Albert Camus, Stranac im me ugledao, pripodigao se i turio ruku u dep pa sam, naravno, stegnuo Raymondov revolver u depu na kaputu.

Zatim se on ponovo izvalio, ali nije izvadio ruke iz depa. Bio sam prilino daleko od njega, desetak metara. Na mahove sam nazrijevao njegov pogled, izmeu napola sklopljenih vjea. Ali uglavnom je njegov lik titrao u uarenom zraku preda mnom, umor je valova bio jo tromiji i spokojniji nego u podne. Isto ono sunce, isto ono svjetlo na istom onom pijesku to se protezao i ovdje. Ved dva sata dan nije odmicao, ved dva sata bio je usidren u oceanu usijana metala. Na obzorju je proao, jedan brodid, nazreo sam krajikom oka samo crnu mrlju jer sam netremice gledao Arapina. Pomislih da treba samo da se okrenem pa da se ovo svri. Ali na lea mi se bio navalio cijeli al ustreptao od sunca. Uinih nekoliko koraka prema izvoru. Arapin se nije ni pomaknuo. Ipak je jo bio prilino daleko. Moda zbog sjene na licu uinilo mi se da se smije. ekao sam. Obrazi su mi gorjeli od sunca i osjedao sam kako mi se kapljice znoja sakupljaju u obrvama. Sunce je peklo isto onako kao i onoga dana kad smo pokopali mamu i, isto onako kao i onda, najvie me boljelo elo i sve su mi ile na njemu u isti mah kucale ispod koe. Zbog toga ara koji vie nisam mogao podnositi, koraknuo sam naprijed. Znao sam da je to glupo, da se nedu izbaviti od sunca ako se pomaknem za jedan korak. Ipak, preao sam jedan korak, samo jedan korak. A tada, ne pridiudi se, Arapin izvadi no i pokaza mi ga na suncu. Svjetlo sijevnu na eliku i kao da me duga svjetlucava otrica pogodi u elo. U isti mah znoj nakupljen u obrvama potee mi odjednom niz kapke i zastre ih mlakim i gustim velom. Taj zastor od suza i soli zasjeni mi oi. Osjedao sam samo cimbale sunca na elu i, nekako nejasno, blistavi ma uperen iz noa svejednako u mene. Taj uareni ma palio mi je trepavice i kopao bolne oi. Tada sve zaigra preda mnom. Zapahnu me teak i vreo dah mora. Uini mi se da se nebo irom otvorilo da pusti ognjenu kiu. Napeh se svim svojim bidem i ruka mi se zgri na revolveru. Otpona popusti, dotaknuh glatki trbuh drka i tada sve poe, usred praska koji bijae u isto vrijeme rezak i zagluan. Stresoh sa sebe znoj i sunce. Pojmih da sam poremetio ravnoteu dana, izvanrednu tiinu ala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etiri puta u nepomino tijelo u koje se meci zabijahu a da se nita nije opaalo. Bijahu to kao etiri kratka udarca kojimsam pokucao na vrata nesrede.

SMJERNICE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Smjestite ulomak u kontekst romana. Kako se zove glavni lik i kakav je njegov odnos prema ivotu? Osjeda li glavni junak mrnju prema Arapinu? to je izazvalo da puca na njega? Je li to bilo ime motivirano? U ulomku svjetlost kljunu ulogu. Obrazloite. Glavni junak ivi ravnoduno. U to vjeruje? Zato je roman naslovljen Stranac? Po emu moete zakljuiti da roman pripada suvremenoj knjievnosti? Koje je simbolino znaenje posljednje reenice ulomka? Koji enski lik u romanu istie Mersaultov karakter? to sve doznajemo o Mersaultu iz razgovora sa svedenikom? Je li Mersaultov nain ivota iroko prihvaden u drutvu? U emu je bit filozofije egzistencijalizma u skladu s kojom ivi Mersault?