UZGAJANJE UMA

UMA KAO TIP VEGETACIJE

POJAM UME Biljna odjea, koja prekriva Zemlju, veoma je bogata i raznolika. No, u svakoj promjeni s kontinenta na kontinent, s mjesta na mjesto, ipak se mogu razlikovati izvjesni zajedniki tipovi te odjee, koji predjelu daju odreeni spoljni peat (fizionomiju) i koji u svojoj sutini i ivotu (ekologijom) pokazuju zajednike osnovne linije. Vegetacioni tipovi. Oduvijek su jezici svih naroda za njih nali odreene nazive. To su npr., izrazi: pustinja, stepa, livada, polje, tresetite, vritina, ikara i uma. Osnovni pravci (osnovi) uzgajanja uma. ta to odvaja umu u njenoj spoljnjoj pojavi od ostalih oblika i ta zapravo umu ini umom? U prvom redu, drvee je prvenstveno obiljelje ume i uma svojim drveem daje predjelu vidljiv peat. Pod drveem podrazumijevamo uglavnom formacije koje naroito visoko stre iznad zemlje. Kao donja granica za pojam drveta, uzeta je uglavnom visina od 5m, a dalje obrazovane su tri visinske klase: Drvee tree visinske klase ima visinu do 10m, Drvee druge klase ima visinu do 25m, i Drvee prve visinske klase preko 25m.

Kod nas veinom drvee spada u prvu visinsku klasu (preko 25m), a naroito ono koje odreuje prosjenu visinu ume. Na drveu se mora jasno razlikovati tri dijela i to: Korijen, Deblo, i Kronja (suprotno iblju).

Jedno ili vie drveta jo uvijek ne ini umu. Mora ih biti mnogo, treba da pokrivaju veu povrinu, u najmanju ruku toliku, da stanine uvjete spoljnog svijeta na toj povrini (toplotu, vlagu, svjetlo, vjetar) ne odreuje samo okolina, nego da njima gospodari i samo drvee, a za to nije samo neophodna izvjesna estina drvea. To mi nazivamo sklopom ili stanjem sklopa. Kada je i pored sklopa povrina mala ili pored dovoljne povrine nema odgovarajueg sklopa, ve drvee stoji pojedinano ili rasuto u grupe, mi onda mjesto ume imamo prelazni tip ka stepi umo stepi ili vjetakoj tvorevini parku.

Z E C

UZGAJANJE UMA

uma se jasno odlikuje sljedeim crtama kao monumentalna graevina prirode, a one su: Odreena visina, Odreena veliina obrasle povrine, Odreeno stanje sklopa njenih dijelova (lanova), drvea i Odreeni oblik rasta samog drvea.

uma predstavlja udruivanje pojedinih bia u zajednicu kakvu obrazuju i drugi vegetacioni tipovi. Takve ivotne zajednice oznaene su naunim imenom biocenoza. U biocenozu ume spadaju osim drvea i sve druge biljke i ivotinje, koje se obino nalaze u umi i koje s njom i u njoj ive. U ovu zajednicu spada u najirem smislu i zemljite, u kome uma rasprostire korijenje, zrak, u kome ona die, svjetlost u kojoj asimilira, ukratko itav unutarnji i spoljnji svijet, koji na umu utie i na koji ona utie i sama. Na tlu i u zemlji ive prije svega brojni insekti, crvi i protozoe i zajedno sa gljivama, koje ive pod zemljom, algama i bakterijama i obrazuju tzv., edafon tj., siuni, ali po broju neizmjerni, po obliku i nainu ivota malo ispitani svijet umskog tla. ivotna zajednica uma nije bezuslovna. Istraujemo li i dalje oblike i stepene ivota zajednice u umi, nai emo i tu vrlo veliku raznolikost: tu biljke vegetatiraju jedna pored druge (mahovine na zemljitu), stanovanje jedne na drugima (mahovine i liajevi na drveu) pa ak i jedna u drugoj (gljive u korjenju drvea tzv., mokrica). U mnogo sluajeva ivotna zajednica se sastoji samo u zajednikom uivanju mineralnih materija, koje vodom bivaju crpljene iz zemljita itd., u vezanosti za zajedniku prehranu (komensalizam). U drugim sluajevima hrane se i otpatcima nekog ivotnog sudruga (saprofitizam), u drugim sluajevima opet prehranjuju se njegovim ivim djelovima (parazitizam), dok konano ne naiemo i na najvii oblik zajednice, tj., na izmjenu materije sa obostranim koristima (mutualizam). Istraivanje toga zbivanja postalo je glavni zadatak posebne grane novije biljne ekologije tzv., sinekologije. U pravoj ivotnoj zajednici, mora, pored borbe koja predstavlja egoistino naelo, stajati i alturistiko, pomo koja dopunjuje i izravna. uma stvara klimu u unutranjosti ume, posve razliitu od one na neobraslom zemljitu. uma stvara i sasvim odreene uslove zemljita, koji mogu znaiti za neke lanove zajednice, upravo to i neophodna pretpostavka za ivot, a za druge u najmanju ruku potpomaganje njihovog uspijevanja.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Borba i meusobna pomo, obje su velike pokretake snage svake ivotne zajednice. Od njihovog zahvata, iz njihove pravilne raspodjele izrasta ono neophodno stanje za odravanje cjeline, koje mi nazivamo biocenotskom ravnoteom. Ekologija, kao osnova gajenja uma ima zadatak da istrai i da nas naui da pravilno shvatimo umu u njenim raznolikim prirodnim oblicima, njenom prirodnom prostiranju i njenoj zavisnosti od okolnog svijeta od tzv., inilaca stanita.

PROSTIRANJE UME NA ZEMLJI I NJEN ODNOS PREMA OSTALIM TIPOVIMA VEGETACIJE Udarna snaga ume, te njena rasprostranjenost u odnosu na ostale tipove vegetacije proizilazi, kao to smo ve vidjeli, neposredno iz samog sastava, visine, veliine i gustog sklopa ume. Prema tome, uma se na kraju formira i opstaje svugdje tamo, gdje postoje optimalni klimatski uvjeti. uma kao zavrna formacija. Taj proces moemo jo i danas na sve strane posmatrati, ondje gdje nastaje novo zemljite putem prirodnih zbivanja (naplavljivanje ili spiranje, osjeline i sl.) ili gdje takvo novo zemljite vjetaki stvara ovjek (kao na starim ljunkarama, obroncima kamenoloma, nagibima puteva, i na naputenim ispasitima, livadama i oranicama, tzv., ledinama). Na kraju ovog redosljeda, nazvanog sukcesija, stoji uvijek uma kao zavrni element (klimaks). Rukfaova poslovica: Gdje god je uma dorasla vitezu do mamuza, seljak je izgubio svoje pravo. Faruk Meki Uzgajanje uma, ekoloki osnovi (Sarajevo, 1998.). uma i tundra. uma i stepa. Dvije okolnosti, prije svega iskljuuju umu, negdje premalo, toplote (uglavnom u polarnim prostorima i najviim planinskom poloajima), a negdje premalo vlage, uglavnom u suhim podrujima u unutranjosti velikih kontinenata Azije, Amerike, Afrike i Australije. Tamo gdje su toplotni odnosi suvie nepovoljni, stabla u umi postaju postepeno sve nia. S tim uma gubi dvije vane uzgojne osnove, visinu i stanje sklopa, na kraju umjesto ume pojavljuje se niska formacija ikare (bunja), koja je rijetka i protkana povrinama gdje rastu trave, mahovine i liajevi. ta vie na graninim podrujima izmeu ume i livade, na velikim podrujima nastaju prelazni oblici, za koje se jedva moe rei da li da se ubroje u umu ili livadu. Ove su prema tome oznaili izrazima: Stepska uma ili umska stepa. Jedno od najveih ovakvih

Z E C

UZGAJANJE UMA

podruja, nalazi se u srednjoj Africi, sjeverno i juno od ekvatora, gdje ovi meuoblici, tzv., savanske ume, same zauzimaju povrinu skoro veu nego to je Evropa. Donji pojas oko ume, guste ikare, esto vie od visine ovjeka, sastoje se od tvrdolisnih vrsta sa zelenim stabljikama utilovke, kao i raznovrsnog jako aromatinog iblja i poluiblja. To su tzv., makije i garizi (garigue). Za prirodnost ovih kserofitnih oblika vegetacije govori i obrazovanje tipino stepskih biljaka i ivotinja ije se nastajanje moe samo objasniti u otvorenoj stepi, a ne i u tamnoj sklopljenoj umi, kao i pojava tipinih stepskih zemljita, koja se ne nalaze pod umom (crnica) i koja se naprotiv, ako se tu docnije i nau, izmjene i izblijede (pojava tzv., degradacija). uma i vritina. Vritina je formacija patuljastog iblja bez drvea. uma i uzdignuto tresetite (CRET). Postoji jo jedan tip vegetacije koji moe biti opasan za umu u hladnijim, vlanim podrujima i ije irenje moderno umarstvo mora imati u vidu. To je uzdignuto tresetite (CRET). Ono je uglavnom obrazovano od tzv., tresetnih ili bijelih mahovina, Sfagnum vrsta, a nalazi se veinom u umama srednje bosankih planina na vlanim stanitima, u obliku ostrva i to u dolinama i uvalama gdje voda ne otie. Tresetita nastupaju iznad 1 000 m nadmorske visine. Tresetita se nalaze u brdima na hladnim i vlanim visoravnima, terasama, irim pljeinama i glavicama i idu zapravo daleko na jug. Na monom, sirovom i kiselom humusu, koji je obrazovala smra, prvo se useljava debeo jastuk polytrichum mahovine koje obino predstavljaju predhodnika sfagneja. Protiv toga uvodi se ponovno uvoenje ili odranje bukve.

NAJVANIJI OBLICI UME I NJIHOVO PROSTIRANJE NA ZEMLJI Kad se hoe u najgrubljim crtama razlikovati ume na Zemlji po njihovoj fizionomiji, onda se one mogu podijeliti na liiarske i etinarske. Meu liiarskim umama razlikujemo stalno zelene i periodino zelene. I stalno zelene liiarske ume mjenjaju lie, ali veinom postepeno i neupadljivo, ili je njihovo novo listanje tako brzo da je promjena jedva uoljiva. Periodino zelene liiarske ume pokazuju izrazito olistalosti i neolistalosti u jasnoj zavisnosti od klimatskih raznolikosti tokom godine.

Z E C

UZGAJANJE UMA

etinarsko drvee je uglavnom stalno zeleno. I ono odbacuje stare etine, esto takoer u odreeno doba godine, a to ipak samo tako, da pored ovih u isto vrijeme zadravaju zelenu odjeu mladih etina. Oblici uma na zemlji se mogu podijeliti kako slijedi: A. LIARI 1. Uvijek zeleni liari - Tropske i subtropske ume kinih perioda u stalno arkim i vlanim podrujima. - Lovorove ume i ume tvrdolisnih liara u podrujima, manje ili vie toplih i suhih ljeta i blagih vlanih zima. 2. Periodino zeleni liari - Ljeti zelene ume u podrujima toplog ljeta i hladne zime sa prilino jednoliko rasporeenom vlagom. - ume kinih perioda monsunske ume u stalno arkim podrujima, povremeno sunim, sa kinim periodima, veinom prouzrokovanim vlanim monsunskim vjetrovima (monsuni). B. ETINARI Po pravilu kao stalno zeleni, na podrujima izrazito otre zime, umjereno toplog ljeta i prilino jednoliko raspodjeljene umjerene vlage. Jedna posve jedinstvena pojava je obrazovanje lia i plodova pojedinih vrsta drvea neposredno na stablu i na donjim postranim granama (tzv., Cauliforia). Malo znamo o obrazovanju korijena (o dubini sloja proetog korijenjem, o obrazovanju glavnog prostranog i vlaknastog korijenja, o simbiozi korijenja sa gljivama tzv. Mycotrophia). Jako oblikovanje najdonjeg dijela stabla na vratu korijena (tzv., korijenova guta) i visoko iznad zemlje istaknuto zadebljanje prostranog korijena kao podupira veoma visokom drveu (tzv., oblikovanje korijenja u obliku dasaka). Tropska uma kinog perioda, poprima svoje najznaajnije obiljelje uslijed velikog bogatstva tzv., biljnog pokrivaa (Epiphyte) koje rastu na drveu i granama, a koje nisu, kao kod nas formirane samo od liajeva i mahovina, nego i od viih biljaka kao to su npr., prije svega paprati i orhideja. Pri tome epifite se javljaju samo kao komensali ili samo kao tzv., podstanari, koji stablu domaina nita ne oduzimaju niti parazitiraju na njemu. ume lauretuma i tvrdolisnih liara naprotiv pokazuju jaka odstupanja u odnosu na visinu, stepen sklopa i stanine prilike i meusobno razgraniavanje tih uma, njihovo

Z E C

UZGAJANJE UMA

odvajanje od osnovnih oblika uma djelomino je tako nesigurno, da bi se njihovi pojedini podoblici svaki za sebe morali posebno prikazivati (kad bi htjeli da opravdamo podjelu). Karakteristine vrste imaju lie ravnog ruba, ali su esti i posuvraeni rubovi lia. Sve to ukazuje na kserofiliju, tj., na prilagoavanje lia na naroitu suu i zatitu od isparavanja, uslijed vrelog i suhog ljeta. Erikoidni tip je lie iblja i poluiblja koje je esto usko i maleno gotovo igliasto. Na granici ume uglavnom razlikujemo tri podregiona: Granica postojanja sastojine, Granica postojanja drvea, i Granica zakrljavanja drveta,

pri emu po naoj definiciji obje posljednje lee izvan ume. U pojedinim sluajevima, uostalom veinom jo ispod prve granice ume, moe se proizvesti, naroito od drvea bez grana, vrlo vrijedno i rijetko drvo namjenjeno za izradu instrumenata zbog svoje finoe i ujednaenosti izmeu godova po irini, tzv., rezonans drvo. (Najbolja je planinska smra, starosti od 200 do 300 godina). Nepotpuno useljavanje je kada neka vrsta drvea nije jo uspjela da potpuno osvoji za nju podesno podruje. Areal je podruje rasprostranjenja biljne vrste, ili njene svojte, ili cenoze. Nalazite vrste drvea je njen geografski poloaj. Relikiti su one vrste drvea koje danas imaju maleno prirodno podruje rasprostranjenja (Panieva omorika, munika i sl.). Endemi ili endemine vrste ogranieni su na ue geografsko podruje, pa su relikti najee i endemi. Poumljavanje je uspjenije sadnjom nego sjetvom.

Z E C

UZGAJANJE UMA

UTICAJ IVOTNIH UVJETA NA UMU I NA POJEDINE VRSTE DRVEA

U prirodi svi ivotni uvjeti djeluju na biljni svijet kao cjelinu (kompleksno dejstvo). Pri tome se mogu, oevidno, pojedini inioci, zamjenjivati do izvjesnog stepena, npr., nedostatak svjetla jaom toplotom ili boljim zemljitem (zamjenjivost inilaca). Sa agrikulturno hemijskog stanita, Libig je utemeljio tzv., Zakon minimuma: ZA PRODUKCIJU JE MJERODAVAN MINIMALNO RASPOLOIVI INILAC BILJNE ISHRANE (koliina raznih mineralnih materija u zemljitu). Poslije je taj zakon protegnut i na ostale ivotne inioce kao toplotu, vlagu, svjetlo. Mierlih je kasnije izmjenio ovaj zakon minimuma i dopunio ga svojim zakonom o dejstvu inilaca raenja. Prema ovome svaki inilac djeluje u srazmjeri: 1. Prema znaenju za biljku koje mu pripada (vrijednost dejstva), 2. Prema svojoj dotinoj udaljenosti od optimuma (u blizini minimuma jako dejstvo koje unapreuje prirast, u blizini optimuma stablo) i 3. Prema nivou drugih inilaca. Svuda proizilaze tri kardinalne take: jedan minimum, pri kome poinje ivot ili njegove manifestacije, jedan optimum pri kome one dostiu svoju najviu taku da bi preko nje ponovo opadale i jedan maksimum, na kome one prestaju, odnosno suenje ili smrt. Poloaj ovih kardinalnih taaka raznolik je za pojedine manifestacije ivota: asimilaciju, disanje, transpiraciju, te raenje.

Apsolutni optimum pojedinih funkcija prema tome ne znai istovremeno i optimum za itavo odravanje biljke, nego samo onaj stepen inteziteta kod koga i ostale ivotne funkcije biljke teku po mogunosti povoljno (harmonijski optimum). Ekoloki optimum prema tome se oblikuje cjeloukupnou svih harmonijskih optimuma.

Z E C

UZGAJANJE UMA

KLIMATSKI FAKTORI I UMA

TOPLOTA U posve grubim brojkama su izraene tri kardinalne take za asimilaciju viih biljaka, i to: Od 0 do 50C ( MINIMUM ), Od 200 do 300C ( OPTIMUM ), Od 400 do 500C ( MAKSIMUM ).

Za biljku napolju, a i za krov ume od kroanja, okrenut otvorenom nebu, dolazi u obzir znatno jaa i esto u obliku skokova promjenjiva toplota zraenja (usijavanja) koja se mjeri tzv., termometrima u obliku crne kugle. Za utvrivanje temperatura u tijelu biljaka danas slue fini termoelektrini aparati, ije se anode u obliku igala zabadaju u tkiva drvea. Potpuno je nedovoljan podatak o nekoj prosjenoj godinjoj temperaturi, zato jer u jednoj na taj nain zamrenoj srednjoj vrijednosti, ne dolaze uope do izraaja toplotno klimatski odnosi. Hladno ljeto i blaga zima, mogu dati istu srednju vrijednost kao i toplo ljeto i hladna zima. Mayir je naveo u svome uzgajanju uma ve neto podesnije kao mjerilo za zahtjeve na toplotu u raznim umskim zonama: srednju temperaturu 4 glavna mjeseca vegetacije i oznaio je kao TETRATERMU (na sjevernoj polukugli maj august). Kao minimum za opstanak ume uope, on je sraunao etveromjesenu srednju temperaturu od najmanje 100C (toplotna granica ume). Brokman Jeros je kasnije ispitivao ovaj broj u Alpima na 3 mjesta na granici ume, i dolazi do 3 sasvim raznolike srednje temperature za 4 mjeseca: 5,40C, 6,90C, 7,70C.

Tetratermom Mayir uope oznaava toplotu klime svojih umskih zona, u kojima su udruene raznolike vrste drvea, pod dominacijom vodee vrste ili roda, tako ona za svoj Piceetum iznosi 10 140C, a za Fageetum 16 180C. Elkers je slinim postupkom istraio izmeu umskih pokusnih povrina one najboljeg prirasta, koje su sluile za izradu tabela prinosa (I i II bonitet) i pokuao da iz toga ustanovi optimalne stanine inioce obimnim raunanjima. Kao temelj za zahtjev neke vrste na toplotu, Elkers je uzeo prosjenu temperaturu vegetacionog perioda (tv). Kao vegetacioni

Z E C

UZGAJANJE UMA

period prvobitno su pretpostavljeni dani izmeu ranog proljea i pozne jeseni, a u najnovije vrijeme 5 mjeseci od maja do septembra. Naknadno Wiedemanovo ispitivanje ipak je pokazalo, da se u prostranim podrujima u kome Elkersove tv vrijednosti ne odgovaraju, uprkos istome nalaze optimalni prirast i obrnuto. Takoer tv broj moe biti isti za klimatski, potpuno razliita mjesta. Oblasti prirodnog odrvenjavanja pojedinih vrsta, a naroito njihovo neosporno meusobno jednako obrazovanje zona jedne iznad druge u naim planinama, jasno govori o toplotno-klimatskom dejstvu. Moe se iz toga svakako rasuivati uporeujui o zahtjevima raznih vrsta drvea na toplotu, kad se mora ustanoviti, da se jedna vrsta, kao npr., smra, penje vie u brda i dalje na sjever nego druga npr., hrast. Sigurno je da u tom sluaju od izvjesnog uticaja ne samo prosjena visina toplote za vrijeme vegetacionog perioda, nego i trajanje te toplote i to upravo na drvenaste biljke. Proces odrvenjavanja trai izvjesno vrijeme (prema Mayiru minimum 1,5 mjesec), ali i predugaak vegetacioni period moe biti tetan zato to tada neodrvenjeli izbojci bivaju pogoeni prvim jesenjim mrazevima. I raspored toplote preko godine, u najmanju ruku (kontinentalni ili oceanski tip klime) prema naim ranijim posmatranjima, igra veliku ulogu. Toplotni ekstremi. to se tie toplotnih ekstrema kod nas je svuda iskljuen ubitani maksimum. Gdje pri egama venu ili propadaju itave biljke, veinom biva zbog prekomjernog isparavanja i sua. Pri jakom sunevom isijavanju svakako se vrsti predmeti na svojoj povrini zagrijavaju mnogo jae, nego to su to temperature zraka. I zimski minimumi samo rijetko izazivaju kod nas prava smrzavanja domaeg umskog drvea. esto isparavanje pri otrim istonim vjetrovima i vedrom nebu igra veu ulogu nego niska temperatura zraka, kao to se to meu ostalim moe razaznati po tome, to esto samo strane izloene vjetru ili suncu pokazuju pojave smrzavanje. Vrlo je esta pojava mraza u umi koji nastupa u proljee; taj pozni (majski) mraz pogaa upravo mlade izbojke i lie upravo u razvitku koji su naroito osjetljivi po svome njenom izgledu i grai. Poto takvi mrazevi nastaju radi none radijacije toplote iz zemljita, opasnost od mraza je tu najvea i opada idui na vie, tako da je po pravilu na visini 1 3 m premaena tzv., granica smrzavanja, pri emu veinom promrzava samo podmladak. Svako opadanje none radijacije znatno smanjuje opasnost od poznih mrazeva.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Toplotni odnosi u Bosni i Hercegovini, uope, najpovoljniji su na sjeveroistoku (Brko), a najnepovoljniji u srednjoistonoj Bosni (Glasinaka visoravan). Pored ova dva ekstrema na sjeveroistoku i srednjem istoku istiu se jo dva posebna karaktera klime u sjevernoj Bosni i u planinama. Srednja godinja temperatura opada za oko 0,5 do 0,60C na 100 m uspona u visinu. Prema tome trajanje vegetacionog perioda je i razliito. Glavna toplotna razlika izmeu istoka i zapada pada dakle u proljee, odnosno u rano proljee. Raunamo li kao vegetacioni period samo vrijeme od vidljivog poetka vegetacione radinosti (razvoj lia ili cvjetanje kod nekih biljaka koje rano cvjetaju) do uenja lia, onda su ovi vremenski razmaci jo krai. Takvim konstatacijama bavi se posebna nauka pod nazivom FENOLOGIJA. Ona posmatra formiranje izbojaka, cvjetanje, zrenje ploda i uenje lia na pojedinim iroko rasprostranjenim i naroito istaknutim vrstama biljaka, na raznim mjestima i nastoji da ta osmatranja protumai klimatoloki i ekoloki. Sa nastupom kasne jeseni ne pokazuju se ni znatne ni redovite razlike izmeu istoka i zapada. Suprotno tome, u planinama, prema visini, jesen nastupa neto ranije (za 1 do 2 dana za svakih 100m). Mora se uzeti u obzir i temperatura zemljita gde mora da ivi i radi korijenje, pored temperature zraka, koja je u prvom redu vana za nadzemne dijelove biljke. Ova e samo da odstupa od temperature zraka, nego pokazuje i svoja vrlo velika odstupanja na raznim dubinama zemljitima. Temperature zemljita, u cjelini su zavisne od toplote isijavanja na povrini zemljita i odatle dalje sprovedene u dubinu. One pokazuju na povrini zemljita izvanredno jaka kolebanja. Minimumi (u zemljitu) stoje neto nie nego u zraku i uglavnom kad je vedro nebo, a zemljite nepokriveno u nono doba i za prvih jutarnjih sati (slana i prizemni mrazovi). Zemljite je u korijenovoj zoni itave jeseni i zime znatno toplije nego zrak, ali neto hladnije itavog proljea i ljeta. Dnevni maksimum i minimum, nastupa u dubini od 15cm, tek za dva sata kasnije nego u zraku i na povrini zemljita, a na 30cm ak 6-8 sati kasnije. Kolebanje temperature, koje je na povrini zemljita iznosilo jo 1,30C bilo je spalo va na dubini od 0,60m na neznatan iznos od 0,10C. Srednja temperatura koja je na povrini bila

Z E C

UZGAJANJE UMA

20,10C ak jo za 2,30C via nego u zraku, bila je na 60cm dubine za 40C nia nego u najgornjem sloju zemljita, a za 20C nia, nego temperatura zraka. Ovi brojevi pokazuju jednu specifinu injenicu, da kronja, stablo i korijenja naeg umskog drvea ive u posve razliitoj klimi (po toploti). Klima (u pogledu toplote) na najmanjem prostoru naziva se Mikroklima. Klima u unutranjosti ume. Odavno se saznalo, da je uma u svojoj unutranjosti stvorila naroitu klimu, koja odstupa neznatno u pogledu razvijanja toplote od spoljne klime iznad ume i pored ume od tzv., klime slobodnog prostora. Prosjene razlike temperature zimi su znatno manje nego ljeti (veinom oko 0,5 0C), tako da je umsko zemljite u prosjeku itave godine hladnije za samo oko 10C nego neobraslo zemljite. Mnogo se uoljivije pokazuje uticaj ume u ekstremnim temperaturama. Zemljite u umi, u zoni glavnog korijenja (15-30 cm) , a za vrijeme najtoplijih dana je hladnije za 4-50C, a za vrijeme najhladnijih dana, toplije je za 1-20C nego zemljite neobraslog prostora. Mraz prema tome prodire znatno manje duboko u umsko zemljite nego na slobodnom prostoru. Klima zemljita umjerenija je, dakle, ljeti hladnija, a zimi neto blaa. Kolebanja temperature su slabija. U umi je dakle, klima zemljita pomjerena sa kontinentalnog na oceanski karakter. Razlika temperature zraka na slobodnom prostoru, prema tome iznosila je na visini 1,3 m (u 0C). Uticaj ume na toplotu u njenoj unutranjosti, sastoji se u cjelosti u izvjesnom slabom sniavanju temperature zraka i u veoma uoljivom ublaavanju njenih ekstrema. Toplotno-klimatska dejstva ume, na njenu unutranjost, slabe prirodno tim vie to se sklop sastojine prorjeuje ili samo biva manje ili vie prekinut. Na velikim proplancima ili sjeinama, najzad vlada klima neobraslog prostora. Uticaj razliito velikih proplanaka i sjenih krpa u sastojini, na kretanje i na nono isijavanje toplote (opasnost od mraza), mjerio je Gajger na tri sjecita u krpama, promjera od 12,38 i 87m. Na toplotu kao inioca u umskom gospodarstvu ne samo da se moe osvrnuti pri izboru klimatski podesnih podruja za uzgajanje u velikoj razmjeri nego i pri izboru najpodesnijeg stanita u malim okvirima. Svako prekidanje sklopa sastojine takoer djeluje

Z E C

UZGAJANJE UMA

na poveanje toplote, a pri daljem napredovanju svakako i poveanje ekstrema. Naroito to vrijedi za razlike izmeu zatite sastojinom i slobodnog prostora na golom sjecitu. Na kraju treba kazati da je gospodarsko znaenje topline za uzgajanje uma za poumljavanje, dakle, veliko. Uloga topline, neposredna ili posredna, najvie seoituje u klijanju sjemena, razvitku ponika i podmlatka, u visinskom i debljinskom priraivanju, ienju debla od grana, u borbi izmeu vrsta drvea, openito u razvitku flore i faune. Toplina utie na vlagu, strujanje zraka i pedogenetske procese. Zato je taj inilac stanita vrlo vana komponenta u kompleksu ekolokih faktora, da ga moe znatno i izmjeniti. Toplina direktno i indirektno utie na rasprostranjenost vrsta drvea i tipova vegetacije, pa je vana i za uspijeh unoenja novih vrsta. U njoj ovise uspjeh sjetve i sadnje, razvitak omjera smjese, koliina i kakvoa prihoda, zdravstveno stanje sastojina, nain podmlaivanja. U naoj zemlji uloga topline na mnogim stanitima je vrlo vaan ekoloki faktor. Svaki na uzgajiva uvaava njen uticaj u poumljavanju. U uzgajanju uma posebno s obzirom na potrebe i zahtjeve pojedinih vrsta drvea u raznim dobima njihovog razvitka na raznovrsnim stanitima, pridaje se tom vanom iniocu stanita premala panja; pogotovu zato to se u otvaranju sklopa nema u vidu jak uticaj topline na vlagu zraka i zemljita. Klimatologija oblika umske sastojine i njenog uzgoja, donijela je i daljne vrijedne zakljuke o povezanosti koja tu postoji. Uloga topline, moe biti neposredna i posredna, najvie se oituje u klijanju sjemena, razvitku ponika i podmladaka, u visinskom i debljinskom priraivanju, ienju debla od grana, u borbi izmeu vrsta drvea, openito u razvitku flore i faune.

VODA (VLAGA) Ope znaenje vode kao inioca. Voda je neizostavan graevni element za sva mnoga vodonikova jedinjenja, koja se javljaju u biljci. Takoer je neophodna za ivotnu aktivnost protoplazme, koja bez vode prelazi u kruto stanje. Na kraju ona slui, i to u velikom obimu, i za odranje transpiracionog strujanja, koje polazei od korijenja jedino i omoguuje pristizanje u lie minerala rastvorenih u zemljinoj vodi. Tu se voda ponovo oslobaa u vidu pare kroz pokretljive otvore pora na spoljnjoj povrini lia. Zato to se u tome cilju moraju podii znatne koliine vode na tako velike visine i utroiti tome odgovarajue koliine energije, dolo je do toga da se transpiracija nazove nuno zlo.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Ekstremi i u snadbjevanju biljaka vodom, svakako postoji izvjestan minimum, optimum i maksimum. Blizinu minimuma veinom pokazuje proces venjenja lia, dok je sljedea faza smrt od sue, te suenja pojedinih organa ili itave individue. Razne biljke pokazuju i razliit stepen otpornosti (otpornost prema sui), prema tome razlikujemo: Kserofite, koje su prilagoene na visoke stepene isuivanja, Higrofite, koje su nasuprot vrlo osjetljive (vole vodu), Mezofite, koje pokazuju srednje ponaanje izmeu prve dvije, i Tropofite,koje su prilagoene na promjenljive koliine vlanosti sunih i kinih vremena.

Maksimum pristupa i obilja vode nastupa samo rijetko kod nas, npr., za vrijeme poplava, pri plitkoj donjoj vodi i sl., to mnoge vrste drvea stradavaju, jer istu ne podnose. Poto korijenje ne moe vie da primi vode nego to biljka treba, ovdje dolazi do pojave simptoma o sporednim dejstvima (pomanjkanje kiseonika), nego o stvarnom suviku vode. Izvori vlage. Spoljne aktivnosti koje pribavljaju neophodnu vodu biljci, odnosno reguliraju njen bilans su: 1. Atmosferski talozi (kia, snijeg, rosa, magla), 2. Zemljina voda (voda gore navedenih taloga procjeena i zadravana u zemljitu), 3. Sadraj vodene pare koja se nalazi u zranom prostoru oko lia tzv., zrane vlage. Ovi izvori najprije zahtjevaju posebno razmatranje. U Bosni i Hercegovini ima vie padavina u zapadnom, a manje u istonom dijelu drave. Raspodjela taloga preko godine kod nas je uglavnom povoljna. Osim toga ona utie na rasprostranjenost pojedinih vrsta drvea u stanovitom podruju, a i na njihovo uspijevanje. Veina taloga padne u tri ljetna mjeseca. Sa porastom nadmorske visine rastu i koliine taloga. Mayir je naveo kao minimum za postojanje ume visinu taloga od 50 mm za etiri vegetaciona mjeseca maj august, kad relativna vlaga zraka stoji u nekoliko visoko (to se uostalom samo rijetko poklapa), ili 100 mm kada je ona niska, ali kad ne padne ispod 50%. U Bosni i Hercegovini, u svakom sluaju, ova granica minimuma nigdje nije ni blizu dotaknuta. ak i u najsuhljim podrujima kod nas padne kroz 4 mjeseca, od maja do augusta jo uvijek vie od 200 mm taloga pri najmanje 65 70% relativne zrane vlage. Stoga je svuda

Z E C

UZGAJANJE UMA

kod nas mogue opstojanje ume. Suna granica ume lei stvarno tako mnogo dalje jugoistonije u ruskom stepskom podruju. Redukcija prirasta pokazala se i kod ostalih vrsta drvea, nakon sunih godina. Videman je utvrdio i kolebanje prirasta na raznim vrstama drvea, a prema smjeni niza godina siromanijih i bogatijih talozima. Osvrt na vodu kao inioca radi toga igra mnogo vaniju ulogu u umskom gospodarenju, nego na toplotu kao inioca. Koliina snijega je prema ukupnim oborinama razliita u pojedinim godinama, na raznim mjestima i poloajima. Posebno ona zavisi o nadmorskoj visini. Osim opskrbe vlagom Korisni su jo i ovi uticaji snijega kod uzgajanja uma: a) Temperatura zemljita pod snijegom za vrijeme studeni vea je i jednolinija nego na susjednom zemljitu bez snijega. Zemljite pod snijegom je redovno proeto vodom od 00C, i stoga se u proljee tlo sporije zagrijava. Samo u visokim planinama, gdje je insolacija velika, ugrije se tlo vrlo brzo im snijeg okopni. b) Snijeg titi male biljke od mraza, srijei i suenja. c) Snijeg ini, da sjeme ostane svjee na tlu, i pod njim ga ivotinje teko nau i unite. tetni su uticaji snijega kod uzgajanja uma: a) Kad mokar i teak snijeg padne na kronje drvea, na kojima je jo lie, mnoga se vitka mlaa stabalca, posebno ona, koja su prejakom prorjedom naglo dolo iz gustog u rijedak sklop, saviju pod teretom snijega esto toliko, da im vrh dopre gotovo do povrine zemlje. Tu pojavu zovemo kitina. Savijena stabla pod kitinom obino se opet u proljee usprave. Ako se pod teretom snijega prelome grane ili vrh stabla, nastaju snijegolomi, a kada se pod teretom snijega cijela stabla srue nastaju izvale tzv., snijegoizvale. Kitina nastaje kod mirnog vremena, a uz vjetar bez smrzavanja nastaju izvale. Snijegolomi nastaju vrlo esto uz vjetar i snijeg kod smrzavanja. Opasnost od snijegoloma vea je u niim poloajima (po prilici od 800 m N. V.), jer u viim poloajima pada obino lagani snijeg, tzv., pri. b) Snijeg pritie stabalca i iskrivljuje ih nad ilitem. c) U visokim planinama nastaju esto lavine (usovi), koje umama nanose veliku tetu. U umama pak pod kronjama drvea snijeg se u proljetnim mjesecima dri neto due nego na istinama. Ta je pojava vana u uzgajanju uma, jer su sjemenke, a donekle i mlade biljke u takvim umama bolje i due u proljee zatiene, a kako se snijeg polagano

Z E C

UZGAJANJE UMA

topi, gotovo sva voda se upije u mrtvi pokrov zemljita i u zemljite. Na taj nain se smanjuje opasnost od poplava i stvara rezerva vode za kasnije potrebe ume i za izvore. Razlika u debljini snijega na istinama i pod sklopom kroanja u umama je dosta malena. Visinska granica drvea lei oko 800 m ispod stalne snjene granice. Voda u zemljitu. Voda od taloga koja dospijeva u zemljite i ponovo se ne isparava na njegovoj povrini ili na zaobilaznim putevima kroz korijenje i lie biljaka, nakuplja se u raznim slojevima zemljita izmeu estica zemljita i ukoliko estice lee na domaaju korijena, slui kao zemljina voda biljci, kao stalni izvor za uzimanje vode. Ukoliko vode ima na pretek i ukoliko se ne zadrava u gornjim slojevima, ona ponire dublje i skuplja se iznad nepropustljivih slojeva kao tzv., podzemna voda. Izbijajui postrance, ona pothranjuje tada nae izvore, potoke i rijeke. Razni stepen vlanosti zemljita ustanovljava se teinskim ili zapreminskim procentima sadrine vode od uzete probe zemljita. U umarskoj praksi sluimo se izvjesnim izrazima koji po prilici daju ocjene vlanosti zemljita kada govorimo o mokrom, vlanom, svjeem, suhom i skorjelom i za to postoje izvjesne osloni tanosti kao priblino mjerilo. Sve u svemu jo uvijek su zemljita u podrujima bogatijim talozima (sjeverozapadna i juna Bosna i Hercegovina) kao i u planinama, u inae istim prilikama, uglavnom vlanija na istoku. Uz to dolazi jo da pjeana zemljita mnogo slabije zadravaju vodu nego glinovita. U samim planinama obino se poveava svjeina zemljita sa porastom nadmorske visine. Od vlanosti zemljita na kru Bosne i Hercegovine u prvom redu odluuje dubina zemljita, sadraj humusa u zemljitu i veoma promjenjljiva visina padavina, kao i slojanja krenjaka. esto tu samo sasvim mali nagibi zemljita, jedva uoljivi u prirodi, mogu da uvjetuju vee razlike. Tokom ljeta deava se stalno opadanje vlanosti u gornjim slojevima tu i tamo prekidano znatnijim talozima, uslijed povrinskog isparavanja i upotrebe vode od strane biljaka, tako da nastupa minimum obino u poznoj jeseni. Kada je zimi smanjeno isparavanje, a biljke gotovo prestaju da upotrebljavaju vodu, zaliha vode polako ponovo raste, da bi postigla maksimum u proljee pred poetak vegetacije. To je ona u poljoprivredi i u umarstvu tako dobro poznata i mnogo cijenjena zimska vlanost. Nivo donje vode isto je tako lokalno promjenjljiv kao i vlanost zemljita. On moe da se koleba poev od povrinskog poloaja pa do velikih dubina od 70m i vie. Za umsko

Z E C

UZGAJANJE UMA

drvee, dublje razgranatog korijenja, dolazi u obzir samo nivo donje vode koji ne lei odvie duboko. Uope nivo donje vode pokazuje na pjeanim zemljitima, u svakom sluaju ubrzanja porasta i uspijevanja naeg umskog drvea jedino kad je plii od 2 m, zato to samo manji broj vrsta drvea ima sposobnost da svojim korijenjem dospijeva u vee dubine, a veina se zadrava u gornjem sloju duboko najvie do 1 m. Vrlo nizak (plitak) nivo donje vode djeluje tetno i koi prirast. Od uticaja je i to, da li donja voda sadri kalcij ili ne, da lise ona kree ili manje-vie stagnira. Prvo je bolje. Ondje gdje se korijenje umskog drvea naviklo na odreeni nivo donje vode, due trajno sputanje nivoa kodi, kao to se deava pri oticanju vode u blizini velikih gradova pri melioracijama, veinom mnogo jako i upadljivo. Naroito je tada esto zapaeno suenje i lagano odumiranje kroanja u starim hrastovim sastojinama.

Uticaj isparavanja vlage iz tla na uzgajanje uma. Iz tla vlaga se gubi direktnim isparavanjem (evaporacijom), ili se isparava kroz biljke (transpiracija). Isparavanje (Evaporacija). Proces, koji duboko zahvata u bilans vode zemljita i zraka, je isparavanje. Ono se uope poveava proporcionalno temperaturi sa porastom deficita zasienja zraka vodenom parom, sa jaanjem kretanja vjetra, o intezitetu svjetlosti, o fizikalnim svojstvima zemljita, o njegovom pokrovu i sl. Ono je prema tome najvea u toplim predjelima, u topla vremena, na suhom zraku i na mjestima izloenom vjetru. Evaporaciju pospjeuje mala vlaga zraka, jae kretanje zraka, vea temperatura tla i zraka, pa i vei intezitet svjetlosti. Tla u viim poloajima podvrgnuta su jaoj evaporaciji, nego tla u nizinama, posebno zbog toga to se zrak jae i ee giba; ali ima i podataka koji tvrde obrnuto, i to radi poveane vlage zraka u visinskim poloajima. Od fizikalnih svojstava tla, evaporaciju pospjeuje tamnija boja tla i njegov vei kapilaritet, a umanjuje ju svaki pokrov tla, posebno onaj mrtvi. ivi pokrov tla dodue umanjuje evaporaciju, ali djeluje na gubitak vode iz tla putem transpiracije. Pod kronjama guih umskih sastojina zrana je vlaga, naime vea nego na istinama, a temperatura zraka i tla je nia, a i gibanje zraka manje. Iz tih razloga padne evaporacija u umama za treinu do polovinu od evaporacije na istinama. Najvee

Z E C

UZGAJANJE UMA

isparavanje je iz tala na junim ekspozicijama, a prema stepenu nagiba tla (inklinaciji) umanjuje se. Evapotranspiracija je kada kroz biljke ishlapljiva voda i kada gubimo tlo sa take gledita, odnosno mjeavina izmeu evaporacije i transpiracije. Transpiracija. Vlaga tla se umanjuje osim evaporacijom jo i ishlapljivanjem vode kroz biljke (drvee), tzv., transpiracijom. Intezitet transpiracije drvea i drugog umskog bilja vaan je za uzgoj uma, jer povoljna transpiracija uz plodnost i uz svjetlost djeluje na vei prirast drvea. Prema tome kod svih uzgojnih radova valja nastojati, da drvee u umi ima to bolje uvjete za povoljnu transpiraciju. Transpiraciju umanjuju: Slabo razvijene kronje drvea, Nia temperatura zraka, Vea vlaga zraka, Slabo kretanje zraka, Oslabljena svjetlost.

U gusto sklopljenim sastojinama, gdje stabla ne mogu razviti normalne kronje, gdje je smanjeno kretanje zraka i gdje je oslabljena svjetlost, vladaju prilike, koje umanjuju transpiraciju, a s tim u vezi smanjen je i prirast stabala u usporedbi s prirastom, kakav je u rjee sklopljenim umama ili kod soliternih stabala. Mnogi podaci pokazuju da etinari manje transpiriraju, nego liari. Od liara najvie transpiriraju breza i jasen, a od etinara ari; malo transpirira jela; a najmanje crni bor. Vea vlaga u tlu poveava transpiraciju i kod iste vrste drvea, a mala je vlaga smanjuje. Breza pripada meu drvee, koje prema rezultatima ogleda mnogo transpirira, a iz opaanja u blioj okolini (prirodi) znamo, da ona dobro raste i na suhim tlima, na kojima mnoge vrste, koje prema rezultatima pokusa manje transpiriraju, ne mogu uspijevati zbog nedostatka vlage. Prorjede i progale u mladim sastojinama poveavaju prirast stabla jer do njih dopire vie svjetlosti, a pri tom svakako stabalca pojaano transpiriraju. Radi toga je opravdano miljenje iz prakse da se jae progale i prorjede smiju provesti samo na dobrom i svjeem tlu.

Z E C

UZGAJANJE UMA

I upala kore je ea na sunom nego na vlanijem tlu. Na vlanom tlu kola voda pod korom jae, jer stablo intezivnije transpirira, a to sprijeava da se kora previe ne ugrije. Upala kore nastaje veinom u naglo progaljenoj umi, pod kojima se tlo osuilo. Prema tome, da li talozi nadmauju isparavanje ili obrnuto, razlikujemo humidnu i aridnu klimu. Lang je u tom cilju obraunavao tzv., kini faktor, tj., odnos godinjih taloga i srednje godinje toplote i postavio granicu izmeu aridnog i humidnog, pri veliini ovoga faktora od 40. Vlaga zraka. Od visine taloga i veliine isparavanja zavisi pored vlage zemljita i sadraj vodene pare u zraku, koga izraavamo u gramima na kubni metar (g/m 3) tj., apsolutna vlaga zraka. Za biljnu ekologiju je vanija relativna vlanost zraka, koju obiavamo brojano oznaavati u procentima. Ona iskazuje koliko zrak u datom vremenu pokazuje vlage od uope mogueg sadraja vode pri odreenoj temperaturi. Pri relativnoj vlazi zraka od 100% veinom neto ispod nje, nastupaju padavine, relativna vlaga od 50% znaila bi da je u zraku sadrana samo polovina vodene pare, neophodne za obrazovanje taloga. Uticaj ume na vodu kao inioca. Veoma je znaajan uticaj ume na vodu kao inioca. Na prvom mjestu treba se osvrnuti na taloge. esto pominjano pitanje: Da li uma utie na taloge podruja, koji lee izvan nje?. Na pitanje se moe, uz kritiko razmatranje stvarno izvedenih istraivanja, samo toliko da odgovori da bi se moglo desiti izvjesno poveanje taloga u sasvim malom stepenu, nekoliko procenata. Talozi u umi. U unutranjosti ume i svake pojedinane sastojine hvataju se talozi veim dijelom liem na kronjama i granama. Jedan dio toga ipak naknadno prokaplje do zemljita, ili se slije na nie niz grane i stabla, drugi dio ispari i on je izgubljen za umsko zemljite. Slabiji se talozi nesravnjivo intezivnije hvataju od jaih. Od taloga ispod 1 mm, u umi ne dolazi uope nita do zemljita. Vlanost zraka u umi. to se vlage zraka tie, mjerenja raznih istraivaa dala su za relativnu vlagu zraka u godinjem prosjeku esto viak od 3 5 % u umi, u odnosu na neobrasli prostor. I u mjesenim prosjecima naroito ljeti nau se raznoliki i vei iznosi do 10% i vie.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Da pored nie temperature zraka u umi djeluje i isparavanje u kronji, zemljita i prizemne flore, dokazuje i okolnost, da su u umi naena dva maksimuma, jedan u prostoru kronji, a drugi u blizini zemljita. Isparavanje u umi. Mnogo je vanije znatno snienje isparavanja u unutranjosti ume u odnosu na neobrasli prostor. Ono je uslovljeno smanjenim zraenjem toplote i veom zatitom od vjetra u umi. Svi posmatrai su podudarno bili nali evaporimetrom manjak od 40 50% isparavanja na povrini vode u umi u odnosu na isti, na neobraslom prostoru. U kojoj mjeri zemljite u umi isparava manje nego na neobraslom polju, to pojedinano veoma mnogo zavisi od toga, da li je ono golo, pokriveno liem ili iglicama ili je gue ili rijee obraslo prizemnim biljkama. Kada nasuprot manjku taloga u umi stoji istovjetan manjak isparavanja, tad izgleda priblino bilans za umu nije povoljan u odnosu na neobrasli prostor. Uz to dolazi jo i isparavanje samog drvea. Vlanost zemljita u umi. Samo najgornji sloj debljine od 2 do 5 cm inio je izuzetak i bio esto neto vlaniji. U sloj korijenja od 15 50 cm pokazao se manjak u vodi u odnosu na susjedne goleti, tokom itavog vegetacionog perioda. Na dubljim nivoima od 0,75 1 m, ponovo se izravnao sadraj vlage na pokusnim povrinama. Oevidno je da zona glavnog korijenja umskog drvea bila ta, na koju se ograniavalo suenje. Najjai stepen isuivanja umskog zemljita (koji ide u dubinu putem korijenja drvea), predstavljaju oni sluajevi u kojima je ak naeno sniavanje nivoa donje vode pod umom, npr., na ivici ruske stepe. uma vri povoljan uticaj na vodni bilans jako nagnutih planinskih padina, zato to ona u odnosu na nepoumljena podruja, bolje ureuju i izravnava oticanje vode. Prema briljivim Burgerovim istraivanjima to ipak ovdje zavisi od predhodnih meteorolokih prilika i odgovarajue sadrine vode u zemljitu. Za padanja nakon sue koja veinom prouzrokuje samo bezazleno oticanje vode, dogaalo se da je ukupno oticanje u umovitijem slivu ponekad bilo i vee nego u slabo umovitom. Za padanje, nakon vlanog vremena i pri topljenju snijega, koja stvaraju opasne nalete snijega, nasuprot oticanju vode je bilo u slabo umovitom podruju bez izuzetka vee za 30-50%, nego u potpuno poumljenom podruju. U planinama uma djeluje naroito povoljno na eroziju, a samim tim i na kretanje nanosa, potoka i rijeka, koji se umom smjenjuju puno jae nego i jednim drugim vegetacionim pokrivaem.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Lokalni odnosi vlage. Da u pogledu vlage u umi, pored opih odnosa na itavim podrujima, vlada i velika raznolikost na malom i najmanjem prostoru, to je ve bilo pomenuto. Moe se ak rei, da je ovdje pravilo, jaka lokalna promjenjljivost. Potronja i potreba za vodom raznih vrsta drvea. Za umsko uzgojni obzir na vodu kao inioca, neophodno bi bilo najprije pouzdano ustanoviti potronju i potrebu s obzirom na vodu raznih vrsta drvea. Naalost do sada za to nema bezprijekornih brojanih rezultata. Izvjestan oslonac pruaju samo Henelova istraivanja o potronji vode putem transpiracije na 5 7 mo godinjim biljkama u posudama i to vaganjem. Nedostatak ovih pokusa bio je taj, to su posude bile nepropustljive za zrak i prema tome je moglo biti nenormalno disanje korijena, a vjerovatno i uzimanje vode. Plitak korijenov sistem u sunim vremenima, uprkos slabom isparavanju, moda nije vie u stanju da nadoknadi isputanje vode, meutim vrste drvea dubljeg korijenja u stanju su to, i uprkos jaem isparavanju. Transpiracija se moe ograniiti, kada je zaliha vode mala, kao to se pojaava kad je zaliha vode velika.To je poznato pod nazivom luskuzna potronja vode. S druge strane moe se govoriti o tedljivoj upotrebi vode, pri ogranienju transpiracije za vrijeme sue. Biljka je do izvjesnog stepena nezavisna od fizikalnih spoljnih uvjeta. Svi o tome postavljeni nizovi u umarskoj literaturi i ne podudaraju se dodue sasvim, a naroito za vrste drvea srednjih zahtjeva (u pogledu vlage). Moemo se zadovoljiti s tim, da se formiraju sljedee glavne grupe: I. II. III. Mali zahtjevi u pogledu vlage: bor, breza, jasika i bagrem; Veliki zahtjevi u pogledu vlage: joha, jasen, topole (bez jasike), vrbe (sa izuzetkom Kaspijske vrbe = Salix acutifolia), smra; Srednji zahtjevi u pogledu vlage: ostale vrste drvea.

Sve vrste drvea, pa i tzv., skromne, zahvalne su za viak vlanosti, ukoliko on ne postane prekomjeran. I bor, breza, jasika, bagrem rastu bre i daju mase na svjeijim, nego suhim stanitima. I kod njih je minimum potisnut na nie. Kao to je napomenuto za to je svakako krivo to stagnirajue vode oskudjevaju kiseonikom, a moda i obrazovanje materija u njoj, koje djeluju kao otrovi. S tim je u vezi i tetnost poplava, a naroito dugo zadravanje visokih voda, koje dugo stoje. Voda u tlu kree se descedentno (infiltracijom i kondenzacijom), ascedentno (kapilarnim usponom, kondenzacijom i dizanjem nivoa vode) i horizontalno.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Uticaj gospodarenja umom na vodu kao inioca. Voda kao inilac uveliko podlijee uticaju umarsko gazdinskih mjera. U prvom redu putem izvoenja sjea (ista ili pod zatitom stare sastojine!). Isuivanja zemljita su esto pripisivana prvoj (istoj sjei), vai samo za nekoliko cm duboki gornji sloj. Ponekad se nakon iste sjee pokazuje ak i povrinsko zabarivanje (aa i sfagnum mahovine) naroito na vlanim planinskim poloajima i visoravnima bez oticanja vode. Izgleda da naroito podesno djeluju u pogledu vlage tzv., male sjee na krpe, kakve je Gajger naroito preporuivao, a kakve su esto uobiajene u oplodnjoj sjei ili u prebornom gospodarenju. Kada proplanci postanu toliko veliki da na njih sija visoko podnevno sunce, onda na njihovoj sjevernoj ivici (junoj ivici sjeverne sastojine) ak nastupa upadno sasuivanje zemljita (mravljenje!), nastalo uslijed pojaanog isparavanja i konkurencije korijena, koje se sa sunevim podsijavanjem esto duboko podvlai pod ivicu stare sastojine. Otvaranje sklopa kroanja vaenjem pojedinih stabala moe imati kao posljedicu poveanje vlanosti zemljita. Isto tako vlagu naravno, poveavaju se gospodarske mjere, koje odstranjuju vjetar od zemljita, kao ostavljanje vjetrobranih pojasa od stabala nisko obraslih granama na rubovima polja i sjecita, potsaivanje starijih, veoma progaljenih sastojina, sa mlaim drveem do dna obraslim granama, kao zatitom zemljita, i uope, svako obrazovanje etaa (slojeva) u sastojini. Ovo povoljno dejstvo moe uostalom da se obrne u svoju suprotnost, kad isparavanje bude nadmaeno potronjom vode donjom etaom, to moe biti sluaj sa gustom podstojnom sastojinom na suhljijim zemljitima. Gospodarenjem se moe mijenjati stepen vlanosti i prema tome, usmjeravati razvitak drvea i sastojine, te njihova proizvodnost: 1. Stanita koja su iz bilo kojeg razloga ogoljela vrlo teko dobijaju novi umski pokriva, vrlo esto radi pomanjkanja dovoljne koliine vlage zraka i tla. 2. Prilikom poumljavanja sjetvom ili sadnjom izaberu se redovno takva mjesta na kojima je uticaj najnegativnijeg ekolokog faktora najmanji. 3. Odnoenje stelje i stalna paa stvaraju lo reim vode i zraka u tlu; posebno kada se radi o tekim tlima.

Z E C

UZGAJANJE UMA

4. Na zakorovljenim tlima, prizemna vegetacija, posebno trava, crpi velike koliine vlanosti i na taj nain konkurira podmladku umskog drvea u primanju trave. Razliite vrste korova utiu razliito na reim vode i zraka u tlu. 5. Kada se stvorio podmladak, treba u skladu sa biolokim svojstvima vrsta drvea ne samo regulirati svjetlost i toplinu nego, u veini naih krajeva, jo vie i vlagu, o kojoj najvie zavisi razvitak podmlatka. 6. Dobro usmjerene uzgojne sjee poveavaju preostalom drveu prostor u tlu, smanjuju konkurenciju sistema korijena, posebno lateralnog u borbi za vodu. 7. Prejake uzastopne sjee nemaju takvo djelovanje po zakonu o minimumu i upotrebljivom maksimumu; jer drvee ne moe potpuno iskoristiti prevelik slobodan prostor ni u pedosferi ni u atmosferi, jer moe doi i smanjenje vode pod uticajem jake insolacije, jaeg strujanja zraka i manje relativne vlage zraka. 8. Kronje podstojnog dijela sastojine sudjeluju u odravanju dobre vlage zraka; naroito u sastojinama s rijetkim sklopom nadstojnih stabala. Ali, pregust sklop korijenja podstojnog drvea na sunim tlima moe oduzimati previe vode. 9. Na sunim stanitima, otvaranja gueg sklopa omoguuje da se manje vode zaustavlja na kronjama, a vie prodire do tla. Gust podstojni sloj je vie tetan nego koristan.

SVJETLOST Poznavati uticaj svjetla kod uzgajanja uma posebno je vano, jer uzgojnim mjerama moemo regulirati putanje svjetlosti u sastojinu, i to prema manjoj ili veoj potrebi podmlatka ili stabala u raznoj dobi njihova ivota. Poznata je injenica, da mlade i guste sastojine treba prorjeivati, kako bi preostala stabla dobijala vie svjetlosti i bolje se razvijala. Raznim vrstama je potrebno za normalni rast razliita koliina svjetlosti, i da neke vrste brzo ugibaju od nestaice svjetlosti, potrebne za fotosintezu, dok se neke vrste dugo odre u zasjeni. Dejstvo svjetla na biljke. Svjetlo igra najznaajniju ulogu u proizvodnji materije u umi. Pod inae istim okolnostima moe vaiti sljedei zakon: Ukoliko se svjetla vie iskoristi, utoliko se vie moe obrazovati mase. To opet ne smije biti ovako izraeno: to vie lia to vie mase. Naime kad je lie gusto, onda nastupa esto jako meusobno zasjenjivanje i s tim i nedovoljno iskoritavanje svjetla. Ukoliko je to tano, ukoliko u umi, veinom borba za svjetlo ima naroito ozbiljno znaenje.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Biljke, a i drvee, koje je uzraslo na punom svjetlu, pokazuje drugiji habitus, nego ono koje ivi u sjenci i takve promjene se proteu duboko do u unutranjost biljke, do u grau pojedine elije. Izvori svjetla. Svo svjetlo dolazi od sunca, ali sve ne dolazi neposredno kao sunevo svjetlo, nego mnogo kao tzv., raspreno ili difuzno svjetlo (to je npr., nebesko plavetnilo, bijelo ili sivo svjetlo oblaka i raznobojno svjetlo sa raznih predmeta na zemlji). U ravnici, intezitet sunevog svjetla porasta sa visinom poloaja sunca. On je dakle najvei u dane u podne, u godini usred ljeta, a na zemlji na ekvatoru. Pored inteziteta, u obzir dolazi i trajanje kao i raspodjela sunevog sijanja. Razlikuju se u najnovije vrijeme tzv., biljke dugog i biljke kratkog dana (BDD i BKD). Osim inteziteta svjetla od znaaja je i njegov pravac. Prema Vizneru, kome ima da zahvalimo za osnovna i obilna istraivanja u ovom podruju, mi razlikujemo: 1) Gornje svjetlo tj., ukupno svjetlo koje pada na horizontalnu povrinu (na tzv., krov od kroanja ili na sjecitima na povrinu zemljita), 2) Prednje svjetlo, koje pada na neku vertikalnu povrinu, npr., na neki zid, na rub ume ili sastojine, 3) Zadnje svjetlo, koje se odbija od jedne vertikalne povrine na oblinje predmete, naroito sa zidova na biljke ispred njih, a u planinama sa stijena ili hridine na drvee ispred njih (naroito krenjakih i krednih stijena), 4) Donje svjetlo, koje se odbija na vie, sa horizontalne povrine, npr., svjetlog zemljita., vodenih povrina i sl. Pored ova 4 sluaja, koja je postavio Vizner od kojih sluajevi pod 3 i 4 igraju neznatnu ulogu, treba jo pomenuti tzv., prostrano svjetlo kao vaan i uobiajen pojam u umarskoj praksi. Pod tim se razumije ono svjetlo, koje veinom koso zrai na otvorene ivice sastojina naroito na rubove sjecita. Ono se sastoji iz gornjeg i prednjeg svjetla, njemu odgovara postrana sjenka, koju baca ivica sastojine na susjednu neobraslu povrinu. Upotreba svjetla od strane biljaka. Biljka ne prima ukupnu koliinu svjetla koje zrai na bilo kojem mjestu napolju, jer ona sama sebe zasjenjuje raznim svojim dijelovima. Svjetlo, koje biljka stvarno prima, oznaio je Vizner onaj udio, to ga uhvaeno svjetlo ima u ukupnom svjetlu neobraslog prostora. Svjetlo i poloaj lia. Ono lie gdje se u poloaju njegovih listova ne razaznaje odreeni pravac prema svjetlu koje na njih pada, nazvao je Vizner afotometrinim. Ovamo

Z E C

UZGAJANJE UMA

spada bor sa svojim etinama okrenutim na sve strane. Nasuprot tome stoji eufotometrini list, koji se postavlja uspravno na glavni pravac padanja svjetla, prema gornjem svjetlu, dakle veinom horizontalno. Najzad mnoge biljke pokazuju tree i posve drugaije ponaanje. One postavljaju lie, izloeno direktnom sunevom svjetlu, vie ili manje koso navie ili u najmanju ruku imaju lie savijeno, odnosno polovine lista, tako da se djelomino brane od najintezivnijeg sunevog svjetla, dok potpuno uivaju difuzno svjetlo. Vizner je takvo lie nazvao panfotometrinim. Dejstva raznog sastava svjetla. Za proces asimilacije od vanosti su vie dugo talasni uto crveni zraci, a za raenje i obrazovanje oblika kratko talasni plavo ljubiasti zraci. Otro razgranienje esto ipak nije mogue, a fizioloka istraivanja o tome pokazala su izvjesne nesigurnosti i protivrjenosti. Za asimilaciju je ustanovljeno, da maksimum lei u crvenom dijelu spektra i da crveno zraenje uglavnom tu najvie sauestvuje. Tegobna Elkersova i Knuhelova istraivanja pokazala su, da lie pojedinih vrsta drvea, nejednako apsorbira svjetlo raznih dijelova spektra (tzv., selektivna apsorpcija svjetla). Mjerenje potronje svjetla. Vizner je odredio za drvee tzv., minimum relativne potronje svjetla, to ga svaka vrsta drvea najmanje treba, i to tako, to je svoja mjerenja izvodio u unutranjosti kronje ondje gdje se obrazuje zakrljalo lie. Vizner podvlai i to, da osim toplote i uvjeti ishrane biljke mogu pomjerati relativni minimum potronje svjetla neto nanie (vrtna zemljita, ubrenje, tj., tzv., dopunjavanje inilaca). Potreba za svjetlom pojedinih vrsta drvea. Svjetloljubljive vrste Polusjenoljubljive vrste Sjenoljubljive vrste Ari, breza, bor, (jasika), Pitomi kesten, crna joha, crni Smra, grab, bukva, jela, tisa. Kitnjak, lunjak i jasen(?) bor, vajmutovac, lipa, javor Ova podjela potie od Gustava Hajera. Svjetloljubljive i sjenopodnosee vrste. Hajer podvlai vanu injenicu da i sastojine svjetloljubljivih vrsta sa porastom starosti postaju mnogo svjetlije, tj., proputaju grane (kao i zaostala stabalca) odumiru ve pri jaim stepenima svjetla, nego kod sjenoljubljivih vrsta, koje se zadovoljavaju sa manje svjetla.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Djelovanje sjenke ili konkurencija korijenja. Cieslar je s puno prava vidio pojavu zakrljavanja tj., jedno bolesno izduivanje osovine izbojaka uz inae krljav razvitak lia, kao to je to u ekstremnom obliku poznato kod krompira, koji isklijaju u tami. U umarskom odgajanju sadnica govori se o vretenastom raenju. Takvo krljanje nije se pokazalo na jeli uope, na smri slabo, a na boru i ariu veoma jako. Ovdje dakle vrste drvea dosljedno pokazuju obrnuto ponaanje nego u pogledu svog ukupnog volumena. Svjetloljubljivi i sjenopodnosei habitus. Uticaj svjetla koji odreuje oblik biljke, pokazuje se ve na spoljnjem habitusu. Biljke izrasle u sjenci, nisu samo zakrljale rastom, nego se na njima zbiva i izvjestan poremeaj odnosa veliina i drugaiji poloaj grana i iglica. Naroito su otre one razlike ondje, gdje je raspon izmeu maksimuma i minimuma svjetla naroito veliki, kao kod sjenoljubljivih vrsta. Kronje drvea izraslog u sjenci, postaju sline kiobranu. Poloaj lia u sjenci je horizontalan (eufotometrian) i lie se reda jedno pored drugog, poput mozaika, tako da izbjegne meusobno zasjenjivanje. Listovi izrasli na svjetlu, uvijek su deblji i grublji od lia u sjenci. Veliina lista postaje neto vea pri manjem stepenu zasjenjivanja i da tek pri jaem zasjenjivanju opada, ali tada prilino brzo. Zelenilo lista kod lia na svjetlu svjetlije je i svjeije, a kod lia jako izloenog svjetlu slabi i uti. Kod lia u sjeni zelenilo je esto neto tamnije. Unutarnja struktura svjetloljubljivog i sjenopodnoseeg lia. Lie sjenopodnoseih biljaka pokazuje drugaiju grau tkiva nego lie drvea na prisojnim stanitima. Lie na prisojnim stranama ima deblji epiderm, i jako izrazito, esto vieslojno palisadno tkivo na gornjoj strani, koje razvijanjem velike unutarnje povrine, prua najvei mogui prostor mnogim hlorofilnim zrncima, koji stoje uz zidove elija. U lia izraslog u sjeni tanji je epiderm, nedostaju mu prave palisadne elije ili su one samo nepotpuno i jednoslojno obrazovane. Svjetlo i fotosinteza. Dejstvo svjetla na fotosintezu, prema istraivanjima Lundergarda i ostalih, ravna se prema sljedeem zakonu: Pri inae jednakim i zadovoljavajuim uvjetima (toplota, vlaga, CO2), fotosinteza se u poetku mnogo pojaava pri slabim stepenima svjetla (udaljenost od optimuma), a kad se svjetlo pojaa, jaanje fotosinteze poputa sve vie sa porastom njegovog inteziteta.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Kriva fotosinteze penje se mnogo due kod svjetloljubljivih vrsta, nego kod sjenopodnoseih kod kojih se ve pri slabijim stepenima svjetla postie maksimum. (Mekieva kriva fotosinteze knjiga str., 154.): Model svjetlosne krive: 1. Taka 1 - vrijednost maksimalne fotosinteze. 2. Taka 2 - svjetlosna zasienost je jaina svjetlosti pri kojoj se dostie 90% vrijednosti maksimalne fotosinteze. 3. Taka 3 - koja predstavlja vrijednost disanja. 4. Taka 4 - ravnotea izmeu fotosinteze i disanja. Uporedo sa intenziviranjem asimilacionog procesa ide ponajee i pojaano disanje. Ono se pojaava bre, tako da pri izvjesnom stepenu dostie taku na kojoj se izravnava dobivanje materije asimilacijom sa gubitkom materije disanjem (tzv. Kompezaciona taka). I ona ne lei samo raznoliko visoko na krivoj kod raznih vrsta, nego kod i osvjetljenog i zasjenjenog lia u okviru iste vrste. Kod osvjetljenog lia, kompezaciona taka nastupa tek pri znatno jaem intezitetu svjetla, nego kod zasjenjenog. Ne smije se dakle bez daljneg zakljuiti da se isto tako poveava proizvodnja materije pri pojaanju svjetla, uprkos pojaanja fotosinteze. uma najjae utie na svjetlo u svojoj unutranjosti. Sa starenjem sastojine postaju svjetlije, to se jo vie pojaava vjetakim prorijedama, u umama kojima se gospodari. Kada je ravnomjeran sklop sastojine, sunevo svjetlo pada jo i kroz najmanje rupe u unutranjosti i obrazuje na umskom zemljitu suneve pjege koje prolaze po zemljitu prema promjenjivom poloaju sunca, i pri tom pruaju prodrastu puno svjetlo na kratko vrijeme, da bi ga opet ostavile u dubokoj sjenci. Svjetlo u unutranjosti ume i prizemne flore. To se dejstvo u prvom redu pokazuje na donjim slojevima ume, prije svega na tzv., prizemnoj flori. Jaanjem unutarnjeg svjetla, jaa ne samo gustoa mahovine, trava i iblja koji prekrivaju zemljite, nego dolazi do uveanja njihovog broja vrsta. Korovi sjecita su biljke koje se javljaju nakon iste sjee na vrlo jakom svjetlu. Djelovanje gospodarenja na svjetlo kao inioca moe uslijediti vie ili manje naglo ili u skokovima tj., istom sjeom iz tamne, potpune sastojine ili postepeno i slabo, ponavljanim prorjedama i progalama.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Smanji li se ve jednom jako broj stabala i ne daje li mali broj stabala oekivanu masu, onda je za dugo vrijeme fiksirana manja proizvodnost! Zakljuujui ovu oblast, prema tome, razlikujemo vrste sjene (sciofiti ili ombrofiti, fotofobne, lucifobne ili lucifugne vrste) i vrste svjetla (heliofiti ili fotofiti; lucifilne vrste). Imamo i hemisciofilnih vrsta, hemiheliofitnih vrsta i fakultativnih sciofilnih vrsta; takoer i svojte iste vrste drvea. Takvo razvrstavanje drvea odnosi se uglavnom na mlae doba; u starije doba, ni jedna vrsta ne moe se razvijati pod zastorom, ali heliofiti se slabije razvijaju nego sciofiti. U praksi, umjesto pojma odnos prema svjetlu, veinom bi bio bolji pojam odnos prema sjeni ili tolerantnost prema zasjenjivanju, to je esto i naglaavano. Tolerantnost i netolerantnost pojedinih vrsta drvea prema sjeni utvrdili su umari praktiari, a zatim je znanost tu pojavu nastojala ispitati i dokazati raznim laboratorijskim metodama.

UGLJEN DIOKSID Zemljin omota predstavlja gasoviti medijum u ijem najdonjem omotau zainje i nestaje ivot. Zrak obezbjeuje zelenim biljkama ugljen dioksid za asimilate potrebne za razgradnju biljne supstance. Mjeavina gasova od kojih se zrani omota sastoji, je prije svega azot iji procenat iznosi 78%, 21% je kiseonika, a 1% su svi ostali: argon i drugi plemeniti gasovi, kao i 0,03% vol., (300 ppm parts per milion). Navedeni zemljin omota je podjeljen na nekoliko slojeva s obzirom na osobine i procese koji se deavaju u istom na: Troposferu, Stratosferu, Mezosferu, Termosferu, Jonosferu, i Eksosferu.

Za umu je najinteresantnija neposredna najblia zona povrini zemlje. Troposfera ili najblii i najdonji sloj je zona gdje se deavaju sve vremenske promjene. Teina zraka optereuje zemlju sa otprilike 5,2 x 1015 tona.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Znaenje CO2 kao inioca uope. Kod svih zelenih biljaka CO2 je kao i svjetlost, nuni inilac za proces fotosinteze. Ugljen dioksid igra izvanredno vanu ulogu u izgradnji drvenih dijelova naeg umskog drvea, poto se 40% njegove suhe supstance sastoji od ugljika. (U suhom drvetu ima oko 50% C, 43% O, samo 6% H, 1% N). to se uprkos tome do nedavno nije poklanjala u ekolokom smislu nikakva naroita panja ovom ivotnom faktoru, to se moe pripisati tome to je sadraj CO2 u zraku u prosjenoj vrijednosti od 0,03% smatran kao nepromjenjivo dat ili samo malo podloan promjenama. Koliina ugljen dioksida je vea u gornjim slojevima pedosfere nego u donjim; vea je u prizemnom dijelu sastojinske atmosfere (do 0,05% i vie) nego u viim slojevima, gdje su uticaji vjetra i asimilacije vei. Plodnija tla imaju vei sadraj CO2 nego siromanija. S poveanjem tog sadraja hemijskog spoja poveava se i intezitet fotosinteze, najprije naglo, a zatim sporije. S poveanjem koliine svjetlosti i topline od minimuma do optimuma, kada su drugi ekoloki faktori povoljni, poveava se primanje ugljinog dioksida, do neke granice, zatim je ona konstantna, moe se i smanjiti, pri velikom sadraju moe izazvati i oteenja. Izvori CO2. U atmosferskom zraku prosjeno se nalazi, kao to smo naprijed kazali oko 0,03% ili 0,57 mg CO2 u jednoj litri zraka. Tokom jedne godine itav biljni pokriva na zemljinoj povrini utroi priblino 1/35 od ukupne koliine CO2. To znai da bi se ova njegova koliina utroila za 35 godina, ako se nebi na neki nain obnavljao. Izvorima CO2 koji se nalaze u zraku smatraju se uglavnom razna sagorijevanja (izgaranje ugljena), vulkanskim erupcijama, disanje ovjeka, ivotinja i biljaka, izvori kiselih voda i gasova, rudnici uglja i ivotna djelatnost mikroorganizama. Sa gledita odgajanja biljaka najvei udio pruaju nii organizmi (mikroorganizmi) koji ive u zemlji, gljivice i bakterije koje izazivaju raspadanje organskih materija u umi (otpadaka i humusnih materija). Na ovaj nain nastala koliina CO2 bila je u posljednje vrijeme vie puta praena mjerenjem. Ova pojava (stvaranje CO2 u zemljitu i njegovo izbacivanje u atmosferu disanje zemljita) izgleda da ima vrlo veliku ulogu, naroito dopuni koliine CO 2 u zraku, utroenog u velikim koliinama asimilacijom. Osloboena koliina CO 2 je posljedica procesa destrukcije, raspadanja organskih materija, koji je po svojoj sutini suprotan fotosintezi. Ovaj proces je sl., disanju u ivim elijama, gdje se pod uticajem kisika vri sljedei proces: C6 H12 O6 + 6O2 = 6CO2 + H2O + 647.000 cal. Smatra se da zrak u zemljitu sadri deset puta vie CO2 od atmosferskog zraka. Ova koliina se poveava sa poveanjem broja mikroorganizama i njihovom ivotnom djelatnou.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Ispitivanja koja su u ovoj oblasti vrena, pokazuju da glavna uloga u stvaranju CO 2 pripada mikroorganizmima. Oni stvaraju oko dvije treine cjelokupne koliine CO 2 u zemljitu, a ostatak pada na disanje korijena biljaka i zemljinih ivotinja. Sadraj ugljen dioksida u zraku nije stalan. On se mjenja tokom dana i godine. Uticaj gospodarenja sa umama na CO2 kao inioca. Ispravno primjenjena sredstva za obraivanje i njegu zemljita uvijek povoljno djeluju na rast i razvoj biljaka. Tako se mogu poboljati samo opi uslovi rasta, nego moda i proizvodnja CO2 i na taj nain pomoi podmladak u umi u svim pravcima. Uticaj gasova iz dimnjaka fabrika i industrijskih postrojenja na umsko drvee. Pored azota, kiseonika i ugljendioksida, u zraku se nalazi i izvjesna koliina praine i gasova iz fabrikih i industrijskih pogona, koji su posebno prisutni u zraku gradova i industrijskih centara. Od svih gasova naroito tetan uticaj na biljne organizme ima CO3. Sadraj CO2 u zraku od 1992.god., porastao je za 8 i 1996.god., iznosi 334 ppm (0,0364 %). Odnos umskog drvea i grmlja prema tetnim gasovima u zraku. Liari se smatraju znatno otpornijim od etinara, jer mogu da regeneriraju i odbace povrijeene asimilacione organe, to kod etinara nije sluaj. Jela se smatra najosjetljivijom vrstom zato jer njene etine ostaju na stablu veoma dugo. Odnos etinara i liara prema tetnim gasovima bio bi sljedei, poinjui sa najosjetljivijim vrstama: etinari: jela, smra, bor, ari. Liari: bukva, hrast, javor, kruka, vez. U Njemakoj prihvaena je podjela na tri grupe: 1. Vrlo osjetljive vrste: jasen, jela, borovac; 2. Osjetljive vrste: lipa, grab, smra; 3. Otporne vrste: hrastovi (naroito crveni ameriki hrast), brijestovi, javori, bukva, breza, topole, vrbe, tisa, crni bor, ari, limba. U Rusiji su takoe na osnovu istraivanja izvrili podjelu umskog drvea s obzirom na otpornost prema tetnim gasovima, na 3 grupe:

Z E C

UZGAJANJE UMA

U prvu grupu spadaju biljke koje su bioloki otporne. One brzo obnavljaju organe koji su povrijeeni gasovima. U ovu grupu spadaju, npr.: ameriki javor, zova, itd. Drugoj grupi pripadaju biljke koje su morfoloko anatomski otporne. One imaju takvu grau i osobine aimilacionih organa, koja sprijeava prodiranje gasova u unutranjost lisnog tkiva. Takve karakteristike ima: imir, pajasen, niz sukulentnih biljaka, kao i onih koje imaju tvrd koast list. Treu grupu sainjavaju biljke fizioloki otporne. Otpornost kod ovih biljaka posljedica je, pored ostalog i reakcija elijskog soka. Ustanovljeno je da su otpornije one vrste kod kojih je kiselost elijskog soka manja.

VJETAR Energiju za pokretanje zraka, daje sunce, odnosno njegova toplina. Strujanje zraka je posljedica razlike u zagrijavanju velikih masa, kao to su kopno i more, i posljedica rotacije zemlje. Razlike u toplini stvaraju razlike u pritisku zraka. Tako se u velikim prostorima atmosfere stvaraju ciklone i anticiklone. Cikloni su podruja niskog tlaka, barometrijske depresije. Anticiklone su podruja visokog ili vieg tlaka zraka. Zrak se kree od toplijeg podruja odnosno mjesta vieg tlaka, prema hladnijem podruju. Tako se stvara vjetar. Osobine vjetra: smjer, brzina (jaina) i struktura (kolebanja smjera i brzine oko srednjih vrijednosti).

Stalnih vjetrova, kao to su pasati i antipasati u naoj zemlji nema nego dominiraju slapoviti i lokalni vjetrovi. Oblik zemljita mijenja smjer vjetrova. Snaga vjetra najmanja je pri tlu. Umjereno gibanje zraka dobro utjee na vegetaciju, jer se poveava transpiracija i tako ubrzava uzlazan tok rastvorenih mineralnih materija u kronju. Jae gibanje zrake raznosi suvinu vlagu. Polen i lake plodove; smanjuje mogunost stvaranja mraza, jer se odnosi hladan zrak, odnosno mijea hladan i vlaan zrak sa toplim i suhim zrakom. Vjetar je fizioloki i ekoloki znaajan kad mu je brzina nadprosjena. Skale za oznaavanje jakosti vjetra. Jakost vjetra se oznaava prema njegovoj brzini, a brzina vjetra se ocjenjuje metrima u sekundi, pri emu je vjetar slab s brzinom ispod 11 m/sek, jak brzinom 11 17 m/sek, vrlo jak brzinom od 17 30 m/sek, olujni (orkanski)

Z E C

UZGAJANJE UMA

brzinom iznad 30 m/sek. Za ocjenu jakosti vjetra sluimo se i oznakom: mirno, slab, jak, veoma jak vjetar, vihor i orkan. Najobinija je Beafurtova (Boforova) skala, prema kojoj se jakost vjetra ocjenjuje sa 12 stepeni. Za ocjenu tih stupnjeva primjenjuju se razne prirodne pojave koje se oituju za vjetrovita vremena.

U gruboj prosjenosti: 0 (oznaava tiinu); 1-3 je lahor, povjetarac i slab vjetar s brzinama 1 5 m/sek; u 3 stupnju vjetar pokree lie. Stupanj jakosti vjetra 4-5 ima brzinu oko 5 10 m/sek; kod 5 stupnja (35 km/sat) vjetar pokree deblje grane. Stupanj 6 7 oznaava jak i olujan vjetar brzine oko 10 15 m/sek (33 55 km/sat); povija tanja stabla. Stupanj 8 10 oznaava oluje brzine 15 25 m/sek (55 90 km/sat); lomi tanje i debele grane obara i upa drvee. Stupanj 11 12 pokazuje da je brzina vjetra vea od 25 m/sek; to su vihori i orkani, koji se u naim krajevima vrlo rijetko razviju, gotovo nikad potpuno; izvan naeg kontinenta esti su uragani i tajfuni. Ponekad i u naim umama jaki vihori (cikloni) unite vei dijelovi uma; nakon takve nepogode, vrlo je teko izraivati i izvlaenje oborenog drveta (izvala i preloma), postoji mogunost stvaranja zaraze. Patoloko dejstvo vjetra. Na liarima je kronja veinom bunasta sa zakoenjem poput krova, prema pravcu glavnog vjetra (snaga vjetra koja strie). Na etinarima naroito smri kronja se oblikuje kao zastava, na strani suprotnoj od vjetra (obrazovanje zastave pod uticajem vjetra). Jo udnovatiji oblik kroanja u vidu bajraka pokazuju borovi na vjetru jako izloenoj morskoj obali. Na morskoj obali, u umama, esto sreemo slike prouzrokovane briuom lomeom snagom vjetra, koje su dovele do oblikovanja naroito zakrljalih sastojina tzv., avetinjskih uma. Gusta uma zatiuje zemljite od negativnog uticaja vjetra. Uticaj vjetra na oblik drvea i stabala. Uzroci izumiranja grana na dijelu kronje koji je izloen vjetru su dvojaki: mehaniki i fizioloki. Cilindrian oblik debla, pored ostalog posljedica je i uticaja vjetra na stablo. Na ovaj nain deblo prua vjetru koji utie na njega sa svih strana najmanji otpor. Drvee u stanju sklopa uvijek je uope punodrvnije tj., navie relativno deblje nego drvee na osami, ija debljina stabla naglo opada idui navie (miorepast oblik debla). Nakon svakog putanja vjetru na volju (jake prorjede odnosno progale) poveava se u

Z E C

UZGAJANJE UMA

odgovarajuoj mjeri prema veoj napadnoj sili vjetra i prirast jae na donjem dijelu stabla, nego na gornjem; stablo postaje miorepastije. Vjetroizvale nastaju ako je moment obrtanja koji izaziva vjetar svojim uticajem na kronju stabla vei od sile ukljetenja stabla korijenom za zemljite. Vjetrolom nastaje ako je moment obrtnje vrlo veliki, a stablo je istovremeno snanim sistemom korijenja vrlo vrsto spojeno sa podlogom. Starija stabla manje su otporna od mlaih jer imaju veu ukupnu povrinu kronje i drvnu masu koja je znatno manje elastina nego to je to sluaj kod mlaih stabala iste vrste drvea. U umama izdanakog porijekla pod uticajem vjetra obino nastaju vjetrolomi i to uglavnom u vratu korijena, usljed truljenja starog materinskog panja. Razliita je otpornost pojedinih vrsta drvea na vjetar i ona ovisi, prije svega o anatomskoj grai i o tehnolokim svojstvima drveta, zatim o tome je li drvo smrznuto i nosi li na sebi teret snijega i leda. Vana je i dubina zakorjenjivanja, te poloaj teita stabla. Na osnovu sistematski provedene analize faktora koji utiu na pojavu vjetroizvala i vjetroloma vidi se ovaj odnos razliit ne samo kod stabala raznih vrsta drvea, ve i kod stabala jedne iste vrste. Glavni pravac vjetra u Bosni i Hercegovini gotovo svuda je sjeverozapadni (SZ) i jugozapadni (JZ). U umi se vjetar najjae oslabljuje na gornjem krovu kroanja. Osvrt na vjetar kao inioca u gospodarenju umama. umsko gazdinske mjere jaanja zatite vjetra treba upraviti u prvom redu na ona mjesta na kojima treba oekivati trajne uticaje vjetra, dakle na ivice ume i sastojine, vjetru izloene padine i glavice. U krajevima gdje postoji trajna opasnost od vjetra preporuuje se odgajanje mjeovitih, raznodobnih uma, iji stepenast sklop lomi snagu vjetra. Koristan uticaj vjetra oituje se ovako: Raznosei polenova zrnca za vrijeme cvjetanja drvea (obino na 100 km, a esto i mnogo dalje) vjetar pospjeuje oplodnju; Raznosei plodove i sjeme pogoduje podmlaivanju uma; U vezi s izmjenom vlanoga i suhoga zraka u vlanim poloajima prijei rast mahovine po drveu (tome moe biti uzrok i slaba izmjena u temperaturi zraka);

Z E C

UZGAJANJE UMA

Mjeajui topliji i hladniji zrak vjetar esto sprijeava ugibanja zbog mraza; Mjea listinac raznih vrsta drvea u mjeovitim sastojinama; Pospjeuje transpiraciju drvea, Blagi vjetar pospjeuje fotosintezu, odnosei proizvedeni kiseonik koji se nakupio u samom procesu.

tetan uticaj vjetra oituje se ovako: Vjetar popjeuje irenje umskih poara; Stalno odnosi uanj s istaknutih poloaja, pa tlo brzo slabi, naglo se sui i stvrdnjava; Jai vjetrovi popjeuju prekomjernu evaporaciju, a time isuuju tlo i na mjestima, gdje je to od tete; Jai vjetrovi znatno poveavaju transpiraciju; Jai vjetrovi pospjeuju deflaciju (raznoenje zemlje), koja je obradom ili drugim kojim nainom razrahljena; Tek presaene sadnice jak vjetar unitava; Jaki hladni vjetrovi znatno sniavaju temperatura zraka i tla, pa tako nastaju nepovoljni odnosi za uzgoj osjetljivih vrsta drvea; Jaki vjetrovi mogu izvaliti odrasla stabla zajedno sa ilama; Jaki vjetrovi oteuju mehaniki lie od drvea, a osim toga i cijela stabla lomei vrhove i grane; posebno na strani odakle esto puu. Uticajem vjetra nastaju vjetrolomi, a u vrijeme snijega tzv., snjegolomi.; Vihori mogu poruiti i izlomiti velike povrine odraslih uma, tako da gotovo nijedno stablo ne ostane ozljeeno.

SKUPNO DJELOVANJE KLIMATSKIH FAKTORA Klima je trenutano stanje nad odreenom atmosferskom podruju. Klima ili podneblje, sa biolokog gledita, jeste skup svih stanja i promjena u atmosferi koji neposredno ili posredno utjeu na ivot organizama, njihovih zajednica i njihov razvitak. Klimatologija prouava i tumai prosjeno stanje atmosfere na temelju pojedinanih metereolokih mjerenja, numeriki i grafiki izvedenih podataka. Meteorologija prouava zakonitost pojedinih stanja atmosfere. Bioklimatologija istrauje uticaj klime na ivu prirodu. Makroklima je klima velikih prostora. Mikroklimatologija ispituje klimu malih prostora. Sve to omoguuje da se utvrde klimatska podruja.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Karakter klime odreuju ovi njeni elementi: Radijacija sunca, Pritisak zraka, Vjetar, Temperatura, Vlaga zraka, Oborine i naoblaka, Radioaktivnost, i Elektricitet atmosfere.

Solarna klima je posljedica raznolikosti zemlje i toplinske energije sunca. Modifikatori klime su: Razdioba kopna i mora, Udaljenost od mora, Nadmorska visina (elevacija), Raspored i veliina zemaljskih masa, Ekspozicija i Inklinacija (nagib) zemaljskih ispona, Sastav tla, Gornja i donja voda, Vegetacija.

Uzroci modificiranja klime jesu ovi: nejednako zagrijavanje kopna i mora, ravnica, dolina i planina, gola i obrasla zemljita, vlana i suha tla i sl. Posljedica tih faktora jesu razliit pritisak zraka i razliite struje zraka. Odatle su vjetrovi vlani i suhi, topli i hladni, jaki i slabi, znaajni za pojedine dijelove zemlje, stanita, godinja doba, dane i noi. Treba uvaiti injenicu da sve metereoloke pojave meusobno ovise i utiu jedna na drugu. Pod uticajem temperature, oborine vlage i zraka, klima je humidna kada je koliina oborina vea nego to se moe ispariti vode; suviak otjee preko podzemnih tokova u rijeke i potoke. U obratnim okolnostima (kada je koliina oborina manja nego to se moe ispariti vode) klima je aridna, i u prelazima, semihumidna i semiaridna. Svjetlo, toplina, vlaga, sastav zraka i vjetar, faktori su koji se u pojedinanom uticaju na ivot drvea i ume nikako ne mogu potpuno shvatiti. Pojavljuju se uvijek kao skupno djelovanje klime u

Z E C

UZGAJANJE UMA

vezi sa svim drugim faktorima stanitima; jedan se faktor, obino, tek tada jasnije istie kad je u minimumu, npr., toplina na gornjoj granici umske vegetacije ili voda u doba sue. (Leibundgut) Ruebel je nadomjestivost ekolokih faktora ukratko prikazao u sljedeih 6 grupa: 1. Klimatski faktori se nadomjetaju drugim klimatskim faktorima; npr., suhoa junom ekspozicijom, vlanost sjevernom ekspozicijom, 2. Edafski faktori u drugim edafskim faktorima; npr., suhoa siromatvom na kiseoniku u tlu; 3. Biotski faktori drugim biotskim faktorima; npr., slaba sposobnost za borbu biljke Calluna nadomjetava se njenim malim zahtjevima; 4. Klimatski faktori edafskim faktorima i obratno; npr., topla klima plitkou tla ili hladna klima vodom; 5. Klimatski faktori biotskim, i obratno; npr., stepska klima paom; 6. Edafski faktori biotskim, i obratno; npr., mogunost opstanka biljke na nekom tlu iskljuenjem konkurencije. Sinteza faktora klime nastoji se, barem donekle, izraziti odnosom biljnih elemenata, npr., na temelju odnosa koliine oborina i temperature. To su tzv., klimatski indeksi. Langov kini faktor (Kf) je koeficijent srednje godinje sume oborina (O) u mm i srednje godinje temperature u stepenima Celsiusa (T). Sastojinska klima je mikroklima u sastojinama umske vegetacije. Makar je pod snanim uticajem makroklime, regionalne klime i lokalne klime, klima u umi drukija je nego izvan nje. Temperature su ljeti nie, a zimi (u sastojinama etinara) vie; razlika danju oko 2,5 50C; manji su ekstremi kolebanja i valovi temperature; prosjeno manje oborina prodre do tla. Snijeg se zadrava due, manja je brzina vjetra i manje je isparavanje tla, pa je relativna vlaga zraka zraka via. umska vegetacija, dakle mijenja klimu, pogotovo temperaturu; vie na junim ekspozicijama zemljita nego na sjevernim. Svaka sastojinska klima ima svoju mikroklimu. uma snano utie na karakter klime, i to ne samo svoje nego i na klimu svoje okoline.

UMA I ZRANI ELEKTRICITET Elektricitet koji se prazni putem munje izmeu oblaka i zemlje u nekim podrujima ima znatan uticaj na ivot ume. Munja udara u stabla ostavljajui dublji ili plii trag od vrha do podnoja stabla.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Elektrini procesi u kumulonimbusu dovode do koncentracije znatnih koliina elektriciteta u pojedinim dijelovima oblaka, to dovodi do velikih razlika napetosti unutar i izvan oblaka. Kada razlika napetosti prijee stanovitu granicu, dolazi do pranjenja, tj., elektrine iskre, te popratnih akustinih i optikih pojava, poznatim pod skupnim imenom grmljavina, a sama se elektrina iskra zove munja. Najobinija munja je linijska munja, kada iskra preskae u prelomljenoj liniji. Plona munja nastaje kada se kratkotrajno i sitno izbijanje zbiva unutar oblaka na mnogo mjesta odjednom. Rijetka je munja u obliku kugle kuglasta munja i munja u obliku sitnih kuglica. Munja moe nastati unutar oblaka, izmeu oblaka i slobodnog elektrinog naboja u atmosferi, ispod i iznad oblaka, i napokon izmeu oblaka i povrine zemlje; tada se zove grom. Munja najee udara u visoka stabla sa iljastim kronjama, te ona sa suhim vrhovima i suhim granama ije je korijenje duboko u vlanoj i mokroj zemlji. STEPEN IZLOENOSTI Jako podlone Umjereno podlone Manje podlone VRSTE DRVEA Topola, hrast, vrba, brijest, smra, jela, ari, borovi Pitomi kesten, lipa, trenja, obini orah Javor, bukva, obini grab, joha, breza, divlji kesten

Grom udara ee u izolirana stabla nego u stabla u umskom kompleksu, ee u via nego u nia stabla, ee u stabla sa hrapavom korom nego glatkom (vea je otpornost u kretanju munje kod prvih), ee u stabla koja se duboko zakorjenjuju, odnosno u vrste drvea sa jako razvijenom ilom sranicom, ee u stabla koja se nalaze na vlanom zemljitu. Udarci munje mogu u suho doba godine izazvati poare.

EDAFSKI

FAKTORI

UMA

TLO ZEMLJITE Tlo je razgraeni i rastresiti proizvod kamene podloge. Stvara se i razvija pod uticajem unutranjih i vanjskih sila litosfere, atmosfere, hidrosfere i biosfere od razdrobljenja i hemijskih promjena kamenja i od ostataka biljaka i ivotinja.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Zemljite tlo nije kompaktna masa, ve je prostor ispunjen vrstim, tekuim i plinovitim materijama, sa sistemom upljina razne veliine i oblika; u normalnim okolnostima dinamiki je stabilno. Tlo dakle ine mineralne materije (45%), organska materija (5%), voda (30%) i zrak (20%). Zemljite tlo slui drveu kao uporite (stanite) i kao izvor hrane. Za uspijevanje drvea vano je da se ono odvija u oba smjera, tj., po svojim fizikalnim i po hemijskim svojstvima. U njemu se biljke ukorijenjuju; iz njega primaju hranu, u obliku rastopina anorganskih spojeva. to je tlo mlae, jai je uticaj matine stijene; to je razvijenije, to vie na njega utie klima. Na umska tla utjeu tri pedogenetska faktora, kojih nema toliko u ratarskim i slinim tlima: korijenje drvea i grmlja, velika koliina mrtve organske tvari i poseban svijet sitnih ivih bia.

Glavni inioci tla (pedogenetski faktori) su ovi: Petrografski matini supstrat, Klima, Flora, Fauna, Reljef, i ovjek.

Tla se stvaraju pedogenetskim procesima, pa svako tlo ima svoju razvojnu starost, za iji je razvitak odluujui matini supstrat. Smjer razvitka i intezitet pedogenetskih procesa odreuje klima i manje vegetacija, koja posredno ili neposredno obogauje tlo ivom i mrtvom organskom materijom. Prostor u kojem se odvijaju pedogenetski procesi naziva se pedosferom, a korijenjem prorasla pedosfera rizosferom. Rizosfera je najdinaminiji dio pedosfere. Pedoloki se faktori nazivaju i edafskim faktorima. Osmoza je mjeanje dvaju tekuina kroz elijsku membranu. Suprotna snaga je turgor, pritisak elijske membrane, kad se elija napuni otopinom. Pedosfera je vrlo dinamina i zato je najsloeniji dio geosfere. Elementarni procesi u tlu se mogu razvrstati u fizikalne, hemijske, bioloke promjene.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Fizikalni procesi su ovi: Eluvijacija je ispiranje i osiromaavanje povrinskih slojeva tla tj., odnoenje organskih i anorganskih spojeva; Iluvijacija je nagomilavanje aktivnih i mobilnih sastojaka iz eluvijalnog horizonta u dubljim slojevima tla; Hidrogenizacija je jedan od glavnih procesa u movarnim tlima; Desikacija je zasuivanje, npr., na tekim glinenim tlima, koja su u vlanom stanju bestrukturna, a u suhom raspucana.

Hemijski procesi su ovi: Acidifikacija je zakiseljavanje, odnosno obogaivanje tla vodonikovim jonima, zbog ega tla, pogotovo humus, gube baze, izmjeni se kompleks pedocenoze, intezivnija je eluvijacija; Alkalizacija je proces suprotan acidifikaciji, poveava se koncentracija OH jona, poveava se kapacitet za vodu preovladavaju bazifilni organizmi; Karbonatizacija; Silikacija, i dr.

U bioloke procese ubrajamo: Amonifikacija, Nitrifikacija, Denitrifikacija, Nitrogenizacija je stvaranje organskih azotnih spojeva iz elementarnog azota pod uticajem azotnih mikroba; Humizacija, i mnogi drugi.

Kombinirani fizikalno hemijski bioloki procesi jesu: Strukturizacija, Humifikacija, i Mineralizacija; Su vrlo vani procesi u umi, posebno su opisani u poglavlju o prostirci i humusu.

Svojstva umskog zemljita dijele se na dvije grupe: fizika i hemijska, pri emu se fizika svojstva ubrajaju: Dubina, Mehaniki sastav i spojnost,

Z E C

UZGAJANJE UMA

Vlanost, Toplota i Zrani kapacitet zemljita.

A u hemijska svojstva: Hranjivost i Hemijska reakcija zemljita.

Dubina. VEOMA DUBOKO DUBOKO SREDNJE DUBOKO SREDNJE PLITKO SASVIM PLITKO Preko 1,2 m 0,60 1,2 m 0,30 0,60 m 0,15 0,30 m Do 0,15 m

Ne mora uvijek vrsta stijena da predstavlja granini sloj koji spreava prodiranje korijena, a ni sljepljeni otvrdli sloj, npr., orttajn, nego je dovoljno da druge okolnosti, kao npr., nedovoljno provjetravanje zemljita ili plitko stojea donja voda, zatvori zemljite ispod sebe pred grananjem korijena. Stabla svih vrsta drvea koje imaju dugu ilu sranicu, kada rastu na plitkom zemljitu, imaju zatupast, tanjirast oblik kronje. Naprotiv kada rastu na dubokom zemljitu, imaju izduene, ovalne (liari) ili piramidalne kronje (etinari). Sve vrste drvea, kada rastu na plitkom zemljitu, izloene su znatno veoj opasnosti od tetnih uticaja vjetra (vjetroizvale) i snijega (snjegoizvale). Nasuprot tome vrste drvea koje imaju plitak, povrinski korijen, kada rastu na dubokom zemljitu znatno su otpornije prema ovim tetnim uticajima. Jedan od vrlo vanih zadataka u uzgajanju uma je: uzgojiti stabla koja e imati najveu moguu drvnu masu kao i da ova ima to veu tehniku vrijednost. Drugi zadatak je: odgojiti umu koja e biti otporna prema svim tetnim uticajima sredine, a naroito prema vjetru i snijegu. Nepoznavanje znaaja dubine zemljita vrlo esto moe da omete ispunjenje ovih zadataka. U umarskoj praksi, kao i u poljoprivredi, uobiajeno je da se dubina zemljita odreuje prema dubini pedolokog sloja. Kao to je ranije reeno pod pedolokim slojem podrazumijeva se pedoloki sloj koji je na izvjesnoj dubini ogranien geolokom podlogom. Meutim, geoloka podloga ne predstavlja uvijek granicu preko koje korijen

Z E C

UZGAJANJE UMA

drvea ne moe dalje da se razvija. Nisu rijetki sluajevi da na zemljitu koje je vrlo plitko, ili ak i nema jasno izraenog pedolokog sloja raste drvee i razvija svoj korijen. Dokle e u dubini moi da se razviju ile korijena, zavisi ne samo od dubine pedolokog sloja, ve i od stanja u kome se nalazi geoloka podloga. Zemljita koja su fiziki duboka, ali u kojima drvee, iz bilo kojih razloga ne moe normalno zbog vode da razvija korijen u dubinu nazivaju se fiziolokim plitkim zemljitima. Odnos umskog drvea prema dubini zemljita. Odnos umskog drvea prema dubini zemljita zavisi od oblika i naina grananja pojedinih vrsta. Ako se zanemare mnogi prijelazi, umske vrste drvea mogu da se podijele, prema nainu grananja i obliku korijena, u dvije osnovne grupe: U jednu grupu spadaju vrste sa sistemom korijena koji ima ilu sranicu, te se razvija vertikalno u dubini sa bono razvijenim sekundarnim ilama. To su hrastovi, borovi, pitomi kesten, ari, brijestovi, javori i jaseni. U drugu grupu svrstavaju se vrste sa sistemom korijena bez ile sranice, ije se ile granaju na sve strane od vrata korijena, ne prodirui duboko u zemljitu. To su: trepetljika, grab, breza, smra, bukva, johe. Za bilo koju vrstu drvea, kada se radi o odnosu prema dubini zemljita, postoji pravilo, da bez obzira kakav sistem korijena ona imala, dublje zemljite prija. Mehaniki sastav ili tekstura. Kvalitativan odnos mehanikih elemenata tla, sastoji se od vrste, tekue i plinovite faze; vrsta zauzima oko 30 60 % volumena tla, a ine je estice mehanikih elemenata i strukturnih agregata u raznim veliinama, koji nastaju iz matine podloge ili litosfere, inei sastavne elemente gornjeg tla ili pedosfere. vrsto kamenje izbija na povrinu: U obliku hridi, koje imaju manje ili vie pukotina, ili U obliku veih ili manjih pojedinih blokova, koji vire na povrinu, a imaju takoer pukotine kao i hridi.

Prema vrsti matinog supstrata njegovim troenjem i raspadanjem nastaje bolja ili loa pedosfera. Tako npr.,: Granitno kamenje i gnajs, ako su grubo zrnaste strukture, raspada se lagano i dosta duboko, a ako su fino zrnaste strukture, raspadaju se teko i plitko.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Serpetinsko kamenje lagano se drobi, ali se teko hemijski troi i daje plitko, vie manje slabo kamenito ljunano tlo. Kamenje kriljevaca raspada se dosta laganim troenjem u ploaste i sitnije komade, koji daljnim fizikalno hemijskim troenjem prelaze, prema svom sastavu, u bolja ili loija glinena tla. Krenjako ili dolomitno kamenje troi se vrlo razliito. Troenjem istih krenjaka nastaju suha i slaba zemljita. isto dolomitno kamenje troi se jo tee nego isti krenjak. Njihovim troenjem nastaje mravo tlo s mnogo kamenja. Kvarcno kamenje jedva se u prirodi troi hemijskim putem, nego se raspada i fizikim troenjem. Troenje napreduje polagano i odatle nastaje veinom slabo tlo, ako mu nije primjeano drugo kamenje. Kamene i ljunane estice ine tzv., skeletno tlo. Te estice nemaju meusobne veze. Pjeane, prakaste i glinaste estice ine tzv., sitno ili mrviasto tlo. Skeletne i mrviaste estice esto su meusobno izmjeane. Struktura tla zajedno s koherencijom, odreuje stupanj vlanosti i topline, propusnost za vodu i kruenje plinova, kapacitet za vodu i prozranost, mikrobioloka aktivnost, tok humifikacije i mineralizacije, razvitak korijenja. I zato struktura s drugim faktorima, u mnogome utie na plodnost tla, a samim tim i na ivotne procese sastojine. Kod mrviastog tla razlikuju se teka i lagana tla. U prvu grupu pripadaju glinena, a u drugu pjeana tla. Po sredini se nalazi grupa blagih, prkih tala, gdje ubrajamo ilovasta i humozna tla s manje ili vie primjeanog pijeska. Glavni sastavni dijelovi tala su: glina, pijesak, kre i humus. Koherencija je sila kojom se meusobno veu estice tla glinaste, ilovaste, pjeskovite. Adhezija je sila kojom se veu ili lijepe estice tla uz druge materije. Veini vrsta drvea najbolje prijaju srednje rahla, blaga tla. Ona daju drveu dobro uporite, povoljna im je vlaga i prozraka, a prema tome ta tla pogoduju snanom razvitku korijenja. vrsta tla oteavaju prodor korijenja. Takva tla ne odgovaraju onim vrstama drvea, kojim korijenje dosee duboko u tlu. Veoma rahla i sipka tla podvrgnuta su ablaciji (raznose ih vjetrovi i otplavljuje voda).

Z E C

UZGAJANJE UMA

Koloidi nakon taloenja tla, lebde u vodi (voda je neznatno mutna) i u tamnoj komori vide se pod snopom svjetla. Zoli su koloidi koji u dispergentnom sredstvu slobodno lebde. Geli su meusobno povezane estice koloida, koje koaguliraju, sedimentiraju i tako se odvajaju od dispergentnog sredstva (elatina). Jedna od osnovnih karakteristika strukturnih tala je da su porozna i topla, te da im je dobar raspored nekapilarnih i kapilarnih pora i reim vode i zraka; jaa je aktivnost mikroorganizama, naroito aerobnih bakterija. Takva tla su prosjeno plodna. Pod uticajem loe humifikacije stelje (kiseli humus), mogu postati slabo strukturna. Karakteristika nestrukturnih tala su na prvom mjestu da povrinska oborinska voda brzo otjee, a na ravnicama i dolinama stvaraju se bare i movare; na njima esto nastaju mrazevi; zakorjenjivanje drvea je sporo, a i loe. Struktura tla moe se poboljati obradom, kalcifikacijom ili gnojenjem stajskim ubrivom. Sve vrste umskog drvea najbolje uspijevaju na strukturnim tlima, pa je od fizikalnih svojstava tla, dobra struktura najvaniji uvjet za dobro podmlaivanje i razvitak drvea. Poroznost zemljita ovisi o volumenu pora. Poroznost (upljikavost) strukturnih zemljita iznosi 40 60 % volumena zemljita. Propusnost je svojstvo tla da proputa vodu i plinove. Voda iz pora istiskuje zrak, a pritisak zraka i plinova sprijeava prodiranje vode, pa su tako ta dva faktora u antagonistikom odnosu. Najmanju propusnost imaju gline, najveu pjesci, a ilovae su negdje u sredini. Karbonatna tla su propusnija, uz to toplija i sunija, a silikatna su manje propusna, hladnija i vlanija. Vlanost zemljita je posljedica mnogih faktora: oborina i relativne vlage zraka, sastava ume i dr. Vlagu zemljita ini sva voda dospjela u zemljite, koja dolazi: Iz atmosfere (kao kia, snijeg, rosa, kondenziranom parom u samom zemljitu); Iz podzemnih tokova (izdanske vode).

U praksi se zemljite s obzirom na koliinu vlage, grubo razvrstava ovako: Mokra zemljita, Vlana zemljita, Svjea zemljita, Suha zemljita.

Z E C

UZGAJANJE UMA

vrsta zemljita su esto suha, jer ne mogu brzo upiti vodu od kratkotrajnih kia. Ipak su esto mokra, posebno zimi i s proljea, jer dugo dre upijenu vodu. Lagana zemljita lako primaju vodu, ali je slabo dre, pa se zato lako posebno ljeti posve isue. Zimi i nakon kia ima u takvim zemljitima dosta vlage. Voda u zemljitu se javlja u ovim oblicima: para, kapilarna, kristalna, higroskopna, gravitaciona (ocijedna) i donja, zimi u obliku leda. Za razvitak vegetacije vane su uglavnom, fizioloki aktivne vode. Higroskopna i konstituciona voda fizioloki su inertne. Kapacitet za vodu je sposobnost zemljita da primi i zadri odreenu koliinu vode. Apsolutni kapacitet oznaava koliinu vode koju maksimalno zasieno zemljite zadri nakon 24 sata. Zemljite je zasieno do retencijskog kapaciteta kad su sve kapilarne pore ispunjene vodom, a nekapilarne zrakom. Osrednje retencijski kapacitet za vodu iznosi oko 40 - 60% zapremine zemljita. Kapacitet za vodu je koliina zraka koju sadri zasieno tlo vodom do retencijskog kapaciteta. Kapacitet za zrak je vei to je vea zapremina nekapilarnih pora. Nedostatak ili pomanjkanje pojedinih mineralnih materija u zemljitu uope moe da se odrazi na spoljnim pojavama. Maler je, takve razlike na boru oznaene kao pojava karence, posmatrano je u izvjesnim svojstvenim promjenama boje etina i eksperimentalno ih ustanovio. Mnotvo umskih biljaka pokazuje naroito sklonost za stanita na kojima se bogato obrazuju soliterno kisele soli. To su tzv., nitratne biljke. Humus je organomineralni komplex zemljita stvoren razgraivanjem mrtvih organskih materija biljaka i ivotinja. Osnovni faktori u stvaranju humusa su: Klima, Vegetacija, Mikroorganizmi.

Humus je vrlo mobilan komplex, koji prvo utie na rastvorljivost karbonata, fosfata i silikata u mineralnom dijelu zemljita, svojim ugljen dioksidom, koji nastaje pri njegovom truljenju, i organskim kiselinama. Uglavnom u zemljitu humus igra duplu ulogu, nekad kao tzv., trajni humus, koji je otporan prema mikrobiotikim napadima, vaan nosilac adsorpcione moi zemljita i kao hranjivi humus, koji raspadanjem mineralizira hranjive materije za biljke, pruajui meu

Z E C

UZGAJANJE UMA

njima naroito azot putem obrazovanja nitrata. Humus je glavni izvor snadbijevanja azotom. Humifikacija je kompliciran skup biohemijskih i fizikalnih procesa, koji razgrauju visoko molekularne organske supstancije i sintezom stvara humus. O brzini i kvaliteti tog procesa ovisi kvalitet humusa. Humizacija je proces nagomilavanja humusa. Intezivniji je u hladnim i vlanijim i stanitima i u gustim umama, posebno u sastojinama sciofitnih etinara, jer je mikrobioloka aktivnost manja. Mineralizacija je proces kojim se humus razgrauje u mineralne spojeve. Prema tome humizacija je ograniena mineralizacijom. Tok razgradnje stelje moe se ematski prikazati ovako: Stelja: organski kompleks malo fiziki i hemijski preraen; Truhlina: humificirani organski komplex u kojem su donekle ouvani organski ostatci; Prhlina: posve humificirana organska materija; Troina, zemljite u uem smislu: rastresit anorganski sloj pedosfere.

Brzina i kvalitet razgradnje navedenih materija ovisi o mnogim pedogenetskim faktorima, najvie o toplini, vlazi, sadraju slobodnog kiseonika i o aktivnosti mikroflore, mikrofaune, mezoflore i mezofaune, od kojih su najvaniji aerobni mikrobi, uglavnom bakterije i kine gliste. Proces razgradnje ne ovisi samo o pedogenetskim faktorima nego i o vrsti stelje. Prosjeno najbolji humus se stvara od prizemne vegetacije i liara. Vrste humusa su posljedica svih naprijed navedenih faktora. Prema fizikalnim, hemijskim i biogenim pokazateljima tog organskog komplexa, razlikuje se: Blagi humus (mekan, neutralan, zreli, adsorptivno zasien); i Kiseli humus (grub, sirov, nezasien bazama); ima mnogo prelaznih oblika humusa.

Glavne karakteristike blagog humusa su: blago razgraivanje, dobra rahlost, toplina i propusnost za zrak; dobro prima, zadrava i proputa vodu, ima veliku sposobnost adsorbiranja baza; odatle slabo kisela, slabo bazina, slabo bazina do neutralne reakcije; obilne koliina azota; prisustvo mnotva kinih glista, bakterija, posebno aerobnih i nitrifikatora, biogeno vezivanje atmosferskog azota; dobra izmjeanost s mineralnim slojem zemljita; prosjeno bolje podnosi zemljite; uglavnom na tlu bogatom bazama.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Glavne karakteristike kiselog humusa su: slabo raspadnuta ili poluraspadnuta stara stelja; otro odvojena humificirana organska materija; slobodne huminske kiseline; polagano raspadanje, pomanjkanje baza i hranjivih materija, loija struktura, nedovoljna aeracija i nedovoljna toplina; slaba aktivnost i sporo razmnoavanje humifikatora i mineralizatora, vea populacija anaerobnih bakterija, vie su razvijene gljive, drvee s najveim dijelom azotom snadbijeva posredstvom mikorize, nerazgraeni sloj sljepljen je isprepleten je micelijima gljiva, pa su otriji prelazi izmeu slojeva i humusa. Steljarenje je odnoenje stelje. Uloga umske stelje je ogromna. Ona je odjea umskih zemljita i korijenja. Zatiuje ih od sue, vruine, studeni i erozije. Rahla stelja je dobar izolator; kad je zrak suh i stelja se osui, prekida se u njoj mrea kapilara i znatno prekine veza izmeu tla i atmosfere, pa je isparavanje manje. U vlano doba, stelja upija velike koliine vode, pet do deset puta vie od njene teine, a suviak polagano otjee po zemljitu i u donje slojeve pedosfere; spreava zbijanje gornjeg sloja zemljita jakim oborinama. Openito, stelja odrava dobra fizikalna, hemijska i mikrobioloka svojstva zemljita; sudjeluje u retenciji vode, u odravanju mirnijeg toka oborina u izvore i vodotoke, dobar je regulator reima vode, zraka i topline. Uticaji faktora biosfere na zemljite. Na umsko zemljite od svih ivih organizama najvei uticaj imaju flora i fauna, jer one stvaraju, usitnjavaju i razgrauju mrtvu organsku materiju i mjeaju ih sa mineralnim slojem zemljita. Najznaajnija komponenta u stvaranju zemljita je Edafon: skup organizama pedosfere, koji u meusobnoj borbi i prilagoavanju na mrtve i ive inioce okoline, stvara Pedobiocenozu. Edafon ine ovi organizmi pedoflore i pedofaune: Mikroflora: bakterije, glavni nosioci razgradnje mrtve organske materije, aktinomicete, gljive, alge; Mezofauna: kine gliste, insekti i njihove larve, mravi, mievi, paukovi, stonoge, buhe; Mezoflora: prizemna vegetacija i grmlje; Makroflora: drvee; Makrofauna: divlja, koja kopa po zemljitu i u zemljitu ili prezimljuju u zemljitu.

Uloga umske vegetacije u formiranju pedosfere je ogromna. Obrauje gola zemljita, razrahljuje i vee zemljite korijenjem. Uz sudjelovanje sunane energije, topline i svjetla i preko hlorofila, umska vegetacija gradi od anorganskih spojeva ugljenika i vode

Z E C

UZGAJANJE UMA

organski komplex (ugljikohidrate), te sorbiranjem mineralnih rastopina stvara celulozu, hemicelulozu, lignin, krob, bjelanavine, masti, ulja, smola, voskove, tanin i drugo. Visoko molekularni spojevi mrtve organske supstance pretvaraju se humifikacijom i mineralizacijom u jednostavnije organske spojeve i zatim u anorganske, koje biljke mogu primati. U tom razaranju i stvaranju sudjeluju organizmi, enzimi i hemijski aktivne materije (kiseline, baze i dr.). izluivanjem CO2 i drugih aktivnih materija, vegetacija sudjeluje u razgradnji mineralnog dijela zemljita. Mikroorganizmi su najvaniji agensi razgradnje mrtvih organskih puteva. Mikroorganizmi su preteno ili higrofilni ili mezofilni ili kserofilni. Meu organizmima u zemljitu mogu vladati ovi odnosi bioze: simbioza (zajedniki ivot), metabioza (jedni organizmi pripremaju ivotnu sredinu drugima; to je naei oblik biocenoze) i antibioza (jedni organizmi spreavaju druge; stvaraju razne antibiotike npr.,: pencilin i streptomicin). U ivotu organizama velika je uloga biokatalizatora (bioticil), koji ubrzavaju ili usmjeravaju biohemijske procese: hormoni (fitohormoni=auksini), vitamini i fermenti. Pored tzv., pravih mikoriza, raznolikih tipova, javljaju se i tzv., pseudomikorize. Aciditet zemljita. Prvo je vana injenica da su gornji horizonti u umskom zemljitu gotovo uvijek manje ili vie kiseli i da sa dubinom nastupa jednoliko jako i brzo opadanje kiselosti, tako da i visoki aciditet u gornjem dijelu zemljita na dubini od 30 50 cm postaje veoma malen ili zemljite tu ve pokazuje gotovo sasvim neutralnu reakciju. Fizikalna svojstva zemljita. Ona su uglavnom uvjetovana sastavom zemljita od manje ili vie grubih do najfinijih djelia (fino zrnasti sadraj) i njihovim meusobnim smjetajem (grumenasta ili zrnasta struktura). Otud dalje proizilaze i odnosi topline, vlage i provjetravanja zemljita, a ovi su ponekad u veem stepenu presudni za porast naih sastojina, nego hemijsko stanje. Toplota. Toplotni kapacitet i sprovoenje toplote u velikoj mjeri zavisi od sadraja vode u zemljitu, tako da su oni i odreeni sadrajem vode u zemljitu. Odnosi vlage. Kod vode kao inioca nairoko je bilo govora o vlazi u zemljitu. esto na pjeskovitim zemljitima suhljijih podruja igra veliku ulogu i sastav zemljita po veliini pojedinih estica (zrna). Zadravanje vode je utoliko bolje ukoliko je vee uee finih estica. Provjetravanje. Za to su odluujui u prvom redu strukturni odnosi (grudvasta i zrnasta struktura, volumen pora i zrani kapacitet).

Z E C

UZGAJANJE UMA

Uticaj ume na zemljite. umsko zemljite iste geoloke osnove i iste spoljne klime, ekoloki je neto posve drugo nego golo zemljite, oranica ili livadsko zemljite. Mi to moda najkarakteristinije vidimo kad se takvo zemljite poumi, a zatim etinari kao bor ili smra pokau oboljenja i odumiranje, tzv., oranika smrt , oranka bolest dok oni esto dobro uspijevaju na neposredno susjednom starom umskom zemljitu. Uzimanje mineralnih materija. Poto je kod raznih vrsta drvea raznoliko i uzimanje pojedinih mineralnih materija iz zemljita, onda se moe desiti povoljno izravnavanje putem mjeanja raznih vrsta drvea, meutim kod istih sastojina moe lake nastupiti jednostrano iskoritavanje i osiromaenje u jednoj materiji. Na ovo je djelomino osjetljiva bukva na arenom pjearu na tzv., zamaranje zemljita. Viestruko ponavljanje toga na istoj povrini (oduzimanjem znaajne koliine mineralnih materija) na siromanijim zemljitima mora dovesti do osjetnog smrzavanja zalihe hranjivih materija. Mi imamo sve razloge da iz ume protjeramo ove sporedne prihode, a prije svega iskoritavanje stelje ( ove kuge ume) ili da ih ograniimo na najneophodniju mjeru. Materije otpadaka i obrazovanje humusa. Svi ovi otpatci su sad na umskom zemljitu podloni razaranju i truljenju, putem raznovrsnih fizikih, hemijskih i biolokih procesa. Ove ve jako izmjenjene, ali jo uvijek na zemljitu naslagane materije nazivamo humusnom naslagom, koju moemo uporediti, kako sa jo nepromjenjenom steljom (Ferna u vedskoj) tako i sa djeliima humusa, uvuenim u mineralno zemljite kiom i radom ivotinja, zemljinim humusom. Rastvaranje stelje moe da se odvija vrlo raznoliko. Uslijedi li ono naglo i dobro, organski djelii onda se obimno usitne i uskoro preu u fino zrnastu upljikavu masu humusnih djelia, u kojim se prostim okom ne moe vie razaznati biljna struktura, i koju moemo oznaiti istruhli humus. Zbiva li se ono sporo i ravo, onda otpatci zaostaju u grubljim djeliima, ija se biljna struktura moe jo jasno razaznati. Ovi otpatci su manje ili vie gusto proeti gljivinim koniima (micelijom) i meusobno isprepleteni. Ostane li sva ta masa pritom jo rastresita, onda se pred nama nalazi tzv., sirovi humus (izraz uope udomaen, koji je stvorio Raman). Kad je proimanje i preplitanje te mase micelijima tako gusto i vrsto, da pri upanju izvlaimo tresetaste povezane komade, onda se pred nama nalazi tzv., tresetna naslaga (ili ee zvani suhi treset). Oteana mineralizacija humusa i jako ispiranje naroito su raireni na sjeveroistoku i sjeveru Evrope i u Rusiji su oznaeni kao opodozoljavanje (po pepeljastoj boji gornjih izblijedjelih slojeva). Hladna i vlana klima, kakva vlada tamo, a i u viim planinama, potpomae ovaj proces.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Mahovinska trule je raspadnuti oblik humusa. Uticaj gospodarenja na zemljitu u umi. Melerova teza: Veliina prirasta nije uvjetovana snagom zemljita nego gospodarenje, koje tek daje ili otima snagu zemljitu. I slino kod Vibeka: Bonitet zemljita je uspjeh ume, koja polako sama sebi stvara kvalitet zemljita. Sigurno je, da svi zahvati u sastojinu mjenjaju svjetlo, toplotu, taloge i isparavanje, i da odmah utiu na ivotne procese u zemljitu, a s tim i na obrazovanje i raspadanje humusa.

GEOMORFOLOKI FAKTORI
Geomorfoloki faktori (orografski, fiziografski, topografski) jesu ovi: Nadmorska visina (elevacija), Nagib (inklinacija), Razmjetaj, veliina i oblik zemaljskih masa.

Ti faktori modificiraju makroklimu i regionalnu klimu. Prema navodima Braun Blaqueta reljef zemljita pojaava i ublaava djelovanje inilaca klime i zemljita na vegetaciju. Na osnovu gornje konstatacije moe se izvesti zakljuak koji govori o tome da se jae mjenjaju uticaji prosjene klime to je brdski masiv prostraniji, vii i razbireniji. Makroklima se modificira u regionalnu klimu, regionalna u lokalnu, a lokalna u makroklimu i nanoklimu. Uloga geomorfolokih faktora vrlo je vana u umskom gospodarstvu, jer komplexi brijegova i planina, njihova veliina, smjerovi i razmjetaj mjenjaju toplinu i vlagu, smjer vjetrova, koliinu, vrstu i raspored oborina, pa prema tome utiu i na rasprostranjenost i razvitak vegetacije, na bonitet stanita i sastojina, na smjesu vrsta drvea, prirast, podmlaivanje, koliinu i kakvou stabla.

NADMORSKA VISINA Nadmorska visina ili elevacija svojom promjenom mjenja i osnovne klimatske faktore: Temperaturu zraka, Vlagu zraka, Svjetlost, Vrste padavina, i Jainu vjetra.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Za veinu naih domaih vrsta, sve do visine sredogorja (priblino 1 000 m N.V.) ove promjene se razvijaju u pozitivnom smislu. Iznad ove visine klimatski uvjeti postaju sve nepovoljniji, klima postaje sve otrija, tako da na visinama iznad 1 500 m, samo jo mali broj umskog drvea nalazi optimalne uvjete za rast i razvoj. Ekoloke razlike i s njima u vezi, fenoloke pojave na vegetaciji to su vee, to je vea razlika u nadmorskoj visini: Temperatura na svakih 100 m visinske razlike pada prosjeno za oko 0,50C (zimi oko 0,40C, ljeti oko 0,60C); oblik zemljita, sastav zemljita, pokrovnost vegetacije i dr., mjenjaju navedeni prosjek temperature, ponegdje i vrlo intezivno. Na viim poloajima su prosjeno vee razlike u temperaturi izmeu dolina i grebena izmeu zasjenjenih i osvjetljenih poloaja, izmeu ljeta i zime, dana i noi i izmeu suprotnih ekspozicija. Na veim visinama zrak je sve rjei, pa se ne moe apsorbirati velike koliine topline, ali je radijacija sunca intezivnija, i vea je koliina ultra violetnih zraka (ljubiastih i ultraljubiastih, odnosno onih koji imaju kratku talasnu duinu), veliko je nono isparavanje. Na visokim planinama u odnosu na mjesta u nizinama, ima prosjeno tri puta vie direktne svjetlosti od difuzne. Sve je vea koliina oborina, dublje su naslage snijega i on polaganije kopni, jai su vjetrovi. Na ovom mjestu treba posebno napomenuti praktini znaaj za uzgajanje uma poznavanje uticaja nadmorske visine na oblik u kojem se javljaju atmosferski talozi. Poveanjem nadmorske visine poveava se procenat snijega u ukupnoj koliini. Uee direktne svjetlosti je vee, a difuzne je manji. Vegetacioni period je krai (kod gornje granice umske vegetacije do 3 4 mjeseca, u nizinama kontinentalnog podruja do 6 7 mjeseci i vie), ivotni procesi su intezivniji, osobito cvjetanje i urodi sjemenom; vegetacioni period se na svakih 100 m visinske razlike prosjeno skrauje za oko 11 dana.

U planinama jesen nastupa ranije prosjeno za jedan do dva dana za svakih 100 m nadmorske visine. Razlike na drveu i umi, koje uzrokuju navedene jae modifikacije klime, oituju se u obliku, veliini i grai lia, kronje, debla, kore i korijena, u strukturi, obrastu i sklopljenosti ume, na prirastu, drvnoj masi i kakvoi stabla, u unutranjoj grai drveta i dr. Fizioloke pojave na drveu intezivnije su zbog kraeg i intezivnog vegetacionog perioda. Razdoblja izmeu godina obilnije fruktifikacije (plodonoenje) su dua, podmlaivanje je tee i polaganije. Vie je vremena potrebno za pojedine stadije razvitka

Z E C

UZGAJANJE UMA

drvea. U borbi za opstanak, neke se vrste drvea podmlauju i iz vegetativnih organa; npr., smra iz poleglih grana. Uzrast drvea za datu vrstu drvea je loiji. Visine su u odnosu na promjer stabla manje. Promjer drvea iste starosti je manji. Manja je vitkost debla; oblik debla je manje paraboloidan i vie nailoidan. Sistemi korijena i ilita su jai. istoa debla od grana je manja. Teite stabla je nie. Godovi su ui, a uee kasnog drveta je manje. Sastojine iste vrste drvea i iste starosti imaju manju drvenu masu i manji prirast. Vei je broj stabala, ali su ona tanja. Sklop je zatim sve svjetliji, a obrast rjei. S veim visinama zemljita mijenja se omjer smjese vrsta drvea i openito, tip vegetacije. Klimatogene umske zajednice su zajednice koje preteno ovise o klimi. Unutar tih zajednica imamo ume, sastojine i skupine drvea kod kojih je sastav odreen specifinim okolnostima, kao to su reljef, zemljite, donja i gornja voda. Gornja granica umske vegetacije pod uticajem je velike studeni, dugog leanja snijega i leda, i jakog vjetra. Zato su stabla na najviim visovima nia, izobliena, sabljasta i klekasta; debla imaju ponegdje oblik pueve kuice, a grane zmijolike i polegnute. Visina gornje granice umske vegetacije vrlo je razliita. Ovisi prvenstveno o temperaturi, ali i drugim faktorima. Tako se ispod prosjene izoterme mogu sniziti vjetrovi, stalno ruenje kamenja i snijega, odnosno lavinski jezici, peine, nemirno zemljite i sl. Granica ume ovisi i o geografskoj irini, te je na sjeveru nia. Treba dakle, razlikovati prirodnu i umjetnu gornju granicu umske vegetacije; k tomu granicu ume i granicu umskog drvea.

EKSPOZICIJA Ekspozicija ili izloenost predstavlja pojam koji oznaava stranu svjeta prema kojoj je okrenuta jedna povrina ili odreena padina. Izloenost moe biti prema suncu (solarna) i prema vjetrovima. Ekspozicija zemljita se odreuje busolom ili okularno. Ekoloke vanosti ekspozicije ovise, uglavnom o trajanju radijacije sunca i o uglu to ga ini direktna sunana svjetlost sa nagibom zemljita (solarna klima). Najizrazitije suprotne ekspozicije, koje ovise o insolaciji, jesu june (JZ, J, JI) i sjeverne (SZ, S, SI), tj., prisojne i osojne, poluprisojne i poluosojne.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Najvee razlike u naim krajevima veinom su izmeu sjeveroistonih i jugozapadnih ekspozicija. Ekspozicija, zajedno sa nagibom, modificira inioce klime, tj., pojaava ih ili ih oslabljuje. Najvie se mjenjaju jakost i trajanje svjetlosti, toplina zraka i zemljita, i vlaga. June strane su prosjeno toplije, sunije i svjetlije nego horizontalni poloaji; to su strmije vie se ugriju. Sjeverne strane su prosjeno hladnije, vlanije i manje osvjetljene; to su strmije manje se ugriju. Modificiranje klime mijenja i druge faktore o kojima ovisi razvitak vegetacije: Duina vegetacijskog doba, Debljina i trajnost leanja snijega, Broj dana s mrazovima i suama, Isparavanje, Reim voda i zraka u pedosferi, Humifikacija, Mineralizacija, Transpiracija, i Asimilacija.

S time u vezi je i bonitet stanita i sastojina, odnosno struktura i koliina drvene mase, prirast, kakvoa stabla, dominacija pojedinih vrsta drvea, tok podmlaivanja. Po Lambertovom zakonu; Intezitet topline energije koju jedna povrina prima od sunca proporcionalno se mijenja sa sinusom ugla pod kojim sunevi zraci padaju na vodoravnu povrinu. Znai ukoliko zraci koji ostavljaju jednu povrinu padaju na nju upravnije, utoliko e se vea koliina toplotne energije upiti u zemljite. Razlike u pogledu uvjeta mikroklime izmeu junih i sjevernih strana su toliko oigledne, da u svakodnevnom narodnom jeziku za njih postoje odreeni izrazi: tople, svjetle ili prisojne strane, koje su izloene jugu, i hladne ili osojne strane, koje su izloene sjeveru. Visinski pojas vrsta drvea ovisi o ekspoziciji, jer june strane utiu kao pomak u topliji kraj, a sjeverne u hladniji. Podmlaivanje sastojina bolje je na sjevernim stranama, nego na junim, kad su druge okolnosti podjednake (nagib, elevacija, zemljite). Odreena istraivanja su pokazala da je autohtona vegetacija brdskih zemljita vitalnija na sjevernim ekspozicijama nego na junim; vegetacija na sjevernoj ekspoziciji dobro se odupire procesima erozije, a na junoj ekspoziciji istih gospodarskih objekata vegetacija manje spreava eroziju; uspijeh poumljavanja na

Z E C

UZGAJANJE UMA

sjevernim ekspozicijama prosjeno je bolji nego na junim; kad se zabranila paa na ispitivanim podrujima, regenerirani travni pokrov zatitio je zemljite od ispiranja; na osojnim stranama nakon tri godine, na prisojnim nakon 5 7 godina. Na junim padinama esto se moraju poumljavati pionirskim vrstama drvea, dok se na sjevernim ponegdje mogu unositi autohtone vrste. Gospodarski postupci moraju, dakle, uvaiti injenicu da su izloenije june strane za uzgajanje uma, prosjeno loije, a sjeverne povoljnije; dakako, u inae podjednakim drugim okolnostima. I uspijeh prirodnog podmlaivanja ili poumljavanja na junim ekspozicijama, prosjeno, manji nego na sjevernim.

NAGIB ILI INKLINACIJA I UMA Nagib ili inklinacija predstavlja ugao koji ravan zemljita ini sa horizontalnom ravni, modificira prosjean uticaj Sunca na (toplinu i vlagu) zemljite, ali neposredno utie na razvitak zemljita. Nagib se izraava u procentima ili, to je ee u stepenima. Razlikujemo blage padine sa inklinacijom do 150, jo sposobne za poljprivrednu proizvodnju, strme, od 150 do 400, koje manje odgovaraju za poljoprivredu i vie za umu, strmine vee od 400, na kojima i drvee jedva moe uspijevati. Vrlo blag Osrednje blag Blag Umjereno strm Jako strm Vrletan Do 50 ili oko 5 70 ili oko 7 150 ili oko 15 250 ili oko 25 400 ili oko Od 400 ili oko od 9% 9 12 % 12 27 % 27 47 % 47 84 % 84 %

Zemljita koja imaju nagib preko 400 nazivaju se vrletnim. U umarskoj praksi nagib se odreuje ili slobodnom ocjenom, okularno ili padomjerom. Nagib utie na zemljite neposredno, na taj nain, da na zemljitima koja su ravnija poinju da se razvijaju dublja zemljita. Na veim padinama diluvijalni tokovi voda su bri, pa vie odnosne stelju, humus i mineralne sastojke. Zbog ispiranja mrtve organske tvari na veim nagibima, zemljita su manje kisela, pa se tu vie razvija kalcifitna vegetacija, ako drugi faktori ne utiu suprotno (npr., klima na viim poloajima ili u zatvorenim gorskim sklopovima). Vrlo jake strmine redovno su vie izloene eroziji, u ekstremnim uvjetima: puzanju zemljita, ruenju kamenih i snjenih lavina, stvaranju vododerina i bujica.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Erozija tj., razaranje i odnoenje povrine geosfere, moe biti ne samo denudacija pod uticajem gravitacije (odroni, klizita i sl.,) nego i eolska i pluvijalna ili akvatina (pod uticajem vjetra i oborina), glacijalna ili ledenjaka, povrinska, jaruasta i dr. Posredan uticaj nagiba na zemljite takoer se poveava s uglom nagiba. to je ugao sunanih zraka na poloaj zemljita okomitiji, zemljite apsorbira veu koliinu energije sunca. Ova pojava je znaajna za strme nagibe na prisojnim padinama. Zato je ovdje trajnost snjenog pokrova, manja je i rezervna vlaga, jae isparavanje i sunije zemljite. Na vrlo velikim strminama stabla se odlikuju malom drvnom masom i veoma skromnim visinskim i debljinskim prirastom pri emu je i loija kakvoa drveta. Gospodarsko znaenje nagiba zemljita je veliko, naroito u planinama i na nemirnom zemljitu. Oituje se u ovim iniocima i okolnostima: Bonitet stanita i sastojine, Raspored tipova vegetacije, Smjesa vrsta drvea, Tok podmlaivanja, Koliina i kakvoa prirasta, Otpornost sastojina prema loijim uticajima abiotskih i biotskih faktora, Trokovi koritenja uma i poumljavanja.

KONFIGURACIJA TERENA I UMA Konfiguracija ili kupiranost terena predstavlja opu sliku uvjeta reljefa jednog kraja, koji se razvio dislokacijom zemljine kore u toku geolokih era, pod uticajem tektonskih procesa i gravitacije, ili erozije. Dolinski poloaji na brdskom i planinskom podruju ekoloki su najinteresantniji. Uske i duboke doline prosjeno su hladne, vlane imaju esto magle i mrazove, insolacija je kratkotrajna, snijeg se razmjerno dulje vrijeme zadrava; niz padinu dotjeu vode na nie poloaje donosei usput stelju, humus i mineralne sastojke zemljita, pa je zemljite na tim poloajima dublje i vlanije, zrak je mirniji. Zemljite je veinom plodnije. Od vrsta svjetlosti, najjae djeluje gornja svjetlost. Gospodarsko znaenje oblika zemljita je dakle veliko. Naroito kad se vri izbor vrste drvea za poumljavanje. Znaenje se oituje i u provedbi gospodarskog razdjeljenja ume.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Utie na smjesu vrsta drvea, prirast, prihod i proizvodnju raznih vrsta drvnih sortimenata. Vano je i za iskoritavanje uma, kao to su projektovanje i gradnja prometnih naprava.

BIOTSKI FAKTORI I UMA

Osnovne karakteristike ivih materija, to se neposredno odnosi i na umsko drvee, su ove: Celularnost (izgraenost elija), Metabolinost (asimilacija, disimilacija i dr.), Reproduktivnost (razmnoavanje), Evolutivnost (razvitak), Iritabilnost (reagiranje na vanjske nadraaje), Adaptivnost (prilagodljivost), Kinetinost (gibljivost), Prostorna i vremenska egzistencijalnost i dr.

U umi postoje mnogostrani i veoma sloeni nizovi i oblici raznih odnosa metabioze, simbioze i anabioze. Ti se odnosi razvijaju na bazi komensalizma, tj., u namirivanju organizma potrebnim koliinama hrane u odreenom prostoru. Eksterni uticaji su odnosi izmeu umskog drvea i ostalih ivih bia. Djelovanja ovjeka nazivaju se antropogenim uticajima; kad se razmatra i uticaj pae stoke, teta od prevelikog broja divljai i sl., ta se djelovanja nazivaju antropozooikim uticajima. Interni uticaji. Interni uticaji su odnosi izmeu raznih vrsta drvea i izmeu individua iste vrste; to predstavlja dio uzgajanja uma koji se bavi biolokim svojstvima drvea. Razvitak drvea u umi drukiji je nego na osami: prosjeno je vea visina stabala i tanji promjer, vei je stepen vitkosti, kora tanja, kronje su ue i krae, teite vie, ilite je slabije, korijen je manje rasprostranjen, godovi su ui, duina kronje svjetla je manja, vea je koliina lia sjene; raanje sjemenom poinje 20 40 godina kasnije. Sve to pod uticajem sklopa korijenja i kroanja, konkurencije, odnosno meusobne borbe drvea za prostor. U umi meu neodraslim podmlatkom umskog drvea, nema veinom nikakve borbe. Vrste drvea razliitih biolokih svojstava ne samo da meusobno konkuriraju nego se meusobno i podnose, ak se i meusobno pomau. Pojavu meusobne pomoi, uzgajanje uma esto iskoritava za odreene gospodarske svrhe.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Sastav mjeovite ume posljedica je i relativne agresivnosti vrsta drvea. Agresivnost vrste ovisi o lakoi i brzini podmlaivanja, nainu irenja i rastenja, o snazi dominacije i potrebi za svjetlom, vlagom i zemljitem. Sastav ume je odreen ekolokim potencijalom razliitih vrsta da osvoje i zadre stanite i bez obzira na borbu s njihovim konkurentima. Meu drveem vlada meusobna pomo. Eksterni uticaji. Flora i fauna, koje ive u zemljitu, na zemljitu i nad zemljitem, utiu na drvee mnogostrano, koje opet utie na druge lanove biocenoze. U uzajamnosti tih uticaja odrava se dinamika bioloka ravnotea. Dinamika stabilnost ovih odnosa jedva se moe opaziti. Ona postane, veinom jasna tek tada kad se poremeti, tj., kad vanjski inilac narui komplex odnosa meu ekolokim faktorima: npr., jak sjea ili stalna paa velikog broja stoke, ili kad zemljite degradira, monokultura alohtone vrste drvea. Kad se previe izmjeni prirodni sastav ume jakim sjeama, intezivnim unoenjem stranih vrsta drvea, pogotovu stvaranjem monokultura, ili potpunom izmjenom strukture (jake niske prorjede u sastojinama hrasta), elementarnim nepogodama i dr., izmjene se i odnosi inilaca stanita. Posljedica tih promjena je i uzrok da se izmjene odnosi izmeu ivih bia koja su do tada meusobno odravali dinamiku ravnoteu. Razmnoavanje u umi ovisi ne samo o abiotskim faktorima (npr., o klimi), o genetskim svojstvima i fenotipskim vanostima drvea, nego i o drugim ivim biima (sinekologija rasploda). Mnogobrojne ivotinje koje pripadaju umskim biocenozama utiu na najraznovrsnije naine na razvoj, kako pojedinih stabala, tako i ume kao cjeline. Pored toga na razvoj uma u znatnoj mjeri utiu i domae ivotinje. Neka istraivanja su pokazala da mravi jedne vee kolonije mogu za jedan dan da unite najmanje 100 000 insekata, a u toku jedne godine i 10 000 000 komada. Zbog toga se u mnogim zemljama preporuuje vjetako unoenje mrava u umu u cilju zatite od tetnih insekata. Prizemno rastinje (zeljaste biljke, polugrmovi, grmlje) dio je umske biocenoze; iz gospodarskog gledita, za razvitak umskog drvea moe ono biti korisno, tetno ili indiferentno. Sudjeluje u stvaranju i odravanju dobre klime, strukture i zatite zemljita i u zatiti podmlatka umskog drvea. umsko drvee moe u tom pogledu da se podijeli: 1. Vrlo osjetljive vrste: brijest, jasen, javor, smra i jela; 2. Srednje osjetljive vrste: bukva, grab, lipa;

Z E C

UZGAJANJE UMA

3. Malo osjetljive vrste: hrast, joha, bijeli i crni bor; 4. Vrlo malo osjetljive vrste: jasika, topole i breze. Simbioza, tijesno povezan ivot dvaju razliitih organizama od kojih svaki ima koristi od drugoga (oblik mutualnog parazitizma). Glavni izvor azota u zemljitu je humus, ali azotni spojevi humusa lako se otapaju i ispiraju. Neto se azota vraa u zemljite iz zraka fizikalno hemijskim putem, preko oborina i elektriciteta, ali to su neznatne koliine. Veoma je rairena mikoloka fiksacija azota u tzv., mikorizi. Mikoriza je simbioza korijenja vieg bilja i micelija gljiva. Neki znanstvanici smatraju da je bolji naziv mikrotrofija, a gdje se po smjetaju gljiva razlikuju: Ektotrofna; u kojoj hife obavijaju korijenie, a pojedinano zavlae se i u vanjsko tkivo korijenia, hife gljiva ne obavijaju korijenie, nego se nalaze samo intercelularno u samom tkivu korijena.

Kod umskog drvea redovno dolazi ektotrofna i ee ektendotrofna; endotrofna dolazi kod drugih porodica, a kod umskog drvea rijetko. Zemljine gljive se dijele na dvije grupe: Humusne i Mikorizne.

Mikoriza je energetsko prehrambeni problem, odnosno pojava. Bakterije takoer veu azot, i to atmosferski, asimilacijom. Nalaze se u obliku kvrica (tumora) na korijenju leguminoza, iz kojih uzimaju ugljikohidrate. U rizosferi, najdinaminijem sloju pedosfere, nalaze se, osim mnotva gljiva i bakterija i alge i liajevi; od faune protozoi, crvi, gliste, rovci, krtice, insekti i dr. Sve su to izazivai raznovrsnih i mnogih fizikalnih biohemijskih procesa u zemljitu. Insekti su takoer vaan lan biocenoze. Masovna pojava tetoina najvie se razvija iz arita, i ima ove gradacije: Latenca (praktiki nema teta) > progradacija ili progresija > maksimum ili kulminacija razvitka > retrogradacija ili regresija > latenca.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Bioloka je ravnotea, openito: dinamiko razvojno stanje, u kojemu se organizmi ne razmnoavaju i ne razvijaju toliko da ugroavaju opstanak ostalima pripadnicima tog biotopa. tetne insekte unitava priroda sama. Najvaniji tamanitelji tetnika su: Insektivorne ptice, Mravi, Entomofagni insekti i patogeni mikroorganizmi, koji izazivaju bolesti, i to Gljive (mikorize), Bakterije (bakterioze), Sporozoi (sporodioze) i Virusi (viroze).

Na jednom tetniku se moe razvijati vie parazita (multiparazitizam), ali se i na parazitima pojavljuju paraziti (hiperparazitizam i parazitizam na hiperparazitima). Prema tome, ti su odnosi vrlo zamreni. ovjek unitava tetnike mehaniki, hemijski i bioloki. Hemijskim suzbijanjem tetnika, sintetskim insekticidima, esto se unitava i korisna fauna, jer je veina dananjih insekticida multivalentna (univerzalna). Parazitske gljive na drveu mogu biti mnogo opasnije za razvitak ume nego tetni insekti, jer one stvaraju ogromne koliine rasplodnih organa, koje se rasprostranjuju zrakom, vodom i u zemljitu preko insekata, drugih ivotinja i biljaka. Zato spore mogu izazvati masovne infekcije na velikim i meusobno vrlo udaljenim prostorima (npr., suenje i propadanje kestena na podruju nekoliko kontinenata). Zaraze od gljiva ne mogu se tako lahko suzbiti kao napadi insekata, pa je u prvom redu potrebno da se uma preventivno zatiti od epidemija tj., stvaranjem dobre biocenoze. Dobar odnos biotskih faktora moe se razviti kad uma ima prirodniji sastav s obzirom na smjesu, strukturu i sklop i kad je u njoj to vie lanova u takvoj biocenozi kakva odgovara datom stanitu. Treba dakle, nastojati da sastojine budu mjeovite. Strane vrste drvea, koje se unose iz ekonomskih razloga, treba smatrati gostima, broj im ne smije biti velik ili njihovo prisustvo mora biti kratkotrajno, inae mogu pokvariti biogeocenozu i onemoguiti dobar razvitak domaim vrstama drvea. Ako se drukije postupa (osnivanje istih kultura i plantaa na velikim povrinama), treba pripremiti slubu za opaanje te preventivna i represivna sredstva odbrane od tetnih insekata i parazitskih gljiva. Divlja je dio umske biocenoze.

Z E C

UZGAJANJE UMA

Sjee obnove i njega uma predstavljaju takoer jedan od najviih oblika uticaja ovjeka na umu. One predstavljaju nastojanje ovjeka da vjetakim mjerama umi obezbjedi to povoljnije uvjete za prirodno obnavljanje i razvoj. Melioracije zemljita, koje imaju obino cilj da reguliraju reim vlanosti zemljita, na odreenim povrinama i vodene tokove, izazivaju promjene fizikih i hemijskih osobina zemljita.

ZAHTJEVI POJEDINIH VRSTA DRVEA NA STANINE FAKTORE

ZAHTJEVI ZA ZEMLJITE Zemljite slui drveu kao stanite, kao izvor hrane, a vanost mu se ogleda u oba smjera, radi toga to zemljite, koje je plitko, ne moe sluiti kao stanite vrstama sa dubokim korijenom, premda ima dovoljno hrane, dok opet na plitkom zemljitu ne mogu rasti vrste drvea koje trebaju plodnije zemljite. Dakle, fizikalna i hemijska svojstva zajedno utiu na razvoj drvea. Ako su fizikalna svojstva zemljita u normalnom stanju, onda moemo po sadraju mineralnih materija razvrstati zemljita ovako: 1. Najbolja zemljita: blago (pjeskovito) ilovasto zemljite, laporno zemljite, lesoliko, zemljita na matinoj podlozi vulkanskih stijena; 2. Dobra zemljita: ilovasto i humuzno pjeano zemljite, u kreu bogato, pijesak s vlagom; 3. Malo vrijedna zemljita: pjeskovita zemljita, s malo ilovae ili gline, suho pjeano zemljite, kreni pjesak, teko glineno zemljite, cretite, sva suha i plitka zemljita; 4. Nepogodna zemljita: ivi pjesci (sipine), razdrobljene stijene, i nerastroeno kamenito zemljite, sva mokra i isprena zemljita. ATERENIZACIJA je sposobnost drveta da se prilagodi novom terenu koji nije za njega predvien. Kada su nam poznati zahtjevi drvea na zemljite, lako se postavlja pitanje, da li se mogu vrste drvea, koje trae bolje zemljite, s vremenom polako prilagoditi i na uspijevanje na loijem. U nekim znanstvenim krugovima takvo prilagoavanje je nazvano aterenizacijom. Drvee se ne moe prilagoditi rastu na njemu nepovoljnom zemljitu, tako da jednako dobro raste i na boljim zemljitima, jer je isto vanjski faktor koji ne moe mijenjati egzistencijalno pitanje biljaka.

Z E C

UZGAJANJE UMA

AKLIMATIZACIJA POJEDINIH VRSTA DRVEA esto se uje, da se ova ili ona vrsta drvea (naroito strane vrste) aklimatizirala, odnosno odomaila u novoj domovini. Aklimatizacijom zovemo svojstvo, da se vegetacija prilagodi novoj klimi. Prema tome moemo o aklimatizaciji govoriti samo u onom sluaju, ako se neka vrsta uzgaja u drugoj klimi, gdje ona od volje uspijeva u njenoj domovini. Sposobnost za osvajanje novih stanita prema konkurenciji drugih vrsta drvea, kao i umanjenje ekstremnih uvjeta koji su nepogodni za pojedine vrste drvea, te preivjeti na istim, moe se oznaiti i imenovati kao ekoloka potencija vrste. Mi ih ovdje definiramo kao kvalitetne veliine, koje se sastoje iz razliitih pojedinanih faktora i njihovim grupiranjem formiramo faktorske grupacije: Uvjeti stanita, Karakteristike vrste, Ugroenost.

K R A J

Z E C