Sie sind auf Seite 1von 4

Svjedok podnoenja sudbine ALIJA NAMETAK (1906-1987-2006) Gradaaki knjievni susreti

lija Nametak roen je u Mostaru 6. marta 1906. godine. Mekteb,

osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Mostaru 1925. godine. Od 1925. do 1929. godine studira srpskohrvatski jezik i jugoslavensku knjievnost, te francuski i ruski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je u oktobru 1929. godine. Od 1930. godine ivi i radi u Sarajevu najprije kao urednik, a sve vrijeme saradnik Novog Behara (od 1930. do 1945.), a zatim kao profesor na vie srednjih kola (Tehnika kola, Uiteljska kola, Gazi Husrev-begova medresa). Godine 1934/35. predavao je u Podgorici, a jedno vrijeme bio je lektor i intendant u Narodnom pozoritu u Sarajevu (za vrijeme rata Hrvatsko dravno kazalite). Godine 1945. Nametak je osuen na zatvorsku kaznu u trajanju od 15 godina zbog sudjelovanja u sarajevskom knjievnom i kulturnom ivotu za vrijeme NDH (odleao devet, od 8.04.1945. do 06.05.1954.). Po izlasku iz zatvora radi kao saradnik Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzikoj akademiji sve do odlaska u mirovinu 1973. godine. Knjievnim radom se poeo baviti u ranoj mladosti, najprije objavljivanjem narodnih pria i narodnih pjesama bosanskohercegovakih muslimana, a zatim kao student poinje pisati novele i pripovijetke i objavljivati ih u knjievnim asopisima u Zagrebu. Po dolasku u Sarajevo pie u Novom Beharu, Kalendaru Narodne uzdanice, Glasniku Islamske vjerske zajednice, te u brojnim drugim asopisima i novinama toga vremena. Objavio je vie zbirki pripovjedaka, novela, putopisa, te nekoliko zbirki narodnog stvaralatva: narodne epske i lirske pjesme i narodne pripovijesti iz Bosne i Hercegovine. Najznaajnije zbirke pripovjedaka su Bajram rtava (Zagreb, 1931.); Dobri Bonjani (Zagreb, 1937.), Za obraz (Zagreb, 1942.), Ramazanske prie (Sarajevo 1944.), Trava zaboravka (Zagreb, 1966.) i Tuturuza i eh Meco (Zagreb, 1978). Nametak se okuao i u historijskoj drami (Narodna vlada, 1938) i potvrdio u komediji (Omer za navama i Abdulah-paa u kasabi, 1942.). Posthumno je publikovan Sarajevski nekrologij (1994.), potom Sarajevske uspomene (1997.), kao i zbirka pripovjedaka Za obraz i

druge prie (1998.) koje je za tampu priredio piev sin prof. dr. Fehim Nametak. Alija Nametak je umro u Sarajevu 8. novembra 1987. godine i ukopan je u Faletiima kod Sarajeva. U irokom vremenskom rasponu od gotovo pola stoljea koliko je trajao njegov stvaralaki put, Alija Nametak je ostvario bogato knjievno djelo kojim se uvrstio u red stvaralaca novije bonjake knjievnosti. Novelistiki opus Alije Nametka nastao je podaleko od ekspresionistikog kovitlaca znaajnog za 20-te godine XX stoljea i snane matice socijalne literature znaajne za 30-te godine, nastavljajui ono pripovjedno tkanje to su ga otpoeli bonjaki preporodnoromantiarski pisci njegujui tip tzv. regionalno-folklorne proze. Ali, u estetski uspjelijim rukopisima po pripovjedakom postupku i stilu on je pisac modernije proze u odnosu na bonjake pisce prethodnog perioda. Nametkovo knjievno djelo biljeilo je drutveno-historijska gibanja i previranja, ali i egzistencijalni gr pojedinca i izraavalo je bit tih promjena kako kolektiva, tako i individue. U najboljim svojim ostvarenjima, daleko od transparentnosti izrastalo je u dinamiku strukturu koja iz sebe emanira sutinu tih promjena, srazova i preobraaja i na osoben, umjetniki nain ih imenuje. Nametkove novele bi se mogla svrstati u dva tematska kruga: prie u kojima se prate procesi propadanja bonjakog plemenitakog sloja ija je agonija otpoela Berlinskim kongresom, a nastavila se u vihoru Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, u kraljevini SHS i kasnije u Kraljevini Jugoslaviji. Godina 1878. odnijela je Bonjanima pismo, godina 1918. zemlju. Ovaj tematski krug sainjavaju novele koje najzornije govore o drami bonjake porodice kroz vrijeme. Dakle, Nametak u novelama ovog tematsko-motivskog kruga obuhvata sklad i sraz doma u irokom vremenskom rasponu od 1878. godine do perioda iza Drugog svjetskog rata. U veini svojih pripovjedaka i novela on je dao sliku bonjakog plemenitakog svijeta na rastoju vremena, pa je njegova tematika socijalno odreena, ali je akcenat prevashodno na etikoj, moralnoj gesti njegovih junaka, kao recimo u pripovjetkama Kmet, Njegova osuda i u nekim priama iz ciklusa Duranii, a u noveli Za obraz to je probilo i u sam naslov djela. Drugi tematski krug bi sainjavale prie s erotskim sadrajem. Mada u veini ovih novela Nametak bdije nad erotskim nemirima svojih junaka, u novelama Sunce i Podne on je, po provali ulnosti, najblii Sunanoj rapsodiji H. Hume. Njihov literarni predloak jesu sevdalinka i balada kao i pjesnitvo Istonog Parnasa uz, dakako, impresionistika poniranja, ekspresionistike uzlete i simbolika nasluivanja znaenja.

U svom knjievnom stvaralatvu Nametak je proao kroz nekolike faze stilskog razvoja od neoromantizma, preko verizma do maginog poetskog realizma. U sutini on je pripovjeda kratke epske pripovjedne forme, s tim to ciklus o Duraniima predstavlja nacrt socijalnog romana, a Tuturuzi i eh Meco pikarskog. Pripovjedaka zbirka Trava zaboravka (Znanje, Zagreb, 1966.) predstavlja fazu pune pieve zrelosti i najbolje otkriva bogatstvo i sloenost Nametkovih jeziko-stilskih i idejnih rjeenja. Zapravo, ova njegova zbirka funkcionira kao nauna elija pak, duhovni etimon u njegovom cjelokupnom pripovjedakom opusu kao iroj kategoriji totaliteta. Prevashodno pripovjeda, Alija Nametak se spisateljski dokazao i u drami. Njegov dramski opus nije impozantan, napisao je jednu historijsku dramu, jednoinku Narodna vlada i dvije komedije: Omer za navama i Abdulah-paa u kasabi, ali je znaajan. U svojim komedijama on je napravio otvor od utilitarnog u pravcu estetikog izriaja. U sutini Nametak je pripovjeda kratke epske pripovjedne forme u kojoj slijedi narativne modele prethodnog preporodnog perioda, ali umjetniki zrelije. Tako je u ponajboljim ostvarenjima kakve su proze Sunce, Podne, Kmet, Trava zaboravka, Tuturuza i eh Meco, pisac drukijeg narativnog modela izgraenog na umjetnikim zakonima. Sarajevski nekrologij kao i Sarajevske uspomene posthumno objavljena djela Nametkovi su listovi memoarske proze u kojima otkrivamo piev duh i prepoznajemo ivot vremena koji je prethodio njegovom stvaranju. Rije je o svojevrsnom korpusu ivotne grae od pojavne stvarnosti do motiva i njegovog uoblienja u knjievnom djelu. A na tom potezu od stvarnosti i preobraaja ivotnog predmeta u knjievni motiv i njegovo uoblienje ita se otkrovenje stvaralakog puta ka estetskom jezgru. Prisutan u knjievnom ivotu prve Jugoslavije, zaigravi na literarnoj, a posebice pozorinoj sceni u vremenu NDH kad su njegove komedije plijenile publiku i zasmijavale, njegovo literarno djelo je u drugoj Jugoslaviji iz drutveno-politikih razloga a ne knjievnih gurnuto sa knjievne scene u pretinac zaborava i sasvim potonulo u vremenu koje mu nije bilo naklonjeno. Budui kanjen zaboravom, on je ipak snagom svog stvaralakog talenta uspio da se odupre potonuu ponornice. A u slovu logosu i njegovoj gnoseolokoj, ali i ontolokoj funkciji ostvario je na potezu od gorine do katarze valjano knjievno-umjetniko djelo. Uz prethodnike i saputnike, kako iz istog nacionalnog korpusa, tako i u sretnom susretu sa drugim, ostavio je trag u prostoru i osvojio mjesto u vremenu.

U Sarajevu, oktobra 2006.