nikoga! Svoj toprak asti, tui ne diraj i mira e biti. Iz didovih se naela i pouka dade lako zakljuiti da je toprak isto to i zemlja, isto to i dom djedovski i domovina tvoga naroda. Koje je od tih znaenja imao u vidu onaj koji je tom dijelu poljica dao ime Toprak ne znamo. Ali, na to god da je mislio, moemo se sloiti da se sva ta znaenja spajaju u jedno. A njemu, da sve jo vie ne bismo pomutili, ne smijemo dati ime. Dovoljno je da ga prepoznamo u Topraku. Udaljena od naselja, usred kra koji je bio zajedniko vlasnitvo dvaju sela, ova su poljica s dobrom zemljom ostala ne obraena sve do poetka socijalistike izgradnje. Neobraena zato to nisu bila razdijeljena na teaka domainstva. A podijeljena nisu mogla biti, prvo, jer nije moglo doi do dogovora izmeu dva sela u trajnom suparnitvu i, drugo, ako bi se sela i dogovorila, podijeliti tako malu povrinu na stotinu kuanstava bilo bi toliko usitnjavanje da bi svaki dim dobio u posjed taman nita. Meutim, kad je poela socijalistika izgradnja i privatno vlasnitvo proglaeno staromodnim, a u selima osnovane seljake radne zadruge, dva su poljica pripala vodikoj zadruzi, jer je Gaelezi nisu ni imali. Na Tokatu i Topraku posaene su masline, vinje i neto vinograda, a u podnoju Tokmaka sagraen je ovarnik. U ovarniku, iako je to bilo solidno zdanje podignuto dobrovoljnim radom i dravnim novcem, stada ovaca nikada nije bilo, jer se, kad je ovarnik dovren, pojavio zakon o dobrovoljnom ulasku u seljake zadruge. Kako dobrovoljnog ulaska nikad nije ni bilo, zakon je, onima koji su to htjeli, davao pravo da zadruge napuste. Kad se seljaka radna zadruga raspala, svatko je odnio sobom imovinu koju je u nju unio, a ono to je steeno zajednikim radom prelo je u vlasnitvo poljoprivredne zadruge, koja se bavila otkupom maslina, groa, bajama i trgovinom ivenim namirnicama za potrebe seoskog stanovnitva. Ti nasljednici zadrugarske steevine, tih desetak komunistikih aktivista koji su seljaku zadrugu i stvorili i rasputali po direktivi partije, bili su sretni to je ulazak u seljake za druge bio unosniji i gospodskiji posao. Zato nisu bili presretni to im je u nasljee ostao ovarnik, a uz njega i masline i vinje u Tokatu i Topraku. U ovarnik nikad nita nisu smjestili izuzev poljodjelskog alata, a masline bi i vinje pobrali kad bi to rodilo. Kako su ih okopavali, podrezivali i gnojili, tako su i raale. Nikako! Ali, jo nekako je s obradom ilo, dok se uloeni trud isplaivao. Kad je trebalo vie uloiti u obradu nego to e se dobiti pro dajom uroda, jer viegodinja loa obrada nije mogla biti bez posljedica, pustili su i masline i vinje - vinograda vie nije ni bilo - da rastu i raaju na divlje, kao to raste i raa gloginja, drijen i raeljka. Kad bi dolo vrijeme branja vianja i maslina, unajmili bi berae da poberu ono to je samo od sebe rodilo. Kad se nije moglo ubrati ni toliko da se plate nadnice, razglasili su po selu da bere onaj komu se bere. Ono to ubere, njegovo je! Samo, dok bere, neka ne lomi grane! teta je!

I time je socijalistika izgradnja, to se tie Tokata, Topraka i Tokmaka, bila zavrena. Na kraju je bilo to i na poetku! Samo imena i nita vie. Kad su masline i vinje u dva poljica toliko zarasle u dra, kupinu i smreku da im vie ni berai divlje sazrelih plodova nisu mogli prii, u najsjevernijem dijelu zemlje, u selu Torjancima, gdje Baranja granii s Maarskom, Joa Puak i njegova obitelj, ena i sin od osamnaest godina, proivljavali su najtee dane u svom ivotu, iako je bilo ljeto na izmaku i izvjesno da e ljetina biti dobra. Join djed doao je u Torjance dvadeset i neke iz zagorskog sela Benkova. U tom selu Joa nikad nije bio, a ipak je, im je pred Srbima odluio bjeati, pomislio na to selo. S tom je nakanom i krenuo sa enom i sinom, na dva traktora s dvije prikolice i onim to je u prikolice moglo stati, u pravcu maarske granice, jer su Srbi blokirali pristupe mostovima na Dravi da hrvatska vojska ne bi Torjancima priskoila u pomo. Joa je mogao ostati u Maarskoj s Maarima koji su, kao i on, iz Baranje pobjegli, ali mu se nije dalo. Vjetar to pue u lea svakom ovjeku koji bjei, u kosti unosi hladnou a u duu strah, zapuhao je svom silinom i u Joina lea. Taj ga je vjetar preko granikog prijelaza Gorian s tisuu drugih bjegunaca, kojima je vjetar puhao u lea i kad im je stvarno puhao u prsa, navijao na hrvatske ceste koje su vodile do sabiralita za izbjeglice. Ljude koji su doekivali bjegunce i brinuli se o njima Joa je pitao je li Benkovo u blizini. Oni su mu rekli da sabiralita s takvim imenom nema. Kad je u traktoru, pokretan, neka se ne zaustavlja, neka ide prema moru, tamo e mu rei gdje e se zaustaviti! I Joa je iao od jednih do drugih ljudi koji su doekivali i upuivali izbjeglice kojim e pravcem dalje. Davali su im hranu, lijekove i upozoravali ih gdje su na dometu srpskih topo1R4 va. Do Vodica, gdje su se zaustavili pred hotelom i dobili kljueve soba gdje e stanovati neko vrijeme, najvei su dio puta bili na dometu neprijateljskog topnitva. - Kako to? - pitao je Puak sina. - Lako! Zemlja nam je duguljasta i uska! I po Vodicama su padale granate. - Je li mogue, kad su toliko blizu, da nee doi i u vodiki hotel kao to su doli u Torjance? - pitao je sina. - Priaju mi Vodiani da ih je neki admiral uvjeravao, na, tu je, iv, kako Vodice nitko s kopna osvojiti ne moe dokle god mi gospodarimo morem. I oni mu ovdje vjeruju! Jer, da ni Turci ovamo nisu mogli doi! U svakom sluaju, ti, tata, s ma mom ostani u hotelu, ljetuj, uivaj, kad ti je Bog dao, a ja idem s ovim momcima gore u brda - rekao je sin. -1 pazi na trakto re! Trebat e se vraati u Torjance. Na klupi uz more, gdje je sjedio, gledao galebove, mislio na Torjance i neizmjerno se dosaivao, Joa je upoznao imu Latina, mjetanina Vodica, ovjeka u sedamdesetoj godini. Prije godinu je dana ostao udovac i ivio sam, slian grani na maslinovu deblu koju su ostavili da prehrani mladice koje e iz korijena izrasti. - Brine li se? - pitao ga je Latin. - Kako se ne bih brinuo! Ljetina mi ostala na polju, a ne znam kad e ovo zavriti - rekao je Puak. - Dosauje li se? - pitao je i dalje Latin. - Svaki dan sve vie. ekam dan kad u puknuti od dosa de kao bundeva pod kotaem odgovorio mu je Puak. - Briga te osloboditi ne mogu, a dosade bih mogao, ako me poslua - rekao je Latin. Poevi od tog razgovora, preko itava ljeta i jeseni pa do prvih mrazeva, koji su doli tek pred Boi, svaki dan, osim

nedjelje kad bi obukli odijelo i prisustvovali misi, njih bi dvojica ujutro sjeli na traktor, Puko za volan, a Latin u prikolicu punu alatljika i krenuli od magistrale na sjever poljskim putom do Tokata i Topraka. Kad su vidjeli kamo ova dvojica idu i to tamo rade, Vodiani su rekli da su obojica budale. Da je imi Latinu oduvijek u glavi nedostajala jedna duga, a da ih ovom Baranjcu nedostaje vie! Odlaze i rade u blizini bojinice, a od njihova posla nee biti nikakve koristi. Kad su uli da ih dre za uplje glave, odgovorili su kako je u selu vea mo gunost da te pogodi geler, jer na selo pada vie granata nego na poljica. Na brdu Tokmak, u ovarniku Hrvatska je vojska i, ako onaj admiral zna to je more, srpska vojska preko Tokmaka do mora nee doi. Njihov je rad na poetku bio puko rastjerivanje dosade. Latin je ivio u svojoj kui od mirovine, a Puak u hotelu od onoga to se izbjeglicama davalo. I jedan i drugi imali su neto uteevine. Puak je kupovao naftu za traktor, a Latin benzin za motornu pilu. I krenulo je, svaki dan pomalo. Debla su i deblje grane pripremali za ogrjev, a granice maslina, vianja, draa, kupine i smria bacali na vatru da tu odmah izgore. Ubrzo su uvidjeli da zaradom na ogrjevnom drvu mogu pokriti trokove za naftu i benzin, pa i neto zaraditi. Struje nije uvijek bilo, bukovina nije stizala iz likih uma i ogrjevno je drvo, od ega god bilo, u novac bilo lako pretvoriti. Kad su stabla maslina i vianja bila podrezana, a uma i grmlje uklonjeni, Puak je plugom za krenje ledina preorao davno neoranu zemlju oba poljica, Tokata i Topraka. Ono neko vrijeme smjetaja u hotelu i ivota u izbjeglitvu pretvorilo se u pet godina. Masline su ve drugu godi nu donijele plod i svake naredne godine raale sve obilnije. A vinje su brali i berbu prodavali zadarskoj Maraski tek etvrtu godinu. U petoj je godini Grad pomeo neprijateljsko topnitvo. Hrvatska je vojska napustila ovarnik i njih su dvojica, ako su htjeli, mogli i u ovarniku noiti. Puak je bio suglasan s onim to je Grad ovdje napravio, ali je bio nezadovoljan to oluje nije bilo i u njegovim Torjancima. Tamo je oluju zamijenila mirna reintegracija. On je to protumaio ovako: - Sjedi i dalje tu gdje si sjedio proteklih pet godina. ekaj i nadaj se! Ako je dobro zavrilo ovdje, valjda e i tamo dobro zavriti. A to godine nestaju, ne mari, i bez ekanja bi se topile. Latin je umro u estoj godini njihova ortatva. Rano! I teta, iako ga je nauio sve to treba znati o uzgoju vianja i maslina. Sin se vratio iz vojske, a na mirnu reintegraciju jo je trebalo ekati. Ali i to se doekalo. I dalje je ivio i u hotelu i u ovarniku, sve vie u ovarniku jer je nabavio pedesetak koza i ovaca. Sina je poslao u Torjance, a sam sa sobom vie nije znao to da radi. Iz hotela su ga istjerali. Hajde, nisu ba istje rali, ali su mu rekli kako bi bilo dobro kad bi se sasvim preselio u ovarnik. Nitko mu nije traio da vrati u ratu uzurpirana poljica, nitko nije pokazivao volju da se, kad on ode, useli u ovarnik. A da sve to napusti i vrati se traktorom tamo otkuda su ga otjerali, nije mu se dalo, boljelo ga je srce i dua. Da se rasplae kad na taj odlazak pomisli. Zna ivot ovjeka uvesti u grdne neprilike i kad mu prui priliku da preivi nevolje, tovie, i kad mu omogui da dobro ivi. Najprije su lokalni novinari u Puku, Tokmaku, Tokaru i Topraku otkrili temu. Veoma rano, u vrijeme kad su poljica iena od grmlja a zemlja preoravana. Otada, svake bi se godine, po nekoliko puta u novinama, na televiziji ili preko radija, pojavila neka vijest o tome to taj ovjek iz baranjskih Torjanaca radi u dalmatinskom kru. U godini kojom e zavriti drugi milenij, kad je prvi predsjednik na Krasnici gledao pomrinu sunca, na televiziji, sa stolice, jer se po vrtu teko kretao, u godini kad su i vinje i

masline dobro rodile, ovce se bliznile a koze triznile i u godini kad su se trebali odrati izbori za saborske zastupnike, pa su se politike strasti udvostruile a pohlepa viekratno umnoi la, Puka su i u ovarniku i na poljicima esto posjeivali novinari, jeli ovji i kozji sir, pili plavac, pitali, biljeili, slikali i snimali. Snimali Jou, Toprak, Tokat i Tokmak! Nisu zaboravljali u tekstu spomenuti ni u slici donijeti njegova dva traktora s prikolicama, bez kojih niega ne bi bi lo. Pored dva stara, priali su u slici i rijei i o novom traktoru koji u karoseriji ima napravu za rasijavanje stajskog gnojiva po njivi. Sijaica gnojiva! Tako se to zove! A moe i utovariva ubra i raspriva ubra. Moe kako eli! Jer ta je naprava mogla i vaditi ubar iz ubrenjaka i rasijavati ga po polju. Sama! udo od tehnike! I trpa govna u prikolicu i rasijava ih po polju, a ruke ne uprlja! Ako se izmakne malo dalje od ubrita dok naprava sama radi, nee ni smrad osjetiti. Smrad moe osjetiti samo kad ubar vozi na njivu, a vjetar ti pue u lea kao to je puhao Puku kad je bjeao iz Torjanaca. U vrijeme izborne promidbe kandidati, oni koji se predstavljaju i nude narodu da ih izabere, poinju govoriti posebnim jezikom. Rijei su i njihovi oblici ostale iste kao i u obi nom govoru, ali je u jeziku kandidata toliko ja bih uinio ovo i ono da se taj jezik moe nazvati posebnim, jezikom japajakanja. Ipak, od standardnog je jezika on samo malice udaljen, ali je od standardne pameti udaljen vrlo mnogo. On u izbornim vremenima postaje nenormalno normalna pojava i, ne imenujemo li ga japajakanjem, ostavili smo jednu pojavnost nekrtenu. Budui da je Joa Puak postao poznata osoba, razni su kandidati, slijedei logiku svoga japajakanja, njegovu sluaju davali razliito tumaenje. Koliko god ih je bilo, sve su se nji hove logike mogle grupirati uz logiku ognjitara i logiku globalista. Ognjitarima je Puak s Tokmakom, Tokatom i Toprakom, s kozama, ovcama, maslinama i vinjama, bio bjelodan dokaz da ovjek moe i sreu i bogatstvo nai na svojoj zemlji ako se pouzda u se i u svoje kljuse. Nije im tue u uhu zvuala ni izreka Potnozi sam sebi, pa e ti i Bog pomoi i cio niz slinih, koje na razliite naine govore o istoj stvari. Globalisti su u Pukovu maslinarstvu, kozarstvu i ovarstvu vidjeli samo prst globalne tehnologije i globalnog znanja u poljodjelstvu i stoarstvu. Vidjeli su povezanost sa svijetom, u prvom redu s europskim zemljama. Govorili su, da nije bilo motornih pila i traktora, umjetnog gnojiva i pesticida, od maslina i vianja ne bi bilo nita. Govorili su, da nije bilo veterinarove brige o zdravlju stada i umjetne oplodnje, ovce se ne bi bliznile ni koze triznile. Zato je Joa Puak putokaz u Europu i dokaz da se na ognjitu, bez veza sa svijetom, moe sa mo osuiti i nadimiti oi. Bez svijeta tu nee imati ni kruha ni mesa. Puak je bio pismen ovjek. Od tiva je redovito itao Glas koncila i gospodarske priloge u novinama. A od ostaloga, ako bi mu dolo u ruke, kad ne bi imao to raditi. itajui ono to je o njemu pisano, dvije stvari nije mogao shvatiti. Prvo, oko ega se oni to zapravo spore, i ne govore li oni isto? Za Jou tu spora nije bilo, iako je jasno vidio da se dvije strane grdno svaaju. I drugo, gdje se u tom sporenju bez spora izgubie masline, vinje, koze i ovce? On ih u tom sporenju ne vidi. A on sam u svojoj tobonjoj slavi vidi samo to. Te masline i ulje, te vinje i vinjev sok, te ovce i te janjce, te koze i kozlie. Te kozlie koji se u krmama prodaju kao janjci, jer oni koji jedu skupo peenje ne razlikuju janjetinu od kozletine. A tu bi razliku, ako ele shvatiti ita vezano uz njegov uspjeh, morali jezikom, nepcem i nosom osjetiti. Taj je uspjeh u podnoje Tokmaka, u Pukovu kuu, doveo mnoge koji jedu peenu kozletinu, a misle da im je u ustima janjetina. Nije bilo mogue da jednog dana ne dovede i epu Bevandu u drutvu njegove stranake prijateljice Esme Frko.

Kad su se pojavili pred njim, Joi su se uinili odnekud poznati. Da! To su dvije treine onog velikog plakata na ko jem njih troje obeava dvjesta tisua novih radnih mjesta. Kako doli, tako e i otii, pomislio je ovar i maslinar. Ali tako nije bilo. Njihov je posjet imao dug rep. Zapravo, longetu oko vrata! Susret je za kuhinjskim stolom, na kojem je doma ica goste posluila sirom, prutom i vinom, poeo prianjem viceva. Puak je mislio da viceve pria veseljak koji i druge eli razveseliti. Poznavao je takve ljude, i takve je ljude volio. A epe nije razgovor sluajno poeo vicevima. Nije njemu uitak besplatno prosipati radost po trnovitu putu kojim ljudi prolaze. On je odnekud nauio rekao bih iz doba komunizma svoje mladosti, kad ne bih znao da je taj nauk od komunizma stariji da se mora pribliiti malom ovjeku ako ga eli za sebe pridobiti. Pone sa alama, vicevima i bezvezarijama, a onda, kad si ga odmrznuo, prijee na ozbiljne stvari. Na ono to s malim ovjekom namjerava uiniti. Zahvaljujui tom nainu pribliavanja malim ljudima, Puak je u uvodnom dijelu razgovora uo pet viceva. Ni je dan toliko gnusan da bi ga bilo svetogre ispriati ispod ras pela i goblena posljednje veere, koji su visili na zidu iznad stola. Upamtio je samo dva, ne to bi ta dva bila izuzetno dobra, nego to je on u glavi mogao nositi samo dva vica. Pam tio bi ih dok ih ne bi istisnulo zapamivanje nova dva. ini se da je Joa za viceve u glavi imao samo dva pretinca. Prvi zapameni vic govori o Muji i Fari, a drugi o njihovu sinu Mujici. Rat je, Sarajevo opkoljeno i Mujo mora u brda, u rovove. Znao je na kojem e brdu biti pa kae Fari: - Kad uje rafalnu paljbu rz strojnice, tri puta po pet me taka, dolazi, slobodan sam. Mogu i bez jela i bez rakije, ali bez ljubavi ne mogu. I prolaze dani, puca Mujo danas, puca sutra, puca prekosutra, puca itav tjedan dana. Tek na pucanje osmog dana odazva se Fata. Ide uzbrdo hitra kao srna. - Gdje si bila sve ove dane? - pita je Mujo. - E, moj Mujo! Puca ti, al pucaju i drugi! I drugi vic! Mujica, zakoniti sin Muje i Fate, jo nebrijani klapac, doao kao djevac prvi put u javnu kuu pa pita: - Mogu li dobiti jednu sa sidom? - Ne moe jer takve ne drimo - kau mu. - A moe li jedna sa sifilisom i triperom? - pita Mujica dalje. - Takvih ima. to eli, sifilis ili triper? - Dajte tu sa sifilisom, uo sam da je sifilis gadnija bolest od tripera - ree Mujica i ode u krevet s onom koja dariva sifi lis. Kad se vraao iz sobe, na izlaznim ga vratima presrete portir i upita: - Ma to, bolan! to e ti sifilis? - Treba mi - odgovori Mujica. - Ja u sad spavati s enanom, naom kunom pomonicom, i zaraziti je. Moj babo odavno petlja s enanom i zarazit e se. Onda e babo zarazi ti moju majku Faru. A Fata i na susjed Huso viaju se u Husinu podrumu, pa e i komija Huso dobiti sifilis. E, neka e! To mi je elja. Pa u ga ja pitati iju e on loptu probuiti noem kad preskoi iz nae u njegovu bau! - A sad, imenjae, prijeimo na ozbiljne stvari - rekao je epe a lice mu dobilo izraz umiljata podilaenja. Zastao je primijetivi uenje na Pukovu licu. Oito, udi se to ga zo ve imenjakom, jer ne moe spojiti epu i Josipa. A kako se tim

imenjaenjem htio posluiti kao jo jednim oblikom pribliavanja malom ovjeku, odmah je preao na objanjavanje. - epe dolazi od uzepe! Talijanski utjecaj! Ja sam iz ovih krajeva, malo dalje od mora, gdje se dugo uzepe skrati na epe. Ma, pie meni u krsnici Josip, ali se ja ne elim tako zvati. Hou epe! Narodski! I rijetko! Josipa u politici ima ko liko hoe, a epe je samo jedan. - Kad uemo u Europu mogao bi ti to vratiti na uzepe nasmijala se Esma Frko. - Mogao bih, ali e za sada ostati kako jest... Vi ste, gos podine Puak, iskoristili prirodne resurse ovoga kraja i posta li vrlo popularan domain. Mi vam nudimo da postanete jo poznatiji. Da postanete zastupnik u Saboru! Ako pristanete, stavit emo vas na izbornu listu nae stranke Put u Europu. Na esto mjesto! Na prvom je ona, gospoa Frko, ali i esto je mjesto dobro, izgledno. U koaliciji smo s etiri stranke, a na ma je pri podjeli izbornih jedinica meu koalantima pripala ova izborna jedinica. Razumijete, ovdje nas podupiru etiri stranke! Na je najjai adut gospoa Esma Frko, dama pred vama! I, sad, kad biste nam se vi pridruili, bila bi to jaka lis ta. Savez vrhunskog intelektualca i ovjeka koji zna koristiti prirodne resurse. Sad ste poznati, a postat ete jo poznatiji, postali ili ne postali zastupnik. Nita ne morate raditi! Samo potpiite i dajte nam jednu dobru sliku. Dobro, moe biti jo slikanja i jo razgovora, ali sve to nita ne kota. Kao to nee kotati nita ni zajednika slika s gospoom Esmom. S ovak vom se enom ne biste slikali! - i sve etvero su se nasmijali. - Onda, pristajete? Nego to, pristajete! - Stanite malo! Idem pitati sina. Samo da ga naem pri te lefonu. U Torjancima je! - rekao je Puak i otiao u susjednu sobu gdje se nalazio telefon. - Pita je li jo bilo slinih ponuda. Kaem da nije. Onda on kae, kad nema izbora, pristani na prvu ponudu. Nita te ne kota - rekao je Puak. Potpisao je pristupnicu stranci Put u Europu i dao epi svoju sliku. Na slici je onakav kakav je bio prije devet godina, neto prije nego to e mu vjetar zapuhati u lea. - Vrijedi li? - pitao je. - Vrijedi! A to mislite da drugi kandidati ine? Daju i po dvadeset godina mlau! - rekao je epe i nakon dvosatnog boravka na Tokmaku otiao u Esminu drutvu. Puku je bilo sve jasno osim to bi to mogli biti prirodni resursi. Nije vano, raspitat e se! Kad su oni to za novac lijepe izborne plakate, dva studenta iz Vodica, donijeli Joi Puku plakat s njegovom slikom kakav je izgledao prije devet godina, kad je ostao sam, kad je odluio pozvati suprugu da i ona pogleda, ne bi se nikako moglo rei da je prema svojoj slici na plakatu bio ravnoduan. Osjetio je ganue koje osjeti ovjek kad vidi da je uspio i u onome u emu uspjeh nije oekivao. I osjetio je al za snagom i mladou koju je zakopao u tu crvenu zemlju ispod maslina. Je li tu bilo i ponosa? Na trenutke je i toga bilo. Na trenutke jer se morao uriti da proita to su epe i Esma oko njegove slike ispisali. Nije imao mnogo vremena, morao je do veeri na njive izvesti sve gnojivo iz gnojnice. Meteorolozi su za sutra najavili obilnu kiu, nakon koje e grunuti bura i zahladnjeti. A za volanom traktora, iako traktor ima kabinu, nije ugodno ni na kii, ni na hladnoi, ni na vjetru. Joa je i na slici i u naravi bio lijep ovjek, u smislu pose ban ovjek, razliit od drugih. A ta razlika nije ila na njegovu tetu. Visoko i iroko elo nosilo je gustu, plavu kosu, potpu no ravnu, bez i jednog nabora. Ispod nadvijenih obrva, kroz -1 to sin kae? - pita epe kad se Puak vratio dobro raspoloen.

neobino uske otvore, gledale su sumnjiave plave oi. Ostalim dijelovima lica, nosom, ustima, obrazima i bradom, djelomice ih prekrivajui, dominirao je suri brk, puten da raste onako kako su brkove putali rasni zagorski plemii na prijelazu stoljea. Kao plemii, Puak je frkao krajeve brkova da slie rogovima mlada ovna. Sam brk, bilo kakav, mogao je praviti razliku izmeu Pukova izgleda i izgleda drugih kandidata. Ali, kad bi na listi stranke Put u Europu, svi kandidati bili brkati, Puka bi meu brkatima inio prepoznatljivim upravo njegov brk. Iznad Pukove slike pisalo je kojoj stranci kandidat pripada. U desnom gornjem kutu plakata nalazi se ime nosioca liste i njena mala slika. ena lijepa lica, Esma Frko, vrlo je slina zmiji, koja takoer moe biti lijepa ako joj je uslikana samo glava, bez tijela koje gmie, i to dok ne paluca jezikom, od ega - od gmizanja i palucanja - malo koga ne obuzme jeza. Velikim slovima, crnom bojom, po Pukovim je prsima bilo ispisano njegovo ime i prezime. Dvije toke, a iza njih, crvenom bojom i malo sitnijim slovima ispisano je njegovo izborno geslo: Koritenje domaih resursa novcem stranih ulagaa! U meuvremenu je nauio da su resursi koze, ovce, mas line i vinje. Nije mu bila draga ta zamjena, ali neka i to ide niz vjetar! U slavi ovjek ne smije biti sitniav i sitnicama kvariti zadovoljstvo. Od gnojnice na Tokmaku do maslina u Tokatu i Topraku nije bilo preaca. S traktorom je morao izii na asfaltnu cestu, voziti neto oko tri kilometra i onda skrenuti kolskim putom za Vodice, da bi doao do poljica. Preacem, kad bi ona bila kolski put a ne kozja staza, ne bi prevalio ni dva kilometra. Ovako, cestom i makadamom prevaljivao je est kilometara. est donde, est ovamo, i to je dvanaest! Gnojiva u gnojnici ima za deset pri kolica. I sad raunaj kilometrau! Pridodaj joj vrijeme utovara i vrijeme rasijavanja. Za sve je to dan prekratak. Zato se Joi urilo! Od gnojnice do ceste i traktor su i prikolica odskakivali na neravnom putu punu ivca kamena, koji se nije dao ukloniti, a nije ga bilo mogue ni ljunkom pokriti jer su kie, na strmini, nosile ljunak im bi ga kotai usitnili. Drmusalo je i pod njim i iza njega, pa je morao paziti kojom brzinom vozi i kako koi. Polako, nita naglo! esto se osvrtao da provjeri ne prosipa li se gnojivo iz prikolice, i ne zanosi li se prikolica prilikom koenja, to bi na strmini moglo biti opasno. I dok je gledao natrag, morao je baratati ruicama za mijenjanje brzina i ruicom za koenje, da vidi kako promjene djeluju na kretanje i stabilnost prikolice. Sve dok, krajnjim oprezom, i traktor i prikolicu nije izvezao na cestu. A tada, dok su se kotai traktora i prikolice ravnomjerno vrtjeli, bez poskakivanja, u jednoj brzini, bez koenja, drei se desnog ruba ceste da ga automo bili i kamioni mogu lake pretjecati, Joa se mogao opustiti do novog skretanja na kolski put. Mogao je, kako to obani kau, pustiti mozak na pau. S lijeve strane ceste, blizu kolnika, jo uvijek su se nalazili stupovi telefonske linije koji vie niemu ne slue, a s desne samo betonski stupovi elektrinog voda. I po drvenim i po betonskim stupovima izlijepljeni su plakati na kojima je slika brkatog traktorista. Na betonskim dva pasa sa tri slike, na dr venim jedan pas sa dvije slike. Otkuda god stupove gledao, ti su pasovi plakata omoguavali da brkatom kandidatu gleda u lice. Dobro su to smislili! Kad kod tolikih stupova slijeva i zdesna ne moe da i hoe proi ovom cestom, a ne zapamtiti ime Joe Puka i njegovo geslo o koritenju prirodnih resursa. Ako je Joa, vozei traktor lagano po ravnu, pustio mozak na pau, njegova je misao, pasui po tim stupovima prvinu, dotad nevieno rosnu travu, mogla do mile volje sanjariti i u sanjarenju bludjeti.

Nije se udio to ga pretjeu automobil za automobilom, petkom je na ovoj cesti gust promet, a prikolica je natovarena i mora se voziti polaganije nego bi vozio kad u prikolici ne bi bilo tereta. Ali se udi to svi koji ga pretjeu, vozai i njihovi suputnici, prepoznaju kako je on za volanom traktora onaj s plakata na stupovima. udi se, iako se tomu ne bi morao uditi! Brkova kakvi su njegovi nema mnogo. Dok u vonji gledaju njegove slike, putnici se ude kakvi su ovo brkovi, i kakav je ovo brkajlija! Kad tog brkajliju ugledaju iva, za upravljaem traktora, iz lijevog profila, skau od oduevljenja to su ga pronali, to su ga vidjeli i da su, u trenutku pretjecanja, uspjeli prepoznati ovjeka koji se nalazi na listi Esme Frko, gospoe ija glava podsjea na lijepu kobrinu glavu. Pa kako da Joina misao na pai ne bi bludjela! to ti je politika! Danas te nitko ne prepoznaje, sutra e te uslikati, a prekosutra e te svi drati domaim eljadetom. Danas si nitko, sutra netko! Danas si govnu brat, onom iz gnojnice, a sutra se otimaju za tvoje poznanstvo. Ako ti promjena od danas do sutra ne donosi nita, ipak neto znai. Ako ti neto i donese, znait e ono to je donijela. Svi koji su ga pretjecali imali su potrebu pokazati da ga prepoznaju. I to su, za onih nekoliko asaka, inili na razne naine. Jedni su mu se smijeili, mahali i pljeskali rukama kao da mu odobravaju za ono to je rekao ili uinio. I meusobno su ivahno razgovarali. I tada nasmijani, odjurili bi dalje sa svojim smijehom i bijelim zubima. Drugi su stavljali vrh kaiprsta na elo i vrtjeli njime kao to se svrdlom vrti. Znali bi i kaiprstom u zraku napraviti upitnik. Uginjali bi ramenima kako se radi kad se neemu udi, a iuditi se ne moe. Trei su nastupali gnjevno, prijetili stisnutim pestima, mrtili se i pljucali u njegovu pravcu, bez ispljuvka, koji bi, da ga je bilo, zavrio na staklu automobila s unutarnje strane. Neto su i dobacivali, po svoj prilici skidali mu zvijezde s neba i psovali majku. I dalje bludei, mirio se s tim kako je! im si slavan, za jedne si zvijezda, a za druge izmet. Zato on u slavi ne eli ivjeti dugo, samo da ovo proe, i kraj! One prve, one to se smijee i radosno mu domahuju, drao je pristaama epe Bevande i Esme Frko. One to su kaiprstom svrdlali elo i po zraku ispisivali upitnike, pitajui ga tako gdje mu je bila pamet kad je pristao da se udrui sa epom i Esmom, drao je dobrohotnim ljudima koji se brinu za njegov ugled. One koji su mu se grozili akama i pljuvali na njega, drao je ljutim politikim protivnicima epe i Esme, od kojih ne moe nita drugo oekivati ni prije ni nakon izbora. Razvrstani u tri skupine, na one koji mu odobravaju, na one koji mu se ude to se prihvaa luda posla, i na one koji mu prijete, automobili su ga i putnici u njima pretjecali sve do mjesta na kojem je morao skrenuti s asfaltne ceste na kolski put. Prije nego doe na taj put, morao je i traktor i prikolicu izvesti na uzdignuti i proireni pjeani rub, a onda se, niz strminu, spustiti do puta za zaprena kola, puta koji nikada nitko nije gradio, osim papaka, kopita, obue i ina na kotaima zaprenih kola. Zbog izboine pjeanog rubnog proirenja, i zbog strmine od nje do puta, morao je naglo usporiti. Kao i do tada, kad bi skretao i usporavao, pogledao je na prikolicu, da moe pratiti kako se u skretanju kree. I to je vidio? Raspriva je gnojiva radio punom parom. Stranja su vrata na prikolici bila otvorena. Karoserija je prikolice bila nagnuta prema tom otvoru. Gnojivo, ve pri kraju, klizilo je prema lopaticama rasprivaa i one su ga izbacivale na cestu. Boe, kad mu se to dogodilo? Kad je, umjesto prave, potegnuo krivu ruicu, otvorio vrata na karoseriji i stavio raspriva u pogon? Pogledao je desnu stranu asfaltne ceste kojom je od Tokmaka vozio i vidio da je gnojivo razasuto po itavom vidljivom dijelu puta.

Istovremeno je ugledao i crnu limuzinu kako juri po govnima ovaca i koza brzinom kojom bi jurila i da govana na kolniku nema. A onda je ta crna limuzina, s vozaem i suputni kom, bez smanjivanja brzine, skrenula na lijevi kolotrag u namjeri da zaobie traktor koji po asfaltu rasijava gnojivo. Sva etiri kotaa na limuzini bila su uprljana rijetkim ovjim izmetom, koji je uao u nabore guma i trebalo je izvjesno vrijeme vonje da ga centrifugalna sila izbaci iz nabora. Klizanje guma u pretjecanju prisililo je vozaa da ara s jednog na drugi kraj ceste, dok ga strah nije prisilio na jae koenje. Tada se limuzina zanijela i zavrila u smreci na lijevoj strani kolnika. Srea da iz suprotnoga smjera nije netko naiao, pomislio je Puak, kad je vidio da iz crne limuzine izlaze voza i njegov suputnik. Odoka je prosudio da ni na njihovu lijepom vozilu, osim ogrebotina, ne moe biti vee tete i veeg kvara. Iskljuio je raspriva gnojiva prije nego motor traktora. Uzeo je lopatu iz spremnika i, naslonjen na njen drak, stao do betonskog stupa na kojem su u dva pasa, jednog u razini glave a drugog metar povie, bili nalijepljeni plakati s njego vim slikama. Voza crne limuzine u smreci nije bio dugo besposlen. Tek to je iziao da se uvjeri je li i njegov suputnik proao dobro kao i on, voza se, uvjeren da mu je suputnik neozlijeen, vratio u limuzinu, upalio motor i krenuo natrake da kola izveze na asfalt. To mu je bez ikakve muke polo za rukom. Dok je voza kolima prelazio na desni kolotrag da se tu parkira i pri mi na prvo sjedalo svog suputnika, suputnik je krenuo prema ukipljenu traktoristu s lopatom u ruci pored betonskog stupa. - Pa, majku ti jebem, ubretaru jedan, govno, balego, to ne pazi kuda vozi i kako vozi! Mogao sam zbog tvoje ne panje poginuti! Tu, u govnima tvojih koza! Budalo, pizda ti materina, zna li ti uope to si uradio? Ne, ti to ne zna, jer si glup kao guzice ovaca koje su te balege izbalegale. One balegaju u staji, ti na cesti! - rekao je suputnik hvatajui se rukama oko vrata. - Sto ako budem morao u bolnicu? Tko e mi platiti ono to u, leei u bolnici, izgubiti? Ti? Goni se u... - nastavljao je u nekontroliranoj srdbi. Zapisat u ti broj traktora, tuit u te. Joa Puak nije progovorio ni rijei. Odloio je lopatu na zemlju, okrenuo se stupu i strgao s njega sva tri plakata iz pasa u razini svoje glave. Pas od tri plakata sa svojom slikom, iznad glave metar vie, nije dirao. Plakate je poklopio jednog na drugog i poeo ih kidati komad po komad. I dalje je utio i gledao suputniku vozaa crne limuzine ravno u oi. - ekaj, to to radi! to su ti plakati krivi! - rekao je voza ev suputnik mislei da je traktorist u njemu prepoznao epu Bevandu i odluio da se za uvrede osveti na plakatima epine stranke Put u Europu. - Uh, majku mu, zar mi se i ovo moralo dogoditi? Bruka! - rekao je Bevanda kad je u brkatom traktoristu koji kida pla kate njegove stranke prepoznao Jou Puka, ija je slika na plakatima koje sad kida u komade. - Stani malo, Joa! Ne ljutite se! Dogodilo se! Svata se do godi! Izgladit emo ovo! Ako ne izgladimo, tetit e i meni i vama! - govorio je epe rabei najumiljatiji glas i izraz lica sa slike u donjem redu treeg para, izraz ulizice. - Lako emo mi to izgladiti - rekao je Joa i uzeo lopatu. ubar u zagrnuti na hrpice i lopatom ubaciti u prikolicu. Ono to ostane, metlom u pomesti s kolnika da netko, ne daj Boe, ne bi stradao. A vi mi se sklonite s oiju! Kakvog vas vi dim u ovom trenutku, moglo bi se dogoditi da i vas poduhva tim lopatom i ubacim u prikolicu. I ne dolazite vie na moj prag! Vai mi vicevi ne trebaju. epe je sjeo u kola i rekao vozau da krene. Nakon dugog razmiljanja ispravno je procijenio da Joa Puak nee sazvati tiskovnu konferenciju i objaviti svijetu i biraima zato epu Bevandu dri ubretom. Ipak je, zbog opreza, kad su mu lijenici rekli da neko vrijeme mora nositi ..-i JI

Schanzov ovratnik, smislio onaj tos kako to ini jer ga longeta izdvaja od ostalih kandidata. Za priu o ubru i ubretaru novinari nikad nisu saznali. Ne bih ni ja da mi tu zgodu o rasprivau gnojiva nije ispriao tadanji epin voza, koji e, nakon epina izbora za pred sjednika, postati voza u saborskom voznom parku i biti ljut na epu to mu nije pomogao da dobije neko bolje plaeno mjesto. A za vozaem mi je sve ispriala i Blanka! Ne poznajem Jou Puka. Sve to o njemu znam a ovdje sam to ispriao, ili sam negdje proitao, ili sam uo iz tuih usta. Ali, da ga poznajem, otiao bih do njega i upitao ga je li mu ao to je svojim imenom i svojim maslinarenjem pomogao Esmi Frko, u ovom kraju nepoznatoj eni, da u saborske klupe doe kao zastupnica ovoga kraja i da, na sjedalu u avionu, savjetuje epu Bevandu neka umirovi admirala koji je branio vodiko more, i generala koji je obranio Tokmak, Tokat i Toprak, dok je ona ivjela u miru svog parikog stana i uveer s muem Laponcem izlazila na etnju kejovima uz Seinu? I bolje je da ga ne poznajem! to da ga muim nepotrebnim pitanjima! Politika poznaje i strmoglavije obrate kad dezerteri i kukavice, nakon dobivenih bitaka, smjenjuju pobjednike i mnogo nezgodnije nezgode nego je sijanje gnojiva po cestama ovoga trusnog svijeta. tanja, koja se postavljaju iz kuta zadarskog i ibenskog prostora, to je domai ovjek. Odgovara mu umirovljeni admiral Daslav Doo. Poznajem mu glas. Razgovoru na koji sam sluajno naiao nimalo se ne udim. Kad bih mogao u ovom trenutku, odjednom, posluati sve radio-postaje u Hrvatskoj, na svakoj bi, u ovakvom ili onakvom obliku, naao istu temu. Umirovljenje generala koji su se drznuli i rekli da se obezvreuje Domovinski rat i, to nisu rekli, ali se podrazumijeva, da su dezerteri i umno prikra eni tipovi dobili veu vrijednost od junaka i pametnih ljudi! - ime tumaite tako munjevitu reakciju epe Bevande na pis mo to ste ga poslali javnosti vi i vae kolege? ini se da sam pred met pisma, srozavanje dostojanstva ljudi koji su vodili obrambeni rat, nije sporan, toga ima posvuda, a reakcija je bila neprimjerena ugledu glavnih vojnih zapovjednika, odluka se donosi u avionu. Mogao vas je pozvati na razgovor, iz vaih usta uti to mu imate rei, i tek potom donijeti odluku - pitao je novinar. - Mogao je, i to bi se u normalnim prilikama moralo dogoditi. AH, po njegovu miljenju, i ne samo njegovu, im bi nas pozvao na razgovor, priznao bi nam pravo da se i u vojnikoj odori bavimo po litikom. to on nije htio, i to, imajui u vidu obvezu vojnika da se politikom ne bavi, kao vrhovni zapovjednik ima pravo. I drugo, da je pristao na razgovor s nama, ne bi nau izjavu za javnost mogao pri kazati kao pokuaj dravnog udara. A on ba to ovom munjevitom smjenom sugerira javnosti - eto, munjevito sam ih umirovio da sprijeim dravni udar. Mi smo ovakvu reakciju predviali i prije nego smo izjavu potpisali. I da emo biti umirovljeni, i da e se to dogoditi munjevito, i da emo biti stigmatizirani kao puisti, i da e nam Bevanda cinino dobaciti u lice: Eto, htjeli ste se baviti politi kom i ja vam dajem ono to ste traili. Znali smo i svjesno smo se rtvovali. Ratniku prilii podnijeti opravdanu rtvu. Ne podnese li je kad sije podnijeti trebao, postaje vei mrtvac nego bi mrtav ikad mogao biti. Mrtvac i u svojim oima. Ako emo se posluiti doskoi cama kao to se slui epe Bevanda, mi smo njemu s tom izjavom Tri je sata. Prolazimo pokraj Vodica. Ukljuujem radio i hvatam neku od lokalnih postaja. Ne znam koju, ima ih vie. Na putovanjima rado sluam emisije lokalaca, ako im je ujnost ista kao kod postaje koju sam pronaao. U tijeku je razgovor novinara s nekim iji mi je glas poznat. Ne treba mi mnogo, samo nekoliko trenutaka, da razaberem kako se razgovor vodi o umirovljenju generala. Vodi ga meni nepoznati novinar. Po sadraju pi-

doli kao trica na keca, kao to znaju rei igrai brikule. To je ono, znate, kad vi bacite keca od brikule, a protivnik nema liine, sve tri su mu karte ili trice ili keevi, pa bira najmanje zlo, baca tricu na vaeg keca. I vi od jednog bacanja uberete dvadeset ijedan punat - odgovorio je admiral Doo. - Nemojte, admirale, vi meni ni naim sluaocima objanjavati to je trica na keca. Radije nam recite koja pria stoji ispod keca a koja ispod trice, i kako se dogodilo da se odjednom nau na stolu, i da Bevanda od jednog bacanja dobije dvadeset i jedan punat? - pi tao je novinar. - Svaki od nas dvanaestorice poseban je sluaj. elim govoriti samo o svom sluaju. A prie koje u ispriati i dovesti u sraz iste su kao suza i mogle bi posluiti kao obrazac tragikominog dramole ta, s poukom da se ivot s ovjekom zna runo naaliti. Dok je prvi predsjednik bio iv, kao zamjenik naelnika Glavnog stoera Hrvat skih oruanih snaga, ja sam na suenju generalu Blagi Dulibu pred meunarodnim sudom za ratne zloine u Tubingenu bio ekspertni svjedok obrane, i kao vojnik i kao znanstvenik u vojnoj i povijesnoj struci. U mom svjedoenju nema niega to bi teretilo generala Bla gu Duliba, ni bilo ega to bi bacalo sjenu na postupke Hrvatske voj ske u legitimnoj obrani svoga naroda i svoje drave. Istovremeno kad i ja, u Tubingenu je bio, tada obini graanin, epe Bevanda, svojevremeno lan Predsjednitva Jugoslavije, lan i predsjednik hr vatske Vlade i, najzad, predsjednik Sabora. Iako on to nijee, Bevan da je, po mojim spoznajama, bio svjedok optube protiv generala Blage Duliba. epe ne govori istinu kad tvrdi da je u Tubingenu svjedoio u korist optube protiv Radojice Dodora, gradonaelnika Vukovara nakon njegova pada u srpske ruke. Bevanda svoje svjedo enje pred Tiibingenskim tribunalom nije objavio, ali, prema mojim pouzdanim izvorima, on je i teretio generala Blagu Duliba i optuio hrvatsku dravu da je izvrila agresiju na Bosnu. A vrijedio je pred tribunalom kao svjedok komu se moe vjerovati, jer je u vrijeme te navodne agresije bio predsjednik zakonodavnog tijela drave agreso ra. I sto se u meuvremenu dogodilo? Umire prvi predsjednik, gra anin epe Bevanda postaje drugi predsjednik i mene ne nalazi vie

na mjestu zamjenika, nego na mjestu naelnika Glavnog stoera. Stali smo licem u lice, kao dva kauboja na ulazu u krmu nekog gradia na amerikom Divljem zapadu, ja koji sam podupirao obranu generala Blage Duliba i on koji je optuivao i Duliba i dravu iji je predsjednik. Moete li zamisliti apsurdnije situacije? Dramatiniju i alosniju? Moj mi je vrhovni zapovjednik postao ljuti protivnik. Neko je vrijeme oruje mirovalo, a apsurd i dramatika, to to smo nas dvojica na elu Hrvatske vojske, postajali su sve dublji, sve neizvjesniji i sve odvratniji. On je prvi potegnuo obara i smijenio me s mjesta naelnika Glavnog stoera. I ne samo to, uinio me nepodobnim za bilo koju funkciju, ostavio me na ekanju, za drugu priliku. Moda bi me nekamo i smjestio, da me ima pod kontrolom, da liem sol s njegova dlana, ali, kad je general Dulib u Tubingenu osuen na etrdeset i pet godina, a iz obrazloenja se presude vidjelo da se sudac petnaest puta pozivao na nekog zatienog svjedoka, pod kojim se, to vam pouzdano tvrdim, krije epe Bevanda, kad su se dogodile demonstracije na Zrinjevcu i nastala velika napetost u zemlji, bilo mi je jasno da ni sol s dlana neu moi lizati. Krenula je kampanja u kojoj su hrvatski generali proglaavani lanim invalidima, nepismenim tupanima, kriminalcima i zloincima. Sam sam od tog klevetanja bio izuzet, jer me pod bilo koju od tih optuaba bilo teko podvesti. Rekao sam dosta i sa dvanaestoricom kolega potpisao onu izjavu. Znao sam, i znali smo, da bacamo tricu na keca i da su-u ovom bacanju - punti Bevandini. Ali se brikula nastavlja! - zavrio je admiral. - Moe se vjerovati, admirale, da su ta oprena svjedoenja pred meunarodnim tribunalom uzrok Bevandinoj munjevitoj odluci o vaem umirovljenju. Nae bi, meutim, sluaoce zanimalo je li izmeu vas i Bevande bilo i neke osobne netrpeljivosti? - pitao je novinar. - Da vas podsjetim! Samo su jedne novine, Slobodno Primorje, objavile tu noticu, ali ona nije ostala nezapaena. Prenosili su zgodu oevici i oni koji su proitali tu noticu. Na blagdan Hrvatske vojske, deveti travnja ove godine, nakon nekoliko mjeseci epina predsjednikovanja, dogaa se taj znakoviti incident. Napominjem, tada se znalo da je epe svjedoio u Tubingenu, ali se nije znalo ni

iji je svjedok bio, ni to je tamo rekao. Pred pozornicom, na kojoj je bio Bevanda s pratnjom, bila je postrojena jedna brigada Hrvatske vojske, onako kao to je bila postrojena toga dana devedeset i prve godine. Na tom istom mjestu, na stadionu nogometnog kluba Zagreb u Kranjevievoj ulici. Kad je Bevanda doao i popeo se na govornicu, nitko, ni od vojnika ni od prisutnih graana, nije mu zapljeskao. Ali, kad ste se vi pojavili na stadionu, i s vama general Anti-a Zloselac i, epi osobito mrski politiar, Alojz Aganovi, sva etiri stroja postrojene brigade poela su pljeskati i, uz povike Ovo su nai, otpratili vas na sveanu tribinu. Kad je nakon toga znakovitog doeka epe uzeo rije, uli su se povici s tribina: Izdajica! A kad je zavrio, nitko mu, osim onih oko njega, nije zapljeskao. Jeste li mu vi takav doek natimali, i je li u redu predsjednika drave i vrhovnog zapovjednika zvati izdajicom? - Pljesak upuen meni i uskraen njemu ja nisam natimavao. I ne znam zato bih ga natimavao! Prije toga pljeska moda su se razlike oko tiibingenskog svjedoenja i mogle izgladiti, bar na neko vrijeme. Nakon toga pljeska bilo je jasno da se eka samo povod kad e me umiroviti. Od mene bi, prema tome, bilo razumnije oekivati da sprijeim taj pljesak, kad bih za njega unaprijed znao, i kad bih ga mogao sprijeiti. A to se tie pitanja vezana uz taj pljesak, je li primjereno nekoga zvati izdajicom za svjedoenje u Tiibingenu, na njega nerado odgovaram. Bilo ili ne bilo u redu, jednom izgovorena rije izgovarat e se do kraja epina mandata i daleko u vrijeme na kon kraja. On e je svim sredstvima osporavati, drugi e mu je svim sredstvima lijepiti. Najbolje bi bilo, i za nas i za njega, da takva rije nije izgovorena. On ne bi imao none more, a mi tekoe koje e nam ovo sporenje prouzroiti - odgovorio je admiral. - Ako sam kontekst vaeg odgovora dobro razumio, vi mislite da u Bevandinu svjedoenju protiv generala Blage Duliba i protiv hr vatske drave ima elemenata izdaje? - nastavio je novinar buiti zapoetu rupu. - Nisam rekao ni da je ima ni da je nema. To neka drugi presu de. Samo mislim da se jednom moralo uti pitanje je li ili nije to on/i J izdaja. I mislim da nas to pitanje, jer je epe predsjednik drave, vodi u ludilo. A njega u mahnitost! - ree admiral. - Mislite li da smo s njim dospjeli u patoloko stanje? Mislite li da je on tako daleko dogurao? pitao je novinar. - Kako e s nama do kraja biti, to se jo ne moe vidjeti, sve je na poetku, ali se ve sada moe zapaziti da smo sve vie zaokupljeni epom Bevandom. Objanjavamo to zanimanjem za politika zbiva nja i ne primjeujemo da tu nema nikakve politike, da se tu radi o zaokupljenosti linou jednog ovjeka. Kad nas to potpuno ispuni, oboljet emo, a znati neemo da smo bolesni. Mislit emo da smo ko nano spoznali tko je epe Bevanda, i neemo razlikovati spoznaju od kolektivnog oboljenja. Ne elim da se to dogodi, ali, budui da sam i pisac povijesnih tekstova, znam poneto o toj vrsti oboljenja. On sam nije bolestan od juer, od nenadane pobjede na izborima, on je odavna rtva manije, tekog oboljenja koje je, ili nasljednog pori jekla, ili je nastalo u ranom djetinjstvu, koje, koliko znam, nije bilo sretno. Ta psihoza, ije je porijeklo unutarnje, mijenjala je sadraje na kojima se iskazivala, ali niti je kada prestala niti e kada prestati. Ne primjeujete li vi znakove endogene psihoze, u kolokvijalnom go voru zvane manija, u njegovoj potrebi da svaki dan nekamo putuje? Na meunarodne sajmove, na promocije knjiga, na sletove fiskulturnika, na stone sajmove! Tamo gdje drugi dravnici ne idu ili, ako su pokrovitelji, alju nekoga da skup pozdravi u njihovo ime. Ne primjeujete li vi da on dva dana za redom ne moe provesti za pisa im stolom u svom uredu? Da se ne moe skrasiti najednom mjestu ni dok ljetuje vie od koji dan? I to uz velik napor! Ne primjeujete li da on daje izjave televiziji nekoliko puta u jednom danu? O svae mu, o emu neto zna i o emu ne zna nita. to bi to moglo biti ne go znaci manije koja ga sili na kretanje, na govor i na pokazivanje? On izjavljuje da e biti sija ideja, koje drugi trebaju pretoiti u dje la, on izjavljuje da e biti vjetar u lea ministrima, a ne vidi da se njegove ideje ne prihvaaju i ne vidi da njegov vjetar u lea uzrokuje kaos, a ne mirnu plovidbu. I ne primjeujete li, da navedem jo jed nu manifestaciju bolesti, kako njega opsjeda jedna jedina stvar -

..__.

podjela Bosne? To da je bio razlog njegovu razilaenju s pokojnim predsjednikom! Ne vidite li to? On bi sve koji zapaaju njegovo manijakalno ponaanje poslao u Tubingen. On kopa po arhivu pokojnog predsjednika i dokumente alje meunarodnom sudu. On je vie ubogi i jadni tiibingenski svjedok, koji moljaka sud da sudi svima koji njega ne vole, nego ponosni predsjednik jedne drave. Mi smo generali napisali izjavu o obrani dostojanstva nas samih i rata u kojem smo pobijedili. Ali, kad bi to s nae strane imalo ikakva smisla, mi smo trebali ustati u obranu njegova, Bevandina dostojanstva koje je on sam banalizirao, ponizio, ostavio bez asti i pameti - rekao je admiral. Admirale, ne mislite li da ste s psihoanalizom pretjerali, i da biste za to mogli snositi posljedice? pita novinar. - Koje posljedice? Bevanda me je umirovio i rekao da to ini ka ko bi mi omoguio da se bavim politikom. I ja se politikom bavim! A da mi on to i nije dopustio, ja bih se njome bavio. Ja sam se borio da mogu slobodno govoriti. Pa i o maniji manijaka! O endemskoj psi hozi! - zavrio je admiral. poslao je zahtjev oporbe njegovoj vlasti. On je i na te zahtjeve odmahnuo rukom kao na nevana zanovijetanja, i ustvrdio kako je vanija demokracija koju on donosi narodu nego akanje po tome gdje je on to rekao. I dalje se zavitlavao slanjem u Tubingen onih koji ga pitaju to je svjedoio prije nego e na zakletvi nadbiskupu obeati da vie nee biti grijeha struktura. Meu mnotvom nebuloza, rekao je i to da on nije bio svjedok ni obrane ni optube na suenju generalu Blagi Dulibu, nego da je bio svjedok optube na suenju Radojici Dodoru, etniku, gradonaelniku Vukovara u vrijeme srpske okupacije toga grada. To skakanje s jednog na drugi plot - najprije zavitlavanje odgovorom na pitanje je li bio svjedok; zatim priznanje da je svjedok bio, a to je tamo rekao, neka se raspita u Tubungenu koga zanima; potom savjet da je vanije uivati u demokraciji nego se pitati to je tko gdje govorio; i najzad, da nije bio svjedok na suenju hrvatskom generalu nego etnikom gradonaelniku - bilo je u skladu s Bevandinim ponaanjem u svim drugim sluajevima kad bi se naao pritisnut neugodnim a bjelodanim injenicama. epe je sigurno znao za postojanje Interneta. Vjerojatno je znao i da Tiibingenski sud na Internetu biljei iz dana u dan sve to se na sudu radi i govori. Ali, ako je namjeravao sakriti od javnosti i u kojem je procesu svjedoio, i to je na svjedoenju rekao, moe se s velikom dozom vjerojatnosti pretpostaviti da nije znao kakve mogunosti spoznaje Internet prua onima koji se njime znaju sluiti. I to da u Tubingen odu i pitaju suce, tuitelje, obranu i optuenike to je epe svjedoio, a da se ne maknu ni metar od svog radnog stola. Dodue, mogao se tjeiti i obmanjivati obeanjem suda da e na sve naine tititi svoga zatienog svjedoka, da nee otkriti njegovo ime i da njegovo svjedoenje nee unijeti na Internet. Obeanje su suci odrali. Njegovo svjedoenje nije uneseno na Internet. Gdje je trebalo biti, ne pie nita. Jedino to se Jo u vrijeme izborne promidbe, i novinari i njegovi suparnici traili su da epe javnosti obznani sadraj svoga svjedoenja u Tubingenu. On je potvrdio da je u Tubingenu bio i svjedoio, ali nije rekao ni iji je svjedok bio ni to je svjedoio. Nego je, u svom stilu, da ozbiljne stvari pretvara u zajebanciju, one koji su ga pitali uputio neka sami odu u Tubingen i tamo pitaju suce, tuitelje i okrivljene to je on rekao. Ti su predizborni zahtjevi bili blagi, jer je malo tko vjerovao da e taj vic-majstor, i u svakoj stvari neozbiljan ovjek, stei narodno povjerenje. Kad je, pak, usuprot opoj nevjerici prognozera na izborima, pobijedio, zahtjev da narodu kae to je svjedoio u Tubingenu jer da to narod u demokratskoj zemlji mora znati, kako se, ne daj Boe, na elu drave ne bi naao izdajica,

po toj praznini moe znati jest broj stranica, opseg svjedoenja. Meutim, zauuje nemar suda da, skrivajui svjedoenje, ostavlja trag na Internetu o imenu svjedoka kojem e dati kodni broj dva, i kojeg e, kao zatienog svjedoka s kodnim brojem dva, u presudi generalu Blagi Dulibu petnaest puta ci tirati ili se, opisujui ih, pozivati na pojedine dijelove njegova svjedoenja. Upravo svjedoenje zatienog svjedoka broj dva posluilo je sudu da generalu, samo zato to je zapovijedao vojskom koja je bez njegova znanja poinila zloin, izrekne onako teku presudu. Presuda generalu unesena je na Internet i oni koji se time znaju sluiti mogli su, pratei mjesta presude gdje se sud poziva na svojedoenje zatienog svjedoka broj dva, rekonstruirati glavne dijelove epina svjedoenja i, kad su ga rekonstruirali, naoj javnosti otkriti da je Bevanda lagao, dodue, po naputku suda, kad je tvrdio da nije bio svjedok optube generalu Blagi Dulibu, nego svjedok optube na suenju etniku Radojici Dodoru. Nepoznavanje mogunosti Interneta i namjerna ili nenamjerna omaka suda pribili su epu Bevandu na stup srama. Tamo gdje je lacima oduvijek mjesto! Sada treba oekivati jednu od njegovih vratolomnih majmunarija da se izvue iz tog neugodnog poloaja. Bit e zanimljivo vidjeti na koju e tarabu epe skoiti da pobjegne progoniteljima. dine prije nego e prisegnuti za predsjednika i uz poljubac obeati nadbiskupu da kod njega nee biti grijeha struktu ra. Prije nego e pristupiti svjedoenju, odrana je kratka rasprava o tajnosti svjedoenja, to ju je zatraio tuitelj generala Blage Duliba Dick Morton, koji je epu na sud doveo kao svog svjedoka, svjedoka optube. Dick Morton u svom za htjevu da njegov svjedok tajno svjedoi, kako sam ve rekao, postupa za jednog tuitelja krajnje nemarno i neodgovorno. On izrijekom kae da se sljedei svjedok optube zove epe Bevanda. Hakeri se pitaju je li to propust ili namjerna podvala svjedoku da se ve na raspravi o tajnosti svjedoenja, koja se biljei na Internetu, otkrije i ime tajnog svjedoka i njegov kodni broj? Ili je tu rije o nemaru onoga tko je vodio zapisnik i ui nio javnim ono to je morao zatajiti? Kako god bilo, na Inter netu se moe proitati da se tajni svjedok pod kodnim brojem dva zove epe Bevanda. Tuitelj Dick Morton svoj zahtjev da se svjedok i svjedoenje zatiti, sudu predoava na ovaj nain: Prije nekog vremena, kao posljedica dogaanja s kojima je sud ve upoznat, doznao sam da sljedei svjedok optube eli svjedoiti na zatvorenom roitu. Ured tuitelja potpuno podrava njegov zahtjev zbog razloga koje u objasniti, i zbog razloga koje e sam svjedok objasniti, ako sud zatrai. Hakeri koji su objavili otkria vezana uz Bevandino svjedoenje u Tubingenu, pripadaju udruzi ast i ugled, a zadaa joj je braniti dostojanstvo onih koji su stvorili hrvatsku dravu. Oni nas u opirnom lanku to ga objavljuje Kugla zemaljska, koji itam dok se vozimo od Vodica prema Pirovcu, obavjetavaju da je epino svjedoenje trajalo tri dana u sredini oujka, dvije goHakeri se u svom iskazu novinaru dre strogo onoga to su pronali na Internetu i nita ne govore o nedoreenim dijelovima onoga to je Dick Morton ovdje kazao. Koji su to do gaaji to prethode njegovu zahtjevu, a sud je o njima obavijeten, i kakve su to posljedice iz tih dogaanja proizile? to sili njegova svjedoka da zatrai tajnost svoga svjedoenja? I da je svjedoio, i u iju je korist svjedoio? O svemu tome se najvjerojatnije potanko govori u zapisniku svjedoenja koje traje tri dana, ali su stranice na Internetu, gdje bi taj zapisnik trebao biti, prazne.

Onima koji o svemu tome imaju spoznaje iz vlastita iskustva, ne treba pomo hakera, ni kad bi pronali zapisnik svjedoenja, da znaju koje su razloge Dick Morton i Zepe Bevanda naveli traei od suda tajnost svjedoenja i kodnu zatitu svjedokova imena. U prethodnim razgovorima tuitelja i svjedoka, razgovorima na kojima je Bevanda pristao svjedoiti, morala se voditi rije o razlozima Bevandina razlaza s prvim predsjednikom. Bevanda je jamano rekao da je prvi predsjednik htio dijeliti Bosnu, a on na to nije pristao i njih su se dvojica sukobili i razili. I to je bilo to dogaanje podjela Bosne - i to su bile te posljedice - sukob i razlaz s prvim predsjednikom. Otkuda bi i tuitelj i sud znali da to nije istina? Da je to miris ambre koji je pokrio zadah pravih razloga zbog kojih su se njih dvojica razili. A kako Bevanda treba svjedoiti upravo o politici prvog predsjednika prema Bosni, svjedok se boji tajnih i javnih sankcija i zato trai zatitu imena i tajnost svjedoenja. I to bi bili oni razlozi koje e sam svjedok objasniti ako sud zatrai. Sud je to li dogaaji o kojima on namjerava svjedoiti, Bevanda je po rangu bio drugi ovjek u dravi i, ako je istina ono to on pri a i to kani svjedoiti, i on za to snosi dio odgovornosti. Meutim, on e svjedoiti tako da za sve to u sebi nosi sjeme krivnje optui svoga suparnika, prvoga predsjednika; on e iskoristiti sud za jednu vrstu politike manipulacije; on e ga pretvoriti u instrument koji posreduje u politikim supar nitvima. Drugim rijeima, on e svoje svjedoenje zatititi tajnou, a nastavit e javno govoriti ono to je svjedoio; kad, i ako, po njegovu svjedoenju bude donesena presuda generalu Blagi Dulibu, on e se u javnosti hvaliti kako je njemu, ba njemu, pravo dao Tiibingenski sud, a javnost nikada nee saznati da je upravo njegovo svjedoenje bilo presudno u donoenju pravorijeka. Takva se manipulacija sudom u politikim obraunima izmeu njega i prvog predsjednika ne moe dopustiti. Bevanda mora javno svjedoiti ono to javno govori. Vie nego tajnosti svjedoka i svjedoenja branitelji su se suprotstavili lai koja bi trebala biti plasirana u javnost, da epe Bevanda nije svjedoio kao svjedok optube u procesu generalu Blagi Dulibu, nego u procesu vukovarskom gradonaelniku u vrijeme srpske okupacije Radojici Dodoru. Naime, sud je, odluujui se za dan Bevandina svjedoenja, iza brao onaj koji je blii danu suenja gradonaelniku Dodoru nego danu suenja generalu Dulibu. Tako e se, mislio je sud, u javnosti stei dojam, za epu povoljan, da on svjedoi u procesu etniku, a ne hrvatskom generalu. Uz to, sud ovlauje epu Bevandu da i sam izjavi kako sa suenjem Blagi Dulibu njegov odlazak u Tubingen nema nikakve veze. Na takvo ponaanje suda branitelj Pinky Fulham uloio je otar protest. injenica jest da e epe Bevanda, im se iz Tubingena vrati u svoju zemlju, a moda i prije toga, imati razgovor s novinarima. On je medijska linost i on bez oslonca na medije ne bi mnogo znaio. Prvo to e ga novinari pitati bit e je li on svjedoio u sluaju hrvatskog generala. On e, jer mu je to sud tajnou suenja i namjetaljkom u ijem procesu svjedoi omoguio, rei: Ne, nemam ja s sigurno zatraio na roitima koja su trajala tri dana. Branitelji su se generalovi usprotivili zahtjevu tuitelja i da svjedok Bevanda tajno svjedoi i da dobije kodni broj. Nji ma je bilo besmisleno da ovjek koji je javno optuivao prvog predsjednika kako je htio dijeliti Bosnu, i hrvatsku dravu kako je izvrila agresiju na tu susjednu zemlju, i za te izjave zatitu nije ni traio niti ju je trebao, sada, kada je doao pred Tiibingenski sud, svjedoiti i rei ono to je bezbroj puta javno rekao, trai da bude zatien tajnou. Njegovo ime i ono to e svjedoiti! emu? Kad e, im se vrati u svoju zemlju, ono to je svjedoio nastaviti ponavljati. Pa ni tada, kao ni prije, za izgovorene rijei nee snositi nikakve posljedice. Branitelji upozoravaju sud da je epe Bevanda nepouzdan ovjek i da njemu tajnost svjedoenja treba kako bi mo gao izvoditi svoje politike trikove. U vrijeme kad su se zbiva91 n _ . . .. .,,,..............^............_..,_,....,......_..__....._..._..

generalom veze! Bio sam u Tiibingenu svjedoiti, i to kao svjedok optube, protiv srpskog gradonaelnika Vukovara... Zabrinut nad ovom, potpuno izvjesnom mogunou, pitam sebe i vas smije li ijedan sud sudjelovati u ovakvim prevaranta i obmanama? - rekao je branitelj generala Blage Duliba Pinky Fulham. Sud nije uvaio prigovore generalovih branitelja, a uvaio je sve to je traio tuitelj Dick Morton. I zaogrnuo je tajnou ime svjedoka dajui mu kodni broj, i uinio je na Internetu nedostupnim sadraj njegova svjedoenja i dopustio mu da javnosti lae kako nije bio svjedok optube u procesu hrvatskom generalu, nego u procesu vukovarskom etniku. Sad, kad su hakeri udruge ast i ugled razotkrili lai suda i svjedoka, a treba oekivati da e pronai negdje i pun tekst svjedoenja, epe e bjesnjeti na one u Tiibingenu. Do vraga, zar oni tako tite zatiene! Tiho, grizui usne da neto ne izgovori! Mnogo zanimljivije nego to je njegova tiha patnja zbog loe zatite, bit e vidjeti kako e se epe ponijeti nakon hakerskih otkria. Da mu je sud dopustio lagati i da se on tim doputenjem umjeno koristio! Bojim se da se nee imati to vidjeti. Sve je ve vieno! Bit e kao to je bilo u svim sluajevima kad je lagao. S jedne e tarabe skoiti na drugu, a pri tom e oko sebe raspriti toliko ambre da e svi zadasi iz njegovih usta i sva isparenja iz para na njegovoj koi zamirisati njegovom demokracijom i cvjetnom stazom koja, kao u neko novo protenite, sagraeno blizu bogatih nalazita ambre i mousa, vodi do podnoja kipa epe Bevande, predsjednika stranke Put u Europu. Bit e to onaj miris to ga jedan mali ministar zove tekim ali slatkim. Taj majuni ministar ne zna, kao to ne zna ni epe, to je oksimoron, pa misli da je spajanje gorine i slasti u jednakim koliinama samo vei stupanj slatkoe. I pod mirisom ambre smrad ostaje smrad, a gorina pomijeana sa sladorom u omjeru kad slast ne pretee, daje takvu mjeavinu okusa od koje se i ovjeku zdrava eluca povraa. Kako i ne bi! Odvratnija je od lai Tiibingenskog suda! 91? Tuilac Dick Morton, odmah nakon sueve odluke, na kraju roita posveena zatiti svjedoka, ganut naklonou suca Garadija i dvojice njegovih kolega, da bi kazao sucu kako je donio mudru odluku, svoga svjedoka predstavlja kao izuzetnu osobu kakvu do sada sud pred sobom nije imao, pa s velikom vjerojatnou moe oekivati i svjedoenje kakvo do sada nije imao. Svjedoenje kakvo, pretpostavlja Dick Morton, asni sud ve dulje vrijeme oekuje. epe Bevanda nije bilo kakav svjedok, rekao je Dick Morton sucu Garadiju. Taj je ovjek obnaao nekoliko visokih dunosti, medu kojima je bila i dunost predsjednika izvrne i zakonodavne vlasti. Sve u trajanju od est godina. I to ba u godinama kad su trajali sukobi u Bosni. A uz to je bio i prisan s prvim predsjednikom. tovie, kae moj svjedok i mnogi drugi, njegov intimus. Tom tuiteljevom pohvalom svoga svjedoka i njegovom preporukom, o emu suci moraju voditi rauna, zavrava roite o tajnosti svjedoka i njegova svjedoenja. To roite zlata vrijedi. Jer nije bilo klju koji zakljuava krinju s tajnom o zatienom svjedoku broj dva, nego klju koji otkljuava krinju s tajnom. Da taj klju nije pronaen, danas ne bismo znali kako se Bevanda koristio od suda dobivenom uputom da se u svojoj zemlji predstavlja kao svjedok optube protiv Radojice Dodora, i da nijee bilo kakvu vezu s procesom protiv Blage Duliba. Kao to se oekivalo, im se iz Tubingena vratio u zemlju, epe je razglasio da on s generalom Dulibom nema nita, da je on, kao pravi patriot, svjedoio protiv Radojice Dodora. Uskoro, kad je Dodor izvrio samoubojstvo u tubingenskom zatvoru, on je to samoubojstvo pripisao uinku svoga svjedoenja. Dodor se uspjeno branio dok Bevanda nije doao u Tubingen. Kad je kukavac proitao Bevandino svjedoenje i vidio to mu je ovaj sve stavio na duu, pritisnut dokazima, Dodor je samu sebi presudio. To je mo istine, tako treba

svjedoiti - da optueni proitaju svjedoenje protiv sebe i sami sebi presude. Da kljua, dobivena iz hakerskog otkria, nemamo u rukama, danas, kad imamo objavljenu presudu generalu Dulibu, ne bismo mogli znati kolik je prilog Bevandina svjedoenja toj i takvoj presudi. Sreom pa taj klju imamo! itamo li presudu generalu Blagi Dulibu od poetka do kraja, nai emo zatienog svjedoka pod kodnim brojem dva, kad njegovo svjedoenje potkrepljuje stavove suda, na petnaest mjesta. Nai emo i opsene izvatke iz tog svjedoenja. Ako pokuamo procijeniti koliko Bevandino svjedoenje sudjeluje u presudi i visini kazne dosuene generalu, lako emo zakljuiti da je Blago Dulib, koji zloin u selu Kudumliima nije ni zapovjedio ni izvrio, osuen na visoku kaznu najveim dijelom na osnovi iskaza zatienog svjedoka broj dva. Svjedok je broj dva vie od ijednog svjedoka odgovornost za zloine u selu Kudumliima svalio na zapovjedni lanac koji poinje od prvog predsjednika i zavrava na generalu Blagi Dulibu. Iz odlomaka epina svjedoenja stjee se dojam da on nije svjedoio u procesu generalu za ratne zloine, nego u procesu protiv hrvatske drave i protiv njena predsjednika. Zato se namee pitanje je li epe u Tiibingenu bio na sudu i pred sucima, ili je on u Tiibingenu bio na psihijatrijskom kauu nekog vrsnog psihijatra koji se specijalizirao u lijeenju oboljelih politiara, oboljelih od manije, od endemske psihoze kojoj jo nitko nije naao lijeka, pa ni on, specijalist za manije. A time se i dalje bavi, jer i takve ljude netko mora lijeiti. Pogotovo ako lijeenje netko plaa. epe je na svoj, vie prizeman nego struan nain, svjedoio kako je Hrvatska u Bosni slanjem svoje vojske izravno intervenirala. Da to potkrijepi, pria kako su se neki vojnici i asnici Hrvatske vojske usprotivili odlasku u Bosnu. Odbili su biti agresor i za taj su neposluh smijenjeni sa svojih poloaja. A oni koji su pristali otii u Bosnu, skinuli su s odora oznake Hrvatske vojske i stavili na sebe oznake vojske bosanskih Hrvata. Bila je to prikrivena agresija! Valjda zato to se u tom trenutku sladostrasnog osveivanja prvom predsjeniku, sjetio da bi i on, kao predsjednik zakonodavnog tijela, drugi ovjek u dravi, mogao biti odgovoran za agresiju na tu jadnu zemlju, epe dodaje da je taj odlazak vojske u Bosnu bio nelegalan, jer o slanju vojske u susjednu zemlju Sabor nikad nije odluivao. Time je htio rei da on o slanju vojske nije odluivao, a prvog predsjednika predstaviti kao beskrupuloznog osvajaa tue zemlje. Obrana je generala Duliba, koliko za moe vidjeti iz obrazloenja presude, pokuala, na osnovi dokumenata o sporazumima izmeu hrvatske i bonjake vlasti - a bila su tri, jedan iri od drugoga - i na osnovi svjedoenja svjedoka eksperata, dokazati da Bevanda injenice iskrivljuje i pojednostavnjuje do banalnosti kad tvrdi da se tu radilo o meunarodnom su kobu. Ali se iz obrazloenja presude vidi i to da u tome nisu uspjeli. Unutarnji sukob Hrvata i Bonjaka sud je proglasio, na osnovi epina svjedoenja, meunarodnim sukobom. Obrana se generala Blage Duliba, kako se iz obrazloenja presude moe vidjeti, jo u dva sluaja uvjerila da je lake lagati nego osporiti laljiveve lai. Povran u svemu, lo uenik i lo student, bez temeljite upuenosti u bilo koju znanost, a u politiku misao hrvatskog nacionalizma posebice, on e, u prvom sluaju, tubingenskim sucima rei da je Hrvatska oduvijek eljela sa Srbijom podijeliti Bosnu. Sucima je to bilo drago uti, jer se podudaralo s njihovim naelnim miljenjem da su svi nacionalizmi isti. To nasljee hrvatske politike misli prelo je, po epinu miljenju, na prvog predsjednika, i on je sa Srbima htio podijeliti Bosnu na sastanku u Karaorevu, koji je odran trideseti oujka tisuu devet stotina devedeset i prve godine. Bevanda navodi rijei prvog predsjednika iz tih dana, ka da, usput kazano, on predsjednik i nije bio, jer ni drave kojoj

bi bio predsjednik nije bilo, da e se Bosna teko odrati i da e onda Hrvatska uzeti svoje, Cazin, Kladuu i Biha. neposlunim lutkom povezivali. Preputao bi ga samu sebi, neka se snae ili neka propadne! Takva je bila i Bevandina sudbina. On se usprotivio podjeli Bosne i mijeanju u poslove susjedne drave. I bio je odstranjen. U najrazliitijim oblicima, to se i po odlomcima njegova svjedoenja u presudi generalu Dulibu vidi, on tu tvrdnju ponavlja toliko da se ona pretvara u refren njegove pjesme pred tubingenskim tribunalom. Najvjerojatnije stoga to je u toj tvrdnji namirisao ambru. No, istovremeno, taj e se intenzivni miris ambre pretvoriti u predmet njegove endemske psihoze, njegove neizljeive manije. Uz njega, svjedoi Bevanda, bilo je i drugih koji su na isti nain stradali. Jedan, nakon epe najpoznatiji stradalnik za cjelovitu Bosnu, bio je Ranko Kljucalo, predsjednik bosanskog ogranka stranke prvog predsjednika. On je smijenjen jer se borio za jedinstvenu Bosnu, svjedoi Bevanda. Na njegovo je mjesto bio postavljen Luka Kokan. A taj je, prije nego bi donio odluku vanu za Bosnu i Hercegovinu, dolazio po miljenje i blagoslov prvog predsjednika. Sam ili sa svim svojim suradnicima! Na tom su sastanku u Karaorevu - to je, po epinu miljenju, bilo nedopustivo, koritene i zemljopisne karte kako bi se lake dolo do sporazuma o podjeli. Branitelji su se generala Duliba ovoj podjeli Bosne na samu poetku ratnog sukoba suprotstavili golom logikom. Ima li netko tko e povjerovati kako je prvi predsjednik mogao dijeliti Bosnu sa Srbima u vrijeme kad su, vojno nadmoni Srbi, imali namjeru uzeti itavu Bosnu i vie od polovice Hrvatske? Pokazalo se da takvih ima. Suci Tubingenskog suda. Oni su i ovaj put povjerovali Bevandi, a uenje branitelja bacili u ko. Nekad se govorilo: Tko lae, blatom se mae. Danas se to kae drukije: Tko lae, ambrom se mae. Ovdje je ambra osuda svakog humanog nacionalizma kad se usudi iskopati iz nadnacionalnog dravnog sustava i utemeljiti svoju dravu. To je prilagodljivi epe Bevanda namirisao, pa se od ovjeka koji rui sloenu dravu, to je uz pomo Danka Nia opisao u knjizi Kako sam je sruio, pretvorio u tuitelja tvorca hrvatske nacionalne drave. Drugi sluaj, na kojem su Dulibovi branitelji vidjeli da je lake lagati nego la osporiti, dao bi se, kad bi se o njemu pi sao poseban lanak, podvesti pod naslov: Tko je mlad lagao, ne vjeruj mu ni kad ostari! E, kad bi tiibingenski suci znali koliko je lai Bevanda proizveo u svojoj mladosti! Svi su politiari i asnici, po Bevandinu svjedoenju, pred prvim predsjednikom bili lutke. On je drao sve konce u rukama, i on je diktirao njihove postupke i bio gospodar njihovih sudbina. O samostalnosti politiara i asnika iz redova Hrvata u Bosni nema potrebe govoriti. Oni su svako malo morali dolaziti u Predsjednike dvore na Nikolcu po upute to imaju initi. Tko ne bi bio posluan, prvi mu je predsjednik uskraivao povjerenje, a zatim bi rezao konce koji su ga s Ono to Bevanda ne svjedoi - a to svi pamtimo - ono to skriva i pred sucima i pred neupuenom javnou, jest poda tak da je na tom burnom sastanku, kad se smjenjivao Kljucalo a ustoliavao Kokan - kad su uklanjali branitelja q'elovite Bosne, a na njegovo mjesto dovodili razgraivaa Bosne - epe Bevanda bio izaslanik prvog predsjednika, koji je tu smjenu trebao obaviti kao nedodirljivi sudac, i koji je to, uz nekoliko bezobraznih viceva, savjesno obavio i od prvog predsjednika, za obavljeni posao, bio pohvaljen. Zavravam itanje lanka u Kugli zemaljskoj o tome to su marljivi kompjutorai proitali na Internetu. Odlaem tjednik na koljena i nastavljam, mjesto u tekst, kroz vjetrobransko staklo gledati krajolik kojim prolazi cesta. Nalazimo se u dolini na prilazima Pirovcu, koja se, kad cesta krene usponom,

pretvara u uzak zaljev. Na samu vrhu toga zaljeva nalazi se izvor, najvjerojatnije vode iz Vranskog jezera. Nad izvorom je neki mjetanin sagradio kapelicu. Pred njom je obzidano jezerce koje i ovjeku i ivini moe posluiti za pojilo. - Hvaljen Isus, vodo hladna! S tobom Isus i Marija bili vazda! - pozdravljam vodu kako me je majka uila. Da od sebe odbaci silu vraga paklenog koji se zadrava uz lokve i izvorske vode, govorila mi je. U sjeanju mi ivi zgoda iz vremena o kojima je epe svjedoio na Tubingenskom sudu. Vremena kad su Srbi, da bi probili koridor kroz bosanski dio Posavine i povezali Srbiju s osvojenim dijelovima Hrvatske, velikom vojskom i velikim brojem oklopnih vozila osvajali grad za gradom. Derventu, Modricu, Gradaac, Slavonski Brod! Vremena kad je obrana tog podruja bila u rasulu, vremena kad neki hrvatski vojnici, kako je Bevanda svjedoio, odbijaju ii u taj pakao koji su Srbi napadali iz dva pravca, iz Srbije i s okupiranog hrvatskog teritorija. I pod nazivom koridor, dotad neuvenim imenom za Posavinu, pretvorili u svoju sudbinu! Probiti ga i preivjeti, ne probiti ga i biti satrven! Nije istina ono to je epe svjedoio da su hrvatski vojnici odbijali poslunost jer su ih slali da ratuju u susjednoj dravi ni, jo gore, da osvajaju podruja te drave, jer oni borbe u Posavini nisu doivljavali kao prelazak u drugu dravu i jer oni nita nisu osvajali. Ni mogli, ni imali potrebu, ni smjeli! Kao i svoje domove u Hrvatskoj, oni su i u Posavini branili domove Hrvata, svoje domove, a ako su bili iz drugih hrvatskih krajeva, ako nisu bili Posavljaci, dolazili su na teritorij druge drave po arkoj elji, po volji vlasti bosanske drave. Kad su pak odbijali ii u Posavinu, odbijali su tamo ii jer nitko u pakao, bez anse da preivi i pobijedi, ne ide rado. 918 Njihovo se odbijanje moe tumaiti i kao osobni kukaviluk, na koji svaki ovjek ima pravo, i kao in dobrovoljake vojske koja ne zna to je stega i subordinacija, koja ratuje srcem i slobodnom voljom. Ali, da se njihov neposluh tumai kao in usuglaen s meunarodnim pravom, koje dri zloinom prelazak svoje vojske na zemljite susjedne drave, moe smatrati samo okotali pravniki um ili ovjek s boleu endemske psihoze, kojem se i neloginosti, ako se kroz njih iskazuje njegova bolest, ine loginima. Ne pamtim zato me te veeri k sebi zvao. U tekim vremenima, kad je briga toliko da je oputen razgovor o brigama najvea razbibriga, moda me zvao samo na razgovor za as kratiti. Ja s njim zajedno od poetka briga brigu ne brinem. Ja sam mu se pribliio kasno, kad sam mu, rukujui se prvi put s njim, mogao rei: - estitam vam na dvjema stvarima: to ste stvorili samo stalnu hrvatsku dravu i to ste pobijedili u ratu! A on meni odgovorio: - Nije malo! I ja potvrdio: Doista, nije! Dakle, tek sam mu se u treoj povijesnoj godini pribliio. A do tada brige smo brinuli svaki na svojoj strani i svaki o onom to je najbolje znao. U nekom je razgovoru rekao da brige brinemo toliko slino da se neupuenu moe initi kako se svaki dan dogo varamo o brinjenju briga. A istina je da se i ne poznajemo! No, ve u prvom razgovoru sam mu rekao da je njegova izjava u velikom dijelu tona, ali u jednoj vanoj stvari nije. - Ja sam odavno raskrstio sa zabludama hrvatske poli tike misli da Hrvatska ne moe postojati ako sebi ne pripoji cijelu Bosnu ili njezine dijelove, da su muslimani cvijee hrvat-

skog naroda i da bi Hrvatska bila usreena, jer bi na tom mjestu odebljala, kad bi joj bio pripojen Biha i Cazin. Za mene je Bosna drava, drava i dijela hrvatskog naroda, muslimani su Bonjaci, a Biha i Cazin neka pripadaju komu su i do sada pripadali - rekao sam pri na tom prvom susretu. Naravno, proitao sam to ste o tomu pisali - odgovorio mi je i ostao zamiljen. - Vi o toj stvari znate vie od mene -nastavio je, zavrio i nasmijao se. Bio je krt u priznavanju svojih previda i u priznavanju da je netko imao pravo u vrijeme kad on tako nije mislio. ini mi se da se ni u ovoj prilici nije radilo o to dvoje. Ni o prizna nju da je napravio previd, ni o priznanju da sam ispravnije od njega mislio. inilo mi se da je i on, u trenutku kad sam ga upoznao, raskrstio sa zabludama hrvatske politike misli, zabludama koje su ga skupo kotale i kao povjesniara, jer je vjerovao himerama, i kao dravnika, jer je udario akom o sti jenu. Ali, kad se ovjek razoara u naslijeenu misao u koju je dugo vjerovao i po njoj se ponaao, on, ako nije prevrtljivac, tu misao u cijelosti nikada ne odbacuje, on trai njenu preinaku kako bi je uskladio sa stvarnou. Danas mi se ini da ga je razlika meu nama u godinama kad se nismo druili, nakon stresova, iznenaenja i nesporazuma koje je imao slijedei naslijeenu politiku misao, i pribliila meni. I ini mi se da je u razgovoru sa mnom traio izlaz iz zamrenog bosanskog labirinta, koji nitko iv ni kod nas ni u svijetu ne razumije, i koji nas, kako je govorio, ne budemo li mudri kao lisice, moe uvaliti u propast. I vratiti tamo gdje smo bili! I ini mi se da bi najvolio da toga jada zvanog Bosna ne ma na leima. Ali, to moe, mora se opstati i kad ga ima! Ve sam rekao, ne pamtim zato me zvao one veeri kad su Srbi vodili teke bitke za probijanje svog koridora. Ali pamtim dvije stvari kojih smo se u razgovoru dotakli: asnika jugoslavenske vojske koji su preli na hrvatsku stranu, i borbene spremnosti hrvatskih vojnika. I sjeam se jednog doga aja: te su noi Srbi osvojili Bosanski Brod. - Tko je od Hrvata iao u jugoslavenske oficire? Odlian uenik samo ako je bio jako siromaan i nije se nigdje drugdje mogao kolovati. A i taj bi pobjegao prvom prilikom. Ili su osrednji uenici, koji druge kole, da su na njih poli, ne bi ni zavrili. Prilikom unapreenja u jugoslavenskoj vojsci potovalo se naelo nacionalne ravnomjernosti, od bojnika na vie. I to si dobio? Da bojnici, pukovnici i generali postaju oni koji ni u jednoj normalnoj vojsci dalje od satnika ne bi mogli napredovati. Javi ti se! Gleda in! Visok! Misli da neto zna! A kad mu povjeri zadatak, vidi da ne zna nita. Kaem vam, nisu svi isti, ali je takvih velik broj - govori mi. Mislim da mi govori nekim povodom, ali mi o povodu ne govori, niti ga ja za povod pitam. Priam mu kakve sam neugodnosti doivio kao ravnatelj kad mi je jednom doao neki general sa zadatkom da privoli uenike Hrvate da, nakon zavrene gimnazije, upiu vojnu akademiju. Rekao sam generalu da bi se mnogi uenici tom pozivu odazvali kad bi nakon zavretka akademije, kao oficiri, slubovali u hrvatskim gradovima. General se zaudio to mu to priam, i ja sam mu, da odagnam nevjericu u ono to sam rekao, ponudio neka ode meu kandidate i neka ih ba to pita. On je otiao, upitao ih je li to tako, a oni su mu odgovorili da je onako kako je njihov ravnatelj rekao. General je bio rodom iz Vodica, pripadnik partizanske generacije, i nije mu ilo u glavu da uenici, ako ih netko nije nagovorio, ne bi eljeli biti oficiri u, primjerice, Negotinu, Novom Pazaru i Staroj Pazovi. Zakljuio je da su, ili nagovoreni, ili krivo odgojeni, i dao je svoj skromni doprinos da ravnatelj gimnazije do nekoliko mjeseci, nakon njegove animacije za upis u vojne akademije, zavri kao hrvatski nacionalist. U jugoslavenskoj dravi bie na niem stupnju razvoja, otprilike tamo gdje se u ivotinjskom svijetu nalaze puevi i koljke.

- A nai vojnici! - rekao je zazivajui pomo kao to je za ziva bogomoljka pred sveevom slikom. Muko moja! - do dao je, uhvatio se dlanovima za glavu i zautio. Trebalo mu je malo vremena da se oslobodi emocija. - Misle da se srcem ra tuje. I kad bi to tako bilo, oni sranosti imaju napretek. Malo znaju, a na uenje ih je teko privoljeti. Ide, ali ide polako! Ne mam ih snage slati tamo gdje se samo umijeem ratovanja do biva bitka - zavrio je jer mu je tajnica javila da ga zove bo sanski predsjednik, ve trei put otkako je sa mnom. Ispriava se, ali nas je morala prekinuti. Kad je on pristao na razgovor s bosanskim predsjednikom, ja sam ustao i otiao u drugu prostoriju, k tajnici, kako bih ga ostavio samog. - Runo! U Posavini je runo! Nai se povlae iz Bosan skog Broda, prelaze mostom preko Save. Ovaj to zove trai da ih zaustavimo i da poaljemo pojaanje. Ajme, majko moja, kako nam je! A kako je tek predsjedniku? - kae tajnica kod koje sam cijenio pamet, dobrotu i spremnost na patnju. - to da mu poaljem? Koga da mu poaljem? Ni oruja Te je noi ministar financija dobio nalog da odnekud nabavi tu ke lovu za stingere i faggote koji e obraniti Odak i Oraje. U bankama toga novca nije bilo. Zato je za povjedio da policija posjeti, kod kue, sve poznate vercere devizama i od njih, na silu, ako milom ne ide, otkupi svu zateenu stranu valutu. I skupili su neto vie od dva milijuna maraka. Te su vercerske marke obranile, uz sranost branitelja, ta dva posavska grada. Oni su kroz sve ratne godine bili izvor strahova onima koji su prolazili kroz koridor ivota. Kako se, pored razgovora o zapovjednom kadru nae vojske i sranosti naih vojnika, pored vapaja bosanskog pred sjednika da mu se poalje pomo, i pored skupljanja novca za nabavu stingera i faggota, bijednim doima tubingensko svjedoenje epe Bevande, u kojem je optuio i hrvatsku dravu i hrvatskog predsjednika da su samo deklarativno priznavali teritorijalni integritet susjedne zemlje, dok su, uistinu, teili teritorijalnom proirenju svoje drave na tetu svoga susjeda. O emu se tu radi, govori grafit na zabatu kue koja mi se nalazi u vidokrugu: Isus je imao Judu, mi imamo epu Bevandu. ni vojske! A on misli da mi moemo, samo kad bismo htjeli rekao mi je kad sam se vratio od tajnice, a on zavrio razgovor s bosanskim predsjednikom i jo s nekim. S kim? To sam doznao danima, mjesecima kasnije. Te je noi zapovjedio da se pod svaku cijenu nabavi protuoklopno oruje. Najbolje stingere i faggote! Devet tisua maraka po komadu! I poalju u Odak i Oraje, u tom trenutku jedine obranjene gradove uz srpski koridor ivota. Europske su zemlje zabranile prodaju oruja na podruju zahvaenu ratom. Na taj su nain dali mogunost onomu koji je prije sukoba imao oruje da dotue onoga koji ga nije imao. A taj to oruje nije imao, a imao je elju da se brani, morao je oruje kupiti kod krijumara za ke lovu po dvostrukoj i trostrukoj cijeni. 222 Opet sam na lektiri iz Kugle zemaljske, na bizarnoj vijesti da je epe Bevanda, ne zna se u kojem svojstvu, uz jo dva promotora, promovirao knjigu slovenskog politiara Metoda Raia, koja, pod naslovom Zablude, govori o politici bosanskih Hrvata. U stvari, Rai u knjizi prepriava svoje svjedoenje na Tubingenskom sudu, gdje je svjedoio u ulozi svjedoka eksperta za balkansku povijest i politiku. Metod je sin Milana Raia, efa slovenske komunistike policije, u vrijeme kad su komunisti, ne samo slovenski, i ne najvie slovenski, tijelima hrvatskih vojnika, koji su pokuali pobjei pred partizanskom vojskom na europski Zapad, i to im nije uspjelo, punili tenkovske

jarke, jezera i jame naputenih ugljenokopa. ini se da je Metod sklonosti rjeavanju hrvatskog nacionalnog pitanja naslijedio od svog oca, i ini se da je, uz tu sklonost, naslijedio i njegov stav da pod odstrel stavlja i sav onaj nacionalistiki ljam koji odstupa od naina kako su nekada komunisti, a sad globalisti, najee isti ljudi, rjeavali nacionalno pitanje. Kao nasljedno usmjereni ekspert te vrste, Metod se odazvao pozivu da svjedoi pred Tubingenskim sudom o tome to se to tamo, do vraga, na tom brdovitom balkanu dogodilo. ini se da ga nije morila savjest to nastavlja raditi ono to mu je i otac radio. On misli da ono to on radi nije ni priblino ono to se radilo u blizini tenkovskih jaraka, jezera i jama naputenih ugljenokopa. I ima pravo, slino jest, ali isto nije. Znak civilizacijskog napretka. Iz biljeke se ne vidi koji su to razlozi naveli epu da se sroza tako nisko i doe promovirati knjiuljak nastao po ste nogramu svjedoenja na sudu. Bit e da je razlog u srodnosti dua autora i njegova promotora. Obojica su svjedoci pred Tubingenskim sudom, makar i razliiti svjedoci. Jedan svjedok ekspert, a drugi svjedok optube protiv generala Blage Duliba. Moda je ta razlika i potaknula epu da se na pred stavljanju knjige nae uz bok ovjeka ije svjedoenje nije istovjetno njegovu. Kako god bilo, predmet o kojem knjiga govori, zablude bosanskih Hrvata, predmet je kroz koji se iskazuje epina manija, njegova bolest, njegova endogena psihoza. Gdje god se taj predmet pojavio, i u kakvom se god obliku pojavio, on Bevandu privlai kao magnet eljezo. Prema biljeci u Kugli zemaljskoj, on je, zaobilazei knjigu, koju vjerovatno nije ni proitao, na promociji te knjige govorio jezikom svoje bolesti: U zabludi su oni koji misle da se pozicija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini moe popraviti tako da se podrava erupanje bosanske kokoi. Tako da Srbi dobiju batak i karabatak, Bonjaci bijelo meso s prsa a Hrvati krilce, vrat i kljun, kojim e kljucati kune i marke iz prorauna hrvatske drave. Nema 224 .. vie zobanja iz tue kese! Svi u Europu pa tamo zobljite! Tamo kljucaj, ako ti daju! Na pitanje generala saniteta u Hrvatskoj vojsci Ive Gagia dri li razumnim rasistiki odnos, iskazan u prii o erupanju kokoi i drugim vicevima prema svojim sunarodnjacima u drugoj zemlji, Bevanda je odgovorio: Pa-pa, doktore! Vidimo se u Europi! To je izazvalo smijeh i buran pljesak pratnje koja je Bevandu dopratila na promociju Zabluda. Osobito je bio razdragan Ilija Dudla, epin savjetnik za kulturu. Taj ovjek do svoje sedamdesete godine, koliko ih danas ima, kulturi nita nije pridonio. A hoe li pridonijeti od sedamdesete do kraja ivota, treba poivjeti koliko i on, pa vidjeti. Ne zna se gdje je Bevanda naao tog Iliju Dudlaa i imenovao ga za svoga savjetnika o kulturnim pitanjima. Na trnici starina, na nekom od stranakih zborovanja ili ga je naao u nekom listu na stranicama koje urednitvo namjenjuje dopisima italaca? Jer, kau, tamo ga se moglo nai! Ali zna se da je Ilija Dudla dugi niz godina, u vrijeme komunistike vladavine, slan u inozemstvo kao nastavnik likovnog odgoja koji je trebao raditi u dopunskoj nastavi djece naih iseljenika i, kao prisegnuti agent tajne policije, cinkariti hrvatske nacio naliste jugoslavenskoj policiji. Jesu li ga lanstvo u tajnoj policiji, cinkarenje i informativni razgovori, kao to to ini svaka srodnost dua i sudbina, vezali uz Bevandu? Lako je pretpostaviti da jesu, ali je to teko dokazati. Kao to se teko dokazuje svako srodstvo dua! Jedini je pouzdan podatak da je Be vanda, dok je svjedoio u Tiibingenu stanovao u stanu Ilije Dudlaa. Jesu li se i prije Tiibingena upoznali ili tek tu, to se za sada ne zna. Od Dudlaevih istupa u javnosti, otkako je epin savjetnik, ostalo je dobro zapameno njegovo nezadovoljstvo postupkom Gizele Mrele, urednice informativnog programa na televiziji. Po Dudlaevu miljenju, nije bilo dovoljno lijepim

voditeljicama samo skinuti krieve s vrata, nego ih je trebalo skinuti s malih ekrana i otjerati zajedno s krievima. Jer, one su u vrijeme Domovinskog rata, itajui vijesti i komentare, irile govor mrnje. Danas njihova lijepa lica, i bez raspela na prsima, bude u Iliji Dudlau neugodne asocijacije. Kao njegov ef u pozdravu Pa-pa, vidimo se u Europi, tako je i Ilija Dudla u govoru mrnje, za koji je uo dok je po Njemakoj otkucavao svoje kolege nastavnike u dopunskim kolama, naao ambru kojom e dobro namirisan" i svoju mrnju na lijepe voditeljice i svoj nikakav prilog kulturi naroda, ijem je predsjedniku savjetnik u kulturnim poslovima. Ako Ilija Dudla sada, nakon sedamdesete, kad je postao savjetnik za kulturu, dade ikakav prilog kulturi, onda e to bi ti slika glave na televizijskom ekranu, uvijek u pozadini glave epe Bevande. Bit e to slika glave bez kose, bez obrva, jajoli-ka oblika, slika statista u filmu strave i uasa, koja, i bez izgovorene rijei, najzornije utjelovljuje mrnju. I njen govor i njenu utnju! Najvie stoga to je zapazio da ga televizija slika, Dudla je frenetino pljeskao epinu pozdravu i epinoj oerupanoj kokoi. To se lijepo vidi na slici s promocije Zabluda. Jo jedna biljeka koju itam u Kugli zemaljskoj - budui da je od promocije knjige Metoda Raia prolo desetak dana, pa je za osvrte na erupanje kokoi bilo vremena, donosi reakcije dvojice bosanskih Hrvata. Ivan Muselim, profesor elektronike na mostarskom sveuilitu kae: Mi Gospu iz Meugorja pitamo to smo tako teko Bogu skrivili da je na nas poslao tako teku elementarnu nepogodu, goru od vatre, vode i tue - pojavu epe Bevande na politikoj sceni. Jedan drugi bosanski Hrvat, Ante Omorika, poruuje tvorcu oerupane kokoi: Ne bih htio oduzeti autorstvo lijepoj i tonoj izreci profesora Muselima, ali ne mogu ne rei da se s njom slaem. I dodati, da su Hrvati u Bosni preko svojih glava preturili i vee zulumare i vee

izdajice u svojim redovima, nego to je epe Bevanda, pa e preturiti i njega. I u tom smislu, da ga s vrata skinemo, poruujemo mu da se kao predsjednik jedne drave ne mijea u poslove druge drave, ni kad se radi o Hrvatima u toj susjednoj dravi. Neka se on ne mijea, a mi emo uraditi za sebe to uraditi bude potrebno - sami. I ia, mia, tu o erupanju kokoi i govoru mrnje zavrava pria. Jo na poetku poznanstva, u drugom ili treem veernjem razgovoru, upitao sam njegovu tajnicu, onu portvovnu enu, misli li predsjednik na da ne poslije svega ovoga, na dane kad e ovo to se sada dogaa trebati zabiljeiti. Nije to bila provala znatielje je li povjesniar zaboravio na povijest. Bilo je to u skladu s nagovaranjem svih sudionika u presudnim zbivanjima da biljee to vide i to im se dogaa. Iz dana u dan, svakog dana, bar neto, uzgred, na brzinu, bez vrednovanja valja li to ili ne valja zabiljeiti. I to e jednoga dana biti knjiga. Ne povijest, knjiga osobnog vienja onoga to se dogaalo. Neki su mi se povjerili da to ine, neki su se jadali da nemaju vremena, neki da nisu vini pisanju. Neki su tvrdili da jo nije vrijeme, a ja sam im, jer znam to je kronika i kroniarenje, dokazivao da je vrijeme sada ili ga nikada nee biti. - Svakako! - rekla mi je tajnica. Gledajte! - i maila se za svenjiem ispisanih papiria. Pokazala mi je to na njima pi e. Pokuao sam itati. Ne samo rijei, ni jedan znak nisam mogao proitati. - to je to? - pitao sam. - To je predsjednikov govor. On to tako napie i po tom govori. Ja to sada moram staviti u omotnicu i arhivirati. - Zna li to jo tko itati osim njega? - Ja ne znam, a da li tko drugi zna, nije mi poznato rekla je tajnica.

Teko je zamisliti da je povjesniar u predsjedniku drave te papirie s vlastitim hijeroglifima namijenio nekom od svoje rodbine, nekom tko je upuen u tajne njegova pisanja, a jo tee da ih je namijenio istraivau koji e nai klju toga pisma i proitati to je on kada govorio, a to kada mislio. Prije e biti da je on svoje biljeke ostavljao za sebe sama, kad jednom, nakon svega, bude opisivao to je radio. to je govorio, i to se oko njega zbivalo. Dodue, tragove svoga djelovanja mogao je nai i u dnevnom tisku, ali se ini da je imao vie povjerenja u svoje pismo o sebi nego u pismo drugih o sebi, i inilo se da je vjerovao kako e ga njegove zabiljeke bolje podsjetiti na ono to se zbilo nego brojni novinski lanci. Sumnjam da je to kod njega ikad bilo, ali kad sam ga ja upoznao - a tada je bio i doktor povijesnih znanosti i jedan od najpoznatijih europskih politiara, hvaljen i kuen, ali poznat - kod njega nije postojala crta koja bi razgraniavala osobu koja pravi povijest od osobe koja povijest opisuje. Nije to bilo ono: Ja sam povjesniar pred povijesnom graom i iz toga e proizii povijesno tivo. A ni ono: Pravim povijest, a to e tko o tomu pisati, ne vodim rauna. Ne, te razdjelnice kod njega nisam vidio! Kod njega sam vidio elju da iz povijesne grae koju je izuio izvue osnovne poluge svog politikog djelovanja, to me je, valja priznati, sililo da se upitam moe li se on smatrati povjesniarem u smislu, recimo tako, doktora povijesnih znanosti, kad ispisuje povijesnu grau da bi se njome koristio u politike svrhe, u stvaranju povijesti? Istovremeno sam se pitao i je li on politiar u znaenju politike ivotinje koja povijest pravi, jer drugo ne zna raditi, usuprot svim preprekama i opasnostima koje pred njim stoje. Oba pitanja mogu imati mnotvo odgovora. Koliko god ih bilo, doekuju se na dva naina. Za jedne je sinteza povijesnog pamenja i politike prakse prijeko potrebna svakom politiaru, za druge je ta sinteza anakronizam, nepotrebno optereenje suvremenosti i relikt prolosti, koji se mora odbaciti ako se eli kretati naprijed. Ali, bez obzira na dvojna shvaanja njegova dvojstva povjesniara i graditelja povijesti, on se drukije, prihvaa li to ili ne prihvaa, ne da zamisliti. Ni sam sebe on nije drukije vidio! Koliko sam mogao vidjeti, to dvojstvo, bez ikakva razgranienja po sastavima sastojnica, nije inilo sretnima ni politiare ni povjesniare koji su se s njim druili. A koliko znam, a znam dovoljno za ovakav zakljuak, ta dvojnost ni njega nije inila sretnim. Ni inila ni uinila! Kad mi je predstojnik njegova ureda, koji se zatekao uz njegovu bolesniku postelju u trenutku kad je, nakon viesatne nesvjestice, ponovo doao k svijesti, kazao to je u tom proplamsaju uma, prije nego e se zauvijek utrnuti, prvi predsjednik izgovorio, bilo mi je jasno da je povjesniar u njemu inio nesretnim politiara u njemu. Predstojnik njegova ureda mi je rekao da je posljednje to je izgovorio bilo: - Nosite me odavde! Opet e nas utjerati u Jugoslaviju! Nekad sam mu svoje nove knjige darivao, nekad je on sam do njih dolazio. Na svoje lanke u novinama nisam ga nikad upozoravao, ali bi mi on sam, u etiri oka ili pred veim brojem ljudi, rekao da ih je proitao. Jednom je nekom novinaru izjavio da moju knjigu, ne sjeam se koju, dri na nonom ormariu. Time je, i nehotice, pruio priliku mojim neistomiljenicima i jalnim kolegama da me zovu dravnim piscem, i piscem s predsjednikova nonog ormaria. Podtekst je tih jalnih podvala bio da sam posebno privilegiran i posebno aen. Ja sam, a vjerujem i on, taj dodir preko lektire nisam doivljavao nikakvom poau. On da mi je daje, ja da je pri mam! Za nas obojicu to je bila obina stvar. Jedan pisac ita drugog pisca, jer to to taj pie spada u krug njegova zanimanja, ili mu slui za razonodu koja dokolici daje sadraj. Ono to me navodi da se ovoga na ovom mjestu sjetim njegova je alost, toliko puta izreena, to sam nema kada sjesti i pisati, to sam sebi ne moe priutiti zadovoljstvo da ga netko ita kao to on mene ita. Tu nije moglo biti govora o

zavisti! Na emu da mi zavidi? Ali moe se govoriti o tuzi pisca kojeg je politika odvojila od pisanja, njegova pravog zanimanja. O toj mi tuzi nije trebao mnogo priati, znao sam njenu dubinu, njen me je teret lomio, ali nikada dno nisam dosegnuo i nikad nisam bio satrven, jer nikad nisam dopustio da me politika odvoji od pisanja. Istina, znala je pomutiti moj mir i zatrovati mi rukopis, ali da bih pisai stol zamijenio govornicom, to se nikada nije dogodilo. - Vi to uspijevate! - govorio mi je. - Ne dajte mi nikakva zaduenja, ne obasipajte me nikak vim astima, pa u uspijevati jo bolje! - odgovarao sam mu. - A ja? A ja, kao, moram! Da znate kako bih elio da ne moram! - Doi e i to vrijeme, predsjednie! Doi e kraj drugog mandata! Imat ete o emu, sjest ete i pisati! I onda, doete u Akademiju, doem i ja, obojica potapajui se! Obavimo pos love i u kavanu na pie! A uz pie se sjeamo starih dana - go vorio sam mu, a on bi se od srca smijao. Govorio sam mu to dok je bio zdrav, govorio sam i kad se bolest povukla, ali kad se napredovanje bolesti poelo iitavati iz njegovih oiju i iz njegova koraka, nisam mu imao snage lagati jer to nikad nisam inio. Ni u ovom sluaju, kad bi se la mogla smatrati utjehom! se tonske vrpce prepisuju i arhiviraju. Svatko tko je tamo dolazio, mogao je na stolovima vidjeti crne bakelitne abice, pokretne, na kabelima, i zakljuiti, prvo, da su to mikrofoni spojeni sa centralom gdje se razgovori snimaju i prepisuju i, drugo, da te abice, iako nevidljive, postoje i na drugim mjes tima gdje se vode vani razgovori. Nekad i vaniji od onih to se vode za konferencijskim stolovima. Na pitanje tubingenskog tuitelja Dicka Mortona jesu li sastanci izmeu prvog predsjednika i ljudi koji su vodili politiku Hrvata u Bosni, Ranka Kljucala, Luke Kokana, Blage Duliba, Alojza Aganovia i Bogdana Grine, ostali zabiljeeni u knjigama posjeta koje su pohranjene u Predsjednikim dvorima, sam epe Bevanda govori o nainu voenja tih i svih os talih zapisnika: Mogu vam opisati kako su se odravali ti sastanci. Prije svega, svaki je sastanak zapisan - svi sastanci su zapisani - zabiljeeni u tajnitvu, i zatim je sve zabiljeeno na vrpci, a i pred sjednik takoer pravi vlastite zabiljeke o sadraju nekih vanijih sastanaka. Uvijek smo bili upozoreni da se sastanci snimaju i da se svatko tko govori treba predstaviti, tako da bi osoba koja snimke presluava i prepisuje mogla identificirati svakog govornika. Nikada se nisam, ni kod njega ni kod nekoga drugoga, raspitivao jesu li ureaji za snimanje razgovora u kui na Nikolcu zateeni kad je kua postala sjedite predsjednika drave, ili su tu tek tada, neto prije useljenja novog stanara, instalirani. Koliko sam mogao uti, ini se da su i prije postojali, ali ih je novi stanar osuvremenio. Postojanje tih ureaja za one koji su tamo radili i koji su tamo dolazili na sastanke i razgovore u etiri oka, nije bila nikakva tajna. Svi smo znali da se razgovori snimaju i da ira je javnost o postojanju tih ureaja mogla doznati odmah na poetku predsjednikova boravka u toj kui, kad je nje gov savjetnik Romano Daica, eljan senzacija i sklon javnom voenju politike, objavio predsjednikov razgovor s voom pobunjenih Srba Spiridonom Noiniem. Objavljivanje tih razgovora izazvalo je nemalu muninu kod svih koji su poznavali prednosti tajne politike. Postavilo se pitanje smije li se to raditi bez doputenja gosta iji si razgovor snimio, i nee li to imati vie tete nego koristi, jer e se gost, znajui da mu razgovor snima i da ga ve sutra moe objaviti, ustezati re i neto iskreno, neto kakljivo, i pribjei namjetanju svog razgovora prema onomu to se bez tete po njega moe ve

sutra objaviti. Ako se ne da drukije, lagat e, jer ga la nee kotati koliko bi ga istina kotala. Nakon toga skandala, kad je gradu i svijetu objavljeno da prisluni ureaji postoje i da su u pogonu, dok je prvi pred sjednik bio iv, ni jedan od snimljenih razgovora nije hotimice objelodanjen. Meutim, vani su dijelovi nekih razgovora procurili u javnost. To je izazvalo interno nezadovoljstvo onih koji su snimani, ali se nikada nije moglo utvrditi cure li vijesti preko prislunih ureaja ili ih tko dostavlja novinarima na starinski nain, usmenom predajom. Tako je usmena predaja suvremene prislune ureaje, u sluaju curenja informacija, inila nedunima. I dalje nitko nije imao nita protiv toga da se snimaju sve sjednice i svi vani razgovori. To se danas radi u svakoj dravi! Niti je tko imao ita protiv zahtjeva da se pred povijeu povijest ne smije skrivati. Ali bilo je prigovora da se u snima nju pretjeruje. Kako nije bilo zloupotreba, i preko toga se dobrohotno prelo. Mislilo se, neka mu bude, neka sam sebi sprema grau za budue knjige, makar ih nikad ne napisao, i ma kar se samo tjeio da e ih jednom napisati. Tako je povijest postala opravdanje da se snimaju vani sastanci i vani razgovori. A da se snima i ono to je manje vano, ili potpuno nevano, opravdanje se nalo u volji povjesniara koji je bio do main kue na Nikolcu. Najozbiljniji prigovori tom snimanju svega vanog i mnotva nevanog dolazili su iz perspektive to e se s tim snimcima dogoditi kad iz kue na Nikolcu ode prvi predsjednik, tamo gdje se zauvijek odlazi, ili u mirovinu? Lako e biti ako na njegovo mjesto doe osoba koja e zatititi tajnost tonskih zapisa za narednih trideset godina, kako je to zakonom propisano i kako je obiaj u demokratskim zemljama. Jer, tienjem tajnosti poslova to ih je na mjestu predsjednika radio tvoj prethodnik, titi i tajnost poslova to e ih ti obavljati dok bude na toj dunosti. Ali, to ako na to mjesto doe svadljiva, neodgovorna i zloesta osoba, koja e i na mjestu 232 predsjednika, kad bi se trebao posvetiti iskljuivo dravnim poslovima, nastaviti s predizbornim svaama? Koja e tonskim zapisima, lansirajui ih u ciljanoj opremi, nastaviti dokrajivanje svojih politikih protivnika! to ako taj nasljednik, postavljajui to kao primarni cilj, otpone s obezvreivanjem svog prethodnika? Mrtvu e mu iz utrobe upati te tonske za pise, u kojima, po naravi dravnikog posla drave u nastajanju i drave u ratu, ima svega i svaega. Na tako crne progno ze odgovarano je da to nije mogue, da smo mi zemlja europske tradicije, da e svaki novi predsjednik tititi dravne pos love svog prethodnika, i da bi za svakoga predsjednika obra uni nakon izbora bili kontraproduktivni. I najpesimistiniji su prognostiari prognozirali manju zloporabu tonskih zapisa i manji kaos u pismohrani na Nikolcu, nego to su zavladali, i zloporaba i kaos, kad se u vilu na brijegu uselio epe Bevanda. Odmah ju je, da se osveti onomu koji ga je kao vic-majstora i nitkoristi gurnuo u stranu, od Predsjednikih dvora preimenovao u obini kuni broj. Tim je preimenovanjem ispunio obeanje dano biraima, da e on, izaberu li ga, demistificirati vlast, pa se ni kua gdje predsjednik ureduje nee zvati dvorom. Jesu li i zloupotreba tonskih zapisa i rusvaj u pismohrani bili na tragu te demistifikacije, na to e pitanje povjesniari dati odgovor. Ali ve se sada moe rei da se Bevanda oko demistifikacije vlasti nije trebao truditi. Iz zgrade na Nikolcu, prije njegova dolaska, otiao je na vjeni poinak dravnik, ije e djelo proimati ivote buduih generacija, a u nju se uselio politiar koji e odsluiti svoj trikovima steeni mandat i otii ne ostavljajui nikakva traga. Dravnici su bili i ostat e misteriji! Politiari su prolazni i prozirni, pa se, da budu obini, ne jfrebaju nimalo truditi. epin trud oko demistifikacije vlasti, ako je, govorei vlast, mislio na sebe, potpuno je nepotreban. teta samo za nered u pismohrani! I zbrke u adresaru! Ilija Dudla, epin savjetnik za kulturu - iji je jedini dosad poznati prilog kulturi slika glave statista u filmovima

strave i uasa, glave koja predstavlja govor mrnje - tonske je zapise imenovao transkriptima i time, nakon sedamdesete godine ivota, dao i svoj drugi prilog kulturi. Naime, rijei transkripti u hrvatskim rjenicima nema. Ona je izvedena iz rijei trnskripcija i transkribirati. Kad je poela njena uptreba, malobrojni su znali njeno pravo znaenje, a jo malobrojniji da s rijeima iz kojih je izvedena ima malo veze. No, budui da je to uinio ovjek ija glava oliava tajnu govora mrnje, prisiljeni smo na razumijevanje to je prijepis tonskog snimka imenovao transkriptima. Novom i zato maginom rijei! Bez obzira na smisao rijei iz kojih je izvedena, i sadraja uz koji je vezana, nova je rije, u mnoini transkripti, nosila u sebi mistian naboj. Bio je to glas trbuhozborca koji iz tijesnog sobika kue na Nikolcu broj osamdeset i dva, koja se nekad, prije demistifikacije vlasti, zvala Predsjednikim dvorima, progovara o tajnama, o neuvenim spletkama koje su se plele oko prvog predsjednika, bez njegova pristanka i uz njegov pristanak. U tim transkriptima, novovjekoj objavi, na usta trbuhozborca, bez micanja usana, bit e proitana knjiga tajni kakvu na svijet, zaluen i prevaren, nije mogao ni u snu zamisliti. - to, pobogu, radi s tim transkriptima? - odmah su upo zorili pametni ljudi. Meu prvima Romano Daica, savjetnik prvog predsjednika koji je objavio tonske zapise razgovora prvog predsjednika s voom pobunjenih Srba i naknadno uvidio da je to bila teka pogreka. - Ako ovako nastavi, da se odrie lente i crvenog tepiha na inauguraciji, da se izruguje gardi u povijesnim odorama i odbija njenu poast, da preimenuje imena kua, da bira gdje hoe a gdje nee stanovati i ljetovati, i da kao hrak u kukuruzovoj lepuini kopa po tim tonskim snimcima i objavljuje te Dudlaeve transkripte, on e toliko banalizirati ulogu predsjednika drave da e ast, i njegovu i predsjednikog poloaja, trebati spaavati od njega samog. To je upozorenje, vie rezultat epine slike u javnosti nego pronicavosti Romana Daice, imalo za posljedicu nastanak javne pitalice. Pitalica poinje tvrdnjom da je epe Bevanda kivi. - Zato? - Zato to je iznutra zelen a izvana dlakav - odgovara onaj koji je tvrdio da je Bevanda kivi. Izvana dlakav a iznutra zelen! Ba onakav kakvi su svi ljudi koji misle da e, blatei druge, sebi osvjetlati obraz, i da e, poniavajui druge, sebe uzvisiti. Takav se epe odluio na prebiranje transkripata, da se i mi posluimo Dudlaevim prilogom kulturi, u pismohrani na Nikolcu i pronalaenju onih koje e dostaviti urednicima novina, a oni e ih objaviti pod provokativnim naslovima, uz atribute ekskluzivno i skandalozno. Takvi e naslovi na naslovnim stranicama listova itaocu mnogo obeavati i kad italac ima iskustvo da su mu naslovi na prethodnim naslovnim stranicama mnogo obeavali, ali obeanje nisu ispunili. Najprije se dao na pronalaenje i objavljivanje tonskih zapisa razgovora izmeu pokojnog predsjednika i njegova mla dog savjetnika za unutarnju politiku Alojza Aganovia. epe je sebi umislio, i to bezbroj puta izjavio, da je Aganovi kriv to ga je prvi predsjednik omrznuo. Po epinu miljenju, prije Aganovieva dolaska na savjetniki poloaj, njega je pokojni predsjednik volio, uvaavao i drao prvim do sebe. Nije bilo vano je li Aganovi inio to je epe sebi umislio da je inio, vano je bilo to je epe u to bio uvjeren i to je, ponavljajui to uvjerenje, u to uvjerio velik broj drugih ljudi. Ako emo istinu govoriti, onoliko koliko je ja poznajem, Aganovi jest skrivio epino istiskivanje iz navodne predsjednikove milosti, ali na drukiji nain nego to to istiskivanje prikazuje epe, kao, doli nepoteni i otjerali potene. Predsjednik je od sebe odmicao nesposobne ljude, blefere, vic-majstore i prevrtljivce, ljude koji nisu znali misliti ni promiljeno

ostvariti. Kako je meu takve spadao i epe Bevanda, on ga je polagano odgurivao od sebe, a sebi privlaio mlade, obrazovane i darovite. Meu takvima se naao i Aganovi. Bilo je to neto slino rotaciji kadrova iz epinih mlaih dana. Trebali su otii nesposobni a doi sposobni. Ali, dok se rotacija kadrova u komunistiko vrijeme, kad je on spadao meu mlade i sposobne, koji trebaju zamijeniti stare i nesposobne, epi inila pravednom, kad se njegov poloaj promijenio i on postao onaj koga od predsjednika drave treba odvo jiti, epi se ta rotacija uinila djelom paklene intrige jednog utokljunca. Ponukan svojim primjerom, da je, slijedei kao mahnit junoa politiku rotacije kadrova, dospio tamo gdje se dospjeti nije nadao, u tamnicu i meu hrvatske nacionaliste, to nikad nije bio, epe je odluio da e savjetnika Aganovia poslati tamo gdje se dolazi rotacijom kadrova, u zatvor, i uiniti onim to Aganovi nikad nije ni pomislio biti - lopovom. Zanesen tom opsesivnom milju, on je, uvjerljivou kakvu moe imati samo endogeni psihopat, izjavljivao da e nemilice progoniti lopove koji su pokrali ovu dravu, ali ne sitnu ribu nego kapitalce. Na novinarovo dodatno pitanje koga meu lopovima dri kapitalcem, odgovorio je da je to pitanje suvino. Zna se! I zbilja se znalo. Sadraj manije i kod obinog ovjeka ima jako osvjetljenje. Kako nee biti osvijetljeno kod vienijih ljudi! Dnevni list Zvijezda veernjaa bio je privatiziran dvije godine prije predsjednikove smrti, ali javnost nije znala tko stoji iza udna kupeva imena koji svoje sjedite, navodno, ima na Djevianskim Otocima. epe i njegov propagandni orkestar uvjerili su javnost da se iza udnog vlasnika dnevnog lista krije, ili sam predsjednik i njegova stranka, ili savjetnik Aganovi u zajednici sa svojim jaranima. Prialo se na sve strane da je to neoboriv dokaz kako je prvi predsjednik pokrao dravu i obogatio se, a da mu je u tom lopovluku najbolji pomaga bio njegov savjetnik za unutarnju politiku. U Saboru je osnovano povjerenstvo koje je trebalo istraiti sluaj pljake desetljea, desetljea koje su demokratizirani komunisti proglasili izgubljenim godinama. Cilj je povjerenstva bio utvrditi lopovluk, oduzeti zastupniki mandat Alojzu Aganoviu i poslati ga na sud kao prvog kapitalca iz krda kapitalaca, kojima je epe Bevanda obeao dugugodinju robiju. Na elo je tog istranog povjerenstva doao Dinko Buble, mlad i bistar provincijalac, koji je u tom istranom poslu vidio priliku da postane poznat u itavoj dravi, a ne, kao do tada, samo u svom selu. Svaku je veer mladi Dinko Buble u televizijskom dnevniku tamburao o sasluavanju svjedoka i itanju dokumentacije. Bio je sve poznatiji i poznatiji i inilo se da e preiati slavu i Aganovia, koga goni, i Bevande koji ga je imenovao goniem. Trajalo je to tamburanje mladca Buble sve do jednog trenutka, kad su mu Djevianski Otoci, navodno sijelo vlasnika dnevnog lista, postali blii nego je itko mogao pomisliti. A to se dogodilo kad je istrano povjerenstvo otkrilo da je vlasnik lista prodava automobila Mate Vilica, ije je sjedite na jednoj livadi u selu Donja Mlaka. Od Bublina tamburanja na televiziji, od svih onih transkripata to ih je epe vadio iz pismohra ne i davao urednicima da objave to su predsjednik i Aganovi govorili o prodaji Zvijezde veernjae, nije bilo nita, pa ni o oduzimanju zastupnikog mandata i suenja kapitalcima nije bilo nita. Sva se larma svela na to da je Mate Vilica iz Donje Mlake, kad su ga otkrili, stavili mu lisiine na ruke, slikali ga s lisiinama na rukama, da prue zadovoljstvo epi Bevandi bar jednu veer, i sutradan pustili kui uz pozdrav Pue li ti to u repu, odluio svoj dio vlasnitva, veinski, kobnog dnevnika prodati za onoliko koliko je on za njega platio. Samo da se oslobodi prijetnje zatvorom, koji mu je kao automobilskom kapitalcu bio obean!

Mate Vilica, koji Djevianske Otoke nikad nije vidio, ali mu zbog tih otoka i danas dru obje vilice, eli se rijeiti tog vrueg krumpira, tih novina, koje su postale pitanje obraza predsjednika drave. Iako je jedna strana tvrtka njegov veinski dio vlasnitva spremna preuzeti, to mu dravna vlast jo ne doputa. I to stoga to bi se pria o kradljivcima s Djevianskih Otoka konano razdjeviila, i to bi neiji obrazi pocrnjeli, a neiji ostali zauvijek svijetli. to bi se pokazalo da je s privatizacijom Zvijezde veernjae bilo sve u redu, ali su prie 0 prvom predsjedniku i njegovu savjetniku, koji ukradeno blago odlau tamo gdje i kornjae jaja, u pijesku Djevianskih Otoka, bile i ostale prie iz bordela, gdje ih, dok na jastuku dre glavu uz glavu, svodnici priaju svojim kurvana. A to je epe Bevanda uinio kad je dokazano da su Djevianski Otoci prostitucija, da Zvijezda veernjaa ima legalnog vlasnika u Donjoj Mlaki i da su osnivanje povjerenstva 1 televizijsko tamburanje mladca Buble bili pucanj u vjetar? Nita posebno! Skoio je s jedne tarabe na drugu. A to uvijek ini kad mu dokau da je u krivu i da je runo ono to je radio na prvoj tarabi. to je radio na tarabi koju je morao napustiti, nastavio je raditi na novoj tarabi. Kad je inovnica koja tonske zapise pretvara u transkripte donijela tekst razgovora izmeu Alojza Aganovia i prvog predsjednika o tome kamo deponirati dio novca od prodaje Telekomunikacija, a epe tekst naduak proitao, nakon itanja je udario akom o stol i uskliknuo: - Imam ga u aci! - Otiao je do prozora i sam sebi proaptao, ali dovoljno glasno da ga i inovnica uje: - Uhvatio sam ga za jaja! U transkriptu koji je sutradan objavljen u Kugli zemaljskoj, Alojz Aganovi izvjetava predsjednika kako je ministar financija Boro iman rasporedio novac dobiven prodajom Telekomunikacija. Nema niega zanimljivog za velik dio svote, ali zanimljiv postaje manji dio u visini od sto milijuna maraka koji je ministar izdvojio i stavio na raun u jednoj irskoj banci, uz obrazloenje koje u Aganovievu prijenosu predsjedniku doslovce glasi: To je odvojeno, neka se nae pri ruci! Zlu ne trebalo! To pri ruci i to zlu ne trebalo epe je protumaio i tumaenje prenio novinaru, koji je ono to mu je na Nikolcu reeno ugradio u popratni tekst, kako su iman, Aganovi i predsjednik novac deponirali u stranu banku da bi, kad izgube izbore i siu s vlasti, mogli bogato ivjeti. Na jednom od svojih beskorisnih putovanja po sajmovima u stranim zemljama, epe je izjavio da je uputio zahtjev irskoj banci neka ispita tajne raune njegova prethodnika na koje je taj polagao ukradeni novac, neka kae koliko toga novca ima i neka ga vrate onima kojima je ukraden. O tom su se zahtjevu raspisale novine u zemlji i inozemstvu. Sve se prailo! U meuvremenu, dok se ekao odgovor Iraca, bivi je ministar iman sazvao konferenciju za tisak i preko novina uputio molbu epinu ministru financija Rumenku Sakritanu da narodu i svom predsjedniku kae u to je utroeno sto mi lijuna maraka izdvojenih od novca dobivena za prodaju Telekomunikacija i poloenih na raun u irskoj banci. Ako to sa danji ministar Rumenko Sakritan ne uini, onda e to uiniti on, bivi ministar Boro iman, na tiskovnoj konferenciji narednog tjedna. Rumenko Sakritan smogao je snage i u kratkoj izjavi za novine rekao da je, dodue, sto milijuna maraka deponirano u irskoj banci, i tu epe ima pravo, ali tu nisu dugo ostali, nego su utroeni za isplatu graevinskih radova na autoputu Varadin-Zagreb, kad se nigdje drugdje toliko novca nije moglo nai. I u tome je bio smisao onoga iz transkripata, da se nae pri ruci i zlu ne trebalo. A to je na tu Sakritanovu izjavu rekao epe? Nita! Skoio s jedne na drugu tarabu!

Ali mu se taj transkript tonskog zapisa razgovora izmeu Aganovia, imana i predsjednika, s tim pri ruci i zlu ne trebalo toliko dopao da se nikako nije mogao odrei njegove zamamne bajkovitosti. On je, kao ni jedan dosadanji transkript, obeavao da e se bajka, koju godinama pria, kako su kapitalci okrali dravu, pretvoriti u stvarnost. A kako je bajka i dalje ostala bajka, on se tom transkriptu vraao svaki put kad ne bi imao niim drugim blatiti onoga koji mu je jednom rekao neka mu se mie s oiju. Drugim rijeima, tarabu na kojoj je epe bio kad je ushieno uskliknuo da je Aganovia uhvatio za jaja, samo je privremeno napustio. Inae se na nju od milja vraao kad god milije od zlu ne trebalo ne bi pronaao. U jednom lijepom dvostihu slavonskog bearca, bear se tui na svoju draganu - koja ga je istovremeno i mamila i uz micala mu, dok ju je on uporno slijedio - da su mu zbog nje kerovi isparali nogavice novih hlaa, i da je zbog nje morao preskakati visoke tarabe od zailjena kolja. Ako epe Bevanda svoje premjetanje s jedne na drugu poziciju, da ne bi ostao bez pozicije, ikad bude opjevao u bearskom dvostihu, on e za svoje rasparane nogavice i tur izbockan vrhovima kolja morati optuiti, za njega nedostinu, Europu, svoju draganu. Bearu vjerujemo da je bez nogavica i s izbockanim turom ostao zbog djevojina izmicanja i mamljenja, a hoemo li i epi vjerovati da je njegovo skakanje s tarabe na tarabu posljedica pozdrava do vienja u Europi, ovisit e o naoj pameti. Koliko god bilo onih koji e mu povjerovati, ja im se neu pridruiti. Meni ni mous i ambra ne mogu njuhu preprijeiti put do izvornih mirisa onoga tko se mousom i ambrom kadi. Kad se u svijetu proulo da u jednoj europskoj zemlji, na izborima izabrani predsjednik, kao da je do vlasti doao vojnim puem, pa eli opravdati svoj nelegalan in, dijeli novinarima tonske zapise to ih je sa svojim gostima i suradnicima vodio njegov pokoj ni predasnik, s namjerom da predasnika rui i optui, u zemlju je nagrnula klate informativnog polusvijeta, u nadi da e otkriti udo nevieno i skupo prodati priu o tom udu. Svojim su novinama i televizijskim postajama, to senzacionalnije to bolje, javljali o onome to su nali u transkriptima i, jo vie, u interpretacijama tih transkripata koje im je davao epe Bevanda, a mi ih ovdje, egzemplarno, prikazali na sluaju Djevianskih Otoka gdje ivi kupac Zvijezde veernjae i na sluaju deponiranja novca u irskoj banci. Zdravo za gotovo, prodavali su vijesti o tome kako je pokojni predsjednik tajno dijelio Bosnu, kako je za sebe kupio jedne dnevne novine, kako njegova ki ima tvornicu oruja, kako je Nijemcima prodao Telekomunikacije i novac uzeo sebi deponirajui ga u irskim i vicarskim bankama, kako je zajedno s drugih dvjesta obitelji opljakao zemlju, i o tome kako je imao zloesta savjetnika za unutarnju politiku koji ga je inspirirao svako jakim intrigama, meu ostalim, nagovorio da epu Bevandu nogira, jer da je taj veliki demokrat i europski orijentiran duh ovjek nitkoristi, zgubidan, jebivjetar, arlatan i proizvoa plitkih dosjetki koje psihijatrima mogu posluiti kao dobar psihotest. Pisanje je tog informativnog klatea dobilo karakter viekratne jeke. Jednom je u ovoj zemlji s tim epinim tran skriptima gromoglasno puknulo. Klate je taj pucanj prenijela u svoje listove i ponovila pucanje na svojim televizijskim postajama. To to je napisano u stranim listovima i reeno na stranim televizijama, ponovo se vraa na stranice domaih novina i ekrane domae televizije, ali kao potvrda da je epina interpretacija tona, jer je prihvaa inozemstvo, koje je iznad naih prijepora. Kad bi prvi krug viekratne jeke bio zavren,

opet bi neto u vezi s transkriptima u zemlji puknulo i nastao bi drugi krug jeke u tri faze. Pucanj, odjek i povratna potvrda! Sve sa svrhom da se to vie buba, to vie odjekuje i iz inozemstva stie to vie potvrda! Onima koji su sudjelovali u ispaljivanju tih transkripata, u njihovu prijenosu na stranice stranih novina i u sabiranju potvrda da je istina ono to je transkriptom ispaljeno, bilo je strano stalo do toga da se u tom bubanju i u toj igri s odjecima ne uje glas razuma. Neto od demantija, neto od skakanja s tarabe na tarabu, i neto od srca istinoljubivih ljudi! Njima nije znailo nita to su Bosnu dijelili svi koji su u njoj ivjeli, i svi koji su je doli posjetiti, niti su htjeli shvatiti da postoji razlika izmeu unutarnje diobe jedne drave na njene sastavne dijelove i diobe koja znai razbijanje te drave i dodjelu njenih dijelova susjednim dravama. Njih nije bilo briga to je novac deponiran u stranim bankama bio i ostao dravni novac, poloen od drave i troen od drave, a da su rauni pokojnog predsjednika u vicarskim bankama epino naklapanje prilikom posjeta nekom skupu u nekom selu pok raj eneve, gdje se raspravljalo o porijeklu i svrsi jodlanja. Njih nije bilo briga to Vlada, iako ju je Sabor svojim zak ljukom na to obvezao, nije mogla sastaviti popis tih dvije stotine obogaenih obitelji koje su opljakale zemlju, niti je, na zahtjev obitelji pokojnog predsjednika, htjela procijeniti imovinu njegove obitelji i dati taj dokument narodu na uvid. Njih nije bilo briga to je dvjesta obogaenih obitelji izmiljotina epe i slinih epi, a da je fama o bajoslovnom bogatstvu prvog predsjednika nastala onda kad je jedna inovnica otkrila da on na tednoj knjiici ima dvjesta i pedeset tisua maraka, utedu od plaa i honorara za objavljene knjige, i onda kad su strani novinari radionicu njegove keri, u kojoj dvanaest radnica proizvodi kornete za sladoled, pretvorili u lanac tvornica oruja. A najmanje ih je bilo briga to nikakva istrana povjerenstva i nikakvi transkripti nisu mogli pruiti dokaze da je Alojz Aganovi, predsjednikov savjetnik, svog efa nagovarao na kriminal, ili u njegovo ime obavljao kriminalne radnje. Ako kriminal nije, a zajameno nije, nije ni kriminal za epu Bevandu rei da je zgubidan i jebivjetar! Kad su ispucavanje transkripata, njihova jeka i jeka te jeke doivjeli svoj vrhunac i potom naglo splasnuli poput probuena balona, dogodilo se prikazivanje desetominutne prie na britanskoj televiziji o epi Bevandi, o transkriptima i o so biku vile na Nikolcu u kojoj su se razgovori snimali. U toj se televizijskoj prii ponavlja to se i u naim novinama moglo proitati. Ali, zbog pretvorbe jeke u potvrdu istinitosti onoga to je kod kue reeno, pria je prihvaena kao rezultat istrai vanja stranih eksperata sluaja zvanog transkripti. Ne ita to netko na, obvezno pristran, itaju to nepristrani stranci. A im neto proita stranac i o tome kae svoj sud, za um za travljen idolopoklonstvom prema svemu to dolazi otuda, i njegovo itanje i njegov sud postaju najvia razina istine. Ona istina koju rije idol ima za idolopoklonika! Televizijsku je priu napravio Harold Flett, svjetski potepuh, kojem je zarada sve na svijetu, a to e biti s istinom, i kako e se tko osjeati kad pria bude prikazana, puca njemu prsluk! Kad je, na zahtjev idolopoklonika i po zakonu jeke koja se pretvara u pravorijek, Haroldova pria bila prikazana i na naoj televiziji, vidjelo se u njoj i to se u engleskom prikazivanju nije vidjelo. Bila je to domaa pria o epinim transkriptima ispriana na Haroldov nain, to e rei slobodo umno, matovitq, bezobrazno i slobodno u izvrtanju injeni ca. Vidjelo se po rijeima koje je u prii izgovorio, i po licu ozarenu radou, da je idolopoklonik epe svog idola Harolda Fletta doekao objeruke, videi u njegovu dolasku dokaz da ga svijet izuzetno cijeni, njega osobno i ono to on radi, da svijet razumije to ognjitari i klaustrofobiari ne razumiju. epina poniznost prema strancu, svjetskom potepuhu Haroldu Flettu, nije se oitovala samo u tome to mu je jo jednom, samo za njega i njegovu ekipu, ispriao kako su se sve intrige vodile u kui na Nikolcu prije nego se on u nju uselio, nego i

u tome to je prihvatio Haroldovo miljenje da ni jedan dobar film, pa ni ovaj o transkriptima, iako dokumentarac, ne moe bez izvjesne koliine izreiranih sekvenci. I dopustio je Haroldovoj ekipi da izreira obijanje brave i provalu u sobiak s ureajima za tonsko snimanje. Tako smo mogli vidjeti kako je Harold jednim pajserom onesposobio bravu, a drugim razdvojio vrata od dovratka, struno, kao to to rade profesionalni obijai brava. Kad su vrata pajserima bila provaljena, ugledali smo dvije inovnice koje rade na ureajima i koje tonske snimke pretvaraju u transkripte. One su pred kamerom krile lica kao da su zateene u neasnu i nedoputenu poslu. One su se doista krile i ne znajui da izlaze u susret elji reisera Harolda, koji je gledaocima htio poruiti: Eto, i ove se ene stide onoga to su u tom sobiku radile! Poznajem taj sobiak s ureajima za tonsko snimanje, i poznajem te ene, uvijek ljubazne, uvijek nasmijane, koje su, inilo mi se, danonono radile, jer u koje sam god doba dana tamo dolazio, one su bile na svom radnom mjestu. One svoja lica, nevano je li svojevoljno ili na savjet Harolda Fletta, lovca na senzacije, nisu skrivale zato to bi se bojale da e im se, ako budu prepoznate, neto neugodno dogoditi, one su ga sakrile od stida to je njihov novi ef dopustio svjetskoj skitnici snimanje njih i njihovih radnih prostorija te na taj nain njihovo radno mjesto pretvorio u lopovsku jazbinu, a njihov posao u kriminalnu radnju. Dopustiti Haroldu da snima obijanje brave pajserima, upadanje u sobiak i zatjecanje inovnica pri radu, kako, zabezeknute, kriju dlanovima lice, moe samo neastan ili nenormalan ovjek. A to se Harolda Fletta tie, njemu se ivo fuka tko je u ovoj maloj zemlji astan a tko neastan. Tko bistar, a tko pomuene pameti! Njega zanima pria o transkriptima i novac koji e mu za tu priu biti isplaen! Njemu je epin pozdrav do vienja u Europi, preko kojega je i doao do prie o transkriptima, obina bedastoa, trik prizemna politiara, jer on dobro zna da je u toj Europi zavladala panika na upozorenje: Brod je prepun, obranimo se od invazije takora s Istoka, jer bismo se s njima zajedno, mogli nai u moru kaosa i nei matine. Kad je pria o transkriptima bila prikazana na engleskoj televiziji i izazvala uenje kako predsjednik drave takvo to moe dopustiti, kad se pojavio prosvjed dokle taj s tim tran skriptima namjerava ii, epe je na novinarsko pitanje je li mogue da je Haroldu Flettu dopustio obijanje brave i upad u prostorije gdje se nalaze ureaji za tonsko snimanje, s jedne tarabe, jer sam televizijsku priu jo nije bio vidio, ustro odgovorio: - Ne! Taj je Englez od transkripata vidio samo ono to je bilo objavljeno u naim novinama. Druga je stvar to je on u tim transkriptima vidio i ono to je naim ljudima bilo nevid ljivo. Trebamo i mi otvoriti oi, trebamo vidjeti to i on vidi. Inae, ja se s tim ovjekom nisam susreo. Njega su posluili i novnici! Kad je pria o transkriptima bila objavljena i na naoj televiziji, i svi mi, zajedno s Bevandom, vidjeli da je domain Harolda Fletta i ljubazno primio i s njim razgovarao o sadraju transkripata, novinari su ponovo pitali epu to je istina s upadanjem stranih dravljana u predsjednikovu rezidenciju, i kako je mogao rei da Harolda nije primio kad se vidi da s njim pred kamerom razgovara. On je, promijenivi tarabu, odgovorio: - Svi koji iz svijeta dolaze na moja vrata, pristojno pokucaju i zamole da uu, dobro su doli! Da se razumijemo, ja sam prema svijetu otvoren! A to se tog razgovora tie, istina, to je moj razgovor, ali ga nisam vodio s tim reiserom, vodio sam ga s nekim drugim, a taj ga je reiser posudio i ugradio u svoju priu. Neka je! Ima moje naknadno odobrenje! Tada se priopenjem javio Harold Flett, dijelom da podjari senzacionalistiku vatru, a dijelom da se osveti epi to ga se odrie kao Petar Isusa, i u njemu rekao da epe ima veze i s

njegovim dolaskom na Nikolac, i s razgovorom koji mu je dao i s obijanjem brave na sobiku. Pristao je na razgovor o sadraju transkripata, dopustio mi je snimanje upada u ured gdje su smjeteni ureaji za ton sko snimanje, i obeao mi je dati na uvid sve to poelim. I ne samo to! Taj je bizarni ovjek u meni prepoznao lice svijeta koje mu odobrava to demaskira apsolutistiku vlast svoga prethodnika. U meni? - pie Harold Flett u svom priopenju. Kad su novinari zamolili epu da prokomentira Haroldovu izjavu, on je preskoio na treu tarabu i, grozei se i novi narskog zahtjeva i tog vrajeg reisera, rekao: - Davao sam i davat u te transkripte svakom tko za njih pokae interes. U koje e se svrhe ti transkripti upotrijebiti, to se mene ne tie. Moja je zadaa da demistificiram vlast onoga koji je te transkripte dao praviti. Ja taj nisam! Ljudi koji znaju to politiar smije, a to ne smije initi, to moe rei jednom, a to ni jednom, to je vieno esto a to se esto .via, uglas rekoe da to to epe radi s transkriptima u civiliziranom svijetu do sada nije vieno. Svaka drava i sva ki dravnik takve razgovore biljee, arhiviraju i dre pod strogom zatitom narednih trideset do pedeset godina, bili oni oznaeni kao strogo povjerljivi spisi ili bez te oznake, jer se njihova povjerljivost podrazumijeva radi stabilnosti zajednice i mira meu ljudima. Da toga nema nigdje, da je to nevieno, sloio bih se s ovim ljudima kad bih bio politiar. Ali, kako sam pisac pria, moram rei da ovog to epe radi ima i drugdje. U knjievnosti, u svijetu bajkovitih pria, koje su, koliko god od stvarnog svijeta bile udaljene, i koliko god samo slika svijeta u subjektivnom zrcalu, ipak sastavni dio ovoga svijeta. Prostor gdje ivimo, i prostor slici i misli koje o tom ivotu imamo i mislimo. Jedan obini afriki majmun, ranjen u nogu i ulovljen na pojilu, u prii Franza Kafke pripovijeda kako je postao akademik. Uz brojne zgode i nezgode koje su ga pratile na putu u civilizaciju, on govori i o svom obrazovanju. Kad je odluio postati uen, zaelio je da to bude brzo, munjevito. Da bi svojim uiteljima, nevinim na tako brzo uenje, olakao posao, smjestio ih je u nekoliko soba ija su vrata izbijala na dugaak hodnik. Majmun bi poeo uenje kod uitelja u prvoj sobi i, kad bi ga umorio do iznemoglosti, iz njegove je sobe pretravao do uitelja u susjednoj sobi. Kad bi i toga namrtvo umo rio, pretravao je do narednoga. I tako bi mijenjao sobe i uitelje dok ih sve ne bi izmorio. Tada bi se vraao na poetak, k uitelju u prvoj sobi, koji bi u meuvremenu jedva doao k sebi. Trei tako od jednog do drugog uitelja, elei im olakati rad s uenikom koji munjevito ui, ipak ih je, dok nije nauio to je imao nauiti i dok nije postao akademik, ono to ni je dan majmun nije do tada postigao, ne samo na mrtvo izmorio nego i sve, koliko god ih bilo izludio. Temelj slinosti izmeu majmuna i epe Bevande nije u obliju, kao to e mnogi u prvi mah pomisliti. Ima ljudi koji oblijem vie nalikuju na majmuna od epe. Temelj je slinosti u tome to su i majmun i epe, prvi trei iz jedne u drugu uionicu a drugi skaui s jedne na drugu tarabu, izludjeli sve one od kojih su uili, i u tome to su, izluujui druge, obojica postali ono to nikad nisu trebali postati. Broj tjednika Kugla zemaljska to ga drim u rukama objavljuje transkript razgovora selektora dravne nogometne reprezentacije Mirka Sveca s prvim predsjednikom, one veeri kad je televizija objavila da je epe Bevanda bio u Tubingenu i svjedoio u korist optube protiv generala Blage Duliba. Do objavljivanja toga transkripta dolo je zato to je Mirko Svetac, na elu no gometne reprezentacije, doao na Trg bana Jelaia i potpisao peticiju u kojoj sudionici Domovinskog rata trae da Bevanda i druvo koje se oko njega sjatilo prestanu blatiti prvog pred-

sjednika, junake Domovinskog rata, i sve svoje politike protivnike. Kad e ti meni potpisivati peticiju, i to u drutvu s nogomet dopustivo jest objavljivanje tih razgovora prije isteka pedeset godina, kad e i kontekst njihova nastanka i osobe o koje se razgovor oeao, prekriti trava zaborava. Zamislimo nezamislivo, da se objave transkripti svih razgovora voenih za kavanskim stolom izmeu intelektualaca raznih vrsta i politiara raznih stranaka, samo u jednom danu i samo u jednoj kavani. Nekoliko bi mjeseci bilo potrebno da se tonski zapisi tih razgovora pretoe u Dudlaeve transkripte, i jo nekoliko dok bi te transkripte proitali oni koji su razgovarali i oni o koje su se razgovori oeali. Nakon toga jedna bi polovica intelektualaca raznih vrsta i politiara raznih usmjerenja postala krvnim neprijateljima drugoj polovici, ali bez linije razgranienja koja bi polovice dijelila na dvije homogene, meusobno nezavaene skupine. Nego bi se fronte ispremijeale, svatko bi imao svoga osobnog protivnika, onoga koji ga je u razgovoru opatrnuo. Kad bi se to to je nezami slivo i moglo provesti, koja bi to koliina ludosti i mrnje bila potrebna da se neto takvo ostvari! Kraj Sveeva razgovora s predsjednikom, zbog konteksta koji je istovjetan kontekstu mog putovanja i mislima na tom putu, donijet u u skraenom obliku. Ve smo rekli, taj razgovor nastaje dok Svetac i predsjednik sluaju vijest da je epe Bevanda otiao u Tiibingen svjedoiti u korist generalove optunice. Transkript ne donosi sadraj vijesti stoga to je ton bio nerazgovjetan, ili stoga to ga je redaktor transkripta drao nepotrebnim. Ali se moe pretpostaviti da je sadraj vijesti epina manija, sadraj njegove endogene psihoze - podjela Bosne i njegov otpor toj podjeli. PREDSJEDNIK: Ciganin jedan! SVETAC: Upravo tako! Sve to radi ciganenje je, ciganluk i ciganija! PREDSJEDNIK: I ciganija i izdaja! to tu drobi! Dok smo mi branili Bosnu, ti to nas sada optuuju za agresiju, kukali su i trainom reprezentacijom, odluio je epe i ne proitavi to u peticiji pie, ja u tebe tresnuti transkriptom po glavi. Na taj je nain zaprijetio svima onima koji su bilo kada o bilo emu razgovarali s prvim predsjednikom da e, prigovore li neto njemu i onome to on radi, objaviti i njihove razgovore. Nee se oni njemu epiriti svojim prkosom i pametovanjem! On e njih dotui transkriptima, makar u tim transkriptima i ne bilo niega inkriminirajueg. Kriminal je i samo to da su bilo kada o bilo emu razgovarali s ovjekom koji o epi Bevandi nije dobro mislio, i koji ga je kao nitkoristi od sebe odgurnuo. U razgovoru, ijim je tonskim zapisom Bevanda selektora nogometne reprezentacije tresnuo po glavi, nema niega ega ne bi bilo u svakom drugom razgovoru izmeu dva ovjeka. Oni se mogu preivati i sveti i blaeni, ali svoj razgovor ne mogu oistiti od ogovaranja, traa, mrsnih rijei i leernog izriaja koji granii s banalnostima. Kad bi ovjek opisao kontekst objavljenog razgovora, nita razliito od slinih leernih razgovora, trebali bi mu dani i dani, biljenice i biljenice, da kontekst trenutka iz kojeg razgovor izrasta priblii onome koji transkript toga razgovora ita, i koji bi samo na osnovi dobrog poznavanja vremena i zbivanja kad razgovor nastaje mogao razumjeti ono to u transkriptu pie. Bez dobra poznavanja onoga to se te veeri prije Dnevnika u sedam i pol dogodilo i dogaalo razgovor se selektora i predsjednika ne moe razumjeti. I moe se objavljivanjem nakon nekoliko godina, ako se eli, i upotrijebiti i zloupotrijebiti, po miloj volji i do mile volje, kako hoe i koliko god puta hoe. Upitno bi bilo je li razgovor trebalo snimati kad ne bismo poznavali sklonost jednog od sudionika razgovora kroniarenju i povijesti, i kad se razgovori s predsjednikom drave u njegovu sjeditu ne bi snimali u svim civiliziranim dravama. Ono to je sigurno ne248

li nau pomo, sklapali s nama ugovore da slobodno doemo i branimo ih. SVETAC: Da, predsjednie! isti izdajica, isto dganenje! Za imenovanje toga to ini nema drugih rijei. Kad se Bevanda odluivao ovo objaviti, vjerojatno je mislio da e ovolika upotreba pogrdnih rijei, u ijem je korijenu ime jednog naroda, baciti runu sjenu na one koji su te rijei u razgovoru upotrijebili. epe je propustio vidjeti vezu izmeu rijei izdajica i rijei koje su graene na korijenu cigan, ne kao imenu jednog naroda ve kao na imenici opeg znaenja za sve one koji se ponaaju po ukorijenjenoj i prevladanoj predrasudi - na nain koji se pripisuje osobama toga naroda. Drugim rijeima, epe je htio rei: Gledajte kakvi su rasisti ta dvojica! Takvi su daleko od Europe, koja svim etnikim skupinama daje ista prava. Svaki onaj tko tu dvojicu optuuje za meuetnike sukobe ima pravo, jer su to praktiari govora mrnje, kako bi to rekao njegov savjetnik za kulturu, koji kulturi do sedamdesete godine ivota nije dao nita, ali joj je nakon sedamdesete dao sliku svoje glave iza glave koju savjetuje kao logotip govora mrnje, i rije transkripti koju rjenici do tada nisu poznavali. Meutim, kad se malo bolje pogleda kako se u razgovoru ponaaju te rijei, koje znaenje nose same i s kojim se rijeima stavljaju u sinonimsku spregu, vidjet emo da upravo njihovo znaenje inaice, a ne njihova etimologija, izbija u prvi plan i postaje njihova poruka. Predsjednik je upotrijebio samo jedan oblik, ciganin jedan, i moglo bi se pomisliti da je mislio na epino porijeklo ili na njegovu vanjtinu. Da se ne radi ni o porijeklu ni o vanjtini, rei e nam Svetac, ovjek rodom iz Busovae, koji dobro poznaje pravi smisao svih rijei nastalih iz korijenu cigan. On u razgovor ubacuje dganenje, ciganluk i ciganiju, rijei koje se nalaze u svim boljim rjenicima. Predsjednik te rijei dobro razumije i povezuje ih sa smislom rijei izdajica. Svetac e to izjednaenje znaenja svih upotrijebljenih 25(1 rijei prihvatiti i zakljuiti da za ono to je Bevanda u Tiibingenu radio drugih rijei nema. I doista, dganenje i ciganiti znai varati, iznuivati i prositi, ne odustajui dok ti se milodar ne udijeli, dok ti elji ne bude udovoljeno. Ciganluk, uz ulizicu i nasilnika, moe znaiti i svako drugo, asna ovjeka nedolino, runo ponaanje. Ciganija, osim to znai ono isto to i dganenje i ciganluk, znai jo i ovjeka koji naputa svoje gnijezdo bez oklijevanja i grinje savjesti, koji se klatari po svijetu, vraa i lupeta i koji od tog vraanja i lupetanja ivi. Kad se svim tim leksikim poslasticama doda i mirodija, rije izdaja, lonac treba zaklopiti, pustiti da polagano krka na laganoj vatri, a kad jelo poslui, ono e ti samo, mirisom ambre, rei kako mu je ime. Na stranicama gdje su nanizani izvadci iz drugih tjednika i dnevnika Kugla zemaljska donosi karikaturu Marka Ivica, objavljenu u Slobodnom Primorju, koju sam vidio i kad je prvi put objavljena. Kojoj sam se smijao i o kojoj sam s mnogim ljudima razgovarao! To je jedna od onih karikatura koje bolje saimaju i iskazuju politiki trenutak od ijednog komentara. Ali, istovremeno, i jedna od onih koje e bez politikog konetksta, kad epina upotreba transkripata postane prolost, postati nerazumljive, izgubiti kritiku otricu i ostati bez moi da izazivaju smijeh. I zato, da je veem uz ovo prianje o transkriptima i spasim od zaborava, i da mi poslui kao jedini mogui zavretak onoga to nije mogue vidjeti nigdje osim u Kafkinoj prii, uinit u neto neobino. Prepriat u Ivievu karikaturu. Uz stablo masline stoji privezan magarac. Pod samarom je na kojem nema tovara, to e rei da se ivine odmara. Na oglavu ima naonjake kao da je konj. To na magarcu nikad nisam vidio, pa e biti da i to neto znai. Nozdrve su mu prosi-

rene, a eljusti omlohavjele, kako bi se stekao dojam da magarac razmilja, i kako, razmiljajui, dubokoumno progovara: Kako je krenulo, bojim se da e na Tubingenskom sudu zavriti i stenogram moga revanja zadnjih deset godina. je se talasa, u vruljama koje vru i u kanalu koji nalikuje na rijeno korito. Jednog sam ljeta stanovao u samoborskom samostanu hrvatske franjevake provincije i po itav dan pisao svoj prvi sinopsis i svoj prvi filmski scenarij. Od podne, kad bih se zamorio pisanjem i kad bi dan zahladio, naputao sam samostan i odlazio do sredita grada, a odatle obalom potoka koji zovu Gradna rijeka. Naao bih zgodno mjesto, sjeo i do sutona gledao kako potok tee. Jedan gost samostana, novinar po zani manju, koji je, kao i ja, izlazio u etnje, pa me pomalo i uhodio ne pridruujui mi se, jer je znao da ja na tim izlascima ne podnosim niije drutvo, upitao me kako mogu tako dugo sjediti i gledati u jednu toku. U jednu toku? Pa, ja ne gledam u jednu toku! Ja gledam u vodu koja tee, a to jedna toka nije ni kad tok vode gledam na jednom mjestu, na istom brzaku. uenje toga samostanskog gosta prvi me je put u ivotu suoilo s injenicom da sam ja od djetinjstva, to nije teko provjeriti u mojim ranim priama, opinjen vodama, i kad teku, i kad se lokve, i kad se talasaju, i kad izviru. Opinjen jer u njima nalazim smirenje u kojem se sav moj ivot pretae u priu, koja tee kao voda u mlazu, koja grgolji kao voda na brzaku i koja pravi vrtlog kao voda u jezercu. Tako je bilo i ovaj put. im sam ugledao vrulju, bacio pogled preko zatalasane Kosirne i ugledao toranj betinske crkve, tamo preko Plitke Vale, kao jezerska voda prosikom, potekla je pria o opojnom mirisu mousa. Ali, prije nego pria potee, da vas upitam znate li to je mous, moak ili musak? Znate li to to znai kad bi vam neka djevojka rekla da je u njedrima mladia koji ju je ljubio osjetila miris mousa? Bit e da neto znate! Ako ne znate nita, znat ete! Ako ste neto znali, znat ete jo vie. U veini se rjenika i leksikona moe pronai podatak da je mous miriljiva tvar u obliku borove smole dok je svjea. Nju iz lijezde blizu monji lui mokatni jelen, kojeg su lovci I ia - mia, s magareom brigom koju svi brinemo, o transkriptima i ciganluku zavrava pria. - Ja bih, efe, da oprostite, negdje stao. Moram se olakati. A da trpim, ne mogu. Zadar je daleko -kae mi Jura. - Skrenite lijevo, na staru trasu magistrale, uz more - rekao sam pa smo do koji trenutak ili, polagano, cestom izmeu ala i maslinika. Doli smo nadomak Prosiki i tu, na ispustu ispod velikog bora, stali. Jura je otiao u maslinik i grmlje kamo ga sila tjera, a ja sam se spustio na obalu i, od kamena do kamena, doao do vrulje koja se napaja vodom iz Vranskog jezera. Ako sam vozim, da se napijem ili da se odmorim, u svakom se sluaju zaustavim pored izvora, voda tekuica i voda stajaica. Da ih pozdravim pozdravom kojem me je majka nauila pozdraviti vode! U tom je pozdravu iskustvo naeg ovjeka da je voda u krajoliku i voda u kamenici na ulazu u crkvu isto. Od tih nam voda dolazi ivot. Tjelesni i duhovni! A pored voda u prosiki, iz kojeg god pravca dolazio, vie sam se puta zaustavio nego pored bilo koje vode uz ceste kojima sam putovao, pjeke, na biciklu, na motor-kotau i u automobilu. Tu je more, i tu su maslinici! Tu su izvori na koje je, prije nego je probijen kanal, istjecala sva voda Vranskog jezera, a ni kad je kanal probijen, vrutci nisu presuili. Tu je i taj kanal to ga je dao prokopati Manfred Borelli, posjednik, politiar i prosvjetitelj, da bi se vodostaj jezera snizio i dobile velike koliine obradiva zemljita. Tu je vode koliko eli. U moru ko252

zbog tog mirisa lovili i gotovo istrijebili. I iz iste takve lijezde mukatnog bika koji ivi u kanadskoj divljini i kojeg zbog toga mirisa tite i, moglo bi se rei, uzgajaju. Koliko god po leksikonima gledao, nee ustanoviti jesu li mokatni jelen i mukatni bik ista ili razliita vrsta ivotinje. ak i kad u leksikonu nae sliku tih ivotinja, nee nai odgovora, jer su razlike na slici toliko neznatne da se prije mogu pripisati pojedinim ivotinjama iste vrste nego dvjema ivotinjskim vrstama. Kad se opisuje vanjtina tih ivotinja, onda se i za mokatnog jelena i za mukatnog bika kae da su neto izmeu jarca i bika, odnosno, izmeu jarca i jelena. Kad sam iz kanadskog grada Calgarvja jedne zime iao vidjeti nacionalne parkove Banfi i Jasper koji se nalaze u dolini rijeke Colubie, na livadama, tamo gdje ta rijeka nastaje od voda s vrelih izvora, vidio sam to mukatno govee, enke i mujake, kako mirno pasu i ne osvrui se na automobile koji jure cestom prema toplim kupkama. S dlakom koja je blie runu nego grivi, s visokim papcima na zdepastim nogama i sa spiralno zavinutim rogovima oni mi nisu nalikovali ni na vola ni na jarca, a, bome, ni na neto izmeu njih. Oni su mi nali kovali na ovna, na petogodinjeg praza i kad sam ih zatjecao kako pasu, i kad bi ih ugledao kako oplouju svoje enke. Na preve su mi nalikovali ti mukatni bikovi. I otada mi je miris mousa, koliko god lijepo mirisao, samo vonj pra koji u previnu pretvara sve to se mousom namirie. Kad je te listopadske veeri brodom s Kornata pristao u betinskoj luci i uputio se prema pivnici Smra, gdje se, kako su mu rekli, odrava enska veselica s primjesom predizborne promidbe, ime trban, onaj cazinski uenik koji je svojevremeno svojom slikom oblijepio sva usputna stabla i sve usputno kamenje, bio je zastupnik u gornjem domu Sabora ve drugu godinu, ali je, nezadovoljan ulogom gornjeg doma u politikom odluivanju, odluio ii na izbore za donji dom i na taj nain zaraditi puni mandat od etiri godine i postati lan doma koji odluuje i pria, a ne kao lan gornjeg doma, koji samo pria a ni 0 emu ne odluuje. Ta ga je namjera i prisilila da ostavi riba renje na Kornatima i da, na jednu no, doe u Betinu. Ali, ko liko god bila presudna, namjera ga sama ovamo nije dovela. Pozivu se odazvao i zato to je veselica bila enska, a od mukaraca e, kako je pisalo u pozivu, biti samo odabrani. Tek se pred ulazom u pivnicu sjetio, i dobro da se na vrijeme sjetio, da nije poeljan i da bi, izlazei iz kabine ribarskog broda, onome tko nije udisao vonj te kabine mogao zadisati na frikinu. Kraj zida pivnice bio je parkiran crveni motor-kota s retrovizorom na dugakom drku, kako bi se u ogledalu 1 preko vozaeva ramena mogla odraziti slika onoga koji im dolazi odostraga. Pogleda se u tom retrovizoru, izvadi iz de pa plosnatu boicu miriljivog spreja marke Gianfranco Vene, poprska ovratnik koulje, lice i kosu, a onda u stranjem de pu hlaa potrai elji i, ogledajui se u retrovizoru lijevo, de sno, gore i dolje zaelja kosu na razdjeljak, koji je, jedva primjetan, iao desnim rubom tjemena. Spremi miris, spremi ealj, objema rukama istovremeno potegne rubove jakete na dolje, ogleda se jo jednom i jo jednom, pa krene prema vra tima pivnice, oran i za politiki govor i za udvaranje. Jedino nema cvijea u rukama! I njega bi imao, ali na Kornatima cvje ta samo smilje i kadulja, to se meu cvijee prikladno za ovu prigodu ne moe ubrojiti. Doao je na sam poetak. Svi su sjedili za svojim stolovima, neto pijuckali i ekali da ena u dnu pivnice s mikrofo nom u ruci otvori veselicu i to prije zavri, kako bi mogli nastaviti meusobni razgovor tamo gdje su stali. - eer na kraju! - rekla je ena u mikrofon i pokazala slobodnom rukom prema onome koji dolazi. - Evo nam i ime trbana! Tko je rekao da on nee doi! - naglasila je ona. -Pozdravite ga burnim pljeskom, djevojke! Koje to jeste i koje ste odavno izgubile djevianstvo!

Mjesto za njega bilo je rezervirano prije njegova dolaska, dok su ga oekivali da svaki as doe, ili je napravljeno dok su mu ene pljeskale, a on im zahvaljivao mahanjem desnom rukom. Sluajnosti nije moglo biti, jer slobodnih mjesta nije bilo. A smjeten je na dvosjed, postavljen bono prema prvom redu stolova. Mogao je, ne okreui se, istovremeno gledati i publiku u dvorani i ono to e se zbivati oko mikrofona. Mjesto za odabrane i pozvane! - Hildegarda Zavrtnik! Za vas Hilda! rekla mu je ena s kojom se i rukovao, a ne samo razmijenio naklon kao sa svim drugim enama. Morao se rukovati jer je s Hildom dijelio dvosjed, koji, vidio je to kad su oboje sjeli, i nije bio previe prostran. Ili je tako uzak napravljen, ili je prostran jednosjed koji je Hildina uviavnost prema trbanu uinila dvosjedom. ena je s mikrofonom ekala da se trban smjesti. Bujna crna kosa slina konjskoj grivi, oi koje se cakle i bijeli zubi uokvireni mesnatim usnama, odavali su enu koja se nieg ne odrie, neobuzdanu enu koja se sama nudi ako joj ne bude ponueno ono to je odabrala. Odavali su enu, to ne znai da pogled ne vara! Pokua li, znat e to je od to dvoje! Suprotno onoj s mikrofonom, kad ju je dobro pogledao od dijadema u kosi do ovratnika bluze, Hildegarda je imala ob lije koje nita ne kazuje, ili kazuje samo koliko i enolik ka men obrastao sivim liajevima. Ni prsa ene koja uz njega sjedi, pokrivene crnom svilom, ne obeavaju mnogo. Ali njena bedra, od ruba kratke suknje do koljena, osim hrvatskog, govore jo deset jezika. Govore savreno sve jezike koji se u ljetnim danima mogu uti na betinskim plaama. I u cazinskoj koli, koju su uspjeo zavravali i oni koji bi iz Knina doli s jedanaest jedinica, uila se pria o smrti Buridanova magarca, koji je, nevoljan, crknuo od gladi izmeu dva stoga sijena, jer se, traei soniji zalogaj, nije mogao odluiti iz kojeg stoga da jede suhe vlati trave. S odlukom prema kojem e stogu krenuti trban nee dugo ekati, ali je za sada, dok ne vidi to se nudi a to mu se priinja, odluku odgodio. Na stolu ispred Hildegarde i trbana stajala je fotokopija neega to nalikuje na povelju. Tekst je bio pisan rukom, starinskim krasopisom, a u potpisu teksta bilo je pod rednim brojevima, itljivim rukopisom i vlastorunim potpisom, nanizano pedeset enskih imena. Da bi dokument to vie sliio povelji, rubovi su mu bili ukraeni niscem od trokutia u crnoj boji. Tekst povelje, ako je povelja, nije bio dugaak i trban ga je lako proitao. Ispod nadnevka od sedamnaesti svibnja devedeset i prve pisalo je: Drage pijateljice, u ovim bremenitim, tunim i nadasve neizvjesnim vremenima potreban nam je optimizam i neto malo radosti. Oni e nam dati snagu da se suoimo s tekim danima koji dolaze. Zato vas pozivamo da nam se pridruite u namjeri da osnujemo drutvo oboavateljica epe Bevande, politiara kojeg smatramo pametnim, sposobnim i armantnim. Predlaemo vam da potpiete ovo pismo i time date pristanak na osnivanje drutva koje e se zvati Drutvo oboavateljica epe Bevande. Nakon sastavljanja konane liste utemeljiteljica drutva koje e se iriti lijepom naom, organizirat emo enski tulum i s njega poslati pozdravno pismo naem epi. - Poelo je to vrlo davno i od poetka je bilo vrlo ozbiljno - rekla je ona s mikrofonom. - Na je epe bio u Predsjed nitvu one stare drave. Gledali smo ga na televiziji kako se srano bori s onima u Beogradu. Sjednice su trajale po cijele noi, a on sam, kao lav, meu svim onim oholim Jugoslaveninama. Prijetili su mu smru, ali je on sve to izdrao i puno napravio za nas. Onda smo se okupile na ovom istom mjestu, tulumarile i poslale mu pismo podrke. I u goste smo ga pozvale! Ali, dok smo ekale da nam odgovori, poele su po Betini padati srpske granate i morale smo se prihvatiti preeg posla od pisanja pisama. Rat! Borba za opstanak! Nae je drutvo palo u zaborav, a i epe se pokliznuo i ispao iz politike. Bilo

nam je ao, ali to moe, koga nema bez njega se mora. Ali kad je na epe na ovim izborima za predsjednika ponovo uskrsnuo, odluile smo obnoviti rad naega drutva. I dalje ga smatramo najarmantnijim mukarcem meu politiarima. Strpljivo smo ekale deset godina da se ostvare nae prvobitne zamisli. Za to smo vrijeme malo i ostarjele, ali ni epe za sve te godine nije postao mlai. Godine nisu vane, vano je da se dobro dri on i da se dobro drimo mi - rekla je ona buj ne crne kose i predala mikrofon eni, koja je na svoje lice mo rala staviti dosta kozmetike da bi ga napravila licem koje neem slii. - Od svega mi je drai epin smijeak. A njegova inteli Magareve brige s kojeg e stoga jesti sijeno nije rijeio trban, nego jedan od stogova. Ona to je otvorila veselu veer epinih oboavateljica nije se sa trbanom dola ni upoznati, nego je, im su uvodne govorancije zavrene, otila za svoj stol, meu najglasniju grupu ena. S njima je veerala i s njima je, nakon veere, do jutra plesala s takvom estinom i strau da se s razlogom moglo posumnjati i u njenu zdravu pamet i u njenu seksualnu normalnost. trbanu je ostao samo jedan stog, Hildegarda, koja do pasa ne obeava bogzna to, ali od pasa nanie, od ruba minice do koljena, i od koljena do glenjeva, obeava sve to moe poeljeti. Zbog te ivodajnosti njenih bedara, trban je najvei dio veeri, i dok su sjedili i dok su plesali, gledao ta bedra, a da sebe, ni dok je promatrao ni kad je tulum zavrio, nije upi tao kako mu to gledanje nije dosadilo. Promatrajui to udo od bedara, trban je njeno tijelo podijelio na dva dijela. Na skromni, suhoparni, hladni dio iznad pasa i na razbludni, raskoni i zamamni dio ispod pasa. Ali, da je bio pronicaviji, da gimnaziju nije morao zavriti u Cazinu, mogao je zapaziti da je ta ena i u duhovnom smislu po dijeljena na dva dijela. Na dio koji se daje, i na dio koji uzima! - Pripada li ti epinoj sranci Put u Europu? - upitao je trban Hildu u poodmaklo doba noi, kad su otplesali dese tak plesova i popili prvu litru vina. - Ne! Ali ni ove ene ne pripadaju epinoj stranci. One su izvanstranake epine oboavateljice. Ja sam ih potaknula da obnove rad svog drutva, i ja sam ih savjetovala da se u epi nu stranku ne ulanjuju - odgovorila je Hilda. gencija i duhovitost najprije me bace na koljena, da se poklo nim, a onda me izvrnu nauznak da izvrim odredbu iz naeg statuta, koji mora i dalje ostati naa tajna. Cure, i inae su mi slabost bradati mukarci, ali kad vidim epinu bradu i zamis lim da me po vratu eka, poludim! Vritim! U koi ne mogu ostati! Pucam! Cijepam se! - rekla je oboavateljica epe i kozmetikih sredstava. Uz smijeh i pljesak, mikrofon je pre dala eni vitka stasa, plavoj, u bijeloj haljini, koja je nalikovala na klas smilja. Moda su joj stoga dovikivali: - Ajde ti, Smiljka! - epe na neposredni, duhoviti, zanimljivi i britki, doi k nama, doi u veselo drutvo tvojih oboavateljica - rekla je Smiljka. - Imamo svoj brod, dali smo ga u kver na minkanje. Nabavili smo velik rotilj. U luci e te doekati limena glazba. Plovit emo i loviti ribu po Kornatima. Nee ti trebati tjelesni uvari pored pedeset tvojih oboavateljica. Ako, moda, ne eli da te uvari od nas uvaju! A ne oekuje! Ti e taj izlet podnijeti sa sebi svojstvenom duhovitou, leernou i ar mom - zavrila je Smiljka i stavila mikrofon u dra, to je znailo da je radni dio tuluma zavren. Poinje veera, pjesma i ples! Prstima obiju ruku gladila je rub svoje kratke suknje koji je iao preko bedara i bio blie preponama nego koljenima. - Onda si i ti izvan stranke? - pokuavao je trban rais titi s tom Hildinom stranakom pripadnou.

- Nisam! - odgovorila je Hilda. - Ja sam ovo! - rekla je i zavrnula rub suknje koji je s unutarnje strane imao podstavu od umjetne svile jarkocrvene boje. Ispod te podstave, koja je bila namrekana dok je Hilda nije rastegnula, nalazio se lastik ija je svrha bila da se sukno suknje ne proiri kad ga bedra u pokretu napnu, i da ga vrate na istu irinu i dre priljubljena uz tijelo kad se bedra stisnu. Bez tog lastika ispod crvene podstave, koja je Hildi posluila za stranaku identifikaciju, snana bi Hildina bedra rub suknje izobliila za jednu veer. - Crvena boja! Ti si onda eSPeovka! - rekao je trban s prizvukom lane zauenosti. - Otkada? - Oduvijek! Samo sam pred izbore oivila svoje djelovanje. Rodom sam iz Betine. Znala sam za ovo veselo drutvo epinih oboavateljica i potaknula sam njegovo oivljavanje. Nastavljamo dalje? Po svim e se mjestima osnovati drutva epinih oboavateljica. Zar veeras niste doivjeli ugoaj mog politikog djelovanja? - rekla je Hildegarda. Ono to je dotad jednom ili drugom rukom povremeno inila, sad je poela initi objema rukama. Jagodicama prstiju jedne i druge ruke prelazila je preko bedara od koljena do izvrnutog ruba suknje. Kad bi jagodicama pomilovala crvenu boju podstave, ispod koje je lastik to ne doputa da se suknja rastegne, vraala bi se preko bedara objeruke do koljena. Njih bi dlanovima obgrlila. trban, koji je itav ivot, tako mu se bar inilo, sanjao ta bedra, sad je imao priliku vidjeti kako se ta bedra maze s dlanovima ruku i jagodicama prstiju one koja je vlasnik tih bedara. Bio je obuzet slasnom omamom koja je budunost pretvorila u snovitu bajku. Mjesto zbivanja te bajke bilo je u nekom bezimenom hotelu, u nekom dalekom gradu. - S kojim ciljem sve to? - upitao je. - Drugo mjesto na listiu! - odgovorila je Hildegarda. - Nita manje? - Moglo bi i tree, ali se ne bih htjela odvojiti od tebe. A ti e sigurno biti na prvom mjestu! Htjela bih da udruimo snage. - Mnogo trai! A to prua? - uo si da veselo drutvo epinih oboavateljica ima taj ni statut. Meni je poznat. Kad se naem na drugom mjestu, odmah iza tebe, taj u ti statut pokazati. Nas emo ga dvoje usvojiti, samo za sebe. I postupit emo prema statutarnim od redbama - rekla je Hildegarda, pogledala ga u oi i prestala maziti bedra. - A dotad da radimo naslijepo? Bez statuta? - i dalje je pitao. - Tako nekako! Ali ne posve! Na tom drugom mjestu, od mah iza tebe, netko mora biti. Bolje ti je na to mjesto uvrstiti mene i nadati se primjeni statuta epinih oboavateljica, nego uvrstiti nekoga drugoga i ne nadati se niemu. - To si veeras smislila? - Ma daj! Tko je u jednu veer smislio i ostvario genijalnu zamisao! I tko ti kae da je ovoj zamisli kraj? Teko mi je rei to je meni Mijo ermek od koga sam uo sve to znam o Hildegardi Zavrtnik. Neko smo vrijeme pohaali istu srednju kolu, neko smo vrijeme stanovali u susjedstvu i neko smo vrijeme radili na istoj koli. Izmeu toga, izmeu zajednikog pohaanja iste kole, bliskog susjedstva i radnog mjesta, kad bismo se viali esto, bili smo daleki jedan od drugoga i ne bismo se viali po nekoliko godina, a i kad bismo se vidjeli, u razgovoru se ne bismo predugo zadrali. Ni bliski nikad nismo bili, ali smo se ipak jedan drugome povjeravali. Nismo se ni druili ni prijateljevali, ali se nikad nismo ni svaali, ak ni porjekali. Nisam imao potrebe od drugih sluati traeve o njegovu ivotu, ali sam iz njegovih usta paljivo sluao sve

to bi mi sam kazao. Najvjerojatnije o njemu i ne znam mnogo, ali kad se radi o njegovoj vezi s Hildegardom Zavrtnik, ini mi se da znam sve to se ima znati. ak i vie nego bi se smjelo znati, ako eli znati punu istinu. Jer, to se dogaalo? Mnogo znanja o vezi jednog mukarca i jedne ene, mnogo sitnih pojedinosti, znade skriti punu istinu. Istinu nadomjeste sitnice i vidici se zamute! Nisam mogao ne znati Mijinu djevojku, a potom suprugu, Nelu vigir, bila mi je uenica u gimnaziji, kao i njemu. A kad je kolu zavrila i otila na studij njemakog jezika, susretao bih je u njegovu drutvu i s njima se zadravao u kraem razgovoru. Kad se s njom odluio vjenati, pri nekoliko susre ta, uporno me pitao da mu kaem to, kao njen profesor, o njoj mislim. Nisam lud da zaljubljenu ovjeku, komu je mrena prekrila oba oka pa na voljenoj eni vidi to drugi ne vide a ne vidi to drugi vide, na oima izvrim operativni zahvat skida nja one mrene nakon ega e vidjeti to i drugi vide! Meu ostalim, i ono to je mene od te Nele vigir uvijek odbijalo. Osim toga, mrenu o kojoj se radi, dok se zaljubljeni ne odljubi, nemogue je bilo kojim operativnim zahvatom skinuti. Zato sam i na njegovo provokativno pitanje zato je ja u razredu nisam gledao dobrohotnim okom, ostao gluh kao top. Kad je to pitanje tri puta ponovio i probio mi ep na usnom otvoru, dao sam mu nemut odgovor. Dobra je, nije loa! Odgovorio sam tako i da mnogo ne slaem i da on moj odgovor doivi kao potvrdu onoga to bi od mene elio uti. - Zna - rekao mi je kad je Nela vigir diplomirala - po nudio sam joj enidbu. Ja imam stan, ona bi dobila mjesto korespondenta u Tankerskoj plovidbi. I to hoe bolje! A ona mi kae da bi htjela otii u Njemaku, da malo usavri jezik. Ma lo e pomoi njeni roditelji, malo ja! Je li da je dobro da usavr i jezik u Njemakoj? to ti misli? - Dobro je, ali... - i tu sam se ugrizao za jezik. U nastavku onoga to sam zaustio rei nalazio se razlog moga odbojnog dranja prema Neli vigir. Kako u mu kazati: Pazi, kad ti gleda ravno u oi i kad je najumiljatija, slagat e ti i, obmane li te, neto e ti uzeti. - to ali! to si htio rei? - Kasni li s brakom, kasni i sa raanjem djece. A staro oinstvo ne elim ni djeci ni oevima - rekao sam. Nela je otila u Njemaku i vratila se nakon godine dana. Dobila je mjesto korespondenta i uzeli su se. Namjestila je stan po svom ukusu, do kraja osmiljen u inozemstvu. Zanijela je i rodila sina. Mijo me pitao mislim li da je dobro to je godinu dana provela na usavravanju jezika, a ja sam mu odgovorio da je to bio dobar potez. ak i vrlo dobar! - Ne spavam ja vie u bijelim plahtama - pohvalio mi se Mijo ermek. - Nela je sve bijele plahte skinula s kreveta, iz vadila iz ormara, oprala, ispeglala i poslala mojoj majci. A ku pila je plahte, onako, crvenkaste! Ona kae, plahte boje mesa! Jesi li to uo, te plahte boje mesa? - Nisam! - priznajem. Nisam ni ja! Ali Nela kae da u Njemakoj u tim plahta ma spavaju svi mladi parovi. Da djeluju seksi! I da zna, ima pravo! Djeluju! Samo ljubav mora voditi na punoj svjetlosti. Ni u mraku ni u polumraku! Nee ona! I da zna, nije loe. To s plahtama boje mesa na punom osvjetljenju! A ti to ne radi? - Ne! Moja jedva pristaje i na polumrak. A tu ti je boja plahte nevana - rekao sam mu. Prola je puna godina dana od obznane plahte boje mesa, kad mi je ermek obznanio jo jednu novotariju Nele vigir. Moja e darovita uenica, ini se, svu svoju darovitost upotrijebiti u ljubavno novotarstvo! - U spavaoj je sobi uz etiri zida postavila etiri velika ogledala. Krevet vie ne stoji uza zid nego na sredini sobe, sam. Ja kaem, kao aerodrom! Ona me ispravlja, kao jebodrom! to god na krevetu radimo, odraava se u ta etiri ogle dala. Na koju se god stranu okrenuo, vidjet e sebe i nju. I da zna, nije loe! Djeluje! Poveava uitak! Dobro, neka joj bude,

nije ni meni loe! Ali, Bog je ubio, hoe da stavi jo jedno ogledalo. Najvee! Na strop! Ma kud e na strop? I ona etiri uza zid izazivaju radoznalost onih koji nam dolaze u goste. emu toliko ogledala? Kakvu e tek radoznalost izazivati ogledalo na stropu! Da, to se nje tie to e drugi rei! I stavila ga! I da zna, nije loe! Ide! Sad se vidimo i kad gledamo u strop. to ti misli o tome? upitao me. - Ne mislim ja o tome nita! - rekao sam. - Ne misli i ti, kad zna koliko je to korisno, staviti u spa vau sobu bar jo jedno ogledalo? Rekao sam ti da moja ni polumrak ne podnosi. Pa to e mi onda ogledalo? - Da, znam je! Konzervativna je Veronika - kae Mijo za moju suprugu. Prola je jo jedna godina. Sigurno je da su sva stabla is pod kore odebljala za jedan god, a jesu li svi ljudi, poueni jednogodinjim iskustvom, postali umniji, nije sigurno. Iako je u veini sluajeva mogue! - Ma, zna to radi ona moja ludaa! - rekao mi je Mijo ermek pri novom susretu. - Svako jutro u svojoj kancelariji, uz prvu jutarnju kavu, pria kolegicama kako smo protekle noi vodili ljubav. Kolegice kau kolegama to su uli u Nelinu uredu, pa itava Tankerska plovidba zna sve o plahtama boje mesa, o ogledalima i svim pozama koje smo iskuali. Ma, dobro, Sebastijane, reci mi je li to normalno? - pita me Mijo. - to da ti kaem! uo sam da je u voenju ljubavi sve normalno to se ljubavnicima dopada, i to nije nasilje nad jednim od partnera - odgovorio sam. - Ali, kako e veeras voditi ljubav kad zna da e to sut - Moja Veronika to ne radi! Kad ja s njom samom, u etiri oka, spomenem kako je bilo ili kako moe biti, ona se na mene izdere: uti! To je stvar da se radi, a ne da se o njoj pria rekao sam i to se Miji jako svidjelo. I to je potvrdilo njegovu spoznaju da je njegova Nela - ona moja ludaa. I opet je proteklo neko vrijeme, godina, godina i pol, ne sjeam se, i opet sam se naao s Mijom. Pamtim samo da je bila jesen, kad u lov dolaze talijanski lovci. - Zamisli to mi radi ona moja ludaa - zapoeo je u rit mu tanga i nastavio s rijeima tubalice. - Dovela mi je u kuu talijanskog lovca, najela ga i pozvala u krevet mene i njega. Vrisnuo sam, a ona mi kae: Nemoj rei da te nisam zvala! Ako nee, ostani u kuhinji, a u spavau sobu idemo ja i on. Ti malo poekaj, ili izai proetati se. Pred veer emo sve troje otii njegovim autom nekud na veeru. Poslao sam je zna kud! I misli da je odustala od onoga to je naumila? Nije. Lo vac mi se uselio u kuu, meu plahte boje mesa i ogleda se u mojim ogledalima. Reci mi, Sebastijane, je li to normalno? - Teko mi je rei! Za koga je normalno, to je normalno! Za koga je nenormalno, to je nenormalno! Odlui sam! rekao sam. - Ve sam odluio, i ve sam odluku proveo u djelo. Osta vio sam joj stan, morao sam, dijete je s njom, a ja sam se prese lio k roditeljima. Nismo se mnogo svaali. Puklo, i nita! U njene plahte boje mesa vie neu lei. Volim maloga, morao sam joj prepustiti stan. Njoj e Tankerska plovidba dodijeliti jednosobni stan, pa u se ja u njega useliti. Lijepo smo se do govorili. Eno njoj njeni lovci, a ja sam ponovo naao svoj mir. Jesam li dobro postupio, Sebastijane? - Jesi! Kao uvijek, i ovoga puta ima pravo - rekao sam mu i obradovao ga. A to mi je, tako mi Bog pomogao, i bila namjera. Radosna ini radosnijim, tuna ne rastuuj vie nego je tuan! ra sve biti ispriano enama Tankerske plovidbe, koje e to is priati moreplovcima, a oni raznijeti po morima itava svije ta? Kako i kad ti pomau ogledala i plahte boje mesa? Radi li to jo ijedna ena? Radi li to tvoja Veronika?

Ne znam koliko je godina ermek ivio kao samac u novom jednosobnom stanu. Ne znam koliko je ena, i je li ijednu, ugostio u svom gnijezdu. Ne znam o tom inenjeru strojarstva nita za sve te godine osim da je od honorarnog nastavnika tehnikog odgoja postao nastavnik sa stalnim radnim mjestom i, kako sam od njega uo, da na nastavnikom poslu zasniva svoju bu dunost. Kad bi me sam upitao neka pogodim zato je to uinio, znao bih pogoditi, ali mu toan odgovor ne bih dao. Cio niz godina kraj me kolske godine ne bi zatjecao u koli. Zaraivao sam piui prie i u koli sam radio samo pola radnog vremena i zaraivao pola nastavnike plae. Svoju bih obvezu nastavnih sati odradio ve u travnju, pa bih otiao u planinu, proveo tamo itavo ljeto i na jesen, pred poetak nove kolske godine, ponovo otvorio vrata zbornice. Ne znam u kojoj je to godini ermekova samovanja bilo, to sam ve naveo, ali znam da sam ga naao sretna i presretna kao da je, nakon dugih godina igranja lutrije, dobio glavni zgoditak. - Zaljubio sam se - rekao mi je sijevajui oima, jedino za brinut hou li u toj banalnoj izreci otkriti svu dubinu njegova zanosa i sree. - Zaljubio sam se do uiju. - Je li?! - i zaudio sam se i odobrio mu to je prekinuo ljubavni post. - Jesam! - rekao je blaeno. -1 to do uiju! - rekao sam i upozorio ga: - To je bolje ne go da si se zaljubio do pojasa. Ali te upozoravam da oi, nos i usta dri iznad razine te ljubavne poplave. Ve si se jednom guio, nemoj se ponovo guiti. Ovoga bi puta mogao ostati i bez jednosobnog stana! - Ima pravo! Ne bi mi se to smjelo dogoditi. Ali to mo gu, volim je! I ti bi je volio da se u tebe zaljubila. Nisam ja kao ti. Nisam tako hladan. Ja sam zaljubljiv. To mene ubija! - I tko ti je ta ljepotica? - Sirnica Huljev! Zna je, predavao si joj. - Ona iz etvrtog be? -Ona! O Sirnici Huljev u zbornici se prialo da ima najbolje noge i u svom razredu i u koli. Ja te noge nisam nikad pogledao ni ispod klupe ni na hodniku. Ne to ne bih gledao noge, nego to prije nogu pogledam lice, pa, ako mi se ono ne dopadne, ne gledam ni noge. To Miji nisam smio rei i pustio sam ga da mi ispria kako su te noge, meu tolikima koji su ih gledali i eljeli se meu njima nai, obgrlile ba njega. to se Miji ermeku dogodilo sa Sirnicom Huljev nije nita posebno, nije nita to se ne bi dogodilo svakom mla dom nastavniku i svakoj mladoj nastavnici u zavrnim razredima, na kraju kolske godine, na maturalnom plesu ili akoj ekskurziji. Da im uenik ili uenica izjave ljubav! Po vie puta! Iz godine u godinu, i u jednoj godini u vie razreda! Dogodilo, oni se nasmijali, bilo im drago da su voljeni i da u oima mladih izgledaju mladi i voljeni. Ponudu bi ljubazno odbili, uz trajnu dobrohotnost prema onoj ili onome kojima su, na alost, morali dati koaricu. Dok sam ermeka sluao priati kako mu je na matural noj veeri, u hotelu Pinija, pred jutro i razlaz, prila Sirnica Huljev i rekla da ga voli, da od hotela do grada eli ii njegovim kolima i da je spremna na sve, ne samo za veeras nego za itav ivot, i u dobru i u zlu, ja mu, u skladu sa svojim naelnim odnosom prema njegovim ljubavnim jadima i radostima, nisam mogao rei kako mi je ta pria odavno poznata, i kako sam je i sam u vie navrata doivio. Jer, kad bih mu rekao da je to prilino esta pojava, grdno bih ga razoarao. Naime, on je svoju priu priao tako kao da se ona njemu jedinom dogodila, bilo kada i bilo gdje, i da bi odbijanje imiine ljubavi bilo svetogre. Kako odbiti ono to ti se dogaa samo u snovima? Da ti uenica s najljepim nogama u koli za vonju od hotela do grada ponudi sve to poeli? Kako odbiti takvu ponudu kad

si bez brane obveze? Kad ti nitko nee rei da zlorabi nezrelost? Ti si ledian, a ona je djevojka s ispitom zrelosti i tu zamjerke nema. Ni jednom Miji ermeku nisam rastjerivao ispred oiju snovite zakljuke i maglovita predvianja, pa zato bih to inio sada, kad za to ima malo opipljivih razloga? Ima li ikakva smisla gasiti neiji plamen sree, iako ti se ini varljivim, ako ga ne zna ili nema ime nadomjestiti? Sirnica je ve kod Pinije sjela na stranje sjedalo. Odbila je sjesti na mjesto uz vozaa, s obrazloenjem da je uvijek bolje izabrati zaklon nego se izlagati pogledima bez potrebe. Na putu do Kozina oboje su se sloili, potujui to pravilo o zaklonu, da e put do grada biti prekratak za prvi sastanak i, ako se ne ele zadrati na nekom od gradskih parkiralita, ispod svjetla gradske rasvjete, bilo bi dobro da skrenu s ceste putom prema moru i da se tu na nekom skrovitom mjestu zaustave. Nali su ledinu ispod pinije i parkirali se. Sirnica je svog nas tavnika prvi put pozvala imenom i rekla mu da prijee na sjedalo do nje. Samo to je sjeo na stranje sjedalo, ona je sa svog mjesta ustala. Ionako kratku suknju jo je vie podigla i preko njegove obje noge prebacila jednu svoju. Tako mu je objahala koljena, a potom se s oba bedra primaknula njegovim preponama. Najzad ga je poljubila u usta i rekla: - Sad si moj! Da zna koliko dugo sanjam o ovom trenut ku! Da ti sjednem na koljena i da te zagrlim! Gledajui je to radi, dodirujui joj s oba dlana oba bedra, osjeajui dodir njenih vlanih usana na svojim usnama i drakanje pramenja njene kose po svom licu, ermek je kroz prednje staklo i rijetko pinijino granje vidio zvijezde na obzoru, a ispod zvijezda sebe kao anela koji plovi zajedno s bijelim oblaiima. - A da zna, rei u ti u povjerenju, nisam joj prvi - rekao mi je s prizvukom radosti to je tome tako. Obino se tom ot kriu mukarci ne vesele. Veseli li se on tome stoga to mu je te noi stranje sjedalo ostalo neobiljeeno, a to bi se vidjelo 268 ....._ jer su mu navlake na sjedalima bijele, ili zbog toga to ga ne mora pei savjest da je, moda, iskoristio jednononu slabost nezrele djevojke, odvezao je u umarak i oduzeo joj nevinost, dragocjeni miraz koji enama, ponekad, uvruje branu zajednicu? - To nije vano! Danas te stvari neke djevojke rano poinju - rekao sam da mu veselje uinim jo veim. - Glavno je da ti bude posljednji. - Vraji si! Bocka me! Tko zna tko e njoj biti posljednji! rekao je shvaajui moju aoku. - uj, meni je sada dobro. Zato brinuti o onome to dolazi? U velikoj zgradi, vojarni iz doba Austrougarske Carevine, koja je za potrebe kole proirivana, dograivana i preinaavana, radile su dvije gimnazije, ekonomska i obrtnika kola. Od te je godine ermek radio u sve etiri. U matinoj je gimnaziji imao punu satnicu, a u preostale je tri kole imao po nekoliko honorarnih sati, one koje bi dobio na natjeaju i one koje bi izmolio od ravnatelja. Imao je vie honorarnih sati nego sati u obveznoj satnici. Radio je od jutra do mraka, svaki dan osim subote i, kao i svi ostali, nedjelje. Sabijanje tolikog broja sati samo u pet dana da bi subotu mogao imati slobodnu, pretvorilo ga je u trkaa po hodnicima i stubitu goleme zgradurine. Trkaa od jedne do druge kole i od jednog do drugog razreda. - Moram uriti! Zakasnit u! Imam ti neto rei. Drugi put, sad nemam vremena - govorio bi mi kad bih ga koji put, rijetko, jer je mene u koli bilo sve manje, susreo kako s dnevnikom i knjigama ispod pazuha jurca s jednog na drugi kraj, od jednih do drugih vrata etiriju kola pod istim krovom. Kad sam ga jednom, pred proljee, u toj vjeitoj trci za honorarnom zaradom susreo na mostu koji vee grad na kopnu s dijelom grada na poluotoku i morao s njim propjeaiti put

do kole, ukazala se prilika da mi kae ono to mi je odavno imao rei, ali od silne trke nije imao kada. Ne samo da mi je na tom putu od mosta do ulaza u kolsku zgradu, kad sam ja jednim stepenicama otiao u svoju a on drugima u svoju kolu, ispriao to mi je imao ispriati, nego mi je tu priu i ponovio toliko puta koliko je bilo vremena da je ponovi. Ponavljao bi je i dalje da se nismo rastali. Ne znam to je bilo s njim, ali ja sam poelio da se uskoro ne vidimo, ne u takvoj poziciji da od njega ne mogu pobjei, kako ponavljanje iste prie ne bih i dalje morao sluati. Stekao sam dojam da on vie ni o emu ne zna govoriti nego o tome, pa sam se pitao uspijeva li se na kolskim satovi ma svladati i o tomu ne govoriti? Valjda uspijeva! tovie, vjerovao sam da uspijeva, jer je bio radin i savjestan nastavnik. I ba zato to mu uspijeva, ono vrijeme to mu preostane u pet dana tjedna dok radi, itavu subotu i nedjelju samo o tome govori, samo na to misli, samo to ivi. A to to mi je imao kazati, kazao i mnogo puta ponovio sastojalo se od dva dijela. Od planova za sretnu budunost i od opisa njihova sadanjeg gnijezda i problemia koji se u njem tu i tamo izlegu. Planove u njemu prepustiti, da ih i ov dje ponovi kako ih je meni ponavljao, a ljubavno u gnijezdo sam opisati, jer on to nije znao nego u natuknicama, iz ega bi se, kad bih mu to i ovdje dopustio, malo to razumjelo. - Moja je Sirnica upisala pravo na splitskom sveuilitu -rekao mi je ne stavljajui sluajno na poetak prie rije moja. - Dobra je uenica, ii e to njoj, etiri godine i gotovo! A roditelji su joj siromani, neto ribarenja, neto maslina, slaba zarada! A opet su joj voljni pomoi. I tu moram priskoiti ja. A ti zna kakve su nam plae! Dam li njoj, nemam ja. I onda honorarim. Nije mi lako, ali u izdrati. A zna, nije ona od malih zahtjeva! Voli se obui, a i ja je volim vidjeti dobro obuenu. Ne troi mnogo na izlaske, skromna je, a opet, ne moe vjeno sjediti u kui - i time bi sadraj planova za sretnu budunost bio iscrpljen. 970 L

im bi ga iscrpao, vraao bi se na poetak, da je njegova Sirnica upisala pravo, da je dobra uenica, da joj mora pomoi i da mu s nastavnikom plaom nije lako pokriti sve trokove, ali e etiri godine izdrati. Tada e ona zavriti studije, i tada e se vjenati. Do kraja e ivota biti jedno drugome zahvalni, ona njemu to ju je kolovao, on njoj to mu je poklonila ari svoje mladosti, posebice drai najljepih nogu u koli. A ljubavno su gnijezdo, dok je studirala a on honorario, od petka uveer do nedjeljenog otpodneva, savili u selu Marini. Ono nije na sredini puta izmeu Zadra i Splita, ono je blie Splitu. A to je i pravedno, jer ona do gnijezda dolazi autobusom, a on svojim polovnim spaekom. Nisu Marinu izabrali zbog romantinosti sela i kue u kojoj je gnijezdo svijeno, na to bi se s pravom moglo pomisliti kad se pogleda selo i kua, nego zbog toga to su u Marini smjetaj i prehrana izvan turi stike sezone bili jeftiniji od smjetaja i prehrane u gradskim hotelima. Negdje u drugoj polovici petnaestog stoljea, da obrane svoje posjede i ljude koji su ih obraivali, trogirski su biskupi na otoiu u dnu uvale dali od ljuta kamena sagraditi etvrtastu kulu. Imala je prizemlje, tri kata, krunite na konzolama, u krunitu jo jedan kat i prostorije u potkrovlju. Drvenarija je u kuli gnjila i zamjenjivana drugom, ali zidovi od ljuta kamena, uvaljena u ivo vapno, nikada nisu popustili. U najnovije vrijeme, kad je uz obalu prola magistrala i dovela turiste, otoi je spojen s kopnom, a kula je pretvorena u neto izmeu hotela i krme. Krma je bila u prizemlju i na prvom katu, a spavae sobe na ostalim katovima i u potkrovlju krunita. Njih je dvoje izabralo potkrovlje, sobu koja gleda na magistralu i na more u uvali. Ljubavno je gnijezdo, prema tome, bilo na visini koju odaberu orlovi za svoje gnijezdo. U timoru, ako netko pamti stihove Oro gnijezdo vrh timora vije, jer slobode u ravnici nije. Kako se ivjelo u tom gnijezdu ispod krova kule u Marini, to se blagovalo, o emu se razgovaralo, Mijo ermek nije mi 071

mnogo priao. Tek da su vodili ljubav na sve naine i da mu se svaki vikend pretvarao u putovanje kroz rascvale oleandre, kakvi se mogu vidjeti uz cestu kad ulazi u Marinu. I tek da su razgovarali o ispitima, jesu li teki i hoe li oistiti godinu, a posebice kad se moe oekivati kraj njena studiranja, zaposlenje, vjenanje i mirni brani ivot. Samo jednom, na etvrtoj godini imiina studija, kad je kraj studiranja bio izvjestan a enidba nadohvat ruke, iz ermekovih sam usta doznao za bizarnu pojedinost iz gnijezda u potkrovlju kamene kule. - Neto bih te pitao - rekao mi je ermek. - Obeaj mi da e biti ozbiljan i da e mi odgovoriti bez zafrkancije. Ti svata zna, i kad hoe, kad se ne zeza, moe na svako pi tanje dati pametan odgovor. - Obeavam da u biti ozbiljan, a hou li dati pametan od govor, ne mogu obeati, jer ne znam hou li na tvoje pitanje dati bilo kakav odgovor. - Ona moja luda voli voditi ljubav daleko vie od mene. Nisam ni ja za baciti, ali je ona mlaa. Radi sve to joj padne na pamet! Sluili smo se prirunicima i sve isprobavali. Pusti, bilo je tu akrobacija da vrat slomi. Sve ona iskuava, sve ona meni doputa, ali jedno nikako ne doputa. Ne da mi da joj diram sise. Ni prstima ni usnama! Nema velike sise, ima male kao u mukarca, ali ih dodirnuti ne da. Ljuti se i na pokuaj! Ja joj kaem da ostane u prsluku, pa ih neu dodirivati, ali ona na to ne pristaje. Zna li ti to je to? - upitao je i ostao za gledan u mene zateena tom doista rijetkom pojavom. - Ne znam! - rekao sam najozbiljnije i toliko mudro koli ko u neznanje mudrosti moe stati. - Koliko je meni poznato, veina ljubavnih igara sa sisama poinje, a ta tvoja sise ne da dirati ni na poetku, ni u sredini, ni na kraju. udno! - I ja mislim da je udno! Zato te i pitam! I ne zna? - Ne znam! - Kad ne zna ni ti, ostaje da se eka i vidi to e iz toga biti. 272 _ U ljetnim danima, kad grad preplave turisti i njihova vozila, teko je nai ikakvo mjesto za parkiranje. A nai mjesto u hladovini znaju samo oni, ako imaju sreu i drugi ih ne preteknu, koji dobro znaju i gdje se mjesto moe nai i nad kojim mjestom visoka stabla ire svoje granje. Da na povratku iz grada kui ne bih sjeo u vrela kola i preznojavao se u vonji, tu sam hladovinu pronalazio u kolskom dvoritu ispod lovorovih i kostjelovih stabala. Iziao sam iz kola i naletio na Miju ermeka, koji je odlazio iz kole, vjerojatno s nekog honorarno plaenog ispita. Za razgovor je od kole do gradskih vrata bilo vremena. - Ona je moja zavrila studij. S odlinim! Ne moe njoj to promai! Prva! I sad joj traim mjesto. Pripravnice! Ako moe plaeno, a ako ne moe, onda u je ja i na pripravnikom sta u uzdravati. to drugo mogu? Moja je! Moda se u tijeku pripravnikog staa i vjenamo. Ne stanuje kod roditelja, sta nuje sa mnom. Pravi mu i ena! Ja kuham. Neka se odmori od ispita! A onaj u unutranjim poslovima, zna, onaj to ga ti ne voli... Koga ja to ne volim? - pitam ga i prekidam. - Ma onaj to progoni nacionaliste! A ti si nacionalist! Ma nisi ti nacionalist, znam ja tebe, ali kau da jesi. Ne mora ga ni voljeti, on to ne zasluuje. Gad oficirski! Ali ga ja radi nje moram moliti! Razgovarao sam s njim, bio je ljubazan, i rekao je da ona moja luda doe na razgovor. Pa, tako, vidjet emo, ii e na razgovor im je taj pozove. - Jesi li mu dao njenu sliku da je vidi prije nego je pozove? - Ajde k vragu! Ti uvijek bocka. A da zna, i mogao sam! Trznuo bi! Iako tu ne moe biti nita. On ima zgodnu enu i dvoje djece. Iz Negotina ih je doveo kad je ovamo doao. - Progoniti nacionaliste - ubacio sam. - Jest! Ali, i on je odavde, iz Ervenika! Imao je pravo na povratak.

- Slaem se s tobom. Nije to faca u koju bi se Sirnica mog la zagledati - kaem mu. - Je li da nije? To me ne brine. Nego, navalila i hoe da promijeni ime. I sve dokumente da preimenuje. Da nestane Sirnice iz njenih dokumenata i iz njena ivota. Kae da su joj nadjenuli najrunije ime, da ga se srami i da ga se uvijek sra mila. Da su joj bar dali ime Stoija, kako je majka predlagala, to je jo runije od Sirnice, sad bi ga mogla prevesti u Anasta ziju, kako je pravo ime Svetoj Stoiji, i bilo bi podnoljivo. Ali zvati se Sirnica u ovom kraju, gdje majmune zovu imijama, moe nositi samo neka seljanka iz Babina Duba. Kae mi da mnogi mijenjaju imena i prezimena. Ako ne vjerujem, neka pogledam u slubene novine! Hrpa promijenjenih imena i prezimena. Zna, nisam za promjenu! Draga mi je i ona i nje no ime. Ludaa! Kako e je od sada zvati otac, majka, prijatelji, znanci? Lako je za mene! Zna to mi kae? Kad promijeni ime, svima e, pojedinano, rei kako je od sada moraju ime novati. Ako je ne posluaju, tolerirat e pogreku neko vrije me, ali uporno grijeenje nee tolerirati. Prekinut e odnose sa svima koji je ne budu htjeli zvati novim imenom. Prekinut e i s roditeljima. to mi preostaje? Pristao sam. Ali sam je molio da to ne ini prije vjenanja. Onda e mijenjati prezime, pa ne ka promijeni i ime. Ne pristaje! Odmah! I sad na tome radi. Ja mislim da e na razgovor kod onoga tek kad dobije novo ime. - Zna li bar koje e to ime biti? Da se pone na njega pri vikavati! - Kako ne bih znao! Nije to bilo koje ime, nego jedno jedi no, Hildegard, Hildegarda, Hilda! Ve godinu dana nee da vodi ljubav sa mnom ako je po itav dan, i dok se grlimo, ne zovem Hilda. to se mog privikavanja tie, ja vie sa imicom ne grijeim. Ali joj kaem: Bog te ubio, kako e na to privik nuti sve ostale? Svi zaljubljeni, dok vode ljubav, meu so bom izmjenjuju mazna imena, ali nitko tim maznim imenom ne zamjenjuje svoje krsno ime. Uzalud! Kae da je tepanja do sta. Hildegarda mora i u dokumentima zamijeniti Sirnicu! - A to joj se ta Hildegarda dopada? Kad ve mijenja, ima i ljepih imena! - E, ba sam te to htio pitati. Ti ita svakog vraga. Znade li togod o toj Hildegardi. Ona mi kae da znade priu o eni koja se zvala Hildegarda. Da joj se pria svidjela, da e biti kakva je bila i junakinja te prie. A kad je molim da mi priu ispria, nee, kae da to ostaje tajna. Da e je ispriati samo onome za koga se uda. I meni, kad se za mene uda! Do tada moram biti strpljiv i privikavati se na njeno novo ime. I zavo ljeti ga! Da zna, i volim ga! Hilda, Hildegarda, Hildegard! A volio bih ga i vie kad bih znao tu priu. Daj, Sebastijane, pog ledaj, pa ako je pronae, javi mi se - rekao je na rastanku pred gradskim vratima. U te sam vrue dane itao srednjovjekovne legende, kratke prie, ono to se zvalo prilikama i upotrebljavalo za pouku puka na misama i u svakoj drugoj prigodi. Na glagoljici, na bosanici, na jeziku i pismu prije Gajevih pravopisnih reformi! Pisane na tom jeziku i tim pismima, koliko god bile kratke, prilike se itaju dugo, ali se dugo i pamte. Meu prilikama to ih je objavio filolog Rudolf Strohal, koji je prouavao glagoljsku knjievnost, naao sam i priu o rimskoj carici Hildegardi. Nju je, kako pie u pristupnom dijelu teksta same prie, u svom djelu udesa Blaene Djevice Marije zabiljeio Hilarion Gaparoti. On ju je pak preuzeo od Vincentiusa Belovacensisa i donio u obliku u kojem je donosi i tekst pisan glagoljicom i hrvatskim jezikom. Kad je rimski car otiao u Svetu zemlju obii Jeruzalem i sva ostala biblijska mjesta, pomoliti se i zatraiti oprost svojih grijeha, carstvo je povjerio svojoj supruzi Hildegardi da, zajedno s njegovim bratom, upravlja dravom do njegova povratka, kojega ne moe biti dok u Jeruzalemu ne proslavi dva Uskrsa i jedan Boi. Carev brat, koji je ostao na dvoru da vlada zajednio s caricom, vie je gledao Ije27A

potu cariina lica i zavodljivost njena lijepog tijela nego dravne poslove. Zaboravio je obeanje dano bratu pred njegov odlazak na put da e bdjeti nad sigurnou njihova zajednikog doma i njihove zajednike drave. Poeo se udvarati carici i, nakon nekog vremena, otvoreno joj ponudi da s njim legne u krevet i sagrijei bludno. Od luna u nakani da ne prekri ni jednu od deset zapovijedi Bojih, a pogotovo da ne iznevjeri svoga mua dok se moli u mjestima gdje je ivio i bio na kri razapet na Otkupitelj, ona je dugo mislila kako se obraniti od mladia obuzeta pomamom, gorom nego da je sam Sotona u njega uao. to god inila, do muevljeva povratka, svom dje veru ne smije nikakvo zlo uiniti. A kad joj se mu vrati iz Jeruzale ma, ne smije u muevljevim oima ocrniti njegova brata zbog njego vih gnusnih namjera i ponuda. Zato, mislei to e uiniti, smisli ovo! Napasnog ljubavnika dade zatvoriti na petom katu etvrtaste kule sagraene na malom otoku usred Tibera. Poto je pred ulaznim vratima u prostorije petog kata, koji se nalazio u krunitu podignu tu na konzolama, postavila danononu strau, vrata zakljua svojom rukom i klju odnese sobom u dvor. Hranu je raspameeni ljubavnik dobivao u koari koju su do njegova prozora podizali straari poteui ue koje se vrtjelo oko kolotura. U nekoliko navrata, u glu ho doba noi, u pratnji straara, carica je posjetila svoga djevera da pogleda kako ivi, i da ga upita to mu nedostaje. Sve to je traio udovoljila mu je, osim njegova zahtjeva da ga pusti na slobodu. Tek kad su glasnici donijeli carici radosnu vijest da e se njen poboni mu za dva dana nai u dvoru i no provesti u neoskvrnutoj branoj postelji, carica predade klju petog kata kule svojim dvoranima, uz zapovijed da njena djevera puste na slobodu, kako bi slobodan doekao brata i kako bi ona pred muem mogla zatajiti djeverove neasne ponude. Jer, kad bi za te ponude car saznao, grdno bi se razgnjevio na brata, to bi dovelo do bratske nesloge i velikih nereda u itavu carstvu. Ni carica nije htjela mua doekati na dvoru, i ona mu je, kao i njen djever, pola u susret. Ali je njen djever, bez prat nje, sam na brzu konju, pretee i prvi se pojavi pred carem. - Zato ti je odjea tako poderana, zato ti je lice blijedo i napa eno, i zato su ti podonjaci plavi? upita ga brat. - Dragi brate - progovori prerueni laljivac jezikom koji je znao lagati - tvoja je pokvarena ena, kad si ti otiao na put, odabi ralo, mukarce i zvala ih k sebi u postelju. Kad sam joj otro prigovo rio da je razvratna i da kalja obraz svoga mua, ona me dala zatvori ti u krunite kule na otoiu, kako bi mogla slobodno orgijati i tebe sramotiti. Voljeni moj brate! Mene je utamniila, zanemarila i tek na glas o tvom povratku, oslobodila. Ne radujem se to sam ostao iv i spasio se progona te opake ene, nego se radujem to svom bratu mogu rei s kakvom se zmijom i kujom oenio. Neugodno iznenaen tom vijeu, car nastavi putovanje prema Rimu. Ali, daleko ispred gradskih vrata doeka ga carica Hildegarda u pratnji vijenika i poglavara carstva. Htjela je pred svima svog mua zagrliti i poljubiti. Drei je himbenom kurvom, u tom je naumu sprijei sam car. Dade joj dvije nemile pljuske, a dvojici vitezova zapovjedi da joj ruke veu lozovim ibljem i gone daleko od grada, do neke mrane ume, do neke duboke jame. Tu neka joj odsijeku glavu i bace njeno greno tijelo u dva komada, tamo gdje je grenom tijelu mjesto. Nisu je doveli ni do mrane ume ni do duboke jame gdje trunu grena tijela. Naime, usput su bili zaneseni ljepotom njena tijela i obuzela ih je nesvladiva pohota. Nisu je ni trajno ni na krae vrijeme mogli zadrati za svoje potrebe, pa su je odluili obljubiti prije pogubljenja. Zazivajui Boju pomo, carica Hildegarda na obljubu nije pristajala. A kad su je vitezovi pokuali na silu razodjenuli i obljubiti, branila se iz sve snage i zazivala Boju pomo iz sveg glasa. Bojom providnou voena, putem naie vea skupina pobonih ljudi, koju je predvodio mlad i hrabren vitez. Kad su vidjeli onu dvojicu pohotnih prasaca i polurazodjevenu enu kako zaziva pomo, predvoeni hrabrenim vitezom, nasrnu na pohotljivce. Oni kukaviki pobjegoe i ne izvrie carevu zapovijed. Bogu budi hvala! 077 ..

Hildegarda ne ree tko je ona, jer od tog otkria ne bi bilo nikakve koristi, dapae, bila bi teta! Nego ponizno klee pred plemenitog gospodina, hrabrena viteza, i zamoli ga neka se udostoji primiti je u svoju slubu. Da mu slukinja bude do kraja ivota. Da radi to i ostale sluge rade na njegovu plemenitom dvoru! On se smiluje na nesretnu enu i dovede je svom domu. Vidi da nije samo lijepa i pristala ena, nego i da je obrazovana, skromna i pobona. Zato joj povjeri odgoj svoga estogodinjeg sina. Carica Hildegarda, krijui svoje carsko velianstvo, jer kad bi otkrila tko je, bila bi vraena caru, a car bi je ponovo dao ubiti - pokaza svu svoju marljivost, sve znanje i svu strpljivost u slubi dadilje i uiteljice. Ali, gdje ovjek bio da bio i to inio da inio, uvijek e nai one koji e mu napakostiti. Brat plemenitog gospodina koji ju je uinio dadiljom svoga sina, stric djeakov, videi ljupkost i ljepotu Hildegardinu, pomami se za njom i stade je pratiti u stopu, i kad bi bila s djeakom, a gotovo je uvijek uz njega bila, i kad bi se, sluajno, nala sama. On je ovu potenu i estitu enu nagovarao na neiste i nepotene radnje i u oi joj bez srama, izluden pohotnim nagonima kao da je ivine, izgovarao svakojake prostote. Pouzdajui se u svoj razum i u Boju pomo, Hildegarda se uspjeno odupirala i nije podlegla prostotama ni zamamljivim darovima, koje joj je taj kenjac, taj nerast i taj praz izobilno nudio. Povrijeene tatine, sluen strau i edan osvete, djeakov stric, neu, kriom, dok je itav dvor spavao, ue u sobu gdje su spavali djeak i Hildegarda. Na mjeseini nae sinovca i otrim mu noem prereza grlo, tako da djeak izdahnu bez krika. Zatim umalja no krvlju i stavi ga u ruku dadilje Hildegarde, koja to ne osjeti jer je spavala tvrdim snom. Tek pred zoru, kad san postaje tanji, Hildegarda osjeti da joj je dlan vlaan. Ustane, upali svijeu i vidje da je to krv. Istovremeno ugleda djeaka s prerezanim grkljanom i no na postelji gdje je prespavala no. Zavrita iz sveg glasa i probudi sve to je u dvoru spa valo. Dotrae do nje, prvi plemeniti gospodin i njegov pokvareni brat. 078 - Ti si za ovo kriv - ree pokvareni brat svom plemenitom bratu i gospodinu. - Da nisi u nau kuu doveo ovu enu, i da joj nisi povjerio odgoj svoga sina, ovo se noas u naoj kui ne bi dogodilo. Sad uini to treba uiniti! Spali je na lomai kao vjeticu, jer ona s tom ljepotom, koja opini ovjeka im je vidi, i jest vjetica. Nita manje plemenit u ovom sluaju nego to je bio kad je Hildegardu oslobodio od napasnih vitezova, on ne htjede posluati savjet svoga brata, nego - rekavi neka je Bog kazni za njeno nedjelo, jer samo On zna je li ga ona doista poinila - pozove kapetana jednog broda i zapovjedi mu da na brod ukrca dadilju i odveze je daleko, u neku stranu zemlju. Tamo neka je pusti na slobodu, neka ide kamo eli i kamo je srea i nesrea budu nosile! No, i na brod je Hildegarda donijela uzroke svoje nesree, svoje lijepo lice i svoj pristali stas. Ono to su joj nudili njen djever, vite zovi koji su je vezali lozovim pruem i trebali ubiti te, najzad, brat plemenitog gospodina, to joj isto ponudi i kapetan broda. Ona ga odbije, a on, razljuen na nju i u strahu da e ona dati kojem mornaru ono stoje njemu uskratila, pristade uz obalu pusta otoka i tu je iskrca. Pokaza joj spilju u kojoj e stanovati, i ree da e joj na tom otoku i u toj spilji biti najlake sauvati nedirnutim ono to ni njemu ni ikome drugome nije dala dodirnuti. Ostavljena na pustom otoku, Boju pomo nije prestajala dozivati. I gle, nou o ponoi, tunoj se eni pred vratima spilje ukaza Kraljica Aneoska i ree joj: - Naberi, na suncu isui i koniem iz listova agave u sveie vei ovu travu koja raste na ledini od peine do mora. Lijek od lia te trave pripremat e kao to priprema aj od pelina. Kojem god gubavcu dade ispiti taj lijek, za nekoliko e dana s njegova tijela spasti sva guba i koa e ostati ista i glatka kao na tijelu zdrava ovjeka. Ve u praskozorje poe brati lie one trave i slagati ga po kamenju na morskom alu da ga sunce osui. Za nekoliko dana nabrala je, osuila i koniem iz lista agave vezala u sveie svu travu. Kad je trava bila spremljena, opazi brod na puini koji se pribliavao nje-

II

nu otoku. Zamolila je mornare, iji brod pristade uz obalu otoka, da je povezu sa sobom, ali oni ne htjedoe, jer da e njena ljepota na brodu izazvati pomamu i svau. Brod uz njen otok i nije pristao zato to mu je ona rupcem mahala da pristane, nego su pristali da na otoku ostave ogubana mornara, kako se i drugi mornari ne bi ogubali. Tek kad Hildegarda ponudi da e ogubanog mornara izlijeiti, kapetan se i mornari smekae, prepustie joj da gubavca lijei, i oni s brodom ostadoe uz otok usidreni nekoliko dana. Dogodi se udo, gubavac ozdravi i mornari prime Hildegardu na svoj brod. Vrate je u zemlju onog plemenitog gospodina, viteza hrabrenoga, neka tamo lijei gubavce i ivi kao iscjeliteljica. Pronese se glas o udesnoj iscjeliteljici po svoj zemlji kojom je vladao plemeniti gospodin. Glas doe i na njegov dvor. A kako je mnogo prije Hildegardina povratka s pustog otoka, brat plemenitog gospodina, onaj to je sinovcu prerezao grkljan, obolio od gube, plemeniti gospodin poalje poruku iscjeliteljici da doe na njegov dvor i s njegova brata skine kraste i strani osip. Ona doe preruena u staricu, daje na dvoru ne prepoznaju, i ree plemenitom gospodinu da e mu brata izlijeiti ako pred njom, pred svojim bratom, plemenitim gospodinom i pred njegovom enom ispovjedi sve svoje grijehe. Preplaen smrti i pakla ognjenog koji na onom svijetu eka grenike, brat gospodina priznade svoju ljubavnu pomamu za da diljom bratovljeva sina i ubojstvo svoga nedunog sinovca. Kad je to priznanje na svoje ui uo plemeniti gospodin, vie mu je bilo ao nevine Hildegarde, koju je pravednu ponizio i poslao u progonstvo, nego svog umorenog djeteta. Vidjevi ga shrvana grinjom savjesti, Hildegarda ree: - Ne tuguj i ne predbacuj nita sebi! Ja nisam ona koja e za izbijeni zub traiti izbijanje zuba, ja sam ona koja za zajmljeno zlo vraam dobro. To ree, pripremi napitak od ljekovite trave i za nekoliko dana gubavca oisti od gube. Preruena u nepoznatu staricu i u carski grad Rim ue kad su je pozvali da doe na carski dvor i od gubavog osipa izlijei careva brata. Ona postavi uvjet caru da e mu brata izlijeiti ako pred njom, iscjeliteljicom, pred carem i pred Svetim Ocem prizna grijeh to ga je uinio svojoj nevjesti, carici Hildegardi. Strah od smrti i ognja paklenog prisilie gubavca da prizna svoj grijeh. Kad je to car uo, poe upati kose i roniti suze to je nedunoj Hildegardi dao vezati ruke lozovim pruem i odsjei glavu. Tada Hildegarda skide sa sebe haljine starice a s lica masku izmuene ene i pokaza se pred carem, svojim nesretnim muem, Svetim Ocem i djeverom u svoj svojoj ljepoti, kao iz pepela uskrsla feniks ptica. - Da je moja nesrea ovako sretno zavrila, zahvaljujem Bogu i Kraljici Anela - ree carica Hildegarda. A kad joj car ponudi da se vrati na dvor, ona mu ree: - Zahvaljujem na pozivu! Prihvatila bih ga kad prije njega od drugih ne bih bila pozvana. Oni koji su me prije tebe pozvali rekoe da se ne vraam tamo gdje gospodari pohota, la i sebinost. Ako sam im se jednom uspjela istrgnuti iz panda, drugi put neu. I uini zavjet istoe do smrti! I zatvori se u opatiki samostan! I pozivi jo tri godine! Preminu i sveta ode s ovoga svijeta. - to bi ona moja ludaa mogla nai u toj prii i u tom imenu glavne junakinje? - pitao me ermek kad sam mu priu ispriao pri novom susretu, koji je uslijedio u kasnu jesen, kad je Sirnica ve radila kao plaena pripravnica na opinskom odjelu unutranjih poslova, kod onoga to ga ja ne volim, jer je ovamo doao ak iz Negotina, svukao oficirsku uniformu, postao ef unutranjih poslova i estoko progonio hrvatske nacionaliste. - Tono ne znam zato bi joj se mogla svidjeti pria o Hilde gardi, mogu samo nagaati. Ti bi mi mogao rei eli li se Sirni ca odrei seksa, otii u samostan i postati svetica - rekao sam. - Ajde k vragu! Ona svetica?!

- Onda svetost iskljuimo. Ti bi mi takoer mogao rei voli li ona spletkariti? - ponovo sam pitao. Voli! Voli! - zabrzao je. - Sve oko sebe ogovara, niim ni je zadovoljna! - To je ve korak blie istini. Ako voli spletkariti, a, kako si mi sam rekao, u izbaviteljsku mo Kraljice Anela ne vjeruje, onda bi se moglo dogoditi da u toj prii nju privlae spletke. - Bit e! Bit e da je to to kae! - Ako je to to sam kazao o spletkama, onda e biti i to da Sirnica kod Hildegarde voli samo ljepotu i putenost za kojom se mukarci pomame. Ako ih odbije, uinit e ti pakost. Ako im udovolji, dat e ti to god od njih trai. Sirnica s tom pri vlanom moi nee postupati onako kako je postupala carica Hildegarda, to je bilo pametno u srednjem vijeku kad su djevianstvo i suzdranost bili na velikoj cijeni. Danas bi njeno ponaanje bilo bedasto. Sirnica e tu privlanost upotrebljava ti drukije. Neki bi rekli: u duhu s vremenom! Dat e da joj se dade! - rekao sam. - Zna da ti ima pravo! - rekao mi je i zamislio se. - Ime je ve promijenila i, otkako ga je promijenila, vie nije ona ko ja je dotada bila. Moda ju je ime promijenilo? Moda ju je uzor promijenio? - snizio je glas i otiao dobrano zamiljen. - Pozdravi svoju Hildegardu! I nemoj joj kazati da si pri u o njenu imenu uo od mene. Mrzi me njen ef, pa ne bih volio da se s njegovom mrnjom i njezina udrui - rekao sam za njim, ali nisam siguran da me je uo. Ona visoka i razgranata marelica, to raste ispod zabata viekatnice na Branimirovoj obali i hvata zimsko sunce od jutra do kasnog popodneva, svojim bijelim cvjetovima prva navijesti proljee. Ispod nje sam parkirao kola kad je ve ozelenjela i imala plodove veliine graka. Samo to sam zakljuao vrata, naiao je Mijo ermek. S njim u preko mosta na kanalu, kroz grad, sve do kole. Svi su nai susreti bili ispunjeni nekom pojedinou iz njegova ljubavnog ivota. Mislio sam, tako e biti i sada. Ali, proli smo parkiralite uz obalu, proli smo preko mosta i u grad uli kroz gradska vrata, a o njegovoj Hildegardi nismo progovorili ni rijei. Moda nismo ni trebali, sve je normalno, da ja sluajno nisam vidio neto to me upuuje da izmeu njih dvoje nita ne moe biti normalno. Da je sve abnormalno! - Zna da ja niiju sreu ne elim mutiti, a tvoju najmanje - rekao sam mu. - Ali se bojim da jednoga dana sa svojom savjeu neu biti naisto ako ti ovo sada ne kaem. Sluajno sam zatekao onu tvoju da radi ono to ne bi smjela raditi - re kao sam uz pun oprez da ga loa vijest ne uznemiri. Oekivao sam njegovo zanimanje za ono to sam vidio. Tada u u najbezbolnijem obliku rei to sam rei namjeravao. Prije nekoli ko dana, u mraku kasne veeri, kad su prolaznici na Branimi rovoj obali rijetki, ispod ozelenjele i oploene marelice, otklju avao sam vrata auta i, kad sam napipao rupicu za klju, bacih pogled preko krova i, pri svjetlu farova automobila koji je nailazio prema nama, u susjednom autu ugledah Hildegar du i njena efa. ef je sjedio na sredini zadnjeg sjedala i drao glavu zaba- , enu na naslonjau, a Hilda ga je objahala isto onako kako je objahala Miju ermeka one noi kad su se vraali s maturalne veere i kod Kozina skrenuli pod pinije. Moglo bi se pretpostaviti da je i Hildegardin ef ove noi - kao i Mijo ermek one noi kroz grane pinije - kroz marelice vidio zvijezde i osjeao se anelom koji plovi zajedno s oblacima. To sam vidio, i to sam morao ermeku rei. Ne zbog toga to je to te noi Hildegarda uinila, nego zbog toga to nakon toga moe uiniti Miji ermeku. to ne rei - dobru ovjeku? - Sigurno si je zatekao kako ljubaka sa svojim efom. Onim to te ne voli! - rekao je ermek hladno kao da govori o lanjskom snijegu.

- Oprosti! Mislio sam da te moram upozoriti. Kad tamo, stanje redovno! - rekao sam i prepustio mu da sam kae, ako eli, to se u meuvermenu izmeu njega i Hildegarde dogo dilo. elio je, sve mi je rekao. Toj je eni trebalo samo pola godine da promijeni ime, da razgovara sa efom odjela unutranjih poslova, da od njega dobije plaeno pripravniko mjesto, da objae efova koljena i u kancelariji i na stranjem sjedalu automobila, da nagovori efa na rastavu braka od ene koja mu je rodila dvoje djece, da svom nastavniku Miji ermeku saopi kako joj od sada ne smije dirati ni jedno mjesto na tijelo, jer je pred njom sretan brak s ovjekom koji je, uz sve ostalo, od nje stariji samo dvadeset i dvije godine. Najzad, da brak sa efom sklopi istog dana kad je okonana njegova brakorazvodna parnica. - Kad ga je rastavila od ene, i kad se s njim vjenala, zato sa zakonitim muem vodi ljubav u autu ispod marelice? - udio sam se. - A gdje e? - rekao je ermek i nije se nimalo udio. - Njemu su jo ena i djeca u stanu i bit e tamo dok ih ne ot premi u Negotin. A ona stanuje sa mnom, u mom staniu. - S tobom? U tvom staniu? - A gdje bi? Roditelji je ne primaju a ja je nemam snage iz baciti na ulicu. Htjela je, pitala me, i njega dovesti u moj stan. A da ja, dok su oni u stanu, nekamo isparim. Bio sam joj i to odobrio. to u? Ali je sama od toga odustala. Sigurno jer on nije htio. A ona bi, ona sve moe! Vraja je! - Molim te, reci mi samo jedno! Kad te zamolila da joj ustupi stan za objahivanje efa, s upotrebom sisa, jer joj je tijesno da to ini na stranjem sjedalu mercedesa, jesi li joj predloio da, dok efova ena ne ode u Negotin, te stvari radi u efovoj kancelariji? - to? Ti ne zna? - rekao je ermek gledajui me ravno u oi. - A koga bih vraga jo morao znati?! 984 ......... - itav grad o tome bruji. Psst! ut e nas netko. Ima vie od mjesec dana da je ostao bez kancelarije. Bez stolice! Noga! Psst! ut e se, a moda i nee. Smrdjet e kao bezglasan vje tar. Neka joj bude! Hildin se ef rastavio s prvom enom u pe tak i oenio se s Hildegardom u isti taj petak, u razmaku od tri sata. U subotu je trebao krenuti na brano putovanje, ali mu mercedes nije bio opran. Podranio je u autopraonicu koja se nalazila u sastavu autoservisa i naao zatvorena iroka ulazna vrata. Traio je od straara da mu otvori i kapiju i pra onicu. A kad straar nije htio, pitao je straara zna li on tko pred njim stoji. Straar je rekao da ne zna, i da ga se ne tie. Da je pred njim Gospod Bog i da trai ulaz, on mu ga ne bi dao, takva je zapovijed. Na to je Hildin ef kazao da je on za straara mnogo vie od Gospodina Boga. Oduzeo mu je na prepad oruje, pitolj, i tim ga pitoljem prisilio i da mu otvori prolaz do autopraonice i da mu opere i osui auto. Tako je ef na svadbeno putovanje otiao u istim kolima. A kad se na kon sedam dana vratio kui, u njegovoj ga je kancelariji doe kao Dule Posavac, jedan od pet sekretara centralnog komiteta Komunistike partije, zaduen za sigurnost. Dule je rekao e fu da vie nije ef, jer je skandal prevelik, a on sigurnosno sta nje mora drati pod kontrolom. I neka ef ne prua otpor i ne pravi larmu! Za svoje dobro! Bude li utio i pravio se da to sam eli, dobit e pod hitno odvjetniku kancelariju. uvaju oni svoje ljude i kad ti ljudi uprskaju - rekao je ermek kao da mu je spoznaja kako vrana vrani oi ne vadi, najvanija stvar to ju je uz Hildu doivio. - Eto joj, sad ima to je htjela! Ne zove se Sirnica Huljev nego Hildegarda Zavrtnik. Vodi ljubav na stranjem sjedalu mercedesa. Ima odvjet niku kancelariju, a uskoro e imati i peterosobni stan. Ne smeta ona meni u mom staniu, ali nije red da je viaju, dok stanuje sa mnom, kako vodi ljubav na stranjem sjedalu. Lju di, kad to vide, dolaze k meni i kazuju mi. Kao da ja s tim imam neto! Nije ona meni u stanu teka, ali sam imao nekoli-

:,-.- I

ko susreta s onom, zna, onom Ingeborg tulinom, iz, ekaj, koji je ono Ingeborgin razred bio? to, zar opet? - priupitao sam. - to opet? - upitao je ermek, iskreno, a ja sam ostao za uen to on ne shvaa emu se ja udim. Kad je zadnji put na pultu portirnice prenoita u etvrtastoj kuli, ije je krunite podignuto na konzolama, portiru predavala svoju osobnu iskaznicu na njoj je bilo ime Sirnica Huljev. I slika je u njoj bila druga. Bila je studentica i bila je mlaa petnaest godina. Sada u Hildegardi Zavrtnik, ni po imenu ni po obliju, nije prepoznao svoju staru gou, za koju je osoblje svratita govorilo da se k njima dolazi kucati. to je znailo voditi ljubav kao to je kuja vodi, viekratno u jednom danu i po nekoliko dana za redom. ak da ju je portir i prepoznao, odluila je zanijekati bilo kakvu vezu sa Sirnicom Huljev. Zato je bez bojazni odabrala ba ovo prenoite. Htjela se podsjetiti na minule dane i osjetiti se krilatom, spremnom za polijetanje u visinu, kao to se nekada u tom krunitu, u tom gnijezdu vrh timora, osjeala. Zamolila je portira da je pozove telefonom ako je na porti doe tko traiti. Uzela je klju i pola u svoju sobu, ne vie u potkrovlje, nego u krunite s one strane koja gleda na more. Sjela je na krevet i gledala kroz niski i uski prozor tvravskog krunita. Oi su gledale more, cestu i nove kue na pobreju, a kroz sjeanje je prolazilo petnaest neveselih godina otkako je ovdje nije bilo. Uspon je na poetku bio brz. Plaeno pripravniko mjesto, ljubav s monim ovjekom, njegova rastava i njihova enidba, u izgledu velik stan i stalano radno mjesto. A onda je, nakon pranja mercedesa, sve krenulo nizbrdo. Jo se nekako dalo dok se nije zaljuljala i raspala stara drava. U tih pet go286 . dina, od pranja mercedesa do dravnog rasula, nije bilo teko samo zato to je trebalo mnogo truda dok se odvjetnika kancelarija uhodala, nego i zato to je ugled njena mua Slobodana Zavrtnika kopnio jednako brzo kao to je kopnjela i njegova mukost, i njegova volja da radi i radom zarauje. Odao se piu i skitnji, a njoj je prepustio sve kancelarijske poslove. Mrnja to ju je Zavrtnik izazvao kod graana kad je sedamdeset i prve svukao uniformu jugoslavenskog oficira, postao zamjenik javnog tuioca, a potom ef policije, i stao kao bijesan pas progoniti hrvatske nacionaliste, i za urote i za pjevanje domoljubnih pjesama, prela je i na odvjetnicu Hildegardu Zavrtnik, iako ona nije imala nita ni s tim progonima ni, bar u to vrijeme, s muevljevim politikim uvjerenjima. Ta joj je mrnja na mrnju, mrnja graana na mrnju njena mua, u poslu stvarala dodatne potekoe. A kad su u novoj dravi na vlast doli nacionalisti koje je Zavrtnik slao na robiju, u nj se uvukao strah koji se dao stiavati samo vinom i sredstvima za umirenje. Kao to se mrnja uperena protiv njena mua i na nju prenosila, tako se i njegov strah uvlaio u njenu duu. Kao to je njen mu mrzio one od kojih je strahovao, tako je i ona poela mrziti one zbog kojih ona i mu joj strahuju. Njih je ak drala krivcima to joj se mu opija, skita i sve manje za nju mari. Tako je, slijedei koloplet straha i mrnje, postajala muevljeva politika istomiljenica, iako to s poetka nije htjela biti. U narednih deset godina, dok je njome upravljao strah i mrnja na vladajue nacionaliste, ni njoj se ni njezinu muu nije nita runo dogodilo. ivjeli su kao i ostali graani, zaraivali kao i prije nacionalistike vlasti. tovie, ona se u lokalnom listu poela baviti novinarstvom i tako stjecati ime i neto dopunske zarade. Pisala je o onome o emu je eljela pisati. O kojetarijama, kao to je bilo Drutvo veselih oboavateljica epe Bevande. Iako se ni njoj ni muu nije nita dogodilo, iako je u tih deset godina stekla u gradu ime javne osobe koja se zauzima za pravo ena i marginalnih drutvenih skupina, ia987

ko je uivala blagodati politikog aksioma nacionalista da se mora ivjeti u okruenju nacionalnog pomirenja i ne kopati po grijesima prolosti, nju su strah, mrnja i ti grijesi prolosti inili duhovno nesretnom. I tu nije bilo lai - ona je bila nes retna i imala je zbog ega nesretna biti. A kad je rat zavrio i na povrinu isplivale posljedice koje nastupaju iza svakog rata, oskudica, razorene due i razoreni domovi, kad se politika elita, koja je novu dravu stvarala, obavivi sv.oju povijesnu misiju, kao i svaka druga, poela topiti pod utjecajem sebinosti i sebeljublja, i kad je ovjek koji je tu elitu okupio oko sebe teko obolio i uao u predvorje smrti, a protivnici njegova djela, kakav je bio i Hildegardin mu, i njegovi suparnici, koji nisu znali, ili im se nije posreilo, da naprave ono to je on napravio, osjetili da dolazi njiho vo vrijeme i poeli se na njega i na njegove sljedbenike nabacivati koljem, blatom i porugom, Hildegarda Zavrtnik je u svaki prigovor bolesnom predsjedniku, gonjena osobnom mrnjom i nesreom, vjerovala iskreno kao u neto to proizlazi iz nje na iskustva, iz nje same, iako je o sadrajima tih prigovora samo itala i sluala, a iskusila nije nita. Vjerovala je da je prvi predsjednik diktator koji zatire demokraciju, iako je on demokraciju uveo i bio viekratni pobjednik na izborima; vjerovala je da demokracije ne moe biti dok se on silom ili milom ne detronizira; vjerovala je da je prvi predsjednik sa svojim suradnicima pokrao dravu i no vac deponirao u stranim bankama, gdje ga treba potraiti i uzeti; vjerovala je da su svi vii dravni slubenici na to mjesto doli po zagovoru samog predsjednika, ili zato to su nje govi roaci, ili zato to su njegove dodvorice; vjerovala je da su ognjitari ljudska sorta najnie vrste; vjerovala je da su ljeviari progonjena politika skupina; vjerovala je da je gospoa Mordej heroina stoljea, a ne godine jer je otkrila veliku tajnu, da bolesni predsjednik na tednoj knjiici ima dvjesta pedeset tisua maraka; vjerovala je da je Hrvatska izvrila na Bosnu agresiju; vjerovala je, kao i Esma Frko, da su hrvatski 288 generali zloinci i da ih sve treba poslati u Tubingen; vjerovala je jo u mnogo toga, a naroito u to da je minulih deset godina, to je javno govorila, i onih pet prije njih, to govorila nije, da je svih tih petnaest godina - od pranja mercedesa do njena ponovnog dolaska u krunite marinske kule vrijeme koje su pojeli skakavci. Pojedene i izgubljene godine! A izgubili su ih i pojeli hrvatski nacionalisti, ognjitari, dravotvorci! Ti se hrane vremenom i odjednom gutaju komade od pet i od deset godina! Zvoni telefon. Portir javlja da je na recepciji ime trban, i pita moe li dopustiti gospodinu da doe? Odgovor je bio da ba njega eka. Dok ga je ekala, osjeala se u krunitu etvrtaste kule kao to se osjeao brat rimskog cara u prii o carici Hildegardi, kad je dobio vijest da mu se vraa brat iz Jeruzalema i da mu carica Hildegarda doputa izii iz tamnice i poi u susret caru. Isto kao i carev brat, koji je spleo spletku da sa sebe skine ig incestuoznog bluda i za bludno djelo optui onu koja ga je za bludne nakane morala utamniiti, i Hildegarda je Zavrtnik bila odluna da sve one koji su smatrali zabludjelima nju i njena mua, ostavili ih nekanjene, ili ih gurnuli postrance, sada optui za satrapizam, za guenje slobode, za pljaku i zloine svih vrsta. Ona jest u kuli zakazala sa trbanom sastanak ka ko bi od njega dobila dokaz i jamstvo da e na izbornom listi u eSPeovaca, bivih komunista, biti druga po redu, to sigurno donosi zastupniki mandat, ali je dola i stoga da tu, na orlovoj visini, osjeti slast osvete, doivi novu strastvenu ljubav i ispusti pobjedniki kliktaj, kakav je ispustio carev brat kad je uo da car dolazi i da su mu vrata tvravskog krunita otvo rena. Kad su se pozdravili, jo bez zagrljalja, jer je ovo u poetku trebao biti poslovni sastanak, trban je sjeo na stolicu, a Hildegarda na krevet, da bi mu dala na uvid svu rasko svojih nogu u crnim arapama. Najboljih nogu u gimnaziji, naj-

boljih nogu na studijskoj godini, najboljih nogu meu odvjetnicama i, ako poslui izborna srea, najboljih nogu u Saboru! - To je to! - rekao je trban i tome dodao, za te krajeve ka - Upoznali smo se na obnoviteljskoj skuptini epinih rakteristino izgovorene, e i a. Izgovoreni kako ih je on izgo vorio, ta dva glasa znae: Zar si mislila da obeano neu zna ti ispuniti; takav sam, to obeam, to i ispunim! - E, a! - jo je jednom dodao, dok je ona itala odluku centralnog izbornog stoera eSPeovaca tko e biti na izbornim listama i tko e biti na kojem mjestu. - E, a! Bunit e se neki! A to u im ja, neka se bune! Moja vai! - A to je to! - rekla je i Hildegarda Zavrtnik, kad je proi tala dva lista teksta koje joj je trban donio. oboavateljica. Na je ortaki ugovor sklopljen na toj skuptini i mi smo pupanom vrpcom vezani za te vesele ene. Kad bi postojalo veselo drutvo oboavateljica zastupnika ime trbana i ja se u njega ulanila, traila bih da se statut epinih oboavateljica doslovno prepie, usvoji i ovako ukorii. Moja bi inovacija bila u dodavanju petog lanka koji bi glasio: Ako Hildegarda Zavrtnik postane lanica drutva oboavateljica ime trbana i svesrdno se zauzme na realizaciji ovog statuta, vie se u trbanovo drutvo ne moe nitko ulaniti, a one ene koje su prije nje postale lanice drutva, briu se iz popisa lanstva. Dakle, bilo Zatim je, sluei se gestama kupca robe ve spremljene u torbu, trbanu uruila Veseli statut Drutva oboavateljica epe Bevande, koji je bio tiskan u obliku sitne knjige, ne vee od dva puta dva centimetra i ne deblje od etiri ukoriena listia. Veseli statut bio je tvrdo ukorien. Na naslovnoj je stranici bio crte ene odjevene u plesnu haljinu. Crte je na plavkastoj podlozi u kojoj se nazire epino lice, lice dobroudna ovjeka. Kad se okrene naslovnica, na prvom se listu moe proitati prvi lanak, a na svakom narednom jo po jedan, to znai da taj statut ima samo etiri lanka. lanak 1. Duom i tijelom podravam epu. lanak 2. Dati mu sve to pita, a ako ne pita, sama mu ponuditi. lanak 3. A to mu se moe dati? To je pitanje biti ili ne biti. lanak 4. Ono to svaka ena ima, i kad je tedljiva i kad je rasipna. bi to drutvo u kojem bi bila jedna oboavateljica i jedno bo anstvo. Bi li se s tim sloio? - Moram li portiru dati svoju osobnu iskaznicu? - na pita nje je pitanjem uzvratio trban, mislei da je to najprikladniji odgovor na ono to je upitan. - Mogao si, ali kad si ve tu, i ne mora. Ja sam sobu naru ila, ja u je i platiti. Ti si moj gost, a u ovoj je kuli obiaj da se u gostova gosta ima puno povjerenje. A to da ja, umorni putnik na kraju dana, koji o svemu ovome razmilja i o svemu ovome pria, kaem, dok u krunitu kule rije ustupa mjesto inu? to nego jo jednom, ia-mia, ovdje o drutvu veselih ena i ortakom ugovoru trbana i Hildegarde zavrava pria. E, kamo sree kad bi tu zavrila! Tu tek poinje! Jedna nova i stotinu jo novijih! Napustili smo Prosiku i, dok ulazimo u Modrave, nekada dolinu maslina a sada samo djelomice obraeni prostor, spiker najavljuje razgovor sa zastupnicom Hildegardom Zavrtnik, predsjednicom saborske komisije za nacionalnu sigurnost, obnoviteljicom Drutva veselih oboavateljica epe Bevande, savjetnicom

predsjednika za unutarnju politiku, uz Esmu Frko, najarmantnijom enom u politici i u najnovije vrijeme glasnogo vornicom epe Bevande. Ona se na nekoliko dana spustila na more i eli se odmoriti od napornih putovanja u Bevandinoj pratnji po europskim i afrikim zemljama. Uz odmaranje, ima namjeru i raditi. Novinar je iskoristio njenu prisutnost u gra du, zamolio je za razgovor i ona je pristala. Bila je u avionu zajedno s Esmom Frko kad je epe donio odluku da umirovi neposlune generale i o tome e sluaocima radija moi pruiti informaciju iz prve ruke. Gospoo Zavrtnik, je li epi Bevandi trebalo dugo vremena da donese tako teku odluku, da umirovi generale koji su pobjednici u Domovinskom ratu i uivaju u narodu velik ugled? Jeste li i vi, kao njegova bliska suradnica, kad ste se u tom trenutku zatekli uz njega, sudjelovali u donoenju te odluke? - pita je novinar. - O emu bi tu trebalo mnogo i dugo razmiljati? To se zna, ge nerali se politikom ne smiju baviti, a ako se baviti ele, neka svuku vojnu odoru. A ja sam svoje miljenje, prije nego je on odluio, rekla i njemu i mojoj prijateljici Esmi Frko. Koliko je on sluao moj savjet, a koliko je odluka plod njegova razmiljanja, to bi vam jedino on sam mogao rei odgovorila je Hildegarda. - Gospoo Zavrtnik, pria se da je gospodin epe sve manje predsjednik svih graana, kakvim je htio biti i kakvim ga je Drutvo oboavateljica predstavljalo, a sve vie ovjek bolesno opsjednut zavje rama koje protiv njega kuju pojedinci i pojedine skupine? - pitao je novinar. - Kojeta1. On se niega ne boji i nema se razloga bojati. Njegov duevni mir, jasnoa njegovih ciljeva i njegova srdanost u kontaktu s malim ovjekom, donose mu sve veu popularnost. itav narod po staje Drutvo veselih oboavateljica - rekla je Hildegarda. - Gospoo Zavrtnik, nemojte se na mene estiti! Ja vas pitam da bih vam pruio mogunost da odgovorite. I sami ste mogli proita ti u Slobodnom Primorju prije tri dana vijest da su svi upanijski centri tajnih slubi, vojni i civilni, dobili procjenu svojih centrala da bi se atentator na epu mogao regrutirati meu Hrvatima koji su se doselili iz Bosne i Hercegovine, meu osobama okupljenim u udrugama ratnih stradalnika i razvojaenih branitelja, te meu onima koji se okupljaju oko asnika proizilih iz Domovinskog rata, koji epu, zbog njegova svjedoenja u Tubingenu, dre izdajicom nacionalnih interesa. Uz tu procjenu, dola je i zapovijed da se budno pazi na kretanje i ponaanje istaknutih pojedinaca iz tih skupina. Ako je ta opasnost postojala i prije umirovljenja generala, sad, kad su otjerani iz djelatne slube, mora da se poveala? - s velikim je naporom zavrio novinar. - Operativa su tajnih slubi plaeni da rade svoj posao, i ja mi slim da ga oni dobro rade. to njima pie centrala, a to oni centrali, ja to ne znam i ne moram znati. Ja samo znam da Bevandin strah od atentata nije predmet njihova dopisivanja, jer toga straha nema odgovorila je Hildegarda. Sudei po dugoj stanci iza toga odgovora, novinar njime nije bio zadovoljan. Htio je neto papreno izmamiti iz gospoe Zavrtnik, a nije izmamio nita. - Svojevremeno, jo na poetku njegova mandata, prialo se da epi od pet stotina asnika okupljenih na obljetnici osnutka vojnog uilita nitko nije zapljeskao, ni kad je ulazio u dvoranu ni kad je iz lazio za govornicu. Osim onih koji su mu bili u pratnji! Sad Slo bodno Primorje pie da je epe posjetio mornariki centar i da mu, kad je dolazio, od mnotva asnika nije nitko zapljeskao. Osim dvoji ce, koju je nagovorio admiral, mislei da e njihov inicijalni pljesak natjerati i druge da zapoljeu. Tako je do smjenjivanja generala bi lo. Mislite li da e nakon progona generala taj antagonizam izmeu vojske i vrhovnog zapovjednika splasnuti ili e se poveati? - pitao je novinar. - Splasnut e! }er, ako se dogodilo to vi tvrdite da se dogodilo, a ja ne znam je li ili nije, onda su za to krivi umirovljeni generali, jer su na takav in nagovorili asnike po inu nie od sebe. Sad toga na govaranja nee biti i Bevanda e postati omiljen i kod vojnika kao to je omiljen meu enama dala je odgovor Hildegarda.

- A sad bih. vas upitao neto uz epino svjedoenje u Tubingenu. Neto je od toga svjedoenja tiskano, neto krui od ruke do ruke u prijepisima, ono to nije, uskoro e biti objavljeno, pa je to svjedoe nje tu, pred nama, u cijelosti, iako ga epe i dalje skriva. Iz onoga to do sada znamo, a ne vjerujem da e ono to emo jo doznati pro mijeniti osnovni dojam, moglo bi se zakljuiti da je epe neka vrsta pokajnika. Pet je godina bio u vrhu vlasti i sada svjedoi protiv te vlasti, jer se, kae, srami onoga to je ta vlast u Bosni inila i to ta vlast nije bila demokratska. Poznato je da je pokajnik pokajnik samo pred sudom i pred onima koji se kaju kao i on. I poznato je da je po kajnik izdajica pred onima koji su ostali vjerni svom djelu. Oni dre da pokajnik lae kako bi spasio svoju kou. Mui li gospodina Be vandu ta razlika izmeu pokajnika i izdajice ili, drugim rijeima ka zano, ta istovjetnost? - Ne! Njega ne mui ni ta razlika ni ta istovjetnost. S koje god strane gledali, sa strane Tubingenskog suda ili ognjitara koji su ovu dravu za deset godina doveli na rub propasti, njegovo ga svje doenje u Tubingenu ne ini ni pokajnikom ni izdajicom. Jednostav no, on je ovjek novog milenija i zna da je na jedini put onaj koji nas vodi u Europu. A u Europu ne moe s bremenom zloina na le ima - odgovorila je Hildegarda. - Ovih smo dana mogli proitati vijest da je bivi general Jugo slavenske armije eljko Putalj podnio kaznenu prijavu protiv epe Bevande i jo trojice lanova Predsjednitva Jugoslavije, optuujui ih da su izdali dravu kojoj su stajali na elu, da su je namjerno ras komadali i da su time izazvali graanski rat. Prijava je proslijeena vojnom sudu i on ju je osam godina drao u ladici, a sad je donio od luku da se pokrene istrani postupak. Zanimalo bi nas kako je epe prokomentirao tu vijest, i namjerava li se pojaviti pred vojnim su dom u Beogradu, ako ga pozovu? - pita novinar. - Kad je za to uo, dao je komentar u svom stilu, da je vojni sud pokazao mudrost kad je kaznenu prijavu zaprimio i ostavio je da se kiseli u ladici osam godina, ali bi bio jo mudriji da je ponovo stavi na kiseljenje. Moda bi nakon trideset godina kiseljenja mogla biti I 294

probavljiva. Zato bi njega zvali u Beograd, i zato bi se on tom po zivu odazvao? - i dala je odgovor i upitala je Hildegarda. - Mene pitate? - zaudio se novinar. -I vas i sve one kojima ta vijest neto znai - okomila se Hildegarda na novinara. - to se mene tie, tu logike ima. Ako epe Bevanda, a to mu je omiljena tema, svog prethodnika u Tubingenu optuuje da je razbi jao Bosnu, i epi se moe suditi to je razbijao Jugoslaviju - rekao je novinar i nastavio: - Ovdje smo se zaribali! Idemo dalje! Gospo din Bevanda danas ima uvid u transkripte razgovora to ih je prvi predsjednik vodio sa svojim suradnicima. I u transkripte razgovora izmeu predsjednika i Alojza Aganovia. epe je obeao da e Aganovia, kapitalca meu kriminalcima, izvesti na sud. Objavljujui transkripte nekih razgovora, to je i pokuao. Ali mi, koji smo te tran skripte itali, zakljuujemo da u njima nema nita kriminalno. Kako to da o tom kapitalcu i njegovu kriminalnom djelovanju epe nena sigurnijih dokaza? - pitao je novinar. - Kako? Lako? Koliki je kriminalac taj Alojz Aganovi najbolje se vidi upravo po tome to nema tragova njegovih kriminalnih rad nji. Takve bi tragove ostavio neki eprtlja, a prepredenjak ih i pokva renjak nee ostaviti. To je za mene dalekociljana pokvarenost! - ljutito je rekla Hildegarda. Ja znam i zato. Jer pametni Aganovi njena zatitnika imu trbana dri amoralnom budalom. - Dalekociljana pokvarenost! Prvi put ujem! - udi se novi nar. - Rijetka je to pojava! Zato i niste za nju do sada mogli uti rekla je Hildegarda slavodobitno. Nisam imao strpljenja i dalje sluati tu dalekociljanu pokvarenost i rekao sam Juri neka ugasi radio.

.... JEs _ j^ ^a se vridnjaku dignuti i vidjeti to je ostalo od njegovih truda! Moj je did govorio ikavicom. Premda i sam govorim njome u domaem okruenju, nemam obiaj na ikavici pisati. Osim to svog dida, i kad mu ime ispisujem, imenujem samo didom. I osim ako sluaj nije slian Vridnjakovom. Ja sam Vridnjak uo kao prezime ovjeka koji se po nekom svom pretku, ovjeku vrijednu svake hvale, tako preivao. - A tko je bio taj Vridnjak? I kamo je otiao da ne moe do i i vidjeti svoj vinograd? - pitam dida. - Nu ti njega opet! Kao, ljuti se did! A ne ljuti se nego mi kae da svaki put kad pitanja postavljam, a postavljam ih i gdje treba i gdje ne treba, idem ukrivo, kao da mi je, ne daj Boe, pamet zavrnuta. I tumai mi da nema ovjeka koji bi se preivao Vridnjak. Bar ga nema izmeu Krke i Promine, gdje mi ivimo, a nije ga bilo ni u regimenti s kojom je did proao kroz Crnu Goru i dospio do Draa, Tirane i Valone. Nego se to kae za ovjeka koji kri ledinu i sadi vinograd, koji iri mee svojih njiva, komu se ovce blizne a koze trizne, koji ima svoga kruha do kruha, mesa do mesa i vina do vina, komu se svaka rije begenie i koji, kad ode, iza sebe ne ostavlja nita sramotno. To je vridnjak! A gdje je sada taj vridnjak dok mu je ograda na vinogradu razorena, a trsi obrasli u korov, dra i kupinu? On je tamo kud emo svi mi poi. - A kud emo mi to poi? - pitam dida. - Sebastijane, hoe li ti svoga dida ostaviti na miru? ree mi. I mi utke nastavljamo put pored zaputenog vinograda. On, ne gledajui vie prue divljake, izikalo na sve strane, ni pitomkin trs koji se usred toga prua sui! Ja, ne odvajajui 296 ..........,.., 9 """Uli ^ e znam kada. Znam gdje i kojom prilikom. Kad \&&K> smo Prlazili pored zaputenog vinograda, moj je Jjlji did rekao: I

pogled od toga nereda prouzroena neradom, ni kad smo vi nograd proli, ni kad sam, da bih ga vidio, morao okretati gla vu unatrag. 7"] Od vermena prolaska pored zaputenog vinogradi I da, didova vridnjaka i mog pitanja kamo svi mo- J'M. ' ramo poi, mnogo sam se puta suoio sa zazivom onoga koji je za ivota gradio, skrbio i muio, da se vrati s onog svijeta i pogleda to je ostalo od njegova djela. Uz taj zaziv, bez odziva, ide i pomisao je li se tome kojeg pri zivamo za ivota vrijedilo muiti, kad je znao da e nakon njega sve otii u propast, niz vjetar i vodu, i kad je znao da e ga naslijediti oni koji njegovu steevinu nee znati, nee htjeti ili nee uspjeti sauvati. Stvar je u tome to svaki nasljednik nasljeuje imovinu, bogatstvo ili ubotvo, ali ni u kom sluaju ne nasljeuje duh onoga koji ga je svojim testamentom ili odlaskom bez oporuke uinio svojim nasljednikom. I stvar je u tome to nitko tko je za ivota pokuao osigurati nasljednika slina sebi, i nasljednika koji bi se zavjetovao uvati nasljee kakvo je primio, u tom naumu do sada nije uspio, ni na krai, a pogotovo ne na dulji rok. Zato, kad zazivamo graditelje da se vrate odande kamo nam je svima poi, i pogledaju to je ostalo od njihova djela, ne prigovaramo im to za svog ivota nisu pronali nasljednika, nego se alostimo nad usudom da ga nisu uspjeli nai. Moda sluajno, a moda i znakovito, ja sam o nasljeu i nasljednicima prvi put s prvim predsjednikom razgovarao u noi izmeu dana Svih svetih i Dunog dana. Dan e Svih svetih, pet godina nakon toga razgovora, kad e na Medved gradu poloiti vijenac za sve one koji su ivot dali za domovinu, postati dan njegova posljednjeg pojavljivanja pred narodom. Moda u tome ima neko znaenje, a moda ga i nema, kao to ga nema ni u mnogim drugim mimoilaenjima izme u smrti i ivota.

Sredinom oujka te godine, stavljanjem potpisa na Washingtonski sporazum, uspio je zaustaviti rat izmeu Bonjaka i Hrvata, rat koji nije elio, koji ga je svojom surovou izne nadio i koji je, inilo mi se, stavio kri na sve ono to je iz knjiga hrvatskih politiara nauio o Bosni. Taj mir, jedan od nekoliko njih koji su propali, brinuo ga je koliko i sukob. Jer, bude li prekinut, nije znao to nakon toga uiniti; a bude li prihvaen, nije znao kakve e sve posljedice izazvati. Ve poetkom travnja, dok se crnilo na potpisima VVashingtonskog sporazuma nije dobro ni osuilo, epe je Bevanda s jo nekolicinom, tumaei svoje postupke kao reakciju na sukob s Bonjacima i na diobu Bosne, otvorio rascjep u stranci s ciljem da u Saboru dobije veinu i da prvog predsjednika na kraju prisili na abdikaciju. Taj Bevandin postupak nije se dao drukije protumaiti nego sastavnim dijelom mnogo ireg plana u kojem je prvi korak bio uspostava mira s Bonjacima, a zatim za sukob okriviti onoga koji je ispod sporazuma o mi ru stavio svoj potpis. Drukije tumaenje, da Bevanda odlazi zato to je dolo do sukoba s Bonjacima kad je taj sukob pretvoren u mir i saveznitvo, postaje besmisleno i suludo. Obje su osobine epinih postupaka bile i ranije uoene, u sitnim poslovima, ali u ovako krupnom poslu viene su prvi put. Krajem srpnja, iako me predsjednik zvao, ako elim da doem na Vir i pogledam vojnu vjebu Bandira 94, nisam doao, jer sam imao mnogo posla. Kad smo se nakon vjebe vidjeli, izrazio sam aljenje to tamo nisam bio, da vidim to moemo, ako odluimo krenuti. Rekao mi je da se na Dugom otoku odrava druga vojna vjeba, gdje e isprobavati rakete za potapanje brodova, vedske proizvodnje, koje smo Jugoslavenskoj vojsci preoteli u podzemnim skladitima iznad rnovnice. Ako nam to uspije, kad krenemo na kopno, za leima e nam biti potpuno sigurno more. Otiao sam i vidio da nas s mora ne mogu vie ugroziti. / Tamo sam se druio s visokim asnicima i neki su mi od njih y predloili da kaem predsjedniku to oni, kako su mi tvrdili, 298............. nemaju prilike rei. Nisam volio ulogu cijevi kroz koju bi net ko s njim govorio, i nisam se volio upletati u vojne poslove, jer taj teki zanat ne znam. Ali to sam mu ipak odluio rei. Jedno, to sam i sam tako mislio, a drugo, to je bilo previe vano, iako sam dobro znao da svaku vanu stvar, kad je u pitanju opstanak, on prvi locira ili nasluti. Nisam mu trebao govoriti da je sukob s Bonjacima beskrajna nesrea koja nas je snala, za koju ne snosimo krivnju, ali da do nje vie ni pod koju cijenu ne smije doi. Nisam mu trebao rei da bi krah bonjakog otpora u Bihakoj krajini bio kraj nae nezavisnosti i tenje da ovladamo prostorima koje omeuju nae granice. On je to znao bolje od mene i ikoga drugoga. Rekao sam mu samo da bi mir s Bonjacima trebalo uvrstiti jednom uspjenom vojnom akcijom, koja bi bacila u zasjenak sve dotadanje sukobe i potakla nadu u zajednitvo. On me je gledao bez rijei. Gledao i utio, dugo! Meni nije bilo skriveno to to znai: i sam o tome razmilja, ali jo nije odluio ni gdje ni kada. Na dan Svih svetih pozvao me da doem u devet sati uveer, to me nije iznenadilo. Ali me iznenadilo to me pozvao u svoju kuu, gdje e se nalaziti kad se u osam sati vrati iz ureda. - Noas e neto pokuati! - rekao mi je i trebalo se dosje titi o emu se to radi. - Gdje? - Na Kupresu! - odgovorio je. I tu no o tome, ni ja ni on, ni rijei vie nismo progovorili, iako smo obojica stalno mislili hoe li pokuaj uspjeti. - Znate li da je Kupres bio zborno mjesto bosanskih beglerbegova kad bi pripremali vojni pohod prema moru ili u dubinu gorske Hrvatske? - upitao sam ga. - Nisam znao! I to je te veeri o Kupresu bilo sve, iako sam znao da me zvao samo zbog Kupresa.

Sjeli smo u fotelje oko niskog stolia. Njegova nas je supruga posluila kikirikijem i pistaima u koarici pletenoj od slame, pa nam se i sama pridruila. Rijetko smo kada, osim vremenskog omeenja, imali programiran razgovor, a kad bi i bilo neto programirano, zapremilo bi prvi dio, nakon ega se kretalo slobodno. Predmet smo razgovora nametali i on i ja, o bilo emu, ali najmanje o dnevnim aktualijama, ako nisu imale trajnije znaenje. Veeras, kako mi je na poetku rekao, mogu ostati dokle hou, njemu se ne spava. Bila je to neka vrsta bdjenja. Ako bismo mu davali ime, valjalo bi ga nazvati kuprekim bdjenjem. Nikad nisam biljeio, u obliku dnevnog zapisa, to sam s njim razgovarao. Nalikovalo bi mi to na sebinost, jer bih se tim zapisima kadli-tadli okoristio. Nikada nisam biljeio to se oko mene zbivalo, jer sam se bojao da u iz svog leita, leita pisca pria, iskliznuti i postati memoarist, sluga povjesniarima. I ono to je ostalo u sjeanju, bit e dovoljno za priu, ovu koju piem i ostale koje u napisati. A ono to je zaboravljeno, neka epe Bevanda i njegov savjetnik Ilija Dudla trae u transkriptima i dijele ulizicama da to objave i uveseljavaju itaoce. Ne vjerujem da je kupreko bdjenje snimano, iako me ne bi iznenadilo da jest. Moj je sugovornik, tada zdrav kao drijen, vrsto vjerovao da e on sam po tonskim zapisima pisati memoarske knjge. Ali, ako marljivi Bevanda odnekud iskopa i taj tonski zapis, u njemu e na prvom mjestu nai sebe. Kad smo se sloili da nas epe nije napustio zbog diobe Bosne u Karaorevu, jer je on sam zakazao taj susret i jer je znao da se s onim i onakvim sugovornicima ne moe nita di jeliti, zato to oni za sebe trae sve to bi se moglo dijeliti i, kao prie, dobar komad tvoga teritorija; kad smo se sloili da Bevanda ni o Bosni ni o Bonjacima nije znao nita, niti je mario za tamonji sukob, i da je besmislica rei kako nas on na puta zbog^krivnje u tom sukobu, u trenutku kad je sukob pretvoren u saveznitvo; kad smo se samo djelomice sloili da bi Bevanda mogao biti lutak na neijim koncima - predsjed300 nik me upitao, kad ve sve nijeem, to drim uzrokom njegova divljanja. - Zar mu mjesto predsjednika Sabora nije bilo dovoljno? upitao me. - Ne samo to ga ne drim onim to on zavreuje, nego ga drim kaznom i ponienjem - rekao sam. - Zato? Nije li to mjesto drugo po vanosti u dravi? - Jest, ali to mjesto zahtijeva mnogo rada. Zar mislite da je lako voditi sjednice Sabora po nekoliko dana i tjedana za re dom. Neobuzdanost zastupnika! Podmetanje po poslovniku i bez poslovnika! A on vlast ne zamilja kao naporan rad! Nego to? - epirenje! Po itav se dan epiriti kao paun za paunicom. A uveer, na televiziji, gledati kako si se preko dana epirio. S blaenim osjeajem da je tvoje epirenje gledalo milijunsko mnotvo - rekao sam. - Hoete rei da on nikada nije doivio ovo to mi noas doivljavamo? Hoete rei da on ne zna to je to bdjenje? - pi tao me. - Bojim se da ne zna! Bojim se, ako ikad spozna to je to, da e se razmrviti na tisuu komadia. Kao to jak udarac razmr vi vjetrobransko staklo od pleksiglasa! Nakon toga ga nitko nee pokupiti! - Kad mu je to bilo malo, to je drugo htio? Moje mjesto? - Ne! Vi ste, hvala Bogu, dobra zdravlja, i mandat vam je jo podebeo. Htio je mjesto nasljednika. Sigurno, od vas za jameno! Nita ne smeta to bi morao ekati! To mu odgovara! Prava uloga za epirenje! A kad doe doba, on je tu, uskae u sedlo i nastavlja paradu epirenja - rekao sam. - Prvo, meni nasljednik sada ne treba! Drugo, narod e birati moga nasljednika! A tree, epe pa predsjednik! Ajte, molim vas, Sebastijane!

- Ima jedna engleska fposlovica koja kae da ni jedna zemlja nije propala zbog nedostatka nasljednika. Kad sam je prvi put uo, uinila mi se neistinitom, jer sam imao na umu brojne nasljednike koji su upropastili nasljee, a nisam se usredotoio na ono to ta poslovica eli rei - da je u svakoj zemlji pretendenata na nasljee tusta i trna. Upravo je nevje rojatno koliko ih je i kakvih ih sve ima. Ima ih i u nas! Imate ih i vi! epe je samo jedan od njih. - I kad je vidio da ga ne planiram za nasljednika, podivljao je? - Ba tako! Ali ne da od nasljea odustane, nego da bude prononsirani nasljednik mimo vae volje. - Otkud vam dokazi za takve tvrdnje? - Vie nego pljeve na gumnu, i da se kod tolikog mnotva nikom, pa ni epi, ne treba uditi za takve pretenzije. A ostali su dokazi na dohvat ruke. Samo malo izotrenije oko i evo ih koliko eli. Rekli ste mi da epine razgovore s novinarima ne itate. Pametno radite jer to moe itati samo budala kakav sam ja. A da ih itate, vidjeli biste kako on, kad govori o sebi i vama, govori o dvojici ravnih i ravnopravnih. Vas ste dvojica u visinama, a sve je ostalo prizemlje. Zato vam zamjera to ste onog malog Alojzija Aganovia digli u visine i postavili izme u vas dvojice. Pita se to vam je to trebalo, i bjesni to ga je Aganovi ocrnio u vaim oima. Ali, kad biste vi njega posluali i otjerali od sebe Aganovia, opet biste mogli biti zajedno. U visinama, brijest do brijesta! Mislim da mu je cilj bio dobiti veinu u Saboru, prisiliti vas da otjerate Aganovia, a njega ponovo prigrlite i proglasite svojim nasljednikom. - To nikada! - Znam, i to nije problem! Ali je problem u tome, ako vje rujemo engleskoj poslovici, da e se nakon epina odlaska u vaoj okolini pojaviti novi epe, drugog imen^, ali istih nam jera - rekao sam i usmjerio razgovor na drugu stranu. - Mislite? 302 ....... - Znam! Sa epom ih je do sada bilo est. Kad je on otiao, da sam postigne ono to mu vi niste dali, ostala su jo petorica. - Toliko! - zaudio se. Traio je od mene imena te petorice. Nije mi bilo teko navesti etvoricu. I to sam uinio uz sitne komentare to me na vodi da u njima prepoznajem pretenzije nasljednika. Petome ime nisam kazao, ni kad je traio od mene da i njega imenu jem. Naao sam se u neprilici. S jedne strane, ime petoga nisam htio otkriti i za to sam imao jake razloge, a s druge, on moe pomisliti da se ispod petoga krije moje ime. Ta me neprilika i u mojim oima uinila smijenim. Da bih skinuo sumnju sa sebe, kako se ispod petoga krijem sam, mogao sam rei njegovo ime, ali, ako bih to uinio, sve to sam do tada rekao o potencijalnim nasljednicima predsjedniku e postati neuvjerljivo. Jer, za njega je taj peti lien primisli na nasljee. - Vama se to moe initi beznaajnim koliko hoete - rekao sam prelazei utke preko imena petog pretendenta. Ali ete doivjeti da e vas ovi pobrojeni i oni koje nisam nabrojio, u jagmi za mjestom nasljednika, napusititi pod kojekakvim izli kama, slinima epinoj izlici o podjeli Bosne i sukobu s Bo njacima - rekao sam mu. - A ime mi petoga neete otkriti? - rekao mi je na kraju razgovora o nasljednicima, u jedan sat nakon pola noi kad smo se rastajali. - Ne da neu! Ne mogu, pogrijeio sam u brojenju. Odsad u paziti da najprije postrojim, pa onda prebrojim. A ne kao veeras, da kaem koliko ih je, a kad ih postrojim, jedan mi od reenog broja nedostaje - rekao sam. - Ne vjerujem vam! Sjetite se pa ete mi rei!

Svi koji su ga napustili, bilo zato to su nali bolje uhljebljenje, bilo zato to su htjeli vie a eljeno nisu dobili, bilo zato to su se posvaali s okolinom pa su se spaavali odlaskom, i svi oni koje je on udaljio od sebe, svi su oni o svom sluaju pisali, kad god im je napisano imao tko tiskati, i razgovarali, ako ih je tko htio sluati. Razlog udaljavanja ili dragovoljnog odlaska silnim bi ponavljanjem pretvorili u svoju fiksaciju i po toj fiksaciji ostajali upameni u javnosti. To se i epi dogodilo s diobom Bosne i sukobom s Bonjacima. On se pamti kao svjedok na Tiibingenskom sudu, svjedok u predmetu svoje fiksacije, a drugi se pamte po njihovoj fiksaciji. Njihova elja nije bila ni da duevno obole, ni da budu zapameni po onome to bi im bilo naj mudrije zaboraviti, ali je to, ini se, bila pravedna kazna za one koji o svom razlazu i odlasku, bio prisilan ili dragovoljan, nisu znali i nisu htjeli utjeti. Svi su oni o svom sluaju pisali i priali. Samo on ni o ijem sluaju, iako je to bio i njegov sluaj, nije nita napisao. Nije mnogo ni govorio, osim u krugu ljudi u koje je imao povjerenje. Pravedno bi bilo da je i on neto o tim sluajevima rekao, i to bi se sigurno dogodilo da pravdu nije preduhitrila smrt. Jedina mogua pravda bila bi, kad bi se neki oevidac onoga to se u pojedinim sluajevima zbivalo, pokuao uivjeti u predsjednikov poloaj, koliko je to mogue, i izrei, opet koliko je mogue, svoje nepristrano miljenje i vienje. Uza sve ograde pokuati, i koliko je mogue - to nema tko uiniti ako ja ne uinim. A sam mislim da od svih propadljivih stvari to ih stvara ovjek nema propadljivije od ljudske supstance koja puni razliite drutvene udruge. Od pjevake klape u malom mjestu, preko politikih i inih stranaka i udruga, do vojnih postrojba i akademija znanosti i umjetnosti. Vezivno je tkivo svake ljudske udruge ambicija, ali je ambicija i ono to udrugu razbija. Nitko jo nije naao nain kako uravnoteiti ta dva suprotstavljena 304 svojstva ambicije, zvali je zdravom ili bolesnom, i nitko jo nije pronaao recept kako zdravu razluiti od bolesne. Kad je okvir to ga je utemeljio prvi predsjednik poeo pucati - zbog nabreklih egoizama, to je glavni sastojak svake ambicije, zbog toga to je predsjednik obolio pa je pitanje nasljednika postalo urgentno i zbog toga to je svatko brinuo brigu to e s njim biti sutra, kad tvorac skupine u kojoj smo se nali zauvijek ode - od jednog sam meu nama, koji je studirao filozofiju, ali se umjesto filoizofijom bavio gradnjom stanova, uo zanimljivo obrazloenje za nemire koji su nastali u nama i meu nama. Za nemire, komar i ostrvljenost, esto bezobzirnu i runu. Rafael Hanek, od kojeg sam to obrazloenje uo, volio je ale i bio je neka vrsta spadala, ovjeka koji ale skuplja i vadi ih iz torbe kad se eli obraniti od neugodnosti, i kad eli smanjiti napetost meu ljudima koji obavljaju isti posao i imaju iste, to e rei velike ambicije. Prema politici kao politici imao je otklon, i vie od toga, averziju, a u njoj se naao slijedei zavjet svog porijekla i svoje mladosti - imati svoju dravu. Potrebu da bude imuan, ispunjavao je trgovinom i gradnjom kua. Takav kakav je bio, i mogao je rei to je rekao. - Predsjednik bi nas sve trebao rastjerati i oko sebe okupiti nove ljude. Mi smo se istroili. Svi o svima znamo sve, i loe i dobro, i prljavtine i dobre stvari. Nema vie to o kome zna ti. im ga vidi, o njemu zna sve. Zna to e rei, i to e ui niti. Nema nikakvih iznenaenja. A kad sve o svakom zna, postaje bezozbiran, ne pazi to e rei i govori kojeta. Jedni bismo se od drugih morali odmoriti. Upravljajui dra vom zajedno, mi smo jedni druge zamorili. Nita, samo tako, dojadio si mi i goni se do avola! Vidimo se za etiri godine, ili vie nikada! A ako i dalje nastavimo ovako, zajedno, dogo dit e nam se ono to se dogodilo bostonskim takorima - re kao mi je Rafael Hanek. - Kojim takorima? - pitao sam ga.

Prema Hanekovu kazivanju - a kazivao je kao to seosko spadalo kazuje, tono i porugljivo, tako da nikad ne zna to se stvarno od prie zbilo, a to je prii dodano - negdje u vri jeme velike ekonomske krize jedna se skupina bostonskih znanstvenika bavila milju kako iskoristiti injenicu da se takori iz razliitih legla i predjela grada meusobno bore do istrebljenja, kako ih dovesti u situaciju da se meusobno istrijebe na prostoru itavog Bostona i tako uine nepotrebnima sva mogua sredstva u suzbijanju ove potasti, od jeftine trapule do skupe deratizacije. Dakako, ako im poe za rukom i me usobno istrebljenje takora patentiraju, imali su u vidu i go lemu zaradu i Nobelovu nagradu. Sagradili su velik kavez od iane mree pazei da u njemu ima dovoljno zraka i dovoljno svjetlosti. U taj su kavez strpali jednak broj takora i takorica koje su polovili po svim predjelima grada, vodei rauna o omjerima da broj takora iz jednog kvarta ne bi nadilazio broj takora iz drugog kvarta. Obilno su ih hranili raznovrsnom hranom. Kako je u kavezu bilo pola takora a pola takorica, pa je svaki mujak mogao imati svoju enku, moglo bi se rei da takorima u kavezu nije nita nedostajalo. Ni zraka, ni svjetla, ni hrane, ni ljubavi! Imali su u izobilju svega onoga zbog ega se takori na slobo di meusobno nemilosrdno bore. - Ia, pia i jebia! objeenjaki je zakljuio Rafael Hanek. I to se dogodilo? Umjesto da deru, pare se i izleavaju na suncu, oni su se svrstali u nekakve grupe - ne zna se da li po leglima, po predjelima grada ili kako drukije - i otpoeli s nesmiljenim meusobnim ratovanjem. Tuklo se to, klalo, davilo, cialo i pocikivalo dok na ivotu nisu ostala samo dvojica. A kad su i njih dvojica - bili su mujaci podijelila megdan i ostao samo jedan, i taj je jedan, dva dana nakon velikih bitaka, ciknuo i crknuo. Nitko ne zna zato. Imao je apsolutnu slobodu, bio je pobjednik i itav je kavez bio pod njegovim apama. No, uzrok njegove smrti za eksperiment je imao znaaj kurioziteta. Pa, ako se njime tko eli baviti, neka se bavi! Eksperiment je i s njim i bez njega bio zavren. Znanstvenicima je trebalo nai odgovor na pitanje zato se takori u obilju sunca, zraka, hrane i ljubavi meusobno istrijebie? Kad se odgovor nae, bit e potrebno, u skladu s njim, nai tehniko rjeenje kako bi se takori meusobno istrijebili na prostoru itavog Bostona i svakog drugog grada. Jesu li se takori meusobno istrijebili jer su bili iz razliitih legla i iz razliitih dijelova grada? Nisu! Da su se zbog to ga klali, ne bi se svi isklali. Ostali bi na ivotu pobjednici iz jednog legla ili iz jedne gradske etvrti. Jesu li se takori potukli jer nisu imali to drugo raditi, jer, naviknuti da energiju troe u potrazi za hranom i u potrazi za enkama, energiju nisu imali u to potroiti? Nisu jer i uzimanje hrane i parenje, bez ikakve potrage, oduzima energiju smirujui glad i strast. Jesu li se takori meusobno istrijebili jer su jedan u drugome vidjeli onoga koji im tijesni prostor kaveza ini jo skuenijim? Jesu, i to je to! I jo neto! takori su se istrebljivali do kraja jer nisu znali odgovor na pitanje kolik je prostor kojim bi svaki od njih morao biti zadovoljan. Nisu pronali mjeru nakon koje bi svako ubijanje postalo besmisleno. Pokazalo se da ni takori ne znaju gdje je kraj, gdje je posljednja crta njihova egoizma, nakon koje, ako je prijeu, egoizam vodi u propast. Pred bostonske se znanstvenike isprijeilo tehniko rjeenje za otkrie koje bi Boston oslobodilo velikih izdataka za unitavanje takora, a njima donijelo novac od prodaje patenta i Nobelovu nagradu za pronalazak. Kako u oima takora itav Boston pretvoriti u skueni kavez, u kojem e se takori, borei se za prostor bez mjere i ne znajui granice svog egoizma, meusobno istrijebiti?

To s pretvaranjem grada u kavez u oima takora ostalo je do danas nerijeeno i zato je izostala i zarada i nagrada, a Boston i dalje troi velik novac na deratizaciju. - A mi smo oko njega, to god tko o tome mislio, takori sukobljeni iz razliitih legla. Svima nam je dobro, ali svatko misli da moe bolje i vie - govorio je Rafael Hanek. - Kad bih ja bio na njegovu mjestu, otvorio bih vrata i sve potjerao. Onda bih oko sebe skupio nove ljude i, dok ne bi postali ne podnoljivo siti jedni drugih, radio bih s njima. -1 vi stvarno mislite da je skueni prostor prisilio takore da se tfijebe i istrijebe? - pitao sam ga. - Ma, briga mene za takore! Nego, ja vam kaem, ekajte i vidjet ete! Jedna iskra i sve e planuti! Ni on to vie nee moi ugasiti. Ljudi su nezasitni. Ljudi nemaju mjere kad su oni u pitanju, svak misli da je pametniji od drugoga. Vidjet ete! Kao takori! - rekao je spadalo, vragolan i objeenjak Rafael Hanek. imenom privatizacije prelazilo u ruke pojedinaca i znailo to je samo moglo znaiti: da se jedni bogate dok drugi ostaju na onome to su imali, ili ostaju i bez toga, pretvarajui se u be skunike i nezaposlene. U tom klaenju izmeu jednog i drugog miljenja o dunosnikim plaama nastalo je stanje usklaeno i prema jednom i prema drugom miljenju, to znai da su jedni dunosnici bili dobro i predobro plaeni, a drugi su s niskim plaama dijelili sudbinu naroda. Dok je rat trajao, ta razlika, tolerirana ali nikad dogovorena, nije bola oi, ali, kad je rat zavrio, bola je ravno u zjenicu, i nau i njegovu. Pretvarala se u opasnost od koje emo svi oslijepjeti i kao slijepci, gonjeni egoizmom bez mjere, zavriti kao bostonski takori. Do razlike u plaama dunosnika dolo je na taj nain to su jedni ostali na plai propisanoj zakonom za radno mjesto na kojem su slubovali, za poloaj ministra, zastupnika, zamjenika ministra, predsjednika i potpredsjednika saborskog doma, predsjednika i potpredsjednika Vlade, predsjednika drave i svih ostalih kojih je toliko da ih je teko pobrojiti. A drugi su, pristalice visokih plaa, onome to su dobivali na poloaj dodavali novane naknade za lanstvo u nadzornim odbori ma privatnih i javnih poduzea. Ta je naknada esto, samo za rad u jednom nadzornom odboru, premaivala plau dobivenu za rad na radnom mjestu. Kako su mnoga poduzea, pri vatna i javna, eljela da im u nadzornim odborima sjede mali i veliki dunosnici, mali i veliki monici koji e raditi za probitke poduzea, nije za sve bilo dovoljno monika, pa su mnogi monici sjedili u nekoliko nadzornih odbora i primali nekoliko novanih naknada koje su bile, pojedinano, vee od os novne plae. Neki su dunosnici i u lanstvu nadzornih odbora nali kakvu-takvu mjeru - bili su lanovi jednog ili dva nadzorna odbora - a drugi su, drskiji i snalaljiviji, oni koji su mislili da njihov rad doista toliko vrijedi, na osnovne plae nadodali naknadu za rad u nadzornim odborima preko svake mjere, kao da zemlja pliva u izobilju svake vrste zahvaljujui njihovoj dobro plaenoj pameti i trudu. Dva su suprotstavljena miljenja o plaama dunosnika na vijeima kojima je predsjedao. Jedno, da dunosnik, i u ratu i u miru, i u obilju i u osku dici, mora biti dobro plaen. Da bi dobro radio, da ne bi bio sklon korupciji i da s dravnog posla ne bi otiao na neki drugi, gdje je ovjek njegova znanja bolje plaen. I drugo, da dunosnik i u ratu i u miru treba dijeliti sudbinu naroda, ivjeti na oskudnoj plai, kloniti se raskoi, imati razumijevanja prema rtvama rata i ljudima bez posla. Ni jedno od tih miljenja, koliko god bilo umno promiljeno, dok je rat trajao, nije ni na jednom vijeanju, kad se o plaama dunosnika vi jealo, odnijelo prevagu. Izmeu jednog i drugog miljenja lebdjelo se i kad je rat zavrio, a narodno bogatstvo sve oitije, po diktatu kapitalizma koji je nadvladao socijalizam i kod nas i u svijetu, pod

Najvei dio dunosnika, oni koji to nisu znali, nisu bili traeni ili to od stida nisu mogli initi, primali su na kraju mjeseca samo svoje plae, samo dva puta vee od one koju je zaraivao zidar, kovinotokar, liilac ili vojnik. On sam, koga su za visoka beriva pojedinih dunosnika najvie okrivljavali, iako na prvom mjestu dunosnike rang-liste, bez i jedne naknade u lanstvu nadzornih odbora, imao je plau samo tri puta veu od plae slabo plaenog zidara i kovinotokara, to se u zemlji rata i oskudice moglo razumjeti, ali i etiri puta manju od plae nekih svojih ministara, to nitko iv, ni u kojoj zemlji ni u kakvim okolnostima, ne bi mogao razumjeti. A ipak je dio javnosti njega nalazio krivim i za bogaenje i za sramotno visoke plae dunosnika, kako ih je nazvala jedna grlata oporbena zastupnica, iji su depovi, otkako je dola na vlast, puni para od naknada za lanstvo u nadzornim odborima. - To se, predsjednie, mora rijeiti - rekao sam mu. - Boga enje privatnika sprijeiti ne moete, a i ne trebate. Ali, boga enje na politici morate nagaziti. - Znam! Ali to je bava baruta! - rekao mi je, zamiljen nad onim to je rekao. U glasu sam mu prepoznao prizvuke da e i to rijeiti, pa to kotalo da kotalo! - Ne jedna bava! Sto baava u temeljima tvrave. Iskra, i sve leti u zrak! - doaravao sam mu vatromet da ga razvese lim. - Pograbit e se! Ali presjei moram - ponovo je rekao. Nakon dugog i nevoljkog dvogodinjeg traenja, pronaen je nain kako napraviti zakon o plaama politikih dunosnika. Predsjednik ga je Vlade prikazao na jednom od vijea kojima je predsjedao predsjednik. Zapravo, njemu ga je prikazao, jer mi ostali koji smo u tom vijeu sjedili, s modelom zakona bili smo prethod310 no upoznati. A ako mi je doputeno pogaati, mislim da je i predsjednik prije sjednice upoznat o emu je tu rije. Prema tome, bila je to slubena objava modela kako bi se od vijea dobio pristanak da se izda nalog pisarima neka po usvojenom modelu naprave zakon. A model je bio jednostavan. Najveu plau imao bi predsjednik drave kao najvii dunosnik. Upola manju od njegove, ili manju za jednu treinu, ako se tako dogovorimo, imao bi predsjednik Sabora. Manju od predsjednika Sabora za treinu ili etvrtinu, kako bude dogovoreno, imat e premijer. Od premijera manju plau, za petinu ili za onoliko za koliko se dogovorimo, imali bi ministri i saborski zastupnici oba doma. A kakve e plae biti dunosnika ispod razine zastupnika, dogovorit emo se kad model bude razraen u nacrtu zakona. Jednostavnost i logika modela sastojale su se u tome da e plae dunosnika ovisiti o plai predsjednika drave kao naj vieg dunosnika. Ako njegova plaa, kad se zakon pretvori u kune, bude velika, bit e velike i plae svih ostalih, bez obzira na omjere. I obratno, bude li niska, i ostali e imati male plae. Prema tome, model je imao klin o kojem je teki i muni zakon trebao visiti svom teinom i svom muninom. A o tom klinu, o visini predsjednikove plae, odlueno je da e je po sebnom odlukom odrediti Sabor. Kolika bi mogla biti, nije se govorilo, ali se predmnijevalo da bi mogla biti trideset tisua kuna, deset plaa to ih moe zaraditi zidar, limar ili kovinotokar. Nisam vidio nita zazorno u modelu da prvi dunosnik ima najveu plau, a nii od njega manju od njegove u skladu s poloajem koji zauzimaju. tovie, mislio sam da se neto bolje od toga nije dalo smisliti. Ali sam u tom modelu vidio dvije opasnosti. Manju, da e teret i munina sramotno visokih plaa, ako predsjednikova plaa bude i samo trideset tisua kuna, visiti o njegovu vratu kao zvono o vratu krivca, za siromatvo siromanih. Veu, da e ga taj teret - ako uspiju oni koji e njegovu plau pokuati dignuti iznad trideset tisua, _,....... 311

da bi njihova bila vea i da bi u samoj plai sauvali dosadanje naknade za lanstvo u nadzornim odborima, ega e se morati odrei - toliko prizemljiti da e se iz tog prizemljenja teko biti uspraviti. Ikada! Naime, predloeni model nije rjeavao osnovni problem spora vezan uz plae. Kako izmiriti interese onih dunosnika koji e po ovom modelu imati znatno vee plae od dosadanjih i ako predsjednik bude imao samo trideset tisua kuna, i interese onih dunosnika kojima e, i ako predsjednik bude imao veu plau od trideset tisua kuna, ukupna beriva, kad ostanu bez naknada za lanstvo u nadzornim odborima, biti drastino sniena. Nisam ja prorok, iako su me prilike silile da proriem i da za ispunjenje prorotva budem okrivljen kao da sam ga sam prouzroio! Nisam ja ni umjean zakonodavac ni vjet financijer, iako su me dani i kruh nasuni silili da se i time bavim. Ja sam najsliniji osamljenoj trski usred rijeke koja dijelom ispod povrine vode osjea dotok brzica, a dijelom iznad vodene povrine dolazak nevremena i kad ga nagovjetava lagan uh vjetra. Sljedbenik sam onoga koji je propovijedao ljubav prema blinjima, pa mi se, svaki put kad prijete oluje i potopi, ljubav prema onima koje volim umnoi ako se nevrijeme na njih obara. Volio sam ga zbog djela koje je dovrio i zato sam se brinuo kako e ovo sa sramotno visokim plaama zavriti. Pogotovo sam se zabrinuo kad sam vidio tekst nacrta zakona i u njemu proitao da je predstojnik predsjednikova ureda stavljen u rang ravan predsjedniku Vlade, i kad sam, raspitujui se kod pisaca teksta zakona, doznao da je predstojnik ureda Matan Jakubek morao biti tako visoko rangiran, s ime se i predsjednik sloio, jer e i u ovako visokom rangu njegova ukupna primanja, kad prestane dotok naknada za lanstvo u nadzornim odborima velikih javnih poduzea, biti prepolovljena ako predsjednikova plaa bude trideset tisua kuna. Svrstavanje Matana Jakubeka u rang predsjednika vlade, kad se zakon bude donosio, izazvat e burne rasprave u Saboru. Kako obian inovnik, koga ne bira narod kao ostale visoke dunosnike, moe imati tako visok status? Kako drukije nego voljom predsjednika da svog inovnika, kao rimski carevi senatorima svoje konje, proglaava viim od svih ministara. Udar kritike i poruge nee ii na Jakubeka, ii e na predsjednika, pa e on od njih i tetu imati, a Jakubek e se time okoristiti uvjeren da je predsjednik vrst, da je to snaan klin, da on tu sitnicu njemu za ljubav moe i treba pretrpjeti. No, i taj visoki rang Matana Jakubeka plaen u kunama, radi mira u kui, radi dugogodinjih veza izmeu njega i predsjednika, iako teko i s velikom nelagodom, dao bi se progutati kad iza toga ne bi stajalo i neto drugo. Rang koji se ne isplauje novcem, rang koji trai mo! Poznavao sam ga i nisam oekivao da e se zaustaviti ako mu netko ne stavi branu pred nos. Bio je poetak ljeta, odravale su se posljednje sjednice saborskih domova, a u francuskim su se gradovima igrale zavrne igre svjetskog nogometnog prvenstva, na kojem je hrvatska nogometna reprezentacija imala dobre izglede da osvoji prvo ili drugo mjesto. Kad je gornji dom zavrio rad i izglasao zakon o dunosnikim plaama, otiao sam u Zadar ne doekavi da zakon izglasa i donji dom. A donji je dom neoekivanom brzinom donio zakon i odluku o visini predsjednikove plae, bez koje bi zakon bio neprimjenjiv. U zanosu s pobjednikim nastupima naih nogometaa, i u brizi hoemo li biti prvi ili drugi na svijetu, dogodilo nam se neto od ega je posljedice mogla naslutiti samo trska usred rijeke. Samo budala koju nogomet nikad nije zanimao! Samo trska i budala mogle su znati to se zbilo u danima kad su glave koje donose odluke bile vie nogometne lopte nego misle-

e glave. Umjesto da odlui kako e predsjednikova plaa biti trideset tisua kuna, kako se predmnijevalo, donji je dom na brzinu, petnaest minuta nakon izglasavanja zakona, odluio da predsjednikova plaa bude pedeset tisua kuna. Koji bi klin mogao izdrati tolik teret? Tako se u sjeni uspjenih utakmica nae reprezentacije dogodilo ono na emu e biti graene tvrdnje o grijehu struktura, o besramno visokim plaama i o bogaenju dok narod gladuje. Dobro sam poznavao dvogodinju priu o ujednaavanju dunosnikih plaa i nisam mogao vjerovati da je posrijedi nesmotrenost ili previd. Pogotovo kad je u pitanju predsjednikova plaa, o kojoj visi itav zakon o dunosnikim plaama. Kao nizac pleten od lia i glavica luka o avlu u podrumskoj prostoriji! Znajui dobro kako e on uiniti sve da sauva visinu svojih dosadanjih primanja, u odluci sam o visini predsjednikove plae prepoznao rukopis predstojnika njegova ureda Matana Jakubeka. I pitao se je li on zbilja tako male pameti da je mogao pomisliti kako se ta odluka moe sakriti ispod euforije izazvane nogometnim pobjedama, euforije koja daje dobru sjenu dok traje, ali je nezgoda to traje kratko. Kakva krupna podvala i kakva sitna pamet! Vijest me o izglasavanju odluke o visini predsjednikove plae zatekla u Zadru i nisam se mogao ne izjadati prijatelju, kojem namjeravam ispovjediti i jade to me mue na ovom jednodnevnom putu. - Kako ste to mogli uiniti? - bilo je prvo to me je upitao. Ispriao sam mu to sam znao, ono to sam do sada i ovdje kazao, ali nisam znao najvanije, kako je do te kobne odluke dolo, i to mu nisam mogao ispriati. - Sto se mene tie - rekao sam mu - budite uvjereni da tu plau neu primiti. 314 - Smirite se! Budite pametni! Moda bi se to moglo ispra viti. Ali se slaem s vama, to je loa odluka - savjetovao me je kao to me je uvijek savjetovao. Znao bi mi rei da ga kod mene, koji znadem predvidjeti i zbivanja i posljedice kao rijetko tko, uvijek iznenadi kad efemerijama pridajem znaenje koje one nemaju. Ovoga mi puta, gledajui koliko sam uznemiren i nesretan, nije kazao da su visoke plae dunosnika u narodu koji teko ivi samo efemerije. - Kad bih znao pod kojim je okolnostima dolo do izgla savanja odluke o plai predsjednika, ja bih odluku to da sam inim donio ovog trenutka - rekao sam mu. - Nemogue je da je visina te plae podnesena donjem domu na usvajanje, a da se s njom prije toga predsjednik nije sloio. Ne vjerujem da bi se to netko bez njegova znanja Saboru usudio predloiti. S druge strane, znajui ga kakav je, ini mi se nevjerojatnim da je, ne mislei na posljedice, dao pristanak na tako veliku pla u. No, nikad nita nije iskljueno! Ako on stane iza te plae, nema mi druge nego mu napisati ljubazno pismo i poslati po sljednji pozdrav. Ono to mi se ini vjerojatnijim jest da su mu to podmetnuli. Kako? Toliko sam ga puta gledao kako na tek stu vanih odluka cjepidlai, ne oko sutine, nego oko svake rijei i svakog zareza. To ovdje, na ovoj ljetnoj ezi, neu doz nati. I zato idem u Zagreb. Na putu u Zagreb iz dnevnog programa televizije doznajem da e u emisiji Otvoreno, odmah iza veernjeg dnevnika, gostovati Matan Jakubek i govoriti o dunosnikim plaama i o plai predsjednika, oko koje se podigla golema praina. Bilo mi je znakovito da su ba njega nali da govori o toj stva ri. On nije ni lan zakonodavne ni lan izvrne vlasti i, ako u odluku o predsjednikoj plai nije gurao prst sa strane, ne znam to bi drugo moglo biti. ini mi se, vie nego do sada, da imam pravo kad u toj brljotini prepoznajem Jakubekovo pismo. On e, kao grki hoplit iza velikog tita, zaklonjen predsjednikom kao neprobojnim zaklonom, voditi estoku bitku da sauva sva svoja dosadanja primanja.

Tvrdio je s malog ekrana da je sramotno to je predsjednik drave do sada imao plau u visini od deset tisua kuna. Ni tri puta veu od kovinotokara! I da nije ni strahota ni sramota to e mu od sada plaa biti pedeset tisua kuna. Dvadeset puta vea od zarade jedne istaice! Pazi da ne kae kako predsjednikova plaa, kad se usporedi s plaama predsjednika drugih drava, nije velika, ali ona postaje velika i dvojbena kad se zna da e ona plae svih dunosnika visoko podignuti i politiare pretvoriti u dobro plaenu kastu. To nije rekao, a nije rekao ni da se on, iako je samo inovnik, po visini plae stavio uz bok premijera, na treem mjestu rangiranih dunosnika. Ali zato nije propustio rei kako i predsjedniku drave treba novac. I njegova ena s koarom u ruci odlazi na trnicu i plaa luk, kupus, krumpir i jaja. Zato sramotiti predsjednikovu suprugu ako, kad pone plaati ono to je stavila u koaru, utvrdi da u novaniku nema dovoljno novca. I onda uzeto mora iz koare vaditi! To je sramoenje i sramota, a sramota i sramoenje nije ako predsjednikova ena s punim novanikom dolazi na trnicu i s punom koarom odlazi kui. Pa, nije ova zemlja toliko siromana da predsjednikovoj eni to zadovoljstvo ne moe priutiti? U emisiji Otvoreno, koja me razbjesnila, sve je bilo zatvoreno. I odnos predsjednikove plae prema plaama ostalih pripadnika politike kaste, i razlozi koji su voditeljicu emisije ponukali da na televiziju dovede Jakubeka, i porivi koji su Jakubeka prisilili da se pred nacijom isprsi, iako bi mu bilo pametnije da se sakrije iza deset neprozirnih zastora, ba sve je u emisiji Otvoreno bilo zatvoreno, samo je upuenima bilo jasno, a ja u takve spadam, da je klin na koji su dunosnike plae objeene ve puknuo ili se savio nadolje, pa nizac polagano niz njega klizi i samo to se nije otkvaio. A Jakubek, uz teke napore pred oima itave nacije, pokuava nizac s klina koji je ve popustio ili polagano poputa, premjestiti na novi klin. Na vrat predsjednikove ene, ne bi li ona ve izglasane 316 dunosnike plae zadrala na svom vratu, ne bude li ih predsjednik na svom htio drati. Sutradan sam u tajnitvu Sabora provjerio je li predsjednik potpisao ukaz o proglaenju vaeima zakona o dunosnikim plaama i odluke o visini plae predsjednika drave, i jesu li i ukaz i zakon s odlukom proslijeeni tiskari slubenih novina. Reeno mi je da su zakon i odluka dostavljeni predsjedniku im su u donjem domu izglasani, ali ukaza predsjednikova jo nema. Ne doe li za dvadeset i etiri sata, istei e saborskim poslovnikom propisani rok koliko vremena moe proi od izglasavanja u Saboru do predsjednikova ukaza. U tom e sluaju oba pravna akta, zakon i odluka, postati nevaei i u novu e proceduru usvajanja moi krenuti tek nakon est mjeseci. Ako sudim po kanjenju ukaza, to se do sada nije dogaalo, s tim zakonom i s tom odlukom ne ide ba sve glatko kao po loju. Sebi nikad nisam ni prisvajao ni pripisivao mo utjecaja na odluke, pa to ni ovoga puta nisam elio. Hoe li da mu taj teret i ta munina visi o vratu ili e to s vrata skinuti, to e morati sam odluiti. Na meni je da kaem to mislim i to, prema mojoj procjeni, misle drugi ljudi. Odluio sam napisati pismo adresirano na Nikolac, gdje se predsjednik zadrao koji dan prije nego ode na Krasnicu. Mogao sam ga i telefonom nazvati, ali sam htio izbjei razgovor oko teme koja nas je nagnala da se meusobno davimo kao bostonski takori. Postupio sam kao u mnogim drugim slinim prilikama kad sam elio da on moje stajalite znade, ali da ga potedim od neugodnih iznenaenja koja bi mu priinilo javno iznoenje toga stajalita. Rukom sam napisao pismo i u njemu rekao da i zakon i odluka imaju u javnosti razorno djelovanje, i da ja, neka mi oprosti, plau koja bi mi po ovom zakonu i ovoj odluci pripadala, ne elim primiti. Stid bi me bilo! Iako u, doe li do toga, biti nesretan to sam ga napustio.

Pismo sam stavio u malu omotnicu i na nju napisao da treba doi u njegove ruke. A tu malu omotnicu stavio sam u veu i na njoj napisao njegovo ime i adresu njegova ureda. Takav je dogovor bio! Portiri e nositi a inovnici otvarati veu omotnicu, onu malu otvorit e on sam. A da ne bi moglo biti podvale, pisma se piu rukom. Nije ni sat vremena prolo kad me je nazvao telefonom, rekao da ukaza za odluku o visini predsjednikove plae nee biti i zamolio me da doem na Krasnicu. Obeao sam, ali tek nakon filmskog festivala, da ne dolazim dva puta u Istru. U zadnjem je trenutku izdao ukaz o proglaenju zakona o plaama dunosnika, koji, kako sam ve rekao, sadri omjere plaa svih dunosnika u odnosu na plau predsjednika drave, ali nije izdao ukaz o proglaenju vaeom odluke o visini predsjednike plae, pa se zakon nije mogao primijeniti. Ostavljeno je da se na jesen donese izmjena zakona. Kakva? To e se vidjeti. - Nije bilo tako zamiljeno! Odstupilo se od zamisli! Nikad dosta! - rekao mi je dok smo sjedili ispod bora na plai Krasnice. Ali mi nije rekao ni tko je od te zamisli odustao ni kome to nikad nije dosta. On je to doivio kao no u lea i uinilo mi se neumjes nim eprkati po svjeoj rani. On e to nastojati ispraviti, ali se to ispraviti nee dati. Poe li u krivom pravcu i vrati se s polovice puta, ne misli da se nisi nimalo osramotio; osramotio si se upravo onoliko koliko si krivog puta prevalio. Iz razgovora s onima koji su pisali i izglasavali zakon o dunosnikim plaama, koji su pisali i predlagali domu odluku o visini predsjednikove plae, a najvie s onima koji su se toga dana, deseti svibnja devedeset i osme, nali zajedno uz predsjednika, u avionu koji je letio u Pariz, doznao sam kako se dogodilo da iz toga aviona bude poslana poruka kako se predsjednik slae da njegova plaa bude pedeset tisua kuna. 318 Kad je zakon izglasan, u stanci, dok su zastupnici bili na okupu, da se s primjenom zakona ne bi ekalo jesensko zasjedanje, odlueno je da se odmah uz zakon donese i odluka o visini predsjednikove plae. Zastupnike, ni iz vladajue stranke ni iz oporbe - koja e govoriti da su to sramotno visoke plae, ali ih nee odbiti kad joj ih zakon silom gurne u ruke - nije trebalo mnogo nagovarati da, po hodnicima, salonima, svojim sobama i u restoranu, priekaju dok se odluka donese u odboru za izbor i imenovanja. Dobro su znali to ekaju, i to e doekati, prije nego krenu na ljetovanje. Predsjednik odbora za izbor i imenovanja Franta Nadrljanski, ne usuujui se sam predloiti visinu predsjednikove plae, a ni ozakoniti onih trideset tisua koje su se predmnije vale, zatraio je vezu s predsjednikom drave dok je letio iz nad padske nizine. Javio mu se predstojnik ureda Matan Jakubek, rekao da prieka na telefonu, naas se izgubio, a kad je ponovo uzeo slualicu, rekao je Franti Nadrljanskom kako se predsjednik slae da njegova plaa od pedesest tisua kuna ne bi bila previsoka. Ba tako, ne bi bila previsoka! Ostalo mi je nerasvijetljeno je li Jakubek od predsjednika traio pristanak na visinu svoje plae, ili je pred Frantom Nadrljanskim samo odglumio da je taj pristanak traio i da ga je dobio? Ostalo mi je nerasvijetljeno je li predsjednik, ako ga je Jakubek pitao, shvatio kakav se pristanak od njega trai i, posebno, je li, obuzet nogometnom groznicom i putovanjem, bio kadar razabrati kakvu odluku donosi? U rasvjetljavanju tih nejasnoa nisu mi mnogo pomogli oni koji su se u tom asu nalazili u avionu. Neki su rekli da nita nisu uli, a neki su uli da je Jakubek neto o plaama petljao i prestao petljati kad je predsjednik na njegovo petljanje - ne shvaajui o emu se radi, a znajui koliko je Jakubek za to zakonodavstvo o plaama zainteresiran - samo odmahnuo rukom i na taj mu nain dao do znanja da mu s tim plaama ne zagorava i dan velikog uspjeha hrvatskog nogometa.

Kako god bilo, u tom je trenutku, u visinama iznad padske nizine, Matan Jakubek u koru brijesta posadio sjeme iz kojeg e izrasti velika guba i biti nazvana grijehom struktura. Ta e guba, dok brijest bude trajao svoje posljednje dane, njegov neveseli ivot uiniti jo neveselijim. I ta e guba dati priliku epi Bevandi da izroni iz mora zaborava i dade obeanje crkvenom prelatu kako kod njega nee biti grijeha struktura. Kad bih govorio samo o plai dunosnika, ovdje bih mo gao rei: ia-mia, o plai na kojoj je izrastao grijeh struktu ra gotova je pria! Ali sam ja o toj plai usput kazivao. Moja je namjera ispriati Jakubekov sluaj i na njemu pokazati, gledano s predsjednikove strane, koliko se to bude moglo, kako su predsjednika i zbog ega pojedinci naputali. Jer, to naputanje pojedinci su upornim ponavljanjem pretvorili u legendu, primjerice o nekakvoj diobi Bosne i nekakvu sukobu s Bonjacima, ako imamo u vidu epu Bevandu. Dakle, ni ie ni mie, ni kraja prie! Kroz zidna stakla iza njegovih lea vidjele su se omorike koje rastu na padini Nikolca, a iza omorika Medvednica u arenilu rujna. Ispod omorika epirio se paun. Vjetar, koji zavija sa svih strana, posipa ga brezovim liem to pada s grana i kotrlja se niz pobreje. Na poetku smo jo jedne radne godine i nastavit emo tamo gdje smo na poetku ljetnog odmora stali. S izmjenom nesretnog zakona o dunosnikim plaama. Nakon one nesmotrene odluke o visini predsjednikove plae, on je sazvao ui kabinet Vlade i zapovjedio im da priprave izmjenu zakona. Oni e nam sada rei kakve izmjene predviaju, a mi e mo to, ili prihvatiti, ili odbiti. Malo ih je koji ne znaju kako je do odluke o predsjednikoj plai dolo, jo manje koji ne znaju kakve se izmjene zakona predviaju. 320 Sve je mrko, sve je sivo, sve osim paunova repa. Sve zaudara po znoju i gnjilei, mirisu vremena kad arko ljeto prelazi u zimsku studen. Sjeo sam na mjesto pred kojim sam, na stolu, naao karticu sa svojim imenom. Sjedim na strani stola na kojoj do sada nisam sjedio. - Predsjednie - rekao sam kad smo svi sjeli i kad se eka lo da pone - u mom se ivotu od srpnja, kad smo zadnji put ovdje sjedili, do danas, kad sam sjeo gdje ste me smjestili, sve promijenilo. - to? - pitao me i sam nasmijan, jer sam tu potencijalno munu tvrdnju izrekao u posprdno ozbiljnom tonu. - U srpnju sam, sa starog mjesta, gledao u zid koji mi je sada iza lea i na njemu sliku Maksimilijana Vanke o protenjarima Majke Boje od Kamenitih vrata. A sada gledam zid koji mi je prije bio iza lea i na njemu sliku Jose Buana: djevojicu kojoj pas zubima potee manu s vrha pletenice - rekao sam. Svi su se nasmijali skrivenom smislu te dosjetke i ugoaj je postao malko oputeniji. A onda smo poeli s izmjenom zakona o dunosnikim plaama u dobroj vjeri, kako to politiari kau, da emo uinjenu pogreku ispraviti i da emo ostati svi ivi i svi u jednom kavezu. I oni kojima e zakon plau povisiti, i oni kojima e taj zakon plau skresati ili prepoloviti. Odredbi da e odbor za imenovanja i administrativne poslove predloiti donjem domu visinu plae predsjednika drave, dodaje se i odredba da e to isto, na isti nain, odbor uiniti i s visinom plaa predsjednika Vlade i predsjednika Sabora. Visina tih plaa ne smije prijei svotu koja je predmnijevana kad se u srpnju donosio zakon o dunosnikim plaama, trideset tisua za predsjednika drave i po dvadeset i pet za predsjednike Sabora i Vlade. Potpuna je novost da se plae ostalih dunosnika ne odreuju u postotku prema plai predsjednika drave nego prema plai predsjednika Vlade i Parla-

menta. Tom je odlukom nizac sramotno visokih plaa s vrata predsjednika drave i njegove supruge, kako je htio Jakubek, prenesena na vrat predsjednika Sabora. Bez pomoi njegove ene! Nitko nije imao nita protiv prenoenja nisca sramotno visokih plaa s vrata na vrat, jer to nikom nije nita znailo, osim Matanu Jakubeku, koji po novom prijedlogu gubi rang ravan predsjedniku Vlade. A Jakubek je za sada utio! Naime, iz popisa dunosnika, svih, niskih i visokih, kojima se odreuje plaa po ovom zakonu, brie se predstojnik ureda predsjednika republike i uvodi nova odredba po kojoj e plae dunosnika koje imenuje predsjednik drave, u to se ubraja i predstojnik njegova ureda, utvrivati onaj tko ih ime nuje i za koga oni obavljaju poslove. Njihov poslodavac! Jakubek je i ovo odutio, ali se po njegovu dranju vidjelo da je poruku shvatio. I kanjen je i reeno mu je tko je gazda u kui. Ali i to da njegovim novanim apetitima ovoga puta nee biti udovoljeno. I to bi bile sve novosti. Izglasat emo ih i ii dalje. Tada se za rije javio Matan Jakubek i predloio jo jednu izmjenu. On predlae neka se zabrana da dunosnici ne smiju biti u nadzornim odborima ogranii na poduzea u privatnom vlasnitvu, a da se dunosnicima omogui lanstvo u nadzornim odborima poduzea u stopostotnom ili djelominom dravnom vlasnitvu. To je, po Jakubekovu uvidu, doputeno i u drugim europskim demokracijama, jer e dravni dunosnici u tim poduzeima bolje od ikoga braniti interese drave kao vlasnika. - Ne moe! ljutito je rekao predsjednik i time objavio svima nama da ovaj prijedlog iz usta predstojnika svog ureda ne uje prvi put, tovie, ui mu je njime probio. - Kad bismo to utrpali u ovaj zakon, onda ga nismo trebali ni donositi. Mi ovaj zakon i donosimo zato to su se snalaljivi dobro snali s

naknadama tih nadzornih odbora, a eprtlje ostale kratkih rukava. - Ako ozakonite tu zabranu za sve nadzorne odbore, trebat e vam dvadeset novih direktora trgovakih drutava, usta nova i izvanstranakih fondova ili e vam stranka izgubiti ve inu u Saboru - doekao ga je narogueni Jakubek. Kao hrak sovu u naletu - uspravljen na sve etiri! - Kako? - upitao je predsjednik snizujui glas. Uinilo mi se da je ovo i za predsjednika iznenaenje. Dojmilo me se to kao kad bi sova, vidjevi hrka spremna na otpor, sletjela na panj u blizini njegove rupe, i tu ekala novu priliku za napad. - Imamo li mi petnaestak direktora trgovakih drutava, novarskih kua, ustanova i izvanbudetskih fondova koji su istovremeno i zastupnici u donjem domu Sabora? Imamo i vi e od petnaest! Jesu li svi ti direktori i lanovi nadzornih od bora trgovakih drutava, novarskih kua, ustanova i izvan budetskih fondova kojima stoje na elu? Jesu! Ne stavlja li njih odredba koja zabranjuje lanstvo u nadzornim odborima i u dravnim poduzeima pred izbor: ili ostati direktor a pres tati biti zastupnik ili ostati zastupnik a direktorstvo prepustiti drugomu? Stavlja! Ako je sve tako kako sam rekao, a jest, on da mi danas birajmo elimo li mijenjati sve te direktore ili e limo u Saboru ostati bez veine? - rekao je Jakubek i, prijet vorno skruen, uutio. Sova je na panju utjela i razmiljala. Zaskoena je! Zbilja, vrlo neugodna klopka! Dok je sova utjela, a hrak se poeo osjeati pobjednikom, za rije se javio Alojz Aganovi, savjetnik za unutarnju politiku, i rekao da on za tu gadnu klopku ima rjeenje. - Da ga ujem! - rekao je predsjednik. - Za neto vie od godinu dana bit e izbori. Dodajmo do puni zakona jo jednu odredbu - neka to u dvanaestom lan ku bude alineja c) - i u njoj dopustimo dunosnicima, koji se

zateknu na mjestu direktora trgovakih drutava, ustanova i izvanbudetskih fondova na dan stupanja na snagu ovog zakona, da im lanstvo u nadzornim odborima prestaje tek godinu dana nakon usvajanja ovog zakona. Kad se odre izbori za nov saziv donjeg doma, treba o ovoj odredbi voditi rauna i na mjesto direktora ne birati zastupnike - rekao je Aganovi. Ovo Jakubek savjetniku Aganoviu nee zaboraviti, kao to mu ni epe Bevanda sline postupke nikad nije oprostio. I to ne treba nikoga uditi! Onome tko ti stavlja lokot na gubicu, kljocanje kljua u lokotu zaboraviti se ne moe. Jakubek se na sve to nasmijao i oputeno zavalio na naslon svoje stolice. Tako zavaljen i nezainteresiran za ono to se u nastavku dogaalo doekao je kraj sjednice. Kad se dizao sa svog mjesta, nije vie nalikovao na hrka koji se suprotstavlja sovi, nego na hrka koji pred bujicom naputa svoju rupu, svoj posljednji rov, i izlazi na istinu da se spasi otvorenim suprotstavljanjem ili odlaskom s poprita. Kako smo sutradan u svim novinama mogli proitati, negdje vie a negdje manje, ostatak dana nije Jakubek proveo ni oputeno ni nezaposleno. A ni no nije mirno prespavao. Morao je novinarima, to ih je oko sebe okupio, objaviti kako je on istinski demokrat i, kao takav, autokraciju ne moe trpjeti, kako njega prislukuju i uhode, i kako ga kleveu po novinama, to on vie trpjeti ne eli. A on dobro zna tko mu sve to radi! Iz onoga to je Jakubek novinarima rekao vidi se duboka i iskrena povrijeenost, vidi se odanost demokraciji i demokratskom odluivanju, ali se nigdje ne vidi ni zakon o dunosnikim plaama u cijelosti ni oni lanci toga zakona koji su ga dirnuli u srce. Ne izravnim ubodom u prsa, nego tako da su mu ubodi napravili rupe na depovima kroz koje su ispali svi novci od naknada za lanstvo u nadzornim odborima. To je izazvalo i srane smetnje i ozlojeenost na one koji su rupe na depovima probuili. Sve to je Jakubek novinarima rekao bilo je namirisano izluevinama spolne lijezde mousnog goveeta i jetre velike uljeure. Iako je u tih deset dana, otkako nisam sjedio na toj stolici, bio usvojen zakon o dunosnikim plaama i doekan u javnosti na isti nain kao i onaj neprimijenjeni, da su to sramotno visoke plae, iako je u meuvremenu Jakubek dao mnotvo intervjua o svojoj demokratinosti i ikanama kojima je izloen, iako se sve to dogodilo, imao sam dojam da se nije dogodilo nita, da se nije promijenilo nita, i da sve stoji na svom mjestu kao to je uvijek i stajalo. Iza njegovih su lea omorike, ispod njih paun po kojem pada posljednje lie s breza, u daljini je Medvednica, jo u jesenskom arenilu. A djevojica Jose Buana, kojoj psi potee vrh pletenice, sveudilj se bori da joj u eljustima psia ne ostane mana kojom je majka vezala kraj pletenice da se kosa ne rasplete. Da se nita nije dogodilo, i da se nita ne dogaa, moe se initi, ali se tako ne moe misliti. Onaj koji o slinim dogaajima ima nekakvo iskustvo, onaj koji je uivo vidio kako se raspada supstanca od koje je sainjena ljudska zajednica, dobro znade da iza dugotrajnog trvenja i nesnoljivosti mora doi implozija iza koje slijedi razlaz ili raspad. Ta nesnoljivost bez razlaza sigurno nee trajati onoliko dugo koliko traje psee povlaenje mane na pletenici Buanove djevojice. Svi smo sjedili na svojim mjestima, sve su stolice bile zauzete, jer ih je obino bilo koliko i nas, samo je stolica s lijeve strane predsjednika, gdje je uvijek sjedio predstojnik njegova ureda, bila prazna. Dakako, pomiljali smo na to da bi Jakubek, nakon onih silnih intervjua, konferencija za tisak, izjava, dopuna izjavama, pojanjenja i demantija, mogao i ne doi na

mjesto gdje su prema njemu, poinjena tolika nedemokratska djela. - Pozvan je! - rekao je predsjednik slutei o emu zdvajamo. - A osim toga, on je traio ovu sjednicu. Da i nama kae to ve dugo kazuje drugima. Dobro, ako ga i ne bude, moe mo mi i bez njega raspraviti to se ovo s nama dogaa. Dnevni red ste primili. Politike aktualnosti! Tko eli rije? U taj su se trenutak otvorila vrata i na njima se pojavio Jakubek, kao da je u susjednoj prostoriji ekao kad e rije biti ponuena. On upada, i on je trai! Nismo mogli znati je li zakasnio zbog neke smetnje na putu ili je zakasnio namjerno. Nepisano je pravilo bilo da nitko nakon predsjednika, koji je uvijek dolazio u zakazano vrijeme, ne ulazi u dvoranu. Bude li tko sprijeen doi na vrije me, nee ni od koga biti ukoren, ali e biti ukoren od sebe sama, jer je tonost postala dogovorno nepovrediva. Zato je mogue da je Jakubek namjerno zakasnio i time htio rei da ga vie nikakvi dogovori ne obvezuju. Najmanje prema vijeu kojem namjerava posljednji put prisustvovati. Politiari, to e se uiniti nepouzdanom tvrdnjom onima koji ih poznaju samo po javnim nastupima, svoje poruke, osobito ako su zlobne i sitniave, ispisuju infantilnim ponaanjem, ponekad neprilinima za zrela ovjeka. Ako je to kanjenje i predsjednik tako shvatio, onda se mora rei da ga je stoiki pretrpio. Ono to nas je zaudilo u jednakoj mjeri kao i kanjenje bila su dva smotka papiruina i novina koje je Jakubek nosio ispod dvije mike. Smoci su bili toliko veliki i toliko neuredno sloeni da ih je jedva donio do svog mjesta, i onako s nogu, ispustio na stol. Zauzeli su i dio stola koji njemu pripada, i dio dijela koji pripada predsjedniku. Kad je sjeo, od dva je smotka, poto ih je raspakirao, jer su bili vezani koncem, napravio jednu hrpu, koja je bila via od njegova ela, ako se na stolici ne bi nauzgorio, ako bi sjedio zavaljen u naslonjau. Tu je hrpu papiruina i novina poklopio objema rukama i nasmije326 . . en pogledao predsjednika, kao da u njegovu kanjenju i u toj hrpi papiruina nema nita neobino. - Mogu li? - nevino je upitao predsjednika kao da se sa mo po sebi razumije da e on, o kojem e se vijeati na ovom vijeu, prvi govoriti. - Ne moe - rekao mu je predsjednik uzvraajui udarac. Ima onih koji su prije vas doli na sastanak i koji su prije vas zatraili rije. - Molim, molim! ekat u - skrueno je rekao Jakubek. - Rije ima Rafael Hanek! - rekao je predsjednik. Hanek nije javno ispriao sluaj bostonskih takora, ali je taj eksperiment imao na umu kad je rekao da smo svi mi, jedni drugima dodijali, jer smo stalno skupa; jer osjeamo skueni prostor za nov uzlet, pa bi, kad su takva osjeanja prevladala, predsjednik trebao provjetriti kavez. Nekima zahvaliti na dosadanjem radu, neke, bome, i otjerati, a neke zamoliti da se sami uklone, kad im je ovdje postalo tijesno i zaguljivo. Kao prilog svojim stavovima da smo jedni drugima dosadili i dojadili, on moli predsjednika i kolege za razumijevanje onoga to sam namjerava uiniti. Nee napustiti ni predsjednika, ni stranku, ni politiku, Boe sauvaj, on e se pri ruci nai uvijek kad bude potrebno, ali e rjee dolaziti na sastanke i molit e da se oslobodi nekih dunosti. Rijeju, manje emo se viati! - Neu biti nezaposlen! Bavit u se gospodarstvom! Imam malu tvrtku i njoj u pokloniti svu panju - zavrio je Han ek. - Hvala - rekao je predsjednik i tonom kojim je zahvalio dao svima na znanje da mu se prijedlog o opem razlazu, neto silom, neto dragovoljno, ba i ne dopada. Iako i sam vi di da je nekima u kavezu i pretijesno i zaguljivo. Zatim su govorili drugi, obredno, kako bi se tko za rije javio. Nisu govorili na nain kako je govorio Hanek, demoralizirano, nisu ni predlagali ono to je on predloio, razlaz, ali su svi govorili tonom slinim njegovom tonu, iz srca i du-

e, i davali prijedloge koji su se svi mogli drati paradom duha iz onog bostonskog kaveza. Nekoliko je stvari sjednicu inilo sumornom, bolesnom, ispovjednom, sjednicom kad se govori iz srca i iz due, pa je razum trebalo ostaviti pred ulaznim vratima. Ako si ga sluajno unio u dvoranu, od silne e iskrenosti pobjei kroz prozor. S takvom vrstom iskrenosti, iskrenosti uspanienih ljudi, nijedna pamet ne moe stanovati u istoj prostoriji. Na prvom je mjestu nagovjetaj, po vezi reklakazala, da e to biti oprotajna sjednica Matana Jakubeka, dugogodinjeg predsjednikova suradnika i intimusa, puna oprotajnih suza i oprotajne ui, a moda i sjednica obrata, na kojoj e predsjednik stati na Jakubekovu stranu i odstrijeliti sve one koji predstojnika njegova ureda prislukuju, piu mu anonimna pisma, alju mu prijetnje i plaaju pokvarene novinare da o njemu smiljaju prie kao o neizljeivu srebroljupcu. Gadno e proi Alojz Aganovi bude li ovo drugo! Na drugom su mjestu intervjui to ih je Matan Jakubek davao u proteklih desetak dana, svakom tko je od njega intervju traio, u kojima je, kao bezobziran bostonski takor, grizao sve oko sebe, sve koji danas sjede oko ovog stola. Sve, osim predsjednika, komu je upuivao jednu jedinu zamjerku, to ne stane na stranu predstojnika svoga ureda i potamani sve one koji o predstojniku imaju loe miljenje. Na treem je mjestu Jakubekovo kanjenje na sjednicu kojim je najavio prekid s ustaljenim oblicima pristojnog ponaanja za ovim stolom i pred ovim predsjednikom. Uz to je donio i hrpu papiruina, dokumenata i izrezaka iz novina, kojima e dokumentirati svoj iskreni govor i ii do kraja, do istrebljenja svojih protivnika. Alojza Aganovia na prvom mjestu! A najava o presudnoj sjednici, i Jakubekove izjave po novinama, i njegovo kanjenje na sjednicu, i njegov dolazak s novinama i dokumentima, i najzad, Hanekova uvodna rije o provjetravanju kaveza, unijeli su toliko nemira da su se i 328 najzdraviji i najsuzdraniji osjeali progonjeni. Paranojom je bio nabrizgan i zrak i svaki predmet u prostoriji gdje se vijealo. Ne osjetiti se progonjen, znai biti neosjetljiv i tup, nesposoban reagirati obrambeno, kao to na ugrozu reagira svaki zdravi organizam. Poevi od onoga to je Hanek rekao, a to je, uza svu aljivu mudrost toga ovjeka, ipak bio govor uspaniena ovjeka s obje noge u trku, i svi su ostali govori, napadaki i obrambeni, bili samo govori straha da e onog to govori netko za neto optuiti i taj, da bi se obranio, brani se unaprijed, dok ga jo nitko nije napao. U vremenu i u zemlji gdje se neduni ljudi optuuju bez mjere i stida, to prigodno obolijevanje paranojom i nije bilo samo halucinacija. - A sada moete vi! - rekao je predsjednik kad je lista pri javljenih za raspravu bila iscrpljena i kad je zrak bio toliko oneien da smo svi preko vrhova omorika gledali u Med vednicu i poeljeli da smo ptice i da imamo krila. - Ja vas, predsjednie, molim da mi date vie vremena. Sat, sat i pol! Koliko mi bude potrebno kazati to imam kazati rekao je Jakubek. - Ne moe! Dat u vam petnaest minuta, koliko sam dao i svima drugima - rekao je predsjednik. Glasom bez ikakvih emocija! - Gospodine predsjednie - zavapio je Jakubek glasom progonjenog oajnika, komu ne doputaju, kad se na trenutak vratio, da prijee prag. - Devet sam godina uz vas, devet vas godina sluam i sluim, a vi meni sada dajete samo petnaest minuta. Kako to moete? - ciao je kao to cii pas lutalica kad ga vlasnik dvorita u koje je zalutao udari toljagom preko rebara. - Dobro, dajem vam duplo vie nego drugima. Pola sata! - Samo toliko! Dajte bar jedan sat!

- Dobro, govorite! Vidjet emo! - rekao je predsjednik, i dalje glasom bez emotivne obojenosti, iako je, pored Jakubekove cike, bilo teko rijei ne obojiti osjeajima. Onda je Matan Jakubek ustao sa stolice i poeo nervozno prekapati po hrpi papiruine to je stajala ispred njega. Odvojio je novine i poredao ih ispred sebe, ispred predsjednika i ispred onih koji su sjedili na polovici stola blie predsjedniku. Tek kad su se novine, gurane jedna o drugu i rairene u itavom formatu, nale ispred nas koji smo bili blie vrhu stola, vidjeli smo da su pred nama naslovne stranice tridesetak brojeva tabloida Carski rez. Bio je ispred nas tjednik poznat po niskoj profesionalnoj razini, i po glavnom uredniku koji je na putu u duevnu bolnicu sluajno svratio na kavu kod prijatelja koji je radio u redakciji, i tu istog trena, kad su ga uvjerili da je u redakciji atmosfera lua nego u duevnoj bolnici, prihvatio dunost glavnog i odgovornog urednika. - Pa to je sad ovo? - rekao je predsjednik umjesto svih nas koji smo zaueni utjeli. - Zar zbilja ne primjeujete? - pitao je Jakubek slavodobit no, jer je uspio izazvati i nau panju i nae uenje. - to bismo imali primijetiti? - pita predsjednik. - Pred vama je dvadeset i pet brojeva Carskog reza. U svakom je broju moja slika na naslovnoj sranici. U svakom se broju mene blati. Je li to sluajno? - pitao je Jakubek. - Nije - rekao je predsjednik. - Pa to? Kad bih ja ovdje donio novine koje o meni piu kojeta i istiu to na naslovnoj stranici uz moju sliku, deset ovakvih stolova ne bi bilo dovolj no da se razastru jedne novine u jednoj godini. Je li to sluaj no? - pitao je predsjednik. - To je sasvim druga stvar! - rekao je Jakubek. - Vas napa daju protivnici samostalne hrvatske drave i vai suparnici u stvaranju te drave. I jedni su i drugi izvan ove dvorane. A meni ovo smjetaju i namjetaju ljudi koji sjede oko ovog sto la. Ne svi! Zna se koji su to, i nema potrebe da ih imenujem .330 rekao je Jakubek i poeo skupljati Carske rezove ponovo na hrpu. Sve brojeve Carskog reza nije mogao dohvatiti svojim rukama, pa su mu ih drugi dodavali uz razliite primjedbe. - Uzmi to, spremi i dobro uvaj! Valjat e ti u crnim sta rakim danima, kad te nitko nee htjeti uslikati ni na zadnjoj ni na prednjoj stranici - rekao je Rafael Hanek i tako bolesnu ozbiljnost pretvorio u lakrdiju. Caraske rezove je Jakubek lijepo sloio, ljepe nego to su bili sloeni prije razastiranja po stolu, i stavio ih na desnu stranu kao materijal koji je proao demonstriranje. Tad se bacio na preostalu hrpu papiruina. Kopao je, traio neto to na red dolazi, ali to nikako da nae. Oito materijal nije uredno sloio. Bit e tu muke! - Aha, aha! Naao sam ga! Evo ga, tu je! - rekao bi kad bi traeni papir pronaao. Ono to je inio i govorio u pola sata doputenog vremena, i jo pola, koliko mu je predsjednik dopustio u ime dugogodinje suradnje, i da prema jadniku ne bih bio grub, niti je potrebno niti bi bilo mogue opisati. Nepotrebno jer se stalno ponavljao, citirao ono to je tko o njemu rekao, izrijekom ili u aluziji. Nemogue jer se najee nije znalo koga citira i na koga cilja kad se brani rijeima na rubu plaa. Bilo je u tim papiruinama zabiljeki sa sastanaka kojima bi Jakubek ovjekovjeio ono to je neki od nas njemu rekao, njemu prigovorio, njega ukorio, a on je uvredu otrpio radi mira u kui i, evo, tek sada na nju odgovara. Bilo je tu agencijskih izvjetaja u kojima je zabiljeeno da je jedan od nas to sjedimo za stolom, nakon nekog vijeanja, na Jakubekov raun uputio te i te rijei. Te bi rijei pred svima nama Jakubek proitao. Onaj komu se te rijei pripisuju, od strane novinara ili od strane Jakubeka, zinuo bi u udu i pitao se je li on to to mu pripisuje ikad re kao ili ikad htio rei. 331

- Molim, ja sad imam rije! Ne prekidajte me! - bunio se Jakubek ako bi prozvani pokuao odmah odgovoriti. ak je i odgovorio da se toga ne sjea, da to nije njegovo! Ako bi tom nijekanju htio jo togod dodati u svoju obranu, Jakubek bi se obratio predsjedniku moleivim glasom: - Predsjednie, zati tite me! Bilo je tu dokumenata iz kojih se vidjelo da je Jakubek bio nitko i nita kad se prikljuio predsjedniku, to je ista kleveta, koju ire njegovi protivnici. Bilo je tu izjava stranih diplomata koji su dolazili i prolazili kroz ovu zemlju i osvjedoili se da je Matan Jakubek odlian politiar, desna ruka predsjedniku, drugi ovjek u dravi. I bilo je tu ispisa, fotokopija, izrezaka, i bilo je tu svakojakih papira, papiria i papiruina, te su se mnogi upitali to je to ovaj ovjek skupljao da se pamti, i to je to on pamtio? emu je sve to prikupljeno blago imalo posluiti? Onome to veeras radi? Kakav je to kaos u njegovoj glavi, i je li mogue da u tom mirnom, plitkom i srdanom ovjeku do danas nitko od nas nije vidio duevnog bogalja koji je u sebi sagradio kapelu, u kapelu stavio svoju sliku, sebe gleda kao ikonu i psuje sve odreda koji u tu kapelu ne navraaju, koji ne padaju na koljena i ne mole milost od te ikone. Koji psuje sve one to prou pored te kapele s ikonom, odmahnu rukom i kau: Vidi to uini od sebe ovjek koji je bio bez ela i naela, a poelio je biti elnik! Bilo je meu tim papirima svakojakih napisa i svakakvih sliica, a bilo bi ih i jo vie da predsjednik nije zapazio kako Jakubeka nitko vie ne slua, kako svi meusobno apuu i kako je sam Jakubek na izmaku snaga. Obeshrabren to ne moe izazvati ni panju ni gnjev! Nita! Pustili su ga da laprda! A dok on laprda, oni vrijeme krate aputanjem s lijevim i desnim susjedom. - Sada je dosta! Pola sam vam sata dao, pola ste sata uzeli sami. etiri puta vie od ikoga. ini se da tome nema kraja! rekao je predsjednik. Kao da je Jakubek samo to ekao! - Tako je! I ja mislim da je dosta. Devet sam godina uz vas, a vi mi ne doputate da govorim - vikao je i sve svoje pa pire slagao na jednu hrpu. - Kako vam nisam dao da govorite? Dao sam, ali vi vie ne znate to govorite, i bolje je za vas da prestanete govoriti. Ja da ne znam to govorim? - rekao je i uzeo u naramak sve Carske rezove, sve listove i novinske izreske. A onda je zavapio: - Meni alju prijetea pisma! Piu da e mi ubiti sina! Mene i sve moje! Kao da je o rub kutije kresnula ibica! Kao da su planuli fosfor i sumpor i zapalili svu onu eksplozivnu bolesnu muninu koja se nakupila u prostoriji, gdje na jednom zidu visi slika protenjara Maksimilijana Vanke, a na drugom djevojica sa psiem Jose Buana. uju se Jakubekovi koraci na odlasku. - Kao da meni ne prijete! Kao da meni ne piu prijetea pisma! kae predsjednik uz pratnju tih koraka na odlasku. Jakubek otvara i zatvara vrata uz jak tresak. To i ne mora biti protestno otvaranje i zatvaranje vrata kroz koja se odlazi. Vrata su velika, njemu su u naramku papiruine i nije mu lako kontrolirati ruku koja pritie kvaku. Treska mora malo biti. Muk! Traim rije samo da bi netko neto rekao. Da nas ne zatrpaju naramci listina, da nas za sobom ne odmame koraci na odlasku, da nas od treska i kripe vrata ne podilaze trnci! Da zajedno preivimo i ovo, kao to smo preivljavali mnogo tee udarce sa strane i mnogo vea uruavanja iznutra. - Sebastijan - kae predsjednik, a glas mu je prepukao i jedva je ujan. Poinjem govoriti i prije nego sam ita izustio. Gledam omorike iza predsjednikovih lea, a iza omorika Medvednicu u listopadskom arenilu. Paun je i dalje tamo. I dalje se epiri.

O toj slici govorim prije nego sam progovorio. Ili moda ta slika meni neto govori? - Ti Carski rezovi i ostalo smee slino Rezovima, koje svojim otrovom i glupou pune jurodivi, kuljavi, puknuti i degenerirani, umom i tijelom, mrzitelji sebe, ivota i svega ivog, ljudi slini kanti za smee, jer pamte samo to je runo i zloesto, da bi tu rugobu i taj otrov izlijevali u svoje tekstove, ti su nam i takvi rasparali utrobu i u rane nasuli otrov sebinosti i sebeljublja, zakrpali te rane laskanjem i nahukali nas jedne na druge, s ciljem da unite nae zajednitvo i poslanje koje nas je u zajednicu vezalo. Zar mislite da je na prijatelj Matan Jakubek, nakon teka dana, otiao kui na zaslueni odmor? Ne, on sada preko telefona poziva jednog od onih jurodivih kuljavaca i puknutih degenerika da mu iz prve ruke ispria to se danas ovdje dogodilo. Rei e da je on elio demokratsku raspravu o svom sluaju, ali to predsjednik nije dopustio. A kao to se on ponaa, svi se mi isto tako ponaamo. I mi imamo svoje jurodive kuljavce kojima prenosimo to se ovdje ili negdje drugdje dogaa. I mi pozivamo k sebi, na razgovor za novine, te puknute degenerike, i odgovaramo na pitanja na koje normalan ovjek nikad ne pristaje odgovarati. Jer, to god na ta drska pitanja odgovori, ostaje u pozadini i pada u zaborav, a u prvi plan izbija la, bezobratina i podlost na kojima su pitanja graena. italac ta pitanja pamti, a ne tvoje odgovore! Dajemo intervjue i kad nemamo to rei, kad smo prazni kao prazna puka, samo da bismo sutra u novinama vidjeli svoju sliku na polovici stranice i divili se kako lijepo izgleda tekst to ga je novinar sroio po naem ispraznom razgovoru. Nismo li mi, pristajui na razgovor i povjerenje s jurodivim kuljavcima i puknutim degenericima, sklopili ugovor s vragom, knezom lai, mrnje i svih vrsta niskosti? ini mi se da jesmo! I sada, zabrinuti samo za sebe, u sebe se uruavamo, a za zajednicu gubimo - zavrio sam. Predsjednik nije mogao rije od mene dati nekome drugome. Za rije se vie nitko nije javljao. - Da, tu smo gdje smo! - rekao je predsjednik. - Razgovarao sam juer sa svojom enom. I ona mi kae: Mnogo nam je ljepe bilo kad si bio na robiji nego to nam je sada. Onda smo ivjeli od nade, a od ega sada moemo ivjeti? Ve na poetku druge enine reenice poeo je grcati u plau. Na njenu kraju jezik mu se zapleo i rijei su postale mjeavina glasa i grcanja. Prignuo je glavu da ni mi njemu ni on nama ne bismo gledali u oi. Suze su, cijedei se niz jagodice, koje su, otkako boluje, postale izboene, kapale na biljenicu u koju je unosio zabiljeke. Nije se samo jednom u razgovoru sa mnom nalazio na rubu plaa ili plakao. Ovo je bilo prvi put da ga vidim kako plae pred svima nama. Dvije omorike iza njegovih lea, sa dva vrka slina plamenovima, u pepeljastom jesenskom zelenilu, uinie mi se nalik na dvije votane svijee. Svijee bijele, bez naljepnica na sebi, bez naljepnica s bilo kojim znakom i bilo kakvom porukom. U iduih desestak dana Jakubek je dnevnicima, tjednicima, tabloidima, biltenima, sveukupnom lokalnom i okolinom tisku dao na desetke intervjua. Svaki smo ga dan mogli vidjeti u jednoj od televizijskih emisija, od Dobrog jutra do Lake noi. A ako si krstario zemljom, kao to ja danas krstarim, mogao si ga sluati s lokalnih radio-postaja. Govorio je o tomu zato se raziao s predsjednikom. Autokracija, demokracija i te stvari! Govorio je to misli o svojim dojueranjim drugovima, o ljudima iz predsjednikove okoline. Govorio je o svojim planovima, to e raditi i kojoj e stranci pristupiti. Kad Jakubek ne bi bio Jakubek, kad bi on bio netko drugi, pred navalom tolikog zanimanja za svoju osobu, on bi Jakubek postao. Postao bi znaajna osoba koja se odvojila od stije-

ne, od isto tako vane osobe, i postao i sam stijena, vaniji od osobe koju je napustio. Kad Jakubek ne bi bio Jakubek, pored toliko razgovora, u mikrofon i novinaru u pero, on ne bi mogao politiki govor, suh i trijezan, ne pretvoriti u psihotest, u kojem e se nai i ono to je Jakubek namjeravao sakriti. Ali, to se moe, uz toliko cijeenja, moralo je iz njega iscuriti i ono to je elio ostaviti u sebi zapretano. - Pratite li vi to on izjavljuje? - upitao sam predsjednika kad sam se, u vrijeme Jakubekove etnje kroz zvjezdanu pra inu, naao kod njega po nekom poslu. - Ne, to bih pratio! Valjat e ga tako po ustima neko vrije me, a onda e ga ispljunuti i zaboraviti - rekao je. - to bih tu imao traiti? - Nita, doista nita! Ali, kad biste se potrudili, ipak biste tamo nali i poneto korisno. - to, na primjer? - Kad je donio odluku da digne svoj glas! - Kao da ne znam! - Znate za plau, znate za rang jednak predsjedniku Vla de, znate i o ulozi drugog ovjeka u zemlji, ali to nije sve. To nije to! - to drugo? - Nemam kod sebe ni jedan od njegovih razgovora pa da vam ga dadem proitati. Ali, koji god naete i proitate, u nje mu ete nai opis trenutka njegove odluke da kae ne potiski vanju u drugi plan. To je postao lajtmotiv njegovih psihotestova. Dakle, dok je bio na ivotu Bogdan Grina, koga su svi dr ali drugim ovjekom i vaim neimenovanim nasljednikom, on se mirio s Grininim poloajem drugog ovjeka, iako to, po Jakubekovu miljenju, Grina nije bio. Ali, kad je Grina poeo polako odlaziti, i kad je konano otiao, Jakubek je od luio da se vie ne da gurati u pozadinu. No, kad je Grina pokopan, on je jednom bio kod vas i iz vaih usta uo da e vam Grina nedostajati, da njegovo mjesto nee moi nitko zauzeti, pa ni Alojz Aganovi, koji je pametan, ali je neiskusan politiar. Tada je Jakubek shvatio da njega na Grinino mjesto ne namjeravate postaviti, i rekao da ovo ovako vie ne moe ii. Zaobilaenja je dosta, potiskivanja u pozadinu jo vie! On e svoju politiku sudbinu odsad uzeti u svoje ruke -rekao sam mu dok je sa zanimanjem sluao. - I to bi bilo to? - rekao je. -To! Sebastijane, znate li vi u kakvom sam ja stanju Matana Jakubeka naao? itav je ivot potroio u trci za velikim novci ma, a ja sam ga naao na prosjakom tapu. Ime poslovna ovjeka da, ali je kesa toga ovjeka bila prazna! O politici nije znao nita, nije imao kad ita nauiti, jer je jurio dolare, marke i franke. Uzeo sam ga jer je imao nekih veza, i uzeo sam ga jer mi drugi od straha nisu smjeli prii. On je riskirao! I ne mogu rei da me nije sluao i da nije poslove obavljao kako valja. Ne! Ali je sve to malo da ga drim onim to eli biti. Drugim ovjekom! Nasljednikom! Kako mu to moe pasti na pamet? On je potpuno nesamostalan, s njim i sada netko upravlja rekao je. - Da netko s nekim upravlja, da ga ohrabruje i podupire, to je uvijek mogue, ali ako ta potpora ne nailazi na odziv kod onoga koga guraju naprijed, od te potpore nee biti nita. Sje ate li se onog razgovora o pet potencijalnih nasljednika u no i izmeu Svih svetih i Dunoga dana, kad su Hrvati i Bonja ci oslobodili Kupres? - Sjeam! - Sjeate li se da petog nasljednika nisam imenovao, i da sam tu veer otiao od vas pod sumnjom da se i sam ubrajam u nasljednike, ali se to sramim priznati? - Sjeam se da ste zatajili petoga, ali vas nisam sumnjiio. - Taj peti bio je Matan Jakubek, ali, da sam ga te veeri imenovao, vi biste me drali budalom. Nisam zbog toga zata jio njegovo ime, jer ja doista pred vama govorim ludosti, nego

sam ga zatajio da ne posijem sjeme sumnje izmeu vas i ovjeka koji vas svakodnevno dvori i slui. Za svu etvoricu i vi ste sami mogli znati da ele nasljedstvo, ali za njega tada niste mogli znati. I ja sam ga zatajio! - Kako ste to vi ve tada mogli znati? - Vrlo lako! To sam iz povijesnih primjera nauio. Mali ljudi, poslunici i podvornici, nakon dugih godina slube uz vladarev tron, gledajui iz neposredne blizine kako se vlada, malo-pomalo umisle sebi da to i nije tako teko, da bi i oni to znali. Dovoljno su pametni, dovoljno su toga iskusili, umisle sebi da mogu, osmjele se i krenu za zovom sudbine. Jakubeku se taj umiljaj odavno deava, a sad mu se desio - rekao sam, iskreno, ne zatajivi nita osim naravi trenutka kad Jakubek donosi odluku i kree. Da je to bilo u noi izmeu Svih svetih i Dunog dana, kad se nije znalo za njegovu neizljeivu bole st, i to bih mu rekao. Ali sada, kad svi znamo od kakve bolesti boluje, ne mogu mu rei da trenutak preobrazbe poslunika u samouvjerenu osobu mali ljudi doivljavaju onda, kad vlada ru kome su sluili i od njega nauili sve to znaju o vladanju, iz klepsidre vremena, dodijeljena mu za ivot, sipe posljednja zrnca pijeska. znali ste da postoje, da su tu, uvijek pripravni da vas zaskoe. Ali ove tree skupine niste bili dovoljno svjesni. Pogotovo niste bili svjesni da iz nje potjeu vai najei protivnici! I zato vam se dogaa to vam se dogodilo sa epom Bevandom, Grgom Opakom, Matanom Jakubekom i s jo nekolicinom. Ostali ekaju svoj trenutak prelaska iz posluha u samosvijest. Zna se to taj prijelaz znai. Vidjeli smo ga vie puta! - Sebastijane, ima li naina da se suprotstavim raanju protivnika iz tree skupine? - pitao je, iako je predvidio to u odgovoriti. - Nema! - Jesam li mogao nakon Grine, koji mi silno nedostaje, iza kojeg je ovdje ostala velika praznina, Matana Jakubeka proglasiti drugim ovjekom? - Niste! - Jesam li mogao drugim ovjekom imenovati starog Grgu Opaka, koji je svojevremeno i Sveca imao pod kljuem i koji misli da je obavjetajni rad i danas ono to je bio u vrijeme Sveeva tamnovanja? Da tef kae policiji ono to mu je Joek kazao u povjerenju? - Niste! - Jesam li drugim ovjekom mogao proglasiti epu Bevan du, ispraznog brbljavca, straljivca, lijeninu umiljenog u svo ju ljepotu i neodoljivost? I uza sve to ulizicu kakvog u ivotu nisam vidio! - Lako je mogue! - rekao je. Kako je povijest znao bolje od mene, sudei po zamiljenosti koja je njime ovladala, mislim da se i sam, bez moje pomoi, sjetio sluajeva kad dvorske lude shvate kako je dolo vrijeme da se brinu same o sebi i da se ostave ala i prihvate ozbiljnih poslova. Ne smeta to e i taj ozbiljni posao raditi ludaei! - Vi ste, predsjednie, od poetka imali tri vrste protivnika. Na prvom su mjestu oni koji su se protivili stvaranju samos talne drave. Drugi su oni koji su vam u ostvarivanju toga djela bili suparnici. Samostalnu su dravu htjeli, ali su je eljeli vidjeti kao svoje, a ne kao vae djelo. Trei su bili potencijalni nasljednici meu vaim suradnicima. Za dvije prve skupine - Niste! - Mogu li drugim ovjekom proglasiti Alojza Aganovia, jedinoga koji bi to po svojim sposobnostima zavreivao? Ali i ovjeka koji je svojom mladou i svojim sposobnostima izaz vao protiv sebe sve one koji pretendiraju na to drugo mjesto. I za Opaka, i za epu, i za Jakubeka, i za mnoge druge on je suparnik koji na vrancu dolazi iz sama pakla. Mogu li Agano via staviti sebi uz bok?

- Ne moete! - Pa to onda mogu? Mogu ustanoviti da na to drugo mjesto, za kojim se svi otimaju, nemam koga postaviti, iako znam da bih morao postaviti. Evo, vi sa mnom ve drugi put o tome govorite, predloite mi ga vi! - Ja ne! Vi ga pronaite! Dokle ga god ne pronaete i ne imenujete, trajat e ovo muno otimanje za drugo mjesto. Po ite bilo kojom prometnom ulicom, uite u bilo koju kavanu i u njoj ete nai pet ljudi koji su uvjereni da mogu, i bez ela i bez naela, biti dravni elnici. Kako ih onda neete nai u svojoj blizini, kad su se ti oko vas novaili samo od onih pet to ih moemo nai u svakoj kavani, u svako doba dana? Na ite nekoga, zaepite tu rupu zvanu drugo mjesto, jer, ne zae pite li je, iza Jakubeka, gubei strpljenje, kroz nju e i drugi iz laziti da se sami o sebi pobrinu. Ono to mu nisam rekao, ono to sam namjerno preutio, bilo je mnogo vanije od sama izbora, prethodilo je odluci da se drugo mjesto popuni, a puno je znaenje dobilo tek kad izbor bude zavren i obznanjen. Nisam ga upitao je li on pripravan, kad imenuje drugoga, gledati kako se ljudi, koji su se do tada oko njega vrtjeli, poinju vrtjeti oko njegova nasljednika, a os oko koje su se do tada okretali polagano naputati? I nisam ga pitao je li on pripravan, nakon svega to je uinio i propatio, spoznati da nije stvorio nita postojano u smislu postojanosti granita, da je sve to je stvorio pjena na vodi, vjetar u granju, i da okviri zajednica ostaju, ako ostaju, a da se ljudska supstancija u tim okvirima mijenja. Jedna trune, da bi drugoj oslobodila mjesto! Nisam ga pitao moe li se on s te dvije stvari pomiriti? Ako ne moe, onda drugoga do sebe nikada nee izabrati. Ne da ga to nisam smio upitati, u etiri oka mogao sam mu rei to sam htio, osim bezobratina i gluposti. Nisam ga upitao, jer sam ga volio i jer sam potovao ono to je uinio. I nisam ga upitao jer bi to bilo ono to rei ne elim. Bezobratina, i glupost, i svinjarija! Ja nisam tu da svoje voljene suoavam s neminovnou smrti i sa injenicom da su naa djela propadljiva, i potkraj naih dana i nakon naeg odlaska. Ja sam premekan za takvu grubost. A ni uloga mi suca nad voama ne pripada. - Uostalom - rekao mi je nisam ja taj koji e birati svoga nasljednika. Ja nisam ni taj koji bi nasljeu mogao i morao zajamiti trajnost. Drugi e to uiniti. Ako izaberu loega, sebi su ga izabrali! Ako ne sauvaju nasljee, sebi su ga izgubili! Sebastijane, ne zavaravajmo se, vi kao i ja dobro znate kako su zavravala testamentom utvrena nasljea. Dakako da znam! I u tome je imao pravo. Iz kuta gledanja onoga koji odlazi. Ali, kut gledanja onoga koji odlazi nikad se ne poklapa s kutom gledanja onih koji ostaju. I u tome je stvar! Proli smo Modrave i uli u usjek iza kojeg je smjeteno selo Drage, ali su mi Modrave, povezane s nasljeem i nasljednicima, o emu sam razmiljao dok sam prolazio kroz njihovo modrilo, i dalje u mislima. Koliko je vridnjaka moga dida tu krilo ledinu, upalo kamen i ugraivalo ga u gromae, skupljalo zemlju u koare od mirtina prua i njome nasipalo lae, sadilo masline i gladovalo godinama oekujui prve kaplje ulja, koliko je vridnjaka tu napravilo svoju Maslinovu goru i s nje silo na svoju Kalvariju, gdje su ih ekali kri, avli i trnova kruna! Da im se vratiti i vidjeti to je ostalo od njihovih truda i njihove muke! Da se vridnjaku vratiti i vidjeti to se u njegovu masliniku dogaa otkako je na Nikolac doao epe Bevanda i ozbiljne poslove pretvorio u viceve, pa ne moe nita ni rei ni upitati a da to ne zavri kao vic i u vicu. Da vidi to znai vrijeme vi-

ceva i vrijeme iz vica, u kojima viceve ne pria narod o svom vladaru, kako bi dao oduka svom priguenom gnjevu, nego vladar pria viceve narodu o narodu i o svojim protivnicima koji o njemu misle da je vei glumac od filipinskog predsjednika Estrade. Da vidi kako epe, kad dozna za vic o samu sebi, i taj vic pria narodu, i na taj nain stjee pravo pretvarati u vic i sve ozbiljne prigovore koji mu se upuuju. Tako je i svoje hodoaenje Tubingenskom sudu i tamo steeni atribut izdajice, pretvorio u vic nad vicevima. On je tamo bio iz vica, idi mi, doi mi, da mu tabani vide puta. To vrijeme viceva, ala i smijeha, to zafrkavanje svaim i to zezanje sa svima moda bi i probudilo nadu da e se zemlja dembelija, zemlja obilja bez rada, pretvoriti u zemlju veseliju, zemlju besposlenih veseljaka, da se ovjek ne sjea dana kad je epe Bevanda bio na elu jedne druge drave i kad je njen stravini raspad, po svjedoenju Jovana Boria, popratio lakrdijanjem i prianjem viceva. Ali, kad se ovjek toga sjeti, poeli da se i danas, kao to se tada naao, nae netko tko e nas osloboditi te smijurije ispod koje se kriju strah, mrnja i glupost bez granica. Da se nae netko i kae: Ljudi, prestanite se smijati tim ludostima! Smijte se gdje se ovjek ima razloga smijati, budite ozbiljni gdje ovjek mora biti ozbiljan. Najvei epin vic i nije pravi vic, iako je sastavni dio poplave ala i viceva. On je toliko vic koliko kae u emu se sastoji vic epinih viceva. A taj to kazuje i po tome je najvic. U predizbornoj kampanji, kad je izjavio da e biti graanin predsjednik i predsjednik svih graana, to je olinjala fraza svih demagoga na kugli zemaljskoj, ak i Filipinca Estrade, epe je obeavao da e se odrei svih insignija vlasti. Rezidencije na Nikolcu, ljetnikovca na Krasnici, lente u sveanim prigodama, crvenog tepiha kad naputa i kad se vraa u zemlju, gardista u sveanim odorama na ulazu u Predsjednike dvore i svih drugih znakova vlasti koji, u ovakvom ili onakvom obliku - kao pastirski tap u ruci patrijarha i kruna na kraljevoj glavi ili kao lenta preko ramena od naroda izabranog suverena - traju otkako traje ljudska zajednica. Isto se tako zarekao da e se odrei komfora to ga vlast ima. Automobila, aviona, helikoptera, sveanih rukova, prijama, balova, proslava blagdana! Vic je u tome to je i insignije i komfor vlasti Bevanda vezao uz volju onoga koji trenutno obnaa vlast i, kao, sam odreuje hoe li te insignije potivati i tim se komforom sluiti. Vic je i u tome to je njemu sebeljublje sprijeilo spoznaju kako insignije vlasti nisu osobne, kako su one namijenjene vlasti kao takvoj, a ne trenutnom vladaru koji je na tron doao po pravu nasljea ili voljom puka. I vic je u tome to vladaru komfor slui, konji osedlani, koije pozlaene, automobili, avioni i helikopteri, kako bi tu vlast, dok v'lada, mogao to uspjenije obavljati. A vic je sva etiri prethodna vica u tome to epe Bevanda, obuzet samoljubljem, nije shvatio da i insignije i komfor traju i trajat e dok bude trajala ljudska zajednica i vlast koju je ona utemeljila, a da vladari dolaze i odlaze, ine dobra ili loa djela, zbijaju ale ili obavljaju ozbiljne poslove, naprave neto ili ne naprave nita, sauvaju nasljee ili ga lakomisleno spiskaju. Kad je na vlast doao, epe se insignija doista odrekao. to vie, on ih je u svom lakrdijanju ismijao i ponizio do te mjere da su se tankoutni ljudi, i oni koji dobro znaju da insignije nisu tu po volji jednog vladara nego po volji zajednice, zarekli da e, kad tome doe vrijeme, za to nedjelo lakrdijaa pozvati na red. Ali, kad se trebalo odrei komfora vlasti, automobila, aviona, helikoptera, dvora na Nikolcu, ljetnikovca na Krasnici, izveo je cio niz vratolomija da se toga ne odrekne. I sad se tim komforom koristi deset puta vie od svog prethodnika. Pa sad, u emu je vic kad si odrao obeanje da e popljuvati insignije vlasti, a nisi odrao obeanje da e se odrei komfora, nego si taj komfor i proirio i osuvremenio? Pa, vic je u tome to je graanin predsjednik sebe sama pretvorio u insigniju. Svoju glavu, svoju njegovanu bradu, svoje brkove i obrve. Nema nikakvih insignija vlasti koje bi obiljeavale nes-

retnika koji vlada, sam je vladarski posao insignija. ini se, i sretnik! Njegova glava zamijenila je lentu, njegov hod postrojbu u sveanoj odori, a njegov je smijeak postao crveni sag po kojem, zbijajui ale, on sam ispisuje udesne arabeske. Od graanina predsjednika nije ostvareno nita, jer se od tog projekta nita i ne moe ostvariti. Vladar i oni kojima se vlada dva su nespojiva pola. Oduvijek bila i zauvijek ostala! A kad ti sam vladar kae da je on samo jedan od onih kojima se vlada, i da je, prema tome, ono to on misli i ini, ono to bi inili i mislili podanici da su na njegovu mjestu, onda je na djelu, ili samovlae, ili lakrdija. Te se bolesti ne daju niim izlijeiti. Najmanje pretvaranjem sama sebe u insigniju vlasti. Mous i ambra mirisa su dva! A lenta, tepih i odora sjajna, To sam, deki, ja! A to se dogodilo epi Bevandi? On je povjerovao u doslovno znaenje usklika onih koji kau: Oslobodimo se prolosti da bismo smjelije ili u budunost! To kliu oni ija svaka rije i svaki korak niu iz njihove prolosti. Pa je i usklik da se odbaci prolost samo puki obrazac iz njihove prolosti, obrazac kako one, koje ne ele vidjeti sebi slinima i sebi ravnima, obezliiti i pretvoriti u gomilu bez identiteta, kojom se moe koristiti od svrhe do svrhe, kako se tebi hoe, a ne kako bi oni htjeli. Koji obanin na ermu ima vedro vezano za kratko ue, nikada nee znati koliko mu je dubok bunar, niti e u sunim danima, kad padne razina podzemnih voda, moi vodom puniti valove za napajanje svoga stada. Da je vridnjaku ustati i vidjeti kakvu je alu epe Bevanda samo za deset mjeseci napravio s lentom, tepihom i sveanim odorama gardista! Kao, to su izmiljotine njegova prethodnika koje se ne mogu vidjeti nigdje u svijetu. - Sebastijane - govorio mi je jedne veeri, u svojoj kui, odjeven u iznoene hlae i izlizani pulover, u starim papuama - piu o tome kao da ja to izimiljam. Kao da meni to treba. Ne trebaju meni ni lente, ni tepisi, ni oltari domovine, ni gar da u sveanim odorama. Kad bi to radi mene bilo, niega toga ne bi bilo. Ja to radim radi neega drugoga, ali me zluradi ljudi ne shvaaju. Pogledajte druge narode! Svoju samostalnost oslanjaju na svoje trajanje kroz vjekove, da bi trajali i u budunosti. Nae je trajanje prekinuto, mi moramo obnoviti nau tradiciju i dopuniti je onim to nije imala, ali bi imala da nije bila prekinuta. A oni da ja to radi sebe radim! Kojeta! Uz vic nad vicevima, i uz viceve koje smo ve u raznim prigodama spomenuli, bila bi velika teta ne prisjetiti se niske viceva koji kao klobuii na vodi plivaju po povrini smijeha u dembelhanama, zbornom mjestu veselih lijenina, vesele zemlje dembelije. Prvi je od tih viceva vezan uz pojam demokratiziranih komunista. I oni na Zapadu, iako ih zbog njihove poniznosti vole vie od uzgoritih i samosvojnih nacionalista, udom se ude kako je kod tih ljudi moglo doi do promjene izrazito odbojnog dranja i prema zapadnjakoj demokraciji i prema gnjilom kapitalizumu u podaniko i idolopokloniko dranje prema svemu, loem i dobrom, to kapitalizam u sebi sadri. Mi u zemlji odavno smo se, zbog brojnosti sluajeva da je najzadrtiji komunist postao najgrlatiji demokrat, prestali uditi demokratizaciji komunista. Postalo nam je jasno da se jedna podlonost lako pretvara u drugu - da se onaj koji je vjerovao u savez socijalistikih republika i u krilaticu da proleter nema domovine, lako pretvara u 1AC

onoga koji pozdravlja pozdravom do vienja u Europi, i sa zadovoljstvom se odrie gnijezda iz kojeg polijee u svijet. Postalo nam je jasno da se jedna slatka iluzija lako pretvara u drugu slatku iluziju - da onaj koji je vjerovao u samoupravni socijalizam bez velike muke postaje poklonik slobodne trgovine i irom otvorenih granica. I postalo nam je jasno da su uzgoriti i samosvjesni ognjitari na smetnju globalistima jednako kao i onima koji su vikali da proleter nema domovine i pozivali proletere svih zemalja da se ujedine. Uostalom, samo bedak moe misliti da se tu dogodila bilo kakva promjena. Radi se o istoj ambri, pakiranoj u dvije razliite boice. Ne udimo se, ali se pitamo kako je mogue da bude za grieni komunist, pijun komunistike politike policije, nada u vrijeme pomlaivanja komunistike elite, nesretnim sluajem proglaen nacionalistom, robija u mitrovakoj kaznionici, lan Predsjednitva komunistike drave, predsjednik Vlade i Sabora nove drave kad se odcijepila od stare, osporeni nasljednik prvog predsjednika, tubingenski svjedok protiv sebe i svoje drave, i na kraju te izaberu za predsjednika? Kako je mogue toliko mijena i toliko uda u jednom ivotu? - To vam je kao ona muka stvar - na pitanje je odgovorio epe Bevanda. - Ona, znate! Pimpek! Kad pada, onda pada! Kad se die, onda se die! Po sudu objektivnih promatraa, vic vica o mijenama, usponima i padovima nije u tom vicu - da se die, kad se die, i da pada, kada pada. Vic je, kau oni, toga vica u neemu drugom. Jedna stara mudrost, kod mnogih naroda uposloviena, kae da je onaj tko se kaje zbog djela poinjena u prolosti, budala bio tada, kad je djelo poinio, i sada, kad se zbog njega kaje. I zakljuak se, za onoga koji trai pouku, namee sam od sebe: ne treba se kajati za ono to si uinio, jer e postati budala. Ali, ako tu pouku ne dri mudrom, ako je izokrene, pa ne samo to se kaje zbog uinjenog, nego se na to obara gnjevno kao na porod od tmine, a sebe sadanjeg proglaava osvijetenim ovjekom, jest da e ti rei kako skae s tarabe na tarabu, ali e zato, kao i epe, doivjeti dizanje i kad si mislio da ti se nikada nee dii. Prema tome, vic je u tom vicu, da treba, kao osvijeten ovjek, pljunuti danas na ono to si juer uinio, kao to e, ponovo osvijeten, pljunuti sutra na ono to danas ini! Neposredno nakon izbora za predsjednika, dok je jo bio u pobjednikom zanosu i odazivao se svakome tko ga je zvao, a nudio se onima koji su prema njegovoj apoteozi ostali ravnoduni, epe se odazvao i na poziv Josine Urukala, vojnog tuioca iz komunistikih dana, ovjeka koji samo sluajno, jer je bio civil a ne vojnik, nije u mitrovake kazamate na nekoliko godinica strpao i epu Bevandu, kao to je strpao vojne asnike koji su s Josinom pohaali akademiju a sa epom robijali u Mitrovid. Pozvao ga je na skup antifaistikih boraca, komunistikih sudaca i tuitelja, uvara zatvora, direktora propalih poduze a, privilegiranih umirovljenika od svoje tridesete godine i njima slinih dunosnika i odlinika iz onih davnih vremena. Doekali su ga burnim pljeskom, kao zalutalu ovcu koja se ponovo vraa u tor kamo pripada po krvnoj grupi. U svoj tor i pod zatienu zatitu obanskog tapa Josine Urukala, vojnog tuitelja koji jo fuma i nikako da popui, izdimi, u pepeo pretvori i niz vjetar u zaborav poalje stotine godina robije to su ih suci vojnog suda dosudili na osnovi njegovih optuaba pjevaima pjesme o jednoj vili i jednoj planini. Jedini e mu epe sada, kad se uhvatio za njegov tap, vjerovati da je pjevae kaznio jer je bio legalist. A on nije kriv to je zakon zab ranjivao pjesmu ognjitara o toj vili i o toj planini.

Uvijek raznjeen kad ga lijepo primaju, epe je poeo govor ovako: - Drugarice i drugovi! Pljesak je bio urnebesan, a bio bi jo urnebesniji da nisu pljeskale ruke starica i staraca. Ima deset godina da ih ni jedan delegat u ime vlasti nije tako oslovio! - Vratilo se nae vrijeme! - rekao je Josina Urukalo, u nadi da e, u najgorem sluaju, od sada prestati fumati one godine dosuene robije, a ako bude sree, i opet progoniti pjevae pjesme o vili i planini. - Zar mi ove nismo zauvijek otjerali? - pitali su se drago voljci Domovinskog rata koji su u taj rat krenuli s krunicom oko vrata i pjevajui pjesmu o jednoj vili i njenoj planini. Zatraili su da ih epe primi na dvoru na Nikolcu i dade odgovor na postavljeno pitanje. Kad je primio delegaciju dragovoljaca koji brane dostojanstvo Domovinskog rata i u dugom ih razgovoru pokuao umiriti, u javnost je procurio i ostao zapamen samo epin odgovor na pitanje Lee Hajdinjaka, invalida bez obje noge koga su drugovi dovezli u kolicima i koji je predsjednik njihove udruge. nas ti drugovi i drugarice tjerali u zatvor. Kad ete vi prestati s tim oslovljavanjem drugovi i drugarice? - pitao je Leo Hajdinjak. - Ja u - rekao je epe s izrazom lica ljutita i zlobna ovjeka - prestati s oslovljavanjem drugovi i drugarice kad ti skine krunicu sa svoga retrovizora i kad prestane moliti Zdravo, Marijo, milosti puna. - Nas drugovi i drugarice podsjeaju na dane kad su Ljetos je vladala nezapamena sua u priobalnim krajevima, jedna od onih to poprimaju oblik kataklizme. Usred turistike sezone poari su plamtjeli na sve strane, po dvadeset samo u jednom danu. Tolike vatre uplaile su i turiste. Pitanje svih pitanja postalo je kako te vatre ugasiti! Avionima, helikopterima, cisternama, mobilizacijom stanovnitva ili poveanim brojem profesionalnih vatrogasaca. - Ja znam kako sprijeiti poare - rekao je epe dok su se gasitelji vatre znojili, a zelenilo makije i borika nestajalo u dimu i vatrenim jezicima. - Na otocima i uz obalu treba uvesti obvezu dranja koza. To je najjeftinija zatita od poara. Koze popasu travu i prokre prolaze, pa se onda poar ne moe iriti. Neki su mi se smijali kad sam ovo predloio. Obvezu dranja koza! Mora, i uti! A ja ovu ideju drim dobrom i neu je tako lako ispustiti iz ruku. Vlada bi je trebala provesti. Ja u inzistirati na tome. Vic ovoga vica nije u tome to se vladar uhvatio koza, jer je veina vladara na ovim prostorima mandat poinjala s kozama. Vic je u tome to su vladari prije epe donosili zakone o zabrani dranja koza mislei da one unitavaju umu, i da je golet posljedica otrine njihova zuba. U meuvremenu je dokazano da nestanak uma i nastanak goleti koze nisu skrivile. Nego je tome kriv pastir koji umu sijee da bi njegove koze mogle brstiti posjeene grane, i seljak, jer mu je bila potrebna zemlja za vinograd a drvo za ogrjev. Pa je vic u tome da bi onaj koji eli biti reformator i putokaz u budunost, morao znati kako koze, koliko god ih se uz zakonsku obvezu namnoilo, pored nafte, plina i elektrine struje, na kojima se vozi, kuha i grije, nikada ne bi same, bez pomoi pastira i sjekire, koji se nikakvim zakonskim propisima ne mogu namnoiti, prokrile makiju i borike, a ni travu popasle, jer do te trave ne bi mogle doi. Ono to bi same koze uinile, bile bi samo kozje staze, slaba prepreka poarima. 348

Kako veina epinih prijedloga u sebi sadri vic slian ovome o kozama, nema nikakve potrebe da se ti prijedlozi pokuaju provesti u djelo. Niti ima potrebe da se tim vicevima smijemo. Bolje je zapjevati ovu tunu pjesmu: Kozja je dlaka otra i glatka, Njeno je kozle beba slatka. Komu je s kozom vlast poetak, Kratki e rep mu bit svretak. epe je obeao glasaima da e, kad postane graanin predsjednik demistificirati vlast, da se na dvor na Nikolcu nee useliti, nego e ga pretvoriti U muzej i otvoriti ulaz graanima, neka vide mjesto gdje su se donosile nedemokratske odluke koje su deset godina njihova ivota pretvorile u deset izgubljenih godina. Kad je postao graanin predsjednik i vidio da od silnih predizbornih obeanja ni jedno ne moe ispuniti, sjetio se ovoga i odluio ostvariti bar jedan njegov manji dio. Nije mogao dvor na Nikolcu pretvoriti u muzej zloinakih odluka, jer mu se nije mililo nigdje drugdje postaviti svoje sjedite. Iako ga je, kao, traio po itavom gradu i pri tom nasmijavao i one koji ma je bilo do plaa kad su vidjeli to radi. Ali je mogao dvor na Nikolcu, da bi demistificirao vlast i mjesto zloinakih odluka, subotom i nedjeljom otvoriti posjetiocima. Tko eli, neka se prijavi i, kad dobije dozvolu, u skupini, neka svojom nogom ugazi sag i proeta prostorijama koje je godinama, iz veeri u veer, gledao na televiziji. U poetku je za posjet Nikolcu vladalo poprilino zanimanje. Poticali su ga novinari koji su poticali i njegovu izbornu promidbu i poticala ga je televizija objavljujui priloge u kojima bi se pojavljivao epe i vidjelo kako doekuje posjetioce i s njima aska o demistifikaciji vlasti i o njihovim nerjeivim brigama, koje bi se, nakon ovog askanja, trebale rijeiti. Hit350 no, odmah! Nedugo iza toga poetka, zanimanje je za posjet Nikolcu naglo jenjalo. Tada se, kad su za posjet ostali zainteresirani samo oni koji su uzastopce dolazili, vidjelo da tu ni kakve demistifikacije vlasti ne moe biti. Bili su to ljudi koji su traili da neim ispune prazne dane, ljudi slini onima koji sjede kraj radio-aparata i javljaju se u kontakt emisijama, tako esto da ih voditelj, makar ivjeli u udaljenim mjestima, sve poznaje po glasu, a oni se po glasu i meusobno poznaju, pa kontakt emisiju za sve sluatelje uine kontaktnom samo za svoj krug. Bili su to mahom isti posjetioci, ljudi koji kradu Bogu dane, koji nemaju to, ne znaju ili ne ele raditi, i koji, a to je bilo pravo otkrie, ne mogu nita demistificirati, a vlast ponajmanje, jer je u njihovoj glavi sve mistificirano. Od gavrana u letu, kao kod svih ljudi, do depne maramice u koju pohranjuju mrklje, to kod veine ljudi nije sluaj. Kad se vidjelo da jedino angairanje nastavnika, koji bi dovodili uenike na Nikolac, moe od propasti spasiti projekt demistifikacije vlasti, epi se javio da eli posjetiti zloglasno mjesto, gdje su padale odluke o stvaranju zloinake drave, nitko drugi nego Manojlo Aleksi, njegov sobni starjeina iz mitrovake kaznionice, lani pilot, koji je ljude varao da e ih za male pare prebaciti u svom avionu u zemlju dembeliju, gdje sve ima, a ne brine da ima. Onaj Manojlo to je robijaa epu Bevandu pitao zato ne brije bradu, a Bevanda mu u povjerenju rekao da mu je pod bradom brazgotina u obliku slova U, koju je, kao zavjet vjernosti ustaluku, sam sebi u kou urezao. Taj Manojlo bio je rodom iz sela Razvoda kraj Drnia. U ratu, kao star ovjek, nije sudjelovao. Dobio je hrvatsku putovnicu i doao u goste svom strieviu, televizijskom snimatelju. Kad mu je strievi rekao da moe vidjeti svoga druga s robije, prijavio se za posjet na sat demistifikacije vlasti i, po epinu osobnom doputenju, dobio propusnicu, s pravom da istovremeno vidi i zloglasno ustako gnijezdo i ovjeka koji je

sam sebi na podbratku urezao slovo U. Manojlu je bilo drago od sinovca uti da epe nije vie onaj koji je bio kad je lakrdijanjem ruio Jugoslaviju, i da vie ispod brade nema brazgotinu u obliku slova U. Ako je tu brazgotinu nekada i imao, vie je nema, isparila je sama od sebe. A jo je drae Manojlu bilo uti da e se, kad on tamo doe, na Nikolcu nai i epe Bevanda. I televizija e tamo biti, i strievi snimatelj, da se zabiljei susret onoga koji je avionom prevozio ljude u zemlju dembeliju, i onoga koji do dembelije ljudima obeava - kako ree majuni ministar - teak, ali sladak put pjeke. - Sve je ovo lijepo - rekao je lani pilot nakon prijateljskog susreta, nakon obilaska dvora i nakon aice loze. - isto, ukusno namjeteno, prozrano i sunano. Dobra gajba! Ali mi u gajbi neto fali. Ne znam to! - Ja znam to ti fali - ree epe. - to, pobogu? - Ptiica u gajbi. Nju bi htio vidjeti! Ali ti ja tu, starjeino, pomoi ne mogu. Ptica je odletjela. I umrla! Pokopali su je. Moe joj posjetiti grob. - Vara se, drue Bevanda! Meni ptica u gajbi ne nedostaje. Ptica je tu, na svom mjestu! Jedna je ptica odletjela, a druga je ptica uletjela. Meni smeta to gajba nije prazna - rekao je Manojlo Aleksi i zatraio dopunsku aicu loze, da se na rastan ku jo jednom kucnu. Vic je ovoga vica dvoznaan. Prvo, da se vlast ne da demistificirati ni razgledanjem mjesta gdje se donose odluke, ni pretvaranjem vladara u onoga kojim se vlada. Izravan susret s mjestima povijesnih odluka, ta mjesta ini jo mistinijima; a pretvaranje predsjednika u graanina tek dovodi do mistinog ina u kojem jedan ovjek svoje djelo i svoje postupke predstavlja kao djelo i postupke naroda nad kojim vlada. Drugo, moe epe Bevanda tvrditi koliko hoe da nije ptica iz istog jata iz kojeg je bila i ptica koja je u gajbi na Nikolcu prebivala prije njega, on je za Ma352 nojla Aleksia iz Razvoda, koji sada ivi istonije od Mitrovice, ptica iz istog jata iz kojeg je bila i ptica koja je prije epe tu stanovala i neto radila. I posljednji vic u ovom niscu, ako mi koji ne padne iz etera kad za nekoliko minuta ponovo otvorim radio da jo jednom posluam vijesti dana, u kojem je epe Bevanda u mirovinu otjerao generale. ak pet mjeseci nakon izbora, u hodniku zagrebake gimnazije u Krianievoj ulici ostala je nedirnuta slika epe Bevande s izbornog plakata. Ona na kojoj epe, podbraen stisnutom akom lijeve ruke kao Filipinac Estrada glumi mudra, zamiljena i u maglene daljine zagledana ovjeka. Da je na izborima izgubio, najvjerojatnije bi mu sliku mnogo ranije skinuli sa zida i bacili u ko za otpatke. Budui da je pobijedio, ostavili su ga na miru da sa zida svjedoi svoju pobjedu. Tek nakon pet mjeseci, kad je epe ispucao mnoge od svojih viceva i kad su ga upoznali kao veseljaka koji obeava sve, svakom i na sve strane, netko je u noi podbraenom mudracu preko usta nalijepio crnu traku. Tko je to uinio, nije ispitivala policija kao nekada davno, kad su u toj istoj gimnaziji uenici od Titove slike, uz pomo ljepljivih traka, napravili jednookog gusara, nego su to radili nastavnici. I oni jedino stoga to su izborni plakat, kad su s njega odlijepili crnu traku, morali skinuti sa zida. Naime, traka je na sebi odnijela boju, pa je iza nje ostao bijeli trag koji je bio upadljiviji od crne trake. Dva su uenika bez straha priznala da su crnu traku pre ko epinih usta oni nalijepili. - Zato ste to uinili? - pitala ih je razrednica. - Neka gleda koliko hoe, samo neka vie nita ne govori - uglas su odgovorila oba uenika. .... 353

aptom je izgovoreno i nekoliko neumjesnih primjedaba na raun onoga to epe govori. To od uenika nije bilo lijepo uti, ali stoji da su uenici shvatili u emu je vic epinih odgovora na ozbiljna pitanja neozbiljnim vicevima. Otvaram radio i ujem da je epe danas posjetio otok Suak. Suani iseljeni u Ameriku svake se godine vraaju na svoj otok da bi se nekoliko dana druili. Suak nema vodovoda. Netko se sjetio da bi trebalo zamoliti i novog predsjednika, kao to su i sve ostale vlasti do sada molili, da im konano dovede vodu na otok. epe je jedva doekao da ga negdje netko pozove. Otiao je na pjeani otok i ljudima obeao vodovod, kao to je obeavao sve to se od njega trailo. Zapravo, rekao je da bi Susku trebao vodovod kako bi mogao koristiti svoje prirodne resurse i osnovati slobodnu trgovinsku zonu. Iako su i resursi i trgovinske zone opa mjesta njegovih govora, Suani su to shvatili da je obeao sagraditi vodovod. Uostalom, kakve razlike moe biti izmeu priznanja da je nekome vodovod potreban, i obeanja da e vodovod dobiti, ako to dolazi iz usta ovjeka koji moe sve to hoe? A hoe! U vrijeme epina leernog govora o vodovodu, prirodnim resursima i slobodnoj trgovinskoj zoni, na pozornicu je, ne zna se otkud, istrao potpuno gol ovjek, stao pred govornika i rekao mu da lae, da sve lae. Nije imao nita na sebi, ali ni u rukama nije nita imao. Ne zna se ni to bi jo rekao, ni to bi jo uinio, jer su ga tjelohranitelji sprijeili u svim nakanama, ako je kakvih nakana imao. Odveli su ga do bunara i polili hladnom vodom da se bre otrijezni. Ne brinite - rekao je epe kad je nakon izgreda nastavio govoriti. - Rekoe mi da taj nije Suanin, da je taj doao s Unija. ovjek oednio, nije znao da se na Susku vino ne vodni, dobro se napio i dobro se opio. Ugrijao se, pa mu je i odjea postala teka. 354. Spiker kae da su se ovoj duhovitosti Suani, pristigli iz Amerike, slatko nasmijali. Ako i ne dobiju vodovod, vrijedilo im je zbog te ale na raun svojih susjeda s Unija prevaliti dalek put od Amerike do Suska. Kad je obeanje o gradnji vodovoda bilo dano, kad se rualo i napilo nerazvodnjenog vina, novinari su upitali epu o dogaaju dana, o umirovljenju generala. - Koji generali? - upitao je epe nakon samo dvije ae ispijenog nerazvodnjenog vina s otoka Suska. - Znate, to su vam hopacupa generali! Spiker ne kae jesu li se prisutni Suani nasmijali ovoj hopa-cupa ali. Jesu, ako su znali da hopa-cupa generali znai isto to i jebeni generali. Nisu ako hopa-cupa nema ni u njihovu oskudnom hrvatskom ni u jo oskudnijem engleskom rjeniku. Smijali se Suani ili ostali ozbiljni, vic je ovoga vica u tome to kolovane generale, koji su uz kolu proli i kroz petogodinji pobjedniki rat, jebenim generalima moe nazivati samo jebeni vrhovni zapovjednik i hopa-cupa predsjednik. I vic je ovoga vica da se njemu ne moe smijati nitko tko je ovjek dobre volje, i ovjek pri zdravoj pameti, jer od te ale trnu zubi, dua plae a srce zebe. I zato zapjevajmo! Ajmo, svi zajedno! Nema stabla bez korijena, Nema stvari bez imena, Nema klice bez sjemena, A ni dana bez bremena. Mora da se kruh peen ispod peke, to ga od Radonjia vozimo u prtljaniku, do kraja ohladio. Ne brinem se da i hladan nee biti ukusan, i ne alim ~ to zbog blagovanja toga kruha nismo svratili ni u jednu usputnu krmu. Mozak ispod peke, a to za moj mozak tvrdi jedan iskompleksirani glavonja i nedaroviti smrdljivac, kako

ga naziva Akif Alaoz, zna da kruh peen ispod peke, na og njitu od cigala, i hladan, po vie dana uva mekou slinu mekoi krapanjskih spuava. Ne smeta nita to smo Jura i ja predugo ekali na to blagovanje. Samo gladan ovjek poznaje slast jela, i slast kad se na jelu tedi. Da samo uzgred kaem! Na najukusniji ruak na putovima kojima smo sedam godina putovali, bio je ruak jednog dana u prvoj godini nakon osloboenja Like od srpske oku pacije. Zaleena cesta. Vozimo petnaest kilometara na sat. Satima putujemo iz Knina u Zagreb. Led je okovao grane stabala. Usput nijednog svratita. Pitam Juru ima li to za jelo. Kae da ima kruha i varaka. Imao je kolinje prije tri dana. Pa, ako mi nije ispod asti, mogli bismo negdje stati i jesti. - to bi mi bilo ispod asti? Stanite i vadite iz vreice to vam je ena dala za popudbinu. E, moj Jura! Bio voza kao vi, ili akademik kao ja, ako smo obojica u mladosti koze uvali i koze muzli, a jesmo, mi smo isto. Ognjitari, pamet ispod peke, kako to lijepo kae onaj smrdljivi glavonja. Kad je tako, to bih se ja imao udostojavati jesti varke iz najlon vreice koju je napunila vaa ena? Danas smo, pak, svratili u peenjarnicu Tamaris jer ima prostrano parkiralite. Na ulazu je u grad i peku sve vrste me sa. Ako ne bude janjetine, bit e prasetine i piletine. Tople emo ih donijeti kui. Ispred polukrunog anka, koji je peenjarnicu dijelio na dva dijela, onaj za poslugu i onaj za goste koji su tu ruali a nisu peenje nosili kui, za malim sam stolom zatekao trojicu u ivom meusobnom razgovoru. Nisu jeli nita, a pie ve su popili. Pred njima je stajao prazan dvolitra i tri iskapljene ae. Po oima ljudi koje na putovanjima susreem poznajem jesu li me prepoznali i, ako su me prepoznali, mare li ili ne mare za mene. Zastanu li njihove oi na meni, kao to su zastale oi ove trojice, prepoznali su me. Branim se od tog prepoznavanja tako da vie od trena ne gledam oi koje su pogo dile tko sam. Okreem glavu i odlazim svojim poslom. Tako sam se i sada ponio. Priao sam anku i upitao konobaricu, koja je nalikovala na kupusova bijelca i koja je, im me ugledala, istrala iz prostorije gdje se arila vatra i vrtjeli se ranjevi, imaju li peena mesa, i to imaju, ako imaju. Rekla je da su na panj s ranja skinuli peeno prase, neka samo kaem koliko da odsijee i od kojeg dijela elim. Neka odsijee pleku i baci na vagu, pa koliko bude teila! U bijeloj kecelji, slina kupusovu bijelcu, konobariaca se izgubila u prostoriji gdje se meso pee i sijee. Dok sam, naslonjen na ank i okrenut leima onoj trojici, ekao da se konobarica vrati s odsjeenom plekom, jedan se od one trojice, koji su od glasnog razgovora preli na apat, odvojio od svog drutva i uinio to i ja. U mojoj se blizini nalaktio na ank. Smionoga, ako ga tako nazovemo, ta je smionost kotala. Htio je sa mnom zapoeti razgovor, ali jo nije smislio kako. Volio bih da ga mogu vidjeti nenaslonjena na ank i po dranju na nogama procijeniti je li trijezan, polupi jan ili je ve u vlasti kaplje iz praznog dvolitraa. - Vidite, gospodine Sebastijane, mnoge stvari mogu pretr pjeti, ali to pretrpjeti ne bih mogao - rekao je, a ja sam procije nio da pijan nije, ali ga je treina dvolitraa, ako je na stol do nesen pun, dovela u pretpijano stanje, kad e postaje nesnoljiva, kad noge jo uvijek dobro dre i kad jezik slui bolje nego dok je bio sposve trijezan. - Da ja sjedim tu, da ste vi uli, da sam ja vas prepoznao i da vas ne pozdravim - to pod nijeti ne bih mogao. Gdje bi mi bila ast, gdje potenje? Da vas nije bilo, da nas vi niste zagovarali kod pokojnog predsjedni ka, nama bi i danas etnici bili na Babinu Dugu i Musapstanu. Tu, za vratom. I bacali po nama granate kad se sjete! - Dobro! Nemojte pretjerivati! rekao sam i pruio mu ruku. - Kako ste? - pitao sam ga i pokuao ispraznu retoriku zamijeniti normalnim razgovorom.

- Dobro sam, ali zahvaljujui vama, naem dobrotvoru, naem Sebastijanu. Jedinom politiaru koji je ostao poten! ist! Bez dionica! Ono to je imao prije privatizacije ima i sa da. A ako dobro ivite, Boe moj! Neto plaa, neto honorari, pa se skupi! Ali od privatizacije ist kao suza! Evo, neka vam kau moji prijatelji! Oni misle da ste vi trebali biti na epinu mjestu! Ma koji epe! Mani epu! Vi ste to zasluili! Pitajte njih! - rekao je smioni gost peenjarnice Tamaris. Ona konobariaca u bijelom, crvena u licu kao erava, to od panja gdje sijee meso do anka gdje ga izvae i naplati lepra kao kupusov bijelac od lista do lista, nikako da dolepra do mene, proda mi pleku i spasi me od napasti smionog i polupijanog laudatora. Morao sam se okrenuti onoj dvojici njegovih prijatelja da vie ne sluam odvratne laude. Nadao sam se da nisu ni pijaniji ni dosadniji od njega. Za jednoga od one dvojice, velike, debele i do tjemena oiane glave, koji je samo blenuo u mene, htio neto kazati, ali nije uspijevao nita izustiti, na prvi sam pogled utvrdio da mi nee mnogo dosaivati. Njega vino iz dvolitraa nije oborilo s nogu, ali ga je uspjelo potpuno isprazniti. Ali onaj drugi, mrav i crnoput, s kosom kao da ju je u stupi stupao i htio od nje napraviti tuljak od kojeg klobuara prave eire, zapoeo je razgovor kao da je diplomat, i u sebi sam ga nazvao, kako bi rekao epe, hopa-cupa diplomatom. - Gospodine Sebastijane, recite vi nama to e biti s ovim, no, s ovim to se dogaa u Beogradu?... Sjednite! Nemojte stajati na nogama - rekao mi je hopacupa diplomat. - Sjednite s nama! Pridruite nam se - rekao je i smioni laudator. U meuvremenu je i sam sjeo uz hopa-cupa diplomata i onoga to otvara i zatvara usta, ali nita ne uspijeva izustiti. Ne mogu! uri mi se! itav sam dan na putu, a voza me eka u kolima - ispriavao sam se, drao lakat na anku i molio nebesa da kupusov bijelac s mesom u rukama to prije 358....... doe. Svakako prije nego to se pomute odnosi s trojicom gostiju zbog toga to se ne udostojavam sjesti s njima za stol i porazgovarati o beogradskim zbivanjima. - I neete sjesti s nama? - prijetei me pita diplomat. - Ne da neu! Ne mogu! - branim se to se umiljatije mo gu. - Dobro! Moe i s nogu! to elite popiti? - nudi me dip lomat. - Ne pije mi se! Nisam ni ruao. - Pa, onda biste mogli ovdje ruati. Neka to meso donesu na tanjurima! - uporan je diplomat. - Oprostite! Zahvaljujem! Ne bih - kaem i pogledam prema prostoriji gdje se pee i sijee. Ide li ta s mesom? - Onda, to vi mislite, raspada li se Jugoslavija na Srbiju i Crnu Goru. Hoe li to ii mirno ili e se poupati? Nas to zani ma. A vi to, gospodine Sebastijane, znate bolje od ikoga. Vi ste prorok. A ne onaj epe! Tko ga ia! - govorio je hopa-cupa diplomat i jednom mi rukom stalno pokazivao na praznu sto licu pored sebe. Nudio mi je da sjednem, da u biti srdano primljen i poaen jelom i piem. Posebno poaen njiho vim drutvom, u kojem se skladaju laude meni u ast i u ko jem mi se prua prilika da pokaem svoje proroko umijee. Ni radi toga da u meni vide proroka, ni radi toga da mi skladaju laude, ve radi toga da nekim bezopasnim razgovorom ispunim vrijeme dok se ne pojavi ona s mesom, u trenutku sam slabosti odluio da im neto kaem o tome to se u Beogradu dogaa, i kakvo e znaenje ta dogaanja imati za nas. Ali, istovremeno s tom odlukom, prestraio sam se izvjesne mogunosti da od te trojice, kako bi oni rekli, budem ispren. Neto je u meni govorilo da imam posla s ljudima koji e i roenu majku ismijati i izrugati. Bili u pijanom ili trijeznom stanju. Ti su hopa-cupa diplomati, i ti smioni laudatori trijezni i mudri i u pijanom stanju, kao to su pijani i ludi kad su trijezni. Takvima ih ini potreba da stalno nekoga ismijavaju, jer

ive od lanog osjeaja nadmoi i pria kako su oni toga i toga, toboe, pametna ovjeka, tu i tu nadmudrili i isprdjeli. Ona se s mesom pojavila. U letu! Bacila meso na vagu, umotala ga u aluminijsku foliju, stavila u vreicu, pruila mi ga i rekla cijenu. Ne zanima me ni koliko tei ni koliko kota. Pruam krupnu novanicu, grabim kusur i pozdravljam se naklonom sa smionim laudatorom, hopa-cupa diplomatom i njihovim nemutim drugom. - I neete sjesti!? - bilo je posljednje to sam uo od ho pa-cupa diplomata. Izrekao je to pitanje i tu tvrdnju s velikim razoaranjem, ali bez imalo ljutnje. Nisam li toj trojici uinio neto naao? Pitao sam se to dok sam, idui dvoritem peenjarnice, prilazio Juri i automobilu. Nisam uspio ni sam sebi odgovoriti, a ve sam uo kako me netko iza lea zove, i to doivio kao odgovor da sam ih povrijedio i da dolazi razjanjenje te uvrede. Okrenuo sam se i vidio da me zove laudator. Iziao je na vrata peenjarnice i zove me, ali mi se ne pribliava, pa sam ja krenuo prema njemu. Govorio je nejasno. Od svega to je trtljao, rijeju, gestom i grimasom, bilo mi je razumljivo samo moje ime koje je uspijevao izgovoriti u svim intonacijskim varijantama. Kao uenje, kao molbu, kao preklinjanje i kao prijekor! Tko ne poznaje smisao tih intonacija, mislio bi da se laudator samo ponavlja. A tko ih poznaje, kao to ih ja poznajem, pokuat e odgonetnuti o emu je tu rije. S poetka sam mislio da me ponovo zove neka se vratim i sjednem uz njih, da politiziramo i pjevamo laude, pa se nastavljam ispriavati da nemam vremena i da mi se uri. A onda odjednom, zahvaljujui trenju palca i kaiprsta njegove desne ruke, pogaam to on od mene trai. - A - kaem kao to se taj glas izgovara kad smo se nakon mnogo napora sjetili prave stvari. A da bi i on znao kako nesporazuma vie nema, kako je sve izvedeno na istac, maam se za novanik i vadim iz njega 360 _...... novanicu za koju e laudator moi kupiti dva kilograma prasetine, tri kilograma kruha i onoliko dvolitraa crnjaka koliko e njima trojici biti dovoljno da mrtvi pijani, daleko od politike i od laudanja veliinama, popadaju ispod stolova. - E, a! - kae mi laudator nainom kako se ta dva glasa iz govore kad se eli rei da se uinjeno samo po sebi razumije i da se tome, koliko god bilo udno, ne treba uditi. - Moram poastiti prijatelje. Bez kinte smo. - Ne ispriavajte se! Sve je u redu! kaem i pruam mu novanicu. Kad smo se za sretno izmirenje i rastanak rukovali, izraz je njegova lica u meni pobudio saaljenje na sve laudatore, ali, istodobno, i gaenje na sve laude koje su mi dosad upuene i koje bi mi se mogle uputiti ubudue. Platio ih ili ne platio! -1 to je to! - kaem dok se uvlaim kroz otvorena vrata u automobil, to mi ga je Jura otvorio i prihvatio zamotuljak s mesom. - to? - pita Jura. - Ne znam! - Kako ne biste znali to ste u peenjarnici kupili? - udi se on. - Ne udite se, Jura! Ne znam. Vozite! Moda se usput sje tim. Nije mi trebalo dugo ekati. O emu se radi, podsjetio me grafit koji sam ugledao na proelju bijelo obojene kue dok smo ulazili u grad. Recimo, i ponovimo tvrdnju sociologa i politikog komentatora Romana Daice, da je epe Bevanda u-palj balon. Treba imati volju da postane balon, treba pristati da te napuhavaju Esma Frko, ime trban, Hildegarda Zavr-tnik, Joa Puak, koji sluajno nije puhao, istraitelji Tubin-

genskog suda, jurodivi kuljavci, puknuti razvratnici i ona trojica iz peenjarnice Tamaris, smioni laudator, hopa-cupa diplomat i glava s otvorenim ustima koja ne moe nita izustiti. Kad te dobro napuu, dii e se u visine i nadvisiti sve balone koji se s tobom takmie. One koji su izravno puhali u tvoje kanile dok si se napuhavao, strpat e zajedno sa sobom u koaricu ili e ih za sebe i koaricu vezati uadima i podii u visine. Oni e te iz koare, gdje su se udobno smjestili i oni s kraja uadi kojima su za tebe vezani i dalje napuhavati. Pogotovo snano ako vide da te je negdje neto probuilo i da na tu rupu oduuje. Jer, odui li posve, kao to je oduio Estrada, svi e oni zajedno s tobom tresnuti o zemlju. Dodue, Hildegarda i trban zagrljeni, ali je veliko pitanje bi li i nakon pada ostali u zagrljaju. I zato e svi oni s tobom i svi oni uza te, napuhavajui tebe svojim dahom i duhom, i nadimljui se sami dok u tebe pusu, sve one na zemlji, maui im rupiima i dijelei im poljupce, uvjeravati da nisi napuhana veliina, ni opasno nadut predmet, to govore samo oni ije je vrijeme prolo i oni koji nikada nee doi tamo gdje je naem srcu meta. Oni koji go vore da je do te mete, kao do bala zrelosti djevojice Ljerke iz lijepog Matoeva soneta, jo mnogo makara i karnevala. I dok ti vjetar arlija u kosi, dok uiva u visinama i u pogledu s visina, dok ti Esma Frko savjetuje da umirovi generale, a Hildegarda se i trban s tim od srca slau, pa ti to nap ravi, dok hakeri hvataju a strojevi Slobodnog Primorja tiskaju tvoje akulanje u Tiibingenu, zatieno bjelinom, dogodi ti se da netko dolje na zemlji, moda jedan od one trojice iz Tamarisa, jer nije dobio ono to si mu obeao dok te je napuhavao, na bijelom proelju zgrade napie: Pas nam majku jeba! Ni to ni tako! Ali, samo zato to se radi o kraju kraja, tome mi se slinom ini posljednja pomrina sunca i uspomena koju sam s tom pomrinom ve zao u jedan uzao. Nisam se iznenadio kad sam doao na Krasnicu i naao prvog predsjednika umorna, bezvoljna i posvema odsutna, jer su mi oni koji su tamo bili rekli to me eka. Zbog tih sam vijesti zdvajao da li da idem ili ne idem. Ali, budui da se prethodnog ljeta pozivu nisam odazvao, nisam se mogao ne odazvati i ovoga puta. Bio sam daleko od pomisli da me on nee srdano doekati i da me nee rado vidjeti. Zato bi onda traio da doem? Dodue, poziv je mogao biti i plod inercije. Pozivan sam svakog ljeta, pa sam pozvan i ovoga. A srdanost bi ovoga puta mogla biti obojena naporom. Procjene, pravljene na osnovi obavijesti koje su do mene prije odlaska bile stizale, pokazale su se, kad sam na Krasnicu doao, tonima. Sjeajui ga se iz dugog veernjeg razgovora prije odlaska na ljetovanje, kad je proitao moju novu knjigu, nisam mogao vjerovati da je za kratko vrijeme, neto vie od mjesec dana, toliko oronuo. Da je mogao najednom postati toliko umoran, i toliko bezvoljan! Odbijao sam da to moe biti posljedica napretka bolesti i tjeio se nadom da je to oputanje namjerno. Da je to dragovoljni bijeg od uzrujavanja, i namjera da se dobro odmori i prikupi snagu za napornu jesen i zimu, kad e se odrati izbori za saborske zastupnike. Takvo je tu maenje imalo uporite u njegovoj izjavi za javnost, kad se preselio na Krasnicu, da prvih dvadeset dana nee obavljati nikakve poslove, i u kazivanju onih koji su nakon tih dvade set dana bili kod njega, da svakom doputa pola sata slubenog razgovora i ni minute vie. Ve prvoga dana, za veerom na terasi iznad luice rezidencijalne vile, koja je trajala od osam do deset sati, kad bi on ustao i poao u svoje prostorije na poinak, susreo sam se s onim to su mi najavljivali. A u potpisu doda hrvatski, i jo jednu neitljivu rije. Bit e birai ili puhai! 362

Razgovor je bilo teko zapodjenuti. Ako bih poeo o prolosti, onoj koju je on kao povjesniar poznavao i onoj u kojoj je sudjelovao, ponekad i kao sredinja osoba, razgovor bi nekako ivnuo. Potekle bi anegdote, bizarnosti, paralele, a nala bi se i po koja ala. On bi se razdragao nad mojim poantiranjem raznih zgoda, za koje je ve uo ili ih uje prvi put, pa bi to i njega potaknulo da, uz vidljiv napor, ispria neto slino i da nas sve za stolom razveseli. Ali ni razgovor s tim sadrajem nije bio onako bujan, pun nadmetanja tko e vie i bolje, kakav je na toj terasi bivao u veerima minulih ljeta. I takav bi se razgovor gasio i ulazio u bjelinu, kad nitko nije imao to rei i kad bih urno morao neto smisliti da ubijem ubitani muk. A, jo jedno! Pojedine je odjeljke razgovora, i o onom to je nauio i o onom to je doivio, zavravao uzdahom koji sam od njega prvi put sluao. Bio je sastavljen od grimase, geste i po koje rijei, a znaio je: to moemo, bilo i prolo! Kad bih poveo razgovor o neemu to je i na televiziji i u tisku bila tema dana, ostajao je nijem, odsutan, nezainetresiran, kao da ne zna o emu je rije, i kao da ne zna da o tome cvrkuu i vrapci na granama. Kad je veera bila zayrena i kad je on otiao u svoje prostorije, prila mi je njegova domaica Sabina Mandrac, sluajno Veronikina dalja rodica i, uz izraze zahvalnosti, rekla: - Sam vas je Bog donio! Koliko ostajete? - Sedam ili osam dana! - Ostanite to dulje! - molila je. - O emu se radi? - Danima samo uti! Po koju rije progovori s unuicama i nita vie. A veeras je i razgovarao i alio se! Ostanite to dulje! Da vam kaem, a i sami ete vidjeti, on tjednima ne ita novine, a mislim da ni televiziju ne gleda. - O, moj Boe, Sabina! Mislite da u ja to moi? - Ostanite uz siromaha! Izdrite! Jo do prolog ljeta imao je obiaj da, kad brod kojim bismo se od rezidencijalne vile dovezli do Krasnice, pristane uz gat, s palube skoi u more i dopliva do platforme koja je kupaima sluila da uu i iziu iz mora. Ovoga puta nije skakao. Do mora bi se spustio niz ljestvice na boku broda i, u pratnji dvojice tjelohranitelja, doplivao do platforme. Tu bi se na suncu osuio i poao pre ma lealjci ispod bora. Na putu do lealjke progovorio bi po neku rije s onima koje bi susreo. Kad bi se ispruio na lealjci, pokrio runikom i sklopio oi, ostajao je tako leati i drije mati, u kutu plae, dvadesetak metara udaljen od ostalih kupaa, sve do ruka. Ruak ne bi dugo trajao, a nakon ruka on bi se povlaio u kuu i tamo zadravao do kasnog popodneva. im bi se po javio na plai, bio je to znak da se spremimo, popnemo na brod i vratimo u rezidencijalnu vilu. Prema onome to je bilo prolih godina, izvana gledano, nije se nita promijenilo. Forma je ljetovanja na Krasnici sauvana, ali je njegov radni sadraj, nekad bogat i naporan, sve den na najmanju mjeru. Na pola sata slubenog razgovora! Iako od gostiju uz njega nitko nije bio, na taj sam polsatni slubeni razgovor ekao dva dana i obavio ga treeg dana, oko deset sati, kad se on posuio i sjeo u naslonja pored svoje lealjke, od koje se, dok je bio na plai, nije odvajao. Ja sam znao o emu u govoriti, on je oekivao o emu bih mogao govoriti, i ni na mojoj ni na njegovoj strani u vezi s predme tom razgovora nije moglo biti iznenaenja. Kao to bi u dru gim susretima znalo biti! Na neki nain ovo je bio nastavak razgovora koji smo prvi put vodili one noi kad su Hrvati zajedno s Bonjacima isku avali svoju snagu na Kupresu, razgovora koji se nakon toga vie puta nastavljao i svaki put ostajao nedovren. Ne sjeam se da mi je ijedan razgovor s njim bilo tee voditi od toga ispod bora na plai Krasnice. Moram rei i to da se ne bih nie364

ga stidio koliko toga razgovora, da ga je on doivio tako kao da ga ja briem s popisa ivih i da ga iva pokapam. Raspoloivo sam vrijeme, koje se od poetnih pola sata produljilo na sat i pol, utroio na dokazivanje da bi bilo potrebno to skorije, koliko sutra, osnovati izborni stoer koji ne bi trebao imati vie od pet ili, najvie, sedam ljudi. Ne bi to bio stoer kao to su bili dosadanji izborni stoeri, skupina iz bornoj promidbi i tehnici vjetih ljudi, koji e obaviti izbore, u njima sudjelovati kao kandidati i onda biti pozicionirani na odgovorna mjesta u izvrnoj i zakonodavnoj vlasti. Bila bi to skupina ljudi koji e biti pozicionirani prije izbora za sva tri sluaja ishoda izbora, da se pobijedi apsolutnom veinom, da stranka mora potraiti koaliciju ili da se izbori izgube i ode u opoziciju. Pozicioniranjem bi trebalo pokriti mjesta predsjednika Sabora, predsjednika Vlade, potpredsjednika stranke -jednog i jedinog, a ne sedmorice kao do tada - i dva najvani ja ministarstva, ako se odluimo na izbor petorice, a ako se odluimo za sedmoricu, onda etiri ministarstva. - Va mandat traje jo tri godine - rekao sam mu nastojei biti to uvjerljiviji kako zbilja vjerujem da e ga obnaati do kraja. - Ljudi koje sada pozicionirate ostat e jo jednu godinu na svojim mjestima i moi e odluiti, kad doe do izbora predsjednika drave/tko e biti stranaki kandidat za predsjednika. Vi sami, nakon tri mandata, u tim izborima neete sudjelovati. Niim nije dao na znanje kako shvaa da se u mom prijedlogu, zakukuljeno i zamumuljeno, krije rjeenje nasljednika. Znajui njegovu pronicavost, nisam nimalo dvojio o tome da li prozire to mu predlaem. Kad se iza toga prijedloga ne bi krila sjena smrti s nevjericom koju ispisujem na njenoj kosi, da ovjek koji sa mnom razgovara kraj svoga mandata nee doivjeti, ja se ne bih imao ega stidjeti. Gledajui pak sjenu smrti u kronji bora iznad njegove glave, stidio sam se onoga to sam mu predlagao. 366 Za razliku od onoga kako je bilo nekada, kad bi me u ali pitao tko bi mu mogao biti nasljednik, sad me ozbiljno i preko volje zamolio da mu kaem koga predlaem u taj stoer, i koju mu poziciju namjenjujem. Nabrojio sam pet imena, stavio ih na odreene pozicije i obrazloio zato sam na njima zapeo i zato sam ih stavio tamo gdje sam ih stavio. Koliko god da sam dugo, i obzirno, govorio o spomenutim imenima, on me za sve vrijeme pozorno i bez prekidanja sluao, kao to bi me uvijek sluao kad bi se razgovaralo o vanim stvarima. Na kraju, o onome to sam rekao, nije imao ni rijei komentara. Neko smo vrijeme utjeli i sluali kako u trsci bambusa umi vjetar. - Da! - oglasio se, uz napor ustao sa stolice i poao prema lealjci, a ja prema stolovima gdje se nalazila pratnja, posluga i njegova obitelj. Njegova me utnja nije iznenadila. Imao je obiaj da o personalnim stvarima u etiri oka ili pismenim putem anketira svoje suradnike na kojim mjestima oni jedan drugoga vide. Za rezultate takva propitivanja znao je samo on. S njim se razgovaralo, njemu se uruivao anketni listi. Nitko od tako ispitivanih suradnika nije mogao znati koliko je njegovo miljenje o nekom elniku sudjelovalo u odluci da se postavi ili skine s nekog poloaja. Mislio sam da tako radi i ovaj put. Sutradan je otiao u Zagreb otvoriti vojne igre i ondje se zadrao dva dana. Bila je subota i nedjelja, pa je svojoj eni i djeci na Krasnicu doao njegov mlai sin. Razgovarao sam s njim o svemu i sva emu, onako kao to se na plai razgovara. Uz sunce, vodu i izleavanje, malo razgovora o onome to kome padne na pamet! Dotakli smo se i izbornog stoera, samo usput. On me, sam zapoinjui taj razgovor o stoeru, iznenadio prijedlo367

gom da bih mu ja trebao biti na elu. I ne samo to! Trebalo bi mi kod pozicioniranja namijeniti elno mjesto. A ne to rezervirati za tamo nekog inovnika! Rekao sam mu kako sam o tim stvarima razgovarao s predsjednikom, i kako sam prije svakog razgovora o stoeru i pozicioniranju njegovih lanova otklonio svaku mogunost da ja u njega budem imenovan. Negdje tu oko stoera mogu biti i pomoi koliko budem mogao, ali ni sada ni ubudue nikakvu poziciju ne traim. Vlast me ne privlai. tovie, odbojna mi je, kao i svaka druga patnja i nesrea ovjekova. Jedino to me dri u blizini te muke i te nesree, jest briga za svoj narod i svoju obitelj. - Predsjedniku sam juer rekao nastavio sam jednako odluno - poelim li bilo kakvu poziciju veu od one koju imam, svrstat u se u red onih koji se ele penjati po hijerar hijskoj ljestvici i time upropastiti svoju dosadanju poziciju i kod njega i kod svakoga drugoga. Poziciju ovjeka neoptereena osobnim probitkom. ovjeka koji govori ono to misli, bez obzira na taj probitak! Njemu je bilo poznato bolje nego meni kakvo je zdravlje njegova oca, pa sam mu mogao rei jo neto. I u skoroj i u daljoj budunosti sebe iskljuujem iz svih kombinacija, ali u se potruditi, koliko budem mogao, da osiguram nasljee. Iako ne gajim nadu da e, sada pozicionirani nasljednici, potivati dane pozicije i da se, kad stolica kormilara ostane prazna, a oni se na brodu nau sami i pogledaju jedan drugome u oi, oko mjesta kormilara nee pograbiti. Uinilo mi se da nije zateen ni mojim odbijanjem ni mojim obrazloenjem toga odbijanja, pa vie o tome nismo razgovarali. U meni je ostala sumnja nisu li otac i sin o tome razmijenili miljenja. Ako su u dosluhu, ovo moje nastojanje oko izbornog stoera i pozicioniranja vodeih linosti moe im se uiniti sumnjivim. S druge strane me hvatala jeza kamo bi me odveo put kad bih se odazvao tom sirenskom pozivu. 368 I sad je na to sumorno stanje duhova, na tu bezvoljnost, na tu ladanjsku oputenost i na te nevoljke razgovore o nasljednicima dola i pomrina sunca sa svojim zahlaenjem, sutonom, dubokim modrim nebom bez zvijezda i obezlienim sjenama drvea, travki, stupova i svega ostaloga to stoji nauzgor i ima svoju sjenu kad ga obasja kakvo svjetlo. Pa kako onda da jedno ne usporedi s drugim? Kako da u prikrivenim i otvorenim razgovorima o nasljeu ne vidi sjenu mjeseca koja e zastrti sunce? I kako da u obezlienim sjenama po zemlji ne prepozna nedokuive namjere onih koji na nasljee raunaju i kojima se nasljee ukazuje! I kako da u modrilu dalekog neba, na kojem se zvijezde tek trebaju pojaviti, ne vidi neizvjesnost koja prati svaki testament i svako nasljeivanje? Kad se vrijeme pomrine pribliilo, svima koji su se zatekli na Krasnici uz predsjednika, njegovoj snahi, dvjema unuicama, tjelohraniteljima, slubenicima ureda, Veroniki i meni podijeljene su zatitne naoale s okvirima od papira. Napustili smo plau i, idui za predsjednikom, polako, poploanim stazama kroz bambusove trske, uli u kuu, koju je sagradio onaj koji je na Krasnici dao sagraditi i sve ostalo. Ta kua nije nikakav dvorac iz bajke, kakvom je neki opisuju, a neki zamiljaju. Obina prizemnica kakvu danas posjeduju mnogi dobro stojei ljudi. Tamo je, u nekoj vrsti predvorja, kojem se s jedne strane nalazi apartman graditelja svega na Krasnici a s druge apar tman njegove ene, u jednom kutu postavljen televizor na kojem je trebalo promatrati pomrinu sunca. Onako kako je budu vidjele nae i strane televizijske kamere. To je predvorje nekada bila radna soba graditelja svega na Krasnici, s velikim rezbarenim radnim stolom u sredini i tigrovom koom na podu. Kad sam tu radnu sobu vidio prvi put, neugodno me se dojmila i izazvala uenje kako je ikoji ovjek mogao sjesti i raditi za tim stolom, i kako je itko s uitkom mogao gledati te 369,

tigrovske mjeine, iz kojih nikakva voda nije mogla isprati mjeinice gnjida, buha i uiju. Sada tu nema vie ni rezbare- nog stola ni krzna krvoednih afrikih maaka, sad je tu smjeten predsjednikov ured, dok boravi na Krasnici, opremljen odgovarajuim uredskim namjetajem i potrebnim ureajima za vezu. Ovom su prilikom stolovi gurnuti uza zidove, a stolice su razmjetene polukruno pred televizorom u kutu. Predsjednik je sjeo u prvi red, na stolicu u sredini poluk ruga. Mene su smjestili uz njega, a osoblje je - slubenici, dje ca i tjelohranitelji, sve zajedno petnaestak osoba - sjelo gdje se kome svidjelo. Pokoravao sam se kunom redu, ali kad smo ve dobili te zatitne naoale i otklonili prijetnju vidu, nisam vidio nikakve potrebe ni smisla da sjedim pred televizorom i gledam pomrinu na ekranu, dok mi se pomrina dogaa nad glavom. Ve na poetku, im je mjeseeva sjena zaklonila srpast komad sunca, to se kristalno jasno vidjelo kroz zatitne naoale, svi su, izuzev djece i predsjednikove snahe koja je brinula o djeci, izili na dvorite i kroz stakla naoala promatrali sunev kolut. Nisam izdrao, za njima sam otiao i ja, ali sam se uskoro vratio. Bilo mi je neugodno pred televizorom predsjednika ostaviti sama. No, kad se pomrina bliila vrhuncu, ispriao sam mu se, ne mogu odoljeti da izravno ne vidim to se dogaa. Otiao sam i u dvoritu se zadrao sve dok pomrina nije prola. Gledao sam kroz naoale kako se sunev kolut smanjuje, sve dok od njega nije ostao samo srpast okrajak. Gledao sam bez naoala, prostim okom, kako na Krasnicu, na vrhove borova, makije i bambusovih trski pada udan suton i nastaje smiraj kakav se moe doivjeti u tihe veeri nakon suneva zalaska, kad se pred nadolazeim mrakom u duu uvlai tjeskoba. Gledao sam sjene po travi i poploenu puteljku to ih baca granje i lie egzotinog raslinja ije nazive ne znam. Sje370

ne to ih stvara nezatamnjeni krajiak sunca, sjene umnoene i deformirane toliko da po njihovu obliku bez jasnih rubova nikada ne bih pogodio od kojeg su lista, od koje su grane. Osjeao sam da je ega popustila i da mi hlad nastao od pomrine ne godi. Gledao sam to se oko mene zbiva, s naoalama i bez njih, i osjeao kako sva ta zbivanja, prouzroena astronomskim zakonitostima, umnogome nalikuju na stanje politikog duha to sam ga ovdje zatekao. Stanje od kojeg me, i kad ga gledam kao ponovljenu prolost i kad ga doivljavam kao trenutak sadanjosti, hvata tjeskoba kakva me nije hvatala ni u jedno predveerje. Dok pada suton i dolazi samoa uz zapaljenu svijeu! Kako te tjeskoba ne bi hvatala kad te pamenje nije izdalo, a gleda to se zbiva u toj kui, u toj makiji i meu tim bambusima. Tu je kuu i taj je vrt dao sagraditi ovjek koji je vrsto vjerovao da e njegovi nasljednici klicati: I bez tebe, bit emo s tobom! Nakon onoga to se njemu dogodilo, kako vjerovati da je mogue testamentarno nasljee? Da je mogue nasljee koje je blagoslovio onaj koji je ostavio oporuku i prihvatili oni koji su u toj oporuci predvieni za nasljednike? Povijest ui onoga tko je znade itati da nasljee, ni kad prelazi s oca na sina, po ustaljenim zakonima, ne trpi diktat pokojnika, uzmemo li u obzir da nasljee nije samo stolica i poloaj, nego, i to prvenstveno, narav vladanja. Ako je nasljee teko prenosivo u cezarizmu, kraljevstvima i kneevinama, kako ga je tek teko provesti u demokracijama, gdje vlast koja dolazi, koja nekoga ili neto nasljeuje, dolazi najee kao negacija duha vlasti koju skida s trona? Tu iznevjeravanje duha minulog vladanja nije sluajnost. Ono je projekt, ono je cilj! Ne, nije nastala no i nisu se pojavile zvijezde. Ne doputa to onaj sjenom nepokriveni sunev okrajak. Ali i bez zvijezda, s to malo suneve svjetlosti, nebo mi je bilo, uz razo-bliene sjene, najdojmljiviji dio pomrine. Moda stoga to su

i njegovo modrilo i njegova dubina bili dio slike to sam je usporedio sa zateenim stanjem duha u ovom umjetnom zemaljskom raju, koji, kako mi govori lektira i iskustva otkako ovamo zalazim, raj nikada nikomu nije bio. istilite i pakao - da! Postalo mi je jasno da je svaki razgovor o nasljeu suvian i jalov. Izbjei se ne moe, ali vjerovati u nasljee zajameno testamentom moe samo ovjek koji ne poznaje stvar o kojoj se radi, ovjek suena vidika, ovjek s konjskim naonjacima na glavi. A takvih je meu politiarima mnotvo. U svakom sluaju, doao po testamentu ili istrao iz busije, tko god nakon izvjesnog vremena bude ljetovao u kui meu trskama bambusa, doivjet e pomrinu svoga sunca. Sto se mene tie, a vidjeli smo da sam i ja ukljuen u nasljedne igre, meni je dovoljno i to to sam doivio ovu sunevu pomrinu. Ne elim doivjeti jo jednu, pogotovo ne svoju. Nakon objeda i otpodnevnog odmora, pozvao me da sjednem uz njega i da zajedno popijemo kavu. utjeli smo! A o emu bismo i govorili? Sve je postalo jasno i meni i njemu. Vrijeme od sata i pol slubenog razgovora o nasljednicima bilo je uludo potroeno, pa bi nastavak toga razgovora bilo po navljanje uzaludnog troenja vremena. Najsadrajnije emo razgovarati ako utimo, pijemo kavu, gledamo kip djeaka u vodoskoku i sluamo kako vjetar umi u trskama. - Koliko jo ostajete? - pitao me. - Iao bih sutra ujutro! - Ne biste jo ostali? - Ne bih! Imam mnogo posla! - A veeras ete doi na veeru? - Doi u, predsjednie! Ne bih htio pretjerivati i tu veeru na terasi iznad luice rezidencijalne vile usporeivati s bdjenjem i veerom u Getshemani, iako su ugoaj blage veeri s mirisom bora i ispijanje ae gorine na kraju misijskog puta toj usporedbi ili u prilog. Te nam se veeri za stolom pridruio tef Futa. Preko dana je doao na Krasnicu s itavom obitelji, sa enom i troje djece. Smjestili su ga u osamljenu kuu na Korablji, otoiu pored Krasnice, da njemu ne bi nitko smetao i da on s tolikim brojem eljadi ne bi drugima remetio mir. Zaudio sam se kad sam ga ugledao i zato to on nije pri padao krugu ljudi kojima je predsjednik doputao da mu se priblie i s njim ljetuju, i zato to je, kad je ve bio pozvan, na mjesto gdje se mnogo uti i tiho govori, doveo toliko eljadi, i toliko bune eljadi, kao da dolazi na sajam. Nakon njihova dolaska, pribojavao sam se, od uma vjetra u trskama na Krasnici nee ostati nita. Ne znam da je li ih tko od posluge upozorio neka ne larmaju ili su se sama djeca, osjetivi da ovo nije mjesto provoda, utiala i nastavila aptom ako su jedno drugomu imala to rei. Ve nakon ispijenog aperitiva, poto smo posjedali za stol, po rasporedu, njih se do kraja veere i veeri nije moglo uti. Jedini koji je od obitelji Futa govorio, a govorio je vie od ikoga, bio je tef, predsjednik saborskog odbora za gospodarstvo, koji je nakon devetogodinjeg ivota u visokoj politici na ovom otoku prvi put ljetovao i na ovoj terasi prvi put veerao, uz predsjednika, sa itavom obitelji. Moe o njegovu ponosu misliti tko to hoe, ali se Futau ne moe zamjeriti to je svoj dolazak na Krasnicu drao poetkom pravog uspona u politici i to se zbog toga osjeao u sedmom nebu, kao da pomrine sunca ni na ovom otoku ni u svijetu nije bilo. Latinska poslovica da je u imenu znak, da ime nosi u sebi znaenje koje se podudara s karakternim osobinama onoga tko to ime nosi, nema bolju potvrdu nego je ima u znaenju ri17a 372

jei futa i karakternim osobinama tefa Futaa, nastavnika zemljopisa iz Bedekovine. Krlea u rjeniku svojih Balada rije futa tumai kao pupavac i tome dodaje u prenesenom smislu smrdljivac. Po tom tumaenju ini se da bi futa bila ptica zvana pupavac, ali po pre nesenom znaenju, po smrdljivcu, ini se da bi to mogao biti i tvor, jer i ptica i sisavac u prenesenom smislu znae smrdljivce i jer se u narodu ispod uzreice smrdi kao pupavac misli i na tvora i na pticu s lijepom kukmom na glavi. Zbog te dvojnosti u znaenju Krleina futaa, kad oditavamo znakove to ih prezime Futa nosi u sebi, kako bismo vidjeli koje karakterne osobine krase ovjeka koji se Futaem preziva, moramo vidjeti karakteristike i ptice i sisavca, i pupavca i tvora, koje su ih uinile simbolima svih smrdljivaca. Pupavac se hrani izmetom ljudi i ivotinja, a posebna mu je poslastica jesti crve i kukce koji u izmetu ive i mnoe se. Kad mu se mladi ptii izlegu, pie Brehm, onda i on i njegova mladunad zaista nepodnoljivo zaudaraju. Taj se zadah pripisuje izluinama lijezde u enkinoj trtici i trticama mladih ptica koje jo nisu sposobne letjeti. Mladi pupavci sve do vrata sjede u izmetinama. Taj smrad primamljuje muhe koje odlau jaja u izmetine, tako da na kraju u gnijezdu upravo vrve liinke. O tvoru Brehm pie da se u nevolji brani trcajui veoma smrdljivu tekuinu, pa time esto odbija pse koji ga progone. Narod Svaijoj se mati i govornoj vjetini moe prepustiti da opie slinosti izmeu dva smrdljivca, tvora i pupavca, i ovjeka s imenom tef Futa. Ja se ne bih podrobnije u to uputao. Bit e dovoljno kazati da je i te veeri pokazao neke karakterne osobine koje potvruju izreku da je u imenu znak; da u Futau ima mnogo toga od futaa, i kad se radi o pupavcu i kad se radi o tvoru. Jaka usredotoenost na ono to su drugi odavno probavili, putanje u optjecaj stavova koji pomute pamet onima u suprotnom taboru, ali i onima to taboruju s njim u istom taboru i, na kraju, borbenost prema protivnicima, ali i prema onima koji ive u istom kavezu u kojem i on ivi i bori se! U okviru predmeta koji je na poetku veere bio sam nametnuo i na njemu jahao do kraja - kriminal u gospodarstvu - od njega nisi mogao doi do rijei, a ako si pokuao razgovor skrenuti na neto drugo, manje bolno, on bi to preuo i vraao se na staru temu. Jedino je predsjedniku, kad bi htio, a mnogo nije htio, doputao da govori. Tada bi utio kao zapeti luk i isputao strijelu, otpoinjao govoriti im bi predsjednik stao. - ekajte malo! Zanimljivo je... - rekao bi svaki put na poetku novog odjeljka uvijek iste teme i nastavljao s tom za nimljivosti. Kad bi je izrekao, vezao bi je za drugu zanimljivost i tako vezivao i ispredao dok ga predsjednik ne bi opet na trenutak prekinuo. Ali samo na trenutak! Iza tog trenutka slijedio je opet ekajte malo i zanimljivo je. pak pria da tvor, ako se pomokri tom smrdljivom mokraom ispod grana na kojima noivaju kokoi ili ptice, omami svoj plijen, pa i ptice i kokoi padaju na zemlju, tvoru na tanjur. Brehm opisuje tvorove kao krvolone ivotinje koje tamane sve ivo, abe, zmije, mieve, a donosi jednu zanimljivost uoenu na eksperimentiranju tvorovima. Tvorovi koji moraju ivjeti u istoj prostoriji ne slau se uvijek, ve naprotiv estoko napadaju jedni druge, bore se na ivot i smrt prodirui svoju brau koju su zaklali, tako da na kraju ostane samo najjai. Reklo bi se da su im bostonski takori neto u rodu. V7A Nevian voenju razgovora u ovakvu drutvu, i voljan da pred svojom eljadi pokae tko je i to je, i odluan da provodi radni odmor, i gonjen unutarnjim nemirima, Futa mi je te veeri najvie nalikovao na ovjeka koji je sebi postavio zadau da predsjedniku otvori oi, da mu kae to mu nitko nije kazao, da od njega dobije odobrenje i da pod njegovim pokroviteljstvom pone raiavati u taboru i oko tabora. U kavezu i oko kaveza!

On nije shvaao da sve ono to on govori predsjednik zna bolje od njega. Pogotovo ne da to pred predsjednikom stoji kao neprobojna stijena i da je, pritisnut boleu, nemoan tu stijenu probiti. Dok je veera trajala, Futa je sa ekajte malo i zanimljivo je... kao uvodnim dijelovima uz svaki odjeljak glavne teme, govorio o kraama u gospodarstvu, o mafijakim klanovima, o gramzljivosti pojedinih politiara, o strancima koji potkupljuju politiare, o imovini koju su pojedini politiari stekli, o vezi izmeu politiara i narkodilera, o opljakanim bankama, o prstima nekih naih mahera u tim pljakama, o kukaviluku sudaca koji ne sude kako bi trebalo suditi, o sprezi novinara s kriminalcima i politiarima, i o emu sve jo ne! I to imenom i prezimenom, ali nita vie od onoga to se moglo proitati u novinama u posljednja dva mjeseca. Na kraju je, kad je veera bila zavrena i popijena prva aa vina, rekao: - ekajte malo! Zanimljivo je da svi to znamo a da nitko ne poduzima nita, iako su izbori pred vratima. Mi bismo tre bali najprije nae pohapsiti i izvesti na sud, a onda i sve druge sline njima. Narod e to dobro primiti, narod voli kad se go ne lopovi, i eto izborne pobjede! - Pa, to to ne inite! - rekao je predsjednik. - ekajte malo! Govorite li vi to meni, predsjednie? - Da! Vama i svima onima kojima je zadatak da uvaju za konitost! - rekao je povienim, drhtavim i, prema onome kako je nekad znao podviknuti, slabanim povikom. - ekajte malo! Onda se nismo razumjeli. Ja u potegnuti svoj dio. Ali to vi, predsjednie, morate uiniti! Vi, i to najprije oko sebe, pa onda dalje! Jer, zanimljivo je... - htio je Futa na staviti, ali nastavka s uvodnim ekajte malo i zanimljivo je... vie nije moglo biti. Dok je ubrusom brisao usne, vidjelo se da mu dugi prsti, nekad obli a sada uveli, drhte kao trske bambusa na Krasnici kad ih lomi snaan vjetar. Kad se dlanovima podboio na stol i pokuavao uspraviti, vidjelo se da vie za brzo ustajanje nema snage, ni u rukama da se na njih podboi, ni u nogama da se uspravi i bedrima odmakne stolicu. Iza njegovih lea pojavio se konobar i priskoio mu u pomo. Jednom ga je rukom pridrao ispod pazuha, a drugom izmaknuo stolicu. Nije ga isputao dok nije vidio da se ustalio i da korak po korak, izmeu mene i pobonika, stopu po stopu i stepenicu po stepe nicu, ide do svoje spavae sobe. - ekajte malo! - jo je jednom rekao tef Futa. Ali ga vie nije imao tko ni ekati ni sluati to on to zanimljivo ima rei. Sve to je tef Futa te veeri izgovorio smrdjelo je vie od tvorove mokrae i od pupavevih ptia, do grla uvaljenih u vlastita govna puna crvi. A zanimljivo je da to nimalo nije bilo zanimljivo. O tome se odavno sve znalo. I prije i poslije sjednice na kojoj su odreene dunosnike plae, podloga grijehu struktura. I dok je sve to bilo ljigavo i nezanimljivo, kao sve to se dobro poznaje, sve to je te veeri Futa nanizao i povezao najavama ekajte malo i zanimljivo je, ama ba sve, bilo je gola istina. Gola je istina da se uz zanos stvaranja samostalne drave prikrpio i egoizam, koji e stvoriti interesne klanove bez politikog predznaka, koliko god taj predznak isticali. Dok zane senjaci budu ratovali za domovinu, sebeljupci i srebroljupci stvarat e bogatstvo. Nasuprot toj goloj istini stoji druga gola istina! Gola je istina da onaj koji je gorio plamenom stvaranja samostalne drave i nije mario koliko e ga to kotati, nije planirao i nije elio da mu se prikrpe ljudi kojima su dep i lisnica ideali nad svim idealima, zanosi nad svim zanosima. Nisam Futau odobravao to je te veeri toliko zasmrdio, ali sam ga i uz tu zamjerku iskreno alio. Osobno poten ovjek, eljan borbe za potenje, on nije shvatio da pred njim sjedi

bolestan ovjek, fiziki bolestan i bolestan od spoznaja do kojih je doao. ovjek kome su svi pripisivali veliku mo, doao je do spoznaje da svaka mo, nakon odreenog vremena i odreene granice, nailazi na nepremostiv greben i, nasukana na taj greben, postaje nemo moi. A tee spoznaje od spoznaje nemoi moi nema, osim spoznaje, to ovu spoznaju prati, da u ono to si svojim rukama stvorio, jer ga nisi stvorio onakvim kakvim si ga htio stvoriti, mora posumnjati, i nakon sumnje, odrei se onoga dijela svoga djela kojim nisi zadovoljan. Ili smo uz njega, ja slijeva, da mu pravim drutvo, a po bonik zdesna, da ga pridri ako se pri uspinjanju s jedne stepenice na drugu zaljulja i posrne. Ne prije posrtanja, to ne doputa! Brijest je i sa samom korom, bez drva, htio hodati sam. Uspravno! utimo! Ne pada mi na pamet da, nakon onoga to se za stolom dogodilo i to ga je od stola otjeralo, zapoinjem raz govor o bilo emu, pogotovo ne o onome o emu se za stolom razgovaralo. I tako, dok uz njega koraam, polako da polaganije ne moe biti, mogu misliti o emu elim. A mislim kako se u svoj estini ostvarilo proroanstvo to sam ga izrekao piui o njemu i njegovoj politici tek dva mjeseca nakon naega poznanstva. To sam proroanstvo citirao u ovoj pripovijesti, a ovdje u ga prepriati. Rekao sam tada da e mu kraj biti slian kraju svih narodnih voa, svih dravnika, kako se voe zovu da bi se razlikovali od politiara. I na veo sam Mojsijev sluaj, kad mu narod, na kraju njegova ivota i na kraju puta u obeanu zemlju, nezadovoljan zemljom koju im je pokazao, postavlja pitanje zar je to ta obeana zemlja, oni je takvu nisu zamiljali! A odmah zatim i tko je Mojsiju dao pravo da ih odvoji od mrsnih lonaca misirskih i dovede u ovu posnu i sunu zemlju? Kao Mojsiju, kao mnogima drugima prije i poslije velikog proroka, i njemu se dogodilo da se njegovi rivali, oni koji su se usput od njega odvojili i oni koji su od poetka sve inili da mu preprijee put, sloe i uglas kau kako zemlja koju je stvorio nije zemlja koju su oni htjeli i koju bi oni stvorili da im je dana prilika. Jer, kako e ta zemlja biti po njihovu ukusu kad je puna pupaveva smrada, govana do grla, mujih upljuvaka i zadaha tvorove mokrae! I ne samo oni, rivali, nego e mu i taj tef Futa rei da tom obeanom zemljom nije zadovoljan i da, eli li Futaa zadovoljiti, tu zemlju mora prepraviti i uiniti drukijom. Kao da je drukijom, bez sebinosti i meusobnih obrauna u kavezu, na dulji ili krai rok, mogue napraviti ijednu ljudsku zajednicu? Moramo se oprostiti, predsjednie - kaem mu kad smo doli do kraja zajednikog puta. On e uza stube do svoje so be, a ja kroz izlazna vrata do kue u kojoj stanujem. - Ujutro rano odlazim. On je zastao pred prvom stepenicom i dlanom se oslonio na rukohvat. - A u Rim ete ii sa mnom? Svakako, predsjednie! Ali su do puta u Rim jo duga tri mjeseca. U ta emo se tri mjeseca vidjeti vie puta. - Da, tri mjeseca! - rekao je. Ne znam je li mi se to uinilo ili je to doista rekao tako kao da dvoji hoe li se nakon toliko vremena jo moi sam penjati uza stube. - Javite mi se kad u jete da sam doao na Nikolac. I kad je vrijeme za to dolo, iao sam s njim u Rim, da tamo gledam udo Boje, kako jata ptica, upravljana od nevidljive volje, krue nad tim gradom i ne mijeaju se, ostaju u svom jatu, iako za let koriste isto nebo, i svijetli im isto sunce. I to je putovanje, pored najsuvremenijeg komfora, za ovjeka bolesna kako je on bio bolestan, bilo krini put. Ali taj put nije vodio na Golgotu, vodio je na izvor gdje voda vjenog 570

vrela pere s ovjeka, koji tamo doe i koga uvari vrela prime kako su njega primili, sve poinjene grijehe ako ih dobra djela nadilaze. Ta voda, vjeno iva, pere i grijeh struktura! I kad si zgrijeio, a pogotovo ako su te za taj grijeh potvorili. I iao sam uz odar toga ovjeka i mislio to sam Bogu skrivio da s njim dijelim sve grijehe koje su i njemu pripisivali, i koje su to moje zasluge u Boga da me s tim ovjekom udruio u dobrim djelima koja je na zemlji uinio? I posljednji sam mu na grobu govorio. Rekli su mi, po elji njegove obitelji. A ja se nadam, i po njegovoj elji. Moj je oprotajni govor bio kratak i krt. Ostavio sam ono to sam o njemu htio re za drugu prigodu. Ali mi je ao to mu nad grobom nisam mogao rei i ono to se tom prilikom ne govori. Nisam susreo ovjeka koji bi vie od njega vjerovao u narod i njegovo jedinstvo, pa sam se mnogo puta, sumnjiav prema narodnoj svetosti, pitao kako uspijeva potisnuti u stranu sumnjiavost. Naime, ja svoju, iako su mi narod i njegovo zajednitvo dodatak vjeri, nikada nisam mogao potisnuti. Veronika je znala da uskoro dolazimo i otvorila nam je vrata prije dolaska da autom uemo u dvorite i parkiramo ga ispod jo zelenog kivija. Dok Jura oprezno uvozi kola kroz dvorina vrata, ja otvaram prozor, pruam ruku i milujem lie masline koja raste u mom vrtu. Kamo je nestalo ono proljee kad sam u Modravama, na povratku iz Burnog Ugarka u Zadar, po na putku Veronikine majke, od maslinova debla, zajedno s poveim komadom drveta, odvojio sjekirom mladicu, donio je kui i posadio u vrt koji jo nije bio do kraja ureen? - Nikad vas doekati - kae Veronika stojei na terasi koja je optoena vazama u kojima rastu vodenike. - Gdje ste se zadrali? Ljubim je, ali joj ne odgovaram na pitanje gdje smo toliko dugo. Umjesto da odgovorim Veroniki, ja samu sebi postavljam pitanje kamo sam to otiao, to tamo radim, zato se ne vra tim i ne sjednem zauvijek na svoju terasu, u hlad kivija, meu cvjetove vodenika, i ne gledam u svoje masline, u jedini ivot koji ovdje, uza sve mijene, moe ivjeti tisuljee. Ni sebi na pitanje ne odgovaram, iako je odgovor lak. Na alost, nisam maslina! - Dobio si pismo - rekla mi je Veronika kad smo posjedali oko stola, a ona nas posluila onim to smo sobom donijeli, mesom iz peenjarnice i kruhom ispod peke, i onim to je ona ubrala u vrtu, rajicama i rigom u kvasini i maslinovu ulju. - alje li ga muko ili ensko? - pita Jura. - ensko, moj Jura! ensko! - odgovara Veronika i nastav lja, kad sam je pogledao upitnim pogledom, koja bi to ena meni mogla pisati: Njegova velika ljubav! Volio ju je i kad je nitko nije volio, volio ju je i kad ju je imao i kad je nije imao razloga voljeti, volio ju je i kad su ga mrzili to je voli, i voli je sada, kad je malo tko voli i kad bi mu se ta ljubav mogla o gla vu obiti. - Oho, to je neto sloeno! - kae Jura. - Vraki sloeno! A postat e jo sloenije kad vam kaem da sam tu, dok je bila u povojima, nosio na rukama, da sam je, dok je u izmicama gazila po sipkom snijegu, vodio za ruicu, i da mi je jahala za vratom dok sam je prenosio preko rijenog gaza - rekao sam Juri, a eni: - Pie li mi ta? - Ona! - odgovara Veronika. - Onda, Jura, prekrstimo se i jedimo! Ja u prenoiti u svojoj kui, a vi mi sretno putujte u Zagreb. Eto i mene sutra! U svojim kolima! Ali ne mislite da u noas, pored pisma svoje voljene, mirno spavati. Vidim da je omotnica velika i debela. S tim u pismom ja i noas putovati isti put koji sam i danas s vama putovao. 381

Dragi dundo Sebastijane! Evo zgode koju bih, kad bih bila pisac pria kao ti, mogla nazvati priom o paunici i paunu. Dogodilo se ono to si iz naeg zadnjeg razgovora mogao zakljuiti da e se dogoditi. Prihvatila sam epi-nu ponudu i dobila svoju kancelariju na Nikolcu, zajedno s rjeenjem o visini plae, pa se ini da u, to se novca tie, na apanaama nekadanjeg mua i nekadanjeg sluajnog ljubavnika, moi solidno ivjeti. Nadam se da nee imati nita protiv to sam svoju plau, koju u dobivati radei na Nikol cu, nazvala apanaom biveg sluajnog ljubavnika, jer si uvijek od mene traio da se klonim uljepavanja runih stvari i da stvari nazivam pravim imenom, koliko god ta imena zvuala surovo. Ti ak misli kako je moja sklonost da stvari i pojave uljepavam, a u novim ljudima vidim ono ega u njima nema, pravi uzrok to sam u pripadniku stare vicarske plemike loze, koji me je, onako mladu i luckastu, zaprosio jedne veeri na terasi hotela Kolovare, vidjela princa iz bajke o europskom blagostanju, a u sredovjenu ovjeku, zaljubljenu u svoj odraz u ogledalu, ovjeka koji e ostvariti snove hrvatske zajednice u vicarskoj o stvaranju hrvatske drave. Isto tako, ti u mojoj sklonosti uljepavanja vidi uzroke mojim nevoljama, da sam se udala za vicarskog plemia, imala s njim dva sina i rastala se s njim kad je na nekoj drugoj terasi upoz nao crnoputu djevojku, i da sam se slizala s bradatim politiarem, imala s njim muko dijete, prola kroz mnoge tekoe i sad stojim pred iskuenjima koja ne poznajem i od kojih stre pim. Ti si uvijek mislio, a to si mi i u zadnjem razgovoru re kao, kako su svi ti uzleti i lomovi posljedica moje sklonosti uljepavanju i mojih zanosa kad u ovjeku gledam ono ega u njemu nema, a ostajem slijepa za ono to se u njemu nalazi. Samo, dragi dundo, ovjee koji me nikad nisi napustio, koji si uvijek u nevoljama bio uza me i kojem vjerujem do kraja, pa vjerujem i opasci da sam dobroduna i lakovjerna, godi ne donose svoje, godine i dobroudnost i lakovjernost ine 382 ljude drukijima, ine ih opreznim pristajanjem na ono to ti ivot i prilike pruaju. Ponavljam, opreznim pristajanjem! Zato ja danas i mogu svom dundu Sebastijanu rei da je posao na Nikolcu, koji se sastoji u tome da primam, otvaram i rasporeujem potu koja dolazi na epino ime, apanaa biveg ljubavnika na tetu poreznih obveznika, a ne, to bih mislila u doba lakovjernosti i uljepavanja, poloaj slian poloaju Jeanne Antoinette Poisson Pompadur na dvoru francuskog kralja. Ja znam koji su ga razlozi prisilili da me smjesti na Nikolcu, dodatno novano osigura i vee uza se. On nije htio da i nakon njegova izbora za efa Nikolca ostanem ivjeti u kui koju mi je, nakon rastave, da imam pristojan smjetaj, morao ustupiti bivi mu. U lijepoj kui, gotovo dvorcu, u predjelu znakovita imena Dalmazi, predgrau Berna, na obali rijeke Aare, meu svojim slikama, sa svoje troje muke djece, od kojih je jedno epino! Kad su me, nakon epine smjene s mjesta predsjednika Sabora, pronali s djecom u kadrovskom stanu, u koji me epe smjestio i u kojem me je posjeivao, novinarima moja pria nije mogla biti zanimljiva, jer bi prepriavanje te prie bilo strvinarenje najgore vrste. Dokrajivanje, politiki gledano, ve mrtva ovjeka! Zato sam ja tada mogla gotovo neza paeno, izuzmu li se slubenici koji su provalili u stan, promijenili bravu i dali mi dovoljno vremena da se iselim, napustiti zemlju i vratiti se u svoj dvorac na obali Aare, meu svoje slike. I nastaviti sa slikanjem, uz apanau bivega mua, ije su pilane uspjeno poslovale, a na Zepu i sve ono to sam imala s njim zaboraviti. Ali sada, kad se epe popeo na Nikolac, moja pria postaje bava baruta, kako su stari govorili, ili nagazna mina, kako se govori u nae dane. Lako je njemu bilo onda, kad su me nali u kadrovskom stanu, na pitanje novinara tko sam ja i tko su moja djeca odgovoriti da sam ja iseljenica koju je jedan vicarski bogatun uzeo za enu, imao s njom troje djece, a kad je naao drugu, dao joj nogu. Pa sam postala beskunik, pa sam .383

se vratila u svoju zemlju, pa mi se epe, koji me je upoznao dok je bio na politikom radu meu naim iseljenicima, smi lovao i dodijelio mi kadrovski stan na privremeno koritenje. Lako je epi bilo tada jer sam ja, ronei suze na oba oka, rekla da je njegova pria istinita, tovie, uvjeravala sam novinare da je on duevan ovjek, milostiv preko svake mjere i siroma sima u nevolji hoe pomoi. Lako je njemu tada bilo s jednom lai skinuti me s vrata, jer ni ja, kao ni novinari, nisam eljela biti strvinar, a, valja rei, ni strvina, to bih, da sam rekla kako on ne govori istinu, sigurno postala. Ali sada, kad se uspeo na Nikolac, novinarske grabljivice prema njemu ne bi imale samilosti, i jer mu je plaa vea od njihove, i jer bi na njegovu blaenju neto zaradili. Njima bi moja pria postala jo jedno otkrie koje dokazuje da je epe Bevanda petljanac, lakrdija i, zbog sklonosti krenju zakona i morala, opasan tip. Ako bih ja, uz nagradu ili iz nekih drugih pobuda, pristala na prianje te prie i prii priloila dokument u kojem epe moga treeg sina priznaje svojim djetetom, uz obvezu majke da pet godina, koje su ve prole, o tome uti, epe se ne bi mogao tako lako izvui laui da sam samohrana majka sa troje djece na koju je on prolio vedro milosti. Zato je epe traio da doem na Nikolac i da se prihvatim slube. Da od dogovora imam koristi, da dokaz o njegovu oinstvu, iako je isteklo vrijeme uvanja tajne, i dalje uvam samo za sebe i da, ako novinari o toj tajni neto doznaju, potvrdim ono to e on javno rei. To su podmetanja. Ovo je demokratska zemlja. Ja sam demokrat. A demokracija doputa i podvaljivanje lai. Neka podvaljuju, to je njihovo demokratsko pravo! rei e on, a ja u potvrditi da je tako i nikako drukije. Tako e brava na krinji u kojoj se uvaju dokumenti o oinstvu moga treeg sina biti zakljuana sa dva kljua, mojim i njegovim, i nee se moi otkljuati ako je istovremeno ne budu oba kljua otkljuavala. 384 _.... Poznato ti je, iz razgovora koji si sa mnom u Bernu vodio i iz pisama koja sam ti iz Berna slala, kako je moj mu isplanirao moj ivot nakon rastave i svu moju budunost. Ja sam tre bala ivjeti u kui na obali Aare, odgajati njegova dva sina, slikati i primati goste, ali se udati nisam smjela, jer bih u suprotnom izgubila mnogo od onoga to mi on prua. On e iv jeti negdje u susjedstvu, sinovi e ga posjeivati, njega i njegovu majku, on e ih kolovati i, kad odrastu uvesti u posao i vlasnitvo svojih pilana. A ja u, poto sam sinove odgojila do zrelosti, ako elim, otii odakle sam i dola, a ako ne elim, ivjeti sama u kui na obali Aare. Nikada nije volio da odlazim na skupove to ih je prireivala hrvatska zajednica, niti je lanove te zajednice rado gledao kao moje goste, kao da je slutio to e se iz toga druenja izlei. Dok smo bili mu i ena, morala sam ga sluati. Meutim, kad smo se rastavili, on mi druenje s naim ljudima nije mogao zabraniti, iako je to u vie navrata pokuavao, i preko sinova, i preko svoje majke, a najvie on sam. Isto ti je tako poznato da sam samo jedanaest mjeseci ivjela kao rasputenica, kad je prag moje kue na obali Aare preao epe Bevanda. On bi odsjedao kod mene i zadravao se po desetak dana. Raspolagao je itavim katom, a meni i dvojici sinova pored njega nije bilo tijesno. Svojim sam ga kolima vozila od jedne do druge podrunice hrvatske zajednice. Ili smo noivali u gradovima gdje su podrunice imale sjedita ili smo se vraali u Bern. U oba sluaja bili smo zajedno i nou i danju. Tako je u devedeset i treoj dolazio pet puta. Ne znam da li poslom ili radi mene. Najvjerojatnije je to dvoje objedinio. Nije se obradovao kad sam mu rekla da sam s njim zatrudnjela i da sam u treem mjesecu trudnoe. Nisam radost ni oekivala. to mogu oekivati od ovjeka mnogo starijega od sebe, uz to, ovjeka od ugleda, iji bi prelazak iz braka u brak bio teak, a jo tei ostanak u braku kad bi se za preljub doz nalo? to nego da me, sav uspanien, ukori to mu to o zaeu

nisam prije rekla, kad je abortus bilo mogue izvriti bez potekoa. I to nego da me tjei kako se moe izvriti i nakon tri mjeseca trudnoe, ako to rade pravi lijenici. A on takve poznaje! Samo da se dogovorimo kad i gdje! Nisam ga umirila ni izjavom da sam o ranom pobaaju dugo razmiljala i zakljuila da pobaaj ne bi bio u skladu s mojom vjerom ni s mojim iskustvom, jer nisam prihvatila ni ponudu oca da pobacim svog prvog sina, a ne bi bio u skladu ni s nekim drugim stvarima. Pri emu sam, dragi dundo, mislila na tebe i na stvari koje su tebi dobro poznate. Ali sam zato epu umirila i utjeila kad sam mu ovo predloila: Pobacila, to je malo vjerojatno ne doe li do spontanog pobaaja ili ga rodila iva i zdrava, to je najvjerojatnije, tvoje oinstvo u prvih pet godina djetetova ivota nikom neu otkriti, niti ga gdje javno ubiljeiti. Zauzvrat traim od tebe izjavu, koju emo ovjeriti kod jednog biljenika u Bernu, da si otac mom djetetu. Samo zato da bih mogla svom sinu, kad odraste, rei s kim sam ga zaela i dokazati, ako se nae onaj koji e dokaze traiti, da nije plod neopreza u dugotrajnim bludnim radnjama, nego plod ljubavi nastale u politikom zanosu, koja, samo za one koji to nisu doivjeli, s ljubavlju ne moe imati nikakve veze. Prije e biti da ne zna nego da zna kako se moj bivi mu ponio kad je vidio da nosim dijete zaeto s drugim mukarcem, da sam ga odluila roditi i odgojiti u zajednici s njegovim sinovima, i valja istinu rei, njegovim novcem. Ne zna, jer ti, dok sam Bernarda nosila, nisam pisala. A kad sam ga povila u pelene, dola u Zagreb, krstila u crkvi Gospe Lurdske, dobila od epe na upotrebu kadrovski stan i doznala da ste ti i epe ljuti politiki protivnici, niti si ti htio uti to ti kazujem, niti sam ja imala volju da ti ita kaem. U godinama koje su uslijedile nakon izgona iz kadrovskog stana, raspravu smo o ovome izbjegavali, i kad smo razgovarali i kad smo se dopisivali. Ako neto od ovoga i zna, nee ti smetati da sazna sve. Meni je pak stalo da sve zna, jer ne bude li znao, nee razumjeti ni zato sam Bernarda odluila roditi, ni zato sam se zatekla u kadrovskom stanu kad su u stan provalili saborski uvari, a ni zato sam sada prihvatila posao na Nikolcu. ] Vjerojatno si, dragi dundo, im si otvorio pismo i vidio broj stranica, a potom na njih bacio letimian pogled, vidio da nisi primio pismo ve niz pisama. Tonije kazano, jedno pismo pisano u vie navrata. Ali ne tako da prvi dan pisanja ne bih znala to u pisati sljedei put i u svim drugim navratima, dok ti ne kaem to ti imam i moram rei. Moj se bivi mu ponio kao lovac koji postavi stupicu i naoruao se strpljenjem da dugo eka dok zvjerku ne namami i ne ulovi. Kad to? Zvjerka se ulovila nakon nepune godine dana i otvorila mu mogunost da ostvari ono to su on i njegova majka bezuspjeno pokuavali u brakorazvodnoj parnici. Nije se ljutio na mene to sam u kuu povremeno primala jednog od svojih sunarodnjaka. Nije se srdio ni kad su mu dojavili da s njim ljubakam. Znao je da se od svojih ne rastajem. Na putu, u kui, na provodima, uvijek sam s njima. tovie, on me na to druenje nagovarao. Njega nimalo ne udi to sam i mukarca nala, jer sam zgodna ena, usto dobra slikarica. A kad je vidio da sam trudna, predlae mi galantnu nagodbu. Sad, kad imam svog mukarca i s njim zaeto dijete, njegove bih sinove mogla prepustiti brizi njihove bake, njegove vitalne majke. Mogu u kui na obali Aare stanovati sa svojim novim mukarcem i s djetetom koje rodim, a mogu se i vratiti u svoju zemlju. On e moj povratak k svojima pozdraviti i podrati. U mojoj e mi zemlji kupiti kuu i bolju od ove u predgrau Dalmazi. Takvih u Dalmaciji ima mnogo. Kad sam mu rekla da sam imala provod, ali mua nisam nala, da sam pobaciti mogla ali nisam htjela, i da ni na kakvu novu nagodbu ne pristajem, jer uz dva sina mogu odgojiti i : ..-..,....387

tree dijete, on se jako iznenadio, ali je prikrio i iznenaenje i ljutnju. Otiao je uvjeren da mu pakostim i da mu namjerno elim nanijeti sramotu. Na pakost je odgovorio pakou, a na sramoenje sramoenjem. Na sudu, gdje je odrana i naa brakorazvodna parnica, pokrenuo je postupak ispitivanja moje umne, moralne i psihike podobnosti da budem odgojiteljica njegovih sinova, buduih vlasnika velikog koncerna uz koji ivot vee nekoliko tisua ljudi. Angairao je tri psihijatra i dvije socijalne radnice, angairao je odvjetnika koji ima nadimak Pit Buli, jer kao ta vrsta pasa ni on iz ralja ne isputa, dok ne otrgne ono to je raljama zagrizao. Koliko je sudaca potkupio to se ne zna. Oni tvrde da su njihovi suci nepotkupljivi i svaku pomisao na potkupljivost sudova dre uvoznom robom, na koju odmahuju rukom. Nala sam se u velikoj neprilici. Nisam ni ja alila platiti, premda nisam imala novca koliko ga on ima. Angairala sam odvjetnika kojeg ne zovu Pit Buli, ali ni taj ne isputa iz usta ono to zagrize, ako mu taj ugriz dobro plati. On je zaigrao na kartu da bahati industrijalac, poznat kao lovac na lijepe ene* koje lovi na ljetnim lutanjima po toplim morima, namjerava dobroj majci, strankinji i sirotici, oteti djecu, jer se usudila imati jo jedno dijete, to je legalno, to je poeljno, dok ih god moe raati. Pit Buli moga biveg mua traio je da kaem ime oca svoga treeg djeteta. to ja nisam htjela uiniti, pa je on na tome gradio snagu svoga ugriza. Da toga oca ne znam, da ga i ne mogu znati jer sam promiskuitetna! Sud ne moe dva djeaka u pretpubertetskoj i pubertetskoj dobi ostaviti pod skrbnitvom majke koja se skita i kurva tako rei s itavom zajednicom svojih sunarodnjaka. Svom sam odvjetniku povjerila da ime djetetova oca ne mogu otkriti, i neka na to ne rauna u okraju s Pit Bullom, jer je djetetov otac vana linost u mojoj zemlji, pa bi skandal, ko388 ...,,_____,_______^........................__................._............. ^ _____________ ji bi izbio kad bi se za ime oca doznalo, bio gora otegotna okolnost nego kad se ime oca taji. U najkritinijem trenutku mog ivota epe nije sudjelovao, iako ga je on prouzroio. On se sam sklonio, ja ga nisam traila, i odluku sam morala donijeti sama. Ili u roditi tree dijete i izgubiti skrbnitvo nad dvojicom sinova, ili u se osloboditi djeteta u svojoj utrobi, uvjeriti sud da je optuba za promiskuitet lana i zadrati skrbnitvo nad sinovima uz sva druga prava koja sam dobila u brakorazvodnoj parnici. U trenucima te grozomorne dvojbe, dragi dundo, stalno si mi ti bio pred oima. Kad bi bila dobre volje, majka bi mi, pola u ali a pola u zbilji, govorila: - Moe dundu Sebastijanu zahvaliti to si se rodila. Ba tako! Ne bi rekla to ivim, nego to sam se rodila. Nije mi moglo biti vie od etiri godine i nisam mogla znati pravi smisao mamine tvrdnje. Shvaala sam to samo kao tvoju elju da se rodim, da me ima i voli kao to si me volio, ali nisam znala, nisam za to ni marila, kako si tu elju ostvario. Jednom sam ti jahala na vratu - kae se, na krkaama -dok si me prenosio preko rijenog gaza koji je iao rubom vodopada. Meni je bilo zabavno gledati kako gazi vodu do listova i kako se slap pjeni. Nisam se bojala vodenog uma i pje-nuanja, jer sam bila uvjerena da mi u tvojim rukama ne moe biti nita. Kad si me prenio preko rijeke i skinuo s krkaa, rekao si: - Uh, to si teka! - Neka sam ti teka! Ti si htio da se rodim i da ti budem teka - rekla sam. - to kae? - upitao si ti, sagnuo se i pogledao me oeku jui odgovor. - Moe li ponoviti to si rekla? - upitao si kad odgovora nisi dobio.

Mogla sam ponoviti, ali nisam htjela. Prepala sam se da nisam neto bestidno rekla. Objasniti to sam rekla, nisam znala. Pa zbog ega onda da se ponavljam? - Da, htio sam da se rodi! Ali tada nisam znao da e tako brzo oteati - rekao si i pruio mi ruku da me dalje povede. Dvije godine nakon prelaska preko rijeke, kad se majka udala, kad sam svoje prezime zamijenila prezimenom majina mua, a mog ouha, koji me posvojio pa sam ga zato zvala tatom, kad smo se odselili u Dubrovnik i ja te, kao sva djeca svoje ujake, poela zvati dundo, u poetku od ale, a poslije sve do danas, od milja, ja sam, dragi dundo, doznala svaku pojedinost kako si ti ostvario svoju elju da se rodim. Tvoja elja da se rodim postala je moja elja i moja odluka da se rodi i moj Bernard. Kako se taj prijenos elja dogodio, i kako sam i ja najednom poeljela to dotad nisam eljela, to tebi ne moram objanjavati, jer ni ti, kad si me ono skinuo s krkaa, meni nisi objasnio kako si uspio samo eljom izmamiti me da doem na ovaj svijet. Ja sam to morala doznati sama. Ne sumnjam da e i ti sam doznati kako je tvoja elja da se rodim postala moja elja da rodim treeg sina. Bilo je vie razloga da se nakon Bernardova roenja vratim u Zagreb i da tu ostanem due vrijeme. Ni mu ni njegov Pit Buli nisu uspjeli da mi oduzmu skrbnitvo nad sinovima, ali ni moj odvjetnik nije uspio da mi skrbnitvo zajami na dulji rok. Pit Bullovi su se morali dogovoriti da majino skrbnitvo ostane pod nadzorom suda, i da se, prema ponaanju majke kad rodi tree dijete, odlui da li e joj se skrbnitvo oduzeti ili ostaviti. Taj polovini poraz ili, ako tako osjea, ta polovina pobjeda, naela me, moda i zato to se vremenski podudarila s danom Bernardova roenja. A naela me na dva kraja. Moja dva sina, ve veliki djeaci, nisu svoga polubrata doekala s radou. Do tada uvijek na mojoj strani, moj su preljub doivjeli kao izdaju, pa su se prema meni poeli hladiti, a sve vie pribliavati baki i ocu. Tom sam hlaenju i udaljavanju i sama pridonijela svojom pretjeranom privrenou novom djetetu. Kako bih pred djeacima prikrila tu privrenost, donijela sam odluku da sinove ostavim u Bernu s ocem i bakom, a da ja s bebom odem u Zagreb, krstim je i pokaem ocu. Lijepo je imati dvije ljubavi kao to sam ih ja imala, svoje djeake i svoju bebu, ali kad jedna ljubav iskljuuje drugu, lako se dogodi da obje postanu rana. Ono to je u Bernu bilo naeto, u Zagrebu je dovreno. Mu je sedam mjeseci nakon mog odlaska poslao za mnom i sinove. Neka neko vrijeme stanuju sa mnom, i neka me lijepo zamole da se s njihovim ocem nagodim i prepustim mu skrbnitvo nad njima. Sad imam sama svoje dijete, neu ni u emu oskudijevati, a s njima u se moi viati kad god poelim. Kad su mi sve to na lijep nain rekli, u obojici sam vidjela njihovu oholu baku i njihova bahatog oca. I pred svojom se djecom osjetila strancem! Uas! Moda bih jo neto pokuala da mi se ponovo priblie, ali, kad je dolo do provale u stan i oni vidjeli kako se sa mnom postupa u mojoj zemlji, vratila sam se u Bern sa sve troje djece i postupila onako kako je moj bivi mu elio i odavno isplanirao. im smo se, nakon moga dolaska u Zagreb s Bernardom u naruju, susreli, htjela sam ti rei kako sam se spetljala sa epom i to me je to u tim vre menima uz njega vezalo. Jer ono to me tada s njim spetljalo i kratko vrijeme vezalo nije ni nalik na ono to me danas uz njega vee. Htjela sam ti rei, ali ti o tomu nisi htio uti nikakvo obrazloenje. Samo si mi upuivao prijekore koga sam se vraga s njim morala spetljati. Zar je on bio jedini mukarac na vidiku? A kad bih ti ja na to pitanje pokuala odgovoriti, prekidao si me tvrdnjom da o tome ne eli nita uti. Sve si od mene elio uti, i kako ivim u Bernu sa sinovima, svekrvom i bivim muem, i kako je epe na Viru vodio 391

izbornu promidbu, i kako je dolo do toga da u predizbornim danima oko vrata nosi longetu, i kako su trban i Hildegarda osnivali Drutvo veselih oboavateljica epe Bevande, i jo kojeta drugo si elio uti, ali priu kako sam se s njim spetljala uti nikad htio nisi. Sad e je, kad je ispisujem i kad me ne moe uutkati, kad tvoja ljubomora, kao dua, kvas i esencija tvoje ljubavi prema meni, ne moe dii branu, povui zastore i zatvoriti mi usta, sad e je, dragi dundo, morati uti. Ne da povrijedim tvoju ljubomoru, koja mi je shvatljiva, nego da sa sebe zbacim tvoju optubu da sam brzopleto i lakomisleno postupila. Prevarit e se ako misli da u ti priati to nam se dogodilo kad nas je na putu u Luzern snijeg prisilio da zanoimo u hotelu. Ne oekuj ni da u ti govoriti o jednoj pijanoj i sitoj veeri u potkrovlju pivnice u Fribourgu. Pogotovo ti neu nita rei o ludostima koje sam mu priredila i koje je on meni priredio na jednom seoskom imanju u Zugu. Nita od toga nee uti, jer, kad bih sve to do najsitnije pojedinosti opisala, ti iz opisanog ne bi mogao izvui zakljuak zato sam sve to inila. Tvojim rijeima kazano, zato sam se sa epom spetljala, i zato ba s njim, pored tolikih mukaraca s kojima sam se mogla spetljati. Da bih odgovorila na tvoje pitanje i udovoljila tvom uenju i, to mi je najvanije, ostavila netaknutom tvoju ljubomoru, koju bi prianje zgoda na putovanjima od jedne do druge zemljake zajednice povrijedilo, posluit u se sredstvom kojim se i ti esto slui. Posluit u se priom! I to tvojom priom, za koju ne znam jesi li je napisao i ja proitala, ili si mi je samo ispriao. Ispriat u je svojim rijeima, onako kako sam je zapamtila. U Nuniu, dok je tamo bio na odmoru sjevernodalmatinski odred i oekivao prodor njemakih jedinica sa sjevera prema moru, zapovjedniku je odreda Josipu Lelasu dola popuna odreda to je alje stankovaki kraj, na poziv da poalju nove borce kako bi se odred po392 punio prije novih okraja. U toj je popuni bio jedan jedini borac, mlada i pristala ena od trideset godina, koja je Lelasu rekla da se zove Matilda Vrban, da je rodom iz bosanskog sela Peulja, da je, nakon muevljeve pogibije kod Kijeva, sila sama do stankovakog kraja i tu postala ilegalac. Terenski radnik kod trojice Pajasa, Mije, Ante i Luke, koji nose isto prezime, ali u rodu jedan s drugim nisu u zad njih devet koljena, a jesu li bili i u starijim koljenima, to ona ne zna, a ne znaju ni oni. Sve je to Matilda govorila dok je zapovjednik otvarao omotnicu u kojoj je bila obvezna karakteristika, to je piu terenski radnici, odgovorni drugovi, o borcu kojeg alju u odred, da bi zapovjednik i komesar odmah, prije nego ga zadue pukom, znali koga su u odred primili. Sve je to o sebi Matilda priala dok je Lelas letimice itao podatke iz njena ivotopisa i usporeivao ono to ona govori s onim to u karakteristici pie. Sve se podudaralo, i ime i prezime, i Peulje, mjesto otkuda je, i put koji je prevalila kad je obudovjela, i teren na koji je dola, i terenski radnici koji su je primili, koji su karakteristiku pisali, valjda troruno, jer su je sva trojica potpisala. I valjda zato da se iz potpisa moe vidjeti kako su sva trojica samouci, a ako su neto kole proli, dalje od etvrtog razreda puke nisu ili. Ona je umuknula, a Lelas je ustanovio da je s njenim identitetom sve u redu, da je ona lijepa i pristala ena, ali nekako mlohava, bezvoljna, kao da nije spavala deset dana ili, to je gotovo isto, kao da se nikad i ne razbudi potpuno. Zatim je Lelas preao na itanje onoga dijela karakteristike po kojem je karakteristika dobila ime, onome koji govori o politikim nazorima i karakteru borca. Zbog toga se dijela omotnica u kojoj je karakteristika pecati peatom strogo povjerljivo. Jer taj dio povjerljive poruke terenskih radnika zapovjedniku odreda borac ije su karakteristike ne smije znati. Moglo bi se dogoditi da mu se karakteristika ne svidi, pa da u odred s njom nikada i ne doe. S druge strane, kakva bi to karakteristika bila kad bi se davala po volji boraca? Kad je Lelas proitao i taj dio karakteristike, rekao je Matildi da izie, a kuriru da potrai komesara i pozove ga neka odmah doe.

Matildu su pozvali da se vrati zapovjedniku nakon dva sata razgovora izmeu njega i komesara Duana Mileusnia. Oekivala je da je zapovjednik zove kako bi je zaduio s kapom na kojoj je zvijezda petokraka, fieklijama i talijanskom pukom. Kad tamo kod zapovjednika Lelasa ona zatee komesara Mileusnia. I on njoj, umjesto kape i puke, urui strogo povjerljivo pismo. Ree da ga ne otvara ni za ivu glavu. Neka ga dade onim Pajasima, Miji, Anti i Luki! Za njih je pisano, pa neka ga oni i proitaju! - Onda, drugarice, put pod noge i kreni! - rekao joj je komesar Mileusni, komu prezime nema od ega drugoga nastati ako nije na stalo od milih rijei koje mu se preko usana izlijevaju. Matilda je posluala komesara Mileusnia i u stankovakom je kraju, pred skrovitem trojice Pajasa, bila sutradan ujutro. Znala je kako se to radi, ali tom iskuenju nije podlegla. Nije podlegla iskuenju da naloi vatru, ugrije u porciji vodu, napori na vruoj pari li jepljeni dio omotnice pisma, proita to u pismu pie i ponovo zalijepi omotnicu. Ljepilo bi dralo malo slabije nego je dralo prije parenja, ali bi i dalje dobro dralo. Ona tom iskuenju nije podlegla jer je bila do dna svoje pospane due odana borbi za koju se bore svi pravi ljudi, i jer je imala neogranieno povjerenje u trojicu Pajasa, povjerljivih drugova. Sklonite je trojice Pajasa bilo sagraeno u gomili kamenja. Svjetlo je u nj ulazilo kroz niska i uska vrataca, koja su se zatvarala uvijek zelenom smrekom, kako bi se inilo da na vratima ne stoji posjeena smreka, nego da je to smreka koja raste iz gomile kamenja. Na slabom svjetlu, koje se probijalo u sklonite kroz granje smreke, sva trojica su Pajasa, na obred, proitala komesarovo pismo. O strogo se povjerljivom sadraju pisma pred Matildom nisu mogli posavjetovati i odluiti to da ine, pa su je zamolili da izie iz sklonita i prieka iza susjednog grmlja dok je oni ne pozovu. - Drugarice Matilda, oni te u odred nisu mogli primiti zbog iste stvari zbog koje smo te mi morali poslati u odred. Ali smo nas trojica zakljuili da ta stvar nee smetati Mili Brusini, terencu u Gaelezima. K njemu u te ja lino odvesti im se smrai - rekao joj je, kad se 394 u sklonite vratila, u ime trojice Pajasa Mijo Pajas, za koga su svi govorili da je marksistiki obrazovan i politiki potkovan. Da s tim obrazovanjem i s tim potkovama moe doi i dalje od Gaeleza i sklonita u kojem se skriva terenac Mile Brusina. Brusina, kojem Matildina mana nee smetati! - A, dobro - malo se usprotivila Matilda, koja je izgledala i po naala se tako kao da danima nije spavala ili kao da se danima iz sna ne budi - to sam ja to skrivila da me neete ni vi ni oni u odredu ? - Drugarice Matilda, mnogo trai od nas! Mi smo drugovi od povjerenja i ne moemo ti otkriti strogo povjerljivu tajnu - rekao je potkovani marksist Mijo. - Kad mi vi neete da reete to je to sa mnom da me nitko nee, ja se vraam u odred i pitat u zapovjednika i komesara. Oni e mi valjda kazati - rekla je Matilda Pajasima. Sumnjam! I za njih je strogo povjerljivo samo strogo povjerljivo. Tako su se ponijeli kad si kod njih bila. Tako e se ponijeti i kad im se vrati. A ti idi i pitaj! Ali znaj, Mile Brusina iz Gaeleza bi te primio. On je sam i potrebna mu je pomo! - rekao joj je na odlasku Mijo Pajas. Oporo, kao da se na nju potkovom ritnuo. Odred je opet pronala u Nuniu. Jo su se popunjavali i oekivali prodor Nijemaca prema moru. Zapovjednika Josipa Lelasa nala je u istoj kui kao i prije tri dana. Ni komesara Mileusnia, kao ni zadnji put, uz njega nije bilo. Ali je mogue da se, kao i zadnji put, pozvan pojavi u drugoj turi razgovora i, kao i zadnji put, preuzme glavnu rije. - Zato ne valjam ni Pajasima ni odredu? Zato me Pajasi alju Mili Brusini, koga sam jednom vidjela i drugi ga put vidjeti ne e lim. Izgleda tako kao da su ga napravili da plai ene i djecu - rekla je Matilda zapovjedniku Lelasu, vinogradaru iz epurine, koji je ratniku vjetinu uio u artiljerijskoj koli u upriji, u logoru oko kojeg ivi polusvijet, koji se izdrava prostituiranjem svojih ena s ronim topnicima, pa je Lelas u upriji o seksualnoj gladi vojnika nauio koliko i o topovima. aoc

Bilo bi bolje da si o tome pitala komesara. Moral, politika i strogo uvanje tajni u karakteristikama spadaju u njegova zaduenja. Ali njega trenutno nema! Vidim da Pajasi prave budalu od tebe, a ti to, koliko mogu vidjeti, ne zasluuje, pa u ti ja rei zato ne valja ni nama ni njima. U pismu to si ga nama donijela, Pajasi piu da si laka ena. Daje tko pita, a nudi onome koji se ne sjeti traiti. Piu i da su te sva trojica imali. Piu i da su oni htjeli kad se tebi ne bi railo, a kad bi ti se railo, nisi doputala da te sva tri odjednom imaju. Pa su se zbog tebe meusobno svaali. A to je imalo negativan utjecaj na njihov terenski politiki rad. Zato su odluili da te poalju u odred, neka te ni jedan od njih trojice nema! Ali, da ne bi i ovdje izazvala slian nered, oni nas ozbiljno upozoravaju na tvoje karakteristike. Jer, kau oni doslovno, ne shvatimo li ozbiljno njihovo upo zorenje, moglo bi nam se dogoditi da ti za sobom povede vojnike odreda kao to kuja, koja se kuca, za sobom povede sve seoske pse. I upozorenje smo ozbiljno primili! Ako te ostavimo u odredu, tu je toliko momaka da e, im uju da daje tko trai i nudi onima koji se nisu sjetili traiti, podivljali, pomamiti se i pograbiti zbog tebe. uj, drugarice, ja sam sluio vojni rok u upriji i pamtim da je jedna crnomanjasta djevojka, im bi se pojavila na ici i oicama dala znak da je spremna, izazivala uznemirenje u vojarni kakvo je mogla izazvati samo zrana uzbuna pred naletom messerschmidta. Eto, zato smo komesar i ja odluili da ti ne otkrijemo to u karakteristici pie i da ti ne kaemo zato te vraamo u stankovaki kraj. Neka se tamo Pajasi zbog tebe i dalje upaju! To je manja teta nego da se odred zbog tebe poupa. Zato te nee ni Pajasi ni mi! - rekao je zapovjednik odreda. - Zato? - zaudila se Matilda. Lelasu se uinilo da je prvi put vidi potpuno budnu i dobro naspavanu. - A sad bih ja tebe upitao neto. Zato nisi drala do sebe, zato si to radila? - upitao je Lelas i neskriveno pokazao da suosjea s Ma tildom. Od njena e odgovora ovisiti hoe li se to suosjeanje povea ti ili e nestati i onoliko koliko ga je bilo. 396 - Ja sam k njima dola iz Peulja jadna, gladna, gola i bosa. Oni su me nahranili, odjenuli i obuli. A Mijo, onaj politiki potkovani drug, me je tjeio. Udovica! Pa to! Nai u mua, mlada sam i pri vlana. I politiki me obrazovao. Uio me da za nau borbu moram dati sve od sebe. I ono? I ono, govorio mi je. I terenci su mukarci. Sila navali, moraju ii eni i djevojci, a one su u selu. A u selu ih eka neprijateljska zasjeda. Znam lija da su u stara vremena, kad su hajduci bili to smo mi terenski radnici danas, andari hajduke hva tali na ene. ena je za hajduka i terenca isto to i mamac za zvjerku i jeka za ribu. Zato je potrebno da ja i ono dajem za nau borbu. - I ti si dala? pitao je Lelas. - Dala sam! A kad sam dala Miji, morala sam dati i onoj drugoj dvojici Pajasa. I oni su terenci, i njima treba ensko, i njima neprija telj moe postaviti zasjedu pred eninom ili djevojinom kuom. Eto, tako je bilo! A zato su se oni medu sobom posvaali? Kad sam im dala svoj trojci, rekla sam im da i oni moraju mene razumjeti. Njih su trojica, a ja sam sama. Bit e kad ja hou, a ne kad se njima prohtije. I zato su se svaali! Sebinjaci! - Ti sad izii i priekaj, a ja u se posavjetovati s komesarom rekao je Lelas Matildi, a kuriru je zapovjedio da mu nae i dovede komesara. Na panju ispod hrastova stabla Matilda ovoga puta nije dugo sjedila i ekala. Primili su je i zapovjednik i komesar. Kao proli put, i ovoga je puta Lelas utio a Mileusni govorio. Drugarice Matilda, raspravili smo svestrano tvoj sluaj i odlu ili da ostane u odredu. Na slubi i na provjeri! Ja jesam za takvu odluku, ali za nju zahvali zapovjedniku odreda, a ne meni. Taj Mijo Pajas dobro te uio kad te uio da za nau borbu treba dati sve od se be, a krivo te uio kad te uio da mora dati i ono. Ono se ne mora dati onome tko trai ni nuditi onome tko se nije sjetio traiti. Ono ti se daje onome kome ti se svidi dati. Ako ti se to dogodi, doi s njim k nama i vjenat emo vas. A onda duan zatvori i otvaraj ga samo njemu! To emo provjeravati! A Miju Pajasa i njegov nauk zabora397

vi! Taj je potkovan na sve etiri! I prekovan! ini se da i na elu, umjesto petokrake, nosi potkovu rekao je Mileusni. - Nije sam! - progovorio je Josip Lelas i poslao Matildu do onih koji nove borce zaduuju pukama i fieklijama. Kad si mi ovu priu ispriao, dragi dundo, a ispriao si je im si je proitao u pisanoj ostavtini Josipa Lelasa, s kojim si se druio, naglasak si stavio na njenu poantu. Na to kako po stoje ljudi, potkovani, kako su neuki komunisti zvali svoje ideologe, koji se u trci za uicima koriste naivnou naivnih i koji, umjesto logotipa svoje ideoloke grupacije, bila to zvijezda, jedno od slova, grb ili kakav drugi znak, imaju potkovu. U toj poanti Matilda je udova i sirotica iz spaljenog sela Peulja koju su iskoristili potkovani idelozi. Meutim, na ono to joj se dogodilo od dolaska u sklonite stankovakih ilegalaca do upuivanja u odred, moglo bi se gledati i drugim oima. Nije li ona Mijinu pouku da mora dati i ono za borbu koju vode, prihvatila kao oslobaanje od obzira i odricanja koje bi mora la potivati da je bez te pouke ivjela uz tri zdrava mukarca? Kad je Mijinu pouku prihvatila kao oslobaanje od obzira i odricanja, nije znala kakve e svae izazvati njen pristanak da vodi ljubav sa svom trojicom. I kakve e to posljedice za nju imati. Da je znala, moda Miju ne bi ni posluala. Moda! Hou rei, a to i govorim, oni koji su u ovakvim prilikama i u ovakvom poslu prevareni, nikada ne bi bili prevareni da nisu bili sudionici u prevari. Niti sam ja Matilda niti je epe Bevanda Mijo Pajas, pa se sva slinost izmeu mog i Matildina sluaja svodi na to da u njima politika igra, njen ivot u sklonitu stankovakih ilegalaca i moje vezanje sa epom od jednog do drugog vicarskog grada, posreduje u ljubavnoj igri i da se iz te vesele politike i ljubavne igre ulazi u surovu zbilju, kad kajanje ne slui niemu, izuzev umovanju kakvo ja umujem u ovom pismu. Jednom sam proitala izjavu neke vicarske parlamentarne zastupnice koja je, na kraju prve godine svog prvog man398 data, izjavila da nije mogla zamisliti, dok se u to nije sama os vjedoila, koliko politiarima znai seks i koliko vremena utroe palei oi na dobrim makama i brbljajui na najfrivolniji nain o onim stvarima. Juer sam na putu od Nikolca do tramvajske postaje susrela znanca i s njim razgovarala o trbanu i Hildegardi, nita posebno, o onome o emu piu svi tabloidi. Zna to mi je re kao? Nije samo trban u Sabor doveo svoju ljubavnicu, doveli su je svi iz njegove stranke koji su ljubavnicu imali. A imalo ju je vie njih. Svi koji su, da sami nisu ljubavnicu vodili u Sabor, trbana mogli sprijeiti da to ini. Nakon iskustva to sam ih stekla i nakon spoznaja koja imam, ja se ne bih mogla uditi onome emu se udi mlada vicarska parlamentarka. Ja bih se mogla uditi samo tom uenju i rei da politike i ne bi bilo bez seksa. Kao to, i pored obilja brana, pogae nema bez vode i kvasa. I zato, okrivim li sebe to sam ljubakala s politiarem, morala bih prije toga optuiti sebe to sam se uputala u politiku. Ali, to god uinili, kad se jednom u to kolo uhvatimo, vie iz tog kola ne moemo istupiti. Dodue, ima i onih koji istupe! Ali se sretnih meu takvima ne moe nai. Sve ludo i zalueno, sve bolesno i otrovano! Iz te mrane i zadimljene krme nitko ne izlazi trijezan. A ipak, ne postoji toliko trijezan ovjek koji u tu krmu ne bi poelio svratiti na pie. Dragi dundo Sebastijane, nije bilo lako priznati da smo epe i ja slini Hildegardi i trbanu, Matildi Vrban i Miji Pajasu, ali sam to morala priznati i da bih se oslobodila tvojih prigovora kako nisam svjesna onoga to inim, i da vidi kako sam danas ranjivija nego ikad i da zna kako mi je u ovom asu tvoja podrka potrebnija nego ikad. 399

Ovo to sam ti do sada pisala, bio je dio prie o paunici. O tomu kako je paunica u Bernu, zadivljena arenilom krila, ovratnika i repa okatog pauna, kad joj je okrenuo stranju stranu svog okruglog repa i obiao oko nje nekoliko puta, upravo onako kao to to paunice rade, legla i koketnim gugutanjem pauna pozvala k sebi. I o tome to je sve nakon toga paunica proivjela, dok nije na Nikolcu primljena na mjesto inovnice koja otvara potu to stie na adresu epe Bevande. Ono to ti od sada budem pisala, bit e dio prie o paunici i paunu koji se odnosi na ivot pauna otkako je gnijezdo svio na Nikolcu. Hi, otkako ga paunica, koja ti pie ovo pismo, na 'Nikolcu moe promatrati iz neposredne blizine. Nisam ja ona koja epu izjednaava s okatim paunom, niti sam ja ona koja bi sebi, kad se po Bernu s njim epirila, namijenila ulogu paunice. Ta se usporedba nalazi u njemu samu i unaprijed je zadana njegovom odlukom da bude ono emu nije dorastao. Da bi netko postao voa, dravnik, brijest, luonoa, mesija ili neto drugo slino tome, mora se pojaviti u trenutku kad se takvo mjesto nudi, kad se takav ovjek oekuje i kad je takva osoba jedino jamstvo da se izie iz klanca, pregazi preko movara i proe kroz bezvodnu pustinju. Drugo, da bi netko postao dravnik, mora imati neslomljivu volju kojoj sve podreuje, pa i gubitak ivota, bude li to potrebno. Tree, da bi netko bio dravnik, mora imati misao istu kao to je ista izvorska voda, mora imati vidik kakav ima orao kad je u visinama, i mora imati vrstinu vepra koji e na svom logu ostati i kad mu je zub smrti za vratom. epe je od ta tri uvjeta imao svega pomalo, dovoljno da zapone i zamuti, ali nedovoljno da bi udovoljio standardima to ih zahtijeva postignue visokih ciljeva. Bilo je pogodnih vremena, ali su njega u tim vremenima drugi pretekli, da bi mu ostalo vrijeme koje ne trai ni vou ni dravnika, vrijeme kojem su dovoljni i obini politiari. Volje da postane velik u JOD.. njemu je uvijek bilo, ali nikada toliko da bi tom cilju podredio sav ivot, pa se uspon prema vrhu pretvorio u vrdanje i izvrdavanje. U nain uspona politiara, ali ne i dravnika! A to se tie misli, vidika i vrstine, te je grae u epe bilo za osrednjeg predsjednika opine srednje veliine, ali ne i za predsjednika drave. Ni kad bi ta drava imala veliinu te opine srednje veliine! Kad je to ipak postao - nije mu preostalo nita drugo nego epirenje. Oponaanje okatog pauna! Otkako su ga vojnici Aleksandra Makedonskog iz predjela jugoistone Azije donijeli u Europu i nazvali divom s mnotvom oiju u glavi, divom komu je boginja Hera, ena Zeusova, povjerila uvanje svoga sina, okati je paun, ptica koja na udnovat nain vabi enke, postao simbol slavohleplja i tatine. Leonardo da Vinci u svom Bestiariumu, to ga je drao pri ruci kad bi slikao naravne i fantastine ivotinje, izmeu ostalog, biljei i ovo: Paun se naslauje ljepotom svoga repa to ga oko sebe iri poput kotaa, a svojim kretanjem svraa na sebe panju ivotinja koje se nau u njegovoj blizini. Tome dodaje da mu je kretanje neugodno uti i ovjeku i ivotinjama. ivotinje njegovo kretanje silno uznemiri. Gledajui ga kako se sav prelijeva u zlatno-zelenoj boji, svojim mu nemirom ele rei neka uti, jer ga je ljepe vidjeti nego uti. U tom kretanju, kae veliki slikar, samo paunica, omamljena mirisom njegova zatka, moe prepoznati ljubavni pokli. ee puta, da uhvatim malo sunca i nadiem se ista zraka, od Nikolca do tramvajske postaje idem pjeke. Valjda je i ona udisala ist zrak i lovila sunce, samo pjeaei u suprotnom smjeru, na putu sam susrela svoju kolsku kolegicu Tonku Vezmar, novinarku, koja u Pononom zvonu pie izvjetaje, analize, sliice i traeve iz sabornice. - Kako onaj paun gore? - upitala me odmah nakon razmjene pitanja i odgovora o zdravlju i ivotu.

Ostala sam zateena otkud ona zna za metaforu koju proizvodi u svojoj samoi um jedne paunice? U prvi sam mah pomislila kako me Tonka pita za okatog pauna, koji s desetak paunica ivi u grmlju oko kue na Nikolcu i krii stalno kao betija iz slikareva Bestiariuma. Ne znam, dragi dundo, jesu li taj paun i njegovo jato na Nikolcu bili i kad si ti tamo dolazio. Sad je tamo i on i njegove kokoi! Sto, ti ne zna da ga zovemo paunom? Molim te, nemoj se uvrijediti! Tako ga zovu svi saborski novinari. A kako ga ne bi zvali? Sve to on radi obino je epirenje. Beskorisno, neukusno! - rekla je Tonka Vezmar i ostavila me osvjedoenom da ono to ja vidim i drugi vide. Bolje od mene! Za rep okatog pauna prijanjaju oi okata naroda. Prije nekoliko mi je dana dolo pismo i u njemu pjesma. Namijenjena je epi jer su na omotnici njegovo ime i njegova adresa. Iz pjesme se vidi da ni ja sa svojom ralambom uzroka epina epirenja, ni vojnici Aleksandra Makedonskog s imenovanjem udnovate ptice, ni Tonka Vezmar sa svim novinarima koji izvjetaje alju iz Sabora, nismo osamljeni u miljenju da u epinu ponaanju ima paunova epirenja. Paune moj! Zlatasti moj! Ambra e pokrit zadah stida, Mous e rijei dati snagu. Svijet je bez njuha i bez vida I ne moe ti bit na tragu. Paune moj! areni moj! Moj dundo, dragi moj dundo, sram i istina ispod uspavane savjesti danas kao groznica tresu epu Bevandu, okatog pauna na Nikolcu. Ne vjerujem da nisi proitao zapisnik njegova svjedoenja pred Tubingenskim sudom, to ga je u nekoliko nastavaka objavilo Slobodno Primorje. Tamo si mogao nai i odlomak u kojem Stjepan Plemi, branitelj optuenog generala Blage Duliba, postavlja epi pitanje je li se on ikad tijekom petogodinje suradnje s pokojnim predsjednikom, koga sada teko optuuje za dvolinu politiku prema Bosni, suprotstavio toj dvolinoj politici? Koliko se Plemi sjea, toga suprotstavljanja u javnosti nije bilo. tovie, epe je u cijelosti zastupao politiku po kojnog predsjednika i esto od njega bio i radikalniji. epe je Plemiu odgovorio da on nije mogao, ni javno ni u etiri oka, govoriti to misli. Da je na njega vren velik pritisak i da je morao govoriti jedno, a misliti drugo. - Dogaa li se vama ee - pita ga branitelj Plemi - da go vorite jedno, a mislite drugo? Jer na taj nain elite postii odreeni cilj, politiki ili koji drugi? - Ne, ja tada nisam smio rei istinu, jer mi to politike prilike nisu doputale. Inae ja uvijek govorim istinu. Pritisak je bio stravi an. Nisam mogao ii u pojedinosti i rei to ja mislim petljao je epe pritijenjen uza zid. - ovjee, razmislite, politiki mi razlo zi nisu doputali da to uinim. Da nastradam i da vie nita korisno ne mogu uiniti! - Onda mi, gospodine suce, uz ovu okolnost dopustite jo jedno pitanje - rekao je Plemi, a kad je dobio suevo doputenje, na stavio: Ako su tada politike prilike odreivale vau odluku da ka zujete ili ne kazujete punu istinu, da li i danas politike okolnosti, meu kojima je najvanija da ste vi prvom predsjedniku politiki protivnik i da svjedoite na njegovu tetu, utjeu na vae dragovolj no svjedoenje pred ovim sudom? - Ne! Ne treba meni pomo ovog suda na izborima. Ja imam mnogo pristaa. Mene je, jer sam skroman ovjek, stid to sam toliko 4D?

popularan - mitingovao je epe. Kad ga je sudac opomenuo da na sudu, iako mu pomoi suda ne treba, ne bi smio voditi izbornu promidbu i meu lanovima suda stjecati nove pristae, epe se otkvaio i u svom stilu, bijegom u dosjetku kad ga pritisnu, rekao Plemiu porugljivo: - Samo moja ena vjeruje da ja uvijek govorim istinu. Prvi se tome nasmijao branitelj Stjepan Plemi, a iza njega, kad je dosjetka prevedena na engleski i francuski, i svi prisutni u sudnici. Na ovu istu okolnost, je li epe u Tubingenu svjedoio istinu ili je lagao sa ciljem da ocrni svog politikog protivnika, kada se istina govori a kada se taji, i kako je s tim kad samo tvoja ena misli da uvijek govori istinu, oitovali su se i crkveni prelati. Oni isti koji su i nehotice, optuivi prvog predsjednika da je poinio grijeh struktura, u paunov rep usadili najljepe pero, kojemu epe, u dobroj mjeri, moe zhvaliti to je doleprao na Nikolac. S tim oitovanjem, uljueno, suzdrano, kako im i prilii, oni su mu rekli da vie ne ele sudjelovati u proizvodnji njegovih istina, kao to su sudjelovali u kienju njegova repa kad su mu podarili lijepo pero zvano grijeh struktura. I s tim su mu oitovanjem, gracilnom gestom, ali ne sasvim bezbolno za paunovu trticu, iz repa poupali sva pera koja su, nehotice, u taj divni rep bili usadili. epe je u nekoliko navrata nakon inauguracije htio sazvati crkvene velikodostojnike i uz aicu ampanjca proslaviti svoju izbornu pobjedu. Katoliki su biskupi ponudu odbijali, da nije vrijeme, da treba priekati, da je slavlja bilo dosta, da sada treba raditi. Oito, ve jednom opareni, nisu se dali uhvatiti ponovo u epino kolo i zaigrati jednu od toaka u nje govu putujuem cirkusu, kako su novinari poeli nazivati njegove prijame, njegovu demistifikaciju vlasti s otvaranjem Nikolca posjetiocima, i njegova gostovanja svima koji ga u goste pozovu. 404 Na nagovor svoga savjetnika za kulturu Ilije Dudlaa, epe je sazvao za biskupe, unaprijed nedogovoren, prijam. Dudla je mislio da se biskupi pozivu nee usuditi ne odazvati, jer je svog efa drao kroz izbore inkarniranom svetosti, ija se naklonost ne moe odbiti. Bjelodano je da Dudla bis kupe nije poznavao! Ti ba nisu spremni dudlati svaki prst na ruci koja se prema njima isprui. Pozivu su se odazvala estorica biskupa, a odbila su doi sedmorica i jedan, i jedini, kar dinal. I oni koji su se pozivu odazvali uinili su to s malo volje, najvie zato da bi opravdanja onih koji nisu doli, bolest, zauzetost, putovanje, bar nekom bila uvjerljivija nego to su doista bila. Komentara je o tom susretu, o odazivu, o neodazivu i obrazloenju nedolaska bilo, ali skandala nije bilo, jer skandal nisu eljeli ni biskupi ni epe. Paun nije htio skandal jer bi skandal razglasio da je njegov areni rep ostao bez mnogo lijepih pera. Odmahnuo je rukom, namjestio smijeak i nastavio sa epirenjem kao da nije bilo ni prijama ni neodaziva na prijam. Ni zbog paunove utnje, ni zbog sebe samih, nego kao odgovor na objedu jednog novinara da se biskupi razilaze oko podrke epi Bevandi, u redakcijskom je komentaru crkveno glasilo Glas trube jerihonske objavilo o emu se tu radi. Pod naslovom Zato je predsjednik ostao usamljen, koji sam za sebe mnogo govori, Jerihonska truba trubi da biskupi na primanje nisu doli, a ini se da nee ni doi, dok je tamo paun, jer je naa javnost u najmanju ruku u nedoumici zbog predsjednikove kontroverzne uloge u odnosu prema Tubingenskom sudu, i zbog sumnje da je odavanjem i objavljivanjem transkripata iz Predsjednikih dvora prekrio, ako ne moda pravne, a onda, svakako, etike norme. Dakle, kako je iz ovog citata vidljivo, protivno svom obeanju na inauguraciji da kod njega nee biti grijeha struktura, Bevanda je u oima biskupa poinio velik grijeh struktura i postao moralno upitan ovjek, s kojim se oni ne ele vid-

jeti ni na prijamu, gdje se ljudi susreu i s onima kojima ni u prolazu nee nazvati dobar dan, a nekmoli s njima veerati za istim stolom. Kad sam, nakon ove bruke s biskupima i komentara u Glasu trube jerihonske, susrela novinarku Tonku Vezmar, upitala me: - Blanka, zna li koja je najnovija i jo neobjavljena vijest? - Ne znam! - Paun je s Nikolca poslao u mirovinu sedam biskupa, jednog kardinala i glavnog i odgovornog urednika Glasa trube jerihonske. Zavrili su kao generali! To je, voljeni moj dundo, sve to ti imam rei o paunovu odnosu prema istini, i o odnosu istinoljubaca, bili oni biskupi, obini vjernici ili nevjernici, prema njemu, koji istinom barata kao toljagom. One koje mlati eli uvjeriti u svoje istinoljublje vie nego to je u to uvjerena njegova ena. A o njegovu sramu govorit u ti u nastavku ovoga velikog pisma. U zapisniku epina svjedoenja mogao si nai mjesto gdje Stjepan Plemi, branitelj Blage E)uliba, pita Bevandu osjea li se odgovornim za politiku prvog predsjednika prema Bosni, koju danas proglaava kriminalnom, jer je u vrijeme provoenja te politike bio nominalno drugi ovjek u dravi, a nita nije uinio dok ga predsjednik nije udaljio od sebe? Kad e progovoriti na irom otvorena usta? - Da, ja snosim veliki dio sramote za politiku koju ovim svjedo enjem osuujem. Ja se sramim! - rekao je epe i tu, to se iz za pisnika ne vidi, ali se po logici govora moe pretpostaviti, na pravio dugu, patetinu stanku. -Ane bih se morao sramiti jer sam, kako je poznato pojedincima, irokom krugu pojedinaca, moglo bi se rei javnosti, i u tom razdoblju zagovarao jedinstvenu dravu Bosnu i lavovski se borio za najvii mogui stupanj demokracije. Obrati, dragi dundo, panju na ovaj dvojbeni i dvojni odgovor, na ono prije stanke i ono nakon stanke. U prvom se di406 jelu odrie onoga to je radio, ne jedan trenutak nego pet godina, a u drugom dijelu velia svoje intimno uvjerenje da je Bosna nedjeljiva i da je on za totalnu demokraciju. Na taj nain epe stidom, koji nije emocija ve hladan produkt proraunatog razuma, kao skalpelom, ree od sebe sadanjega svoju petogodinju prolost. Kao to je pred Tiibingenskim sudom skalpelom stida od sebe odrezao petogodinju suradnju sa ovjekom protiv koga svjedoi, na isti je nain odrezao od sebe i za sobom ostavio stidno pripadnirvo tajnoj policiji, stidni progon ljudi koji su hrvatski jezik nazivali hrvatskim, stidno robovanje za nacionalizam, stidno predsjednikovanje dravom koja se raspadala i sve druge stidove kojih nije malen broj. Odbacio od sebe da bi ponovo inio ono ega e se jednog dana, po osobnom priznanju, sramiti. Na isti nain, kad bi mogao, epe bi skalpelom stida od sebe odrezao i svjedoenje pred Tubingenskim sudom koje ga je u oima sudaca uinilo pokajnikom (koga, kako je rekao sudac Ez-Zumer, nije lako razumjeti), u oima biskupa moralno upitnim ovjekom, a u oima naroda, koji mu pie pisma to ih ja otvaram, izdajicom. Ako ovako nastavi, ini mi se da skrenuti s ovoga puta ne moe, itav e epin ivot biti pokriven sramom. U jednom od pisama to hrpimice stiu, nala sam i ovu pjesmicu: ega se stidi, delijo? Kad mi san jutro oduzme, Kad bol nanesem drugomu, Kad pjevam u vrijeme plaljivo, Kad bjeim odkud se bjeat ne smije. Toga se stidim, voljena! A najvie se sramim, ljubavi, Podle i gnusne izdaje. U zakanjelom kajanju iskrenosti nikad nije bilo. ,,.,. ACV7

Brehm. I fazan i paun spadaju u porodicu kokoi, pa e biti da tu osobinu, po porodinoj lozi, ima i paun. Makar ja o takvoj paunovoj pameti i ne imala osobnog iskustva! U njihovoj blizini nisam bila nikada dok nisam dola na Nikolac. Ne mislim na blizinu pauna epe, nego na blizinu pravih paunova i paunica. Moe li se ta Brehmova opaska o svim fazanima odnositi i na pauna epu? Za to postoji moje iskustvo, i mogu rei da ta opaska, pored svih epinih demagokih uspjeha, za njega moe vrijediti. Najbolji je dokaz za to on sam kad danas proglaava sramotom ono to je do juer radio. Nesposobnost da u pravo vrijeme donosi pravu odluku, kod epe i kod njegovih mentalnih srodnika u ptijem svijetu, ima za posljedicu udan oblik straha i jo udniji oblik hrabrosti. Prirodoslovac VVinkell za srebrnog gnjetla, jednu vrstu fazana, kae: Teko emo nai ma koju vrstu divljai koja se tako lako dade zaplaiti kao gnjetao i koja zbog toga postaje nesposobna da donese neku odluku. Iznenadi li ovjek ili pas fazana, ini se da ovaj u tom trenu zaboravlja da mu je priroda dala krila kako bi s njihovom pomoi umaknuo. Zbog toga mirno ostaje na onom mjestu na kojem se nalazi, nepomino ui ondje, stilte se uza zemlju i sakriva glavu ili bez ikakve srhe i cilja tri uzdu i poprijeko. Za nj nije nita opasnije nego kad nabuja neka voda u blizini njegova boravita. Nalazi li se na rubu vode, on ostaje nemono stajati i netremice gleda ravno u vodu sve dok mu se perje nije smoilo i toliko otealo da vie ne moe uzletjeti. Uli - Svi fazani su podjednako ogranieni i podjednako nesposobni da u pravo vrijeme donesu pravu odluku - pie moe ga silno preplaiti. ak i pu, koji se priblii gnijezdu, toliko e preplaiti fazanku da uzleti s jaja. Nasuprot takvim vrstama straha, da se ukoi pred onim ega bi se trebalo bojati, a bjei uz dernjavu od onoga ega se ne bi trebalo bojati, od pua i mia, fazan pokazuje nevienu hrabrost u borbi sa svojim takmacima. VVinkell pie: Nije drutven i nesnoljiv je. Sretnu li se dva pijetla, ogoreno se bore dok ne poleti perje i ne potee krv. Da, jedan e ubiti drugoga, samo ako mu to uspije. A sad, dundo dragi, da zakljuim ovu usporedbu epe Bevande s kokoima, fazanima, gnjetlima i paunima. Kad je trebalo ocrniti svog politikog protivnika, ubiti ga, strpati u zatvor i pribiti na stup srama, on je imao hrabrosti otii u Tiibingen, iznuditi status zatienog svjedoka i, mislei da je doista zatien, kljunom otkidati komade jetre prvom predsjedniku koji je monicima svijeta iz panda istrgnuo dravu i darovao je svom narodu. Kad se pak popeo na Nikolac i sjeo u paunovo gnijezdo, on se ne plai ega bi se trebalo plaiti, zbog ega bi svojevoljno morao otprhnuti iz gnijezda, jer je opasno kao voda, vatra i loveva puka, biskupske tvrdnje o njegovoj moralnoj dvojbenosti zbog onoga to je u Tiibingenu uinio, nego se plai onoga ega se plaiti ne bi trebalo, generalske urote i prijeteih pisama, to je isto kao kad se paun boji mia i pua koji je pruio rogove. Jedan od onih to pisrna piu u stihovima kao da zna od ega epe strahuje; pa pie: None more more more, More more, more tebe Od veeri pa do zore Pokajniku dua plae, izdajici srce zebe. More more, greba grebe! Grebe mene, mori tebe! Zbilja rijetko vieno ponaanje divljai pred smrtnom opasnou. S druge strane, kod te iste ivotinje, rijetko viena plaljivost pred pojavama iz kojih ne moe proizii nikakva opasnost. O toj plaljivosti prirodoslovac Naumaunn kae: Njegova plaljivost ne poznaje granice. Mi koji protri kraj njega, ADR 4D9

Opis e mog radnog mjesta, dragi dundo, biti kratak. Imam dunost svako jutro primiti sva pisma koja potom, ne na drugi nain, dolaze na epino ime. Ako su pisma od ustanova, otvaram omotnicu, proitam ili ne proitam to u njemu pie, registriram ga i spremim za dostavu preko dostavljaa koji pisma adresantu dostavlja svaki dan u deset sati. Ako su pisma od pojedinaca, s imenom poiljaoca, epe me ovlastio da sama odaberem ona koja on mora vidjeti, a bacim u ko ona koja vidjeti ne treba. U taj odabir ugraeni su sve njegovo povjerenje u mene i sva moja mo na Nikolcu. Ovlatena sam da mu od pisama to ih alju pojedinci pokaem ono to elim da vidi, i da bacim u ko ono to ne bih eljela da vidi. A to nije mala ovlast! Iako su nai odnosi takvi kakvi jesu, rekla bih, ulaneni interesom nad pepelom ugaslih emocija, nemam nikakva razloga da ga tedim od neugodnih pisama. I ne tedim ga, nego mu odabrane primjerke neugodnih pisama, kojih je kao jesenskog lia, osobno dostavljam, ne svaki dan nego od vremena do vremena. Dakako, mijeam ih s onima koja mu ire paunov rep. Upriliim da ih preda mnom ita kako bih mogla promatrati kad ga obuzima sebeljublje, bijes ili strah. Uvijek su to iste reakcije, ali mene to, neka se reakcije ponavljaju, veseli i zabavlja. Govorit u ti, dragi dundo, o dvije skupine pisama od kojih epe, kao fazan od pua i mia, pada u panian strah, i samo o jednoj skupini pisama od kojih se plai koliko i fazan od poplave koja se pribliava njegovu logu, iako se u tim pismima krije smrtna opasnost za sve one koji se popnu na Nikolac. Prva skupina pisama gradi prijetnje i prorie zaudan obrat sudbine na istinitim priama i na legendama, u kojima se govori kako su oni koji su izdali svoje gospodare, svoj narod i svoje prijatelje, bili kanjeni za ta zlodjela, i to ba od onih kojima su se, izdajui svoje, htjeli dodvoriti i stupiti u njihovu slubu. Za epu sam od takvih pisama odabrala pismo ovjeka koji se potpisao imenom Ostoja. Tom ovjeku, neosporno pismenu, nije strana ni povijest, ni politika, ni pravo, ali se iz pisma, koje na sebi nosi ig valpovake pote, ne moe pogoditi to mu je zanimanje. Jesi li ti, epe Bevanda, uo za vojvodu Radaka, ije prezime nije zapameno, a rod mu je proklet i zatrt! Taj je vojvoda bio vojvoda u maloj zemlji Bosni, koja je tebi prirasla srcu, pa bi za njega morao znati. A vojvodom ga je uinio posljednji bosanski kralj. Kad su Turci opsjeli tvrdi Bobovac i nisu ga mogli na juri zauzeti, vojvoda Radak tajno izie iz grada, ode u turski tabor i povede Turke nou kroz tajni ulaz u donji dio grada, a otuda, opet, tajnim prolazom u gornji dio grada. Tako Turci zauzee oba dijela kraljevskog grada. Branitelje koji preivjee pobacae s najvie kule niz urvinu i ostavie njihova gola tijela leinarima. Radak se namjeravao poturiti i dobiti u leno tvrdi Bobovac, ali Mehmed Osvaja ree janjiarima da Radaka svuku dogola, podijele meusobno njegovu odjeu i oruje, a njegovo tijelo bace niz urvinu, neka orlovi i gavranovi imaju ruak, neka i ptice budu site na dan kad je Bosna aptom pala. Uz tu zapovijed, da se njegovi momci ne bi udili to uradi, dodade i ovo: Kad taj insan nije bio vjeran svome kralju i svom rodu, kako e biti vjeran nama, tuincima? Da se trajno pamti kako dounike i izdajice ne cijene ni oni kojima su inili usluge, urvinu ispod zidina Bobovca narod i sada zove Radakovom urvinom. Nedavno sam u novinama proitao izjavu tubingenskog tuitelja Edmunda Bluncka koji tvrdi da bi na osnovi vaeg svjedoenja, da je 410

jo na ivotu, podigao optunicu protiv pokojnog predsjednika zato to je svoju vojsku poslao u Bosnu. Optuio bi ga, vjerojatno i osudio, kao to je osuen i Blago Dulib, po zapovjednoj odgovornosti, po ijem ste postojanju, to se lijepo vidi iz zapisnika, vi svjedoili i uvjerili u to i tuitelje i suce. Vi ste svjedoili da je za zloine u selu Kudumliima, osim generala Duliba, po zapovjednoj odgovornosti kriv i pokojni predsjednik, jer je tamo slao svoju vojsku. Vaa je nevolja, a Boja pravda, to je u meuvremenu, otkako ste svjedoili u Tiibingenu, do podizanja optunice na osnovi vaeg svjedoenja, prvi predsjednik preminuo. Ako tiibingenski tuitelj Edmund Blunck eli potivati zakon, on e, umjesto preminulog prvaka, podignuti optunicu protiv nje gova zamjenika. A tko je, gospodine Bevanda, bio drugi ovjek u dravi kad je poinjen zloin u Kudumliima? Vi ste to bili! I Edmund Blunck, na osnovi vaeg svjedoenja, za zapovjednu odgovornost mora optuiti, a sud osuditi kao stoje osudio i druge za isto nedjelo, vas, epe Bevanda. Ako se to dogodi, a po svemu bi se dogoditi trebalo, epin e sluaj biti osuvremenjeni sluaj vojvode Radaka i bit e pamen dulje nego Radakov. Bit e sve kao s Radakom, samo se jo ne zna koja e urvina, da pamenje ne izblijedi, dobiti ime po epi Bevandi. Ako do vae optube i suenja doe, zanimljiva e biti samo va a obrana. S velikom sigurnou moemo pretpostaviti kakva bi ona mogla biti, jer u zadnjih nekoliko mjeseci nismo proitali samo zapisnik s vaeg svjedoenja u Tiibingenu, nego smo proitali i vas skroznaskroz. Najprije ete rei da ste u vrijeme svjedoenja, dok je predjednik bio jo iv, dali oduka svojoj mrnji na njega, koja je opravdana, jer vas je utnuo nogom kao ofucanu krpenjau, i da sada ne mislite kao to ste onda, obuzeti mrnjom, mislili. Vraja mrnja, ona vas je navela na krivi put! A svak zna da mrziti ne valja, niti je dobro ustra jati na plodovima svoje mrnje, ma koliko bili opravdani u vrijeme kad smo mrzili. Zatim ete, najumiljatijim glasom, to smo ga imali 41 7 . . . ^ priliku uti svaki put kad ste se kajati za ono to ste inili, rei da vas je svega toga, te mrnje i tog svjedoenja - stid. Koji bi se tuitelj i koji bi se sud, mogao ogluiti na ovako lijep uzorak odricanja od mrnje? Bit e potpuno nevano to se ovjek odrie mrnje koja mu se obila o glavu, jer koja se to mrnja onome koji je mrzio nije obila o glavu? - Daj drugo! - rekao mi je epe kad je doitao ovo pismo, zguvao ga i bacio u ko za otpatke. -1 vie mi smee slino ovome ne donosi. Proitaj i baci u ko sama! Ako me ne namjerava plaiti? Je li da ne namjerava? Smijao se! Meni tim smijehom strah nije mogao sakriti. Ja sam ispod toga smijeha, kao da je od prozirna stakla, vidjela da se paunovu leglu primaknuo pu s ispruenim rogovima i da paun ne zna od straha to bi uinio. U drugu skupinu pisama, kojih se epe boji kao to se rod fazana boji mia koji je unuo u susjednom grmu, ubrojila sam ona pisma u kojima se izravno prijeti: da e mu suditi nekakvi revolucionarni sudovi; da se na njega sprema atentat; da komandos Artur Juri u selu Medvii priprema za izvrenje dravnog udara sto i dvadeset ljudi koji su proli psihofiziku provjeru najviih kriterija i sposobni su izvriti svaki povjereni zadatak bez obzira na vlastitu sigurnost; da na njega budnim okom motri organizacija, prisutna i meu njegovom pratnjom, pod nazivom PPB, to znai, prema tumaenju u jednom pismu, Pokret protiv Bevande, a prema tumaenju u drugom pismu, Popit e, paune, bevandu. Meu tim pismima, samo zato to su dolazila esto, jednom tjedno, isticala su se pisma pisana starom pisaom mainom kojoj je nedostajalo slovo E, pa je pisac pisama to slovo zamjenjivao crticom. U prilogu je imala prijeteu rugalicu od etiri stiha kojoj se iz pisma u pismo mijenjala zadnja rije.

Kako je ta rije bila pogrdna, ini se da je poiljalac pisama i rugalice do nje najvie drao i samo radi nje pisma pisao. ovjek koji je uz velik trud uspijevao sastaviti nekoliko reenica prijetnji i psovki i ispisati to na pisaoj maini bez slova E, teko da je tu rugalicu sam sastavio. Njen oblik upuuje na njeno seosko porijeklo, pa e biti da spada u narodno blago, ako takvo to moe biti iije blago. A ini se da moe! Ako su epi njegovi vicevi i doskoice njegovo nepresuno blago kojem moe zahvaliti sve to je u ivotu postigao, onda i ova rugalica moe biti blago onoga koji je iz pisma u pismo alje na Nikolac, ili naroda koji ju je sastavio, ali mu je ao troka da bi je jednom na tjedan bacao u potanski sandui. O epane, podrepane, Pojest e te crne vrane. Pojest e te crne ptice Koje kljuju ulizice. Tek, jednog mi dana javie oni iz osiguranja da doem k epi i vidim podrepana, kako su nazvali onoga to prijetea pisma pie bez slova E. Juer su ga ulovili, a danas e ga pokazati gazdi. - Gdje? - pitala sam. - Nije bio daleko! Tu dolje meu osiguranjem - rekoe mi. - Nije mogue! - Jest! Nali kod njega mainu olivetti bez slova E. - Tu, uz njega? - Ne, u njegovu stanu. Bila sam uz epu kad je jedan od tjelohranitelja uveo podrepana, na epin zahtjev, da uje to je toga natjeralo da mu pie prijetea pisma s pogrdnom pjesmicom u prilogu. epi su rekli to je podrepan na to pitanje istraiteljima odgovorio. Pitali su ga zato je on, koji radi u slubi osiguranja Nikolca, pisao tako runa i opasna pisma. Ali je odgovor podrepana bio toliko nevjerojatan da ga je epe iz njegovih usta na svoje ui, bez posrednika, htio uti, prije nego odlui to e s tim straarem uraditi. - Vi ste rekli, kad vi doete na Nikolac, da vama nikakvo osiguranje nee trebati - zapoeo je podrepan odgovor na postavljeno pitanje. - Da ete se vi po gradu etati bez pratnje, da neete ni Nikolac osiguravati i da ete osiguranje raspusti ti. Neka momci rade neki korisniji posao! Ja sam se pobojao da u izgubiti radno mjesto. Ne radujem se da me otpuste s posla kao viak radne snage. Gadno je biti bez posla! Vi ste obeavali posao svima, ali ja vidim da mnogi i dalje ostaju bez posla. I onda, to u, moram neto sam poduzeti! Poeo sam vam pisati prijetea pisma da se ustraite, da pojaate osigu ranje, a ne da nas bacite na ulicu. - Da li jo netko to radi? U dogovoru s tobom ili sam za Ova posljednja rije mijenjala se iz pisma u pismo, pa su se sa pticama rimovale ulizice, izdajice, izjelice, poturice, kukavice, straljivice i mnoge druge rijei podudarne i u rimi i u smislu. Prva od tih pisama pokazala sam epi, a sva ostala, kao i sva druga prijetea pisma, prosljeivala sam slubi sigurnosti, koja je nastojala otkriti tko ta prijetea pisma alje. Je li to netko tko ozbiljno misli, iako takvi ne alju nikakva upozorenja prije nego e uiniti to su naumili, je li to provokator ili osoba s ijim umom neto nije u redu? to oni s tim pismima rade i jesu li kojeg poiljaoca pro nali, ja ne znam. Samo znam da su neka od tih pisama dostavili nekim listovima, ona o komandosima i ona o pokretu Popit e, paune, bevandu. Kad je to bilo objavljeno, digla se oko toga velika praina. A u one na koje bi se moglo posumnjati, u asnike i vojnike, uvukla se zebnja i strah da ne stradaju neduni. 414..............._....... sebe? - pitao ga je epe. .,..,.,. . .415

- Sa mnom nitko! A da li jo netko sam kao i ja pie, ne znam. Naite ga kao kao to ste i mene nali. Samo znam da se svi mi bojimo otputanja s posla i elimo da vas uhvati strah i da nas ne otpustite. Jer, kaem vam, gadno je danas os tati bez posla - rekao je podrepan. - A to e sada? Htio si me preplaiti, pa nisi! Otkrili smo te i sad e izgubiti posao, a ne bi ga izgubio da me nisi plaio - rekao je epe i prasnuo u smijeh. - Evo ruka, mome, i do vienja! - A to mogu! Zajebao sam se! - rekao je podrepan i oti ao u pratnji tjelohranitelja, koji je, najvjerojatnije, kao i pod repan, u strahu od gubitka posla bio vei prije nego su prije tea pisma poela stizati, pa i sada, kad se otkrilo da ih piu oni koji se boje za gubitak posla. - Eto kakav mi jad pie ta prijetea pisma! kae mi epe. A ja sam i opet ispod njegova podcjenjivakog smijeka, kao ispod najprozirnijeg stakla, vidjela strah, slian strahu pauna kad spazi da u njegovu logu grickaju i ukaju, uljaju se i protrkuju na stotine mieva i njihovih potomaka. Podsjetit u te, dragi dundo, na na susret na Viru, kad sam ti priala kako sam se tamo nala, u novoj kui svog znanca iz Berna, i to epe pred tom kuom radi. Ti si i za jedno i za drugo pokazao veliko zanimanje. Nisi vjerovao da sam toliko lakomislena kad epi doputam da u toj kui stanuje na moj obraz i o mom troku. Kao to nisi mogao vjerovati da ozbiljan ovjek moe raditi ono to je epe na Viru radio. Nisi mogao shvatiti da je to samo jedan sluaj, kad me iskoritavao i kad je radio to je radio, od mnogih drugih slinih sluajeva toga ljeta. Otkako ga je nogirao prvi predsjednik za njega nije prestajala izborna promidba ni kad je izbora bilo ni kad ih nije bilo nigdje na vidiku. On nije ovjek koji moe sjediti u kui i 416 neto raditi. On je ovjek koji se mora neprekidno kretati u nekakvu drutvu i biti sredinja osoba toga drutva. Izmislio je nekakve kave sa epom, a na tim kavama, kao i na svim drugim susretima, na ulici, u krmi, u prolazu, na plai, kao u Viru, samo je obeavao i obeavao. Sve to netko trai! Sve e uinjene nepravde ispraviti, sve e ucviljene razveseliti, svaije e snove ispuniti, nitko nee ostati neuslian, nitko nee biti zakinut, a oni koji su ve zakinuti, dobit e pravinu naknadu ili, ako je gubitak nenadoknadiv, pravinu zadovoljtinu. I sad, kad se epe na plimi tih obeanja na kavi kod epe popeo na Nikolac, svi oni kojima je neto obeavao sjeaju se to im je obeao, a on se ne sjea ni obeanja ni onih kojima ih je davao. Svi oni kojima je neto obeao, a takvih je mnotvo, hoe da dou do epe i dobiju ono to im je obeao, u ruke, odmah, jer su oni svoj dio obveze, da za njega glasaju, ispunili. Kad do njega nisu mogli doi ni osobno ni preko telefona, poeli su pisati pisma jednom, drugi put, stotinu puta, u kojima su opisivali svoj susret sa epom i obeanje koje im je dao. Tu poplavu pisama, taj vjetar obeanja i oekivanja, ja sam proputala kroz ruke i veinu bacala u ko, a samo bih po neko epi pokazala. Meu onima koji piu pisma i bacaju ih niz vjetar nalazi se i Manda ukanova. Ovdje u prepisati samo jedno od dvadeset i tri koliko ih je Manda do sada napisala i poslala meni da ih uruim epi. Ja sam ih pet uruila a ostala bacila u ko, isto ono to je i s onih pet uruenih uinio epe. Sjea li se ti, epe, one veere u kui moga kuma Nike Brstila? Sigurno se ne sjea, pa u te ja podsjetiti. Ia i pia do grlia! Ho-pacupa, svi smo skupa! Ti sjedi uvrh stola, a neki stoje s tobom doao kraj tebe. Ljudi ti kazuju to bi htjeli, to im treba, a ti slua strpljivo. I onda, ali ne svakom, bira, kae onome to je s tobom doao da to to netko trai pribiljei. I ja se javljam za rije. Ml

Kaem ti da se zovem Manda ukanova, selo Maljkovo, zadnja pota Sinj. Imam sina u Splitu, cotav je na lijevu nogu, a na desno oko ne vidi. Takav je od roenja. Nije uio u koli, a i kako e cotav i orav uiti. Prodaje novine po gradu i zaradi za ivot, ali nema stana. A trebao bi mu. Imam jo etvero djece, svi se snali, svi dobro, samo moj Mile nikako da se snae. Kad bi ti njemu, epe, stan dao, svi bi ukanovi bili za te, pedeset glava! Pedeset, zapamti! A to je to jedan stani, ma kolika je ostava, samo da glavu ima kud skloniti. A ti onda onom do sebe: Pii, Manda ukanova! A ja dodajem, selo Maljkovo, zadnja pota Sinj. I onda, ide veer, troi se jelo i pilo. A ja opet onoga to biljei pitam, jesi li zabiljeio Mandu ukanovu? A on meni kae da je zabiljeio, a ti, ba ti, kae da si zapamtio i dodaje selo Maljkovo, zadnja pota Sinj. Evo ti piem dvadeset i trei put, a ti se ne javlja. Stiu li ova moja pisma do tebe? Ili ih netko para da ne dou u tvoje ruke? Ne mogu vjerovati ni da si me zaboravio ni da ne eli ispuniti svoje obeanje. Jer, to je tebi kod onolikih stanova u Splitu jedan dati mome Mili? Pisala sam i pisat u ti dok si god gore, sve dok ne vidim jesi li ovjek od rijei. Ako vidim da si obino laprdalo, pljunut u niz vjetar kao da tebi pljujem u lice. - Daj, to me gnjavi s tom Mandom! - rekao je epe im - Izborna obeanja koja se ne mogu ispuniti legalna su stvar. To se tako radi! Ako si lud, kao to je Mnda bila luda, i za obeani stan dade pedeset ukanovih glasova, a stan ne dobije, tome si sam kriv. Morao si znati da izborna obeanja nakon izbora skupljaju istai ulica i zajedno s izbornim plakatima bacaju u kante za smee. Onda ih nose na deponij i tamo zatrpaju zemljom da ne bi smrdjeli do sljedeih izbora. To je Manda trebala znati! A i ti koja tim pismima pridaje znaenje koje ona nemaju. Ispod njegova uvjeravanja da je predizborna la legalna institucija, da se nakon izbora sve te lai odnose na smetlite, pomijeano s njegovom relativizacijom istine, po kojoj je istina uvijek ono to on trenutno dri, makar lagao kao pas, ja sam, kao kroz prozirno staklo, vidjela pauna koji se boji pua i mia, ali se ne boji kad mu poplava pisama, u kojima se zahtijeva da ispuni dana obeanja, preplavljuju brlog i moe krila. I da te, dragi dundo, na kraju ove pisanije o strahovima ptica iz porodice fazana, upitam zna li ti kako se te ptice arenog perja odnose prema svojim enkama? Sigurno ne zna, kao to ni ja nisam znala prije nego sam proitala prirodoslovca Naumanna: Na koke se pijevac obazire samo za vrijeme parenja, a na pilie se uope ne obazire. I ne misli na to da bi se brinuo za svoje koke, ve ih jednostavno smatra biima koja treba samo da poslue zadovoljenju njegovih erotskih nagona. je proitao nekoliko redaka, zguvao i bacio pismo u ko. Tko bi se nje i tolikih drugih sjeao! to ja imam s podjelom stanova u Splitu! - Nije Manda sama! Ima mnogo njoj slinih kojima si obe avao sve to su traili. Mogao si i one noi u Maljkovu znati da nikada nee stanove dijeliti, iako bi to elio. Prevelika si obeanja davao. Ovakva pisma lete i padaju na Nikolac kao snjene pahulje na lapavici - kaem mu. Uz svog sam pauna doivjela neto slino. Kad malo promislim o onome to je Naumann zapazio, udim se samoj sebi, to to nisam znala i prije nego sam proitala njegovo tivo 0paunovima. A zato bi paun s Nikolca drao ozbiljnim moje upozorenje da mu od neispunjenih obeanja prijeti najvea opasnost, i da legalizacija lai ne postoji, kad sam se ja sama, zbog svojih 1njegovih interesa, u tu la dala institucionalizirati. Pristavi sama na la, nemam ga pravo koriti to lae i mogu samo ug lazbiti i pjevati pjesmu koja mi je danas dola u ruke. 419 418

Tuno je lice laljivice, Kad shvati Da mo moi nema, Da slava munu rtvu trai, Da pogubne su bile lai, Da istina mu pogreb sprema. Dragi dundo, ovo dugo pismo, u nekoliko nastavaka, privodim kraju i podsjeam te na tvoje rijei to si mi ih upuivao kad bi nam se pogledi sukobili, a putovi razili. Kad bi taj sukob i taj razlaz postali oiti i meni i tebi, ti bi znao rei, koliko god se razilazili i u miljenju i u ivljenju, da se nikada ne smijemo razii, a i ne moemo, jer nas vee ono to se naziva krvlju, korijenjem i zajednitvom u ishodu i u zalasku. Ja bih se s tim sloila i jo te vie zavoljela, jer me nisi stavljao pred dvojbu, ili da s tobom usuglasim nazore i uskladim korake, ili da pokidam nae zajednitvo u krvi i korijenu. Da zna, voljeni moj dundo, koliko bi usreio svoju Blanku kad bi to i ovoga puta kazao! Kad bi kazao da ne odbacu je ni mene ni epu Bevandu, koliko god zamjeraka imao o njemu i meni koja ga slijedim. Da kae pa da ja i moj dundo Sebastijan ostanemo ono to smo oduvijek bili! Molit u te, i zahtijevat u od tebe, ali me nemoj pitati shvaam li teinu onoga to molim i zahtijevam. Ne udaraj svojim perom anatemu na epu! S jedne strane, on toga prokletstva nije dostojan. On e ivjeti i poivjeri kao paun, i otii e kao to selice odlaze. S druge strane, anatemom bi mogao ugroziti mjesto na kojem se nalazi, mogao bi razoriti gnijezdo na Nikolcu, koje, kad epe odleti, eka novog orla, novog gospodara visina, a ne pauna arenog repa. Znam da je ovo apsurdna situacija. Instituciju, toliko pot rebnu zajednici, brani od onoga koga je narod izabrao na i

elo te institucije, s ciljem da je on sam opravda i obrani. Apsurdno, ali nikako i nevieno. tovie, vieno je u vie navrata nego to se moglo vidjeti da izabranik instituciji svojom osobnou daje veu vrijednost nego to je ona doista ima. Nikakvu epe potedu od kritiara ne zasluuje za ono to je inio i kako se ponaao. Dapae, kritika mora postati oblik tutorstva nad njim i brana tetnim posljedicama koje dolaze od njegovih viceva i razbaruenosti. Ali kod svake kritike treba paziti da gnijezdo na Nikolcu ostane neoteeno, kako bi moglo doekati novog pomazanika. Molim i traim - i znam da e moj dundo tako postupiti! A kad mu kaem ovo to u mu na kraju rei, posluat e me s vie volje nego to bi me posluao prije toga. 421 ..,., Znala sam preko drugih da se epe u posljednjih mjesec dana podvrgnuo detaljnim lijenikim pregledima. Znalo je to sve osoblje na Nikolcu, jer se odlasci u bolnice, u zemlji i inozemstvu, nisu dali sakriti. Lijeniki je konzilij dao priopenje, prvo, da je potpuno zdrav, i da se pregledima podvrgnuo kako bi dobio svjedodbu o potpunom zdravlju, i drugo, utvreno je da ima malo povien eer u krvi pa e to trebati smanjiti dijetalnom prehranom. Manje slatkog i mrsnog. Kad je postalo vidljivo da gubi teinu, da mu se mreka koa ispod podbratka, da su mu oi suzne a podonjaci kesi-avi, on je sam novinarima kazao da je dijetom svoju prekomjernu teinu, steenu u vrijeme i nakon izbora, kad se mnogo jelo i nazdravljalo, sveo na svoju staru teinu, koju je imao dvadeset godina. Od osamdeset est na sedamdeset est! - Skinuo sam deset pobjednikih kila kazao je novinarima. Kolumnistica Kugle zemaljske Suzi Zobnica to je skidanje kilae popratila ljutom opaskom: epe je od predizbornog

vremena do danas u oima naroda izgubio mnogo veu teinu nego je pokazuje vaga. To to je epe u oima naroda i dalje gubio teinu, nikoga nije udilo, jer se oekivalo da e taj pad ii do nule. Ali je sve udilo to on iz veeri u veer, a nije bilo veeri kad ga ne bi vidjeli na televiziji, smanjuje i tjelesnu teinu. to je sad to? Od mene se vie krilo nego meni izravno govorilo. I kad su mi rekli, kroza zube i preko volje, da epe boluje od iste bolesti od koje je preminuo i njegov prethodnik, ja sam, kao i svi ostali kad bi to prvi put uli, rekla da je to nemogue. Govorilo se o tom, nitko govorkanje nije ni nijekao ni potvri vao, i k meni je dola Tonka Vezmar. - Ti bi to morala znati - rekla je. - ula sam, ali ne znam. - Ne zna da boluje od iste bolesti i na istom mjestu kao i onaj? - udila se. - Sto? I na istom mjestu! - i ja sam se udila. - Ti ga via! Kako se ponaa? - pitala je Tonka, a ja sam utjela. - Kau da je, ono, rebambio! Malo ga iz lijeba omaknulo. Kau da je njegova otupjela savjest, ono, da sve prelomi preko koljena i baci na smetlite, napukla i da je kroz pukoti ne provirila neka vrsta mahnitosti. Kau, a je li istina, ti bi mo gla znati. Ajde, doznaj! Bila sam najavljena i, kad sam dola na vrata njegova ureda, a tajnice ga preko telefona pitale mogu li ui, on mi je dopustio da uem. Ali, kad sam ula i stala mu iza lea, on se prema meni nije okrenuo. Nastavio je gledati ono to je kroz zidno staklo gledao i prije mog dolaska. Pozdravila sam ga, a kad mi nije odzdravio, nije mi preostalo nita drugo nego da gledam njegova lea, ili da kroz staklo gledam ono to i on gleda u dvoritu. I da ekam dok se ne okrene i ne pone sa mnom razgovarati. Na ploniku, ispred kipa od bijelog kamena koji prikazuje majku dok brino splee kosicu svoje kerke, nalazili su se pa42? un i paunica u, kako sam na prvi pogled zapazila, ljubavnoj predigri. Istovremeno kad i njih dvoje, zapazila sam da ni Zepe ne miruje. On se lagano ziblje tijelom ne pomiui stopala s mjesta. Samo se zanesenom epi moglo initi da je njegovo zibanje usklaeno s kretnjama to ih ini paun ispred kipa Pleti me, pleti, majice. Samo njemu, zanesenu! Procjenjujui nepogreivim nagonom da je paunica pripravna za parenje, paun je rairio svoj areni kota i zadak okrenuo paunici, to nije smatrao nimalo nepristojnim. eli li paunica svog udvaraa pogledati sprijeda, otkuda ga je najljepe pogledati, jer se samo sprijeda moe vidjeti njegova glava kako proviruje iz krilnog perja sputena prema zemlji, mora kvocanjem popratiti paunovo guranje zatka pred njen kljun, a potom ga, sveudilj kvocajui, zaobii i stati ispred njega. Oi u oi, kljun na kljun! To je gledanje trajalo kratko, dodirivanje vrhovima kljunova jo krae. Paun zakvoca grlenim glasom, vrhovima krila zastruga po ploama, zatopta nogama i ponovo paunici okrenu svoj rumeni zadak. S tim rumenim i ispupenim zatkom u sredini, s lepezom malih pera ispod lepeze od velikih pera sa arenim oima u svakom peru, paunov je rep, gledan straga, otkud ga paunica gleda, nalikovao na rozetu s nadvratka ras kono graenih portala. Ta se igra pauna i paunice ponavljala. Samo dok sam je ja gledala, ponovila se tri puta. Koliko mi je poznato, igra moe trajati i po nekoliko sati. Sve dok se paunica ne nasiti gledanja paunova arenila sprijeda i straga, i dok joj ne bude dosta mi risa iz njegova zatka. Tada e se uuriti nekoliko koraka is pred pauna i kvocanjem ga pozvati da je oplodi. Hoemo li nas dvoje do tada ovu igru gledati? Rei mu da to ne gleda, bilo je rizino. Moda je to gledanje provala one mahnitosti o kojoj se pria? Mahnitosti koja izbija kroz pukotine savjesti? Da stojim iza njegovih lea i gledam njegovo zibanje i ljubavnu predigru pauna i paunice,

dok epi ne prestanu biti zanimljivi, inilo mi se besmisle nim. I ja sam se poela tiho povlaiti natrake, u namjeri da jo tie otvorim vrata i ostavim ga samog. - Ne odlazi - rekao mi je, a ja se jo ni dva koraka nat rake nisam pomaknula. Priao mi je, i preplaio me svojim izgledom. Ne znam to je bilo strano u tom izgledu. Ali sam strah osjetila, pod dojmom onoga to mi je Tonka rekla, da se ovjek raspukao kad je doznao od koje e bolesti umrijeti, ili pod dojmom to ga je na mene ostavila mogunost da ovjek koji moe sebe zamiljati u ulozi zaljubljena pauna ne moe biti pri zdravoj pameti. Jo je strasnije bilo kad mi je priao i, onako zaueno i ustravljeno, iz ruku istrgnuo konu torbicu u kojoj su bila spremljena pisma to sam mu ih toga dana htjela pokazati. S torbicom u ruci doao je do sjedala za svojim radnim stolom, ali na stolicu nije sjeo. Naglo je otvorio patentni zatvara na torbici i jednu polovicu okrenuo nalijevo, kao to se otvara naslovna stranica na knjizi. Neko je vrijeme itao prvo pismo. Znala sam koje je to pismo, i to u njemu pie. Kad je pismo proitao, uzeo je bijeli al s ruba stola, ne mogu pojmiti otkud se taj al tu naao! Poeo ga je vezivati oko vrata, onako kao to bijele alove ispod ovratnika toga veu suci Tubingenskog suda. Veu oko vrata i putaju da im niz prsa jedan kraj visi do skuta toge. Da vezivanje ala nije jo jedna provala mahnitosti, slina maloprijanjem oponaanju pauna? I da on ovo to namjerava preda mnom odigrati ne igra i kad je sam u sobi? Nije li me na promatranje ljubavne predigre pauna i paunice namjerno pozvao i nije li me namjerno pozvao da mi ovo pokae? - Sudac Ez-Zumer! - viknuo je, a meni aptom rekao: Snima se! Ime je potrebno rei da se s tonskog zapisa uje tko govori. - Gospodine Bevanda, ni nakraj mi pameti nije da vas kritiziram nastavio je epe oponaajui suca Ez-Zumera i dranjem i glasom, izgovarati - to u nakon ovog igrokaza ustanoviti -dijelove zapisnika sa svog svjedoenja u Tiibingenu, koje je izgovorio sudac Ez-Zumer, a epe nauio napamet. - Neto u vas pitati, jer mi je vae svjedoenje vrlo teko shvatiti. Ja elim znati kolika je vjerodostojnost vaeg svjedoenja. Jer, oprostite, rijedak je sluaj da netko svjedoi protiv sebe sama, a vi ba to inite. Svjedoite protiv postupaka vlasti u kojoj ste bili drugi ovjek po rangu. Zato mi recite to ste vi konkretno uinili da se Bosna ne dijeli, i to ste uinili da ne izbije sukob izmeu Hrvata i Bonjaka? Tu je prestao oponaati glas i dranje suca Ez-Zumera. Ponaao se kao to se sam ponaao, i progovorio kako sam govori. - Prekini tonsko snimanje! Da ja mimo tonskog zapisa od govorim sucu Ez-Zumeru. Ako ne prekine snimanje, ovo e se jednog dana sve objaviti... Jebi se ti, suce Ez-Zumeru! Ako ne razumije ti mene, ne razumijem ni ja zato me ti ne bi mo gao razumjeti. Pa, to se tu ima razumjeti? Treba htjeti i sve e odmah razumjeti. Zatim je ponovo zauzeo pozu gorda suca i poeo govoriti tonom ovjeka koji sebe dri nedodirljivim. Ali ni ovog puta nije zaboravio na tonski zapis i identitet onoga koga e oponaati. - Predsjednik Tubingenskog suda Gabriel Garadi - rekao je glasom Garadija, a meni je apnuo: -1 ovo je radi zapisnika! - Vie nema nikakvih pitanja, zato zakljuujem ovo svjedoenje glumio je epe gordog predsjednika suda. Zahvaljujem gos podinu Bevandi. Vae je svjedoenje vano, povijesno. Mi istrauje mo zapovjednu odgovornost u onome to se tamo zbivalo, i do sada nam tu odgovornost nije nitko bolje od vas prikazao. Vi ste to mogli uiniti jer ste bili na visokoj dunosti i jer ste se odluili pokajati i svjedoiti kako ste svjedoili. Mi se iskreno nadamo da se ovo svjedo enje nee okrenuti protiv vas i nauditi vaoj politikoj karijeri u bu dunosti, jer smo poduzeli najvee mjere vae zatite. Dali smo vam status zatienog svjedoka. Objavili smo da niste bili svjedok op425

tube protiv generala Blage Duliba, nego svjedok optube protiv Radojice Dodora, vukovarskog gradonaelnika u vrijeme srpske okupacije. Isto tako se nadamo da ni vi svoje svjedoenje neete koristiti u politikim nadmetanjima i tako izmanipulirati ovaj sud. Obje strane moraju uiniti sve najbolje to mogu. Sud vam je dao najbolju moguu zatitu. Vi takoer morate zatiti ovaj sud. Prestao je oponaati suca Gabriela Garadija. Skinuo je sa sebe bijeli al. Nije vie bio epe Bevanda koji glumi tubingenske suce, bio je epe Bevanda, ovjek s napuklom sav jeu, i, bojim se, s napuklom pameu. - Majinu su oni zatitili! - siktao je. - Mene nisu! Sve to sam rekao iscurilo je, sve se razlilo. I to sam ja sada, evo to sam! Ovaj mi je napisao pjesmu koju bih trebao recitirati! Znala sam tu pjesmu naizust. Donijela sam je u torbici da je vidi. Prva je i epe ju je vidio im je otvorio torbicu. Nosi naslov epina pjesma i, kako se ini, trebala bi biti pjesma koju je on spjevao i pjesma koju e on popijevati. Ubit u pticu rugalicu, Ubit u onu koja kae: Ne sluaj tunog izdajicu, im zine lae. - Zato me od ovoga tiibingenski suci nisu zatitili? - re kao je, poklopio oi s oba dlana i spustio glavu na list na ko jem je pjesma bila napisana. - Od toga te nitko nije mogao zatititi. Tiibingenski suci Sutradan sam s Veronikom, vozei sam, ne itajui novine i ne sluajui govorne emisije radija, zadravajui se samo na postajama koje su emitirale glazbu, bilo koju i bilo kakvu, poao u Zagreb zaobilaznim putem, preko Kistanja i Knina, jer sam htio odnijeti cvijee na oev grob koji se nalazi pred vratima nae zapaljene, i jo uvijek neobnovljene, crkve Svetog Martina u Mratovu. Na Dan mrtvih mu na grob neu moi doi. Naruit u misu za mir njegovoj, didovoj i bakinoj dui, i to e biti sve, osim njihove stalne prisutnosti u mom ivotu, to za njih jednom u godini mogu uiniti. U Kistanjama, kad smo se zaustavili na trnici kupiti voe, rekoe nam, ako elimo popiti dobru kavu u lijepom kafiu, to moemo dobiti produimo li putem na sjever, jo, otprilike, trista metara, i potraimo li cimer s lijeve strane ulice na kojem pie Erato. Ti novi stanovnici Kistanja, ini se, znaju trgovati i, trgujui, ispomagati jedni druge. Kod jednog kupi jabuke, a on te alje da kavu popije kod drugoga, po svoj prilici svog roaka. Kad smo odluili posluati savjet, nismo oekivali nita posebno. Vidjeli smo kako mogu biti preureeni ti duani i te pivnice u zidinama siromanog i poruenog grada. Sve teka improvizacija bez ljepote! Sve krpe i krpanje, sve krpa na zakrpi! Ni kad smo doli pred taj kafi, parkirali kola, pogledali cimer, ulazna vrata i kuno proelje, naa se oekivanja nisu mogla poveati. ak ni ime kafia, dano po imenu grke mu ze ljubavne poezije, oekivanja nije povealo, jer mi je poznato da se najvei broj tih rupa, koje miriu po kavi, imenuje bez veze bilo s ime, kojekakvim zvonkim imenima. Veroniku su cimer od hrastove daske, od okrajka hrastova trupca, ulazna vrata i kuno proelje toliko obeshrabrili da je odluila sjesti za stol ispred kafia i ostati na suncu, a meni je rekla neka uem, naruim kave, donesem ih i sjednem do nje. najmanje - rekla sam a da ni sama nisam znala to sam rekla. Moj dundo, dragi moj dundo, voljela te je, voli te i voljet e te tvoja Blanka 426 .m

Posluao sam je i zadrao se u kafiu samo na trenutak. Onda sam, na veliko uenje konobara to na njegove ponude ostajem nijem, bez rijei iziao. - Ui, molim te! Nee se pokajati - rekao sam Veroniki. - Ma, to je? - udila se i nerado pristala ui. A kad je prela prag, da se unutra zadri i sjedne za jedan od stolova, nije ju trebalo nagovarati. Nju, koja nije voljela ni izgled ni mi rise svratita uz ceste kojima smo putovali! - Gledaj! - rekao sam. - Ovakav kafi ni u Zagrebu ne moe nai. - Pa, stvarno! - rekla je ona, zadivljena. Kafi je imao pod na dva nivoa. Niski, u razini praga ulaznih vrata, i povieni, koji je od niskoga bio odijeljen ogradom od drvenih stupova, a zauzimao je prostor uza zid desno i uza zid nasuprot ulaznim vratima. Ali, nae iznenaenje nije bilo ni zbog dva nivoa poda, ni zbog izrezbarene ograde koja ih je dijelila, ni zbog lijepog namjetaja od hrastova drva. Nae su iznenaenje izazvale ploe od brijestovih okrajaka povjeane po svim zidovima. Brijestovi su okrajci bili ispisani urezivanjem slova u njihovu glatku povrinu. Bilo je tu pjesama, mudrih izreka i tekstova koje je teko ubrojiti u bilo koju knjievnu vrstu. S itanjem smo poeli od jednog kraja, od ploe na zidu uz dio nieg poda i, dok nam je konobar pripre mao kavu i nosio je na odabrani stol, obili sve zidove i proitali sve to se imalo proitati. - Neto ti smeta? upitala me Veronika kad smo sjeli za na stol, a ja uz kavu ostao tuan i bez rijei. - Nita! Sve je u redu - rekao sam i nastavio utjeti. Od svega to sam proitao na brijestovim daskama najvi e su me se u tom trenutku dojmili zavrni stihovi Balada Petrice Kerempuha, koje sam, kao i vei dio ostalih tekstova, dobro poznavao, i molitva, koju je vlasnik kafia, ako je on tekstove birao, pripisao Indijancima iz plemena Sioux, a ja sam je do sada poznavao kao mudru izreku njemakog filo428 zofa iz osamnaestog stoljea Friedricha Etingera. Dojmili i ostali u meni kao jeka koja traje i ne prestaje. tovie, kad te tekstove u prisjeanju spojim s onim o emu sam juer razmiljao, glas im postaje sve jai i jai: V kmici, v pivnici, brez ikakne lui ul se je veter kak v praznini hui, Z kervavemi nokti v drobu, v mozgu, v ui, Zalajal sem kak samec, kervavi pes vmirui. Jednako kao i Petrica Kerempuh, kad je izgovorio posljednju, najduu i najbolju svoju baladu Planetarijom, iji je sadraj umnogome slian sadraju mog jueranjeg dana, kad sjednem i doivljeno ispiem, i ja bih u ovoj pivnici, koja se danas zove kafi, mogao zavui nokte u svoju utrobu, u svoj mozak i u svoju u, i zalajati kao pas koji umire od rana to su ga njegovi nokti uinili na njegovu tijelu. Imao bih zato, ali to uiniti neu! Nema ugoaja za takvu tragediju, krme u kojoj nema svjetla i vjetra koji hui prazninom svijeta. Neu ni zavijati ni umirati i zato to traginu kraju, kriku i velikim gestama pred kojima gledalite pada niice pretpostavljam mo litvu i pribranost. U svim oblicima, pa i u obliku koju pribranost i molitva imaju u nasljeu plemena Sioux, ako je to njihovo. U molitvi koju mogu moliti svi ljudi, bez obzira na pleme i rasu, vjeru i uvjerenja, i bez obzira da li je mole pripadnici neuka plemena ili ueni filozof. Boe, daj mi smirenost da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi hrabrost da izmijenim stvari koje mogu promijeniti. I daj mi mudrost, Boe moj, Da razlikujem jedno od drugoga. Ne zavijam, ne lajem, ne rogoborim, ali se, moda, sve to, i jo mnogo toga slinoga, nalazi u mojoj molitvi eni ispod vela koja pogled dri oboren prema zemlji i oi su joj zastrle trepavice. eni ispod ije sam slike zaet, pod ijom sam sli-

kom odrastao, pred ijom sam slikom napisao sve to sam napisao, radio sve to sam radio, i mislio sve to sam mislio. Kad e me, pratiljo mog ivota, oslobodit ovih mora, da moram razlikovati ono to treba trpjeti od onog to bi valjalo promijeniti, i kad e me osloboditi putovanja bez sna na kojima moram misliti kamo koji put vodi. Biljeka o piscu Zadar, Zagreb, Primoten, od rujna 2000. do svibnja 2001.