PIONIRI SAVREMENOG GRADITELJSTVA U CRNOJ GORI

MAO VRBICA (1833 1898) Jedno od najznaajnijih mjesta u istoriji crnogorskog graditeljstva, krajem devetnaestog vijeka, pored Josipa Sladea, pripada crnogorskom vojvodi MAU VRBICI.

Ko je bio vojvoda Mao Vrbica Vojvoda Mao Vrbica, artiljeriski oficir, senator i ministar unutranjih djela, projektant i graditelj puteva, trgovac, vojskovoa i junak mnogih bitaka od Grahova i Nikia do Deligrada i Aleksinca, bio je jedan od najuticajnih i najmonijih ljudi u Knjaevini Crnoj Gori.

Zavrio je artiljerijsku kolu u Rusiji. Kao senator i linost od najveeg povjerenja Knjaza Danila i Knjaza Nikole, i najsposobniji dravni inovnik toga vremena, obavljao je za crnogorski dvor najdelikatnije poslove politike, vojne i line prirode. Povjeravani su mu najdelikatniji i najtei zadaci: rukovoenje politikopropagandnim i obavijetajnim radom u okolnim oblastima, izvravanje tajnih diplomatskih misija, nabavke ratnog materijala, organizovanje ustanka protiv Turaka u pograninim oblastima susjednih drava i sl. Vodio je i obavijetajne poslove Crne Gore u Austro-Ugarskoj. Istoriari za Maa Vrbicu kau da je bio vlasnik najvee zbirke crnogoskih tajni. Zajedno sa drugim glasovitim crnogorskim junacima, organizovao je i uetvovao u bitkama za oslobaanje Nikia, Podgorice, Kolaina... Bio je Ministar unutranjih djela, ef glavnog vojnikog taba Njegove svjetlosti Knjaza Crne Gore, Guverner Podgorice, osniva Ekonomskog drutva, osnovanog sa ciljem da podie domau privredu. Organizovao je trgovinu sa Trstom, prodajui im ruj, buharicu, maslinovo ulje, suvu ribu... U saradnji sa Josipom Sladeom, a kasnije samostalno, projektovao je i gradio prve puteve u Cnoj Gori. Bio je jedan od osnivaa Cetinjske itaonice. U njegovoj kui je odigrana prva premijera Balkanske carice. Poslije Berlinskog kongresa organizovao je prvi popis stanovnitva u Crnoj Gori, bavio se slikarstvom... Opisujui drutveni ivot Maa Vrbice, Sima Matavulj je zapisao da je Mao imao bogatu trpezu, najgospodarskiju poslije knjaeve, doekljivost mu je bila kao kod ruskih pomjeika. Poslije vojvode Petra Vukotia (knjaevog tasta) Mao je bio najvjetiji i najzanimljiviji usmeni pripovjeda...

Projektant i graditelj puteva Vojvoda Mao Vrbica e u istoriji ostati zapisan i kao jedan od prvih graditelja puteva u Crnoj Gori. Zavrena artiljerijska kola mu je omoguila osnovna znanja trasiranja i izgradnje puteva, koja je kasnije upotpunio i proirio druenjem i saradnjom sa Trogiraninom, doktorom Josipom Sladeom. Poetkom 1879. godine, godinu dana nakon Veljega rata i Brlinskog kongresa, poela je izgradnja puteva u tadanjoj Knjaevini Crnoj Gori. Prvo je zapoeta izgradnja puta Cetinje Njegui Krstac (granica Austrogarske). Ovaj put, dug 25,5 kilometara je projektovao i njegovom izgradnjom rukovodio dr Josip Slade. Pola godine kasnije poela je izgradnja puta Cetinje Rijeka Crnojevia, dugog 16 kilometara. Izgradnja puta je zavrena u avgustu 1881 godine, o

emu Glas Crnogorca u broju od 23. avgusta 1881. godine obavjetava: Jutros rano u zoru otputovali su Njegova Visoanstva Knjaz i Knjaginja sa svijetlom Knjaginjicom Zorkom, a u pratnji veine dravnijeh savjetnika i ministara i ostale odabrane gospode cetinjske, put Ulcinja. Visoki putnici otili su odavde do Rijeke novim putem na koije... Put Cetinje Rijeka Crnojevia je projektovao dr Slade, a njegovom izgradnjom je upravljao Mao Vrbica, tadanji ministar unutranjih djela Knjaevine Crne Gore. U Dravnom arhivu Crne Gore na Cetinju sauvan je dio njihove prepiske koja svjedoi o njihovoj saradnji i meusobnom uvaavanju i potovanju. Vojvoda Mao Vrbica je, deceniju kasnije, trasirao (projektovao) put Rijeka Crnojevia Podgorica i, istovremeno, rukovodio njegovom izgradnjom. Put, dug 30 kilometara, je graen od januara 1890. do jula 1891. godine. Na izgradnji puta je radilo 4 do 5 hiljada radnika. Radilo se runim alatima. Izuzimajui obavezan desetodnevni rad na poetku izgradnje, nadnice su plaane itom koje je Rusija kao pomo poslala Crnoj Gori, pa ovaj pu neki nazivaju i itni put. Jedan od najljepih zapisa o izgradnji ovog puta ostavio je eh Ludvik Kuba: ...Kad sam rano u petak izjahao iz Rijeke na jednodnevni put do Podgorice, uvjerio sam se da su stari imali pravo kad su govorili da i u najveem zlu ima malo dobra, da pored sjenke vazda ima malo svjetlosti. Uvjerio sam se da grozna neman - glad, ne mora uvijek muiti i unitavati ve umije i graditi..." Sloenost ovog graditeljskog poduhvata, uslovi i nain izgradnje i, na kraju, trokovi graenja, detaljno su opisani u Izvjetaju koji je vojvoda Mao Vrbica podnio Knjazu Nikoli, a koji 1891. godine objavljuje Grlica, napominjui da je put sveano otvoren 7. jula 1891. godine. Iz tog opirnog izvjetaja prenosimo par interesantnih detalja: ...1. Po visokom nalogu Baeg Visoanstva od 27. decembra 1889. vie puta obiao sam, i najpaljivije pregledao cijelo zemljite izmeu Rijeke Crnojevia i Sitnice da iznaem najkrau i najljepu liniju za kolski put Rijeka Podgorica. Traei i izbjegavao sam tvre, i tedio obraene zemlje, ukoliko je to bilo mogue a da pravac najljepe linije ostane. Liniju izabrah, usvojih i za 26 dana trasirah i za rad pripravih. 2. Radnju Ceklinjani poee 22 januara 1890. godine, Ljubotinjani i Ljenjani poeli su 24. istog mjeseca. Komani, Zagarani i Kui poeli su kasnije.... 7. Rad na liniju, a tako i administraciju podijelih na dva odjeljka: jedan je bio od Rijeke do ljeanske granice, a drugi dalje do Podgorice. Izmeu ova dva radnika i administrativna odjeljenja odma je raspaljena utakmica: ko e prie, ko e bolje, ko ljepe svoj dio izraditi... nadnice su se radnicima plaale prema vrijednosti njihovog rada od 3 do 13 kila ita dnevno...

8. Ne mogu proputiti a da se ne osvrnem na veoma teke predjele ovog puta, koje se pored najbolje volje nijesu mogle otkloniti, a da putu, pravcu i ljepoti njegovoj ne budu na utrb. Liticama rijekijeh strana, kudijen do skoro na vie mjesta nije mogla ni koza proi, odscjepale su se grede od 6 do 14 metara vertikalnog pravca, da se doe do livela puta. Neobino visoka mea u Pavlovu stranu od11 metara visine, i mnoge druge od 7 do 8 metara visine svjedoci su da je radnik kadar bio sve tekoe s puta ukloniti... 10. ... Obje administracije a na ime Rijeka i Ljeanska uinjele su prema ovdje priloenim raunima 184.503,5 nadnice, za koje je izdato biljeta na 1.169.276 kila ita. Poto su 6 oblinjijeh bataljona na ovaj put, odradili svoje desetodneevne obavezne nadnice, i poto je vrijednost njihovog rada ocijeenjena sa 11.412 fiorina i 75 novia, to ovdje dodajem svotu od 171.192 kila ita. Obje vie navedene svote ita ukupno iznose 1.340.468 kila i prema oovome svaki kota metar dobro uinjenog puta 46,58 kila ita.... 14. Linija puta, tako je dobro povedena da se svuda njome moe u karoce trotirati, poem je veoma malo djelova koji dopiru do 5% nagiba i ti su djelovi posve kratki i malo ih je, najvii je dio prava livel...

Suenje vojvodi Mau Vrbici Mao Vrbica je 1882. godine doao u sukob sa Knjazom Nikolom i smijenjen je sa funkcije ministra unutranjih djela. Pravi razlog sukoba nikada nije utvren. Formalno, smijenjen je zbog zloupotreba u radu "Ekonomskog drutva", iji je poasni predsjednik bio. Pretpostavlja se da je smjenjivanje vojvode Maa uslijedilo na izriit zahtjev Petrograda, jer su oni Vrbicu smatrali za revnosnog saradnika austrijske tajne slube. Kako je teklo suenje i smjena Maa Vrbice zapiaso je Sima Matavulj, koga je Mao bio postavio za sekretara Ekonomskog drutva. Prenosimo nekoliko interesantnih detalja: ...U prostranoj dvorani Velikog suda zatekoh neobian zbor. Sjedi knjaz za predsjednikim stolom i dri neku knjiicu. S obje strane su posijedali ministri, lanovi Dravnog savjeta, Velikog suda: vojvoda Boo Petrovi, pop Ilija Plamenac, . Matanovi, S. Radonji, . Cerovi i S. Popovi. Samo vojvoda i ministar unutranjih djela ne sjedi nego stoji, zelen u licu, ukoenim pogledom bulji u sobni kut. S obije strane dva autanta (jedan bjee Petar Vrbica, stariji sin Maov), perjanici, nekoliko oficira, vii i manji inovnici, trgovci, seljaci... Ko ne gleda u knjaza gleda preda se. Na moje veliko udo, knjaz proita neki lan iz Pravilnika Ekonomskog drutva, pa onda stade tumaiti taj lan, a to tumaenje sadravalo je optubu predsjednika Ekonomskog drutva, vojvode Maa. Poto knjaz zavri tumaenje, obrati se zboru i zapita:

Je li ovako? Tako je, gospodaru! viknu cio zbor u jedan glas. Vojvoda Mao ni da mrdne, stoji kao kameni kip. Knjaz ita drugi in, objanjava ga, postavlja pitanja i saekuje jednoglasan odgovor. Poeh razumijevati o emu se radi. To je bila javna optuba i javno suenje Mau Vrbici, ne kao ministru unutranjih djela, niti onih optubi to novine pisahu, nego vojodi Vrbici kao predsjedniku Ekonomskog drutva ... Na licima prisutnih nije se ogledao gnjev ni kakva druga strast, nego velika zabrinutost. Najposlije knjaz spusti Pravilnik i kucnu po njemu, rekavi: Svreno je! Eto, uli ste zato optuujem vojvodu Vrbicu, pa onda dodade kao neto uzgredno: Douo sam ja jo mnogo tota o vojvodinom urovanju s austrijskim ljudima i o drugim rabotama, koje neu i ne treba ovdje da napominjem! To spada u drugu stranu... Onda ustade i nakon kratkog stanka zavri: Poto je vojvoda Vrbica izgubio moje povjerenje, on od danas prestaje biti ministar Unutranjih djela, niti ve moe biti ikakav moj inovnik! Kao ministra zamijenie ga vojvoda Boo... Mao se tre i pokloni i pruajui mu kapu upita: Hoe li mi, Gospoaru, uzeti grb? Ne, ne, to ti ostaje...!... Vojvoda Mao je, kasnije, napustio Crnu Goru i nastanio se u Banja Luci gdje je i umro 1898. godine. Tajne, koje je decenijama dijelio sa Gospodarom Crne Gore, nikad nikome nije povjerio. Posmrtni ostaci Vojvode Maa Vrbice preneseni su iz Banja Luke u Crnu Goru, poslije 109 godina, 17. novembra 2007. godine, i sahranjeni u njegovom rodnom selu Vrba na Njeguima. Izvori: - Ranatovi Svetozar Istorijski osvrt na graenje puteva u Crnoj Gori do 1945. godine monografija Putevi u SR Crnoj Gori 1945-85 Drutvo za puteve SRCG, Titograd 1985. - Dr ivko M. Andrijaevi: Crnogorska rasprodaja tajni, - M. Labovi: SUENjE VOJVODI MAU VRBICI

Pripremio: Velizar Radonji