Slike iz djetinjstva i ponor U tumaenju Hitlera to je nazvano mit o preivljenju i, premda to sad vie nitko ne vjeruje, u poslijeratnom je razdoblju

imao odjeka u pukoj mati. Slika Hitlera koji je pobjegao - pobjegao iz berlinskoga bunkera, pobjegao iz plamena koji ga je navodno progutao, pobjegao od osude - zaudo je postala veoma privlanom i nadahnula je tvorce tlapnji, kako one najprizemnije (legendarni prikaz u nastavcima "Hitler je iv u Argentini!" u policijskom glasilu Police Gazette) tako i one veoma intelektualne (izazovna poredba Georgea Steinera Prijevoz A. H. u San Cristobal). Ta je slika moda toliko privlana jer odraava slutnju da nam je, premda nam Hitlerovo tijelo nije izmaknulo, u nekom vanom smislu on ipak ostao neuhvatljiv. Mit o preivljenju izaziva stalan strah da je Hitler nekako ipak uspio izbjei objanjenje. Takoer je sugestivna rasprava koja je buknula 1995. u vezi s otkriem nekoliko zaobljenih krhotina kostiju pohranjenih u moskovskom arhivu, a za koje se tvrdilo da su ostaci Hitlerove lubanje.

Prijepor u vezi s podrijetlom krhotina lubanje - to je vano, jer bi nam krhotine moebitno bacile svjetlo na okolnosti Hitlerova samoubojstva, njegova konana ina samoodreenja - mogao bi biti naznakom istine koja jo vie uznemiruje: ma to se dogodilo s njegovom lubanjom, nikako nismo uspjeli zadovoljavajue odgonetnuti Hitlerov um. 9 Prava potraga za Hitlerom - potraga za onim tko je bio, to je mislio da jest i zato je inio to to je inio - bila je istraivaki pohod u podruje koje je mnogo manje dostupno od argentinskih prauma i zabitnih paragvajskih hacijenda, navodnih skrovita odbjegloga Hitlera u mitu opreivljenju. Nije to potraga za mjestima gdje se Hitler skrivao, nego za onim to je skrivao u sebi. Putovanje je to u bespua Hitlerove nutrine, podruje koje je prekriveno njegovom vlastitom prijevarnou, kamuflirano gustiem proturjenih dokaza, isprepletenim i zamrenim raslinjem nepouzdanih sjeanja i izjava, glasina, mitova i biografskih apokrifa koji navode na zabludu. Neistraeno je to podruje vieznanosti i nesigurnosti na kojem vojske znanstvenika u mraku bez dokaza vode bitku za sablasne sjene Hitlerove prolosti i nepoznanice njegove psihe koja toliko izluuje. Je li mogue da, vie od pola stoljea nakon Hitlerove smrti, nakon svega to je napisano i izreeno, jo lutamo tim divljim bespuem, tim vrtom s raljastim stazama, a da nam cilj nae potrage jo nije na vidiku? Ili bi bolje bilo rei da, naalost, imamo previe ciljeva. Potraga za Hitlerom nije dovela do jedne koherentne, usuglaene slike o njemu, nego do mnogo razliitih Hitlera koji se meusobno nadmeu, konfliktnih utjelovljenja suprotstavljenih vizija, Hitlera koji moda uope ne bi prepoznali jedan drugoga, a kamoli se pozdravili s Heil kad bi se susreli u paklu. Hitler opsjenar iz poetne vizije Alana Bullocka moda se doista ne bi prepoznao u opsjednutom pravovjerniku, hipnotinom okultnom mesiji H. R. Trevor-Ropera. Niti bi prezirno nasmijan Hitler Lucy Dawidowicz, naslikan sedamdesetih godina, naao mnogo dodirnih toaka s druim, neodlunim Hamletom-Hitlerom Christophera Browninga, kako Hitlera prikazuje suvremena znanost devedesetih godina. Doista, mnogo je toga napisano, ali malo je to rijeeno. A neke su stvari izgubljene i zaboravljene. Samo emo natuknuti ono to nije rijeeno. Postoji pitanje podrijetla Hitlerova antisemitizma, stupnja "iskrenosti" njegova antisemitizma. (Je li on bio istinski vjernik, kako je H. R. Trevor-Roper oduvijek tvrdio, ili pak cinian oportunist koji je tek manipulirao mrnjom prema idovima radi vlastita probitka, kao to nastoje dokazati Alan Bullock i teolog Emil Fackenheim?) Nerijeena su i neka temeljna pitanja u vezi s Hitlerovim podrijetlom (je li se bojao da je "zaraen" idovskom krvlju), njegovom spolnou (i vezom, ako uope postoji, izmeu tih sklonosti i njegove politike patologije), te trenutkom njegove smrti. (Je li umro "vojnikom smru" ustrijelivi se vlastoruno? Ili je to bila kukavika smrt -svojevrsno potpomognuto samoubojstvo uz pomo sluge i cijankalija kako tvrdi kontroverzni ruski obdukcijski nalaz?) Ako je dvojben njegov kraj, jednako se to moe rei i o pitanju njegove pojave i uspjeha: je li Hitler bio neizbjean ili mu se moglo oduprijeti? Jesu li Hitlerovi zloini bili posljedica neodoljivih povijesnih sila ili neumoljive osobne volje? U sreditu je svih tih pitanja neuhvatljiv, moda i nedokuiv predmet potrage za Hitlerom: priroda Hitlerova "misaonoga svijeta". Je li on bio "uvjeren u vlastitu ispravnost", na emu ustrajava Trevor-Roper - je li se toliko zavaravao u vjeri da ini 10 dobro? Ili je bio posve svjestan vlastita zloinstva, kako nairoko pokuava dokazati filozof Berel Lang? U pozadini je toga spornog pitanja jo spornija rasprava o hiderovskoj iznimnosti - moemo li smjestiti Hitlera u slijed masovnih ubojica prije i poslije njega, moemo li ga objasniti u sklopu istih okvira, na kraju istoga spektra ljudske naravi koji navodno dijelimo s Jeffrevjem Dahlmerom i Mahatmom Gandhijem? Skriva li se moebitan "Hitler u nama", kako to neki vole rei? Ili je on poseban sluaj, s onu stranu kontinuuma u vlastitom razredu, kao to tvrdi Emil Fackenheim, koji odbacuje pojam "Hitlera u nama"? Zatim postoji pitanje Hitlerove tone uloge i stupnja njegove osobne odgovornosti za holokaust. Snane tendencije u suvremenoj znanosti kumulativno su umanjile Hitlerovu presudnu i sredinju ulogu. Prvo se susreemo sa sklonou da se Hitler promatra kao lutka kojom upravljaju snanije, navodno "dublje" povijesne i drutvene sile, sile koje su holokaust uinile "neizbjenim", s Hitlerovim posredovanjem ili bez njega. Takvo je stajalite izrazio i predsjednik Sjedinjenih Drava

Bili Clinton kad je na otvaranju Amerikog muzeja holokausta govorio o tome kako je njemaka "kultura, koja je stvorila Goethea, Schillera i Beethovena, iznjedrila i Hitlera i Himmlera" - a to stajalite predstavlja Hitlera kao proizvod kulture, a ne kao poinitelja (ne)morala. Prisutna je i popratna tendencija da se sve to upuuje na teoriju "velikih ljudi" u povijesti smatra priprostim u usporedbi s pribjegavanjem objanjenju s pomou velikih apstrakcija poput "zapadnjakog rasizma", "eliminacijskoga antisemitizma", pa ak i (jo uvijek) "dijalektikog materijalizma". Teoretiari velikih apstrakcija sigurni su kako bi te sile - s obzirom na povijesne uvjete u Njemakoj - da Hitlera i nije bilo, stvorile nekoga poput njega tko bi proveo Endlosung, konano rjeenje. Takvo gledite umanjuje ili ini razmjerno nebitnima pobude i psihologiju Hitlera kakva smo doista imali. Toj se sklonosti gorljivo suprotstavlja, izmeu ostalih, utjecajan polemiar Milton Himmelfarb, koji se 1984. godine okomio na teorije velikih apstrakcija u dojmljivu eseju Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta. Himmelfarb tom prigodom posebice napada teoriju koja izdvaja kranski antisemitizam kao pravi izvor holokausta. Himmelfarb tvrdi da apstraktan ideoloki ili teoloki poticaj nije dostatan: "Sva ta povijest [kranskog progona idova] mogla je biti ista, a Hitler je jednako tako lako mogao ne ubijati idove, ak bi mu bilo lake da ih nije ubijao. Bilo bi mu korisnije da je pojaao njihovo tlaenje, onako kako su to u prolosti inili antisemitski tirani", a da pritom ne tei njihovu potpunu istrebljenju (u emu je zamalo uspio). Ta je odluka bila iskljuivo Hitlerova, tvrdi Himmelfarb: "Hitler nije ubijao idove jer je morao", nije ih ubijao zato to su ga apstraktne povijesne sile gurale prema neizbjenom kraju, nego zbog vlastite volje i elje, jer je tako htio. Jer je tako htio. Pomalo zauuje to je Hitlerova elja postala tako prijepornom, ali zapravo je rije samo o jo jednom osnovnom problemu koji zaokuplja Hitlerove tumae, posebice u proteklom desetljeu. Naime, koliko je Hitler doista silno elio 11 provesti istrebljenje, te u kojem je trenutku - kojega je dana, kojega tjedna ili u kojoj godini - dao neopoziv znak za provedbu konanog rjeenja? Prijepor oko odreivanja vremena nije samo puko sitniarenje oko dana ili tjedna. Oni koji predlau razliite nadnevke njegove odluke o konanom odobrenju u biti predlau razliite Hidere, Hitlere s razliitim pobudama, Hitlere koje opsjedaju posve razliiti prioriteti i koji posjeduju osjetno razliite mentalitete. I u ovom je sluaju suvremena znanost teila umanjiti Hitlerovu ulogu kao pokretake snage, minorizirati njegovu gorljivu sklonost prema pokolju, prikazati ga kao neodluan, nevoljan, ak i prevrtljiv lik, kojega suprotstavljeni ratni prioriteti - a moda ak i plaljivost kad se naao pred "golemim razmjerima" zloina, kao to mi je natuknuo Christopher Browning sputavaju pri davanju konanog pristanka. Ta nova tendencija posve je suprotna od snanog argumenta koji je jo 1975. elaborirala pokojna Lucv Dawidowicz u djelu Rat protiv idova, naime da je Hitler masovno umorstvo uinio svojom misijom, svojim prioritetom jo u studenome 1918. u vojnoj bolnici u Pasewalku na zapadnoj fronti, gdje je, u mukama zbog jo neobjanjene epizode (ovisno o tome ijem emo opisu vjerovati) sljepila uzrokovanog otrovnim plinom, ivanog sloma, histerinoga sljepila, halucinacija tijekom kojih je uo "glasove" ili vizije poslane od Providnosti (Hitlerovo objanjenje), vrsto odluio osvetiti "no u lea", za koji je vjerovao da je bio uzrokom njemakog poraza, tako to e istrijebiti idove koje je smatrao odgovornima, i to sve idove. Sam prijepor oko epizode u Pasewalku pripada podskupini vee shizme meu Hitlerovim tumaima glede dva posve razliita objanjenja: evolucije ili metamorfoze. Moemo li u rasprenim, silno prijepornim podacima o Hitlerovu ivotu prije njegova dolaska na vlast odrediti jedan jedini trenutak preobrazbe, neku dramatinu traumu ili neki susret koji mu je stubokom promijenio ivot, susret s kakvim zlim hipnotizerom - neki trenutak preobrazbe koji je Hitlera uinio Hitlerom? To je potraga koju namee nedostatak koherentna i uvjerljiva evolucijskoga prikaza Hitlerova duevnog razvoja, prikaza koji bi objasnio njegovu preobrazbu iz srameljiva mladia sklona umjetnosti, maloduna stanara bekoga sklonita za beskunike, iz posluna, ali provjereno opskurnoga kaplara u lik koji je, nedugo nakon povratka u Munchen nakon rata, odjednom skoio na povijesnu

pozornicu kao strahovito hukaki ulini govornik koji oarava svoje sluatelje. Lik koji je poveo stranku koja je brojila nekoliko desetaka lanova i iskoristio je da bi zgrabio vlast nad milijunskom nacijom; koji je tu naciju uinio oruem svoje volje, volje koja je potresla svijet i za sobom ostavila etrdeset milijuna mrtvaca. Prema tome, metaforino reeno, nedostaje nam neto ime bismo objasnili Hitlerove slike iz djetinjstva. Te slike iz djetinjstva. Ako bih morao odabrati samo jedan kljuni trenutak u tijeku istraivanja i razmiljanja o potrazi za Hitlerom, moda bi to bila ona veer u Parizu kad sam bio svjedokom ili, bolje reeno, kad sam se naao na udaru srdite 12 tirade francuskoga filmaa Claudea Lanzmanna zbog Hitlerovih slika iz djetinjstva. Kad sam se osvjedoio kako je proslavljeni redatelj Shoaha, devetipolsatnoga dokumentarnog filma o holokaustu, metaforiki mahao slikama iz djetinjstva, kako mi je pred licem mahao sablasnom idejom slika iz djetinjstva kao orujem u svojem osobnom, opsesivnom ratu protiv pitanja zato. Bio je to trenutak koji je razotkrio ne samo strast koja stoji u pozadini prijepora o problemu objanjavanja Hitlera nego i pitanje u njegovoj sri. Moda e se mnogi iznenaditi to je sama pomisao na objanjavanje Hitlera nekima ne samo sama po sebi teka nego i opasna, zabranjena, da je rije o prijestupu gotovo biblijskih razmjera. I doista, Lanzmann uistinu predstavlja ekstremno stajalite, krajnju toku kontinuuma, ono to bih nazvao treim stupnjem oaja u vezi s objanjavanjem Hitlera. Toku na kojoj se oaj pretvara u otvoreno neprijateljstvo prema samom procesu objanjavanja. Toku na kojoj se potraga za Hitlerom okree protiv samih traitelja. Dubina i krajnost oaja s kojim sam se susreo tijekom razgovora s onima koji su Hitlera objanjavali jest jedno od najveih iznenaenja tijekom pisanja ove knjige. Nazirao sam naznaku onog to bi se moglo nazvati prvostupanjskim ili dokaznim oajem u nekim znakovitim izjavama vodeih znalaca poput Alana Bullocka i H. R. Trevor-Ropera. Nakon pedeset godina Trevor-Roper tvrdi da Adolf Hitler "ostaje strahovita zagonetka". Nakon pedeset godina Alan Bullock uspijeva rei samo: "to vie doznajem o Hitleru, to mi ga je tee objasniti." Strunjak za idovske studije Alvin Rosenfeld jo je odreeniji: "ini se da ni jedan opis Adolfa Hitlera nije uspio predstaviti toga ovjeka niti ga objasniti na zadovoljavajui nain." Ali nitko nije saeo argumente u prilog dokaznom oaju okretnije i uvjerljivije od povjesniara Yehude Bauera, osnivaa discipline studija holokausta, kojega smatraju najveim autoritetom za holokaust. Hitler nije neobjanjiv, barem ne u teoriji, rekao mi je Bauer u svojoj sobi na Hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu. Nije nemogue objasniti Hitlera, ali moda je ve prekasno za to. Prekasno jer je previe kljunih svjedoka umrlo, a da nije svjedoilo, jer je uniteno previe vanih spisa, jer je izblijedjelo previe sjeanja, jer previe rupa u dokaznim zapisima nikad nee biti popunjeno, a previe nejasnosti vie se ne moe razmrsiti. "Hitler nije neobjanjiv u teoriji", rekao mi je Bauer. "Ali to to je neto naelno objanjivo ne znai da je i bilo objanjeno." Takoer u Jeruzalemu upoznao sam se s drugostupanjskim oajem, ne dokazne nego dublje, epistemoloke jalovosti u sluaju Emila Fackenheima, koji je moda najistaknutiji "teolog holokausta" (kako je opisan u eseju u Commentaryju). Fackenheim, nasuprot Baueru, tvrdi da Hitler nije objanjiv ni "u teoriji" te da, ak i kad bismo raspolagali svim injenicama, nekako ostaje s onu stranu objanjenja. Nikakvi biografski i psiholoki podaci o tekome djetinjstvu i problematinoj obitelji, nikakvo povezivanje traume i deformacije, nikakav sklop loega znaaja i zle ideologije ne pruaju u konanom zbroju dokaze dostatne da bi se objasnili razmjeri 13 Hitlerovih zloina. Povijesni i psiholoki sustavi objanjenja koje rabimo da bismo objasnili obino ljudsko ponaanje, ma koliko ekstremno, ne mogu objasniti Hitlera koji, prema Fackenheimu, predstavlja "radikalno zlo", "erupciju demonizma u povijesti", ime se svrstava ak onkraj ekstremnoga kraja kontinuuma ljudske prirode. Fackenheim u Hitleru vidi vie nego samo veoma, veoma, veoma loega ovjeka u smislu uobiajene ljudske pokvarenosti. On u njemu vidi neto sasvim posebno, neto vie od toga, iji smisao ne moemo traiti u psihologiji, nego u teologiji. A objanjenje za to, ako uope postoji, moe spoznati samo Bog.

Ali Claude Lanzmann ide i dalje od toga te prelazi dublje, na treu razinu oaja -u pobunu protiv samog objanjenja, u osobni rat protiv pitanja zato. Lanzmannu je pokuaj objanjenja Hitlera ne samo uzaludan nego i nemoralan - a on sam taj pothvat razumijevanja naziva opscenim. "Postoje i neke Hitlerove slike iz djetinjstva, zar ne?" govorio je. "ak postoji i knjiga napisana... o Hitlerovu djetinjstvu, a taj mi je pokuaj objanjenja opscen kao takav." Opscenost? Pokuao sam s Lanzmannom dokuiti snagu uvjerenja koje ga je navelo da rabi "opscenost" kao pogrdan naziv za istraivae koji su, ma koliko bili zavedeni, barem dobronamjerni. Zato se redatelj devetipolsatnog dokumentarca o Hitlerovim logorima smrti toliko razbjesnio zbog knjige o Hitlerovu djetinjstvu? Je li to zbog slika iz djetinjstva? Osjetio sam da ga uznemiruju, da ga sablanjavaju ne zato to prizivaju neku teoriju o Hitlerovu djetinjstvu, nego zato to nam prikazuju Hidera kao nevino bie, onakva kakav je bio prije nego to je postao Hitlerom, kao "Hitlera bez rtava", kako je to izrazio znanstvenik Alvin Rosenfeld. To je Hitler ije nas lice svojom nevinou mami na put koji Lanzmann osuuje, Hitler koji nas zavodi tako da konstruiramo objanjenja evolucije nevina djeteta u masovnoga ubojicu -objanjenja koja su, kako Lanzmann tvrdi, nuno opscene racionalizacije, jer ne samo to ispiru krivnju s Hitlerova ponaanja nego ga gotovo i opravdavaju. Treba napomenuti kako, kad Lanzmann kae da "postoje neke Hitlerove slike iz djetinjstva", Hitlerova slika iz djetinjstva ima zanimljivu povijest kao pijun u politici stvaranja slike o Hitleru, u njegovu inspicijentskom voenju predstavljanja vlastita lika. Slika iz djetinjstva javno se pojavila prvi put u knjizi fotografija koju je izdao Hitlerov osobni fotograf Heinrich Hoffmann 1932. godine, neiskreno naslovljenoj Hitler kakva nitko ne poznaje. Unato zavodnikom naslovu koji navodi na otkrivanje povjerljivosti, Hitler kakva nitko ne poznaje trebao je zapravo posluiti da se suprotstavi sramotnim nagaanjima i glasinama, onomu neprovjerenom to se o Hitleru aptalo, glasinama koje je hranilo Hitlerovo austrijsko, tuinsko podrijetlo, neka neopisiva otuenost kojom je zraio, osjeaj neobinosti i posebnosti, neodreeni dojam nemoralnosti koji su stekli mnogi Nijemci jo pojaan glasinama o njegovu osobnom ivotu, provjerenom momatvu i dobro poznatim seksualnim sablaznima meu njegovim najbliim suradnicima. Hoffmannova je knjiga fotografija bila poznata taktika podmetanja mamca, nategnut pokuaj dokazivanja da je pravi skriveni Hitler, Hitler 14 kakva nitko ne poznaje, bio - iznenaenje! - olienje obiteljskih vrijednosti i normalnosti, zdravoga njemakog drugarstva. Bilo je to objanjenje Hitlera kako ga je ponudio sam Hitler. U neku ruku bi se moglo rei da je Hitlerova strategija uspjela: ostao je lik kojega u dubljem smislu nitko ne poznaje. Slika iz djetinjstva u toj je strategiji sluila posebnoj namjeni. Zajedno s formalnim, pomalo alobnim slikama njegovih roditelja, bila je namijenjena barem djelomice pobijanju glasine da je Hitler bio izvanbrano dijete (zapravo nije bio on, nego njegov otac), da je podrijetlo njegove obitelji obavijeno nekom sramotnom tajnom, da u njoj moda ima "idovske krvi". ini se da je ta slika iz djetinjstva snimljena kad Hitleru nisu bile ni dvije godine. U snjenobijeloj opravi, s bijelim cipelicama, vidimo dijete okrugla lica i rumenih obraza, pomalo zamiljeno nevino djetece. Sada bismo mogli, budui da znamo u to se pretvorio, "crtati sjene unatrag" (koristan izraz koji je sroio znanstvenik Michael Andre Bernstein da bi oznaio tu dvojbenu, ali gotovo neodoljivu misaonu naviku) u njegovim tamnim, prodornim oima, u njegovim usnama napuenim u izraz durenja ili negodovanja, u izraz predosjeaja, melankolije ili ak muke i bola. Mogli bismo projicirati na to osjetljivo djeje lice zametak nekoga dubljeg emocionalnog poremeaja. Ali, jednako tako, u njemu ne moramo vidjeti poetni demonizam, nego svojevrsnu blagost i osjeajnost. Mogli bismo jednako lako predvidjeti da bi to dijete moglo postati Albert Schweitzer. Moemo naslutiti zato je Lanzmannu ta osjetljiva podatnost slika iz djetinjstva kobno zamaman poziv koji neoprezna promatraa mami u izazovni labirint logikoga zakljuivanja u smjeru himbena i opasna obeanja razumijevanja. Opasnom moda zato to se u srcu labirinta, zabranjenu vou na tom osobitom stablu spoznaje, skriva logika aforizma "Shvatiti sve znai oprostiti sve". Zakoraiti na put razumijevanja Hitlera, razumijevanja svih procesa koji su preoblikovali to nevino

djetece u masovnoga ubojicu, jednako je izloiti se pogibli da njegove zloine uinimo "razumljivima" i to nas, a to je implikacija Lanzmannova stajalita, vodi prema prihvaanju zabranjene mogunosti da Hitleru moramo oprostiti. To se ne bi smjelo uiniti, insistira Lanzmann, to se ne moe uiniti. Koraajui gore-dolje po svom uredu, Lanzmann je sveano govorio: "Moete uzeti sve razloge, sva podruja objanjenja... i svako to podruje moe biti istinito, a i sva ta podruja zajedno mogu biti istinita. Ali... ak ako su [ti razlozi] nuni, oni ipak nisu dostatni. Nekoga krasnog jutra mora se poeti ubijati... i to masovno." Ne, ustrajava Lanzmann, odande se ne moe povui crta dovde. Ne moemo "izvesti ubojstva, masovna umorstva, istrebljenje est milijuna ljudi" iz slika iz djetinjstva. Nema toga ogranienog broja injenica koje slue objanjenju -psiholoke traume, obrasci loega odgoja, politike deformacije, osobne neprilagoenosti - i koje u zbroju mogu predoiti razmjere zla koje je Hitler poslije utjelovio i poinio. Ni jedno objanjenje ni skup objanjenja na moe premostiti jaz, objasniti preobrazbu djeteca na slici u ubojicu djece, ubojicu milijuna djece. Nije to tek jaz, tvrdi Lanzmann - to je ponor. Krvave naoale Fritza Gerlicha Ovo je knjiga o onima koji su traili nain da premoste taj ponor. O strasti onih koji grade mostove objanjenja, o onima koji ih ele sruiti, o slikama koje projiciramo na povrinu ponora, o onima koji se u njemu gube traei Hitlera. Neki su, doslovce, zaboravljeni. Time posebice mislim na one koje nazivam prvim tumaima - na junake antihitlerovske novinare u Munchenu koji su izmeu 1920. i 1933- (kad su mnogi zatoeni ili umoreni) svakodnevno odvano pokuavali svijetu priopiti istinu o udnoj figuri koja je iznikla s munchenskih ulica i postala voom pokreta koji e zgrabiti vlast i ispisati novo poglavlje u povijesti zla. Moja opinjenost tim uglavnom zaboravljenim likovima, novinarima koji su prvi istraili politiki i osobni ivot, zloinstvo i skandale Hitlera i "Hitlerove stranke", kako su je otroumno nazivali, poela se razvijati im sam naiao na odjeke i tragove njihove borbe s Hitlerom, zakopane u biljekama poslijeratnih povjesniara koji su nekako nastojali prijei gotovo nesavladivu prepreku koja je stajala izmeu auschwitzkog Hitlera i miinchenskog Hitlera, weimarskog Hitlera iz kojega se razvio masovni ubojica. Moja se oaranost produbila kad sam naiao na gotovo potpunu zbirku potrganih, poutjelih izdanja protu-Hitlerova Munchner Posta starih sedam desetljea, to je trulila u podrumu arhive munchenske knjinice Monacensia. Zbirka je presnimljena na mikrofilm, ali poseban je doivljaj doi u doticaj sa stvarnim, izlizanim primjercima novina koje je Hitlerova stranka zvala Otrovnom kuhinjom, primjercima u kojima je Hitler bio ivi lik na stranicama. Ti su mi primjerci bolno i zorno neposredno predoili izluujue nepodnoljivu kasandrinsku frustraciju koju su novinari Munchner Posta zacijelo osjeali. Oni su prvi osjetili razmjere Hitlerova potencijala za zlo - i vidjeli su nain na koji je svijet zanemario oajnika upozorenja u njihovu radu. Kao novinar istodobno sam osjeao sve vee strahopotovanje prema njihovim postignuima, prema njihovim otkriima i prema tome koliko su potpuno pali u zaborav. Njihov je bio prvi ustrajan pokuaj prouavanja nepoznanice Hitlerove pojave onako kako se ona poinjala pokazivati. Jedna od stvari koje sam pokuao postii ovom knjigom jest da ih, barem skromno, spasim od limba povijesnoga zaborava, da ponem obnavljati njihov pogled na Hitlera koji je, moda razumljivo, zamaglilo retrospektivno gledanje na Hitlera poslije holokausta, a koje se prvenstveno usredotouje na berlinskog Hitlera, na auschwitzkog Hitlera. Pogled prvih tumaa bio je pogled mukaraca i ena koji su bili kljuni svjedoci sad izgubljene predstave u kojoj je Hitler postao Hitlerom. Osim hrabrih novinara i urednika Munchner Posta bilo je i drugih, poput Rudolfa Oldena, Konrada Heidena i \Valtera Schabera. Ovaj je posljednji jo iv i taj je devedesetdvogodinjak, kad sam ga intervjuirao, stanovao u etvrti Washington Heights na Manhattanu. A tu je i Fritz Gerlich, neobian, enigmatian lik kojega krase genijalnost, sranost i proturjenost. Ikonoklastian urednik konzervativnoga antimarksistikog i antinacistikoga oporbenog lista Der Gerade Weg (Pravi put), svojedobno slavljen kao Hitlerov novinarski smrtni neprijatelj, sad uglavnom zaboravljen, Gerlich je umoren u Dachauu jer je pokuao tiskati tetan izvjetaj u kojem je razotkrio Hitlera, i to pet tjedana nakon to su nacisti

zgrabili vlast i satrli preostali oporbeni tisak. Gerlich je bio fascinantna osobnost, Hitlerova jetka, swiftovski satirina pokora i posjedovao je nevjerojatan uvid u rasnu dinamiku Hitlerove patologije. No, iako je bio skeptian prouavatelj povijesti, Gerlich je ipak povjerovao u proroansku mo jedne kontroverzne Bavarke s vjerojatno lanim stigmatama i u njoj je naao izvor vjere koja ga je navela na to da se kocka ivotom i poduzme oajniki pokuaj svrgavanja Hitlera s pomou pera i tiskarskog stroja. S pomou razornog prikaza Hitlera koji e, kako se nadao, nadvisiti sve sline pokuaje. Trebala je to biti zakljuna reportaa koja e sablazniti javnost i navesti predsjednika Paula von Hindenburga da razvlasti novoustolienoga kancelara Hitlera prije nego to bude prekasno. Bio je to oajniki hazardni potez koji je propao. Dana 9. oujka 1933- jurinici su upali u Gerlichovo urednitvo, iupali njegov posljednji lanak iz tiskarskog stroja, prebili ga do besvijesti i odvukli u Dachau, gdje je umoren tijekom Noi dugih noeva u lipnju 1934. Sadraj izvjetaja koji je kanio objelodaniti - jedni su tvrdili da se odnosio na okolnosti smrti Hitlerove polu-neakinje Geli Raubal u njegovu stanu, dok su drugi navodili kako je iznio istinu o paleu Reichstaga 1933. ili o inozemnom financiranju nacistike stranke - zapravo je izgubljen za sva vremena. Rije je o dokaznom tragu koji sam istraivao do samoga kraja. Ali u odreenom trenutku, tijekom mojih traganja, u meni se iskristaliziralo ono to sam pokuavao postii naizgled donkihotskom potragom za izgubljenom donkihotskom reportaom o Hitleru, ono to sam htio nai jednako silno kao izgubljeni lanak. Uspio sam u Miinchenu nai jednoga od posljednjih Gerlichovih ivuih kolega, dr. Johannesa Steinera, umirovljenoga izdavaa, devedeseto-godinjaka koji je bio suizdava Gerlichova propaloga antihitlerovskog pamfletistikog Der Gerade Weg. Sjeanje dr. Steinera o tom stranom vremenu, posebice o Gerlichovim posljednjim danima kad su svi bili u bijegu, bilo je fragmentarno. Ali ima jedan trenutak, jedno sjeanje koje je strahovito jasno sauvao punih est desetljea: sjeanje na Gestapo i na naoale Fritza Gerlicha. Gerlichove naoale s metalnim okvirom postale su svojevrstan simbol ratobornoga novinara za sve one koji su ga poznavali u Miinchenu, gotovo znamen njegove postojane odlunosti i jasnoe njegove vizije. Ali, prisjea se dr. Steiner, nakon godinu dana u Dachau, nakon to su ga gestapovci izvukli iz elije i ustrijelili metkom u glavu tijekom Noi dugih noeva, Hitlerovi su nasilnici odabrali okrutan, jezovit nain da o Gerlichovoj smrti obavijeste njegovu enu. "Poslali su Gerlichovoj udovici Sophie njegove naoale poprskane krvlju." 17 To je slika koja budi zanimanje, moda priznanje da je Gerlich bio ovjek koji je previe vidio, koji je znao previe a da moe ostati iv, znak koliko su se njegove vizije bojali Hitlerovi najblii suradnici i koliko su je mrzili jer ih je proitao. Nakon to sam doznao za nju, ta me slika nekako pratila, zadrala me u Miinchenu tako da sam tjednima prelistavao posljednje krhke primjerke Gerlichovih novina i Munchner Posta. Potaknula je u meni elju da prisnije upoznam - koliko je to mogue s druge strane ponora - te ljude koji su Hitlera poznavali najprisnije, da iznesem na svjetlo dana njihovu viziju: pogled na Hitlera kroz krvave naoale Fritza Gerlicha. Majstor bijega U stanovitom se smislu ova knjiga podjednako bavi tim naoalama, objanjavajuim leama kroz koje promatramo Hidera, kao i samim Hitlerom. Bavi se nainom na koji te lee boje, iskrivljuju i oblikuju nae predodbe. Kako esto projiciraju nae vlastite predrasude i htijenja na sjenovite, promjenljive obrise Hitlerovih slika. Bavi se nainom na koji ono o emu govorimo, kad govorimo o Hitleru, esto nije povijesni Hitler nego Hitler kao znaenje zla. Ne zla kao kakva duhovnoga, nadnaravnog bia nego zla kao naziva za osobinu ljudske naravi. Do koje mjere Hitler predstavlja neko krajnje, moda dosad nevieno proirenje te osobine? Ili pak ne predstavlja kvalitativan skok te osobine, nego lik ija su zasebnost i vanost u toj osobini napuhani brojnou njegovih rtava? Nije osobito vano koju rije rabimo da bismo opisali Hitlera. Uporaba ili neuporaba rijei "zlo" ne mijenja nita u vezi s onim to se dogodilo, u vezi s brojem rtava. Izbor rijei ne mijenja povijesnu injenicu, ali ta je injenica aspekt, odraz kulture. To kako razmiljamo o Hitleru i zlu, o Hitlerovu izboru, odraz je vanih kulturnih pretpostavki i prijepornih shizama u vezi s pojedinanom svijesti i

povijesnom uvjetovanou, stalnim sukobom glede slobode volje, determinizma i osobne odgovornosti. To to neki upotrebljavaju rije "zlo" za Hitlerov izbor (nitko ne dvoji da su njegova djela zla u smislu da su strahovito, nepobitno loa, ali sporna je narav poiniteljeva uma kao i njegove pobude), a neki odluuju da nee rabiti tu rije - ne znai da su oni prvi kreposniji od ovih drugih. Neki povjesniari, primjerice John Lukacs, otvoreno zaziru od rasprave o toj rijei ili o njezinim implikacijama u vezi s Hitlerom. Drugi pak, ak i ateist Yehuda Bauer, povjesniar s Hebrejskog sveuilita, kojega se openito smatra najveim autoritetom o holokaustu i poleminim protivnikom "mistifikacije", uope ne prezaju uporabiti rije "zlo". Yehuda Bauer rekao mi je kako vjeruje da Hitler predstavlja "gotovo krajnje zlo", a njegov je izbor rijei "gotovo" i "krajnje" jednako pomno probran kao njegova uporaba rijei "zlo". Meni je taj izbor, razlozi koji stoje iza njega i pretpostavke koje odraava, jednako vrijedan istraivanja kao, primjerice, sporne rasprave o Hitlerovim precima i njegovoj spolnosti. tovie, meni su rasprave o Hitlerovu podrijetlu i spolnosti bile 18 vrijedne prouavanja upravo zato to su, ispod povrine, bile ponovna uprizorenja rasprava upravo o tim pitanjima - o nainu na koji objanjavamo ili opravdavamo zlo - ali u prikrivenu obliku. Kako bilo, barem se rije "zlo" pokazala korisnom u heuristikom smislu: kao katalizator, kao Rorschachov test, kao nain da na povrinu isplivaju bitne razlike i odrede se podjele. Ono to me iznenadilo tijekom razgovora s onima koji objanjavaju Hitlera ject da je meu znanstvenicima Yehuda Bauer bio uvelike u manjini. Znakovita mi je bila, barem isprva, izrazita nevoljkost mnogih od njih da Adolfa Hitlera nazovu zlim. To je samo po sebi prilino udno budui da je Hitler postao takva ikona, utjelovljenje, zamjena za krajnje zlo u pukom govoru. Ali to krzmanje razotkriva nepreciznost naeg razmiljanja o zlu, odraava tekou s kojom se susreemo -kako filozofi tako i laici - kad odreujemo to je zlo, unato intuitivnom osjeaju da ono postoji i da nuno postoji u Hitleru. "Ako on nije zao, tko jest?" uskliknuo mi je Alan Bullock. To je pomalo nespretna potvrda teze koja sugerira svojevrstan odredbeni oaj u kojem se pozivamo na Hitlera da bismo spasili naziv koji se bez njega ne moe ni odrediti ni braniti. A ipak, Bullockova je glasna potvrda iznimka u logici veine suvremenih rasprava i o Hitleru i o zlu, u kojima Hitler, svagda majstor bijega, izmie kategoriji zla. Da, Hitler je postao personifikacijom zla u popularnoj kulturi do te mjere da se filozofi trse ne bi li osudili ono to se sada naziva argumentam ad Hitlerum - posljednje sredstvo da bi se prekinula rasprava o svemu: od smrtne kazne ("Pa Hitler ju je zasluio, zar ne?") do vegetarijanstva ("Nije pomoglo Hitlerovu znaaju, zar ne?"). Ali u podruju znanosti zauuje kad vidimo koliko rafiniranih mislilaca svih svjetonazora nerado nalazi naelno opravdanje da Hitlera nazovu zlim, barem u strogom znaenju svjesnoga injenja zla. U filozofskoj literaturi koja se ozbiljno bavi tim pitanjima, razlikuje se izmeu razvidno zloinakih djela poput masovnog umorstva, i ne ba uvijek razvidne naravi initeljeva htijenja, te se radije rabi odreeniji naziv "zlo" kako bi se opisali zlotvori koji ine zlo djela znajui da ine zlo. Problemu zla u filozofskoj literaturi (primjerice simbolikologikoj raspravi o teodiceji "opepoznate izopaenosti" Alvina Plantinge) privukao me jo jedan kljuni trenutak u mojim susretima s Hitlerovim tumaima - moj razgovor u Londonu s H. R. Trevor-Roperom, bivim profesorom na katedri za suvremenu povijest u Oxfordu, jednim od prvih i vrlo potovanih poslijeratnih povjesniara koji su objanjavali Hitlera. Postavio sam mu naizgled jednostavno pitanje koje sam tad poeo postavljati nekolicini Hitlerovih tumaa: "Mislite li da je Hitler bio svjesno zao? Je li znao da ini zlo?" "O ne", odvratio je Trevor-Roper odluno i otresito. "Hitler je bio uvjeren u vlastitu ispravnost." Drugim rijeima, Hitler je imao krivo, strano je pogrijeio to je tako mislio. Njegova djela jesu bila zla, ali on ih je poinio u zabludi i iskrenoj vjeri da poduzima junake mjere ne bi li spasio ljudski rod od idova koje je drao 19 .smrtonosnom poasti. Zauzevi to stajalite, Trevor-Roper samo potvruje tendenciju dvadeset i tri

stoljea stare zapadne misli o pitanju zla. Ta je tendencija prvi put artikulirana u Platonovu Pitagori, gdje se tvrdi kako nitko ne ini zlo znajui da ini zlo, nego jedino iz neznanja ili u zabludi. A Trevor-Roper nije sam. Moda je najneoekivaniji odjek toga argumenta "ispravnosti" - dokaz da je to vie od akademske nesuglasice - onaj na koji sam naiao u uzbuenoj retorici vodeega lovca na naciste u Izraelu Efraima Zuroffa, ravnatelja jeruzalemskog ureda Centra Simona Wiesenthala. Kad sam Zuroffa, krupna, odluna i otvorena Izraelca roena u Brooklvnu, pitao je li Hitler bio svjestan da ini zlo, on je bio jo odluniji od Trevor-Ropera. "Dakako da nije!" gotovo je vikao na mene. "Hitler je mislio da je lijenik! Da ubija klice! Tako je gledao na sve idove! Mislio je da ini dobro, ne zlo!" Zuroffu je pravo zlo neto to je uvao da bi odredio ratne zloince koje trai, voditelje holokausta na niim razinama, one koji su sudjelovali u masovnom umorstvu, ali ne po uvjerenju nego radi napredovanja u slubi, ne zbog "banalnosti", nego sebine opakosti, hladnokrvnoga osobnog astohleplja. Ali najkarakteristiniji suvremeni bijeg od toga da se Hitlera nazove zlim, bijeg od toga da ga se nazove svjesnim, odgovornim initeljem jest terapijsko izbjegavanje u kojem Hitler nije toliko svjesno zao koliko je nesvjesna rtva. Ako se zlo odreuje kao svjesno injenje zloina, psihoanalitiar s Kalifornijskog sveuilita u Los Angelesu i psihopovjesniar dr. Peter Loevvenberg (koji je napisao uvjerljive i utjecajne studije 0 masovnoj psihopovijesnoj traumi Nijemaca nakon poraza u Prvom svjetskom ratu), objanjavao mi je kako se za Hitlera ne moe rei da je bio svjesno zao, jer je bio zatoenik svojih podsvjesnih nagona - mranih, podzemnih, neobjanjenih sila koje su ga navele na masovno umorstvo. Neizreena je implikacija da je sam Hitler bio svojevrsna rtva, bespomoan uznik ili pijun tih podsvjesnih freudovskih nagona. Samo osoba koja posve posjeduje, osvjeuje svoje podsvjesne nagone moe slobodno odabrati zlo, ree mi Loewenberg - iako bih natuknuo da to znai kako su samo posve uspjeno analizirane osobe koje su bile podvrgnute freudovskoj psihoanalizi sposobne poiniti zlo. U pozadini je razgovora u ovoj knjizi uvijek prisutna upravo ta borba, ta tekoa s kojom se toliko mislilaca susree kad pokuava nai nain da Hitlera nazovu zlim. Nije to tek pitanje rijei i imena: to je pitanje o tome tko je Hitler doista bio, o njegovu stajalitu prema zloinima koje je poinio. Posebice me privukao napor koji nekolicina filozofa i teologa ulae da bi Hitlera nekako vratila zlu (ili "zloinu"). To je neto ime je teolog Emil Fackenheim zaokupljen u kritici objanjenja; to je neto za to se filozof Berel Lang ustrajno, otro 1 dojmljivo zalae u pokuaju da Hitlera smjesti u kontekst "povijesti zla". Ali doista je bilo zanimljivo opaziti nelagodu koju je toliko mnogo mislilaca pokazalo pri pomisli da Hitlera nazovu svjesno zlim. Mislim da znam zato je to tako, a ta mi je pretpostavka sinula dok sam razmiljao o Trevor-Roperovu britkom, odlunom odbacivanju pomisli da je Hitler bio svjesno zao: ispod sokratovske ?.o logike toga stajalita moe biti ono razumljivo ljudsko, gotovo emocionalno odbacivanje - kao jednostavno nepodnoljive - ideje da bi netko mogao poiniti masovno umorstvo, a pritom ne osjeati kako postupa ispravno, ma koliko se taj osjeaj temeljio na zabludi. To da je Hitler tako postupio zbog iste ljudske mrnje, znajui tono to radi i koliko je to pogreno. Stajalite TrevorRopera o zlu moglo bi se promatrati kao neto vie od logikog pitanja, vie od teorije o prirodi zla, zapravo kao izraz vjere u ljudsku narav: nespremnost da se pojmi ljudska narav koja je sposobna svjesno poiniti toliko zla. Bio mi je to rani pokazatelj naina na koji stav o objanjenju moe posluiti kao utjeha. Ne pretvaram se u ovoj knjizi da nudim konane odgovore na tako krajnja pitanja. Vie me zanima raspon rjeenja koja raznovrsni ozbiljni tumai nude da bi iznijeli svoje argumente, usredotoujui se posebice na nain na koji grade Hitlerovu subjektivnost, njegovu okrenutost sebi, njegov "misaoni svijet". "Misaoni svijet" koristan je pojam koji je Albert Schweitzer rabio da bi opisao predmet Potrage za povijesnim Isusom. tovie, ako postoji model za moj pristup, onda bi to moglo biti Schweitzerovo djelo, objavljeno prije gotovo stotinu godina, neko veoma poznato, ali danas prilino zanemareno. Naiao sam na pomalo izblijedjeli primjerak te knjige u antikvarijatu u Jeruzalemu dok sam intervjuirao teologa Emila Fackenheima i povijesniara Yehudu Bauera.

Schweitzerovo je djelo pomoglo da se iskristalizira ono to me najvie intrigiralo u vezi s prijeporima o Hitleru koji su me zaokupljali. To je djelo o pokuajima da se objasni jo jedan veliki povijesni lik, Isus, iji su mitski, apokrifni i nadnaravni razmjeri, pomalo kao i u Hitlerovu sluaju, proeli i zamaglili fragmentarne, proturjene komadie dokaza o njegovu stvarnom postojanju. Osjeam da e spomen Schvveitzera mnogim itateljima prizvati toplo, nejasno tovanje svetakog lijenika koji se odrekao ugodna ivota u Europi da bi se skrbio o gubavcima u sredinjoj Africi. Ali postoji jedan drugi Albert Schweitzer, genijalan, jetko kritian povjesniar teologije, koji je potaknuo svjetsku kontroverzu kad je njegova znaajna knjiga o Isusovim tumaima objavljena 1906. godine. Taj je Schweitzer, i prije nego to je postao lijenikom, ipak posjedovao kirurki intelekt. Skalpelom je navalio na viestoljetne pokuaje da se objasni Isus s pomou suvremene misli, posebice "znanstvenim" pozitivizmom njemake protestantske "vie kritike". Za razliku od prethodnih djela, Schweitzerovo je bilo proeto objasnidbenim pesimizmom, ako ne i oajem. Tvrdio je da je gral "potrage za povijesnim Isusom" -ono to stoji ispod povrine Isusova preobraenja tijekom devetnaest stoljea dogme, ispod onoga to su o njemu mislili oni koji su doli poslije, ono to je on mislio da jest, njegova samosvijest, njegov misaoni svijet - moda sada izgubljen ak i za najbolje pokuaje provoenja povijesnog istraivanja. Schweitzerovo je prouavanje pokuaja da se objasni Isus zapravo natuknulo da su te teorije manje govorile o Isusu, a vie o njegovim tobonjim tumaima i njihovoj kulturi, o vrstama potreba koje su zadovoljavale njihova objanjenja. 21 Schweitzer je vjerovao da oni esto ne objanjavaju Isusa koliko razlono otklanjaju neke uznemirujue nerijeene elemente u njegovu ivotopisu, one koji su unosili nelagodu u suvremeni senzibilitet. Posebice su to oni elementi (iz onoga za to je Schweitzer vjerovao da su najraniji izvori) koji su inili da se Isus doima preidovski, preapokaliptian, preotporan na laku asimilaciju u "racionalnu religiju", produhovljenu duhovnost liberalnoga njemakog protestantizma devetnaestog stoljea. Oni su zapravo Isusov portret pretvarali u autoportrete: tako je Isus postao liberalni njemaki protestant 19. stoljea. Slino tomu, tvrdim da su objanjenja Hitlera kulturalni autoportreti; oblici koje projiciramo na Rorschachove tintne mrlje Hitlerove psihe esto su negativi kulturalnih autoportreta. Ono o emu govorimo kad govorimo o Hitleru, jest i ono to jesmo i ono to nismo. Bijeg od Hitlera Prethodna istraivanja literature o objanjenjima Hitlera veinom su bile poetne radnje ienja terena da bi se stvorio prostor za autorova miljenika na tom podruju. Jedna je genijalna iznimka djelo profesora Alvina Rosenfelda, proelnika Odsjeka za idovske studije Sveuilita u Indiani, ali njegova knjiga Zamisliti Hitlera prvenstveno se usredotouje na fikcionalna predstavljanja Fuhrera u romanima, filmovima i jeftinoj mitologiji. Gordon Craig i John Lukacs zaduili su nas svojim promiljenim studijama o racionalizacijama poslijeratnih njemakih povjesniara, iako Lukacs u svojoj knjizi Povijesni Hitler posee za vlastitim objanjenjem: diskreditirao je revoluciju prikazujui Hitlera kao model suvremena'revolucionara, a ne kao "reakcionara". I Saul Friedlander i lan Kershaw stvorili su vana djela koja naglaavaju mnogostrana, a ne jednostrana objanjenja Hitlera, sloenu medupovezanost Hitlerove svijesti, njegove projicirane slike koju je stvorio i prihvatio njemaki narod. A, openitije, David H. Fischer u Povjesniarskim zabludama nudi doista dragocjen uvid u naine koji su, iz tenje za sigurnom spoznajom, u elji za nekim objanjenjem, mnoge doveli do toga da tiskaju premise koje su s onu stranu uzrone loginosti. Ako postoji neto po emu se moj pokuaj razlikuje od dosadanje literature o ovoj temi, to je moje htijenje da prouim narav tih elja i tenji, onoga to stoji ispod i to pokree objanjenja Hitlera u susretima u etiri oka s nekima od onih koji se bave potragom za Hitlerom. Ne samo s povjesniarima i biografima nego i s filozofima te psiholozima. Manje sam zaokupljen apsolutnim odreenjem (moda nedokuive) istine o Hitleru koliko znaenjem koje se projicira na ono to se ne moe znati, razlozima koji oblikuju prikaze onih koji su time opsjednuti.

Kako bilo, dok sam tako krenuo u istraivanje, iznenadio sam se i naao se zateen, ponukan da dublje razmiljam o odreenim pitanjima, zbog vrsta opaanja, nagaanja i samootkrivanja koje su navrle na povrinu tijekom tih susreta u etiri oka s tumaima onim to je esto bilo neizreeno u njihovim objavljenim djelima i to bi mi moda promaklo ili se uope ne bi pojavilo da sam se uzdao samo u njihovu pisanu rije. Ovdje, primjerice, mislim na Georgea Steinera, koji s velikom iskrenou opisuje svoju bojazan da je uvelike kontroverzan lik Hitlera kojega je stvorio u svojem romanu Prijevoz A. H. u San Cristobal, Hitlera koji je iz bunkera pobjegao u Junu Ameriku, zapravo nekako pobjegao od njega samoga, od Steinera, te je poprimio neugodan ivot izvan njegova nadzora. Naiao sam i na Hvama Maccobvja, Steinerova intelektualnog neprijatelja, kroniara kranskog antisemitizma, koji je objasnio zato je zakljuio da je Boi "zlokoban blagdan". Tu je i Emil Fackenheim, koji se glasno hrve s proturjenim nagonima: da ispita Boga - da od Boga zahtijeva objanjenje za Hitlerov straan uspjeh - i da ogranii takvo ispitivanje, jer stajalite da je Bog posve odgovoran (do toke odbacivanja vjere) moglo bi prekriti Fackenheimovu vlastitu zapovijed protiv toga da se Hitleru dodijeli "posmrtna pobjeda". Tu je i Alan Bullock, najtrezveniji i najsuzdraniji oksfordski povjesniar, koji se naao ponukan da se hrve s istim pitanjem - problemom teodiceje, Boje utnje -rjenikom misticizma, u smislu nesavrenosti - nesavrenosti naega razumijevanja Hitlera i nesavrenosti Boje svemoi. Zatim imamo divnu beku iseljenicu Gertrud Kurth, koja mi je dala svjedoanstvo koje je nedostajalo, moda i posljednju rije o Hitlerovoj navodnoj genitalnoj nesavrenosti - onome to Bullock naziva "pria o jednom jajetu" - svjedoanstvo zbog kojega, ini se, niz razraenih psihoseksualnih objanjenja Hitlera pada u vodu. Ovdje mislim i na pojam umijea zla koji je spomenut u mom razgovoru s Berelom Langom. u kojem smo razmatrali odnos izmeu Hitlerove predodbe o sebi kao umjetniku i naravi nacistikog reima u kojemu je zlo postalo svojevrsno umijee. Mislim i na trenutak kad je David Irving (bio sam, naime, nazoan kad je naglas provodio reviziju svojeg "Revizionizma") doarao jednu od najjezovitijih slika Hitlerove beutnosti: trenutak poslije krvave istke u lipnju 1934. kad Hitler izlazi ispod tua i mae svojom slikom iz djetinjstva, hvalisavo ispirui krv svojih rtava i izjavljujui "da je ist kao novoroene". Takoer mislim i na nain na koji su me osobni susreti s onima koji su objanjavali Hitlera naveli na to da iz prve ruke upoznam odreena Hiderova mjesta, a najdojmljivije je meu njima - ono koje je nekako, svojom krnjom propalom osamom, utjelovljivalo stanje u kojoj se nalazi znanost, odnosno barem stanje dokaza o objanjenjima Hitlera - bilo granatama razoreno naputeno naselje, austrijsko selo neko poznato kao Dollersheim u brdovitu kraju blizu eke granice, kraju za koji su ondanji nacisti neko ponosno govorili da je Hitlerov "djedovski dom". 23 Dollersheim je "smrdljiva staretinarnica" pitanja o Hitlerovu podrijedu, mjesto neobinih genealokih obreda Hitlerove obitelji koji su bili ovjekovjeeni u upnim knjigama dollersheimske crkve i koji potiu pitanja i rasprave sve otkad je Hitler postao javnom osobom. Ta su pitanja i rasprave moda osudile Dollersheim na njegovu tunu sudbinu pa su ga topnike granate satrle neki tvrde prema Hitlerovoj izravnoj zapovijedi, drugi kau da su to poslije uinili Rusi - kako bi sa zemljovida izbrisale prolost. Ako su ostaci Dollersheima implicitna alegorija Hitlerova bijega od objanjenja - nedostatak ili brisanje iz spisa injenine podloge na kojoj bi se moglo graditi objanjenje - onda moemo rei da se zdanje suvremene znanosti o holokaustu temelji na implicitnom pokuaju bijega od Hitlera. Gotovo bismo mogli rei da su se pojavile "dvije kulture" diskursa o Hitleru. Dok Hitlerov duh stalno raste kao ikona i utjelovljenje krajnjega zla u popularnoj kulturi, u akademskoj i znanstvenoj literaturi, nasuprot tomu, usredotoenost na Hitlera (esto oznaena kao udna "hitlerocentrina" perspektiva) sve vie izlazi iz mode i smatra se otrcanom, te se na nju gleda gotovo prezirno kao na ostatak uvelike osporene teorije velikih ljudi u povijesti. Omalovaavana je jer se prednost daje navodno razraenim nainima objanjavanja - teorijama velike apstrakcije, onima koje naglaavaju "dublje" povijesne, drutvene i ideoloke trendove.

Dok je satirina vizija "Hitlerovih studija" u genijalnom romanu Dona De Lilla Bijeli um bila jedan od imbenika koji je nadahnuo ovu knjigu (zato ne bih provjerio to sve prolazi pod pojmom "Hitlerovih studija" u akademskoj zajednici?), u zbilji je prouavanje Hidera (za razliku od prouavanja holokausta) u akademskim krugovima znakovito vie po tome to ga nema, zbog Hiderove pretpostavljene nevanosti, nego po njegovoj prisutnosti. Omalovaavanje i umanjivanje Hitlerove uloge u skladu je s pojavom koju je povjesniar Michael Howard uoio u vezi s objanjenjima u povijesti. Govorei o naporima da se objasni uzrok Prvoga svjetskog rata, Howard je opazio sklonost da se povjeruje kako "svaki dogaaj koji je tako velik mora imati uzrok koji je jednako ozbiljan, velik ili dubok." A Hitler, ta chaplinovska karikatura, zacijelo nije dosta ozbiljan ni dosta velik. Nitko ne moe biti takav. Sklonost velikim i ozbiljnim apstrakcijama strategija je tumaenja koja sama moe posluiti kao svojevrsna utjeha. Velike apstrakcije stvaraju privid neizbjenosti i neodoljivosti koje mogu biti utjene. Nita nije moglo sprijeiti holokaust. Nitko se ne moe okriviti zbog toga to nije sprijeio Hitlerov uspon. Da nije bilo Hitlera, pojavio bi se "netko nalik na Hitlera" tko bi posluio kao orue tih nesvladivih viih sila. Tom su stajalitu alternativa mo i volja samo jedne psihe da dovede do rata i holokausta - da je to jedan pojedinac htio uiniti, da je ljudska narav koju, pretpostavlja se, dijelimo s Hitlerom mogla stvoriti takvo bie. A to je pomisao koja bi nekima mogla biti iracionalna, a moda i nepodnoljiva. Jedan od prvih, a moda i najpronicavijih pregleda poslijeratne literature o Hitleru zabiljeio je to uzmicanje, taj bijeg od Hitlera kao osobe u bezlinu 1A apstrakciju. Godine 1948, manje od tri godine nakon Hitlerove smrti, Irving Kristol, tada ljeviarski literarni kritiar koji je poslije postao kumom neokonzervatizma, objavio je esej u Commentarjju naslovljen to pokazuju nacistike obdukcije koji nevjerojatno predvia budunost Kristol pod nacistikim obdukcijama razumije prvi val poslijeratnih, posmrtnih prouavanja Hitlera i holokausta - prve pokuaje da se objasni Hitler u svjetlu potpune spoznaje o razmjerima njegovih zloina. To su pokuaji, tvrdi Kristol, koji se klone pripisivanja pune odgovornosti Hitleru i koji se priklanjaju stajalitu da je on bio pijun veih sila. Kristol govori kako se neugodno iznenadio kad je uo "uvaenoga britanskog povjesniara TrevorRopera kako usput navodi da je Revolucija nihilizma [Hermanna] Rauchninga - to vulgarno i senzacionalistiko djelo iji je autor bivi Hitlerov saveznik - zapravo pouzdaniji prikaz Hitlerova reima" od intelektualnih "predratnih objanjenja koja su stvorila zabludu', kako je naziva TrevorRoper, da je Hitler bio samo pijun". Kristol posebno napominje - a time podupire stajalite Trevor-Ropera, da Hitler nije bio pijun nego "jedini stvaratelj", prvi pokreta i posljednji uzrok konanog rjeenja - kako "to vie upiremo pogled u nacizam, to se nae oi vie usredotouju na Hitlera [...] Hitler je bio nacizam". Ova se napomena nekima moe initi oitom, ali ona je zapravo bila uvelike omalovaavana prije rata i jo je vie omalovaavana tijekom protekla dva desetljea u stajalitima "funkcionalista", pristaa neizbjenosti i apstrakcije koji zagovaraju Hitlerovu razmjernu nevanost u vezi s onim to se zbivalo oko njega. To je sklonost za koju Saul Friedlander, pristaa sloene teorije kauzalnosti, ipak tvrdi da je otila "predaleko" u tome kako Hidera uklanja iz prikaza. Objanjenje kao utjeha: jarci i rtveni jarci Trajni prijepori glede odsudne uloge ili vanosti Hitlerove osobne odgovornosti, njegove vlastite elje da poini zloine koje je poinio, djelomice izviru iz jo prisutne dvojbe o podrijetlu i naravi te elje. Nedostupnost "crne kutije" Hitlerova nutarnjega svijeta dovela je do nemogunosti procjenjivanja koliko su toga nutarnjeg svijeta oblikovale ili stvorile vanjske sile - pritisci loe povijesti i loih ideja - a koliko je toga posljedica nutarnje psihologije i volje, ak i (a nerado rabim tako neprikladan, naizgled staromodan naziv) loeg znaaja, zlih sklonosti, svjesnoga izbora zla. Djelomice je straan neuspjeh psiholokih i psihoanalitikih objanjenja Hitlera diskreditirao svaki pokuaj da se dopre do izvora Hitlerova zla u njemu samome, u njegovoj psihi. Ovdje je posebno koristan Schweitzerov model u vezi s Isusom. Njegova doktorska disertacija Psihijatrijska studija o Isusu fascinantno je ispitivanje oajnikih pokuaja "znanstvene psihijatrije"

s prijelaza stoljea da dijagnosticira - s vremenskog odmaka od devetnaest stoljea - lik Isusa kao "psihopata" koji je bolovao od klinikih halucinacija, koji je uo glasove, tvrdio da razgovara s Bogom 25 i predviao smak svijeta. Dakle, Isusa kao paranoinog shizofrenika ije se otajstvo i vjerovanje mogu svesti na priu o duevnoj bolesti. Slino tome, psihoanalitiko prouavanje Hitlera s vremenskim odmakom uvelike se oslanja na neke nedokazive, slabo potvrene i upitne "injenice" primjerice, Hitlerov navodni monorhizam, navodni "prvotni prizor", njegovu navodnu opsjednutost vlastitom, kako se tvrdilo, "idovskom krvlju", njegovo navodno udovoljavanje spolnim perverzijama - koje su prevrile svaku mjeru - povezanima s izmetom. Hitlerovi psihoanalitiki tumai meusobno si proturjee i oivljavaju staru izreku "esto grijei, a nikad ne sumnjaj". Ipak, ako psihoanalitike teorije o Hitleru nezadovoljavajue objanjavaju Hitlera, one nas ponovno podsjeaju na monu ulogu objanjenja: kao utjehe, kao izolacije, zatite od toga da se moramo suoiti ne samo s neobjanjivou strave nego i sa stravinou neobjanjivosti. Uzmimo, primjerice, dva posebno znakovita objanjavajua obrasca koji se javljaju u popularnoj i znanstvenoj literaturi, obrasca koji obuhvaaju dva znamenita preokreta: sklonost da se Hitler vidi kao rtva i prividna potreba da se nae idov kojega se moe okriviti. Ponimo s klasinim sluajem prvoga: Hitlera kako ga vidi suvremena amerika popularna kultura, Hitlera uklopljenog u objanjavajue okvire popularne viktimologije - Hitlera kao serijskog ubojicu koji pati zbog nedostatka samopotovanja. U studenome 1991. Nerijeene zagonetke, silno popularna televizijska serija koja se bavi "stvarnou", posvetile su "posebnu emisiju" temi koja je u neku ruku predstavljala otklon od uobiajenih istraivanja sudbine Lindberghova djeteta i sluajeva duhovnih iscjelitelja: posebnu emisiju posveenu iskljuivo zagonetki "dijabolinih umova". Pokazalo se da je bila rije o tri portreta tih dijabolinih umova: Tedu Bundyju, Johnu Wayneu Gacyji - i Adolfu Hitleru. I evo ga! Hitler kao serijski ubojica. Ubojica za sva vremena, najproduktivniji ubojica, dakako, ali u biti je samo svojevrstan radoholiarski Hannibal Lecter, objanjiv u psihologijskim blebetanjima pseudoznanosti kao rtva disfunkcionalne obitelji: "Imao je strogog oca i nije mogao uspostaviti zdrav odnos s majkom", objanjavaju mm Nerijeene zagonetke. Da je vrijeme doputalo, moda bi se pozvali na probleme s "djetetom u Hitlerovoj nutrini". Ali pravo "objanjenje" Hitlera ipak nalaze u onoj stranoj suvremenoj kugi: nedostatku samopotovanja. Prema tome, zakljuuje emisija: "On je pokorio i ubio milijune ljudi jer nije uspio prevladati svoj osjeaj manje vrijednosti." Ma koliko se smijenim ini na prvi pogled, to objanjenje ipak nudi svojevrsnu utjehu na nekoliko razina. Prvo, Hidera predstavlja kao lik koji nam je prepoznatljiviji. Poznajemo serijske ubojice, odnosno sad mislimo da ih poznajemo; vidjeli smo njihove obitelji u senzacionalistikim talk show emisijama. Oni ne iskau iz kakva demonskog ponora. Neke od nas oduevljava Hannibal Lecter izuzmemo li njegov kanibalizam, doima se kao ovjek koji bi bio ugodan u drutvu. Hitler je bio mnogo gori, podsjeamo se, ali - a to je ono to ovaj pristup implicira - mi poznajemo 26 njegov sindrom. Sama ta injenica, to to je on tip, a nije jedinstvena pojava sui generis, donekle nam prua utjehu. Osim toga, on je tip koji poznajemo, koji pomalo alimo - s kojim se moda i poistovjeujemo - jer bolni osjeaji nedostatka samopotovanja i loih veza s roditeljima nisu rijetkost. Jo veu utjehu nalazimo u implicitnoj premisi da je Hitler bio rtva ili proizvod sindroma koji se mogao sprijeiti. Boljim drutvom, boljim odgojem, programima samopotovanja u koli onemoguila bi se pojava Hitlera. Jo je jedna komina ali pouna pojava, zapravo svojevrstan puko-primitivni reductio adabsurdum psiholokih objanjenja Hitlera, teorija jareva ugriza, krajnje krvolona inaica onoga to bismo mogli nazvati kola genitalnog ranjavanja u sklopu tumaenja Hitlera, nain objanjavanja koji se u razliitim trenucima rabio da bi se protumaila proza Henrvja Jamesa i krvoloan apetit Jeffrevja Dahmera. On je neke naveo da izvor Hitlerova zla ili patologije potrae u tobonjem nedostatku lijevog testisa, u posljedicama sifilisa ili pak u deformaciji njegova uda. Neki bi iz toga zakljuili

kako je krajnji stupanj falocentrinog razmiljanja ustrajati na tome da ma to nije bilo u redu s Hitlerom mora potjecati od njegovih genitalija. Ali teorije o genitalnim ranama u vezi s Hitlerom ve desetljeima krue "studijama o Hitleru". Pria o jarevu ugrizu prvi je put ugledala svjetlo dana 1981. u memoarima objavljenim u Njemakoj s naslovom Todlicher Alltag (Smrtonosna svakodnevica). Autor Dietrich Giistrow, tadanji ugledni odvjetnik u Zapadnoj Njemakoj, ija je knjiga dobila brojne respektabilne recenzije, tvrdi da je 1943- sluio kao branitelj pred tajnim vojnim sudom u sluaju stanovitog Eugena Wasnera, vojnika optuenog da je "izrekao pakosne objede na Fiihrerov raun". Zapravo, tvrdi Gustrow, vojniku Wasneru sudilo se zbog neugodna objanjenja Adolfa Hitlera. Prema odvjetnikovim memoarima, vojnik Wasner izrekao je te objede tijekom neformalna druenja u vojarni kad se hvalio da je u mladosti pohaao istu kolu kao Adolf Hitler u austrijskom mjestu Leondingu. Ogoren zbog nedavnih poraza na istonoj fronti, vojnik je kolegama izjavio: "Adolf je enuo otkad mu je jarac odgrizao dio penisa." Wasner je potom zorno opisao krvave posljedice pokuaja mladog Adolfa da dokae kako se moe pomokriti u jareva usta - a to se naizgled ini kao besmislica. A ipak je Gtistrow etrdeset godina poslije izjavio: "Uope nisam dvojio o istinitosti Wasnerova iskaza." (Poslije toga izreene su dvojbe o pouzdanosti samoga Giistrowa.) Ali Giistrow ide dalje od pukog davanja jamstva o istinitosti te prie. Izriito navodi implikaciju Wasnerova iskaza; traumatski jarev ugriz objanjava Hitlerovo naknadno ludilo. Giistrowu je taj jarev ugriz bio - poput samo jednog "treptaja u preponama" u Yeatsovoj pjesmi Leda i labud, poput samo jednog ugriza jabuke u Knjizi postanka in nagona iz kojeg e nastati cijele povijesti tuge i tragedije. U stanovitom smislu Gustrowov vlastiti nagon - njegova ed da u tom incidentu nade jedinstveno zadovoljavajue objanjenje Hitlerove psihe - govori vie od nepotvrene prie iz druge ruke koju pripovijeda o jarcu. Primjer je to ei za jednoznanim objanjenjem, elje da se nade kljuna prekretnica, neki trenutak 27 preobraaja koji moe objasniti Hitlerove zloine kao posljedicu strane traume zbog koje je "poludio" - trenutak preobrazbe koji bi mogao "iznjedriti" holokaust samo iz Hitlerova "ludila", a ne iz njegove svjesne odlunosti. Takva udnja govori jednako o tumau kao o Hitleru. Jer to to Giistrow, stup poslijeratne Savezne Republike Njemake, vjeruje da jarev ugriz objanjava Hitlera, da je jedan besmislen, opscen nesretni sluaj stvorio nacistiku Njemaku, moe se smatrati nainom da se njemako drutvo i kultura - i on sam - oslobode sudionitva u Hitlerovim zloinima. Jarac postaje svojevrstan rtveni jarac na kojega projicira vlastitu krivnju i tako je ispire. Ako je teorija o jarevu ugrizu reductio ad absurdum u potrazi za Hitlerom, raspon toboe intelektualnijih psiholokih objanjenja esto nije osjetno dojmljiviji. Uzmimo, primjerice, pokuaj ugledne vicarske psihoanalitiarke Alice Miller da Hitlera prikae kao rtvu nasilnog oca. Upravo je "knjiga o Hitlerovu djetinjstvu" Alice Miller toliko razbjesnjela Claudea Lanzmanna, potaknula njegovu tiradu o slikama iz djetinjstva, njegov estok napad na objanjenja tijekom mog susreta s njime. Iako to ne bih oznaio kao "prostotu kao takvu", kao to to ini Lanzmann, pedeset i pet stranica objanjenja Hitlera, koje je Alice Miller uvrstila u knjigu Za vau dobrobit, inae hvalevrijedan prosvjed protiv tjelesnoga kanjavanja djece, i u mojim je mislima potaknulo ozbiljne probleme. Pokuavajui promaknuti svoj kriarski pohod protiv zla tjelesnoga kanjavanja, Alice Miller svim snagama eli dokazati da se izvor zla Adolfa Hitlera moe izvesti iz okrutnoga tjelesnog kanjavanja kojemu ga je podvrgavao njegov otac. Naalost, da bi to postigla, slui se dvojbenim dokazima. (Raspolaemo uglavnom samo Hitlerovim samosaaljenjem da je bio rtva oeva divljeg kanjavanja, svjedoenjem kojemu proturjee neki koji se njegova oca sjeaju kao mnogo blae osobe. Osim toga, okrutno tjelesno kanjavanje u to je doba bilo rasprostranjeno: i Cehova je, primjerice, tukao otac - ali samo je Hitler postao Hitlerom.) Alice Miller zatim rabi dvojbene dokaze u slubi dvojbenog psihologiziranja: uzima zdravo za gotovo prijepornu, nedokazanu teoriju da je otac Hitlerova oca bio idov; ona tvrdi da se to to je Adolfov otac tukao sina i to to je sin poslije postao antisemit moe pripisati samounitavajuem bijesu zbog te tobonje "idovske krvi". A u konanom skoku od objanjenja do opravdanja ona, zapravo, stupa u obranu Hitlerove

vjerodostojnosti. elei odbaciti dvojbe koje su neki izrazili u vezi sa slikom Hitlerova oca kao nasilnika, umanjuje dokaze koji upuuju na suprotno izjavom: "Kao da je itko pozvaniji suditi o toj situaciji od samoga Adolfa Hitlera." Da, uistinu, tko bi vie zasluio nae povjerenje od njega? Sjeam se koliko sam se osupnuo naiavi na taj ulomak. Ovdje je sam Adolf Hitler uvuen u viktimoloku retoriku koja se rabi u ime djece koja su nagovorena da iznesu optube o obrednom sotonskom zlostavljanju: Vjerujte djeci. Vjerujte djetetu ak i ako je rije o Adolfu Hitleru, ak i kad opis zlostavljanja dolazi ne od Hitlera kao nevina djeteta, nego od odraslog hukaa koji o batinama iz djetinjstva nije govorio u terapeutskoj 28 ispovjedaonici nego u Fuhrerbunkeru. Vjerujte mu jer je on jednom bio to nevinace sa slike iz djetinjstva. Nehotino parodian kontrapunkt demonizaciji Hitlerova oca Alice Miller nalazi se u djelu Ericha Fromma, jednako cijenjenoga i mnogo poznatijeg psihoanalitikog mislioca, koji ne izdvaja Hitlerova oca nego njegovu majku Klaru. Fromm oca Aloisa ne vidi kao zlostavljako udovite kako nam ga prikazuje Alice Miller. Fromm nas uvjerava da je Alois bio dobrohotan, stabilan ovjek koji je "volio ivot", ija je odanost njegovim pelama bila vrijedna divljenja i koji je bio "autoritaran", ali "nipoto straan lik". Umjesto toga, rei e Fromm, Hitlerova je majka Klara bila katalizatorom njegovih neuroza. U svojoj retrospektivnoj psihoanalizi Hitlera (objavljenoj u Anatomiji ljudske destruktivnosti iz 1973) Fromm samouvjereno tvrdi da se Hitler moe objasniti s pomou Frommove vlastite teorije "sustava nekrofilnog znaaja", koja polazi od ljubavi prema smrti i mrtvim tijelima, te, prema tome, sklonosti da se poini masovno umorstvo. Fromm tvrdi da taj "nekrofilni razvoj" vue korijen iz "maligne sklonosti rodoskvrnuu", u Hitlerovoj privrenosti majci. "Njemaka je postala sredinji simbol majke", pie Fromm. Hitlerove fiksacije, njegova mrnja prema "otrovu" (sifilisu i idovima) koji je prijetio Njemakoj, zapravo krije dublju, dugo potiskivanu udnju da uniti svoju majku. Frommovo spokojno pouzdanje u te velebne apstrakcije i njegovi nepotkrijepljeni skokovi logiki utemeljeni na tim apstrakcijama doista oduzimaju dah dok on nastavlja prema zakljuku: Hitlerova najdublja mrnja nije bila uperena protiv idova - nego protiv Nijemaca! Nijemci su simbolizirali njegovu majku. Nasrnuo je na idove jer mu je stvarni cilj bio poticanje svjetskog sukoba da bi time doveo do unitenja Njemake - da bi tako kaznio majku. Teorije o Hitleru kao rtvi loega odgoja (mogli bismo rei da je to obrana Hitlera koju bi zastupala paricidna braa Menendez) samo su proirenja estoga, lakomislenog pokuaja da se Hitlera objasni (ili opravda) kao rtvu umne bolesti, disfunkcije ili sindroma - Hitler kao "luak", "psihopat", "dementna", "zloinaki umobolna osoba". A sve to tei tomu da se ispriaju, ako ne i opravdaju, zloini koje je poinio na temelju onoga to sudovi nazivaju "smanjenom ubrojivou", nesposobnou razlikovanja dobra od zla. Popularna vienja Hitlera kao "luaka koji vae sagove", kojemu tijekom napadaja izlazi pjena na usta, ovjeka koji ne upravlja sobom nego je rtva kakva ludila, navode na zakljuak da je on netko koga treba aliti a ne prezirati, da je on netko tko je mogao biti spaen terapeutskom intervencijom. Tim teorijama o duevnoj bolesti moemo dodati onu vrstu objanjenja koja stanje Hitlerova uma pripisuje tjelesnoj bolesti, ime se on jo dalje odmie od svjesne krivnje. Jedna od najozbiljnije argumentiranih novijih inaica tih teorija, a s obzirom na naslov djela Olivera Sacksa, mogla bi se nazvati: hipoteza o Hitleru na temelju encefalitinog "buenja". 29 lanak objavljen 1975. u Journal of Operational Psychiatry - Hitlerov encefalitis: povijesna biljeka - bavio se rasprostranjenim izvjetajima o "postencefalitinoj sociopatiji" u medicinskoj literaturi dvadesetih i tridesetih godina, u doba kad je ta pojava zabiljeena. Neki su engleski i europski lijenici zabiljeili temeljne promjene osobnosti u sluaju ratnih veterana koji su u rovovima oboljeli od epidemijskog encefalitisa. Vie godina nakon to su se oporavili od tjelesnih simptoma bolesti, odjednom su poeli pokazivati uznemirujue pomake osobnosti. Suvremena je literatura te postencefalitike sociopate opisivala kao sluajeve "moralnoga ludila" i "moralne imbecilnosti".

Takoer su zabiljeili da ti sociopati nisu bili klasini osamljenici, nego su esto posjedovali manijakalnu karizmu. Taj asopis, primjerice, navodi lanak Zur Kriminalitat der Encephalitiker objavljen 1930. godine u Acta Psychiatrica: "Postencefalitian moralni imbecil esto posjeduje otroumnost i genijalnost... veoma je uvjerljiv i spreman laac... lien svih moralnih i altruistikih osjeaja... ne poznaje ni stid ni zahvalnost... [pokazuje] opakost i zlobu likujui nad nesreama drugih... hladno sebinu, osvetoljubivu, podlu drskost... doista eksplozivne ispade... kriminalne postupke... bezumnu destruktivnost... umorstvo... pale... mitomaniju... okrutnost i prijevaru... zlobne denuncijacije... razmetljivost u govoru i ekstatina stanja... sklonost laima... izmiljanju pustolovina iz prolosti... simuliranju i prijevari." Autor lanka iz 1975. uvjeren je da je naao pravi odgovor: objasnio je karizmatski politiki lik Adolfa Hidera kao posljedicu ponovnog buenja bolesti. Ma koliko taj zakljuak bio dvojben, lijenikov popis simptoma nevjerojatno tono odreuje sredinje proturjeje u pokuajima da se objasni dvojnost Hitlerova misaonog svijeta: naizgled istodobna prisutnost gotovo zaarane, nesvjesne opsjednutosti ("eksplozivni ispadi... ekstatina stanja") i svjesne proraunatosti, cinine manipulacije - a to je dihotomija o kojoj su dvojica velikih Hitlerovih biografa engleskoga govornog podruja, Alan Bullock i Hugh Trevor-Roper, raspravljali desetljeima nakon Hitlerove smrti. Prikaz iz 1975. ozbiljno razmatra zamisao da je Hitlerova karizma, spektakularna masovna privlaljivost koja je opskurno gunalo iz rovova preobrazila u svjetskog osvajaa, bila posljedica infekcije: "Novosteena karizma uinila je pojedince, u sluaju kad su bili daroviti, sposobni i ambiciozni kao Hitler, smrtnom, ali dosad nedokuivom prijetnjom drutvu." Nedokuiva opasnost, ali u neku ruku utjenija opasnost s kojom se lake moe ivjeti. Mikrobna teorija o Hitleru namee zakljuak da izvor i razmjeri zla koji su se u njemu manifestirali ne potjeu od njegove ovjenosti (ime bi se u to uvukla i naa) nego od vanjske mikrobne intervencije. Tako nedokuivo zlo postaje ako ne dokuivo, a ono podlono dijagnozi - dapae, moda i izljeivo, ili ga je barem mogue sprijeiti. Encefalitino-sociopatska teorija 0 Hitleru paradigma je objanjenja kao utjehe, nagona da se nade nain na koji bismo izbjegli suoiti se s mogunou da je Hitler odabrao da bude to je bio, da je bio svjestan poinitelj, a ne rtva. Ali encefalitis nije jedina klica koja je dijagnosticirana kao pravo objanjenje Hitlerova kriminalnog ludila. Jedna od najudnijih potraga za objanjenjem Hitlera koja ujedno i najvie otkriva jest ustrajan i pomalo donkihotski pokuaj Simona Wiesenthala da objasni Hitlerovu psihu kao proizvod sifilisa. Ve desetljeima Wiesenthal, proslavljeni lovac na nacistike ratne zloince, pokuava pronai sablasnu spirohetu za koju vjeruje da je odgovorna za Hitlera jednakom nepopustljivom odlunou kakvu primjenjuje na odbjegle SS-ovce u Junoj Americi. Wiesenthalova predanost ba toj od svih moguih teorija objanjenja Hitlera na prvi pogled zauuje jer je sifilitiko objanjenje Hitlera, iako je bilo esto prisutno u predratnim glasinama i nagaanjima, palo u zaborav sve dok ga Wiesenthal nije pokuao obnoviti tijekom osamdesetih godina. Njegovo uporno promicanje te teze zauuje i zbog jedne inaice te prie koju je on odabrao: onu u kojoj je navodni izvor Hitlerove zaraze ne samo prostitutka s dna bekoga drutva (kao u nekim inaicama prie) nego ba prostitutka idovka! Njezino idovstvo tada postaje Wiesenthalovo objanjenje za neuhvatljiv gral studija o Hitleru - podrijetlo njegova antisemitizma. A sifilis - s poremeajem uma u konanom, tercijarnom stupnju bolesti - postaje izvorom luake estine njegove mrnje prema idovima. Ba je zbog toga Wiesenthalova sifilisna teorija o Hitleru primjer teze o Hitleru kao rtvi i istodobne tendencije da se trai idov koji bi objasnio njegovo ludilo. Ali ini se da je NJCiesenthal smrtno ozbiljan u svojoj potrazi za izvorom Hitlerova navodnog sifilisa. Kae da je prvi put uo tu priu od sada pokojnoga austrijskog lijenika iseljenika koji mu je rekao da je poznavao jednoga drugog lijenika iz Austrije iji je otac moda lijeio Hitlera od sifilisa. Dok je dokaz iz tree ruke u najmanju ruku nepotpun, dokaz o prostitutki idovki koja je imala spolni odnoaj s Hitlerom gotovo ne postoji. Ali Wiesenthal kao da naputa stroge standarde dokazne identifikacije koje primjenjuje ak na prezrene ratne zloince da bi osudio - gotovo

1 stvorio - tu navodnu idovsku kurvu. Kako zna da je bila idovka? ak i ako je izvor te optube Hitler (moda u izjavi fantomskom lijeniku), moramo li mu ba ovdje vjerovati? Zar mu se trebala predstaviti kao idovka tijekom snoaja? Ali Wiesenthal to prihvaa, a ak i nudi kao objanjenje za jo jednu nerijeenu zagonetku u Hitlerovoj biografiji: zagonetnu smrt njegove poluneakinje Geli Raubal. Ona je poinila samoubojstvo. Wiesenthal je jednom autoru rekao da je to uinila zato to ju je Hitler zarazio sifilisom koji je dobio od prostitutke idovke ije se postojanje temelji na pretpostavci. Razmislimo sad i o drugim sluajevima onoga to se javlja kao razmnaanje sumnjivih idova koje su razni tumai izdvojili kao pravi izvor Hitlerove preobrazbe, a najee kao pravi izvor Hitlerova antisemitizma. 31 Medu njima nailazimo na sljedee: Objanjenje o idovskom djedu zavodniku. Pretpostavka, koja je ve etiri desetljea predmet veoma ogorene i nerijeene rasprave medu povjesniarima i biografima, da je Hitler mislio kako je sablasni idov zavodnik oplodio njegovu baku s oeve strane Mariju Schicklgruber i tako postao ocem Hitlerova oca i u Hitleru usadio patoloki strah da ga truje "idovska krv" - iz ega je nastala potreba da uniti tu sumnju istrebljenjem idova. Teorija o zavodniku idovu - uitelju glazbe. Miljenje da je pravi uzrok smrti Hitlerove poluneakinje Geli Raubal njegovo otkrie kako se zaruila za osobu koja je u razliitim inaicama opisana kao "idov uitelj glazbe" ili "idov violinist", kojega je upoznala u Beu i s kojim je moda zanijela, a nakon toga ju je Hitler natjerao da poini samoubojstvo ili ju je dao ubiti. Iz toga se izvodi zakljuak da je alost ili grizoduje zbog njezine smrti dovelo do njegova preobraaja u okrutan lik ubojice opsjednutoga osvetom idovima. Parodirajui to objanjenje, mogli bismo rei: nakon Geline smrti pokazao je svoje runo lice. Teorija o eprtljavu lijeniku idovu. Miljenje da je trauma koja je odredila ivot Adolfa Hitlera bila predsmrtna agonija njegove majke 1907. kad mu je bilo osamnaest godina, agonija kojoj je Hitler bio svjedokom, agonija uzrokovana i produena, kako neki misle, dobronamjernim ali pogrenim lijeenjem dr. Eduarda Blocha, idova, iji su navodni nesavjesni postupci, prema jednoj karikaturi ovog objanjenja, "uzrokovali holokaust". Dakako, ne smijemo zanemariti ni Hitlerov vlastiti, uvelike podmukao pokuaj da izvor svojeg antisemitizma potrai u jednom jedinom idovu. U Mein Kampfu tvrdi da sve dok 1907. kao osamnaestogodinjak nije doao u Be, gotovo uope nije dolazio u doticaj sa idovima i da je antisemitizam smatrao prilino vulgarnom, deplasiranom predrasudom. Sve do svojevrsnoga vizionarskog doivljaja koji mu "je otvorio oi, a to je bilo, kako bi nas htio uvjeriti, kad je prvi put ugledao ili kad se prvi put suoio s jednim istonoeuropskim idovom odjevenim u tradicionalni shetl: "Jedanput, dok sam etao po centru Bea", pripovijeda nam, "iznenada sam naiao na spodobu u crnom kaftanu i s crnim uvojcima koji su mu padali preko uiju. Je li to idov? pomislih odmah... Ali, to sam due zurio u to strano lice, prouavajui crtu po crtu, to je moje prvotno pitanje poprimalo nov oblik: Je li to Nijemac?" Tvrdnja da ga je ta spodoba pred kojom se osupnuo, taj jedan idov, iznenada snano potresla, otvorila mu oi za neku istinu o idovima, nagnala ga da ih vidi onako kako ih nije vidio prije, kao strane i opasne - da ga je to navelo da u antisemitskoj literaturi potrai mranu istinu o njihovu zloudnu utjecaju na svijet -ne moe izdrati pomno istraivanje. ini se, tovie, da je rije o krivotvorenoj, naknadnoj konstrukciji smiljenoj da ostavi dojam kao da je iz toga jednog idova zraila neka snana, nepobitna, priroena esencija koja je osupnula Hitlera tako da se trgnuo iz prijanjega nevinog gledanja na idove openito. Istina je zapravo, kako je istaknuo znanstvenik Helmut Schmeller, da je u Linzu, gdje je Hitler proveo 32 mladost prije odlaska u Be, postojao fanatian antisemitski list Linzer Fliegende Bldtter u kojem su se na istaknutim mjestima objavljivale zlobne karikature idova s dugim uvojcima i u kaftanima. Vjerojatno je, dakle, ako se takav prvi susret u Beu i dogodio, da je bio izvjetaen, vien kroz leu Hitlerova poznavanja zlokobnih karikatura Ostenjuden. idova s istoka austrougarske

monarhije. Ali ima neto istinski hitlerovsko, moglo bi se rei, u pakosnoj usredotoenosti na jednoga jedinoga nesretnog idova lutalicu, Vjenoga ida koji je kriv samo zato to nosi tradicionalno ruho. U zlobno pakosnom uitku koji osjea uvjeravajui nas kako moda negdje jo ivi, a moda i ita njegove rijei, taj jedan jedini idov koji snosi odgovornost za njegovu ubojitu mrnju - idov koji je Hitlera uinio Hitlerom. To je sluaj koji upozorava na opasnost da se odgovornost za Hitlerovu mrnju prebacuje s njega samoga na neku osobu, struju ili tendenciju koja je za tu mrnju navodno odgovorna. Najnoviji sluaj takve tendencije tumaenja usredotouje se na ponaanje nekolicine idovskih boljevika u Miinchenu jo 1919. godine. To je zakljuak koji John Lukacs izvodi iz nekih nedavnih studija o Hitlerovu ponaanju u mutnom devetomjesenom razdoblju nakon to se u Miinchen vratio iz vojne bolnice u Pasewalku u sijenju 1919. i prije nego to je u rujnu iste godine pristupio nacistikoj stranci, koja je tad tek bila u zametku, te izronio preobraen u karizmatskoga hukaa koji ari i pali. Veina onih kojih objanjavaju Hitlera navodi da je proao preobrazbu, metamorfozu, kristalizaciju ili kako vam drago, prije nego to se vratio u Miinchen 1919. godine, i to jo u Beu tijekom svojih "izgubljenih godina", ili barem ne poslije studenoga 1918. u Pasewalku, gdje je, kako je sam Hitler tvrdio, primio vizionarski poticaj da spasi Njemaku od idovske i boljevike izdaje. Ali nedavno objavljena knjiga austrijske znanstvenice Brigitte Hamann Hitlers Wien odluno zastupa stajalite, pozivajui se na temeljito prouavanje postojeih svjedoanstava, kako je malo pouzdanih dokaza da je Hitler tijekom svojeg boravka u Beu o idovima govorio ikako drukije nego u povoljnom svjetlu (ime proturjei povjesniarima koji vjeruju tvrdnji antisemitskog pornografa Lanza von Liebenfelsa da je Hitler 1909-posjetio njegov ured u Beu i osobno mu izrazio divljenje za njegov prostaki antisemitski pamflet OstaraJ. Ali neka nedavna vieznana otkria u munchenskim arhivima navode neke znanstvenike da tvrde kako je Hitleru, kad se vratio u Miinchen na poetku 1919, jo nedostajala strastvena estina kakvu je pokazao tek ujesen te godine kad je pristupio organizaciji koja e postati nacistikom strankom. Jedan dokaz na koji se pozivaju pristae toga stajalita dokumentira Hitlerovu uspjenu kandidaturu za mjesto u vojnikom vijeu u pukovniji koja je ostala odana kratkotrajnom boljevikom reimu koji je vladao Miinchenom nekoliko tjedana tijekom travnja 1919. Drugi je dokaz komadi izblijedjeloga, oteenog filma filmskih novosti iz veljae 1919- koji pokazuje povorku na pogrebu Kurta Eisnera, ubijenoga idovskog vode 33 socijalistikog reima koji je tada bio na vlasti. Kad se film uspori i pomno proui, vidi se lik koji nevjerojatno slii Hitleru kako stupa u odredu vojnika koji svi nose crne vrpce na rukama u znak potovanja prema Eisneru i socijalistikom reimu koji je prethodio boljevikomu. Hitler kao izabrani alobnik za idovom socijalistom? ak i ako je to istina, dokazuje li njegova nazonost u vojnikom odredu ili njegova kandidatura za poloaj u lojalistikoj pukovniji bilo to u vezi s njegovim uvjerenjima ili o nepostojanju ikakvih uvjerenja u to doba? Dokazuje li to barem da je - ako i nije bio simpatizer idovskih socijalista - jo bio prazna posuda kojoj nedostaju mrnja i bijes prema idovima i marksistima, to je izrazio samo nekoliko mjeseci poslije? Je li Hitler i tako kasno u ivotu jo bio "ovjek bez svojstava" Roberta Musila? John Lukacs te dokaze promatra kao potvrdu svojeg stajalita da su Hitlerove ideje bile nerazvijene jo u oujku 1919. te da mu je nedostajala strastvena vjera sve dok neto nije potaknulo da se "kristaliziraju" u travnju - a to neto, navodno, bio je kratkotrajan uspon tvrdokornoga boljevikog reima u Miinchenu, pokreta koji je naslijedio Eisnerove demokratske socijaliste i koji je takoer bio predvoen idovima. Taj kratkovjean boljeviki reim postao je zloglasan zbog prijekih sudova i smaknua nekih istaknutih desniarskih nacionalista (lanova bogate okultne i rasistike Udruge Thule, koja je dala novac za stvaranje onoga to e postati nacistikom strankom). Taj su reim svrgnule desniarske paravojne snage koje su poinile krvavije odmazde od samih boljevika. Sve to Lukacsa navodi na zakljuak da je "barem mogue (a ja mislim i vjerojatno)" kako je ono to je iskristaliziralo Hitlera s nerazvijenom svijesti u Hidera hukaa i pokoru za idove "bilo njegovo

iskustvo tijekom zime i proljea 1918-1919: njemaki slom, ali i vie od toga, to to je bio svjedokom smijene i prljave epizode miinchenske Sovjetske Republike zajedno s njezinim idovskim lumpenintelektualcima i ostalima". Postoji nekoliko problema u vezi s ovim nagaanjem. Prvo, nije potrebno zakljuivati da je Hitlerova "odanost" socijalistikom reimu bila ita drugo do formalna. Njegova nazonost u funkciji izabranog alobnika mogla bi biti samo sluaj vojnika - na kojeg bi se mogao primijeniti izraz koji je poslije postao notoran - "koji izvrava zapovijedi". Ili je moda bio na tajnom zadatku koji su mu povjerili desniarski asnici, jednako kao i kad se natjecao za poloaj u vojnikom vijeu, budui da je poslije svoje "drugove" denuncirao nacionalistikom reimu koji je naslijedio boljevike. Dakako, bio je na tajnom zadatku i u rujnu 1919. kad je prvi put pohodio sastanak udruge koja e uskoro postati nacistikom strankom. Drugi je problem u vezi s Lukacsevom pretpostavkom - tom da se Hitler nije "iskristalizirao" sve do travnja 1919, kad je bio svjedokom "smijenoga i prljavog" ponaanja idovskih boljevika implikacija koja je time ostala neizreena. Sam je Lukacs prevelik intelektualac a da bi je izravno podupro, ali ona se skriva u tonu kojim osuuje "smijeno i prljavo" ponaanje idova i intelektualaca tijekom kratke vladavine miinchenskoga sovjetskog reima: idovi su poinili neto strano i to je 34 iskristaliziralo Hitlerovo stajalite. Da su se barem ti "idovski lumpenintelektualci i ostali" ponaali bolje, Hitler moda ne bi postao Hitlerom. Da nije bilo tog dogaaja, on bi i dalje blago mrzio idove, ali strahote idovske boljevike vladavine (jedva tri tjedna! jedva aica rtava!) stvorile su genocidno udovite. To je uinilo Hitlerovu preobrazbu iz blago antisemitskog zabuanta u masovnoga ubojicu barem "razumljivu". Upravo takvo razumijevanje ini kriarski pohod Claudea Lanzmanna protiv svih objanjenja - barem emocionalno - "razumljivim". Posebice kad opetovano nailazimo na pokuaje objanjenja Hitlera koji se usredotouju ne na ono to je uinio Hitler, nego na ono to su uinili idovi. Neki od sofisticiranijih poslijeratnih tumaa izbjegavaju taktiku pokuaja da se nade idov koji je osobno uvrijedio ili povrijedio Hitlera i umjesto toga nalaze razloga da upiru prstom u idove koje Hitler nikad nije poznavao. Tako je, primjerice, George Steiner u svojem dojmljivu romanu Prijevoz A. H. u San Cristobal potaknuo srdite napade svojih sunarodnjaka idova zbog naina na koji njegov beletristiki Hitler objanjava sebe kao rezultat onoga to bi se moglo nazvati idovskim mentalnim pronalascima, a to se ponajvie odnosi na trojicu idova: Mojsija, Isusa i Karla Marxa. Steinerov Hitler tvrdi da se tolerancija, potajno odobrenje, doputenje koje mu je dao ostatak svijeta da atre idove, moe objasniti opom mrnjom koje ovjeanstvo gaji prema idovskom "otkriu savjesti", za paklenske muke koje su ovjeku nametnuli etiki zahtjevi Mojsija, Isusa i Marxa, trojice idova krivih zbog trostruke "ucjene transcendentnosti". (U vezi s tim pokuajima da se nae idov kojeg treba "okriviti" upada u oi to to oni zanemaruju mnogo oitiju skupinu sumnjivaca koji su mogli biti kljuni izvori Hitlerova antisemitizma, a to su drugi antisemiti. Dok Daniel Jonah Goldhagen u Hitlerovim svjesnim krvnicima nudi iscrpan niz Hitlerovih antisemitskih prethodnika u Njemakoj 19- stoljea, moda postoji jo vaniji ameriki izvor Hitlerove mrnje prema idovima. Kljuan je izvor njegove vizije o svjetskoj uroti idova, a moda i kljuan izvor financiranja Hitlerove vlastite urote da zgrabi vlast u Njemakoj: Henry Ford. Doista je znakovito koliko je lako - ili prikladno - u Americi zaboravljen Fordov doprinos Hitlerovu uspjehu. Hitler ga nije zaboravio. Dapae, svoju je zahvalnost pokazao time to je na zid svojega privatnog ureda u stranakom stoeru u Miinchenu postavio portret, ulje na platnu u naravnoj veliini, amerikog proizvoaa automobila i ponudio, tijekom dvadesetih godina, da u Ameriku poalje jurinike kako bi pomogao Fordovoj najavljenoj predsjednikoj kampanji. Svjetsko objavljivanje Fordova opakoga antisemitskog pamfleta International Jew (Meunarodni idov), koji su Hitler i nacisti ushieno itali, promicali i dijelili u Njemakoj, utjecaj Fordova djela i slave - bio je ikona modernoga doba u Njemakoj - pomogli su lakovjernoj njemakoj javnosti potvrditi Hitlerovu zloudnu viziju idovske urote "cionistikih mudraca".) Sa Steinerovom smo trostrukom "ucjenom transcendentnosti" preli daleki put do mnogo

rafiniranijeg podruja objanjenja nego to su to teorije o jarcu te 35 encefalitisu i sifilisu. Ali nisam siguran da bismo se svi sloili kako nas je to pribliilo zadovoljavajuem objanjenju Hitlera. Ipak, ne mogu proturjeiti da je u Steinerovu traganju za odgovorom prisutna elja - gotovo oajniko nastojanje koje je razvidno u djelu nekih tumaa koje cijenim, ma koliko skeptian bio prema njihovim objanjenjima. Posebno sam suosjeao sa Simonom Wiesenthalom, sada ve osamdesetogodinjakom, koji je odvojio vrijeme od svoga neumornog lova na posljednje ive nacistike ratne zloince da bi pokuao nai posljednje, izgubljene tragove prie o sifilitinoj idovki prostitutki, te tobonje povijesne epizode za koju Wiesenthal vjeruje da moe sprijeiti Hitlerov bijeg od objanjenja. Jasno je da Wiesenthal oajniki eli vjerovati u tu fantomsku enu, u toga fantomskog idovskog zloduha koji je toboe odgovoran za Hitlerov preobraaj, i to unato nedostatku ikakvih pravih dokaza o njezinu postojanju. "Kad bih mogao nai dokaz za to", rekao je jednom novinaru, "bio bih veoma sretan, jer time bi cjelokupna pria o Hitleru i idovima poprimila drukije obrise." Zar bi doista bilo tako ak i da je to istina? Kako objasniti njegovu usredotoenost na tako nesigurnu pretpostavku? ak i da je naao tu idovsku prostitutku, ak i da ju je nekako identificirao kao prijenosnicu, kao nositeljicu klice Hitlerova antisemitizma, u emu bi bio smisao toga? Ne bi li to nuno dovelo do neeg posve nepravednog, do toga da bi se inilo kako cijeli teret holokausta treba pasti na krhka ramena jedne sirotice s ulice? Jedan je odgovor na to pitanje: jest, doista je nepravedno, ali nekomu poput Wiesenthala, koji se sa strahotom suoio osobno, koji je osjetio strahovitu silinu mrnje koja je ubila milijune oko njega, moglo bi u neku ruku biti privlanije da ima neutemeljeno objanjenje te mrnje nego da ostane samo s neobjanjenom mrnjom. Moda je njemu bolja slaba logika, manjkavo objanjenje nepodnoljive tragedije, negoli to da logika uope ne postoji. Pria o idovskoj prostitutki moda izaziva nelagodu, ali ipak nudi kakvu-takvu utjehu. Izgubljeni sef Biljeei motive u pozadini objanjenja, ne elim se doimati beutnim prema tumaima koji trae utjehu barem u nekoj sigurnosti. tovie, nada da u nai neki zadovoljavajui nain objanjenja Hitlera prvotno me privukla literaturi, a taj je nagon bio slian onomu Simona Wiesenthala - naime, nada da u pronai neto negdje, neto zakopano u kakvom arhivu, u sjeanju nekog svjedoka na samrti, u nekim davno izgubljenim neobjavljenim memoarima, u nekom dosad nevienom spisu, u nekoj vezi koja dosad nije bila uspostavljena na kraju nekoga munog dokaznog traga koji dosad nije bio iscrpno istraen, u bljesku kakve istine, kakva odgovora na pitanje "to je Hitlera uinilo Hitlerom?" Dva imbenika, dvije postupne spoznaje navele su me da skrenem s toga puta. Prvo, rije je o uvaavanju, ustupku zbilji dokaznog oaja, dokaznom siromatvu koje je opisao Yehuda Bauer injenici da neka kljuna pitanja o Hitleru moda 36 nikad nee dobiti siguran odgovor zbog nedostatka dokaza. Drugi je imbenik bio taj to me sve vie zaokupljala jedna druga proturjena pojava: nevjerojatna samouvjerenost, unato nepouzdanosti dokaza, tolikih kola objanjenja. I to ne samo medu znanstvenicima. Fasciniralo me, primjerice, koliko je mnogo obrazovanih ljudi slijepo prihvaalo objanjenje Alice Miller o Hitleru unato njezinim dvojbenim premisama. Doista mi je bilo neobino, u razgovoru s ljudima koji se nisu specijalizirali za ovo podruje, koliko ih je mnogo bilo sigurno da su dokuili Hitlera, a redovito su to potkrepljivali navodei jednu jedinu knjigu koju su proitali, primjerice onu Alice Miller ili Ericha Fromma, ili pak jednu jedinu apokrifnu teoriju poput one o "idovskoj krvi", odnosno priu o spolnoj perverziji. Iz vlastitog iskustva mogu rei da to sam vie prouavao te prie, raspon objanjenja i dokaze koji ih podupiru, to sam postajao manje siguran. Ali priinjalo mi se da to ljudi manje znaju, to im je vanije da se doimaju sigurnima o Hitleru, da odbace svaku zagonetku pojednostavljenim izjavama poput "bio je paranoian" ili "pijun u rukama interesa krupnoga kapitala" - otprilike kao to je bio otpisan i omalovaavan prije 1933- godine. Fascinirala me ta pojava, to opetovano odustajanje, u Hitlerovu sluaju, od "negativne sposobnosti" (kvalitete

koju je prvi odredio John Keats kao sposobnost trpljenja nesigurnosti a da se pritom ne "posee razdraljivo" za sigurnou). Zaprepastilo me naizgled kompulzivno potvrivanje sigurnosti, ili proturjenih sigurnosti, posebice u sluaju psihopovjesniara. Kriv je Hitlerov otac! Ne, Hitlerova je majka uzrok problema! Kriv je testis koji mu je nedostajao! Ne, bio je to prvobitan prizor! "Razdraljivo posezanje za svaim" razgranalo se u oajniko srljanje prema samo jednom odgovoru, samo jednoj osobi, a nita se od toga nakon pomnijeg razmatranja nije pokazalo ni izbliza dostatnim ili uvjerljivim. Sve me to navelo na to da preusmjerim svoju pozornost - a kao uzor mi je posluila Schvveitzerova Potraga - s potrage za jednim jedinim objanjenjem Hitlera na potragu za motivima tragaa, na pokuaj da objasnim one koji su ga objanjavali. Poeo sam s nadom da u nai neku dotad nepoznatu konanu istinu o Hitleru, a zavrio skromnijom nadom a u kritiki obraditi navode nekih tumaa i vidjeti to mogu nauiti od muka onih kojima sam se divio; da u u naporima znanstvenika i tumaa nai raznovrsne istine, ako ne i pravu istinu o Hitleru, a zatim i neke istine o onome o emu govorimo kad govorimo o Hitleru. I to nam one govore o Hitleru, a to o nama. "Nacistiki je genocid na odreen nain kljuan u naem razumijevanju nas samih", napisao je Michael Andre Bernstein. Moglo bi se rei i to da nain na koji netko razumije ili objanjava Hitlera moe odraavati karakteristian nain razumijevanja prirode svoje osobnosti. Posebice treba naglasiti da stajalite o vanosti Hitlerove osobne uloge u holokaustu esto odraava stajalite o mogunosti ili vanosti autonomna djelovanja, slobodne volje, slobode odabira zla i odgovornosti za posljedice takva izbora. "Mnogi nas dananji mislioci ele uvjeriti", pie Robert Grant, docent politike filozofije na Sveuilitu u Glasgowu, "da je naa subjektivnost, naa sposobnost da biramo, nai razlozi da biramo neki nain djelovanja, posve sluajan, sporedan povijesni talog ili drutvena izmiljotina, jednom rijeju iluzija, a pravi izvor naih postupaka i pobuda lei drugdje." Drugdje u velikim apstrakcijama, u dubljim "neizbjenim" povijesnim silama koje ine Hitlera, koje ine sve nas, tek esticama to ih nose valovi snanih sila koje nau mo da djelujemo ili biramo samostalno ine virtualnom iluzijom. A time se oslobaa Hitlera, oslobaa nas, odgovornosti za tako iluzorne odluke. Moglo bi se rei da je marginalizacija Hitlera u suvremenoj misli analogna modi "smrti autora" u suvremenoj teoriji knjievnosti: holokaust je "tekst" koji nije stvoren ljudskim posredovanjem, nego nekako autonomno, neizbjeno, s pomou kulture i jezika. ak i meu nekim "intencionalistima" koji misle da je Hitlerova elja da poini genocid bila presudna, ta se intencija esto prikazuje manje kao svjestan izbor a vie kao neto to je oblikovano, to mu je nametnuto nesvladivim unutarnjim ili vanjskim pritiscima kojima se nije mogao othrvati pri odluivanju o vlastitim eljama. Dakako, Hitlerova volja, njegova elja i izbor sami po sebi bili su, iako nuni, nedostatni za njegov uspjeh. Kao to to naglaavaju tumai poput Saula Friedlandera i lana Kershawa, njegov je uspjeh bio posljedica viestrukih imbenika - meusobnog djelovanja i meusobnih odnosa izmeu Hitlera i drugih povijesnih linosti i sila, ukljuujui nacistiku stranku, njemaki narod i upletenost i pasivnost onih na vlasti u Njemakoj i izvan nje. Te su sile nune, ali nedostatne, a tendencija je u velikom dijelu novije literature da se Hitleru porie ili umanjuje sloboda izbora, sloboda da je odabrao ubilaki put na koji se odluio. Odriui mu pravo na takvu slobodu, omoguava mu se drugi oblik bijega, bijeg od odgovornosti. Prouavajui ta pitanja, razmiljajui o mojoj vlastitoj ulozi, citirao bih to mi je rekao Milton Himmelfarb. U lanku koji sam napisao za TheNeiv Yorkero teorijama o Hitleru i o sporu izmeu Bullocka i Trevor-Ropera o Hitlerovoj "iskrenosti", o njemu sam govorio kao o "znanstveniku Miltonu Himmelfarbu". Kad sam upoznao autora vane - dapae, kljune - polemike Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta u njegovu domu u White Plainsu u dravi New York, on je blago i veoma skromno natuknuo da eli ispraviti navod. Ne, rekao mi je, on sebe ne vidi kao znanstvenika. On nije povezan ni s jednim sveuilitem. Zapravo, kad je razmislio o tome kako bi se opisao, dosjetio se imena lanca diskontnih prodavaonica odjee u newyorkom podruju - "Svms". Taj se lanac oglaavao krilaticom "izobraen je potroa na najbolji kupac". S kiselim smijekom na licu

Himmelfarb mi je rekao da sebe ne vidi toliko kao znanstvenika koliko kao "izobraena potroaa znanosti". U ovoj sam knjizi pokuao obraditi ne sve, nego odreene aspekte znanosti o Hitleru okom izobraena potroaa. Ovo je selektivna i subjektivna studija, a usredotouje se na odreene pravce i prikrivene pravce, odreene mislioce iji me rad nukao da ih prouim dublje, a esto i osobno. Silno alim zbog drugih s kojima sam htio razgovarati izravno. Jo bi nekoliko ovakvih knjiga moglo biti napisano a da se ne iscrpi tema, iako bi se time iscrpio ovaj autor. Kako bilo, ako je posebna priroda naina na koji je ovaj himelfarbovski potroa kolovan ikako utjecala na knjigu koja je nastala, to se moda nazire u sklonosti empsonovskoj vieznanosti i nesigurnosti, a ne u sigurnostima teorije. To je sklonost pomnom itanju (spisa, memoara, policijskih izvjetaja) i pomnom sluanju (glasova tumaa) u nastojanju da se uje neizreena tekstovna potka, znaajno izostavljanje, skrivena pobuda, sukob, a posebice dvojbe ispod povrine -da se osjeti priroda elje koja potie tumae i vrste utjehe koju tumaenja nude. Razmotrimo u vezi s time jedan drugi izlet u posebno znakovitu prikrivenu struju apokrifa objanjenja o Hitleru u kojoj osjeaj da neto nedostaje, da je neto pobjeglo, nalazi odjek u veoma dojmljivoj uestaloj slici: izgubljenom sefu u banci. Nevjerojatno je koliko esto ispada da dokazni tragovi nekih tajanstvenih, apokrifnih, ali ustrajnih objanjenja o Hitleru nestaju u limbu koji nije toliko slijepa ulica koliko izgubljen trag, potanski pretinac za neuruena pisma povijesne istine: izgubljen sef u banci. Mjesto gdje se ini da spisi koji navodno dokazuju istinu - spisi koji bi mogli dati izgubljenu kariku, izgubljen klju za Hitlerovu psihu, pravi izvor njegove preobrazbe - nestaju i bivaju izgubljeni za sva vremena. Uzmimo primjer izgubljena lanka o Hitleru iz pera Fritza Gerlicha - taj posljednji ugueni pokuaj posljednjega antihitlerovskog munchenskog novinara na slobodi u tjednima nakon palei Reichstaga; oajniki pokuaj da se na vrijeme objavi toboe razorni skandal o Hitleru kako bi se svijetu otvorile oi o novom Reichskanzler-u prije nego to bude prekasno. Ali, kao to sam napomenuo, ve je bilo prekasno. Gerlichov su posljednji lanak iz tiskarskog stroja strgnuli jurinici SA 9- oujka 1933, ba u trenutku kad su Gerlichove novine Der Gerade Weg - tada posljednje preostale otvoreno antihitlerovske novine u Njemakoj - kretale u rotaciju. Zbog potovanja koje je Gerlich stekao meu suvremenicima i za svoju hrabrost i za svoj intelektualni integritet, taj je posljednji lanak obavijen tajnovitou u vezi s njegovim sadrajem i njegovom konanom sudbinom. tovie, oko tog se lanka razvio zaseban mit o preivljenju - o bijegu i opstanku izgubljene istine o Hitleru. Gerlichov izgubljeni lanak postao je simbolom svih izgubljenih tajni o Hitleru, svih mranih istina koje bi objasnile i ije je otkrivanje moglo spasiti povijest od Hitlera - ali nije. Na svjetlo dana nije izaao ni jedan primjerak Gerlichova istraivanja, ali postoje barem dvije prie o tome da su spaeni primjerci njegova lanka. Prema poslijeratnoj Gerlichovoj biografiji iz pera njegova kolege Erwina von Aretina, dok su smedekouljai premetali tiskaru, kopiju Gerlichova lanka ispravljenog za tisak i dokumentaciju na kojoj se temeljio, iz urednitva je odnio grof Waldburg-Zeil. Von Aretin navodi da je Waldburg-Zeil odnio tu grau na svoj posjed sjeverno od Munchena i zakopao na sigurnome mjestu. Ali, dodaje von Aretin obeshrabreno, "tijekom rata Waldburg-Zeil je spise iskopao i unitio jer je njihovo posjedovanje bilo preopasno". Unato tome, postoji druga pria o preivljenju u vezi sa sudbinom Gerlichova posljednjeg lanka, pria koja nema tako odreen kraj. Na tu me priu uputio jedan od Gerlichovih posljednjih preivjelih kolega: dr. Johannes Steiner. Dr. Steiner je bio taj koji mi je pripovjedio nezaboravnu sliku Gerlichovih krvavih naoala. Vratio me na trag izgubljenoga lanka uputivi me na sina Gerlichova biografa, pokojnog von Aretina. Sin, profesor Karl-Ottmar Freiherr von Aretin, i sam je postao povjesniarom, a specijalizirao se za aspekte njemakog otpora u Miinchenu i u Bavarskoj. On se dobro sjeao kako mu je otac govorio da je postojao jo jedan komplet Gerlichovih spisa, dakle ne onaj to je unitio Waldburg-Zeil, koji je moda bio spaen. Kako mi je izjavio mladi von Aretin: "Dravni je tuilac pokrenuo istragu u sluaju Geli Raubal. Moj je otac imao primjerak spisa na svom stolu u [Gerlichovu uredu] u veljai 1933. godine. Kad se stanje pogoralo, moj je otac te spise predao roaku i suvlasniku MunchenerNeueste Nadirichten, Karlu Ludwigu Freiherru von

Guttenbergu, da ih prenese u vicarsku i pohrani u sef u bankovnom trezoru. Prema sjeanju moga oca, ti su spisi upuivali na to da je Geli ubijena po Hitlerovoj naredbi. Guttenberg je spise prenio u vicarsku, ali je ifru bankovnog rauna zadrao tajnom jer je mislio kako bi bilo preopasno da se ikomu povjeri. Guttenberg je sudjelovao u pokuaju svrgavanja Hitlera 20. srpnja 1944, poginuo je 1945. i tajnu ifre ponio sa sobom u grob." Iz toga bi se trebao izvui zakljuak da, moda i sada, negdje u vicarskoj, u davno zaboravljenom sefu lei izgubljen klju Hitlerove tajne i postupno se pretvara u prainu. Ali to nije jedini sluaj moebitnoga dokaznog traga koji vodi do neizvjesnog preivljenja u izgubljenom bankovnom sefu. Ta se slika, ili njezina bliska inaica, javlja nekoliko puta u tradiciji tumaenja Hitlera. Postoji, primjerice, tobonja sudbina lijenikih biljeki iz Pasevvalka, pria o lijeniku koji je lijeio Hitlerovo histerino sljepilo 1918. - o lijeenju koje je, prema miljenju nekih tumaa Hitlera, moda bilo odgovorno za Hitlerov preobraaj iz beznaajnog kaplara koji je traio anonimnost u budueg karizmatskoga i opsjenarskog Fiihrera. Hitlerovi biografi Rudolph Binion i John Toland obojica su prihvatili inaicu nagaanja koju je prvi objelodanio, u slabo prikrivenom beletristikom obliku, iseljeni njemaki romanopisac (i prijatelj Franza Kafke) Ernst Weiss, koji je natuknuo da ta epizoda predstavlja jednu od velikih traginih kafkijanskih ironija u povijesti. Weiss je tvrdio da je doznao, od izvora u iseljenikim krugovima, istinitu priu o "glasu" koji je Hitler uo u Pasewalku u grozniavoj agoniji njegova sloma tijekom njemake predaje, o glasu za koji Hitler tvrdi kako ga 4,0 je pozvao na pohod da osveti Njemaku. U tom je trenutku, u toj je viziji, kako misli Lucy Dawidowicz, Hitler odredio svoju ivotnu zadau: da atre idove. Prema Weissovim navodima, kojima su Toland, Binion i njemaki povjesniar Ernst Deuerlein umnogome vjerovali (iako su ih drugi, poput Roberta Waitea, poricali), taj je glas zapravo bio glas stoernog psihijatra u Pasevvalku, stanovitog dr. Edmunda Forstera, koji je pokuavao izlijeiti Hitlerovo histerino sljepilo tako to ga je hipnotizirao i usadio mu posthipnotiku misao da Hitler mora ponovno progledati da bi izvrio zadau i spasio izgubljenu njemaku ast. Weiss se, ini se, sprijateljio s dr. Forsterom kad je taj pobjegao iz Njemake 1933, neposredno prije nego to je poinio samoubojstvo. Prema Weissovu beletristikom prikazu Forsterove prie, psihijatar iz Pasevvalka otkrio je, tijekom hipnotikih seansi s Hitlerom, veliku sramotnu tajnu Hitlerove psihe, klju njegove patologije. Tajnu tako sramotnu da je Forstera, im je Hitler prigrabio vlast, Gestapo proganjao, zlostavljao elei mu oteti njegove klinike biljeke o lijeenju bolesnika Hitlera u Pasewalku. eljeli su ga uutkati i izbrisati tu tajnu iz povijesti i naposljetku ga natjerali da digne ruku na sebe. Prema Weissovu beletristikom prikazu, uplaeni je Forster oajniki htio sauvati istinu o Hitleru od unitenja pa je neposredno prije smrti preao granicu u vicarsku i zakljuao klinike biljeke u sef u banci u Baselu. Toboe navodei Forsterove rijei, Weiss pie: "Najvaniji je dio Forsterovih spisa onaj koji se odnosi na [Hitlerove] odnose sa enama." Prema Weissu je Forster posebno obradio tu tajnu: "Zapisao sam to hijeroglifima koje nitko ne moe deifrirati osim mene." Naalost, Forster se ubio prije nego to je ikomu povjerio ikakvu tajnu, a, budui da je Weiss mrtav, ne moemo tono znati koliko je svojega romana izmislio. Nakon Forsterove smrti opet ostajemo bez kljua sefa u vicarskoj banci i bez kljua za Hitlera, ostajemo sa slikom naputene, osamljene istine kako truli u podrumu kakve banke, istine koja je, ak i da naemo spise, zbog Forsterovih hijeroglifa moda nedokuiva. Nedokuiva ifra u izgubljenom sefu: neodoljiva metafora za objanjenje Hitlera koje nam izmie, za nepovratnu enigmu njegove psihe. Postoje drugi slini sluajevi nestanka fantomskih dokaza toboe kljunih za razumijevanje Hitlerova uma. U to se, primjerice, ubrajaju Hitlerovi tobonji pornografski crtei Geli Raubal, koji su navodno otkrivali istinu o njegovoj psihoseksualnoj naravi, crtei koji su, nakon to su vraeni od ucjenjivaa, navodno nestali u sefu stoera nacistike stranke u Miinchenu. Tu je i navodni "dosje austrijske tajne policije" o Hitlerovu tobonjem idovskom podrijetlu, koji se u jednoj inaici apokrifne prie krio u sefu u stanu ljubavnice austrijskoga kancelara dok ga nisu ukrale Hitlerove udvorice.

Oito smo ovdje zali u podruje folklora, a ne provjerljive povijesti. A ipak, ima neto zajedniko u slici koju te prie doaravaju. Slika zakljuana sefa ili izgubljena bankovnog sefa kao da utjelovljuje, onako kako to folklor katkad moe - a povijest ne moe - neko duboko kolektivno htijenje, zajedniki mit o liku koji je i sam bio, koliko dio povijesti, dio folklora to ga je osobno stvorio. 41 Neto svjetla na dublje izvore te slike moemo baciti s pomou njezine pojave u drukijem kontekstu. Jednom sam zgodom, istraujui sumnjivu kliniku koja je nudila lijek protiv raka juno od Tijuane u Meksiku, naiao na blagorjeiva "tehniara metabolizma" koji mi je rekao da pokuava nai izgubljenu formulu za lijek protiv raka koju je otkrio neki dr. Koch, formulu koja je navodno nestala nakon Kochove smrti tridesetih godina. Ipak, tehniar metabolizma mislio je da zna to se dogodilo s formulom; imao je neke naznake da bi se formula za zdravstveni kamen mudraca jo mogla nai "u sefu banke u Detroitu", iako se zabrinuo zbog izvjetaja da bi formula - ba kao i tajna Hitlerove spolnosti koju je pasewalki hipnotizer hijeroglifski zakopao u sefu - mogla biti ifrirana i da bi bez pravog tvorca te formule sef sadravao tek neproninu matricu besmislenih brojeva. Te prie o izgubljenim sefovima u bankama jasno slue kao izraz tjeskobe zbog - i talismana protiv - inae naizgled neobjanjivoga malignog zla. Zapravo moemo rei da, unato oajnikom tonu mitova o sefovima, oni predstavljaju svojevrsni epistemoloki optimizam, vjeru u objanjivi svijet. Da, neto nedostaje, ali ako u ruci i ne drimo izgubljeni komadi, on ipak negdje postoji. Barem negdje postoji izgubljeni klju koji bi mogao objasniti naizgled bezrazlonu zloudnost Hitlerove psihe ili stanice raka. A taj izgubljeni komadi, ma koliko svjetovan ili bizaran - djed idov, ak i jarev ugriz - ipak je ovozemaljski, neto to moemo pojmiti svojom matom, neto to moemo sigurno zadrati unutar umirujueg sefa u vicarskoj banci. To je neto to nije izvan nae spoznaje, nije izvan naega dosega, to je ipak neto manje nepodnoljivo jezovito od neobjanjiva zla. Kad su se u novinama nedavno pojavili sporovi u vezi sa zlatom i drugim dragocjenostima otetima od ubijenih idova, o bogatstvu pohranjenom u vicarskim bankama, na trenutak sam osjetio neto to sam znao da je lana nada: da e svjetlo dana ugledati davno zaboravljeni sef u kojem se nalazi neki od apokrifnih gralova objanjenja o Hitleru; da e potraga za ukradenom batinom nekako iznjedriti izgubljeni klju, izgubljenu kariku potrebnu da bi se premostio ponor izmeu slike iz djetinjstva i djecoubojice. Suvino je rei da oekivanje nije bilo realno. Ali to me ponukalo da razmislim o strunom pojmu u sklopu filozofske literature o epistemologiji, prouavanju prirode i granica spoznaje: "Boji um". To je naziv koji i ateisti rabe da bi izrazili predodbu o podruju gdje istine koje izmiu ljudskom prouavanju - odgovori na tajne koje ne uspijevamo rijeiti zbog nedostatka dokaza - postoje, iako su izvan dosega nae spoznaje. A to je ono na to cilja folklor o izgubljenom sefu u banci: izgubljeno objanjenje Hitlera vrsto zakljuano u nepristupanom, nedokuivom Bojem umu. 42 PRVI DIO POETAK POETKA u kojem teorije o Hitlerovu "rasnom podrijetlu" postaju izvorom rasprave o Hitlerovoj psihi 1. POGLAVLJE Zagonetni neznanac, sluavka i obiteljska bajka Hitlerovih tumaa u kojem autor pohodi "djedovski dom" Hitlerove obitelji i razmilja o slikovitu ivotu Marije Schicklgruber, onako kako ga zamiljaju povijesni zanesenjaci Bio sam spreman odustati i vratiti se. Iznenadna jesenja meava spustila se iz Rusije i zavila Srednju Europu, zbog ega su razmjerno primitivne seoske ceste u ovom zabitnom austrijskom kraju postale sve tee prohodnima. Bili smo tek tridesetak kilometara udaljeni od cilja, ali na je unajmljeni volkswagen poeo kliziti i jedanput nas je doveo opasno do ruba umovitih jaraka koji se proteu inae bezlinim

prostranstvima snjenih oranica to se prostiru do eke granice na sjeveru. Svojoj sam austrijskoj istraivaici Waltraud, koja je bila za upravljaem, plaho natuknuo da bismo zbog opasnosti trebali razmisliti o tome da odustanemo za danas. Ali ona je htjela nastaviti izjavivi da je, kao dijete iz brdovita Tirola, vozila i mnogo pogibeljnijim brdskim cestama u Alpama. To me nije posve ohrabrilo, ali ipak su mi se snjeni i olujni uvjeti naega pothvata inili donekle prikladnim. Naime, oluja u koju smo se uputili bila je jesenja inaica provale snijega koja je zaustavila Hitlerove oklopne divizije nadomak Moskve zimi 1941. godine - a to mu je bio poetak kraja. Mjesto koje smo kroz snijeg pokuavali nai - naputeno mjesto koje se zove Dollersheim bio je poetak poetka: poetni prizor misterija u pozadini bajke Hitlerove obitelji. ( Nestanak, naizgled hotimino brisanje Dollersheima s lica zemlje, jedan je od najudnijih aspekata silno zamrena spora o Hitlerovu rodoslovlju. To je malo selo bilo doslovce izbrisano sa zemljovida i s lica Zemlje nakon to je Hitler anektirao Austriju. Bio je to pokuaj - rei e neki gorljivi sudionici u raspravi - da se izbriu svi tragovi nekih neregularnih i sramotnih zbivanja u Hitlerovoj obitelji koja su se ondje dogodila. Zbivanja koja su dugo bacala sjenu na prikaze Hitlerova podrijetla i potaknula opetovana predratna hodoaa novinara i drugih zainteresiranih istraivaa u Dollersheim, a vijesti o tim pohodima redovito su tjerale Hitlera u gotovo apoplektike napadaje bijesa. "Ljudi ne smiju znati tko sam", navodno je bulaznio doznavi o jednom od prvih istraivanja svoje obiteljske povijesti. "Ne smiju znati odakle vuem korijene." Neki uporno tvrde kako je poslije 1938. natjerao Dollersheim da plati cijenu to je bio mjestom takvih upita. Uinio je da nestane/Bez obzira na uzrok brisanja toga mjesta, nema dvojbe o uinkovitosti postupka. Toga sam jutra u Beu, dok je snijeg poeo vijati s istoka, uzalud traio zemljovid na kojemu je jo prikazan zaselak Dollersheim sve dok nisam naiao na malen duan u vlasnitvu trgovca rijetkim knjigama koji mi je iskopao pljesniv njemaki atlas svijeta iz 1896. u kojemu je zaselak Dollersheim oznaen na zemljovidu Austrije. Iako na zemljovidu nisu bile ucrtane prometnice, ipak mi je omoguio snalaenje pomou triangulacije: toka koja oznaava Dollersheim nalazi se na sjeveru tik do zavoja rijeke Kamp i istono od druge toke na zemljovidu nazvane Ottenstein. Ottenstein. To me ime podsjetilo na posebno znakovit izraz: "odvjetak vlastelinske loze Ottenstein". Taj se heathckliffovski herojski epitet javlja u popisu kandidata - moglo bi se rei, popisu sumnjivaca - za tajnovitu spodobu u sreditu bajke Hitlerove obitelji: oca Hitlerova oca. Identitet mukarca koji je oplodio etrdesetdvogodinju neudanu slukinju imenom Maria Schicklgruber u drugoj polovici 1836. godine nije naveden u krsnom listu ispunjenom u njezinoj upnoj crkvi u Dollersheimu kad je dijete (krteno Alois Schicklgruber) roeno 7. lipnja 1837. godine. Ta praznina u krsnom listu, na mjestu gdje bi trebalo stajati oevo ime, postala je svojevrsnim praznim platnom na koje su novinari, tajne slube, povjesniari, psihoanalitiari i ostali fantasti projicirali irok raspon alternativnih kandidata za ovjeka koji je u slubenim nacistikim rodoslovljima imenovan kao Hitlerov djed s oeve strane: Johann Georg Hiedler. Na stotine stranica u desecima knjiga posveene su pokuaju da se dokui izbor spolnog partnera koji stoji iza te praznine, da se proitaju misli ene odgovorne za taj izbor - Marije Schicklgruber. Ona je zapravo bila prva iz tri narataja ena povezanih s Hitlerom ije su nedokuive erotske veze snanim inima oparale Hitlerov ivot - a i njegove biografe. Nakon Marije tu je Hitlerova majka Klara, a poslije nje njegova poluneakinja Geli Raubal. Tri ene - a sve su one, zanimljivo, bile sluavke - koje su najvie sluile Hitlerovim tumaima. 46 Bit nagaanja o spolnom izboru Marije Schicklgruber ogleda se u nepotpunom popisu kandidata za Hitlerova djeda s oeve strane, koji nudi Hitlerov njemaki biograf, lako dojmljivi Werner Maser. "Predloeni su razni kandidati", pie Maser. Osim Johanna Georga Hiedlera, slubenog kandidata u Hitlerovu rodoslovlju kako ga je prikazala nacistika stranka, i Maserova vlastita kandidata, bogatijeg brata Johanna Georga, Johanna Nepomuka Hiedlera, imamo '"idova iz Graza' imenom Frankenberger, odvjetka vlastelinske loze Ottenstein, pa ak i baruna Rotschilda iz Bea." Maser ne

vjeruje da je Adolf Hitler bio potomak Frankenbergera, Ottensteina ili Rotschilda (ta nevjerojatna posljednja sugestija ini se da potjee od austrijske tajne slube iz doba prije Anschlussa). Ali on je ipak smislio razraenu teoriju o seoskim spolnim spletkama i pohlepom za batinom kojom je podupro kandidaturu svojega ovjeka, Johanna Nepomuka Hiedlera. Mogli bismo nai zamjerke u Maserovu breughelovskom objanjenju nejasnoa iz Dollersheima, ali teko mu moemo porei nain na koji je saeo zbrku u okviru studija o Hitleru u vezi s pitanjem o djedu s oeve strane: "Ako postoji barem jedna injenica oko koje se slau makar neki biografi, to je ta da Adolfov djed s oeve strane nije bio ovjek za kojega se slubeno smatralo da mu je djed, naime mlinarski kalfa Johann Georg Hiedler." (U "injenicu" o kojoj se samo "neki" biografi slau, teko se moemo uzdati.) Oprezniji Alan Bullock pie: "Vrlo je vjerojatno da nikad neemo zasigurno znati tko je bio djed Adolfa Hitlera, otac Aloisa. Neki su natuknuli da je moda bio idov, ali nema pouzdanih dokaza u prilog toj tvrdnji, a ni protiv te tvrdnje." to smo se vie pribliavali naemu cilju Dollersheimu, to je prizor oko nas postajao prazniji i udaljeniji od civilizacije, to nam se inilo da putujemo dalje u prolost. Ovaj dio Austrije, Waldviertel (kraj sjeverozapadno od Bea, izmeu Dunava i eke granice), i ratrkani seljaci to su ga napuili, stoljeima su ostali razmjerno odvojeni od kozmopolitske uljudbe. Teki snjeni pokriva pokrivao je rijetke stare staje i seoske kuice te izbrisao gotovo sve tragove suvremena ivota, tako da se osamljen i tuan krajolik zacijelo nije mnogo razlikovao od onog prije 156 godina. U doba kad je netko - mjesni priueni mlinar ili tajanstveni neznanac "strane krvi" - legao sa sredovjenom seljankom Marijom Schicklgruber, ostavio je trudnom s Hitlerovim ocem i tako povjesniarima koji su doli poslije njega ostavio batinu dvojbi. Dvojbi koje su moda jednako opsjedale i Hitlera i one koji su ga pokuali objasniti. Dok smo ulazili u dvorite gostionice stare tri stoljea da bismo se raspitali za put u Dollersheim, zabitan, snijegom prekriven krajobraz i priroda nae potrage za tajnim ljubavnikom Marije Schicklgruber podsjetili su me na poetak posthumno objavljene neobine prie o zlu Marka Twaina Zagonetni neznanac: "Bilo je to 1590. godine - zima. Austrija je bila daleko od svijeta, uronjena u san... I nae je selo bilo uronjeno u taj san... Drijemalo je mirno u dubokoj skrovitosti bregovite umske 47 osame... vijesti iz svijeta gotovo nikad nisu dopirale do njega da bi mu remetile snove." Dakako, netko tada dolazi i remeti snove te izdvojene austrijske utvrde u Twainovoj prii, "zagonetni neznanac" za kojeg emo poslije doznati da je Sotona, iako je Twainov Sotona i andeoskiji i dijaboliniji lik od konvencionalnoga Kneza Tame. Iznenadio sam se kad sam se vratio iz Dollersheima i ponovno proitao Zagonetnog neznanca te otkrio sljedei ulomak u Twainovoj prie iz 1916. godine: "Imali smo dva sveenika [u pospanom selu]. Jedan od njih, veleasni Adolf, bio je vrlo revan i neumoran sveenik... Prema nikomu drugom nisu gajili tako duboko strahopotovanje. Bilo je to zato jer se on uope nije bojao vraga. Veleasni Adolf zapravo se vie puta osobno susreo sa Sotonom." Nevjerojatno je kako je Twain tono opisao usnulu osamu ovoga kraja, slutnju o zlokobnom potencijalu zavijenom u ozbiljnu, priguenu tiinu. Gostionica kod koje smo stali, bila je izgraena oko 1600. godine, ree nam jedan od mukaraca okupljenih ispred ognjita u blagovaonici. Osim plakata na zidu koji je pozivao na Disco Abend sljedee subote u upnoj dvorani, inilo se kao da se nita nije promijenilo nakon vie od tri stoljea. Naruili smo kobasice i upitali mjetane mogu li nam pomoi da naemo Dollersheim. Oni su nam prvi dali naslutiti prirodu verfallen svijeta u koji smo se uputili. Verfallen svijet, razorena pusto koja je neko bila Hitlerova "djedovska domovina": to je praizvor Hitlerove neobinosti, izvorite njegove strane, tue naravi, nesigurnosti podrijetla koja je vie nego zemljopisna. Cijeloga ivota, ma kamo poao, Adolf Hitler bio je uvijek zagonetni neznanac. Od trenutka kad je prvi put na sebe privukao pozornost javnosti, ta je nesigurnost poticala sramotne glasine, aputanja i objede. Nekima je ta aura neobinosti, razliitosti bila izvorom njegove zagonetnosti - neto to je pomoglo da dobije mitsku dimenziju, to ga je uzdiglo iznad mnotva obinih politiara, svojstvo zasebnosti kojom je manipulirao u vlastitu korist. Drugima koji su

pokuali objasniti Hitlera ta je neobinost izvirala iz sablasne nesigurnosti o sebi - nesigurnosti u njemu samomu - koja je manipulirala njime, iskrivila ga i, zapravo, bila pokreta izopaenosti njegove psihe. Neodreenost je ugraena u sam zemljopis Hitlerova podrijetla; bio je plod ne jednog nego dvaju graninih podruja. Prvo je bilo njegovo rodno mjesto u zapadnoj Austriji u Braunauu na rijeci Innu koja dijeli Austriju od Njemake. (Njegov je otac Alois bio, zapravo, carinski inspektor koji je svakodnevno putovao preko rijene granice.) Ali jo je znakovitije za psihu fanatinog pristae determinizma rasnog podrijetla to to je Hitlerova obitelj potekla (i kamo se on tijekom svojeg djetinjstva i vratio) iz "djedovske domovine" (kako su je mjesni nacisti poslije ponosno nazvali) tristo kilometara istono od Braunaua, ovdje u \Valdviertelu, u kraju koji je stoljeima bio sporno granino podruje izmeu Austrije i eke. Bila je to niija zemlja izmeu jednog podruja koje je germansko i drugoga koje je 48 slavensko - pripadalo je istim onim Slavenima za koje je Hitler izjavio da ih prezire kao nia bia i koje e poslije porobiti i pobiti. Doista, samo ime Hitler i njegove starije inaice Hiedler i Huttler vie je slavensko negoli germansko, a ta je injenica zasigurno kopkala Hitlera jer je bacala sjenu na njegovo svojatanje arijske istoe -iako ta sjena nije nipoto bila tako mrana kao ona koju su bacale glasine da je zagonetni neznanac koji je lutao ovim graninim podrujem bio idov lutalica. Sir Isaiah Berlin jednom je zgodom elaborirao svojevrsnu krajiku teoriju karizmatskih politikih genija. Navodei Napoleona, Staljina i Theodora Herzla kao i Hitlera, nagaa da se osobit duevni ustroj mnogih od najkarizmatinijih, najfanatinijih, opsjednutih nacionalistikih politikih voda moe izvesti iz njihova krajikog podrijetla: iz injenice da potjeu "izvan drutva koje su vodili, ili barem iz njegovih rubnih dijelova, iz vanjskih granica". Krajiki sindrom, tvrdi Berlin, dao je nerazmjerno velik broj "ljudi estoke vizije, bilo plemenite ili pokvarene, idealistike ili izopaene", ljudi koji su razvili "bilo pretjeranu osjeajnost prema dominantnoj veini ili prezir prema njoj, ili pak pretjerano divljenje prema toj veini, pa ak i oboavanje... to dovodi kako do neobinih opaanja tako i do neurotinog iskrivljenja injenica koje nastaje zbog prenapeta senzibiliteta." Taj opis tek djelomice odgovara Hitleru. Njega je oduvijek pratio - a tako je jo i danas - osjeaj neobinosti koji premauje takav krajiki sindrom, ustrajan osjeaj, ak i meu njegovim saveznicima, da je rije o dubljem zastranjivanju, manje objanjivoj razliitosti od one u Napoleona, pa ak i Staljina. On se sigurno nije uklapao, inilo se kao da ne potjee iz jednog mjesta gdje je trebao biti domai, iz ovoga krajolika, ove "Fiihrerove djedovske domovine" kroz koju smo putovali. Nekoliko je Hitlerovih biografa posebno napomenuto da su se seljaci koji su ivjeli u ovom zabitnom kraju Donje Austrije stoljeima drali svoje ne ba plodne zemlje, esto stupali u brak s roacima i proizvodili nove narataje seljaka - a upadalo je u oi kako medu njihovom djecom nije bilo nikoga tko je privukao pozornost, kamoli poremetio povijesne snove. A onda odjednom: Adolf Hitler. Jedan je poslijeratni njemaki povjesniar, Helmut Heiber, iz veoma cijenjenog Munchenskog instituta za suvremenu povijest, prouavajui taj fenomen u Hitlerovoj biografiji izrazio preutan zakljuak: "Odstupanje u Hitlerovoj obitelji koje je zapoelo s Adolfovim ambicioznim i poduzetnim ocem, pokazuje da se druga krv zacijelo pomijeala s lozom iz donjoaustrijskog Waldviertela, oslabljenom dugogodinjim sklapanjem brakova izmeu krvnih roaka", (kurziv dodan) Druga krv: hitlerovski je ton tih rijei, nadam se, ironian. Ali sablast "druge krvi" u sreditu je bajke Hitlerove obitelji. Dakako, "obiteljska bajka" naziv je koji je prvi put uporabio Freud kad je 1909. opisao nimalo rijetku romantinu tlapnju: da nam roditelji nisu pravi preci, da su nam pravi roditelji "drugi, koji su u pravilu iz viih drutvenih slojeva", primjerice "vlastelin ili netko drugi iz plemikog stalea". Obiteljska bajka esto ukljuuje bajkovit mit o podrijetlu u kojemu nas nesrea ili podla urota liavaju kraljevskoga, egzotinog ili povlatenog podrijetla - a ta je tema 49 esta u mitovima, folkloru, Shakespeareovim kasnim romansama, pikarskim romanima iz 18.

stoljea i paranoinim fantazijama suvremenih shizofreniara koji tvrde da su batinici Rockefellerova bogatstva ili izvanbrana djeca Howarda Hughesa. Iako forma podsjea na bajke kao takve, u sreditu je obiteljske bajke spolna zagonetka - vjena muna istina oko koje se plete mnogo obiteljskih i knjievnih drama: "Pater semper incertus est", identitet oca uvijek je nesiguran, latinska je izreka koju navodi Freud. Priroda nae reproduktivne biologije u sebe ima ugraen vjeni izvor nesigurnosti i smutnje. Mukarac mora vjerovati eni o oinstvu njezina djeteta, alio se Freud. U nekim okolnostima ni sama ena ne moe znati istinu. Freud tvrdi da se matanje o obiteljskoj bajci javlja im dijete naui istinu "o spolnim procesima". Dijete se tad "esto zamilja u erotskim situacijama i odnosima... situacijama tajne nevjere i... tajnih ljubavnih veza" koje, najee, majku spajaju s romantinijim, egzotinijim ocem - zagonetnim neznancem viega roda. Ako na trenutak pustimo po strani pitanje je li sam Hitler matao o obiteljskoj bajci, nema gotovo nikakve dvojbe da njegovi tumai jesu. irenje kruga kandidata za zagonetnog neznanca koji je bio otac Hitlerova oca - posebice kandidata tako visokog roda kao "neki barun Rotschild" i "odvjetak vlastelinske loze Ottenstein" - i ustrajno nagaanje o tajnim nevjerama, nedoputenim ljubavnim vezama te nejasnim "erotskim situacijama" u kojima se nala Maria Schicklgruber, predstavlja obiteljsku bajku Hitlerovih tumaa. Poput pogleda na Meduzinu glavu, pomno zurenje u zamrenu neobinost Hitlerova podrijetla krije opasnosti za one koji bi objasnili Hitlera, a jedna je od opasnosti potreba da se zamisli kako je podrijetlo neobina predmeta njihova istraivanja egzotinije i romantinije od onoga to bi mogao dati ovaj mrani seoski kraj. To je potreba iz koje se rada nada da emo nai udesan eliksir, poput "druge krvi", kako bismo objasnili spektakularnu anomaliju kakva je Hitler, ne samo u Waldviertelu nego i u svjetskoj povijesti. Jedan razlog tomu to je bilo teko odoljeti iskuenju da se iz fragmentarnih rodoslovnih dokaza konstruira obiteljska bajka jest prisutnost takvih klasinih folklornih, bajkovitih elemenata u tom prizoru koji pogoduju pojavi zagonetnog neznanca. Imamo mlinara lutalicu (Georg), ambiciozno kopile (Alois), glasine o batini, seljanku slukinju (Maria) nalik (recimo) na Pepeljugu, selo koje je nestalo (Dollersheim), glasine o susretima s knezom iz oblinjega dvorca (Ottenstein) i aputanja o spletki s monim knezom "druge krvi" (barun Rothschild). U sreditu je svih tih tobonjih spletki i veza iz obiteljske bajke ta gotovo izbrisana tokica na zemljovidu koja oznaava nestalo selo Dollersheim. A u aritu je svih spletki o Dollersheimu svojevrsno sveto brisanje, sada razorena upna crkva koja je bila prizor trima neobinim, nejasnim obredima u prijeporima glede Hitlerova podrijetla. Ta je crkva prvo bila, 1837. godine, mjesto gdje je Maria Schicklgruber ispunila krsni list za dijete koje e postati Hitlerovim ocem, spis s 50 prazninom koja stvara smutnju. Ta je ista crkva pet godina poslije bila mjesto neobina obreda vjenanja izmeu Marije, kojoj je tada bilo etrdeset i sedam godina, i etrdesettrogodinjega Johanna Georga Hiedlera, mlinara lutalice, koji e poslije, a da za to nije postojalo dosta vrstih dokaza, zauzeti glavno mjesto u Hitlerovim slubenim rodoslovljima kao njegov djed s oeve strane. Ono zbog ega je to vjenanje bilo neobino jest ono to se tom prigodom nije dogodilo! Nije se, naime, dogodilo da je mlinar lutalica posinio Marijina petogodinjeg sina Aloisa, Adolfova budueg oca - a to se posvajanje moglo oekivati da je Johann Georg doista bio djeakov bioloki otac. Nije se dogodilo ni to da je sin ivio pod istim krovom sa svojom majkom i navodnim ocem Johannom Georgom. Umjesto toga, Hitlerov je otac Alois otiao ivjeti s bratom Johanna Georga - Johannom Nepomukom Hiedlerom (a to je jedan od razloga zato Maser misli da je Nepomuk njegov pravi otac), donekle mirnijim i bogatijim (ali ve oenjenim) seljakom. inilo se da je rije o braku iz interesa, ali o ijem je interesu rije? Ono zbog ega je obred s naega stajalita bio jo udniji jest pak trei obred obavljen u dollersheimskoj upnoj crkvi trideset i pet godina nakon vjenanja, transakcija dvojbene zakonitosti na temelju upitnih pisanih svjedoanstava: obred promjene imena. Bio je to obred s pomou kojega se sin Marije Schicklgruber - Alois, koji je dotad nosio prezime Schicklgruber - u svojoj etrdesetoj godini ponovno pojavio u rodnoj upi i, retroaktivno, tvrdio da mu je davno preminuli mlinar lutalica Georg, koji za ivota formalno nikad

nije priznao oinstvo, doista bio bioloki otac. I ne samo to, nego i kako je njegov siroti pokojni tata silno elio da nosi ime Hiedler (iako ga je Alois nakon promjene prezimena preinaio u Hitler). Dvojbene okolnosti tih triju dollersheimskih obreda i udna sudbina samoga Dollersheima nikoga se ne bi ticale da novoimenovani Alois Hitler nije postao ocem djeteta zvanog Adolf - a moda doista ne bi privlaile pozornost da Adolf nije pokazivao tako pretjeranu osjetljivost prema dollersheimskim aspektima svojeg podrijeda. Nedugo nakon to je postao igraem na svjetskoj pozornici zbog propalog pokuaja dravnoga udara 1923, u Dollersheimu su se pojavili neki drugi zagonetni neznanci, koji su prouavali upne knjige i pokuavali dokuiti tajnu koju kriju. U upnu su crkvu prvo hodoastili oporbeni novinari, zatim operativci tajnih sluba, pa privatni istraitelji i, naposljetku, sam Gestapo. (Po Himmlerovu su naputku djelatnici Gestapoa ak etiri puta pohodili Austriju ne bi li razmrsili neujednaenosti u raznim prikazima Hitlerova podrijetla.) Promjena prezimena bilo je prvo pitanje koje se pojavilo u javnosti i prvo koje je naznailo Hitlerovu reakciju na mrana pitanja njegove obiteljske povijesti. Prema predratnoj Hitlerovoj biografiji Rudolfa Oldena sredinom dvadesetih godina "domiljat je novinar u liberalnim austrijskim novinama objelodanio injenicu da je Hitlerov otac promijenio ime Schicklgruber u Hiedler". Na to je Olden zloesto (i, 51 tehniki gledano, netono) jo dublje zario no napomenuvi da je "neispravno govoriti 'Heil Hitler', jer da bi trebalo rei 'Heil Schicklgruber!'" Na taj se ulomak iz Oldenove knjige nadovezalo nekoliko Hitlerovih biografa, a oni su ponajvie teili tomu da napuu znakovitost promjene prezimena do povijesnih razmjera. Sam Olden pie: "uo sam kako Nijemci nagaaju o tome bi li Hitler postao gospodarom Njemake da ga je svijet poznavao kao Schicklgrubera. To ime zvui pomalo smijeno kad ga izgovore juni Nijemci. Moemo li zamisliti zaluenu njemaku svjetinu kako nekog Schicklgrubera pozdravljaju s Heil?" John Toland slinim nam rijeima priopuje: "Teko je zamisliti sedamdeset milijuna Nijemaca kako ozbiljno kliu 'Heil Schicklgruber!'" Iako se u objanjenju njegove sudbine moda posveuje prevelika pozornost promjeni prezimena, razvidno je da je Hitler bio posebno osjetljiv na svako istraivanje obiteljske povijesti koja je i njemu vjerojatno bila tena incognita. Olden dodaje da se Hitlerov bijes zbog otkria imena Schicklgruber pokazao u obliku divljakog napada: "Dvojica mladih lanova stranke napali su palicama urednika bekih novina koje su tiskale lanak o 'Heil Schicklgruberu' u kavani u kojoj je sjedio nakon veere. Jedina je posljedica toga incidenta bila ta to su o promjeni imena tad izvijestile sve novine." Ali zapravo je moda bilo i drugih posljedica za koje Olden, piui 1936, nije mogao znati. Posljedica za gradi Dollersheim, koji je bio mjestom dvojbene promjene imena iz Schicklgruber u Hitler i koji je uskoro postao rtvom divljeg napada orujem gorim od palica koji je gotovo unitio sve tragove njegova postojanja. Tako barem govori teorija koju je 1956. prvi predloio Franz Jetzinger, austrijski arhivist i autor cijenjene studije (koju esto navode Bullock i Fest) naslovljene Hitlerova mladost, a koja je nastala nakon iscrpna prouavanja upnih krtenih knjiga i drugih davno zaboravljenih pohrana spisa o Hitlerovu podrijetlu i mladosti. U svojem razmatranju prijeporne tvrdnje - navedene u niirnberkim memoarima koje je prije pogubljenja napisao Hitlerov negdanji odvjetnik Hans Frank - da je Frank otkrio dokaze koji podupiru stajalite kako je zagonetni neznanac odnosno Hitlerov djed bio idov, Jetzinger navodi "ovu neobinu injenicu koja bi se mogla protumaiti kao potvrda Frankove tvrdnje": "Ni dva mjeseca nakon to je Hitler napao Austriju, u svibnju 1938, katastarskoj je upravi izdana naredba da provede pregled Dollersheima (rodnog mjesta Aloisa Hitlera) i okolnog podruja kako bi se provjerila njegova prikladnost da poslui kao vjebovni poligon Wermachta. Sljedee su godine stanovnici Dollersheima nasilno iseljeni, a selo je, zajedno s okolnim podrujem, razorilo i unitilo njemako topnitvo i pjeako naoruanje. Rodno mjesto Hitlerova oca i grob njegove bake podjednako su uinjeni neprepoznatljivima, a danas je cijeli taj neko plodan i bogat krajobraz sprena pustinja zasijana neeksplodiranim granatama. Ali

52 podruje tako blisko povezano s Hitlerovom obitelji nije se moglo rabiti kao vojno vjebalite bez njegova znanja i doputenja. Zato ga je onda on dao? Ili je sam Hitler potaknuo naredbu za unitenje Dollersheima iz bezumne mrnje prema ocu i elje da izbrie 'sramotu' svoje idovske krvi?" Premda se Jetzingerovu prikazu protive mnogi, a prvenstveno Werner Maser (koji tvrdi da su Rusi razorili Dollersheim nakon 1945. da bi unitili moebitno budue svetite neonacista), u oba je sluaja cilj bila eliminacija problematine arhivske veze Hitlerova podrijetla - sanitetska operacija ienja s ciljem istrebljenja takorskoga legla nejasnosti koje odatle potjeu, da se uniti mogunost negativnog ili pozitivnog objanjenja. Dollersheim delenda est. I to ne samo Dollersheim. Kao to smo doznali od vlasnika gostionice u koju smo svratili, a koji su postali naim vodiima kroz ono to sam poslije nazvao verfallen krajolikom Hitlerove prolosti - cjelokupno je podruje oko Dollersheima, ukljuujui mjestace Strones, gdje je Maria Schicklgruber roena i groblje gdje je pokopana, bilo razoreno, sravnjeno sa zemljom, ili, primijenit u ovdje nacistiku sanitetsku metaforu, bilo podvrgnuto kauterizaciji. Zagrijali smo se i pojeli svoje kobasice za stolom ispod poziva na Disco Abend prije nego smo prili skupini mjetana okupljenih ispred kamina da bismo ih pitali to znaju o mjestu zvanom Dollersheim. Jest, uo je za nj, ree gostioniar zamotan u zimsku odjeu i s tirolskim eirom na glavi da bi se zatitio od propuha uzrokovana zimskom olujom. On je uo o njemu, ali to je... zamreno. Netko je izvadio zemljovid, velik preklopljen zemljovid Austrije koji je, kako me poslije obavijestila Waltraud, nosio oznake austrijske Slobodarske stranke. Bio je to, u izbornoj godini, dar stranke Jorga Haidera, karizmatskoga biveg manekena i Fuhrera austrijskoga desniarskog (neki bi rekli neonacistikog) pokreta. Gostioniar je prstom pratio cestu od gostionice prema sjeverozapadu. "Proete dvorac Ottenstein", ree. "Gore je na brdu s lijeve strane, a onda nastavite prijeko rijeke sve do..." Prstom je doao do zasjenena podruja gdje je, kako je rekao, sve "verfallen". Alles verfallen? Poeo je pokazivati isprekidanu crtu oko zasjenena podruja. Pokraj imena svakog sela i gradia u njemu pojavila se rije "verfallen". Strones verfallen. Spital verfallen, nekih pet-est gradia verfallen - drugim rijeima, razoreni, uniteni. Naposljetku, usred svega toga nalazio se Dollersheim - verfallen. "Kako je sve uniteno?" upita Waltraud. "Bilo je to davno", bio je njegov jedini odgovor. Snijeg je jo gusto padao kad smo iz dvorita gostionice kliznuli natrag na cestu. Prorijedile su se gospodarske i stambene zgrade, a zgusnula borova uma. Konano smo ugledali malen znak na kojem je pisalo "Ottenstein", a na stijeni su se ocrtavali snjeni obrisi Schlossa, dvorca Ottensteina. Rodoslovna nagaanja o obiteljskoj bajci moda su konceptualne kule u zraku, ali pred nama su se sad dizali snjeni tornjii pravog dvorca iz ivota Marije Schicklgruber, vjerojatno jedinog dvorca koji je sluavka seljanka ikad vidjela -osim, dakako, ako ne povjerujemo prii koju je irila austrijska tajna policija, da je otila u slubu u beku palau baruna Rotschilda. Ali, ugledavi snjenu pusto koja je ve u jesen prekrila Marijin zaviaj, ne bi bilo nemogue zamisliti neudanu etrdesetdvogodinju slukinju sklonu tajnoj ljubavnoj vezi s kakvim egzotinim ili bogatim poslodavcem onako kako se to zamilja u obiteljskim bajkama. Tko je bila ta ena, Maria Schicklgruber, koja je ostavila suludo nejasnu batinu Hitleru i povijesti? Lako je na nju projicirati previe retrospektivne zagonetnosti zbog nerazmjerne vanosti njezina unuka. No interesantnije je kako romantine prie o zavoenju sluavke u sluaju jo dviju ena iz Hitlerova ivota koje su zauzele tako istaknuto mjesto u naknadnim sporovima o objanjenju Hitlera - njegove majke Klare i njegove poluneakinje Geli Rauba! - naizgled odraavaju, pa ak i ponavljaju spolnu zagonetku koju nam je ostavila Maria Schicklgruber. to je to u odnosu izmeu pohotnoga gospodara i ambivalentne sluavke da se javlja u tri uzastopna narataja ena u Hitlerovoj obitelji i u sporovima koji ih okruuju? Uzmimo primjer Hitlerove majke Klare, koju su kroniari (ugledavi se na opis njezina odana sina)

esto prikazivali kao jednostavnu, svetaku enu koja se rtvovala da bi sluila svomu muu i djeci. A zapravo, kad pomnije prouimo njezinu ulogu, pokazuje se da je Klara - sluavka u kuanstvu Aloisa Hitlera tijekom njegova prva dva braka - bila spremna sudjelovati u sloenim, nedoputenim, tajnim (granino rodoskvrnim) ljubavnim vezama s bahatom glavom kuanstva. Znamo, primjerice, da je kao esnaestogodinjakinja Klara bila spremna preseliti se u skuen stan oenjena ovjeka (Aloisa) koji je bio dvadeset godina stariji od nje i nije bio tako dalek roak (bila mu je neakinja), pod izlikom da e mu biti sluavka. Dogodilo se to 1867, kad je Hitlerov otac ivio sa svojom prvom, razmjerno bogatom enom koja je od njega bila trinaest godina starija i bolesna kad se oenio njome - vjerojatno zbog njezina novca. Kako to opisuje John Toland, Klara, zgodna djevojka "bujne tamne kose... pridruila se Hitlerovu kuanstvu u gostionici gdje je Alois ve odravao ljubavnu vezu sa sluavkom u kuhinji imenom Franziska", koja e, poslije smrti prve, postati njegovom drugom enom. Nakon smrti prve ene, zbivanja u kuanstvu Aloisa Hitlera roenog Schicklgruber poela su poprimati izgled krnje francuske farse. Nakon razdoblja zajednikog ivota s kuhinjskom sluavkom, s kojom nije bio ozakonio brak crkvenim vjenanjem, dok je istodobno uivao u arima mlade sluavke (i neakinje) Klare, Alois se oenio starijom. A tad je, na svoju alost, shvatio da mu je druga ena "i te kako svjesna koliko je Alois bio podloan iskuenju u drutvu zgodne sluavke", kako kae Toland, pa je jedan od Franziskinih prvih poteza nakon vjenanja "bio taj da se rijei Klare". Ali ne zadugo. ena broj dva oboljela je od suice. im je Franziska otputovala na lijeenje, "bilo je posve logino da Alois potrai pomo od svoje privlane neakinje [Klara]". ak i kad se ena vradla - a nedugo zadm e umrijeti - mlada je Klara ostala, "a ovaj put", napominje Toland, "postala je sluavkom, njegovateljicom i ljubavnicom". Nedugo nakon toga pojavio se problem rodoskvrnua, a neista komedija u Hitlerovu stanu postala je predmetom slubenog dopisa papinskoj vlasti u Vatikanu. Kad je ena broj dva umrla, Alois je elio ozakoniti zajedniki ivot sa svojom kuanicom odnosno neakinjom Klarom, ali postojala je zapreka: "obostrano srodstvo u treem koljenu to granii s drugim", kako je Alois u zamolbi mjesnomu biskupu (napisanoj uz sveeniku pomo) opisao svoju zamrenu rodbinsku vezu s Klarom. (Prihvatimo li slubeno objanjenje Hitlerova podrijetla, onda su Aloisov otac i Klarin praujak bili jedna te ista osoba: Johann Georg Hiedler.) I mjesnomu je biskupu to "srodstvo u treem koljenu to granii s drugim" bilo suvie kakljivo a da bi osobno mogao odobriti brak pa je proslijedio zamolbu u Rim traei papinsko doputenje. Ali ak i nakon to je Vatikan odobrio zamolbu, Klara je i dalje svojega novog mua zvala jednako kao i dok mu je bila sluavka, odnosno ljubavnica: "stric". "Stric." Ba je tako i sluavka, odnosno neakinja Adolfa Hitlera Geli Raubal oslovljavala njega kad se uselila u njegov stan 1929- i kad su zapoeli svoj intenzivan, kontroverzan (tada jednako kao i sada), te naposljetku tragian odnos - treu erotsku dramu sa sluavkom u sagi Hitlerove obitelji. Poslije u se pomnije pozabaviti tragedijom Geli Raubal, a ovdje u samo istaknuti one elemente zbog kojih je ona tako nevjerojatno ponavljanje obiteljske bajke Marije Schicklgruber i zagonetnog neznanca. I u Gelinu sluaju imamo sumnju u vezi sa zavodnikom idovom, (navodnu) trudnou i munu ljubavnu vezu s gospodarom kue u kojoj je sluila. I u Gelinu sluaju kao i u Marijinu postoji ponor izmeu dva suprotstavljena stajalita o naravi dotine sluavke: je li ona bila nevina, ni zbog ega kriva djeva, "aneo" (kako su mnogi nazivali Geli), ili je bila proraunata, spletkarska zavodnica koja se sluila provokacijama i prijevarama za vlastiti probitak? Dodatne dokaze o tome koliko je matanje o sluavki i gospodaru idovu silno opsjedalo Hitlera nalazimo u istaknutom pornografskom motivu u novinama Juliusa Streichera Die Stiirmer, u Hitlerovu udnom uivanju u Streicherovu prikazu sluaja Hirsch - proslavljena suenja dvadesetih godina u kojem je idovski gospodar bio optuen zbog silovanja svoje arijske sluavke. A dokaz je i Hitlerova denuncijacija Matthiasa Erzbergera, jednoga od "zloinaca iz studenoga" (ljudi koji su potpisali "izdajniko" primirje u studenome 1918), kao "kopileta, sina idova i sluavke". Osim toga, kao to je istaknuo Robert Waite, imamo kodicil o sluavkama koji je Hitler uvrstio u niirnberke rasne zakone iz 1935. On je, ne samo posebno zabranio odnoaj izmeu idova i arijaca, nego je i izrijekom zabranio idovima da u kuanstvu uope upoljavaju arijske ene mlae

od 45 godina. To je doista bizarna zakonska odredba po tome to, ini se, utjelovljuje pornografsku matariju. A rije je o doista subverzivno nejasnoj matariji: iako se ini da se eli rei kako se idovima ne smije vjerovati kad je rije o neudanim arijskim enama u njihovoj slubi, injenica to je zabrana proirena ne samo na in mijeanja rasa nego i na mogunost da se gospodar idov i sluavka arijka nau zajedno u istoj prostoriji, istodobno namee zakljuak kako se ni samim arijskim sluavkama ne moe vjerovati. To duboko usaeno nepovjerenje, ili barem duboko podijeljeno miljenje o sluavki i njezinu odnosu s nejasnim pater incertus koji je moda bio njezin gospodar, u sreditu je enigme Marije Schicklgruber i matarija projiciranih na prazninu u krsnom listu koji je ona ispunila u Dollersheimu. Nisu sauvani nikakvi izravni dokazi u obliku svjedoanstva ili spisa koji bi podupirali tako mrano tumaenje Marije. Prepiska o oinstvu o kojoj se nagaalo, a koja bi dokumentirala priu o vezi izmeu Marije i bogatoga idova kojemu je sluila, "idova iz Graza" kojega spominje Hitlerov osobni odvjetnik Hans Frank u svojem nurnberkim memoarima, nikad nije naena. Nema tih svjedoanstava Marijinih suvremenika koji bi je osudili, koji bi dokazali da je bila ita drugo do priprosta dobroduna seljanka, ak i hrabra samohrana majka koja je prkosila siromatvu i starosti te rodila dijete izvan braka, a da nije imala roditeljsku potporu u dobi, bile su joj etrdeset i dvije godine, kad bi se druge seljanke moda pomirile sa sudbinom starosti i naporna ivota bez djece. A ipak postoji svjedoanstvo, navodno svjedoanstvo, potomka. Pria o Mariji, prljava pria o podloj spolnoj spletki, prijevari i ucjeni u kojoj se ona prikazuje kao podla i himbena antisemitska ucjenjivaka. To je pria na koju se moda inae ne bismo osvrtali da nije izvora te prie - a to je ovjek kojemu je Hitler povjerio izriitu zadau da istrai okolnosti Marijine trudnoe, odvjetnik koji tvrdi da mu je taj ruan, prljav portret Marije naslikao netko iz njezine obitelji. Da budemo odreeniji: sam Adolf Hider. 2. POGLAVLJE Film noir Hitlerove obitelji u kojem upoznajemo dva narataja varalica iz Hitlerove obitelji Ipak smo bili osupnuti ugledavi ga, odnosno ono to je ostalo od njega, kad smo ga naposljetku nali. Putovali smo - zapravo se probijali kroz snijeg - nekih osam kilometara u dubinu verfallen svijeta cestom ograenom bodljikavom icom i oznaenom istaknutim, uestalim znakovima koji su upozoravali nesumnjiave vozae na skrivenu opasnost koja se krije u naizgled bezazlenom, pastoralnom krajoliku. Ispod snijegom prekrivenih polja skrivale su se neeksplodirane granate. Jedan prijevod Jetzingerove hipoteze o razaranju Dollersheima opisuje to podruje kao "neko bogato i plodno tlo, koje je danas strana pustinja u kojoj zloudna smrt vreba u obliku neeksplodiranih granata. Bivi su stanovnici odavde raseljeni na sve strane svijeta." Zakopane bombe: tijekom Hitlerove cjelokupne politike karijere njegovi su poslanici i njegovi neprijatelji hodoastili u Dollersheim u potrazi za metaforikim bombama zakopanim u crkvenim spisima, u sjeanjima mjetana i roaka, za eksplozivnim otkriima koja bi mogla razotkriti ili objasniti izvor Hitlerove neobinosti. I napokon, iza zavoja na cesti doli smo do njega, do onog to je ostalo od njega. Malen znak pokraj ceste najavio je Dollersheim. Dok smo se zaustavljali, vidjeli smo na snjenom obronku malena brijega blijede ruevine kako se diu iz dubokih nanosa: osakaeni Stonehenge tronih kamenih zidova koji stoji sam bez ikakvih zgrada. Prije bi se za nj reklo da je arheoloka ruevina nego naputeno mjesto. Uzdignut iznad golih razorenih lada upne crkve, stajao je jedan usamljen, razmjerno neoteen etverokutan zid. Na njegovu su vrhu bila postavljena dva kamenom nadsvoena prozorska okvira bez stakla, duplje bez oiju kroz ije je otvore zurilo nebo snjenih oblaka. Na posljednjem dijelu puta razmiljao sam o svjedoanstvima koja su me dovela ovamo, o nerijeenim svjedoanstvima koja tjeraju u ludilo, o kontroverznom objanjenju Hitlera koje je opskurne dogaaje u Dollersheimu prije sto i pedeset godina dralo u prvom planu une rasprave otkad se ta pria pojavila 1953- godine. Ona je postala fabula incerta, nedokuiva bit, istinsko prokletstvo Hitlerovih tumaa: pria Hansa Franka.

Istraivao sam priu Hansa Franka i njezinu recepciju vie godina prije nego to sam doao u verfallen Dollersheim. Pregledavajui svoje spise i preliminarnu studiju o prii Hansa Franka te zbirku polemika koje je o toj prii tijekom etiri desetljea vodio niz Hitlerovih tumaa, iskristalizirala su mi se tri snana dojma: 1. Koliko je ta nepotvrena pria openito prihvaena unato mnogobrojnim pokuajima da se pobije. I koliko je esto postala samim uporitem irih napora da se objasni izvor Hitlerova antisemitizma. To da je pria tako bizarne i nevjerojatne prirode - pria o zagonetnom idovu Frankenbergeru iji je devetnaestogodinji sin navodno oplodio Mariju Schicklgruber - tako duboko napredovala prema statusu prihvaene mudrosti govori zapravo najvie o siromatvu i nedostatnosti drugih suparnikih objanjenja Hitlerove psihe. Najvee oduevljenje u recepciji te prie pokazali su psihoanalitiari i psihopovjesniari poput Alice Miller i Roberta Waitea. Ali ak i oni koji osjeaju nelagodu u vezi s priom Hansa Franka, poput Bullocka i Feta, nisu dosta sigurni u injenice da bi tu priu odbacili; osjeaju potrebu navesti je kao mogue objanjenje, uz ogradu da nije ni dokazana ni nedokazana. I tako, nakon to se raziao polemiki dim, pria Hansa Franka o vezi Marije Schicklgruber sa idovskim ljubavnikom i dalje ima status, iako pogreno, najambicioznijeg kandidata za najvredniju nagradu u sklopu studija o Hitleru - za objanjenje o podrijetlu i posebnoj estini njegova antisemitizma. 2. A ipak, jednako je tako jasan ustrajan razlog za otpor prii Hansa Franka - a to je da je ona preuredna, presimetrina. Ne bi se moglo rei da je predobra a da bi bila istinita, ali njezine sumnjivo simetrine ironije, njezina potpunost, njezina prikladnost kao objanjenje izazivaju nepovjerenje. 3. Ako je precijenjena kao otkrie skrivene istine o Hitlerovu podrijetlu, kao objanjenje Hitlerova antisemitizma koje nedostaje, pria Hansa Franka moda je podcijenjena kao evokacija Hitlerova misaonog ustroja, ucjenjivakog miinchenskog polusvijeta iz kojeg je izronio. U prizemnim pojedinostima spolne SQ ucjene, prljavog sitnog iznuivanja, ta se pria uvelike razlikuje od nejasnih i grandioznih rotschildovskih inaica bajke Hitlerove obitelji. Pria Hansa Franka je film noir Hitlerove obitelji. Od svih ratnih zloinaca pogubljenih u Nurnbergu nitko nije imao neobiniji postumni ivot od Hansa Franka. Za ivota je bio tek dodvoriki ubojica, odvjetnik nacistike stranke koji se Hitleru ulizivao toliko uspjeno u Miinchenu da je promaknut u glavnog odvjetnika stranke. Jo vanije, a manje javno, pridobio je Hitlerovo povjerenje kao njegov osobni odvjetnik, ovjek kojemu je Hitler povjerio rjeavanje uestalih prljavih ucjena koje su proganjale njega i mutnije lanove njegove pratnje, primjerice vodu SA Ernsta Roehma, koji se opetovano morao boriti s ljubavnicima homoseksualcima koji su njegova pornografska pisma nudili novinama. Sam je Hitler zatraio pomo Hansa Franka u rujnu 1930. kad je oajniki pokuavao sprijeiti svojega novinarskog neprijatelja, socijalistiki Munchner Post, da objavi skandalozna nagaanja o prirodi njegova odnosa s mladom poluneaki-njom Geli Raubal, kao i o prirodi njegove uloge u njezinoj smrti. Zbog tih napora, a moda i zbog tajni u koje je upuen, nakon Hitlerova dolaska na vlast Frank je postao vana osoba, prvo kao ministar pravosua. Onda, nakon okupacije Poljske, Hitler ga je postavio za glavnoga guvernera okupiranog sektora. Upravo je zbog zloina koje je poinio na toj dunosti - svojim svesrdnim sudjelovanjem u procesu istrebljenja - zbog zloina protiv ovjenosti osuen na smrt i pogubljen. Frankovo je ponaanje za zatoenitva u Nurnbergu bilo neobino. Obratio se na katoliku vjeru i za razliku od drugih optuenika, koji su pokuavali umanjiti ili vlastitu krivnju ili krivnju nacistikog reima - Frank je isprva javno iibao sebe i svoje kohorte zbog krivnje u istrebljenju idova. Pred sudom je izjavio kako "ni tisuu godina nee dostajati da se spere krivnja koju je naemu narod nanijelo Hitlerovo ponaanje". Poto ga je sud osudio na smrt, razmetljivo se odrekao prava na priziv (iako je dopustio svojem odvjetniku da uloi priziv i poeo je govoriti kako se savezniko razaranje Njemake moe izjednaiti s nacistikim zloinom). Nakon to mu je priziv odbijen, Frank je preostale mjesece svojega ivota prije nego to e biti objeen proveo sastavljajui - uz poticaj svojega sveenika ispovjednika i svjetovnog ispovjednika, amerikog psihologa G. M.

Gilberta - memoare o svojoj karijeri s Hitlerom. Memoari Hansa Franka ispisani rukom na tisuu stranica (iji se izvornik sada uva u arhivu spomenika holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu) vjerojatno bi bili posve zaboravljeni da nije bilo bombe koja je zakopana u njemu. Meu razmetljivo munim razmiljanima o tome kako ga je Hitler hipnotizirao, meu njegovim naknadnim kritikama Hitlerovih ekscesa (a koje i dalje robuju pojmu Hitlerove "veliine"), Frank je uvrstio, na dvije stranice, opis veoma vanog sluaja ucjene koji je rjeavao u Hitlerovo ime jo 1930. godine. Bio je to sluaj koji se odnosio na osjetljivu temu Hitlerove "obiteljske prolosti" i, prema Frankovim navodima, od njega je zahtijevao vie od toga da bude osobni odvjetnik, tako da je sluio kao svojevrstan rodoslovni privatni detektiv. Ta se prijetnja pojavila u kljunom trenutku Hiderove ponovno oivljene politike karijere. Frank se prisjea da se to dogodilo u drugoj polovici 1930. godine, u doba kad je Hider bio usred politike kampanje koja e obiljeiti njegov prvi divovski korak naprijed iz anonimnosti i marginalnosti, kampanje za izbore za Reichstag koji e ojaati snagu stranke s 12 na 107 mjesta i uiniti Hitlera, usred politike krize izazvane gospodarskim slomom, ozbiljnim kandidatom za obnaanje nacionalne politike vlasti. Bio je to i trenutak kad je Hider - koji je mnogo godina bio zaboravljena, gotovo komina figura izvan Njemake nakon propaloga dravnog udara 1923- odjednom postao predmetom pozornosti svjetskog tiska, a na to je reagirao bijesnim ograivanjem, posebice na bilo kakve upite u vezi sa svojom obiteljskom prolou. Pria Hansa Franka poinje upravo s jednim takvim neeljenim zadiranjem. Hitler je doznao da su njegova dva neugodna roaka u Liverpoolu pregovarala s Hearstovim novinama o prodaji prie o slavnom njemakom Fiihreru, svojem roaku. Bili su neugodni jer su ve prije privukli sramotnu pozornost na obitelj: ga Bridget Hitler udala se za Adolfova svojeglava polubrata Aloisa mlaeg kad se on, putujui trgovac, skrasio u Liverpoolu 1910. godine. Nestao je iz Liverpoola uoi Prvoga svjetskog rata, ostavivi za sobom enu i sina Williama Patricka Hidera. Majka i sin mislili su da je mrtav sve dok se Hitlerovo ime nije pojavilo na naslovnicama nakon propalog pokuaja dravnog udara 1923- godine. Njihov pokuaj da uz pomo Adolfa doznaju kakvu vijest o Aloisu mlaem, svojem izgubljenom muu i ocu, doveo je do otkria kako je Alois iv i zdrav, te da ivi u bigamnome braku sa enom Njemicom i djetetom. Neprilike i sudski postupak koji su uslijedili, naveli su Adolfa na oprez u vezi s engleskom lozom obitelji. A kad je potkraj 1930. doznao da pokuavaju prodati priu o njegovoj obitelji, Hitler je urno pozvao svojeg poluneaka u Miinchen, gdje ga je izgrdio i naredio mu da porekne kako je u rodbinskoj vezi sa slavnim voom nacistike stranke - da kae Hearstu kako se zabunio, da je njegov roak neki drugi Hitler. U intervjuu danom nekoliko godina poslije poluneak je tvrdio da je Hitler vikao na njega: "Ti ljudi ne smiju znati tko sam. Nitko ne smije znati odakle sam!" Ali, u svjedoanstvu Hansa Franka, dijelovi kojeg su potkrijepljeni neakovim intervjuom, ovim se nije prekinula veza izmeu britanske crne ovce u obitelji i njemakoga Fuhrera. Prema Franku je neak, koji je moda osjetio mogunost novanog probitka zbog Fuhrerove osjedjivosti na pitanja o svojoj obiteljskoj prolosti, poslao neto to je Hitler opisao kao ucjenjivako pismo: "Jednoga dana, mislim pred kraj 1930", napisao je Frank u svojim memoarima, "bio sam pozvan u Hitlerovu rezidenciju u Prinzgartenplatz. Priopio mi je, dok je pred sobom imao pismo, o 'gnusnoj ucjeni' u koju je upleten jedan od njegovih najmrskijih roaka, o uroti u vezi s njegovim podrijetlom." 60 Hans Frank navodi da je izvor ucjene sljedei: "Sin Hitlerova polubrata Aloisa blago je natuknuo da bi, s obzirom na stanovite optube u novinama, bilo bolje kad se o nekim obiteljskim stvarima ne bi vikalo na sav glas. Novine su natuknule da je Hitlerovim ilama tekla idovska krv, pa zato nije bio pozvan biti antisemit. Ali novinski su izvjetaji bili uoblieni tako da ih se nije moglo tuiti. Usred politike borbe sve se to smirilo. Ipak, rodakova prijetnja ucjenom bila je prilino kakljiv problem. Na Hitlerovu sam zamolbu poduzeo povjerljivu istragu." Povjerljivu istragu: kao da to pie povjerljivi operativac, privatni detektiv. Jezik i uloga nisu bili

karakteristini za inae hvalisava Franka, koji je sebe vidio kao arijskoga pravosudnog vizionara, a ne kao obinog detektiva. Frank ne opisuje pojedinosti svoje povjerljive istrage ni kako je dospio do moebitno eksplozivnih skrivenih spisa, tobonjega krunskog dokaza u sporu o Hitlerovu podrijetlu. On kae samo da ih je naao "u posjedu ene koja ivi u Wetzldorfu kod Graza (u Austriji), a koja je bila u rodbinskoj vezi s Hitlerima preko Raubalovih" - obitelji Geli Raubal. Sve to Frank o tome kae jest: "Pomnim sam istraivanjem doao do sljedeih obavijesti: Hitlerov je otac izvanbrani sin ene imenom Schicklgruber iz Leondinga kod Linza, koja je radila kao kuharica u kuanstvu u Grazu... Ali najneobiniji dio prie jest sljedee: kad je kuharica Schicklgruber (baka Adolfa Hitlera) rodila, bila je u slubi idovske obitelji Frankenberger. Tada je Frankenberger, u ime svojega devetnaestogodinjeg sina, Schicklgruberici plaao uzdravanje od djetetova roenja do njegove etrnaeste godine. tovie, due su se vremena Frankenbergerovi i Hitlerova baka dopisivali, a opi je smisao prepiske obostrano preutno priznanje da je izvanbrano dijete Schicklgruberove zaeto u okolnostima zbog kojih su Frankenbergerovi bili odgovorni za uzdravanje djeteta... Stoga se ne moe odbaciti mogunost da je Hitlerov otac bio napola idov, kao posljedica izvanbrane veze izmeu Schicklgruberove i idova iz Graza. To bi znailo da je Hitler jednom etvrtinom idov." U vezi s ovom priom namee se nekoliko oitih problema. Ako nita drugo, upitno je Frankovo pamenje zbivanja nakon sedamnaest godina u Nurnbergu. Maria Schicklgruber nije bila iz Leondinga kod Linza (gdje je Hitler pohaao kolu), nego iz Stronesa kod Dollersheima. A ne postoje ni dokazi da je Maria Schicklgruber bila u slubi idovske obitelji u Grazu, iako je Werner Maser naao dokaze o tome da je mesar imenom Frankenreither, star etrdeset i dvije godine, koji se specijalizirao za 61 fileke, prebivao ondje 1836, dakle, godine kad je Maria zagonetno zatrudnjela. Je li nam i sam Frank posluio fileke? Maser, koji ne vjeruje prii, misli da je obraenje na katolianstvo nagnalo Franka da nominalno katolikomu Hitleru izmisli idovskog pretka "kako bi potaknuo nemire, zabrinutost i trajni osjeaj krivnje" meu idovima, kao da bi mogunost mutne ljubavne veze jednog idova 1836. s Hitlerovom bakom nekako nagnala sve idove da se osjeaju odgovornima za Hitlerove zloine. Drugi su natuknuli da je Frank projicirao bajku vlastite obitelji -svoje uvjerenje da je moda potomak djeda idova koji se preivao Frankfurter - na Hitlera. Kako bilo, oni koji su pobili injeninu osnovu Frankova izvjetaja o njegovoj povjerljivoj istrazi i tvrdnji da je otkrio prepisku koja dokazuje oinstvo i time potkrepljuje navode, ipak su najveim dijelom zanemarili ili propustili pobiti dodatak toj prii koji jo vie iznenauje - a to je Frankov opis Hitlerove reakcije na izvjetaj o povjerljivoj istrazi, njegovo sjeanje o Hitlerovu pokuaju da pobije moebitno razorne implikacije toga izvjetaja. U odgovoru u kojem je Hitler, prema Frankovu navodu, priznao temeljnu istinitost prie o Frankenbergeru, odnosno nije nijekao autentinost prepiski o oinstvu sa idovskom obitelji, ali je tomu dodao ruan zaplet kojim je ocrnio znaaj svoje bake Marije Schicklgruber u pokuaju da sebe samog oslobodi toga da mu itko podmee idovsku krv, koju su gole injenice "intenzivne istrage" Hansa Franka naizgled utvrdile. "Adolf je Hitler", prisjea se Frank u svojim memoarima, "rekao da zna... kako njegov otac nije bio dijete Schicklgruberice i idova iz Graza. Znao je to zbog onog to su mu rekli njegov otac i baka. Znao je da je njegov otac zaet u izvanbranom odnosu izmeu njegove bake i ovjeka za kojeg se poslije udala (Georg Hiedler). Ali oni su oboje bili siromani, pa je novana potpora koju je idov dugo godina plaao, bila veoma poeljna u njihovu siromanom kuanstvu. On je tu potporu lako mogao plaati i zato je reeno da je on otac. idov je platio, a sudu se nije obratio vjerojatno zato to se nije mogao suoiti s publicitetom koji bi proizaao iz sudske presude." Pustimo zasad na stranu pitanje izvora te prie - bilo da su to Hitlerove vlastite rijei ili plod mate Hansa Franka. Razmislimo o njoj samo kao o prii o podrijetlu. To je, u najmanju ruku, Frankova pria o tome "to se dogodilo", njegovo objanjenje o tome kako je Hitler postao antisemitom. A kakva li je to uistinu muna i poniavajua pria o podrijetlu! Ispod povrine Frankova kliniki

saeta iskaza skriva se prljava pria o spolnoj ucjeni u kojoj se Hitlerova baka uputa u podlu spletku i iznuivanje, spletku koja je ostavila nasljedstvo spolne i rasne nejasnosti iz koje se Hitler nije mogao izvui, spletku koja ga ak ni ne oslobaa potpuno optube da je idovske krvi. 62 Film noir Hitlerove obitelji, onako kako se Hans Frank sjea Hitlerovih rijei, poinje spolnom napetou i zavrava spolnom dvosmislenou. Njoj su etrdeset i dvije godine, a njemu devetnaest: ona je sluavka, on je gospodarov sin. Neto se izmeu njih dogaa, moda neto to je ona unaprijed naumila. Moda je to samo pogled, moda i mnogo vie od toga. Ona zatrudni, priopi svojemu dragom, mjesnom priprostom mlinaru lutalici, da je dijete njegovo, da nije od mladog idova, a to moda jest istina, a moda i nije; samo ona zna. Ili ipak ne zna? Njih dvoje, Maria i mlinar, ionako jedva mogu uzdravati sami sebe, kamoli jo i dijete, pa smisle nain da iznude novac od bogatog idova optuujui njegova sina da je s njim zatrudnjela. Je li ona doista zavela sina da bi ga iskoristila kao pijuna u svojoj spletki ili je hladnokrvno lagala o spolnom kontaktu, posve je nebitno. U odreenom trenutku dogaa se obraun, ozbiljan razgovor i idov biva pritisnut. Otvoreno mu se prijeti. Konana je prijetnja prizivanje pogroma: ne bude li idov poeo plaati, podli e se par potruditi da se javnost zgrozi nad pohotnim idovskim manijakom koji obeauje nemonu arijsku djevu. Posljedica je toga, kako to Frank lakonski kae: "idov je platio." Prisjetimo se da je, prema Franku, sam Hitler htio da on vidi njegova djeda i baku kroz tu podlu spletku. Bolje da budu sitni ucjenjivai, zloinaki par kurve i svodnika koji obrauju rtvu, nego da se zamisli mogunost kako je otac njegova oca bio idov, premda ni Hitlerov "alibi" u ovom prikazu ne iskljuuje mogunost spolne veze izmeu Marije i mladia. Nevjerojatno je koliko je pomutnje unijela ta pria nakon to je ugledala svjetlo dana 1953., kad je obitelj Hansa Franka u Njemakoj izdala njegove memoare -nevjerojatno je koliko je godina istraivanja i rasprava posveeno tomu da se razmrse nejasnosti koje oni sadravaju. Prihvatimo li priu onako kako je opisuje Frank - prije nego to se pozabavimo problemom vjerodostojnosti - dva kljuna pitanja ostaju nerijeena: je li Maria Schicklgruber doista legla s devetnaestogo-dinjakom ili je prijetnja javne optube da ju je silovao dostajala da tijekom svih tih godina iznuuje novac od idovske obitelji? A ako jest legla sa idovskim mladiem otprilike u doba kad je sa svojim dragim (poslije muem) Johannom Georgom Hiedlerom zatrudnjela, je li mogla biti sigurna da je dijete Hiedlerovo, a ne Frankenbergerovo? Neupuenost seljanki s poetka 19- stoljea u vezi s reproduktivnim tempiranjem namee zakljuak da, ak i za samu Mariju Schicklgruber, pater incertus est. Neki od najsofisticiranijih tumaa Hitlera pred kraj 20. stoljea pokuali su u tom sluaju nunu nesigurnost uiniti vrlinom. Nesigurnost koja je u sreditu prizemne spletke o Marijinoj trudnoi pretvorili su u bit svojega objanjenja inae neobjanjive estine Hitlerova antisemitizma. Postuliraju svojevrstan lanac nesigurnosti koji vodi od nesigurnosti Marije Schicklgruber o tome s kime je, sa idovom ili s arijcem, zatrudnjela, do mrske nesigurnosti u mislima Adolfa Hitlera o tome je li bio "zaraen idovskom krvlju" ili nije. 63 Prema tom gleditu, za razumijevanje veze izmeu nesigurnosti Marije Schicklgruber i nesigurnosti njezina unuka Adolfa Hitlera kljuna je dinamika Hitlerove ekscentrine fiziko-mistike seksologije. Njegov je omiljeni antisemitski teoretiar Julius Streicher u Der Sturmeru objavljivao opominjujue lanke o arijskim enama koje su imale odnoaj sa idovima da bi, na svoj uas, otkrile kako im je nakon viestrukog izlaganja "idovskom sjemenu", ono prodrlo u krv i da, kao posljedica toga, postaju idovkama! Robert Waite, povjesniar s fakulteta Williams College, najgorljiviji pristaa prie Hansa Franka kao objanjenja Hitlerova antisemitizma, navodi ulomak iz Mein Kampfa u kojemu Hitler govori o osobitoj snazi ak i najsitnije prisutnosti idovske krvi, o nainu na koji se ona ubacuje u arijsku sastavnicu i podriva je. Ulomak je to u kojemu, kako misli Waite, Hitler govori o borbi koja se odvija u njemu samome. Hitler opisuje borbu unutar "rasno podvojena bia", izmeu arijske i idovske sastavnice, te o nepogreivu znaku s pomou kojeg se moe otkriti snaga idovske krvi:

"Prvi proizvodi takva mijeanja rasa, recimo u treem, etvrtom i petom narataju [on je, dakako, bio trei narataj], silno pate. U svim kljunim trenucima kada rasno jedinstveno bie donosi ispravne, to jest jedinstvene odluke, rasno podijeljeno bie postat e nesigurno; drugim rijeima, stat e na pola puta." Naslijede bi nesigurnosti u vezi sa spolnim izborom Marije Schicklgruber, prema Waiteovu stajalitu, osudilo Hitlera na stanje krajnje budnosti: on bi u svojoj svijesti uvijek traio izdajniki znak i najmanju naznaku krzmanja, nesigurnosti, nepostojanosti volje koja bi dokazala da je njegova arijska krv ukaljana zlim semitskim serumom. I zato - a u tome je bit Waiteova objanjenja Hitlera - uvijek pokuava dokazati svoju istou, svoju slobodu od slabosti, nepopustljivom, beskompromisnom estinom svojega rata protiv idova, istrebljujui dvojbe o idovu u svojem biu ubijanjem svih idova koji su pali pod njegovu vlast. Problem u vezi s konstruiranjem tako zastraujue razraene nadgradnje objanjenja na temelju nesigurnosti u prii Hansa Franka jest to to takvi pokuaji zanemaruju nesigurnost o prii Hansa Franka. Waite i drugi pokuali su izbjei to pitanje tako to su naglasili da se ne bave toliko Hitlerovim stvarnim rodoslovljem -time je li mu djed doista bio idov - koliko time je li on vjerovao da je tako, pa je sama ta injenica dovela do opsjednutosti prekomjernim protuidovskim oprezom koji je ugraen u to vjerovanje. Ali to pretpostavlja da je Hitler doista uo tu priu u nekom obliku i da je to ve rano dovelo do opsjednutosti koja ga je nagrizala cijeli ivot. Izuzmemo li priu Hansa Franka, zapravo nema dokaza kako je Hitler uo ita o tim glasinama. Raspolaemo samo Frankovom rijeju da je Hitleru predoio "dokaze". Dokazi o ivotnoj opsjednutosti vlastitim podrijetlom nikako su ili slabo potkrijepljeni, u najboljem su sluaju nagaanja, gotovo tlapnje. Postoji stanovita neovisna potvrda prie Hansa Franka, ali ona se odnosi samo na sam poetak: pismo Hitleru od "mrskog roaka" koje je Hitler oznaio kao "gnusnu ucjenu". Kao to emo poslije detaljno vidjeti, amerika je sluba OSS ispitala crnu ovcu Hitlerove 64 obitelji, njegova engleskog neaka Williama Patricka Hitlera i njezini zakljuci naizgled potvruju da je on doista Hitleru napisao pismo koje je Fuhrera uznemirilo, a potvruju i to da je razlog uznemirenosti bila Hitlerova osjetljivost prema prolosti njegove obitelji. Ali u zabiljekama OSS-a nema spomena o idovskom problemu u sklopu obiteljske prolosti. Potraga za daljnjom potvrdom prie Hansa Franka dovela je do jalovih pothvata, lutanja u krug i tapkanja na mjestu. Prepiske koje toboe potvruju plaanje za oinstvo izmeu Frankenbergerovih i kuanstva Schicklgruber/Hiedler nikad nisu naene. Tijekom istraivanja u arhivima u Grazu nisu naeni tragovi sablasne obitelj Frankenberger. Naalost, upravo suprotno, ispostavilo se da je teko dokazati kako je pria apsolutno nemogua. im je arhivist Nikolaus Predarovich ustvrdio da je dokazao kako je idovima bilo zabranjeno ivjeti u pokrajini tajerskoj (u kojoj je Graz) sve do sredine 19. stoljea, Werner Maser, koji openito dvoji o istinitosti prie Hansa Franka, ipak je dokazao da je idovskim putujuim trgovcima bio doputen ulaz na rujanski sajam koji se u Grazu odravao tijekom tridesetih godina 19. stoljea, a to doputa susret izmeu Marije i putujueg trgovca u rujnu 1836, mjesecu kad je zaet Hitlerov otac. Nisu bolje proli ni oni koji su pokuali, na temelju znaaja Hansa Franka, dokazati da je on tu priu izmislio. Promatramo li vatreni nastup Hansa Franka u filmu Leni Riefenstahl Trijumf volje, gdje je mahao akom i poticao svjetinu na sletu u povodu Dana stranke u Nurnbergu, vidimo nekoga tko izgleda kao okrutni nasilnik koji je sposoban poiniti okrutnosti i zlo, ali ne - barem ne na povrini nekoga tko je sklon dijabolinoj prepredenosti, zlu koje poremeuje povijest, svojstvima potrebnima da se izmisli takva pria od poetka do kraja i time tako uspjeno nametne lano objanjenje Hitlera na povijesni tijek svijesti. Nasuprot tomu, drukiji se pogled na Franka javlja u genijalno zlom, nimalo laskavom portretu to ga je o njemu naslikao njegov sin Niklas Frank, koji je (u memoarima naslovljenim U sjeni Reicha) opisao svojega oca kao najobinijeg kukavicu i slabia, ali koji je posjedovao ivotinjsku lukavost, nagon za laganjem, insinuiranjem i velianjem sama sebe. Za takva bi Hansa Franka, osramoena ovjeka suoena sa smru vjeanjem zato to je slijedio Hitlera, izmiljanje te prie bio lukav nain

da si osigura mjesto u povijesti kao jedini ovjek koji je svijetu dao skriveni klju zagonetke Hitlerove psihe. A istodobno bi se osvetio svojemu bivem gospodaru zato to ga je odveo u propast, nameui podlo objanjenje Hitlera i time ga ponizujui za sva vremena. Kako bilo, Frank je znao da bi pobjednicima takvo objanjenje bilo privlano. A i dalje je privlano. Ono ostaje, nakon etiri desetljea, jedno od dva velika iskuenja tradicije objanjenja Hitlera (drugo je iskuenje pria o perverzijama Geli Raubal). Dovodi nas u napast jer nam nudi zadovoljstvo sveobuhvatna, jednoznana objanjenja Hitlerove psihologije. 6S Ne udi stoga to je ponajvie privlaila psihologe. Moda je prvi bio zaveden -a usto je i najvaniji svjedok Frankove vjerodostojnosti - ameriki psiholog i pouzdanik dr. G.M. Gilbert koji je vodio Franka kroz postupak stvaranja njegovih memoara. Gilbert, kapetan s doktoratom iz psihologije, bio je zaduen da prati Frankove misaone procese, da se provue kroz njegove zatitne mehanizme. Na koncu je zakljuio da Frank nije izmislio tu priu. Nikad neu zaboraviti trenutke kad sam presluavao snimku intervjua koji je Gilbert dao Johnu Tolandu. Naao sam vrpcu u istraivakoj gradi koju je Toland darovao arhivu Knjinice Franklina Delana Roosevelta u Hyde Parku u dravi New York. Na vrpci se jo uje gorljivost u Tolandovu glasu dok je ispitivao Gilberta o prii Hansa Franka. ini se da je Toland htio vjerovati kako je Hans Frank govorio istinu o svojoj istrazi o ljubavnom ivotu Marije Schicklgruber. eli vjerovati da postoji objanjenje Hitlera u koje se moe pouzdati. Ali svjestan je koliko toga ovisi o vjeri. "Mislite li da je ta istraga [o Hitlerovu podrijetlu] doista provedena?" usrdno e Toland pitati Gilberta. "Vi ste jedini na svijetu koji nam to moe rei." Dramatian je to trenutak: Toland kae da misli kako Gilbert dri klju posljednje velike nade da se Hitler objasni. Zapravo je pomalo preuveliavao: doista nema nikoga na svijetu, naime vie nema nikoga, tko bi nam to mogao rei sa sigurnou. Ipak, Gilbert o tome ima vrsto stajalite: on vjeruje Hansu Franku. "Iako je bio sklon pretjerivanju u mnogim stvarima i, dakako, velianju vlastite uloge", rei e psiholog, "to je neto emu nije pridavao osobitu vanost. Rekao je: 'Pa, valjda su se dogodile i udnije stvari od toga da netko mrzi vlastitu rasu.' [Frank] je bio sklon tomu da vjeruje nalazima svojeg istraivanja. On [Hitler] ne bi priznao da u njemu tee idovska krv, ali sama injenica to je ona [Maria] bila u mogunosti da ucjenjuje idova, oito nakon to je s njime imala odnoaj, dostajalo je da u Hitleru potakne tu silovitu protuidovsku spolnu mrnju." Ne samo to je Gilbert bio prvi koji je povjerovao prii Hansa Franka nego je on bio prvi psiholog koji ju je preuzeo kao mogue objanjenje, kao skriven klju za Hitlera. Ta je pria sama po sebi zanimljiva psiholozima jer se inae naizgled nedokuiv izvor Hitlerovih zloina javlja kao neto u njegovoj psihi. tovie, Gilbert je bio prvi koji je "poboljao" tumaenje samoga Hansa Franka i razvio ono to e postati paradigmom psiholokog raspredanja prie Hansa Franka, a to je pomak od pogleda na Hitlerov antisemitizam kao na neto izazvano vanjskom ideologijom ili mrnjom na stajalite da je rije o proizvodu mrnje samoga sebe. Gilbert taj trenutak 1930. godine, kad je Hans Frank navodno priopio Hitleru kako je naao dokumentirane dokaze da mu je oev otac idov, vidi kao temeljnu prekretnicu u razvoju Hitlerova antisemitizma. "Posebice zato to se Hitler ve bio izjasnio kao gorljiv antisemit, a cijeli je ustroj njegova ja ovisio o tome", objanjavao je Gilbert Tolandu, "pomisao na to da je istinita pria [o djedu idovu] u svojem je 66 bolesnom umu mogao pomiriti samo tako da pokae, onako kako je rekao Frank, da je bio najgori antisemit na svijetu. Jer kako bi se onda moglo pomisliti da je on idov?" Objanjenje Hansa Franka ujedno je nategnutije i prostodunije od onoga njegova psihologa. Frank je isprva skeptik: "To da Adolf Hitler sigurno nije imao idovske krvi tako je bjelodano da uope ne trai dodatno objanjenje." Ali, kad se ponovno vratio na to pitanje, on zakljuuje: "Moram rei da nije posve nemogue da je Hitlerov otac zapravo bio napola idov. U tom je sluaju njegova mrnja prema idovima mogla nastati kao posljedica psihoze mrnje zbog oskvrnute roakinje. Tko bi sve to mogao protumaiti?" Dakako, on je ve dao svoje ad hoc tumaenje: Adolf Hitler uvrijeen je zato to mu je krvnu

roakinju Mariju obeastio idov i to objanjava njegovu "psihozu mrnje" prema cjelokupnom idovskom narodu. Drugim rijeima, ini se da Frank eli rei kako je Hitler ubijao idovski narod zbog svoje mrnje prema jednom devetnaestogodinjaku koji se moda jest, a moda i nije udvarao njegovoj baki prije stotinu godina. Gilbert tome daje sloenije, promiljenije tumaenje: nije rije o mrnji prema tom mladiu ili prema ivuim idovima, rije je o fantomskom idovu koji se moda krije u njemu samome i o potrebi da atre i samu pomisao na unutarnju prisutnost dokazujui svijetu - i sebi samome - da je on "najgori antisemit na svijetu". A sve to - svi ti sve uzvieniji scenariji unutarnje psiholoke drame - izvire iz nepotvrene prie o spolnim izborima seljanke o kojoj se veoma malo zna. irenje toga sumanutog nagaanja, koje je nemogue provjeriti, navelo me na to da razumijem - na metaforikoj razini - nagon da se uniti prvobitan prizor te nesigurnosti: Dollersheim. Razumije se, nepoteno je kriviti neivo kamenje Dollersheima. Jednako bismo * tako mogli okriviti obitelj Rothschild: Rothschildova inaica objanjenja idovske krvi u Hitlerovoj psihologiji javlja se u djelu drugoga amerikog psihologa koji je svoju analizu nudio barem pet godina prije nego to je Hans Frank objelodanio Frankenbergerovu inaicu. Bio je to dr. Walter C. Langer, psihoanalitiar kolovan na Harvardu kojega je ef Ureda stratekih sluba (Office of Strategic Services - OSS) William J. Donovan angairao da analizira um Adolfa Hitlera, a on se uhvatio za glasine o Rothschildu i iz njih izveo bajku o Hitlerovoj obitelji. Izvjetaj koji je pripremio o Hitlerovoj psihologiji - na temelju mnogobrojne grade: od objavljene literature do povjerljivih diplomatskih izvjetaja - podijeljen je na najviim razinama amerike vlade, a navodno i samomu predsjedniku Rooseveltu 1943- godine, iako je ostao tajna do kraja ezdesetih godina, a objavljen je tek 1972. godine. Langer, koji se uzdao u esto nepouzdana, a djelomice nepotpuna sjeanja industrijalca Fritza Thvssena i odmetnika iz SS-a Hansa Jurgena Kohlera, oito vjeruje da se moe vjerovati njihovim svjedoanstvima i glasinama o Rothschildu. 67 On svoje izvore opisuje na sljedei nain: "Austrijski kancelar Dollfuss naredio je policiji da provede temeljitu istragu o Hiderovoj obitelji. Kao posljedica te istrage pripremljen je tajni dokument koji je dokazivao da je Maria Ana Schicklgruber ivjela u Beu kad je zatrudnjela. Tada je bila u slubi u domu baruna Rotschilda. im je obitelj doznala da je trudna, poslala ju je kui u Spital, gdje je rodila Aloisa. Ako je istina da je jedan od Rotschilda doista otac Aloisa Hitlera, onda je Adolf bio jednu etvrtinu idov. Prema tim izvorima, Adolf Hitler znao je za taj dokument i za dokaze koji ga u njemu optuuju. Da bi ga se dokopao, pokrenuo je zbivanja u Austriji i potaknuo atentat na Dollfussa. Prema tom svjedoanstvu, tada se nije uspio domoi spisa jer ga je Dollfuss sakrio i rekao Schuschniggu gdje se nalazi, tako da bi i u sluaju njegove smrti osigurao austrijsku neovisnost." Ovdje je pria o idovskoj krvi u svojoj najekstremnijoj inaici uzdignuta na razinu pokretaa visoke politike, kao klju geopolitike ucjenjivake spletke u kojoj se sitni zloinaki postupci uzdiu na razinu svjetske povijesti. Rije je zasigurno o matariji, ali zanimljivo je da je ta matarija bila namijenjena Rooseveltu, koji je i sam bio rtva glasina o idovskoj krvi koje je nairoko razglasio ef nacistike propagande Joseph Goebbels. On je, poput Hitlera, moda doista vjerovao da obitelj Roosevelt potjee od nizozemskih prikrivenih Zidova ije je pravo ime bilo Rosenfeld ili kakva slina inaica. Jesu li divovsku borbu izmeu dviju suprotstavljenih sila u Drugom svjetskom ratu vodila dvojica ljudi od kojih je svaki za drugoga pogreno mislio da je prikriveni idov? Langer doista pokazuje da eli prilagoditi priu o Rotschildu u cijelosti. Vidimo koliko se mui s iskuenjem u sljedeem prikazu Rotschildove inaice. "Ovo je doista pretpostavka koja veoma intrigira", napisat e on i nastaviti: "Na toj se osnovi velik dio ponaanja Adolfa Hitlera poslije toga moe objasniti prilino jednostavno." Tek se u posljednjem trenutku pomalo povlai dodavi: "Nije apsolutno nuno pretpostaviti da njegovim ilama tee idovska krv kako bismo izgradili sveobuhvatnu sliku njegova znaaja... Prema tome, s isto znanstvenoga stajalita, bolje bi bilo da ne temeljimo svoju rekonstrukciju na tako nedostatnim dokazima... Ipak, moemo to ostaviti kao mogunost koja zahtijeva dodatnu

provjeru." Unato tomu, on e odmah nabrojiti ni manje ni vie nego est razloga koji "potkrepljuju tu mogunost", a posebnu teinu daje etvrtom razlogu: "Inteligencija i ponaanje Aloisa, kao i njegova dva sina [Aloisa mlaeg i Adolfa], ni po emu ne odgovaraju onom to se inae nalazi u austrijskim seljakim obiteljima... Njihova ambicioznost i nevjerojatna politika pronicavost mnogo bi se prije mogli pripisati rotschildovskoj tradiciji." Ovdje treba napomenuti da se, u trenutku kad Langer poputa iskuenju da 68 objasni Hitlerov znaaj na temelju teze o Rotschildu, suptilne antisemitske znaajke poinju primjenjivati na samog Hitlera. "Ambicioznost i nevjerojatna politika pronicavost" koju je Hitler "naslijedio" od Rotschildovih mogli bi se protumaiti kao eufemistiki nain da se njih - i Hitlera nazove nametljivim spletkarskim idovima. Teorija o idovskoj krvi bila je pravo prokletstvo, muenje za Hitlerove biografe i tumae - slon u dnevnoj sobi kojeg je istodobno nemogue zanemariti i nemogue prihvatiti. U vezi s time u proturjeja upadaju posebice frojdovci. Tako se, primjerice, psihoanalitiar Norbert Bromberg, koautor monografije Hitlerova psihopatologija iz 1983, znakovito poziva na priu Hansa Franka i na poetku veoma odgovorno izjavljuje, "bez dokaza, injenice iz tog prikaza ostaju zagonetka". Ali, kad dodu do pretposljednjeg poglavlja, O intenzitetu Hitlerova antisemitizma, Bromberg i njegova koautorica Verna Small pokazuju da gotovo i ne mogu analizirati taj predmet bez te prie: "Moda je Hitler mislio kako mu je krv 'zatrovana' idovskom krvi zbog glasina da mu je djed bio idov", napominju. Bromberg i Small prihvaaju strategiju koju su primijenili autori poput Roberta Waitea i Joachima Feta. Naime, da u vezi s priom Hansa Franka zamalo bude vuk sit i koza cijela. Fest, novinar i autor najpopularnije njemake biografije o Hitleru, naziva je "prilino fantastinom priom" sadraj koje "jedva moe izdrati pomnije prouavanje". Ali on zapravo baca dvojbu samo na istinitost tvrdnje da je netko imenom Frankenberger oplodio Mariju Schicklgruber. On prihvaa kao istinu tvrdnju Hansa Franka da je tu priu ispriao Hitleru: Travo znaenje Frankove prie ne ovisi o tome je li ona istinita ili nije. Ono to je psiholoki kljuno jest injenica to su Frankovi zakljuci prisilili Hitlera da dvoji o vlastitu podrijetlu." Utjecajna vicarska psihoanalitiarka Alice Miller citira Feta, ali posve zanemaruje ak i Festove blage ograde u vezi s priom Hansa Franka. Ona pretpostavlja da je istinita i ide korak dalje: pretpostavlja da je sin Marije Schicklgruber Alois znao da mu je otac vjerojatno bio idov. Kako zna da je Alois znao da je poluidovsko kopile? "Te su injenice bile tako dobro poznate u selu da se o njima govorilo i poslije sto godina", napomenut e. Njezin je dokaz za to pria Hansa Franka, koja uope ne pripisuje priu o idovskoj krvi seoskim glasinama. Ipak, insistira Alice Miller: "Gotovo je nezamislivo da bi seljani povjerovali kako takva velikodunost [navodna plaanja Frankenbergerove obitelji za oinstvo za koja Alice Miller pretpostavlja da su bila glavni predmet razgovora u Dollersheimu] nije bila bez ikakve pobude." Konanim, ne posebno uvjerljivim pokuajem da se donekle ogradi od te prie, ona se baca na zakljuak: "Bez obzira na to to je doista istina, Aloisu je bila nametnuta etverostruka sramota: to to je siromaan, to je izvanbrano dijete, to je s pet godina bio odvojen od svoje prave majke i to je idovske krvi." S ruba potpune lakovjernosti vraa se - ili se bar pokuava vratiti -napomenom: "ak ako je ta etvrta [idovska krv] bila samo glasina, to Aloisu nije nimalo olakalo ivot." tovie, ta joj je problematina glasina razlog da priu Hansa Franka uini jo snanijom i vanijom kao objanjenje: "Ako se svjesno ne prizna i ne preboli, nesigurnost o vlastitu podrijetlu moe uzrokovati veliku zabrinutost i nemir, to vie ako je, kao u Aloisovu sluaju, povezana sa zloslutnim glasinama koje se ne mogu ni dokazati niti posve pobiti." Problem je u tome to ni postojanje tih glasina ni Aloisova svijest o njima nikad nisu dokazani. Ali Alice Miller se ne da smesti i nastavlja, gradei svojevrsni velik lanac nesigurnosti, pomalo nalik na Waiteov, ali koji u sebi ukljuuje njezinu zaokupljenost tjelesnim kanjavanjem djece kao izvorom svih zala: nesigurnost u vezi s odgovornosti za Marijinu trudnou dovela je do Aloisove

nesigurnosti o vlastitu identitetu, a to je u Aloisu stvorilo "veliku tjeskobu". Ta duevna bol proizila iz moebitna idovstva uzrok je Aloisove navike da tue maloga Adolfa, da sinu namee tjelesnu bol zbog grijeha svoga neizvjesnog oca. Tjelesna bol koju je Adolf trpio, nakon to se preoblikovala u duevnu traumu, navela je Adolfa da poini genocid nad idovima. Nevjerojatno uporna spremnost da se povjeruje teoriji o idovskoj krvi, ma koliko bili nesigurni temelji na kojima se gradi - i unato tomu to za nju moda ne postoje nikakve osnove - namee zakljuak kako ona zadovoljava dublju potrebu. U mranijem smislu moe zadovoljiti potrebu da se nade neki idov, bilo koji idov, ak i apokrifni devetnaestogodinji mladi, kojeg bi se moglo okriviti za holokaust. Ili, s druge strane, moe zadovoljiti potrebu da vjerujemo kako je holokaust uzrokovan postupkom nekog idova, ma koliko je kazna suludo nerazmjerna, jer je i to bolje od nepodnoljive pomisli da nisu istrijebljeni zbog nekog ina, nego samo zbog onoga to jesu. Kako bilo, nema dvojbe o tome koliko pria Hansa Franka privlai matu antisemita. Kad sam poeo munu zadau ponovne provjere prie Hansa Franka, naiao sam na duboko prijevarnu matariju koja se razvila iz nje u razmjerno opskurnoj saudijskoj tiskovini Saudi Gazette koja izlazi u Jeddi. Naiao sam na spomen saudijskog lista u pismu uredniku newyorkog/eww/z Pressa, a autor pisma dao mi je cjelokupan tekst. Autor pisma tjedniku na engleskome jeziku, koji se dijeli inozemnim radnicima u saudijskome kraljevstvu, predstavio se kao "A. Dusseldorf iz Riada." Urednik Gazette opremio je "Dusseldorfovo" pismo pitanjem koje raspaljuje strasti masnim slovima visokima jedan centimetar: JE LI HITLER BIO IDOV? Doznao je, poinje autor pisma, da postoje "dokazi koji potvruju kako je sam Hitler bio idov... Hitlerova je majka bila siromana Austrijanka, kranka u slubi bogate idovske obitelji... Pravi je otac... bio jedan od starevih idovskih sinova." Razvidno je ispremetana inaica prie Hansa Franka ula u otrovni tijek 70 antisemitske literature, a u ovom sluaju antisemitski se svjetonazor odaje opisivanjem idovskog zavodnika kao "jednog od starevih sinova". To je pismo zloslutno po tome to izvodi tvrdnju kako bi, budui da je Hitler idov, "idovi Nijemcima trebali platiti ratnu odtetu jer je jedan od njihovih uzrokovao razaranje Njemake". Bolesna zloporaba prie Hansa Franka ne bi smjela zamagliti injenicu to moda postoje opravdani, ili barem razumljivi razlozi za njezinu tvrdokornu privlanost. Pria Hansa Franka posjeduje i duboku frojdovsku i velianstveno wagnerovsku dimenziju zbog koje je mnogo privlanija od, recimo, vjerovanja Simona Wiesenthala da sluajni susret sa sifilitinom idovskom prostitutkom objanjava Hitlerov antisemitizam. Pria Hansa Franka obiluje vvagnerovskim motivima: "junak" ija je krv zatrovana, baca se u mahniti sumrak bogova samoubilakog bijesa u kojemu unitava svijet. A wagnerovska je i u drugom smislu. Ima onih koji misle da prouavanje Wagnerova vlastitoga "idovskog problema" pokazuje da je Wagner, koji je bio kljuni izvor Hitlerova mistinog opravdanja za njegov antisemitizam koji se temelji na krvi i rasi - to Saul Friedlander naziva njegovim "iskupljivakim antisemitizmom" - i sam bolovao od istog sindroma koji mnogi pripisuju Hitleru. U svojoj radnoj sobi u sveuilitu u Cambridgeu George Steiner mi je jasno izrazio tu wagnerovsku usporednicu: "Dva velika lika suvremene njemake mrnje prema idovima moda su sumnjali napominjem moda - da su i sami bili okaljani idovskom krvlju. U Wagnerovu sluaju njegova je oita slinost s glumcem Geverom (idovskim ljubavnikom njegove majke) doista nevjerojatna. to se tie samog Hitlera, nisu same injenice, naalost, posebno vane. Vana je mogunost da je on tako mislio. U tom sluaju imamo dvojicu istaknutih luonoa antisemitizma koji sumnjaju u sebe i ija je mrnja vlastita bia nekontrolirano prerasla u objektivno preziranje idova." To je doista velika poetska vizija, ta spirala mrnje vlastita bia. Stvara sliku knjievnog lika Hidera kao iz pera Dostojevskoga koja zadovoljava udnju za velikim objanjenjima velikih zbivanja. Ali, naalost, injenica je kako ne moemo biti sigurni da je Hitler naslutio kako je njegova baka legla sa idovom, a to je tobonje izvorite "spirale mrnje vlastita bia" za koju Steiner misli da stoji u pozadini objektivnog prezira.

Zakljuio sam da su se tumai usredotoili na priu Hansa Franka zbog pogrena razloga. Podlegli su napasti da nadu jednoznanu teoriju koja objanjava onaj jedan najvaniji i najzagonetniji aspekt njegove psihe - njegov antisemitizam -i zato su zanemarili kakva je doista pria koju nudi Hans Frank. To je pria o ucjeni. Zapravo, pria o dvije ucjene, od kojih druga lei unutar prve. Prva, moda izmiljena, zbiva se 1836. godine; druga, barem djelomice stvarna, zbiva se izmeu 1930. i 1933godine. Dvije prie o ucjeni u kojima glavne uloge igraju po dvije skupine ucjenjivaa iz Hitlerove obitelji - kao i prizor gdje jedan Hitler 71 ucjenjuje drugoga, dapae, gdje jedan potomak Marije Schicklgruber ucjenjuje drugoga. Mislim da se u ovom aspektu prie Hansa Franka koji je bio zapostavljen, otvara pogled na zapostavljen aspekt Hitlerova misaonog svijeta: sveprisutnost svijesti o ucjeni. Zamislimo kakva to Hitlera vidimo na kraju prie Hansa Franka. To je Hider koji je premazan svim mastima sitnih podlosti, Hitler koji razmilja i kao ucjenjiva i kao rtva ucjene. Kad mu je pristupio jedan od sitnih ucjenjivaa iz Hitlerova roda -William Patrick Hider iz Liverpoola - koji iznosi "gnusnu ucjenjivaku prijetnju", i kad Hans Frank potom navodno nalazi spise koji to potkrepljuju, Adolf se tada, istog asa, prisjea stotinu godina staroga ucjenjivakog scenarija koji ukljuuje njegova djeda i baku kao sretan izlaz iz optube sadrane u ucjenjivakim spisima s kojima je suoen. Rije je o doista nevjerojatnoj izvedbi pod pritiskom, vjetom eskiviranju koje namee zakljuak da on posve razumije ucjenjivaev um i dublju strukturu ucjenjivake transakcije. Rije je o Hitleru kojemu nimalo nisu strana lukavstva i protulukavstva ucjenjivakog odnosa. Taj se Hitler razlikuje od demonskoga, wagnerovskog masovnog hipnotizera, velianstvenog Svengalija, njemakog ekspresionista Hitlera - mogli bismo rei i caligarijevskog Hitlera (po demonskom hipnotizerskom liku u ekspresionistikom filmu Roberta Wienea Kabinet dr. Caligarija). Hitler kojeg je Hans Frank vidio (odnosno Hider kakvog je stvorio prema onomu kojeg je poznavao) jest Hitler iz filma noir, Hitler iz munchenskog polusvijeta, onaj iji je ustrajno prizeman, treerazredan znaaj zaboravljen, ako ne i izbrisan. Taj nam Hitler nudi koristan korektiv poslijeratnom Hitleru, koji je postao toliko veliajan i svemono demonski da bi odgovarao strahotama koje je ostavio za sobom. Hitler kakva su poznavali njegovi munchenski suradnici poput Hansa Franka, Hitler koji ustraje u Frankovu sjeanju ili mati unato kasnijim strahotama jest odluan sitni podlac koji se neprestance upletao u sitne ucjene i zaplotnjake izgovore: Hitler kao prljavi varalica, sitni lopov. Premda se istina o ucjenjivakoj spletki Marije Schicklgruber nuno temelji na pretpostavci - je li se doista dogodila, da li ju je Hitler izmislio, je li Hans Frank izmislio Hitlera koji ju je izmislio? - ipak postoji neobina potvrda o toj prizemnoj viziji Hitlera, potvrda da je ucjenjivaka transakcija nekako u sri Hitlerova bia - da je to zapravo znaajka Hitlerove obitelji koja se ponavlja. Potvrda da bi ucjena, a ne idovstvo mogla biti skrivena odsudna nasljedna crta u Hitlerovoj krvi. Ovdje mislim na ucjenjivaku spletku Hitlera protiv Hitlera koja je buknula dva narataja nakon zbivanja u Dollersheimu: ucjenjivaku urotu u koju je bio upleten jo jedan mrani par iz Hitlerove obitelji, mutan par majke i sina, Bridget Hitler i Wil-liam Patrick Hitler, iji pokuaj da iznude novac od Adolfa predstavlja nevjerojatno ponavljanje zamiljene iznudivake urote prijanjeg para iz Hitlerove obitelji: Marije Schicklgruber i Johanna Georga Heidlera. "Mrski roak" (kako Hitler, prema rijeima Hansa Franka, naziva Williama Patricka 72 Hitlera) gotovo je to i sam priznao tijekom razgovora u OSS-u. Nikad objavljen saetak ispitivanja Hitlerova neaka, te crne ovce Hitlerove obitelji, otkriva svojevrstan prizemno komian dvoboj izmeu dvojice varalica iz Hitlerove obitelji u kojemu su obojica igrali za velik ulog. Neak Hider ispitan je 10. rujna 1943- u New Yorku. (Neak je doao u Sjedinjene Drave 1939- nakon to je iz Njemake pobjegao u Francusku, a odande u Englesku, putem irei podmukle glasine o svojemu stricu Adolfu. Poslije je zagonetno nestao, premda mi je John Toland natuknuo da je naao Williama Patricka Hidera kako ivi u New Yorku pod drugim imenom - Toland mi ga nije htio priopiti -i da mu je potvrdio bit onoga to je rekao OSS-u. Prije nego to je nestao, William Patrick je OSS-u ostavio vlastitu inaicu prljavog sukoba sa

svojim stricem iji obrisi otprilike odgovaraju prikazu Hansa Franka -dakle, muna saga, mjestimice s elementima crnoga humora koja bi mogla biti uvjerljiva jer mladi Hitler sam sebi rado pripisuje prilino neasnu plaeniku ulogu. Novac je bio njegova pobuda od samoga poetka, priznao je istraitelju. "Na kraju dvadesetih godina", biljei OSS-ov saetak, "kad je Adolfova popularnost toliko narasla da je privukao pozornost engleskih novina, oni su [William i njegova majka Bridget] pisali Adolfu. Nakon toga, 1930. godine, kad je Hitler odjednom postao slavan osvojivi vie od sto mjesta u Reichstagu, pomislili su da je to prilika da neto zarade dajui intervju Hearstovim novinama. Ve su pregovarali s njima, ali osjetili su potrebu za dodatnim obavijestima pa su pisali Aloisu [mlaemu, koji je tada ivio u Njemakoj] zanimajui se za dodatne pojedinosti o Adolfovu djetinjstvu. Primili su Adolfov odgovor u obliku zahtjeva da smjesta dou u Miinchen na razgovor... Poto su doli u Miinchen, zatekli su Adolfa u velikom bijesu. Bit onoga to im je Adolf rekao jest da on sada postaje vana osoba i da obitelj ne bi trebala misliti kako e se preko njegovih lea dokopati slave. Tvrdio je da bi bilo kakvo otkrie Hearstovim novinama o njegovoj obitelji unitilo njegove izglede za uspjeh, i to zbog Aloisovih postupaka." "Postupci" o kojima Hitler govori bilo je Aloisovo uhienje zbog mnogoenstva 1924. godine. To je Hitleru bilo neugodno, ali je li doista vjerovao kako bi mu to moglo "unititi izglede za uspjeh"? Ili je njegova zabrinutost zbog Aloisova sitnog prijestupa bio paravan za pravu obiteljsku sablazan koju je htio sauvati tajnom, naime nejasne poslove u Dollersheimu? Hitler je zakljuio svoj izljev bijesa, objasnio je neak OSS-u, zahtjevom da "pregovore s Hearstovim novinama treba prekinuti smjesta... Velik je problem bio u tome kako to uiniti a da se ne izazove sumnja" kako Hider skriva mrane tajne iz povijesti svoje obitelji. Hitlerov prvi pokuaj da smisli rjeenje za taj problem - a to je bila izmiljena 73 pria o zabuni - bio je smijean i odraava kratkovidno razmiljanje sitnoga kriminalca koje mu se dugorono osveuje. Hitler je "savjetovao da se William Patrick i njegova majka vrate u London i kau Hearstovim ljudima kako je rije o zabuni. Otkrili su da Adolf Hitler, voda nacistike stranke, nije bio Williamov stric kako su mislili, da im Adolf Hitler uope nije u rodu. Hitler je bio zadovoljan tim rjeenjem... dao je Aloisu 2000 funta za trokove... i naputak da gdi [Bridget] Hitler preda to god ostane nakon plaanja svih njihovih trokova." Teko je vjerovati da je Hitler pomislio kako e ta strategija "Ajoj! Pogrean Hitler!" dugo izdrati. Ali to odraava odreeni oaj (kao i plaanje 2000 funta, velik iznos za "trokove") u njegovu nastojanju da novinare dri dalje od svojih engleskih roaka, od svake rasprave o obiteljskoj povijesti. Nakon to je privremeno uutkao svoje roake, Hitler je Hearstu ponudio obiteljsku figuru kojom je mogao upravljati, svojega brata mnogoenca Aloisa mlaeg, koji je bio na sigurnom unutar njemakih granica i koji je pokorno napisao - ili dopustio da se napie pod njegovim imenom kratku pobonu priu koja se pojavila u Hearstovim newyorkim novinama American 30. studenog 1930. pod jednostavnim naslovom Adolf Hitler. Rije je o kratkom, proienom nadomjestku za lanak koji su predloili engleski roaci, o tekstu koji s divljenjem pomno opisuje Hitlerov uspon iz siromatva do mjesta voe pokreta za spas Njemake, o tekstu koji izostavlja svaki spomen povijesti Schicklgruberove strane obitelji. Ali potkupljeni neak, crna ovca, nije se predao. Tijekom sljedee dvije do tri godine, a vjerojatno ljeti 1932, William Patrick Hitler ponovno je pritisnuo Adolfa. Kad ga je OSS ispitao o tome, kavalirski je pokuao prebaciti odgovornost za taj otvoreniji i izravan pokuaj ucjene na svoju majku: "Ga [Bridget] Hitler sve je vie bjesnjela zbog siromatva i pomisli da bi Adolf bio spreman platiti ne bi li je uutkao... Pisala je Hideru i izrazila gotovo neuvijen zahtjev. Hitler joj je odgovorio i pozvao Williama Patricka na ljetovanje u Berchtesgarten... Hitler je rekao Williamu Patricku kako, budui da on ustraje u svojim zahtjevima prema Hitleru, on ne vidi nikakav izlaz osim da mu kae

istinu... a to je da njegov otac Alois mlai zapravo nije bio sin Hitlerova oca nego djeak koji je ostao bez roditelja i kojeg je Alois stariji [Adolfov otac] uzeo u svoj dom... Adolf je Williamu Patricku samo htio objasniti da on nema to traiti od njega kao strica i da oni zapravo uope nisu roaci." Da nije rije o Adolfu Hitleru, ta bi posljednja varka bila sjajan treerazredni komini trenutak. Prvo kae Williamu Patricku Hitleru da bi trebao ljudima rei kako 74 su pogrijeili i da mu Adolf nije u rodu; sada mu pak govori da je Adolf taj pravi Hitler, ali da on, William Patrick, nije - zapravo nisu roaci, uope nisu u krvnom srodstvu. Pred nama je inverzija obiteljske bajke: Williamov otac nije bio sin razmetni koji je zapravo bio u srodstvu s kraljevskom lozom (to jest s Adolfom Hitlerom), on je netko tko misli da je u srodstvu s kraljevskom lozom, ali se ispostavlja da je siroe nekraljevskog (ne-Hitlerova) roda. U stanovitom je smislu Hitlerov nevjerojatno nategnut pokuaj da naknadno odvoji prezrene roake smutljivce od svoje krvi odjek kalkulacije koju Hitleru pripisuje Hans Frank, naime nategnuta pokuaja da odvoji svoju baku Mariju Schicklgruber od mrlje idovske krvi. Kao da se u pozadini svjedoanstva Williama Patricka nazire ton mrtvo ozbiljne satire kad govori o Hitlerovu posljednjem pokuaju da izbrie vezu izmeu dvojice Hitlera. Njegov opis Hitlerove himbene nevoljkosti da Williamu Patricku "priopi tunu vijest" kako njegov otac nije pravi Hitler "nije vidio nikakva drugog izlaza osim da mu kae istinu" - posebice je zgodan. Doista bi bilo zanimljivo znati je li Hitler to pokuao rei ozbiljna lica ili su dvojica uvjebanih varalica iz Hitlerove obitelji ortaki razmijenili smijeak dok je jedan od njih drugomu otkrio svoj sljedei potez u dvoboju prekaljenih profesionalaca. Sljedei je na potezu bio William Patrick, a on je dokazao da nije naivac; on je bio varalica istraiva: "Nakon povratka u London," nastavlja saetak OSS-a, "William Patrick i njegova majka provjerili su taj navod [da je Alois mladi bio siroe] uz pomo britanskoga generalnog konzula u Beu, koji im je, nakon nekog vremena, dojavio da je takvo to nemogue, jer da ne postoje nikakvi spisi o posvojenju, a krsni su listovi jasni (pokazuju da on jest bio u krvnome srodstvu s Adolfom)... William Patrick takoer je posjedovao fotostatsku kopiju Adolfova krsnog lista." William Patrick navodi da je ponovno pozvan na sastanak, ini se nakon to je obnovio ucjenjivake prijetnje i zahtjeve. I ponovno izjavljuje "kako ga je Hitler opetovano upozoravao da ne pokuava unoviti njihovu rodbinsku vezu". Nimalo uzdrman tim prijetnjama, neak kae da je odigrao svoj adut: "Onda je rekao kako je Hitlera upoznao s injenicom da je od britanskoga konzula dobio spise koji pokazuju da pria o njegovu ocu [to da nije u krvnom srodstvu s Adolfom] nije istinita i da su primjerci tih spisa pohranjeni i kod britanske vlade i kod njegove majke u Londonu." Ako moemo vjerovati neaku - a u jednom trenutku (moda ovdje), mislim da njegova zamiljena slika o tome kako prkosi Fuhreru kojega se boji cijeli svijet, ne odgovara stvarnosti - Hitleru nije mogla biti mila pomisao da britanska vlada i majka koja se otrgnula nadzoru u svojim rukama dre kljune spise koji se odnose na njegovo rodoslovlje. Sporazum koji je potom sklopljen, prema neakovu svjedoanstvu, ukljuivao je nesigurno primirje, obostrano uzimanje talaca i uzajamne prijetnje. Prvo je "Hitler dogovorio da [William Patrick] dobije posao u automobilskoj tvrtki Opel" u Berlinu. (Postoje fotografije koje potvruju da je ondje bio zaposlen.) To je neaku omoguilo priljev novca koji je elio, Hitler je tako dobio 75 neaka kao svojevrsnog taoca (jer je tada ve bio na vlasti u Berlinu) koji mu je bio pod okom. a engleska je rodbina raspolagala protuprijetnjom spisima koje su navodno drali u Londonu. Jezovitom sposobnou da oponaa spoj kukavnosti i hvalisavosti karakteristian za njegova strica Adolfa, William Patrick Hitler hvalio se OSS-u da je, nakon sklapanja tog sporazuma, drao Hitlera u aci. Prikazuje se kao ovjek koji se mogao uetati u Hitlerov kancelarski ured i bijesnoga Fuhrera njemakoga naroda navesti da mu se mirno pokori: "Od tog dana," objasnio je OSS-u, "Hitler je postao snoljiviji prema njemu, a kad god bi se razbjesnio zbog postupaka Williama Patricka, on [William Patrick] samo je morao spomenuti spise i Hitler bi se smirio."

Iako se u saetku OSS-a ne izraava skepsa, doista se moramo nasmijati tom prikazu zbog njegova karakteristino hitlerovskog velianja samoga sebe: uobraeni sitni ucjenjiva misli da je Fuhrera koji osvaja svijet smotao oko maloga prsta. Ako u Williamu Patricku vidimo neto od Adolfa, i u Adolfu vidimo neto znakovito za Williama Patricka - a to je spoj podle lukavosti i veliajne mate. Uvid koji nam Wil-liam Patrick Hitler daje u misaoni svijet ucjenjivaa - kako vlastiti tako i onaj svojega strica - pribliava nas miinchenskom Hitleru. To je Hitler kakva su poznavali njegovi ozloglaeni smeekouljai. To je Hitler iz film noir-a., Hitler pisac klevetnikih anonimnih pisama, Hitler kojeg su nemilosrdnom jasnoom razotkrili novinari njegova glavnog tiskovnog neprijatelja, novina zvanih Otrovna kuhinja. 76 3. POGLAVLJE Otrovna kuhinja: Zaboravljeni prvi istraitelji u kojem junaki ali zlosretni novinari Munchner Posta oslikavaju bit "politikog zloinca" u ucjenjivakoj svijesti munchenskog polusvijeta Hitlerova ga je stranka zvala Otrovna kuhinja. To je bio epitet koji su najradije upotrebljavali za njegova tiskovnoga smrtnog neprijatelja, tvrdokoran otrovni trn u oku - Munchner Post. Neprestana borba izmeu Hitlera i sranih novinara te urednika Posta jedna je od velikih nezabiljeenih drama u povijesti novinarstva - a i dugo izbrisano prvo poglavlje u kronologiji pokuaja da se objasni Adolf Hitler. Novinari Munchner Posta prvi su usredotoili postojanu kritiku pozornost na Hitlera, od prvog trenutka kad se ta neobina sablazan pojavila iz stranjih soba pivnica i izila na munchenske ulice na poetku dvadesetih godina. Oni su se prvi uhvatili ukotac s njime, prvi su ga ismijali, prvi su ga istraili, prvi su razotkrili prljavo nalije njegove stranke, njezino ubilako zloinako ponaanje zaogrnuto tenjom da se prikae kao politiki pokret. Oni su prvi pokuali privui pozornost svijeta na narav grube zvijeri koja se valjala prema Berlinu. Ali drama njihove borbe u najveem je dijelu izgubljena za povijest. Ako se izvjetaji koje su objavljivali uope spominju, onda je to samo u opskurnim biljekama. Imena onih koji su izlagali ivot pogibli da istrauju i objavljuju te izvjetaje ak se i u njima rijetko pojavljuju. Njihova cjelovita pria zapravo nikad nije bila ispriana, ak ni u Njemakoj, a moda posebice ne u Njemakoj, gdje je za 77 svijest nacije o samoj sebi utjenije misliti da nitko zapravo nije znao tko je Hitler dok nije bilo prekasno, tek poslije 1933, kad je imao previe moi (tako barem kau) da mu se itko mogao oduprijeti. Ali novinari Munchner Posta su znali i objavljivali su istinu za one koji su je htjeli proitati. Premda je njihova oporba Hitleru izvorno izrasla iz ideologije (Post je osnovala i sponzorirala Bavarska socijaldemokratska stranka), njihova borba s Hitlerom postala je krajnje osobna. Upoznali su Hitlera onako kako su ga rijetki drugi poznavali; poznavali su njega i njegov krug kao intimne neprijatelje, hrvui se s njima izbliza na ulicama, u sudnicama, u pivnicama, napadajui Hitlera spojem istraivakog ara kakav krasi Washington Post, tabloidskim likovanjem kakvo nalazimo u New York Postu te osobitom narodskom mudrou svojstvenom samo Munchner Postu. Njihov dvoboj s Hitlerom trajao je dvanaest godina i proizveo je neke od najpronicavijih, najprodornijih uvida u njegov znaaj, njegov um i postupke, kako tada tako i poslije. Velik je dio njihova napora zaboravljen, ali malo je njihova rada nadmaeno. I, kao to se moe zakljuiti iz imena Otrovna kuhinja, uspjeli su dirnuti Hitlera u ivac. Otrovna kuhinja: zadrimo se samo naas na tom nazivu. Njegovo doslovno znaenje kao metafore zacijelo bi trebalo predoiti pojam kuhinje u kojoj se "kuhaju" razliite objede, klevetniko novinarstvo. Ali "otrov" nije bio rije kojom se Hitler olako razbacivao - nju je uvao za svoje najdublje mrnje. U svojoj konanoj oporuci, posljednjim rijeima kojima se obratio svijetu prije nego to je poinio samoubojstvo u berlinskome bunkeru, njemakom je narodu prije svega zapovjedio da nikad ne posustane od "borbe protiv idova, vjenih trovaa svijeta". Hitlerov je najjai epitet za idove "trovai". To je naziv sa srednjovjekovnim korijenima u

optubama o trovanju bunara koje su se rabile radi poticanja pogroma u Srednjoj Europi pogoenoj kugom. Ali "otrov" i "trovanje" nose jo jai naboj; kad se odnosi na idove "otrov" najee poprima rasno, spolno znaenje, kao u sintagmi "trovanje krvi": spolno kvarenje, oneienje i infekcija arijske istoe. idovska je krv Hitleru bila spolno prenosiv otrov. Teko je zamisliti neku drugu rije u njegovu rjeniku koja je optereenija mrnjom i prezirom. A Hitlerova je mrnja Otrovne kuhinje po samoruilakom bijesu gotovo jednaka mrnji koju je gajio prema "vjenim trovaima". Moe se iznijeti tvrdnja (a to su uinili J. P. Stern, Lucy Dawidowicz i drugi) da je Hitler sabotirao svoje izglede da sauva istonu frontu od navale Crvene armije 1944. jer je ustrajao na povlaenju vojnikih vlakova iz borbenih snaga da bi ih iskoristio za ubrzano slanje idova u Auschvvitz i druge logore smrti, gdje je rabio otrovni plin da bi otrovao "trovae". Slino tomu, u kljunom, prijelomnom trenutku pokuaja dravnog udara u studenome 1923, u trenutku kad je Hitleru bilo najpotrebnije da mobilizira to veu oruanu potporu za svoj pohod na vladino sredite, njegova najjaa i najfanatinije odana kohorta - Hitlerove Stosstruppe (osobni tjelesni uvari koji e poslije prerasti u 78 SS) - umjesto na pohod bila je upuena u Altheimer Eck broj 19, zgradu Munchner Posta, gdje su kljune sate proveli pljakajui i unitavajui urede i tiskarske strojeve Otrovne kuhinje. Neim to nalikuje na jedan od prvih pokuaja primjene taktike poricanja odgovornosti koju e Hitler primijeniti da se ogradi od zapovijedi za pogrom Kristalne noi (a i za samo konano rjeenje), on je poslije izjavio da je osupnut, osupnut napadom na Otrovnu kuhinju koji su poduzeli njegovi tjelesni uvari. Nakon toga se Otrovna kuhinja obnovila i ponovno ukljuila u borbu. Ali deset godina poslije, u oujku 1933, im su nacisti posve preuzeli vlast u Bavarskoj, opaka postrojba nasilnika SA upala je u zgradu Munchner Posta, posve je razorila, razbacala pretince unitenog sloga po ulici te odvukla novinare i urednike u zatvor. Taj je divljaki napad izopaeno priznanje koliko je Munchner Post od samoga poetka razdraivao Hitlera. Znali su kako e ga najbolje bocnuti, kako e ga dirnuti u ivac. Proitali su ga u dubljem smislu: u smislu da su mu vidjeli u duu, da su vidjeli kroz njega kao rijetki dotad, a i kao rijetki poslije. Oni su vidjeli Hitlera u Hitleru i - barem tako mislim - on je znao da oni znaju. Njihovo vienje Hitlera najveim je dijelom palo u zaborav, ali jo postoji, jo ga moemo nai ili, na tronim stranicama Munchner Posta koje trunu u munchenskom arhivu, barem naas spaziti neke neuhvatljive istine o munchenskom Hitleru koje su veinom zasjenjene poslijeratnom usredotoenou na berlinskoga Hitlera, na auschwitzkog Hitlera. Borba izmeu Hitlera i Otrovne kuhinje poela je jo davne 1921, prije nego to je Hitler uspio uvrstiti svoj nadzor nad mladom nacistikom strankom. U kolovozu te godine Munchner Post je naao nain da Hitlera dovede u veliku neugodnost, toliku da izazove njegov vrisak sablazni i natjera ga da se obrati sudu. Te su novine, naime, dole u posjed teksta u kojem je Hitlera otro napala frakcija same nacistike stranke. Ta klevetnika polemika naslovljena Adolf Hitler, izdajica kruila je privatno dok je Munchner Postnije predoio javnosti. I pogodili su cilj, postavljajui pitanja i teme o Hitleru koji e se uporno ponavljati u tekstovima Munchner Posta: Hitlerova otuenost, njegova neobinost, kako u vezi s njegovim podrijetlom tako i u vezi s njegovom osobnou, njegovi zagonetni izvori potpore ("ime li se on zapravo bavi?" pita autor pamfleta) i, to ga je najvie pogodilo, pitanje o njegovu moebitnom idovstvu ili nekom podzemnom odnosu sa idovima. U njegovu iznenadnom pokuaju da zgrabi vlast u stranci, u njegovu zaplotnjakom ponaanju koje stvara razdor, anonimni nacistiki autori klevetnikog pamfleta tvrdili su da Hitler ne samo slui "idovskim interesima" nego se i sam ponaa "kao pravi idov". Hitlerov je odgovor bio tipino dvostruk, zakonom doputen i nedoputen: nacistike prijetnje smru novinarima Munchner Posta nou, a danju ih je tuio zbog klevete i prijevare, sluei se desniarsko nacionalistikim karakterom bavarskoga pravosua, ba kao to e opetovano initi tijekom dvanaestogodinje borbe koja je uslijedila. Na suenju zbog klevete, kasnije te godine, Hitler je bestidno optuio Post da je

79 izmislio, krivotvorio klevetniku polemiku koja je nastala unutar njegove stranke. Sud je, a to e postati pravilo, presudio protiv Munchner Posta i kaznio ga sa est stotina maraka. Naslovnica u Postu koja je govorila o presudi posve odreuje borbu u epskom dvoboju koji e uslijediti: HITLER GEGEN DIE MUNCHNER POST Hitler protiv Munchner Posta. Bila je to nepotena borba izmeu nejednakih protivnika. Oni su bili malena skupina nenaoruanih piskarala koji su se suprotstavili bogato financiranoj vojsci nasilnika i ubojica. Ali i u velikim i u malim stvarima zagoravali su mu ivot. "Hitler pred nama ne moe nita skriti", esto su se hvalili. I cijelim tijekom nevjerojatnoga, jezovitog i oajnikog rata koji su vodili u posljednjim godinama Hitlerova uspona na vlast, nali su nain da se dokopaju i tiskaju niz tajni koje su ga teko optuivale. esto su to bile interne biljeke i prepiske Hitlerova najueg kruga koje su njega i njegove intimuse povezivali sa seksualnim skandalima, financijskom korupcijom i serijskim politikim umorstvima. Imali su oi svugdje: kad bi Hitler otiao u Berlin i razmetao se novcem u luksuznom hotelu, sljedeeg bi jutra Munchner Post objavio hotelski raun ispod podrugljiva naslova "Kako ivi Hitler". A, to je mnogo ozbiljnije, vodili su i knjigovodstvo o drugim Hitlerovim postupcima: o rastuem broju politikih umorstava koje su pripisivali "Hitlerovoj stranci", kako su obiavali nazivati tu nacionalno-socijalistiku bandu. "Hitlerova stranka": njihova opetovana uporaba tog naziva bila je uporno podsjeanje itatelja da je za zloine lanova nacistike stranke, o kojima su izvjeivali, osobno odgovoran jedan ovjek, da stranka o kojoj su izvjeivali nije toliko ozbiljan pokret utemeljen na ideologiji koliko instrument zloinake patologije jednoga ovjeka. Na zavretku izvjetaja Munchner Posta iz 1932. o odredu smrti unutar Hitlerove stranke poznatom kao "elija G", a rije je o reportai koju su prenijele novine diljem svijeta (i, naalost, ubrzo zaboravile), novinari Munchner Posta dodali su znakovit navod uzet od Adolfa Hidera o njegovoj osobnoj odgovornosti za postupke njegove stranke, napomenu koja se ne odnosi samo na taj odreeni skandal: "Nita se u pokretu ne dogaa bez mojega znanja, bez mojega odobrenja", hvalio se Hitler. "Dapae, nita se ne dogaa ako ne elim da se to dogodi." Za nacistiku je stranku i njezine zloine bio odgovoran osobno Hitler, ustrajala je do kraja Otrovna kuhinja. I nisu se krzmali da uine svoje napade na Hitlera neumoljivo osobnima. Tako, primjerice, nikad nisu dopustili Hitleru i njegovim sljedbenicima da zaborave Hitlerovo sramno bacanje na trbuh kad se naao suoen s neprijateljskom paljbom u klimaksnom trenutku pokuaja dravnog udara u studenome 1923, prigodom mara na miinchenski Odeonplatz. im su postrojbe odane vladi zapucale na njegovu rulju, Hitler se bacio na ulicu i sluio se mrtvim tijelima svojih drugova da bi se zatitio od hitaca. Postoje suprotstavljena tumaenja 80 njegova bacanja na trbuh: neki kau da je Hitlera hotimice ili sluajno ispred neprijateljske paljbe povukao pogoeni drug, dok drugi kau da je rije o vojnikom nagonu da se baci na tlo im netko zapuca. Ali jednako je istinito da se Hitlerov glavni saveznik, general Erich Ludendorff, pridignuo nakon prve salve i nastavio stupati prema neprijateljima, dok se Hitler, koji je iaio rame, u boli oduljao prije nego to su ga odnijeli na skrovito mjesto. Ali za Munchner Post Hitler je uvijek bio potrbuke, stvorenje ujedno plaljivo i zmijski opasno. Prelistavajui izdanja Posta iz posljednjih mjeseci njegove borbe protiv Hitlera, naiao sam na karikaturu koju su objavili u studenome 1932. godine. Bio je to trenutak lane nade koji slama srce. Nakon silovita uspona tijekom dvije godine, na posljednjim se slobodnim izborima odranim 7. studenoga istopila potpora koju je Hitler uivao. Bilo je onih, ak i u Postu, koji su mislili da je, ne doe li do prevrata, Hitlerova prijetnja napokon nestajala. Karikatura prikazuje Hitlera kako ga kroz vrata izbacuju birai i kako neslavno pada na plonik. OPET JE NA TRBUHU! glasio je preuranjen slavljeniki natpis. Ima neto u toj karikaturi to mi je zorno predoilo ushit i tragediju borbe Munchner Posta. Uvijek se inilo kao da im nedostaje jo samo jedna reportaa, jo samo jedan izvjetaj pa da ugue zmiju. Jedanput se inilo kao da su bili nadomak tomu da ga navedu na samoubojstvo. U vrijeme smrti

Geli Raubal, pitanja koja je Munchner Post postavljao o Hitlerovu odnosu s njegovom privlanom polunea-kinjom i o njegovoj ulozi u njezinoj smrti, te to to je natuknuo da joj je u svai bio slomljen nos, zamalo su Hitlera natjerala da se ustrijeli, a to potvruje nekoliko njegovih suradnika koji su tada bili s njime. Prema Hitlerovu odvjetniku Hansu Franku, kojega je poslao da zaprijeti Postu parnicom zbog naina na koji su pisali o Geli Raubal, Hitler je stenjao da "vie ne moe pogledati novine, da e ga strana klevetnika hajka ubiti". Naalost, nije. Na koncu je, tijekom esnaest mjeseci nakon smrti Geli Raubal, koliko je trajala borba prsa u prsa s Hitlerom i Hitlerovom strankom, Postu nedostajala jo samo jedna reportaa da ga poraze 30. sijenja 1933, kad je postalo prekasno. I drugi su se novinari ukljuili u tu borbu. Primjerice Konrad Heiden, miinchenski dopisnik za Frankfurter Zeitung, koji e poslije osnovati antinacistiki novinarski sindikat sa sjeditem u Berlinu, i Rudolf Olden, miinchenski dopisnik berlinskih novina. Obojica su pobjegli, spasili ivu glavu i napisali jetke knjige o Hitleru ne bi li upozorili Zapad. Osim njih moemo spomenuti i Fritza Gerlicha iz Der Gerade Weg, koji nije pobjegao. Ali novinari Munchner Posta - ljudi poput Martina Grubera, Erharda Auera, Edmunda Goldshagga, Juliusa Zerfassa i drugih - bili su u rovovima svaki dan, sukobljavajui se s Hitlerom, odupirui se njegovim nasilnicima i njihovim prijetnjama, stavljajui na kunju mo istine u borbi protiv zla, dijelei sudbinu Kasandre kad joj nisu vjerovali. Izgubili su, ali njihova se batina ne svodi samo na junatvo koje su pokazali (iako i to samo po sebi zasluuje mnogo vee tovanje nego to su im ga ukazali njihovi suvremeni nasljednici iz redova njemakih novinara). Oni su nam ostavili i vienje Hitlera, suvislo objanjenje, pogled na njega koji je, najveim dijelom, bio zaboravljen u povijesti i u raspravi o tome tko je zapravo bio Hider. To je pogled koji oni nikad nisu stigli na miru saeti u sustav, ali on se jasno ocrtava im uronimo u njihovo svakodnevno izvjeivanje o Hitleru i Hitlerovoj stranci. Te dvije grozniave, grozomorne posljednje godine Post se usredotoio na izvjeivanje o nizu serijskih, eksplozivnih, blisko povezanih skandala u Hitlerovoj stranci zapoetih razmjerno sitnom spletkom vezanom uz seksualne ucjene koja je, kad ju je razotkrio Munchner Post, dovela do sve veeg broja otkria mnogo ozbiljnijih i opasnijih skandala Hitlerove stranke. Prvo se pojavio lanak o "eliji G", tajnom odredu smrti Hitlerove stranke, uhvaenoj na djelu kad je pokuala likvidirati lanove stranke koji su im nanijeli sramotu u izvornom skandalu zbog seksualne ucjene. To je dovelo do jo opasnijeg izvjetaja koji se, naalost, pokazao proroanskim. Objavljeni su tajni planovi Hitlerove stranke za krvavi pir, pokolj njezinih politikih neprijatelja im dou na vlast, masovno ubojstvo u zametku, da ga svi vide. Oni su ak nazirali, onako mutno, sjenu konanog rjeenja. tovie, razumjeli su sudbonosni Hitlerov eufemizam za genocid - Endlosung, konano rjeenje - u kontekstu sudbine idova ve 9. prosinca 1931, u jezovitom i proroanskom izvjeu idovi u Treem Reichu. Vie od godinu dana prije nego to je Hitler doao na vlast, Post je izvijestio da je, preko izvora unutar Hitlerova SA, otkrio "tajni plan" u okviru kojega je Hitlerova stranka "izradila posebne, strogo povjerljive zapovijedi za rjeenje idovskog pitanja kad doe na vlast. Zabranili su raspravu o tim zapovjedima u javnosti jer su se bojali njihova uinka na vanjsku politiku." Nakon toga je slijedio veoma podroban popis protuidovskih mjera koje su nevjerojatnom tonou prorekle sve susljedne etape ogranienja i progona koje e nacistika stranka poduzeti protiv idova u razdoblju od 1933. do 1939. godine. A tada je Post natuknuo jo vie: spomenuo je daljnje "konano rjeenje". Popis ogranienja koji je predvidio sad se ini poznat: uklanjanje idova iz sudova, iz redova dravnih inovnika i profesija; policijski nadzor ukljuujui boravine i osobne dozvole; pljenidba idovskih poduzea i imovine; privoenje i protjerivanje "neeljenih" idova; zakoni nalik na nurnberke protiv mijeanih brakova te spolnih i drutvenih odnoaja. Sve je to vodilo do daljnjega "konanog rjeenja": "Za konano rjeenje idovskoga pitanja predlae se iskoristiti idove u Njemakoj za robovski rad ili za obradu njemakih movara pod nadzorom posebne divizije SS-a." 82 itajui ovo proima me jeza: podjela izmeu pootrenja zakonskih i graanskih ogranienja i

neega s onu stranu tih mjera - konanog rjeenja koje ukljuuje fiziko izdvajanje iz njemakog drutva radi gore sudbine u "movarama" od ruke SS-a. To zazivanje konanog rjeenja u movarama sa sobom nosi slutnju rune eufemistike ale o konanom rjeenju izmeu Hitlera, Himmlera i Hevdricha deset godina poslije onako kako je to zabiljeeno u Hitlerovim Razgovorima za stolom: Nisu li strane "glasine" da istrebljujemo idove, a mi ih samo "ostavljamo u ruskim movarama"! Jesu li novinari Munchner Posta bili svjesni da e te movare postati eufemizmima za budue masovne grobnice? Moemo samo nagaati o tome to su pretpostavljali da se krije pod barutinama konanog rjeenja o kojima su izvijestili 1931. godine. (Pregled suvremenih njemakih i inozemnih novina iz tog doba ne otkriva nikakve dokaze da je itko od njih smatrao kako taj izvjetaj, koji predosjea to e se dogoditi u konanom rjeenju, zavreuje daljnju istragu.) Ipak, u povezivanju svojih izvjetaja i istraivanja, u biljeenju niza politikih umorstava koje je poinila Hitlerova stranka, novinari Munchner Posta malo su toga ostavili neotkrivenog o ubilakoj naravi i namjerama te stranke. U njoj su, ispod fasade politike stranke, vidjeli ubilaki zloinaki pothvat. Naglasak na podloj i prljavoj kriminalnosti Hitlerove stranke zatitni je znak stajalita novinara Munchner Posta: oni su zapravo bili prosvijeeni policijski izvjestitelji koji izvjeuju o prii o umorstvu preruenoj u politiku priu. To mi je u razgovoru ivopisno predoio sin jednog od glavnih kuhara iz Otrovne kuhinje, njihova vodeeg politikog novinara - "Pruskoga slavuja". Taj su nadimak kolege iz Munchner Posta dali Edmundu Goldschaggu, jednom od najistaknutijih predvodnika Postove borbe protiv Hitlera - bio je "Pruski" jer je doao u Munchner Post 1928. nakon to je dugo pisao za berlinske novine, a "slavuj" jer je bio poznat po svojem raskonom, ivopisnom, a esto i glazbenom izboru rijei te po nainu na koji je, svojim vedrim raspoloenjem i pjesmom, oivljavao Post Stammtisch (stalni stol Posta) u kavani Heck. Kad sam razgovarao s Goldschaggovim sinom Rolfom u Miinchenu, razabrao sam da najveim dijelom uope nije upoznat s oevim najdramatinijim sukobima s Hitlerom. Ti su se sukobi, istina, dogodili prije nego to se Rolf rodio. Ali spomen-knjiga koju je Rolf naruio o svom ocu, tiskana u ogranienoj nakladi, posvetila je jedva malo vie od jednog poglavlja o borbi prije 1933. godine. To se djelomice moe pripisati injenici to je ivot njegova oca nakon to je Hitler zgrabio vlast bio toliko pun zbivanja - a esto i veoma junaki. Nakon to je Munchner Post uniten, Pruski je slavuj uhien i unovaen. Nakon to su ga izbacili zbog njegovih politikih gledita, sklonio se u Freiburg gdje je, unato svojemu statusu sumnjivca, izloio ivot pogibli krijui godinu dana jednu idovku dok nije uspjela pobjei u vicarsku. Poslije je postao jedan od osnivaa onoga to e postati moan junonjemaki dnevnik - Suddeutsche Zeitung. To to sin nije bio detaljno upoznat s oevim protuhitlerovskim novinarstvom moda je djelomice posljedica razlike u temperamentu od oca, koji je bio blistav, socijalistiki, protuhitlerovski smutljivac. Ali sin Pruskoga slavuja ipak je izrekao jednu upeatljivu, kljunu misao o tome kako je njegov otac vidio Adolfa Hitlera. Postavio sam mu pitanje koje sam postavio nekolicini preivjelih i kroniarima Hitlerova razdoblja: Misli li da se Hitlerovo zlo moe objasniti kakvim ludilom ili duevnim poremeajem? "Ne", odluno e sin, govorei s vie strasti nego u vezi s bilo im o Otrovnoj kuhinji, "moj otac nije mislio da je Hitler lud. Uvijek je o njemu govorio kao o politikom kriminalcu." Ne kao o kriminalnom politiaru, nego politikom kriminalcu. Kad sam to prvi put uo, taj me izraz podsjetio na sterilnu marksistiku retoriku. Ali nakon to sam proveo neto vremena u arhivu s primjercima Munchner Posta, postalo mi je jasno da te novine nisu bile pobornik marksistike ortodoksije; bile su zapravo antikomunistike i prezirale su policijski teror koji se provodio pod krinkom marksizma u Sovjetskome Savezu, a taj je prezir utjelovljen u pogrdnom nazivu koji su dale infrastrukturi odreda smrti to su ih razotkrile u nacistikoj stranci: "eka u Smeoj kui." eka je neko bilo neformalan naziv za tajnu policiju koja je bila strah i trepet u Sovjetskom Savezu. Munchner Post bile su vie liberalne i narodnjake novine negoli marksistike. tovie, nakon to sam uronio u njihovo izvjeivanje o Hitleru i Hitlerovoj stranci, razabrao sam da "politiki kriminalac" nije bio prazni epitet nego paljivo sroeno saimanje ireg vienja: Hitlerovo zlo nije nastalo djelovanjem neke zloudne vie apstrakcije ili vjerovanja, iz ideologije

koja se spustila na razinu zloinstva i umorstva da bi ostvarila svoje ciljeve: njegovo je zlo, zapravo, izviralo iz njegove kriminalnosti i samo se ogrnuto krinkom ideolokog vjerovanja. To se u tim novinama vidi iz dana u dan, ne toliko u velikim skandalima, dogaajima koji su bile udarne vijesti, nego u dnevniku umorstava. Umorstvo Feme (Odreda smrti) u Tfiuringenu, Smee umorstvo u Stuttgartu, Ubojstvo SA-a u Halleu, Smei teror u Magdeburgu, Nacistika umorstva u Lippeu. Gotovo da nije bilo izdanja u te posljednje dvije godine a da u njemu nije objavljen barem jedan kratak izvjetaj o oiglednom, hladnokrvnom umorstvu politikih protivnika od strane lanova Hitlerove stranke, a redovito su objavljene dvije, tri ili etiri takve crtice. Kumulativno, dakle, svjedoci smo sustavna istrebljenja najboljih i najhrabrijih, najglasnijih protivnika Hitlerove stranke: pratimo kako su ih ustrijelili ili nasmrt pretukli palicama, kako su im tijela naena izbodena, zadavljena, utopljena - ili pak jednostavno uope nisu naena. Nakon tih crtica esto su slijedili izvjetaji o tome kako je jedan sud za drugim oslobaao ubojice ili im odreivao kaznu primjereniju onoj za sitnu krau. itanje Postova oajnikoga svakodnevnog ponavljanja prie o umorstvu dodaje prikazu Hitlerova uspona dimenziju koja nam je nedostajala, dimenziju koja se ne spominje u nekim velikim poslijeratnim objanjenjima koja tee pretpostavci o 84 nekoj dubokoj, uzronoj neizbjenosti Hitlerova uspona na vlast - gospodarski uvjeti, generacijske duevne traume, kranski antisemitizam, strah od modernizma, tehnike masovne promidbe, niirnberki skupovi osvijetljeni zubljama, manipulacija emocionalnim simbolima, hipnotizirane mase, retorika i, prije svega, ideologija. Sve nam to moe pomoi objasniti Hitlerovu privlanost, ali to nam nuno ne objanjava Hitlerov uspjeh. Kao to je prvi pokazao Alan Bullock, Hitler je bio jednako nadomak neuspjehu u pokuaju da zgrabi vlast kao to je bio nadomak uspjehu; ono to nedostaje velikim objanjenjima jest ono to se, da tako kaemo, vidi na terenu: tkivo svakodnevnoga terora razvidno na stranicama Munchner Posta, sustavno, postupno klanje Hitlerovih najsposobnijih politikih protivnika koje su ubijali politiki kriminalci njegove stranke. Ali u mranoj mrei politikog zloinstva koje \ePost razotkrio razabiru se jo dva zloina, dvije vrste zloina koje se, iako su manje nasilne i krvave od umorstva, na stranicama Posta kumulativno pojavljuju kao zasebni zloini s metaforikim potpisom munchenskog Hitlera i Hitlerove stranke: ucjena i krivotvorenje. Moda emo si najbolje predoiti viziju Hitlerove stranke s motrita Otrovne kuhinje ako pomno razmotrimo jedan od znakovitih ucjenjivakih skandala koje su ti novinari razotkrili i ako nakon toga prijeemo na izvore njihove zaokupljenosti krivotvorenjem, ne samo sitnim krivotvorenjem spisa nego velikim krivotvorenjem same povijesti koje je poduzela Hitlerova stranka. Ta je dvogodinja, razvuena borba izmeu Hitlera i Otrovne kuhinje zapoela izdanjem od 22. lipnja 1931- sa sljedeim podrugljivim udarnim naslovom: TOPLO BRATSTVO U SMEOJ KUI ispod kojeg je bio podnaslov: Seksualni ivot u Treem Reichu Slijedilo je izravno otkrivanje rune naravi ucjenjivake kulture Hitlerove stranke, razgranate zloinake subkulture koja vreba sama na sebe i koja je uzdignula ucjenjivako pismo na razinu crne magije. U sreditu je zanimanja te reportae razraeno remek-djelo ucjenjivake poslanice upuene vodi SA Ernstu Roehmu pod krinkom istrage koju je autor pisma, po Roehmovu nalogu, proveo o drugoj ucjenjivakoj spletki uperenoj protiv Roehma. Ovdje imamo karakteristian sindrom ucjenjivake spletke Hitlerove stranke: svaka ucjenjivaka urota dijeli se i nastaje parazitski dvojnik - nova ucjena koja se hrani onom prvom. Rije je o hobbesovskoj viziji predatora koji vrebaju predatore u dungli kriminalnosti. A u ovoj pored toga imamo provalu nalik na onu u hotel Watergate s ciljem povrata veoma sramotnih pornografskih prepiski koje su potaknule izvornu ucjenu. 85 Ali prije nego to je predstavio senzacionalan izvjetaj o "Spolnom ivotu u Treem Reichu",

Munchner Post pomno je odredio svoje navodno uzviene pobude zbog kojih predouje taj prljavi materijal. Epigrafski poetak lanka navod je uzet od ideologa nacistike stranke Gregora Strassera u kojemu napada pokuaj stranaka ljevice da ukinu poznati 175. lanak weimarskog Ustava, odredbu prema kojoj su homoseksualni ini teki zloin. "Ali," zapoinje lanak, "svatko tko je upuen, a to se posebice odnosi na Gregora Strassera, zna da je u Hitlerovoj stranci rasprostranjeno najgnusnije kurvanje o kojemu govori lanak 175." "A sada", nastavlja Munchner Post, "Hitler postavlja Roehma (koji je proveo nekoliko godina u neslubenu progonstvu u Boliviji dok su se stiali prijanji homoseksualni skandali) za svojega glavnoga zapovjednika, a to je kao da se maki povjeruje da uva vrhnje." Munchner Post nairoko objanjava da ne osuuje homoseksualnost, nego "gnusnu dvolinost koju pokazuje Hitlerova stranka - javno se zgraa - dok u vlastitim redovima prevladavaju najbestidniji postupci." Ba zato "osjeamo potrebu denuncirati sablanjiva zbivanja u Hitlerovoj stranci. Ovdje emo objaviti izvjetaj koji je nacistiki dunosnik dr. Mayer iz Regensburga poslao Roehmu u Miinchen... Taj je izvjetaj ujedno potvrda [obavljena zadatka] i ucjenjivako pismo naslovljeno glavnomu zapovjedniku u kojemu ga se podsjea na njegove vlastite rijei o svojim nezakonitim homoseksualnim aktivnostima - a sve to s ciljem napredovanja [autora pisma] u stranakim redovima." Pismo dr. Mevera doista je genijalno podmuklo sroeno. Daroviti razvratnici i pjesnici doba restauracije u Engleskoj bili su u 17. stoljeu sjajno opisani kao "rulja gospode koja lijepo pie." Meyer je bio jedan iz redova rulje kolovanih nasilnika u uem krugu Hitlerove stranke koji je lijepo pisao ucjenjivaku knjievnost. Meverovo pismo Roehmu, koje je Munchner Post nabavio i u cijelosti objavio, poinje razmetljivo podrobnim podsjeanjem na prijanji sastanak s Roehmom koje bi bilo nepotrebno da Meyer nije htio uobliiti svoje potencijalne adute protiv Roehma u pisanom obliku. Bila je to no, prisjea se, kad je pijani ef SA bio ozaren trijumfom zbog svojeg povratka na elo Hitlerove privatne vojske. Opisuje Roehma kako se hvalisavo ali da je "do njegova dolaska homoseksualnost u Boliviji bila nepoznanica, ali da se trsio stvoriti brze i trajne promjene takva stanja". Nakon toga je, prema Meyerovu "podsjetniku" Roehmu, ef SA-a naloio Meyeru da osujeti pokuaj ucjene protiv njega, a time je pokrenut zadatak koji ukljuuje uhoenje i provalu, a koji Meyer opisuje - navodno da bi obavijestio Roehma, ali zapravo da bi mu pokazao koliko je prljavtine doznao o njemu. Meyer nas vodi kroz Roehmov polusvijet pokuavajui nai polazite Roehmova ucjenjivaa. Prva je postaja leglo pokvarenosti pod krinkom ordinacije nekog dr. Heimsotha, lika koji podsjea na kasnije tekstove Raymonda Chandlera. "Spomenuli ste", Mever e pedantno i nepotrebno podsjetiti Roehma, "da ste nehotice posjetili neke homoseksualne pivnice s dr. Heimsothom kako biste upoznali neke deke. Takoer ste nekoliko puta posjetili ordinaciju dr. Heimsotha i 86 bili ste u prigodi vidjeti njegovu dragocjenu umjetniku' zbirku homoerotskih fotografija. Posebno ste mi napomenuli da dr. Heimsoth ima neka vaa pisma za koje vam je posebno stalo da ih dobijete natrag." Korisno bi bilo zamisliti, dok pratimo Roehmova odabrana ovjeka koji mu rjeava ucjenjivake prijetnje u ordinaciju doktora ucjenjivaa, kako bi takav prikaz odjeknuo da je rije o amerikim novinama koje objavljuju rezultate istrage glavnog pomonika homofobinog kandidata za amerikog predsjednika. U doktorovoj ordinaciji Mever optuuje Heimsotha da je izvor prijanjih skandaloznih lanaka o Hitlerovoj stranci koji su se pojavili u Munchner Postu. Heimsoth na to hladnokrvno ita Meveru njegovo vlastito slabo prikriveno ucjenjivako pismo upueno Roehmu "u kojem trai da se osnuje izvjetajna sluba i namaknu izvori za njezino financiranje" - to je, dakle, ucjenjivako pismo unutar ucjenjivakog pisma. "Smirio sam ga", podmuklo e Mayer uvjeravati Roehma, "i zamolio ga da uzme u obzir kako ste vi posve zaokupljeni sluajem Stennesa" (unutarnjom pobunom u SA-u). Ali time zabrinuti Roehm nije bio zadovoljan. Kad se Mever vraa praznih ruku, bez doktorove zbirke Roehmovih ljubavnih pisama, Roehm mu kae da pisma "mora vratiti pod svaku cijenu i da ste me vi (naime Roehm -

ovdje se Mever razmee podsjeanjem na te dogaaje na koje Roehma ne treba podsjetiti) zamolili da dogovorim 'isplatu'". Nadalje raspiruje Roehmovu paranoju navodei mu da "prema mom sudu postoji odnos izmeu dr. Heimsotha i dr. Strassera," Otta Strassera, prebjega iz Hitlerove stranke koji im je tada postao protivnik (a brat je Gregora Strassera). Ne elei propustiti nijednu priliku da osramoti Roehma bude li pismo objelodanjeno (to jest, ne bude li mu Roehm platio), Mever nakon toga navodi neke Roehmove gorke denuncijacije Goebbelsa. Zatim dolazi do provale: "Vrata sobe u Bayreuther Strasse, gdje dr. Heimsoth vodi svoju lijeniku ordinaciju i gdje dri pisma, moe bez tekoa otvoriti vjet bravar nakon sedam sati naveer", izvjeuje gaOprezan Meyer, koji se oito nije htio optuiti - i koji je moda htio da Roehm nagaa o tome tko sad ima pisma - ostavlja nejasnim je li proveo provalu. Taj mutan splet provala, ucjena, protuucjena, te primarnih, sekundarnih i tercijarnih prijetnja ucjenom koje se meusobno preklapaju, daje prikaz mree koja obavija Hitlerova naelnika stoera poput zmija oko Laokoonta - a sve to opisano rijeima Roehmova "prijatelja" dr. Meyera na naslovnici munchenskih novina. Roehm i Hitlerova stranka na to su odgovorili sutradan tvrdei da je Meverovo pismo lano ili krivotvoreno. U zamrenoj parnici koja se vukla mjesecima, ispostavilo se da Meyer jest napisao to pismo, ali da ga moda nije poslao Roehmu izravno nego se sluio njime da ucjeni efa SA-a prijetnjom da e ga predati Munchner Postu, to je naposljetku i uinio. Na kraju, poslije osam mjeseci, Roehm je povukao optubu protiv Munchner Posta i pristao je platiti sve sudske trokove, pa i 87 one urednika Munchner Posta Martina Grubera. Ali odjeci te reportae sezali su dalje od parnice. Razotkrivena je i dodatno potpirena smrtna shizma u stranci izmeu Roehma i njegovih ucjenjivakih neprijatelja; to je potaknulo stvaranje odreda smrti nacistike stranke, "elije G", to se pokazalo senzacionalnom gradom za jo jednu Postovu reportau i naposljetku dovelo glib umorstva, prostitucije i ucjene do Hitlerovih vrata: "Nita se u ovome pokretu ne dogaa ako to ja ne elim", kako je Post podsjeao miinchenski puk i svijet koji nije htio sluati. Nije toliko vano to ti skandali otkrivaju konkretna zlodjela, nego je vana ucjenjivaka kultura koju osvjetljuju - glib tajnih sramota, mreu skrivenih, prisilnih veza u ijem je sreditu Hitler. To je neizgovorena pretpostavka: Hitler ne moe djelovati, ne moe iskljuiti osramoene igrae u ovoj prljavoj farsi jer je i on upleten u mreu. Svi oni i njega dre u aci. Uzmimo primjer napomene bavarskoga tjednika Die Fanfare u vezi s Hitlerovim odnosom prema ucjenjivakoj kai unutar njegove stranke. U rujnu 1931. (tri mjeseca prije nego to je objelodanjen taj skandal), u komentaru koji se bavio glasinama o izopaenoj naravi Hitlerova odnosa s Geli Raubal koje su se javile nakon njezina zagonetnog samoubojstva, Die Fanfare je tvrdio kako "elnici na niim razinama znaju toliko mnogo o svojem vodi da je Hitler takorei njihov talac pa ne moe uskoiti i provesti istku ako su stranaki elnici upleteni u mrane poslove". Ovdje imamo sutinsku viziju miinchenskog Hitlera: Hitlera kao Laokoonta, posve zapletenog u zmijske ucjenjivake urote, nemona da se izvue iz vlastite upletenosti u "mrane poslove". Posvetio sam pozornost tkivu ucjenjivake svijesti u kojem je Hitler bio zapleten jer mislim da u upornosti kojom su novinari Munchner Posta pratili lananje ucjenjivakih skandala koji su muili Hitlerovu stranku ima neto vie od tabloidskog senzacionalizma. Zakljuio sam da su u tome vidjeli odraz kljune istine o stranci i pokretu koje je Hitler stvorio, istinu koja je zraila iz neega bitnog u samome Hitleru. To je Hitler kojeg smo vidjeli upletenog u potankosti ucjenjivakih pregovora sa svojim neakom, crnom ovcom, Hitler kojega emo vidjeti upletenog u ucjenjivake spletke koje su nastale iz njegova odnosa s poluneakinjom Geli Raubal, Hitler kojemu je ucjena postala ne samo navika nego aspekt njegove izvorne naravi, odnos koji ga odreuje prema svijetu. Dok se rije "ucjena" danas najee rabi da bi se opisala prijetnja otkrivanja sramotnih tajni, prijetnja da se naudi neemu neopipljivom poput ugleda, ja je rabim u irem smislu "bilo kakva plaanja iznuena zastraivanjem ili pritiskom", a to ukljuuje prijetnju nanoenja tjelesne i gospodarske tete jednako kao i tete ugledu. Bit je ucjenjivakog odnosa prijetnja buduim

neeljenim posljedicama da bi se iznudilo pokoravanje u sadanjosti. A jedna istina o Hitleru, koju su novinari Munchner Posta prvi prikazali u svojim izvjetajima, jest to kako je on vidio svijet, 88 nain na koji se domogao moi - nain na koji e on poslije manipulirati dravnicima i narodima - s pomou mentaliteta i postupaka, mukom steenim iskustvom i otroumnom vjetinom ucjenjivaa. Bilo je to kljuno na gotovo svakom koraku njegova uspona na vlast. U posljednjim, grozniavim mjesecima estokih frakcijskih borbi, ulinih tunjava, politikih umorstava i cininog nagodbenjatva koji su doveli do toga da je Hitler zgrabio kancelarsko mjesto 30. sijenja 1933. godine, mnogi (ali ne svi) povjesniari misle da je presudnu ulogu igrala ucjena. Posebice kad je trebalo svladati nespremnost predsjednika Hindenburga - koji je u poznatoj zgodi opisao Hitlera kao "onog ekog kaplara" - da imenuje Hitlera na kancelarsku dunost. Mnogi povjesniari misle da je tajni sastanak izmeu Hitlera i Oskara von Hindenburga, sina predsjednika Hindenburga, koji je bio njegov osobni tajnik i zapravo zaduen za spletke, doveo do znaajnog pomaka u stajalitu tovanoga ali sve slabijeg osamdesetogodinjeg predsjednika. Mnogi misle da je uvijena prijetnja Hinderburzima bila mo nacistike stranke u Reichstagu da podupre ili sprijei parlamentarnu istragu u vezi sa skandalom "istone pomoi" (optube o silnoj korupciji, zloporabi parlamentarnih subvencija za osiromaene aristokratske junkere u Istonoj Pruskoj, medu kojima su novac primili i Hindenburgovi). Kruile su glasine da bi skandal mogao zahvatiti i samoga Hindenburga i njegove najblie saveznike i financijske pomagae iz junkerskih redova. Nacistika je stranka izvorno poduprla parlamentarnu istragu o korupciji - Hindenburg je, naposljetku, bio Hitlerov glavni suparnik u unome nadmetanju u predsjednikim izborima. Ali nakon Hitlerova tajnoga sastanka s Oskarom von Hindenburgom i nakon to je Hitler preuzeo vlast s Hindenburgovim pristankom, istraga o "istonoj pomoi" bila je skinuta s dnevnog reda. Nakon toga, na poetku 1938, u odsudnom trenutku Hitlerova nastojanja da ostvari neprijeporni unutarnji nadzor nad Njemakom, ujedno i kljunom u njegovu nastojanju da stekne premo u vanjskoj borbi za vlast nad zemljovidom Europe, presudile su dvije prljave ucjenjivake epizode. U sijenju 1938, prije nego to je iznudio Anschluss s Austrijom, prije nego to je povukao svoj posljednji ucjenjivaki potez prema ehoslovakoj, a i prije nego to je Munchenskim sporazumom ucijenio Britance i Francuze da prihvate poraz, Hitler je prvo morao uvrstiti osobnu vlast nad njemakom vojskom, iji razmjerno konzervativni oficiri nisu bili spremni poduprijeti Hitlerove prijetnje da ponovno zauzme Rajnsku oblast 1936. (kad je jedino nedjelovanje francuske vojske omoguilo uspjeh Hitlerova kockarskog poteza). Konzervativni Glavni stoer bio je uvjeren da e Hitlerove aspiracije prema Austriji i ehoslovakoj potaknuti rat u kojemu ne mogu pobijediti. Hitleru je posebno smetao otpor koji su pruala dvojica glavnih zapovjednika njemake vojske, generali Blomberg i Fritsch, jer bez uvjerljive prijetnje ili blefa da e doi do oruanoga napada ne bi mogao istjerati svoju ucjenu ak ni s dravnicima koji su eljeli mir po svaku cijenu. 89 Hitler i njegove udvorice imali su arhetipsko hiderovsko rjeenje za taj problem - seksualnu ucjenu: dvije neuvene uzastopne ucjenjivake spletke koje je, ini se, u Hitlerovo ime smislio Reinhard Hevdrich. Prvo su iskopane pornografske fotografije nove mlade supruge generala Blomberga koje su prikazivale njezinu nedavnu prolost u polusvijetu, i predoene Blombergu, koji je tada bio najvii oficir u Reichu. Dao je ostavku ne elei se suoiti sa skandalom. Zatim se pojavio prostitutka homoseksualac poznat kao "Bavarski Joe" i vojnim vlastima iznio tajne optube da je viao generala Fritscha, oficira s drugim najviim inom, kako plaa usluge djeacima koji se prostituiraju u berlinskim zloglasnim krmama. Premda je ta optuba (za razliku od fotografija ene generala Blomberga) vjerojatno bila posve izmiljena, general je Fritsch, zbog zgraanja nad moguim skandalom ili zbog neeg to je doista htio kriti, takoer dao ostavku. Time je Hitler dobio odrijeene ruke da imenuje svoje lutke, generala Brachtischa i Reichenaua, na njihova mjesta i nastavi s uspjenim otimanjem Austrije i ehoslovake od njihovih saveznikih zatitnika, a da pri tome nije morao ispaliti nijedan hitac. Moglo bi se rei i da je ucjena bila kljuna za Hitlerov nadzor nad porobljenim njemakim idovskim stanovnitvom izmeu 1933- i invazije na Poljsku 1939. godine. Prvih mjeseci nakon to

je zgrabio vlast u sijenju 1933, kad su antisemitska divljanja i bojkoti koje je provodio SA navela neke skupine u svjetskoj idovskoj zajednici da nametnu svjetski bojkot njemake robe, Hitler je vjeto potkopao jedinstvo i snagu vanjske prijetnje protuprijetnjom da e jo okrutnije pojaati unutarnji progon idova ne budu li njemaki idovi pokuali odgovoriti svoje sunarodnjake u inozemstvu od nametanja bojkota. Drugim rijeima, zaprijetio je da e "svoje" idove drati taocima ponaanja inozemnih idova, u biti ucjenjujui i jedne i druge ime ih je naveo u stanje razmjerne paralize. Takoer je ucijenio onu nekolicinu neidovskih drava i dravnika koji su se glasno protivili tomu to je stezao omu oko njemakih idova, prijetei da e ih prognati i dostaviti na granice drava iji su dravnici i stanovnitvo (jedva) bili spremni pokazati zabrinutost sa sigurne udaljenosti - ali sigurno ne i dragovoljno ih prihvatiti kao izbjeglice. Trebao bih moda napomenuti kako ovim ne elim rei da su ucjena i krivotvorenje u bilo kojem smislu Hitlerovi najgori zloini, da su usporedivi sa serijskim umorstvima koje je njegova stranka poinila u Miinchenu i drugdje u Weimarskoj Republici te s masovnim umorstvima koje e poiniti poslije 1939. godine. Bolje bi bilo rei da su to bili zloini s njegovim biljegom, biljegom neega bitnog u vezi s Hitlerovom psihom, neeg to odraava neke istine o njegovu umu i postupcima. Osim toga, ini mi se da su u svojoj usredotoenosti na te zasebne zloine novinari Otrovne kuhinje bili svjesni kako su ucjena i krivotvorenje kljuni pomoni zloini koji su omoguili one vee. Mislim da se to posebice odnosi na to kako su bili opsjednuti mrnjom prema krivotvorenju - ne toliko krivotvorenju novca koliko povijesti, prolosti, protiv 90 "politikih krivotvoritelja", kako su opetovano nazivali Hitlera i Hitlerovu stranku. Bilo je to neto to sam poeo dublje shvaati, tu opsjednutost krivotvorenjem, nakon to sam proveo nekoliko bolnih dana pregledavajui mikrofilmove posljednjih devet tjedana postojanja Munchner Posta i iskusio s novinarima Otrovne kuhinje, iz dana u dan, te mune posljednje tjedne na poetku kojih se inilo da je Hitler politiar na zalasku (jo poljuljan nakon izbornog neuspjeha u studenome). Sve do posljednjeg tjedna - dapae, do posljednjeg dana - sijenja, kad su tajni sporazum izmeu korumpiranih i glupih voda stranaka desnice, podjela na ljevici i meetarenje amoralnih spletkara poput Franza von Papena s pristankom Hinden-burgovih iznenada i neoekivano doveli Hitlera na vlast. Vrtio sam mikrofilmove dalje, tijekom oajnikih posljednjih pet tjedana nakon Hitlerova preuzimanja vlasti kad je Post nastavio uzaludnu borbu protiv mraka koji je silovito nadirao, do 9. oujka, kad su nacisti zabranili posljednje oporbene novine koje su jo izlazile i predali prostorije Munchner Posta odredu SA koji ih je poharao. Ja sam, moda nerazborito, htio oiviti dogaanja tijekom tih posljednjih tjedana kroz oi tih traginih oevidaca. Kaem nerazborito, jer ak i s mojim odmakom, kroz prevlaku mikrofilma, bila je prava mora trpjeti sa sranim novinarima Posta groznu, ubitanu spoznaju da je, unato njihovim najveim naporima, rtvama, godinama borbe protiv Hitlera, unato izrugivanju, reportaama, zloinima, broju ubijenih koje su pripisali njemu, Hitler pobijedio - i da e se sve to je prijetio jezovito dogoditi. Prvo to opaamo u novinama u prva dva tjedna sijenja 1933. jest nain na koji se ritam politikih umorstava dramatino ubrzava. Ispod velikog naslova koji je zraio novogodinjim razmetanjem hrabrou 3- sijenja - "Dunost nam je ove godine poraziti Hitlera" - unutarnje stranice novina biljee sve dui popis umorstava: Femska umorstva ulaze u Parlament (umorstvo socijalistikog zastupnika u Reichstagu), Policija i femska umorstva (blagi postupci prema ubojicama iz redova nacistikih odreda smrti), Femska umorstva stiu u Frankfurt, Femsko umorstvo u Thuringenu, i popis se nastavlja, a da bi Post dokumentirao razmjere zloina, uveo je tjedni "saetak politikih umorstava". Ta umorstva - a zapravo je rije o politikim likvidacijama - postala su preesta, prestrana i previe ih je bilo da bi Post o njima potanko izvjeivao. Umjesto toga pokuali su neto drugo, a intrigirao me nain koji su odabrali da bi se usredotoili na kroniku u nastavcima, posebno o jednom pojedinanom umorstvu, kako bi u malom prikazali haranje odreda smrti koje su, razumljivo vritavo, nazvali "Hitlerovim zvjerskim ubojicama". Isprva sam se udio zato su odabrali taj jedan sluaj, Hentschov, kojem su posvetili toliku pozornost; sluaj nije tipian po tome to rtva nije bio antihitlerovski aktivist, kao to su bili toliki

mnogi u dnevnom popisu rtava fema, nego zapravo mladi, novak SA, imenom Herbert Hentsch, kojega su nasilnici SA-a ubili zbog navodnog krenja stranake stege - a ubili su ga, kako je izvijestio Post, krvnici koji su "vikali 'Heil Hitler'" dok su ga nasmrt pretukli. 91 "Hitleru, to si to uinio?" glasio je naslov nastavka reportae o Hentschovu umorstvu, a tugaljivo pitanje u naslovu postavila je djeakova oaloena majka. to si to uinio, Hitleru: mislim da je u tom pitanju utjelovljen pravi razlog za pomnu pozornost posveenu ba tom sluaju. Naivnoga je mladia zavela Hitlerova propaganda da postane sljedbenikom, a zatim su ga nasmrt pretukle "zvjerske ubojice" s kojima se spetljao - mladi Herbert Hentsch ovdje predstavlja cijelu Njemaku, sve Nijemce koji su bili opinjeni Hiderom pa je on svojevrstan predznak razaranja koje e Njemaka i Nijemci trpjeti jer su, opinjeni, s lanca pustili glavnoga zvjerskoga ubojicu, samoga Hitlera. Istodobno, iz tjedna u tjedan, broj umorstava grozomorno raste, a izvjea o pojedinanim teniskim umorstvima ustupaju pred sve veim brojem viestrukih umorstava ili "masakra". Dana 23. sijenja: Masakr u Dresdenu. Dana 26. sijenja: 19 ustrijeljenih u stranom politikom masakru. Sustavna umorstva eskalirala su u masovna umorstva to se Hitler vie bliio vlasti. Hitler preuzima vlast, a socijalistike novine u Belinu privremeno su zabranjene. Ali Munchner Post prkosno se i hrabro bori dalje. esto se zaboravlja to udno kratko medurazdoblje ispunjeno terorom nakon to je Hitler postao kancelarom koalicijske vlade 30. sijenja te prije palea Reichstaga 27. veljae i krnjih prijevremenih izbora na poetku oujka, koji su mu dali neprijepornu vlast Fuhrera da posve zabrani oporbu i oporbene novine. Tih posljednjih nekoliko tjedana kad je Hitler vladao, ali je oporbeni tisak jo izlazio, dao je svijetu uvid u ono to eka Njemaku i cijelu Europu. Nakon tjedan dana Hitlerove vlasti ovako je izgledao tjedni saetak politikih umorstava u Munchner Postu: 18 mrtvih i 34 teko ranjenih u napadima odreda smrti. Dan 9. veljae: Okrvavljene ruke nacistike stranke. Dan 10. veljae: Njemaka pod Hitlerovim reimom: Politika umorstva i teror. S prolaskom svakoga krvavog dana retorika je, razumije se, pod dojmom uasa postajala sve ea: Krvava krivnja nacistike stranke. Njemaka danas: Ne proe ni dan bez smrti. Okrutan teror na munchenskim ulicama. Zloinci i ubojice na vlasti, ljudi doputaju da ih zastrauju. Krvave stvari u nedjelju. Naslovi, umorstva, doseu gotovo nepodnoljiv vrhunac sve dok se neto udno ne dogaa u tri broja od 13- do 15. veljae. Odjednom, umorstva nestaju s naslovnice, potiskuje se kronika oajnike borbe progonjenih oporbenih stranaka u Reichstagu, a Munchner Post svoje stranice posveuje neem to se na prvi pogled ini donkihotskim ili nebitnim podsjeanjem na prolost dugakom, nepotpisanom trodijelnom reportaom naslovljenom: ZLOINCI IZ STUDENOGA: TO HITLER NE GOVORI SVOJOJ PUBLICI. Bilo je to naizgled opsesivno detaljno povijesno predavanje, odgovor na opetovano osvetniko hvalisanje novoga kancelara Hitlera da je doao na vlast kako bi ispravio izdaju Njemake koju su poinili "zloinci iz studenoga," politiari koji su potpisali primirje, odnosno predaju u studenome 1918. godine. Ti su nastavci, istina, bili opsesivna, silovita, uinkovita lekcija iz povijesti, ali bili su i vie od toga. Bili su 92 otvoren napad na prvi, a u neku ruku i najzlokobniji sluaj nacistikog revizionizma - na mit o nou u leda. Dakako, mit je bio la. Njemaka je vojska u studenome 1918. bila pred slomom i bilo je pitanje dana kad e neprijatelji preplaviti njemake granice, pa su generali, koji su poslije tvrdili da su bili nadomak pobjedi prije nego to su im zabili no u leda, molili politiare da ih spase od neslavna poraza, da sklope neki sporazum koji e im omoguiti da stupaju kui na elu svoje vojske umjesto da bjee za njom. Generali su prisilili politiare da sklope sporazum kojim e im spasiti obraz i onda su se okrenuli i zabili politiarima no u leda tvrdei kako su ih ovi izdali. Bila je to oita la, ali s pomou te lai Hitler je doao na vlast. I vie od toga: nije to bila samo la koju je Hitler iskoristio, bila je to la koja je u vanom smislu stvorila Hidera, uinila ga onim to jest. U studenome 1918, sjetit ete se, u vojnoj je bolnici u Pasewalku Hitler doivio neku viziju ili

halucinaciju koja ga je preobrazila. Bio je to prekretniki trenutak preobrazbe potaknut vijestima o predaji njemake vojske -predaji koja je, kako to on sam navodi kad opisuje taj trenutak u Mein Kampfu i drugdje, bila popraena istodobnim munim osjeajem da je predaja u studenome bila izdaja, da je to bio no u leda. U tom trenutku potpuna sloma (osobnoga i nacionalnog), krajnjeg oaja i zatim u vizionarskom pozivu (ili halucinaciji), Hitler je sroio cilj i mit koji e ga poslije petnaest godina dovesti na vlast. Tako novinarima Munchner Posta, duhovnim batinicima socijalistikih zloinaca iz studenoga, mit o nou u leda nije bio samo revizionistiko iskrivljenje, povijesna izmiljotina, nego la koja je Hitlera uinila Hitlerom. A bila je to i la o njima samima. Mislim da su novinari Otrovne kuhinje otroumno osjetili kljunu ulogu te lai u tragediji koja se zbivala oko njih u tjednima nakon to je Hitler postao kancelarom i da su zato u tri izdanja odustali od dnevnika strave i vratili se u 1918., na ono to bi se moglo nazvati prizorom izvornog zloina, lai na kojoj je Hitler izgradio sebe. Rije je o lai protiv koje su se borili od poetka, lai zbog koje su vodili pravi rat jo 1924. godine. Moja spoznaja o urnosti, koja je bila osuena na propast, a koju su posvetili ponovnom ratu protiv lai o nou u lea u veljai 1933- produbljena je otkriem u podrumu ustanove Institut fur Zeitgeschichte, njemakog spremita povijesnog pamenja o nacistikom razdoblju, nekoliko dana prije toga. Naime, naao sam stenogram epskog suenja o Prijevari o nou u lea, a u njemu sam otkrio neto to mi je omoguilo vjerojatno prepoznavanje jetkoga, strastvenog glasa koji stoji iza nepotpisanih nastavaka o zloincima iz studenoga u veljai 1933. godine. Nekoliko godina uoi Hitlerova preuzimanja vlasti, usporedo s rastom broja umorstava politikih protivnika, veina reportaa u Munchner Postu objavljena je nepotpisana kako bi odgovornost bila kolektivna i da bi se zatitili pojedinani novinari od odmazde odreda smrti. I lanci o Zloincima iz studenoga iz veljae bili su nepotpisani, ali inilo mi se da sam prepoznao zaseban, bijesan i izraajan glas autora u stenogramu suenja iz 1924, prve ogorene bitke koju je Otrovna kuhinja povela protiv Hitlerove osnovne lai. 03 Bio je to rat koji su izazvali hotimice, gotovo nepromiljeno, kad je pisac desniarskih pamfleta Nikolaus Cossman objavio revizionistiku analizu zbivanja iz studenoga 1918, pokuaj da se ponudi smokvin list znanstvenog legitimiteta mitu o nou u lea. Cossman je razvio otrovnu teoriju urote optuujui neke politiare koji su potpisali primirje u studenome da su plaenici francuske tajne slube, tvrdei da su izdali za novac. Munchner Post je na to odgovorio razornim napadom na Cossmanovo istraivanje i na samoga Cossmana tako zlobno i osobno da se inilo kao da je time elio potaknuti tubu zbog klevete. Napad je napisao Postov politiki urednik Martin Gruber, koji je Cossmana nazvao "politikim trovaem", veoma nabijenim epitetom kojim je Otrovna kuhinja uporabila nacistike slike trovaa bunara protiv samih nacista. Iako je Gruber ismijao Cossmanovo istraivanje, ustrajao je da on nije samo u zabludi: "Da je on samo idiot, samo bi ga njegovo pisanje inilo smijenim, ali on je gore od idiota", on je opasan, i to na veoma osobit nain, kao "krivotvoritelj povijesti". Gruber nije stao na tome da oznai Cossmana kao krivotvoritelja, nego ga je i povezao s jednom od najmranijih i najdestruktivnijih povijesnih krivotvorina svih vremena - Protokolima sionskih mudraca, krivotvorenim zapisnikom sastanka tajne svjetske idovske urote (koji je krivotvorila carska tajna policija) koji je bio sveto pismo antisemita jo od 1905. godine. Taj krivotvoreni spis koji je masovno distribuiran u svijetu s pomou publikacije Henrvja Forda The Internationa jew, bila je krivotvorina koja je nedvojbeno oblikovala Hitlerovo osobno vienje idova. Ta je krivotvorina, koju je jedan povjesniar nazvao "punomo za genocid", utrla put Hitlerovu usponu na vlast i buduim masovnim ubojstvima. Ako su Protokoli bili punomo za genocid, la o nou u lea bila je lokalno opravdanje u Njemakoj: idovi i idovski novarski interesi bili su u pozadini noa u leda u Hitlerovoj inaici mita. ini se da je jo 1924. Gruberov retoriki bijes protiv Cossmana raspirila svijest o tekim buduim posljedicama krivotvorenja povijesti. On bjesni na Cossmana da je "izopaeni povijesni varalica, da prodaje krivotvorine", da je krivotvoritelj povijesti koji "ne zasluuje vjeala, nego to da ga zatvore u ludnicu." Dio Gruberova osobnog vrijeanja oito je smiljen kako bi Cossmana

prisilio da ga tui zbog klevete i tako omogui Gruberu javni sudski forum u kojem e se suprotstaviti prijevari o nou u lea. Ali naglasak na krivotvorenju, na vezi izmeu Protokola, koji je Gruber ponovio u svojem strastvenom obraanju sudu, izvire iz ozbiljne politike analize opasnih posljedica ako bi se dopustilo krivotvorenje povijesti koje slui opravdanju umorstva. Suenje zbog klevete nakratko je bilo nacionalna senzacija 1924, iako je danas gotovo zaboravljeno. Pregledavajui stenogram suenja, 2500 stranica na mikrofilmu, uspio sam nai zavrnu rije optuenog Martina Grubera - dugako, elokventno, jetko i osjeajno prizivanje koje otkriva opsjednuta ovjeka, gotovo izluena golorukom borbom protiv mnogoglave hidre povijesne pogreke. Sve do posljednjeg trenutka suenja oajniki je pokuavao priloiti nove dokaze, 94 memoare i dnevnike mrtvih generala koje je otkrio, pobiti lai i krivotvorine o zloincima iz studenoga. Na silu su ga morali izvui iz sudnice dok je urlao i udarao sve oko sebe prije nego to je zavrio zakljunu rije, prije nego to je bio spreman odustati od zamalo nemogue zadae da pokua odvratiti plimu krivotvorene povijesti. Dobio je parnicu na temelju dokaza, ali izgubio ju je u presudi desniarskih nacionalista koji su predsjedali sudom. (A ak su ga i oni kaznili simbolinom novanom kaznom i plaanjem sudskih trokova.) Ali nita ga nije moglo uutkati o toj temi. Dobivi posljednju priliku 1933, ba kad je istjecalo vrijeme, pa ak i nakon to je isteklo vrijeme, da zada konaan udarac protiv Hitlera, Gruber, koji je tada bio glavni i odgovorni urednik Posta, zapostavio je sve druge izvjetaje kako bi se jo jedanput suprotstavio krivotvorenoj izmiljotini koja je tada ve bila gotovo opeprihvaena slubena dravna istina o novom Treem Reichu. Gruber je ovaj put napao Hitlera osobno kao "politikoga krivotvoritelja", krivotvoritelja prolosti, ubojicu povijesne istine. Doista me se duboko dojmila uzaludna strast Martina Grubera, glas Otrovne kuhinje koji je posljednji put oajniki zazivao sve snage protiv trovaa povijesti. Sve sam vie razmiljao o sveopem krivotvorenju kao kljunom poelu Hitlerova uma i postupaka. Prisjetio sam se naalost zanemarenog vienja izvora Hitlerova uspona kojim je drugi miinchenski novinar, Konrad Heiden, zapoeo svoju znamenitu, rasprodanu biografiju Hitlera iz 1944. DerFuhrer. Rije je o vienju koje mi se, kad sam ga prvi put proitao, inilo pomalo nategnuto i melodramatsko, ali kojem sam se ipak vratio nakon to sam se suoio sa stajalitem Munchner Posta koje stavlja teite na krivotvorenje - to je, dakle, posve neoekivano vienje odnosa izmeu Adolfa Hitlera i najmranije povijesne krivotvorine stoljea: Protokola sionskih mudraca. Heiden je pratio Hitlera i Hitlerovu stranku od 1921, kad je poeo pribivati njihovim skupovima da bi izvjeivao o njima, isprva za studentski socijalistiki list, a poslije za Frankfurter Zeitung. Bio je toliko dobro poznat u Hitlerovoj stranci da se ukalo kako sam Hitler ne bi poeo govoriti sve dok nije vidio da je Heiden ondje kako bi zabiljeio njegov govor i izvijestio o njemu, ma koliko nesklono. S vremenom je iz tog odnosa nestalo dosjetki i prisnosti, a zbog prijetnji smru Heiden je bio prisiljen pobjei preko francuske granice nakon to je Hitler preuzeo vlast 1933 godine. Ono to me se oduvijek dojmilo kad sam itao i iznova itao biografiju Hitlera, koju je Heiden napisao u progonstvu, bio je melodramski poetni ulomak, dramska rekonstrukcija trenutka iz 1917. kad Heiden zamilja mutnoga predstavnika carske tajne policije Okrane, zloudne slube koja je stvorila krivotvorinu poznatu kao Protokoli sionskih mudraca, kako u Moskvi daje primjerak njihova himbenog spisa studentu imenom Alfred Rosenberg. Heiden zamilja Rosenberga kako ga donosi u Miinchen nakon to je pobjegao od boljevike revolucije i s njime upoznaje Hitlera preko kruga njemakih mistikih antisemita i ruskih emigranata koji su mrzili "idovski boljevizam", kruga koji je postao jezgrom, izvorom novca za Hiderovu stranku i Hitlerovu urotniku viziju o meunarodnoj prijetnji idovskih boljevika. Heidenu je Hitler prvo bio slugan, izum krivotvoritelja koji su stvorili Protokole. Ali Heiden je bio uvjeren da je Hitlerov odnos s krivotvorenom urotom bio mnogo dublji. Heiden nije sam u naglaavanju kljune uloge Protokola za Hitlera i za stajalita Hitlerove stranke, ali on je jedini koji ide korak dalje i postavlja zaprepaujui i genijalan odnos izmeu Hitlera i te krivotvorene povijesti - odnos koji, koliko znam, nitko drugi nije ni zamislio. A ipak, mislim da ga vrijedi spasiti od zaborava zbog paradoksalno metaforikog naina na koji osvjetljuje istinu o

Hitleru: o Hitleru kao proizvodu, virtualnoj tvorevini koja je nastala iz povijesne krivotvorine, te o povijesti kao tvorevini te krivotvorine. Heiden nas podsjea da Protokoli ne zamiljaju samo tajnu svjetsku idovsku kabalu. Vie od toga, oni se javljaju kao stvarni taktiki i strategijski prirunik za takvu urotu: govore o tome kako potkopati tradicionalne ustanove i vrijednosti; o tome kako manipulirati javnim miljenjem i medijima i tako dalje, a sve su te tobonje idovske postupke okranski krivotvoritelji Protokola prepisali iz satire iz 1864. o makjavelijevskim postupcima francuskoga cara Napoleona III. Heidenova je zaprepaujua pretpostavka, koja zasluuje pozornost zbog njegova intimna poznavanja Hitlerove stranke od samoga poetka Fiihrerova uspona, da tajna tog uspona lei u tomu to je Hitler usvojio osuvremenjenu makjavelijevsku taktiku pripisanu njegovu smrtnomu neprijatelju - sionskim mudracima - i osobno je koristio manipulirajui medijima, potkopavajui dravne ustanove i oblikujui vlastitu uspjenu urotu da bi zavladao svijetom. Heiden tvrdi da Hitler nije samo usvojio krivotvorenu idovsku urotu kao svoju pogled na svijet, on je usvojio taktiku koju su carski krivotvoritelji lano pripisali idovima - i nevjerojatno se sluio njome. Taj je uspjeh samoga Hitlera uinio svojevrsnom tvorevinom krivotvorine. Taj me se argument dojmio kao zanimljiv, ali bio sam skeptik sve dok nisam otkrio koliko je vizija Hitlera iz pera novinara Munchner Posta opsjednuta krivotvorenom povijeu, te krivotvorenjem kao nekim iskonskim aspektom Hitlerova znaaja. A kad prouimo Hitlerovo ponaanje nakon to je preuzeo vlast, shvaamo da se on nije sluio samo krivotvorenim spisima i lanim tumaenjima povijesti, nego je krivotvorio i samu povijesnu gradu, postupak koji se najbolje oslikava u varci kojom se Hitler posluio kao izlikom za invaziju na Poljsku u rujnu 1939- godine. in koji je bio povod rata i genocida koji e uslijediti bila je kostimirana predstava u kojoj je odred Hitlerovih vojnika preruen u odore poljske vojske "napao" njemaki poloaj na poljskoj granici. Hitler je iskoristio provalu lanih Poljaka, zajedno s namjetenim fotografijama krivotvorenih njemakih "rtava", kao izliku za Blitzkrieg koji je uslijedio. 96 Nedugo nakon to sam se vratio kui iz- Munchena, naiao sam na neobinu knjiicu u privatnoj knjinici - izvrstan polemiki pamflet naslovljen Hitlerov krivotvoreni Reich, napisan 1940. pod pseudonimom, iji autor za sebe kae da je "njemaki politiki prognanik". Autor pamfleta uloio je velik trud u to da dokae kako je krivotvorenje esencijalna metafora za sve aspekte Hitlerova reima: krivotvoreni je pravosudni sustav prikrivao dravni teror; krivotvorena je diplomacija prikrivala sustavnu ucjenu i la; a napose je krivotvoreni gospodarski uspjeh prikrivao uporabu prisilnog rada i osiromaenje politikih neprijatelja i idova, dok je gospodarstvo bilo umjetno napuhnuto zbog tajnog, nezakonitog jaanja vojske koja se pripremala za rat. Posebno je vrijedna analiza gospodarstva jer otkriva la krivotvorene povijesti, mit koji je prisutan i danas u nekim prikazima, da je Hitler tridesetih godina stvorio pravo gospodarsko udo. Na neki mi je nain bilo drago to analiza Otrovne kuhinje - pozornost koju su usredotoili na Hitlera kao krivotvoritelja - nije bila zaboravljena, to nije samo meni otvorila oi u odnosu na to kako treba promatrati Hitlera i njegov reim. Ali me to ujedno i obeshrabrilo kad sam pomislio koliko je Hitler uspjeno izbrisao svoje prve, najgenijalnije i najintimnije objanjivae iz povijesti i iz pamenja. Tko jo zna za Martina Grubera, tko li ga se jo sjea u Njemakoj, kamoli drugdje u svijetu? Njegove rijei i rijei njegovih kolega trunule su u podrumu knjinice Monacensije, izblijedjele na mikrofilmovima Instituta filr Zeitgeschichte i nale su moda odjeka u opskurnom pamfletu Krivotvoreni Reich, ali dalje od toga... Prisjetio sam se trenutka u studenome 1991. kad sam prvi put u maloj munchenskoj ulici Altheimer Eck, to se protee u obliku vijenca, traio broj 19, nadajui se da u nekako odati potovanje mjestu gdje je objavljivan Munchner Post. Trenutka kad sam shvatio da ulini broj 19 vie ne postoji, kad sam u dvoritu naao tiskaru koja mi se inila da bi mogla biti mjesto gdje se tiskao Munchner Post. Na zidu tiskare bila je ploa na kojoj je pisalo da se tiskara doselila amo 1934. kad je kuni broj 19 jo postojao. Ploa nije spominjala novine koje su se ondje tiskale, novine koje su

bile opljakane i izbaene, a nije ni nudila objanjenje zato je broj promijenjen. (Ispostavilo se poslije da su kuni brojevi promijenjeni nakon Drugoga svjetskog rata.) Piui ovo poglavlje nadao sam se da u potaknuti suvremene njemake novinare da odaju duno priznanje ljudima iz Otrovne kuhinje koji su, svojom sranou i istraiteljskim poletom, donijeli toliko asti svojoj profesiji: da u ih potaknuti da ponovno tiskaju djelo Otrovne kuhinje i suvremenim njemakim itateljima omogue da dozive Hitlerov dolazak kroz oi Martina Grubera i njegovih junakih kolega. Da obnove viziju Otrovne kuhinje za povijest i povjesniare ijim e pokuajima da objasne Hitlera zacijelo koristiti uvid u istraiteljsku intimnost koju je Munchner Post ostvario u golorukoj borbi oi u oi s njime. I mislim da jo neto treba obnoviti: njihov kuni broj. Broj 19 u ulici Altheimer Eck trebao bi postati spomenikom i svetitem Otrovne kuhinje. 97 DRUGI DIO POSLIJERATNE VIZIJE: ISKRENOST I NJEZINA KRIVOTVORINA u kojem pitanje o tome je li Hitler bio svjestan svojeg zloinstva uvjeren u svoju ispravnost postaje predmetom provokativne rasprave izmeu dvojice prvih i najutjecajnijih Hitlerovih tumaa 1 4. POGLAVLJE H.R.Trevor-Roper: Profesor i arlatan u kojem se govori o opasnostima koje vrebaju na povjesniara izloena Hitlerovim arima, i o Hitlerovoj vlastitoj prevari u "Hitlerovu dnevniku" koji iznosi njegovu kapitalnu la Smrtna je presuda nosila lisabonski potanski ig. Hugh Trevor-Roper (sada lord Dacre) dobro se sjea te pojedinosti. Prisjeajui se toga jedne jesenje veeri, ispred kamina gornjeg salona oxfordsko-cambridgeskog kluba u londonskome Pali Mallu, odnosio se prema toj prijetnji, koju je primio nedugo nakon objavljivanja Hitlerovih posljednjih dana 1947, kao prema zabavnoj anegdoti, iako se ini da ju je svojedobno shvatio ozbiljno. "Bila je od Sternove bande", napominje, dakle od tajne cionistike gerilske skupine koja je dokazala svoju ozbiljnost ubojstvom bliskoistonoga posrednika grofa Folkea Bernadottea. Vjeruje da im je ta smrtna presuda bila nain izraavanja svojeg negodovanja zbog Trevor-Roperova vienja Hitlera u Posljednjim danima. Ali nije to bila samo anegdota, bio je to signal, znak koliko e objanjenja Hitlera postati silno spornima u porau. A i o emu je zapravo rije: o prirodi Hitlerova posmrtnog preivljenja. Trevor-Roperova knjiga Hitleroviposljednji dani nije samo jedna od najslavnijih i najutjecajnijih poslijeratnih knjiga o Hitleru - jo se tiska nakon pedeset godina i nakon pola milijuna prodanih primjeraka - ona je bila jedna od prvih. I bila je djelo ovjeka kojega e njegov vrhunski intelekt predodrediti za moda najuglednije mjesto u njegovu podruju, ono profesora katedre novije povijesti u Oxfordu. Zato i uska vremenska odrednica u naslovu njegova djela donekle zavarava: iako je teite na posljednjim danima u berlinskome bunkeru, Trevor-Roperova knjiga zapravo nudi sveobuhvatno vienje Hitlera. Nudi nain objanjenja koji tvori jedan od dva suprotstavljena pola tumaenja Hitlera u prvim desetljeima poraa. Dva pola koji bi se mogli oznaiti kao romantiki i klasicistiki, ili moda kao gotiki i ironini. Vienja su to Hitlera kao udovita ili arlatana, vjernika ili cinika, opsjednute osobe ili manipulatora - a to su neka od sueljenih proturjeja izraenih u suprotstavljenim vienjima Trevor-Ropera i Alana Bullocka, dvojice najcjenjenijih stupova povjesniarske profesije. Rije je o gotovo nepomirljivoj opreci, barem donedavna kad je, kao to emo vidjeti, Bullock promijenio svoje stajalite na presudan nain i stvorio sintezu prijanje teze i antiteze koje su predstavljali on i Trevor-Roper. Trevor-Roperovi Posljednji dani zapoeli su kao obavjetajni zadatak. U rujnu 1945. sovjetska je strana poela namjerno iriti la da je Adolf Hitler jo iv, da je moda ak naao utoite u britanskoj okupacijskoj zoni u Berlinu, gdje ga uvaju zbog buduih zlikovakih ciljeva. Sovjetska odluka da oive Hitlera - a bio je to jedan od prvih znakova gorine hladnoga rata koji je tada bio u

povojima - hranila je ono to emo poslije nazvati "mitom o preivljenju", vjerovanje da je Hitler iv pobjegao iz berlinskoga bunkera, odakle se prvo pronijela vijest da je naen mrtav. Hitlerovu su smrt prvi potvrdili sovjetski vojnici, ali odluku da se razglasi mit o preivljenju donio je osobno sam Staljin. Kako bilo, britanska je obavjetajna sluba prihvatila zadau da jednom zauvijek utvrdi kako je Hitler mrtav. Sir Dick White, tadanji zamjenik ravnatelja slube MI6, poslao je Hugha TrevorRopera u Berlin. Trevor-Roper je tom zadatku prionuo vjetinom profesionalnoga povjesniara i sposobnou obavjetajnoga analitiara koji je upoznao osobe u njemakome glavnom tabu kad je tijekom rata pratio protuhitlerovske elemente meu njima. Trevor-Roper je pomno dokumentirao dane, sate i minute Hitlerovih posljednjih mjeseci u bunkeru s pomou svjedoanstava oevidaca - oficira i pomonika koji su bili ondje, ukljuujui one koji su natopili mrtvo tijelo gorivom i spalili ga. Takoer je uspio otkriti - moda time to je spasio od zaborava - veoma pouan spis: Hitlerovu "posljednju oporuku" u kojoj svojim sljedbenicima nalae da nastave ratovati protiv idovskih "svjetskih trovaa", spis koji je postao kamen kua u raspravi o tome je li Hitler bio glumac (kako tvrdi teolog Emil Fackenheim i kako je na poetku vjerovao Alan Bullock) ili istinski vjernik (kako, medu ostalima, tvrde Trevor-Roper i Robert Waite) u svojem kriarskom pohodu protiv idova. Ironija je Trevor-Roperove misije u tome to je, iako je uspjeno obavio obavjetajnu zadau dokumentiravi injenicu Hitlerove fizike smrti, knjiga koju je poslije napisao o Hitlerovim posljednjim danima na koncu postala vanim izvorom Hitlerova metafizikog i mitskog preivljenja. Izvor je toga uskrsnua - ma koliko on bio sluajan i sigurno neeljen to se tie Trevor-Ropera neto to je on otkrio u ruevinama bunkera, u razgovorima s Hitlerovim poraenim sljedbenicima, neto to nije oekivao da e nai, vea zagonetka od one je li Hitler preivio, a to je preivljenje opinjenosti Hitlerom. Iako se moglo oekivati da emo naii na snagu te opinjenosti dok je Hitler bio demagog u usponu ili nakon to je postao pobjedniki Fuhrer, Trevor-Roper se iznenadio shvativi razmjere do kojih je ta opinjenost opstala ak nakon neslavnog poraza. "ak i u bunkeru", rekao mi je, "dok su se sve zgrade u Berlinu ruile na njega. ak i kad je bio mrtav, ispunjavali su njegove elje. Ostali su ondje - ostali su dok nije skonao, a kad je skonao, oni su se izvrgnuli bombardiranju da bi ispunili Hitlerove posljednje elje." "Ljudi su to opisali kao hipnotinu mo", napomenuo sam. "Mislite li da je to doslovce bila hipnoza?" "Ne znam. On je doista imao nevjerojatnu mo. Ona nije djelovala na sve; nije djelovala - grubo reeno - na aristokrate ili ljude koji su bili osjetljivi na vulgarnost njegova ponaanja i okruja. Ali kad je htio hipnotizirati, raspolagao je tom moi." Unato tom trenutku kad se moda priinja kao snob, Trevor-Roper je ipak toliko skroman da prizna kako je ak netko tko mu je ravan, gotovo aristokrat, mogao podlei tom zovu - primjerice Albert Speer. Njegov susret sa Speerom posebice ga se dojmio, objasnio je, jer je Speer bio ovjek kojem se u stanovitom smislu divio, s kojim se ak donekle poistovjetio. "Nije bio mnogo stariji od mene, tad mu je bilo malo vie od etrdeset i dvije godine. Osjeao sam da vodimo ravnopravan razgovor u kojem mi se on obraao kao racionalna osoba. Bio je veoma inteligentan, kolovan, ali bio je razvidno i dalje vrsto opinjen Hitlerom. ak i nakon to je Speer siao s vlasti, kad je rat bio izgubljen - a on je znao ve od prosinca 1943. da je rat izgubljen i smatrao je da je Hitler uzrokovao sva razaranja. Mislim da se izvukao iz Berlina dvadesetoga travnja (1945), a ipak se posebno potrudio vratiti u Berlin kad je ve bio odsjeen da bi se slubeno oprostio od Hitlera. A to je primjer nevjerojatne arolije kojom je ovaj zraio. A da proitate Goebbelsove dnevnike, naili biste na isto. Goebbels kadto dvoji ili se plai i postaje nestrpljiv s Hitlerom, a ipak, svaki put kad posjeti Hitlera, on biva opinjen. 'Hitler je tako divan, on e izvui neto iz rukava. Pun sam pouzdanja.' Svaki put, sve do samoga kraja." Trevor-Roper je u Posljednjim danima elio opisati tu opinjenost kao neizbjenu injenicu u svakom prikazu Hitlerova ivota. On je ne pokuava objasniti, koliko pokuava na nju podsjetiti. I zbog toga to je na nju podsjetio tako elokventno, optuen je da sam baca aroliju, dapae da biva

opinjen, dajui njoj, dajui Hitlerovu mitu, ivot i nakon smrti. No Trevor-Roper je, u svakom smislu, posljednji ovjek za kojega bih pomislio da moe pasti pod kakve gotike romantike arolije mrtvoga diktatora. Stajati pred njim jest kao da stojite pred elegantno utjelovljenom skepsom. Sve, od njegova zajedljiva profesorskog dranja (suh poput pruta u elegantnom odijelu, s razdraljivo skeptinim pomakom obrva ispod snjenobijele kose) do kiene, elokventno jetke suhe ironije u njegovu govoru s primjesama cininosti od umora od svijeta, koju je moda razvio sluei u britanskoj protuobavjetajnoj slubi tijekom rata, ostavlja dojam da je rije o ovjeku kojega uope nije lako opiniti. Ali, kao to kae u osvrtu na Hitlerove posljednje dane u Encounteru 1988, "Optuen sam da sam slavio Adolfa Hitlera i da sam o njemu stvorio predodbu u javnosti kao o geniju nacionalsocijalizma. Doista", dodaje, "optuen sam da sam izvorni autor tog mita, gotovo pravi nasljednik dr. Goebbelsa." Proitao sam mu taj navod i upitao ga tko ga je optuio. "Pa, Sternova banda me osudila na smrt. To je prvo. A bilo je jasno da je to pretpostavka na kojoj su temeljili smrtnu presudu. Dakako, bio sam im izvan dohvata. Smrtna mi je presuda poslana avionskom potom iz Lisabona. Potpisao ju je Wilhelm ben Israel." Osuen na smrt zbog toga to je napisao knjigu o Hitleru? Trebalo bi naglasiti da Trevor-Roperova knjiga ni po emu ne brani Hitlera niti mu je sklona. Na svakoj je stranici razvidno njegovo gaenje prema Hitleru i njegovim djelima. Ne, nije stvar u tome to je slavio Hitlera ili ga oslobodio krivnje, nego u tome to je bio preuspjean u obavljanju svoje zadae da dokae kako je mrtav; kao pisac ga je ponovno oivio. Ako je Sternova banda (ili osoba, ma tko to bio, koja se u njihovo ime potpisala "Wilhelm ben Israel") bila najdramatiniji Trevor-Roperov kritiar, najpromiljenija i najtemeljitija kritika Hitlerovih posljednjih dana djelo je profesora Alvina Rosenfelda, autora studije o poratnoj fikcionalnoj knjievnosti koja govori o Hitleru naslovljene Kako se zamilja Hitler. Razumije se, Trevor-Roper ne pie beletristiku, ali Rosenfeld tvrdi da je dramatina, filmska slika Hitlera u Posljednjim danima ona koja e odrediti Hitlera, izvornog Hitlera u fikcionalnoj knjievnosti tijekom sljedeih desetljea, da je bila glavni vrutak pretjerane gotike, demonske slike koja prevladava poslijeratnom fikcionalnom knjievnosti, urnalistikom i filmskom proizvodnjom. Bit je Rosenfeldove kritike Trevor-Ropera i njegova utjecaja na vienje Hitlera u sklopu popularne kulture koje je on pomogao oblikovati u tome to je povjesniar, dok je pokuavao opisati aroliju Hitlera i sam postao oaran. Pokuavajui objasniti kako se to dogodilo cijenjenom i skeptinom oxfordskom znanstveniku, ini se da je sam Rosenfeld sklon ublaenoj inaici okultne retorike opsjednutosti koju kritizira u Trevor-Ropera; "inilo se kao da je u znanstveniku oivio pisac beletristike", kao da se u njemu, zbog izloenosti opsjenarskom Hitleru, probudilo neko mrano bie i obuzelo dotad vrlo savjesnoga i racionalnog povjesniara. Rosenfeld tvrdi da, opisujui Hitlera svojom "nadahnutom, gotovo slavljenikom prozom", TrevorRoper "nije posve mogao odoljeti nekim od najdojmljivijih aspekata legende o Hitleru... legende koju e oblikovati oaranost najracionalnijim stranama Hitlerove osobnosti." 104 Iracionalne su strane: opsjenarski i okultni Svengali, opsjednut, somnabulni Hider. Time to opisuje iracionalni modus Hiderove privlanosti, Rosenfeld misli da je "Trevor-Roper pribjegao ne samo jeziku biblijske teologije te bliskoistonih i orijentalnih legenda nego i posebnom jeziku okultnih znanosti. Tako je Hitler opetovano opisan kao 'arobnjak', voda koji je svojim podinjenima mogao zapovijedati i znati da e mu, zbog svojeg 'opsjenarskog utjecaja' nad njima, biti bezuvjetno posluni." Rosenfeld posebno istie Trevor-Roperov opis Hitlerovih hipnotinih oiju, oiju caligarijevskoga Hitlera: "Privlanost tih oiju koje su oarale toliko naizgled trijeznih ljudi [...] Hitler je imao hipnotizerske oi koje su osvajale um i osjeaje svih koji su podlegli njihovoj moi [...] Ta osobna privlanost pratila ga je do samoga kraja; a samo pozivajui se na nju, moemo objasniti neobinu poslunost kojom je raspolagao u posljednjem tjednu svojeg ivota, u trenutku kad su nestale sve

poluge sile i uvjeravanja [...ja ostala je samo njegova osobnost." Iako se Rosenfeld protivi Trevor-Roperovu jeziku, mislim da ovdje pravi problem lei u njegovoj logici. Trevor-Roper tvrdi da se "pozivajui samo" na Hitlerove hipnotine, opsjenarske oi moe objasniti njegova mo nad uim krugom suradnika u porazu. Jesu li to bile njegove oi ili uinak iskrivljenosti u blizini apsolutne, razorne moi? Oni koji su dvadesetih godina bili u Hitlerovu munchenskom krugu - oni koji su ga poznavali prije nego to je doao na vlast -esto se rugaju histerinom opsjenarskom stilu koji je Hitler usvojio, "prodorni" pogled, samoizazvani napadaji transa. No, im je doao na vlast, im se naao u sreditu najvee drame u povijesti, presudila je njegova vojska, a ne njegove oi. ak i u porazu bio je titan onima oko sebe, polubog, slavna osoba kojoj nitko nije ravan. A oni u njegovoj orbiti nisu mogli odoljeti i to ih je svladalo: rije je o takozvanom stockholmskom sindromu u najjaem obliku. Nije rije o tome da on ne bi bio nita bez svoje arolije, nego u tome to oni, da nisu vjerovali u nju, ne bi bili nita. Ili gore od niega - bili bi lakovjerne i nasamarene rtve poraenoga masovnog ubojice. Ali, zadre li vjeru, onda e i u porazu moi vjerovati da u ivotu glume plemeniti wagnerijanski Sumrak bogova. To to su i nakon rata bili opinjeni njime nije trebalo toliko zauditi Trevor-Ropera, ali jest. A bilo je razvidno iz mojeg razgovora s Trevor-Roperom da on nije, unato prijetnji smru i napadima, odustao od svojeg miljenja da u sri Hitlerove privlanosti ima neto iracionalno, neto to se ne da objasniti s pomou uobiajenog aparata i postupaka racionalne povijesne i psiholoke analize. Rijei koje je rabio u opisu svoje vjere u neuspjeh objanjenja doista su me potresle dok sam sjedio pokraj vatre u udobnoj prostoriji njegova kluba. "Hitler ostaje", rekao mi je, "zastrana zagonetka." Nije se ispriao zbog toga to je pribjegao okultnom jeziku i slikama kad je opisivao Hitlera, premda se donekle ogradio od te konotacije. "Opetovano rabite rije demonski", napomenuo sam mu. "Pod demonski", objasnio je, "mislim to da je imao demonsku snagu, da je imao 105 snagu veu od ljudske. Ne govorim u moralnim kategorijama." Rije nije, dakle, o demonizmu u smislu sotonizma; ini se da zapravo eli rei demonski u smislu u kojem je rije rabio William Blake: romantiarska egzaltacija nesputane energije radi sebe same. A rijeima "veu od ljudske" potvruje implikacije svojih slika; da "zastrana zagonetka" Hitlerove psihe premauje mogunosti spoznaje obine psiholoke analize. "Prezirem psihopovijest", objasnio mi je i, premda raspolae arsenalom akademskih prigovora njoj, njegov je vaniji prigovor moda u uvjerenosti kako je psiholoki aparat za analizu ljudskoga ponaanja nedostatan da bi se shvatio Hitler koji je "vie nego ovjek". Ali Trevor-Roperova osnovna obrana od kritike njegova vienja Hitlera sastojala se - barem tijekom mog razgovora s njime - od protuudara: napada na suparniku kolu Hitlerovih tumaa koju utjelovljuje njegov kolega, Hitlerov biograf Alan Bullock. tovie, Trevor-Roper se opetovano i estoko vraao na ono za to vjeruje da je kljuni nedostatak Bullockove kole, a to je miljenje da se Hitlera moe razumjeti s pomou nekih postojeih modela racionalnoga povijesnog objanjenja. Da budemo poteni prema obojici, i Trevor-Roperu i Bullocku, tada ni Trevor-Roper ni ja nismo bili svjesni koliko je dramatino Bullock promijenio svoje vienje Hitlera kako bi u njega uklopio aspekt iracionalne opsjednutosti. Prema tome, Trevor-Roperovi napadi na Bullockova stajalita zapravo su usmjereni protiv vienja iz Bullockove prve knjige iz 1952. - Hitler: Studija o tiraniji, koja je i danas (u svom preraenom obliku iz 1962) najpopularnija i najutjecajnija Hitlerova biografija. "Dobra je to knjiga", rei e Trevor-Roper, uljudno se uputajui u kritiku Bullocka blagom pohvalom. On najvie primjedaba ima na tradiciju objanjenja koja su iz nje izvedena - a to je vienje Hitlera kao arlatanskog pustolova. "To je bilo utjecajno stajalite nakon rata", objasnio mi je Trevor-Roper, "a potjee od Sir Louisa Namiera, velikog povjesniara koji je doista razumio Srednju Europu - bio je, naime, poljski idov. A ipak je nakon rata napisao esej koji je zapravo bio o Napoleonu III" (samoukom pustolovu koji se nametnuo kao francuski car sredinom 19. stoljea i kojega su macchiavelijanska lukavost i astohleplje uinili ciljem satire koja je poslije postala obrascem antisemitske krivotvorine

Protokoli sionskih mudraca). "Naumier je", rekao je Trevor-Roper, "opisao Napoleona III kao prvog diktatora arlatana, a iz toga se izvodi implikacija da je Hitlera smatrao diktatorom arlatanom. A u svojoj je knjizi Alan Bullock opisao Hitlera kao oportunista kojeg je zanimalo iskljuivo stjecanje vlasti. inilo mi se kao da nitko od njih nije proitao Mein Kampf ili ga nije razumio." (Treba napomenuti da se engleska rije "mountebank", koja se rabi u izvorniku, danas rijetko upotrebljava to je teta jer ima jaku izraajnu mo i doarava cijeli jedan pogled na svijet. "Mountebank" potjee od stare talijanske fraze "popeti se na klupu" i ima znaenje "putujueg nadrilijenika koji se svojoj publici obraa s 106 poviene pozornice s pomou trikova, ongliranja i slino". Openitije "mountebank" je "drski varalica, arlatan, hohtapler, obmanjiva, onaj koji se utjee sramotnim sredstvima da postigne slavu". To je pretenciozniji lik od obinoga varalice ili arlatana - on je osoba iz javnoga ivota, esto politiar, koji svoje arlatanstvo izvodi na javnoj pozornici). Ono to je bitno u oznaavanju nekoga arlatanom jest jezgra cininosti i manipulativnosti. arlatan se moe prikazati kao istinski vjernik, kao netko tko posjeduje viziju, uvjerenje, velik cilj, ali sve su to "varke i ekvilibristika" - nema prave vjere u ono to radi. To je glumac Hitler na kojemu insistira teolog Emil Fackenheim (v. 16. poglavlje). Ali bit je Trevor-Roperova vienja Hitlera u tome to on nije bio glumac nego vjernik, prije svega ovjek vrstih uvjerenja, ma koliko ta uvjerenja bila zla, ovjek koji nije cinik nego je jezovito "iskren". Upravo je to gledite Trevor-Roper najdojmljivije izrazio kad sam ga pitao misli li da je Hitler znao kako su njegovi postupci zli. "O ne", odluno je odgovorio Trevor-Roper. "Hitler je bio uvjeren u svoju ispravnost." Uvjeren u svoju ispravnost. Trebalo je uti kako Trevor-Roper izgovara rije "ispravnost"; zamalo uspijeva iskrenu vjeru u genocid obdariti svojevrsnim dignitetom. Razumije se, ne ini to hotimice. On svakako misli - ali ne osjea potrebnim rei - da je Hitler bio u groznoj zabludi to je vjerovao u svoju ispravnost. Ali ipak je bio iskreno i vrsto uvjeren da su idovi smrtni neprijatelji arijske rase i da ih se mora unititi kako bi nadmona rasa opstala. Iskrenost nije izlika, opravdanje za zloin genocida. Trevor-Roper ne misli da jest. Ali u oima angloamerikog pravosua iskrenost moe biti olakotna okolnost. Nedugo nakon to sam razgovarao s Trevor-Roperom, priinilo mi se da odjeke jezika koji je on rabio o Hitleru ujem u naputku kalifornijskoga suca poroti u prvome suenju brai Lyleu i Eriku Menendezu. Objanjavajui porotnicima to bi morali zakljuiti da osude brau zbog manjeg zloina ubojstva iz nehata (a ne umorstva s predumiljajem) u sluaju smrti njihovih roditelja, sudac im je rekao da ako misle kako su braa iskreno ali pogreno bila uvjerena da e ih roditelji ubiti, onda bi se to to su ubili majku i oca moglo smatrati "nesavrenom" samoobranom, a ne umorstvom. Polovica porotnika u prvome suenju glasovala je za to da se brau osudi zbog manjeg zloina jer su bili uvjereni kako su braa, u biti, bila "uvjerena u vlastitu ispravnost". Istom logikom, da je Hitler preivio i da mu je sueno zbog umorstva u, recimo, Kaliforniji, mogao se teoretski pozvati na obranu kako je bio "iskreno uvjeren" u to da ga idovi pokuavaju unititi pa da je zato morao unititi njih u samoobrani. Ovo je doslovce apsurdan logiki izvod iz TrevorRoperove tvrdnje (iako ima nekih slinosti s pristupom neonacionalistikih njemakih povjesniara iz sredine osamdesetih godina, kad su neki od njih tvrdili - u poznatom Historikerstreit, "sporu povjesniara" - da su Hitlerove grozote bile svojevrsna samoobrana protiv 107 genocidnih staljinistikih grozota i tobonje idovske "objave rate" protiv Hitlera). Trevor-Roper sigurno nije mislio da e se njegova provokativna napomena o tome da je Hitler bio "uvjeren u vlastitu ispravnost" tumaiti na taj nain. Ali razvidno je da doista vjeruje kako je Hitler bio iskreni vjernik. Uputio me na izvor svoje vjere u Hitlera kao istinskog vjernika iz 1938. godine. Spomenuo je esej britanskog diplomata Sir Roberta Ensora u Spectatoru. "U tom je lanku", objasnio mi je Trevor-Roper, "Ensor napomenuo kako je bio u rijetkoj prednosti jer je proitao Mein Kampf na njemakom. Hitler nije doputao da Mein Kampf bude objavljen na engleskom. I ni na jednom drugom jeziku. Postojao je samo veoma skraen autorizirani tekst, ali on

je bio namijenjen propagandi. Ensor je napisao sljedee: 'itati Mein Kampf na njemakom jest poetak mudrosti u meunarodnim poslovima.' I zato sam pomislio kako bih trebao proitati Mein Kampf na njemakom. To sam i uinio." Ono to je Mein Kampf Trevor-Roperu otkrio o Hitleru bilo je neto to je malo ljudi shvatilo ozbiljno prije rata, pa ak ni poslije rata: "snana, jezovita poruka koju je smislio - filozofija. Oito ju je shvaao veoma ozbiljno. Nije bio, kako ga Bullock naziva, pustolov. Hitler je sam sebe shvaao smrtno ozbiljno - a sve se to vidi u Mein Kampfu. On misli da je bio rijetka pojava kakva se dogaa jednom u nekoliko stoljea. A itajui tu knjigu 1938. - bio sam u Njemakoj i uistinu me se dojmila injenica da je Mein Kampf bio objavljen 1924. ili 1925. i da je on doista uinio sve te stvari koje je rekao da e uiniti. Nije prodavao maglu. To je ozbiljno djelo." "Nije prodavao maglu: drugim rijeima, nije bio arlatan?" "Pa, uvrijeeno je miljenje o Hitleru uvijek bilo - prije rata, barem prije Miinchena - da je svojevrstan cirkusant, da glumi kabaretskog izvoaa. Izgledao je smijeno. Imao je chaplinovske brkove, bombastino je govorio i ljudi ga nisu mogli shvatiti ozbiljno." Dok je Trevor-Roper evocirao chaplinovske predratne filmove, pomislio sam koliko su predratne filmske novosti snimane ubrzanom tehnikom zacijelo pripomogle stvaranju kabaretskoga, kominog, chaplinovskog dojma o Hitleru. Zbog isprekidanih, ubrzanih pokreta na filmu, gotovo ga se nije moglo shvatiti ozbiljno, a to je pridonijelo smrtno ozbiljnoj pogreci podcjenjivanja prijetnje koju predstavlja. "A kad su ga, nakon Miinchena, morali shvatiti ozbiljno, stajalite se promijenilo. Tad je postao demagogom i prijetnjom. Ali bitno je to ga zapravo i dalje nisu shvaali ozbiljno. On je bio zabavan lik. To je moda pomalo ekstremno stajalite. Ali ak nakon rata, kad je sve bilo gotovo, smatralo se da je on bio pustolov koji je opinjenu Njemaku poveo u rat. Nije bio smatran genijem. Vien je kao moan, nedvojbeno katastrofalan ovjek - ali ipak ne kao ovjek kojeg treba shvatiti ozbiljno." Opetovano se tijekom naeg razgovora Trevor-Roper vraao na napad protiv onog to je smatrao pogrenom slikom arlatanskoga pustolova za koju misli da ju je 108 Bullock podario svijetu u porau. Gotovo kao da mu je pravi neprijatelj bio Bullockov Hitler, lani Hitler. "Nije bio pustolov", ponovio mi je u jednom trenutku. "Na kraju rata savezniko je slubeno stajalite bilo da je Hitler bio pustolov, neodgovoran oportunist - a to jednostavno nije dovoljno!" Zato je poslijeratno "savezniko slubeno stajalite" dalo prednost tom Hitleru, a ne onomu Trevor-Ropera ili drugim Hitlerima? Prvo, to je bilo praktinije. Suoeni s hladnoratovskim stanjem koje ih je sililo da daju legitimitet zapadnonjemakom reimu, iji su graani najveim dijelom sretno slijedili Hitlera, bilo je praktinije vjerovati da ih je prevario arlatan nego da su oni dijelili otrovne tlapnje istinskog vjernika. Ali to Trevor-Roperu "nije dovoljno". "Namee se pitanje: bi li Nijemci slijedili obinoga neodgovornog oportunista? Je li mogao dogurati tako daleko? A injenica je da je zamalo pobijedio u ratu. Nije uspio za dlaku. Da jest pobijedio - a mislim da je bilo tri ili etiri trenutka kad je doista mogao pobijediti - povjesniari bi vam govorili da je on, onako kako se sam vidio, velika povijesna linost." Zadivilo me koliko je Trevor-Roper strastveno govorio o toj temi; inilo mi se kao da je to vie od priznatoga akademskog stajalita, da je vie nalik na in vjere. Objanjenja Hitlera nude proturjene utjehe. Emilu Fackenheimu je vano vjerovati da je Hitler bio neiskren i oportunist upravo zato to ga ne eli osloboditi od najveeg stupnja odgovornosti, od svjesnoga, hotiminog i upuenog zla. Moda je za Trevor-Ropera taj stupanj svjesnog zla, zla bez smokvina lista iskrenosti, nezamisliv ili ne moe podnijeti pomisao da razmilja o njemu. Kako bilo, sklonost Trevora-Ropera da vjeruje u Hitlerovu iskrenost posve je dosljedna. Ona je svakako razvidna u njegovom inae najpounijem eseju o Hitleru naslovljenom Um Adolfa Hitlera, koji je objavljen kao uvod u takozvane Tajne razgovore, takoer poznate kao Hitlerovi Govori za stolom, stenogram njegovih ratnih "propovijedi". "Vi vjerujete", pitao sam ga, "da je Hitler iz Govora za stolom pravi Hitler, da ne glumi?" "O, to je pravi Hitler. O da, o da. O tome nema dvojbe", bio je njegov odluan odgovor.

Moj je odgovor na Govore za stolom mnogo manje siguran. Meni su oni u najboljem sluaju pravi krivotvoreni Hitler - po tome to je, premda rijei jesu (najveim dijelom) doista Hitlerove, ipak rije o gotovo jednako lanoj tvorevini kao u sluaju Hitlerova dnevnika. U odreenom su smislu Govori za stolom Hitlerova vlastita prijevara u smislu Hitlerova dnevnika. Prvo, premda se ini da su Govori za stolom Hitlerove rijei, najbolje to se o tomu moe rei jest da je to redigirana rekonstrukcija Hitlerova naina govora. Treba se prisjetiti naina rekonstrukcije koji je graniio s izmiljotinom. Poevi od sredine 1941. godine, kad je Hitler uspostavio podzemni zapovjedni poloaj za voenje rata na istonoj fronti, njegova je veernja rutina bila uvelike nepromjenljiva. Nakon 109 ponoi sluio bi se aj i kolai, a Hitler se oputao sa svojim osobnim osobljem, ukljuujui nekoliko mladih tajnica, nekoliko pomonika istomiljenika i pokojega gosta izvana. Nakon toga, poevi oko dva sata ujutro i katkad sve do zore, kad bi naposljetku zaspao, Hitler bi svojoj publici, koja je bila prisiljena sluati ga iz sata u sat, pontificirao o stanju u svijetu, povijesti, umjetnosti, filozofiji, knjievnosti, operi, kulturi i, prije svega, o svojoj viziji svijetle nove arijske budunosti. Popustivi laskanjima svojega sve monijeg pobonika Martina Bormanna da dopusti stenografu pribivati tim sastancima kako se ne bi izgubio ni jedan od njegovih bisera mudrosti, Hitler je uivao u pomisli da govori za povijest. Bormann bi onda uzeo stenograme i spojio sirov tijek Hitlerovih rijei, redigirajui, proiavajui, dotjerujui i sastavljajui spomenik Hitlerova misaonog procesa - struje njegove svijesti onako kako je htio da je vidi povijest. Uzmimo, primjerice, krivotvoreni pijetet koji nam Hitler nudi 24. listopada 1941. kad pobono izjavljuje, "Deset su zapovijedi kodeks za ivot i to se ne moe porei. Ta pravila odgovaraju nepobitnim potrebama ljudske due; nadahnuti su najboljim vjerskim stavovima." Je li ovo Hitler "uvjeren u vlastitu ispravnost" ili Hitler koji se svjesno i himbeno predstavlja kao netko uvjeren u vlastitu ispravnost, je li to predstava ili ono pravo? Moda emo najbolji odgovor tomu nai u zapisu iz Govora za stolom koji nosi nadnevak ve sljedee veeri, toj veoma pounoj i otvorenoj raspravi o konanom rjeenju koja je moda Hitlerova najvea la. Ono zbog ega ta la toliko zaprepauje jest to to je izgovorena pred dvojicom ljudi koji su bili najupueniji u to koliko je to velika la - "posebnim gostima" koji su se te noi nali na zapovjednome mjestu, pred efom SS-a Heinrichom Himmlerom i njegovim glavnim sudionikom u masovnom umorstvu Reinhardom Hevdrichom. Njima, svojim najbliim suradnicima u provedbi konanog rjeenja (koja je u prethodnim mjesecima ubrzana tako da je postala programsko masovno istrebljenje), Hitler je, u oito glumljenoj predstavi, izrazio ove jezovite misli: "S govornice u Reichstagu prorekao sam (1939) idovima da e, bude li rat neizbjean, idov nestati iz F.urope. Ta rasa kriminalaca na svojoj dui ima dva milijuna mrtvih iz Prvoga svjetskog rata, a otad njih jo stotine tisua. Neka mi nitko ne kae da ih ne moemo ostaviti u ruskim movarama! Tko brine o naim vojnicima? Usput, nije loa zamisao da nam glasine u javnosti pripisuju naum kako elimo istrijebiti idove. Teror je zdrava stvar." Ovo nije jezik ovjeka "uvjerena u vlastitu ispravnost" kad istrebljuje idove. Ovdje govori ovjek koji je toliko uvjeren u vlastito zloinstvo da mora porei kako se zloin dogaa (to su samo "glasine" koje, premda su "zdrave", nisu istinite); to je ovjek koji svoje dvosmisleno poricanje mora poduprijeti dezinformacijama (mi samo "ostavljamo" idove u movarnim predjelima osvojenoga ruskog podruja, ne 110 1 ubijamo ih masovno i ne pokapamo ih u jamama); to je ovjek koji mora zapoeti tu dezinformaciju s opravdanjem ina koji je podmuklo prorekao ("Ta rasa kriminalaca na svojoj dui ima dva milijuna mrtvih" - pa, prema tome, ako "glasine" jesu istinite, ubojstva bi bila opravdana). To je moda najvea hitlerovska krivotvorina. Moemo zamisliti poglede koji su Hitler, Himmler i Hevdrich zacijelo razmijenili dok su uprizorili tu razraenu predstavu za stenografa, a moda su se potiho i smijali. Trojica poinitelja holokausta ovdje postaju prvi poricatelji holokausta i postavljaju obrazac za "revizioniste" koji su doli poslije

njih: holokaust se nije dogodio, ali ako jest, idovi su ga zasluili. Ako je ovo "pravi Hitler", kako to tvrdi Trevor-Roper, njegova se stvarnost nalazi u njegovoj jeguljastoj, podloj himbenosti, a ne u iskrenosti koju Trevor-Roper uporno nalazi u njemu. Ali Trevor-Roper vjeruje u Govore za stolom i voli prepriavati priu o spletki u vezi s time kako je otkriven rukopis Govora za stolom. Rije je o konspirativnoj potrazi za spisom tijekom koje se spleo sa arlatanima koji su bili nacistiki simpatizeri, a koja je donekle nagovijestila fijasko u vezi s Hitlerovim dnevnikom i moda ga navela na poetnu katastrofalnu pogrenu procjenu tih krivotvorina. Prema njegovoj rekonstrukciji posljednjih dana u bunkeru, Trevor-Roper bio je upoznat s Hitlerovom navikom da svake veeri svojim sluganima nairoko govori kako bi to zabiljeio Bormannov stenograf. Pretpostavio je da su stenogrami tih govora izgubljeni ili uniteni pa ga je zaintrigiralo kad su se - nakon to je objavio Hitlerove posljednje dane - u Njemakoj pojavili sugestivni izvaci iz neeg to su mogli biti govori iz Govora za stolom. "Onda sam otkrio da Bormannov cjelokupan tekst postoji i da ga dri prilino udan vicarac imenom Francois Genoud, veoma tajnovit poslovni ovjek. Dobro ga poznajem; Genoud (koji je poinio samoubojstvo 1996) nacistiki je simpatizer. U svojem je domu imao Hitlerovu sliku, na kraju rata priskoio je u pomo nekim nacistikim elnicima, sklapao je povoljne poslove i kupio je Hitlerova autorska prava - ako su uope postojala, to je veoma dvojbeno - od Hitlerove sestre [Paulej. Takoer je kupio Bormannova autorska prava od Frau Bormann. Jednako tako kupio je Goebbelsova autorska prava, mislim od njegove sestre. I tako je Genoud gotovo pedeset godina sjedio na tim vrijednim autorskim pravima. Kad god je netko pokuao objaviti bilo to Hitlerovo, Goebbelsovo ili Bormannovo, odjednom se pojavi Genoud i kae, "Ja drim autorska prava." I dri ih. Treba mu platiti. "Kako bilo, uao sam u trag Genoudu i otiao sam ga posjetiti. Pokazao mi je tekst [Govora za stolom]. Nije htio dati njemaki primjerak iz ruku, i to zbog dobrih razloga: pitanje vlasnitva Hitlerovih autorskih prava bilo je nerijeeno. Hitlerovu je imovinu zaplijenila drava. Ali koja ima pravo vlasnitva? Austrija ili Njemaka? Sestra je bila Austrijanka. To je bio jedan problem. Obuhvaa li zapljena imovine autorska prava? To je drugi problem. Zato je Genoud izdao francuski prijevod kako bi registrirao autorska prava. Mogue je posjedovati autorska prava za prijevod. Ali nije htio objelodaniti njemaki tekst." lll Slijedilo je jo tajnih dogovora i arlatanstva. Trevor-Roperov izdava Macmillan pribojavao se problema s autorskim pravima. Trevor-Roper se obratio Georgeu Weidenfeldu, koji je angairao prevoditelja koji mu je, barem tako misli Trevor-Roper, radio iza leda i suraivao s Genoudom. Umjesto da je preveo njemaki rukopis na engleski, preveo je francuski prijevod njemakoga na engleski, varku koje Trevor-Roper nije bio svjestan sve dok nije naiao na udno mjesto u Govorima za stolom gdje Hitler, navodno, kae da ga je neto "prilino zbunilo." "E sad, Hitlera nita nije zbunjivalo", objasnio mi je Trevor-Roper, "ali mu je katkad bilo neugodno pa sam shvatio da je prevoditelj zacijelo pogreno preveo francuski glagol 'confuse'. Provjerio sam u njemakom, tekstu iji su vei dijelovi tada bili pristupani, i potvrdio tu pretpostavku. Prevoditelju je dopustio da se slui samo francuskim prijevodom." Dojmila me se Trevor-Roperova golema uvjerenost u poznavanje Hitlerova misaonog svijeta - to to je mogao biti siguran da je Hitler bio ovjek koji nikad nije bio zbunjen, ali kojemu je katkad bilo neugodno - koja ga je navela na to da zakljui kako je Hitlerovo priznanje ovoga drugog iskreno. Jednako tako me se dojmila njegova uvjerenost da je, u prijevodu prijevoda temeljito redigirana stenograma, naao "pravog Hitlera". Moda je to zbog toga to se ponosio otkriem, time to je prvi potvrdio njegovu autentinost - a moda je rije o istom nagonu koji ga naveo na vlastitu epizodu zbunjenosti i neugodnosti kad je, trideset godina poslije, proglasio Hitlerov dnevnik autentinim, samo to je ovaj put zamijenio izvornu krivotvorinu s krivotvorenom izvornou Govora za stolom. Krivotvorena izvornost - nain na koji se Hitler u Govorima za stolom trsi biti intelektualni bonvivan koji velikoduno nudi iroku konverzacijsku Gemiitlichkeit, tu uvredljivu prijaznost -

mene se sve to doima lanim. Ali ipak mislim da pomno itanje Govora za stolom otkriva neto autentino, neto to nije glumljeno, neto to se javlja tek nehotice i fragmentarno, spoznaju koja prodire ispod povrine Hitlerovih rijei: rastue, sve zabrinutije shvaanje ispod povrine poricanja da se tijek rata okrenuo, da je pobjeda sve dalja, da arhitektura budunosti - te kule u oblacima koje grandiozno gradi kako bi zabavio svoje goste - postupno kopni. Ako bi se ikad moglo rei da bi itanje Hitlera moglo pruiti uitak - a nisam ni siguran je li uitak prava rije - onda ga nalazimo u nainu na koji loe ratne vijesti utjeu na Hitlerove monologe u kojima velia sama sebe, na monologe koji poinju prepuni zadovoljstva samim sobom i postupno postaju tugaljiviji, prkosniji kad neuspjeno pokuava skriti svoj bijes, u, razoaranje i izdaju nada koji ga opsjedaju. Ipak, Hitlerov glas u Govorima za stolom ni u jednom se trenutku ne doimlje kao ita drugo doli gluma. Unato rijetkim bljeskovima apstraktnog neprijateljstva prema "idovima", to je gluma koja uvijek krije neto ispod prijaznosti: stvarni pokolj nad kojim predsjeda. Zauuje Trevor-Roperova vjera da je to "pravi Hitler", da je ono to ujemo u 112 1 Govorima za stolom pravi i otvoreni "um Adolfa Hidera" (kako Trevor-Roper naziva svoj uvodni esej u Govorima za stolom) kad je prije rije o - posluit emo se drugom tiranskom metaforom Potemkinovu selu Hitlerova uma koje je otprilike jednako istinito kao natpis na vratima Auschwitza koji tvrdi Arbeit macht frei (rad oslobaa). Jest, moemo sastaviti koherentnu ideologiju od samodopadnih filozofskih ulomaka iz Govora za stolom. A Trevor-Roper to ini tako genijalno u svojem uvodnom eseju da je on postao temeljnim dokumentom cjelokupne kole tumaenja Hitlera: ideoloke kole koja je stekla popularnost i kadto imala dojmljive protagoniste tijekom sedamdesetih godina (J. P. Stern u Engleskoj, Eberhard Jackel u Njemakoj). Ta je kola naglaavala koliko je vano da Hitlerove misli, njegov Weltanschauung, njegov filozofski pogled na svijet shvatimo ozbiljno -veoma ozbiljno. Kao da mogunost da naemo suvislost u verbalnom proljevu Hitlerova djela znai kako je njegov misaoni svijet doista bio koherentan - a i da je on sam svoje misli shvaao jednako ozbiljno kao to ih shvaa ta ideoloka kola. Trevor-Roper je majstor u nalaenju koherentnosti, ali to je neto posve drukije od toga da nae vjeru. Ali on insistira i na vjeri, na Hitlerovoj vjeri u vlastitu ispravnost, i napada teoretiare koji to poriu, gotovo kao da su oni arlatani. Moda ga je upravo njegova vjera u Hitlerovu dobru vjeru (u nedostatku boljega izraza) i njegova navada da nae iskrenost u Hitlerovim rijeima uinila pogodnom rtvom za arlatane koji su prodavali Hitlerov krivotvoreni dnevnik 1983. Trevor-Roper (koji je tada ve dobio plemiki naslov lord Darcre) igrao je kljunu ulogu u aferi s Hitlerovim dnevnikom. Londonski The Times u vlasnitvu Ruperta Murdocha angairao ga je kao savjetnika da ocijeni vjerodostojnost tog dnevnika. Na poetku je, na temelju letimina pregleda spisa u bankovnom trezoru, lani dnevnik proglasio pravim. I onda, ba kad se The Times spremao objaviti prvi nastavak svijetu koji ga je iekivao, Trevor-Roper okrenuo se punih 180 stupnjeva, nazvao je The Times i izjavio da sad ozbiljno dvoji o autentinosti dnevnika. Kad su Murdochu dojavili o tome kako se Trevor-Roper predomislio, Murdochov je odgovor onako kako ga je prvi prenio Robert Harris u tragikominom opisu zbivanja u lanku Selling Hitler - uao u novinarsku legendu. Kad su ga nazvali u New York i obavijestili da Trevor-Roper sad misli suprotno, Murdoch je povikao u transatlantsku telefonsku liniju: "Ma tko jebe Dacrea! Tiskaj to!" Zagonetka je u tome kako je Trevor-Roper uope povjerovao u autentinost dnevnika. Tvrdi da su ga hotimice nasamarili arlatani iz Njemake koji su ga lano uvjeravali da su laboratorijski nalazi pokazali kako je "dnevnik" pisan na papiru proizvedenom prije 1945, a istina je bila posve suprotna, kao to su pokazala naknadna ispitivanja. Ali jednako tako je istina da se u kljunim trenucima dvojbe Trevor-Roper uzdao u iskrenost arlatana koji su nudili Hitlerov dnevnik. "Prihvatio sam rijei urednika Sterna, njemakoga asopisa iji je novinar 113 gotovo suraivao s krivotvoriteljima, kao injenicu", objasnio je Trevor-Roper Harrisu.

Poslije, kad ga je s time suoio novinar Timesa Philip Knightlev, koji je dvojio o autentinosti dnevnika, Trevor-Roper se branio vjerom u one na viem poloaju: "Moramo pretpostaviti", rekao je Knightlevju, "da se direktori Sterna ne bave krivotvorenjem." Ako direktori Sterna nisu bili izravno upleteni u krivotvorenje, oni su se u najboljem sluaju dali izigrati te su posluili kao paravan za arlatane koji su sve to smislili i koji se jesu bavili krivotvorenjem. A arlatani koji su smislili prijevaru, iji krivotvoreni Hitler naizgled duguje mnogo ritmu i liku Hitlera iz Govora za stolom, koji je Trevor-Roper ve proglasio autentinim, bili su toliko lukavi da su krivotvorili ba onog Hitlera, iskrenog Hitlera, kojeg e Trevor-Roper najvjerojatnije proglasiti autentinim. Dok presluavam tonski zapis svojeg razgovora s Trevor-Roperom i sluam kako opetovano napada "arlatanskog Hitlera", lanoga Hitlera kakva nude Bullock i drugi, ini mi se gotovo kao da je u osobnoj zavadi sa slikom Hitlera kao arlatana. Pretpostavljam da je rije o odrazu bijesa koji i dalje osjea prema arlatanima koji su mu podvalili lanog Hitlera iz "dnevnika". Bankovni trezor u kojem je podlegao aroliji krivotvorina bio je Trevor-Roperov vlastiti bunker. A najuvjerljiviji je dokaz o trajnoj moi Hitlerove arolije to to je netko tako otrouman kao Trevor-Roper podlegao tako looj krivotvorini, to je zapravo podlegao Hitlerovoj aroliji ija se mo protezala sve do toga bankovnog trezora. Ipak, mislim da Trevor-Roperova kritika teorije o arlatanu ispravno upuuje na vaan nedostatak: opet na onaj jaz, na ponor izmeu sitnoga varalice iz film noir-d, arlatanskog kriminalca kakva su poznavali novinari Munchener Posta, i razmjera uasa koji je Hitler stvorio kad je doao na vlast u Berlinu. Ali, a to Trevor-Roper tad nije znao, i Alan Bullock je doao do zakljuka da njegovo izvorno objanjenje Hitlera kao arlatana, kako mi je odluno rekao Trevor-Roper, "jednostavno nije dovoljno". 114 5. POGLAVLJE Alan Bullock: Ponovno osmiljavanje Hitlerova razmiljanja u kojem se najistaknutiji Hitlerov biograf predomilja o Hitlerovu umu i pribjegava mistinoj tradiciji objanjavanja Hitlerova zla "Upitate li me to razumijevam pod zlom", ree mi Alan (sada lord) Bullock dok smo prilazili aom umrljanoj i rigalicama ureenoj fasadi oxfordskog Muzeja Ashmolean, "onda je to ono to je necjelovito." "Necjelovito?" "U smislu da je rije o neemu to jo nije dovedeno u stanje bivanja, da", objasnio je. Vie od ieg to mi je rekao, moda i vie od radikalne promjene vienja Hitlerova misaonog procesa, iznenadila me upravo ta Bullockova mistinost. On je, naposljetku, bio oxfordski profesor klasine knjievnosti prije nego to je postao povjesniarom i Hitlerovim biografom; prouavao je Tukidida i Tacita. Osnovna je znaajka njegova djela oduvijek bila promiljena suzdranost, stroga nespremnost da prekorai granice raspoloivih dokaza. U svojim objavljenim djelima on je pisac koji se kloni pretjerivanja, nagaanja i svakako izbjegava mistine formulacije o Zlu i Necjelovitosti. Ali u etiri oka Bullock je istinski vrutak provokativne spekulacije, poevi od poimanja Hitlerove metafizike nepotpunosti do prilino prizemnih razmiljanja o Hitlerovoj tjelesnoj nepotpunosti. Odnosno sve do, kako kae sam Bullock, "prie o jednom testisu". 115 Ta "pria o jednom testisu" iskrsnula je u kontekstu pitanja koje sam postavio Bullocku o smrti Hitlerove mlade poluneakinje Geli Raubal 1931. godine. U svojoj je biografiji Bullock izrazio miljenje da je Hitler "bio zaljubljen" u Geli, da su imali muan odnos proet njegovom ljubomorom i posesivnou. Ali Bullock nije stao na tome to je opisao Hitlera zaljubljena u Geli; on tvrdi da je Hitlera njezina jo uvijek zagonetna smrt - naizgled samoubojstvo u njezinoj spavaonici u Hitlerovu stanu u Miinchenu - "potresla vie nego ijedan drugi dogaaj u njegovu ivotu" (doista nevjerojatna tvrdnja kad uzmemo u obzir to je sve proao u ivotu). Uz au vina u zbornici St. Catherine's Collegea pitao sam Bullocka vjeruje li jo da je Gelina smrt bila trenutak Hitlerove preobrazbe.

"Pa, ini se da jest - hou rei, zadrao je tu sobu, ta sentimentalnost", objasnio mi je Bullock mislei na svetite Geli koje je Hitler zauvijek zadrao nedirnuto u sobi u kojoj je skonala. Na to se Bullock osvrnuo na prirodu njihova odnosa. "Ali to je htio da ona uini?" upitao je. "to je Hitler elio od Geli a da to od nje nije mogao dobiti, odnosno to mu to ona nije mogla dati? Je li htio da se uda za njega? Da mu bude ljubavnica? Ali, je li on to fiziki mogao? Hou rei, natuknuli su, koliko sam shvatio da je on spolno..." Bullocku kao da je isprva bilo donekle neugodno govoriti o tome. "Hou rei, vraamo se na priu o jednome testisu." Upitao sam ga vjeruje li sovjetskom obdukcijskom nalazu iz 1945. u kojem se navodi da na Hitlerovu spaljenom tijelu nije naen lijevi testis. "O, pa nema dvojbe", odgovori Bullock. Zapravo je istina da su neka pitanja koja ruska autopsija namee o Hitlerovu posljednjem trenutku ostala nerijeena - pitanja u rasponu od onih o jednome testisu za koji Rusi tvrde da je nedostajao do onih o jednome metku koji mu je proao kroz glavu. Bullock i Trevor-Roper odavno se spore u vezi s okolnostima Hitlerova samoubojstva, a to ponovno odraava njihovo duboko neslaganje u pogledu Hitlerova znaaja. Veina se strunjaka slae da su poslijepodne 30. travnja 1945, kad su se sovjetske snage primicale bunkeru, Hitler i Eva Braun uli u svoj privatni apartman s dva revolvera i kapsulama cijankalija. Nedugo nakon toga zauo se samo jedan hitac, a Hitlerovi su pobonici iznijeli dva mrtva tijela u krater od bombe tik do bunkera, natopili ih benzinom, zapalili i onda spaljene ostatke zakopali u plitki grob. Ubrzo potom sovjetske su snage osvojile bunker, iskopale ostatke i pozvale patologe. S pomou zubarskih kartona identificirali su Hitlerovo tijelo i obavili obdukciju. Sovjeti su obdukcijske nalaze drali u tajnosti do 1968. godine. Do tada su se gotovo svi povjesniari sloili sa scenarijem koji je sastavio Trevor-Roper na temelju ispitivanja svjedoka i koji je objelodanio u Hitlerovim posljednjim danima. Prema tom prikazu Eva Braun ubila se pregrizavi kapsulu s cijankalijem, dok je Hitler odabrao tradicionalnu smrt poraenoga njemakog oficira koji je htio izbjei da ga zarobe iva - ustrijelio se u glavu svojim pitoljem. Sr je Trevor-Roperova vienja Hitlerove smrti ponovno u njegovoj nepokolebljivoj vjeri u Hitlerovu 116 iskrenost. "O Hitleru se moe rei barem to da su njegovi osjeaji iskreni", napisao je u Posljednjim danima - umro je vojniki za svoju stvar. Nalaz sovjetske obdukcije, objelodanjen 1968. u knjizi ruskog novinara Leva Bezimenskoga Smrt Adolfa Hitlera, upuivao je na drukiji zakljuak. Sovjetski su patolozi izvijestili da su nali krhotine stakla od kapsule s cijankalijem u Hitlerovoj teko izgorjeloj eljusti pa su tako zakljuili da je umro od trovanja cijankalijem. Bezimenski tvrdi, na temelju nalaza patologa i prie koja se pripisuje Hitlerovu sluzi Heinzu Lingeu, koji je stajao s druge strane vrata prostorije smrti, da Hitler nije umro vojnikom nego "kukavikom smru". Prema Bezimenskom, Hitler nije imao hrabrosti sam pritisnuti okida, pa je zagrizao otrovnu kapsulu. Nakon Hitlerove smrti Linge je uao u apartman i ispalio Hilterov pitolj u njegovu glavu da bi stvorio privid kako je Fiihrer odabrao vojniku smrt. Ali Trevor-Roper tvrdi da se sovjetski obdukcijski nalaz ne smije uzeti zdravo za gotovo, da je rije ne samo o medicinskom nego i politikom dokumentu namijenjenom da umanji Hitlerov lik u povijesti. Promatrano s toga stajalita, i sovjetski nalaz o Hitlerovoj genitalnoj nepotpunosti mogao je biti smiljen kao grub nain da se Hitler dodatno ocrni. Nedostajui testis tada postaje objektivni korelat nedostatka mukosti u nainu na koji je, kako su tvrdili Sovjeti, odabrao smrt. U vezi s nainom samoubojstva Bullock se sve donedavno vrsto drao nalaza sovjetske obdukcije djelomice zato to su oni potvrivali njegovo izvorno poimanje Hitlera kao prepredenjaka sve do posljednjeg trenutka - kao glumca ak i u svojem posljednjem inu. Ali nedugo nakon to sam ga posjetio, dokazi u novoj knjizi Hitlerova smrt Ade Petrove i Petera Watsona naveli su Bullocka da se predomisli. "Ta knjiga dokazuje da Lingeova pria nije tona", rei e nakon toga Bullock. "To je ono to je Trevor-Roper tvrdio od samog poetka." Bullock sad prihvaa stajalite Petrove i Watsona da je Hider zagrizao otrovnu kapsulu i onda si gotovo istodobno prosvirao glavu. Meutim, Bullocka i dalje fasciniraju ne samo nalazi sovjetske obdukcije nego i organi na kojima je

obavljena obdukcija. Rekao mi je da je dodao gradu popularnom izdanju svoje dvostruke biografije iz 1991. Hitler i Staljin kako bi uvrstio opis bizarne odiseje Hitlerovih organa na temelju razgovora sa sovjetskim vojnicima koji su bili zadueni za likvidaciju Hitlerovih ostataka. "Staljin je naredio da se.:. Hitlerovi organi, koji su bili smjeteni u staklenke tijekom obdukcije, prenesu u Kremlj", napisao je Bullock. "Staljin je traio da mu se organi poalju u Moskvu?" upitao sam Bullocka u prostorijama oxfordskog koleda St. Catherine. "Tako je. Naredio je da mu ih poalju", odgovorio je Bullock. "Ah, krasno! Ali mene zanima je li ih pojeo!" dodao je naceren, razmiljajui o jezovitom, primitivnom zajednitvu izmeu dvojice diktatora. "Siguran sam da e neki psihijatar rei: 'Da, pojeo je Hitlerov testis.' Moram rei: njegov jedini testis. Zamislite samo to e iz toga stvoriti. Jadni stari Waite - moete si misliti kako ga je to oduevilo." Robert 117 Waite je u Psihopatskom Bogu izgradio razraen dvorac freudovske interpretacijske analize na slabanom temelju Hitlerovih navodno napola praznih monji. Bullock ne vjeruje Waiteovu freudovskom teoretiziranju u vezi s priom o jednom testisu, ali ipak, ini se, misli da je rije o znakovitu nedostatku, znamenu vee nepotpunosti u naem vienju Hitlera. Moglo bi se rei da je Bullock naao slinu nepotpunost u svojem izvornom objanjenju Hitlera. Hitler koji izvire iz njegova djela iz 1952. Hitler: Studija o tiraniji hotimice je umanjen i ispranjen lik - metaforino s jednim testisom. A novo vienje Hitlera koje mi je otkrio, moglo bi se opisati kao pomak od jedinstvenosti do dvojnosti ili dualiteta. Rijetki su sluajevi kad znanstvenik tako otvoreno govori o tome kako je posve promijenio miljenje. Bullock ne odbacuje svoju prvu knjigu u potpunosti, iako je pokazao iskre razdraenosti kad sam postavio pitanja koja se temelje na njoj. "Ali promijenio sam se! Zar to ne vidite?" poviknuo je u jednom trenutku. Kako bismo posve razumjeli narav te promjene, bit e dobro da se prisjetimo konteksta u kojem je nastala njegova poetna teza. Bullock i danas oduevljeno opisuje doivljaj uranjanja u istraivanje za svoju prvu knjigu nedugo nakon svretka Drugoga svjetskog rata. "Mislim da smo se svi mi vratili kui sa eljom da shvatimo zato", objasnio mi je. Prije rata je Bullock bio prvenstveno povjesniar starih ratova, sukoba koje su biljeili Tukidid i Tacit. Ali nakon invazije na Poljsku, rekao je: "Proveo sam rat u Londonu tijekom bombardiranja, stvarajui radijsku mreu za Europu, tako da sam doista postao svjestan europske politike i povijesti u tom razdoblju. Mislim da su se svi povjesniari koji su na ovaj ili onaj nain bili uvueni u rat, poput Hugha Trevor-Ropera i Hugha Seton-Watsona, vratili s pitanjem 'Zato? Kako se ovo dogodilo?'" U elji da to pokua objasniti uvrstili su ga stenogrami nurnberkog procesa. "Chatham House, Kraljevski institut za meunarodne poslove, poslao mi je dvadeset i est svezaka svjedoanstava sa suenja od rijei do rijei. Pregledao sam ih sve. I silno sam se uzbudio nad tim svjedoanstvima moete rei to hoete o tome je li to pravda ili nije - ali su s povjesniarskog stajalita niirnberka suenja bila pravo udo. Hou rei, bio je to najvei zgoditak u povijesti za same povjesniare. Dobiti dokumente najmonije drave na svijetu odmah nakon tog dogaaja! Tako sam se ukljuio u objavljivanje tih spisa, a onda mi je kao grom iz vedra neba doao poziv da napiem Hitlerov ivotopis." Otiao je u Njemaku i ono ega se najjasnije sjea bila je tiina: "Poao sam onamo neposredno nakon svretka rata. esto sam bio u Njemakoj i sjeam se odlaska u Ruhr - bilo je to industrijsko srce Europe. Ali nakon rata nije ostao ni jedan jedini dimnjak. Posvuda je vladala tiina. Nije bilo automobila ni vlakova. Dugake kolone inozemnih radnika vukle su se kui. Da nije bilo ruevina, bilo bi to nalik na zabitan poljodjelski kraj. Nisam mogao vjerovati to se dogodilo. elim rei da je civilizacija bila unitena." 118 Bullock nije slijedio Trevor-Ropera i nije se usredotoio na ljude iz Hitlerova uega kruga. "Svi ljudi s kojima sam htio razgovarati", napomenuo je, "bili su mrtvi ili u zatvoru." Iako se to ini pomalo pretjeranom izjavom, ona moda pridonosi razumijevanju zato je Bullock napisao knjigu

ije se vienje Hitlera nije bavilo tajnovitom arolijom na iji je odraz Trevor-Roper naiao meu najuim krugom, arolijom za koju neki kau da ju je ba on ovjekovjeio. Nije rije o tome da u Bullockovoj knjizi nema dramatinosti: njegova rekonstrukcija posljednjih mjeseci 1932. i prvog mjeseca 1933, posljednjih tjedana i dana igre za veliki ulog i napetoga manevriranja koje je dovelo to toga da je Hitler zgrabio kancelarsku dunost, doista je velianstven povijesni tekst, tekst ija je potka - koliko je esto Hitler bio nadomak neuspjehu - posve suprotstavljena Trevor-Roperovoj tvrdnji o tome koliko je blizu Hitler bio pobjedi u ratu. Bullockov prikaz doista oarava opisom onog to je za dlaku bio Hitlerov neuspjeh, ali opis je to pisca koji nije nimalo oaran Hitlerom. tovie, moemo gotovo odrediti stupanj u kojem je neki autor opinjen Hitlerom prema tome koliko vremena posveuje opsjednutima u njegovu uem krugu. Bullock u svojem najveem odmaku analizira Hitlerovu privlanost u smislu njegove hladnokrvne, makijavelijanske manipulacije - a njegov vlastiti odmak odgovara onome arlatanskoga Hitlera koji nam nudi u svojoj prvoj knjizi. Trevor-Roper je proveo neko vrijeme s uim krugom. Bio je u njemu, ali mu nije pripadao, mogao je biti s opsjednutima i obnoviti mo te arolije u svojoj prozi, iako je to inio s gnuanjem. A imamo i primjer Davida Irvinga, koji je (kako emo vidjeti u 12. poglavlju) uao u taj ui krug, nazvao ga "arobnim krugom" i zapravo se vie nije izvukao iz njega. Bullockova je knjiga postigla uspjeh im je bila objavljena, bila je meu najprodavanijim knjigama kako u Europi tako i u Americi; dosad je prodana u tri milijuna primjeraka, procjenjuje on, a i dalje se tiska preraeno izdanje iz 1962, godine. Pitao sam ga o njegovoj napomeni iz Studije o tiraniji, o tome kako se, piu: izvornu inaicu, hotimice elio suprotstaviti zametku "mita o Hitleru", mita c okultnom mesiji ijem je nastanku pripomogao Trevor-Roper. "Ta je knjiga dirnula u icu", rekao mi je Bullock. "Ako me pitate o tome koju icu, dobro se sjeam komentara u popularnom tisku: 'Sad znamo da Hitler nije bio luak, da je bio izvanredno otrouman i sposoban politiar.' Mislim da je to doista iznenadilo ljude." Nije luak, nego politiar. To se naizgled ne ini sablanjivim, ali u kontekstu toga vremena bilo je to prkosno opreno stajalite. Kako je strana zbilja holokausta postajala sve vie injenicom zajednike svijesti, Hitler je postao vie od omraenoga neprijateljskog vode, lika poput njemakoga Kaisera nakon Prvoga svjetskog rata. Prerastao je gotovo u utjelovljenje zla. Smiljane su nove rijei - genocid, holokaust - da bi opisale njegov zloin, a razmjeri njegova lika groteskno su napuhani da bi odgovarali grotesknim razmjerima pokolja. U tom se kontekstu Bullockov Hitler doima poput hotimice napuhana lika, posebice u usporedbi s iracionalnim, 119 demonskim Hitlerom kojeg je Trevor-Roper podario poslijeratnom svijetu. Bullockov Hitler, ako i nije bio racionalist, pronicavo je i racionalno razmiljao, bio je spletkar, otrouman i sposoban politiar, ne luako udovite ili zao genij teolokih razmjera koji je sruio granice prijanjih okvira objanjenja. U biti je Bullockova knjiga vie od biografije, ona je hrabar pokuaj da se Hitlera nekako smjesti u utjenije ili barem poznatije okvire klasinih povijesnih portreta. Doslovce klasinih: Bullock je ak prkosno svojoj knjizi dodao Aristotelov epigraf: "Ljudi ne postaju tirani da bi se zatitili od studeni." "Krasna napomena", rekao je Bullock kad sam ga pitao zato ju je odabrao. "Pa, klasiar sam, a i Aristotelova je Politika divna knjiga za koju sam jednostavno mislio da je treba istaknuti u tom sluaju." Ali u emu je znakovitost upravo te reenice, upitao sam ga. "Dobro: Ljudi postaju tirani jer ele drati vlast. Nije rije o tenji za materijalnim probitkom ili ugodom, nego o tome to ude za vlau." "ele vlast radi nje same?" "Tako sam tada shvaao Hitlera. To se stajalite, znate, sada promijenilo." Izvorno je vienje, dakle, ono u kojem se Hitler zamilja kao ekstreman sluaj, ali ekstreman sluaj neega razumljivog to se uklapa u okvire tumaenja tako temeljnog teksta zapadne misli o moi i tiraniji kakva je Aristotelova Politika, neto to ima, primjerice, svoj presedan u Svetonijevu opisu

krvolonoga Kaligule -ekstremne manifestacije neega poznatog. Ali poznajemo li Hitlera dostatno? Prije nego to zaem dublje u nain na koji se Bullock odmaknuo od svojih klasicistikih okvira, htio sam s njime proi nerijeena sporna mjesta u tom podruju kako bih se upoznao s njegovim stajalitem u vezi s tumaenjima Hitlera. Isprva sam se iznenadio kako je esto mislio da su pokuaji objanjenja neuspjeli, iako me to, budui da je rije o ovjeku koji vjeruje u Necjelovitost kao naelo bitka, nije trebalo toliko zauditi. "Pravi razlozi Hitlerova antisemitizma?" razmiljao je glasno u odgovoru na moje pitanje. "Ne znam. Nitko ne zna. Nitko to jo nije ni poeo spoznavati. elim rei, uzmimo metafore koje je on rabio, a koje su esto spolne. Pitamo se ima li togod u tome..." Ali nije htio nastaviti o tome. "Ima mnogo zagonetki u ivotu za koje nikad ne moete ponuditi objanjenje, a Hitler je jedna takva zagonetka. Mislim da nam je vie toga zagonetno nego to ljudi misle." No, u vezi s pitanjem Hitlerove spolnosti Bullock je imao odreena jasna stajalita. Opisao mi je udan susret s Ernstom Hanfstaenglom zvanim "Putzi", Hiderovom negdanjom povjerljivom osobom i dunosnikom za vezu s inozemnim novinarima, koji je, nakon to je prebjegao u Sjedinjene Drave na kraju tridesetih godina, ispriao vie neudorednih pria o Hitleru. Bullock se prisjetio udnog pokreta rukom kojim je Hanfstaengl oznaio Hitlerovu spolnost. "Taj je ovjek doista bio odvratan", tako je Bullock opisao Hanfstaengla. "Uistinu mi je bilo neugodno biti blizu njega. Bio je pravi nitkov, pretvarao se. 120 Kako bilo, u sobi gdje smo razgovarali stajao je glasovir." Poznato je da se Hanfstaengl nametnuo kao jedan od Hitlerovih najveih intimusa zbog naina na koji je na glasoviru svirao Wagnera. Govorilo se da Hitler katkad nije mogao usnuti sve dok mu nisu doveli Hanfstaengla s drugog kraja grada da ga smiri svojom izvedbom Wagnera. Bullock je nastavio: "Rekao sam mu: 'Hajde, svirajte mi onako kako ste svirali Hitleru.' Mili Boe, grozno je svirao. A onda je odjednom uinio ovo..." Bullock je oponaao Hanfstaenglovu gestu ispruivi kaiprst i mali prst. "I rekao je, 'Znate, Hitler je jedino mogao svirati na crnim tipkama.' to je time mislio? Mislim da je elio rei kako je Hitler bio impotentan. I mislim da je to veoma vjerojatno istina, jer mislim da je ono to se dogodilo u avanturi s njegovom neakinjom bio voajerizam. Siguran sam da je Hitler u neku ruku bio spolno abnormalan." Ako je Hafstaengl tom gestom i mislio neto odreenije, Bullock ga nije pitao o tome. Nakon Hafstaenglove smrti tono je znaenje geste, ako je ono uope postojalo, postalo izgubljenim suzvukom objanjenja Hitlera. Bullock se vratio na temu Geli Raubal i na pitanja u vezi s njezinom smru. Vjeruje li slubenom izvjeu da je rije o samoubojstvu? "Recimo da dokazi ne upuuju ni na jedno ni na drugo. Vjerojatno je rije o samoubojstvu, ali dokazi nisu uvjerljivi, ne navode ni na zakljuak da jest ni da nije. Ipak mislim da je vjerojatno poinila samoubojstvo." "Da ju je natjerao na samoubojstvo?" "Mislim da je on - posebice nakon njezine avanture s njegovim vozaem i kad je ona onda htjela otii u Be i sve ostalo... On je bio pravo staro udovite. Hou rei, ona je samo morala uiniti ono to on eli. A ljubav? Moda je elio da ona izvodi nekakve voajeristike toke, a ona nije htjela. Mislim da je bilo tako. Hou rei, ene su se pred njim morale svui i initi svakakve stvari, ali ne i spavati s njim. I mislim da je... tako to vidim. To odgovara bolje od drugih stvari." "Bolje nego to?" "Bolje nego - ne znam to bih rekao o njemu u spolnom smislu, ali ini mi se da neto nije bilo u redu. Je li rije o tome da je bio zaraen kakvom spolnom boleu u dodiru s prostitutkom idovkom pa je postao impotentan te je mogao samo glumiti, ili je posjedovao elju ali ne i sposobnost - mislim da bi to moglo biti to." Pitanje o idovskoj krvi ponukalo je Bullocka da najstrastvenije govori o nepotpunosti i objanjenju. "Franz Jetzinger i Waite vjeruju prii Hansa Franka", zapoeo sam. "Tako je. To je zgodno objanjenje. Oni ele objasniti. Ja ne mogu objasniti Hitlera. Mislim da nitko ne moe. Jer mislim da su ljudska bia veoma tajnovita. Raistimo ono to moemo raistiti.

elim rei, prilino je jezovito, i mislim da oni to ele objasniti jer se ele osjeati ugodnije u vezi s time. Dajte da vidimo svu sirovost, a to se svodi na injenicu kako je on u mnogo emu bio osoba poput vas ili mene." 121 Ovdje je Bullock izrazio dvije vane i moebitno proturjene misli. Prvo je njegova kritika objanjenja. Koliko sam mogao razabrati, njegova je kritika skromnija od one Emila Fackenheima i Claudea Lanzmanna; on ne iskljuuje mogunost objanjenja. Poput Yehude Bauera, ini se da je problem u nepotpunosti, u tome to nedostaje dostatna kritina masa injenica koja bi, da postoji, moda mogla ponuditi objanjenje koje nedostaje. Ali Bullockove ograde u vezi s mogunosti objanjenja donekle proturjee rijeima kojima opisuje one koji ude za sigurnou: "ele se osjeati ugodnije u vezi s time. Dajte da vidimo svu sirovost, a to se svodi na injenicu kako je on u mnogo emu bio osoba poput vas ili mene." Nemarnom izjavom o "injenici" da je Hitler bio "osoba poput vas ili mene", Bullock se svrstao vrsto na jednu stranu velike shizme meu Hitlerovim tumaima: onima koji govore o Hitleru "kao jednom od nas", o "Hitleru u svima nama", o potencijalu za hitlerovskim zlom u ljudskoj naravi, u naoj naravi - i onih koji zastupaju neku od inaica hitlerovske iznimnosti. Tvrdnje onih koji vjeruju u njegovu iznimnost kreu se u rasponu od vjere da razmjeri Hitlerova zla (ma kojim nainom mjerili te razmjere) premauju one prijanjih povijesnih zloinaca do intelektualnijih teza poput one filozofa Berela Langa, koje tvrde da upravo zbog kakvoe Hitlerovih intencija, a ne broja mrtvih tijela, nacistiki genocid otvara novo poglavlje u "povijesti zla." Dalje od toga idu jo vie metafiziki i teoloki argumenti Emila Fackenheima, koji odbacuje pomisao o Hitleru "u nama" i umjesto toga tvrdi da je Hitler s onu stranu kontinuuma, da nije u referencijalnim okvirima, da ga je nemogue objasniti pozivanjem na ikakvu prijanju inaicu ljudske prirode. On zapravo predstavlja svojevrsno "radikalno zlo," ak i "erupciju demonizma" u povijesti, dogaaj koji je toliko bez premca da nas nuno navodi da ponovno promislimo svoje poimanje odnosa Boga prema ovjeku. Premda su takva stajalita ekstremna, moglo bi se rei da vienje Hitlera kao "osobe poput vas ili mene" nije nuno blae vienje ili vienje koje ga opravdava, nego samo mranije vienje koje jo vie uznemiruje. To je radikalno mrano vienje potencijala ljudske prirode koje moe nai Hitlera, ili Hitlerov potencijal, ak i u samom Alanu Bullocku. tovie, ini se da je to ono to Bullock misli kad kae "dajte da vidimo svu sirovost" - sirovost u smislu da ne otkrivamo kako je Hitler neovjean ili demonski, nego da je on nekako ljudski! To je sirovost koja ide dalje od Prospera koji na kraju Oluje za neljudskoga Kalibana kae: "Ovaj porod tmine priznajem da je moj", jer i to jo upuuje na svojevrstan odmak - preuzimanje odgovornosti za neto, ali ne i poistovjeivanje s "porodom tmine". Bullock ide dalje. Kae da je Hitler bio "umnogome osoba poput vas ili mene." Ide ak dotle da zamalo kae "ovaj porod tmine priznajem da sam ja!" Tada sam Bullocku postavio pitanje u vezi s Hitlerovim zlom koje sam bio postavio Trevor-Roperu i drugim tumaima Hitlera: Vidi li on Hitlera kao osobu koja je svjesno inila zlo? Pitao sam ga u vezi s Bulgerovim sluajem, koji je toga dana bio 122 na naslovnicama londonskih novina. James Bulger bio je dvogodinjak kojega su u liverpoolskom trgovakom centru dvojica desetogodinjaka namamili da ostavi majku i odveli ga do eljeznike pruge, gdje su ga ciglama zatukli i ostavili na pruzi nadajui se da e krivotvoriti "traginu nesreu" kako bi prikrili svoje zlodjelo. Osupnuo me jezik suca kad je presudio da su djeaci krivi. Rijei koje je rabio okirale su me u kontekstu rasprava koje sam vodio s tumaima Hitlera o tome je li Hitler bio svjestan zla. Ne, odgovorio je Trevor-Roper, Hitler nije bio svjesno zao, Hitler je bio "uvjeren u vlastitu ispravnost". Ne, tvrdi dr. Peter Loewenberg, psihopovjesniar na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu, Hitler nije bio svjesno zao, bio je uznik svojih podsvjesnih nagona pa zato nije posve posjedovao svjesne nagone, bio je u tolikoj mjeri njihov uznik ili rtva te nije bio sposoban svjesno initi zlo u smislu kako bi mogao biti svjestan posve uspjeno analiziran bolesnik. Stoga ne udi to me gotovo osupnuo suev izraz kad je dvojicu djeaka nazvao zlim... pokvarenim i krivim zbog neuvena zla, kako su isticali novinski naslovi. Nespremnost strunjaka da Hitlera nazovu zlim, u usporedbi s time to je sudac dvojicu desetogodinjaka koji nisu jo u pubertetu

nazvao zlima, doista je poticala na razmiljanje. Pitao sam Bullocka osjea li on prepreke da Hitlera nazove svjesno zlim onako kako ih osjeaju Trevor-Roper i Loewenberg. "Ako on nije zao, tko jest? I to je to. elim rei, ako nije on, tko je onda? Jedina obrana koja se moe ponuditi", rekao je razmiljajui glasno, "jest da je vjerovao u to to ini." Kad sam mu postavio to pitanje u vezi s Hevdrichom, odgovorio je: "On nije vjerovao..." "Mislite da Hevdrich nije..." "On nije ni u to vjerovao. Zaudo ga je Hitler odabrao za svojega moebitnog nasljednika, dok je Himmler bio gotovo smijean u svojoj vjeri. On je udio za tim da vjeruje. Mislim da je Hevdrich prilino uivao u okrutnosti." "I Hitler?" "O tome nema dokaza. Nikad im nije priao ni blizu [logorima smrti]. On to nikad nije vidio. Nije priao nijednom koncentracijskom logoru, ni blizu logoru smrti. U tome stvarno nije sudjelovao. U biti to on nije organizirao. Prepustio je to Himmleru i Hevdrichu." Ali, napomenuo je Bullock, postavi li se pitanje odgovornosti, Hitler jest bio svjestan svoje odgovornosti. "On je sve to nadahnuo. On je bio jedini ovjek koji bi preuzeo odgovornost. On je bio spreman... Prema tome, ako on nije zao, onda ta rije nema nikakvo znaenje." Pitao sam Bullocka o udnom izrazu koji je rabio u svojoj prvoj knjizi da bi opisao Hitlerov um "moralni kretenizam" - koji je, ve prema tome kako ga tumaimo, ili metafora bolesti koja se odnosi na nemoralnost ili moralni znak bolesti, neto nalik na postencefalitinu teoriju o Hiderovoj mrnji. Mislim da bi veina ljudi 123 tumaila "moralni kretenizam" kao neto nalik na obranu Hitlera zbog smanjene ubrojivosti, pa bi po tome on bio i rtva (sindroma moralne onesposobljenosti) i poinitelj. Bullock nije ba bio siguran kako je doao do toga izraza, ali je drage volje posegnuo za rjenikom na polici (sad smo bili u njegovoj radnoj sobi). "Pretpostavljam da neki", govorio je traei pod kretenizam, "zamiljaju kretena kao osobu koja je tako nerazvijena da ne moe pojmiti dobro i zlo. A meni je jedna od silno neobinih stvari u vezi s Hitlerom to to se moda titio od toga." A "to" o kojem govori jest stvarnost pravih logora smrti i plinskih komora koje je Hitler odbijao vidjeti. Preuzeo je odgovornost za njih, "ali ini se da ga se pomisao na njih nije dojmila. esto ujemo opise ljudi iji su osjeaji mrtvi. Oni su doslovce odsjeeni od ikakva osjeaja suuti. Pretpostavljam da je to znaenje moralnoga kretenizma. Moe biti da taj izraz nisam rabio ba tono, a mislim da tako ne govorim u svojoj drugoj knjizi." Naao je stranicu u rjeniku i proitao definiciju rijei "kreten": '"Deformirana, mentalno retardirana osoba uslijed mane titne lijezde' - pa, nije bio mentalno nerazvijen. Bio je funkcionalno vraki prepametan." "Ali bio je moralno nerazvijen?" "Da, to mislimo pod moralnom retardacijom." Time nije posve objanjena vieznanost moralnoga kretenizma: je li rije o svjesnom odbijanju osobe da razvije osjeaj za moralnost, ili je to priroena mana, ili se pak javlja kao posljedica traume, mana za koju osoba nije "odgovorna", nego je jednostavno roena s njom, ili se javlja kao posljedica bolesti? Ali nije toliko problem u tome to je Bullock neodreen, nego vie u tome to dvoji o tome. tovie, njegovo novo vienje Hitlerova misaonog svijeta odnosi se na Hitlerovu vlastitu neodlunost- to je sinteza dvaju naizgled proturjenih vienja Hitlerova misaonog svijeta. Prvi se nagovjetaj naina na koji je ta njegova promjena izraena pojavio u Bullockovu odgovoru na teoriju Emila Fackenheima o Hitleru kao o glumcu. Spomenuo sam da mi je Fackenheim u Jeruzalemu rekao kako je i dalje uvjeren da je Hitlerova mrnja idova bila, ba kao i sva njegova izraena uvjerenja, cinina, oportunistika gluma. Pretpostavio sam da bi se Bullock mogao sloiti s time. tovie, pretpostavio sam da je Fackenheim svoju teoriju o glumi razvio, barem djelomice, itajui Bullockovu prvu biografiju o Hitleru gdje je Hitler prikazan kao cinian, proraunat politiar, pustolov koji je udio za moi i za kojeg su uvjerenja, ba kao i ljudi, bila tek sredstva za postizanje svoga cilja.

Ali Bullockov me odgovor iznenadio. "Ah!" ree. "Bio je veliki glumac koji je vjerovao u svoju ulogu. To je ono to ga ini jedinstvenim. On je velik glumac, ali on je - imam negdje krasan citat iz Nietzschea..." S druge police u svojoj radnoj sobi uzeo je svezak Nietzschea i proitao naglas 124 ulomak koji zapravo utjelovljuje Bullockovo revidirano stajalite o dinamici Hitlerova misaonog svijeta: "Ljudi vjeruju u istinitost svega u to se naizgled vrsto vjeruje. U sluaju svih velikih varalica na djelu je poseban proces kojemu duguju svoju mo. U samom inu prijevare zajedno s pripremama za nju - straan glas, izraz, pokreti - varalicu obuzima vjera u sebe i ta vjera sluateljstvu onda govori tako uvjerljivo, gotovo udesno. Ne samo to to priopuje sluateljstvu, nego mu sluateljstvo to i vraa i jaa njegovu vjeru." Misaoni je proces koji ovdje opisuje sloen, svojevrsna dinamika. Poinje s onim to se ini poput cinine, oportunistike raunice: nije najvanije vjerovati, nego biti doivljen kao da vjeruje; drugim rijeima, gluma vjere vanija je od iskrenosti. Ali ako na poetku i postoji proraunatost ina (proraunatost koja je Fackenheimu bitna kako bi sauvao osjeaj da je Hitler svjesno zao), ono to slijedi je "poseban proces" u kojem je glumac-varalica ponesen, opsjednut, svladan vlastitom glumom, vjernik vlastite prijevare. Opsjednut sam sobom. Bullocokovo revidirano vienje Hitlerova misaonog procesa, dakle, poinje njegovim izvornim vienjem proraunatog Hitlera, nazovimo ga Bullockovim tipom 1 (prepreden, proraunati glumacvaralica koji je umnogome slian proraunatom kriminalcu krivotvoritelju kojega su prikazali novinari Munchener Posta), a zatim mu prikljuuje opsjednutoga, opsjenarskog "iskrenog" Hitlera Trevor-Ropera i, naposljetku, prepletanjem teze i antiteze, dolazi do sinteze: Hitler Bullockova tipa 2; do glumca koji je iskreno povjerovao u vlastitu glumu. Kljuna se promjena u Bullockovu razmiljanju, kako mi je objasnio, dogodila u odnosu na njegovo vienje ideologije u Hitlerovu misaonom svijetu - a to je ono ime je zaokupljen Trevor-Roper. "Predomislio sam se o Hitleru utoliko to sam ga izvorno shvaao kao ovjeka kojega iskljuivo zanima mo... Sad mislim da ideologija jest kljuna. Mislim da je to oklop kojim se Hitler titi od kajanja, krivnje, svega. Hitler je bio nepokolebljiv u odnosu na tu ideologiju, tu vjeru da ga je poslala Providnost. Ta vjera u sebe - mislim da sam je mnogo vie naglasio u drugoj knjizi {Hitler i Staljin) nego u prvoj. U prvoj sam bio veoma... Nisam to shvatio." Dojmila me se Bullockova iskrenost, ali jo mi nije bilo posve jasno sadri li taj novi, sloeniji model Hitlerova misaonog procesa proturjeje. "elite li rei", upitao sam ga, "da postoji proraunatost koja vodi u opsjednutost koja je tada istinska, a ne samo glumljena?" "Mislim da se to jednako odnosi na Staljina", odgovorio je. "Staljin je umnogome bio posve drukiji. Zato to nije bio govornik, uope nije imao karizmu, ali zbog Staljinova kulta kojim je manipulirao, osigurao je da ga hvale i sve su te pohvale sintetike, nisu spontane. Barem na poetku! Na kraju je u sluaju mnogih postalo spontano. I to se njega tie, on je svjestan da to ini [da stvara kult vlastite 125 genijalnosti], a ipak, istodobno dok je svjestan da to ini, zna da je to istina - da on jest genij." "Istodobno?" "Ne vidim nikakvih tekoa u vezi s time", odgovorio je. "Ljudi su u javnom ivotu posve kadri imati dva nepomirljiva stajalita. Veim dijelom dana to mogu i ja." "Ali moe li ovjek istodobno biti i iskren i neiskren?" Pomislio sam da sam ga time zaskoio, ali on je odigrao adut vizualne metafore i prie o pogrebu. "To je kao voda koja brzo tee, zar ne?" upitao me. Voda koja brzo tee? Zamislio sam svjetlucanje na vrhovima brzih valova. U toj slici ima neto intuitivno uvjerljivo, svjetlucanje, prelamanje proraunatosti i vjere u brzom toku svijesti. Sto se tie pogreba, dogodio se toga jutra, napomenuo mi je. Njegov se kolega utopio nesretnim sluajem plivajui - u brzacu. Bullock je govorio o pogrebu tog jutra. "To sam doivio jutros dok

sam govorio", objasnio je. "Govorio sam svim srcem jer me to doista ganulo. ena koja je proivjela tu strahotu stajala je preda mnom, gledala me. Istodobno sam si govorio: 'Sluaju li me? Jesam li uspio?' Iskreno vam govorim. Mislim da nisam neiskren ovjek, ali posve sam svjestan toga to inim i elio sam uspjeti. U mnogim se ljudima krije glumac. elim rei, znam da se u meni krije vrai koji mi doapne: 'O, vjeruje li u to, je li? Aha! Ali to ti se doista isplati, zar ne?'" "Zloduh nastranosti?" upitao sam. "Nije li ga tako zvao Poe?" "Tako je. To je esto bilo opisano. I Goethe nam govori o njemu. Znate, to je vrai koji mi neto kae. A ja kaem: 'Daj me pusti, mali! Dobro sam. Doista tako mislim.'" Premda nisam posve siguran je li Bullockov zloduh nastranosti na bilo koji nain korisno usporediv s Hitlerovim istrebljivakim nagonom, dinamika koju je Bullock opisao ini se uvjerljivijom kad ju je primijenio da objasni ono za to misli da je bio uzrok Hitlerova konanog ratnog neuspjeha. Bullock misli da je prava prekretnica, pravi poetak kraja za Hitlera doao nakon - a moda upravo zbog -njegovih prvih estokih pobjeda na ruskoj fronti 1941. godine. Prije toga ga Bullock vidi kao opreznoga i dosta proraunatog - tako se, primjerice, 1936. bio spreman odmah povui da su Francuzi pokazali i najmanji znak vojnog protivljenja njegovu ponovnom zauzimanju Rajnske oblasti. "Do tog se trenutka [1941. godine] krzmao, a nakon toga je nemilosrdan", objasnio je Bullock. "Ali im mu je krenuo napad na Rusiju, mislim da je onda pomislio, shvaate? 'To je to!'" U tom ga je trenutku toliko svladala vjera u sebe, u svoju predodreenu neunitivost da Bullock kae: "On se sam unitio. A to je doista zanimljivo. elim rei, zapovjedio je njemakoj vojsci da stoji pred Moskvom i da se ne povlai, smijenio je sve te generale, ustrajao u tome da dre poloaje. Da je barem bio fleksibilan, shvaate, da je samo bio spreman ponovno mu se obratiti, posve je mogue zamisliti 126 da bi Staljin sklopio kompromisni mir. To je jedna od velikih zagonetki... Ali nevjerojatna je stvar u tome - a ovdje je bitan element oholosti - trenutak kad on doe do toga da vie ne manipulira svojom slikom, nego posve vjeruje u nju, i taj ga trenutak, kad odbaci manipulaciju, vodi u propast. Unitila ga je vlastita slika koju je stvorio. Sve dok je vjerovao i manipulirao, bio je uspjean, ali im je doao pod Moskvu, vie nije manipulirao. Nakon toga se sve svodi samo na Volju." "Gubi praktinu viziju cinika?" , "Tako je. Pogledajte, on je mogao pridobiti pola Rusije protiv Staljina. Ali pogledajte kako se odnosio prema Ukrajini - smijeno. Ministar vanjskih poslova Ribbentrop je to shvatio i sjea se da su mu ljudi govorili: 'To je trenutak u kojem se unitio.' O, to je doista zadovoljavajua grka tragedija." Zadovoljavajua? ini se da se i ovdje Bullock vraa svojim klasinim korijenima, nagonu da oblikuje tragediju unutar aristotelovskih okvira, da smjesti Hitlera i holokaust u kontinuum ljudske tragedije, u kontinuum ljudske prirode. A ipak, ba kao i u sluaju njegova modela Hitlerova misaonog svijeta, i ovdje oklijeva u vezi s tim pitanjem. Naime, nedugo nakon napomena o tome kako je Hitlerov oholi pad zadovoljavajui, postavlja pitanje je li Hitler zapravo razbio stare aristotelovske okvire. Upitao sam ga je li prouavajui Hitlera promijenio stajalite o potencijalu ljudske prirode da ini zlo. "Uvelike", odgovorio je. "Hou rei, ako ste odgojeni kao veina nas, ivimo u veoma zatienom drutvu i suoeni smo s time. Nikad neu zaboraviti trenutak kad sam izlazio iz Yad Vashema", prisjetio se posjeta spomeniku holokausta u Jeruzalemu. "Bio sam shrvan. Shrvan." Znai li to da moramo ponovno razmisliti o biti ljudske prirode? Isprva kao da potvruje kako su Hitler i holokaust neto to bi se moglo uklopiti ,1( u klasino vienje ljudske prirode. "Je li ita drukije? Da se vratimo u povijest - a i uzmemo primjere manjih razmjera - vratimo li se na neke dogaaje u starome vijeku, proitate li Tacita ili Tukidida, vidjet emo da veina nas koja je itala te knjige nije naila na takvo to." "A pokolj helota?" natuknuo sam prisjetivi se Tukididova opisa grkog pokolja robova na Siciliji. "Da - to je drukijih razmjera. Ali mislim da je to prilino mrana pria." "A to je s misaonim svijetom onih koji ine takve zloine? ini li nekoga nagon da ubije tisuu

ljudi jednako krivim kao onoga koji ubije deset tisua? Ili postoji toka na kojoj..." "Mislim da je to zanimljivo pitanje. Mislim da ima neto vie u tome kad to postaje mehaniko. A onda odjednom vidimo knjigovoe koji raunaju trokove i koristi ovoga ili onog naina ubijanja to je strahota holokausta koji su poinili Nijemci. To nije uinjeno u vatrenom bijesu boja ili osvete. Hladnokrvno je. Zidovi mu nisu predstavljali vojnu opasnost. Bilo je hladnokrvno. Kad su Rusi inili 127 krvolotva - tako mi svega, bili su izazvani. To je bila osveta. Ovo nije bila osveta. Ovo je bilo hladnokrvno." Prema tome, Bullocku je duevno stanje u pozadini ubijanja imbenik u izraunu stupnjeva zla, ali ne i jedini. Vraa se na pitanje razmjera. Spomenuo je kako mu je teko navesti dananje studente da shvate razmjere razaranja uzrokovane Hitlerovim ratom i logore smrti. "Ne moe uvjeriti ljude. Hou rei, toliko su uasnuti time to se dogaa u Jugoslaviji. Znam da je strano, ali to nije nita u usporedbi s onim to se dogaalo u Jugoslaviji kad ih je Hitler pokuavao unititi." "Nije nam lako baviti se poredbenim zlom." "Teko je to, zar ne? Razmjeri - naalost mislim da oni jesu bitni, ali opirem se tom zakljuku. A ipak mislim da je istina. Hou rei, osjeam da je taj sud u neku ruku moralno pogrean. A ipak mislim da je milijun ubijenih gore nego da je ubijeno deset ljudi. To uznemiruje. Ali Bullockova je filozofija da u ivotu ima mnogo toga to uznemiruje i to se ne moe objasniti." "Izvire li ta filozofija iz prouavanja klasike?" "Da. I Machiavellija. Znate, Machiavelli je bio moralist." Ali, u trenutku kad se zamalo odluio za stajalite klasiara, Bullock postavlja mistino pitanje. "Moram rei da mislim kako mistiari imaju to rei o tome. Ne tvrdim da sam ja mistik. Ali razmiljam o pitanjima koja postavljaju. Nevjerojatno je da se javljaju u svim kulturama: taoizmu, sufizmu, zen-budizmu, katolianstvu, protestantizmu, u sluaju Blakea, Platona, Plotina nevjerojatno. I, grubo reeno: iako se toliko razlikuju jedan od drugoga, svi oni vole paradoks: ono to jest i nije; ono to je posve jedinstveno i ono to je posve podijeljeno." Otac mu je potaknuo zanimanje za misticizam, a Bullock ganutljivo govori o oevu neortodoksnom duhovnom putu. "Bio je sveenik Unitarijanske crkve, ali ipak je nakon Prvog svjetskog rata zakljuio da religija umire i da se toliko mnogo ljudi posvetilo svojevrsnoj duhovnoj potrazi u kojoj ih ne moe pratiti. Jednostavno nije mogao doprijeti do njih. I tako, iako je nastavio propovijedati, a bio je doista izvrstan propovjednik, ipak je obnovio staru tradiciju, alternativno sveenstvo. Posve se odvojio od crkvenih poslova, unajmio je sobu koja nije nimalo bila nalik na kapelu - nije bilo obreda, ni molitava, ni crkvenih pjesama, nije nosio nikakvu sveeniku odjeu. Svoje je skupove nazivao predavanjima iz psihologije. I tako je inio dvadeset do trideset godina. U tim je predavanjima zorno prikazao mnoge aspekte svoje vjere, izrazio ih je na nain koji nije religijski. Mnogi su ga dolazili sluati. A bio je gotovo nepoznat jer je ivio u gradu na sjeveru za koji nitko nije uo - u Bradfordu. I rekao je, no, moja je srea u tome to govorim etrdesetorici ili pedesetorici. I nikad nije prigovarao. Mislim da bi u devetnaestom stoljeu bio velik propovjednik. A sad, na kraju dvadesetog stoljea, bio bi na televiziji. I bio je divan ovjek. Doista divan." Suprotstavlja li on preutno ovdje u odreenom smislu svojega neznanog oca 178 propovjednika zlokobnom ulinom propovjedniku kojega je cijeli ivot prouavao? Bullock mi je spomenuo da sad radi na biografiji svojeg oca i nada se da e se tako djelomice iskupiti pred enom zbog svih godina koje je posvetio prvo Hitleru, a onda Hitleru i Staljinu. "U braku smo vie od pedeset godina", napomenuo je Bullock. "Rekao sam joj: 'Pokuat u ti to nadoknaditi.' Oboavala je mog oca. ekajte da vidi kako radim na biografiji mog oca. Proteklih sedam godina slua samo o Hitleru i Staljinu i ve je sita ' toga." Sinulo mi je nakon razgovora s Bullockom da njegovo novo vienje Hitlerova misaonog svijeta ukljuuje mistine paradokse kojima je njegov otac bio toliko sklon: njegov revidirani Hitler,

Bullockov tip 2, i jest oportunist i nije, i jest opsjednuti vjernik i nije. Obje se te osobine prelamaju poput svjetlosti na brzoj vodi (tok svijesti), a zajedno tvore jedinstvenu koncepciju. Takoer mi je sinulo da Bullock u svojoj novoj sintezi ukljuuje dvije strane vlastitoga bia, dva narataja Bullockovih: jedan je njegovo ortodoksno, klasino kolovano vienje, a drugi je neortodoksna, mistina sklonost njegova oca. Rije je i o klasinom sluaju pojave na koju sam opetovano nailazio tijekom razgovora s nekim od najsavjesnijih tumaa Hitlera, naime o tome da potraga za Hitlerom, nain na koji potraga za dosljednou u fragmentarno sauvanim dokazima esto dovodi do svojevrsnog dubokog ispitivanja vlastita bia, do ponovne procjene ne samo svjetske povijesti nego i osobne povijesti. Gotovo se ini kao da Bullocku ljubav i potovanje prema vlastitom ocu daje pravo da gleda s onu stranu klasinih okvira, oxfordskog skepticizma u tim stvarima, da postavi pitanje vjere, dvojbu o Bogu koju je Hitler katalizirao u drugima. Tako me, primjerice, za rukom u blagovaonici koleda St. Catherine's iznenadio kad je, u odgovoru na moju napomenu da je neto to je napisao o Hitleru moda "izraz ,M hegelovskoga svjetskog duha," prebacio teite s filozofije na teologiju, primaknuo mi se i iskreno strastvenim glasom mi doapnuo tako da ga ne uju kolege profesori: "Ima dana kad pitam Boga: 'Ako si bio ondje, zato to nisi sprijeio?" To je problem koji Hitler i holokaust nameu teodiceji - pokuaj da se pomiri postojanje Boga sa ustrajnou zla." Ponovno se vratio tom pitanju kad smo izali iz koleda St. Catherine's, preli rijeku Isis i uputili se prema Ashmoleanu, gdje je imao dogovoren sastanak. Tijekom te etnje prvi je put spomenuo pojam Zla kao Nepotpunosti te otiao korak dalje i postavio tezu o Bogu kao nepotpunom. Dok su se pred nama dizali stupovi Ashmoleana, Bullock je objasnio to svoje vienje zla s pomou Isusa i Jude. "Paradoks Isusa koji grli Judu!" uskliknuo je. "To doista fascinira. Kad to itam u Bibliji, najeim se! Poljubio ga je u usta!" Trebalo mi je neto vremena da ralanim i raistim odnos izmeu Bullockova vienja zla kao nepotpunosti, zagrljaja Isusa i Jude te Bullockova vienja Hitlera. Ali u tome postoji jedinstvo. Zamislite prvo shvaanje zla kao nepotpunosti. Zlo tada 129 nije nekakva strana, neovjena razliitost kako ga vide manihejci, nego slabije razvijen oblik ljudskosti. Nii, mnogo nii u velikom lancu bia, ali ipak dio istog kontinuumu stvaranja koji je stvorio nas i koji dolazi od Boga ili se razvija prema Njemu. Prema tome, ak i najsvjesnije zao lik u Novome zavjetu moe se prigrliti kao dio stvaranja, iako je rije o njegovu najnepotpunijem elementu. (Posve drukiju viziju Judina lika susrest emo u tezi Hyama Maccobvja u 18. poglavlju.) Bullock nikad ne ide tako daleko da sugerira da bi se Hitlera moralo prigrliti, ali neizreena je pretpostavka njegova objanjenja Hitlera da je i on, ma koliko krajnje zao bio, na istom kontinuumu nepotpunosti koji u biti obuhvaa ostatak ljudskoga roda. Hitler, taj porod tmine, bio je dakle jedan od nas; njega se moe odrediti kao ljudsko bie, ma koliko nepotpuno; a to ne zahtijeva ni TrevorRoperovu formulaciju 0 tome da je "vie nego ljudski", a ni Fackenheimovu "erupciju demonizma". A to je s Bogom u Bullockovu vienju zla? On je sam nepotpun: "Jedino to ja o Bogu nikad ne bih rekao jest da je svemoan", objasnio mi je. "On krpa koliko moe. Jednostavno pokuava obuzdati kaos koji nas jo okruuje." Spomenuo sam mu razgovor koji sam o tome vodio s Yehudom Bauerom: "Bauer mi je rekao kako ne moemo vjerovati da je Bog i svemogu i dobar jer, ako je svemogu, onda je Sotona jer se nije upleo." "Tono. Tako je", dodao je Bullock. "Nikad nemojte vjerovati da je Bog svemogu." Ako, u skladu s Bullockovim miljenjem, moramo prihvatiti nau srodnost sa zlom i zloincima, on ipak misli da se zlu treba suprotstaviti i boriti se protiv njega. tovie, iako mu je ve vie od osamdeset godina, ipak je zasukao rukave i ponovno se ukljuio u boj protiv onih koji poriu da se holokaust dogodio. Doista zadivljuje taj moment u njegovoj dugoj karijeri: ovjek koji je odredio Hitlera veem broju ljudi u anglofonom svijetu nego itko drugi u proteklih pedeset godina, sad se hvata u-kotac ne samo s izravnim poricateljima kakav je svojedobno bio David Irving nego

1 s onima koji priznaju holokaust, ali tvrde da Hitler u to nije bio osobno upleten, dakle s onima koji ga oslobaaju odgovornosti - a to su "funkcionalisti" koji vjeruju da je holokaust bio svojevrsna iskra nastala zbog birokratske nude "odozdo", s time to krivnja ne see dalje od Himmlera i Hevdricha, dakle ne do samog Hitlera. Bullock navodi da je pozvan natrag u borbu nakon to je u Times Literary Supplementu objavio recenziju lanka koji hvali knjigu Christophera Browninga Or-dinarjMen (Obini ljudi) o pripadnicima bataljuna nacistike policije i o tome kako su postali masovne ubojice. To je privuklo pozornost Centra za prouavanje holokausta pri Institutu Yad Vashem u Londonu, koji se borio protiv najnovijeg vala publiciteta danom poricateljima holokausta to ga je u Velikoj Britaniji potaknuo David Irving. Irving - kontroverzni povjesniar koji je jo od trenutka kad je u Hitlerovu ratu (1977) tvrdio kako, budui da nije pronaena ni jedna pisana naredba za holokaust s Hitlerovim potpisom, Hitler takvu naredbu uope nije izdao - na kraju je 130 osamdesetih godina zakljuio da ne samo to Hitler nije naredio holokaust nego se on uope nije ni dogodio. Istina je, priznaje Irving, moda je bilo na stotine tisua mrtvih zbog bolesti, izgladnjivanja i povremenih zloina poinjenih na istonoj fronti, ali nitko nije otrovan plinom jer uope nije bilo plinskih komora. "Htjeli su da odgovorite Davidu Irvingu?" upitah Bullocka. "Nisam napao Davida Irvinga", odluno je odgovorio Bullock. "Ne igram njegovu igru." Umjesto toga, Bullock je odrao predavanje u londonskom Institutu Yad Vashem koje je bilo metodian dokazni napad na dvije struje poricanja. Predavanje je imalo silan odjek izvan malene dvorane u kojem je odrano: veoma gledan televizijski prilog o Bullocku privukao je veliku pozornost na njegovo stajalite (a, kako mi je rekao, izazvao je i pisma puna mrnje). U stanovitom je smislu to predavanje naslovljeno Hitler i holokaust, Bullockova oporuka. Sredinji je u njemu citat iz Nietzschea o arlatanu kojega svlada vjera u vlastitu prijevaru - Bullockovo revidirano vienje Hitlerova misaonog procesa. ("Nitko", rei e Bullock u svojem predavanju, "nije opisao karizmatsku mo s pomou koje je Hitler mogao projicirati svoju vjeru njemakom narodu bolje nego to je to uinio Nietzsche u ulomku napisanom genijalnom pronicavou vie od deset godina prije Hitlerova roenja.") To je vienje, zapravo, kljuno u njegovu postupku rjeavanja "problema" koje postavljaju poricatelji. Hitler je bio, rekao je Bullock u predavanju, jednako politiar koliko i vizionar, a posebno privlai pozornost Hilterovo majstorsko vladanje iracionalnim psiholokim silama u politici (tj. TrevorRoperov Hitler), ali za Hitlerove je "uspjehe" zasluna sposobnost oportunista da prikrije, sakrije i odgodi svoje dugorone ciljeve. Premda Bullock ovdje ustrajava na vanosti obaju aspekata Hitlera, on ipak, ini se, stavlja jai naglasak na svoje prvotno vienje, oportunistikog pustolova, "arlatansku" sliku koju TrevorRoper odbacuje; jer Bullock u svojoj analizi Hitlerova odnosa prema konanom rjeenju naglaava stvaranje krivotvorenog odmaka od ubijanja. Da, Bullock misli da je ubijanje idova bilo u sreditu Hitlerova zanimanja (iako ne ide tako daleko kao Lucv Dawidowicz, koja je u Ratu protiv idova to promatrala kao Hitlerovu gotovo jedinu preokupaciju jo od 1918.). Bullock je oprezniji kad napominje: "Moda je doista jo otprije postojao zloinaki san o konanom rjeenju, ali o tome se moe samo nagaati... No jasno je da je, bez obzira na to kad je prvi put oblikovao tu zamisao, Hitlerova prosudba o tome to je praktino izvedivo u provedbi njegovih fantazija znaila da je zamisao o holokaustu razvijana postupno i nije bila programska, nego evolucijska." Bullock je, u onome to se meni ini najmanje uvjerljivim aspektom njegove teze, zamislio Hitlera kako pokuava pomiriti dva tabora na putu do konanog rjeenja: svoje izvorne "bijesne ili nasilne antisemitske" pristae i "mnogo iri sloj 131 njemakoga naroda" kojeg nije toliko zanimalo da se od diskriminacije i protjerivanja idova ide do umorstva. (Dokazi o tome da je Hitler u usporedbi s ostalima bio razmjerno umjeren u svojoj mrnji

u najboljem su sluaju mutni.) Bullock priznaje da je Hitlerova programska protuidovska ideologija bila sine qua non konanog rjeenja, ali, kae on, Hitler nije bio toliko opsjednut njome, nije bio toliko "uvjeren u vlastitu ispravnost" da ne bi osjeao potrebu skrivati je. Bullock navodi niz primjera u kojima Hitler, unato tomu to je bio "pokretaki duh tog radikalnog rjeenja kako rijeju tako i djelom" (kao to je to rekao Goebbels), ipak pokuava sauvati porecivost koju suvremeni poricatelji holokausta jo uvijek zastupaju u njegovo ime. Nije Hitler pisao Hevdrichu da organizira masovnu organizaciju konanog rjeenja, nego Goring. Himmler je bio taj koji je "pripremio izvjetaj za Hitlera o napretku konanog rjeenja tijekom 1942.", ali je takoer Himmler bio taj koji je, nakon to je tu poruku vratio Adolfu Eichmannu, napisao na njoj: "Fuhrer je to primio na znanje: uniti" - izbrii dokaze o Hitlerovoj umijeanosti. Trebalo je unititi svaku biljeku o tome da je Hitler ita primio na znanje kako bi se sauvala krivotvorina odmaka. "ak i tijekom tridesetih godina", pie Bullock, "Hitler se ograivao od provedbe mjera protiv idova; tijekom etrdesetih jo je mislio na pouku koju je izvukao u vezi s programom eutanazije i vanosti svojeg ugleda... pa nije mogao dopustiti da mu sliku koju je stvorio o sebi blati povezanost s prljavim poslom sustavnog masovnog ubojstva." Upravo u samoj predstavi odmaka, krivotvorini odvojenosti, nalazimo, prema Bullockovim tvrdnjama, najizravnije dokaze stupnja do kojega je Hitler bio svjesno zao. Stupanj u kojem on nije bio "uvjeren u vlastitu ispravnost", kako to vjeruje Trevor-Roper, nego je poinio zloin znajui da je zloin, navodi na zakljuak da je to uinio iz iste mrnje koja se skrivala iza iluzije idealistike ispravnosti i da je to prikrivao krivotvorenom nezainteresiranou poput svjesnoga kriminalca, "politikog krivotvoritelja," kojega su prvi put za budue narataje definirali novinari Munchner Posta. Ali i dalje nam ostaje pitanje: to se krije iza krivotvorine? Ima li ondje neto ljudsko, a ako ima, u kojem smislu ljudsko? Moe li se ita iskupljivo i istinito rei o Hitlerovoj ljudskoj prirodi? Mislim da je to razlog zbog kojega nas epizoda s Geli Raubal jo uvijek toliko fascinira. Iznenadio sam se isprva kad sam uo Bullocka, koji je sigurno jedan od najtrezvenijih i najpromiljenijih povjesniara, kako izjavljuje da je fasciniran prirodom Hitlerove "ljubavi" (tu je rije uporabio Bullock u knjizi Hitler: Studija o tiraniji) prema Geli Raubal, kako je fasciniran prirodom te strasti i zagonetkom u vezi s Gelinom smru. U sri pitanja u vezi s Geli Raubal lei forenzika zagonetka - okolnosti njezine smrti i Hitlerova uloga u samoubojstvu ili umorstvu. Ali vea zagonetka, koja je taj sluaj uinila tako prijepornim mjestom rasprava u sklopu objanjenja Hitlera, jest nudi li nam uvid u Hitlerov unutarnji svijet, u pitanje njegove ljudskosti, u pitanje je li je on bio sluaj posvemanjeg zastranjivanja ili moe li se Hitler - u nekom smislu 132 koji jo vie uznemiruje - smatrati "normalnim." Takoer se postavlja pitanje je li zlo oduvijek bilo prisutno u Hitleru, u samoj njegovoj biti, od trenutka kad je uao u politiku. Ili, moemo li pak zamisliti evoluciju Hitlerova zla, Hitlera ije je zlo u odreenom trenutku bilo manje apsolutno, nepotpunije (kako bi rekao Bullock) negoli u svojem konanom obliku. A ako je tako, koji su se imbenici urotili da bi stvorili konanog Hidera, Hidera konanog rjeenja? 133 TREI DIO GELI RAUBAL I HITLEROVA "SEKSUALNA TAJNA" Skeptino istraivanje ustrajne tradicije 6. POGLAVLJE Je li Hitler bio "neprirodan"? ? u kojem upoznajemo Mirni Reiter, Hitlerovu zaboravljenu "prvu ljubav", Hitlerov pokuaj da se opravda detektivu koji istrauje umorstvo te razmatramo "hitlerizam kao seksualni problem' Glavni arhivar Weber zastaje usred itanja spisa koji mi je naao. "Ovo je doista udno", rei e on. "Sluajte to Hitler ovdje kae." Spis iz kojega je itao - est krhkih poutjelih stranica starih 60 godina koje je naao u podrumu

Bavarskoga dravnog arhiva u Miinchenu - policijski je izvjetaj koji je sastavio detektiv miinchenske policije Sauer o istrazi pogibije Hitlerove poluneakinje Geli Raubal od vatrenog oruja; ona je bila naena mrtva u spavaoj sobi u Hitlerovu stanu, a pokraj nje leao je Hitlerov pitolj. Arhivist Weber mi je spis itao naglas u svojem uredu na treem katu Bavarskoga dravnog arhiva. Napomena o neem "udnom", nakon koje je zastao, odnosila se na razgovor ("ispitivanje" bi bilo preteka rije) detektiva Sauera s Hitlerom na mjestu smrti nekoliko sati nakon to je tijelo otkriveno. Rije je o razgovoru u kojemu je Hitler pokuavao objasniti detektivu zato si je mlada dvadesettrogodinjakinja odluila prosvirati prsa pucnjem iz njegova pitolja Mauser kalibra 6,5. O tom se policijskom izvjetaju mnogo nagaalo, ali rijetko je bio vien u desetljeima nakon smrti Geli Raubal. A ta "doista udna" stvar koju je Hitler kazao -njegova bizarna napomena detektivu o zlokobnom proroanstvu na seansi na kojoj je navodno bila njegova mlada neakinja - dosad nije pomnije ispitana. 137 Okolnosti u kojima se odvijao detektivov razgovor s Adolfom Hitlerom nisu mogle biti napetije. Bilo je to sredinom rujna 1931, a Hitler je bio na rubu izbornog uspjeha koji e ga dovesti nadomak vlasti. Na parlamentarnim izborima godinu dana prije nacistika je stranka iskoila s politike margine: njezina zastupljenost u Reichstagu porasla je s 12 na 107 zastupnikih mjesta, tako da je postala drugom najveom strankom u tom tijelu koje tvori 600 mjesta. Godinama nakon propalog dravnog udara 1923. Hitlera su smatrali svojevrsnim ekscentrikom, daleko od matice, likom kojemu se rugalo; a sada, zahvaljujui gospodarskom slomu zbog velike krize i naglom uspjehu na izborima za Reichstag, razmiljao je o tome da se kandidira protiv Hindenburga na sljedeim nacionalnim izborima na poetku 1932. godine. Odjednom je postao ozbiljan kandidat. Jednako tako naglo pojaala se pozornost koju novinari posveuju njemu i njegovoj stranci. Smrt Geli Raubal dola je na vrhuncu ljeta seksualnih skandala u munchenskoj nacistikoj stranci. Oporbeni je Munchner Post bio razotkrio prljavi lanac prostitucije, ucjena i urota s ciljem umorstva u koji je bio upleten Ernst Roehm i drugi Hitlerovi slugani. A sad se Hitler naao s mrtvim tijelom u spavaoj sobi vlastitog stana, tijelom iji je identitet otvarao mogunost kako seksualne sablazni tako i sablazni zbog umorstva. Iako se pojedinosti razlikuju, usporedbe s epizodom iz amerike politike gotovo etrdeset godina poslije mogle bi nam dati razmjere opasnosti s kojom je bio suoen kandidat Hitler: sumnjiva smrt mlade neudate ene; predsjedniki kandidat koji joj je bio blizak; sastanak izbezumljenih savjetnika; nedosljedne izvorne izjave o okolnostima smrti; policijske sumnje; novinska nagaanja o zatakavanju. Smrt Geli Raubal mogla je dokrajiti politike ambicije Adolfa Hitlera, postati - a ovdje u svjesno rabiti anakronizam - Hitlerov Chappaquiddick. Njegova je cjelokupna karijera ovisila o ishodu istrage detektiva Sauera. Dakako, time je mogla biti ugroena i karijera detektiva Sauera. Munchenskom policijom i birokracijom javnoga tuilatva vladali su desniarski nacionalisti poput ministra pravosua Franza Giirtnera, a mnogi od njih bili su Hitlerove pristae. Odmah su se u pozadini potezale veze da bi se neugodnost za Hitlera svela na najmanju mjeru. Odmah su stranaki dunosnici vrsto zauzdali istragu detektiva Sauera. tovie, jedan je veoma istaknuti stranaki dunosnik bio na mjestu dogaaja u subotu ujutro, ak i prije nego to je onamo doao detektiv Sauer. Njegovo je ime Franz Xaver Schwarz, stranaki blagajnik i jedan od Hitlerovih najbliih pouzdanika iz redova starih drugova iz "razdoblja borbe" nacistike stranke tijekom dvadesetih godina. ini se da je Schwarz tog jutra bio pozvan na mjesto smrti prije same policije. Schvvarz je objasnio detektivu Saueru da je Hitler bio daleko od svoga stana kad je Hitlerova neakinja uzela njegov pitolj i ubila se: prethodnog poslijepodneva otputovao je na sjever u sklopu izborne kampanje; Hitler nije ni znao da se tragedija uope dogodila, iako ulau velike napore da ga nadu i priope mu stranu vijest, objasnio je Schwarz detektivu. 138 Detektiv Sauer i njegov partner detektiv Forster pregledali su tijelo zajedno s policijskim lijenikom. Nali su djevojku u njezinoj spavaoj sobi s velikom rupom u prsima i velikim

pitoljem pokraj tijela. Lijenik je procijenio da je hitac ispaljen iz blizine, da je promaio srce, ali je proao kroz plua. Posluga im je rekla da je pitolj Hitlerov i da ga je on drao u svojoj spavaoj sobi na drugom kraju hodnika. Nije ostavila poruku kojom objanjava samoubojstvo, nego samo napola dovreno pismo prijateljici u Beu u kojem je pisala o skorom posjetu. Budui da nije bilo gospodara kue, detektiv Sauer je uzeo izjave lanova posluge, njih petero. Pod budnim okom stranakog blagajnika Schwarza posluga je ispriala da je juer popodne, u petak, petnaestak minuta nakon to je Hitler otiao na slubeni put, Geli viena kako tri iz Hitlerove spavae sobe. Bila je uznemirena. Tad su je vidjeli posljednji put, rekoe svi, do jutra, kad nije odgovorila na kucanje na vrata svoje spavae sobe. Vrata su bila zakljuana (bilo ih je mogue zakljuati s obje strane), pa ih je mu domaice otvorio polugom; unutra su ugledali mrtvo tijelo. Zacijelo je, rekli su, uzela pitolj koji je Hitler drao u svojoj spavaoj sobi i pucala u sebe. Rekli su da nitko od njih nije uo pucanj. Domaica je rekla kako joj se ini da je ula tup udarac, kao da neto teko pada ili se razbija u Gelinoj sobi nedugo nakon to je Geli istrala iz Hitlerove spavae sobe i za sobom zakljuala vrata. Ali, nastavila je domaica, njezin mu tada nije mislio da je taj zvuk mogao biti pucanj i udarac tijela koje pada na pod. Detektiv Sauer je uzeo izjave i savjetovao se s policijskim lijenikom. Ni samo tijelo ni izjave posluge niim nisu upuivale na nasilnu smrt, ali nedostajalo je neto to bi im omoguilo da prosude kako je rije o samoubojstvu: pobuda. U vezi s tim detektivu posluga nimalo nije pomogla. Nitko od njih nije htio ni nagaati zato bi ivahna, zgodna djevojka, koja je ivjela tako zavidnim ivotom pokraj svojega slavnog ujaka, odjednom ukrala Hitlerov pitolj i ispalila si hitac u prsa. tovie, posluga se trsila da gotovo jednakim rijeima opie svoju nemonu zbunjenost. "Ubila se - ne znam zato", rekao je domaiin mu detektivu Saueru. "Ne znam razlog zbog ega si je Geli Raubal oduzela ivot", objasnila je sluavka detektivu Saueru. "Ne znam zato se ubila", rekla je domaica detektivu Saueru. Zato je detektiv Sauer morao razgovarati s nenazonim Adolfom Hitlerom. Ako eli zakljuiti istragu na zadovoljstvo svojih nadreenih i, to je jo problematinije, novina - zakljukom o samoubojstvu, doista bi mu pomoglo kad bi znao to ju je na to navelo. Reeno mu je da Hitleru dojavljuju vijest i on e zasigurno pohitati kui da bi alovao za svojom neakinjom. Detektiv Sauer se vratio u sjedite miinchenske policije kako bi izvijestio nadreene i ekao da mu se Hitler javi. Primio je poziv otprilike u 14 sati. Adolf Hitler vratio se u svoj stan i bio je spreman odgovarati na pitanja o smrti svoje neakinje. 139 Ne moemo, dakako, zakljuivati o emu je sve detektiv Sauer razmiljao dok je prilazio velebnoj rezidenciji koja je bila dom Hitleru i njegovoj poluneakinji. Moda je ve bio svjestan pritiska bavarskoga ministra pravosua Franza Gurtnera na policiju da ogranii istragu te da policijski lijenik dopusti da se tijelo preda rodbini radi balzamiranja i urnog prijevoza preko granice u Be. Ipak, znao je da za svoju dokumentaciju mora od Adolfa Hitlera dobiti barem nekakvo objanjenje. Da je detektiv Sauer znao za glasine koje su ve kruile Munchenom o prirodi odnosa izmeu Hitlera i djevojke, glasine o njihovoj svai, moda bi pomislio ne lei li objanjenje u samome Hitleru. U desetljeima nakon toga dana deseci tisua rijei bili su posveeni pitanju naravi Hitlerove uloge u tragediji Geli Raubal, te o uinku te tragedije na Hitlerovu buduu ulogu u povijesti. A ispod slojeva analize zakopane su Hitlerove vlastite rijei koje je tog dana izgovorio detektivu Saueru. Prema detektivu, Hitler je to objasnio ovako: "Njegova je neakinja studirala medicinu, a onda joj se to vie nije svialo pa se posvetila kolovanju svojega glasa. Uskoro je trebala nastupiti na pozornici, ali mislila je da jo nije spremna i zato je htjela daljnju poduku od profesora u Beu. Hitler je rekao da pristaje na to, ali samo uz uvjet da njezina majka, koja ivi u Berchtesgadenu, bude s njom u Beu. Kad je to ona odbila, on joj je rekao: 'Onda se protivim tvojim planovima za odlazak u Be.' Bila je veoma srdita zbog toga, ali nije bila posebno ivana ili uzbuena. Kad je odlazio u petak oprostila se s njime veoma mirno." Nakon toga je Hitler dodao neto to se arhivista Webera dojmilo kao doista udno:

"Neko se vrijeme druila s drutvom koje je odravalo spiritistike seanse tijekom kojih su se micali stolovi, i rekla je Hitleru kako je doznala da e jednog dana umrijeti neprirodnom smru. Hitler je jo dodao da je lako mogla nai pitolj jer je znala gdje je; znala je gdje on dri svoje stvari. Njezina smrt teko ga je pogodila jer je ona bila jedini roak s kojim je bio blizak. A sad mu se ovo moralo dogoditi." Pustimo li naas pitanje istinitosti, ta udna pria o seansi bio je Hitlerov genijalan, iako pomalo oajniki potez. Izloena je u posljednji trenutak kao kad arobnjak pokae svoj plat i oito je bila namijenjena tome da bljeskom fatalizma zamagli ono za to je morao znati da su vidljive nedosljednosti i opa nedostatnost njegova pokuaja da objasni poluneakinjinu smrt. ini se da ak i plahe, budno nadzirane izjave posluge proturjee Hitlerovoj izjavi u kljunoj pojedinosti: oni tvrde da je Geli bila uznemirena i uzbuena, da hita 140 iz Hitlerove sobe s pitoljem jedva petnaest minuta nakon to je Hitler navodno otiao. Nasuprot tome, Hitler tvrdi da Geli nije bila ni uznemirena ni uzbuena, nego da se oprostila s njime "veoma mirno". Na prvi se to pogled ini kao slabaan pokuaj da odvoji svau s Geli koju je priznao - spor oko toga smije li u Be putovati sama - od njezine odluke da se ubije. Kao da se, u manje od petnaest minuta koliko je proteklo od trenutka kad je otiao do trenutka kad je pohitala u njegovu sobu da mu ukrade pitolj, dogodilo neto drugo, ' neto to nema veze sa samim Hitlerom, to je Geli navelo da se ustrijeli. On neuspjeno pokuava stvoriti situaciju gdje je vuk sit a ovce na broju. eli umanjiti vanost njihove svae, ali samim time potkopava uvjerljivost te svae kao uzroka njezina samoubojstva, pa se tako nameu pitanja o njezinoj stvarnoj pobudi - ili o tome je li njezina smrt uope bilo samoubojstvo. A sam Hitlerov opis svae doista je nategnut i sugerira mranije mogunosti. Moda mu je dvadesettrogodinja djevojka mogla zamjeriti kad joj je rekao da je na poduku iz pjevanja u Beu mora pratiti majka. Ali bi li dvadesettrogodinjakinja zbog toga poinila samoubojstvo? Raskorak izmeu objanjenja i samoga ina nuno je nametnuo pitanja o tome nije li razlog puta u Be bio neto vie od poduke iz pjevanja, neto to je trebalo sprijeiti pomnim obiteljskim nadzorom. Raskorak je doveo do glasina o tome da je - kako e novine u Berlinu, Miinchenu i Beu uskoro nagaati - put u Be trebao biti bijeg sa zabranjenim zarunikom ili pokuaj bijega od neizdriva odnosa sa Hitlerom. Ali Hitler je bio toliko otrouman da je shvatio kako njegova izjava o tobonjem motivu za samoubojstvo nije posve uvjerljiva. Zato je posegnuo za priom o spiritistikoj seansi: majstorski je to potez koji se doima poput spontanoga emocionalnog dodatka ali koji se, u biti, kad se cijela izjava pomno proui, ini slinijim kruni pomno proraunatog napada na neakinjin znaaj. * Tko je Geli u slici koju Hitler oslikava detektivu? Ona je osoba koja je fatalno, zbog hira, odustala od ozbiljnih planova u medicini jednostavno zato "to joj se to vie nije svialo". Onda je hirovito zapoela pjevaku karijeru, a i u tome je pokazala jednaku nepostojanost: "Trebala je uskoro nastupiti na pozornici, ali mislila je da jo nije spremna." Uvijek je ta Geli stvarala probleme! Nakon toga se Hitler bezono prikazuje kao prava rtva Gelina ina: "Ona je bila jedini roak s kojim je bio blizak. A sad mu se ovo moralo dogoditi." Ne njoj, njemu! I, naposljetku, imamo najgenijalniji i najpodliji potez - seansu. Opisujui je kao osobu koja posjeuje seanse na kojima se "pomiu stolovi", prikazuje ju kao nestabilnu i emocionalno nezrelu. Ako je toliko hirovita da je na nju mogao utjecati nekakav arlatan koji joj se predstavio kao dua s onoga svijeta i koji joj je izjavio da e umrijeti neprirodnom smru, onda joj je to "proroanstvo" moglo pruiti pobudu da se ubije nakon i najmanjega poticaja. Naposljetku, to joj je bila sudbina -odnosno, tako je ona barem mislila. Moda se Hitler nadao da e time pobuditi praznovjerje detektiva Sauera kako bi mu pozornost skrenula s rupa, nedostataka u 141 Hitlerovoj prii, pa bi Gelinu smrt pripisao usudu, nevidljivomu djelovanju drugoga svijeta, svodei to na karmu, a ne na umorstvo. Prije nego to uemo dublje u probleme u vezi s Hitlerovim objanjenjem, s pitanjima koja su

postavljena o stupnju njegove odgovornosti za njezinu smrt, vrijedi se pozabaviti izrazom kojim je Hitler opisao navodno proroanstvo sa seanse: da e Geli umrijeti smru koja je "keines naturlich". "Keines naturlich": u spoju s rijeju smrt, doslovno je znaenje "neprirodno", u smislu "neprirodne smrti." U tom je kontekstu implikacija umorstvo ili samoubojstvo, za razliku od "prirodne" smrti od starosti ili bolesti. Ali izraz "keines naturlich" uporabljen je ne samo u opisu smrti Geli Raubal nego i njezina odnosa s Hitlerom. Time se namee doista muno pitanje koje postavlja cijela pria o Geli Raubal: koliko je bio prirodan, odnosno neprirodan, koliko je normalan, odnosno nenormalan sam Hitler. To je pitanje muno jer pri razmatranju dokaza o onom to se doista zbivalo izmeu Hitlera i Geli Raubal padamo u kunju da povjerujemo najmranijim glasinama - a neke su od njih krajnje mrane - jer je u odreenom smislu utjenije Hitlera u privatnom ivotu promatrati kao udovinog pervertita. Tako bi se njegovi javni zloini mogli objasniti, odnosno opravdati kao posljedica njegove privatne patologije, njegove neprirodnosti, psihe koja ni na koji nain nije "normalna", koja ni na koji nain nije povezana s naim duama, za iju tamu ne moramo priznati da je ikako povezana s naom. Paradoksalno je to to bi nam moda bilo mnogo munije kad bismo doznali da je Hitler "normalan", da je, primjerice, bio sposoban voljeti "normalno" - jer bi se tako nekako inilo da je u njemu dio nas. Ili jo gore: da u nama ima dio njega. Ali razvila se cijela industrija objanjenja, i to ne samo medu freudovskim "psihopovjesniarima" - koja se temelji na pretpostavci da je s Geli Raubal Hitler bio najvie "svoj" i da je u najveoj mjeri bio seksualno "neprirodan". Ima onih koji misle da je Hitler s Geli Raubal doivio neto to je bilo najblie pravoj ljubavi, da je doao najblie emocionalnom ivotu normalne osobe. Ali ima i onih koji misle da je u tom svojem odnosu s Geli Raubal Hitler pokazao istinsku, duboku izopaenost svojega moralnoga ustroja u perverznim seksualnim postupcima (mi to danas nazivamo parafilijom), koji su naveli Geli na samoubojstvo ili pak doveli do njezina umorstva kako bi bila onemoguena da o njima javno govori. Glasine o nekakvoj duboko ukorijenjenoj seksualnoj neprirodnosti pratile su Hitlera mnogo prije nego su se pojavile u tisku nakon smrti Geli Raubal. Pionirski novinar i fotograf Nachum Tim Gidal, koji je pratio Hitlera za Munchner Illustrierte Zeitung dvadesetih godina (i koji tvrdi da je kriomice snimio jedinu neautoriziranu fotografiju Hitlera iz munchenskog razdoblja) prije nego to je jedva spasio ivu glavu bijegom 1933, rekao mi je u nevezanu razgovoru u svojem jeruzalemskom stanu ezdeset godina poslije kako su "svi u Miinchenu znali" da je Hitler bio "nekakav seksualni pervertit". 1 A~l Hermann Rauschning, negdanji gradonaelnik slobodnoga grada Gdanska, jednog od prvih ciljeva Hitlerove agitacije (Gdansk je bio iskljuen iz njemakoga suvereniteta Versailleskim mirovnim sporazumom), koji je bio u vezi s Hitlerom tijekom kljunih godina uoi njegova stupanja na vlast, poslije je napisao sjeanja o svojim razgovorima s Hitlerom. Iako su njegova sjeanja osporena zbog toga to je preuveliavao svoju bliskost s Hitlerom, ipak su bila silno utjecajna i pridonijela su stvaranju slike o Hitleru u koju su se uzdali i OSS i povjesniari poput H. R. Trevor- ' Ropera. Rauschning je opisao ozraje oko Hitlera kao "smrdljivo kuno isparivanje skrivene neprirodne seksualnosti koje ispunjava i oneiuje cjelokupno ozraje oko njega poput zle emanacije. Nita u tom okruju nije prirodno - nedoputeni odnosi, supstitucije i simboli, lani osjeaji, tajne pohote nita ne krasi otvorenost prirodnog nagona." Jednako tako su se rano pojavili pokuaji da se Hitlerova politika zlona-mjernost tumai kao nastavak seksualne neprirodnosti i ubrzo su se proirili izvan Njemake. Uzmimo, primjerice, izvanredan esej koji se pojavio u londonskome Spectatoru 19. sijenja 1934. godine. Navodim taj esej, naslovljen Hitlerizam kao seksualni problem, ne zbog njegove analitike uvjerljivosti, nego zbog toga to je simptom ustrajne struje objanjenja Hitlera koja se gotovo svodi na graenje kula u zraku. Autor eseja Rodnev Collin poinje pokuavajui to to se Njemaka okrenula Hitleru objasniti kao posljedicu masovne, generacijske "seksualne izgladnjelosti": prisilna se apstinencija tijekom Prvoga svjetskog rata nakon 1919- pretvorila "u promiskuitet, u neurotino stanje (...] Nezaposlenost i strah

od nezaposlenosti uinili su Nijemce manje spremnima za razmiljanje o braku." Vojniki fanatizam, "taj poznati neprijatelj pune heteroseksualnosti", doveo je do "knjievnosti opsjednute izopaenou, notornih nonih klubova samo za mukarce; te su prie pokazale koliko su podzemne struje duboko prodrle u drutvo." A onda, "nakon gospodarske krize 1931", nastavlja se analiza, "seksualna izgladnjelost pretvorila se u krivnju i planula u fanatinost, okrutnost i ogorenost. Neprirodan seks pokazao se u lovu na idove, progonima i krajnjem puritanizmu." I naposljetku se pojavio Hitler. Psihopovijesno stanje u Njemakoj "izbacilo je reprezentativne vode - Hitlera, u ijem ivotu nije bilo ni jedne druge ene osim njegove majke". Hitler, "seksualna nakaza s fiksacijom iz djetinjstva [...] nesposoban zamisliti normalan ideal pune i idealne heteroseksualne ljubavi i braka (...] Tragedija je u moi koju takve nakaze imaju nad [...] prosjenim ljudima". (Suvremenog, manje homofobnog nasljednika ovakve argumentacije nalazimo u Mukim fantazijama Klausa Theweleita, studiji o seksualnosti protonacistikih oruanih skupina Freikorpsa koja je napisana pod velikim utjecajem freudovskog heretika Williama Reicha i njegove seksualne analize faizma.) Collin kuka nad injenicom to "psihoanalitiko tumaenje povijesti i politike koje bi prirodno trebalo slijediti svako prihvaanje freudizma jo nije napisano'. 143 tovie, nee ostati nenapisano zadugo. Ponovno se javlja devet godina poslije u psihoanalitiki usmjerenom izvjetaju o Umu Adolfa Hitlera koji je za OSS pripremio dr. Walter C. Langer, a u sreditu kojeg je tvrdnja o prirodi Hitlerova odnosa s Geli Raubal. "Razmotrivi sve dokaze", napisao je Langer u izvjetaju namijenjenu Roose-veltu, "ini se da je Hitlerova seksualna nastranost onakva kako je opisuje Geli." Iako taj navodni Gelin opis, koji je doista ivopisan, nije posebno dobro potkrijepljen, on je ipak u biti postao slubena dijagnoza amerike vlade - naime da je Hitlerova seksualna psihopatologija bila krajnje izopaena, da je tu psihopatologiju ostvario s Geli Raubal te je ona zapravo bila izvor njegove krvave politike patologije jer je zbog nje "bio izdvojen od normalne ljudske ljubavi". Kljuan spis na kojem se temelji dijagnoza OSS-a, a koji bi mogao biti karika koja nedostaje izmeu predratne kae glasina i ogovaranja o Hitlerovoj seksualnosti i poslijeratne formulacije psihopovjesniara koji su ta nagaanja postavili na razinu koja pretendira da bude znanstvena, jest izvjetaj u arhivi OSS-a o ispitivanju koje su mornariki obavjetajci proveli u sluaju dr. Karla Kronora, koji je imao tota rei o Hitleru i Geli Raubal. Kronorov spis (broj OSS-a 31963 iz 1943) pripremio je analitiar mornarike obavjetajne slube u Revkjaviku na Islandu, gdje je ispitao Kronora, izbjeglog njemakog lijenika. Analitiar je na poetku lijenikove dijagnoze o Hitleru napisao: "Sljedei izvjetaj o Hitleru pripremio je dr. Kad Kronor, njemaki izbjeglica smjeten u Revkjaviku koji je prije radio kao specijalist za ivane bolesti u Beu. Ovaj je izvjetaj privremeno ocijenjen oznakom B-3- Dr. Kronor je navodno bio nazoan Hitlerovom lijenikom pregledu." Kojem lijenikom pregledu? Budui da je Kronor identificiran kao beki "specijalist za ivane bolesti", ini se da je rije o pregledu koji se dogodio prije nego to je Hitler iz Bea otiao u Njemaku. Ali, budui da se lijeenje koje Kronor opisuje, usredotouje na "specijalista za ivane bolesti" koji je Hitlera lijeio zbog histerinog sljepila na kraju Prvoga svjetskog rata i budui da Kronor tvrdi kako je iz prve ruke upoznat s okolnostima toga lijeenja, ini se da je rije o Hitlerovom psihijatrijskom lijeenju u Pasewalku u studenome 1918, kad se navodno susreo sa "specijalistom za ivane bolesti" Edmundom Forsterom, za kojega neki misle da je u Hitleru izazvao viziju njegovoga poslanja. Moda je Kronor radio ondje ili je pak uo tu priu u emigrantskim krugovima. Kako bilo, on tvrdi da je dobro upoznat s Hitlerovim sljepilom i o tome ima veoma odreeno stajalite. Prvo, Kronor je skeptik u vezi s time da je sljepilo kaplara Hitlera imalo ikakve veze s trovanjem plinom, kako je tvrdio Hitler, jer "sljepilo se obino ne izlijei potpuno bez ikakva traga", a u Hitlerovu sluaju nisu bile poznate nikakve naknadne posljedice. tovie, Hitler je poznat zbog svojega "uvjebanog hipnotinog pogleda" i "nije zabiljeen ni jedan sluaj da je trovanje plinom

imalo tako povoljan ishod". U tom sluaju, ustrajava Kronor, "mogua su samo dva objanjenja: 1) simuliranje (tj. gluma), 2) histerija ili psihopatija (odnosno, razumije se, kombinacija i jednog i drugog, jer histerian mogu simulirati i, tovie, to ine esto)." Nakon toga dolazi do sluaja Geli Raubal, za koji kae da e "dokazati kako i u privatnom ivotu psihopat Adolf Hitler pripada razredu psihopatskih zloinaca": "Njegova vlastita neakinja, neka gospoica Raubahl [[sic!]], naena je prostrijeljene glave s revolverom pokraj sebe. Kao uzrok smrti navedeno je samoubojstvo [kao i u sluaju profesora Forstera]. Ona je zapiavo ustrijeljena jer se odbila predati strievoj nastranoj poudi. [Hitler je, kao i mnogi psihopati, seksualno abnormalan. Meutim, on nije, kako se openito misli, homoseksualac, nego pervertit druge vrste.] Ubojica, inae tako lukav, u ovom je sluaju smetnuo s uma da mlade djevojke rijetko poine samoubojstvo vatrenim orujem, a nikad to ne ine pucnjem u glavu." I ovdje, iako moemo sumnjati u tonost ovih dokaza (Geli je ustrijeljena u prsa, a ne u glavu), nalazimo splet koji objedinjuje povezanost izopaenosti i umorstva nastao nakon smrti Geli Raubal, gotovo od trenutka kad je za nju doznala javnost. tovie, prvi je skeptini novinski izvjetaj - onaj koji se pojavio u Munchner Postu u ponedjeljak nakon subote kad je objavljena njezina smrt potaknuo pitanja u vezi s ocjenom da je rije o samoubojstvu, natuknuo da je smrti prethodila nasilna svaa s Hitlerom, aludirao na seksualnu posesivnost i u biti optuio Hitlera da lae kako bi prikrio tetnu istinu o svojoj "mranoj pustolovini". Novine su otile tako daleko da su natuknule kako bi, ako bi istina ugledala svjetlo dana, sablazan oznaila kraj Hitlerove politike karijere. Naslov reportae u Postu glasio je: "Zagonetna afera: Hitlerova neakinja poinila samoubojstvo", a slijedio je podlo aluzivan tekst: "U vezi s tom zagonetnom aferom iz upuenih smo izvora doznali da su se u petak, 18. rujna, Herr Hitler i njegova neakinja ponovno otro posvaali. A povodom ega? Geli, ivahna dvadesettrogodinjakinja, studentica glazbe, htjela je poi u Be, gdje se kanila zaruiti. Hitler se tomu izriito protivio. Zbog toga su se opetovano svaali. Nakon estoke svae Hitler je napustio svoj stan na Prinzregentenplatzu. U subotu, 19- rujna, doznali smo da je Geli pronaena mrtva u stanu i da je u ruci drala Hitlerov pitolj. Njezina je nosna kost bila razbijena, a tijelo je pokazivalo znakove drugih tekih ozljeda. Iz pisma koje je pisala prijateljici u Beu, ini se da je Geli kanila otputovati u Be. Ljudi u Smeoj kui [stoeru nacistike stranke] razmiljali su o tome to bi trebali proglasiti razlogom za samoubojstvo. Sloili su se da e kao razlog Geline smrti navesti 'nezadovoljene umjetnike tenje'. Takoer su raspravljali o tome tko e naslijediti Hitlera bude li se ita dogodilo. Imenovan je Georg Strasser. Moda e dogaaji u bliskoj budunosti baciti svjetlo na ova mrana zbivanja." Upravo su optube i aluzije iz reportae navele munchenskoga efa policije da detektivu Saueru naredi ponovno otvaranje njegove urno zakljuene istrage. Ali znakovito je koliko je proiren, koliko je javan, ruan i nepovoljan bio publicitet u vezi sa smru Geli Raubal, i to ne samo u Miinchenu. Kao da je njezina smrt odjednom oslobodila ili opravdala govor o neizreenome, objavljivanje najgnusnijih i najotrovnijih aputanja o Hitleru, utjelovljujui vjerovanje, pa ak i elju, njegovih suparnika da je on u privatnom ivotu udovite izopaenosti jednako kao u politici - vjerovanje i elju koji su se ve bili proirili izvan Njemake. Razmislite o tome to sam sve naao pretraujui novinske arhive u Hitlerovu rodnome Beu iz tjedna nakon smrti Geli Raubal. ak je est novina izvijestilo o tom sluaju u reportaama koje su mijeale injenice, pogreke i mrana nagaanja o prii u pozadini te prie. Posebnu su mi pozornost privukle dvije reportae. Neue Wiener Tageblatt je u crtici iz pera dopisnika iz Berlina izrazio skepsu o "slubenom objanjenju samoubojstva: o tome da je ono posljedica pretjerane tjeskobe i straha od prvoga javnog koncertnog nastupa". TageblattJe takoer ponovio glasine koje su doprle i do miinchenskih novina, a koje su natuknule da je rije o idovskom (esto bekom) zavodniku: "Hitler ju je navodno prekorio zbog veze s profesorom glazbe tuinske rase." A prikaz Geline smrti u bekome Der Abendu (koji je prenio reportau objavljenu u berlinskome

ljeviarskom Neue Montags Zeitungu) pokazuje koliko su javne i rasprostranjene bile glasine o neprirodnosti Hitlerova odnosa s polune-akinjom. Samoubojstvo se pripisuje djevojinu "gorkom razoaranju zbog prirode Hitlerova privatnog ivota", a to podsjea na eufemizam koji je bavarski tjednik Die Fanfare rabio objanjavajui da je "Hitlerov privatni ivot s Geli poprimio oblike koje mlada djevojka oito nije mogla podnijeti. Dunosnici na niim razinama znaju toliko o svojem voi da je Hitler takorei njihov talac pa ne moe intervenirati i provesti istku u sluaju da su stranaki elnici upleteni u mrane poslove." Ta slika o Hitleru i njegovu stranakom vodstvu zdruenima u zagrljaju meusobne ucjene iznad ponora skandala moda je, na izopaen nain, pridonijela tome da su njegovi politiki protivnici kobno podcijenili Hitlerove izglede: rasprostranjeno miljenje da je toliko beznadno kompromitiran, toliko "neprirodan", toliko duboko upleten u mrane poslove koji su bili gotovo javna tajna izazvalo je oekivanja da e otkrivanje prirode tih poslova u sluajevima poput ovog s Geli Raubal prije ili poslije navesti Hitlera na samounitenje u sramoti zbog njegova privatnog ivota, ime bi njegovi politiki protivnici bili poteeni zadae da ga poraze politiki. Tako je seksualno objanjenje Hidera moda imalo nepredviene i neeljene povijesne posljedice ak i prije nego to je postalo lani mamac za psihopovjesniare. 146 Ali druga mi je pojedinost u izvjetaju Der Abenda privukla pozornost: naime, najranije podsjeanje u tisku na prethodni pokuaj samoubojstva neke ene zbog Hitlera. Rije je o neemu to se dogodilo nekoliko godina prije smrti Geli Raubal i to je postalo, zajedno sa sluajem Geli Raubal i jo nekoliko drugih, osnovom za ono to bismo mogli nazvati legendom o Hitlerovim djevojkama samoubojicama, koja je ovjekovjeena u psiholokim objanjenjima Hitlerove seksualne patologije. Der Abend spominje "jo jedan incident prije tri godine kad je mlada ena u Berchtesgadenu poinila samoubojstvo zbog Hitlera. Djevojka se objesila zbog straha nakon to je roditeljima napisala pismo u kojemu je Hitlera optuila da je jedini odgovoran za njezin postupak." Iako je kljuna pojedinost ovdje navedena pogreno, bilo hotimice ili sluajno - rije je, naime, o tome da to nije bilo stvarno samoubojstvo, nego pokuaj samoubojstva - nema dvojbe o tome na to novine ciljaju. Ta je djevojka Mirni Reiter, ije je ime poslije toga ovjekovjeeno u podruju apokrifa o mranome Hitleru kao prve od samoubilakih djevica. Litanija o Hitlerovim djevojkama samoubojicama prvi se put pojavila u psihoanalitikoj biografiji Roberta Waitea Psihopatski Bog: Adolf Hitler. Waite, koji je sada stalni profesor povijesti u Williams Collegeu, otvorio je novo podruje u studijima o Hitleru time to se uspio izboriti za otvaranje tajnog spisa koji je Walter Langer tijekom rata pripremio OSS-u o Hitlerovu umu. Waite je prilagodio Langerov zakljuak da je Hitler prakticirao seksualnu izopaenost koja prelazi svaku mjeru i koja je tako odbojna da je ene tjerala na samoubojstvo. Svoje je vjerovanje osnaio svojevrsnim mranim popisom: "Zamisao da je Hitlerova seksualna izopaenost bila toliko odbojna enama nalazi dodatnu potporu u statistici: od sedam ena za koje moemo biti prilino sigurni da su imale intimne odnose s Hitlerom, est ih je ili poinilo samoubojstvo, ili ga je ozbiljno pokualo." Osim Geli Raubal, navodi Waite, "Mirni Reiter pokuala se objesiti 1928. godine... Eva Braun pokuala je poiniti samoubojstvo 1932. i ponovno 1935- godine; Frau Inge Lev poinila je samoubojstvo, jednako kao Renate Muller i Suzi Liptauer." (Waite misli da je sedma djevojka - ona koja nije pokuala samoubojstvo - Leni Riefenstahl.) Jasna je implikacija toga kataloga da je Mirni Reiter bila prva koja je spoznala groznu istinu o Hitlerovoj neprirodnoj seksualnosti i prva koja bi bila radije odabrala smrt nego ivjela s neizbrisivim sjeanjem na svoje poniavajue sudjelovanje u toj izopaenosti. A ipak, svjedoenje same Mimi Reiter o njezinoj ljubavnoj vezi s Hitlerom, objelodanjeno 1959, ne podupire Waiteov zakljuak. Reiteriin opis njezine ljubavne veze s Adolfom Hitlerom, koji nikad nije bio u cijelosti objavljen na engleskome, doista uznemiruje, ali na posve drugaiji nain od onoga koji nam Waite eli natuknuti: uznemiruje zato to ostavlja dojam o neemu to smo manje spremni prihvatiti nego priu o nekoj perverziji u vezi s izmetom -ostavlja uznemirujui dojam jer nalikuje neem gotovo normalnom. Zbog konteksta koji daje buduoj vezi s Geli Raubal i rasprostranjenim izvjeima da

ju je neka 147 grozna izopaenost navela na samoubojstvo ili dovela do toga da je ubiju kako bi je uutkali jer zna o Hitlerovoj sramoti, ovdje se isplati pomnije ispitati taj opis. Pria Mimi Reiter isplivala je na povrinu u sluajnom razgovoru Hitlerove sestre Paule i Sternova novinara Giinthera Peisa. Peis je 1959- godine radio na britanskom dokumentarcu nazvanom Hitlerove godine, koji je sadravao razgovore s Hitlerovim bliskim suradnicima, ukljuujui i Paulu. Vozei Paulu (koja se tada zvala Paula Wolf) kui nakon razgovora u svojem volkswagenu, Peis je izvijestio da je izjavila sljedee: '"Autobahn i VW vjerojatno su najbolje to je moj brat ostavio za sobom.' Nakon toga mi je odjednom spomenula posjet koji je imala nekoliko dana prije. Posjetila ju je ena, 'moda jedina ena koju je moj brat volio. Tko zna, moda bi sve bilo drukije da se oenio njom'." Rije je o Mimi Reiter. Peis je zatim potraio Mimi Reiter i ispitao je o pojedinostima Hitlerova udvaranja i njihove romantine veze, a njezin je opis (objavljen u Sternu) pokazao iznenaujue slinosti s Hitlerovom kasnijom, kobnom vezom s Geli Raubal - ali taj je opis naznaio i znaajne razlike prema toj vezi. Kad su se upoznali, Mimi je bilo tek esnaest godina, a Hitleru trideset i sedam (kad se Hitler poeo druiti s Geli, njoj je bilo devetnaest, a njemu trideset i osam godina). Bila je ki dunosnika Socijaldemokratske stranke u Berchtesgadenu, gdje je Hitler imao planinsku kuu za odmor. Njezin je opis udna mjeavina njezine naivne romantinosti iparice i njegove udne, ukoene, sputavajue uljudnosti koja esto naizgled granii s abnormalnim ili neprirodnim, ali, bar u Miminu opisu, nikad ne prelazi tu granicu. tovie, 1959, vie od trideset godina nakon te veze, ak i nakon Hitlerova poraza i demonizacije, ona tu vezu opisuje rijeima iz ljubavnog romana. Hitler je ukoen, pomalo nemilosrdan neznanac koji se prvi put pojavljuje s psom i biem, ali kojega poslije njezine drai pretvaraju u dragoga iz djevojake matarije. "Eno slavnoga Hitlera koji je nedavno puten iz zatvora", objasnili su joj kad ga je prvi put ugledala 1925. na ulici ispred obiteljske trgovine u kojoj je radila. "Nosio je jahae hlae i svijetli eir", prisjea se. "U ruci je drao jahai bi. Imao je tople svijetlosive arape i vjetrovku koju je stegnuo konim pojasom [...ja pokraj njega je hodao krasan njemaki ovar." I on je vidio nju i teatralno je opinjen. Upitao je Miminu sestru: "Moete li me upoznati s tim arobnim stvorenjem?" Dovode mu Mimi. "Prebacio je bi iz desne ruke u lijevu [...] pruio mi je ruku i pogledao me prodornim pogledom". Divio se njezinu psu: "Va je pas doista krasan i dobro dresiran. To vam uistinu ide od ruke." Sat vremena razgovarali su o psima. Hider "nije skidao pogled s Mimi", izvjeuje Peis. "Zatim je veoma formalno pitao [njezinu sestru] Anni hoe li mu dopustiti da kojom zgodom povede Mimi u etnju. Na to je Mimi ustala i pobjegla." Ipak, bila je oarana njime kao da je rije o zvijezdi: "Izgleda doista naoito u 148 jahaim hlaama i s biem." No ima neto to baca mrlju na tu sliku: njegovi brkovi. "Smijene muhe", kako ona naziva crne dlake ispod Hitlerova nosa. Ovdje padam u iskuenje da uvedem digresiju o stilu Hitlerovih brkova, a na to me potaknulo to to sam u Miinchenu nedavno pogledao izlobu "Hoffmann o Hitleru", zbirku izbora iz tisua Hitlerovih slika koje je snimio Heinrich Hoffmann, Hitlerov osobni fotograf i tijekom dugogodinjeg razdoblja ovjek s apsolutnim monopolom na Hitlerov imid, jedina osoba ovlatena da ga snima u miinchenskom razdoblju. Hoff-mannova izloba otkriva i to koliko je Hitler bio proraunat svim aspektima svoje pojave, koliko je tijekom miinchenskog razdoblja uporno eksperimentirao s pojedinostima svoje slike u javnosti, svojim tjelesnim izgledom, a posebice svojim brkovima. Zanimljivo je to u tom trenutku Mimi Reiter opisuje njegove brkove kao "muhe", jer prouavanje Hoffmanovih portreta pokazuje da je ba tada Hitler mijenjao stil brkova. Dotad je vie volio nositi guste brkove koji idu u visinu vie nego u irinu.

Ali Hoffmanov portret Hitlera u konim kratkim hlaama, snimljen otprilike u doba kad je upoznao Mimi Reiter, pokazuje njegov prvi neuspjean eksperiment s drukijim izgledom. ini se da je odrezao rjee dlake tono ispod nosa i iznad gornje usne kako bi mu brkovi izgledali kao da lee vie vodoravno i manje su gusti. Naalost, na toj ranoj fotografiji s novim izgledom ini se da ne moe izbjei neuredan, nesimetrian izgled koji podsjea na dvije crne muhe koje mu sjede na gornjoj usnici. Ipak, ona nije dopustila svojoj nelagodi u vezi s "muhama" da je odgovori od ponovnog susreta s njime. Taj je put Hitler osjetio izvor svoje privlanosti i razmetao se svojim statusom slavne politike linosti. Pozvao ju je na veeru i govor koji je trebao odrati na privatnom politikom skupu u Berchtesgadenu (uvjeti njegova putanja iz zatvora jo su mu zabranjivali istupe u javnosti). Te su veeri Mimi i njezina majka bile pozvane za glavni stol, na poasno mjesto pokraj Hitlera. "Bilo mi je neugodno i zarumenjela sam se. inilo mi se kao da je upriliio taj sastanak samo za mene", objasnila je pomalo ushieno na nain koji podsjea na petparake ljubavne romane, "kao da mu je jedino bilo vano da me osvoji." Hitler se zatim poeo jo raskonije razbacivati bekim armom. Na privatnoj veeri nakon govora "hranio ju je kolaem kao malo dijete. Postupao je s njom as kao s djetetom, a as kao sa zrelom enom" - i takvo se ponaanje snano dojmilo esnaestogodinjakinje. Zatim je prizvao sliku svoje majke svetice. Hitler je govorio "o smrti Mimine majke", a onda joj je "opetovano govorio da ga ona podsjea na njegovu majku, kako imaju iste oi. Te rijei", navodi Peis, "duboko su se dojmile mlade, neiskusne djevojke." Hitler joj se, nakon tih njenih misli o oima svoje majke, kako je Mimi objasnila Peisu, "grubo" seksualno udvarao. Dok je drugi gost za stolom upitao Hitlera zato se 1 .iO jo nije oenio (na to je odgovorio da prvo mora spasiti njemaki narod), "Hitler je svojim koljenom dotaknuo moje noge i cipelom mi teko nagazio none prste [...] ime je na smijean i grub nain natuknuo to eli rei." itanje toga opisa u najmanju je ruku problematino. Padamo u iskuenje da se prepustimo toj gruboj, cirkusantskoj i bukolikoj komediji, spletu karikirane osjeajnosti i neotesane grubosti, ali ne moemo zaboraviti, ne moemo pomiriti tu sliku s naknadnim uasom - visoku tragediju s prostakom kominom idilom. Kad se ubrzo nakon toga u opisu pojavi mraniji ton, zamalo se ponadamo da je to nagovjetaj jo mranijih: "Izali smo u no... Hitler me upravo kanio zagrliti i privui k sebi kad su dva psa iznenada nasrnula jedan na drugoga... Hitler je urno priskoio, divljaki udario svojeg psa jahaim biem... i divljaki ga vukao za ogrlicu. Bio je veoma uzbuen... Nisam mislila da bi svojeg psa mogao udariti tako okrutno i nemilosrdno, i to psa za kojeg je rekao da ne bi mogao ivjeti bez njega. A ipak je pretukao svojega najodanijeg pratitelja. 'Kako moete biti tako okrutni i tako tui svojeg psa?' upitala sam. 'Bilo je potrebno', odgovorio je Hitler." Ve je prola pono i okrutnost je zamijenila njenost. Vratili su se u stan Mimine sestre. "Hitler mi je priao i dugo me gledao. Mogla sam mu osjetiti dah. Blago mi je dodirnuo ramena, njegova su se usta promijenila, njegov je glas bio tuan, 'Ne eli li me poljubiti?' upitao me." Prisilila se da odgovori ne i kae kako se vie ne bi smjeli viati. Hitlera je odbijanje teko pogodilo, "postao je hladan... dobrota je nestala s njegova lica... naglo se okrenuo... rekao 'Heil' i otiao." Ali nije se predao. Sutradan je poslao povjerljivu osobu u Miminu trgovinu. Povjerenik je objasnio Mimi: "Nikad ga nisam vidio takva. Herr Hitler mi se posve povjerio. Vjerujte mi, jako je uzbuen." Mimi pristaje na jo jedan sastanak. Hitler dolazi u trgovinu "sav ozaren od sree". Mimi pristaje na izlet na ivopisni Starnbergersee, mjesto njihova prvog poljupca, iako je Hitler zapoeo s intimnostima dok su putovali onamo. Vozio je njegov voza Emil Maurice, a Hitler je sjedio veoma blizu Mimi na stranjem sjedalu. "Primio mi je ruku i poloio je u svoje krilo, onda mi je primio i drugu ruku i stisnuo je: 'Sad imam tvoje ruke, imam tebe i vie te neu pustiti'."

Slijedi njegova hipnotizerska toka: "Zagrlio me desnom rukom i njeno poloio dlan na moju sljepooicu, privukao mi glavu na svoje rame i prstima mi elio sklopiti oi. Rekao je da bih trebala sanjati." Taj je splet grubosti (ruka u krilu) i njenosti oarao Mimi. "Mislim da je moja suzdrljivost slomljena tijekom tih prvih minuta vonje u Starnberg." Sljedei su sastanak dogovorili na groblju. Hitler je poveo Mimi na grob njezine majke. Hitler je obuzet osjeajima, sjea se svoje majke, "potresen je neime to mi nije htio rei. Ono to mi je rekao doimalo se veoma ozbiljno, gotovo oajno: 'Jo nisam spreman'." Drei svoj jahai bi, Hitler tjei zaplakanu Mimi i zaudo bira taj trenutak da joj kae, "elim da me zove Wolf" (njegov omiljeni pseudonim kad je putovao inkognito). U tome elimo vidjeti naznake abnormalnosti: kako je Hitler tako opinjen sjeanjem na svoju majku da nije sposoban stupiti u normalnu seksualnu vezu koja mu se, ini se, tada nudila. Ali opet, tomu proturjei Mimin opis zbivanja, gdje joj Hitler odjednom pristupa manje uljudno kao udvara i nastupa s otvorenijim seksualnim naglaskom. Hitler vodi Mimi u etnju u umu koju ona opisuje kao da je rije o kakvoj sladunjavoj filmskoj montai procvale ljubavi: "Bezbrino smo potrali preko livade kao da nas tjera sunce." Hitler je dovodi do bora, postavlja je ispred stabla, odmie se i gleda je "od glave do pete. Onda je ispruio obje ruke i zamolio me da doem k njemu. 'Zna li to si ti sada? Sad si moja Waldfee [umska nimfa]." Ona se smije na ekstravagantnu teatralnost, a to ga ponuka da joj prie. "Stisnuo me i poljubio. Prvi put me poljubio divlje i strasno. Privukao me k sebi i rekao: 'Mimilein, draga moja, prekrasna djevojko, sad vie ne mogu odoljeti.' Zagrlio me oko vrata i poljubio. Nije znao to e. Rekao je: 'Ali, Mimilein, previe mi se svia. Za te osjeam sve. Poljubi me'." ak i poslije trideset godina, ak i nakon zloina koje zna da je poinio, ini se da je Mimi Reiter oduevljena Hitlerovom strau u svojem vienju iz petparakih romana. "Bila sam tako sretna da sam jednostavno htjela umrijeti. Svako je malo Hitler zastao, iznenaeno zurio u mene i ponovno mi ljubio elo, usne i vrat." Ipak, ona govori i o nekim uznemirujuim, ili bar nelagodnim aspektima njegova izraza strasti. "Osjeala sam kako stie ake. Vidjela sam kako se bori sam sa sobom. 'Dijete moje, u ovom bih te trenutku mogao zdrobiti u svojem zagrljaju.' Vie se nisam opirala, pokazao je svoje pravo lice." (Mimino ogranieno shvaanje Hitlerova "pravog lica" zauuje kad imamo na umu da je to rekla 1959- godine.) Nakon toga, prema Peisu, Hitler "joj je rekao da se eli oeniti njome, osnovati obitelj, imati plavokosu djecu, ali da trenutano nema vremena razmiljati o takvim stvarima. Hitler je opetovano govorio o svojoj dunosti, o svojoj misiji." Tada se dogaa udno razdoblje praznoga hoda prije ikakve daljnje tjelesne konzumacije veze tovie, to je dugo razdoblje Hitlerova izbivanja u Miinchenu. Naposljetku, kad Mimin klizaki klub posjeti Miinchen, ona i Hitler sastaju se u njegovu omiljenom mjestu za izlazak - CafeHeck. Razmjenjuju njenosti i dodire, ali Hitler sve odgaa grandioznim govorom o potrazi za novim stanom: "Izmeu njenih dodira Hitler mi je opetovano spominjao da mora potraiti vei stan [...] da ga treba za sebe i Mimi", izvjeuje Peis. Mimi se sjea da je "Wolf naslonio elo na moj vrat. 'Ne smije me ostaviti, Mimi, 1=1 uje li? Kad se uselim u novi stan, mora se preseliti k meni... zauvijek. Sve emo odabrati zajedno, slike, stolce, ve vidim sve: prekrasne velike naslonjae od ljubiasta plia.'" Mimi je jo uvijek opinjena ljubiastim pliem Hitlerove ljubavne retorike, ali opet nema stvarne prosidbe, nema prave konzumacije, a zbunjena je djevojka izluena i to je naposljetku navodi na opasan postupak. Vraa se u Berchtesgaden, a Hitler je poinje ignorirati. Onamo odlazi i sam nekoliko mjeseci poslije, ali je ne posjeuje. Ona oajniki eka da joj se javi. "Cijeli se svijet poeo ruiti oko mene. Nisam znala to se dogodilo, nita to bi objasnilo tu utnju... Svakakve su mi slike prolazile mislima... lica drugih ena i Hitlera kako im se smjeka. Nisam vie htjela ivjeti." "Tako potitena", izvjeuje Peis, "potraila je konop za suenje rublja. Jedan si je kraj objesila oko vrata, drugi privrstila za kvaku. Polako se pustila da klizne na pod. Postupno je gubila svijest." U

posljednjem trenutku doao je njezin zet s Hitlerovom porukom i "spasio joj ivot u posljednji as". Podrobnije sam izloio taj opis jer nam, uza svu apsurdnu sentimentalnost, nudi svojevrsnu protuteu koliperverznosti u sklopu prouavanja Hitlera (a taj je opis barem jednako, ako ne i bolje potkrijepljen - prihvatimo li iskrenost Hitlerove sestre Paule). Waite je pokuao prikazati Mimi kao prvu enu koju su sablazan i ponienje zbog Hitlerove navodne "seksualne nastranosti" naveli na samoubojstvo. Rije je o vienju Hitlera koje se udomailo u literaturi i popularnoj kulturi, a nije bilo izloeno ozbiljnoj kritici: to je popularno vienje jer nudi lako objanjenje Hitlerove politike nakaznosti. Ali u prii Mimi Reiter pokuaj samoubojstva vie je nalik na melodra-matian in iparice zaljubljene u slavnu osobu koja joj ne uzvraa ljubav i koju slavna osoba iskoriuje radi ograniena tjelesnog zadovoljstva i fantaziranja. Ali sve dotad - a eljeli bismo rei: naalost - malo je nagovjetaja abnormalnosti, kamoli udovine izopaenosti. Ipak, ovdje se pojavljuje mraniji ton. Nakon to se Mimi oporavila, zet joj je prenio Hitlerovo objanjenje za njegovu iznenadnu utnju i izbivanje: klevetnika anonimna pisma. Prema Miminu opisu: "Hitler je rekao mojemu zetu da su u stranaku sredinjicu stigla klevetnika pisma koja Hitlera optuuju da je u vezi s malodobnicom. U pismima je pisalo: 'Hitler zavodi mlade, neiskusne djevojke. Upravo je naao esnaestogodinjakinju u Berchtesgaenu koja e mu oito biti sljedea rtva;" Zbog prijetnje skandalom, objasnio joj je Hitler preko toga poslanika, ne moe se neko vrijeme sastajati s njom kako ne bi "ugrozio uspjeh svoje stranke". Kako se ispostavilo, kae Mimi, klevetnika je pisma zapravo pisala ena iz Hitlerova kruga koja je bila ili zabrinuta zbog Hitlerove opsjednutosti jer je iz toga mogao nastati skandal, ili je pak bila ljubomorna: to je samo jo jedan primjer toga kako je Hitlerov svaki pokret, njegov cijeli ivot u munchenskom razdoblju bio isprepleten ucjenama i klevetnikim pismima, koji su esto dolazili od njegovih najbliih suradnika. 1S? Kako bilo, dugo obeavana konzumacija ponovno je odgoena. Ovaj put se isprijeilo dvogodinje razdoblje i brak. Mimi se udala za austrijskog hotelijera i s njime preselila u Innsbruck. Ali onda, nakon dvije godine, posvaala se s muem, otila u Miinchen i javila se Hitlerovu poboniku Juliusu Schaubu. Doznavi da je Mimi u gradu, Hitler kae Schaubu: "Dovedi je amo." Mimi smjeta sljedea zbivanja u ljeto 1931. kad je Hitler stanovao u svom velikom novom stanu s Geli Raubal. Peis misli da je mogue kako se Mimi zabunila u vezi s godinom i da se posjet dogodio nakon Geline smrti. Meutim, ako se dogodio dok je Geli jo bila iva, Peis misli "da bi to prvi put bacilo odreeno svjetlo na Gelino zagonetno samoubojstvo. Moda je doznala za Mimin posjet". Jer tijekom tog posjeta, ustrajna je Mimi, "dopustila sam da se dogodi sve". Zapravo, budui da je Gelina smrt izazvala toliku javnu sablazan i da je Hitler Gelinu sobu u svojem stanu pretvorio u pogrebni spomenik preminuloj, malo je vjerojatno da bi Mimi zaboravila te pojedinosti da se posjet dogodio nakon Geline smrti. Kako bilo, slijedi Mimina rekonstrukcija noi kad su konzumirali svoju vezu: ona priznaje Hitleru da je ostavila mua. On izjavljuje da je osupnut. "Ne zbog ikakvih udorednih razloga", nego zbog straha da bi u javnosti mogao biti povezan s brakorazvodnom sablazni. Ona pita Hitlera moe li joj nai kakav posao. Hitler se pak na to nasmijao i pozvao je da ivi s njime. Sad ima velik stan s naslonjaima od ljubiasta plia. Sad joj moe ponuditi sve. "Rekao mi je: 'Odsad u tvoj ivot uzeti u svoje ruke.'" I napokon, kae Mimi, primio je njezino tijelo: "Privukao me k sebi i poljubio. Davno je prola pono. Zavalio se dublje u sofu. Njegov je stisak bio sve jai. Dopustila sam da se dogodi sve. Nikad nisam bila sretna kao te noi... Oko dva sata ujutro ustao je. Nakon nekog vremena rekao je: 'Mimilein, sad sam bogat. Mogu ti ponuditi sve. Mogu ukloniti sve zapreke koje stoje pred tobom. Ostani sa mnom. Ljubavi moja prekrasna, draga moja Mimi. Mora ostati sa mnom.'" Ona mu kae da mu ne moe biti tajna prilenica. Na to se "naglo okrenuo prema meni. 'to hoe od mene?' poviknuo je, 'elim te imati. elim da bude ovdje. Zato ne moe razumjeti da nikad nisam imao takav odnos s bilo kojom enom osim s tobom?'" Unato tomu, Mimi je odbila preseliti se k njemu. Ali, kad se vratila u Austriju, Hitler je naredio svojem odvjetniku Hansu Franku da joj pomogne pokrenuti brakorazvodnu parnicu. "Na rastanku",

izvjeuje Peis, "Hitler joj je opet potvrdio da je jedina ena koju je ikad volio." Posljednji in njihove predstave odigrao se tri godine poslije. Ona se sjea da se to dogodilo za njezina posjeta Miinchenu 1934, iako je Hitler tad ve bio na vlasti u Berlinu. "Veza je", pie Peis, "ponovno oivjela. Ponovno ju je zamolio da ostane s njime i da mu bude ljubavnica." Ona odluno odgovara da nee sudjelovati u nezakonitoj vezi; eli se udati i imati djecu. "Odjednom je Hitler pobjesnio. Poviknuo je: 'Zato vi ene mislite samo o raanju djece?'... Nastavio je vikati - to se dogaalo oko tri ujutro da se ne moe skrbiti o eni. Vikao je da mora izvriti veliki zadatak. Svaali su se jo dva sata, onda su se rastali i vie se nikad nisu susreli." to rei na ovo? Peis to opisuje kao "smijenu, tunu, jadnu epizodu". Doista jest sve to, ali ipak je daleko od nakaznosti koja se pripisuje Hitleru, daleko od vrste nakaznosti koju mu mnogi ele pripisati. Ovdje je on nitkov, razvratnik koji se moda nezdravo zanima za malodobnice. U njegovu udvaranju ima neto to ga koi, ini neodlunim, opsjednutim, neto to potiskuje. Neto uznemiruje u tom spoju krute uljudnosti i prostake okrutnosti. Jest, ima bi, ali njime tue svojega psa, ne Mimi. A ako vjerujemo Mimi, na koncu se dogaa "normalni" seksualni odnoaj: "Dopustila sam da se dogodi sve." Moemo nai razloge da budemo skeptini prema njezinu prikazu (senzibilitet ljubavnih romana; to to, ako je i bilo "neprirodnih" ina, ona nije bila spremna priznati da je sudjelovala u njima). A ipak, nema dokaza koji bi joj proturjeili i, kako pie Peis, Paula Hitler potvruje koliko je Mimi bila vana njezinu bratu: "Moda je ona jedina ena koju je moj brat volio." Ako moemo one koji su raspravljali o prirodi Hitlerove seksualnosti podijeliti na stranku normalnosti, stranku izopaenosti i stranku aseksualnosti, prikaz Mimi Reiter moramo smatrati glavnim dokazom u prilog stranci normalnosti. Ako taj prikaz nuno ne pobija glasine i aputanja o prirodi Hitlerova odnosa s Geli Raubal, ipak nam daje povod da ih prouimo poblie i s vie skepse kako bismo razabrali nisu li oni proizvod svojevrsnih izopaenih tlapnji - elje ljudi da vjeruju kako je Hitler "neprirodan" jer tako izbjegavaju posljedice razmiljanja o tome da je u bilo kojem smislu bio "normalan". 154 7. POGLAVLJE Hitlerova ptica pjevica i popis samoubojstava to je bilo tako "zastrano" u vezi s Geli Raubal? Arhivist Weber priredio mi je jo jedno iznenaenje: jo jedan policijski spis o Geli Raubal, koji je iskopao iz podruma svoje utvrde bavarske arhivske ispravnosti. Taj spis namee zakljuak da nisu svi u munchenskom pravosudnom sustavu bili zadovoljni policijskom istragom o smrti Geli Raubal. Rije je o pranjavu, izblijedjelom plavo-zelenom spisu koji izgleda kao knjigovodstveni registar malog poduzea. U odreenom je smislu to knjiga izgubljenih dua: miinchenski popis samoubojstava (Selbstmorder) za 1931, popis svih samoubojstava ili smrti za koje se sumnja da su samoubojstva, a koje je miinchenska policija istraile te godine. U tom priruniku za zazivanje demona oaja, izmeu rukom povuenih crta preko dvije stranice, paukovski crni rukopis ispisuje u alosnim pojedinostima skraene ivote 334 ene i mukarca koji su se te godine izboli, ustrijelili, objesili, otrovali ili bacili u smrt unutar gradskog podruja. Arhivist Weber otvara knjigu na stranici gdje su navedene pojedinosti za samoubojstvo broj 193, ono Angele Raubal. Prve su dvije stavke nadnevak roenja (4. lipnja 1908) i mjesto roenja (Linz, Austrija), obje tone. Slijedi stavka koja je samo napola tona. Rije je o stavki koja Geli oznauje kao "studenticu medicine", to je moda 155 eznutljiva dezinformacija to ju je dala majka koja je mislila da se tragedija ne bi bila dogodila da Geli nije odustala od svojih lijenikih ambicija i predala se pjevakoj karijeri. (Gelina je majka rekla asniku amerike Vojne obavjetajne slube 1945. da je povod Geline svae s Hitlerom bio njezin odnos s profesorom pjevanja u Beu -a to nije ni prvi ni posljednji put to se pojavljuje duh toga bekoga zavodnika.) Ili je moda sam Hitler odluio da je bolje napisati "studentica medicine" jer se doima manje mrano od "pjevaica", zvanja koje podsjea na "sirene".

Ali prije nego to sam se uspio usredotoiti na daljnje pojedinosti u popisu Selbsmordera, arhivist Weber skrenuo mi je pozornost na posljednju stavku na desnoj strani, u stupcu posveenom rjeenju policijske istrage o njezinoj smrti. We-ber mi je pokazao na drugi broj u tom stupcu. "To znai da je istragu ponovno otvorio netko iz javnog tuiteljstva", objanjava mi. "Kad sam to ugledao, potraio sam spis u arhivi javnoga tuioca. Nisam ga naao. Mislim da je uklonjen." Premda je Weber isprva bio skeptik glede mojih upita u vezi sa sluajem smrti Geli Raubal, njegova se skepsa ublaila nakon to se uvjerio da je spis nestao. Stara je to pria, kae on, ali i dalje zbog nje osjea svjeu gorinu. Kad je Hitlerova stranka preuzela vlast u Miinchenu, jedna je od prvih stvari koje su pokuali uiniti bila da izbriu povijest, da uklone i unite spise iz miinchenskog arhiva u vezi s neugodnim policijskim istragama i sudskim procesima protiv stranakih elnika. Arhivist Weber gaji uistinu dirljivu odanost prema cjelovitosti arhivske povijesti tog razdoblja. Njemu su rupe u dokumentaciji gotovo nalik ranama na vlastitu tijelu. A to se posebice odnosi na sudski arhiv. Misli da se zanemareno objanjenje Hitlerova uspjeha moe nai u fragmentarnom obliku u zapisima o nacistikoj stranci u policijskim dnevnim izvjetajima - u nainu na koji su desniarski nacionalisti, koji su vladali pravosudnim sustavom u Bavarskoj i Miinchenu, dopustili Hitlerovoj stranci da doslovce slobodno ubija - da ubija, premlauje i terorizira politike protivnike. Policija bi esto, napominje Weber, brzo uhitila nekog, ali sluajeve bi suci koji su bili simpatizeri nacistike stranke odbacili ili bi pak poiniteljima odredili smijeno lagane kazne. Bio je to pravosudni sustav koji je dopustio Hitlerovoj stranci da s pomou umorstava nekanjeno zgrabi vlast. U elji da obnovi tu osakaenu povijest, Weber radi na biografiji jednog od junaka pravne povijesti toga doba, Klausa Hirschberga, odvjetnika Munchner Posta, koji je stalno bio u prvim redovima, ovjeka koji je vodio Postove neprestane pravne okraje s Hitlerom i Hitlerovom strankom. Mislim da je jedan od razloga zato mi je Weber toliko pomogao nae zajedniko zanimanje za ono to je bila jedna od najveih rana u arhivskim spisima dok je We-ber nije zalijeio: rije je o stenogramu suenja o "nou u lea" iz 1924. godine. Proveo sam prethodno poslijepodne u podrumu Miinchenskog instituta za suvremenu povijest, pregledavajui mikrofilmove stenograma tog epskoga rata u sudnici u kojem su se novinari i urednici Posta branili od optube za klevetu podignute zbog njihova razornog otkria lai u pozadini Hitlerova prikaza povijesti. 156 im sam spomenuo da sam pratio Hirschbergovu ulogu u borbi u vezi s noem u leda, Weberovo se krajnje mrzovoljno dranje ublailo u zadovoljni osmijeh. "Ja sam to naao", objasnio je pokazujui stenogram suenja. Osobno je otkrio davno izgubljeni stenogram i vratio ga na mjesto koje zasluuje u arhivu - i u povijesti. S obzirom na velik broj njemakih povjesniara i politikih mislilaca koji se prepiru oko vanosti "vraanja Hitlera povijesti", oko toga da ga treba uiniti "normalnim" dijelom povijesti, sve me se vie dojmila misija arhivista Webera, njegova vjera u to da bi prvo trebalo obnoviti Hitlerovu povijest, povijest koju je Hitler izbrisao. Odatle njegovo zanimanje za dokaze o onom za to misli da je zagubljeni spis javnoga tuioca o istrazi o smrti Geli Raubal. Usredotoio sam pitanja na to: izvjetaj detektiva Sauera pokazuje da je on ponovno otvorio istragu. Na to ga je prisilio Munchner Post. U utorak nakon subote kad je naeno tijelo, Post je objavio reportau da su na mrtvu tijelu Geli Raubal naeni tragovi nasilja, ukljuujui slomljen nos. Znakovi nasilja i izvjetaji o estokoj svai koja je prethodila samoubojstvu, iz ega se jasno namee zakljuak da ju je Hitler tukao i tako naveo na samoubojstvo, odnosno da je njihov sukob doveo do njezina umorstva. Svi svjedoci koje je detektiv Sauer ispitao te subote, pa i Hitler, poricali su da je bilo nasilja ili tragova nasilja. Budui da je Munchner Post sada usredotoio pozornost javnosti na njega, detektiv Sauer je ponovno otvorio sluaj i ispitao jo nekoliko svjedoka, ukljuujui enu u mrtvanici koja je uredila i pripremila mrtvo tijelo Geli Raubal za urni prijevoz preko granice u Be, gdje vie nije postojala mogunost pomne obdukcije. ena iz pogrebnog poduzea i policijski lijenik koji je donio prvotni zakljuak na mjestu dogaaja da je rije o samoubojstvu a ne o umorstvu, ustrajali je u tvrdnji da Gelin nos nije bio slomljen, a ono to nalikuje na modrice i tragove nasilja zapravo je posljedica toga to je tijelo lealo s nosom

na podu. Detektiv Sauer je zakljuio svoju kratku "ponovno otvorenu" istragu i nije promijenio svoj zakljuak o uzroku smrti. Odnose li se na to znakovi u Registru samoubojstava? Ne, odluno e arhivist Weber. Slova i brojke narkane na samom rubu stranice u Registru samoubojstava pokazuju da je sluaj ponovno otvorio javni tuilac, a ne policajac. Moram priznati da sam se iznenadio naiavi na moebitnu arhivsku potvrdu postojanja spisa koji sam u mislima svrstao u zrakoprazan prostor izgubljenoga i legendarnog - rije je, naime, o jednoj od onih pria o sefu u vicarskoj banci o kojima sam govorio u Uvodu. Moda se sjeate da je sin kolege toga neumornog kriara, miinchenskoga novinskog urednika Fritza Gerlicha, napomenuo da je njegov otac doista vidio primjerak spisa "istrage javnog tuioca o sluaju smrti Geli Raubal" u Gerlichovu uredu, a koji navodno "pokazuje da je Geli ubijena po Hitlerovu nalogu". Taj je spis navodno bio pohranjen na sigurno u sefu vicarske banke, a broj je bankovnog rauna bio izgubljen tijekom rata. Taj me zaplet s 157 izgubljenom ifrom bankovnog sefa naveo na razmiljanje nije li i cjelokupni opis izgubljenog spisa o istrazi smrti Geli Raubal apokrifan unato tome to se inaica te prie pojavljuje u ne posve pouzdanim memoarima Otta Strassera (ili moda upravo zbog te injenice): "Istraga [o Gelinoj smrti] otvorena je u Miinchenu", navodi Strasser. "Javni tuilac, koji ivi u inozemstvu nakon Hitlerova uspona na vlast, htio ga je optuiti zbog umorstva, ali je Gurtner, bavarski ministar pravosua, obustavio istragu." Kad sam to proitao Weberu, on se namrtio. Gurtner je njegova crvena krpa, jedan od ljudi za koje smatra da su najodgovorniji - ali nisu bili pozvani na red - za Hitlerov uspjeh. Weber misli da je teko procijeniti koliko je Giirtnerova brinost za Hitlera i njegove slugane zasluna za to da nisu zavrili u zatvoru - i koliko to pridonosi objanjenju Hitlerova uspona na vlast - upravo zato to je toliko kljunih dokaza povueno iz arhiva. Sad misli da je biljeka u Registru samoubojstava dodatni dokaz o Giirtnerovu djelovanju. Arhivist Weber vodi me u pljesnivo podrumsko spremite gdje se dre zapisnici ureda javnog tuioca i pokazuje mi gdje je trebao biti spis koji nedostaje. Objanjava mi kako misli da je Gurtner mogao narediti da se povue. Postoji li izgubljeni spis? To to ga nema, ne moe me posve zadovoljiti. To je jo jedan trenutak frustracije u potrazi za Hitlerom kad moramo priznati da je istraga zapela u slijepoj ulici, jo jedna rupa koja se kumulativno produbljuje u ponor ije dno moda nikad neemo dokuiti. Prije nego to dublje zaemo u tena incognita Hitlerove uloge u smrti Geli Raubal, moda bi koristilo pokuati je vratiti u ivot - istjerati na vidjelo lik koji je postao jo mistiniji u desetljeima nakon njezine smrti. Posljednja slika Geli Raubal u prikazu Konrada Heidena o njezinim posljednjim satima doista je dojmljiva i upeatljiva. Ako se sjeate, Heiden je miinchenski izvjestitelj Frankfurter Zeitunga, iji informator iz Hitlerova kruga njegovu biografiju iz 1944. Der Fuhrer i danas ini vrijednim izvorom svetonijevskih pojedinosti o dvoru toga Kaligule. Heiden postavlja prizor za svoju posljednju sliku Geli Raubal u petak poslijepodne, tek esnaest do osamnaest sati prije slubenog otkria tijela. Hitler i Geli bili su se posvaali zbog planiranog puta u Be, navodi Heiden. Poslije toga Heiden opisuje Geli kako potiteno tumara Hitlerovim stanom poput Ofelije, "s kutijicom u kojoj je, omotan vatom, leao mrtvi kanarinac; pjevuila je sama sebi, pomalo plakala i govorila da kani pokopati jadnog mrtvog 'Hansija' [kanarinca] blizu kue na Obersalzbergu... Sljedeeg jutra naena je ustrijeljena." I ta se slika Geli, kao ptice pjevice koju tek smrt oslobaa iz krletke, ini previe sentimentalnom, a moda je djelo onih koji su je - poput Hitlera - htjeli prikazati kao osjeajno eljade sklono samoubojstvu. Ali slika Geli kao nekakve ptice pjevice ipak se esto javlja. Dapae, u njezinu najranijem opisu od svjedoka koji sam uspio otkriti, i to od moda posljednjeg ivog svjedoka iz njezina djetinjstva, Geli je prikazana kao svojevrsna ptica pjevica koja pjevui sama sebi. Izvor su sestre Braun. ezdeset i pet 158 godina poslije one se sjeaju kad su prvi put vidjeli Geli kako pjeva. Sestre Braun (koje nisu u rodu s Evom Braun) na poetku su dvadesetih godina ivjele u istoj zgradi u kojoj i Gelina obitelj; ta je

stambena zgrada jo stajala kad sam je posjetio: solidna peterokatnica bez dizala nedaleko od bekog Zapadnog kolodvora. Sa sestrama Braun, koje sada ive u starakom domu, upoznao me Hans Horvath, beki povjesniar amater opsjednut Hitlerovim artefaktima - i s Geli, koja je moda bila najfiniji artefakt medu njima. Oi su se starije Frau Braun zacaklile kad se prisjetila prvog susreta s Geli: "Hodala sam ulicom izvan nae zgrade i ula je kako pjeva. Ugledala sam je i naprosto se skamenila. Bila je tako visoka i prelijepa da sam ostala bez rijei. Vidjela me kako stojim sledena i rekla je: 'Boji li me se?' A ja sam odgovorila: 'Ne, samo sam ti se divila.' Bila je naprosto tako visoka i prelijepa. Nisam nikad vidjela nikog tako lijepog." Boji li me se? Gelina je gotovo zastrana ljepota postala svojevrstan feti svima koji su joj bili izravno izloeni, a i mnogima koji su pisali o njoj. A ipak, kad zavirimo u fotografske dokumente njezina kratkog etverogodinjeg ivota u sreditu pozornosti, njezina slika ne odgovara klasinom poimanju ljepote, niti izgleda kao da posjeduje "zastranu" ljepotu o kojoj esto govore oni koji su je osobno vidjeli. Privlana ivahnost zrai iz nekih slika, ali lik okruglih, debeljukastih obraza, tekih udova i sivkastosmede kose iz mnogih fotografija zaudno je daleko od nadnaravno zavodnike krasote koju joj pripisuje velik dio literature toga doba. Na fotografijama ima malo naznaka vilinske sposobnosti da jednim pogledom zaara i sledi ljude oko sebe. Moda se Gelina opsjenarska mo, koja se toliko dojmila Hitlera, ne oslikava u statinosti mrtve prirode u srebrnom nitratu. Ali nakon itanja opetovanih rapsodinih opisa onih suvremenika koji su pali pod njezine ari, zakljuio sam da je u biti rije o premjetenim razmiljanjima premjetenim iz podruja politike u podruje erosa - o moi i zagonetki Hitlerove arolije. O izraenoj razliitosti bijednog tjelesnog bia osobe i apsurdne i strane zagonetke uveliana lika Boji li me se? "Moramo vjerovati da su u pravu oni koji istiu Hitlerovu navodnu nevjerojatnu govorniku mo", napisala je Jenny Diski u eseju objavljenom u London Revieiv of Books. "Pregledavajui ostatke njegovih govora na filmu moemo jedino slegnuti ramenima." Premda nisam siguran je li to posve istinito u odnosu na cjelokupne filmske materijale o Hitleru (kasniji filmski zapisi koji ne pate od chaplinovske ubrzane isprekidanosti odaju njegovu surovu mo geste), ta mi je napomena ponovno podvukla izludujuu nepodudarnost izmeu osobe i lika koja se ponavlja u opisima arolije Geli Raubal - i to me ponukalo da nastavim potragu koja se moda doima donkihotovskom: naime, pokuajem da naem jedinu ivu enu koja u sebi utjelovljuje iste gene kao Hitler i Geli Raubal. Htio sam provjeriti ima li neto u njoj, zna li moda kakvu obiteljsku tajnu koja bi ponudila trag zasebnoj privlanosti svojih dvoje predaka. 159 Pa, ne ba predaka. Hitler nije imao izvornih potomaka, unato napuhanoj tvrdnji Wernera Masera prije dva desetljea da je naao Hitlerova sina koji ivi u Francuskoj zbog koje je jadnik - koji je navodno bio dijete veze iz Prvoga svjetskog rata izmeu Hitlera i mlade Francuskinje - trpio velike neugodnosti. Ali ena koju sam naao bila je potomak Hitlerova oca. Geli, sjetit ete se, bila je Hitlerova poluneakinja. Ova je ena Gelina neakinja, ki Geline mlae sestre Friedl. Jedan je od njezinih prapradjedova Hitlerov otac. Naao sam "Annu" (tako u je zvati jer ona, iz razumljivih razloga, ne eli privlaiti pozornost na Hitlerovu stranu svojeg rodoslovlja) traei njezinu majku Friedl. Posljednja adresa Geline sestre koju sam imao bila je u austrijskom zaselku nedaleko od Hitlerova rodnog mjesta Braunaua na njemakoj granici. Adresu sam dobio od amaterskog povjesniara u Miinchenu Antona Joachimsthalera, autora prijeporne studije o biografskim podacima u vezi s Hitlerovim ivotom do 1920, koja velikim dijelom predstavlja napad na biografiju Hitlera od Wernera Masera i zapravo je naslovljena Hitler: ispravak biografije. To udno ali korisno djelo pokazuje koliko su nepouzdani neki najosnovniji podaci o Hitleru. Upravo jejoachimsthaler pomogao otkriti podatak koji jo zauuje, naime da je Hitler bio nazoan na pogrebu umorenog idova socijalista u Miinchenu u veljai 1919, nekoliko mjeseci prije nego to e pristupiti nacistikoj stranci. Joachimsthalerova uporna istraivanja bitna su i u istrazi sluaja Geli Raubal, budui da je on otkrio jedini dokument koji potkrjepljuje Hitlerov alibi: kaznu za prebrzu vonju koju je Hitler dobio u subotu 19- rujna dok je hitao natrag u Miinchen nakon Geline

smrti. Ta ga kazna smjeta dva sata vonje sjeverno od Miinchena i donekle potkrepljuje njegovu izjavu da je no kad je Geli poginula, proveo u hotelu u Nurnbergu. Kad smo se susreli, Joachimsthaler mi je objasnio da je istraujui Gelin sluaj prije nekoliko godina pisao Gelinoj sestri Friedl, zamolio je za razgovor, ali ga je ona odbila. Ipak, mislio sam da postoji malena mogunost da e osobni posjet moda ponukati Friedl da izrazi neke konane misli o sudbini svoje sestre - a moda i trag ili odjek Geline karizme - pa sam se bacio u potragu za njezinom posljednjom poznatom adresom u Austriji. Bilo je prekasno. Kad sam doao u malen zaselak juno od njemake granice (osjeajui se pomalo kao opsjednuti detektiv iz filma Laura) i pronaao kuu, doznao sam od ene koja se nagnula kroz prozor da je Friedl umrla prije nekoliko godina. Ipak, iznenadila me: ona je Friedlina ki, Gelina neakinja - i, to me jo vie iznenadilo, pljunuta slika same Geli. Bila je gotovo dvadeset godina starija od Geli kad je ova umrla, ali slinost s Geli s fotografija doista me zaprepastila. Jednako kao i nagovjetaj, odjek onoga to Geline fotografije nisu mogle zabiljeiti: neodoljiva iskra nestaluka, nevjerojatna ivahnost koju je - gotovo od prvog trenutka naeg razgovora - njezin mu pokuavao priguiti ili potisnuti (je li to moda benigna inaica istog problema koji je njezin praujak Adolf imao s Geli?). 160 Objasnio sam Anni da me zanimaju nerazjanjene okolnosti u kojima je Geli skonala od vatrenog oruja. Odmah je opazila blagu dvosmislenost mojih rijei. "Drago mi je to ste rekli da je ustrijeljena", rekla je prkosno, elei naglasiti da je poginula od tude ruke. inilo se da odmah eli razglabati o svojim razmiljanjima, ali tada je njezin mu ispruio ruku i stisnuo njezinu kako bi, barem privremeno, odustala od izraavanja svojih misli o tom pitanju, a bilo je razvidno da o tome ima nepokolebljivo miljenje. Prvo je njezin mu osjetio potrebu da me nekako iskua, da me ispita o kljunim poelima sluaja u koji je i on bio veoma dobro upuen. Oboje su bili veliki poznavatelji Geli i htjeli su ispitati moje znanje i stajalite. Nakon to su me opseno ispitali o raznim opisima iz izvjetaja o Gelinu bekom ljubavniku kojemu je ona, ini se, na kraju htjela pobjei, ali koji je u raznim prikazima opisan kao profesor glazbe, uitelj pjevanja, majstor crta, idov i violinist - mu je dopustio svojoj eni koja je slika i prilika Geli da mi otkrije dvije dosad nepoznate obavijesti iz povijesti obitelji Raubal. Prvo, rije je o pismima koja jo nisu viena, moda Gelinim posljednjim dovrenim pismima (ono naeno u njezinoj sobi ostalo je nedovreno usred reenice) poslanima Friedl u Be nedugo prije Geline smrti. Annin mu joj nije dopustio da mi ih proita, ali ona ih je opisala kao pisma "osobe koju ivot uzbuuje, a ne osobe koja ga eli skonati". Drugo, ustrajala je u tvrdnji da zna istinu o jo jednoj prijepornoj pojedinosti sluaja: stajalitu dviju ena koje su bile najprisnije s Geli - njezine majke i sestre. ula je, objasnila mi je Anna, osobno od Friedl, da je Gelina sestra mislila kako se ona nije sama ubila. I, nastavila je, Friedl je ula isto to od Geline majke Angele. Nakon posjeta Gelinoj neakinji dvojnici jedna je naizgled bezazlena, ali moda i znakovita zagonetka u literaturi o sluaju ostala nerijeenom: zato toliko kroniara pie da je Geli Raubal bila plavua? Veina fotografija pokazuje enu koja je, iako svijetle puti, sigurno brineta. A ipak, ak i medu onim suvremenicima koji su je mogli osobno vidjeti, javlja se trop zabune koji joj smeu kosu pretvara u plavu. Tako, primjerice, inae pouzdani Heiden zaziva sliku Geli s "bujnom plavom kosom". Njegov opis Geli kao plavue navode neki poslijeratni autori; jo 1989. Enciklopedija Treeg Reicha Louisa Snvdera opisuje Geli s "bujnom plavom kosom" dostojnom arijskog plemstva. Ali Werner Maser, iako je nikad nije vidio, tvrdi da je imala "crnu kosu i karakteristine slavenske crte lica". Dokazi fotografa ini se daju prednost Maseru, a ne Heidenu; a izgled neakinje koja joj je nevjerojatno slina jasno pokazuje da nije mogla biti plavua. To to se uope pojavio spor u vezi s ovim pitanjem moda svjedoi o snazi aure koju je Hitler podario Geli, o nainu na koji je njegova arolija pomutila umove onih u njegovoj orbiti. Hitler je Geli podario slikom savrene arijske djevojke koja je u umu nekih preobrazila njezine smee uvojke u plave. Primjer je to koliko moe biti nesigurno, u gotovo heisenbergovskom smislu,

161 svako opaanje unutar orbite Hitlerove arolije. to je jo vanije, opisi Gelina znaaja duboko su podijeljeni izmeu zlatnih i mnogo mranijih tonova. Mnogi je se sjeaju sa tovanjem kao "duboko religiozne osobe koja redovito prisustvuje misi", odnosno "kraljevne" ije je kraljevsko dranje i ljepota "navelo ljude da se okreu za njom na ulici i zure u nju". kola "zlatne djevojke" Gelin znaaj saima kao "utjelovljenje savrenog djevojatva... koje je duboko tovao, pa ak i oboavao njezin stric. [Hitler] ju je motrio i ponosio se njome poput vrtlara koji je uzgojio rijedak i krasan cvijet." Drugi su je vidjeli kao posve drukiji cvijet. Manje kao kraljevnu, a vie kao arobnjakinju, manje kao bogobojaznu arijsku vestalku, a vie kao proraunatu oportunistkinju, "praznoglavu malu drolju s grubim svjeim izgledom kakve slukinje". To je jetko opaanje iznio Emst "Putzi" Hanfstaengl, izdava knjiga o umjetnosti, kolovan na Harvardu i dugogodinji Hitlerov pouzdanik, a on je moda tijekom dvadesetih godina bio blii Hitleru nego itko drugi. Hanfstaenglu je Geli Raubal postala veoma mrska, kao i veem broju mukaraca u Hitlerovu najuem krugu, moda zato to su joj zavidjeli na sve veem utjecaju na njega ili zato to su se zbog moebitne sablazni bojali posljedica njihove intimnosti. Hafstaengl pokuava poduprijeti svoju objedu Geli kao drolje navodei da je -unato Hitlerovoj budalastoj opsjednutosti njome - seksualno prevarila Hitlera s njegovim vozaem Emilom Mauriceom. I, to je jo gore, da ga je kanila zauvijek napustiti i udati se za ovjeka kojeg Hanfstaengl opisuje kao "idovskog profesora umjetnosti iz Linza". I neke su ene opisivale Geli kivno. Ona je bila "gruba, izazovna i pomalo svadljiva", napomenula je Johnu Tolandu Henrietta Hoffmann (ki Hitlerova osobnog fotografa Heinricha Hoffmanna). Ali Hitleru je, prezrivo e dodati Henrietta, Geli bila "neodoljivo armantna", a to je i iskoritavala: "Ako je Geli htjela ii plivati, to je bilo vanije od najvanijeg sastanka." Gotovo da nema dvojbe kako je Geli, bila ona zlatna ili mrana srca, na kraju u Hitleru usadila ono to Alan Bullock naziva "ljubomornu posesivnost" koja e imati kobne posljedice. Ali posesivnost u emu? Isprva, poetkom dvadesetih godina, veza je nedvojbeno bila posve strievska. Ipak, veoma mladoj Geli, koja je teko ivjela sa svojom obudovjelom majkom u Beu, posjet njezina slavnoga strica Alfa zacijelo je bio poseban dogaaj. ovjek koji je izaao iz velikog mercedesa s vozaem, koji je ve bio na naslovnicama, zasigurno je se dojmio kao naoit, ako ne i posebno romantian lik u vojnikom plastu koji je tada volio nositi. A on se pojavio zagrnut i aurom sudbine - bio je ovjek sa zadaom koji se uputio u smion i opasan kriarski pohod. A onda, sredinom dvadesetih godina, pozvao je Geli da mu se prikljui u njegovoj zadai. Puten iz zatvora uvjetno, s ogranienim politikim djelovanjem, povukao se u svoju nastambu u visovima Obersalzberga da bi obnovio snagu za moebitan povratak. Poziv iz planina upuen je Geli i njezinoj majci, koja je tada 162 radila u idovskoj djevojakoj koli u Beu. Bila im je to prilika da pobjegnu iz bijedne anonimnosti njihova ivota i prikljue se Hitleru kao domaice u nevjerojatno slikovitu alpskom utoitu. Odjednom, s osamnaest godina, Geli se nala u dvorani planinskoga kralja. U kristalno istom obersalzberkom zraku Hitler je ivio poput nordijskog poluboga, crpei istou iz okolia da obnovi snagu za povratak, za osvetu, za sumrak bogova koji e uslijediti. Geli, koja je sada ve bila mlada ena, uvuena je u dramu, te se uzdigla od slukinje nalik na Pepeljugu do punopravne pratiteljice na dvoru prognanoga kraljevia, a bila je to uloga koja je, ini se, poticala obostrana romantina matanja. Nedugo zatim Gelina je majka bila preputena kuanskim poslovima, a Geli je zauzela ukrasno mjesto pokraj Hitlera. Konrad Heiden opisuje kako je Hitler vodio Geli kroz idilina planinska sela, kako "se vozi krajem i pokazuje plavokosom [sic] djetetu kako 'stric Alf oarava prost puk". Ali ubrzo je postalo jasno da je i sam "stric Air postao "oaran". Uskoro je Hitlerova zaokupljenost s Geli navela Hennvja Hoffmanna da negoduje zbog sastanaka

koje je Hitler propustio jer je Geli vodio plivati. A stranaki dunosnici poput Gauleitera Mundera, podrunog elnika iz Wiittenberga, prigovarali su da Hitleru "drutvo njegove neakinje prekomjerno odvraa pozornost od politikih dunosti." (Hitler je najurio Mundera ubrzo nakon to je doznao za taj prigovor.) Fotografije iz toga razdoblja pokazuju Geli kako prerasta u enu, kako nosi uvojke germanskih iparica, kako se naslanja na preplanulu ruku u haljini bez rukava na sveanoj veeri i ozbiljno razgovara sa strogim vodama SA, u svemu glumei ulogu Ftihrerove domaice. Takav je bio njihov odnos u javnosti, ali priroda njihova privatnog odnosa nije tako jasna. U Berchtesgadenu su postojale zapreke intimnostima. Prvo, nisu bili sami. ivjeli su pod istim krovom, ali pod budnim okom Geline majke. A, dakako, zapreka je bila i Hitlerovo prilino javno udvaranje mjesnoj djevojci Mimi Reiter. Ne, ako se odnos od strievskog pretvorio u ljubavni, malo je vjerojatno da se to dogodilo prije nego to se Geli preselila u Miinchen, ostavila majku da se skrbi za kuu u Obersalzbergu dok je ona ivjela s Hitlerom, toboe da mu slui kao domaica i krene na glazbenu poduku radi pjevake karijere za koju je odjednom izrazila elju. Pitanje prirode Hitlerovih osjeaja prema Geli Raubal dominira literaturom o tom pitanju. Mnogi je autori prikazuju kao uznicu slinavog pervertita, ili barem kao zatoenicu nastrane platonske posesivnosti. Ali neka svjedoanstva upuuju na drukiji zakljuak, na to da je Geli, iako je moda bila oarana Hitlerom, ipak bila i oduevljena njime kao slavnom osobom. Jedno od najzanimljivijih opaanja u vezi s time nalazimo u poslijeratnim sjeanjima Gelina uitelja pjevanja iz Miinchena Alberta Vogela, koji je izjavio da mu je Geli opetovano govorila koliko je oduevljena 1^2 to je Hitlerova pratilja i kako se nada i vjeruje da e se vjenati. Toland sugerira da je razlog Gelina samoubojstva bila njezina ljubomora, a ne njegova. Toland je razgovarao s mnogim lanovima kunog osoblja koje je ispitao detektiv Sauer, a bili su spremniji govoriti nakon rata negoli 1931. godine. Jedan od njih ispriao je Tolandu priu o razlogu Geline uznemirenosti kad je istrala iz Hitlerove sobe posljednjeg poslijepodneva svog ivota, naime da je ondje nala pretjerano ushienu poruku Eve Braun o veeri koju je provela s njim u kazalitu. Tu bismo anegdotu naizgled mogli odbaciti kao drugorazrednu sentimentalnost iz zapleta kakve televizijske trakavice. Ali drugorazrednost Hitlerova okruja esto je podcijenjena, ba kao to su u objanjenjima precijenjene vvagnerovske teme. Bez obzira na to tko je bio opinjen kime, odnos je bio nicht naturlich barem u smislu crkvene legalnosti. Da su razmiljali o braku, zbog svoga zamrena srodstva, bili bi trebali pribaviti papinu uredbu kako bi se izbjegla zabrana zbog granino rodoskvrna krvnog srodstva. Ako je mogunost zakonite konzumacije njihova odnosa bila problematina, pitanje o tome je li do tjelesne konzumacije dolo i u kojem obliku postalo je predmetom beskrajnog natezanja medu autorima koji su pisali o toj temi i pretvorilo se u upornu raspravu koja se razvila u, grubo reeno, tri kole o Hitlerovoj seksualnosti: stranku normalnosti, stranku aseksualnosti i stranku izopaenosti. ak i unutar stranke izopaenosti postoje podjele. Konrad Heiden, veoma cijenjen iako pomalo svetonijevski Hitlerov biograf koji je bio u vezi s polusvijetom Hitlerove Smee kue, navodi samo da je Hitler izopaeno matao o Geli; samo Otto Strasser ide tako daleko da tvrdi kako je veza konzumirana, i navodi da je pojedinosti uo od same Geli. Heiden tvrdi da je do promjene naravi veze dolo prije nego to se Hitler preselio u novi otmjeni stan s Geli. tovie, Heiden misli da je Hitlerovo udvaranje Geli dovelo do zamrenoga prikrivenog skandala koji je postao "jednim od razloga Hitlerove promjene stana". Evo, dakle, kako Heiden opisuje klasino mjesto legende o Hitlerovoj seksualnoj nastranosti. Pria koju navodi Heiden dugo je bila prihvaena i utjecajna; ona ponavlja glasine i aputanja za koje je doznao Walter Langer iz OSS-a, koji ju je pak potvrdio kao slubeni obavjetajni podatak. Rije je o pripovijesti kojom se naslauju "poput kakva vrtlara s rijetkim i krasnim cvijetom" (kao to se Hitler navodno naslaivao s Geli) psihopovjesniari i psihoanalitiari koji misle da zacijelo mora postojati mrana, skrivena, potisnuta istina o Hitlerovoj psihi. Na to su se nadovezali beletristiki autori Thomas Pvnchon (njegov lik nalik na Geli u Dugi gravitacije) i Steve Erickson (Geli, velom

prikriven sredinji lik u Razgledavanjima crne ure, za Hitlera je svojevrsna eherezada pornografije). Heiden naziva pripovijest koju navodi - sluaj otuene pornografije - prvim inom "tragedije Hitlerova osobnog ivota". Ona je postala drugom velikom kunjom Hitlerovih tumaa (prva je objanjenje Hansa Franka o idovskoj krvi). 1 tLA "Jednoga dana", poinje Heiden, "Hitlerov je oinski odnos prema neakinji Geli prestao biti oinski. Geli je bila velianstvena krasotica... jednostavna u mislima i osjeajima, a oaravala je mnoge mukarce, koji su bili itekako svjesni njezine privlanosti i uivali su u njoj. Ona se radovala velikoj pjevakoj karijeri i oekivala je da e je 'Stric Alf olakati. Ljubav njezina strica, koja je na kraju poprimila najozbiljniji oblik, ini se kao odjek mnogobrojnih brakova medu Hitlerovim precima koji su bili roaci [granino rodoskvrne veze]. Na poetku 1929. Hitler je toj djevojci napisao pismo s nedvosmislenim sadrajem. Bilo je to pismo u kojem se stric i ljubavnik posve odao; izraavalo je osjeaje kakvi se mogu oekivati od mukarca s mazohistikim koprofilskim sklonostima koje granie s onim to Havelock Ellis naziva undinizam' (seksualno zadovoljstvo koje osoba nalazi u tome da je netko pomokri)... To bi pismo Geli bilo odbojno da ga je primila. Ali nije. Hitler ga je ostavio da lei u stanu i palo je u ruke domaiina sina, nekog doktora Rudolpha; moda je to bio jedan od razloga za Hitlerovu promjenu stana. Pismo ni u kojem sluaju nije bilo prikladno za objavljivanje; zacijelo bi ponizilo Hitlera i uinilo ga predmetom sprdnje u oima svih koji bi ga proitali. ini se da se Hitler iz nekog razloga bojao da ga Rudolph kani objaviti." Bojao se njegove nakane. To implicira ucjenjivaku prijetnju. Prema Heidenu ta je izvorna ucjena dovela do - kako je naizgled esto bio sluaj u Hitlerovu polusvijetu - ucjene na drugoj razini kojoj su pribjegli oni koje je Hitler zaduio da isplate izvornog ucjenjivaa. Prouimo pomnije Heidenovu pripovijest budui da je ona praizvor mita o Hitlerovoj izopaenosti i iskuenja da u nju povjerujemo. Prvo to treba napomenuti u vezi s Heidenovim prikazom jest da je to opis navodne matarije u pismu koje Geli vjerojatno nikad nije primila. Nije rije o izvjetaju o inu i Heiden niim ne da naslutiti kako je in ikad uinjen. Ova je pripovijest esto spojena s drugom, kasnijom priom Otta Strassnera u kojoj on tvrdi da mu je Geli u suzama priznala kako je protiv svoje volje sudjelovala u krajnje poniavajuim inima s Hitlerom koji su, ini se, ukljuivali "undinizam". Heidenova pria nalazi, ako ne potvrdu, a ono odjek (jer je odjek manje pouzdan izvor) u memoarima Putzija Hanfstaengla, koji opisuje donekle slian pokuaj ucjene Hitlera i ukljuuje kao kljunog posrednika nekog Franza Xavera Schwarza, stranakog blagajnika i dugogodinjeg Hitlerova slugana koji se pojavio u Hitlerovu stanu prije policije u jutro kad je pronaeno Gelino mrtvo tijelo. Hanfstaenglova verzija navodi da je "prvi nagovjetaj kako u toj vezi [izmeu Hitlera i Geli] neto nije u redu, koliko se sjeam, dobio negdje na poetku 1930. od i Franza Xavera Schwarza". Hanfstaengl tvrdi da je jednog dana na ulici u Miinchenu susreo Schwarza koji je bio "veoma potiten". Schwarz ga je poveo u svoj stan i "ispriao mu to ga mui. Mora isplatiti nekoga tko pokuava ucjenjivati Hitlera, ali najgori je od svega razlog. Taj je ovjek nekako doao u posjed mape pornografskih crtea koje je izradio Hitler... To su perverzni, intimni crtei Geli Raubal sa svim anatomskim pojedinostima." Hanfstaengl navodi kako je bio iznenaen kad je doznao da Schwarz jo dri otkupljene crtee Geli Raubal. "Boe, smiluj nam se! ovjee, zato ne podere tu prostotu?" upitao je stranakog blagajnika. "Ne", navodno je odgovorio Schwarz, "Hitler ih eli natrag. eli da ih spremim u sef u Smeoj kui." Mogue je da postoji neki izgubljen praizvor tih ne ba istovjetnih inaica pripovijesti. Ali Heidenov opis zasluuje veu pozornost jer je Heiden, za razliku od Hanstaengla, cijeloga ivota

bio na glasu zbog svoje novinarske estitosti. On je i danas jedan od najee citiranih izvora anegdotske grae o munchenskom Hitleru; njega navode tumai svih uvjerenja, ukljuujui Bullocka i Feta. I on je izvor veoma utjecajne poslijeratne kole objanjenja Hitlera - kole koju najbolje utjelovljuje Bullockova prva biografija, koja Hitlera prikazuje kao osobno pokvarnog, politiki cininog, ali ipak objanjivog u klasinom smislu, gdje se Heiden javlja kao njegov Sveto nije, a Bullock kao njegov Tacit. Uzmimo, primjerice, nekoliko isjeaka veoma uljudna nekrologa Heidenu objavljenog 1966. u Neiv York Timesu: "Dok drugi znanstvenici nisu poeli obraivati nacistike spise nakon Drugog svjetskog rata, g. Heiden bio je najpoznatiji autoritet izvan Njemake o stranci i njezinim elnicima... Heiden je voama Treeg Reicha bio mrzak neprijatelj. Kad bi nacisti zauzeli neku zemlju, uvijek bi zabranili i spalili njegove knjige. Gospodinu Heidenu katkad se pripisuju zasluge za populariziranje rijei Nazi. Nacional-socijalisti na samom su poetku nazivani konvencionalnom skraenicom Naso sve dok g. Heiden, kako kau, nije poeo rabiti rije Nazi, to u bavarskom argonu znai 'glupan...' Autor je bio agitator posebna kova - rabio je objektivnost i dokumente kako bi unitio predmet svojeg prezira... Kao novinaru liberalnog Frankfurter Zeitunga [...] poseban mu je zadatak bio praenje nacistike stranke. Govorilo se da je Hitler katkad odbijao zapoeti skup dok nije doao g. Heiden. Godine 1930. napustio je te novine da bi upravljao antinacistikim novinskim sindikatom u Berlinu. Godine 1932. njegovu su prvu knjigu Povijest nacionalsocijalizma javno spalili nacisti, koji su tada bili nadomak osvajanja vlasti. Kad su preuzeli vlast [...], 1933- je pobjegao." 166 Nekrolog ne spominje injenicu da je Heiden bio jedan od prvih koji je javno iznio glasinu kako Hitlerovim ilama tee idovska krv i, to nimalo ne udi, uope ne spominje pitanje seksualne nastranosti, koje se prvi put javlja u Heidenovoj knjizi Der Fuhrera 1944. godine. Ali, kao izvor dviju najotrovnijih i najneugodnijih anegdota o Hitleru, Heiden je razvidno bio crvena krpa: nekrolog ukratko opisuje njegov bijeg, potjeru za njim i spaavanje u posljednjem trenutku, prvo bijeg iz Njemake 1933, zatim iz Saara 1935. (nakon to ga je Hitlerov plebiscit vratio pod njemaku vlast), pa iz Pariza 1940. u Lisabon s lanom putovnicom i, naposljetku, na sigurno u Ameriku. Times je u saetku njegove karijere zakljuio da je "njegovo remek-djelo Der Fiihrer: Hitlerov uspon na vlast... jo uvijek standardan izvor kojim se slue Hitlerovi biografi." Bi li Heiden oneistio svoje "remek-djelo" uvrtavanjem prljave prie koju je izmislio o Hitlerovoj seksualnosti, senzacionalne prie koja ujedno blati i objanjava? Doista je rije o silno otvorenom objanjenju Hitlerove neobinosti, otuenosti: Heiden je svoje poglavlje o Hitlerovu osobnom ivotu u kojem se navodi ta anegdota, naslovio "Najnesretniji medu ljudima" i u tome je, navodno, klju Hitlerove nesree. Rudolph Binion, znanstvenik sa sveuilita Brandeis, skeptik je u vezi s Heidenovom priom. Binion, velik pristaa stranke aseksualnosti u raspravi o Hitlerovoj seksualnosti, misli da Hitler nije imao nikakav seksualni ivot, nego samo idealizirana nekonzumirana ludovanja, i to zbog odanosti majci koja je nadvladala sve ostale osjeaje. Tvrdi da se Heidenu, osnivau stranke izopaenosti, "ne moe vjerovati" jer je "preuveliavao da bi prodao to vie knjiga". Ali materijalna pobuda za navodno izmiljanje prie o seksualnoj nastranosti jednostavno je neuvjerljiva. Ipak, zakljuio sam da je mogue zamisliti neku drugu pobudu: objanjenje kao osveta, kao radikalan idealistiki in nagrdenja. Do toga sam doao nevoljko i jo nisam uvjeren da je to mogue. Nevoljko isprva zbog potovanja prema Heidenu, ije je djelo u mnogo emu nezaobilazno: nudi nam intimniji uvid u miinchenskog Hitlera nego sve druge biografije koje su nastale poslije. Ako je itamo u kontekstu prebogatih prljavih pojedinosti koje Heiden daje o Kaligulinu dvoru koji je okruivao Hitlera, o obilju skandala u vezi sa seksualnim ucjenama i umorstvima u sreditu kojih je posjedovanje pornografskih pisama - Heidenova pripovijest o Hitlerovu pornografskom pismu Geli i ucjenama koje su iz toga nastale

uope se ne doima nezamislivo. U Heidenovu prikazu Hitlerova izopaenost nije neto to se ini kao da je umjetno nakalemljeno, nego kao da je rije o dosad nevienoj tamnoj zvijezdi ije zraenje tajnosti i sramote utjee na vidljivu tvar. Ta je pria u odreenom smislu uvjerljiva i lako je pasti u kunju i povjerovati joj. Ali prije nego to se prepustimo napasti, moramo razmotriti dvije druge mogunosti: (1) da je Heiden izmislio tu priu; (2) da je moda vjerovao u njezinu 167 istinitost, ali ju je prilagodio prema izvoru koji ju je izmislio. Prisjetimo se da je Times opisao Heidena kao "agitatora posebna kova koji se slui objektivnou i dokumentima da bi unitio predmet svojeg prezira". Taj opis upuuje na dva zakljuka: sredstva su objektivnost i dokumentarna istina, ali cilj je unitenje prezirom u ime propagande. Je li Heiden u borbi protiv ovjeka za kojega je znao da je sposoban za najvee zlo mogao smatrati opravdanim pribjegavanje svim sredstvima, kako potenim tako i nepotenim, kako bi ga unitio? Prisjetimo se pouke koje su protuhitlerovski novinari nauili u razdoblju prije 1933. godine: sama istina i objektivnost nisu sprijeili Hitlera da doe na vlast. Je li Heiden, Hitlerov dugogodinji smrtni neprijatelj, njegov najupueniji biograf, njegov najintimniji tuma, kojega je Hitlerova pobjeda prisilila na progonstvo, iskoristio priliku da se na veoma osoban nain osveti Hitleru, da ga obiljei, ocrni priom koja se, kad se prouje, gotovo nikako ne moe izbrisati? Takav se postupak mogao opravdati i politikim razlozima - njime bi protiv Hitlera, iji je genocidni potencijal moda naslutio, mobilizirao neprijateljstvo i gnuanje, sluei se klasinom taktikom "crne propagande". Mislio sam da bi se trag Heidenovoj nakani mogao nai u naizgled proizvoljnom uvrtenju koprofilije. Kao to emo vidjeti, jedini drugi suvremen izvor koji Hitlera povezuje sa seksualnom nastranosti vezanom za izmet, Otto Strasser (koji je moda bio Heidenov izvor prie o seksualnoj nastranosti), spominje samo undinizam. Heiden proizvoljno dodaje koprofiliju. Rije je gotovo o metafori onog to Heidenova pria radi - premazuje Hitlerovu sliku izmetom. Je li to moda metafora Heidenove elje da nagrdi Hitlera? Navoenjem ove prie Heiden preuzima ulogu Geli Raubal u Hitlerovoj tobonjoj matariji: pia po njemu, sere po njemu. Ako je pria o idovskoj krvi obiteljska bajka Hitlerovih tumaa, prie Heidena i Strassera mogu se smatrati seksualnom matarijom Hitlerovih tumaa u kojoj njihovu ulogu preuzima Geli Raubal. U stanovitom se smislu zaokupljenost tumaa s Geli Raubal moe objasniti kao da zavide Geli zbog neeg drugog: ona je moda postigla ono o emu oni mataju -vidjela ga je bez krinke. Vidjela je Hitlera izbliza, bez obrane, "pravog" Hitlera. Vjerojatno nije sluajno to je Heiden opisao navodno pornografsko pismo koje je Hitler napisao Geli kao pismo u kojemu se Hitler "posve odaje" - to je tumaev sveti kale, trenutak gologa samootkrivanja. A to je s inaicom prie koju navodi Otto Strasser, drugim dokaznim stupom stranke izopaenosti? Strasser u svojem opisu izostavlja koprofiliju, ali ini dvije stvari koje Heiden ne ini: opisuje konzumirane inove, a ne matarije. Osim toga, tvrdi da je taj opis dobio iz prve ruke, od same Geli Raubal. Strasserov je opis povijesno znaajniji zato to je tu inaicu prie o seksualnoj nastranosti gotovo posve prihvatio OSS. Rije je, dakle, o slubenoj, povjerljivoj seksualnoj matariji amerike vlade o Adolfu Hitleru. Ali, poput Heidena, i Otto Strasser je imao barem jednaku pobudu da se osveti 168 Hitleru, da mu oskvrne lik: Hitler je ubio njegova brata Gregora. Braa Strasser bili su osnivai nacistike stranke u sjevernoj Njemakoj i bili su barem jednako zasluni za njezin uspjeh izvan Bavarske kao sam Hitler, kojega su u kozmopolitskim urbanim sreditima na sjeveru dugo drali za cirkusanta i bavarsku anomaliju. Gregor Strasser bio je javna osoba, politiar, dok je Otto bio novinar, agitator i pisac pamfleta. Hitler im je uvijek zamjerao to su bili neovisna sila u stranci, a na kraju dvadesetih godina osjeala se sve vea napetost izmeu njega i brae Strasser. Na poetku su se sukobili zbog ideolokih pitanja: Strasserove, koji su oduvijek naglaavali socijalistiku sastavnicu nacional-socijalizma,

zabrinjavalo je to to je Hitler, kad je bio nadomak vlasti, rtvovao populistika naela da bi privukao novane doprinose krupnoga kapitala i junkera. Otto je prvi napustio stranku, pred kraj 1931. (zapravo ubrzo nakon Geline smrti) i sve se djelatnije suprotstavljao Hitleru. Gregor je ostao nominalno drugi ovjek u stranci sve do uoi Hitlerova stupanja na vlast, kad je smijenjen jer je pokuao dogovoriti podjelu vlasti s kratkotrajnom vladom Kurta von Schleichera. Hitler nije zaboravio taj postupak koji je smatrao izdajom; dao je Gregora ubiti usred pokolja Noi dugih noeva u lipnju 1934. godine. Dotad je Otto ve bio u progonstvu u ehoslovakoj, gdje je osnovao protuhitlerovsku podzemnu skupinu zvanu Crna fronta, koja se bavila sabotaom i crnom propagandom protiv ovjeka koji mu je ubio brata. Meutim, braa Strasser prije raskola bili su dio Hitlerova uega kruga u Miinchenu i bili su bliski kako s Hitlerom tako i s Geli. tovie, Otto je poslije tvrdio da je Gregor oteo Hideru pitolj iz ruke kad je kanio poiniti samoubojstvo zbog runog publiciteta u vezi sa smru Geli Raubal. A Otto je tvrdio da se druio sa samom Geli. Prema prii koju navodi ne samo Strasser nego i Hanfstaengl, Otto je ak nekoliko puta izazvao Hitlerovu "ljubomornu posesivnost" u vezi s Geli. "Ona mi se veoma sviala", objasnio je Strasser njemakom autoru. "A osjetio sam koliko pati zbog Hitlerove ljubomore. Bila je mlado stvorenje koje voli zabavu, koje uiva u karnevalskom uzbuenju Miinchena, ali nikad nije uspjela nagovoriti Hitlera da je povede na neki od mnogobrojnih ludih plesova. Naposljetku, tijekom karnevala 1931- Hitler mi je dopustio da Geli povedem na ples." Tom mu je prigodom, tvrdi Otto, Geli povjerila to se sve dogaa izmeu nje i Hitlera u njegovoj spavaonici. "inilo se da Geli uiva u tome to je barem jedanput pobjegla od Hitlerova nadzora. Na povratku s plesa [...] proetali smo Engleskim vrtom. Nedaleko od Kineskog tornja Geli je sjela na klupu i gorko zaplakala. Naposljetku mi je rekla da je Hitler voli, ali da to ona vie ne moe trpjeti. Njegova ljubomora i nije najgore to je titi. Zahtijeva od nje stvari koje su naprosto odbojne. Kad sam je zamolio da mi objasni, ispriala mi je o stvarima koje sam poznavao samo iz itanja KrafftEbinigove Psihopatologije seksualnosti tijekom studija." I ponovno, kao u Heidenovu sluaju, nailazimo na tobonju potvrdu, ovaj put navoenjem seksologa. Ali, Strasser je, kad ga je ispitao OSS, bio jednako odreen 169 kao Havelock Ellis ili Krafft-Ebing i naveo je pojedinosti onog na to je Heiden samo aludirao latinskim eufemizmom. Te noi "kod Kineskog tornja u Engleskom vrtu", kae Strasser, Geli mu je rekla da bi ju naveer "Hitler prisilio da se svue dok je on leao na podu. Onda bi morala unuti nad njegovim licem tako da je izbliza promatra, to ga je veoma uzbuivalo. Na vrhuncu uzbuenosti zahtijevao bi da se pomokri po njemu, a to mu je prualo seksualni uitak. Geli je rekla da je cijela ta predstava bila gnusna i, premda je njega uzbuivala, njoj nije pruala ni najmanje zadovoljstvo." Ta pria nikomu ne moe pruiti zadovoljstvo. Ali tijekom godina zadovoljila je svojevrsnu potrebu meu tumaima za nekom skrivenom varijablom, esto seksualnom tajnom, nekom tamnom tvari koja bi pomogla rasvijetliti inae neobjanjivu enigmu Hitlerove psihe. 170 8. POGLAVLJE Tamna tvar: seksualno matanje Hitlerovih tumaa Kritika prosudba nekih teorija skrivene varijable Tobonja seksualna tajna: rije je o "tamnoj tvari" u svemiru objanjenja o Hitleru. Poput nevidljive kozmologijske tamne tvari koju moemo opaziti tek neizravno, u ije postojanje, u iju snanu gravitacijsku privlanost fiziari moraju vjerovati, iako je ne vide, kako bi objasnili inae neobjanjivo ponaanje vidljive tvari, pomisao da je Hitler imao duboku, skrivenu i veoma uznemirujuu seksualnu tajnu koja objanjava njegovu inae neobjanjivu patologiju, pokazala se doista postojanom. tovie - ovdje u se posluiti jo jednom analogijom iz fizike - objanjenja Hitlera mogu se podijeliti na razliite skupine: teorije polja i teorije skrivenih varijabla. Teorije polja u objanjenju Hitlera odgovaraju nainu na koji kopen-hagenska kola kvantne fizike objanjava radioaktivno

raspadanje. U danom polju, ako su zadovoljeni odgovarajui preduvjeti, uenik danskog fiziara Nielsa Bohra rei e vam da e se odreen broj estica nuno raspasti, oslobaajui krhotine koje, primjerice, mogu izazvati lananu reakciju. Meutim, kola teoretiara kvantnog polja koju je utemeljio Bohr, posve e iskljuiti mogunost da u vezi s bilo kojom pojedinanom esticom postoji neto to bi promatrau omoguilo predvidjeti kako je upravo ona nestabilna i da e se sljedea raspasti. Teoretski moemo "temeljito" prouavati neku pojedinanu esticu u beskonanost, a da ne naemo nikakvu 171 "skrivenu varijablu", neku unutarnju nestabilnost koja jednu esticu ini sklonijom raspadu od druge. Slino tome, u povijesnim objanjenjima pristae teorije polja skloni su tvrdnji da preduvjeti u polju - ope siromatvo u drutvu, oaj, depresija, panika, otrovne ideje i ideologija - stvaraju preduvjete za pojavu nekog pojedinca poput Hitlera koji kristalizira polje nezadovoljstva i pokree lananu reakciju. Spremnost je teoretiarima sve; gotovo i nije bitno koje to skrivene varijable unutar pojedinane psihe navode pojedinca da se pojavi kao katalizator; drutvena kritina masa proizvodi vlastiti okida. Ili, kako kae pristaa teorije polja Daniel Goldhagen: ako ne Hitler, pojavit e se netko nalik na Hitlera. Nasuprot tomu, Albert Einstein se do kraja ivota opirao tvrdnji kopenhagenske kole da "skrivene varijable" unutar estica ne postoje, odnosno da nisu uzrono bitne. Einstein je tvrdio da mora postojati neka jo neotkrivena skrivena varijabla u njima koja uzrokuje raspad jedne estice a ne druge. Veina, ali ne i svi suvremeni teoretiari misle da Einstein nudi slabije argumente, ali mnogi - iako ne svi -suvremeni teoretiari povijesnog objanjenja smatraju potragu za skrivenim varijablama u samom Hitleru (odnosno sva "hitlerocentrina" objanjenja) posve nevanim. Potraga za izvorima holokausta premjeta se - ali ne bez protivljenja - s potrage unutar Hitlera na potragu za poljima drutvenih sila i ideolokih struja u kojima je nastao. Pitanje zato je povijest bila spremna i iekivala nekog Hitlera smatra se vanijim od toga zato je ba on postao taj Hitler. Ironino je to je Einstein, kad se izravno osvrnuo na pitanje o Hitleru, primijenio nimalo mu svojstvenu teoriju polja da bi objasnio njegov uspon: "im se poboljaju gospodarski uvjeti, Hitler e pasti u zaborav", izrekao je Einstein u Kozmikoj religiji, zbirci svojih misli objavljenoj 1931. godine. On vidi Hitlera kao aberacijsku esticu: "Hitler nije nimalo tipiniji za suvremenu Njemaku negoli manji antisemitski nemiri." Ali Hitler je estica ija je aberacija proizvod poremeaja u veem polju: "Hitler ivi - ili bi bolje bilo rei da sjedi? - na praznom njemakom trbuhu", tvrdio je Einstein. Hitler je, dakle, proizvod bijesa koji je nastao zbog drutvene oskudice, a ne netko tko je smislio ili katalizirao bijes koji se inae moda ne bi pojavio u tom zloudnom obliku da nije bilo njegova zasebnog poticaja. Kako bilo, navodna seksualna tajna koju je Hitler moda krio od svijeta, moe se moda zamisliti kao posljednja velika nada teoretiara skrivene varijable u Hitleru -dakle, kao najskrivenija skrivena varijabla. Je li doista ikomu vano ako je Hitler imao seksualnu tajnu? ini se da je to bilo najvanije dvjema posve razliitim skupinama. Bilo je vano freudovcima kao potvrda miljenja da se kljuna istina o osobi koja nije bila analizirana moe nai u onome to je skriveno, a ne u onome to se vidi; da se vane istine uvijek nalaze ispod povrine i da su one gotovo uvijek seksualne istine. Hitler je bio jedan od prvih ivih svjetskih voda kojega su freudovci podvrgnuli dugotrajnoj analizi s velike udaljenosti i to je postalo svojevrsnim ispitom za samu disciplinu: ako ne mogu ponuditi psihoanalitiko objanjenje Hitlerove 172 izopaene psihe, koliko je freudovska teorija uope relevantna u odnosu na povijest i ljudsku prirodu? I tako su se, od samog poetka, psihoanalitiki autori (a poslije, tijekom ezdesetih i sedamdesetih, cijela je jedna kola dobila naziv psihopovjesniara) iskuavali na Hitleru, a veina njih pokuala je smjestiti izvor njegovih problema u erotski ivot u djetinjstvu, to omiljeno leglo problema u freudovskoj teoriji. Zaudo, ini se da se sam Freud nije izjasnio o izvoru Hitlerove patologije (barem ne u pisanom obliku), iako je bio njegovom izravnom rtvom jer ga je Gestapo prisilio da

1938. pobjegne iz Bea kako bi se spasio od ozraja opasnog ne samo za idove nego i za psihoanalizu kao pogubnu "idovsku znanost". Ali narataji njegovih nasljednika pokuali su analizu Hitlerove psihe uiniti demonstracijom i potvrdom sposobnosti freudovske teorije da dijagnosticira izvore zla. Druga se skupina, koja se pridruila freudovcima u promicanju pojma seksualne tajne i koja je, dapae, s njima u biti stvorila udan objanjivaki savez, sastoji od mnogih ogorenih bivih nacista, prebjega iz Hitlerova najuega kruga, bivih intimusa poput Otta Strassera, Ernsta Hanfstaengla i (u neto manjoj mjeri) Hermanna Rauschninga. Ako su uglavnom idovskim freudovcima nedostajale povjerljive obavijesti, a bivim je nacistikim osobama od povjerenja nedostajala objektivnost i teorijska potkovanost, te su dvije skupine nale - s distance - neto zajedniko u svojem vienju Hitlera: freudovci su esto prihvaali Strasserove i Hanfstaenglove prie o seksualnoj nastranosti kao potvrde svojih nagaanja. Tim je dvjema skupinama zajednika sklonost da se usredotouju na odnos s Geli Raubal (a ne na kasniji odnos s Evom Braun, za koji su mnogi smatrali da je mnogo manje vaan) kao epizodu u kojoj je mrana tajna Hitlerove stvarne seksualne patologije dola najblie tomu da se oituje dakle, bilo je to najblie to se tamna tvar pribliila svjetlosti. Ali neki su psihoanalitiki tumai otili korak dalje od toga da odnos s Geli Raubal smatraju trenutkom otkrivanja Hitlerove seksualne patologije; oni su ga pokuali uiniti trenutkom u kojem se njegova seksualna patologija pretoila u njegovu politiku patologiju. Trenutkom u kojem se njegov antisemitizam preobrazio iz uobiajenoga, oportunistikog politikog sredstva - iz sklonosti da iskoriuje idove - u odlunost da ih istrijebi. U tome je bit jedine iskljuivo psihoanalitike studije Hitlera kojoj je posveena cijela knjiga, djela Norberta Bromberga i Verne Volz Small Hitlerova psihopatologija. Dvoje autora (on je psihoanalitiar i profesor na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, ona je autorica knjiga s podruja medicine) osobito povezuju Hitlerovu navodnu seksualnu izopaenost - prirodu koje preuzimaju iz Strasserove prie o izmetu - s kristalizacijom istrebljivake vizije njegova antisemitizma. Njima je tajna seksualna patologija karika koja nedostaje. Ta patologija nije vana samo zbog znaajki izopaenosti (iako oni objanjavaju navodni undinizam s pomou freudovskog okvira erotskog ivota u djetinjstvu) nego i zbog toga, kako tvrde, to je Hitler mogao do kraja ispuniti svoje parafilike nagone samo u slobodi svoje intimnosti s Geli Raubal. I, nastavljaju oni, upravo je to ispunjenje dovelo do temeljitog pomaka gravitacijskog sredita njegove patologije. Oni u trogodinjem razdoblju (1928-1931), za koje tvrde da obuhvaa odnos izmeu Hitlera i Geli Raubal, vide "znakovit pomak" u Hitlerovu psihikom ustroju: "prebacivanje njegova straha sa ena na idove". Oni kau: "Oko 1928. godine [...] Hitler je bio duboko i otvorenije nego ikad u vezi s nekom enom: sa svojom neakinjom Geli. Otprilike istodobno pripremao je djelo koje je postalo poznato kao Hitlerova tajna knjiga, objavljeno prvi put tek nakon trideset i tri godine. U toj je knjizi prvi put svoju mrnju prema idovima povezao s idejama o krvi i rasi. Njegovo seksualno zanimanje za vlastitu neakinju nuno je u Hitleru potaknulo pomisli o rodoskvrnuu i strah da e nauditi njoj i moebitnom djetetu onim to bi se moglo dogoditi: naime, kvarenjem njezine krvi (navodnom 'idovskom krvlju' kojom je Hitler mislio da je okuen). On je sve te ideje i elje projicirao na idove i, tim svojim poopivanjem, emu je bio sklon, umjesto Geli uinio je njihovim rtvama Nijemce, Majku Domovinu i cijeli svijet." Razloit emo sloenu dinamiku za koju tvrde da se zbivala u samome Hitleru. Spoj intenziteta seksualnosti (njegovo prvo iskustvo koje mu je donijelo puno zadovoljstvo) i odnos Hitlera s Geli, koji je graniio s rodoskvrnuem, pogorao je ono za to Bromberg i Small tvrde da je njegova opsjednutost idovskom krvlju -idovom u "njemu samome"; taj je odnos pogorao Hitlerovo vienje samoga sebe kao idova oskvrnitelja, a posebice to to se poistovjeivao sa idovom iji je izvorni pohotni grijeh oskvrnuo, zatrovao krv njegove bake Marije Schicklgruber. Prema tome, a to je implikacija Bromberga i Smallove, Hitlerov je odnos s Geli bio svojevrsna rekapitulacija odnosa izmeu njegova navodnog idovskog djeda i njegove arijske bake. Bijes koji projicira prema van,

prema idovima, izvodi se, zakljuuju oni, iz mrnje prema seksualnom grabeljivcu, pohotnom idovu u njemu samome. Morao ih je istrijebiti jer je on isti kao oni. Ma koliko se prezamreno, nepotkrijepljeno i spekulativno sve to ini, psihoanalitiki autori tvrde da je upravo ta dinamika mrnje samoga sebe dovela do holokausta. Ne navodim to zbog uvjerljivosti argumenata (oni su daleko od toga da bi uvjerili mene), nego kao primjer naina na koji se tumai napreu ne bi li dosegnuli najveu objanjivaku nagradu, kariku koja nedostaje, klju skrivene varijable u studijama o Hitleru: vezu izmeu njegove osobne patologije, koja toboe odstupa od normalne, i njegove gnusne politike ideologije - izmeu njegove seksualnosti i njegova antisemitizma. To ne znai da autori iskreno ne vjeruju u svoje rjeenje. (Iako iz razgovora s Verom Volz Small zakljuujem da ona na to pitanje gleda manje crno-bijelo nego dr. Bromberg, koji je vei freudovski dogmatiar.) Ali ima nekoliko problema u vezi s 1 1/, time kako su iskovali tu vezu, a koji odaju preveliku elju da objasne sve. Prvo, njima je vano izdvojiti 1928. kao godinu u kojoj se pokazuje karika koja nedostaje jer je Hitler te godine napisao takozvanu Tajnu knjigu (tirade koje se uglavnom bave rasom i vanjskom politikom izvorno zamiljene kao nastavak Mein Kamp/a, ali nikad nisu objavljene za njegova ivota zbog promjena u vanjskopolitikim odnosima). To to Bromberg i Small odnos izmeu Hitlera i Geli 1928. opisuju podosta nejasno, moda odaje njihovu vlastitu sumnju (sumnju u dokaz) o tome koliko je doista postojala kakva veza izmeu Hitlera i Geli u tom trenutku. U jednoj reenici autori navode da su Hitler i njegova poluneakinja "bili duboko i otvoreno u vezi" ve 1928. godine. Ali jo se vode znatne polemike o tome koliko je ta veza bila duboka (u smislu obostranosti i pristanka) i koliko otvorena (ako uope jest bila duboka kako ele natuknuti, nikad nije bila otvorena) ak 1931, kad je Geli naena mrtva. A ipak, nekoliko reenica dalje povlae se sa stajalita o "dubokoj i otvorenoj" vezi i govore da je Hitlerovo "zanimanje za Geli" (za razliku od odnosa) 1928. bilo dostatno da potakne otrovnu dijalektiku kako je oni zamiljaju. Ali jo je upitnija tvrdnja da je u Tajnoj knjizi, kako e se poslije zvati, Hitler prvi put povezao mrnju prema idovima s idejama o rasi i krvi. U pretjeranoj elji da Gelinu tajnu i Tajnu knjigu uine kljunom karikom Hitlerova psihikog i politikog razvoja, oni zanemaruju dokaze o tome da je Hitler postao radikalnim antisemitom (za razliku od tradicionalnog "vjerskog" antisemita koji teoretski prihvaa idova koji se obrati na kranstvo - radikalni antisemit uvjeren je da je "idovska krv" priroeno zlo koje se ne moe ispraviti vjerskim preobraenjem) mnogo prije 1928. godine. Zanemaaiju, primjerice, pismo iz 1919. koje je Hitler - dok je bio zaduen za politiko informiranje u poraenoj njemakoj vojsci, prije nego to e pristupiti nacistikoj stranci - naslovio ovjeku u Miinchenu i u kojemu je izravno opisao idove kao "rasnu tuberkulozu" koju treba "amputirati" ili istrijebiti jer su idovi u biti neizljeivo genetsko zlo, a ne tek vjerska prijetnja koja bi se mogla "izlijeiti" obraenjem. Ako autori i nisu znali za to pismo iz 1919, morali su znati za ulomke iz Mein Kampfa (napisanog 1924) u kojima Hitler otvoreno odreuje sebe kao antisemita davno prije ikakve veze s Geli Raubal. To koliko Bromberg i Small zanemaruju te dokaze kako bi uvrstili vezu izmeu seksualnosti i politike u Hitleru, pokazuje koliko im je stalo do pojmovne nagrade kojoj tee - do izvora Hitlerova istrebljivakog nagona. Drugi su nali jednostavniji i izravniji nain da u svoja tumaenja Hitlera integriraju moebitnu seksualnu tajnu Geli Raubal: primjerice Hitlerov navodni bijes, njegovu seksualnu ljubomoru zbog ukanja da je Geli zaveo idov. Nekoliko je traerskih suvremenih izvora natuknulo da je Geli pokuala pobjei iz Hitlerova kuanstva u Be nedugo prije smrti jer se kanila udati za bekoga idova koji ju je zaveo i s kojim je moda zatrudnjela. A to, ako je istina, znai ne samo da je idov Hitleru nabio rogove nego je i "zatrovao" njegovu voljenu Geli "idovskom krvlju". Doista, kad uzmemo u obzir Hitlerov strah od idovstva kao kakve spolne bolesti, moda je mislio da je ono otrovalo njega samoga - a to je, navodno, bila dostatna iskra da u njemu plane istrebljivaki nagon protiv svih idova kao oskvrnitelja. Ili, u drugim inaicama ove teorije, Hitler nije bio toliko ljubomoran zbog Geline ljubavi prema tom sablasnomu bekom idovu,

koliko se bojao da e mu se ona povjeriti -bojao se da e znanje o sramotnoj i munoj seksualnoj tajni pasti u ruke njegovih najveih neprijatelja. Problem je u vezi s tim teorijama to to se namee pitanje je li doista postajala seksualna tajna, nekakva skrivena patoloka abnormalnost koja je Hitlera inila nicht naturlich. Moda bi bilo najbolje da, prije nego to procijenimo ulogu odnosa s Geli Raubal u razvoju Hitlerove patologije, razmotrimo suprotstavljena objanjenja Hitlerove seksulnosti od samog poetka, poevi s teorijama o genitalnoj ozljedi. Gotovo je smijean nerazmjer u tome kolika se pozornost, kolika se teina i kolika se vanost pridaje Hitlerovim genitalijama openito, a posebno njegovu navodno nedostajuem testisu. Poput izgubljenog bankovnog sefa izgubljeni je testis postao spremite nade da negdje postoji samo jedno rjeenje - objanjivaka teorija o jednome metku - koje objanjava sve. Mit o izgubljenu testisu slui kao metafora za elju da se nade neka nakazna, zasebna abnormalnost Hitlerove osobe - kako bi se objasnili razmjeri njegovih zloina kao hir prirode, a ne neto to je nastalo iz "normalne" ljudske prirode koju bismo inae dijelili s Hitlerom. Pitanje o nedostajuem testisu prvo namee zbunjujui problem podrijetla: glasine su otprilike trideset godina prethodile navodnoj injeninoj potvrdi. Te su glasine najpoznatije iz pjesme iz Drugog svjetskog rata: "Hitler ima samo jedno jaje." Problem koji to namee jest da od svih prostakih glasina o Hitlerovoj seksualnosti i genitalijama koje su kruile u doba njegove smrti glasina koje su, bez obzira na njihovu pouzdanost, marljivo prikupljene u Izvorima o Hitleru OSS-a iz 1943. - niti jedna nije spominjala monorhizam ili kriptorhizam. (Ovo je drugo sluaj kad oba testisa postoje, ali jedan se povremeno povlai iz monji u preponsku cjevicu.) Homoseksualnost, sifilis, koprofilija, impotencija, nakazna nerazvijenost - o svemu tome se prije rata aputalo, a o nekim stvarima se i pisalo. Nedostajui je testis postao predmetom ozbiljne povijesne spekulacije (oxfordski je profesor lord Bullock u razgovoru raspredao o "prii o jednom jajetu") tek tri desetljea nakon rata. Teorija o testisu koji nedostaje moda bi, kao druge sline teorije, bila potisnuta u podruje nedokaziva nagaanja da sovjetska vlada nije 1968. dopustila objavljivanje obdukcijskog izvjetaja iz 1945. koji su pripremili sovjetski lijenici nedugo nakon to je Hitlerovo tijelo naeno u berlinskome bunkeru. Forenziki je opis Hitlerovih ostataka koji je pripremio voditelj Obdukcijskog odbora, doktor s divnim imenom Faust karavski, podroban i muan. U vezi s organom koji je, metaforiki, bio predmetom vee spekulacije od Hitlerovih genitalija - Hitlerovim srcem - dr. karavski pie: "Srane klijetke ispunjene su zgruanom crvenkastosmeom krvlju [...] Srani je mii ilav i izgleda kao kuhano meso." Posljednje rijei o Hitlerovu srcu: kuhano meso. 1 Prelazei na spolne organe, sovjetski lijenik biljei da je "spolno udo spaljeno. U monjama, koje su oprene ali sauvane, naen je samo desni testis. Lijevi testis nije naen ni u monjama ni u preponskoj cjevici, a ni u maloj zdjelici." Mnogo je toga u vezi sa sovjetskim obdukcijskim nalazom objavljenim 1968. sumnjivo, a rije je ne samo o medicinskom nego i o politikom dokumentu. Njegova su glavna iskrivljenja usredotoena na pokuaj da se dokae kako je postupak kojim se Hider ubio, pokazao da nije umro "vojnikom" nego "kukavnom smru", kako mu je nedostajalo hrabrosti (reklo bi se da nije imao muda, da nije bio toliko muko) da si revolverom prosvira glavu, to je bio tradicionalni postupak kojim su poraeni njemaki generali neprijatelju uskraivali slast da ih zarobe. Ali, umjesto toga on je kukavno pregrizao kapsulu s cijankalijem nakon to je autantu dao naputak da mu prosvira glavu nakon to umre od otrova - kako bi se inilo da je umro vojnikom smru. Veina se strunjaka sada slae da je sovjetska teorija (posebice autantov postumni pucanj) krivotvorena kako bi dokazala Hitlerov nedostatak mukosti. Nije li jednako tako mogue da su krivotvorili pojedinosti obdukcije kako bi pokazali da je i njegova "mukost" bila fizioloki smanjena - to bi bila potvrda za one koji razmiljaju doslovno? Ovdje bismo gotovo mogli posumnjati u utjecaj i crni humor britanskih "krtica", dvostrukih agenata koji su savjetovali moskovski KGB tijekom ezdesetih godina. Guy Burgess ili Kim Philby sigurno su poznavali pjesmu o Hitleru s "jednim jajetom"; lako je mogue da su posluili kao savjetnici pri

pripremi (ili krivotvorenju) obdukcijskog nalaza za objavljivanje 1968. godine. Moja se osobna skepsa prema izvjetaju o jednom testisu u sklopu sovjetskog obdukcijskog nalaza pojaala kad sam otkrio dosad nepoznat, ili dugo zanemaren izvor o tom predmetu, izvor za koji bi se moglo rei da posjeduje spoznaje iz prve ruke. Ali prije nego to predstavim taj izvor, mislim da bi bilo dobro pogledati kolika je silna vanost pridodana testisu koji toboe nedostaje. Posebice su ga psihoanalitiki objanjivai uinili temeljem svoje postumne analize Hitlera koja poinje, u najambicioznijoj psihoanalitikoj maniri - onoj psihopovjesniara Roberta Waitea - rukama Hitlerove majke Klare; "Klara nije bila zabrinuta samo zbog toga koliko joj sin jede i kako obavlja nudu", pie Waite. "Dok ga je nagovarala (ili ga silila) da jede vie, da redovito i na vrijeme obavlja nudu te da kontrolira pranjenje mjehura, ona je jednako tako mogla biti zabrinuta zbog anatomskog defekta koji je moda opazila na svojem sinu: da mu nedostaje jedan testis. Mogli bismo spekulirati da je s vremena na vrijeme pipala djeakove monje, zabrinuto provjeravajui je li se testis spustio. Takva je brinost mogla pojaati Adolfove djetinje seksualne osjeaje i poveati tekoe u razvoju zdravog odnosa izmeu majke i sina [kurziv je moj]." 177 Ovaj je ulomak toliko isprepleten nagaanjima i nategnutim spekulacijama -"mogla je biti zabrinuta... moda je opazila... mogli bismo spekulirati... takva je brinost mogla pojaati..." - da je teko zamisliti kako moe posluiti kao ita drugo do tobonja osnova teorije o kriptorhizmu ili monorhizmu. Stavljajui tako velik naglasak u oblikovanju sudbine na ulogu testisa koji nedostaje, psihoanalitiki tumai uzdaju se u djela psihoanalitiki orijentiranog djejeg analitiara dr. Petera Blosa, koji je izradio malu studiju o emocionalno poremeenim jedanaestogodinjacima i dvanaestogodinjacima kojima nedostaje jedan testis. Blos je zakljuio da monorhizam ili kriptorhizam, kad se javljaju "u sklopu poremeena odnosa izmeu roditelja i djeteta... uzrokuju veoma nepoeljne posljedice" ukljuujui: "Hiperaktivnost, tekoe u uenju, prisilno poigravanje fizikom opasnou, zakoenost u drutvenom ophoenju, kroninu neodlunost te sklonosti preuveliavanju, laima i matanjima... Biseksualni identitet i zanimanje za arhitekturu kao simbolian nadomjestak za testis koji nedostaje." Uzimajui ovaj popis kao nacrt ili povealo kroz koje treba promatrati navodne injenice iz Hitlerova djetinjstva, psihoanalitiar dr. Norbert Bromberg tvrdi da "Adolfova potreba da se nastavi igrati kauboja i Indijanaca i nakon to je to njegovim drugovima dosadilo pokazuje koliko je bio mladenaki hiperaktivan." Waite posluno navodi izljeve bijesa i slabe ocjene u kljunoj dobi ("tekoe u uenju") kao dodatne dokaze za hipotezu o monorhizmu. I, dakako, poslije imamo i njegovu opsjednutost arhitekturom. Ali Waite se time tek zagrijava. Ide korak dalje i povezuje Hitlerov monorhizam s njegovim notornim hipnotikim pogledom, nainom na koji je pokuavao zbuniti ljude oko sebe snagom svojega pogleda: "Monorhidi su skloni simbolikim nadomjescima za testis koji im nedostaje... Bolesnici mogu biti pretjerano zaokupljeni svojim oima. Hitleru su njegove oi bile posebno vane... Odrasli je Hitler bio svjestan njihove moi i uvjebavao je 'prodorne poglede' ispred zrcala. Takoer se poigravao svojim oima. Ponekad bi pred ljudima kiljio ili bi ih zbunjivao pogledom." Dok bi neki u tome vidjeli znak Hitlerova pokuaja da nad pojedincima obnaa hipnotiko uzdizanje samoga sebe onako kako je to inio pred svjetinom, Waite, koji je upoznat s tobonjim spoznajama koje su dostupne samo vjetim psihoanalitiarima, u tome vidi neto dublje: Hitler "je moda njima, a i sebi, govorio: 'Vidite da doista imam dva mona testisa; mogu prodrijeti u druge i dominirati njima.'" Je li to doista ono to Hitler govori? I to na bilo kojoj razini, bilo svjesno ili podsvjesno? Waiteova je knjiga napisana u doba kad je jo bilo uobiajeno psihoanalitikim spoznajama pridavati gotovo dirljivu uvjerljivost i mo. Ali Waite ide toliko daleko u svojem teoretiziranju o monorhizmu da njegovo objanjenje Hitlera zamalo postaje odrazom te teorije. Kompenziranjem za notorni nedostatak (u ovome sluaju pravih dokaza, a ne testisa), kriptoobjanjiva tvrdi da ima oi, da vidi, da svojim monim spoznajama prodire u stvari dublje od drugih. 178

Da bismo bili poteni prema Waiteovoj zaokupljenosti monorhizmom, on ipak navodi jednu moguu posljedicu toga stanja koja ima sugestivan odjek. Citira izvjetaj amerikog djejeg analitiara o tome "kako njegovi mladi monorhidni bolesnici posjeduju 'gotovo mahnitu ili grozniavu' elju za preoblikovanjem i pregradnjom zgrada. Nadaju se da e time to dovre ili zaokrue druge strukture umanjiti vlastitu tjeskobu zbog nedostatka u vlastitom tijelu." (ini se kao da hiperbolama eli rei kako se vole igrati djejim kockicama.) Hitlerova ivotna zaokupljenost arhitekturom uklapa se u taj obrazac. Waite tvrdi, navodei njegove arhitektonske ambicije i matanja koja se javljaju ve na poetku njegova boravka u Beu, da je toj elji udovoljio im je stupio na vlast mahnito nastojei, zajedno s Albertom Speerom, preoblikovati i obnoviti cijele gradove. Waite je ak naao dotad neobjavljen ulomak iz Hitlerovih ratnih Govora za stolom gdje Hitler sebe nairoko opisuje, u mladosti, ne kao nadobudna slikara nego kao nadobudna arhitekta. Omalovaava akvarele koje je slikao da bi namaknuo novac od turista i hvali svoje "arhitektonske skice... koje su mi najdragocjenije od svega, moje vlastite zamisli koje nikad ne bih mogao ikomu dati kao to sam to uinio sa slikama." Problem u vezi s tom spoznajom jest u tome to iako moda govori o vanom aspektu Hitlerova definiranja vlastite linosti, u dokazima nema osnova koje bi nas uvjerile da se to objanjava monorhizmom, osim ako nismo uvjereni da je poriv koji stoji iza svih strastvenih arhitekata testis koji im nedostaje. Bromberg ide drugim putem: u svojoj analizi efekta monorhizma namee zakljuak da svi zli vladari moraju patiti zbog tjelesne mane koja je stvarni izvor njihove zloe. "Freud je naveo Rikarda III", pie Bromberg, "koji tvrdi da e, zbog toga to ne moe glumiti ljubavnika zbog svoje mane (grbe), biti zlikovac, da e spletkariti i ubijati kako mu bude volja. Zbog tjelesne nepravde koja mu je nanesena, tvrdi da ima pravo biti izuzet od skrupula koje spreavaju druge... Doista je znakovita slinost s Hitlerovim osjeajem opravdanosti za svako djelovanje." Znakovita je, shvatimo li doslovce rijei Rikarda III, povjerujemo li da on zapravo nudi iskrenu "obranu sebe kao rtve", a ne, recimo, prozirnu cininu parodiju obrane rtve. On ija je sklonost zlu mnogo dublja i sloenija od lako razumljive elje da neime nadoknadi svoju vidljivu grbu. Slino tomu, ini se da nam promie odreena dimenzija Hitlerove sposobnosti da ini zlo ako ga definiramo u smislu kvrge koja mu nedostaje; tako ga prikazujemo kao lik koji treba aliti zbog njegove duevne boli, kao osobu koja si nije mogla pomoi. Ali Bromberg misli da moe objasniti gotovo sve o Hitleru s pomou te jednostrane teorije o samo jednom testisu. Navodi jo jednu freudovsku studiju o "narcisoidnim odraslim ljudima s malim tjelesnim anomalijama" u kojoj nalazi dodatna obiljeja koja se takoer istiu u Hitlerovu ivotopisu: "Ta obiljeja ukljuuju tajni ivot mate prepun narcisoidnih, ekshi-bicionistikih i agresivnih tema, sadomazohistika matanja, erotizirane 179 megalomanske snove, svjesne ili polusvjesne tenje veliini i besmrtnosti; velianje samoga sebe kao nadomjestak; poveana agresivnost, koja je esto popraena izljevima agresivnosti i mrnje kako u rijeima tako i u djelima... matanje o osveti... Ona su posebice izraena u mukim bolesnicima s preponskim ili genitalnim anomalijama poput deformacije testisa." Naposljetku, Bromberg uspijeva natjerati teoriju o monorhizmu da izvede najveu vratolomiju kako bi njome objasnio tonu prirodu seksualne nastranosti koju je Hitler navodno prakticirao s Geli Raubal - ekstremnu verziju tobonje izopaenosti kako je najizravnije opisuje Otto Strasser, inaicu za koju Strasser tvrdi da je uo od same Geli, onu koja ukljuuje undinizam. Bromberg to objanjava tako to "sama perverzija odaje krajnji strah od kastracije." A Hitlerov krajnji strah od kastracije moe se velikim dijelom izvesti iz testisa koji nedostaje: "Monorhizam bi strahu od kastracije dao element stvarnosti." Za ovu se tvrdnju u najboljem sluaju moe rei da se temelji na nagaanju, a u najgorem da je rije o objanjivaevu vlastitu strahu od epistemoloke kastracije -njegove nesposobnosti da posve spozna misaoni proces monorhida. Takva pitanja ne mue Bromberga, jer on prelazi s monorhizma do straha od kastracije i do zaetka Hitlerove izopaenosti:

"Strah od oeve zamiljene prijetnje kastracijom zbog Edipova kompleksa pojaao je tjeskobu, jednako kao i poistovjeivanje s majkom dok je ona takoer bila doivljena kao lik falusne kastracije. Sve se to spojilo u tome to je podsvjesno prihvaao sliku sebe kao kastrirane osobe, a to je rezultiralo i enstvenim pasivnim sklonostima koje je nijekao s tako katastrofalnim posljedicama... Ekstremni, pa ak i poniavajui oblik pasivne enstvene sklonosti razvidno je bio izraen u submisivnom poloaju koji je Hitler odabrao za sebe u toj perverziji." Moda bih bio manje sklon skepsi u vezi s interpretacijskim kulama u zraku koje su arhitekti (!) teorije o Hitleru monorhidu izgradili na slabanim temeljima Hitlerovih navodno polupraznih monja, da nisam naiao na neto to mi se ini prilino uvjerljivim pobijanjem cjelokupne premise njihovih tvrdnji. A na to sam naiao u poruci koju sam primio od Gertrud Kurth, koja je odigrala gotovo nepoznatu ali vanu ulogu u razvoju poslijeratnih psiholokih teorija o Hitleru. Pisala mi je u vezi s napomenama o "jednom jajetu" koje mi je izrekao Alan Bullock i koje sam objavio u eseju o teorijama o Hitleru tiskanom u New Yurkeru. Poruila mi je da ima neto dodati tomu. Ta poruka i susret s dr. Kurth (doktorirala je iz psihologije) ujedno su me iznenadili i pokazali se veoma plodnim. Dok nisam primio njezino pismo, nehajno 180 1 sam pretpostavljao da vie nije iva. Ali zapravo je ta devedesetdvogodinjakinja bila itekako iva, ila i zduno je honorarno prakticirala psihoterapiju u svojemu stanu u newyorkom Manhattanu. Ne samo da je bila iva, bila je jedan od posljednjih ivih utjelovljenja uzbudljive, grozniave beke idovske kulture koju je kivan beki skitnica Adolf Hitler toliko prezirao i naposljetku unitio. To je kultura koja je, primjerice, utjelovljena u liku majke dr. Kurth. Pred kraj naeg razgovora u njezinoj ordinaciji u Aveniji West End, dr. Kurth mi je pripovijedala o svojoj obitelji - a posebice o svojoj majci, darovitoj, emancipiranoj eni koja ne samo to je bila prva ena koja je doktorirala u Beu nego koja je jo kao osamnaestogodinjakinja napisala roman koji je senzacionalno odjeknuo od Bea do Moskve jer je obradio osloboenje od tjeskoba nakon to se u Beu poelo otvoreno govoriti o seksualnosti. Roman, naslovljen Jedan za mnoge, pisan je u obliku dnevnika mlade Beanke Vere koja je osupnuta i obeshrabrena otkriem da je njezin voljeni zarunik bio seksualno promiskuitetan prije njihovih zaruka. To joj je otkrie njegove sirove seksualnosti nepodnoljivo i na kraju poini samoubojstvo. Roman je ujedno seksualno iskren i moralno kritian, slian freudovskom spoju te dvije tendencije koji je nastao u Beu. I poput Freuda, roman je, barem kratkotrajno, naiao na gotovo kultnu sljedbu. U Rusiji su, primjerice, mladii osnovali "Verina drutva" (slina dananjem fundamentalistikom mukom drutvu Promise Keepers) u sklopu kojih su se obvezali na ideal predbrane kreposti kako Verama u svojem okruju ne bi priredili ok kakav je Veru naveo na samoubojstvo. Sama je dr. Kurth eljela postati spisateljicom i objavljivala je novele u bekim asopisima prije nego to su ona i njezina obitelj bili prisiljeni pobjei uoi Hitlerova povratka u Austriju 1938. godine. Po dolasku u New York, prvo je radila kao prevoditeljica njemakim profesorima emigrantima u Novoj koli za drutvena 1 istraivanja, ali ubrzo je postala urednicom izdavake podrunice Nove kole International Universities Press, ija su izdanja bila cijenjena u znanstvenim krugovima diljem svijeta. Nakon istaknute karijere u izdavatvu, tijekom ezdesetih godina (kad je i njoj bilo vie od ezdeset godina) odluila je doktorirati i postati psihoterapeutom. Ve je pokazala velik dar za tu disciplinu u neslubenom svojstvu analitiara Hitlerove psihe u studiji o umu Adolfa Hitlera koju je Walter Langer tajno pripremio za OSS. Langer je dr. Kurth angairao 1942. radi istraivanja i prevoenja, ali njezin je udio imao mnogo iri utjecaj. A u Langerovu je drutvu pola u Bronx da bi razgovarala s dr. Eduardom Blochom, idovom i obiteljskim lijenikom Hitlerove obitelji, ovjekom koji je jedini posjedovao znanje iz prve ruke o "prii o jednom jajetu". Nije mi bilo lako organizirati odlazak na razgovor s dr. Kurth. Rekla mi je da pati od tekog emfizema i zabrinjavalo ju je hoe li joj tekoe s disanjem omoguiti da govori. Naposljetku, nakon jedne odgode zbog tog razloga, nazvala me i rekla mi da

je posjetim u njezinoj ordinaciji. "Nai ete enu koja izgleda doista staro", rekla mi je svojim draesnim bekim naglaskom, "ali klikeri mi jo rade." Klikeri su joj doista radili. Primila me u tipinoj psihoanalitiarskoj ordinaciji. Bila je sitna starica s kosom stegnutom u vrstu pundu, bistrim pogledom, snanim glasom i vragolastim umom. tovie, pamenje joj je bilo prilino dobro i podrobno se sjeala susreta s lijenikom Hitlerove obitelji. Velik dio posla koji je obavila za OSS-ovu tajnu studiju o Hitleru bio je posveen istraivanju u knjinici i prevoenju, ali pozvana je da s dr. Langerom prisustvuje tom vanom razgovoru prvenstveno zato to je lijenik Hitlerove obitelji pripadao njezinoj obitelji - Kafkinu klanu. Dr. Kurth bila je trea osoba iz ire Kafkine rodbine s kojom sam razgovarao i koja je bila u nekoj rodbinskoj vezi s Hitlerovim idovskim lijenikom - i sa samim Franzom Kafkom. U sluaju dr. Kurth, ona je branom vezom bila povezana s keri dr. Blocha, Gertrude. A Gertrude Bloch je, zajedno s roakom dr. Blocha iz Washingtona dr. Johnom Kafkom, povela napad na teoriju Rudolpha Biniona - na teoriju koja je izdvojila bolno lijeenje koje je dr. Bloch primijenio protiv raka od kojeg je oboljela Hitlerova majka kao izvor Hitlerove mrnje prema idovima (v. 13. poglavlje). Dr. Kurth bila je upoznata s tom kontroverzom; tovie, priznaje da je djelomice odgovorna za nju zato to je njezin utjecajan rad "idov i Adolf Hitler" objavljen u Psychoanalitic Review 1947. prvi put upozorio na dr. Blocha kao jedinoga stvarnog idova s kojim je Hitler bio blizak u svojoj kljunoj razvojnoj dobi i, tovie, kao idova koji je bio najdublje upleten u najsnaniji odnos Hitlerova ivota, u odnos s njegovom majkom. (A to to je Hitlerov lijenik bio roak Franza Kafke ironija je koju bi jedino Kafka mogao shvatiti.) U tom je radu dr. Kurth prva upozorila da Hitlerov udan javni odnos prema dr. Blochu - nakon majine smrti Hitler mu je pisao zahvaljujui mu za brinu skrb; a nakon to je Hitler anektirao Austriju 1938, izdvojio je ba toga idovskog lijenika za posebnu pohvalu i posebnu zatitu - ne govori sve. "Hitlerovi svjesni i podsvjesni stavovi [prema lijeniku] bili su posve opreni", tvrdila je dr. Kurth u svojem radu. Mislila je da je Hitler "prenio oev lik na lijenika" i da je to bio razlog javnog, povrinskog izraza topline. Ali ispod povrine, potisnuto u Hitlerovu podsvijest, dogodio se premjetaj boli i uasa majine neizljeive bolesti koju lijeenje dr. Blocha nije ublailo: "pripisivanje svih pozitivnih odlika lijeniku [idovu] i svih negativnih odlika idovu [openito]." Binion se uhvatio za tu zamisao i razradio je, ali je, prema miljenju uvrijeenih roaka dr. Blocha, u tome pretjerao. Oni tvrde da Binionova teorija - koja ide mnogo dalje od onoga o emu je pisala dr. Kurth, jer u nainu na koji opisuje primitivnu, bolnu i neuinkovitu kemoterapiju dr. Blocha kao da granii s nesavjesnim lijeenjem - gotovo okrivljuje njihova voljenog dr. Blocha zbog holokausta. "Nije rije o krivnji", objasnila mi je dr. Kurth kad sam je upitao o toj kontroverzi. "Dijete ne razmilja jednako kao odrasla osoba." Drugim rijeima, ona eli rei da problem nije bio u odlukama dr. Blocha o lijeenju, nego o nesvjesnim, iracionalnim 18? prekomjernim reakcijama na to lijeenje u psihi Hitlera djeteta (zapravo mu je tada bilo osamnaest godina), a te su se reakcije nadovezale na bogat vrutak mrnje prema idovima koji je kljuao ispod povrine austrijske kulture, na kulturoloku predispoziciju koja je odraslom Hitleru pruila opravdanje da na idovima iskali svoj prenesen bijes. Iako brani dr. Blocha od ikakve navodne krivnje zbog holokausta, dr. Kurth je itekako manje oduevljena sjeanjem na samoga ovjeka tijekom susreta u Bromcu (u utoitu u koje mu je Hitler dopustio da pobjegne). Ono to je se tada najvie dojmilo u vezi s njime - a spor oko testisa koji toboe nedostaje, buknuo je tek dvadeset i pet godina poslije - bilo je neto to je dr. Bloch rekao o Hitleru dok su se pozdravljali prije odlaska. "Na samome kraju razgovora, kad smo odlazili, Bloch nam je naglasio kako je Hitler bio drag i ljubazan mladi.'" Dr. Kurth se ne moe oporaviti od tog oka ni nakon pedeset godina. "Vani na ulici Langer i ja silno smo se smijali tomu - bio je to gorak smijeh", rekla mi je odmahujui glavom. Nije stvar u tome to ona porie mogunost da je Hitler bio "drag i ljubazan mladi". To je oduvijek bilo u sri problema koji se namee Hitlerovim objanjivaima - kako se i zato mladi kojega se

mnogi sjeaju kao ljubaznog, ili bar blagog i naizgled bezopasnog, pretvorio u krvolonog masovnog ubojicu. Ono to je u njoj potaknulo gorak smijeh bilo je to to je Bloch 1943. ustrajno pamtio i selektivno naglasio Hitlerovu blagost i ljubaznost. Kako bilo, ona nimalo ne dvoji o istinitosti Blochova odgovora na pitanje koje mu je Langer postavio o normalnosti Hitlerovih genitalija. Bloch je rekao da je pregledao Hitlera kao mladia i na njemu nije naao nikakve genitalne mane ili manjka testisa. "Langer ga je upitao je li njegov pregled obuhvatio i genitalije", prisjea se. "A on je rekao: T te kako, one su bile posve normalne.'" Ako je tako, sad bismo se trebali gorko nasmijati kad se prisjetimo svega pomno razraenog teoretiziranja koje su psihoanalitiari izgradili na nesigurnim temeljima pretpostavke da je Hitler bio monorhid, kad se prisjetimo dodira prstiju njegove majke Klare koja je zabrinuto traila testis koji nedostaje djetetu Hitleru i tako zauvijek poremetila njegovu seksualnost i utrla put njegovoj ubilakoj politikoj patologiji. Kako bi ona objasnila rusku obdukciju, upitao sam dr. Kurth. Nasmijala se. "Znate, kad sam o tome itala, pomislila sam - znate da je njemaki atrovaki naziv za testise 'jaja'... No, pomislila sam 'moda je jedno jaje bilo skuhano.'" Naime, da je izgorjelo u plamenu kad je spaljeno tijelo. Ipak, navod obdukcijskog izvjetaja dr. Fausta karavskoga govori drukije: on kae da su monje oprene, a ne spaljene. Kako bilo, ipak je mogue zamisliti da je, budui da je tijelo openito bilo tako teko spaljeno, urno pokopano i onda iskopano, jedan testis (ili njegovi spaljeni ostaci) otpao u plitkom grobu gdje je tijelo izvorno pokopano. Mogue je i to da su se, tijekom svih godina dok su se razvijale sve raskonije teorije o implikacijama nepostojanja tog testisa i dok se sve vie znaenja projiciralo na neprisutno "jaje" kao metafiziko demonsko sjeme Hitlerova patolokog zla, stvarni fiziki ostaci lijevoga testisa razgraivali u organske molekule u berlinskoj zemlji. Takoer je granino mogue da su - ako je Hitler bolovao od kriptorhizma, a ne od monorhizma - oba testisa bila prisutna kad ga je pregledao dr. Bloch, ali da je lijevi mugnuo nekamo tijekom drugih prigoda, kao, primjerice, kad su ga traili Klarini brini prsti. Ni Hitlerov vojniki dosje iz Prvoga svjetskog rata ni razgovori s njegovim vojnikim kolegama ne navode nikakvo genitalno ranjavanje tijekom rata, dakle nakon pregleda koji je proveo dr. Bloch, tako da nam ostaje proturjeje izmeu dr. Fausta karavskoga i dr. Blocha - jedan testis ili dva. Ako to proturjeje ne moemo rijeiti s potpunom sigurnou, barem moemo natuknuti zato su analitiari svih vrsta privueni pojmu genitalne rane: zbog razloga koji su podjednako mitski i wagnerijanski koliko su freudovski. Wagnerijanski lik Amorftas pretrpi genitalno ranjavanje ije je lijeenje kljuno u potrazi za svetim kaleom. Genitalna rana Hitlerovu liku daje wagnerijansku dimenziju koja samomu ovjeku, eprtljavu pretvorici, nespretnu ljubitelju ruku naizgled nedostaje. Genitalna rana jednako dobro pristaje objanjivakim sklonostima stoljea koje je spremnije vjerovati da je ono to je najskrivenije i najsramotnije (tj. seksualnost) najhitnije i istinito. A i u slubi je sklonosti da se na Hitlera gleda kao da je nenormalan, kao da nije "cijeli" - naime da nije poput nas. Od svih ponuenih inaica genitalne rane, jedina koja nudi bar malenu nadu da moe pomiriti izvjetaje dr. Blocha i dr. Fausta karavskoga jest dijagnoza kriptorhizma. Ona barem posjeduje odreenu mo kao autoreferencijalna metafora za sklisko, neuhvatljivo stanje injenica i tumaenja u podruju studija o Hitleru -podruju koje vrvi kriptotumaenjima koja ovise o istinama koje se pojavljuju a zatim, to ih se vie ispituje, naizgled nestaju ili izmiu naporima istraivaa koji nastoje spoznati njihovu vanost. No, kad prijeemo s tjelesnih na psiholoke teorije o genitalnom ranjavanju, ponovno nalazimo siunu dr. Kurth kako baca divovsku sjenu, jer ona je naila na sporno otkrie toga svetog kalea freudovskog tumaenja - na navodni prvobitni prizor! - u prikrivenom, zanemarenom ulomku u Mein Kampf u - otkrie koje je, poput teorije o monorhizmu, odgovorno za nastanak cjelokupne objanjivake industrije koja je poslije ostala bez uporita. "To je bila moja velika udarna reportaa", prisjea se dr. Kurth svojeg otkria prvog prizora. Nala ga je itajui ulomak iz Mein Kampfa u kojemu se ini da Hitler, barem na povrini, dijagnosticira obiteljske izvore drutvenih zala, pratei ih unatrag do opresivnosti osiromaena djetinjstva. Ovdje,

u redakturi Hitlerovih rijei koju je proveo Robert Waite - koji je postao glasan pobornik teorije o prvobitnom prizoru (a ne samo teorije monorhizma) - nalazi se kontroverzan ulomak koji je izdvojila dr. Kurth, ulomak u kojem nas Hitler poziva da mu se pridruimo u matanju: 184 "Zamislimo sljedee: U podrumskom dvosobnom stanu obitava radnika obitelj. Medu petero djece ovdje je djeak, recimo da mu su tri godine. To je dob u kojoj djeak postaje svjestan svojih prvih dojmova. U sluaju darovitih ljudi tragovi tih ranih sjeanja ostaju i do duboke starosti. Skuenost i prenapuenost stana ne stvara povoljne uvjete. Zbog toga su este svae i gunanje. U tim okolnostima ljudi ne ive toliko zajedno koliko jedan na drugome. Svaka prepirka dovodi do beskrajne, odvratne svae [...] Ali kad se roditelji svaaju gotovo svakodnevno, njihova brutalnost nita ne ostavlja mati; tada posljedice takva zorna odgoja moraju postupno ali sigurno postati jasne najmlaima posebice kad se meusobne razlike izraavaju u obliku oevih brutalnih napada na majku ili u obliku napada kao posljedice pijanstva. Jadni djeak u dobi od est godina osjea stvari od kojih bi zadrhtali i odrasli. Moralno zaraen mladi 'graanin' odluta [i postaje jedan od opasnih nezadovoljnika u drutvu]." Ovo je doista zanimljiv ulomak u kojemu Hitler na prvi pogled poprima krinku zabrinuta liberalnog drutvenog reformatora koji korijene drutvene patologije otkriva u siromatvu i bijedi koji stvaraju problematine obitelji i dovode do nasilja u kuanstvu. Hitler kao brian feminist; Hitler kao Jane Addams. Ali dr. Kurth je u tome vidjela neto vie, mranu viziju koja se krije ispod povrine proze drutvenog reformatora. Ona tumai "brutalne napade" od kojih bi "zadrhtali i odrasli," napade koji "nita ne preputaju mati" kao specifino seksualne napade: djeak je svjedok prizora u kojemu njegov pijan otac silom uzima zgranutu majku. Ona misli da se Hitler, piui o tom prizoru, prisjea, ponovno priziva taj prizor nasilnog snoaja svojih roditelja koji je sam doivio u djetinjstvu: prizor Aloisa kako se silom baca na Klaru. Nitko se nije posebno osvrtao na taj ulomak sve dok dr. Kurth nije iznijela to tumaenje. Ali im je svratila pozornost dr. Langera na njega, on ga je ukljuio kao vlastito tumaenje u saetak svojega tajnog ratnog izvjetaja OSS-a o umu Adolfa Hitlera. Dakako, Langerov izvjetaj ostao je dravna tajna do kraja ezdesetih godina, a prvi obrisi teorije prvobitnog prizora o Hitlerovoj seksualnosti pojavili su se 1947. u radu dr. Kurth objavljenom u PshychoanalyticRevieiu. Ona se sjea da su se odmah pojavile reakcije. "Menninger [dr. Karl Menninger, ef poznate Menningerove klinike] pisao mi je i ponudio mi posao", objanjava. Drugi su se psihoanalitiki objanjivai odmah pridruili tom tumaenju. Osim Langera, Bromberg i Waite sloili su se da je to izvor patolokog poremeaja Hitlerove psihe koji je doveo kako do seksualne izopaenosti tako i do njegovih izopaenih politikih stajalita. Waite je tumaio tu traumu prvobitnog prizora kao izvor "ozbiljnog straha od kastracije", koji je, zajedno s monorhizmom, Hitlera uinio psihopatskim pervertitom. Waite je otiao tako daleko da je povezao viziju prvobitnog prizora roditeljskog snoaja s onom drugom prvobitnom vizualnom 185 traumom koju Hitler tako dramatino opisuje u Mein Kampfu kao svoju ivotnu prekretnicu: prvi put kad na bekim ulicama ugleda sablasnog idova s dugim crnim uvojcima u crnom kaftanu. Naalost, kao i u sluaju toliko mnogo drugih "udarnih reportaa", kao toliko mnogo drugih uzvika "heureka" u sklopu studija o Hitleru, ba kad se tumaenje prvobitnog prizora uvrijeilo kao gotova stvar medu psihoanalitikim i psiholokim objanjivaima Hitlera, znanstvenik sa Sveuilita John Hopkins Hans Gatzke zalio ga je hladnom vodom, raskrinkavajui Langerovu uporabu tog ulomka na temelju tvrdnje da se pozivao na nategnut i iskrivljen prijevod stvarnih njemakih izraza koje je rabio Hitler. Gatzke je tvrdio da taj ulomak govori o fizikim napadima -premlaivanju - a ne o seksualnom napastovanju. Sama dr. Kurth sad dvoumi u vezi s vanosti koju freudovci pripisuju navodnom prvobitnom prizoru. Ona je neko vrijeme istraivala ponovno razmatranje Freudova stajalita o traumatskom potencijalu prizora u kojem je dijete svjedok snoaja izmeu roditelja. Ona istie da je velika veina ljudi koji ive u siromatvu (to jest, velika veina ljudi koji ive ili su tijekom povijesti ivjeli na

ovom planetu) uobiajeno ivjela i spavala zajedno u jednoj sobi, tako da su takvi prizori nuno mnogo ee vieni u sklopu "normalnog" iskustva iz djetinjstva nego to je Freud mogao pretpostaviti sa stajalita svojega gospodskog bekoga okruja. Osim toga, dr. Kurth navodi neka novija istraivanja kulture djetinjstva koja sugeriraju da su oni koji su proveli djetinjstvo u istoj sobi s roditeljima barem u jednakoj mjeri crpli utjehu i snagu iz bliskosti roditeljske prisutnosti koliko su bili prestraeni prizorom seksualnog ina izmeu roditelja. Ipak, jedna se tvrdnja iz rada dr. Kurth iz 1947. uporno ponavlja u gotovo svim naknadnim pokuajima objanjenja Hitlerove psihologije, jedno uporno vjerovanje koje je ustrajno vodilo tumae natrag na odnos s Geli Raubal kao na trenutak koji nekako moe pruiti kljuno otkrie o njegovoj psihi: vjerovanje koje je dr. Kurth u svojem radu nazvala "neizbjenim", a to je "da je Hitlerov antisemitizam [...] 'nedvojbeno vukao svoje podrijetlo iz seksualnosti.'" Rije je o izmuenom seksualnom podrijetlu koje je nastalo u Beu i nekako se konano posve razotkrilo u spavaoj sobi u kojoj je naeno tijelo Geli Raubal. ak mi je i oprezni Alan Bullock rekao da misli kako "vjerojatno ima neeg seksualnog" u Hitlerovu antisemitizmu. U sluaju drugih tumaa, udnja da nau spolno objanjenje gotovo je seksualna u svojem intenzitetu. A gotovo svi oni koji postavljaju seksualno objanjenje Hitlerove psihe na kraju tvrde kako, da nije bilo njegove seksualnosti koja je nicht naturlich, Hitler ne samo to bi bio "normalan" u seksualnom smislu nego bi (tako barem impliciraju) bio normalan i u moralnom smislu, naime da barem ne bi bio prisiljen na masovna ubojstva. To je odjek miljenja Williama Reicha da se izvori zla mogu nai u neuspjenosti da se postigne cjelovit, "normalan" orgazmiki oduak. To je uzaludna nada romantiarskog vjerovanja da e nas osloboenje od seksualne represije osloboditi od srednjega 186 vijeka, od mranih nagona u nama. U podruju studija o Hitleru, ona je izraena u nadi da e nas seksualno objanjenje osloboditi od mraka neobjanjivosti, od mranijih implikacija "normalnog" Hitlera - da e nas osloboditi od toga da uvuemo sebe, da uvuemo "normalno" ljudsko ponaanje u zagonetku onoga to je Hitlera uinilo tako duboko neprirodnim u moralnom smislu. Rijetkost je naii na tumaa Hitlera koji ne postavlja mutnu seksualnu tajnu kao skrivenu varijablu Hitlerove psihe. To je moda razlog zato me, nakon to sam naiao na toliko spekulacije o nespoznatljivoj seksualnoj tamnoj tvari, privukla suprotnost smirenije, manje grozniave vizije Hitlerove seksualnosti kakvu predlae povjesniar John Lukacs. U svojoj knjizi u kojoj prouava odnos izmeu Hitlera i Churchilla (The Duel), Lukacs tvrdi da "seksualnost i seksualni apetiti nisu imali kljunu ulogu u ivotima Hitlera i Churchilla". On u sluaju Hitlera misli da mu je seksualnost bila slabije izraena, ali ne u smislu deformiteta ili disfunkcionalnosti nego u nezainteresiranosti temperamenta. "Moje je miljenje", kae Lukacs, da su Hitlerovi "odnosi sa enama bili prilino normalni" - to je okantna izjava u kontekstu literature koja je posve opsjednuta Hitlerovim navodnim abnormalnostima. Lukacs je dokaze o neprirodnoj seksualnosti nazvao "rijetkim i neautentinima, a teko ih je procijeniti". Lukacsevo je stajalite koristan korektiv u tome to on tvrdi da Hitlerova seksualnost ne mora nuno biti klju teorije o njegovoj osobnosti, bez obzira na to koliko je ta seksualnost bila normalna ili abnormalna. Podsjea nas da Hitlerova udovinost nije nimalo manje zastrana tovie, u nekom je smislu jo strasnija - ako ga ne smatramo seksualno izopaenim ili udovinim. Poricati postojanje neke sramotne seksualne tajne u jezgri Hitlerove psihe ili dvojiti o njezinu postojanju ne umanjuje zagonetku Hitlerove psihe. Dugo su oni koji su istraivali sluaj Geli Raubal upirali pogled u dr. Fritza Gerlicha, taj gotovo .* zaboravljen lik iz svijeta mijnchenskih oporbenih novinara, kao moda u jedinu osobu koja je doprla do dna zagonetke Geli Raubal (a moda i Hitlerove psihe). Neki misle da je Gerlich otkrio tajnu o Hitleru koja je bila toliko opasna da je zbog nje bio ubijen prije nego to je uspio objaviti to je doznao. Naposljetku sam posumnjao u to je li Gerlich doista pronaao dokaz da je Hitler ubio Geli Raubal. Ali dok sam tragao za Gerlichovom apokrifnom tajnom, naiao sam na ono za to sam pomislio da je jedan od prvih, najdojmljivijih pokuaja objanjenja tajne dinamike Hitlerove psihe. 187 ETVRTI DIO

MRNJA: SLOENA I PRIMITIVNA Sugestivna nagaanja izvuena iz djela Fritza Gerlicha i neobraene dokumentacije OSS-a 9. POGLAVLJE Fritz Gerlich i suenje Hitlerovu nosu u kojem otkrivamo izgubljeno klasino djelo u tumaenju Hitlera, rad umorenoga tumaa Jo uvijek nas moe osupnuti: Adolf Hitler oenjen crnom mladenkom. Vie od est desetljea nakon to se ta nevjerojatna fotomontaa Hitlera u cilindru i sveanom odijelu kako stoji s crnom mladenkom pod rukom u blaenom prizoru vjenanja pojavila na naslovnici jednog od vodeih munchenskih listova, to ruganje Hitleru -u kontekstu dekapitacije, mijeanja rasa, grenog spolnog odnosa i nasilne nagrdenosti - jo uvijek zrai aurom nepromiljenosti i opasnosti. I doista, gotovo da nema dvojbe kako se taj senzacionalni vizualni i verbalni napad na Hitlera pokazao opasnim, pae fatalnim za njegova tvorca, odvanoga i opsjednutog protuhitlerovskog novinara dr. Fritza Gerlicha. Posprdni naslov iznad "fotografije s vjenanja" - "ima u hitler mongolske krvi?" - objavljen je u novinama u srpnju 1932, jedva est mjeseci prije nego to je Hitler doao na vlast i moda je uzrokovao Gerlichovu smrt u Dachauu. Iako je Gerlich otiao jo dalje nekih pet tjedana nakon to je Hitler stupio na vlast i pokuao objaviti neto to je moda bilo i opasnije: reportau koja bi - prema nekim navodima - sablanjivo povezala novoimenovanog Reichskanzlera sa smru Geli Raubal. Ta reportaa iz 1933, koju je Gestapo zaplijenio prije nego to je bila tiskana, bila je neposrednim povodom Gerlichova uhienja, a onda i njegova umorstva. Ali nain na koji je ranio Hitlera 191 naslovnicom o "mongolskoj krvi" u srpnju 1932. vjerojatno mu je zapeatio sudbinu, bez obzira na ono to se nalazilo u reportai o Geli Raubal. Neobjavljena je reportaa moda mogla nanijeti veu tetu Hitleru, ali ona koju je Gerlich objavio ve ga je ranila, kirurki je razotkrila njegovu duu otrim skalpelom. Bio je to genijalan pokuaj unitenja Hitlerova ugleda, a i nenadmana analiza znaaja koja razotkriva jednako dobro kao sve kasnije, ako ne i bolje od njih, snanu istinu o Hitleru i Hitlerovoj rasnoj psihologiji. Istina, karikirane slike Hitlera godinama su se pojavljivale u oporbenim novinama i na plakatima, ali ovo je bilo neto drukije. Predratne su se karikature Hitlera najee usredotoivale na njegove brkove i pramen kose na elu, na karikiranje njegova iskrivljenog lica u grevitu govornikom bijesu. Ali ova je slika pogodila blie cilju; pogodila je Hitlerov najdublji, najopsesivniji strah: onaj o njegovoj krvi. Prikaz pobornika rasne istoe, iste krvi, na fotografiji vjenanja s nevjestom "nie rase," kombinacija te sablanjive slike sa senzacionalnim pitanjem o njegovoj vlastitoj rasnoj istoi nije ciljala samo na to da okira desetke tisua sluajnih itatelja nego i na to da pogodi, da rani upravo jednog itatelja: Adolfa Hidera. Da ga rani zazivanjem prljave gomile seksualnih i rasnih glasina koje su okruivale Hitlera, glasina potaknutih njegovim upornim momatvom, glasina o njegovu rasnom podrijetlu koje su nastale zbog izrazito nearijskog izgleda toga pobornika arijske istoe. Gotovo da nema dvojbe kako je to takoer bilo namijenjeno zazivanju sablasti glasine koja je najvie potpirivala strasti i u vezi s kojom bi mnogi itatelji navod o mongolskoj krvi protumaili kao eufemizam - glasine da je Hitler batinio drugu inaicu "orijentalnog" rasnog podrijetla: "idovsku krv". Razmotrimo politike okolnosti u kojima se javlja taj napad. U srpnju 1932, deset mjeseci nakon smrti Geli Raubal u rujnu 1931, Hitler je od esto ismijavanog bavarskog udaka postao nacionalna politika figura koja se ravnopravno natjee za mjesto predsjednika Njemake Republike sa starim Reichsprasidentom Hindenburgom. Sad vie nije bio tek lokalna ili nacionalna figura, nego osoba koja privlai svjetsku pozornost, koja zapovijeda golemom privatnom vojskom (SA, koji je terorizirao i ubijao njegove politike i novinarske protivnike) i koja je, ini se, postala olienjem budunosti. Objava tako zlobnog napada koji je bio mnogo dalekoseniji i otrovniji u samome tekstu nego to se moglo pretpostaviti ak i iz senzacionalne fotografije i naslova, bila je in goleme osobne hrabrosti oajnog proroka osuenog na neuspjeh.

Gerlich se u lanku Ima li Hitler mongolske krvi? slui ganutljivo zabrinutim tonom i podrugljivo znanstvenom retorikom Swiftova Skromnog prijedloga. Skromno predlae da primijenimo "znanost o rasama" jednog od Hitlerovih omiljenih arlatanskih teoretiara rasa dr. Hansa Gunthera - koji je propisao odreen oblik i dimenzije svakog obiljeja glave i lica "nordijskog tipa" - na 192 Hitlerovu glavu i lice, a posebice na njegov nos. Gerlich zatim na najsitnijim pojedinostima, s pomou usporedaba i popratnih fotografija u krupnom planu, dokazuje koliko je strano daleko Hitler bio od standarda vlastitih rasnih kriterija. Ali jo je porazniji bio nain na koji je Gerlich preao s analize Hitlerovih vanjskih obiljeja - koja dosee vrhunac u urnebesnom swiftovskom Suenju Hitlerovu nosu - na genijalnu kritiku bitnih znaajki Hitlerova osobnoga i politikog identiteta. Bila je to kritika koja je rezultirala razornim zakljukom da Hitleru - prema vlastitim mjerilima - ne nedostaje samo arijska fizionomija, nego i arijska dua! Prije nego to dublje zaemo u vienje Hitlera ispod sprdnje satire o mongolskoj krvi, koje predstavlja jedan od najsofisticiranijih pokuaja suvremenika iz miinchenskog razdoblja da objasne Hitlera, bilo bi dobro sagledati ga u kontekstu vremena kad je objavljeno, u kontekstu fatalnoga puta hrabrog ovjeka koji ga je napisao. Iako su me slika s crnom nevjestom i naslov o mongolskoj krvi sablaznili kad sam naiao na njih, teko mi je bilo procijeniti kakav su uinak mogli imati sredinom 1932, tijekom posljednjih mjeseci Hitlerova uspona na vlast. Mene se doista dojmilo kao da je rije o neemu to je iz drugog svijeta u usporedbi s onim to sam vidio u drugim mtinchenskim oporbenim novinama iz tog razdoblja. Hrabri protuhiderovski Munchner Post inae se vie oslanjao na razum, na ideologiju i istraivanje; jest, tiskali su jetke satirike komentare, objavili bi jetku sliku, redovito karikaturu Hitlera, ali nita nalik na brutalnu sprdnju s Hitlerovim rasizmom u fotomontai vjenanja. I drugdje su se javljala ukanja i insinuacije o Hitlerovu izgledu; postojao je podzemni humor (gdje se nordijski ideal ismijavao kao "mrav poput Goringa, visok poput Goebbelsa i plav poput Hitlera"). Ali nigdje nisam vidio neto to se tako otvoreno, tako senzacionalno, s toliko prezira sprda s Hitlerovom vanjtinom i politikom, odnosno metafizikom krivotvorinom koju njegovo tijelo simboliki odaje. Odluio sam provjeriti taj dojam u kontaktu s jednim od malobrojnih ljudi koji bi Gerlichov napad mogli staviti u kontekst njegova vremena, s jednim od posljednjih ivih veterana protuhitlerovskog oporbenog tiska u weimarskoj Njemakoj. Njegovo je ime Walter Schaber. Ve je zakoraio u devedesete godine i stanuje u Washington Heightsu u New Yorku, gdje i dalje pie za Aujbau, cijenjeni tjednik njemakih idovskih emigranata. Ureivao je socijalistike novine u Thtiringenu i Saarfeldu, bio na elu Udruge socijalistikih radnikih novinara na kraju dvadesetih godina i zavrio je u munchenskom zatvoru u oujku 1933. nakon to je Hitler prigrabio vlast. Schaber je uspio pobjei u ehoslovaku i zatim u Ameriku, gdje je postao urednikom Aujbaua. Sa sobom sam u Washington Heights ponio fotokopiju Gerlichove satire o mongolskoj krvi da bih stekao uvid u Schaberov pogled na to u kontekstu protuhitlerovskog novinstva koje je poznavao. Schaber se ivo, iako pomalo sjetno, zanima za djelatnost oporbenog tiska u razdoblju prije Hitlerova preuzimanja vlasti 1933. godine. Izvan Miinchena, objasnio 193 mi je, a s nekoliko iznimaka (poglavito urednika berlinskog tjednika Weltbuhne Carla von Ossietzkvja), oporbeni socijalistiki tisak bio je toliko zaokupljen unutarnjim frakcijskim borbama (ponajvie izmeu pacifistikog krila stranke i krila koje je podupiralo ponovno naoruanje) da nisu posvetili dunu pozornost borbi protiv Hitlera. (Alfred Kazin mi je govorio koliko se razoarao kad je od njemakih socijalistikih emigranata tijekom tridesetih godina doznao kako je Hitler prema nekim stranakim voama postupio tako da ih je - za razliku od novinara - umirovio. Kazin je dodao kako misli da su zanemareni ideoloki korijeni Hitlerova uspjeha koji lee u sukobu izmeu podvojene ljevice i militantne faistike desnice.) Moda je to retrospektivno aljenje bio razlog zbog ega se Schaberovo lice ozarilo kad sam mu pokazao Gerlichov lanak o "mongolskoj krvi". Glasno se nasmijao itajui jetke naslove i podrugljive potpise, i prekidao itanje uzvicima poput: "Pa to je nevjerojatno!... U srpnju 1932.!...

Ovo je divno! Gdje ste to nali?" (Naao sam lanak slijedei natuknicu fotoreportera Tima Gidala, koji je poznavao Gerlicha i sjetio se te satire koju sam naao u knjinici Monacensia u Miinchenu.) inilo se da mu prua veliko zadovoljstvo to je barem ovdje jedan protuhitlerovski novinar otiao do kraja, to je iao na no, to je dao oduka bijesu i preziru koji su svi osjeali prije nego to su bili uutkani. Pretpostavljam da je ta niim sputana fatalna nepromiljenost pridonijela mojoj vlastitoj opinjenosti Gerlichom. Doista iznenauje to je u literaturi o Hitleru i nacistikom vodstvu prije i poslije rata, kako u Njemakoj tako i izvan nje, toliko malo izravne, duboke mrnje i prezira izraeno u tisku. Ton i tendencija predratnih tumaa poputali su Hitleru, prema njemu su se odnosili kao prema pojavi koja ne zavreuje ni prezir, kamoli ozbiljno razmatranje. Umjesto da zastupaju nunost borbe protiv Hitlera, predratni tumai ponaali su se kao da ga mogu izbrisati rijeima, omalovaavati sve dok ne padne u zaborav. Umanjili su ga do te mjere da vie uope nije bio cilj koji zasluuje da ga napadaju. Poslijeratna literatura esto umanjuje Hitlera u drugom smislu. Znajui dobro to je uzrokovao, autori su bili skloni tvrdnji kako uope nije bio on kriv, nego dublje i snanije sile koje su djelovale u pozadini i ispod povrine, da su te sile tvorile val koji ga je nosio. Opet je, dakle, prikazan kao da gotovo i nije imbenik koji vrijedi okriviti, prezirati i drati odgovornim nego, zapravo, instrument apstraktnih sila, a mrzimo li te sile ili ne, gotovo je nevano. To se posebice odnosi na njemaku literaturu o toj temi, tako da rijetke iznimke poput Gerlicha otro istiu nedostatak strasti kod drugih autora. Je li mrnja opravdana reakcija? Nisam siguran pomae li uvijek u analitikom smislu. Ipak, nepromiljena, ali ujedno profinjeno izotrena mrnja ispod povrine Gerlichove satire pruila mi je zadovoljstvo kakvo sam jo osjetio itajui jedan od nekoliko istinski mrnjom ispunjenih poslijeratnih prikaza tog doba - U sjeni Reicha, djelo Niklasa Franka, sina Hitlerova odvjetnika i masovnog ubojice Hansa Franka. Niklasova "biografija" vlastitoga oca odie svojevrsnom radosnom mrnjom i 194 prezirom koji proiuju. Sin je odrastao u dvorcu u Krakovvu iz kojega je njegov otac vladao okupiranom Poljskom - bilo je to mjesto zla iz kojega je Frank vodio konano rjeenje i iz njega izvlaio dobit. Sin prikazuje oca otrim, jetkim tonovima kao podloga, tatog, umiljenog i pohlepnog grabeljivca koji idovima otima dragocjenosti prije nego to ih daje spaliti. Drama knjige Niklasa Franka lei u sukobljenom tonu, nainu na koji sinovljevi pokuaji da odri razmak izmeu sebe i svojega prezira prema ocu (prikazujui ga kao smijeno udovite) opetovano prerastaju u istu mrnju, to ga navodi da smilja nove vrhunce klevete i pogrde. tivo jedva moe obuhvatiti njegov bijes i prezir. Ali unato svom otrovu, mene se to dojmilo kao bijes ienja koji spaljuje mogunost samilosti i "razumijevanja" te ih udaljava od vrata spoznaje. Doista je to zdrav osjeaj u usporedbi s munim prevrtanjem Alberta Speera, kojega je nemilosrdno ovjekovjeila Gitta Serenv, Speera koji se hrvao sa savjeu i s istinom da bi obrazloio Hitlerovu mo nad sobom; ili pak u usporedbi s obrednim racionalizacijama kojima pribjegavaju poslijeratni njemaki povjesniari da bi "povijesno obradili" Hitlera i distancirali se od njega, hrvui se s pojmom Hitlerove "veliine" na nain koji njegove zloine ini trivijalnima. Djelo Niklasa Franka meni je znailo vie od svega toga umovanja - bio je to isti krik mrnje. Gerlichova je mrnja prema Hitleru bila vie od krika, bila je analitiko orue otro poput britve koje je zarealo do sri Hitlerove patologije prije svih drugih, prije nego to je bilo prekasno - samo da ga je itko sluao. Zato mislim da je vano spasiti Gerlicha, njegov ivot i djelo, od arhivskog zaborava te ga poeti obnavljati tako da se vrati iz biljeaka u stvarno sjeanje. A tko je bio taj ovjek, taj dr. Fritz Gerlich? Njegova obnova u povijesti posebno je sloena zadaa jer je, u onim rijetkim sluajevima kad ga spominju, esto iskoritavan u slubi beletrista ili frakcijskih podjela. Da bismo tajnu Gerlichove posljednje velike reportae stavili u pravu perspektivu, trebali bismo pomnije razmotriti njegov put prema onom konanom trenutku kad je Gestapo strgnuo njegov posljednji lanak s tiskarskog stroja. Pria je to o ovjeku kojega je opsjednutost Hitlerom gonila od racionalnoga u iracionalno - ali ne bez razloga. Ono to njegov razvoj tijekom miinchenskog razdoblja ini tako neobinim jest to je Gerlich na poetku bio lakovjeran pristaa ekstremne nacionalistike politike koju je Hitler predstavljao.

Roen u nepokolebljivo protestantskoj obitelji 1883, est godina prije Hitlera, Gerlich je bio pomalo stranac kad se njegova obitelj preselila u veinsko katoliku Bavarsku. Po prirodi sklon uenju, na sveuilitu u Miinchenu poeo je studirati prirodne znanosti, ali se prebacio na povijest i doktorirao je disertacijom o njemakome caru iz jedanaestog stoljea. Kad su ga dob i vid sprijeili da slui u njemakoj vojsci tijekom rata, Gerlich je poeo raditi u dravnom arhivu i traio je oduak za svoj nacionalistiki ar u domoljubnim novinama. Poslije njemakog poraza odustao je od arhiva, posvetio se polemikoj borbi kao urednik 10=. nacionalistikih novina i ubrzo, na poetku dvadesetih, postao glavnim i odgovornim urednikom jednog od najkonzervativnijih mtinchenskih novina Munchner Neuste Nachrichten. Godine 1923. ve je postao tako potovana i utjecajna linost u nacionalistikom pokretu da je u proljee te godine - kad su razorna inflacija i sukob oko ratne odtete doveli do ponovnog francuskog zauzimanja Rajnske oblasti -Gerlich u svojem stanu primio kontroverznu novu zvijezdu desniarskih nacionalistikih snaga: Adolfa Hitlera. Na tom sastanku Gerlicha i Hitlera u proljee 1923. dogodilo se neto to je, zajedno s Hitlerovim postupkom est mjeseci poslije tijekom pivnikog pua, Gerlicha - koji je mogao postati Hitlerov saveznik -pretvorilo u ogorenog, nepomirljivog, doivotnog neprijatelja. Iz fragmentarnih izvora uspio sam rekonstruirati da je to za Gerlicha postalo pitanje vjere i izdaje. ini se da je u nekom trenutku prije pua, moda tijekom onoga sastanka u etiri oka, Hitler Gerlichu dao asnu rije da e podupirati nacionalne aspiracije Gerlichova ovjeka, desniarskoga bavarskog premijera von Kahra, i da nee pribjei nezakonitim, puistikim postupcima kako bi promicao vlastitu stvar. Meutim, nakon toga je Gerlich osobno bio svjedok pivnikog pua u Biirger-braukelleru i vidio je kako je Hitler pred svima uhitio von Kahra i oruanom prijetnjom iznudio od njega prisegu vjernosti. Gerlich mu nikad nije oprostio tu izdaju. U svojim je novinama to nazivao "jednom od najveih izdaja u njemakoj povijesti". Otad je zauvijek, od mnogobrojnih epiteta kojima je nazivao naciste, ukljuujui "zloinci" i "seksualni degenerici", Gerlichu najvei grijeh bio taj to su "vjerolomni". Nazivajui ih vjerolomnima, ponaao se kao da je srednjovjekovni papa koji im due osuuje na vjeite muke. I doista ih je vjeito muio. Gerlich i slona skupina njegovih kolega, prvo u Munchner Neuste Nachrichten i poslije u Gerlichovim vlastitim protuhitlerovskim novinama Der Gerade Weg, postali su u desetljeu izmeu pua 1923. i Hitlerova preuzimanja vlasti 1933- najglasnijim sreditem protuhitlerovskoga novinarstva u konzervativnim krugovima. Postao sam svjestan vanosti Gerlichove skupine tijekom svojega posjeta Dachauu, gdje je, na izlobi posveenoj prvim mjesecima Hitlerove vladavine u susjednom Miinchenu, Muzej Dachaua poveao reprodukcije lanaka iz miinchenskih novina o lovu na lanove Gerlichove skupine koji su izmaknuli uhienju tijekom racije u Gerlichovu uredu u oujku 1933. godine. Nemilosrdno su ih progonili jer su bili uistinu opasni. Neki, poput Gerlicha, bili su ubijeni, neki uhieni; neki su nakon putanja na slobodu tvorili jezgru aristokratskog pokreta protiv Hitlera koji je dosegnuo vrhunac u neuspjenom pokuaju atentata Clausa von Stauffenberga u srpnju 1944, nakon ega su svi okrutno pogubljeni. Ali neto se udno dogodilo Gerlichu i toj malenoj skupini na kraju dvadesetih godina: sklopili su gotovo nevjerojatno saveznitvo to je postalo izvorom vjere koja je poticala njihovu hrabru protuhitlerovsku kampanju. Gerlich i njegovi prijatelji 196 blisko su se povezali sa svetom stigmatiarkom - krajnje kontroverznom, vjerojatno lanom ali nadaleko tovanom bavarskom seljankom. Zvala se Therese Neumann, a meni se i danas ini nevjerojatnim kako je skeptika, protestanta i racionalnog povjesniara poput Gerlicha, odlunog novinskog urednika prodorna pogleda iza naoala s metalnim okvirom, prevarila ta primitivna, nepokretna, katolika mistiarka ija je vlastita crkva bila skeptina prema njoj, koja je tvrdila da godinama nije uzimala nikakvu hranu osim misnih hostija, koja je na Veliki petak pokazivala velike kaplje krvi u obliku Kristovih rana i tvrdila da se vraa kroz vrijeme u trenutak razapinjanja, i da ju redovito posjeuje Djevica Marija i prenosi joj strana apokaliptika upozorenja o mranoj sudbini koja oekuje suvremenu Njemaku. Ali

udna privlanost izmeu skeptinog novinskog urednika i opsjednute ili moda lane stigmatiarke vue korijene u osobitom apokaliptikom ozraju toga doba. Seljanku koja je promijenila ivot Fritza Gerlicha, poeli su posjeivati Isus i Marija otprilike istodobno kad je Geli Raubal poeo posjeivati njezin stric Adolf. Theresa Neumann bila je dvadesetsedmogodinja seljanka u Konnersreuthu, mjestu sjeverno od Miinchena, kad je 1925. legla u postelju tvrdei da su je paralizirali tajanstveni grevi, ozljeda kraljenice i - kako se govorilo trauma koju je pretrpjela kad je bezuspjeno pokuala spasiti ivotinje iz gorue tale. Nakon godinu dana nepokretnosti koja je zaudila lijenike, odjednom su joj se poela javljati vienja: pala je u ekstazu i kad se probudila, tvrdila je da je bila vraena u Jeruzalem u vrijeme posljednjih dvadeset i etiri sata Isusove muke. Vidjela ga je kako se moli na Maslinskoj gori; bila je svjedokom njegova krinog puta. On joj se obratio s kria dok je krvario iz rana od avala na dlanovima i stopalima te od koplja na slabinama. Na Veliki petak 1926. novi je element pridodan tim vienjima: stigme. Krv se iznenada pojavila na njezinim dlanovima i stopalima te se inilo da lije krv iz slabina - krvave rane koje su oponaale Kristove rane na kriu. Ali postojao je i poseban dodatak: inilo se kao da joj i oi krvare. Njezin je katoliki upnik bio uvjeren da se dogaa pravo udo, da je rije o Spasiteljevu blagoslovu. Neuravnoteeni su sveenici i seljani to razglasili. Uskoro su se poboni katolici sjatili sa svih strana da bi se posvjedoili o stigmama koje su se poele pojavljivati ne samo na Veliki petak nego svaki petak! Osim stigma, njezini su razgovori s Isusom postali jo ozbiljniji: neki su tvrdili da je ona pokuavala upozoriti Isusa o krvavu kraju koji ga eka, pomoi mu da izbjegne razapinjanje. Zauzvrat su Isus i Marija kroz Neumannicu upuivali upozorenja o stanju u Njemakoj. Upravo je ta, gotovo politika dimenzija njezinih vienja poela privlaiti profinjene i inae skeptine posjetitelje iz Miinchena, ukljuujui novinarske kolege Fritza Gerlicha. Doli su vidjeti krvave rane i vratili su se s odjekom njezinih krvavih proroanstava u uima koja su utjelovila predapokaliptiko raspoloenje weimarske Njemake. 197 Jedan od posjetitelja - aristokratski katoliki konzervativac grof Erwin von Aretin, koji je preivio i postao Gerlichov poslijeratni biograf - postao je vjernikom. Von Aretin napisao je reportau u dva nastavka o konnersreuthskoj stigmatiarki u kolovozu 1927. za Gerlichov Munchner Neueste Nachrichten. Ti su lanci od vizionarske seljanke stvorili nacionalnu, a zatim i meunarodnu senzaciju. Prevedeni na trideset i dva jezika, lanci su uinili krevet nepokretne stigmatizirane ene sreditem meunarodnog kulta sljedbenika koji su grozniavo eljeli vjerovati da je Bog napokon pokuavao pokazati svoju nazonost i prenijeti svoje savjete u vezi s povijesnim mukama kroz koje prolaze te da je za posrednika odabrao tu nevinu duu. Naposljetku je, nakon opetovana nagovora svojih kolega, skeptini protestant Gerlich odluio posjetiti stigmatiziranu enu. Na iznenaenje gotovo svih vratio se pod velikim dojmom. I vie od toga: posjeivao ju je opetovano i naao se sve dublje uvuen u seljankin krug, tako da je zapisivao njezine vizionarske rijei i pokuavao ih prevesti u upozorenja i proroanstva u vezi sa sve veom krizom u Njemakoj. U studenome 1927. za svoje je novine napisao vlastiti ushien prikaz konner-sreuthskog fenomena, to je ve samo po sebi bilo doista iznenaujue. Ali onda je, tri mjeseca nakon toga, osupnuo sve tako to je napustio utjecajan i ugledan poloaj urednika Nachrichtena te se tijekom sljedee dvije godine posvetio pisanju dvosveane biografije o bavarskoj stigmatiarki i njezinim proroanstvima. To je razdoblje okrunio formalnim obraenjem na katoliku vjeru 1930. godine. Isprva me zbunilo Gerlichovo naizgled divlje skretanje od angamana u ondanjoj krizi njemakoga politikog poretka, od borbe protiv boljevizma i hitlerizma kojoj se bio zduno predao. Jo me vie zbunilo kad sam dublje istraio pravu prirodu stigmatske pojave koja je tako zaarala neukrotivog novinara Gerlicha. U svojoj biografiji Therese Neumann pisanoj s puno potovanja, Gerlichov kolega dr. Johannes Steiner opisuje Gerlicha kako odlazi u Konnersreuth "odluan da e razotkriti svaku prijevaru na koju naie". Ali, "bio je podaren posebnom milou. Odmah je shvatio da su zbivanja u

Konnersreuthu neobjanjiva u prirodnom poretku pa se vratio u Miinchen poput novovjekoga svetog Pavla." Uistinu, to ne pripada prirodnom poretku, to je doista nicht naturlich, ali ne u onom smislu u kojem se to odnosi na neprirodnu auru oko Hitlera. A ipak, druga istraivanja te pojave navode druga objanjenja koja se ne temelje na natprirodnim silama. Uzmimo primjer veoma zanimljivog izvjetaja katolike autorice kolovane u Oxfordu Hilde Graef u knjizi Sluaj Therese Neumann. Izuzmemo li upnika Therese Neumann i biskupa koji su bili uvueni u svjetski publicitet svoje upljanke, mnogi su crkveni dostojnici bili odluno skeptini u vezi s tim "udotvornim pojavama", a Hilda Graef je i iskopala neke rane nalaze lijenika koje je Crkva poslala da ispitaju tvrdnje iz Konnersreutha. Njihovi izvjetaji i rezimiranje dokaza Hilde Graef pokazuju - ma koliko posredno i uljudno izraeno (iz obzira prema istinskom potovanju vjernika) - da je 198 mlada seljanka bila varalica, da ih je sve vukla za nos. Stigme je najvjerojatnije stvarala tako to je skrivala boice s krvlju ispod posteljine i nanosila krv na svoje stigmatske "rane" potajice ili kad bi joj roditelji izveli posjetitelje iz sobe tijekom "napadaja kalja" ili uz izliku da nepokretna Therese mora obaviti nudu u nonu posudu. Kad su se posjetitelji vratili, nali su tijelo karizmatine seljanke premazano krvlju; ona bi teatralno otkrila pokriva i pokazala rane na rukama, nogama i slabinama koje su oponaale krvave rane na Kristovu tijelu. itajui rezultate istraivanja Hilde Graef, nailazimo na zagonetku koja je zamrenija od otrcanih opsjenarskih varka kojima se odravala iluzija stigma - na zagonetku u vezi s time kako je upornoga, angairanog novinara poput Gerlicha mogla prevariti tako prizemna podvala iz kune radionice. (To je pitanje koje je slino onomu koje se postavlja u vezi s Hitlerom: kako je tako profinjena kultura poput njemake progutala tako bezonu krivotvorinu kao to je Hitler?) Postoji cinino objanjenje Gerlichova obraenja (za one koji su tome skloni) u Steinerovu asnom prikazu Gerlichova svetopavlovskoga konnersreuthskog doivljaja. Steiner pie da se Gerlich "[...] upoznao s princem Erichom von Waldburg zu Zeilom. Poslije je s njim raspravljao o pokretanju novina koje e biti neovisne o nadzoru financijskih krugova i koje e ureivati Gerlich a financirati princ. Princa su se dojmile Gerlichove rijei da 'o tome ovise stotine dua'... i u razdoblju od 1930. do 1933. princ je rtvovao otprilike pola milijuna maraka za novine koje su tiskali: Pravi put. Izdavai su bili poznati kao Izdavako poduzee prirodnog zakona, jer njihov je glavni program bio izraz borbe za priznanje ljudskih prava. Cinik bi moda odmah zakljuio da je Gerlichovo "obraenje" da povjeruje u stigme seljanke bio lak nain da se dodvori krugu bogatih aristokrata koje je prevarila, nain da prevari njih (zbog dobre stvari) kako bi financirali njegove protuhitlerovske novine. Ali sklon sam povjerovati Steinerovu opisu odnosa izmeu Gerlicha i proroanske stigmatiarke: "Kao izdavaki savjetnik" novina Der Gerade Weg, Steiner kae da ga je "Gerlich nekoliko puta uputio u Konnersreuth da Theresi postavi pitanja dok je bila u stanju ekstaze... Odgovori koje je Therese dala u ekstatinom stanju uvijek su obnavljale Gerlichovu hrabrost u njegovoj borbi protiv nacional-socijalizma i boljevizma. To nikad nisu bile izravne naredbe... Ali rije je bila o vizijama i natuknicama koje su ga stavile u bolji poloaj da sam donese ispravne odluke. Rijei poput: 'Pogledajte, u konanici je to [misli hitlerizam i boljevizam] usmjereno protiv naega Spasitelja', bile su mu dovoljne... Bili su to jasne potvrde pravednosti njegova stajalita." 199 Ali zato je ovjeku poput Gerlicha, koji se ponosio time to je racionalan ovjek, znanstvenik i skeptik, trebalo da mu tako sumnjiv izvor potpore odrava hrabrost? Dodatni uvid u prirodu odnosa izmeu borbena protuhitlerovskog novinara, seoske stigmatiarke i onoga to je Hitler predstavljao za Nijemce stekao sam tijekom razgovora s Walterom Schaberom, jednim od posljednjih ivih svjedoka vveimarskih novinarskih ratova. "Morate znati", rekao je u svojem stanu u Washington Heightsu dok nam je njegova ena posluivala kavu i kolae, "kako se u vezi s tim vremenom zaboravlja da su svi traili Heilanda."

"Heilanda?" "Tako je. Iscjelitelja, svetog ovjeka. Bilo je to doba kad su posvuda nicali iscjelitelji, vidovnjaci i proroci. Imali smo vidovnjake ovdje, proroke ondje... posvuda." Spomenuo je nekog Louisa Haussera, bivega proizvoaa pjenuca koji se prozvao prorokom i pozvao sve Nijemce na pokoru zbog svojih grijeha da bi izbjegnuli apokaliptiku kaznu. Govorio je i o Josephu Wiesenbergu u Berlinu. "Tvrdio je da iscjeljuje ljude tako to ih oblae sirom", i unato takvim dvojbenim tvrdnjama privukao je fanatine sljedbenike. "A imali smo i Hanussena, mistika i astrologa, koji je bio u Miinchenu s Hitlerom. Bilo ih je posvuda, tih ljudi koji su obeavali Mesiju, a svi su oni zajedno stvorili ozraje u kojem se Hitler mogao probiti. U cijeloj je Njemakoj vladalo apokaliptino raspoloenje." Rekao mi je da se samo mutno sjea Therese Neumann, ali da ona odgovara obrascu: "Jedan Heiland za drugim, a nakon svih malenih Heilanda, doao je veliki Heiland: Hider." "Dakle, elite rei da je prevladavala glad za nekakvim apokaliptikim likom, nekakvim iscjeliteljem, Mesijom, spasiteljem, udnja koja je utrla put prihvaanju Hitlera, ma koliko se on inio udan ili stran - tovie upravo zato to je bio tako udan?" Da, odgovorio je Schaber, upravo su one stvari koje su navele konvencionalne politiare i dravnike da podcijene i otpiu Hitlera kao udnog i neprikladnog, kao potpunog autsajdera - zbog te neobinosti koja je bila nicht naturlich - bile znaajke koje su tvorile podzemnu mo njegove privlanosti. Hitlerove druge stigme neobinosti, apokaliptini napadaji, zanosi, okultna, mjesearska, mistika mahnitanja, u tom su trenutku - iako su moda odbili neke racionalne graane - bili savreno u skladu sa irom, dubljom udnjom za likom na vioj razini iracionalnosti, za Heilandom koji e spasiti Njemaku. Ljudi koji su izgubili vjeru u konvencionalnu politiku traili su politikog iscjelitelja koji lijei vjerom. Neto u vezi s tim aspektom moga razgovora sa Schaberom kopkalo me dugo nakon to sam napustio Washington Heights. Neto u vezi s nainom na koji je govorio o udnji za Heilandom navelo me da razmislim dublje o korijenu njemake rijei Heiland, iscjelitelj: Heil. Da razmislim o dubljem smislu obrednog izgovaranja arobnih rijei Heil Hitler, tog pozdrava za svaku prigodu, tu sponu solidarnosti i 200 masovno skandiranje Hitlerova pokreta. Da razmotrim je li moda svjesno smiljen da potakne udnju za Heilandom, iscjeliteljem, pobonim ovjekom. Je li taj uinak bio hotimice stvoren, je li to primjer Hitlerove svjesne genijalnosti u manipuliranju masovnom psihologijom, ili pak sretan odraz postojee podsvjesne udnje za Heilandom na koju se nadovezao - ili i jedno i drugo? Je li u skandiranju Heil Hitler postojala dublja razina od pukog pozdrava? Naime, smisao u kojem govornik, onaj koji skandira, nuka, preklinje Fuhrera: Iscijeli, Hitleru! Iscijeli nas, Hitleru! Iscijeli Njemaku, Hitleru! Moda to nije toliko bio pozdrav koliko molitva. Kad sam Schabera zamolio za njegovo miljenje kao osobu koja je proivjela to strano razdoblje kad je Heil Hitler od pozdrava neprilagoenih sociopata, ulizica barbarskom udaku prerastao u masovni pokli gotovo religioznoga nacionalnog odobravanja, isprva je bio skeptik. inilo mu se da je to zanimljiva zamisao, Heil Hitler u smislu "Izlijei, Hitleru", ali nakon to je pomnije razmislio, rekao mi je: "Mislim da moda ima neto u tome." Ako udnja za Heilandom pomae objasniti nastranu privlanost Hitlerove neobinosti, nain na koji mu je sama iracionalnost ila u prilog, moe li se analogijom te privlanosti objasniti zato se Gerlich, svjetovni i racionalni doktor povijesti, naao uvuen u iracionalne, natprirodne proglase seljanke stigmatiarke? Moda je nekomu poput Gerlicha - svjedoka neuspjeha razuma, argumenata i polemike da sprijee uspon Heilanda zlog poput Hitlera - lik poput Therese Neumann, svojevrstan protuhitlerovski Heiland, mogao biti protutea i utjeha u borbi koja ga je navela da dvoji o uinkovitosti racionalnoga oruja. Ironija je Therese Neumann u tome to je, ak i ako jest bila varalica, pomogla uvrstiti odlunost skupine hrabrih ljudi da izloe svoje ivote pogibelji suprotstavljajui se Hitleru, kako prije tako i nakon to je preuzeo vlast. ak i nakon to je Gerlich ubijen u Dachauu 1934, krug Gerlicha i Therese Neumann nastavio je svoje potajno sudjelovanje u nepovezanim i neuinkovitim, ali ipak moralno vanim djelatnostima protuhitlerovske oporbe - sve dok mnogi od njih nisu bili pogubljeni

1944. godine. Gestapo je pokuavao razbiti taj krug, ali Therese i njezin kult opstao je i ponovno se razvio nakon Hitlerova poraza, ak i medu amerikim vojnicima u sklopu okupacijskih snaga. Moglo bi se dakle tvrditi, na temelju dokaza za koje se mora priznati da su krnji, da je ono to je Gerlicha i njegovu skupinu inilo jedinstvenom, to je nadahnulo izvanrednu hrabrost koju su pokazali bio osjeaj Boje potvrde, apokaliptike uloge koju su im davala proroanstva Therese Neumann. Mogli bismo ak nagaati da je u Gerlichovim mislima postojao svojevrstan odnos izmeu Hitlera i Therese Neumann: iako joj je on bio demonsko nalije, oboma su neke znaajke bile zajednike. I Therese Neumann i Hitler predstavljali su se kao proroci koji su uli glasove to su ih naveli da krenu na sveta poslanstva (Hitlerova vizija u bolesnikom krevetu u Pasewalku i vizija Therese Neumann u bolesnikom krevetu u Konnersreuthu). Oboje su pokazivali svoje nadahnue u ekstatinim, histrionskim 201 napadajima nalik na trans tijekom kojih su izricali proroanstva. Oboje su bili Heilandi i oboje su bili opsjednuti krvlju. Hitleru je krv u smislu rasne esencije bila istinskom odrednicom ljudske sudbine - krv kao znak i stigma nadmonosti i inferiornosti. Theresi Neumann krv je bila vidljivim znakom njezine nevidljive povezanosti sa Svetom Obitelji. Lako je vidjeti kako se Therese Neumann Gerlicha mogla dojmiti kao svojevrsni protuhitler s Bojom potvrdom. I kako je za Gerlicha i Therese Neumann Hitler postao svojevrsni antikrist. Metaforiki krvni odnos mogao bi donekle objasniti Gerlichovu zaokupljenost krvavom sudbinom Geli Raubal. Mlade ene, gotovo vrnjakinje Therese Neumann, koja nije bila nevina, ali ipak nije bila mnogo starija od kolarke. ene ije je krvave stigme Gerlich, ini se, htio povezati s Hitlerom. A ima neto nezaboravno u toj posljednjoj Gerlichovoj slici kako mi ju je opisao njegov kolega dr. Steiner, o tome kako je Gestapo "njegovoj udovici Sophie poslao Gerlichove krvave naoale": u tome kako posljednja krvava stigma njegova vienja Hitlera, krv koja je prsnula iz njegovih oiju kad ga je Gestapo tukao, morbidno oponaa stigme Therese Neumann kad je na Veliki petak imala vizije krvava prizora razapinjanja. Ali mistiki izvori Gerlichova vienja Hitlera ne bi trebali odvlaiti pozornost od odlunoga kirurkog seciranja Hitlerova mentaliteta koje je ostavio za sobom. Na poetku sam se bojao da je njegovo vienje Hitlera izgubljeno s izgubljenim izvjetajem o Hitleru iz 1933, ali ono jo postoji u njegovu dugo zaboravljenom, genijalnom swiftovskom saetku, moda u najdubljem i najlucidnijem objanjenju Hitlerove rasne patologije u weimarskom razdoblju, u pakosnoj i urnebesnoj satiri iz 1932. Ima li Hitler mongolske krvi? to vie to itam i razmiljam o tome, to me se vie doima ne samo strast u tom tekstu nego i nepristrana analitika vizija, nain na koji je sredinom 1932. anticipirao dvije najrafiniranije poslijeratne objanjivake tendencije: estetiku i azijatsku. Sve to u tobonje znanstvenom pogrdnom tekstu koji nudi urnebesni, ozbiljno intoniran komad koji bi se mogao nazvati Suenje Hitlerovu nosu. Ton koji Gerlich primjenjuje u svojoj prozi doista je kljuan. Poprimajui plat znanosti i pedantan ton koji oponaa autoritativnu njemaku tradiciju kritikog znanstvenog pristupa, on itateljevu pozornost usmjerava na zasebnu pojavu koju kani objasniti: sliku Hitlera kako se vjenava s crnkinjom. On nije osobno stvorio tu neobinu fotomontau, uvjerava nas Gerlich -pretpostavljam neiskreno. Tvrdi da mu ju je poslao itatelj koji je opazio snanu vezu izmeu dviju zasebnih fotografija jednu osornoga Hitlera, drugu nasmijeenih crnih mladenaca - objavljenih u Gerlichovim novinama, pa ih je domiljato spojio. "Nastala me fotomontaa dovela u veliku nedoumicu", uvjerava nas Gerlich ozbiljno. Ne zbog nesklada izmeu crnog i bijelog, ne zbog sklapanja braka izmeu bijelca i pripadnice druge rase, nego, to iznenauje, zbog onog to ga se dojmilo kao nedvojben "nutarnji sklad" izmeu mladenke i mladoenje s Hitlerovom glavom, izmeu glave tobonjeg utjelovljenja gospodarske rase i glave 202 1 njegove crne brane druice koja navodno predstavlja inferiornu rasu.

Gerlich navodi da ga taj neoekivan "nutarnji sklad" proganja; osjea potrebu primijeniti znanstvene postupke u potrazi za njegovim izvorom. To je potraga za koju je on posebno kvalificiran, objanjava, po tomu to je na sveuilitu studirao antropologiju i etnografiju. Ali prije nego to e zapoeti to znanstveno istraivanje, on, kao oprezan i nepristran promatra, eli iskljuiti mogunost da je dojam o nutarnjem skladu sluajna posljedica ba te Hitlerove poze. I tako poinje urnebesno i jetko istraivanje. Prvi korak suenja nosu sastoji se od Gerlichovih mukotrpnih nastojanja da dokae kako je pred sud izveo pravi nos koji e analizirati. Nos se na Hitlerovoj glavi na fotomontai vjenanja s crnkinjom ini tako "udnim", tako uporno nearijskim da Gerlich, kao razborit student znanosti 0 rasama, eli biti siguran kako taj dojam nije tek sluajna posljedica kuta snimanja te jedne fotografije. Zato e on, kako objanjava, primijeniti daljnju poredbenu analizu nosova na nizu slika Hitlerova nosa koje se pojavljuju u svojevremeno proslavljenoj knjizi Hitlerovih fotografija naslovljenoj Hitler kakva nitko ne poznaje. Razumije se, podla je potka te cjelokupne sudske istrage Hiderova nosa satirika metonimija, jezina figura u kojoj dio zamjenjuje cjelinu. Pokuaj da se shvati, obradi 1 objasni (ruga) anomaliji Hitlerova nosa zapravo je pokuaj da se objasni (ruga) anomaliji samoga Hitlera. Zato je njegovo poetno pozivanje na Hitlera kakva nitko ne poznaje tako usputno, jer sama je ta knjiga zauzimala sredinje mjesto u Hitlerovu krajnje proraunatom, krajnje promiljenom nastojanju da manipulira svojom slikom - i to posebice svojim tjelesnim izgledom - kako bi svoj notorno nenordijski izgled i svoju neobinost o kojoj se toliko govorilo pretvorio u elemente svoje karizme. esto se gubi iz vida koliko je Hitler pomno nadzirao prie o svojem tjelesnom izgledu, posebice na samom poetku svoje karijere. Znakovitu ilustraciju stupnja u kojem se primjenjuje prikrivanje nalazimo u prilino neobinoj crtici uz lanak u izdanju American Monthlyja iz 1923. naslovljenoj Kako izgleda Hitler? Crtica je neobina jer je ilustrirana nizom Hitlera; debelim Hitlerima, mravim Hitlerima, plavokosim Hitlerima, elavim Hitlerima, bradatim Hitlerima, svim moguim Hitlerima osim pravoga Hitlera. Osnovna je postavka lanka - koji je napisan u neiskreno naivnom tonu i koji je naizgled svjesno pristao sudjelovati u Hitlerovoj manipulacijskoj strategiji - bila da Hitlera prikae u duhu zagonetnog lika iz povijesnih romana. Kao tajanstvenog, odvanog ovjeka s mnogobrojnim krinkama (budui da je bio toliko prijeporan i budui da je stvorio toliko neprijatelja) tako da se njegovi zbunjeni suparnici nisu mogli nagoditi o tome kako Hitler izgleda, a jo manje to taj romantini nitkov sprema. Tako lanak navodi njegove razne, navodno lane opise u njemakom i svjetskom tisku i ilustrira nagaanja o plavokosom Hitleru, debelom Hitleru i tako dalje. I doista, premda je istina da se Hitler pokazivao u javnosti na ulinim prosvjedima i pivnikim skupovima, mjestima gdje se moda uzdao u osobnu 203 karizmu koja zamagljuje misli, u mo Fiihrerkontakta, kako bi njegov tjelesni izgled postao nevaan, od samog je poetka bio veoma oprezan pa je ograniavao i nadzirao svaku masovnu reprodukciju svojih fotografija. Od samoga poetka svoje pojave strogo je ograniio broj ljudi koji ga smiju snimati na samo jednog: na svog pouzdanog slugana Heinricha Hoffmanna. Nikomu iz Hitlerova kruga ni izvan njega nije bilo doputeno snimiti Hitlera osim Hoffmanna A ak ni Hoffmannu gotovo nikad nije dopustio da objavljuje "skrivene" snimke koje nisu bile namjetene. Kao to pokazuje nedavna muzejska izloba neobjavljenih Hoffmannovih fotografija, Hitler je pomno uvjebavao, podeavao, prouavao i smiljao nekolicinu poza u kojima e dopustiti da ga svijet vidi. ak i nakon razdoblja hotimine obmane (toboe radi njegove sigurnosti) koju najbolje predstavlja crtica Kako izgleda Hitler?, neautorizirane Hitlerove fotografije, a posebice neautorizirani krupni planovi, gotovo da i nisu postojale, a to se ogleda i u tome to je malo ljudi proturjeilo tvrdnji munchenskoga novinskog fotografa Tima Gidala da je snimio jedinu neautoriziranu spontanu fotografiju. Dogodilo se to 1929, a Gidal, koji je poslije postao vodei fotograf za ameriki Life, tad je bio

fotograf novina Munchner Illustrierte Zeitung. Naao sam Gidala u jeruzalemskom predgrau gdje je taj devedesetogodinjak nedavno imao samostalnu izlobu, a objavljena je i retrospektiva njegova rada. Vodili smo koristan razgovor o svijetu protuhitlerovskih munchenskih novinara dvadesetih godina -zapravo je Gidal bio taj koji se ne samo sjetio Gerlicha nego me i upozorio na napad na Hitlera zbog mongolske krvi. tovie, Gerlich bi katkad sjeo s Gidalom za stol njegovih novina u CafeHeck, kavani u koju je esto zalazio i sam Hitler. A upravo je u vrtu Cafe Heck-2. Gidal snimio jedinstvenu fotografiju nespremnog Hitlera. Pokazao mi je fotografiju; dojam koji ostavlja ne samo to je neobian nego i uznemiruje. Prikazuje Hitlera u razgovoru s tri krupna mukarca za vrtnim stolom u sjeni guste kronje. Budui da su ostali leima okrenuti fotoaparatu, teko ih je raspoznati; jedan izgleda kao bankar, a ostala su dvojica krne vojnike grade i kratko su oiani. (Debeli vrat jednog od njih namee zakljuak da je moda rije o zapovjedniku SA Ernstu Roehmu.) Hitler gleda u daljinu s rukom na bradi i izgleda zamiljeno, nesigurno, kao da oblikuje misao, kad ugleda Gidala s fotoaparatom i podie pogled zabrinuto shvativi da je uhvaen. To je slika koja zabrinjava. Padamo u kunju rei da upravo ta slika, za razliku od svih Hoffmannovih, prikazuje "Hitlera kakva nitko ne poznaje", kakva nitko ne smije vidjeti. Zabrinjava jer ga ta nesigurnost, to ne posve oblikovano iznenaenje na Hitlerovu licu ini "ljudskijim" nego to bismo eljeli priznati. Hoffmanove fotografije, koje je za objavljivanje autorizirao Hitler, gotovo su sve projicirale ono to Hanfstaengl naziva Hitlerovim "napoleonskim" nastupom, to mu je davalo privid (barem retrospektivno) donekle smijene vojnike umiljenosti. Gidalova fotografija ponovno potvruje da nas sada Hitler zastrauje najvie kad se na bilo koji nain doima ljudskim, nesigurnim, kad je ak pomalo nalik na nas. A tako upravo izgleda u Gidalovoj spontanoj fotografiji iz CafeHeck-z. 204 Moda se raunalo upravo na to kad je objavljen Hitler kakva nitko ne poznaje. U jednom trenutku na poetku tridesetih godina, kad se Hitler uzdignuo iz sramote i sprdnje nakon propalog pua te postao vanom osobom njemake politike, promijenila se raunica nadzora nad slikama. Auri zagonetnosti koja mu je dotad donijela velik uspjeh prijetile su glasine o neobinosti, o osobi koja je nicht naturlich, a to je ugroavalo njegovu novu istaknutu ulogu u javnosti. Zakljueno je da e se dopustiti svojevrsna autorizirana spontanost, fotografije slubeno odobrene neformalnosti koje e pokazati kako u vezi s njime nema nita abnormalno. Tako ga je Hitler kakva nitko ne poznaje prikazao kako se bavi "normalnim" gemutlich stvarima, kako prijateljski razgovara sa sugraanima, oputa se u svakodnevnoj bavarskoj (a ne vojnikoj) odjei. Naslov - Hitler kakva nitko ne poznaje - poigravao se velom zagonetnosti i naizgled obeavao da e se objaviti tajne, da e se pokazati Hitler kojega Hitler nije htio otkriti. A zapravo je rije o autoriziranom neautoriziranom Hitleru, pomno smiljenom da "otkrije" tajnu kako uope ne postoji (sramotna) tajna. Iako bi objavljivanje veeg broja fotografija nuno privuklo pozornost na to koliko je njegov lik udaljen od nordijskog ideala koji bjesomuno zastupa, dotad je on ve bio stvorio takvu auru zagonetnosti o sebi da bi se ljudi otkrie njegove nenordijske fizionomije dojmilo manje od otkria da je Hitler inae izgledao razmjerno "normalno", da se bavio stvarima koje su Nijemcima naizgled normalne. Gerlich upire prstom na opreznost kojom se manipuliralo Hitlerovom slikom u svojoj lukavoj uputnici na navodno "stvarnog" Hitlera iz Hoffmannove knjige. Ali Gerlich se ozbiljno pretvara kako ozbiljno shvaa tvrdnju iz knjige Hitler kakva nitko ne poznaje da ona predstavlja neskrivenu istinu, jer to se uklapa u njegov satiriki naum. Pretvara Hoffmannovu knjigu u traktat o Nosu koji nitko ne poznaje i predouje poroti etiri fotografije nasmijeena Hitlera iz Hoffmannove knjige. "Ovdje, dakle", pie Gerlich, "nalazimo niz fotografija koje se znaajno razlikuju" od osorne slike Hitlerove glave na tijelu crnog mladoenje. Istina, poze su razliite, napominje, ali vidi se isti "osobit nos", to dokazuje da onaj s vjenane fotomontae nije prikazan tako zbog sluajnog pomaka kuta snimanja, nego je rije o "njegovu pravom nosu". Nakon to je potvrdio autentinost uzorka, Gerlich se, kao radoznao znanstvenik, savjetuje s kolegom znanstvenikom o njegovim osobitim znaajkama: "Sad emo predstaviti dvije slike osoba s nordijskim nosovima iz knjige dr. Hansa F. Gunthera Rasne osobine njemakoga naroda, autora kojega je, kao to je ope poznato, thijringenki nacionalsocijalistiki ministar Frick imenovao za profesora rasnih istraivanja pri Sveuilitu u Jeni."

Frick je svojedobno bio poznat kao prvi nacist koji je postao ministrom u vladi jedne od drava koje su tvorile Weimarsku Republiku. Gunther je bio meu vodeim "rasnim znanstvenicima" koji su trebali pridonijeti akademskom ugledu nacistikog rasizma, utjelovljenje osramoena arlatanstva teoretiara rasa iz 19. stoljea kojima 205 se Hitler toliko divio, poput Houstona Stewarta Chamberlaina. Gunther e, dakle, biti Gerlichov "struni svjedok" u suenju Hitlerovu nosu. "Rasna nam istraivanja tih znanstvenika", ozbiljno e nam priopiti Gerlich, "pokazuju da nos nordijskog arijca ima malen hrbat i malenu bazu." Zatim sudu predouje "dva prikaza osoba s nordijskim nosovima", dvije fotografije arijskih pojedinaca s nosovima s malenim hrptom i malenom bazom. Slavodobitno nas poziva da usporedimo Hitlerove nosove s nordijskima, a pritom nam pomae istiui da su "nosovi istonoga i mongolskog tipa postavljeni na iroku bazu, da imaju plosnat hrbat i, openito, na hrptu imaju malen prekid zbog kojega se nos doimlje duim i viim". Nije ni morao dodati da Hitlerov nos odgovara potonjem opisu orijentalnih nosova Hitlerovih vlastitih rasnih teoretiara mnogo bolje nego to odgovara opisu finijih hrptova i baza nordijskoga nosa. Gerlich nepopustljivo namee svoje argumente. Pogledajte ponovno Hitlerov nos, nuka itatelja. Opaate slinost s jednim od Guntherovih primjera nosa slavenskoga ili ekog tipa. Napominje da je slavenski nos "oblikovan mijeanjem nakon hunske provale Mongola s izvornom slavenskom lozom". E, sad je Gerlich na konju, zlurado uivajui u tome to pod itateljske nosove gura prljavu istinu o Hitlerovu nosu. Slijedi podrobna demonstracija, izvedena u arlatanskoj retorici Hitlerova vlastitoga rasnog znanstvenika, da je Hitlerov nos u najboljem sluaju slavenski a ne nordijski, ali slavenski u veoma posebnom smislu: u smislu koji odraava mongolske navale Atilinih hordi na Europu. Hitlerov se nos, dakle, ne moe ak ni usporediti s istom, iako "inferiornom," slavenskom lozom, nego sa slavenskim tipom mijeane krvi to jest bastardima slavenskih ena koje su silovali mongolski osvajai. "Ratna je strategija u to doba nalagala", biljei toboe pedantno Gerlich, "da pobjednike vojske spolno ope sa enama i djevojkama poraenih naroda... Moramo pretpostaviti da je u zaviaju Hitlerove obitelji ostala samo tuinska, a ne nordijska krv." Gerlich nam ovdje pomae i podsjea da je pozornost koju je posvetio najsitnijim pojedinostima oblika tih nosova opravdana jer "prema Guntherovoj rasnoj znanosti", dakle i prema Hitlerovoj, "nos je najvaniji znak rasnoga podrijetla neke osobe". I tako, jasno, nos predstavlja ovjeka, i u smislu metonimije i rasno, ali moramo se zapitati ne dogaa li se ovdje i podlo komino premjetanje smisla gdje se - kao u dugoj, toboe znanstvenoj raspravi o razlikama izmeu ljudi s kratkim i ljudi s dugim nosovima u Tristramu Shandyju - provodi opscena zamjena jednog dijela tijela drugim. Jednako tako, pitamo se ne krije li se u Gerlichovu "znanstvenom" pripisivanju mongolske krvi Hitleru jedna druga zamjena - skrivena aluzija na Hitlerovu "idovsku krv" o kojoj se ee ukalo. Ali Gerlich je barem otvoreno ciljao na neko drukije premjetanje smisla: pomak s pitanja o tome ima li Hitler nordijski nos na pitanje ima li on nordijsku duu. Analiza nosa najveim je dijelom zlobno podrugivanje (iako anticipira vanu nit 206 teorija objanjenja Hitlera, onu koja se usredotouje na estetiko-eugeniko podrijetlo rasnog antisemitizma). Ali Gerlichovo prouavanje pitanja o tome ima li Hitler nordijsku duu smrtno je ozbiljno. Na poetku se poziva na jo jedno utjelovljenje nacistike rasne znanosti, Alfreda Rosenberga, koji je propisao da je svjetonazor (Weltanschauung) pojedinca posljedica njegove rase i krvi. Gerlich zatim kree unatrag da bi ispitao hitlerovski svjetonazor kako bi utvrdio rasno-krvne sastojke iz kojega je nastao. Trebalo bi naglasiti da Gerlich, slijedei taj postupak, ne prihvaa valjanost Rosenbergove rasne teorije ba kao to ne prihvaa ni Giintherov klasifikacijski sustav utemeljen na nosovima; on se, zapravo, slui tim arlatanskim teorijama da bi Hitlera ulovio u njegovu vlastitu stupicu.

Gerlich prvo odreuje ono za to vjeruje da je istinito, prvobitno znaenje germanske due - ili barem ono to pomalo eznutljivo odreuje kao njemaku duu: "Moemo se smatrati sretnima to raspolaemo zakonicima starih Germana pa moemo tono znati njihove zamisli, koje su odavno opisane izrazom 'germanske ope slobode'." On razrauje pojam tih sloboda napominjui kako je obiljeje pravih starih Germana da "ak nisu bili potpuno posluni svojemu voi ili kralju. I, tovie, u mirnim je vremenima kralj zapravo sluga volje naroda." Navodi rijei arlatana rasne znanosti Gunthera u vezi s prirodom drevne arijskogermanske slobode: "Germanskom ili nordijskom pojedincu smisao slobode jest da ivi prema vlastitoj prosudbi; on pokazuje strast prema intelektualnoj slobodi i vlastitom neovisnom vjerovanju... prema pravoj neovisnosti" koja je dovela Njemaku do toga da postane uporitem protestantizma u katolikoj Europi. To je germansko poimanje odnosa izmeu voe i naroda, kako e Gerlich na to podlo napomenuti, "apsolutna suprotnost azijsko-despotskog shvaanja. ak i u ratno doba germanski knez nije raspolagao vlau nad ivotom i smrti, nego se i dalje posve pokoravao narodnoj volji. Njegova se uloga nikad nije mogla usporeivati s onom azijsko-despotskog cara - odnosno, kako bismo danas rekli, diktatora." A na koga li to cilja? Tko li odgovara odredbi "azijsko-despotske" due, one koja se tako otro razlikuje od istinske germanske? "Adolf Hitler", napominje Gerlich, "objanjava da u njegovu politikom pokretu postoji samo jedna volja, i to njegova... On nikad ne mora objanjavati to ini... njegovi sljedbenici moraju izvravati njegove zapovijedi a da ne raspolau nikakvim obavijestima... Kontrast izmeu istinskog nordijskog ideala i onoga koji nudi Hitler ne moe se izraziti zornije. Hitlerovo je stajalite posve nenordijsko i negermansko. Ono je. u rasnom smislu, isto mongolsko [istaknuo R. R.j". Ne bi nas trebalo zauditi to na vrhuncu Gerlichove parodije rasne znanosti Hitler ima mongolski svjetonazor; naposljetku, on ima mongolski nos, mongolsku krv, a sam veliki teoretiar Rosenberg tvrdi da je dua "posljedica" krvi. Hitlerovo mongolsko stajalite ima svoje pretee u "Dingis-kanu i Timuru", tvrdi Gerlich 207 ozbiljnijim tonom. "U Hitlerovu se stajalitu izraava mongolski apsolutni despotizam, a to se moe objasniti injenicom to je taj ovjek tipino kopile ijim venama uglavnom tee negermanska krv." Oblikujui svoj zakljuak u jezovitoj krvavoj retorici novostvorenog filmskog anra o vampirima, Gerlich pie: "S Adolfom se Hitlerom mongolska krv, koja se doseljavala ovamo ve dvije tisue godina, pokuava nametnuti i preuzeti vlast nad dravom i narodom." Sam nacistiki pokret odaje svoju "mongolsku esenciju", izjavljuje Gerlich, u "azijskom" idolopoklonstvu svojega voe. I, naposljetku, skree itateljevu pozornost na Staljinov portret koji donosi nakon poredbenih fotografija nosova. Staljin, Hitlerov boljeviki antikrist, despotski vladajui Rusijom, ipak s Hitlerom dijeli i azijska obiljeja i azijsku duu. Gerlich zakljuuje da Hitler ima vie toga zajednikog sa svojim zakletim marksistikim neprijateljem u fizikom izgledu - a i filozofski u svojem svjetonazoru - nego s istinskim germanskim idealima. Sluei se tom nategnutom satirikom usporedbom u redefiniranju Hitlera i Hitlerovom smijenom "rasnom znanou" da dokae kako Hitler nije arijske nego mongolske krvi i svjetonazora, Gerlich se izlae opasnosti da ga se pogreno tumai kao da podupire hijerarhiju vrijednosti "rasnih znanstvenika" i da samo smjeta Hitlera nie na rasnoj ljestvici nego to bi to uinio sam Hitler. Dakako, Gerlich zapravo podupire posve razliite vrijednosti - one koje iznad svega stavljaju slobodu, autonomiju i neovisnost miljenja - vjerovanja koja bi mogli zastupati svi ljudi bilo koje rase bez obzira na "krv", i pokuava redefinirati germanski ideal upravo u tom smislu, a ne u smislu patetinih besmislica o obliku nosa. A u lanku objavljenom tjedan dana poslije u Der Gerade Weg on izriito pokazuje svoje antirasistiko stajalite. U njemu raspravlja o brutalnoj reakciji na pitanje o mongolskoj krvi. Nacistiki su nasilnici kamenovali njegovu zgradu, a neki itatelji - Hitlerovi simpatizeri - izrazili su posebnu zabrinutost zbog toga to je Hitler prikazan s crnom mladenkom. "Ne moemo shvatiti", odgovara Gerlich u ime katolikih urednika svojih novina, "kako se ljudi

koji se nazivaju kreposnim katolicima mogu nai pogoeni stavljanjem Hitlera pokraj crnkinje. to vam u tome zapravo smeta, drage dame i gospodo? Niste li nauili u prvim naelima katekizma nae vjere da je Bog svim ljudima dao duu i da smo svi potomci jednog oca i jedne majke, da smo djeca Adamova i Evina? Prema naim vlastitim katolikim naelima, crnci su naa braa i sestre ak i po krvi! Posve je nemogue da mi s katolikim svjetonazorom 'degradiramo' Srednjo-europljanina poput Adolfa Hitlera time to ga spajamo s crnkinjom. Crnkinja nije osoba nie rase... Crnkinje smatramo svojom sestrom po krvi." Ovo je jetko, otro, prepredeno i smiljeno da dodatno uvrijedi Hitlerove pristae zahtjevom da priznaju kako njihova vjerska naela zahtijevaju da Hitlera smatraju na 208 istoj razini sa enom koju oni, prema svojem rasistikom shvaanju, smatraju inferiornom - i tako njihovu religiju suprotstavlja njihovu rasizmu. To bi se moglo protumaiti kao retorika taktika, ta tvrdnja o duhovnom (i krvnom) srodstvu crnaca i Nijemaca. Ali ipak slutim da je Gerlich ovdje iskren i da govori iz due; da nije rije 0 retorici nego o iskrenoj vjeri u pravo ljudsko bratstvo i nevanost rasne pripadnosti koja se protee ispod povrine njegova prezira prema Hitleru i njegovoj "rasnoj znanosti". Ali Gerlichova dosjetka o mongolskoj krvi u sebi nosi jo neto dojmljivo, pa ak 1 proroko. Neko vrijeme nakon to sam otkrio Gerlichovu satiru o mongolskoj krvi, pretpostavljao sam da je mongolski aspekt varke odabran proizvoljno, da se odluio za njega zbog krajnje neobinosti kako bi orijentalni prizvuci u pozadini sugerirali idovsku krv o kojoj se esto nagaalo. Ali tada sam u studiji povjesniara Richarda Breitmana o odnosu izmeu Himmlera i Hitlera (Arhitekt genocida) naiao na iznenaujue pokazatelje da je Gerlichova mongolska usporedba u vezi s Hitlerovim mentalitetom mnogo dalekovidnija nego to sam pretpostavljao. Kako je ispalo, u mentalnom sklopu koji je proizveo konano rjeenje Dingis-kan i ubilake mongolske horde likovi su nabijeni znaenjem. Breitman nam pozornost skree na biografije Dingis-kana objavljene u Njemakoj 1934. godine: Dingis-kan: Oluja iz Azije i Ostavtina Dingis-kana. Himmler se zaokupio objema knjigama i naruio je posebno izdanje u jednome svesku za SS. Autor tih djela, ruski emigrant, opisao je razvoj ubilake okrutnosti Dingis-kana od pogubljenja neprijateljskih voa do satiranja cjelokupnog stanovnitva. Naglasio je njegov kliniki, hladan pristup potrebi provoenja masovnog umorstva. Satirao je gradove "onako kako mi tamanimo takore kad ih smatramo tetnim". Autor je doivio Dingis-kana kao predstavnika rasne , nadmonosti njegovih mongolskih ratnika, kao svjesnog eugeniara koji je "poboljao" gene svoje horde parei ih s najjaim i najljepim zarobljenim enama. Prema Breitmanovu navodu, Himmler je ak zakljuio da Dingis-kanovi Mongoli nisu bili obini Azijati, nego potomci iseljenika iz drevne Atlantide koji su moda bili praoevi arijskih Nijemaca. Iako nema dokaza o tome je li i Hitler proitao to djelo, Breitman misli da mu je Himmler u najmanju ruku prenio njegov sukus. A postoje dokazi da su Dingis-kanovi Mongoli bili u prvom planu Hitlerovih razmiljanja o masovnom umorstvu. tovie, Dingis-kan i Mongoli nalaze se u sreditu slavnoga "tajnog govora" koji je Hitler odrao postrojbama SS-a malo prije nego to je pokrenuo napad na Poljsku u kolovozu 1939. koji e mu, prvi put, omoguiti da odluuje o sudbini vie milijuna idova. Evo to je Hitler rekao: "Naa je snaga u naoj brzini i brutalnosti. Dingis-kan je svojom voljom i laka srca naredio ubojstvo milijuna ena i djece. Povijest u njemu vidi samo 209 velikog dravotvorca. Prema tome, zasad sam na istok poslao samo svoje postrojbe Mrtvake glave s naredbom da nemilosrdno pobiju sve mukarce, ene i djecu poljske rase ili podrijetla. Samo emo tako osvojiti ivotni prostor koji trebamo. Tko danas uope spominje satiranje Armenaca?" Prije sam vidio da se taj govor spominje, ali navodio se samo ulomak o Armencima. Nisam znao da je kontekst za to jezovito spominjanje zaborava kao potvrde uspjenosti genocida bilo prizivanje Dingis-kana i mongolskoga krvoprolia. Upuivanje na Mongole ide dalje od onog na Armence:

ne samo to se masovna umorstva zaboravljaju (kao u sluaju Armenaca) nego postaju (u Dingiskanovu sluaju) temeljem uzviena "dravotvornog" statusa. Hitler je, dakle, prizivao Dingis-kana kao uzor uspjenoga, slavodobitnog masovnog ubojice, izvornog pretee genocida, kao uzor koji preporua onima koji e ga sprovesti. Odjednom se Gerlichovo vienje Hitlerove "mongolske due" (vienje koje je takoer prizivalo Dingis-kana kao preteu tog pojma) pojavljuje ne samo kao tek nategnuta satirika usporedba nego i kao snana intuitivna spoznaja o Hitlerovu umu i dui. Breitman tvrdi da su Himmler i Hitler preuzeli posebnu genocidnu tehniku od onog za to su smatrali da je bio postupak mongolskog vladara: stvaranje "krvne veze", solidarnost koja onima koji su okrvavili ruke donosi drugarsko sudionitvo u masovnom ubojstvu. Studije koje se bave pitanjem Hitlerove uloge u konanom rjeenju sve vie naglaavaju nain na koji su on i Himmler ustrajno uvlaili cjelokupno vodstvo SS-a u djelatno sudionitvo u genocidu i podupirali njihovo sudjelovanje i utnju s pomou takve krvne veze i znanja o krivnji u sluajevima kad sam apstraktan ideoloki entuzijazam ne bi bio dostatan. Ali Breitmanova studija o Hitlerovu i Himmlerovu poimanju istrebljenja namee zakljuak da je odjek mongolskog modela posluio dvama naizgled proturjenim ciljevima u mislima ubojica. Ne samo to su se Hitler i Himmler poistovjetili s mongolskim ubojicama nego su istodobno opravdavali i davali legitimnost masovnom ubojstvu poistovjeujui svoje neprijatelje s mongolskim masovnim ubojicama. Himmler je bio posebno sklon opisivanju sovjetskog neprijatelja kao "azijatskog". U govoru pripadnicima SS-a 1942. Himmler je govorio o ideolokom sukobu i borbi na ivot i smrt izmeu arijskih Nijemaca i Sovjeta, ija je "fizionomija" toliko nalik na mjeance da ih "moemo pobiti bez ikakve samilosti ili suuti... Kad se borite, vodite istu borbu protiv istih bia niih od ovjeka, istih inferiornih rasa koje su se u jednom trenutku pojavile pod imenom Huna, a poslije i pod imenom Dingis-kana i njegovih Mongola. Danas se oni pojavljuju kao Rusi pod politikom zastavom boljevizma." Ako Hitler i Himmler u ilama nisu imali mongolske krvi, mongolsko ih je krvoprolie na ovaj ili onaj nain ipak oaravalo. Oni su se poistovjeivali i s 210 mongolskim napadaima i sa rtvama mongolskog krvoprolia; traili su kana u dui i borili su se protiv kanova utjelovljenja. Postali su Mongoli da bi istrijebili Mongole. Jo vie zauuje trajna mo, koja se protee ak i do danas, mongolsko-azijske oznake koju je prvi skicirao Gerlich. Tri desedjea nakon Hitlerove smrti ponovno su se njome posluili neonacionalistiki povjesniari njemakoga Historikerstreita -spora povjesniara u vezi s rekonceptualizacijom Hitlera i njemake krivnje zbog rata i holokausta. Povjesniar Ernst'Nolte prvi je uveo "azijatsko" naelo zbog kojih bi trebalo "normalizirati" njemaku povijest. Hitlerov pokolj ne smije se promatrati izdvojeno kao besprimjeran in zla, tvrdi Nolte, nego kao odgovor na "azijatske" metode staljinizma koje su se pokazivale - mnogo prije nego to je Hitler poeo prolijevati krv - u Staljinovu istrebljenju kulaka i u masovnim ubojstvima iz istki tijekom tridesetih godina, a sve to, prema Nolteovu miljenju, ako ba i nije opravdavalo Hitlerova masovna ubojstva, ipak im je prethodilo. Ponovno se azijatsko-mongolska aura Staljina kao kana priziva da bi se opravdali azijatski postupci koje su Nijemci prilagodili da bi odgovorili na "mongolsku" prijetnju. Usporedba Hitlera s Dingis-kanom i dalje sadrava velik naboj i slui kao svojevrsna pokusna slika na koju se projiciraju suprotstavljena vienja Hitlera. Uzmimo dva novija primjera. U sijenju 1996. jedan zastupnik u Iranskom parlamentu, razbjenjen nedavnim otkriem amerikog plana o poduzimanju tajnih akcija, denuncirao je Sjedinjene Drave kao "odmetniku vladu ija se logika nimalo ne razlikuje od one Dingis-kana ili Hitlera". Istoga su tjedna, u lanku o slabljenju idovskog identiteta, navedene rijei ravnatelja Saveza protiv kleveta Abrahama Foxmana: "Hitler e sljedeem narataju moda biti jednak Dingis-kanu." U prvom je sluaju Hitler povezan s Dingis-kanom, u drugom mu je suprotstavljen. U prvom je uinak tog povezivanja taj da se Hitler uini "povijesnim", da ga se svrsta u drutvo barbarskih vladara, a ne da ga se prikae kao jedinstveno krvolono stvorenje. To to je Gerlich Hitlera usporedio s Dingis-kanom prije rata, prije holokausta, prije nego to je uope preuzeo vlast, znai da je uzeo osobu kojoj se u tom trenutku pripisivalo samo nekoliko umorstava i proroki je istaknuo

njegovu srodnost s jednim od najveih ubojica u povijesti do tog trenutka. Ali povezati Hitlera s Dingis-kanom nakon rata, nakon holokausta - a na to cilja Foxman - znai svjesno umanjiti njegovu ulogu i vremenski ga udaljiti. Umanjiti njegovu ulogu smjetajui ga u povijest, predstavljajui ga kao samo jo jednog krvavog vladara, a ne kao novum, kao neto novo, na emu u njegovu odreenju ustrajavaju mnogi filozofi nakon holokausta. A, posebice u sluaju njemakih povjesniara, on se time udaljava od njemake kulture jer se odreuje kao strana pojava koja je poprimila istonjake znaajke, tako da se njegovo besprimjerno krvolotvo pripisuje istonjakom prethodniku, azijatskom a ne njemakom elementu u njegovu razmiljanju, ako ve ne u njegovoj krvi. Fritz Gerlich sluio se usporedbom s Mongolima kako bi pokuao uvjeriti Nijemce da se predomisle o Hitleru, da spase svoje due ponovnim odreenjem 211 germanske due. Poslijeratni njemaki povjesniari koji su pokuali relativizirati Hitlera rabili su istonjaku retoriku ne toliko s ciljem da promijene razmiljanje u Njemakoj koliko da promijene javnu predodbu o njoj. Ako Gerlich, kako se ispostavilo, nije uspio navesti dosta ljudi da promijene miljenje, on je ipak uspjenije od gotovo svih ostalih tumaa iz weimarskog razdoblja ocrtao prirodu i sloenost Hitlerova uma. Dajui nam osobito razotkrivajue vlastito vienje "Hitlera kakva nitko ne poznaje", dajui nam Hitlera s mongolskim nosom, bio je prvi koji je istraio dinamiku koja zaokuplja mnoge poslijeratne tumae: Hitlerovu rasnu mrnju kao oitovanje premjetene mrnje samoga sebe tvrdnju da raskorak izmeu Hitlerove metafizike idealizacije nordijske prirode i njegova vlastita nenordijskog izgleda nije bio puka ironija, nego u stanovitom smislu, pokretaka sila Hitlerove psihe, tajni pokreta njegove mrnje u otrovnoj dinamici, gdje je na vanjsku nenordijsku suprotnost (idove) projicirao mrnju prema nenordijskom biu kakvim je smatrao sebe ili kakvim se bojao da jest. Gerlich ne ide do kraja i ne tvrdi da je Hitler bio svjestan raskoraka izmeu sebe i nordijskog ideala; ipak, gotovo se ini kao da eli Hitlera uiniti svjesnim te injenice, da eli Hitleru utrljati nos u nosnu tipologiju, da mu pod nos eli postaviti zrcalo njegove vlastite rasne znanosti u kojemu e Hitler morati vidjeti sebe kakvim doista jest. Gerlich oajniki eli prisiliti Hitlera da shvati kako se mora odrei "znanosti" ili sebe - da jedno iskljuuje drugo. Gerlichova genijalna analiza postavlja provokativno pitanje na koje se ne moe odgovoriti, o Hitlerovu misaonom svijetu: Je li Hitler, unato smicalicama i medijskim manipulacijama o "Hitleru kakva nitko ne poznaje" i o tome "Kako Hitler izgleda", bio svjestan nepodudarnosti vlastita izgleda i svojeg rasnog ideala - a ako jest, kako je to objanjavao? Je li postao ubojicom kako bi atro vlastiti osjeaj nepripadnosti? Gerlichovo je stajalite jedno od prvih u sklopu onog to e postati postojanom tradicijom u raspravi o podrijetlu i prirodi Hitlerove mrnje, a koje sugerira sloenu dinamiku koje Hitler nije bio svjestan ili s kojom se, u najmanju ruku, nije mogao suoiti - dinamiku koja je doslovce pobijala samu sebe. Ali razmjeri Hitlerove mrnje nuno ne zahtijevaju odgovarajuu sloenost, veoma sloenu psihogenezu. Takoer je mogue pretpostaviti da se takva krvolona mrnja moda odlikuje iskonskim, tvrdokorno primitivnim svojstvom koje se ne moe lako analizirati i iji se izvor ne moe odrediti, ali koje zbog toga nije nita manje otrovno. 212 10. POGLAVLJE Hitlerova sjena, njegova "primitivna mrnja" i "udna veza" u kojem autor istrauje vlastiti izgubljeni trezor Prije nego to u priznati neuspjeh u svojem nastojanju da definitivno razjasnim zagonetku smrti Geli Raubal, smatrao sam da postoji jo jedna kutija spisa koju moram pretraiti, a koju sam s vremenom poeo smatrati vlastitim izgubljenim trezorom. Shvatio sam i da on meni slui slinoj svrsi kao oni legendarni trezori u vicarskim bankama koji su navodno sadravali (ili jo sadravaju) kljune izgubljene spise koji bi nekako mogli objasniti ono to je bez njih neobjanjivo u vezi s Hitlerom: povijest bolesti iz Pasewalka, izvjetaj Fritza Gerlicha, dosje austrijske tajne slube o Hitlerovu podrijetlu. Ti su spisi utjelovili samu nepristupanost Hitlerove nutrine koju

toboe objanjavaju - jer smo izgubili ifru, klju koji otvara njihovu nutrinu. Kutija koja je tako dugo stajala u kutu moje radne sobe nije, strogo uzevi, bila nepristupana. Daleko od toga, rije je o tome to sam gotovo tri godine zaudo bio nespreman pretraiti je do samoga dna - vjerojatno bih trebao rei da sam u tome bio sprijeen - zbog razloga koji su mi dugo bili nejasni. Kutija je sadravala otprilike tisuu stranica ispisa s mikrofilmova koje sam dobio iz Nacionalnog arhiva, preslika na mikrofilm neobraenih spisa onoga to je poznato kao Knjiga izvora OSS-a o Adolfu Hitleru, onoga to sam poeo smatrati izgubljenim trezorom carstva Hitlerove sjene. Hitlerova sjena. Taj pojam preuzimam od Thomasa Powersa, iz njegove knjige Heisenbergov rat koja pokuava odrediti razloge Wernera Heisenberga, iz vieznanih tragova izluiti nakane genijalnog njemakog fiziara u njegovoj ulozi ravnatelja Hitlerova programa razvoja atomske bombe, (je li on taj program hotimice usporavao ili ga je pokorno, ali neuspjeno, promicao?) Powers priziva podzemni svijet glasina, mitova i nagaanja u vezi s Heisenbergovim nakanama, veo nesigurnosti koji je obavijao istinu o autoru naela nesigurnosti. Taj je oblak dvojbe ipak bio, ili je postao, povijesna injenica, jer su saveznici morali donijeti odluke o tim nedostupnim nakanama - odluke poput one hoe li poslati agenta da likvidira Heisenberga. Ako elimo znati istinu, pie Powers u poglavlju naslovljenom to se dogodilo? na kraju svojeg istraivanja koje se protee na petsto stranica, "ako elimo znati to je Heisenberg tada mislio o bombi, moramo se okrenuti povijesti rata u sjeni - onomu to su on i njegovi prijatelji govorili jedni drugima u sitnim nonim satima, kako je to zabiljeeno u memoarima, privatnim pismima, dnevnicima, upamenim razgovorima i spisima obavjetajnih slubi [kurziv R. R.]". Povijest rata u sjeni: Powersova definicija oblaka sjene koji okruuje Heisenberga moe se proiriti na slian oblak nepoznatoga, oblak injenica, fikcija i proturjeja koji okruuje neuhvatljiv lik Adolfa Hitlera i nedostupnih istina o njegovoj nutrini. Hitlerova sjena utjelovljena je u fragmentarnim glasinama, svjedoenjima po uvenju iz druge i tree ruke, aputanim nagaanjima i objedama, dvojbenim spisima, krivotvorenim anegdotama, grozniavim tlapnjama sumnjivih izvora. Ali za razliku od Heisenbergove sjene koju je Powers morao mukotrpno stvoriti iznova iz spaenih fragmenata, u sluaju Hitlerove sjene sretni smo (a u neku ruku i nesretni) utoliko to imamo svojevrsnu povijesnu snimku, rendgensku snimku ili, ako hoete, okamenjen zapis Hitlerove sjene u odreenom kljunom trenutku koji je ujedno injenian i apokrifan, onakav kakav je postojao 1943. i temelji se na izvorima koji se proteu od obavjetajnih izvjetaja i povjerljivih diplomatskih dopisa pa sve do ispitivanja dvojbene austrijske "princeze" u teksakom sabirnom logoru. Ukljueni su spisi pribavljeni potajice iz Njemake (poput izvjetaja Hitlerova socijalnog radnika zaduenog za procjenu mogunosti njegova uvjetnog putanja na slobodu 1924, u kojem se upozorava da ga ne bi trebalo pustiti prijevremeno zbog straha da e se nuno vratiti hukakoj politici) i stenogrami ugodnih razgovora u ratnom Hollywoodu s redateljima iseljenicima koji su se prisjeali pria berlinskih glumica o noima provedenih s Hitlerom u kancelarskim prostorijama. Sve je to bilo prikupljeno i sauvano u neprocijenjenom obliku i sloeno naizgled nasumice te drano u strogoj tajnosti do kraja ezdesetih godina na mikrofilmu u OSS-ovu odjelu pri Nacionalnom arhivu u spisu Knjiga izvora OSS-a o Hitleru. Te Izvore ne smijemo brkati s poznatijom analitikom knjigom Um Adolfa Hitlera, koju je pripremio psihoanalitiar Walter Langer i koja se veinom temeljila 214 na gradi iz Knjige izvora, svijetu Hitlerove sjene. Iako je embargo skinut i s te osobe i s tog podruja, objavljena je samo Langerova knjiga. Neki koji su pisali o Langerovoj analizi, pretpostavili su da je Langerova knjiga proien saetak Knjige izvora, ali ona je zapravo njezino iskrivljenje jer je Langer smanjio vieznanost, uruio svaku proturjenost kako bi zagonetnu Hitlerovu sjenu privezao na Prokrustov kau freudovskog znaenja. Dok pokazuje da samo donekle shvaa opasnost vjere u svoje katkad nesigurne izvore, Langer nepromiljeno srlja i podlijee dvama velikim iskuenjima Hitlerovih tumaa: prii o navodnoj perverziji "undinizma" i legendi o navodnom idovskom djedu, odnosno idovskoj krvi. Ali Langer niti iscrpljuje neuhvatljive

promjene obrisa Hitlerove sjene iz Knjige izvora niti ih tono odraava. Sami su Izvori doista veoma sirova grada. Kad sam dao nainiti ispis svitaka mikrofilma (koje sam kupio od Nacionalnog arhiva), dobio sam spis koji sadri vie od tisuu stranica loe prepisanih izvadaka s mutnih kopija dokumenata koji se uvelike razlikuju prema izvoru i vrijednosti. Nekritina sveobuhvatnost/zrora dobro se oslikava u sljedeem izvatku iz prilino nemarno sastavljenog kazala, gdje pod stavkom "ENE: Hitler" nalazimo sljedee: ... odnos prema ... ne privlae ga ... apstinencija ... imun na ljudske slabosti ... nema dokaza da je Hitler ikad spavao i s jednom ! ... optube zbog prekomjernog spolnog openja. Taj posljednji dvostih - "nema dokaza da je Hitler ikad spavao i s jednom" nakon ega slijedi "optube zbog prekomjernog spolnog openja" - prilino dobro saima stanje nerazrijeenosti koje je karakteristino za Hitlerovu sjenu i koje se protee sve do danas. Dakako, u Knjizi izvora nalazimo mnogobrojne izvjetaje, glasine i nagaanja u vezi s Geli Raubal. Ona je postala toliko bliska analitiarima OSS-a, koji su sastavljali kazalo Knjige izvora, da su je prilino nemarno naveli pod slovom "G" kao "Geli" umjesto pod prezimenom, kao to su inili s Hitlerovim drugim ljubavnicama o kojima se nagaalo. Ispisi s mikrofilma neobino su zanimljivi iako im je teko vjerovati i na odreenom sam mjestu nakon otprilike 650. od ukupno vie od tisuu stranica -morao stati. Kumulativan je uinak itanja Knjige izvora bio taj da se jedna tekoa gomilala na drugu, da su se glasine gomilale na nagaanja koja se temelje na svjedoenjima po uvenju, tako da sam na kraju zapravo bio manje siguran u bilo koju tvrdnju o Hitleru jer se za svaku ("nema dokaza da je Hitler ikad spavao i s jednom") vjerojatno moglo nai posve suprotno nagaanje ("prekomjerno spolno 215 openje'). I danas u velikom dijelu suvremene literature o Hideru nalazimo tragove druge, tree i etvrte generacije anegdotalnih skica koje vuku podrijetlo iz Hitlerove sjene, svojevrsne igre pokvarenog telefona dokazima koja se igra povijesnom zbiljom. Ali mislim da je postojao jo jedan razlog zbog kojega sam odgaao zavirivanje do samoga dna te kutije. Rije je o inaici sindroma izgubljenog trezora koji proima potragu za Hitlerom: o kunji da povjerujemo kako bi se Hitlera moglo objasniti kad bismo se samo doepali nekih izgubljenih ili pohranjenih dokumenata, ali mjesto gdje su pohranjeni ili klju tog spremita vjeno nam ostaju izvan dohvata. Zakljuio sam da takvo vienje, iako je na povrini obiljeeno oajavanjem, predstavlja u folklornom obliku svojevrstan epistemoloki optimizam: Hitlera se moglo objasniti u odreenom trenutku, samo da smo imali taj izgubljen dokument, taj komadi slagalice koji nedostaje i koji nam je ostao tik izvan dohvata. Moja nespremnost da zavirim do dna te kutije s ispisima OSS-ovih mikrofilmova moe se pripisati istoj dinamici: time to se obuzdavam da ne zavirim do dna, nekakvo primitivno predracionalno bie u meni moglo bi sauvati iluziju da moda ipak postoji kakav trag koji je dosad bio previen, kakvo fragmentarno svjedoanstvo ije znaenje drugi nisu opazili, kakva opaska, razgovor, kakav nagovjetaj koji bi mogao objasniti zagonetku u vezi s Geli Raubal - odgovoriti na pitanja koja se nameu u vezi s okolnostima smrti Geli Raubal - ili pak veih pitanja kojima je okruena priroda ivota Adolfa Hitlera. Mislim da sam podsvjesno znao da e ta tlapnja nestati budem li uronio u neproitanu grau i da u moda biti prisiljen suoiti se s jo jezovitijom neobjanjivou. Ali naposljetku sam shvatio da moram dovriti taj zadatak. I tako sam izvukao tih 350 stranica i poeo ih pomno pretraivati. Ondje sam zapravo naiao na neku grau u vezi s Geli Raubal koju prije nisam vidio. Prvo, pojavio se jo jedan kandidat za ulogu sablasnog zavodnika, mranog deka ili zarunika, odnosno moebitnog krivca za Gelinu trudnou, lik koji je navodno bio izvor Hitlerove fatalne ljubomorne svae s njom. U veini je prikaza taj ovjek, koji je Hitleru navodno nabio rogove, neimenovan "uitelj crtanja iz Linza", "idov uitelj glazbe iz Bea", beki uitelj pjevanja ili "idov student

likovne umjetnosti". Meutim, ovdje prvi put, koliko znam, dobivamo ime: Emil Baumann, koji je opisan kao "miinchenski student koji se zaruio s Geli dok Hitler nije doznao za to i prekinuo odnos". Time je i poremetio njezin naum da pobjegne s njime -barem tako pie u prilino sumnjivoj, pomalo tabloidnoj knjizi iz 1940. koju je autor Felix Gross naslovio Hitlerovipitolji, djevojke i gangsteri, a iz koje je analitiar OSS-a uredno (i obilno) vadio isjeke. Gross, razumije se, navodi uobiajene sumnjive izvore poput Otta Strassera i nadalje dodaje jezovitu pojedinost (ako je istinita) da je "unakaeno mrtvo tijelo" nesretnog Baumanna naeno baeno na ulici nekoliko dana nakon Hitlerova stupanja na vlast 1933- godine. 216 1 Naizgled je to bila jo jedna prilino beskorisna glasina. Ako je vjerovati svemu to pie u Knjizi izvora OSS-a, Geli Raubal bila je toliko zaokupljena sklapanjem zaruka, planiranjem bijega s mnogobrojnim partnerima iz Bea i Miinchena, da nikako nije mogla imati dosta slobodnog vremena kako bi sudjelovala u prilino dugotrajnoj izopaenosti kojom se navodno bavila u kasnim nonim satima s Adolfom Hitlerom. Ali, razumije se, Knjiga izvora sadravala je mnogo vie negoli glasine o Geli Raubal. Mnogota se na prvi pogled doimalo nepouzdanim, ali u njoj su se nalazile i neke stvari koje su poprimile svojevrstan polulegendaran status u ivotu spletki o Hitlerovoj sjeni. I tako me fasciniralo kad sam shvatio da neke doista postoje. Medu ' njima je, primjerice, bila kopija veoma neobinog lanka objavljenog u Hearstovu newyorkom Americanu 30. studenog 1930, naslovljenog jednostavno Adolf Hitler, s potpisom Aloisa Hitlera. Rije je o nedvojbenoj vidljivoj posljedici film noir-a. Hitlerove obitelji, o proizvodu suradnje Adolfa Hitlera s njegovim polubratom Aloisom, koji je za Hearstove tiskovine krivotvorio priu o njihovu odnosu. Rije je o lanku koji je pokvareni neak William Patrick Hitler prvotno pokuao prodati Hearstu prije nego to ga je Hitler pozvao u Miinchen i od njega zahtijevao da porekne bilo kakvo krvno srodstvo sa svojim stricem Adolfom, traei da Hearstu kae kako je on (neak) zabunom upro prstom u "pogrenog Hitlera" kao svog roaka. Nakon to je - barem privremeno - podmitio Williama Patricka, Alois mladi, Adolfov polubrat i otac Williama Patricka, ubaen je da popuni prazninu i Hearstu da barem neto. No dok nisam izvukao taj isjeak iz moje kutije, nisam znao da je Alois dodatno suraivao s Adolfom kako bi suptilno ali vjeto ublaio njihovo srodstvo. Zakopanu u naizgled bezazlenoj prozi Aloisova njenog prisjeanja na Adolfov ,* uspon iz siromatva u Beu do popularnosti u njemakoj politici nalazimo Aloisovu lanu tvrdnju kako je on "sin bratia Adolfova oca", a on je zapravo sin Adolfova oca (iz prijanjeg braka). Doista je fascinantno vidjeti otisnutu tu sitnu krivotvorinu, taj jeguljasti aspekt Hitlera kao sitnog lopova prepredeno usredotoenog na najsitnije pojedinosti. Ipak, ono to me se jo snanije dojmilo bila su dva dua dokumenta smjetena dublje u kutiji: zabiljeka analitiara OSS-a o ispitivanju sumnjive pustolovke koja se predstavila kao princeza Stephanie von Hohenlohe i izvaci iz memoara amerikog dopisnika United Pressa iz Berlina, nekog Fredericka Oechsnera. Anegdote sadrane u tim dokumentima svrstavaju se u rasponu od trivijalnog (Hitlerova navodna plastina operacija nosa) do moebitno dubokoumnog ("udna veza" intimnosti koja moe pomoi objasniti prirodu Hitlerove "primitivne mrnje"). Razmotrit emo prvo neka mjesta iz OSS-ova "Razgovora s princezom Stephanie von Hohenlohe, odranog 28. lipnja 1943- u Sabirnom logoru za strance u Seagovilleu u Teksasu", koji se protee na est gusto tipkanih stranica. Iako se prema 217 vlastitim rijeima doima kao lik iz beletristike pijunske pustolovine, princeza Stephanie bila je zapravo lik za koji se veoma zanimala amerika obavjetajna zajednica tijekom tri godine prije njezina privoenja. Spisi FBI-ja i vojne obavjetajne slube pokazuju da je njezina djelatnost u Sjedinjenim Dravama bila pod pomnom prismotrom. Sam je J. Edgar Hoover bio uvjeren, i to ne bez razloga i dokaza, da su ona i njezin ljubavnik, kapetan Fritz Wiedemann, njemaki konzul u San Franciscu, bili visoko postavljeni operativci nacistike obavjetajne slube poslani u Ameriku sa

zadatkom da uspostave veze s utjecajnim Hitlerovim simpatizerima medu amerikom elitom koji su se urotili ne bi li Sjedinjene Drave odvratili od upletanja u rat u Europi. ini se da je princeza Stephanie poluidovka imenom Richter i da se prvo uvukla u austrijsku kneevsku kuu Hohenlohe, a zatim je stekla sklonost i dobrohotnost britanskog novinskog magnata lorda Rothermerea. Kao njegova osobna zastupnica na Hitlerovu dvoru ona je postala intimna s nekim osobama veoma bliskim Hitleru -posebice s veoma vanom osobom u Hitlerovu ivotu, kapetanom Wiedemannom i, prema svjedoanstvu nekoliko promatraa unutar tog dvora, sa samim Hitlerom. Wiedemann je bio blizak s Hitlerom due od gotovo bilo koga drugog u Njemakoj - njihovo je poznanstvo poelo jo 1914, kad je Hitler bio dvadesetpetogodinji doseljenik iz Austrije koji se javio u njemaku vojsku im je izbio rat. Wiedemann je bio nadreeni vojniku Hitleru u pukovniji i ini se da mu je bio drag taj pomalo udan vojnik s austrijskim naglaskom koji se drao boemski. Prema svjedoenju Hitlerovih vojnikih drugova i Hitleru je Wiedemann bio mio. Godine 1934, ubrzo nakon stupanja na vlast, Hitler je pozvao Wiedemanna u Berlin da mu slui kao osobni autant. U tom je svojstvu stupio u traerski uski krug Hitlerovih pomonika i intimusa. ini se da je Wiedemann ak bio angairan (uz preutno odobravanje princeze Stephanie i njezinih britanskih veza) kao Hitlerov tajni poslanik britanskom ministru vanjskih poslova lordu Halifaxu na vrhuncu ehoslovake krize. Ali, prema svjedoenju princeze Stephanie, Hitler se za nju nije zanimao samo u diplomatskom smislu. tovie, toliko se zaljubio u nju da je, kako bi je imao samo za sebe, iznenada prognao Wiedemanna u San Francisco. (Ona je poslije pola za Wiedemannom u Ameriku, a neki obavjetajni analitiari misle da je pria o progonstvu zbog Hitlerove ljubomore bila smiljena kao izlika za njegovu pijunsku misiju u Americi.) Ali, zakopana u princezinu pomalo obranakom i samodopadnom svjedoenju OSS-u o njezinim doivljajima na Hitlerovu dvoru, nalaze se neka opaanja koja su mi se inila vrijedna spaavanja iz carstva Hitlerove sjene. Ona na poetku pomalo previe prosvjeduje da je svoje povjerljive obavijesti o Hitleru pribavila slubeno, a ne kao kakva otmjena kurtizana. Nadalje je, kako je analitiar OSS-a zabiljeio, nairoko objanjavala da je "kao osobna zastupnica lorda Rothermerea u njegovim poslovima s mnogim europskim dravnicima, dakle na dunosti koju je obavljala 218 sedam godina, nekoliko puta morala razgovarati s Hitlerom, kao i s Goringom, Ribbentropom i drugim vodeim nacistima." Neimenovan ispitiva OSS-a napominje sljedee: "Ovo se znakovito razlikuje od Hanfstaenglova prikaza tog odnosa", u kojem se princeza prikazuje kao "jedna od Hitlerovih miljenica - i to, dapae, u tolikoj mjeri da ga je Hanfstaengl morao upozoriti na njegovu vezu s njom zbog toga... to je princeza bila poluidovka." ini se da i Hanfstaengl vjeruje tvrdnji da je Hitler postao "luaki ljubomoran" na princezin odnos s Wiedemannom i da ga je poslao u San Francisco kako bi ga se rijeio. Analitiar OSS-a napominje da se ini "razumnim pretpostaviti kako je u doticaj s Hitlerom dolazila ne samo slubeno nego i drutveno. Teko je procijeniti to je taj drutveni odnos sve ukljuivao." Analitiar pie da njezine obavijesti o Hitleru "potvruju velik dio grae prikupljene iz mnogobrojnih drugih izvora", ali nekoliko incidenata zasluuje pozornost jer "dublje rasvjetljuju [Hitlerov znaaj]". Neke od pria koje analitiar OSS-a istie nimalo ne rasvjetljuju stvari. Navest u jednu kao primjer udne prirode prisnoga odnosa princeze Hohenlohe s Hitlerovim najbliim suradnicima, neutralan nain na koji opisuje Hitlera i Goringa kao "dvojicu mukaraca koji ne mogu izraziti svoje osjeaje jedan prema drugomu". Hitler joj u jednom trenutku priznaje, navodi princeza, koliko je duboka i beskrajna njegova privrenost Goringu, koja ide toliko daleko da se on brine to Goring vozi prebrzo jer "bi bilo nezamislivo..." poinje on. ali ne moe nastaviti jer ga u grlu stee sama pomisao da bi se Goring mogao sudariti. Ispostavlja se, napominje ona, da njih dvojica "vjerojatno ostaju bez rijei kad onomu drugom pokuaju rei to misle o njemu" - boje se izraziti svoje osjeaje. To se vidi po tome to, kad Goringu prenese Fiihrerove osjeaje, to u njemu izaziva "istinsku provalu radosti"; on je "beskrajno oduevljen... sav blista i uiva, to pokazuje da mu takve Hitlerove rijei znae vie ak i

od odora i dragulja" - a to znai da su doista mnogo znaile Goringu koji je bio opsjednut odorama i draguljima. "Nestao je bavarski hvalisavac i surov ovjek, a na povrini se pokazao ponosan djeai." Ma koliko nas ganulo to pokazivanje srameljiva meusobnog oboavanja tako da se ne usudimo izgovoriti mu ime, OSS-ovo ispitivanje princeze baca svjetlo na jedan drugi odnos koji mi se uinio mnogo vanijim - na odnos koji je u neku ruku intenzivniji i mraniji od Hitlerova odnosa s Goringom, odnos koji mu prethodi i vremenski i u intenzitetu: "Unato svemu tome", napominje ona, mislei unato Goringovu i Hitlerovu srameljivom obostranom oboavanju, "oni nikad nisu dosegnuli intiman stupanj Bruderschafta na kojem bi jedan drugoga oslovljavali s "du" - s "ti", dakle oblikom koji je bio rezerviran samo za najprisnije prijatelje. Goring je uvijek bio veoma ljubomoran jer je [Rudolf] Hess imao tu ast", nastavlja princeza. "Tu je ast imao samo jo jedan nacist osim Hessa, a to je, zamislite, od svih ljudi upravo Julius Streicher, urednik Der Stimnera. I to je veoma neobian odnos o kojem znamo veoma malo. Prilino je sigurno da svi nacisti u svojim redovima najvie 219 mrze Streichera, a Hitler se ipak uporno odupirao svim pritiscima da ga smijeni ili degradira. ini se da njih dvojicu spaja udna veza [kurziv R. RJ. udna veza sa Streicherom: o njoj se govori s istom mjeavinom uenja i strave kakvu je u nekim promatraima izazvala Hitlerova udna veza s Geli Raubal. Ali ovdje, u udnoj vezi Bruderschafta, moglo bi se nalaziti mnogo znakovitije arite Hitlerove nicht naturlich prirode. Moda i ne bih bio tako sklon posveivati toliku pozornost tom navodu, budui da je uvrten negdje u dubini ispitivanja sumnjive pustolovke (unato napomeni OSS-ova analitiara da vjerodostojnosti njezina svjedoenja pridonosi njezina prisnost s kapetanom Wiedemannom), da nisam naiao na jedan drugi spomen udne veze izmeu Hitlera i Streichera u drugom dokumentu u Knjizi izvora. Drugi se spomen javlja u odlomku uzetom iz memoara Fredericka Oechsnera. Oechsner je doao u Njemaku 1929. kao dopisnik newyorkog Suna iz Berlina. Postao je efom berlinskog ureda United Pressa 1933- i na tom je mjestu ostao do 1942, s tim to je posljednjih est mjeseci morao provesti u Gestapoovu pritvoru s drugim amerikim novinarima i diplomatima koji su bili zatoeni ubrzo nakon to je Hitler u prosincu 1941. objavio rat Sjedinjenim Dravama. Kako bilo, nakon svojevrsne razmjene talaca 1942, koja je omoguila Oechsneru i njegovim kolegama povratak u Sjedinjene Drave (gdje je zatim radio u odjelu OSS-a za psiholoko ratovanje), poeo je pripremati sjeanja na Hitlera i njegove slugane koja je poeo pisati u nacistikom zatoenitvu. Oechsner se nekoliko puta osobno susreo s Hitlerom tijekom tridesetih godina kad se Fuhrer jo ulagivao amerikoj javnosti uz pomo dopisnika amerikih novina; i njemu su bile dostupne glasine o Hitlerovoj sjeni. Oechsnerova su sjeanja znamenita po trezvenom, zdravorazumskom i nesen-zacionalistikom tonu, po irokom rasponu njemakih izvora i po neoekivanim pojedinostima koje su mu zapele za oko i ule u uho. Meu onima naizgled trivijalnijim koje su uvrtene u OSS-ovu Knjigu izvora nalazi se Oechsnerov izvjetaj o navodnoj plastinoj operaciji Hitlerova nosa. Uvodi tu temu napominjui: "Hitler je doista tat, a to je moda razlog zbog kojega je ubrzo nakon to je postao Reichskanzlerom dao da mu oblik nosa ispravi poznati estetski kirurg. Vrh nosa bio mu je pomalo gomoljast, a hrbat pomalo debeo, pa je Hider zamolio lijenika u Berlinu da mu preporui kolegu u Miinchenu, koji je obavio operaciju i uklonio viak tkiva. Nakon toga ga je njegov slubeni fotograf profesor Hoffmann uvijek snimao tako da se istiu najbolje znaajke njegova prepravljenog nosa." Hitlerova sjena postavlja takve klopke da sam zamalo pao u kunju da povjerujem izvjetaju o operaciji nosa, da povjerujem ak i to da je genijalno, jetko 220 Suenje Hitlerovu nosu Fritza Gerlicha toliko razdrailo Hitlerovu samosvjesnost da ga je ponukalo da se podvrgne plastinoj operaciji. Oechsner je dobar novinar, ali naalost se ini da u literaturi ne postoji nijedna druga potvrda prii o uljepanom nosu, tako da sam sklon miljenju kako je za

privid preoblikovanja koji je opazio Oechsner, zapravo, zasluno preoblikovanje Hitlerovih brkova. Kao to smo vidjeli iz neobjavljenih fotografija koje je Heinrich Hoffmann snimio tijekom vie godina, to je bio nain na koji je Hitler stvarao privid drukijeg nosa. Mnogo je vanija pria koju Oechsner prenosi od jednog drugog lijenika, a rije je o napomeni u vezi s prirodom Hitlerove mrnje. Prema "poznatom njemakom lijeniku", kako nas izvjeuje Oechsner, Hitlerovo je stajalite prema idovima "primitivna mrnja tipina za poluuljudene ili ak neuljudene osobe". Nakon toga nam Oechstner priziva prirodu Hitlerova odnosa s najveim hukaem medu primitivnim antisemitima - Juliusom Streicherom: "Protuidovsko raspoloenje Der Fuhrera uvijek osjetno ivne nakon susreta sa zloglasnim Juliusom Streicherom. esto je razvidno da nakon odreenog vremena provedenog s dr. Streicherom smilja kakvu novu protuidovsku mjeru ili govor." Ovdje imamo sluaj obrnutog djelovanja poznatog fenomena Fuhrerkontakta - esto spominjanog doivljaja koji se svodi na to da je Hitlerova karizmatska nazonost u dubokom smislu preobraavala one koji su joj bili izloeni. Ovdje je sam Fiihrer prikazan kao podloan neemu to bismo mogli nazvati Streicher-kontakt. Ali ono to me se u ovom ulomku dojmilo kao najvanije jest pojam same primitivne mrnje i povezivanje primitivne mrnje s odnosom izmeu Hitlera i Streichera. Pitanje prirode i podrijetla Hitlerove mrnje moda je kljuno pitanje u samoj sri potrage za Hitlerom. A primitivna je mrnja pojam kojeg se kloni novija literatura. Treba napomenuti kako se "poznati njemaki lijenik" trudi ne bi li ogradio sebe, a vjerojatno i uljuenu njemaku kulturu "od poluuljudenih" i "neuljuenih osoba" koje pokazuju primitivnu mrnju. Adolfa Hitlera prikazuje kao svojevrsnu antropoloku aberaciju u sklopu njemakog drutva. Kad bi barem bilo tako da posve uljueni ljudi ne mogu pokazivati primitivnu mrnju: holokaust je jedinstven i jedinstveno straan upravo zbog toga to je nastao u drutvu za koje se openito smatralo da je najuljuenije - u smislu "uenosti" i "kulture" - i filozofijski najprofinjenije u smislu uvjerenosti u vlastitu ispravnost - na svijetu. "Uvjeren u vlastitu ispravnost" bile su dakako rijei kojima je Hugh Trevor-Roper opisao Hitlerovu mrnju kao "iskrenu", utemeljenu na racionalnom promiljanju. Pojam primitivne mrnje privukao mi je pozornost jer mi se inilo da on prua mogunost ukljuivanja pojma koji nedostaje u raspravi izmeu Bullocka i Trevor-Ropera u vezi s prirodom i iskrenosti Hitlerove mrnje. Alan Bullock izvorno je tvrdio da je Hitlerova mrnja - njegovo uvjerenje o idovima, o svemu bila lana, ili barem mnogo manje vana od njegovih ambicija: naime, prvo je samo sluilo potonjem, njegova je mrnja bila, ako ne posve lana, a 221 ono sredstvo kojim se sluio da bi zgrabio vlast. Nasuprot tomu, Trevor-Roper smatra da Hitlerova uvjerenja, ukljuujui njegov antisemitizam, nisu bila samo iskrena nego su bila i izvor njegovih ambicija, razlog zbog kojeg je elio vlast. Ali ta podvojenost zapravo ne iscrpljuje mogue naine konstruiranja Hitlerove mrnje. Bullock je smislio mnogo sloenije vienje, dinamiku u kojoj glumca koji izvorno hini strast i uvjerenja zanese vlastita gluma. Ipak, moda u sri ove kontroverze postoji drugi, jednostavniji nain razmatranja mrnje. Kad Trevor-Roper opisuje Hitlera u smislu da je "uvjeren u vlastitu ispravnost", on govori o mrnji utemeljenoj na ideologiji, o onome to bismo mogli nazvati "idealistikom mrnjom", ma koliko se taj idealist zavaravao, ma koliko zli bili ideali na kojima se ta mrnja temelji. Ali postoji jo jedna druga vrsta mrnje, ona koja nije ni krivotvorena kako bi se njome manipuliralo masama ni ideoloki motivirana i promiljena. Postoji jo jedna vrsta mrnje koja nije intelektualna nego instinktivna, osobna; iracionalna mrnja koja moe poprimiti krinku ideoloke antipatije, ali koja je primitivna u smislu to prethodi ideologiji - javlja se, dakle, kao njezin izvor, a ne kao njezin proizvod. Primitivna se mrnja ne mora nuno kriti ispod ruha ideala ni stava ispravnosti. Ona se moe oitovati kao svojevrsno iskonsko, nerazrijeeno, drevno neprijateljstvo, otporno na razum, neosjetljivo na uvjeravanje ili ak pragmatizam. ista predracionalna mrnja, vrsta mrnje zbog koje je Julius Streicher postao zloglasan. Streicher je, dakako, osnovao antisemitsku politiku stranku u

Nurnbergu 1919, mnogo prije nego to je Hitler pristupio novoosnovanoj nacistikoj stranci u Munchenu. Uitelj poznat po brutalnosti ne samo prema svojim uenicima, poznat zbog svojih divljakih fizikih i verbalnih napada na idove i druge politike suparnike, nasilniki se Streicher ipak pokorio Hitleru im je ovaj postao Fiihrer Nacional-socijalistike stranke sa sjeditem u Munchenu; Streicher je dobrovoljno prepustio svoje vodee mjesto kako bi udruio svoju stranku s Hitlerovom i prihvatio podreeno mjesto Gauleitera (regionalnog voe) Franake. Bilo je uobiajeno da su ostali lanovi Hitlerova najueg kruga, zavidni na Bruderschaftu, na posebnom odnosu izmeu njih dvojice, omalovaavali Streicherov vulgarni primitivizam, da su se glasno udili zato je Hitler titio i trpio tako divljaku, primitivnu osobu. Glasno su izraavali svoje uenje zbog Hitlerove ustrajne odanosti Streicheovu pokvarenom, pornografskom hukakom pamfletu Der Sturmer gdje se opsesivno usredotoio na idove kao spolne grabeljivce koji se okomljuju na nevine arijske djeve. Ali u svojim nastojanjima da se ograde od Streichera, da od njega ograde Hitlera, moda su zanemarivali ili nijekali mogunost da je "udna veza" izvirala iz dublje istine o Hitleru a ne o Streicheru: naime, iz mogunosti da je Streicher predstavljao istinsko, raskrinkano lice primitivne mrnje koje je Hitler njegovao u dui. Zanimljivo je vidjeti kako je Streicher mnogo snanije zastupljen u dokumentima o Hitlerovoj sjeni u Knjizi izvora nego u sloenijim poslijeratnim 222 ideolokim analizama Hitlerova antisemitizma i njegove uloge u konanom rjeenju Mnoge poslijeratne analize naglaavaju Hitlerovu neodlunost, njegovo ograivanje od odluke o konanom rjeenju te kako su mu njegove genocidne namjere prema idovima moda bile manje vane u hijerarhiji prioriteta od, recimo, pragmatinih razmiljanja o potrebama na ratitu. ak i Daniel Jonah Goldhagen, koji daje prioritet genocidnim nakanama nacistikog (a openitije i njemakog) misaonog sklopa, pretpostavlja da su te nakane proizvod razmjerno razraene ideologije - "eliminacijskog antisemitizma" -koja, ma koliko krvolona, ipak vue svojevrsne krivotvorene intelektualne korijene iz misli rasnih teoretiara i "znanstvenika" devetnaestog stoljea. Ali primitivna mrnja, kakvu oituje Julius Streicher, kakvu je moda dijelio u svojoj udnoj vezi s Hitlerom, neto je posve drugo. Ona nije proizvod razmiljanja i teorije koliko neposrednog emocionalnog neprijateljstva; ne zahtijeva nikakvo utemeljenje u teoriji ni ideologiji jer govori, dapae vriti, sama po sebi. U napomeni "njemakog lijenika" koji je dijagnosticirao udnu vezu i u Oechsnerovu opaanju Streicherkontakta zanimljiva je pretpostavka da je Streicher Hitlera uinio jo veim antisemitom, da je Streicher bio glavni, da je bio primitivniji mrzitelj. A zapravo nema razloga zato ne bismo pretpostavili upravo suprotno. ini se da to sam Hitler tvrdi u napomeni koja se previa o stvarnom odnosu svoje i Streicherove mrnje idova. Rije je o crtici na koju sam naiao u biografiji Hitlera, a napisao ju je John Toland, na koju sam zaboravio dok nisam naiao na spomen udne veze sa Streicherom na dnu kutije spisa o Hitlerovoj sjeni. Toland uokviruje tu primjedbu oslikavajui konvencionalni portret Streichera kao primitivca: "Zdepast, primitivan ovjek, elavac s odbojnim crtama lica... Njegov je apetit bio neumjeren kako za stolom tako i u krevetu... Poput Hitlera i on je rijetko vian u javnosti bez bia... Njegov je govor bio zasien sadistikim slikama... Smee i otrov [Der Stiirmera]... ve su bacali u oaj mnoge ljude bliske Hitleru." To je, dakle, konvencionalan prikaz odnosa izmeu Hitlera i Streichera: Hitler je okruen "umjerenjacima" koji odraavaju njegovu bitnu umjerenost, posebice u usporedbi s ekstremnom vulgarnou Streicherove divlje, seksom opsjednute primitivne mrnje koju - zaudo, zbog nekog neobjanjivog razloga - Hitler nije kudio ni obuzdavao. Ali Toland je toliko savjestan i navodi Hitlerovu zapanjujuu napomenu koja naizgled opovrgava tu uvrijeenu pretpostavku i baca sumnju na to tko je bio ekstremist a tko umjerenjak. "Hitler je imao neoekivan odgovor za sve one koji su prigovarali Streicheru zbog njegovih neukusnih pretjerivanja [o odurnosti idova] u Der Sturmeru", pie Toland. "Istina je suprotna od onoga to ljudi govore", povjerio se Hitler jednom od svojih prvih stranakih kolega, Dietrichu Eckhartu. tovie, po njegovu je shvaanju "Streicher idealizirao idova. idov je podliji, nemilosrdniji i paklenskiji nego to ga Streicher prikazuje", izjavio je Hitler.

Ton te neobine izjave nije posve jasan, ali sugerira neto neoekivano o 223 Hitlerovoj mrnji: ona je istodobno primitivnija i sloenija od Streicherove. Namee se zakljuak da je Hitlerova mrnja bila toliko iskonska da je mogao promatrati Strecherov otrovni, pornografski DerSturmer, proet mrnjom i psovkama - nad im su se navodno zgraali ak i nasilni nacisti iz Hitlerova najueg kruga - i proglasiti Streicherovu sliku idova neopravdano "idealiziranom", preumjerenom i njenom za njegov ukus jer Streicher nije iao do kraja i izrekao istinu o tome koliko su idovi zapravo sotonski. Prema tome, moglo bi se rei da Hitler svoju mrnju prikazuje kao primitivniju, "nemilosrdniju" (a tako on naziva idove) od Streicherove. Ali moramo uzeti u obzir i mogunost da se Hitler na profinjen nain alio kako bi to razumjeli upueni slugani iz njegova ueg kruga. Govorei ironino o Streicherovu "idealiziraranju" idova, on igra dvostruku igru: degradira idove u jo nii pakleni krug, dok se istodobno ali na svoj i Streicherov raun zbog ekstremnih stajalita. Njegova je mrnja ekstremnija, ali toliko je sofisticiran da se moe aliti o toj ekstremnosti. To je gotovo kao da Charles Manson namigujui naziva Jeffrevja Dahmera "sentimentalno eljade" jer je Dahmer tvrdio kako je volio ("idealizirao") rtve koje je ubio i pojeo. Upravo taj splet primitivizma i svjesnosti ini Hitlerovu mrnju toliko pokvareno osebujnom onima koji, poput filozofa Berela Langa i povjesniarke Lucy Dawidowicz, posveuju pomniju pozornost prirodi Hitlerove mrnje - a to je neto to velik dio suvremene literature prihvaa kao gotovu injenicu ili pak ne smatra bitnim. "Neobina veza" sa Streicherom namee zakljuak o mrnji koja je istodobno nagla i hladnokrvna, tako da je jezovitija i pokvarenija (u strogo filozofskom smislu rije pokvarenost znai zlo koje se ini svjesno, a ne iz uvjerenosti u vlastitu ispravnost). Zato bi rasprava o prirodi Hitlerove mrnje trebala biti posebno vana u potrazi za Hitlerom i njegovim mjestom u povijesti, te kako je ona povezana s literaturom o Geli Raubal? Odgovor na prvo pitanje namee se u moda najznaajnijoj anegdoti u Knjizi izvora koja se krije u posljednjem ulomku ispitivanja princeze Stephanie o Hitlerovoj ulozi u pogromu Kristalne noi 9. studenog 1938. i koja ima i ire znaenje za sagledavanje Hitlerove uloge u konanom rjeenju. Ispitiva OSS-a - koji jasno izraava svoje uvjerenje da opis princeze Stephanie u vezi s pravim razlogom pogroma nazvanog Kristalna no naizgled potjee od kapetana Wiedemanna koji je bio na takvom poloaju da je mogao znati, intimusa koji je moda bio upuen u rasprave o Kristalnoj noi - biljei tvrdnju princeze Stephanie da je "Hitler, a ne Goebbels, planirao i pokrenuo pogrom u studenome. Jako mu se radovao i oekivao je da e postii silan uspjeh u njemakom narodu te da e privui pozornost cijeloga svijeta. Kad je otkrio da pozornost nije tako blagonaklona kako je oekivao, potrudio se ostaviti dojam kako je to Goebbelsovo djelo, a Goebbels nije mogao drugo do prihvatiti velik dio odgovornosti na sebe." (istaknuo autor) 224 Ovo je svjedoanstvo posve anegdotsko, ali vrijedno je spomena jer se suprotstavlja velikom dijelu poslijeratnih analiza Kristalne noi koje prihvaaju zamisao da Hitler nije bio ukljuen u oslobaanje primitivne mrnje toga pogroma; da se Hitler zgraao nad tim primitivizmom im je doznao za to; da je pokuavao zaustaviti nasilje nakon to je bilo pokrenuto i kako je alio zbog tete koju su primitivni nasrtaji na idove nanijeli ugledu Njemake; da je bio skloniji "razboritijem" i "neemocionalnom", profinjenom i sustavnom antisemitizmu. To se ne odnosi na sve poslijeratne analize Kristalne noi i Hitlerove mrnje. Svjedoanstvo Hohenloheove i Wiedemanna o Hitlerovoj pokretakoj ulozi u Kristalnoj noi potvruje analizu tog dogaaja Lucy Dawidowicz, koja je u svojoj knjizi Rat protiv idova tvrdila da u Kristalnoj noi nalazimo uspjean obrazac mehanizma nijekanja odgovornosti kojim je Hitler prikrivao svoje nakane, svoju slinu ulogu nijekanja odgovornosti u buduem konanom rjeenju. Rije je o hinjenom poricanju odgovornosti kojemu neki ozbiljni povjesniari - i ne samo oni koji nijeu holokaust - i dandanas vjeruju. Pojam primitivne mrnje posebno je bitan i za literaturu o Geli Raubal, za literaturu, memoare i tomu slino u kojima dominira tumaenje koje nazivam kolom "E, a sad vie neu biti fin". Rije

je o poimanju da Hitler zapravo nije bio Hitler sve dok ga nije shrvala bol zbog smrti Geli Raubal, njegove jedine prave ljubavi. Pristae te kole, medu kojima je i znatan broj Hitlerovih najbliih pomonika i suradnika, prikazuju ga kao da je do tog trenutka bio ako ne ba sentimentalni humanist, a ono mnogo ljudskiji, manje okorjeli, manje nemilosrdan i okrutan ovjek od onoga kakvim je postao nakon smrti Geli Raubal. Ta se struja miljenja odrala od trenutka Geline smrti do dananjeg dana. Moram priznati da mi je to stajalite bilo primamljivo u prolosti zbog nepostojanja uvjerljivijeg drugoga objanjenja trenutka metamorfoze, toke naglaenog razvoja u Hitlerovu ivotu. To je stajalite koje je doista velik broj Hitlerovih nacistikih kolega zastupao poslije Geline smrti - a ba je to bio razlog zbog kojeg sam bio sumnjiav prema njemu. Razvidno je da slui njihovu cilju da odvoje kasnijega genocidnoga Hitlera od toboe finijeg ranog Hitlera kojeg su prvo upoznali i s kojim su se zbliili, weimarskog Hitlera, miinchenskog Hitlera, Hitlera bez (masovnih) rtava. Sam Goring zastupa to stajalite: "Gelina je smrt tako razorno djelovala na Hitlera da je promijenila njegov odnos prema svima drugima." A Hitlerov fotograf Hoffmann tvrdi da je "tada u Hitleru proklijalo sjeme neovjenosti". Tek tada! I to tek sjeme! Hanfstaengl je najglasniji u zastupanju teze "E, sad vie neu biti fin": "S njezinom smru vie nita nije stajalo na putu njegova posljednjeg stupnja razvoja u demona" - ime je Hanfstaengl sa sebe skidao odgovornost za zloine tobonjega preddemonskog drugarstva s prijateljem i Fuhrerom koji je volio Wagnera. Jer dotad je Hitler bio, istina je, udan i hirovit, ali ne i demonski. Demonizaciju Hitlera kritiziraju neki povjesniari kojima nije cilj umanjiti Hitlerove zloine, nego koji su svjesni toga da demonizacijom ograujemo Hitlera od sebe samih, i to na nain koji prua lanu utjehu. Kako bilo, stajalite da je Hitler postao demonom tek nakon smrti Geli Raubal nije ogranieno samo na Hitlerove stare slugane. Ono nalazi pristau u knjizi Hitler i Geli koju je 1997. napisao plodan britanski biograf Ronald Havman. Havman rabi sva tri navoda Hitlerovih slugana -Goringa, Hoffmanna i Hanfstaengla - kako bi potkrijepio svoje stajalite da je nakon Geline smrti (a Havman pokuava dokazati kako ju je Hitler ubio vlastoruno) "promjena zacijelo bila osjetna". Havman ide mnogo dalje; on izravno pokuava povezati Hitlerov gubitak Geli s genocidom koji e se tek dogoditi: "[Hitlerova] sklonost pokolju narasla je do udovinih razmjera nakon Geline smrti", pie Havman. On gotovo bezuvjetno prihvaa vjerovanje iz carstva Hitlerove sjene o perverziji s izmetom koju je Hitler navodno izvodio s Geli. I gotovo bezuvjetno usvaja Hanfstaenglovo tumaenje o uinku gubitka Geli na Hitlera: da je iznenadni gubitak ispunjenja koje je u toj vezi ostvarivao, otklonio posljednju konicu za ostvarenje masovnoga umorstva. ini se da Havman ak predbacuje Evi Braun to nije pruila kljunu zabavu ili sublimaciju za Hitlerovu "sklonost unitenju": Eva "nikad nije bila njegova partnerica onako kako je to bila Geli", napominje Havman. "Eva nije uspijevala osloboditi njegovu ivanu energiju niti obuzdati njegovu destruktivnost. S Geli nikad nije raspravljao o nekim temama, ali s njom je barem postojala nekakva ljudska interakcija. ini se da Evino drutvo na njega nikad nije imalo osobit uinak." Pustimo li zasad sve pretpostavke koje su ovdje predoene kao injenice - u vezi s prirodom Hitlerova avrljanja s Geli i s prirodom njegova spolnog odnosa s Evom (koji je predmet raznovrsnih proturjenih izvjetaja) - mogli bismo bit Havmanove argumentacije oznaiti kao tvrdnju kako bi Hitler, da je Eva Braun nekako uspjela smisleno avrljati s njime, moda naao oduak kojim bi "oslobodio svoju ivanu energiju" i svladao svoju destruktivnost. avrljanje bi moda zamijenilo genocid. Osim toga, Havman previe naglaava stajalite da je Geli bila Hitlerova prva rtva: "Ako je Hitler doista ubio Geli, ona mu je bila prva ljudska rtva. Nema nikakvih dokaza da je ikoga ubio tijekom Prvog svjetskog rata, jer mu je osnovna dunost bila da prenosi poruke. Ali djeak koji je pucao u takore, pretvorio se u mukarca koji je u plinskim komorama ubijao idove, a ini se da je Gelina smrt bila odskona daska" u toj preobrazbi ili razvoju. Dva problema prijee nas da Geli Raubal odredimo kao Hitlerovu "prvu ljudsku rtvu" u Havmanovu smislu. Prvo, u rujnu 1931. popis mrtvih koji su, doista doslovce, bili Hitlerove rtve

brojio je stotine, ako ne i tisue ljudi. Ovdje mislim na gotovo svakodnevne rtve politikih umorstava, premlaivanja sa smrtnim posljedicama, napade noem i strijeljanja aktivista suparnikih stranaka i drugih protivnika Hitlerovih nasilnika iz SA. Bila su to umorstva uinjena u njegovo ime, a, tovie, esto popraena uzvikom Heil Hitler! Popis rtava zorno je prikazivan u svakom izdanju Munchner Posta iz toga razdoblja. Ako te rtve ne znae da je Hitler ve tada 226 bio masovni ubojica, one ipak znae da je i prije Geline smrti bio serijski ubojica posredstvom svojih zastupnika. Za ta je umorstva bio odgovoran Hitler; njegove su ruke bile okrvavljene krvlju tih rtava davno prije nego to je u njegovu stanu prolivena krv Geli Raubal. Dok neki tvrde da je smrt Geli Raubal (bez obzira na to je li ona ubijena, je li se ubila sama ili ju je pak na to natjerao Hitler) kljuno utjecala na Hitlerovu psihu, upravo su ta ostala umorstva, politika umorstva, bila mnogo vanija: ta su tijela prokrila njegov put na vlast, ta su umorstva Hitleru zacijelo usadila osjeaj da nekanjeno moe ubijati, i to mnogostruko. To to je mogao dati ubiti ljude za svoju korist, bez posljedica jer nije bilo pisane naredbe - ba kao to moda nije ostavio pisanu naredbu za konano rjeenje (pa bi tako, prema miljenju nekih, i za to izbjegao potpunu odgovornost). ini mi se smijenim to to moram rei, ali nakon to sam proitao tugaljive Goringove i Hoffmannove napomene koje Havman navodi - o tomu kako je njihov gemutlich Hitler postao hladan i neovjean nakon Geline smrti moda ipak moram istaknuti da Hitler nije ba bio dobar momak prije tobonjeg trenutka kad je odluio "E, vie neu biti fin". Drugi je problem s Havmanovom tvrdnjom taj da je Geli Raubal bila Hitlerova prva rtva u doslovnom smislu rijei kako je rabi Havman: dakle u vezi s Hitlerovom djelatnom ulogom u njezinu umorstvu. Havman ulae velike napore ne bi li ponudio scenarij prema kojemu se Hitler i Geli otimaju za pitolj u njezinoj spavaonici, koji je Hitler potegnuo da bi ubio ili sebe ili nju, koji je opalio dok ga je otimala iz njegovih ruku i pogodio je u prsa. Malobrojni su oni koji ne bi pomislili da je Geli Raubal na neki nain bila Hitlerova rtva - ne nuno njegova prva rtva ni ne nuno rtva koja pogiba od njegove ruke - a pogotovo da ju je na smrt navelo njegovo opsesivno udvaranje, koje je moda bilo izopaeno ili tek krajnje posesivno. Ali Havman silno eli dokazati svojevrstan scenarij po uzoru na Olivera Stonea, koji ukljuuje Hitlerovo hrvanje oko pitolja u Gelinoj spavaonici i sveobuhvatnu urotu kako bi se prikrila njegova uloga, njegova nazonost u trenutku kad je ispaljen hitac. Ta urota ide ak dotle (po Havmanovu miljenju) da obuhvaa skrivanje tijela, skrivanje umorstva 36 sati kako bi se Hitleru omoguilo da si pomno zamete trag, utvrdi alibi i zajedno s desetak drugih urotnika smisli priu kako bi sve to ostalo tajno. Ta je urota toliko zamrena da Havman mora ubaciti no umorstva koja nedostaje, a zatim i dan koji nedostaje kako bi se omoguilo prikrivanje i smiljanje lanih pria koje bi svemu tomu dale vjerodostojnost. Havman slijedi literaturu o Hitlerovoj sjeni time to postavlja kao uzrok kobne svae Gelin odnos sa sablasnim (vjerojatno idovom) zavodnikom koji je prijetio da e otrovati njezinu krv, postati ocem njezina djeteta i razotkriti Hitlerove perverzije idovskomu tisku. Ali ono u emu Havman odstupa od literature o Hitlerovoj sjeni (i od svih ostalih koji su pisali o tome) jest to to radikalno mijenja kronologiju Geline smrti. 227 Meni je Havmanovo izmiljanje dana koji nedostaje postalo vremenska istoznanica izgubljenog trezora, mjesto gdje se skriva rjeenje koje je bez toga nedostupno ili nezamislivo. Da bismo postavili Havmanov gambit noi koja nedostaje u perspektivu, prisjetit emo se ukratko prihvaene kronologije smrti Geli Raubal, onako kako je prihvaaju prethodni komentatori toga sluaja, pa ak i oni koji misle da je Hitler ubio Geli. Naveer, u etvrtak 17. rujna 1931. Geli je otila u kazalite sa enom Juliusa Schauba, jednog od Hitlerovih osobnih adutanata. U svojim poslijeratnim sjeanjima Schaub navodi da se njegovoj eni inilo kako je Geli te noi bila uznemirena, pa ak i na rubu suza, ali "oni su bili naviknuti na Geline promjene raspoloenja". Sutradan ujutro, osamnaestoga, Schau pie (govorei o sebi u treem licu): "Schaub se pozdravio sa svojom enom jer je morao poi s Hitlerom u Hamburg."

Gotovo svi opisi navode da je Hitler tog petka ruao u svojem stanu s Geli u nazonosti posluge. Tijekom ruka dolo je do nesuglasice, razmirice ili neugodnosti u vezi s Gelinom eljom da putuje u Be. Izjave se razlikuju u vezi s prirodom svae, ali gotovo sve (ukljuujui izjave protuhitlerovih novina poput Munchner Posta) navode da je Geli bila iva i da je ruala s Hitlerom u petak osamnaestoga. Nakon toga se Hitler uputio u Hamburg i prespavao u Nurnbergu, dva sata vonje sjeverno od Miinchena, u hotelu Deutscher Hof, dok je Geli otila u svoju sobu i vie nije viena iva. Nejasni zvukovi koji su dopirali iz njezine sobe nakon Hitlerova odlaska navode na zakljuak da se ustrijelila poslije ruka osamnaestoga, a tijelo joj je naeno tek sutradan, u subotu ujutro, devetnaestoga. Ali Havman uporno eli ponuditi posve novo rjeenje prema kojem je Geli bila mrtva gotovo dva dana prije nego to su joj pronali tijelo, prema kojemu je Geli bila mrtva cijeli dan u petak kad je navodno ruala s Hitlerom, scenarij prema kojem je Geli ubijena naveer u etvrtak sedamnaestoga. Havmanov scenarij ne objanjava kako je Hitler proveo dan koji nedostaje, petak, nakon noi umorstva i jutra u subotu kad je tijelo otkriveno. Je li otputovao na sjever u Niirnberg ve u etvrtak naveer, u kojem bi sluaju morao nagovoriti ljude u niirnberkom hotelu da lau kako je doao tek u petak naveer? Ili je ekao u stanu cijeli petak dok se Gelino tijelo hladilo i smiljao zamreno prikrivanje? Je li nakon toga izaao i odvezao se u Niirnberg da bi imao alibi za jutro kad e tijelo biti "naeno" (tako to se hotimice vozio brzo da bi dobio kaznu dok je hitao natrag u Miinchen, navodno nakon to su mu dojavili stranu vijest)? Uope nije jasno treba li Hvmanu taj dan koji nedostaje da bi mu teorija o uroti bila uvjerljivija prije bih rekao da time postaje dvojbenija. Ali on onda tom prikazu dodaje apokrifnu priu iz posve diskreditiranog izvora o Fritzu Gerlichu i nonoj svai izmeu Hitlera i Geli na javnome mjestu. Priu donosi Bridget Hitler u svojim sjeanjima koja dugo nisu bila objavljena i kojima se uglavnom ne vjeruje, a koja sadre barem jednu bjelodanu izmiljotinu u kojoj istie svoju ulogu naime to da je 228 mladi Adolf Hitler proveo godinu dana koja nedostaje u njegovoj mladosti s Bridget i njezinim muem Aloisom mladim (Hitlerovim polubratom) u njihovu liver-poolskom stanu 1911. godine. Havman se poziva na krivotvoriteljicu godine koja nedostaje da bi podupro svoju priu o noi kad je poinjeno umorstvo, jer nam Bridget Hitler navodno daje istinitu priu o posljednjoj noi Geli Raubal (kako tvrdi Bridget) koju je otkrio sam Fritz Gerlich: rije je, naime, o Gerlichovu davno izgubljenom i nikad objavljenom ekskluzivnom lanku o smrti Geli Raubal koji je kanio objaviti u svojim novinama kad ga je 1933- odvukao Gestapo, i za koji se mislilo da je izgubljen za sva vremena ili da ami u kakvu izgubljenu trezoru. Ali ne, napominje Bridget Hitler, taj lanak moda ipak nije izgubljen. Ona ga osobno ne donosi, on se ne nalazi ni medu Hitlerovim spisima za koje tvrdi da ih ona i njezin sin dre "u naem bankovnom trezoru". Ne, rei e ona, Gerlichova posljednja reportaa bila je objavljena, ali ne u njegovim novinama nego u pamfletu koji je, prema njezinim tvrdnjama, Gerlich naslovio J'Accuse i u njemu je izloio dokaze da je Hitler ubio Geli. Kako nam Bridget napominje, ona nije osobno vidjela taj pamflet, nego je samo ula za nj u razgovoru sa svojim sinom Williamom Patrickom Hitlerom, koji tvrdi da je pak uo za nj od Gelina brata Lea Raubala, koji je "sluajno" susreo Gerlicha i iz njegovih ruku primio navodni pamflet koji otkriva sve. ak i da je postojao, taj pamflet nikad nije ugledao svjetlo dana. On postoji samo u carstvu Hitlerove sjene i nitko drugi ni ne spominje da ga je vidio ili uo za nj, ali Havman eli usvojiti opis Bridget Hitler o njegovu sadraju, naime da su "dokazi prikupljeni tijekom istrage dr. Gerlicha nuno navodili na samo jedan zakljuak: umorstvo". Havman upravo u ovom prikazu onoga to bismo mogli nazvati istragom Gerlicheve sjene, nalazi svoju no koja nedostaje. On prihvaa izjavu krivotvo-riteljice Bridget Hitler o iskazu Williama Patricka Hitlera o Gerlichovoj istrazi koje se navodno prisjetio Gelin brat Leo (i zanemaruje injenicu da Leo, koji je preivio rat, nije nita izjavio o tome nijednom od autora koji su razgovarali s njime). Ali no koja nedostaje, javlja se u izjavi pod prisegom u sjeni Gerlichove istrage, u navodnoj izjavi pod prisegom Hitlerova slugana, Herr Zentnera, vlasnika Brativurstglokla, jednog od Hitlerovih omiljenih restorana. U saetku Gerlichova pamfleta J'Accuse u sjeanjima

Bridget Hitler, u sjeni sjene izvjetaja u koji se Havman uzdaje, Zentner je "svjedoio" da je "[...] Adolf doao u njegov restoran sa svojom neakinjom i ostao ondje do gotovo jedan sat u privatnoj sobi na prvome katu... Adolf je bio pripit jer je pio pivo, to je za njega bilo veoma neuobiajeno... Nakon to su Adolf i Geli napustili restoran, vratili su se u stan oko jedan sat. Sretan to se naao nasamo s njom, Adolf joj je ponovno udvarao, a Geli ga je odbijala. Tijekom 229 rasprave prijetio joj je pitoljem koji je nosio sa sobom iz navike. Sigurno su se hrvali, a tijekom te borbe ispaljen je hitac." I tako je Hitler ustrijelio Geli, tvrdi Havman, nakon svae u Brativurstglocklu u etvrtak naveer, u svojem stanu, u njezinoj spavaonici. Ne samo to je ta teorija o noi koja nedostaje posve nepotrebna - nema nikakva razloga zato se svaa u Brativurstglocklu nije mogla dogoditi u petak naveer (kako se tvrdi u Zentnerovoj apokrifnoj izjavi pod prisegom) umjesto u etvrtak, jer tad se ne javlja potreba za skrivanjem i uljanjem kao u sluaju scenarija umorstva u etvrtak naveer. Ali Havman izvodi no koja nedostaje iz veoma nategnutog tumaenja dokaza - iz neeg to se doima kao bjelodana pogreka u datiranju tog etvrtka i petka, u pogreci koja se javlja samo u jednom izvoru: u neobjavljenim sjeanjima Juliusa Schauba. ak i Havman izvor kojim se slui da bi stvorio no koja nedostaje naziva "dvosmislenim", iako se, po mojem miljenju, moramo napregnuti kako bismo nali ikakvu nejasnou. Da bi sve bilo jasno, navest u sve dokaze za no koja nedostaje, Schaubovo sjeanje nakon dvadeset godina kako je "na dan uoi samoubojstva (17. 9. 1931) Hitler autom krenuo iz Miinchena na sastanak u Niirnberg". Havman ustrajava u tome da bi to "moglo znaiti ili da je Geli poginula u etvrtak 17. rujna ili da je Hider otputovao iz Miinchena 17. rujna." Ali, kako god bilo, to znai da je Hider otputovao iz Miinchena prije Geline smrti (a to proturjei Havmanovu scenariju o umorstvu). Teko je iskljuiti mogunost da je Hitler ubio Geli ili da ju je dao ubiti. Sigurno je lagao o prirodi svojeg odnosa i o prirodi njihove svae, pretvarao se u vezi s izvorom njezine tobonje samoubilake sklonosti (pria o seansi). Ali, izuzmemo li pojavu nepobitnog dokaza (pitolja koji se jo dimi) iz carstva Hitlerove sjene ili pojavu neke istine koju je otkrio Fritz Gerlich, a mislim da je i jedno i drugo nemogue, nema presudnih dokaza. No koja nedostaje, koju Havman izvlai poput zeca iz eira, ne moe nadoknaditi dokaze kojih nema. No koja nedostaje sablazan je carstva Hitlerove sjene, ali razumijem dokazni oaj koji je moda naveo Havmana da eli povjerovati u nju. I ja sam se nadao da u u carstvu Hitlerove sjene nai uz pomo suvremenog istraivanja - pa ak i ekshumacijom Gelina tijela - rjeenje zagonetke Geli Raubal koje bi za njezinu smrt izravno optuilo Adolfa Hitlera, bilo kao poinitelja ili nalogodavca. Svakako se ini da je on bio kadar uiniti takvo to, imao je motiv, mogunost i priliku. I svakako se moe rei da, ako je on nije osobno ubio ili ako nije naredio njezinu smrt, on ipak jest odgovoran u irem smislu. Ali Havmanov gambit noi koja nedostaje nalik je na izgubljene trezore u vicarskim bankama Hitlerove sjene - tlapnja nastala iz nade da se rjeenje ne samo smrti Geli Raubal nego i psihe Adolfa Hitlera moe nai na nekom nedostupnom mjestu. S takvim bi rjeenjem Hitlerova navodna preobrazba iz ljudskog u neljudsko, metamorfoza "E, sad vie neu biti fin", bila objanjiva kao posljedica grizoduja zbog Geli i kao posljedica tuge. Nametnuo bi se zakljuak da 230 se umorstvom Geli Raubal "okrvavio" na nain na koji se osobno prije toga nije okrvavio, a to je unitilo posljednje trunke njegove ovjenosti. Time ga je sablast Gelina idovskog zavodnika, koji je bio povod njihove posljednje svae, navela na put na kojemu je istrebljenje idova bilo neizbjeno. U odreenom je smislu to sve nategnutije objanjenje jednako nepravedno prema Geli kao to je fantazija Simona Wiesenthala o idovki prostitutki koja je Hitlera zarazila sifilisom nepravedna prema toj jadnoj uliarki, ako je uope postojala - jer time se sva odgovornost za holokaust baca na njezina ramena. Jo vanije, cijeloj toj spekulaciji o preobrazbi (kojoj su skloni i trezveni, razboriti povjesniari, ali i teoretiari urote) u vezi s Gelinom smru kao velikoj prekretnici proturjee dokazi kako je Hitlerova primitivna mrnja gorjela arkim i postojanim plamenom mnogo prije rujna 1931. Gorjela je u Hitleru toliko otrovnim plamenom da bismo time mogli objasniti njegove naknadne

istrebljivake postupke a da se uope ne moramo pozivati na znaaj i sudbinu Geli Raubal. Primitivna mrnja koju je Hitler dijelio u svojoj udnoj vezi sa Streicherom, Streicherova oitovana mrnja koja je mogla biti pravo lice Hitlerove vlastite mrnje, ugnijezdila se u Hitlerovoj psihi davno prije nego to se Geli Raubal doselila u njegov stan. A kakve je god on osjeaje gajio nakon njezine smrti, oni su bili beznaajni u usporedbi s primitivnim bijesom, vodeom emocijom njegova ivota. Ako se dogodio ikakav pomak u prirodi mrnje koju je gajio Hider, ako bi se moglo rei da se njegova primitivna mrnja razvila ili promijenila, onda se to zapravo moglo dogoditi tako to je Hitler stekao svojevrsnu ironinu spoznaju o svojoj primitivnoj mrnji i to se tom spoznajom sluio. To se oituje u tome to se na raun toga podmuklo alio, to se gotovo smijuljio nad razmjerima svoje mrnje govorei svojim sluganima, usput im namigujui, kako misli da je Streicher - a prema tome i zloglasno divljaka primitivna mrnja koju je Streicher tako okantno i otvoreno pokazivao -zapravo gotovo umjerenjak u usporedbi s njegovom vlastitom mrnjom; da prema Hitlerovu miljenju Streicher "idealizira" idove. Zlobno podmukla ironina svijest o vlastitoj primitivnoj mrnji za neke je Hiderov peat. Bullockova koncepcija Hitlerove podvojenosti vidi ga kao cinika koji postaje opsjednut iskrenim uvjerenjem, "istinskom" mrnjom. Ipak, u ovom je sluaju opsjednut, istinski mrzitelj taj koji moe biti zlobno ironian, ako ne i cinian prema stupnju svoje opsjednutosti ispunjene mrnjom, taj koji se moe aliti na raun svoje krvolonosti. Nain na koji se Hitler u Govorima za stolom ali o "glasinama" da on istrebljuje idove; nain na koji se Christi Schroeder moe aliti o tome kako se osjea "isto poput novoroeneta" nakon krvave istke; nain na koji govori o konanom rjeenju sluei se slikama smijeha, to istie Lucy Dawidowicz (v. 20. poglavlje); nain na koji se s Goebbelsom ali o patnjama svojih rtava tijekom cijelog rata - ta radosna upuenost, smijeh i uitak filozofu Berelu Langu znak su i potvrda osobitog naina na koji su Hitler i njegovi slugani podigli svijest o zlu na razinu prave umjetnosti: stvorili su ono to Lang naziva umjetnost zla. 231 PETI DIO UMJETNOST ZLA I NJEGOVA BUDUNOST u kojem istraujemo opasnost od prevelikog pribliavanja Fiihreru 11. POGLAVLJE U Gestapovsku kuicu ili no blizu Fuhrera u kojem Berel Lang smjeta sredite Hitlerova zla u njegov identitet umjetnika No i magla na Obersalzbergu, Hitlerovu planinskom utoitu. ini se da smo se izgubili, iako Herr H. - esto pogreno, a nikad ne dvojei o svojoj ispravnosti - tvrdi kako tono zna gdje smo. I tako, usprkos kovitlanju magle koja nam u lica odbija visoka svjetla njegova BMW-a i baca u mrak sve oko nas osim tek nekoliko metara zaleena kolnika pred nama, gospodin H. navaljuje dalje, uz planinu. On je na zadatku. eli "provesti no blizu Fuhrera". to na neki nain elim i ja. Problem je u tome to je glavna cesta koja vodi do sljemena planine koja je neko bila Hitlerov osobni vrhunac, zaprijeena. Zapreka je bila postavljena zbog priprema za mjesni boini sajam, a ne zbog opasnog leda. Herr H. uporan je i odvodi nas na jo uu, ledeniju zaobilaznicu koja nema zatitnih ograda. Cesta se meni ini opasnom, a Izraelka Miriam, djevojka gospodina H., posve je uasnuta. Tek se nedavno oporavila od zamalo pogubne prometne nesree na jednako ovako zaleenoj cesti. vrsto se ukoila na suvozaevu sjedalu oekujui da e se uas ponoviti. Ali gospodin H. odluio je ne dopustiti smanjenoj vidljivosti, opasnim uvjetima na cesti ili bolnim sjeanjima da ga odvrate od ostvarenja dugogodinjeg matanja koje mu je nadohvat ruke, od cilja ovoga hodoaa: posjet svetitu na vrhu planine. 235 Godine 1942. Mardn Bormann s velikom je pompom objavio veliki graevinski projekt na planini koja je od dvadesetih godina bila Hitlerovo alpsko utoite, mjesto gdje je Hitler sebi sagradio sjajnu rustinu palau Berghof, njegov dvor brdskoga kralja. Ovamo e Hitler utei od politikih spletki Munchena (a potom Berlina) da bi meditirao s pogledom na Alpe od kojeg zastaje dah, pjeaio u tradicionalnim bavarskim konim hlaama i upijao kristalno ist planinski zrak. Ovdje e

primati dravne poglavare i odravati sastanke o strategiji sa svojim generalima, odreujui s toga visokog poloaja - u ijoj su pozadini snijegom prekriveni vrhunci na koje se otvara pogled kroz ogromne prozore to seu od poda do stropa - budui europski zemljovid. Ovdje e Hitler moi zakoraiti prema nebu u drugo gnijezdo - u malu kuicu na samom vrhu planine, gdje e u samotnoj velianstvenosti iz svojega Orlova gnijezda moi promatrati carstvo kojim vlada. I upravo e tu, kako je najavio Martin Bormann, na Hitlerov zahtjev, na Hitlerovoj arobnoj planini graditi veliku gostinjsku kuu za njemaki narod. "Ovdje e", objavio je politiki astohlepan i prepredeno hvalisav Bormann, "svaki Nijemac koji je sudjelovao u hodoau do voljenog Fuhrera imati priliku da provede jedan dan i jednu no blizu Fuhrera, i to za samo jednu marku." Na kraju je ispalo da je gradnja toliko skupa a potranja za sobama medu srednjim slojem nacistikih kadrova tolika da se moglo izai u susret samo eliti Treega Reicha, iako je graevina koju je Bormann sagradio bila prostrana, nepravilno postavljena golema neman, ispod ije su se rustikalne vanjtine skrivale teutonske dvorane visokih stropova, dvorane za bankete i prostran, potpuno opremljen podzemni bunker. Pa ipak, san o hodoau, cilj kojega je provesti ondje jednu no, "jednu no blizu Vuhrera", nije umro. ivi u gospodinu H. Pribliiti se Fiihreru ivotni je cilj gospodina H. On je etrdesetpetogodinji Beanin, restaurator poku'stva i amaterski povjesniar one vrste koju je jedan sarkastini njemaki novinar opisao kao kolu Hitler mit Schlippern (Hitler u papuama). U naelu je rije o ljudima koji su neto vie od ozbiljnih skupljaa osobnih predmeta i suvenira (iako su oni i to), ali neto manje od ozbiljnih povjesniara. Upoznao sam gospodina H. dok sam skupljao obavijesti o Geli Raubal. Privukao je pozornost na sebe kad se gradu Beu obratio sa zamolbom da se ekshumira Gelino tijelo kako bi se moda u njezinim ostacima naao kakav dodatni forenziki dokaz o okolnostima njezine smrti (Hitleru sklon javni tuilac sprijeio je 1931. godine potpunu forenziku autopsiju). Beke su gradske vlasti napore gospodina H. osujetile jer su izrazile sumnju o tonom mjestu njezina groba. Gelino je tijelo bilo preseljeno s istaknutog mjesta na bekom Glavnom groblju ubrzo nakon rata kad je obitelj Hitler silom prilika prestala plaati grobnu naknadu. Njezini su ostaci u pocinanu lijesu preseljeni na neobiljeeno polje grobova ubogih. Meutim, gospodin H. tvrdio je da je naao pljesnive planove groblja koji tono 236 pokazuju Gelino novo mjesto pokoja. Grad je pobijao tvrdnju gospodina H., i tako je stvar zavrila, iako se gospodin H. s tim nije pomirio i privatno je izdao pomno razraenu knjigu dokumenata o Geli Raubal, sjeanja i razgovora koje je vodio sa ivim svjedocima koji su je poznavali. Meni je stav gospodina H. prema Geli i Hitleru zanimljivo nedosljedan i katkad proturjean. U jednom bi trenutku tvrdio da je rijeio sluaj i da zna ime esesovca koji ju je ubio po Hitlerovu nalogu. No nisam bio uvjeren u vjerodostojnost dokumentarnog dokaza koji mi je pokazao: zabiljeku u navodnom dnevniku Gelina duobrinika, bekoga sveenika veleasnog Panta. Gospodin H. nije prihvatio moju ponudu da papir na kojem je dnevnik pisan testiramo radi provjere povijesne autentinosti. Meutim, usprkos tomu to je pokuavao popularizirati dokaz da je Hitler dao ubiti Geli, ini se da se nije ba previe uzbuivao oko Hitlerovih drugih ubojstava. Bilo je to u suglasju s uznemirujue mirnim stajalitem kole Hitlera u papuama: oni nisu neonacisti, ne negiraju holokaust, nego su odluili da se umjesto toga usredotoe na Hitlera iz suvenira, "privatnog" Hitlera koji se odmara kod kue s voljenim psom Blondijem (kako je zabiljeeno na kunim filmovima Eve Braun), Hitlera u toplom sjeanju njegova tajnikoga osoblja i sobara, koji su govorili o njegovoj naklonosti prema njihovoj djeci, o tome kako je uivao u tome da se sjeti njihovih roendana, o nonim ajankama u tabnim bunkerima, ogemutlich Hitleru iz Govora za stolom. U pozadini sposobnosti gospodina H. da zadri takav pristup lei relativizacija, historicizacija Hitlera koju su osamdesetih godina izveli njemaki nacionalistiki povjesniari u tzv. sporu povjesniara, autori teorije usporednih zala: Staljin je bio gori; Staljin je izmislio masovna ubojstva i koncentracijske logore; Hitlerova je brutalnost bila odgovor na opasnost koja je prijetila od krvoednih "azijatskih" * boljevika na Istoku. Hitler je bio manje, ili barem kasnije zlo u svjetskoj

povijesti. Majka gospodina H. bila je poslijeratna izbjeglica iz staljinistike ehoslovake. Pobjegla je u Be (gdje je 1949. godine roen gospodin H.) i zadojila ga uasom od boljevika. Zarana je poeo sakupljati odore Wehrmachta i suvenire vezane uz Hitlera, razvijajui svoju zbirku od osobnog hobija do razgranatog posla opskrbljivanja njemakim uniformama i artiljerijom filmskih kompanija koje su snimale filmove iz nacistikog vremena. To je, zajedno s njegovim lancem duana za restauriranje antiknog pokustva i nekim privatnim poslovima s Hitlerovim akvarelima i tome slinim, platilo njegov posve novi BMW i skupe Armanijeve sakoe koje nosi s paljivo izblijedenim glaanim trapericama i Guccijevim mokasinama. Razmjerno je srdaan ovjek i nakon svae uz peenu gusku u njegovu omiljenom bekom restoranu doli smo do svojevrsnog nelagodnog primirja u vezi sa svojim stajalitima. Nakon poneto ispijena vina gospodin H. je ustvrdio da ruski narod zasluuje patnju pod komunizmom zato to je toliko dugo trpio Staljina i njegove slugane. Suprotstavio 237 sam mu se pitanjem znai li to da se slae s onima koji kau kako je njemaki narod zasluio svoje patnje zbog toga to je trpio Hitlera. Tko zna iz kojeg razloga, nije elio poi dalje od toga da relativizira usporedbe Staljinova i Hitlerova zla ne bi li izravno dokazao kako se Hitlera moe lake obraniti negoli Staljina. Na neki smo se nain gospodin H. i ja meusobno iskoritavali: on se nadao da u promicati njegovo "rjeenje" sluaja Geli Raubal (to, zapravo, zbog sumnji koje sam imao u vjerodostojnost "dnevnika" nisam uinio). Meni se on pak pokazao korisnim u tome to mi je omoguio pristup nekim znamenitim mjestima u Beu koja su povezana s Hitlerom. Tako je, primjerice, uspostavio vezu s upraviteljem Mannerheima, koji je i dandanas sklonite za mukarce, to ga je Hitler nazivao domom tijekom triju dugih godina svoga izgubljena vremena u Beu, kad su unitena njegova umjetnika stremljenja i kad je bio prisiljen prikupljati novie prodajom ukoenih prikaza "slikovitih pogleda" na beke znamenitosti koji su nalikovali na razglednice. To oajno doba razoaranja provedeno u mukom domu bilo je kljuno za Hitlerov razvoj. Bilo je to razdoblje u kojem su sruene i izgubljene njegove romantine umjetnike iluzije. Neki misle da je to bilo vrijeme kad su ih zamijenile druge, mranije tlapnje. Mnogi su tvrdili da je neki susret u Mdnnerheimu, ili neki trenutak gorke introspekcije, neka vizija koju je ondje imao, potaknula Hitlerovu preobrazbu od umjetnika koji se probija i bezopasnog boema u mrkog mrzitelja kakav je postao. Dokazi u vezi s pitanjem pretvorbe u domu za mukarce raznoliki su: djelomice su ih iskrivili prevarantski stanovnici doma koji su pokuali unoviti Hitlerovu kasniju slavu tvrdei da su mu ondje bili bliski prijatelji. Bio sam proitao sva izvjea iz Mannerheima, pa ipak sam se zaudio kad sam doznao da je dom jo uvijek otvoren i da je jo u istoj funkciji koju je imao prije osam desetljea. Jo je uvijek to bio dom lutalicama i siromasima koji jedva da neto rade, radno sposobnim beskunicima, izbjeglicama i skitnicama koji su dolutali u Be ili pak onamo bili protjerani iz svih krajeva Europe. I tako sam se jednog sivog jutra u studenome naao kako lutam hodnicima Mannerheima i pokuavam osjetiti kako je to mjesto izgledalo i kako se doimalo mladoga Hitlera. Veoma se malo toga promijenilo, naglasio mi je upravitelj. Mislio je na samu graevinu, ali ni druge se stvari ba nisu promijenile. Postoji poznata sporna fotografija unutranjosti Mannerheima snimljena u doba dok je Hitler ondje stanovao. Prikazuje ovjeka odjevena u tamno koji sjedi pred prozorom kuhinje i gleda u prazno. Neki su rekli da je to Hitler. Vjerojatno nije, ali bi mogao biti. Prolazei prizemljem, naiao sam na ovjeka koji je sjedio u istom takvom poloaju i promatrao istu beznadnu prazninu, odjeven u crni vuneni pulover i crnu pletenu plosnatu kapu, puio lulu i piljio bezizraajno pred sebe. Izbjeglica, objasnio je upravitelj, ovjek koji je pobjegao iz Makedonije nakon politikog raspada Balkana, ija je kua unitena u etnikim sukobima koji su uslijedili. U pesimistinu ?3S raspoloenju (emu se u ovom prostoru nije dalo izbjei) moe se lako zamisliti istu vrstu gorke

mrnje koja vrije u tom ovjeku kao to je vrela i u Hitleru. Kao to je upravitelj rekao, veoma se malo toga promijenilo. Poto mi je pomogao da uem u Mannerheim, gospodin H. je otkrio da me eli zamoliti za uslugu. Znao je da kanim vlakom otputovati iz Bea u Miinchen, pa mi je umjesto toga ponudio da me odvede do Miinchena sa zaustavljenjem u Obersalzbergu - ako bih mu mogao omoguiti da odsjedne u gostinskoj kui koju je Bormann bio sagradio na Hitlerovu posjedu, ondje gdje je Bormann obeao da e svaki graanin Reicha moi provesti "no blizu Fuhrera". Razlog zbog kojeg mu to jo nije bilo uspjelo - razlog zbog kojeg je mislio da mu mogu pomoi bio je taj to su poslije rata Bormannovu gostinsku kuu bile preuzele amerike vojne vlasti. Hitlerovu osobnu rezidenciju razorili su dinamitom kako bi sprijeili da ta zgrada u budunosti postane svetite neonacista. Smatrali su da gostinska kua nije proeta onom vrstom nadnaravnog zla kojom je bila proeta Hitlerova vlastita kua. Umjesto da je srue, gostinsku su kuu pretvorili u svojevrsno gorsko izletite za amerike vojnike i njihove obitelji stacionirane u Njemakoj. Gospodin H. stekao je dojam da je otvorena svim amerikim graanima i njihovim gostima, pa me je zamolio da za sebe, njega i njegovu djevojku Izraelku rezerviram sobe u hotelu General Walker, kako se to mjesto sada zvalo. Znam zato je gospodin H. elio provesti "no blizu Fuhrera", ali zanimalo me to njegova djevojka, Izraelka Miriam misli o tome. inila mi se normalnom mladom djevojkom kao bilo koja druga iz njezine generacije: roena u Austriji, odgajana u Izraelu od pete do dvadesete godine, sada se vratila u Be, gdje je radila kao agent za iznajmljivanje stanova. Na putu od Obersalzberga u Miinchen, kad se gospodin H. zaustavio da natoi gorivo u svoj BMW na odmoritu u srcu Bavarske, gdje su seljani odjeveni u kone hlae s visokim alpskim eirima ukraenim arenim puranovim perima sjedili za stolovima ispred bifea, upitao sam Miriam kako joj je provoditi vrijeme s gospodinom H. u stanu ispunjenom suvenirima Hitlera i SS-a. Bila je oduevljena prilikom koja joj se pruila da naui neto o Hitleru: "U Izraelu je, znate, gotovo zabranjeno govoriti o Hitleru", rekla je. "To je prestrano. Ali ja elim shvatiti, i poznanstvo s H. pomoglo mi je da mnogo toga nauim." Teko je bilo raspravljati o razlogu koji je navela, iako bi se moglo raspravljati o nainu na koji je to inila. Ali, i ona je na neki nain teila istom cilju kao i gospodin H., a koji se ba i nije uvelike razlikovao od mojega. Ucrtavajui labirintske gustie Hitlerovih objanjenja, pokuavajui rasplesti povijesnog Hitlera od svih onih znaenja koja su mu se pripisivala, od zaraznosti sumnjivih injenica i teorija, i ja sam na svoj nain pokuavao doi "blizu Fuhrera". I tako smo jednoga sivog prosinakog nedjeljnog poslijepodneva krenuli iz Bea, negdje putem pojeli ranu veeru i oko sumraka preli njemaku granicu. Mrak je ve bio pao kad smo krenuli uzbrdo po obersalzberkim padinama i nali se na 239 onoj opasno skliskoj zaobilaznoj cesti; bio je potpuni mrak kad su nas odbili primiti u hotelu General Walker. piljska prijemna dvorana bila je ispunjena gomilom kratko oianih amerikih vojnika, njihovih ena i djece odjevenih u majice s likom Barta Simpsona, koje su te godine bile glavni hit. Slubenica je imala moje rezervacije i sve se inilo u redu dok nije zatraila moje vojne isprave. Rekao sam joj da mi nitko preko telefona o tome nita nije rekao. ini se da su bili prihvatili zdravo za gotovo da sam vojnik jer -suprotno podacima gospodina H. - hotel General Walker nije otvoren svim Amerikancima, nego samo vojnom osoblju. Nije nam pomoglo nikakvo jadikovanje da smo putovali tri sata samo zato da bismo prespavali: u toj gostionici za nas nije bilo mjesta. Vani, na hladnom, istom nonom planinskom zraku, gospodin H. pokazao je prema Orlovu gnijezdu, smjetenom u snijegom prekrivenim pukotinama ispod samoga vrha. "Zimi je zatvoreno", rekao je. U prvi sam as pomislio da nas je namjeravao povesti uz planinsku liticu do zaklona koji prua taj nepristupani hram, ali ispostavilo se da ima mnogo praktiniji -barem za njega - rezervni plan. "Bez brige", rekao je. "Uvijek moemo prespavati u Gestapovskoj kuici." Gestapovska kuica. To je mjesto bilo samo malo manje zlokobno nego to se iz naziva moglo

zakljuiti. Bila je to zbijena mala gostionica malo ispod hotela General Walker, sagraena prije nego to je Hitler zapoeo s gradnjom svojega privatnog utoita, i poznata jo od tridesetih godina pod nazivom Zum Turken (Kod Turina) zbog nacionalnosti prvobitnih vlasnika. U tridesetima je, to im treba upisati u veliko dobro, njihov jasan nedostatak simpatija prema nacistima potaknuo Bormanna da im oduzme gostionicu i pretvori je u spavaonicu za Hitlerove gestapovske tjelesne uvare. Nakon rata gostionica je vraena prvobitnim vlasnicima; sada je vode njihovi potomci. Usprkos tomu, gospodinu H. i njemu slinima ona e uvijek biti poznata kao "Gestapovska kuica". Unato tome to vlasnikova obitelji nije simpatizirala naciste, gostionica zbog svojeg smjetaja privlai sve koji su opsjednuti i ale za onim vremenom, one koji ele stanovati na mjestu koje se manje promijenilo od ma kojega drugog Hitlerova znamenja osim moda Mannerheima. Uz recepciju se mogu nai knjige pune fotografija oputenoga, ljubaznoga Hitlera snimljene na razliitim mjestima planine: Hitler s voljenim psom Blondijem (onim kojega je ubio cijankalijem kad je isprobavao otrov koji e i sam uzeti); Hitler s plavokosom djecom; Hitler i Eva Braun; Hider kako se slika s nacistima posjetiteljima odjevenim u alpsku odjeu; Hitler kako ee kroz divlje cvijee; Hitler kako se odmara ispred litica od ije ljepote zastaje dah. Drugim rijeima, Hitler u papuama. A u ugodnoj zajednikoj prostoriji Gestapovske kuice, u kojoj smo popili pivo pred odlazak na spavanje, jo uvijek visi slika Eve Braun koja je vrlo vjerojatno bila ondje objeena kako bi razvedrila slobodno vrijeme gestapovskih tjelohranitelja dok su ona i Hitler jo bili ivi. Izvan sezone Gestapovska kuica bila je zatvorena, ali vlasnicima je bilo drago ?,40 smjestiti tako vjernog, estog posjetitelja kao to je gospodin H. Otvorili su inae prazan gostinski kat da bi nam pripremili dvije sobe. Usprkos njihovu gostoprimstva nije to ba bilo mjesto gdje bih mogao ugodno prenoiti. Sam u svojoj sobi u gotovo praznoj Gestapovskoj kuici, nisam mogao zaspati, nego sam razmiljao o prijanjim gostima te sobe i o sablasnom liku koji sam vidio kako sjedi u Mdnnerheimu ranije toga dana. Kad bi se pustilo mati na volju, na ovoj je Hitlerovoj planini bilo mogue osjetiti prisustnost Hitlerova zla kako gotovo zbiljski zasiuje noni zrak. U mnogo sam veoj mjeri nego to bih volio priznati, osjetio neto gotovo opipljivo, ma koliko to zvualo iracionalno. Meutim, prepustio sam se tom osjeaju i ta je no predstavljala svojevrsnu prekretnicu u istraivanju koje sam poduzeo, prekretnicu koja mi je zorno predoila opasnosti pokuaja "pribliavanja Fuhreru" i pomogla mi razjasniti to, zapravo, traim. Najoitiju je opasnost utjelovljivao gospodin H., nain na koji se traenje blizine moe razviti u neku vrstu ugodne sveobuhvatne intimnosti koja se moe pretvoriti u gargantuansku kratkovidnu viziju Fuhrera u obliku gemutlich Hitlera u papuama. Ali na putu kojim sam krenuo postojala je i druga vrsta opasnosti - zadubljivanje u knjige o mojoj temi, provoenje vremena s onima koji su objanjavanje Hitlera pretvorili u zadatak svojega ivota, opasnost od toga da se previe pribliim Fuhreru, toliko blizu da veliina njegova zla postaje lea koja iskrivljuje i ini bilo kakav ljudski pogled nemoguim. Tako blizu da padamo u napast, neizbjenu sklonost da ponemo na itavu povijest gledati kao na neto to je dovelo do Hitlera i logora smrti. Uz to slijedi popratna napast da ispitamo svu ljudsku prirodu traei izvore, vrutke Hitlera; da promatramo sve zlo u odnosu na Hitlerovo zlo. Proces je to koji u konanici moe zavriti pretvaranjem Hitlera u svojevrsnog idola - naelo koje odreuje, ako ne i vlada cjelokupnim bitkom. Treba se takoer zapitati da li jedan idov, kao netko tko je mogao biti jedna od njegovih rtava, moe uope iz bilo koje perspektive prouavati tu temu. Skloni smo tome da elimo vidjeti vlastitu tragediju kao neto univerzalno i konano - kao konanu tragediju itavog ovjeanstva, sve povijesti, sve ljudske prirode. Njemaki psihijatar Helm Stierlin u uvodu u svoju psiholoko-povijesnu studiju Hitlera napominje da je bio prisiljen zapoeti s tim radom, barem djelomice, zbog pitanja koje mu je postavilo njegovo osmogodinje dijete: Je li Hitler najvee zlo u povijesti? Djeji je to upit, ali on je ipak vaan zato to namee pitanje o tome kako mjerimo i prosuujemo zlo: koliinom, brojem tijela ili pak s obzirom na stupanj svjesnosti o poinjenom djelu, pakou namjere, svjesnog razumijevanja

injenja loeg? Takvu sam vrstu pitanja postavljao sve otkad me H. R. Trevor-Roper iznenadio oitovanjem svojeg uvjerenja da Hitler nije svjesno shvaao da radi zloin: da je bio "uvjeren u svoju ispravnost". Pitanje koje sam formulirao te besane noi na Obersalzbergu i u bistrom svjetlu sljedeega jutra kad se kasno jesenje sunce probilo kroz maglu bilo je drukije, iako 241 se bavilo slinim problemima kao Trevor-Roper i Steirlinovo dijete, problemima s kojima su se filozofi i teolozi nakon holokausta hrvali ve pola stoljea: trebamo li ponovno definirati nae konvencionalno, stoljetno poimanje zla kako bismo mogli uzeti u obzir Hitlerovu prirodu ili, pak, trebamo li ponovno odrediti svoje poimanje Hitlera kako bismo ga mogli shvatiti u okvirima prijanjeg poimanja zla? Recimo to drukije, sluei se uobiajenom idovskom formulacijom: Zato je ovo zlo drukije od svih drugih zala - ako doista jest drukije? Jesmo li preblizu, a da bismo znali? Ta sam si pitanja postavljao, u ovom ili onom obliku, u susretima s povjesniarima kao to su Bullock i TrevorRoper, s misliocima kao to su George Steiner i Emil Fackenheim, u razgovorima s psihoanalitiarima, psihopovjesniarima i drugim tumaima. Iznaao sam da su ta pitanja u oajno velikom i razoaravajuem broju izbjegavana, zaobilaena ili jednostavno preskoena. "Pa, ako on nije zlo, tko onda jest?" zamrmljao je lord Bullock, kao da je to bio odgovor na pitanje a zapravo ga je samo nainjao. Naposljetku sam ipak naao jednog filozofa koji nije izbjegavao pitanje, koji nije tvrdio da je nevano ili da ga je nemogue analizirati, koji nije tvrdio da zna konani odgovor. Naprotiv, hrvao se s njime, kako se meni inilo, savjesno i poteno i inilo se da nagovjeuje provokativan nov put do odgovora. Iznenadio sam se kad sam, nakon to sam proitao obimnu filozofsku literaturu o pitanju zla kao apstraktne kategorije i u odnosu na Hitlera, naao nekoga tko ima rei neto novo. Ali poeo sam osjeati neto i novo i vano, to se namee na nenaglaen, gotovo neizreen nain u djelu Berela Langa in i misao u nacistikom genocidu (Act and Idea in the Nazi Genocide). Lang je proelnik odsjeka za filozofiju na Dravnom sveuilitu New Yorka u Albanvju. A moju je pozornost privukao u uvodnom eseju naslovljenom Povijest zla i budunost holokausta. Kad sam konano poeo shvaati implikacije Langove rasprave, iznenadio sam se to reakcije na nju u vrijeme objavljivanja nisu bile burnije, iako mi se ini da se one tek sada poinju procjenjivati i razmatrati. Da, Langova je knjiga po objavljivanju dobila povoljne kritike. Bio je uvaen pisac i mislilac koji se bavio tim temama, predsjedavao je vanim simpozijima i ve bio napisao dvije knjige o toj temi. A najnovije mu je djelo in i misao bilo primljeno s pohvalama. Saul Friedlander, jedan od najcjenjenijih mislilaca koji se bavio tim pitanjem, nazvao ju je "jednim od najvanijih pokuaja suoavanja s filozofskim implikacijama nacistikog genocida", a Cvnthia Ozick pripisala je Langu "intelektualnu i tehniku snagu jednaku onoj Prima Levija". Ali bojim se da je snaga i poruka Langova pomaka moda promaknula ponekom itatelju zbog njegova suzdrana stila: u prozi kao i u vlastitoj osobnosti samozatajan je gotovo do apsurda. Djelomice se radi o skromnosti i savjesnosti znanstvenika, a djelomice o osobnoj skromnosti, nesklonosti iskazivanju vlastite originalnosti u tolikoj mjeri da, sve dok postavku nisam uo od njega samoga, nisam bio siguran koliko je originalna. 242 Pa ipak, kad smo se smjestili u ugodnoj dnevnoj sobi njegova doma u West Hartfordu u Connecticutu, ak se i Lang donekle zaudio tome to mnogi koji su pisali i raspravljali o njegovoj knjizi nisu reagirali na njegovu novu postavku o pitanju svjesnosti zla. "I mene je to udilo", rekao mi je Lang. Mislio je da je panju itatelja - jer to su prvenstveno bili filozofi, a ne povjesniari - bilo zaokupilo poglavlje o Kantu pred kraj knjige in i misao (Genocid i Kantovoprosvjetiteljstvo). To je poglavlje predstavljalo Langov doprinos diskusiji o tome kamo smjestiti "filozofsku krivnju" za Hitlera i o tome mogu li se izvori nacistikog totalitarizma i rasizma pripisati vie prosvjetiteljstvu negoli starom poretku protiv kojeg se ono bunilo. Ali, ini mi se da je u prva dva odjeljka knjige Nakana genocida i Spoznaja dobra i zla Lang dao jo

dublji i kontroverzniji doprinos raspravi o prirodi Hitlerova zla. Lang se veoma ozbiljno bavi problemom koji Hitler predstavlja za terminologiju zla, problemom koji je postavio Bullock - ako Hitlera ne moemo nazvati zlim, koga onda uope moemo? "Od kljune je vanosti", rekao mi je, "da naemo nain kako Hitlera smjestiti u okvire zla - ili treba ponovno procijeniti imaju li ti okviri ikakve praktine vrijednosti. Bitno je nai put, no to ne znai da je i mogue." 1 tako se u svojoj knjizi hvata ukotac s dva kamena spoticanja koji prijee da Hitlera odredimo kao svjesno zlog, a moemo ih odrediti kao objekciju disfunkcionalnosti i objekciju ispravnosti. O prvoj kae: "Ako sve tumaimo nekom disfunkcijom, teorijom jednog uzroka - ma koji on bio, pa ak i ako ih uzmemo sve zajedno - zato bismo iz toga mogli izvesti Hitlerovu odgovornost ili ubrojivost? Zbog ega je disfunkcija zlo? To je osnova obrane zbog umobolnosti: 'To je izvan moga nadzora. A kako je izvan moga nadzora, ne moete me kriviti za to to inim.'" No ak je problematinija, miljenja je Lang, tvrdnja o ispravnosti koju je oblikovao Trevor-Roper navodei da se Hitlera ne moe smatrati svjesno zlim zbog toga to je bio "uvjeren u vlastitu ispravnost". Ta je tvrdnja stara preko 2.000 godina i poznata je iz vremena kad je Sokrat u Protagori tvrdio da ljudi ine zloin jedino ako imaju uroenu manu koja ih prijei u tome da znaju to je pravo, ili su pak dovedeni u zabludu da ine dobro, a zapravo ine zloin. Rasprave o tom pitanju tijekom dvije tisue godina nisu otkrile put kojim bi se problem ispravnosti, katkad nazvan "sokratovski paradoks", zaobiao. ak i najdublja filozofska rasprava o pitanju zla zavrava upuivanjem prije na knjievnost nego na povijest kad se pokuavaju navesti primjeri ljudi koji ine zlo usprkos tomu to znaju da je to to ine zlo. Miltonov Sotona, zatim Claggart (progonitelj Melvillova Billvja Budda) - redovito se navode u svakoj takvoj raspri, pa iako bi svi rado popisu dodali Hitlera, veoma malo ljudi zapravo odgovara opisu onih koji znaju da ine zlo ili vjeruju da ga ine, ali to ih ne prijei da ga ipak ine. ak je i markiz de Sade vjerovao da je u konanici ukljuen u neto to oslobaa, a ne u neto to je zlo. Politiki se muitelji pak pozivaju na to da postupaju kako postupaju zbog ideolokih ili teolokih shvaanja. 243 Problem je za filozofsku struku neugodan, budui da se ini kako je rasprava iscrpljena time to toliko mnogo ljudi intuitivno osjea ili zna sve o tome, te se ini kako su argumenti povijesno iscrpljeni. Ali Lang smatra da taj problem ne moemo ni izbjei ni ignorirati: moramo revidirati ili svoje shvaanje Hitlera, ili svoje shvaanje zla. Njegovi su najvei napori usmjereni na ruenje postavke o ispravnosti: "Trevor-Roper prihvaa", objasnio mi je Lang, "moda ne slijepo, moda ne u potpunosti - da su doista vjerovali vlastitim metaforama. Da su idovi bili nametnici, mikrobi. I da su vjerovali u implikacije koje se iz toga daju izvui - da je sluaj jednak onomu kao kad lijenici gledaju bakterije koje treba unititi. I ovdje se ponovno pojavljuje platonska tradicija razmiljanja koja tvrdi da ljudi postupaju u ime onoga to smatraju dobrim. Pitanje je da li je to prikladno objanjenje za sve sluajeve zla koje nalazimo u nacistikom razdoblju. elim rei da je to kljuno pitanje." Da bi se uhvatio ukotac s tim kljunim pitanjem, Lang se usredotouje na jedan kljuni element argumenta o ispravnosti, na jednu od najslavnijih izjava o nacistikom genocidu, Himmlerov govor oficirima SS-a u Poznanju 6. listopada 1943. godine. U biti je rije o tome da je Himmler taj govor odrao kako bi ohrabrio SS-ovce izravno odgovorne za organiziranje i izvrenje pokolja u logorima smrti. Radilo se o posebnoj skupini koja je trebala, kako je Himmler rekao, ovrsnuti prema ljudskim obzirima koji bi ih mogli zazivati iz masovnih grobova, prema enama i djeci: "Trebalo je donijeti teku odluku da ti ljudi [idovi] trebaju nestati s lica Zemlje... Moda emo mnogo poslije moi razmisliti trebamo li o ovome jo neto rei njemakom narodu. Ja osobno vjerujem kako je za nas bolje -nas zajedno - da smo to podnijeli za na narod, da smo sami preuzeli odgovornost [odgovornost za in, a ne samo za naum] i da tu tajnu ponesemo sa sobom u grob." Od te se izjave ledi krv, ona je - u nedostatku pisane Hitlerove naredbe - jedna od najizravnijih izjava zabiljeenih o namjeri i raspoloenju koje je stajalo iza konanog rjeenja. Kao takva esto se navodi kao protuargument tvrdnjama takozvane funkcionalistike kole, koja smatra da nije bilo naredbe s vrha ili odluke da se idove uniti, da se sve to naprosto dogodilo zbog birokratske potrebe - zbog tekoa drukijeg naina rjeavanja milijuna idova zarobljenih na podruju Poljske

i Sovjetskog Saveza nakon invazije 1941. godine: da su sve to vjerojatno smislile nie zapovjedne strukture, a da nije bilo naloga odozgo. Ali Berel Lang usredotouje se na ovaj govor kao kljuni element tvrdnje o ispravnosti: on u sebi sadrava naznake za i protiv postavke da su nacistiki voe bili uvjereni u vlastitu ispravnost kad su provodili istrebljivanje idova. S jedne se strane ini da Himmler SS-ovim krvnicima tumai kako vjeruje da je to to rade plemenita i uzviena misija uime ovjeanstva. Ali, s druge strane, ne proizlazi li zapravo poziv 244 na utnju ili prikrivanje, poziv na potrebu da se tajna odnese "u grob", manje iz "plemenitih" misli, a vie iz Himmlerove svijesti o kriminalnosti njihovih djela? Isplati se razmotriti nain na koji se Lang bavi proturjenim implikacijama Himmlerova govora jer se tako dobro vidi nain na koji primjenjuje opaanja povijesti i filozofije na pitanje hotiminosti nacistikog zla. Prvo se bavi pitanjem ispravnosti: postavkom da su Hitler, Himmler i kovai konanog rjeenja mislili da se uputaju u plemenit pothvat. Najjaa i najea postavka koja se iznosi u prilog tom stajalitu - da su nacisti barem u dui bili idealisti - jest Pasteurova i Kochova analogija, teorija idovstva kao virusa. Kad je rije o tom stajalitu, moramo prihvatiti iskrenost slike o sebi koju su zagovarali Hitler i Himmler - da istrebljivanjem idova postupaju poput idealistikih, samoprijegornih lijenika, iscjelitelja koji pokuavaju spasiti ljudsku vrstu od kuge. Jo je 1919. godine Hitler pisao da e "posljedica idovstva biti rasna tuberkuloza arijevske rase". Implikacija toga je sljedea: lijenici koji lijee bolest uzrokovanu klicama ne tee tomu da mijenjaju ili prosvjetljuju klice, nego da ih tamane u interesu bolesnikova ivota. U interesu ivota arijevske rase - ako idove shvatimo kao klice tuberkuloze - takve klice treba potamaniti. Hitler je tu analogiju jasno izrazio u veljai 1942. godine kad je programsko istrebljivanje idova uzelo zamaha: "Otkrie idovskog virusa jedna je od najveih revolucija ikad pokrenutih u povijesti svijeta. Naa borba iste je vrste kao i ona koju su u prolom stoljeu vodili Pasteur i Koch. Za koliko li se tek mnogo bolesti moe kao uzronik utvrditi idovski virus! Bit emo ponovno zdravi tek kad istrjebimo idove." Ovdje, dakle, nalazimo u najiem obliku vlastitu sliku o sebi kakvu je Hitler najvie volio, njegovo objanjenje samoga sebe. On je doktor Hitler, borac, junak virolog, koji pokuava spasiti ljudsku rasu od poasti smrtonosnih zaraznih klica. Groteskna grozota slike ne iskljuuje sama po sebi mogunost da je Hitler u nju vjerovao ili da je samoga sebe obmanjivao vjerujui u nju, u kojem sluaju potvruje Trevor-Roperovu tvrdnju o ispravnosti. Iako sam vie sklon tome da vidim Hitlera kao zla, svjesna ovjeka puna mrnje koji je stvorio, krivotvorio, krinku ispravnosti zbog povijesti i svrsishodnosti, postoji li ikakav nain - osim retroaktivnoga itanja misli - kojim bi se osporila ta sliku Hitlera kao lijenika i borca koju je stvorio o sebi? Lang pomno preispituje neke od slabijih prigovora na model lijenike ispravnosti prije nego to se posveuje onomu to vjerujem da mu je najjai pristup. Meu slabijim prigovorima nalazi se i pomak u pristupu koji je postao poznati problem u prouavanju Hitlera: odluka iz 1944. godine, donijeta kad je istona fronta prema Staljinu bila na rubu sloma, da povue eljeznike vagone urno potrebne za prijevoz zamjenskih postrojbi na opsjedanu frontu kako bi ih preusmjerio na prijevoz to vie idova u logore smrti. Lang tu injenicu tumai kao argument protiv obrane o ispravnosti. Ako je Hitler elio ouvati arijevsku rasu i njemaku naciju, postupio je protiv tih navodnih ideala 245 ostavljajui frontu nebranjenu i otvorenu sovjetskoj navali kako bi i dalje provodio (prema ovom stajalitu) naizgled sebinu osobnu strast da ubija idove. Ali, zapravo je mogue izvui suprotan zakljuak. Hitler je bio toliko duboko, "iskreno" odan stavu da su idovi zarazna, kuna bolest ovjeanstva da je bio spreman rtvovati opstanak i samog njemakog naroda u neovisnoj dravi kako bi ouvao "idealizirani" cilj spaavanja arijevske rase za sva vremena od idovske zaraze - izgubiti rat protiv Staljina, ali dobiti rat protiv idova. Time bi prebacivanje vagona 1944. godine postalo dokaz u korist tvrdnje o ispravnosti. Druga kljuna objekcija protiv tvrdnje o ispravnosti koju je izmeu ostalih iznio i Bullock, injenica

je koja govori o prikrivanju i stidu. Hitler i nacisti uvelike su se trudili da prikriju konano rjeenje, to dokazuje da su znali da su u krivu i da su se stidjeli toga to rade, to je svakako u suprotnosti s tvrdnjom o tome da su bili uvjereni u vlastitu ispravnost. S druge strane, nema niega istinskog u prikrivanju prema emu bi se nuno zakljuilo da je prikrivanje posljedica stida nasuprot, da tako kaemo, "idealistikoj" mudrosti. Rije je o samoprijegornoj, idealistikoj mudrosti koju Himmler naizgled pokazuje i preporuuje svojim postrojbama u govoru u Posenu: Jedino mi imamo snage i ispravnosti da shvatimo kako nai ideali od nas trae poduzimanje radikalnih, naizgled uasnih mjera prije nego to ostatak puanstva potpuno shvati njihovu nunost koja proizlazi iz ideala, urno uzimanje "lijeka", konani iscjeliteljski cilj ubijanja. Te potekoe koje Lang iznosi u korist pokuaja da u vodeih nacista dokae svjesnost o zloinu (a ne uvjerenost u ispravnost) u konanici, po mom miljenju, jaaju njegovu argumentaciju. A ta argumentacija nadilazi tvrdnje da su radili to to su radili iako su znali da su u krivu, i prelazi na razmatranje mogunosti kako su radili to to su radili upravo zato to su znali da je to zlo. Put do toga jedinstvenog zakljuka Lang zapoinje natuknuvi "iznenaujuu" misao da "moda postoje razlike izmeu zloinaca ovisno o stupnju ljudskosti koju priznaju rtvama". Priznavanje neije ljudskosti oteava oduzimanje te ljudskosti ili ivota takvoj osobi. To Langa dovodi do tvrdnje da nacistiki proces dehumanizacije, "sustavna grubost i poniavanje" kojima su podvrgavali stanovnike logora smrti - jer su logorae, umjesto da ih odmah ubiju, prvo pokuavali svesti na nia bia kako bi njihovo ubijanje bilo manje uznemirujue - "okrutnom inverzijom vie nego samim istrebljenjem svjedoi prije svega o ljudskom statusu koji je dodijeljen idovima" (kurziv autorov). Ovdje se pobija argument o Hitleru kao Pasteuru, to jest da su konano rjeenje provodili oni koji su sebe vidjeli kao idealiste: oni, zapravo, o idovima nisu razmiljali kao o zaraznim klicama, utjelovljenju bolesti -prvo su ih morali hotimice, svjesno svesti na to stanje niih bia kako bi ubijanje, koje je uslijedilo, ljudima uinili "probavljivim". Znanje, promiljenost, svijest o tijeku zloina, to su elementi koji za Langa oznaavaju postupak dehumanizacije kao dokaz o svjesnom zlu. Moemo zamisliti 246 lijenika kako ubija klice, ili kako, primjerice, ubija pse zaraene bjesnoom inei tako uslugu ovjeanstvu, branei ovjeanstvo: ali lijenika koji je ovjeka kojega je smatrao zdravim, namjerno sveo na stanje nieg bia i potom ga bez ikakve grinje savjesti ili moralnih skrupula ubio, ili pak onoga koji polae pravo na moralnu estitost samim time to takve ubija, ne moemo nazvati niim drugim do svjesno zlim. "Postupak sustavne dehumanizacije trai svjesnu afirmaciju zla to je u njega ukljueno", kae Lang, "da ovjek naizgled postane manje od ovjeka: ovdje initelj djela dobrovoljno odabire zloin iz naelnih razloga - odabire ono to je pogreno u odnosu na njegovo vlastito shvaanje" (kurziv autorov). Pogreno ak i u odnosu na njegovo vlastito shvaanje. To je stanje uma za koje se u Protagori tvrdi da je nemogue: oni koji ine zloin odabiru krivo zbog vlastitih zabluda, zbog pogrenih stajalita o tome to je pravo, a ne zbog jasnog shvaanja da je to to rade pogreno. Lang vjeruje kako dokaz da su nacisti znali kako je to to rade pogreno u odnosu na vlastita shvaanja moemo nai u stupnjevima promiljanja potrebnim za provoenje genocida: u odluci da se pojedincima sudi ne prema njihovim djelima, nego kao pripadnicima zaraene skupine, u odluci da zaraza predstavlja neposrednu opasnost i, naposljetku, u treem stupnju na kojem se donosi odluka da jedino istrebljenje moe sprijeiti opasnost. "Svaki od tih stupnjeva zahtijeva razmiljanje, negiranje dokaza koji govore suprotno, promiljanje i rasuivanje." Sam postupak dehumanizacije pomno je pripremljen i ne zahtijeva samo visoku svijest o tome to se radi ve i namjeru da se laima, varkama prikrije ubijanje koje e uslijediti - ubijanje koje bi prije dehumanizacije moglo djelovati pogreno, ali nakon nje je "ispravno". Na tom mjestu Lang u svojoj argumentaciji ini skok koji je malo povjesniara i filozofa bilo spremno uiniti. To je skok u kojem on vie ne tvrdi da su poinitelji konanog rjeenja radili zlo usprkos tomu to su znali da je to zlo, nego namee zakljuak da su to inili upravo zato to su znali da ine zlo!

Mnogi filozofi dvoje postoji li uope taj stupanj zla, takva osoba, izvan stranica knjievnosti s kojih nam se, primjerice, Miltonov Sotona zaklinje "da init zla bit e nam jedina slast", a Rikard III i Jago trljaju ruke uivajui nad zlom koje su smislili. Ali ak i Jago nudi nekakvo objanjenje, osjea da mora opravdati svoje zle postupke: uo je da se uka kako je Otelo spavao s njegovom enom. Jago priznaje da ba i ne vjeruje u to; vrlo prozirno doputa da je "objanjenje" zatitni premaz njegova uitka u tome to ini zlo zbog njega samoga. Ali on je izmiljen lik: u stvarnom ivotu ak i sotonisti pokazuju svojevrsnu izvrnutu moralnost, potrebu da objasne: vjeruju kako je Bog Zao Uzurpator, a Sotona pogreno shvaena snaga koja djeluje s ciljem ljudskog oslobaanja i dobra. "Jedno je initi zlo usprkos tomu to znamo da je to zlo", rekao sam Langu u njegovoj dnevnoj sobi u West Hartfordu, "ali initi zlo zbog toga to jest zlo neto je sasvim drugo, zar ne?" 247 Njegov me odgovor zaprepastio jer nije bio jasno nagovijeten u njegovoj knjizi: bio je to odgovor koji nisam mogao ni zamisliti, pa ipak takav koji je zauvijek promijenio moj pogled na to pitanje. U odreenoj je mjeri povezan s pogledom na zlo kao na umjetnost, na umjetnost zla. Lang je poeo razgovor o toj temi podsjetivi me na veliku domiljatost nacistikih lai o genocidu. Bili smo razgovarali o ulomku iz Hitlerovih Govora za stolom kojim sam se bavio, a u kojem Hitler, Himmler i Hevdrich naizgled raskrinkavaju "glasine" (za koje znaju da su istinite) kako se idove istrebljuje. Glupo je da ljudi takvo to govore, pobono dokazuje Hitler, kad ih (idove) samo "premjetamo u ruske movare", iako dodaje da bi, u sluaju da to jest istina, idovi dobili ni manje ni vie nego to zasluuju. To mi se inilo prozirnom igrom u kojoj su tri graditelja konanog rjeenja postala prvi poricatelji holokausta, prvi, da tako kaemo, "revizionisti", a inili su to na osobito gnusan nain, namigujui jedan drugomu. To je dokaz i prikrivanja i otkrivanja, ta predstava, zar ne? - upitao sam Langa. Prikrivanje za zapisnik, ali otkrivanje, gotovo uivanje, onima koji su razumjeli "alu". "Tako bih ja to shvatio", rekao je Lang. "ini mi se da domiljatost na neki nain doista predstavlja bit problema, iako je profinjenija od grubosti. Primo Levi rabio je izraz 'nepotrebna grubost', to nije ba ono o emu govorim: radi se o elementu neopravdanosti, ali to je vie od neopravdanosti. ini se da postoji neko zamiljeno odugovlaenje, razradenost ije najbolje primjere nalazimo u umjetnikim oblicima i koje u umjetnosti obino shvaamo kao pokazatelje svijesti, umjetnike svijesti, neke sveobuhvatne zamisli." Umjetnika svijest u zamisli i provoenju zla? Da, odgovorio je, dijelom zato to pojam umjetnosti zla podrazumijeva postojanje svijesti o zloinu. Ako je mjesto zla u stupnju svijesti o zloj prirodi nekog djela, umjetnika je svijest gotovo po definiciji najsloeniji, najdublji oblik svijesti. "Uloga matovitosti u promiljanju njihovih postupaka", tvrdi Lang, ukazuje na umjetniku svijest zla na djelu u sluaju izvritelja konanog rjeenja. "Brutalnost je otvorena, nije zamiljena. Ne radi se o pukoj gruboj sili. ini mi se da je u svemu neprestance prisutan element ironije - znate natpis iznad ulaza u Auschwitz Arbeit machtfrei (Rad oslobaa). To je poput ale, to jest ala. Orkestar te ljude ispraa glazbom dok odlaze na rad." Ironina svijest, umjetnika svijest, podrazumijeva promiljanje, odluivanje, svjesno razraivanje. Takvu svijest nalazimo u Hitlerovoj razmetljivoj umjetnikoj hinjenosti u Govorima za stolom kad spominje "glasinu" da istrebljuju idove. Naslutio sam onu vezu na koju sam mislio da moda Lang aludira: ako je potpis samosvjesnog zla u projektu genocida bio umjetnika svijest koja je ula u njegovu razradu, izvrenje i prikrivanje, moda je jedan od njezinih izvora bio Hitlerovo razmiljanje o sebi kao umjetniku, razmiljanje koje ga je pratilo itava ivota? Ili, kao to sam to oklijevajui izloio Langu: "Predodba o tome da je umjetnost ili 248 1 umjetnika mata ono to je svojstveno nacistikom zlu... To ima smisla na nain koji nisam mogao odrediti. Ali kad ste govorili o umjetnosti zla, ulovio sam se kako se pitam - Hitler poput umjetnika, je li to bilo ishodite, razmiljao je o sebi kao..." "Pa, nema sumnje da je on na neki nain, na neki veoma oit nain, bio umjetnik", odgovorio je Lang. "Hou rei, ti skupovi i njegovo predstavljanje samoga sebe u govorima. To je svakako umjetnost. A to se tie toga, moe li se na dubljoj razini o tome svemu ugovoriti kao o umjetnosti,

o tome ne bih mogao suditi." Ali potom se zanimljivo osvrnuo na slinosti izmeu misaonog postupka umjetnika i svjesnoga zlotvora. "Postoji element promiljanja i ponosa. Stil umjetnikog djela shvaamo kao neto to pretpostavlja odabir izmeu razliitih mogunosti, sustavni niz odabira koji iskljuuje neke mogunosti, a ukljuuje druge koje se potom izgrauju jedna na drugoj. A to se tie moralnih pitanja, tada moram rei kako mislim da bi se o stilu moglo govoriti u smislu morala kao estetike; mora postojati barem svijest o zlu koja tu igra svoju ulogu: svijest o putu koji nije odabran, svjesnost o tome da je odabrani put onaj za koji se vjeruje da je zao. I prisutnost domiljatosti, matovitosti." Ovime se ne eli rei da je na razini odreda za ubijanje i plinskih komora postojao umjetniki senzibilitet (iako je u potonjih bilo vraje umjetnosti prijevare). Radi se vie o senzibilitetu koji ivi u umovima idejnih i provedbenih tvoraca sloenog sustava. Lang dramatski jasno predouje svojom kritikom bit sad ve uvelike poznatog ali ne jasno odreenog pojma "banalnosti zla" koji je predstavila Hannah Ardent u knjizi o suenju Adolfu Eichmannu. "Arendtova pie da Eichmann u zlu pokazuje nedostatak matovitosti. Ali ja mislim da ona postoji, matovitost u njegovim postupcima. Ne trebate biti genij da biste imali matovitosti. Nitko nije toliko banalan da ne bi bio matovit." Dok Arendtova pokuava definirati zlo kao "bezobzirnost", neobaziranje na pitanja morala, Lang ga vidi kao paljivost, u smislu pomna razmiljanja o izboru odreenih postupaka, promiljanja i matovitosti - barem u sluaju nacista. Zlo se ovdje ne pojavljuje kao nedostatak matovitosti, nego kao njezino obilje, kao pretjerana umjetnika matovitost svijesti o zloinu. Promotrimo uvjetno to bi znailo prouavanje Hitlerova zla kao jednoga aspekta njegove predodbe o samom sebi kao umjetniku. Znamo da je u djetinjstvu htio biti umjetnik; znamo da ga je to dovelo u sukob s monim ocem, koji to nije odobravao, i zbliilo s majkom, koja je poticala tu osjeajnu stranu mladog Adolfa. Znamo da se nakon oeve smrti osjeao dovoljno osloboen da se uputi u Be u potrazi za svojim umjetnikim snom - ali ondje su mu iluzije bile razbijene. Zbog nedostatne nadarenosti nije bio primljen ak ni na studij umjetnosti na bekoj Akademiji likovnih umjetnosti. To je odbijanje trajno i razorno djelovalo na njegov ivot. Razumije se, ak i nakon to ga je odbila akademija a nakon nje i fakultet arhitekture, mladi se Hitler i dalje smatrao umjetnikom. ak i u domu za mukarce 249 nastavio je oslikavati razglednice koje je prodavao na ulici; u rovovima Prvog svjetskog rata neumorno je crtao sudrugove vojnike i razruen ratni krajolik. (On nije bio "soboslikar", kao to pogreno vole rei oni koji ga ele ismijati i podcijeniti. Moda nije bio dobar slikar, pejzai su mu tipski i bez ivih bia, ali ipak je bio slikar.) Bio je umjetnik ne samo po onome to je radio ve i po osobnom temperamentu. U munchenskom polusvijetu u kojem je boravio u doba Weimarske Republike, u salonima zloglasnih boemskih aristokrata koji su ga prihvaali, Hitler je zauzeo pozu temperamentnog umjetnika koji je esto govorio o Wagneru i potrebi obnove umjetnikih ideala grke klasike. Ta je poza prerasla u apsurdnu pompoznost koja se razabire u beskrajnim monolozima o umjetnosti u Govorima za stolom, u svjesnom umjetnikom oblikovanju nurnberkih skupova i u nakaznim totalitarnim arhitektonskim fantazijama koje je planirao (a katkad i izveo) s Albertom Speerom. Kao to istie Gordon Craig, Thomas Mann bio je jedan od prvih koji su prozreli da je u sri Hitlerove privlanosti njemakomu narodu zapravo to to je samoga sebe predstavljao vie kao umjetnika nego kao politiara. I naposljetku, na samome kraju, duboko u bunkeru, samo nekoliko dana uoi dolaska sovjetskih vojnika i njegova samoubojstva, Hitlera se nije moglo navesti na svrsishodan razgovor o njegovu tekom poloaju zato to se nije mogao odvojiti od uivanja u maketi svoje najvee arhitektonske matarije: rekonstrukcije njegova rodnog Linza u kulturnu prijestolnicu i umjetniku riznicu tisugodinjeg Reicha. Osim toga, Hitlera je tatina navela da se okrui suradnicima koji su sebe u odreenom smislu smatrali umjetniki darovitima: Hevdrich je bio vjet violinist, Goebbels romanopisac, Goring grabeljiv sakuplja umjetnina, a tu je, dakako, bio i Speer, Hitlerov estetski duevni sudrug. Kad

Richard Breitmann Himmlera naziva arhitektom genocida, to ne ini nepromiljeno. Deborah Dwork i Robert Jan van Pelt u studiji o arhitekturi Auschwitza tvrde da je, u veoj mjeri nego to bi to itko mogao zamisliti, Langova teza o logorima smrti kao svjesnom djelu umjetnosti zla potvrena u zbiljskoj teoriji i praksi kreatora Auschwitza. Zapravo se odnedavna pojavila cijela kola miljenja o Hitleru i holokaustu koja se usredotouje na estetsku i umjetniku komponentu: umjetniku svijest ne kao sporedni proizvod nacistikog projekta nego kao njegov izvor. Noviji film naslovljen Arhitektura zle kobi Petera Cohena iz Miinchena nalazi izvor nacistikog rasizma u izopaenoj estetici (ba kao to je Fritz Gerlich natuknuo u svojoj satiri o Hitlerovoj znanosti o rasama). Drugi idu dalje i vide nacistiku rasistiku svijest kao izdanak glavnih tijekova same zapadne tradicije idealizacije estetike - kao izopaenost u sri same zapadne kulture, kao to to tvrdi George Hersev s Yalea u tekstu Razvoj privlanosti (The Evolution ofAllure). Hersev vidi nacistiku eugeniku kao demonsku umjetnost koja je pokuala oblikovati rasistiku ideju savrenstva iz tkiva genoma s pomou primitivnog biogenetskog inenjeringa, koji je rasistiko oblikovanje postizao sluei se eutanazijom, eugenikom i masovnim umorstvom. 250 Moda su novinari Munchner Posta bili na tragu neega kad su Hitleru za kljuni pogrdni epitet odabrali izraz "politiki krivotvoritelj". Krivotvoritelj je, naposljetku, svojevrstan umjetnik, iako je rije o umjetniku lai ili prijevare. A moda je i suvremeni pisac D. M. Thomas takoer bio na tragu kad se odvaio rei da su u odreenom smislu koji duboko uznemiruje Hitler i Kafka srodni umjetnici, gotovo duevni blizanci, obojica otueni likovi na rubovima njemakog Reicha koji su oblikovali viziju - umjetnost - iz oaja i izvlatenja, oba s matom sposobnom da zamisli svijet koncentracijskih logora, iako je Hider bio taj koji je imao viziju zla i volju da Kafkinu nonu moru prenese u stvarni svijet. U jednom ulomku Thomasova romana Slike s izlobe (Pictures at an Exhibition), ulomku koji je proiziao iz njegova razmiljanja o Kafki i Hitleru kao umjetnikim blizancima, jedan lik pie svojem prijatelju: "Moram znati vie o modernizmu. ini mi se da bi se logore smrti moglo promatrati kao oblik odbojne umjetnosti. Bili su stravino lijepi u svojoj pragmatinoj uinkovitosti, s tonovima nadrealnog. Time mislim na dolazak vlakom, s im je obino povezan povratak kui, ili pak uzbuenje odlaska na odmor. Na orkestre koji sviraju veselu glazbu. Na metafore proiavanja, kupelji i pe za oienje." Kao to emo vidjeti, veza izmeu Kafke i Hitlera postala je prostorom silnog prijepora. No pridonosi li takav nain razmiljanja ita naem razumijevanju Hitlera i prirode Hitlerova zla? Promatrajui Hitlera sa stajalita umjetnika i umjetnike svijesti, doista uspijevamo povezati neke od njegovih opsesivnih preokupacija. Uzmimo primjer ekstremizma kojim je Hitler zagovarao "rat do istrebljenja" protiv izopaene umjetnosti te izopaenih modernista i idova umjetnika koji su je stvarali. Mogue je njegovo shvaanje manje vrijednih naroda i degeneriranih rasa promatrati kao izopaene umjetnike prosudbe: manje vrijedne rase predstavljale su "izopaenu umjetnost" biolokog stvaranja. Moe se raspravljati o tome da je jedinstven, prepoznatljiv postupak nacistikog zla bio svojevrstan in demonske ljubavi prema umjetnosti: susret nacista i idova na dolaznom peronu Auschvvitza bio je susret "odabira", svojevrsne ubojite diskriminacije svojstvene velikim poznavateljima umjetnosti - gotovo kustoski obred. I doista, slubeni je izraz u Auschwitzu za obred odabira onih koji e odmah umrijeti i onih kojima je namijenjena sudbina da rade i bivaju mueni do smrti na produen, "umjetniki" nain, imao u sebi zastraan prizvuk iz muzejskog svijeta: "odabiri". Promatranje Hitlerova zla sa stajalita umjetnike svijesti koju je iskazalo u najmanju nam ruku pomae odbaciti objekciju ispravnosti: postoji svjesno uivanje u stranoj grenoj naravi postupka dehumanizacije - svojevrsnoga obrnutog umjetnikog postupka, nestvaranja u kojem se ljudi ponovno stvaraju, ponovno oblikuju u niu ljudsku vrstu - uivanje u postupku koji se ne moe braniti kao samoprijegorno srozavanje na grube postupke da bi se postigao uzvien cilj. Sami su postupci predstavljali bit, sami su postupci bili ludilo. Stvaranje jedinstvene umjetnosti zla namee drugo pitanje o kojem je Lang

251 izrazio neke provokativne misli: pitanje postoji li u doba nacizma evolucija zla, "progresija" u dotad nepoznate oblike zloinstva. Pitao sam Langa vjeruje li da je Hitlerovo stvaranje umjetnosti zla bilo ono to je nacistiki genocid pretvorilo u nov mea, novu injenicu u povijesti zla. Lang je isprva naeo ideju progresije u razvoju, evolucije u teini zla u lanku naslovljenom Povijest zla i budunost holokausta (The Historj ofEvil and the Future ofHolocaust) objavljenom u zbirci lanaka Pouke i ostavtine (Lessons and Legacies). Zastupajui stajalite da zlo ima povijest, razvojni put od prvog namjernog ubojstva (Abelova ili koga ve) do Hitlerova genocida, Lang se nije sluio umjetnikom metaforom. Ali u razgovoru sa mnom o tome moe li zlo imati i daljnjih razvojnih stupnjeva nakon Hitlera, on ju je ipak upotrijebio: "Natuknuo sam u [lanku] da to moda i nije posljednji stupanj zla: upotrijebio bih analogiju s umjetnou. Naime, ako se moe govoriti o budunosti umjetnosti, to je onda mogue u okviru mate. Mislim da je doista potreban in mate, nemoralne mate, da se zamisli genocid onako kako su to oni uinili. A ako govorimo o mati, tada je jedno od njezinih bitnih obiljeja nepredvidljivost." "Kaete da, ako biste mogli predvidjeti sljedei stupanj, to zapravo i ne bi bio sljedei stupanj", natuknuo sam. Odgovorio je potvrdno i upustio se u razmatranje pojma genija. "Ako postoji genij u umjetnosti, recimo u sluaju Mozarta, a moe postojati i genij u moralnosti (Gandhi), zar ne postoji analogija umjetnikog genija u geniju zla? Genij nam pokazuje neto to nikad prije nismo vidjeli." Vrsta zla koju nikad ranije nismo vidjeli? Zlo koje nadmauje Hitlerovo? To je misao od koje zastaje dah. To je - po definiciji - izvan pojmljivog. Ili se to moda ve dogodilo? Pitao sam Langa smatra li da je fenomen negiranja holokausta, odnosno "revizionizam" - kako ga se katkad naziva, moda domiljati nov korak u razvojnom stupnju povijesti zla. Naposljetku, revizionisti nisu samo zadovoljni holokaustom, nego idu korak dalje - na demonski domiljat nain - te rani dodaju uvredu proglaavajui preivjele i rtve lacima. Tvrdnjom da njihovih smrti nije ni bilo, iznova istrebljuju istrijebljene. U njihovu su krivotvorenju povijesti te stvarne smrti navodno krivotvorene. Nije li to demonska umjetnost - kvantumski skok u domiljatosti zla - to to smiljaju naine muenja onih koji su ve istrijebljeni? Lang se opirao toj zamisli. Tvrdio je kako, budui da revizionisti ne poriu kako bi holokaust, da se dogodio, bio zloin, oni barem implicitno oznaavaju pojam ubijanja idova kao neto pogreno, kao neto to bi svatko htio porei. Ja, pak, mislim da revizionisti otvoreno lau kad kau da misle kako bi to bilo loe da se doista dogodilo. Zapravo (kao to to pokazuje nedavno objavljena knjiga Inga Hasselbacha i Toma Reissa Fuhrer-Ex), privatno, u svojem krugu, izraavaju veliko oduevljenje time to se to dogodilo, a u javnosti to poriu samo zato da bi muili ionako izmuene preivjele sramoenjem mrtvih. Oni ples na grobovima mrtvih 252 pretvaraju u zlu koreografiju, u umjetnost. Lang navodi drukije poimanje sljedeeg koraka u razvoju zla, zla jo razvijenijeg od Hitlerova zla, iako ono za posljedicu ne bi imalo ogroman broj mrtvih: rije je o zlu utjelovljenu u poslijeratnom stajalitu Martina Heideggera, filozofa koji je tijekom rata radi vlastitoga akademskog probitka postao nacistiki udvorica. "Heidegger je znao", napomenuo je Lang. Lang je prouavao njegov ivot i djelo pripremajui knjigu Heideggerova utnja (Heidegger's Silence). "Znao je da se to dogodilo i nije mu bilo stalo. Njegova utnja nije ak bila ni poricanje. Za njega to jednostavno nije bilo vano. Nije bilo vano! Nije bilo vano", ponavlja Lang u njemu nesvojstvenoj provali duboke gorine. "Pa sada, ako pitate tko je od njih gori... Revizionisti negiraju da se dogodilo - zapitamo li se koje su njihove pobude, moemo o tome svata rei, ali barem stoji to kako bi to bilo pogreno da se dogodilo. Ali Heidegger zna da se dogodilo, no jednostavno mu nije vano; to nije neto zbog ega bi se trebala iskrivljavati povijest da bi se negiralo - Heideggeru to nije povijest kojom bi se trebalo optereivati." Langu je ta nebriga za povijest gora od njezina iskrivljavanja. Znati i ne hajati gore je od umjetnosti

negiranja, iskrivljavanja i krivotvorenja. Rekao bih da on podcjenjuje koliko se razvila umjetnost revizionizma. Lang se nikad nije susreo s Davidom Irvingom i pokuao izravno hrvati s utjelovljenjem "znanstvenog" revizionizma. Ja jesam. 253 12. POGLAVLJE David Irving: Veliki ajoj & u kojem istraujemo um Hitlerova "poklisara u zagrobnom ivotu", svjedoci smo "Hitlerove arolije" na djelu i susreemo se ponovno s Hitlerom kao novoroenetom Pozvonivi na dobro uvanom, vrhunski osiguranom ulazu u stan Davida Irvinga u londonskoj ulici Duke, nisam mogao a da se ne sjetim to je Alan Bullock rekao o Irvingu. Bullock se temeljito potrudio objasniti da njegov povratak u polemike vode javnim predavanjem o Hitlerovoj ulozi u holokaustu nije bio izravan ili osobni odgovor na Irvingovo snano zagovaranje Hitlerove neumijeanosti, nego je, prije svega, odgovor revizionistima i svima onima koji negiraju postojanje holokausta. Nije Irvinga elio poastiti time da mu bude protivnik u smislu predstavnika legitimne suparnike kole povijesnog objanjavanja i tumaenja. Ali Bullock je fasciniran ili u najmanju ruku uasnut fenomenom Irvinga. "Doista je demagog", kae Bullock. "Pravi Hitlerov govornik." "Hitlerov govornik?" "O da", odgovori Bullock sjevernoengleskim dijalektom iz prezira prema Davidu Irvingu, Hitlerovu tumau koji je postao Hitlerovim braniteljem. "O da, on prelazi sve granice. Ide u Njemaku i sve jo zakuhava." Bullock je mislio na novinske napise o Davidu Irvingu u prigodi njegova obraanja skupovima njemakih simpatizera. Posjedovao sam jedan od tih napisa, onaj Gitte Serenv iz 1991, autorice djela Albert Speer: Njegova borba s istinom (Albert OZA Speer: His Battle ivith Truth). Opisuje Irvinga kako govori okupljenima u Hamburgu da e za dvije godine "ovaj mit o masovnim ubojstvima idova u tvornicama smrti u Auschvvitzu, Majdaneku i Treblinki... koja se zapravo nikad nisu dogodila" napokon biti pokopan. "Dva dana poslije", izvjetava Serenv, Irving je "iznio svoju poruku gomili tetovirane mladei koja je mahala zastavama u istononjemakom gradu Halleu. Gomila je klicala Sieg Heil dok je on u zvijezde kovao junatvo 'toga velikog njemakog muenika, Rudolfa Hessa.'" Uza svu svoju mistinu kontemplaciju slike Isusa kako grli Judu, Bullock kao da vidi Irvinga kao Judu povijesne istine za kojega nema oprosta. Oito je da ga jednostavno prezire. "udan mali nevaljalac", rekao je Bullock o Irvingu. Upravo smo razgovarali o svjesnom zlu. "Uistinu mislim da je zao. Zakuhava stvar, i dobro zna to ini." Je li David Irving zao? Ako je zlo odredite, Bullock vjeruje da je Irving do njega ve stigao. Ja nisam tako siguran. Mislim da sam ga vidio u trenutku kad je doao do pretposljednje postaje i razmiljao treba li ondje sii ili produiti do kraja. Doista, inilo mi se da se taj proces odluivanja odvijao pred mojim oima. Rijetko se prijelomni trenutak takva procesa odvija pred naim oima, no imao sam upravo takav osjeaj sluajui Irvinga kako se hrve s kobnom dilemom u vezi s jednim rukopisom. Ponosan je to ga je otkrio, ali ga ipak eli pobiti, odrei mu vjerodostojnost. Taj rukopis svojim postojanjem pobija dva posljednja desetljea njegova rada. On sadrava ono za to je Irving dugo tvrdio da se nikada nee pronai: dokaz o osobnoj zapovijedi Adolfa Hitlera, dugo traeni Fuhrerbefehl, zapovijed koja nareuje istrebljenje idova. Upravo me taj rukopis, i proces odluivanja povezan s njim, potaknuo da svladam svoje ograde i ipak porazgovaram s Irvingom tijekom svoga posjeta Londonu radi razgovora s Bullockom i Trevor-Roperom. elio sam saznati razmilja li Irving ozbiljno, kao to je to nagovijestio u nedavnom intervjuu objavljenom u Telegraphu, o tome da revidira svoja revizionistika stajalita. Rije je o rukopisu, o navodnim memoarima Adolfa Eichmanna. Njihova tridesetak centimetara debela fotokopija stajala je na Irvingovu stolu i teko mu optereivala misli toga poslijepodneva kad

sam ga posjetio u radnoj sobi u ulici Duke. Na njegovu je stolu takoer bilo i Goebbelsovo poprsje kao i Hitlerova siuna olovna figurica. Irving je visok mukarac rumenih obraza, odjeven poput otmjene gospode na ladanju. Lice mu se trza kad je uzbuen, a to je, ini se, esto bio tijekom naeg razgovora. Posebice kad smo doli do dileme oko Eichmannovih memoara. Irving je stekao ugled prijepornog povjesniara 1977. godine objavljivanjem knjige Hitlerov rat (Hitler's War), djela u kojem je njegov struni cilj bio opisati izvor i voenje rata vieno Hitlerovim oima, "sjedei za njegovim stolom". Mnogi priznaju Irvingovu marljivost u pronalaenju brojnih osobnih spisa, dnevnika i dokumenata iz njemakih izvora, za koje se dugo vjerovalo da su izgubljeni. "Kakve 255 god optube moemo izrei na raun Irvinga kao povjesniara - a bilo ih je mnogo - nema nikakve sumnje u njegovu sposobnost pronalaenja izvornih dokumenata", napisao je Robert Harris 1983. godine u svojem opisu fijaska u vezi s Hitlerovim dnevnikom. Ipak, veina odbija zakljuak na koji Irving cilja sve od vremena Hitlerova rata: nepostojanje ijedne Hitlerove pisane zapovijedi za provoenje konanog rjeenja dokazuje kako on to nije zapovjedio i da vjerojatno za to nije ni znao. Zauzevi takav stav, otiao je jo dalje - ali ne mnogo dalje - od najekstremnijih funkcionalista medu njemakim povjesniarima u polemici izmeu funkcionalista i intencionalista 1980-ih godina. Funkcionalisti zagovaraju teoriju da se, iako je Hitler moda znao za njega, holokaust dogodio gotovo spontano, da je to bio birokratski nusproizvod ratnih okolnosti i upletenosti nacistikih voda podreenih Hitleru -Himmlera i Hevdricha, Goringa i Goebbelsa zajedno s lokalnim vlastima u zaposjednutim istonim podrujima, koji su dobrim dijelom postupali po vlastitu uvjerenju. Ali tijekom dvadeset godina, koliko je proteklo od objavljivanja Hitlerova rata, Irvingova su gledita doivjela pomak ili nekoliko pomaka naprijed i natrag: od blagog disidentstva do prividnog slaganja s radikalnim poricateljima holokausta, natrag do prividnog priznavanja masovnih ubojstava, iako priznaje samo da su to ubojstva koje su naredili drugi, a ne Hitler. U tome je bio dosljedan. Katkad nije bilo holokausta, ali uvijek je iskljuivao Hitlera. Ali Irving je sve ee naputao svoj stol da bi postao vatreni demagoki Fuhrer pokreta koji je negirao postojanje holokausta, obraao se oboavateljima na skupovima neprikrivenih neonacista u Njemakoj i, nimalo iznenaujue, u Argentini. "Doista zakuhava stvar", rekao je Bullock, i doista, na Irvingovu je stolu videokaseta opremljena izraajnim prikazom Irvinga kako "zakuhava" pred gomilom poricatelja koji mu kliu, a time i stravino zaziva lik kojim je opsjednut. Kako bilo, na jednom od tih skupova u Argentini netko je Irvingu predao rukopis koji se pokazao svojevrsnom tempiranom bombom. Oito miljen kao dar, poast pristae vodi pokreta, pretvorio se u otrovnu jabuku. "idovska zajednica u Argentini bila je dovoljno glupa da me u nacionalnom tisku proglasi nacionalsocijalistikim agitatorom", rekao mi je Irving. "Nakon toga stvari su postale zanimljive. Odmah su me izveli iz hotela i drali u vojnoj vili jer mi je domain rekao da se u Argentini ljudi ne ale kad vas nazovu takvim imenom. Blagodatna je posljedica svega bila da mi je na kraju sljedeeg sastanka priao neki ovjek i dao mi paket uvijen u smei papir. Rekao je: 'Oito je da ste vi prava osoba za ove papire koje smo uvali Eichmannovoj obitelji od 1960. godine.' Znate, Eichmannova se obitelj uspaniila kad su ga oteli na ulici. I prikupili su sve njegove osobne papire koje su mogli nai, one koji su imali ikakvu vanost, uvili ih u smei papir i predali ih prijatelju. On ih je dao ovom ovjeku koji ih je dao meni, a ja sam ih dao njemakim vlastima, koje su me bacile u zatvor i nazvale svim onim imenima", 256 dodao je Irving, pomalo zbunjen dogaajima koji su uslijedili. (U Munchenu je nakratko bio zatvoren prije nego to je prognan iz Njemake kao poricatelj holokausta. Miinchenski ga je sud osudio 1992. zbog "klevete umorenih idova".) "Ovo je moja fotokopija tih papira", rekao je pokazujui na hrpu listova. "Izvornik sam predao njemakoj vladi, ali prije toga sam napravio dobru fotokopiju." Zamolio sam Irvinga da mi pokae senzacionalni ulomak s Fuhrerovom naredbom, koji ga progoni

otkad je naiao na navodne Eichmannove memoare. Prelistao je hrpu papira sve do ulomka obiljeenog samoljepivim utim papiriem. "Ovo je da ovjeku zastane dah. Eichmann na mnogim mjestima govori o razgovoru koji je krajem rujna ili poetkom listopada 1941. vodio s Hevdrichom, kad navodno Hevdrich izgovara ova dva retka [koja Irving citira iz rukopisa]: 'Dolazim od Reichsfuhrera [Himmlera]. Od Fuhrera je dobio naredbu za fiziko unitenje idova.'" To je prilino jasno i, to jo vie uznemiruje samoga Irvinga, pojavljuje se zapisano u memoarima za koje vjeruje da ih je Eichmann pisao prije uhienja i svjedoenja na suenju. "Neprestano se vraa na to", objanjava mi Irving. "Vraa se na to uvijek iznova. Ovi papirii..." pokazuje na ute papirie kojima je obiljeio druga mjesta na kojima se Eichmann prisjea naredbe za konano rjeenje. "Kad ste prvi put naili na to?" upitao sam ga. "Na Boi 1991. godine", prisjea se Irving. "Bilo mi je... iskreno reeno, estito me uzdrmalo jer sam pomislio 'Ajoj!'" Smije se, pokuavajui svoju neugodu pretvoriti u alu. "Kako u sad objasniti ovo?" Dobro pitanje. Navod, ako je autentian, probija prilinu rupu ne samo u Irvingovu tadanjem stajalitu, po kojemu nije bilo holokausta, nego i u njegovim ranijim izjavama o tome da Hitler nije bio umijean u holokaust. Irving priznaje da ga.! je to duboko uznemirilo. "Morao sam si rei: 'Ne daj da te to obori s nogu'." Oito rjeenje bilo je proglasiti Eichmannove memoare krivotvorinom i baciti ih u smee zajedno s Hitlerovim dnevnikom. Ali Irving je svim srcem stao iza autentinosti otkrivenih Eichmannovih spisa i, tovie, tvrdi da su njihovu vjerodostojnost potvrdili i u Njemakom dravnom arhivu u Koblenzu. (To je samo djelomice istina. Glasnogovornik arhiva u Koblenzu mojem je istraivau izjavio kako se ini da su "memoari" sklepani od razgovora koje je s Eichmannom vodio jedan naklonjeni mu novinar i iz drugih izvora.) Irvingova reputacija kao pronalazaa Hitlerova izgubljena blaga vjerojatno ne moe podnijeti jo jedan neuspjeh. Godine 1983. u aferi s Hitlerovim dnevnicima Irving je isprva navodne dnevnike proglasio krivotvorinom, ali se u posljednjem trenutku predomislio i proglasio ih pravima. Njegov je zaokret bio posve suprotan od onoga Hugha Trevor-Ropera, ali se, na nesreu, na kraju naao na pogrenoj strani. Sada se, u sluaju Eichmannovih memoara, Irving prikazao rastrgan izmeu elje da obrani sebe kao pronalazaa autentinih dnevnikih blaga i da obrani svoje 257 stajalite odrjeitelja Hitlerove krivnje. Godine 1992. svoju je nedoumicu izrazio londonskom Telegraphu citatom u kojem se ini kako se povlai sa svojeg stajalita da plinskih komora nije bilo i da se kree prema revizionizmu vlastita revizionizma: "Sasvim je jasno da mi je ovo zadalo velike glavobolje i vei u dio godine provesti razmiljajui o tome. Taj zapis [memoari] pokazuje da je Eichmann vjerovao kako je postojala Fuhrerova naredba ... Raduje me to nisam bio prihvatio uski pristup da holokausta nije bilo. Nikad nisam prihvatio to gledite. Eichmann to toliko detaljno opisuje da morate prihvatiti kako je bilo masovnih smaknua." Meutim, kad sam se susreo s Irvingom, godina dana razmiljanja bila je iza njega i ponovno je bio jako blizu negiranju istinitosti Eichmannovih memoara prije nego to bi pristao na to da je Hitler imao svoje prste u holokaustu. Otkrio mi je strategiju kako diskreditirati Eichmannov zapis o postojanju naredbe o istrebljenju, a da se ne diskreditiraju itavi memoari: memoari nisu krivotvoreni, ali je Eichmann moda lagao kad ih je pisao. Irving je smislio dosta tanak konceptualni okvir na koji bi mogao objesiti svoju elju da ne vjeruje Eichmannovim rijeima: Suesku krizu. "Pokuao sam primijeniti tri kriterija za koje je Hugh Trevor-Roper mislio da su neophodni pri itanju dokumenata", rekao mi je Irving. "Tri pitanja koja si postavljate pred dokumentom: Je li originalan? Je li ga pisao netko tko je bio u situaciji da mu je poznato to o emu pie? I, zato taj dokument postoji? Tree je pitanje kljuno za Eichmannove dokumente. Pie ih 1956. godine, u vrijeme Sueske krize: to znamo jer je spominje. A1956. mu je jasno da je pitanje dana kad e otkriti njegovo skrovite i uhititi ga."

Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim zato bi Eichmann zbog Sueske krize iznenada mogao pomisliti da e ga nai. Mislim da je Irving zakljuio kako je Eichmann mislio da bi osvajanjem Kaira (ili uhienjem visokih egipatskih dunosnika) Izraelci mogli doi u posjed obavjetajnih podataka o mrei nacista u bijegu, mrei iz koje je Egipat vrbovao znanstvenike i tehniare koji su se bavili proizvodnjom oruja, pa bi tako doli do Eichmanna. Iz te nategnute slike Eichmannove paranoje Irving zakljuuje da je ovaj "zacijelo probdio besane noi pitajui se to mu je initi, to da kae kako bi izbjegao najgore. A iako to ne ini svjesno, vjerujem da njegov um vjerojatno u pozadini racionalno razmilja, pokuavajui nai opravdanja. U njegovoj se grozniavoj svijesti ini da bi mu najkorisnije opravdanje bilo to kad bi mogao rei kako je kriv Hitler - on je samo izvravao Hitlerove zapovijedi. I siguran sam da bi naposljetku i Hevdrich bio rekao neto slino kako bi ga umirio - DerFuhrer hat richt die Ausrottung derjuden befohlen - to je fraza tipina za Hitlera. Kad je Hitler koristio rije 'Ausrottung', ona nije u sebi nosila ono znaenje koje rije 'Ausrottung' ima danas. To moramo imati na umu. Imam niz kartica s tumaenjima Hitlerova koritenja rijei 'Ausrottung'. Ali naravno, 'Ausrottung' znai iskorjenjivanje - ienje i odbacivanje neega. Rijeiti se neega." Tek mi je tijekom itanja stenograma toga razgovora postalo jasno kako je prozirno Irving projicirao vlastitu dilemu o Fuhreru na svoju sliku Eichmannova 258 misaonog svijeta tijekom Sueske krize: "Zacijelo je probdio besane noi pitajui se to mu je initi, to da kae kako bi izbjegao najgore. A iako to ne ini svjesno, vjerujem da njegov um vjerojatno u pozadini racionalno razmilja, pokuavajui nai opravdanja [...] u vlastitoj grozniavoj svijesti." Kao to se Eichmann suoio s mogunou otkria i uhienja, tako se u svojim "besanim noima", u svojem grozniavom umu David Irving suoio s mogunou da e ga opovrgnuti vlastito otkrie Eichmannovih dokumenata. I zakljuak o memoarima koji mi sada nudi izveden je iz njegove fantazije o Suezu: "Prvo to treba rei jest da se ne radi o dokumentu dovoljne dokazne vrijednosti da bi odigrao znaajnu ulogu u odnosu na druge dokumente iz drugih izvora koji oito imaju dokaznu vrijednost. To je neto to me tjera na razmiljanje, ali nakon pomnog sam razmiljanja sklon rei kako taj dokaz sam po sebi nije dostatan da pomakne jeziac vage." Stav i retorika primjereni su ozbiljnom povjesniaru koji vae "dokaznu vrijednost" u odnosu na druge, ali bi njegov stav ipak mogao biti hinjen. Prema jednim londonskim novinama, Irving je priznao da naprosto pokuava manipulirati medijima. Kad govori o tim "drugim dokumentima iz drugih izvora", nagovjetava postojanje dokumenata koji na neki nain dokazuju ili tvrde da Hitler nije izdao nalog za istrebljenje. Ali, injenica je da se oni koji zauzimaju takvo stajalite ne slue drugim dokumentima nego navode njihovo nepostojanje - nepostojanje potpisane, ovjerene Puhrerove zapovijedi za konano rjeenje - nedostatak koji u svakom sluaju moe jedino posluiti kao dokaz Hitlerove elje za prikrivanjem. Kako je David Irving dospio u taj poloaj, zaplevi se oko samog sebe ne bi li Hitlera oslobodio optube? Neki od povjesniara koje sam pitao o Irvingu - ali ne svi - govorili su s potovanjem o njegovu radu tijekom sedamdesetih, kada je otkrivao dotad nepoznate dokumente iz Hitlerova vremena. Spomenuo sam mu to. "Misle da sam sada doista skrenuo?" Irving je napola pitao, a napola konstatirao. Jo se uvijek silno brine za svoj dobar glas medu drugim povjesniarima koji je, kako mi je rekao, "poprilino srozan, ali ne i sasvim potroen". Kako je to Irving skrenuo? Po onome kako mi je to opisao, kljuni je dogaaj bio njegov pokuaj da dopre do najuega kruga, odnosno arobnog kruga, kako mi ga je opisao, preivjelih bivih Hitlerovih pouzdanika. Kad je jednom uao u arobni krug, susreo se s trajnom snagom Hitlerove arolije i postao njezin ivi primjer. Ipak, objasnio mi je da je jo u njegovu djetinjstvu, tijekom Drugog svjetskog rata, postojala sumnja u uobiajenu predodbu o Hitleru. "Za razliku od Amerikanaca, mi Englezi mnogo smo trpjeli za Drugog svjetskog rata", rekao mi je. Roen je 1938, i "proli smo kroz djetinjstvo bez ikakvih igraaka. Nismo imali nikakva djetinjstva. ivjeli smo na otoku pretrpanom vojskama drugih zemalja." (Dakako, alternativa tom iritantnom stanju bila je da ivi na otoku koji je okupirala

Hitlerova vojska.) Ono to ga je uznemirilo, kae mi Irving, nije bila neimatina, nego racioniranje 259 istine. "Osobno smo svjedoili o gubicima saveznikih zranih snaga jer smo gledali borbene eskadrile kako polijeu i kako se vraaju s bombardiranja desetkovane", napomenuo je. "Znali smo to se dogaa, ali o tome novine ne bi pisale." A u novinama su se pojavljivale karikature nacista koje su ga potaknule da sumnja u slubene istine. "Tad je izlazio asopis nalik amerikom Lifeu, u Engleskoj se zvao Picture Post. I u svakom je izdanju bio okvir s karikaturom dosta slinom 'Doonesbutjju', slino oblikovan, i zvao se 'Arthur Ferrier's Search Light'; bio je to okvir s raznim malim karikaturama u ijem su sreditu redovito bili likovi nacista. Nalazili su se tu debeli stari Goring i Hitler sa svojom potarskom kapom, pa doktor Goebbels, on je bio mali i jedna mu je noga bila krau. I u to mi se vrijeme inilo, meni djetetu, kako ima neto udno u tome da su ti karikirani likovi u stanju itavoj jednoj zemlji kao to je naa nanijeti toliko ponienja i nestaica. Pomislio sam, ako su ti ljudi toliko smijeni, zato se Nijemci bore za njih?" Zanimljivo je da Irving ovdje ima iste primjedbe na Hitlerove karikature kao to ih ima TrevorRoper na teorije o pijunu i arlatanu: takav ponien lik ne moe premostiti ponor izmeu navodnoga Hitlerovog znaaja sitnog kriminalca i nezamislive brojnosti zloina koje je poinio, odnosno snage arolije kojom je opinio njemaki narod. "I tako sam", nastavlja Irving, "postao skeptian i, nakon zavrenih studija, uglavnom slobodan, bez nekog odreenog cilja, zaposlio sam se u njemakoj eliani. Da nauim jezik. Potom sam doznao o Dresdenu, to je u ono doba u vanjskom svijetu bilo posve nepoznato. Nitko ak nije ni bio uo za bombardiranje Dresdena", dodao je pomalo pretjerujui. "I napisao sam knjigu o bombardiranju Dresdena [Razaranje Dresdena - The Destruction ofDresden[, kojom je Dresden uvrten u rjenik ratnih zloina. Ljudi sada govore o Hiroimi, Auschwitzu i Dresdenu, i to zahvaljujui meni. I tako sam odluio postati pisac. I otiao sam svojem izdavau koji me pitao: 'to ete sljedee pisati?' a ja sam odgovorio: 'Odluio sam se za Adolfa Hitlera'." "Na to je on rekao: 'Pa, o Hitleru je napisano dosta knjiga. Kako ete objasniti svoju?' A ja sam odgovorio: 'Pa, ispriat u njegovu priu iznutra. Onako kako sam to uinio u knjizi o Dresdenu.' Pristup dokumentima koji se odnose na napad na Dresden u Ministarstvu zrakoplovstva bio mi je onemoguen, pa sam taj problem rijeio dajui u njemakim, britanskim i amerikim novinama oglase kojima sam traio sudionike tih napada s jedne ili druge strane. Jednako u postupiti s Hitlerom. Provest u pet godina razgovarajui sa svim Hitlerovim ljudima." U tom je trenutku ula Irvingova ena Suzie, mlada Dankinja, i ponudila nas ajem ili kavom. Nakon to smo izrazili svoje elje, Irving je nastavio priu o tome kako je uspio ui u arobni krug. Da bi mu se oduio za prikupljanje dokumenata, dr. Anton Hoch, arhivist u munchenskom Institutu za suvremenu povijest," uvelike mi je pomogao izdvajajui vane osobe i dajui mi sve adrese pripadnika Hitlerova privatnog osoblja, koji su tada ivjeli veoma prikriveno. Drali su se povueno. Bio je to malen krug jako preplaenih ljudi koji su trpjeli ozbiljne nepravde i teko ivjeli. Christa Schroeder, Hitlerova tajnica, provela je u amerikom zatvoru tri-etiri godine, a to je za mladu djevojku bilo veoma neugodno iskustvo." Zanimljivo je kako Irving lako suosjea s mladom enom koja je provela tri-etiri godine u amerikom zatvoru, a naizgled ga ne moe ganuti smrt stotina tisua mladih ena u koncentracijskim logorima. Ali Christa Schroeder bila je klju za ulazak u arobni krug. Poput udvaraa progonio je Christu Schroeder. "ak i s njom mi je trebalo nekoliko godina da me pusti kroz ulazna vrata. Trebalo je mnogo strpljenja. Ali u krug, u Hitlerov krug, uspio sam ui kad sam preveo memoare feldmarala Wilhelma Keitela, zapovjednika njemake vrhovne komande, koji je objeen u Nurnbergu." Pronaao je feldmaralova sina i pitao ga o zaobienim i izostavljenim dijelovima u objavljenoj verziji memoara. "Oito je cijenio injenicu to sam se potrudio da pomno proitam to djelo, jer bio je srdit na ono to su njemaki izdavai napravili od te knjige. I upravo zato to sam se trudio, prilikom mojeg drugog posjeta, negdje oko 1967, rekao je, 'Ako hoete, upoznat u vas s Ottom

Giinscheom.'Jo je iv. Jedini od Hitlerovih adutanata koji je jo iv. ivi u blizini Kolna. Bio je vaan stoga to je on bio onaj esesovski adutant medu Hitlerovim osobljem koji je na kraju zapalio njegovo tijelo. Po tome je vaan. Bio je Hitlerov najvjerniji pas uvar. I nitko osim mene nije nikada govorio s njim. Imam deset sati snimljenih razgovora s Giinscheom, a takvo to nije omoguio nikomu drugom." Irvingu je s Giinscheom naposljetku uspjelo ui u krug: "Bio je to ulaz u arobni krug. To je doista i bio arobni krug. Susretali su se na groblju. Kad bi ih tkogod od njih napustio" - bio je to njegov udan eufemizam za umiranje - "susreli bi se na njegovu grobu. A ui u taj arobni krug bilo je gotovo nemogue." Irving nije gubio vrijeme da bi iskoristio svoj pristup: "Nakon to vas puste u krug, susreete se s problemom stjecanja njihova povjerenja. Svata su znali, a dosta ih je imalo i privatnih dokumenata. Nije ba bilo lako ali... pola bitke bilo je dobiveno zato to sam ja Englez koji je napisao knjigu o bombardiranju Dresdena, a ona je tada u Njemakoj bila veliki bestseler." Iako je nedvojbeno da se uspjeh knjige o Dresdenu moe pripisati nainu na koji je moralnim izjednaavanjem pokolja na obje strane izazvala osjeaj zadovoljstva u poslijeratnoj Njemakoj, zaudio sam se doznavi da Irving nije poticao takvo stajalite dok je pisao tu knjigu. tovie, Irving u posljednjoj reenici knjige naziva Dresden "pokoljem izvrenim u ime toga da se na koljena baci narod koji je, iskvaren nacizmom, poinio najvee zloine protiv ovjeanstva u zabiljeenoj povijesti." Ali, to je vie vremena Irving provodio s arobnim krugom, to se, ini se, manje bavio "najveim zloinima u zabiljeenoj povijesti" i, sve vie predavao aroliji. Irving opisuje koliko se teko trudio ne bi li stekao povjerenje arobnoga kruga, ali moda bi bilo tonije rei da se zapravo odvijala jedna druga vrsta igre u kojoj je Irving bio ako ne nadmudren, a ono toliko duboko uvuen u njihovu tajnu, tako je 261 duboko zaao u arobni krug, da ga vie nije mogao promatrati izvana. Unutar zaaranog kruga Hitlerova je arolija jo uvijek djelovala, a Irving je postao njezinom rtvom. "Razgovarao sam s tim ljudima 1967, 1968. i 1969. godine. Najvanije sam razgovore snimao. Raspitivao sam se i o najsitnijim detaljima. A ve mi je zarana postalo jasno da imam posla s obrazovanim ljudima. Hitler je oko sebe okupio skupinu visokoobrazovanih ljudi. Tajnici su bili vrhunski. Adutanti su bili ljudi koji su zavrili sveuilite ili visoku vojnu kolu i napredovali su u vojnoj slubi zahvaljujui vlastitim sposobnostima. Radilo se o pronicavim obrazovanim ljudima." Sjeam se da sam se tada zapitao kamo vodi to hvaljenje lanova arobnoga kruga. Nisam morao dugo ekati: "Stvar je u sljedeem. Ti su ljudi bez iznimke o njemu govorili lijepo. Budui da je moje platno jo bio neoslikano, jo nisam imao oblikovano vlastito miljenje, bio je to poticajan trenutak, poticajno iskustvo - nai dvadeset i pet visokoobrazovanih ljudi koji privatno o njemu lijepo govore. Kad su stekli moje povjerenje i shvatili da ih neu prijaviti dravnom tuitelju, vjerovali su mi. I mislili su, eto, sad konano inimo neto dobro za naeg efa." Vjerujem da se esto preuveliava analitika vrijednost freudovskih pogreaka. Pa ipak, Irvingov lapsus "Kad su stekli moje povjerenje" kad je zapravo htio rei "kad sam stekao njihovo povjerenje" - otkriva pravu prirodu te prevarantske igre. Irvingovo je razmiljanje prilino sumnjivo i u nekim dugim sluajevima. Prvo, njegova tvrdnja da je izvorima u arobnom krugu pristupio "neoslikana platna" neuvjerljiva je - njegovo je "platno" tada moda i bilo neoslikano, ali nije bilo neobojeno. to je jo vanije, tvrdnja da je bio zaprepaten time to tako visoko obrazovani ljudi jo uvijek lijepo govore o Hitleru ni u kojem se sluaju ne moe shvatiti kao otkrie. (Jednako mi je tako, bez imalo ironije, ispriao kako su mu rekli da su Hitlera voljela djeca i psi.) Pri stvaranju slike o Hitleru stupanj njihove bliskosti s Hitlerom vaniji je od stupnja njihova obrazovanja. Njihovoj slici o sebi samima daleko vie koristi ako Hitlera, kojem su tako vjerno sluili, predstave svijetu kao ugodna, gemutlich domaina pononih domjenaka, a ne kao masovnog ubojicu milijuna ljudi. Sve ono runo zbivalo se izvan bunkera, izvan granica arobnog kruga. Ali Irving i dalje tvrdi da se doista zaprepastio otkrivi toliko dobre volje u tajnika i sluinadi. "To me uvjerilo da treba napisati knjigu. Postojala su dva Adolfa Hitlera: Adolf Hitler koji pripada svijetu propagande i Hollywooda i onaj Adolf Hitler kojega su ti ljudi uivo upoznali. Obino

ljudsko bie koje hoda, govori, ima lo zadah i uglavnom umjetno zubalo." Ovdje nije umjetno samo Hitlerovo zubalo, nego i nain na koji Irving odreuje ta dva Hitlera: pravog Hitlera od krvi i mesa kojim su impresionirani vrhunski tajnici i lanoga Hitlera "iz svijeta propagande i Hollywooda" - kao da su krv i meso pedeset milijuna rtava Hitlerova rata bili tek izmiljotina Hollywooda i propagande. "Drugoga" Hitlera bolje bismo opisali ne kao hollywoodskoga i propagandnog, nego 262 kao Hitlera iz Dachaua i Auschwitza. Nepotenost tog stajalita lei u aluziji na Hitlerov "lo zadah"- u prijetvornosti kojom Irving sebe prikazuje ne kao slijepog oboavatelja, nego kojom tvrdi da je sposoban sagledati neiskrivljenu istinu o Hitlerovim manama: u koje se, dakako, ne ubrajaju masovna ubojstva, nego loa oralna higijena. I sada se ponovno postavilo pitanje: Moe li Irving vjerovati u lanu logiku postavke o dva Hitlera, je li samog sebe uvjerio u to? Ili je on cinian manipulator -arlatan? Ponovno se vraamo na raspravu izmeu Bullocka i Trevor-Ropera, u ovom sluaju ne u vezi s Hitlerom nego s misaonim svijetom njegova glavnog poslijeratnog branitelja. U tom mi je trenutku Irving ispriao priu o Hitleru koju nikad neu zaboraviti, priu koja bolje od ikoje druge moe dobro posluiti daljnjem objanjavanju njegove osobnosti - a moda i Hitlera. Tu je priu uo od ene koja mu je bila klju za ulazak u arobni krug. "Jedne sam noi uz bocu vina, a bilo je 2 ili 3 sata ujutro, razgovarao s Christom Schroeder. Rekla mi je: 'Znate, on [Hitler] je katkad bio veoma okrutan. Mislim da niste u pravu kad je rije o Hitlerovim problemima sa idovima. Katkad je bio veoma okrutan.' Osjeao sam da slijedi pria ... ali problem s Christom Schroeder bio je u tome to nisam mogao raditi biljeke. Kad bi vidjela da vadim papir, odmah bi zautjela. Morao sam otii ravno u neku kavanu i tijekom nekoliko iduih sati zapisivati na list papira sve to mi je ostalo u sjeanju. Vjebom se lako moe svladati ta vjetina", objasnio mi je Irving. "I rekla je: 'Dakle, sjeate li se Noi dugih noeva u lipnju 1934. godine? Bila sam u Berlinu i nazvao me ef - zvala ga je tako ili A. H. - i rekao da moram odmah k njemu u Rajnsku oblast. Neto se dogodilo. I odletjela sam u Rajnsku oblast s dr. Goebbelsom. Na putu k efu iste smo noi odletjeli u Miinchen i odvezli se njegovim kolima do Bad Weiseea. Bila sam s njim kad je uhitio Ernsta Roehma i sve voe SA. Bila sam s njim kad se vraao i sjeam se kako... kako me se dojmilo kad je osobno izaao iz svoga velikog jakog automobila i zaustavio nadolazee automobile drugih generala SA i dao ih uhititi. Uope se nije osvrtao na opasnost kojoj se izlagao... Kako bilo, na kraju toga itavog krvavog dana, kad su se spremali odvesti ih u zatvor da bi ih ustrijelili, odletjeli smo natrag u Berlin i na neko sam vrijeme Hitlera bila izgubila iz vida u uredu kancelara. I otila sam u restoran i uzela... znate bilo je jako kasno... ali pridruio mi se jer oboje smo bili vegetarijanci. Uao je otprilike sat vremena poslije, stao na vratima i rekao: 'Dakle, Frdulein Schroeder, sad sam se okupao i opet sam ist kao novoroene'." '"ist kao novoroene' - pri tome je mislio na to da je ist od krvi?" upitao sam Irvinga. "Upravo tako. To joj je odzvanjalo u glavi tijekom etrdeset godina i sad je napokon nala Engleza kojem to moe ponoviti." "I zato je zakljuila da je to posebno okrutno?" "Zakljuila je da je to izjava simptomatina za njegovu sposobnost da poini 263 masovna ubojstva", objasnio je Irving ravnoduno. "On se samo trebao okupati i bio je ponovno ist poput novoroeneta." "On to ostavlja iza..." "Sve ode u odvod", potvrdio je Irving oduevljeno, "kao krv u Psihu." Ta pria doista zauuje, ali ja u nju vjerujem unato njezinu izvoru zato to pouzdano ne ide Hitleru u prilog. Nisam sasvim siguran kako se ona dojmila Irvinga, ali mislim da je se moe promatrati kao priu koja definira Hitlera - a i Davida Irvinga. Priu koja definira Hitlera zato to daje njegovu sliku u kojoj on zapravo mae svojom slikom iz djetinjstva, odreujui se "ist kao novoroene" i jednako tako nevin na posve jeftin nain - gotovo svjesno jeftin: on uiva i smije se na pomisao o sebi kao o nevinu novoroenetu. Mae svojom slikom iz djetinjstva da bi stvorio krivotvorenu sliku nevinosti, dok krv, prvi malen trag oceana krvi koji e tek potei, istjee "kroz odvod kao krv u Psihu".

A ta pria definira i Davida Irvinga zato to si je on kao zadatak odredio da ispere krv s Hitlerova lika, da ga ponovno uvede u povijest kao (razmjerno) nevinog, na svaki nain nevinoga u sluaju optube zbog genocida. Irving se ne slui slikom ispiranja krvi i nevine djece, ali se slui retorikom ienja - "ienja kamena", kako to on naziva. Njegov razvojni put od cijenjenog povjesniara amatera do povremenog poricatelja holokausta mogue je pratiti prema nainu na koji mijenja definiciju "ienja kamena" - od brisanja prljavtine do brisanja zloina. Slika "ienja kamena" iskrsnula je kad sam Irvinga zapitao nije li njegov pozitivan stav prema Hitleru moda odraz toga to je fasciniran arobnim krugom, ako ne i uhvaen u njega. "Je li mogue da je posrijedi jedan oblik 'stockholmskog sindroma?" upitao sam ga. Izjavio je da nije uo za taj izraz: objasnio sam njegovo podrijetlo iz izvjea o i pljaki banke u vedskoj koja se pretvorila u duu opsadu, nakon koje su taoci izali iz suanjstva govorei izuzetno pozitivno o svojim otmiarima. "Jednako tako, jesu li oni (lanovi arobnoga kruga) stekli vae simpatije i..." "O, nedvojbeno je tako", sloio se bez krzmanja. "Svaki put kad sam pisao neku biografiju, ustanovio sam da sam se pribliio osobi o kojoj piem zato to se tada pojavljujem kao svojevrstan poklisar te osobe. Vi ste njegov poklisar u svijetu nakon njegove smrti. Ili za budue narataje. I ako savjesno obavljate svoj posao, tada se I trudite iz petnih ila." Nakon stanke dodaje: "Ne mislim da bi vas to trebalo navesti da zauzmete neobjektivan stav", iako je teko vidjeti kako bi se poloaj samozvanog poklisara Adolfa Hitlera u svijetu nakon njegove smrti mogao povezati s objektivnou. "Oni koji govore kako s Hitlera skidam krivnju", nastavio je, "ili da sam onaj koji opravdava Hidera... Meni su te rijei duboko uvredljive. Ja istim kamen. Ne skidam krivnju." "istite kamen?" ' "istim prljavtinu." To je engleski izraz koji se, objasnio mi je, poeo upotrebljavati nakon to su ogranienja na koritenje ugljena s visokim postotkom 264 sumpora proistila londonski smog: "Zgrade se iste od sumporne prljavtine", rekao mi je. Slino tome za Hitlera kae: "Na njega se nanijelo dosta prljavtine, kako za vrijeme rata tako i u porau." Irvingu ienje kamena ipak predstavlja neto vie od toga. Prijelomni trenutak u razvoju njegovih pogleda o pitanju plinskih komora i istrebljenja dogodio se, rekao mi je, 1988. godine. Do tada se uvijek drao miljenja po kojem Hitler nije naredio istrebljenje u plinskim komorama. Zatim je posumnjao u to je li uope bilo istrebljenja ili ubijanja plinom. To se dogodilo 1988. tijekom suenja kanadskom poricatelju holokausta Ernstu Zundelu. Irving je doao svjedoiti da nije bilo nikakve Fuhrerove naredbe. Ali: "Pokazali su mi izvjea o ispitivanjima provedenim-na zidovima plinskih komora u Auschwitzu" - ta je ispitivanja proveo etrdeset i pet godina poslije samozvani strunjak za elektrine stolice u Americi Fred Leuchter, koji je inenjer, a ne kemiar. "Budui da sam studirao forenzinu kemiju, posve sam se uvjerio da je to egzaktna nauka, te da u zidovima tih plinskih komora nema traga spojeva cijankalija." To je bilo dosta da ga uvjeri: "To je za mene bila prekretnica. Tada smo odluili iz moje knjige izbaciti rijei 'plinska komora'." Irving kae: "Ne smatram se revizionistom jer nisam strunjak za holokaust." Ali ini se kako je spreman prihvatiti da mu se u zasluge pripisuje to je u proteklih godina revizionizam stekao toliki publicitet. To potkrepljuje njegova tvrdnja da postavka iznesena u Hitlerovu ratu, po kojoj je nepostojanje pisane Fuhrerove naredbe za istrebljenje postalo temeljem revizionistikog pogleda koji je negirao da se proces ubijanja ikada dogodio. "I tako je ono to je zapoelo kao povijesna biljeka u mojem Hitlerovu ratu iz 1977. godine sada postalo toliko vano da premijeri i predsjednici to moraju denuncirati", ponosno e Irving. Ponosi se time, ali iznenauje to se i pomalo stidi, ako nita drugo, a ono nekih s kojima se drui u revizionistikom krugu. "Dajte da vas pitam o tome", rekao sam. "Znate da povjesniari esto govore o vama kao o nekome tko je pronaao velik broj vanih dokumenata, govore o tome s velikim potovanjem, ali..." "I onda kau: 'teta to je posrnuo?" zapitao me gotovo moleivo.

"Pa, vjerojatno to i govore na ovaj ili onaj nain, ali zar vam nije neugodno biti s ljudima koji vas podravaju, a meu kojima su mnogi koje ne zanima objektivno prosuivanje svega toga. Rije je o otvorenim antisemitima koji bi..." "Da..." upao je tako da su nam se glasovi preklopili. "... koji bi, da i nije bilo konanog rjeenja, ipak eljeli takvo rjeenje?" Na moje je uenje odgovorio potvrdno: "Posve ste u pravu. Mislim da je rije 'neugodno' preslaba. Meni je gnusno biti u drutvu s tim ljudima. Nema nikakve sumnje da postoje odreene organizacije koje promiu te teorije i posve su suludo antisemitske." Potom je iznio jo jednu zapanjujuu izjavu: on se privremeno samo cinino slui tim "suludim antisemitima". On ih kani odbaciti im nae mjesto u uglednijim forumima. 265 "to drugo mogu", jadao se, "nego zasad govoriti na skupovima tih 'suludih antisemita'. Ako mi irom svijeta zabranjuju da govorim, gdje da naem mjesto s kojeg e se uti moj glas? im se vratim na uobiajena mjesta za raspravu, odbacit u tu cipelu koja mi ne pristaje, a u kojoj trenutano stojim. Nisam slijep. Znam da su mi ti ljudi nanijeli veliku tetu, zlo, jer me se poistovjeuje s njihovim glupim postupcima." Zaprepaujue: Irving druenje sa suludim antisemitima doivljava kao malenu nelagodu izazvanu neudobnim cipelama. Zauuje i njegova otvorenost (ako je doista to posrijedi) kad govori o manipuliranju kojim se navodno slui pri ophoenju sa suludim antisemitskim saveznicima, koje namjerava odbaciti poput tijesnih cipela. Iskoristit e te gnusne istinske sljedbenike, iskoristit e ih, manipulirati njima kako bi mu dali govornicu za iznoenje svojih stajalita i onda e ih, kad ponovno postane cijenjen, a nejasno je kada e to biti - odbaciti. Zato me to donekle podsjetilo na stanoviti povijesni lik koji se proglasio "ponovno istim poput novoroeneta"? Moda je to zbog pretpostavke da e sa sebe sprati ljagu poticanja suludih antisemita jednako onako kako se krv isprala "u odvod" u Psihu. Moram priznati da sam Irvingovo razmiljanje teko shvaao zbiljno: nije imalo smisla, ni kao cinini, sraunati oportunizam (doima se jadno prozirno i nevjesto, a da bi uspio) ni kao iskrena racionalizacija njegova ponaanja. Nisam u njegovu sluaju mogao nai ni Bullockovu sintezu proraunatosti i iskrenosti kojom bi njegova tvrdnja postala suvisla, naroito stoga (ili upravo zbog toga) to ju je povjeravao "tradicionalnom neprijatelju". ("Tradicionalni neprijatelj" rijei su kojima Irving u svojem biltenu Action Report oznaava idove, ime naizgled podilazi svojim "sadanjim" antisemitskim saveznicima i poricateljima holokausta. U tim biltenima nailazimo na izvjea zanesenih poricatelja holokausta o vlastitim "znanstvenim pokusima" izvedenim kod kue u kojima su, primjerice, pilie i zeeve izloili ispunim plinovima dizelskog motora kako bi pobili mogunost da su takvi plinovi bili koriteni za ubijanje idova.) Slino tome ini se da je Irvingovo stajalite uvelike vrludalo u odnosu na poricanje holokausta kad sam se susreo s njim - u navodnom trenutku istine pri razmatranju otkria Fuhrerove naredbe u Eichmannovim spisima. U kontroverznoj Goebbelsovoj biografiji objavljenoj 1996. godine, na kojoj je radio kad sam s njim razgovarao, Irving kao da tvrdi kako se holokaust - ili barem masovno ubijanje idova -jest dogodio, ali da je zli Goebbels bio odgovorniji od Hitlera, koji zapravo za potoke krvi nije bio kriv, jer je bio nevin kao "novoroene". Ili barem nije bio kriv za hotimina ubojstva, za predumiljaj. Toga se stajalita drao kad je sa mnom razgovarao: bilo je poneto smiljenog ubijanja idova, moda nekih stotinu tisua dua, ali to se uglavnom dogaalo spontano, bili su to neovlateni postupci u krvavom aru borbi na istonom frontu. A to se tie koncentracijskih logora, oni su zapravo postojali radi okupljanja, a ne ubijanja. ini se da se toga stajalita dri i u pomalo shizofrenoj Goebbelsovoj 266 biografiji: doista je postojala sustavna tenja za satiranjem idova, ali Auschvvitz nije bio mjesto namijenjeno za plinske komore i ubijanje, nego samo "najokrutniji od svih Himmlerovih robovskih radnih logora, i jedan s najviim postotkom smrtnosti" (!). "Ono to se dogaalo u logorima poput Auschwitza i Treblinke", objasnio mi je, "nije bilo ubijanje osim u generikom smislu - naime, utoliko to su ljudi slani u logore gdje je postojala velika

vjerojatnost da e umrijeti od neishranjenosti i bolesti." "Generiko ubojstvo" moglo bi se shvatiti kao jedan od velikih eufemizama zadnjih godina 20. stoljea. Kad Irving govori o tome, stjee se dojam da je to u stanovitom smislu manje zlo od pravog ubojstva, iako su rtve u oba sluaja jednako mrtve. "Postojala je klima mrnje prema idovima", priznat e. Na istonoj se fronti "irilo ozraje brutalnosti i masovnih ubojstava", "ozraje" iji je izvor on skloniji pripisati saveznikim bombardiranjima njemake domovine. Kao posljedica "ozraja" u spontanim provalama mrnje postrojbi na istonoj fronti moda je ubijeno nekih stotinjak tisua idova. "Vi ne biste rabili rije 'kriminalno', pa ak ni 'zlo', ak ni u sluaju ubojstva stotine tisua..." "Nedvojbeno je rije o kriminalnom inu", rekao je. "Ali to kriminalno djelo, po mojem miljenju, nije bilo genocid." Da bi razlikovao ubojstvo idova, ak i stotina tisua idova, od zbiljskog genocida, Irving pronalazi jo osebujniji logiki temelj. "Po mojem miljenju zloin nije bio to to su ubijeni idovi. Zloin je bio u tome to su ubijeni nevini idovi. Ono to to ini zloinom jest njihova nevinost, a ne njihovo idovstvo. Ali to je ono to se eli prikriti rijeju 'genocid'. Jer im rije 'genocid' zamijenite rijeju 'inocentid'. satiranje nevinih, idovska e se zajednica tome suprotstaviti." Moram priznati da nakon uvoenja rijei "inocentid" vie nisam uspio dokuiti o emu Irving govori. Pokuao sam prijei preko semantike "generikog ubojstva" i "inocentida": "Zanemarimo li sam naziv genocid..." zapoeo sam. "Nema dvojbe da je taj postupak bio zloin", priznao je. "Ubijani su nevini ljudi. A ja sam ak spreman ii dalje od veine ljudi (pri tome vjerojatno misli veinu pripadnika revizionistikog pokreta ili veinu svojih suludih antisemitskih sljedbenika]: Ako stavite u logor nekoga tko e vjerojatno umrijeti od tifusa, i to je zloin, iako to to se tim ljudima dogodilo nije zapravo ubojstvo. Anna Frank umrla je od tifusa. Nije bila ubijena. Ali to je jo uvijek zloin. I ako ja piem knjigu o Adolfu Hitleru, jo ga uvijek moram osloboditi toga odreenog zloina. Jer on nije bio poinjen - kako se to kae - s predumiljajem. Kao ni ubijanje svih onih ljudi koji su pod kraj rata umrli od izgladnjelosti u Buchenwaldu. Izgladnjela tijela koja nam vole prikazivati na televiziji. To nije bilo poinjeno s namjerom. Hitler nije govorio: Dobro, hajdemo izgladnjeti te ljude." 267 Odluio sam pokuati posljednji put. Irvingu sam naveo njegove vlastite rijei iz ulomka koji je napisao u uvodu knjige Hitlerov rat: "Kad bi ova biografija bila tek puka povijest uspona i pada Hitlerova Reicha, posve bi se legitimno moglo zakljuiti: 'Hitler je ubijao idove.' Naposljetku, on je svojim govorima stvorio ozraje mrnje. Iako ti govori nikad nisu bili eksplicitni, ostavljali su jasan dojam da cilja na 'likvidaciju'." "Pa to je ono to sam vam danas rekao", ree Irving. "Ali postoji li praktina razlika izmeu stvaranja ozraja za istrebljenje... i ostavljanja 'jasnog dojma' da eli likvidaciju?" "Mislim da bi sud mogao odrediti razliku", radosno je uzvratio. "I moralnu razliku?" "Bilo bi to poput ubojstva iz nehata", odgovorio je. "Hitler je bio nehatan utoliko to nije shvaao kakav e biti ishod njegovih govora. To se moe i tako promatrati." Holokaust iz nehata. Istrebljenje kao neeljena posljedica. Velik lapsus. Veliko "joj!" novoroeneta. 268 ESTI DIO RAT OKO PITANJA ZATO Istraivanje "opscenosti razumijevanja" 13. POGLAVLJE Pria o trojici Kafka: Parabola kao upozorenje u kojem s profesorom kojega progone potomci Franza Kafke razgovaramo o opasnosti da se pretjera s objanjavanjem Hitlera Kafka se sprema zadati konani udarac... Kafka nee odustati! I rekoh Georgeu: "Zar ne moete zaustaviti Kafku?" Kafka e vam se osvetiti makar ga to stajalo

zadnjeg daha! Gledajui te reenice iz stenograma razgovora s profesorom Rudolphom Binionom, sinulo mi je da Kafka nije samo proimao priu Binionova objanjenja Hitlera, nego ju je progonio. Uz pravoga Franza Kafku i tajnovitog stanara u Hitlerovu stanu u Munchenu koji se zvao Kafka, u prii nalazimo i Kafkina roaka koji je bio lijenik Hitlerove majke, Kafkina prijatelja koji je priu o Hitlerovu tajnovitom "psihijatru" spasio od zaborava. A i istaknutog amerikog psihoanalitiara po imenu Kafka, takoer daljeg Franzova roaka, koji je postao - barem u Binionovim mislima akademska istoznanica zloinakoga progonitelja. To je Kafka koji je progonio Biniona i njegove pristae u znanstvenim enklavama, bezobzirno elei diskreditirati Binionovu teoriju o Hitleru Binionovu tvrdnju da je otkrio, u ifriranoj biljenici idovskog lijenika koji je lijeio Hitlerovu majku, tajni izvor Hitlerova antisemitizma. Odnosno, da se izrazim na kafkijanski nain, uzrok Hitlerove metamorfoze. Misterij Hitlerove metamorfoze bio je ono to je Biniona u poetku privuklo prouavanju Hitlera. Mladi povjesniar koji obeava: s doktoratom sveuilita Co-lumbia, profesurom na Brandeisu i dvjema dobro primljenim knjigama - Poraene vode (Defeated Leaders; studija o tri propala politiara Tree Francuske Republike) i 271 Frau Lou (biografija beke modernistike muze Lou Andreas-Salome) - Binion je traio novu temu kojom bi se bavio kad je naiao na Smithovu studiju o Hitlerovu djetinjstvu iz 1967. godine. (Ovdje treba napomenuti da se radi o profesoru Bradlevju F. Smithu: na profesorov uas, osamdesetih se godina pojavio poricatelj holokausta, "revizionist" po imenu Bradlev R. Smith.) Binion je uvelike potovao Smithovu knjigu o mladom Hitleru, ali ona je ujedno pomogla da mu postane jasno kako neto jo uvijek nedostaje - naime, sjeme metamorfoze. "Smith kae da mladi Hitler naprosto nije ovjek kojega poznajemo kao Fuhrera koji pali i ari, koji uvijek oko sebe iri mrnju, bijes i slino. To je naprosto mlad momak. Donekle je simpatian. I zacijelo mu se neto dogodilo. Pomislio sam: Zacijelo mu se neto dogodilo." Binion mi za rukom u malenom restoranu u Brooklineu, Massachusetts, koji se zvao Pick-a-Chick, prepriava put kojim je krenuo u traenju toga neega. Binion se ve odavno prestao baviti Hitlerom (njegova knjiga Hitler meu Nijemcima/Hitler Among the Germans/ bila je objavljena 1976. i stekla pristojne kritike u New York Times Book Revieiv i New York Revieiv ofBooks), iako, kako i sam kae: "Hitlerom se zapravo nikad ne moete prestati baviti." I, na neki nain, Hitler nije ni njega ostavio. Binionovo najnovije djelo Ljubav s onu stranu smrti (Love Beyond Death), studija o erotizaciji smrti u europskoj kulturi u vrijeme nakon prosvjetiteljstva, dovelo ga je do vlastitoga, uvelike ispunjenog, susreta s ljubavlju i smru. Zaljubio se u apsolventicu koja je zajedno s njim obavljala istraivanja za knjigu Ljubav s onu stranu smrti, enu koja je u to vrijeme bolovala - demonske li ironije - od upravo one bolesti (metastazirani rak prsa) koja je leala u korijenu njegova objanjenja Hitlera. Njihova je veza poela u vrijeme kad je i sam Binion bio podvrgnut lijeenju od raka limfa. On se oporavio, ona je umrla, i bol koju je osjetio nala je mjesto u dugoj drami u stihovima naslovljenoj Bolesnik (The Patient). Disketu s primjerkom drame predao mi je u svojem stanu prije nego to smo krenuli u Pick-a-Chick. Hitler ga nije napustio ni u drugom smislu: Binionov najvei neprijatelj Kafka, potomak Franzov, nastavlja neprekidno napadati njegovu teoriju Hitlera, tjerajui Biniona da se uvijek iznova vraa Hitleru kako bi svoju tezu obranio od Kafkina napada. Ponovno pojavljivanje veza ove ili one vrste izmeu Hitlera i Kafke u "studijama o Hitleru" doista je zanimljivo - i kontroverzno. Osim nagaanja lika D. M. Thomasa o srodnosti Hitlera i Kafke kao umjetnika nezamislivog i nepodnoljivog, mnogi su Kafku zazivali poput proroka, razabravi apsurdnu logiku logora smrti nagovijetenih u Ukanjenikoj koloniji i Procesu, i pitali se je li kafkijanski svijet jedini koji moe objasniti nonu moru to ju je Hitler oivotvorio. Bilo ih je toliko da se javila svojevrsna reakcija protiv veza Hitlera i Kafke: Michael Andre Bernstein, autor djela Unaprijed stvoreni zakljuci (Foregone Conclusions), naviku iitavanja aluzija na Hitlera u Kafkinim djelima okarakterizirao je kao "projiciranje sjene na onog koji je 979

stvara". A Lavvrence Langer, znanstvenik koji se bavi prouavanjem literature o holokaustu, tvrdio je da je veza s Kafkom jo jedan sluaj utjenog objanjenja: "Utvrivanje presedana za ono to nema presedana oduvijek je intrigiralo savjest obeshrabrene generacije koja jo uvijek ima problema u ivljenju s neobjanjivou povijesti svojeg vremena." Pa ipak, neki od malenih detalja i slinosti zaprepaujui su. George Steiner koji, kao to emo vidjeti, vjeruje na neki metafiziki nain da je Kafka izmislio Hitlera ili barem svijet Hitlerovih koncentracijskih logora, istie da je Ungeziefer, rije koju je Kafka rabio da bi opisao kukca u kojega se preobrazio Gregor Samsa, omiljena Hitlerova rije. Tom je rijeju oznaavao "gamad" Europe, idove koje je elio istrijebiti poput nepoeljnih kukaca. Ali Binion mi je prvi skrenuo pozornost na veoma udnu injenicu - beznaajnu osim u kafkijanskom smislu - da je ovjek po imenu Kafka jednom ivio u Hitlerovoj kui. "Imam prijatelja vojnika koji je bio s amerikim okupacijskim snagama u Munchenu tijekom 1946", rekao mi je Binion tog poslijepodneva. "I posjetio je Hitlerov stan na Prinzregentenplatzu", gdje je Hitler ivio od 1928. sve do preuzimanja vlasti u Berlinu 1933, onaj stan u kojem je Geli Raubal naena ustrijeljena. "I ustanovio je da u njemu ivi odvjetnik po imenu Kafka." Zacijelo sluajnost, ali veze Hitlera i Kafke dublje su od toga. Da nije bilo Binionova objanjenja Hitlera i napada na njega, od strane Kafkina roaka, svijet moda nikada ne bi saznao da je lijenik idov koji je lijeio Hitlerovu majku bio roak Franza Kafke. Ima li u toj vezi neega dubljeg od igre sudbine? Moda bi bilo najbolje da Binionove neprilike s Kafkom promotrimo od poetka. Uz salatu od tjestenine i piletine u Pick-a-Chicku zapitao sam Biniona izvire li to to se poeo zanimati za Hitlera iz povijesti njegove obitelji. Je li izgubio roake u koncentracijskim logorima? Tijekom jednosatnog razgovora zakljuio sam iz mnogih naznaka da je idov: visok je, temperamentan tip pun neprijateljskih, omalovaavajuih ala na raun svojih akademskih protivnika; moglo bi se rei da je nalik na Philipa Rotha. Ali izgleda da su zbog njegova nejasnog prezimena neki od njegovih protivnika zakljuili da Binion nije idov. Mislim da Claude Lanzmann - koji ga je zapravo nazvao "revizionistom"-nije znao. Zapravo, Binion kae da je poluidov. Otac mu je bio vicarac, "ali moja je majka bila ukrajinska idovka", rekao mi je. "Izmeu dva rata bila je u Austriji i Njemakoj", prije nego to je dola u Ameriku. "Nakon rata pohitala je natrag da vidi svoje stare prijatelje kao da se nita nije dogodilo. Sjeam se njezine naivnosti i kako sam pomislio, pa to joj je? Vidio sam je kako plae, strano, oajno, ubrzo poslije rata kad se doznalo za logore, govorei: To je bio moj narod. I potom vie nikad nije izustila ni jednu rije o tome. Sve do godinu dana prije nego to je umrla. Pala je kroz otvoren podrumski otvor [na ploniku u Brooklvnu]. Pohitao sam u New York, a moja je majka napola buncala u svojoj sobi. Govorila bi mi tihim aptom, s uasom u oima, kad je nitko nije mogao uti nakon to su doktori otili: 'Vodi me odavde. 273 I Truju nas plinom. Stavljaju nas u plinske komore. Ovdje smo da bi nas ubili. Vodi me odavde!' I u godini koja je uslijedila, sjeam se, kad je opet bila normalna i kad smo razgovarali o njezinim bolnikim iskustvima, rekao sam: 'Majko, i ne zna kako si bila izvan sebe, rekla si ovo...' A ona je rekla, 'Je li ti to meni govori da je tvoja majka luda? Oni su nam doista putali plin.' Bila je potpuno luda", napomenuo je Binion. "Mislim, postoji malen kutak ludosti u kojem je doivjela traumu. Ali to se tie ostaloga, mislim na njezino svjesno, budno, normalno stanje, nije imala pojma da je na bilo koji nain bila upletena u holokaust, ak ni posredno. Znate, mislim da je svaki idov bio na ovaj ili onaj nain time pogoen." Sigurno je da je upravo tada i ondje Binion bio pogoen. Ali kad je zapoeo sa svojim istraivanjima Hitlerove metamorfoze, nije mogao znati da e ga to dovesti do sablasno sline slike: slike izmuene majke koja bunca u bolnikoj postelji i njezina lako dojmljiva sina - ne Rudolpha Biniona, nego Adolfa Hitlera. Prihvaajui izazov koji je naao u knjizi Bradlevja Smitha o Hitlerovu djetinjstvu - "neto se dogodilo" to je pretvorilo "dopadljiva" mladog Adolfa u nakazu; a to je to bilo? - Binion je svoje istraivanje zapoeo zadubivi se u Hitlerov svijet, pokuavajui se uvui u Hitlerovu glavu. Taj "postupak empatije" postat e temeljem napada Claudea Lanzmanna na Binionovu knjigu:

Lanzmann misli da je pokuaj razumijevanja Hitlera tako da se netko stavi na Hitlerovo mjesto, da time u biti postane Hitler, opasna obmana koja u konanici moe dovesti do odrjeenja od krivnje. Ali Binion je crpio snagu iz svojih uvjerenja. U zaplijenjenim je tonskim zapisima Hitlerovih govora koji se uvaju u Nacionalnom arhivu u Washingtonu naao ono za to je vjerovao da je klju Hitlerove psihe. Biniona se pri sluanju tih snimaka snano dojmilo kako je esto Hitler izraavao mrnju prema idovima kao mrnju prema "idovu". "udno je, tijekom prvih godina redovito upotrebljava jedninu - 'idov'. Naprosto sam imao osjeaj da se mora raditi o nekom odreenom idovu. Dakle, u prvo sam vrijeme mislio da se moda radi o ovjeku koji je izmislio otrovni plin, jer je i Hitler bio njegova rtva. Potom sam se susreo sa stanovitom Gertrud Kurth," analitiarkom koja je radila za Roosevelta na OSS-ovu profilu Hitlera. "Prekrasna ena. Napisala je lanak naslovljen 'idov i Adolf Hitler'... U kojem jednako kao i ja misli da je 'idov' neka osoba i, pogledajte, tu je i onaj ovjek [dr. Bloch] koji je lijeio njegovu majku, a Hitler nije znao ime ju je lijeio; posve je jasno da bolesnici uvijek okrivljuju lijenika kad neto krene po zlu. A Hitler je kasnije Blochu slao razglednice koje je s puno panje potpisivao 'zahvalno Va, Adolf, a nakon Anschlussa postao je Blochov zatitnik." Osebujan odnos Hitlera i lijenika idova zanimao je Biniona. "Mislio sam da ovdje ima neto to vrijedi istraiti", rekao mi je. Binion je potom uinio ono to do tada nijedan povjesniar nije uinio, to jest istraivao je arhivske podatke i razgovore da bi prikupio detalje o Blochovu lijeenju 774 Hitlerove majke. I naposljetku je doekao svoj trenutak. U podrumu Nacionalnog arhiva, u zbirci dokumenata o Hitleru, naao je spis naslovljen Casette de Hitler, privatne dokumente koji se odnose na Hitlera, a bili su ih zaplijenili saveznici. U spisima naiao je na dokument vezan uz Hitlera o kojem nitko ranije nije nikada nita govorio i za koji nitko nije mislio da je sauvan. Bila je to lijenika biljenica dr. Eduarda Blocha u kojoj su ostali zabiljeeni podaci o lijeenju Klare Hitler tijekom 1907. godine. Od dr. Blocha pribavio ju je 1938. godine Gestapo zajedno s raznim drugim Hitlerovim osobnim predmetima (ukljuujui i one -razglednice mladoga Adolfa) prije nego to je Bloch napustio Linz i otiao u Ameriku. Ispostavilo se, zapravo, da je to bio uvjet kako bi Bloch dobio dragocjenu izlaznu vizu koja je odbijana gotovo svim drugim idovima u Austriji osuenim na propast. Binion mi je rekao da su biljeke o sluaju Klare Hitler bile veoma neitljive. "Dugo mi je trebalo da ih deifriram." "Jesu li pisane ifrom ili je samo rije o loem rukopisu?" upitao sam Biniona, ne shvativi da sam dotaknuo bolnu toku - da otvaranjem toga pitanja u priu ulazi Kafka. "Ispostavilo se da to nije bio njegov rukopis. Barem tako mislim. Bio je ondje neki momak kojega je Bloch odgojio - zapravo njegov neak. Mislim da je Blochov brat umro pa je on tako odgojio njegova sina. On se zove... ime mu je Kafka, John Kafka, potpuno nova osoba koja me progoni otkad sam objavio svoju knjigu." "Progoni vas?" Tad sam prvi put uo za rat izmeu Biniona i Kafke. "Budui da misli kako sam za holokaust okrivio Blocha, mora porei sve to sam ikada rekao. Bio sam na skupu znanstvenika u San Franciscu, kadli iznenada ustane taj ovjek da bi me osudio, govorei: 'tovie, Binion je u svojoj knjizi napisao da je to knjiga izdanih rauna doktora Blocha, ali to nije njegov rukopis!'" Prije nego to se dublje pozabavimo otrim sukobom izmeu Biniona i Kafke u. vezi s Blochovim lijeenjem Hitlerove majke, pozabavimo se pitanjem: Je li Binion okrivio - ili okrivljuje li - Kafkina strica, lijenika Hitlerove majke, za holokaust? Binion ovako rekonstruira situaciju. Adolfu jo nije bilo osamnaest godina kad je poetkom 1907. utvreno da njegova majka boluje od raka dojke. Upravo je tada kanio otii u Be da bi postao umjetnikom. Nakon to mu je majka u veljai operirana i naizgled se bolje osjeala, otiao je u Be, gdje je doivio duboko razoaranje nakon to su ga odbili na bekoj Likovnoj akademiji. I potom se u rujnu, kad je uo da mu je majka loije, vratio u Linz da bi se savjetovao s doktorom Blochom.

Bloch mu je rekao da se tumor iznova pojavio u rani od kirurkog reza, da se rak iri i kako je jedina nada za njegovu majku pribjegavanje nekim drastinim metodama lijeenja. Bloch je predlagao koritenje jodoforma, dezinfekcijskog sredstva koje danas uglavnom poznajemo kao izvor "bolnikog mirisa", a u ono ga se vrijeme smatralo svojevrsnim univerzalnim lijekom: prema Binionu, tota je bilo pogreno u koritenju jodoforma pri lijeenju raka dojke openito: uope nije bio djelotvoran, 275 bio je "nepodnoljivo" skup, a kausdna je otopina izazivala u lijeenoj bolesnici neizrecivu bol. Redovito bi se gaza natopljena jodoformom nanosila izravno na kou iznad tumora. Osim toga, tvrdi Binion na osnovu svojeg deifriranja Blochove biljenice, dobronamjerni je doktor jadnoj Klari davao prevelike doze te otopine koja nagriza: "Zanemarivana su lijenika upozorenja izdavana tijekom nekoliko desetljea, pa je gaza natopljena jodoformom nanoena na zagnojenu ranu neprimjerenom, neizdrivom uestalou (na dan je primjenjivao otprilike metar nove gaze koji je sadravao oko pet miligrama jodoforma). Zato Bloch, taj suosjeajni 'lijenik siromanih' i 'dobroinitelj ubogih' nije umjesto toga ublaavao bol malim dozama jeftinog morfija? Jer se poslije sjeao da su patnje Klare Hitler 'ini se progonile njezina sina. Tjeskobna bi mu grimasa izobliila lice kad bi god vidio da se ona gri od boli.'" Doista, zato? Na osnovu poneto klimavijih dokaza od dosad iznesenih, Binion kae da je sam Hitler poticao doktora na prekomjernu uporabu jodoforma. Katkad navodi pouzdan izvor, Hitlerova prijatelja Kubizeka, koji se prisjeao da je Hitler eksplodirao uvi doktorovu dijagnozu kako je rak njegove majke neizljeiv. "Takav bi Hitler", pie Binion, "poticao Blocha da primijeni drastine postupke lijeenja koje su uslijedile." Znai da Binion vjeruje kako je Hitler uvelike upleten u primjenu uasnoga i pogubnog lijeenja - a ne samo dr. Bloch. Pa ipak, iako nikad otvoreno ne optuuje toga lijenika idova za holokaust, svakako se kritiki odnosi prema svim dijelovima lijeenja koje je lijenik nadzirao, od doziranja jodoforma sve do cijene. A malo ih je koji e izvesti zakljuak suprotan od onoga da je posljedica lijeenja bila viemjesena nepodnoljiva agonija Hitlerove majke, patnja koju je Hitler gledao dok se ona pribliavala bolnoj smrti 21. prosinca 1907. godine. "Nikad nisam vidio djeaka koji je tako silno tuan", rei e Bloch poslije. Adolf je duboko patio. A Binion vjeruje da je to potaknulo njegovu preobrazbu: "To to je Hitler tako proivio posljednju bolest svoje majke", zakljuuje Binion, "stoji u pozadini njegovih kasnijih neumornih ditiramba protiv 'idovskog raka', 'idovskog otrova' i 'idovskog profitera'". Navodi znakovite primjere iz Hitlerove retorike o sablasnoj prisutnosti medicinske traume njegove majke: "Koliko tek bolesti vue podrijetlo iz idovskoga virusa!... [idovi su] otrovni ir koji izgriza naciju... beskrajno strujanje otrova... koje zagonetna sila dovodi do najudaljenijih krvnih ila drave." Binion se bavi oitom zamjerkom toj teoriji - Hitlerovim svojedobnim izljevom zahvalnosti Blochu, posebnoj zatiti koju je podario Blochu kad je pripojio Austriju T7fi. 1938. godine, time kako je sam Bloch poslije Hitlerov stav prema njemu poslije opisao kao "vjenu zahvalnost" - i ustrajava na tvrdnji da "Hitler Blochu nije svjesno nita zamjerao" jer je doivio traumu i jer je znao da je osobno upleten u "zapovijed da spali ireve... do ivoga mesa" njegove majke. Ali dok je trauma gurnula njegovu mrnju prema lijeniku idovu duboko u podsvijest, ona se ondje zagnojila i prela u metastaze, tvrdi Binion. Nadalje, Binion smatra da je "to to je u govorima grdio 'idova', Hitleru bio nain da grdi Blocha". Konana je posljedica toga bilo umorstvo idova u logorima. Moda je prejednostavno rei da Binion za holokaust okrivljuje nesavjesno lijeenje seoskog lijenika idova. Njegova teza ne obuhvaa samo epizodu s doktorom Blochom. (Binion misli da je jo jedan kljuni dogaaj potaknuo preobrazbu - Hitlerova vlastita medicinska trauma deset godina poslije: bio je rtva otrovnog plina, i lijeenje lijenika u Pasewalku. Binion je prvi iskopao priu koja je krenula od Ernsta Weissa, emigranta, romanopisca i prijatelja Franza Kafke, da je posthipnotika sugestija "psihijatra iz Pasewalka" potaknula Hitlerovu preobrazbu.) Kako bilo,

Binionov sud o nainu na koji je doktor Bloch vodio lijeenje Hitlerove majke ipak navodi na pojednostavnjeno svaljivanje krivnje na lijenika. To je najvie uznemirilo doktora Kafku, neaka doktora Blocha i Binionova nepomirljivog suparnika, kad sam poslije razgovarao s njim. Dr. Kafka mi je skrenuo pozornost na najavu tiskanja Binionove teze u asopisu History of Childhood Quaterly: "Godine 1907. lijenik idov otrovao je Hitlerovu majku dok ju je lijeio od raka dojke. Godine 1918. sam Hitler zavrio je u bolnici zbog trovanja plinom u ratu i halucinirao je nebeski poziv da poniti njemaki poraz. Godine 1941. Hitler je osobno naredio uklanjanje 'raka idovstva' s njemake dojke uporabom otrovnog plina. Kao posljedica je ubijeno est milijuna idova." Ma koliko se to inilo pojednostavnjenjem, u godinama nakon to je Binion objavio svoju tezu ona je stekla stanoviti broj pristaa, ukljuujui biografa Johna Tolanda (djelomice) u Sjedinjenim Dravama i, u Njemakoj, veoma cijenjenog povjesniara Eberharda Jackela, kao i utjecajnog psihopovjesniara, biografa Helma Stierlina. Sve dok se Binionom nije pozabavio dr. Kafka, protivnici njegove teorije uglavnom su se usredotoili na dvojbenu uvjerljivost nesvjesne dinamike traume koju Binion opisuje - dinamike u kojoj je Hitler navodno prisilio idove da plate zbog onog to je dr. Bloch propisao, ali je potedio samog doktora. Ali napad dr. Kafke na Biniona usredotoio se na njegovu analizu samog lijeenja, na Binionovu tvrdnju da je dr. Bloch pogreno provodio lijeenje, da je propisao preveliku dozu i 277 da je previe naplatio ljuti otrov koji je nanio na dojku Klare Hitler pa da ga se zato moe okriviti za holokaust. Proitao sam neodreenu natuknicu tom prigovoru Binionovoj tezi u strunom asopisu i pitao Biniona o tome. "To je smee!" odgovorio mi je Binion. "To je tako beskrajno glupo! Nitko nije imao strpljenja proitati svu literaturu kao ja, ali Kafka je to spomenuo na onom skupu u San Franciscu. Rekao je: 'Moda svi vi mislite da Blocha branim zato to mi je pooim. Ali to nije istina. Branim ga zato to to zahtijeva istina.' I tad", nastavio je Binion, "Kafka eli zadati smrtni udarac. Ahhh!" Kafka eli zadati smrtni udarac..Trebalo bi ovdje napomenuti da Kafka, o kojemu Binion govori tako posprdno, nije usamljen opsjednuti amater. Doktor John Kafka zapravo je znanstvenik, profesor klinike psihijatrije i biheviorizma na Medicinskom fakultetu Sveuilita George Washington, vii mentor i nadzorni analitiar Psihoanalitikog instituta u Washingtonu i autor Viestrukih zbilja u klinikoj praksi (Multiple Realities in Clinical Practice), provokativnog djela o nainu na koji se "za nas osobno znaajne zbilje mijenjaju i suptilno razilaze". Razilaenje u zbilji kako je doivljavaju Kafka i Binion daleko je od toga da bude suptilno, ali Binion nije daleko od istine kad opisuje nain na koji doivljava Kafkinu neumornost, njegovu nepomirljivost kojom u svakoj prigodi, gdjegod je mogue, napada njegovu tezu. Ali kad "eli zadati smrtni udarac", on to ini tako to uplie Biniona u nevjerojatno sloenu i bizarnu - dapae, kafkijansku - polemiku zavrzlamu u vezi s praksom medicinskog pakiranja u austrijskoj provinciji prije devet desetljea. Tonije reeno, rije je o tome je li davne 1907. Kafkin ujak, dr. Bloch rabio "veliko ekonomino pakiranje" jodoformske gaze i koliko se zapravo njime sluio. Binion na temelju Blochovih rauna u kartonu Klare Hitler tvrdi da je doktor prekomjerno primijenio gazu natopljenu jodoformom i tako Klaru podvrgnuo nepotrebnim mukama. Na skupu u San Franciscu na kojem je Binion drao predavanje, a Kafka "elio zadati smrtni udarac", dr. Kafka je tvrdio da, premda spisi dr. Blocha pokazuju kako je kupio vie od etrdeset paketa sterilne jodoformske gaze, Binion grijei u tome to zakljuuje da je svu tu gazu primijenio na Klarinu dojku. "Kafka u biti tvrdi da je kupio velika ekonomina pakiranja", objasnio mi je Binion, "i upotrijebio dio te gaze pa je, budui da je htio da gaza ostane sterilna, bacio ostatak. Ali gaza jest antiseptina; ona ostaje sterilna. Ako pomnije razmislimo", nastavlja Binion, "to znai da je kupio golemu kutiju, naplatio je Adolfu, odrezao komadi i ostatak bacio. To je suludo! Nitko nije povjerovao u to." Dakako, oba su stajalita pitanje retrogradnog nagaanja, a Binionova tvrdnja nije navela Kafku da

se povue. tovie, Binion tvrdi da je Kafka svoju borbu protiv njega sad prenio na meunarodni plan i ne progoni samo Biniona nego i njegove T7Q znanstvene saveznike. "Nedavno mi je pisao Eberhard Jackel", objasnio mi je Binion. "Jackel je govorio na nekom skupu u Njemakoj. Pojavio se Kafka i ometao ga upadicama jer me Jackel podupire. Poeo je s tom priom o jodoformu i velikom pakiranju." Binion uzdie: "Kafka nikad ne kani odustati." Mislim da je Binionu moda promaknulo neto u prijevodu, jer prema mojoj rekonstrukciji epizode Kafkina ometanja Jackela, ona se dogodila u Frankfurtu na meunarodnoj konferenciji o psihoanalitikim i psihopovijesnim izvorima antisemitizma. Kafka ondje nije bio nazoan osobno nego ga je predstavljao, kako ga ja nazivam, Kafkin eskadron istine, nekoliko psihoanalitiki usmjerenih kolega koji su mu se pridruili u napadu na Binionovu teoriju Hitlerova antisemitizma. Kako bilo, ini se da je ometanje upadicama djelovalo na Jackela, koji oito nije poznavao pojedinosti pitanja velikog pakiranja tako da je, naavi se na udaru, rano napustio konferenciju. Binion se prisjea kako je na Jackelovo pismo odgovorio: "Eberharde, vrijeme je da se osobno pozabavi tim problemom." Na to je nastavio: "Objasnio sam mu to sam pomnije i jednostavnije mogao, jer ljudi gube strpljenje." I nije udo to ga gube. Pokuate li slijediti Binionovo "jednostavno" objanjenje, on e vas odvesti u gusti svojega opsesivnog istraivanja i raunanja o veliini i cijeni pakiranja jodoformske gaze 1907. u Austriji. "Poao sam u austrijski farmaceutski registar koji sadri savreno sauvane spise jo iz 1907. godine. Poslali su mi svu literaturu iz te godine: o tome koliko stoji i o tome kako se prodaje. Jodoformska gaza kupovala se na tri naina: u malenom, srednjem i velikom pakiranju. A vee je bilo donekle ekonominije, isplativije zbog * vee duine. A moglo se odrezati samo malo. Savreno je jasno u svim knjigama da moete odrezati malo i zamotati ostatak, pa se tako rabila unedogled. Literatura je posve jasna." Drugim rijeima, Binion eli rei da je dr. Bloch iskoristio svu jodoformsku gazu koju je naplatio Hitleru, a to u biti znai da je rabio prekomjerne koliine, da ju je dapae zlorabio. Ako nam se sad ini da smo odlutali od potrage za izvorom Hitlerove antisemitske preobrazbe, ova je epizoda tipian primjer koliko frustrira i koliko je neuhvatljiva potraga za sigurnou u vezi s bilo kojim fragmentarnim dokazom na kojem se temelje velika objanjenja Hitlera. A i primjer toga koliko je ogorena borba u vezi s pojedinostima. Navest u primjer prikaza koji je Binion pripremio da bi podupro svoju tvrdnju kako je dr. Bloch propisao prekomjerne koliine jodoforma, koji sam uzeo iz grozno zamrenog odgovora gusto ispisana na etiri stranice koji je uputio na Kafkinu kritiku "velikoga ekonominog pakiranja": 279 Poradi dugotrajnog lijeenja Klare Hitler Bloch je svakako kupio jodoformsku gazu u trakama duine 5 metara, jer to je bilo najekonominije. Cijena petmetarskih traka u Austriji 1907. iznosila je: % otopine cijena od koje je cijena za: (u filirima) jodoform (ostalo) 10 375 13,2x10 (2,7x90) 20 480 13,2x20 (2,7x80) 30 580 13,2x30 (2,7x70) (Izraunao Ed Green, Katedra za matematiku Sveuilita Brandeis. On navodi da su brojevi donekle netoni - da bi umjesto 580 trebalo stajati 585) Tadanja je cijena jodoformskog praka iznosila: 10 grama = 90 filira. Prema tome, svaka je Blochova primjena jodoformske gaze obuhvaala sljedee: grama jodoforma | metara gaze ukupni troak otopina 59 kr. i 35 kr. 59 kr. i 35 kr. 10% 5,5 3,2 1,9 1,1 20% 8,6 5,1 1,5 0,9

30% 10,5 6,3 1,2 0,7 To su najvee i najmanje prosjene koliine za 42 primjene. Najvei iznos troka od 59 kruna predstavlja zbir tri uplate "a conto" ako je onaj od 3. listopada 15 kr.; ako je taj 18 kr., onda bi se rezultati dobiveni u stupcu za 59 kr. trebali poveati za otprilike 5%. Minimalni iznos troka (a) iskljuuje uplatu "a conto" od 3. listopada, s time to je sljedea uplata "a conto" uinjena prije poetka tretmana jodoformom i (b) ubraja samo 15 od 24 kr. uplaene "a conto" 2. prosinca, budui da je tih 24. kr. moda bilo namijenjeno za cijeli mjesec odnosno 31 dan, ali bolesnica je ivjela jo samo 19 dana. I tako se to nastavlja, postaje sve zamrenije, gotovo nerazumljivo. Ipak, uhvatio sam se kako se opetovano vraam i piljim skamenjeno u umu brojki, kriptine hijeroglife protokola za recepte stare stotinu godina. Naposljetku sam shvatio da je u njima utjelovljeno neto znakovito i tragino kao i u herojski optimistikoj vjeri da e nas ralanjivanje recepta za jodoform matematikom preciznou nekako pribliiti neuhvatljivoj sablasnoj spodobi koja se navodno skriva u tom gustiu, toj 280 neuhvatljivoj istini o Hitleru, koja opetovano izmie jo jednom pokuaju da se dopre do ishodita njegova zla. ak se i Binionovi saveznici libe toga da ga slijede u labirint njegove jodoformske tablice. Eberhard Jackel, povjesniar poznat po sposobnosti da prozre veo i najsiunijih pojedinosti o Hitleru kako bi izvukao vrijednu spoznaju, odupro se tomu da dotle slijedi Biniona: jednostavno je odbio itati luaki kompleksnu tablicu. "Ne shvaate li to taj Kafka radi?" pisao je Binion Jackelu. "Pokuava stvoriti nejasnou gdje je uope nema!" Jackel mu je odgovorio ovako: "Znam da imate pravo, pa se neu optereivati pojedinostima." (Jedan njemaki istraiva koji se ipak posvetio pojedinostima, Ernst Gunther Schenk, autor studije Bolesnik Hitler/Patient Hitler/, tvrdi da je Binion moda pogreno protumaio neke kratice koje je dr. Bloch rabio za jodoform, iako i sam Schenk priznaje koliko je teko s bilo kakvom sigurnou razmrsiti i odgonetnuti pojedinosti matematike lijenikih recepta od prije gotovo stotinu godina.) ini se da je uporni dr. Kafka dotad uspio izmoriti ak i nepokolebljivo ratobornog Biniona. Opisao mi je kako je preko Kafkine rodbine pokuao nagovoriti dr. Kafku da ga pusti na miru. Zamolio je Georgea Krena, sina Gertrude, keri dr. Blocha, koji je i sam poznat povjesniar Hitlerove ere s Dravnog Sveuilita u Kansasu. Krenova je majka Binionovu knjigu o svojem ocu nazvala "meunarodnom sramotom" jer je njezin otac u njoj nepravedno optuen zbog "nesavjesna lijeenja" koje je "uzrokovalo holokaust". Ali Kren je prilino povoljno pisao o Binionovoj knjizi, usredotoivi se na Binionovo uvjerenje da je prekomjerna doi.a jodoforma bila ne samo Blochova nego i Hitlerova ideja, da je Hitlerova upletenost u majine muke psiholoki bila vanija od stvarnog iznosa grama po metru gaze koji je primijenio Bloch. A onda je, prema vlastitim rijeima (a njih uglavnom potvruju Kren i sam Kafka), Binion otkrio da je i Krena prekorio dr. Kafka, njegov praujak. Kad je ki dr. Blocha, Gertrude Bloch Kren, umrla 1992, na pogrebu su bili i George Kren i dr. Kafka. George Kren "je tad prespavao u Trentonu u New Jersevju s Johnom Kafkom", objasnio mi je Binion. "Rekao mi je da je Kafka opet navalio na njega. Napao je Georgea na skupu u San Franciscu jer me podupro, nakon ega je George imao teak napadaj emfizema - morali su ga iznijeti na nosilima!" (Kren se sjea emfizema, ali ne i nosila.) "Strano smo se uzrujali zbog toga." Kako bilo, nakon pogreba je Kren, usliivi Binionovu zamolbu - George, ne moete li vi zaustaviti Kafku? - ipak razgovarao s Kafkom o Binionu. Ali, kako kae Binion, izvijestio ga je da je Kafka rekao "kako ne dolazi u obzir" da ikad prestane. "Kae da ste klevetali njegova voljenog pooima," objasnio je Kren Binionu, "a za to e vam se pokuavati osvetiti dokle god bude iv." Klevetali ste njegova voljenog pooima... 281 Kad sam razgovarao s dr. Kafkom, dojmila me se njegova strast, koja je, kako je on tvrdio, izvirala iz neega vieg od tek osobnih ili obiteljskih pobuda. On vjeruje da je Binionovo psihoanalitiko

razmiljanje pojednostavnjeno i pogreno; tovie, napominje: "Ne moete objasniti holokaust tvrdnjom da ga je na bilo koji nain uzrokovao neki idov." Ipak, neto u vezi s cijelim kriarskim pohodom dr. Kafke podsjea me na prve reenice Procesa, gdje je Franz Kafka napisao: "Netko je zacijelo irio lai o Josephu K., jer jednog je lijepog jutra uhien a da nije nita skrivio." Netko je irio lai o mom pooimu, zacijelo je pomislio dr. K. kad se jednog lijepog jutra probudio i proitao Binionovu tezu. Netko je irio lai da je seoski lijenik (dakako, to je naslov jednoga drugog Kafkinog djela) kriv to se Adolf Hitler preobrazio u Adolfa Hitlera. Pria o tome da je dr. Kafka progonio Biniona sama je po sebi kafkijanska parabola o opasnosti, o posljedicama presamouvjerena pokuaja objanjenja Hitlera, o nainu na koji takva objanjenja gotovo nuno dovode to toga da se odgovornost s Hitlera prebacuje na nekog drugog ili na neto drugo to je, navodno, "uzrokovalo" njegov preobraaj. Posebice je to primjer opasnosti pokuaja da se izvor njegova antisemitizma potrai u nekom nesretnom idovu. Binion ne ide tako daleko kao George Steiner koji, kako emo vidjeti, nije samo spreman za holokaust okriviti idovske ideje nego kao da eli, i to ne samo metaforiki, krivca za holokaust i za Hitlera nai u snazi mate Franza Kafke. Ali Binionovo objanjenje Hitlera postalo je simbolino arite - rtveni jarac, moglo bi se rei radikalne reakcije, odbacivanja cijelog projekta objanjenja koje utjelovljuje Lanzmanova gorljiva denuncijacija "opscenosti samog projekta razumijevanja". 282 14. POGLAVLJE Claude Lanzmann i rat protiv pitanja zato u kojem redatelj filma Shoah pokuava uutkati preivjeloga iz holokausta koji nije razumio njegov film Bio je to veoma dramatian trenutak. Neki od onih koji su ga doivjeli, ostali su zbunjeni i ljutiti. Bio je to moda kljuni trenutak otre kampanje koju je Claude Lanzmann vodio protiv objanjavanja Hitlera, njegova kriarskog pohoda protiv pitanja zato. Bio je to trenutak kada je Lanzmann, autor Shoaha, visoko cijenjenoga devetipolsatnog dokumentarnog filma o holokaustu, napao ovjeka koji je preivio holokaust - ovjeka koji je pretrpio dvije godine Auschwitza - zbog toga to se ovaj usudio ogluiti o jednu od Lanzmannovih zapovijedi kako se moe, a kako ne moe, govoriti o logorima smrti. Neki od onih koji su bili prisutni pri Lanzmannovu napadu - uspjenom pokuaju da prekine raspravu koju je krhki i njeni stari koji je preivio holokaust elio voditi o nekim uznemirujuim pitanjima proizalim iz njegova boravka u Auschwitzu - smatrali su ga okantnim. Jedan je progovorio i usporedio Lanzmannovo ponaanje s ponaanjem nacista koji su spaljivali knjige. I etiri godine nakon tog napada, napadnuti stradalnik Auschwitza dr. Louis Micheels jo se uvijek doimao potreseno kad mi je govorio o tome. Ponaanje filmaa nazvao je "totalitarnim". Jaka rije, ali ona ba i ne bi trebala uditi one koji su upoznati s 283 Lanzmannovim stajalitima o tom pitanju. I to stoga to je Lanzmannova osnovna postavka, koju je tako grubo nametao doktoru Micheelsu, zapovijedno "Ne pitaj zato" - ponosno preuzeta iz prie Prima Levija o jednom esesovcu, uvaru u Auschwitzu, ovjeku koji je Leviju rekao: "Ovdje nema zato." Mnogi e se zauditi kako je ekstreman Lanzmann postao u svetom ratu protiv tumaa, zaudit e se i tome kako e njihov rad nazivati "opscenim", ak i "revizionisitikim", povezujui tumae Hitlera s onima koji poriu holokaust. Lanzmann je ovjek kojega s pravom veoma cijene, ak i potuju, mnogi kojima je film Shoah bio prvo, ak i odredujue, podsjeanje na tu najveu od svih ljudskih tragedija. Mnogima je mudrac, pa ak i prorok ili sveti ovjek, zato to je bio medij putem kojega je prenesena snana, strahovita istina. Nekima je, meutim, a posebice onima meu poststrukturalistima, amerikim i francuskim sveuilinim profesorima koji robuju teorijama i tekstovima Jacquesa Lacana, postao sreditem onoga to se svodi na kult holokausta kod literarnih teoretiara - znanstvenika koji su na Lanzmannov film reagirali tako to su ga slavili jer da

materijalom snimljenim o logorima smrti utjelovljuje poststrukturalistike, teorijske fetie kao to su "otvoreni znakovi" i "mimeza prikazivanja". Promotrimo uvodni opis Lanzmanna koji dolazi od jednoga od njegovih vodeih akademskih sljedbenika, hvalospjev izgovoren upravo one veeri kad je Lanzmann uspio uutkati glas preivjelog iz Auschwitza: "Shoah su kritiari odmah po njegovu prikazivanju opisivali kao 'filmski dogaaj stoljea'. Danas znamo da je to bilo i vie od filmskog dogaaja stoljea, jer ne radi se samo o filmu ve o doista revolucionarnom umjetnikom i kulturnom dogaaju... Ono o emu se najee govorilo, naroito u Europi, kad je rije o filmu Shoah jest zaprepaujua psihoanalitika prisutnost Claudea Lanzmanna na platnu... prisutnost opipljiva kako u dubini njegove utnje tako u djelotvornosti njegova govora, u uspjehu njegovih zahvata kako bi iznio istinu." Kad sam gledao Shoah, zakljuio sam da se radi o dojmljivu pothvatu, iako je u njemu bilo nekih elemenata - na primjer, Lanzmannovo neupitno prihvaanje naina razmiljanja jednog svjedoka koji je preivio tako to ostalim idovima nije govorio to ih eka, to jest da e biti ubijeni - koji su mi nametali pitanja o njegovu prosuivanju. Sve dok nisam poeo prouavati literaturu nastalu oko Lanzmanna i Shoaha nakon njegova prikazivanja 1985. godine, nisam bio svjestan kako ga je taj film uzdigao u proroke visine s kojih sad baca gromove na one koji povrijede njegove prosudbe. Lanzmann se koristi retorikom koja izrazito podsjea na zapovijedi sa Sinajske gore kako bi oblikovao pravila za sve koji se usude baviti njegovom temom. Sjetimo se rijei koje je upotrijebio u svojem tiskanom napadu na film Stevena Spielberga Schindlerova lista: "Nakon Shoaha neke se stvari vie ne mogu raditi." 284 Kad sam prvi put uo tu reenicu, bio sam siguran da je rije o zabuni. Jedan mi je suradnik telefonski itao prijevod inaice Lanzmannova napada na Spielberga koja se pojavila u parikom dnevniku LeMonde 3. oujka 1994. godine. "Misli da eli rei kako su nakon Shoaha neke stvari zabranjene", rekao sam, mislei da Lanzmann moda odraava poznatu primjedbu Theodora Adorna da je "pisanje pjesama nakon Auschwitza barbarstvo". Ne, tvrdio je suradnik: "Lanzmann kae da su nakon Shoaha, nakon njegova filma, neke stvari zabranjene." Najotriji od mnogih prigovora koje je Lanzmann uputio Spielbergovu filmu odnosio se na "zabranjeni" zloin "stvaranja lanog arhiva" - zloin koji je poinio kad je pokuao ponovno predoiti prizore unutar koncentracijskih logora, jer svaki pokuaj predoavanja neizbjeno predstavlja falsificiranje zbilje. Pronalaenje pravog puta kroz Lanzmannove zapovijedi o predoavanju i prikazivanju doista je zamreno. On je, na primjer, u elji da izazove slom i pla svoga kljunog svjedoka iz logora smrti, idova brijaa iz Treblinke, unajmio brijanicu i bivem brijau, koji se tome opirao, rekao neka se pretvara kako radi zanat koji je odavno napustio - da podia kosu. Time ga je elio natjerati da se sjeti zanata kojim se bavio u Treblinki: brijao je tisuama ena glave prije no to su ih odvodili u plinske komore. Lanzmann je ponosan na tu predstavu. Ali, s druge strane, jednako je ponosan i na vlastito odbijanje koritenja originalnih arhivskih snimaka. Ne samo to je u Shoahu odbio koristiti bilo koji originalni film ili fotografiju logora smrti (to su one snimke koje je, na primjer, Alain Resnais razrono efektno rabio u svojem filmu No i magla), Lanzmann je kao moralni princip postavio tezu da je takav film inferioran njegovu nainu rekonstrukcije: snimanje lica svjedoka pri razgovorima s Lanzmannom, ime je on vie u kadru u Shoahu nego bilo koji od preivjelih, ime on postaje junak sjeanja, "zadivljujua [...] prisutnost" koja zamjenjuje odsutne slike stvarnih rtava, koje je zabranio i prognao. Ali Lanzmann ide i dalje: u napadu na Spielberga i u razgovoru sa mnom tvrdio je da bi on, ako bi ikad pronaao tajno snimljen film koji prikazuje, primjerice, smaknue tri tisue idova u logoru smrti, ne samo odbio koristiti se tim filmom nego bi ga i pokuao unititi. Naravno da oba gledita imaju svoje dobre i loe strane, ali za Lanzmanna "nakon Shoaha" vie nema diskusije: neke su stvari rijeene, neke su stvari zabranjene. Njegov je film ne samo superiorniji od stvarnosti: on nadomjeta ono to je puka stvarnost, slui umjesto nje i trai njezino potpuno unitenje.

Razumije se, Lanzmann nije usamljen u tenji da izdaje zapovijedi nakon holokausta. Emil Fackenheim ponudio je jednu: Ne dodjeljuj Hitleru nikakvih posmrtnih pobjeda. Ali Fackenheim u sebi ima dovoljno poniznosti i ne tvrdi kako je nakon njegove knjige svaka rasprava zabranjena, pa tako nije ni zabranio preivjelima da postavljaju pitanja o svojim iskustvima kao to je to uinio Lanzmann sluei se snagom slave da bi poniavajuim javnim napadom uutkao preivjelog iz Auschvvitza, dr. Louisa Micheelsa. 285 Pripremajui se za dogovoreni razgovor s Lanzmannom u Parizu, naiao sam na neke uznemirujue zapise i dnevnike vezane uz onaj dogaaj koji se zbio u noi 11. travnja 1990. u predavaonici Becton Engineering Laboratorv na Yaleu, i to pred auditorijem od stotinu do dvije stotine ljudi sa sveuilita i psihoanalitiara. Nakon pomna prouavanja bio sam prisiljen postaviti zabranjeno zato o Lanzmannu: to bi doista moglo objasniti njegovo ponaanje te veeri? Prije nego to opiem svoj napeti susret s prorokom, trebao bih jo poneto objasniti. Za poetak - Lanzmann je kasno u ivotu postao svjestan svojeg idovstva. Prema predstavljanju punom pohvala na Yaleu od strane njegova pomagaa koji mu se divio, "Claude Lanzmann roen je u Parizu [...] u idovskoj obitelji koja je prekinula svoje veze sa idovskim svijetom. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je student i djelovao je u francuskom pokretu otpora. Sa sedamnaest godina okupio je svoje kolege studente u skupinu koja je pruala otpor nacistima." U njegovu ponaanju ima poneto od revnosti kasnog preobraenika. Jedan od promatraa kriarskih pohoda koje su Lanzmann i njegov krug tako bezobzirno pokretali protiv onih koji bi povrijedili zapovijed koja zabranjuje postavljanje pitanja zato pretpostavio je da je "fenomen kasnog preoblaenja" moda odgovoran i za fanatizam kulta koji ga je okruivao: "Mnogi su meu njima lacanovski psihoanalitiari koji su se divili Lanzmannu, jer su sami spoznali da su idovi tek kroz Shoah." I opet, ne kroz sam Shoah, ve kroz Lanzmannov film o njemu. Jedan od vrutaka fanatizma u vezi s tim pitanjem je borbeni stil angairanih francuskih intelektualaca. Lanzmann se u tom svijetu uzdigao radei prvo kao osobni tajnik Jean-Paula Sartrea, a kasnije kao ljubavnik svojedobne velike Satreove ljubavi, Simone de Beauvoir, koja ga je postavila za urednika Les temps modemes. To je mjesto odgovaralo mjestu pape postegzistencijalista, poststrukturalnih parikih intelektualaca, mjestu onoga koji je poticao izdavanje intelektualnih papinskih bula i zabrana. Takav stil zahtijeva moralizatorsku retoriku, ak retoriku kriminalizacije etikih i estetikih pitanja. U vezi s tim najdrai mi je primjer Lanzmannovih edikata njegov odgovor na pitanje postavljeno na seminaru na Yaleu - o "zloinu" odreenih kutova snimanja. "elio sam prikazati selo Chelmno, a snimatelj mi je odgovorio da za to postoji samo jedan nain: helikopterom. Rekao sam: 'Nikad. Kad su bili zatvoreni u crkvu ili dvorac, za idove nije bilo nikakvih helikoptera.' Bio bi to zloin, moralni i umjetniki zloin." Moda bi, a moda i ne bi. Pitam se bi li oni koji su smrt nali u Chelmnu bili jednako osjetljivi kao i Lanzmann sa snimanjem iz helikoptera i bi li to znali cijeniti kao to implicira njegov samodopadni ton. Pa ipak, revnost preobraenika i arogancija parikog intelektualca nisu dostatni da bi objasnili Lanzmannov bijes, estinu njegova napada na samu pomisao o objanjenju. Zacijelo nam jedanaestogodinje muke snimanja Shoaha, ivljenje s uasom kao to je on ivio, pomau u razumijevanju strasti koju unosi u ta pitanja. Jednom mi je, dok sam istraivao otre razmirice oko podrijetla i znaenja svitaka s Mrtvog mora - i moguim znaajnim implikacijama koje bi njihovo razumijevanje moglo imati za idovstvo i za kranstvo - istaknuti znanstvenik koji se bavio svicima, predstojnik projekta za objavljivanje kumranskih svitaka Teolokog fakulteta sveuilita Princeton, zapoeo nabrajati listu rtava medu nekim od najistaknutijih znanstvenika koji su se bavili svicima, ljudi koji su poludjeli, odali se piu, preobratili se, ubili se, imali bogohulne vizije uzrokovane dugogodinjim traenjem barem nekog znaenja u paklenskoj slagalici djelominih ostataka svitaka koje je trebalo povezati. Pokuaj pronalaenja nekog konanog Posljednjeg otkrivenja, moda i otiska Bojeg prsta u tim otrcanim komadiima prastarog pergamenta, i previe je njih odveo preko ruba. Zauuje to se to nije ee

dogaalo ljudima poput Lanzmanna koji pokuavaju sastaviti istinu o prirodi konanog zla iz djelominih krpica dokaznog materijala koje su nam jedino uporite. Meutim, ono to udi u vezi s Lanzmannovim kriarskim pohodom nakon Shoaha nije ar njegovih pogleda, nego estina njegova napada na gledita drugih. Nije dovoljno ukazati na zabludu u njihovu nainu razmiljanja ili preispitivati njihove postavke, ve njih treba protjerati u tiinu i zaborav, igosati gotovo kao krivce za suuesnitvo u holokaustu. Sjetimo se kako je Lanzmann zapravo igosao Rudolpha Biniona s Brandeisa, sina idovske majke, kao "revizionista" nacistikog simpatizera koji porie holokaust. Kao uredniku Les temps modemes Lanzmannu nije bilo dovoljno samo da objavi otrovni napad na Binionovu knjigu Hitler medu Nijemcima iz pera jednog od svojih pomonika, koji je zamalo izazvao odgodu planiranog francuskog izdanja knjige. Lanzmann, meutim, nije mogao odoljeti a da na inae ozbiljnu naslovnicu tog izdanja asopisa zbog reklame ne stavi krvavo crveni naslov: RUDOLF BINION I ADOLF HITLER: PSIHOPOVIJEST KAO SMOKVIN LIST REVIZIONIZMA? Binion vjeruje da je pogreno pisanje njegova imena kao "Rudolf", a ne "Rudolph" bio nizak prikriveni pokuaj da ga se vizualno uini srodnim imenu "Adolf". Kako bilo, neprikriveni sadraj propagandne poruke sam je po sebi uvredljiv: pitajui je li Binionovo objanjenje Hitlera "smokvin list revizionizma", Lanzmann se posve pribliio tomu da samoga Biniona igoe kao revizionista. Poruka je jasna: njegovo je djelo smiljen pokuaj ne samo objanjavanja nego i opravdavanja Hitlera. Ma nemojte. Lanzmann vjeruje da je svako objanjavanje de facto opravdavanje; pa ipak ne moe odoljeti tomu da ubaci misao kako je u Binionovu sluaju tumaev slabo prikriveni cilj jednak onome neonacistikih poricatelja holokausta. Binion mi je rekao kako je Lanzmanna u Francuskoj tuio zbog klevete o revizionizmu, ali da se, nakon to je dobio prvostupanjski postupak, poslije kojega je imao pravo cijeli sluaj iznijeti u parnici, bio prisiljen povui jer mu 287 mala plaa na Brandeissu nije dostajala da plati sudske trokove. "'Revizionist' je snana rije", rekao sam Lanzmannu tijekom naeg susreta u njegovu parikom uredu. "Ne znam je li to snana rije", rekao je, "ali Binionova je temeljna postavka opscena." "Zato opscena?" "Zato to on misli da se to moe objasniti." Opscen: taj pridjev Lanzmann i njegovi sljedbenici odabiru kad napadaju one koji postavljaju pitanje zato. "Binion ne bjei od postavljanja pitanja ... Zato su ubijali idove", pie Sabine Prokhoris, autorica lanka koji je najavljivao "smokvin list revizionizma" s naslovnice. "Opscenost tog pitanja naglasio je Claude Lanzmann", pie ona, kao da to samo po sebi objanjava stvar. Ali opscenost tek poinje ocrtavati retoriku vrijeanja koju e Lanzmannovi sljedbenici navaliti na one poput Biniona koji postavljaju pitanje zato. Razmotrimo ovaj djelomini popis uvreda koje Prokhorisova svaljuje na Biniona i njegov rad: "zaprepaujua glupost" "epistemoloka nakaza" "bizarno" "prezira vrijedno" "djelatna ignorancija" "destrukcija misli" "skandalozno" "perverzno" "de facto opravdanje holokausta" "njegov [Binionov] junak Hitler" "satrta povijest" "unitena psihologija" "faistika rasprava" "otrovna prijevara"

Taj popis uvreda, koji slui da bi se poduprla poznata Lanzmannova tvrdnja da pokuaj psiholokog objanjavanja Hitlera dovodi Hitlera u prvi plan i opravdava ga, raste sve do konanog snanog udarca. Binion je kriv, tvrdi Prokhorisova, jer se slui metodom objanjenja "kao konanim rjeenjem". To je optuba koja nadilazi nazivanje Biniona revizionistom ili Hitlerovim apologetom; ona je jednakovrijedna identificiranju Biniona s Hitlerom: obojica su izvritelji uasnog konanog rjeenja, s tim da je Binion, kako to pie Prokhorisova u svojem konanom pridjevu, "papirnati Eichmann". I zato se nisam trebao zauditi, pretpostavljam, kad se ispostavilo da je sam Lanzmann jednako tako borben i neumjeren na tu temu kao i buldoerska proza koju rabe on i njegovi sljedbenici kad napadaju one koji se usude pitati zato. Na je susret na vie naina bio obiljeen loim znakovima, poevi s onim to se, gledano iz dananje perspektive, ini kao simboliki nesporazum oko "ifri". Na moju zamolbu za razgovor Lanzmannov mi je pomonik pisao i predloio da stupim u vezu s Lanzmannom kad stignem u Pariz. Nakon nekoliko dana uzaludnih pokuaja, Lanzmann me naputio da doem u njegov ured jedne veeri u 19 sati. Ali, kad sam ondje stigao, malo prije dogovorena vremena, naao sam zgradu u mraku. Uz dvadesetak zvonaca na interfonu nije bilo nikakvih imena, a Lanzmann mi nije bio dao broj stana. Vanjska su vrata bila zakljuana. Ispod zvonaca nalazila se ploica s brojevima i slovima koja, kao to sam kasnije doznao, slui za ukucavanje ifre koja je omoguavala ulazak u predvorje zgrade. Gledao sam gore prema mranim prozorima, pitao se jesam li pogrijeio adresu i potom se povukao u oblinju kavanu kako bih nazvao Lanzmanna. Dobio sam telefonsku sekretaricu, ostavio poruku objanjavajui svoj problem i vratio se do zgrade da vidim eka li me Lanzmann moda u predvorju kako bi me pustio unutra, pa je zato propustio moj telefonski poziv. Jo uvijek nikog ivog, a kamoli Lanzmanna. Vratio sam se u kavanu da telefoniram, ponovo mi se javila telefonska sekretarica i taj sam jalovi posao ponavljao vie puta tijekom sljedeih pola sata, i konano sam na njegovoj sekretarici ostavio oajniku poruku, ispriao se zbog zabune i rekao da se vraam u hotel koji je prilino daleko, u drugom dijelu grada. Hodajui sav nesretan ulicama u potrazi za taksijem, uao sam u praonicu rublja i odluio da posljednji put nazovem Lanzmanna. Ovoga je puta Lanzmann odgovorio, ali ratobornim, razdraenim glasom upitao gdje sam do sada i tvrdio da me ekao. Rekao sam da sam ekao pred zgradom i da nisam znao ui. "Pa dao sam vam ifru", rekao je, mislei na ifru za ulazak u predvorje. "Ne", odgovorio sam iskreno. "Niste mi dali ifru." "Dao sam vam ifru", tvrdio je i dalje. Kad sam ga upitao mogu li usprkos svemu doi razgovarati s njim, rekao je ne, sada je prekasno. Preklinjao sam ga, objanjavajui da sam doputovao u Pariz samo da se susretnem s njime. Naposljetku je popustio, dao mi ifru i broj stana pa sam se vratio. Poslije, nakon zavretka razgovora imao sam vremena razmiljati o tome to je krenulo po zlu, pa sam uoio neto udno u Lanzmannovu tumaenju nesporazuma. Ako me je bio ekao, zato se nije javio na telefon kad sam ga opetovano zvao punih pola sata i dobivao samo njegovu telefonsku sekretaricu? I zato se javio na telefon tek nakon to sam ostavio poruku da naputam taj dio grada i vraam se u hotel? To je sitnica. I ja sam znao initi slino da bih izbjegao susrete. A mogue je i da je doista mislio kako mi je dao ifru. Kako bilo, taj mi je dogaaj bio zagonetan, 289 naroito u svjetlu onoga to se doimalo poput trajnog neprijateljstva kad sam konano stigao do njega. Zadihan i pomalo zbunjen, sjeo sam u jednu od stolica nasuprot Lanzmannovu stolu, odloio kaput na pokrajnju stolicu i, u elji da to bolje iskoristim vrijeme koje mi je ostalo, uurbano ubacio kazetu u magnetofon. Prije nego to sam uspio ita izustiti, Lanzmann me prekinuo i zapovjedio mi da uklonim kaput sa stolice i da ga odloim u drugoj sobi. Pokorio sam se a da nisam postavio zabranjeno pitanje zato. Moda je Lanzmann elio stvoriti atmosferu u duhu "ovdje ne postoji zato", njegove prve zapovijedi uperene protiv objanjavanja. Sjetio sam se naeg razgovora o ifri, tipinog za Lanzmannov zapovijedni stav glasa sa Sinajske gore u odnosu na sve druge rasprave o holokaustu: Dao sam vam ifru, u Shoahu. Nakon davanja

ifre svi drugi pokuaji pribliavanja misteriju su u najboljem sluaju jalovi, a u najgorem opsceni. A pitati zato takve pokuaje treba nazvati opscenima, kao to sam ja uinio te veeri, jo pogorava opscenost: mislim da bi zajedno s raspravom oko ifre moj susret s Lanzmannom moda bio krenuo pogrenim putem, jer je moje prvo pitanje ukljuivalo rije "opsceno" i dovelo nas ravno u nelagodnu raspravu o onoj veeri 1990. godine kad je Lanzmann pokuao uutkati stradalnika iz Auschwitza. "Govorili ste o opscenosti razumijevanja", zapoeo sam. "Ne, ne, ja to nikad nisam rekao", zareao je Lanzmann na mene. "Zaboravite taj navod." Ovo me malo zbunilo, ali na sreu bio sam ponio sa sobom izvjee o Veeri s Claudeom Lanzmannom, naslovljeno Opscenost razumijevanja, objavljeno u American Imago, tromjeseniku Drutva za primijenjenu psihoanalizu (Association for Applied Psvchoanalvsis). Proitao sam Lanzmannu ulomak o njegovim primjedbama izgovorenim te veeri. "Rekli ste: 'Postoje i slike Hitlera kao bebe, zar ne? Mislim da postoji ak i knjiga iji je autor psihoanalitiar, o Hitlerovu djetinjstvu [kasnije mi je rekao da je to knjiga Alice Miller], pokuaj objanjavanja koji je za mene sam po sebi opscenost." "Gdje sam to rekao?" Pokazao sam mu fotokopirane stranice. "Ovo je Veer s Claudeom Lanzmannom, a naslov glasi Opscenost razumijevanja." "Pokaite mi to", naredio mi je, "gdje je to objavljeno?" "U ovom asopisu, American Imago", rekao sam, pruajui mu fotokopirane stranice. Tog je trenutka, dvije minute nakon njegova poetka, Lanzmann pokuao zavriti razgovor. "Objasnite mi", rekao je upotrijebivi zabranjenu rije, "to vi to zapravo radite?" Ponovio sam ono to sam mu bio napisao u prvom pismu, nakon ega me bio pozvao u Pariz na razgovor: da piem knjigu koja e se jednim dijelom baviti raspravom o objanjivosti Hitlera, raspravom za koju sam se zainteresirao tijekom razgovora koje sam u Jeruzalemu vodio s Yehudom Bauerom i Emilom Fackenheimom. "Mislio sam da se radi o zanimljivoj raspravi o tome je li objanjenje mogue ili je objanjenje moda pogreno. Zato me zanima vae razmiljanje..." "Vi ne govorite francuski", rekao je prekinuvi me. "Ne." "Trebali biste. Trebali biste uiti. Pisao sam o tome." Poto sam se s njim sloio da bih zaista trebao, objasnio sam da moja knjiga ukljuuje razgovore s ljudima koji dvoje o pitanjima kojima se moda nisu bavili u pisanim djelima. Tog je trenutka opet pokuao zavriti razgovor tvrdei da nema vremena -razumije se, zbog moje pogreke sa ifrom - da se pozabavi tim tekim i dugim problemom, ali konano je popustio i poeo odgovarati na moje prvotno pitanje o svojem obiljeavanju samog pokuaja objanjavanja Hitlera kao opscenoga. Zapoeo je rekavi neto iznenaujue i paradoksalno, neto to nisam vidio, proitao ili uo da prije govori o tom pitanju. "Ne kaem da je holokaust enigma", rekao mi je. "To ne kaem. Ne mislim to. To je povijesni dogaaj koji se dogodio. Ne radi se o dogaaju koji se dogodio izvan povijesti. Na neki nain to je proizvod itave povijesti zapadnog svijeta sve od njegova samog poetka." Prije nego to nastavim, vano je napomenuti da je Lanzmann iznio dva vana i moda kontradiktorna stajalita. Prvo, priznao je da jest bio nazvao pitanje zato opscenim. I drugo, ipak je ponudio odgovor na zabranjeno pitanje, ponudio je prikriveno objanjenje: Hitler i holokaust su "proizvod itave povijesti zapadnog svijeta" koja je generirala umorstvo est milijuna ljudi. Stoga je implicitna pretpostavka da postoji neto ugraeno u sam nain razmiljanja i osjeanja, u ustanove, jezik, duboko tkivo zapadne civilizacije to je neizbjeno proizvelo holokaust, dogaaj koji on paljivo definira kao "proizvod". U tome je sadrana i v, pretpostavka da sam Hitler nije toliko izvritelj koliko proizvod. Formalni uzrok masovnih ubojstava ne lei u umu ili volji Adolfa Hitlera, ve u duhu zapadne kulture. Samo to je Lanzmann donekle nedosljedan: jednom je ustvrdio da se ne radi o enigmi, da se to

moe objasniti kao proizvod povijesti, potom se okrenuo i ponovio mi svoje miljenje da je pitanje objanjenja zato opsceno. "Moete uzeti sve razloge, sva podruja objanjavanja, bez obzira na to radilo li se o psihoanalitikom objanjenju, suprotnostima izmeu njemakog duha, njemakog Geista i idovskoga, Hitlerovu djetinjstvu i tako dalje. Moete uzeti nezaposlenost u Njemakoj, ekonomsku krizu, to god elite. Moete uzeti sva ta podruja objanjavanja. I svako od tih podruja moe biti istinito, i sva podruja zajedno mogu biti istinita. Ali to su uvjeti. ak i ako su potrebni, nisu dostatni. Jednog prekrasnog jutra treba poeti ubijati, ubijati masovno. I rekao sam da postoji procjep izmeu svih podruja objanjenja i samoga ubijanja. Ne moete izroditi - na francuskom to kaemo engendre - ne moete generirati takvo zlo. I ako ponete 291 objanjavati i odgovarati na pitanje zato, odvedeni ste, htjeli to ili ne, u podruje opravdavanja. Pitanje samo po sebi pokazuje svoju opscenost: Zato se ubijaju idovi? Zato to ne postoji odgovor na pitanje zato." Zato to, drugim rijeima, svaki odgovor neizbjeno opravdava, ini taj proces "razumljivim". Lanzmann skae od epistemoloke neprikladnosti objanjenja do osude moralne neprikladnosti onih koji pokuavaju objasniti, umilja, optuujui, da svi postupaju s loim namjerama, da pokuavajui objasniti oni zapravo ele opravdati. Jedan od Lanzmannovih kritiara u Francuskoj, ameriki iseljenik, psihoanalitiar po imenu Sean Wilder, koji je svjedok meteu koji su o tom pitanju proizveli Lanzmann i njegovi pristae - njihov napad na cijenjeni pariki psihoanalitiki institut koji se usudio pozvati Biniona da odri predavanje, rezultirao \ je implozijom i rasputanjem instituta, i to upravo u vezi s tim kobnim pitanjem -ponudio je zdravorazumski komentar Lanzmannova stajalita: "Mislim da pitati zato spada u temeljnu ljudsku funkciju. Za Boga dragoga, to misle da e ljudi uiniti? Nekom stavite hranu u usta i ako je prevae i proguta, onda e je i probaviti. Pitanje zato misaoni je ili umni ekvivalent procesa probave. Dobije informaciju i, ako nisi totalni idiot, radi na njoj, a jedan od temeljnih misaonih procesa je upravo to pitanje zato. Mislim da je to jedno od plemenitijih dostignua ljudskoga uma i treba ga prihvatiti kao takvo." Lanzmannovo stajalite, po kojem ljudi upijaju samo sirovi podatak a ne probave ga, predstavlja, da nastavimo metaforu, svojevrsnu misaonu bulimiju. Iako za svoju metodu vie voli metaforu drukijeg sadraja: svjesno sljepilo. "Kad sam radio na Shoahu, bio sam poput konja s povezom na oima", rekao mi je. "Nisam gledao u stranu, ni lijevo ni desno. Pokuavao sam gledati ravno u to crno sunce koje predstavlja holokaust. A to svjesno sljepilo bilo je - jest - neophodan element, neophodan uvjet za stvaranje. I to sljepilo bilo je suprotno sljepilu, bilo je poput vidovnjatva, sluilo je tomu da se vidi, da se potpuno jasno vidi, znate. A jedini nain suoavanja s tom zasljepljujuom realnou jest da se oslijepimo pred svim oblicima objanjavanja. Da odbijemo objanjenje. To je jedini put. Bilo je to stajalite savjesti, etiki kamen temeljac." Dok sam sluao Lanzmanna kako vjenim jezikom mistika (i francuskih intelektualaca) pjeva hvalospjeve sljepilu kao sposobnosti razumijevanja, etika me superiornost njegova poloaja podsjetila na jo jednu mistinu tvrdnju koju sam vidio da rabi: "Niste li jednom rekli da oko holokausta treba gorjeti sveti plamen?" upitao sam ga. "Vatreni krug. Da, nitko ne bi smio, ne bi smio nikad pokuati ui u taj krug." inilo mi se da je takvo razmiljanje upravo ono protiv ega se Yehuda Bauer bunio kad je pisao svoj esej u kojem je osuivao "mistifikaciju" holokausta. Ako oko njega postoji vatreni krug, kako znamo to je u sredini kruga? Budui da sam proveo dosta vremena s detektivima koji istrauju ubojstva, pokuao sam zamisliti reakciju onih koje sam poznavao na to da im netko kae: "Nemojte prijei krug oko tijela, ne postavljajte pitanja o ubojiinu umu." Pa, holokaust je, na kraju krajeva, iako posve drukijih razmjera, ipak umorstvo. Iskljuivanje ubojiina uma iz istraivanja, tienje ubojice vatrenim krugom, postupak je koji moe uiniti sretnima jedino ubojice i njihove mogue nasljednike. "Vatreni krug i oko Hitlerove psihologije?" upitao sam Lanzmanna. "Ne pokuavaj prijei... ?" "Ne, oko Hitlera ne postoji nikakav vatreni krug. Ne bavim se psihologijom. Ne zanima me."

Nema vatrenog kruga, ali jo uvijek je tu svjesno zaobilaenje ispitivanja. "Esesovci u vaem filmu? Ni njihova vas psihologija ne zanima?" "Nije me zanimala psihologija. Uvijek sam im govorio: 'Ne govorim o vama, vi me ne zanimate.' elio sam ih pitati kako se to dogodilo." Pod "kako" Lanzmann misli na posve mehaniko znaenje te rijei, kako su to izveli, a ne kako su mogli biti toliko neljudski da to ele uiniti. "Yehuda Bauer kae da se izlaemo opasnosti od mistifikacije ako holokaust i Hitlera odmaknemo od povijesnih zbivanja i psihologije, a tu je i opasnost od sakralizacije, mistifikacije..." "Mistifikacije ega?" "Mistifikacija holokausta. Ako kaemo da ga ne moemo objasniti, da se radi o misteriju s one strane razumijevanja." "Ali rekao sam vam na poetku da to nije takav misterij", rekao je. "Ali ako ne moemo od ljudi koji su to doista inili stii do stvarnog dogaaja, ako postoji procjep, kako ste rekli, ponor izmeu uzroka i posljedice - kako se to dogodilo?" "Kako se to dogodilo?" "Da." "Mislim da sam to pokazao." "Pokazali ste da se jest dogodilo. Ali kako su obini ljudi doli do toga? Jesu li bili zli? Je li njima zavladao neki zloduh?" "Ne, to nikad nisam rekao. Ne, vi me ne razumijete, to je sve." Mislim da problem ne lei u tome to ja ne razumijem Lanzmanna ve u tome to ga razumijem. Problem je u tome to je, filozofski gledano, njegovo stajalite nedosljedno: prije svega, on ustrajava na tome da je pogreno pokuati objasniti umorstva jer e ih to neizostavno opravdati, osloboditi odgovornosti. Pa ipak, on tvrdi da nema nikakve "enigme" oko toga zato se holokaust dogodio, on ima objanjenje: to je proizvod "itave prie" zapadne civilizacije. A to zapravo doista oslobaa pojedince od odgovornosti: stoga nije rije o individualnoj svijesti - koja bi prema tome bila kriva - za donoenje odluke o umorstvima koja su odgovorna za holokaust; radi se prije o stroju, pokretau itave zapadne povijesti koji "proizvodi" zloin. Ako nam je zabranjeno postavljati pitanje o psihologiji odluke da se nekoga ubije, ne postoji nain kako objasniti zato se ubojstvo dogodilo osim spontanog 293 razvoja misli ili neke druge blijede ideje o tome da sve prouzrokuje sve, to je apstraktna povijesna neizbjenost koja ubojstva izuzima od odgovornosti pojedinaca. Ne vjerujem da Lanzmann eli oprostiti ili prebaciti krivnju i odgovornost s ubojica - to bi trebao biti jo bolji razlog da bude oprezan u pripisivanju opravdavajuih "revizionistikih" motiva onima koji u vezi s objanjenjem zauzimaju drukija filozofska stajalita od njegova. ak je i Lanzmannova otvorena privrenost pitanju kako nasuprot pitanju zato dovedena u pitanje njegovim napadom na nedavno objavljenu knjigu koja pobija tvrdnje poricatelja holokausta o nepostojanju plinskih komora. Knjiga koju je napisao bivi revizionist Jean Claude Pressac temelji se na dokumentima koje je Pressac naao u sovjetskim arhivima, dokumentima koji su u lanku o Pressacu objavljenom u New York Timestt oznaeni kao "do sada neobjavljena trgovaka prepiska i ugovori koji nacistike oficire u Auschwitzu povezuju s njemakom strojarskom tvrtkom koja je gradila plinske komore, sustave proiavanja zraka, dizala, krematorije i druga pomagala koja su umorstva inila moguima." Francuski lovac na naciste Serge Klarsfeld, ovjek koji je Klausa Barbieja doveo pred lice pravde, Pressacovu je knjigu nazvao "velikim doprinosom literaturi o holokaustu". "Postojao je problem", rekao je Klarsfeld Timesu. "Kako su zapravo funkcionirale plinske komore i krematoriji? Kako su se uspijevali rijeiti tolikih tijela? Radilo se o tome da se objasni i dokumentira kriminalni postupak, a Pressac je sada iznio najvjerodostojniji izvjetaj o tome." Mogli bismo pomisliti da e Lanzmann, koji vjeno zagovara sljepilo u vezi sa svim osim s pitanjem kako, to jest s kriminalnim postupkom, pozdraviti iznoenje tih dokumenata koji razotkrivaju, koji upravo pokazuju kako. Da, dokumente je otkrio bivi revizionist, ali oni time nisu

postali manje autentini. A u svojem se filmu Lanzmann nije libio bive pripadnike SS postrojbi zapitati kako. Ali, prema Timesu, Lanzmanna je "knjiga razbjesnila". "Djelo gospodina Pressaca", pisao je u tjedniku Le Nouvelle Observateur, "veoma je tetno i obiljeeno bizarnim nainom razmiljanja ljudi [...] koji negiraju holokaust. Inzistiranjem na dokumentarnim dokazima, iskljuivanjem emocionalnih svjedoanstava preivjelih, knjiga opravdava postavke revizionista koje postaju referentne toke za daljnje rasprave [...] Od Pressacovih dokumenata o detektorima plina daleko su mi drae suze brijaa iz Treblinke u Shoahu" Znai da su mu vlastite odglumljene i namjetene katarze drae od dokumentarnih injenica. Ali to je s vanou pobijanja neonacistikih lai koje se koriste da bi se opravdali sadanji napadi na idove? Hitler se uzdigao do moi na leima revizionistike povijesti, na leima mita o nou u lea po kojem Njemaka nije izgubila rat, nego joj je pobjedu otela urota idova i "zloinaca iz studenog" kojima su upravljali idovi. Ako Pressac pomae da sadanji lasci i poricatelji izgube oslonac, "ne bi li se svim sredstvima trebalo boriti protiv neonacistikog revizionizma?" upitao sam Lanzmanna. "Kao prvo", ree on, "ja to nisam rekao." "Times vas je pogreno citirao?" "Da", rekao je. "To su novinarska posla." (Timesov mi je izvjeta rekao da stoji iza svoje prie kad sam mu je proitao.) "Dobro, pa recite mi to zaista mislite o Pressacovoj knjizi?" "to je Pressacova knjiga? Pressac je bivi revizionist. Uvjeren je da su plinske komore zaista postojale. I time nije otkrio nita novo. Apsolutno nita. Otvara vrata plinske komore. Svi su znali da su one postojale." Svi su znali, ali mona i himbena skupina poricatelja postie uznemirujui uspjeh u uvjeravanju sve veeg broja ljudi da moda ipak nisu postojale. Klarsfeld, koji je bio u prvim redovima boraca protiv stvarnih nacista i neonacista, to mu je bilo drae od estetikog bavljenja time na Lanzmannov nain - snimanjem filma -vjeruje da je Pressacova knjiga korisno oruje protiv poricatelja. Lanzmann tvrdi da ga zanima opis kako je zloin bio poinjen, ali ne vidi neku osobitu vrijednost u prouavanju naina kako sprijeiti da se to ponovno ne dogodi. "Yehuda Bauer mi je rekao", spomenuo sam Lanzmannu, "da ako ne pokuamo razumjeti kako se to dogodilo, nismo nita nauili o tome kako sprijeiti da se ponovno ne dogodi." Lanzmann je odbio povjerovati da je to Bauer mogao rei. "Ja dugo poznajem Yehudu Bauera. I osupnut sam tim to govori." (Zapravo, u eseju naslovljenom O mjestu holokausta u povijesti [On the Place of the Holocaust in theHistory[, napadajui "mistifikatore", Yehuda Bauer je tvrdio da "kad se jednom dogodi [katastrofa poput holokausta], ona se moe ponoviti... Holokaust moe biti iznimka, ili moe postati opomena." Opomena, i to protiv mogunosti ponavljanja, koja uope Lanzmanna ne brine.) "Zar ne vjerujete", zapitao sam ga, "da ima smisla ispitati tijek povijesti kako bi se..." "U redu, u redu", rekao je s gaenjem. "To radimo. To radimo. Ja sam to radio. Kao to sam vam rekao, holokaust nije neto to je izvan povijesti. Prema tome radi se o povijesnom dogaaju." "Ali ini se da govorite da je izvan psiholokog..." "Kaem vam, moete uzeti psiholoke uvjete, gospodarske prilike, to god elite. I sve to moe biti istina. Ali to ne raa holokaust. Ne moete generirati holokaust. Kao to sam vam rekao, radi se o etikom stajalitu." Lanzmann je brz u definiranju nekog svojeg izbora kao jedinog etikog, ali njegovo samozvano etiko stajalite dovodi ga do udnovatih oblika pasivnosti u odnosu na neonacistiki pokret u suvremenoj Europi. "A to je s dananjim neonacistima u Njemakoj?" upitao sam ga. "O njima se ne smije pisati? Opet ele ubijati idove." "Nije teko", kae Lanzmann, "razumjeti ih. I ne mislim da se povijest ponavlja. Moete pisati o neonacistima ako ih moete uvjeriti..., i tako dalje, da", ipak doputa.

195 "Ali moe li se to initi bez istraivanja nacistike prolosti?" "ujte. Kakvu vrstu istrage trebate? To se radilo", ponavlja. "Ja sam to radio. Ve sam to napravio." To se radilo. Ja sam to napravio. Nakon Shoaha o nekim je stvarima zabranjeno govoriti. Jer sam ja ve rekao ono to treba rei. Ostatak treba biti tiina. Ako Lanzmannov sljedbenik moe optuiti Rudolpha Biniona da se "slui metodom nalik na konano rjeenje", gotovo da bi se moglo rei kako Lanzmann eli da Shoah bude konano rjeenje objanjenja Hitlera: daljnja se diskusija mora prekinuti, ako ne i istrijebiti. Pred kraj naeg susreta zapitao sam ga otvoreno: "Je li to sve treba osuditi -pisanje ili ak razmiljanje o Hitleru?" "Mislim da to sve treba osuditi", rekao je. "Mislim da je to tako, u potpunosti." Tada je Lanzmann krenuo da meni zada domau zadau. Dao mi je zbirku eseja o Shoahu i savjetovao mi da proitam onaj koji je on napisao s naslovom Ovdje nema nikakvog zato (Hier Ist Kein Warum) - locus classicus njegova napada na objanjavanje. Taj mi je esej bio poznat otprije. Bila mi je poznata pria koju Lanzmann iznosi u eseju, pria o dogaaju u Auschvvitzu, koju Lanzmann pretvara u pravo ishodite osude objanjavanja - razlog njegova napada na zato. I jo sam uvijek zadivljen njegovim koritenjem toga. Tu je priu preuzeo iz dnevnika Prima Levija, Preivjeti u Auschvvitzu (Se auesto e un uomo). Evo Levijeve prie. Radi se o prvom zbunjujuem danu koji je proveo u logoru: "itav se postupak upoznavanja s neim to je za nas bio novi red stvari odvijao na groteskan i sarkastian nain. Kad je postupak tetoviranja zavrio, zatvorili su nas u praznu baraku. Kreveti su sloeni, ali najstroe nam je zabranjeno da ih dotaknemo ili da sjednemo na njih, pa stoga besciljno lutamo unaokolo... jo nas uvijek mui strana e od putovanja... Tjeran ei, ugledao sam pred prozorom lijepu sigu: bila je nadohvat ruke. Otvorio sam prozor i odlomio sigu, ali istog mi ju je asa krupan straar koji je etao unaokolo grubo istrgnuo iz ruke. 'Warum?' (Zato?) upitao sam ga na svojem loem Njemakom. "Hier ist kein tvarum" ("Ovdje nema zato"), odgovorio mi je gurajui me snano unutra." A evo to je Lanzmann u svojem eseju nainio iz te prie: "Dovoljno je pitanje postaviti u pojednostavnjenom obliku - zato su idovi ubijani? - da bi se to pitanje pokazalo u svoj svojoj opscenosti. U cijelom postupku razumijevanja sadrana je apsolutna opscenost. Moje strogo pravilo, kojega sam se drao tijekom svih jedanaest godina rada na Shoahu bilo je 'ne razumjeti'. Grevito sam se drao tog odbijanja razumijevanja kao jedinoga mogueg etikog stajalita. Hier ist kein ivarum' - Primo Levi pria kako ga je jedan straar esesovac nauio rije 296 'Auschwitz'. 'Ovdje nema zato', rekli su grubo Primu Leviju im je stigao u logor. Ovaj zakon vrijedi za svakog tko se poduhvati preuzimanja odgovornosti za takav prijenos. Jer in prijenosa (onoga to se dogodilo u holokaustu) jedino je to je vano i nikakvo razumijevanje, to jest nikakvo stvarno znanje ne postoji prije postupka prijenosa." Ovdje se dogodilo neto doista zaprepaujue. Ostavimo sad po strani injenicu da se veoma pribliio tvrdnji kako oa nije postojala prije nego to ju je Lanzmann "prenio" u Shoahu. Jo bizarnije, Lanzmann je preuzeo "grotesknu i sarkastinu" opomenu koju je idovu na pitanje zato izrekao straar esesovac u logoru smrti - i tu zapovijed masovnog ubojice koji se ruga pretvorio u svoju vlastitu zapovijed. Uvredljiv opis (ovdje nema zato), koji je proizvod politike zamiljene kako bi plinske komore radile tono na vrijeme (a da pritom neki idovski mutikae ne zbunjuju uvare svojim pitanjima), pretvorio je u moralnu zapovijed: Ovdje ne smije biti nikakvog zato. Esesovac kae ednom idovu da mora trpjeti svoje patnje ne pitajui zato; Claude Lanzmann ednima znanja i objanjenja kae da moraju patiti u tiini koju im je on nametnuo. Moda bi bilo drukije da se Lanzmann zadovoljio time da nametne ono to on ponosno naziva svojim "strogim pravilom" sebi i svojem radu, poput svojevrsne stege. Ali, zapravo, on i njegovi sljedbenici postali su svojevrsna skupina intelektualnih silnika koji se ne samo ne slau s onima koji prekre Lanzmannov zakon nego ih i ele uutkati, a taj zakon glasi: Ne vodi nikakve rasprave o holokaustu kojima se kri moj strogi zakon.

Vano je razlikovati skeptine, pa ak i povrne kritike objanjavanja Hitlera -ova knjiga djelomice govori o glupostima i promaajima kojima su rezultirali neki pokuaji objanjavanja - od Lanzmannova stajalita. Ta loe zamiljena prilagodba uvredljive primjedbe koju je esesovac izrekao ednom zatvoreniku idovu u kredo kojim e se uutkati sva pitanja nagovijeta da je Lanzmann izgubio osjeaj za mjeru, da ga je predugo gledanje u "crno sunce" oslijepilo pa vie ne vidi pravog neprijatelja. Ili bi se tako neto moglo pomisliti kad se pogleda nain kako se ponio prema doktoru Louisu Micheelsu. 297 15. POGLAVLJE Dr. Louis Micheels: Mora postojati zato u kojem se preivjeli iz Auschivitza bori za pravo da pita zato Sve je to zapoelo, ta velika psiholoka drama, uljudnim pozivom koji je dr. Micheels uputio Claudeu Lanzmannu. Paljiv i tih govornik, taj je preivjeli iz krvavog pakla u svakom pogledu utjelovljenje pristojnosti. Ve tijekom organiziranja mojeg posjeta, kako bismo razgovarali o njegovu sukobu s Lanzmannom, postao sam svjestan njegove paljivosti. Dr. Micheels je rekao da e me doekati na postaji u Westportu i potom se svim silama trudio da bude siguran da se, kad vlak iz New Yorka stigne, ne mimoiemo. Rekao sam mu da sam zbog svoje crvene kose lako uoljiv u gomili, ali on mi je ipak u detalje opisao svoj automobil i ak mi izdiktirao broj registarskih ploica. Ako nita drugo, to je bila zanimljiva suprotnost od ponaanja Claudea Lanzmanna kad smo dogovarali susret - nije mi dao ifru za ulaz u kuu, a potom je tvrdio da jest, i zapravo me optuio da, nijeui da mi ju je dao, laem. Ali mislim da se u inzistiranju dr. Micheelsa na tome da zapiem broj njegovih registarskih ploica radi jo o neemu dubljem od puke pristojnosti. Vjerujem da je to dirljivo sjeanje na doivotni osjeaj krhkosti ljudskih kontakata koji vjerojatno prati svakoga tko je preivio holokaust. Taj osjeaj krhkosti provlai se kroz duboko potresno i tuno sjeanje na njegova iskustva, knjigu dr. Micheelsa Doktor broj 298 117641: Sjeanja na holokaust ( Doctor #117641: A Holocaust Memoir). Godine 1942. Nizozemac Micheels je bio mlad student medicine, a njegova zarunica "Nora" (u Sjeanjima je ne naziva pravim imenom) izbjegla je nacistiko hapenje u Antwerpenu, ali je pri bijegu uhiena i poslana u prvi od nekoliko koncentracijskih logora. On i Nora neko su vrijeme bili razdvojeni, ali konano su se sredinom 1943- nali u Auschwitzu. Micheelsova sjeanja na vrijeme u Auschvvitzu prepuna su uasa, ali su istodobno i pria o tome kako je njihova veza - kratki kontakti, pisamca koja su putovala iz jednoga u drugi blok elija, njihova ljubav - odrala na ivotu njihov zdrav razum i ljudskost usred prilika neljudskog divljatva. To je pria o preivljavanju ljudskosti u paklu, ali isto tako i izvjee o stupnjevima zla u paklu, osobito izraenog u ponaanju osoblja logora koje je Micheels najbolje upoznao -lijenika u Auschwitzu, medicinskog osoblja koji je istodobno sudjelovalo u lijeenju i ubijanju. Ljudi poput dr. Eduarda Wirthsa, koji je osobno poslao desetke tisua u trenutanu smrt sudjelujui pri stranim "odabirima" na eljeznikoj stanici u Auschwitzu: odabirao je koji e pridoli idovi biti odmah poslani u plinske komore, a koji su u dovoljno dobroj kondiciji da ih se "spasi" za kratku ivu smrt robovske radne snage. I dr. Hans Munch, jo jedan lijenik koji je imao zamreniju ulogu, vjeruje Micheels, jer je odbio sudjelovati u "odabirima" i, kako kae Micheels, iskazivao po ivot vano "potenje" prema mnogim zatvorenicima koji su se nali pod njegovom medicinskom skrbi. etrdeset godina poslije Micheelsova se zarunica pojavila u dokumentarnom filmu o dr. Wirthsu i to je bilo sjeme sukoba Micheelsa i Claudea Lanzmanna. Nedugo nakon osloboenja Auschwitza 1945. godine Nora i on su se razdvojili, priao mi je Micheels jesenjeg poslijepodneva na terasi svoga doma u Westportu. Kad su konano mogli jedno do drugoga, pria nije dobila zavretak kao u bajci. "Nai se osjeaji ljubavi nisu dali spasiti", pisao je Micheels u duboko potresnom ulomku svojih sjeanja. Otiao je u Ameriku i postao psihoanalitiar, profesor psihijatrije na sveuilitu Yale i predsjednik

Instituta za psihoanalizu, Nova Engleska. Nora je ostala u njihovoj rodnoj Nizozemskoj i, premda se dr. Micheels oenio, ostali su u vezi, a krajem osamdesetih godina pisala mi je da se pojavila kao "svjedok" u dokumentarcu koji su dva nizozemska idova snimila o dr. Wirthsu. Micheels je poslao po snimku toga filma (koji je prikazan na nizozemskoj televiziji, ali nikad nije bio puten u prodaju) i naao mu dosta zamjerki, ali i tema za razmiljanje. Uz Noru je meu svjedocima bio i dr. Munch, onaj koji je odbio sudjelovati u "odabirima", ujedno i jedini nacistiki lijenik koje je osloboen na suenju za ratne zloine, djelomice i zbog svjedoenja preivjelih iz Auschwitza, koji su vjerovali da njemu duguju svoje ivote. "Mislio sam da je Munch vaan", rekao mi je Micheels, "jer je dokazao kako je 299 mogue odbiti sudjelovati u nekim aspektima postupka ubijanja i ne biti za to kanjen" - to je injenica koja stoji u opreci s tvrdnjama mnogih nacista kako bi i sami bili ubijeni da nisu sudjelovali u ubojstvima. S druge strane, Micheelsu je jasno da se Munch nije odrekao cijeloga tog sustava ubijanja niti mu se suprotstavio. Njegovo ponaanje dovodi do pitanja postoje li moda u paklu stupnjevi zla. Je li time to je ostao gdje je bio i spasio nekim idovima ivote, Munch inio "dobro" usred zla? Odbivi sudjelovati u odabirima, ali istovremeno slijedei ostale naredbe esesovaca, moe li se rei da je Munch bio bolji od Wirthsa, ili su takve razlike moda u Auschwitzu beznaajne? To su pitanja kojima se pozabavio Robert Lifton u studiji Nacistiki lijenici (The Nazi Doctors), iznijevi teoriju "podvajanja" linosti nacistikih lijenika na dio koji lijei i dio koji ubija, s tim da izmeu tih dijelova gotovo da i ne postoji veza. Micheels je vjerovao da su ta pitanja legitimna. I tako je pisao, uglaeno, Claudeu Lanzmannu i pozvao ga da razgovaraju o tim pitanjima, a na kraj pameti mu nisu bile traumatine posljedice njegova poziva. Lanzmann je na Yaleu trebao odrati niz seminara na odsjecima za francuski jezik i za povijest, i to tijekom travnja 1990. godine. Micheels ga je pozvao da sudjeluje u okruglom stolu zajedno s njim, i to na susretu Drutva psihoanalitiara Nove Engleske predvienom da se odri istog tjedna na Yaleu. Micheels je predlagao da razgovaraju o Shoahu, Micheelsovim Sjeanjima i filmu o Wirthsu, koji je Micheels Lanzmannu ukratko opisao. Lanzmann je bez komentara o Wirthsovu filmu prihvatio poziv i Micheels nije nita uo o njemu sve dok nije stigao u New Haven dva dana prije predviene diskusije. Micheels je prvi put susreo Lanzmanna te veeri za veerom u domu dr. Dorija Lauba, stradalnika i suosnivaa projekta svjedoka holokausta na Yaleu. "Ponaao se veoma udno", rekao je Micheels za Lanzmanna, "i te veeri i inae." "Na veeri kojoj sam prisustvovala", rekla mi je supruga dr. Micheelsa, "pravio je puno problema oko hrane. Prvo, jelo je trebalo biti vegetarijansko, a potom je odbio jesti vegetarijansku hranu, a ni vino nije valjalo. Gledala sam ga kako uzima gutljaj i pljuje ga natrag u au. Mislim da bi bio rekao neto o tome kako je vino loe, ali me uhvatio kako ga uasnuto gledam." Ono to je Lanzmann, zapravo, uinio za veerom bilo je da ispljune film koji mu je dr. Micheels elio pokazati i o kojem je elio razgovarati. Micheels mu je pustio videokasetu. "Odgledao je film, ali kad sam ga upitao za miljenje, iziao je iz sobe. Poao sam za njim i pitao ga za miljenje, ali sve to je rekao bilo je: 'Ako prikaete taj film, ja neu doi'." Micheels je bio pod prilinim pritiskom. Za raspravu je vladalo veliko zanimanje, i to zbog Lanzmanna, ija je slava daleko nadmaivala Micheelsovu. Ako Lanzmann odustane, mnogi e biti razoarani. I tako je Micheels rekao Lanzmannu: "Neu prikazati film. Razgovarajmo o Shoahu. Ja u govoriti o nekim svojim iskustvima.' On se ispriao zbog ponaanja u vezi s filmom, i oekivao sam da o tome vie nee govoriti. Ali kad je na njega doao 300 red, poeo je govoriti o tome, poeo ga je napadati." "Jeste li to osjetili kao napad na sebe?" upitao sam Micheelsa. "Da", odgovorio mi je. Dr. Micheels nije sklon dramatiziranju. U ivotu je proivio i previe drama a da bi ih bio sklon sam stvarati. On je ovjek blage naravi i pristojan, i ako on kae da ga je Lanzmannov napad na film (i njega) podsjetio na totalitarne metode logorskih uvara, to nije neto

to bi izgovorio olako. Proitao sam transkript javnog sukoba oko filma koji se zbio te veeri; Lanzmannov napad na film pred publikom, u kojoj su bili Micheelsovi kolege i prijatelji, nemogue je shvatiti kao ita drugo doli osobni napad na njega. Lanzmann je priznao da je bio "otar, veoma otar" u kritici toga filma. A njegov javni napad na film te veeri bio je toliko pun bijesa i otrine da bi bilo teko protumaiti ga kao neto drugo, a ne napad na svojeg sponzora - na bilo koga tko bi pomislio da film treba prikazati i o njemu raspravljati, a ne ga jednostavno spaliti i unititi. Okrugli je stol te veeri pred publikom koju su tvorili psihoanalitiari, predavai s Yalea, i gosti, zapoeo tako to je dr. Micheels govorio o svojim iskustvima iz Auschvvitza. Govorei naroito o fenomenu Auschwitza u kojem su zatvorenici postajali Geheimnistrageri, nositelji tajni o onome to se zapravo dogaalo, tajni o tome to se dogodilo s onima medu njima koji su nestali, o mnogima od njih iji je rad maineriju smrti odravao u dobrom stanju. utnja je bila nuna djelomice stoga to su tajne bile doslovce neizrecive, djelomice stoga to se govorenje o njima kanjavalo smru i, konano, zato to je preivljavanje bilo jedino mogue svjesnim odbijanjem prihvaanja istina. Geheimnistrageri: pedeset godina poslije pitao sam dr. Micheelsa u njegovu domu, pola zemaljske kugle udaljenom od Auschwitza, je li stvarna tajna, preteka za rijei, bila istina o ovjekovoj prirodi. "Da", odgovorio je. "O tome koliko moe biti strana. Nitko nije znao koliko .* strana." Ali sada, danas, rekao je dr. Micheels svojoj publici te veeri na Yaleu, vano je da oni koji nose tajnu ispriaju tu svoju tajnu kako bi "probili rupu u zidu utnje koji okruuje holokaust". Poslije njega govorio je Claude Lanzmann, koji je smatrao da je vanije uutkati dr. Micheelsa. Nakon opirnog uvoda ('Shoah je vie od filmskog dogaaja stoljea ... zaista revolucionaran umjetniki i kulturni dogaaj" sam po sebi) Lanzmann je preuzeo govornicu i na uenje dr. Micheelsa objavio da e objasniti zato je "zabranio" oekivano prikazivanje Wirthova filma i raspravu o njemu koju je elio dr. Micheels. Uvredljivim nainom, sluei se argonom lacanovskih teoretiara filma, Lanzmann je rekao publici: "Po mom je miljenju to jako lo film: ak i ne znamo tko ga je napravio (mislim da se radi o dvojici iz Nizozemske), ali to je film bez ikakve vrste potpisa... Iza ovog filma ne stoji nikakva elja" (kurziv dodan). Prvo ga je odbacio zbog grijeha neispunjavanja lacanovskog kriterija filmskih znalaca, a potom je iznio jo runiju optubu: "Morao sam si rei da je cilj ovoga filma 301 rehabilitacija tog nacistikog lijenika... To je lo film koji se samodopadno bavi prouavanjem nacistike due" (kurziv dodan). Tog je trenutka dr. Micheels, stradalnik iz Auschwitza, bio optuen kako je zapravo moralno toliko ogranien da bi mirno dao prikazati film koji rehabilitira naciste. Samo korak do konane Lanzmannove optube: revizionist. Iako je Lanzmann tvrdio da "uvelike potuje" dr. Micheelsa, njegovim je kolegama rekao da film koji je Micheels elio prikazati "za mene predstavlja sve ono protiv ega sam se uvijek borio svom snagom ... Ono to sam nazivao opscenou samog postupka razumijevanja." I sve to nakon to je Lanzmann odbio rei Micheelsu u lice zato se buni protiv filma, kad ga je ovaj to pitao poslije veere na kojoj su se upoznali. I sve to nakon to je Lanzmann nagovijestio da na okruglom stolu nee napasti film. "Jeste li se osjeali izdani?" upitao sam Micheelsa. "Jesam", rekao mi je. "Dao mi je naslutiti da nee napasti." Ne samo da je dr. Micheels bio uhvaen na spavanju, nego je i fiziki bio nadjaan. U dobi od sedamdeset i tri godine, njean i krhak, dr. Micheels je rekao da ga je Lanzmann, visok preko metar i osamdeset, impresivna stasa u crnoj konoj jakni, podsjetio na "njemakog generala" i fizikim izgledom i agresivnim, upornim napadom na njegovo stajalite i prosudbe. Zapravo, Lanzmann je tek zapoinjao epsko razaranje filma koji publici nije dopustio pogledati. Kako je irio svoju optubu za opscenosti (a time i potrebu za cenzurom) filma koji je zabranjivao, prvo se usredotoio na krenje svoje zapovijedi koja je zabranjivala prouavanje slika nacistike

dojenadi. "elim vam predoiti dobre razloge za svoje protivljenje" zabranjenom filmu, kae Lanzmann zauzevi pozu junakog borca Pokreta otpora, a ne svoju vlastitu: ovjeka koji koristi snagu vlastite slave kako bi prisilio organizatore okruglog stola da izostave film, ucjenjujui ih svojim nepojavljivanjem. "Film... koji sam zabranio, zapoinje snimkom tog nacistikog doktora kao djeteta, kao dojeneta. Nasmijeenog djeteta." Ovdje ponovno iznosi svoje uvjerenje kako ne moemo doarati holokaust objanjavanjem kako nasmijana djeica postaju masovne ubojice. Ne samo da ga ne moemo doarati, ne moemo ni raspravljati o tome kako oni postaju ubojicama. Ali oni nekako to ipak postaju. Djeica na slikama iz djetinjstva, koja naizgled ne pokazuju namjere da nekog ubiju, ipak izrastaju u djecoubojice. Neka djeca da, druga ne. Ona djeca koja izrastaju u ubojice nekako moraju stei sposobnost, elju da to ine. To se ne dogaa samo od sebe, spontano. injenica da oni postaju ubojice trebala bi biti predmet doputenog interesa onih koji ive meu djecom i djecoubojicama. Ali Lanzmann takvo zanimanje zabranjuje: svako takvo zanimanje nuno, inzistira on, ukljuuje i suosjeanje s vragom, s masovnim ubojicama. Ali, grmio je dalje Lanzmann, mentalni sklop takvog filma sa slikama djece "ne samo je opscen, ve se radi o zbiljskom kukaviluku... To je nain bijega, nain kako 302 se ne suoiti s uasom." inilo se vie nego udnim to Lanzmann, koji se suoio s uasom Auschwitza samo na filmu, dri prodiku o kukaviluku dr. Micheelsu, koji se s tim uasom suoio iz prve ruke. Ali Lanzmann jo nije gotov. Na uas dr. Micheelsa, itav svoj govor posveuje denunciranju filma o kojem je Micheels elio razgovarati. I sada, povrh opscenosti i kukaviluka, na stol baca svoju omiljenu adutsku kartu: revizionizam. Navodi raspravu izmeu Elie Wiesela i parikog nadbiskupa (roenog idova odgojena kao katolika u francuskoj obitelji koja ga je skrivala za vrijeme rata). Tijekom diskusije s Wieselom u emisiji na francuskoj televiziji, prema Lanzmannu, nadbiskup je rekao: "Pravi je problem, pravo je pitanje holokausta problem zla." To je tvrdnja za koju Lanzmann kae kako je toliko kukaviko izbjegavanje uasa koji se dogodio u Auschvvitzu da se pretvara u revizionizam. Lanzmann optuuje biskupa da je ne samo revizionist ve i da je revizionist u "jo perverznijem obliku" nego oni koji negiraju holokaust. Lanzmann uvijek inzistira na navodnoj looj vjeri (kako to vole nazivati egzistencijalisti) onih koji raspravljaju o temi tako to na bilo koji nain kre njegove zapovijedi. idov nadbiskup, kae izrazito naglaavajui njegovo idovsko podrijetlo - nikako ne moe pokuavati iskreno, iako u zabludi, raspravljati o pitanju: on je zacijelo kukaviki revizionist. Nakon to je objavio otkrie "jo perverznijeg oblika revizionizma", on za to nalazi dokaze u filmu o kojem je dr. Micheels elio razgovarati. Glavni dokazni materijal, osim slika djece, jest taj to film prikazuje raspravu o znaenju samoubojstva dr. Wirthsa ubrzo nakon to je uhien. lanovi Wirthsove obitelji raspravljaju o tome je li se ubio djelomice zbog svijesti o krivnji. Prisutnost toga snimljenog materijala u filmu, implikacija da je Wirths moda patio od grizoduja (iako autori filma moda o izjavama roaka zauzimaju stajalite jednako optereeno predrasudama kao i sam Lanzmann) ini ga preopasnim za prikazivanje, ustrajava Lanzmann. Lanzmann pred kraj svojeg napada jasno formulira svoju paternalistiko-cenzorsku ulogu. Postaje mu jasno, kae, da e estina njegova napada moda medu nazonima pobuditi "snanu elju da pogledaju taj film". Ali, ali se dobrohotno, sad je "spreman dopustiti da pogledate film, jer dao sam vam 'naputke za uporabu'. A to je bilo nuno, jer meu vama ima i djevianskih mozgova!" Reakcija publike na ovu tiradu, kad je konano zavrila, bila je mijeana. Bilo mi je najvie ao dr. Micheelsa, jer sam u najveoj mjeri bio svjestan izoliranosti i izdaje to je zacijelo osjeao. Do tog sam zakljuka doao kad sam dalje u transkriptu proitao kako je Micheelsov kolega i sudionik u okruglom stolu Dori Laub iznenada i neoekivano napao film. Laub je, na kraju krajeva, bio jedan od pokrovitelja veeri. Bio je odgledao film i nikad nije na njega imao primjedaba - svakako ne pred dr. Micheelsom - sve do toga asa. Ali Lanzmann je bio "otar, veoma otar" u napadu na film pred Laubom

303 prije nego to su se okupili sudionici rasprave, kao i u napadu na film za vrijeme okruglog stola. I umjesto da brani dr. Micheelsa, odnosno naum da se prikae film, Laub se u svojim zavrnim rijeima naao potaknut javno stati na Lanzmannovu stranu. Njegovo je razmiljanje bilo zanimljivo. Objavio je da je bio prevaren, obmanut. Rekao je da je, kad mu je prvi put dr. Micheels prikazao film, razumio svjedoke koji su govorili njemaki, ali ne i one koji su govorili nizozemski. Kad ga je ponovno pogledao s Lanzmannom, s titlovima za one koji ne govore nizozemski, naglo mu je sinulo i potpuno je promijenio miljenje. "Shvatio sam da je film... prijevara." Ne tumai ba previe jasno zato ga je ono to su govorili svjedoci na nizozemskom natjeralo da bude uvjeren kako je rije o prijevari. Ovako je to pokuao objasniti: "Uope nije bilo ravnotee izmeu prozirnog i nespretnog pokuaja samoopravdanja Nijemaca i izjava preivjelih Nizozemaca. Pokuaji Nijemaca jedva da su vrijedni spomena. Nisu bili dostatni. Disproporcija je bila oita. I zakljuio sam da je ispravno ne izlagati se takvoj vrsti informacija." Kao da bi film bio bolji, manje opasan za gledatelje ako bi samoopravdanja Nijemaca bila uvjerljivija. A to je s dr. Micheelsom? Nakon to je posredno, implicitno bio optuen za namjeru da promie kukaviko djelo revizionista, inilo se da je sada optuen za to to je obmanuo svojega kolegu Dorija Lauba time to je od njega zatajio navodno kljune izjave nizozemskih svjedoka. Jasan mi je oaj koji je dr. Micheels morao osjeati toga trenutka, ali na svu sreu Micheels je te noi naao barem jednog strastvenog branitelja. Kasno tijekom veeri jedan je od prisutnih ustao i rjeito se obratio Lanzmannu: "Ono to imam rei veoma je bolno... Rije je o potekoi uenja iz povijesti i ponavljanju povijesti u razliitim oblijima... Nacisti su zapoeli sa spaljivanjem knjiga. Govorili su da postoje stvari koje ljudi ne trebaju vidjeti jer su loe za njih. Jer previe uznemiruju predodbe ljudi. Jer lano predstavljaju. Jer se ljudima ne moe dopustiti da sami stvore svoje miljenje o njima.... Film o Wirthsu... moda jest uasan film. Ali veoma sam razoaran i veoma srdit to mi je uskraena prilika da stvorim svoje vlastito miljenje o njemu, to vi opravdavate pozivajui se na ideoloko stajalite koje ponavlja upravo ono to se trudite da nam pomognete razumjeti. I to me veoma uznemiruje.'Jkurziv dodan) Ovo je bilo popraeno "glasnim odobravanjem" publike. Tada se i drugi ovjek u gledalitu ohrabrio da napadne Lanzmanna i, pozivajui se na govornika prije sebe, rekao Lanzmannu: "On misli kako ljudima treba dopustiti da sami stvore svoje miljenje." ini se da je na pomolu bila prava pobuna. Moete gledati film ako hoete, odgovorio je Lanzmann, a on e samo "izai na 304 hodnik i... popuiti cigaretu." "Dozlaboga je dosadan", rekao je prezirno. "Ne znam to taj film hoe rei." Sada ga je napao jo jedan iz publike: "Zato biste vi trebali znati to film hoe rei prije nego to ga pogledamo?" Ovdje Lanzmann poinje govoriti ironino, pokroviteljski: "Zapravo sam vas htio zatititi [od filma]." Na kraju je netko iz publike rekao: "Doista bi me zanimalo da li bi dr. Micheels -on je ljubazan ovjek, ali to je film u koji ste vi, dr. Micheels, osobno ukljueni... Biste li ga vi mogli komentirati?" etiri godine poslije dr. Micheels i ja sjedimo u njegovoj blagovaonici iz koje se prua pogled na Longislandski zaljev. Upravo mi je bio pokazao zabranjeni film o Wirthsu i govori mi to je zapravo Lanzmannu htio rei te veeri i zato to nije rekao. Bio je, kae, zbunjen Lanzmannovim napadom, ali radilo se jo o neemu: Lanzmann je izgledao i ponaao se toliko apoplektino da se dr. Micheelsu inilo "kako bi mogao doivjeti slom ili izgubiti kontrolu". I tako tada, kae mi Micheels, nije bio spreman potaknuti daljnje ispade: "inilo se da je izgubio kontrolu nad sobom." Te se veeri ograniio na dostojanstven odgovor: "Vaa je primjedba na film, Claude, bila da se radi

o pokuaju rehabilitacije Wirthsa. To u filmu nisam vidio... Gotovo svi su sudionici filma optuivali Wirthsa." Kad sam gledao film, ni ja nisam vidio pokuaj rehabilitacije. Budno sam pratio film kako bih u njemu vidio ono za to ga je Lanzmann optuivao - psihologiziranje koje opravdava. Istina, u filmu se doista pokazuju opasne snimke djece, na iju je podlu skrivenu poruku Lanzmann upozoravao. I istina je da su preivjeli lanovi Wirthsove obitelji konfuzno i nerazgovijetno govorili o tome upuuje li Wirthsovo samoubojstvo nakon uhienja na svijest o vlastitoj krivnji, a ne samo na svijest o predstojeem suenju i smaknuu. Ali, ako lanovi obitelji ele rehabilitirati Wirthsa, film im u tome nimalo ne pomae. Film nam prua brojne, mune primjere Wirthsovih zloinakih djela iz usta preivjelih oevidaca, ukljuujui i Micheelsovu dostojanstvenu, ali strastvenu bivu zarunicu Noru. Kako bilo, teko da bi se u tom filmu moglo vidjeti sumnjiv, navodno revizionistiki dokument kakvim ga je Lanzmann prikazivao, ak i s titlovima za dijelove na nizozemskom. Ali, razumije se, sam sadraj filma nikad nije bio upitan. Lanzmann je ovjek obuzet bijesom na objanjavanje. Uvelike razumijem njegov bijes onda kada kritiki preispitujem esto apsurdne promaaje pokuaja da se objasni Hitlera i holokaust. Ali ini mi se da se to u Lanzmannovu sluaju pretvorilo u slijepi bijes. Sljepilo je uzdignuto od filmake taktike do kozmikog naela. Radi se o apstraktnom bijesu zbog zloina holokausta koji ga je uinio slijepim na osjeaje jedne od zbiljskih rtava, bijesu zbog kojeg je rtva, a ne poinitelji, postala ciljem njegova gnjeva te veeri. Bio je slijep na mogunost da nisu svi koji trae odgovore ili pokuavaju razumjeti svjesni poinitelji neega opscenoga. Zaudio sam se poslunoj vjernosti koju su Lanzmannove postavke u vezi s time 305 dobivale od njegovih akademskih pristaa i neko sam se vrijeme osjeao usamljen zbog toga to su me Lanzmannove postavke uznemirivale, sve dok nisam otkrio da imam saveznika u Tzvetanu Todorovu, cijenjenom piscu, kritiaru i voditelju istraivanja u parikom Centre National de Recherches. U svojem djelu iz 1996. godine o iskustvima logora smrti, Suelice krajnosti (Facing the Extreme), koje je objavljeno otprilike godinu dana nakon moga susreta s Lanzmannom, Todorov primjeuje da je "Primo Levi proveo etrdeset godina nakon Auschwitza pokuavajui razumjeti zato, kako bi se mogao boriti protiv pravila koje donosi onaj grubi epigram (Ovdje nema zato), dok je Lanzmannu s druge strane drae prisvojiti moralnu pouku toga esesovca." Ali upravo mi je dr. Micheels toga poslijepodneva u Connnecticutu pruio najuvjerljiviju i najrjeitiju obranu pitanja zato. Rije je o neemu to je smislio nakon svae s Lanzmannom, odgovoru koji bi bio izrekao da nije bio zbunjen tonom Lanzmannova napada. To je odgovor na Lanzmannovo prisvajanje reenice koju u prii Prima Levija izgovara uvar esesovac: "Hier ist kein vvarum." Dr. Micheels tvrdi da je ta reenica u tom sluaju zlorabljena. Proitao mi je neto to je o tome napisao: "Upravo je rije Hier' vana za moju tvrdnju", objasnio mi je Micheels. "Ona se odnosi na svijet Auschwitza koji je postao sinonimom za holokaust. Ja sam, kao i drugi, iz vlastita iskustva opisivao taj svijet kao potpuno drugaiji i stran... kao drugi planet, udaljen tisuama svjetlosnih godina. Nastavala su ga bia koja su imala veoma malo, ako uope iega, zajednikoga s onima koje mi smatramo ljudskim biima... U tom svijetu, slaem se, 'ist kein warum.' Ali u civiliziranom svijetu u koji se tako malo nas, ukljuujui Prima Levija, vratilo, tamo treba biti - da soli ein Warum sein. Bez pokuaja, ma koliko tekoga i sloenog, da razumijemo, taj bi svijet, gdje je istina najvanija, mogao ponovno biti izgubljen." "Da soli ein Warum sein": Mora postojati zato. SEDMI DIO KRIVNJA I IZVORI Potraga za izvorom konanog rjeenja 16. POGLAVLJE Emil Fackenheim i Yehuda Bauer: Napast da optuimo Boga u kojem razmiljanje o Hitleru kao glumcu potie najistaknutijeg teologa holokausta na "dvostruku igru" Doao sam u Jeruzalem da bih razgovarao o teologiji s povjesniarom i o povijesti s teologom. U

svim razgovorima koje sam vodio s Yehudom Bauerom i Emilom Fackenheimom - zacijelo vodeim povjesniarom holokausta i najistaknutijim teologom holokausta - nisam siguran to me se vie dojmilo: ono u emu su suglasni ili ono u emu se ne slau. Njihova su neslaganja, zasigurno, dramatinija. Sukobili su se oko Hitlerove "normalnosti". Za Bauera Hitlerova krvolonost "nije bila obina", ali "naalost ne i abnormalna" ni u ljudskoj povijesti ni u nacistikoj Njemakoj. Za Fackenheima je, pak, Hitler s onu stranu bilo kojega prijanjeg poimanja normalne ljudskosti - on smatra da postoji radikalno razdvajanje izmeu ljudske prirode i Hitlerove prirode, radikalno razdvajanje izmeu obinog zla i "radikalnog zla". Zatim je tu i njihovo jo dublje razilaenje oko same teorijske mogunosti objanjavanja Hitlera. Prema Baueru, Hitler je, barem "u naelu", "potpuno objanjiv", kao i svi ljudi. Prema Fackenheimu, ak i najbolji tumai Hitlera osueni su na propast - samo Bog moe objasniti takvo radikalno zlo, a on uti. Koliko god je jaz izmeu njih o tim pitanjima dubok, jo su mi zanimljivije one toke u kojima su iako su im polazita posve drukija - suglasni. I povjesniar i 309 teolog slau se u tome da je Hitler jo uvijek zagonetka, da Hitler nije objanjen u praksi, iako u teoriji jest: "To to se neto u naelu moe objasniti", rekao mi je Bauer, "ne znai da je ve objanjeno." A i nije objanjeno - Hitler nije objanjen - tvrdi ovaj veoma promiljeni i temeljiti istraiva povijesti holokausta: dokazi o Hitlerovoj evoluciji preslabi su a da bi podravali sigurne postavke o izvoru njegova zla. "elio bih ih nai, da", rekao mi je Bauer, "ali nisam. Jednostavno ne znam." Zauuje jo jedno podruje njihova suglasja: uporaba rijei zao. Slau se u tome da se na Hitlera moe primijeniti izraz koji mnogi nerado rabe. To ne treba uditi kad je u pitanju teolog poput Fackenheima, iako se on dugo muio pokuavajui iznova odrediti prirodu zla u svjetlu radikalnog zla za koje vjeruje da je odgovoran Hitlerov reim. Ali takvo stajalite donekle zauuje u sluaju povjesniara poput Bauera, uvjerenoga ateista, koji nije nimalo podloan nepotrebnim metafizikim spekulacijama. Ali Bauer se nije nimalo skanjivao rabiti izraz kojim se suvremeni mislioci nerado slue. "Hitler nije lud", objasnio mi je Bauer. "On je zao. Ono to bih nazvao gotovo krajnje zao." Uputivi se u ured Yehude Bauera smjeten na kampusu Hebrejskog sveuilita na brdu Scopusu, proao sam Trgom Nancv Reagan, pokraj Studentskog centra Franka Sinatre, i zatim se spustio stubama do skromnije zgrade u kojoj je smjeten Vidal Sassoon International Center for the Study of Anti-Semitism (Meunarodni centar Viala Sassoona za prouavanje antisemitizma). Nesklad izmeu preparata za njegu kose koje inae povezujemo s imenom Viala Sassoona i ozbiljnosti zadatka Centra (iako je Sassoon sluio u izraelskoj vojsci) nestao je im sam se naao u nazonosti silno usredotoene, zastrane nazonosti - Yehude Bauera, kojega sam potovao zbog povijesnoga i moralnog autoriteta njegova rada. Osim to je utemeljitelj i ef Odsjeka studija o holokaustu na Hebrejskom sveuilitu, Bauera treba smatrati jednim od osnivaa, ako ne i glavnim, itavog tog podruja istraivanja. Njegov je rad izvanredan u svojoj irini i bogatstvu. U trenutku moga posjeta radio je i kao glavni urednik znanstvenog asopisa koji je utemeljio, Holocaust and Genocide Studies (Studije o holokaustu i genocidu), bio je u urednitvu izdavake djelatnosti Muzeja holokausta Yad Vashem, a sve je vrijeme pisao i objavio desetak knjiga, ukljuujui Tiie Holocaust in Historical Perspective (Holokaust u povijesnoj perspektivi), The Jeu'ish Emergence from Poiverlessness (idovsko prevladavanje nemoi), American jewry and the Holocaust (Ameriko idovstvo i holokaust), i A History oj the Holocaust (Povijest holokausta). inilo se kao da je Bauerova golema produktivnost svojevrstan osobni odgovor, utjelovljenje "idovskog prevladavanja nemoi" u povijesti, nain da ponovno preuzme nadzor nad povijeu koja je u prolosti idove pretvorila u bespomone rtve. Nisam bio toliko zadivljen opsegom njegova djela koliko umnou i dubinom promatranja koja je iz njih izvirala: izravna, bespotedna jasnoa, kirurka preciznost kojom je otvarao i prouavao najtea, duboko emocionalna pitanja koja izviru iz ponaanja poinitelja i iskustva rtava; hrabrost koju je pokazao suoavajui se s 310 takvim pitanjima bez sentimentalnosti; njegova strastvena privrenost temi zajedno s hladnim

znanstvenim pristupom s pomou kojeg je ralanjivao osnovna pitanja odnosa izmeu holokausta i povijesti, izmeu holokausta i Hitlera. Bauerovu me djelu isprva privuklo nekoliko odlino argumentiranih polemikih rasprava objavljenih u asopisu Holocaust and Genocide Studies u kojima je napao one koje naziva "mistifikatorima". U lanku Is the Holocaust Explicable? (Je li holokaust objanjiv?) govori o sve veem broju komentatora - teologa, pisaca i povjesniara - koji tvrde da je holokaust zagonetka, neobjanjiv dogaaj u ljudskoj povijesti. Rabe se razni izrazi kao to je tremendum, sa svim njegovim teolokim konotacijama... Svi oni pokazuju potpuno neshvaanje. Bauer zapravo tvrdi da su se prerano predali. Ozbiljnost i uas holokausta ne umanjuje se ako se kae da se na neki nain moe usporeivati s drugim tragedijama, a na neki nain ne moe. Ali injenica da se na neki nain ne moe usporeivati, da je na neki nain jedinstven, ne izdvaja ga iz podruja ljudske prirode ili ljudskog razumijevanja. Time holokaust postaje nova potresna injenica ljudske prirode, a ne nuno metafizika zagonetka koju moramo posvetiti okruujui je "vatrenim krugom", zaprekom za razmiljanje koju eli podii Claude Lanzmann. Iako Bauer ne navodi ba Fackenheima kao jednog od "mistifikatora", inilo mi se da je mislio na tog ovjeka kojega esto nazivaju najistaknutijim "teologom holokausta", i ja sam elio saznati to najpronicaviji povjesniar holokausta ima rei o nekim pitanjima koja je postavio vodei teolog holokausta. Bauer, mrav, revan i ozbiljan znanstvenik u bijeloj koulji, s naoalama crnih okvira, odrastao je u Pragu poslije Kafke (roen je 1926. godine) sve do 1939- godine, kad je njegova obitelj izbjegla u Haifu. Izgleda gotovo poput sudskog pisara u Kafkinu uredu osiguravajueg drutva. Njegova silovita i strastvena predanost potrazi za povijesnom istinom prikrivena je suhim, jetkim i nenametljivim stilom. Moda je to ogoljela, suha podrugljivost stanovnika pustinjskoga kibuca. (Bauer od 1953. godine ivi u kibucu oval u pustinji Negev.) Bauer je toga dana, kao i obino, bio zaposlen. Uglavnom se ograniavao na kratke, saete odgovore, koji su ipak esto u sebi skrivali neoekivane misli iji se puni smisao otkrivao tek poslije. Bilo je teko iz njega izvui neto vie o "hitlerocentrinim" pitanjima jer on smatra kako ima premalo dokaza da bi se iz njih mogle izvui konane prosudbe. Ali sloio se s postavkom Miltona Himmelfarba "da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta", po kojoj ta tragedija nije bila neizbjena posljedica djelovanja nezaustavljivih sila. "Da nije bilo Hitlerove vodee uloge", rekao mi je Bauer, "holokausta najvjerojatnije ne bi ni bilo." Hitler je "radikalizirao" narod koji je ionako bio dosta antisemitski nastrojen da bi se priklonio njegovu konanom rjeenju, ali nedostatno da bi sam zahtijevao ili potaknuo to rjeenje. Bauer je u odnosu na Hitlera napravio vanu razliku: iako Hitler nije bio "obian", Bauer vjeruje da nije bio "abnormalan", nije bio "neovjean - a to je prob311 lem s kojim se susreemo u sluaju nacista, jer su oni u mnogo emu slini nama, a i mi njima." Ponudio je i uvjetnu prosudbu o izvoru Hitlerova antisemitizma, i to onu za koju vjeruje da se moe izvui iz "beke sredine u kojoj se kretao, a koja je ukljuivala ekstremne antisemitske ideologije, posebice one pomalo okultnih skupina poput skupine Ostara i njoj slinih." I dok tijekom vojne slube u rovovima na ratitu Hitler nije pokazivao gotovo nikakvu nesnoljivost prema idovima, nakon 1918. zbog "traume poraza i unitenja njegova svijeta - vraa se objanjenju koje je naao u Beu." Prema Baueru, u sreditu zbiljske zagonetke o Hitleru i holokaustu nalazi se pitanje o tome kada je Hitler donio odluku o istrebljenju, o tome kada je Hider preao ono to Bauer naziva "moralnim Rubikonom" izmeu toga da zamilja konano rjeenje i izda zapovijed da se ono provede. Smatra da pokuaje odgovora na to pitanje oteava ono to naziva Hitlerovim hotiminim prikrivanjem. Vjeruje da je Hitler usmenu zapovijed za provoenje konanog rjeenja izdao u oujku 1941. godine. Ali koliko je prije toga Hitler zamiljao istrebljenje? Je li se ta misao skrivala ispod povrine tobonjih planova o masovnim progonima koji su dotad inili javno izraenu nacistiku politiku prema idovima? "Hitler je bio veoma paljiv, veoma oprezan u vezi s tim pitanjem", objasnio mi je Bauer. "Postupao

je veoma lukavo." "Pomno je prikrivao svoje tragove?" upitao sam. "Pa, moda i nije bilo tragova." To je razlog vie, smatra Bauer, da ga ne otpiemo kao luaka, kao psihopata. "Moete pretpostaviti da je zao samo ako nije lud." A Bauer uope ne sumnja da je Hitler zao. Hitler je "ono to bih nazvao gotovo krajnjim zlom." Pojam gotovo krajnjeg zla predstavlja prijelaz na Bauerovu iznenaujuu, pa ak i okantnu napomenu o Bogu. Za nekoga tko ne vjeruje u postojanje Boga -rekao mi je da je ateist - Bauer je zauzeo snano stajalite o Njegovu znaaju ako ipak postoji. Pitao sam Bauera je li postao ateist zbog "gotovo krajnjeg zla" koje je vidio na djelu - zla kojem se nije suprotstavio ni ovjek ni Bog tijekom holokausta. "Moda post factum", rekao je. "Ali ni prije toga Bogu nisam pridavao nikakvu vanost, ak i da je postojao." Odrastao je u obitelji koja nije drala do vjere, majka mu je bila ateist, a otac nominalno sljedbenik reformiranog judaizma. "Bio sam vjernik sa sedamnaest godina", napomenuo mi je (a to je, dakle bilo 1943. godine) i jo ga uvijek "silno zanima vjera, zato to mislim da je to povijesno veoma vaan fenomen, posebice meu idovima, pa me stoga moete proglasiti ateistom koji voli vjeru." ovjekom koji, kako kae, "promatra vjeru tako to u njoj procjenjuje to je dobro za idove i to je loe. Razumije se, vjera je za njih bila tijekom veoma dugog razdoblja dobra. Danas se to vie ne moe rei. Znate da kau 'Gdje je bio Bog tijekom holokausta?' Bog se u posljednje vrijeme, barem to se idova tie, ba i nije proslavio. Ali, znate, o Hitlerovu zlu moete govoriti bez obzira na to jeste li vjernik ili niste." 312 "A to je s nekim ortodoksnim prorocima ovdje u Izraelu koji su govorili da je holokaust dio Bojega plana, a Hitlera su ak opisivali kao 'bi Bojega gnjeva' usmjeren protiv europskih idova koji nisu potivali stroge zakone Tore? Ili, to je pak s onima koji holokaust tumae kao nain na koji je Bog utemeljio dravu Izrael?" "Pa, to je kretenarija, zar ne?" rekao je Bauer s poneto prezira to ga stanovnik kibuca ima za proroke koji bi njihovu pionirsku hrabrost i rtvu pripisali Bogu, koji je, navodno, trebao rtvovati est milijuna za svoj "naum". "Upravo sam pisao o tome", napomenuo je. "Kaem kako je nemogue da bi Hit- ", zastaje da bi ispravio lapsus, kao da je nakanio rei "Hitler" a zapravo je mislio rei "Bog". Ali, zapravo, silogizam koji predlae ukljuuje Boga kao lik koji je moda jo vie zao - kao krajnje a ne gotovo krajnje zao: "Nemogue je da postoji Bog koji je istodobno svemoan i pravedan. Ili je svemoan, ili pravedan. Jer ako je svemoan, onda je Sotona. Ako je pravedan, onda je nebbish (nemonik)." Bog kao Sotona? Rijetko sam uo radikalnije izraen problem teodiceje (pokuaj da se pomiri postojanje, navodno, pravednog Boga punog ljubavi s ustrajnim postojanjem zla). Kad odmotamo postavke stijenjene unutar njegova silogizma Bogje-Sotona-ili-nebbish, dobivamo sljedee: svemoni Bog, koji je pravedan i pun ljubavi, ne bi ni zbog kakva razloga, ni zbog kakva plana dopustio pokolj est milijuna nevinih. Ako je svemoan, mogao se uplesti (kao to je to i inio u trenucima mnogo manje ugroze u Bibliji), a ako je pravedan, bio bi se upleo. Ako je svemoan i dopustio je gotovo krajnjem zlu da prevlada, ako je dopustio da milijun djece pobiju gotovo pred oima njihovih roditelja a da se ne uplete, nema nikakve razlike izmeu Boga i Sotone. A to nas dovodi do drugog dijela silogizma: ako je Bog pravedan, ba i nije moan, jer ako je pravedan, bio bi se elio uplesti, ali naprosto nije bio dosta moan da bi neto postigao - on je dobronamjeran, ali ne i Bog koji ulijeva strahopotovanje. "Nebbish?" upitah. "Pa, znate, jadnik kojemu treba pomoi, Bog koji iz nas mora crpiti svoju snagu. To je ideja [teologa] Irvinga Greenberga" - i rabina Kushnera, autora knjige Kad se loe stvari dogaaju dobrim ljudima. Bauer to ne moe prihvatiti. "Ne treba mi takav Bog. Ma kakav je to Bog koji nije svemogu, a svugdje je prisutan?" Potonja primjedba o "sveprisutnom" Bogu odnosila se na mukotrpno izvedeno naelo Emila

Fackenheima o neprisutnosti onoga to Fackenheim naziva "zapovjednim Bojim glasom" u Auschvvitzu, na Fackenheimovu tenju da nade neki oblik Boje prisutnosti u logorima smrti, ak i u obliju nijemog svjedoka. Bauer nema nimalo strpljenja za Boga koji samo tiho pati zajedno sa rtvama: "Kad je ondje, plae - to je jako lijepo od njega, ali to mi nimalo ne pomae. Posve je suvian. U tom konceptu nema nikoga komu se moe moliti." Bog kao Sotona. Ili kao nemoan (nebbish). 313 Jesu li to jedine mogunosti koje su nam otvorene u vremenu nakon holokausta? Zapravo, postoji jedna struja teodiceje koja pokuava tvrditi kako Bog nije ni svemogu ni nemoan, nego je ograniio vlastitu mo na onu mjeru koja je potrebna da bi ovjeku dao slobodnu volju, slobodu da odabere izmeu dobra i zla. Najjai argument u korist te tvrdnje - suvremene simbolinologike verzije tvrdnje G. W. Leibniza da je ovo najbolji od svih moguih svjetova koji je spojiv sa slobodom pojedinca (za razliku od determinizma ili predestinacije) - koji je uobliio filozof sa sveuilita Notre Dame Alvin Plantinga, jest da bez Boga koji doputa mogunost zla, koji doputa da ovjek odabere pogreno, da nema onoga to Plantinga naziva "transsvjetska izopaenosti" (da e u svakom svijetu u kojem postoji sloboda neki odabrati zlo), ne bi moglo biti svijeta u kojem sloboda volje ili moralnog izbora ima ikakvo znaenje. Ali mnogima je holokaust izazov postavci teodiceje o najboljem od svih moguih svjetova koji je u skladu sa slobodnom voljom. Zato Bog nije stvorio malo manje izopaenu ljudsku prirodu? Zar nunost transsvjetske izopaenosti zahtijeva ljudsku prirodu koja je toliko izopaena da e stotine tisua biti sudionici ubijanja milijuna djece premlade da bi plaali za kakve imaginarne grijehe? Moe li se Auschwitz pomiriti s bilo kojom teodicejom najboljega od svih moguih svjetova koja od nas ne trai da preispitamo znaaj Bojega djela, znaaj Bojeg stvaralakoga poriva? Ili se pak moramo ograniiti na ono to je openito poznato kao irenska teodiceja (ili teodiceja "izgradnje due") - da su katastrofalna zla poput Auschwitza bolne moralne pouke koje e, prema Bojem naumu, u konanici stvoriti manje izopaenu ljudsku prirodu? Moramo li tada zapravo rei: "Hvala Ti, Boe, to nam je doista trebalo?" Bauer nije zadovoljan alternativama svojemu silogizmu koje samo uobliuju dramatine implikacije optunice protiv Boga s kojima se Fackenheim i drugi zabrinuti vjernici i teolozi hrvu u razdoblju nakon Hitlera. Vjernici poput Fackenheima zapravo su se ponaali poput istraitelja u slubi branitelja nijemoga, odsutnoga optuenika, grevito traei objanjenje ponaanja svojega klijenta jer ga on sam ne daje. Uporaba pravne retorike, jezika sudnica, da se opie ta istraga koja jo traje, nije moja izmiljotina. U pregledu rasprave u vezi s lankom Holokaust kao izazov vjerovanju (The Holocaust as a Challenge to Belief), koja je objavljena u Journal of the American Academv of Religion 1989. godine, nailazimo na pojmove "optunica", "odgovornost", "poinitelj", "sudionitvo", "potpomaganje" uporabljene u vezi s Bojom ulogom - kao i izvanredan navod o "obrani promatrake uloge Boga". Promatraka obrana pravna je strategija kojom su se sluili "dobri Nijemci" koji su rekli da nisu sudjelovali, nego su samo stajali po strani dok su se zloini dogaali. Takvu obranu napali su Elie Wiesel i drugi koji vjeruju da su pasivni promatrai jednako krivi za ubojstvo kao i oni koji su potegnuli okida. Prema tomu, primjeuje analitiar Akademije religije, promatraka obrana "ne omoguuje Bogu da sie s optuenike klupe"(kurziv autorov). 314 Bog na optuenikoj klupi: ne sudi se postojanju Boga - radi se uglavnom o zanimljivijoj kontroverzi od one stare o tome je li Bog "mrtav" - nego njegovu znaaju, snazi i odgovornosti za zloudnost, za "radikalno zlo" Adolfa Hitlera. Emil Fackenheim pak pokuava opravdati stalni, iako promijenjen, idovski odnos prema Bogu u svjetlu optube protiv njega kako je iznosi Yehuda Bauer. Fackenheim pristaje na vjerodostojnost optube tako to napada primjerenost bilo kojega drugog objanjenja Hitlera osim onoga koje odgovornost trai u samom Bogu. Ali on ne prihvaa pravorijek. "Kako uope moemo objasniti neku osobu?" upitao me Fackenheim nakon to smo se smjestili na balkonu malenog stana u Jeruzalemu, u kojem stanuje sa svojom drugom suprugom i njihovim

jedanaestogodinjim sinom. Bilo je vrue lipanjsko poslijepodne i Fackenheim, koji je tada bio krepak ezdesetsedmogodinjak, bio je odjeven u kratke hlae, sportsku koulju i sandale. Izgledao je pomalo kao ameriki djed u idovskoj ljetnoj koloniji. Govorio je o pokuaju da se objasni Hitlera. Ali, kako je tijekom poslijepodneva otkrivao poneki detalj, Fackenheim je objasnio svoje objanjenje tako to je objasnio neke stvari o sebi. Poeo je s telefonskim pozivom u Kristaloj noi i susretom s prijateljem iz djetinjstva Reinharda Hevdricha. Dana 9. studenog 1938. godine, u Kristalnoj noi, Fackenheim, koji je tada bio dvadesetdvogodinjak, student Starog zavjeta i postkantovske filozofije na Berlinskom sveuilitu, telefonirao je svojim roditeljima u sjevernonjemakom gradu Halleu. "Moj je otac bio odveden", objasnio mi je. "Rekao sam majci da dolazim. Otiao sam jer sam zakljuio da je najsigurnije ono mjesto gdje su gestapovci ve bili. Zaboravio sam da su moda prislukivali telefon. Prislukivali su, i sutradan su doli po mene." "Kako je to izgledalo?" upitao sam ga. "itav odred?" "Ne, ne", rekao je, "dola su samo dvojica i odvela me." Odveli su ga u Sachsenhausen, novosagraeni koncentracijski logor kod Berlina. To je bilo mjesto, pisao je Fackenheim, gdje su esesovci izmislili ono to on naziva "temeljima Auschvvitza", fiktivne "radne odrede" koji su podravali prozirnu lanu iluziju da logori imaju nekakve veze s radom. Nisu uspjeli prikriti mraniju sudbinu: "Fikcija se jo uvijek podravala ak i onda kad tajna vie nije bila tajna", napominje Fackenheim, ocrtavajui to kao "sustav nalik Kafkinu, u kojem je naizgled bilo smisla, ali nije ga bilo... I tako jasni razvojni put vodi od... Sachsenhausena 1938. do nevjerojatnog i dotad nevienog natpisa nad ulazom u Auschvvitz" - Arbeit macht frei (Rad oslobaa). Zanimljivo je to je kao sr okrutnosti logora izdvojio nametanje lanog znaenja - lanog objanjenja. U Sachsenhausenu je razvio doivotnu sumnju u lana objanjenja. Kao primjer lakih objanjivakih tvrdnji koje su razumljive same po sebi i koje su mu toliko odbojne navodi rasprostranjeno miljenje o "Hitleru u nama" s kojim se susreo ubrzo nakon bijega iz Njemake. 315 Godine 1939. puten je iz Sachsenhausena i dobio je izlaznu vizu za Kanadu prije nego to su se vrata vrsto zatvorila pred njemakim idovima. Rabinske je studije zavrio u Kanadi i kao rabin poetnik prvi se put susreo s objanjenjem "Hitlera u nama". "Zamolili su me da interkonfesionalnoj skupini govorim o Hideru", objasnio mi je. "Da tako poduprem ratne ciljeve. I ono to me se dojmilo kao prilino strano - u ratu smo, a te drage dame kranke dolazile bi mi i govorile: 'U svima nama postoji Hitler.' Govorile bi: 'Krani to moraju rei. Kad vidimo grijehe drugih, vidimo i svoje grijehe.' Upravo sam to elio izbjei", napomenuo je. "To jednostavno nije istina." "To jednostavno nije istina": Fackenheimovo uvjerenje, koje razlae u svojoj teoriji "radikalnog zla", jest to da se za uase koje je poinio Hitler ne moe nai objanjenje u okviru poznatog kontinuuma ljudske prirode. Rei da je Hitler bio samo veoma, veoma, veoma lo ovjek (ili, kako bi to rekao Alan Bullock, necjelovito dobar) i da neki oblik toga istog zla, a koji se razlikuje samo u stupnju, moemo nai u sebi samima, umanjuje radikalno zlo kakvo predstavlja Hitler. Takvo se zlo ne da objasniti, ustraje Fackenheim, time to je on imao veoma, veoma, veoma loeg oca ili veoma, veoma ekstremnu manifestaciju iste sklonosti zlu koja je u svima nama. Fackenheimova otra reakcija na postavku "Hitlera u nama" lei u korijenu onoga to je postalo radikalnim stajalitem koje odreuje jednu krajnju toku rasprave u vezi s objanjenjem Hitlera: postoji korjenita razlika izmeu ljudske naravi i Hitlerove naravi - nespojivost s ljudskom naravi koja je srodna nespojivosti za koju su Fackenheim i drugi poslije ustvrdili da postoji izmeu samoga holokausta i ostale povijesti ovjeanstva. Jo je radikalnija bila odluka koju je Fackenheim donio poslije toga: dvadeset godina tiine. Ubrzo nakon rata, kad su postali razvidni razmjeri tragedije, Fackenheim je odluio da bi govorenje i pisanje o Hitleru, ak i spomen njegova imena, mogli dovesti samo do njegova velianja, da bi mu to udahnulo ivot poslije smrti. I tako je dvadeset godina, tijekom kojih je postao vrlo cijenjen profesor filozofije na Sveuilitu u Torontu i objavio znamenitu sintezu hegelijanske filozofije i idovske teologije 20. stoljea, odravao svoju samonametnutu utnju o tragediji idova u 20.

stoljeu uvjeren da bi rasprava o Hitleru na stanovit nain pridonijela njegovoj besmrtnosti, da bi sam spomen njegova imena bio ravan irenju arolije o radikalnom zlu. Godine 1967, u napetim danima koji su prethodili estodnevnom ratu, Fackenheim se predomislio i promijenio svoj ivot. Sablast drugoga holokausta, koji bi se mogao dogoditi nakon moebitnog unitenja izraelske drave, uvjerila je Fackenheima da naposljetku mora prekinuti utnju u vezi sa znaenjem prvoga holokausta - u vezi s implikacijom radikalnog zla koje je iznjedrio. Te je godine uobliio ono to je sada poznato kao "614. zapovijed", samo jednu reenicu koja mu je donijela najveu slavu, "zapovijed nakon holokausta" vezanu uz Hitlera, za koju se Fackenheim osjetio prisiljenim da je pridoda tradicionalnim 613 zapovijedima 316 tovanja i ponaanja u idovskom ortodoksnom kanonu. Izrazio ju je ovako: "idovima je zabranjeno da Hitleru dodjeljuju posmrtne pobjede." Poslije, tijekom naeg razgovora, razotkrit e dublju ulogu koju ta zapovijed igra u procesu protiv Boga. Ali tada, 1967. godine, zakljuio je kako zadau koju izraava ta zapovijed moe ispuniti samo ako prekine sa svojim ugodnim kanadskim progonstvom, preseli u Jeruzalem i zapone prouavati Hitlera. Neposredan povod njegovoj odluci bila je razmjena pisama s piscem Terrenceom Des Presom. Des Pres je autor djela The Survivor (Preivjeli) koje govori o iskustvima iz logora smrti. "Napisao sam mu pismo u kojem sam rekao kako je to prekrasna knjiga", kazao mi je Fackenheim, "ali da je to samo polovica prie." "Polovica prie?" "Pria o preivjelima je polovica. Ali rekao sam mu da sada mora napisati knjigu (o neemu)." "O emu?" upitao sam. Nisam razabrao posljednju rije jer je govorio s veoma izraenim srednjoeuropskim naglaskom. "O kriminalcima! Nacistima, ubojicama!" poviknuo je gledajui me da vidi jesam li gluh. "Znate, o Hitleru!" Ali Des Pres je upozorio Fackenheima da je istinsko poznavanje Hitlera samo po sebi svojevrsna opasnost. "Pisao mi je da klju shvaanja nacista lei u tome da se s njima poistovjetimo. A postoji opasnost da bi vam se mogli svidjeti - ne, da biste postali poput njih. I tako je rekao da odbija pisati o kriminalcima, kao to su to ve mnogi uinili. A posebno je straan primjer onoga Davida Irvinga, koji je napisao knjige i knjige o Hitlerovu ratu jer se s njime slagao. A poslije je, razumije se, usvojio nacistika stajalita. U tome je opasnost pokuaja objanjenja." Ako postoji opasnost od empatije, opasnost od objanjenja, na suprotnoj je strani, napomenuo mi je, "opasnost od objektivnosti. Ako to pokuate kliniki objasniti, kao to to ini Hannah Arendt... to se vie od toga udaljite - moete prikupiti koliko god objektivnih podataka elite, ali time ete objasniti sve manje i manje." Naveo je rijei "dobrog njemakog povjesniara (Jackela) u ijem se djelu nalazi poglavlje koje govori o 'biolokom ludilu nacista'. To apsolutno nita ne objanjava! Ludilo tek u najmanjoj mjeri objanjava ono to se dogaalo." I kako da onda izbjegnemo tu Scilu i Haribdu empatije i objektivnosti? Kako je to uspjelo Fackenheimu? "Trebate odigrati dvostruku igru", rekao mi je. Dvostruku igru? Fackenheim je tada naveo iznimnu misao koja otkriva, ako nita drugo, koliko je njemu, a i nama teka sama pomisao o objanjavanju Hitlera. "Mora postojati epistemoloko odbijanje, otpor objanjenju", tvrdi on. Dvostruka igra: da bi se razumjeli procesi koji stvaraju zlo u Hitleru treba se sluiti tehnikom empatije, ali se istodobno treba opirati pomisli da objanjenje moe 317 opravdati njegovu osobnu odgovornost za zlo. "itam djela ljudi poput zapovjednika Auschvvitza Rudolfa Hossa", napomenuo mi je navodei usputni primjer (Hoss je napisao memoare naslovljene Trgovac smru - Death Dealer). "Hoss je pun isprika za sebe, a sve su lai, ali nisam siguran je li svjestan toga da su lai."

Ali opiranje "iskrenosti" Hossova objanjenja samoga sebe bilo je tek zagrijavanje, dodao je. "Onda sam, naposljetku, duboko uzdahnuo i proitao Mein Kampf." Zapravo, ini se da Fackenheimu nije bilo odve teko nai razloge tomu da se odupre empatiji s Hitlerom u Mein Kampfu. ini se da se prvo uhvatio za Hitlerovu tvrdnju kako je on ono to Fackenheim doista jest, naime filozof u velikoj tradiciji: tvrdnju iznesenu u Mein Kampfu da posjeduje ono to postkantovski njemaki filozofi cijene iznad svega - Weltanschauung, sveobuhvatni, filozofski dosljedan svjetonazor. "U toj knjizi toliko napuhava sam sebe", kae Fackenheim prezirno. Ali posebno velia sebe kad kae "da je svoj Weltanschauung naao u Beu. to to znai? Kako ga je naao? Iznenada je postao filozof u svojim mislima, i to filozof koji ima Weltanschauung, i sve se kockice slau. Hitler vie nikada nee dvojiti o tome." Ali Fackenheimovu sigurnost u vezi s time ne dijele svi tumai Hitlera. Pitanje o tome je li Hitler doista imao koherentan svjetonazor - ideologiju, ako ve ne i Weltanschauung, postalo je, kao i sva druga pitanja u studijama o Hitleru, mjestom velikih prijepora. Sedamdesetih su godina stvorene dvije suprotstavljene kole objanjavanja Hitlera. Rije je o "psihopovijesnoj" koli, koja je Hitlerove postupke tumaila kao patoloke iracionalnosti, proizvode duevne bolesti, ako ne i ludila. Druga je bila "ideoloka" kola, koja je pokuavala dokazati da se Hitlerovi postupci mogu smatrati "loginim" utoliko to su proizali iz suvisle strukture vjerovanja, Weltanschauunga, i odgovarale suvisloj, iako pogrenoj, analizi trenutane njemake povijesne stvarnosti i tonoj procjeni osjeaja njemakog puanstva. Mnogi su od tih koji iznose to stajalite njemaki tumai Hitlera, ali ne svi. Tako je, primjerice, J. P. Stern, britanski povjesniar roen u ekoj (koji je kao djeak sluao Hitlera u Munchenu i zajedno sa svojom idovskom obitelji pobjegao u Englesku 1938. godine), jedan od onih koji se pozabavio Fackenheimovim odbacivanjem Hitlerovih intelektualnih pretenzija. U djelu Hitler: Voda i narod (The Fiihrer and the People, 1974) Stern tvrdi kako "pokuaj da se ponudi potpunije razumijevanje mita o Hitleru ukljuuje i nov pogled na njegove intelektualne mogunosti. S potpunijim podacima o njegovim studijima u Beu i Munchenu postaje jasno kako (da citiramo Bullockovu reenicu) vie nije opravdano govoriti o Hitleru kao o 'moralnom i intelektualnom kretenu'." Razumije se, jo uvijek postoji jaz izmeu izjave da Hitler nije intelektualni kreten i toga da mu se priznaje kako posjeduje suvisli filozofski svjetonazor, ali Fackenheim o tome uope ne dvoji: samu pomisao da je Hitler imao Weltanschauung naziva "prozirnom lai". Ali Fackenheim misli da je velika la u Mein Kampfu, najvea la o Hitleru, ona 318 koju je ispriao o sebi i idovima. Ne radi se o oitim laima o idovskom zlu - ne, bio je to jedan od onih trenutaka u mom razgovoru s Fackenheimom u kojem je jedna njegova napomena povukla sag ispod mojih nogu u vezi s nekim uobiajenim nainima razmiljanja o Hitleru i preda mnom se otvorio bezdan nesigurnosti; sinulo mi je da je to razlog zato su ljudi neko s toliko pozornosti sluali filozofe. Zapoeo je razgovor o najveoj lai tako to je podsjetio na neto to je jednom reeno o posljednjim Hitlerovim rijeima, njegovoj predsmrtnoj oporuci, za to Fackenheim vjeruje da je zapravo njegova posljednja la, la koja ga definira. "Znate knjigu Roberta Waitea?" pitao me, mislei na Waiteovu psihopovijesnu studiju Psihopatski bog: Adolf Hitler (The Psychopathic God: Adolf Hitler). "To je jako dobra knjiga", napomenuo je Fackenheim, "ali mislim da je napravio nekoliko pogreaka. Waite kae: 'Nitko ne odlazi u smrt s lai'." "Nitko ne odlazi u smrt sa ime?" "S lai!" (Waite je zapravo napisao da je oporuka na samrti "najii Hitler".) Waite je, objanjava Fackenheim, izrekao tu primjedbu raspravljajui o poznatoj Hitlerovoj posljednjoj oporuci, onoj koju je napisao u bunkeru prije nego to se ubio, u kojoj usred razaranja koje je prouzroio vlastitom narodu svojim ratom protiv idova, Hitler obvezuje njih i njihove potomke da nastave rat do istrebljenja protiv "vjenih trovaa svijeta", idova. "I, prema tome, budui da je Hitler otiao u smrt s tom poznatom oporukom u kojoj izraava svoju mrnju prema idovima, to je zacijelo bio pravi Hitler. Ali to je posve neistinito!... Mislim, moda

je to bio sluaj [...] ali moda je rije o tome da je Hitler, koji je glumio itavog svog ivota, koji nikad nije ni u to vjerovao sve dok mu ne klie svjetina, otiao u smrt poput glumca. Za budue narataje." Drugim rijeima, Hitlerova oporuka pisana pred samu smrt bila je velika la smiljena da bi ouvala njegovu hinjenu autentinost, krinka kriara koji umire radi strasti u koju vjeruje, a ne propalog oportunista koji nije vjerovao ni u to osim u vlastitu ambiciju i koji se posluio mrnjom prema idovima da bi je promicao. Hitler kao glumac. Glumac kao laljivac, odnosno cinik, odnosno arlatan ija je najvea la bila to prividna, potpuna iskrenost njegove strasti, koju J. P. Stern naziva izvorom njegove privlanosti, nikad nije bila prava nego tek proraunata. Hitler se pojavljuje poput Jaga ija je "niim potaknuta zloa" cinina obmana s ciljem manipulacije koju nimalo ne "iskupljuje" iskrenost, koliko god patoloka ona bila. "Pogledajte njegovo vjenanje", nastavlja Fackenheim. "Vjenanje pola sata prije smrti. Ma to to znai? Sve je to bila predstava", naglaava Fackenheim, koji mi je poslije rekao da "uope ne dvoji" kako je Hitler bio "seksualno nastrana osoba". Prema tome i vjenanje uoi smrti jednako je tako bila la, "gluma od poetka do kraja". Postavio sam pitanje koje se nametalo samo od sebe: "Mislite li da on ak nije vjerovao ni u svoj antisemitizam?" "Mislim da nije razlikovao glumu od uvjerenja." Nastavlja priati detalj iz memoara jednoga od Hitlerovih sudrugova, da je 319 "Hitler pozirao pred zrcalom prije nego to bi odrao govor". Podsjea na snimke koje prikazuju jedan od ranih skupova na kojem je "Hitler na poetku okupljenima uputio upitni pogled, a tek kad ga je masa iskreno podrala, on se opustio i nasmijeio. To je bio ovjek koji je u privatnom ivotu, posebice u ophoenju sa enama, smatran nitavnim. A postajao je velik bog tek ispred masa." Javni je Hitler, tvrdi on, zajedniko dijete glumca i publike. "Razumije se", dodaje Falckenheim u jetkoj opasci, "strano je pomisliti da je est milijuna idova ubijeno zbog jednoga glumca." Ono to me posebno osupnulo u vezi s Fackenheimovim razmiljanjem nije bilo samo njegovo uvjerenje kako Hitlerova mrnja prema idovima nije bila iskrena, nego njegovo gotovo lakonsko odbacivanje bilo kakve sigurnosti u vezi s tim pitanjem. Oporuka uoi smrti je "posve neistinita", rekao je isprva i onda dodao: "Mislim, moda jest." Drugim rijeima, nema osnove na kojoj bismo mogli zakljuiti da jest tako ili nije. To to je vodei idovski filozof nakon holokausta izjavio da nakon pola stoljea jo uvijek ne moemo doi ni do toga temeljnog zakljuka o Hitlerovu misaonom svijetu, doista me osupnulo tog poslijepodneva u Jeruzalemu. Ali tek sam godinu dana poslije, nakon to sam trei put proitao stenogram svoga razgovora s Fackenheimom, poeo shvaati to se krije iza ironije i crnoga humora opaske o est milijuna "ubijenih zbog glumca". Bio je Fackenheimov konani pokuaj da spasi Hitlera od objanjenja, da ga sauva za zlo. Oslikavajui Hitlerovu naizgled nepomirljivu mrnju prema idovima kao jednostavan glumaki trik, uskraujui mu time "vrlinu" strastvene iskrenosti (ili moda saaljenje koje bismo osjeali prema moebitnoj rtvi patoloke duevne bolesti), Fackenheim otklanja, pa ak i minira, itav jedan projekt objanjavanja Hitlera - usredotoenost na pronalaenje psiholokog uzroka estine Hitlerove otrovne mrnje prema idovima - time to tvrdi da ta strast nije estoka, nego ista, hladna, proraunata izmiljotina. I prema tome, jo je vee zlo. Zlo radi zla, zlo koje se ne da objasniti patologijom ili ideologijom pa za nj ima jo manje opravdanja. "Radikalno zlo": to je termin koji Fackenheim rabi da bi odredio pojavu koja nadilazi brojnost rtava, dakle novu kategoriju zla. Iako se na prvi pogled moe initi da i nije previe kontroverzno Adolfa Hitlera nazvati zlim, Fackenheim je bio prvi koji mi je ukazao na pogrenu postavku u literaturi o Hitleru: na zaudnu nespremnost onih koji su o njemu pisali da Hitlera kao takvog promatraju kao svjesno zlog ovjeka. Fackenheimu je sredinja postavka da se mora suprotstaviti opravdavanju Hitlerova zla. Njegovo poimanje radikalnog zla (koje nije istovjetno smislu koji tom terminu daju Hannah Arendt ili Martin Buber) razlikuje se od tradicionalnoga idovskog poimanja zla, koje ne pretpostavlja apsolutno

naelo nego "sklonost zlu" koja se moe prevladati. Razlikuje se od tradicionalnih kranskih poimanja zla, koja se kreu u rasponu od odreivanja zla 320 kao ne-bitka (odsutnosti dobrog), do utjelovljenja zla u obliku demonskog lika, primjerice kneza tame koji se otima za ljudske due. Fackenheimovo poimanje radikalnog zla razlikuje se utoliko to nije ovisno o borbi u ljudskoj dui niti je njezin rezultat, ve je to vrsta zla "koja se nikad ne moe prevladati", to je zlo koje je "transcendentno, nepremostivo, apsolutno" i, kao to ga opisuje jedan od komentatora Fackenheima, zlo koje se ne moe opravdati, za nj se ak ne moe ni iskupiti, nego mu se rtve mogu jedino "opirati", ma koliko to bilo uzaludno. Jedan je problem s Fackenheimovom tvrdnjom - a taj se problem javlja i u vezi s drugima koji poput njega uporno tvrde da je zlo iz Auschvvitza posve jedinstveno, da takvo zlo nikad prije nije bilo poinjeno ni doivljeno - u tome to se ini da ona izvire iz svojevrsnoga obrnutog narcizma: moje zlo, zlo zbog kojeg sam ja patio, gore je od tvog zla, gore od njegova zla, od bilo kojega drugog zla. To moe dovesti do lanog logikog zakljuivanja o tome da se, na primjer, dokae kako je genocid u Armeniji manje straan ili da izgladnjivanje i pokolj koje je provodio Staljin, nisu dovoljno vrijedni toga da budu smatrani jedinstvenima - rije je o zaokupljenosti komparativnom demonologijom koja rtve zla vie dijeli nego to ih ujedinjuje - a to stvarne poinitelje moe osloboditi odgovornosti. "Insistiranje na jedinstvenosti i neobjanjivosti holokausta", pisala je Elizabeth Domanskv o tom stajalitu u asopisu Historv and Memorv (Povijest i sjeanje), "dopustilo je Zapadnim Nijemcima da promatraju holokaust kao neto to se ne moe objasniti ak ni u sklopu Treeg Reicha. Tako je holokaust prebaen u sferu nepovijesnog, a time pitanje odgovornosti postaje suvino." Pa ipak, Fackenheimovo inzistiranje na apsolutnosti Hitlerova zla odreuje jedan pol rasprave: pomae objanjavanju Fackenheimova otpora samoj ideji objanjenja. Objanjenje, po Fackenheimovu miljenju, ako i nije zlo samo po sebi, ipak moe graniiti s umanjivanjem zla, opratanjem pa ak i tajnim sporazumijevanjem sa zlom. A to nas dovodi do Fackenheimova polazita za napad na sam pothvat objanjavanja Hitlera: sredinjeg pitanja "idovske krvi". To je bila sljedea bombica koju mi je pod noge bacio taj pravdaki filozof tog poslijepodneva u Jeruzalemu: njegov osebujan nain suprotstavljanja toj uznemirujuoj niti koja se provlai kroz mit o Hitleru - pokuaju da se Hitlerova mrnja idova objasni kao oblik mrnje samoga sebe, kao posljedica njegove nesnosne sumnje o vlastitom "rasnom identitetu". Dok su profinjenije inaice te odavno poznate ali jo uvijek pretjerane i uznemirujue ideje prikupljale pristae sve od sedamdesetih godina - posebice meu onim tumaima Hitlera koji su usmjereni prema psihoanalizi - udilo me to joj se Fackenheim nije opirao, nego ju je gotovo prigrlio kao mogue objanjenje. Sve dok nisam shvatio kako ju je pretvorio u otricu svojeg napada na samo objanjenje. 321 O toj smo temi razgovarali kad sam ga pitao za Miltona Himmelfarba, a odgovorio mi je priom o Hevdrichovu prijatelju iz djetinjstva. "Kakav je va stav o tvrdnji 'Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta'?" upitao sam ga u vezi s Himmelfarbovim inzistiranjem da je samo Hitlerova osobna volja, a ne apstraktne povijesne sile, bila potreban, ako ne i dostatan imbenik da se holokaust dogodio. "Je li to rekao Milton Himmelfarb? O da, mislim da je vjerojatno posve u pravu. Iako sam nedavno pisao o tome da moda postoji jedna iznimka - i Hevdrich je to mogao uiniti. A to je veoma blizu istini. Podrijetlom sam iz njemakoga grada Hallea, a kad sam trebao napisati svoje memoare, koji jo nisu gotovi, prvi sam dio o Halleu naslovio 'Od Georga Friedricha Handela do Hevdricha'. A znate li da je moja majka tri tjedna ivjela u istoj kui u kojoj se Hevdrich igrao?" "Doista?" "Kad se dogodila Kristalna no bio sam u koli, a mog su brata i oca odveli. Moja je majka bila potpuno sama pa su je nai najbolji prijatelji pozvali da preseli k njima. Zvali su se Levine - njihova

ker Ose upravo mi je bila u posjetu - a Kurt Levine bio je jedini idov u gradu kojeg nisu odveli. Zato to ga je titio njegov susjed Hevdrich. I tako sam nedavno upitao Ilse: 'Jesi li poznavala Hevdricha u djetinjstvu?' Odgovorila je: 'Dakako. Stalno je dolazio k nama. Kad bi njegova sestra imala problema s roditeljima, pazili bismo na nju.' "I to je velik ok. Jer Hevdrich je jedini ovjek za kojeg se govorilo da je mogao naslijediti Hitlera. Usput, to se tie Hevdricha, kau da je imao idovske pretke." To nije samo "usput": mnogi zapisi o ivotu Reinharda Hevdricha, "zloga mladog boga smrti", prikazuju ga kao neku vrstu Hitlerova dvostrukog dvojnika. Bio je njegov blizanac u fanatinom jednoumlju svoje elje da istrijebi idove - on je, naposljetku, bio ovjek kojem je Hitler povjerio planiranje i provedbu konanog rjeenja (sve dok Hevdricha 1942. godine nisu ubili eki partizani). Ali, isto kao i za Hitlera, za Hevdricha se govorkalo da je imao posebnog dvojnika idova koji je njega progonio: mranoga navodnog pretka idova, a prie o njegovu postojanju dovele su do rasprostranjenih pria o tome kako se Hevdrich osjeao kao da ga progoni moebitna hebrejska sjena. Nekima, znai, Hevdrich nije bio samo potencijalni Hitlerov nasljednik, nego bi im mogao biti i mogue objanjenje - u smislu da njegova borba sa idovskom sjenom moe biti klju za slinu dinamiku Hitlerove psihe. Glasine o "idovskoj krvi" pratile su Hevdricha iz Hallea do pomorske akademije u Kielu, gdje su mu kolege navodno nadjenule nadimak "Izzv Siiss" ("Suss" je bio posprdni naziv za idove u karikaturama); te su ga glasine pratile ak i u SS-u, gdje ga je 1932. Himmler postavio na elo obavjetajnog odjela SD; taj ga je poloaj 1934. doveo na mjesto efa Gestapoa. Heinz Hohne, povjesniar SS-a, navodi dopis koji je 1932. godine mjesni Gauleiter (mjesni partijski voda) u Halleu uputio u sredinjicu stranke: "uo sam da 322 je u vodstvu Reicha neki Hevdrich [...] Postoji osnovana sumnja da je Bruno Hevdrich iz Hallea, koji mu je navodno otac, idov." Hohne izvjetava da, iako u istrazi koja je uslijedila nisu naeni nikakvi opipljivi dokazi, "to se Reinhard Hevdrich [...] vie uzdizao u hijerarhiji nacional-socijalista, sve je upornija bila glasina da je on idovskoga podrijetla." U svojim memoarima jedan dunosnik Lige naroda, koji je bio upoznao Hevdricha, iznosi vjerojatno apokrifnu ali unato tomu reprezentativnu priu: Hevdricha je toliko progonio strah od "idova u dui" da je jedne noi, u napadaju pijanstva, zurio u zrcalo i povjerovao da doista vidi sjenku idova kako izvire iz njegova odraza pa je istoga asa pitoljem pucao u zrcalo elei ubiti sjenku. Budui da nije mogao razrijeiti dvojbu o idovu u dui, logiki je izvod ove teorije da je Hevdrich morao dokazati svoju istou tako to je proveo istrebljenje europskih idova. Jedan od navodnih izvora te teorije nije bio nitko drugi do njegov ef Himmler. Fackenheim navodi da je Himmler vjerovao kako Hevdrichova privrenost konanom rjeenju proistjee iz "injenice" da je "svladao idova u sebi [...] i preao na drugu stranu. Bio je uvjeren da su idovske primjese u njegovoj krvi bile vraje: mrzio je tu krv koja ga je tako izigrala. Za svoj pohod na idove Fiihrer doista nije mogao odabrati boljeg ovjeka od Hevdricha." Usprkos injenici da ova Himmlerova "razmiljanja" dolaze do nas preko njegova tek mjestimice pouzdanog povjerenika, masera Felixa Kerstena, Fackenheim smatra da su u osnovi istinita. "Znate da je to i Ilse rekla", rekao mi je, pozivajui se na Usu Levine, iji je dom bio poteen u vrijeme Kristalne noi zato to se mladi Hevdrich u njemu igrao dok je bio dijete. "Ona misli da su govorkanja o idovskoj krvi istinita. Razumije se, dobro je poznavala Hevdrichova oca. Izgledao je vrlo idovski i vodio je glazbeni konzervatorij." Zapravo su i Hevdrich i njegov otac bili vrsni violinisti, ali sudei prema mojoj vlastitoj analizi mnogobrojnih izvjetaja o Hevdrichovoj idovskoj krvi koji se meusobno preklapaju, istina bi mogla biti jo apsurdnija i ironinija ak i od postojanja "zbiljske" idovske krvi u ilama tog arhitekta konanog rjeenja. ini se da je Bruno Hevdrich imao ouha koji je, iako besprijekoran arijevac, nosio stereotipno idovsko prezime Siiss. Moda se neki zlonamjerni suparnik u glazbenom svijetu jako potrudio da prikae kako je Brunovo prezime zapravo Siiss, kako je izgleda i glasilo dok je ivio pod krovom

svojega ouha (slino kao to je prezime Hitlerova oca tijekom prvih etrdeset godina njegova ivota bilo Schicklgruber, prema prezimenu njegove neudate majke, ali Adolf se njime nikada nije sluio). A ini se takoer da je Brunova strategija za pobijanje glasina postigla suprotan uinak. Na zabavama je znao oponaati idove zloestim smijenim jidikim naglaskom, moda da bi time pokazao kako se nema ega stidjeti niti ita skrivati. Ako je tomu bilo tako, njegova sklonost tomu da glumi idova okrenula se protiv njega: 323 to je vie oponaao idove, vie je poticao dojam da on doista jest idov. Ironija je cijele prie u tome da je Reinhard, Brunov sin, odgovarao svim postavkama koje je nacistika "rasna znanost" utvrdila za isto nordijski tip, ali je ivio u sjeni glasine koja ga je svugdje pratila (a moda od njega i uinila masovnog ubojicu) i koja se temeljila na kominim oponaanjima njegova oca. Razumije se, "ironija" nije prikladan izraz za neto to je moglo izroditi takav uas. U raspravi o tome i o ideji da je u korijenima Hitlerove opsesivne mrnje leala slina sablasna borba s fantomskim idovom otili smo dalje od uobiajene ironije. Zapravo smo ponovno zali u Kafkino podruje. Fackenheimovo tumaenje (moemo to nazvati i njegovom dvostrukom igrom) objanjenja Hitlera i Hevdricha, koje se temelji na idovskoj krvi, ustupak je Kafki u smislu opisa, ali i otpor Kafki kao objanjenju. Fackenheim se prvi put pozabavio tim pitanjem 1982. godine u djelu Popraviti svijet (To Mend the World), u kojem je preuzeo formulaciju Roberta Waitea o teoriji idovske krvi. Waiteova teza (Hitler je morao istrijebiti idove da bi istrijebio vlastite sumnje o idovu u samom sebi) "prua svojevrsna rjeenja problema koji inae izgledaju potpuno nerjeivi", pie Fackenheim. "Zato je Hitler napao Rusiju i na taj nain hotimice otvorio ono ega se dugo bojao - nepotreban rat na dvije fronte? Zato se plan za 'uklanjanje' idova pretvorio u golem sustav ubijanja koji mu je bio vaniji od pobjede [...] Na takva pitanja psihopovijest daje uvjerljivije odgovore od psihologije bez povijesti ili povijesti bez psihologije." Postavivi tako Waiteovu teoriju kao najbolje od svih moguih objanjenja, Fackenheim potom potkopava svaku primisao na samozadovoljstvo time to je ta teorija doista "objasnila" Hitlera. "Meutim, ona daje odreene odgovore samo po cijenu postavljanja drugih pitanja na koja nema odgovora." Navodi esej Herberta Luethvja u asopisu Commentarv iz 1954. godine i postavlja pitanje: "Kako emo pomiriti ozbiljnost, katastrofalne razmjere tog dogaaja s vulgarnim mediokritetom pojedinca koji ih je prouzroio?" Ta pitanja, tvrdi Fackenheim: "poprimaju razmjere potpunog apsurda [...] Je li est milijuna stvarnih 'nearijevaca' i mnogih koji su proglaeni takvima poklano i odvedeno u plinske komore zato to je Fiihrer mrzio svojega oca i smatrao ga poluidovom?" Ovaj je nerazmjer izmeu apsurdnog uzroka i katastrofalne posljedice nepodnoljiv: Waiteova je teza, dakle, nedostatna upravo zato to se pretvara da je moebitno uvjerljiva: "to je psihopovijest uvjerljivija, to vie ukazuje na krajnju apsurdnost." Fackenheim pie: "Zagonetka ostaje nerijeena." "Potpuna apsurdnost", "krajnja apsurdnost" - bezdan izmeu uasa tragedije i gotovo kominog apsurda objanjenja - drugim rijeima, neloginost kafkijanstva, naelo iracionalnosti. Fackenheim istodobno prihvaa i odbija kafkijanstvo kao objanjenje za Hitlera. Apsurd bi mogao biti istinit, ali nije dovoljan. Fackenheim odbacuje najbolje od objanjenja Hitlera jednako kao to Tezej odbacuje apsurdno 324 glumatanje u Snu ivanjske noi: "Najbolji takvi tek su sjenke" - svi su glumci loi glumci ako nas pokuavaju nauiti "istini" o svijetu; slino tomu, sva su objanjenja loa ako tee tomu da nam prue istinu o Hitleru. Svako objanjenje, ma koliko bilo uvjerljivo u ljudskom smislu, koje se pravi da logiki napreduje od komino konanih ljudskih psiholokih izvora sve do tragine beskrajnosti uasa logora, samo je po sebi apsurdno. ini mi se da to govori Fackenheim. Fackenheimovo gaenje nad apsurdnou objanjenja predstavlja odbijanje Kafke kao "autora" povijesti, ideje o Bogu kao Kafki. Pa ipak, Fackenheim priznaje da njegova nespremnost da vidi Boga kao Kafku otvara put do jo tee

zamislive postavke koju je iznio Yehuda Bauer: pojmu Boga kao Sotone. "Zagonetka ostaje nerijeena", kae Fackenheim. Uobiajeni sumnjivci bili su privedeni i ustanovljeno je da ne odgovaraju opisu. Neuobiajeni sumnjivci -sablastan idov ovdje, lijenik opsjenar ili pak neki jarac ondje - privedeni su i nakon istranoga postupka puteni zbog nedostatka dokaza, pa je tako ostao samo glavni sumnjivac, prvi pokreta, sam Bog. Fackenheimova se hrabrost temelji na tome to slijedi logiku svojeg napada na objanjenje, slijedi logiku monoteizma da bi uobliio optubu protiv monoteistikog Boga. Boje odbijanje da progovori u vlastitu obranu, odbijanje da takorei svjedoi na procesu koji se vodi protiv njega, ne mogu ignorirati oni koji tvrde da vjeruju u njega ili da ga tuju, tvrdi Fackenheim. Ipak, u nainu kako Fackenheim strukturira ono to bismo mogli nazvati procjenom dokaza od strane porote u suenju Bogu prije vidimo oprez, nego hrabrost. Elie Wiesel proslavio se zapanjujuom slikom onoga to bismo mogli nazvati smrtnom kaznom Boga: zato to je u Noi (Night) opisao uasan prizor djeaka kojega su na vjealima pogubili straari u logoru smrti. Proslavio se i zbog toga to je vrisnuo da objeeni djeak to umire na omi njemu predstavlja Boga - da je u toj slici njemu Bog umirao. (U eseju objavljenom na Jom Kipur 1997. godine Wiesel je napisao da se nakon pola stoljea elio "pomiriti" s Bogom kojega je napustio na vjealima, iako "Auschvvitz mora biti pitanje, a to e zauvijek i ostati pitanje" koje ni jedan "teoloki odgovor" dosad nije objasnio.) Fackenheim eli skinuti Boga s tih vjeala. Njegova vizija Boga koji nije "dominantna" prisutnost u logorima smrti nego nijema snaga u neku je ruku sloenija od one koju je imao Yehuda Bauer kad joj se izrugivao kao "viziji Boga koji je prisutan i plae s tobom". Nasuprot tomu, Fackenheim obnavlja Boju prisutnost u djelima junatva i izdrljivosti, u ljubavi i vjeri logoraa koju su pokazali suoeni oi u oi s radikalnim zlom. On upravo to naziva dominantnim glasom Auschwitza, glasom koji Hitleru zabranjuje posmrtne pobjede. Meutim, ni sam Fackenheim ne tvrdi da ta misao o nijemoj prisutnosti Boga objanjava zagonetku Bojeg povlaenja u tiinu u trenutku kad su se oni koji su mu se molili, nali u najveoj smrtnoj opasnosti. Rije je samo o tome da je alternativa, po Fackenheimovu miljenju, neprihvatljiva. Neprihvatljiva ne toliko zbog toga to bi 325 znaila priznavanje Bauerova silogizma u kojem je Bog ili Sotona ili nebbish, nego zato to bi to priznanje, to otputanje ili odbacivanje Boga od strane idova, zapravo u krajnjoj liniji bilo neto to im je nametnuo Adolf Hitler. Time bi Hitleru u smrti bila dana konana pobjeda nad idovima koju za ivota nije ostvario: istrebljenje vjere koje je temeljitije od istrebljenja vjernika. Mislim da Fackenheimu prihvaanje krute logike Bauerova silogizma - ako je Bog svemoan, dopustio je da se dogodi holokaust, zapravo ga je uzrokovao - znai da Bog postaje Hider ili Hitler Bog. Fackenheimov revolt prema toj slijepoj ulici koja vodi nemoguem izboru, njegovo odbijanje da se Hitleru dopusti da odreuje to e idovi misliti o Bogu, doveo ga je do toga da je osmislio "614. zapovijed". Naelo koje nisam u potpunosti razumio sve do toga poslijepodneva u Jeruzalemu kad mi je dramatino opisao trenutak u kojem se suoio s nepodnoljivom teinom dokaznog materijala protiv Boga - i kako je smislio poznatu 614. zapovijed o Hitleru kao svojevrsni "naputak" porotnicima kako bi ih ograniio u odluivanju. Bilo je to u travnju 1967. godine, neposredno nakon Purima, blagdana idovskog spasenja od pokolja, ali Fackenheimu je u to vrijeme bilo muno, i fiziki i duevno, od iznenadnog oblaka koji se nadvio nad sudbinom idovske drave. Egipatski predsjednik Naser spremao se na blokadu izraelskih luka i prijetnja napadom s triju strana bila je sve jaa. Svijet je to mirno, ako ne i blagonaklono, promatrao, pa se Fackenheimu inilo kao da je na pomolu drugi holokaust. "Na Purim, koji se podudarao s Uskrsom, u New Yorku se odravao simpozij. A mene je moralno ucijenio jedan prijatelj da sudjelujem. Nikad prije nisam nita pisao o holokaustu, jer me sama pomisao previe plaila. I ne samo to, medu sudionicima je bio i Elie Wiesel, a ja sam ga duboko potovao. Bio je to doista kritian trenutak i ja sam to znao, jer to nije bio prvi put to mi je tako zlo."

Shrvan pomilju da bi Bog mogao dopustiti drugi holokaust, rekao je: "Bila je to kriza u kojoj sam prvi put iznio 614. zapovijed": idovima je zabranjeno da Hitleru dodjeljuju posmrtne pobjede. To je zapovijed iju sam snagu odavno bio osjeao, ali implikacije te zapovijedi preispitivao sam ili (kao to sam pomislio nakon to sam uo Fackenheimovo objanjenje njezina nastanka) pogreno tumaio. Ta je zapovijed smiljena da Hitleru odrekne svojevrsnu mo koju sam pogreno protumaio kao neto to bi mu na neki izopaen nain vratilo neku drugu mo. Razmislite o tome: njezine su implikacije oite i nisu upitne protumaimo li njezino znaenje tako da se treba opirati i boriti protiv antisemitizma, neonacizma i drugih manifestacija hitlerovske mrnje kako bismo sprijeili postumno uskrsnue i novi ivot Hitlera i hitlerizma. Ali paradoks je u tome to, nasuprot tomu, tu zapovijed kao nain razmiljanja za idove, pa i za bilo koga drugoga, moemo promatrati i kao neto to Hitleru daje ivot, vanu prisutnost, ako ne i dominantnu - iako bismo gotovo mogli rei da je dominantna u smislu negacije. Osjeamo li se potaknutima da sve svoje postupke u vezi sa svim vanim pojavama poslije holokausta povezujemo s Hitlerom - u smislu kako e takva djelovanja i stajalita utjecati na Hitlerovu batinu - dolazimo do toga da se gotovo podvrgavamo svojevrsnoj Hitlerovoj prosudbi: to bi Hitler mislio o ovom ili onom stajalitu? Ako odaberem ovo ili ono, bi li to Hitler smatrao posmrtnom pobjedom? Hitler postaje, ako ne vladajue naelo, a ono konana referenca. Ali, zapravo, kad Fackenheim postanak 614. zapovijedi smjeta u konkretan kontekst krize vjere koju je proivljavao 1967. godine, u kontekst teodiceje u razdoblju poslije holokausta, potrebe da od Boga trai objanjenje Hitlera u trenutku kad se naao suoen s moebitnom pojavom drugoga holokausta, ta se zapovijed moe tumaiti i kao nadahnuta gesta prkosa, kao svojevrsna uzviena tvrdoglavost, kao pobijanje Hitlera kao konane reference. Uzviena tvrdoglavost? Potrebu koja stoji iza nje izrazio bih ovako: Ne, prokleto bilo, to god odluim o odnosu izmeu Boga i zla, izmeu Boga i idovskih patnji, koliko god bio nezadovoljan drugim pokuajima da ih se objasni, koliko god se moda srdim na ono to se ini kao Boja utnja ili Njegova odsutnost u logorima smrti, koliko god odbijam pomisao o nekom "viem naumu" u kojem je Bog traio da se ubiju milijuni djece kako bi se postigao neki nedokuiv cilj, koliko god odbijam sve utjehe i racionalizacije teodicejskih pokuaja da se objasni Hitlera, odbijam Hitleru dati mo, odbijam dopustiti Hitleru da bude katalizator, kljuni razlog zbog kojega u odbaciti Boga s kojim su moji preci ivjeli i za kojega su umirali, u dobru i u zlu, tijekom tri tisue godina. Boga se moe odbaciti iz bilo kojeg drugog razloga, zbog nepostojanja, zbog utnje, zbog smrti, ali ne zbog Hitlera, ne dajmo Hitleru tu mo, tu posmrtnu pobjedu. Doao sam u Jeruzalem zasien neodgovorenim pitanjem na koje moda i nema odgovora u sklopu teodiceje poslije holokausta, tvrdnjama koje stavljaju Boga na optueniku klupu nakon Hitlera i Auschwitza. Privuklo me Bauerovo proieno i logino silogistiko odbacivanje Boga kao Sotone ili nebbisha budui da je barem nudilo rjeenje pitanja koje je uporno ostajalo nerijeeno. Ali sam naposljetku zakljuio da me Fackenheim pridobio ne svojom teodicejom, nego onim to sam osjetio ispod sofisticiranih hegelijanskih racionalizacija o radikalnom zlu, kao svojevrsnu istu mrzovolju tvrdoglavo odbijanje da se dopusti Hitleru da bude sudac na suenju Bogu. Tako se 614. zapovijed pojavljuje kao temelj vjere: "To je za mene bio jedini nain... i jo uvijek jest", objasnio mi je Fackenheim, "da izbjegnem beznadnu dilemu izmeu toga da se ne suoim s holokaustom ili da idovstvo bude uniteno. " Suoiti se s holokaustom u smislu da se Bog ne izuzima od pitanja o konanoj odgovornosti koja su ostala nerijeena nakon pokuaja da se objasni Hitlera u ljudskom smislu. Da idovstvo bude uniteno ne u smislu da Bog bude proglaen krivim, barem ne za umorstvo s predumiljajem, nego u smislu da okrenemo lea Bogu i idovskome nainu tovanja Boga zbog Hitlerova zla. Fackenheimova 614. zapovijed je prema tome ako ne ba priznanje krivnje za 327 manje kazneno djelo, a ono naputak koji ograniava pravorijek porotnika: Boga moete proglasiti krivim zbog nehata, ali ne moete mu odrediti smrtnu kaznu. "Mora postojati druga mogunost osim smrti ili pogubljenja Boga", napomenuo mi je Fackenheim. "Ako se suoite s holokaustom i kaete: 'Ma, to je samo jo jedna katastrofa' - tada ste oskvrnuli rtve." Alternativa je, meutim,

huljenje onoga Boga kojega su tovale tolike rtve: "Ako se suoite s tim i kao posljedica idovstvo biva uniteno - jer bi suoavanje s tim moglo znaiti da je Bog Sotona - tada je Hitler izborio posmrtnu pobjedu." Neki, poput rabina Richarda Rubensteina, nude i trei odgovor koji u sebi objedinjuje trajnu ljubav za idovski narod i odbacivanje Boga koji ih je pred Hitlerom napustio. Ali za Fackenheima ne postoji trei put. "To je bilo prvo to sam rekao na simpoziju 1967. godine", naglasio mi je Fackenheim. Prije svega, odbacio je presudu o konanoj Bojoj krivnji zato to bi Bog time postao Hitlerova posljednja rtva. Izdavanje tog naputka koji ograniava presudu njemu je rijeilo duhovnu krizu: "Onog trenutka kad sam rekao to to sam rekao - kad sam donio tu odluku -prestalo mi je biti zlo", objasnio mi je. Fackenheim je ustuknuo od ruba, od onog mjesta kamo ga je vodila logika njegove kritike objanjenja. U sluaju Georgea Steinera vidimo nekoga tko je, zbog intelektualne hrabrosti ili zbog nepromiljenosti, zakoraio preko tog ruba. 328 17. POGLAVLJE George Steiner: Izdvajanje idovskog Izuma savjesti u kojem osoba po imenu A. H. izmie svom slavnom literarnom tvorcu, optuenom da se "igra vatrom" Ovo je, u odreenom smislu, pria o Frankensteinu: o zastranoj tvorevini koja je izmaknula nadzoru svojega tvorca. Tvorac je George Steiner, jedan od najistaknutijih pisaca engleskoga govornog podruja. Njegova je tvorevina: izmiljen lik nazvan "A. H.", koji je bjelodano Adolf Hitler. Hitler Georgea Steinera zapoeo je svoj ivot kao lik u knjievnoj fantaziji, sofisticiranoj paraboli mita opreivljenju koja govori o Hitleru koji je 1945. pobjegao iz bunkera i koji je - trideset godina poslije - pronaen, doveden pred sud i prisiljen da se brani, da objasni svoje postupke. Ali u Steinerovoj se paraboli s Hitlerom dogaa neto to veoma uznemiruje: Hitler predobro objanjava sama sebe. Nekima se ini da nije samo pobjegao iz bunkera, nego i da je izmaknuo samomu Steineru. ak i neki od Steinerovih najpromiljenijih pristaa u otroj raspravi o Steinerovu romanu o Hitleru Prijevozu A. H. u San Cristobal (The Portage to San Cristdbal ofA.H.) vjeruju da mu je "A. H." na neki nain izmaknuo. "To me nasmrt preplailo", rekao mi je sam Steiner, prisjeajui se prvog puta kad se suoio sa ivim utjelovljenjem Hitlerova lika koji je stvorio. To se zbilo prigodom londonske premijere predstave temeljene na njegovu romanu. Bio je to prvi put to 329 je Steiner vidio uivo lik koji je stvorio. Dotad je njegov lik Hitlera bio tek goli inicijal na listu papira. Sada je iznenada "A. H." postao karizmatian, iv, punokrvan lik koji vlada pozornicom, oparava publiku rijeima samoopravdanja koje mu je u usta dao Steiner. Prvi je put uo pljesak. Rasprava o prirodi tog pljeska duboko uznemiruje Steinera, koji je istodobno silno skrupulozan i veoma nepovjerljiv prema moi jezika, moi pisane rijei. Pred kraj razgovora koji smo vodili u Steinerovu kabinetu u Cambridgeu, proitao sam mu citat iz prikaza o predstavi u londonskom Observeru i otroj kontroverzi u vezi sa samom produkcijom prosvjednici vani, pljesak unutra. Kritiar Observera pisao je kako se ini da publika pljee Hitlerovu govoru u predstavi, konanom epskom izljevu samoopravdanja koji je Steiner oblikovao za svoj lik Hitlera: zavrnim rijeima predstave. "O, ne!" rekao je Steiner uasnut. "Ne, ne, ne, ne i ne!" ponovio je pet puta. Pljesak nije bio upuen Hitlerovim rijeima, nego predstavi u cjelini koja zavrava trenutak nakon Hitlerova govora. Drugim rijeima, pljeskali su njemu - ili glumcima - a ne Hitleru. ak i ako pretpostavimo da Steiner ima pravo u vezi s time komu je pljesak bio namijenjen, priznaje kako shvaa da bi lik Hitlera koji je stvorio, mogao biti opasan, ak i na stranicama knjige. Objasnio mi je da je bio svjestan toga od trenutka kad je odloio pero nakon trodnevnoga besanog, "grozniavog sna" stvaranja. Bio je svjestan toga da je stvorio bie koje treba nadzirati, a ne pustiti

nekontrolirano u svijet. "Onog asa kad sam tekst dovrio", rekao mi je Steiner, "obeao sam sam sebi kako neu dopustiti da se prevede ni na hebrejski ni na njemaki. Neu dopustiti da ga Nijemci uju na svome jeziku." "Je li to zato to se plaite da bi Hitlerov govor mogao izmaknuti iz svoga konteksta?" upitao sam ga. "Da, da", potvrdio je, "i neki bi ga mogli iskoristiti. Postojali su piratski pokuaji prijevoda na njemaki, ali to smo zaustavili", napomenuo je. Zaustavljeni su, ali piratski primjerci kolaju, iako su nedoputeni: Steinerov Hitler govori Nijemcima njemaki, objanjava sama sebe, opravdava se, okrivljuje idove za sve, pa i za samoga sebe. Pomisao na njemako izdanje njegova Hitlera Steinera uznemiruje, ali izgleda ni izdaleka toliko koliko ga uznemiruje to to je svojeg Hitlera vidio uivo. A ak i vie od slike, uznemirio ga je glas: uo je njegov glas s pozornice, i to ga je "nasmrt uplailo". Smatra da je sam glas, iva rije, snanija od rijei ispisane na stranici. Moda je to zato to je Steinerova ivotna opinjenost Hitlerom zapoela u dobi od pet godina kad je uo Hitlerov glas. Pria o tome kako je jedan od najistaknutijih idovskih intelektualaca poslijeratnog razdoblja oivio Hitlerov lik i kako je - nadnaravan, poput Frankensteina - taj Hitler pobjegao i poeo ga proganjati poinje u doba Steinerova 330 djetinjstva kad je sjedio pokraj radija i sluao taj straan glas. "Roen sam 1929. godine pa su tako od 1933- godine moja najranija sjeanja vezana uz sjedenje u kuhinji i sluanje Hitlerova glasa na radiju." Kuhinja je bila u Parizu. "Moj je otac potjecao iz ehoslovake. Upoznao je moju majku u Beu. Roen sam u Parizu. Otac je napustio Be jer je smatrao da e austrijski antisemitizam buknuti na ovaj ili onaj nain. Nije mogao znati da se sprema nastup Herr Schicklgrubera. Ali uvijek se udio to su [istonoeuropski] pogromi prestajali na austrijskim granicama - inilo se da je austrijski antisemitizam bio nepopravljiv, kao i danas." Ispostavilo se da Pariz ne prua nikakvo sigurno utoite. Steineru je bilo 11 godina kad je njegova obitelj morala pobjei iz Francuske, neposredno prije nego to su u nju stupili Nijemci. "Imali smo veliku sreu i uspjeli se ukrcati na posljednji brod koji je isplovljavao iz Genove", na brod koji je plovio u Sjedinjene Amerike Drave. Ono to je njegov otac osjeao prema austrijskom antisemitizmu bilo je jednako onom to je Steiner osjeao prema francuskoj inaici antisemitizma. "Veoma je udno, s obzirom na Drevfussov sluaj, to se holokaust nije dogodio u Francuskoj. Na neki je nain za Njemaku velika nesrea to se pojavio Hitler - to se sve moglo dogoditi u Francuskoj. Francuski antisemitizam imao je svojevrsnu sistemsku snagu i bio je politiki probitaan onako kako to nije bilo u Njemakoj. Da nije bilo Hitlerova takozvanoga posebnog genija, da je postojao francuski Hitler, moda bi ak i bre prigrabio vlast." "Ne slaete se s onima koji tumae Hitlera kao neku vrstu proizvoda njemake due?" upitao sam ga. "Nipoto. Nipoto. Upravo suprotno. Njemako gaenje prema vulgarnosti Hitlerova rasizma bilo je veoma, veoma duboko. Prusi ga nikad nisu prihvatili, a Bavarci su imali svoje vlastite razloge zato su bili protiv njega. Nikad ga nisu prihvatili. U Francuskoj bi u bilo kojem trenutku mogao buknuti francuski ovinizam prema idovima. Afere Drevfuss su francuske. Prvi plan da se idove prebaci u Afriku nije zamiljen u Njemakoj." "Madagaskarski plan?" "Francuski je", objanjava Steiner. Ako nije rije o njemakoj dui, smatra Steiner, ima neto u njemakom jeziku to je posebno pogodovalo onome to on naziva "Hitlerov takozvani posebni genij". Osjetio ga je u tom glasu na radiju: "Osjeala se silna snaga. I lakoa kojom je prevladao problem Rhinelanda navodi na zakljuak da je prozreo svu slabost Zapada gotovo poput mjeseara. Bila je to procjena ovjeka koji je bio politiki genij." Rije "mjesear", koja sugerira paradoksalno stanje nesvjesne svijesti - um koji je istodobno opinjen i koji opinjava, poput Caligarija - tako Steiner esto opisuje Hitlera. Tako se javlja kao

svojevrsni medij preko kojega zbori zao genij samoga 331 njemakog jezika. O Hitlerovu jeziku govori kao o "antitvari" u odnosu na obian jezik. "Da, da, to je ono to, izmeu ostaloga, pokuava pokazati moj roman. To je antitvar. On je jedan od najveih znalaca jezika. Jezikom se slui jednako majstorski kao Martin Luther u pamfletima u kojima trai da se spale idovi. Njemaki jezik to ima - a mogu to imati svi jezici. Ali u njemakom je jeziku Hitler crpio snagu iz stanovite retorike moi koja je na neki nain moda svojstvena Nijemcima i sjedinjuje veoma apstraktne koncepte zajedno s politikom, fizikom grubou na najneobiniji nain [...] A Hitler je u tome doista bio genij. O tome nema nikakve sumnje." Bit genija, tvrdi Steiner, nije toliko u pisanoj rijei koliko u utjelovljenu glasu. "Teko je to opisati, ali glas je sam po sebi bio opsjenarski", napominje prisjeajui se govora na radiju. Zapravo je oaravao fizinou, a ne metafizinou, objasnio je. "Fiziko je - zadivljuje to kako radio prenosi tijelo. Ne znam to drukije opisati. Osjeate kao da pratite njegove pokrete. Marshall McLuhan izrekao je poznatu tezu da Hitlerova karizma ne bi djelovala preko televizije. Mislim da je to glupost. Hitler bi na televiziji bio nedostian majstor: pogledajte samo filmove Leni Riefenstahl snimljene na skupovima pa ete vidjeti kako je ovladao svakim pokretom, svakom gestom." Opinjenost i nepovjerenje prema govoru, ljubav i mrnja prema snazi i teroru jezika bili su u korijenu Steinerove karijere knjievnog uda od djeteta. Nakon to je stekao diplomu na sveuilitu u Chicagu i na Harvardu i proveo neko vrijeme u Institutu za vie studije u Princetonu, odluio se vratiti u Englesku i na stari kontinent: drao je istodobno dvije katedre u Cambridgeu i na sveuilitu u Genevi. Povratak nije bio sluajan - bilo je to ispunjenje roditeljske zapovijedi. "Moj je otac vrsto odluio da se vratim u Europu", rekao mi je. "Jer - iako je Amerika pruala prekrasne mogunosti - da se ja nisam vratio, mojem ocu i meni to bi znailo da je Hitler ostvario ono ime se hvalio, da e Europa biti Judenrein [ista od idova]. A to on nije mogao podnijeti." Neto u tome podsjea na tvrdnju Emila Fackenheima o idovima poslije holokausta, na njegovu zapovijed da se Hitleru ne smiju dopustiti nikakve posmrtne pobjede. Ali ima takoer i neega osobitog u nainu na koji to Steiner oblikuje: "da se nisam vratio" za mene bi bilo presudno gotovo kao da Hitlerova posmrtna pobjeda ili poraz ne bi bili odlueni time je li Europa bez idova, nego je li Europa bez Steinera. Upravo je zbog tog neumjerenog ponosa Steiner postao tako kontroverznim likom, intelektualnim provokatorom koji istodobno zadivljuje i izaziva sablazan. Steineru naklonjen uvod u knjigu eseja o njegovu radu govori o njegovoj "veliini... zapanjujuem opsegu njegova znanja... udesnosti njegova baratanja glavnim zapadnim jezicima, spekulativnoj snazi njegovih... razmiljanja, briljantnosti njegovih tekstualnih komentara, prodornoj elokvenciji njegove proze... opus koji je, u svojoj snanoj majestetinosti, gotovo bez premca." Ali taj isti komentator ipak 339 priznaje da "unutar angloamerike sveuiline zajednice postoji mnogo zlovolje uperene protiv njega" jer "se moe doimati presilovito, opominjujue, bahato: podie glas u javnosti... Konvencionalni sveuilini predavai ne mogu mu oprostiti enciklopedijsko znanje." Teko je rei u kojoj mjeri Steinerovo idovstvo utjee na otpor koji izaziva. To to neki misle da mu je njegovo idovstvo u prolosti prijeilo poasti akademske zajednice Oxforda i Cambridgea koje mu po zaslugama pripadaju, donekle odgovara otporu iste te akademske zajednice prema takvom stajalitu koje nju implicitno optuuje zbog antisemitizma. Ali ne moe se porei da su Steinerova razmiljanja esto oblikovana tako da budu ne samo otra i samodopadna nego i duboko provokativna. To je zacijelo sluaj s njegovim napadom na jezik - a i na samu civilizaciju - zbog suodgovornosti za Hitlerov uas, napadom koji je postao sredinjom temom njegove knjige Jezik i utnja (Language and Silence) iz 1967. godine, a potom i 1975. u djelu Poslije Babilona (After Babel), nebeletristikom prethodniku njegova razvikanog romana o Hitleru. U oba djela postavlja pitanje moebitne dijabolinosti unutar samoga jezika i implicitno se bavi odnosom izmeu Hitlera i jezika: je li zlo holokausta oivjelo zbog Hitlerove moi da manipulira jezikom u zle svrhe, ili se radi o neem izopaenom -neem demonskom i hitlerovskom -

sadranom u samoj biti jezika i civilizacije koja se na njemu temelji? O neemu to se izrazilo upravo kroz Hitlera. Steiner je poznat po svojem suprotstavljanju tvrdnji da su jezik i kultura "uljudbeni" faktori, ponudivi kao dokaz sliku uvara u logoru smrti koji ita veliku njemaku knjievnost i slua veliku njemaku glazbu, a potom odlazi podravati vatru velikoga njemakoga krematorija. Ta se postavka moe nai u korijenu nekih Steinerovih najodvanijih i najizazovnijih razmiljanja. Uzmimo primjer toga kako mi je natuknuo da je Kafkin jezik moda ne samo pretkazao nego i na neki nain, zapravo, stvorio Hitlera. Posebno me se bilo dojmilo neto to je Steiner napisao o Kafkinu Preobraaju: da je rije Ungeziefer - rije kojom je Kafka 1922. opisao vrstu kukca u kojeg se pretvorio jadni Gregor Samsa - bila ista ona rije koju je Hitler rabio kako bi oznaio idove u svojim najranijim govorima: gamad. Jeste li vi prvi ukazali na to, upitao sam Steinera. "Da, u mom prvom djelu", odgovorio je. "Pisao sam o tome u Jeziku i utnji. inilo mi se - i jo uvijek ne znam odgovor na to - da je Kafka bio tako toan u svojoj dalekovidnosti u Kanjenikoj koloniji i Preobraaju, tako vjerodostojan, da se nuno postavlja strano pitanje: Jesu li proroanstva neto to se ispunjava samo po sebi? Na to nemam odgovora." "To je zanimljiva ideja. Mislite li time...?" "Poinje li, na odreenoj razini, proroanstvo stvarati ono to je predvidjelo?" upitao je. 333 "Samom svojom prisutnou na svijetu? Razumije se, ne moete rei da je Hider itao Kafku." "Ne, dakako da nije, nikad nije uo za njega. Ali Kafkino je djelo bilo prisutno. Iznenada se pojavilo kao mogunost." "Kafka kao izvor Hitlera?" "Kao izvor svijeta koncentracijskih logora, svijeta birokracije ubojstva. U Kafkinu je sluaju pred nama najsnanije pojedinano proroanstvo ikad izreeno. Karl Kraus je izrekao drugo. Karl Kraus (beki knjievni satiriar) kae 1909. godine, 'Uskoro e u Europi izraivati rukavice od ljudske koe.' To je bilo 1909. godine! I Kraus, jo jedan idov s margina, posve je jasno vidio kako to proizlazi iz stanja u Beu." Ali u Kafkinu sluaju Steiner ide dalje od toga da postavi onu vrstu proroanskog uvida kakvu pripisuje Karlu Krausu. U Kafkinu se sluaju uistinu pribliio gotovo crnomagijskom shvaanju mrane sile rijei: one posjeduju arobnu mo da donesu na svijet ono to je bilo nezamislivo prije nego to su izgovorene - neto radikalnije od proroanskoga odnosa, uzroni odnos. Mislim da on ne dri kako je Kafka doslovce omoguio Hitlerovu pojavu; mislim da on metaforinu podudarnost gura do krajnjih granica, a izravne paralele izmeu svijeta Kafkine Kanjenike kolonije i svijeta logora smrti uvjerljivo je napao Lawrence Langer. Ali najvee zanimanje potie Steinerova potreba da vidi te veze i paralele. Ta potreba svjedoi o njegovu strahopotovanju i nepovjerenju prema moi jezika. Ona odraava njegovo duboko ambivalentno stajalite prema europskoj civilizaciji u odnosu na Hitlera: je li Hitler predstavljao kulminaciju mranih sila unutar europske civilizacije ili otklon od njezinih vrijednosti? Mislim da upravo to stoji iza Steinerova dirljiva bavljenja Hitlerovim slobodnim vremenom tijekom gimnazijskog kolovanja, kao i njegove opsjednutosti izgubljenim radovima bekih ulinih fotografa. "Ja sam prvi zatraio da pronaemo i prouimo svaku fotografiju Bea - a to jo nije uinjeno - da vidimo hoemo li moda nai snimku Hitlera na tramvaju ili na ulici s Freudom i Mahlerom. Sjetite se, pohaao je istu kolu kao i Wittgenstein." Steiner je toliko opsjednut tom vezom da je istraivao vrijeme odmora te kole u Linzu. Hitler i Wittgenstein pohaali su tu kolu "u razmaku od dvije godine, ali to sam prouio. U jedanaest ili jedanaest i petnaest, kao i u svim europskim kolama, vrijeme je za rekreaciju - izlazi se na igralite. Nema nikakve dvojbe da su bili na istom igralitu. I ini mi se gotovo nemoguim vjerovati da u bekoj Ringstrasse nije susretao ljude koje sam spomenuo [Freuda i Mahleraj. Razumije se da jest. I posve je lako zamisliti da je ulini fotograf - znate one s velikim tronocima i krpom preko glave [...] Lako je mogue da ih je snimio zajedno." Pitao sam se to bi mogao biti uzrok - cilj - Steinerove neobine opinjenosti mogunou da bi se Hitlera, Freuda, Mahlera i Wittgensteina moglo pronai na istom komadu fotografskog papira ili na

istom kolskom igralitu. Kad bolje 22/ razmislim, mislim da to ima neke veze sa Steinerovim nemirnim vrludanjem izmeu polova kljune razdjelnice u literaturi o tumaenju Hitlera: razdjelnice izmeu aberacijskog i kulminacijskog tabora. S jedne strane, Steiner moe Hitlera nazivati "jedinstvenom pojavom", nakazom ljudske prirode koja posjeduje "posebnu genijalnost", ali u svojim teorijskim djelima Steiner nastupa kao kulminacionist, prihvaajui mranije stajalite da je Hitler bio proizvod, kulminacija mrane strane europske povijesti, prokletstva jezika koji tvori potku i oblikuje civilizaciju. Prema tom stajalitu zlo je u samoj rijei: Hitler je tek mjesearski medij koji joj je posudio glas. I odatle Steinerova opsjednutost pronalaenjem fotografije na kojoj je zabiljeen Hitler zajedno s takvim velikanima europske misli kao to su Wittgenstein i Freud: da vidimo Hitlera na istoj fotografskoj emulziji s tim uzorima europske i idovske civilizacije simboliziralo bi, fiksiralo u srebrnom nitratu, Steinerovu viziju Hitlera koji se pojavio iz iste temeljne kulturne matrice koja je stvorila najvie domete civilizacije. Prema tome, jedno je nerazdvojno od drugoga; tkivo civilizacije koja je stvorila Wittgensteina ipak je uzrokovalo i pojavu Hitlera. I tako, kad upijamo destilat najboljih plodova koje je rodila civilizacija, jednako tako nuno pijemo i iz otrovnoga kalea. Steiner mi je otkrio da je njegovo bavljenje Hitlerovim likom s fotografija izvor onoga to je postalo njegovim najnotornijim i najkontroverznijim djelom: roman u kojem se najizravnije suoava s misterijem Hitlera. Kae da ga je na to potaknula fotografija Hitlera iz 1919. godine. "To je sredite romana", kae, "ta fotografija." Radi se o stvarnoj, iako nejasnoj fotografiji, kae, koja prikazuje "Hitlera kako stoji na pljusku poput prosjaka. Bilo je to, mislim, 1919. godine kad je bio otputeni kaplar bez novca, a nitko ak nije ni usporio prolazei pokraj njega na uglu neke ulice u Munchenu. A godinu dana poslije zaustavilo se stotinu ljudi, nekoliko godina poslije deset tisua, a onda i deset milijuna. To je neto na to se uvijek iznova vraam u svojim razmiljanjima. To je zastraujui dokaz svemogunosti rijei. ak kad se radi oproturijei." Pojam proturije dolazi iz iste one spekulativne crte u Steinera kao i pojam o Hitlerovu jeziku kao antimateriji, spajajui tako, moda i preleerno, pojmove iz starih kabalistikih legendi i suvremene kvantne fizike. Rije je o spekulaciji koja je potaknula nastanak, objasnio mi je Steiner, "grozniava sna" u kojem je nastao roman o Hitleru i Hitlerov lik, njegova frankensteinska kreacija. "Bio sam u enevi i zapravo su mi trebala samo tri dana i tri noi. U jednom sam naletu napisao dvije stvari, Lieberov govor [pokuaj da se rastrganim i djelominim reenicama oslika grozan patos rtava logora smrti] i govor A. H.", kako se lik njegova Hitlera naziva u tekstu romana. "Tvar i antitvar." Zato tada, upitao sam ga. Je li se u njegovu ivotu neto zbilo to ga je ba u tom trenutku potaknulo na grozniavo stvaranje? "Moda - sad u samo nagaati", odgovorio je zauujue iskreno. "Moda je to 335 bio trenutak kad je postalo jasno da e moja ena i djeca ostati u naem novom domu u Cambridgeu. Ona ondje ima posao [profesorica je na katedri za povijest]. I da emo se morati navikavati na veoma teak odvojeni ivot. Moda je to potaknulo neke snane osjeaje. Ne znam zato, ali sve se dogodilo veoma jednostavno - samo se napisalo. Samo se napisalo i potom doivjelo svoju veoma sloenu sudbinu." Prije nego to se pozabavim tom veoma sloenom sudbinom, pod kojom Steiner misli na otre napade na roman i frankensteinovski bijeg Hitlerova lika koji je stvorio, razmotrimo poblie to je Steiner zapravo napisao u tom trodnevnom grozniavom snu. tovie, groznica - ovoga ili onoga oblika - proima roman. Radnja je smjetena u grozniavu vruinu sparne, movarne praume u kojoj gotovo svi likovi s vremenom podlijeu zarazi od malarije i drugih, gorih oblika groznice; rije je o putovanju kroz dunglu koje postaje putovanje natrag u grozniavo buncanje o povijesti 20. stoljea. Prijevoz A. H. u San Cristobal filozofski je roman koji se slui postavkom und-romana: Hitler je iv u Junoj Americi. Hitler je pobjegao iz bunkera, kako kae mit o njegovu preivljenju. Lagodno

je ivio u Junoj Americi, ali kad je uo da mu je na tragu skupina izraelskih lovaca na naciste, bjei u dubine praume. Roman zapoinje tako to skupina lovaca na naciste sustie i zarobljava krhkoga, sijedog devedesetogodinjaka koji je neko bio Fijhrer. Dojavljuju svojem vodi koji ih eka u civilizaciji, u San Cristobalu, da se vraaju. Ali Hitler je preslab da bi hodao, a lovci na naciste postaju preslabi od groznice da bi ga nosili. Duboko u movari gdje vlada malarija, dok ih ive prodiru zaraeni insekti, postaje im jasno da se nee uspjeti vratiti i dovesti ga pred lice pravde. I tako odlue da e prije nego to svi umru, Hitleru suditi ondje, u sreditu dungle. U meuvremenu, njihovu su radijsku poruku zaustavili razni obavjetajci zapadnih sila koje su se borile protiv Hitlera. U Londonu je Sir Leslie Rvder, karikatura Hugha Trevor-Ropera, uznemiren politikim problemima koji bi nastali suenjem Hitleru. Zanimljivo je to je Steiner odredio da taj lik, koji podsjea na Trevor-Ropera, oslikava Hitlera rijeju kojom se posluio glavni protivnik Trevor-Ropera - Alan Bullock. Sir Leslie otvoreno naziva Hitlera "arlatanom", a to je upravo ona rije kojoj se Trevor-Roper ruga kao simbolu Bullockova izvorno pogrenog tumaenja Hitlera. Sir Leslie ruga se Hitleru kao "glumcu do kraja - to je njegova tajna", karakterizaciji Hitlera kao cinika kojoj su skloni Emil Fackenheim i Bullock, ali koju odbija Trevor-Roper, koji pak smatra da je Hitler bio iskreno opsjednut. Sir Leslie se potom pita je li ovjek kojega su nali u praumi pravi Hitler ili se moda radi o podloj igri sudbine, pa je to zapravo Hitlerov dvojnik kojega je Hitler navodno koristio iz sigurnosnih razloga - da je to "sjena, njegova krinka", glumac Hitler, a ne Hitler glumac. Nasuprot tomu, Emmanuel Lieber, zapovjednik izraelske skupine koji eka na njihov povratak u bazi u San Cristobalu, nimalo ne dvoji da su uhvatili pravoga Hitlera. Ali to u njemu ne pobuuje toliko trijumf koliko strah, strah od Hitlerova 336 demonskoga antimaterijskog jezika. Radijem javlja svojim podreenima da ni pod koju cijenu ne razgovaraju s njim, da ga ne sluaju. "Stavite mu povez preko usta ako treba, ili zaepite ui kao onaj mornar. Bude li mu doputeno govoriti, prevarit e vas i pobjei." Ne dajte mu da govori, ponavlja Lieber, navodei proroanstvo iz srednjovjekovne idovske sage: "I na zemlju e tijekom noi doi ovjek iznimno vjet govorenju. Sve to je od Boga [...] mora imati svoju suprotnost, nalije zla i poricanja. I tako je s rijeju, s darom govora." Ali oslabljeni boleu, dok im se smijei smrt, u strahu da, ako svi poumiru, Hitler nikad nee biti izveden pred lice pravde, skupina u praumi odluuje ne posluati Lieberovo upozorenje: sudit e Hitleru, dopustiti mu da govori u vlastitu obranu. Taj govor, Hitlerovo objanjenje samoga sebe, ini gotovo cijeli zavrni dio romana. On govori, taj Hitler, sa svom grozniavom vjetinom protiv koje je Lieber opominjao, govori snagom i podlom rjeitou koja se ne moe prenijeti ovako u saetku, ali misao mu je vodilja da je, to god on bio, to god postao, sve nauio od idova - da su, dakle, oni krivi, a ne on, za ono to je postao i uinio. Ta se misao izraava u tri varijacije. Prvo. Tvrdi da je usvojio rasizam, svoj pojam arijevske rase, prema idovskom poimanju izabranoga naroda. ak i ukazuje na stanovitog idova, sudruga u domu u Beu po imenu Jacob Grill, koji mu je, tvrdi, itao iz Biblije ulomke o izabranom narodu. Te je ulomke prilagodio tako to je hebrejsku superiornost zamijenio arijevskom: "Moj je rasizam bio parodija vaega", kae svojim idovskim uzniarima, "tek eljna imitacija". Drugo. Tvrdi da u tenji da istrijebi idove nije nametao svoju volju svijetu, nego je izraavao, provodio elje ostatka svijeta - uz njegovu svesrdnu suradnju. Nisu samo Nijemci nego i cijeli svijet bili ti koji su eljeli unititi idove zato to je "idov izmislio savjest, nakon ega je ovjek postao neslobodan i uvijek kriv", zauvijek progonjen i muen oekivanjima koja ne moe ispuniti. Hitler ta oekivanja saima u trostrukoj "ucjeni transcendentnosti" koja se sastoji od Mojsijevih deset zapovijedi, Isusove propovijedi na gori i zahtjeva Karla Marxa za socijalnom pravdom. Rije je, dakle, o tri idova koji mue ovjeanstvo zahtjevima za savjeu, ljubavi i pravdom. "to su nai logori bili u usporedbi s time?" pita Hitler porotu u praumi. "Traite li od ovjeka vie nego to on jest, drite li pred njegovim umornim oima sliku altruizma, suosjeanja, negiranja samoga sebe koju mogu dostii samo sveci ili luaci, stavljate ga na sprave za muenje. Sve dok mu

dua ne pukne. to moe biti okrutnije od idovske privrenosti idealu?" S Mojsijem, Isusom i Marxom "triput nas je idov pritisnuo ucjenom transcendentnost. Triput nam je zarazio krv i mozak klicom savrenstva." Steinerov Hitler porie, dakle, da je on nekakav "posebni demon vaih retorikih tlapnji". On ne predstavlja otklon: "Od mene ste napravili nekakva ludog zloduha, sr zla, utjelovljeni pakao." Ne, tvrdi on, on je prije svega kulminacija ljudskih elja. Kako bi inae "milijuni obinih ljudi i ena pronali mene u zrcalu, u jednostavnom zrcalu 337 svojih potreba i elja?" Pokolj se ne bi mogao dogoditi da nije bilo njihova aktivnog i pasivnog sudjelovanja: "Bilo je to [...] runo vrijeme. Ali ja nisam stvorio tu njegovu runou i nisam bio najgori." Ovdje se uputa u izlet opravdavanja s pomou poredbenog zla, usporeujui svoja djela s pokoljem Kongoanaca koji su izvrili Belgijanci (dvadeset milijuna, navodi on), s onima koji su izmislili koncentracijske logore jo u Burskom ratu i, naposljetku, sa Staljinom: "Nai su uasi bili seoski fanik u usporedbi s njegovima." Hitlerov je posljednji argument da je on zapravo sluio kao instrument volje idovskoga Boga. On nije bio unitavatelj idova, nego zapravo njihov spasitelj, jer je rat koji je vodio protiv njih omoguio ispunjenje mesijanskoga sna o povratku u Izrael. tovie, njegova je najneuvenija tvrdnja da je on, Hitler, moda zapravo obeani Mesija. Naposljetku Hitler iznosi svoj zakljuak. "Gospodo suci, svoje sam doktrine preuzeo od vas. Borio sam se protiv ucjene ideala kojima ste vi progonili ovjeanstvo. Zloine jednake mojima, a i vee od njih, inili su drugi. Reich je iznjedrio Izrael. Ovo su moje posljednje rijei." Njegove posljednje rijei: dio problema koji postavlja pred nas taj iznenaujui govor - a moram naglasiti da je to samo jedan od uzroka bijesa kojim su mnogi reagirali na roman - jest u tome to ne samo da su to Hitlerove posljednje rijei nego to su to i gotovo posljednje rijei u romanu. Nakon tog Hitlerova govora ima jo jedan zavrni ulomak u kojem pripadnik indijanskog plemena iz praume, koji je bio tihi svjedok Hitlerovu suenju, iznenada poskoi hotei "poviknuti 'Dokazano!'" Indijanac nije razumio rijei koje je Hitler izgovorio, pie Steiner, ali njihov je "drzak ritam nosio sve pred sobom". tovie, budui da uroenik nije ni izustio tu rije, posljednja je izreena rije u romanu zapravo Hitlerova. Ali, pretpostavimo li da je uroenik ipak izustio to to je nakanio, suoavamo se s nejasnoom: to je to "dokazano"? Hitlerova obrana samoga sebe ili optuba protiv njega? Kako bilo, nakon Hitlerova govora ne slijedi nikakvo pobijanje, uje se samo zvuk helikoptera koji se sputaju na istinu gdje se odravalo suenje. Jesu li helikopteri stigli, kako je nagovijeteno, da uutkaju Hitlera, da ga smaknu prije nego to postane nepodnoljivo neugodan bivim saveznicima tako to bi ih podsjetio na njihovo sudjelovanje u njegovu usponu, na njihovu s unato spoznajama o pokoljima u logorima smrti? Ili su moda doli da bi Hitlera vratili onamo gdje bi njegove opasno himbene rijei, njegov antimaterijski jezik, opet jednom imale mo da zavedu i unitavaju? Roman zavrava u pola reenice s helikopterima koji se sputaju. Jedino to je jasno jest da je zavretkom romana zavrilo suenje Adolfu Hitleru - a zapoelo suenje Georgeu Steineru. Optube protiv Steinera bile su mnogobrojne i otre, kretale su se od umjetnikih do osobnih: prvo, rekli su kako je Hitleru dopustio da ima posljednju rije. Dopustio je da taj dugi, podmukao, subverzivan i uznemirujui govor na kraju romana proe bez odgovora. Dok su se neki od Steinerovih branitelja zaplitali u vorove tumaenja 338 pokuavajui dokazati da je Hitlerov govor, poput Sotonina govora u Miltonovu Izgubljenom raju, potkopao, pobio samoga sebe - da je, ako ga dobro pogledamo, sam sebe rastoio, izmaknuo sam sebi tlo ispod vlastite retorike - sav njihov trud u tom pravcu rastoio je sam Steiner zagonetnom utnjom o tome kakvo je njegovo miljenje o Hitlerovu govoru. Zapravo, prije nego to sam s njim razgovarao, nisam uspio pronai nita objavljeno gdje on jasno izraava svoje stajalite o rijeima koje je stavio Hitleru u usta, a kamoli da se posluio tom obranom. Unato napadima na njega i njegov rad, koji su eskalirali u javne prosvjede kad je roman prilagoen za kazalinu predstavu, nije se elio braniti ironijom, da mu je nakana bila Hitlerov govor oblikovati tako da on potkopava sam sebe. A ak i da je to uinio, nekima ni to ne bi bilo dosta. Dati Hitleru

ak i traak razumnosti, sofisticiranosti, predstavlja "igranje s vatrom", kako je to izrekao Steinerov najpronicaviji kritiar, Hvam Maccobv: U svijetu povijesno sklonom svakom antisemitskom argumentu, ma koliko grubom, staviti Hitleru u usta mono opravdanje kojim okrivljuje idove, koliko god to bilo ironino miljeno, znai pothranjivati one iste vatre koje su idove pretvarale u dim u logorima smrti. Najei napadi insinuirali su da ne samo to je Steiner stavio rijei u Hitlerova usta nego i to da je Hitler bio njegov glasnogovornik - da je Steinerov Hitler govorio 0 idovima ono to o njima misli sam Steiner. Nakon to je roman bio objavljen, ta se tvrdnja neko vrijeme provlaila u niskonakladnim intelektualnim publikacijama i idovskim tjednicima. Ali kad je Steiner dopustio da se od romana naini predstava, kad je glumac Alec McCovven rijeima Steinerova Hitlera dao punokrvni uvjerljivi glas, kad se nekima inilo da publika pljee Hitleru, a demonstranti idovi vikali su ispred kazalita, Steineru je sve to postalo morom koja se odigrava u javnosti. Frankensteinovskom morom: dio se njega jasno pitao je li doista iznova iznjedrio posmrtnog Hitlera koji e ga progoniti, koji e zauvijek progoniti idove - i je li Hitleru dao ne samo posmrtnu pobjedu nego i ivot nakon smrti. Neki se dio njeg.i zacijelo bojao da se matarija u romanu - Hitler koji je pobjegao - obistinila, iako Hitler nije pobjegao sve dok ga Steiner nije oslobodio, dao mu ponovno glas. Da se perverzno ispunilo upozorenje koje upuuje jedan njegov lik: "Ako mu dopustite da govori, prevarit e vas i pobjei." Osjetio sam koliko je to Steinera duboko uznemirilo po tome to je uznemireno nijekao da je londonska kazalina publika pljeskala Hitleru, a ne njegovoj predstavi. 1 to peterostrukim "ne, ne, ne, ne i ne!" Pa ipak, zaudo sam ustanovio da je spreman potpuno otvoreno odgovoriti na moja pitanja o svom Hitleru, mislim otvorenije nego ikad prije. Postavio sam mu posve izravno pitanje: ne bi li se Hitlerov govor na koji nije bilo odgovora, a i sam roman, moglo protumaiti kao okrivljavanje idova za zloine koje je Hitler poinio protiv njih? U prvi se as inilo da se udaljava od te mogunosti odgovorom "pa to je samo govor lika u romanu". "Moemo to protumaiti tako da bi se Hitler na taj nain bio 339 branio... Zamislimo da se nije ustrijelio. Da ga stave u staklenu kutiju. I zamislimo da je njegova demonska snaga doista osloboena?" Drugim rijeima, Steiner je samo pokuavao ekstrapolirati realnost Hitlera, a nije stavio vlastite uvjerljive rijei u njegova usta niti te rijei na bilo koji nain podupire. Njegova uporaba rijei "demonska snaga" sugerirala mi je da bi se, zapravo, u obranu Hitlerova govora mogao posluiti Miltonovim Sotonom. William Blake je raspravljao provokativno o tome kako blistava junaka retorika koju Milton stavlja Sotoni u usta u Prvoj knjizi Izgubljenog raja (kada Lucifer svojom romantinom retorikom pobune protiv tiranije bodri pale anele) dokazuje da je sam Milton "pristaa avolje stranke". Ali sr se kritikoga odgovora dvadesetog stoljea na Sotonin govor sastoji u tome da se pokua dokazati kako je Milton domiljato zamislio Sotoninu retoriku tako da, nakon pomna prouavanja, ona otkriva svoju vlastitu dijabolinu jeftinu eleganciju: da je Miltonov cilj bio da itatelja prvo zavede, da ga "iznenadi grijehom" (to je i naslov izvrsne studije toga problema iz pera Stanlevja Fisha), da bi tek potom shvatio kako ga je blistava povrnost Sotonine retorike zarobila. Nakon toga bi - osupnut time to je zamalo izbjegao pad - itatelj trebao izai proien i jo svjesniji opasnosti prihvaanja avolovih rijei bez razmiljanja. Ali kad sam Steineru pruio priliku da se poslui tom obranom, odbio je taj jeftin izlaz. Pitanja koja Hitler postavlja u svojem govoru pravovaljana su, naglasio mi je. "Mislim da zahtijevaju odgovore", rekao je. "Hitlerov govor zahtijeva odgovore", ponovio je. A time misli na odgovore koje bi trebali dati idovi. Razmotrimo tvrdnju koju stavlja u usta svojemu Hitleru da je idovski koncept izabranoga naroda izvor ideje o arijevskoj rasi. Steiner brani tu usporedbu: "Tisugodinji Reich, nemijeanje rasa, sve je to, ako hoete, gnusna travestija idovstva. Ali travestija moe postojati samo zbog onoga to oponaa." Gotovo sam odbio sasluati Steinerovu obranu te usporedbe pa sam mu i dalje nudio izlaz da se

odmakne od svojega Hitlera. "Kad Hitler sebe naziva Sabbatai", zapoeo sam, pozivajui se na ulomak u Steinerovu romanu kad se Hitler prisjea imena znamenitog lanog proroka koji je diljem svijeta prevario mnotvo idova prije nego to se pokajao i preao na islam, "mislio sam da je to znakovito - traio sam ironiju u vaem vienju Hitlera." "Ima tu ironije!" kae Steiner. "Zato to se lik Sabbatai Zvi preobratio i u tome ima izrugivanja." Ali to je ograniena ironija. On tvrdi da se pitanja koja njegov Hitler postavlja o umijeanosti idova u svoju sudbinu moraju shvatiti ozbiljno. "Zahtijevao sam odgovore na ta pitanja i nikad ih nisam dobio" od kritiara koji su ga osudili i zbog samog pitanja. Ustrajava na svojem pravu da postavi Hitlerova pitanja - i na potrebi da se na njih odgovori. Hitlerova pitanja ili Steinerova pitanja? Moda je u svemu to mi je Steiner rekao najznakovitije bilo kad je opravdavao potrebu za odgovorima: "Mislim da ni ja ne znam kako bih odgovorio na to to kaem u tom posljednjem govoru", naglasio mi je. Tek kad sam proitao stenogram tog razgovora, shvatio sam da mi je promakla bit tog navoda: "Ne znam [...] kako bih odgovorio na to to kaem u posljednjem govoru." Ne to Hitler kae, nego sto ja, George Steiner, kaem. Njegov Hitler govori za njega. On stoji iza pitanja koje Hitler postavlja u romanu: "Napadi na taj govor bili su mnogobrojni", navodi, ali napadali su samu pomisao to se ta pitanja postavljaju, a ne to to bi se na njih odgovorilo. "A ja elim da se na njih odgovori", zahtijeva podiui glas. "Ali gdje je odgovor? Nije dosta rei da sam neuveni debil jer tvrdim takvo to. Ja jo uvijek ekam odgovore. esto sam raspravljao o tome, ak i s Fackenheimom. I nema odgovora. Osjetio je potrebu da me omalovai rekavi da sam potpuno pogreno shvatio smisao Bojeg odabira [izabranog naroda]. Na to sam citirao Knjigu Jouinu i rekao Fackenheimu: 'Vi uope ne shvaate. Ja doista elim odgovor.'" Zauen njegovom strau, upitao sam ga o posljednjem, najneuvenijem pitanju koje postavlja njegov Hitler: Nije li on - Hitler - Mesija koji je ispunio proroki san o idovskoj domovini u Palestini? "Moemo dokazati da je udo priznavanja Izraela 1948. godine neodvojivo od oe", odgovorio je Steiner, "zato moj Hitler govori: 'Tko je stvorio Izrael?' Ne bi bilo Izraela da nije bilo oe." Pokuao sam shvatiti koliko zapravo Steiner stoji iza druge Hitlerove tvrdnje: da je on samo utjelovio neprijateljstvo svijeta prema idovima, da je istrebljivao idove zbog "ucjene transcendentnosti", zato to su idovi muili neidove tako to su izmislili zahtjeve savjesti. "Djeluje pogrdno ta fraza koju rabite", rekao sam, "to to to nazivate 'ucjenom transcendentnosti'. Ima li ega loega u tome da o ljudi traimo da budu bolji?" "Ne", odgovorio je. "Ali zbog toga vas mrze. Mi nikoga tako duboko ne mrzimo kao onoga koji kae da moramo biti bolji i ponavlja to trljajui sol u ranu, naprosto nam trljaju nos u vlastite nedostatke. Ajoj! Koga najvie mrzimo? One koji su prema nama bili velikoduni u trenutku slabosti, one koji su se za nas skrbili u trenutku najvee potrebe! A kad naposljetku uspijemo, uinit emo sve samo da im ne moramo ponovno pogledati u oi." Teko je porei da je to istina ljudske prirode, da, kako kae poslovica, nijedno dobro djelo ne proe nekanjeno. Ali zastupa li Steiner stajalite da idovi zasluuju kaznu zato to trae (u osobama poput Mojsija, Isusa i Marxa) etiku dobroinstva? "Je li transcendentnost neto zbog ega bi se idovi trebali ispriavati?" "Upravo suprotno", objasnio je. "To je najvie... Boe moj, kad bismo mogli biti -kad bismo mogli voljeti blinjega kao to volimo sebe. Ajoj..." "Ali zar time ne kaete da je neizbjena posljedica postavljanja toga kao ideala sam Hitler?" "Nije to samo postavljanje ideala", odgovorio je Steiner. "idovi su to uporno zahtijevali i zahtijevali", ponovno govorei kao da su idovi doista bili krivi. "Jesmo li trebali traiti manje ili -" 341 Uzdahnuo je. "Vjerojatno smo trebali postii vie da smo vie zahtijevali od sebe samih. Sad, da tu sjedi Majka Tereza, ja bih zautio. Ona ima pravo to od mene traiti. Poznavao sam ljude - istina, malobrojni su - koji su se odrekli velikih karijera da bi radili u izbjeglikim logorima na afganistanskoj granici. Ili pak ljude koji rade na gerijatrijskim odjelima u New Yorku i koji prazne

none posude, dre ljude koji viu i tresu se od droga. Takvi mi ljudi s punim pravom mogu rei: 'Zato od svojeg ivota ne uini neto vie?' Zapravo, oni to ne govore. Oni drugi koji ne ive takvim ivotom to trae. I sve dok ne shvatite da moete puno bolje, veoma je teko to traiti od drugih. A idovstvo je to trailo od drugih triput." I ponovno, iako Steiner tvrdi da su to pitanja na koja eli odgovore, nain kako postavlja pitanja ukazuje da on odgovore ve zna. Nije da mu se odgovori sviaju, ali odgovori naizgled, ako i ne krive idove, ine ih suodgovornima za njihovu sudbinu. Ovdje se ini da je zapravo govorio kako nije toliko krivnja na idovima zato to zahtijevaju transcendentnost, nego vie zbog implicitne dvolinosti toga to to trae od drugih, a da prvo nisu uinili dovoljno da sami poslue kao primjer. idovi ne ive uvijek po onim mjerilima koja postavljaju drugima, pa stoga vjerojatno moemo razumjeti zato je svijet potiho odobravao kad ih je Hitler istrebljivao. Zbog svojeg divljenja Steinerovu umu i umjetnosti nevoljko sam se priklonio pogledu kritiara da on u svojem romanu o Hitleru smilja sofisticirane naine kako da okrivi krivca. Ali zapravo je tijekom naeg razgovora u Cambridgeu toga jutra izveo zadivljujui skok, ak i dalje od retorike da je kriva rtva, koja proima njegov roman o Hitleru. Gotovo je leerno izrazio ono to bi se moglo nazvati konanim argumentom za okrivljavanje rtve: idovi su ontoloki odgovorni za Hitlerov zloin. Taj je nain razmiljanja bio tako okantan, tako nedopustiv, da sam poslije ustanovio kako bih bio mnogo sretniji da ga nisam uo. Predstavio mi ga je tako to je spomenuo zaprepaujuu primjedbu u posljednjem intervjuu Sidnevja Hooka, slavnoga antikomunistikog filozofa, objavljenom nakon njegove smrti. Ta je napomena bila toliko hukaka, to je Hook shvatio, da je zahtijevao da se ne objavi za njegova ivota. "Na mene je ostavila dubok dojam", objasnio mi je Steiner. "Umirui Sydney Hook dao je intervju Normanu Podhoretzu. On je smatrao kako se veliki filozofi ne smiju plaiti da otvoreno govore, ali zahtijevao je da se to objavi poslije njegove smrti. U tom intervjuu kae neto veoma vano. Kae otprilike ovako: 'Ne bi li bilo bolje da smo mi idovi nestali, da smo se asimilirali? Zar cijena nije bila previsoka?' Sad, to je kljuno pitanje. A Hook se bojao dotaknuti taj tabu sve do poslije svoje smrti, ali ipak je to uinio. Diktirao je to Podhoretzu." To je samo po sebi dosta kontroverzno, ali Steiner kae: "Moje pitanje ide jo dalje. Rekao sam da Auschwitz ini dvije stvari: ini sve idovu i ini sve onima koji to ine idovima." I potom izgovara nezamislivu implikaciju: "Uas svega toga lei u tome to smo snizili prag ljudskosti." "Mi kao idovi? ime?" "Time to smo bili povod konane bestijalnosti ljudskoga roda", odgovorio je. "Mi smo ono to je ljudima pokazalo kako da budu krajnje ivotinjski. Odbacili smo Isusa, koji je umro stranom smru na kriu. A potom se ovjeanstvo okrenulo protiv nas na vulgaran nain protugolgote u Auschvvitzu. A kad netko mui dijete, on to ini djetetu, ali on to ini i sebi." "Da, to je tono, ali s kim bismo trebali suosjeati - s obojicom jednako?" Steiner nastavlja sa svojom nevjerojatnom tvrdnjom o tome da idovi sputaju prag ljudskosti: "Auschvvitz u odreenom smislu raskida osiguranje ljudske nade." "Prekida osiguranje ljudske nade?" upitao sam. "Onaj osjeaj da uvijek postoji nekakva sigurnosna mrea, neki razlog zato se ne smijemo predati posvemanjem oaju zbog zla na svijetu?" "Da. Da nije bilo nas, ne bi bilo Auschvvitza. To je na neki nain opscena tvrdnja, ali ipak je tona." Ponovno sam se uhvatio kako nisam ba spreman vjerovati da Steiner vjeruje u implikacije onoga to govori. Ovim je otiao dalje od toga da optuuje rtvu to je poinitelju zloina dala izliku, "povod" koji objanjava njegov zloin; sad je okrivio rtve to uope postoje jer time poiniteljima pruaju "priliku" da upadnu jo dublje u opainu ili da otkriju nove stupnjeve zla. I tako sam ga potanko ispitao o toj postavci. to to Auschwitz odreuje kao kvantni skok u evoluciji zla, to ga ini drukijim od drugih pokolja u smislu to upravo ovaj pokolj "raskida osiguranje ljudske nade"? Ono to ga ini drukijim, objanjava on, jest njegova "strana ontoloka sveobuhvatnost. Bilo je mnogo drugih uasnih pokolja", kae. "Ljudi su okrutni, muili su druge." Ali ontoloka razlika, novi mraniji oblik postojanja koji je stvoren s Auschwitzom, ima veze s ontolokim razlogom

zato su idovi ubijani: ne zbog neega to su uinili, nego zato to postoje. "Ubiti dijete zato to ono jest, a ne zbog neeg to je uinilo, ne zbog toga to ono neto vjeruje ili pripada nekoj vjeri. Nego zbog toga to ono jest. To je pravo znaenje rijei 'ontoloki'. Budui da jesi, mora umrijeti. To nije poput drugih postupaka. Ako ubijete mnogo Srba, to je zato to elite njihovo podruje, i tako dalje, i tako dalje. Islam preobraa idove, ne ubija ih. Pomisao da idova treba unititi zato to postoji, da je njegovo egzistencijalno bie nedopustivo - pokuaj da se ta zamisao ostvari vjerojatno znai da za ovjeanstvo vie nema povratka stanovitim zabludama." "Nema povratka": to to on govori ima neto zajedniko s njegovim razmiljanjima o Kafki kao uzroku logora smrti: time to je na svijet donio dotad nezamislivu pomisao o tako promiljenoj bestijalnosti, Kafka ju je moda na neki nain prouzrokovao. Slino tomu, postavi rtvama dotad nezamislive bestijalnosti, idovi su moda "uzrokovali" propast svijeta, nepopravljivu pukotinu u njenom tkanju nade razapetom iznad ponora oaja. I stoga Steiner ponavlja oajniko postumno pitanje Sidnevja Hooka: Bi li svijet bio bolji da su idovi prestali biti idovi? - pita Hook. Bi li svijet bio bolji da idovi nikad nisu ni postojali? - pita Steiner. Steiner takav nain razmiljanja naziva opscenim ali tonim. Posve je sigurno opscen, ali je li toan? Prvo. Hookovu postavku pobija injenica da je prelazak na drugu vjeru ili asimilacija rijetko kad spasila idove od nasrtaja antisemitizma. Nedavno je Benzion Netanvahu pokazao da je tijekom panjolske inkvizicije mrnja i ubijanje idova trajalo unato njihovu prelasku na kranstvo: problem je bio vie rasni nego vjerski (tovie, nasilje je posebice bilo usmjereno na preobraenike i pokrtene idove i Maure); tako je, razumije se, bilo i u Hitlerovu sluaju. U drugom smislu, Steinerovo ontoloko okrivljavanje idova u suprotnosti je s glavnim dijelom onoga to on - ili njegov Hitler - tvrdi u onom poznatom govoru u romanu. Steinerov Hitler tvrdi da idovi nisu istrebljivani samo zato to su "postojali", nego i zbog "razloga" - primjerice zbog muka savjesti koje su navodno nametali svijetu. Da pojasnim ovo stajalite, upitao sam Steinera o njegovoj tvrdnji da su idove ubijali zato to su oni muili savjest ovjeanstva. "ini se da govorite da ima neto u idovima - da je to racionalna mrnja..." "Ma ne - rije je o - ne. Nazovite to, ako hoete, intuitivnom mrnjom - mislim da su objanjenja antisemitizma drutveno-politike prirode valjana do odreene mjere, ali vam nita ne govore o dvije stvari. O mrnji prema idovima ondje gdje nema idova [primjerice u dananjoj Poljskoj] i o ontolokoj odluci da treba ubiti ovjeka zato to on postoji. I stoga izlaem ovu sliku, ovu postavku da je to to smo izmislili Boga, Isusa, a i marksistiku utopiju, ostavilo ljudski rod toliko nesigurnim da on pokuava prognati vlastito grizoduje." "Zar, dakle, elite rei da je muenje savjesti gore ak i od muenja u logorima?" "Dugorono", odgovorio je, "osjeaj da ste pogrijeili vjerojatno stvara nepodnoljivu mrnju, mrnju samoga sebe. Osjeate da su vas proitali." Razumije se, ima onih koji misle da je ovdje rije o tome to Steiner mrzi samoga sebe, to je Steiner idov koji mrzi sam sebe. Ali ja ne mislim tako. Razabrao sam da se Steiner duboko identificira kao idov, i to ne kao anticionist, kako su ga katkad prikazivali - nego kao antiantieionist. Ali jo se dublje poistovjetio sa idovom kao vjeitim izopenikom, i to upravo zato to otuenje, jetka samokritinost i samosvijest idovskog intelekta toliko esto idovu uskrauje ne samo opipljivu domovinu nego i metafiziku utjehu. Zapravo je s ljubavlju govorio o liku lutalice Vjenoga ida, o idovima lutalicama i idovima koji postavljaju pitanja - od Spinoze preko Kafke pa sve do Trockoga. Ali jo uvijek me uznemirivalo to koliko je daleko bio spreman odlutati u spekulaciju koja naizgled okrivljuje idove za ontoloka mjerila, za ontoloke pomake i mrane zloine poinjene protiv njih. Osim ako Steiner moda nije osjeao smiljenu potrebu da sebe i svoj narod smjesti u ontoloko sredite svijeta. Gotovo kao da Steiner ponovno otkriva doktrinu izabranog naroda o kojoj toboe dvoji: smatra da je sudbina idova uporite, sama odrednica bitka. 1 Ji JL Ali ini se da se dogaalo neto drugo, neto to vie uznemiruje, neto to bi moglo potvrditi

Steinerovo nepovjerenje prema rijei, prema sablasnoj snazi Hitlerova glasa. Kad je pokuao izvesti odvanu toku knjievnog trbuhozborstva, kad je pokuao govoriti Hitlerovim glasom, navesti Hitlera da izusti Steinerove vlastite zamisli (o ucjeni transcendentnosti i tako dalje), ini se da se dogodila strana inverzija koja dovodi u pitanje to tko zapravo vue konce - tko je trbuhozborac, a tko lutka. To je inverzija koja idovskoga intelektualca dovodi do toga da govori kako bi svijetu bilo bolje da idovi nikada nisu postojali - da doe do istoga zakljuka, iako posve razliitim putem, kao i sam Hitler. Je li to jo jedan sluaj suptilnog djelovanja Hitlerove arolije? Pa ipak, kako se slubeni dio intervjua bliio kraju, snano me se dojmila Steinerova otvorenost, njegova spremnost da preuzme osobnu odgovornost za ideje i pitanja koja je stavio u Hitlerova usta prije petnaest godina, njegova hrabrost ili nesmotrenost u tome to se usudio krenuti i dalje od toga u jo spornije podruje. Kad je govorio o svom Hitleru kao zastranoj kreaciji koja mu je pobjegla, naposljetku je zapravo vrsto stao iza svoga Hitlera, ma koliko to udno bilo. Vraajui se do vratarove kuice u Churchill Collegeu u Cambridgeu, Steiner i ja ponovno smo dotaknuli temu povijesnog Hitlera - a posebice njegovu znamenitu karizmu. "Obiavao sam pitati svoje studente", rekao je Steiner, '"kad bi Hitler uao u sobu, biste li ustali?'" '"Biste li ustali' u smislu..." "Biste li ostali sjediti u prisutnosti svjetske povijesti?" "A vama se ini da bi njegova pojava bila toliko dominantna - no nije li ga Beryl Bainbridge opisala zapravo kao krhka, nedojmljiva ovjeka?" Pozivao sam se na izazovan roman Beryl Bainbridge Mladi Adolf (Young Adolf), u kojem ona predstavlja apokrifnog mladog Hitlera koji je 1911. u Liverpoolu posjetio svoga polubrata Aloisa mlaeg tijekom "izgubljenih godina" kad mu je bilo dvadeset i dvije. Njezina genijalno suzdrana premisa u oslikavanju lijenoga, besposlenog zabuanta Hitlera jest da postavi pitanje nepremostiva ponora izmeu mladog, nevanog Hitlera i zlog boga u kojeg se pretvorio. Ona postavlja vjeno pitanje izvora njegove preobrazbe: Kako je i kada stekao svoju demonsku karizmu? "Ali Vama se ini da bismo, da je mladi Adolf uao u sobu, svi to odmah shvatili?" upitao sam ga. "Mnogi jesu", odgovorio je. "Mnogi su shvatili. Speer se u njega zaljubio i nikad se nije odrekao te ljubavi." (Zanimljivo je koliko esto sofisticirani komentatori Hitlera poput Trevor-Ropera i Steinera navode koliko je Speerova ljubav prema Hitleru bila dojmljiva. To je kao da je Speer htio rei: ako netko tako sofisticiran kao to sam ja moe potpasti pod Hitlerovu aroliju, onda je to doista neto posebno.) "Nije li se ipak Speer zaljubio u starijega, karizmatskog Hitlera?" upitao sam. "Goebbels ga je upoznao veoma rano. 1 zapisao je u svojem dnevniku: 345 'Je li on Ivan Krstitelj? Je li on Isus?'" "Da, ali to je bilo oko 1925. godine", napomenuo sam. "U Prvom svjetskom ratu jo je uvijek bio ni po emu dojmljiv kaplar." "Ma nije!" uskliknuo je Steiner. "Dvaput je dobio eljezni kri. Triput je ranjen! Ajoj! Imao je najopasniju dunost - naime, bio je kurir. Na toj se dunosti preivljavalo otprilike jedan tjedan, a ljudi su najee stradali ve nakon jednog sata! Poslije je bio promatra, topniki promatra na isturenom poloaju. A za to se javio dobrovoljno! Njegov je kasniji prezir prema visokim asnicima koji nisu bili u pravom ratu bio posve opravdan. On je to znao, znao je." "Znai da je Hitler bio doista hrabar ovjek?" "Iznimno. Samo posebno hrabri bivaju triput teko ranjeni i zaslue eljezni kri." "Prema tome, ne moemo se izvui tako da ga zamislimo kao kukavicu, da je bio dvolian u vezi s..." "Ni govora." "Bio je na neki nain junaan i vrijedan divljenja? Sve do odreenoga trenutka?" "Pa, njegove su zasluge dokumentirane i svima dostupne. A njegova je vojnika hrabrost veoma vana za kasnije politiko djelovanje." Oprostio sam se od njega pomijeanih osjeaja. Bilo je jednako teko dvojiti o Steinerovoj osobnoj hrabrosti to postavlja eksplozivna pitanja - i kad na njih daje buntovne odgovore - i to se usudio prijei granice konvencionalnog razmiljanja o toj temi. Ali upravo su te njegove spekulacije ono

to ga ini ranjivim za neprijateljsku vatru. A doista su otvarali vatru na njega. Njegov najozbiljniji i najtemeljitiji kritiar Hvam Maccobv jednom je o Steineru i rijeima koje je stavio u usta svojem Hitleru rekao: "Znao je da se igra vatrom." Implikacija je te tvrdnje da je Steiner bio intelektualno nezreo, da je bio dijete koje se igra igicama; da je podlegao zavoenju vlastite genijalnosti - porivu da se poigrava idejama, da spekulaciju gura do granica, a da se pritom dostatno ne obazire na posljedice koje bi ta igra mogla imati u rukama onih nedobronamjernih u svijetu toliko opasnom za idove. Taj poriv za poigravanjem moda ne bi bio opasan u sluaju nekoga tko ne posjeduje Steinerov moan intelekt, ali u njegovu sluaju jest. U biti je Steiner prepametan, ali nedostatno mudar za vlastito dobro. A i za nae. Ali ni sam Maccobv - kao to emo vidjeti u sljedeem poglavlju - nije nesklon tomu da se "igra vatrom". 346 18. POGLAVLJE \ Isticanje kranstva: Crkveno prikazanje Hyama Maccobvja u kojem idovski znanstvenik nudi objanjenje koje se nitko ne usuuje izrei glasno Poetak je blagdana u Londonu: uurbana gomila koja se probija kroz prosinaku studen, pokazuje uobiajeno dickensovsko raspoloenje i kui nosi arene vrpce i svitke papira za umatanje darova. Ali duboko u podrumu Sternbergove knjinice u sklopu Instituta za idovske studije Leo Baeck ratoborni je znanstvenik Hvam Maccobv pokazivao posve drukije blagdansko raspoloenje. "Ljudi stalno govore kako je taj Boi veliko slavlje", objanjavao mi je. "Ali ja mislim da je Boi zlokobna sveanost." Zlokobna? "Jasno. O emu je zapravo rije? Roena je rtva. Radujmo se. Kranin sada ne razmilja o Uskrsu, ali negdje ga u podsvijesti Boi vodi k Uskrsu. U podsvijesti se svi pitaju: 'Zato ovo roenje slavimo s toliko radosti? Kitimo rtvu vijencima. To inimo zato to ga eka strana smrt'." Strana smrt za koju e platiti idovi, za koju su ve platili. Za Maccobvja je mrana istina, koja se provlai ispod radosti, lubanja ispod koe blagdanskog raspoloenja, odgovornost kranstva, pa ak i Boia, za stranu smrt idova. "Krani kau da je holokaust dio zla ovjeanstva", napomenuo mi je Maccobv neto kasnije tijekom naeg razgovora. 347 "Nije to zlo ovjeanstva nego zlo kranskoga svijeta." A Hitler? "On je utjelovio jedan aspekt kranske civilizacije koji je u drugim ljudima priguen", objasnio mi je poslije kad je govorio o Hitleru kao o "iru" u kojem su se skupili svi otrovi "kranskoga drutva". Ovo su doista teke rijei, jo jedan primjer kako pokuaji objanjenja Hitlera navode i najuljudenije znanstvenike poput Maccobvja na ekstremna retorika i filozofska stajalita. Sjedei za svojim stolom u sobi prepunoj polica s knjigama, Maccobv se ponaa poput umirovljena inovnika, ali njegove su rijei ispunjene vatrenim uvjerenjem ratnikih sveenika Makabejaca ije ime nosi. Maccobvja ne krasi emocionalna borbenost vjerskoga fanatika. Nakon kolovanja u Oxfordu znanstveno se bavio knjievnou i tek je poslije postao povjesniar religije. Njegova ozbiljna uvjerenja izviru iz desetljea posveenih prouavanju i predanom istraivanju. On, prema vlastitu uvjerenju, samo izraava bolne istine koje drugi idovi ne ele izraziti iz straha da ne uvrijede preteito kransko drutvo u kojem ive. Ali Maccobv misli da se objanjenje Hitlera - koje se nitko ne usuuje izrei - ipak mora izraziti, da se moraju razotkriti kranski korijeni genocida. Kad Maccobv kae "Boi je zlokobna sveanost", on time ne misli da je Boi prijevara, nego da je Boi holokaust. Donekle bi se moglo rei da prijepor izmeu Georgea Steinera i Hyama Maccobvja podsjea na velike disputacije iz srednjovjekovne Europe. Rije je o disputacijama kojima je inkvizicija, pod

krinkom teolokih rasprava, idovima nanijela strane muke. Te disputacije moemo shvatiti kao intelektualno razapinjanje idovske vjere na kri. Inkvizitori bi prisilili - a esto i odvukli -istaknutog predstavnika idovske uenosti ili rabina u prvostolnicu da sudjeluje u "debati" s vodeim kranskim teologom o pojednostavnjenom pitanju: koja vjera govori o istini: judaizam ili kranstvo? Razumije se, nadmetanje je bilo namjeteno, prosudbe pristrane, a idovi podvrgnuti porugama i zlostavljanju dok su dostojanstveno pokuavali ouvati vjeru koju uope nisu eljeli podvrgnuti raspravi - i to esto protiv odmetnika, preobraenih idova koji su tvrdili da znaju podle, sramotne zablude i tajna iskrivljenja idovske doktrine. Sam Maccoby napisao je dramu na temelju jedne od najpoznatijih takvih rasprava. Njegovu je Disputaciju (The Disputation) jedan idovski kritiar opisao kao "idovsko crkveno prikazanje". Iako sukob izmeu Steinera i Maccobyja sadri primjese velikih srednjovjekovnih disputacija, on je ipak u veoj mjeri borba jednakih budui da su obojica genijalni i strastveni borci. Ali naposljetku se bit njihove rasprave svodi na goli izbor idovstva ili kranstva, na to koja je od te dvije vjere "odgovornija" za Hitlera. Steiner na koncu okrivljuje judaistiku "ucjenu transcendentnosti" za to to su idovi postali predmetom ubilake mrnje. Maccoby okrivljuje ono to smatra krvnom mrnjom u sri kranskih Evanelja jer su odobrila, pripremila teren za ono to shvaa kao kransko obredno umorstvo idovskoga naroda. Maccobvju, urednom, otmjenom starcu koji se bliio sedamdesetoj kad sam ga posjetio, to je postao duboko usaen kredo, ali on za nj tvrdi da je proizvod kritikog razmiljanja, dugogodinjeg bavljenja povijeu odnosa kranstva i judaizma. Kao izvrni upravitelj Sternbergove knjinice u sklopu Instituta Leo Baeck (cijenjenog londonskog centra za prouavanje njemake idovske kulture) Maccobv je autor est knjiga znanstvenih radova, ali najpoznatiji je u Sjedinjenim Dravama zbog svojih otrih polemika u asopisu Commentatj, u kojima poziva idove da raspre toplu maglu ekumenskih nada i bace hladan pogled na odgovornost kranske kulture i kranske vjere za holokaust. Nekomu tko poput Maccobvja kranstvo smatra odgovornim, razmiljanja Georgea Steinera o odgovornosti judaizma nisu samo zablude, nego otvorena uvreda. On ide tako daleko da optuuje Steinera zbog "velianja Hitlera" time to mu daje posljednju rije u nepobijenom govoru samoopravdanja u kojemu optuuje idove u Prijevozu A. H. u San Cristobal. Maccobvjev ton u obraanju Steineru kree se u rasponu od jetkog (on ga "ne smatra arlatanom", iako implicira da ga drugi smatraju takvim) do prezirnog: optuuje Steinera da se "igra vatrom" time to Hitlerovu hukakom govoru daje takvu retoriku snagu. Prikazuje Steinera kao neodgovorno dijete koje se igra ibicama. Ali u odreenom se smislu i sam Maccobv moe promatrati kao netko tko se "igra vatrom", tko rui mostove - krhke mostove ekumenizma koji povezuju krane i idove u razdoblju poslije holokausta - zato to ustrajava na tvrdnji da je kranstvo u svojoj sri nepopravljivo zaraeno ubilakom mrnjom. Kad sam postavio to pitanje, Maccobv je odgovorio: "Zaboravite ekumenizam. Nema govora o ekumenizmu s vjerom ija je bit opravdana mrnja idova." Maccobv zna da kri tabue, da je glasno izricanje objanjenja koje se ne usudimo izustiti jednako muno idovima kao i kranima. Stajalite da kranstvo (a ne samo neki krani) mora snositi odgovornost za holokaust - da on nije tek iskrivljenje kranskih naela, nego kulminacija nekakve zlokobne biti - on je prvi put izrazio u lanku u Commentarvju koji je uzburkao duhove u rubrici Pisma itatelja toga idovskog asopisa. "Vae su stajalite napali gotovo kao da je rije o krenju pravila lijepoga ponaanja - neizreena pravila da idovi moraju biti uljueni i ne smiju govoriti takvo to", natuknuo sam. "Upravo tako", odgovorio je. "Moglo se vidjeti kako je to to sam napisao uasnuto mnoge, ne samo krane nego i idove. Ali inilo mi se da su ljudi bili toliko zaokupljeni odnosima izmeu idova i krana da su okretali lea stvarima o kojima je trebalo razgovarati. Sve to su ti ljudi spremni rei svodi se na: 'Da, da. Bilo je nekih krana koji su bili antisemiti i nesretna je okolnost to se to proirilo meu ljudima kao svojevrsno pogreno poimanje kranstva, ali to nikad nije bio

pravi smisao kranstva, nikad ga nisu prihvatile voe kranskog svijeta.' A moj je argument bio upravo suprotan: da antisemitizam stoljeima nije ostavio traga na ljudima. Trebalo 349 je proi osamnaest stoljea indoktrinacije, koju su provele upravo vode, kako bi ljudi postali toliki antisemiti da bi mogli prihvatiti Hitlera." Maccobv nije protiv krana a priori. Govori lijepo o odreenim inaicama koje ne naglaavaju "ljudsku rtvu" raspea, kako je on naziva, i popratnu potrebu da se idovi mue kao "sveti krvnici" Boga. Ali on ipak vjeruje kako spremnost da se idove mrzi i ubije, taj nagon koji je Hitler iskoristio, nije iskrivljenje nego bit kranske matice. Maccobv misli da postoji "izravna veza izmeu Jude i Hitlera". Izmeu mrnjom prikazanoga podlog izdajice Gospodina koji je postao arhetipom idova u kranskoj svijesti tijekom osamnaest stoljea i kulminacije te indoktrinacije u mrnji prema idovima - u spremnosti kranskih naroda, krana da postanu sudionici u umorstvu Judina naroda im ih je na to nahukao i za to ovlastio Hitler. S obzirom na njegovu zaokupljenost Judom ne iznenauje to je izdaja tema koja se ponavlja u Maccobvjevu diskursu. Osjeamo da dio njegove srdbe prema Georgeu Steineru izvire iz njegova shvaanja da je Steiner (poput onih srednjovjekovnih idova koji su u disputacijama zagovarali kransko stajalite) izdao vlastiti narod - da je idovima postao Judom - u slubi svoje intelektualne tatine. A Maccobvjevo objanjenje razvoja vlastita antagonizma u odnosu na kranstvo poelo je onim to naziva osobnom izdajom: izdao ga je T. S. Eliot. "Pristupam cijelom problemu kao britanski idov, a ne kao, recimo, netko tko je bio osobno zahvaen holokaustom", napomenuo mi je Maccobv. "Moja obitelj pripada ruskim idovima koji su se doselili u Zapadnu Europu i Ameriku uslijed pogroma na kraju 19. i na poetku 20. stoljea. Doista je mogue da su neki lanovi moje porodice stradali u holokaustu, ali ne znam, jer smo izgubili vezu sa svojim ruskim roacima." Ipak, on jest bio osobno ukljuen u rat protiv Hitlera. "Sluio sam u britanskoj vojsci, ali to je sve." Bio je premlad da bude ukljuen u borbe prije kraja rata. esto spominje "sindrom podcjenjivanja" u predratnoj Britaniji tijekom svog djetinjstva, "koja je Hitlera smatrala obinim politiarom, u neku ruku moda ekstremim, ali naglaavalo se da e s vremenom prevladati razum. Znate, neki i danas govore tako. Primjerice, John Charmlev." Charmlev je autor nedavne biografije Winstona Churchilla u kojoj tvrdi da je britanski premijer bio fanatino opsjednut Hitlerom i da bi Britancima moda bilo bolje da su s Hiderom 1940. ili 1941. sklopili "mir jednakih". "Mislim da je to velika zabluda. elim rei da ljudi jednostavno nisu shvatili koliko je Hitler bio ekstreman i lud." Govorio je o vlastitim prvim nagovjetajima na prvoj godini studija u Oxfordu 1942. godine. "Kad sam studirao u koledu Balliol, ljudi su poeli pokazivati fotografije, dokaze o tome to se zbivalo u Hitlerovim logorima smrti. Prireeno je nekoliko velikih skupova u parkovima u Londonu i Oxfordu da bi ljudi postali svjesni toga to se zbiva. Ali ljudi nisu bili svjesni, prosjeni graani nisu bili svjesni." Njegova vlastita svijest o tome tad jo nije utjecala na njegovu kulturnu 3=;n preokupaciju. Prigrlio je zapadnjaki kanon u samome korijenu, izvor Ballliola. "U Oxfordu sam studirao klasine predmete, grki i latinski. Nakon toga sam studirao filozofiju, a na samom kraju moj je glavni predmet bila engleska knjievnost." Ma koliko je prigrlio zapadnu knjievnost i zapadnu kulturu, nije se mogao oteti nelagodi u vezi s jednim aspektom te kulture. "Mislim da se to dogodilo kad sam se prvi put susreo s djelima G. K. Chestertona, koja su me veoma zanimala dok sam bio tinejder. Volio sam kako pie, ali kroz njegova se djela provlaila antisemitska nit. Jednako tako i u sluaju Hilairea Belloca. Njegova su djela jo gora." Ali postojala je razlika izmeu Bellocova i Chestertonova antisemitizma zbog ega se Chesterton Maccobvja dojmio kao zloslutniji. "U Chestertonovu se sluaju to nije dogodilo posebno prirodno. inilo se kao da je to pokupio iz svojih vjerskih uvjerenja, a ne iz priroena antisemitizma kao Belloc. Zainteresirao sam se za odnos izmeu kranske doktrine i antisemitizma. To me oduvijek zanimalo jer sam odgojen u strogoj

rabinskoj obitelji. Moj djed i stric studirali su Talmud. Tako sam odgojen na prouavanju judaizma na najvioj znanstvenoj razini. U svojoj sam mladosti takoer mnogo itao o povijesti kranstva. I vratio sam se na to kad sam se zadubio u studij engleske literature, jer me posebno zanimao T. S. Eliot, kojega sam prouavao i o kojem sam napisao mnoge lanke. I ovdje se vraamo na isti taj kranski sindrom: bio je on autor kojemu sam se divio kao piscu, ali bio je istodobno i autor iji antisemitizam nije u njegovim djelima bio samo neto sporedno, nego je bio duboko usaen u njegovu osobnost i kransku vjeru." Na svoje zaprepatenje, Maccobv je zakljuio kako su pisci koji najdublje doivljavaju svoje kranstvo, pisci poput Chestertona i Eliota, najskloniji tomu da omalovaavaju idove i judaizam. tovie, Maccobv je zakljuio da u tome to ine oni nuno ne tumae kranstvo pogreno. Moda je bit u tome to predobro razumiju antisemitski poriv u njemu. Rije je o porivu za koji Maccobv vjeruje da prije svega izvire iz prie o Judi u Evaneljima, iz shvaanja Jude kao arhetipskog idova, i poziva na mrnju u njegovim prikazima. Iako zbog svoga idovstva Juda nije stigmatiziran u Novom zavjetu (svi su apostoli bar nominalno bili idovi), to je shvaanje postalo slubeno u papinskoj proklamaciji ve u petom stoljeu kad je papa Gelazije I. denuncirao Judu kao "avla i avoljega slugu po kojemu je nazvan cijeli idovski narod". Neslubeno su dijelovi prie o judi u Evaneljima bili prikladni za stvaranje najgorih stereotipa o idovima, ili su pak pomogli stvoriti takvu predodbu. Njegova je izdaja bila plaenika (prodao je Isusa vlastima za trideset srebrnjaka), bio je gramziv varalica (u Ivanovu evanelju prikazan je kako uzima novac koji su apostoli namijenili siromanima), a prije svega je nepoteni, himbeni izdajica, nasmijeeni lupe koji ljubi Isusa u usta dok mu zabija no u lea. Doista, opaamo hukake antisemitske odjeke prie o Judi u optubi o nou u lea kojom je Hitler manipulirao kako bi uvjerio njemaku javnost da junaka njemaka vojska nije izgubila Prvi svjetski rat nego je izdana, da su joj no u leda zabili izdajniki idovi i politiari koje su idovi podmitili u samoj Njemakoj. U Hitlerovoj je retorici idovstvo izjednaeno sjudinim ponaanjem. Usredotoivi se na priu o Judi, Maccobv uvelike odstupa od prijanjih rasprava o izvorima kranskog antisemitizma koje su se u veoj mjeri usredotoile na rani "antijudaistiki" pomak u samoodreenju kranstva - pomak od vjere koja je u sebi vidjela ispunjenje obeanja judaizma na vjeru koja "potiskuje" svoje idovske izvore. Teite te kole miljenja manje je na Judi, a vie na Pavlovoj snanoj antijudaistikoj ideologiji istisnua. Pavao je bio idov koji je progonio krane i postao kranski ista idovstva iz kranstva. Neki u Pavlovoj doktrinarnoj predispoziciji vide odobravanje narodnoga bijesa uperenog prema idovima jer su zanijekali i razapeli Isusa. Maccobv se tome odluno opire. Iako postoje antiidovski elementi u Pavlovoj doktrini i u retorici njegovih poslanica: "Ono to zapravo elim rei jest da to nije toliko pitanje doktrine. Rije je o predodbi koju u mati stvara sama pria o Judi. U kranstvu nema vjerovanja da krani moraju biti antisemiti. Judin lik nema nikakvu ulogu u kranskom vjerovanju, ali on igra veoma vanu ulogu u kranskoj prii jer on utjelovljuje lik idova." Isprva sam bio donekle skeptian prema Maccobvjevu stajalitu. Budui da sam nedavno ponovno proitao Pavlove poslanice, osupnula su me Pavlova podla hukanja protiv idova u nekima od njih. Ali nakon to sam razgovarao s Maccobvjem, potrudio sam se i ponovno proitao ulomke iz Novog zavjeta koji se odnose na Judu. Njihov se antisemitski potencijal djelomice izvodi iz injenice to Juda u njima nije apstraktan narod protiv kojega se buni Pavao, nego ivopisno prikazan idov od krvi i mesa - ne samo onakav o kakvom su krani ne samo sluali i itali nego i kakva su doista vidjeli: podao, prijezira vrijedan izdajica poznat kranskoj publici tijekom dugih stoljea - idov iz crkvenog prikazanja. U prikazu Jude u Evaneljima takoer me se dojmio istrebljivaki imperativ koji je utjelovljen u samu bit prie, u rijeima, u kletvi samog Isusa. Znajui na Posljednjoj veeri da ga je Juda ve izdao, Isus izgovara svoju kletvu: "Jao ovjeku onomu koji predaje Sina ovjejega! Tomu bi ovjeku bolje bilo da se nije ni rodio." Ta me se kletva dojmila jo jae jer sam nedavno sluao Georgea Steinera kako razmilja da bi moda bilo bolje da je idovski narod nestao ili da se nikad nije rodio. To je gotovo elja za retroaktivnim istrebljenjem, koja je u Maccobvjevoj tezi utrla put Hitlerovu aktivnom istrebljenja

Moda emocionalna snaga prie o Judi ima neke veze s retorikom krvi kojom je proeta. Trideset srebrnjaka koje Juda uzima od poglavara sveenikih u Hramu da izda Isusa postaju "krvarina"; kad kukavni pokajnik Juda pokua vratiti novac naredbodavcima u Hramu, ak ga i oni odbijaju primiti jer su "krvarina". Hramski sveenici potroe proklete srebrnjake da bi kupili njivu koja poslije dobiva naziv 2CT Krvava njiva. To je mjesto gdje (u drugoj inaici prie) Juda krvavo skona. To je njiva koju kupuje svojom krvarinom i dok pregledava novi posjed, pada tako silovito da mu se sva utroba prosula iz tijela natapajui zemlju krvlju, pa je njiva postala krvava ne samo po imenu, nego i doslovce. Uestalo spominjanje krvi u prii o Judi nalazi odraz, prema Maccobvjevu shvaanju, u uestalom spominjanju krvi u antisemitskoj legendi koja najvie huka 11 na umorstvo - rije je o takozvanoj krvnoj objedi, rasprostranjenoj legendi da idovi prakticiraju obredna umorstva kranske djece (svojevrsno ponavljanje razapinjanja na kri) da bi se domogli krvi kojom se slue u Pashalnim obredima. Maccobv smatra da je ponavljanje prie o Judi - indoktrinacija kranske djece tijekom mnogih stoljea tom priom o plaenikoj izdaji i krvarini - do vremena holokausta kumulativno razvila istinsku, duboko ukorijenjenu ed za idovskom krvlju, osvetniku ed koja se neko zadovoljavala povremenim pogromima, ali koju je Hitler manipulacijom lako pretvorio u sudionitvo u istrebljenju. Pitao sam Maccobvja nalazi li se u prii o Krvavoj njivi, o idovskoj krvi koja natapa krajolik, nagovjetaj ili poziv na stvaranje krvavih polja u sklopu Hitlerovih logora. "To je ta pria, da. Pria na ljude djeluje vie negoli teologija ili vjerovanje. A djeca koja od malih nogu sluaju priu u kojoj je idov omraen lik - Juda Iskariotski i idovi openito omraeni su likovi - cijelog e ivota mrziti idove, a da uope ne znaju zato mrze idove! Izgube li svoju kransku vjeru, ta e mrnja ipak ostati s njima. Nai e neki drugi razlog zbog kojeg e mrziti idove. Kao, primjerice, i sam Adolf Hider." "Vi, dakle, mislite da je pria o Judi izravno odgovorna za Hitlerov antisemitizam?" upitao sam Maccobvja. Naglasio je da u Evaneljima, u dva prikaza Judine izdaje, prije nego to izda Isusa u Judu ulazi Sotona (Luka), odnosno nadahnjuje ga avao (Ivan) i time zauvijek, u dui djece koja tu priu uju dok su najvie podlona utjecajima, stvara predodbu o idovima kao o avoljem narodu. "Hitler je bio odgojen da mrzi idove, i to posebice da mrzi idove kao avolji narod", ustrajava Maccobv. "On je izgubio svoju kransku vjeru, ali s njim je ostala njegova mrnja idova kao avoljeg naroda." Ovdje Maccobv hotimice obara argument onih koji pokuavaju iskljuiti odgovornost kranstva kao izvora Hitlerove mrnje prema idovima navodei mnoge protukranske misli koje je Hitler izrekao tijekom vie godina. Noviji primjer toga nalazimo u novinskoj kolumni Pata Buchannana. Pokuavajui pobiti napomenu Jessea Jacksona da je "kranska koalicija" u nacistikoj Njemakoj Hitleru pruila "prikladno znanstveno-teoloko opravdanje", Buchannan je napisao: "Hitler je prezirao kranstvo. U djelu Louisa Snvdera Hitler's Third Reich: A Documentary History {Hitlerov Trei Reich:povijest u dokumentima), navodi se da je Hitler rekao kako je 'Stari vijek bolji od dananjice jer nije poznavao kranstvo i sifilis.'" 353 Razumije se, Hitler je o kranstvu govorio svata, a esto ga je napadao kao drugi naziv za judaizam, ali jednako je esto govorio o vanosti crkve za nacionalno udoree. Ipak, smisao je Maccobvjeva stajalita u tome to, ma koliko Hitlerovih protukranskih navoda naemo, oni dolaze od odraslog Hitlera, dok je istinska relevantnost antiidovskoga kranskog raspoloenja njegov utjecaj na Hitlerov osjetljivi duh u djetinjstvu. Emocionalna indoktrinacija na temelju prie o Judi bila je snana, otrovna batina koja je sezala dublje od kasnijih Hitlerovih nesporazuma u vezi s politikom i drutvenom ulogom kranske crkve u Njemakoj. Prema tome, u aktualnoj raspravi o izvoru Hitlerova antisemitizma i uzroku njegove pogubnosti, Maccobv smatra da poeci seu mnogo ranije nego to veina pretpostavlja.

"elite, dakle, rei da je to poelo u benediktinskom samostanu?" upitao sam ga s obzirom na to da je Hitler krenuo u kolu benediktinaca u Lambachu. "Da. Pa mogli biste rei da je mnogo ljudi prolo slinu izobrazbu, a nije postalo Hitlerom.. Ali ipak je to bio poetak i, zbog njegove posebno opsesivne naravi, to je postalo sreditem njegova razmiljanja. Prilino sam siguran da je na to utjecao i njegov obiteljski odgoj - da nije bio odgojen u kranskom duhu, on bi vjerojatno ionako postao bolesna linost, ali njegova bi se bolest vezala uz neki drugi oblik mrnje. Ali, budui da je odgojen u kranskom duhu, njegova se bolesna psiha usredotoila na tradicionalnog neprijatelja. A posebice u okolnostima njemakog poraza javila se potreba za rtvenim jarcem - sklonost ljudi da se okreu tradicionalnom rtvenom jarcu u doba velike nevolje." Pitao sam Maccobvja kako je reagirao na Hitlerov vlastiti prikaz kasnije transformacije u Mein Kampfu: o trenutku kad je na bekoj ulici, deset godina nakon kole u Lambachu, "prvi put" ugledao idova u naizgled tuinskom crnom kaputu i s dugim crnim uvojcima. "Mislim da se obmanjivao", odgovorio je Maccobv. Ili je obmanjivao nas. "Hitleru je vano da prikae antisemitizam kao neto to je razvio poslije, a ne neto s im je odrastao. Mislim da je on vidio tu osobu. Ali zato je bio proet takvom mrnjom prema njoj? Da je, primjerice, vidio Amia odjevena u neuobiajenu odjeu, on uope ne bi osjeao mrnju." Maccobvju sam spomenuo doktorat koji sam proitao (Helmuta Schmellera), gdje se tvrdi kako je Hitler, budui da je odrastao u Linzu, vjerojatno itao ekstremni antisemitski listi Linzer Fliegende Blatter u kojem su idovi esto bili karikirano prikazivani u dugakim crnim kaputima, pa je toga bio svjestan davno prije navodnog susreta s apokrifnim Vjenim Zidom, idovom lutalicom na bekim ulicama, koji mu je otvorio oi. "Pa to? Znai da i o tome lae. Ili je to, u najboljem sluaju, neto to vjerojatno see toliko rano u njegovo djetinjstvo da se ne sjea kada je poelo." "A to je s milijunima krana koji su bili indoktrinirani na isti nain, ali nisu postali Hitler?" pitao sam ga. 354 "On je na neki nain bio jedinstven - i to u smislu da je utjelovio jedan aspekt kranske civilizacije koji je u drugim ljudima raspren i protutea su mu razne druge stvari. Ali on je strunu s tim aspektom dotaknuo u drugima. On je sam bio ovjek koji je posjedovao tu strunu. On ju je fanatino utjelovio. Bio je arite odreene vrste zla koje je u njemu sazrelo poput ira." Maccobv smatra da je ta zajednika struna udruila njemaki narod s Hitlerom u zajednikom pothvatu genocida. "Vaemu je stajalitu upuena kritika", napomenuo sam Maccobvju, "da je Hitlerov antisemitizam bio rasni, a ne kranski. Je li vas tono shvaam da elite rei kako je rasni antisemitizam, kakav su oblikovali Hitler i nacisti, bio prisutan moda stotinjak godina? Ali to je s osamnaest stoljea kranskog..." "Upravo tako. Bit je u tome to je nagomilana mrnja prema odreenoj skupini ljudi. To to tu nagomilanu mrnju podupiru odreene dogme ne znai da e mrnja nestati zajedno s dogmom. Mrnja ostaje. I ona trai potporu novih teorija. Time mislim da ako idovi vie nisu omraeni kao Sotonin narod koji je ubio Isusa, onda se primjenjuje druga teorija - a u sluaju nacista bila je to rasna teorija; u sluaju Karla Marxa idovi su odigrali ulogu arhetipskog kapitalista. To je ono to nazivam postkranskim antisemitizmom." A to je nastavak kranskog antisemitizma u drugom obliku, to je, primjerice, suprotstavljeno pojmu "eliminacijskog antisemitizma" Daniela Goldhagena, koji, prema Goldhagenu, stoji nasuprot kranskom antisemitizmu. Maccobv izvor svega vidi u Evaneljima, u emocionalnoj snazi krvne kletve. "Evanelja su doista hukaki prikazala idove kao bogoubojice." Zapravo sam shvatio da Maccobv, time to ustrajno naglaava emocionalnu snagu krvne kletve i krvave retorike Evanelja, u biti ini neto veoma snano i emocionalno. On okree polove notorne objede koja je tako dugo i kobno upuivana idovima i zapravo kae: Nismo krivi za krvolona obredna umorstva kranske djece za koja nas optuuju. Ali vi krani, jeste krivi za obredna umorstva idova, ili ste barem sudionici u tomu, odnosno tomu ste utrli put. Naa je krv na vaim

rukama. U svojoj knjizi o problemu Jude Sveti krvnik: ljudska rtva i batina krivnje (The Sacred Executioner: Human Sacrifice and the Legacv ofGuilt) Maccobv je ponudio antropoloko objanjenje naina na koji je raspee preoblikovano u obredno umorstvo idova. "idovi su ubijani zbog kranske krivnje", napisao je. "Zbog kranske potrebe za ljudskom rtvom koja im omoguuje spasenje" (Isusova rtva koja iskupljuje njihove grijehe). "injenica to sile zla [idovi] uzrokuju smrt rtve [nunu za iskupljenje] ni na koji nain ne opravdava idove", objasnio mi je. "Oni ostaju omraeni. tovie, to ih vie mrzite, to ste vie spaeni, jer tako moete oprati ruke poput Pilata i vi osobno niste upleteni u smrt [Isusovu] koja se dogodila radi vas [vaih grijeha]. Vi izvlaite korist iz Isusove smrti jer ste spaeni, ali vi niste sudjelovali u toj smrti. Krivnja za tu 355 smrt prebaena je na idove, koje onda moete nekanjeno ubijati." idovi su, prema Maccobvju, uvueni u priu iz Evanelja da bi odigrali ulogu (ubili nunu rtvu) i onda sami bili poklani kako bi odrijeili krivnje one koji su zapravo izvukli korist od Kristova umorstva - krane. Maccobv vjeruje da su zapravo krani okrvavili ruke - oni su krivi zbog obrednog umorstva. Iskreno reeno, nisam siguran je li Maccobvjeva psihoantropoloka analiza potrebna i dodaje li ona uope togod njegovoj tezi protiv krana na temelju prie o Judi. Ali on joj je privren, jednako kao to je privren toj tezi. Maccobv je svjestan koliko pobonim kranima njegova analiza djeluje greno i uvredljivo. Razmislio je o posljedicama onoga to je gotovo optuba protiv kranstva zbog Hitlerova umorstva idova, ali duboko je uvjeren da se to mora rei, da krane treba suoiti s onim to on shvaa kao mrnju u sri Evanelja. On je takoer svjestan toga koliko time to ustrajava na tome uznemiruje, pa ak vrijea mnoge idove. Spomenuo je simpozij 1989. na sveuilitu u Nevv Yorku i sukob s amerikim idovskim ekumenskim rabinom Marcom Tannenbaumom. "On se otro suprotstavio mom pristupu. On je uvelike bio ukljuen u idovsko-kranske odnose. A posebice je bio ukljuen u pregovore s Papom u nastojanju da Vatikan prizna Izrael. Smatrao je da moj pristup ima neeljeno djelovanje. Ali ja takva razmiljanja odbacujem", nastavio je. "Ja to smatram malodunim. Prvi put nakon mnogo stoljea [mi idovi] moemo govoriti. Prije nismo mogli govoriti jer bi nas ubili. A sad navodno ne smijemo govoriti jer to ne bi bilo pristojno. Kako god okrenete, usta su nam zaepljena. Rekao sam mu: ako ne progovorimo sad, kada emo? Ne moemo govoriti kad nas progone jer e nas progoniti. A u doba kad nas ne progone, ne smijemo govoriti jer bismo time pokazali nezahvalnost ljudima to nas ne progone? Kad emo onda govoriti? Nikad?" "Ipak, s druge strane", napomenuo sam mu, "vae je stajalite prilino tmurno u smislu da ne daje nikakve ekumenske nade za nekakvu pomirbu izmeu idova i kranstva, jer tvrdite kako sama bit kranstva odobrava mrnju i umorstvo idova." "Pa, ljudima koji kau: 'Vi pozivate na ukidanje kranstva u smislu da ono ovisi o obrednom umorstvu idova', odgovaram, 'Ne. Mislim da to ne inim. Ja podupirem odreenu struju u kranstvu protiv slubenog kranstva. Govorim da je tijekom svih dugih stoljea bilo krana koji su stvarno prosvjedovali protiv kranstva. Time mislim na ljude poput Pelagija, koji je prosvjedovao protiv Augustina. Na ljude koji su vjerovali u Isusovu ovjenost, a ne u njegovo boanstvo. Na one koji nisu prihvaali Isusovu smrt kao rtvu, kao teoloku rtvu, nego jednostavno kao muenitvo velikoga ovjeka koji se borio za slobodu. On se borio protiv Rima, a ne protiv idova. To su ljudi koji u Isusu vide uzorna uitelja. Tad bi Isus u kranstvu zauzeo isto mjesto koje Mojsije zauzima u judaizmu, kao Muhamed u islamu - dakle mjesto ljudskog uitelja. U tome nema nita to je upereno protiv vjere." "Znai, vi ne zastupate stajalite da bi kranstvo, kad bi posjedovalo svijest o sebi, moralo samo sebe ukinuti? Zapravo tvrdite da postoji vrsta kranstva 356 koja u sebi ne sadri mrnju prema idovima?" "Tako je. Drugim rijeima, umjesto da se usredotouju na Isusovu smrt. usredotoili bi se na Isusov ivot."

Ipak, takvo bi kranstvo prihvatio tek malen postotak onih koji se nazivaju kranima, i to uglavnom neke manje protestantske sljedbe. Na to Maccobv odgovara da postoje neki kranski teolozi nakon holokausta, poput Rosemarv Ruether, koji se uglavnom slau s njime - njih toliko mui implikacija da je kranski antisemitizam utro put holokaustu da su poeli pozivati kransku maticu da preispita ili revidira svoje sredinje vjerovanje kako bi se egzorciralo protuidovsko raspoloenje. Upitao sam ga razumije li pod time i struju novijih njemakih kranskih teologa koji su pokuali holokaust ukljuiti u pripovijest o raspeu iz Evanelja postavljajui tezu da su europski idovi na neki nain bili na kriu, da su oni bili rtve raspea, istinsko tijelo Kristovo u odreenom mistinom, izvanvremenskom smislu. On to odbacuje kao pogubno. "Veoma se otro protivim takvom pokrtavanju holokausta gdje idovi postaju svojevrstan lik Krista koji prolazi muke da bi iskupio grijehe krana." On u tome vidi nezgodnu teoloku racionalizaciju koja ipak pojaava ili obnavlja pojam rtvena raspea koje provodi sveti krvnik - ovdje Hitler poprima ulogu onoga koji razapinje idove, koji zabija avle u tijelo idovskoga naroda. Na kraju se u biti pripovijest o raspeu obnavlja svjeom krvlju i "idovi se okrivljuju na profinjeniji nain", naglaava Maccobv. idovi se okrivljuju na profinjeniji nain: to je ono to, prema Maccobvju, ini George Steiner. Od svih napada na Steinera nakon objavljivanja njegova romana o Hitleru, Maccobvjev (tiskan u asopisu Encounter) bio je najtemeljitiji, najljui, i njega su se Steinerovi saveznici najvie trudili pobiti. To je djelomice zato to Maccobv i predobro zna Steinerova djela. On zna izvore Hitlerova govora u Steinerovim ranijim radovima. On moe navesti nain na koji Hitler u Steinerovu romanu "postaje pravi steinerovac... i izraava stajalita uzeta doslovce iz Steinerovih drugih djela." Osim toga, Maccobvjeva je osuda najstroa jer ide tako daleko da Steinerov roman naziva "alosnom vrstom suvremene protuidovske promidbe koja dovodi u zabludu i ona bi antisemitima ubudue mogla posluiti kao potpora i utjeha". On ne optuuje Steinera samo zato to Hitleru kao osobi daje "kozmiki dignitet" nego i zato to "poauje Hitlera uzdiui ga na razinu metafizikog naela". ini se da dio Maccobvjeva raspoloenja izvire iz toga to ne reagira samo na objavljivanje romana, nego na njegovo uprizorenje u londonskom kazalitu Mer-maid 1981. godine koje je reirao Christopher Hampton. U toj je predstavi Hitler "prestravio" i samoga Steinera. Ali Maccobv nije napao samo govor Hitlerova lika u Steinerovu romanu nego i Steinerovo cjelokupno djelo, Steinerovu linost, zbog onog to naziva "kolosalnom zabludom" koja je posljedica intelektualne "tatine". Upitao sam ga jesu li se nakon takvog napada njih dvojica srela i suoila argumente. "Katkad naletim na njega", odgovorio je. "Georgea Steinera ne viam esto, ali katkad ga susretnem. Zapravo nema mnogo toga u emu se slaemo", dodao je naizgled blago prije nego to se obruio na njega niskim udarcem: "Ja ga nikad nisam kritizirao onako kako to ine neki kad ga nazivaju arlatanom i tomu slino. Nekim se njegovim radovima divim. Ali mislim da pada u stupicu kad se bavi idovskim temama." Prema Maccobvju, Steiner pada u nekoliko stupica. Ali prije nego to ih razmotrimo, osvrnimo se na jetku napomenu: "Ja ga nikad nisam [...] nazvao arlatanom", kojom kao da eli rei kako je stajalite da je Steiner arlatan rasprostranjeno, ali da se on sam ograuje od takva nedobronamjerna gledita iz tobonje velikodunosti prema neprijatelju. Ipak, mislim da je to stajalite koje Maccobv dijeli. Kako mi je Maccobv objasnio, glavna "stupica" u koju Steiner pada, kako osobno tako i u svojem romanu o Hitleru, nije povezana toliko s njegovim vienjem Hitlera koliko s njegovim vienjem idova. "On pada u stupicu. Rije je o tome to zamilja da je arhetip idova Vjeni id, idov lutalica." Ovdje moram napomenuti da mi je nekoliko dana uoi razgovora s Maccobvjem Steiner veoma iskreno govorio o tome kako se poistovjeuje s Vjenim Zidom, sa idovima koji su lutali, s izopenicima i disidentima poput Freuda i Lava Trockoga - posebice s Trockim, s izumiteljem sustava, kojega je izopila nakazna drava koju je pomogao stvoriti (jo jedna svojevrsna pria o Frankensteinu) i tako ga prisilila da postane ukleti, kontroverzan provokator u progonstvu."

Ali Maccobv misli da je velik problem u tome to se Steiner - pa i bilo koji idov - poistovjeuje s Vjenim Zidom. "Vjeni id nije idovska, nego kranska slika." Ovdje misli na izvor legende o Vjenom idu u kranskim apokrifima, na priu o Isusovu susretu sa idovom u Jeruzalemu. Isus, dok je vukao kri i krvario zbog trnove krune, uoi razapinjanja na kri moli idova da mu utai e. idov to odbija i za kaznu biva osuen da luta svijetom, zauvijek izopen, osuen da vjeno ivi u pokori. Poslije, u legendama i romanima, Vjeni id postaje vieznaniji, pae junaki lik. Ali Maccobv ustrajava na tome da je to u svojoj biti "kranska slika idealnog idova" - idova koji priznaje svoju krivnju jer je odbacio Krista i preutno priznaje opravdanost progona na koje ga krani osuuju. "Time elite rei kako bi krani eljeli da idovi prihvate ulogu naroda koji je uzrokovao Isusovu smrt", u biti njegova ubojice. "I da to ine u duhu pokajanja", ak i prihvaanja kazne koja im je nametnuta. ak i konanog rjeenja? Maccobv nije povezao prihvaanje krivnje Vjenog ida za svoju sudbinu i Steinerovu tvrdnju u romanu o Hitleru da su idovi sukrivci za vlastiti genocid. Ja sam sklon miljenju da Steinerov lik Vjenog ida vie duguje sklonosti suvremenoga intelektualca da sam sebe vidi kao otuenoga autsajdera i egzistencijalistikoj filozofiji koja podie krivnju na razinu gdje je se ne treba sramiti, nego joj treba teiti - kao viemu, izotrenijem obliku svijesti u palom svijetu. Ali Maccobv moda ima pravo u smislu da Steiner moda toliko ne pree od nametanja krivnje idovima zbog holokausta, jer ta krivnja idovima daje traginu i ironinu znaajku odabranosti kojoj je Steiner sklon jednako kao to odbacuje uobiajeno, trijumfalistiko poimanje izabranog naroda. A Steinerovo je poimanje trijumfalistikog znaenja pojma izabranog naroda upravo ono za to Maccobv misli da je jo jedna stupica u koju je upao. Spomenuo x sam Maccobvju svoj razgovor sa Steinerom u kojem je on ustrajno i opetovano tvrdio da su pitanja koja je nametnuo u svom fikcionalnom Hitlerovu govoru upravo ona za koja misli da su ispravna, da su to pitanja na koja on sam trai odgovor. To se, primjerice, odnosi na pitanje o tome jesu li Hitlerove rasne doktrine imitacija navodnog rasizma u ideji izabranog naroda u judaizmu. "Zapravo je doktrina o izabranom narodu u samoj svojoj biti razliita od rasne doktrine", odgovorio je Maccobv. "idovi ne kau, mi smo izabrani narod jer smo sami po sebi bolji od drugih naroda, zbog nekakvih rasnih osobina. Upravo suprotno, ono to se time misli jest da idovski narod nije bio izabran zbog svojih znaajki, nego zbog zadae: da se podrazumijevalo kako je idovi nikad nee moi ispuniti. Cijela se pria vrti oko nedostataka toga naroda. Cijela se pria vrti oko nazadovanja, i to uope nije velianje idova. To je povijest o tome kako oni openito nisu uspjeli ispuniti zadau koja im je povjerena. To je pripovijest o neuspjehu. A ne moete zamisliti da bi Hitler govorio o nedostacima nordijske rase. Upravo suprotno, oni nisu krivi za svoje neuspjehe, za njih je uvijek kriv netko drugi - izdajice koje se rote protiv njih. Ali idovi su postali mrski Gospodinu: veina se naroda okrenula od Boga i proroci su ih morali koriti. To je posve drukije od rasistikog poimanja. Rije je o pripovijesti o posve degradiranom narodu, o narodu robova koji je izabran da razvije pojam slobode. Sam pojam izbora posve je suprotan pojmu vie rase." Moda jest suprotan pojmu vie rase, ali taj je narod ipak izabran u smislu "izabran je da razvije pojam slobode." To je moda esto bila sloboda da ne uspiju, sloboda da odaberu pogreno, ali rije je o slobodi, moi izbora koja je Bogu posebno vana, ak i kao predmetu njegova gnjeva. Maccobv je moda, strogo uzevi, u pravu kad odbacuje zamisao da odabranost predstavlja "superiornost" u smislu intelekta, ljepote ili plemenitosti - kako je za nordijsku rasu tvrdio Hitler - ali ona ipak odraava moda posebniju moralnu vanost ili odgovornost. Postoje dva bolja argumenta protiv Steinerova stajalita nego to je onaj koji zastupa Maccobv. Prvo, svaka vjera ima naina da nekima od svojih sljedbenika daje superiornost u odnosu na ostatak ovjeanstva: izabrani i spaeni u nekim inaicama kranstva, prosvijeeni u budizmu, brahmani u hinduizmu, oni koji su hodoastili u Meku u islamu. Posve je neprimjereno izdvojiti taj aspekt idovske vjere i zato ih proglasiti sukrivcima za vlastito umorstvo. Jo je jedan argument protiv Steinera (odnosno Steinerova Hitlera) taj to nema mnogo dokaza da je

Hitler svoju doktrinu o arijskoj superiornosti prilagodio prema 3=59 idovskoj koncepciji izabranog naroda. tovie, ima vie dokaza da ju je izvukao iz obilja traktata i rasprava o mistinoj superiornosti arijske rase koji su mu bili dostupni, traktata koji su se kretali u rasponu od polupornografskih u bekom asopisu Ostara do viesveanih "znanstvenih" radova Wagnerova strunjaka za rasna pitanja Houstona Stewarta Chamberlaina. Maccobv je uvjerljiviji, barem po mojem miljenju, u napadu na tvrdnju koju Steiner stavlja u usta svojemu Hitleru da je izvor uspjeha Hitlerova protuidovskoga kriarskog pohoda trostruka "ucjena transcendentnosti" - Mojsijevo otkrie savjesti, Isusov nemogu poziv na savrenu ljubav i Marxov nemogu poziv na savrenu pravdu. "Ne slaem se sa Steinerovom cjelokupnom idejom da se judaizam razlikuje od drugih religija u tome to postavlja visok moralni standard koji je tako nemogu da vjernici postaju ogoreni. To je teorija o antisemitizmu, da se antisemitizam sastoji od ogorenosti krana to su prisiljeni teiti idovskom standardu moralnosti. Mislim da nije tako. Mislim upravo suprotno: idovstvu se predbacuje to to tvrdi da je moralnost uope mogua!'Da to uope nije tako teko te su, prema tome, sve izlike koje ljudi smiljaju ne bi li izbjegli moralnost - prozirne. Jer Biblija nam kazuje da to nije na nebesima, da nije s onu stranu mora, da je to nama pred oima. Moralnost je laka. Oteavaju je samo izlike koje ljudi nalaze. Jedna je od tih izlika kad kau kako je moralnost tako teko ostvariti da je jedina krepost potpuna poniznost - da je nemogue da budemo dobri ljudi pa zato trebamo Spasitelja koji e nam doi s neba i umrijeti za nas. Ono to ih ini ogorenima nije to to je teko dosegnuti idovsku moralnost, nego, zapravo, poimanje da je moralnost mogua." Bio mi je doista udan taj tjedan to sam ga proveo u susretima sa Steinerom i Maccobvjem: obojica posjeduju genijalan, strastven intelekt, obojica su posve suprotstavljeni i obojica se igraju vatrom. Iako Maccobv oito smatra da je Steiner uinio neto opasno jer je stvorio intelektualno opravdanje za Hitlera koji okrivljuje svoje rtve, on sam moda ini zapravo neto jednako opasno: golemoj vladajuoj kranskoj veini, u okrilju koje ive idovi u dijaspori, on govori da njezina vjera u sebi nosi - i to nerazdvojno isprepleteno u samoj svojoj sri - zloinako sjeme genocida. I da bi oni, ele li posve egzorcirati krivnju iz svoje vjere, morali korjenito preoblikovati svoju vjeru ili je pak posve napustiti. Svojim objanjenjima Hitlera obojica se igraju vatrom, ali istodobno obojica, na posve razliite naine, oslobaaju Hitlera krivnje za holokaust. Obojica prebacuju teite sa samoga Hitlera na apstraktne ideoloke i antropoloke sile kojima je Hitler u najboljem sluaju pijun, ir, glasnogovornik. Prema Steinerovu stajalitu Hitler samo slui rasprostranjenom protuidovskom raspoloenju zbog muka savjesti koje su izumili i iskoritava ga. Prema Maccobvjevu stajalitu za pokolj idovskoga naroda nije bio kriv Hitler koliko Juda - ne stvarni Juda, nego omraeni kranski prikaz Jude kao arhetipskog idova. Judina je slika omoguila Hitlerove zloine, ona je bila gnojivo na krvavu 36n polju koje je Hitler poeo. Hitler je bio samo katalizator neizbjene kristalizacije kranske mrnje. Moglo bi se jednako tako zakljuiti da i Steiner i Maccobv iz objanjenja Hitlera iskljuuju Njemaku, a moda je i posve oslobaaju krivnje. Dok je Steiner razmiljao o stanovitom potencijalu za nasilje u njemakom jeziku, ipak je odluno izjavio da Njemaka jednostavno "nije imala sree" to se pojavio Hitler "sa svojim N osobitim genijem". Jer, prema Steinerovu miljenju, Francuska je po samoj prirodi u biti bila sklonija antisemitizmu od Njemake i njemake kulture Goethea i Heideggera koju Steiner i dalje cijeni unato svojem nepovjerenju. Maccobv jo strastvenije iskljuuje Njemaku ili barem njemaku kulturu. Na kraju naeg razgovora, dok je skupljao papire urei na predavanje, postavio sam mu pitanje kojega sam se ustruavao jer sam osjeao da bi moglo biti uznemirujue, pa ak i uvredljivo. Bilo je to pitanje o Leu Baecku, traginom intelektualnom i moralnom vodi njemake idovske zajednice, berlinskom rabinu po kojem je nazvan Maccobvjev institut. Rije je o pitanju koje je potaknuo Richard Rubenstein, ameriki rabin i jedan od najglasnijih heretikih idovskih teologa poslije holokausta. Rubenstein je tvrdio da idovi moraju smatrati Boga odgovornim (ako ne i krivim) zbog

holokausta, da je tovanje Boga, bez postavljanja pitanja njegove utnje i pasivnosti u vezi s logorima smrti, gotovo uvreda idovskim rtvama. Rubenstein je takoer potaknuo pitanja o utnji i pasivnosti nekih voda njemake idovske zajednice tridesetih godina koji su, uzdajui se u Boga, idovima govorili neka ive normalno unato sudbini koja im se spremala. Rubenstein je izdvojio rabina Lea Baecka, tovanog vou sofisticirane, kozmopolitske, asimilirane berlinske idovske zajednice, zbog Baeckova posljednjeg ina prije nego to je odveden u koncentracijski logor Theresienstadt tijekom posljednje evakuacije njemakih idova 1942. godine. Ono to je osupnulo Rubensteina bila je naizgled trivijalna gesta koju je Baeck uinio u trenutku prije nego to je poao s esesovcima: platio je raun za elektrinu struju. Razmislite o tome, kae Rubenstein: On se pridruuje ostalim idovima u logorima smrti koje vodi nacistiki reim, ali prije nego to ode, plaa raun za struju tom istom reimu. "Rubenstein smatra", napomenuo sam Maccobvju, "da to simbolizira idovsku pasivnost prema holokaustu. Kako biste odgovorili na to?" Iznenadila me elokvencija - a i teite - njegova odgovora. "Ono to Rubenstein od Baecka oekuje jest da bude svojevrstan primjer pobunjenika protiv cijelog sustava", objasnio mi je Maccobv. "Bit je Baeckova ina u tome to idovi uvijek od ljudi oko sebe oekuju uljudnost. U tome je zapravo na problem. To je razlog tomu to toliko mnogo idova nije napustilo Njemaku. Oni zapravo nisu mogli vjerovati da bi ta Njemaka koju su voljeli, prema kojoj su osjeali obvezu... Tako su kolovani ljudi osjeali zahvalnost prema Njemakoj [jer im je pruala vee mogunosti za napredovanje nego ijedna druga europska drava]. I oni nisu htjeli nita drugo nego izraziti tu zahvalnost tako da budu dobri graani." 361 U tom je trenutku uao asistent i doapnuo neto Maccobvju, vjerojatno o tome da kasni na predavanje. "Da, da. Upravo smo zavrili", rekao je. Ali htio je dodati jo neto, neto o Baecku i njegovu raunu za struju. "Rekao bih da Leo Baeck nikad nije izgubio ljubav prema Njemakoj, taj osjeaj obveze prema Njemakoj. I on je to izrazio ponaajui se, koliko god je mogao, kao posluan graanin, ak i u doba kad je Njemakom zavladao netko za koga je smatrao da stoji nasuprot istinskom duhu Njemake." Je li Hitler stajao nasuprot duhu Njemake - a ako jest, zato je udario u strunu njemakog naroda ili je on bio izraz tog duha? Maccobvjev Institut Leo Baeck posveen je naelu da u Njemakoj postoji duh koji idovi ipak mogu voljeti. "ak i danas", napomenuo je, "ima njemakih prognanika koji odravaju kulturu njemakih idova izvan Njemake. Godinjak Lea Baecka (Leo Baeck Yearbook sa znanstvenim lancima o kulturi njemakih idova) izraz je ljubavi idova prema Njemakoj. A to je neto doista stvarno." Onda se vratio na kulturu koju smatra mnogo odgovornijom za holokaust od same Njemake. "Njemaka je jedno. Ali kranska strana Njemake je neto posve drugo. Ne okrivljujem Njemaku za holokaust. Za holokaust okrivljujem kranstvo!" Cvnthia Ozick, velika tovateljica Maccobvjeva djela, naglasila mi je svoje uvjerenje da Maccobv oslobaa odgovornosti Nijemce njemake poinitelje - time to okrivljuje "kranstvo" jer su holokaust najveim dijelom poinili njemaki krani. Ipak, zanimljivo je vidjeti dva idova, Steinera i Maccobvja, kako ine sve ne bi li skinuli krivnju ako ne s Nijemaca, a onda s Njemake. Rije je o dvojici intelektualaca koji se toliko trude da prebace odgovornost s Hitlera na velike apstrakcije poput "ucjene transcendentnosti" i "kranstvo". Zato je toliko ljudi nespremno zakljuiti da su oiti sumnjivci krivi ili barem odgovorni? U biti je prijepor 0 sredinjem mjestu Hitlerove odgovornosti i udjelu njemakoga naroda u toj odgovornosti jedno od najspornijih nerijeenih pitanja u cijelom podruju objanjenja Hitlera. To je prijepor koji je, nedugo nakon mojih susreta sa Steinerom 1 Maccobvjem, prerastao u ljutu bitku znanstvenika oko djela Daniela Goldhagena. 362

19. POGLAVLJE \ Daniel Goldhagen: Krivi su Nijemci & u kojem smo svjedoci akademskog ibanju i istraujemo objanjenje kao osvetu Kad sam se prvi put sastao s Danielom Jonahom Goldhagenom, mladi je znanstvenik ve mnogo pretrpio zbog svojeg pokuaja da objasni holokaust pa nisam htio poveati njegove muke. Iako, prema onomu kako je ispalo, sudei prema estokom nainu na koji je Goldhagen prekinuo na razgovor o Hitleru, ini se da jesam. Moda me to nije trebalo iznenaditi. Bio sam svjedokom prvoga ina Goldhagenovih muka otprilike mjesec dana prije nego to smo se susreli: na neciviliziranom i burnom simpoziju znanstvenika u Amerikom memorijalnom muzeju holokausta u Washingtonu koji se pretvorio u improvizirano suenje - na kojem je Goldhagen bio okrivljenik. Skup je postao neumoljiv napad na njegovu tezu, pa ak i na njegov karakter, a to je osupnulo mnoge koji su pribivali tom dogaaju. Bilo je to nalik na akademsko ibanje. Skup o kojem je rije bio je etverosatni okrugli stol o Goldhagenovoj knjizi Hitlerovi spremni krvnici (Hitler's Willing Lvcecutioners) objavljenoj poetkom travnja 1996. godine i ta je prigoda do kraja ispunila mjesta u muzejskoj predavaonici Meyerhoff. I ne samo do kraja: prije nego to su se otvorila vrata, stvorio se dugaak red, a bilo je mnogo natezanja da bi se dolo do mjesta. Iako je u gledateljstvu bilo 363 znanstvenika i lanova sveuilita, inilo se da veinu tvore odani itatelji koji su upravo razgrabili Goldhagenovu knjigu i doveli je na popis najprodavanijih knjiga u Americi, to je doista rijetkost za znanstveno djelo (knjiga je, naime, proireni Goldhagenov doktorat na Harvardu). Mnogi od njih donijeli su svoj primjerak da im ga potpie, a mnogi su prije i poslije skupa nahrupili oko njega i govorili mu kako je mlad (izgleda mnogo mlade od svojih trideset i pet ljeta) i naoit. Ali rijetki su bili spremni za ono to je uslijedilo, za otrinu napada Goldhagenovih kolega znanstvenika koja je posebno iznenadila i osupnula zbog kontrasta s gotovo nepodijeljenim pohvalama kritiara u glavnim medijima koji su pozdravili Hitlerove spremne krvnike kao vaan novi pogled na holokaust. Jest, istina je da je knjiga u njemakim novinama izazvala veoma burne reakcije nekih povjesniara i intelektualaca koji su Goldhagena optuili da ponovno otkriva demonski "karakter njemake nacije" kako bi objasnio holokaust kao nunu posljedicu sutinski pokvarene teutonske naravi. Ali te su veeri u predavaonici Memorijalnog muzeja holokausta Goldhagenovi akademski tuitelji bili uglavnom njegovi idovski sunarodnjaci. Prvi kratak, jedak i okantan nagovjetaj o nainu na koji e se razgovor odvijati dogodio se pri spomenu rijei "davljenje". Aluzija na davljenje jo je vie iznenadila prisutne jer ju je uputio moderator skupa Lawrence Langer. Langer je autor studije o literaturi i svjedoanstvima o holokaustu kojoj se posebno divim jer rjeito i temeljito govori protiv reakcije utjehe - sklonosti nekih da uzmu uasan, neobraen materijal svjedoanstava preivjelih rtava holokausta i u njemu pokuavaju nai zgodne utjene pouke o pobjedi ljudskoga duha nad zlom kobi - protiv kiaste sentimentalnosti kojoj moralizatori pribjegavaju da bi utjeili sami sebe, jer Langer u tome vidi izdaju neutjenih strahota koje su proivjeli sami svjedoci i rtve. Langer je zazvuao zloslutno kad je na samome poetku pozvao sudionike da potuju "kanone uljudnosti" u raspravi, dajui do znanja da ima onih koji misle da je cijeli skup organiziran nepromiljeno jer su strasti toliko uzburkane da se teko moe nadati uljudnosti. A i sam je Langer prvi naznaio ton retorikog nasilja koje e uslijediti kad je - nakon to je Goldhagen na poetku govorio nekoliko minuta due nego to je bilo dogovoreno - ne samo prekorio mladoga znanstvenika zbog prekoraenja vremena nego si je i dopustio neobinu digresiju u smislu da, kad njegovi studenti tako prekorae vrijeme na fakultetu, on "esto pomilja kako bi ih htio zadaviti". Gruba matarija o davljenju - uperena protiv Goldhagena - izazvala je kod okupljenih dubok udah. Doimala se neprimjerenom samom prijestupu. Ali zapravo je slika davljenja drskoga, prerevnog studenta moda podsvjesno oznaila pravu narav zbivanja te veeri: rije je o pokuaju nekih

starijih kolega da ugue Goldhagenove drske studentske pretenzije - ako ne i samog studenta - ve u samim povojima. Uslijedilo je jo vie izravnih pogrda, i poslije sam razmiljao zato je Goldhagen 364 izazvao tako bijesan i prekomjeran odgovor starijih kolega. Henrv Kissinger je jednom napomenuo da su akademske prepirke tako otre "jer je ulog tako malen". Ali mislim da u ovom sluaju - iako je profesionalna ljubomora zbog iznenadne medijske popularnosti mladoga znanstvenika moda igrala stanovitu ulogu - ulog doista nije bio malen: dapae, bio je itekako golem. Goldhagen je tvrdio da je objasnio holokaust, Hitlera, cijelu tu tragediju tako kako to jo nitko nije uinio, da je ispravio pogreke, da je razorio mitove koje su narataji prihvaali bez razmiljanja. U njegovim je tvrdnjama implicitno vjerovanje da su, ako on ima pravo, najbolji i najmudriji znanstvenici i mislioci prije njega imali krivo. A zbog ega su to imali krivo? Po emu je to Goldhagenovo objanjenje tako jedinstveno? U sri je Goldhagenove argumentacije samo jedna i posebno zorna metafora u kojoj se saima cijela njegova teza: on tvrdi da je ve u doba kad je Hitler doao na vlast 1933- rasni antisemitizam same Njemake bio "spreman izroditi se u umorstvo". Sama ta metafora nabijena je implikacijama: umorstvo, masovno umorstvo idova je nastajalo, raalo se u samoj Njemakoj (dakle u njemakome narodu i njegovoj kulturi) davno prije nego to se pojavio Hitler i prije nego to je nacistika stranka dola na vlast. Pojam masovnoga umorstva, sjeme genocida posijano je u njemakoj dui s pomou osobite njemake inaice literature mrnje, tvrdi Goldhagen. On toj vrsti literature daje ime "eliminacijski antisemitizam". Odreuje ju kao oblik mrnje idova koji ide dalje od tradicionalnoga kranskog antagonizma prema narodu za koji se govorilo da je odbacio ili ubio Isusa, dalje od mrnje iji razvoj Hyam Maccoby vidi tijekom osamnaest stoljea prije nego to je rodila svoj ubilaki plod. Ne, rei e Goldhagen, u Njemakoj je kranski antisemitizam zamijenila drukija mrnja, mrnja iji se znaaj iskristalizirao tijekom devetnaestog stoljea, a oznailo ga je prvo usredotoenje na idove kao na rasno i bioloko zlo, a zatim na ustrajanje na tvrdnji da nikakva ogranienja ne mogu rijeiti ili izlijeiti idovski problem u Njemakoj, nego se to moe postii jedino potpunom eliminacijom, istjerivanjem ili umorstvom. Upravo je ta mrnja - da upotrijebimo Goldhagenovu metaforu - zadojila Njemaku umorstvom davno prije Hitlera i uinila Nijemce "spremnim krvnicima/ izvriteljima" konanog rjeenja im im je Hitler pruio priliku. Nijemci tako nisu samo slijedili naredbe, nisu bili samo bezlini birokrati u "banalnosti zla", kako se slavno izrazila Hannah Arendt, nego su zapravo bili siloviti, radosni, okrutni, zagrieni i svjesni muitelji i ubojice koje ni Hitler ni nacistika propaganda nisu trebali posebno hukati na takvo mahnito djelovanje. Nije bila kljuna Hitlerova spremnost da ubije idove, smatra Goldhagen, nego je bila kljuna spremnost Njemake -samih Nijemaca. Ako je eliminacijski antisemitizam zadojio Njemaku umorstvom davno prije nego to e Hitler kroiti na javnu pozornicu, ako ju je zadojio barem od 365 devetnaestog stoljea, onda je Hitler sveden tek na ulogu babice, prisutan je tek toliko da pripomogne poroaju ili da moebitno izazove trudove. On se tako pojavljuje kao onaj koji olakava provalu nezaustavljive sile, a ne kao karizmatski pokreta i otac umorstva koje se rada. Nijemcima nije trebao Hitler da ih potakne da ubijaju idove. Kao to je jedan kritiar okarakterizirao Goldhagenovu tezu, Nijemci su ve bili "mali Hitleri". Ili, kao to se izrazio jedan drugi, Fritz Stern sa Sveuilita Columbia (koji je napao Hitlerove spremne krvnike kao "pretenciozno... kretavo i pojednostavljeno" djelo), "Goldhagenu, kao i nacistima, Hitler je bio Njemaka". Metafora "zadojenosti umorstvom" izazov je veem broju utjecajnih objanjenja Hitlera i holokausta. To je izazov i stajalitu Hvama Maccobvja da je osamnaest stoljea kranskog antisemitizma bilo presudnije od njemakoga antisemitizma u devetnaestom stoljeu. Izazov je to stajalitu Hanne Arendt i njezinih epigona da su Nijemci najveim dijelom bili nezainteresirani birokratski sudionici u projektu Hitlera i nacistike stranke. Izazov je to pomodnom suvremenom

akademskom pokuaju da se izvor holokausta trai u duboko usaenom zapadnom rasizmu u sklopu kojega je njemaki, nacistiki antisemitizam tek posebno pogubna podvrsta. to je jo vanije, Goldhagenova metafora o "zadojenosti umorstvom" implicitan je izazov utjecajnoj formulaciji Miltona Himmelfarba "da nije bilo Hitlera, ne bi bilo ni holokausta" - a to je tvrdnja da se holokaust nije morao dogoditi zbog apstraktnih povijesnih sila, kranskoga antisemitizma, rasnoga antisemitizma, karaktera Nijemaca i tome slino. On se ne bi dogodio, nije bio neizbjean, ustrajava Himmelfarb, da jedan ovjek - Hitler - nije htio da se on dogodi. injenica da je Hitler to elio Goldhagenu je manje vana od drugog uzronika: to su eljeli obini Nijemci. Hitler ih nije morao nagovoriti da ubijaju idove, on im je samo dao doputenje za kojim su udjeli. Najbolji, najoriginalniji dijelovi Goldhagenove knjige posveeni su tekim i munim opisima manje poznatih naina umorstva u svijetu koncentracijskih logora - opsceno nazvanih "radni odredi" -instrumenata umorstva ije je djelovanje pokazivalo radost ubojica u pretvaranju procesa umorstva u nemilosrdno polagano muenje. I stranim marevima smrti na kraju 1944. i tijekom 1945, kad su neki uvari koncentracijskih logora bjeali (sa svojim zatoenicima) pred naletom ruskih snaga i - unato tomu to je rat bio izgubljen -fanatino povlaenje pretvorili u nain masovnoga umorstva. Njegovo istraivanje uvelike je razorilo samodopadno pribjegavanje otrcanim intelektualnim frazama o banalnosti zla. Njemaki ubojice - iji broj (broj aktivno ukljuenih u postupak pogubljenja) Goldhagen procjenjuje na vie od pola milijuna - bili su odani i privreni, dakle daleko od ravnodunih birokrata kakvima ih prikazuje Hannah Arendt. A ipak isprva zauuje - barem je mene zaudilo - to je knjiga koja zastupa tezu da su Nijemci mrzili idove, da su ih doista mrzili iz sveg srca i da su ih htjeli ubiti, tako kontroverzna znanstvenicima, i to posebice idovskim znanstvenicima. 366 Djelomice je to zbog samog naina na koji je sve prikazano. Neki od onih koji su te veeri napali Goldhagena spomenuli su da se hvalio kako je u knjizi rijeio problem koji je u prolosti zbunjivao znanstvenike. A dijelom je to bilo i zbog toga to knjiga implicitno tvrdi da je stavila toku na raspravu o objanjenju. Ipak, ako se holokaust moe pripisati njemakoj "eliminacijskoj antisemitskoj" literaturi, knjigama i pamfletima koji su narod zadojili umorstvom, onda proces objanjenja nije zavren, nego tek poinje: Zato je njemaki narod, zato je njemaka kultura bila tako spremna prihvatiti sjeme genocida? Osim toga, poput svih objanjenja koja se preotro usredotouju na samo jednu toku, pretpostavka o eliminacijskom antisemitizmu nehotice ali implicitno oslobaa krivnje imbenike koje iskljuuje iz prvog kruga: kranski antisemitizam, europsko kulturno neprijateljstvo prema idovima, nacistiku stranku (koja prema tom stajalitu nije toliko zao pokreta i huka njemake mrnje koliko posluni sluga zlih elja njemakoga naroda u kojemu je usaeno zlo). ak je i sam Hitler donekle osloboen krivnje. Ako je Njemaka bila zadojena umorstvom, to nije bila njegova nakazna zamisao; on je samo donio tople runike i kipuu vodu da bi asistirao poroaju. A ipak, morali smo se zapitati nakon to smo uli ekstremne - a u trenucima i veoma osobne napade na Goldhagena te veeri: Nije li bura nastala ne zbog usredotoenosti Goldhagenove teorije na Nijemce nego zbog njegove usredotoenosti na samoga sebe. I to zato to se u potki napada na njegovu tezu uporno ponavljalo podbadanje zbog toga to niim nije odao poast ili izrazio zahvalnost drugim znanstvenicima, zbog njegove tvrdnje da je pobio desetljea zabluda, da je preokrenuo uvrijeena stajalita - zbog umatanja ni po emu posebnih zamisli u marketinki pothvat kao kakvo blistavo novo poimanje prolosti. Izraeno je negodovanje zbog toga to je knjiga odmah postala bestselerom i privukla pozornost medija. Bila je prisutna kivnost zbog toga to se obian znanstvenik s tek steenim doktoratom odjednom ubacio u sredite teke rasprave u koju su oni bili ukljueni desetljeima. Bilo je to kao da najmlae dijete na sveanosti Pashe odlui da nee samo postaviti tradicionalna etiri pitanja (primjerice, zato je ova veer drukija od svih drugih?), nego e i dati odgovore jer dosad na njih jo nitko nije tono odgovorio. I tako je primjedba o davljenju, iako je osupnula nazone, bila tek blijeda naznaka onoga to se spremalo. Bila je to tek pljuska u usporedbi s gromom koji je sljedei govornik Goldhagenu uputio s visoka. Simpozij je bio zamiljen tako da Goldhagen govori prvi. Nakon svojega izlaganja vratio se na mjesto i pokuao ostati miran (to mu je donekle polo za rukom) kad su poeli pljutati

udarci ostalih sudionika. Poelo je s optubom da je njegovo djelo "bezvrijedno", a taj je epitet to vie osupnuo prepuno gledalite zbog ovjeka koji ga je izrekao. Bio je to jedan od polubogova Panteona prouavanja holokausta - Raul Hilberg. On se nije osobno pojavio da Goldhagenovu knjigu proglasi bezvrijednom, ali prenio je svoju srditu 367 osudu preko sudionika okruglog stola koji je to izjavio maui slavodobitno Hilbergovim pismom. Ljutiti glasnik loih vijesti za Goldhagena bio je australski strunjak za holokaust, lan Memorijalnog muzeja holokausta, Konrad Kweit. Kvveit, dakako, nije propustio priliku da izrekne vlastiti buran napad na Goldhagena. Napad koji bi se mogao saeti u zajedljivoj primjedbi: "to je istina nije novo, a to je novo nije istina." Prvo, tvrdio je Kvveit, pokuaj da se nade duboki korijen, iskonsko objanjenje Hitlera i holokausta u nekakvoj intrinzinoj patologiji njemake kulture, neto je to su sami njemaki intelektualci traili ve desetljeima nakon rata. Jedna inaica onoga to bi se moglo nazvati "njemakom posebnou" bio je pojam sonderiveg -posebni put kojim se njemaka povijest i kultura kretala stoljeima nakon reformacije. U otrijem obliku samooptuivanja iz toga je nastala poslijeratna kontroverzija o Schuldfrage - o pitanju krivnje, kada su neki njemaki mislioci tvrdili da postoji neto ne samo izuzetno nego i u mranom smislu pogreno u njemakoj kulturi: da je silovit ekstremizam misli na koji nailazimo u Nietzschea i Wagnera uinio Hitlera moguim, ako ne i neizbjenim. ini se da Goldhagen ide dalje od toga i kao da kae kako je Hitler bio zamalo nevaan u Njemakoj zadojenoj umorstvom. Dostajala bi bilo koja babica. Ali i Kvveit ide dalje od toga u tome to ne optuuje Goldhagena samo zbog toga to je zanemario prethodna istraivanja njemake svojstvenosti nacistikog genocida nego i zbog toga to vraa u ivot "naivna i diskreditirana poimanja karaktera njemakoga naroda" umatajui ih u ovitak revolucionarne nove teze. Rije je o pakiranju, izjavio je Kvveit. Ono je najuvredljivije u Goldhagenovoj tezi: "Samo oni koji nude ekstremna stajalita mogu izgraditi ime za sebe", rekao je. U tom je trenutku Kweit izvadio poslanicu Raula Hilberga i obratio se gledalitu: "Ovdje imam pismo mudraca koji ivi u Vermontu i u kojem pie: 'Ne slaem se s Goldhagenovom tezom koja je bezvrijedna, unato publicitetu njegova izdavaa Knopfa'." "Bezvrijedno" je prilino jaka rije, gotovo da je akademska anatema. Istina je da je Goldhagen u svojoj knjizi vie nego prigovorio vanom dijelu Hilbergova ivotnog djela, njegovoj povijesti holokausta u tri sveska Unitenje europskih idova (The Destruction ofEuropean Jews) proglasivi ga zamalo bezvrijednim ili barem utemeljenim na bezvrijednim, pogrenim shvaanjima dokaza. Zato bi se moglo rei da Hilbergova anatema nije bila liena osobnih motiva. Ali njihova je borba vrlo vana. Samo pitanje nadmauje element osobnosti i isplati se razmotriti ishodite njihovih razlika, to jest pokuati objasniti i spremnost i uinkovitost kojom su njemaki poinitelji izvrili zadatak masovnog umorstva. To je slino pitanju prekomjerne estine koje je u sreditu objanjivakih nedoumica u vezi s Hitlerom: Zato je ovaj antisemit bio drukiji od ostalih antisemita? Goldhagen postavlja to pitanje u vezi s njemakim poiniteljima holokausta, ne o birokratskim posrednicima, nego o stvarnim poiniteljima 2.6 genocida: to ih je uinilo ne samo hladnokrvnim ubojicama, nego ubojicama koji su uivali u okrutnosti, muenju i poniavanju svojih rtava? Goldhagen odbacuje ono to naziva "pet konvencionalnih objanjenja" te pojave: da su bili prisiljeni sudjelovati pod prijetnjom smaknua; da su slijepo slijedili naredbe jer su bili "nepokolebljive sluge autoriteta"; da su na to bili prisiljeni zbog pritiska okoline i konformizma; da su bili nalik na "sitne birokrate koji su \ djelovali iz sebinih karijeristikih pobuda" i, naposljetku, da nisu bili svjesni kako su njihovi osobni postupci bili dio nakaznog plana masovnoga umorstva. Goldhagen tvrdi da su sva ta konvencionalna objanjenja pogrena jer pretpostavljaju da bi njemaki graani inae bili protiv masovnog ubojstva idova, da ih je trebalo otupjeti, prisiliti, da je od njih trebalo skrivati razmjere zloina u kojima sudjeluju. Ne, tvrdi on, pogreno je vjerovati da

je Nijemce trebalo posebno potaknuti, obmanjivati ili prisiliti na to da se pridrue pokolju. Kao to Milton Himmelfarb kae o Hitleru, tako Goldhagen kae o obinim Nijemcima: Oni su to htjeli! Na tom je mjestu Goldhagen istaknuo Raula Hilberga kao "primjer takva pogrenoga konvencionalnog razmiljanja", jer Hilberg pita: "Kako li je zapravo njemaka birokracija prevladala svoje moralne skrupule?" "Hilberg pretpostavlja da je 'njemaka birokracija' prirodno posjedovala 'moralne skrupule' u postupcima sa idovima koje je trebalo s mukom prevladati... Takva objanjenja (Goldhagen inzistira) ne mogu objasniti to to su Nijemci preuzeli inicijativu, to su radili vie nego to su morali, odnosno to su se dobrovoljno javljali za izvrenje umorstva kad takvo dobrovoljno javljanje uope nije bilo potrebno... Takva objanjenja ne mogu objasniti sluajeve kad su Nijemci ubijali idove krei izravnu zapovijed da to ne ine... Ona ne mogu objasniti openitu, pae nevjerojatnu glatkou koja je obiljeila izvrenje toga sveobuhvatnog programa koje je ovisilo o toliko mnogo ljudi koji su, ili sabotaom ili odugovlaenjem, mogli stvoriti bezbrojne neprilike ili traljavo izvrene zadatke." Drugim rijeima, Goldhagen kae da je Hilbergovo ivotno djelo objanjenja ne samo bezvrijedno nego je pokuavalo odgovoriti na posve pogreno pitanje, pokuavalo je nai razloge zbog kojih su Nijemce Hitler i njegova stranka preobrazili u ubojice kad, prema Goldhagenovu miljenju, njih gotovo da uope nije trebalo preobraziti. Ipak, mislim da ispod povrine optubi o bezvrijednosti koje su razmijenili Goldhagen i Hilberg, ima mnogo vie od toga. Mislim da se to skriveno pitanje moe nai u rijei "glatkoa" "nevjerojatna glatkoa" procesa pogubljenja, i kako je objasniti. Hilbergov opsean prikaz goleme mobilizacije vojske, vlakova, uvara i 369 resursa diljem cijelog kontinenta koja je uloena u provedbu holokausta kritiziran je jer Hilberg opisuje idovski doprinos toj glatkoi. On je tvrdio da je suradnja, ak i sudionitvo Judenrate takozvanih idovskih odbora u getima - u okupljanju i predaji idova za prijevoz u logore smrti olakao posao njemakim ubojicama. Hilbergova se argumentacija moe pomalo nepoteno karikirati ako kaemo kako je on vidio nesklone krvnike i spremne rtve. Budui da je sin preivjeloga stradalnika holokausta, Goldhagenovo se raspoloenje prema Hilbergu moe pripisati elji da vrati teite krivnje zbog "glatkoe" masovnoga umorstva na veliku revnost poinitelja - da zbog glatkoe okrivi Nijemce, a ne idove. Ali ako je ta prikrivena bitka stajala u pozadini Hilbergove optube o "bezvrijednosti", to nije umanjilo utjecaj kritiareve optube, posebice na gledateljstvo koje je najveim dijelom dolo slaviti Goldhagena, traiti njegov autogram. Javilo se nelagodno komeanje. A onda su stvari krenule jo gore. Sljedei govornik - jo cjenjeniji pripadnik Panteona strunjaka za holokaust od samog Hilberga - krenuo je u otriji i dalekoseniji napad. Taj je govornik bio Yehuda Bauer, za kojeg se openito smatra da je moda najskrupulozniji i naj razboritiji povjesniar holokausta na svijetu. Te je godine bio gost profesor Amerikog muzeja holokausta. Jo uvijek ilav, ivahan i pun snage u dobi od sedamdeset godina, Bauer je skoio i zgrabio mikrofon zraei silinom i strau dok je koraao pozornicom. To me doista iznenadilo budui da je Bauer s kojim sam se susreo u Jeruzalemu bio tako promiljen i povuen, ali te je veeri nastupio kao opsjednut, kao ovjek s misijom. Nakon to je izrekao oekivane pohvale manje kontroverznim dijelovima Goldhagenova djela poglavljima o radnim bojnama i marevima smrti - Bauer je brzo krenuo u napad, poevi s nainom na koji je Goldhagen iznio svoju tezu, posebice u vezi s tvrdnjom da je nova, da se dosad nitko nije usudio uperiti prst u stvarni uzrok genocida, i samo je Goldhagen skupio hrabrosti izrei: njemaki eliminacijski antisemitizam iz devetnaestog stoljea. Bauer je izrazio uenje to je Goldhagen iznio tvrdnje o posebnoj genocidnosti njemakog antisemitizma, a da ga nije smjestio u kontekst drugih nacionalnih inaica antisemitizma u Europi u to doba: A to je s Rusijom, Rumunjskom i Poljskom? pitao je. A to je s Francuskom?, i zatim je nastavio, potkrijepivi ono to mi je rekao George Steiner, da je francuski antisemitizam bio mnogo gori, mnogo opasniji, mnogo dublje usaen i ei od njemakoga u razdoblju prije Prvoga

svjetskog rata. Bauer je naveo veoma cijenjenog povjesniara Georgea Mossea, koji je izradio komparativne studije i napisao: "Da mi je netko 1914. rekao da e jedna zemlja u Europi pokuati istrijebiti idove, ja bih mu na to rekao: 'Nikoga ne moe zauditi koliko duboko mogu pasti Francuzi'." Bauer je time htio rei da, ako postoji neto to je bitno njemako u vezi s holokaustom, onda se to sutinski ne nalazi ni u retorici ni u ideologiji njemake pisane rijei u devetnaestom stoljeu, jer pisanje u drugim europskim zemljama bilo 3.-7A je jednako opasno i nasilno. Ne, kae Bauer, ako u umorstvima ima neeg posebno njemakog, onda to treba traiti u njemakoj podlonosti krajnje autoritarnom znaaju nacistike stranke, Hitlerovoj dravi. Ali Bauer nije stao na tome. Stupajui pozornicom (dok mu je Goldhagen sjedio iza leda za stolom), Bauer je otiao dalje od toga da denuncira tezu: denuncirao je osobu koja stoji iza nje. Ne Goldhagena; on Goldhagena ne smatra toliko zrelim da bi ga smatrao odgovornim. "Nije kriv Goldhagen", objasnio je publici. "Kriv je njegov mentor na Harvardu." Goldhagena je izdao harvardski mentorski sustav, napomenuo je, jer je njegova knjiga nastala iz njegova harvardskog doktorata. "Kriv je mentor! Ne moe se dopustiti takva studija u kojoj nema usporedbi, koja posve zanemaruje njemaku povijest, koja zanemaruje oporbu - nema socijalnih demokrata, nema komunista. Kad itate Goldhagena, moete zakljuiti da je Hitler doao na vlast na izborima! Na posljednjim slobodnim izborima nacisti su dobili trideset i tri posto glasova! ezdeset i est posto glasaa nije glasovalo za naciste. Oni su doli na vlast upravo zato to su izgubili glasove na posljednjim izborima, jer se konzervativnoj kamarili okupljenoj oko senilnog predsjednika Hindenburga inilo da vie nisu opasni." Nakon to je Goldhagena sveo na tvrdoglava studenta kojega su izdali njegovi mentori, Bauer je opet krenuo u napad, a ovaj je put osobno prekorio Goldhagena, a da se pritom nije pretvarao kako za to okrivljuje mentora. Bauer je govorio o potrebi za poniznou kad je rije o holokaustu i dodao: "Kad poinjete knjigu tako to napiete 'Ja sam prvi, ja sam jedini, svi su ostali u zabludi...' kad poinjete s medijskim napuhivanjem, izlaete se pogibli da ete zavriti kao Arno Maver" (profesor s Princetona koji je u svojoj knjizi tvrdio da holokaust nije nastao toliko zbog mrnje prema idovima koliko zbog mrnje prema boljevicima). "Nestala je", rekao je Bauer o Maveovoj knjizi, "nakon poetne medijske buke, i to s pravom. Tako se ne poinje. Potrebna vam je poniznost. Ne poinje se promidbom." Nakon te intelektualne inaice estitog bievanja, profesor Langer se vratio za mikrofon i ponudio Goldhagenu slabu utjehu rekavi da ono to mu je izrekao Yehuda Bauer nije "smrtna kazna" nego "osuda na doivotnu robiju", za to bi mu, vjerojatno, trebao biti zahvalan. I opet su se pojavile slike nasilja i osvete (pogubljenje!) koja je milostivo odgoena; Goldhagenu je odmjerena akademska kazna jednaka doivotnoj robiji. Da, najgore je prolo. Da, bilo je jo napada na Goldhagenovu tezu: Christopher Brovvning, Goldhagenov velik suparnik i meta estih napada, dobio je priliku da se suoi s njim. Ali Brovvning se usredotoio na spor izmeu njih dvojice, a ne na Goldhagenove pobude, nain na koji je knjiga predstavljena, ni na medijsku buku. Gotovo se inilo kao da su svi sljedei govornici bili potreseni nakon Hilbergove munje i Bauerova groma. Kad sam se sastao s Goldhagenom nekoliko tjedana poslije toga, ono to je 371 poelo, ako ne ba kao bura u ai vode, a ono kao akademska uzbuna, eskaliralo je jo vie i poprimilo razmjere meunarodnoga incidenta. Knjiga je izazvala veliku pozornost u Njemakoj jer su tamonje novine i asopisi shvatili Goldhagenovo djelo kao napad na njemaki karakter. "Ein Volk von Damonen" (avolji narod?) zapitao se masnim slovima Der Spiegel na naslovnici -bio je to isti epitet kojim se Hitler sluio da bi oznaio idove - a time je implicirao da se Goldhagen slui istom retorikom kolektivnog priroenog zla.

U meuvremenu \eDieZeit, vodei njemaki tjednik, u nastavcima objavljivao napade idovskih znanstvenika na Goldhagenu u Muzeju holokausta, nazvavi tu kontroverzu jo jednim Historikerstreit, jo jednom bitkom u vezi s njemakom prolou, njemakim identitetom i njemakim "posebnim putem", jednako vanom kao ona koja je potresla njemake intelektualce tijekom osamdesetih. Ali ovo je zadiralo dublje i izazivalo vee podjele. Nije se vodila borba Nijemaca protiv Nijemaca nego, Amerikanaca protiv idova, idova protiv Nijemaca (iako se rasprava u Muzeju holokausta vodila uglavnom izmeu idova). Ameriko-njemaki aspekt kontroverze (kako su to natuknule njemake novine) mogao je za posljedicu imati zahlaenje, ako ne i prekid odnosa izmeu te dvije zemlje; Goldhagenova je knjiga prerasla okvire teze o povijesti i postala povijesna injenica. tovie, ameriki odjeci kontroverze u Njemakoj poremetili su moj prvi dogovoreni sastanak s Goldhagenom. S njegovim urednikom u izdavakoj kui Knopf dogovorio sam se da uskladimo termin intervjua s njegovim posjetom New Yorku, gdje se trebao obratiti skupu njemakih znanstvenika i pisaca u Goetheovoj kui Newyorkog sveuilita, otprilike mjesec dana nakon svae u Muzeju holokausta. Ali Goldhagen je u posljednjem trenutku otkazao sastanak na Newyorkom sveuilitu i put u New York; doznao je da e u Goetheovoj kui biti velik broj predstavnika njemakih medija pa je izdao priopenje kako se ne eli uputati u daljnje rasprave s njemakim medijima dok njegova knjiga ne bude prevedena i dostupna njemakom narodu da je proita i prosudi sam. To se stajalite moe braniti, ali taktiki se mogao stei dojam da izbjegava kritiko ispitivanje. Kad se Goldhagen tjedan dana poslije ipak pojavio u New Yorku, bio je donekle uzdrman iznenadnom meunarodnom dimenzijom kontroverze, iako nisam shvatio koliko ga je to uzdrmalo sve do nakon prvih pola sata naeg razgovora, koji smo vodili u prostranoj drutvenoj prostoriji kluba Yale. Osim toga, isprva nisam bio svjestan ni razloga njegove uznemirenosti. inilo mi se da je lake mogao predvidjeti neprijateljske reakcije iz Njemake i da bi ga one manje uznemirile negoli napadi idovskih znanstvenika. Ali, kako se ispostavilo, tog dana nije bio uznemiren toliko zbog ope njemake galame koliko zbog jedne odreene manifestacije te galame. Rije je o nametljivu psiholokom objanjenju njegove teze od strane jednog njemakog pisca, o pokuaju da se objasni njegovo objanjenje - da se objasni on sam; a to je ono to ga je toliko pogodilo. Ali toga nisam bio svjestan dok nije prekinuo intervju. Na je razgovor inae poeo prilino produktivno. Zanimalo me da od Goldhagena doznam vie o liku koji je gotovo izostao iz njegove knjige - o Adolfu Hitleru. inilo se da je u Goldhagenovu usredotoenju na Nijemce i germanizam Hitler nestao iz vida. Zanimalo me je li to zbog Hitlerova austrijskog podrijetla; je li to predstavljalo problem zato to je Goldhagen genocidni nagon pripisao specifino njemakom izvoru. Mnogi su znanstvenici tvrdili da se austrijski antisemitizam zapravo razlikovao od njemakoga, da je u stanovitom smislu bio i opasniji. Prema jednoj je procjeni punih 40 posto esesovskih oficira na zapovjednim dunostima u logorima smrti bilo austrijske nacionalnosti, a na elu osam od dvanaest koncentracijskih logora nalazili su se Austrijanci. I, dakako, ovjek zaduen za voenje cjelokupnog procesa istrebljivanja bio je jo jedan Austrijanac: Adolf Eichmann. Sir Isiah Berlin pisao je o graniarskom uinku, po kojemu su oni na periferiji carstava (kao to su austrijski Nijemci bili na periferiji njemakog Reicha) esto pokazivali radikalniju ksenofobiju nego oni koji su sigurno ivjeli duboko unutar granica. A Norman Cohn, ravnatelj Meunarodnog istraivakog projekta o genocidu pri Sveuilitu u Sussexu i autor studije o Protokolima sionskih mudraca, pisao je o nainu na koji je "volkisch rasistiko raspoloenje bilo moda snanije" u Austriji, "na periferiji njemakog jezinog podruja gdje se, jo od rata 1866, njemaki govorni element osjeao izoliran i ugroen od prevladavajueg slavenskog elementa" u Habsburkoj monarhiji. Doista, Cohn odreuje Hitlerovo austrijsko bie nasuprot njegovu njemakom biu: "On je utjelovio cijelo stoljee austrijske frustriranosti, razoaranja i nesigurnosti, a i beskrajna udnja za osvetom koja ga je obuzimala bila je uveana inaica neeg to je obuzimalo jedan cijeli sloj austrijskog

drutva." Pitao sam Goldhagena smatra li da je Hitlerovo austrijsko bie neto po emu se on razlikuje od mentaliteta "obinih Nijemaca" ili tu ne vidi razliku. "Postojale su regionalne razlike antisemitizma ak i unutar Njemake", objasnio je. "Ali Hitler je utjelovio i doveo do apoteoze poseban oblik eliminacijskog antisemitizma koji je isplivao na povrinu u drugoj polovici devetnaestog stoljea. Bez obzira na varijacije, mislim da se austrijski i njemaki antisemitizam moe promatrati kao cjelinu, gdje postoji sredinji model idova i stajalite da ih treba istrijebiti." Kad govori o Hitleru, Goldhagen se opetovano vraa na taj "sredinji model", a to je model za koji smatra da proima njemaku kulturu i austrijsku kulturu, te da je to model koji objanjava Hitlera vie nego ijedna osobna trauma ili deformacija njegove due. Sredinji model poprima oblik malignoga, osobnog, hukakog zla, neodoljiva nagona ija neodoljivost na neki nain iskljuuje volju koju prisvaja pa u biti oslobaa krivnje pojedinca na kojeg djeluje i tako ini analizu pojedinanih dua Nijemaca, i samoga Hitlera, posve irelevantnom. "Nisu me uvjerili argumenti psihopovjesniara", napomenuo mi je Goldhagen. 373 "Bolje razumijete Hitlera kad ga promatrate kao odgojenog u odreenoj kulturi gdje je takvo poimanje idova bilo dosta rasprostranjeno. To nam objanjava zato je postao antisemit bolje nego uvid u aspekte njegove osobne biografije. Dakako, ako elimo razumjeti kako je postao tako ubilaki i zato je te zamisli doveo do onog to bi se u odreenom smislu moglo nazvati njihovim loginim i najfatalnijim zakljukom, onda moramo zadrijeti u dubinu psihologije, a to nije moja struka." inilo mi se da se iz te Goldhagenove tvrdnje mogu izvui dva vana - i moda proturjena zakljuka. "Vi, dakle, elite rei da psihopovjesniari stalno tragaju za nekim poremeajem, nekom traumom ili abnormalnou kao izvorom Hitlerova antisemitizma, a zapravo nije morao odstupiti od norme da postane antisemitom, jer je to bila norma." "A bila je i norma to da ovjek bude spreman progoniti Zidove i sustavno ih ubijati. Mislim da se Hitlerova odluka da ubija idove logiki izvodi iz strukture njegovih uvjerenja", napomenuo je. Ali ini mi se da on istodobno time kae da ima neto u Hitleru to je premaivalo normu, to nadilazi logiku, to nadilazi Goldhagenovu sposobnost da "zadre u dubinu psihologije" u potrazi za objanjenjem takve prekomjernosti. "Hitlera je oito navodilo neto vie od logike njegove ideologije", dodao je Goldhagen, "jer nije bila rije samo o idovima. Ubijao je i mnoge druge. On je bio ovjek koji je pribjegavao umorstvu kako bi rijeio drutvene probleme bioloki, istrebljujui ih. Razumije se, to je u skladu s njegovim pogledom na svijet, s njegovim rasizmom, drutvenim darvinizmom, opim biologizmom kojim je promatrao svijet. I tako se slaem s time to ste rekli da to ne zahtijeva psiholoku nakaznost. Ali to, dakako, ne iskljuuje mogunost da je Hitlera na to navelo neto drugo." Neto vie, neto drugo: ini se da ipak priznaje kako je potrebno neto vie od "obinog njemakog znaaja", neto vie od "sredinjeg modela" da bi se objasnio Hitler, da bi se objasnilo zato je Hitler otiao dalje od onog to je zahtijevala razmjerno pasivna uloga babice. Neto to bi objasnilo to je navelo Hitlera da (a ovdje emo navesti Shakespeareovu metaforu o roenju) prije vremena izrodi umorstvo. Pitao sam Goldhagena o njegovoj metafori o "raanju umorstva" u vezi s Hitlerom. "Time se namee oslikavanje Hitlera tek kao babice, zar ne?" "Ta je analogija nesavrena", priznao je. "Implikacija je da dijete dolazi bez potrebe za babicom. Ali 'Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta!'" ponavlja misao Miltona Himmelfarba, retoriki izazov koji je Himmelfarb uputio onima koji vide holokaust kao neizbjean proizvod apstraktnih povijesnih sila i ideologija, a ne kao proizvod Hitlerove osobne volje. Goldhagenov je odnos prema Himmelfarbovu zakljuku nelagodan. eli ga prigrliti, ali im je izrazio svoje slaganje, inilo se da ga neumoljivo potkopava. "Znai, slaete se s Himmelfarbovom tvrdnjom?" upitao sam ga. "Da nije bilo Hidera..."

"Ili: da nije bilo Hitlera, bio bi to netko drugi", odgovorio je. "Da nacisti nisu preuzeli vlast, ne bi bilo Hitlera. Da se u Njemakoj nije dogodila velika gospodarska kriza, onda nacisti vrlo vjerojatno ne bi doli na vlast. Antisemitizam bi, u svom ubojitom smislu, ostao kao potencijal. Bila je potrebna drava. Mrnja ne prerasta u sustavno nasilje osim ako ga ne organizira vlast. Mrnja u najboljem sluaju dovodi do etnikog nasilja, do pogroma. Hitler je bio veoma moan voda i svakako je , produbio i proirio postojeu bujicu antisemitizma u Njemakoj, dajui joj dodatni legitimitet, a to je povelo narod za njim." Drugim rijeima, ipak je to bio Hitler, ali mogao je to biti netko drugi, netko slian Hitleru. Nije to bio toliko Hitler koliko stranka, nije toliko ni stranka koliko drava; a stranka je preuzela dravu zbog stanja u gospodarstvu. Rije je o reviziji tvrdnje "Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta": "Da nije bilo Hitlera, moda bi to bio netko drugi." Goldhagen je potvrdio moje slutnje kad je u tom smislu pokuao preoblikovati poznatu koncepciju Maxa Webera o "karizmatskom vodstvu" - odnosu izmeu velikih ljudi i onih koji ih slijede. "Karizma, kao to znamo", zapoeo je Goldhagen, "iako se esto o njoj ne govori u ovom smislu nego onako kako je to prvi izrazio Max Weber, nije svojstvo voda nego je zapravo svojstvo naroda. Mjera do koje je voda karizmatian u Weberovu smislu, ovisi o vjeri naroda u nepogreivost i proroansku narav voe. Oni mu daju njegovu karizmatsku kvalitetu." Ubrzo nakon mog razgovora s Goldhagenom ponovno sam proitao poznati Weberov esej Priroda karizmatske dominacije i opazio koliko je Goldhagen preoblikovao Webera da bi prebacio teret odgovornosti za fenomen masovne histerije s voda na sljedbenike - to jest s Hitlera na "obine Nijemce". Da, vjerovanje, lakovjernost njegovih sljedbenika potrebna je da potvrdi, da prepozna posebnu odabranost karizmatskog voe, kae Weber. Ali "njegovo pravo da vlada", izriit je Weber, "ne ovisi o njihovoj volji kao u sluaju izabranog vode; naprotiv, dunost je onih kojima je poslan da prepoznaju njegovu karizmatsku legitimaciju." Postoji neodreenost ili, da budemo precizniji, dinamika u Weberovu prikazu karizme. Najbolja je analogija odnos izmeu hipnotizera i osobe koja mu se podvrgava. Lakovjernost te osobe, njezina spremnost da se podvrgne opsjenaru jest nuna, ali ta osoba biva hipnotizirana i hipnotizerova volja njom manipulira, a ne obrnuto. Sluaju se naredbe hipnotizera, a ne hipnotiziranoga. Goldhagen ovdje iskrivljuje Weberove rijei da bi bolje izrazio svoje stajalite kako je to bila volja njemakoga naroda opinjenog "sredinjim modelom" eliminacijskog antisemitizma, volja svih "malih Hitlera" bila je ta koja je poticala, koja je stvorila velikog Hitlera da slui njihovu genocidnom apetitu. Oni su bili trbuhozborci, a on je bio njihova lutka. Razumije se, nije to ili-ili, nije to ili Hitler ili njemaki narod; rije je o tome kamo emo staviti naglasak u odnosu izmeu te dvije strane. Goldhagen je ustrajao na tome da su obini Nijemci vodili igru, a ne Hitler, kad je bila rije o odabiru cilja masovnog umorstva, navodei razliku izmeu reakcije 375 njemakoga naroda na nacistiku kampanju eutanazije i na istrebljenje idova. "Hitler je doista bio karizmatina osoba u smislu da je narod imao veliko povjerenje u njegove izvanredne kvalitete i bili su ga spremni slijediti - ali ne u svemu." Kad je za program eutanazije istrebljenje duevnih bolesnika i tjelesnih invalida (bez obzira na vjeru), program koji je moda rezultirao sa stotinu tisua smrti 1939. i 1940. - doznala njemaka javnost, pojavili su se prosvjedi iz redova crkve, prosvjedi obinih Nijemaca, pa je program obustavljen. Nije bilo takvih prosvjeda kad se proirila vijest o istrebljenju idova. Iz te distinkcije Goldhagen izvlai zakljuak da je spremnost, elja naroda da ubije idove bila barem jednako vana, ako ne i vanija od Hitlerove elje da ih ubije. Nasuprot tomu, da nije bilo Hitlerova poziva, njegova nukanja, ni jedan se od tih programa moda ne bi ostvario. I, tovie, postoje dokazi o tekoama na koje su neki nacistiki vode naili da bi puanstvo nahukali na dostatnu mrnju protiv idova. Rijetko nailazimo na sluajeve da se neki nacistiki izvritelj potuio da njemaki narod trai ubrzavanje protjerivanja i istrebljenja idova jer da se to odvija presporo. Upravo suprotno. Javile su se pritube da je puanstvo nedostatno motivirano za totalna, konana rjeenja. Navest u jednu studiju o tome, ne nasumice nego u bliskoj vezi sa samim Goldhagenom. Njegov je otac Erich Goldhagen, izbjeglica iz Europe zahvaene

ratom, strunjak za holokaust i predava na Harvardu, objavio 1972. esej Pragmatizam, funkcija i uvjerenje u nacistikom antisemitizmu koji je pokazao da je zahtjev za protuidovsko djelovanje doao s vrha i prenosio se prema dolje, od nacistike stranke do njemakog naroda, a ne odozdo prema gore. Otac Goldhagen navodi mnogobrojne sluajeve kad su Goebbels i drugi vode nacistike stranke zadueni za propagandu osjetili potrebu da, usred rata, "proire i intenziviraju antisemitsko 'prosvjeivanje' puanstva". Istiui da je idovsko pitanje prilino zanemareno u propagandi, jedan je iz Goebbelsova uega kruga u ministarstvu upozorio da je takav propust "lo i opasan". Opasan jer je postojao strah od fatalnog poputanja razine mrnje prema idovima, razine koju je trebalo stalno jaati. Goldhagenov otac, kao i sin, razlikuje reakciju njemakog puanstva na program eutanazije od reakcije na genocid idova. Ali otac opisuje reakciju njemakoga naroda na spoznaju o genocidu mnogo blaim rijeima nego sin: on govori o "rasprostranjenoj ravnodunosti, odobravanju ili moda tek slabom negodovanju". ak je i najjaa rije ovdje - odobravanje - reaktivna, a to je u jasnoj suprotnosti prema aktivnoj revnosti "spremnih krvnika", kako to opisuje njegov sin. U oevoj je viziji antisemitska ideologija pripremila obine Nijemce da se ne odupiru planiranom ubojstvu idova - za njih su mislili da su narod koji zasluuje da nestane. Ali poticaj da se zapone istrebljenje nije izrastao iz javnih zahtjeva njemakog puanstva. Oni su to prihvatili (to je samo po sebi dosta strano!) kad im je bilo nametnuto odozgor. Otac je blie od sina stajalitu "Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta". 376 Tko je bio gospodar, a tko sluga, tko opsjenar, a tko njegova rtva? Goldhagen otac ini se da zastupa stajalite kako krvolona Hitlerova stranka prisiljava gomilu da mrzi idove vie nego to ih zapravo mrze; mladi Goldhagen, ini se, vidi kako zla eliminacijska ideologija proima due i umove njemakoga naroda, a to tjera Hitlera i stranku na to da provedu njegove kolektivne genocidne elje i snove. Doista je zamreno pokuati razmrsiti pojedinane elemente dinamike obostranog ludila Hitlera i njemakoga naroda, pa bi se moglo rei da otac i sin promatraju dvije strane jednog te istog procesa, dinamike u kojoj je Hitler razdraio ve usaeno sjeme mrnje, uklonio sve to je sputava, dok je struna u koju je dirnuo u dui njemakoga naroda oslobodila Hitlera od ikakve potrebe da se svladava dok svoju krvolonu matariju pretvara u stvarnost. Jednako je teko rasplesti isto kranske i isto njemake niti antisemitizma. Hyam Maccoby eli osuditi kranske i osloboditi odgovornosti njemake (kulturalne) aspekte genocida. ini se da Goldhagen u tome eli nai neto to je svojstveno Nijemcima. (Saul Friedlander je nedavno predloio uvjerljivu sintezu kranskih, rasistikih i wagnerovskih aspekata Hitlerove ideologije koju naziva "iskupljenikim antisemitizmom".) Kad sam mu spomenuo kako su ga kritiari optuili da obnavlja koncepciju demonskoga karaktera njemakog naroda, Goldhagen se rasrdio. ja uope ne vjerujem u njemaki nacionalni karakter", bio je veoma odluan. On nije predstavnik antigermanizma kakvim ga prikazuju neki njegovi njemaki neistomiljenici, a koji bi trebao objasniti i zamijeniti antisemitizam. Umjesto o njemakom narodnom karakteru on govori o karakteru njemake nacionalnosti, krhkom i nesigurnom osjeaju dravotvornosti u Njemakoj, dravi koja nije ni izbliza poprimila svoj dananji oblik do 1848. godine. Goldhagen tvrdi da je bitna bila novost, krhkost i lako ugroziva stabilnost njemakog nacionalnog identiteta, a ne njegova umiljena snaga. Ta krhka samosvijest, slabost unutarnjih spona nove nacije hranila je udnju za ideologijom u kojoj bi svi Nijemci mogli odrediti tko su prema onome to nisu - prema onome Drugom, bolnom stranom tijelu u sebi (idovima), a reakcija na tu stranost odreivala je bie koje okruuje to strano tijelo. Ako Goldhagen ne vjeruje u njemaki nacionalni karakter, ipak kao da tvrdi da je u 19. stoljeu postojala posebna njemaka receptivnost prema eliminacijskom antisemitizmu. Ako je Njemaka 1933. bila spremna na umorstvo, ta je spremnost bila zaeta ne onda kad je Hitler poeo govoriti u miinchenskim pivnicama dvadesetih godina, nego onda kad je otrov unesen u njemaku kulturu na kraju 19. stoljea.

Upravo je taj aspekt njegove teze najuvjerljivije napadnut. Yehuda Bauer je na temelju poznavanja, iz prve ruke, literature na nekoliko jezika tvrdio da je ruska, francuska, rumunjska i poljska antisemitska literatura bila barem jednako otrovna i nasilna kao njemaka. tovie, ruska, poljska i rumunjska antisemitska literatura 377 gotovo da nije nailazila na tekoe da izravno i opetovano izazove stvarne ubilake pohode puanstva: rije je o pogromima u kojima je stradalo na desetke tisua idova u razdoblju kad su Nijemci itali antisemitsku literaturu i raspravljali o njoj i, u najgorem sluaju, zakonski utvrivali separatistike mjere. Moda je najsuvisliji zbir tekoa s kojima se istraitelji holokausta susreu u vezi s njemakim karakterom u Goldhagenovoj tezi izrazio profesor Richard Breitman, nasljednik Yehude Bauera na mjestu urednika Studija o holokaustu i genocidu, koji je u to doba bio predstojnik katedre za povijest na Amerikom sveuilitu u Washingtonu, autor veoma sloene studije o odnosu izmeu Hitlera i Himmlen Arhitekt genocida (The Architect of Genocide), koja se usredotouje na pobude i na odabir vremena kad je donesena konana odluka za provedbu konanog rjeenja. Susreo sam se s Breitmanom u Muzeju holokausta dan nakon svae zbog Goldhagenove teze. Breitman mi je natuknuo da njemaki antisemitizam nije na masovno umorstvo naveo neki njegov poseban karakter u 19. stoljeu, nego zapravo poseban karakter njemake povijesti u 20. stoljeu: poraz u Prvom svjetskom ratu, nakon kojega je uslijedila glad, ponienje i inflacija i zatim, nakon veoma kratkog predaha, strana gospodarska kriza. Te nacionalne traume koje su shrvale njemako puanstvo stvorile su oaj i bijes koji je Hitler uspio usmjeriti protiv idova - im je stekao vlast nad dravnim aparatom. Breitman naglaava da je pustoenje dvadesetih godina i razdoblje intenzivne, krvolone antisemitske propagande kojom je Hitler proeo Njemaku tridesetih godina odlunije utjecalo na to da puanstvo pokrene na djelovanje negoli nekakva posebnost njemakog antisemitizma u 19. stoljeu. Goldhagen ne zanemaruje imbenike iz 20. stoljea, ali u svojoj je knjizi uloio goleme napore da dokumentira koliko je njemaki antisemitizam iz 19. stoljea duboko proimao i na jedinstven nain otrovno djelovao na drutvo, kolika je rasprostranjenost eliminacijskog nagona ak i meu liberalnijim Nijemcima koji su se predstavljali kao prijatelji idova (ali koji su eljeli da ovi asimilacijom nestanu). Mislim da je na razgovor prekinut zbog njegova naglaska na izvoritima iz 19. stoljea (iako su u tome igrali ulogu i drugi imbenici). "Njemaka je doista bila drukija od ostalih drava, posebice u drugoj polovici devetnaestog i na poetku dvadesetog stoljea", naglasio mi je, "u doba kad se dogodio taj golem izljev otrovne antisemitske literature, a i razvoj otvoreno antisemitskih politikih stranaka." U toj je posljednjoj tvrdnji bilo neto na to sam se htio dodatno osvrnuti: rije je o napomeni o "razvoju otvoreno antisemitskih politikih stranaka" u drugoj polovici devetnaestog i na poetku dvadesetog stoljea. Pitao sam Goldhagena o studiji profesora Richarda S. Levvja Propast antisemitskih politikih stranaka u carskoj Njemakoj (The Doivnfall of the Anti-Semitic Political Parties in Imperial Germanv), knjizi koja je pokazala da su i te stranke i antisemitski politiki agitatori koji su stajali iza njih, pretrpjeli nazadovanje, neuspjeh 378 i do 1912. godine gotovo nestali iz njemakog politikog ivota. To mi se inilo kao argument protiv predratnog trijumfa eliminacijskog antisemitizma. "Zacijelo ste upoznati s Levvjevom tezom", zapoeo sam. "Jesam", uskoio je. "Ali shvaate da ovdje imamo ire pitanje, a to je: kako protumaiti ponaanje glasaa?" Zatim se upustio u dugako raspredanje o ponaanju glasaa kojim je pokuao dokazati da otar pad glasova za antisemitske politike stranke nije nuno znaio pad antisemitskog raspoloenja. Sve bi to bilo uvjerljivije da on upravo nije bio naveo porast popularnosti antisemitskih stranaka kao jasan znak rasta takvog raspoloenja. Ne moe jedno i drugo: ako glasovanje za antisemitske stranke znai neto, onda pad potpore glasaa jednako tako znai neto, ako ne i sve. Ali u tom se trenutku pojavio dublji problem. Bez obzira na to je li posrijedi bilo moje donekle

umjesno pitanje u vezi s Levvjevom tezom (koju Goldhagen nije spomenuo u svojoj knjizi) ili je li taj razmjerno blag upit bio kap koja je prelila au nakon napada njemakih novina i idovskih istraivaa holokausta, injenica je da Goldhagen to odjednom vie nije mogao trpjeti. Upravo sam mu postavio sljedee pitanje: Kako gleda na spor izmeu Bullocka i Trevor-Ropera o Hitlerovoj "iskrenosti" - Je li Hitler bio cinian manipulator antisemitizma ili opsjednut iskren vjernik? - kad je odjednom prekinuo svoj odgovor usred reenice: "Moram ovdje neto napomenuti", rekao mi je. "Nisam to shvatio, ali imam odreene ograde u vezi s ovim [s tim to razgovara sa mnom]. Zapravo sam se ugovorom s Knopfom obvezao da ne proizvedeni nita to bi u bilo kojem smislu konkuriralo mojoj knjizi koju su objavili." Uvjerio sam ga da e moja knjiga izai tek za nekoliko godina, pa da ne moe biti govora o konkurenciji. "Ma ne. Znam", odgovorio je. "Ali u tim sam pitanjima strog legalist i elim razgovarati s izdavaem prije nego to nastavimo." "Doista mislite da vam ugovor s njima prijei da razgovarate s nekim tko pie knjigu?" "Ne. Samo elim razgovarati sa svojom urednicom i rei joj to radim." "Znate", rekao sam, "razgovaram s mnogim ljudima koji su napisali knjige ili upravo piu knjigu. Ali ovo mi se nikad nije..." "Znam. Ali ja se drim slova zakona." "Jesam li rekao ita na to imate primjedbu? Jesu li moja pitanja na bilo koji nain bila neprijateljska?" "Ne. Ni govora", objasnio je. "elim razmisliti o nekim od tih pitanja. Doista elim razgovarati s urednicom jer to mi je u ugovoru." "Ugovor vam zabranjuje da date intervju nekomu tko pie knjigu?" "To ne pie. To ne pie. Ali rije je samo o tome to je Knopf autorizirao moju knjigu i..." 379 "Ali ja sam se s Kopfom dogovorio za..." "elim razgovarati s njima o tome." Ostali smo na tome da e me Goldhagen nazvati ako postoji ugovorna zapreka zbog koje ne moe razgovarati sa mnom. Nije mi se javio, ali ja sam se ustruavao traiti ga kako jo vie ne bih uznemirio osobu iji strastveni znanstveni rad osobito potujem - posebice nakon to mi je Goldhagen rekao vie o tome to je proivio u tjednima nakon to su ga napali u Muzeju holokausta i nakon bure u Njemakoj. Rekao mi je da ga je to iscrpilo, ti napadi, ta silina pozornosti. Osjeao je simptome stresa poput kratkoronog gubitka pamenja. Rekao je da ga je taj dan neto dodatno uznemirilo, jedan poseban aspekt njemake galame na njegovu knjigu osobito ga je potresao. Neto u lanku u Der Spiegelu to je smatrao nametljivim pokuajem da objasni njegovo objanjenje, da objasni njega uvlaei u priu njegova oca. Proitao sam lanak u Der Spiegelu ("Ein Volk von Damonen?") no uoi sastanka s Goldhagenom, ali nisam tad imao vremena proitati intervju s Erichom Goldhagenom naslovljen Veoma sam ponosan na istoj stranici. udan je to lanak, u kojem novinar Henrvk Broder kao da pokuava prikriti svoj antagonizam prema obojici Goldhagena pod krinkom opsenoga, udvornog psiholokog objanjenja sinovljeve teze kao sublimirana izraza oevih elja i matarija, oeve istodobne mrnje i ljubavi prema njemakoj kulturi. Broder (koji je njemaki idov) poinje time to odnos izmeu oca i sina Goldhagena smjeta u kontekst nairoko raspravljene i veoma emocionalne paradigme odnosa izmeu onih koji su preivjeli holokaust i njihove djece. Erich Goldhagen bio je doista stradalnik holokausta, roen u Ukrajini. Tijekom rata pobjegao je iz Europe u Ameriku i naposljetku postao predava povijesti na Harvardu, gdje je stekao pristae nakon snanih, dojmljivih predavanja o pitanjima holokausta. Osim toga, on je autor znanstvenih lanaka, a neke od njih u biljekama navodi i njegov sin u svojoj knjizi. Neke od tih biljeaka spominju da Erich Goldhagen pie knjigu o ideologiji genocida, a ta knjiga jo nije objavljena. Jedan aspekt holokausta, o kojem Erich Goldhagen jo nije pisao, o kojem nikad nije govorio u svojim predavanjima, jest njegovo osobno iskustvo preivljavanja i bijega od holokausta. Njegov je sin rekao da otac s njim nikad nije razgovarao o tome. A ni jedan ni drugi nije htio razgovarati o utjecaju oeva stradalnikoga iskustva na sinovljevu tezu o Njemakoj. Na taj gotovo zrakoprazan

prostor stvarnih informacija Broder projicira vlastitu veliku teoriju: da je sinovljeva knjiga sublimacija oevih neizreenih udnji, razrada udnoga osobnog programa u vezi s njemakom kulturom. Tvrdei da svoje generalizacije o stradalnicima holokausta i njihovoj djeci temelji na "psiholokoj literaturi", Broder zastupa stajalite da roditelji stradalnici "od svoje djece zahtijevaju da plate cijenu. Oni zahtijevaju svojevrsnu reparacijsku odanost roditeljskim patnjama". Nakon toga nagaa, a ini se da za to ne raspolae 3H0 informacijama iz prve ruke (lako je shvatiti zato je to toliko uznemirilo Daniela Goldhagena), o sinovljevu djetinjstvu. Zamilja kako otac u sina usauje povijesne razmjere iskustva holokausta, naturajui mu u misli pojedinosti "tako da je jo u djetinjstvu Daniel Goldhagen znao vie o Adolfu Eichmannu i Heinrichu Himmleru nego o Huckleberrvju Finnu i Tomu Sawyeru". (Ovdje se Broder gotovo otvoreno ruga, a to me doista uznemirilo.) Broder nadalje kae da je Danielov otac u sina usadio "poziv da uini prevrat u prouavanju holokausta, poziv kojim se otac zapoeo baviti prekasno da bi ga obavio do kraja". Broder taj poziv shvaa na osobit nain. Rije nije u strogom smislu o pozivu na osvetu, kae on, na "blaenje Nijemaca"; nije to napad na njemaku kulturu, nego pokuaj da postane dijelom te kulture. Nakon to Broder citira opirno izlaganje Ericha Goldhagena o golemom uspjehu sinovljeve knjige, nakon to ga citira kako napada one koji su napali njegova sina u Muzeju holokausta (Yehuda Bauer bio je "samo ljubomoran na Danielov uspjeh"), Broder citira Goldhagenova oca kako s ljubavlju govori o njemakoj kulturi: "idovi su bili nositelji njemake kulture u Istonoj Europi... Meni je sluenje njemakim jezikom bilo jednako prirodno kao to je ruskim aristokratima bilo sluenje francuskim. Moja je majka znala Goethea i Schillera napamet." Broder zatim biljei da mu je Goldhagen otac (prekooceanskom telefonskom vezom) izvrsnim njemakim recitirao prve stihove Schillerova Zvona. Sve to Brodera navodi da teoretizira, da objasni zadau Goldhagena (i oca i sina) ne kao neto to bi bilo plod neprijateljstva prema njemakoj kulturi, nego prije kao plod neuzvraene ljubavi: "Pokuaj je to da se nakon pedesetogodinjeg izbivanja vrati u dodir s kulturom iz koje je 'nositelj njemake kulture' bio iskljuen... Taj se dodir moe uspostaviti jedino s pomou prie o holokaustu, krajnje toke njemako-idovske povijesti, koja je postala polazitem zajednike znanstvene djelatnosti, jedinog to egzistencijalno povezuje Nijemce i idove." Ova nevjerojatno samodopadna njemaka vizija Goldhagenove teze i idovskoga odnosa prema njemakoj kulturi stajalite je koje nudi sliku idova kako jo uvijek pritiskuju nosove na staklo velike njemake kulture, kako se slue holokaustom - svojom vlastitom tragedijom - kao svojevrsnom kartom za povratak na matini brod. Ali potreba da se teza Daniela Goldhagena objasni u odnosu prema njegovu ocu nije ograniena samo na Nijemce. uo sam je iste veeri, nakon to sam razgovarao s Goldhagenom, iz usta amerikog idovskog znanstvenika Richarda S. Levvja, cijenjenog profesora povijesti na Sveuilitu u Illinoisu i moderatoru znanstvene rasprave o holokaustu na internetu koja se posebno pozabavila Goldhagenovim tvrdnjama. Razumije se, Levy je autor knjige Propast antisemitskih politikih stranaka u carskoj Njemakoj (The Doivnfall of the Anti-Semitic Political Parties in Imperial Germany), studije koja u najmanju ruku dovodi u sumnju Goldhagenovu tezu da je antisemitizam bio nepovratno usaen u njemaku duu 381 do kraja 19. stoljea. Levy mi je rekao da mu se ini kako bi se na Goldhagenovu knjigu moglo gledati kao na sredstvo gdje se otac slui sinom kao obranom u svojoj borbi s priznatim znanstvenicima holokausta da prihvate njegova stajalita -obranom velike knjige o "ideologiji genocida" koju otac nije napisao. A kao stradalnik sluio se sinom da kazni njemake poinitelje, da to bude svojevrsna osveta za masovna umorstva koja je jedva izbjegao. Razumljivo je da su Goldhagena uznemirile teorije koje ga prikazuju kao oevu lutku. Ali ta me zgoda ostavila u dvojbi jer sam razmiljao nema li moda ipak neto u poimanju objanjenja kao osvete. Nakon to sam razgovarao s Goldhagenom, profesor Berel Lang poslao mi je svoj esej

naslovljen Pamenje holokausta i osveta (Holocaust Memory and Revenge) koji je napisao za tromjesenik Jeivish Social Studies. Rije je o posve jedinstvenom i fascinantnom istraivanju kontroverzne i teke teme, a to je jo jedan razlog zato Langov rad smatram toliko vrijednim: njegov je stil oprezan, nije nametljiv, njegova je retorika znanstvena, a ne senzacionalistika. Ali spreman je uhvatiti se ukotac i prouiti neka bolna, radikalna, pa ak i senzacionalistika pitanja o nainu kako moemo zamisliti zlo i odgovoriti na njega. U eseju se prihvatio veoma opreznog i promiljenog istraivanja radikalnog pitanja: "Kako je mogue da osveta nije element u idovskoj reakciji na ou?" On, zapravo, kae da je bilo pojedinanih sluajeva izravne osvete - njemakim ratnim zarobljenicima osveivali su se idovi koji su upravljali logorima za ratne zarobljenike. Zatim se pojavio ambiciozan plan bivih idovskih partizana da otruju vodovod njemakih gradova kako bi njemaki narod kolektivno kaznili za njihovu upletenost u genocid, a taj je plan zapravo djelomice ostvaren tako to su otrovali hranu njemakih zatoenika u jednom logoru. Osim toga, imamo lovce na naciste poput Simona Wiesenthala i Klarsfelda, ali Lang smatra da njihov sluaj spada vie u podruje pravosua i zakona negoli osvete. Njega vie zanima ono to naziva "zamjenskim", posrednim oblicima osvete Nijemcima. Ministar financija SAD-a u ratu Henry Morgenthau iznio je ambiciozan plan da poslijeratnu Njemaku svede na poljoprivredno gospodarstvo kako bi se sprijeila obnova groznice koja je svijetu tijekom 20. stoljea dvaput donijela totalan rat. Javljaju se spontani, individualni bojkoti suvremenih njemakih proizvoda (poput automobila volkswagen i mercedesj, linosti iz njemake kulture (poput Wagnera, ija djela odbijaju izvesti neki izraelski orkestri). Lang ak u slavnoj zapovijedi Emila Fackenheima idovima da Hitleru ne dopuste "postumnu pobjedu", zapovijedi koja zahtijeva budno praenje djelovanja suvremenih Nijemaca i Njemake, vidi svojevrsnu vjersku, zamjensku osvetu. Dok sam itao, u Langovoj me analizi najvie iznenadilo to to ne slijedi konvencionalan put i ne omalovaava sam pojam osvete. On, zapravo, na svoj jedinstven nain pomno prouava "neobinu ovisnost izmeu osvete i sjeanja". Ide ak tako daleko da tvrdi kako je osveta "korisna za sjeanje i identitet". Suprotstavlja dvije vrste sjeanja. Komemoraciju holokausta u spomenicima i muzejima, koja tei 38? tomu da utjei stradalnike i preda njihovo sjeanje mladim naratajima; i osvetu, koja utvruje sjeanje na zloin medu batinicima i nasljednicima poinitelja pa time uvruje identitet onih koji provode osvetu. Lang tvrdi da je osveta u biti bolja ako se provodi otvoreno, a ne da se preruava s pomou zamjene i sublimacije, jer time se gubi na uinkovitosti i jasnoi i u odnosu na poinitelja zloina i u odnosu na poinitelja osvete. Ali u svojoj veoma opreznoj retorici Lang od nas trai da ne odbacimo pojam osvete kao neto izvan okvira legitimnosti. Moe li se Goldhagenova teza o njemakoj naravi holokausta smatrati svojevrsnom sublimiranom osvetom u Langovu smislu? Kao intelektualno opravdanje osvetnikog nagona koji nije posve svjestan sam sebe? Ako to i nije bilo miljeno osvetniki, tako se ini ak i nekim od najsofisticiranijih itatelja, koji smatraju da je Goldhagen igosao njemaki um, znaaj i duu kao nepopravljivo zle. Zar svi ti itatelji u njegovoj tezi vide, kako tvrdi Goldhagen, neto ega nema, ili moda u toj tezi vide ono ega Goldhagen moda nije posve svjestan? Znam da su me, kad sam prvi put ugledao nastavnicu Der Spiegelu o kontroverzi s Goldhagenom Ein Volk von Ddmonen? - spopali proturjeni osjeaji. Isprva me uznemirio pokuaj da se Goldhagena, idova, optui kako se slui retorikom demonizacije Nijemaca kakvom su se Nijemci sluili da demoniziraju idove. Ali moram priznati da je moja reakcija imala jo jednu dimenziju: odreeno zadovoljstvo koje bih osjetio kad bih zamislio obine Nijemce suoene s naslovnicom ija bi iskonska mo optube - avolji narod! - za mnoge premaivala miljenu ironiju. Velik dio njemakih rasprava o holokaustu voen je o nainu kako "normalizirati" njemaku povijest - a ne o pitanju je li to uope mogue. Kako promatrati Hitlerove godine u kontekstu dubljih, dugotrajnijih tendencija zapadne povijesti, kako kontekstualizirati te strahote u relativnom

smislu (u usporedbi, primjerice, sa Staljinovim "azijatskim" strahotama). Ali ovdje je podsjetnik da, ma koliko obini Nijemci mislili da su se normalizirali, da su se iskupili, da su se drugima objasnili, mnogima jo moraju dokazati kako nisu avolji narod. I tako bi se moglo rei da je dio zadovoljstva koje sam osjeao proitavi taj naslov ipak izrastao iz osvetoljubivosti ili barem iz elje za kanjavanjem, iz onoga to Berel Lang naziva "zamjenskom osvetom". To je elja da se obinim Nijemcima dokae da, ako se protive pojmu demonskog nacionalnog znaaja, ne bi smjeli biti iskljueni iz trajnog prouavanja demonskog nacionalnog ponaanja. Da je odgovornost za to da se objasni Hitler barem u jednakoj mjeri njihova kao naa te da, ako i ne mogu objasniti Hitlera, ne bi ga smjeli nastojati ispriati. Kao posljedica toga, nisam mogao zamjerati Goldhagenu zbog njegove optuivalake strasti iako sam istodobno razumio zbog ega je na sebe navukao bijes nekih idovskih istraivaa holokausta. Stariji narataj znanstvenika, ljudi poput Yehude Bauera, od kojih su mnogi prisnije povezani s tragedijom nego sam 383 Goldhagen, trsili su se, a u mnogo emu i rtvovali, da iz svojih djela oiste ikakav osobni bijes i osvetoljubivost pri pokuajima da objasne zloine Hitlerova reima i ponaanje njemakog naroda. Prignuli su se samozatajno da bi dosegnuli navodno vii ideal znanstvene neutralnosti. A onda se pojavio akademski novak koji im ponavlja oite i dobro poznate injenice, ali ih iznosi optuivakim, otrim tonom nove, osvetoljubive optunice. I pozdravljen je kao vitez idovske istine, njegova knjiga prihvaena je u svijetu kao bestseler, to uspijeva tek rijetkim znanstvenim djelima, a on je slavljen zbog hrabrosti jer se usudio rei ono to se drugi - oni sami - ne usuuju. Ipak, potovao sam Goldhagenovu strast - bila ona strast za pravdom, osvetom ili prosvjeenjem. Oito je osjea i ne bi bilo poteno porei da nije prisutna u njegovoj prozi. Upravo sam zbog toga bio razoaran kad sam doznao za promjene koje je unio u njemaki prijevod svoje knjige. Druga naslovnica Der Spiegela, tri mjeseca nakon prve (popratila je njemako izdanje Goldhagenove knjige i njegovu njemaku turneju na kojoj ju je predstavio), donijela je blagonakloniji prikaz, ali lanak je i ovaj put bio popraen udnim tekstom u okviru. Ovaj su put opisane neke kljune promjene u njemakom prijevodu Goldhagenova teksta, dramatina ublaavanja kljunih izraza, poevi sa samim naslovom. Umjesto Hitlerovi spremni krvnici (to bi se redovito prevelo rijeju Scharfrichter), njemaki je prijevod naslova Hitlerovi spremni izvritelji (Vollstrecker), u smislu uvara batine, volje. "Izvritelji" je svakako manje razdraljiva rije, manje krvava vizija uloge obinih Nijemaca od "krvnika". Rije je o drukijem poimanju "volje" koju izvravaju. Kao "izvritelji" doimaju se poput neutralnih djelatnika: izvritelj je blii Arendtinim banalnim birokratima koji slijede naredbe nego Goldhagenovu prikazu poinitelja kao krvolonih ljubitelja muenja i umorstva. Pogledajmo jo neke promjene koje istie Der Spiegel: "Njemako poimanje idova u 20. stoljeu" iz engleskog izvornika postalo je "tipino poimanje u 20. stoljeu". Protjerivanje pola milijuna idova iz Njemake (cjelokupno idovsko stanovnitvo) u engleskom je izvorniku "najradikalniji in tijekom viestoljetne povijesti Zapadne Europe". U njemakom je to izdanju "najradikalniji in u desetljeima zapadnoeuropske povijesti", a to je neto posve drugo. Osim toga, englesko izdanje kae da je "cjelokupna njemaka elita svim srcem prihvatila eliminacijske antisemitske mjere". U njemakom su izdanju njemake elite tek "susretljivo" prihvatile te mjere. Od svih prikaza koje sam proitao u vezi s naknadnom popularnosti Goldhagenove knjige - a i samog Goldhagena - medu "obinim Nijemcima", samo je Fritz Stern u Foreign Affairs natuknuo da su ta prilino dramatina ublaavanja njegove retorike moda igrala jednako vanu ulogu pred njemakom publikom koliko i Goldhagenov poznati osobni arm. Je li se Goldhagen predomislio u vezi sa zamjenskom osvetom u svojoj knjizi? Je li ta knjiga izvorno bila osvetoljubiva? Nazvao sam Berela Langa i pitao ga misli li da bi se Goldhagenova teza mogla promatrati kao svojevrsna "zamjenska osveta". "Da", odgovorio je jednostavno. Upravo je bio napisao prikaz te knjige za idovski asopis Moment. Smatra da je pretjeranost tvrdnje "kako je otkrila nuan i dostatan" uzrok za objanjenje holokausta i Hitlera u eliminacijskom antisemitizmu "doista prekomjerna - jer nitko ne moe tvrditi

da je otkrio nuan i dostatan uzrok za najjednostavniji in u povijesti, kamoli tako sloen in kakav je bio holokaust" - da se namee zakljuak kako je posrijedi vie od objektivne povijesne analize. A to neto odgovara Langovu opisu zamjenskog, nepriznatog nagona za osvetom. Lang nalazi dodatno uporite za svoje stajalite u onome to naziva Goldhagenovim "krajnje nedosljednim" prikazom tonog broja poinitelja, "krvnika" u njemakom narodu: "On kae da je u procesu ubijanja sudjelovalo sto tisua, a katkad i petsto tisua ljudi, ali istodobno kao da tvrdi kako je ostatak od ezdeset milijuna Nijemaca jednako sudjelovao u tome kao i tih stotinu tisua. On zanemaruje oporbu. A, ako je genocid oduvijek bio temeljni cilj, zato se nije dogodio prije? Zato je jo 1941. provoena politika protjerivanja, ali ne i istrebljenja?" udnom sluajnou, dan nakon to sam razgovarao s Langom, pitanje osvete svom se silinom sruilo na pitanje holokausta. Naslovnica ivahnog idovskog tjednika Forivard donijela je lanak o Elieju Wieselu i nagonu za osvetom. lanak je bio naslovljen: Bijes koji je Elie Wiesel redigiranjem izbacio iz Noi. lanak citira Naomi Seidman, mladu idovsku znanstvenicu na Teolokoj koli Berkley, koja je provela poredbenu analizu izvornog rukopisa Noi na jidiu (No)e Wieselova prva knjiga o iskustvima iz koncentracijskog logora) i francuskog prijevoda objavljenog 1956. - izdanja koje mu je donijelo svjetsku slavu i iz kojeg se izvode svi engleski prijevodi. Naomi Seidman tvrdi da je u izvorniku na jidiu mladi Wiesel usredotoio svoj bijes upravo na Nijemce i Njemaku, da je "bjesnio na svijet koji je rehabilitirao Njemaku, na svijet u kojem zvjerska sadistkinja Ilse Koch (Buchenwaldska Zvijer) sretno odgaja svoju djecu". U jidikom izvorniku Wiesel govori o svom razoaranju nakon rata to se preivjeli logorai nisu osvetili svojim zarobljivaima i dravama koje su ih zarobile: "Nije izvrena povijesna zapovijed za osvetom", napisao je Wiesel. Ona napominje da je Wiesel izbacio te pozive na osvetu protiv Nijemaca iz francuskog prijevoda pod utjecajem svojeg pokrovitelja, francuskoga egzistencijalistikog pisca Francoisa Mauriaca, koji je privukao svjetsku pozornost na rukopis, naao mu francuskog izdavaa i napisao oduevljen predgovor za francusko i englesko izdanje. Osim toga, Naomi Seidman natuknula je da je, redigirajui svoj rukopis na jidiu za prijevod, Wiesel preusmjerio svoj bijes s Nijemaca na egzistencijalnu svau s Bogom, na bijes protiv puste besmislenosti svemira. Ona tvrdi da je Wiesel to uinio kako bi njegova knjiga bila manje uvredljiva kranskoj Europi, europskim egzistencijalistikim intelektualcima. Smatra da su njegove promjene jidikog 385 1 rukopisa preinaile holokaust u skladu s postkranskom retorikom teologije "smrti Boga", da je Wiesel napisao tragediju u jednakoj mjeri o smrti Boga, vjere, kao i o smrti idova od ruku Nijemaca. Da bi objasnila izostavljanje misli o osveti Nijemcima, Naomi Seidman, ini se, implicira kako je Wiesel postupio u zloj vjeri. Da je pokuavao svoj lik uiniti prihvatljivijim kranskom Zapadu, da se ulagivao. Ali znanstvenici Eli Pfeffercorn i David Hirsch tvrde da nije tako: "Svaa s Bogom jasno je postavljena u rukopisu na jidiu." A sam je Wiesel u Forivardu opovrgnuo da su njegove preinake bile vodene svjesnim naumom. Tvrdi da je samo pokuavao rukopis skratiti za francusko izdanje. Ovo ne iskljuuje tree objanjenje preinaka koje ne spominju ni Naomi Seidman ni Elie Wiesel, naime to da se Wiesel iskreno predomislio o nagonu za osvetom koji je izvirao iz njegova pera kad je prvi put zapisao svoje osjeaje u obliku memoara; da se njegovo razmiljanje moda doista promijenilo izmeu rukopisa na jidiu i francuske revizije. Moda bi se isto moglo rei o pomaku Goldhagenove teze izmeu engleskog i njemakog izdanja, od toga da obine Nijemce naziva "krvnicima" do toga da ih naziva "izvriteljima". Od toga da za tragediju okrivljuje neto to je iskljuivo njemako do toga da okrivljuje povijest, apstraktnije "dvadeseto stoljee", a ne Nijemce dvadesetoga stoljea. Kako bilo, i Langovo razmiljanje o osveti i kontroverze zbog Goldhagenovih i Wieselovih

preinaka ponukali su me da poblie razmotrim moguu prisutnost nagona za osvetom u svojem radu, u naravi moje zaokupljenosti Hitlerom i objanjenjima Hitlera. U tom sam svjetlu razmatrao prirodu svojeg razoaranja Goldhagenovom tezom. Nisam bio razoaran toliko zbog ekstremnosti kojom je napao Nijemce koliko zbog naina na koji je, barem implicitno, njegova teza Hitlera mogla osloboditi krivnje. Ako je njemaki narod tako ustrajno i neizbjeno vodila eliminacijska antisemitska ideologija, onda nisu imali izbora i morali su postupiti kako su postupili, a budui da nisu imali izbora, oni nisu odgovorni, ba kao to nije odgovoran ni shizofreniar koji uje zamiljene glasove koji ga navode da ubija i kojima se ne moe oduprijeti. Ustrajui na neodoljivoj silini svojega "sredinjeg modela", apstraktne sile koju naziva "eliminacijski antisemitizam", sam Goldhagen provodi eliminacijski in: on iz razmatranja, iz povijesti, eliminira one pojedince i skupine koje se jesu opirale: novinare Munchner Posta koji su pokuavali razotkriti Hitlera, aktiviste Socijaldemokratske stranke iji neuspjeh ne umanjuje vanost njihove borbe, Nijemce koji su glasovali protiv Hitlera (a protiv njega je glasovala veina Nijemaca na svim slobodnim izborima). U veoma stvarnom smislu Goldhagenova usredotoenost na svemoni determinizam njegova "sredinjeg modela" ima nehotinu posljedicu da krivnje oslobaa i krivce iz redova njemakog naroda jer ih prikazuje kao nemone pijune te nezaustavljive sile; oni su nemoni oduprijeti se, nemoni su odabrati drukije. 386 Moda to moe objasniti, moda je to stvarni razlog neobine popularnosti njegove knjige (barem njezina njemakog prijevoda) u njemakoj javnosti. Moda, dakle, u mojoj reakciji na Goldhagenovu tezu o njemakom narodu ipak ima "zamjenske osvete": nisam ih htio osloboditi odgovornosti prebacujui krivnju s pojedinaca na "sredinji model" tako da okrivljujem apstraktni njemaki karakter umjesto pojedinanih njemakih osoba koje su odabrale postupiti tako kako jesu. Pretpostavljam da bi se moglo rei kako moje nezadovoljstvo Goldhagenovim kritiarima nastaje zbog istograzloga - zamjenske osvete. Time bi se mogla objasniti moja reakcija na kritiko objanjenje Goldhagenova objanjenja Christophera Brovvninga. Brovvning je Goldhagenov veliki suparnik u skupini mladih istraivaa holokausta. Goldhagen je igosao Brovvningovu knjigu iz 1992. Obini ljudi (Ordi-nary Men; o njemakim policajcima u odredu smrti) u otrom prikazu u asopisu New Republic u kojem je optuio Brovvninga kako je dopustio da ga zavara apologetsko poslijeratno svjedoenje tih optuenih masovnih ubojica, da je prevaren kad je povjerovao kako im je bilo teko uiniti prijelaz iz "obinih ljudi" u ubojice. Sam podnaslov Goldhagenove knjige, Obini Nijemci i holokaust, hotimian je napad na Brovvningov naslov Obini ljudi. Goldhagen ustrajava na tvrdnji da je presudna njemaka narav tih ubojica, a ne to to su bili obini ljudi. Posjetio sam Brovvninga nekoliko dana nakon nemilosrdnih napada na Goldhagena u Muzeju holokausta. I Brovvning je govorio tom prilikom, ali izbjegavao je osobne napade. Svoju je kritiku izrazio ozbiljno i s potovanjem. Ma koliko se bitno ne slagao s Goldhagenom i ma koliko bio povrijeen njegovim napadom na sebe, nije dvojio o Goldhagenovim motivima ili dobroj vjeri. U svojoj sobi u Istraivakom odjelu Muzeja holokausta, Brovvning, mlad znanstvenik pomalo neuredna izgleda s frizurom koja istodobno podsjea na Beatlese i na redovnika, obavijestio me o svojem trenutanom istraivanju prije nego to smo preli na pitanje Goldhagena. Brovvning je u meunarodnoj skupini znanstvenika koja se usredotoila na pitanje odluke, na kontroverzu o tome kada je tono (i zato upravo tada) Hitler donio neopozivu odluku da provede konano rjeenje. To je fascinantna rasprava (kojoj u posvetiti velik dio sljedeeg poglavlja) jer teorije o tome kada je Hitler tono donio tu odluku ukljuuju mnogo vie od pukih prepiranja o danima i mjesecima. Gotovo se neizbjeno ispostavilo da su to teorije o prirodi Hitlerova uma, o mjestu koje mrnja prema idovima zauzima u njegovoj dui (o "iskrenosti" ili oportunizmu njegova antisemitizma - a to je u nekom smislu rekapitulacija rasprave izmeu Bullocka i TrevorRopera), o zemljovidu njegove psihe - o tome to je Hitler doista bio. Gotovo je uvijek stajalite znanstvenika o tome kad je Hitler donio tu odluku odraz njegova stajalita o tim krupnim pitanjima.

Openito, to prije znanstvenik ili povjesniar smjeste u vrijeme ono za to vjeruju da je Hitlerova neopoziva odluka o fizikom istrebljenju idova, to jasnije 387 vide Hitlera ija opsjednutost idovima zamrauje sve ostalo u njegovoj svijesti. to se ta odluka smjeta kasnije, to je znanstvenik skloniji Hitlera promatrati kao ovjeka s drugim, katkad suprotstavljenim interesima - ivotnim prostorom, ratnim ciljevima, praktinim realnostima rasporeda postrojba i vlakova - kao donekle pragmatinog, proturjenog ili neodlunog Hitlera. Tako je pokojna, uvelike cijenjena povjesniarka Lucy Dawidowicz tvrdila da je Hitler odluio posvetiti svoj ivot istrebljenju idova ve 1918. godine. Ona navodi pismo koje je Hitler 1919. poslao svojem lijeniku u Miinchen u kojem izjavljuje da idove treba likvidirati kako bi se spasila Njemaka. I to ne samo kao kakav apstraktan recept, nego kao doslovan cilj; cilj kojem se Hitler posvetio u svemu to je poslije toga inio, ukljuujui pokretanje svjetskog rata. Zato je Lucy Dawidowicz naslovila svoju knjigu o Hitleru Rat protiv idova. Drugi svjetski rat, nastavlja ona, nije bio rat protiv Poljske, Francuske, Engleske i Rusije koliko rat protiv idova, rat koji je pokrenut kako bi Hitler stekao mo da izvri odluku koju je donio prije dva desetljea. Goldhagen naglaava trenutak koji se dogodio malo kasnije od onoga to ga navodi Lucy Dawidowicz - govor koji je Hitler odrao 1920, a razlika meu njima je ta to, prema Goldhagenovoj tezi, Hitlerova odluka, njegova volja igra mnogo manje vanu ulogu od ve determiniranog umorstva koje je usaeno u Nijemce sazrijevi na temelju literature mrnje iz 20. stoljea. Izmeu stajalita Dawidowiczove i Goldhagena koji tu odluku smjetaju izmeu 1918. i 1920. i ekstremnog "funkcionalistikog" stajalita, koje tvrdi da Hitler zapravo nikad nije donio kljunu odluku o istrebljenju (da je pasivno pristao na neto to je nastalo po inerciji, zbog prijeke potrebe preoptereenih birokrata kojima je u ake palo toliko zarobljenih idova da nisu znali to bi s njima), postoji vie jasnih gradacija teorije o odluci, u rasponu od "umjerenih intencionalista" do "umjerenih funkcionalista", kako se nazivaju konvergentna stajalita suvremenih znanstvenika. Ima onih intencionalista koji misle kako je u Hitleru kao najprea briga postojala elja i matarija da istrijebi idove prije 1939- pa je samo ekao poetak rata da matariju pretvori u zbilju. Ima onih koji istiu da je Hitler, ak i nakon to su mu dogaaji 1939. dali vlast nad milijunima poljskih idova, jo uvijek nastavio bez jasnog plana evakuirati idove na Madagaskar ili ih preseljavati u junu Poljsku. Oni tvrde da je tek 1941, kad je zamislio i proveo invaziju na Rusiju, Hitler odluio to e uiniti sa idovima. Ali ak i ako se uzme godina 1941, suvremena je znanost upletena u rasprave o tome kojeg je mjeseca, kojeg je tjedna, kojeg je vikenda odlueno, i zato je odlueno upravo tada. Yehuda Bauer tvrdi da se to dogodilo u oujku 1941. godine. Umjereni intencionalisti, na elu s Richardom Breitmanom, smjetaju odluku u svibanj 1941, neposredno prije invazije na Rusiju, po emu zarobljavanje milijuna idova na sovjetskom teritoriju postaje istrebljivakim ciljem iznenadnog napada na Rusiju. Drugi intencionalisti smjetaju odluku malo kasnije - u prve dane euforije tijekom 388 ruske kampanje, na kraj lipnja ili u srpanj 1941. kad je Hitler, tvrde oni, opijen pobjedom, naposljetku dopustio svojoj dugo odgaanoj elji i snu o istrebljenju^ da ispliva na povrinu. I da primi logistiku potporu: naposljetku je dodijelio postrojbe i vlakove potrebne da masovno umorstvo pretvore u masovnu industriju. Umjereni funkcionalisti uglavnom smjetaju odluku dva ili tri mjeseca nakon toga, nakon to je splasnula poetna euforija ruske kampanje, kad je Hitler prvi put naslutio da pobjeda na istoku nee biti onako brza, onako potpuna i onako sigurna kako se to isprva inilo i kad su upravitelji osvojenog teritorija urno traili nain da se rijee zarobljenih idova. Prema tom je stajalitu odluka o genocidu bila Hitlerova osveta ili utjena nagrada zbog pobjede koja mu je izmaknula. To je bilo Brovvningovo stajalite, iako se, kad sam razgovarao s njim, inilo da mijenja miljenje u svjetlu nove studije njemakog znanstvenika Petera Wittea, koja je suzila trenutak odluke ne na mjesec nego na vikend sredinom rujna 1941, na vikend od 16. do 17. rujna. Witte tvrdi da je do rujna 1941, u prva tri mjeseca ruske kampanje, Hitler davao vei prioritet protusovjetskim nego

protuidovskim aspektima rata na istonoj fronti: "Tijekom estomjesenog razdoblja u proljee i ljeto 1941. Hitlerove su direktive ostale na snazi, naime da se nijedan idov ne smije deportirati iz Reicha i poljskog Protektorata prije uspjenog zavretka ruske kampanje. Hitler je to osobno naglasio vie puta." Iako je to moda bila taktika odluka, uvjetovana vojnim razlozima, ini se da Witte tvrdi kako Hitler jo nije bio odluio hoe li pretvoriti sporadine "posebne djelatnosti" ubijanja idova u sveobuhvatan program istrebljenja. "Hitlerova je odluka da deportira idove iz teritorija Velike Njemake dok su se jo vodile borbe [odluka da zapone potpuno istrebljenje] donesena posve iznenada sredinom rujna 1941", tvrdi Witte. On navodi neke odluke koje je Hitler donio tog vikenda - odluke da odobri dodjelu vlakova i postrojba kako bi prebacio idove iz Njemake i Francuske na istok - i naredbe koje su prekinule zapletaj neodlunosti i pokrenule neprekinut prijevoz iseljenih u tvornice smrti. Zanimljivo je to Witteova analiza smjeta odluku nakon poetne euforije ruske kampanje i nakon prvog razoaranja koje je uslijedilo. On je smjeta u kratko vrijeme nakon tog razoaranja, u trenutak kad su s istone fronte opet nakratko stigle dobre vijesti - a to bi znailo da je odluka nastala i iz ogorenja i iz trijumfalizma. (ini se kako je nedavna tvrdnja njemakog povjesniara Christiana Germacha, da je zapovijed izdana tek 18. prosinca 1941, izvedena iz pogrenog tumaenja Himmlerovih biljeki o tome kako je Hitler traio da vijesti koje su procurile o poetku procesa ubijanja prikae kao ubijanje idova zbog njihove djelatnosti kao "gerilskih partizana".) U sljedeem u se poglavlju dublje pozabaviti pitanjem odluke, ali ovdje me zanima drugi aspekt Browningova razmiljanja - onaj u vezi s njegovim objanjenjem popularnosti Goldhagenove teze. Posebice njegovo objanjenje jaza izmeu gotovo univerzalne aklamacije kojom je ta teza prihvaena u glavnim 389 medijima i uestalijeg omalovaavanja kolega znanstvenika. Browningovo objanjenje, neobian izlet znanstvenika u medijsku i kulturnu analizu, usredotouje se na ono za to misli da je popularna reakcija usmjerena protiv nekih recentnijih dubljih trendova u znanstvenom istraivanju Hitlera i holokausta. Brovvning u znanstvenoj literaturi vidi tendenciju potrage za stalno irim, navodno dubljim objanjenjima Hitlerovih zloina - dubljim od mrnje prema idovima, dubljim od nacizma. Potrage za objanjenjem koje sve to vidi kao puke proizvode nekih dubljih i univerzalno nesavrenih sklonosti zapadne civilizacije. Da u nacizmu, hitlerizmu, ne vidi aberaciju zapadne civilizacije, nego kulminaciju nekih njezinih tendencija - redovito rasizma, eugenike, ili supremacijske estetike koja se temelji na rasnoj biologiji. Ili, kako je to sad moderno u akademskim krugovima rei, na "biopolitici". Biopolitika je vienje ubojstava u Drugom svjetskom ratu koje ukljuuje i objanjava ubijanje Roma, homoseksualaca i Slavena, eutanaziju tjelesno i mentalno "defektnih" i ostalih "inferiornih tipova", istim ukljuivim rasno-eugeninim nagonom koji je bio usmjeren protiv idova. Ta objanjivaka vizija ne vidi protivnika u idovstvu, nego u uopenoj razliitosti (a time idovstvu uskrauje njegovu posebnu relevantnost). Osim toga, umjesto da se Hitler vidi kao kakav nakazni neprijatelj "uljuenih zapadnjakih vrijednosti", on postaje svojevrsno izopaeno utjelovljenje najgorih nagona priroenih zapadnoj kulturi, zapadnom "projektu" - kako bi to nazvali postmodernisti. To objanjenje, koje nacizam vidi samo kao ekstremnu inaicu zapadnog rasizma, moglo bi se nazvati politiki ispravnim stajalitem u odnosu na izvor holokausta (iako Brovvning, koji prihvaa neke od tih postavki, ne bi pristao na takvo omalovaavanje tog stajalita). Ono, prema Brovvningovu miljenju, tei proirivanju kruga, zamagljivanju identiteta glavnih poinitelja i glavnih rtava holokausta. iri ga izvan okvira Nijemca i idova i tei tomu da specifian identitet rtava postaje manje vaan. Brovvning misli da je popularnost Goldhagenove knjige u irokoj javnosti, s tezom o eliminacijskom antisemitizmu, o svemonom sredinjem modelu koji objanjava sve, reakcija protiv te znanstvene tendencije koja u sredite zanimanja vraa iskonsku dvojnost Nijemca i idova. "Ljudi su izgubili svoj vlastiti holokaust" u navodno sofisticiranom irenju objanjenja suvremenih

znanstvenika, objasnio mi je Browning. "Ono to Goldhagen radi", nastavio je, posluivi se donekle omalovaavajuom, ako ne i hotimice uvredljivom metaforom, "jest da im ga vraa u geto", da im ga suava na priu o idovima i Nijemcima, a ne na raspravu o Zapadu i nekom uopenom tuem biu. Mislim da Brovvning precjenjuje stupanj do kojega su trendovi u suvremenoj znanosti doprli do prosjene svijesti, do kojega ih ona uope registrira u tolikoj mjeri da to izazove protureakciju. Ipak, ako je istina to kae, da Goldhagenova teza predstavlja svojevrsno suavanje, ja mislim da je problem u tome - a to je ono gdje a. on bi se mogla pokazati zamjenska osveta - to je Goldhagen suava nedostatno. Eliminacijski aspekt njegove teze (koji me najvie mui) jest taj to je iz njega gotovo eliminiran sam Hitler! Prikazujui njemaki narod zrelim za neizbjeno umorstvo, svodei Hitlera na marginalnu ulogu babice, Goldhagenova teza ini ono to su naizgled inili Browningovi sofisticiraniji tumai: pripisuje zloin neodoljivoj apstrakciji koja je svladala obine Nijemce. U biti same poinitelje pretvara u svojevrsne rtve - u rtve ideolokog trovanja koje im je oduzelo mo da se odupru, koje im je oduzelo svjesno djelovanje, izbor, ikakvu mogunost da slijede neki drugi - bilo koji - put osim onog na koji su bili natjerani. Oni nisu slijedili Hitlerove naredbe, nego su, ba kao i Hitler, bili natjerani "naredbama" apstraktne bezline ideje koja ih je liila - liila je ak i Hitlera odgovornosti, a tako i krivnje. Goldhagenovo inzistiranje na neizbjenosti holokausta - "Da nije bio Hitler, bio bi to netko drugi njemu slian" - na neodoljivosti bezline sile koja je obine Nijemce navela da joj se pokore i koja je genocid uinila neizbjenim pobija zanimljiva novija knjiga o okolnostima Hitlerova preuzimanja vlasti. Hitlerovih trideset dana do stupanja na vlast (Hitler's Thirty Days to Poiver), djelo Henrvja Ashbvja Turnera sa Sveuilita Yale pomno istrauje politika previranja u sijenju 1933, mjesecu koji je zavrio time to je Hindenburg Hitleru ponudio kancelarsku dunost. Turner ide Bullockovim tragom u tome to do najsitnijih pojedinosti istrauje koliko je nesiguran bio taj konani ishod, koliko je ovisio o mnotvu okolnosti. On nam pokazuje koliko je Hindenburgova kobna odluka da vlast povjeri Hitleru bila posljedica nepredvidljivih imbenika sluajnosti i osobnosti, glasina i sluajnoga izbora, a ne neizbjean proizvod povijesnih apstrakcija. Turner se posebno usredotouje na suparnitvo izmeu generala Kurta von Schleichera, dotadanjeg , kancelara sklonog manipulacijama, i bivega kancelara Franza von Papena, koji je bio jo skloniji manipulacijama i koji je Hitlera doveo na vlast voen zabludom da e on, Papen, biti taj koji e vui sve konce (a za to bi se moglo rei da je najgora pogrena raunica uinjena u povijesti 20. stoljea). Turnerov prikaz naglaava koliko je Hitlerovo imenovanje na kancelarsku dunost u sijenju 1933. bilo (kako se izrazio Yehuda Bauer) posljedica njegova neuspjeha na izborima odranima dva mjeseca prije, u studenome 1932, pada njegove popularnosti, injenice da se doista inilo kako mu sile koje upravljaju povijeu okreu lea. Zbog takva se shvaanja on doimao manjom prijetnjom, a dakle i podatnijim da njime upravljaju oni koji su se, poput Papena, urotili da mu namjeste poloaj kao svom pijunu. Hitlerova je pobjeda, uvjerljivo tvrdi Turner, bila daleko od toga da bude nuno uvjetovana povijesnim silama, sredinjim modelima i tome slino: "Deterministiko objanjenje Hitlerova osvajanja vlasti iskljuuje odgovornost za taj katastrofalan dogaaj", pie Turner. "Ako je njegovo imenovanje kancelarom bilo neizbjena posljedica bezlinih sila izvan kontrole pojedinaca koji 391 su u to bili ukljueni, onda bi oito bilo nepravedno smatrati ikoga od njih odgovornim." Doista, moglo bi se rei da bi to, da je istina, umanjilo Hitlerovu odgovornost: on time postaje pijun povijesne neizbjenosti. Pretpostavljam da zbog toga u svojoj zamjenskoj osvetnikoj tenji dajem prednost Turnerovu stajalitu, u kojemu pojedinani smutljivci, ivi nemoralni initelji - sam Hitler - a ne bezline, neizbjene povijesne sile, postaju odgovorni za Hitlerove zloine. Nije da ne osjeam intelektualnu opravdanost kritika koje sam u ovoj knjizi uputio teorijama apstraktne neizbjenosti (a svjestan sam da povijesna uzronost obuhvaa sloenu interakciju imbenika, apstraktnih ideja i sila, kao i osobnih postupaka). Ali pretpostavljam kako je dio moje

sklonosti da kritinije pristupam apstraktnim objanjenjima - moja elja da posvetim knjigu pitanjima i motivima utjelovljenim u objanjenjima Hitlera i nainima na koje neka od njih omoguavaju Hitleru da se izvue - moda izvire iz zamjenskog nagona za osvetom. Iako to ne bih nazvao ba osvetom Hitleru, ve prije da se o njemu sudi prema onomu to je uinio. Nije rije toliko o tome da mu elim zabraniti postumnu pobjedu, koliko mu elim zabraniti postumno izvlaenje! Nije da ime "Hitler" treba dodatno ocrniti u pukoj mati, iako se pojavila pogreno utemeljena tvrdnja o Hitlerovoj "veliini" koja tei razdvajanju veliine te osobe u oblikovanju povijesti od same povijesti koju je oblikovao. A jo su prisutni i mitovi o Hitleru kao geniju ekonomije - zbog naina na koji je navodno rijeio njemaku nezaposlenost im je stupio na vlast. Dodatna je vrijednost Turnerove knjige u tome to razara taj mit. On istie da je program masovnih javnih radova, koji je smanjio njemaku nezaposlenost za dva milijuna u prvoj polovici 1933, smislio kancelar von Schleicher, te da je taj program potpisan samo 48 sati prije nego to je bio prisiljen odstupiti kako bi mogao biti imenovan Hitler. Hitler, sa svojom nevjerojatnom sreom, i dandanas se smatra zaslunim za to. Ali postoji i drukije, moda podmuklije razmiljanje koje se javlja i u najsofisticiranijim novijim studijama o Hitleru - a posebice u vezi s kontroverzom o trenutku odluke, o tome kada je i zato Hitler odluio provesti potpuno istrebljenje. Takvo razmiljanje ne oslobaa krivnje Hitlerovu odluku kao proizvod apstraktnih povijesnih sila, nego zapravo nudi Hitlera koji je bio gotovo pretjerano neodluan da uope donese odluku. Hitlera iji je um nemogue objasniti jer ga ni on sam zapravo nije poznavao. To je Hitler koji doputa da ga nateu i guraju suprotstavljeni savjetnici, suprotstavljene sile korisnosti, vojne potrebe i nesigurna uvjerenja. To je Hitler koji odgaa, dok god moe, donoenje odluke o konanom rjeenju. To je lik koji u istraiti u sljedeem poglavlju. Lik koji bi se karikaturalno mogao nazvati hamletovski Hitler ili ak Hitler slabi. 392 20. POGLAVLJE Lucv Dawidowicz: Kriv je Adolf Hitler u kojem se neodluni, hamletovski Hitler Christophera Broivninga susree s prezirnim, nasmijanim Hitlerom Lucy Daividoivicz Je li se Adolf Hider sramio zbog svoje odluke da pobije idove? Je li mogue zamisliti Hitlera koji osjea sram? Je li osjeao strepnju, dvojbe? Je li se bojao? To su neka od pitanja koja su iskrsnula tijekom moga razgovora s Christopherom Browningom o njegovom prikazu Hitlerove odluke. Taj je prikaz najvee dostignue onog dijela suvremenih istraivanja koja su nam dala Hitlera slabia, hamletovskog Hitlera, Hitlera koji se nikako nije mogao odluiti. Pitanje Hitlerova "srama" pojavilo se kad sam s Brovvningom pokuao ispitati njegovu neoekivanu uporabu rijei "grozota". Ne toliko u smislu umorstva idova koliko pokuaja da se opie Hitlerov osjeaj - njegova strepnja, njegov osobni strah - u vezi s njegovom odlukom da ubija idove onako kako to zamilja Brovvning. Pitao sam Brovvninga o njegovu stajalitu oko prijepora izmeu Hugha Trevor-Ropera i Alana Bullocka o Hitlerovoj "iskrenosti". "Mislim da je bio istinski vjernik", objasnio mi je Brovvning. "Da je istinski vjerovao kako su idovi izvor svega zla na svijetu. Ali isto tako mislim da je bio svjestan grozote koju ini pa tako zapravo nastaje niz oklijevanja. Moje istraivanje, koje je konanu odluku da ide do kraja smjestilo u jesen 1941, pokazuje da to nije bila velika iznenadna odluka, nego da tome prethodi niz odluka 393 te da se na samome kraju pojavljuje neodlunost." Tu konanu odluku Brovvning i dalje eli smjestiti mnogo kasnije nego to to ine ak i neki njegovi kolege iz redova "umjerenih funkcionalista". Stjee se dojam da Brovvning ne vidi Hitlera kako se u svojoj dui ikad istinski pomirio s "grozotom" odluke. On vidi Hitlera kao osobu koja se stalno povlai, koja se libila odluiti: vidi Hitlera kao Hamleta. "Ljudi su u kolovozu 1941. dolazili Hitleru i pitali Moemo li poeti s deportacijama?'" objanjavao mi je Brovvning. "A Hitler im je odgovarao: "Ne, ne dok ne dobijemo rat.'" Razumije se,

deportacije o kojima je rije znaile su premjetanje idova "na istok", u smrt. "A onda", nastavlja Brovvning, "sredinom rujna 1941. imamo Himmlerovo pismo regionalnom voi Arthuru Greiseru u Warthegauu (osvojeno poljsko podruje formalno uklopljeno u Njemaki Reich]. U tom pismu Himmler pie da je Hitler sad pristao deportirati sve idove do kraja godine. Vidite, prije toga su, u kolovozu, i Hevdrich i Goebbels otili Hitleru i pitali: 'Moemo li zapoeti deportacije [idova iz Njemake na istok]?' Hitler im je odgovorio: 'Ne, ne jo.' Ali naposljetku, 18. rujna, imamo Himmlerovo pismo Greiseru [koje upuuje na Hitlerovo odobrenje za deportaciju]. Peter Witte u nedavnom lanku utvruje da je Hitler donio tu odluku tijekom vikenda od 16. do 17. rujna." Brovvning priznaje da Witteov lanak utvruje svojevrsnu krajnju toku procesa Hitlerova odluivanja - krajnju toku za one koji misle da se hrvao s donoenjem odluke. Ali jasno je da Brovvning misli kako proces neodlunosti, kolebanja, nije zakljuen tog zlokobnog vikenda: "Himmler i ostali susreli su se s Hitlerom tog vikenda. Sastanak je odran u stoeru za istonu frontu. Slijedi pismo Greiseru. Moda se ini da je pismo Greiseru nedvosmisleno. U njemu Himmler obavjetava Greisera o tome kako 'Fiihrer eli da se Stari Reich i Protektorat oiste i oslobode idova od zapada do istoka to bre'." Ali nakon to je rekao da je vikend uoi pisma Greiseru bio stvarni trenutak odluke, Brovvning poinje izvlaiti dokaze o daljnjem oklijevanju, daljnjem kolebanju nakon toga navodno presudnog vikenda od 16. do 17. rujna. Brovvning istie da se sljedeeg vikenda "Hitler sastao s Himmlerom, Goebbelsom i Hevdrichom 23. i 24. rujna (1941). Rekao im je da eli oistiti gradove [od idova]. Moemo zapoeti im se vojna situacija razbistri. On je jo uvijek neodluan! ak i nakon pada Kijeva, nakon to je posve opkolio Vitebsk i Brijansk 6. listopada, Hitler govori da moemo zapoeti time - im budemo raspolagali prijevoznim sredstvima! Drugim rijeima, ak i nakon to je navodno odluio, ini se da je neodluan... Slae se u naelu, ali on jo uvijek nije dao zeleno svjetlo za provedbu. Odluke su djelomine jo otkad je s Goebbelsom poeo govoriti o 'ratu do unitenja' u veljai 1941. godine. ini se da konano zeleno svjetlo daje tek 10. listopada." "Ja to tumaim tako", zakljuuje Brovvning, "da on oklijeva a ipak eli [poeti 394 istrebljivati idove], ali to mu nije cilj koji iskljuuje sve ostalo. Rije je o nevjerojatno sporom procesu odlaenja do samog ruba." ^ Ovdje sam pokuao ispitati Brovvninga o tome to smatra izvorom te neodlunosti - eli li natuknuti kako se Hitler hrvao sa savjeu? "Govorite o svijesti o 'grozoti' same odluke. Grozota' u odreenom smislu znai golemost, ali i strahovito nedjelo, zar ne?" upitao sam ga. "Jedno ne iskljuuje drugo. Ali ovdje je rije o tome da ta odluka nije donesena olako. Nije to bila odluka koju je zacrtao davno prije, kako kau neki drugi, tako da je on, kad mu se pruila mogunost, jednostavno rekao: 'Uinite to.' Mislim da je to odluka koju je donio tek kad je bio siguran da mu se smijei pobjeda, kad misli da nema vie zapreka pa on doista moe pretvoriti matariju u stvarnost. Grozota se odnosi na injenicu to on shvaa da to nije svakodnevna odluka, da to nije nalik na Ntirnberke zakone. elim rei da su ak i u ranijoj odluci da odobri sustavno masovno ubojstvo ruskih idova uspostavom Einsatzgruppen (posebnih odreda smrti), oni dobivali nejasne zapovijedi. Ja mislim da je njima bilo reeno... Oni koji idu u Rusiju znaju da nee imati neprilika budu li ubijali idove, ali to nije izravna zapovijed koja kae da moraju ubiti ama ba sve idove, ukljuujui ene i djecu. Moete ubijati idove i komuniste, moete ubijati idove partijske i dravne dunosnike, ali jo im nitko ne govori: 'Ubijte sve idove, do posljednjega. ak i djecu.' A ini se da taj mig Hitler daje sredinom srpnja 1941. kad izgovara euforini govor o tome kako e tu zemlju pretvoriti u zemaljski raj. Mislim da se u tom trenutku okrenuo Himmleru i pitao: 'Dragi moj Heinie, a to s ostalima? Bi li to bilo mogue?' Nakon toga Himmler se baca na posao i izrauje studiju o izvedivosti. To je ono o emu u biti govori Goringovo pismo. Znate, kad Hevdrich posjeti Goringa, u Goringovoj se naredbi na kraju srpnja spominje: 'Ovlateni ste izraditi studiju kako bi se sve uskladilo i onda mi doi s

razraenim planom to je prije mogue.' To nije naredba. To je ovlatenje za izradbu plana." "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" Ima neto to doista privlai pozornost u Brovvningovu doaravanju Hitlera kako usrdno moli, kako preklinje svladan razmjerima prilike koja mu se nudi da ostvari san o kojemu se nije ni usudio razmiljati, gotovo skruen pod teretom golemih implikacija i posljedica. "Dragi moj Heinie..." Glas je to oivljenog Hitlera slabia. Svojevrsnog komino-patetinog Hitlera, gotovo Hitlera iz komine opere. "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" Brovvningov je Hitler ovjek koji hamletovski odugovlai. "Tu je krzmanje, nesigurnost", napominje on. "A onda ovo 'Da, ali,' to 'Da, kad bi,' i naposljetku - 'Da.'" On to prikazuje gotovo kao monolog Mollv Bloom iz Jovceova Uliksa, monolog postupne predaje konanom da za kojim se odavno udi, a kojega se ipak boji. "A to to zapravo znai?" upitao me Brovvning. "Meni to znai da je postojala neodlunost. Da je postojao...", zastaje i sam neodluno, nespreman da prijee prag 395_ i pripie to sumnji u samoga sebe ili skrupulama savjesti, "osjeaj da se na kraju on bojao onoga to ini. To ne tumaim u smislu da je mislio kako je to zlo, nego da je bio svjestan kako je ono to ini neto to nikad nije uinjeno. Da stupa u novo podruje. Moe li se to uiniti?" Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue? "U tom smislu rabim rije 'grozota', ne u smislu je li to dobro ili nije - jer on je u biti vjerovao kako je to dobro - nego u smislu izazova, moe li se to uiniti?" "elite rei da njegova zabrinutost nije moralna, nego...?" "Pa, djelomice je logistika i praktina - hoe li uspjeti? - jer, znate, u kolovozu 1940. morao je prekinuti program eutanazije zbog javnoga protivljenja. Prema tome, morao je biti svjestan moguih problema: Hoe li njemaki narod to provesti? Hoe li to drugi uiniti? Hoe li dosegnuti toku gdje to drugi vie nee htjeti uiniti ? No, naalost, otkriva da oni to ipak ele uiniti. A to je neto to je u ljudskom smislu najporaznije, da u situaciji gdje je trebao naii na zapreke, njih nije bilo. Ali on to nije mogao znati s obzirom na to to se dogodilo njegovu programu eutanazije. Zato je zbog toga morao biti zabrinut: Moe li uspjeti u tome? Mislim da je - a ovdje opet zamiljam - jednako tako morao shvatiti da e to u odreenom smislu odrediti njegovu sudbinu. Po tome e Hitler biti zabiljeen u povijesti. To ga je u odreenom smislu moralo omamiti, ali s druge strane, zacijelo ga je prestrailo." Strah? Zabrinutost? Neodlunost i dvojbe? Je li to derFuhrer ili Hitler, kraljevi danski? Zabrinjavaju (barem) dva aspekta Browningove vizije Hitlera slabia osim to je problematina kao povijesni portret Hitlerova neodluna duha. Prvi element koji zabrinjava jest neizgovoren zakljuak Browningove analize Hitlera slabia: to je Hitler koji jednako tako nije morao krenuti tim putem. Hitler ija je neodlunost mogla imati suprotan ishod. Hitler koji je naposljetku mogao ustuknuti pred grozotom o kojoj je razmiljao. Da se, drugim rijeima, jo u listopadu 1941, holokaust kakav poznajemo u njegovu totalitetu uope nije morao dogoditi! Time se postie ono to su neki smatrali nemoguim: razmiljanje o fenomenu holokausta postaje jo bolnije jer se jednako uvjerljivo namee alternativa. Mogao je biti izbjegnut samo da je neodluni, kolebljivi Hitler prevagnuo na drugu stranu. Bolno je razmiljati o tome jer nas u odreenom smislu ponovno stavlja u Hitlerovu mo, u Hitlerove ruke dok on navodno vae mogunosti ina u usporedbi s njegovim groznim razmjerima. Ali kad ujemo Brovvninga kako oponaa Hitlerovo rastrgnuto razmiljanje - "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" - kad ujemo Hitlera kako razmilja moe li se to uiniti, onda je to u odreenom smislu poniteno, opet postaje tek mogunou. A onda, to je jo munije, opet biva uinjeno. Ipak, ma koliko to bilo manje ili vie bolno ili neugodno razmiljanje, ono ne bi smjelo potvrditi ni diskvalificirati Brovvningovo hamletovsko poimanje Hitlera. Bolje je procijeniti Brovvningova Hitlera u svjetlu izazova snane suparnike vizije Hitlera. Najsnaniji i najizravniji izazov Brovvningovoj viziji Hitlera i njegovoj odluci dala je njegova prethodnica, pokojna Lucv Davvidovvicz. U svojoj vanoj, ali danas i 306

pomalo zanemarenoj studiji iz 1975. Rat protiv idova (The WarAgainsttheJews)om se usredotouje upravo na isti jezik, na iste trenutke odluke, injenja i neinjenja u kojima Brovvning vidi krzmanje, zastraenost, osjeaj grozote, osjeaj dvojbe, i iz njih izvlai suprotan zakljuak. Ona smatra da Hitler rabi "ezoterian jezik" i eufemizme kako bi stvorio pogrean dojam o neodlunosti i procjenjivanju, pogrean dojam koji skriva usredotoenu, nepokolebljivu, desetljeima staru odlunost da istrijebi idove. To je odluka za koju misli da ju je donio ve 1918, a ne u jesen 1941, kako misli Browning. A o toj odluci, Lucv Dawidowicz vjeruje, nikad nije dvojio. itajui Lucv Dawidowicz, nakon to sam sluao stajalite Christophera Brovvninga o Hitlerovu navodnom kolebanju, osjetio sam terapeutsku pljusku. U snanoj prozi, potkrijepljenoj biljekama, ona dokazuje kako su oni koji misle da se Hitler nije odluio sve do 1941. nesvjesni istinske naravi Hitlerova nauma, da ih je, u vezi s pitanjem konanog rjeenja, obmanula Hitlerova lukava prijevara koju je priredio svima osim svojem najuem krugu. Njezin izazov tendenciji suvremene znanosti da nam nudi Hitlera koji se premiljao o odluci ne svodi se na stupnjeve na ljestvici, nije rije o prijeporu o mjesecima ili godinama; rije je o prijeporu o desetljeima. Ali i vie od toga, rije je o prijeporu o Hitlerovu umu. Toliko je toga napisano o Hitleru i holokaustu, pojavilo se toliko tvrdnji i prijepora koji su pali u zaborav nakon objavljivanja knjige Lucv Davvidovvicz da je u novije vrijeme moda zanemarena vanost njezinih tvrdnji iako njihova bit nije uvjerljivo pobijena niti nadmaena. Njezina tvrdnja o Hitlerovu umu, o Hitlerovoj odluci, ostaje ekstremna, ali snana pretpostavka kojom se druga tumaenja moraju mjeriti i provjeravati. Jedan od razloga zbog kojih sam osjetio potrebu da napiem ovo poglavlje jest da pokuam obnoviti njezine argumente - viziju Hitlera, promiljenost njegova ludila - kako bi zauzeli zaslueno mjesto na bojinici objanjivakih ratova. U njezinoj se viziji ispod ezoterinog jezika prikrivanja - jezika straha i neodlunosti u rijeima koje Brovvning uje "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" - ne javlja slabi ni hamletovski Hitler, nego Hitler koji je toliko prepreden da stvara neodluan lik kako bi prikrio svoje stvarne namjere. Glumac Hitler koji se prikazuje kao hamletovski neodluan dok nemilosrdno ostvaruje elju za istrebljenje. Drugim rijeima, ona vidi glumca Hitlera, ali ne ba onakvoga kakvog je natuknuo Emil Fackenheim. On je vidio Hitlera ija je gluma prikrivala nedostatak uvjerenja (poput cininog glumca Hitlera kakvog je Alan Bullock zamiljao na samom poetku). Ne, prema shvaanju Lucy Davvidovvicz, Hitlerova se gluma ne temelji na neiskrenosti nego na prikrivanju svoje iskrenosti - u krivotvorenoj neodlunosti, u prikrivanju svojih krvavih nakana ispod plata kolebljiva, oportunistikog premiljanja. To je veoma vana razlika. tovie, ona je mukotrpno rekonstruirala nastanak glume, proces, postupak, jezik te igre. Ona smatra da je rije o izvanredno vjeto smiljenoj glumi koja i dandanas posjeduje mo da uvjeri i prevari. 3q7 Istina skrivena ispod glume, tvrdi ona s uvjerenjem koje je snano i gotovo jedinstveno u literaturi o Hitlerovoj odluci, jest to to je Hitler smislio zadau da masovno pobije idove - ne da ih istjera, progna, zlostavlja ili porazi, nego da ih pobije i istrijebi - ve u studenome 1918, u sanatoriju u Pasewalku. Smislio ju je u onom grozniavu trenutku kad je doznao za njemaki poraz i postavio sebi za cilj osvetu za idovski no u leda, koji je smatrao odgovornim za poraz. Prema tome, sve njegove prividne neodlunosti, njegova vrludanja, njegove dvojbe i strahovi bili su glumeva makijavelistika krinka - sve su to bili taktiki pomaci smiljeni radi probitka ezoterine strategije prikrivanja vlastite odgovornosti. Ali prije nego to prijeemo na izvanredno i snano vienje Hitlerove misije i metode u knjizi Lucy Dawidowicz, pogledajmo nakratko kako je ona razotkrivanje Hitlera uinila svojom misijom to je, samo za sebe, prilino nevjerojatna pria. Prije svega, ona je amerika idovka koja je poduzela neuobiajeno obrnuto hodoae to ju je dovelo u Hitlerov Berlin u kobnom mjesecu rujnu 1939. koji je potresao svijet. Roena 1915. u New Yorku isprva je bila odluno svjetovna Newyoranka, "diplomirana anglistica koja je itala Wordswortha i pisala poeziju", napomenula je Diane Cole, koja ju je intervjuirala 1983- godine (Lucy Dawidowicz umrla je 1990). Ali onda se neto dogodilo 1937, kad je kao postdiplomska studentica bila na seminaru na

Sveuilitu Columbia i "sluala profesora kako dosadno govori o Wordsworthu. Bilo je to doba kad se inilo da je gorio svijet, a posebice moj idovski svijet. Pogledala sam kroz prozor i pomislila 'to mi u ovom trenutku znai Wordsworth?'" I nije samo razmiljala o tome: radikalno je promijenila ivot. Zapoela je ono to naziva "obrnutim putovanjem, obrnutim u smislu povijesnog puta", u Vilnu, osiromaeno, ruevno, ali ipak ivo sredite i spremite stoljetne "zlatne tradicije" znanosti i knjievnosti na jidiu u Poljskoj. Otila je onamo da zaroni u tu prolost, da ju pomogne sauvati i da podijeli stravu budunosti koja se strelovito pribliavala. "Ondje sam provela godinu dana i to je iskustvo sve promijenilo", objasnila je Diani Cole. Govorila je o svom doivljaju slave Vilne i njezinu skorom unitenju, o tome kako je bila ondje u posljednjim trenucima prije nego to je konano rjeenje satrlo sve osim ivih sjeanja na tu zlatnu civilizaciju. To je za nju sve promijenilo jer joj je usredotoilo pozornost na ono to je postojalo i na one koji su to unitili. Ali na svom povratku kui iz grada koji je bio osuen na propast, doivjela je jo neto to je moglo "promijeniti sve" u drukijem smislu, to je oblikovalo nain na koji je promatrala poinitelje rata protiv idova - to je posebice oblikovalo gotovo kirurku preciznost kojom je njezina povijesna analiza izvrila biopsiju zloudna tkiva njihova jezika i njihovih lai. U kolovozu 1939, kad su ok zbog Hitlerova pakta sa Staljinom i pripreme za rat uzburkali Poljsku, Lucy Davvidovvicz, kojoj su tada bile dvadeset i etiri godine, krenula je na opasno i teko putovanje na zapad, iz Varave u Kopenhagen, 2HQ putovanje koje e je dovesti do samog sredita zvijeri: u Berlin. "Odlazak iz Varave bio je veoma dramatian", objasnila je Diani Cole. "U Poljskoj su mobilizirali sve ivo... Bila je zatvorena poljska luka Gdanjsk. Zato sam odluila poi u Kopenhagen, ali da doem do Danske, morala sam ne samo presjedati u Berlinu nego i prijei s jednog kolodvora na drugi. Nadomak poljsko-njemake granice, vjerojatno u Posenu, u vlak je uao njemaki konzul i sjeo u odjeljak sa mnom. Razgovarali smo na engleskom. Rekla sam mu da sam Amerikanka; nije znao da sam idovka. Kad smo doli u Berlin, grad me zastraio -vrvjelo je vojnicima - a on mi je pomogao da naem taksi." Vonja taksijem izmeu dvaju kolodvora, bulevarima okienim krvavocrvenim zastavama s kukastim kriem, bila je njezino najneposrednije iskustvo s Hitlerovim ratnim strojem dok se pripremao za rat protiv idova. ini se da ima neto paradigmatsko - posebice u svjetlu njezina kasnijeg osebujnog shvaanja Hitlera - u njezinu ivom sjeanju na susret s njemakim konzulom. Neto u ozraju tog susreta to je na nju ostavilo trajan dojam. Zamislite kontrast izmeu razine izreenog i neizreenog u njihovu susretu: na povrini su bili uljudni, ali oboje su neto skrivali. Lucy Dawidowicz skrivala je svoje idovstvo (a moemo pretpostaviti i svoj prezir i neprijateljstvo), dok je njemaki konzul prikrivao... Ne moemo biti sigurni koliko je znao, ali njegov povratak iz Poljske u Berlin tjedan uoi napada na Poljsku namee zakljuak da je znao kakve se strahote spremaju: invazija, poeci istrebljivanja. Njihov razgovor voden na dvije razine - ljubazna, eufemistika povrina skrivala je gorku istinu primjer je vrste eufemistike dvorazinske "ezoterine" komunikacije za koju je Lucy Dawidowicz zakljuila da predstavlja zatitni znak, metodu Hitlerovih povjerenika koji su znali za plan da se pobiju idovi. Teza Lucy Dawidowicz o ezoterinom jeziku poinje temeljnom tvrdnjom o vremenu kad je Hitler donio odluku. Tvrdnjom koja ju smjeta na najraniju toku kontinuuma teorije o odluci. 'Konano rjeenje vue korijene iz Hitlerova uma", napisala je. "U Mein Kampfu nam kae da je u rat protiv idova odluio krenuti u studenome 1918. kad je, u vojnoj bolnici u Pasevvalku, za veoma kratko vrijeme doznao za vojnu pobunu u Kielu, za prevrat kojim je iznuena careva abdikacija i, naposljetku, za primirje. 'Pred oima mi se zamrailo', napisao je. U 'stranim danima i jo gorim noima' koje su uslijedile dok je razmiljao o znaenju tih kataklizmikih dogaaja, 'spoznao sam svoju sudbinu'. Tad je odluio: 'Nema paktiranja sa

idovima: ima samo odluno ili-ili. to se mene tie, odluio sam se baviti politikom.'" Ona izvlai zakljuak da je Hitler odluio "tada, u studenome 1918, o tome da mu je unitenje idova postalo politikim ciljem", ali ona doputa mogunost da je 3QO "zamisao ostala potisnuta u njegovu umu dok nije oblikovana u Mein Kampfu, koji je napisao 1924. godine". Prema tome, ona odreuje 1924. kao terminus ad quem, nadnevak nakon kojega ne moramo traiti, ali vraa se na to pitanje tvrdei da bi se taj trenutak ipak "mogao smjestiti u studeni 1918, kao to je tvrdio sam Hitler" .Jasno je da ona prednost daje miljenju prema kojem se Hitlerovo spominjanje "odlunog iliili" odnosi izravno na istrebljenje: na istrebljenje arijske rase koje e provesti idovi ili na istrebljenje idova koje e provesti arijci. Ako je, kao to ona vjeruje, Hitler donio tu odluku jo u studenome 1918, ona misli da je donio jo jednu odluku kad je dogodine stupio u politiku: odluku da prikrije svoj konani cilj. Ona pita: "Kako netko moe javno zastupati ideju ili program ija novost lei u krajnjem radikalizmu? Bez obzira na to koliko je antisemitizam bio rasprostranjen u Munchenu 1919- i 1920, otvorena preobrazba slogana poput 'Juda verrecke'(idovi moraju nestati) u praktian politiki program potaknuo bi djelovanje cenzure lokalnih vlasti i diskreditirao bi ak i medu konvencionalnim antisemitima nacionalni socijalistiki pokret koji je bio tek u povojima. U toj je situaciji Hitler pribjegao davno prokuanom sredstvu - uporabi ezoterinog jezika [kurziv dodan], U svim povijesnim razdobljima kad je vlada ili drutvo ograniavalo javnu raspravu, oni koji su htjeli zaobii cenzuru pribjegli su uporabi ezoterinog jezika. U ezoterinom smislu sam tekst ni po emu nije poseban, ali upuenima, koji znaju protumaiti rijei, poruka je prevratnika i opasna za status quo. Ona zapravo na Hitlera primjenjuje analizu ezoterine komunikacije koja je utjecajnog filozofa Lea Straussa proslavila kad ju je primijenio na filozofe i mislioce poput Platona i Machiavellija. U svom postupku ona zauzima dva prilino heretina stajalita o Hitleru, heretina, dakako, u svjetlu suvremenog konsenzusa koji predstavlja Christopher Browning. Prvo, ona tvrdi da je Hitler donio odluku o masovnom umorstvu idova mnogo prije nego to to misli gotovo itko drugi, gotovo etvrt stoljea prije. Drugo, ona smatra kako ono to drugi vide kao Hitlerovo hirovito, kolebljivo, oportunistiko opredjeljenje za mrnju prema idovima (termin kojem je Lucv Dawidowicz sklonija negoli antisemitizmu) ne odraava nedostatak vrstog uvjerenja ili postojanje suprotstavljenih prioriteta kao to to ele natuknuti kasnija "sofisticiranija" tumaenja njegova ponaanja. Umjesto toga, kae ona, prividna neodlunost bila je smiljena krinka kojom se zaodjenuo kako bi prikrio apsolutno nepokolebljivo opredjeljenje. Razmotrimo najprije njezino stajalite da je Hitler zamislio umorstvo - dakle, ne progon, ogranienja ili zlostavljanje, nego umorstvo - idova, i to svih, ve 1918. godine. Gotovo ni jedan drugi znanstvenik ili povjesniar ne iznosi tako otru tvrdnju, a ona ne moe ponuditi nepobitne dokaze - svjedoanstvo oevidaca, 4nn razgovor koji je netko nauo - osim ako se u tom smislu ne prihvate Hitlerove vlastite rijei koje odreuju Pasewalk 1918. kao mjesto gdje je smislio svoju "misiju". Zato se njezina pretpostavka esto navodi kao ekstremno (a time se implicira nemogue) odreenje u spektru rasprave o datumu odluke. Gotovo svaka druga teorija o odluci zamilja Hitlera koji se razvijao, Hitlera iji su ciljevi postali radikalniji stjecanjem vee vlasti, Hitlera ije je rjeenje idovskog pitanja naposljetku "radikalizirano" prilikom koju mu je pruio 1941. rat na istonoj fronti. Te teorije smatraju da je on, sve dok ga prijeke potrebe na bojitu nisu prisilile da rijei "problem" milijuna idova koji su se odjednom nali pod njegovom vlasti, jo uvijek razmiljao o prisilnom protjerivanju, prisilnom preseljenju na Madagaskar i tome slino. Sve dok mu 1941. nije odjednom sinulo: Pa moe ih sve pobiti. Da mu je isprva sinulo kao nejasno matanje - "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" - a onda, tek nakon mnogo neodlunosti i straha, kao stvarnost. Kljuni je rad funkcionalistikih znanstvenika - onih koji misle da je holokaust u biti nametnut Hitleru odozdo, od birokrata koji su zahtijevali odluku o tome to da uine sa idovima koje su drali - knjiga Karla Schleunesa Zamren put u Auschivitz (The Tivisted Road to Auschivitz). ak i

veina intencionalista, koji vjeruju da je sam Hitler donio odluku, da ju je nametnuo odozgor, misle da je postojao zamren put u samom Hitleru, u njegovoj psihi, koji je zaobilazio njegove vlastite dvojbe, razne zahtjeve, suprotstavljene nagone i, prije svega, znakove upozorenja. Ali oni koji zastupaju taj, navodno, sofisticiraniji model Hiderove odluke nemaju nimalo vre dokaze nego to ih za svoj model ima Lucy Davvidovvicz. Moda je jo opasnije to se uzdaju u Hitlerovo objanjenje njegovih prividno neodlunih koraka koji vode odluci. Vjerovati Hitleru moe biti pogibeljno, posebice s obzirom na injenicu, a koju je izvela Lucy Davvidovvicz, to ima prilika u kojima je Hitler otkrio svoju hotiminu uporabu neiskrenog, varljivog jezika. A budui da znamo kakvu je grozotu Hitler doista poinio, zar ona doista od nas trai da vjerujemo nemogue kad izvodi zakljuak kako je u studenome 1918. grozniav kaplar Hitler, zaslijepljen otrovnim plinom, koji je patio od traume granatiranja i moda proivljavao histerian ivani slom, reagirao na vijesti o katastrofalnom porazu tako to je prisegnuo da e idovi - svi idovi - platiti za njegove patnje? Zar je tako nevjerojatno da je mogao pomisliti: platit e mi idovi, platit e mi svojim ivotima, svi do posljednjega? Razumije se, moda je to pomislio u metaforikom smislu - mogue je da je to bila prolazna matarija, grozniava elja, a ne plan. Mogao je to pomisliti a da to ne misli doslovce, da nije mislio kako da to pretoi u dugoroan plan koji treba ostvariti (kao to Lucy Davvidovvicz vjeruje da je mislio). Nasuprot tomu, budui da on to doista jest ostvario, moemo li iskljuiti mogunost da je to rekao i mislio ozbiljno te da je posvetio cijeli ivot tomu da se to ostvari? 401 Mislim da ope odbacivanje teze Lucy Davvidovvicz da se Hitlerova odluka o istrebljenju smjesti u 1918. nije toliko pomno obrazloeno koliko bi moglo biti. To odbacivanje ne temelji se toliko na dokazima koji bi tvrdili suprotno koliko na sklonosti da se povijesni likovi smatraju sloenim osobnostima, jednako osjetljivima na djelovanje suprotstavljenih sila kao i sami povjesniari: sklonosti vjerovanju da se ljudi "tako" ne ponaaju - da ne zamisle grozotu pa onda provedu etvrt stoljea u stvaranju uvjeta da se ona poini. Istina je, ljudi se openito ne ponaaju tako. Obini ljudi ne organiziraju masovno umorstvo. Ali neki fanatici jesu. Adolf Hitler jest. Ipak, povjesniari radije zamiljaju da je istrebljenje bilo ideja koje je Hitler postao svjestan tek postupno. Ali to od njih zahtijeva da zanemare povremene nametljive ispade, poput Hitlerove napomene ovjeku imenom Josef Heil u Munchenu 1922. kad je govorio o tome da e vjeati idove o stupove javne rasvjete dok ih sve ne istrijebi. Ili "no u leda" koji je Hitler spomenuo 1921. kad je tvrdio da bi "trovanje plinom desetaka tisua" idova jo 1918. spasilo Njemaku od te izdaje. Ali, ako se ti izleti i priznaju, shvaa ih se u smislu iznimke umjerenijem Hitlerovom razmiljanju o sudbini idova koje se polagano vue smirenim, pragmatinim tokom, tako da on esto tijekom dugih razdoblja zanemaruje idovsko pitanje ili, pak, govori uglavnom o zakonskim mjerama, ogranienjima useljavanja i graanskih prava, odnosno u najgorem sluaju o protjerivanju. Nikad ne skree na masovno umorstvo, barem ne kao praktino "rjeenje", sve do 1941. godine. To to se teza Lucy Davvidovvicz ne da lako ili intuitivno pobiti ne znai ni da ju je lako dokazati. Ali meni je njezin pokuaj da postavi veoma ozbiljnu tezu za Hitlerovu odluku iz 1918. ili 1924. (a mislim da je u dui bila uvjerena da se to dogodilo 1918) fascinantan i, u najmanju ruku, predstavlja jednu od najsnanijih pretpostavki koja izaziva najvee polarizacije u sklopu literature o Hitleru pa ju je ve zbog toga vrijedno pomno razmotriti. A to je posebno vano i zbog toga to u njezinoj analizi, zakopanu u biljekama, nalazimo osebujnu latentnu sliku. Jedinstvenu sliku koju ona izvlai na povrinu zbog drugih razloga. Rije je o iznenaujuoj spodobi koju nigdje drugdje nisam naao, a koja me otada neprestance progoni: lik nasmijanog Hitlera. Prisjetimo se da je, kad je na poetku odredila svoju tezu o Hitlerovu ezoterinom jeziku, Lucy Davvidovvicz izloila stajalite kako je Hitler rano odluio o istrebljenju - ali i to da je rano zapoeo proces kojim e to prikriti. "Kako promicati [...] zamisao koja je tako nova po svom posvemanjem radikalizmu?" pita u vezi s Hitlerovom radikalnom idejom o istrebljenju. "Tako da je se prikrije."

Taj retoriki upit namee pitanje o njezinoj metodi: Kako ona uspijeva zastupati stajalite (u vezi s odlukom) koje je tako novo i posebno zbog svoje radikalnosti? Djelomice to postie tako to izvodi argumente iz neega ega nema: to to Hitler nije otvoreno zastupao istrebljenje na poetku dvadesetih godina znai da je prikrivao, ezoterino, neto to je ve postojalo, a ne alternativu - to jest neto to uope nije postojalo. 40? Hitlerovu potrebu da prikriva u godinama neposredno nakon 1918. ona izvodi iz Hitlerove zabrinutosti zbog "tjeskobe" Reichsivehra, najveim dijelom demobilizirane njemake vojske s kojom je Hitler jo bio povezan kao "asnik za politiku naobrazbu" nakon to se 1919. vratio u Miinchen: "Hitlerov govorniki dar i antisemitske prezentacije novacima uistinu su se dojmile njegovih nadreenih, ali postojala je zabrinutost da e ti govori biti oznaeni kao 'protuidovska propaganda'. Stoga su nadreeni asnici izdali naputke o potrebi opreznoga pristupa i izbjegavanje 'otvorenog spominjanja' idova." Ona Hitlerove najranije govore promatra kroz leu pojaanog ezoterinog jezika, gdje, po njezinu miljenju, "ifre koje upuuju na idove brojno premauju otvoreno spominjanje. To su ifre poput lihvari', 'profiteri', 'eksploatatori', 'krupni kapitalisti', 'meunarodna novarska sila', 'komunisti', 'socijaldemokrati', 'zloinci iz studenoga'." Ona zapravo tvrdi da to to ih on ne naziva idovima dokazuje da je mislio na idove. Pokuaj da se dokui Hitlerovo bie doista je kakljiv posao, to vie stoga to se ini da ona svoje tvrdnje izvodi iz odsutnosti. Ali jednako bi se tako moglo rei da ona tvrdnje izvodi iz odgoene prisutnosti, grozne stvarnosti onoga to je Hitler naposljetku uinio. Slino tomu, njezini protivnici prisiljeni su zakljuivati na osnovi odsutnosti dokaza da on jo tada nije zamislio ono to e poslije tako nemilosrdno uiniti. Fasciniralo me koliko je genijalnosti Lucv Davvidovvicz uloila, koliko je, na temelju pretpostavki, skokova uinila u strastvenom nastojanju da opravda svoju teoriju ezoterinog jezika u sluaju Hitlera i njegove odluke. Zadivilo me kako je primijenila knjievne kritike tehnike iz svog studija engleske knjievnosti - potragu za subteksualnim dvosmislenostima kojom se bavila u prouavanju Wordswortha -na prozu Adolfa Hitlera. Sloili se mi s tim postupkom ili ne, ostaje da je to sjajno uinila. to se tie njezine knjige, treba napomenuti da se ne bavi iskljuivo objanjenjem Hitlera, to mene ovdje najvie zanima. tovie, vie je od polovice knjige posvetila iskustvima Hitlerovih rtava, raznolikim odgovorima kojima su se opsjednute idovske zajednice u Europi pokuale suprotstaviti nadmonoj ubilakoj sili. Kao to mi je napomenula njezina prijateljica i kolegica, profesorica s Harvarda, Ruth Wisse, u doba dok je pisala Rat protiv idova, Lucy Davvidovvicz bila je silno uvjerena da je previe literature posveeno ratu, a premalo idovima - a to je neto to je njezina elokventna knjiga pomogla promijeniti. Svoju analizu Hitlerove dvolinosti u vezi s planom sa idovima ona zapoinje analizom rijei koje je Hitler poetno rabio da opie svoje "rjeenje" idovskog pitanja: "Entfernung", "Aufrdmung"\ "Beseitigung", to znai "uklanjanje", "ienje" i "eliminacija", a te su rijei stupnjevane prema sve izraenijoj konanosti. Ona tvrdi da je "Hitler od samoga poetka" pribjegavao jeziku ije je znaenje hotimice uinio dvosmislenim, tako da se moe tumaiti ezoterino i egzoterino. "Uklanjanje' ili 'eliminacija' mogu se tumaiti u smislu 'protjerivanja', a neki su Hitlerovi sljedbenici zacijelo mislili da je to sve to time misli." No kad je Hider 1919. u pismu ovjeku u Munchenu imenom Gemlich napisao da "racionalni antisemitizam [...] mora dovesti do sustavnog zakonskog protivljenja posebnim povlasticama koje idovi uivaju kao i eliminacije [Beseitigung] tih povlastica [...] Ali njegov konani cilj mora nepokolebljivo biti potpuno uklanjanje [Entfernung] idova." Lucy Davvidovvicz inzistira na tome da je "konani cilj" Hitleru bio jasan: istrebljenje, ma koliko se to nejasnim ili blaim inilo nekim njegovim itateljima ili sluateljima. Ona navodi odlomak iz Hitlerova govora u kojem se ini da je on, u ali, izriito iskljuio istrebljenje kao svoj cilj i otkriva, s pomou svoje "ezoterine" analize, dokaze da je on zapravo upuenima priopavao svoju namjeru da ih istrijebi. Tako je, primjerice, u kolovozu 1920. Hitler svojim sluateljima objasnio da daje prednost

"uklanjanju [Entfernung] idova iz nae drave, ali ne zato to im elimo uskratiti ivot - mi estitamo ostatku svijeta to e uivati u njihovu drutvu [na to se prolomilo veselje], nego zato to nam je opstanak nae vlastite nacije tisuu puta vaniji od onog neke tude rase." Lucy Davvidovvicz ustrajava na tvrdnji da je istinsko znaenje te napomene suprotno doslovnom. Ona misli da ironija i "veselje", smijeh koji je prema rijeima svjedoka toga govora izazvala ta napomena, nisu izazvani tobonjom "alom" - "estitamo ostatku svijeta to e uivati u njihovu drutvu" -nego zapravo prethodnom reenicom: "Ne elimo im uskratiti ivot." Lucy Davvidovvicz smatra da je to "skrivena ala" upuena lanovima stranke, koji su znali stvarno znaenje: naime to "da im ele uskratiti ivot", jer oni jesu privreni zamisli da istrijebe idove. Njoj je "dvosmislenost proraunata". Hitler se nije odricao tenje da pobije idove, on je postavljao podvojenost iliIli: "njihov opstanak" nasuprot "opstanku nae nacije". Lucy Davvidovvicz se doista trudi ne bi li otkrila, ak i u poricanju ili isputanju spomena istrebljenja, odlunost da istrijebi idove. Tako, primjerice, navodi govor koji je Hitler odrao u travnju 1920. i u kojem je izjavio: "Ne moe biti kompromisa -postoje samo dvije mogunosti: ili pobjeda arijevca, ili satiranje arijevca i pobjeda idova." Ona istie da je Hitler iz para antiteza izostavio "satiranje idova" i tvrdi da je samo to izostavljanje bio "znak upuenima" o onome to je Hitler htio rei. Ona zatim rekonstruira Hitlerov citat tako to uvrtava ono to misli da je reeno ezoterino: "Ili pobjeda arijevca i satiranje idova ili satiranje arijevca i pobjeda Zidova." Dok se moda katkad ini da pokuava nai dokaze za svoju tezu u samom nepostojanju dokaza, Ruth Wisse mi je naglasila kako tvrdnja Lucy Davvidovvicz o Hitlerovu naumu i prikrivanju tog nauma ne ovisi o dovitljivosti Straussove ezoterine analize. "Ona je kao povjesniarka shvaala", pisala mi je Ruth Wisse, "da tako strahovita zbivanja kao to je unitenje jednog naroda od ruke drugoga imaju svoje korijene u povijesti i moraju biti kulminacija dueg procesa". Njezina se teza razvila iz povijesti, tvrdi Ruth Wisse, a njezina je ezoterina analiza bila nain da razotkrije "ono to su Hitler i ostali silno eljeli zamagliti" ezoterinom dvolinou. /.f\/. Argument Lucv Davvidovvicz dobiva na snazi kad analizira samosvjestan jezik kojim je Hitler opisivao svoje metode i nakane poto stupi na vlast. Uzmimo primjer fascinantnog govora koji je Hitler odrao uem stranakom krugu u travnju 1937 (otprilike istodobno kad je Lucv Dawidowicz zurila kroz prozor na sveuilitu i shvatila da joj Wordsworth nije dostatan u trenutku dok je njezin svijet gorio). U obraanju regionalnom sastanku nacistike stranke Hitler se "pozabavio idovskim pitanjem i prezirno je govorio o ustrajnim zahtjevima iz stranakih redova za poduzimanjem vie akcija protiv idova", pie Lucv Davvidovvicz. On ih uvjerava kako nitko nije kvalificiraniji od njega da razmilja o tome to uiniti sa idovima - on zna to kamo ide, ali mora primijeniti makijavelistike taktike obzire kako bi osigurao da do toga doe: "Konani je cilj cjelokupne nae politike svima nama posve jasan", kae Hitler. "Stalno mi je u mislima samo to da ne poduzmem nita od ega u poslije moda biti prisiljen odstupiti i da ne poduzmem ni jedan korak koji bi nam tetio. Kaem vam, ja uvijek idem do krajnjih granica rizika, ali nikad preko toga. Za to vam treba nos da takorei nanjuite: 'to jo mogu uiniti.' [...] U borbi protiv neprijatelja ja neprijatelja koji raspolae silom ne pozivam na borbu. Ne kaem 'Bori se!' jer se ja elim boriti. Umjesto toga kaem: 'Unitit u te! A sad, boice mudrosti, pomozi mi da te stjeram u kut tako da mi ne moe uzvratiti i onda u ti zadati udarac u srce.'" To je govor u kojem se ini da Hitler povjerava svojem uem krugu tajnu svoje dvostruke egzoterino-ezoterine strategije za koju Lucv Davvidovvicz tvrdi da ju je rabio. Nema dvojbe, nema neodlunosti, nema kolebanja o njegovu konanom cilju: unitenju neprijatelja. Ali on svojim pouzdanicima otkriva svoju namjeru da od ostalih, od neprijatelja, krije svoj konani cilj kako bi poduzeo, postupno, oprezne meukorake prema tom cilju. Korake koji se mogu doimati neodlunim samo neupuenima; njegov e oprez izgledati kao zabrinutost samo onima koje eli zavarati. Mislim da u tom svjetlu treba promatrati glavnu primjedbu tezi Lucv Davvidovvicz: prividna ozbiljnost kojom je Hitler dopustio niim dunosnicima nacistike stranke da provedu planove prisilnog iseljavanja i progonstva (a ne otvorenog umorstva) njemakih idova sve do trenutka

napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941. godine. Izvritelj njezine autorske oporuke Neal Kozodov (danas urednik asopisa Commen-tary) natuknuo mi je u razgovoru o tom pitanju da Lucv Davvidovvicz nije prikazivala Hitlera kao nekoga tko se ne obazire na potrebu za opreznou, za lukavou, nego kao osobu koja je teila najradikalnijem moguem rjeenju dok je istodobno pomno njegovao i esto prikrivao svoj nepromijenjen konani cilj. Razumije se, moe se postaviti pitanje je li Lucv Davvidovvicz dokuila Hitlerov stvarni veliki naum i njegov pomno razraen makijavelistiki postupak za postizanje 405 tog cilja, ili pak prihvaa zdravo za gotovo njegovo velianje samoga sebe kao velikog stratega kojim svojim suradnicima pokuava drukije predstaviti ono to bi zapravo mogli biti manje disciplinirani ili odluni postupci - kao da je imao razraen veliki plan? Ali njezin prikaz zbivanja u godini nakon tog govora iz 1937, niza postupnih poveanja restrikcija, uskraivanja i ponienja njemakih idova (to je dosegnulo vrhunac u onom to ona opravdano smatra veoma zloslutnim propisom kojim se od svih idova zahtijevalo da uzmu imena Israel odnosno arah - to je bilo ograniavanje i unitenje pojedinanog idovskog identiteta do onog stupnja na kojemu svi idovi postaju isti idov) oslikava stanje u kojem nema nepromiljenih neprijateljstava i neodlunih djelominih mjera nego postoje ustrajne, pomno razraene polagane smrti nanesene tisuama udaraca. Taj je proces, smatra ona, dosegnuo vrhunac u studenome 1938. u notornom svenjemakom masovnom pogromu zvanom Kristalna no (Kristallnacht). To je dogaaj koji neki povjesniari jo uvijek vide kao spontani izljev antisemitskog nasilja, odnosno izljev koji je posljedica hukanja Hitlerovih pomonika, a ono se dogodilo bez njegova znanja i doputenja. To je dogaaj u kojem Lucv Dawidowicz vidi savrenu paradigmu naina na koji je Hitlerova presudna, ali djelomice skrivena uloga u holokaustu obavijena platem osporivosti. Kao i u sluaju istrebljenja koje e tek uslijediti, nema Hitlerove pisane naredbe za provoenje pogroma Kristalna no ni izravnog svjedoanstva o Hitlerovoj usmenoj naredbi. Ali ona smatra da navodno neoekivano, odnosno neplanirano izbijanje krvavoga nasilja protiv idova u studenome 1938. slui strategijskoj svrsi u Hitlerovim dugoronim planovima. Ona jednako tako vidi njegovu pomno skrivenu ruku kako upravlja nasiljem koje je, toboe, izmaknulo kontroli. Lucy Dawidowicz smjeta Kristalna no u kontekst Miinchenskog sporazuma koji je postignut dva mjeseca prije u rujnu 1938. godine. Openito smatran Hitlerovom diplomatskom pobjedom, sporazum je ipak znaio da je njegov neumanjen nagon za ratom kao konanim rjeenjem zastao da, kako ona kae, "nije upalio". Ona ga vidi kako trai priliku da poduzme "drastine, ali manje otvorene mjere protiv idova" kad mu se "neoekivana prigoda pruila nakon 7. studenog 1938. i atentata na Ernsta von Ratha, treeg tajnika njemakog veleposlanstva u Parizu, koji je poinio sedamnaestogodinji student, poljski idov Herschel Grvnszpan". Grvnszpanovi su roditelji bili prognani u niiju zemlju izmeu Poljske i Njemake, gdje su ih zadrali u uvjetima gotovo kao u koncentracijskom logoru. Bilo je to okrutno uznitvo koje je njihova sina navelo na nasilje. Ba kao i u sluaju odsutnosti naredbe o istrebljenju, postoji odsutnost naredbe za Kristalnu no: "Sam Hitler javno nije izustio ni rije o atentatu na von Ratha ni o zbivanjima u Kristalnoj noi", napominje Lucv Davvidovvicz. Ali dok su neki protumaili Hitlerovu utnju kao znak njegova neznanja, rezerviranosti ili negodovanja zbog nasilja koje je uslijedilo, a drugi su se usredotoili na sukob izmeu Goringa, Goebbelsa i Himmlera u vezi s time koliko treba ograniiti nasilje ili koliko ga treba odobriti, Lucv Dawidowicz u Hitlerovoj odsutnosti nalazi skrivenu ruku koja sve usmjerava. Ona ga smjeta u Miinchen u prigodi nacistike godinjice pua iz 1923. Kako, uoi Kristalne noi, veera sa svojim "starim drugovima, kad je vien u poduem razgovoru s Goebbelsom. Hitler je obiavao odrati glavni govor u takvim prigodama, ali te je veeri otiao rano. Naulo se kako kae "da bi SA trebalo dopustiti da se iivi". Ali ona opet u odsutnosti nalazi dokaz: "Njegov izostanak s proslave bio je smiljen tako da njega a i vladu - odrijei odgovornosti za dogaaje koji e uslijediti [...] Goebbels je odrao hukaki govor okupljenima, pozivajui na 'spontane' prosvjede [...] a ljudi iz SA shvatili su Goebbelsov mig

onako kako je bilo zamiljeno: idovska krv mora potei da bi se osvetila von Rathova smrt." Obrazac je jasan Lucv Davvidovvicz: Hitlerova odsutnost, odsutnost Hitlerove naredbe skriva ispod povrine, koja ga slubeno oslobaa, ezoterinu istinu -Hitlerove naputke Goebbelsu da se pobrine za to da potee idovska krv. Veina povjesniara prihvatila je oslobaajui scenarij kako im je predoen i usredotoili su se na sastanak vlade odran ubrzo nakon tih dogaaja, kad su, suoeni s ogorenom svjetskom reakcijom na primitivno nasilje, Goring i ostali izrazili koliko su okiram razmjerima tete i iracionalnou nasilja. Optuivanje pomonika nakon tih dogaaja prikrivalo je, tvrdi Lucv Davvidovvicz, Hitlerovu odsutnu ulogu pokretaa i njegovu odsutnu intervenciju o kojoj se malo zna. Naime, kad je ef SS-a Himmler elio intervenirati da ublai Goebbelsovo hukanje nasilnikog SA, Hitlei je sprijeio Himmlera da se uplete i dopustio Goebbelsu da nastavi raspirivati plamen i tako ispuni Hitlerove elje koje je ovaj zagrnuo platem poricanja. Sluei se modelom odsutne nazonosti iz Kristallnacht, Lucy Davvidovvicz ide dalje i prouava smrtonosni lanac eufemizama koji je, prema njezinu tumaenju, nastavio zavaravati povjesniare o Hitlerovim nakanama i Hitlerovoj ulozi u odluci o konanom rjeenju. Ona tvrdi da rat koji se Hitler spremao pokrenuti 1939- nije bio rat protiv Poljaka, nego prvi korak prema njegovu veem cilju: ratu protiv idova. Prvi dokaz za svoju tvrdnju nalazi u gotovo nepoznatoj osobnoj izjavi koju je nala pretraujui arhivske i memoarske izvore. Rije je o Hitlerovu znamenitom citatu, deklaraciji koju je izrazio privatno na poetku sijenja 1939. Chvalkovskomu, ministru vanjskih poslova nacistikoga marionetskog reima u ekoj. Tom je prigodom Hitler otvoreno izjavio: "Unitit emo idove." Nakon te izjave Hitler smjeta svoju odlunost da to uini upravo u trenutak kojem je najsklonija Lucy Davvidovvicz: "Oni [idovi] nee se izvui nakon onog to su uinili 9studenog 1918. godine. Kucnuo je dan obrauna." To je izgovorio u povjerenju, a to ezoterino otkrie ugledalo je svjetlo dana tek nakon rata. Treba imati na umu da postoji snana kola (koju najbolje predstavlja knjiga A. J. P. Taylora Izvori Drugoga svjetskog rata /The Origins of the Second World War/) koja u Hitleru vidi donekle veeg fanatika, ali u biti ipak konvencionalnog 407 europskog dravnika iji su ciljevi u razdoblju koje prethodi ratu 1939-"tradicionalni": mo, irenje teritorija i utjecaja te pristup tritima. Ali ovdje u Hitlerovoj napomeni ekomu ministru vidimo kljunu poveznicu za koju Lucv Dawidowicz oito misli da dokazuje ispravnost njezina stajalita kako je Hitler uobliio svoj naum 1918. - a i to da njegovi stvarni ciljevi nisu bili tradicionalni ciljevi vanjske politike, koja je pribjegavala ratu samo u krajnjem sluaju. Njegov je cilj, nasuprot tomu, uvijek bio rat - rat protiv idova. Ezoterina istina koju je povjerio svojoj ekoj marioneti bila je povjerljiva, ali dvadeset i devet dana poslije, istie Lucy Davvidovvicz, Hitler je odrao svoj slavni govor u kojem je javno izrekao prijetnju da e unititi idove, a to je unitenje povezao s poetkom rata koji e uslijediti. Taj se govor, zamislite, usredotoio na smijeh idova. U govoru u Reichstagu u Berlinu 30. sijenja 1939, na estu obljetnicu svojeg stupanja na vlast, Hitler je, kako to kae Lucy Davvidovvicz, "objavio rat idovima": "Ima jo neto to elim naglasiti ovog dana znamenitoga ne samo nama Nijemcima. esto sam u ivotu bio prorok i openito su mi se smijali. Tijekom moje borbe za vlast idovi su uglavnom sa smijehom primali moja proroanstva da u jednog dana preuzeti vodstvo drave, a time i cijeloga naroda, pa da u onda, izmeu ostaloga, ostvariti rjeenje idovskog problema. Pretpostavljam da [...] je gromoglasan smijeh koji je tada odzvanjao medu njemakim idovima sada njima zapeo u grlu. Danas u opet biti prorok: budu li idovi iz meunarodnih novarskih krugova u Europi i ire opet uspjeli baciti narode u svjetski rat, onda posljedice nee biti boljevizacija svijeta, a time i pobjeda idova, nego upravo suprotno: unitenje idovske rase u Europi." (dodan kurziv) Stjee se dojam da je ta usredotoenost na smijeh neto to je Hitleru blisko, neto u samome sreditu naina na koji je on personalizirao svoj rat protiv idova. Razvidan je u divljakom zadovoljstvu koje izvire iz njegova ivopisnog predoavanja 'gromoglasnog smijeha idova... koji im je sada zapeo u grlu'.

Ali pitamo se koji su se to idovi smijali Hitleru? Neki su ga moda podcjenjivali jer su ga zamiljali kao provincijskog provoditelja pogroma, a ne kao figuru koja se nadvila nad svijet. Ali je li uistinu bilo mnogo smijeha medu idovima, koje je bliska prolost nauila da ak i provincijski provoditelji pogroma (poput onih u Poljskoj i Rusiji) mogu uspjeti u tome da pokolju nedune obitelji? Moemo li zamisliti da Hitlera istinski povreduje zamiljen smijeh idova? Ili je to krivotvoreno zgraanje? I je li smijeh koji zaziva tako opsesivno kad raspravlja o istrebljenju idova zapravo vie njegov nego njihov? U doista genijalnoj, posve fascinantnoj biljeci koja se odnosi na prikaz toga govora, biljeci koja zauzima gotovo cijelu stranicu - a to je po mom miljenju 408 biljeka koja najvie potie na razmiljanje u cjelokupnoj literaturi o Hitleru - Lucv Dawidowicz, sa svojim otrim okom za objanjivake odjeke, izvodi ak tri sluaja u kojima Hitler povezuje smijeh idova s njihovim istrebljenjem. Sluajeve kad, u dvogodinjem razdoblju, Hitler priu o procesu istrebljenja koji se odvija oslikava ezoterinim jezikom smijeha. To je slika o kojoj Lucy Dawidowicz gotovo uope ne govori eksplicitno dok provodi jedan od svojih najdojmljivijih objanjivakih pothvata. Ona otkriva da Hitler odaje sredinju istinu o sebi, najdublji motiv za svoj rat u nizu udnih "lapsusa", kako ih ona naziva. Iz toga izvodi zakljuak da se lapsusi odnose na moebitno zabrinjavajui izazov njezinoj velikoj tezi - da je rat koji je Hitler poveo protiv napadnutih drava zapravo bila krinka njegovu stvarnom cilju: ratu protiv idova. Problem kojim se bavi opet je prividna odsutnost: u Hitlerovu govoru u Reichstagu od 1. rujna 1939, koji je bio njegova objava rata Poljskoj nekoliko sati nakon to je zapoeo Blitzkrieg, on ne objavljuje rat idovima. Ona napominje da je to zapravo "bio jedan od rijetkih govora u kojima nije spomenuo idove". Na tom mjestu Lucy Dawidowicz otkriva posebnu strategiju kojom e objasniti tu odsutnost: "lapsuse" u njegovim buduim spomenima govora iz rujna 1939- koji otkrivaju to je zapravo inio. Ni manje ni vie nego etiri puta u tri godine nakon te objave rata u rujnu 1939- "Hitler je uporno i opetovano spominjao taj govor na taj dan [govor u kojem je izostavio spomenuti idove] kao govor u kojem je idovima zaprijetio unitenjem u sluaju rata, iako je taj govor odrao 30. sijenja 1939. godine." U biljeci navodi ta etiri "lapsusa" i iz toga zakljuuje "da je Hitler u svojim mislima povezao objavu rata 1. rujna 1939. sa svojim obeanjem da e unititi idove". Ali ono to me se posebno dojmilo u toj biljeci, u kojoj ona nairoko navodi "lapsuse", nije samo to to je Hitler "ustrajno i opetovano" spominjao idove u kontekstu toga govora u kojem ih uope ne spominje, nego to to se Hitler ustrajno i opetovano vraa na njihov smijeh! Tako je 30. sijenja 1941. Hitler okupljenima rekao: "I ne elim zaboraviti naznaku koju sam ve jedanput izrekao 1. rujna 1939- godine [...] naime da e, budu li idovi bacili ostatak svijeta u opi rat, onda idovi time zavriti igrati svoju ulogu u Europi!" A tu je prijetnju, zapravo, izrekao sedam mjeseci prije, 30. sijenja 1939, kad je idovima prijetio istrebljenjem bude li rata. Ali to Hitleru u tom govoru 1941. nije toliko vano koliko njihov smijeh koji njemu jo, ini se, odzvanja u uima: "Moda se i danas smiju tomu, ba kao to su se smijali ostalim mojim proroanstvima. Sljedei mjeseci i godine dokazat e da sam i u ovom sluaju bio u pravu." Zatim opet, godinu dana poslije, 30. rujna 1942, on spaja ili brka nadnevak prijetnje idovima i objavu rata Poljacima: 409 "Dana 1. rujna 1939. izjavio sam [...] na skupu u Reichstagu: Budu li idovi planirali meunarodni svjetski rat radi unitenja europskih arijevskih naroda, nee biti uniteni arijevski narodi, nego upravo idovi [...] idovi su se u Njemakoj jedanput smijali mojim proroanstvima. Ne znam smiju li se i danas, ili je li njihov smijeh ve utihnuo. Ali jednako tako sada mogu samo odluno rei: Njihov e smijeh posvuda utihnuti." Naposljetku, trei put ini jednak lapsus: opet se opsesivno poziva na smijeh u posljednjem, najjezovitijem u nizu ulomaka u kojima se umiranje idova izvodi iz stiavanja i zamiranja smijeha

u Hitlerovoj ironinoj slici pokolja. Ovdje se opet poziva na govor u Reichstagu u kojemu kae da je "[...] objavio: budu li idovi moda pomislili da mogu izazvati meunarodni svjetski rat s ciljem unitenja europskih rasa, onda posljedica nee biti unitenje europskih rasa nego upravo suprotno, bit e to unitenje idova u Europi. Meni su se kao proroku oduvijek smijali. Od onih koji su mi se smijali tada, bezbroj ih se danas vie ne smije, a oni koji se jo smiju moda se uskoro vie nee smijati." (dodan kurziv) Moemo, dakle, rekonstruirati Hitlerovo osobno vienje njegova istrebljenja idova slijedom njegovih jezovitih slika smijeha - istrebljenje idova kroz istrebljenje njihova smijeha. Ponimo s njegovim govorom od 30. sijenja 1939. u kojemu nalazimo "gromoglasni" smijeh idova, koji im je sad gromoglasno zapeo u grlima. Godine 1941. on zamilja da se jo uje smijeh idova, koji moda nije gromoglasan, ali "sljedeih e se mjeseci" i to promijeniti. I zatim, dvanaest mjeseci poslije izjavljuje kako vie ne zna da li se idovi "jo smiju". Ali, bez obzira na to smiju li se ili ne, kae da je uvjeren kako e, ako "njihov smijeh ve nije utihnuo... [on e uskoro] posvuda utihnuti". I, naposljetku, potvruje nam da nije uguio samo smijeh nego i da je istrijebio one koji su se smijali: "Bezbroj ih se danas vie ne smije, a oni koji se jo smiju, moda se uskoro vie nee smijati." Lucv Davvidovvicz navodi te ulomke zbog "lapsusa", ne zbog smijeha, nego zbog Hitlerova retroaktivnog stapanja prijetnje da e unititi idove od 30. sijenja 1939. s objavom rata 1. rujna 1939. koja je pokrenula njegovu vojsku na istok i omoguila Auschvvitz. Ali moglo bi se rei da su slike smijeha same po sebi svojevrstan lapsus koji potvruje ispravnost teze Lucy Davvidovvicz o Hitleru uvjerljivije negoli njegova zbrkanost ili spajanje nadnevaka govora i odluka. ini se da potvruje ispravnost njezine vizije Hitlera kao ovjeka koji je oduvijek znao to e uiniti sa idovima, a ne kao ovjeka koji je bio neodluan, koji je dvojio i bio zabrinut zbog grozote same pomisli. ovjeka koji je znao to radi i koji se tomu smijao. 410 Neizreeno zamjenjivanje u tim ulomcima ne dogaa se toliko, po mome miljenju, s jednog nadnevka govora na drugi, nego s jedne vrste smijeha na drugu. Smijeh koji Hitler neprestance zaziva u smislu da zamire u grlima idova, rada se ponovno u njegovu vlastitu grlu. Smijeh koji proima te govore nije smijeh idova, nego Hitlerov smijeh. Nije to smijeh osobe koja drhti zbog onog to ini. Nije to smijeh nekog tko bi jo uvijek, mnogo poslije, pomislio, "Dragi moj Heinie... Bi li to bilo mogue?" Smijeh je to nekoga tko zna to radi i posve uiva u tome, nekog tko uiva u iframa kojima govori o tome, uiva u injenici to s njim u toj ali uiva samo ezoterina nekolicina. Upravo je to isti uitak kojim on, Hevdrich i Himmler, trojica arhitekata konanog rjeenja, pokazuju svoju tobonju uznemirenost zbog besramnih "glasina" da su idovi istrebljivani u ulomku iz Govora za stolom, u kojem su glavni poinitelji holokausta podijelili privatnu alu o svojoj upletenosti i prikrivanju tog ina. A nije to ni smijeh nekoga "uvjerenog u vlastitu ispravnost", kako misli Trevor-Roper. Smijeh je to nekoga tko uiva u skrivenoj pobjedi, iji je uitak razvidno pojaan svijeu o posvemanjoj nedoputenosti takva ina, uitak u kojem istinski mogu uivati samo upueni, svjesni razmjera nedoputenih djela koja prikrivaju ezoterinim preimenovanjem masovnog umorstva u "stiavanje smijeha". Nije to "grozota" kakve se Hitler plaio, nego neto u emu je uivao i besramno likovao. Jednom sam zgodom uo parabolu o idovu koji uoi bitke pita rabina to da uini ako ga zarobi neprijatelj i jedina mu je alternativa skapavanju od gladi ta da jede svinjetinu. Rabin ga savjetuje da je istina kako bi, da spasi ivot, morao uiniti ono to bi inae bio prijestup, grozota: "Smije jesti svinjetinu", ree mu rabin. "Ali nemoj", dodaje, "uivati u tome. Nemoj sisati kost." Sa svojim smijehom, tim smijehom koji je isisao iz grla umiruih idova, Hitler je izrazio svoj besraman uitak u grozoti svoga grijeha. Tim svojim smijehom Hitler otkriva da mu istrebljenje nije pitanje ispravnosti, teka zadaa koju izvrava radi krutoga ideala. Tim smijehom Hitler otkriva kako je ne samo svjestan nedoputenosti svojeg postupka, svojega svjesnog zla, nego i uiva u tome. Svojim

smijehom on "sie kost". A u emu to zapravo tako silno uiva? Ne samo u samoj stvari, masovnom umorstvu, nego u onome to shvaa kao slatku ironiju da umorstvo onih koji su se smijali sad onaj kojemu su se smijali odmjerava prema zvuku njihova smijeha koji zamire. U neku je ruku to potvrda teze Berela Langa da se najvei stupanj svjesnoga zla pokazuje u uivanju u pokolju kao estetskom doivljaju, u tome to poinitelji uivaju u vjetim peckavim ironinim opaskama. Ovo je poglavlje poelo pitanjem je li Hitler osjeao sram ili je barem, kako, ini se, misli Brovvning, pokazivao da je svjestan grozote svoje odluke, i izraava li se ta svijest u "iskrenoj" neodlunosti, strepnji? Zapravo, nakon pomna itanja uvjerljivih argumenata Lucy Davvidovvicz ini nam se da je Hitler u dui osjeao besramnost a ne sram, besramni smijeh a ne strepnju (a to je pokazivao i prema van: Goebbelsovi 411 su dnevnici prepuni izvjea o tome kako su se njih dvojica smijali sudbini svojih neprijatelja). A moda nije pretjerano pomisliti kako bi se, da je znao kako e o njemu pisati znanstvenici pola stoljea nakon njegove smrti - kao o osjetljivoj, zabrinutoj dui - jo jedanput, posljednji put besramno nasmijao. Kako da reagiramo na Hitlera koji se smije, na stupanj besramnosti i svjesnosti, na opscenost slasti kojom uiva u mogunosti istrebljenja, u jednom po jednom uguenom smijehu? Moglo bi se rei da su polustoljetni pokuaji da se "objasni" Hitlera u odreenom smislu posluili tomu da se izbjegne suoavanje s duhom tog Hitlera, nasmijanog Hitlera, Hitlera posve svjesnog svoje zloudnosti. Polustoljetni pokuaji dodali su, proirili, produbili, kontekstualizirali i dali povijesni smisao naem vienju Hitlera na mnogo vrijednih - ali i proturjenih - naina. Ali tako su nas moda odvukli i skrenuli nam pozornost od njega kao osobe, od njegove osobne odgovornosti, njegove elje, injenice to, kao to se izrazio Milton Himmelfarb, nije morao ubiti idove, nisu ga na to jednostavno prisilile apstraktne sile - ne, on je tako odluio, on je to htio! Tendencija suvremenih objanjenja bila je usmjerena na to da ublae Hitlerovu osobnu odgovornost, njegovo svjesno djelovanje (kako to akademski ljudi vole rei), da je ublae tako to postavljaju tezu da njegova volja nije bila presudna (da on to nije uinio, dublje povijesne sile nekoga bi drugoga nalik na Hitlera, prisilile da to uini). Ili pak tvrde da on zapravo nije imao volju za takvo to. Da on nije donio odluku, ili da nije bio siguran u odluku, ili da se libio odluiti, ili da je osjeao unutarnji sukob, da ga je strah zbog grozote same odluke naveo na hamletovsku nemonost. Ili da su odluku nekako "proizveli" ili spontano "generirali" neki "drugi", njegov "ui krug", "birokracija" ili prijeke potrebe podreenih koji su mu to nametnuli "odozdo". Sve su to iskrena stajalita, a mnoga sam od njih katkad prihvaao kao manje ili vie uvjerljiva u vlastitim okvirima. Ali kad se od njih odmaknem, mogu jednako tako rei da slue kao utjeha, kao nain da se izbjegne suoavanje s neobjanjivom grozotom svjesnog, nasmijanog Hitlera. Time to umanjujemo Hitlera, to ga objanjavamo kao pijuna "dubljih", apstraktnijih sila, kao automat koji su programirali ideologija, birokracija ili dijalektiki materijalizam, programirali da utjelovi i izvri "neizbjeno", njegov smijeh na na raun nije tako bolno trijumfalistiki, nego se doima poput suludog smijeha trbuhozboreve lutke kojom upravljaju apstraktne sile - koja ostavlja laan dojam kako dri sve konce. Nasuprot tomu, lake bi nam bilo prihvatiti neodlunijeg, proturjenog Hitlera jer "znamo" da je dvojio, da ga je muila neodlunost, da ga je izluivala zabrinutost. On se, zapravo, nije mogao smijati tako trijumfalistiki budui da je bio svjestan grozote koju ini i budui da je bio vie zaplaen strahotom negoli nasmijano ushien zloinom koji ini. 412 Moda nije sluaj da oni koji umanjuju Hitlera i Hitlerovo djelovanje ine to kako bi se utjeili. Moda je rije o tome da je sklonost intelektualnog napora uloenog u bilo koju enigmatsku temu takva da je ini sloenom do te mjere dok svi i sve ne postanu odgovornim te da se odgovornost ne moe pripisati ni jednoj osobi, pa ni samomu Hitleru. Jedan je nain da se na to odgovori ekstremno odbacivanje svih objanjenja, kao to to ini Claude Lanzmann, jer ona u konanici oslobaaju Hitlera krivnje. Drugi bi nain mogla biti "dvostruka igra" Emila Fackenheima: da istraujemo objanjenje do kuda nas ono vodi, ali da se istodobno

odupiremo objanjenju, barem onakvu objanjenju koje bi Hitleru pruilo "postumnu pobjedu" time to ga oslobaa krivnje svaljujui odgovornost za njegovo zlo na lou obitelj, na loe drutvo, na idova u njegovoj prolosti, na izopaenost njegove spolnosti, na zloudne ideje, na zle povijesne sile. Fackenheimov pojam "postumne pobjede" namee zakljuak da je, ma koliko bismo rado razumjeli Hitlera, vano shvatiti da bismo u odreenom smislu i dalje trebali biti zaraeni s njim. A moda ima nekog smisla u tome da se nastavljamo odupirati neprijatelju pa ak i u tome da ga nastavimo mrziti. Je li mrnja Hitlera jo uvijek legitiman odgovor, ili je to ona vrsta sirove, niske emocionalne reakcije od koje bi nas objanjenje i razumijevanje trebalo odvesti na vii stupanj? Je li bizaran, nedoputen znak nerazvijenog senzibiliteta da uljuen, kolovan graanin svijeta poslije holokausta mrzi Adolfa Hitlera? Ili drukije: bi li to to ne mrzimo Hitlera bio bizarni moralni propust? Pojam mrnje, pitanje o tome jesu li mrnja Hitlera i objanjenje Hitlera suprotstavljeni pojmovi koji se meusobno iskljuuju postavljeno je u veoma zanimljivom razgovoru koji sam vodio s Miltonom Himmelfarbom, kojega sam potraio kad sam otkrio lik nasmijanog Hitlera u biljeci Lucy Dawidowicz. Otkad sam naiao na Himmelfarbovu polemiku u Commentaryju u kojoj zastupa tezu "Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta", trajno me se dojmila poticajna snaga njegova argumenta. Ona je bila odgovorna, barem u jednakoj mjeri kao svako drugo djelo, za to to sam osjetio potrebu za pomnijim razmatranjem naina na koje zamiljamo Hitlera, a zanimalo me to ga je upravo tada navelo da zauzme takvo stajalite - da je Hitler ubio idove ne zato to je morao, ne zato to su ga na to prisilile "dublje" sile, nego zato to je to htio. U dnevnoj sobi svoga doma u White Plainsu u dravi New York, u svom karakteristinom praktinom, ozbiljnom stilu iza kojega se skriva suptilan, profinjen um, Himmelfarb mi je objasnio da ga je tada zabrinjavala sve izraenija tendencija u literaturi o Hitleru, posebno medu idovima. Rije je o tendenciji da se umanji Hitlerov osobni animozitet prema idovima kao pokretaka snaga holokausta, o tendenciji da se tragedija "proiri" i "uini univerzalnom". Smatrao je da je u pozadini toga zapravo rije o svojevrsnom sramu idova to su bili izdvojeni za rtve tako krvolone mrnje, o nespremnosti da prihvate objanjenja koja su, kako se /1 2 Himmelfarb slikovito izrazio, "preidovska". Smatrao je da umjesto toga postoji elja da se to zamisli vie kao univerzalna tragedija, da Hitlerova mrnja bude jo jedan straan primjer ovjekove neovjenosti prema ovjeku umjesto da to bude veoma osobna, veoma odreena mrnja prema idovima. Pitanje o tome trebaju li idovi, treba li bilo tko, mrziti Hitlera iskrsnulo je pri kraju naeg razgovora u kontekstu ire rasprave o pitanju "iznimnosti": o dubokom raskolu u sklopu literature o objanjenju Hitlera izmeu onih koji tvrde da se Hitlera moe objasniti s pomou sustava objanjenja s kojima smo ve upoznati, s pomou kojih objanjavamo druge povijesne tragedije, odnosno da Hitlera moemo uklopiti u takve sustave i onih koji smatraju da je Hitler jedinstven, iznimka koja je neobjanjiva u odnosu na prijanja iskustva. Spor oko "iznimnosti" susreemo tijekom cjelokupne intelektualne povijesti. "Ameriki eksceptionalizam" je miljenje ili sentimentalna nada da ameriko iskustvo ne mora ponoviti tugu europske povijesti, da ne mora postati predodreena posljedica te prolosti nego e biti nov poetak. ekspirovski je eksceptionalizam tvrdnja kako u Shakespeareu postoji neto iznimno to uzdie njegovo djelo iznad ostatka velike knjievnosti. Kao to smo vidjeli, Emil Fackenheim iznosi eksceptionalistiku tvrdnju o Hitleru i ljudskoj prirodi: Ne moemo Hitlera smjestiti u uobiajen kontinuum ljudske prirode, ne moemo samo rei da je on veoma, veoma, veoma, veoma, veoma zao ovjek, moda najgori dosad, ali da je ipak objanjiv kao proizvod iste ljudske prirode, istih psiholokih sila koje su proizvele, recimo, ljudsko bie koje je za dlaku manje zlo i ljudsko bie koje je jo malo manje zlo sve dok ne doemo do sebe. Ne, rei e Fackenheim, Hitler nije na tom grafikonu, on po svemu spada u drugu kategoriju radikalnog zla.

Himmelfarb je doao do teme iznimnosti - i mrnje - u sklopu rasprave ne o Hitleru nego o Staljinu, povijesnom liku kojega mnogi smjetaju do Hitlera u tom kontinuumu zla. Staljin je vaan lik u Himmelfarbovu vlastitom politikom razvoju. Kad sam razgovarao s njim bilo mu je 76 godina i bio je jo uvijek sran i intelektualno borben u neponovljivom smislu one slavne sredinje skupine idovskih ljeviara iz tridesetih godina, trockista i staljinista koji su se poslije odrekli svojeg dijalektikog materijalizma i postali sredinja skupina pokreta antikomunistikog liberalizma tijekom pedesetih godina te neokonzervativizma tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljea. Himmelfarb je u mladosti bio marksist, iako se poslije pridruio svojoj sestri Gertrudi Himmelfarb, koja je sada utjecajna povjesniarka, i njezinu muu Irvingu Kristolu u skupini neokonzervativaca. Himmelfarb je bio jo vatreniji ljeviar od svojeg budueg ogora, objasnio mi je. Bio je privren krajnje apstraktnom sustavu "znanstvenog" objanjenja povijesti -dijalektikom materijalizmu - u sklopu kojega se nita ne moe smatrati iznimkom. Svaka pojava u povijesti i u ljudskoj svijesti mogla se gotovo matematiki odrediti kao proizvod njezina poloaja u dijalektici klasne borbe. Prema tome, Hitler je bio nuni stupanj konsolidacije i konanog sloma kapitalizma, to e neizbjeno stvoriti, izroditi, diktaturu proletarijata ija je avangarda bila utjelovljena u Staljinovoj Rusiji. Himmelfarb i ja pijuckali smo aj u prohladnoj kuhinji njegove velike kue pune propuha u White Plainsu (budui da je otporan, uglavnom nije grijao kuu unato ledenoj zimi). Njegova je ena bila toliko dobra da nam je postavila kalorifer izmeu kuhinjskog stola i tednjaka na kojem je on kuhao aj. Poslijepodnevna je svjetlost zamirala, razgovarali smo o Staljinu i atmosfera je bila pomalo ruska, podsjeala je na Dostojevskoga, kad smo naeli pitanje mrnje. Raspravljali smo o poredbenom zlu, razmjernom poloaju Hitlera i Staljina u kontinuumu te o kriterijima kojima bismo se mogli sluiti da prosudimo o tako nemoguim pitanjima. Nedavno sam bio proitao dojmljiv prikaz Staljinovih zloina, djelo povjesniara Roberta Conquesta. Nijedan povjesniar nije bio tako otar u svojem sudu o Staljinu. Ali Conquest mi se poslije povjerio da bi kad bi morao usporediti njih dvojicu - morao rei, ma koliko nerado i subjektivno, kako se stupanj Hitlerova zla "jednostavno doima strasnijim" od Staljinova. Iako Himmelfarb nimalo ne tedi Hitlera, toga je poslijepodneva govorio zajedljivo o onima koji se jo uvijek opiru tomu da shvate potpune razmjere Staljinova zla koje se pribliava Hitlerovu. "Moda je razlog zbog kojeg su ljudi odbijali vidjeti Staljina onakvim kakav je bio", objasnio mi je Himmelfarb, "taj to je rije o profesionalnoj deformaciji. eljeli su primijeniti univerzalne kategorije politike znanosti, ekonomske kategorije na ono to se dogaalo, tako da nam je Solenjicin morao rei to je to zapravo bio gulag. Ali njega su u odreenom smislu odbacili 'Njegove knjige nemaju metodoloke strogosti', govorili su. 'To je anegdotalno, ne govori nam o sustavu!'" "Zato to je ono to je govorio Solenjicin", natuknuo sam, "bilo mnogo mranije od tvrdnji 'To je pokvaren sustav' ili 'Staljin je iznevjerio marskizam.' Solenicin je govorio: 'Ne, ovo je ivi pakao', a gulag, kao ni koncentracijske logore, ne moemo smjestiti u objanjivake kategorije koje ozbiljno razmatraju sustav." Umjesto odgovora, Himmelfarb mi je ispriao kako je upoznao "pjesnika imenom Shlomo Dvkman, hebrejskog pjesnika i klasiara koji je na hebrejski preveo Eneidu. Nije bilo lako jer hebrejski nije prikladan za..." Potom mi je recitirao prve stihove tog epa (prie o bijegu od svojevrsnog holokausta u starome vijeku) na savrenom latinskome. "Dvkman je doao u Izrael kao izbjeglica iz sovjetskog gulaga, u kojem je bio zarobljen otkad su Rusi zauzeli istonu Poljsku. Proveo je mnogo godina u gulagu. Naveo mi je rijei hasida Lubavitcha, kojega je upoznao u gulagu. Hasid mu je na jidiu rekao: "Kakva je ovo zemlja! idovski bi zakon trebao propisati da je treba napustiti vlakom na Jom Kipur koji pada u subotu!" Himmelfarb se nasmijao. "Ne znam kako bih to preveo politologu." (Rije je o dvostrukom krenju vjerskih propisa da se putuje na sveti dan sabat.) "On govori o eksceptionalizmu, zar ne?" natuknuo sam. "To je zemlja tako nepopravljivo strana da se mogu kriti najsvetije zapovijedi kako bi se pobjeglo odande. A ini mi se da ono to mislite pod

'Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta' zapravo znai da on nije bio samo proizvod loeg sustava ili loe zemlje, da on nije samo manifestacija poznatih sila..." "A nije ni to da su Nijemci bili posebno zao narod ili narod posebno sklon ubijanju idova", dodao je. "Nije rije o tome da su Nijemci bili iznimka, nego o tome da je Hitler bio iznimka?" "Da", odgovorio je. "Tako to shvaam. A mislim da i vi to tako shvaate, zar ne?" Dobro pitanje. Do toga trenutka moda nisam bio spreman izjasniti se o privrenosti nekoj strani u toj vanoj kontroverzi u sklopu objanjenja Hitlera -pitanju iznimnosti. Ali im je Himmelfarb to rekao - "Mislim da i vi to tako shvaate" - osjetio sam da u tome ima neto istine. S odreenim ogradama: mogao bih rei da ako jesam eksceptionalist, to je onda vie zbog pomanjkanja drugih objanjenja negoli zbog metafizike uvjerenosti kako se Hitlera nikako ne moe objasniti racionalnim instrumentima. Nakon to sam gotovo cijelo desetljee prouavao esto ambiciozne i esto nedostatne tvrdnje suprotstavljenih kola i znanstvenika da su objasnili Hitlera, mislim da on dosad nije objanjen. Ali, nasuprot tomu, nisam uvjeren da je on kategorijalno neobjanjiv. Sklon sam sloiti se s Yehudom Bauerom da nam u kljunim pitanjima nedostaju dokazi. Iako nisam siguran da dijelim Bauerovu uvjerenost kako bismo, da raspolaemo dostatnim injenicama, mogli objasniti Hitlera. Ne bih iskljuio mogunost da bismo, kad bismo raspolagali svim dokazima, bili jednako smeteni Hitlerom kao to to misli Emil Fackenheim. Zauzeo bih opreznije stajalite koje izranja iz doktrine "negativne sposobnosti" i epistemolokog skepticizma: ne moemo biti sigurni da nam, ak i da raspolaemo svim injenicama na svijetu, Hitler ipak ne bi nekako izmaknuo, izmaknuo naemu razumijevanju. Nema naina da doznamo je li u pravu Bauer ili Fackenheim kad govore o onome to je Hitler znao. Moda smo zauvijek osueni na duboko uznemirujuu dvojbu, na to da nas zauvijek progoni Hitlerova neuhvatljivost. Ipak, ako ne moemo zasigurno rei je li Hitler metafiziki objanjiv, teko je porei da je izniman u smislu to ga dosad nitko nije smjestio u odreeni koordinatni sustav. Kako da reagiramo na iznimku poput Hitlera? Pitao sam Himmelfarba to misli o pitanju demonizacije. Neuspjeh, nemogunost objanjavanja Hitlera u odnosu na ljudsku prirodu navelo je Fackenheima da okarakterizira Hitlera kao "erupciju demonizma u povijest". Neki su znanstvenici omalovaavali ono to nazivaju tendencijom "demonizacije" Hitlera, tendencijom da ga se predstavi kao krajnju iznimku povijesnom objanjenju. Optuba zbog demonizacije katkad se upuuje svakom pokuaju da se proui Hitlerova osobna odgovornost, katkad se smatra kako je to prejednostavan odgovor koji zanemaruje snana sustavna, povijesna objanjenja prema kojima Hitler nije toliko jako zao lik koliko je pijun zlih sila. Pitao sam Himmelfarba to misli o onima koji omalovaavaju "demonizaciju". "Kako mislite 'demonizaciju'? uskliknuo je. "Mislite da je obi;"i negativac kojemu smo naslikali rep i rogove?" Objasnio sam: "U tom smislu to se Hitlera postavlja u odree'iu iznimnu kategoriju zla koja nema presedana." "Pa", odgovorio je, "oni koji to nazivaju demonizacijom jednostavni prihvaaju neku inaicu teze A. J. P. Tavlora da je Hitler bio dravnik s ciljevima ^o bilo koji drugi. Ili tezu politologa koji tvrde da je bio sluajni imbenik nune breobrazbe njemakog drutva. Oni misle da je usredotoenost na njega osobno Aak da se iz vida gubi vea istina. Misle da se ne smijemo dati smesti linostima. Ali h ne mislim da je on bio dravnik. Mislim da nije bio sluajni initelj. Mislim da je bi^zao ovjek, zao genij." "Neki su ljudi neskloni uporabi rijei 'zao'." Na to mi je odgovorio anegdotom o politikom misliocu Leu StraAsu. "Nisam bio Straussov sljedbenik. Samo sam ga susreo nekoliko puta, ali moj pr'ittelj filozof ispriao mi je ovu priu. Straussu je rekao da ide u Njemaku - bilo je tc'Doslije rata. I rekao je Straussu da e posjetiti kako se ono zove?" pitao me Himmelf a'b, a mislim da je hinio kako je zaboravio ime da bi tako zlobno uivao u tome to [%nje moe postaviti na taj nain: "Ma znate, nacistikog deka Hanne Arendt?"

"Heideggera?" "Tako je. Moj je prijatelj rekao Straussu da ga je Heidegger pozvao uposjet." To je bilo prije nego to se doznalo za stvarne razmjere Heideggerove' ldvornosti tijekom Hitlerove vladavine i za njegovo nepokajniko stajalite m^on rata. "I Strauss je mom prijatelju rekao: 'Nemoj ii!' E sad, nema profinjenijeg lma od Lea Straussa. Ali on je mrzio naciste!" rekao je Himmelfarb tako glasno da je z'analo vikao. "U tome nije bio profinjen. Mrzio je naciste! Bio je idov. Bio je to veoma vtan razlog za mrnju nacista. Bio je politiki filozof, ali bio je idov i mrzio je naci^Ho niim ne umanjuje njegovu profinjenost." ini mi se da Himmelfarb gotovo eli rei kako je sposobnost da s^nrzi Hitler zapravo vrhunac istinske profinjenosti koja ne pada u pseudosofistici^iu stupicu objanjenja kao oslobaanja od krivnje, objanjenja kao apstrahirala koje nas odvodi od Hitlerovih osobnih ina. To nije mrnja s kojom se poinje, nego zapravo mrnja koja dolari na kraju kao plod dubljeg razumijevanja. Moda bi manje hukaka rije od "Mrnje" bila "otpor". To je rije koju je uporabio Emil Fackenheim da opie "dvostruk11 igru" koju moramo primijeniti kad pokuavamo objasniti Hitlera: da traimo objaf enje, ali da mu se istodobno odupiremo. Ne da se odupiremo svakom ili bilo kojem istraivanju, ne da se dupiremo razmiljanju, nego da se odupiremo varljivim logikim zakljucima koji izvode iz objanjenja, a koji bi doveli do odrjeenja od odgovornosti. Da se 'dupiremo nainu na koji objanjenje moe postati izbjegavanje ili utjeha, nain da s' Hitlerova 417 odluka o tome da uini to je uinio prikae manje nepodnoljivom, manje mrskom, tako da se odgovornost prebacuje s njega na bezline apstrakcije, nezaustavljive sile ili neodoljive nagone koji mu nisu dali nikakav izbor ili su pak njegov izbor uinili nebitnim. Da se odupiremo tomu da Hitleru dajemo objanjivake izlike koje mu omoguavaju da pobjegne, da mu dodijelimo postumnu pobjedu posljednjeg smijeha. 418 BILJEKE UVOD: Slike iz djetinjstva i ponor str 9 "Mit o preivljenju." Vidi zanimljivu studiju Donalda M. McKalea, Hitler: The SurvivalMyth, New York: Stein and Day, 1981. 9 "... sugestivna rasprava... o ostacima Hitlerove lubanje." Uvjerljiva analiza u The Death of Hitler Ade Petove i Petera Watsona, New York: W. W. Norton, 1995. 10 "Hitler opsjenar iz poetne vizije Alana Bullocka." Opirnije o tim razlikama u 4. i 5. poglavlju. 10 "Dawidowicz... Browning." Vidi 20. poglavlje. 10 "...kontroverzni ruski obdukcijski nalaz." Prvi put objelodanjeno u The Death of Adolf Hitler Leva Bezvmenskog, New York: Harcourt, Brace and World, 1968. 11 "... kultura koja je stvorila Goethea." Bili Clinton, govor na otvaranju Amerikog muzeja holokausta, 22. travnja 1993. 11 "Milton Himmelfarb." Vidi "No Hitler, No Holocaust", Commentary 76.3, oujak 1984:3743. 11 "Sva ta povijest..." Ibid., str. 37. 13 "ostaje strahovita zagonetka." H. R. Trevor-Roper, razgovor s autorom. 13 "to vie doznajem..." Alan Bullock, razgovor s autorom. 13 "... ni jedan opis Adolfa Hidera." Alvin H. Rosenfeld, Imagining Hitler, Bloomington: Indiana Universitv Press, 1985, str. xx. 13 "teolog holokausta." Vidi Hyam Maccobv, "Theologian of the Holocaust", Commentarj 74.6. lipanj 1982:33-37. 14 "Postoje i neke Hiderove slike iz djetinjstva..." Claude Lanzmann, govor u Western New England Institutes of Psychoanalys, travanj 1990, objavljen kao "The Obscenity of Understand-ing: An Evening with Claude Lanzmann," American Imago ASA, (1991): 473-95. 14 "Hitler bez rtava." Rosenfeld, Imagining Hitler, str. 40. 14 "Hitler kakva nitko ne poznaje." Heinrich Hoffmann, The Hitler Nobody Knouis, (Berlin:

Zeitgeschichte Velag, 1932), str. 3- Slika je predstavljena kao Hitlerova "prva fotografija". 15 "crtati sjene unatrag." Michael Andre Bernstein, Forgone Condusions: AgainstApocalyptic History, Berkley and Los Angeles: University of Califomia Press, 1994. 15 "Moete uzeti sve razloge..." Claude Lanzmann, razgovor s autorom. 17 "Poslali su Gerlichovoj udovici Sophie..." Johannes Steiner, izjava autoru. 18 "gotovo krajnje zlo." Yehuda Bauer, razgovor s autorom. 19 "Ako on nije zao..." Alan Bullock, razgovor s autorom. 19 "... opepoznate izopaenosti." Vidi, primjerice, Alvin Plantinga, "God, Evil and the Metaphvsics of Freedom," u The Nature ofNecessity, Oxford: Clarendon Press, 1974, str. 164-93-19 "Hitler je bio uvjeren..." H. R. Trevor-Roper, razgovor s autorom. 410 20 "Ta je tendencija prvi put artikulirana..." Platon, Protagora, 345e-346a. 20 "Hitler je mislio da je lijenik." Efraim Zuroff, razgovor s autorom. 20 "Ako se zlo odreuje kao svjesno injenje zloina..." Dr. Peter Loewenberg, razgovor s autorom. 21 "Misaoni svijet." Albert Schweitzer. The Questfor the Historicaljesus, prev. W. Montgomerv prema prvome njemakom izdanju (1906), New York: McMillan, 1948. 22 "Gordon Craig i John Lukacs." Vidi Gordon A. Craig, The Germans, dopunjeno izdanje (New York: Meridian Books, 1991) i "The War of the German Historians," The Neto York Revieu< of Books, 15. sijenja 1987. (o Historikerstreitu); i John Lukacs, The Hitler of His-tory (New York: Alfred A. Knopf, 1997), posebice 3- poglavlje "Reactionarv and/or Revo-lutionarv." 22 "Saul Friedlander i lan Kershaw." Vidi Saul Friedliinder, Nazi Germany and the Jews: I. svezak, The Years of Persecution, 1933-1939 (New York: HarperCollins, 1997); i lan Kershaw, The Hitler Myth (Oxford: Oxford University Press, 1987) i Hitler (London: The Longman Group, 1991). 22 "David H. Fischer." Vidi David H. Fischer, Historians'Fallacies, New York: Harper & Row, 1970. 23 "... Georgea Steinera koji s velikom iskrenou opisuje..." George Steiner, razgovor s autorom. Vidi 17. poglavlje. 23 "... Hyam Maccobv... koji je objasnio zato je Boi 'zlokoban blagdan'." Hyam Maccobv, razgovor s autorom. Vidi 18. poglavlje. 23 "Emil Fackenheim... posmrtna pobjeda." Emil Fackenheim, razgovor s autorom. Vidi 16. poglavlje. 23 "Gertrud Kurth." Gertrud Kurth, razgovors autorom. Vidi 8. poglavlje. 23 "Berel Lang." Berel Lang, razgovor s autorom. Vidi 11. poglavlje. 23 "... ist kao novoroene." David Irving citira Christu Schroeder, razgovor s autorom. Vidi 12. poglavlje. 24 "... zato ne bih provjerio." Don De Lillo, VCftite Noise, NewYork: Viking Penguin, 1985. 24 "Howard je opazio sklonost..." Michael Howard u razgovoru s Thomasom Powersom, navedeno autoru. > 25 "Godine 1948, manje od tri godine nakon..." Irving Kristol, "TheStuv of Man:What the Nazi Autopsies Show." Commentary, nijan 1948:271-82. 25 "... otila 'predaleko'." Friedlander, Nazi Germany and thejews, str. 3. 25 "Njegova doktorska disertacija..." koja je dugo bila neprevedena: Albert Schvveitzer, Tlie Psychiatric Study ofjesus (1913), Boston: Beacon Press, 1948. 26 "Nerijeene zagonetke." "Diabolic Minds", Unsolved Mysteries, emisija 423, Burbank: Cosgrove Meurer Productions, studeni 1991. 27 "Smrtonosna svakodnevica." Dietrich Gustrow, Todlicher Alltag, Berlin: Severin and Seidler, 1981. 28 "Uzmimo, primjerice, pokuaj..." Alice Miller, For Your Own Good, prev. Hildegarde i Hunter Hannon, New York: Farrar, Straus, Giroux, 1983, str. 142-97. 490 29 "U svojoj retrospektivnoj psihoanalizi..." Erich Fromm, The Anatomv of Human Destructiveness, New York: Holt, Rinehart and Winston, 1973. ( Hrvatsko izdanje Anatomija ljudske

destruktivnosti, Naprijed, Zagreb 1975,1980.) 30 "lanak objavljen 1975." John H. Walters, "Hitler's Encephalitis: A Footnote to History,"/ournalofOperationalPsychiatry6.2 (1975): 99-112. 31 "Encefalitino-sociopatska..." A. Wimmer, "Zur Kriminalitaet der Encephalitiker." Acta Psychiatrica (Kopenhagen) 5 (1930): 2343, navedeno u Walters, "Hitler's Encephalitis." 31 "... donkihotski pokuaj Simona Wiesenthala." Vidi Simon Wiesenthal, Justice Not Vengance: Recollections, prev. Ewald Osers, New York: Grove Press, 1990. 31 "Njezino idovstvo tada postaje..." Vidi Alan Levy, The WiesenthalFile, London: Con-stable, 199332 "Objanjenje o idovskom djedu zavodniku." Vidi 1. i 2. poglavlje. 32 "Teorija o zavodniku idovu - uitelju glazbe." Vidi 7. i 10. poglavlje. 32 "Teorija o eprtljavu lijeniku idovu." Vidi 13- poglavlje. 32 "Hitlerov vlastiti, uvelike podmukao pokuaj..." Adolf Hitler. Mein Kampf, prev. Ralph Manheim, Boston: Houghton Mifflin, 1943,1971, str. 56. (Hrvatsko izdanje: Croatiaprojekt, Zagreb 1999) 32 "... kako je istaknuo znanstvenik Helmut Schmeller." Helmut Schmeller, "Hitler's View of Historv", doktorat, Kansas State Universirv, 1975. 33 "Najnoviji sluaj..." Lukacs, Hitler of History, str. 53-75. 33 "Hitlers Wien." Brigitte Hamann, Hitlers Wien, Miinchen: Piper, 1996. 33 "... tvrdnjL.Lanza von Liebenfelsa." Vidi Nicholas Goodrick-Clarke, The OccultRoots ofNazism: The Ariosophists ofAustria and Germany, 1890-1935 (Wellengorough: Thorson Publishing Group. 1985). To je najodgovorniji (i gotovo jedini) znanstveni rad o Hitleru i okultizmu pun mitova i praznovjerja. Goordick Clarke skeptino istrauje dokaze i zakljuuje: "Najvjerojatnije je da je Hitler itao i skupljao Ostani, iako se Liebenfelsova tvrdnja iz 1951. o osobnom susretu ne moe pouzdano potkrijepiti" (str. 198). 33 "Jedan dokaz." Vidi dokumentarac ZDF-a koji je (u suradnji s "Arteom" i "The Historv Channel") snimio Guido Knopp, The Rise and Fali of Adolf Hitler, 1,1995. 34 "Sve to Lukacsa navodi na zakljuak..." Lukacs, Hitler of Historv, str. 59. 35 "Fordov doprinos Hitlerovu uspjehu." Vidi vrijednu raspravu u Albert Lee, Henry Ford and theJews (New York, Stein and Day, 1980), u vezi s optubom koju je iznio potpredsjednik Bavarskoga pokrajinskog sabora u izvjetaju njemakomu predsjedniku 1922: "Bavarski pokrajinski sabor ve odavno raspolae obavijestima da Hitlerov pokret djelomice financira ameriki antisemit Henry Ford." Lee pie da na pitanje je li Ford financijski podupirao Hitlera i kako je to inio (osim to je dodao ugled svojeg imena Hitlerovoj antisemitskoj ideologiji) "moda nikad neemo dobiti potpun odgovor", ali misli da je "veoma vjerojatno" da je Ford to uinio (str. 57). 35 "... trostrukom 'urotom transcendentnosti'." George Steiner, The Portage to San Cristobal of A H, Nevv York: Washington Square Press, 1983, str. 185. 36 "Bio bih veoma sretan..." Vidi Levy, WiesenthalFile, str. 17-18. 37 "Nacistiki je genocid na odreen nain kljuan..." Michael Andre Bernstein, TLS, 7. oujka 1997, str. 3, u prikazu naslovljenom "The Lasting Injury". 38 "Mnogi nas dananji mislioci ele uvjeriti..." Robert Grant "No Conjuring Tricks", prikaz knjige Enemies ofHope Ravmonda Tallisa, TLS, 14. studeni 1997, str. 338 "U lanku koji sam napisao za The New Yorker." Ron Rosenbaum, "Explaining Hitler", The Neto Yorker, 1. svibnja 1995, str. 50-70. 39 "Prema poslijeratnoj Gerlichovoj biografiji..." Erwin von Aretin, FritzMichael Gerlich: Ein Martyrunserer Tage, Miinchen: Schnell and Steiner, 1949. 40 "Dravni je tuilac pokrenuo istragu..." Karl-Ottmar Freiherr von Aretin, izjava autoru. 40 "... u slabo prikrivenom beletristikom obliku." Ernst Weiss, The Eyewitness, Boston: HoughtonMifflin,1977. 41 "... njemaki povjesniar Ernst Deuerlein." "Jednostavno moraju postojati injenice u pozadini Weissove beletristike o Hitleru u Pasewalku, napomenuo je Dauerlein" Rudolphu Binionu;

navedeno u Binionovu predgovoru ibid., str. v. 41 "Najvaniji je dio Forsterovih spisa..." Ibid., str. 184-85. 41 "Hiderovi tobonji pornografski crtei Geli Raubal." Ernst Hansftaengl, Hitler: The Missing Fe;s(1957),NewYorkArcadePublishing, 1994, str. 163. 41 "... navodni dosje austrijske tajne policije'." Vidi, izmeu ostaloga, Charles Wighton, Heydrich, London: Odhams Press, 1962, str. 132. 42 "... blagorjeiva 'tehniara metabolizma'." Ron Rosenbaum, "Tales from the Cancer Cure Underground," u Travels with Dr. Death, New York: Viking Penguin, 1991. 1. poglavlje: Tajanstveni neznanac, sluavka i obiteljska bajka Hitlerovih tumaa 46 "Ljudi ne smiju znati tko sam." William Patrick Hitler, navedeno u John Toland, Adolf Hitler, New York: Doubledav, 1976, pozivajui se na Paris-Soir od 5. kolovoza 1939. 46 "odvjetak vlastelinske loze Ottenstein." Werner Maser, Hitler: Legend, Myth, andRealitj, prev. Peter i Betty Ross, New York: Harper and Row, 1973, str. 2. 47 "Vrlo je vjerojatno da nikad neemo zasigurno znati..." Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny, ispravljeno izdanje, New York: Harper and Row, 1964, str. 24. 47 "Bilo jeto 1590.godine."MarkTwain, TheMysteriowStrangerandOtherStories{lc)\6),~N&N York:Signet, 1989, str. 161. 48 "Imali smo dva sveenika..." Ibid., str, 162. 49 "Sir Isaiah Berlin elaborirao (je) svojevrsnu krajiku teoriju..." Sir Isaiah Berlin, Against the Current: Essays in the History ofIdeas, ur. Henry Hardv, New York Penguin Books, 1982, str. 258. 49 "... druga (se) krv zacijelo pomijeala." Helmut Heiber, Adolf Hitler, prev. Lawrence Wilson, London: Oswald Woolf, 1961, str. 8. 49 "obiteljska bajka." Sigmun Freud, "Familv Romances," (1909), u The Standard Edition, svezak 9, urednik James Strachev, London: Hogarth Press, 1959, str. 23741. 51 "... djelatnici Gestapoa ak etiri puta pohodili..." Vidi saetak Roberta G. L. Waitea o GestapoBtvichteuThePsychopathicGod:AMfHitier,NewYork:BasicBooks, 1977,str. 149-50 (biljeka). 51 "... domiljat je novinar... objelodanio..." Rudolf Olden, Hitler (New York: Covici-Friede, 1936), str. 9-10. (ini se da je domiljati novinar bio Willi Frischauer. Vidi njegovo pismo londonskom tjedniku Sunday Telegraph, 17. prosinca 1972.) 52 "Ni dva mjeseca nakon to je Hitler napao..." Franz Jetzinger, Hitler's Youth, London: Hutchinson, 1958, str. 24. 53 "...Maser tvrdi da su Rusi..." Maser, Hitler, str. 7-8. Ali vidi izjavu wermachtskoga generala Knittersheda, zapovjednika Vojne oblasti Dollersheim, koji je opisao pripreme za granatiranje Dollersheima 1938. u Waite, Psvchopathic God, str. 186. 54 "Kako to opisuje John Toland..." Toland, AdolJ"Hitler, str. 6. 55 "...Hitlerovu udnu uivanju u... prikazu sluaja Hirsch." Waite, Psychopatkic God, str. 149. 55 "kopileta, sina idova i sluavke." Ibid., navodi Gerharda L. Weinberga, ured., Hitlerszuieites Budu (Stuttgart, 1961). Waite istie da su Hitlerove "injenice" o Erzbergerovu idovskom ocu netone, pa je ta opsesija tim udnija. 2. poglavlje: Film noir Hitlerove obitelji 57 "Jedan prijevod Jetzingerove hipoteze..." Maser, Hitler, str. 8. 58 "... i oni koji osjeaju nelagodu... poput Feta." Vidi Joachim Fest, Hitler, prev. Richard i Clara Winston (New York: Harcourt, Brace and Jovanovich, 1974). Fest dvoji o vjerodostojnosti Frankova otkria, ali tvrdi da je njegov izvjetaj o svojim nalazima Hitleru "od kljune psiholoke vanosti". 58 "Bullock." Razgovor s autorom. 59 "ni tisuu godina nee dostajati..." Niirnberke izjave navedene u Joseph Persico, Nuremberg: Infamy on Trial, New York: Penguin Books, 1995, str. 323-25. 59 ameriki psiholog." Vidi G. M. Gilbert, Nuremberg Diary (1947), New York: Da Capo Press, 1995. 60 "Ti ljudi ne smiju znati..." W. P. Hitler, Pari Soir, 5.8.1939, navedeno u Toland, Adolf Hitler. 60 "Jednoga dana..." Hans Frank, "In the Shadow of the Gallows", tipkani rukopis, engleski

prijevod u John Toland Papers, The Franklin Delano Roosevelt Librarv, Hvde Park, New York (str. 330-31 u izvornom njemakom rukopisu). 64 "... u Der Stiirmeru objavljivao opominjue lanke." Vidi, primjerice, one koje navodi Randall L. Bytwerk,//z'm5 Streicher, Briarcliff Manor, New York: Stein and Day, 1983, str. 145. 64 "Prvi proizvodi takva mijeanja rasa..." Adolf Hider, Mein Kampf str. 400. 65 "... arhivist Nikolaus Predarovich..." Vidi Maser, Hitler, str. 352, biljeka 5165 "... drukiji se pogled na Franka javlja..." Niklas Frank, In tlie Shadovo ofthe Reich, prev. Arthur S. Wensinger i Carole Clew-Hoey, New York, Alfred A Knopf, 1994. 66 "snimku intervjua koji je Gilbert dao..." Ostavtina Toland (The Toland Papers), FDR Librarv, Hyde Park, New York. 66 "Iako je bio sklon pretjeravanju..." Ibid. 67 "To da Adolf Hitler sigurno nije imao idovske krvi..." Ibid. 67 "...Walter C. Langer... se uhvatio za glasine o Rothschildu..." WalterC. Langer, The Mind of Adolf 423 Hitler, New York Basic Books, 1972, str. 107-109. 67 "... djelomice nepotpuna sjeanja industrijalca Fritza Thvssena..." Transkript kritike Thvssenovih memoara koji je autoru poslao Henry Ashbv Turner Mladi. 68 "Austrijski kancelar Dollfuss naredio je..." Langer, Mind of Adolf Hitler, str. 107. 68 "Ovo je doista pretpostavka koja veoma intrigira." Ibid., str. 108-109. 69 "... psihoanalitiar Norbert Bromberg..." Norbert Bromberg i Virna Volz Small, Hitler's Psychopathology, New York, International Universities Press, 1983, str. 29. 69 "... prilino fantastinom priom." Fest, Hitler, str. 15. 69 "Te su injenice bile tako dobro poznate..." Miller,For Your Oum Good, Str. 150. 70 "Je li Hitler bio idov?" Pismo u Saudi Gazette, navedeno u Jeivish Press, 1984. 71 "Dva velika lika..." George Steiner, razgovor s autorom. 72 "... caligarijevskog Hitlera..." The Cabinet of Dr. Caligari, reirao Robert Wiene (Njemaka, 1919). Ovdje treba pribiljeiti da na kraju filma ostaje pitanje je li dr. Caligari briljantan lijenik ili varalica, ali ime "Caligari" postalo je sinonim utjelovljenja tamnoga gotikog ekspresionizma Weimarovskog romanticizma. 73 tijekom razgovora u OSS-u." "OSS Sourcebook", National Archives, Washington, D.C., str. 926927. 73 "...John Toland natuknuo" Telefonski razgovor s autorom, 1984. 3. poglavlje: Otrovna kuhinja - Zaboravljeni prvi istraitelji 77 "Otrovna kuhinja." Vidi npr. naslovnicu Volkischer Beobachter. slubenog glasila nacistike stranke, na dan pobune u miinhenskoj pivnici, 9. studenog 1923. godine. Ispod naslova koji je glasio UNITEN MUNCHENSKI POST, prva je reenica objavila: "U Altheimerecku je unitena otrovna kuhinja." 78 'Vjenih trovaa svijeta." Vidi H. Trevor-Roper, The Last Days of Hitler, tree izdanje /1962/ (Chi-cago: Universirv of Chicago Press, 1992). Trevor-Roperu draa je fraza "trovai svih naroda", dok Waite, u djelu Psvchopathic God koristi termin "trovai svih ljudi". Kad je pria o Geli Raubal izila u javnost, Hitler je bjesnio na "otrovne detalje" objavljene u Miindiner Postu. 78 "Moe se iznijeti tvrdnja..." LucyS.Dawidowicz, TheWarAgainsttheJews: 1933-1945, NewYork: Holt, Rinehart and Winston, 1975, str. 142-146. 79 "Ta klevetnika polemika...", "Adolf Hitler - Verrater", Munchner Post, 8. kolovoza 1921. 80 "HITLER GEGEN DIE MUNCHNER POST', Munchner Post, 7. prosinca 1921, str. 5. 81 "OPET JE NA TRBUHU!" Munchner Post, 9. studenoga 1932. 81 "... vie ne moe pogledati novine..." Frank, In Angesicht des Galgens (U sjeni vjeala), Miinchen: Alfred Beck Verlag. 1953, str. 97. 82 "Pivo se pojavio lanak o "eliji G"..." Vidi "The Tsechka in the Brown House", Munchner Post, 8,12. i 19. travnja 1932. 82 "Oni su ak nazirali...", "TheJews in the Third Reich", Munchner Post, 9. prosinca 1931

(prijevodi Alexandera Stengela, revidirao autor). 83 "Pruskoga slavuja." Hans Dollinger, Edmund Goldschagg, 1886-1971, predgovor Rolfa 424 Goldschagga, Munchen: Suddeutscher Verlag, 1953, str. 97. 84 "'Ne', odluno e sin." Rolf Goldschagg, razgovor s autorom. 85 "TOPLO BRATSTVO U SMEOJ KUI". Munchner Post, 22. lipnja 1931, s nastavcima prie 23, 24. i 26. lipnja 1931. 87 "Roehm i Hitlerova stranka..." Ibid., 24. lipnja 193L 87-8 "Roehm je povukao optubu..." Ibid., 16. i 17. travnja 1932. 89 "... mnogi (ali ne svi) povjesniari misle..." Henrv Ashby Turner Mladi, rasprave u Hitler's Thirty Days to Poiver: Januarv 1933, Reading, Mass.: Addison Wesley, 1996. 90 "... fotografije nove mlade supmge generala Blomberga..." Toland, Adolf Hitler, str. 427. 90 "Bavarski Joe." Ibid, str. 427,42991 "Hitlerovim zvjerskim ubojicama." Munchner Post, 2. sijenja 1933. 91 "Herbert Hentsch." Munchner Post, 27,28,29. i 30. prosinac 1932; 2,3,4. i 21. sijeanj 1933. 92 "ZLOINCI IZ STUDENOGA". Munchner Post, 13. veljae, 18-19, i 20. veljae 1933. 93 "Prijevari o nou u leda." Serija napisa u Munchner Postu naslovljenih "Prijevara o nou u lea" zapoela je 25. travnja 1924. i nastavljena je u izdanjima 26,27. i 28. travnja i 2. svibnja. Potom je uslijedio izvjetaj o suenju i presudi 21. i 22. studenog i 9. prosinca 1925. godine. Bio je to odgovor na lanak Nikolausa Cossmansa naslovljen "Der Dolchstoss" u Siiddeutsche Monatshefte iz travnja 1924. godine. 93 "Stenogram epskog suenja o 'Prijevari o nou u lea' iz 1924." Institut fur Zeitgeschichte, zbirka mikrofilmova, Munchen. 94 "Ta je krivotvorina, koju je jedan povjesniar nazvao..." Norman Cohn, Warrantfor Genocide, London: erif Press, 1996. 95 "... posve neoekivano vienje..." Konrad Heiden, DerFuehrer, Boston: Houghton Mifflin, 1944, str. 1-20,141. 96 "in koji je bio povod..." Toland, Adolf Hitler, str. 567. 97 "...krivotvorenje esencijalna metafora..." Karl Robert (pseudonim), Hitler's Counterfeit Reich, predgovor M.W. Fodora, New York: Alliance Books, 1941. 4. poglavlje: H. R. Trevor-Roper 101 "Bila je to Sternova banda." H.R. Trevor-Roper, razgovor s autorom. 102 "U rujnu 1945." Trevor-Roper, TheLastDays of Hitler. 104 "Optuen sam..." H.R. Trevor-Roper, "Hitler Revisited: A Retrospective", Encounter, prosinac 1988, str. 19. 104 "inilo se kao da je u znanstveniku oivio pisac beletristike..." Rosenfeld, Imagining Hitler, str. 23. 105 "Privlanost tih oiju..." Ibid, str. 23 (navodim Trevor-Ropera, LastDavs of Hitler). 109 "... najpouniji esej o Hitleru..." H.R. Trevor-Roper, "The Mind of Adolf Hitler" u Hitler's Secret Conversations, New York Farrar. Strauss and Young, 1953, str. vii-xxx. 110 "Deset su zapovjedi..." Ibid, str 70 110 " S govornice..." Ibid, str. 72. 113 "... ideoloke kole..." Vidi J.P. Stern, Hider. The Ftihrer and the People (Berke\ey i LosAngeles: Universitv of California Press, 1975), i Eberhard Jackel, Hitlers \Veltanschauimg, Ttibingen, 1969113 "...Murdochov je odgovor..." Robert Harris, SellingHitler,NewYork: Pantheon, 1986, str. 315. 113 "Prihvatio sam rijei..." Ibid., str. 260. 114 "da se direktori Sterna..." Ibid, str. 302. 5. poglavlje: Alan Bullock 115 "Upitate li me to razumijevamm pod zlom..." Alan Bullock, razgovor s autorom. 116 "bio zaljubljen". Bullock, Hitler, str. 393 117 "Nalaz sovjetske obdukcije..." Vidi Bezvmenski, Death of AdolfHitler i Petrova i Watson, Death of Hitler. 117 "Staljin je traio da se..." Alan Bullock, Hitler and Stalin, New York: Vintage Books, 1993, str.

888. 118 "Waite... izgradio razraen dvorac..." Waite, Psychopatic God. 122 "... filozofa Berela Langa..." Vidi 11. poglavlje. 130 "... recenziju lanka..." Alan Bullock, "The Evil Dream", recenzija The Path to Genocide i Ordinarv Man od Christophera R. Browninga, TLS, 5. veljae 1993, str. 5. 130 "... ni jedna pisana naredba..." Vidi David Irving, Hitler's War/V)U/, revidirano izdanje, New York Avon Books, 1990. Takoer i 12. poglavlje u ovoj knjizi. 131 "... predavanje... Bullockova oporuka,.", "Hitler and the Holocaust" u londonskom institutu Yad Vashem, kasnije objavljeno kao pamflet, London: The Sidnev Burton Center for Holocaust Studies, 1994. 6. poglavlje: Je li Hitler bio "neprirodan"? 137 "Glavni arhivar Weber." Dr. Reinhard Weber. 137 "Spis iz kojega je itao." Dokument miinchenske policije, "Izvjetaj detektiva Sauera", 28. rujna 1931. Bavarian State Archives, Munchen. 139 "Rekli su da nitko od njih nije uo pucanj." Ibid. 140 "Njegova je neakinja studirala..." Ibid. 142 "svi su u Munchenu znali." Nachum Tim Gidal, razgovor s autorom. 143 "smrdljivo kuno isparivanje skrivene neprirodne seksualnosti." Hermann Rauschning u The Voice ofDestruction, New York: G.P. Putnam, 1940, str. 263. 143 "Hitlerizam kao spolni problem..." Rodnev Collin, "Hitlerism as a Sex problem", The Spectator, 19. sijenja 1934. 143 "Mukim fantazijama..'' Klaus Theweleit, Male Fantasies, Minneapolis: Universitv of Minesotta Press, 1987. (Hrvatsko izdanje: GZH, Zagreb 1983) 144 "Kronorov spis." "Adolf Hitler's Blindness: A Psvchological Studv." Dokument OSS br. 31963, National Archives, Washington, D.C. (Intelligence Division, Office of Chief of Naval Operations: Intelligence Report 24-43). 145 "Njegova vlastita neakinja..." Ibid. 145 "U vezi s tom zagonetnom aferom...", "Zagonetna afera", Munchner Post, 21. rujna 1931. 146 "... pretraujui novinske arhive..." Prijepis je autoru pripremila dr. Waltraud Kolb s Bekog sveuilita. 146 "Hitlerov privatni ivot..." Die Fanfare, rujan 1931 147 "Zamisao da je Hiderova seksualna izopaenost..." Waite, Psvchopathic God, str. 288. 148 "Pria Mimi Reiter." Giinter Peis, "The Unknown Lover", Stern, br. 24,1959. 148 "Nosio je jahae hlae..." Ibid, prijevod dr. Waltraud Kolb. 149 "...prouavanje Hoffmanovih portreta." Vidi Rudolf Herz, Hoffmann and Hitler: Fotografe als Medium des Fiihrer-Mythos, Munchen: Fotomuseum in Munchen Stadtmuseum, 1994 7. poglavlje: Hitlerova ptica pjevica i popis samoubojstava 155 "... knjiga izgubljenih dua..." Munchenski registar Selbstmorder (samoubojica) za godinu 1931, Bavarski dravni arhivi, Munchen. 157 "... sin kolege..." Karl-Ottmar Freiherr von Aretin, izjava autoru. 158 "... ne posve pouzdanim memoarima Otta Strassera." Otto Strasser, Hiter and I, Boston: HoughtonMifflin, 1940. 158 "Giirtner je njegova crvena krpa." Dr. Reinhard Weber, razgovor s autorom. 158 "...Heiden je munchenski izvjestitelj." Heiden, DerFuehrer. 158 "Poslije toga Heiden opisuje Geli kako potiteno tumara." Ibid, str. 387 159 "Hodala sam ulicom..." Gospoda Braun, razgovor s autorom. 159 "Moramovjerovati..." ]enny Dinski, London Revieu'ofBooks, 18.kolovoz 1994. 160 "To udno ali korisno djelo." Antonjoachimsthaler, KorrectureinerBiographie:Adolf Hitler, 1908-1920, Munchen: Herbig Verlag, 1989. 161 "Drago mi je to ste rekli da je ustrijeljena." "Anna" razgovor s autorom. 161 "bujnom plavom kosom." Louis L. Snvder, Encyclopedia ofThirdReich, New York: Paragon House, 1989, str. 282. 162 " praznoglavu malu drolju..." Hanfstaengl, Hitler TheMissing Years, str. 162.

162 "...napomenula je Henrietta Hoffmann Johnu Tolandu." Toland. Adolf Hitler, str. 229 163 "... kako 'se vozi krajem'..." Heiden, DerFiihrer, str. 279164 "Toland sugerira da je razlog Gelina samoubojstva bila njezina ljubomora." Toland, Adolf M/fer, str. 254. 164 "Heiden naziva pripovijest koju navodi..." Heiden, DerFuehrer, str. 384-386. 165 "Hanfstaenglova verzija." Hanfstaengl, Hitler: The Missing Years. str. 162-163. 166 "... veoma uljudna nekrologa Heidenu objavljenog 1966. u New Yort Timesu!' 20. srpnja 1966. 167 "Binion ...skeptik je u vezi s Heidenovom priom." Razgovor s autorom. 168 "... tu inaicu prie o spolnoj nastranosti...prihvatio OSS." Vidi Langer, Mind of Adolf Hitler, str. 29. Svih se "pet suradnika u ovoj studiji slae" da je Strasserova inaica nastranosti 'Vjerojatno istinita imajui u vidu njihovo kliniko iskustvo i poznavanje Hitlerova karaktera". 169 "...objasnio je Strasser njemakom autoru." Wulf Schwarzwaller, The Unknoum Hitler, prev. Aurelius von Kappau, New York: Berkley Books, 1990, str. 122-123. 8. poglavlje: Tamna tvar 172 "... netko nalik na Hitlera." Daniel Jonah Goldhagen, razgovor s autorom. 172 "...Einstein, kad se izravno osvrnuo na pitanje..." Albert Einstein, CosmicReligion, with Other OptionsandAphorisms, New York: Covici-Friede, 1931. 173 "...Freud se nije izjasnio..." Telefonski razgovor s Frederickom Crewsom. 173 "U tome je bit jedine iskljuivo psihoanalitike studije Hitlera kojoj je posveena cijela knjiga." Bromberg i Small, Hitler's Psychopathology. 174 "... djelo koje je postalo poznato kao Hitlerova tajna knjiga." Adolf Hitler, Hitler's Secret Book, prev. Salvatore Attanasio, New York: Grove Press, 1961. 175 "... - naslovio ovjeku u Munchenu..." Pismo Adolfu Gemlichu, navedeno u Fest, Hitler, str. 114. 176 " Forenziki je opis Hitlerovih ostataka..." Bezvmenskv, Death o/Adolph Hitler, str. 47. 177 "Klara nije bila zabrinuta samo zbog toga..." Waite, Psychopathic God, str. 173. 178 "...djela psihoanalitiki orijentiranog... dr. Petera Blosa." Peter Blos, "Comments on the Psychological Consequences of Crvptorchism", Psychoanalytic Study of the Child 115 (1960): 408420. 178 "Adolfova potreba da se nastavi igrati kauboja i Indijanaca." Bromberg i Small, Hitler's Psydiopathobgy, str. 219. 178 "Vidite da doista imam dva mona testisa." Waite, Psychopathic God, str. 182. 179 "... dotad neobjavljen ulomak iz Hitlerovih ratnih Govora za stolom'." Ibid, str. 183. 179 "Freud je naveo Gloucestera iz Rikarda III..." Sigmund Freud, "Some Character Types Met with in Psychoanalytical Work" (1916), u Standard Edition, sv. 14, ur. James Strachey, London: Hogarth Press, 1957, str. 314-315. 179 "Navodi jo jednu freudovsku studiju..." W.G. Niederland, "Narcissistic Ego Impairmet in Patient with Early Phvsical Malformations", The Psychoanalytic Study of the Child 20 (1965): 518534. 180 "Strah od oeve zamiljene prijetnje kastracijom..." Bromberg i Small, Hitler's Psychopathology, str. 254. 180 "... u poroci ...od Gertrud Kurth." Pismo autoru. 181 "Roman, naslovljen Jedan za mnoge..." Betty Kurth, OneforMany, Confessions ofa Young Girl by "Vera", prev. Henry Britoff, New York: J.S. Oglivie, 1903. 182 "... njezin utjecajan rad ...iz 1947." Gertrud Kurth, "The Jew and Adolf Hider", Psychoanalytic Revieiv 16(1947): 11-32. 182 "Hitlerovi svjesni i podsvjesni stavovi [prema lijeniku]." Ibid, str. 27. 182 "Nije rije o krivnji..." Gertrud Kurth, razgovor s autorom. 184 "To je bila moja velika udarna reportaa." Kurth, "Thejew and Adolf Hider", str. 28-31. 184 "Ovdje, u redakturi Hitlerovih rijei..." Waite, Psychopathic God, str. 188. 4? 186 "...Hans Gatzke zalio ga je hladnom vodom..." Hans W. Gatzke, "Hider and Psycho-history",

American Historical Revieiv 78.2 (travanj 1973); 394-401. 186 "Sama dr. Kurth sada se dvoumi..." Razgovor s autorom. 186 "Ipak, jedna se tvrdnja iz rada dr. Kurth iz 1947." Kurth, "The Jew and Adolf Hitler". 187 "U svojoj knjizi u kojoj prouava odnos izmeu Hitlera i Churchilla." John Lukacs, The Duel, New York: Ticknor and Fields, 1990. 187 "Moje je miljenje...". Ibid, str. 43 9. poglavlje: Fritz Gerlich i suenje Hitlerovu nosu 191 "IMA LI HITLER MONGOLSKE KRVI?" Fritz Gerlich u Der Gerade Weg, 17. srpnja 1932. 192 "... jednog od Hitlerovih omiljenih arlatanskih teoretiara rasa..." Hans P. Gunther, Rassenkunde des deutschen Volkes (Rasna obiljeja njemakog naroda), Munchen: J.F. Lehman, 1923. 193 "Schaber se ivo, iako pomalo sjetno, zanima..." Walter Schaber, razgovor s autorom. 194 "(Alfred Kazin mi je govorio koliko se razoarao..." Razgovor s autorom. 196 "Ali neto se udno dogodilo Gerlichu i toj malenoj skupini." Vidi Von Aretin Fritz Michael Gertich. 198 "U svojoj biografiji Therese Neumann pisanoj s puno potovanja..." Johannes Steiner, Therese Neumann, Staten Island, N.Y.; Alba House, 1967, str. 89-90. 198 "... rezimiranje dokaza Hilde Graef..." Hilda Graef, The Case of Therese Neumann (Westminster, MD,: Newmann Press, 1951). injenica da su i njezina i Steinerova knjiga objavljene u katolikim vjerskim izdavakim kuama ukazuje na nastavak razdora unutar Katolike crkve oko vjerodostojnosti djevojke sa stigmatama. 199 "se Gerlich... upoznao..." Steiner, Therese Neumann, str. 89-90. 200 "Morate znati..." Razgovor s autorom. 202 "... posljednjoj Gerlichovoj slici..." Johannes Steiner, izjava autoru. 202 "Nastala me fotomontaa dovela u veliku nedoumicu." Der Gerade Weg, 17. srpnja 1932, preveo Alexander Stengel, revidirao autor. 203 "Hitler kakva nitko ne poznaje." Hoffmann, The Hitler NobodyKnows. 203 "...u izdanju American Monthlvja iz 1923..." George Viereck, "Hitler, the German Explosive", American Monthly, 15.8 (listopad 1923). 204 "... tvrdnji miinchenskog novinskog fotografa Tima Gidala." Razgovor s autorom. 204 "Pokazao mi je fotografiju." Objavljeno u Nachum Tim Gidal: Photographs, 1929-1991, Jeruzalem: The Open Museum, 1992, str. 59205 "... dvije slike osoba s nordijskim nosovima..." Gunther, Racial Characteristics. 208 "A u lanku objavljenom.," Fritz Gerlich, Der Gerade Weg, 24. srpnja 1932. 209 "... u studiji povjesniara Richarda Breitmana o odnosu izmeu Himmlera i Hitlera." Richard Breitman. TheArchiteaofGe?Kxide:HimmkrandtheFinalSolution.NewYork:MTedA.Knopf, 1991. 209 "... biografije Dingis-kana..." Michael Prawdin, Tschingis-Chan Der Sturm aus Asien i Das Erbe Tschingis-Chan, Stuttgart: Deutsche Verlags-Anstalt, 1934, 1935, navedeno u Breitman, Architect of Genocide, str. 39-43. 209 "... slavnoga 'tajnog govora'." Navedeno u Breitman, Architect of Genocide, str. 43. 210 "U govoru pripadnicima SS 1942." Ibid, str. 177. 211 "... zastupnik je u Iranskom parlamentu." The New York Times, 26. sijenja 1991, str. 1. 211 "... navedene rijei... Abrahama Foxmana." The Foncard, 26. sijenja 1996. 10. poglavlje: Hitlerova sjena, njegova "primitivna mrnja" i "udna veza" 213 "... neobraenih spisa onoga to je poznato "OSS Sourcebook" National Archives, Washington,D.C. 214 "Hitlerova sjena."Thomas Powers,Heisenberg's War: TheSecretHistoryoftheGemmnBomb, New York: Alfred A Knopf, 1993, str. 479. 214 "(poput izvjetaja Hiderova socijalnog radnika." "OSS Sourcebook". Dokument Bavarske dravne policije V#2427 (22. rujan 1924) prognozira da e Hitler" i dalje ostati neprestana opasnost unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti drave" i da bi ga "kao duu rasistikog pokreta" trebalo deportirati, a ne osloboditi.

214 "... ugodnih razgovora u ratnom Hollywoodu." "OSS Sourcebook", razgovor s A. Zeisslerom, str. 921-925. 214 "... poznatijom analitikom knjigom..." Langer, Mind of Adolf Hitler. 215 "pod stavkom 'ene'." "OSS Sourcebook", str. li. 216 "munchenski student koji se zaruio s Geli...", "OSS Sourcebook". str. 639. 217 "... kopija veoma neobinog lanka..." "Adolf Hitler", New York American, 30. studeni 1930. 217 "sin bratia Adolfova oca." Ibid. 217 "... zabiljeka analitiara OSS-a o ispitivanju.,", "OSS Sourcebook", razgovor s princezom Stephanie von Hohenlohe, str. 656-662. 217 "... izvaci iz memoara..." Frederick Oechesner, This Is the Enemy, navedeno u "OSS Sourcebook", str. 665-697. 218 "... lik za koji se veoma zanimala amerika obavjetajna zajednica..." Charles Higham, Trading with the Enemy: A n Expose ofthe Nazi-Ameriam Money Plots, 1933-1949(New York: Delacorte Press, 1983), izvukao je iz razliitih obavjetajnih dokumenata zanimljivu priu o njezinoj dvostnikoj ulozi. 218 "ini se da je princeza Stephanie..." Ibid. 218 "Wiedemann je bio blizak..." Snvder, Encydopedia of the ThirdReich, str. 380. 218 "Ali, prema svjedoenju princeze Stephanie...", "OSS Sourcebook", sasluanje princeze Hohenlohe, str. 657-658. 218 "... a neki obavjetajni analitiari misle..." Higham, Trading uHth theEnemy, str. 188-209. 218 "kao osobna zastupnica lorda Rothermerea." "OSS Sourcebook", sasluanje princeze Hohenlohe, str. 657. 219 "Neimenovan ispitiva OSS-a." Ibid, str. 667-668. 219 "Hitler joj u jednom trenutku priznaje..." Ibid, str. 658. 219 "oni nikad nisu dosegnuli intiman stupanj Briiderschafta." Ibid. 42.A 220 "ini se da njih dvojicu spaja udna veza." Ibid. 220 "...Oechsnerov izvjetaj o navodnoj plastinoj operaciji Hitlerova nosa..." Ibid, str. 685-686. 221 " primitivna mrnja tipina za poluuljudene..." Ibid. 221 "Protuidovsko raspoloenje Der Fuhrera uvijek osjetno ivne..." Ibid. 223 "ak i Danie!Jonah Goldhagen..." Vidi DanielJonah Goldhagen, Hitler's WillingExecutioners, New York: Alfred A. Knopf, 1996, i raspravu u 19. poglavlju ove knjige. 223 "Toland uokvinije tu primjedbu." Toland, Adolf Hitler, str. 125. 223 "Hitler je imao neoekivan odgovor..." Ibid, str. 125-126 224 "poput filozofa Berela Langa i povjesniarke Lucy Dawidowicz." Vidi 11. i 20. poglavlje ove knjige. 224 "u posljednjem ulomku ispitivanja princeze Stephanie...", "OSS Sourcebook", str. 662. 225 "... analizu tog dogaaja Lucy Dawidowicz..." Vidi Dawidowicz, WarAgainst thejeivs, str. 100104. 226 "Havman rabi sva tri navoda..." Havman, Hitler and Geli, London: Bloomsburv, 1997, str. 215. 226 "promjena zacijelo bila osjetna." Ibid. 226 " (Hitlerova) sklonost prema pokolju narasla je do udovinih razmjera..." Ibid, str. 216. 226 "ini se da Havman ak predbacuje Evi Braun...", ibid. 229 "Havman se poziva na krivotvoriteljicu godine koja nedostaje..." Waite, Psychopathic God, str. 501-503, bio je prvi koji je ujedno i najtemeljitije pobio tvrdnje Bridget Hitler o godini koja nedostaje, to je prvi uvidio i objelodanio Robert Payne u The Life and Death of AdolfHitler, New York: Praeger, 1973. 229 "u naem bankovnom trezoru." The Memoirs of Bridget Hitler, ur. Michael Unger, London: Duckworth, 1979, str. 185. 229 "dokazi prikupljeni tijekom istrage dr. Gerlicha..." Ibid, str. 102 229 "U saetku Gerlichova pamfleta..." Ibid, str. 103 230 "...Schaubovo sjeanje nakon dvadeset g...." Navedeno u Hayman, Hider and Geli, str. 182. 11. poglavlje: U Gestapovsku kuicu

236 "Godine 1942. Bormann je s velikom pompom objavio..." The Obersalzberg and the Third Reich, Berchtesgaden: Verlag Plenk, 1982, str. 61. 241 "Njemaki psihijatar Helm Siiedin...", Adolf Hitler: Familien Perspektiven, Frankfurt: Suhrkamp, 1978. 242 "... neto i novo i vano to se namee na nenaglaen... nain..." Berel Lang, Act andldea in the Nazi Genocide, Chicago: University of Chicago Press, 1990. 242 "Povijest zla i budunost holokausta." Berel Lang, u LessonsandLegacies: TheMeaning of the Holocaust in a Changing World, ur. Peter Hayes, Evanston: Northwestern University Press, 1991, str. 90-105. 242 "Saul Friedlander... Cvnthia Ozick." Navedeno na poleini Langove knjige Act andldea. 243 "I mene je to udilo." Berel Lang, razgovor s autorom. 243 kad je Sokrat u Protagori tvrdio...", tonije, "nitko svojevoljno ne ini zlo" zato to je 431 "vrlina znanje". Platon, Protagom, 345 b-e. 244 "... jednu od najslavnijih izjava..." Himmlerov tajni govor SS-ovim oficirima u Poznanju /ili Posenu/, 10. lipnja 1943, koji navodi Lang u Act andldea, str. 3. 245 "Jo je 1919. godine Hitler pisao..." Adolf Hitler, pismo Adolfu Gemlichu, navedeno u Dawidowicz, WarAgainst theJews, str. 16-17. 245 "Otkrie idovskog virusa..." Hitler's Secret Conversations, str. 269. 246 "Druga kljuna objekcija..." Vidi Bullock, govor na Yad Vashem Institute. 246 "Putdotoga jedinstvenogzakljukaLangzapoinje..."Lang,/lctflrf/(fefl,str. 199-200. 246 "To Langa dovodi do tvrdnje..." Ibid, str. 210. 247 "Mnogi filozofi dvoje postoji li uope taj stupanj zla." Korisna rasprava o stupnjevima svjesnog zla moe se nai u djelu S. I. Benn, "Wickedness", Ethia.% (srpanj 1985): 795-810. 250 "Kao to istie Gordon Craig, Thomas Mann..." Thomas Mann, "Brother Hitler", navedeno u Gordon Craig, The Germans, New York: Meridian Books, 1982, str. 67. 250 "... u studiji o arhitekturi Auschwitza..." Deborah Dwork i Robertjan van Pe\uAuschwitz: 1270 to the Present, New York: W.W. Norton, 1996. 250 "...kao to to tvrdi George Hersev s Yalea." George L. Hersev, The Evolution ofAllure, Cambridge, Mass.: MIT Press, 1996. 251 "...Hitler i Kafka srodni umjetnici." D.M. Thomas, Pictures at an Exhibition, New York: Scribner's, 1993, str. 228. 252 "... nedavno objavljena knjiga o neonacistikim pokretima." Ingo Hasselbach i Tom Reiss, Fiihrer-Ex, New York: Random House, 1996. 253 "Heidegger je znao... da se to dogodilo." Vidi Berel Lang. Heidegger's Silence, Ithaca, N.Y.: Cornell Universitv Press, 1996. 12. poglavlje: David Irving 254 "Doista je demagog." Bullock razgovor s autorom. 254 "... jedan od tih napisa, onaj GitteSerenv iz 199L"GitaSereny. TheIndependent, 27.11. 1991. 255 "... u nedavnom intervjuu objavljenom u Telegraphu." Londonski Telegraph, 12. sijenja 1992. 255 "Hitlerov rat." Irving, Hitler's War, str. 1. 256 "idovska zajednica u Argentini." Irving, razgovor s autorom. 257 "Munchenski ga je sud osudio 1992." Presuda Miinchenskog okrunog suda, Kazneni postupci, br. 432, sluaj 113, glavno roite, 5. svibnja 1992. Podrana nakon priziva 1993257 "Glasnogovornik arhiva u Koblenzu." "Zu den 'Eichmann Memoiren'", izjava autoru, 17. sijenja 1992, Bundesarchiv, Koblenz. 258 "Pokuao sam primijeniti tri kriterija." Irving, razgovor s autorom. 259 "Prema jednim londonskim novinama." Londonski Telegraph, 12. sijenja 1992. 260 "I napisao sam knjigu o bombardiranju Dresdena." Tlw Destruction of Dresden, London: WilliamKimber, 1963. 261 "... u posljednjoj reenici knjige..." Ibid, str. 257. 265 "... u zidovima tih plinskih komora nema traga spojeva cijankalija." Vidi temeljito

opovrgavanje 432 Leuchterove "znanosti" u Truth Prevails, ur. Shellv Shapiro, New York: Beate Klarsfeld Foundation, 1990. 266 " (Tradicionalni neprijatelj' rijei su kojima Irving..." Vidi David \t\'m%,Action Report, 5. oujka 1996, str. 1. 266 "... u pomalo shizofrenikoj Goebbelsovoj biografiji." David Irving, Goebbels: Mastermind of tlie Third Reich, London: Focal Point Publications, 1996. 267 "...Auschwitz nije bio mjesto." Ibid, str. 426. 268 "Kad bi ova biografija bila tek puka povijest..." Irving, Hitler's War, str. 17. 13. poglavlje: Pria o trojici Kafka 271 "Kafka se sprema zadati konani udarac." Rudolf Binion, razgovor s autorom. 272 "Smithovu studiju Hitlerova djetinjstva iz 1967. godine." Bradlev F. Smith, Adolf Hitler:HisFam-ily, Childhood, and Youth, Stanford, Kalifornija: Hoover Institution, 1967. 272 "...njegova knjiga Hitler meu Nijemcima" Rudolf Binion, Hitler Among the Gerrow.?,New York: Elsevier, 1976. 272 "Binionovo najnovije djelo." Rudolf Binion, Love Bevond Death: TheAnatomy ofa myth in theArts, New York: New York Universitv Press, 1993. 273 "Lawrence Langer, znanstvenik koji se bavi prouavanjem literature o holokaustu." Vidi Lawrence Langer, "Kafka as Holocaust Prophet: A Dissenting View", u Admitting the Holocaust, New York: Oxford Universitv Press, 1995, str. 109-24. 273 "George Steiner koji, kao to emo vidjeti..." Vidi 17. poglavlje. 273 "Claude Lanzmann", rub na naslovnici Les temps modernes 555 (listopad 1992), gdje je Lanzmann kao urednik promicao esej u kojemu Sabine Prokhoris napada Biniona "Rudolf / sic/ Binion et Adolf Hitler: La Psvchohistoire cache-misere du revisionisme?" (Grubi prijevod: "Binion i Hitler: Psihopovijest kao smokvin list revizionizma?"). Vidi 14. poglavlje. 274 "Gertrud Kurth." Kurth, "The Jew and Adolf Hider", str. 11-32. 276 "Zanemarivana su lijenika upozorenja izdavana tijekom nekoliko desetljea" Binion, Hitler Among the Germans, str. 16. 276 "Takav bi Hitler..." Ibid, str. 19. 276 "... rei e Bloch poslije." U Bundesarchivu, Koblenz, navedeno u ibid, str. 18. 276 "To to je Hitler tako proivio posljednju bolest svoje majke." Binion, Hitler Among the Germans, str. 18. 276 "Navodi znakovite primjere iz Hitlerove retorike." Ibid, str. 24-35. 277 "to to je u govorima grdio 'idova'." Ibid, str. 19. 277 "Dr. Kafka mi je skrenuo pozornost na..." Dr. John Kafka, telefonski razgovor s autorom. 277 "Binionovu tvrdnju." Letak koji je autoru proitao dr. John Kafka. Divio sam se nainu na koji je dr. John Kafka branio svojega strica. 278 "Doktor John Kafka zapravo je znanstvenik..." Vidi dr. John Kafka, Multiple Realities in ClinicalPractice, New Haven: Yale Universitv Press, 1989. 279 "grozno zamrenog odgovora." Preslika koju je autoru dao Rudolf Binion. 4.33 281 "(Jedan njemaki istraiva..." Erns Gunther Schenk, Patient Hitler, Dusseldorf: Droste, 1989. 281 "George Kren." Vidi, primjerice, George M. Kren i Rodler F. Morris, "Race and Spiritualitv: Arthur Dinter's Theosophical Antisemitism", Holocaust and Genocide Studies 6.3 (1991): 233-52, dragocjenu studiju o gotovo zaboravljenom ovjeku koji je na samom poetku oblikovao antisemitsku svijest nacistike stranke; i George M. Kren i Leon Rappoport, Tlie Holocaust and the CrisisofHuman Behavior, New York Holmes and Meier, 1980. 281 "Krenova je majka Binionovu knjigu..." Naveo George M. Kren, razgovor s autorom. 14. poglavlje: Claude Lanzmann 1 rat protiv pitanja zato 283 "Ponaanje filmaa nazvao je..." Dr. Louis Micheels, razgovor s autorom. 284 "Ovdje nema zato." Primo Levi, Survival in Auschwitz/1947/ (New York Collier Books, 1993), str. 29, naveo Lanzmann u "Hier Ist Kein Warum," Nouvelle revue depsychoanalyse 38 (jesen 1988). 284 "Promotrimo uvodni opis..." Napomene Shoshane Felman zabiljeene u "The Obscenitv of

LInderstanding", str. 473-95. 284 "...Lanzmannovo neupitno prihvaanje." Lanzmannovo najdramatinije svjedoanstvo stradalnika oevica u Shoahu jest ono brijaa iz Treblinke koji je brijao glave ena koje su odlazile u plinske komore. On je posebno pazio da im govori kako ih priprema za ienje od uiju a ne za smrt, ime je tim enama uskratio izbor naina na koji e reagirati na istinu. Tu odluku preutno brani na temelju paternalistikog stajalita - brija je znao to je najbolje za te ene (da od njih treba tajiti to ih eka). Takvo stajalite prikazano je kao plemenito -to moda i jest, iako se nigdje ne spominje pitanje vlastita interesa: brija je sauvao svoj posao i svoj ivot time to enama nije rekao istinu, jer je tako upravu logora potedio moebitnog poremeaja provedbe ubojstava koji bi nastao da su znale istinu. I Lanzmannovo bi odbijanje da vidi imalo sloenosti u brijaevu izboru jednako tako moglo sadravati djeli zatite vlastitih interesa - on je, naime, u intervjuima jasno govorio da je brija iz Treblinke "zvijezda" Shoaha, osoba koja je Lanzmannu kao redatelju dala njegov najupeatljiviji dramatski trenutak. 284 "... u svojem tiskanom napadu na film Stevena Spielberga." Claude Lanzmannn, recenzija filma Schindlerova lista, LeMonde, 3. oujak 1994. 285 "Ne. tvrdio je suradnik." Autorov razgovor s Alexanderom Stenglom. 285 "Ne dodjeljuj Hideru nikakvih posmrtnih pobjeda." U Emil Fackenheim, To Mend the World: FoundationsofFutureJewish Tliought, New York: Schocken Books, 1982. 286 "... neke uznemirujue zapise i dnevnike vezane uz onaj dogaaj..." Vidi "The Obscenitv of LInderstanding" i pismo dr. Louisa Micheelsa Cathv Caruth, organizatori skupa. 286 "Prema predstavljanju punom pohvala..." Vidi "The Obscenitv of LInderstanding", str. 474. 286 "Jedan od promatraa kriarskih pohoda..." Dr. Sean Wilder, telefonski razgovor s autorom. 286 "... njegov odgovor na pitanje postavljeno na seminaru na Yaleu." Yale French Studies 79 (1991): 94. 287 "otrovni napad na Binionovu knjigu [...] iz pera jednog od svojih pomonika." Sabine 434 Prokhoris, "Une histoire en quete de Fuhrer," prev. Masha Belenky, Les temps modemes 555 (listopad 1992): 92-109. 287 "... na inae ozbiljnu naslovnicu tog asopisa... ne stavi krvavo crveni naslov..." Rudolf Binion et Adolf Hitler: La Psvchohistoire cache-misre du revisionisme? Ibid, naslovnica. 287 "Binion vjenije da je pogreno pisanje..." Rudolph Binion, razgovor s autorom. 287 "Binion je ...bio prisiljen povui (tubu).'' Ibid. 288 "ali Binionova je temeljna postavka opscena." Claude Lanzmann, razgovor s autorom. 288 "Opscenost tog pitanja naglasio je Claude Lanzmann." Prokhoris, "Une histoire en quete de Fuhrer", 93. 288 "Taj popis uvreda..." Ibid, str. 93-109, autoru prevela Masha Belenkv. 288 "... metodom objanjenja kao konanim rjeenjem." Ibid, str. 109. 290 "Postoje i slike Hitlera kao bebe." "The Obscenitv of Understanding", str. 480. 291 "Ne kaem da je holokaust enigma" Claude Lanzmann, razgovor s autorom. 292 "Mislim da pitati zato' spada u temeljnu ljudsku funkciju." Dr. Sean Wilder, razgovor s autorom. 292 "... osuivao 'mistifikaciju' holokausta..." Vidi Yehuda Bauer, "Is the Holocaust Explicable?" Holocaust and Genocide Studies 5.2 (1990): 145-55. 294 "... u lanku u New York Timesu." Roger Cohen, "Book on Nazi Murder Industrv Stirs French Storm", TheNeiv York Times, 28. listopad 1993, str. 3. 294 "Klarsfeld... Pressacovu je knjigu nazvao..." Ibid. 294 "Lanzmann ...u Le Nouvelle Observateur." Navedeno u ibid. 294 "Znai da su mu vlastite odglumljene i namjetene katarze..." U Shoahu je Lanzmann uvjerio odavno umirovljena brijaa iz Treblinke da ia kosu u okruju brijanice dok ga je Lanzmann terorizirao da se u suzama prisjeti svega toga. 295 "(Timesov mi je izvjeta rekao da stoji iza svoje prie...)" Autorov telefonski razgovor s Rogerom Cohenom. 295 "Yehuda Bauer mi je rekao...." Razgovor s autorom. 295 "(Zapravo, u eseju naslovljenom..." Yehuda Bauer, "On the Place of the Holocaust in His-tory",

Holocaust and Genocide Studies 2.2 (1987): 209-20, na str. 210. 296 "...zbirku eseja o oi..." Au sujet de Shoah, Pariz: Belin, 1990. 296 ".locus classicus njegova napada na objanjavanje." Lanzmann, "Hier Ist Kein Warum." 296 "Tu je priu preuzeo iz dnevnika Prima Levija." Levi, Sutvival in Auschwitz, str. 29. 296 "A evo to je Lanzmann ...nainio iz te prie." Lanzmann "Hier Ist Kein Warum". 15. poglavlje: Dr. Louis Micheels 298 "... knjigu dr. Micheelsa." Dr. Louis J. Micheels, Doctor#l 17641: A HolocaustMemoir, New Ha-ven: Yale Universitv Press, 1989. 299 "Nai se osjeaji ljubavi..." Micheels, Doctor #117641. 299 "u dokumentarcu... o dr. Wirthsu." Proizveden u Nizozemskoj, autori Rolf Orthel i Hans Fels. 299 "Mislio sam da je Munch vaan." Micheels, razgovor s autorom. 43=; 300 "To su pitanja kojima se pozabavio Robert Lifton." Robert Lifton, The Nazi Doctors: Medical Killing and the Psychology ofGenocide, New York: Basic Books, 1986. 300 "... rekla mi je supruga dr. Micheelsa." Razgovor s autorom. 301 "Proitao sam transkript javnog sukoba." "The Obscenitv of Understanding." 301 "Lanzmann je priznao da je bio Veoma otar'." Ibid, str. 480. (Misli da je bio otar verbalno.) 301 "Okrugli je stol... zapoeo tako to je dr. Micheels govorio o..." Razgovor s autorom. Njegov govor nije objavljen u "The Obscenitv of Understanding". 301 "Lanzmann je rekao publici,.", "The Obscenitv of Understanding", str. 479-80. 303 "Navodi raspravu izmeu Elie Wiesela..." Ibid, str. 481-82. 304 "Shvatio sam da je film prijevara." Dori Laub, ibid, str. 494. 304 "... jedan je od prisutnih ustao i..." Ibid, str. 489-90. 305 "Te se veeri ograniio na..." Ibid, str. 490-93. 306 "... otkrio da imam saveznika u Tzvetanu Toorovu." Tzvetan Todorov, Facing the Extreme, New York: Metropolitan Books, 1996. 306 "Primo Levi proveo etrdeset godina..." Ibid, str. 277. 306 "... neto to je o tome napisao." Micheels, pismo Cathy Caruth, navedeno autoru. 16. poglavlje: Emil Fackenheim i Yehuda Bauer 309 "Za Bauera Hiderova krvolonost..." Yehuda Bauer, razgovor s autorom. 311 "... nekoliko odlino argumentiranih polemikih rasprava." Bauer, "Is the Holocaust Expli-cable?", str. 145. 313 "Nemogue je da postoji Bog koji je istodobno svemoan." Klasina postavka problema svemogunosti u sklopu teodiceje nalazi se u J. L. Mackie, "Evil and Omnipotence", Mind(A (1955): 200-202. 314 "Filozof sa sveuilita Notre Dame Alvin Platinga." Plantinga, "God, Evil, and the Metaphvsics of Freedom" i telefonski razgovor s autorom. 314 "U pregledu rasprave..." Bili Bruinooge, "The Holocaust as a Challenge to Belief,"/oMrra/ of the American Academy of Religion (1989): 192-200. Reenica "ne omoguuje Bogu da sie s optuenike klupe" uzeta je iz lanka Johna Rotha u When God and Man Failed, ur. Harry Cargas. 315 "Kako uope moemo objasniti neku osobu?" Emil Fackenheim, razgovor s autorom. 315 "Fikcija se jo uvijek podravala." Fackenheim, razgovor s autorom. 316 "teoriji 'radikalnog zla'..." Fackenheimovo shvaanje radikalnog zla razlikuje se od smisla u kojem taj izraz rabe Martin Buber i Hannah Arednt utoliko to ono ne vue podrijetlo iz ovjeka; potrebna je sila s onu stranu psihologije ili terapije da popravi bie tako mono i neobjanjivo kao to je Bog. Vidi Laurie McRobert, "Emil Fackenheim and Radical Y.v\l.'Jour-nal ofthe A merican Academv ofReligion 58.339 (ljeto 1989): 325-39. 317 "razmjena pisama s piscem Terrenceom Des Presom." Terrence Des Pres, The Survivor, New York: Oxford Universitv Press, 1976. 317 "Zidovima je zabranjeno..." iako je tu misao prvi put objavio u obliku "idovima je zabranjeno 436 da Hitleru dodjeljuju posmrtne pobjede", poslije, u God's Presence in History, Fackenheim pie: "idovima je zabranjeno da Hitleai dopuste posmrtne pobjede." 318 "itam djela ljudi poput

zapovjednika Auschwitza..." Rudolf Hoss, Death Dealer, Buffalo: Prometheus Books, 1992. 318 "J. P. Stern." Stern, Hitler. 319 "Znate knjigu RobertaWaitea?" Wa\te,PsychopathicGod. 321 "jedan od komentatora Fackenheima..." McRobert, "Emil Fackenheim and Radical Evil," str. 339. 321 "Inzistiranje na jedinstvenosti... holokausta..." Elizabeth Domanskv, "'Kristallnacht,' the Holocaust. and German Unity," History andMemory 4.1 (proljee/ljeto 1992.): 60-84, str. 79. 322 "Heinz Hohne, povjesniar SS-a..." Heinz Hdhne, The Order of the Death s Head, New York: Coward-McCann, 1970, str. 182-84. 323 "dunosnik Lige naroda." Carl Burchardt, navedeno u ibid, str. 184. 323 "Fackenheim navodi da je Himmler vjerovao..." Fackenheim, To Mend the World, str. 211. 323 "masera Felbca Kerstena." Felix Kersten, The MemoirsofDr. FelixKersten, ur. Herma Briffaut, prev. dr. Ernst Morowitz, Garden Citv, New York: Doubledav, 1947. 324 "Formulaciju Roberta Waitea..." Fackenheim, To Mend the World, str. 232-33324 "esej Herberta Luethvja u asopisu Commentarv iz 1954." Ponovno objavljeno u Norman Podhoretz, The Commentarj Reader, New York: Atheneum, 1966. 324 "Ta pitanja, tvrdi Fackenheim..." Fackenheim, 7b Mend the World, str. 232-33325 "Elie Wiesel proslavio se..." Elie Wiesel, Night [1960.], New York: Random House, 1973. 325 "(U eseju objavljenom na Jom Kipur 1997." Elie Wiesel, "A Praver for the Davs of Awe," The New York Times, 2. listopada 1997, str. A19328 "Neki, poput rabina Richarda Rubensteina..." Vidi Richard L. Rubenstein, After Ausduvitz, redigirano izdanje, Baltimore: Johns Hopkins Universitv Press, 1992. 17. poglavlje: George Steiner 329 "izmiljen lik nazvan 'A. H.'" Portage to San Cristobal. 329 "To me nasmrt preplailo." George Steiner, razgovor s autorom. 330 "citat iz prikaza o predstavi u londonskom Observeru..." Observer, 21. veljae 1982. Kritiarka Victoria Radin pie o "urnebesnom pljesku i povicima 'Bravo!' Mislim da je to jednim dijelom bilo upueno jednako Hitleru kao Alecu McCowenu (glumcu koji je glumio Hitlera)." 332 "Steineru naklonjen uvod..." Nathan A. Scott, Jr, u Reading George Steiner, ur. Nathan A. Scott. Jr, i Ronald A. Sharp, Baltimore: Johns Hopkins Universitv Press, 1994. 332 "... veliini, zapanjujuem opsegu..." Ibid, str. 1. 333 "...poasti akademske zajednice..." Steineru je u meuvremenu dodijeljena posebna katedra poredbene knjievnosti na Oxfordu. 333 "Language and Silence... After Babel." George Steiner, Language andSilence New York Atheneum, 1967. i George Steiner, After Babel, NewYork: Oxford Universitv Press, 1975; redigirano izdanje 1992. 4.37 334 "... uvjerljivo je napao Lawrence Langer." L. Langer, Admitting the Holocaust, str. 109-24. 336 "Sir Leslie otvoreno Hitlera naziva arlatanom..." Steiner, Portage to San Cristobal, str. 12. 336 "glumcu do kraja..." Ibid, str. 10. 337 "Ne dajte mu da govori." Ibid, str. 4748. 337 "...Hitlerovo objanjenje samoga sebe." Ibid, str. 179-89337 "Moj je rasizam bio parodija vaeg." Ibid, str. 182. 337 "...idov izmislio savjest." Ibid, str. 184. 337 "to su nai logori bili u usporedbi s time?" Ibid, str. 184-85. 337 "posebni demon..." Ibid, str. 186. 338 "Nai su uasi bili seoski fanik...." Ibid, str. 188. 338 "Gospodo suci..." Ibid, str. 189. 338 "... zavrni ulomak..." Ibid, str. 189-90. 339 "igranje s vatrom." Hyam Maccoby, razgovor s autorom. Vidi 18. poglavlje. 339 "Ali kad je Steiner dopustio da se od romana naini predstava." Adaptacija Christophera Hamptona u londonskom kazalitu Mermaid u veljai 1982. 340 "... izvrsne studije toga problema." Stanley Fish, Surprised by Sin: The Reader in Paradise Lost

(1967), Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, 1998. 342 "intervjuu Sidneya Hooka ." Sidney Hook, "On Being a Jew," Commentarj 88.4 (listopad 1989)28-36. 342 "zahtijevao da se ne objavi za njegova ivota." Hook je rekao: "elim da se ovaj dio objavi tek nakon moje smrti." Ibid, str. 36. 342 "...da smo mi idovi nestali..." Hook se izrazio ovako: "Razmiljam o luacima Zelotima [...] to bi bilo da je cjelokupno idovsko puanstvo Palestine u to doba izginulo u borbi? Zamislite ega bismo sve bili poteeni: dvije tisue godina antisemitskih ekscesa... Mislim da je u nekim okolnostima bolje ne biti nego biti." Ibid, str. 36. 344 "...Benzion Netanyahu pokazao." U Origins of the Inquisition inFifteenth Century Spain, New York: RandomHouse, 1995. 345 "izazovan roman..." Bervl Bainbridge, Young Adolf"(1978), New York: Carol and Graf, 1995. 18. poglavlje: Isticanje kranstva 347 "Ljudi stalno govore..." Hyam Maccoby, razgovor s autorom. 349 "... otrih polemika u asopisu Commentary." Posebice Hyam Maccoby, "Theologian of the Holocaust," Commentary 74 (prosinac 1982). Taj je lanak, toboe o Emilu Fackenheimu, potaknuo otre reakcije jer sugerira da su idovi nespremni prebaciti svu teinu krivnje zbog holokausta na kranski antisemitizam. Vidi i Hyam Maccobv, "Cristianitv's Break with Juda-ism", Commentarj 78.2 (kolovoz 1984). 349 "... u lanku u Commentaryju koji je uzburkao duhove." Maccobv, "Theologian of the Holocaust" i "Pisma itatelja," Commentatj 75 (oujak 1983). 350 "Primjerice, John..." John Charmley, Churchill: The End of Glory, London: Hodder and Stoughton, 1993. /Ur 351 "avla i avoljeg slugu..." Papa Gelazije I, navedeno u Hyam Maccoby,/udas Iscariot and the Myth ofjeu'ish Evil, New York: Free Press, 1992, str. 6. 352 "Jao ovjeku onomu..." Marko 14:21 353 "Krvava njiva..." Matej 27:3-10 353 "... utroba mu se prosula..." Djela apostolska 1:18-19 353 "... ulazi sotona." Luka 22:3 353 "...nadahnjuje davao..." [van 13.2 353 "U novinskoj kolumni Pata Buchannana." Pat Buchmmn, New York Post, 14.12. 1994, str. 25. 354 "doktorat koji sam proitao." Schmeller, "Hitler's View of History." 355 "'eliminacijskog antisemitizma' Daniela Goldhagena." Vidi raspravu u 19. poglavlju. Goldhagen odreuje taj kranski antisemitizam u smislu da kranski antisemiti barem priznaju da su zadovoljni obraenjem idova. Rasne, eliminacijske antisemite zadovoljava samo smrt idova. 355 "U svojoj knjizi o problemu Jude." Hyam Maccoby, The Sacred Executioner: Human Sacrifice and the Legacy ofGuilt, New York: Thames and Hudson, 1982. 355 "idovi su ubijani zbog kranske krivnje." Ibid. 357 "teolozi... poput Rosemary Ruether." Vidi, primjerice, Rosemary Ruether, Faith andFratrieide, San Francisco: Seabury Press, 1974. 357 "Od svih napada..." Hyam Maccobv, "George Steiner's Hitler," Encounter, svibanj 1982, str. 27-34. 357 "Hitler... 'postaje pravi steinerova." Ibid, str. 31357 "protuidovske promidbe koja dovodi u zabludu." Ibid, str. 30. 357 "kolosalnom zabludom." Ibid. str. 30. 36l "Richard Rubenstein." Rubenstein, After Auschwitz, 361 "Rubenstein je izdvojio rabina Lea Baecka..." Rubenstein, telefonski razgovor s autorom. 362 "Cynthia Ozick ...mi je naglasila..." Cynthia Ozick, pismo autoru. 19. poglavlje: Daniel Goldhagen 363 "Goldhagenovoj knjizi..." Goldhagen, Hitler's WillingFjcecutioners. 364 "Langer je autor studije..." Langer, Admitting the Holocaust. 364 "esto pomilja kako bi ih htio zadaviti." Lawrence Langer, autorove biljeke, forum u

Amerikom muzeju holokausta, 8. travnja 1996 365 "spreman izroditi se u umorstvo." Goldhagen, Hitler's Willing Executioners, str. 75. Nadalje pie: "Jedino to se ne moe tono utvrditi jest... koliko je tono Nijemaca to zduno prihvatilo" u kojem trenutku. Ali jasno je da su umorstva koja je poticala vlada zapoela ve 1933" 366 "Fritz Stern sa Sveuilita Columbia." Fritz Stern, "The Goldhagen Controversy". Foreign Affairs, studeni-prosinac 1996, str. 128-38. 366 "pretenciozno... kretavo i pojednostavnjeno." Ibid, str. 138. 366 "Goldhagenu ...Hitler je bio Njemaka." Ibid, str. 131. /i 2.0 367 "... hvalio kako je u knjizi rijeio problem..." Prema Goldhagenu "objanjenje zato se holokaust dogodio zahtijeva korjenitu reviziju onoga to je dosad napisano. Ova je knjiga upravo ta revizija." Navedeno u ibid, str. 128. 368 "...Hilbergovim pismom." Pismo je zapravo napisano Henrvju Friedlanderu. Friedlander je autor knjige The Origins ofNazi Genocide, Chapel Hill: Universitv of North Carolina Press, 1995. 368 "Ali i Kweit ide dalje od toga..." Autorove biljeke, forum Muzeja holokausta. 368 "...Hilberg ...pie: 'Ne slaem se..." Kweit, navod iz Hilbergova pisma Friedlanderu, ibid. 368 "Hilbergova ivotnog djela... povijesti holokausta u tri sveska." Raul Hilberg, The Destniction ofEuropean Jews, revidirano izdanje, New York: Holmes and Meier, 1985. 369 "Goldhagen odbacuje... 'pet konvencionalnih objanjenja'." Goldhagen, Hitler's VCilling Executioners, str. 379-85. 369 "Hilberga kao 'primjer'." Ibid, str. 385. 370 "Bauer je naveo... Georgea Mossea." Autorove biljeke, forum Muzeja holokausta. 371 "Nije kriv Goldhagen." Ibid. 371 "izlaete se pogibli da ete zavriti kao Amo Mayer." Amo Mayer, Why Did the Heavens Not Darken! (New York: Pantheon, 1988). Maverova knjiga ima svoje branitelje, iako mi se prikazivanje idova kao muenika vie zbog svog boljevizma nego zbog svog idovstva ini veoma nespretnim nainom oivljavanja marksizma 372 "Der Spiegel na naslovnici." Der Spiegel 21,20. svibnja 1996. 372 "Die Zeit" Taj je tjednik objavio raspravu o Goldhagenu u nastavcima od 11. travnja do 24. lipnja, a Goldhagen je svojim kritiarima odgovorio 2. kolovoza. 372 "Goldhagen je u posljednjem trenutku otkazao sastanak." "Forum on the Holocaust Canceled After Author Withdraws", TheNeiv York Times, 1. svibnja 1996. 373 "Sir Isaiah Berlin pisao je o..." Berlin, Against the Current. 373 "Norman Cohn... autor studije..." Cohn, Warrantfor Genocide, str. 194. 373 "Cohn odreuje Hitlerovo austrijsko bie..." Ibid, str. 194. 373 "...regionalne razlike antisemitizma." Daniel Goldhagen, razgovor s autorom. 375 "...ponovno sam proitao Weberov poznati esej." Max Weber, "The Nature of Charismatic Domination." U Weber: Selections in Translation, ur. W. G. Runciman, prev. Eric Matthews, New York: Cambridge Universitv Press, 1978, str. 226-50. 375 "njegovo pravo da vlada." Ibid, str. 227. 376 "Erich Goldhagen... objavio 1972. esej..." Erich Goldhagen, "Pragmatism, Function and Be-lief in Nazi Anti-Semitism," Midstream, prosinac 1972, str. 52-62. 376 "Otac Goldhagen navodi mnogobrojne sluajeve..." Ibid, str. 57: u svibnju 1943. Goebbelsov je ured izdao "tajne okrunice" u kojima nareuje "dunosnicima stranke zaduenim za propagandu... da proire i pojaaju antisemitsko 'prosvjeivanje' puanstva", a to bi, prihvatimo li sinovljevu tezu, bilo posve nepotrebno. 376 "Ali otac opisuje reakciju... mnogo blaim rijeima nego sin." Ibid, str. 59. 377 "Saul Friedlander... naziva 'iskupljenikim antisemitizmom'." U Friedlander, Nazi Germanj andthejeu's. 440 378 "Breitman mi je natuknuo..." Richard Breitman, razgovor s autorom i naknadni tel. razgovor. 378 "... studiji profesora Richarda S. Levyja." Richard S. Levy, TheDoivnfall of the Anti-Semitic

PolitkalParties in Imperial Germany, New Haven-, Yale Universitv Press, 1975. 380 "Broder...poinje..."HenrvkBroder,DerSpiegel21,20.svibnja 1996,str.58-59. 382 "Levy mi je rekao da mu se ini..." Levy, telefonski razgovor s autorom. 382 "Profesor Berel Lang poslao mi je..." Berel Lang, "Holocaust Memorv and Revenge: The Presence of the Past," Jeivish Social Studies 2 (ama 1996.): 1-20. 382 "Kako je mogue da osveta nije..." Ibid, str. 2. 382 "... ambiciozan plan... partizana,." Ibid, str. 4-5. 382 "... ono to naziva 'zamjenskim'..." Ibid, str. 9-10. 384 "Druga naslovnica Der Spiegela." Der Spiegel 33,12. kolovoza 1996, str. 40-55. 384 "...i ovaj put popraen udnim tekstom u okviru..." Ibid, str. 42. 384 "Pogledajmo jo neke promjene..." Ibid. (prijevod Alexander Stengl). 385 "Upravo je bio napisao prikaz,." Berel Lang, prikaz Hitler's VCilling Executioners Daniela Goldhagena. Moment, svibanj 1996. 385 "Smatra da je pretjeranost tvrdnje..." Berel Lang, razgovor s autorom. 385 "lanak je bio naslovljen: Bijes ..." "The Rage That Elie Wiesel Edited Out of Night," E. J. Kessler, TheYorward, 4. listopada 1996, str. 1,10. 385 "Naomi Seidman tvrdi da je u izvorniku na jidiu..." Naomi Seidman, "The Scandal of Jewish Rage,"Jeu<ish Social Studies 3-1 (jesen 1996): 1-19386 "Ali znanstvenici Eli Pfeffercorn i David Hirsch tvrde da nije tako." Eli Pfeffercorn i David Hirsch, "Elie Wiesel's Wrestle with God," Midstream 43.8 (studeni 1997): 21 i dalje. 386 "A sam je Wiesel u Forcvardu opovrgnuo...", TheFonvard, 4. listopada 1996, str. 10. 387 "Goldhagen je igosao Browningovu knjigu iz 1972." Daniel Jonah Goldhagen, "The Evil of Banalitv," prikaz Ordinarv Men Christophera R. Browninga, The New Republic, 13.-20. srpnja 1992, str. 49-52. 388 "pokojna povjesniarka Lucv Dawidowicz tvrdila da je..." Vidi opirnu raspravu njezine teze u sljedeem poglavlju. 388 "Goldhagen naglaava trenutak,." Hitlerov govor, "Zato smo antisemiti", 13- kolovoza 1920, navedeno u Goldhagen, Hitler's WillingExecutioners. str. 134. 388 "Yehuda Bauer tvrdi da se to dogodilo u oujku 1941. godine." Yehuda Bauer, razgovor s autorom. 388 "Breitman... svibanj 1941." Breitman, Architechtof'Genocide. 389 "nova studija njemakog znastvenika Petera Wittea.' Peter Witte, "Two Decisions Concern-ing the 'Final Solution to the Jewish Question': Deportations to Lodz and Mass Murder in Chelmno", prev. B. Richardson, Holocaust and Genocide Studies 9-3 (zima 1995): 31845. 389 "Tijekom estomjesenog razdoblja..." Ibid, str. 320. 389 "Hitlerova je odluka da deportira idove..." Ibid, str. 321. 389 "...nedavna tvrdnja... Christiana Gerlacha..." Vidi TlieNetv York Times, 21.11.1998, str. 4. 389 "... izvedena iz pogrenog tumaenja." Autorov razgovor s Richardom Breitmanom. Breitman to ne naziva izravno pogrenim tumaenjem; to je moje tumaenje njegovih ograda. 390 "Ljudi su izgubili svoj vlastiti holokaust." Christopher Browning, razgovor s autorom. 391 "...zanimljiva novija knjiga." Turner, Hitler's Thirty Days to Poiver. 391 "Hiderova je pobjeda, uvjerljivo tvrdi Turner..." Ibid, str. 176. 20. poglavlje: Lucv Dawidowicz 393 "... moga razgovora... o njegovu prikazu Hiderove odluke." Vidi posebice Christopher Browning, "Bevond Intentionalism and Functionalism: The Decision for the Final Solution Reconsidered", u TttePath to Genocide, New York Cambridge Universitv Press, 1992. 393 "Mislim da je bio istinski vjernik." Browning, razgovor s autorom. 394 "Peter Witte u nedavnom lanku..." Witte, "Two Decisions." 397 "...u snanoj prozi." Dawidowicz, WarAgainst thejems. 397 "... ezoterian jezik prikrivanja." Ibid, str. 151 i dalje. 398 "... diplomirana anglistica." Diane Cole, razgovor s Lucv Dawidowicz, Present Tense, jesen 1983, str. 22-25.

399 "Konano rjeenje vue korijene iz..." Dawidowicz, War Against thejems, str. 150. 400 "Kako netko moe javno zastupati.," Ibid, str. 151. 402 "...Hitlerove napomene ovjeku imenom Josef Heil." Navedeno u Tolland, Adolf Hitler, str. 116 (biljeka), iz Hellovih biljeaka u: Institut fiir Zeitgeschichte, ZS 640, folio 6. Hellov opis Hitlerove vizije svojih planova vrijedi opirno navesti da bi se uspostavila ravnotea s onima koji tvrde da je Hitleru mrnja prema idovima bila drugorazredna stvar ili pak pitanje taktike: "Budem li doista doao na vlast", objasnio je Hellu, "unitenje idova bit e mi prvi i najvaniji zadatak [...] Podii u jedna vjeala za drugima [...] idovi e biti objeeni jedan za drugim i visjet e dok se ne usmrde [...] im budu skinuti, za njima e slijediti sljedea skupina i to e se nastaviti sve dok posljednji idov [...] ne bude istrjebljen." 403 "Hitlerov govorniki dar i antisemitske prezentacije..." Dawidowicz, War Against thejems, str. 151. 403 "ifre kojima upuuje na idove..." Ibid, str. 152. 403 "Kao to mi je napomenula njezina prijateljica i kolegica [...] Ruth Wisse." Ruth Wisse, razgovor s autorom. 403 "Svoju analizu Hitlerove dvolinosti..." Dawidowicz, War Against thejems, str. 152 i dalje. 404 "...1919. u pismu ovjeku u Munchenu." Ibid, str. 16-17. 404 "... u kolovozu 1920. Hitler svojim sluateljima objasnio..." Hitler: "Zato smo antisemiti", navedeno i raspravljeno u ibid, str. 17-20. 404 "... govor koji je Hitler odrao u travnju 1922." Ibid, str. 154. 404 "Ona je kao povjesniarka shvaala..." Ruth Wise, u pismu autom. 405 "Uzmimo primjer fascinantnog govora..." Ibid, str. 93405 "Izvritelj njezine autorske oporuke. Neal Kozodov." Neal Kozdov, telefonski razgovor s autorom. 406 "smjeta Kristalnu no u kontekst." Dawidowicz, War Against thejems, str. 93. 406 "... sedamnaestogodinji student, poljski idov." U vezi s vanim i suosjeajnim preispitivanjem uloge Herschela Grvnszpana vidi Michael Marrus "The Strange Storv of Herschel Grvnszpan", American Scholaryi.\ (zima 1988): 69-79. 407 "... u gotovo nepoznatoj osobnoj izjavi." Dawidowicz, War Against theJetvs, str. 106, navodi Hansa Bucheima u Helmut Krausnick i drogi, Anatomy ofthe SS State, str. 44. 407 "KnjigaA.J. P. Tavlora." A.J. P. Tavlor. The OriginsoftheSecond World W^r(196l), NewYork: McMillan, 1982. 408 "...objavio rat idovima..." Dawidowicz, War Against theJews, str. 106 408 "U doista genijalnoj, posve fascinantnoj biljeci..." Ibid, str. 110-111. 409 "Tako je 30. sijenja 1941. Hitler okupljenima rekao..." Svi su sljedei navodi iz Hiderova govora iz ibid. 414 "... Himmelfarb slikovito izrazio." Milton Himmelfarb, razgovor s autorom. 415 "... prikaz Staljinovih zloina, djelo Roberta Concjuesta." Robert Conquest, The Great Terror: A Reassessment, redigirano izdanje, New York: Oxford Universitv Press, 1990. 415 "jednostavno doima strasnijim." Roben Conquest, telefonski razgovor s autorom, navodei izjavu koju je izvorno dao francuskim novinama. 415 "Moda je razlog zbog kojeg su ljudi odbijali vidjeti Staljina onakvim kakav je bio." Himmelfarb, razgovor s autorom. KAZALO Abend,Der 146 Acta Psyhiatrica 30 Action report 266 Adolf Hitler (Alois Hitler jr.) 217 "Adolf Hitler, izdajica" (Nacistika stranka) 79 Adorno, Theodor 285 American, NY 74,217 American Imago 290

American Monthly 203 Ameriko idovstvo i holocaust(Bauer) 310 Anatomija ljudske destruktivnosti (Fromm) 29 Andreas-Salome, Lou 272 Anna (Raubalina neakinja) 160-61 antisemitizam 11,207,333,378 austrijski 331,373 francuski 331,361,370 graniarski uinak i 373 "iskupljeniki" 377 u knjievnosti 351 kranska naela i 349-51 kranski 365-67,377 krvna objeda i 353,355 mrnja i 221-23,231,344 postkranski 355 Protokoli sionskih mudraca 94-96 rasni vs. vjerski 344 i seksualna patologija 173-74,186-87 i ucjenjivanje 90 idovski standard moralnosti i 360 Arendt, Hannah 249,317,320,365-56 Aretin, Erwin von 3941,198 Aretin, Karl-Ottmar Freiherr von 40 Argentina 258 argument Ispravnosti" 19-20,107-10,113,2212,24146,251,411 Argumentum ad Hitlerom 19 Arhitektura zle kobi (film) 250 Aristotel 120 Associationfor Applied Psyhoanalysis 290 atomska bomba 214 Auer, Erhard 81 Aufbau 193 Augustin, Sv. 356 /././. Auschwitz 78,113,248,250-51,265,267,294,299, 321,343 Boja prisutnost i 312-13 fiktivni radni odredi 315 Levijevo iskustvo:"Ovdje nema zato" 284, 29667,306 nositelji tajni 301 v. i konano rjeenje: holokaust Austrija 182-83 Anschluss 89 antisemitizam 331,373 Baeck Leo 361-62 Bainbridge, Bervl 345 Barbie, Klaus 294 Bauer, Yehuda 5,13,18,21,36,122,130,292-93, 295,309-15,327,378,381,383,388,391,416 djela 310 silogizam Bog-kao-Sotona-ili-netois/i (nemonik) 313-15,325-26 problem teodiceje i 313-15 vs. mistifikatori 311,314 Baumann,Emil 216 Beauvoir, Simone de 286 Belloc,Hillaire 351 Berlin, Isaiah 49,373 Bernadotte, Folke 101 Bernstein, Michael Andre 15,37,272 Bezimenski, Lev 117 Bijeli um (DeLilo) 24 Binion, Rudolph 40,167,182,271,292,296 istraivanje o upotrebi jodoforma 277-78, 280 John Kafka i 277-82 Lanzmannova kritika 274,28639,296 pripovijest o lijeniku idovu 274-80 ivotopis 271-74 Blake,William 106,340 Bloch, dr. Eduard 32,182-84 lijeenje Klare Hitler 275-81 Bloch, Gertrude 182,281 Blomberg,Wernervon 89-90 Blondi (Hitlerov pas) 237,240 Blos,dr.Peter 178 Bog 122,344 Bog-kao-Sotona-ili nebbish (Bauerov silogizam) 313-14,325-26, holokausti 312-13,325-26

izabrani narod i 359-60 kao posljednja rtva holokausta 327-28 problem teodiceje 313-15,327 utnja 23,325 zlo i 129-30,309,312-15 Bohr.Niels 171 Bolesnik (Binion) 272 Bolesnik Hitler (Schenck) 281 Bormann, Frau 111 Bormann, Martin 110-11,236,23940 Brauchitsch,Walthervon 90 Braun, Eva 147,164,173,226,237,240 smrt 116 vjenanje s Hitlerom 319 Braun (sestre) 159 Breitman, Richard 209-10,378,388 Broder, Henrvk 38081 Bromberg, dr. Norbert 69,173-75,178,185 Brovvning, Christopher 10,12,130,390,397,400, 411 hamletovski Hitler 393-96 kritika Goldhagena 371,387-89 Buber, Martin 320 Buchanan, Pat 353 Buchenwald 267 budizam 359 Bulgerjames 122-23 Bullock, Alan 5,10,13,19,30,38,47,52,58, 85, 102,106,109,114,115-32,162,166.176, 180,186, 22122, 231, 246, 263,318,336, 379,387,393,397 dijalektiko stajalite 123-26,129 o Hitlerovu antisemitizmu 119-20 o Hitlerovoj seksualnosti 120-21 o Hitlerovoj tjelesnoj nepotpunosti 115-17 o Hitlerovu misaonom svijetu 123-24 o Hitlerovu ratnom neuspjehu 126-27 o Hitleru i holokaustu 131-32 o Irvingu 255 "moralni kretenizam" 123-24 otac 129 problem nepotpunosti 115,120-122 o pojmu zla 122-24 o raspravi o samoubojstvu 116-17 vs. poricatelji holokausta 130-31,254 Bundv.Ted 26 Burgess,Guy 177 Chamberlain, Houston Stewart 20^360 Charmlev.John 350 Chesterton, G. K. 351 Churchill,Winston 187,350 Cohen,Peter 250 Cohn, Norman 373 Cole.Diane 398 Collin, Rodney 143 Commentary 13,25,324,349,405 Cossman, Nikolaus 94 Craig, Gordon 22,250 crna fronta 169 "arobni krug" 119 ehoslovaka 89-90,218,237,407 in i misao u nacistikom genocidu (Lang) 24243 "elija G" 80,82,88 Dachau 17,191 Dacre, lord v. Trevor-Roper Dahmer,Jeffrey 10,27,224 "Da nije bilo Hitlera, ne bi bilo holokausta" (Himmelfarb) 11,38,311,322,366,375-76. 413,415-16 Dawidowicz,Lucy 10,12,41,78,131,224-25,231, 388,393411 o Hitlerovu "ezoterinom jeziku" 397,399408 o Hitlerovu svjesnom zlu 410-12 oHitlem koji se smije 404,408-11 o pogromu Kristalna no 406-07 susret s njemakim konzulom 399 ivotopis 398 DeLillo, Don 24 Des Pres, Terence 317 Deuerlein, Ernst 41 Disky,Jenny 159 Disputacija (Maccobv) 348 Doktor broj 117641: Sjeanja na holokaust (Micheels) 298 Dollerssheim, austijsko selo 4748,50-51,56-58 unitenje 23-24,4546,52-53,67 Dollfuss, Engelbert 68 Domansky, Elizabeth 321 Donovan, William J. 67 Drevfuss, afera 331 Duga gravitacije (?y\or\) 164

Dvoboj (Lukacs) 187 Dwork,Deborah 250 Dvkman, Shlomo 415 Dingis-kan 207-11 445 Dingis-kan: Oluja iz Azije 209 Eckart, Dietrich 223 Egipat 258 Eichmann, Adolf 132,249,373 i zapovijed o istrebljenju 255-59,266 Einsatzgruppen 395 Einstein, Albert 172 Eisner, Kurt 34 eliminacijski antisemitizam 355,365-67,373,375, 386,391 definicija 365 Eliot,T.S. 350-51 Ellis,Havelock 165,169 Enciklopedija Treeg Reicha (Snyder) 161 Encounter 104,357 Ensor, Robert 108 Erickson, Steve 164 Erzberger, Matthias 55 eutanazija, nacistiki program 376,396 evanelja 351-53,356 Fackenheim, Emil 5,10,11,13,20-21,23,102, 107,109,122,130,242,285,291,310,311, 313,328,336,341,382,397,414 dvadesetgodinja utnja 316 "dvostruka igra" 317-18,413 kritika Waita 319 o objanjenju na temelju idovske krvi 324 o opasnosti objanjavanja 317 otra reakcija na postavku "Hitlera u nama" 316 o radikalnom zlu 320 "614. zapovijed" 316-17,326-28,332 uhienje u Kristalnoj noi 315 teorija o glumcu 124,319-21 Fanfare, Die 88,146 FBI 218 Festjoachim 52-53,58,69,166 Fischer, David H. 22 Fish,Stanley 340 Ford,Henry 55,94 Foreign Affairs 384 Forster (detektiv) 139 Forster, Edmund 41,144 Fonvard 285-86 Foxman, Abraham 211 Francuska 89,126,388 antisemitizam u 331,361,370 Frank, Anna 267 Frank, Hans 52-53,55,69,71,81,121,153,194-95 memoari 5860,62-67 Frank, Niklas 65,194-95 Frankenberger (navodni Hitlerov predak) 58, 61-62 Frankfurter Zeitung 81,95,158,166 Franciska (sluavka) 54 Frau Lou (Binion) 272 Freud Sigmund 49-50,172-73,179,186,334-35,358 Frick, Wilhelm 205 Friedlander, Saul 22,25,38,242,377 Fritsch. Wernervon 89 Fromm, Erich 29,37 Fuhrer, L><?r(Heiden) 95,158,167 fM/jr<?r-Lx(HasselbachiReiss) 252 Gacy,JohnWayne 26 Gandhi, Mohandas K. (Mahatma) 11 Gatzke, Hans 186 Geheimnistragers 301 Gelazije l.papa 351 Gemlich (Hitlerov muenchenski korespondent) 404 Genoud, Francois 111 Gerade Weg Der 17,38,81,196,199,208 Gerlach, Christian 389 Gerlich, Fritz 16-18,39-40,81,157,189,213,230, 250 i izrugivanje Hitleru 191-94,202-04,207-08 pamflet/ Acccuse 229-30 i proroanska stigmatiarka 196-202

satira Suenje Hitlerovu nosu 193,202,205-207,212,221 ubojstvo 187,191-92,201-02 ivotopis 195-60 Gerlich, Sophie 17,202 Gestapo 17,41,51,191.195,201-02,275,322 gestapovska kuica 24041 Geyer (glumac) 71 Gidal, Nachum Tim 142,194 Hitlerove fotografije 204 Gilbert, G.M. 59,66^7 Glavni stoer, njemaki 89 Goethejohannvon 126,361,381 Goldhagen, DanielJonah 35,172,223,355,362, 363-92 Bauerova kritika 370-71 Browningova kritika 371,387-89 "davljenje" 364,367 eliminacijski antisemitizam 365-67,374-75, 377 i Erich Goldhagen 380-82 Hilbergov sukob s 367-70 o Hitlerovu antisemitizmu 373-75 446 napadi znanstvenika na 363-64,366-72,378, 38584 o njemakom nacionalnom karakteru 377 o podrijetlu njemakog antisemitizma 37839 popularnost teze 389-91 teorija o odluci 387-89 teorija o oslobaanju od krivnje 386 teze o osveti i 383,386-87 Goldhagen, Erich 376,38081 Goldschagg, Edmund 81-83 Goldschagg, Rolf 83 Goring, Hermann 132,193,225-27,250,256,395, 407 Hitler i 219-20 Govori zastolom, zapisi 109-14,231,237,248,250 gospodarski slom, Njemaka 138 Graef, Hilda 198-99 Grant, Robert 38 Greenberg, Irving 313 Greiser, Artliur 394 Gross, Felix 216 Gruber, Martin 81,88,94-95,97 Grvnszpan, Herschel 406 Giinsche.Otto 26l Giinter.Hans 20506,192-93,207 Gurtner, Franz 138,140,158 Giistrow, Dietrich 27-28 Guttenberg, Karl Ludwig Freiherr von 40 H Herr 235-39,241 Haiderjorg 53 Halifax, lord Edvard Wood 218 Hamann, Brigitte 33 Hampton, Christopher 357 Hanfstaengl, Ernst "Putzi" 120-21,162,165-66, 169,173,204,225-26 Hanussen (mistik) 200 Harris, Robert 113-14.256 Hasselbach, Ingo 252 Hausser, Louis 200 Havman, Ronald 226-30 teorija o "noi koja nedostaje" 227-30 Heiber, Helmut 49 Heidegger, Martin 253,361,417 "Heideggerova utnja" (Lang) 253 Heiden, Konrad 16,81,95-96,158,161,163-69 Neiv York Times, nekrolog 166-67 Heimsoth, dr. 86-87 Heisenberg,Werner 214 "Heisenbergov rat" (Powers) 214 Helljosef 402 Hentsch, Herbert 91-92 >Hersey, George 250 Herzl, Theodor 49 Hess, Rudolf 219,255 Hevdrich, Bruno 322-24 Hevdrich, Reinhard 83,110,123,130,132,248, 256-59,411 Hitlerova konana odluka i 394-95 kao potencijalni Hitlerov nasljednik 322-23 navodno idovsko podrijetlo 322-23 Hiedlerjohann Georg 4647,51,62-63,72 Hiedlerjohann Nepomuk 47.51 Hier Ist Kein Warum 296 Hilberg, Raul 367-70 Himmelfarb, Gertrude 414 Himmelfarb, Milton 11,38,311,366,369,374-75, 413-14 0 demonizaciji Hitlera 416-17 1 rasprava o pitanju "iznimnosti" 414-17 Himmler, Heinrich 51,83,110-11,123,130,132,

209-11,248,250,25057,267,323,389,395, 407,411 govor u Poznanju 24446 pismo Greisem 394 Hindenburg.Oskarvon 89 Hindenburg, Paul von 17,89,138,192,391 hinduizam 359 Hirsch, David 386 Hirschberg, Klaus 15057 HistoryandMemory 321 Historikerstreit 107,211,237,372 Histor}'ofChildhoodQuartedy 277 Hitler, Adolf: aura sudbine 162 autopsija 11018,17077 brkovi 149 Chaplinovski image 108 demonizacija 41017 fikcionalno predstavljanje 22-25 "heil Hitler" skandiranje 200-01 hipnotikamo 103,105-06,151,332 ime 49 izgubljeno razdoblje u Beu 238-39 kao "jedan od nas" 130 karizma 30,103,114,119,125,131,204,260, 262,332,34546,376 kao kulminacija europske civilizacije 334-35 koji se smije 402-04,408-11 manipulacija vlastitom slikom 203-05 u Mannerheimu 238-39 misaoni .svijet 1011,21,27,30,72,76 kao mistik 201-02 447 Hitler, Adoh*(nastavak) mito ekonomskom uspjehu 392 mit o zaboravljenom sefu 39-42 mjesto roenja 48 "moralni kretenizam" 123-24 mountebank, objanjenje 10609,114 navodna operacija nosa 220-21 navodni tjelesni nedostatak 23,115-18 neprirodnost 20001,205 njemaki jezik i 333-34 oporuka pred smrt 319 Pasewalk, dogaaji u 12,4041,193,201,398, 399,401 "politiki kriminalac" 84 u popularnoj kulturi 24-27,104 psihoanalitike studije o 25-26,2930,3742, 172-86 ratni neuspjeh 126 kao serijski ubojica 26 slike iz djetinjstva 12-15 smrt 10,116-17 kao spasitelj idova 338 Staljinovo zlo u usporedbi s 237-78 kao stvarni ubojica 226-27 svijest o sebi kao umjetniku 248-50 svijet o 318 kolski dani 334-35 teorija jareva ugriza i 27-28 tumaenje "Hider u nama" 315-16 teorija o sifilisu 31 ucjenjivaka kultura i 87-90,152 umjetnike ambicije 238 uspon na vlast 391-92 vojnika hrabrost 346 idovska krv i 15,26,32,41,121,167,168,174, 192,206,209,215,321,323-24 kao rtva 26 "Wolf pseudonim 150 Hitler, Adolf, antisemitizam 1012,31-34,131-32, 311-12 austrijski antisemitizam i 331,373 Bullock o 120 Goldhagen o 373-74 kranstvo i 353-55 lijenik idov 182-84,27431 Protokoli sionskih mudraca i 94 sjeme metamorfoze 272,276-77,282 idovski preci i 5&67,70,72,75.321 Wagneri 71 Hitler, Adolf, obiteljska povijest 10,14-15,4547 antisemitski tisak i 70-71 baron Rothschild kao predak 50,54,67-69 engleska loza 60 Frankova sjeanja i 52-53,58-67,71 graniarsko podrijedo 48 incestu 55 istraivanja Gestapoa 51 lanac nesigurnosti 70-71 navodni idovski predak 47,52-53,55-56,58-59,61-69,70,72,75 obiteljska bajka 50-51,53-55 podrijetlo djeda s oeve strane 46,47,50-51 pokuaj ucjene i 71-76 promjena imena 31-32 Hider, Adolf, seksualnost 10,18,26

afera Raubal i 14145,14748,153-54,163-65 Bullock o 120-21 freudovska teorija i 172-73 kriminalna patologija 14445 mit o perverziji i 164-70 odnos Hitler-Geli 173-74,175,186 pitanje idovske krvi i 174-75 teorija o prvobitnom grijehu i 18436 teorija o testisu koji nedostaje i 176-77 Hitler, Alois (otac) 29,46,47,48,50-51,54-55,74, 185 Hitler, Alois, jr. (polubrat) 60-61,68,75 novinski lanak 217 uhienje zbog bigamije 73-74 Hitler, Bridget (ogorica) 60,72-74 sjeanja 228-29 Hitler, Klara (majka) 29,54-55,177,183-84,186 i lijeenje dr. Blocha 27431 Hitler, Paula (sestra) 111,148-52,154 Hitler, William Patrick (neak) 60,65,229 pokuaj ucjene Hitlera 71-76,217 Hitler: Fuhrer i namd(Stern) 318 Hitler i Geli(Hayman) 226 "Hitler i holokaust" (Bullock) 131 Hitler i Staljin (Bullock) 117,125 Hitler-Staljin, pakt 398 Hitler: ispravak biografije (Joi\chims\halef) 160 Hitler kakva nitko ne poznaje (Hoffmann) 1415,20305 Hitler meu Nijemcima (Binion) 272 Lanzmannova kritika 287-88 Hitler: studija o tiraniji(Bullock) 106,118-20,132 "Hitlerizam kao seksualni problem" (Collin) 14344 Hitlerov Be(Hmann) 33 "Hitlerov dnevnik" 109,110,112-13,256 "Hitlerov encefalitis: povijesna biljeka" 30 "Hiderov krivotvoreni Reich" 97 Hitlerov rat (Irving) 130,255-56,266,268 448 Hitlerov Trei Reich:povijest u dokumentima (Snvder) 353 Hitlerova mladost Qetzinger) 52 Hitlerova psihopatologija (Bromberg i Small) 69, 173-74 Hitlerova smrt (Petrova i Watson) 117 Hitlerova tajna knjiga v. Tajna knjiga Hitlerove godine (dokumentarni film) 148 Hitlerovi pitolji, djevojke i gangsteri (Gross) 216 Hitlerovi spremni krvnici (Goldhagen) 35,363-64,366 njemaki prijevod 372 popularnost 389 Hitlerovih 30 dana do stupanja na vlast (Turner) 391 hladni rat 102,109 Hoch, Anton 260 Hoffman, Heinrich 14,149,162,204O5,221,225-227 Hoffmann, Henrietta 162 "Hoffmann o Hitleru!" (Hoffmann) 119 Hohenlohe, princeza Stephanie von 217-20,225 Hohne, Heinz 322-23 holokaust 11,18,20, 24, 28,70,119,231, 237, 311,391 Bog i 129,312-15,325-28 Eichmann i naredba o istrebljenju 255-58, 266 "glatkoa" masovnoga umorstva 370 Hitlerova uloga u 37-38,127,130-31,411-13 Irvingov eufemizam za 267 Kafka kao izvor 333-34,343 korijeni: dr. Bloch 182-84,271,27332 ljudska priroda 311 kao moralna lekcija 314 mistifikacija 293-95,311-12 nedostatak pisane naredbe 25556,265-66 oaj u pokuaju razumijevanja 13-14 odgovornost kranstva za 347-49,356-57, 362 odluka o 387-89,393409 pasivna uloga idova u 361 poricanje 111,130-32,248,257-58,26465,266, 294-95 pripovijest o Judi i 351-53,356 problem teodiceje 313-15.327-28 kao produkt zapadne civilizacije 291,390 sjeanje na 382-83 stvaranje drave Izrael i 341 svaljivanje krivnje na idove 339,342,357

teza o osveti 382-85,392 v. i antisemitizam; konano rjeenje Holokaust istudije o genocidu 310^1,378 "Holokaust kao izazov vjerovanju" 314 Holokaust u povijesnoj perspektivi (Bauer) 310 HookSidney 34244 HooverJ.Edgar 218 Horvath,Hans 159 Hoss, Rudolf 318 Howard, Michael 24 "ideoloka" kola objanjenja 318 "inocentid" 267 Institut fur Zeitgeschichte 93,97 InternationalJew (Fordova publikacija) 35,94 Iran 176 Irving, David 23,119,130-31,253,25468,317 Bullock o 255-56 "ienje kamena" 264 Eichmannovi memoari i 255,257-58 Hitlerov arobni krug 25964 Hitlerova privlanost 259,262 "inocentid" 267 lani dnevnici 257 Schroeder i 261,263 spiranje krvi s Hitlerove slike 264,267 teza o dvojici Hitlera 262 ivotopis 260 Irving, Suzie 260 islam 359 Israel, Wiihelm ben (pseudonim) 104 "istona pomo", skandal 89 Isus Krist 2122,25,35,129,337,341,34344,352, 360,354 tovanje 356-57 izabrani narod 34041,344 sloboda i 359 Izgubljeni raj(Milton) 33940 Izrael 313,316,326,356 holokaust i stvaranje drave 341 Izvori Drugoga svjetskog rata (Taylor) 407 J'Accuse (alri. Gerlich) 229 Jackel, Eberhard 113,246,248-79,281,317 Jacksonjesse 353 James, Henry 27 Jedan za mnoge (Kurth) 181 "Je li holokaust objanjiv" (Bauer) 311 Jetzinger, Franz 52-53,57,121 Jeivish Press 70 Jeieish Social Studies 382 Jezik i utnja (Steiner) 333 Joachimstahler, Anton 160 Journal ofOperational Psychiatry 30 449 Journaloftfu*AmericanAcaemyofReligion 314 Juda 129-30,350,351-54,356,360 Isusova kletva 352,355 krvave njive 353 Judenrate 370 Jugoslavija 128 Kabinet doktora Caligarija (film) 72 Kad se loe stvari dogaaju dobrim ljudima (Kushner) 313 Kafka, Franz 40,182,271,277,281-82,324 kao izvor holokausta 333-34,343 slinost s Hitlerom 251,272-23 Steiner o jeziku 333-34 Kafka, dr John 182,271 Binion i 277-81 Kafka (stanar) 271,273 Kahr, Gustav Ritter von 196 Kant, Immanuel 243 Kazin, Alfred 194 Keatsjohn 37 Keitel,Wilhelm 26l Kershaw,Ian 22,38 Kersten, Felix 323 KGB 177 Kissinger, Henrv 365 Klarsfeld, Serge 294-95,382 Knighdev, Philip 114 Knjiga izvora o Hitlent (OSS) 176,213-17,222,224 glasine o Geli Raubal u 216-217 odnos Hitler-Goring 219-20

pria princeze Stephanie Hohenlohe 217-19 Knjiga ojoui 341 Koch, Ilse 385 Koch, Robert 245 Koehler, Hansjiirgen 67 konano rjeenje 10,25,79,358 broj Nijemaca ukljuenih u 33667 domiljatost 24849 Dingis-kan kao uzor za 209-11 Himmlerovgovoru Poznanju 24445,246 i hinjeno poricanje odgovornosti za 225 Hitlerova odgovornost i uloga u 110-11,131-132,20003,223-24,227,231 "inocentid" i 267 jezik skrivanja 397 Lango 24749 nacistiki misaoni sklop 223 nacistiki proces dehumanizacije 246-47, 251-52 navodno Hevdrichovo idovsko podrijetlo i 323-24 nedostatak govorne ili pisane naredbe za 244,312,395,409 odluka o prebacivanju vlakovima i 246 pitanje odluke o 387-89 rana najava Munchner Postao 82-83 svijest o zloinu i 24647 teorija o idovstvu kao virusu 245 u zapisima Govora za stolom 110-11,231,248, 411 v. i antisemitizam, holokaust Kozmika religija (Einstein) 172 Kozodov, Neal 405 Krafft-Ebing, Richard von 169 Kraus, Karl 334 Kren, George 281 Kren, Gertrude Bloch 82,281 "Kriminalitaet der Encephalitiker, Zur" 30 Kristalna no (Kristallnacht) 79,315,322 Dawidowicz o 407 Goebbels i 224-25,407 Hitlerova uloga u 224-25,40607 navodno nepostojanje usmene zapovjedi 40607 Kristol, Irving 25,414 Kronor, Karl 144 kranstvo, krani 344,347-62 Hitlerov antisemitizam i 349,353-55 judaizam vs. 34849 krivnja 355-56 i odgovornost za holokaust 347-52,356-57, 362 Pavlov nauk 352 pripovijest oJudi 350-54,356,360 i tovanje Isusa 356-57 visoki moralni standard idova 360 i Vjeni id 358 krvave istke 1934.g. 23,231 krvava njiva 353 Kubizek (Hitlerov prijatelj) 276 Kurth, Gertrud 23,180-86,274 Kushner, Harold S. 313 Kweit, Konrad 368 Lacan,Jacques 284 Lang, Berel 11,23,122,224,231,24244,382,384 o Heideggeru 253 o revizionistima holokausta 252 teze o osveti 383-86 zlo kao umjetnost 247-52 Langer, I.awrence 273,334,364,371 Langer, VCalter C. 6769,144,147,164,181,183, 18536,214 450 Lanzmann, Claude 13-15,28,35,122,273,282, 283-97,298,413 javni napad na Micheelsa 285,300-05 kritika Pressaca 294 kult 286 napad na Biniona 274,287-88,296 napad na Spielberga 285 o pitanju zato 297 protivnici objanjenja 28535,28687,288-91, 30506 sljedbenici 284 Laub.dr.Dori 300,303 "Leda i labud" (Yeats) 27 Leibniz,G.W. 314 Leo Baeck Institut 347,349 Leo Baeck Yearbook 362 Leuchter, Fred 265 Levi,Primo 242,248,296-97

"Ovdje nema zato." 284,297,306 Levine, Ilse 322-23 Levine, Kurt 322 Levy, Richard S. 37879,381-82 Ley,Inge 147 Liebenfelds, Lanz von 33 Life 204 Lifton, Robert 300 Linge, Heinz 117 Linzer Fliegende Blatter 33,354 Liptauer, Suzi 147 Loewenberg, dr. Peter 20,123 Macchiavelli, Niccolo 128,400 Maccobv, Hvam 23,130,339,346,347-62,36566, 377 Boi kao zlokobna sveanost 34748 izabrani narod 359 Steinerov sukob s 34849,357-58 Tannenbaumov sukob s 356 Vjeni id 358 ivotopis 348 v. i kranstvo, krani Madagaskarski plan 331,388,401 Mahler, Gustav 334 Mann, Thomas 250 Manson, Charles 224 Mara, Karl 35,337,341,355,360 Maser, Werner 47,51,53,61-62,65,16061 Mauriac, Francois 385 Maurice,Emil 150,162 Mayer,Amo 371 McCowen, Alec 339 McLuhan, Marshall 332 Meunarodni istraivaki projektb genocidu 373 Mein Kampf (Hitler) 33,64,93,106,108,175, 186,318,354,400 odluka o konanom rjeenju i 399400 velika la o 318 Menendez, Erik 107 Menendez, Lyle 107 Menninger, dr. Karl 185 Meyer,dr. 86-87 Micheels, dr. Louis 283-84,297,298-306 Lanzmannov javni napad na 285,300O6 Miller, Alice 28-29,37,58,69,290 Milton, John 247,339 Miriam (djevojka Herr H.) 235,239 MI6 102 mit o preivljenju 9-10,101,329 i dramatizacija Steinerova romana 329,335-39 Mladi Adolf (Bainbridge) 345 Mojsije 337,341,356,360 Moment 385 Morgenthau, Henry 382 Mosse, George 370 mrnja 22123,231,375,413,417 Mueller, Renate 147 Muenchenski sporazum 406 Muhamed 356 Munch, Hans 299-300 MunchenerNeueste Nachrichten 196,198 Munder, Gauleiter 163 Muke fantazije (Theweleit) 143 Munchner IUustrierte Zeitung 142,204 Munchner Post 16-18,59,7797,114,125,132, 193,226,228,251,386 adresa redakcije 97 o aferi Raubal 81,14546 lanci o Zloincima iz studenoga 93-94 o "eliji G" 80,82,88 epitet Otrovna kuhinja 78 Hitlerova tuba zbog klevete 79-80,156 izvjetaji o politikim ubojstvima 80,8435,91-92 konano rjeenje i 82-83 0 krivotvorenju povijesti 90-91,93-96 1 praenje skandala nacistike stranke 82-83,138 prikazi nacistike ucjenjivake kulture 85-90 i sluaj Hentsch 91-92 suenje o Prijevari o nou u lea i 93-94 o ucjenjivanju generala Blomberga 89-90 o ucjenjivanju Roehma 85-88 Murdoch, Rupert 113 451 Muzej holokausta, SAD 11,36364,370 Nacionalni arhivi, SAD 213-14,27445 nacistika stranka, Njemaka 33-34,38,41, 59, 138,365,367,376-77,405,407 "heil Hitler" pozdrav 200-01 kriminalnost 83-84

i krivotvorenje povijesti 90-91,93-96 u Munchner Postu 8083,85,138 polemika "Adolf Hitler, izdajica" 79 i smrt Geli Raubal 138-39,15058 sukob Hittler-Strasser 168-69 Prijevara o nou u lea i 93-94 ucjenjivaka kultura 85-90 Nacistiki lijenici (Lifton) 300 Namier, Louis 106 Napoleon I, francuski car 49 Napoleon III, francuski car 96,106 Nasser.GamalAbdel 326 neonacistiki pokret 295 nepotpunost 115,12022,129-30 Nerijeene zagonetke {TV serija) 26 Netanvahu, Benzion 344 NeueWiener Tageblatt 146 Neumann, Therese 196-202 NeivRepublic 387 NewYorker 38,180 NewYork Revieiv of Books 272 Neiv York Times 168,294-95 nekrolog Heidenu 166-67 New York Times Book Revieiv 272 Nietzsche,Friedrich 124-25,131,368 Ato(Wiesel) 325 pitanje osvete 385 No Dugih noeva 17,169,263 No i magla (film) 285 no koja nedostaje, teorija o 227-30 Nolte, Ernst 211 Nora (Micheelsova zarunica) 299,305 NouveUe Observateur, Le 294 Novi zavjet 351-52 niirnberki proces 118 Njemaka, Federalna Republika 108O9 Goldhagenov eliminacijski antisemitizam i 36567 kontroverza o Hitlerovim spremnim krvnicima 372,38485 nacistika Njemaka 28,89,96,143,209,353 pitanje krivnje i 368 idovska zajednica 36162 Njemaka, Weimarska 86,90,192-93,205 njemaki jezik 332,361 Obini ljudi (Browning) 130,387 Oechsner, Frederick 217,22021,223 Okrana 95 Olden, Rudolf 16,51-52,81 Oluja (Shakespeare) 122 "O mjestu holokausta u povijesti" (Bauer) 295 "Opscenost razumijevanja" 290 "Ovdje nema zato" 284,29097,306 OSS (Office of Strategic Services) 64-65,67,73, 75-76,143,147,164,16869,181,185,153 Knjiga izvora oAHitieru 176,21317,219-20 Ossietzkv, Carlvon 194 Ostara 33,312,360 Ostavtina Dingis-kana 209 osveta, teze o 383-86,392 Otrovna kuhinja v. Munchner Post Ottenstein, dvorac 53-54 Ozick Cvnthia 242,362 Pamenje holokausta i osveta (Lang) 382 Pant, sveenik 237 Papen, Franz von 91,391 pariki nadbiskup 303 Pasteur, Louis 245 Paul, Saint 352 Peis,Gunter 14849,151-54 Pelagije 356 Petrova, Ada 117 Pfeffercorn, Eli 386 Philby,Kim 177 PicturePost 260 Plantinga, Alvin 19,314 Platon 400 Podhoretz, Norman 342 "podvajanje" linosti, teorija 300 Poe,EdgarAllan 126 Police Gazette 9 Politika (Aristotel) 120 Poljska 59,118,344,370,388 njemaka invazija na 96,210,409 Popraviti svijet (Fackenheim) 324-25 Poraene voe (Binion) 271 Poslije Babilona (Steiner) 333 Posljednji Hitlerovi dani (Trevor-Roper) 101-05, 111,116 Rosenfeldova kritika 104-05 Potraga za povijesnim Isusom (Schweitzer) 21, 37 Povijesni Hitler (Lukacs) 22,33 Povijest holokausta (Bauer) 310 452 Povijest nacionalsocijalizma (Heiden) 166 "Povijest zla i budunost holokausta" (Lang) 242,252 Powers, Thomas 214

"Pragmatizam, funkcija i uvjerenje u nacistikom antisemitizmu" (E. Goldhagen) 376 Predarovich, Nikolaus 65 Preobraaj (Kafka) 333-34 Pressac,Jean Claude 294-95 Preivjeli (Des Press) 317 Preivjeti u Auschivitzu (Levi) 296 Prijevoz A.H. u San Cristobal (Steiner) 9,23, 35,329 govor Hitlerova lika u 337-39,340-41,349, 357-58 kazalina izvedba 329-30 kritike na 33940 navodno okrivljavanje idova 33942 sie 33640 "Priroda karizmatske dominacije" (Weber) 375 Proces (Kafka) 272,282 Prokhoris, Sabine 288 Propast antisemitskih politikih stranaka u carskoj Njemakoj (levy) 378,381-82 Protagora (Sokrat) 243,247 Protokoli sionskih mudraca 94-96,373 kao prirunik za anitisemite 96 "Psihijatrijska studija o Isusu" (Schweitzer) 25-26 Psyhoanalytic Revieiv 182,185 Psihopatologija seksualnosti (Kraft-Ebing) 169 Psihopatski Bog: Adolf Hitler (Waite) 117-18, 147,319 "psihopovijesna" kola objanjenja 318 pu iz 1923.g. 78,80,138,196,407 Pvnchon, Thomas 164 "radikalno" zlo 309-10,315-16,320-21,327 Rasne osobine njemakoga naroda (Gunther) 205 Rat protiv idova (Dawidowicz) 12,131,225, 388,377,403 Rath, Ernst vom 406 Raubal, afera 137-170 Annao 160-61 Gelini posljednji sati 158-59 Gerlichovo ubojstvo i 187 glasine o idovskom zavodniku i 146,162, 175-76,216-17,227 grada u "Knjizi izvora OSS-a" 216-17 Hiderovalibiu 14042,160 r Hiderova navodna neprirodna seksualnost i 14245,147,152,154,16365 Hiderova navodna preobrazba poslije 22527,230-31 Hitlerovo navodno pornografsko pismo i 167-68 Hitlerove politike ambicije i sklandal oko 138,14546,152 legenda o Hitlerovim samoubilakim djevicamai 147 Munchner Posto 81,145 miljenja o samoubojstvu 139,14546 mit o Hitlerovoj perverznosti i 164-70,180 nacistika stranka i zatakivanje 138-39,156, 158 odnosHider-Gelii 14044,154 policijska istraga o 13741,156-57 popis samoubojstava i 155-56,15758 pornografski crtei i 166 primitivna mrnja i 225 pripovijest o seansi u 137-38,14041 Reiter romansa i 147-54 teorija o noi koja nedostaje u 227-30 Raubal, Friedl l606l Raubal, Geli 17,31-2,4041,46,54,55,61,65,81, 197,213,215,273 grob 236 Hitler i njezina smrt 59,153,191-92 Hitlerov odnos sa 88,116,121,132,14044, 154,16162,173,175-76 karizmatinost 158-59,160 smrt 137-39 v. i afera Raubal Raubal, Leo 229 Rauschning, Hermann 25,143,173 Razaranje Dresdena (Irving) 260 Razgledavanje crne ure (Erickson) 164 "Razgovor s princezom Stephanie von Hohenlohe" (Knjiga izvora OSS-a) 217-18 Razvoj privlanosti (Hersev) 250 Reich, Wilhelm 186 Reichenau,Waltervon 50 Reichstag, poar u, 1933-g- 17 Reiss.Tom 252 Reiter, Mimi 137,14754,163 Resnais.Alan 285 "Revizionizam" (Irving) 23 Revolucija nihilizma (Rauschning) 25 Rhineland 89,126,196,331 Ribbentropjoachimvon 127,219 Richard III (Shakespeare) 179 Richter, v. Hohenlohe, princeza Stephanie von 453 Riefenstahl, Leni 65,147,332 Roehm, Ernst 59,85-88,138.204 Roosevelt, Franklin D. 67-68 Rosenberg,Alfred 95,207 Rosenfeld, Alvin 13-14,22 i kritika Posljednjih Hitlerovih dana 104-05 Rothermere,lord 218-19 Rubenstein, Richard 328,361 Rudolph, dr. 165 Ruether, Rosemarv 357 Rumunjska 370 Rusija v. Ruska federacija Ruska federacija 84,126-27,370,388

Hitlerova autopsija i 116-17,176-77,153 mit o preivljenju i 102 njemaka invazija na 388 SA (Smee koulje, Sturmabtteilung) 79,91,192, 226,263,407 Sachsenhausen 315 Sachs, Oliver 29 Sade. Marquis de 243 samoubilake djevice 147 San ljetne noi (Shakespeare) 325 Sartrejean-Paul 286 Sasson,Vidal 310 Saudi gazette 70 Sauer (detektiv) 13741,146,157,164 Savez protiv kleveta 211 Schaber, Walter 193-94,20001 Schaubjulius 153,228,230 Schenck, Ernst Giinter 281 Schicklgruber, Alois v. Hitler, Alois 4546,5056 Schicklgruber, Maria 58,6163,174 Schiller,Johann von 381 Schindlerova lista (film) 284 Schleicher.Kurtvon 169,391-92 Schleunes, Karl 401 Schmeller, Helmut 32,354 Schraber,Walter 16 Schroeder, Christa 231 Irving i 261,263 "Schuldfrage" kontroverza 368 Schuschnigg, Kurt von 68 Scwarz,FranzXaver 13839,166 Schweiter, dr. Albert 15,21,25,37 SD(Sicherheitsdeinst) 322 Seidman, Naomi 385-86 seksualnost v. Hitler, Adolf, seksualnost Sereny,Gita 195,254-55 Seton-Watson, Hugh 118 Shakespeare, William 414 Shkaravski, dr. Faust 17077,18384 Shoah (film) 13,28337,292,29097,30002 Skroman prijedlog (Swift) 192 Slikes izlobe (Thomas) 251 Slobodarska stranka, austrijska 53 slobodna volja 314 Sluaj Therese Neumann (Graef) 198 Smali, VernaVoltz 69,173-75 Smith, BradleyF. 272 Smith, BradleyR. 272,274 Smrt Adolfa Hitlera (Bezimenski) 117 Snyder, Louis 161,353 Socijaldemokratska stranka, bavarska 78,386 Sokrat 243 Solenjicin, Alexander 415 "Sondenveg" 368 Spectator 108,143 Speer, Albert 103,179,195,250,345 Spiegel, Der 372.380,38334 Spielberg, Steven 284-85 Spinoza, Baruch 344 SS (Schutzstaffel) 78-79.209-10,300,315 HimmlerovgovoruPoznanju 24445 Hitlerov tajni govor 209-10 StaljinJ.V. 49,127,211,237-38,246,338 kult 125-26 Hitlerova autopsija i 117 Hitlerovo zlo vs. zlo 414-15 mit o preivljenju i 102 Stauffenberg,Clausvon 196 Steiner, George 9,23,35-36,242,273,282,328, 32946,352,362,370

Hitlerov glas i 33031,344-345 i Hitlerovi kolski dani 334-35 izabrani narod 341,344 o Kafkinu jeziku 333-34 Maccobyjev sukov s 34849,357-58 okrivljavanje idova i 339,34244,360-61 optube i napadi na 338-39 proturije 335-36 Vjeni id i 344 ivotopis 33032 v. i Prijevoz AH. u San Cristoobal Steiner, dr. Johannes 17,40 Stennes, sluaj 87 Stern 113-14 Stern, Fritz 366,384 Stern Gang 101,104 Stern,J.P. 78,113,318-19 Stierlin, Helm 24142 Stosstruppe, Hitlerove 78 Strasser, Gregor 8637,146,16869 Ar /. Strasser, Otto 87,158,168-70,173,180,216 Strauss,Leo 400,418 Streicher,Julius 55,64,231 i udna veza s Hitlerom 219-24 Sturmer,Der 55,64,223-24 Siiddeutsche Zeitung 83 Suelice krajnosti (Todorov) 306 "Suenje Hitlerovu nosu" 193,202-03,205-07, 212,220-21 Sueska kriza 1956.g. 258-59 Sun, NY 220 Siiss v. Hevdrich, Bruno Sveti krvnik: ljudska rtva i batina krivnje (Macobv) 355 Svicis Mrtvog mora 287 svjetski rat, Drugi 259,388 kao rat protiv idova 388 svjetski rat, Prvi 24,110,119,143 Swift,Jonathann 193 "614. zapovijed" 316,326-28,332 estodnevni rat 316 panjolska inkvizicija 344 "to pokazuju nacistike obdukcije" (Kristol) 25 Tacit 115,118,127 Tajna knjiga (Hitler) 174-75 "tajni razgovori" v. Govori za stolom Tannenbaum, Mare 356 Taylor,AJ.P. 407-08,417 Telegraph (London) 255,258 Temps Modemes, lLs 286-87 teodicijski problem 313-15,327-28 teorija "velikih ljudi" 11 Tereza, majka 342 teza o dva Hidera 262-63 Theresienstadt 361 Theweleit, Klaus 143 Thomas, D.M. 251,272