0 Predavanja Temeljenje II 2011-12

Sveuilite u Rijeci
Graevinski fakultet
Sveuilini diplomski studij graevinarstva
TEMELJENJE
(PREDAVANJA - ljetni semestar akademske godine 2011/12)
PRIREDIO:
prof.dr. sc. Leo MATEI dipl.ing.gra.
1
SADRAJ PREDAVANJA
SADRAJ PREDAVANJA.............................................................................................................................................................2
POPIS SLIKA 3
1 UVOD 5
2 GEOTEHNIKO PROJEKTIRANJE ............................................................................................................................................ 6
3 STABILNOST PADINA ................................................................................................................................................................ 9
4 SANACIJA KLIZITA ................................................................................................................................................................. 29
5 PLITKO TEMELJENE KONSTRUKCIJE ................................................................................................................................... 33
6 POBOLJANJA TLA I SANACIJA TEMELJA .......................................................................................................................... 56
7 GEOSINTETICI U GEOTEHNICI ................................................................................................................................................ 82
8 MLAZNO INJEKTIRANJE .......................................................................................................................................................... 83
9 GEOTEHNIKO SIDRENJE ...................................................................................................................................................... 84
10 TEMELJENJE STROJEVA ...................................................................................................................................................... 85
2
POPIS SLIKA
SLIKA 1.1SIMBOLIKI PRIKAZ RJEAVANJA GEOTEHNIKIH, INENJERSKIH PROBLEMA (LAMBE & WHITMAN,
1969) ....................................................................................................................................................................... 5
SLIKA 1.2GEOTEHNIKI TROKUT (MORGENSTERN, 2000). .................................................................................................... 5
SLIKA 1.1TIJELO NA KOSINI ........................................................................................................................................................ 9
SLIKA 1.2 SLOM POKOSA ............................................................................................................................................................ 9
SLIKA 1.2PRIKAZ EFEKTIVNIH GRANINIH I MOBILIZIRANIH PARAMETARA VRSTOE. ............................................. 11
SLIKA 1.1SILE KOJE DJELUJU NA LAMELU DUGAKE KLIZNE PLOHE. ............................................................................ 13
SLIKA 1.1SILE KOJE DJELUJU NA LAMELU DUGAKE KLIZNE PLOHE. TOK PODZEMNE VODE PARALELAN JE S
NAGIBOM TERENA. ........................................................................................................................................... 14
SLIKA 1.1SLUAJ POTOPLJENOG POKOSA. .......................................................................................................................... 15
SLIKA 1.1ODABIR VIE KLIZNIH PLOHI DA DOBIJEMO DA MOEMO NAI KRITINU S NAJMANJIM FAKTOROM
SIGURNOSTI. ...................................................................................................................................................... 16
SLIKA 1.2PRETPOSTAVKA SINUSNOG RASPOREDA NORMALNOG NAPREZANJA PO KLIZNOJ PLOHI ...................... 16
SLIKA 1.1GRAFIKA METODA ODREIVANJA STABILNOSTI POKOSA ZA SLUAJ KADA JE =0, A C 0. ................. 17
SLIKA 1.2GRAFIKA METODA ODREIVANJA STABILNOSTI POKOSA ZA SLUAJ KADA JE =0, A C 0. ................. 19
SLIKA 1.3DIJAGAM VRIJEDNOSTI S I C ................................................................................................................................ 19
SLIKA 1.1GRAFIKA METODA ODREIVANJA STABILNOSTI POKOSA ZA SLUAJ KADA JE C 0, A 0 NAIN 1
.............................................................................................................................................................................. 20
SLIKA 1.2GRAFIKA METODA ODREIVANJA STABILNOSTI POKOSA ZA SLUAJ KADA JE C 0, A 0 NAIN 2
.............................................................................................................................................................................. 21
SLIKA 1.1UPOTREBA LAMELA ZA ANALIZU STABILNOSTI POKOSA ................................................................................. 22
SLIKA 1.2PRIMJER SLOENIH GEOMETRIJSKIH UVJETA USLOJENOSTI TLA. ................................................................. 23
SLIKA 1.1ODREIVANJE DJELOVANJA VODE NA STABILNOST POKOSA PREKO STRUJNE MREE ........................... 24
SLIKA 1.2ODREIVANJE DJELOVANJA VODE NA STABILNOST POKOSA PREKO VRIJEDNOSTI PORNIH TLAKOVA
PO KLIZNOJ PLOHI (PORNI SE TLAKOVI ODREDE IZ STRUJNE MREE). ................................................. 24
SLIKA 1.3ODREIVANJE DJELOVANJA VODE NA STABILNOST POKOSA POMOU PRODULJENE LINIJE VODE. . . . . 25
SLIKA 1.2BISHOPOVA POJEDNOSTAVLJENA METODA. ....................................................................................................... 26
SLIKA 1.1PARAMETRI VRSTOE DOBIVENI KONSOLIDIRANIM DRENIRANIM POKUSOM ............................................ 27
SLIKA 1.2TRAGOVI EFEKTIVNIH NAPREZANJA ZA NORMALNO KONSOLIDIRANO TLO. NASUPROT TOMU, KOD
PREKONSOLIDIRANIH TALA TRAG EFEKTIVNIH NAPREZANJA SKREE U DESNO (1.3) .................. 27
SLIKA 1.3TRAGOVI EFEKTIVNIH NAPREZANJA ZA PREKONSOLIDIRANA TLA ................................................................ 28
SLIKA 1.1ZNAKOVI PREPOZNAVANJA KLIZITA ................................................................................................................... 29
SLIKA 1.1USTANOVLJAVANJE VRSTE I DUBINE KLIZANJA UGRADNJOM MEKANE CIJEVI ........................................... 30
SLIKA 1.2SANACIJA KLIZITA PRELAGANJEM MASA .......................................................................................................... 30
SLIKA 1.3SANACIJA KLIZITA DRENANIM USJECIMA ........................................................................................................ 31
SLIKA 1.4SANACIJA KLIZITA HORIZONTALNIM DRENANIM BUOTINAMA ................................................................... 31
SLIKA 1.5SANACIJA KLIZITA ARMIRANJEM GEOMREOM ................................................................................................ 32
SLIKA 1.6SANACIJA KLIZITA ARMIRANJE MIKROPILOTIMA .............................................................................................. 32
SLIKA 1.1TRAJNO DRENIRANJE TLA OKO I ISPOD OBJEKTA ............................................................................................. 37
SLIKA 1.1SHEMATSKI PRIKAZ VANJSKE HIDROIZOLACIJE ................................................................................................. 38
SLIKA 1.1SHEMATSKI PRIKAZ UNUTARNJE HIDROIZOLACIJE ............................................................................................ 39
SLIKA 1.1SHEMATSKI PRIKAZ DILATACIJA ............................................................................................................................ 40
SLIKA 1.1ELASTINA GREDA NA ELASTINOM TLU UKLJE (1974) .............................................................................. 44
SLIKA 1.2USPOREDBA DEFORMACIJE TLA ISPOD TEMELJA:(A)STILJIV POLUPROSTOR; (B) WINKLEROV
PROSTOR; (C) DIJAGRAM DEFORMACIJE ..................................................................................................... 46
SLIKA 2.2SHEMA OVISNOSTI IZMEU OPTEREENJA GREDE, REAKCIJE TLA, DEFORMACIJA I STATIKIH
VELIINA ............................................................................................................................................................. 48
3
SLIKA 1.1ETVEROKUTNI TEMELJ JEDNOSTRANO OPTEREEN: (A) SHEMA TEMELJA I OPTEREENJA (B)
RASPODJELA NAPREZANJA KAD JE REZULTANTA SILA U JEZGRI, (C) RASPODJELA NAPREZANJA
S REDUCIRANIM PRESJEKOM KAD JE REZULTANTA SILA U IZVAN JEZGRE ......................................... 50
SLIKA 1.1AKSONOMETRIJSKI PRIKAZ SLIJEGANJA ISPOD KONCENTRIRANE SILE NA ELASTINOM
POLUPROSTORU. .............................................................................................................................................. 52
SLIKA 1.2AKSONOMETRIJSKI PRIKAZ SLIJEGANJA ISPOD KRUNO OPTEREENE POVRINE .................................. 53
SLIKA 1.2AKSONOMETRIJSKI PRIKAZ SLIJEGANJA ISPOD UGLA PRAVOKUTNO OPTEREENE POVRINE ............. 54
SLIKA 1.2DIJAGRAM FAKTORA KOREKCIJE (FOX, 1948) ................................................................................................. 55
SLIKA 1.1UTVRIVANJE STANJA POSTOJEIH OBJEKATA ................................................................................................ 61
SLIKA 1.1ODMICANJE TEMELJA PRIMJER 1 ........................................................................................................................ 70
SLIKA 1.2ODMICANJE TEMELJA PRIMJER 2A ..................................................................................................................... 71
SLIKA 1.3ODMICANJE TEMELJA PRIMJER 2B ..................................................................................................................... 72
SLIKA 1.1NEKE VRSTE DINAMIKIH OPTEREENJA ............................................................................................................ 85
SLIKA 1.1EST NAINA VIBRIRANJA TEMELJA ..................................................................................................................... 86
SLIKA 1.2MODELIRANJE SUSTAVA TEMELJTLO (KELVIN-VOIGTOV MODEL S JEDNIM STUPNJEM SLOBODE) ...... 87
SLIKA 1.3STUPNJEVI SLOBODE VIBRIRAJUEG SUSTAVA: (A) DOF=1; (B) DOF=2; (C) DOF=2 .................................... 88
SLIKA 1.1SLOBODNO VIBRIRANJE SUSTAVA OPRUGAMASA ........................................................................................... 88
SLIKA 1.2POMAK, BRZINA I AKCELERACIJA SLOBODNO VIBRIRAJUEG SUSTAVA OPRUGAMASA ....................... 90
SLIKA 1.1PRISILNO VIBRIRANJE SUSTAVA OPRUGAMASA .............................................................................................. 91
SLIKA 1.2PRISILNO VIBRIRANJE SUSTAVA OPRUGAMASA: (A) VARIJACIJA FAKTORA POVEANJA M PREMA
/ N ; (B) VARIJACIJA POMAKA U VREMENU PRI REZONANCI ( = N) .................................................. 92
SLIKA 1.2SLOBODNO VIBRIRANJE SUSTAVA OPRUGAMASA-PRIGUIVA: (A) NATPRIGUEN SLUAJ;
(B) KRITINO POTPRIGUEN SLUAJ; (C) POTPRIGUEN SLUAJ ........................................................ 94
SLIKA 1.2NORMALIZIRANI PRIKAZ ODNOSA AMPLITUDE PREMA FREKVENCIJI ZA RAZLIITE SLUAJEVE
PRIGUENJA KOD JEDNOLINOG PRISILNOG VIBRIRANJA SUSTAVA OPRUGAMASA-PRIGUIVA
.............................................................................................................................................................................. 95
SLIKA 1.1DOPUTENE VERTIKALNE AMPLITUDE VIBRACIJA ............................................................................................ 98
SLIKA 1.2DOPUTENE HORIZONTALNE AMPLITUDE VIBRACIJA ...................................................................................... 99
4
1 UVOD
Tlo u graevinarstvu nije mogue izbjei, i to skoro pa uvijek ne moe se birati, ve se mora, kakvo
ve jest, samo prihvatiti. Drugi neki initelji odreuju poloaj, oblik i vrstu konstrukcije graevinskog
objekta. U procesu projektiranja graevinskog objekta projektantima na raspolaganju stoji veliki izbor
dobro poznatih konstrukcija i gradiva, te samo jedna podloga, temeljno tlo, odreeno lokacijom
objekta. A tlo je takvo kakvo jest: esto vrlo nehomogeno, meke i slabije od ostalih gradiva, slabo
poznatih svojstava jer je nastalo mimo nae volje, izbora ili kontrole kvalitete.
Rjeavanje (geotehnikih) inenjerskih problema moemo prikazati simboliki (1.1), prema Lambe
& Whitman (1969).
M E H A N I K A T L A
- k a r a k t e r i s t i k e t l a v e z a n e u z
o d n o s n a p r e z a n j e / d e f o r m a c i j e
- t e o r i j s k e a n a l i z e
I N E N J E R S K A G E O L O G I J A ,
I S T R A I V A N J E
- s a s t a v i o s o b i n e t l a
I S K U S T V O
p r e t h o d n i p r o j e k a t i i
i z v e d e n i z a h v a t a
E K O N O M I K A
I N E N J E R S K A
P R O C J E N A
R J E E N J A
g e o t e h n i k i h
p r o b l e m a v e z a n i h u z
m e h a n i k u t l a
slika 1.1 Simboliki prikaz rjeavanja geotehnikih, inenjerskih problema (Lambe & Whitman, 1969)
Ili geotehnikim trokutom (1.2., prema Morgenstern, 2000).
P R O F I L
T L A
P O N A A N J E
T L A
O D G O V A R A J U I
M O D E L
T L A
I S K U S T V O
R I Z I K
- l a b o r a t o r i j s k a / t e r e n s k a i s p i t i v a n j a
- o p a a n j a / m j e r e n j a
- i d e a l i z a c i j a p o v e z a n a s o c j e n o m
( f i z i k i i a n a l i t i k i m o d e l i )
p o s t a n a k t l a -
g e o l o g i j a
i s t r a i v a n j a n a t e r e n u i
o p i s t l a
slika 1.2 Geotehniki trokut (Morgenstern, 2000).
5
2 GEOTEHNIKO PROJEKTIRANJE
2.1 KAKO PROJEKTIRATI
Sadanje projektiranje prema Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11,
90/11), niti prethodni Zakon o gradnji (NN br. 175/03,100/04) ne trai posebnu izjavu projektanta
odnosno glavnog projektanta o sukladnosti projekta. Raniji Zakon o gradnji (NN 52/99, 75/99, 117/01 i
47/03) traio tu izjavu. Iako se zakonom ne trai izjava projektanta o sukladnosti projekta,
podrazumijeva se da je projekt je sukladan sa zakonima, pravilnicima, uputama, HRN:
Lokacijskom dozvolom
Generalni urbanistiki plan grada
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11).
Zakon o zatiti od poara (NN br. 92/10)
Pravilnik o uvjetima za vatrogasne pristupe (NN 35/94, 55/94)
Zakon o zatiti na radu (NN br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 75/09)
Zakon o zatiti okolia (NN br. 110/07)
Zakon o mjernim jedinicama (NN br. 58/93)
Zakon o vodama (NN br. 153/09)
Tehniki propis za betonske konstrukcije (NN 139/09, 14/10, 125/10)
Tehniki propis za spregnute konstrukcije od elika i betona (NN 119/09, 125/10)
Tehniki propis za cement za betonske konstrukcije (NN 64/05, 74/06)
Tehniki propis za eline konstrukcije (NN 112/08,125/10)
Tehniki propis za zidane konstrukcije (NN 01/07)
Tehniki propis za drvene konstrukcije (NN 121/07, 58/09,125/10)
Ostali pravilnici, standardi i normativi kojima su odreene karakteristike ugraenih
materijala kao i postupci ugradnje, upotrebe i odravanja
2.2 SADRAJ GEOTEHNIKOG DIJELA PROJEKTA.
Geotehniki dio projekta mora imati poziv na Izvjetaj o istranim radovima kao i na ostale
relevantne podloge. Razina razrade i sadraja geotehnikog projekta razlikovati e se od sluaja do
sluaja, a uobiajeno e sadravati slijedee:
1. opis lokacije i okolia,
2. opis uvjeta u tlu,
3. opis predloene gradnje, ukljuivo s djelovanjima,
4. proraunske veliine parametara tla i stijena, ukljuivo obrazloenja,
5. izjavu o primijenjenim normama i standardima,
6. izjavu o stabilnosti lokacije u odnosu na predloenu konstrukciju kao i razinu
prihvatljivog rizika,
7. geotehniki prorauni,
8. preporuke za dimenzioniranje dijelova konstrukcije,
9. pregled stavaka koje treba provjeriti tijekom izvoenja ili koje trebaju odravanje ili
opaanje s odgovarajuim planovima
2.3 EUROKOD 7: NORMA GEOTEHNIKOG PROJEKTIRANJA
U zadnjih se dvadesetak godina u Europi razvija jedinstveni sustav normi za projektiranje
graevinskih konstrukcija pod skupnim nazivom Eurokodovi. U njima je skupljeno vrlo iroko svjetsko
iskustvo suvremenog projektiranja.
To je prvi takav sustav koji sustavno obuhvaa projektiranje graevinskih konstrukcija kroz
jedinstveni pristup. Izradom eurokodova upravlja Tehniki komitet 270 (TC 270) Europskog odbora za
normizaciju (CEN) ije su lanice zemlje EU i CEFTA, a od nedavno i Hrvatska. Iza godine 2009.
sustav bi trebao postati jedina norma u Europskoj uniji i jo nekim zemljama, ukljuivo i u Hrvatskoj.
Sustav eurokodova ini skup od slijedeih 10 normi:
6
EN 1990 Eurokod: Osnove projektiranja konstrukcija,
EN 1991 Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije,
EN 1992 Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija,
EN 1993 Eurokod 3: Projektiranje elinih konstrukcija,
EN 1994 Eurokod 4: Projektiranje kompozitnih elinih i betonskih konstrukcija,
EN 1995 Eurokod 5: Projektiranje drvenih konstrukcija,
EN 1996 Eurokod 6: Projektiranje zidanih konstrukcija,
EN 1997 Eurokod 7: Geotehniko projektiranje,
EN 1998 Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potrese,
EN 1999 Eurokod 9: Projektiranje aluminijskih konstrukcija.
Eurokodovi 2, 3, 4, 5, 6 i 9 su takozvani materijalni eurokodovi relevantni za dijelove konstrukcija iz
pojedinih graevinskih materijala, dok su EN 1990, Eurokod 1, 7 i 8 zajedniki za sve konstrukcije.
Tako svaki od materijalnih eurokodova ini cjelinu tek uz zajednike eurokodove i bez njih se ne
moe koristiti.
Eurokod 7 (slubenog naziva EN 1997) sastoji se iz dva dijela: EN 1997-1 Geotehniko
projektiranje Dio 1: Opa pravila, te EN 1997-2 Geotehniko projektiranje Dio 2: Istraivanje i
ispitivanje tla. Kao i drugi eurokodovi, oslanja se na niz prateih normi. To su norme za izvoenje
posebnih geotehnikih radova: EN 1536:1999 Bueni piloti, EN 1537:1999 Sidra u tlu, EN 12063:1999
Stijene od talpi, EN 12699:2000 Razmiui piloti1, EN 14199 Mikropiloti, i EN-ISO 13793:2001
Toplinsko ponaanje zgrada Toplinsko projektiranje temelja radi izbjegavanja izdizanja od
smrzavanja. Jo nekoliko normi za posebne geotehnike radove je pri donoenju. Standardizacija
laboratorijskih i terenskih pokusa na tlu i stijenama u nadlenosti je CENovog tehnikog komiteta TC
341 i u zavrnoj je fazi pa se uskoro oekuje njihovo donoenje. Tek e se njihovim donoenjem
zaokruiti normizacija geotehnikih radova u projektiranju konstrukcija.
Eurokodovi sami po sebi nisu zamiljeni kao propis s obveznom primjenom. Oni su pisani kao
zaokrueni sustav postupaka i preporuka za koje strunjaci odgovarajuih struka smatraju da
odraavaju trenutana saznanja struke i ija primjena osigurava dogovorenu razinu rizika nepovoljnih
dogaaja. Razinu dozvoljenog rizika svaka od zemalja koja prihvati sustav eurokodova moe
samostalno odrediti. Primjena eurokodova, posebno pri dokazivanju bitnih zahtjeva na graevinu, tada
omoguuje jasnu komunikaciju meu strunjacima, posebno ako su oni razliitih struka. U naelu je
mogue projektiranje i mimo preporuka i naela koja postavlja sustav, ali je tada sustav dokazivana
sloeniji i manje pregledan. Pojedine zemlje, a meu njima i Hrvatska, trait e obveznu primjenu
eurokodova.
Eurokodovi su pisani u obliku pobrojenih lanaka. Unutar sustava tih normi lanak ima ili status
principa za koje nema alternative ili status preporuke koja zadovoljava principe, ali su dozvoljene
alternative. Ako se primjenjuje predloena preporuka, ne treba dokazivati da ona zadovoljava principe,
dok za primjenu neke alternative treba dokazivati da ona zadovoljava principe. Takvim formatom
eurokodovi dobivaju na fleksibilnosti i, to je jo vanije, omoguuju primjenu novo razvijenih i
dokazanih postupaka. Time je sustav eurokodova osigurao prilagoavanje stalno napredujuem
znanju u struci.
2.4 REFERENCE
nHRN EN 1997-1, Eurokod 7: Geotehniko projektiranje
Kvasnika, P. (2003): Predavanja iz predmeta Mehanika tla i Geotehnika na RGN fakultetu Zagreb
Stani, B. (2002): Uloga geotehnike u projektiranju i graenju cestovne mree u Hrvatskoj, Pozivno
predavanje, 3. Savjetovanje Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Hvar,
Hrvatska
Szavits-Nossan, A. (2002): Projektiranje prema Eurokodu 7 (ENV 1997), Pozivno predavanje, 3.
Savjetovanje Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, Hvar, Hrvatska
7
Szavits-Nossan, A. (2009): Geotehniko inenjerstvo u tlu
8
3 STABILNOST PADINA
3.1 OPENITO O POJMU PADINA I STABILNOST PADINA
U geotehnici pojam padina (pokos, kosina, eng. slope) se definira kao teren ija povrina stoji pod
nekim kutom u odnosu na horizontalu. Padina moe biti prirodna ili izgraena.
Za osnovno razumijevanje to se dogaa u padini pogodan je zadatak iz elementarne fizike
prikazan na 1.1.
slika 1.1 Tijelo na kosini
Pitanje koje se postavlja pri zadatku prikazan na 1.1 je hoe li se tijelo pomaknuti prema dolje.
Rjeavanjem zadatka i definiranjem kuta, , kao kuta trenja izmeu tijela i podloge, dolazimo do
odgovora da se tijelo nee pomaknuti za sluaj kada je
1 >
tg
tg
(1.1)
gdje je kut , nagib podloge u odnosu na horizontalu.
Padina u svakom sluaju predstavlja puno sloeniji problem od jednostavnog sluaja tijela na
kosini (1.1), no i kod pokosa gravitacija tei pomaknuti tlo prema dolje, pa se tako moe dogoditi kao
to prikazuje 1.2, da tlo unutar podruja abcda sklizne prema dolje. PRIMJER
slika 1.2 Slom pokosa
Padina moe biti u stanju ravnotee, stabilna padina, ili u stanju neravnotee, tj. breg ili sporijeg
pokretanja, klizite.
Od graevinara se trai da bilo za prirodne pokose, pokose iskopa, pokose nasipa ili sl:
9
I z g l e d t e r e n a n a k o n
s l o m a p o k o s a
a
b
c
d
G
G
T
G
N
N
T
analizira stabilnosti pokosa (sigurnost),
kod klizita odredi uzroke klizanja,
dimenzionira stabilne pokose,
sanira klizita.
Analiza stabilnosti pokosa temelji se na proraunu stabilnosti pokosa. Proraun ukljuuje
odreivanje i usporedbu posminih naprezanja koje se razvijaju du klizne plohe sa posminom
vrstoom tla.
Analiza stabilnosti niukom sluaju nije jednostavan zadatak, i zahtijeva razmatranje nehomogenosti
tla (uslojenost), toka vode u tlu i sl, te odabir potencijalnih kliznih ploha koje e se razmatrati. U analizi
stabilnosti pokosa konana ocjena stabilnosti daje se u odnosu na onu kliznu plohu iz familije kliznih
ploha koja ima najmanji faktor sigurnosti.
3.2 OSNOVNE POSTAVKE METODA ZA ODREIVANJE STABILNOSTI PADINA
3.2.1 Zajednike osobine svih klasinih metoda
Geotehniko inenjerstvo je egzaktna znanost (egzaktan - dokaziv pomou materijalnih injenica,
toan, potpun). Kad se od inenjera trai da odredi stabilnost nekog prirodnog ili umjetnog pokosa, on
to treba uiniti pomou alata to mu ga prua mehanika tla.
Za stabilnost pokosa su isprva razvijene tzv. klasine metode, koje su zbog tada jo nerazvijenih
sredstava za raunanje, bile jednostavne, kako po pretpostavkama tako i po numerikom postupku.
Razvojem raunala javljaju se novije sve sloenije numerike metode koje trae dobro
poznavanje ponaanja tla, a s tim i vei broj parametara tla nego to su traile klasine metode. S tim
je, naravno, povezana i potreba za opsenijim istranim radovima i laboratorijskim ispitivanjima. Zbog
toga se suvremenije metode uglavnom rabe kod sloenijih geomehanikih zahvata.
Klasine metode su se dugom primjenom i povratnim analizama pokazale da su primjenjive u
velikom broju sluajeva, a uz odreene manje modifikacije prihvaene su i u novim europskim
normama. Klasine metode se temelje na pretpostavci: da je materijal tla kruto plastian (neki to
zovu i idealno plastian), tj. da pri naprezanjima manjim od posmine vrstoe u njemu nema pomaka,
a kad posmina naprezanja dosegnu odreenu vrijednost materijal puca i stvara se klizna ploha
(masa tla iznad klizne plohe je klizni disk), vrijedi Mohr-Coulombova hipoteza sloma tla ( 1.2 klizna
ploha abcda; klizni disk ad
Kao i u svakom inenjerskom problemu u kojemu se razmatraju naprezanja, tako je i kod metoda
stabilnosti pokosa potrebno odrediti ravnoteu sila za zadani problem. Sile koje treba uravnoteiti su:
aktivne sile; to su sile koje tee pokrenuti klizni disk: vlastita teina kliznog diska, sile
strujnog tlaka, vanjska optereenja (nasip, graevina, pokretna
optereenja), potres i
reaktivne sile to su sile koje se suprotstavljaju aktivnim silama i nastoje stabilizirati
pokos; one se javljaju u tlu, na kliznoj plohi, kao rezultat otpora samog tla;
ako se ustanovi da otpor tla nije dovoljan, dodatne reaktivne sile mogu se
proizvesti pomou raznih umjetno proizvedenih elemenata kao to su:
sidra, piloti, armature, zatege i sl.
Na temelju ravnotee aktivnih i reaktivnih sila odreuje se veliina i raspodjela naprezanja na
kliznoj plohi.
10
Kod klasinih metoda se ne razmatraju odnosi naprezanja i deformacija u tlu, pa raspodjela
naprezanja na kliznoj plohi nije jednoznana, tj. jednom rjeenju ravnotee sila odgovara beskonaan
broj rjeenja raspodjele naprezanja. Kaemo da je problem statiki neodreen. Da se problem moe
rijeiti potrebno je uvesti neke pretpostavke koje e u tekstu biti spomenute uz svaku metodu
posebno. U nastavku e se razmatrati samo tzv. klasine metode i to od jednostavnih, za dugake
ravne pokose do sloenijih, za krune klizne plohe. Radi potpunosti treba spomenuti da postoje
klasine metode za klizne plohe proizvoljnog oblika, koje ovdje, meutim, neemo razmatrati. Nain
rjeavanja moe biti grafiki, i grafoanalitiki. S razvojem raunala je postupak rjeavanja ubrzan, a
primjena metoda pojednostavljena. Rezultat klasine metode je tzv. faktor sigurnosti. Zbog toga emo
se malo zadrati na njegovoj definiciji u mehanici tla.
3.2.2 Definicija faktora sigurnosti
Faktor sigurnosti se definira kao odnos prosjene posmine vrstoe tla f prema posminom
naprezanju uzdu potencijalne klizne plohe d:
d
f
S
F
(1.1)

'
d
<
c '
c '
d
< c '
slika 1.2 Prikaz efektivnih graninih i mobiliziranih parametara vrstoe.
vrstoa tla f se definira kao granino posmino efektivno naprezanje i odreuje pomou izraza:
f = c+ tg (2.1)
gdje je:
c kohezija,
kut unutarnjeg trenja u materijalu za efektivna naprezanja,
normalno naprezanje na potencijalnoj plohi sloma
Na slian se nain moe napisati i mobilizirano posmino naprezanje:
d = c'd+ tg'd
(2.2)
gdje su cd i d tzv. mobilizirani parametri vrstoe, tj.onakvi kakvi trebaju biti da se u tlu moe
uspostaviti ravnotea.
Vrijedi, dakle, da je faktor sigurnosti odnos efektivnih graninih i mobiliziranih naprezanja:
d d
S
tg c
tg c
F
' ' '
' ' '

+
+
(2.3)
11
ili:
cd + tgd =
S S
F
tg
F
c '
'
'
+
(2.4)
prema tome je mobilizirana kohezija:
S
d
F
c
c
'
'
(2.5)
a mobilizirani kut unutarnjeg trenja:
S
d
F
tg
tg
'
'

(2.6)
Ovaj pristup ukljuuje da je FS jednak i za koheziju i za kut trenja. Budui da se u mjerenjima kut
trenja moe tonije odrediti od kohezije, povoljno je imati razliite faktore sigurnosti. Tako se moe
definirati faktor sigurnosti za koheziju
d
C
c
c
F
'
'
(2.7)
a faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja je
d
tg
tg
F
'
'

(2.8)
Princip ugraivanja faktora sigurnosti u parametre vrstoe usvojen je i u Eurokodu.
KOMENTAR: Za odreivanje FS potrebno je odrediti mobilizirane parametre vrstoe, tj.onakve
kakvi trebaju biti da se u tlu moe uspostaviti ravnotea (izmeu aktivnih i reaktivnih sila). To znai da
je za odreivanje FS potrebno prethodno odrediti sile i naprezanja koja djeluju na klizno tijelo.
3.3 STABILNOST DUGAKIH POKOSA
Za poetak razmatrat emo dugake ravne klizne plohe, iji je nagib paralelan s povrinom terena.
Takav jednostavan model vrijedi za neke primjere u praksi. esto se naime dogaa da je povrinski
sloj tla do neke manje dubine (4 do 6 m) rastroen, a ispod njega je vrst, jo neraspadnuti sloj. U
odreenim se uvjetima promjene stanja (promjene optereenja, razine podzemne vode) moe dogoditi
da se rastroena masa pokrene. Jedan odsjeak takve klizne plohe prikazuje 1.1. Razmatrat e se tri
sluaja:
sluaj 1: bez podzemne vode,
sluaj 2: podzemna voda tee paralelno s povrinom terena,
sluaj 3: pokos dulje vremena potopljen.
3.3.1 Sluaj 1: bez podzemne vode
Na 1.1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsjeak kliznog tijela. Reaktivne sile N i T se odrede
prema teini lamele W .
12
b
z

A
W = * z * b
N
T
l a
m
e
l a
S U H O T L O
d
l
slika 1.1 Sile koje djeluju na lamelu dugake klizne plohe.
Vidimo sa slike da je irina lamele l dana izrazom:
cos
b
l
(1.1)
normalna sila na bazu lamele N iznosi:
cos bz N
(1.2)
tangencijalna sila na bazu lamele T :
sin bz T
(1.3)
Normalno naprezanje na bazi lamele, A, dobijemo kao omjer normalne sile i povrine baze lamele
(za irinu lamele uzimamo 1m'):

2
cos
cos
cos

z
b
z b
l
N
A
(1.4)
Posmino naprezanje na bazi lamele, A, dobijemo kao omjer posmine (mobilizirane) sile i
povrine baze lamele (za irinu lamele uzimamo 1m'):

cos sin
cos
sin

z
b
z b
l
T
A
(1.5)
Mobilizirano posmino naprezanje d, nalazi se u ravnotei sa aktivnim posminim naprezanjem, A,
te koritenjem izraza 2.2, 1.4 i 1.5 dobiva se izraz:
d
= c'd+ tg = c
d
' + *z*cos
2
tg
(1.6)
Uvrtavanjem izraza 1.6 u izraz 1.1 i koritenjem izraza od 2.3 do 2.8 dobiva se izraz za faktor
sigurnosti
tg
' tg
g t cos
'
2
+

z
c
F
d
f
s
(1.7)
Za nekohrentno tlo (c=0), izraz 1.7 poprima slijedei obllik.
tg
tg
F
S
'
(1.8)
13
Ovo rjeenje pokazuje da je tlo u ravnotei kada je kosina nagnuta pod kutem trenja i manjim.
Jer ako se stavi FS=1, slijedi tg=tg, tj. =! Kada je FS=1, to je labilna ravnotea jer je tlo ve
praktiki pred slomom.
3.3.2 Sluaj 2: podzemna voda tee paralelno s povrinom terena
Na 1.1 prikazane su sile koje djeluju na jedan odsjeak kliznog tijela.
b
l
z
W
N
T
S T R U J A N J E V O D E
P A R A L E L N O S N A G I B O M
h
p
s
H
U
slika 1.1 Sile koje djeluju na lamelu dugake klizne plohe. Tok podzemne vode paralelan je s nagibom terena.
Teenje podzemne vode se moe prikazati strujnom mreom. Budui da voda tee paralelno s
pokosom, ekvipotencijale su okomite na tok vode, pa tlani potencijal hp po kliznoj plohi dobijemo iz
izraza:
hp = z cos
2
(1.1)
prema tome izraz za vrijednost pornog tlaka po kliznoj plohi glasi:
u = hp w = z w cos
2
. (1.2)
Efektivna naprezanja su, prema tome:
= - u = z cos
2
- w z cos
2
= z (-w) cos
2
= z cos
2
(1.3)
Potrebna posmina naprezanja da ne doe do klizanja su:
d = z sin cos (1.4)

tg
tg '
tg cos
'
cos sin
' tg cos '
2
2

z
c
z
z
F
d
f
S
(1.5)

tg
' tg '
S
F
(1.6)
14
3.3.3 Sluaj 3: pokos dulje vremena potopljen
Na 1.1 prikazan je sluaj potopljenog pokosa. Ovakav sluaj moe biti obala rijeke, mora ili jezera.
Kad se kae "dulje vremena potopljen" misli se da nema nagle promjene razine vode jer u tom sluaju
moe biti mjerodavna tzv. = 0 analiza kod koje se rabi nedrenirana vrstoa.
P O T O P L J E N P O K O S
'
slika 1.1 Sluaj potopljenog pokosa.
Potrebna posmina naprezanja da ne doe do klizanja su:
= ' z sin cos (1.1)
tg
tg
tg cos
'
cos sin '
' tg cos '
2
2
+

z
c
z
z
F
d
f
S
(1.2)
tg
tg
F
S
'
(1.3)
KOMENTAR :Rezultat u sluaju 3. je isti kao i za suhi pokos (sluaj 1.). Kada je strujanje
paralelno s kosinom FS je priblino dvostruko manji nego kod suhe ili potopljene kosine jer je '/
priblino jednako to je ujedno i najkritiniji sluaj. Iz toga slijedi da mjere sanacije klizanja (kad
imamo sluaj 2.) treba usmjeriti ka smanjenju pornih tlakova na kliznoj plohi.
3.4 KRUNE KLIZNE PLOHE - GRAFIKA METODA
3.4.1 Osnovne pretpostavke
Kod krunih kliznih ploha vrijede pretpostavke:
da se klizna masa pomie kao kruti disk, to znai da je poznata klizna ploha.
da je FS konstantan du klizne plohe.
Budui da se poloaj klizne plohe mora pretpostaviti, ne znai da emo pogoditi i kliznu plohu po
kojoj e stvarno nastati klizanje. Klizanje e nastupiti po plohi koja ima najmanji Fs. Zato uvijek treba
proraunati vei broj kliznih ploha (1.1).
15
S
1
r
1
S
3
S
2
F
s 1
F
s 2
F
s 3
slika 1.1 Odabir vie kliznih plohi da dobijemo da moemo nai kritinu s najmanjim faktorom sigurnosti.
Najvie problema stvara injenica da je problem statiki neodreen i da se mora pretpostaviti
raspodjela normalnih naprezanja po kliznoj plohi.
s i n = 0
s i n = m a x
s i n = 0
slika 1.2 Pretpostavka sinusnog rasporeda normalnog naprezanja po kliznoj plohi

U grafikoj metodi pretpostavljena je raspodjela normalnih naprezanja po funkciji sinus (1.2). Ovu
je metodu razradio Taylor (1948). Primjenjuje se za homogene pokose. Temelji se na tri pojedinana
sluaja:
prvi kad tlo ima koheziju, a kut trenja jednak nuli (poglavlje 3.4.2),
drugi kad tlo nema koheziju, a kut trenja razliit od nule (poglavlje 3.4.3),
trei kad tlo ima i koheziju i kut trenja (poglavlje 3.4.4).
16
3.4.2 Sluajevi s c 0 i = 0
Djelovanje reaktivnih naprezanja svodi se na reaktivne sile. Potrebno je odrediti veliinu i poloaj
maskimalne posmine sile, Tc , koja nastaje kao rezultat maksimalnih posminih naprezanja du klizne
plohe.
c 0
= 0
T
c
- r e z u l t a n t a s v i h p o s m i n i h
n a p r e z a n j a , , u z d u k l i z n e p l o h e r
c
S
P - n a p a d n a s i l a
P
P O L I G O N S I L A
r
r
N - r e z u l t a n t a s v i h n o r m a l n i h
n a p r e z a n j a , , u z d u
k l i z n e p l o h e
T
c
N
l
-

d
u
l
j
i
n
a

l
u
k
a
l
t
-

d
u
l
j
i
n
a

t
e
t
i
v
e
T
c
c '
d
slika 1.1 Grafika metoda odreivanja stabilnosti pokosa za sluaj kada je =0, a c 0.
Veliina sile Tc. Ako je materijal homogen i ima samo koheziju (T
=0 T=Tc), posmina
naprezanja uzdu klizne plohe su konstantna i jednaka mobiliziranoj koheziji (jed. 2.5). Djelovanje
naprezanja prevodi se na sile po jedinici duljine klizne plohe tako da se veliina naprezanja pomnoi s
1 m'. Veliina rezultante takvih jedininih sila dobije se kao odnos veliina luka i njegove tetive (1.1)
S
t
c
F
c l
T
'
(1.1)
Ako je vrstoa iscrpljena:
17
' 0 , 1 c l T T F
t f c S

(1.2)
Krak sile Tc . Pogodno je postaviti uvjete ravnotee momenata obzirom na sredite krunice jer sve
sile koje su okomite na kliznu plohu prolaze kroz tu toku i ne daju moment. Iz jednakosti statikih
momenata na sredite S slijedi:
r l = rc Tc
(1.3)
gdje je:
l duljina luka,
r polumjer krunice,
rc nepoznati krak sile Tc .
Uz pretpostavku da je FS =1.0 dobijemo da je udaljenost sileTc=Tf od sredita S:
r
l
l
r
c l
c l
r r
c
t t
c

'
'
(1.4)
gdje je c (ita se: kapa-c) parametar koji ovisi samo o veliini sredinjeg kuta kod S. Vano je
uoiti da je krak sile Tc jednak kraku sile Tf , tj. da one lee na istom pravcu.
Grafiki postupak. Uz pretpostavku da su veliina i smjer aktivne sile P poznati, odredi se njezino
presjecite s pravcem sile T kroz koje mora prolaziti i sila N (1.1), pa se veliina mobilizirane sile Tc
moe odrediti iz verinog poligona. Faktor sigurnosti odredi se kao odnos:
c
t
c
f
S
T
l c
T
T
F

'
(1.5)
3.4.3 Sluajevi s c = 0 i 0
Dokaz nije tako jednostavan kao u sluaju 1. Naime, budui da posmina vrstoa tla ovisi o
normalnim naprezanjima na kliznu plohu (trenje!), potrebno je pretpostaviti neki prirodni oblik
raspodjele tog naprezanja. Taylor je uzeo funkciju sinus koja ima maksimalnu veliinu u sredini, a
jednaka je nuli na rubovima (gdje klizna ploha izbija na povrinu). Za takvu je raspodjelu dobio
parametar odnosa polumjera krunice i polumjera djelovanja reaktivne sile od trenja. Pretpostavlja se
da je raspodjela po zakonu sinusa iz ega se izrauna udaljenost rezultante otpornih posminih sila,
rS:
rS = S r (1.1)
gdje je r radijus klizne plohe, a S je funkcija sredinjeg kuta (theta) i oita se iz dijagrama
kojeg prua 1.3. Potrebno je odrediti kut koji aktivna sila zatvara sa rezultantom sila normalnih na
kliznu plohu. Vrijedi postavka da, ako su sve sile na kliznoj plohi nagnute pod kutom (prema
normali), i njihova e rezultanta biti nagnuta pod istim kutem prema normali.
Kada se odredi presjecite sile P, s krunicom radijusa rS oita se (1.2), a faktor sigurnosti za
ovaj sluaj dobijemo iz izraza:
tg
tg
F
S

(1.2)
18
c = 0
0
r
s
=
s
r
S
r

= r
s
s i n
r
r
N - r e z u l t a n t a s v i h n o r m a l n i h
n a p r e z a n j a , , u z d u
k l i z n e p l o h e
T

- r e z u l t a n t a s v i h p o s m i n i h
n a p r e z a n j a , , u z d u k l i z n e p l o h e
N
T

P
slika 1.2 Grafika metoda odreivanja stabilnosti pokosa za sluaj kada je =0, a c 0.
1 . 0
1 . 1
2 0
6 0
1 2 0
c
s
s
c
slika 1.3 Dijagam vrijednosti S

i c
19
3.4.4 Sluajevi s c 0 i 0
Problem se rjeava tako da se svede na jedan od dva prethodna i to tako da se, pretpostavi da je
vrijednost Fs1 poznata obzirom na jedan parametar vrstoe. Grafiki postupak se provede do kraja i
dobije Fs2 koji mora biti jednak onom prvotno pretpostavljenom. Ako to nije sluaj postupak se ponovi
sa srednjom vrijednou Fs3 = (Fs1 + Fs2)/2 i ponavlja se dok se te vrijednosti ne izjednae. Obino su
dovoljne dvije iteracije. Obzirom na dva parametra vrstoe, postoje dvije varijante. Jednom se
pretpostavi Fsc , a drugi put Fs .
NAIN 1. Pretpostavi se Fsc1 (1.1):
R
2
1
R
1
c 0
0
S
r
r
r
c
r
s
=
s
r
T
c 2
R
2
R
1
P
P
T
1
N
1

2
T
2
N
1 . i t e r a c i j a 2 . i t e r a c i j a
T
c 1
slika 1.1 Grafika metoda odreivanja stabilnosti pokosa za sluaj kada je c 0, a 0 Nain 1
Problem se rjeava iterativno:
1) Pretpostavi se vrijednost Fsc1 (npr.1.5) i izrauna
1
1
Sc
t
c
F
l c
T

(Opaska: time sila Tc1 postaje

poznata veliina i s njom se mogu crtati poligoni sila),
20
2) Iz poligona sila odredi se smjer R1 i nacrta na slici. Oita se 1 na sjecitu s rS.
3) Izraunamo Fs1
tg
tg
, ako je razliit od Fsc1, postupak se ponavlja s Fsc2 = (Fsc1 + Fs

)/2.
NAIN 2. Pretpostavi se Fs1 (1.2):
T
c 1
T
c 2
R
2
R
2
1
R
1
R
1
c 0
0
S
P
r
2
= r
s
s i n
2
r
r
r
c
r
s
=
s
r
P
T
1
N
1

2
T
2
N
r
1
= r
s
s i n
1
1 . i t e r a c i j a 2 . i t e r a c i j a
slika 1.2 Grafika metoda odreivanja stabilnosti pokosa za sluaj kada je c 0, a 0 Nain 2
Problem se rjeava iterativno:
1) Pretpostavi se Fs1 (npr.1.5) i izrauna r1=r s sin1 iz
1
1
1
1
S
S
F
tg
tg
tg
tg
F
.
2) Rezultanta R1 mora sjei presjecite P i Tc.
3) Iz poligona sila se odredi
1 1
1
Sc
t
Sc
c
c
F
c l
F
T
T

21
4) Izraunamo
1
1
c
t
Sc
T
c l
F

, ako je
1 1 S Sc
F F , imamo rjeenje, ako ne, postupak se
ponavlja s Fs2 = (Fsc1 + Fs1)/2 itd.
KOMENTAR O GRAFIKOJ METODI: Grafika metoda se primjenjuje kad je tlo homogeno i
jednostavni geometrijski i drugi uvjeti. Danas se rijetko koristi. Meutim, s pedagoke je strane jo
uvijek prihvatljiva jer se u njoj zorno uravnoteuju aktivne i pasivne sile i odreuje faktor sigurnosti.
Pogodna je kada neto treba na brzinu izraunati, a nedostaju kompjuteri i sline alatke (primjerice na
gradilitu). Za sloenije se uvjete koriste metode lamela, koje su danas uglavnom vezane uz upotrebu
raunala. S time je postupak dobivanja Fs donekle zamagljen, i dobro ga je povremeno provjeriti
grafikom metodom ili se posluiti ve gotovim dijagramima za odreivanje stabilnosti koji su razraeni
za jednostavnije sluajeve.
3.5 KRUNE KLIZNE PLOHE - METODA LAMELA
3.5.1 Prednosti metode lamela u odnosu na grafiku metodu
Kod metode lamela se klizni disk dijeli na stupce (lamele) koji se promatraju pojedinano, a zatim
se trae zajedniki uvjeti ravnotee za itavi klizni disk. Lamele pruaju dvije osnovne prednosti u
odnosu na grafiku metodu:
1) U grafikoj metodi uvedena pretpostavka o raspodjeli normalnih naprezanja na kliznoj plohi,
ovdje se dobije jednostavno iz optereenja (teine) same lamele.
h
slika 1.1 Upotreba lamela za analizu stabilnosti pokosa
22
2) Drugi je razlog za upotrebu lamela jednostavno uzimanje u obzir sloenijih geometrijskih
uvjeta, uslojenosti tla i strujanja podzemne vode. U nastavku bit e prikazano uzimanje u
obzir strujanja podzemne vode.

R. P. V.
sw
CI
SF
slika 1.2 Primjer sloenih geometrijskih uvjeta uslojenosti tla.
3.5.2 Odreivanje djelovanja vode na klizni disk
Bit e prikazana tri naina uzimanja u obzir djelovanja vode na klizni disk. Sva tri naina daju
jednako ukupno djelovanje sila od vlastite teine tla i sile od vode:
NAIN I: Konstruira se strujna mrea i odrede sile strujnog tlaka u vorovima
strujne mree. Sila I je rezultanta svih tih pojedinanih sila. U dijelu
pokosa pokrivenog strujnom mreom teina tla se rauna kao produkt
povrine sa strujnom mreom i

(1.1).
NAIN II: Iz strujne mree (koja nije ucrtana) odredi se piezometarska linija (linija
pornih tlakova). Sumirani porni tlakovi po kliznoj plohi daju rezultantu U, a
u jezeru silu
P
(1.2). (Panja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi

razliita je od linije slobodnog vodnog lica).
NAIN III: Produlji se linija vanjske vode i dio ispod te linije u kliznom disku se
smatra da je disk uronjen djelomino u vodu. Time smo potroili
rezultantu tlakova od vode,
1
P
iz NAINA II i dio rezultante pornih tlakova

U. Budui da strujanje ipak postoji, rezultat se popravi dodavanjem sile
pornih tlakova
1
U
koja je ostatak od sile U, a dobije se mjerenjem

visine od produljene razine mirne vode do piezometarske linije (1.3).
PANJA! Budui da svaka klizna ploha sijee strujnu mreu na drugi nain svakoj kliznoj plohi
odgovara njezina piezometarska linija.
23
S
A
B
C
D
s t r u j n a
m
r e a
W
2
W '
1
I
j e z e r o
I - u k u p n i s t r u j n i t l a k n a A B D A ( r e z u l t a n t a s v i h s t r u j n i h t l a k o v a p o c i j e l o j s t r u j n o j m r e i )
W '
1
- u r o n j e n a t e i n a A B D A
W
2
- u k u p n a t e i n a B C D B
N A I N I
slika 1.1 Odreivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko strujne mree
s
l o
b
o d
n o
v o d
n o l i c e
p i e z o m e t a r s k a l i n i j a
P I E Z O M E T A R
U - R E Z U L T A N T A P O R N I H
T L A K O V A P O K L I Z N O J
P L O H I
U K U P N A T E I N A T I J E L A
A C E A
R E Z U L T A N T A T L A K O V A O D
V O D E N A A B
W
P
1
u
u
u
A
B
C
E
.
N A I N I I
slika 1.2 Odreivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa preko vrijednosti pornih tlakova po kliznoj plohi (porni se tlakovi
odrede iz strujne mree).
24
u
w
A
B
C
D
p r o d u l j e n a l i n i j a v a n j s k e
v o d e
p i e z o m e t a r s k a l i n i j a
W '
3
W
4
U
1
E
W '
W
U
3
4
. . .
. . .
. . . r e z u l t a n t a p o r n i h n a d t l a k o v a
u r o n j e n a t e i n a
u k u p n a t e i n a
A B E F A
B C D E B
F
u
N A I N I I I
slika 1.3 Odreivanje djelovanja vode na stabilnost pokosa pomou produljene linije vode.
3.5.3 Bishopova pojednostavljena metoda
Od metoda lamela, vrlo je popularna tzv. Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955).
Osnovne elemente te metode prikazuje 1.2. Poinje se s odreivanjem sila koje djeluju na svaku
lamelu. Pri tome treba prepoznati koje se sile mogu odrediti unaprijed (kao vlastita teina, vanjsko
optereenje, optereenje od vode i sl.) i one koje se dobiju iz ravnotee sila i momenata.
Promatranjem ravnotee i-te lamele moe se ustanoviti da se mogu izraunati sile od vlastite
teine lamele: W1, mnoenjem sa zasjenjenom povrinom, i W
2, mnoenjem s

preostale povrine
lamele. Posmina sila T odredi se kao zavisna od N preko FS i Mohr-Coulombovog zakona loma.
Nepoznate ostaju Ei , Ei+1 i N. U Bishopovoj pojednostavljnoj metodi se pretpostavlja da je y = 0 (sa
slike 9.4-6) tj. zanemaruje se razlika meulamelarnih vertikalnih sila.
Iz
0 y i
0
S
M , (MS moment oko sredita klizne plohe, S) dobije se izraz za FS:
[ ] { }
+
+ +
i
i
S
W W
m
tg ub W W b c
F
sin ) (
1
2 1
'
2
'
1
'
(1.1)
gdje je:
S
F
tg
m
'
sin cos

+ (1.2)
25
FS se ne moe izravno izraunati jer je sadran i u m
, pa se rjeava iterativno (u koracima):

1) Pretpostavi se FS u m
, npr. FS=1.5,
2) Izrauna se m
prema izrazu 1.2,

3) Izrauna se formula 1.1 i dobije FS,
4) Usporede se FS iz koraka 1. i 3. ,ako nisu jednaki sa srednjom vrijednou se ide ponovo od
koraka 1 (kao i kod grafike metode).
1
2
i
n
i
S
r
r
b
i
b
i
/ 2
B R O J L A M E L E
p r o d u l j e n a l i n i j a v o d e
p i e z o m e t r i j s k a l i n i j a
s l o b o d n o v o d n o l i c e
i
-
+
i
.
p i e z o m e t r i j s k a l i n i j a
p r o d u l j e n a l i n i j a v o d e
i
u
i
/
w
u
i
l
i
E
i + 1
E
i
W
2 i
T
i
N
i
W
1 i
y
x
E
W
2 i
W
1 i
u
i
l
i
N
i
R A V N O T E A S I L A N A i - t o j L A M E L I
( N
i
t g ) / F
s
( c ' l
i
) / F
s
T
i
slika 1.2 Bishopova pojednostavljena metoda.
26
3.5.4 Kako odabrati parametre vrstoe za analizu stabilnosti pokosa?
Parametri vrstoe za analizu stabilnosti pokosa odabiru se prema vrsti tla i oekivanom tipu loma.
Podsjetimo se na dvije osnovne vrste tala: krupnozrnata (u pravilu dobropropusna) i sitnozrnata
(slabopropusna). Propusnost tala ima izravan utjecaj na uvjete dreniranja prilikom posmika (i loma tla
po kliznoj plohi).
U KRUPNOZRNATIM TLIMA se pretpostavlja da se porni tlakovi pri posmiku brzo disipiraju
(raspruju), tj. padaju na nulu, pa se u analizi stabilnosti uglavnom koriste parametri iz konsolidiranih
dreniranih pokusa (c
).
c ' 0
f
= c ' + ' t g '
t r a g u k u p n i h n a p r e z a n j a
j e d n a k j e t r a g u e f e k t i v n i h
n a p r e z a n j a
'
slika 1.1 Parametri vrstoe dobiveni konsolidiranim dreniranim pokusom
U SITNOZRNATIM MATERIJALIMA se smatra da, kod naglijih (brzih) optereenja zbog
slabopropusnosti, ne moe doi do disipacije pornih tlakova. Zbog toga se oekuje da e tragovi
naprezanja ii kao to se to dogaa u konsolidiranom nedreniranom troosnom laboratorijskom
ispitivanju. Tu treba razlikovati normalno konsolidirane (u pravilu meke) i prekonsolidirane (krute)
materijale.
= 0 (fi-nula) analiza .
U rahlim e materijalima trag efektivnih naprezanja skretati u lijevo to znai da e
nedrenirana vrstoa tla biti manja nego da vrstou izraunavamo preko c i (1.2).
Zbog toga se stabilnost pokosa odreuje u takvim tlima s cu 0 i = 0, tzv. =0 (fi-
nula) analiza (cttu nedrenirana vrstoa).
c '
f
= c ' + '
0
t g '
'
t r a g e f e k t i v n i h n a p r e z a n j a
'
0
( p o e t n o )
R A H L A
c
u
slika 1.2 Tragovi efektivnih naprezanja za normalno konsolidirano tlo. Nasuprot tomu, kod prekonsolidiranih tala trag
efektivnih naprezanja skree u desno (1.3)
27
Nedrenirana vrstoa za prekonsolidirana tla vea je, nego izraunata preko c i
(1.3), ali se ipak preporuuje da se uzima ova druga jer se smatra da laboratorijska
ispitivanja daju veu nedreniranu vrstou od one in situ.
c '
f
= c ' + '
0
t g '
'
t r a g e f e k t i v n i h n a p r e z a n j a
'
0
( p o e t n o )
P R E K O N S O L I D I R A N A T L A
c
u
slika 1.3 Tragovi efektivnih naprezanja za prekonsolidirana tla
3.6 REFERENCE
Azizi, F. (2000), Applied Analyses in Geotechnics, University of Plymouth, UK, E&FN Spoon
Das, Braja M. (1993), Principles of geotechnical engineering. - 3
rd
edition, PWS Publishing Company,
Boston, Massachusetts USA
Nonveiller, E. (1989), Mehanika tla i temeljenje graevina -3. izdanje, Udbenici Sveuilita u
Zagrebu, kolska knjiga, Zagreb
28
4 SANACIJA KLIZITA
4.1 OPENITO
Pokos kod kojeg je nastupilo klizanje, naziva se klizite. Uzroci klizanja mogu biti:
prirodni utjecaji,
promjena reima podzemnih voda,
promjena vegetacije,
erozija u koritima vodotoka,
rastroba materijala tla uslijed meteorolokih utjecaja (smanjenje vrstoe),
ispiranje tla teenjem podzemne vode,
potres,
ljudski zahvati,
optereenje na povrini,
promjena oblika kosine (usjeci, zasjeci, nasipi),
drenaa
Klasifikacija klizita prema obliku:
odron vlane pukotine na strmim kosinama stjenovita ili koherentna
materijala,
rotacijsko klizanje preteno kod homogenog materijala,
translacijsko klizanje po plohi diskontinuiteta,
sloeno klizanje kod nehomogenih materijala kombinacija rotacijskog i
translacijskog klizanja.
Znakovi prepoznavanja klizanja na terenu su (1.1):
oiljci na terenu (raspukline, boranja),
pojava vode,
preslica,
"pijana uma".
k
l i z
n
o
t i j e
l o
v i d l j i v o t l o u p o d l o z i
p r e s l i c a
g o m i l a n j e t l a u
n o i c i
n a g n u t o d r v e e ( " p i j a n a u m a " )
p o j a v a i z v o r a
slika 1.1 Znakovi prepoznavanja klizita
29
4.2 POSTUPAK I MJERE SANACIJE
Kako bi se ustanovili podaci o klizitu obavlja se niz praenja, ispitivanja i mjerenja. Osim
geotehnikih istranih radova najee se provodi:
geodetsko praenje pomaka povrine klizita (ako ima vremena),
ugradnja piezometara, praenje razine podzemne vode kako bi se dobila slika o
strujanju podzemne vode,
ugradnja mekane cijevi i mjerenja ipkom ili inklinometrom (skuplje) kako bi se
ustanovila dubina klizne plohe i brzina klizanja (1.1). (Inklinometar -ureaj za mjerenje
nagiba).
k
l i z
n
o
t i j e
l o
p o e t n i p o l o a j c i j e v i
p l a s t i n a c i j e v
m e k a n i m a l t e r
z o n a k l i z n e p l o h e
N E P O M I N O
T L O
slika 1.1 Ustanovljavanje vrste i dubine klizanja ugradnjom mekane cijevi
Nakon to se ustanovi poloaj klizne plohe, razina podzemne vode te smjer klizanja, pristupa se
proraunu stabilnosti pokosa.
Za klizite znamo da je Fs=1 (jer je tijelo kliznulo), te se proraunom stabilnosti pokosa usklauju
parametri vrstoe i ostali podaci dok se ne dobije rezultat koji daje Fs=1. Ti podaci koriste se za
analizu utjecaja mjera sanacije na klizite kojima se mora postii zadovoljavajui Fs>1.
Uspjena sanacija klizita postie se uspjenom suradnjom geologa, koji prouava i otkriva
genezu, rastorbu i strukturu materijal, te graevinara koji prouava mehanike osobine materijala i
mehanizme odravanja ravnotee.
Mjere sanacije klizita mogu biti:
1) Prelaganje masa. Tlo se s gornjeg dijela klizita uklanja ili prebacuje na donji dio klizita
(1.2)
k
l i z
n
o

t
i j e
l o
P
R
E
L
A
G
A
N
J
E

M
A
S
A
slika 1.2 Sanacija klizita prelaganjem masa
30
2) Povoljno skretanje sile strujnog tlaka. Ovo je skretanje potrebno izvriti tamo gdje se
ustanovi da je djelovanje podzemne vode uzrok klizanju. Ovo se skretanje obavlja
drenovima. Drenovi se dijele na drenane usjeke (1.3) i horizontalne drenane buotine
(1.4).
k
l i z
n
o

t
i j e
l o
D R E N A N I U S J E K
p o e t n a R P V
R P V u d r e n u
A
A
p o s t o j e e t l o
g l i n a
p i j e s a k
l j u n a k
A - A
p o e t n a R P V
R P V u d r e n u
slika 1.3 Sanacija klizita drenanim usjecima
s t r u j n a m r e a
H O R I Z O N T A L N E D R E N A N E B U O T I N E
P R I J E S A N A C I J E N A K O N S A N A C I J E
d r e n
( p e r f o r i r a n a c i j e v )
slika 1.4 Sanacija klizita horizontalnim drenanim buotinama
3) Sidrenje i armiranje kliznog tijela. Odgovarajuom geotehnikom konstrukcijom
optereenja kliznog tijela se prenose u sigurne zone u zaleu klizita. Mogue izvedbe su:
armiranje geotekstilom ();
armiranje mikropilotima,
avlano tlo (eng. soil nails),
geotehnika sidrenje,
sadnja vegetacije.
31
q
p o t e
n c i j a l n a k l i z n a p l o h a
g e o t e k s t i l
q
T
1
T
2
v l a n e s i l e
D E T A L J
G E O G R I D A
slika 1.5 Sanacija klizita armiranjem geomreom
q
p o t e n c i j a l n a k l i z n a p l o h a
b e z m i k r o p i l o t a ; F
s , 1
m i k r o p i l o t i
p o t e n c i j a l n a k l i z n a p l o h a
s a m i k r o p i l o t i m a ; F
s , 2
> F
s , 1
slika 1.6 Sanacija klizita armiranje mikropilotima
4.3 REFERENCE
32
5 PLITKO TEMELJENE KONSTRUKCIJE
5.1 VRSTE PLITKIH TEMELJA
Plitke temelje moemo podijeliti prema njihovom obliku na:
temelje samce ili pojedinane temelje
prenose i raspodjeljuju optereenje na tlo teret jednog stupa graevine
temeljne nosae
prenose i raspodjeljuju optereenje na tlo teret dva ili vie stupova graevine
temelje trake
prenose i raspodjeljuju optereenje na tlo teret masivnih graevinskih zidova
na tlo.
temelje ploe
prenose i raspodjeljuju optereenje na tlo teret cijele graevine
Dimenzioniranje temelja provodi s na nain da se zadovolje uvjeti sigurnosti protiv sloma tla
(nosivosti), te uvjeti uporabljivosti (prihvatljive veliine apsolutnih i diferencijalnih slijeganja).
5.2 ODABIR RJEENJA TEMELJENJA GRAEVINE
5.2.1 Zahtjevi na temeljnu konstrukciju
Temeljna konstrukcija mora na siguran nain prenijeti optereenje graevine u tlo uz uvjet da
prema projektnim zahtjevima osigura stabilnost i funkcionalnost graevine kroz cijeli ivotni vijek
graevine.
Prema Eurokodu 7 mora se izraditi popis graninih stanja za razmatranje. Obavezno se moraju
razmotriti sljedea granina stanja:
gubitak sveukupne stabilnosti,
slom dosezanjem nosivosti,
slom klizanjem,
istodobni slom temeljnoga tla i konstrukcije,
slom gornje konstrukcije uslijed pomaka temelja,
prekomjerno slijeganje tla,
prekomjerno uzdizanje tla,
neprihvatljive vibracije.
Prema Eurokodu 7 pri odabiru projektnih situacija za plitke temelje naroito je vano utvrditi razinu
podzemne vode. Podrobne specifikacije projektnih situacija za geotehniko projektiranje ako zatreba
ukljuuju:
opu podobnost temeljnog tla na kojemu e konstrukcija biti smjetena,
raspored i klasifikaciju raznih podruja tla, stijene i elemenata konstrukcija koji su
ukljueni u proraunski model,
nagibe slojnih ploha,
rudarske radove, pilje i ostale podzemne konstrukcije,
33
za konstrukcije na stijeni ili blizu stijene:
naizmjenino pojavljivanje tvrdih i mekih slojeva,
rasjede, pukotine i raspukline,
upljine nastale otapanjem, kao to su to podzemna drijela ili raspukline
ispunjene mekim materijalom, te kontinuirane procese otapanja,
djelovanja, njihove kombinacije i sluajeve optereenja,
narav okolia unutar kojeg je projekt smjeten, to ukljuuje:
uinke podlokavanja, erozije i iskopa, koji vode promjeni geometrije povrine
terena,
uinke kemijske korozije,
uinke troenja,
uinke smrzavanja,
promjene razine podzemne vode, to ukljuuje i uinke odvodnjavanja,
mogueg plavljenja, zakazivanja drenanih sustava, itd.,
prisutnost plinova koji izlaze iz tla,
ostale uinke vremena i okolia na vrstou i ostala svojstva materijala, npr.
uinke rupa stvorenih ivotinjskim djelovanjem,
potrese,
uleknua tla uslijed rudarenja ili kojih drugih povoda,
doputene deformacije konstrukcija,
uinke nove konstrukcije na postojee konstrukcije ili postrojenja.
Prema Eurokodu 7 za odreivanje dubine plitkog temelja, mora se razmotriti:
dosezanje zadovoljavajueg nosivog sloja,
dubinu iznad koje stezanje i bubrenje gline, uslijed sezonskih promjena vremena ili
zbog drvea i bunja, moe izazvati znatne pomake,
dubinu iznad koje se mogu pojaviti oteenja uslijed smrzavanja (poglavlje 5.2.2),
razinu podzemne vode u temeljnom tlu i mogue probleme ako se zahtijeva iskop za
temelj ispod ove razine,
mogue pomake temeljnoga tla i smanjivanje vrstoe nosivog sloja zbog strujanja
vode, klimatskih utjecaja ili uslijed zahvata gradnje,
uinke iskopa, koji se zahtijevaju za gradnju, na susjedne temelje i konstrukcije,
budue iskope za instalacije u blizini temelja,
visoke ili niske temperature, koje e se prenositi iz zgrade u temeljno tlo,
mogunost podlokavanja.
Prema Eurokodu 7 mogunost sloma uslijed gubitka sveukupne stabilnosti naroito se mora
provjeriti za temelje:
blizu ili na nagnutom terenu, prirodnoj kosini ili nasipu,
blizu iskopa ili potpornoga zida,
blizu rijeke, kanala, jezera, akumulacije ili morske obale,
blizu aktivnoga rudnika ili podzemnih konstrukcija.
34
Prema Eurokodu 7 mogunost sloma gornje konstrukcije uslijed diferencijalnih vertikalnih i
horizontalnih pomaka temelja, moraju se razmotriti za konstrukciju pod projektnim optereenjem za
granino stanje nosivosti i za danu krutost tla, u cilju osiguravanja da nee doi do graninog stanja
nosivosti u gornjoj konstrukciji.
Dva bitna zahtjeva na temeljnu konstrukciju koja posebno treba istaknuti su:
hidroizolacija i drenani sustavi oko i ispod graevine te sve prikljune instalacije
(vodovod, kanalizacija, plinovod i dr.) moraju uspjeno djelovati bez obzira na pomake
temelja,
dilatacije graevine moraju uspjeno djelovati bez nepoeljnih razmicanja i/ili
diferencijalnih slijeganja.
5.2.2 Djelovanje mraza na tlo
Zimi se povrina tla izdie, a u proljee se sputa uz raskvaenje podloge (itko stanje, blato), to
uvjetuje oteenje cesta, plitko temeljenih graevina i dr.
Voda pri smrzavanju poveava volumen za 10% to npr. u tlu s relativnim porozitetom n=0,3
poveava volumen tla za 3%.
Kod nas je zona smrzavanja tla do 1,2 m to bi uvjetovalo izdizanje tla od svega nekoliko
centimetara. No, stvarno izdizanje je i po 50 centimetara. Razlog tome je to se ledene lee
dohranjuju kapilarnom vodom.
Uvjeti za gomilanje ledenih lea:
1) zasieno tlo,
2) dubina smrzavanja see u podruje kapilarnog dizanja temeljne vode,
3) sitnozrnato tlo, dovoljno propusno,
4) malen temperaturni gradijent
0 C - 5 C
d j e l o m i n o
s m r z n u t a v o d a
0 C - 1 0 C
d j e l o m i n o
s m r z n u t a v o d a
p o t p u n o
s m r z n u t a v o d a r a z i n a
k a p i l a r n o g
d i z a n j a
v o d e
d o h r a n j i v a n j e l e d e n i h l e a g o m i l a n j e l e d a
Prema Casagrandeu kriteriji za ocjenu podlonosti tla djelovanju mraza:
a) jednolino graduirano tlo ako sadri vie od 10% zrna manjih od 0,02 mm
b) dobro graduirano tlo ako sadri vie od 3% zrna manjih od 0,02 mm
ljunak i pijesak nisu opasni pri smrzavanju, takoer i dobro zbijena, slobopropusna glina nije
opasna jer su brzine kretanja vode jako male.
Openito uinak mraza ovisi o:
vrsti tla,
koliini frakcija ispod 0,02 mm,
razini podzemne vode,
visini kapilarnog dizanja, hc,
saturiranosti tla, Sr ,
klimatskim uvjetima.
35
Zatitne mjere od posljedica smrzavanja tla su.
temeljenje objekata ispod dubine smrzavanja,
prekid kapilarnog dizanja vode tamponskim slojem propusnijeg materijala,
ugraivanje sloja materijala koji toplinski izolira podruje kapilarnog dizanja vode.
5.2.3 Teina zgrade bez teine temelja
Teina jedne etae zgrade, g, se zajedno s pokretnim optereenjem, p, kree se u granicama:
[ ] kPa 15 ) ( 13 + p g
(1.1)
Ponekad se za neke sloenije objekte optereenje po etai penje i do 18 [kPa], dok se kod
knjinica i skladita treba detaljnije provesti analiza optereenja.
Kod velikih poslovno-stambenih objekata s velikim brojem etaa razliitih visina (visina etaa:
stambene do 3 m, poslovne do 4 m a trgovine i lokali do 5m) optereenje po stambenoj etai rauna
se sa 14 [kPa], a poslovnih sa 15 [kPa].
Obiteljske kue i drugi manji objekti graeni od uplje opeke i laganih meukatnih konstrukcija
imaju optereenje po etai do 12 [kPa]. Primjer teina manja stambena zgrada tlocrtne povrine 300
m
2
(20x15 m) sa 4 etae (podrum, prizemlje, dva kata i potkrovlje):
osnovne etae 20*15*4*13 15 600 kN
potkrovlje 20*15*1*5 1 500 kN
temeljna konstrukcija 20*15*0,6*25 4 500 kN
UKUPNO: 21 600 kN
PROSJENO: 21600:300=72 kPa
Sa ovom vrijednou s obzirom na vrstu tla moe se dobro procijeniti koja vrsta temeljenja je
potrebna, tj. nije potrebno imati statiki proraun raspodjele sila prema stupovima i nosivim zidovima.
5.2.4 Hidroizolacija i drenani sustavi
Kod objekata iji su podzemni dijelovi povremeno ili stalno ispod razine podzemne vode mogu se
istaknuti dva problema:
zatita gradilita od podzemne vode za vrijeme izvedbe objekta,
zatita gotovog objekta od prodora podzemne vode
Prvi se problem rjeava zatitom graevne jame drenanim sustavima, dok se drugi problem
rjeava hidroizolacijom, trajnim dreniranjem tla oko objekta ili kombinirano hidroizolacijom i
dreniranjem. U oba sluaju su nuni kvalitetni geotehniki istrani radovi kako bi se izradilo ispravno
projektno rjeenje.
5.2.5 Trajno dreniranje tla oko i ispod objekta
Trajno dreniranje se izvodi tako da se svi sustavi mogu provjeravati i odravati. U tu svrhu se
izvode obodne i plone drenae te crpni sustav koji se automatski ukljuuje kada voda u sabirnom
bazenu dosegne odreenu razinu. Takoer mora postojati sustav uzbunjivanja koji upozorava kada se
crpke nisu ukljuile.
36
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
R O R O O b D
O b D O b D S D S D S D S D
S O S O
O d D
S D s a b i r n i d r e n
O b D o b o d n i d r e n
O d D o d v o d n i d r e n
R O r a z v o d n o o k n o
S O s a b i r n o o k n o
C c r p k a
C
C
( a )
( b )
S O
O d D
C
( c )
o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o o
. . . .
slika 1.1 Trajno dreniranje tla oko i ispod objekta
5.2.6 Hidroizolacija
Hidroizolacija je dio konstrukcije objekta koji sprjeava prodiranje vode ili vlage iz okoline u
graevinu odnosno istjecanje tekuine iz graevine u podzemlje.
Pet naela dobre hidroizolacije:
1) hidroizolacija treba biti sa svih strana kontinuirano obuhvaena vrstim dijelovima objekta,
2) hidroizolacija treba prenositi samo sile koje su okomite na njihovu ravninu (posmina
naprezanja u ravnini hidroizolacije su redovito tetna),
3) sile koje se prenose na hidroizolaciju treba biti ravnomjerno rasporeena; koncentrirana i
promjenjiva optereenja treba izbjei,
4) hidroizolacija treba biti stalno ukljetena izmeu dva vrsta tijela,
5) hidroizolacija treba odabrati uvaavajui termiku postojanost (bitumenska do 40 C) u
odnosnu na termiko optereenje (npr. poviena temperatura u kotlovnicama)
Hidroizolacija moe biti samo ili dobra ili loa.
5.2.6.1 Vrste hidroizolacije
Openita podjela hidroizolacija:
elastina HI (kouljica)
izvodi se od materijala nepropusnog za tekuine, a mogu preuzeti samo mala
optereenja,
37
kruta HI
izvodi se od nepropusnih krutih premaza, odnosno nepropusne buke, koje
nuno imaju adhezivna svojstava; osim to sprjeavaju prolaz tekuine, one
mogu na sebe preuzeti optereenje koje se javlja (npr. negativan tlak), te ih
predati na noseu konstrukciju na koju su naneeni.
5.2.6.2 Podjela HI prema poloaju
Po poloaju u konstrukciji HI se izvodi kao:
vanjska HI,
unutarnja HI,
kombinacija vanjske i unutarnje HI,
Osnovni poloaj HI je vanjski, i treba ga izvoditi kad god je mogue.
5.2.6.3 Vanjska HI
LEGENDA:
1 podloga za HI
2 horizontalna HI
3 zatita horizontalne HI
4 podzemni dio objekta
5 vertikalna HI
6 zatita vertikalne HI
slika 1.1 Shematski prikaz vanjske hidroizolacije
Prednosti vanjske HI:
tlak okolnog tla se preko relativno elastine zatitne obloge na vertikalnim stijenama,
prenosi na HI. Teina objekta osigurava potreban tlak i ukljetenje i na horizontalnim
plohama. (zadovoljno 4. naelo)
tlak vode izaziva naprezanja samo u konstruktivnim dijelovima objeta,
jednom dobro izvedena izolacija trajno je dobro zatiena. Naknadnim radovima
unutar objekta ne ugroava se HI.
izvedba vanjske HI ne ovisi o rasporedu i namjeni buduih prostora,
u objektima sa visokim temperaturama (npr. kotlovnica) relativno se jednostavno
toplinski izolira HI,
kada se objekt temelji u agresivnoj sredini pravilno odabrana HI titi e objekt trajno.
Osnovni nedostatak vanjske HI je to se eventualne pogreke u izvedbi teko naknadno uklanjaju.
38
5.2.6.4 Unutarnja HI
LEGENDA:
1 osnovna konstrukcija objekta
2 unutarnja HI
3 zatita horizontalne HI
4 zatita vertikalne HI
5 unutarnja konstrukcija za prijenos sila
hidrostatkog pritiska
slika 1.1 Shematski prikaz unutarnje hidroizolacije
Unutarnja HI koristi se za zatitu objekta od vode iz tla i sprjeavanje istjecanja tekuine iz objekta
u okolno tlo (npr. bazeni, tankovi).
Nedostaci unutarnje HI su:
tlak tla ne utjee na HI, te ne pomae ukljetenju HI,
hidrostatski tlak djeluje u punoj veliini na unutarnje korito, a ne i na konstrukciju,
izvedba HI je odreena rasporedom unutarnjih zidova i stupova,
u objektima sa visokim temperaturama (npr. kotlovnica) sloeno se toplinski izolira
HI,
kada se objekt temelji u agresivnoj sredini, HI ne titi objekt,
eventualne pogreke u izvedbi takoer se teko naknadno uklanjaju.
5.2.7 Dilatacije
Objekti veih dimenzija trebaju se zbog irenja i skupljanja materijala konstrukcije uslijed
temperaturnih promjena dilatirati. Takoer zbog poveanja sigurnosti od potresa potrebno je dilatirati
objekt.
Dilatacije stvaraju dva problema u temeljenju koja se projektom i izvedbom moraju rijeiti:
nejednolika slijeganja (problemi u komunikaciji),
prorez hidroizolacije (problem prodora vode u objekt).
Zbog toga dilatacije treba izvoditi na onim mjestima gdje e se to najmanje osjetiti, odnosno na
onim mjestima gdje e se navedeni problemi najjednostavnije rijeiti.
Temelj lakeg objekta treba podvui pod temelj teeg objekta, odnosno ako se ne moe utvrditi
ispod kojeg objekta se oekuje vee slijeganje izvode se naizmjenina podvlaenja.
39
slika 1.1 Shematski prikaz dilatacija
40
41
5.3 MODELIRANJE ODNOSA TEMELJA I TLA - ODREIVANJE RASPODJELE
KONTAKTNOG OPTEREENJA
Deformacije tla na temeljnoj plohi u svakoj je toki jednaka deformaciji temelja (osim na
krajevima konzola vitkih temeljnih greda, to se povremeno mogu izdignuti od povrine tla).
Zbog jednakosti deformacija tla i temelja, raspodjela kontaktnog optereenja, q, kojim temelj
optereuje tlo je sloena funkcija elastoplastinih osobina tla i temelja. Stoga je proraun raspodjele
kontaktnog optereenja sloen i u praksi se uvoenjem nekih pretpostavki problem pojednostavljuje.
Kako je proraun raspodjele kontaktnog optereenja sloen tako se u praksi pristupa rjeavanju tog
problema na nain da se uvoenjem nekih pretpostavki problem pojednostavljuje, o emu ovisi i
tonost rezultata.
Slijedee pretpostavke idu od sloenijeg prema jednostavnijem pristupu:
1) tlo je stiljiv, jednolino ili nejednolino uslojen prostor,
2) tlo je elastian (veinom ortotropan) poluprostor,
3) tlo je Winklerov prostor (tlo se zamjenjuje sustavom pera, opruga deformacije
proporcionalne silama to na njih djeluju)
4) temelj prenosi optereenje graevine na tlo kao linearno raspodijeljeno optereenje.
Kod pristupa temeljenih na pretpostavkama 5.3, 5.3 i 5.3 funkcija raspodjele kontaktnog
naprezanja ovisi o krutosti temelja i deformabilnosti tla uz uvjet da jednakih deformacija temelja i tla, te
se kod svih rjeenja polazi od osnovne diferencijalne jednadbe elastine grede:
42
( ) ( ) [ ] B x q x p
dx
w d
I E
4
4
(1.1)
gdje je:
E modul elastinosti grede, [kN/m
2
],
B irina grede, [m
2
],
I moment inercije grede, [m
4
],
w vertikalni pomak grede, [m],
p(x) reakcija izmeu grede i tla na mjestu x, [kN/m
2
],
q(x) optereenje grede na mjestu x, [kN/m
2
],
Prema Eurokodu 7 za krute temelje se moe pretpostaviti linearna razdioba kontaktnog pritiska.
Ako treba opravdati tedljiviji projekt, moe se provesti i podrobnija analiza meudjelovanja tla i
konstrukcije. Za savitljivi temelj se razdioba kontaktnog pritiska moe odrediti tako da se temelj
modelira kao greda ili ploa na kontinuumu u deformaciji ili na nizu opruga odgovarajue krutosti i
vrstoe.
Prema Eurokodu 7 u projektnim situacijama s koncentriranim silama koje djeluju na temeljnu traku
ili plou, sile i momente savijanja u konstrukciji mogu se odrediti uporabom modela reakcije podloge
za tlo na temelju linearne elastinosti. Module reakcije podloge procijenjuje se na osnovi prorauna
slijeganja uz odgovarajuu procjenu razdiobe kontaktnog pritiska. Module treba tako prilagoditi da
izraunati kontaktni pritisci ne premae one vrijednosti koje se dobiju uz pretpostavku linearnoga
ponaanja. Znatno tonije metode, kao to su prorauni konanim elementima, upotrebljavaju se ako
meudjelovanje temeljnog tla i konstrukcije ima vodeu ulogu.
U nastavku detaljnije e se obraditi pristupi temeljeni na pretpostavki 5.3 (poglavlje 5.3.2),
pretpostavki 5.3 (poglavlje (5.3.3) i pretpostavki 5.3(poglavlje 5.3.4).
5.3.2 Temelj na elastinom poluprostoru
Raspodjela kontaktnog optereenja uz pretpostavku ponaanja temeljnog tla kao elastinog
poluprostora odreuje se na slijedei nain:
deformabilnost tla karakterizira se modulom elastinosti, E, i Poissonovim
koeficijentom, ,
raspodjela dodatnih naprezanja u tlu rauna se integriranjem Boussinesquova
rjeenja,
deformacije konstrukcije temelja i temeljne plohe su jednake.
Osnovna diferencijalna jednadba elastine grede 1.1 nema analitiko rjeenje kad je raspodjela
dodatnih naprezanja u tlu, ( )
z
x , ovisna o optereenju povrine jer je slijeganje ( )
( )
D
z
dz
E
x
x w
0
.
Zbog toga se za rjeenje primjenjuje neka diferencijska metoda, gdje se kao primjer u nastavku
izlae rjeenje koje je obradio uklje (1974).
5.3.2.1 Elastina greda na elastinom tlu
Primjer elastine grede na elastinom tlu prua 1.1. To statiki odreen sustav. Vano je primijetiti
da se toke grede oznaavaju crtkano (npr, toka k'), a toke tla obino (npr. toka k).
43
X
X
( a )
Q
1 '
p
k
( b )
w
Z
w
i
0
x
i
M
1 '
M
k '
M
n '
Q
k '
Q
n '
1 '
k i
n '
w
1 '
p
i
l
k
l
i
x
i

0
i
k '
x
k
slika 1.1 Elastina greda na elastinom tlu uklje (1974)
Preko stupova u tokama 1', k', n' temeljna greda je optereena koncentriranim silama Q1' , Qk' i Qn'
te koncentriranim momentima M1' , Mk' i Mn'. Navedena optereenja ne ovise o deformaciji grede.
Slijeganje grede, wi', u toki xi' je:
i i i
x w w + +
0 ' 1 (1.1)
gdje je:
w1' slijeganje grede u toki 1',
xi' udaljenost od toke 1' do toke i',
0
nagib odabranog pravca (npr. spoj toaka 1' i n' na osi grede) nakon
optereenja grede,
i pomak u toki i' grede u odnosu prema odabranom pravcu,
[ ]

+ +
'
' 1 '
'
*
' ' '
1
n
k
k ik k ik
n
k
k k ik i
M Q p l
(1.2)
gdje je:
ik' pomak u toki i' grede u odnosu prema odabranom pravcu kada je greda
optereena jedininom silom, Xk,1=1,
*ik' pomak u toki i' grede u odnosu prema odabranom pravcu kada je greda
optereena jedininom momentom, Mk,1=1.
Utjecajne faktore ik' i *ik' za odabrani model grede odreuje se prema dimenzijama i mehanikim
svojstvima grede.
Slijeganje tla, wi', u toki xi' je:

n
k
k k ik i
p l w
1
'

(1.3)
gdje je ik slijeganje tla u toki i za koje nastaje pod djelovanjem sile Xk,1=1 u tokama k=i, odnosno
jednolino raspodijeljeno optereenje na duljini elementa k. Utjecajne faktore ik za odabrani model tla
(linerno-elastian ili nelinerno-elastian, homogen ili nehomogen i sl.) odreuje se prema temeljem
prorauna slijeganja uz odgovarajuu raspodjelu dodatnih naprezanja u tlu (za primjer poglavlje 5.3.6
donosi slijeganja tla na bazi teorije elastinosti).
44
Uz pretpostavku da su deformacije konstrukcije temelja i temeljne plohe jednake ureenjem gornjih
izraza dobiva se sustav od n jednadbi:
[ ]

+ + + +
n
k
k k ik
n
k
k ik k ik
n
k
k k ik i
p l M Q p l x w
1
'
' 1 '
'
*
' ' '
1
0 ' 1

(1.4)
Izraz 1.4 sadri n+2 nepoznatih veliina pk ,
0
i w1. Preostale dvije nepoznate veliine dobivaju se
iz uvjeta ravnotee:

'
' 1 '
'
1
n
k
k
n
k
k k
Q p l
(1.5)
[ ]

+
'
' 1 '
' ' '
1
n
k
k k k
n
k
k k k
M x Q x p l
(1.6)
Sile i pomaci su pozitivni u smjeru osi Z, a momenti u smjeru suprotnom od smjera kazaljki na satu.
5.3.3 Winklerov model tla
Winklerov model tla kontinuirano realno tlo zamjenjuje sustavom pera (opruga) koje podupiru
konstrukciju. Odnos deformacije i naprezanja definiran je izrazom:
k
w

(1.1)
gdje je:
w deformacija (slijeganje) [m]
k modul reakcije tla, [kN/m
3
],
naprezanje, [kN/m
2
]
Nedostatak Winklerovog modela tla u opisivanju stvarnog ponaanja tla je u tome to Winklerov
model ne prenosi posmina naprezanja izmeu susjednih razliito deformiranih pera.
Stiljivo tlo zamijenjeno sustavom elastinih pera prikazuje 1.2. Kod Winklerovog modela tla
optereenje Q deformira samo ona pera na kojima greda izravno lei, dok se u stvarnom tlu deformira
i okolno tlo. Ta razlika utjee na stvarnu raspodjelu kontaktnog optereenja i deformaciju grede.
45
X
Q
X
Q
w ( x ) w ( x )
( a ) S t i l j i v p o l u p r o s t o r ( b ) W i n k l e r o v p r o s t o r
p
w
w
1
w = p / k
w = w ( p )
( c ) D i j a g r a m d e f o r m a c i j e
slika 1.2 Usporedba deformacije tla ispod temelja:(a)stiljiv poluprostor; (b) Winklerov prostor; (c) dijagram deformacije
Winklerov model tla se esto upotrebljava jer su analitika rjeenja diferencijalne jednadbe 1.1 za
zadane rubne uvjete relativno jednostavna, a rezultati su realniji nego oni s pretpostavkom da je
reakcija tla linearna.
Pomak toke na povrini Winklerovog prostora linearno je proporcionalan intenzitetu optereenja
p(x) te uz izraz 1.1 dobiva se izraz:
( )
( )
k
x p
x w
(2.1)
Kao to prikazuje 1.2 (c) u podruju pomaka 0<w<w1 Winklerov model daje pomake neto vee od
stvarnih, dok u podruju w>w1 Winklerov model daje manje pomake od stvarnih.
Modul reakcije tla, k, ovisi o intenzitetu optereenja p, o obliku i o veliini optereene plohe, pa
stoga nije konstanta tla. Terzaghi (1955) je prouavao vrijednosti modula reakcije tla raznih vrsta tla
pri razliitim zbijenostima. Modul reakcije tla za optereenje ploom 30x30 cm, k1 , prua 1.2. Za
optereene plohe drugih dimenzija treba module reducirati jer jedinino optereenje jednakog
intenziteta izaziva vee slijeganje djeluje li na veoj povrini (manji modul). Module reakcije podloge
procjenjuje se na osnovi prorauna slijeganja uz odgovarajuu procjenu razdiobe kontaktnog pritiska.
tablica 1.2 Modul reakcije tla za optereenje ploom 30x30 cm, k1 [kN/m
3
]
Pijesak zbijenost
rahli srednje zbijen jako zbijen
suh ili vlaan 0,6-1,9 1,9-9,6 9,6-32,0
predloeno srednje 1,3 4,2 16,0
isto potopljeno 0,8 2,6 9,6
Glina konzistencija
kruta vrlo kruta vrsta
qu [kN/m
2
] 100-200 200-400 400
granine vrijednosti 1,6-3,2 3,2-6,4 6,4
predloeno stanje 2,4 4,8 9,6
Temeljem teoretskih i eksperimentalnih istraivanja Terzaghi (1959) je predloio izraze za
prilagodbu podataka koje prua 1.2 za druge oblike temelja i to ovisno o vrsti temeljnog tla. Pa je tako:
46
- za nekoherentno tlo
2
1
' 2
1 '
,
_
B
B
k k
(1.1)
- za koherentno tlo
'
1
B
k
k
(1.2)
gdje je:
B' = B /30,3 reducirana irina temelja,
B irina temelja.
Ako optereena povrina nije kvadratina ve je L=m*B, Terzaghi predlae slijedei izraz:
m
m
k k
5 , 1
5 , 0
1
+
(1.3)
Vesi (1961) predlae izraz:
2
12
4
1
65 , 0

s s
E
EI
B E
B
k
(1.4)
gdje je:
Es modul elastinosti tla,
E modul elastinosti temelja,
I moment inercije temelja,
Poissonov odnos za tlo,
B irina temelja.
Prednost izraza 1.4 je u tome to se modul reakcije tla povezuje s modulom elastinosti tla Es koji
se moe ustanoviti ispitujui neporemeene uzorke u laboratoriju.
Kao to e se vidjeti u nastavku, rjeenje diferencijalne jednadbe 1.1 sadri etvrti korijen i
trigonometrijske i hiperboline funkcije modula k, te njegova veliina malo utjee na rezultat. Zato se u
praksi rauna uz pomo vrijednosti koje je predloio Terzaghi (1.2) ako se na drugi nain ne mogu
dobiti pouzdanije vrijednosti modula reakcije tla.
Gredu optereenu silom Q(x) i raspodijeljenim optereenjem q(x) prikazuje 2.2.
47
X
d
X
X
X
( a )
Q ( x )
B
L
E I
q ( x )
p ( x )
( b )
w
w
0
w
L
w ( x )
( x )
( c )
M
M ( x )
( d )
S
S ( x )
x
Q
slika 2.2 Shema ovisnosti izmeu optereenja grede, reakcije tla, deformacija i statikih veliina
Raspodjela reakcije p(x) izmeu grede i tla prema izrazu 2.1 je:
( ) ( ) x w k x p
(2.1)
Uz taj odnos jednadba elastine linije grede 1.1 poprima oblik:
B q B w k
dx
w d
I E +
4
4
(2.2)
Uvoenjem supstitucija F=E*I i k1=k*B izraz 2.2 poprima oblik:
B q w k
dx
w d
F +
1 4
4
(2.3)
Nadalje uvodi se bezdimenzionalna koordinata osi grede:
4
1
4F
k
x
(2.4)
uz koju rjeenje jednadbe 2.3 poprima oblik:
4 4 3 3 2 2 1 1
C C C C w + + +
(2.5)
U rjeenju su C1, C2, C3 i C4 integracijske konstante koje se izraunavaju iz graninih uvjeta, a
funkcije bezdimenzionalne koordinate:

sin sinh sin cosh
cos sinh cos cosh
4 2
3 1

(2.6)
48
Pomou jednadbe 2.3 dobivaju se:
- poprena sila
3
3
dx
w d
F S
x

(2.7)
- momenta savijanja
2
2
dx
w d
F M
x

(2.8)
- nagib osi grede
dx
dw
tg
(2.9)
Granini uvjeti za primjer q(x)=0 i jednom silom Q(x) na mjestu xQ , su:
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
0 , 0 ,
, , tg tg , ,
0 , 0 , 0
2 1 2 1 2 1 2 1
0 0

L L
Q
S M L x
S S M M w w x x
S M x

(2.10)
Indeks 1 oznaava dio grede od x=0 do x=xQ i a indeks 2 oznaava dio grede od x=xQ do x=L.
Uvrtavanjem tih uvjeta u izraze 2.5, 2.7, 2.8 i 2.9, dobiva se sustav od osam linearnih jednadbi iz
kojih se izraunava etiri integracijske konstante za dio grede 1 i etiri za dio grede 2. Time je problem
rijeen i preko izraza 2.1 se nalazi raspodjela reakcije p(x), preko izraza 2.7 poprene sile Sx, a preko
izraza 2.8 momenti savijanja Mx (tablice i raunarski programi pojednostavljuju postupak).
49
5.3.4 Linearna raspodjela optereenja primjer etverokutnog temelja jednostrano
ekscentrino optereena
Optereenje temelja openito se sastoji od kose slile P koja djeluje u njegovom sreditu i momenta
M.
L / 2
B
( a )
t a
t b t c t d
r 1 / 2 B - r
d
P
P '
N
M
r
1
r
2
N P
S
S
z a s l u a j r < B / 6
( b )
0
= N / ( B L )
z a s l u a j r > B / 6
( c )
2
B
B ' = 3 ( 1 / 2 B - r )
slika 1.1 etverokutni temelj jednostrano optereen: (a) shema temelja i optereenja (b) raspodjela naprezanja kad je
rezultanta sila u jezgri, (c) raspodjela naprezanja s reduciranim presjekom kad je rezultanta sila u izvan jezgre
Krak sile P prema sredini temeljne plohe je je r1 , a krak rezultante P' je:
P
M
r r +
1 2
(1.1)
Iz uvjeta ravnotee uz pretpostavku linearne raspodjele optereenja izvodi se izrazi za raspodjelu
naprezanja na temeljnoj plohi. Najvee naprezanje, 1 , ostvaruje se na rubu blie hvatita sile P', a
najmanja na suprotnom rubu. U vertikalnom smjeru integrirana normalna naprezanja, , jednaka su
normalnoj komponenti, N', sile P'. Raspodjela normalnih naprezanja mora zadovoljiti i ravnoteu
momenata. kad bi sila N djelovala u sreditu temeljne plohe normalna naprezanja bi imala jednolinu
raspodjelu i njihov intezitet bi bio
L B
N
(1.2)
50
Uz pretpostavku linearne raspodjele moment M izaziva na rubu blie hvatita sile P', tlana
naprezanja, a na suprotnom rubu vlana naprezanja intenziteta:
L B
M
W
M
M 2
6
t t
(1.3)
Koritenjem izraza 1.2 i 1.3 dobiva se izraz za normalna naprezanja na rubovima:
,
_
t
B
r 6
1
0 2 , 1

(1.4)
Prema izrazu 1.4 naprezanja na cijeloj plohi temeljenja su pozitivna kada je r B/6, tj. kada sila P'
prolazi jezgrom presjeka temeljne plohe. Kako se na kontaktu temelja s tlom ne prenose vlana
naprezanja, dimenzije temelja moraju se odabrati tako da rezultanta sila na djeluje izvan jezgre.
Ako je pri ekscentritetu sile r>B/6 pretpostavlja se da je sila N djeluje u jezgri reducirane plohe
irine:
,
_
r B B
2
1
3 '
(1.5)
i pri tome su rubna naprezanja
0
'
2
2 1
i
L B
N
(1.6)
5.3.5 Openito o slijeganju
Slijeganjem se, u pravilu, smatra vertikalni pomak povrine tla, odnosno temeljne konstrukcije, koji
nastaje djelovanjem optereenja na povrinu tla ili temeljnu konstrukciju. Povrina tla, u ovom sluaju,
moe biti i tlo ispod graevine koje se moe nalaziti na razliitim dubinama. Slijeganje tla prate temelji,
a time i cijela konstrukcija.
Slijeganje je najee uzrokovano:
optereenjem,
snienjem razine podzemne vode,
puzanjem,
dinamikim efektima i sl.
Slijeganje je teko je procijeniti jer:
tlo je nehomogeno,
tlo ima sloene odnose naprezanja i deformacija,
teko je odrediti reprezentativne parametre deformabilnosti tla,
nepraktina je primjena sloenih teorija koje bolje opisuju tlo od teorije elastinosti,
slijeganje se slojeva kod koherentnih tala razvija s vremenom (konsolidacija).
Zbog toga je odreivanje slijeganja u mehanici tla ispravnije nazvati procjenom (prognozom) nego
proraunom.
Openito se ukupno slijeganje (wt) moe podijeliti na:
wi trenutno slijeganje,
wc primarno konsolidacijsko slijeganje i
ws sekundarno konsolidacijsko slijeganje.
51
s c i t
w w w w + +
(1.1)
Trenutno slijeganje nastupa neposredno nakon promjene optereenja. Kod krupnozrnatih tala je
to i najizraenija komponenta slijeganja. Kod slabopropusnih, potpuno saturiranih tala izazvano je
samo promjenom oblika tla tj. bez promjene volumena (distorzionom deformacijom).
Primarno konsolidacijsko slijeganje posljedica je promjene i oblika i volumena uslijed istjecanja
vika vode iz pora, a izrazito je sporo kod zasienih slabopropusnih tala (glina, prah, jako zaglinjeni
pijesak ili ljunak).
Sekundarno konsolidacijsko slijeganje izazvano je puzanjem tla (deformacijom pri konstantnom
optereenju), a izraeno je kod koherentnih tala.
U inenjerstvu se, za proraun slijeganja, esto koristi teorija elastinosti gdje se tlo tretira kao
homogen linearno elastian materijal. Budui da je tlo porozan materijal, u ijim se porama nalaze
voda i/ili zrak, potrebno je uzeti i utjecaj vode na proraun deformacija. Opravdanost tretiranja tla kao
linearno elastini materijal pri dimenzioniranju temeljnih konstrukcija je u tome to se pri odreivanju
nosivosti tla faktorima sigurnosti odmiemo se iz podruja izrazito nelinearnog u podruje linearno
elastinog ponaanja materijala tla.
Proraun slijeganja ne smije se smatrati tonim. On slui samo kao pokazatelj priblinih vrijednosti.
5.3.6 Slijeganja tla na bazi teorije elastinosti rjeenja u zatvorenom obliku
U slijedeim primjerima razmatra se samo slijeganje temelja na povrini potpuno saturiranog (bez
promjene volumena) ili potpuno suhog elastinog poluprostora (s promjenom volumena).
Pojam rjeenje u zatvorenom obliku, znai da je rjeenje tono (a ne priblino) rjeenje odreenog
rubnog problema. Ono se moe prikazati u obliku formule u koju je potrebno samo uvrstiti traene
parametre. Takva se rjeenja mogu izraunati samo za jednostavnije probleme teorije elastinosti.
5.3.6.1 Koncentrirana sila na povrini izotropnog linearno-elastinog poluprostora
Kada je sloj tla relativno velike debljine u odnosu na veliinu optereene povrine i kada se
parametri stiljivosti ne mijenjaju po dubini, moe se slijeganje izraunati izravno (u zatvorenom
obliku), na temelju Boussinesqovog rjeenja za djelovanje koncentrirane sile na povrini homogenog
elastinog poluprostora (1.1)
P
w
p
r
z
slika 1.1 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod koncentrirane sile na elastinom poluprostoru.
52
Toan izraz za slijeganje ispod sile na elastinom poluprostoru, prema Boussinesqu, glasi:
( )
r
P
E
w
P

2
1
(1.1)
gdje je:
P veliina koncentrirane sile,
r horizontalna udaljenost od sile do toke u kojoj se izraunava slijeganje,
E Youngov modul elastinosti (tla),
Poissonov koeficijent.
Iako taj izraz daje tone vrijednosti slijeganja, ipak ima jedan nedostatak (za praktinu primjenu) jer
je prema njemu slijeganju ispod same sile (za r = 0) beskonano veliko (singularna toka).
5.3.6.2 Kruno kontinuirano optereenje na povrini izotropnog linearno-elastinog
poluprostora
Za krunu povrinu, veliine F, optereenu kontinuiranim optereenjem, q, radijusa R, slijeganje
se izraunava kao integral jednadbe 1.1:
( )
( )
dF
r
q
E
w
F
qR

2
1
(1.1)
gdje je dF element kruno optereene povrine jednolikim optereenjem q (1.2). Iz gornje
jednadbe se dobije rjeenje na temelju kojeg se moe odrediti slijeganje za bilo koju toku na
horizontalnoj udaljenosti r od sredita krune plohe:
E
I R q
w
r
qR

(1.2)
gdje je Ir koeficijent, ovisan o i r. Za sredite krune plohe, na temelju izraza 1.2, dobiva se:
q
E
R
w
qRo

) 1 ( 2
2
(1.3)
q
w
q R
r
z
R
w
q R o
slika 1.2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod kruno optereene povrine
53
5.3.6.3 Pravokutno kontinuirano optereenje na povrini izotropnog linearno-elastinog
poluprorstora
Slijeganje ispod ugla pravokutne plohe, dimenzija l b ( l > b) izraunava se prema
( )
b qBo
I b q
E
w
2
1
(1.1)
gdje se Ib, koeficijent koji je odredio Steinbrenner (1934), dobije iz izraza (prema Bowles, 1982):
'
1
1
1
]
1
,
_
,
_
,
_
+
1
1
1
]
1
,
_
,
_
,
_
,
_
,
_
2
1
2 1
2
1
2
1 ln 1 1 ln
1
b
l
b
l
b
l
b
l
b
l
I
b
(1.2)
Ovo je rjeenje za fleksibilni temelj, a za kruti temelj treba uzeti 7% manji koeficijent. Ovaj je izraz
primjenljiv za razne tipove propusnih materijala (ljunke i pijeske), pa ak i za relativno propusne
prainaste materijale.
q
r
z
L
w
q b o
B
slika 1.2 Aksonometrijski prikaz slijeganja ispod ugla pravokutno optereene povrine
5.3.7 Utjecaj dubine temeljenja na slijeganje
Pri proraunu slijeganja treba imati na umu da ona rjeenja raspodjele naprezanja koja za
pretpostavku imaju da se optereenje nalazi na povrini poluprostora kao rezultat pruaju vee
veliine slijeganja od stvarnih.
Kad temelj prenosi optereenje na povrini terena tlo se moe slobodno deformirati, i dolazi samo
do promjene naprezanja ispod plohe temeljenja.
Za razliku od toga u sluaju kada temelj prenosi optereenje na dubini Df ispod povrine tla
kontinuitet materijala ispod i iznad plohe temeljenja izaziva pored promjene naprezanja ispod plohe
temeljenja i promjenu naprezanja u tlu iznad plohe temeljenja.
Za sluaj temelja istih dimenzija i istog optereenja, dodatna naprezanja u tlu ispod plohe
temeljenja se smanjuju s poveanjem dubine temeljenja, to uvjetuje i smanjenje slijeganja koja su
izravno uzrokovana dodatnim naprezanjima ispod plohe temeljenja.
Fox (1948) je predloio rjeenje za sluaj slijeganja temelja na dubini temeljenja Df s raspodjelom
naprezanja za optereenja na povrini uz primjenu faktora korekcije, :
0
w w
Df

(1.1)
54
gdje je:
wDf slijeganje na dubini temeljenja Df,
w0 slijeganje na dubini temeljenja Df=0, (povrina terena).
Faktora korekcije ovisi o dimenzijama temelja i Poissonovom koeficijentu, . (1.2)
1
1
0 2 3 4 5 6 7 8 9
0
.
9
0
.
8
0
.
7
0
.
6
0
.
5
0
.
4
D
f
/ B
0 . 5
0 . 6
0 . 7
0 . 8
0 . 9
1
L
/
B
=
5

0
. 5

L
/
B
=
5

0
.
3

L
/
B
=
1

0
.
5

L
/
B
=
1

0
.
3

B
D
f
slika 1.2 Dijagram faktora korekcije (Fox, 1948)
5.4 REFERENCE
orko, D. (1997), Hidroizolacija podzemnih dijelova graevina, Predavanja
Veri, F. (2000): Predavanja iz predmeta Temeljenje II na Graevinskom fakultetu Zagreb
55
6 POBOLJANJA TLA I SANACIJA TEMELJA
6.1 POBOLJANJA TLA ZA POTREBE TEMELJENJA
Dodatno: Nonveiller, E. (1989), Mehanika tla i temeljenje graevina -3. izdanje, Udbenici
Sveuilita u Zagrebu, kolska knjiga, Zagreb str.521; str 793-801
6.1.1 Uvod
Nosivost tla moe se poveati promjenom svojstava tla:
kuta unutarnjeg trenja, ,
kohezije,c, i
jedinine teine, .
Na drugoj strani deformabilnost tla (slijeganje) moe se umanjiti smanjenjem poroziteta i/ili
poveanjem gustoe tla.
Navedena svojstva mogu se promijeniti na vie naina, a neki od naina su:
zbijanje;
ekonomino rjeenje; ukruuje i ovrava tlo,
predoptereenje;
prvenstveno ukruuje tlo, no takoer i ovrava tlo,
drenaa;
prvenstveno ukruuje tlo, no takoer poveava i nedreniranu vrstou tla, cu,
zbijanje vibriranjem;
posebno kod pjeskovitih naslaga gdje je Dr<50 do 60 %
injektiranje
smanjuje porozitet i ovrava tlo,
kemijska stabilizacija
ovruje tlo,
armiranje geosintetikom
prvenstveno armira tlo.
6.1.2 Zbijanje
Najjeftinija metoda.
Zbijanje je nuno kada se temelji na samcima ili trakama kako bi se izbjeglo savijanje nenosive
podne ploe nakon punog optereenja temelja.
Nasipi na kojima se temelji zbijaju se kontrolirano i imaju bolja svojstva od tla u podlozi. Stoga bi
treba zbijati i tlo u podlozi kako bi se izbjegla diferencijalna slijeganja.
6.1.3 Predoptereenje
Relativno jeftino.
56
Predoptereenje se moe izazvati:
stijenom,
tankovima ispunjenim pijeskom, vodom ili uljem,
sputanjem razine podzemne vode.
Predopterenje je najuinkovitija metoda kod normalno konsolidiranih do lagano prekonsolidiranih
koherentnih materijala. Poboljavanje uinka predoptereenja postie se u kombinaciji s drenaom
kako bi se ubrzala konsolidacija.
Uobiajeno se predoptereenje postavlja vee od procijenjene teine budue graevine, kako bi se
tlo prekonsolidiralo i slijeganja objekta bila zanemarivo malena.
6.1.4 Drenaa
Vrste:
horizontalna zavjesa izmeu temelja i temeljnog tla,
vertikalni linijski drenovi,
kombinacija horizontalne i vertikalne drenae.
Vertikalni linijski drenovi povoljniji su jer se tlo drenira u horizontalnom smjeru u kojem je koeficijent
vodopropusnosti uobiajeno cca 5 puta vei od onog u vertikalnom smjeru. Takoer vertikalnom
drenaom mogue je povezati izolirane proslojke pijeska ili ljunka u podlozi.
6.1.5 Injektiranje i kemijska stabilizacija
Metoda je skupa.
Injektiranje je metoda kojom se pod pritiskom unosi u tlo stabilizirajua smjesa. Pritiskom se
smjesa tjera u pore tla u ogranienom podruju uokolo injekcijske buotine. Smjesa djeluje na nain
da sama ili zajedno s tlom tvori stabilniji materijal. Najee se upotrebljava cementna smjesa.
Metoda se koristi za:
sprjeavanje toka vode na nain da se injekcijskom smjesom ispunjavaju pore,
preventivno poveavanje gustoe pijeska ispod postojeih graevina,
smanjenje slijeganja.
6.2 ZAMJENA TLA
Zamjena se moe provesti ispod cijelog objekta ili samo ispod temelja. Zamjena se obino provodi
u irini veoj od samog objekta, odnosno veoj od irine temelja. Openito se zamjena provodi kada je
povrinski sloj:
male nosivosti,
velike stiljivosti ili
nejednake debljine.
Sloj nepovoljnih svojstava se moe zamijeniti u cijelosti ili samo njegov dio ako se time mogu
otkloniti problemi koji su doveli do potrebe zamjene sloja.
57
Prirodno se loe tlo (najee nekonsolidirano tlo s organskim primjesama), zamjenjuje
materijalom koji je pogodan za jednostavnu ugradnju i dobro zbijanje.
Ako u tlu dolazi do eih veih promjena razine podzemne vode, tad se (ako je ispod zamjenskog
sloja glina) najprije polae tanki sloj pijeska (cca 10 cm) ili razdjelni geotekstil (mase 200 g/m
3
). To je
nuno kako bi se sprijeilo prodiranje zamijenskog materijala u glinu (poputanja temelja) uslijed
promjena razine podzemne vode i promjene optereenja.
Postupak zamjene tla:
iskop do razine boljeg tla,
polaganje sloja pijeska ili razdjelnog geotkstila,
izvedba obodne drenae s jamama za crpljenje vode,
ugradnja i zbijanje tamponskog sloja i tla ispod njega uz crpljenje vode sa kontrolom
zbijenosti svakog sloja krunom ploom 30 cm,
ugradnja slojeva i njihovo zbijanje vibrovaljkom sa kontrolom zbijenosti svakog sloja
krunom ploom 30 cm,
zamjenski se materijal ugrauje u slojevima debljine 30-50 cm ovisno o vrsti
zamjenskog materijala, te o vrsti i teini strojeva za zbijanje. Openito se sitniji
materijal ugrauje u tanjim slojevima, a krupniji u debljim slojevima. Zamjenski
se materijal dovozi u graevnu jamu, razastire u slojevima, zbija glatkim
vibrovaljcima. Za vrijeme ovih radova, razina vode u jami mora biti ispod
granice razdjelnog sloja i tampona, to se ako jepotrebo osigurava crpljenjem.
po zavretku zavrnog sloja izvedba podlonog betona ispod temelja.
Daljnji tijek izvedbe temeljne kotrukcije:
58
izvedba temelja
izvedba nasipa izmeu temelja,
izvedba nasipa oko objekta,
izvedba nosive konstrukcije,
izvedba podne konstrukcije.
6.3 UTVRIVANJE STANJA POSTOJEIH OBJEKATA
Za utvrivanje stanja postojeih objekata bitno je poznavati:
1) Projekte susjednih objekata i njihova optereenja
Tlocrt prizemlja, podruma i temelja.
Poloaj i dubina oborinske i otpadne kanalizacije.
Prikljuna okna (ahtovi) vodovoda, kanalizacije i plina,
Oborinska odvodnja i prikljuak na kanalizaciju.
Optereenja na temelje; posebno rubne temelje uz novi objekt. Koristiti postojei
statiki raun ili napraviti procjenu (vidi poglavlje 5.2.3 izraz 1.1).
Tipovi stropnih konstrukcija i podne konstrukcije podruma.
2) Geometriju temelja
Na tlocrtu temelja napraviti prevaljane presjeke. Koristiti projektnu dokumentaciju, a
karakteristine presjeke provjeriti sondanim jamama.
Snimiti uzdune presjeke rubnih temelja (cijeli temelj ne mora biti na istoj dubini).
Provjeriti statiku shemu temelja (linijska ili koncentrirana optereenja). U starim
zgradama podrumski zidovi mogu biti izvedeni kao lukovi pa se vertikalna optereenja
prenose na produbljene temelje
3) Stanje konstrukcije i praenje pomaka
Snimiti sva oteenja na zgradi. Za svaki zid i meukatnu konstrukciju napraviti
nacrte pukotina i njihovih irina.
Na vee pukotine ugraditi stakalca za kvalitativno praenje njihovog proirenja, a na
glavna mjesta ugraditi i repere za kvantitativna praenja.
Na rubne zidove ugraditi repere za praenje slijeganja postojeih objekata u toku
izvedbe novog.
Viskom snimiti vertikalnost rubnih zidova.
U prizemlju postojeih objekata s unutranje strane oznaiti vodoravnicu u svim
prostorijama.
Na zabatnim zidovima prema novom objektu vidno oznaiti vodoravnicu (vagris) radi
lakeg praenja slijeganja.
Utvrditi stanje priljubnica zabatnih zidova susjednih objekata i onih do njih.
4) Kakvoa temelja
Temelji od kamena (vrsti, meki ili kamen u raspadanju). Povezanost: suhozid,
sloeni kamen povezan mortom, beton niske marke s ulocima kamena.
Temelji od opeke
Kakvoa opeke (zdrava ili u raspadu od vlage).
Kakvoa morta.
59
Temelji od betona i armiranog betona
Marka betona, ljunak i/ili kameni slog povezan betonom
Beton kompaktan ili raspucan zbog nejednakih slijeganja
Armirani beton; marka betona i koliina armature (posebno u donjoj zoni),
stanje armature i vrsta elika.
Debljina zatitnog sloja armature (naroito s donje strane).
5) Mjerenje nagnutosti postojeeg objekta
Polazi se od pretpostavke da su zidovi objekta izvedeni okomito, a podovi (barem
prizemlja dok je optereenje bilo malo i dok nije poelo slijeganje objekta) vodoravno.
Ako su podovi pojedinih prostorija izvedeni na raznoj visini to nita ne ometa provedbu
ovog postupka mjerenja nagnutosti objekta.
Unutar objekta povue se pomou cijevne libele na svim glavnim zidovima
vodoravnica (vagris) koja oznaava referentnu vodoravnu ravninu od koje se mjeri
udaljenost do poda.
Nejednaka visina od poda do vodoravnice ukazuje da pod objekta nije vodoravan i iz
razlike visine unutar svake prostorije a i kue kao cjeline) moe se odrediti nagnutost
podne konstrukcije, odnosno nagnutost objekta. Ova se nagnutost moe (a i treba)
provjeriti preko nagiba vanjskih zidova to se moe izvesti bilo viskom bilo geodetskim
instrumentom.
Vana napomena: Svako pomanjkanje podataka o postojeim objektima (naroito njihovim
temeljima) vodi k nesigurnim ili neracionalnim rjeenjima u projektiranju njihove zatite za vrijeme
izvedbe novog objekta.
60
slika 1.1 Utvrivanje stanja postojeih objekata
6.4 ULEGNUA TEMELJA I PUKOTINE NA OBJEKTU
Uzroci ulegnua temelja i pukotina na objektu mogu biti mnogobrojni izmeu kojih su najei:
isuivanje povrinskih slojeva tla
Dugotrajna sua rezultira isparavanjem vode iz temeljnog tla, to moe
uzrokovati stezanje tla. Kako zbog toga to stvarno temeljno tlo nije homogeno,
a posebno to sam objekt sprjeava sunevim zrakama da izravno i jednoliko
zagrijavaju temeljno tlo, stezanje tla koje se dogaa za dugotrajnih sua nikad
nije jednoliko. To uvjetuje diferencijalna slijeganja objekta, dodatna vlana
naprezanja u konstrukciji i pojavu vie ili manje izraenih pukotina.
61
Postojanje drvea s vrlo rairenim korijenjem (npr. tuna vrba), u neposrednoj
blizini objekta takoer uzrokuje isuivanje temeljnog tla i moe uzrokovati sline
probleme kao djelovanje sunca u sunom razdoblju.
U mnogim sluajeva uinak navedenih faktora predstavlja dugotrajan proces i
ini potekoe u otkrivanju tonog uzroka poremeaja temeljenja.
istjecanje tekuine iz vodovoda, kanalizacije ili drenae
Jedan od najeih uzroka neeljenog ulegnua temelja je ispiranje temeljnog
tla uslijed istjecanja tekuine iz ukopanih cijevi.
Tok tekuine u podruje koje i nisu neposredno ispod objekta, djeluje na
temeljno tlo na nain da ga saturiranjem omeka i time oslabi. Temeljno tlo
prestaje jednoliko prenositi optereenje objekta to dovodi do nejednolikog
slijeganja. Na isti nain, nekontrolirana infiltracija povrinske vode, ak i u
manjim koliinama, moe uzrokovati plastificiranje temeljnog tla s neoekivanim
smanjenjem nosivosti.
Iskop u blizini objekta
Iskop neposredno uz objekt, posebno u nekoherentnom tlu bez primjerenih
mjera predostoronosti moe izazvati opasno ulegnua temelja.
62
Prethodna analiza svih moguih uzroka poputanja od svojstava tla do
prisustva vode u temeljnom tlu i dubine temeljenja neophodna je pri
utvrivanju primjerenog rjeenja koje moe osigurati stabilnost fronte iskopa.
Neprimjerena temeljna konstrukcija
Neprimjeren odnos izmeu pritiska nametnutog temeljnom tlu i nosivosti tla
esto uzrokuje ulegnue konstrukcije. Drugi uzrok je spor proces konsolidacije
koherentnog tla, koji moe potrajati desetljeima.
Uklanjanje tla
Kada se tlo pri gradnji privremeno ukloni potrebni je pri vraanju materijala tla
ugradnju obavljati kvalitetno kako se ne bi izgubila mehanika svojstva u
odnosu na ona prije iskopa.
Mnogobrojni su uzroci koji mogu uzrokovati neeljene promjene u graevinama. Neki od njih su:
klizanje tla koje moe obuhvatiti veliko podruje
promjene u volumenu i smjeru toka vode uzrokovane, npr, radovima u blizini
razlika u dimenzijama i dubini temelja pojedinih dijelova graevine
odsustvo organiziranog sustava temelja, iznad svega kod starih graevina ili kod
graevina iji su dijelovi raenih u razliitim periodima
predoptereenje uzrokovano tlom postavljenim na objekt
vibracije izazvane tekim cestovnim prometom ili strojevima
razlike u zbijenosti temeljnog tla uzrokovane razliitim stupnjem konsolidacije
63
neravnomjerno uslojeno temeljno tlo ispod objekta
6.5 SANACIJA TEMELJA I TLA ISPOD NJIH
6.5.1 Injektiranje temelja od kamena
1) Pripremni radovi
Utvrivanje stanja temelja (vrsta kamena, veziva, i procjene veliine i specifine
zapremine upljina) radi izbora rasporeda injekcijskih buotina te sastava injekcijske
smjese (omjer krute tvari i vode).
Zatita temelja i okolnog terena od gubitaka injekcijske smjese (betonska obloga)
2) Injektiranje temelja
Injektiranjem temelja od kamena oni se "pretvaraju" u betonske temelje
Injektiranje kroz temelje
Injektiranje tla uz temelje
Injektiranje temelja i tla ispod temelja
64
3) Injekcijske smjese
Omjer krute tvari i vode. Omjeri se kreu u odnosu 1:1 do 1:3 (cement/voda). Cement
mora biti visoke finoe mliva, a radi bolje penetracije dodaje se u cement do 5%
bentonita.
Kod vrlo poroznog tla moe se u krutu tvar dodavati i sitni pijesak.
Omjer krute tvari i vode provjerava se na pokusnim dionicama gdje se mjeri utroak
smjese (krutog dijela) i usporeuje se utroak smjese sa procijenjenim (ili ispitanim)
udjelom upljina u odnosu na ukupnu zapreminu injektiranog temelja, odnosno
injektiranog tla.
4) Tlak injektiranja; ovisi o vie imbenika:
Gustoi smjese
Prodiranju smjese u prostor koji se injektira
Prodoru smjese u prostore koji se ne ele ili nije potrebno injektirati, te izbijanje
smjese na povrinu terena.
Spreavanje razaranja temelja ili temeljnog tla injekcionom smjesom poda visokim
tlakom.
5) Zatita ulaza injekcijske buotine
Ulazni dio buotine obino se zatiti metalnom ili plastinom cijevi, te dobro uglavi
kako ne bi dolo do njenog izbacivanja injekcijskom smjesom pod talkom. U tu se
svrhu i ulazni dio odmah zainjektira kako bi se povezala cijev s okolnim prostorom
6.5.2 Injektiranje tla ispod temelja
1) Nain injektiranja
Injektiranje nekog prostora moe se u principu izvesti na tri naina:
Injektiranje prostora istovremeno po cijeloj duljini
Silazno injektiranje
Uzlazno injektiranje
65
Izbor naina injektiranja odreuje se nakon provjere efikasnosti pojedinih naina na
pokusnim poljima. Osnovno je mjerilo uspjenosti dakako efikasnost prodora mase u
eljeni prostor, a posebno da se gubitci smjese svedu na najmanju moguu mjeru.
2) Podruje injektiranja
Injektira se onaj dio tla ispod temelja ije svojstvo treba poboljati ili onaj dio tla koji je
u procesu erozije (najee zbog toka podzemne vode) i koji treba zatititi od daljnje
erozije, Takoer se injektiraju i oni dijelovi tla koji zbog promjene optereenja ili drugih
djelovanja trebaju imati bolja svojstva nego to su ona u prirodnom stanju,
3) Uspjenost injektiranja
Uspjenost ovisi o nekoliko imbenika:
Gustoi i rasporedu injekcijskih buotina
Svojstvima tla
Sastavu injekcijske smjese
Tlaku injektiranja
Razini podzemne vode.
Po sastavu injekcione smjese uglavnom se dijele na dvije grupe:
Klasine cementno-bentonitne smjese sa ili bez. dodatka pijeska.
Kemijsko injektiranje koje ima veliku mo prodiranja u tlo gdje klasino
injektiranje ne daje gotovo nikakve rezultate.
U svrhu lakeg prodora injekcijske smjese u tlo nekad se radi snienja razine
podzemne vode oko injekcijske buotine, osobito ako se tlo treba injektirati pod niskim
tlakom.
4) Zatita od gubitka smjese
Istjecanje smjese prema povrini terena i njen gubitak je veliki problem kod injektiranja na malim
dubinama, kao to je to sluaj kod injektiranja tla ispod temelja. Zbog toga se u procesu injektiranja
prostor postupno "zatvara" prema unutra. Betonska ploa na povrini terena i injektiranje vanjskog
dijela pod malim tlakom uz postupno poveanje prema unutra moe dovesti do uspjenog injektiranja.
66
6.5.3 Podvlaenje armirano-betonskih nosaa pod postojee temelje
Kada su temelji nekog objekta loi ili nedovoljno duboki, tada se pod njih mogu podvui novi,
(najee) trakasti temelji od armiranog betona. Ovakvi se temelji izvode po dionicama duljine 1,00 -
1,50 m s preklapanjima armature.
Preklop armature se u principu izvodi na dva naina.
Zabijanjem ravnih sipki u tlo.
Ispravljanjem savijene armature,
Izbor duljine dionice ovisi o kvaliteti postojeih temelja i svojstvima tla to treba statiki dokazati i
provjeriti na pokusnoj dionici na onom mjestu gdje bi eventualni odroni tla ili oteenja postojeeg
temelja izazvalo najmanje moguu tetu.
6.6 OSIGURANJE TEMELJA POSTOJEIH OBJEKATA
6.6.1 Usidrenje temelja
Izravno usidrenje postojeeg temelja
67
Usidrenje podvuenog nosaa
Podbetoniravanje i usidrenje po etaama
Usidrenje "Mega" pilotima
Kada se pored postojeeg objekta temeljenog plitko, izvodi novi objekt koji se, zbog podzemnih
etaa, temelji na veoj dubini, tada temelje postojeeg objekta treba posebno osigurati.
Ako je tlo relativno vrsto (aksijalna vrstoa barem dvostruko vea od kontaktnog naprezanja),
tada se moe izvesti vertikalni iskop u cijeloj duljini objekta uz minimalno osiguranje.
U sluaju kada je temelj postojeeg objekta od betona ili armiranog betona, tada je dovoljno da se
taj temelj usidri kratkim sidrima, a vertikalni iskop obloi armiranim torkretom i usidri kratkim sidrima.
U sluaju kada je temelj postojeeg objekta nekvalitetan, tada ga je potrebno prethodno
zainjektirati (ako je od kamena), a nakon toga ispod njega podvui armirano-betonski nosa.
Ovisno o svojstvima tla eoni iskop tla e se zatititi armiranim torkretom i kratkim sidrima ili samo
torkretom.
Kod izvedbe svake obloge treba naknadno izvesti otvore za dreniranje,
Kod veih denivelacija u iskopu za novi objekt temelji postojeeg objekta se podbetoniravaju po
dionicama odozgora i sidre kratkim sidrima, ili se optereenje od njih prenosi u dublje slojeve preko
utisnutih "Mega" pilota. Ovi su piloti nestabilni na ekscentrina optereenja, pa ih treba obloiti
armiranim torkretom koji je pridran kratkim sidrima.
6.6.2 Izvedba novog objekta po dionicama
Kod veih denivelacija u iskopu (bez obzira postoji !i neki objekt ili je teren neizgraen) uvijek treba
izbjegavati dugake eone iskope pogotovo ako e ti iskopi stajati due vremena otvoreni.
Zbog toga je razumno razmatrati mogunost izvedbe novog objekta po dionicama u kojem bi se
sluaju i iskopi provodili u takovim dionicama.
U svakom sluaju te dionice novog objekta moraju predstavljati konstruktivno stabilne sustave,
barem u podzemnom dijelu gdje se i izvode.
Osiguranje vertikalnog iskopa unutar svake dionice treba provoditi ovisno o svojstvima tla. Ako su
dionice krae (5-8m) i tlo relativno vrsto, tada je dovoljno iskop prekriti debljom najlonskom
Kod eonih iskopa dobro je u tlu izbuiti kratke drenane buotine 6 cm i duljine 50 do 150 cm
kako bi se tlo dreniralo u dubini i time sprijeilo eono otkaljanje tla.
68
6.6.3 Odmicanje temelja novog objekta od zabatnih zidova postojeih objekata
Svako optereenje uneseno preko temelja u tlo izaziva ne samo slijeganje tog temelja nago i
okolnog tla, odnosno postojeih temelja. Zbog toga uvijek treba vodili rauna o tome da nova
optereenja treba u tlo unositi tako da ne izazovu slijeganja postojeih objekata. To se moe postii na
vie naina:
Optereenje na temelje postojeih objekata prenijeti u veu dubinu koja nije pod
utjecajem novog objekta.
Tlo pod temeljima postojeih objekata poboljali tako da dodatna naprezanja od
novog objekta ne izazovu i znaajnija dodatna slijeganja.
Temelje novog objekta odmaknuti od temelja zabatnih zidova postojeih objekata.
Ovaj je nain vrlo prikladan kod gradskih interpolacija. Takovo je rjeenje uvijek
mogue, no ako se o toj varijanti rjeenja vodi rauna ve kod statikog koncipiranja
konstrukcije,
69
1.1 naelno prikazuje jedno takvo rjeenje, a 1.2 i 1.3 prikazuju osiguranje temelja postojeeg
objekta putem nekontinuiranih produbljenja temelja, te odmicanje rubnog (temelja novog objekta.
Pogled na produbljenja temelja postojeeg objekta te tlocrt (ih produbljenja kao i dijela temelja novog
objekta sa sedam karakteristinih presjeka dobro ilustriraju jedno konkretno rjeenje koje je uspjeno
izvedeno.
slika 1.1 Odmicanje temelja primjer 1
70
slika 1.2 Odmicanje temelja primjer 2a
71
slika 1.3 Odmicanje temelja primjer 2b
72
6.6.4 Podgradnja podzemnih etaa pod postojee objekte
Mnogi objekti u sredinjim gradskim etrvrtima nemaju podrume ili ako ih imaju onda su predvieni
za drvarnice i zadovoljavaju standarde za tu namjenu prvenstveno po visini, a zatim po kvaliteti zidova
i podova, a najee nemaju niti toplinsku niti hidroizolaciju.
Mnogi takovi prostori postaju danas atraktivni za neku drugu namjenu (ugostiteljski objekti,
trgovine, uredi i sl.) uz uvjet da im se kvaliteta podigne do razine koja odgovara novoj namjeni.
Na slijedeoj skici prikazano je jedno rjeenje produbljenja podruma. Skice su detaljno opisane i ne
zahtijevaju detaljnije tekstualno objanjenje.
Na slijedeoj je pak slici prikazano jedno rjeenje podgradnje podruma (visokog standarda) pod
objekt koji ga nije imao. Kod ovakvog zahvata prizemlje se mora staviti van upotrebe to sigurno
poveava trokove, jer se zapravo iziskuje kompletnu rekonstrukciju prizemlja.

73
6.7 UTJECAJ IZGRADNJE NA POSTOJEE OBJEKTE I NJIHOVA ZATITA
6.7.1 Utjecaj dodatnih optereenja
6.7.1.1 Deformacija granine ravnine
Kada jednoliko rasprostrto optereenje q djeluje na pravokutnoj povrini homogenog, elastinog i
izotropnog poluprostora, tada je slijeganje ugaone toke T odreeno izrazom:
Pomou ovog izraza moe se izraunati slijeganje svake toke ispod ili izvan optereene povrine.
Iz ovoga se vidi da djelujui optereenje na graninoj ravnini izaziva slijeganje ne samo ispod
optereene povrine nego i izvan nje. Zbog toga optereenja tla novim objektom izazivaju slijeganja tla
i u svojoj okolini. Ako se u neposrednoj okolini novog objekta nalazi neki drugi, ranije izgraeni objekt,
tada e se i on dodatno slegnuti i to razliito u pojedinim dijelovima. To dodatno nejednoliko slijeganje
moe izazvati nepovoljne deformacije i pucanje objekta o emu treba voditi rauna, odnosno provesti
zatitne mjere.
Za ilustraciju ovog utjecaja proveden je proraun slijeganja du poprene simetrale optereene
povrine irine 1,0 m i duljine 6,0 m. Intenzitet optereenja je 200 kPa to je uobiajena vrijednost za
temelje, a tlo ima deformaciono svojstvo E=10 MPa i =0.30 to je uobiajena vrijednost za tvrde
gline.
Prosjeno slijeganje ovog temelja je 3.68 cm, slijeganje okolnog tla na udaljenosti 0.50 m od ruba
temelja je 2.16 cm, a na udaljenosti 1.00 m je 1.70 cm. Iz priloene krivulje slijeganja se vidi da je jo
na udaljenosti 2.00 m od ruba temelja slijeganje vee od 1.00 cm.
74
Ove su vrijednosti vjerojatno neto pretjerane u odnosu na okolnosti u prirodi, jer se deformabilno
tlo ne protee do velike dubine, a osim toga vrijednost modula elastinosti obino raste s dubinom.
Stoga bi stvarna slijeganja tla, osobito ona izvan optereene povrine, bila neto manja.
6.7.1.2 Dodatna naprezanja u tlu
U prethodnom je poglavlju tlo tretirano kao homogeni, elastini i izotropni poluprostor. Prirodno i
uslojeno tlo, kao produkt hirovite prirode, daleko je od ovako idealiziranog medija.
Klasini naini prorauna slijeganja temelja provode se tako da se izraunaju dodatna vertikalna
naprezanja u tlu od optereenja, a zatim se na osnovu deformacijskih svojstava tla, uzimajui u obzir
izraunata dodatna naprezanja, rauna slijeganje svakog sloja posebno. Zbroj slijeganja svih slojeva
daje ukupno slijeganje temelja.
U elji da se openito prikae utjecaj optereenja na nekoj povrini na dodatna naprezanja u
okoliu te povrine (i po udaljenosti i po dubini), izraunata su za isti temelj 1,00 x 6.00 m na istoj
simetrali dodatna naprezanja i prikazana kao postotak [%] od kontaktnog naprezanja q. Iz nacrtanih
izobara (krivulje jednakih dodatnih vertikalnih naprezanja u tlu) vidi se doseg pojedinih vrijednosti
naprezanja u tlu, na temelju kojih se mogu izraunati i slijeganja ako su poznata deformacijska
svojstva tla u raznim dubinama.
75
Izobare su izraunate iz Steinbrenner-ovog rjeenja za istu optereenu povrinu 1.00 x 6.00 m;
Iz toke ispod ili izvan optereene povrine moe se primijeniti isti princip superpozicije kao to je
to prikazano u prethodnom poglavlju.
Koristei navedene formule slini se prorauni mogu provesti za bilo koju veliinu optereene
plohe, te za bilo koju toku- unutar ili izvan te plohe.
76
6.7.1.3 Deformacija i pucanje susjednih objekata
Deformacije susjednih objekata, a time i njihova pucanja, nastaju zbog dodatnog nejednolikog
slijeganja tla ispod njih. To slijeganje nastaje zbog promijenjenih okolnosti u tlu ili zbog promjene
okolnosti neposredno uz sam objekt. Najei uzroci dodatnih slijeganja su slijedei:
Vodoravni pomaci dijafragme kod dubokih iskopa uz postojei objekt.
Snienje razine podzemne vode uz jednu stranu objekta.
Dodatno optereenje neposredno uz postojei objekt.
Ovaj trei uzrok je dosta est pa iziskuje detaljnije obrazloenje.
Temelji novoizgraenih objekata u blizini temelja postojeih objekata uzrokuju njihova dodatno i
nejednoliko slijeganje.
77
Prikazana krivulja slijeganja granine ravnine poluprostora (poglavlje 6.7.1.1). i izobare dodatnih
vertikalnih naprezanja u tlu (poglavlje 6.7.1.2). pokazuju da dodatno slijeganje tla ima znatnu
vrijednost i do udaljenosti jedne irine novog temelja. Kod realnog tla, kod kojeg edometarski modul
raste s dubinom, slijeganje na istoj udaljenosti je svega 10% slijeganja novog temelja.
Ovo e se slijeganje k tome i znatno kasnije realizirati, jer se dodatna naprezanja aktiviraju u veoj
dubini, gdje se proces konsolidacije sporije odvija. U svakom sluaju dobro je da se temelji novog
objekta odmaknu za njihovu irinu od temelja postojeeg objekta.
6.7.2 Zatita postojeih objekata
6.7.2.1 Spreavanje prijenosa dodatnih naprezanja.
Ako se izmeu starog i novog objekta izvede vertikalni zid (npr. utisnuto ili zabijeno murje ili gusto
izvedeni mikropiloti), tada se optereenje od temelja novog objekta nee moi "podvlaiti" pod stari
objekt i time izazvati njegovo slijeganje.Treba meutim napomenuti da se ovom barijerom stvaraju
nesimetrini uvjeti za novi temelj (objekt), to e izazvati nejednako slijeganje novog objekta. Na strani
barijere vertikalna e naprezanja u dubini biti vea nego na slobodnoj strani, pa e i slijeganja biti
vea. S druge strane uz barijeru su bone deformacije tla sprijeene, to e ovu razliku slijeganja
smanjivati.
U svakom sluaju ovakav zahvat treba dobro proanalizirati i vidjeti kakove su posljedice po novi
objekt.
6.7.2.2 Odmicanje temelja novog objekta
Odmicanjem temelja novog objekta za njihovu jednostruku irinu od temelja postojeeg objekta
novi temelji nee zamjetnije utjecati na postojee. Zabatni se zid novog objekta postavlja na konzolu
kao to je to prikazano na skicama na slijedeeoj strani.
Kod toga je vano da konzola novog temelja bude iznad temelja starog objekta uzdignuta za vei
iznos nego to se oekuje slijeganje. To se postie ili betoniranjem konzole na tzv. izgubljenoj oplati ili
na podloku od stiropora. Isti se princip primjenjuje neovisno jesu li temelji na istoj razini ili ne.
78
6.7.2.3 Prijenos optereenja u dublje slojeve
Prijenosom optereenja s plitkih temelja postojeeg objekta u dublje slojeve smanjuje se utjecaj
novog objekta. Ovaj se prijenos moe ostvariti preko utisnutih li mikropilota ili pak pilota ostvarenih
mlaznim injektiranjem.
Kod primjene ovog treeg naina treba voditi rauna da se tlo ovim postupkom pojaava i to pod
rubnim dijelom novog objekta, pa treba provesti "omekanje" podloge iskopom i zamjenom
injektiranog tla obinim nasipom od ljunka.
6.7.3 Utjecaj snienja razine podzemne vode
6.7.3.1 Slijeganje tla zbog snienja razine podzemne, vode
Promjenom razine podzemne vode mijenjaju se efektivna naprezanja u tlu zbog promjene
zapreminske teine tla, odnosno efekta uzgona. Tlo iznad razine podzemne vode ima zapreminsku
teinu =20 kN/m
3
, dok je ispod razine vode uronjena zapreminska teina ' = 10 kN/m
3
. Snienjem
razine vode u nejednakom iznosu pod graevinom mijenjaju se u nejednakoj vrijednosti i efektivna
naprezanja, to onda uzrokuje i nejednako slijeganje. Ovaj sluaj prikazan je na slijedeoj slici.
79
6.7.3.2 Zatita postojeih objekata
Nejednako snienje razine podzemne vode u veem iznosu, osobito ako je tlo vrlo kompresibilno,
treba izbjegavati. To se moe postii na dva naina:
Odravanjem razine vode na prvobitnoj razini.
Snienjem razine u podjednakom iznosu pod cijelim objektom.
U prvome se sluaju graevna jama titi nepropusnom barijerom , a eventualno snienje razine se
regulira preko tzv. ulijevnih bunara. U drugom se sluaju pod cijelim objektom sustavom bunara razina
vode kontrolirano sputa priblino na razinu dna graevne jame.
Postojei se objekt dakako moe tititi i prijenosom optereenja u dublje slojeve putem pilota ili
ojaanjem tla (injektiranjem) kada se poveanje vertikalnih naprezanja kompenzira poveanjem
modula kompresije tla.
80
6.8 REFERENCE
Veri, F. (2000): Predavanja iz predmeta Temeljenje II na Graevinskom fakultetu Zagreb
81
7 GEOSINTETICI U GEOTEHNICI
Babi, B i dr. (1995), Geosintetici u graditeljstvu, Hrvatsko drutvo graevinskih ininjera, Zagreb
82
8 MLAZNO INJEKTIRANJE
orko, D. (1997), Mlazno injektiranje, Predavanja
83
9 GEOTEHNIKO SIDRENJE
Zagrebu, kolska knjiga, Zagreb, str. 398 - 400; str. 660 - 664
84
10 TEMELJENJE STROJEVA
10.1 DINAMIKA TLA
Dinamika tla je grana Mehanike tla koja prouava utjecaj dinamikog optereenja na ponaanje tla.
Dinamiko optereenje nastaje djelovanjem:
potresa,
eksplozija,
strojeva,
rada u tlu,
prometa,
vjetra,
valova i dr.
slika 1.1 Neke vrste dinamikih optereenja
Uobiajeni problemi dinamike tla :
potresi, vibracije tla i irenje valova u tlu,
stanje naprezanja i deformacija u tlu te vrstoa tla pri dinamikom optereenju.
pritisak tla pri dinamikom optereenju,
nosivost i dimenzioniranje plitkih temelja pri dinamikom optereenju,
85
likvefakcija tla,
dimenzioniranje temelja strojeva i druge vibrirajue opreme,
dimenzioniranje ukopanih temelja i pilota izloenih dinamikom optereenju,
stabilnost pokosa pri potresu.
10.2 OSNOVNO O VIBRACIJAMA
10.2.1 Uvod
Primjereno projektiranje temelja vibrirajue opreme temelji se na razmatranju pomaka nastalih
uslijed vibrijajueg optereenja. Ti pomaci mogu se svrstati u dvije osnovne grupe:
cikliki pomaci nastali uslijed elastinog odgovora sustava temeljtlo
trajni pomaci nastali uslijed zbijanja tla ispod temelja
Temelj moe vibrirati na bilo koji od est naina. Za laku analizu problema, svaki od naina
vibriranja se razmatra zasebno.
slika 1.1 est naina vibriranja temelja
Pomaci temelja pojednostavljeno se razmatraju na nain da se tlo tretira kao viskoelastian
materijal.
86
slika 1.2 Modeliranje sustava temeljtlo (Kelvin-Voigtov model s jednim stupnjem slobode)
Osnovni pojmovi potrebni za razumijevanje teorije vibracija:
Slobodno vibriranje vibracije sustava dogaaju se iskljuivo uslijed djelovanja
unutarnjih sila,
Prisilno vibriranje vibracije sustava uzrokovane su vanjskim silama,
Stupanj slobode broj neovisnih koordinata potrebnih za opisivanje rjeenja
vibrirajueg sustava. Uobiajeno se u literaturi oznaava sa DOF (eng.
degree of freedom).
87
slika 1.3 Stupnjevi slobode vibrirajueg sustava: (a) DOF=1; (b) DOF=2; (c) DOF=2
10.2.2 Slobodno vibriranje sustava oprugamasa
Pojednostavimo ponaanje tla na nain da tlo zamijenimo oprugom (eng. spring). Optereenje W
predstavlja teinu temelja i stroja oslonjenog na temelj.
slika 1.1 Slobodno vibriranje sustava oprugamasa
Ako je povrina temalja A, intezitet optereenja koje se prenosi u tlo je:
88
A
W
q
(1.1)
Elastina krutost opruge k odreuje se kao omjer optereenja W i pomaka zs nastalog uslijed
optereenja W:
s
z
W
k
(1.2)
Ako se temelj pomakne iz poloaja statike ravnotee, sustav e vibrirati. Izraz vibriranja (gibanja)
temelja moe se napisati u skladu s Newtonovim drugim zakonom gibanja:
0 0
,
_
+ +
,
_
z
m
k
z odnosno z k z
g
W

(1.3)
gdje je:
g gravitacija,
2
2
dt
z d
z
,
t vrijeme,
m masa.
Kako bi se rijeio diferencijalni izraz 1.3 uvodi se slijedea supstitucija:
t A t A z
n n
sin cos
2 1
+
(1.4)
gdje su:
A1 i A2 konstante,
n nepriguena kruna vlastita frekvencija.
Uvrtavanjem izraza 1.4 u izraz 1.3 dobiva se:
m
k
n

(1.5)
Konstante A1 i A2 odreuju se ovisno o rubnim uvjetima. Pa tako uz:
'
0
0
v v
0
dt
dz
brzina
z z pomak
t

dobiva se:
m
k
A
z A
0
2
0 1
v

Konaan izraz za vibriranje slobodno vibrirajueg sustava oprugamasa je:
( ) t Z z
n
cos
(1.6)
gdje je:
,
_

m
k
z
0
0 1
v
tan
(1.7)
89
( ) amplituda pomak maksimalni
k
m
z
m
k
z Z , v
v
2
0
2
0
2
0 2
0

,
_
,
_
+
(1.8)
slika 1.2 Pomak, brzina i akceleracija slobodno vibrirajueg sustava oprugamasa
Vrijeme potrebno da se ponovi odreeni pomak sustava naziva se period, T:
n
T
(2.1)
Frekvencija oscilacije, f, predstavlja broj ciklusa u jedininom vremenu:
2
1
n
T
f
(2.2)
Za slobodno vibrirajui sustav oprugamasa vrijedi
m
k
n
, pa je nepriguena vlastita
frekvencija, fn, dana izrazom:
s
n
z
g
m
k
f f
2
1
2
1

(2.3)
10.2.3 Prisilno vibriranje sustava oprugamasa
Pojednostavimo ponaanje tla na nain da tlo zamijenimo oprugom elastine krutosti k.
Optereenje W predstavlja teinu temelja i stroja oslonjenog na temelj. Optereenje Q predstavlja silu
promjenjivu u vremenu koju izaziva stroj (Q=Q0 sin (t+)).
90
slika 1.1 Prisilno vibriranje sustava oprugamasa
Izraz vibriranja (gibanja) temelja moe se napisati u skladu s Newtonovim drugim zakonom
gibanja:
( ) + + t Q z k z m sin
0

(1.1)
( ) + t A z sin
1 (1.2)
gdje je A1 konstanta, ija se vrijednost dobiva uvrtavanjem izraza 1.1 u 1.2:
( )
2
0
1

m
k
m
Q
A
(1.3)
Partikularno rjeenje izraza 1.1 je:
( )
( )
( )
+ t
m k
m Q
t A z sin sin
2
0
1
(1.4)
Komplementarno rjeenje izraza 1.1 (slobodno vibriranje sustava oprugamasa, objanjeno u
prethodnom poglavlju) mora zadovoljiti:
0 + z k z m
(1.5)
Ope rjeenje izraza 1.1:
( ) ( ) ( )
1
]
1
,
_
cos sin sin cos sin

1
t t t A z
n
n
(1.6)
Za sluaj kada ne postoji pomak u fazi izmeu promjenjive sile Q i pomaka sustava, (=0) izraz 1.6
poprima slijedei oblik:
( ) ( )
1
]
1
,
_
1
]
1
t t
k Q
t t A z
n
n
n
n
n

sin sin
1
sin sin
2
2
0
1
(1.7)
91
Izraz 1.7 moe se preurediti uvoenjem supstitucija:
,
_
2
2
0
1 1
n
s
M
k Q z
(1.8)
gdje su zs statini pomak i M faktor poveanja.
Za sluaj kada je
1
n
, faktor poveanja tei beskonanoj vrijednosti, odnosno taj sluaj se

naziva rezonancom.
slika 1.2 Prisilno vibriranje sustava oprugamasa: (a) varijacija faktora poveanja M prema /n ; (b) varijacija pomaka u
vremenu pri rezonanci (=n)
Maksimalna odnosno minimalna sila koja se preko temelja prenosi u podlogu pojavljuje se u
trenutku kada pomak dosegne maksimalnu odnosno minimalnu vrijednost, amplitudu. Maksimalna
dinamika komponenta sile je:
[ ]
n n
din
Q k Q
k z k F
/ 1 / 1
/
0 0
max (max)

(2.1)
Ukupna maksimalna sila je:
n
Q
W
/ 1
0
+
(2.2)
92
Ukupna minimalna sila je:
n
Q
W
/ 1
0
(2.3)
10.2.4 Slobodno vibriranje sa viskoznim priguenjem
Kad slobodno vibrira sustav bez priguenja (poglavlje 10.2.2), vibriranje se nee zaustaviti.
No kod svih realnih sustava, amplitude vibriranja se vremenom smanjuju i sustavi se zaustave. To
svojstvo vibriranja sustava naziva se priguenjem (eng. damping). Svojstvo priguenja vibracija ima i
tlo to prikazuje i pojednostavljeni model tla (1.2), gdje se pored oprugom (krutost k) tlo opisuje i
posudom sa klipom koja djeluje kao priguiva (koeficijent priguenja ili viskozitet c).
Za slobodno vibriranje temelja sa priguenjem diferencijalni izraz vibriranja (gibanja) moe se
napisati u skladu s Newtonovim drugim zakonom gibanja:
0 + + z k z c z m
(1.1)
rt
e A z
(1.2)
gdje je A konstanta. Nakon uvoenja supstitucije u 1.1 dobiva se:
0
2
+ +
rt rt rt
e A k e r A c e r A m
(1.3)
0
2
+
,
_
+
m
k
r
m
c
r
(1.4)
Rjeenje izraza 1.4 daje izraz:
m
k
m
c
m
c
r t
2
2
4 2
(1.5)
Postoje tri openita sluaja koja se mogu dobiti iz izraza 1.5:
1) Za sluaj
m
k
m
c
>
2
oba rjeenja izraza 1.5 su realna i negativna, to se naziva
natpriguen sluaj (eng. overdamped case).
2) Za sluaj
m
k
m
c

2
postoji jedinstveno rjeenje gdje je
m
c
r
2
, to se naziva
kritino priguen sluaj (eng. critical damping case).
km c c
c
2
(1.6)
3) Za sluaj
m
k
m
c
<
2
oba rjeenja su kompleksna
2
2
4
2
m
c
m
k
i
m
c
r t , to
se naziva potpriguen sluaj (eng. underdamping case).
Priguenje se definira i koeficijentom priguenja D (eng. damping ratio):
km
c
c
c
D
c
2

(1.7)
Uvoenjem koeficijenta priguenja u izraz 1.5 dobiva se:
93
( ) 1
4 2
2
2
2
t t D D
m
k
m
c
m
c
r
n
(1.8)
slika 1.2 Slobodno vibriranje sustava oprugamasa-priguiva: (a) natpriguen sluaj; (b) kritino potpriguen sluaj;
(c) potpriguen sluaj
10.2.5 Jednolino prisilno vibriranje sa viskoznim priguenjem
Jednolino prisilno vibriranje sa viskoznim priguenjem odgovara sluaju kada se model kojeg
prikazuje 1.2 preko temelja optereti silom koju izaziva stroj Q=Q0 sin t. U tom sluaju izraz vibriranja
(gibanja) moe se napisati u skladu s Newtonovim drugim zakonom gibanja:
t Q z k z c z m sin
0
+ +
(1.1)
Zanemarimo slobodne vibracije sustava jer se one brzo izgube (poglavlje 10.2.4) i promatrajmo
samo partikularno rjeenje (prisilno vibriranje):
94
( ) + t Z z cos
(1.2)
gdje je:
( )
( )
1
]
1

n
n
D

2
1
tan
2 2
1 (1.3)
( )
( ) [ ] ( )
2 2 2
2
2 2
0
4 1
n n
D
k Q
Z
+
(1.4)
Grafiki prikaz odnosa amplitude Z i frekvencije vanjske sile, , prua 1.2. Zbog jasnijeg prikaza
amliptuda Z je normalizirana sa pomakom zs=Q0/k (pomak uslijed statike sile inteziteta Q0 , a
frekvencija vanjske sile, , normalizirana je vlastitom frekvencijom sustava n . Moe se primijetiti da
je maksimalna amplituda (rezonatna amplituda):
2
0
max
1 2
1
D D
k
Q
Z
(1.5)
na pojavljuje pri =n ve pri:
2
2 1 D
n
(1.6)
2
2 1 D f f
n m
(1.7)
slika 1.2 Normalizirani prikaz odnosa amplitude prema frekvenciji za razliite sluajeve priguenja kod jednolinog prisilnog
vibriranja sustava oprugamasa-priguiva
95
10.3 DINAMIKI OPTEREENI TEMELJI
10.3.1 Openito
Temelje onih konstrukcija, koje su podvrgnute vibracijama ili vibrirajuem optereenju, mora se
projektirati tako da se zajami kako vibracije nee izazvati prekomjerno slijeganje ni vibracije. Uz to
treba poduzeti mjere opreza radi osiguravanja kako nee doi do rezonancije izmeu frekvencije
pulsirajueg optereenja i kritine frekvencije sustava temelj - temeljno tlo, te kako nee doi do
likvefakcije u temeljnom tlu.
10.3.2 Sluaj krutog temelja krunog oblika
Dinamiki optereeni temelji vibriraju. Ponaanje tla ovisi o amplitudama vibriranja, i ako su
amplitude dovoljno male moe se pretpostaviti da se tlo ponaa kao elastina sredina.
Za sluaj krutog temelja krunog oblika radijusa r0 , rezonantna frekvencija i amplituda vibriranja
odreuju se prema matematikim izrazima danim u poglavlju 10.2. Openito postupak se provodi u
slijedeim koracima (indeks z oznaava vertikalni smjer):
1) Odreivanje rezonantne frekvencije
a) proraun vlastite frekvencije
m
r G
m
k
f
z
n
1
1
4
2
1
2
1
0
,
_

(1.1)
gdje je:

1
4
0
r G
k
z
statika krutost opruge krutog temelj krunog oblika
G posmini modul tla,
Poissonov koeficijent
b) proraun koeficijenta priguenja
z
cz
z
B
c
c
D
425 , 0

(1.2)
gdje su slijedee vrijednosti odreene za kruti temelj krunog oblika:
,
_
,
_
3
0
4
1
r
m
B
z
modificirani omjer masa
z z cz
GB
r
m k c

1
8
2
2
0
kritino priguenje
G
r
c
z
1
4 , 3
2
0
priguenje
c) proraun rezonantne frekvencije
1
1
1
]
1
,
_
1
1
]
1
,
_

2
0 2
425 , 0
2 1
1
1
4
2
1
2 1
z
n m
B m
Gr
D f f

(1.3)
2) Odreivanje amplitude vibriranja pri rezonanci
96
( )
18 , 0 85 , 0
4
1
1 2
1
0
0
2
0
) (
z
z
z z
z
rez z
B
B
r G
Q
D D
k
Q
A

(1.4)
3) Odreivanje ostalih amplituda
( )
( ) [ ] ( )
2 2 2
2
2 2
0
4 1
n z n
z
D
k Q
A
+
(1.5)
Ovaj postupak odnosi se na kruti temelj krunog oblika radijusa r0 . No isti postupak moe se
primijeniti i za temelje pravokutnog oblika (irine B i duljine L), upotrebom ekvivalentnog radijusa.
Ekvivalentni radijus se izraunava na nain da se izjednae povrina pravokutnog temelja sa
povrinom krunog temelja:
BL
r r BL A A
kruni pravokutni

0
2
0
(1.6)
Upotreba ekvivalentnog radijusa prua dobre rezultate za odnose L/B 2.
97
10.3.3 Preporuke za temeljenje stojeva
Vibracije u blizini temelja nije mogue izbjei ali se treba uiniti sve da se utjecaj vibracija umanji.
Richart (1962) prua smjernice za prihvatljive vertikalne amplitude vibracija u odnosu na
frekvenciju vibracija.

slika 1.1 Doputene vertikalne amplitude vibracija
98
Richart (1970) prua smjernice za prihvatljive horizontalne amplitude vibracija u odnosu na
frekvenciju vibracija.
slika 1.2 Doputene horizontalne amplitude vibracija
U projektiranju temelja strojeva treba slijediti slijedea openita pravila kako bi se izbjegli
rezonantni uvjeti vibriranja:
1) Kod strojeva ija je radna frekvencija visoka (>1000 obrtaj/min), rezonatna frekvencija
sustava temelj-tlo treba biti barem dva puta manja (fradna>2 frez). U ovom sluaju pri pokretanju
i zaustavljanju strojeva frekvencija vibracije e kratko biti jednaka reznatnoj.
99
2) Kod strojeva ija je radna frekvencija niska (<400 obrtaj/min), rezonatna frekvencija sustava
temelj-tlo treba biti barem dva puta vea (fradna< 0,5 frez).
3) U svim sluajevima temeljenja, poveanje teine smanjuje rezonatnu frekvenciju
(fm 1 / W).
4) Poveanje radijusa temeljenja, r0 , poveava rezonatnu frekvenciju temelja (fm r0).
5) Poveanje krutosti temeljnog tla (npr. injektiranjem), poveava rezonatnu frekvenciju
temelja (fm G).
10.4 REFERENCE
Das, B.M., (1992), Principles of soil dynamics, PWS-KENT Publishig Comapany, Boston USA
100

0 Predavanja Temeljenje II 2011-12

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

0 Predavanja Temeljenje II 2011-12

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Sveuilite u Rijeci

slika 1.2 Pretpostavka sinusnog rasporeda normalnog naprezanja po kliznoj plohi

(Opaska: time sila Tc1 postaje

, ako je razliit od Fsc1, postupak se ponavlja s Fsc2 = (Fsc1 + Fs

(1.2). (Panja: linija pornih tlakova po kliznoj plohi

iz NAINA II i dio rezultante pornih tlakova

koja je ostatak od sile U, a dobije se mjerenjem

, pa se rjeava iterativno (u koracima):

prema izrazu 1.2,

cos sin sin cos sin

, faktor poveanja tei beskonanoj vrijednosti, odnosno taj sluaj se

modificirani omjer masa

Das könnte Ihnen auch gefallen