Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

UDK 81'37 81'367 81'373 81:1 Pregledni rad Primljen 6. svibnja 2010., prihvaen za tisak 17. svibnja 2010.

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi

KRATKI POJMOVNIK KOGNITIVNE LINGVISTIKE

Uvod
Cilj je ovog rada definirati neke od osnovnih pojmova kognitivne lingvistike, tj. veega dijela teorija1 koje su irom svijeta poznate pod tim zbirnim imenom, a hrvatskoj su jezikoslovnoj javnosti jo uvijek relativno slabo poznate. Poseban naglasak pritom je stavljen na kognitivnu gramatiku Ronalda W. Langackera (1987, 1991), koja predstavlja vjerojatno najkompleksniju komponentu kognitivnoga pristupa jeziku. Na samom se poetku ipak moramo osvrnuti na kontekst u kojemu je nastao ovaj funkcionalni pristup gramatikom opisu, promatrajui ga prije svega kao reakciju na strogu formalnost transformacijsko-generativne gramatike.

Formalni pristupi gramatikom opisu

Formalne pristupe gramatikom opisu karakterizira usredotoenost na strukturne odnose, odnosno na formalne obrasce prema kojima se jedinice nieg reda kombiniraju i tvore jedinice vieg reda. Takvi obrasci pritom su neovisni o semantikim i pragmatikim odnosima. Formalni se pristupi prema tome najee bave opisom sintaktikoga ustrojstva.

Valja napomenuti kako u ovaj rad nisu ukljuene sve teorije za koje je karakteristian kognitivni pristup, ve se u njemu ponajprije elaboriraju i kontekstualiziraju pojmovi vezani uz teoriju prototipova, teoriju konceptualne metafore i metonimije te kognitivnu gramatiku R. Langackera (1987, 1991). S druge strane, temeljni pojmovi vezani uz konstrukcijske gramatike A. Goldberg (1995) i W. Crofta (2001), kao i oni vezani uz kritiku teorije konceptualne metafore uoblienu u teoriji konceptualne integracije (Fauconnier, Turner, 2002), nisu ukljueni u ovaj rad. Ipak treba naglasiti da je za spomenute konstrukcijske gramatike takoer karakteristian kognitivni pristup s obzirom na njihov nain poimanja odnosa jezinih struktura i struktura ljudskoga uma, kao i to da se kognitivna gramatika R. Langackera kao model opisa jezine strukture moe svrstati u red konstrukcijskih gramatika u irem smislu.

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Meu formalne pristupe gramatikom opisu moemo svrstati glosematiku L. Hjelmsleva i Danske strukturalistike kole (Hjelmslev, 1980), algebarsku lingvistiku (Zsigmond, Mihly, 1976; Partee, Meulen, Wall, 1990), ameriki strukturalizam Bloomfieldova tipa (Bloomfield, 1933) i druge sline pristupe, a najpoznatiji i najutjecajniji, pa samim time i prototipni formalni pristup, jest transformacijsko-generativna gramatika koju je 1957. utemeljio Noam Chomsky svojim djelom Syntactic Structures. To se djelo danas naziva ranom teorijom generativne gramatike, koja je u narednim desetljeima doivjela brojne i temeljite izmjene. Temeljno je polazite transformacijsko-generativne gramatike injenica da svaki ovjek na osnovi konanoga broja strukturnih obrazaca proizvodi beskonaan broj gramatiki ovjerenih reenica. To znai da govornik na temelju ogranienoga broja reenica koje je uo apstrahira pravila pomou kojih stvara (generira) nove reenice, pa tako i one koje nikada prije nije uo, a zadatak je gramatike upravo opisivanje toga sustava pravila na osnovi kojih se proizvode sve i samo ovjerene reenice nekoga jezika. Tu mogunost Chomsky naziva jezinom sposobnou2 (engl. language competence), usporeujui ljudski um sa strojem koji neprestano generira nove reenice na temelju ogranienog broja obrazaca koji su mu dani na uvid. Takav pogled na ljudski um uklapa se u okvire racionalistike filozofske misli (R. Descartes, B. de Spinoza, G. Leibnitz), prema kojoj se ovjek raa s odreenim sposobnostima, a do spoznaje dolazi racionalnim promiljanjem.

Funkcionalni pristupi gramatikom opisu

Nasuprot formalnim pristupima gramatikom opisu stoje funkcionalni pristupi. Osim sintaktikoga ustrojstva, oni u opis kao relevantne komponente ukljuuju i znaenje i uporabu. Dakle funkcionalni pristupi gramatici u opis ukljuuju tri komponente semantiku (znaenjsku), pragmatiku (uporabnu) i sintaktiku (formalnu, koja je u interakciji s prethodnim dvjema). I pod funkcionalnim je nazivnikom uoljiva raznolikost pristupa, pa tu ubrajamo razliite funkcionalne sintakse (primjerice Dik, 1978, 1989; Van Valin, 1997, 2001) i konstrukcijske gramatike (Goldberg, 1995; Croft 2001), a kognitivna gramatika Ronalda W. Langackera (1987, 1991), ijim e se temeljnim pojmovima baviti velik dio ovoga pojmovnika, samo je jedan od funkcionalnih pristupa. No valja naglasiti da ona, za razliku od navedenih funkcionalnih sintaksa, ne odvaja semantiku od pragmatike, tj. znaenje od konkretne uporabe, jer za nju ni ne postoji znaenje izvan uporabnoga kon-

Treba luiti jezinu sposobnost kao sposobnost stvaralake upotrebe jezika, dakle kao rezultat, od jezine moi koja govorniku kao uroeni fenomen omoguuje ovladavanje stvaralakom upotrebom jezika.

10

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

teksta. Ona je stoga model gramatikoga opisa utemeljen na uporabi (engl. usage-based model ) (vidi dolje). I kognitivni pristup jeziku korelira s jednom velikom strujom filozofske, odnosno gnoseoloke misli empirizmom, meu ijim su najpoznatijim predstavnicima J. Locke, D. Hume i G. Berkeley i po kojem se, u opreci prema racionalistikim postavkama, ovjek raa kao tabula rasa te do spoznaje dolazi iskustvenim putem. Za filozofe empiristike struje nita ne postoji u intelektu ako prethodno nije postojalo u iskustvu.

Model gramatikoga opisa utemeljen na uporabi

Za kognitivnu se gramatiku kae da je model opisa utemeljen na uporabi (engl. usage-based model), i to upravo stoga to jezinu strukturu promatra i opisuje kroz prizmu semantikih odnosa, a oni se pak ne mogu u cijelosti definirati neovisno o konkretnoj uporabi jezinih jedinica. Naime, gramatike se kategorije ue i shvaaju upravo kroz uporabu u konkretnim komunikacijskim kontekstima, one nastaju i nestaju u skladu s komunikacijskim potrebama. Substantial importance is given to the actual use of the linguistic system and a speaker's knowledge of this use; the grammar is held responsible for a speakers knowledge of the full range of linguistic conventions, regardless of whether these conventions can be subsumed under more general statements (Langacker, 1987: 494).

Gramatika
R. Langacker (1987: 489) definira gramatiku kao strukturirani inventar konvencionalnih simbolikih jezinih jedinica. Ta definicija podrazumijeva da je gramatika ureen sustav, a ne puki popis, tj. da su gramatike kategorije odreene meusobnim odnosima, a obiljeje konvencionalnosti proizlazi iz simbolike naravi jezinih jedinica i injenice da je veza izmeu njihova fonolokoga i semantikoga pola (vidi dolje) rezultat dogovora. Drugim rijeima, gramatiku ine oni vidovi kognitivne organizacije na kojima poiva govornikovo poznavanje jezinih konvencija. U skladu s tim, R. Langacker definira kognitivnu gramatiku kao model opisa utemeljen na jezinoj uporabi (vidi gore) i pritom naglaava vanost prouavanja simbolinoga i semantikoga aspekta jezinih jedinica koje se tradicionalno analiziraju samo sintaktiki. On zapravo znaenjsku komponentu postavlja u sredite gramatikoga opisa, koji se u generativnim okvirima pokuavao strogo formalizirati, tvrdei da je jezik u svojoj prirodi simbolian (pritom je kljuno napomenuti da se gramatika ovdje ne odvaja od leksika, tj. oni ine kon11

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

tinuum). Pored toga, dodaje, gramatika nam omoguuje tvorbu kompleksnijih izraza i znaenja, poput sintagmi, fraza i sloenih reenica, a to ne bi bilo mogue bez ukljuivanja konceptualnog aparata kroz koji u gramatiku uvodimo i svoje znanje o svijetu. Neke od temeljnih pretpostavki kognitivne gramatike: Jezik je dio ljudske spoznaje i on je u interakciji s ostalim kognitivnim sposobnostima kao to su pamenje, percepcija i dr. U gramatici se kroz iskustvo reflektira shvaanje i spoznaja svijeta. Gramatiki oblici nikad nisu znaenjski prazni. Postojanje gramatikih jedinica uvjetovano je potrebama konceptualnosemantike naravi. Gramatiku ini poznavanje jezinih konvencija (pravila) koje je utvrdila jezina zajednica. Gramatiki opis zahtijeva pristup utemeljen na uporabi, a gramatika u skladu s tim prua govorniku na raspolaganje razliite strukture koje mu omoguuju da u konkretnom uporabnom kontekstu izrazi svoje vienje situacije (npr. izbor izmeu pasiva i aktiva ovisi o tome eli li se konceptualno istaknuti trpitelj ili vritelj radnje).

Jezine jedinice
Kao to je ve napomenuto, za R. Langackera (1987) jezik je sustav jedinica simboline naravi. On u jeziku razlikuje tri vrste jedinica: fonoloke, semantike i simbolike. Jedinice su za R. Langackera strukture manjega ili veega stupnja kompleksnosti kojima je govornik ovladao i rabi ih automatski, bez dvojbi i razmiljanja o njihovu sastavu. Tako je primjerice govornicima hrvatskoga jezika sasvim jednostavno izgovoriti glas budui da je on za njih ostvaraj poznate jedinice na fonolokoj razini, no govornici engleskoga ili japanskoga morali bi se za izgovor istoga glasa prilino potruditi i pritom aktivno razmiljati o tome kako srednji dio jezika postaviti na srednji dio nepca, a tek onda zrak iz plua usmjeriti prema toj prepreci. Fonoloke jedinice jesu one jedinice koje se vokaliziraju. One su izgovorene u nekom jeziku, materijalizirane. Mogu biti i vee od samoga glasa (slogovi, rijei, poznate fraze), a bitno je da ih govornici proizvode automatski, bez napora i razmiljanja o njihovu ustrojstvu. Semantike jedinice jesu one jedinice koje konceptualiziramo, tj. koje se ostvaruju u prostoru predodbe. To su sadraji koji su povezani s materijalnim ostvarajima jedinica. Nova predodba zahtijeva napor od onoga koji njome ovladava, kao i nova fonoloka jedinica. Primjerice, kada dijete pokuava shvatiti to je slon, posebnu pozornost posveuje velikoj surli, velikim uima i teini. Kada koncept 12

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

slona jednom postane integrirana semantika jedinica, te se sastavnice automatski pojavljuju kao cjelina, a ne kao skup dijelova. Simbolike jedinice spoj su fonolokih i semantikih jedinica. U kognitivnoj gramatici simbolike jedinice oznaavaju i leksike i gramatike strukture (budui da se leksik i gramatika, kao to je ve napomenuto, meusobno ne odvajaju, ve tvore kontinuum). Jedan od najjednostavnijih primjera simbolike jedinice jest morfem. Jednostavne simbolike jedinice integriraju se u sloene jedinice, pa tako jezik sadri opsean inventar konvencionalnih jedinica veega ili manjega stupnja sloenosti. Takoer je bitno napomenuti i da se gramatike strukture u kognitivnoj gramatici, za razliku od strogo formaliziranih pristupa, a s obzirom na ukljuivanje semantike i pragmatike, odnosno govornikova znanja i iskustva u gramatiki opis, promatraju kao kategorije koje su ustrojene prema radijalnom principu, odnosno utemeljene na efektu prototipa (vidi kognitivni pristup kategorijama). Stoga je bitno pojasniti i koje su odlike kognitivnoga pristupa kategorizaciji te po emu se taj pristup razlikuje od objektivistikoga pristupa.

Objektivistiki pristup kategorijama

Kategorija se definira kao vii rodni pojam koji sadrava openita svojstva i u nju se svrstavaju nii rodni pojmovi s manje openitim svojstvima. Kad se bavimo ustrojstvom reenice, govorimo, primjerice, o kategoriji subjekta, predikata i objekta, a kada govorimo o vrstama rijei, bavimo se kategorijama kao to su imenice, zamjenice, glagoli itd. Aristotel je utemeljio deset kategorija, tj. viih rodnih pojmova u koje se mogu svrstati svi drugi pojmovi na svijetu i ustvrdio da svaka od njih posjeduje esencijalna i akcidentalna obiljeja.3 Te su kategorije zatvoreni skupovi koji se ne preklapaju, a obiljeja su njihovih lanova binarna: ili su (+) pa pojam pripada odreenoj kategoriji ili su () pa pojam ne pripada toj kategoriji, ve nekoj drugoj. U tako uspostavljenim kategorijama svi lanovi imaju jednak status, to znai da su svi pripadnici iste kategorije ravnopravni. Tako bi prema Aristotelu kategoriji stola pripadali svi predmeti od tvrdoga materijala koji imaju noge i na njima ravnu plohu. No gdje bi se prema takvom pristupu svrstala naopako okrenuta kanta ili kutija na ijem je dnu serviran doruak? Kojoj bi kategoriji pripadala aa u kojoj je voda s cvijeem bi li to bila vaza ili aa? Iz takvih i slinih nedoumica izrastao je kognitivni pristup kategorijama kao izravna kritika objektivistike kategorizacije.
3

Usp. Aristotel (1992).

13

hrvatistika
Kognitivni pristup kategorijama

studentski jezikoslovni asopis

Objektivistiki pristup kategorijama meu prvima je ozbiljnije, bavei se kategorijom igre, kritizirao poznati austrijski filozof Ludwig Wittgenstein (1969), koji se, meu ostalim, bavio i filozofijom jezika. Prema kognitivnom pristupu kategorije ne mogu biti strogo razgraniene kao to to zagovornici objektivistikoga pristupa podrazumijevaju. Meu njima postoje granice, ali su one esto nejasne (engl. fuzzy boundaries), a mogue je i preklapanje kategorija (kao u sluaju ae u kojoj je cvijee, pa je ona po svojoj funkciji ujedno i vaza). lanovi iste kategorije prema kognitivnom pristupu nemaju ni jednak status. Postoje bolji primjerci, koji se nazivaju prototipovima, ali i loiji primjerci kategorije njezini rubni, periferni lanovi. Tako ustrojene kategorije nazivaju se radijalnim kategorijama4 ili kategorijama porodine slinosti. Radijalne kategorije ire se od sredinjeg, tj. prototipnog ili najboljeg predstavnika kategorije prema periferiji, odnosno prema loijim predstavnicima, a tako i nastaju.5 Rubni su lanovi kategorije motivirani prototipnim primjerkom, tj. meu njima postoje jasne motivacijske niti. Status prototipa i rubnih primjera uvelike ovisi o pozadinskom znanju i uvjerenjima, o kulturi kojoj pojedinac pripada, njegovu iskustvu itd. Tako je primjerice u naoj kulturi prototip kategorije ovjeka osoba bijele boje koe, dok e u Kini to zasigurno biti osoba ute boje koe, a u Sudanu crne. Radijalne kategorije prema nainu ustroja dijelimo na tri vrste: a) Svi periferni lanovi dijele isto obiljeje prototipa. Budui da se radijalne kategorije nazivaju jo i kategorijama porodine slinosti, mogue je iz njihova alternativnoga naziva izvesti neke slikovite usporedbe i tako pojasniti logiku njihova ustrojstva. Tako bismo primjerice radijalne kategorije ustrojene prema navedenom principu mogli usporediti s odnosom nasljeivanja u kojemu otac (prototip) ima plave oi, velike ui, gustu bradu, visok je i elav. On ima etiri sina (periferni primjerci) koji se razlikuju po visini, boji oiju i veliini uiju, neki od njih nemaju gustu bradu, ali su svi redom elavi (motivacijska nit koja ih povezuje s prototipom). Objasnimo to na primjeru kategorije ptice. Veini stanovnika Osijeka prototip je te kategorije vjerojatno golub. On se esto javlja kao prva asocijacija na spomen ptice jer je vrlo est u njihovu gradu (uloga iskustva u odreivanju statusa prototipa). Malo dalje od prototipa nalazili bi se patka i fazan jer su to ptice koje stanovnik Osijeka ipak ponekad moe vidjeti u gradskoj okolici, a na rubu kategorije nalazili bi se pingvin, noj i emu budui da neke od njih Osjeanin moe
4

Vano je napomenuti da ipak nisu sve kategorije ustrojene na temelju efekta prototipa ujedno i radijalne, ve se prirodne kategorije u tom smislu iskljuuju. 5 Vidi vie o tome u Lakoff (1987).

14

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

vidjeti samo u gradskom zoolokom vrtu, a neke ni tamo. Svi rubni lanovi kategorije, bez obzira na stupanj svoje perifernosti, imaju ipak neto zajedniko s prototipom imaju krila (iako svi ne lete). Krila dakle predstavljaju prototipno obiljeje koje dijele svi periferni lanovi te radijalne kategorije. b) Razliiti periferni lanovi posjeduju razliite osobine prototipa. Tako primjerice hrast, orah ili topola kao kontinentalni prototipovi drveta imaju stablo, kronju, granje i lie, dok na periferiji iste kategorije moemo pronai ta obiljeja prototipa, ali na nain da svaki rubni lan posjeduje neko drugo obiljeje: bor ima stablo i granje, ali nema kronju i lie; palma ima stablo i kronju, ali nema granje, ve samo duge listove itd. I taj se tip ustroja radijalne kategorije moe slikovito usporediti s raspodjelom nasljednih svojstava: zamislimo situaciju u kojoj majka (prototip) ima smee oi, smeu kosu, visoka je i ima velik nos. Ako ona ima etvero djece, svako e dijete naslijediti samo jednu osobinu majke. Prvo dijete imat e samo smee oi, drugo e od majke naslijediti samo smeu kosu, tree e naslijediti visinu, a etvrto velik nos. c) Model znaenjskih lanaca karakterizira velika slinost izmeu bliskih lanova kategorije, odnosno susjednih karika u lancu, ali je izmeu udaljenih lanova u lancu slinost teko ili nemogue uoiti. Shematski se taj odnos moe prikazati na sljedei nain: ABCBCDCDEDEFEFG.6 Taj tip uspostave radijalne kategorije moe se usporediti s nasljeivanjem kroz generacije, primjerice u situaciji kada djed u porodici ima velike ui, crnu kosu i zelene oi. Njegov sin pak ima velike ui i zelene oi, ali smeu kosu. Unuk od svog oca nasljeuje zelene oi i smeu kosu, ali ima male ui, dok praunuk u toj porodici ima male ui, smeu kosu i plave oi te vie ni po emu ne slii svom pradjedu. Efekt prototipa najprije se poeo prouavati u psiholokim istraivanjima kategorije boja. Prvi su se teorijom prototipova na tom primjeru bavili psiholozi i antropolozi Brent Berlin i Paul Kay. Njihova studija Basic Color Terms: Their Universality and Evolution objavljena je 1969. godine. U njoj Berlin i Kay prikazuju ljestvicu boja koja ima 7 stupnjeva, a u koju se uklapaju kulture ovisno o nazivima za boje koje imaju u svom jeziku. Na prvom su stupnju osnovne boje (crna i bijela), a na posljednjem stupnju nalaze se ljubiasta, ruiasta, naranasta i siva. Njihov je zakljuak da kulture koje imaju nazive za boje sa sedmog stupnja imaju i nazive za boje s prvog stupnja, dok one kulture koje imaju nazive s prvog stupnja ne moraju nuno imati i nazive za boje koji pripadaju viim stupnjevima. Slijedi i zakljuak da
6

Simboli A, B, C, D, E, F i G oznaavaju razliite osobine lanova kategorije, a poetna kombinacija ABC predstavlja njezin prototip.

15

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

su prototipne boje tvorbeno plodnije, fonoloki pravilnije ustrojene i da nisu kolokvijalno ograniene. Tako se, naprimjer, od naziva za bijelu boju mogu tvoriti sljedee izvedenice: bjelkast, bjeliast, bjelina, bjelilo, pobijeliti, izbijeliti, bijeljenje i mnoge druge. Od naziva za ljubiastu boju ne moe se pak tvoriti toliko rijei (*ljubiastina, *ljubiastilo, ?poljubiastiti). Nadalje se teorijom prototipova na primjeru boja bavila psihologinja (specijalizirala kognitivnu psihologiju) Eleanor Heider Rosch, koja je 1972. objavila svoj rad pod nazivom Universals in Colour Naming and Memory. Istraivanje je provela na pripadnicima jednoga novogvinejskoga plemena, izvornim govornicima jezika dani koji za boje ima samo dva naziva mola (za fokalnu bijelu i tople boje poput crvene, ute, ruiaste) i mili (za fokalnu crnu te hladne boje poput plave i zelene). Autorica je analizirala boju kao nejezinu domenu, imenovanje boja kao jezinu varijablu, a brzinu njihova prepoznavanja kao kognitivnu mjeru. Njezina su istraivanja pokazala da su fokalne boje (crna, bijela, zelena, plava, uta i crvena) i na perceptivnoj i na kognitivnoj razini istaknutije te da se bolje pamte i bre ue od nefokalnih boja. Takoer se pokazalo da se bolje ue kategorije u kojima fokalne boje predstavljaju fiziko sredite nego kategorije koje su drukije ureene. Dakle kategorija boje ustrojena je prema radijalnom principu, fokalne su boje prototipne, a nefokalne predstavljaju rubne primjerke boja. Za provjeru takvih zakljuaka moemo i sami zamoliti nekoga da nam nabroji etiri ili pet boja koje mu prve padnu na pamet. Uvijek e to prvo biti neke od prototipnih boja (zelena, plava, uta, crvena ili slian redoslijed).

Znaenje
Budui da je najvaniji razlikovni kriterij izmeu formalnih i funkcionalnih pristupa gramatici upravo ukljuivanje semantike (i pragmatike) u opisni model, pogledajmo kako se znaenje uklapa u kognitivni opis. Prema kognitivnoj definiciji znaenje ine leksikalizirana konvencionalizirana konceptualna ustrojstva utemeljena na individualnom iskustvu i uvjerenjima. Drugim rijeima, iako je znaenje konvencionalizirano, ono je ipak utemeljeno na iskustvu pojedinca pa je isto tako donekle i individualno. Postoje tri pristupa prouavanju znaenja koje spominje John R. Taylor u svojoj knjizi Cognitive Grammar (2002): Odnos jezik svijet. Prouavanje meuodnosa jezinih izraza i predmeta koje ti izrazi oznauju u stvarnosti (odnos jezik svijet) ogranieno je samo na fizike entitete, pa je stoga nedovoljno. Takav je nain prouavanja znaenja dobar kada se odnosi na konkretne entitete, pa se zato pojam jastuk moe semantiki opisati na taj nain (neto ili jest jastuk ili nije), no pojam izraajnost, koji budi razliite asocijacije u umu svakog govornika (pa netko moe pomi-

16

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

sliti na izraajne oi, a netko drugi na izraajna sredstva) mnogo je tee opisati na isti nain. Unutarjezini pristup prouavanju znaenja onaj je u kojem se prouavaju iskljuivo odnosi meu izrazima unutar jezika, bez ukljuivanja izvanjezine stvarnosti, a najzastupljeniji je jer se lingvisti pri analizi znaenja esto nisu eljeli uputati u filozofska pitanja konceptualizacije i ideja. arite je takvog pristupa odnos sinonima, homonima, antonima i fraza, pa tako reenica Ana je usmrtila Petrina psa znaenjski implicira reenicu Petrin je pas mrtav, ali u isto vrijeme implicira i reenicu Petrin pas nije iv. Takvom se pristupu najvie zamjera potpuno iskljuivanje izvanjezine stvarnosti koju je nuno poznavati kako bismo mogli raspoznati znaenje navedenih reenica. Osoba koja se zna sluiti jezikom, no nikada nije vidjela psa, ne moe u cijelosti interpretirati spomenute reenice. Konceptualni pristup onaj je koji zastupa kognitivna lingvistika, gdje se znaenje jezinog izraza shvaa kao konceptualizacija u umu interpretatora. To znai da pristup moe obuhvatiti i apstraktne pojmove poput pojma izraajnost, ije e znaenje uvelike ovisiti o iskustvu pojedinca. Pristup znaenju u kognitivnoj je lingvistici utemeljen na enciklopedijskom znanju ili znanju o svijetu. Osnovne su razine enciklopedijskoga znanja profil, baza, domena i okvir.

Profil
Zapitamo li se koje je znaenje rijei ki, bez gledanja u rjenik rei emo da pojam oznaava ensko ljudsko bie koje ima bar jednog roditelja. Nitko od nas ker nee zamisliti kao osobu bez majke ili oca jer je sam pojam keri usko vezan uz pojam roditelja. Uostalom, iako je ki doista ensko ljudsko bie, ipak se razlikuje od pojma bake, majke, usidjelice ili sestre, koji takoer oznaavaju enska ljudska bia. Dakle, rei da je ki ensko ljudsko bie tona je, ali nepotpuna definicija. Definicija kojom se pojam odreuje iskljuivo kao ono to jest, bez ukljuivanja njegove funkcije ili drugih vanih znanja, naziva se profilom nekog pojma. Taylor (2002) kao primjer navodi pojam hipotenuze. Hipotenuza je najdua stranica pravokutnog trokuta, no elimo li odrediti znaenje rijei hipotenuza, ne moemo ju iupati iz njezine okoline i promatrati zasebno. Sama po sebi hipotenuza je tek ravna crta, kao to je to i duina i pravac. Sadraj rijei otok takoer je nemogue konceptualizirati bez neposrednog konteksta, to bi u ovom sluaju bila voda koja ga okruuje sa svih strana. Njegova najua definicija bila bi dio kopna, ali bi tada otok bio lako zamjenjiv s poluotokom ili bilo kojim komadom zemlje pribline veliine. Iako je konceptualni fokus na profilu, on ne ini cjelokupno znaenje, kao

17

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

to to kod otoka ne ini komad zemlje bez okolne vode, koja predstavlja njegovu bazu.

Baza
Baza je neposredni kontekst bez kojega je nemogua konceptualizacija nekog pojma. Profil i baza vrsto su i nerazdvojivo povezani budui da druga razina prua prvoj neophodan interpretacijski okvir. Promotrimo ve spomenuti primjer keri. Keri bi baza bila roditelj jer bez roditelja ki je samo ensko bie, dok nam je tek u kontekstu roditelja jasno da je rije o potomku. Ako analiziramo primjer hipotenuze, njezina bi baza bio pravokutni trokut, jer bi bez njega hipotenuza bila samo ravna crta, no u kontekstu pravokutnog trokuta ona je najdua stranica toga trokuta koja stoji nasuprot pravom kutu. Koliina informacija koje prua baza kljuna je za razlikovanje jednih pojmova od drugih (u primjeru hipotenuze baza je ono to hipotenuzu razlikuje od ostalih ravnih crta). Vano je istaknuti da profil i baza ne ine znaenje rijei u meusobnoj odvojenosti, nego do cjelovitog znaenja dolazimo tek kombiniranjem profila i njegova najueg interpretacijskog konteksta baze (slika 1.).

Slika 1.

Domena
Domena je iri interpretacijski kontekst koji se aktivira prilikom konceptualizacije odreenog pojma, a taj kontekst ovisi o iskustvu i znanju o svijetu. Reeno je da znaenje pojma ine profil i baza i bez njihove kombinacije nemogue je razumjeti pojam, no treba razlikovati bazu od domene. Dok je baza nuna i nezaobilazna za predodbu samog pojma, domena je ire podruje znanja koje se aktivira u ljudskoj svijesti pri pomisli na neki pojam i esto se razlikuje od govornika do govornika. Tako e se uz pojam 18

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

soli kod veine aktivirati domena kulinarstva jer sol promatramo primarno kao zain hrani, dok e se kod kemiara vjerojatno aktivirati domena kemijskih spojeva pa e on, primjerice, pomisliti na postupke izdvajanja anorganskih soli i sl. Domena je, dakle, kontekst u koji smjetamo pojam na temelju individualnog znanja i iskustva. R. Langacker (1987) domene dijeli na temeljne i apstraktne. Temeljne su domene one koje su univerzalne jer u njima nastaje cjelokupno ljudsko iskustvo, pa ne postoji ni konceptualizacija izvan njih. R. Langacker temeljnim kognitivnim domenama smatra prostor, vrijeme, razliite ljestvice poput, primjerice, temperaturne i sl. Apstraktne domene slue kao podloga za konceptualizaciju drugih pojmova, no mogu se svesti na temeljne. J. Taylor (2002) razlikuje primarne i sekundarne domene. Primarne se domene prve aktiviraju pri pomisli na neki pojam, pa se tako pri pomisli na Ronalda Reagana najprije aktivira domena amerikih predsjednika (jer to je ono po emu je Reagan iroj javnosti najpoznatiji), a tek potom, kao sekundarna domena, aktivira se domena amerikih glumaca (po emu je Reagan iroj javnosti znatno manje poznat). Suprotna je situacija, primjerice, kod Dolpha Lundgrena: tu se najprije aktivira domena glumaca, dok se tek uz vei kognitivni napor moe (samo kod simpatizera i znalaca) aktivirati i domena kemijskih inenjera ili poliglota (Lundgren govori pet jezika i doktorirao je 1982. godine). Ve je spomenut primjer soli, gdje je primarna domena kulinarstvo, a sekundarna kemija. Pritom o iskustvu pojedinca i znanju o svijetu ovisi koja e se domena prije aktivirati. Pri pomisli na Dinu Dvornika najprije se, primjerice, aktivira domena glazbenika, no kod osoba koje znaju da je Dvornik kao dijete glumio u televizijskoj seriji Nae malo misto moda e, uz neto vei kognitivni napor, biti aktivirana i domena glumaca. Ovisno o iskustvu, u poetku njegove glazbene karijere spominjanje Dine Dvornika ukljuivalo je kod dijela govornika aktiviranje domene glumaca, sve dok javnosti nije postao poznatiji po svojoj glazbi, pa je domena glazbenika preuzela ulogu primarne domene.

Okvir
Okvir je razina znanja o svijetu koja je nadreena domeni. On predstavlja mreu (matricu) razliitih domena koje se redom aktiviraju i ine ukupnost znaenja. Zato tek aktiviranjem domene amerikih predsjednika i domene glumaca dobivamo ukupnost znaenja Ronalda Reagana. U sluaju kuhinjske soli takvu mreu domena ine kulinarstvo i kemija zajedno, dok kombinacija domene kantautora i humanitarca ini, primjerice, okvir u sluaju Gibonnija.

19

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Budui da znaenje u kognitivnoj gramatici podrazumijeva konceptualizaciju, a konceptualizacija je pak utemeljena na vizualizaciji, to implicira strukturiranost cjelokupne ljudske predodbe na prostornim principima, u nastavku emo vidjeti na koji su nain u tom opisnom modelu ustrojeni konceptualni prikazi gramatikoga znaenja.

Temeljne sastavnice konceptualne strukture

S obzirom na narav ljudske konceptualizacije, odnosno vizualne percepcije entiteta i njihovih odnosa u izvanjezinoj stvarnosti, cjelokupna je ljudska predodba ustrojena na principu lika i pozadine. Ta injenica vrlo je znaajna i za kognitivnogramatiki opis koji je utemeljen upravo na znaenju i uporabnom kontekstu, tj. na govornikovu vienju, strukturiranju i gramatikom kodiranju situacije. Za konceptualni prikaz sadraja jezinih jedinica kljuni su pojmovi trajektor i orijentir koji, postavljeni u specifian meusobni odnos, predstavljaju temeljne elemente svake konceptualne strukture i odraavaju prostornu narav ljudske predodbe o svijetu.

Trajektor
Kada je u pitanju konceptualni prikaz jezino kodiranoga scenarija, pojam trajektor (engl. trajector) rabi se u kognitivnoj gramatici kako bi se istaknula relativna profiliranost jednog elementa scenarija u odnosu na druge. Osim konceptualne istaknutosti, trajektoru je esto svojstvena i dinaminost (to je vidljivo iz samog naziva). Langackerov (1987) pojam trajektora odgovara pojmu figure L. Talmyja (2000), koji se takoer odnosi na konceptualno istaknuti element scenarija, tj. na lik prvoga plana. U primjeru kljuevi na stolu kljuevi su trajektor, dok je stol orijentir. Kljuevi su manji i lake ih je premjestiti s jednog mjesta na drugo, a budui da su kodirani nominativom i imaju funkciju reeninoga subjekta, konceptualno su istaknutiji i na razini oznaenoga scenarija predstavljaju trajektor, odnosno lik prvoga plana. Zbog toga je na slici 2. trajektor kao profilirani dio iskaza prikazan deblje otisnutom krunicom u odnosu na tanje otisnuti lik drugoga plana, tj. orijentir.

20

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

trajektor = kljuevi

tr
or

orijentir = stol

Slika 2.

Orijentir
Orijentirom se (engl. landmark kod Langackera (1987)) naziva onaj lik koji ima ulogu referencijske toke prema kojoj se vrednuje poloaj, kretanje, veliina ili koje drugo svojstvo trajektora. Orijentir je u prostornim kontekstima najee statian i veih dimenzija. Ve je u prethodnom potpoglavlju prikazana narav odnosa trajektora i orijentira pomou konceptualnog prikaza jednog konkretnog primjera, ali ne kodi navesti jo koji. U primjeru lopta ispod stola stol je konceptualno potisnut u drugi plan, veih je dimenzija i smanjene dinaminosti, pa kao takav primarno sugerira poloaj konceptualno istaknute lopte, iz ega proizlazi da je stol orijentir, a lopta trajektor (slika 3.). Da je zbog svoje masivnosti, statinosti i veliine stol konceptualno predodreen za lik drugoga plana, tj. za ulogu orijentira, pa mu samim time i na sintaktikoj razini tee moe pripasti uloga subjekta, jo je oitije ako se promotri reenica Stol je iznad lopte koju teko moemo zamisliti u komunikaciji jer zbog svojih ve navedenih osobina stol obino slui kao referencijska toka prema kojoj se vrednuje poloaj nekog manjeg predmeta, a ne obrnuto. U tom je primjeru oit utjecaj naravi ljudske konceptualizacije i enciklopedijskoga znanja na gramatike odnose budui da je teko zamisliti kontekst u kojemu bi statian i masivniji element scenarija doao u poloaj reeninoga subjekta nautrb manjeg i pokretljivijeg elementa.

21

hrvatistika
or

studentski jezikoslovni asopis

orijentir = stol

tr

trajektor = lopta
Slika 3.

Alternativne mogunosti uvida u situaciju

Za ljudsku su konceptualizaciju odnosa u izvanjezinoj stvarnosti karakteristina dva temeljna tipa uvida u situaciju: sumarno i sekvencijsko skeniranje. Za prvi tip uvida karakteristina je svojevrsna kondenziranost, odnosno sinteza sastavnica koje ine scenarij, istovremena konceptualizacija njegovih razliitih komponenata, a naglasak se stavlja na jedinstvenost vanjskih granica cjeline koju one tvore. Za drugi tip uvida u situaciju karakteristina je pak analitinost, odnosno konceptualizacija scenarija kroz razvojne faze koje su povezane u vremenskom slijedu.

Sumarno skeniranje
Pojam sumarnosti u kognitivnoj se gramatici najee rabi kako bi se prikazali nominalni profili, tj. kako bi se definirala razlika izmeu nominalnih profila i temporalnih relacijskih predikacija (vidi dolje). Sumarno skeniranje ukazuje na narav nominalnih profila kao statinih predikacija (predikacija = znaenje), a naglaava se njihova ukupnost odnosno cjelovitost. R. Langacker (1987) usporeuje sumarno skeniranje s promatranjem fotografije. Dok promatramo fotografiju, um sve njezine sastavnice procesuira istovremeno, odnosno fotografija se poima kao cjelina.

Sekvencijsko skeniranje
Nasuprot sumarnom skeniranju kojim se naglaava cjelovitost nominalnih profila, pojam sekvencijskoga skeniranja rabi se kako bi se istaknula procesna narav situacije. Takvim se uvidom naglaava dinamian odnos meu razliitim fazama procesa koji se konceptualizira kao niz odsjeaka povezanih u vremenskom slijedu. Kao to je sumarno skeniranje usporedio s fotografijom, R. Langacker (1987) sekvencijsko skeniranje usporeuje s filmom, tj. slikom u pokretu. Dok su kod fotografije sve sastavnice promatranog enti22

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

teta dostupne istovremeno, kod filma se aktiviraju etapno, a pritom je bitan imbenik vrijeme. Dobar su primjer za usporedbu sumarnoga i sekvencijskoga skeniranja stoga upravo primjeri nominalnih i verbalnih fraza. Njegov odlazak od kue primjer je nominalne fraze kojom se aktivira sumarni uvid u proces s naglaskom na njegovoj zavrnoj fazi, odnosno konanosti, dok verbalna fraza On je otiao od kue predstavlja relacijski profil kojim se aktivira sekvencijski slijed pojedinanih faza u procesu odlaska. Slika 4. donosi konceptualni prikaz sumarnoga i sekvencijskoga skeniranja objektivno iste situacije u dvama navedenim primjerima.

Nominalna fraza njegov odlazak od kue prikazana je sumarno. Naglasak je na cjelovitosti ina odlaska, a ne na tijeku samog procesa.

Verbalna fraza On je otiao od kue prikazana je sekvencijski. Naglasak je na tijeku procesa, a isprekidane crtice oznaavaju identinost njegovih sudionika u razliitim vremenskim odsjecima. Time je, naravno, profilirana vremenska domena (prikazana strelicom s oznakom t). Slika 4.

Tipologija znaenja u kognitivnoj gramatici: nominalni i relacijski profili Nominalni profili

Ve je spomenuto da se nominalni profili prikazuju sumarnim skeniranjem, a sada valja pojasniti zato. R. Langacker (1987) nominalnim profilima naziva one entitete iji se semantiki pol najopenitije definira kao [STVAR] (engl. [THING]). Stvar je omeeno podruje unutar neke domene odnosno skup meusobno povezanih entiteta maksimalne zbijenosti i minimalne kognitivne udaljenosti. Odnosi meu entitetima unutar domene manje su bitni, a naglasak je na cjelini, zaokruenosti, sumarnosti, tj. na njezinim 23

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

vanjskim granicama. Da bismo stvari uinili jasnijima, nominalni profil moemo objasniti na primjeru imenice kamp. Ona oznaava omeeno podruje u prostornoj domeni, a tu omeenost omoguuje zbijenost i povezanost entiteta koji ju ine atora ili kamp-kuica, koji svojom meusobnom povezanou profiliraju kamp kao cjelovito i omeeno podruje. I gore prikazanom shemom sumarnoga skeniranja (slika 4.) moe se oprimjeriti pojam nominalnog profila. Njegov odlazak od kue nominalni je profil jer se njime ne istiu pojedini dijelovi, odnosno faze radnje, ve cjelovitost i zavrenost samog ina. Prema tradicionalnoj podjeli na vrste rijei, nominalni profili odgovaraju imenicama.

Relacijski profili (atemporalne i temporalne relacijske predikacije)

Kod relacijskih se profila, kako im samo ime kae, naglasak prilikom konceptualizacije stavlja na odnose, tj. relacije meu entitetima. Sami entiteti potisnuti su u drugi plan, ali nisu nevani da bi postojale relacije, moraju postojati i entiteti koje se povezuje (zamislimo strujne vodie bez dalekovoda ni jedni ni drugi ne mogu ispuniti svoju funkciju sami, nego samo u meusobnom odnosu). Relacijski se profili jo nazivaju i relacijskim predikacijama,7 a dijele se na atemporalne i temporalne. U atemporalne relacijske predikacije ubrajamo pridjeve, priloge i prijedloge. Atemporalne predikacije upuuju na statine odnose meu entitetima. Kako i sam naziv sugerira, pri konceptualizaciji takvih odnosa domena vremena nije profilirana. Tako se primjerice znaenje prijedloga na u primje-

tr

trajektor = knjiga

atemporalna relacijska predikacija na or orijentir = polica

vertikalna i horizontalna prostorna dimenzija Slika 5.

7

Kako ne bi bilo zabune, ponovimo da je predikacija samo drugi naziv za znaenje i nema veze s predikatom kao sintaktikom kategorijom.

24

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

ru knjiga na polici moe konceptualno prikazati shemom na slici 5., gdje je upravo profiliranost, odnosno konceptualna istaknutost odnosa izmeu dvaju entiteta u znaenju prijedloga na oznaena punom masnom linijom, dok sami entiteti u atemporalnim relacijskim predikacijama ostaju u drugom planu. Temporalne relacijske predikacije ukljuuju profiliranost vremenske domene, odnosno posjeduju pozitivan temporalni profil, a u tradicionalnoj podjeli na vrste rijei odgovaraju im glagoli. Na primjeru za sekvencijsko skeniranje On je otiao od kue (slika 4.) moe se pojasniti i pojam temporalnih relacijskih predikacija profilirana je domena vremena, pa sama konceptualizacija ukljuuje etapnost, tj. uoavanje izmjene odnosa izmeu trajektora i orijentira kroz slijed pojedinanih faza. Upravo ti odnosi, tj. njihove izmjene kroz slijed zasebnih vremenskih odsjeaka profiliraju se temporalnim relacijskim predikacijama.

Taksonomijski model kategorizacije

Kod znaenjske kategorizacije pojmova razlikujemo pojmove shematinog i specifinog, koji se esto poistovjeuju s pojmovima hiperonima i hiponima, no ipak nisu zamjenjivi. Pojmovi hiperonima i hiponima odnose se samo na leksiku razinu, dok se pojmovi shematinoga i specifinoga odnose na sve razine jezinoga opisa. Shematini su svi oni pojmovi koji se mogu konceptualizirati kroz specifinije oblike. Uzmemo li za primjer pojam obua, shvaamo da ne moemo konceptualizirati obuu kao takvu jer pojam obuhvaa cipele, tenisice, salonke i mnoge druge vrste obue. Obua je kao pojam nejasna i nemogue ju je konceptualizirati bez ukljuivanja koncepata veeg stupnja specifinosti, pa je ona stoga shematian pojam. U odnosu na pojam obua specifian je pojam tenisice, a u odnosu na pojam tenisica specifian je, primjerice, pojam starke. Je li pojam shematian ili ne, uvijek se odreuje po hijerarhijskom odnosu prema drugim pojmovima. Tako odreeni pojam moe biti shematian u odnosu na druge, ali u isto vrijeme i specifian u odnosu na neki koncept vieg reda. Pojam tenisice shematian je u odnosu na pojam starke, a specifian u odnosu na pojam obua. Namjetaj je shematian pojam u odnosu na pojmove stolica, stol ili ormar (jer namjetaj ne moemo konceptualizirati kao takav, ve se u predodbi uvijek javljaju specifini primjerci namjetaja), no stolica je zato shematina u odnosu na tronoac, zubarsku stolicu ili radnu stolicu. Ti su pojmovi specifini u odnosu na pojam stolica, ali i u odnosu na namjetaj, jer posjeduju vei broj specifinih razlikovnih obiljeja. U taksonomijskom modelu posebnu vanost imaju temeljne razine kategorizacije budui da se na njima odvija svakodnevna komunikacija. Na 25

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

temeljnim razinama kategorizacije maksimaliziran je broj relevantnih obiljeja kategorije, a minimaliziran broj redundantnih obiljeja. To znai da se u komunikaciji, u skladu s naelom ekonominosti, sluimo pojmovima koji posjeduju dovoljan broj razlikovnih obiljeja da se izbjegnu nesporazumi, ali ne posjeduju prevelik broj razlikovnih obiljeja nevanih za komunikaciju. Tako emo, primjerice, poznaniku prilikom sluajnoga susreta u gradu vjerojatno rei da smo krenuli kupiti tenisice, a ne da idemo kupiti obuu (to bi se odlikovalo manjkom relevantmih informacija) ili da idemo kupiti starke (to bi sadravalo za kontekst usputne komunikacije redundantnu informaciju o vrsti tenisica koje elimo kupiti). U tom smislu pojam tenisice pripada temeljnoj razini kategorizacije obue jer maksimalizira broj relevantnih, a minimalizira koliinu redundantnih obiljeja (slika 6.).

Slika 6.

Ako pak pokuavamo nekomu olakati traenje, rei emo asopis je na stolu prije nego asopis je na namjetaju ili asopis je na zelenom trononom stoliu od sandalovine (osim ako u prostoriji postoji vie od jednog stolia pa je potrebno naglasiti razliku). Ako elimo nekomu objasniti koji nam se automobil svia, rei emo elim fiat punto kakav ima moj susjed, jer je za obavijest relevantna marka automobila i model, ali ne i boja, snaga motora i slino. injenica da je visokoshematine pojmove nemogue konceptualizirati (pa tako, primjerice, ne moemo zamisliti namjetaj, ve se predodba toga pojma uvijek ostvaruje u vidu specifinijih primjeraka namjetaja kao to su stol, ormar, krevet i sl.) esto za rezultat ima i odreene 26

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

jezine anomalije. Tako, primjerice, ve spomenuta imenica namjetaj nema mnoinski oblik (*namjetaji). Takoer, imenice koje oznaavaju visokoshematine pojmove pojavljuju se esto u srednjem rodu (poput imenica voe i povre), dok su one koje oznaavaju specifinije pojmove ee mukoga ili enskoga roda (jabuka, kupus, ananas ili paprika). Za visokoshematine pojmove esto je karakteristina i znatno slabija tvorbena plodnost pa se od njih, primjerice, teko mogu tvoriti umanjenice i uveanice (npr. *namjetaji i *namjetajina).

Konceptualna metafora
Nakon 1956. i Jakobsonova rada Two Aspects of Language, and Two Types of Aphasic Disturbances javlja se interes za prouavanje metafore s lingvistikoga, a ne samo s knjievnoteorijskoga aspekta. Taj je interes osobito porastao nakon 1980., kada su George Lakoff i Mark Johnson objavili knjigu Metaphors We Live By u kojoj je uspostavljen vrlo precizan metodoloki aparat namijenjen lingvistikom prouavanju metafore. Tri su osnovne teze od kojih polaze Lakoff i Johnson. Prvo, metafore su sveprisutne u svakidanjem jeziku i ne smije ih se ograniiti samo na literarne kontekste. Drugo, metafore u svakidanjem jeziku pokazuju visoki stupanj koherentnosti i sistematinosti. Tree, metafore nisu samo figure govora nego i nain miljenja. U kognitivnoj se lingvistici bitno razlikuju konceptualne i konvencionalne metafore. Konceptualnu metaforu najlake je definirati kao kognitivni mehanizam pomou kojeg se teko dostupni (apstraktni) entiteti konceptualiziraju preko lake dostupnih (konkretnih) entiteta. Vano je naglasiti da se konceptualnom metaforom povezuju slini elementi dviju razliitih domena, izvorne i ciljne. Formula preslikavanja kod metafore glasi x je y, ali ona nije reverzibilna, tj. preslikavanje ne moe tei obrnutim smjerom (slika 7.).

IZVORNA DOMENA

CILJNA DOMENA
Slika 7.

27

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

Kako funkcionira konceptualna metafora, vidljivo je na brojnim primjerima iz svakodnevnog ivota. Kad je netko zaljubljen, spreman je boriti se za neiju ljubav, svakomu u ljutnji moe prekipjeti, a zna se i da u dobrom drutvu vrijeme brzo proleti. Svaki put kad se upotrijebi koji od tih konvencionalnih metaforikih izraza, u umu se odvija proces kognitivnog povezivanja dviju domena zbog odreenih slinosti, tj. analogija ije uspostave zapravo nismo svjesni. Ljubav se kao apstraktan pojam konceptualizira preko domene borbe, odnosno rata. Slinosti koje se mogu prepoznati jesu postojanje suparnika ili razliitih nevolja na putu do ostvarenja cilja osvajanja teritorija, odnosno voljene osobe. Konceptualna metafora u pozadini tog konvencionalnog izraza jest LJUBAV JE RAT, pri emu je rat izvorna domena pomou koje se objanjava tee dostupan pojam, a ljubav je ciljna domena odnosno pojam koji se eli konceptualizirati. Izraz prekipjeti esto se rabi kada se eli naglasiti da je netko ljutit, bijesan, pa se apstraktno stanje bijesa konceptualizira preko konkretnog stanja koje se manifestira i izvana, a to je stanje pretjerane vruine koje proizlazi iz porasta temperature. Aktivirana je konceptualna metafora BIJES JE VRUINA, tj. podmetafora BIJES JE VRUA TEKUINA U ZATVORENOJ POSUDI, pa se na taj nain bijesna osoba konceptualizira kao posuda u kojoj kljua voda. Kao to se voda koja predugo kljua u posudi ponekad prelije i moe predstavljati opasnost za one koji se nau u blizini, tako i emocije (tj. bijes) ponekad izau na vidjelo kroz postupke osobe koja ih proivljava. Vruina je ovdje izvorna, a bijes ciljna domena. Vrijeme je takoer teko dostupan koncept i ne moe se izravno doivjeti pomou osjetila, pa se konceptualizira preko konkretnog entiteta fizikog objekta koji se kree. Konceptualna metafora koja slui kao interpretacijski okvir za konvencionalni izraz vrijeme je proletjelo glasi VRIJEME JE OBJEKT KOJI SE KREE. Ovdje je vrijeme ciljna domena odnosno koncept koji se eli objasniti, a objekt koji se kree predstavlja izvornu domenu jer se od njega polazi u pojanjavanju i predoavanju tee dostupnog koncepta. Konvencionalna metafora (metaforiki izraz) frazeologizirana je struktura kojom se govornici pojedinog jezika svakodnevno koriste, a da pritom uglavnom nisu svjesni injenice da je upotrijebljeni izraz metaforian. Konvencionalna metafora specifian je pojam u odnosu na konceptualnu metaforu, koja mu je nadreena, tj. shematina. To je vidljivo i iz primjera konceptualne metafore GLEDANJE JE DODIRIVANJE, kojoj odgovaraju sljedei konvencionalni izrazi: ne mogu skinuti pogled s nje, skidam te pogledom, kad bi pogled ubijao, oinuti pogledom i sl. Iz primjera je vidljivo da su to gotovi frazemi s ustaljenim znaenjima, a moe ih se smatrati konkretizacijama konceptualne metafore koja se nikada ne izgovara. Lakoff i Johnson (1980) konceptualne metafore dijele na sljedei nain: Orijentacijske metafore one su koje proizlaze iz temeljnih prostornih, odnosno orijentacijskih odnosa. Neke od osnovnih koncep-

28

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

tualnih metafora u toj grupi jesu i DOBRO JE GORE/NAPRIJED, LOE JE DOLJE/IZA i sl. Ovisno o poimanju svijeta i pozadinskom znanju, sve ono to pojedinac smatra dobrim (npr. srea, zdravlje, uspjeh, razum) poima se kao neto to je gore/naprijed, a ono to je loe (npr. tuga, bolest, neuspjeh) poima se kao ono to je dolje/iza. Iz tih metafora proizlaze i neke specifinije podmetafore. Orijentacijska konceptualna metafora USPJEH JE GORE konkretizirana je konvencionalnim metaforikim izrazima kao to su biti na visokom drutvenom poloaju, ivjeti na visokoj nozi i sl., iz ega proizlazi da uspjeh konceptualiziramo kao neto visoko, odnosno neto to je gore. Kod metaforikog izraza dokuiti rjeenje nekog problema aktivirana je orijentacijska metafora NEPOZNATO JE GORE, iz ega se vidi da se rjeenje problema (odnosno neto nepoznato) konceptualizira kao neto to je iz prosjene ljudske perspektive tee dohvatljivo. Ontoloke metafore one su pomou kojih se visokoapstraktne pojmove konceptualizira kao materijalne predmete. Najbrojnije su u toj skupini metafore omeenog prostora (engl. container metaphors). Tako se um konceptualizira kao posuda (imati soli u glavi), stroj (zablokirati na ispitu) ili lomljiv predmet (puknuti ili prolupati). Osim kao predmeti, neki tee dostupni pojmovi konceptualiziraju se kao omeeni prostori. U primjeru biti izbaen iz utrke sportski se dogaaj poima kao omeen dio fizikoga prostora, a u primjeru to mi nikako ne ide u glavu ljudska se glava/um poima kao omeen prostor u koji moe ui odreena informacija konceptualizirana kao konkretan objekt. Strukturne metafore najbrojnija su podvrsta konceptualnih metafora, a samim tim broje i najvie ekvivalentnih konvencionalnih metaforikih izraza. Struktura izvorne i ciljne domene kod tih je metafora najrazvijenija. Primjeri su brojni: OVJEK JE BILJKA (on je jo zelen, ona je u cvijetu mladosti, izrastao je u estitog mukarca), OVJEK JE IVOTINJA (mukarci su svinje, on je stari lisac, ona je prava zmija), STRAH JE HLADNOA (sledila mi se krv u ilama, tresla se od straha, klecala su joj koljena), RASPRAVA JE RAT (pobiti neije argumente, izreetati koga pitanjima, povui se iz rasprave), IDEJE SU HRANA (ne mogu probaviti njegov prijedlog, ba me zanima to je sad skuhao) itd. Izvorna domena ona je od koje se u metafori polazi, tj. ona koja prua osnovne informacije za uspostavljanje analogije s drugom, ciljnom domenom. Izvorna domena zapravo pomae u definiranju ciljne. Kako bi to bilo mogue, izvorne domene ine uglavnom konkretni entiteti, a neki su od njih prostor, udaljenost, orijentacija, kretanje, veliina, teina, temperatura, hrana, ivotinje, biljke i sl. Ciljna domena jest ona domena koja se pomou metaforikog preslikavanja eli poblie objasniti. Ciljne su domene veinom 29

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

visokoapstraktni pojmovi kao vrijeme, ivot, miljenje, komunikacija, um, emocije (ljubav, bijes, strah, alost), namjere, drutveni, politiki i ekonomski odnosi i sl. Vano je istaknuti da izvorna domena pomae poblie oznaiti ciljnu, ali ne i obrnuto, jer proces preslikavanja kod metafore nikada ne tee od ciljne prema izvornoj domeni. Jedan od konvencionaliziranih metaforikih izraza koji proizlazi iz konceptualne metafore LJUBAV JE PUTOVANJE jest i nai se na raskriju. Konkretna izvorna domena putovanja pomae opisati konceptualno tee dostupnu domenu ljubavi, odnosno ljubavne veze na temelju analogije, tj. zajednikih svojstava i putovanje i veza imaju nekakav poetak i traju odreeno vrijeme. I na putovanju i u vezi doe se do toke (raskrija) na kojoj treba odluiti kamo/kako dalje. S druge strane, koncept ljubavi nimalo nam ne pomae ako si elimo predoiti sadraj pojma putovanje.

Konceptualna metonimija
Metonimija je kognitivni mehanizam pomou kojega se koncepti povezuju ne samo zbog slinosti nego i zbog kontinuiteta, tj. meusobnoga preklapanja izvorne i ciljne domene. Za razliku od konceptualne metafore, kod koje se preslikavanje nuno odvija izmeu dviju razliitih kognitivnih domena, konceptualna metonimija ukljuuje samo jednu kognitivnu domenu koja se sastoji od dvaju dijelova aktivne zone (engl. active zone) i pokretaa (engl. vehicle). Aktivna zona jest onaj dio domene koji se aktivira pri konceptualizaciji nekog pojma koji moe imati vie znaenja i biti protumaen na vie naina. Drugim rijeima, aktivna je zona ono podruje domene na koje se metonimijskim iskazom cilja odnosno koji se eli oznaiti. Kada se usporede reenice ula je glasovir i Obrisala je prainu s glasovira, jasno je da se nisu aktivirale iste zone. U prvom sluaju misli se na glasovir kao instrument i aktivna je zona zvuk. U drugom sluaju aktivna je zona vanjska povrina predmeta. S druge strane, pokreta se najjednostavnije moe objasniti kao ono to se imenuje kada se eli aktivirati neka ciljna domena. Opa formula metonimije glasi X za Y, a postoje tri tipa metonimije: CJELINA ZA DIO, DIO ZA CJELINU te DIO ZA DIO. CJELINA ZA DIO metonimijski je tip kojim se oznauje odreeni dio nekog entiteta tako da ga se imenuje u cijelosti. Iako se misli na dio, a imenuje cjelina, pravilna interpretacija nije oteana. Takav odnos cjeline prema nekom od svojih dijelova prikazan je na slici 8.

Slika 8.

30

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

Ako primjerice nekomu, nakon to je pojeo sladoled, kaemo obrii se, upotrijebili smo metonimijski izraz tipa CJELINA ZA DIO. Iako obrii se potencijalno oznaava cijeloga sebe, dakle cjelinu, sugovornik e obrisati podruje oko usta (eventualno bradu i obraze), odnosno samo dio sebe. Slino je i kada se za Lionela Messija kae da je novi Maradona. Pritom se, naravno, misli na nogometnu virtuoznost starijeg Argentinca, a ne na ostale njegove osobine (sklonost porocima, probleme s vlastima i sl). I ovdje je imenovana cjelina, tj. cijeli Maradona, a ciljalo se samo na dio njegovo umijee igranja nogometa. Kad se pak kae da je u finalu Svjetskog prvenstva 2006. Italija pobijedila Francusku, ponovno je upotrijebljen metonimijski izraz tipa CJELINA ZA DIO misli se na nogometne reprezentativce, a navedeni pojmovi oznauju dvije drave kao cjeline. Nekoliko je najeih podvrsta metonimije cjelina za dio. To su MJESTO ZA DOGAAJ (Vukovar se vie ne smije ponoviti), MJESTO ZA INSTITUCIJU (Zagreb je potpisao sporazum, Ljubljana jo nije gdje Zagreb i Ljubljana oznaavaju predstavnike vlada dviju drava), PROIZVOA ZA PROIZVOD (Kupio sam novi ford), KNJIEVNIK ZA DJELO (Proust mi je naporan ne knjievnik, nego njegovo djelo, npr. Combray). DIO ZA CJELINU metonimijski je tip kojim se koristimo u oznaavanju entiteta iji je odreeni dio toliko kognitivno istaknut i prepoznatljiv da moe oznaavati matinu cjelinu. Takav odnos dijela prema cjelini shematski je prikazan na slici 9.

Slika 9.

U svakodnevnom se govoru esto moe uti Engleska umjesto Ujedinjeno Kraljevstvo, to je metonimija tipa DIO ZA CJELINU (budui da je Engleska dio Ujedinjenog Kraljevstva, kao i kotska, Wales te Sjeverna Irska). Metonimiju tipa DIO ZA CJELINU prepoznajemo, primjerice, i u iskazu dosadila su mi jedna te ista lica, gdje je lice dio koji oznaava cijelog ovjeka, kao i u izrazu odljev mozgova, gdje mozak kao dio predstavlja inteligentnog ovjeka kao cjelinu. DIO ZA DIO metonimijski je tip kod kojega se unutar jedne kognitivne domene kao matine cjeline uspostavlja odnos izmeu dvaju meusobno zamjenjivih dijelova (slika 10.). Veina ljudi rei e tako da za Boi ukraava bor, no koliko ih zaista kupi ba to crnogo31

Slika 10.

hrvatistika

studentski jezikoslovni asopis

rino stablo, a ne jelke ili plastina drvca? Iako postoji svijest da je ono pod im se nalaze boini pokloni, primjerice, jelka, vrlo je esto pitanje to ti je Djed Boinjak ostavio pod borom? Dobar primjer toga metonimijskoga tipa moemo pronai i u domeni lijekova protiv bolova. Ako nekog boli glava, prijatelji e mu savjetovati da popije aspirin. Ako prijatelji nisu studenti medicine ili farmacije, pod aspirinom podrazumijevaju bilo koji analgetik (analgin, voltaren, plivadon), a koji e se od njih u svijesti interpretatora pojaviti kao aktivna zona, ovisi iskljuivo o individualnom iskustvu i sklonostima.

Literatura
Aristotel 1992. Kategorije, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. Berlin, Brent / Kay, Paul 1969. Basic color terms: their universality and evolution, Berkeley: University of California Press. Bloomfield, Leonard 1933. Language, New York: Henry Holt. Chomsky, Noam 1957. Syntactic Structures, The Hague / Paris: Mouton. Croft, William 2001. Radical Construction Grammar: Syntactic Theory in Typological Perspective, Oxford: Oxford University Press. Dik, Simon C. 1978. Functional Grammar, Amsterdam: North-Holland. Dik, Simon C. 1989. The theory of Functional Grammar, part 1, Dordrecht: Foris. Fauconnier, Gilles / Turner, Mark 2002. The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities, New York: Basic Books. Goldberg, Adele E. 1995. Constructions: A Construction Grammar Approach to Argument Structure, Chicago: University of Chicago Press. Heider, E. Rosch 1972. Universals in Color Naming and Memory. Journal of Experimental Psychology, 93, str. 10-20. Hjelmslev, Louis 1980. Prolegomena teoriji jezika, Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske. Jakobson, Roman 1956. Two Aspects of Language, and Two Types of Aphasic Disturbances. Fundamentals of Language (ur. Roman Jakobson, Morris Halle), The Hague: Mouton & Co, str. 53-82. Lakoff, George / Johnson, Mark 1980. Metaphors We Live By, Chicago: University of Chicago Press. Lakoff, George 1987. Women, Fire, and Dangerous Things: What Categories Reveal about the Mind, Chicago: Chicago University Press. Langacker, Ronald Wayne 1987. Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 1: Theoretical Prerequisites, Stanford, California: Stanford University Press. Langacker, Ronald Wayne 1991. Foundations of Cognitive Grammar. Vol. 2: Descriptive Application, Stanford, California: Stanford University Press.

32

Barbara Krui, Marija Lovri i Tea Maksimovi: Kratki pojmovnik kognitivne lingvistike

Partee, Barbara / ter Meulen, Alice G. B. / Wall, Robert Eugene 1990. Mathematical Methods in Linguistics, Dordrecht: Kluwer. Talmy, Leonard 2000. Toward a Cognitive Semantics. Volume I. Cambridge MA: MIT Press. Taylor, John R. 2002. Cognitive Grammar, New York: Oxford University Press. Van Valin, Robert D. 1997. Syntax: Structure, Meaning and Function, Cambridge: Cambridge University Press. Van Valin, Robert D. 2001. An Introduction to Syntax, Cambridge: Cambridge University Press. Wittgenstein, Ludwig 1969. Filosofska istraivanja, Beograd: Nolit. Zsigmond, Hardy / Mihly, Solyom 1976. Pristup modernoj algebri, Zagreb: kolska knjiga.

33